Skip to main content

Full text of "Monumenta historica civitatis Zagrabiae"

See other formats 


Google 


This is a digital copy of a book that was preserved for generations on library shelves before it was carefully scanned by Google as part of a project 
to make the world's books discoverable online. 

It has survived long enough for the copyright to expire and the book to enter the public domain. A public domain book is one that was never subject 
to copyright or whose legal copyright term has expired. Whether a book is in the public domain may vary country to country. Public domain books 
are our gateways to the past, representing a wealth of history, culture and knowledge that's often difficult to discover. 

Marks, notations and other marginalia present in the original volume will appear in this file - a reminder of this book's long journey from the 
publisher to a library and finally to you. 


Usage guidelines 


Google is proud to partner with libraries to digitize public domain materials and make them widely accessible. Public domain books belong to the 
public and we are merely their custodians. Nevertheless, this work is expensive, so in order to keep providing this resource, we have taken steps to 
prevent abuse by commercial parties, including placing technical restrictions on automated querying. 

We also ask that you: 


+ Make non-commercial use of the files We designed Google Book Search for use by individuals, and we request that you use these files for 
personal, non-commercial purposes. 


+ Refrain from automated querying Do not send automated queries of any sort to Google's system: If you are conducting research on machine 
translation, optical character recognition or other areas where access to a large amount of text is helpful, please contact us. We encourage the 
use of public domain materials for these purposes and may be able to help. 


+ Maintain attribution The Google watermark" you see on each file is essential for informing people about this project and helping them find 
additional materials through Google Book Search. Please do not remove it. 


+ Keep it legal Whatever your use, remember that you are responsible for ensuring that what you are doing is legal. Do not assume that just 
because we believe a book is in the public domain for users in the United States, that the work is also in the public domain for users in other 
countries. Whether a book is still in copyright varies from country to country, and we can't offer guidance on whether any specific use of 
any specific book is allowed. Please do not assume that a book's appearance in Google Book Search means it can be used in any manner 
anywhere in the world. Copyright infringement liability can be quite severe. 


About Google Book Search 


Google's mission is to organize the world's information and to make it universally accessible and useful. Google Book Search helps readers 
discover the world's books while helping authors and publishers reach new audiences. You can search through the full text of this book on the web 
a[nttp: //books . google. com/] 























*THE MAYOR 


435470 
MONUMENTA HISTORICA 
LIB. REG. CIVITATIS ZAGRABIAE. 


(DIPLOMATA: 1400—1499.) 


=. |. — ———— 2 — I — m  — 





bhh ——_ > ——— ————— —— — — — —— 


POVJESTNI SPOMENICI 


SLOB. KRALJ. GRADA 


Z AGREB A. 





NA SVIET IZDAO 


IVAN KRST. TKALČIĆ. 


ve 


. SVEZAK DRUGI. 


(IZPRAVE: 1400 — 1499.) 


U ZAGREBU 1899. 
TROŠKOM SLOB. I KRALJ. GRADA ZAGRERA. 


BRZOTISKOM K. ALBRECHTA. 


ate! „a 
e. 











= 
in 
<" 
ie) 
co 
Sy 


e 
3 a 
roga 
LU 
Y ? 
n b 
> +2 
LP 
* 
a. 
e? 
u 
uM 
\ 
s... 
^a 
.» 
^" 
e 1 
a * ' 
KJ EEK 
un; n 
X 
. 
». 
aıny 





se. ou 


Z eoitb. 
MONUMENTA HISTORICA 


LIBERAE REGIAE CIVITATIS 


ZAGRABIAE 


METROPOLIS REGNI 


DALMATIAE, CROATIAE ET SLAVONIAE. 





COLLEGIT ET SUMPTIBUS EJUSDEM CIVITATIS 


EDIDIT 


JOANNES BAPT. TKALČIĆ. 


VOLUMEN ‚SECUNDUM. 


DU (DIPLOMATA :' "1400 — 1499.) 


ZAGRABIAE. 
VFLOCIBUS TYPIS C. ALBRECHT 


1894. — 
a 


POVJESIN SPOMENICI 


SLOB. KRALJ. GRADA 


ZAGREBA 


PRIESTOLNICE KRALJEVINE 


DALMATINSKO-HRVATSKO-SLAVONSK E. 


SABRAO I TROSKOM TOGA GRADA 


NA SVIET IZDAO 


IVAN KRST. TKALČIĆ. 


^ vo PI - - . DJ . . 4 —- 
- - , 
ZAK. ORUGL;:.::- 
PJ Tie, 2 -* 
,* 95 "^ a v “rn. 
» fT. 2 * 2 KJ 7» ^ 9 " 


(IZPRAVE: $3o5:— *1499.) 


U ZAGREBU. 
BRZOTISKOM K. ALBRECHTA. 
1894. 


2 


IEW YORK 


= 
49 
=" 
i^ 
> 


O 
z 
« 
x 
O 
z 
ul 
-J 
a 
o 
> 
e 
« 


rm 


* 
= 
. 4 
US 
2,7 
wu 
= 
4 
-— 
>) 
— 
an 


1 
P 


NDA. T:iONS, 


108 


TILDEN F^ 





m 
uno 
A ‘To 
ur 
s... 
Nt? s... 3, 
" e tt » 
9 , - 
... e. 02,8 
.o 
M *. ss. 
. e 
.. « $ 
e .... 1.940. 
= o 
. a a e 
. LP ». 9, 
. 3+... .9 
’. M PL 
. ^ 32. 
L] 4 
» 
..., *..s.4 e , 
e e .a ro. 
“ * * *. e » 
. “u & wa >, 
„eo, * * ^v 
e . 25 
L] 
«e 9, e*" 
2 o.. 
LJ 
* e 
e a 


PREDGOVOR. 


ovom drugom svezku povjestnih spomenikah grada 
Zagreba sabrane su listine, što se odnose na pro- 
šlost Zagreba u XV. vieku. Ako je ovaj svezak 
nešto za prvim zakasnio, to je s toga, što sam sabirući po 
naših arhivih listine za XV. viek ujedno prikupljao i one, 
koje spadaju u prvu četvrt XVI. vieka, t. j. od g. 1500 do 
1526., a objelodanit ću ih u trećem svezku, a tim ću svršiti 
prvu seriju povjestnih spomenikah grada Zagreba i popuniti 
sredovječnu njegovu povjest, u koliko je sadržana u saču- 
vanih i ubranih listinah. 

U ovom su mi se svezku podkrale dvie znatne po- 
grješke, koje ovim izpravljam, na ime: listina pod brojem 45., 
koja je upisana u godinu 1426., ne ide u tu godinu, već 
u godinu 1526. — U izvorniku, iz koga ju prepisah, ubi- 
lježena je doisto godina 1426., ali krivo, jer Ivan knez 
krbavski, koji se u toj histini spominje kao ban, ako li je 
i mogao živjeti godine 1426. (u listini bo, kojom g. 1406. 
kralj Sigismund daje obćini Pribićkoj nekoje povlasti, spo- 
minje se kao kraljevski peharnik: Johannes, dictus grof, 
comes Corbavie); no to ne može biti taj krbavski knez 
Ivan s toga, jer on nikada nije banovao niti je god. 1426. 
mogao imati Medvedgrad, koji je tada držala porodica Al- 
benah, od kojih su ga istom godine 1436. kupili grofovi 





Celjski. Tu dakle mora se razumievati drugi krbavski knez 
Ivan, a to je bio doisto Ivan Torkvat, knez krbavski i ban 
hrvatski, koji je u istinu godine 1526. i banovao i drZao 
Medvedgrad. Ovu je pogrješku učinio prevodilac te listine, 
kada ju s hrvatskoga glagolskoga izvornika prenio na jezik 
latinski, a nastala je tim, jer se u godini (koje se u gla- 
golskom pismu samo pojedinimi slovi označivale) pobrojio, 
te slovo, koje se uzima za brojku 500, uzeo za 400, a tim 
zaveo i mene. 

Druga je pogrješka, što je listina pod br. 214. ubilje- 
žena u godinu 1459., a ta je doslovce jednaka listini pod br. 
147 od god. 1449. — Ova je pogrješka nastala odatle, 
što je na toj poznijoj listini gornji rub pečata upravo oštetio 
pismo, gdje je godina 1449. bila upisana; a pošto je nekoja 
nepoznata ruka u davno već vrieme na hrbtu listine napisala 
god. 1459., ja joj, u prvi hip prepisujuć tu listinu, povje- 
rovah, te ju uvrstih u godinu 1459., ali kasnije kada je 
već tiskana bila, uvidih, da u tu godinu ne spada, a ne 
može spadati za to, jer se u toj listini od godine 1459. 
grof Ulrik Celjski spominje kao živ, dočim je on već go- 
dine 1456. bio u Biogradu ubijen. 

U ostalom pako što se samoga izdanja tiče, upotrebio 
sam najveću točnost, te sam vaviek izpravljao tiskani svoj 
rukopis uz izvornik. Nekoje samo vrlo neznatne pogrješke 
i u samih listinah, i u sadržaju njihovu, koje su se podkrale 
(a to je vrlo lasno, kada jedna i isti osoba djelo piše i 
izpravlja), spominjem na dotičnom mjestu. 


U Zagrebu na badnjak 1894. 


Ivan Tkalčić. 


ZAGREB 


U XV. VIEKU. 


ro3lost bismo grada Zagreba u XV. vieku u kratko mogli ocrtati 
s riečmi „iz vana borbe, iz nutra strah“. — Uz pokret, koji je 
nastao u Hrvatskoj po smrti kralja Ljudevita (1383), nije žalibože 
jednodušno pristao sav narod, pak mu i toga radi kralj Sigismund 
zada prvi smrtni udarac kod Dobora (1394), gdje dobivši izdajom 
živa u ruke glavnoga vodju bana Ivana Horvata, dao ga u Pečuhu 
privezati na konjske repove i povlačiti po gradskih ulicah, a napokon 
na četvero razsjeći i komade tiela na gradska vrata pribiti; a posljednji 
udarac dobije Hrvatska na krvavom križevačkom saboru (1397), gdje 
opet Sigismund po nevjeri dade uglednoga vojvodu Stjepana Lacko- 
vića i drugove u sabornici sasjeći i komade tiela kroz prozore pobacati. 
Kada li Sigismunda dosta velika i naporna truda stojalo svladati ovaj, 
ako i ne jednodusan narodni pokret, s toga uznastoja oslabiti Hrvatsku 
tim, da uvede u nju tudje i njoj neprijatno plemstvo, a to učini, što 
je posjede poginulih pokretačah takovim inostrancem što porazdielio, 
što opet, jer mu vaviek trebalo novacah, založio. Od takovih plemićkih 
porodicah, koje dolaze u doticaj sa zagrebačkom prošlošću, spominju 
se Albeni i grofovi Celjski. 

Grad Zagreb na desnoj obali Medvešćaka založi Sigismund zagre- 
bačkomu biskupu Eberhardu Albenu!. Po Eberhardovoj smrti (1420.) 
držao ga opet u zalogu „titulo pignoris“ njegov brat i nasljednik 
biskup Ivan. Uz Zagreb založio je Sigismund biskupu Eberhardu i 
Medvedgrad, biskupu pak Ivanu Albenu i njegovu bratu Rudolfu uz 
založeni Zagreb i Medvedgrad poklonio i zagrebačka gradska sela: 
Dediće, Črnomerec, Bitek, Novake, Kraljevec, Kobiljak, Cerje, Sviblje 
i Nart,? a tim gradsku obćinu znatno oštetio i povukao ju u dugo- 
trajnu parnicu glede rečenih selah. 

Akoprem je biskup Ivan oporučno na samrtnom času (14. 
marta 1433.) grad Zagreb povratio kralju, odpustivši mu posudjeni 





1 Doc. 9. 
* Doc. 38. 


II Uvod, 


novac,! ipak grad nije ostao za dugo u kraljevskih rukah, jer ga nakon 
smrti kralja Albrehta, zeta Sigismundova, možni tada grofovi Celjski 
Ulrik i Fridrik silom podložili svojoj vlasti. U proljeću g. 1441., kada je 
njihova vojska došla i obsjela zagrebački Gradac, dodjoše joj u ime 
kaptola u susret četiri odličnija kanonika, uvedoše znatni diel njezin 
u kaptol i nastaniše po svojih dvorovih i kućah. Pošto su ju naputili, 
kako li i s koje li će strane jurišati na gradsku tvrdju, nije kaptol 
prigodom navale dozvolio gradjanom, da brane svoj grad s kaptolske 
čvrste kule, prozvane ,Popov turen“, (koja stojaše na sjevernom rtu 
gradske tvrdje); dapače izdajstvom preda tu kulu u neprijateljske 
ruke, rad šta bude grad osvojen, gradjani pohvatani, oplienjeni, a 
gradu nanesena šteta više od 20.000 for.? 

Tužno li bijaše, dok je zagrebački Gradac bio pod vlašću gro- 
fovah Celjskih; Ulrik je na ime otimao gradjanska i gradska selišta, 
kuće, mline, trsja, oranice, sjenokoše, livade itd., te ih porazdjeljivao 
medju svoje ljude, a gradsko poglavarstvo nagnuo je u toliki strah, 
da je ovu otimačinu priznalo zakonitom i dalo novim posjednikom 
gruntovne izprave®. 

I Seboldo četovodja, koga je uz prkos sloboštinah gradskih Ulrik 
Celjski postavio gradskim kapetanom, po primjeru svoga gospodara, 
silomice je oteo u gradskom podgradju u šoštarskoj ulici oko crkve 
sv. Martina četrnaest gradskih zemljištah, te ih što prodao što razpo- 
klonio svojim ljudem pa i obćinu prisilio, da je za oteta zemljišta 
izdala pravovaljana gruntovna pisma*. 

DÀ i isti gradjani, koji stojahu uz grofove Celjske, njihovim se 
okriljem okoristiše na uštrb gradske obćine, kao n. pr. neki Nikola 
zlatar i Pavao Valpot, koji za vrieme celjskoga nasrtaja nanesoše 
gradskoj obćini do 2000 for. Stete.® 

I Medvedgrad nad Zagrebom od porodice Albenah prodje na 
grofove Celjske (1436), te posta strah i trepet obćini zagrebačkoga 
Gradca i njezinih selah, a naročito za medvedgradskih kastelanah 
Niemca Vilima Štamma i njegove njemačke čete „cum suis theuto- 
nicis latronibus*® i iza njega za Srbina Bogavca Milakovića i pri- 
bjegah srbskih „per servitores suos Rascianos“”, 


! Doc. 63. 

* Doc. 131. 238. 

® Doc. 208. 

* Doc. 193. 

5 Doc. 209. 210. 

5 Doc. 109. 110. 113. 116. 
7 Doc. 197. 





- SA" "E URP a zur 


Uvod. III 


— 





Po nasilnoj smrti Ulrika, posljednjega grofa celjskoga (1456) 
držala je jošte Zagreb i Medvedgrad njegova udova Katarina sve do 
godine 1461., kada oba s ostalimi u Hrvatskoj preostalimi celjskimi 
gradovi proda Ivanu Vitovcu i plemićem Sigismundu i Balthasaru 
Weispriachom za 62.000 for.! 

Istom kada bi kralj Matijaš po cieloj Hrvatskoj i Ugarskoj 
priznan za kralja i u Budimu svečano okrunjen (1464.), poče preuzi- 
mati u kraljevske ruke gradove, kojimi su nekoč vladali grofovi celjski, 
i tako se grad Zagreb jedva dovinu slobode, da je bio ovisan samo 
o kralju. 

Ali Medvedgrad ne osta dugo u kraljevskih rukah, jer ga Ma- 
tijaš založi zagrebačkomu biskupu Osvaldu Tuzu i njegovu bratu 
Ivanu. Pohlepni Tuzi sa svojimi kapetani: Ivanom Buzlom, Matijom 
Olasom i Gjurom Zubalom gradskoj su obćini nanesli pretežke štete, 
svojatajući njezine posjede, a podanike i kmete hvatajući i ubijajući.? 

S plemići susjedgradskimi, najprije Toti, a zatim Heningi, te- 
čajem XV. vieka gradska je obćina vodila silne parnice glede otetih 
joj posjedah: Hrašća, Petrovine i Šiljakovine i glede obrane slobodne 
svoje trgovine. 

I sa najbližim susjedom, kaptolom zagrebačkim, nastavile su se 
u tom vieku stare i krvave borbe, koje su najviše nastale s priepora 
o mojem i tvojem. 

Uz ove nevolje pojavljivala se često i kuga, s koje je grad 
opustio i osiromašio tako, da nije mogao niti svoje zaklonište ili tvrdju 
držati u valjanom stanju. 

Padom srbskoga carstva (1389.) pokuca Turčin i na hrvatska 
vrata, a užasan strah nasta „od onoga vremena, kako je on znameniti 
i dični poglavnički varoš Carigrad (1453.), kršćanske zemlje i k tomu 
Horvacka i ostala mesta i varoši keršćanskoga sveta po nezgovorneh 
Turkeh, križa Kristuša, gospodina našega neprijateljeh i okorneh beštiah 
zavjeti, podloženi i razsipani; i glasovito kraljevstvo naše ze vsemi 
okolu bližnemi zemljami kraljevskemi i orsagmi dičnemi podjednem 
rečenih beštijah vojskovanjem harcuvanja naprav potreno i stišnjeno 
jest na toliko, da vre z vekšega dela porobljenjem i opušćenjem pod- 
loženo, najzadnje skončanje čekati se vidi“. A kakov li istom strah i 
užas morao potresti, kada je došao glas, da je i Bosna pala? 

Ni na lievoj obali potoka Medvešćaka, t. j. u kaptolskoj juris- 
dikciji, gorko li takodjer bijaše u XV. vieku. Od kaptola i njegovih 

! Doc. 219. 


* Doc. 281. 
® Doc. 298. 


IV Uvod. 
podanikah zahtievala se nečuvena, preogromna i sveudiljna izpipanja i 
izsisanja kraljevskih nametah, da je bio prinužden zalagati svoja 
imanja, čak i sveto posudje.! Za osamgodišnje biskupske vakancije 
(1433—1440.) a osobito kašnje za grofovah Celjskih, kada su svje- 
tovnjaci utjecali u naimenovanja kanonikah i biskupah, nastao je spor 
u samom kanoničkom sboru s toga, što su u nj došli ljudi razne na- 
rodnosti, značaja i ćudi; a bilo je i težkih progonah za vremena borbe 
raznih pretendentah za biskupsku stolicu (1440—1465), a kako je 
nizko pao ugled kaptola, svjedoči nam ,krvava zagrebačka sinoda“. 
Napokon sveudiljne borbe o posjedih što sa plemići što sa gradskom 
obćinom silno su štetne bile po kaptol, a u kolikom li je strahu 
živio, žalostno crta sam, kada, da odoli nasrtaju turskom, počeo se 
utvrdjivati i novimi naseljenici jačati. 

Ovo je kratki nacrt prošlosti grada Zagreba u XV. vieku, koji 
želim pojedinimi opisi i popuniti i razbistriti. 


! Doc. 48. 


Gradbeb 


(civitas montis Grecensis iuxta Zagrabiam). 


U prvom svezku ovih historijskih spomenikah (str. V—X) uztvrdio 
sam na podlozi izkopinah, da je na tlu današnjega Zagreba lieva obala 
potoka Cirkvenice ili Međvešćaka najprije, i to za rimsko jošte doba, 
bila naseljena, desna pako nekako početkom XII. vieka, a na toj da 
je bio gradić ili gradec, sielo i stjecište županije zagrebačke, koji je 
na 16. novembra g. 1242. kralj Bela IV. uzvisio na slobodan kr. grad. 

Zagrebački Gradac bijaše već godine 1266. valjano obzidan i 
utvrdjen. Kameni njegov okvir imao je spodobu trokuta, kojemu je 
bio rt prema sjeveru okrenut, a dvie dulje stranice jedna prema iz- 
toku, a druga prema zapadu, dok treća kraća bijaše s juga. Na važ- 
nijih točkah ove tvrdje stojahu kule, njih sedam na broju, po zidu 
pako probušeni su bili mali prozorići ili puškarnice, kroz koje su u 
vrieme obrane izbacivali strjelice. Iz nutra te tvrdje, ali uza sam zid 
podignuta su bila drvena braništa, na kojih su stojale bojne sprave. 

Po kulah danju i noću bila je oružana straža (custodia vigilis),! 
a za vrieme neprijateljskoga nasrtaja ponamjestili se oružani gradjani 
i po gradskih zidovih, da paze na kretanje neprijateljah i da brane 
svoj grad. U onom krvavom sukobu, koji je bio god. 1422. medju 
kaptolom i gradskom obćinom, obranu ove tvrdje morao je grad pri- 
znati samo svojim „hominibus armatis in muro et turribus eiusdem 
civitatis speculantibus et explorantibus* ;* a onom sgodom, kada je u 
prosincu god. 1437. medvedgradski kastelan Vilim iznenada nasrnuo 
na gradsku tvrdju, do na smrt izranio je čuvare ove tvrdje ,custodes 
scilicet portarum predictarum, in eisdem portis ictibus sagittarum de 
ballistris graviter vulnerari et sagittari fecisset*.5 

Uz gradski zid, ali izvana, bijahu gradjanski vrtovi i trsja, pak 
toga radi gradsko je poglavarstvo strogo bdilo, da nitko pod gradskim 

* Doc. 31. 

* Doc. 32 

® Doc. 113. 


VI Grad». Popov turen. 

zidom ne izkapa zemlju ili ilovaču, da tim ne podkopa tvrdje, dapače 
god. 1425. i zakonom odredilo, da takov prestupnik za prvi prekršaj 
plati šestdeset dinarah globe, za drugi tri pense ili sto dvadeset di- 
narah, a zatečen trećom, da se većom globom kazni. Istim zakonom 
odredjuje se, da svinje, koje bi pod gradskim zidom rovale, gradski 
sudac ili onogodišnje gradsko zastupstvo dade pohvatati, i da ih medju 
se podiele.! 

Uzprkos tolike pažnje, da se sačuva gradski zid; ipak tečajem 
XV. vieka, kada je gradska obćina, što radi česte kuge, koja je u 
njoj grozno bjesnila, što radi velikih pripremah za slučaj turske pro- 
vale, tako osiromašila, da svoju tvrdju godimice popravljati nije mogla, 
gradski je zid već do god. 1475. popucao bio u duljini na 96 la- 
katah, a na 150 lakatah tako se razklimao, da se svaki čas mogao i 
srušiti. Da se tomu predusretne, to na silne molbe gradjansiva, na- 
pokon kralj Matijaš na 11. junija 1475. naloži svim plemićem i po- 
sjednikom zagrebačke županije, da, čim im zapovjedi gradski kapetan 
Kristofor ili njegov zamjenik, odašalju svoje ljude, da gradsku tvrdju 
poprave, a uztreba li, da ih osobno nadziru, da su i to učiniti duZni.? 

Ako je već uzdržavanje gradskoga zida bilo potežko za gradsku 
obćinu, a kamo teže je moralo biti onih sedam gradskih krovom po- 
krivenih kulah držati u valjanom stanju. Da se tomu doskoči a one 
da se od razsula spase, gradsko ih poglavarstvo prodavalo, ali uz 
obvezu, da ih kupac posve popravi i da ih u slučaju neprijateljske 
obsade ili navale, budu li za obranu potrebne, ustupi gradu, da u 
njih posadu smjesti. Godine 1462. spominje se, da je lječnik Gjuro 
jednu takovu kulu na zapadnom gradskom zidu, koju je nekoč kupio 
od gradskoga poglavarstva, prodao gradjaninu Martinu literatu, sinu 
Grge Brstečkoga, za 23 for. u zlatu;? a ovaj opet da je istu g. 1473. 
preprodao remetskomu samostanu za 28 for. dakako uz više rečene 
uvjete.* 

Popov turen bila je utvrda na sjevernom rtu gradskih zidinah, 
te je s gradskom tvrdjom sačinjavala jednu cjelinu; a narod ga tako 
prozvao za to, jer ga sagradio kaptol zagrebački. Godine bo 1247. 
na molbu kanonikah zagrebačkih, da se može kaptol za doba neprija- 
teljskih navalah u koje teže pristupno mjesto zakloniti, darovao mu 
Bela IV. u gradskoj obćini prostor od kakovih 50 hvatih, na kojem 
će si tvrdo zaklonište sagraditi (sv. I. str. XI —- XII). Zub je vremena 


! Doc. 40. 

3 Doc. 298. 

® Doc. 228. 

* Doc. 282. 342. 











Gradycd. Popov turen, VII 
i Popov turen znatno oštetio, a nekako druge desetine XV. vieka pre- 
pustio je kaptol svomu sučlanu odvažnomu kanoniku Ladislavu Davoću, 
da ga popravi i brani; u to je ime dao njemu kaptol na doživotno 
uživanje prekosavske neke posjede: Savišće, Otok i Prevlaku. Ali 
pošto je popravak Popova turna i obskrba njegove posade više tro- 
škovah zahtievala, nego li se rečenimi posjedi moglo namiriti, to ih 
god. 1427. kanonik Davoć povrati kaptolu,! neka ga sam popravlja 
i uzdržava. Oko god. 1433. počeo je kaptol popravljati ovu tvrdju, 
t. j. on ju na novo nadkrio, izmienio u njoj trošno svodovlje novim 
i učvrstio vanjske zidove ili platno. Tom sgodom jošte, da taj branik 
bude jači i da odolieva ne samo navali turskoj, već i nasrtaju zagre- 
bačkih gradjanah, koji su mu se po nekom Rotaru zagrozili, da će 
im to zaklonište oteti, to vanjski zid, koji do tada bijaše sa zidom 
gradske tvrdje ravan i uzporedan, počeše nadozidavati i dizati na 
njemu zidana braništa (Erkel). Protiva tomu digla se gradska obćina 
i odaslala kralju Sigismundu, koji se tada u Rimu bavio, poslanike, 
moleći ga, da naloži kaptolu, neka to dogradjivanje obustavi. Gradskim 
izaslanikom odgovori na to kralj, da se on ne protivi tomu, ako 
kaptol valjano nadkrije Popov turen i pojača u njemu svodovlje, ali 
dozvoliti ne može, da dižu viši zid nego li je gradski, kojim bi se ta 
tvrdja odciepila od gradske, a ni na to takodjer da ne može pristati, 
da na tom zidu kaptol nove braniče zida. Gradska obćina doznavši 
za ovu kraljevu izjavu, zabranila je kaptolu svaki i najmanji popravak 
Popova turna. U toj nevolji obrati se kaptol na kralja, te nekako svr- 
šetkom mjeseca novembra god. 1433. odasla dva svoja sučlana: Ivana 
' Bachensteyna, arcidjakona komarničkoga, i Ivana arcidjakona vrbovač- 
koga u Bazileju, gdje se tada nalazio kralj Sigismund. Saslušav kralj 
njihovu tužbu, to pismom od 22. decembra zapovjedi gradskoj obćini, 
da ni u pokrivanju Popova turna ni u zidanju njegova svodovlja (što 
je on davno jur dozvolio) ne smije priečiti kaptol, jedino da gradski 
zid ne smije nadozidavati, niti dizati na njemu kakova kamena braništa.? 
Popov turen bio je u rukama kaptola neprestano sve nekako 
do god. 1441., kada za samosilja grofovah celjskih Friderika i Ulrika, 
koji silom zauzevši gradsku tvrdju osvojiše i Popov turen, a nago- 
voreni od gradjanah zagrebačkih na mnogih ga mjestih i razoriše. 
Istom po smrti Ulrikovoj, toga posljednjega grofa celjskoga, 
odasla početkom maja god. 1457. kaptol u Budim kralju Vladislavu 
Posthumu, Vida, prepozita zagrebačkoga, i kanonike: Klementa s Gorah 
i Tomu Tompu, koji ga smjerno zaprosiše, da kaptolu ovu njegovu 
! Doc. 48. 
* Doc. 69. 


VIII Građaco. Popov turen. Turdjica grofovah Celjskih. 





zakonitu svojinu vrati. Posavjetovavši se kralj s baruni i velikaši, 
izdade na 24. maja pismeni nalog, po kojem se Popov turen sa svim- 
kolikim prostorom, koji mu od starine pripadao, kaptolu mora po- 
vratiti.! Da pako glede te predaje ne bude sa strane gradske obćine 
nikakovih zapriekah, to na 1. juna odasla pismo gradjanom zagre- 
bačkim, u kojem im poručuje, da je uslišao pravednu molbu kaptola 
zagrebačkoga i povratio mu njegovu tvrdju, toga radi da se obćina ne 
usudi smetati kaptolu, da ju opet posjedne, jer učine li što protiv 
toga naloga, da će naložiti svojemu meštru konjušnikah Heningu su- 
sjedgradskomu, da ih, ma i silom, pokori.? 

Pošto medjutim na brzo umrie i kralj Vladislav, to su gradjani 
njegovu strogu zapovied s uma metnuji, te na svaki način sprečavali 
kaptolu, da mirnim putem unidje u svoje,? te je i kralj Matijaš, ope- 
tovano od kaptola uprošen, pismom od 20. juna 1459. gradskoj obćini 
ponovno strogo naložio, da ne samo da ne prieči kaptolu, da uljezne 
u Popov turen, već da i prostor, koji mu nekoč pripadao, ima se 
odmjeriti mu ne običnom (manjom), već kraljevskom mjerom, a iz- 
mjeren, da se znaci ili medjom označi i kaptolu preda.“ 

Ako li usljed toga kaptol zaposio i Popov turen, ali je najviše 
radi svednevnih gradjanskih zadjevicah izgubio napokon volju, da ga 
valjano popravi, te je tako zanemaren počeo i propadati. Ovaj nemar, 
da se uzčuva tvrdja, koja bi za nasrtaja turskoga na grad Zagreb od 
velike potrebe bila, kori kralj Matijaš u pismu od 25. juna g. 1479., 
upravljenom kaptolu, te mu spočituje, što je zanemario tu tvrdju, koja 
se dnevice ruši, a to je velika nesreća za sam grad, jer bi se iz nje 
takodjer uspješno mogao braniti; te strogo zapovieda, da ga odmah 
popravljati mora i da je do polovine mjeseca augusta gotov s po- 
pravkom, a tada da ga providi i valjanom posadom ; ne učini li toga, 
to će mu tu tvrdju oduzeti i dati onomu, koji će ju valjano popraviti i 
posadom ojačati." 

Po svoj prilici, kaptol, bojeći se, da ne izgubi Popova turna, 
odazvao se kraljevoj zapoviedi. 

Tvrdjica grofovah Celjskih. Sa Hermanom Celjskim, tastom 
kralja Sigismunda, dodjoše u Hrvatskoj grofovi Celjski do silnoga 
imućtva i moći, a naročito za unuka Ulrika, kojeg su čete g. 1441., 
obsjednuvši grad Zagreb, zauzele ga, a tim grofovi Celjski njim i za- 


! Doc 187. 
3 Doc. 188. 
? Doc. 211. 
* Doc. 215. 
5 Doc. 318. 








Gradoco. Tvrajica grofovak Celjskih. Gradska vrata. IX 


———— — — —À ——— c m — —— — —— — — — 





gospodarili. U samoj gradskoj tvrdji sagradio je Ulrik Celjski za svoju 
posadu, koja će gradjane u strahu držati, posebnu tvrdjicu (castellum), 
oko koje je izkopao obkop, preko koga se istom mostom na dizanje 
moglo uljezti u nju. Gradjani zagrebački mrkim su okom gledali taj 
kaštel, ali su radi Ulrika morali šutjeti. Istom kada je taj silnik u 
Biogradu ubijen bio (1456.), odlanulo im, te odmah zamoliše kralja 
Ladislava Posthuma, da tu tvrdjicu dade srušiti. 

Na 1. septembra 1457. prema toj molbi naloži kralj banu Ivanu 
Vitovcu, da, pošto je upravu slobodnih gradovah predao u ruke gradskim 
obćinam, to i grad Zagreb neka i od sada, kako je to nekoč bilo, 
upravlja gradsko vieće, pak da je zato i zapovjedio Ulrikovoj udovi 
Katarini Celjskoj, da se odreče svakoga utjecanja u gradsku upravu, 
toga radi da poruši i odstrani ovu tvrdjavicu. Ne pokori li se ona 
toj zapoviedi, da ban gradskoj obćini dade toliku pomoć, da taj kaštel 
razori.! I sama Katarina, videći, da ovoj odredbi prkositi ne može, 
iste jošte godine ustupi taj branik gradskoj ob£ini.? 

Dobivši u ruke gradska obćina ovu tvrdjicu, malo je hajala za 
to, da ju sruši, te je nakon nekoliko godinah kraljevski vratar Ivan 
Tuz smjestio u nju kraljevsku tridesetnicu pod upravom trideseticara 
Ivana Maratija. Kada je nasilje ovoga čovjeka dozlogrdilo gradjanstvu, 
tada istom pokajalo se gradsko poglavarstvo, da ovu tvrdjicu prema 
kraljevoj zapoviedi nije srušilo. Da se pak i to provede, zahtievao je 
mjeseca augusta g. 1465. gradski sudac i zastupstvo od Ivana Mara- 
tija, da prema kraljevoj zapoviedi izruči tvrdjavicu gradskoj obćini, 
da ju sruši. Na diživom mostu toga kaštela, okružen svojimi ljudmi, 
slušao je Marati ovu zapovied, pak mjesto da joj se pokori, golimi 
mačevi nasrnu na sudca i gradske zastupnike, i tom sgodom, da nije 
bilo valjane obrane, mnoge bi ondje na mjestu bio poubio.°® 

Ne zna se točno, kada je i na koji način razorena bila ova 
celjska tvrdjavica. 

Gradska vrata. Gradska tvrdja imala je petera vrata, i to troja 
velika i dvoja mala. Velika bijahu: Mesnička vrata (porta carnificum), 
prozvana radi mesnicah, koje bijahu do njih; a druga, koja postoje 
jošte i danas, bila su Kamenita ili Kamena vrata (porta lapidea), a 
treća u blizini Popovoga turna, nazvana „Nova velika vrata“ (porta 
magna nova), gradjena kao velika istom svršetkom XIV. vieka. Dvoja 
manja vrata bijahu prema jugu medju kraljevskom palačom i gradskom 
kulom, prozvana ,sirove dverce“, a druga, takodjer manja, prozvana 

! Doc. 190. 


* Doc. 194. 
* Doc. 247. 





X Gradoco. Gradska vrata. Ulice. 


„poljska vrata“ (porta campestris) na jugo-zapadnom rtu gradske tvrdje 
iznad Mesničkih vratah. 

Pred Kamenima, Mesničkima i Novima vratima bjehu izkopane 
duboke jame (fossatum), stupovi i pleterom učvrštene, da se ne ruše, 
a povrh njih daščan most (pons), koji su u vrieme navale odmakli 
da neprijatelju preprieče ulaz. Velika vrata bijahu ogromne četvero- 
kutne kule, izpod kojih se ulazilo u gradsku tvrdju, a do manjih ta- 
kodjer bijahu kule, te su jedne i druge služile i Za stražu (custodia) 
i za obranu gradskih vratah ; a nedaleko od svakih velikih vratah, no 
izvan gradskoga zida, bila je obaška manja il zidana il drvena kula, 
prozvana ,habernik“, u kojoj su ponamješteni bili posebni čuvari, pa 
kada bi zaprietila gradu kakova nesreća, bijahu ju dužni oglasiti 
(haber) stražarom po gradskih kulah bilo trubljom, klepetalom ili 
zvoncem, a u kasnija vremena i pucnjavom 

Ključe gradskih vratah čuvali su gradjani i to izmjenice; svaki bo 
gradjanin, imao on jednu ili više kućah, prema odredbi gradskoga po- 
glavarstva od g. 1429. dužan je bio, kada je došao red na njega, čuvati 
mjesec danah ključe onih gradskih vratah, u blizini kojih je sam stanovao.! 

Vrata gradske tvrdje zatvarali su gradjani, čuvari ključevah, u 
ljetno doba u deset, a u zimsko u devet satih noćju. Četvrt sata prije 
zatvaranja zvonjelo je na gradskoj kuli kod ,sirovih dveracah“ zvono 
nloteršćak“ (campana latrunculorum), da opomene gradske stanovnike, 
nalazeće se izvan gradske utvrde, da pospješe kući. 


Ulice. Ne imamo žalibože nikakova nacrta, po kojem bismo 
predočiti mogli tloris zagrebačkoga Gradca u XV. vieku; no ipak 
znamo toliko, da je osim onih kućah, koje bijahu uz gradski zid, po- 
stojala skupina i drugih i to u devet što većih što manjih hrpah. 
Tim hrpam, sačuvanim donekle do danas, bijaše oblik il četverokut, 
il pravokut il nepravilan trokut; a pošto je svaka takova hrpa stojala 
obaška za sebe, kao otočić, zato i bjehu prozvane „insulae“. Takovih 
otočićah ili insulah, kako rekoh, bilo je devet i to, da ih po prilici 
prema današnjemu uličnom razporedjenju označimo: prva obsizala je 
prostor medju današnjom Kamenitom i Jezuitskom ulicom; druga 
insula bila je kod sirovih dveracah i obsezala prostor medju današnjim 
Jezuitskim trgom i sjemeništnom ulicom. Treća bijaše kod Novih 
vratah, te obuhvatala dio tako zvane Opatičke i Pivarske ulice ili 
onaj prostor do Popova turna. Četvrtoj insuli spadaše Mesnička ulica ; 
a petoj, šestoj i sedmoj današnji Kapucinski trg s istoimenom ulicom 
i jednim dielom Gospodske ulice; a napokon medju Markovim trgom 


! Doc, 55. 


Grados, Ulice. Mostovi. Zdenci. XI 


te Županijskom i dielom Opatičke i Kamenite ulice bijaše osma i 
deveta insula. 

Prema spomenutomu gradskomu zaključku (1429.) o čuvanju 
ključevah gradskih vratah spadala je na Kamena vrata: insula osma, 
deveta i prva; na poljska vrata: insula sedma, šesta i peta; na Me- 
snička vrata: insula četvrta; na Nova vrata: insula treća; a napokon 
na sirove dverce insula druga.! 

Te pojedine hrpe kućah ili insule prosječene bjehu ulicami, a 
kojimi su posebnimi imeni bile označene, za to nam ove listine ne 
pružaju osobitih viestih. Jedino u gradskom podgradju (suburbium) 
spominju se šoštarska ili njemačka ulica (vicus Theutonicorum seu 
sutorum) na desnoj obali Medvešćaka (oko današnjega Jelačićeva trga) 
do crkve sv. Margarete; odavde dalje zvala se il lončarska ulica 
(vicus lucifigulorum) ili Ilica od potočića Ilice; a napokon spominje 
se i nekakova blatna ulica, (platea lutosa), koja je takodjer bila izvan 
gradskih vratah. 

U obsegu gradske obćine t. j. u njezinoj tvrdji i podgradju bilo 
je druge polovine XV. vieka do pet stotina kućah, osim majurah, 
kako posvjedočuje pismo kralja Matijaša, kojim na 9. maja g. 1468- 
kori kraljevskoga porezovnika Benedikta Baćana, koji je zemaljski porez 
toj obćini propisao na pet stotinah vratah (razumij vrata, kroz koja 
se vozom siena proći može), jer da jedva ima toliko gradjanskih kućah 
„et tandem dicam prope ad numerum quingentarum portarum in 
medio ipsorum civium relinquisses, cum tamen, uti nobis relatum est, 
nec prope tot inhabitatores domos habentes in ipsa civitate nostra 
habeantur.? 


Mostovi. Dvima se mostima preko potoka Medvešćaka polazilo 
u obćinu gradsku. Ovi mostovi bijahu drveni i tako udešeni, da se i 
teretnimi koli moglo preko njih proći. Jedan bijaše do vrela Man- 
duševca (pons ad fontem Manduševec), a drugi, prozvan pisani most 
(danas krvavi most, pons magnus vulgo piszani mozth, bijaše bo 
crveno obojadisan) do gradskoga kupališta. U gradskih zapisnicih XV. 
vieka taj se most vaviek spominje tim imenom, pa toga radi ne stoji 
tvrdnja onih, koji pišu, da se je prozvao krvavim već od svršetka 
XIII. vieka, jer da je ondje bila tada odlučna bitka medju strankom 
Andrije III. i pristaši anžovinskimi (sv. I. str. XIV). 


Zdenci. Jedan nam je samo javni zdenac poznat, a to je Man- 
duševec (sv. I. str. VIII i XIV); no osim njega bilo je u gradskoj 


1 Doc. 55. 
* Doc 259. 


XII Grad». Zdenci. Crkve. 


obćini i drugih javnih zdenacah, a bilo ih je i u pojedinih kućah; a 
osim zdenacah bilo je i cisternah. 

Nacrtav tako tvrdju zagrebačkoga Gradca i njegovo podgradje, 
spomenuti mi treba i znatnije njegove zgrade, a to su ponajprije crkve. 

Zupna crkva sv. Marka, što se same njezine gradjevine tiče (sv. 
I. str. XIV— XVII) tečajem XV. vieka ostala je u glavnom ista, kakova 
bijaše u XIV. vieku, osim što joj druge polovine XV. vieka na sje- 
vero-zapadnom uglu dozidali neznatnu kapelicu, koja je stojala već 
god. 1472., kako nam svjedoči kameni spomenik, koji te godine stavi 
ondje Martin, župnik sv. Marije u Stenjevcu, svomu prijatelju sveće- 
niku Franji Polaru.! U ovih spomenicih imamo dosta viestih o kugi, 
koja se tečajem XV. vieka u Zagrebu često javljala (assidua pestis), 
te se gradsko poglavarstvo zavjetovalo, da će na čast sv. Fabijana i 
Sebastijana, tih zaštitnikah proti kugi, podići im kapelu s oltarom. 
I doista gradskim troškom godine 1499., srušiv neznatnu kapelicu na 
sjevero-zapadnom uglu župne crkve, podignu novu oveću kapelu na 
čast ovih svetacah. 

U župnoj crkvi sv. Marka, u koliko nam je poznato, bilo je 
tada osam žrtvenikah i to: veliki ili glavni u njezinu svetištu, a u 
desnoj absidi oltar sv. Križa, (na kojem se tada polagale prisege kako 
od novoizabranoga gradskoga sudca i zastupstva, iako od pojedinacah, 
kojim je sud prisegu dosudio)? u lievoj pako bio je oltar blaž. dj. 
Marije. Ostali oltari po crkvenih ladjah spominju se ovi: sv. Nikole, 
sv. apostola Tome, sv. Jelisavete, sv. Doroteje i sv. Laurencija. — 
Samo o oltaru sv. Nikole znamo, da je imao posebnu oltarnu zakladu 
i posebnoga svoga svećenika altaristu, od kojih se u ovih spomenicih 
spominje (1489—1492) neki Gjuro; on bo je god. 1492. od remet- 
skoga samostana kupio za šest for. trsje s kućom i vrtom, bivše nekoč 
Jakoba Copoce, s obvezom, da će tomu samostanu u ime gornice 
plaćati svake godine 14 dinarah bečkih.š — Na oltaru pako sv. Lov- 
rinca čitala se svakoga četvrtka zavjetna misa na čast presv. tiela 
Isusova, koju je gradska obćina plaćala i to na godinu 3 for. u zlatu.“ 
Do glavnoga žrtvenika u malenom u kamenu izradjenom izdubku 
čuvalo se presv. tielo (eucharistia) pred kojim je gorjela svjetiljka 
danju i noćju, a ulje za nju davala je gradska obćina na godinu pol 
centa ili so funtih.5 


! Pag. 532. 

* Doc. 116. 118. 
* Doc. 367. - 

* Doc. 373. 

5 [bid, 


Grad». Crkve. XIII 


Na prostoru oko crkve sy. Marka bio je i obični svakdanji trg, 
a i za sajamsko vrieme tu se kupovalo i prodavalo, te je i radi udob- 
nosti trgovacah na okolo izvanjskoga crkvenoga zida svršetkom XV. 
vieka gradska obćina posagradila dućane, koje je davala u najam.! 

Za dobe nesretnih onih sukobah medju obćinom i kaptolom za- 
grebačkim, a naročito god. 1422. i 1433. i župnom se crkvom po- 
služili gradjani, ili su njezinimi zvoni sazivali na zajedničku provalu, 
ili da nenadano napadnu na kaptol mučke izvjesili na njezinu zvoniku 
crven barjak.? 

Župom sv. Marka upravljahu tri svećenika, koje je gradsko po- 
glavarstvo izabralo, prozvana: ,rectores ili plebani s. Marci“, dočim ih 
gradsko zastupstvo, kao patron, imenuje: ,nostri capellani*. Osim župne, 
najviše zemljištne nadarbine i štolarine kao redovita dohodka pripa- 
dala im u XV. vieku običajna tada crkovna četvrtina (quarta seu ca- 
nonica porcio, quarta testamentarie disposicionis, quarta funeralis), od 
oporučnih zapisah njihovih župljanah, ako li su takovi zapisi izvan 
njihove župe namienjeni bili, bilo crkvam ili crkvenim sborom, u 
koliko su iste ili isti, bilo papinskom ili biskupskom povlasticom, od 
ustupljenja takove četvrtine oprošteni bili. 

Za ovaj prihod župnici sv. Marka odvažno se borili i to više 
putah. Najprije god. 1425. župnici Antun, Pavao i Ivan zahtievahu, 
da im prebendarski sbor stolne crkve ustupi četvrtinu oporučnih za- 
pisah, koje mu zapisali njihovi župljani. Priepor ovaj imao je rießiti 
kanonik lektor Osvaid, kao glava kaptola; no dok je pra u najjačem 
tečaju bila, umrie Osvaldo, neriešiv ju, i tako ciela stvar zape za 
njeko bar vrieme; ali župnici ipak medjutim ne propustiše nagovarati 
svojih umirućih župljanah, da ako li su već i voljni oporučiti što pre- 
bendarskomu sboru, da naročito u oporuci spomenu, da od toga nji- 
hova zapisa mora sbor dati župnikom četvrtinu. Ovakov postupak (jer 
jedna i druga stranka, dok se priepor nije riešio, morala bi mirovati) 
uvriedi prebendarski sbor, te zamoli po svom dekanu Petru kanonika 
kantora Ivana, da pru obnovi i konačnu osudu izreče. Preslušav on 
i tužitelje i obtužene, predloži cieli priepor na presud biskupu Ivanu 
Albenu. Na 4. juna 1428. sakupiv biskup oko sebe vještake u crk- 
venom pravu, te dokaznice i povlastice obtuženih, a naročito onu po- 
vlasticu biskupa Eberharda, kojom prebendarski sbor oprašta od 
ustupljanja župne četvrtine ikojemu župniku, dosudi, da isti sbor prema 
tomu nije dužan ustupati četvrtine ni župnikom sv. Marka, a niti su 
oni vlastni zahtievati ju od sbora; u buduće pako, da se nova kakova 


! Doc. 373. 
® Doc. 32. 68. 120. 


XIV Grado». Crkve. 


pra opet ne zametne, odredi, da Zupnik sv. Marka, ako bi se radi te 
četvrtine s prebendarskim sborom ikada preti hotio, to mora prije, 
nego tužbu preda, položiti petdeset marakah dinarah, od kojih polo- 
vinu da uzme sudac, a polovinu sbor, a ne položi li, a od tužbe ne 
odustane, da se crkvenimi kaznami prisili, da rečenu svotu plati ; 
odredi jošte i to, ako li župljanin sv. Marka, koji bi za ovu odredbu 
. znao, uzprkos njoj ipak u oporuci spomenuo, da od njegova zapisa 
prebendarskomu sboru isti je dužan dati župnu četvrtinu, takovomu 
da se zanieka crkveni pogreb; dočim oporučni zapisi onih župljanah, 
kojim bi ova odredba nepoznata bila, te po neznanju umetnu u pre- 
bendarski zapis stavku o dužnoj četvrtini župnikom sv. Marka, da se 
takova stavka uvažiti ne će.! 

Za četvrt vieka kasnije ili god. 1452. O istoj stvari pred Stje- 
panom, arcidjakonom katedralnim i biskupskim vikarom Leonardom, 
učenjakom crkvenoga prava, tužio je župnik Nikola opata zagrebačkih 
Cistercitah. Ova dvojica na podlozi crkvenih zakonah, usljed kojih 
nisu bili monasi oprošteni od izplaćivanja župne četvrtine, dosudiše 
pravo župniku. Ovoj se osudi opat Matej ne pokori, toga radi župnik 
Nikola prizva na biskupov sud. Na 29. maja u prisuću vještakah pred 
biskupom Benediktom razpravljao se taj prepor, gdje se i opat Matej 
branio tim, jer je red Cistercitah apostolskom povlasticom prost od 
izplaćivanja župne četvrtine, te je i podastro za to nekakovu papinsku 
bullu. Biskup Benedikt, da pravovaljani sud izreče, dađe donieti crkveni 
sbornik, prozvan „Klementina“, u kojem potraživši nadjoše, da su re- 
dovnici od zapisah, bilo za života i na samrti njim namienjenih, dužni 
izplatiti dotičnomu župniku četvrtinu, s toga potvrdiv osudu prvoga 
suda, odsudi iznovice opata Mateja, a ujedno naloži novoveškomu, 
laškouličkomu i drugim bližnjim župnikom, da opomenu opata, neka 
za petnaest danah uplati župniku sv. Marka svu zaostalu njegovu 
župnu četvrtinu, a ne izplati li ju u to vrieme, da ga po nedjeljah 
i svetkovinah u svojih crkvah pred sakupljenim narodom uz zvonenje, 
užegavši svieće i utrnuvši ih i nogami pogazivši izobćenim proglase ; 
ne pokori li se pako ni tada, da mu dojave te će on oružanom rukom 
tada proti njemu postupati.? 

U isto doba, kada se s Cisterciti parbio o župnoj četvrtini župnik 
Nikola, parbio se i sa zagrebačkimi Dominikani. O cielom postupku, 
ako i ne imamo pobližih viestih, ali nagadjamo, da se istim načinom 
i proti njim postupalo kako i proti Cistercitom, i da je Dominikanom 
sudbeno naloženo bilo, da izplate župniku njemu pripadnu četvrtinu 


1 Doc. 53. 54. 
* Doc. 162. 





Grad». Crkve, XV 


od oporučnih zapisah. Ali ovoj osudi Dominikani nisu se pokorili, pa 
ih toga radi na zapovied arcidjakona i biskupskoga vikara kanonika 
Martina na 13. novembra 1453. gradski Zupnici: Toma, sv. Eme- 
rika; Toma, sv. Ivana u Novoj vesi; Valent, sv. Antuna u Laškoj 
ulici i Filip, sv. Martina u podgradju, izobéenimi proglasili u svojih 
crkvah pred sakupljenim narodom.! 

God. 1261. dobila je gradska obćina patronatsko pravo župe 
sv. Marka, te je od tada gradsko zastupstvo imenovalo župnike, koje 
je biskup potvrdjivao, pa su toga radi i ti župnici gradskoj obćini 
nekom zahvalnosti ili dužnošću vezani bili. Na primjer godine 1433. 
župnik Blaž, poslan od gradske obćine, u njezino je ime pred zagre- 
bačkom županijskom skupštinom prosvjedovao proti tomu, što je kralj 
Sigismund gradske posjede Kraljevec, Kobiljak itd. svojevoljno darovao 
plemićem Albenom medvedgradskim.? Godine 1432. župnici Antun i 
Blaž u ime gradske obćine pred kaptolom zagrebačkim sklapaju mir 
sa kanonikom Tomom, koji je na uštrb gradskih pravah izposlovao, 
da je Ladislav Zenčaj dobio neke stvari i novac u cjelokupnoj vried- 
nosti 150 for., ukradene u pokojnoga trgovca Fridrika, koje bi inače 
obćini pripasti morale.) God. 1497. župnik Martin sa gradskim no- 
tarom Emerikom kao gradski izaslanici mole u kaptola zagrebačkoga, 
da im ovjerovi prepis, kojim se Ivan Korvin proglasuje vojvodom 
ciele Slavonije.“ 

Na župnike sv. Marka, kao službene osobe, obraćala se i du- 
hovna vlast, trebala li, da se koji njezin nalog provede. God. 1475. 
naloži biskupski vikar Ilija Sopnički župniku Mateju, da opomene ne- 
koje oporučne ovršitelje, da izplate zapise, namienjene prebendarskomu 
sboru.5 Godine opet 1476. zamoli Eustakij, cistercitski opat pod Belom 
i župnika sv. Marka, da kanonika arcidjakona Pavla pozove pred njega 
na sud radi uvrede nanešene dominikanskomu redu. Godine 1478, 
kanonik i arcidjakon časmanski Ivan Držanić, po kardinalu Gabrielu 
ovlašćeni sudac, zaprosi medju drugimi i župnika sv. Marka, da ka: 
nonika lektora Ivana, koj je oteo Dominikancu Tomi robu i drago- 
cjenosti. namienjene za kraljicu, pozove pred njega na sud.' 

Župnici sv. Marka ako su se i rado pokoravali nalogu više du- 
hovne vlasti, a to im je doista i preteXka i vrlo neugodna bila ona 

1 Doc. 176. 

* Doc. 34. 

* Doc. 59. 

* Doc. 388. 

5 Doc. 294. 

% Doc, 305. 

7 Doc. 316. 


XVI Građace. Crkve. 





zapovied biskupa Ivana Albena, kojom im god. 1432. pod prietnjom 
zatvora i oduzeća župne nadarbine strogo nalaže, da izobće gradsku 
obćinu, da niti u njoj, niti u kojem njezinom mjestu, gdje bi izobćenici 
prisutni mogli biti, ne čitaju ni mise, niti da obavljaju kakove crkvene 
službe, dapače da opominju svakoga pod kaznom izobćenja, da se sa 
izobćenici ne druži, da im uzkrati i vodu i vatru.! 

Župnoj crkvi sv. Marka spadale su ove kapele: 

Kapela sv. Katarine, koja je već god. 1377. stojala u gradskoj 
obćini na istom mjestu, gdje je danas crkva njezina. U XV. vieku, a 
naročito godine 1413., pripadalo je toj kapeli i prostrano gradilište, 
koje bijaše uz nju.š Tečajem XV. vieka predje ova kapela u vlast 
laškouličkoga dominikanskoga samostana, te se god. 1473., pošto su 
na 14. februara Dominikani dobili privolju kralja Matijaša, da se iz 
neutvrdjene Laške ulice u gradsku obćinu do kapele sv. Katarine 
smiju preseliti, a kada je i papa Siksto IV. pristao na to i odredio, da 
do te kapele sagrade novi samostan za sebe sa spavaonicom, trapeza- 
rijom, ogradom i drugimi potrebštinami, da mogu ondje umrle po- 
kapati i kapelu sa malim zvonikom prema potrebi svoga reda pro- . 
širiti itd., godine već 1473. ovamo se doselili.® 

Kapela sv. Jurja, koju je godine 1377. sagradit dao gradjanin 
Ivan Čemer ,izvan gradskih zidinah do kestena“, stojala je na istom 
mjestu, gdje je i današnja; u XV. bo vieku naročito se za nju veli, 
da je „extra Novam portam... prope molendina*.* 

Kapela sv: Ursule u gradskih se zapisnicih god. 1432. spominje 
u blizini Kamenih vratah. 

Zupna crkva sv. Margarete. Davno prve polovine XIV. vieka po- 
stojala je crkva sv. Margarete u gradskom podgradju (na njezinom je 
mjestu danas pravoslavna crkva), a oko nje u XV. vieku bili su 
gradski vrtovi." Počevši od god. 1372. kod ove župne crkve držao 
se ali samo o Margaretinju godišnji sajam, koji je trajao četrnaest 
danah t. j. sedam danah prije svetka, a sedam danah poslie. 

Kapela sv. Duha spadala je župnoj crkvi sv. Margarete, a stojala 
je daleko izvan grada na istom upravo mjestu, gdje i današnja 
stoji. Već u svom osnutku, koji pada u XV. viek, imala je u Črno- 
mercih četiri kmetska napučena selišta, na jednom bio je kmet Domjan, 
na drugom Matko, na trećem Gjurko, a na četvrtom Luka. Silnik grof 


! Doc. 32. 

? Doc. 18. 100. 

3 Doc. 283. 285. 288. 
* Doc. 213. 

* Doc. 85. 


Gradeca Crkve. XVII 


Ulrik Celjski (1440—1456.) ta je selišta oteo i dao ih svomu dvora- 
ninu Pavlu Valpotu. Po Ulrikovoj smrti opet je ista (oko 1472.) 
silomice prisvojio si vlasinik medvedgradski Ivan Tuz i pripojio ih 
medvedgradskomu vlastelinstvu, pod kojim su bila sve do g. 1492. 
Kada je po smrti kralja Matijaša (1490) njegov nezakoniti sin Ivan 
Korvin, postavši vojvodom i banom, preuzeo u vlast neke gradove 
svoga otca, medju ostalimi preuzme i Medvedgrad. Na 13. jula 1492., 
kada se jur Ivan Korvin nastanio bio u kraljevskoj palači u Zagrebu, 
dodje preda nj župnik sv. Margarete Mihalj Gjurgjevčan, i predočiv 
mu nepravedni način, kojim su rečena kmetska selišta došla pod 
upravu medvedgradskoga vlastelinstva, zamoli ga, da ih zakonitomu 
vlastniku, t. j. kapeli sv. Duha, povrati. Osvjedočiv se Korvin o pra- 
vednom zahtjevu, odredi, da se kapeli sv. Duha odmah odstupe. Dobiv 
župnik Mihalj o tom pismen nalog od vojvode, zamoli bana Ladi- 
slava Egervara, da ga, t.j. kapelu sv. Duha, po tadašnjem običaju u 
uživanje tih kmetskih selištah dade uvesti. Ovaj posao na banovu za- 
povied imao je obaviti kaptol zagrebački, kao vjerodostojno mjesto, 
te on sa banovim pristavom Stjepanom Kašnarićem sa Glavnice odasla 
sa svoje strane prebendara Mihalja sa Stjeničnjaka, koji su u utorak 
na 31. jula u Črnomercih u prisuću prebendara Dominika, kao su- 
sjeda i posjednika predija Rudeša, te Sebastijana Nagya-Čakana, za- 
stupnika medvedgradskih kapetanah i Grge, špana Kraljevečkoga, a 
selskih sudacah: Matije u Petrovcih, Stjepana u Mikulićih i Gjure u 
Dedićih, zatim Petra iz Moravčah, dvoranina Heninga susjedgradskoga 
i Ivana iz Topolovca, te Ivana i Grge Perkona, gradjanah zagrebačkih, 
Luke Tropčića, župljana sv. Margarete i napokon Luke i Gjurkona, 
seljakah iz Črnomeracah, predali župniku Mihalju rečena kmetska 
selišta i uveli ga ili po njem, kapelu sv. Duha u zakoniti posjed, čemu 
nitko nije protuslovio.! 


Da se kapeli sv. Duha uživanje ovih selištah i kraljevskom vlasti 
osjegura, to polovinom mjeseca februara god. 1495., kada je kralj 
Vladislav boravio neko vrieme u Virovitici, došavši onamo i župnik 
Mihalj, zaprosio ga, da se na podlozi Korvinova ustupa tih zemljištah, 
novim i po kralju odredjenim uvedjenjem župnik, odnosno kapela sv. 
Duha iznovice u nje uvede. Odrekav se kralj sa svoje strane svakoga 
kraljevskoga prava, koje bi na tih selištih imati mogao, naloži pismeno 
na 19. februara kaptolu zagrebačkomu, da u njegovo ime iznovice 
uvede župnu crkvu sv. Margarete u posjed rečenih zemljištah. Ovaj 
novi uvod iznovično obave: kraljev pristav Petar sa Marenacah i kap: 


! Doc. 364. 


XVIII Gradws. Crkve. Groblja. Sole, 


— —— 








tolski izaslanik prebendar Grga, koji su u prisuću medvedgradskoga 
kastelana Stjepana Nagy-Cakana, Dionizija, kaptolskoga predijaliste u 
Završju, prebendara Dominika, posjednika predija Rudeša, kao susjeda 
i gradjanah zagrebačkih: Mihalja zlatara, Jakoba Beketića i Gjurkona 
uveli župnika Mihalja, odnosno župnu crkvu sv. Margarete u ime 
kapele sv. Duha, u iznovični posjed, a tomu opet nitko nije prigovorio.! 


Župna crkva sv. Martina spominje se već druge polovine XIV. 
vieka, a stojala je na desnoj obali potoka Medveščaka, u sredini 
medju vrelom ili zdencem Manduševcem i gradskim kupalištem, (koje 
je bilo blizu pisanoga, danas krvavoga, mosta); u onom bo nasrtaju, 
kada je god. 1422. oružanom rukom provalio kaptol u gradsko pod- 
gradje, najžešća da je borba bila „prope fontem Manduásevec et eccle- 
siam s. Martini ac domum balnei civitatis*,? sudeć prema tomu bila 
je ona nekako u sredini sjeverne strane današnjega Jelaliceva trga. 
Ovom župnom crkvom upravljao je poseban župnik, te nam od nje- 
zine prošlosti ništa više nije poznato, do imena njezinih župnikah: 
Filipa (g. 1453.) i Gjure (g. 1475.). 

Groblja. Uz crkve najsvetije je mjesto groblje, to je u stara 
vremena i ono bilo tik uz crkvu i okolo nje. U XV. već vieku, što 
radi svakdanjega trga, koji se držao oko crkve sv. Marka, a što opet 
radi velikih sajmovah, koji su trajali četrnaest danah na Markov 
svetak, a toliko opet na Margaretinje, kod župnih crkvah sv. Marka i 
Margarete, prestadoše pokapati mrtvace oko njih, ali opet ne namjestiše 
novo groblje daleko od istih; dočim uz kapelu sv. Katarine, kada su ju 
Dominikani preuzeli, jer je imala obzidano groblje, pokapahu mrtvace. 


Škole. U XV. vieku zagrebačke gradske škole i u polazku mla- 
deži i u samoj poduci znatno su napredovale, čemu je vrlo mnogo 
doprinesla trgovina, koja je iz Zagreba i pokraj Zagreba išla ili na 
Rieku k moru, ili u Zagorje i u Štajersku, ili u Podravinu ili u neka- 
danju Banovinu i u Bosnu. Osim trgovine bilo je i drugih poticalah, 
da se posezalo za knjigom, n. pr. uzvišeno svećeničko zvanje, u XV. bo 
vieku kako u svećeničkom, tako u redovničkom staležu nalazimo liep 
broj zagrebačkih sinovah; a napokon i udobniji život, koji je pismen 
čovjek prije postići mogao od nepismena. I sama školska sgrada, koja 
se u gradskih zapisnicih toga vieka spominje imenom palače (pallacium 
schole), bjelodano nam svjedoči, da se gradska obćina o naobrazbi 
mladeži mnogo brinula. 


I Doc. 376. 378. 379. 
* Doc. 31. 


Gradeca. Škole. XIX 


— —— 





Ako i ne imamo potanjih viestih o samoj naobrazbi, to ju ipak 
donekle bar na podlozi onodobne obuke, kakova je drugdje bila, i u 
Zagrebu možemo nacrtati. Početna obuka, koja se smatrala priprav- 
nicom za više naobraženje, n. pr. za bogoslovlje, pravne znanosti i 
medicinu, obuhvaćala je čitanje, pisanje, računstvo i gramatiku, a nuz- 
gredno uz to i crkveno pjevanje. Da se uči čitanje, rabile su drvene 
pločice, na kojih bijaše priliepljena pergamena sa napisanom na jednoj 
strani abecedom, a na drugoj pojedinimi slovkami i riečmi. Poslije 
dugoga vježbanja u čitanju pristupilo se k pisanju. Prve vježbe u pi- 
sanju počeo je učenik na škriljevnoj ploči sa škriljevcem, a tada perom 
i crnilom na papiru, koji je u XV. već vieku iz obične porabe iz- 
tisnuo skupu pergamenu. Ova vježba duže je trajala, a uz nju malo 
po malo sliedilo je računstvo, t. jJ. prve tako zvane četiri vrsti: sbra- 
janje, odbitba, množenje i dioba. Budi ovdje mimogredce spomenuto, 
ako se opazila u koga učenika vanredna vještina u pisanju, a nije li 
kakovo drugo zvanje htio odabrati, da je nastojao učitelj (magister 
schole) da ga dade pripraviti za krasopisca. U doba prije pronašašća 
tiska ovakovi se krasopisci upotrebljavahu ne samo kod stolnih crkvah 
i u samostanih za prepisivanje bogoslužnih knjigah i bogoslovnih djelah, 
već i u obćinah za pisanje poveljah, a i privatnici, vješti čitanju, dali 
si u njih prepisati kakovo nabožno ili znanstveno djelo. U gradskoj 
obćini vrlo rano u XV. vieku nalazimo takovih krasopisacah, a poi- 
mence spominju nam ovi spomenici (god. 1415—1443.) nekoga Grgu 
„Gregorius, scriptor librorum“. Ovi krasopisci, podpuno vješti latin- 
skomu jeziku, nisu bili samo sgoljni prepisači, već, pošto su mnogo- 
godišnjim prepisivanjem znanstvenih djelah postigli neku višu vrst 
naobrazbe, nju su i svojim učenikom saobćivali. Da je pomenuti pre- 
pisač i krasopisac Grga znanstveno naobrazio nekoga Andriju literata, 
unuka Kojanova, mogli bismo odakle zaključiti, što on, da mu do- 
nekle nagradi trud u obuci, „ob respectum suorum beneficiorum* 
prodao god. 1415. uz neznatnu cienu, šest pensah dinarah, svoje trsje 
u gradskoj obćini.! 

Kada je djak valjano naučio izricati slovke i rieči i napisati ih 
dadoše mu za prvo čitanje psaltir, jer se taj u crkvi najviše rabio, 
a učitelj pazio je, da rieči prema naglasku izgovara, a pročitane redke 
da na pamet nauči. Uz takovo čitanje obučavao se ujedno i u latin- 
skom jeziku, koji bijaše tada u sveobćoj porabi. Kako je učitelj ili 
školastik predavao latinsku sklonitbu i sprezanje, nije nam poznato, 
ali bez dvojbe jest, da je najprije na školskoj drvenoj, crno naličeno 


1 Doc. 22. 


xX Grad»cs. Škole. Bolnice i ubošnice, 





ploči kredom napisao pravilo, odakle ga učenici prepisivali i tako 
na pamet učili; da pako slovnička pravila tako lasno ne zaborave, 
to je mladež vrlo često, najviše poslije podne, morala pojedine rieči 
i sklanjati i sprezati. 

Da učenik razumije što čita ili piše, to mu školastik svaku la- 
tinsku rieč morao protumačiti hrvatskom, a tako protumačene rieči 
upisati si morao učenik, a tim si malo po malo sabrao rukovet riečih 
nuždnih za govor t. j. sastavio si kratki rječnik latinskoga jezika, pro- 
tumačena narodnimi riečmi. 


Ovakova bijaše u XV. vieku obuka u školah ove gradske obćine, 
a svršivši ju valjano učenik, mogao je pristupili k višoj nauci. 

Koliko pako učiteljskih silah bilo je za tada na gradskoj školi, 
ne znamo; nama je samo poznat od god. 1422— 1435. ,SCholasticus 
Matheus“, te mislimo, da je on sam podučavao, no da si obučavanje 
iole bar olahkoti, povjerio bi kojemu starijemu vrstnomu učeniku, da 
uči početnike poznavati slova i izricati slovke. 


Gradski učitelji obavljahu kadkada i službu gradskih magistrat- 
skih bilježnikah. 


Bolnice i ubožnice. U XIII. već vieku (sv. I. str. XIX) na- 
djosmo u gradskoj obćini neki zametak bolnicam i ubožnicam u onoj 
odredbi zlatne bulle Bele IV., kojom se gradskoj sirotinji doznačuje 
trećina imutka onih, koji bi bezoporučno umrli, neostavivši nikakova 
baštinika. Kad li je gradska obćina sagradila posebnu sgradu za njegu 
bolestnikah i dohranu ubogarah, nije nam točno poznato, ali to stoji, 
da je ona već bila u XIV. vieku. Za XV. viek o toj bolnici imamo 
nešto više viestih, naime, da je postojala pod naslovom bl. d. Marije, 
i da je njom i njezinim imutkom u ime gradske obćine upravljao 
poseban svećenik ,rector hospitalis" i to god. 1443. Antun; g. 1451. 
Klement i g. 1489. Antun. Za njegu bolestnikah i obskrbu ubogarah, 
osim trećine neoporučiva imuika, te uz blage darove i zapise pojedi- 
nacah i gradska je obćina doprinosila podporu kadgodj je potreba 
bila, no i bolnica sama imala je tada već i svojih nekretninah n. pr. 
god. 1453. spominje se neka oranica kao njezina vlastitost.! 


Akoprem kršćanstvo toplo preporuča njegu bolestnih i milosrdje 
spram ubogim, a i sama nas i narav donekle nuka na to, bilo je ipak 
i takovih gradjanah i ljudih, koji bilo zapise, bilo darove, namienjene 
bolnici, uztručavahu uručiti joj. Imamo i tomu primjera, kada se go- 
dine 1493. pritužio papi Aleksandru IV. rektor gradske bolnice, da 


! Doc. 177. 


Gradeca. Bolnice 1 ubošnice. Kupalište. . XXI 











Nikola Vesnetić iz Dubrave i njegov sin Gjuro, Martin mesar, gradjan 
Ivan Taljan i drugi jošte svećenici i svjetovnjaci, neće da izplate ni 
novčane svote, niti da uruče nekretnine i druge stvari, koje bolnici 
pripadaju, to na ovu pritužbu pismom od 27. marta naloži papa opatu 
zagrebačkih Cistercitah, da krivce pozove preda se, opomene ih i 
shodna glede izplate odredi, a što odredio bude, da se izvrši, a neće 
li oni s dobra, da je vlastan upotrebiti proti njim i crkvene kazne.! 


Kupalište. U srednjem vieku kupahu se vrlo često i to u toploj 
vođi, mišljahu bo, da se tim najuspješnije lieče priljepčive i bludne 
bolesti. Osim kupanja puštahu u kupalištih i žilu i stavljahu rogove, 
jer se vjerovalo, da puštanje krvi čvrsti zdravlje. 

Gradsko kupalište (sv. I. str. XXIX) kraj pisanoga mosta, kako 
spomenuh, izgubio je njegov vlastnik Stjepan Vrag Prodanić g. 1398. 
radi veleizdaje, pa ga kralj Sigismund darovao svomu viernomu za- 
grebačkomu biskupu Eberhardu Albenu. Po Eberhardovoj smrti na- 
sljedi ovo kupalište porodica Albenah, a kako li ga dugo držala, nije 
nam poznato, znamo ipak, da mu prema prvoj polovini XV. vieka 
gospodarom bio neki Mihalj Sebastijanović, a kada on umrie, prešlo 
je u ruke njegove jedinice Barbare, udate za zlatara Benedikta, a ona 
ga god. 1451. ustupila rečenomu svomu mužu u suvlasiničtvo. 

Kupalište ovo bilo je na najživahnijoj prolaznoj točki izmedju 
jedne obćine u drugu t. j. izmedju gradske obćine i kaptola, to je 
indi i sasvim naravno, da kad li nastali kakovi sukobi medju ovima 
dvjema vlastima, da se na toj točki obadvije najprije srazile. U onom 
krvavom sukobu, koj je bio o Margaretinju god. 1422., kada su kap- 
tolski ljudi jurišali na gradsku obćinu, najveći pokolj bio je kod trih 
prelazah: na mostu kod vrela Manduševca, kod crkve sv. Martina i 
kod gradskoga kupališta, koje je stojalo tik uz pisani most.? 

Za pol vieka kasnije a baš o Margaretinju (1472) prigodom veli- 
koga zagrebačkoga sajma sbio se u ovom kupalištu tužan prizor, 
kojemu se za pravi uzrok ipak nezna; tada bo: Ivan Buzla, Matija 
Olaz i Gjuro Zubalo, kapetani biskupskih slobodnjakah (capetanei 
gencium exercitualium reverendi in Christo patris, domini Osvaldi, 
episcopi zagrabiensis), svojimi oruZanimi ljudi provalivši u gradsko 
kupalište, a našavši ondje Petra, plemića bisaZkoga ; Stjepana Bickela, 
plemića zelinskoga i jošte jednoga gradjana zagrebačkoga; plemića 
Bickela iztukoše i izraniše, a gradjana zagrebačkoga bacivši ga na tlo 
tako izprebiše, da je jedva nešto života u njem ostalo, dočim Petra 


! Doc. 370. 
2 Doc. 31. 


XXII . Gradeca. Kraljevska palača. 
bisažkoga svezaše i povedši ga kao kakovo slavje slaveći kroz kaptol, 
a za tim ga zatvoriše u težku tamnicu.! 


Od važnijih sgradah u obćini zagrebačkoga Gradca bila je doista: 


Kraljevska palača (palacium regis) koja se na naročitu 2a- 
povied kralja Karla Roberta graditi počela godine 1335. (sv. I. str. 
XX—XXI). Tim su ju imenom nazivali jošte i u XV. vieku, a stojala 
je u sredini južnoga zida gradske tvrdje do manjih vratah, prozvanih 
„sirove dverce“. Kraljevska palača bijaše osobito cienjena; gradsko je 
naime poglavarstvo odredilo zakonom od god. 1425., da nijedan čovjek 
ne smije baciti strvine ni do kraljevske palače niti kod poljskih ili 
manjih vratah (ne bijahu bo ova daleko od nje); usudi li se tko, to će 
platiti šestdeset dinarah globe za taj prestupak, a povrh toga šest- 
deset dinarah jošte, da se bačena strvina odande makne.? 


U toj palači stanovao je zadnje desetine XV. vieka vojvoda i 
ban Ivan Korvin, nezakoniti sin kralja Matijaša. U toj je palači on 
na 29. septembra 1491. naložio banu Ladislavu Egervaru, te pod- 
banom i svomu medvedgradskomu kastelanu Antunu Počkiju, pa i 
zagrebačkim gradskim kapetanom Mihalju Orozu i Grgi Benkoviću, 
da, kako mu je otac uzeo kaptol zagrebački pod osobito svoje okrilje, 
da ga tako i oni štite i brane u svih njegovih pravih i na svih mu 
posjedih.”? — U toj je palači na 13. jula 1492. na osobnu prošnju 
župnika sv. Margarete Mihalja Gjurgjevčana povratio ovoj župnoj crkvi 
četiri kmetska selišta u Črnomercih, koja joj nekoč oteo grof Ulrik 
celjski i podčinio medvedgradskomu vlastničtvu.“ Iste mu godine ovdje 
zagrebački gradjanin i trgovac Gal Kudelić predao molbenicu i za- 
molio ga, da gradskomu magistratu naloži, da se njegova zastarjela 
pra, koju vodi proti Valentinu postolaru i Luki Ribariću radi uvrede 
poštenja, čim prije rTieši, a ljaga, upisana mu u gradski zapisnik, iz 
njega briše." Napokon na 6. septembra g. 1495. na molbu izaslanikah 
gradske obćine zapovjedio je isti vojvoda podbanom Ivanu Gjuli i 
Bernardu Turocu i svim plemićem, koji imaju malte, da od gradjanah 
zagrebačkih i njihove robe ne smiju uzimati ni maltarine ni bro- 
darine ; učine li to, da će im malte i brodove zaplieniti za krunsko 
dobro.® 


! Doc. 281. 
* Doc. 40. 

* Doc. 359. 
* Doc. 362. 
5 Doc. 366. 
* Doc. 380. 


Gradoeo. Palače. Kuće. Vrtovi. XXIII 

Palačah t. j. ovećih, ponajviše plemićkih sgradah, bilo je u 
gradskoj obćini već u XIII. i XIV. vieku (sv. I. str. XXII— XXIII). 
U XV. vieku u ovih se spomenicih samo jedna spominje, i to palača 
gradjanina Ivana Perovića,! dočim u gradskih ovovječnih zapisnicih i 
gradska škola zove se palačom (pallacium schole), što je liep dokaz, 
da su tadanje škole imale dostojnu sgradu za obuku. 


Kuće. Gradjanske kuće, toliko u gradskoj tvrdji, koliko u pod- 
gradju, prozvane bijahu i dvori (curia). Kućno zemljište bilo je različita 
obsega, te se dielilo: u cieli dvor (una curia, curia integra), u polu- 
dvor (media curia), u tri četvrti dvora (tres quarte), u cieli dvor sa 
četvrtinom (una curia cum quarta), u cieli dvor manje osminu (una 
curia minus octava), u četvrtinu dvora (una quarta), u četvrtinu 
s osminom dvora (quarta cum octava), napokon u jednu osminu (una 
octava), što bijaše najmanji kućni prostor. Podpuni kućni prostor ili 
grunt imao je 120 lakatah u duljini, a 96 u širini. 

Osim kućah imali su mnogi gradjani u blizini gradskoj i svoje 
majure (curia allodialis), ponajviše izpod mesničkih vratah (ante portam 
carnificum)? t. j. blizu današnjega Tuškanca. 

Kuće su bile ili zidane, ili drvene, ili takove, kojim je prizemlje 
zidano bilo, a sprat na njemu drven, prema tomu kućna gradja bijaše 
kamen ili opeka ili drvo, osobito hrastovo, koje dobavljahu najviše iz 
kaptolskih šumah. Jelovinom trgovahu susjedni Kranjci, te ju na splavih 
Savom dopremali u Zagreb. U kućah običajan bijaše triem i pre- 
dvorje (atrium), jedaća soba, u kojoj se ujedno i radilo (stuba), spa- 
vaća soba (camera) i kuhinja. Krovovi im bijahu ili slamnati ili 
drveni, a nekojim i od criepa. Pod kućami su obično bili izkopani 
podrumi ili pivnice. Na uglovih onih zidanih kućah, koje bijahu uza 
gradski zid, dozidani su bili mali braniči, prozvani: Erkel. 

Gradsko poglavarstvo, kako ćemo niže spomenuti, brinulo se o 
valjanu gradjenju i uzdržavanju kućah; pred njim se one prodavale 
ili zamjenjivale, ono je osobito bdilo o sigurnosti proti požaru itd. 


Vrtovi. U samoj gradskoj tvrdji mnogo baš vrtovah nije bilo, 
ovdje bijahu većinom vrtići (hortulus)*; dočim su bili najviše u pod- 
gradju* i po obronku gradskoga briega čak do zidinah gradske tvrdje.® 
Vrtovi bijahu ogradjeni koljem ili prostci (preztecze).® 


Doc. 329. 
Doc. 192. 
Doc. 342. 

. 21. 85. 
Doc. 1. 
Doc. 85. 


aa M Q 8 ^» 
i) 
e 
(0 


XXIV Gradeca. Trsja. Mlinovi. 


—— — ————— —— —À—— —— —— ———- 





Trsja. Okolica gradske obćine svojim položajem vrlo je sgodna 
za vinograde, te već davno ima spomena o njih (sv. I str. XXV —XXVII). 
U XV. vieku dosta ima viestih o gradjanskih vinogradih u blizini 
gradske tvrdje!; ali osim njih imali su gradjani svoja trsja i klieti 
u Gračanih?, a nekoji i u Bukovcu.? Pokraj valjano obradjenih trsjah 
bilo je i zapuštenih, kako nam svjedoče nazivi: ,vinea deserta, info- 
resta, in silvam conversa“. 


Obćina zagrebačkoga Gradca imala je takodjer vlastite vinograde, 
ali ih nije sama obradjivala, većinom ih ustupala gradjanom uz go- 
dišnji činž, pa se toga radi takova irsja zvala ,činžena trsja“ (vinea 
censualistica). God. 1428. odstupila je obćina svoje zapušteno trsje 
mlinaru Frani, da ga valjano obradjuje i godimice plaća od njega 
šestdeset dinarah.* Takovih činženih trsjah bilo je više, jer kada je 
god. 1494. iznajmila obćina dohodak gradskoga trga ili tako zvanu 
»knežiju“, naročito je odredila, da najamnici ili uživatelji gradskih 
trsjah ne smiju u njih brati groždje, dok se nisu prije zakupniku 
knežije oglasili." 

I pojedine obrtničke zadruge ili bratovštine imale su vlastita 
trsja, koja obradjivahu zajedničkim troškom, pa su toga radi i prirod 
zajednički dielile. 

Bilo je napokon u gradskoj obćini trsjah, koja su pripadala ili 
crkvenim redovom ili župam, koje su bile izvan gradskoga obsega; 
od takovih trsjah davala se vlastniku gornica. God. 1445. prodao je 
trgovac Ambrozij svoje trsje gradjanom Leonardu i Emeriku, ali uz 
dužnost, da davaju od njega laškouličkomu župniku šest kablovah 
mošta u ime gornice.® 


Svako trsje imalo je i posebno ime; u ovih spomenicih samo 
se dvoje poimence spominje i to: Korito i Mindavščak. 


Mlinovi. Rano već u XIII. vieku i gradska obćina i kaptol za- 
grebački upotriebiše potok Medveščak, tu zajedničku medju, u svoju 
korist, izkopavši prekope i svedši njimi vođu na svoje mlinove. Kakovi 
su o tom izmedju jedne i druge oblasti nastali do XV. vieka priepori 
i kako se svršili, spomenuo sam jurve (sv. I. str. XXVIII—XXIX). 
Od mlinah i od mlinišćah, koja su nagodbom od god. 1392. medju 


! Doc. 139. 158. 159. 208, 
* Doc. 109. 116. 197. 

® Doc. 223. 367. 

* Doc. 52. 

5 Doc. 373. 

* Doc. 139. 








uvoz 


Gradeca. Mlinovi, . XXV 
kaptolom i gradskom obćinom pripala istoj, imala je i ona nekoje 
vlastite mline (molendina civitatis),! a nekoje su imali pojedini vlastnici, 
medju kojimi se u XV. vieku naročito spominje franjevački samostan.? 


U XV. vieku u prieporih medju gradskom obćinom i kaptolom 
bio je spor i o potoku Medveščaku, ali jednom samo s njega i to g. 1475. 
imali su gradjanski mlinovi neku dosta bar znatnu štetu. Ove bo go- 
dine, da se _ kaptol osveti obćini, oborio je gradsku splavnicu pod 
Popovim turnom, a tim je presjekao potok Medveščak, da nije proteći 
mogao prekopom, kojim (t. j. od te splavnice do pisanoga mosta), njegov 
je tok okretao kolesa gradjanskih mlinah. Gradska je obćina izviestila 
odmah o tom kralja Matijaša, koji na 8. juna strogo naloži kaptolu, 
da čim prije splavnicu uzpostavi, da potok Medveščak opet pre- 
kopom proteče i na gradjanske mline.? 


1 Doc. 109. 158. 208. 
2 Doc. 42 166. 
* Doc. 296. 


Gradski posjedi i borba za nje. 


O posjedih, koje obćina zagrebačkoga Gradca posjedovala u XIII. 
i XIV. vieku, i kakove je za njih borbe imala, spomenuo sam u I. 
svezku ovih spomenikah na str. XXIX—LII; a sada mi je nacrtati 
njihovu povjest u XV. vieku. 

Dedict, Bitek, Crnomerci i Novaci bijahu od vajkada gradski po- 
sjedi, koje su mu darovali ugarski kralji „per divos reges Hungarie 
graciose date“, no god. 1420., kada je kralj Sigismund zagrebačkomu 
biskupu Ivanu Albenu za 14.000 zlatnih forintih založio grad Zagreb 
sa gradom Kalnikom, ustupio i njemu i bratu mu Rudolfu gradske po- 
sjede: Dediće, Bitek, Črnomerce i Novake sa kraljevskim brodom na 
Savi. Proti tomu nezakonitomu činu gradska je obćina na zagrebačkoj 
županijskoj skupštini, držanoj svršetkom maja g. 1423., odaslavši na 
nju svoga župnika i punomoćnika Blaža, svečano prosvjedovala, jer 
da Kralj nije bio vlastan toga učiniti, a ni biskup Ivan Alben, kao 
ni njegov brat Rudolfo, vlastnik medvedgradski, primiti ih.! Sličan pro- 
svjed uložio je takodjer u ime gradske obćine i pred kaptolom stolno- 
biogradskom na 3. decembra rečene godine i drugi gradski izaslanik 
Farkaš, sin Egidija Klokočana.? 


Oba prosvjeda ostadoše bezuspješna, i rečeni posjedi, dok je 
obitelj Albenah držala Medvedgrad, podpadali su u njegovo vlast- 
ničtvo. Kada je god. 1436. Rudolf Alben prodao rodjakom kralja 
Sigismunda Frideriku i Ulriku, grofom Celjskim, tvrdi Medvedgrad, 
to su tim i pomenuti gradski posjedi prešli na te nove gospodare, prema 
kojim možnim velikašem, u čijih rukuh malo po malo bijahu gotovo 
svi gradovi zagrebačke i varaždinske županije, pošto bi svaki prosvjed 
uzalud bio, gradska je obćina morala mirovati. 

Po silovitoj smrti Ulrika, zadnjega grofa Celjskoga (1456), nje- 
gova udova Katarina prodala je god. 1461. banu Ivanu Vitovcu i 


! Doc. 34. 
2 Doc. 38 


Gradski posjedi: Dedici 1, Bitek, Crnomerci i Novaci. XXVII 


= — — + 9 - — - —- — — - — + > — —— - — 9 - — — —- - oo .— — 


njegovim svakom Sigismundu i Baltazaru Veyspriachu za 62.000 for. 
čistoga zlata preostale u Hrvatskoj gradove grofovah Celjskih, a medju 
njimi grad Zagreb i Medvedgrad,! i tako opet Dedići, Bitek, Črno- 
merci i Novaci s kraljevskim brodom ostadoše pod vlastničtvom novih 
ovih gospodarah. 


Istom kada je kralj Matijaš Korvin priznan bio kraljem po cieloj 
Hrvatskoj i Ugarskoj i godine 1464. svečano u Budimu okrunjen, 
svojom kraljevskom moći dobio je u svoju vlast sve gradove, što su ih 
nekoč grofovi Celjski u Hrvatskoj imali, a medju njimi i Zagreb i 
Medvedgrad. 

Gradska je obćina kralju Matijašu, kada je Turcima otimao 
Bosnu (1463—1465), i novcem i vojnici pomagala, a i znamenitu 
svotu donosila za uzdržavanje bosanskih tvrdjah „non parvas ex- 
pensas... pro conservandis castris regni nostri Bozne... liberaliter 
et copiose fecerunt“,? za sve to da joj se blagonaklonim pokaže, na 
20. maja god. 1472. povratio joj Dedice, Bitek, Crnomerce i Novake 
sa kraljevskim brodom, i naložio kaptolu stolnobiogradskomu, da 
kraljevomu pristavu, bilo Iveku sa Brezovice, ili Mihalju Bencekoviću, 
ili Petru sa Kojenika, ili Valentu iz Črnkovca, ili Martinu iz Šćitar- 
jeva, ili napokon Stjepanu sa Adamovaca, pridieli svoga čovjeka, koji 
će gradsku obćinu uvesti u zakonito uživanje rečenih posjedah, a 
onoga, tko bi tomu protuslovio, da pozovu pred banski sud.š 


Nekoju godinu prije toga darovanja založio je bio kralj Matijaš 
biskupu zagrebačkomu Osvaldu Tuzu i njegovomu bratu Ivanu Medved- 
grad s Lukavcem i Rakovcem za 12.000 for. u zlatu, a tim si ova 
dvojica prisvajala pravo vlastničtva na Dediće, Bitek, Črnomerce i 
Novake i na kraljevski brod, toga radi, kada su: kraljev pristav sa 
izaslanikom kaptola stolnobiogradskoga gradsku obćinu htjeli uvesti 
u uživanje ovih posjedah, to se tomu snažno opro medvedgradski go- 
spodar Ivan Tuz. 


Gradjani zagrebački imajući u rukah dva kraljeva pisma, jedno, 
kojim se kaptolu stolnobiogradskomu nalaže, da uruči rečene posjede 
gradskoj obćini, a drugo, kojim radi osobitih uslugah o zauzeću Bosne 
spomenute posjede kralj im dariva, za koje pismo, pošto naročito veli : da će, 
bude li potrebno, izdati ga u slici posebna privilegija, ,quas in formam 
nostri privilegii redigi faciemus, cum nobis in specie fuerint reportate“, 
pritužili se kralju na drzoviti postupak Ivana Tuza. 


! Doc. 219. 
* Doc. 274. 
3 Doc. 273. 


XXVIII Gradski posjedi: Dedići, Bitek, Crnomerci i Novaci. 

Da se gradska obćina umiri, naloži kralj na 15. jula banu 
Damjanu Horvatu, podbanom i županom zagrebačke županije, da štite 
ovu obćinu u njezinih pomenutih posjedih proti svakomu napadaču, 
a naročito proti Ivanu Tuzu i njegovim medvedgradskim kastelanom.! 


S ovoga kraljeva naloga braća Tuzi razjare se preko mjere, te 
biskup Osvaldo i brat mu Ivan, sakupivši medvedgradske, vrbovačke 
i rakovačke slobodnjake i kmete, nasrnuše oružani u nedjelju 2. au- 
gusta na Dediće, Črnomerce, Bitek i Novake, pak ove posjede opeta po- 
svojiše, a krenuvši odavde na kraljevski brod na Savi, zauzeše i njega, 
a u tom pohvataše i mnoge kmete, koji su na tih posjedih bili, te 
nekoje pobacaše u Savu, a nekoje svezanih straga rukuh odagnaše u 
Medvedgrad i baciše u tamnicu i tako ih dugo zatvorene držali, dok 
se nisu novcem odkupili. Ne počasiv časa gradska je obćina ovu oti- 
mačinu svojih posjedah, te ubojstvo i zasužnjenje kmetovah doglasila 
kralju, koji opet pismom od 10. augusta naloži banu Damjanu Hor- 
vatu, podbanom i županom županije zagrebačke, da iznovice uvedu 
obćinu u posjedovanje otetih selah i broda i da ju štite proti Osvaldu 
i Ivanu Tuzom, uzprkos tomu, ako bi biskup Osvald pokazao i kakovo 
kraljevo pismo, koje bi sprama tim posjedom išlo njemu u prilog, 
jer neka znadu, da je ono bez njegova znanja izdano mu bilo.? 

Braća Tuzi osim ovoga nasilja u isto su doba počinila i drugih na 
štetu gradske obćine, pak s toga je i ona zahtievala, da se proti njima 
sudbeno postupa. Iztragu u tom vodila su dva velika sudca: Martin iz 
Šćitarjeva i Pavao sa Nespeše, a njom se pronašlo, da se je sve u 
istinu tako sbilo, kako se u gradskoj tužbi pobraja. Svršivši iztragu 
obadva sudca otidjoše u Čazmu, gdje se tada nalazio biskup Osvaldo, 
i tu mu u petak na 4. septembra zaprietili u kraljevo ime, da se 
okani svakoga posjednuća rečenih posjedah i kraljeva broda pod iz- 
likom kakovom mu drago bilo. Sadržaj ciele iztrage priobćiše isti sudci 
glavnoj skupštini županijskoj, držanoj u Zagrebu na 6. septembra.? 


Da zakonitim putem gradska obćina zaposjedne rečena sela i 
brod, zamoli u kaptola stolnobiogradskoga, da ju na podlozi danoga 
jur kraljeva naloga iznovice uvede. Kaptol se stolnobiogradski toj 
molbi odazva te početkom marta god. 1473. odasla svoga čovjeka 
prebendara Benedikta, koji je s kraljevim pristavom Mihaljom Ben- 
cekovićem na 10. marta, došao i na pomenute posjede i na kraljevski 
brod, da gradsku obćinu uvede, ali tada jerje Ladislav Bistrički, plemić 


1 Doc 278. 
* Doc. 280. 
3 Doc 281. 


Gradski posjedi: Kraljevec, Cerje, Kobiljak, Sviblje i Nart. XXIX 
sa Omilja, u ime Ivana Tuza tomu uvadjanju protuslovio, oba su 
izaslanika pozvala Ivana Tuza u rok na osminu Gjurgjeva pred 
banski sud.! 

U osmini Gjurgjeva pred banovi Nikolom Iločkim i Damjanom 
Horvatom obdržavao se u istinu banski sud, ali pra medju gradskom 
obćinom i Ivanom Tuzom nije se pretresivala, jer su ju oba bana 
radi stanovita uzroka odgodila na osminu svetka sv. Jakoba, a s ove 
opet na osminu Miholja;? a kako se napokon svršila, nije nam po- 
znato; no kada je godine 1481. Ivan Tuz prisiljen bio, da povrati 
Medvedgrad kralju Matijašu, u kojega je tada rukuh i ostao, a jerbo je 
i isti Tuz malo iza toga sramotno morao pobjeći iz Hrvatske, ne ima 
sumnje, da je obćina zagrebačkoga Gradca zaposjela Dediće, Bitek, 
Črnomerce i Novake sa kraljevim brodom. 

Kraljevec, Cerje, Kobiljak, Sviblje i Nart. Ovi gradski posjedi bi- 
jahu Zagrebu na iztoku oko vlastelinstva Božjakovine (prope Bosyakow), 
te ih kralj Sigismund založiv biskupu Ivanu Albenu za 14.000 for.,, 
zagrebački Gradac dao mu na dar i rečene posjede, prem da su od 
vajkada gradski bili. Dobivši ih na tako lasan ali neopravdan način 
biskup Ivan u svoje ruke, a sluteći valjda, da će biti i spora glede 
njih sa gradskom obćinom, to ih u ime vječne altarije za pokojnu 
braću svoju biskupa Eberharda i bana Ivana ustupio stolnoj crkvi, 
poimence oltaru sv. križa. 

Proti ovomu darovanju Sigismundovu usta gradska obćina, te 
na županijsku skupštinu, koja se držala u Zagrebu svršetkom g. 1423, 
odasla dva svoja izaslanika: Blaža, župnika sv. Marka, i Andriju, 
sina Nikole, bivšega sudca. Župnik Blaž u ime gradske obćine uloži 
prosvjed proti kralju Sigismundu, što je po nepravu posjede Kraljevec, 
Cerje, Kobiljak, Sviblje i Nart darovao biskupu Ivanu Albenu t nje- 
govomu bratu Rudolfu, i _ proti Albenom, što su ih primili. A iza- 
slanik sudac Andrija prosvjedova opet proti tomu, što je rečene posjede 
kraljevom privoljom biskup Ivan Alben poklonio stolnoj crkvi u ime 
altarije, a i proti tomu, što je stolna crkva otete posjede primila u 
ime altarije.? Iste godine na 3. decembra pred kaptolom stolnobio- 
gradskim obnovi gradski izaslanik gradjanin Farkaš, sin Egidija, 
plemića Klokočkoga, više rečeni prosvjed.“ 

Po smrti biskupa Ivana Albena (14. augusta 1433.) rečene al- 
tarijske posjede preuze brat mu Rudolf, te ih istom na 25. jula 1434 


! Doc. 284. 
* Doc. 287. 291. 


3 Doc. 34. 35. 
* Doc. 58. 


XXX Gradski posjedi: Kraljevec, Cerje, Kobiljak, Sviblje i Nart. 
„nolens vicio ingratitudinis notari“ pred čazmanskim kaptolom povrati 
stolnoj crkvi u to ime: da se svaki dan na oltaru sv. križa jedna misa 
čita, a jedna pjeva za izpokoj dušah biskupah: Eberharda i Ivana te 
braće im banovah: Petra i Ivana Albenah, a za spas njegove duše i 
sina mu Leonarda.! Prema toj svečanoj izjavi zamoli kaptol zagre- 
bački bana Hermana Celjskoga, da ga u uživanje rečenih posjedah 
uvesti dade. Na 7. septembra naloži ban kaptolu čazmanskomu, da u 
prisuću banova pristava, a kao takovoga označi ili Nikolu i Gjuru, 
sinove Ladislavove, a unuke Vladimira Radomerskoga, ili Marka, sina 
Ivana sa Čave; ili Mihalja, sina Nikolina s Male gorice, ili Ivana, 
sina Emerikova sa Nespeše, odašalje svoga čovjeka, da uvedu kaptol, 
odnosno oltar sv. križa, u zakonito posjednuće, a svakoga, koji bi tomu 
protuslovio, da pozovu pred banski sud.* Ovoj banovoj zapoviedi 
odazva se čazmanski kaptol, te odaslav u svoje ime čazmanskoga pre- 
bendara Gjuru, koji povedši sa sobom kao banova pristava Nikolu, 
unuka Vladimira Radomerskoga, uvedoše na 16. septembra kaptol ili 
stolnu crkvu u rečene posjede; a ovomu uvedjenju, dok su jošte obo- 
jica ondje neko vrieme po običaju kraljevine izčekivali, ne bi li tko 
tomu prosvjedovao, nitko ipak protuslovio nije.? 

Da ovu altarijsku zakladu i njezino zaposjednuće odobri i kruna, 
to ju na 3. jula g 1436. na prošnju kanonika i arcidjakona varaždin- 
skoga Tome, kao altariste oltara sv. križa, i kralj Sigismund posebnim 
privilegijom potvrdi.“ 

Kada je po Sigismundovoj smrti (1437) Albert austrijski zasjeo 
ugarsko-hrvatski priestol, to i njega mjeseca aprila god. 1439. zamoli 
kaptol, da posjede Kraljevec sa Cerjem i ondješnjom maltom, te Ko- 
biljak, Sviblje i Nart, koji su nekoč dani bili za altariju sv. križa u 
stolnoj crkvi, i koje je do sada mirno uživala, svojom kraljevskom 
vlasti potvrdi. Saslušav molbu, potvrdi kralj rečenu altarijsku zakladu 
na 23. aprila god. 1439., a na 6. maja zapovjedi kaptolu čazman- 
skomu, da odašalje svoga izaslanika, koji će s kraljevim pristavom 
Ivanom ili Nikolom, sinovi Grge Gepevskoga, ili Mihaljem, sinom 
Nikolinim sa Male gorice, ili Dominikom, sinom Ladislavovim sa 
Brokunovca, uvesti stolnu crkvu ili oltar sv. križa u rečene posjede. 
Na 23. maja prema ovomu kraljevu nalogu čazmanski prebendar 
Stjepan i kraljev pristav Dominik Brokunovečki u prisuću susjedah i 
mejašnikah, a naročito: Mihalja sa Male gorice, biskupskoga provid- 


! Doc. 75. 
3 Doc. 76. 
3 Due. 78. 
! Pag. 525. 


Gradski posjedi:: Kraljevec, Cerje, Kobiljak, Sviblje i Nart. XXXI 





nika u Cerju, te Nikole, Ivana i Gjure, sinovah Ladislava Radomer- 
skoga, i Mihalja Pribića iz Moravčah, providnika vranskoga priorata 
u Božjakovini, uvedu iznovice stolnu crkvu u uživanje rečenih posjedah, 
čemu opet nitko od prisutnih nije protuslovio.! 

I tako je ostalo sve do godine 1472., ove bo godine na 20. maja 
kralj Matijaš, da nagradi vjerne i mnoge usluge, koje je zagrebačka 
obćina učinila njegovim predšastnikom i njemu, a osobito da se mogu 
bosanske tvrdjave suzdržavati, povrati joj bivše njezine posjede: Kra- 
ljevec, Kobiljak, Cerje sa maltom, Sviblje i Nart, koji su joj bili u 
prošlih burnih vremenih nepravedno oteti, pak zapovieda kaptolu 
stolnobiogradskomu, da uz njegova pristava: bilo Iveka sa Brezovice, 
ili Martina iz Šćitarjeva, ili Mihalja Bencekovića, ili Petra sa Koje- 
nika, ili Valenta iz Črnkovca, ili Stjepana iz Adamovca, odašalje svoga 
čovjeka, koji će obćinu uvesti u posjedovanje, a svakoga, koj bi tomu 
protuslovio, pozovu na banski sud.? 

Istom tada, kada je gradska obćina uvedena bila u ove posjede, 
odasla kaptol zagrebački svoja dva člana: Bartola, kanonika pojca sa arci- 
djakonom Dimitrom, koji na 20. juna pred kaptolom stolnobiograd- 
skim izjavljuć, da, pošto su doznali, kako se netom sudac Valentin i 
prisjednici Ivan Perović, Ivan Pazar, Antun Klokočanin, Dominik 
Perović, Ivan Soldinarić i svikolici gradjani nepravedno uvesti dali u 
posjede: Kraljevca, Sviblja, Narta, Kobiljaka i Cerja, koji po pravu, kao 
altarijska zaklada, spadaju oltaru sv. križa u stolnoj crkvi, to oni u 
ime kaptola prosvjeduju protiva tomu, te mole kaptol stolnobiogradski, 
da obćini ne izdade uvodno pismo, a tim upozoruju i druga vjero- 
dostojna mjesta, da nikakove posjedovne listove izdati joj ne smiju. 

U isto doba obratio se kaptol zagrebački i na kralja Matijaša, 
utuživ mu, kako je na uštrb stolne crkve, a njegovom darovnicom, 
gradska obćina protuzakonitim putem došla u uživanje spomenutih 
posjedah. Na 10. jula naloži kralj gradskoj obćini, da Kraljevec, 
Sviblje, Nart, Kobiljak i Cerje sa maltom, koji su od vajkada spadali 
na altariju sv. križa, a ona ih netom nepravedno zaposjela, bezod- 
vlačno povrati kaptolu; scieni li pako, da ima kakovo pravo na te 
posjede, da ga sudbenim putem potraži.“ 

Ali kaptol stolnobiogradski na podlozi kraljeve zapoviedi, uzprkos 
prosvjeda kaptola zagrebačkoga, odasla svoga prebendara Benedikta, 
koj sa kraljevim pristavom Mihaljom Bencekovićem na 10. marta 1473. 


! Doc. 123. 124. 125. 
* Doc. 272. 275. 

3 Doc. 276 

* Doc. 277. 


XXXII Gradski posjedi: Kraljevec, Cerje, Kobiljak, Sviblje # Nart. 


uvede gradsku obćinu u vlastničtvo Kraljevca, Cerja, Kobiljaka, Sviblja 
i Narta; a kada je ovdje prigodom uvedenja kaptolski izaslanik kanonik 
Toma Tompa tomu uvodu protuslovio, rečena dva izaslanika odpute 
i gradsku obćinu i kaptol zagrebački na banski sud, odredivši obim 
strankam ročište osminu svetka Gjurgjeva.! 

Nisu nam pobliže poznata sva ročišta, koja je prošao ovaj priepor, 
dok je mjeseca novembra god. 1477. došao na presudu pred kraljev- 
skoga sudca Stjepana Batora. U njegovoj osudi, koju izreče na 19. no- 
vembra, spominje se dotadanji tečaj ove parnice ovako: da su po na- 
logu bana Ladislava na četrdeset i četvrti dan poslije Miholjskih 
osminah došli pred kraljevski sud: punomoćnik kaptola zagrebačkoga 
Martin s Edeleša, a gradski, Ladislav od sv. Duha, i ovdje da je pod- 
nesena bila banova odluka, kojom na sudu, držanom u prošlih Gjur- 
gjevskih osminah, naloženo bilo ovogodišnjemu gradskomu sudcu Ivanu 
Soldinariću, da s petdesetoricom gradjanah iz raznih gradovah ili trgo- 
vištah prisegne, da gradska obćina oko Tjelova god. 14723. nije ne- 
pravednim način otela kaptolske posjede Kraljevec, Kobiljak, Cerje sa 
maltom, Sviblje i Nart ; da nije silovito pobirala ondje savkoliki prirod, 
i da sada rečene posjede po pravu uživa. Ovoj banovoj presudi da 
se je protivio sudac Ivan Soldinarić, tvrdeci, da ne mora on, kao sa- 
danji gradski sudac, već Valent, koji je g. 1472. sudcem bio, priseći 
na to, a to ne sa petdesetoricom gradjanah iz raznih gradovah, već 
sa toliko domaćih gradjanah; a na io da je ban odredio, da se ta 
njegova izjava u osm.nah svetka sv. Jakoba ima pretresti na kraljevskom 
sudu; ali buduć da je na molbu i stranakah i Ivana Soldinarića odredio 
ban, da se na četerdeset i četvrti dan poslije Miholja ta ciela stvar 
pretrese pred kraljevskim sudom, to indi, pošto je sada kraljevski sud 
odobrio banovu osudu, naime: da mora sudac Ivan Soldinarić priseći 
s petdesetoricom gradjanah iz raznih gradovah, dosudjuje, da isti Soldi- 
narić na dušu bivšega sudca Valentina mora s petdesetcricom gra- 
djanah iz raznih gradovah i trgovištah ili plemićah na dvadeset i prvi 
dan po Bogojavljenju priseći pred kaptolom čazmanskim, da je gradska 
obćina o zauzeću rečenih posjedah sasvim nevina.? 

Prema ovoj osudi kraljevinskoga suda položio je u istinu Ivan 
Soldinarić s petdesetoricom gradjanskih rotnikah na 26. januara g. 1478. 
prisegu pred kaptolom čazmanskim, da obćina zagrebačkoga Gradca 
nije silovitim načinom otela kaptolu Kraljevec, Kobiljak, Cerje sa 
maltom, Sviblje i Nart, i da je glede toga sasvim nekriva. 


1 Doc. 286. 
* Doc. 308. 


Gradski posjedi: Kraljevec, Cerje, Kobiljak, Sviblje i Nart. XXXIII 


Položenom prisegom svr$ila bi se parnica u prilog gradske 
obćine, da ju kaptol nije obnovio tim, što ju sveo na novu presudu 
samomu kralju; ali pošto on bijaše raznimi državnimi poslovi zao- 
kupljen, naloži na 28. aprila banu Lađislavu Egervaru, da taj dugo- 
trajni priepor medju jednom i drugom strankom jednom već rieši.! 


Raznimi ročišti odgađjala se ta parnica sve do svršetka mjeseca 
januara god. 1481., kada opet dodje pred domaći sabor, koji sazovu u 
kraljevo ime: palatin Mihalj Orsag i kraljevski sudac Stjepan Bator. 
Na tom saboru državni odvjetnik iznese na javu taj spor medju kap- 
tolom i gradskom obćinom, zapitav: buduć da Kraljevec, Kobiljak, 
Cerje, Sviblje i Nart, premda su oni gradski posjedi, ipak ih kaptol 
uživa, da bi rado znao i räzlog za to? — Na to mu kaptolski puno- 
moćnik Grga Petrata odgovori: da kaptol ima za to i pismene dokaze, 
koje će i podastreti na ročištu, i to na kraljevskom sudu, neka samo 
palatin odredi ročište. Novo ročište bude ustanovljeno na osminu Gjur- 
gjeva, a stranci, koja ne bi na njega došla, odmjerena bila globa od 
tri marke, koju je svotu kaptolski punomoćnik s mjesta i izplatio.? 


Kaptol zagrebački na ovo ročište ipak nije nikoga poslao, te j€ 
državni odvjetnik Ivan Požegaj zahtievao, da se kaptol s ogluhe osudi ; 
no pošto palatin nije htio izreći osude u neprisuću kaptola, to naloži 
čazmanskomu kaptolu, da izašalje svoga čovjeka, koji će s palatinovim 
izaslanikom pozvati kaptol zagrebački, da na sudu, što će se držati 
u osmini Miholja, podastre izprave na podlozi kojih uživa rečene po- 
sjede i da plati globu tri marke palatinu, a tri gradskoj obćini. Prema 
tomu odasla kaptol čazmanski svoga prebendara Benedikta, koji sa 
palatinovim pristavom Pavlom Fintićem sv. Ivancem, u kaptolskom 
zaselku Popovcu na 29. augusta, uručivši pozivnicu kaptolskomu kmetu 
Franji Grdevu, pozvaše kaptol zagrebački, da u osmini Miholja na 
kraljevskom sudu podnese izprave o rečenih posjedih i da plati šest 
marakah globe. Ali na ovo ročište kaptol zagrebački nije došao, s toga 
mu palatin odredi novo ročište, osminu Bogojavljenja god. 1482.; a 
s ovoga preneseno bude najprije na Gjurgjevsku osminu, na koju po 
nalogu palatinovom pozvali su Bolto sa Mikčevca, palatinov pristav 
i čazmanski prebendar Grga u četvrtak na 11. aprila u Podčetriku, 
a na 14. u nedjelju u Vugrovcu, a sliedeći dan u zagrebačkom Gradcu 
kaptol zagrebački pod globom od devet marakah na sud. Ali i s ovoga 
ročišta prenese ju palatin na osminu Miholja. Na tom ročištu, jer opet 
kaptol nije došao niti je podastro pismenih dokazah o svom pravu, 


! Doc. 312. 
? Doc, 322. 


XXXIV Gradski posjedi: Kraljevec, Cerje, Kobiljak, Sviblje i Nart. 


zahtievaše državni odvjetnik Ivan Požgaj. da se kaptol osudi i da plati 
dvostruku globu. No palatin, buduć da se po zakonu mora na tri 
javna mjesta pozvati, naloži kaptolu čazmanskomu, da pozove kaptol 
zagrebački na osminu Gjurgjeva god. 1483. na kraljevski sud, da 
podnese izprave i da plati globu devet marakah palatinu, a devet 
gradskoj obćini, a ne dodje li, neka znade da će osudjen biti. Ali 
s osmine Gjurgjeva opeta odgodjeno bi ročište na osminu Miholja. 
Pošto medjutim umrie palatin Orsag, to se ta parnica odgadjala raznimi 
ročišti i pod palatinom Emerikom Zapoljom, pa kada je i taj umro, 
to ju kralj povjeri svomu glavnomu rizničaru, jegarskomu biskupu 
Vrbanu. U osminah Miholjskih god. 1487. pod predsjedanjem rečenoga 
biskupa Vrbana, kao zamjenika palatinova, u prisuću biskupah: Sigis- 
munda pečujskoga, Nikole vackoga, Ivana čanadskoga i Nikole knin- 
skoga, te Dominika, prepozita stolnobiogradskoga, i protonotarah: 
Andrije Batora i Nikole Hedervarskoga i mnogih plemićah, rješavala 
se ova parnica. Pošto bi najprije nacrtan cieli razvoj njezin počevši 
od januara god. 1481. pa sve do osminah Miholjskih 1487., zahtie- 
vaše državni nadodvjetnik Benko s Boršove u kraljevo ime, da se 
Kraljevec, Kobiljak, Cerje i Nart dosude gradskoj obćini, kojoj da i 
zakonito pripadaju i podastre podkrepe radi dvie izprave i to jednu 
od god. 1346., kojom tovarnik Lovro i kraljevsko sudište u parnici 
medju kaptolom zagrebačkim i gradskom obćinom dosudiše ovoj Ko- 
biljak i Sviblje; a drugu od god. 1392., kada se je naime kaptol iz- 
miriv sa gradskom obćinom naročito obvezao na to: da od poda- 
nikah, koji su na gradskih posjedih: Dedićih, Gračanih, Kraljevcu, 
Kobiljaku, Sviblju, Nartu, Novoj vesi kod Save, Pobrežju, Črnomercih, 
Hrašću i Petrovini, ne će zahtievati nikakove pijacovine; dokazujući 
tim, da su rečeni posjedi u istinu vlastničtvo gradske obćine. 
Protiva tomu s druge strane Valentin Palfi sa Miholjca, kao za- 
stupnik kaptola zagrebačkoga, da obrani njegovo pravo, iznese pet 
listinah: jednu od g. 1434., kojom pred čazmanskim kaptolom Rudolf 
Alben Medvedgradski svoje posjede Kraljevec, Cerje sa maltom, Ko- 
biljak, Sviblje i Nart ustupa kaptolu zagrebačkomu kao altariju za 
izpokoj dušah i svoje i svoga roda. — Drugu, takodjer od g. 1434. 
gdje se veli, da je na zapovied bana Hermana Celjskoga po izasla- 
nicih kaptola čazmanskoga u zaposjednuće rečenih posjedah javno bio 
uveden kaptol zagrebački, pa da nitko tomu nije protuslovio. Treću 
od god. 1436., kojom kralj Sigismund na _ molbu kanonika i arcidja- 
kona Tome, kao rektora oltara sv. križa t. j. rečene altarije, potvrdjuje 
dvie više spomenute izprave kaptola čazmanskoga, u kojih se veli: 
kako i od koga je rečena altarijska zaklada i kako je kaptol bez ičijega 


Gradski posjedi: Kraljevec, Cerje, Kobiljak, Sviblje i Nart. XXXV 


prigovora u nju uveden. — Četvrta spominje, kako je kralj Alberto 
god. 1439. rečenu altarijsku posjedovnu zakladu odobrio i kraljevskom 
vlasti potvrdio. Napokon peta od iste godine, kada je na kraljevu za- 
povied kaptol čazmanski uveo kaptol zagrebački t. j. stolnu crkvu il 
rektora oltara sv. križa u više rečene zemljištne zakladne posjede, a 
da nitko tomu nije prigovorio. 

Visoko sudište, proučiv podastrte dokaznice, izreče konačni sud, 
koji ovako obrazloži: Po osudi tovarnika Lovre (1346) u parnici, koju 
je vodila gradska obćina sa kaptolom zagrebačkim o priepornih po- 
sjedih Kobiljaka i Sviblja, bijahu ova dva posjeda priznana kao 
gradsko vlastničtvo i tim gradskoj obćini doznačena; a i sam kaptol, 
kada je (1392) sklopio dragovoljnu nagodbu s obćinom zagrebačkoga 
Gradca, priznao je bjelođano, da od stanovnikah, koji su u gradskih 
posjedih Kraljevcu, Cerju, Kobiljaku, Sviblju i Nartu, ne će pobirati 
nikakove pijacovine, priznao je takodjer iste za gradske; ali buduc da 
je kralj Sigismund Kobiljak, Sviblje i ostale rečene jur posjede da- 
rovao za vjerne službe biskupu Eberhardu Albenu i njegovoj braći 
biskupu Ivanu i banom Petru i Ivanu, od kojih ih je baštinio Rudolf 
Alben, brat njihov, a koje je on u ime vječne altarijske zaklade po- 
klonio stolnoj crkvi, odnosno kaptolu zagrebačkomu, te je i kaptol 
zagrebački u prisuću kraljeva pristava u rečene posjede uveden bio 
(1434.), da nitko tomu nije protuslovio, dapače da je to odobrio i 
kralj Sigismund, odrekavši se i svih kraljevskih pravah, koje bi imao 
na tih posjedih, te ih i kralj Albreht iznovice priznao kao altarijsku 
zakladu i kao takovu da ju kaptol zagrebački, odkada ju Rudolf Alben 
ustupio oltaru sv. križa u stolnoj crkvi za čitanje misah za izpokoj 
dušah porodice Albenah, pa sve do danas kaptol mirno uživao, to se 
već po tom a i prema zastarjelosti prava Kobiljak, Sviblje i ostali 
pripadajući im posjedi ovim dosudjuju kaptolu zagrebačkomu, a po 
njem oltaru sv. križa u stolnoj crkvi.! 

I tako je gradska obćina lišenom ostala znamenitih svojih 
posjedah. 

Hrašći, Petrovina i Siljakovina. Ob ovih gradskih posjedih spo- 
menuh, da su god. 1399. vlastelini susjedgradski Lovro i Nikola, si- 
novi Nikole Tota, s bratom Krstom, prepozitom Glogovničkim, silo- 
vitom rukom provalili u Petrovinu, Hrašće i Šiljakovinu, pobrali sav 
ondješnji prirod i posvojili ih. Proti ovomu nasilju i zaposjednuću da 
je na 26. juna r. god. na zagrebačkoj županijskoj skupštini Stjepan, 
sin Pavlov, u ime gradske obćine prosvjedovao. 


1 Doc. 346. 


XXXVI Gradski posjedi: Hrašće, Petrovina i Šiljakovina, 








U XV. vieku nastade dugotrajna parnica medju gradskom ob- 
ćinom i susjedgradskom vlastelom radi tih posjedah; plemići bo Toti 
zamoliše u kralja Sigismunda, da im Hrašće, Petrovinu i Šiljakovinu 
kraljevskom darovnicom potvrdi. Kada je gradska obćina doznala, što 
susjedgradski Toti namjeravaju, odasla na 13. marta god. 1401. pred 
kaptol zagrebački, kao pred vjerodostojno mjesto, Ivana, sina Boljeva, 
i Ivana, sina Božina, koji u njezino ime ovako izjaviše: jer kako su 
dočuli, da je kralj Sigismund naumio gradske posjede Hrašće, Petro- 
vinu i Šiljakovinu darovati Krsti, prepozitu glogovničkomu i njegovu 
bratu Nikoli, sinovom Nikole Tota susjedgradskoga, a to bi bilo na 
neizrecivu štetu gradske obćine, s toga ovim prosvjeduju i izriču, da 
kralj nije vlastan toga učiniti, a ni Krsto ni Nikola Toti, a i nitko 
drugi ne smije te posjede ni primiti ni uživati.! 

Uzprkos toga prosvjeda ipak je kralj Sigismund rečene posjede 
poklonio susjedgradskim gospodarom, koji su se na podlozi kraljevske 
darovnice i uvesti dali. Protiva toga na 1. maja god. 1402. na zagre- 
bačkoj županijskoj skupštini gradski sudac Ivan, sin Pavlov, iznovice 
prosvjedova proti kralju, koji je plemićem Totom nepravedno darovao 
gradske posjede, i proti istim plemićem, koji su ih zaposjeli.? 

Da gradskoj obćini ne utrne posjedovno pravo, prosvjedovala 
je ona često, ali do danas poznato nam je samo, da je na 16. juna 
god. 1423. pred skupštinom županije zagrebačke gradski izaslanik i 
župnik Blaž uložio prosvjed i proti kralju Sigismundu, koji je Ladi- 
slavu i Nikoli Totom protuzakonito poklonio gradske posjede Hrašće, 
Petrovinu i Šiljakovinu, i proti istim plemićem, koji ih uživaju. To 
isto obnovio je na 3. decembra pred kaptolom stolnobiogradskim 
gradski izaslanik Farkaš, sin Egidija Klokočkoga; a napokon g. 1426. 
na 16. februara gradski izaslanici Friče, sin Jurin, i Jakob, sin Ivana 
Boljeva, pred kaptolom zagrebačkim iznovice ponovili.? 

Kada ne pomogoše toliki prosvjedi, gradska obćina podignu 
parnicu proti vlasteli susjedgradskoj. Po nalogu kralja Sigismunda 
morao se ovaj priepor pretresivati u Stolnombiogradu na osminu 
Bogojavljenja god. 1435. Na odredjeni rok prispje ovamo gradski iza- 
slanik Jakob, sin Boljev, i tuj, pošto je badava očekivao utužene Ladi- 
slava, sina Nikole, i Ivana, sina Lovre Tota, dade si od onogradskoga 
božjačkoga samostana, kao vjerodostojnoga mjesta, i to radi daljnjega 
sudbenoga progona, ovo odsuće plemićah susjedgradskih službenom 
izjavom potvrditi.“ 

1 Doc. 3. 

* Doc. 6. 


3 Doc. 34. 38. 43. 
* Doc. 82. 


Gradski posjedi: Hrašće, Petrovina i Šiljakovina. | XXXVII 

Obćina zagrebačkoga Gradca iznova potjera parnicu i odaàalje 
sredinom mjeseca marta (1435.) sudca Petra Madjara i Nikolu literata 
ka kralju Sigismundu u Požun, koji, pošto mu izpripovjedili, kako su 
nekoč Nikola i Lovro Toti silovito oteli gradske posjede Hrašće, Pe- 
trovinu i Šiljakovinu, a po njihovoj smrti da ih drže baštinici i sinovi 
Ladislav i Ivan na golemu štetu gradske obćine, zamoliše pomoć u 
kralja. Na 29. marta naloži Sigismund banu Hermanu Celjskomu, da 
pozove preda se obje stranke, naloživ svakoj, da za svoju obranu 
donese potrebite spise, da ih prouči i izreče konačnu osudu tako, da 
ga u tom prieporu ni jedna ni druga stranka ne bude više uzne- 
mirivala.! 

Na vrlo lasan i jednostavan način riešio se kralj Sigismund ove 
neugodne parnice, koju je sam prouzročio, a pošto grofovi Celjski bi- 
jahu i sami silnici i posvajači, kojim kao plemićem susjedgradska 
vlastela bliža bijahu nego li štovani gradjani zagrebačkoga Gradca, 
to je ban Herman Celjski malo sebi tro glavu za kraljev nalog, a 
jer je ne dugo iza toga umro i sam kralj Sigismund (1437), a iza 
smrti mu nastalo prevratno doba, koje potraja sve do izbora kralja 
Matijaša (1457), to se o riešenju parnice medju gradskom obćinom i 
vlastelom susjedgradskom nije ni pomišljalo. 

Radi jasnoće u daljnjem toku ovoga priepora primietiti mi je, 
da je oko god. 1438. umro Ladislav, posljedni Tot, ostavivši opo- 
ručno susjedgradski posjed jedinomu jošte i to ženskomu odvjetku 
Totah t. j. Dori, kćeri Lovre Tota, koja je udata bila za Andriju He- 
ninga, i tim dolaze Heningovci glede Hrašća, Petrovine i Šiljakovine 
u borbu sa gradskom obćinom. 

Kada se kralj Matijaš spremao, da otme Turkom Bosnu, kojoj 
su propast spremile najviše vjerske razmirice (1463), u tom poduzeću 
obćina zagrebačkoga Gradca mnoge žrtve doprinese, osobito da se 
oteti gradovi valjanom pósadom uzdrže, toga radi: da se izkaZe za- 
hvalan onim, koji su premda i sa strane krune pretrpjeli mnoge ne- 
pravde ,punquam tamen a vera fidei semita visi sunt deviasse“, pa 
da uzmognu svoj grad proširiti i napuäiti, to im osim drugih davno 
otetih posjedah povraća Hrašće, Petrovinu i Siljakovinu (20. maja 
g. 1472.), naloživši stolnobiogradskomu kaptolu, da ih u uživanje istih 
uvede, a one, koji bi tomu protuslovili, pozove pred banski stol.? 

Ovaj kraljev nalog ne bijaše izveden, jer se mladi Ivan Hening, 
sin Andrijin, svom silom opirao, da gradska obćina ne dodje u vlast- 
ničtvo ovih posjedah, s toga nastade nova parnica sa Ivanom Heningom. 


1 Doc. 84. 
* Doc. 272. 275. 





le MM LL. 


XXXVII Gradski posjedi: Hrašće, Petrovina i Siljakooina. 


Istom svršetkom mjeseca januara g. 1481. na zagrebačkom sa- 
boru, komu predsjedaše u kraljevo ime palatin Mihalj Orsag i kra- 
ljevski vrhovni sudac Stjepan Bator, razpravljao se i taj priepor, jer 
državni nadodvjetnik Ivan Požgaj, iztaknuv, kako je kralj povratio 
gradskoj obćini otete joj posjede Hrašće, Petrovinu i Šiljakovinu, za- 
htievao je u kraljevo ime, da mu protivna stranka prokaže dokaze, 
na temelju kojih da ih uživa. Na to u obranu utuženoga Ivana He- 
ninga ustade njegov punomoćnik Ivan Orehovčan i rece: da vlastelin 
susjedgradski rečene posjede po pravu drži, i za to da ima i pismenih 
dokazah, koje će podastrieti na ročištu, kada bude urečeno. Toga radi 
palatin odredi, da u dojdućoj osmini Gjurgjeva na kraljevskom su- 
dištu ima ih Ivan Hening predati sudu. U odredjeni rok, kad Hening 
niti je osobno došao, niti je odaslao punomoćnika, zahtievaše državni 
nadodvjetnik Ivan Požgaj, da se krivac osudi; ali palatin da ne osudi 
neprisutnoga, naloži kaptolu zagrebačkomu, da pozove Ivana Heninga 
iznovice na kraljevski sud na osminu Miholja. Kaptol zagrebački u to 
ime odasla sa palatinovim pristavom Pavlom Fintićem sv. Ivancem 
svoga čovjeka prebendara Benedikta, koji su Ivana Heninga u njegovu 
dvoru u Stenjevcu u prisuću njegova kmeta Benka pozvali u rečeni 
rok i na sud, i da za prkos, što o Gjurgjevu nije došao, izplati u ime 
globe tri marke sudcu, a tri gradskoj obćini. Ivan Hening, da za- 
tegne parnicu, izposlova u palatina, da je ročište o Miholju prenesao 
na osminu Bogojavljenja g. 1482. Na tom ročištu, jer Hening nije 
došao, zahtievao je državni nadodvjetnik Požgaj, da se osudi, no pa- 
latin, držeći se tadanjega običaja u sudbenom postupku, odredi, da 
se još jednom pozove na tri javna mjesta na sud i da plati za prkos 
dvostruku globu, a novo ročište ustanovi na osminu Gjurgjeva. Pala- 
tinov pristav Baltasar sa Mikčevca i izaslanik kaptola zagrebačkoga 
u četvrtak po vazmu ili na 3. aprila u Podčetrtku, a u nedjelju ili 
6. u Vugrovcu, a 7. aprila u gradu Zagrebu javno pozvaše Heninga 
na sud i da plati sudbenu globu. Dok se zapletaji Heningovimi rie- 
šenje ovoga priepora odgadjalo od ročišta do ročišta, medjutim umrie 
palatin Mihalj Orsag, koga nasliedi Emerik Zapolja, koji je takodjer 
raznimi ročišti zatezao izreći osudu, dok je napokon i umro, te istom, 
kada je upravu palatinskih posalah preuzeo Vrban, biskup jegarski, 
podnesen bude početkom decembra g. 1487. taj priepor medju grad- 
skom obćinom i Ivanom Heningom kraljevskomu sudu. 

Državni nadodvjetnik Benedikt sa Boršove, da obrani +kraljevu 
darovnicu glede Hrašća, Petrovine i Šiljakovine, i da dokaže pravo 
gradske obćine na pomenute posjede, iznese pred sud sedam listinah, 
i to dvie od kralja Sigismunda, jednu od kraljice Marije, a četiri 


map 





Gradski posjedi: Hrašće, Petrovina i Šiljakovina. XXXIX 


kaptola zagrebačkoga, kao vjerodostojna mjesta. Iz ovih dozna sud, 
da je kralj Sigismund na 7. augusta 1387. na molbu izaslanikah 
gradske obćine sudca Miklina i gradjanah Mavra i Ivana Lebera, kra- 
ljevske posjede Hrašće, Petrovinu i Šiljakovinu, izuzev ih izpod vlast- 
ničtva kraljevskoga gradića Želina, poklonio za vječna vremena gradskoj 
obćini, koju da je na 20. augusta kaptol zagrebački uveo u uživanje; 
dočim je kraljica Marija na 6. aprila g. 1391. oslobodila obćinu, da 
od tih posjedah ne mora davati desetine od kunovine i od svinjah. — 
Treća listina spominje, da je 28. oktobra god. 1393. kralj Sigismund 
naložio banu Ivanu Frankopanu, da gradsku obćinu u tih posjedih 
niti sam uznemiruje, niti dozvoli, da ju drugi uznemiruju. — Četvrta 
listina kaptola zagrebačkoga pripovieda, kako su na 13. maja g. 1394. 
turopoljski plemići (nobiles campi zagrabiensis): Andrija, sin Jelkov ; 
Petar, sin Gjurgjev; Mate, sin Mihaljev i Ivan, brat Petra, sina Gjur- 
gjeva, u ime svoje i svojih sinovah izjavili se u ono vrieme, kada se 
je usljed kraljevoga darovanja gradska obćina u posjed Petrovinu 
uvodila, da su oni glede jednoga diela Šiljakovine, što je oko potoka 
Bune, tomu prosvjedovali; no videći, kako im je obćina sklona i pod 
čijom zaštitom žele u buduće živjeti, da su joj taj diel odpustili i 
odrekli se i za se i za potomčad svakoga prava na nj. — Peta i šesta 
pripovieda, da je na kraljevu zapovied zagrebački kanonik Lanceloti 
sa kraljevim pristavom Stjepanom Črnkom iz Kosnice na 10. juna 
g. 1395. uveo gradsku obćinu u posjed Petrovine i Šiljakovine, a 
tomu da nitko protuslovio nije. Napokon sedma dokazuje, da je u 
isto doba i po istih izaslanicih gradska obćina bez ičijega prigovora 
uvedena bila u posjed Hrašća, 

Na to s druge strane Ivan Orehovčan, punomoćnik Ivana He- 
ninga, podastre sudu dvie listine kralja Sigismunda od god. 1406., 
podkriepljene novim autentičnim pečatom, u kojih su prepisane bile 
dvie starije izprave, i to jedna rečenoga kralja, kojom na 16. juna 
g. 1399. na neprestane molbe gradske obćine darovao joj Petrovinu, 
otrgnuvši ju izpod vlasti kraljevskoga gradića Želina; ali jer je on 
davno prije toga poklonio bio Želin Lovri, Nikoli i Krstu Totom, si: 
novom Nikolinim za vjerne njihove službe, a odciepljenjem Petrovine 
učinila bi se znatna šteta po želinsko vlastelinstvo, to predomisliv se, 
oteo je Petrovinu gradskoj obćini, a pripojivši ju opet gradiću Želinu, 
novom darovnicom uručio Lovri, Nikoli i Krstu Totom u neopozivo 
uživanje. — Druga listina kazuje, kako su na 24. juna god. 1399. na 
kraljevu zapovied: kanonik zagrebački Ivan, arcidjakon katedralni, 
s kraljevim pristavom Ivanom Ivanovićem sa Brezovice u prisuću su- 
sjedah i mejašnikah posjed Petrovinu predali u uživanje rečenim Totom, 
a tomu da tada nitko nije prigovorio. 


XL Gradski posjedi: Hrasce itd. — Gračani. 

Ovaj kraljevski sud, koji se držao pod predsjedničtvom palatinova 
namjestnika Vrbana, biskupa jegarskoga, na kojem bijahu i biskupi: 
Sigismund pečujski, Nikola vacki, Ivan čanadski i Nikola kninski, te 
prepozit stolnobiogradski Dominik, protonotari: Andrija Bator i Nikola 
Hedervari i drugi plemići, proučiv točno podastrte listine, svoju osudu 
obrazloži ovako: akoprem je kralj Sigismund god. 1387. Petrovinu i 
Hrašće, odciepivši ih od posjeda Želina, darovao gradskoj obćini, 
akoprem i g. 1394. Andrija, sin Jelkov, i Petar, sin Gjurin, odrekoše 
se u ime svoje i u ime svojte Žiljakove i ustupili ju gradskoj obćini, 
u koje je posjede ista zakonito uvedena bila; no pošto je kašnje t. j. 
g. 1399. kralj Sigismund Petrovinu sa Šiljakovinom oduzeo gradskoj 
obćini i pripojivši ova dva posjeda građu Želinu, darovao ih za vjerne 
službe Lovri, Nikoli i Krstu Totom, a jerbo je Ivan Hening zakoniti 
nasljednik i baštinik Totovacah, to se Petrovina i Šiljakovina njemu 
i njegovu potomstvu dosudjuju; dočim posjed Hrašće, kao posebna 
odieliena cjelina, kako ga je gradska obćina do sada uživala, istoj i 
u buduće mora pripasti. Ovakovu odluku izreče kraljevski sud na 
5. decembra g. 1487. i ujedno naloži zagrebačkomu kaptolu, da iza- 
šalje svoga čovjeka, koji bi s kraljevim pristavom Stjepanom s Ko- 
rotnje, ili Franjom iz Moravča, ili Bartolom Kaplatskim, ili Benkom 
Tulom, ili Mirkom Lancijem uveli gradsku obćinu u posjedovanje 
Hrašća.! 

Prema tomu u utorak poslije Valentinova ili 19. februara go- 
dine 1488. kanonik Stjepan Križevčan i kraljevski pristav Stjepan od 
Korotne u prisuću susjedah i mejašnikah, a naročito Šimuna, literata 
s Odre, Gala iz Lužanah, Petra Raskovića, obkotarivši posjed Hrašće, 
uvedoše gradsku obćinu u uživanje, ne uvaživši nimalo prosvjeda 
Ivana Heninga.? 

Gračani. U najstarije pcsjede zagrabačkoga Gradca (odakle im 
i naslov rnaxıpanı) spadaju Gračani. U XV. vieku nije imala gradska 
obćina o tom selu, u kojem uz gradske podanike i sami gradjani 
imadjahu svoje posjede, mline, trsja i klieti,* doduše nikakove posjedovne 
borbe, ali pošto to selo leži pod Medvedgradom, to su njegovi ka- 
stelani osobito za grofovah Celjskih čestomice napadali ovamo. Go- 
dine 1436. oko Miholja ote medvedgradski kastelan Vilim Niemac 
jednomu seljaku u Gračanih dvie krave, te ih odagna u Medvedgrad 
i upotrebi za svoju korist.* Sliedeće godine (1437) provali isti Vilim 


! Doc. 345. 
* Doc. 350. 
3 Doc 158. 
* Doc 110. 


Gradski posjedi: Gračani. Pobrešje. XLI 


sa svojom četom u Gračane i ote silovito 10 volovah, 8 kravah, 40 
svinjah, 4 slanine, 5 kabanicah, 11 košnicah pčelskih, 5 ženskih ople- 
ćakah, 10 rubačah, pobere sve lopate, sjekire i lemeše i zarobivši 
mnoge Gračance odvede ih u Medvedgrad i ucieni svakoga kmeta na 
3 for. Kada su tu svotu stranom izplatili ili obrekli da će ju izplatiti, 
tada ih je istom pustio na slobodu.! Iste godine na 18. decembra ili , 
u četvrtak provali opet kastelan Vilim na Gračane, gdje otme Bartolu 
Tataru četiri vola, jednu kravu, jednu kabanicu, jedan haljinac i pet- 
naest motikah; drugomu opet čovjeku uzme pet i pol pensah bečkih 
dinarah, mač s remenom, luk sa strelicami, haljinu i škrljak; a gra- 
djane, koje je ondje po njihovih klietih našao, pohvata, težko izmuči 
i svezane odprati u Medvedgrad, a držao ih je ondje u zatvoru sve 
do polovine januara g. 1348., dočim je nekoje samo, pošto ih ucienio 
za veliku svotu novacah, pustio na slobodu.? U to isto doba (sre- 
dinom januara 1438.) navali kastelan Vilim sa svojom četom u noćno 
doba opet na Gračane, gdje pospale kmete, njihove žene i djecu digne 
sa ležaja i zarobivši ih odvede u Medvelgrad.? 

Pobrežje. Velika gradska ravan uzduž savskoga briega t. j. obale 
Zvala se Pobrežje, u kojem bijahu naseljeni gradski kmeti; a i mnogi 
gradjani imali su ondje svoje oranice i sjenokoše. Za medvedgrad- 
skoga kastelana Vilima i ovo je gradsko selo bilo poput Gračanah iz- 
vrženo njegovu nasrtaju. Godine bo 1437. na 30. novembra u ranu 
zoru provali taj olimač sa svojom četom i kmetovi medvedgradskimi 
na Pobrežje, te ga sasvim porobi, ote sve blago, mužku i žensku ru- 
beninu, te motike, sjekire, lopate, riečju sve što se odnieti dalo, i 
odagna i odnese u Medvedgrad. Šteta, koju je tom otimačinom pro- 
uzročio, procienjena bi na 150 for, i to šteta: Valentu Ladišiću 20 for., 
Martinu Drobaniću 10 for, Gjuri Benkoviću 15 for, Antunu Smctani 
5 for, Gjurgjiću 18 for., Martinu 6 for. Petru 4 for, Klementu 6 fr., 
Tomi Mihaljeviću 12 for, Galu Martinoviću 4 for, Fabianu Banko- 
viću 6 for., Blažu 3 for., Nikoli a for., Galu 5 for., Petru Pavloviću 
3 for, Ladislavu 4 for, Mihalju 8 for, Petru 7 for, Tomi Grdini 
8 for. i Stanku 4 for.“ 

Kada su poslije grofovah Celjskih zagospodarili Medvedgradom 
Tuzi t. j. biskup Osvaldo i brat mu Ivan, odaslaše početkom augusta 
g. 1472. silnu četu svojih slobodnjakah i kmetovah, kojom provalivši 
na gradske posjede Dediće, Črnomerce, Bitek, Novake i na Kraljev 


1 Doc. 116. 
2 Doc. 109. 116. 
* Doc. 113. 
* Doc. 109. 116. 


XLI Gradski posjedi: Sume. Rieke i potoci. 
brod, oteše ih izpod gradske vlasti, te tom sgodom navališe i na Po- 
brežje i poplieniše ga.! 

Sume. Kralj Bela IV., povisiv god. 1242. zagrebački Gradac na 
slob. kr. grad, poklonio mu omašan diel šume u gori Medvednici nad 
Zagrebom, nu pošto bijaše ta šuma lih obćinska, to se samo za obću 
gradsku porabu drva u njoj sjekla, dočim pojedinci moradjahu ih za 
svoju korist od kojekuda nabavljati. Osim ove velike šume imala je 
gradska obćina omanje šume, jednu u Sviblju, a drugu u Kobiljaku 
sve do godine 1487., kada u parnici sa kaptolom, pošto je gradska 
obćina izgubila Sviblje i Kobiljak, izgubila je i njihove šume. Osim 
šumah u prostranom zagrebačkom polju posjedovala je gradska ob- 
Cina silne skare, oranice i livade, o kojih će biti spomena u sukobih 
medju gradskom obćinom i kaptolom zagrebačkim. 


Rieke potoci. Na rieci Savi, u koliko je tekla uz gradski teri- 
torij, imala je gradska obćina ribolov, koji je davala u najam gradskim 
ribarom, stojećim s ovu stranu te rieke. Gradskim zakonom je za- 
branjeno bilo ovim ribarom kupovati ribu od ribarah prekosavskih i 
prodavati ju; takovu prekupcu zaplienilo bi gradsko poglavarstvo 
kupljenu ribu.? | 

Na Savi bijaše prevoz ili brod, prozvan „kraljevski brod“ 
(vadum regis, Kyralrew), od kojega se brodarina pobirala za krunu, 
koja ju i kadkada u dobrotvorne svrhe ustupala pojedincem; n. pr. 
godine 1462. prepustio ju kralj Matijaš na pet godinah zagrebačkim 
Dominikanom za popravak samostana.? U posjed kraljeva broda došla 
je gradska obćina istom god. 1472., kada ga kralj Matijaš, odtrgnuvši 
ga izpod medvedgradskoga vlastelinstva, pod koje je došao nepra- 
vednim načinom, ustupio gradskoj obćini i naložio kaptolu stolnobio- 
gradskomu, da ga u posjedovanje uvede, a banu Damjanu Horvatu, 
da obćinu u tom šliti proti svakomu, a naročito proti vlastelinom 
medvedgradskim biskupu zagrebačkomu Osvaldu Tuzu i njegovu bratu 
Ivanu.“ 


Pomenuti medvedgradski gospodari, osjetiv se povriedjenimi u 
svojem pravu, odlučiše silom ga posvojiti, te sakupivši četu od rako- 
vačkih, vrbovačkih i medvedgradskih kmetovah navališe u nedjelju 
2. augusta 1472. na kraljev brod, gdje su nekoje seljake, koji se im 
oprli, pohvatali i u Savu pobacali, a druge svezane odveli u Medved- 


1 Doc. 281. 

2 Doc. 40. 

3 Doc. 225. 

* Doc. 237. 274. 278. 








Gradski posjedi: Cirkvenik ili Medvešćak. XLIII 


grad i utamničili.! Ovo nasilje najavi gradska obćina kralju Matijašu, 
koji na 10. augusta iznovice naloži banu, podbanom i županom za- 
grebačkim, da u posjedu kraljeva broda štite obćinu proti svakomu 
osvajaču, a naročito proti Osvaldu i Ivanu Tuzom.? 

Sliedeće godine (1473) prema naročitomu kraljevu nalogu odasla 
kaptol stolnobiogradski svoga čovjeka altaristu Benedikta, komu se 
pridruži kraljev pristav Mihalj Benceković, a ta dvojica na 10. marta 
uvedoše gradsku obćinu u posjed kraljeva broda uzprkos tomu, što 
je Ladislav Bistrički u ime svoga gospodara Ivana Tuza prosvjedovao 
tomu uvedenju. Radi toga prosvjeda oba izaslanika pozvaše Ivana 
Tuza pred banski stol, odrediv ročište na osminu Gjurgjeva.? 

Ovo ročište, na kojem bi Ivan Tuz morao dokazati nepobitno 
svoje pravo na kraljev brod, odgodjeno je bilo s raznih uzrokah 
s osmine Gjurgjeva na osminu Jakobova, a s ove opet na osminu 
Miholja,* te se odgadjalo sve do godine 1481., kada bijaše Ivan Tuz 
prisiljen vratiti kralju Matijašu grad Medvedgrad, tada istom kraljev 
brod gradska obćina mirno zaposjedne. 


Cirkvenik ili Medvešćak. U XV. vieku ovaj potok, kojeg su izvori 
u zagrebačkoj gori i koji je dielio kaptolsku jurisdikciju od gradske, 
počinje gubiti prvobitni naziv, te ga zamjenjuje drugotni Medvednica. 
Kako je u XIV. vieku (sv. I. str. L—LII) s toga potoka bilo razmi- 
ricah medju gradskom obćinom i kaptolom, tako se one nastavile i 
u XV. vieku. Već godine 14223., ako li ne upravo glede toga potoka, 
a to ipak uz sam taj potok bila je krvava borba počevši sve od 
vrela Manduševca do pisanoga (krvavoga) mosta i dalje, te su kap- 
tolski ljudi izranili strelicami mnoge gradjane, braneće prielaz preko 
potoka, a nekoje na mjestu ubili.5 

Sliedeće godine (1423) kaptolski izaslanik kanonik Mihalj kra- 
ljevskomu dvorskomu sudcu Mateju Paločkom tuži gradsku obćinu, 
što je pod dvorovi kanonikah: Mihalja, Nikole i Stjepana i pod kućom 
prebendara Matije prokopati dala ogroman jarak i svela u nj tok 
Medđvešćakov, u nakani, da podruje rečene dvore.® 

Godine 1434. na 6. jula razpravljala se u Zagrebu pred banom 
Matkom Talovcem težka parnica medju kaptolom i gradskom obćinom 
glede toga potoka, kada je kaptolski izaslanik kanonik kantor Ivan 


1 Doc. 281. 

* Doc, 280. 

? Doc. 284. 

* Doc. 287. 291. 
5 Doc. 32. 

* Doc. 36. 


Gradjanstvo i gradska uprava. 


O gradjanstvu i upravi gradskoj u XII. i XIV. vieku progo- 
vorio sam već (sv. I. str. LII—LXXVII), a sada ću spomenuti, kako 
je bilo u XV. vieku. Sto se tiče sredovječnoga žiteljstva zagrebačkoga 
Gradca, pretežnije ili glavno je hrvatsko t. j. slavensko (lingua scla- 
vonicali), ali uza nj bijaše i stanovnikah drugih narodnostih, koje je 
što nevolja, što domaće gostoljublje, što želja za sigurnim životom, 
što obrt i trgovina sniela bila medju zidine ovoga slob. kr. grada. 
Po tom dakle nalazimo ovdje uz Hrvate obiteljih njemačkih, itali- 
janskih i iz Ugarske, a pod ovimi zadnjimi ne razumjevaju se samo 
sgolni Madjari, već i svaki drugi došljak iz Ugarske. 

Da pružim točan omjer, koja narodnost prema drugoj pretežnija 
je bila, bilo bi mi od nužde navesti sva imena, koja se nalaze u ovih 
spomenicih, no taj omjer pomnjiv proučavalac može i sam stvoriti iz 
vjerno sastavljena ,indexa“, koji priobćih na svršetku ove knjige. 

Gradjanom mogaše postati samo pravovjerni kućevlastnik, ako 
je jednu bar godinu neporočan proživio u gradskoj obćini. Toga radi 
naseljeni Židovi, ako i bijahu kućevlastnici, kao n. pr. Židovi: Andrija, 
koj se ovdje naselio došavši iz Modruša, te Ilija i Marko, sin Abra- 
hamov (1446—14532), ako su i imali kuće, ipak nisu bili gradjani. 
Gradjanstvo se tražilo ustmeno il pismeno, a gradsko je poglavarstvo 
podjeljivalo gradjansko pravo. God. 1469. na 16. augusta, pošto je 
plemić Grga Bradač sa Ladomerca kupio kuću u gradskoj obćini, 
javio je to gradskomu poglavarstvu, preporučio mu se u zaštitu obri- 
čući, da će poštivati sva gradska prava i pokoravati se gradskim 
zakonom.! 

Tko je postao gradjaninom, platio je u to ime gradjansku pri- 
stojbu u gradsku blagajnu i pred gradskim poglavarstvom prisegnuo 
vjernost. 


! Doc. 263. 


Gradska uprava. Gradsko poglavarstvo. Isbor grad. sudca. XLVII 








Samo gradjani (na temelju bulle Bele IV.) imali su pravo birati 
gradsko poglavarstvo, t. j. sudca i prisežnike i skidati ih; oni bijahu 
oprošteni od vojničtva, ne plaćahu maltarine po cieloj kraljevini, pod- 
padahu samo pod gradski sud, a pod ničiji drugi, osim pod sud to- 
varnikov ; a gradjanin, nije li imao odvjetka, mogao je na samrtnom 
času svojom imovinom po volji raditi. 

Gradska uprava. Gradsko zastupstvo sa sudcem na čelu uprav- 
ljalo je gradskom obćinom, ali po nalogu same obćine, pa i toga 
radi u važnijih slučajevih, bilo to glede stvaranja novih zakonah ili 
promjene postojećih, bilo stvarih tičućih se gradske imovine, trgovine 
il obrane itd. tražilo se mnienje i privolja svih gradjanah „quod tota 
communitatis id unanimiter decrevit^!, ili „ex pari et unanimi volun- 
tate communitatis" ;? a tad je istom gradsko poglavarstvo proizvadjalo 
takov zakon ili odluku. Druge polovine XV. vieka, za nasilja grofovah 
Celjskih, ovo se obćinsko ili gradjansko pravo počelo okrnjivati. 

Prema tomu pripadahu samo gradskoj ob£ini t. j. u njezinu 
blagajnu ili obćinsku imovinu: sudbene globe, pobrani porez, nena- 
sljedne baštine, neposjednuta zemljišta i zaostali porez; gradsko pako 
zastupstvo vršilo je samo pravo policije i sudstva, stvaralo potrebite 
zakone i predlagalo obćini, brinulo se gruntovnicom, imutkom, obranom, 
zdravljem i sjegurnosti obćinarah, razporezivalo porez, bdilo nad 
obrtom, trgovinom i o poduci mladeži i da se gradske povlastice poštivaju. 


Gradsko poglavarstvo sastojalo je iz sudca (judex) i prisežnikah 
(jurati) i savjetnikah (consiliarii), to bijaše tako zvani nutarnji magi- 
strat. U XV. jošte vieku bijaše osam priseZnikah, a jer se u to doba 
gradsko žiteljstvo dielilo u četiri narodnosti: hrvatsku, njemačku, tali- 
jansku i ugarsku, tako se iz svake u gradsko poglavarstvo birala po 
dva prisežnika. U ovodobnih gradskih izpravah stavlja se na prvo 
mjesto ime sudčevo, a za njim imena prisežnikah, a savjetnici se ne 
spominju poimenee, već ukupnim nazivom: savjetnici ,consiliarii*. 

Izbor gradskoga sudca. Na podlozi zlatne bulle uživahu samo 
gradjani neporočna života pravo birati sudca; veli se na ime ondje: 
»Gradjani pako mogu svake godine po volji birati sudca koga im 
drago i nam ga (t. j. kralju) predlagati na potvrdu; a mogu ga i 
svake godine mienjati po volji“ A i sudac i prisežnici i savjetnici 
na temelju iste bulle morali su biti neporočni, jer ,onaj, komu bi se 
očito dokazalo, da je klevetnik, ili da je krivo svjedočio, ne smije se 
više ni za sudca, ni za prisežnika, ni za savjetnika izabrati“. 


I Doc. 40. 
* Doc. 55. 


XLVIII Isbor gradskoga sudca. Gradsko činovničtvo. 

Izbor sudca obavljao se na Blaževo (3. veljače) i to ili u gradskoj 
viećnici (domus consilii civitatis) ili pred njom na trgu sv. Marka. 
Glasovalo se svakako usimeno, nu ne znamo, je li poimence ili uz- 
klikom. U isti dan birahu se prisežnici i savjetnici. 

Izbor gradskoga sudca prijavio se odmah kralju radi potvrde, 
a kad ona stigla, tada istom mogao je novi sudac i priseZnici pred 
gradjanstvom u crkvi sv. Marka na oltaru sv. križa priseći, da će 
zakone, koje su njihovi predšastnici stvorili, bili oni sadržaja kakova 
mu drago i kojega mu drago, točno obdržavati i da će bditi, da ih 
nitko ne vriedja. Poslije prisege predaše novomu sudcu žezlo, znak 
sudačke vlasti, i gradske ključe. 

Gradski dakle sudac s prisežnici i savjetnici sačinjavahu upravu 
gradsku, a naročito pako u njihovih rukah bijaše sudstvo. 


Ali osim toga suda bijaše u gradskoj obćini jošte jedno vrAovno 
sudište (judices seniores, judicium antiquorum judicum). Pošto su gra- 
djani obično svake godine birali drugu osobu za gradskoga sudca, to 
se tako tečajem više godinah nabrao priličan broj izsluženih sudacah, 
a ti sačinjavahu vrhovno sudište, na koje bi se prizivali svi oni, koji 
ne bijahu zadovoljni osudom gradskoga suda; to bijaše dakle drugi 
priziv (secunda instancia), a tko se ni sudom toga vrhovnoga sudišta 
nije zadovoljio, mogao se prizvati na kraljeva tovarnika; dapače ako 
bi tko mimoišav ovo vrhovno sudište, prizvao odmah na tovarnika, 
bio bi odpućen na stare sudce.! 

Gradsko činovničtvo. Osim sudca, prisežnikah i savjetnikah, koji 
službovahu badava, bilo je plaćenih gradskih činovnikah i službe- 
nikah, u kojih rukuh bijaše il obrana i sigurnost gradska, il vodjenje 
gruntovnice i sudbenih spisah, ili utjerivanje gradskih daćah, ili iz- 
vršivanje magistratskih nalogah. Medju ovimi prvo i glavno mjesto 
ide gradskoga kapetana (capetaneus civitatis), kojega bijaše dužnost 
nadzirati gradsku tvrdju, brinuti se za streljivo i obranbene sprave, 
nadzirati čuvare i braniti tvrdju za vrieme obsade. Bijaše mu takodjer 
dužnost, da štiti kraljevske povlastice udieljene pojedinim cehovom.? 
Gradsko kapetanstvo podjeljivalo se odličnim osobam, ali kada su 
grofovi Celjski skučili gradsku obćinu pod svoju vlast (god. 1441), 
nametnuše im svoje ljude za gradske kapetane, a naročito nekakova 
četnika Sebolda, čovjeka silnika, koji je gradskoj obćini oteo do 
četrnaest zemljištah u njezinu podgradju u šoštarskoj ulici, te ih svojim 
ljuđem il prodao il razpoklonio. Napokon jer je isti Seboldo počinio 


I Doe. 37. 360. 
* Doc. 250. 251. 320. 


Gradsko dinovniltvo. XLIX 


veleizdaju pristavši stranci cara Friderika IIL, i kao takov u kralje- 
vini mnoge štete nanio, to je kralj Ladislav Posthumus g. 1457. na 
1. septembra njegovu kuću kod mesničkih vratah darovao svomu 
vjernomu notaru Ivanu, a onih četrnaest otetih zemljištah povratio 
gradskoj obćini, da ih dade, čija su bila.! — Za gradskim kapetanom 
sliedio je kastelan ili porkolab (castellanus), a taj je pazio i ure- 
djivao gradsko osoblje sigurnosti ili gradsku stražu i bdio, da se noću 
u propisano doba gradska vrata zatvaraju, a jutrom otvaraju, a odatle 
mu i drugotni naslov „decanus janitorum“; njegova dužnost bijaše i 
na to paziti, da li noću stražari obilaze građom. Njegova je bila 
skrb nadzirati, je li se na trgu zdrava roba trži. U porkolaba čuvali 
se ključi od tamnicah, brinuo se o prehrani uznikah, vješticah, pri- 
sustvovao udaranju krivacah na muke i nabavljao je potrebite stvari 
za mučenje. — Ovomu podčinjen bijaše nadzornik straže (custos 
vigiliarum), koji, ako bi bio porkolab zapriečen, zamjenjivao ga i u 
službi podpomagao. Na hrvatski zvao se „oroZnik“. — Jošte nam 
spomenuti treba i prezivača (preco), koji je javljao gradskim sta- 
novnikom razne odredbe i obznane poglavarstva, običnom formulom 
„daje se na znanje“. Prezivač bijaše takodjer podčinjen gradskomu 
kastelanu, s njim je obilazio svakdanji trg, zapljenjivao nezdravu 
hranu, a ribam, koje bi preko podneva na trgu ostale, poodsjekao bi 
repove, znak, da nisu već za hranu. Prezivač sudjelovao je i kod 
dražbah, te oglašivao ciene dražbenikah. — Noćobdija (vigilator), 
prozvan izkvarenom riečju ,boktar“, koji, kako se zvonom loter- 
šćakom zazvonilo i znak dao, da se gradska vrata moraju zatvoriti, 
noseć na ramenu halabardu, obilazio je gradske ulice, prozivajuć 
svaku noćnu uru i opominjuć gradjane, da pripaze na vatru. — 
Gradski imutak, kao porez i pijacovinu, utjerivali su porezovnici 
(tributarius), podčinjeni glavnomu porezovniku, koji bijaše ujedno i 
gradski blagajnik (conductor et comes proventuum), taj je u posebnoj 
knjizi vodio popis svih kućevlasinikah i stanarah, pa svakomu upisao, 
koliko poreza mora platiti, koliko ga je uplatio i koliko dužan ostao. 
Porezovnik pobirao je pijacovinu po cjeniku (registtum — lajštrom), 
koji je sobom nosio. 

Vrlo odlična bila je služba gradskoga bilježnika (notarius); 
za nju se naime zahtievalo znanje latinskoga jezika, koji bijaše tada 
službenim, i poznavanje domaćih zakonah i naredbah. Gradski notari 
zastupahu često obćinu u njezinih parnicah kod raznih sudištah, da 
i na kraljevskom sudu i kod samoga kralja. N. pr. god. 1422. notar 


2 Doc. 192. 193. 200, 


L Gradsko činovničtvo. Gradski pećat. Gradska zastava. 


Fabijan tužio je u kralja Sigismunda kaptol zagrebački, što je priečio 
gradskoj obćini obradjivati neka zemljišta svojatajuć ih za sebe.! Zna- 
menit bijaše notar Matej, sin Lukin, koji je od god. 1449—1454. Za- 
stupao obćinu u raznih stvarih, a naročito u parnici sa vlastelom 
susjedgradskom.? On bijaše najprije učiteljem na gradskih školah, te 
je kao takov prisustvovao u onom krvnom gradjanskom nasrtaju na 
kaptol godine 1422.3 

Notara bijahu po dva, ili po tri, i to jedan glavni (principalis 
notarius), a ostali podredjeni. Dužnost notareva bijaše bilježiti sudbene 
odluke i gradske naredbe, voditi gruntovnicu i sastavljati i prepisivati 
gradske izprave. 

Gradski pečat (sigillum civitatis. sigillum communis) za gradske 
listine, izprave il pozivnice bijaše jedini biljeg vjerovnosti, jer tada 
nije sudac pismo svojom rukom podpisivao, već je dosta bilo, ako je 
na njemu bio udaren gradski pečat; vriedio je dakle isto, što i vlasto- 
ručni podpis, zato ga je sudac obično imao uviek uza se. Obezčašćenje 
gradskoga pečata, kao biljega vlasti ciele obćine, kaznilo se novčanom 
globom. 
Na starom pečatu ove gradske obćine urezane su tri kule, i to 
dvie pobočne jednako visoke, dok je srednja i viša i šira, a sve tri 
stoje na obzidanom briegu. Kraj pobočnih kulah, i to s lieve strane 
jest mladi mjesec, a s desne danica,. a na okolo pečata teče nadpis: 
Y S + COMVNI - DE: MONTE - GRACI. t. j. sigillum communitatis 
de monte Graci. — Taj pečat ili je bio utisnut na samu izpravu ili 
e na svilenoj ili konopljenoj vrpci, kojom bijaše prešivena, visio 
utisnut ili u čisti pčelinji vosak ili u crveni vosak umetnut u pčelinji. 

Gradska zastava (vexillum communis). Gradska obćina imala je 
i vlastitu zastavu, pod kojom je u osobitih svečanostih stupalo gradsko 
poglavarstvo sa zastupstvom. Gradska se zastava izviesila i za vre- 
mena obrane proti neprijatelju, a često i kao znak za gradjanski 
ustanak ili nasrtaj, a tada bi ju izvjesili na zvoniku župne crkve sv. 
Marka ,erecto vexillo in turri ecclesie s. Marci“. Zastava ova bijaše 
skroz crvena, (pa ju toga radi i biskup Ivan Alben, kada je g. 1422. 
prokleo gradsku obćinu radi nasrtaja na kaptol, prezirno nazivlje: 
krvavom zastavom (cruentum vexillum), a što je na toj zastavi ušiveno 
ili izvezeno bilo, da li gradski grb, ili slika gradskoga zaštitnika, nije 
nam poznato. 


! Doc. 30. 


* Doc. 146. 147. 152. 154. 155. 157. 178. 
* Doc. 32. 


Djelokrug gradskoga zastupstva. LI 


Progovoriv, kako i na koji je način birano bilo gradsko pogla- 
varstvo i zastupstvo, kakovo je bilo njegovo činovničtvo i koje je 
službe obavljalo, i koji su bili javni znaci gradske oblasti, prije nego 
li ću pripoviedati o djelokrugu gradskoga magistrata, spomenuti treba, 
da je poglavarstvu vrlo stalo do toga, da gradska obćina bude ne- 
pokolebiva u vjernosti spram vladara, (dakako najviše radi vlastite 
koristi, od njega bo najviše ovisilo je njezino blagostanje). Ovu nje- 
zinu vjernost liepo crta kralj Matijaš (1472) ovimi riečmi: ,upravo 
nam godi, kada razmatrajuć sjećamo se onih mnogovrstnih uslugah, 
koje je izkazala obćina zagrebačkoga Gradca, njezini bo gradjani ne 
samo našim predšastnikom kraljevom ugarskim i samomu kraljevstvu 
i sv. kruni, kako smo se vjerodostojno uvjerili, odlikovali se svojom 
odanom vjernosti, kada su ne samo uz naše predšastnike, već i uz 
nas u razno težko i burno doba tako čvrsto prionuli, akoprem često 
od zlih ljudih, koji su i kraljevsku čast i ugled kraljevine podkapali, 
mnoge nepravde pretrpili toli na imutku koli osobno, pa ipak nisu 
sašli s puta vjernosti, dapače, čim ih više protivnici progonili, tim su 
čvršće u vjernosti potrajali.! 

Ugarski kraljevi računajuć na vjernost gradske obćine davali joj 
u važnih stvarih, tičućih se kraljevine, razne naputke ili zapovjedi, 
koje je dakako gradsko poglavarstvo točno izvršilo. — Godine 1408. 
piše kraljica Barbara, žena Sigismundova, gradskomu poglavarstvu, 
da je razumjela iz ustijuh gradskoga izaslanika Petra Šafara, da bi 
obćina o novoj godini morala poslati na kraljevski dvor svoje iza- 
brane izaslanike, da se s kraljem dogovore o važnih stvarih, tičućih 
se i kralja i obćine; ali pošto je sada kralj odsutan, s toga mu po- 
ručuje, da nešalje izaslanikah dotle, dok se kralj nevrati, ali ipak 
medjutim da pomno nastoji o tom, da gradsku obćinu upravljaju 
tako, da se sačuva vjerna kruni. — Po smrti kralja Vladislava Po- 
sthuma (1457), akoprem bijaše kraljem proglašen mladi Matijaš Korvin, 
ipak ga mnogi hrvatski plemići nehtjedoše priznati; bojeći se indi on, 
da nebi njegovi protivnici osvojili Zagreb, naloži na 16. marta 1458. 
gradskomu magistratu: pošto je dočuo, da u ovih stranah ima dosta 
lupežah i zlotvorah, koji namjeravaju potajice uvući se u grad, da 
mogu tako cielu okolicu u strahu držati, neka bdije nad tim, da 
neudju ovamo, jedino samo, da banu Ivanu Vitovcu i njegovim četam 
dozvole unici, drugomu pako nikomu.“ — God. 1474. nalaže gradskomu 
magistratu isti kralj, buduć da je dočuo, da njegovu lumbardu, pro- 


! Doc. 275. 
* Doc. 14. 
* Doc. 202. 212. 


LII Djelokrug gradskoga sastupstva. 


zvanu ,čoka“, koju je u gradskoj obćini pohranio Blaž Magjar, na- 
stoje neki odvezti u svoj tabor, da ju nedadu nikomu, dok on shodna 
glede nje neodredi.” — Kada su po smrti kralja Matijaša (1490) iza- 
brali Ugri Jagelovića Vladislava českoga kralja i za svoga kralja, u 
Hrvatskoj svi su znatniji velikaši i plemići bili uz hercoga Ivana 
Korvina, nezakonitoga Matijaševa sina; ali kada je taj neodlučni mladi 
vojvoda nagovorom velikašah i plemstva odustao i priznao Vladislava 
kraljem, pod uvjetom, da on ostane vojvodom i banom u Hrvatskoj, 
(koj je uvjet i radostno prihvaćen bio na budimskom saboru), to na 
11. oktobra 1490. javljajuć novi kralj gradskomu magistratu svoj 
izbor, zapovjeda, da se Ivanu Korvinu kao vojvodi i banu pokoravati 
mora.? God. 1497., kada je htio Ivan Turzo poslati kroz Zagreb u 
Senj veliku zalihu bakra, no dočuvši, da je kralj Vladislav, uzprkos 
banu Ivanu Korvinu, imenovao novoga bana, to da bi Korvin uvriedjen 
s toga, taj bakar oteti mogao, nalaže kralj gradskoj obćini, da, kada 
se Turzov bakar doveze u Zagreb, da ga svimi mogućimi sredstvi 
brane, da ga neotme ni Ivan Korvin ni njegovi ljudi; a kad li će 
opet Turzovi ljudi izvezti bakar iz Zagreba, da im toga neprieče.? 
Nacrtavši ovo, pripovjedat ću o djelokrugu gradskoga pogla- 
varstva i zastupstva. Ponajprije scienim, da je vriedno iztaknuti, kako 
se u domovini zagrebačko poglavarstvo smatralo osobito važnim, da 
se u njega tražio savjet o valjanosti kakove osude. Oko god. 1450. 
mjeseca maria pišu ovogradskoj obćini ili pravije njezinu magistratu 
plemići Nikola i Mihalj, podkastelani Kamengradski, da su u pokladni 
(carnisbrevium) ponedjeljak došav u Koprivnicu odsjeli u gradskoga 
sudca, a onamo da je tužbe radi došao gradjanin: nekoč Solnogradski 
Ivan Pranuh, te im izjavio, da je, došavši po trgovini u Koprivnicu, u 
gradjanina Fabijana iznajmio kuću i u njoj trgujuć dulje vremena 
stanovao. Želeći pako postati ovdje gradjaninom, kupio je zemljište i 
kuću, a kada se u kupljenu kuću preseljavao, da u njegovu odsuću 
bivši mu najamitelj Fabijan, iznenada nasrnuvši na sluge oteo mu 
svežanj sukna; za koje ne zna, koje je boje bilo, i to ga je radi toga 
uzeo, jer da mu je tobože dužan ostao na najamnini, te zamoli oba 
rečena podkastelana, da o tom sude. Obojica na to pozvaše Fabijana 
preda se i zapitaše ga, zašto je to učinio, a on odgovori da za to: 
jer mu je Pranuh ostao dužan, i jer je on kao njegov bivši najamitelj 
vlastan bio to učiniti. Ova se izjava podkastelanom nije svidjala, pošto 
u nijednom kr. gradu bez suda i sudbene presude nije nitko ovlašten 


1 Doc. 293. 
3 Doc. 356. 
8 Doc. 387. 





"rs. 


Djelokrug gradskoga zastupstva. LIII 


sam dati sebi zadovoljštinu, s toga dadoše, ako i silom, donesti preda 
se oteto sukno i zapitaše trgovca Pranuha: Ivane! je li tvoje sukno? 
a on odgovori: to je moje sukno. Na to mu odvratiše: ako je sukno 
tvoje, a ti ga uzmi i zadrži, jer znamo, da toliko imaš, čim možeš 
namiriti, ako si što dužan ostao. Ali je on odgovorio: ne ću. Zovnuše 
za tim Fabijana i rekoše mu: uzmi ovo sukno i čuvaj ga, dok sud 
taj vaš priepor rieši. Na to Fabijan reče: ne ću, jer kada naložiste, 
da se ovamo donese, ja ga odavde odnieti ne ću, već samo zahtievam, 
da mi najamnik plati dug. Na što su podkastelani uzeli sukno i od- 
redili, da o tom sudi gradski sudac, ali, buđuć da je tužitelj zavadjen 
sa sudcem, to -pitaju sada gradsko poglavarstvo, jesu li dobro sudili, 
neka to pretrese i javi im, što im je u buduće raditi u takovu poslu.! 


U cielom zastupstvu najvažnija bijaše osoba gradskoga sudca ; 
on bijaše glava poglavarstva i reprezentant ciele obćine, pa i toga 
radi svaka tužba il mu se pismeno predala il naustice kazala. Da, 
zlatna bulla, taj temeljni obćinski zakonik, odredjuje: da svatko, ko 
bi mimoišav gradski sud, tužio pred kraljem gradjanina ili gradjane, 
to da u ime gradskoga suda ide onamo samo gradski sudac, ali na 
trošak tužiteljev, za to, jer ga je trudio mimoišavši domaći sud. Ista 
bulla nalaže takodjer, da tko bi bio nezadovoljan osudom sudčevom 
ili osudom gradskoga vieća, pa se prizvao na kralja, to samo sudac 
da ide na kraljevski sud, ali da bude pozvan samo uz kraljevo pismo. 
Kada su godine 1477. gradski obćinari ubili kaptolskoga čovjeka, a 
kaptol zagrebački mimoišav i gradski i tovarnikov sud, utužio obćinu 
pred kraljevim personalom. Proti takovoj očitoj povredi gradskih 
pravah prosvjedovalo je gradsko zastupstvo s razloga, što se svaki 
domaći spor ima najprije suditi na gradskom sudu, a tada istom, nije 
li stranka osudom zadovoljna, da može prizvati ili na tovarnikov ili 
na kraljev sud. Kralj Matijaš, da obćinu u njezinih pravih štiti, naloži 
svomu personalu, i palatinu i kraljevskomu sudcu, da ne rieše kap- 
tolsku tužbu, već da ju svedu na osudu pred domaćega sudca i 
gradsko zastupstvo.? — God. 1423. zadužio se za 60 for. u Mljetcih 
gradjanin zagrebački Mihalj, sin Petrov, a nemogući izplatiti ga, za- 
moli nekoga Gjuru Bakranina, da mu bude jamcem dotle, dok dug 
podmiri. Preuzevši Gjuro Bakranin jamstvo, nije se gradjanin Mihalj 
brinuo, da plati, što je dužan, a tim da jamca oslobodi obveze spram 
izplate rečenoga duga. Ne hoteći Gjuro takov teret dulje nositi, utužio 
je gradjanina Mihalja banu Hermanu Celjskomu, ali ban, jer je rečeni 


1 Doc. 148. 
2 Doc. 306. 


LIV Djelokrug gradskoga zastupstva. 


Mihalj bio gradjanin zagrebački, da ne povriedi gradskoga prava, nije 
primio tužbe, već je tužitelja naputio na gradski sud ,lege ipsorum 
et regni consvetudine solita^. Na tom sudu bio je Mihalj osudjen, da 
izplati dug i tim jamca oslobodi dužnosti, koju je mjesto njega pre- 
uzeo bio. Ovom osudom ne bijaše krivac zadovoljan, te je prizvao na 
vrhovno sudište ili stare sudce, koji su osudu gradskoga suda potvr- 
dili. Ni to ne bijaše Mihalju poćudno, te upita bana, bi li prizvao 
na tovarnika, a kada mu ban to odobrio, prizva, a tovarnik odredi, 
da gradsko vieće pred kaptolom zagrebačkim točno i jasno cieli taj 
priepor izkaže, pak da se tada na riešenje podnese samomu kralju. 
Na taj kraljev sud morao bi ići gradski sudac, a saznavši za to ban, 
izviesti sam o tom kralja, veleći, da nije od potrebe, da se gradski 
sudac zove pred njega, jer Gjuro Bakranin niti je Mljetčanin t. j. ino- 
stranac, niti je na tužbu Mljetčanah gradski sud osudio Mihalja, već 
pošto su obojica kraljevski podanici, to se njegovim naputkom ovaj 
priepor imao riešiti, kako se i riešio na domaćem gradskom sudu. 
S toga moli kralja, pošto je parnica riešena, da ne zove gradskoga 
sudca preda se; ali u ostalom, svidi li se pozvati ga, da će se on 
tomu pozivu drage volje odazvati.! 

I u XV. vieku nastojali su takodjer neki bani miešati se u 
gradsku upravu, a naročito sudstvo, no gradsko se vieće tomu vaviek 
složno opiralo. Godine 1438. na 3. marta prepovjedi kralj Albreht 
banom Matku i Petru Talovcem, da se nipošto ne usudjuju utjecati 
u upravu gradske obćine, dapače da im je dužnost štititi ju u njezinih 
starih pravicah.? — Isto tako nalaže se grofovom Celjskim? i banu 
Ivanu Vitovcu.* 

A i sama obćina, da zaprieči svaki utjecaj banske vlasti u 
njezinu upravu, obilavala je novomu banu onom sgodom, kad je 
zasio bansku stolicu, podastrti izprave o svojih sloboštinah i zamoliti 
ga, da ih štiti. N. pr. na 1. oktobra g. 1419. gradsko je zastupstvo 
pokazalo banu Dioniziju svoja ,efficacissima litteralia instrumenta“ i 
zamolilo ga, da ih štiti, na što se i on pismeno obvezao i zapovjedio 
velikim županom i svojim činovnikom, da gradska prava počituju.5 

Od gradskoga suda prizivalo se ili na stare sudce, ili na tako 
zvano domaće vrhovno sudište, za tim na kr. tovarnika, a napokon 
na samoga kralja. To bijaše zakon za svakoga obćinara, koji bi bio 


1 Doc. 37. 

* Doc. 115. 

8 Doc. 130. 131. 

€ Doc. 189. 198. 199. 
5 Doc. 27. 


Djelokrug gradskoga zastupstva. LV 
nezadovoljan osudom gradskoga suda.! Bila li je pak sama obćina od 
koje mu drago vlasti ili osobe utužena, to se takova tužba morala 
najprije učiniti pred kr. tovarnikom, a poslije njegove presude, ako 
je bilo od potrebe, podastirala se kralju. Kada je godine 1420. za- 
htievao kaptol zagrebački, da se pred banom Dionizijem razpravlja 
neki priepor medju njim i gradskom obćinom, to su na zagrebačkoj 
županijskoj skupštini (2. oktobra) gradski izaslanici na temelju povla- 
sticah, danih im od kralja Sigismunda, prosvjedovali protiv toga, jer 
da obćini ima suditi samo kr. tovarnik, a nije li zadovoljna njegovom 
osudom, tada kralj.? — U sporu, što je nastao godine 1465. medju 
kaptolom zagrebačkim i gradskom obćinom radi maltarine, od koje 
gradjani zagrebački bijahu oslobodjeni, tužio je kaptol obćinu pred 
banom Ivanom Vitovcem i dobio parnicu. S te osude ćuteći se obćina 
povriedjenom u svojih pravih, po svojih izaslanicih Konradu Ravšaru 
i prisežniku Blažu prituži se protiva te povredi svojih povlasticah, 
koje kralju podastreše; a on vidjevši, da im se tim sudom staro 
pravo okrnjuje, javio je (5. augusta) banu i podbanom, da oni nisu 
bili vlastni gradjanom suditi, već njim da ima suditi samo tovarnik, 
a nisu li njegovim sudom sadovoljni, tada će suditi kralj.? 

Bilo je takodjer slučajevah, gdje u prieporu gradske obćine, a 
naročito s kaptolom niti je htio kralj, niti njegov tovarnik izreći 
osude, ili s razloga, da se osudjena stranka ne uvriedi, ili što priepor 
nije bio jasan, u tom odlučila bi prisega. Na tužbu kaptola zagre- 
bačkoga, kojom g. 1476. okrivljuje gradsku obćinu il njezino gra- 
djanstvo, da je kaptolske ljude, koji su kopali prokop, da napuste 
u nj potok Medveščak, kojim bi kaptolska tvrdja sigurnijom postala, 
hvatalo, izbilo i utamničilo, kralj je Matijaš odsudio, da gradski sudac 
s pedesetoricom gradjanah prisegne, da se gradjani o tom nisu ogrieSili 
I gradski je sudac sa surotnici prisegnuo.“ 

Godine 1477. takodjer u parnici s kaptolom zagrebačkim radi 
priepornih posjedah Kraljevca, Kobiljaka, Cerja, Sviblja i Narta do- 
sudio je kr. dvorski sudac Stjepan Bathor prisegu, t. j. da gradski 
sudac s pedesetoricom gradjanah prisegne, da obćina rečene posjede 
silomice nije otela i tada je opet gradski sudac s rečenimi rotnici 
prisegom to potvrdio.5 


! Doc. 218. 
* Doc. 28. 

* Doc. 245. 
* Doc. 304. 
5 Doc, 308. 


LVI Djelokrug gradskoga zastupstva, 


Gradski sud smatrao se svetinjom, te se u velik grieh upisivalo, 
tko bi ga omalovažio. God. 1458. Nikola zlatar zapleo se u parnicu 
s nekojimi gradjani o kućah, posjedih i stvarih u gradskoj obćini, te 
je u kralja Matijaša izmolio, da je pismeno naložio obćini, da taj 
priepor čim prije rieši. Prema tomu nalogu pozvalo je gradsko po- 
glavarstvo obje stranke preda se, pa je spor, da se valjana osuda 
izreče, dulje vremena razpravljalo. To se Nikoli zlataru nije svidjelo ; 
zahtievaše na ime, da se parnica naprečac rieši njemu u prilog, a 
poglavarstvo niti je moglo što takova učiniti, niti je htjelo, te ne- 
strpljiv Nikola upravo, kad se tečaj parnice počeo razvijati, prezirno 
izadje iz dvorane. Ovakovim postupkom bijaše čast gradskoga sudišta 
povriedjena, a da joj se zadovoljština dade, dva gradska izaslanika: 
sudac Konrad Ravšar i Toma Kroako na 6. maja pred kaptolom za- 
grebačkim uložili su proti Nikoli zlataru svečani prosvjed, da ga radi 
te neciene mogu sudbeno progoniti.! 

Gradskoga sudca i zastupstva poglavita bijaše dužnost braniti 
gradske sloboštine, udieljene tomu slobodnomu gradu od kraljevah. 
Glavni ili temeljni privilegij bijaše zlatna bulla Bele IV. te je nju i 
u XV. vieku gradska obćina davala potvrdjivati, da sjeti krunu, na 
kakovih je sloboštinah taj grad osnovan. Na 10. januara g. 1406. na 
prošnju gradskih izaslanikah, sudca Petra Šafara i gradjanah Kona i 
Ivana Božina potvrdi kralj Sigismund rečenu zlatnu bullu i sve po- 
vlastice njom podieljene;? a god. 1435. dne 7. oktobra iznovice po- 
tvrdio ju je isti kralj kada su ga za to zaprosili gradjani Jakob, sin 
Ivana Bolja, i Fric.? 

Osim zlatne bulle imala je gradska obćina i drugih kraljevskih 
povlasticah, koje je što nekoč dobila, što tečajem XV. vieka naknadno 
dostala. Spomenuti mi je najprije onu, koju joj je god. 1397. udielio 
kralj Sigismund i koju je na 1. januara g. 1435. u opata cistercit- 
skoga, kao vjerodostojnoga mjesta, prepisati dala, kojom spomenuti 
kralj oprašta ovoj obćini sve do tada počinjene nepravde kaptolu za- 
grebačkomu, kao: nasrtaj na kaptol, ubijstva i porobljenje kaptolskih 
dvorovah, za koje su glavom i imutkom dužni bili, te nalaže kr. to- 
varniku i svim sudcem u kraljevini, da ih radi toga na sud ne smiju 
zvati.“ Znamenita je takodjer povlastica istoga Sigismunda, kojom ju 
je 8. novembra 1435. na molbu gradske obćine oslobodio kralj od 
plaćanja sudbene globe, pripadajuće kraljevinskim sudcem, kada bi 


! Doc. 205. 
2 Doc. IO. 
® Doc 87. 


Djelokrug gradskoga zastupstva. LVII 


u parnicu uvučena, osudjenom bila; pak nalaže palatinu, kr. dvor- 
skomu sudcu, banu i njegovu zamjeniku, te županom i podžupanom 
i svim utjerivačem takove sudbene globe, da ju od gradske obćine 
ne smiju zahtievati.! Godine pako 1476. na 16. juna zapovjeda kralj 
Matijaš županom županije zagrebačke, podžupanom i velikim sudcem, 
da kadgod obćina zahtievala bude, da joj u njezinih parnicah pošalje 
za svjedočanstvo svoga pristava, ili da joj rieši priepor, svede li ga 
obćina na županijski sud, to da ne krzma učiniti i jedno i drugo; 
dä. uztreba li obćina od županije kakovu pismenu izpravu, da joj 
neodvlačno takovu izdade.? 

Dužnost gradskoga poglavarstva bila je brinuti se o imutku 
kako obćinskom, tako pojedinih gradjanah, da se ne otme, a što je 
oteto, da se vrati. Već od svršetka XIV. vieka vodila je gradska ob- 
ćina parnicu s Nikolom Pravdićem radi nekojih zemaljah u Pobrežju, 
prozvanih ,Banja sela“, za koje je jedna i druga stranka tvrdila, da 
su njezine. Ova se parnica vukla ća do 1. maja g. 1402., kada se na 
zagrebačkoj županijskoj skupštini i njezinim posredovanjem oba pro- 
tivnika nagodila ili poravnala, te je obćina izplatila sudbene troškove, 
na koje joj županija i namiru izdala." God. 1432. nakon smrti trgovca 
Friderika, koji je umro ne načinivši oporuke niti ostavivši baštinika, 
po postojećem pravu, trećina njegove ostavštine, koja je iznosila 
100 for. u pokretninah, a 50 for. u gotovu novcu, imala bi zapasti 
obćinu, ali zanovetanjem Tome, kanonika kantora čazmanskoga, tu je 
ostavštinu kradimice dobio Ladislav, sin Ivana Zinčaja. Protiva toga 
podiže obćina parnicu protiva kanoniku Tomi, koja se dugo vodila 
pred biskupskim vikarom Ivanom, kanonikom kantorom zagrebačkim, 
dok napokon na 3. juna 1432. pred kaptolom zagrebačkim, gradski 
izaslanici: sudac Petar, i starješine Gjuro i Brcko, te priseZnici Marin, 
Blaž i Fabijan, i gradski župnici Antun i Ivan, nagovorom dobrih i 
čestitih ljudih ne sklopiše s kanonikom Tomom prijateljsku nagodbu.“ 
Za strahovlade Ulrika Celjskoga isti je, kako već spomenuh, pootimao 
gradskoj obćini mnoge kuće i zemljišta, te ih svojim ljudem razpo- 
klonio. Medju ostalim oteo je gradskoj obćini jednu zidanu kuću sa 
gradskom kulom uz nju, a u gradskom selu Gračanih pet kmetskih 
selištah, dva mlina, trsja i neke oranice i livade, te ih darovao svomu 
vjernomu Martinu Cipsaru. Postavši Cipsar neko vrieme iza toga pod- 
kastelanom grada Gjurgjevca, taj svoj nepravedno stečeni posjed naumi 


3 Doc. 90. 
2 Doc. 300. 
® Doc. 7. 

* Pag. 59. 


LVIII Djelokrug gradskoga zastupstva, 


prodati, to obćina, da bivša njezina vlastitost ne dodje u tudje ruke, 
odkupila ju od njega za devetdeset i šest marakah bečkih dinarah i 
tu svotu izplatila pred kaptolom zagrebačkim kao vjerodostojnim 
mjestom.! — Kada su na 11. augusta g. 1470. kmetovi grada Božja- 
kovine, a na čelu im kastelani Stjepan Kiš i Ivan Palocki, provalili 
hajdučki na gradske pašnjake i odagnali odande marvu gradjanah za- 
grebačkih, to je odmah sliedeći dan gradski sudac Konrad Ravšar u 
ime ciele obćine uložio pred kaptolom zagrebačkim svečani prosvjed 
i prepovjedio, da otimači ni skupno, niti pojedini pojedince ne smiju 
ni prodati ni ubiti ijedan komad otete marve, već da se mora sva- 
kolika pridržati u građu Božjakovini, dok gradska obćina taj plien i 
tim povredu svojih sloboštinah ne dojavi il kralju ili banu, tražeći 
zadovoljštinu.? — A koliko je vodilo gradsko zastupstvo prieporah o 
obrani il skupne imovine il pojedinacah sa plemići Albeni i Tuzi, 
spomenuh pod naslovom: „Gradski posjedi i borba za njih“, a kolike 
je imalo sa gospodari medvedgradskimi ili njihovimi kastelani, spo- 
menut ću niže, gdje ću govoriti o Medvedgradu. 

Gradskomu je poglavarstvu dužnost bila i bditi, da se kraljev- 
skimi porezi ili nameti ne obterećuje ni obćina niti njezini gradjani. 
God. 1436. dne 8. februara na prošnju gradske obćine, ban Matko 
Talovac, obziruć se na njezino siromaštvo, pokraj koga ipak je ob- 
skrbljivala hranom i pićem njegova brata Perka i četu mu, oprašta 
zaostatak vojnoga nameta od 54 for., koji joj namet bijaše odmjeren 
privoljom kraljevom.“ God. 1468., kada Benko Baćan, pobirač izvan- 
rednoga nameta, nije prema odredbi budimskoga sabora razporezao 
namet za obćinu, već ga razpisao na 500 „portah“ ili velikih vratah, 
(ubrojajući ovamo majure i prazna kućna zemljišta), gradsko se pogla- 
varstvo diglo protiva toga, tvrdeći pred kraljem Matijašem, da ciela 
obćina ima jedva 500 kućevlastnikah, to mu naloži kralj, da joj namet 
pravedno razporeze.* 

Nastojalo je takodjer gradsko poglavarstvo, da se obćinska imo- 
vina i koristno uloži. U zemljištne gradske posjede ubrajala se i trsja, 
nije li ih obćina sama htjela obradjivati, to ih je pod nekimi uvjeti 
davala u najam, takova trsja zvala se ,činžena trsja“; i takovo jedno 
sasvim zapušteno, da ne propadne, već da se pomladi, ustupilo je 
gradsko zastupstvo g. 1428. mlinaru Franu, tako, da svake godine o 
berbi plaća od njega šestdeset dinarah činža.5 


! Doc. 158. 

* Doc. 267. 

® Doc. 93. 94. 
* Doc. 259. 

5 Doc. 52. 


Djelokrug gradskoga sastupstva. LIX 


Osim gradskih posjedah imala je gradska obćina i prištedjena 
novca za podmirivanje redovitih i izvanrednih potrebah, pak ga i 
često posudjivala gradjanom na zemljištnu jamčevinu, kako svjedoče 
ovodobni gradski zapisnici. U ovih spomenicih nalazimo samo jedan 
primjer takova zajma, kada je a7. novembra 1495. posudila vojvodi 
i banu Ivanu Korvinu 800 for, koji se vlastoručnim podpisom ob- 
vezao, da će joj tu svotu izplatiti; a da joj se za tu mu izkazanu 
ljubav dobrohotnim izkaže, oprostio joj državni porez, što bi ga imala 
platiti o novoj godini za buduću godinu.! 


Osobitu je pažnju gradsko zastupstvo imalo takodjer glede ne- 
kretninah u obće, ili se one prodavale, il zamjenjivale, il dielile, il 
oporučno ostavljale, jer svaku prodaju ili slično, za koju se zahtievala 
privolja susjedah i mejašnikah, bijaše potrebno upisati u gradsku 
gruntovnicu i spomenuti starije izprave, na temelju kojih je prodavalac 
postao vlasinikom nekretnine, koju prodaje; a ako li spram gradske 
obćine sa prodanom nekretninom spojen bio kakov teret, da se i on 
ubiljeZi. Gradsko zastupstvo uvodilo je novoga vlastnika u posjed. 
Kod gradjenja novih kućah pazilo se i na to, da ne budu prozori 
spram susjedove kuće i bdilo, da se kuće uzdržavaju u dobrom redu, 
da su sigurne od vatre, a trošne, da se _ podupru ili podzidju itd. A 
sada navest ćemo nekoliko primjerah za to. 


God. 1413. na 18. augusta pred gradskim zastupstvom Mihalj 
Totar svoju zidanu kuću, koju mu je kralj poklonio, kraj kapele sv. 
Katarine prodao je za 40 for. kamenaru Stjepanu Soksnamu.? — 
God. 1415. Andrija literat za šest pensah dinarah prodao je svoje 


pusto trsje, Korito zvano, krasopiscu Grgi.? — God. 1429. Stojko 
Agatić svoje prazno zemljište u gradskoj obćini prodao je za 3 for. 
sudcu Brcku i njegovim potomkom. — God. 1443. na 4. aprila 


Jelena, udova nekoč Ivana trgovca, a sada žena Gjurina, pred gradskim 
zastupstvom prodala je tri selišta i šest ralih oranice zvane Zadvor- 
nice i neke oranice u Pobrežju, u gradskoj obćini, koje je baštinila 
nakon smrti svoga prvoga muža, mesaru Klementu, dekanu mesarske 
zadruge, za 13 for. i to privoljom sadanjega njezina muža i susjedah.® 
Iste godine na 21. septembra gradjanin Matija Farkaš, sin Egidov 
s Klokoča, prodao je svoju oranicu od 12 ralih i sjenokošu do potoka 


1 Doc. 381. 
3 Doc. 18. 
8 Doc. 22. 
* Doc. 56. 
5 Doc. 136. 


LX Djelokrug gradskoga zastupstva. 


Crnomerca za 50 for. mesaru Sajku, sinu Marenovu.! — God. 1445. 
Ambrosij trgovac, svoje trsje u gradskoj obćini sa štalom i sgradammni 
proda Leonardu postolaru i Emeriku seljaku, sinovom kovača Nikole, 
gradjanom, za 15 for. uz obvezu, da župniku laškouličkomu davaju 
od njega svake godine 6 kablovah širć u ime gornice.? — God. 1457. 
na 26. novembra, fratar pavlinskoga reda, Mihalj, sin Stjepanov, svoju 
oranicu kod Tratinah, koja mu zapala diobom baštine, proda za 
šestnaest i pol for. Matiji Pivariću i njegovoj ženi Dori.* Iste godine 
opet pred gradskim zastupstvom, krojač Pavao Filec, svoje trsje i 
kliet privoljom susjedah za dvanaest for. manje četvrt for. proda 
svomu susjedu Filipu krojaču.* — God. 1459. na 14. aprila, Jelena 
udova lončara Zajka, a žena Ivana literata, svoju oranicu iza kapele 
sv. Jurja, nad gradskimi mlinovi, proda za devet for. i pet pensah 
dinarah gradskomu prisežniku Antunu Šiprašniću.5 — God. 14623. 
Gjuro ljekar, privoljom gradske obćine, proda gradsku kulu sa pri- 
padnim zemljištem za 23 for. gradjaninu Martinu literatu.9 — G. 1465. 
na 11. marta, pred gradskim zastupstvom, udova Agnes Kunšić svoju 
oranicu od pet ralih, koju je baštinila od svoga otca Matije Kraljev- 
čana, gradjanina, proda za tri for. Iliji zvonoljevcu gradjaninu i nje- 
govim potomkom." — God. 1490. na 9. augusta, pred gradskim po- 
glavarstvom, Dora, udova nekoč krojača Matije, a drugi put udova 
trgovca i gradjanina Blaža, svoju oranicu, zvanu Cirkvešće, od 13 
ralih proda za četrnaest for. gradjanom Martinu Radlinu, krojaču, 
i njegovu bratu Iliji, sinovom Benka Kunića iz Klokoča." — Sliedece 
godine na 19. decembra, pred gradskim zastupstvom, Dora, udova 
Pavla krojača, svoje pusto trsje, prozvano Mindavščak, sa gajićem i 
šikarom nad trsjem, koje je baštinila od svoje matere Jelisave, proda 
za dvanaest for. gradjaninu Gjuri Vitkoviću.? | 

Ako li je na prodanoj nekretnini bio kakov teret spram gradske 
obćine, to ga je prigodom prodaje uneslo gradsko zastupstvo u grun- 
tovni list. Kada je na 22. januara g. 1473. pred gradskim zastupstvom 
Martin literat, sin Grgurov, svoju, ali nekoč gradsku kulu sa zemlji- 
Stem, te zidanimi i drvenimi sgradami nuz gradski zid prodao za 


Doc. 138. 
Doc. 139. 
Doc. 196. 
Doc, 195. 
. 213. 
Doc. 228 
Doc. 240. 


Doc. 355. 
Doc. 360. 


€ o za an $$ c w m 
e 
o 


Djelokrug gradskoga zastupstva. LXI 


dvadeset i osam for. samostanu remetskomu, to je toj prodaji gradsko 
zastupstvo uvrstilo u gruntovno pismo: da fratri Pavlini moraju tu 
kulu u dobrom stanju držati, a za vremena neprijateljske ili turske 
obsade ustupiti gradskoj obćini, da se odande brani;! a kada je go- 
dine 1487. dozvolilo fratrom gradsko zastupstvo, da rečenu kulu i 
nuzgredne sgrade mogu popraviti, ovlastilo ih je, da ondješnju pivnicu 
jednom samo na godinu mogu napuniti vinom, koje smiju prodavati 
domaćim i stranim ljudem, no za to pravo plaćat će svake godine o 
Miholju jedan forint u gradsku blagajnu.? 

I zamjena kućah obavljala se pred gradskim magistratom. Go- 
dine 1436. na a9. septembra Mihalj klesar, sin Stjepana klesara, svoju 
zidanu kuću do kapele sv. Katarine u prostoru za dva dvora i sa 
nuzgrednimi sgradami zamienio je s kućom Matije krojača, nadopla- 
tivši mu jošte 35 for. u zlatu.? 

Pred gradskim zastupstvom bivalo je i primanje u zajedničko 
uživanje nekretninah. Tomu imamo primjer na 28. marta 1491., kada 
je Martin krojač, gradjanin, sin Benka Kunića iz: Klokoča, izjavio: da 
dobro promislivši, polovinu svoga imutka, što ga ima u gradu i u 
gradskoj obćini, kao: zidane kuće, vrtove, trsja, livade i šume, ob- 
zirom na bratinsku ljubav odstupa svomu rodjenomu bratu poljo- 
djelcu Iliji i njegovim potomkom, tako, da ako li koji od njih ne bi 
imao potomakah, da na samrtnom času može svojim dielom po volji 
oporučiti; bude li koji od njih imao djece, da podpunu polovinu 
toliko posjedah, koliko kućah baštini nasljednik ili nasljednici, izuzevši 
one svote, koju bi oporučno namienio u blage svrhe.“ 

Dioba baštine obavljala se takodjer pred gradskim magistratom. 
Na 16. augusta god. 1400. Miklin, bivši sudac i žena mu Margita 
s jedne, a Ana udova Andrije Puljana i njezin sin, kanonik zagrebački 
Petar, s druge strane, pred gradskim zastupstvom izjavili su: da su 
oni posjede, koje su u ovoj obćini baštinili, medju sobom podielili, 
te dvanaest selištah u Pobrežju s oranicami, i jedno selište pod grad - 
skim zidom, koje ima dvanaest ralib, za tim dvie česti vrta pod 
gradskim zidom i zidanu kuću sa sgrađami predali rečenoj Ani Pu- 
ljanki i njezinu sinu kanoniku Petru.5 

I bastinike, poput kupacah nekretninah, gradsko je zastupstvo 
uvodilo u posjed. Godine 1496. po smrti Domka Perovića baštinila 


1 Doc. 282. 
* Doc. 342. 
3 Doc. 100. 
* Doc. 358. 
5 Doc. 1. 


LXII Djelokrug gradskoga zastupstva. 


je njegovu kuću Kata, udova plemića Baćanja, i njezina djeca Toma, 
Franjo i Ana. Gradsko poglavarstvo — ne zna se iz kojega uzroka — 
ustručavalo ih uvesti, toga radi obratili se oni na vojvodu i bana 
Ivana Korvina, koji je strogo naložio poglavarstvu, da ih bez oklie- 
vanja uvede u posjed.! 

Ako je umro gradjanin, ne načinivši oporuke niti ostavivši ba- 
štinika, to se ostavština dielila na troje: jedan bi dio zapao obćinu, 
drugi župnu crkvu, a treći sirotinju; ako li je glede bezoporučne ba- 
štine nastao kakov priepor, to ga poglavarstvo, da se ukloni neu- 
godnim posljedicam, podnielo na riešenje zemaljskoj vlasti t. j. banu. 
God. 1450. umrla je Jelena, udova Nikole Sudića, ne načiniv oporuke. 
O diobi njezina imutka, po svom izaslaniku Konradu Ravšaru upita 
gradska obćina bana Ulrika Celjskoga, koji je gradskomu kapetanu 
Seboldu naložio, da pokojničine nekretnine ustupi nekomu Grgi, koji 
se gradio njezinim nećakom, dotle, dok se stvar točno razvidi; a novac 
pokojničin da pohrani, dok on, t. j. ban, ne odredi o tom drukčije. 
— Istom sgodom odredjuje ban i glede druge neke bezbaštinske 
ostavštine; piše bo pomenutomu Seboldu, da nekomu krznaru samo 
ono dade, što mu je oporučeno, a ostalo da se prema gradskim za- 
konom upotrebi ili u obćinsku korist ili u pobožne svrhe.? 

Oporučne zapise prijavljivahu gradskomu poglavarstvu, koje je 
bdilo, da se točno ovrše. U XIV. jošte vieku neki je gradjanin za- 
grebackomu cistercitskomu samostanu oporučio otok na Savi, prozvan 
Črni otok, tako, da ga monasi ili sami obradjuju, a hoće li ga komu 
dati u najam, da ga ne smiju iznajmiti nikomu drugomu, već samo 
gradjaninu zagrebačkomu. God. 1413. cistercitski je opat rečeni otok 
dao u najam kanoniku Stjepanu Farkašu, a tim povriedio je posljednu 
volju oporučiteljevu, pa se gradska obćina glede toga pritužila kra- 
ljici Barbari, koja je naložila opatu, da prema oporuci ili sam uživa 
taj otok, ili ga dade u feud kojemu gradjaninu zagrebačkomu.* — 
God. 1415., pošto je gradsko zastupstvo doznalo iz oporuke pokoj- 
noga gradjanina Antuna, da je on za života još polovinu jednoga se- 
lišta u podgradju namienio bio svojim za tada malodobnim kćerim 
Margareti i Jeleni, a buduć da je mladja, t. j. Jelena, umrla, to po- 
menutu njezinu baštinu dopitalo je sestri joj Margareti, udovi Vincen- 
štajnovoj, a njezinom privoljom sinu joj Nikoli i njegovu potomstvu.* 
God. 1425. Ivan ban, sin Rudolfa Albena, oporučio je neku svotu 


! Doc. 384. 
* Doc. 149. 
* Doc. 17. 
* Doc. 21. 





| Djelokrug gradskoga zastupstva. LXIII 


novacah, da se samostanu zagrebaCkih Franjevacah kupi kakov posjed 
Ovršitelji oporuke, posavjetovavši se sa gradskim poglavarstvom i do- 
bivši od njega privolju, kupili su za pomenuti samostan jedan mlin 
u obsegu gradske obćine.! — Neki gradjanin Matija Farkaš izjavio je 
na samrtnom času, da se njegova sjenokoša istom po smrti njegove 
žene proda, a dobljen novac da se dade franjevačkomu samostanu ; 
ali udovica mu Katarina prodala ju odmah nakon muževe smrti svojim 
rodjakom za 15 for, te je pred gradskim magistratom na 11. juna 
g. 1453. u prisuću gvardijana Benka taj novac prema oporučnomu 
zapisu uručila u ime zadusbine.? Iste godine ovršitelji oporuke Nikole 
postolara prodali su njegovu zemlju pred gradskim magistratom za 
32 for. gradjaninu Tomi.? 

Gradski posjedi veleizdajicah pripali su kruni. God. 1457. na 
1. septembra kralj Ladislav Posthumus javlja gradskoj obćini, da 
pošto je bivši gradski kapetan Seboldo počinio veleizdaju prionuvši 
stranci cara Friderika IIL, a tim nanesao mnogo štete u kraljevini, 
s toga po starom postojećem pravu njegov posjed kod Mesnickih 
vratah pripao je kralju, a on ga udielio svomu vjernomu notaru 
Ivanu i njegovu bratu Andriji, te joj nalaže, da nove vlastnike uvede 
u posjed, a svakoga, koji bi tomu protuslovio, pozove na sud.* 


Za samosilja grofovah Celjskih, a naročito Ulrika, bilo je gradsko 
poglavarstvo sasvim potlačeno, te je ovisilo o njegovoj samovolji, a 
osobito glede izdavanja gruntovnicah. Na zapovied Ulrikovu izdalo je 
g. 1447. gradsko poglavarstvo gruntovni list trgovcu Tomi, koji je 
samovoljno na pustom gradskom zemljištu sagradio kuću ;5 a bilo je 
takovih slučajevah vrlo mnogo, koje je istom nakon Ulrikove nasilne 
smrti (1456) gradsko poglavarstvo opet svelo u pravo stanje. Već na 
1. septembra 1457., doznavši kralj Vladislav za ovakove gruntovne 
otimačine, naloži gradskoj obćini, da onih četrnaest gradjanskih zemlji- 
štah u šoštarskoj ulici, koje je oteo celjski kapetan Seboldo, i od 
gradskoga poglavarstva silomice dobio gruntovne liste, povrati onim, 
čija su bila, a gruntovne njihove izprave, jer su protuzakonite, pro- 
glasuje niötetnimi.® Sliedece godine (1458) gradski izaslanik Marko sa 
Čave u ime gradske obćine, pošto je najprije prosvjedovao pred 
kraljem Matijašem proti tomu, što je Ulrik Celjski pooteo gradjanom 


1 Doc. 42. 166. 
* Doc. 171. 
® Doc, 177. 
* Doc. 192 200. 
5 Doc. 144. 
® Doc. 193. 


LXIV Djelokrug gradskoga zastupstva. Sudstvo. 


mnoga zemljišta, kuće itd. i poglavarstvo prisilio, da je izdalo grun- 
tovne izprave, moli kralja, da takovo svojatanje proglasi ništeinim, 
te da odredi, da se ista zakonitim vlastnikom povrate.! 

U gradskoga se poglavarstva gruntovne izprave zalagale kao 
jamčevina o izplati duga. — Gjuro Pravdić sa Drenove, inače gra- 
djanin zagrebački, bio je radi težkih uvredah, koje je nanesao gradjaninu 
postolaru Nikoli Cehku, osudjen na novčanu globu, nu ne mogavši 
ju cjelovitu izplatiti, izručio je svoja gruntovna pisma rečenomu Nikoli, 
koji ih je dao gradskoj obćini u pohranu. Odplativši rečeni Pravdić 
od dužne svote samo tri forinta, umrie, te istom po njegovoj smrti 
podpunoma izplatio je postolaru Nikoli taj dug njegov tast Nikola 
Beloslovac, to mu gradska obćina založene gruntovne spise povrati, 
a on joj u kaptola zagrebačkoga g. 1452. vrhu toga priznanicu izda.? 

Ne samo o imutku gradjanskom, već i o sigurnosti gradjanskoj 
brinulo se gradsko poglavarstvo, a naročito da se obćini sačuva javno 
poštenje i dobar glas o njoj. Na naročiti zahtjev gradskoga pogla- 
varstva izdao je na 19. septembra g. 1431. vojni zapovjednik Gjuro, 
sin Dioniža bana, pismo, u kojem veli, da onom sgodom, kada je 
vodio kraljevsku vojsku u Italiju, došavši do Zagreba, slomili su se ko- 
tači kolah na kojih se prtljaga vozila, a ne mogavši dobiti u samom 
Zagrebu potrebitih kotačah, našao ih u kmetah palatina Nikole Gor- 
janskoga, ali jer ih oni ne htjedoše dati, a vojsci su neobhodno po- 
* trebni bili, da su ih vojnici silom oteli, ali da im se je ipak platilo, 
koliko su ti kotači vriedni bili, te da je gradska obćina glede oti- 
manja kolah i kotačah sasvim nevina.? 

Gradsko se jošte zastupstvo brinulo o obrtu, trgovini i zdravlju, 
udaralo stalne ciene robi, da ne bude preskupa; brinulo se, da se 
zdrava roba, osobito za hranu, donosi na trg, a na trgu izložena da 
se štetnimi stvari ne natrusi i ne okuži; nosilo skrb o pobiranju tržne 
pristojbe, prozvane ,knežija“, ili ju iznajmljivalo, a bdilo je, da 
mjere i vage budu prave. O tom će se obširnije govoriti kod ,obrta 
i trgovine“. 

Gradsko je zastupstvo biralo svoje župnike, brinulo se o župnoj 
crkvi, ono ju popravljalo i uzdržavalo i pazilo na njezinu imovinu. 

Veoma važna zadaća gradskoga poglavarstva ili zastupstva bi- 
jaše sudstvo, neovisno o čijem uplivu toliko u gradjanskom postupku, 
koliko u prekršajih i u karnih poslovih; dapače tuj imalo je i pravo 
mača ,jus gladii“ t. j. smjelo je samo izreći osudu na smrt. Prema 

! Doe. 208. 


* Doc. 163. 
* Doc, 58. 





Glavni zakonik sa sudbeni postupak. O gradskom sudu, LXV 


odredbi zlatne bulle ,nijedna tužba da se ne rješava dvobojem, već 
da se razpravi sa svjedoci i prisegom, bilo medju gradjani, bilo medju 
stranci“, morala se nepravda, prekršaj ili zločin prijaviti sudu. 

Glavni zakonik sa sudbeni postupak bijaše zlatna bulla Bele IV. 
od god. 12342., zatim saborske odluke, stvorene god. 1273. te valjanimi 
proglašene i potvrdjene za svu kraljevinu Hrvatsku, a napokon zakoni, 
koje je stvorila sama cjelokupna obćina i to za sudacah: Franje Marko- 
vića god. 1377.; Lovre god. 1384. i Luke god. 1388.; a napokon 
oni od godine 1437. 

O gradskom sudu. Svakoga tjedna sudio je sud, redovito utorkom 
i petkom, a to za to, jer je u ponedjeljak i u četvrtak bio redoviti 
sajam. Ako li je pako na taj dan pala kakova svetkovina, nije bilo 
suda. Osim toga trajahu sudbeni praznici četrnaest danah t. j. sedam 
danah prije, a sedam poslije velikih svetkovinah: bogojavljenja, vazına, 
duhovah, tjelova i božića, a isto toliko prije Margaretinja (13. jula) 
i Stjepanja (a0. augusta), na ova bo dva svetka bijaše veliki sajam 
u Zagrebu, koji je trajao četrnaest danah, a za to vrieme bijaše uveden 
tako zvani ,božji mir“ (treuga dei). 

Tuženik bijaše po gradskom stražaru pozvan na sud na osmi 
dan. Nije li došao na prvi rok, ni zakonito se izpričao, bude mu 
označen za osam danah novi rok, a nije li se ni tomu pozivu oda- 
zvao, bio mu opet za osam danah opredieljen treći rok; a nije li se 
i ovomu odazvao, to bude osudjen, a povrh toga morao je platiti i 
novčanu globu za svaki prkos. 

Tko se ne bi zadovolio osudom gradskoga sudca, mogao je 
prizvati na stare sudce (judices seniores), koji su, kako spomenuh, 
sačinjavali u gradskoj obćini posebno vrhovno sudište (judicium anti- 
quorum judicum) Ti su ili potvrdili ili preinačili ili pako sasvim 
zabacili osudu gradskoga suda. Nije li stranki po volji bio sud vr- 
hovnoga sudišta, ostao joj je jošte priziv na kraljevskoga tovarnika 
ili na kraljevski sud. 

Da se tko osudi, trebalo je zakletih svjedokah, koji bijahu na 
pose i marljivo izpitani, a te su svjedoke pripuštali samo, ako su bili 
istoga staleža i iste slobode s ostalimi gradjani, tako je bilo odredjeno 
zlatnom bullom. Tko je bio pozvan za svjedoka, morao je svjedočiti, 
kako je mogao i znao, a tko bi svjedočanstvo uzkratio, bio bi kažnjen ; 
nije li bilo svjedokah, da se uzmogne izreći valjani sud, bila je tuže- 
niku ponudjena i prisega i to svečana, naime u crkvi sv. Marka na 
oltaru sv. križa. Kada bi se za utuženu samu gradsku obćinu zahtie- 
vala prisega, to je u ime njezino prisizao gradski sudac. Krivcem 
zloglasnim, kao ubojicam, vješticam, tatom itd., za koje se sumnjalo, 


9 


LXVI O gradskom sudu. Kazne. Psovke ı pograe. 





da bi krivo priseći mogli, nije se dalo priseći, već bi ih postavili na 
muke, a naročito na ,greben“, i tada ih iznovice izpitivali. 

Tužitelj je mogao biti ili gradjanin ili druga neporočna osoba, 
koja nije stojala niti pod iztragom, niti se je odrekla gradjanstva, niti 
je bila iz crkve izobćena. 

Svetinja suda u velike se štovala. Već sama zlatna bulla nalaže 
ovako: ,ako bi se tko usudio počiniti kakovu smutnju, kada sudac 
na sudbenoj stolici sjedi ili na gdjegod kojem mjestu pred sudcem, 
neka se dvostrukom globom kazni; izgrdi li tko sudca ili njegova 
prisjednika, da plati deset marakah globe; ne bude li mogao platiti, 
neka izgubi ruku.“ 

Kazne za prestupnike i zločince bijahu prema tadanjoj dobi vrlo 
oštre, dapače okrutne, kao što u cielom tada evropejskom svietu. Naj- 
manja kazna bijaše uvriedjenoga javno pred svjedoci zamoliti za opro- 
štenje, zatim novčana globa, zatvor, kao i to: da krivac mora sjedjeti 
na sramotnoj klupi ili prangeru, koja je bila kraj velikih vratah 
župne crkve sv. Marka, ili da mora nositi po gradu sramotni kamen, 
koja je kazna bila odredjena samo za piljarice, kada se na trgu po- 
svadile; osudjeniku zaplienila se imovina, ili izgubio gradjansko pravo, 
sudilo se na progonstvo iz grada, na šibanje i batinanje, urezlo ili 
odrezalo mu jedno uho ili oba, žigosalo usijanim gvoždjem na čelu 


ili na licu, odsjeklo ruku ili nogu, ili mu se život ucienio. A na 


smrt sudilo se ovako: odsjekli bi krivcu glavu, ili bi ga objesili na 
vješala, spalili na lomači ili privezali na konjske repove, te ga vukli 
po gradu dok ne izdahne, ili utopili ga u Savi n. pr.: čedomorke. 

Psovke i pogrde. Za psovke i pogrde odredjuje zlatna bulla 
ovako: ,jošte, tko od gradjanah drugoga gradjanina obruži, opsuje il 
izgrdi, da plati uvriedjenomu šest pensah (dvie marke), a u gradsku 
blagajnu sto dinarah. Ako li se takov, pošto je bio tri puta već za 
to kažnjen, ne popravi, neka se sva njegova imovina na korist obćine 
zaplieni, a on kao nepoštenjak da se sramotno iz grada protjera.“ 

Ima primjerah u gradskih zapisnicih, da krivac za psovku nije 
morao platiti dvie marke, već je mogao, ako je naime tužitelj pristao 
na to, umoliti ga za oproštenje javno i pokloniti mu se pred više 
svjedokah. Ali bijaše i većih kaznah, gdje bi na ime krivcu zaprietio 
sud, ako li se drzne jošte jedan put koga grditi ili rugati mu se, da 
će mu svezati ruke, šibati ga na prangeru, a napokon sramotno pro- 
tjerati. iz grada za vječna vremena. 

Glede psovkah i pogrdah gradsko je zastupstvo godine 1437. 
ovako odredilo: tko bi opsovao svoga kuma ili kumu il povadio 
oružje na njega ili na nju, da za prvi put plati jednu marku globe, 





Psovke i pogrde. Klevetnici, Lahke ozlede. Izgredi i smutnje. LXVII 


za drugi put dvie marke, a za treći, pet marakah; a za četvrti pako 
oglobit će ga sasvim i uzeti mu slobodu; učini li to koji gradski 
kmet, za prvi put globit će ga sa šesideset dinarah, za drugi put sa 
tri pense dinarah, za treći sa šest pensah ; a zatečen četvrtom oplienit 
će ga sasvim; ne bude li imao, što bi mu se moglo zaplieniti, to da 
za svakih deset dinarah od globe, koju bi morao platiti, odsjedi jedan 
dan u gradskih tamnicah i da ga muče. Odsjediti tada u tamnici, bi- 
jaše već nešto grozna, utamničeni bo trpljeli su zimu, glad i žedju. 

Klevetnici t. j. ljudi, koji bi javno koga okrivili govoreć da je 
nepošteno djelo ili zločin počinio, kada im se pred sudom svjedoci 
dokazalo, bijahu kažnjeni prema važnosti osobe i težini klevete; za 
manje: novčanom globom, a takova najmanja globa iznosila je dva- 
deset i pet pensah; za veće pako ili češće klevete odredjuje zlatna 
bulla gubitak gradjanskih pravah i izgon iz grada. 

Neki Petar Gundić, seljak iz Vragovca, bio je tri puta zatečen, 
da je oklevetao gradjane Petra Svečića, bivšega sudca, te Valentina 
Šaronića i cielu obćinu. Kada mu se kleveta dokazala, predao ga 
vlastelin njegov gradskoj obćini, a ona ga bacila u tamnicu, dok mu 
sud izreče zasluženu kaznu. Doznavši za to sin mu Gal i rodjaci, iz- 
poslovaše u gradske obćine, koja ja krivca pustila iz tamnice, dočim 
se jamci prije obvezali pred kaptolom zagrebačkim (25. jula g. 1455.), 
ako rečeni Petar Gundić istu klevetu opetuje ili drugom sličnom 
obćinu uvriedi, da će ga isti osobno uručiti obćini, da ga kazni; ne će 
li moći ili htjeti osobno predati, bit će dužni s mjesta platiti svomu 
vlastelinu petdeset marakah dinarah, a drugih petdeset gradskoj obćini, 
te štetu, ako li bi s njegove klevete morao trpljeti ili koji gradjanin 
ili ciela obćina, da će podpunoma nadomjestiti.! 


Lahke ozlede. Glede tih odredjuje zlatna bulla ovako: ,ćušne li 
tko koga il za vlasi povuče, plaća uvriedjenomu deset pensah, a u 
gradsku blagajnu sto dinarah; ne popravi li se do trećega, da se 
progna iz grada.“ 

O izgredu i smutnji. Pod izgredom ili smutnjom razumievala se 
noćna klatež, tučenje po krčmah, nečedno javno vladanje itd. Takovim 
izgrednikom obično „ucienio bi se život“ t. j. tko bi takovoga izgred- 
nika ili smutljivca ubio, da sebe obrani, platio bi globe samo ucjenu 
izgrednikova života. Kadkada bi takove izgrednike i usijanim gvoZdjem 
žigosali na licu i protjerali iz grada. Bilo je takodjer slučajevah, oso- 
bito, ako li se za takove krivce zauzeli bezporočni ili ugledni ljudi 
kao jamci, da ih nije poglavarstvo tako strogo kaznilo. 


1 Doc 182. 


LXVIII Teške oslede i rane. Kradje i razbojstva. Kupovanje ukradenih stvarih. 

Glede teških osledah ili ranah odredjuje zlatna bulla ovako: „rani 
li tko koga nožem, mačem, sulicom ili drugim sličnim oružjem, a 
ranjenik se izlieči ne izgubivši uda, neka krivac liečnika plati, a ranje- 
niku neka dade dvadeset i pet pensah, a jošte pet pensah neka dade 
u gradsku blagajnu. Izgubi li ranjenik koje udo, neka krivac plati 
liečnika, a ranjenomu da odšteti udo s deset marakah, a povrh toga 
neka uplati u gradsku blagajnu dvie marke.". Pod rečeni zakon pod- 
padali su i oni gospodari, koji nisu pazili na'svoju životinju kao na 
pse, prasce itd.; ako li je na ime takova životinja koga ugrizla, to 
bi gospodar njezin platiti morao dotičnomu ne samo globu, već bi 
mu i životinju prodali ili ubili. 

Za kradju # ragbojstvo ne označuje zlatna bulla, kakove da budu 
kazne ; ondje se na prosto samo ovako veli: „bude li gradjanin ili 
inostranac zatečen na gradskom zemljištu u kradji ili razbojstvu, neka 
mu gradski sudac po običaju sudi“. Kazne za tatbinu i razbojstvo 
bijahu različne prema ugledu osobe il vriednosti stvari. Ako je tko 
bio pako potvoren, da je kakovu stvar ukrao, a nije mu se moglo 
dokazati, pa ako je k tomu bio sudbeno neporočan, to se takovu 
okrivljeniku ponudila prisega, uz koju su morali takodjer priseći i 
okrivljenikovi svjedoci. Ovakovih svjedokah, koje je sam okrivljenik 
naći morao, bijaše sada više sada manje, prema osobi ili časti krivca, 
ili prema vriednosti ukradjene stvari. Često bi krivac tražeći svjedoke 
svojoj nevinosti morao izaći izvan gradskoga zemljišta, to ga gradski 
sud, bojeći se, da ne uteče, nije dotle htio pustiti iz grada, dok nije 
stavio jamacah mjesto sebe, koji će jamčiti, da će se okrivljenik doista 
vratiti. 

Kazne za tate bijahu različite, i to ili bi tata izagnali iz grada, 
ili bi sjedio neko vrieme na prangeru, a tada ga protjerali iz grada; 
ili bi urezali krivcu uho, pak mu zabranili pod smrtnu kaznu, da se 
stanovito vrieme ne smije pokazati u gradu; odrezali bi mu po jedno 
uho ili obadva, pa ga protjerali. Osim toga kazniše tata šibanjem ili 
batinanjem, te izgonom. Tko je već jednom kažnjen bio i žigosan radi 
kradje, toga, ako bi po drugi put zatekli u kradji, odsudiše na smrt; 
a kadkada su tate odmah za prvu kradju, kad je bila znatna, objesili, 
Za razbojstvo pako obična bijaše kazna smrt na vješalih. 

Kupovanje ukradenih sfoarih. Glede toga bio je zakon u ovoj 
gradskoj obćini, da, ako koji gradjanin sa svjedoci ne može izkazati. 
od koga je kupio ukradenu stvar, to ili da vlastniku njezinu plati 
njezinu vriednost, ili stvar povrati. Poznat nam je jedan slučaj, gdje 
se gradski sud toga slova zakona nije točno držao. God. 1449. ukra- 
doše neki tati kmetu Ladislava Bickeleja, vlastelina Zelingradskoga, 





Obresivanje kr. srebrnoga novca. Ubojstva, LXIX 


jednoga vola. Kmet, pošavši volovskim tragom, došao je u gradsku 
obćinu i našao svoga vola ujarmljena u kola gradjanina Šimuna; a 
kada ga taj nije htio kmetu vratiti, zatužio ga ovaj gradskomu sudu 
i prisegnuvši, da je vol njegov, zahtievao je, da mu ga kupac ili po- 
vrati ili da odkrije tata, od koga je vola kupio. Gradski sud uzkratio 
mu jedno i drugo. Doznavši za to kmetov vlastelin pomenuti Ladislav 
Bickele, utužio je gradski sud banu Ulriku Celjskomu. Na 123. maja, 
kada je ban držao sudište u Križevcih, dodjoše na nj u ime obćine 
sudac Ravšar, Matija notar i literat i gradjanin Blaž, da odgovore za 
što nisu dozvolili, da se ukradeni vol povrati gospodaru. Na to 
gradski izaslanici odgovoriše, da je u ovoj obćini prastari običaj, da 
ako kupac ukrađene stvari ne može prokazati ime onoga, od koga je 
ukrađenu stvar kupio, da plati vlastniku samo onoliko, koliko je dao 
za nju, a tužitelj da povrh toga ne smije više ništa zahtievati. Ali 
sud ne smatrajući tu njihovu izjavu podpunom — prema običaju 
zemlje — dosudi, da se vlastniku povrati ukradjeni vol, ili da mu se 
toliko plati, koliko vol vriedi.! 


Obrezivanje kr. srebernoga novca ubrajalo se u zločin kradje, 
God. 1423. neki Stjepan Kerser utužio je pred gradskim poglavar- 
stvom zlatara Klementa, sina Ambrozova, da obrezuje kr. srebrene 
dinare ; gradsko je poglavarstvo na to odredilo, da utuženi sa dvojicom 
jošte čestitih gradjanah prisegne na oltaru sv. križa u župnoj crkvi, 
da je u toj osvadi nevin. Zlatar Klement u istinu prisegnuo je, i tim 
ga poglavarstvo nekrivim proglasilo. 


Za ubojstvo u zlatnoj bulli odredjuje se ovakova kazna: ,ubije 
li tko koga nehotice u igri, da plati sto pensah rodbini ubijenoga, a 
dvadeset pensah obćini; ne bude li imao odkuda, neka mu gradjani 
sude. — Rani li tko gradjanina, te on umrie, a ubojica pobjegne, 
dvie strane ubičina imutka da pripadnu roditeljem ili rodjakom ubije- 
noga, a treća obćini. — Ubije li tko gradjanina, te bude uhvaćen, 
da ga obćina po zakonu kazni. — Ako li tudjinac ubije gradjanina 
u kući ili na ulici, ili na trgu, neka ga obćina kazni.“ 

Kada je tko obtužen bio, da je ubio čovjeka, a nije mu se to 
ničim dokazati moglo, morao je okrivljenik posvjedočiti svoju nevinost 
svjedoci i prisegom. Obično bi trebao okrivljenik naći dvadeset i pet 
osobah, koje bi s njim javno u crkvi prisegle, da se nije ni savjetom 
ni činom ogriešio o smrti ubijenoga. Po zlatnoj bulli imala bi se po- 
dieliti imovina utekle ubojice medju rodbinom ubijenoga i obćinom ; 
no ako je imao ubojica djecu, koja ne bijahu samostalna, scienio je 


! Doc. 146. 


LXX Osobna obrana. Patvorenje grad. pečata. Preljub. Nasilje. Vještice. 


sud, da ne bi pravedno bilo, da po diobi očeve imovine trpe ne- 
dužna djeca, to se tada ubojičina imovina dielila ovako: dvie trećine 
zapale bi djeci, a treću podielio bi rod ubijenoga s obćinom. Ako li 
je ubojica i utekao, to ga ipak sud proglasio krivcem smrti, to ovla- 
stio ne samo rodjake ubijenoga, već i svakoga, tko ubojicu nadje na 
gradskom zemljištu, da ga slobodno ubije. — Za ubojstvo mogao se 
u XV. vieku ubojica nagoditi s rodjaci ubijenoga tako, da hodočasti 
za dušu pokojnikovu u Rim, da se ondje izpovjedi i kupi podpuno 
misno odjelo, koje će se dati u ime zadušbine za pokojnika onoj crkvi 
u kojoj je pokopan. 

Kazna za ubojstvo ne bijaše samo usjekovanje glave i vješala, 
već bi i krivcu svezali ruke i noge i tako svezana privezali konju za 
rep, te ga vukao po gradskih ulicah, dok ga ne dovukao do vješalah, 
i tu bi ga il odmah objesili ili na četvero razsjekli, te četvrtine nje- 
gova tiela objesili na vješala. Imao li je takov ubojica sukrivca, i 
njega bi objesili uz četvrtine ubojičina tiela. 

Osobna obrana vlastitoga života, gdje se mogla pogibelj pod- 
punoma dokazati, bijaše i dozvoljena i zakonom opravdana, ali samo 
tada, kada bi dotičnik pouzdano doznavši, da mu se zasjeda il po- 
gibelj sprema njegovu životu, prijavio to gradskomu sudu i od njega 
dobio dozvolu, da zasjednika ili napadača slobodno ubije. 

Spomenuti mi je neke jošte karne slučaje, koji se većinom kaznili 
smrću, i to: palikuće, kada im se zločin jasno dokazao il ga u samom 
činu uhvatili, sažegoše na lomači. 

Patvorioce gradskoga pečata takodjer su na lomači sažizali. 

Preljubnike ili spališe na lomači, ili, kako je u XV. vieku postao 
običaj, udarahu najprije na muke, a naročito na drvenoga konja 
(equuleum), za tim ih vrelim željezom ožigosane udarajući po njimi 
štapovi protjerali iz grada za vječna vremena; a isto tako postupahu 
s onimi, koji su im pružili sgodu za preljub. 

Za nasilje tli oskvrnu djevojačku odredjena bijaše takodjer il 
smrtna kazna, ili mu se odsjekla noga ili ruke. 

Vještice ili copernice u XV. vieku spaljivahu na lomači na po- 
sebnom za to mjestu prozvano „Zredisce“ i to izvan gradskih zidinah. 
God. 1430. mjeseca januara spaljene bijahu u Zagrebu: Margareta, 
udova porezovnika Mateja, i njezina kći Jelisava, a njihovu kuću po- 
svojila je gradska obćina. 

Takov bijaše sudbeni postupak tečajem XV. vieka u obćini slob. 
kr. grada zagreb. Gradca na desnoj obali potoka Medveščaka. 

Savkoliki sudbeni postupak, t. j. pozivanje na sud, i koliko- 
kratno, te osude bilo na novčanu globu, il tjelesnu kaznu, ili na smrt 


Porez i izvanredni nameti. LXXI 





ubilježavale se u gradski sudbeni zapisnik (Protocolum), koji je postao 
i tim vjerodostojna matica o poročnosti ili neporočnosti pojedinacah ; 
toga radi svatko, komu se činilo, da mu je nepravedno sud sudio, a 
ljaga mu se u zapisnik unesla, nastojao je, da se iz njega briše; a 
da se takovo brisanje ljage vrlo težko i sporo obavljalo, budi nam 
evo ovo za primjer. Godine 1488. gradjanin Gal Kudelić tužio je 
neke sugradjane radi uvrede poštenja t. j. da ga ozloglasuju. Pošto 
nije na sudu uvrede dokazati mogao, bio je osudjen, a ta se osuda 
ubilježila u gradski zapisnik, a s nje je jošte većma došao na zao 
glas, te ga javno ozivali krvnikom. Kudelić uteče se molbom pod 
okrilje kralja Matijaša, i obrazloživši mu cielu stvar zamoli ga, da 
naloži gradskomu poglavarstvu, da tu ljagu u zapisniku briše ; ali 
kada ju poglavarsto nije brisati htjelo, to su Kudelića i nadalje javno 
ozivali krvnikom, a naročito tim mu se rugali neki Valentin postolar 
i Luka Ribarić. — Kudelić obratio se opetovano na kralja, koji po 
drugi put (5. juna) naloži obćini, da mu ljagu briše iz zapisnika, a 
Valentina postolara i Luku Ribarića radi nanesene uvriede kazni, pa 
i svakoga, koji bi se usudio tim imenom Kudelića vriedjati, da pe- 
depše; ne učini li toga, naložit će banu Matiji Gerebu, da on svakoga, 
koji Kudelića tim uvriedi, uruči kralju na milost i nemilost. Istom 
sada poveo je iztragu gradski sud proti postolaru Valentinu, no Ku- 
delić nezadovoljan s tom iztragom, prizove na vrhovno sudište, t. j. 
na stare sudce, koji naložiše postolaru Valentinu, da javno pred svje- 
doci zamoli Kudelića za oproštenje. Medjutim umrie kralj Matijaš 
(1490), pak i postolar Valentin ne izvrši što mu je vrhovno sudište 
naložilo. Kudelić uvriedjen s toga, obrati se na kralja Vladislava, 
koji zapovjedi gradskomu poglavarstvu, da Kudeliću poštenje vrati, 
ali kada je ono oklievalo to učiniti, podnese Kudelić molbu vojvodi 
i banu Ivanu Korvinu, koji strogo naloži obćini, da odlučno postupa 
proti postolaru Valentinu i Luki Ribariću, da Kudeliću poštenje vrati 
i tim da ga umiri! 

Napokon brinulo se gradsko poglavarstvo i tom, da se gradski 
tereti spram države podmire, a to bijaše: 


Pores i izvanredni nameti. Odredbom kralja Bele IV. od 23. stu- 
denoga g. 1266. svakogodišnji gradski porez, koji je išao u državnu 
blagajnu, ustanovljuje se u četrdeset marakah tekućega novca ovako: 
»jer gradjani radi velikoga truda i ogromnoga troška, koji su uložili, 
dok su svoj grad utvrdili, ne će morati pošiljati u kraljevsku vojsku 
deset valjano oružanih vojnikah, niti davati podvoza; no za tu iz- 


! Doc. 349. 366. 


LXXII Porez i izvanreani nameti, 


kazanu im pogodnost dužni će biti plaćati o svakoj novoj godini voj- 
vodi ili njegovu zamjeniku banu četrdeset marakah u tekućem novcu.“ 

Ovako ustanovljen porez plaćala je gradska obćina i u XV. jošte 
vieku; na ime: god. 1405. Da 14. junija potvrdjuje biskup Eberhardo 
Alben, (kojemu je kralj Sigismund založio gradsku obćinu), da mu 
ona izplatila četrdeset marakah državnoga poreza, koji bi o novoj go- 
dini morala bila izplatiti kralju.! — God. 1406. na 13. januara pri- 
znaje kralj Sigismund, da su mu: sudac Petar Šafar i gradjani Kon 
i Ivan, sin Božev, u ime ciele obćine izplatili dužni porez, koji se 
kruni plaća o novoj godini? — God. 1407. na 8. augusta gradjani 
zagrebački: Ivan, sin Pavlov ; Ivan, sin Boljin i Lovrenac platili su 
kraljevskim podvratarom Pitoru, Stjepanu i Emeriku šest postotnih 
for. u ime poreza;? a sličnu svotu da su uplatili gradjani Ivan Božev 
i Fabijan, potvrdjuje im god. 1418. Petar Forgač, kraljičin dvorski 
meštar.t — God. 1453. na 1. januara, u ono doba, kada su grofovi 
Celjski držali Zagreb pod svojom vlasti, priznaje Katarina, žena Ulrika 
Celjskoga, da joj je gradski sudac Jakob Eberspelch platio za gradsku 
obćinu dužni porez od četrdeset grivnah ili marakah.5 — God. 1457. 
nalazimo na 8. januara u Celju kod rečene Katarine, tada već udove, 
gradske izaslanike, po kojih ustmeno šalje gradskoj obćini neke naloge, 
to ne ima sumnje, da su joj tom sgodom platili i porez, koji je 
obćina o novoj godini morala platiti. — Kada je god. 1495. vojvoda 
i ban Ivan Korvin uzajmio u ove gradske obćine 800 for., to joj u 
ime dužnih kamatah oprostio državni porez, što bi ga o novoj go- 
dini 1496. morala njemu platiti.' 

Osim poreza, nametali se za nenadane državne potrebe, osobito 
za slučaj rata, izvanredni novčani nameti (taxa extraordinaria), sada 
veći, sada manji, prem potrebi, koje je i gradska obćina morala pla- 
Cati. Oko god. 1435. naložio je Sigismundov četovodja Perko Talovac, 
dakako u ime kraljevo, neki izvanredni namet ; za nj je gradska obćina 
nešto izplatila, a izplatiti dužna jošte ostala petdeset i četiri for.; no 
buduć da je ona Perka i njegovu četu neko vrieme podpuno hranom 
obskrbijivala, to joj na 8. februara god. 1436. ban Matko Talovac, 
brat Perkov, oprostio plaćanje rečenoga zaostatka.® 

1 Doc. 9. 

3 Doc. 12. 

* Doc. 13. 

* Doc. 26. 

5 Doc. 167. 

* Doc. 168. 

7 Doc. 381. 

* Doc. 93. 94. 





Pores i isvanrednı nameti. LXXIII 


God. 1468. na 9. marta, promotrivši siromaštvo gradske obćine, 
u koje je spala s nastale kuge, oslobadja kralj Matijaš i nju i njezine 
podanike od izvanrednoga nameta pol for,! a 9. maja iste godine 
kori svoga porezovnika, što nije izvanredni namet u ovoj obćini točno 
razporezao prema zaključku budimskoga sabora, jer: dok bi morao 
popisati samo kuće s velikimi vrati i na njih razporezati namet, on 
je popisao i prazne grunte, i kućice i majure, te bi po njegovu bro- 
jenju bilo u ovoj gradskoj obćini do 500 kućah sa velikimi vrati 
(t j kroz koja može proći voz siena) a jedva je toliko svihkolikih 
kucevlastnikah.” — Isti kralj obzirom na vjernost gradske obćine i 
radi njezine nevolje oprašta i nju i njezine podanike od plaćanja 
kunovine i drugih izvanrednih nametah.? 


1 Doc. 25824 
® Doc. 259. 
* Doc. 271. 292. 


Javne slazbe. 


Petnaestoga vieka bilo je u Zagrebu ljudih, koji su ovlašteni 
višimi povlasticami a dozvolom i gradske i kaptolske jurisdikcije, u 
jednoj i u drugoj obavljati svoju službu, a to bijahu lječnici i javni 
bilježnici. " 

Lječnici. U XV. vieku bila su već na latinski prevedena razna 
djela židovskih, grčkih i arapskih lječnikah, koja su tadanji lječnici 
mnogo proučavali, a tim se je i lječenje donekle usavršivati počelo. 
U tom jošte vieku bavili se lječenjem i svećenici, koji su kao i svje- 
tovnjaci morali lječničtvo i učiti i izpit iz njega položiti, tada istom 
bijahu ovlašteni, da javno izvršuju svoje zvanje. U kaptolu se zagre- 
bačkom u to doba spominju dva njegova člana kao lječnika, i to 
god. 1423—1438. kanonik Mihalj „Dr. artis medicine“,! a g. 1452. 
kanonik Makvardo „medicine doctor“,? koji su iz kršćanske već duž- 
nosti lječili i bolestne gradjane zagrebačkoga Gradca. Osim njih bilo 
je u samoj gradskoj ohćini takodjer lječnikah svjetovnjakah, n. pr. 
god. 1425. neki Vlkan ,phisicus“ spominje se kao ovršitelj oporuke 
bana Ivana Albena,? a god. 1437. Aleksander „doctor in phisica seu 
in arte medicinali liberali“, pred kojim kraljevski tridesetar Petar 
moli za oproštenje gradsku obćinu, koju je uvriedio.* God. 1438. tuži 
pred kaptolom zagrebačkim lječnik Nikola medvedgradskoga kastelana 
Bogavca Milakovića, da mu je silomice oteo konje.5 God. 1443. spo- 
minje se u gradskih zapisnicih „Petrus medicus", a god. 1462. pro- 
daje Gjuro ,medicus, civis^, svoju kudu literatu Grgi Brstecu.® Ovaj 
Gjuro bio je bez dvojbe Taljan, bijaše bo sin „Bartholomei de Regio“.? 


Doc. 36. 82. 120. 
Doc. 162. 
Doc. 42. 
. 106. 
Doc. 189. 
Doc. 228. 
Doc. 282. 


a ae» Q 5 m 
Q 
Q 











Lječnici, Javni bilježnici, LXXV 











o 


U obće u nas se lječenjem bavili ponajviše Talijani i Njemci, od kojih 
poslednjih naročito spominje se god. 1493. „egregius medicine doctor 
Henricus Almanus“, kojemu je kaptol zagrebački doznačio godišnju 
nagradu petdeset dukatah od dana, kada se nastani bilo na kaptolu 
ili u gradskoj obćini.! 

Lječnici u to doba pravili su i sami nekoje ljekove, no bilo je 
i Jjekarah t. j. posebnih dučanah, u kojih se nekoji ljekovi ili stvari 
za nje potrebite prodavale, a takove prodavaoce zvali su ,apothekari“. 


javni bilježnici. U XV. vieku nalazimo u Zagrebu vrlo često i 
javne bilježnike (notarii publici), koji su strankam izdavali javne iz- 
prave, podpisivali ih i svojim bilježničkim znakom (signum notarii) 
podkriepljivali. Javni bilježnici morali su izučiti pravne nauke, a na- 
ročito tako zvanu ,ars notarialis“, a te su učili većinom u inozemstvu, 
najviše u Italiji; da pako uzmognu svoju službu javno obavljati, iz- 
kazati se morali diplomom, da su svoje nauke valjano svršili, pa tada 
im je istom kralj dozvolio, da javno posluju (publicus s. imperiali 
auctoritate notarius). — Ovi javni bilježnici u Zagrebu bijahu ili sveće- 
nici ili svjetovnjaci, a ponajviše Hrvati, što nam je opet liep dokaz, 
koliko se tada težilo u nas za višom naobrazbom. 

Iz svećeničkoga staleža spominju se u Zagrebu ovi javni biljež- 
nici: g. 1433. Mihalj, sin Blažev, rodom iz Laške ulice u Zagrebu; 
g. 1434. Grga, sin Nikolin, rodom iz Moravčah; g. 1434 Petar, sin 
Tomin, iz Rače i Klement Solarić iz Koprivnice; g. 1451. Ivan, sin 
Dominika Većeslava iz Sredice, g. 1452. Stjepan, sin Emerikov, sa 
Visokoga; g. 1475—1490. Matej, sin Grgin, iz Gjurgjevca, te Pavao, 


sin Valentinov, iz Čažme. — Od svjetovnjakah: g. 1422. domaći sin 
Nikola Pravdić, sin Pavlov, koj bijaše ujedno i bilježnikom zagre- 
bačke županije. — Za premoći grofovah Celjskih dodjoše iz susjedne 


Slovenije u Zagreb kao javni bilježnici: Mihalj Salaker iz Krainburga 
(1454) i Stjepan de Marchus. 

Da se razabere djelokrug tih javnih bilježnikah, ocrtati ću ga 
ovimi primjeri. Kada je godine 1422. biskup zagrebački Ivan Alben 
izobćio gradjane zagrebačkoga Gradca radi nasrtaja na kaptol, dao je 
spis o tom izobćenju podpisati i proglasiti po javnom bilježniku popu 
Mihalju, sinu Blafevom.? — God. 1434. kada je Ivan, opat zagre- 
bačkih Cistercitah, po višjem nalogu opomenuo Rudolfa Albena Med- 
vedgradskoga, da preda stolnoj crkvi zadušbinu, koju joj namienio 
biskup Ivan Alben, dao si po javnom biljeZniku popu Grgi, sinu 


! Doc. 361. 
* Doc. 32. 


LXXVI Javni biljesnicı. 





Nikolinom, potvrditi, da je Rudolfa Albena doista opomenuo.! — 
God. 1443., kada je kaptolski vikar, kanonik Ivan, na tuZbu Gjure 
Meglica, altariste oltara sv. Magdalene, poveo iztragu proti nasilju 
nekojih gradjanah zagrebačkih, javni su bilježnici, popi: Petar, sin 
Tomin i Klement Solarić sastavili o tom izpravu i svojim ju pod- 
pisom potvrdili? — God. 1451. kuharica Jelena pred javnim notarom 
popom Ivanom, sinom Dominikovim, svoju petgodišnju zaslužbu, koju 
bi dobiti imala od nekih kanonikah, poklanja prebendarskomu sboru 
u ime zadušbine.Đ — God. 1452. biskup zagrebački Benedikt, kada 
je dosudio, da su Cistercite dužni davati župnikom sv. Marka četvr- 
tinu od oporučnih zapisah od župljanah ove župe, dao je tu odluku 
po javnom bilježniku popu Stjepanu, sinu Emerikovom, napisati i 
podpisati.* — Kada je god. 1454. kaptol zagrebački kaznio arcidja- 
kona Petra Zlotrčka, koj je zlorabio kaptolski pečat, a biskup Benedikt, 
potvrdivši rečenu kaznu, dao je svoju potvrdu po javnom bilježniku 
svjetovnjaku Mihalju Salakeru pisati i podkriepiti.? — God. 1467., 
kada je svećenstvo zagrebačke biskupije, sakupljeno na sinodi u stolnoj 
crkvi, od nekih svjetovnjakah zlostavljeno bilo, dalo je svoju tužbu 
glede toga, poslanu papi Pavlu IL, po javnom biljeZniku, svjetovnjaku 
Stjepanu de Marchus, pisati i podpisati.? — God. 1475., kada je ka- 
nonik Ilija pismeno zapovjedio župnikom sv. Marka, da opomenu neke 
gradjane, da izplate prebendarskomu sboru namienjene mu oporučne 
zapise, taj je nalog učinio pred javnim bilježnikom popom Matejom, 
sinom Grginim.' — Pred istim javnim bilježnikom izplatila je Kata 
Lazarinka samostanu remetskomu dužnu dučansku najmovinu." — 
God. 1489. popisao i ovjerovio je javni notar pop Pavao, sin Valen- 
tinov, prepise izvadjene iz gradskoga arhiva i poslao papinskomu 
legatu Angelu, u kojih se spominju krvavi sukobi i pomirba medju 
gradskom obćinom i kaptolom zagrebačkim." — Napokon iste godine, 
kada je kanonik i arcidjakon Gjuro opomenuo Baltasara i ženu mu 
Katarinu, da vrate što su oteli nekim sugradjanom, ovu je opomenu 
pisao javni bilježnik pop Matej, sin Gjurin.!? 


! Doc. 73. 
* Doc. 135. 
* Doc. 160. 
* Doc. 162. 
5 Doc. 180. 
$ Doc. 256. 
7 Doc. 294. 
* Doc. 329. 
* Doc. 353. 
1% Doc. 354. 





Javni bilježnici. LXXVII 


Na izpravah, koje su pisali javni bilježnici, obično spominju: 
godinu, indikciju, mjesec, dan i dobu dana, mjesto, gdje su pisali, te 
tadanjega papu i godinu mu papovanja, a bijahu li prisutni svjedoci, 
to ih poimence navode. 

Javni bilježnici pisali su izprave ne samo kod kuće, već i na 
drugih mjestih, kamo su službe radi pozvani bili, dapače kadšto i 
javno na ulici (in via publica). 

Znak notarski (signum notarii) bijaše obično ili izšaran križ ili 
kakovo drugo oveće obilježje sa podpisom notarova imena. 


Obrt i trgovina. 


U XV. vieku obrtu i trgovini puce prostrano polje ne samo 
tim, što je i jedno i drugo stojalo pod zaštitom zakona, već uživalo 
i te pogodnosti, da su obrtnici i trgovci polazeći na sajmove bili 
oprošieni od svakoga plaćanja maltarine i brodarine za robu, kojom 
su trgovali. Tim su se najviše i stvarale obrtničke zadruge ili bra- 
tovštine (kalendinum, confraternitas), koje su zadrugarom olakoćivale 
radnju i promet. U onodobnih gradskih zapisnicih nalazimo množtvo 
obrtnikah, kojim se zanimanje hrvatskim jezikom označuje, kao: cestar, 
ciglar, hlebopek, iglar, kipar, klobučar, lokotar, mošnjar, nožar, ostrugar, 
pivar, platnar, poplatar, riznar (riza — haljina t. j. krojač), rogožar, 
sitar, šporar, strelar, tačkar, tular, voščar, vuzdar; ali kraj ovih na- 
lazimo u istih zapisnicih oznaku obria i na latinskom jeziku i to: 
urara, užara, zlatara, brijača, mesara, tesara, gumbara, kovača, kame- 
nara, lončara, bačvara, mlinara, krznara, sapunara, suknara, ribara, 
sedlara, stolara, lučara (koji je lukove pravio), oklopnara, štitnara, 
puškara, trubljara, čižmara, ključara, naočara (očalara), postolara, svje- 
Cara, zvonoljevca, svirača, brusara i čistioca mačevah, i tkalca ne 
samo platna, već i grimiza i protkana fina sukna (textor purpure et 
veluti), a na magjarskom se spominju samo varge t. j. vrsta prostih 
čižmarah. 

Prve još polovine XV. vieka postojale su obrtničke zadruge sa- 
stavljene ili od zadrugarah jednoga obrta n. pr. mesarska, tesarska, 
klobučarska, šoštarska itd., ili od više raznih ali sličnih obrtah n. pr. 
krznarah, sedlarah, vuzdarah i remenarah, koji sačinjavahu jednu 
takovu obrtničku zadrugu. 

Timi zadrugami ili bratovštinami, koje su stojale pod glavnim 
nadzorom gradskoga magistrata, upravljao je dekan, koga su zadru- 
gari birali svake godine obično na god zadružnoga patrona; svaka bo 
zadruga odabrala si za zaštitnika posebnoga sveca, kojemu je obično 
u župnoj crkvi podigla oltar, na kojem se svakoga mjeseca čitala po 
jedna sv. misa, kojoj su svi bratovštinari morali prisustvovati. Imala 





Mjere ı vaga. Ciena i prid, LXXIX 


je i posebnu zastavu, pod kojom su bratovštinari išli u svečanih pro- 
vodih, a imali su i vlastite voštanice, pohranjene u dekana, koje su 
palili na sprovodu kojega svoga sučlana. Dekan je razpravljao poje- 
dine obrtničke razprave medju članovi, predlagao nove članove voljne 
stupiti u bratovštinu, da o njihovu primitku bratovština razpravlja ; 
upravljao novčanom i posjednom zađružnom imovinom i polagao joj 
račune o prihodu i trošku i brinuo se za uboge i bolestne bratovštinare. 

Gradsko poglavarstvo osim prava nadzora nad obrtom i trgo- 
vinom bdilo je i nad tim, da mjere i vage budu prave, da ciena robi 
ne bude previsoka, a roba da bude zdrava, a osobito takova, koja je 
svakomu nuždna, kao hrana i odielo, te je prema potrebi propisivalo 
i ciene. U ovih spomenicih dolaze god. 1435. nekoji gradski zakoni, 
koji se odnose na obrt i trgovinu i to: 

O mjerah i vagi. Svaki štacunar ili trgovac da ima prave i isti- 
nite mjere i vage i refove posebice za sukno, a posebne za platno; 
ako li ih izkrivi, to će mu se roba, kojom trguje, po gradskom po- 
glavarstvu zaplieniti. Sukno da ne mjeri mjerom, kojom se mjeri 
platno, niti platno mjerom, koja je za sukno; prekrši li to, izgubiti 
će svu zalihu i sukna i platna. 

U svakoga trgovca da su mjere obilježene i gradskim pečatom 
i pečatom onogodišnjega sudca, i to mjere za žito i za vino, na ime: 
pol kabla, četvrt kabla, izmjerene prije gradskom kamenom mjerom ; 
te mjere za vino, kao poliće ili pinte, i četvrte polića; budu li mjere 
krive, gradsko da ih poglavarstvo zaplieni. 

Svaki trgovac ili štacunar, a i drugi ko mu drago, tko ulje, 
papar i drugu trgovinu trži na vagu, da ne upotrebljava druge teže 
za funtu, nego njemačku pod gubitak robe, koju proda, a uza to još 
platit će globu šest marakah dinarah. 

O ceni i gridu. Trgovac na jednu funtu ulja ne smije uzeti više 
prida od dva dinara, uzme li više, gubi ulje. 

Hljebarica na jednom kablu brašna, uračunajuć i mekinje ili 
posije, ne smije imati više prida od 40 dinarah. — Hljebarica, koja 
ima vlastitu peć, osim hljeba mora i perece peći, i dvanaest perecah 
prodavati po dinaru; ne bude li uz hljeb i perece pekla, globit će 
ju sa 60 dinarah. 

Svaki postolar da jedan par čižamah većih radničkih prodaje za 
18 dinarah, a par manjih po 14 dinarah; prodaje li skuplje, platit 
će globu. 

Za podšav starih cipelah i čižamah ne smije zahtievati više od 
3 dinara, a dade li sam kožu za podglav ili poplate, može uzeti 14 
dinarah; uzme li više, zaplienit će mu postole. 


LXXX Preprodaja. Zdravlje. Cehovi. 


Rakari da dvanaest velikih ili 24 mala raka prodavaju po dinar ; 
tko bi tražio više, gubi rake. : 

Lončari da na javnom trgu trže lonce i peharce potrebite za 
krčmare, i da četiri peharca trže za dinar. Ne donesu li peharcah na 
trg, to će im gradski prisežnici zaplieniti lonce za prvi put, a za 
drugi put kaznit će ih većom kaznom. 

O preprodaji. Gradski ribari, koji su s ove strane Save, da od 
prekosavskih ribarah ne kupuju ribah pod globu da će im kupljene 
ribe zaplieniti; ribe da prodavaju oni ribari, koji su ih uhvatili 

Nijedna piljarica ne smije do podneva nijednu robu prekupiti, 
već treba da ju gradjani kupuju za sebe, a koja bi se usudila takova 
što počiniti, gradski prisežnici zaplienit će joj kupljenu robu. 

Nijedan štacunar ili kramar, kao ni krojač da do podneva ne 
kupuje platna, da ga preproda, već treba da ga samo gradjani ku- 
puju tada za sebe. Ni domaći ni inostranac da do podneva ne kupuje 
ni zobi, ni žita, ni siena da ga preproda, jer samo gradjanom pri- 
pada pravo timi poljskimi proizvodi obskrbiti kuću; uradi li tko proti 
tomu, gradski će prisežnici zaplieniti mu kupljenu roku. 

O zdravlju. Ribari, koji donesu ribu na prodaju, da ju u ko- 
rizmi prodavaju, dok veliko zvono ne zazvoni (na propovied); a u 
ostalo doba godine da ju samo do podne prodavaju, a ribam, koje 
bi do tada neprodane ostale, gradski će dekan po prezivaču dati re- 
pove poodsjecati. 

Nijedna hljebarica, ni solarica, ni piljarica stojeć il sjedeć na 
trgu kod svoje trgovine, kao: kruha, soli ili jestiva, da ne prede niti 
ne tke, jer se stupami ili pozderjem može natepsti hrana, a ljudi 
okužiti; koja tu zapovied prekrši, platit će za prvi put 60 dinarah, 
za drugi tri pense dinarah, a zatečena trećom, gubi robu, kojom 
trguje.! 

Cehovs. Početkom druge polovine XV. vieka iz obrtničkih za- 
drugah počeli se razvijati ,plemeniti cehovi“, spram kojih bijaše ma- 
gistratska vlast više stegnuta, a njim kraljevskimi povlasticami udie- 
ljena samouprava u stvarih obrta, domaći je obrt opet pokročio. Ovaj 
preokret izvadjao je u Zagrebu kraljevski tovarnik, što zaključujemo 
iz pisma tovarnika Ulrika, sina Ivana Kanižkoga, kojim na 6. marta 
g. 1453. kori obćinu gradsku, ,što odredbe i ustanove, koje smo 
netom bivši kod vas u vašoj sredini učinili gledom na obrtnike i za- 
natnike, koji u vas obitavaju, te ih i mi i vi odobrismo, a vi sada 
ne dopuštate i nimalo hajete, da ih isti obrtnici obdržavaju“, te strogo 


! Doc. 40. 





Cehovi. LXXXI 


———— 





zapovieda gradskomu poglavarstvu, da toliko postolare, (koji su mu 
se pritužili) koliko i sve druge obrtnike i zanatnike ne smeta u slo- 
boštinah danih za njihov obrt.! 

Sloboštine, kakove su cehovi uživali, valjalo je da im budu obez- 
bjedjene, a to samo tim da ih kruna potvrdi, toga radi g. 1466., kada 
je druge polovine mjeseca augusta kralj Matijaš boravio u Zagrebu, 
dodjoše pred njega: krznari, uzdari i remenari, i zamoliše ga, da 
njihovu cehu potvrdi zakone i pravila, kakova uživaju i drugi cehovi 
slob. kralj. gradovah. Kralj im uslisa molbu i odredi, da će oni od 
sada unapried sačinjavati posebno društvo ili ceh, i da svake godine 
po volji mogu izabrati dekana, koji će ih ravnati i rješavati sve prie- 
pore, koji bi se medju majstori zametnuli. Nijednoga majstora nije 
nitko vlastan u stvarih, tičućih se lih obrta, ni tužiti, ni gradski ga 
magistrat zvati preda se, dok se prije razpra ne pretrese i ne raz- 
pravi u samom cehu. Majstorom nitko ne može postati, tko nije pod- 
puno vješt svomu zanatu i koga ceh takovim prizna, a cehovski dekan 
u ceh primi. Takov novi majstor platit će za ceharinu dva forinta u 
cehovsku ladicu i četiri funte voska za cehovski oltar, a povrh toga 
dekana i majstore počastiti objedom. Nijedan krznar, uzdar ni re- 
menar, koji nije u cehu, ne smije u gradu tjerati zanata ni trgovati, 
usudi li se pako koji, neka mu cehovski dekan zaplieni robu i me- 
štriju. Nijedan inostranac ili izvanjski trgovac, izuzev u vrieme sajma, 
ne smije u Zagrebu prodavati ni krznene ni kožnate robe, kakovu 
rađe meštri ovoga ceha; učini li to, neka mu cehovski meštar za- 
plieni robu; a nalaže gradskim kapetanom, podkapetanom, sudcu, pri- 
sežnikom i svemu gradjanstvu, da cehovske sloboštine poštivaju i 
brane, i da majstore u obrtnih poslovih ne zovu pred gradski sud.? 

Iste godine i dana i pod istimi povlasticami potvrdio je kralj 
Matijaš i šoštarski ceh, jedino s tom razlikom, da onaj, koga će ceh, 
kao vješta tomu zanatu, primiti za majstora, mora platiti u ime ce- 
harine tri forinta, a pošto se ne spominje, da mora dati kakov vosak 
za svieće na cehovski oltar, rekli bismo, da te jošte godine šoštarski 
ceh nije imao u župnoj crkvi svoga oltara.? 

Godine 1480. u krznarski, uzdarski i remenarski ceh pristupiše 
i sedlari, s toga bi prisiljen ceh umolit kralja Matijaša, da mu iz- 
novice potvrdi pravila, te da ih protegne i na sedlare, koji će od 
tada s krznari, uzdari i remenari sačinjavati jedan ceh.* 


1 Doc. 169. 
* Doc. 250. 
* Doc. 251. 
* Doc. 320. 


LXXXII Sajmovi. 





U to doba za promet bijahu od najveće važnosti: 


Sajmovi. Tri bijahu glavna ili velika sajma u Zagrebu (svez. I. 
str. LXXIX—LXXX) i to: Stjepanjski, koji je postojao već u XII. 
vieku, za tim Markovski od god. 1256. i Margaretski od god. 1372. 
Ovi sajmovi trajali su četrnaest danah t.j. tjedan danah prije svetka, 
a tjedan poslije. Na ove sajmove dovozili su robu i strani trgovci, 
te i oni i njihova roba za vrieme sajma stojala je pod osobitom za- 
štitom krune. 

U XV. vieku, dok su ti veliki sajmovi trajali, postojao je medju 
kaptolom i gradskom obćinom tako zvani ,božji mir“ (treuga dei), 
ali kako ćemo niže vidjeti, ogriešili se o njem često ili jedni ili drugi. 


Osim sajmovah držao se svakdanji ili mali trg u gradskoj obćini, 
kako joj to dozvoljuje zlatna bulla Bele IV. uz ove rieči: ,odredju- 
jemo, da se u istom gradu poveći trg drži dva puta u tjednu i to u 
ponedjeljak i u četvrtak, a obični svaki dan.“ 


Roba, t. j. domaći i inostrani proizvodi stočarstva, poljođeljstva, 
obrta itd. (vidi sv. I. str. LXXXI), morala se iztovariti i smjestiti pod 
šatori ili u dućanih za vrieme velikih sajmovah ili na Markovu trgu, 
ili oko crkve sv. Margarete, ili za Stjepanjskoga sajma pred stolnom 
crkvom, ili na ledini pred vrelom Manduševcem. U XIV. već vieku 
strogo bijaše prepovjedjeno, da se uvezena il donesena roba ne izto- 
varuje niti u privatnih kućah niti po krčmah, a gradski štatut od 
god. 1425. ima slične odredbe, naime: da ribari, koji svježu ribu do- 
vezu na prodaju, ne smiju ju iztovarivati po krčmah ili u kućah, već 
javno na trgu. Zatim, da trgovci, bili kojegagodj staleža, koji dovezu 
robu u grad na prodaju ili ju donesu, takovu robu ne smiju proda- 
vati ni po kućah ni po krčmah, već javno na trgu; a prodavaju li 
po krčmah s neznanja te odredbe, to krčmar, kojemu taj zakon mora 
biti poznat, plaća ucjenu od prodane tako robe, koja ide kao globa 
onogodišnjemu sudcu i prisežnikom.! — A drugim zakonom od go- 
dine 1494. odredjuje se, da nijedan domaći ni strani trgovac, staleža 
koga mu drago, koji donese il doveze robu na trg, da ju ne iztova- 
ruje, niti ne trži, niti ju zamjenjuje u podgradju t. j. u šoštarskoj ulici 
ili kod crkve sv. Margarete, već po starom i hvale vriednom običaju 
treba da ju doveze ili donese na gradski trg do crkve sv. Marka i 
ondje da ju prodaje ili zamjenjuje; tko bi znajuć za tu odredbu prkosio 
joj, platit će globu 200 bečkih dinarah i kupac i prodavalac bio do- 
maći bio stranac; a sudac i prisežnici dužni su paziti na to; ne bdiju 


! Doc. 40. 





Pijacovina i mitnica. LXXXIII 
li il doznav3i za takov prestupak a ne utjeraju globu radi čijega 
prijateljstva, kad se dozna, to će oni tu globu dvostruko platiti.! 

Pijacovina i mitnica (tributum fori, telonium). U ovih spome- 
nicih ova dva izraza ako i razno znače istovjetuju se. Što se Zagreba 
tiče, pijacovina pobirala se od domaćih ljudih, kada su svoju robu 
donieli na trg, a od stranih, koji su il donesli il dovezli robu na trg, 
pobirala se mitnica, a plativši nju ne plaćahu od nje pijacovine, te su 
ju mogli il prodavati na gradskom trgu, ili odvezti iz Zagreba. Pijaco- 
vinu i s njom spojenu maltarinu dozvolom: krune pobirao je kaptol 
zagrebački, pa je toga radi medju gradskom obćinom i kaptolom kroz 
cieli XIV. viek bila velika ,borba o pijacovini“ (vidi sv. I. str. 
LXXII—XCII), koja se istom godine 1392. svršila nagodbom medju 
jednom i drugom jurisdikcijom, gdje se obvezao kaptol, da ne će od 
gradjanah zagrebačkih ni od njihovih podanikah u gradskih selih po- 
birati ni pijacovine ni maltarine, a obćina opet da od podanikah 
kaptolskih ne će zahtievati ni filjarštine ni kakove mu drago druge 
trZne pristojbe.? 

Ali uz prkos te nagodbe tečajem XV. vieka slučilo se kadkada, 
da je radi pobiranja maltarine došla obćina s kaptolom u sukob. Jedan 
primjer tomu nalazimo godine 1467., kada je gradska obćina na pri- 
tužbu Mihovila trgovca iz Modruša, radi nekih izgredah uhvatila kap- 
tolskoga maltara Tomu i dugo ga vremena u tamnici zatvorena držala, 
a napokon pustila ga na slobodu pod uvjeti: da se kaptol radi toga 
utamničenja ne će nikada sa obćinom parbiti, a kaptol opet mora iz- 
poslovati u toga svoga maltara, da izda vlastoručno pismeno očito- 
vanje, da ni on radi svoga zatvora ne će nikada obćinu tužiti, i da 
on niti osobno niti po kojem svojem rodjaku ne će progoniti ikojega 
gradjanina, a niti obćini nanesti kakovu štetu. Za svaki slučaj, kaptol 
će odabrati tri sudca, a isto toliko i obćina, kojih priesudi mora se 
jedna i druga stranka podvrći; ne podvrgne li se, gubi parnicu.? 

Još točnije označen je spram kaptola i gradske obćine način po- 
biranja maltarine g. 1469. onom sgodom, kada se ove dvie protiv- 
ničke vlasti iznovice pomirile. U točki te pomirbe osobito se nagla- 
suje: „da kaptol ili njegovi maltari ovlašteni su tržnu pristojbu po- 
birati i za trajanja četrnaest dnevnoga Markovskoga sajma, ali filjar- 
štinu, da pobira gradska obćina. Da kaptol il njegovi tržni pobirači 
od robe bilo na kolih ili na konjih, koju gradjani il gradski stanov- 
nici, kupivši ju izvan gradskoga obsega, dovezu na gradski trg, ne 


1 Doc. 373. 
* Doc. 346. 
* Doc. Add. 3. 


LXXXIV Pijacovina # mitnica, 


—— 


smiju uzimati nikakove tržne pristojbe; a ako li bi se il kaptolu il 
njegovim tržnim pobiračem sumnjivo činilo, da takova roba nije 
kupljena izvan gradskoga područja, već da gradjani, željni izbjeći 
plaćanju tržne pristojbe, prodavaju tudju robu na svoje ime bilo u 
svom dućanu bilo na trgu, to mogu od takovoga domaćega trgovca 
ili prodavalca zahtievati da prisegne, da je roba, koju prodaje, nje- 
gova, a ne tudja.! 

O pijacovinskoj pristojbi ili o malti prema cjeniku, stvorenom 
na 13. siečnja g. 1343., imademo za XV. viek novi cjenik, stvoren 
pod banom Ladislavom Egervarskim na hrvatskom saboru, držanom 
u Zagrebu god. 1481. a glasi: Od pojedinih kolah sapetih, (suknom ?) 
natovarenih, jedan forint. Od kolah, natovarenih suknom, ne sapetih, 
pol for. Od tkane svile i skupocjena sukna talijanskoga, od mirodijah, 
ulja, smokavah i južnih italskih stvarih, od svake funte 4 dinara. Od 
limunah i narandjah od funte 2 dinara. Od kolah natovarenih svi- 
nutom kožom, pol forinte. Od kolah kamene soli, bude li sto ka- 
menah il više, četiri dinara, i kamen soli; a ne bude li sto kamenah, 
4 dinara. Od morske soli od svakih kolah polovina vaganice gradske 
mjere, prozvane četvrt, od iste soli i još 4 dinara. Od kolah, nato- 
varenih krznom (runom), 4 dinara. Od kolah natovarenih željezom, 
4 dinara. Od kolah svježih ribah 4 dinara. Od kolicah natovarenih 
ribami, dva dinara. Od kolah nasoljenih ribah 7 dinarah. Od kolah 
osušenih ribah 7 dinarah. Od kolah natovarenih pšenicom i žitom 4 
dinara. Od kolicah rečenoga žita a dinara. Od kolah natovarenih vinom 
ili pivom, 4 dinara. Od kolah natovarenih suhom slaninom il osu- 
šenim mesom, 4 dinara. Od kolah voska 4 dinara. Od kolah krznom 
za krznare natovarenih, 4 dinara. Od kolah natovarenih šubami il 
krznatom robom, 4 dinara. Od kolah natovarenih lanom, 4 dinara. 
Od kolah platnom natovarenih, 4 dinara. Od kolah bieloga darovca 
sukna, 4 dinara. Od kolah natovarenih medom, 4 dinara. Od kolah nato- 
varenih užeti, 4 dinara. Od kolah natovarenih lonci i ostalom lončar- 
skom radnjom, 4 dinara. Od kolah postolarskoga pepela 4 dinara. Od 
kolah malvazije 12 dinarah. Od konja trhonoše robe svakojake 2 dinara. 
Od dvokolice svakovrstne robe, dva dinara. Od vola, dinar. Od svinjah 
i kravah pol dinara. Od manjih konjah nepodkovanih i ždrebićah, dinar. 
Od ,velikih osedlanih konjah 4 dinara. Od pet ovacah, dinar. Od sira, 
jajah i sličnih, što običavaju ženske donositi na glavi, pol dinara; 
bude manje od deset siracah i petdeset jajah, ne plaća se ništa. Od 
Pilićah i pticah, ne vriede li deset dinarah, ne plaća se ništa, a vriede 


1 Doc. 264. 265. 











Pijacovina i mitnica. LXXXV 


li deset dinarah, pol dinara. Od čovjeka trhonoše, dinar. Od pješaka 
pol dinara. Od dvadeset kozah, dinar. Od dvadeset odojakah, dinar. 
Od dva prazna lagva za prodaju, pol dinara. Od tri bednja, dinar. 
Od rogoznih košarah, koje čovjek nosi, dinar. Od škornjah i ostale 
obuće do pet parah škornjah, a do deset cipelah, pol dinara; bude 
li manje, ne plaća se ništa. Od dvie ugotovljene kože, dinar. Od če- 
tiri neugotovljene, dinar. Od novih kolah, dinar. Od dva nova kotača, 
pol dinara. Od brentah i škafah, koliko godj na krkaču ponieti se 
može, pol dinara. Od lemešah, sjekirah, motikah, lopatah, svjedarah, 
kosah, po funti pol dinara. Od voća kakove drago vrsti, da se uzme 
shodna pristojba. Mesari, ako prodadu meso i kožu, da plate dinar; 
ne prodadu li, pol dinara. Od kozlića i janjića jednoga ili dva, od 
pet pilićah, odojka jednoga ili dva, jednoga kamena soli i jednoga 
zeca, ne plaća se ništa, ako li se ne mogu prodati za dvanaest di- 
narah; mogu li se za toliko prodati, pol dinara. Kupci soli, koje je 


vriednost izpod dvanaest dinarah, ne plaćaju ništa. Trgovci od jedne . 


bačve ulja, jedan dinar. Od lukovah, pol dinara. Od mačevah, pol 
dinara. Od strelicah, pol dinara. Od štitovah, pol dinara. Od kolah, 
pod koja su zaprežene četiri ili šest životinja, četiri dinara. Od manjih 
kolah, vučenih od dvie životinje, dva dinara. Od kolicah, koja čovjek 
vuče, dinar. Obrtnici plaćaju kao i pješaci. Od svatbenih kolah i 
svatovah ne plaća se ništa. Od žita plemićah il neplemićah, koje 
se vozi u mlin, ne plaća se ništa. Od sprovodilacah kmetovskih 
ne plaća se ni na kopnu ni na brodu. Od svinjah, koje se gone u 
šumu na žirovinu, od sto glavah, šest dinarah; od petdeset, tri di- 
nara, a što je izpod dvadeset, dinar. Od stvarih il pokućtva plemicah, 
ako Ji se prevoze il prenose iz jednoga posjeda na drugi, ili kada ga 
nabave za potrebu kućnu, ne plaća se ništa. — Osim utanačene tako 
tržne pristojbe ili maltarine, da se preprieče svakojaki priepori, koji 
bi s vremenom mogli nastati medju maltari i brodari s jedne, a 
medju trgovci s druge strane, odredi sabor, da se kod plaćanja re- 
čene pristojbe takovi dinari uzimlju, kojih stotina vriedi jedan forint; 
za tim, da kada se na glavnih maltah pristojba plati, da se u njihovih 
podružnicah ne smije zahtievati.! 


Po ovakovu novo ustanovljenom cjeniku pobirati je morao kaptol 
na gradskom trgu ili na mitnici pristojbu za robu, koja se na gradski 
trg donosila il dovozila. Ali je i gradska obćina pobirala tržnu pri- 
stojbu, koju je g. 1318. sama silomice nametnula, a ta se zvala filjar- 


! Doc. 326. 


o 


LXXXVI Knežija. 


šćina, to bijaše tržna pristojba od soli i živeža, a njezin je prihod 
ukupnim imenom bio prozvan: 


&nežija. Počevši od XIV. vieka pak sve do godine 1494. po- 
birao je knežiju (kojom je obćina popravljala ceste i mostove) ili 
gradski sudac ili koji magistratski prisežnik, te je gradskoj blagajni 
uručivao pobran novac. Po svoj prilici da se knežija baš savjestno 
nije uručivala, to je gradsko zastupstvo za shodno pronašlo, da ju 
od godine do godine uz neke uvjete i za gotov novac iznajmljuje poje- 
dinim osobam. 


Prvi takov pokus nalazimo god. 1494., kada je na 14. februara 
gradsko zastupstvo iznajmilo knežiju trgovcu Marku Kranjcu za go- 
dišnjih 78 for. pod ovimi uvjeti: gradska obćina daje u najam kne- 
žiju ujedno s filjaršćinom i pristojbom od tržnih kolah (kojom po- 
tonjom popravljaju se gradski mostovi, a njihov popravak sebi pri- 
držaje i na dalje gradska ohćina) i s najamninom gradskih dućanah 
a osobito onih novih, koje je obćina posagradila na okolo zida župne 
crkve, počevši od svetka sv. Valentina tečajem jedne godine za 78 for., 
koju je svotu rečeni najamnik podpuno već izplatio, a od koje upla- 
ćene svote da gradski sudac kupi pol centa ili 50 funtih ulja, da gori 
pred svetotajstvom pred velikim žrtvenikom u župnoj crkvi sv. Marka ; 
jošte da od rečene svote dade gradskomu župniku 3 for., da tečajem 
godine čita svakoga četvrtka misu na čast presv. tiela Isusova, a ostali 
preostatak da se onako troši, kako odredi gradsko zastupstvo. 

Zakupnik knežije ili njegovi ljuđi u pobiranju pijacovine da ne 
stvaraju nikakovih novotarijah, već da ju beru po ustanovljenom cje- 
niku; a prodavalac robe, koju mjeri ili važe, ne smije svojom mjerom 
odmjeriti više od jedne palice (rifa), ni vagnuti više od deset funtih ; 
prodaje li više od jedne palice ili od deset funtih, to mora i mjeriti 
i vagati gradskom mjerom i vagom; ne će li, neka mu se roba za- 
plieni. Zakupnik je vlastan onim, koji pijacovinu il ne bi hijeli ili se 
ustručavali platiti, zapečatiti kuće ili robu, a tko bi se drznuo taj 
pečat prolomiti, to ga će obćina bez milosrdja kazniti s deset ma- 
rakah dinarah, od kojih polovina pripada zakupniku, a polovina obćini. 
Zakupnik. i nitko drugi vlastan je inostranim trgovcem radi prodaje 
ustupati mjere, kao: kable za vino, stire za sol i četvrtinke za žito; 
a od četvrtine svake ove mjere može zahtievati odštetni dinar. 


Zakupnik je vlastan iznajmiti u gradskom području gradske 
mesnice po svojoj uvidjavnosti no prema koristi najamnikah; iznajmi 
li domaći gradski mesar mesnicu izvan gradskoga područja ili stupi 
s vanjskimi mesari u društvo, t. j. sklopi ketuševinu, to je ipak dužan 





Knežija. LXXXVII 


platiti zakupniku najam od jedne mesnice. Izvanjskim mesarom smije 
zakupnik iznajmiti gradske mesnice, da u njimi blago tuku i meso 
sjeku, a takovi tada smiju svoju marhu pasti na gradskih livadah i 
ne moraju plaćati paševinu. Gradski mesar, ne će li mesa sjeći ni 
gradske mesnice iznajmiti, a ipak drži Credo volovah, dužan je za- 
kupniku knežije ipak platiti najam od jedne mesnice; a iznajmi li 
takov mesnicu, to tada od čreda volovah ne plaća ništa. 

Ni domaći ni strani trgovac, staleža koga mu drago, koji donese 
ili doveze robu na trg, da ju ne iztovaruje, ne trži niti zamjenjuje u 
gradskom podgradju t. j. u šoštarskoj ulici ili kod crkve sv. Marga- 
rete, već po starom i hvale vriednom običaju, da ju donese ili doveze 
na gradski trg do crkve sv. Marka, a ondje da ju prodaje ili zamje- 
njuje; tko bi ovoj odredbi prkosio, platit će globu 200 dinarah bečkih, 
i kupac i prodavalac bio domaćin, bio stranac; a na to da strogo 
bdije gradski sudac i prisežnici. Propuste li to, ili doznadu li za takov 
prestupak, a radi prijateljstva ičijega ne utjeraju globe, to će ju oni 
morati dvostruko platiti. 

Nijedan inostranac ni pod ikakovu cienu ne smije na gradskih 
pašnjacih svoje blago pasti, pa bilo ono i namienjeno za prodaju (u 
mesnice); gradjanin pak ili gradski mesar, koji bi htio na gradskih 
pašnjacih svoje blago pasti ili ga njihovom krmom krmiti, da od 
svakoga vola ili drugoga blaga plati tri dinara knežije; ali od blaga, 
koje se pase da se u gradskih mesnicah tuče, ne plaća se ništa. Iz- 
vanjski mesari, ako li iznajme gradske mesnice, slobodno i bez plaće 
pasu po gradskih pašnjacih onu marhu, koju će u gradskih mesnicah 
ubijati i meso sjeći. 

Nijedan gradjanin, ni gradski stanovnik, ni stranac, da na trgu 
svoju robu ne važe drugom vagom već gradskom, a takovu vagu 
vlastan je uzajmiti samo zakupnik i nitko drugi; tko bi se usudio 
svoju robu vagati drugom vagom, otet će mu se roba. 

Hljebarice, tako gradske kako i izvanjske, koje po gradu hljeb 
prodavaju, da zakupniku u ime tržne pristojbe plaćaju na godinu 200 
bečkih dinarah, pa tada i domaće i strane hljebarice smiju prodavati 
hljeb i u gradu i izvan gradskoga područja. 

Nijedan gradjanin, koji obradjuje činženo trsje, ne smije bez 
znanja zakupnikova ni groždje brati ni širu dovezti kući; tko uzradi 
protivno, zaplienit će mu i groždje i širu. Ni obćinskih oranicah da 
ne ore nitko, dok se sa zakupnikom ne pogodi za najamninu, ni ob- 
Ćinske sjenokoše bez pogodbe sa zakupnikom da nitko ne kosi; u 
protivnom pak slučaju izgubit će i oratvu i sjeme i pokošeno sieno. 


LXXXVIII Knežija. Trideseinica. 


Tko ne bi htio dati zakupniku il njegovim ljudem jamstvo ili 
zalog, da će platiti pristojbu, koja u knežiju spada, kaznit će se na 
svaki način. Napokon obvezuje se gradska obćina, da će svimi silami 
nastojati, da se pristojba, koja spada u knežiju, ma kako zaniekana, 
podpunoma izplati.! 

Tridesetnica. Od robe i stoke i dragocjenostih, koja se iz izvanj- 
skih pokrajinah, kao iz Njemačke i Italije dogonila i uvažala u Hr- 
vatsku, prema njezinoj procjeni plaćala se tridesetnica (harmica) t. j. 
trideset postotakah. Tridesetnični prihod pripadao je kraljici „trice- 
sima dominae reginae“, a plaćao se gotovim tekućim novcem bilo 
zlatnim bilo srebrenim. 

O zagrebačkoj tridesetini u XIII. i XIV. vieku progorih jurve 
(sv. I. str. XCII—XCIV), a sada mi je reći koju za XV. viek. Plaćanje 
tridesetine bijaše po trgovce vrlo nesnosno, radi česa su se služili 
često kriomčarenjem, ie su kojekakvimi zakutci izvanjsku robu unašali 
u grad. Ali im nije kriomčarenje vaviek pošlo za rukom, jer tridese- 
tari doznavši po svojih uhodah za to, zaplienili im robu, pa odatie 
nastale silne razmirice medju triđesetari i trgovci. Bilo je to nekako 
o velikom Stjepanjskom sajmu god. 1436., kada su tridesetari uhvatili 
u kriomčarenju silnu robu zagrebačkih trgovacah, zaplienili ju i po- 
hranili u tridesetinskoj kući (domus tricesimalis), koja je bila u gradskoj 
obćini. Glavni sukrivac kriomčarenja bio je Pavao de Zylagh, biskupov 
providnik, zato je i on prvi podigao silnu graju na tridesetara, prizvao 
gradsku obćinu u pomoć, koja mu dala oružanu silu, s kojom je 
provalio u tridesetinsku sgradu, te silom oborivši vrata, oteše zaplie- 
njeno sukno i drugu robu, a tridesetinski novac, koji je ondje bio sa- 
hranjen, pobraše a uz njega i druge tridesetinske stvari, a dva po- 
služnika uhvatiše, koje je rečeni Pavao dao odmah baciti u tamnicu, 
dok su se drugi njihovi sudruzi biegom spasili. Nanesoše tom zgodom 
štete kraljevskoj tridesetari više od 400 for. u zlatu. Doznavši za taj 
izgred vrhovni tridesetar Leonardo Nofvy de Baymoc, prituži se na 
to kralju Sigismundu, moleći ga za pomoć i da se šteta naknadi. Na 
13. septembra odasla kralj iz Budima ukorno pismo gradskoj obćini, 
u kojem, nacrtav rečeni postupak, prebacuje joj, da ona, koja bi po 
pravdi i zakonu morala štititi zemaljske činovnike, još ih i sama pro- 
goni, te joj zapovieda, da svu otetu trgovinu i novac do najmanje 
sitnice povrati tridesetari, a u buduće pako da se na ničiji zahtjev ne 
usudi u takovom poslu pružati oružanu ruku.? 


1 Doc. 373. 
* Doc. 99. 








Tridesetnica. LXXXIX 


——M ——— —À LL —— —— ——— =>. LL 2 











Tridesetari, nešto vec i po zvanju, bijahu ljudi nasilni, pa su 
često prekoračili i djelokrug svoje vlasti. Godine 1437. u utorak na 
2. julija tridesetar Petar naprasnim načinom u samoj tridesetarskoj 
sgradi uhvati i zatvoriti dade gradjanina zagrebačkoga Gjuru zlatara, 
a to bijaše velika povreda gradskih pravah. Ovaj smjeli postupak 
ogorči gradsko zastupstvo, koje smjesta zatraži u bana Matka Talovca 
dozvolu, da tridesetara Petra uhvati i da mu po zakonu sudi. Na to 
ban odredi, da se samo povede iztraga. Drugi dan ili u sriedu pred 
Pavlom de Azthalnok, biskupovim providnikom, i Aleksandrom, grad- 
skim liečnikom i u prisuću dvojice banovih povjerenikah u samoj 
tridesetarskoj sgradi bila je povedena iztraga, iz koje se doznalo, da 
je tridesetar Petar u islinu kriv. Svoju krivnju tridesetar javno prizna, 
te zaprosi oba banova povjerenika, da ga izmire s gradskom obćinom. 
Ovo posredovanje podje za rukom te tridesetar Petar kako pred bano- 
vimi povjerenici tako pred gradskom obćinom prizna se opetovano 
krivcem, zaprosi javno oproštenje, a zadobiv ga obrekao svečano, da 
će sve priepore, što ih je ikada imao s gradskom obćinom, sasvime 
s uma metnuti, da će s gradskim sudcem, prisežnici i svakim poje- 
dinim gradjaninom složno i bratski živjeti.! 

Petrov nasljednik tridesetar Ivan Marati bijaše u istinu strah i 
trepet gradjanah zagrebačkih. Onom sgodom, kada je grad Zagreb iz 
rukuh grofovah celjskih prošao u kraljevske, to kralj Matijaš na pre- 
poruku Ivana Tuza imenuje zagrebačkim tridesetarom rečenoga Ivana 
Maratija. Proti nasilju ovoga čovjeka ulažu na 21. augusta 1465. pred 
kaptolom zagrebačkim dva gradska sudca: Antun sadanji, a Valentin 
bivši, prosvjed u ime ciele obćine, jer je on na Stjepan dan t. j. na 
najveći zagrebački sajam, koji se tada drži ne samo na kaptolskom, 
već i na gradskom trgu, silomice zahtievao od obližnjih plemićkih 
podanikah i vlastele medvedgradske tridesetarsku pristojbu, koju po 
zakonu nisu platiti bili dužni; a kad su mu ju uzkratili, da im je 
zaplienio odielo, oteo koze, volove i drugo blago i razne stvari, a 
tim je tako zastrašio cielu obćinu, da se ni sudac, ni ikoji prisežnik 
ili gradjanin nije usudio izvan gradskih zidinah il gradskoga područja 
slobodno izaći. Da, isti dan, kada je gradski sudac pred kaptolom 
uložio proti njemu prosvjed, da je on osobno došao pred sudca, za- 
prietio mu, da će ga, čim prvu sgodu shodno uhvati, na mjestu ubiti.? 


Priepori sa tridesetari nastajali su vrlo često i odatle, što su 
svojevoljno prekoračivali propisani cjenik za tridesetinu; godine na ime 


1 Doc. 106. 
* Doc. 247. 


XC Oprost od plaćanja maltarine i tridesetine. 


1498. pritužila se gradska obćina kralju Vladislavu, da od ucienjene 
robe više plaća tridesetine, nego li mora, jer da od robe, procienjene 
na sedam for., uzimaju se za tridesetinu dvanaest. Na ovu pritužbu 
naloži na 31. maja kralj tridesetarom Benku Vemeru i Nikoli Zeću, 
da od robe, kada se ucieni, uzimaju samo tridesetinu t. j da od 
30 for. uzmu samo 1 for, pak da se te odredbe strogo i savjestno 
unapred drže.! 

Oprost od plaćanja maltarine i tridesetine. Zlatnom su bullom 
Bele IV. zagrebački trgovci oprošteni bili od plaćanja maltarine i bro- 
darine, kada svojom robom po kraljevini trguju: „Item tributa infra 
regales terminos in nullo loco solvere teneantur*; a drugom poveljom 
njegovom od 23. veljače 1267. oprošteni bijahu i od plaćanja tride- 
setine ,quod ipsi cives nostri infra terminos regni nostri aliquod tri- 
butum, tam in aquis, quam in terris, nec aliquam tricesimam in nullo 
loco solvere teneantur". Nad ovom povlasticom bdili su zagrebački 
trgovci kao na zjenicu svoga oka, te se svakom sgodom, ma im i 
najmanja povreda bila nanešena, pritužili ili kruni ili domaćoj ze- 
maljskoj vlasti i potražili u nje zaštitu. 

U XV. vieku vrlo mnogo imademo dokazah za to. Već g. 1404. 
na 24. aprila nalaže kralj Sigismund svimkolikim svojim kastelanom, 
činovnikom i maltarom, pak i svim plemićem, koji drže malte i bro- 
dove, da se od robe zagrebačkih trgovacah ne usudjuju tražiti nika- 
kove pristojbe, jer u protivnom slučaju neka sami svojoj okorjelosti 
pripišu, ako se bude proti njim bez milosrdja postupalo.? 


God. 1419. na 1. oktobra ban Dionizij de Marchali, na prošnju 
gradske obćine, zapovieda svim maltarom, te županom i podžupanom, 
a naročito zagrebačke i križevačke županije, da se ni pojedince ni 
ukupno ne usudjuje uzimati maltarine od robe zagrebačkih trgovacah.? 


God. 1435. na 8. novembra kralj Sigismund opetovano strogo 
zabranjuje maltarom i podmaltarom, da pod gubitak kraljevske mi- 
losti od robe zagrebačkih trgovacah ne pobiraju maltarine.“ 

Ban Matko Talovac na 16. decembra g. 1435. strogo zabrani 
svim plemićem, koji drže malte, da, ne će li da budu kao krivci 
proti kruni, nikakove maltarine ne smiju tražiti od robe, koju voze 
trgovci zagrebački.5 


1 Doc. 390. 
Doc. 8. 

3 Doc. 27. 
* Doc. 89, 
5 Doc. 92. 





Oprost od plaćanja maltarine i tridesetine. XCI 


— — —— LL. — o 








God. 1449. na 8. maja ban Ulrik Celjski na podlozi povlasticah 
kralja Sigismunda opominje crkvene dostojanstvenike, barune, plemiće 
i sve druge, koji imaju vlast držati malte, da robu zagrebačkih trgo- 
vacah bezplatno puste provažati.! 


Kralj Matijaš pismom od 17. januara 1464. grofici Dori udovi 
Heningovoj, koja uzprkos povlasticah, koje uživaju zagrebački trgovci, 
pobira na svojem posjedu u Stubici maltarinu od njih, zapovieda, da 
od toga odustane.? U isto doba strogo kori grofa Martina Frankopana, 
što u Jastrebarskom i po drugih svojih posiedih pobira od zagre- 
bačkih trgovacah maltarinu, te mu nalaže, da odustane od toga, a što 
je do sada nepravedno pobrao, da ih u tom odšteti.? 


Isti kralj na 24. marta god. 1464. na molbu gradskoga sudca 
Nikole i prisežnika Antuna i Blaža, izaslanikah gradske obćine, na 
podlozi zlatne bulle Bele IV. potvrdjuje iznovice posebnim privile- 
gijem, da su zagrebački trgovci na svih maltah i prievozih oprošteni 
od maltarine i brodarine.* 


Sliedeće godine 1465., kada su se gradski izaslanici: sudac 
Konrad Ravšar i prisežnik Blaž pritužili kralju Matijašu, da kaptol 
zagrebački unatoč kraljevskih povlasticah pobira maltarinu, to mu 
kralj strogo zaprieti, da odustane od toga, jer u protivnom slučaju 
naložit će banu Ivanu Vitovcu, da Zagrebčane banskom vlasti štiti.5 


Hrvatski sabor, sabran na 22. februara g. 1481. u Zagrebu, na 
pritužbu odvjetnika gradske obćine Ivana Požegaja, uzima u svoju 
osobitu zaštitu Zagrebčane i njihovu robu proti plemićem Stjepanu, 
Bernardu, Dujmu, Ivanu i Nikoli Frankopanom; Petru Zrinjskomu, 
Gjuri_Mikuličiću, Gjuri Herendiću, Ivanu Krupaju, Grgi Bradaču, 
Panlušickomu, Mihalju i Tomi Tompam; Ivanu vojvodi Humskomu, 
Bernardu Stočiću, Ivanu Frajlihoviću, Gjuri opatu topuskomu, koji su 
na svojih maltah nezakonito pobirali od Zagrebčanah maltarinu.® 


Godine pako 1482. na 30. marta grozi se kralj Matijaš svim 
plemićem, koji imaju malte, da, ne odustanu li od zahtievanja mal- 
tarine, da će naložiti banu i podbanom, da Zagrebčane i robu im 
svom strogosti zakona štite.7 


Doc. 145. 
Doc. 229. 
Doc. 230. 
. 232. 
Doc. 244. 323. 
Doc. 324. 
Doc. 330. 


aaa & OQ 0 m 
Q 
e 
e 


XCII Oprost od placanja maltarine i tridesetine. 





Iste godine na 11. julija kori isti kralja bana Blaža Magjara, 
što na banskoj malti u Križevcih, te Blaža Baćana, kapetana medved- 
gradskoga, i Petra Bočkaja, što se proti naročitim kraljevskim povla- 
sticam usudjuju zahtievati maltarinu od robe, kojom Zagrebčani trguju, 
te im nalaže, da na svaki način od toga odustanu.! 

Opet se isti kralj na 9. maja 1483. grozi svim plemićem, koji 
imaju malte, da ako budu zahtievali kakovu maltarinu od zagrebačke 
robe, da će naložiti banom il podbanom, da takove malte za krunsko 
dobro posvoje.? 

Iste godine na 17. septembra na tužbu gradske obćine naloži 
ban Matija Gereb podbanom Petru Bočkaju i Ladislavu Rohfiju, da 
ni na banskih maltah a ni na drugih ne smije se pod nikakov način 
pobirati maltarina od robe, kojom zagrebački trgovci trguju." 

Sliedeće godine 1484. na 3. maja zabranjuje kralj Matijaš svim, 
koji maltarinu beru, da ju od Zagrebčanah ne smiju zahtievati; u 
protivnom bo slučaju zaplienit će im malte za krunsko dobro.* 

Iste godine na 4. decembra javlja ban Matija Gereb, da je 
gradska obćina dobila odluku palatina Mihalja Orsaga i kr. sudca 
Stjepana Bathora, kojom su na podlozi mnogih kraljevskih povlasticah 
gradjani zagrebački prosti od maltarine, pa toga radi svim, koji imaju 
malte, obznanjuje, da ako li protiv tomu uzrade, da će im zaplieniti 
malte za krunu.® 

Kralj Vladislav dvojim pismom od 6. i 27. januara 1493. po- 
tvrdjujuci na molbu izaslanikah gradske obćine: Gašpara Kuševića 
sudca, te prisežnika Domka Perovića i notara _ Emerika, povlastice 
svojih predšastnikah, koje govore o oprostu maltarine za robu gra- 
djanah zagrebačkih, zabranjuje svim, koji pobiraju maltarinu, da se 
ne usude tražiti je od Zagrebčanah ; jer inače zaplienit će im malte.® 

God. 1495. na 19. februara opetovano se grozi svim crkvenim 
dostojanstvenikom, barunom i plemićem, ako li budu na svojih 
maltah od Zagrebčanah zahtievali ikakovu maltarinu.* 

Iste godine na 6. septembra prepovieda vojvoda i ban Ivan 
Korvin podbanom Ivanu Gjuli i Bernardu Turocu i svimkolikim ple- 
mićem, da prema povlasticam, koje su dobili gradjani zagrebački, ne 


! Doc. 331. 
* Doc. 333. 
5 Doc. 335. 
* Doc. 336. 
5 Doc. 339. 
$ Doc. 368. 369. 
" Doc. 377. 





Oprost od plaćanja maltarine i tridesetine. Mjere i vaga. — XCIII 


—— ZZ LL. —— —— ———— — — 
— — 





smiju od njih zahtievati nikakove maltarine, a ako ju budu zahtievali, 
Z®plienit će im malte u krunsko dobro;! a to isto opetovno nalaže 
ne samo svojim podbanom Ivanu Gjuli i Stjepanu Bradaču, već i 
svojim kastelanom u Medvedgradu Ladislavu Petehu i Ivanu Horvatu, 
te Ludoviku Kemendskomu, kastelanu u Jastrebarskoj i svim plemićem 
posjednikom, koji imaju malte.? 

Napokon na 28. maja g. 1498. kralj Vladislav zapovieda svim 
plemićem, a naročito Petru Bočkaju Rasinjskomu, da na svojih maltah 
od Zagrebčanah ne usudi se pobirati nikakove maltarine;? a na 24. 
augusta i. g. zabranjuje knezu Bernardinu Frankapanu, da odustane 
od zahtievanja maltarine od zagrebačke robe, koja se doveze u Mo- 
druše; a istoga dana javlja svim crkvenim dostojanstvenikom, veli- 
kašem, grofom, kastelanom, plemićem i njihovim činovnikom, te gra- 
dovom, trgovištam, selom i njihovim upraviteljem, sudcem, vesnikom, 
maltarom i svim, da su Zagrebčani od svoje robe oprošteni od svake 
maltarine, a tko se toj njegovoj zapoviedi ne pokori, naložit će banom 
i podbanom, da ga svom silom na posluh prisile.“ 

O mjerah i vagi. (Vidi I. sv. str. XCIV—XCV.) Obične mjere 
za duljinu bijahu ove: palac (digitus) kao najmanja mjera; šaka 
(palma), četiri prsta uzpored položena; pedalj (spitama), duljina od 
rta palca do rta maloga prsta, kada se prošire prsti; lakat (cu- 
bitus, ulna, brachium); duljina cd ručnoga pregiba do sgloba maloga 
prsta; palica (baculus) i rif (reifo), duljina ravno pružene ruke od 
njezina palca do protivnoga ramena; stopa (pes), šestnaest prsta ili 
četiri šake; korak (passus) t. j. dvie stope i pol. 

Mjere za tlo: najveća mjera bijaše ral (dieta terrae, juger), a 
kao manje bijahu: lakat, pol lakta i četvrtina lakta; prostor sjenokošah 
označivao se kosci (falcastra) t. j. koliko kosac na dan pokositi može. 

Mjere sa sukno i| platno: skupina smotana sukna il platna zvala 
se: balla; inače mjerilo se sukno i platno na palice ili rife i 
na lakte. 

Za žito bijahu: vagani, poluvaganice i četvrtinke (metreta, me- 
treta media, quartale). 

Za vino najveća mjera bijaše tina, po prilici današnjih pet 
hektolitarah, zatim kabal, pol kabla i četvrt kabla (cubulus, medius 
cubulus, quartale cubili) i pint (pinta). 


1 Doc. 380. 
2 Doc. 382. 
5 Doc. 389. 
* Pag. 391. 392. 


XCIV Mjere # vaga. Novac. 


—— —_ E E e; —_ Dj. — M —— 


Za sol bijaše posebna mjera prozvana star. 


Za ulje # vosak bijahu funte (funta, talentum, libra), a Što 
funtah zvalo se cent, a to bijaše za težu najveća mjera. 

Od najmanjih mjerah spominju se: uncije ili dva lota, te polu- 
uncije, četvrtina, osmina itd. uncije. 

Da budu mjere i vage prave, bdilo je gradsko zastupstvo, te 
svaka mjera i vaga, prije nego li ju je vlastnik u prodaji mogao 
upotrebiti, morala se na gradskom magistratu, u koga se čuvao iz- 
vornik mjerah i vagah, izmjeriti, a na pronadjenu pravovaljanom 
udaren bijaše i pečat gradski i gradskoga sudca. 

Zagrebački trgovci bijahu različiti t. j. ili su trgovali jednom 
samo vrsti robe n. pr. suknom, platnom, solju, žitom, pa ih i toga 
radi narod nazivao po robi, kojom su trgovali: suknari, platnari, so- 
lari; ili su prodavali više vrstih t.j. mješovitu robu, takove je narod 
zvao štacunari ili kramari. Često se i po dva trgovca udružila, te 
zajednički trgovala, takova trgovačka udružba bijaše prozvana ,ke- 
tuševina“. 

Zagrebački ,Stacuni^ niti su bili veliki niti ukusni, bijahu bo 
to u zidanih kućah nadvedene izbe sa dvokrilnimi vrati na luk, od 
kojih je jedno krilo sizalo do tla, a drugoga polovina t. j. dolnji dio 
bijaše zidan, a na tom se zidu izlagale u neznatnoj mjeri sve vrsti 
one robe, kojom se u tom dućanu tržilo; a po drvenih kućah jedno- 
stavne razizemne sobe služile su za dućane; a bijaše svršetkom XV. 
vieka malih dućanah uza zid župne crkve sv. Marka. 


U gradskih se zapisnicih XV. vieka često spominje, da su šta- 
cuni okradjeni bili, a najviše za vrieme sajma; u ovih pako spome- 
nicih osim kradje, koju je počinio neki Ladislav, sin Ivana de Zinche, 
kada je po smrti trgovca Friderika (g. 1432.) tajno odnieti dao robe 
u vriednosti do 100 for. a 50 for. uzeo u gotovom novcu,! pripo- 
vjeda se, da je kaptolski sudac Grga stojeći god. 1429. u posadi u 
Popovom turnu, podkopao noćju sa svojom družinom dućan trgovca 
Kristana, te mu ukrao i odnesao svu robu onamo.? 


Novac. Spomenuvši obrt i trgovinu u gradu Zagrebu, reci mi 
je koju i o novcu. U XIII. i XIV. vieku kovan je bio u Hrvatskoj 
(najviše u Zagrebu) poseban novac za Hrvatsku (sv. I. str. XCVI—C). 
U XV. vieku nalazimo doduše kovničare (monetarius) u Zagrebu, na 
primjer godine 1436. utužio je kralju Sigismundu „Leonardus Noffvy 


! Doe. 59. 
3 Doc. 46. 





Novac. XCV 
de Baymocz, tricesimarum et urburarum et cusionis monetarum comes“, 
da su nekoji gradjani zagrebački silomice provalili u državnu tride- 
setaru i počinili ondje štete do 400 for.;! u gradskih pako zapisnicih 
ubilježeno je, da je godine 1446. Friderik Celjski poklonio ,Laurencio 
Sybenburgar aurifabro et monetario“, kuću u gradskoj obćini, koja je 
opustjela, pošto su njezini gospodari, Pavao i Dioniž, zlatari, uskočili 
iz grada; tim bismo nagadjati mogli, da je jošte prve polovine XV. 
vieka bila kovnica novacah u Zagrebu, no da se ipak u njoj nije 
kovao poseban novac ili ,moneta regis pro Sclavonia“, već u obće 
zajednički novac za kraljevine Ugarsku i Hrvatsku. 


U ovih spomenicih biva prvi spomen o novcu godine 1407. u 
namiri, kojom se potvrdjuje gradskoj obćini, da je izplatila državni 
porez: sex florenos pro centum, novos.? God. 1428., kada je gradska 
obćina ustupila Frani mlinaru jedno svoje trsje, dala ga pod uvjet, 
da plaća od njega o berbi: „sexaginta denarios novos, usualis monete 
regalis“.? 

Požunski sabor god. 1430. ustanovio je vriednost novcu ovako: 
da sto većih novo kovanih dinarah vriedi jedan zlatni floren, a od 
manjih dinarah, prozvanih četvrtaci ili kvartini, da se četiri sto uzima 
za floren; dotle pako, dok se dovoljno nakuje većih i manjih dinarah, 
da smije kolati novac prozvan dukat (gjukez), a deset dukatah da 
vriedi jedan veći dinar ili četiri manja.“ 


Uz novac, kovan u Ugarskoj, kolao je jošte u nas i novac kovan 
u Beču „denarii wiennenses“, te ih toga radi i narod prozvao ,beči“. 
Tomu novcu biva prvi spomen godine 1438.5 


Kao nominalni novac u XV. se jošte vieku spominje: marka 
srebra, u koju se brojilo dvie sto dinarah ili be£ah,® vriedila je četiri 
florena u zlatu." Pensam, što bijaše takodjer nominalni novac od četr- 
deset dinarah, neima u ovih spomenicih poslie god. 1438. nikakova 
spomena. 


Četvrt florena prozvan bijaše staronjemačkom rieči „orth“, „or 
thonez".? Ugarski denari prozvani bili su i „solidi*.? 


! Doc. 99 

2 Doc. 13. 

3 Doc. 52. 

* Doc. 57. 

5 Doc. 116. 121 
$ Doc. 158. 

7 Doc. 347. 

® Doc. 195. 385. 
? Ibid, 


XCVI Novac. 





Toliko nam je u ovih spomenicih ubiljeZeno o novcu, koj je u 
XV. vieku kolao po Hrvatskoj. 

Da je XV. vieka bilo ljudih u Zagrebu, koji su srebreni novac 
obrezivanjem oštećivali, svjedoče nam gradski zapisnici, jer kako jur 
spomenuh, bijaše god. 1423. tužen gradskomu magistratu zlatar Kle- 
ment, da obrezuje kraljevske denare, no pošto je samotret prisegnuo, 
da je glede takove potvore nevin, rješen bje od obtužbe. 


























Gradski život i običaji. 

Akoprem u ovih spomenicih vrlo malo ima traga o gradskom 
životu i običajih u XV. vieku, to ipak iz ono nešto oporučnih za- 
pisah, cienika i nekojih gradskih odredbah možemo donekle nacrtati 
kako se živjelo u zagrebačkom Gradcu tečajem XV. vieka. Da se naši 
predji rado zabavljali, premda su živjeli usred borbah, o tom ne 
može biti sumnje; a zabavam bilo je više povodah kao: krštenje i 
sv. potvrda, kod kojih se kumovi smatrali kao rodbinska sveza i kao 
drugi roditelji, a takov sveti odnošaj vriedio je i pred sudom, jer je 
bio i zakon stvoren (1437), da tko bi opsovao svoga kuma ili kumu 
ili povadio oružje na njega ili na nju, da za prvi put plati jednu 
marku globe, za drugi put dvie marke, a za treći, pet marakah; za 
četvrti pako oglobit će ga sasvim i uzeti mu slobodu; a kumove radi 
zabranjenih ljubavnih odnošajah smrću su kaznili. — Osim toga bilo 
je zabavah prigodom crkvenih proštenjah, godovnih danah, a naročito 
u obrtnih bratovštinah na godove svetacah cehovskih zaštitnikah, vjen- 
čanja, kod sagradjenja kućah ili prodaje posjedah, kod kojih se ,al- 
domaš“ pio, te napokon poklade sa svojimi maškarami, koje bijahu 
višeputa povodom krvavih izgredah. Kod svih pomenutih sgadah 
obilno se jelo a i pilo ne samo domaće vino i pivo, već i inostrano 
vino, osobito južno sladko t. J. malvazija. — Ove zabave bijahu skop- 
čane i sa plesom i to uz svirku sviračah (fistulatores); uz tanac bilo 
je kadkada i Jakrdijaških predstavah (joculatores) a da lakrdija bude 
podpunija, imadjahu za to i posebno odielo. 

Dvie su pako osobite zabave bile i to: na Ivanje ili 24. juna 
palio se na gradski trošak na trgu sv. Marka ogroman „kries“, koj 
su il Gračanci ili zvonari sv. Marka načiniti i paliti morali. U XV. 
vieku počelo se oko toga kriesa upravo pomamno plesati i to tako, 
da su mnogi kao bez duha popadali na zemlju; (a taj je ples uz do- 
maći kries unešen bio iz Njemačke, gdje su ga zvali: Johannestanz); 
a uz to na taj dan gostilo je gradsko zastupstvo u viećnici odličnu go- 
spodu i gospodje, na kojoj gostbi uz domaća jela i pila i poslasticah 

7 


XCVIII Gradski život i običaji. 
bilo je i južnoga voća, kao: grozdjića, narandjah, smokavah itd. — 
Druga zabava bijaše igra obojadisanimi jaji ili ,pisanicami*, kojom 
se ne samo djeca, već i stariji zabavljali, a izvodila se ovako: igrač 
uzeo bi pisanicu u ruku i stisnuo ju tako, da joj se samo bok vidio, 
dočim bi drugi igrač bokom svoje pisanice u bok njegove pisanice 
tuckao, čija se natukla, izgubio ju i morao ju dati onomu, čija je 
ciela ostala. Ova se igra zvala ,tucanje s jaji“ (concussio ovorum), 
a bila je u XIV. jošte vieku tako osobitom, da su se po njoj brojili i 
dani; u XV. pako vieku, ako je ova igra i ostala, ali nisu dane više 
po njoj brojili; igrala se pako na vazmeni ponedjeljak. 

Za igre u toliko znamo, da neke bijahu dozvoljene, kao stre- 
lanje u nišan (ad signa sagitare) ili mačevanje, koje često odabrahu 
radi zabave i vježbe, pa se ipak takova zabava mogla koj put i tužno 
svršiti. Nekoje igre bijahu zabranjene kao igra kartami na dasku (ludus 
ad tabulam); ova bo hazardna igra donešena iz Francezke preko Nje- 
mačke u Hrvatsku igrala se na znatne novčane svote kartami na 
dasku, a zvala se: ,naši-vaši“. 

Bogataši u svojih palačah i zidanih kućah dakako da su raz- 
košno živjeli, dočim gradjani u svojih najviše drvenih kućah u koliko 
su premogli, a napokon siromasi, a naročito kmetovi, živjeli su siro- 
tinjski u svojih kolibah (casalia); dočim su prvi imali srebreno, a 
često i pozlaćeno stolno posudje, rabili su imućniji gradjani po- 
sudje od kositra i od stakla, a siromašniji od lončarske radnje ili 
drveno. Isto tako i odjelo na bogataših bilo je ili od damaska ili od 
grimiza ili finoga kolinskoga sukna i krznom podstavljeno, nosili su 
gradjani od prostijega sukna te od crnoga i bieloga darovca. 

To isto vriedi i za pokućtvo, koje bijaše u bogataših fine rez- 
barske radnje, kao klupi i stolice a i te bijahu kožom obšivene ili sa- 
govi pokrivene (copeturae, bancalia, lectisternia), dočim u gradjanah 
stolarske radnje ili bojadisano ili jednostavno; to isto valja i za nakite 
kao: prstenje i ženske ovratnike (legibula). 

Od oružja, koje se u XV. vieku rabilo, spominju se: sablje, ma- 
čevi, bodeži (bicceli), štitovi, strelice u tulovih,. lukovi, buzdovani 
(cambuca, clavi ferrei) štitovi i kacige. Barutom, koji je u .XV. već 
vieku i u Zagrebu u porabi bio, ne znamo je li se služili pojedinci, 
već ga samo ili gradska ili kaptolska vlast rabila za vremena napa- 
daja ili obrane nabijajuć njim lumbarde i velike puške na utvrdah. 

Napokon spomenuti mi je, da ni gradjani na zagrebačkom Gradcu 
ne bijahu u to doba prosti od sujevjerstva. 


- 


* -9-————— 








Biskupska i kaptolska oblast. 


Na lievoj obali potoka Medveščaka i uzduž nje prema sjeveru 
prostirala se oblast zagrebačkoga kaptola. Ovo mu zemljište poklonio 
utemeljitelj biskupije kralj Ladislav, a u nj spadala je kaptolska ulica 
(današnji Kaptol) sa velikim ribnjakom prema iztoku, te obćina novo- 
veška do posjeda plemicah mirogojskih; biskupska pako oblast opet 
na lievoj obali Medveščaka obsizala je prema jugo-iztoku prastari 
Zagreb ili današnju Lašku ulicu sa područjem. 

U prvom svezku ovih spomenikah (str. CVI—CLII) opisao sam 
prošlost ove jedne i druge oblasti počam od utemeljenja biskupije do 
svršetka XIV. vieka, a sada mi ju nacrtati kakova je bila u XV. vieku. 

Utordjivanje kaptola. U zagrebačkoj gradskoj obćini bio je do- 
zvolio već Bela IV. godine 1247. kaptolu zagrebačkomu, da na sje- 
vernom rtu gradske utvrde sagradi čvrstu kulu, kamo će se za vre- 
mena neprijateljskih nasrtajah moći zakloniti kanonici i ondje po- 
hraniti i svoju i crkvenu imovinu. Ova kula sa pripadajućom zidanom 
ogradom, kako jur spomenuh, zvala se „Popov turen“. Ali kaptol; 
t. j onaj dio grada Zagreba, koji leži na lievoj obali potoka Medve- 
ščaka, nije bio do polovine XIV. vieka ničim ogradjen. Istom tada 
počeli su i to mjesto kanonici utvrdjivati, ali ne zidom, već drvenom 
ogradom, koja je već g. 1387. podpuno svršena bila. U Sigismundovu 
na ime nalogu, kojim na i. marta g. 1387. nalaže banu Ladislavu 
Lužničkomu, da pošto je vjerojatno doznao, da ban Ivaniša s vranskim 
priorom Ivanom Paližnom i veliki vojvoda bosanski Hrvoja sakupiv 
silnu vojsku kreću proti Zagrebu, a buduć da je kaptol učvršćen i 
opasan jamom i čvrstom drvenom ogradom, a pust je, jer su mnogi 
buntovnici kanonici odsutni, toga radi lasno je buntovnoj vojsci za- 
posjesti ga, a sbudne li se to, prieti cieloj kraljevini velika nesreća, 
a gradskoj utvrdi očevidna propast; za to zapovieda gradjanom pod 
kaznu veleizdaje, da smjesta poteku na kaptol i da njegovu drvenu 
ogradu sasvim razvale uzevši svukoliku gradjevinu za sebe. Ne ima 
sumnje, da je ovaj kraljev nalog i bio izvršen, a tako i opet kaptol 


ostao neutvrdjen. 
* 


C Ütvrdjivanje kaptola. 

O novom utvrdjivanju kaptola nije se ozbiljno mislilo sve do 
godine 1469. Ove godine i to u subotu poslije Mihölja probudila je 
u kasno noćno doba stanovničtvo zagrebačko užasna vika i vapaj u 
pomoć, koju dizahu seljaci i plemići, što su s onkraj Save pobjegli 
u Zagreb i plačući pripoviedali, da su Turci provalili i spalili im 
sela i kuće, što se je vidjelo i po strašnoj vatri, koja se je iz Za- 
greba razabirala, a bjegunci rekoše jošte, da su Turci nakani pre- 
broditi Savu i naročito orobiti kaptol i stolnu crkvu. U tolikoj smutnji 
i strahu od groznog neprijatelja prestade ona mržnja medju obćinom 
gradskom zagrebačkom i kaptolom, te gradjani otvoriše vrata svoje 
tvrdje i primiše kanonike i stanovnike kaptolske strane i spremiše se 
na uzajamni odpor. Ovoga straha oslobodila ih je rieka Sava, koja 
je od silne kiše, što je bila pala u Kranjskoj, kroz noć tako nabujala, 
da je počela poplavljati zagrebačko polje i cielo Posavje i tako je 
prisilila Turke, da su morali odustati od navale na Zagreb.! 

To bijaše povod, da je kaptol zagrebački tvrdo odlučio utvrditi 
čvrstim zidom i kulami i kaptolsku ulicu i stolnu crkvu. Izmolivši 
radi toga i privolu kralja Matijaša (17. novembra 1469.)? jer bez 
privole kraljevske nisu se smjele dizati u kraljevini nove tvrdjave, 
dao se kaptol na utvrdjivanje. Taj je posao u početku često zapinjao, 
pa da se pospješi, s toga na 6. srpnja god. 1473. zaključi kaptolsko 
vieće: da se utvrdjivanje kaptola revnije nastavi, da se izaberu po- 
sebni kapetani, kojim će biti dužnost nadzirati gradnju; za tim, da 
je dužan svaki kanonik, bio on prisutan ili odsutan, na zapovied kape- 
tanovu pošiljati na radnju utvrdjivanja svoje kmetove, a kada oni 
budu radili ili gradili, da ih il osobno ili po svojem zamjeniku nad- 
ziru i gone ih na brži rad. Napokon, da svaki kmet, koliko ima vo- 
lovah, toliko će morati dovezti vozovah šibja ili fašinah, oni pako 
kmeti, koji ne imaju tegleće marhe, morat će šibje sjeći, naklađati na 
kola i nasipe graditi, kako im kapetani nalože; koji pak od kanonikah 
propusti to učiniti il osobno il po zamjeniku, platit će globu od 
a for. u zlatu." 


Ovim zaključkom počelo je utvrdjivanje znatno napredovati, a 
uza to poskrbio se i kaptol za potrebito oružie za obranu, te ga i 
dobavio, jer na 17. augusta i. g. razdieljene su bile medju kanonike 
34 velike puške ili ručne lumbarde.* 


1 Doc. 264. 265. 
2 Doc. 266. 
8 Doc, 289. 
* Doc, 290. 








ma 





Ütvrdjivanje kaptola. Ulica Opatovina. CI 


Kako se čini, bijaše već godine 1476. kaptol bar sa zapadne 
strane učvršćen zidom, ali su toj mladoj utvrdi veoma pogibeljne bile 
kolibe cistercitskih kmetovah busenjem pokrivene, koje se prostirahu 
pod zidom kaptolske tvrdje na lievoj obali potoka Medveščaka, s toga, 
jer bi Turci, ako provale u Zagreb i nasrnu na kaptol, mogli te kolibe 
zapaliti, pa bi tim lasno postradati mogla i kaptolska tvrdja. Ovu 
temeljitu molbu usliša kralj, te na 14. jula 1476. strogo naloži cister- 
citskomu opatu, da ove drvene kolibe svojih kmetovah dade srušiti, 
a kmete preseli u kaptolsku ivrdju; ne učini li toga, da će naložiti 
banu ili podbanom, da ih oni dadu srušiti.! 

Prigodom utvrdjivanja kapiola bilo je sa strane gradske obćine 
mnogo zaprekah i uznemirivanje radnikah u tom napornom poslu. Već 
mjeseca aprila 1476. obiedio je kaptol zagrebački gradsku obćinu, a 
naročito sudca Blaža Tota i gradjane Blaža Nemeta, Ivana Soldinarića, 
Hanžića, Ivana Pazara, Antuna Klokočkoga, Valentića, Lovru Šporara, 
Stjepana Platnara, Dominika Perovića, Dioniža Šipčića, Korena, Štefa- 
nića, Marka Mesaroša, Mihalja, sina Valentinova, Blaža Steničkoga, 
Antuna krojača, Iliju zvonoljevca, Pavla Zabu, Radaja, Pavla zlatara, 
Petra stolara, Kelca, Klementa postolara, Dominika i Blaža varge, i 
Hanža remenara i neke još gradjane, da kada je pod zidom kaptolske 
utvrde dao kopati kaptol ogroman jarak i u nj napušćavao vodu iz 
potoka Medveščaka radi veće obrane iste tvrdje, da su rečeni ob- 
tuženici ne samo smetali kaptolske radnike u tom poslu, već da su 
mnoge od njih pohvatali i utamničili. Po nalogu kraljevu, izdanom 
početkom svibnja i. g. naloženo bješe kaptolu čazmanskomu, da re- 
čeni krivci t. j. Blaž sudac s petdesetoricom gradjanah prisegne, da 
toga nisu počinili. I doista na a7. augusta pred čazmanskim kaptolom 
prisegne sudac Blaž s petdesetoricom gradjanah, da su nevini u tom, 
što ih kaptol tuZio.? 

God. 1478. na 15. semptembra zaključi kaptol glede onih ne- 
marnih i odsutnih kanonikah u straženju kaptolske tvrdje, da kada 
im odredjeni za to od kaptola činovnik odredi dnevnu il noćnu stražu, 
da mu se bezodvlačno pokore; tko bi se ustručavao, za prvi prkos 
plati for. globe, za drugi gubi diobu onogodišnju, a za treći lišava 
se predija; a tako da je kažnjen i onaj, koji bi ga zagovarao.* 

Ulica Opatovina. Badava utvrdio bi se kaptol, ako u toj tvrdji 
ne bude ljudih, koji bi ju za vrieme obsade mogli braniti, pa s toga 
zamoli kaptol biskupa Osvalda, da mu dozvoli u toj tvrdji naseliti i 


1 Doc. 301. 
3 Doc. 304. 
® Doc. 317. 


CII Ulica Opatovina. ' 
svjetovnjake. Na 20. kolovoza 1476. odazvao se biskup Osvaldo ovoj 
kaptolskoj molbi. U uvodu ove biskupove dozvole crta se tadanje 
tužno stanje kraljevine Hrvatske u ovih riečih: ,kađa promišljavamo, 
i kada se u pojedinih časovih i trenutcih sjećamo blaZenih i sretnih 
onih vremenah, u kojih su živjeli prevriedni predšastnici naši, biskupi 
zagrebački, pa kada sravnimo ista s našom dobom i sadanjimi dani, 
u kojih prekukavno i sa strahom u toliko samo životarimo, da jedva 
odisati možemo, neizrecivo se moramo čuditi; pa ako bismo i voljni 
bili o ovom ili o onom iole samo spomenuti, rieč bi nam zapela u 
grlu, jer kolika je opreka medju istokom i zapadom, medju svjetlom 
i tminom, tolika je medju ovom i onom dobom. S toga neka ne bude 
nikomu zazorno, ako ne možemo sliediti stopah predšastnikah naših 
ni gledom na nas same, a ni u upravi nam podčinjenib, obazremo li 
se na domaće i nutarnje ili izvanjske nepogode i protivštine, usljed 
kojih je slavno ovo kraljevstvo sasvim  potlaceno i uništeno, tad tko 
iole zdrave pameti mogao bi nas ukoriti, da kada je ponestalo starih 
običajah, da se, hoćeš ne ćeš, moramo služiti novijimi, koji su prema 
današnjemu vieku. Premda su nam domaće nepogode tako tegotne, 
da njihovu pritisku jedva možemo odoljeti, ipak nas jače ubada pre- 
gorki onaj žalac, bjesnoća na ime turska, kojom je ovo kraljevstvo 
s veće već strane poplienjeno i opustošeno, da, kojemu prieti i posve- 
mašnja propast. Ovih indi neprijateljah križa Hristova i nezasitnih 
zvierih tolika je bjesnoća, da mi, koji smo izpred njihove čeljusti i 
to u neznatnom broju, božjom milosti jošte poštedjeni, naslućujući 
s trepetom skoru svoju propast, od koje nas jedino milost božja, a 
uz nju čvrste utvrde i kule osloboditi i sačuvati mogu.“ — Toga radi, 
kako je jur prije dozvolio bio kaptolu, da smije graditi tvrdju, to 
mu i sada dozvoljuje, da ju može naseliti ljudmi svjetovnjaci i sveće- 
nici, koji bi ju za vremena obsade mogli braniti, ,jer sam si zamku 
stavlja, tko sagradivši tvrdju ne obskrbi ju valjano obranom“, te od- 
redjuje, da novi Ovi stanovnici budu pokorni kaptolu, kako su mu 
na podlozi kraljevskih darovnicah podložni i drugi njegovi podanici, 
a ni sam biskup, ni njegovi nasljednici ni njihovi činovnici, da u tom 
ni najmanje ne smetaju kaptola.! 

Na podlozi ove biskupove dozvole počeo je kaptol odmjerivati 
i označevati prostor, na kojem će novi naseljenici kuće sagraditi, ali 
u tom naišao je u samih svojih članovih na znatan odpor, jer se 
mnogi uztručavahu il od svoga dvora il od svoga vrta išto u tu svrhu 
odstupiti; toga radi na 18. augusta g. 1477. stvori kaptol ovaj zakon: 


1 Doc. 302. 








Ulica Opatovina. CIII 


da svaki onaj kanonik, koji se uzprotivi, da mu se od dvora ili od 
vrta oduzme potrebito zemljište za novu naseobinu, da je bezodvlačno 
lišen kanoničkih dohodakah i udružbe, te će se smatrati kao bun- 
tovnik, krivorotnik i izdajica domovine.! 

Naseljenikom nove ove ulice, koja je i posebnu obćinu sastav- 
ljala, valjalo je propisati i zakone, a to je učinio kaptol, kao njezin 
zaštitnik i gospodar, na 2. januara g. 1478. U utemeljiteljnoj izpravi, 
pošto je ocrtao tužno onodobno stanje naše domovine, izvržene turskim 
provalam, koje ih prisililo da nastoje o svojoj obrani, pa da su i toga 
radi i u kralja Matijaša i u biskupa Osvalda dobili dozvolu, da mogu 
kaptol učvrstiti i u jednom dielu te utvrde naseliti svjetovnjake obrane 
radi, prema onoj izreci: „jaoh samcu, jer kada padne, ne ima nikoga 
da ga digne“, to su i oni odielili jedan dio svoga zemljišta na kap- 
tolu, počevši od dvora, koji je nekoč sagradio arcidjakon katedralni 
Dimitar, a sada je vlastničtvo Lucije, udove mesara Blaža, a odavde 
iduć prema sjeveru do vrta franjevačkoga samostana, širokim putem, 
što dieli kanoničke dvore od kućah novih gradjanah, odredivši da 
svaka gradjanska kuća ima u širini petnaest lakatah, a duljina da joj 
seže do samoga zida rečene utvrde, ali tako, da su kanonici dužni 
plotom obgraditi svoje vrtove, koji su uz taj javni put ili ulicu. 
Označivši tako obseg te nove obćine, propisali su joj i zakone, kojimi 
se mora upravljati. Ponajprije svake godine na Gjurgjevo i to prije 
podne, da izaberu obćinari četiri čestita prisežnika izmedju sebe, a 
ovi da isti dan prije objeda izaberu sudca, koji će sudac i njim i 
njihovim stanarom suditi s rečena dva il tri prisežnika u gradjanskih 
i karnih prekršajih. U zločinih pako, kao: ubojstvu, razbojstvu, kradji, 
paležu, izdajstvu i nevjeri, sudit će isti sa kaptolskim sudcem ali u 
prisuću ciele obćine, i to svake sriede u tjednu, na koliko nije ze- 
maljskim zakonom zabranjeno u taj dan suditi. Jošte da u gradjanskih 
i karnih prekršajih, bude li važan uzrok, može svatko, nezadovoljan 
obćinskim sudom, prizvati na kaptolski sud ; no, ako koji obćinar 1u- 
kavštinom htjedne mimoići obćinski sud, lii ako li po izrečenoj već 
osudi obćinskoga sudca prizove na kaptol, a taj pronadje, da je ob- 
Ćinski sudac pravo sudio ili da je lukavštinom prizvano bilo na kap- 
tolsko sudište, to će kaptol takovoga prizivača odaslati na obćinski 
sud i da plati dvadeset i četiri dinara globe obćinskomu sudcu. Od 
sudbenih globah, da obćinski sudac ima dva diela, a treći prisežnici. 
U globah za zločine, da kaptolski sudac ima polovinu, a drugu po- 
lovinu obćinski sudac s prisežnici. Dozvoljava se jošte, da obćinari 
za života i na samrtnom času mogu razpolagati svojom pokretnom 

! Doc. 307. 


CIV Ulica Opatovina. 


imovinom po volji; a nekretnine kao kuće i grunte, da ni za života 
ni na samrti ne smiju ostaviti onim, koji su izvan ove obćine, a niti 
su voljni naseliti se u nju, a navlaš ne smiju ih ostaviti protivnikom 
ili neprijateljem kaptolskim; a crkvam, samostanom i u druge bogo- 
ljubne svrhe oporučiti mogu samo novčanu vriednost kućah, ali same 
kuće podnipošto. Umre li obćinar ne načinivši oporuke, da ga nasliede 
rodjaci obojega spola sve do trećega koljena; ne bude li ih imao, da 
se imovina umrloga podieli u troje, jedan dio da je za dušu pokojni- 
kovu, drugi kaptolu, da njim po volji razpolaže, a treći da se dade 
u obćinsku korist. U onom slučaju, kazni li se koji obćinar smrću 
radi zločina, ili uteče prije osuđe, da mu imovinu zapliene kaptolski 
i obćinski sudac, te uzevši obzir na potomčad i dužnu pristojbu 
jednomu i drugomu sudcu i drugim okolnostim, kaptol će njom raz- 
polagati kako pronadje za najshodnije. Rani li koji obćinar u prisuću 
sudca znatno koga, da plati 12 for. ranjenomu, a isto toliko sudcu, 
a sudac da ga pritvori dotle, dok izplati globu ili dok dađe dovoljno 
jamstvo, da će za 15 danah podmiriti. Učini li to, ako nije sudac 
prisutan, a vjerodostojnimi se svjedoci dokaže, da plati istu globu- 
Pijusne li tko koga, il iztuče i neznatno rani, bilo to pred sudcem 
il ne bilo, a svjedoci se dokaže, da plati za modricu onomu, ako je 
čestita glasa, 5 for. u zlatu a pet sudcu, inače samo forint, a toliko 
sudcu. Priepori glede pogrdah i psovkah, bili oni učinjeni pred sudcem 
il ne bili, da se razpravljaju na obćinskom sudu, i u presudi, da se 
obzir uzme osoba uvriedjenoga, je li čestita glasa ili ne. Ostale manje 
prestupke sudit će sudac po svojoj uvidjavnosti. Pozvan obćinar na 
sud, ne dodje li na prvi poziv, da plati sudcu za osam danah osam 
dinarah; ne dodje li na drugi poziv, da plati 12 dinarah, a ne dodje 
li i na treći, da plati 20 dinarah, osim ako svoje nedošašće valjano 
izpriča. Bude li tko pozvan jednim odrješitim pozivom, smatra se kao 
da bi tri puta zvan bio, pa ne dodje li na taj odrješiti poziv, platit 
će globu, kao da bi tri puta zvan bio. U ostalih sudbenih postupcih 
da se drže zemaljskoga zakona i običaja. Bude li obćinar osudjen da 
plati dug il globu, a obreče rok u koji će izplatiti, a ne sumnja se 
o njemu da bi utekao, ne smije se zatvoriti, već da položi jamstvo, 
da će do urečena roka podmiriti. Ako prodje rok, a on ne zadovolji 
dužnosti, ne ima li toliko gibive il negibive imovine, kojom bi se 
dužnosti moglo zadovoljiti, da ga slobodno pritvore; učini li suđac 
proti toj odredbi, ima pravo zatvorenik podići tužbu na njega. Da 
pako rečeni obćinari za tolike njim izkazane blagodati zahvalni budu, 
zahtieva kaptol, da ga priznavaju gospodarom, da u čuvanju i obrani 
ove tvrdje i osobno i sa svojimi stanari budu na službu. Kaptol se 





Ulica Opatovina. CV 


odriče svakoga gospodstva nad obćinari, a tako isto zabranjuje i svo- 
jemu sudcu, ali zahtieva, da ih obćinari vaviek poštuju; sluči li se, 
da uvriedi il opsuje obćinara koji kanonik il kaptolski sudac, a ob- 
ćinar se prituži kaptolu, pa se pronadje da je tužba istinita, tužitelju 
će se dati zadovoljština. Da rečeni obćinari spokojno mogu živjeti, to 
prepovieda kaptol, da ih kanonička služinčad niti ne vriedja niti psuje ; 
sluči li se, da koji kanonički sluga počini u obćini umorstvo il opsuje 
obćinara, a obćina krivca uhvati, da mu prema izgredu i slobodno 
sudi i kazni. Ne može li takovoga slugu uhvatiti u obćini, jer po- 
činivši zločin, utekao je, da ga slobodno hvata na kaptolu (ulici), a 
nipošto ne u crkvi, dvorovih kanoničkih ili prebendarskih, a gospodar 
takovoga sluge, da pridrži njegovu imovinu il zasluženu plaću, dok 
ne odredi kaptol, kako će njom razpraviti. U manjih stvarih, a na- 
ročito glede duga, dužan je svaki kanonik za svoga slugu obćinaru, 
ako mu se prituži, po pravici udovoljiti; ne učini li toga, to kaptol 
pridržaje za sebe pravo tako o kanoniku gospodaru, kako i o njegovu 
slugi shodna odrediti. Napokon da će u ime priznanja kaptolskoga 
vlastničtva u toj obćini poslije 16 godinah, kako im je to zajamčeno, 
plaćat o novoj godini svaki obćinar od cieloga kućišta jednu petinu 
forinta u tekućem novcu, a više se nikada ne će zahtievati. Na po- 
sljedku pošto je kaptol naumio u tom obsegu odieliti i više zemljišta, 
da se na njemu otvore nove ulice i nasele u njih novi stanovnici, 
kada to učini, to i za te nove obćinare da vriedi taj zakon i da 
s ovom jur postojećom obćinom sačinjavaju jednu cjelinu pod jednim 
obćinskim sudcem.! . 

God. 1478. na 17. februara zaključi kaptol u svojoj sjednici, 
da svaki kanonik il osobno il po svojih kmetih sagradi u Opatovini 
dvie kuće a svi ukupno i viećnicu i da je to do Martinja gotovo. 
Tko bi prkosio, gubi predij i diobu o novoj godini. Gradivo za kuće 
da se sječe u kaptolskih šumah.? 


U isto doba, kada se zagrebački kaptol počeo učvršćivati proti 
nasrtaju turskom, i biskup Osvaldo da od neprijateljske provale sa- 
čuva biskupski grad, dao je oko njega, a naročito na južnoj strani 
(jer ga s iztoka štitio ribnjak) podići visoki nasip izkopavši pred njim 
duboki jarak. Ovo doznajemo iz pritužbe zagrebačkih Dominikanah, 
kada su god. 1473. zamolili papu Siksta IV., da se iz laškouličkoga 
samostana sv. Nikole preseliti smiju na zagrebački Gradac do kapele 
sv. Katarine, navedši uz druge razloge i taj: ,što je biskup utvrdjujuć 


1 Doc. 309. 
* Doc. 311. 


CVI Život i običaji u kaptolu zagrebačkom. Naimenovanje kanonikak. 
svoj grad radi turske provale, onaj put, kojim se ravno i lasno do- 
lazilo u njihovu crkvu, sasvim razvalio i uništio.! 


Život i običaji u kaptolu zagrebačkom. O utemeljenju kaptola 
zagrebačkoga, njegovom razvitku i uredjenju, o životu i običajih počevši 
od osnutka biskupije (1093.) do svršetka XIV. vieka progovorio sam 
u I. svez. ovih spomenikah (str. CIX—CXXXIV), a sada ću nacrtati 
njegovu prošlost u XV. vieku. 


Naimenovanje kanonikah. Do svršetka XIV. vieka zagrebačke ka- 
nonike imenovali su ili domaći biskupi, ili ugarski kraljevi, a često 
i rimska stolica, u XV. pako vieku ne nalazimo primjera, da bi papa 
koga postavio kanonikom zagrebačkim. U tom se vieku tim pravom 
služili samo domaći biskupi a i kraljevi ugarski „auctoritate juris 
patronatus regii^. U onom razdobju XV. vieka (1433—1465), kada 
je, kako ćemo brzo doznati, nastao priepor medju raznimi kandidati 
za stolicu biskupije zagrebačke, grofovi Celjski dovinuvši se u Hr- 
vatskoj silne vlasti i premoći, a naročito Friderik i Ulrik (1436 — 1456), 
koji su prisvojili za se i naslov pokroviteljah zagrebačkoga episko- 
pata (tutor et advocatus ecclesie zagrabiensis), namještahu za kanonike 
svoje ljude, a i tudjince Slovence i Niemce, koja je naimenovanja i 
sam kralj Vladislav Posthumus g. 1453. zakonitimi priznao i odobrio.* 
Takovim se načinom napunio kaptol ljudmi raznih narodnostih, razli- 
čite ćudi, a često i nesposobnimi, što je bilo na uštrb ugledu i zvanju 
ovoga častnoga sbora. Da se sačuva čast ovoga uglednoga tiela u 
biskupiji, to je kralj Matijaš (jer je još trajala borba raznih preten- 
dentah za zagrebačku biskupsku stolicu) na 24. maja god. 1462., slu- 
žeći se svojim patronatskim pravom, ovlastio biskupa varadinskoga 
Ivana Viteza iz Sredne, da on izpražnjena mjesta zagrebačkih kano- 
nikah podjeljuje osobam sposobnim i zaslužnim, te ujedno naložio 
kaptolu zagrebačkomu, da samo onoga ustoli, koga rečeni biskup 


! Doc. 285. 


* Nos Ladislaus dei gracia Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. rex, 
Austrieque et Stirie dux, necnon marchio Moravie etc. Memorie commendamus per 
presentes, quod nos universas collaciones quorumlibet beneficiorum in ecclesiis: 
cathedrali zagrabiensi aut collegiata chasmensi per fideles nostros, illustres principes, 
dominos Fridericum et Vlricum Cilie, Ortemburge, Segorieque comites ac regni 
Slavonie banos, hactenus quibuscumque personis factas, ratas et gratas habendo, 
presentibusque approbando et ratificando eisdem auctoritate nostri jurispatronatus, 
regium consensum nostrum prebuimus ymmo prebemus pariter et astensum presen- 
cium litterarum nostrarum vigore et testimonio mediante. Datum W yenne feria sexta 
proxima post festum beati Georgii martiris. Anno domini millesimo quadringente- 
simo quinquagesimo tercio. Regni nostri anno tredecimo. 

Act. Cap. Ant. fasc. 9I. nr. 24. j 








Natmenovanje kanonikah. Kaptol pod zaštitom krune. CVII 


imenuje, jer da će svakoga, tko bi mimo njegova naimenovanja 
ustoljen bio, smatrati nezakonitim.! — Da su svršetkom jošte XV. 
vieka i biskupi zagrebački uživali prava imenovati kanonike, neka 
nam služi za dokaz 10, što je na 9. aprila 1499. biskup Osvaldo Tuz 
zagrebačku prepozituru s kanonikatom podielio svomu bratu Alfonzu, 
i naložio kaptolu, da ga ustoli? — Jedan samo poznat nam je slučaj, 
da je kaptol (oko 1466.) uz prkos tomu, što je kralj Matijaš arcidja- 
konat gorički podielio kanoniku Martinu, tu čast podao kanoniku Di- 
mitru; ali je toga radi pao kaptol i u nemilost kraljevu, koji mu taj 
postupak istom na silne molbe velikašah jedva oprostio.? 


Tim jer je kralj Ladislav utemeljivši biskupiju zagrebačku (sv. I. 
str. I—IV. CVII—CIX), a uz nju i stolni kaptol, koga je takodjer 
posjedi obilato nadario, postadoše kraljevi ugarski patroni zagrebač- 
koga kaptola, koji je i toga radi, kada mu se kakova nepravda činila, 
tražio u krune, kao u svoga patrona, zaštitu. — Vrlo je znamenita 
glede toga predstavka kaptola zagrebačkoga, podnesena kralju Mati- 
jašu (oko 1470.), u kojoj nacrtavši trošno stanje stolne crkve i biede, 
koje trpi što mu se posjedi otimlju, desetina uzkraćuje a kanonici 
progone, preporno ga moli, da mu svojom kraljevskom patronatskom 
vlasti u pomoć priteče.* — Na pritužbu kaptola zapovjedi 20. aprila 
g. 1464. kralj Matijaš banom Emeriku Zapolji i Nikoli Iločkomu, da 
kaptol i njegove podanike u prastarih njihovih pravih, povlasticah i 
posjedih štite proti svakomu napadaču i progonitelju.® — Isti kralj, 
kada mu se god. 1471. pritužio kaptol zagrebački, da se po njihovih 
i prebendarskih dvorovih i zaselcih često smještava vojska, koja pro- 
lazi mimo Zagreba, a da im tim i mnogo štete nanosi, prepovieda 
banom i kraljevinskim kapetanom, da se ne usude, ako kaptol ne 
dozvoli, nastanjivati vojske po njihovih dvorovih i posjedih; a na 
1. oktobra i. g. pošto bi opetovano prepoviedio banovom Blažu Ma- 
gjaru i Damjanu Horvatu, da neukonačivaju vojske po kaptolskih 
dvorovih, to ih kori jošte, što su na kaptolski posjed Toplice kod 
Varaždina nameinuli uz prkos kaptolskih sloboštinah neki izvanredni 
namet, a prigodom njegova utjerivanja, što su njihovi vojnici ubili 
ondje do dvadeset kmetah.® — Matijašev nezakoniti sin, vojvoda i ban 
Ivan Korvin, nalaže g. 1491. banu Ladislavu Egervaru. te podbanom, 


! Doc. 224 
* Doc. 393. 
3 Doc. 249. 
* Doc. 319. 
5 Doc. 233. 
* Doc. 268. 270. 


CVIII Borba o stolici biskupije zagrebačke. 


i Antunu Poku medvedgradskomu kastelanu i kapetanom zagrebačkoga 
Gradca, da štujuć svetu uspomenu njegova otca, koji je kaptolu za- 
grebačkomu osobito naklon bio, da ga i oni štite u svih njegovih 
sloboštinah i pravih.! — Spram ove visoke kraljevske zaštite bijaše 
kaptol zahvalnošću vezan, stojeći vazda pripravan kruni na službu. 
Kada je god. 1486. naložio kralj Matijaš stubičkomu plemiću Grgi, 
da u kraljevini Hrvatskoj iztražuje solne rude, zapovjedio je kaptolu, 
da mu u pripomoć šalje svoje ljude i propitkuje svoje kmete za 
takove rude, a što dozna, da rečenoga iztraživaoca Grgu obaviesti.? 


Ali je i bilo slučajevah, da je kaptol sa svojim patronom došao 
u sukob, a to je bilo najviše u onom razdobju XV. vieka, kada se 
razni pretendenti otimali za stolicu biskupije zagrebačke. O tom 
scienim, da je potrebno nešto obširnije progovoriti. 


Po smrti biskupa Ivana Albena bijaše stolica biskupije zagre- 
bačke prazna podpunih sedam godinah t. j od godine 1433—1440. 
Povod, zašto je tako dugo neposjednutom bila, nije nam poznat, no 
nagadjamo, bilo, pošto je u to doba razsipnošću dvora državna bla- 
gajna osiromašila, pak joj dobro došao prihod tako izdašne biskupije ; 
bilo pak, što je vjerojatnije, što se i razni pretendenti borili za nju, 
te je teZko bilo pronaći, koji bi medju premci najbolje dolikovao. 

Da se ovomu prieporu na put stane, papa Eugenij IV. na molbu 
i predlog kaptola svršetkom srpnja g. 1440. imenova biskupom za- 
grebačkim Benedikta de Zolio, kanonika i kathedralnoga arcidjakona 
u kaptolu zagrebačkom. Ovim imenovanjem nije priepor prestao, da- 
pače on je jošte postao žešći, a uzvitlaše ga možni tada moslavinski 
plemići Čupori, nastojeći da tu stolicu zasjedne jedan član te obitelji 
na ime Dimitrija Čupor, biskup kninski. Uz Čupore pristadoše i gro- 
fovi Celjski, a njihovim poticanjem i sam kralj Vladislav Poljski. 


U koliko se u kaptolu radilo o tom, da se biskup Benedikt 
održi na stolici zagrebačkoj, tim se jače rečeni plemići dizali, da ga 
obore. Samoga kralja u klimavih onih odnošajih, u kojih se tada na- 
lazila Ugarska i Hrvatska, bijaše vrlo lasno na svoju ruku dobiti, 
s toga on početkom godine 1443. naloži kaptolu pod kaznu ,gubitka 
glave, izgona i zapliene svih dobarah“, da se ne ima pokoravati bi- 
skupu Benediktu. Ovoj strogoj zapoviedi pokorio se napokon kaptol, 
te je uzkratio svomu biskupu dužnu poslušnost, na što Benedikto udari 
cieli kaptol crkvenim interdiktom i zatvori im stolnu crkvu. — Pošto 
se medjutim približavale vazmene svetkovine, da se one dostojno pro- 


! Doe. 359. 
* Doc. 341. 











Borba o stolici biskupije zagrebačke. CIX 





slave, obratio se kaptol na papina legata kardinala sv. Sabine, na- 
crtavši mu u molbi, da njihov neposluh spram biskupa nije svoje- 
voljan, već da ih na to prisilio kralj strogim svojim nalogom, ali 
oni da su voljni pokoriti se biskupu. Prema tomu naloži legat opatu 
zagrebačkih Cistercitah, da skine s kaptola biskupov interdikt, no pod 
taj uvjet, da se tečajem četrdeset danah kanonici s biskupom izmire; 
ne učine li toga, da ih opat udari novim interdiktom.! 

Ovim se, kako nam se čini, prva bura na biskupa Benedikta 
ponješto smirila (jer je i skoro iza toga i sam kralj Vladislav Poljski 
zaglavio u bitci kod Varne g. 1444.), ali ne za dugo. Silni Cupori 
(od kojih je početkom druge desetine XV. vieka jedan član i banovao) 
svakako nastojahu, da stolicu biskupije zagrebačke zaposjedne njihov 
rodjak kninski biskup Dimitrija. Da se ovo postigne, upotrebiše sva 
sredstva, kojimi napokon izposlovaše, da je papa Eugen IV. (nešto 
prije svoje smrti T 23. februara 1477.) Benedikta sa zagrebačke sto- 
lice premjestio na kninsku, a Dimitra Cupora sa kninske stolice na 
zagrebačku. 

Dimitar se Čupor zaputio na to u Rim, da se pokloni novoiza- 
branomu papi Nikoli V, a da poluči od njega potvrđu svoga naime- 
novanja, spomenuo mu, da je na to premještenje drage volje pristao 
kaptol zagrebački, što da je i pismeno očitovao pokojnomu papi Eu- 
genu IV. Kada je o tom stignuo glas u Zagreb, kaptol se vrlo uz- 
bunio, te na 20. maja sastavi i odašalje u Rim pismo, kojim javlja 
papi, da on za Dimitra Čupora nikakove privole nije izdao, a nadje 
li se kakova njegova privola medju spisi pokojnoga pape, da je lažna, 
jer da kaptol pozna svoga biskupa Benedikta kao čovjeka učena i za- 
služna i vrlo sposobna za upravu biskupije, pak moli papu, da za 
ljubav božju pridrži Benedikta na zagrebačkoj biskupskoj stolici.? 

Ovu smjernu i istinitu molbu uvaži Nikola V. te na 6. oktobra 
naloži Ivanu kardinalu djakonu sv. Angjela, inače svomu legatu za 
Ugarsku, da u njegovo ime prepoviedi biskupu Dimitru Čuporu, da 
se ne usudi zasjesti biskupske stolice. Ne posluhne li ga, da upotrebi 
proti njemu crkvene kazne. 

S ovoga papina naloga uzvitlala se podpuna hajka za Dimitra 
Čupora proti biskupu Benediktu, kojoj se na čelo stavio Ivan Hunjad, 
gubernator kraljevinah Ugarske i Hrvatske, s ugarskim episkopatom, 
grofovi Celjskimi i Čupori, te su otimanjem crkvenih dobarah, pro- 
gonom pristašah Benediktovih, napokon prisilili ga, da je na to pre- 
mještenje i sam pristao i podpisao ga pred javnim notarom. 

2 Doc. 137. 

* Doc, 142. 


CX Borba o stolici biskupije zagrebačke. 


Kakove i kolike li bijahu spletke proti biskupu Benediktu i 
kakov se pritisak činio ma rimski dvor, da namjesti Dimitra Čupora 
na zagrebačku stolicu, to se najjasnije razabire iz papina pisma, koje 
na 30. aprila 1451. posla rečenomu svomu legatu kardinalu djakonu 
Ivanu. U toj poslanici spominje papa, kako mu je davno prije na- 
ložio bio, da biskupa Benedikta ostavi u Zagrebu, a kninskomu bi- 
skupu Dimitru da pod prietnjom crkvenih kaznah prepovjedi zasjesti 
stolicu biskupije zagrebačke, a taj njegov nalog da je legat i izvršio 
bio; nu pošto je tečajem vremena stiglo na rimsku stolicu iz Hrvatske 
i Ugarske mnogo pisamah, tužbah i predstavakah kako od biskupah, 
tako od plemićah, a naročito od gubernatora kraljevinah Ivana Hu- 
njada, u kojih se medju ostalimi spominje i to, da su grofovi Celjski 
silom oteli neke posjede i gradove crkve zagrebačke, a tim da je 
biskupija mnogo štetovala, no da su isti grofovi skloni sve oteto 
vratiti, pristane li papa na to, da se Dimitar Čupor s kninske stolice 
premjesti na zagrebačku, a biskup Benedikt sa zagrebačke na kninsku. 
Papa, da je dugo vremena oklievao, da, što više i pismeno opominjao 
grofove Celjske, da oteto vrate, ali niti oni niti drugi plemići do sada 
upravo baš ništa nisu vratili. Kako su ga izviestili jošte i nadbiskup 
ostrogonski i biskup vacki, koji se osobno o tom biskupskom pitanju 
i prieporu bavio u Zagrebu, da su posjedi i gradovi crkve zagrebačke 
istoj baš radi biskupa Benedikta oteti, da biskupija s njega danomice 
propada, a pošto je jošte doznao i to, da je napokon i sam Benedikt 
pristao na to premještenje, koje bi crkvi zagrebačkoj tim u prilog 
bilo, to posavjetovavši se sa kardinali, nalaže legatu, nadbiskupu ko- 
ločkomu te biskupu pečujskomu i vackomu, da Dimitra Čupora ustole 
na zagrebačkoj stolici, a Benedikta sa zagrebačke premjeste na kninsku. 
Uzprotivi li se on tomu, da upotrebe sve moguće crkvene kazne. 

I papin legat i rečeni ugarski biskupi odvažno se stavili na to 
da biskupa Benedikta maknu, a da ustole Dimitra Čupora. No protiva 
toga snažno se opro i sam Benedikt i oba kaptola: zagrebački i čaz- 
manski sa svećenstvom i mnogimi svjetovnjaci, a napokon i sami 
grofovi Celjski, koji zavadivši se s nasilnimi Čupori, pristupiše stranci 
Benediktovoj. Čuvši za to papa Nikola V., često je neposlušne opo- 
minjao, da se njegovoj odredbi pokore, no pošto njegove opomene 
ništa nisu koristile, naložio je svomu legatu i nekojim ugarskim bi- 
skupom, da neposlušne udare interdiktom i ekskomunikacijom, koji 
su i taj papin nalog izvršili. Ali pošto se s te crkvene kazne narod 
uzrujao i uzbunio, pa se je i bojati bilo, da ovo premještenje ne bi 
prošlo bez krvoprolića, to je papa, da tomu predusretne, ustanovio, da 
Benedikt ostane dotle u Zagrebu, a Dimitar u Kninu, dok on shodno 











Borba o stolici biskupije zagrebačke, CXI 


ne odredi, a uz to na 11. decembra 1451. naložio je krškomu biskupu 
i cistercitskomu opatu u Landstrassu, da s biskupa Benedikta, zagre- 
bačkoga kaptola i svećenstva skinu crkveni interdikt, a svjetovnjake 
da rieše ekskomunikacije. 

Ne dugo iza toga ili svršetkom g. 1453. ili početkom g. 1454. 
umrie zagrebački biskup Benedikt. 

Beneđiktovom smrću izpražnjenu stolicu biskupije zagrebačke 
namieni papa njitranskomu biskupu Tomi de Dabrence; ali Dimitar 
Čupor poduprt ugarskom vladom i svojim rodom, nije ju htio tako 
lasno napustiti, a grof Ulrik Celjski, koji bijaše na vrhuncu moći u 
Hrvatskoj, živući s Čupori u zavadi, da Dimitrove težnje osujeti, 
predloži papi Nikoli V. nekoga Slovenca Baltasara Motschiedla, žup- 
nika sv. Petra u Radojevicah (Radmansdorf) uz preporuku, da će za 
njegova biskupovanja zagrebačka biskupija silno procvasti. 

U kaptolu je zagrebačkom poznato bilo, da je papa Nikola V. 
zagrebačku biskupsku stolicu namienio njitranskomu biskupu Tomi, 
ali silnomu uplivu grofovah Celjskih ne samo da nije podlegao, već 
se i tako nizko snizio, da je pod prietnjom izključenja i lišenja pre- 
dijah sklopio u unutarnjoj sakristiji stolne crkve i svečanu zavjeru 
za rečenoga Baltasara,! koji tim jošte većma poduprt preuze u svoje 
ruke biskupska imanja. Ovim postupkom naniela se biskupu Tomi 
velika šteta, a pošto je medjutim umro papa Nikola V. (24. marta 
god. 1455.), to on njegovu nasljedniku Klementu III. prijavi, što je 
Baltasar počinio i zamoli ga za pomoć. Prema tomu zapovjedi papa 
biskupu pečujskomu Andriji, da iztraži što je na stvari i Tomu da 
uvede u dobra i ujedno da mu izruči i duhovnu pastvu. Ali kada 
je Andrija htio to izvršiti, silno mu se opro i Baltasar i kaptol, s toga 
i Baltasara i kaptol udari crkvenim interdiktom; a ovi se obratili na 
kardinala Ivana, papina legata u Ugarskoj, koji skine s njih rečeni 
interdikt, te je opet Baltasar i nadalje mirno uživao biskupske do- 
hodke na štetu Tominu. Ovo sve bijaše javljeno papi, koji na 23. 
marta g. 1456. naloži rečenomu svomu legatu, da proti Baltasaru i 
kaptolu što strože postupa, da, i crkvenimi kaznami, a ne budu li 
one koristile, da upotrebi i svjetovnu silu. 


U ovu se borbu uplete opet poznati nam kninski biskup Di- 
mitar Čupor, tvrdeći na podlozi pečatnicah Eugena IV. i Nikole V., 
da je on jedini zakoniti biskup zagrebački. Saznavši papa Kalisto III. 
o tom nedostojnom prieporu, odpisa na 21. maja 1457. svojim le- 
gatom u Ugarskoj rečenomu kardinalu djakonu Ivanu i Dionižu kardi- 


1 Doc. 181. 


CXII Borba o stolici biskupije zagrebačke. 





nalu sv. Ciriaka, da akoprem župnik Baltasar i svojim spletkarenjem 
i uplivom Ulrika Celjskoga nastoja zasjesti stolicu biskupije zagre- 
bačke; a Dimitar Čupor opet na temelju bullah Eugena IV. i Nikole V., 
koje je on dobio na lukavi način, svimi mogućimi sredstvi teži ta- 
kodjer za tim, te obojica prieče zakonitomu biskupu Tomi, da ne 
može zasjesti zagrebačke biskupske stolice, to papa svojom apostolskom 
vlasti potvrdjuje i javno priznaje jedinoga Tomu zakonitim biskupom, 
a Dimitru i Baltasaru pod crkvenim izobćenjem zapovieda, da se toga 
okane, te nalaže rečenim legatom, da Tomu ustole u Zagrebu i da 
mu uruče duševnu i svjetovnu upravu ove biskupije. 

Sada istom, kada su papini legati htjeli provesti taj njegov nalog, 
digle se stranke, i da to preprieče, poslale su u Rim svoje izaslanike, 
koji su u pape i sbora kardinalskoga svaka svoga kandidata što to- 
plije preporučivale kao najsposobnijega i najželjenijega. Prema tomu 
naloži (prema svršetku g. 1457.) papa rečenomu svomu legatu kardi- 
nalu Ivanu, da točno prouči opet priepor medju Tomom, Dimitrom 
i Baltasarom, pak da se za jednoga od ove trojice odluči, i da ga u 
ime rimske stolice proglasi zakonitim biskupom i kao takovoga ustoli, 
upotrebiv za to sva zakonita sredstva. 

Za dugotrajne ove borbe o stolici biskupije zagrebačke naravna 
je stvar, da su se stranke zamrzivši se medjusobno i progonile, s toga 
se i rečenomu legatu kardinalu Ivanu nije htjelo riešiti ovaj priepor, 
te je ostao neriešen jošte iza smrti pape Kalista IIL, kojega nasljednik 
Pio II. na 30. decembra 1460. naloži opeta rečenomu legatu kardinalu 
Ivanu i kardinalu Dionižu i biskupu čanadskomu, da rieše već jednom 
medju Tomom, Dimitrom i Baltasarom taj mnogogodišnji priepor, te 
jednoga izmedju njih proglase biskupom zagrebačkim i tomu da u 
ime rimske stolice izruče duhovnu i svjetovnu upravu biskupije. 

Kada je i ovaj nalog ostao bezuspješan, to ga sam papa rieši 
na 13. januara g. 1463. evo ovako: pošto je po smrti zagrebačkoga 
biskupa Benedikta njegov predšastnik Nikola V. Tomu de Dabrence, 
tadanjega biskupa njitranskoga, imenovao biskupom zagrebačkim, a 
pošto usljed spletkah biskupa Dimitra Cupora i nekoga Baltasara 
stolicu iste biskupije nije mogao zasjesti, te crkva zagrebačka lišena 
zakonitoga pastira mnogo da je trpila, a i sada trpi, to on Tomu 
prenosi na netom izpražnjenu biskupiju njitransku, ali pod taj uvjet, 
ako li se tečajem jedne godine ne povrati njitranskomu episkopatu 
mirno uživanje Njitre i ostalih založenih gradovah i zaselakah itd., 
da tada slobodno prodje na zagrebačku stolicu, i da ovdje u ime 
vrhovnoga poglavara crkve upravlja njom kao jedini pravi i zakoniti 
biskup. 





o a — nu 


Povlastice sagrebackoga kaptola. CXIII 

Otišav Tomo na njitransku stolicu, pošto se nakon danoga mu 
roka na zagrebačku stolicu nije niti povratio niti je bio nakan vratiti 
se, to papa Pavao II. (nasljednik Pija IL) na 14. juna 1465. imenuje 
Dimitra Čupora biskupom zagrebačkim.! Tako se napokon svršio taj 
mnogogodišnji spor o biskupiji zagrebačkoj, s kojega je kaptol zagre- 
bački mnogo i mnogo trpio. 

Osim u kralja, kao patrona, tražio je kaptol zaštitu i u više 
crkovne vlasti n. pr. god. 1435. obratio se na koncil basilejski priča- 
jući mu, kako se kaptolska dobra otimlju, a kanonici napastuju. A 
pošto im je vrlo tegotno utjecati se za svaku stvar u Rim, mole 
koncil, da shodno u toj stvari odredi; to je koncil ovlastio biskupa 
pečujskoga, ie opata zagrebačkih Cistercitah i opata bečkoga, da u 
ime najviše crkvene vlasti rješavaju svaku kaptolsku tužbu i shodno 
odrede.? 

Pokraj više zaštite da se uzčuvaju kaptolska prava i sam se 
kaptol kao tielo složno brinuo, dapače i zavjerio se, da će jednodušno 
braniti svoje sloboštine. Kada je oko godine 1460. komarnički arci- 
djakon u koločkoga nadbiskupa izposlovao, da je poslao u Zagreb 
nekoga Roberta, da u njegovo ime izabere kaptolskoga vikara; da se 
ovo kaptolsko pravo obrani, to se kanonici prisegom zavjerili i tu 
zavjeru podpisali, da će se jednodušno boriti protiva toga.* G. 1464. 
na 21. oktobra sabrani se u unutarnjoj sakristiji kanonici jednoglasno 
odluče za odmazdu (poena talionis) t. j. uglaviše, kada li kaptol koga 
svoga sučlana radi povrede kaptolskih pravah kazni, da se istom 
kaznom pedepše i svaki onaj, koji bi se za krivca zauzeo.* Kada je 
iste godine na 17. augusta kaptol izabrao kanonika Dimitra za kap- 
tolskoga vikara, to se morao pismeno obvezati, da će u svih, a oso- 
bito u težih stvarih pitati savjeta u kanonikah, pa kako oni odrede, 
onako će on izvršiti. Zatraže li, da se te časti odrekne, da će ju s 
mjesta položiti; da se svojom vlasti ne će spram njim služiti i bez 
njihove privolje nikoga kazniti.® 

Od ostalih pravah, koja su uživali kanonici, bilo je i pravo 
oporučivanja t. j. da svojom kretnom il nekretnom imovinom, ste- 
čenom ili prištednjom dohodka crkvene nadarbine ili drugim zako- 
nitim putem, može svaki na samrtnom času razpolagati po volji. Ovu 
prastaru povlasticu, koju im udielio biskup Stjepan II. godine 1237., 


! Theiner. Mon. Hung. vol. II. 
* Doc. 88. 

3 Doc. 216. 

* Doc. 236. 

5 Doc. 235. 


CXIV Povlastice sagrebačkoga kaptola. 








dao je kaptol potvrdjivati i od njegovih nasljednikah Antuna, Ivana 
i Pavla, a god. 1402. potvrdio ju i biskup Eberhard Alben, prido- 
davši joj, da pošto su nedavno (u decembru 1396.) gradjani zagre- 
bački nasrnuvši na kaptol mnoge kanoničke dvorove popalili, to da 
svakomu onomu kanoniku, koji sagradi novi dvor, da sé' isti procieni, 
a polovinu od te procjene da plati dotičnomu onaj kanonik, koji taj 
dvor nasliedi bilo za života ili po smrti onoga, koji ga je sagradio ; 
dozvoljava jošte, da rodjaci i služinčad svakoga umrloga kanonika 
mjesec jošte danah po njegovoj smrti mogu stanovati u dvoru, i za 
to vrieme da im se davaju i dohodci, koji bi pripadali pokojniku za 
taj mjesec.! — Ovu istu povlasticu potvrdio je kaptolu na 1. januara 
g. 1446. i biskup Benedikt.? 

Kada je na 20. augusta g. 1476. biskup Osvaldo dozvolio kap- 
tolu, da se obzida i novimi naseljenici ojača, O oporučnih kanoničkih 
odredbah ustanovio je ovako: pošto se žalostno uvjerio do sada, da 
kanonici i kaptolski dostojanstvenici od svoje ostavštine ili nikada ili 
riedko kada stolnoj crkvi, kojom blagodati živu, ni toliko nisu ostavili, 
da bi se nješto bar upotrebiti moglo, da se nabavi il popravi crk- 
veno ruho, dA i mnogih, kada su umrli ne načinivši oporuke, ostav- 
ština se bezdušno razgrabila i to tako, da nije ništa ostalo, što bi se 
moglo namieniti za dušu pokojnikovu; dapače da su i sluge i vje- 
rovnici radi neizplaćene plaće ili duga ostali praznih rukuh; da se 
indi tomu predusretne, to prosudivši zrelo stvar, odredjuje za kano- 
ničke dvorove, koji u ostalom spadaju pod biskupsku kolaturu, a do 
sada su bili zlo upravljani, dapače zapušteni, da oni kanonici, koji bi 
ih ili popravili ili od temelja i mjestimice sagradili ili dogradili, da 
se odaberu u kaptolu četiri člana, koje će označiti ili sam biskup, ili 
u njegovu odsuću kaptol, a te će i zapriseći, da će oni savjestno pro- 
cjenjivati vriednost popravakah, a tom procjenom da može onaj, koji 
je dvor sagradio ili popravio, razpolagati ili za života ili na samrtnom 
Casu, ili ako se u drugi dvor preseli ili se odrekne kanonikata, to 
ostaviti za dušu i za popravak crkve. Umre li takov kanonik, koji je 
na ime popravio il sagradio dvor, a ne ostavi nikakova imutka da 
se vjerovnici ili sluge mogu naplatiti, tada neka se od svote, za koju 
je takov popravljeni ili sagradjeni dvor procienjen, od te procjene 
najprije namire vjerovnici i sluge, a preostatak da se uloži za dušu 
mu i za popravak crkve. Mogu li se pako iz pokojnikove ostavštine 
podpuno izplatiti vjerovnici i sluge, to se pripadajuća mu procjena 


! Doc. 6. 
* Doc. 141. 








Povlastice zagrebačkoga kaptola. CXV 


dvora cjelokupno neka uloži u crkvene potrebe. Umre li koji kanonik 
ne načinivši oporuke, da svakako više spomenuta četvorica prociene 
trošak, koji je imao, što je dvor ili popravio ili sagradio, a tada da 
se dieli, kako je rečeno. — Hoće i zapovieda pod prokletstvom, da 
svaki novi Kanonik, dobio on dvor od biskupa ili, kad je biskupska 
stolica izpražnjena, od kaptola, prije nego udje u dvor, mora platiti 
na ruke obskrbnikah stolne crkve procjenu onoga dvora. Ako je tako 
siromašan, da je odmah izplatiti ne bi mogao, da mu kaptol odredi 
rok za izplatu bilo za jednu, a najviše za dvie godine. Tko bi se pak 
uselio u dvor ne moleći ga ni u biskupa ni u kaptola i ne položivši 
procjene dvora, da je s mjesta izobćen, mora se izseliti iz dvora, li- 
šava se kanoničke časti i gubi dohodke dotle, dok ne zadovolji re- 
čenoj dužnosti; a kada zadovoli, mora i biskupa i kaptol moliti za 
oproštenje i da mu se dvor udieli. Napokon onaj, koji podpuno iz- 
plati procjenu dvora i useli se u nj, pa ostavi li ga u onako dobrom 
stanju, kako ga je primio, može cielom uplaćenom pristojbom dvora 
razpolagati na samrti; ostavi li dvor trošniji, nego li ga primio, to 
ce moći onolikom samo svotom razpolagati, za koliku bude procie- 
njena tadanja vriednost dvora. Toga radi strogo nalaže kaptolu, da 
bdije, da se ova njegova odredba u buduće strogo obdržava i da ju 
kaptol u svoj zakonik uvrsti.! — Najveća procjena kanoničkih dvorah 
iznosila je 45 for., a najmanja 4 for. 

Uz prava i sloboštine, koja je kaptol zagrebački dobio od svoga 
patrona ugarskih kraljevah i domaćih biskupah, kojih je izvornike 
čuvao u svom arhivu, imao je on jošte i poseban zakonik, t. j. sbirku 
ustanovah i odredabah, koje je sam stvorio, što gledom na svoj 
udruZni život, što opet kao vlastelin spram svojih podanikah. U ko- 
liko nam je poznato, prvobitni takov sbornik zakonah i odredabah 
sastavljen bi godine 1334., nu taj se nije sačuvao do danas, jer ga 
je zamienio izpravljeni i popunjeni drugotni sbornik prozvan ,album 
capitulare", koji je godine 1350—1352. sastavio kanonik Ivan, arci- 
djakon gorički. Tečajem vremena, a uplivom raznih okolnostih, povrh 
toga zakonika stvarao je kaptol ili nove ustanove ili postojeće jur 
mienjao i prilagodjivao ih duhu vremena, koja je upisavao u posebnu 
knjigu prozvanu „rubrum capitulare ili liber rubeus“. Takovih se 
novih ustanovah s vremenom više sabralo, te je nastala nužda, da se 
opet uredi i sastavi novi sbornik zakonah i običajah, po kojih bi se 
kaptol u buduće upravljao. Da se takovoj novoj sbirci dade i potvrda 
vrhovne crkvene vlasti, to se godine 1487. obratio na papu Inno- 


1 Doc. 302. 


CXVI Kaptol kao vjerodostojno mjesto, 


centa VIII. moleći ga, da mu dozvoli nekoje stare zakone promieniti, 
a nove pridati, što je i papa posebnim pismom na 7. aprila dozvolio 
mu.! Tom se medju tim dozvolom, u koliko nam je poznato, kaptol 
nije poslužio, u toliko na ime, da nije krom postojećega staroga sbor- 
nika sastavio drugi novi sbornik. 

Veoma važna služba, koju je vršio kaptol zagrebački spram 
narodu, bijaše 

mjesto vjerodostojnosti (locus credibilis). Akoprem je tečajem XV. 
vieka bio u Zagrebu liep broj javnih bilježnikah (notarii publici), 
pred kojimi bi se kao opunovlaštenici papinskimi ili kraljevskimi 
sklapali ugovori, činili vjerodostojni prepisi važnih izpravah, razvodi 
medjah, zapisi, oporuke itd., to je ipak kaptol, koji počevši od svoga 
osnutka bijaše vjerodostojnim mjestom, tečajem XV. vieka kao takovo 
silno djelovao. Već ovi nam spomenici pružaju za to sijaset primjerah, 
a da se vidi raznolikost takova djelovanja, to ih evo spominjem: 

God. 1401. pred kaptolom izaslanici gradske obćine prosvjeduju 
proti tomu, što je kralj Sigismund njezine posjede Hrašće i Petrovinu 
darovao susjedgradskomu vlastelinstvu.? — God. 1417. kaptol kao 
vjerodostojno mjesto izdaje gradskoj obćini u ovjerovljenu prepisu 
privilegij kralja Sigismunda o gradskih sloboStinah.? — God. 1424. 
opet gradskoj obćini izdaje kaptol prepis pisma bana Hermana Celj- 
skoga O njezinoj parnici s Mihaljem, sinom Petra krznara.* — G. 1426. 
izaslanici gradske obćine opetovano prosvjeduju, što je kralj Sigis- 
mund poklonio susjedgradskomu vlastelinstvu njezine posjede Hrašće 
i Petrovinu.® — God. 1432. pred kaptolom izaslanici gradske obćine 
sklapaju nagodu sa čazmanskim kanonikom kantorom Tomom radi 
otete robe i novca nakon smrti gradjanina i trgovca Friderika.$ — 
God. 1436. izaslanikom gradske obćine, pošto se kaptol vjerodostojno 
uputio, da je gradska obćina nešto od državnoga nameta platila, i 
da joj je zaostatak oprošten, izdaje javnu svjedolbu.? — God. 1441. 
Gjuro, pop, uručuje pred kaptolom jedno gradjansko zemljište u Novoj 
vesi, koje je oltaru sv. Magdalene u stolnoj crkvi oporučio Konstantin, 
biskup rofnanski? — God. 1450. nalaže ban Friderik Celjski kaptolu, 
da vlastelina susjedgradskoga Heninga pozove pred banski sud radi 


1 Doc. 343. 
* Doc. 3. 

® Doc. 25. 
* Doc. 39. 
5 Doc. 43. 
® Doc. 59. 
7 Doc. 94. 
3 Doc. 132. 











Kaptol kao vjerodostojno mjesto. CXVII 


pravde, koju je vodio sa gradskom obćinom.! — Iste godine pred 
kaptolom prosvjeduje gradski izaslanik proti Heningu susjedgradskomu, 
što zahtieva maltarinu od zagrebačkih trgovacah.? — Godine 1451. 
gjurgjevački kastelan Martin Cipsar priznaje pred kaptolom, da mu 
je gradska obćina podpuno izplatila svotu za prodanu joj kuću i 
zemljista.? — God. 1452. Nikola sa Beloslovca priznaje pred kap- 
tolom, da mu je gradska obćina povratila založena joj gruntovna 
pisma.“ — God. 1455. kada je gradska obćina krivca Petra Gundica 
uz jamčevinu pustila iz zatvora, njegovi jamci pred kaptolom izjavljuju, 
na koje su se uvjete gradskoj obćini obvezali? — God. 1458. iza- 
slanici gradske obćine izjavljuju, kakova im je nasilja počinio medved- 
gradski kastelan Bogavec Milaković — God. 1458. u kaptola dade 
gradska obćina za sebe prepisati nalog kralja Matijaša banu Ivanu 
Vitovcu, gdje mu zapovieda, da štiti obćinu u njezinih sloboštinah.? 
— Iste godine izdaje kaptol gradskoj obćini u vjerodostojnom prepisu 
nalog kralja Vladislava, kojim je uvela u posjedovanje kraljeva no- 
tara Ivana sa Gradca.? — Iste godine gradska obćina pred kaptolom 
prosvjeduje proti Nikoli zlataru, koji je prezreo gradsko sudište.? — 
God. 1461. dade gradska obćina u kaptola za sebe prepisati točku 
sloboštinah, koje joj je udielio kralj Sigismund.!9? — God. 1465. iza- 
slanici gradske obćine prosvjeduju pred kaptolom proti kr. tridesetaru 
Ivanu Maratiju, koji je uvriedio obćinu.!! — God. 1470. gradski sudac 
zabranjuje pred kaptolom, da Božjakovinski podanici ne smiju prodati 
ni utući ni jednoga komada marhe, što su ju oteli gradjanom zagre- 
bačkim.!? — God. 1473. gradska obćina dade u kaptola prepisati 
povlasticu kralja Matijaša, kojom ju oprašta od plaćanja kunovine i 
izvanrednoga nameta.!? — God. 1487. kraljevski sud naloži kapiolu, 
da obćinu zagrebačkoga Gradca uvede u dosudjeni joj posjed Hrašće.!t 
— God. 1488. križevačka županija moli kaptol, da samostan zagre- 


! Doc. 153. 156. 
* Doc. 155 
* Doc. 158. 
* Doc. 163. 
5 Doc, 182. 
* Doc. 197. 
7 Doc. 199. 
5 Doc. 200, 
® Doc. 205. 
10 Doc. 218. 
11 Doc. 247. 
12 Doc. 267. 
15 Doc. 292. 
1* Doc. 345. 


CXVIII Kaptol kao vjerodostojno mjesto. Kaptolski pečat. 


bačkih Dominikanah uvede u posjed Stupnika, koji mu je oteo okićki 
plemić Ivan Horvat; taj nalog god. 1491. izdade kaptol u ovjerov- 
ljenom prepisu rečenomu samostanu.! — God. 1492. ban Ladislav 
Egervarski moli kaptol, da kapeli sv. Duha uruči oteta joj četiri kmetska 
selišta, i da ju uvede u njihov posjed, što je kaptol i izvriio.? — 
Napokon godine 1497. na molbu gradske obćine kaptol zagrebački u 
ovjerovljenom prepisu daje istoj pismo kralja Vladislava, kojim se 
Ivan Korvin proglasuje banom i vojvodom slavonskim. 

Izprave, koje je izdavao kaptol zagrebački kao vjerodostojno 
mjesto, podkrepljivao je svojim: 

pečatom. Prastari kaptolski pečat zamienio je po nalogu biskupa 
Kazota god. 1323. novi pečat, kojim se služio sve do godine 1371., 
kada mu opet kralj Ljudevit I. označio novi pečat, kojim se služio u 
XV. vieku i dalje. Pečat je ovaj duguljast, a u njemu urezan je lik 
sjedeće i okrunjene majke božje držeće sinčića na ruci, pred kojom 
kleči okrunjeni kralj Stjepan te joj žrtvuje crkvu sa dva zvonika. Oko 
njega pako teče napis: S(igillum) CAPITVLI - ECCLESIE - ZAGRA- 
BIENSIS t. j. pečat kaptola crkve zagrebačke. 

Kaptolski pečat čuvao je od starine kanonik lektor, kasnije jedan 
svjestniji kanonik, koga je sam kaptol izabrao; a biskup Kazoti od- 
redi, da taj pečat čuva sedam kanonikah, koji se starošću i čašću 
odlikuju. Pečat se čuvao u nutarnjoj sakristiji u škrinjici zapečaćenoj 
sa sedam pečatah kanonikah čuvarah, pak kada je trebalo pečatiti koju 
izpravu, došli bi čuvari pečata, te polomili pečate na škrinjici, -iz- 
vadili kaptolski pečat, podpečatili njim pisma i izprave, a tada ga 
opet sahranili u škrinjicu, koju su svojimi pečati zapečatili. 

Ovaj se običaj o čuvanju pečata tečajem XV. vieka promienio, 
što se škrinjica, u kojoj se čuvao pečat, nije više zapečaćivala, već 
ju zatvarali dvjema ili trima ključima, a svaki su ključ zasebice čuvali 
pojedini kanonici, prozvani čuvari ključevah (claves sigilli habent). 
O takovih čuvarih ključevah odredi kaptol godine 1483., da svaki 
čuvar, koji prigodom pečatanja ne bi donio ključa sa sobom, mora 
platiti na ruke kanonika kustosa jedan for. globe, a propusti li kustos 
utjerati tu globu, da taj forint sam mora podmiriti. Kanonik čuvar 
ključa mora pod istom globom, prije nego li kamo odputuje, ključ 
od pečata uručiti kojemu sučlanu, i ujedno javiti kanoniku lektoru il 
njegovu zamjeniku, u koga je ključ ostavio.“ 


! Doc. 347. 357. 

* Doc. 363. 364. 379.. 
* Doc. 388. 

* Doc. 332. 





‚om 


Kaptolski pecat. Kaptolski notari, CXIX 


Za prepisivanje i pečaćenje izpravah, koje je izdavao kaptol kao 
vjerodosiojno mjesto, plaćala se novčana pristojba i to bezobzirce od 
svake četrdeset dinarah, koji se novac dielio jednako medju sve ka- 
nonike, koji bi takovu pečatanju prisustvovali, a povrh toga za trošak 
pečata (n. pr. vosak) davalo se kanoniku lektoru i kustosu za svaki 
viseći pečat dvanaest dinarah; a kad se pečat udarao samo na hrbat 
izprave ili na njoj pod nju, tada šest dinarah; od običnih pisamah 
plaćalo se samo tri dinara. — Godine 1458. na 12. aprila zaključi 
kaptol, da i oni kanonici, koji težkom bolešću prepriečeni ne mogu 
biti kod pečatanja, da imadu isto toliki dio u diobi pečatne pristojbe, 
koliki i prisutni.! 

Zapriseženi kaptolski notar podastirao bi listine za pečaćenje, 
ali pokle je prije primio pečatnu pristojbu. Strogo se je takodjer 
pazilo na to, da se ne podpečate pisma, kojimi bi se osramotio kaptol, 
ili koja bi ikomu, a osobito glede posjedah, štetna bila; u takovom 
bo slučaju morao se prije obaviti medjašni razvid, a tada istom izdala 
se vjerodostojna izprava. Ako li bi želio kaptol koji svoj privilegij 
imati u vjerodostojnom prepisu, niti toga nije mogao sam učiniti, već 
ga dao ovjeroviti u čazmanskoga kaptola, komu je takodjer bila 
dužnost uvesti kaptol zagrebački u darovane mu il dosudjene posjede 
i izdati mu uvodni list;? kao i voditi iztragu o nepravdah nanesenih 
kaptolu zagrebačkomu, pa i u tužbah, podnesenih od obćine zagre- 
bačkoga Gradca proti kaptolu. 

Pokraj sve te pomnje o pisanju izpravah i o njihovu pečaćenju 
u kaptolu zagrebačkom ipak se dogodilo, da se i krivotvorene listine 
podpe£atile, što se sbilo godine 1454., kada je Petar Zlotrček, arci- 
djakon dubički, izdao patvorenu listinu kaptolskim pečatom podpeča- 
ćenu. Toga radi osudio ga kaptol, da je za cieli svoj viek odlučen iz 
kanoničkoga sbora, da ne smije nikada više prisustvovati kod peča- 
tanja izpravah, i da ne ima diobe u pečatnoj pristojbi, riečju, da ne 
ima nikakova diela u kanoničkih dohodcih. Ovu kaznu potvrdio je i 
biskup Benedikt.“ 

Svaki novo imenovani kanonik morao se u stolnoj crkvi ustoliti 
(installari), a pravo ustoliti ga pripadalo je kanoniku kantoru. Tom 
sgodom je morao darovati succentora (nadstojnika sakristije) kakovom 
haljinom ili kakovim darom, te priseći, da će složno raditi u korist 
kaptola, a nipošto ne na uštrb mu. Od polovine XIV. vieka prisizali 


! Doc. 204. 

? Doc. 75. 76. 78. 124. 125. 346. 

* Doc. 64. 68. 74. 79. 120. 122. 127. 129. 303. 304. 308. 310. 
* Doc. 179. 180. 


CXX O životu i običajih u kaptolu. 
su novi kanonici osim na evangjelije jošte i na sbornik kaptolskih 
zakonah, koji se čuvao u nutrašnjoj sakristiji dvimi lanci prikovan, i 
obećati, da će sve u njemu propisane ustanove točno držati. Pomaknuo 
li se koji kanonik do arcidjakonata, to se tako i za svaki arcidjakonat, 
kao i za svaki drugi viši stepen, koji bi promaknućem zadobio, morao 
dati ustoliti. 

I u XV. vieku kaptol je zagrebački sastojao od trideset i dva 
člana, a prvo i najodličnije mjesto u tom sboru imao je kaptolski 
predstavnik ili prepozit, koji bijaše ujedno i arcidjakon gorski i za- 
gorski; za njim sliedio je kanonik štilac (lektor), a za ovim kanonik 
pojac (kantor). Ovo bijahu kaptolski dostojanstvenici (dignitarii). Za 
pojcem sliedio je odmah prepozit čazmanski, koji bijaše arcidjakonom 
kotara sićkoga i gvešćanskoga, a poslije njega sliedili su arcidjakoni 
ovim redom: zagrebački ili stolni, za tim: dubički, komarnički, go- 
rički, kalnički, vaškanski, čazmanski, bekšinski, varaždinski i vrbo- 
vački. — Poslije arcidjakonah sliedio je kanonik čuvar (kustos), za 
čuvarom pako sliedili su jednostavni kanonici (magistri) i to ne po 
starosti, već po dobi naimenovanja, pa su tim redom i u sjednicah 
glasovali i birali smrću kojega sučlana izpražnjeni predij (optio). 

Koje su bile pogodnosti i dužnosti pojedinih dostojanstvenikah 
i arcidjakonah, označio sam potanko u prvom svezku ovih spomenikah 
str. CXVII—CXVIII. 

Kaptolskom imovinom upravljao je kaptolski dekan, t. j. jedan 
kanonik, koga je kaptol izabrao za to, a taj izbor bijaše svake godine 
na dan pred svetkom sv. Lovrinca. U isti dan birao je takodjer iz- 
medju sebe kmetskoga župana (spanus). — U ostale kaptolske činov- 
nike brojimo: kaptolskoga sudca, no taj bijaše svjetovnjak; zatim 
dvojica računarah, kaptolski pivničar, napokon seoski sudac prozvan 
u starije doba hrvatskom rieči „vesnik“, a kasnije njemačkom ,valpoth“, 
koga je u svakom većem kaptolskom selu postavljao kanonik dekan. 

Kakove su dužnosti bile dekanove i ostalih pomenutih kaptolskih 
činovnikah, spomenuo sam u I. svezku str. CXIX—CXX. 

Svaki je kanonik dobio u kaptolskoj ulici za stanovanje jedan 
dvor (curia). Ovi dvorovi bijahu il zidani, ili im prizemlje bilo zi- 
dano, a gornji sprat drven, il bijahu sasvim drveni. Prepozit, lektor, 
kantor i kustos imali su stalne dvore, u kojih su ovi samo dostojan- 
stvenici stanovali, dok se ostali kanonici selili iz lošega dvora u bolji, 
kada je na ime smrću kojega sučlana bio izpražnjen. Dvorove su po- 
djeljivali biskupi, a kada je biskupska stolica bila izpražnjena, tada 
kaptol. Kakove su pogodnosti glede dvorovah oni kanonici imali, koji 
bi bi ih od temelja sagradili i dogradili, a kakove su opet dužnosti 





O životu i običajik u kaptolu. CXXI 


imali oni, koji su se u tako sagradjene ili popravljene dvorove uselili, 
spomenuo sam, kada sam govorio o kanoničkih oporučnih zapisih. 

Kaptol zagrebački već je u svojem utemeljenju bio posjedi ob- 
daren, a tečajem vremena opet stekao nove, i to ili od ugarskih kra- 
ljevah ili domaćih biskupah i drugih dobrotvorah (sv. I. str. CIK — CXII. 
CXXIV—CXXVII). Ovi posjedi (praedia) ili bijahu skupni ili pojedini 
za pojedince. Skupna predija, s kojih se dohodci zajednički dielili, 
bila su: Sisak s kotarom i Toplice kod Varaždina. Ova dva velika 
posjeda prozvana bijahu i županije (supanatus), a upravljahu ih po- 
jedini kanonici, koje je kaptol birao na tri godine, koji se toga radi 
zvali i župani (spanus). Kakove su pako dužnosti imali žitelji ovih 
dvih kotarah, napomenuo sam u I. svezku str. CXXVII. 

Bilo je i manjih predijah, koje je kaptol zagrebački ustupao il 
svećenikom il svjetovnjakom u feudalno uživanje. Takovi uživatelji 
zvahu se feudaliste ili vazali, a uživahu ih doživotno, ako ih nije 
kaptol radi vjerolomstva ili nemara odande morao protjerati. Vazali 
na samrinom času nisu mogli oporučiti nikomu takova predija, no 
privolom kaptola mogla su ga uživati vazalova djeca, unučad i rodjaci. 

. Na predijih Vrabču, Oporovcu, Retkovcu, Kašini i Sesvetah bi- 
jahu naseljeni kunovnjaci (mardurinarii) prozvani tim imenom s toga, 
što su osim drugih teretah, koje su nosili spram kaptola, davali na 
godinu jednu kuninu kožu (u stara bo vremena mnogo upotrebljavahu 
takovu kožu za podstavu kabanicah ili u obće za ures odiela), lakova 
koža vriedila je osamnaest dinarah, pa koji ju kunovnjak ne bi mogao 
dati u naravi, morao je za nju toliku svotu platiti. 

Koje i kakove su bile dužnosti i obveze vazalah i koje opet 
kunovnjakah, nacrtao sam ih potanko u prvom svezku ovih spome- 
nikah na str. CXXIV— CXXV. 

Toli na skupnih predijah, koli na pojedinih imao je ili kaptol 
zajednicki i pojedini kanonici posebice ondje naseljene kmete, koji su 
ne samo obradjivali predijalna zemljišta, već i druge terete nosili 
spram svomu gospodaru, koje sam obveze obširno jurve spomenuo 
u I. svezku na str. CXXV —CXXVII. 

Kaptol je osobito bdio ne samo na to, da kmeti toliko prema 
njemu koliko prema pojedinim izpunjuju svoju dužnost i službu, već 
da se i čestito vladaju. Kada su u zimi godine 1463. prolazile Hr- 
vatskom čete, da oslobode Bosnu od Turčina, kaptolski su ih kmeti, 
gdje su samo mogli plienili; pa je s toga kaptol, doznavši za to, za- 
ključio u sjednici na 25. maja god. 1464., da svaki kanonik svom 
snagom nastoji o tom, da njegovi kmetovi, za koje dozna, da su 
krivci toga pliena, sve otete stvari povrate i snesu na ono mjesto, 


CXXII O životu 1 običajih u kaptolu. Desetina. 

koje im kaptol opredieli. Ne učini li toga, to će se smatrati vara- 
licom i skrivačem državnoga dobra i lišiti drugovanja sa kanonici, 
oteti mu se predij i uzkratiti dohodci.! 


Osobita strast kmetska bijaše popasti kanoničke sjenokoše i li- 
vade prozvane ,Tlake“ (u Koledovčini do Zagreba), pa je toga radi 
god. 1487. stvorio kaptol ovaj zaključak: da se konji i drugo rogato 
blago, zatece li se, da pase kaptolske livade ili sjenokoše, slobodno 
ubije na mjestu; zateče li se blago jednoga samo kmeta, da on plati 
dvostruku globu; a ne zateče li se ni jednoga, tada će svi bližnji 
kmeti morati priseći, da nije njihovo blago paslo, a koji bi se priseći 
uztručavao, taj da je kriv te plaća dvostruku globu.? 


Osim predijah bilo je kaptolu jošte jedno vrlo izdašno vrelo 
i to: desetina. Kako se u XIII. i XIV. vieku pobirala desetina i koje je 
borbe imao kaptol za nju, spomenuo sam u sv. I. str. CXXVII—CXXX. 
U XV. vieku bilo je takodjer dosta spora o kaptolskoj desetini, no 
ovdje spomenuti mi je samo o Zagrebu i njegovoj najbližoj okolici. 
God. 1453. na molbu kaptolskih izaslanikah: Vida prepozita, te Ma- 
rina arcidjakona dubičkoga, Sigismunda arcidjakona varasdinskoga i 
kustosa Ilije, zapovjedili su grofovi Celjski županiji zagrebačkoj, kape- 
tanom medvedgradskim i zagrebačkim i kastelanom u Stupniku, da prisile 
plemenite ljude „de campo zagrabiensi*, inače podanike medved- 
gradske, da izplate kaptolu dužnu desetinu." — God. 1461. gradski 
sudac Antun s obćinom ne samo da su od svojih trsjah uzkratili 
kaptolsku desetinu, dapače oni su, provalivši oružanom rukom u klieti, 
gdje su kaptolski desetari pohranili ubranu desetinu, silom ju oteli ; 
a bili bi ih i poubijali, da se nisu biegom spasili Radi toga ih je 
tužio kaptol u opata zagrebačkih Cistercitah, on bo bijaše od rimske 
stolice imenovan čuvarom kaptolskih pravah, pa kada tvrdokorno 
odbacivši njegove opomene i ne došavši na sud, ne povratiše kaptolu 
otetu desetinu, udario ih opat crkvenim izobćenjem ; istom pošto bi 
posredovao za obćinu u kaptola ban Ivan Vitovec, oprostio im je 
kaptol nanesenu uvredu, ali pod uvjet, da se više ne ogrieše o tom 
kaptolskom pravu.“ — U onoj pomirbi, koju je god. 1469. sklopio 
kaptol zagrebački s gradskom obćinom, uzajamnim dogovorom pristala 
je obćina na to, da kaptol ili njegovi desetari, koji će za vremena 
berbe desetiniti gradske vinograde, ovlašteni su, ali samo radi dužne 


1 Doc. 234. 
* Doc. 344. 
5 Doc. 170. 173. 
* Doc. 226. 239. 





Kaptolska desetina, maltarina i brodarina. CXXIIT 


vinske desetine i gradjane i gradske podanike zatvoriti i na svojem 
sudu suditi im.! 

Osim Zagreba i njegova kotara pripadala je kaptolu desetina po 
cieloj biskupiji (izuzevši biskupska i crkvena imanja), a jerbo je utje- 
rivanje desetine tegotno postalo po kaptol, što se davanju desetine 
često opirali plemići, to je tečajem XV. vieka pojedine desetinske ko- 
tare počeo davati u zakup i to svake godine iznovice. Prvu viest o 
tom imamo u godini 1444. Ovi desetinski kotari i popriečni njihov 
zakup bijahu: desetina u goričkom arcidjakonatu 200—400 for.; u 
Podgorju 60—110 for.; zagrebačkoga polja 90— 250 for.; Glavnice 
80—120 for.; Zagorja 100—120 for.; Toplički kotar 370— 400 for.; 
sisački 100—150 for.; bekšinski 100—120 for.; te je takov zakup 
iznosio godimice 1500—1600 for., koju su svotu obično dielili u tri 
obroka: o vazmu, o Lovrinju i o božiću, a imali su diela i oni ka- 
nonici, koji su bili izvan domovine ili na naucih (studentes) ili u 
državnoj službi; jer kada se g. 1464. pritužili kralju Matijašu: Ivan, 
arcidjakon gorički, Stjepan Jalševčan i Ivan Vitezić, koji su bili izvan 
domovine u državnom poslu, da im kaptol suztegnuo novčanu diobu, 
zapovjedio je 18. januara 1465. kralj Matijaš kaptolu, da pošto po 
starom postojećem pravu kanonikom, koji su u državnom poslu pri- 
pada, osim svakdanje, svaka druga dioba, da ju rečenim kanonikom 
izplate; ne će li, to će naložiti banom i podbanom, da zapliene kap- 
tolska dobra.? 

Osim desetine imao je kaptol novčani prihod i od maltah, ako 
su bile na njegovu posjedu, i brodarinu na Savi kod Jelenovca. Od 
plaćanja maltarine i brodarine bijahu gradjani zagrebački oprošteni 
ne samo zlatnom bullom Bele IV., već i drugimi privilegiji ugarskih 
kraljevah. Uz prkos toga, osobito radi domaćih razmiricah, kaptol je 
silio zagrebačke trgovce, da mu plaćaju maltarinu i brodarinu. Ovu 
povredu gradskih sloboštinah dojaviše godine 1465. kralju Matijašu 
gradski sudac Konrad Ravšar i prisežnik Blaž, te on na 4. augusta 
prepovjedi kaptolu, da ne smije od zagrebačkih trgovacah zahtievati 
ni maltarine ni brodarine; ne posluhne li ga, da će naložiti banu 
Ivanu Vitovcu, da on banskom vlasti štiti gradske sloboštine.“ — Da 
se na ovaj kraljev nalog slabo osvrialo, moglo bi nam za primjer 
služiti, što je god. 1467. gradska obćina na pritužbu trgovca Mihovila 
iz Modruša uhvatila kaptolskoga maltara literata Tomu i utamničila, 
te ga istom pustila na slobodu tada, kada se posredovanjem kaptola 


1 Doc. 264. 265. 
2 Doc. 237. 
* Doc. 244. 


CXXIV Kaptolska pijacovina, mlinovi, trsja. 


vlastoručnim pismom obvezao, da se ne će nikada radi toga s obćinom 
parbiti, niti progoniti ikojega gradjanina.! 

Osim maltarine i brodarine pobirao je kaptol (kako spomenuh 
netom u ,obrtu i trgovini“) i pijacovinu u gradskoj obćini, ali samo 
od negradjanah i stranih trgovacah ; pobirao je on i pijacovinu na 
svojem t. j. kaptolskom trgu, koju je pobirao kao i nadzor na trgu 
imao kaptolski sudac (judex) O tom nam pripovieda kaptolska na- 
redba, stvorena na 11. juna 1483, gdje se tomu sudcu nalaže, da 
mora štititi trgovce i kupce, pa ako li koj kaptolski ili kanonički 
sluga počini kakov izgred na trgu ili nasilje kojemu trgovcu ili kupcu, 
kaptolski je sudac ovlašten uhvatiti ga i onako pedepsati kako kaptol 
odredi; zauzme li se koji kanonik za takovoga krivca tim, što bi za- 
priečio da ga kaptolski sudac ne uhvati, lišava se kaptolskoga druženja 
i dohodakah dotle, dok ga kaptol ne pomiluje; istim načinom kaznit 
će i kaptolskoga sudca, ako nemarno il bezbrižno bude obavljao 
svoju službu.? | 

Kaptolski mlinovi na broju pet stojahu na iztočnoj strani Nove 
vesi na prekopu, kojim je proticao potok Medveščak. Kaptol je ove 
mline davao u najam, te mu s toga bilo' takodjer vrelo dohodakah. 
Iz prva imadjahu kanonici i dio mlinarskoga ujma, no polovinom 
XIV. vieka taj je ujam propustio. kaptol zvonarom stolne crkve. — 
Kaptolska trsja bijahu nekoja zajednička, i to ili u zagrebačkoj okolici 
ili u Bukovcu, a ta je nadzirao kaptolski dekan, a ubranu širu dielio 
medju kanonike, ali je i svaki kanonik imao svoje altarijsko trsje. 
Jedna i druga obradjivali su kaptolski kmetovi. Osobito se pazilo na 
to, da se altarijska trsja valjano obradjuju. 

Kaptol je držao redovito svakoga tjedna po jednu sjednicu, a 
kada bijaše potrebno i više. Na ove sjednice sazivali bi se kanonici 
zvonenjem odredjenoga za to zvona, a sjednicam morao je prisustvo- 
vati svaki kanonik, osim koji su zakonito zapriečeni bili ili bolešću 
ili kojom kaptolskom službom, jer tko ne bi došao, smatralo se da 
prezire kaptol. Zaključke kaptolske pod kazan izobćenja iz sbora i 
gubitka beneficija nitko odati nije smio. Sjednice se držale obično u 
nutarnjoj sakristani stolne crkve, ako se viećalo o stvarih, koje ne 
smiju prodrieti na javnost. Javne sjednice, tičuće se gospodarstvene 
uprave ili odnošaja spram kmetah, bile su javne i to većinom (u ljetno 
doba) pod lipom na kaptolskom trgu. Kaptolskomu je vieću pripadalo, 
kako ćemo spomenuti, pravo suditi sučlanom i odredjivati im kazne, 


1 Add. 3. 
* Doc. 334. 





Kaptolske sjednice. CXXV 


koje sastojahu u tom, da su krivca često puta il doživotno il za koje 
vrieme izključili iz svoje sredine i uzkratili mu ili privremeno ili 
doživotno užitak kanoničkih beneficijah. U ovo potonje ubrajalo se je 
patvorenje kaptolskih listinah ili zloporaba pečata, pripomoć svjetov- 
njakom u gonjenju kaptola, ili tko bi provodio sablažnjiv život, pa 
se na česte opomene ne bi popravio, ili tko bi prkosio kojoj kaptol- 
skoj odluci ili zaključku kaptolskoga vieća ili počinio kakovo nasilje 
kojemu sučlanu ili svećeniku, krivotvorio oporuku ili ostavštinu pokrao. 
U kaptolskih sjednicah sklapala se za zajedničku obranu prava zavjera 
ili sv. savez. Da ne spominjem opet one zavjere proti biskupu Di- 
mitru Čuporu, reći mi je samo, da na 6. novembra 1467. sabrani u 
sakristiji kanonici opazivši, da dnevice crkva i njezin ugled propada, 
njezina se dobra razteplju, desetina uzkraćuje, oporuke krše, svećen- 
stvo proganja i mnoge suprotivštine nanose, da se u buduće tomu 
doskoči, to medjusobno zaprisegoše i vlastoručno tu zavjeru podpisaše, 
da će se medjusobno složno podpomagati i kaptolske pobornike za- 
jednički štititi; da će ovako učinjenu zavjeru točno obdržavati i držati 
ju tajnom, a iko bi odao i najmanju kaptolsku tajnu, da je doživotno 
izključen iz sbora i lišen beneficija.! — U kaptolskih sjednicah davale 
se sloboštine il pojedincem ili cielim obćinam, stvarali se zakoni o 
upravi kaptolskih dobarah, glede osobne obrane i sigurnosti kupacah 
i trgovacah na kaptolskom trgu; a osobito liep je onaj zaključak, 
stvoren na 9. maria god. 1492., kojim se doktoru medicine Henriku 
ustanovljuje godišnja plaća od 50 dukatah, čim se nastani ili u kap- 
tolu ili u gradskoj obćini.? — U kaptolskih sjednicah razpravljalo se 
i to, na koj da se način državni namet razporeZe i podmiri. Već 
godine 1427. tuži se kaptol na nečuvene, težke i prečeste državne 
namete, koje je podmiriti morao, jer inače zaplienili bi mu imanja i 
dohodke, pak je te godine, da izplati namet, svoj veliki predij To- 
plice morao dati u najam na više godinah; a kada ni to nije do- 
voljno bilo, razporezao se namet na kmete i vazale, da i sami kanonici 
iz vlastita su imutka doprinosili, a kad ni tim nenamiriše nameta, za- 
ložiše crkvene kaleže, pa uz to jošte uzajmiše od novoveške župne 
crkve 283 for. zlatna, te joj založiše neka predija: Savišće, Otok i 
Prevlaku.? — Naročito pako kada je kralj Matijaš Turkom otimao 
Bosnu (1463—1465) bijaše on odredio, da svaki plemić i vlastelin 
osobno ide u vojsku, a da se od 20 kmetskih selištah dade jedan 
valjano naoružani vojnik. Kaptol obratio se molbom glede toga na 

! Doc. 257. 

! Doc. 361. 

* Doc. 48. 


CXXVI Pedepse za kanonike isgrednike. 


kralja, koji obzirom na kaptolsko siromaštvo rješio ga više rečene 
dužnosti te zahtjevao samo, da kaptol od svojih posjedah dade samo 
potrebite konje, koji će nositi hranu, prtljagu i vući ratne spreme.! 
Takove državne namete (taxa regia), koji se zaključkom kaptolskoga 
vijeća il iz oka il iz boka izplatiti morali, spominju i zapisnici kap- 
tolski a naročito za god. 1474. 

U kaptolu, sastavljenom od ljudih razne narodnosti i raznolike 
ćudi u ono uzburkano doba, kakov je bio XV. viek, nije manjkalo 
ni zadjevicah, ni medjusobne mržnje, a niti pogrdah i sablažnjiva 
života. Ne ću ovdje, već ću na drugom mjestu spominjati, što su za 
vremena sukobah medju gradskom obćinom i kaptolom kanonici za- 
jednički počinili, već ću ovdje spomenuti samo o čem se pojedinci 
ogriešili. God. 1458. na 8. aprila, za prepozita Vida i kanonika Kle- 
menta, pošto ih utužio sučlan Tomo Tompa, da su kao bivši kaptolski 
izaslanici u Budimu, oklevetali ondje zatvorena varadinskoga biskupa 
Ivana Viteza od Sredne, pa je toga radi i taj biskup kasnije pre- 
priečio, da nisu u prilog kaptolu izdane bile odluke glede njegova 
prava na desetinu medju Dravom i Murom, odredi kaptol, da se iz- 
ključuju iz ovoga sbora i lišavaju predijah i kanoničkih dohodakah dotle, 
dok im rečeni biskup ne oprosti klevete; a njegovo oproštenje, bi- 
skupovom rukom podpisano, da moraju pokazati kaptolu. — Kada su 
godine 1476. zagrebački Dominikani preselivši se iz vlaške ulice u 
gradsku obćinu do kapele sv. Katarine počeli graditi novi samostan, 
dao je Eustakij, cistercitski opat pod Belom, sve povlastice udieljene 
od rimske stolice onim, koji bi za tu gradnju milodari u pomoć pri- 
tekli, sabrati u jednom spisu i pribiti ih na _ vrata stolne crkve, da 
stoje ondje tri dana za vremena velikoga sajma o Stjepanju, da ih 
na ime narod dozna. Došavši poslije toga sveika ovamo Dominikan 
Ivan, da ih skine, ali mu ih varašdinski arcidjakon Pavao silom oteo 
i fratra Ivana i cieli samostan ružno izgrdio. Ovu uvredu doglasi 
dominikanski prior Mihalj opatu pod Belom, a taj naloži župnikom 
zagrebačkim, da proti arcidjakonu Pavlu povedu iztragu, i da ga s iz- 
tražnimi spisi odprave k njemu na sud, da ga po zasluzi kazni." — 
God. 1478. tužio je Dominikan Ivan, inače kraljičin izpovjednik, je- 
garskomu biskupu kardinalu Gabrielu zagrebačkoga kanonika lektora 
Ivana, da je nekoga fratra Dominikanca, koji se noseći kupljene drago- 
cjenosti za kraljicu vraćao se iz Italije mimo Zagreba kući, taj kanonik 
lektor sasvim oglobio i spomenutu kraljičinu robu oteo; na to rečeni 


1 Doc. 246. 
3 Doc. 203. 
® Doc. 305. 





Pedepse za kanonike izgrednike. CXXVII 


kardinal zapovjedi Ivanu arcidjakonu čazmanskomu, da povede iztragu, 
na kojoj da se isti lektor, pošto bude preslušan, pozove pred sud i 
ovdje kazni.! — God. 1484. odredi kaptol u svojoj sjednici, pošto je 
prepozit Robert radi nasrtaja i grabeža na imutak i kuću pokojnoga 
kanonika kantora Bartola lišen jurve crkvene službe i dohodakah, a 
pošto je i izobćen, jer je utamničio nekoje svećenike, a vlastoručno 
izbio jednoga Franjevca, a osim toga i krivo prisegao, to da nitko ne 
smije s njim obćiti, a obći li tko uz prkos tomu, lišava se s mjesta 
druženja s kanonici i kaptolskih dohodakah tečajem“ jedne godine. — 
God. 1494. pošio kanonik Fabijan de Zemče premda često opomenut, 
nije se htio odreći sablazna drugovanja sa Dorotejom, udovom Matije 
Sekirića, s kojom je i za živoga muža a i po smrti _ mnogo obćio, 
dapače uz prkos tomu i na javnu sablast s njom se povlačio po 
kapiolskih posjedih i sprovadjao ju, kada ona putovala, to ga napokon 
pozvao kaptol u sjednicu, gdje ga strogo opomenuo, da se popravi, 
no jerbo je on tu opomenu prezreo, kaptol ga lišio svoje zajednice 
i dohodakah dotle, dok se ne popravi i kaptol mu ne oprosti.? 


U svojih dvorovih imali su kanonici krčme, u koje su mnogo 
zalazili i svjetovnjaci, jer je vino bilo nizke ciene i obilne mjere, pa 
naravno je, da je bilo i raznih izgredah, toga radi zaključi kaptol u 
sjednici na 8. juna g. 1484., da nijedan kanonik, koji toči vino, ne 
smije dopustiti, da u njegovu dvoru pije vino ženskad zla glasa ili 
skitalice, a nipošto ne da ondje prenoće. Tko bi toj odredbi prkosio, 
lišava se kanonickih dohodakah tečajem jedne godine; tko bi pako 
javno u krčmi igrao na dasku, zatvorit će ga u kulu, i tuj će postiti 
tri dana o kruhu i vodi.“ 


Umrle kanonike pokapahu ili u stolnoj crkvi ili oko nje. Za 
pokojnikom zvonjelo je u stolnoj crkvi, dok je na odru ležao i za 
vremena zadušnicah, a za zvonenje dobivahu zvonari iz pokojnikove 
ostavštine osim vina jošte i četrdeset il više dinarah. — Kada poka- 
pahu biskupa, stavili su mu na lies šubu i roketu, a vozilo ga obično 
šest konjah. Po prastarom običaju i šuba i roketa i konji pripadose 
kaptolu. — Zađušnice za pokojne biskupe bijahu svečane i tom sgodom 
prigodom offertorija pobirao se po crkvi od prisutnih žrtveni dar 
t. j. novčani prinos, koji su poslije zadusnicah prisutni samo zaduš- 
nicam kanonici medju se dielili. 


! Doc. 315. 316. 
* Doc. 338. 
5 Doc. 372. 
* Doc. 337. 


CXXVIII Sbor prebendarah. 


Uz zagrebački kaptol postojao je kod stolne crkve jošte jedan 
svećenički sbor i to: 


Sbor prebendarah stolne crkve. O postanku i razvitku ovoga 
svećeničkoga sbora do XV. vieka progovorio sam u I. svezku ovih 
spomenikah (str. CXXXIV—CXXXVIII), a sada ću ocrtati njegovu 
prošlost u XV. vieku. Ovaj je sbor već početkom XV. vieka imao 
posjedah u najbližoj blizini grada Zagreba, preko 400 ralih oranicah, 
a i sjenokošah, na kojih je priraslo do 200 vozovah siena, osim vino- 
gradah, kojih je imao dovoljno oko Zagreba i u Bukovcu. Ovaj iz- 
dašni posjed ležao je u obsegu ili biskupske ili kaptolske jurisdikcije. 
Za one prebendarske posjede, koji su bili u području kaptolske juris- 
dikcije, nije kaptol zagrebački od njih zahtievao nikakove prirodne 
desetine, a i biskupi su poradi osobitih zaslugah ovoga sbora od- 
pustili mu svako davanje desetine od prirasta na posjedih, koje je 
ovaj sbor imao u području njihove jurisdikcije. 

Tomu za dokaz neka nam je pismo biskupa Eberharda od 7. 
siečnja g. 1401., gdje veli, da su mu čestiti i razboriti muževi pre- 
bendari stolne crkve zagrebačke dojavili, kako svi njegovi biskupi 
predšastnici nisu zahtievali od prebendarskih posjedah i trsjah u bi- 
skupskoj zemljištnoj jurisdikciji nikakove prirasine desetine, a zahtievali 
je nisu za to, što prebendari svake sriede čitaju misu na slavu sv. 
Nikole, a za sreću i spas umrlih svojih dobrotvorah biskupah zagre- 
bačkih, koji su ih veledusno oprostili od davanja svake desetine. Po- 
taknut ovom molbom, a naročito njihovom požrtvovnosti i bogoljubljem, 
odpustio im biskup Eberhard za sva buduća vremena svako davanje 
desetine.! 


I Eberhardov nasljednik biskup Andrija, kada ga u ime ovoga 
sbora zamolio sborov dekan Grga Ivančan, da ih i on oprosti poput 
njegovih predšastnikah od davanja vinske i Zitne desetine, ne samo 
da mu je uslišao prošnju, već je pismom od 6. julija 1409. zabranio 
svim svojim priskrbnikom i upravljateljem imanjah biskupskih, da 
se nikada ne usude od posjedah il trsjah prebendarskih zahtievati ika- 
kovu desetinu. Ovu povlasticu doslovce potvrdi g. 1427. na 24. au- 
gusta biskup zagrebački Ivan Alben.? 

Više rečeni biskup Eberhard, kada je svršetkom god. 1409. po 
drugi put zasio stolicu biskupije zagrebačke, u darovnici pisanoj na 
13. julija g. 1414. veli, da_promišljajuć kako je ljudski viek kratak 


1 Doc. 2. 
2 Doc. 16. 
® Doc. 49. 





— 


Sbor prebendarah. CXXIX 


| krhak, a ipak ljudi, koji u svemu obiluju, obecavaju dug Zivot, al. 
ih često iznenada zaskoči smrt, te silaze u grob prije no su i po- 
mislili. Promotriv dakle sve ovo i opaziv, da se u stolnoj crkvi nje- 
zini sluZbenici svaki dan mole Bogu za sve pravovjerne dobrotvore, 
dok o umrlih biskupih zagrebačkih ne ima nikakova posebna spo- 
mena, toga radi, da i tomu kojom bogoljubnom zakladom doskoči i 
osigura spas i svoje duše i svojih pred3astnikah i nasljednikah, to i 
dogovorom i privolom kaptola zagrebačkoga odstupa u tu svrhu pre- 
bendarskomu sboru od cjelokupne desetine kotara moravečkoga, s ovu 
stranu potoka Zeline, njezinu, do tada biskupom zagrebačkim pripadnu 
polovinu desetine vinske i novca, koji se za nju plaćao; a druga po- 
lovina desetine vinske i žitne, prozvane ,sirov pjenez“, ostat će i na 
dalje kaptolu zagrebačkomu i njegovu kanoniku čuvaru, ali, da u 
onoj polovini desetine prebendarom darovane, ima župnik novoveški 
trećinu s toga, jer u stolnoj crkvi pjeva hebdomadalne biskupske 
mise. Za ovaj dar da je dužan prebendarski sbor svake godine u 
nedjelju poslije svetka 11.000 djevicah (t. j. 21. oktobra), kada se svrši 
u stolnoj crkvi večernja i completorij, odpjevati večernju za umrle 
biskupe uz zvonjenje svih zvonah, kako se običajno za mrtvace zvoni, 
a sliedeci dan ili u ponedjeljak, da poslije odpjevane jutarnje bogo- 
rodičine mise mora odpjevati matutinum s devet čtenjah, responsoriji 
i hvalami, a za tim odmah odpjevati svečanu misu za pokojne bi- 
skupe, a poslije nje da svaki jošte prebendar u tu namjenu odčita 
jednu tihu sv. misu.! 


Pol vieka nakon toga dobio je prebendarski sbor i preostalu 
t. j. kaptolsku polovinu moravečke desetine. U izpravi, izdanoj na 
19. septembra g. 1468., spominje kaptol, da pošto se pod nipošto 
zanemariti ne smije, što se odnosi na veličanje službe božje i na spas 
ljudski, toga radi, pošto prebendari u stolnoj crkvi marljivo i revno 
ovršuju i moljenje časoslova i pjevanje misah u slavu bogorodičinu, 
pak, da im se u siromaštvu pomogne i da oni, koji su u bogoslužju 
vazda revni bili, kada budu izdašnije nagradjeni, postanu jošte rev- 
nijimi, to im u skupnom dogovoru i privolom kanonika čuvara (jer 
je on u toj kaptolsko-moravečkoj desetini imao svoj dio) poklanja za 
vječna vremena pripadnu desetinu u kotaru moravečkom.? 


U XV. vieku u rovašu moravečke desetine spominju se ova 
mjesta: zaselak (villa) Herindol, posjed Ivana Šepeja na Zelini; za- 
selak Drenova, posjed Ladislava Biškupskoga; zaselak Nespeša; za- 


1 Doc. 19. 
3 Doc, 262. 


CXXX Sbor prebendarah. 

selak Omilje, posjed Ladislava Bistričkoga; posjed Ivana Kašnara na 
Glavnici; zaselak Glavnica kod presv. Trojstva ; trgovište Cetertekhel; 
zaselak Božinin dol; zaselak dolnje Psarjevo. U istom XV. vieku iz- 
nosila je moravečka desetina više manje oko 430 kablovah vina, 100 
kablovah žita, a pčelarina 32 novčića. 

Počevši od godine 1414., kada je biskup Eberhard darovao 
ovomu sboru pripadnu svoju polovinu moravečke desetine, mirno je 
uživao taj dar sve do godine 1453. Tada usta proti sboru Gjuro, 
župnik presv. Trojstva na Glavnici, te poče pobirati desetinu od dva- 
naest trsjah, dokazujući, da je desetina ovih trsjah župna. Proti ovomu 
nasilju uložio jesbor prosvjed pred zagrebačkim kaptolom, koji pozva 
župnika Gjuru na sud. Ovomu sudu predsjedao je kanonik zagrebački 
Jakov de Tiwer, a sbor je zastupao i branio kanonik Stjepan Viso- 
čanin. Razlozi, koje je punomoćnik sborov naveo, bijahu tako nepo- 
bitni, da se župnik Gjuro dragovoljno odrekao prava na desetinu re- 
čenih dvanaest vinogradah. . 

Nasljednik Gjurin, župnik Ivan Kordu$, podtican valjda ondje- 
šnjimi plemići, ponovio je opet desetinjske zahtjeve svoga predšastnika, 
te je počeo i on pobirati desetinu u nekih vinogradih kotara mora- 
večkoga, koji su spadali u rovaš prebendarski; osobito kada je, kako 
spomenusmo, god. 1468. poklonio kaptol ovomu sboru i svoju dese- 
tinsku pristojbu. 

Kad budu bezuspješni svi pozivi, kojimi su župnika Ivana na 
sud pozivali, bio je napokon prinudjen prebendarski sbor uteći se pod 
okrilje rimske stolice. Tadanji papa Pavao Il. pismom svojim (sre- 
dinom listopada 1469) odredi u tom prieporu novo sudište, te ime- 
nova za sudce: Vinimanda, opata zagrebačkih Cistercitah, i Gjuru 
Vidovića iz Krbave, inače kanonika zagrebačkoga. Na poziv ovih od 
rimske stolice postavljenih sudacah držan je u Zagrebu na 27. marta 
g. 1470. odrješiti sud. Na taj sud dodjoše kao tužitelji: Bartolomej, 
kanonik kantor stolne crkve, te župnik novoveški a kanonik zagrebački 
Andrija i sbor prebendarah, a kao obtuženik župnik Ivan Korduš 
s Glavnice. 

Prieporno pitanje na ovom sudu nije bilo cjelokupna moravečka 
desetina, već samo nekoja trsja u Popovu dolu, od kojih je župnik 
Ivan za sebe desetinu svojatao. Poslie podulje prepirke nagodile se na- 
pokon stranke, da sbor pobira podpunoma moravečku desetinu osim 
šest župnih vinogradah u Popovu dolu i osim kmetskih župnih se- 
lištah, koju će desetinu pobirati Glavnički župnik. Pa da u buduće 
prestane svaki sukob, to su sudci opat Vinimand i kanonik Gjuro 
Vidović obašli prieporna trsja i obkotarili ih, a stranke se medju- 














Sbor prebendarah. CXXXI 


sobno obvezale pod globom od 100 for. u zlatu, od kojih će polovina 
pripasti patronom t. j. biskupu i kaptolu, a polovina cnomu, koji 
novu parnicu ne potakne; te će crkveno izobćenje pasti na onoga, koji 
prvi pravdu zapodjene.! 


. Spomenusmo, da je prebendarski sbor u najbližoj blizini grada 
Zagreba imao izdašne posjede u području kaptolske i biskupske juris- 
dikcije, od kojih veledusjem biskupah zagrebačkih bijahu oprošteni od 
davanja desetine; no biskup Osvaldo (postao biskupom 1466.) ne samo 
da se nije htio obazreti na ovo prebendarsko pravo, već je i one 
sborove posjede, koji su bili u njegovoj zemljištnoj jurisdikciji u ko- 
taru laškouličkom, upravo i posvojio. 

Proti ovomu nasilju pritužili su se prebendari najprije kralju 
Matijašu. Ovaj ne hoteći vriedjati biskupa, odredi, da se taj cieli 
priepor rieši na zagrebačkoj županijskoj skupštini. 

Godine 1481. u utorak prije Sviećnice ili na 30. januara držana 
bi u gradskoj obćini u Zagrebu velika skupština županije zagrebačke, 
kojoj su predsjedali u kraljevo ime: Mihalj Orszag de Guth, palatin, 
i Stjepan Bathor, kraljevski sudac. Medju drugimi parnicami rješavala 
se i ova, u kojoj pritužio se prebendarski sbor po svojih punomoć- 
nicih: dekanom prebendarskim Mihaljom Gjurgjevčanom i Gjurom, 
župnikom crkve sv. Emerika, na biskupa Osvalda, da je on prije tri 
godine bez svake pravde i zakona silovito osvojio neke oranice i 
sjenokoše, koje leže u kotaru laškouličkom, t. j. u biskupskoj zem- 
ljištnoj jurisdikciji, koje su inače zakonito od starine vlastničtvo pre- 
bendarah i altaristah stolne crkve zagrebačke, i to: 12 ralih oranice 
i jednu sjenokošu na dva kosca, prebendara Barnabe; za tim 32 rali 
oranice i jednu sjenokošu na sedam kosacah, prebendara Emerika 
Kalničana ; za tim 10 ralih oranice prebendara Blaža Kalničana; za 
tim 5 ralih oranice prebendara Fabijana Kristalovčana ; za tim 5 ralih 
oranice prebendara Martina Nartčana; jošte 5 ralih oranice i jednu 
sjenokošu prebendara Benedikta; deset ralih oranice prebendara Stje- 
pana Ivančana ; dvadeset jednu i pol rali oranice Gjure župnika sv. 
Emerika; jošte 24 rali oranice i jednu sjenokošu na dva kosca pre- 
bendara Klementa Visočana; jošte 5 ralih oranice prebendara Grge 
Žabničana; jošte deset ralih oranice prebendara Tome s Ciglane; jošte 
pet ralih oranice prebendara Benedikta Aćaka i jednu sjenokošu nje- 
govu i prebendarah Mihalja i Grge; jošte tri rali oranice prebendara 
Andrije Ivančana ; jošte sedam ralih oranice prebendara Petra Hedri- 
hovčana ; jošte tri rali oranice prebendarah Mihalja Gjurgjevčana, Bene- 


1 Spisi u prebend. arhivu. 


CXXXII Sbor prebendarah. 


dikta Acaka i Gjure sa Magjarova i jednu njihovu sjenokošu na dva- 
deset pet kosasah ; jošte sedam ralih oranice prebendara Stjepana Ro- 
višćana, i jednu sjenokošu na deset kosacah; jošte četiri rali oranice 
prebendara Matije Ivančana; jošte jedanaest ralih oranice i jednu 
sjenokošu prebendarah Grge sa Magjarova i Mihalja; jošte sedam 
ralih oranice prebendara Benedikta Kalničana; jošte devet ralih ora- 
nice prebendara Ivana Ivančana ; jošte sedam i pol rali oranice i jednu 
sjenokošu na dva kosca prebendara Matije mladjega Ivančana ; jošte 
trideset ralih oranice i jednu sjenokoàu altarije sv. jedanaest hiljada 
mučenikah ; jošte trideset i osam ralih oranice i tri sjenokoše na 
četrnaest kosacah altarije sv. Jakoba; jošte dvanaest ralih oranice i 
jednu sjenokošu altarije sv. Ivana i Mateja apostolah i djev. Ursule; 
jošte jednu sjenokošu na dvanaest kosacah altarije sv. Magdalene; 
jošte dvadeset i pet ralih oranice i jednu sjenokošu na dva kosca al- 
tarije sv. Fabijana i Sebastijana; jošte sedam ralih oranice i tri male 
sjenokoše altarije sv. Juraja; jošte petnaest ralih oranice i jednu sjeno- 
košu na osam kosacah altarije sv. Katarine; jošte dvadeset ralih ora- 
nice i dvie sjenokoše na petnaest kosacah altarije sv. Jeronima; jošte 
jednu sjenokošu na dva kosca altarije sv. Pavla; jošte sedam ralih 
oranice i jednu sjenokošu na tri kosca župne crkve sv. Ivana; jošte 
dvadeset i pol rali oranice i dvie sjenokoše na dvadeset kosacah ho- 
spitala sv. Jelisave; koje su isti prebendari i altariste od prastarih 
vremenah mirno i spokojno uživali, ali u ovo zadnje vrieme silomice 
ih je oteo spomenuti biskup Osvaldo na njihovu ogromnu štetu, te 
mole rečeni prebendarski povjerenici Mihajlo dekan i Gjuro župnik 
sv. Emerika, da im se isti posjedi povrate. 

Na 10. februara bijaše urečeno ročište za ovu pritužbu, gdje 
opet zahtievahu prebendarski punomoćnici dekan Mihajlo i *Gjuro 
župnik sv. Emerika, da odredi skupština, da se otete im zemlje po- 
vrate. Na ovu izjavu predsjednici Mihalj Orsag palatin i Stjepan 
Bathor kraljev sudac zaprosiše zagrebačkoga župana, njegove velike 
sudce i prisežnike, da o tom prieporu po savjesti i vjernosti prema 
kralju i kruni posvjedoče; na što ovi položiv ruke na propelo po- 
svjedočiše jednoglasno, da su pomenuti prebendari i altariste rečene 
oranice i Sjenokoše u kotaru laškouličkom od prastarih vremenah 
držali i uživali, ali da ne mogu znati, kada li i kojim su pravom 
prieporna zemljišta došla u prebendarsko vlastničtvo. Ovu izjavu ciele 
županije izručili su pismeno predsjednici skupštine prebendarskim 
punomoćnikom radi daljnje razprave. 

Konačna razprava o tom bila je pred istom skupštinom istom 
na 25. februara. Da se taj priepor rieši, podastrli su više rečeni pre- 





Sbor prebendarah. CXXXIII 


bendarski punomoénici Cetiri izprave, koje se na tu parnicu protezale, 
i to: jednu, biskupa Eberharda od g. 1401.; drugu biskupa Andrije 
od g. 1409.; treću biskupa Ivana Albena od g. 1427., a napokon 
četvrtu i to izjavu župana zagrebačkoga, velikih sudacah i prisežnikah, 
učinjenu netom na 10. februara, zahtievajući na toj podlozi, da im se 
otete oranice i sjenokoše povrate. 

Protiv toga usta Ivan de Mere, punomoćnik biskupa Osvalda, 
te reče, da spomenuti biskupi Eberhard, Andrija i Ivan crkvenu de- 
setinu bilo od zemaljah bilo od vinogradah, uz prkos prava stolne 
crkve nisu bili vlastni dozvoliti ni prebendarom ni aliaristam, a i 
sami prebendari da ne bi smjeli ni usudili se od rečenih biskupah 
takova što zahtievati. 


Saslušavši skupština jednu i drugu stranku i proučivši dokaze 
izreče ovakov sud: pošto na temelju tom, što je nekoč ili g. 1401. 
biskup Eberhardo svu desetinu bilo od prebendarskih trsjah bilo od 
oranicah radi osobitih zaslugah, koje je stekao prebendarski sbor, 
istomu za uviek poklonio; a taj njegov dar da je potvrdio i biskup 
Andrija, a za njim jošte i biskup Ivan Alben, a buduć da su i župan 
te veliki sudci i prisjednici županijski u glavnoj skupštini izjavili i 
prisegom potvrdili, da oranice i sjenokoše u kotaru laškouličkom 
pripadaju doista i punim pravom vlastničtva pojedinim prebendam i 
altarijam, i da su ih prebendari od vajkada mirno uživali, a to isti 
prebendarski sbor potvrdio, da je od pamtivieka mirno i spokojno 
uživao rečena zemljišta i da od njih nije plaćao nikakove desetine, a 
tim da je zastarjelost odavna već svršila se; dok se na protiv bi- 
skupov punomoćnik nije mogao izkazati nikakovimi biskupskimi protu- 
dokazi, koji bi tomu prosvjedovali i zastarjelost dokinuti mogli, to u 
suglasju s gospodom prelati, baruni, plemići, protonotari i zapriseže- 
nimi prisjednici dosuđiše rečene oranice i sjenokoše prebendarskomu 
sboru, da ih onako uživa, kako ih uživao i do sada t. j. da ne plaća 
od njih nikakove desetine niti druge kakove daće; ali od posjedah, 
koje bi ovaj sbor od sada u buduće dobio, a oni se nalazili u bi- 
skupskoj jurisdikciji, da ih inače dobiti ne može, nego privolom bi- 
skupskom i pod taj uvjet, da će od stečenih ovih novih posjedah 
plaćati u biskupsku blagajnu dužne pristojbe i obveze.! 

I s obćinom gradskom zagrebačkom tečajem XV. vieka vodio je 
prebendarski sbor težku parnicu, koja mu god. 1427. silomice otela 
prekosavski posjed prozvan Otok, koji je g. 1270. kanonik-pojac Buza 
namienio sboru, da čita svaki dan u zoru misu na čast bl. dj. Marije. 


1 Doc. 325. 


CXXXIV Sbor prebendarah. 

Iztragu je o tom vodio čazmanski kaptol, a na njezinoj podlozi za- 
htievao prebendarski punomoćnik u osminah Miholja god. 1433. pred 
kraljevskim sudcem Matejom Palockim, da izreče sud, a buduć da 
na to ročište nije poslala gradska obćina svoje punomoćnike, da ju 
glede te otimačine obrane; to ju kraljevski sud osudio, da oteti Otok 
vrati, i naložio čazmanskomu kaptolu, da tu osudu obćini doglasi i 
da ju opomene, da istoj udovoli.! 

Ali gradska se obćina nije pokorila, toga radi g. 1434. opeto- 
vano naloženo bude kaptolu čazmanskomu, da pozove obćinu pred 
kraljevski sud, a premda ona u to ime tri puta zvana, nije se niti 
jedan put odazvala, to je opet na 28. septembra g. 1438. Petar ka- 
nonik zagrebački pred kraljevskim sudcem Stjepanom Bathorom na 
temelju osude Mihalja Paločkoga zahtievao, da se oteti taj posjed 
vrati. Pošto ni tada obćina nije na sud došla, to opet naloži kraljevski 


sudac kaptolu čazmanskomu, da ju na sud iznovice pozove.? — Kad. 


je napokon Otok povraćen bio prebendarskomu sboru, nije nam po- 
bliže poznato. 

Osim borbah za obranu zemljištnih posjedah imao je preben- 
darski sbor i drugih jošte borbah. U ono vrieme bio je u nas crkveni 
zakon, da u župah od novčana prihoda, koji bi zakonito pripadao 
kojemu župniku ili od oporučnih zapisah, koje bi župljanin u životu 
dao ili na samrti namienio bilo pojedinim svećenikom ili crkvam ili 
samostanom, da se župnikom od takovoga dara ili zapisa davala če- 
tvrtina (quarta parochialis). Stari je bio običaj u kaptolu zagrebačkom, 
da su u oči Bogojavljenja dolazili kanonici ,s križecom“ čestitati svomu 
biskupu i dvor mu blagoslovljenom tada vođom posvetiti. Što je činio 
kaptol prema svomu patronu, to je i sbor prebendarski radio prema 
svomu t. j. prema kaptolu zagrebačkomu, te taj dan obilazio kano- 
ničke dvorove, kropeć ih blagoslovljenom vodom, primajući uz to 
kakov novčani dar. Ovaj običaj potrajao je nepovriedjen sve do go- 
dine 1417., ali ove godine dignuo se proti njemu Martin župnik crkve 
sv. Emerika, te si to pravo ili bar četvrtinu prihoda posvojiti htio. 

Proti ovoj novotariji usta sbor i prituži se biskupu Eberhardu, 
koji, da se prebendari u starih njihovih pravih nepovriedjeno zaštite, 
naloži pismom od 14. februara 1417. kaptolskomu prepozitu Matiji, 
Gerardu lektoru, Ivanu kantoru, Ladislavu arcidjakonu katedralnomu 
i Gjuri arcidjakonu bekšinskomu, te Grgi kustosu i cielomu kaptolu 
pod svetu pokornost, da prebendarski sbor brane u svih njegovih 
običajih, pravih, dohodcih, a naročito u prilozih, koji im se davaju 

! Doc. 50. 62. 

* Doc. 119. 








=. poma m = es = Ag u - mmm 


Sbor prebendarah. CXXXV 


kada na bdjenje Bogojavljenja s krifecom blagoslivlju im kuće, i da 
od toga dohodka, kao i drugih ma i oporučnih zapisah niti četvrti 
niti ikakov dio ne ima niti jedan Xupnik ove biskupije, dakle ni Xupnik 
sv. Emerika, kojim i kojemu ujedno strogo nalaže, da glede toga u 
buduće ne dižu parnice, a kaptolu zapovieda, da ovu njegovu naredbu 
u svoj zakonik uvrsti.! 

Ali proti ovoj naročitoj biskupovoj zabrani digoše se g. 1425. 
župnici sv. Marka i to: Antun, Pavao i Ivan, zahtievajući od preben- 
darskoga sbora četvrtinu oporučne ostavštine, koju su im namienili 
župljani gradske obćine. Ovaj priepor, u kojem je prebendarski sbor 
zastupao njegov dekan Petar, razpravljao je kanonik lektor Osvaldo, 
nu pošto je on na skoro umro, io je ta stvar ostala ne riešena; ali 
ipak medjutim su rečeni župnici svoje župljane na samrtnom času na- 
govarali, da ako što oporuče prebendarskomu sboru, da moraju sva- 
kako uvrstiti stavku, koja će glasiti, da su od oporučnoga zapisa pre- 
bendari dužni dati četvrtinu župnikom sv. Marka. Ovakov postupak 
bijaše sboru na uštrb, te je on podignuo iz nova parnicu pred kano- 
nikom kantorom Ivanom. Pošto bi se pred ovim sudcem cieli priepor 
pretresivao i stranke saslušavale, predložen bude biskupu Ivanu Al- 
benu na presudu, a on na 4. junija god. 1428. na svečanom sudištu 
izreče, da prebendarski sbor nije dužan davati od oporučnih zapisah 
župljanah sv. Marka njegovim župnikom nikakove župne četvrtine, te 
im strogo zabrani takovu od sbora u buduće zahtievati. Ali za slučaj, 
ako se tečajem vremena ikoji župnik sv. Marka usudi podići radi toga 
parnicu, da prije suda položi petdeset marakah dinarah, od kojih da 
polovinu dobije sudac, a polovinu prebendarski sbor; a ne bi li htio 
koji župnik prije parnice položiti rečene svote, da se prisili na to 
crkvenim izobćenjem ; isto tako i svakomu župljaninu, koji znajuć za 
ovu odredbu ipak bi u oporuci naročito spomenuo, da se od njegova 
zapisa, učinjena prebendarskomu sboru, mora župnikom platiti četvr- 
tina, uzkratit će se crkveni pogreb, a za one župljane, koji bi po ne- 
znanju uvrstili ovu stavku, da se ista smatra nevaljalom i niätetnom.? 

Kada već govorim o zapisih il darovih učinjenih prebendar- 
skomu sboru il za života il na samrtnom času, spomenuti mi je, da 
je g. 1433. biskup zagrebački Ivan Alben sjetio se u svojoj oporuci 
ovoga sbora, te mu ostavio svekoliko svoje odjelo, troja kola i jedan 
hintov s konji, da podiele s čazmanskimi prebendari.? — Kanonik i 


! Doc. 24. 
* Doc. 53. 54. 
3 Doc. 63. 


CXXXVI Sbor prebendarah. 


arcidjakon bekšinski Stjepan Farkašev (T 1440) podignuvši u stolnoj 
crkvi oltar sv. Katarine, tim stvori novu prebendu, davši za oltar 
jedan kalež, misal, crkveno ruho i brevijar, a za prebendu dvoje trsje 
i oranice! — God. 1451. na 25. oktobra pred javnim bilježnikom 
neka Jelena, kuharica kanonika nekoč Gjure, a po smrti mu kuharica 
njegova brata kanonika Stjepana, svoju petogodišnju plaću, koju ima 
u to ime dobiti od rečenih svojih gospodarah, ostavlja prebendar- 
skomu sboru za izpokoj duše svojih roditeljah i za svoj spas.? Ali je 
bilo i takovih oporučnih zapisah, koje je sbor od ovršiteljah oporuke 
morao utjerivati. Godine 1475. pred kanonikom i kaptolskim vikarom 
tužio je Brcko, dekan prebendarski, da ovršitelj oporuke Grga, brat 
umrloga župnika bukovičkoga Martina, ne će izplatiti njegov oporučni 
zapis namienjen sboru u 25 for.; a ovršitelji oporuke: Kelec i Antun 
Segin, da nisu platili oporučne zapise Mihalja postolara u 1 for. i 
Antuna u 2 for.; za tim Benka gradjanina novoveškoga, koji nije iz- 
platio oporučni zapis Ambroza kuhača t. j. jednu kabanicu; za tim 
bivšu udovu Pavla postolara, udatu za Jagičića, koja duguje 1 for. 
oporučnoga zapisa svoga pokojnoga muža; napokon i ovršitelje opo- 
ruke i to: Dioniza Vodopiju sa Savske obale, udovu Emerika gradja- 
nina novoveškoga, Grgu plemića s Vurnovca i Lacka plemića Šam- 
šinovačkoga, koji svi oporučne zapise nisu izplatili. Na ovu tužbu 
naloži na 11. marta pomenuti kaptolski vikar Mateju, župniku sv 
Marka, Gjuri župniku bl. Margarete, i župniku novoveškomu, da rečene 
ovršitelje oporuke opomene i pozove na odgovornost pred njega, od- 
redivši im rok za šest danah, i to: dva dana za prvi poziv, dva za 
drugi, a dva za treći ili odrješiti; ako ne dodju tada, neka znadu, da 
ce ih pred vrati stolne crkve javno pozvati na sud preda se, a ne 
dodju li tada, odrjesito protiva njim postupati.? 

Bilo je jošte i drugih darovah i zapisah danih il namienjenih 
ovomu sboru kao za njegovu bratovštinu ili za kupalište, koje ćemo 
spomenuti na dotičnih mjestih. 

Prebendari su stolne crkve stanovali obaška u svojih kućah, koje 
su prema tadanjoj dobi bile ili drvene ili im je donji sprat bio zidan, 
a gornji drven. One pak kuće, koje su ili oporučno dobivali ili im 
ih ili pojedini kanonici ili drugi dobrotvori podigli, bile su nekoč i u 
Opatovini, ali najviše u Novoj vesi. 

Za onih vremenah, kada su ugarski kraljevi dolazili u Zagreb 
ili mimo njega vodili vojsku u Dalmaciju ili u Austriju, to su se i 


1 Doc. 63. 
* Doc. 531. 
® Doc. 160, 





Život i običaji u prebendarskom sboru. CXXXVII 
u kaptolske i u prebendarske dvorove namještali odličniji vojnici na 
veliku štetu kaptola i prebendarskoga sbora. Protiva toga pritužio se 
kaptol kralju Matijašu, a on pismom od 2. siečnja g. 1471. naloži i 
zapovjedi banom i kapetanom ovih kraljevinah, da se ne usude smje- 
Stati vojnikah ni u kuće kanoničke ni u prebendarske, niti po njihovih 
posjedih, ako sami vlastnici ne bi privoljeli na to.! 

Svimi posjedi, koje je sbor prebendarski imao, upravljao je on 
po svojoj volji kao svaki tadanji vlastelin, dà i pojedini članovi nje- 
govi na svojih predijih bili su prava „zemaljska gospoda* imajuć 
tako zvani ,jus regale“, nu dakako da se kaptolu kao patronu svaka 
znatna promjena, koja bi se na prediju učinila, imala doglasiti, a istom 
uz njegovu privolu da se izvadjala. Tako je god. 1401. Emerik pre- 
bendar zamienio svoje prebendarsko trsje, koje je njegovoj prebendi 
darovao neki biskup senjski s trsjem zagrebačkih gradjanah Mihalja 
i Dimitrija? God. 1445. na 17. decembra privolio je kaptol zagre- 
bački, da prebendar Ambrozij, koji je naumio predij svoj Sopnicu 
naseliti, i svim onim, koji bi se na njemu nastanili, dozvolio, da su 
tečajem dvanaest godinah oprošteni od svake kmetske službe i izvan- 
rednih daćah osim žitne desetine i običnih darovah. Kada izmine dva- 
naest godinah, tada će svako kmetsko selište plaćati o Gjurgjevdanu 
dvie pense dinarah, a dvie o Martinju ; desetinu pako žitnu davat će 
svomu gospodaru samo od tlačnih ili kmetskih selištah kao i običajne 
darove, dok desetina od zemaljah, koje nisu tlačne, pripada kaptolu. 
Razporeže li kraljevina ili kaptol kakav izvanredan novčani namet, 
dužni su ga dati.? 

Kako treba za svaki sbor, hoće li u slozi obastati, valjanih za- 
konah, tako ih je trebao i sbor prebendarski, a tim više što je imao 
i raznih obvezah i dužnostih prema patronu t. j. kaptolu, prema sveće- 
ničkoj službi u stolnoj crkvi, radi koje su i utemeljeni bili, prema 
medjusobnom životu i prema podčinjenim kmetom. Prve štatute za 
sbor propisao mu polovinom XIV. vieka sam kaptol i uvrstio ih u 
svoj sbornik; nu tečajem vremena ova štatuta trebalo je popuniti, a 
to s privolom kaptola g. 1468. stvorio nova štatuta, pridržav i ona 
stara iz XIV. vieka. U prvom odsjeku ovih štatutah, koja se odnose 
samo na sbor, odredjuje se u 1. glavi: da svake godine od sada una- 
pried na dan pred svetkom sv. Lovrenca, na nalog onogodišnjega 
dekana, kada u stolnoj crkvi zazvoni za to odredjeno zvono, da se 
svikolici saberu u kapelu sv. Stjepana prvomučenika, koja je do stolne 


! Doc. 268. 
* Doc. 4. 
* Doc. 140. 


CX XXVIII Život i običaji u prebendarskom sboru. 


crkve, jer se ondje drže u obće prebendarske skupštine, i da nitko ne 
izostane, osim tko bi zakonito zapriečen bio. Sakupljeni tako, da po- 
sjedaju po starosti, i tu će najprije onogodišnji dekan zapovjediti ko- 
jemu članu, da pročita štatuta, da ih svatko dozna, da se može po 
njih vladati, da ne bi tko mogao reći, da ih nije poznavao. Kad se 
štatuta čitaju, mora vladati mir i tišina. 

ČI. a. govori o ostavci dekanovoj, te veli, da po pročitanih šta- 
tutih mora bivši dekan ustati, pokloniti se subraći i zahvaliti im, da 
su mu za prošlu godinu povjerili dekanatsku čast, a kako su se su- 
braća prije sporazumjela, glasuje se po starosti za novoga dekana, a 
taj je, koji dobije većinu glasovah. 

ČI. 3. zabranjuje presiecati govorniku rieč i veli, da nijedan 
stariji, dok besjedi mladji, niti mladji, dok govori stariji, ne smije mu 
presjecati govora, već čekati, dok izgovori ; prekršitelji toga kaznit će se. 

CL 4. veli, da nitko ne smije odbiti dekanatske časti i odre- 
djuje, da ako bi se tko od subraće protivio preuzeti dekanatsku službu 
ili ju odbio, da se izključi takov iz sbora, i da mu se ne daju do- 
hodci dotle, dok sbor inače ne odluči. 

ČI. 5. govori o prisezi izabranoga dekana, te veli, da novi dekan 
odmah u istoj sjednici položivši ruku na sv. evangjelje i sborna šta- 
tuta prisegne, a prisegu propisuje 

Cl. 6. u ove rieči: Ja N. dekan gospode prebendarah ove slavne 
crkve zagrebačke, kunem se i obećajem, da ću vjerno upravljati, što 
mi se povjeri, a neutrudivo ću nastojati, da se privriedi korist i pro- 
bitak samoga sbora, a čuvat ću savjestno, što se istomu ili daruje il 
oporuči, kao i samu njegovu stečevinu. Tako mi Bog pomogao i ovo 
sv. evangjelje. 

U ČI. 7. nalazi se prisega, koju polažu novoimenovani preben- 
dari, a ta glasi: Ja N. prebendar kora ove slavne crkve zagrebačke, 
kunem se i obećajem gospodi i subraći mojoj prebendarom rečene 
crkve zagrebačke, da ću im biti vjeran, njihovu čast promicati, a 
blagostanje priskrbiti, da ću tajnu čuvati, a zakone, odredbe i hvale 
vriedne njihove običaje podpuno obdržavati, te dužnu počast i što- 
vanje istoj gospodi subraći mojoj izkazati u svem, što je slobodno i 
pošteno. Tako mi Bog pomogao i ovo sv. evangjelje. 

ČI. 8. nalaže, da bivši dekan mora svomu zamjeniku predati 
točan račun o svojem dekanatstvu, te zahtieva, da novi dekan pridieliv 
četiri starija i odličnija sudruga, preuzme točan račun od svoga pred- 
šastnika, i to od svega, što je sboru poklonjeno, oporučeno ili daro- 
vano bilo, kao i od onoga, što je sbor sam privriedio i od onih 
stvarih, koje se ticaju samoga sbora; a o tom preuzimanju da se sa- 





Život i običaji u frebendarskom sboru. CXXXIX 


stavi zapisnik, u kojem da se sve točno pobilježi, jer će na podlozi toga 
i sam novi dekan morati jednom predavati račun svojemu nasljedniku. 

ČI. 9. zahtieva, da novo izabrani prebendari svoju prisegu i pred 
sborom polažu i glasi: da kada koji novo izabrani prebendar, ako i 
pred kaptolom položi prisegu, koji ga imenovao prebendarom, to već 
po starom i hvale vriednom običaju mora i pred prebendarskim de- 
kanom i cielim sborom iznovice rečenu prisegu položiti, položiv ruke 
na sv. evangjelje. 

U 10. članku nalaže se, kako se mora čuvati tajna, za to, da se 
preprieče sablazni, odredjuje sbor, da svaki subrat čuva tajnu, t. j. 
sve, što se ili tajno ili javno u sboru pretresivalo i zaključilo, i da 
ju ne oda nikomu; drzne li se koji to učiniti, to će mu se uzkratiti , 
dohođci za jednu godinu ili dotle, dok sbor odredi. 

CL 11. govori o vlasti dekanovoj, jer po starom običaju, dekan 
je glava i prvak sboru i rukovodi sborne poslove, to svaki, komu 
naloži dekan, da izvrši kakov posao, koji zasjeca u korist sbora, da 
ga odmah prihvati i točno izvede; a ne pokori li se dekanovoj za- 
poviedi, neka se izključi iz zadruge bratske i neka mu se uztegnu 
dohodci dotle, dok dekan i cieli sbor inače odluči. 

ČI. 12. govori o medjusobnoj ljubavi i veli: da se pomnoži po- 
štivanje i bratska ljubav u sboru i da potraje od dana na dan, i tim 
da ostalim prednjače, odredjuje se, da, ako bi koji subrat učinio 
krivdu ili nepoštenje kojemu sučlanu sbora, i to javno, ili ga opsovao, 
potvorio ili ozloglasio, da se takov krivac lišava iečajem jedne godine 
sborske zajednice i dohodakah ili podpada, prema povredi, drugoj kazni. 

ČL 13. govori o prieporu medju braćom, te odredjuje: pošto se 
može slučiti, da se medju braćom priepori i nesuglasja porode (kako 
se je to i prije dogadjalo, te se takovi priepori, mimoišavši sbor, 
prenieli na kaptolski sud i odluku kanoničkoga vieća, pa se radi toga 
ozlovoljili kanonici ili na sbor&ili na pojedinca, i tim su sami tuži- 
telji učinili smutnju u sboru), s toga se odredjuje, da svaki, koji će 
u buduće mimoišavši sbor (koji ima vrhu povriedah medju subraćom 
razpravljati i odrediti), pritužiti se kaptolu, kaznit će se onako, kako 
sbor odredi; osim ako ne bi bio zadovoljan sborovom odlukom, istom 
tada slobodno mu je pritužiti se kaptolu. 

U ČI. 14. govori se o vlasti dekanovoj. Sborov dekan, ravnatelj 
njegov, da opravlja vjerno i savjestno sborne poslove, da ne bjesni 
nad subraćom, da ih ljubi i brani, te prepirke medju njimi, koje bi 
se porodile, da podvrgne sudu sborovu, a njegovom privolom i od- 
lukom, da se krivci kazne; bude li dekan netočan u službi, prosto je 
sboru kazniti ga ili svrći. 


CXL Život i običaji u prebendarskom sboru, 


U ČI. 15. nalaže se, da prebendari čedno živu, s toga provodi 
li tko razkalašen život, ili drži li u sebe javnu razpuštenu osobu, a 
tim ljagu nanese sboru, da se po zasluzi kazni. 

ČI. 16. bavi se bolestnom subraćom te nalaže, da dekan posje- 
ćuje bolestna sudruga, ili ako je on prepriečen, da naloži komu od 
subraće, da ga posjeti i utješi; ako je siromašan, da mu se iz skupnih 
dohodakah pomogne. 

ČI. 17. veli, da ako tko od subraće tako oboli, da ne može ni 
svojih poslovah obavljati ni na brevijar i na drugu službu u crkvu 
dolaziti, ili ako li tko po dekanovu nalogu u poslovih samoga sbora 
bude zakonito odsutan, da takove moraju zamjenjivati u crkvenoj 
službi zdrava subraća. 

ČI. 18. govori o zajedničkom počitanju, te zapovieda, da mladji 
prebendari u prohodu i svagdje i na svakom mjestu bilo u crkvi ili 
izvan nje, daju i izkazuju starijim počitanje i prednost. 

Napokon čl. 19. prepovieda, da se nijedan prebendar ne smije 
silomice urivavati da preotme komu supportanciju: buduć da mnogi 
niti ne čekaju, dok izmine podpuna godina supportancije kojega su- 
brata, dà dok mu jošte i kanonik ne izplati dužne supportancije, to 
se oni već urivavaju, da mu ju preotmu ; takovi urivači neka se kazne 
običnimi kaznami t.j. da se liše tečajem godine udružbe i dohodakah. 

Drugi odsjek ovih štatutah, akoprem sadržaje neke odredbe glede 
bogoslužja, ali ima tuj i takovih, koja se odnose na sbor kao sbor. 
Tako n. pr. članak 10. govori o desetarih, te veli: buduć da su se 
glede pobiranja moravečke desetine sbivale svadje i prepirke, to se 
odredjuje, da od sada dva prebendara, jedan stariji i jedan mladji, 
koje će izabrati sbor, preuzmu odmah desetinanje. Tko bi se ustru- 
čavao to primiti, da mu se sustegne dio u desetinskom prihodu. 

ČL 11. govori, kako desetari imadu popisivati desetinu. Često 
se dogadja, da su računi desetarah ngtočni il pogrješni, s toga se od- 
redjuje, da oba desetara il jedan od njih priobći sboru i to odmah 
do petoga dana (kako desetinanje svrše), točan i podpun desetinski 
registar pod globom od jednoga forinta. 

ČI. 12. odredjuje, da desetari moraju pobirati desetinu na svoj 
trošak, jer oni, a ne prebendarski dekan, dobivaju od desetine dvo- 
struki dio, ali ipak sbor im dati mora, što je za pisanje potrebno. 
Jošte, ako desetari ne poberu desetine do Lovrinja, to se lišavaju svih 
prebendarskih dohodakah dotle, dok podpunu desetinu ne uruče sboru. 

ČI. 13. govori o oporučnih zapisih, te odredjuje, da kako su 
navadni kanonici i ostali vjerni sboru što oporučiti ili darovati, to da 
se isti ne pokaže nezahvalnim, mora dekan, kada se kakov oporučni 








Život i običaji. —  Bratouštine. CXLI 
zapis učini, dojaviti ga subraći i tada će pjevati jedan zavjetnu misu 
na čast sv. Bogorodice na njezinu oltaru, a drugi „o angjelih“, a treći 
misu za umrle. 

ČI. 14. govori o ukopu kanonikah. Kako kanonici običavaju tielo 
umrloga biskupa nositi i u grob polagati, to se odredjuje, da četve- 
rica ili šesterica mladjih prebendarah moraju nositi umrlo tielo ka- 
nonika. Tko bi to propustio, lišen je oporučnoga zapisa toga kanonika. 

Cl. 15. odredjuje, da na sprovodu umrloga kanonika moraju 
mladji prebendari nositi barjake, kadilo i blagoslovljenu vodu. 

ČI. 16. govori o kazni, tko ne bi došao na sprovod i odredjuje, 
da moraju svi osobno prisustvovati sprovodu. Tko hotice izostane, 
taj se lišava oporučnoga zapisa; izostane li koji dekanovom privolom, 
to, pošto su prije svi članovi prisutni sprovodu dobili forint u ime 
truda, to istom tada taj u preostatku sprovodnoga prinosa ima svoj 
dio. Tko ne dodje na sprovod ili ne bude kod večernje za umrloga, 
da plati deset bečkih novčićah ; tko izostane od jutarnje za pokojnoga, 
deset soldah ugarskih neka plati. 

ČI. 17. govori o dekanovoj plaći. Pošto dekan obavlja sve po- 
slove ovoga sbora, valja da ima i nagradu; da pako veselije obavlja 
svoju službu, to mu sbor doznačuje od oporučnih zapisah, prinosah i 
milostinje (izuzevši desetinu) dvostruki dio. 

ČI. 18. spominje o zalihi i potrošarini sbornoj Buđuć da se 
često sluči, da se sbor mora višeputa i parbiti za svoj dohodak, to 
da se takove parbe brže riešavaju, treba imati u pripravi novacah, 
pak se odredjuje, da se kod svake novčane diobe pričuva jedan dio 
za sborne potrebe. 

Napokon, dadne li tko gospodi prebendarom za trud, što su 
došli na sprovod, više nego pojedincu pripada, t. j. forint, to dekan 
od cieloga sprovodnoga dobitka ima jednaki dio, a mjesto običnoga 
forinta dobiva dva. 

Bratovštine. Onom već naredbom, gdje je svaki dan u zoru morao 
pjevati jedan sborni član misu na čast bogorodičinu i ovim nepre- 
kidnim njezinim čašćenjem sačinjavao je prebendarski sbor osim svoje 
sborne korporacije jošte i posebnu bogorodičinu bratovštinu, kakove 
su u srednjem vieku običajne Lile, i kojoj su članovi mogli postati 
i svjetovnjaci, koji su za života ili na samrinom času darovali kakov 
bogoljubni prinos, te tim postali dionici milostih, koje su takovoj 
bile udieljene. 

Ovakova bratovština ili kako se na latinsku „kalendinum“ zvala, 
postojala je u prebendarskom sboru već prije polovine XIV. vieka, 
ali svršetkom istoga ili početkom XV. vieka nestalo je. Da se indi 


CXLII Bratovštine. Crkvena služba. 


obnovi čašćenje Bogorodičino u stolnoj crkvi, koje je radi siromaštva 
sborova i drugih nesgodah jenjalo, odluči g. 1466. prebendarski sbor, 
da se ova bratovština uzkrisi i nazove ,bratovštinom majke milosrdja“ 
i propisa joj uvjete a naročito, koji se odnose na samu njezinu crk- 
venu službu. 

Ovom je bratovštinom upravljao prebendarski dekan, a u pri- 
pomoć dodieljena su mu bila dva najmladja prebendara, kojih bijaše 
dužnost sakupljati od bratovštinarah dobrovoljne prinose po Zagrebu 
i u bližnjoj mu okolici. 

Tko je god zaželio poslati članom ove bratovštine, morao se je 
predstaviti dekanu i umoliti ga, da ga u bratovštinu primi. Obvezao 
se onda, da će nastojati o njezinu boljku i godimice prinositi koliko 
uzmogne. 

Za članove bratovštine bijaše i posebna knjiga matica, u koju 
ih je dekan upisivao, i to najprije godinu i dan, kada je tko pri- 
stupio, za tim ime i stalež njegov, bilo mužkarca il ženske, te pri- 
nosni dar kao n. pr. po forintu il više, a ima ih i po nekoliko nov- 
čićah. Nekoji su članovi davali prinose i u naravi, kao: krmke, ulje, 
vosak itd. U ovih spomenicih dva se takova dara spominju, i io go- 
dine 1499., kada su ovršitelji oporuke prepozita Mihalja za spas 
njegove duše dala sboru 1 for., a bratovštini krasno ruho, na kojem 
bijaše izvezen zlatan križ u vriednosti 10 for.; — a ovršitelj oporuke 
Petra kanonika lektora takodjer za spas njegove duše dao 1 for, a 
bratovštini jedan velik i liep kovčeg za spremanje bratovštinskih stvarih.! 

Kada je umro koji član bratovštine, to su mu bratovštinari bili 
na pogrebu noseći u rukah zapaljene ,kaleduske" t. j. bratovštinske 
voštene svieće. 


Crkvena služba. Prema zakladi, koju je g. 1270. učinio kanonik 
Buza poklonivši predij Otok, da se svaki dan u zoru pjeva misa na 
čast Bogorodičinu, tu je obvezu ovršivao sbor neprekidno i u XV. 
vieku, a morao ju pjevali tjedan danah onaj prebendar, koji bijaše 
na redu, a prebendarski dekan morao je paziti na to. Za svaki nemar 
ili propust morao je krivac platiti 10 ugarskih novčićah, od koje 
svote dobio je polovinu onaj, koji je tu misu mjesto propustnika od- 
pjevao, a drugu polovinu dekan. 

Osim ove obvezne mise i to već rano u XV. vieku (t. j. £. 1414., 
kada je ovomu sboru biskup Eberhard darovao polovinu moravečke 
desetine,) bijaše sboru za ovaj dar dužnost u nedjelju poslije svetka 
11.000 mučenicah djevicah odpjevati večernju za umrle biskupe, a u 


! Pag. 532. 





Crkvena služba. CXLIII 


ponedjeljak odpjevati jutarnju s hvalami i jednu pjevanu misu u istu 
namjenu, dok je taj dan obaška svaki član bio dužan il osobno il po 
kojem svećeniku odčitati za pokojne biskupe jednu tihu sv. misu pod 
globom od 20 dinarah. 

Napokon obvezna bijaše i bratovštinska misa tako, da na svaku 

svetkovinu bl. dj. Marije morali se na zapovied dekanovu sabrati svi 
prebendari obučeni u roketah u kapelu bl. dj. Marije ili u lievi kor 
stolne crkve, gdje je odmah poslije rane mise morao prebendar, na 
koga je red došao, uz assistenciju dvojice mladjih članovah odpjevati 
misu na čast Bogorodice, kojoj su svi do svršetka morali prisustvo- 
vati. Povrh toga morali su prebendari (t. j. polovina njih jednoga 
tjedna, a druga polovina drugoga) svaki dan pjevati u koru stolne 
crkve: časove, večernju, jutarnju i hvale i to svaki osobno, ili iko 
bi bio zapriečen, morao je mjesto sebe poslati zamjenika. O tih za- 
mjenicih govore prebendarski štatuti, te odredjuju: buduć da se često 
sluči, te su mnogi ili hotice odsuini ili zakonito zapriečeni, pa mjesto 
sebe šalju u crkvu takova zamjenika, koji ne umije ni pjevati, dà ni 
usta otvoriti, to se nalaže svakomu, koji bi bio zakonito zapriečen, 
da ima to prijaviti dekanu, a on da odredi prebendara, koji će ga 
zamieniti. Propusti li tko to prijaviti dekanu ili pošalje li nevještaka, 
platit će globu 12 novčićah bečkih. 
' Uz crkvenu službu bili su prebendari, dakako uz nagradu, u 
u kaptolu zagrebačkom a naročilo u poslu vjerodostojnoga mjesta, 
kao pisari. Kaptol ih takodjer slao, da u njegovo ime uzpostave nove 
posjedne medje, ili da uvedu koga u posjed itd. 

Kako u svakom sboru ima ljudih razne ćudi, tako i taj nije bio 
bez njih, a navlaš bilo je takovih, koji su vriedjali svoje patrone t. j. 
kanonike, toga radi na 1. augusta 1472. zaključi kaptol, bude li koji 
prebendar dva puta opomenut radi nedostojnoga ponašanja spram 
kaptola, pak se ne popravi, da će mu s mjesta oduzeti prebendu i 
altariju. A pošto se prebendar Andrija Zelinčanin na opetovane opo- 
mene nije popravio, dapače spram kaptola surovijim bivao od dana 
na dan, to mu sc ovim oduzima prebenda te se iz sbora izključuje, 
a prepovieda se i dekanu i svakomu članu, da s njim ne obće.! — 
Godine pak 1494. na 14. augusta pred kaptolom zagrebačkim pre- 
bendari: Franjo sa Sečkova i Martin izpod Obeda pismeno obriču, 
da ne će u svojih dvorih držati žene zla glasa, niti dozvoliti, da ih 
posjećuju. Prekrše li ovu izjavu, da smjesta gube nadarbinu.? 

O kupalištu, koje bijaše vlastničtvo prebendarskoga sbora, spo- 
menuti ću niže. 

1-Doc. 279. 

* Doc. 374. 


CXLIV Prvostolna crkva i bogoslužje. 

Prvostolna crkva i bogoslužje. O osnuiku današnje stolne 
crkve, njezinu gradjenju i sudbini od XIII— XIV. vieka progovorio 
sam jur u I. sv. str. CXXXVIII—CXLL, a sada ću nacrtati njezinu 
prošlost u XV. vieku. Nastavljanje izgradjenja stolne crkve dovršilo 
se prve četvrli XV. vieka, tim, da su sa sjevera i juga sagradjeni 
bili visoki zidovi sa isto tako visokimi babicami, a iz nutra šest vi- 
sokih a vitkih kamenih stupovah, što je sve namienjeno bilo, da nose 
tri visoka i jednakosvodna crkvena broda, te je bilo donekle bar 
spojeno svetište i dvie mu pobočne kapele ili apside sa crkvenim 
pročeljem i zvonici. Ako nam ime toga dobrotvora dograditelja i nije 
poviest zabilježila, a ono ga je ovjekovječilo klesarsko dlieto u kamenu. 

Na svakoj sjevernoj i južnoj babici pobočnih crkvenih brodovah 
iz vana i na svakom glavnom stupu, koji sada nosi troji jednako vi- 
soki crkveni svod, uklesan je jedan isti grb, koji predstavlja na 
stražnjih noguh stojećega lava pruženih prednjih pandjah, a taj grb 
bio je zagrebačkoga biskupa Eberharda Albena (1397—1420). Osim 
ovoga obilježja jošte je jedno, koje nas sili, da gradnju sredine crkve 
ili trih jednakosvodnih visokih brodovah stavimo u ono razdobje, 
kada je Eberhard bio biskupom. U gradjenju tako zvanom gotskom 
medju drugom i trećom njezinom periodom ili medju g 1380 — 1420. 
gradile se po Evropi tako zvane „Hallenkirche* t. j. crkve, u kojih 
su pobočne ladje bile tako visoke kao i srednja. Ovakov način gra- 
djenja ako svojom visinom i većim svjetlom čini doduše vanredni 
utisak, ali mu manjka onako fino izradjena radnja, kakovom se odli- 
kuju gotske crkve za prve i druge gradjevne periode. 

Biskup indi Eberhard početkom XV. vieka sagradio je u stolnoj 
crkvi zidove i stupove za tri jednako visoka broda i tim dogradio 
donekle stolnu crkvu t. j. spojio njezino svetište sa pročeljem ; jedino 
samo na južnoj strani crkvene sgrade nedogradjen ostao je prostor 
t. j. sadanja peta i šesta babica sa zidom, a to izgradi (kako svjedoči 
uzidani grb) njegov brat i nasljednik Ivan Alben (1420—1433). — 
Ovaj isti Ivan oporuči na 14. ožujka god. 1433. zagrebačkoj stolnoj 
crkvi osim polovine svoje srebrenine i prekrasno vezenih sagovah 
jošte 1500 for, da se posvemašno dogradi, t. j nadsvodi ili bar 
krovom nadkrije što je sagradio i on i biskup Eberhard; osim toga 
odredi, da se polovina od dohodakah Kamengrada (Kuwar) i varoši 
Koprivnice, (koje mu gradove založio kralj Sigismund za 7000 for.), 
dok ovi gradovi budu u zalogu, upotrebi za korist stolne crkve i to 
dotle, dok ih kralj ne izkupi, a ostala polovina da je bratu mu Ru- 
dolfu Albenu.! 

2 Doc. 63. 








Prvostolna crkva. CXLV 


Ali Rudolf nije oporučnu namjenu svoga brata biskupa Ivana 
izvršio, jer stolnoj crkvi ne odstupi polovine dohodakah Kamengrada 
i Koprivnice, a toga radi obratili se ovršitelji biskupove oporuke na 
kralja Sigismunda, koji mu na 20. julija 1433. strogo zapovjedi, da 
pomenutu polovinu rečenih dohodakah stolnoj crkvi odmah odstupi.! 
Za tu kraljevu zapovied Rudolf Alben nije ni najmanje hajao, s toga 
se opetovano ovršitelji oporuke prituže kralju, a taj mu iznovice strogo 
naloži, da točno izplati i daje stolnoj crkvi polovinu dohodka od Ka- 
mengrada i Koprivnice.? Ni ova stroga opomena nije koristila, da- 
pače Rudolf Alben ne samo da nije zadovoljio, što bi po oporuci 
biskupa Ivana dužan bio učiniti, već je i tvrdio, da je biskupova 
oporuka nevaljana, a uza to jošte uzkratio je izplatiti stolnoj crkvi i 
altarijski zapis, koji joj namienio nekadanji njezin biskup Eberhard 
Alben. — Protiva takovoj očitoj nepravdi dignu se kaptol zagrebački 
i zatraži u kralja Sigismunda pomoć, te kralj na 16. marta g. 1434. 
naloži nadbiskupu ostrogonskomu Gjuri, da proti Rudolfu Albenu 
sudbeno postupa, da ga presluša i osudu izreče.? 

Povrh kralja obratio se kaptol u toj stvari i na bazilejski cr- 
kovni sabor, koji takodjer zapovjedi rečenomu nadbiskupu, da Rudolfa 
prisili. da izplati stolnoj crkvi pripadne joj oporučne zapise. Prema 
kraljevomu i bazilejskoga sabora nalogu nadbiskup Gjuro zapovjedi 
na 26. juna r. g. Ivanu, opatu zagrebačkih Cistercitah, da Rudolfa 
osobno opomene, da ili svojoj dužnosti zadovolji, ne će li, da ga pred 
njega pozove na sud. — U četvrtak ili 8. julija ode opat Ivan na 
Medvedgrad, gdje je tada Rudolf kao vlastnik stanovao, da ga opo- 
mene ili na sud pozove; nu pošto ga on nije htio preda se pustiti, 
to opat pred sabranom njegovom družinom i domaćimi proglasi nad- 
biskupov poziv i što sadržaje, te pred njimi pozove Rudolfa, da se 
za trideset danah stavi pred nadbiskupov sud; ne stavi li se, neka 
znade, da će se proti njemu svom strogosti zakona postupati.“ 

Napokon a.to najviše posredovanjem: Ivana, biskupa kninskoga 
i upravitelja opatije Bijeničke, te plemićah: Gjure bisažkoga i Ivana 
Tota susjedgradskoga skloni se Rudolf Alben, pak kanoniku kantoru 
Ivanu i ostalim ovršiteljem oporuke pokojnoga biskupa Ivana Albena 
uruči prema oporučnomu zapisu polovinu Kamengrada i Koprivnice 
sa svimi zaseoci, daćami, trsji, šumami, oranicami, livadami, pri- 
rodom itd., da se dade u korist stolne crkve; pridodavši ovakov uvjet, 


1 Doc. 66. 
* Doc. 67. 
3 Doc. 70. 
* Doc. 73. 


10 





CXLVI Prvostolna crkva. 

da ako kralj Sigismund ili koji njegov nasljednik za svotu od 6166 for. 
i 300 kmetah izkupi založeni Kamengrad i Koprivnicu, da polovina 
i od novčane svote i od kmetovah pripadne stolnoj crkvi, a polovina 
njemu. Ovu svoju izjavu radi većega jamstva u ime svoje i svoga 
sina Leonarda i potomčadi dao je takodjer pred kaptolom čazman- 
skim, kao vjerodostojnim mjestom, napisati i pečatom potvrditi, ob- 
rekavši u ime svoje i unučadi, da će ju čvrsto držati svetom i 
neopozivom.! 

Osim oporučnoga zapisa biskupa Ivana Albena u ovih se spo- 
menicih spominje jošte zapis nekoga Henrika Entzendorfa od 713 for., 
namienjen stolnoj crkvi za njezine potrebe. Ovu svotu morao bi iz- 
platiti Entzendorfov ovršitelj oporuke Friderik Lamberger, ali ju nije 
izplatio, već za sebe pridržao. Istom po Lambergerovoj smrti zahtievao 
je kaptol zagrebački, t. j. njegovi punomoćnici: kanonik kantor Bartol, 
Stjepan Topnav, arcidjakon varašdinski i Martin arcidjakon vaškanski 
od Lambergerove braće: Ulrika, Friderika i Gašpara, kao baštinikah, 
da rečenu dužnu svotu izplate. Ovo zahtjevaše na 25. marta g. 1471. 
rečeni punomoćnici pred javnim bilježnikom u Čakovcu, gdje prisutna 
tri Lambergerova brata odvratiše na to, da se oni ne ustručavaju iz- 
platiti Entzendorfov zapis, ali da će ga dati u ruke Entzendorfovu sinu 
Vilimu, pa da on kao baštinik izplati taj otčev zapis. Ovoj se izjavi 
protivili kaptolski punomoćnici, veleći: da bi bio htio pokojni Entzen- 
dorf da mu taj zapis sin izplati, bio bi i oporučno tako odredio, a 
budué da je htio, da ga Lamberger izplati, a novac je i onako u 
rukah Lambergovacah, za to ga neka i oni izplate.? — Da li je taj 
zapis bio izplaćen ili nije, ne imamo viestih. 

Tečajem XV. vieka za vrieme krvavih sukobah medju kaptolom 
i gradskom obćinom i sa samosilja grofovah Celjskih bila je stolna 
crkva često u velikoj opasnosti. U onom sukobu na Margaretinje go- 
dine 1433., kada su oružani gradjani provalivši na kaptol poplienili 
ga, nasrnuše i na stolnu crkvu u nakani da ju orobe i zaklonjene u 
njoj kanonike poubiju. No pošto im takov nasrtaj zapriečili oružani 
ljudi Dioniža bana i biskupa Ivana Albena i mnogi stranci, koji su 
tada prigodom velikoga sajma u Zagrebu bili, to samo izbaciše na 
stolnu crkvu mnoge strelice." — U onoj predstavci, koju je kaptol 
zagrebački podnesao kralju Matijašu (1457—1490), spominje se naro- 
čito: ,da u ovo posljednje doba grofovi Celjski popalili su kaptol, 


1 Doc. 74. 
? Doc. 269. 
* Doc. 68. 








Prvostolna crkva. CXLVI 





a stolnu crkvu jurisali^;! tom sgodom bez dvojbe da je stolna crkva 
teZko morala nastradati. 


Biskup se Osvaldo (1466— 1499) odvaZno stavio na io da izvida 
rane, koje je stolnoj crkvi zadao zub vremena i neprijateljska ruka. 
Prije svega uznastoja on, da crkveno svetiäte, gradjeno od biskupa 
Timoteja (1269.) koje bijaše mnogo niže od srednjega crkvenoga 
broda, koji je, kako rekoh, početkom XV. vieka podignuo biskup Eber- 
hard Alben, povisi, t. j. da svetište učini jednako visokim sa srednjim 
crkvenim brodom, to je srušiv (po svoj prilici vrlo oštećen) svod nad 
svetištem podignuo novi jednake visine sa srednjim crkvenim brodom. 
Da je on to doisto učinio, svjedoči njegov grb, koji se do nedavna 
vidjao uklesan visoko na desnom svetištnom zidu i stupovnih glavicah 
u presbiteriju; a svršivši nadsvodjenje cieloga svetišta postavi u njemu 
god. 1489. novi veličanstveni oltar. 


Dogotoviv tako svetište, trebalo ga nadkriti novim krovom, a 
uz njega obje pobočne kapele sv. Marije i Ladislava i sakristiju. Ovo 
nadkrivanje počelo je mjeseca kolovoza g. 1491. kako nam svjedoči 
ugovor, koji je sklopio kanonik Luka rodom iz Dubrave s tesarom 
Blažem iz Vrbovca. Trošak za nadkrivanje imao se namiriti iz kućne 
pristojbe kanoničkih dvorah (taxa domalis), koji je iznosio 387 for. 
Uvjeti, pod kojimi se obvezao tesar Blaž (ne računajuć drvo i željezo, 
što je kaptol dao), da će nadkriti svetište i obje pobočne kapele te 
sakristiju bijahu, da mu se plati 45 for. i dadu dvie suhe slanine 
ili mjesto njih 2 for. a uz to jošte 40 kablovah novoga vina. G. 1492. 
i svetište i obje pobočne kapele bile su nadkrivene. 


Za tim je želio biskup Osvaldo nadsvoditi tri velika crkvena 
broda. Potrebitu za to gradju morali su voziti biskupski kmeti, na- 
ročito oni blizu Zagreba, a pošto je za taj ogroman posao trebao više 
silah, to pismom od 16. oktobra 1495. zamoli kaptol, da mu i on 
.svojimi kmeti pripomogne, naročito da voze vapno i pjesak.* 


Prije nego li je počeo svoditi rečena tri crkovna broda, sagradio 
je na dokrajku svetišta i dvih mu pobočnih kapelah tri empore ili 
kameni hodnik, te je tom neumjesinom gradjevinom pregradio stolnu 
crkvu i zastro pogled na svetište i pobočne mu kapele. 


I Doc. 319. 


* Venerabiles, nobis amice dilecti! Illi pauci coloni nostri in districtu illo 
zagrabiensi ad omnes illos labores sufficere non possunt. Unde rogamus vos, velitis 
etiam cum vestris adiuvare et circa ecclesiam et etiam inducturam cimenti et arene, 
ut labores illi citius consumari possint. Ex Chasma in festo beati Galli abbatis. 
Anno 1495. — Osvaldus eppus eccl. Zagrab. — Act. Cap. ant fasc. 92. nr. 35. 

* 


CXLVIII Prvostolna crkva. Oltari. 


Svršivši taj posao počeo je nadsvodjivati rečena tri crkvena 
broda, ali ih nije dovršio, jer ga smrt zatekla. U oporuci, pisanoj 
15. aprila 1499., u kojoj, osim oporučenih nekih dragocjenostih stolnoj 
crkvi, veli: ,pošto crkva zagrebačka od svoga zasnutka bijaše dosta 
zanemarena i nikada posve dogradjena, u kojoj koliko mogoh izgra- 
diti dadoh, a da se započeto gradjenje nastavi i dovrši, ostavljam 
10.000 for.! 

Oltari i njihove zaklade. Rano već u XIII. vieku našlo se bogo- 
ljubnih dušah, koje su na slavu božju, a na duševnu korist vjernih 
i za spas svoje duše u zagrebačkoj stolnoj crkvi ili podigli nove ol- 
tare ili jur postojeće nadarili il novcem il im ustupili nekretnine za 
uzdržavanje svećenikah dotičnih oltarah. Svršetkom XV. vieka bilo 
je u stolnoj crkvi do 15 oltarah više manje posjedi obdarenih ; a to 
jer se tečajem toga vieka prilagali baš znatni prinosi za njihovu na- 
darbinu. Tomu za dokaz služi nam pismo bana Friderika Celjskoga, 
koji kao „tutor et advocatus ecclesie cathedralis" doznavši od kaptola 
zagrebačkoga, da ima u kraljevini mnogo plemićah, koji, da se po- 
veća i uzvisi služba božja u stolnoj crkvi, a za izpokoj i svojih i 
roditeljskih dušah, voljni su darovati svoje posjede, toga radi na 
molbu kaptola isti se ban po svojoj uzvišenoj i prvoj časti, koju ima 
kao namjestnik kraljev, rado odazva, te pismeno na 4. augusta 1452. 
dozvoli, da _ može svaki Zitelj ove kraljevine stolnoj crkvi darovati 
svoje nekretnine.? 

Glavni ili veliki ollar bio je u svetištu. Kada je druge polovine 
XIII. vieka biskup Timotej od temelja sagradio svetište, posvetio je 
u njemu godine 1269. novi glavni oltar. Ovaj Timotejev oltar poslije 
dvie sto godinah zamienio je drugi velicanstveniji i dragocjeniji, koga 
biskup Osvald nadsvodivši svetište podignu god. 1489., stavivši na nj 
ovaj nadpis: 

Praesulis Osvaldi sunt hec monumenta laboris, 
Hoc ti rex regum Christe dicavit opus. 


Na glavnom oltaru čitala se svaki dan tiha sv. misa, kojoj je 
stavio zakladu biskup Ivan Alben, oporučivši godine 1433. u to ime 
315 for.? 

Oltar bl. dj. Marije. U lievoj apsidi ili pobočnoj kapeli do sve- 
tišta, sagradivši ju 1284. biskup Timotej posveti na 21. kolovoza novi 
oltar na čast bl. dj. Marije, koji je ondje stojao dva stoljeća, kada 


! Doc. 394. 
* Doc. 164. 
* Doc. 63. 








D ——————— n —————————— JÉG— 


Prvostolna crkva. Oltari. CXLIX 
ga za biskupovanja Osvaldova zamieni novi, što ga na 19. juna 1496. 
posveti Gjuro biskup rožnanski.! 


Oltar sv. Ladislava. U desnoj svetištu pobočnoj kapeli, sagra- 
divši ju biskup Timotej g. 1275., posveti oltar na čast utemeljitelja 
ove biskupije kralja Ladislava. Nakon dva vieka taj je oltar bio od- 
stranjen, a na njegovo mjesto oko god. 1496. postavi biskup Osvaldo 
novi oltar. 


Oltar sv. križa slojao je u stolnoj crkvi već početkom XV. vieka, 
jer je biskup Eberhard Alben (f 1420.) učinio zakladu, da se na tom 
oltaru svaki dan jedna misa pjeva, a jedna čita za spas njegove duše 
i porodice Albenah, davši u to ime bivše nekoč gradske, a njemu od 
kralja Sigismunda darovane posjede: Kraljevec, Cerje s maltom, Ko- 
biljak, Sviblj i Nart. — Koje i kakove je borbe radi te zaklade 
vodila stolna crkva, odnosno njezin kaptol s gradskom obćinom, opisao 
sam u naslovu: ,Gradski posjedi i borba za nje“ (str. XXIX—X XXV). 

Kolator rektorata toga oltara, kao i svih drugih, s kojimi je 
bila nadarbina spojena, bijaše kaptol zagrebački. Davajući on nadar- 
binu toga oltara, stavljao je kadkada i uvjete, pod kojimi bi ju predao 
pojedincu na.doZivotno uživanje, n. pr. godine 1466. na 29. septembra 
udielio je kaptol kanoniku Mateju Kelkedu rektorat i nadarbinu toga 
oltara uz uvjet: da će u rečenih altarijskih posjedih davati desetinu 
od svinjah ili ju novcem izplatiti, da će izvanredni namet, nametne 
li ga kaptol na te posjede, točno plaćati.? 

Oltar 10.000 mucenikah jur god. 1481. imao je 30 ralih oranice 
i jednu sjenokošu.? | 


Oltar sv. Fabijana i Sebastijana (god. 1481.) imao je 25 ralih 
oranice i jednu sjenokošu.* 


Oltar sv. Jurja (god. 1481.) imao je 7 ralih oranice i tri male 
sjenokoše.5 


Oltar sv. Jeronima (god. 1481.) imao je ao ralih zemlje i dvie 
sjenokoše na petnaest kosacah. Rečene godine bio je rektorom toga 
oltara kanonik lektor Ivan. — Ovomu je oltaru založila Stana, udova 
Klementa Kiša iz Mikčevca posudivši altarijski novac, šestnaest kmetskih 
selištah, i to: šest naseljenih, a četiri pusta u Marincu; četiri nase- 
ljena u Jakuševcu; tri pusta u Mikčevcu, pa kada ih nije mogla iz- 


1 Doc. 383. 
* Doc. 252. 
3 Doc. 325. 
* Ibid. 
5 Ibid. 


nn e —Ü 


CL Prvostolna crkva. Oltarı. 
kupiti, to ih kralj Matijaš godine 1481. dosudi rečenomu oltaru i za- 
povjedi, da se njegov rektor uvede u njihov posjed.! 

Oltar sv. Jakoba (god. 1481.) imao je 38 ralih oranice i tri 
sjenokoše na 14 kosacah.? 

Oltar sv. apostolah Ivana i Matije i sv. Ursule (g. 1481.) imao 
je 12 ralih oranice i sjenokošu.? 

Oltar sv. Katarine, koji je utemeljio i posjedom nadario kanonik 
Stjepan, sin Farkasev (T 1440.) imao je god. 1481. 15 ralih oranice 
i sjenokošu na osam kosacah. 

Oltar sv. Magdalene spominje se već godine 1441.; ove bo go- 
dine na 11. maja njegov rektor Gjuro Megleč javio je kaptolu, đa 
mu je novoveški župnik Petar kao ovršitelj oporuke rožnanskoga bi- 
skupa Konstantina kao ostavštinu predao u ime zaklade za taj oltar 
jedno zemljište u Novoj vesi s vrtom do potoka Medveščaka, dok mu 
je on odplatio za to 20 for.* Ovomu je oltaru Ladislav, sin Nikolin 
a unuk Ivana iz Brezovice, za posudjenih mu 60 for. u zlatu založio 
osamnaest kmetskih selištah u Brezovici; no kada nije htio založene 
posjede izkupiti, dapače sam ih uživao ne plativši duga, utužio ga 
god. 1468. rektor toga oltara zagrebačkoj županijskoj skupštini, koja 
je naložila literatu Mihalju sa Gjulinca, da ga opomene, neka izplati 
ili što je dužan, ili neka ne uživa založene posjede; ali je dužnik 
Ladislav odbio jedno i drugo." — Godine 1481. imao je taj oltar 
sjenokošu na dvanaest kosacah.® 


Oltar sv. Pavla (g. 1481.) imao je sjenokošu na dva kosca. — 
God. 1495. na 3. februara kaptol je zagrebački nekoč altarijsku kuću 
sv. Bernardina, bivšu u Novoj vesi, koja ako li i popravljenom bila 
ipak je s vremenom znatno propala, pripojio altariji sv. Pavla, jer 
je rektor toga oltara Ivan arcidjakon gorički privolio, da se dva novo- 
veška zemljišta, koja su spadala oltaru sv. Pavla prodadu, a dobljen 
novac da se dade altariji sv. Bernarda.' 

Napokon spominje se jošte u XV. vieku mali oltar u svetištu 
stolne crkve, u kojem se čuvalo presv. tielo, koji je sagradio biskup 
Osvaldo i opručno odredio, da se pred njim pokopa." 


! Doc. 327. 
2 Doc. 325. 
5 Ibid. 

* Doc 132. 
5 Doc. 261. 
% Doc. 325. 
7 Doc. 375. 
* Doc. 394. 








Bogoslužje. CLI 
Bogoslužje. U stolnoj crkvi obavljahu službu božju kanonici uz 
pripomoć prebendarskoga sbora. U I. svezku (str. CXLII) spomenuh 
neke ustanove biskupa Augustina Kazota glede službe božje i navedoh 
kakove su pedepse nemarnim bile odredjene. U XV. vieku k posto- 
jećim već odredbam pridodane bijahu i neke nove, kojimi se točnije 
označuje svačija dužnost. Na i13. maja g. 1488. biskup Osvaldo od- 
redi, da dostojanstvenici t. j. prepozit, lektor i kantor, te arcidjakoni 
i kanonici magistri, stanovali oni u kraljevini gdje mu drago, osim 
onih, koji su pravno ili u državnoj službi odsutni, dužni su doći u 
Zagreb. na glušnu nedjelju te prisustvovati svim crkvenim obredom 
velikoga tjedna sve do biele nedjelje ili do vazmene osmine; jošte 
dužni su prisustvovati na Duhovske svetkovine, na Tjelovo, na uza- 
šašće Marijino, na Stjepanje, na posvetilo stolne crkve, na Sve svete, 
na božićne blagdane i na Bogojavljenje. Oni pako, koji ne bi mogli 
svoje odsuće valjano opravdati, lišavaju se svih dohodakah, koji su 
spojeni s ovimi svetkovinami, van ako li komu radi važnih razlogah 
biskup tu pedepsu oprosti.! 

Prema ovoj odredbi stvori na 3. januara g. 1489. kaptol ovaj 
zakon: Glavne su svetkovine: Božić, Stjepan mučenik, Ivan evangje- 
lista, Nevina djeca, obrezavanje Gospodinovo, Bogojavljenje, Sviećnica, 
navještenje Marijino, Cvjetnica, veliki četvrtak, petak i subota, Uskrs 
i dva sliedeCa dana, uzašašće Gospodinovo, Duhovi i dva sliedeca 
dana, Trojstvo, Tjelovo, Ivanje, posjet Bogorodičin, Majka božja snježna, 
uzašašće Marijino, Stjepan kralj, posvetilo stolne crkve, narodjenje bl. 
dj. Marije, Miholje, Svi sveti i začeće bl. dj. Marije. 

U ove svetkovine obavljaju službu božju, t. j. mise, pjevanje, 
čtenja poslanicah i evangjelja oni dostojanstvenici, a uz njih oni ka- 
nonici, koji su na ploči u sakristiji napisani, i to osobno. Tko ne bi 
sam osobno mogao obavljati, neka nadje zamjenika, ako i ne baš 
istoga stepena ili časti, ipak treba da je kanonik. Taj zakon vriedi i 
za one, koji su pravno odsutni iz Zagreba, a i za domaće, koji bi bili 
zapriečeni, da ne mogu osobno službe obavljati. 

U ostale blagdane pjevaju mise ili oni dostojanstvenici ili oni 
kanonici, koji su napisani na ploči, ili osobno ili po zamjeniku, ali 
svakako kanoniku. Pjevanja pak i čtenja mogu u te blagdane izvrši- 
vati mjesto kanonikah i drugi sposobni svećenici t. j. prebendari, samo 
za to, da ne bude pomanjkanja u službi božjoj. 


U svetkovine, kada zvoni veliko zvono, svi dostojanstvenici i 
ostali kanonici moraju prisustvovati jutarnji, a koji se ne bi mogao 


1 Doc. 348. 


CLII Bogoslužje. Orgulje. 

zakonito izpričati, platit će globu, kako zakon odredjuje. — U ostale 
pako svetkovine i po nedjeljah, kada ne zvoni veliko zvono, samo 
oni kanonici moraju prisustvovati jutarnji, koji su na ploči napisani ; 
ostali nisu obvezani, van hoće li dragovoljno doći. 

Da se stvoreni taj zakon točno obdržava, svaki kanonik, koji ne 
bi ni osobno ni po kojem kanoniku zamjeniku obavio propisane crkvene 
službe, neka se globi i to: za svaku propuštenu misu da plati 25 
solidah, a novac da dade kaptolski vikar onomu kanoniku, koji bi 
mjesto propustnika obavio službu. Izvrši li tako propuštenu službu 
svećenik ne kanonik, da mu se dade manja nagrada, a njezin preo- 
statak da se podieli medju djake i siromake. Tko propusti pjevanje, 
da plati 12 solidah; za čtenje 6 solidah, za evangjelje ili poslanicu, 
služi li sam biskup misu, da se propustnik globi sa 25 solidah. U 
djelatne dane propusti li koji kanonik da ni osobno ni po kojem za- 
mjeniku ne odsluži mise il ne odpjeva evangjelja ili poslanice, da 
plati 45 solidah t. j. za misu 30, za evangjelje 10, a za poslanicu 5. 
Dužnost je pako kaptolskoga vikara bditi na to, da radi čijega pro- 
pusta ne jenja služba božja, t. j mora se brinuti o zamjeniku, a nje- 
gova je takodjer skrb, da od nemarnikah utjera globu.! 


Zvonaru stolne crkve morao je svaki kanonik, ako je bio te- 
čajem jedne godine odsutan, platiti kao odštetu u ime misnoga offer- 
torija 35 solidah; a za manje odsuće po razmjeru.? 


Orgulje. Polovinom XV. vieka, kad su orgulje usavršili, pridavši 
im pedale i klaviaturu za obje ruke s uzkimi tipali, na kojih se iz- 
vadjali i poluglasovi, bile su one stalno uvedene u stolne crkve, pa 
i vrlo rano u crkvu zagrebačku. Mi ih ovdje nalazimo već za druge 
polovine XV. vieka, kada su namještene bile troškom biskupa Osvalda. 
U ovih spomenicih® spominje se god. 1494. „Andreas, organista“. — 
Po poznatom nam onodobnom računarskom izkazu zagrebačke stolne 
crkve, ove su orgulje već god. 1493. popravljane bile;* a kao orga- 
niste tuj se spominju kanonici: Ivan (T 1491.) i Andrija (1493— 1494). 


! Doc. 351. 
* Doc. 340. 
3 Doc. 372. 


* 1493. Pro reformacione organi magistri operis pro labore eiusdem iuxta 
conventionem cum eodem factam dedi flor. XIV. Item magistro Andree organiste 
pro certis necessariis emendis ad reformationem organi dedi in toto in diversis ter- 
minis flor. JI. et solidos 89. 


Item Michaeli tišler pro laboribus suis circa organum factis dedi flor. II. — 
Act, Cap. Ant. fasc. 101. nr. II. 





Moći svetacah. Dragocjenosti. CLIII 


Moci svetacah. U stolnoj crkvi od davna čuva se tielo Nevinoga 
djeteta ubijenoga po zapoviedi Irodovoj. Stara je predaja, da je to 
diete poklonio kralj Andrija II. godine 1218. povrativši se s vojne 
iz sv. zemlje; no domaći historik kanonik Krčelić inače pripovieda: 
»lelo vindar ono sveto deteta jednoga od Herodeša po narodjenju 
Kristušovom med druge detce pomoru, tulikajše krvoločno vumorjeno, 
koje vu ove stolne cirkve s pobožnostjum sveti se, ni skerb bila Au- 
guština (Kazotija 1303—1322) nego Pavla XXII. od pričetka biskupa, 
koj nje s pobožnum pomoćjum Ludovika pervoga kralja vugerskoga 


od Benečanov mir s Ludovikom delajućeh, dobil je okolo leta 1357. 
i ovde postavil.“! 


Bilo što bilo, već sredinom XV. vieka naumio je kaptol zagre- 
bački za ovu svetu moć sakovati dati dostojan srebren sandučić, pak 
je god. 1455. dao zagrebačkim zlatarom Pavlu i Benediktu trideset 
šest i pol marakah srebrena novca, a povrh toga jošte nešto neiz- 
radjena srebra, da izrade sahranište za to sv. tielo. Ali kada su oni 
jedan već dio toga srebra u rečenu svrhu izradili, počela je bjesniti 
po Zagrebu strašna kuga. Bojeći se kaptol s te zaraze tužnih poslje- 
dicah po svoje srebro, to ga kaptol na 15. decembra 1455. svekoliko 


radjeno i neizradjeno preuzeo od rečenih zlatarah, davši im za to 
pismenu potvrdu.? 


Dragocjenosti. Da je stolna crkva imala u svojoj riznici liepih 
dragocjenostih, svjedoče nam: ,Dva inventara prvostolne srkve zagre- 
bačke iz XIV. i XV. vieka“, koja sam tiskom objelodanio.? Ali i u 
ovih spomenicih ima viestih o dragocjenostih, koje su joj oporučno 
bile namienjene. Biskup Ivan Alben (1433) osim novca, što ga je 
ostavio za popravak crkve, oporučno joj je namienio polovinu svoje 
srebrenine, da se njom urese sv. moći, sakuju kaleži itd., a osim toga 
jošte mnogo skupocjena vezena sukna i slikami protkanih sagovah, 
bogoslužnih knjigah, kazulah i sjajno pontifikalno odielo.* — Biskup 
pak Osvaldo (1499) osim novčanoga velikoga zapisa, da se stolna 
crkva dogradi, ostavio joj srebreni vrč sa srebrenom zdjelom za pranje 
rukuh kod pontifikalne mise; za tim za svetkovinu velikoga četvrtka 
t j za pranje nogah: srebreno pozlaćeno barilo srednje veličine i 
dva srebrena manja na stalcih, dvanaest srebrenih tanjurah, od kojih 
su četiri pozlaćena, dvanaest velikih srebrenih zdjelah i tri male za 


1 Krčelić. Živlenje bl. Augustina Kazoti str. 22. 
* Doc. 183. 184. 

® Starine jugosl. skad. knj. XIII. 

* Doc. 63. 


CLIV Dragocjenosti. Krvava sineda. 
balsam ; dva veća srebrena pozlaćena sviećnjaka, sahranište za korpo- 
ralia zlatom i biserom obloženo i drugih jošte dragocjenih stvarih.! 


Dragocjenosti pohranjene u sanducih, čuvale se pomno u nu- 
tarnjoj sakristiji pod vrhovnim nadzorom kanonika kustosa, ali ipak, 
kada je nastala osobito velika nužda bilo po crkvu bilo za kaptol, 
to ih kaptol zalagao, ali založene izkupljao, n. pr. god. 1427., kada 
je kaptolu nametnut bio izvanredni i pretežki državni namet, a ne- 
mogav podmiriti ga niti najamninom većih posjedah niti vlastitimi 
prinosi, to je velikom žalosti „non sine tristicia* prisiljen bio založiti 
sveto posudje t. j. kaleZe.? 


Krvava sinoda. U XV. vieku, u koliko doznasmo, obdržavala se 
u stolnoj crkvi jedna samo sinoda, a i ta bijaše krvava. Postavši u 
maju god. 1466. nastojanjem kralja Matijaša Osvaldo Tuz biskupom 
zagrebačkim, da se toliko nuždna stega u svećenstvu provede, a u 
obće da se poremećeno stanje biskupije uredi, pismom pisanim u Bu- 
dimu sazove svećenstvo u sinodu na 26. aprila 1467. ali ju radi 
svojih državnih posalah odgodi na 9. svibanj. Na taj rok sabra se 
svećenstvo u Zagrebu, ali biskup sam niti je došao niti je mjesto sebe 
poslao učenjake i učitelje bogoslovja, koji bi mogli spasonosnimi sa- 
vjeti mnogo djelovati o duševnom i materijalnom poboljšanju doma- 
ćega svećenstva, već je upravo kao za priekor i poniženje svećeničke 
časti odredio, da prisustvuju svjetovnjaci plemići i to: Ladislav Gre- 
bengradski, podban ; Grga Fodrovečki, Antun Kopinac, Gjuro Briga, 
Herman sa Čave i Gjuro sa Sušice sa svojom pratnjom. Sinodi je 
predsjedao Osvaldov generalni vikar Stjepan, biskup gjurski. 


U subotu indi na 9. maja započela se sinoda u stolnoj crkvi, 
ali od straha pred provalom svjetovnjakah pod zaključanimi vrati. 
Dok su sabrani u stolnoj crkvi svećenici slušali sinodalni govor i 
razpravljali o svojih potrebah, za to su vrieme sluge i vojnici po- 
menutih plemićah i na naročitu njihovu zapovied provalili u njihove 
stanove, potrgali ključanice i silom provalili u sobe, te ih sasvim 
oplienili i plien posvojili; za tim se razišli po gradu, da pretraže, 
nije li koji svećenik odsutan, te susretavši putem kapelana župne 
crkve sv. Marka, koji je noseć svetotajstvo išao k bolestniku, navališe 
na njega, te ga oplieniše do košulje, otevši mu brevijar i novce, koje 
koje je uza se imao. Drugoga takodjer svećenika, koji je u toj župi 
poslije svečane mise izašao iz crkve, uhvatiše i sasvim oplieniše. 


I Doc. 394. 
2 Doc. 48. 





Krvava stnoda. CLV 


Buduć da se sinoda radi važnih stvarih morala nastaviti slie- 
dećega dana, a najviše s toga, da se zaslužni svećenici pohvale, a ne- 
hajni i loši ukore i pedepšu, to su rečeni plemići sa svojom pratnjom, 
koji kod takovih svećeničkih obtužbah ne bi smjeli prisustvovali, 
kako im je to i naročito zabranio sinodalni predsjednik, no oni ne 
samo da ne otidoše, već čuvši, kako se nekoji svećenici radi svojih 
manah osudjuju na kaznu, podigoše grozan smieh i porugu. 


Napokon u utorak ili na 12. maja, kada se sinoda imala za- 
ključiti sa pjesmom zahvalnicom i blagoslovom sa svetotajstvom, taj 
dan, kada je na glas velikoga zvona odmah nakon objeda svećenstvo 
pohrlilo u crkvu, a sabrav se ondje, htjelo zatvoriti crkvena vrata, 
da sigurno bude pred svjetovnom provalom i kada su tom sgodom 
oplienjeni svećenici tražili od svjetovnjakah svoje otete stvari, to više 
rečeni plemići ogorčeni tim zahtjevom digoše viku na svećenstvo, a 
na tu viku sakupila se silna svjetina, te izvukavši mačeve, naperivši 
lukove i uzvitlavši buzdovane, dočim opet nekoji kamenjem u rukah 
provališe kao biesni u crkvu, te navališe na kanonike i svećenike, 
težko ih izraniše i izmrcvariše. Nekojim prebiše ruke, drugim noge, 
a nekim polomiše rebra, nekim ramena, a nekojim izderaše lice. Tako 
se tim nasrtajem okrvarilo svekoliko crkveno tlo, te je jedan svećenik 
ostao na mjestu mrtav, a za mnoge se svaki čas očekivalo, da će iz- 
dahnuti. Jedini predsjednik gjurski biskup Stjepan, koji je za doba 
s izloženim svetotajstvom i s nekoliko kanonikah utekao u sakristiju, 
sretno se spasili. | 

Nezadovoljni ovim svetogrdnim pokoljem rečeni plemići, a na- 
ročito jošte Petar Gudovački, upravitelj biskupskih dobarah ; Ladislav 
Grebengradski, podban; Grga Fodrovečki i Petar bisažki, da do zad- 
njega novčića oglobe svećenstvo, izmislili su i nametnuli mu neki 
prinos tobož u dobrotvorne svrhe, dok je u istinu bila najprostija 
pljenitba, te pod prietnjom smrti ili zatvora razporezali nekoje sveće- 
nike na 10 for, koji bi jedva mogli 2 for. platiti; nekoje na ao for, 
koji bi jedva 6; druge opet na 30, koji bi jedva 10; a napokon 
nekoje čak na 40 for., koji bi u najvećoj sili jedva 15 mogli do- 
prinesti.! 

Ovaj krvavi postupak i nepravde nanesene svecenstvu sabranom 
u sinodi, dadoše sakupljeni svećenici po javnom notaru Stjepanu de 
Marchus upisati kao prosvjed, koji odaslaše papi Pavlu II. tražeći 
pomoć u njega. Kakovim je uspjehom urodio taj prosvjed, ne imamo 
daljnjih viestih. 


1 Doc. 253. 254. 256. 


CLVI Laškoulička : kaptolska župna crkva. 


U biskupskoj i kaptolskoj jurisdikciji ili oblasti bile su u XV. 
vieku tri župe: laško ili vlaškoulička, novoveška i sv. Emerika pred 
stolnom crkvom. Najstarija je bila 

Laškoulička šupa, ona bo, kako sam uztvrdio (sv. I. str. CXLV) 
postojala je pod naslovom bl. djev. Marije prije nego li i biskupija 
zagrebačka bila utemeljena. Za ovu sam župnu crkvu rekao jošte, da 
su prvi biskupi zagrebački obavljali u njoj službu božju, dok se je 
gradila prva stolna crkva ili od god. 1093. pa do god. 1217., kada 
je sagradjenu stolnu crkvu kralj Andrija II. polazeć ovuda vojskom, 
da oslobodi sv. zemlju, velikim dao sjajem posvetiti. U tatarskoj pro- 
vali (1242.) nestalo je ove prastare laškouličke župne crkve, a na 
njezinih ruševinah podigoše novu, koju posvetiše na čast sv. Antunu, 
pod ovim bo imenom spominje se ona (1350.) u najstarijem popisu 
župah zagrebačke biskupije. Laškoulička župa sačinjavala je i posebnu 
obćinu, koja je povlasticom rečenoga kralja Andrije, dok je on bio 
jošte slavonskim vojvodom (1198.), podpala pod pokroviteljstvo bi- 
skupah zagrebačkih. O laškouličkoj obćini za XV. viek imamo jednu 
samo viest, naime da je god. 1452. pred njezinim sudcem Urbanom 
neka gradjanka zagrebačkoga Gradca i sin joj Živan prodali za 5 for. 
svoju oranicu zagrebačkomu kanoniku Andriji.! 

O laškouličkoj župi tečajem XV. vieka poznato nam je samo to, 
da je njezinu župniku pripadalo šest kabalah gornice od jednoga trsja 
u gradskoj obćini. Godine na ime 1445., kada je trgovac Ambrozij 
gradjanin prodao svoje trsje sa stajom u gradskoj obćini gradjanom 
Leonardu i Emeriku, sinovom kovača Nikole, inače svojim sestrićem, 
za 15 for. u zlatu, prodao ga uz obvezu, da moraju od njega davati 
svake godine šest kabalah gornice.? 

Godine 1499. biskup Osvaldo medju drugimi zapisi ostavio je 
ovoj župnoj crkvi 50 for.? 

Od župnikah laškouličkih dvojica su samo poznata i to: Va- 
lentin, koji bijaše ujedno i prebendar stolne crkve (1451—1453), i 
Matej (1461—1489.). U ovoj župi bila je i ubožnica sv. Antuna, o 
kojoj ću govoriti niže. 

Župna crkva sv, Emerika, gradjena početkom XIV. vieka, stojala 
je upravo pred stolnom crkvom. U koliko nam je poznato, u toj crkvi 
bio je i oltar sv. Bernarda, kojemu je Jakob arcidjakon gorički pred 
svojimi ovršitelji oporuke, kanonici: Matijom prepozitom čazmanskim 
i Fabijanom sa Rovišća te gradskim sudcem BlaZem Stojmilićem 


1 Doc. 161. 
* Doc. 139. 
* Doc. 394. 





Kaptolska šupna crkva. CLVII 





ostavio u ime vječne altarije svoju kuću s vrtom, pivnicom i sgra- 
dami u Novoj vesi. Pošto je novoveške obćine zemaljski gospodin bio 
tada kaptol zagrebački, to je Matija Biškup, altarista oltara sv. Ber- 
narđa, zamolio kaptol, da taj oporučni zapis prihvati, a kaptol na 
20. augusta 1468. odobrivši ga zahtievao je od novoga posjednika, da 
od te ostavštine nosi spram kaptola sve dužnosti, kao i ostali gra- 
djani novoveški, i da ne počini nevjere spram kaptola.! 


I ovoj crkvi oporučio je biskup Osvaldo god. 1499. dvadeset i 
pet for.? 


Pod ovu župu spadao je kaptol zagrebački i jedan dio napučene 
do tada Opatovine, i tu je on pobirao dohodak stole i od oporučnih 
zapisah četvrtinu, ako su ti zapisi bili namienjeni izvan njegove crkve. 
Bio je tada običaj, da je prebendarski sbor u oči Bogojavljenja obi- 
lazio s ,križecom“ kanoničke dvorove, kropeć ih blagoslovljenom 
vodom, a za to je dobivao i novčani dar. Sve do godine 1417. ovaj 
je običaj potrajao nepovriedjen, ali tada se dignuo proti tomu Martin, 
župnik sv. Emerika, te io pravo kao župničko htio prisvojiti. Proti 
njemu se obrati prebendarski sbor na biskupa Eberharda, koji na 
14. februara r. god. naloži kaptolu zagrebačkomu, da brani sbor u 
njegovu pravu, a naročito glede prilogah, koji mu se davaju, kada 
na bdjenje Bogojavljenja s križecom blagoslivlje kuće, a da i od toga 
dohodka, a ni od oporučnih zapisah ne ima davati četvrtine ikojemu 
župniku zagrebačkomu, dakle ni župniku sv. Emerika.? 


Ovaj je župni beneficij imao veliki vrt iza dominikanskoga laško- 
uličkoga samostana, a kroz taj je vrt protjecao potok Medveščak i 
natapao ga izkopanimi prekopi. Godine 1434. nekako mjeseca junija 
provalili su gradjani zagrebački u taj župni vrt, sasjekli zelje, povrće 
pogazili i izkopane prokope zasuli, i jedan dio s one strane Medvešča- 
kove, što je bio u njihovoj jurisdikciji, posvojili. Proti tomu nasilju 
bijaše na 6. julija pred Matkom Talovcem i plemićkimi sudci po- 
dignuta tužba, i pošto se nagodbenom izpravom, sklopljenom g. 1392. 
medju kaptolom zagrebačkim i gradskom obćinom, bjelodano dokazalo, 
đa onaj dio župnoga vrta, ako do duše i leži u gradskom području, 
ipak da ostaje vlastitost župne crkve sv. Emerika, to je obćina iz- 
gubila parnicu i odsudjena bila da plati globu od sto marakah di- 
narah, od kojih da dobije dvie strani sudac, a treću župa sv. Emerika.* 


1 Doc. 260. 
? Doc. 39j. 
3 Doc. 24. 
* Doc. 72. 


CLVIII Novoveška župna crkva. 





Od župnikah sv. Emerika poznati su nam: Martin (1417) i Gjuro 
(1481), koji bijaše ujedno prebendar stolne crkve, te je kao takov 
pred županijom zagrebačkom vodio parnicu proti biskupu Osvaldu, 
koji je silom posvojio mnoge prebendarske i altarijske oranice i li- 
vade ležeće u laškouličkom području, te je i parnicu dobio.! 

Novoveska župna crkva sv. Ivana. Naselivši g. 1344. kaptol za- 
grebački Novu ves i proglasiv gradjani nove naseljenike i utemeljiv 
ondje župu, sagradio je ondje Ivan arcidjakon gorički i crkvu sv. 
Ivana. (Vidi sv. I. str. CXLV—CL.) Ova ako i drvena crkva u XV. 
vieku obilovala je već liepim imutkom, kojim je i pomogla svojim 
kolatorom, kada bijahu u najvećoj biedi. Godine bo 1422., kada se 
kralj Sigismund spremao da otme Mljetčanom Dalmaciju, nametnut 
bijaše kaptolu neizmjerno velik ratni namet, dà, prietilo mu se, da 
će mu kruna zaplieniti imanja. Da se to uzmogne podmiriti, morao 
je kaptol Toplice, Sisak i druge veće posjede iznajmiti i udariti namet 
na kmetove, pak premda i jošte su pojedini kanonici iz svoga do- 
prinieli, ne bijaše dosta, već moradijahu jošte založiti i zlatne kaleže 
iz stolne crkve. A kada ni sve to nije dostalo, od župne crkve novo- 
veške pohranjenih u kaptolskoj sakristiji 320 for. u zlatu uzajmi 
283 for., da podpuno podmiri ratni namet, a za preostatak od 17 for. 
kupi sedam ralih oranice u Zeloru do ribnjaka, te tri rali oranice i 
dvie sjenokoše u laškouličkom kotaru. Da župna crkva za taj posu- 
djeni novac ima jamstvo, dadoše se joj u zalog nekoje svoje ako i 
opustjele prekosavske posjede, kao Savišće i Otok sa Prevlakom, te 
jedan mali predij s tri kmetska selišta sa svimi berivi, prihodom i 
novčanim nametom, pridržavši samo za sebe desetinu od onih kmetah, 
koji bi se ondje naselili i koju, pošto se nasele, istom iza šest godinah 
davati budu dužni. Odredi jošte i to, da kmetom na tih založenih pre- 
dijih sudi kaptolski sudac sa seoskim sudcem župnika novoveškoga, 
a štibru od rečenih kmetovah da bere župnik novoveški; te pridoda, 
ako li bi s vremenom nastojao kaptol, da mu se ta predija povrate, 
ili bi župnik to zaželio, to će mu kaptol izplatiti za njih 283 for. u 
zlatu, a kad ih tako kaptol preuzme, io će, ako bi na njih tečajem 
vremena što nova sagradjeno bilo, procienivši vriednost novih tih 
sgradah i izplativši je preuzeti rečena založena predija.? 

Osim toga imala je župna crkva u kotaru laškouličkom sedam 
ralih oranice i jednu sjenokošu, za koju se svojinu morala parbiti (1481) 
s biskupom Osvaldom, što je to njezino vlastničtvo htio posvojiti.? 


! Doc. 325. 
* Doc. 48. 
3 Doc. 325. 




















IVovoveška šupna crkva. Crkveni redovi: Cistercite, CLIX 


——— 





Na samrtnom času za popravak i potrebštinu novoveške župne 
crkve oporučio joj g. 1499. biskup Osvaldo 100 for.! 


Prvoga župnika novoveškoga Blaža, a po njemu i nasljednike 
god. 1351. odlikovao je biskup zagrebački Nikola naslovom dvorskoga 
biskupskoga kapelana, te im bijaše dužnost u stolnoj crkvi pjevati 
mjesto biskupa mise u one nesvečane dane, u koje je red došao na 
biskupa kao hebdomadara. Za nagradu ovoga truda imali su župnici 
novoveški trećinu desetine u onom dielu moravečkoga kotara, koji je 
biskup desetinao. Pa kada je g. 1414. biskup Eberhard to biskupsko 
desetinanje prepustio prebendarskomu sboru, naročito je zahtievao, da 


se župniku novoveškomu i nadalje daje pripadna mu desetinska 
trećina.? 


Osim toga župnici novoveški imali su u XV. vieku u Remetincu 
preko Save osam naseljenih kmetskih selištah a dva pusta; u Žitnjaku 
četiri naseljena selišta a jedno pusto; u Kosnici jedno naseljeno i 
jedno pusto seliste, te zaselak Hreliće preko Save. Na Savi kod Jele- 
nova broda od svakoga mlina dobivahu darove: o božiću kopuna i 
veliku pogaču ; o vazmu jedan sir i jednu pogaču; na uznesenje Ma- 
rijino jednu kokoš i jednu pogaču, a o Martinju dar u novcu t. j. 40 
bečah, od kojih se 300 brojilo u forint. — Povrh toga imao je novo- 
veški župnik jedan mlin na potoku Medveščaku, od koga mu je plaćao 
mlinar o Stjepanju jedan forint i mljeti mu je bio dužan za kućnu 
potrebu brašno bez svakoga ujma; drugi mlin bijaše na potoku Tr- 
navi, od kojega je dobivao o Miholju jedan forint. U Bukovcu il Da- 
vidovcu, gdje je imao i svoje trsje, pobirao je gornicu od tamošnjih 
trsjah,* te mu se prigodom berbe od svakoga trsja davao kabal mošta, 
dva ugojena kopuna, a od svakoga kopača jedan beč; od oranicah 
pako u Bukovcu dobivao je od svake rali jedan kabal Zitnoga pri- 
rasta; napokon od trsjah, prozvanih Okriš-sel, njih na broju devet, 
takodjer u Bukovcu, pobirao je uz desetinu dva kopuna, kabal vina 
u ime gornice, a od svakoga kopača dva beča, a to za to, jer su ta 
trsja bila nekoč crkvena. Napokon je uživao podpunu desetinu od 
trsjah u Domkovcu, koju su mu vlastnici u kuću dovezti morali. 


Crkveni redovi u oblasti biskupsko-kaptolskoj bijahu ovi: 
Cistercite, koji su imali samostan u današnjem Dolcu, a do njega 


crkvu sv. Marije, na istom mjestu gdje je i današnja (sv. I. str. 
CLI—CLIV). Sredinom XIII. vieka dobili su na uživanje posjed na 


! Doc. 394. 
2 Doc. 19. 
® Doc. 20, 


CLX Cistercite. 


— 





Savi prozvan Crni otok ili pravije Crnijin otok uz uvjet, da ga sami 
obradjuju; a iznajme li ga, da ga samo gradjanom zagrebackim smiju 
dati u najam. No prve desetine XV. vieka uz prkos recene obveze 
ustupiše ga u najam zagrebačkomu kanoniku Stjepanu Farkašu. Pro- 
liva takove povrede digla se gradska obćina, te je njezin sudac Petar 
Šafar tražio u kraljice Barbare, koja je tada boravila u Koprivnici, 
da se sklopljen ugovor sa Stjepanom Farkašam ukine, a Črni otok da 
Cistercite onako iznajme, pod kakovimi su ga uvjeti primili. Na 6. 
aprila g. 1416. zapoviedi kraljica cistercitskomu opatu, da pomenuti 
otok ili iznajmi ili ustupi u feudalno uživanje kojemu gradjaninu za- 
grebačkomu. Ne će li učiniti to, ona će naložiti biskupu Eberhardu, 
da ga on na to prisili.! | 

Cisterciti bijahu takodjer vlastnici jednoga diela današnje Opato- 
vine ili onoga prostora do njihove crkve i samostana (vicus mona- 
sterii. Na tom prostoru bilo je i kućah, a njihovi su gospodari imali 
spram samostana neke obveze. God. 1441. pred cistercitskim opatom 
Ivanom Konrad Ravšar svoju kuću do cistercitske kapele sv. Leo- 
narda sa svimi sgradami i pivnicom zamienio je sa Seboldom Ma- 
jerom, nadkuhačem Ulrika grofa Celjskoga, koji mu uz svoju kuću 
dao jošte 40 for. ali tako, da Seboldo i njegovi potomci budu dužni 
svake godine davati samostanu 200 dinarah i tri običajna dara, na 
ime: o vazmu 12 jajah, jedan sir i za dinar kruha; na dan Stjepana 
kralja dva pileta i za dinar kruha; a o božiću dva kopuna i za dinar 
kruha. Učini li pako kada Seboldo ili njegovi potomci vjerolomstvo 
ili nevjeru spram samostana, izgubit će kuću i sva prava ; te ako li bi 
kada Seboldo ili njegovi potomci htjeli prodati ovu kuću, da oba- 
vieste o tom Ravšara i njegovu ženu.? 


Cistercitom ostavljahu takodjer gradjani zagrebački osobito na 
samrtnom času ili nekretnine ili novčani dar, a od toga bijahu dužni 
davati župnikom sv. Marka župnu četvrtinu. Kakova je u tom polo- 
vinom XV. vieka nastala parnica medju župnici sv. Marka i samo- 
stanom cistercitskim i kako su Cistercite bili osudjeni da su dužni 
dati od oporučnih zapisah župnu četvrtinu, spomenuo sam u ovoj 
razpravi na XIV. strani. 


Više spomenuti Seboldo Majer ili Majerviser postavši kastelanom 
u Rakovcu, gradu grofovah Celjskih, osnovao je oko godine 1460. 
altarijsku zakladu u cistercitskom samostanu za spas svoje duše i 
svojih roditeljah, darovavši mu u to ime jedno kmetsko selište u 


1 Doc. 17. 
* Doc. 133. 











Cistercite. CLXI 


Novacih do savskoga broda sv. Jakoba s pripadajućimi oranicami, 
livađami i jednim naseljenim kmetom Tomom pod taj uvjet, da samo- 
stan to zemljište nikada prodati ne smije.! 

Cistercite su za svakdanju domaću poslužbu imali pod svojim 
samostanom uz potok Medveščak naseljene kmete, koji su ondje sta- 
novali u kolibah pleterom učinjenih, a slamom pokrivenih. No kada 
su Turci počeli udarati na ove strane, a naročito na Zagreb, od straha 
da oni provalivši u Zagreb ovih pleterah ne upale, (a tim mogao bi 
izgoriti i kaptol i zagrebački Gradac), zapovjedi Cistercitom kralj Ma- 
tijaš na 14. julija 1476., da ove pleternjače moraju srušiti do temelja, 
a kmetove da presele u kaptolsku utvrdu. Ne učine li toga, naložit 
će banu, da ih on dade srušiti.? 

Posljednji trag zagrebačkim Cistercitom nalazimo ovdje jošte 
mjeseca oktobra god. 1496., kada je opat Nikola jednu samostansku 
kuću u Opatovini prodao postolaru Grgi Šedinu za 16 for. uz obveze, 
da plaća od nje svake godine o Gjurgjevu u ime činža četvrt forinta 
i 20 novčićah, a isto toliko o Martinju i da dava obična tri dara t. j. 
o vazmu jedan sir, 16 jajah i za dinar kruha; o Stjepanu kralju dva 
pileta i za dinar kruha; a o božiću dva kopuna i za dinar kruha; 
za tim da isti Sedina za života i na samrtnom času može ovu kuću 
dati i oporučiti komu hoće, ali samo svjetovnjaku. Počini li pak iz- 

dajstvo spram samostana, izgubit će kuću, jer će ju samostan opet 
za se prisvojiti. 

Poslije te godine ne nalazimo spomena Cistercitom u Zagrebu ; 
bez dvojbe od straha pred turskom provalom izselili se po svoj prilici 
u Zatečno u Kranjskoj, gdje je bio samostan njihova reda. U opo- 
ručnom na ime zapisu biskupa Osvalda od 15. aprila 1499., gdje se 
ostavlja za popravak krova crkve bl. dj. Marije u Opatovini 50 for., 
ne spominje se više, da je ta crkva samostanska. 

Cistercitski opat u zagrebačkom samostanu nosaše častan naslov 
čuvara pravicah stolne crkve (conservator jurium cathedralis ecclesie), 
ie je kao takov obavljao razne službe za stolnu crkvu il njezin kaptol. 
Kada je godine 1453. biskup zagrebački Benedikt uz kaptolsku pri- 
pomoć popravio i uredio hospital sv. Jelisave pred stolnom crkvom, 
davši novčanu svotu za obskrbu bolestnikah i uzdržavanje rektora 
toga hospitala i stvorivši zakone za upravu, zamolio je tadanjega papu 
Nikolu V., da on to apoštolskom vlasti potvrdi. Hoteći se papa o 
svemu tom točno obaviestiti, naloži cistercitskomu opatu Matiji, da 


! Doc. 217. 
* Doc. 301. 
® Doc. 394 


CLXII Cistercite. 


taj hospital pregleda, a učinjene odredbe glede njegove uprave, pro- 
nadje li ih valjanimi, da potvrdi ili prema potrebi preinači.! 

Papa pak Aleksander VI. na 27. marta g. 1493., pošto mu se 
pritužio Stjepan, rektor ubožnice zagrebačkoga Gradca, da su se Nikola 
Vesnetić i njegov sin Gjuro, Martin mesar, Ivan Taljan i mnogi drugi 
gradjani ogriešili o novac rečene ubožnice, naloži opatu zagrebačkih 
Cistercitah, da krivce pozove preda se, da ih presluša i što treba, 
odredi; ne pokore li se, da ih pedepsa crkvenimi kaznami.? 

Jošte za trajanja bazilejskoga koncila (1431—1449.) utužio je 
ovomu Ivan, rektor kaptolskoga hospitala, plemića Hermana sa Čave 
i njegovu mater Ursulu, da su osvojili neki hospitalni predij Na to 
je koncil ovlastio opata zagrebačkih Cistercitah, da povede iztragu i 
shodna odredi. Poslije dugoga priepora i otezanja opat je napokon iz- 
obćio Hermana i njegovu mater; ali se oni protiva toga utekli u za- 
štitu kralja Matijaša, tvrdeći, da opat u ovom prieporu, koji se tiče 
lih svjetovne stvari, nije bio vlastan suditi, jer taj spor po svojoj 
naravi morao bi bio riešiti glavni biskupov upravitelj dobarah, te je 
toga radi opatov postupak neopravdan; s toga naloži kralj (1465.) 
cistercitskomu opatu, da izobćene odrieši, a parnicu svede na svje- 
tovno sudište pred glavnoga biskupskoga upravitelja svjetovnih 
dobarah.* 

Kada se godine 1408. gradjani zagrebački prituZili kraljici Bar- 
bari, da je arcidjakon Ladislav, glavni upravitelj dobarah biskupa 
Eberharda, pobravši od njih desetinu žitnu i vinsku, počeo pobirati 
desetinsku šestnaestinu, koja od vajkada pripada gradjanom, odredila 
je kraljica, da dok se kralj povrati i priepor rieši, da se nepravedno 
pobrano žito i vino sahrani u opata cistercitskoga.* 


Po smrti zagrebačkoga biskupa Ivana Albena (1433.). kada je 
njegov brat Rudolf oklievao izručiti stolnoj crkvi posjed Kraljevec, 
koji joj rečeni biskup dao u ime vječne altarije, to su ovršitelji opo- 
ruke zatražili pomoć u koncila bazilejskoga, a taj naložio je ostro- 
gonskomu nadbiskupu Gjuri, da proti obtuženiku postupa. Nadbiskup 
je zatražio cistercitskoga opata Ivana, da Rudolfa osobno opomene, 
da dužnosti zadovolji. Opat Ivan, osobno došavši u četvrtak na 8. 
julija 1434. na Medvedgrad, opomene doisto Rudolfa i pozove ga 
na sud.® 


! Doc. 172. 174. 
* Doc. 370. 

* Doc. 243. 

* Doc. 15. 

5 Doc. 73. 








Cistercite. CLXIII 

Samostan zagrebačkih Cistercitah bijaše takodjer vjerodostojno 
mjesto, te je opat njegov pod samostansku pečat izdavao strankam 
ili razne povelje u ovjerovljenu prepisu ili druge javne izprave. Go- 
dine 1435. izdade gradskoj obćini opat Ivan vjerodostojan prepis one 
povlastice, koju joj godine 1397. podao kralj Sigismund, na ime, da 
se gradjani u karnom postupku ne smiju pozivati na svačiji sud.! — 
Sliedece godine (1436) isti opat na molbu izaslanikah gradske obćine 
dade joj u ovjerovljenu prepisu dva pisma kralja Sigismunda, kojimi 
se kori ban Matko Talovac, što je nekoje prieporne zemlje medju 
kaptolom i gradskom obćinom dopitao kaptolu i kojih su radi po- 
Zvane bile obje stranke na kraljev sud.? 

Opate zagrebačkih Cistercitah u XV. vieku ovlastio je basilejski 
koncil, da su vlastni i svećenike i svjetovnjake izobćiti, a izobćene 
odriešiti. Kada je godine 1443. kralj Vladislav zabranio kanonikom 
zagrebačkim, da se ne smiju pokoriti biskupu Benediktu, a jer ih je 
taj radi toga izobćio, to se oni na taj biskupov postupak pritužili 
papinomu legatu kardinalu s. Angela, a taj odredi opata zagrebačkih 
Cistercitah, da ih odrieši, jer je nade, da će se kanonici izmiriti s bi- 
skupom. Ne izmire li se za četernaest danah, neka ih opet izobći.* — 
God. 1454. zakleli su se medju sobom zagrebački kanonici, da Petra 
Zlotrčka, koji je krivotvorio kaptolski pečat, ne će priznavati više 
svojim sučlanom. Ali pošto su mu s vremenom krivdu oprostili, to 
ih g. 1455. Opat Vinimand odriešio njihove zakletve.“ — God. 1461. 
opat je Vinimand naložio zagrebačkim župnikom, da plemena: Župce, 
Taliće i Svetoivance opomenu, neka izplate kaptolu dužnu desetinu ; 
ne će li, da ih pred vrati stolne crkve pozovu na njegov sud; ne 
dodju li, neka znadu, da će ih on danom sebi vlašću izobćiti.5 — 
Iste godine opat je Vinimand izobćio i Kamenske Pavline, a i nekoje 
kanonike zagrebačke, koji su s nekojimi Remetskimi Pavlini nečovječno 
postupali. — Sliedeće godine (1462.) kaptol zagrebački pozivajući 
gradskoga sudca Antuna i nekoje gradjane na sud pred opata Vini- 
manda, jer su mu uzkratili desetinu i nasrnuvši na klieti, u kojih je 
nešto pobrane desetine bilo pohranjeno, razgrabili ju, dao ih je ujedno 
po istom opatu izobćiti; ali, jer se ban Ivan Vitovec zauzeo za iz- 
obćenike, to ih opat na banovu molbu i odriesio.? 

! Doc. 81. 

* Doc. 101 126. 
$ Doc. 137. 
* Doc. 180. 
5 Doc. 220. 


5 Doc. 222. 
7 Doc. 226. 


CLXIV Cistercite. Dominikani. 


— — = e 


Imali su opati zagrebačkih Cistercitah vlast izobćivati, ali je 
bilo i takovih opatah, koji su i sami izobćeni bili, n. pr. god. 1484. 
bijaše izobćen opat Petar, što je do krvi iztukao svećenika Matiju.! 

Osim samostanske crkve sv. Marije imali su zagrebački Cister- 
citi pred njom i kapelu sv. Leonarda (danas kaptolska ljekara), za 
koje je popravak biskup Osvaldo oporučio a5 for. 

Cistercite radi njihova crno-biela odiela zvao je narod ,Srakari“. 


Dominikani stanovahu u starom Zagrebu (gdje je danas Siro- 
tište u Laškoj ulici) u samostanu uz crkvu sv. Nikole (svez. I. str. 
CLV—CLVI). U XV. vieku o njih se spominje najprije, da im je 
biskup Ivan Alben (T 1433.) oporučno ostavio 'so for. I s Domini- 
kani kao i s Cisterciti imali su župnici sv. Marka god. 1453. veliku 
pru radi župne četvrtine gradskih župljanah, pa su odsudjeni bili, da 
su dužni četvrtinu oporučnih zapisah ustupiti pomenutim župnikom ; 
ali se oni nisu toj osudi pokorili, pa su toga radi bili i izobćeni.? 

Zagrebački Dominikani za vrieme samosilja grofovah Celjskih 
pretrpjeli su mnoge štete, jer su im se otimali posjedi, plodine, pokućstvo, 
odielo itd., pa se toga radi pritužili papi Kalistu IIL, koji g. 1456. 
zapovjedi dvojici zagrebačkih kanonikah: Matiji sa Čultića i Jakobu 
iz Placencije, da povedu iztragu, a krivce da sudbeno opomenu, neka 
vrate što su oteli; ne pokore li se, da ih izobće.“ 

Prastari dominikanski posjed bila je Blizna, ali su ga već go- 
dine 1315. bivši u velikoj nuždi založili medvedgradskomu kastelanu 
Renoldu. Po Renoldovoj smrti došla je Blizna u ruke Pavla Starač- 
koga, kapetana zagrebačkoga Gradca, koji ju godine 1377. spremajući 
se na vojnu protiva Turkom ostavio samostanu remetskih . Pavlinah. 
S toga zapisa nasta dugotrajna parnica medju zagrebačkimi Domini- 
kani i remetskimi Pavlini, koja se svršila istom godine 1461., kada 
su se Dominikani odrekli Blizne ustupivši ju remetskomu samostanu, 
pošto ih je on sa sto for. odštetio.5 

Dominikanski samostan sv. Nikole prispio je tečajem vremena ' 
u vrlo trošno stanje, a da se popravi, uteče se njegov prior Eustakij 
kralju Matijašu moleći ga za pomoć. Uslišav kralj ovu molbu odredi, 
da za popravak toga samostana isti tečajem pet godinah pobira sav- 
koliki prihod kraljeva broda na Savi kod Zagreba, pa na 30. maja 
g. 1462. naloži kaptolu zagrebačkomu, da pošalje svoga čovjeka, koji 


! Doc. 338. 

* Doc. 63. 

5 Doc. 176. 

* Pag. 185. 

^ Doc. 221. 227. 








Dominikani. 


CLXV 


će s kraljevim pristavom (a za takove označi ili Ladislava Biserija ili 
Ivana Gepeva, ili Matiju i Stjepana Ladomeriće ili Stjepana Čevreka 
ill Ladislava i Baltazara sa Turkalovca) uvesti dominikanski samo- 
stan u pravo pobiranja petgodišnjega prihoda brodarine na kraljevu 
brodu.! 


Isti je kralj, pošto se uvjerio, da u istinu Dominikani vrlo stra- 
daju, to je pismom od 24. aprila 1464. dozvolio, da plemići i ljudi 
svakoga staleža bilo u Zagrebu bilo izvan Zagreba. mogu za života 
i na samrtnom času oporučiti dominikanskomu samostanu posjede, 
kuće i ostalo, a samostan da je vlastan takove zapise i darove primati. 


Kraj svega toga osta dominikanski samostan vrlo trošan, a sto- 
jeći i onako u neutvrdjenu mjestu, gdje se pred turskom provalom 
obraniti ne bi mogao, zamoliše Dominikani kralja Matijaša, da im 
dozvoli preseliti se u utvrdjeni zagrebački Gradac do kapele sv. Ka- 
tarine, koja je od starine njihova i ondje sagraditi novi samostan za 
stanovanje. Kralj im ovu molbu usliša i pismom od 14. februara 
£. 1473. odredi, da si do kapele sv. Katarine sagrade novi samostan ; 
ali pošto je mjesto uz ovu kapelu pretiesno bilo, da se proširi, pri- 
voljuje kralj i na to, da novi samostan mogu graditi i na ona dva 
zemljišta, koja leže uz kapelu sv. Katarine, i koja su jur kupili." — 
Uz dozvolu kraljevu trebalo je, da na to privoli i rimska stolica, te 
su zamolili u nje, da bivši svoj samostan sv. Nikole napuste, pa da 
se presele u novi samostan do kapele sv. Katarine. Na ovu molbu 
odpisa papa Siksto IV. na 23. marta 1473. biskupu rožnanskomu, te 
opatu belskomu i Ivanu s Martijanacah, kanoniku zagrebačkomu, 
ovako: da su mu se pritužili zagrebački Dominikani, kako je njihov 
samostan sv. Nikole, stojeći izvan gradske tvrdje, tako udalečen od 
zagrebačkoga Gradca, da je gradjanom i stanovnikom toga grada vrlo 
tegotno dolaziti ovamo na mise i na druge pobožnosti, a naročito da 
slušaju ovdje propoviedi i spasonosne nauke; a jer su obližnji prie- 
odjeli u turskih već rukah i pošto Turci nasrću na zemljište zagrebačke 
biskupije, lasno bi se _ moglo slučiti, da prigodom takovih nasrtajah 
osvoje i opliene taj samostan; a kad bi zauzeli njega, u velikoj bi 
opasnosti bio i sam biskupov grad, jer mu je blizu. Predvideći i bi- 
skup zagrebački ovaku pogibao, utvrdjujući svoj grad u strahu radi 
turske provale, onaj je put, kojim se sa zagrebačkoga Gradca ravno i 
lasno dolazilo u njihovu crkvu, sasvim razorio. Radi svega toga pri- 


1 Doc. 225. 
® Doc. 242. 
* Doc. 283. 


CLXVI Dominikanı. 





siljeni su bivši svoj samostan napustiti i preseliti se u utvrdjeni gornji 
grad do kapele sv. Katarine, koja inače njim pripada, i ondje da su 
voljni blagodarnimi prinosi sagraditi novi samostan; pa da su ga toga 
radi zamolili, da smiju bivši samostan sv. Nikole, izuzevši njegovu 
crkvu, do temelja razoriti i preseliti se do kapele sv. Katarine, ondje 
sagraditi samostan sa spavaonicom, trapezarijom, ograditi mu vrt, te 
da ondje smiju mrtve pokapati, a istu kapelu providiti malenim zvo- 
nikom i proširiti ju prema potrebi njihova reda; napokon da sve po- 
sjede, prava i povlastice, koje je uživao i imao bivši samostan sv. 
Nikole, prenesu se na taj novi samostan. -— Priobćivši to papa re- 
čenoj trojici, nalaže im, da cielu stvar dobro razvide i prouče; a 
pronadju li, da jeto shodno i koristno, da u njegovo ime i njegovom 
vlasti to sve provedu.! 

Ovomu papinu nalogu u brzo bude udovoljeno, jer već na 33. 
maja 1473. dolaze pred gradsko zastupstvo: „frater Michael, sacre 
theologie lector, vicarius nacionis slavonice ac frater Clemens, prior 
conventus s. Nicolai ordinis Predicatorum“ i njemu podastrevši pismenu 
privolu kralja Matijaša, da se na ime smiju naseliti u gradskoj obćini 
i sagraditi ondje samostan, umoliše ga, da ih primi u svoju obćinu. 
Gradsko poglavarstvo u ime svoje i ciele obćine uzevši u obzir njihov 
bogoljuban život i prema štovanju, koje ima spram sv. Katarine, rado 
ih primi i dozvoli im nastaniti se ovdje, ali da u svih' sretnih i ne- 
sretnih časih dužni su ti redovnici, u koliko im pravila dopuštaju, 
dieliti s gradjani dobro i zlo. Jošte im obrekne obćina, da ih ne će 
obterećivati osim šio je pravedno i zakonito i da ce ih štititi proti 
svakomu napadaču; ali za to će oni, ako uztreba obćina jednoga ili 
više redovnikah, da ga ili da ih pošalje u obćinskom poslu i na gradski 
trošak ili k rimskoj stolici ili na kraljevski dvor, da joj drage 
volje ustupe.? 

Dok se gradio novi dominikanski samostan, trebalo je uzbuditi 
sućut za prinose blagodarah; a da narod i dozna, da su sve duhovne 
povlastice s bivšega samostsna sv. Nikole prenesene na novi samostan 
sv. Katarine, bilo je nuždno sakupiti ih u jednom spisu i obnarodo- 
vati. Umoljen za to belski opat Eustakij i ovlašten od rimske stolice 
sabrao je u jednom spisu sve duhovne povlastice udieljene domini- 
kanskomu samostanu, te ih dao proglasiti god. 1476. na vratih stolne 
crkve i drugdje, gdje mu se probitačno vidjelo, a za tim ih dao pri- 
biti na dveri stolne crkve, da ondje stoje za vrieme svetkovine sv. 
Stjepana kralja t. j. 19., 20. i 21. augusta; tada se na ime radi veli- 


1 Doc. 285 
* Doc. 288. 





-—— —— —— m —— 


Dominikani. CLXVII 


-— ——— > —- — —— —À ——— oo. 


koga sajma silan narod skupljao u Zagrebu. Posto su tako tri dana 
bile na vratih stolne crkve izvješene, došao je bio Dominikan Ivan, 
da ih skine i pohrani, no kanonik i arcidjakon varašđinski Pavao 
silomice iztrgnu mu ih iz rukuh i fratra Ivana izgrdi na porugu 
rimske stolice i dominikanskoga reda. Težku ovu povredu dojavi do- 
minikanski prior Mihalj rečenomu opatu Eustakiju, koji naloži žup- 
nikom : čazmanskomu, sv. Martina, sv. Margarete u zagrebačkom pod- 
gradju, dubravskomu, te sv. Emerika na kaptolu i sv. Marka u gradskoj 
obćini, da proti rečenomu arcidjakonu Pavlu povedu iztragu, da sa- 
slušaju svjedoke, koje će im prokazati Dominikan Ivan, a naročito 
pako da preslušaju kanonike: Ivana lektora, Bartola kantora, Iliju 
s Hotnje, Tomu Tompu, Krispa, te Barnabu prebendara i Stjepana 
gradjanina zagrebačkoga, te mu iztražni zapisnik pošalju i arcidjakona 
Pavla pozovu na sud pred njega ili njegova zamjenika, na kojem će 
mu se odrediti kazna prema veličini krivde.! 

Da se novi dominikanski samostan potrebštinami obskrbi, za- 
moliše redovnici kralja Matijaša za kakovu pripomoć, a on na 15. 
junija 1478. oslobodi ih da ne plaćaju ni redovita poreza, ni izvan- 
rednih nametah i daćah, niti ikakove robote, te strogo prepovjedi 
svim porezovnikom, da u Dominikanah ne utjerivaju poreza ili što 
slična.? 

Zagrebački su Dominikani imali izdašan posjed preko Save, 
prozvan gornji Stupnik, koji su težali ondješnji kmetovi iz trećine, 
t. j. dvie trećine priroda pripalo je samostanu, a treća kmetom. Ovomu 
posjedu bijaše susjed Ivan Horvat, plemić okićki, koji je silomice 
počeo najprije pobirati za se dvie trećine priroda. A kada ga radi 
toga Dominikani utužili, to je pobravši početkom augusta 1484. dvie 
trećine priroda, u mjesecu oktobru pobrao i treću trećinu t. j. sav 
prirod, a tim izključio samostan iz posjedovnoga prava. — Protiva 
ovomu silniku dignu Dominikani pred banom Matijom Gerebom parnicu, 
a on na 16. aprila 1485. povjeri kaptolu zagrebačkomu iztragu protiva 
Ivanu Horvatu. Na ovu iztragu odasla kaptol svoga prebendara Grgu 
Maglačkoga, koji uzevši sa sobom banova pristava Nikolu Ivanovića 
iz Brezovice, te oba došavši u sriedu poslije Markova (27. aprila) u 
posjed Stupnik i izpitavši vjerodostojne svjedoke doznadoše, da je Ivan 
Horvat u istinu silomice pobirao prirod i tim se ogriešio o domini- 
kansko pravo, pak ga i toga radi oba izaslanika po njegovu kmetu 
Ivanu Drempiću službeno pozvaše, da za mjesec danah dodje na sud 
pred županiju križevačku; a ne dodje li, neka znade, da će se protiv 

1 Doc. 305. 

* Doc. 313. 


CLXVIII Dominikanı. 


njega postupati po zakonu. Ovomu se pozivu Ivan Horvat nije po- 
korio, pak se ta parnica raznimi vočišti vukla do osminah Bogojavljenja 
g. 1488. U ovih osminah na križevačkoj županijskoj skupštini, kojoj 
je predsjedao ban Gereb, zahtievaše dominikanski odvjetnik Valentin 
Palfi sa Miholjca, da se okićki plemić Ivan Horvat osudi, jer je sili- 
mice otimao najprije dvie trećine priroda od dominikanskoga posjeda 
Stupnika, a napokon sav prirod, a tim da je izključio samostan iz 
posjedovnoga prava. Akoprem ni na ovaj sud Horvat nije došao, ali 
ga ipak županijski sud osudi tako; da plati toliko za pobrani prirod, 
za koliko će cienu priseći dominikanski prior, a povrh toga, što je 
činio otimačinu i da se za primjer drugim kazmi, da plati samostanu 
50 marakah ili 200 for. Priobćivši ban ovu osudu kaptolu zagrebač- 
komu, zamoli ga, da odašalje svoga čovjeka, koji će u prisuću banova 
pristava i svjedokah uvesti samostan u posjed Stupnika i njegova 
priroda; a za tim da obašavši Horvatove posjede, izluče od njih onoliki 
diel, koji bi vriedan bio 200 for. i da ga predadu Dominikanom kao 
zalog ili jamčevinu, da ju dotle drže, dok Horvat ne izplati svote od 
200 for.! 


Nisu se zagrebatki Dominikani borili samo proti okickomu 
plemiću, oni se u isto vrieme borili i proti domaćemu biskupu 
Osvaldu Tuzu, koji im je oko god. 1476. oteo dva posjeda: Koritno 
u dubravskom i Novake u ivanićkom kotaru, što ih je ostavio samo- 
stanu plemić čavski Mato, da se čitaju mise za izpokoj njegove duše. 
O toj posjedovnoj borbi samo toliko znademo, da je na 9. decembra 
g. 1493. Dominikan Dr. Ivan, glavni propovjednik, pred šimeđjskim 
samostanom kao pred vjerodostojnim mjestom uložio prosvjed proti 
biskupu Osvaldu, što je osvojio njihove altarijske posjede Koritno i 
Novake, i da ih nepravedno uživa, te zabranjuje i tomu samostanu i 
svim drugim vjerodostojnim mjestom, da biskupa Osvalda u posjedo- 
vanje uvedu.? 


U jednom jošte posjedu t. j. Slavetiću zagrebački su Dominikani 
takodjer bili uznemirivani od plemićah Oršićah „de Gorica“, kako 
doznajemo iz naloga kralja Vladislava Češkoga, kojim na 3. oktobra 
zapovieda Osvaldu, biskupu zagrebačkomu i njegovu vikaru Gjuri, 
biskupu rožnanskomu, te banom hrvatskim i svomu tovarniku Ladi- 
slavu Egervaru te Andriji i Gašparu, sinovom Ivana Heninga susjed- 
gradskoga, da Dominikane zagrebačke i njihov posjed Slavetić, koje je 
on uzeo pod svoje kraljevsko okrilje, da ih štite i brane, a naročito 


! Doc. 347. 357. 
* Doc. 365. 








— —— — --_ 


Franjevci. CLXIX 


—_ - ee 2 — — — ———— o— — 


proti nasilju plemićah: Gjure, Petra, Pavla i Jakoba Oršićah, koji ih 
u tom posjedu vrlo uznemiruju.! 

Za popravak je crkve i samostana zagrebačkih Dominikanah 
biskup Osvaldo oporučno ostavio 50 for.* 

Franjevci. O franjevačkom samostanu, koji je postojao na kaptolu 
već druge polovine XIII. vieka (sv. I. str. CLV—CLVI), u XV. vieku 
toliko znamo, u koliko su im namienjeni bili oporučni zapisi. — Oko 
godine 1425. Ivan ban, sin Rudolfa Albena, na samrtnom času u 
prisuću svoga brata Hinka, pečujskoga biskupa, te Ivana literata, 
činovnika rakovačkoga i gradskoga lječnika Vikana, oporučio je znatnu 
svotu, da se njom kupi za spas njegove duše kakov posjed za franje- 
vački samostan. Rečeni ovršitelji oporuke dogovorno sa Franjevci 
kupili su za 80 for. od Mihalja, sina Sebastijanova, bivšega sudca, 
njegov mlin sa nuzgrednimi sgradami i oranicom medju potoci Mati- 
činom i Pretokom i medju mlini plemića Ladislava Zenčeja i djece 
Ivana, sina Jakoba Boljeva. Ovaj kip prijavili su na 25. julija 1425. 
gradskomu poglavarstvu, jer je kupljeni mlin bio u obsegu gradske 
obćine, a ono je to kupovanje priznalo i potvrdilo pridodavši, da 
franjevački samostan nikada ne smije taj mlin s oranicom odtudjiti 

izpod vlasti gradske obćine.? 

Drugi Ivan Alben, biskup zagrebački, ostavio je (1433.) opo- 
ručno franjevačkomu samostanu so for.* 

Na 4. januara god. 1443. Gjuro, sin Nikole Bakše, gradjanin 
zagrebački, inače plemić Pribićki, odredi na samrtnom času, da se 
njegovo oružje za spas njegove duše dade franjevačkomu samostanu 
i umrlo tielo da mu se ondje pokopa.5 

Matija Farkaš, sin plemića Egidija Klokočkoga, gradjanin zagre- 
bački, ustmeno pred svjedoci oporuči, da se proda po njegovoj smrti 
i žene mu Kate njegova sjenokoša u gradskom području, a dobiven 
za nju novac da se dade franjevačkomu samostanu u ime zadušbine. 
No udova njegova Kata želeći pospješiti spas duše svoga preminuloga 
muža proda odmah po smrti rečenu sjenokošu svomu sestriću Gjuri, 
sinu Mavra Klokočkoga, za 15 for. te na 11. junija god. 1453. pred 
gradskim zastupstvom osobno prisutna sa franjevačkim gvardijanom 
Benediktom, izjavi, da je tu sjenokošu prema namjeni pokojnikovoj 
prodala za 15 for. a dobljen novac dala u ime zadusbine franjevač- 


1 Doc. 371. 

* Doc. 394. 

* Doc. 42. 166. 
* Doc, 63. 

5 Doc. 134. 


CLXX Skole, ubožnice, kupalište. 


mm — ——— —À — ZLI. M— — —M— —Ó—M— —— — 








komu samostanu, $to je i prisutni gvardijan potvrdio i obrekao, da- 
će tu svotu unesti u korist samostana.! 

Napokon godine 1499. na 15. aprila oporučno ostavi 25 for. 
biskup Osvaldo samostanu zagrebačkih Franjevacah.? 

Skok, ubošnice, kupalište. U XIV. vieku bijahu sjemenišine škole 
preustrojene i donekle uredjene prema sličnim školam drugih evro- 
pejskih gradovah. U tom je jošte vieku bilo u njih učenikah iz sva- 
koga sloja pučanstva a i svake dobe, počevši od malenih djakah, 
»KOji ne mogahu podnieti zime te im je bilo dozvoljeno, da drvci 
ugriju školu“, do odraslih mladićah. Učitelju ili školastiku plaćala se 
školarina ili u novcu ili u prirodninah, a oprošteni bijahu od nje 
osim siromakah učenikah jošte i učenici, kojim su bili kanonici ro- 
djaci, kao i oni mladići, koji su učili na trošak kaptolski. 

Tadanja obuka dielila se u ova tri glavna odsjeka: u prvom, 
prozvanom gramaticalia, učila se latinska slovnica. Kada su nju točno 
naučili, predavala im se sintaksa ili skladnja; u drugom, logscalia, 
tumačila se retorika i logika, a napokon u trećem Zeologia. Uz ove 
znanosti učili se djaci i računati, u koliko je za tada potrebno bilo. 
Osobit se takodjer obzir uzimao na crkveno pjevanje svećeničkomu 
staležu toliko nuždno. (Vidi I. svez. str. CLVII—CLIX.) 

U XV. vieku, ako se u glavnom obučavanje temeljilo na re- 
čenoj osnovi, ali se mnogimi pisanimi naučnimi djeli usavršivalo. Na 
podlozi inventara stolne crkve, pisana polovinom XV. vieka,š možemo 
spomenuti nekoja važnija za obuku priručna djela. Za obuku grama- 
tikalijah rabio se tako zvani „Catholicon, seu Dictionarium reale", što 
ga u XIII. vieku sastavio Dominikanac Ivan Balbo, te Hugociev ZPro- 
saicus. Za logikalia te za pouku u retorici ili govorničtvu rabili su 
govori fratra Armanda de Belkomisa, fratra Riharda i Brandana, i 
Dralectica nepoznata pisca. Ako i latinskih klasičnih autorah nisu čitali 
u školi, ali su ipak mnogi čitali legende i jošte tako zvana „Gesta 
Romanorum“ t. j. priče o trojanskom ratu, o Aleksandru Velikom i o 
rimskih carevih. Ovo djelo bijaše bogato zastupano u evropskoj lite- 
raturi srednjega vieka i rado se čitalo što za zabavu što za pouku. 
Najjače bijaše zastupana teologija. Osim biblije s glosami čitali su se 
za dogmatiku i moralku uz Petra Lombarda traktati ili Summae sv. 
Tome Akvinca, sv. Grgura velikoga itd.; za učenje crkvenoga prava 
služio je Decretum Gratiani. Decretales Gregorii PP. IX., Liber sextus 
Bonifacii VIIL, a naročito ,Clementina“, a poznat bijaše jošte i codex 








1 Doc. 171. 
* Doc. 394. 
* Starine jugosl. akad. knj. XIII 





Skole. CLXXI 


Justinianov. — Za liturgiku rabio je tako zvani ,rationale divinorum 
officiorum“ i ,rubricae missalis, breviarii“, dočim je za pastoral služio 
»liber archidiaconus dictus, de cura et officio pastoris animarum“. 


Ako i bijaše prepovjedjeno svećenstvu baviti se kirurgijom, to 
mu se ipak nije branilo baviti se medicinom, pa u XV. jošte vieku 
nalazimo kao doktore medicine zagrebačke kanonike: Mihalja (1433.) 
i Makvarda (1452.), a za tu znanost rabila su djela: Hipokrata, Gal- 
lena, Avicene, Serapiona, Elbukazena, Albumetra, Rasisa i dr. Ciela 
pak ta znanost sastojala je samo u proučenju ljekovita bilja i o nje- 
govoj uporabi. 

Povrh pomenutih naukah osvrtalo se u to doba osobito takodjer 
i na glasbu, ,artem musicam et peritiam cantandi“; u njoj je podu- 
čavao kanonik kantor ili njegov zamjenik vješti pjevač svećenik, pro- 
zvan saccentor, koga je kantor plaćao. Pjevalo se samo poslije podne 
po jedan ili više danah pred svetkovinami. — U crkvi se pjevalo 
uz sviranje i bez sviranja na orguljah. 


Pronašašćem tiska (1455.) malo po malo olakotilo se i una- 
priedilo obučavanje zagrebačke sjemeništne mladeži. 


Profesori na tadanjem zagrebačkom sjemeništu bijahu kanonici 
magistri, a ravnateljem kanonik lektor kaptola zagrebačkoga. Pošto 
ih je medju onovremenimi kanonici bilo, koji bijahu „decretorum 
doctores“, koji su se te časti domakli učeći se na kojem sveučilištu u 
Italiji, to možemo reći, da je dovoljno siručnih silah djelovalo u poduci. 


Vrlo Zalimo, da u onoj množini rukopisah učevnoga sadržaja, 
koju spominje pomenuti inventar stolne crkve, ne nalazimo imena i 
njihovih pisacah il prepisačah, da bismo mogli odgonetnuti, koje se 
ličnosti kojom znanosti bavile, ali ipak spomenut ću primjera radi: 
Decretalium libri, descripti per Blasium de Marocha, canon. zagrab. 
ann. 1476. — Elucidarium rituum missae, horarum canonicarum etc. 
Scripsit Helias de Draganich anno 1440. — Horborich Vilhelmi: 
Decisiones de Rota capituli zagrabiensis etc. 


Patriotičnu srcu vrlo godi, da ipak uz oružje, koje se brusilo 
proti izvanjskomu neprijatelju, a žalibože kad kada i proti najbližemu 
susjedu, ipak se nastojalo i o prosvjeti bar nekojih umnih ljudih, koji 
bijahu odaslani u inozemstvo (naročito u Italiju, a na pose u Bolonju), 
da se ondje naobraze, a vrativši se kući da podučavaju kod kuće i 
živom rječi i umnimi djeli. Liep i doisto svake hvale dostojan dokaz 
za to nalazimo u kaptola zagrdbačkoga u zaključku stvorenom go- 
dine 1478. kojim se nepobitno odredjuje, da kanonikom, koji su 
izvan domovine na nauci, pripada podpuni diel svih kanoničkih do- 


CLXXII Ubožnice. 


———— —À —À — — —— —— 








hodakah.! — Povrh toga kaptol je zagrebački pripomogao i domaćoj 
učećoj mladeži u zagrebačkom sjemeništu (scholaribus) ne samo milo- 
dari pojedinacah, već da podpora bude išto izdašnija, odredio g. 1489., 
da se suvišak one globe, koju su nemarni bilo kanonici bilo preben- 
dari za propust službe božje u stolnoj crkvi morali platiti, daruje 
djakom zagrebačkoga sjemeništa.? 

Napokon primetnuti mi je, da je u XV. vieku prestalo u za- 
grebačkom sjemeništu obučavanje u prvih početcih čitanja, pisanja i 
računanja; tu su zadaću preuzeli donekle samostani i gradske škole, 
iz kojih su istom, svršivši ih ondje valjanim uspjehom, prelazili radi 
više naobrazbe u sjemeništne škole. 

Ubožnice. Spomenuo sam (svez. I. str. CLIX), da je na zagre- 
bačkom kaptolu već polovinom XIV. vieka postojala ubožnica ili 
bolnica pod naslovom sv. Jelisave. Što milodari što oporučnimi zapisi 
uzdržavala se ova ubožnica ; tako joj, u koliko nam je poznato, biskup 
Ivan Alben (T 1433.) oporučno ostavio 25 for.;* a biskup Osvaldo 
(T 1499.) za njezin popravak 100 for.“ — Povrh toga imala je ta 
ubožnica i nekretnih posjedah, koji su god. 1481. dosta prostrani bili; 
na ime: dvadeset i pol rali oranicah i dvie sjenokoše na dvadeset 
kosacah u kotaru laškouličkom.5 

Ovom je uboZnicom upravljao ili koji kanonik ili drugi koji 
svećenik, i zvao se ,rector hospitalis", a poznata su nam dvojica, i 
to: Stjepan kanonik od 14233— 1429. i Ivan 1465. 

Polovinom XV. vieka po nehajstvu biskupah i kaptola zagre- 
bačkoga došla je sgrada ove bolnice u vrlo trošno stanje, a i nje- 
zinom se imovinom kojekako upravljalo. Ovomu nemaru doskočio je 
biskup Benedikt, te je iz pukoga milosrdja za sirotinju svojim troškom 
obnovio bolnicu, da bude dostojnom pribranom za njegu bolestnikah, 
i odredio shodno za uzdržavanje njezina svećenika upravitelja, a glede 
same uprave za buduća vremena dokinuv dotadanju zlorabu ustanovio: 
da u buduće ne smije biskupska služinčad u rečenoj bolnici i njezinih 
prostorijah stanovati; da biskup zagrebački za upravitelja ove bolnice, 
kako je do sada bivalo, ne smije ni siliti ni postaviti ikojega kano- 
nika zagrebačkoga ; da milodari i oporučni zapisi, bili oni u posjedih, 
oranicah, sjenokošah ili druge koje mu drago vriednosti dane i za- 
pisane ovoj bolnici, ne smiju joj se pod nikakov način oteti. Da ovo 


! Doc. 314. 
* Doc. 351. 
* Doc. 63. 

* Doc. 394. 
5 Doc. 325. 





ÜboZnice. CLXXIII 


sve za buduća vremena ostane netaknuto i nepovriedjeno, zamolio je 
isti biskup papu Nikolu V., da sve to apoštolskom vlasti potvrdi. 
Prema tomu naloži na 15. augusta g. 1453. papa opatu zagrebačkih 
Cistercitah Mateju, da točno prouči rečene ustanove, a pronadje li ih 
valjanimi, da ih u njegovo ime potvrdi. A pošto su one u istinu od- 
govarale zahtjevom i probitku rečene bolnice, to ih opat na 6. ok- 
tobra i potvrdio.! 

Ali uz prkos ove potvrde, zaštićene duhovnom vlasti i crkve- 
nimi kaznami, bilo je osobah, koje se o nju ogriešile. Imamo za to 
dva primjera: g. 1465. utužio je Ivan rektor ove bolnice opatu Cister- 
citskomu, kao štitniku bolničkih pravah, plemića Hermana sa Čave i 
njegovu mater Ursulu, što nisu neki predij, ostavljen ovoj bolnici, 
htjeli joj predati. Opat je, služeći se crkvenom vlasti, ove odpornike 
izobćio, nu pošto je taj priepor bio svjetske naravi, te bi se morao 
razpravljati pred biskupskim glavnim upraviteljem dobarah, to se iz- | 
obćeni obratili molbom na kralja Matijaša, moleći ga, da zapovjedi 
opatu, da digne s njih crkveno izobćenje, a priepor da se svede na 
svjetovno sudište, kamo po svojoj naravi spada.? — Da li se svršio 
na korist bolnice ili nije, ne imamo za to viestih. 

I sam biskup zagrebački Osvaldo, upućen bez dvojbe od zlo- 
glasnoga svoga glavnoga upravitelja dobarah plemića Petra Gudo- 
večkoga, oteo je godine 1480. dvadeset i pol rali oranicah i dvie 
sjenokoše u kotaru laškouličkom, što bijaše vlastničtvo ove bolnice ; 
ali pošto je bio na velikoj skupštini županije zagrebačke, držanoj 
mjeseca februara 1481., osudjen, to je sve povratio bolnici.? 

Osim ubožnice sv. Jelisave bila je s lieve strane Medveščaka u 
Laškoj ulici, u biskupskoj jurisdikciji, jošte jedna ubožnica pod na- 
slovom sv. Antuna. Polovinom XIV. vieka spominje se u Laškoj ulici 
župna crkva sv. Antuna, te je ta bolnica morala biti nekako blizu 
nje. Kad je ta bolnica nastala, tko ju utemeljio i kako, nije nam po- 
znato; ali o njoj poznato nam je samo to, da joj god. 1433. biskup 
Ivan Alben oporučno ostavio 25 for., a biskup Osvaldo god. 1499. 
opet oporučio so for.* 

Daleko izpod Laške ulice blizu Save tečajem XV. vieka posto- 
jala je jošte bolnica za siromašne gubavce (pro pauperibus leprosis 
in suburbio zagrabiensi t. j. prastaroga Zagreba) pod naslovom sv. 
Petra, kojoj je g. 1433. biskup Ivan Alben oporučno ostavio 25 for.? 


1 Doc. 172. 174 
* Doc. 243. 

* Doc 325. 

* Doc. 63. 394. 
5 Doc. 63. 


CLXXIV Kupalište. 


Kupalište. Na lievoj obali potoka Medveščaka, a ne daleko Cister- 
citskoga samostana, bijaše kupalište, nekoč Cistercitsko, koje je g. 1370. 
prošlo u vlastničtvo prebendarskoga sbora. (Vidi I. sv. str. CLIX—CLXII.) 
Od to doba, što je prebendarski sbor učinio za to kupalište i kako 
ga uzdržavao, ne imamo upravo nikakovih viestih, no ipak toliko do- 
znasmo, da je prema svršetku XV. vieka njegova sgrada, a osobito 
krov, vrlo trošna bila. Dobrotvori prebendarskoga sbora i ovdje mu 
svojimi milodari pritekli u pomoć. Spominje se u prebendarskih za- 
piscih, da je neki plemić iz Velike mlake poklonio za popravak kupa- 
lišta jedan zaselak, a prebendari da su ga prodali i za taj novac kupili 
kotao za grijanje vode. Istodobno kastelan grada Stjeničnjaka darovao 
je u ime popravka 100 for., a Gjuro arcidjakon bekšinski, da se kupa- 
lište podzida i popravi, darovao je sboru 100 for.; a napokon go- 
dine 1498., da se popravljenu tako kupalištu stavi novi krov, prikazao 
je Matej, kanonik pojac stolne crkve, 100 for. 

Prebendarski je sbor svoje kupalište davao u najam, a kada ga, 
kako eto spomenuh, popravio i za kupke udesio, propisao je uvjete 
za najamnike i ustanovio cjenik, odrediv ovako: da se za puštanje 
krvi kojega člana prebendara bere pristojba po starom običaju t. j. 
od male žile četiri beča (wiennenses), a od veće dva solda. Za stav- 
ljanje rogovah, i to za pet rogovah jedan beč. — Kabliće male mora 
kupalištni najamnik sam nabaviti, a koliko ih je u kupalištu našao 
kao inventar, toliko ‘ih mora ostaviti. — Dvie peći, kad potrebno 
bude, dužan je najamnik popraviti. — Stare banje mora sam popravljati, 
a nove nabavit će sbor. — Kada brije kojega prebendara, da uzme 
dobre britve, a ne onakove, kakovimi seljake briju. — Jošte se na- 
glasuje, da, kada se prebendari kupaju, da ih podvorkinje kupalištne 
ne poslužuju, osobito ako se tada i svjetovnjaci kupaju. 





Sukobi medju gradskom i biskupsko-kaptolskom 
oblasti. 


Zametak i povod najprije svadjam, a kasnije i krvavim sukobom 
medju ova dva susjeda t. j. medju kaptolskom i gradskom jurisdik- 
cijom, bijaše, kako spomenuh (sv. I. str. CLXIII), jedno, što je zagre- 
bački Gradac, ako je i bio povišen na slob. kr. grad, donekle ipak 
bio podčinjen kaptolu tim, što je bilo kaptolu na gradskom tlu (jer je 
starinom njegovo bilo) udieljeno pravo pobiranja gradske pijacovine 
i maltarine; a drugo, što su gradski posjedi okvireni bili posjedi 
kaptolskimi, odakle nastadoše česti priepori o mojem i tvojem, s kojih 
najviše potekoše ovi krvavi sukobi. Istina je doduše, da su mnoge 
nepravde počinjene bile privolom ili kaptolskom ili gradskom, ali 
su se ipak i zločini pojedinacah vaviek upisivali u grieh i jednoj i 
drugoj oblasti. 

Ovi sukobi, nastavši u XIV. vieku (sv. I. str. CLXIII—CLXXX), 
obnavljali se i u XV. uz prkos toga, što je na 12. aprila 1397. radi 
krvavoga nasrtaja na kaptol (u decembru 1396.) sa gradske obćine 
skinuta bila crkvena kletva i obćina primljena bila ,u krilo sv. matere 
crkve i u zadrugu vjernih Hristovih“, jer kolovodje toga sukoba nisu 
zadovoljili dužnosti spram kaptola. O tom nas uvjerava nalog Kost- 
ničkoga crkvenoga sabora, kojim se na pritužbu kaptola zagrebačkoga 
zapovieda na 1. junija g 1416. cistercitskomu opatu u Landstrasu, da 
povede iztragu proti gradjanom, koji su prigodom rečenoga nasrtaja 
na kaptol nekoje kanonike i svećenike poubili, nekoje izranili i utam- 
ničili, te kaptol poplienili i popalili.! 

Ne imamo viestih, da li je u istinu iztraga povedena bila, ali se 
svakako tim nalogom opet podražio žalac medju jednom i drugom oblasti. 


Ponajprije indi godine 1421. oko Margaretinja, t. j. za vrieme 
velikoga gradskoga sajma, kada bi po zakonu medju jednom i drugom 


! Doc. 23. 


CLXXVI Sukobi, 
jurisdikcijom morao vladati tako zvani božji mir (treuga dei), ipak je 
kaptolski sudac Gjuro s oružanimi svojimi ljudmi provalio na gradsko 
zemljište, te mnoge gradjane i gradske stanovnike iztukao, izranio i 
oplienio, jarme volovske i kola sasjekao, i pohvatavši nekoje gradjane 
u Popov ih turen zatvorio i držao ih u zatvoru, dok mu se svidjelo. ! 


Sliedeće godine (1422.) ovi se sukobi ne samo nastavili, već 
izvrgli u pravi domaći rat. Oko svetka Blagoviesti ili 25. marta rečeni 
kaptolski sudac Gjuro provalio je na gradske zemlje te mnoge gra- 
djane izbio, težko ranio i oplienio. Ne dugo za tim ili u utorak 12. 
maja nekoji su znatniji kanonici sa svojimi slugami i kmetovi provalili 
na gradske zemlje, koje su gradjani tada orali, te im sasjekli plugove 
a mnoge orače gradjane izbili i težko izranili. Sliedeći odmah dan 
kanonik Ladislav Davoć bivši sa kaptolskom posadom u Popovom 
turnu izbacao je na gradsku obćinu, da ju popali, mnoge lumbarde i 
oganj (machinas et pixides sonorosas), a da nije imala obćina oprezne 
stražare, postalo bi od njezina grada jedno garište. — Brzo opet za 
im isti je kanonik Davoć uhvatio u gradskoj obćini jednoga gradjanina, 
oteo mu oružje, odielo i novac i taj dan dao je nišaniti i streljicami 
gadjati s Popova turna na gradjane gradom prolazeće i bacao je oganj 
na grad, a bio bi ga popalio, da gradska straža nije na oprezu bila. 


Da se kaptolu vrati nemilo za nedrago, to na 7. junija ili na 
svetak presv. Trojstva obsjednu oruZani gradjani Popov turen u nakani, 
da njegova zapovjednika kanonika Ladislava Davoća uhvate i ubiju, 
te su mu i zasjede postavili, da ga uhite. Da se uzmognu sabrati bez 
buke i zvonjenja i tako sabrani snažno udariti nenadano na kaptol, 
pa ga poplieniti i zapaliti, izvjesiše crvenu gradsku zastavu na zvonik 
sv. Marka. Ali opazivši to zapovjednik Popova turna Ladislav Davoć 
i dočuvši žamor i vidjevši trku oboružanih gradjanah dosjeti se na 
što se spremaju, te na dugačkom štapu izvjesi na Popovu turnu bielo 
platno, a tim označi i dojavi kaptolu pogibelj koja mu prieti. Ka- 
‚nonici razumjevši taj znak naoružali su i oni svoje ljude, a ponesavši 
dragocjenosti zaklonili se u stolnu crkvu i u biskupski grad. Doznavši 
to gradjani nisu provalili na kaptol, već je jedan dio njih navalio na 
kaptolsko zemljište Krok zvano, ležeće iza dominikanskoga samostana, 
gdje su našli sluge prepozita Matije sa volovi orajući, opsovavši ih 
zaprietili im, da obustave radnju, pa ih napokon i protjerali odavde; 
dočim je druga oružana gradjanska četa stojala pripravna, da ako li 
bi prepozit ili kanonici odaslali svoju momčad na Krok, da s njega 
protjeraju gradjansku četu, tada bi zajedničkom silom udarila na kaptol. 


1 Doc. 29. 














Sukobi. CLXXVII 


Dok se ovo sgadjalo u Zagrebu, izaslanik gradske obćine notar 
Fabijan bio je u Solnoku kod kralja Sigismunda, tražeći u ime obćine 
pomoć proti nasilju kaptolskom. Na 17. junija, pošto je kralj pismeno 
strogo ukorio kaptol, što gradsku obćinu prieči obradjivati vlastita 
zemljišta, koja joj od starine po zakonu pripadaju, dapače da je i 
dočuo, kako su netom silovito nasrnuli na gradske orače, te im na 
drobno sasjekli plugove i kolesa, to mu strogo nalaže, da jednom već 
odustane od nasrtajah; ne posluhne li ga, to će se on svojski zauzeti 
za obranu obćine. 

Medjutim nastavljala se u Zagrebu stara neprijateljstva, a kako 
nam je ubilježeno, kakonik lektor Gerardo jednu je čestitu gradjanku, 
zatekavši ju na kaptolu javno opsovao i izbio, oteo joj peču s glave, 
a i družice njezine opsovavši ih natezao za vlasi. Ne dugo za tim ili 
oko Petrova odaslali su kanonici svoje oružane sluge i kmetove na 
gradska zemljišta, gdje su ubili dva konja bivšega sudca Mihalja i 
dva vola prisežnika Stjepana. 

Saznavši gradska obćina od svoga notara Fabijana, da je kralj 
strogo zapovjedio kaptolu, da se okani gradskih zemljištah, odasla u 
nedjelju pred Margaretinjem gradjane Antuna Florentinca i Valenta 
Gubca jošte s trojicom ili četvoricom u sakristiju stolne crkve, u koju 
se poslije sborne mise sakupili kanonici u vieće, i tu im u ime obćine 
zaprietili, da ne smiju pod živu glavu odaslati svoje ljude na Krok, 

da požanju zrele već usjeve, neka bo znađu, da će gradjani oružanom 
rukom odande ih odagnati i Krok obraniti za sebe. 

S ove zabrane nasta sliedeći dan ili na Margaretinje t. j. na 
sam godišnji veliki sajam strašan pokolj. Koja ga stranka izazvala, 
ne možemo točno reći, ali je u ovih spomenicih ubilježeno : da su taj 
dan od podneva do mraka, a sliedeći dan od zore do mraka na glas 
zvonovah stolne crkve kanonici oboružav svoje sluge, kmetove i či- 
novnike, uzevši u pomoć oružanu četu biskupa Ivana Albena, poput 
kakove vojske jurišali na grad. Najžešća da je borba bila uzduž po- 
toka Medveščaka t. j. na prelazih kod vrela Manduševca, župne crkve 
"sy. Martina i gradskoga kupališta i pod Popovim turnom, gdje je ta 
kanonička četa gradjane braneće prelaz strelicami mnoge izranila, a 
mnoge na mjestu ubila; te da su i ranjenike i mrtvace sa gradske 
obale prenesli na kaptolsku i tu ih oplienili. U toj bitci da je naro- 
&ito lektor Gerardo ubio s branika strelicom jednoga gradjanina, a 
mnoge izranio, a tako isto da je kanonik Ladislav Davoć učinio 
s Popova turna. 

Za gradsku pak obćinu veli se, da na Margaretinje oko treće 
ure poslije podne, kada su kanonici sa svećenstvom molili večernju, 

13 


CLXXVIII 


Sukobi. 


da su gradjani, a naročito oni iz šoštarske ulice pridruživši si nekoliko 
sajmarah, oružanom rukom navalili na kaptol i na kanoničke dvore, 
a naročito na dvore: Ladislava Davoća, Stjepana Farkašija, Mihalja, 
doktora medicine i kantora Ivana, te potrgavši ključanice i oborivši 
vrata, odnesoše posteljinu, pokućstvo, slaninu, riečju sve, što su našli, 
te na smrt izraniše: Matiju i Grgu, sluge kanonika Jakoba Sredičkoga, 
i četiri sluge kanonika Nikole i to: Luku, Stjepana, Pavla i Petra, te 
sluge Tome prepozita bačkoga; a ubiše do smrti Gjuraka, špana arci- 
djakona dubičkoga; Demetra, kmeta kanonika Gjure Moravčana; a 
Tuvaka, kmeta prepozita Matije, strelicami do smrti izraniše. Trčući 
simo i tamo po kaptolu i vičući: ,junački samo na proklete popove, 
poplienimo ih, izranimo i ubijmo, otmimo knjige, kaleže i crkveno 
ruho stolne crkve i njihovu imovinu, porazdielimo plien, kuće si obo- 
gatimo“, dodjoše do stolne crkve, a ne mogavši prodrieti u nju iz- 
baciše na nju mnoge strelice. Medjutim kanonici doznavši za gra- 
djansku navalu, ne svršivši večernje zakloniše se u sakristiju, i u nju 
bi doisto gradjani prodrli i kanonike sve do jednoga potukli, da nije 
bilo odvažnih ljudih nekadanjega Dioniža bana, te biskupskih slobod- 
njakah i čestitih sajmarah, koji su ih izpred stolne crkve protjerali. 

Sliedeći odmah dan opeta se na glas zvona sakupili gradjani, 
a osobito oni u šoštarskoj ulici tom namjerom, da opet nasrnu na 
kaptol, da orobe kanoničke dvore, stolnu crkvu i kaptolski arhiv, a 
kanonike da poubiju; a bili bi to i izveli, da im se sajmari nisu 
snažno oprli i to zapriečili 

Biskupa Ivana Albena ne bijaše tada u Zagrebu, bavio se na 
kraljevu dvoru; ali doznavši za taj pokolj vrati se ovamo i pozva 
gradsku obćinu preda se, da povede iztragu; nadje li ju krivom, da 
se opravda i učini zadovoljštinu. No kada je obćina tvrdokorno od- 
bijala svaki poziv i nikako nije htjela da dodje pred njegov sud, to 
ju on na 7. septembra svečano prokune tako, da niti jedan gradjanski 
sin do četvrtoga koljena ne može biti ni svećenikom niti uživati 
kakove crkvene nadarbine. Prokune indi i izobći cielu gradsku obćinu, 
sudce, dvanaest prisežnikah, a naročito: sadanjega sudca Kona Flo- 
rentinca; i bivše sudce: Mihalja Sebastijanova, Ivana Čeha, Ivana Si- 
geta, Ivana Ugrina i Vrbana Krapčevića; zatim: Antuna Florentinca, 
oba Fabijana literata, Gjuru krojača; Pavla, Benka, Grgu i Brcka, 
sinove Hudostićeve ; Ivana Perovića, Gjuru ModruSana, Valentina Gubca ; 
dvie sluge kastelana Jakoba; Andriju, sina Petra Šafara; Ladislava 
zlatara; Matiju Skolnika; Stjepana Bakarića; Jakoba Popovića; Dimitra 
Rožovića; Vuka klesara; Grgu Optujčana; Ivana Knehta; Tomu po- 
stolara; Andriju Svilića; braću: Dominika, Pavla, Nikolu i Andriju 


Sukobi. CLXXIX 


Bogđaniće, riečju sve gradjane, te prepovjedi pod istu kaznu i svako 
obéenje sa izobćenici. — Ovu izpravu o izobćenju, u kojoj se zagre- 
bački Gradac i njegovo gradjanstvo nazivlje: „bezvjerni sinovi Belia- 
lovi“, ,kužni narod“, „svetoskrni grad“, ,Gomorsko žiteljstvo“, „izo- 
pačen i bezsvjestan narod“, ,ručeća životinja“, „pobornici vražji“ i 
»neukroćeni skot“, sastavi i proglasi biskup Alben u Čažmi u pone- 
djeljak na 7. septembra u jutro pred svjedoci: čazmanskimi kanonici 
Dimitrom, Tomom i Jakobom, i pred javnim bilježnikom Jakobom 
Pravdićem i mnogimi drugimi.! 

Da se gradska obćina o priepornih zemljistah sa kaptolom te- 
čajem ove godine (1422.) jošte jednom obratila na kralja kao svoga 
zaštitnika, svjedoči nam pismo Sigismundovo, kojim na 7. decembra 
zapovieda banu i podbanom, da obćinu, koju je u svoju zaštitu primio, 
štite u svih njezinih posjedovnih pravih i da ju brane proti svakomu 
otimaču.? 

Da su ovi domaći priepori o mojem i tvojem, koji su izazvali 
krvave sukobe, višemu sudištu poznati bili iz tužbah, u kojih je jedna 
stranka krivila drugu, o tomu ne ima sumnje, ali da i dokazi to po- 
tvrdimo, spomenuti nam je, da je mjeseca oktobra god. 1423. pred 
kraljevskim dvorskim sudcem Matejom Paločkim kapiolski izaslanik 
kanonik Gjuro podastro iztragu kaptola čazmanskoga, kojom se pro- 
našlo, da su gradjani prije nekoliko godinah silomice oteli kaptolu 
zemlju Bobičan kod Save u Jarunu i da ju kao i druge jošte nekoje 
i do sada drže uz prkos zabrani biskupa Ivana Albena, koji je i 
kaptolu i gradjanom zaprietio, da prieporne zemlje tako dugo ne ob- 
radjuju, dok o njima sud ne izreče svoju odluku.“ — Kralj pako 
Sigismund na 25. marta g. 1425. nalaže biskupu zagrebačkomu Ivanu 
Albenu i vranskomu prioru Albertu Ungu, da spor o priepornih 
zemljah medju kaptolom i gradskom obćinom, koji ban Herman 
Celjski na višu zapovied riešiti nije mogao, da ga ova dvojica rieše 
tim, da sva ta zemljišta obadju i da im na podiozi starih izpravah 
mejaše označe i svakoj stranci dadu, što je njezino, i tako da taj spor 
jednom već prestane. 

Taj se kraljev nalog nije izvršio, jer se obnovili opet sukobi 
medju jednom i drugom oblasti. Početkom marta god. 1426. gradjanin 
Andrija Stepković znanjem gradske obćine nasrnuo je na javnom 
drumu, što iz šume Lonje vodi u grad, na slugu kanonika Gjure Mo- 


1 Doc. 32. 
* Doc. 33. 
5 Doc. 36. 
* Doc. 41. 


XX Sukobi. 





ina, kada je vozio drva iz rečene šume, pošto ga je najprije izbio, 
tim ga sasjekao. Isto tako učinio je sa slugom arcidjakona 
ije! 

Iste godine pako kaptolski sudac Grga, znanjem kaptola, dao je 
ıpovom turnu jedne noći ubiti nekoliko gradjanah i gradjankah, 
pokopao nekoje u samom Popovom turnu, a nekoje izvan njega 
aznih mjestih; a kada je pred kaptolom zagrebačkim gradska 
1a zahtievala, da se ubijeni izkopaju i dostojno sahrane, to im 
»l odbio njihov zahtjev. 

Rečeni kaptolski sudac Grga, stojeći sa posadom u Popovom 
1 u gradskoj je obćini jedne noći sa svojimi ljudmi podkopao 
n nekoga Kristijana, sina Nikole Kašovčana, i odnio svu robu. 
je noći razbio vrata na gradskih mesnicah i odnio sve meso, koje 
košarah vukli u Popov turen, gdje ga je Grga dao osoliti i u 
objesiti. 

Ovaj isti sudac privoljom kaptolskom hvatao je mnoge gradjane 
idske podanike i došljake, te ih plienjao, tukao, nekoje okovao i 
povom turnu zatvorio, a nekoje ondje ubio i pokopao. 

Napokon oko Sviećnice rečene godine znanjem i privoljom ka- 
ta kantora Ivana njegovi su sluge i kmetovi navalili na gradska 
, a našavši ondje gradjane i njihove sluge zarobili ih i vodili 
roblje na kaptol, a bili bi ih i doveli, da nisu zarobljeni putem 
sli groznu viku, na koju se digla potjera, i tako ih jedva oslobodili.* 
Godine pako 1427., kada je u sriedu prije Sviećnice Ivan ka- 
t pojac svoje tri sluge i to: Nikolu, Mihalja, sina Demetrova i 
ana poslao s koli, pod koja bijahu uprežena dva konja, u Jarun, 
ovezu drva za kućnu potrebu, to nadošavši onamo na naročiti 
1 gradskoga sudca Antuna Florentinca, dà i zastupstva navalio je 
sjede na njih gradjanin zagrebački Martin krojač s oružanimi 
ti, koji slugu Mihalja raniše na glavi, a Stjepana baciše na zemlju, 
biše ga po cielom tielu i polumrtva ostaviše. Tako isto uradiše 
likolom, a uz to uzeše im oružje, tulce sa strelicami, mačeve i 
ırke s novci, a plien predade krojač Martin isti jošte dan grad- 
u poglavarstvu. Doznavši kaptol po svojih ljudih za taj nasrtaj, 
a gradskomu poglavarstvu zagrebačkoga župana Mateja s dva 
a sudca: Petra iz Rakovca i Ladislava Gepevskoga, da u ime 
ila prosvjeduju proti takovu nasrtaju. Ista su trojica drugi dan 
je toga ili u četvrtak pošla na mjesto, da iztraže o tom nasrtaju, 


! Doc. 44. 
* Doc. 46. 





Sukobi. CLXXXI 





i tuj nadjoše u istinu okrvareno zemljište. Kod te iztrage bijaše na- 
zočan i krojač Martin, koji reče tom sgodom: „nam su dođuše kap- 
tolski ljudi u toj šumi otimali sjekire, ali ih mi sada tako zastrašismo, 
da u buduće ne će više ovamo dolaziti“. — Iztragu rečene trojice 
odaslao je kaptol kralju Sigismundu, da krivce kazni. — Na kraljevu 
zapovied pošao je u ime kaptola čazmanskoga njegov prebendar Fa- 
bijan s kraljevim pristavom Ladislavom Drenovčanom, da povede iz- 
novičnu iztragu, a povedši ju doznadoše od ocevidacah, da se u istinu 
ovaj krvni nasrtaj onako svršio, kako je jurve kralju bio dojavljen.! 

Iste je godine neki Kost, kapelan kanonika Fabijana, njegovim 

znanjem a privoljom kaptola buzdovanom izranio postolara Martina, 
ostavivši ga polumrtva.? — Gradska je pako obćina rečene godine 
silomice otela prebendarski posjed Otok preko Save, što ga ovomu 
sboru poklonio nekoč kanonik Buza u ime altarijske zaklade.? 

Polovinom maja god. 1431. gradski sudac Antun Talijan s pri- 
sežnici : Benkom, Gjurom, Jakšom Boletićem, Mihaljem Sebastijanovim, 

. Martinom, Ivanom Perinim i ostalimi oružanimi gradjani konjanici i 
pješaci provališe na kaptolsku sjenokošu u Rudešu i tuj zasuše me- 
djašnu grabu, koju je kaptol nedavno velikim troškom dao obnoviti 
i tako ju izravnaše zemljom, da joj se svaki i najmanji trag zameo; 
a tada natjeravši onamo svoje blago pasijahu ga oružani mnogo danah, 
a tim rečenu sjenokošu sasvim uništiše. 

Na sličan način zaposjednuše i neke kaptolske oranice u Vrabčih 
i Grmlju (današ. Kustošiji). Sliedeće pako godine (1432.) odagnavši 
svoje blago na rečenu sjenokošu u Rudešu pasli ga naoružani ondje 
za ljetno doba, da se ni jedan kaptolski čovjek nije usudio onamo; 
svakoga bo, koji bi se ondje desio, ubili bi, i tim si na neki način 
pomenutu sjenokošu i oranice prisvojili. 

Ovo smetanje posjeda prijavi kaptol kralju Sigismundu, koji je 
tada bio u Italiji, te on na 123. septembra g. 1432. napisav pismo 
gradskoj obćini i ukoriv ju radi svojatanja rečene sjenokoše i oranicah 
zapovjedi joj, da kaptolu vrati, što je njegovo, jer da će, ne učini li 
toga, zapovjediti biskupu Ivanu Albenu i banu Herman Celjskomu, 
da ju na to prisile. 

Da je ova kraljeva zapovied bezuspješnom bila, dokazom je, što 
je Sigismund prve četvrti god. 1433. naložio kaptolu čazmanskomu, 
da povede iztragu o osvojenih zemljištih. Prema tomu nalogu odasla 
čazmanski kaptol svoga prebendara Gjuru, koji s kraljevim pristavom 


! Doc. 47. 
* Doc. 51. 
5 Doc. 62. 


CLXXXII Sukobi. 





Blažem sa Trstenika došavši u sriedu poslije Cvjetnice (8. aprila) na 
mjesto izpitujuć doznaše, da se u istinu gradska obćina o rečenih 
zemljištih onako ogriešila, kako ju je kaptol tužio, pa toga radi nju 
1. j. njezino zastupstvo: Stjepana sudca i prisežnike:'Mihalja Sebasti- 
janova, Antuna Talijana, Benka, Petra Ugrina, Gjuru, Nikolu, Fabijana 
Frica, Blaža Vitezića i Gjuru, sina Franjina, pozovu na sud 
rgjevsku osminu. . 
ako se je taj spor rješavao, nisu nam listine sačuvale, no znamo, 
a 24. juna (1433.) naložio ban Herman Celjski Ivanu, biskupu 
mu, Nikoli sa Orbave, čazmanskomu lektoru, Petru Adamovu, 
*lju dobarah biskupa zagrebačkoga, Gjuri, plemiću bisažkomu, 
ıu kapetanu Ivanu Vereinburgeru i Mihalju iz Ravna, da obadju 
priepornih više rečenih zemljištah, da ih pregledju i prema 
iu izkazu novimi znakovi označe i obje pruće stranke pozovu 
ega na sud u budućih osminah svetka sv. Jakoba, gdje će on 
: temeljito riešiti. — TeZko je vjerovati, da je ban riešio taj 
ošto na 22. decembra i. g. javlja iz Bazileje kralj Sigismund 
'j obćini: da su mu se pritužili kanonici Ivan Bahenštein, arci- 
komarnički i Ivan arcidjakon vrbovački, da ova obćina smeta 
kaptolu uživanje njegovih zemljištah, akoprem je on t. j. kralj, 
o se sjeća, naložio već bio banu Hermanu Celjskomu, da taj 
ni spor izravna, ali da ban ništa nije učinio; pa toga radi 
sada gradskoj obćini, da glede priepornih zemljištah dotle mi- 
»k ban ili tko drugi, koga on ovlasti, pru ne rieši; a ne bude 
vala, da će naložiti a ovim već i nalaže Matku Talovcu, guber- 
biskupskih dobarah a ujedno i upravitelju gradske obćine, koji 
risiliti, da se toj odredbi pokori.! 
'a se u što tamnijoj slici predoči kralju gradska obćina, nije 
io kaptol tom sgodom, kada je utužio obćinu, da je posvojila 
ke sjenokoše u Rudešu i oranice u Vrabčih i Grmlju, dojaviti 
: sukobe i pokolj od godine 1422. i zamoliti ga, da i o tom 
iztragu. I ovoj se molbi kralj odazove, te naloži kaptolu čaz- 
mu, da i o tom potanko iztraži. Na kraljevu zapovied naloži 
čazmanski svomu prebendaru Gjuri, koga je poslao sa pome- 
iur kraljevim pristavom Blažom sa Trstenika, da iztražuju o 
noj sjenokoši i oranicah, a ujedno da i točno izpituju i za one 
i pokolj od godine 1422. 
! sriedu poslije Cvjetnice (1433.) rečena dvojica, kada su povela 
o priepornoj sjenokoši i oranicah, propitkujuć u Zagrebu i u 


Doc. 61. 64. 65. 69. 











Sukobi. CLXXXIII 


okolici javno i tajno za krivce onih sukobah i pokolja u god. 1422. 
doznaše to, da su glavni začetnici ovi bili: Kun, suđac; Valentin 
Gubec, Antun Florentinac, Ivan, sin Perin; Dimitrija; Martin, posto- 
larski dekan; Gjuro iz šoštarske ulice, Andrija, sin Petrov; Pavao 
Tatar, prisežnici ; Mihalj, sin Sebastijanov ; Ivan Sigetšćak, Ivan Pehem, 
Ivan Ugrin, Grga Hudoštih i brat. mu Brcko, Jakšin, sin Bokov ; Kle- 
ment trgovac, Jakomel, Pavao, sin Zivanov; Pavao Ugrin, Egidij mesar, 
Antun, Petar Plemenšćak, Čagančević, Pavao Šalković, Pavao mesar, 
Martin prisežnik, Blaž Fravin, Lovro trgovac, Lovro Židovčić, Andrija 
Stepković, Dominik Mažetić, Stjepan Rakarić literat, Grga, sin Valen- 
tinov; Benedikt crveni, Dioniž Moslavec, Pavao Ružman, Matija krojač, 
Ladislav i Emerik zlatari, Farkaš, sin Egidijev; Ivan Taljan, Pavao 
krojač, Kušec mesar; Dominik i Pavao sedlari, Nenad, Blaž postolar, 
Stjepan Kveć, kovač; Ivan krznar, Nikola, Andrija Bogdanić, Klement 
Pravdić, Pavao Ivanković, Ambrozij, Gjuro, sin Franjin; Toma Krivić, 
Toma Kranjac, Nikola, Valentin Peren, Gjurak i Valentin Moslavići, 
Pavao strelar, Toma Divjak, Jakob i Ilija strelari, Ivan lučar, Va- 
lentin postolar, te Valentin, sin Antunov i Gal luéari i svi ostali 
gradjani i obćinari, te su ove t. j. cielu obćinu radi tih sukobah po- 
zvali na kraljev sud u osmini Gjurgjeva. Sa Gjurgjevske osmine od- 
godila se ova razprava na osminu svetka Jakobova, a jerbo i tada 
ne dodjoše gradjani pred sud, to kraljevski dvorski sudac Matej Pa- 
ločki naloži kaptolu čazmanskomu, da pošalje svoga izaslanika, koji 
da u nazočnosti kraljeva pristava, bilo Valentina, sina Stjepanova, ili 
Nikole i Dimitra s Drenove ili Dioniža s Adamovca pozovu gradsku 
obćinu na kraljevski sud na osminu Miholjsku i da plati globu od 
66 marakah kraljevskomu sudcu a toliko i kaptolu.! 

Dvie dakle velike parnice zapodjeo je u godini 1433. kaptol 
zagrebački sa gradskom obćinom, od kojih za oba protivnika od oso- 
bite važnosti bila je ona o priepornih posjedih u Rudešu, Vrabčih i 
Grmlju ; a manje, koja se protezala na sukobe i pokolj od g. 1422.; a 
uz nje vodio je jošte i onu o gradjanskom nasrtaju na kaptolske ljude 
u šumi Jarunu pred Sviećnicom god. 1427. 

Glede priepornih indi posjedah prema naročitu kraljevu nalogu 
pozove u ponedjeljak na 5. julija g. 1434. Matko Talovac, svjetovni 
upravitelj biskupije zagrebačke, obadvie stranke preda se na sud. 
Kaptol zagrebački zastupao je tom sgodom kanonik kantor Ivan, ta- 
danji kaptolski vikar, i neki jošte kanonici; gradsku pako obćinu 
njezin sudac Ivan Perović, i stari sudci Antun Taljan, Petar Ugrin i 


1 Doc. 68. 77. 79. 


CLXXXIV Sukobi. 

Stjepan, te Toma, sin Čunov, Gjuro krojač, Benko krojač i Fabijan 
literat, obćinski prisežnici. Ponajprije kaptolski izaslanici izjaviše, da 
su po nalogu kralja Sigismunda (1433.): pokojni biskup Ivan Alben 
s izabranim kninskim biskupom Ivanom te s Petrom, sinom Ada- 
movim od sv. Duha i s Mihaljem, protonotarom županije križevačke, 
i Ivanom, plemićem Rakovačkim, kao ovlašteni na to sudci, obašli i 
pregledali na podlozi gruntovnih izpravah prieporna zemljišta medju 
kaptolskom i gradskom obćinom, a pregledavši ih, pošto za tada nisu 
mogli svim točno označiti medje, to da su obim prućim strankam 
strogo naložili, da (ostavivši netaknute nekoje do tada prieporne zemlje), 
ne smije nijedna stranka preko onoga, što do tada mirno uživa, ništa 
više ni posvojiti, ni preorati, ni izkrčiti; ali da su gradjani zagrebački 
uz prkos ovoj zabrani i to odmah nakon smrti biskupa Ivana Albena 
(T 14. augusta 1433.) malo po malo osvojili si veliki dio priepornih 
oranicah, šikarah, sjenokošah i livadah (što je po pravu kaptolsko), 
akoprem je kaptol protiva tomu prosvjedovao, to su ih ipak gradjani 
što uzorali, što izkrčili i zasijali, a i popasli i da ih sada drže kao 
svoju vlastitost. 

Na tu osvadu više rečeni gradski izaslanici odgovoriše: da 
gradska obćina nije poslije pomenutoga medjašnoga razvoda ništa po- 
svojila, što će joj i čestiti ljudi posvjedočiti, i zamoliše Matka Ta- 
lovca, da on jošte jednom dade pregledati prieporne zemlje, pa da 
će se o tom uvjeriti. Talovac u tom prieporu i onako ovlašten od 
kralja odasla plemiće: Stjepana Bickelija zelingradskoga, Gjuru bi- 
sažkoga, Farkaša sa Obreša i križevačkoga protonotara Mihalja s dru- 
gimi jošte neporočnimi ljudmi, koji su u prisuću obih prućih stra- 
nakah obašli prieporna zemljišta, a obašavši ih pronašli, da su gra- 
djani zagrebački povrh onoga, što im je biskup Ivan doznačio, u istinu 
prisvojili veliki dio oranicab, šikarah i sjenokošah, i da su šikare iz- 
krčili i izorali, a sjenokoše popasli. 

Na podlozi ovoga vjerodostojnoga izvještaja Matko Talovac 
ovako izreče (6. julija) svoj sud: premda bi po zakonu morali gra- 
djani gubiti sav prirod, što je na posvojenih zemljištih narastao, za 
sada im ga milostivo prepušta; ali pošto je sada državnimi poslovi 
zapriečen, da ne može konačno riešiti toga priepora, to odredjuje, da 
nijedna stranka dotle, dok on taj spor medju njima ne rieši, ne smije 
obradjivati prieporna zemljišta, već da neteZana ostanu; ona pako 
stranka, koja bi se drznula takova šta počiniti, globit će se u 200 
marakah, od kojih će polovina pripasti sudcu, a polovina onoj stranci, 
koja se o toj odluci ogriešila nije.! 

! Doc. 71. 





Sukobi. CLXXXV 





Upravo u isto doba razpravljala se pred Matkom Talovcem i 
druga tužba zagrebačkoga kaptola, koji je zastupao rečeni kaptolski 
vikar kanonik kantor Ivan s jošte nekojimi kanonici, tužeć gradsku 
obćinu, (koju su zastupali: suđac Ivan Perović s ostalimi više rečenimi 
starimi sudci i prisežnici), na ime, da su u ovo najskorije doba gra- 
djani zlobno provalili u vrt župnoga beneficija župe sv. Emerika, koji 
leži na jednoj i drugoj obali potoka Medveščaka i ondje sasjekli i 
izvađili zelje i drugo povrće, te sav vrt izrovali i uništili ne hajući 
ni malo, što ih je biskupov providnik Pavao od toga nasilja od- 
vraćao ; dapače izkopavši ondje mnogo zemlje zasuli su njom stjesku, 
kojom se potočnom vodom vrt natapao, a napokon taj vrt posvojili 
na veliku štetu i župnikovu i kaptolsku. Na ovo odgovoriše izaslanici 
gradske obćine, da su to po pripadajućem pravu učinili, jer dio toga 
vrta, što je na zapadu, pošto leži na gradskoj strani, to punim pravom 
pripada gradskoj obćini. Na ovu izjavu odvratiše kaptolski izaslanici, 
ako doduše zapadni dio toga vrta i leži u području gradske obćine, 
to ipak ne spada njoj i to usljed nagodbe sklopljene godine 1392. 
medju obćinom i ovim kaptolom, gdje se izrično veli za taj zapadni 
dio, da uz prkos toga, što i leži na obćinskoj strani, ipak mora pri- 
pasti kaptolskoj vlasti, te da ga sada gradska obćina nije smjela pri- 
svojiti. Proti ovomu dokazu (jer je i izvornik rečene nagodbe pred 
sudom pročitan bio) prigovoriti se nije moglo, toga radi Matko Ta- 
lovac dosudi prieporni dio rečenoga vrta župnoj nadarbini sv. Eme- 
rika, a obćinu, što se usudila uništiti ga i posvojiti, odsudi na globu 
od 100 marakah, od kojih dvie strane da dobije sudac, a treću tu- 
žitelj t. j. kaptol. 

Ni jednoj ni drugoj Talovčevoj priesudi gradska obćina nije za- 
dovoljila, a toga radi utužena bijaše kralju Sigismundu, koji joj na 
14. septembra (1434.) strogo naloži, da u dojdućih osminah Bogo- 
javljenja (1435.) dodje u Stolni Biograd pred kraljevski sud, na kojem 
će on sam riešiti taj priepor medju strankami.? 

I na taj kraljevski sud nije gradska obćina poslala svojih puno- 
moćnikah ;* dapače gradjani su zagrebački u proljeću g. 1435. ope- 
tovno provalili na kaptolski posjed Krok ili Tlake, te ondješnje ora- 
nice i sjenokoše, koje su od vajkada kaptolske bile, silomice posvojili. 

Medjutim, dok daljnji tečaj ove parnice nacrtam, od potrebe je 
spomenuti mi nekoje izgrede, koje su počinili pojedinci za to vrieme 


! Doc. 72. 
® Doc. 77. 
* Doc 83. 
* Doc. 86, 


CLXXXVI Sukobi. 
od kako je nastao spor o priepornih zemljah t. j od godine 1431. 
do godine 1435. 

U iztražnom zapisniku, sastavljenom na zahtjev gradske obćine, 
kaptolu se u grieh upisuje, što je godine 1432. u petak pred Marga- 
retinjem kanonik Nikola Celjski sa znanjem kaptola na samom kaptolu 
izbio i izranio nekoga mesara Marka.! Zatim, da je god. 1434. ka- 
nonik Petar, arcidjakon dubički, znanjem kaptola na javnom drumu 
izbio na smrt gradjanina Ivana Plužara, koji je usljed ranah brzo 
nakon toga i umro. Jošte, da je prebendar Nikola, kapelan kanonika 
Jakoba Sredičkoga, znanjem njegovim a privoljom kaptolskom, su- 
sretši gradjanina Martina krojača izbio ga do krvi. — Iste jošte godine 
da su sluge i kmetovi kanonika čuvara Grge s ostalimi kanoničkimi 
slugami navalili na gradske pašnjake i tu gradjanina Benka Dudinića 
i njegove sudruge težko izbili, smrtno izranili i polumrtve ostavili, 
ranjenike oplienili i osam velikih volovah odagnali; pak kada je za 
to i u prisuću samoga Matka Talovca gradska obćina zahtievala u 
kaptola zadovoljštinu, da ju je kaptol na prosto odbio.? 


Godine 1435. sredinom korizme da je kaptol po svom sudcu i 
jednom jošte popu dva puta dao uhvatiti gradjanina Stjepana posto- 
lara, te ga za ruglo staviti u kladu, te je gradskoj obćini na sramotu 
morao u kladi sjediti, kako se dugo kaptolu svidjalo. — U četvrtak 
pako pred Cvjetnicom da je kanonik Jakob Sredički odaslao svoje 
pastire sa govedi u gradska polja, gdje su popasla i pogazila sve 
usjeve na veliku štetu gradjanah. Kada su gradjani zaplienili goveda 
i odagnali na gradsku viećnicu, nije ih gospodar, kako je običaj, hotio 
izkupiti, već se smrću zaprietio gradjanom; a istom tada, kada se je 
biskupski dvorski župan zauzeo za krivca, gradska mu je obćina 
predala zaplienjenu marvu. Na Cvjetnicu iste godine kanonik Matija 
Kelked na gradskom je trgu izbio do krvi gradske ribare, pa kada 
su ovi zatražili u gradskoga sudca, da im krivac dade zadovoljštinu, 
a sudac ju zahtievao u kanonika, da ga je taj javno opsovao i obružio. 
— U četvrtak poslije Miholjicah da je kanonik Jakob Sredički pri- 
voljom, dà, nalogom kaptolskim, našavši noću šest gradjanah, gdje 
pasu na gradskih livadah svoju marvu, sa svojimi ljudmi nasrnuo na 
njih, oteo im odielo i druge stvari, koje su imali uza se, te oplienjene 
dao ih svezati i tući, a pošto bi ih valjano izbili, svezali ih na repove 
konjah, na kojih je on sa svojimi ljudmi dojašio, te ih nemilosrdno 
vukli po zemlji, od koje šestorice drugi se dan jedva našla samo 


1 Doc. 60. 
* Doc. 80. 





Sukobi. CLXXXVII 


četiri, a ostala dva nikako se naći nisu mogla, te se ne zna, kamo 
su ih zametnuli. — Povrh toga da su svi kanonici dogovorno odaslali 
naoružane svoje sluge sa govedi, koja popasoše, pogaziše i uništiše 
gradske usjeve i sjenokoše i tim gradjanom nanieše veliku štetu. — 
U četvrtak prije Duhovah odaslaše kanonici nekoliko naoružanih slugah 
u gradska polja, gdje našavši gradjanina Petra, da sa dva vola drlja 
za proso, jednoga mu vola na mjestu ubiše, a tim mu nanesoše neiz- 
mjernu štetu, jer je timi volovi služio kruh za sebe i za svoju djecu. 
— Na duhovski ponedjeljak kanonik čuvar Grga da je sa svojim 
kmetom Grgom Bogatićićem i ostalimi kmeti golimi sabljami i drugim 
oružjem znanjem i privoljom kaptola provalio na gradsko tlo oko 
crkve sv. Margarete, a naročito u vrt prisežnika Tome, sina Konova, 
i da su ondje potrgavši drvenu ogradu ili prostce navalili u vrt, a 
našavši ondje slugu Grgu Čurmana uhvatili ga i bacili u tamnicu. — 
Napoko u subotu poslije Ivanja da je kanonik Jakob Sredički zapo- 
vjedio svojim slugam, koji su navalili na gradski pašnjak, a našavši 
ondje postolara Franju, koji je sa svojim slugom pasao jednoga konja 
i nešto goveđa, te su postolara Frana sasvim oplienili, oteli mu konja, 
a slugi mu oteli haljine, pojas s torbom i novci, na veliko ruglo 
gradske obćine.! 

Nasrtaji pojedinacah, koji su nastali sa spora o priepornih 
zemljah od god. 1431.—1435., a koje su u grieh upisivali i gradskoj 
obćini i kaptolu, potaknuli su napokon gradjane, te su ozbiljno počeli 
razmišljati o tom, da se te domaće razmirice jednom već dokrajče i 
toga radi nekako mjeseca oktobra god. 1435. zamolili su po svojih 
izaslanicih kralja Sigismunda, da uzpostavi tako željeni mir. Na ovu 
molbu naloži kralj na 9. novembra kaptolu stolnobiogradskomu, da 
odašalje svoga čovjeka, koji bi s kraljevim pristavom (a za takove 
označi ili Ladislava Tota susjedgradskoga, ili Nikolu grebengradskoga, 
ili dva Ivana takodjer grebengradska, ili Ivana, Gjuru il Stjepana 
plemića brezovička, ili Ladislava Zalovića s Egidovca), da obadju sva 
prieporna zemljišta medju kaptolom i gradskom obćinom, i gdje bude 
potrebno, da postave nove vidljive mejaše i tako svakoj stranci dadu, 
što joj pripada; koja li se pako tim ne bi zadovoljila ili tomu pri- 
govorila, da ju pozovu u stanoviti rok pred banski sud, a napokon 
da ga o cielom svojem postupku obavieste.? 

U koliko je ovomu kraljevu nalogu udovoljeno bilo, nije nam 
poznato, ali nagadjamo, da se kraljeva zapovied nije izvršila, jer je 
kaptol (1436.) unatoč tomu počeo obradjivati prieporne zemlje. 


! Doc. 85. 
* Doc. 9I. 


CLXXXVIII Sukobi. 


—_ao ZL ZL. Lo 


Uza to nastavljali se i nasrtaji, jer je kaptolski sudac privoljom 
kaptola s oružanimi ljudmi provalio noću u kliet Martina Cuka, koga 
našavši ondje izbi na smrt. Ne dugo za tim ili početkom maja da je 
kanonik Gjuro Moravčan našavši na paši konja gradjanina Nikole 
uhvatio ga i upotrebivši ga za kućnu porabu i ne obziruć se ni naj- 
manje na zahtjev gradske obćine, pridržao ga. Napokon da su ka- 
nonici mjeseca julija po svojih ljudih pohvatati dali mnoge gradjane, 
te ih okovali i u Popovom turnu utamničili.! 

Povrh toga, načinom, ne zna se kojim, izposlova kaptol u Matka 
Talovca nekakovo pismo, usljed kojega uvela ga zagrebačka županija 
u posjed priepornih zemljah i dozvolila mu, da usjeve njihove, kad 
dozore, požanje. Za vrieme toga uvedenja ne bijaše bana Matka Ta- 
lovca kod kuće, bio je na ime s vojskom pod gradom Zrinjem. Do- 
znavši gradska obćina, da je zagrebačka županija uvela kaptol u prie- 
porna zemljišta i uručila mu žetvu na njih, odaslala je protiva tomu 
dva prosvjeda, jedan u tabor k Matku Talovcu, a drugi kralju Sigis- 
mundu, koji je tada bio u Iglavi u Moravskoj. I uspjela je. — Ban 
bo na 7. augusta (1436.) prema ovoj pritužbi naloži Stjepanu Bicke- 
leju, plemiću zelingradskomu, te velikomu županu, podžupanom i 
velikim sudcem županije zagrebačke, da uz prkos tomu, što su na 
podlozi njegova pisma uveli kaptol u posjed priepornih zemljah i 
dozvolili mu, da usjeve požanje, da zaprieče kaptolu, da ih požeti ne 
smije, već da ih županija pohrani na sigurnom mjestu dotle, dok se 
on vrati kući, a tada će i taj priepor sam rießiti.? — Kralj pako 
Sigismund na 12. augusta odpisa s Iglave banu, kako su mu utužili 
u ime gradske obćine njezini izaslanici Valentin, sin Ivkov i Jakob 
Bolje, da je on t. j. ban oko Margaretinja uvesti dao kaptol u posjed 
priepornih oranicah, šikarah i sjenokošah, što je sve od vajkada gradsko 
bilo, te mu nalaže, da obćinu u rečena zemljišta iznovice dade uvesti 
i da ju štiti; hoće li se pako obje protivne stranke parbiti, to se 
moraju pred njim preti i to u prvih dojdućih osminah, čim se u 
kraljevinu povrati, pa da će im tada on sam suditi.° — Za dva dana 
kašnje (14. augusta) isti kralj doglasi i palatinu i svomu kraljevskomu 
sudcu, da parnicu, koja je nastala medju kaptolom i gradskom ob- 
ćinom, neriešenom ostave, jer da ju on sam hoće riešiti i to u prvih 
osminah, kada se u kraljevinu povrati, pa bilo na kojemugod mjestu 
u kraljevini.“ 


! Doc. 95. 
* Doc. 96. 
* Doc. 97. 
* Doc. 98. 101. 





Sukobi, CLXXXIX 


Kada se svršetkom oktobra (1436.) ban Matko Talovac vratio 
u Zagreb, prva mu bijaše dužnost, (jer su ga obje stranke saletile, da 
stvar rieši,) izviestiti kralja o cielom ovom zemljištnom sporu. Na a. 
novembra indi izvješćuje ban kralja ovako: da je primio njegovo 
pismo od 123. augusta, ali da gradski izaslanici Valentin, sin Ivkov i 
Jakov Bolje nisu o priepornih oranicah, šikarah i sjenokošah onako 
izviestili kralja, kako bi u istinu morali, jer u stvari je to: da je 
nekoč zagrebački biskup Ivan Alben s Ivanom biskupom kninskim i 
plemići Petrom, sinom Adamovim od sv. Duha, ie s Mihaljem, pra- 
bilježnikom županije križevačke, s Andrijom Vitezom komarničkim i 
Ivan Totom susjedgradskim, da su obašli prieporne oranice, livade, 
sjenokoše i šikare po mejaših, kako su im ih obje stranke pokazale, 
pak da su isti za ta prieporna zemljišta jednoj i drugoj stranci za- 
branili, da ih ne smije ni obradjivati ni krčiti, dok se parnica ne 
riesi. Tom su sgodom naimenovali i nekoje čestite ljude, koji će bditi 
nad tim; ali da su po smrti biskupa Ivana Albena, uz prkos rečene 
zabrane, gradjani zagrebački nastavili obradjivati oranice, krčiti šikare 
i pasti na sjenokošah, a to u većem jošte obsegu nego li prije, premda 
se kaptol tomu protivio. Nastavlja za tim ban te veli, da kada se je 
po kraljevu nalogu vratio iz Italije u Zagreb, da je na mnoge i do- 
sadne tužbe obih stranakah odaslao plemiće: Gjuru bisažkoga, Ivana 
Viteza komarnickoga, križevačkoga prabilježnika Mihalja, Stjepana 
Bickeleja zelingradskoga i Stjepana Farkaša obreškoga, da prieporna 
zemljišta obadju i razvide. Oni su pregledavši ih i uvjerili se, da su 
gradjani zagrebački odmah po smrti Ivana Albena u mnogo većem 
obsegu nego li prije preorali, izkrčili i zasijali prieporna zemljišta ; 
a ban da je na to iznovice obim strankam naložio pod globu, da se 
suzpregnu težati rečena prieporna zemljišta dotle, dok on taj spor ne 
rieši, ali se toj zabrani gradjani nisu pokorili, dapače taj smion svoj 
postupak danomice nastavljaju, akoprem im je on to strogo zabranio. 
Napokon, što se tiče one točke u kraljevu pismu, gdje se veli, da su 
gradski izaslanici izviestili kralja, da je gradska obćina prieporna 
zemljišta kao svoje pravo vlastničivo od vajkada mirno uživala, da 
to ne stoji, već upravo protivno, jer kada je nekoč ban Herman 
Celjski sa banskoga suda odaslao bio neke plemiće, a naročito Stjepana 
Huhingera, župana zagrebačkoga, Ivana Tota susjedgradskoga, Gjuru 
bisažkoga i dva velika sudca županije zagrebačke na prieporna zem- 
ljišta, da su oni izpitavši mnoge vjerodostojne svjedoke doznali, da 
rečena zemljišta nisu gradska, dapače da ih je gradska obćina uz prkos 
svih prosvjedah i grožnjah ipak posvojila i da ih drži; to da je sada 
obim prućim strankam naložio, da čim se kralj vrati u kraljevinu, 


CXC Sukobi. 


da u prvoj sudbenoj osmini, koja će nastati, i na kojem god bilo 
mjestu u kraljevini, moraju doći pred njega na sud, da im on taj 
spor rieši.! 

I o drugoj kaptolskoj tužbi proti gradskoj obćini t. j. ob onom 
nasrtaju i pokolju, koji je počinila godine 1422., koja se raznimi ro- 
čišti odgadjala od godine do godine, počelo se ovom takodjer sgodom 
ozbiljno razpravljati. Spomenuo sam jurve, da je kaptol čazmanski 
uslied naloga kraljevskoga sudca Matije Paločkoga poveo god. 1433. 
iztragu proti gradskoj obćini, kojom se doznalo, da se godine 1422. 
gradjani zagrebački težko ogriešili o kaptol, i da se razprava ie parnice 
raznimi ročišti otezala, te da joj napokon zadnje odrješito ročište usta- 
novljeno bilo na osminu Bogojavljenja god. 1435.; ali pošio je spor 
o priepornih zemljah bio pretežniji, da je ova parnica za neko vrieme 
obustavljena bila. 

Istom godine 1438. obnovio ju kaptol zagrebački, kada je pred 
Miholjem ili 28. septembra r. g. pred kraljevskim sudcem Stjepanom 
Batorom kaptolski izaslanik Petar podastro tri izprave, koje su se 
odnosile na nasrtaje i pokolj od g. 1422., i to dvie izprave bivšega 
kraljevskoga sudca Matije Paločkoga, a treću, iziražni spis kaptola 
čazmanskoga, te zamolio kraljevskoga sudca, da ovu zastarjelu parnicu 
nastavi i konačno rieši. Prema toj molbi zamoli na 30. septembra 
Stjepan Bator kaptol čazmanski, da odašalje svoga čovjeka, koji da 
uzme za pristava ili Valenta sina Stjepanova, ili Nikolu ili Dimitra 
sa Drenove, ili Dioniža sina Emerikova s Adamovca, ili Luku ili Mi- 
halja s Male gorice ili Ladomera s Adamovca, pa da pozovu gradsku 
obćinu na kraljev sud označiv im ročište osminu Miholja sliedece 
godine (1439.) i da joj reknu, da se tomu pozivu pokori i dodje na 
sud; ne dodje li, neka znade, da će biti osudjenom.? 

Za tjedan danah kasnije ili 6. oktobra 1438. pred istim kra- 
ljevskim sudcem rečeni kaptolski izaslanik kanonik Petar, na podlozi 
dvijuh izpravah bivšega sudca Matije Paločkoga, a treće iztražnoga 
spisa kaptola čazmanskoga, kojimi se dokazuje, da je gradska obćina 
silomice otela kaptolu sjenokošu u Rudešu i mnoga druga jošte zem- 
ljišta, zamoli Stjepana Batora, da i tu parnicu nastavi i gradsku obćinu 
na sud pozove. Prema tomu opet Stjepan Bator zamoli čazmanski 
kaptol, da po svojem izaslaniku, (koji da sobom povede jednoga od 
više rečenih pristavah,) i glede toga gradsku obćinu pozove na kraljev 
sud u osmini Miholja g. 1439." 


1 Doc. 103. 104. 
3 Doc. 120. 
* Doc. 122 








Sukobi. CXCI 


— ————— —— ——M—M — 


— — ———— — —— 





Prema jednomu i drugomu nalogu kraljevskoga sudca odasla 
kaptol čazmanski svoga prebendara Gjuru, koji s kraljevim pristavom 
Valentinom, sinom Stjepanovim sa Drenove, najprije u nedjelju poslije 
Male gospoje (13. septembra 1439.) pozvaše i to prvi put u Vugrovcu, 
a drugi put odmah sliedeći utorak (15. septembra) u Stubici, a treći, 
sliedeći dan u Ivaniću, radi jedne i druge parnice zagrebačku gradsku 
obćinu na kraljev sud za osminu Miholja. 

Jošte je jednu parnicu proti gradskoj obćini obnovio kaptol za- 
grebački i to onu, kada su pred Sviećnicu (1427.) neki gradjani zna- 
njem i privoljom ciele obćine nasrnuli u šumi Jarunu na tri sluge 
kanonika kantora Ivana, koje su ondje i ubili. I radi ove parnice, 
koja se mnogimi ročišti odgadjala od godine do godine, zamolio je 
kaptolski izaslanik kanonik Petar na kraljevskom sudu (1. julija 1439.) 
samoga kralja Albrehta, da gradsku obćinu radi toga ubojstva pozove 
preda se na sud, i da ju radi toga kazni. Kralj 5e odazva ovoj molbi, 
te zapovjedi kaptolu čazmanskomu, da po svojem izaslaniku i s kra- 
ljevim pristavom (za kakove su opet isti pristavi bili označeni) po- 
zove na trih mjestih gradsku obćinu na kraljev sud. i to za osminu 
Miholja.! 

Tom sgodom doznao je kralj ne samo za sve nasrtaje gradske 
obćine, već i za onaj pokolj od god. 1422. te da obćina i sada ne 
miruje, već da se grozi kaptolu, da će prvom sgodom popaliti i ka- 
noničke dvorove i stolnu crkvu, da, da će ih i poubijati. Saznavši 
kralj za sve ovo, napisa (13. jula) gradskoj obćini pismo puno nego- 
dovanja, te ju kori za tu njezinu grožnju, jer imade li što protiv 
kaptola, neka se prituži kraljevskomu sudu, koji je jedini vlastan 
riešiti priepor. Da se pako taj ukor u istinu obćini službeno uruči, 
poslao ga kralj kaptolu čazmanskomu, kao vjerodostojnomu mjestu, 
da joj ga on predade. — Na 24. julija ili u petak pred Jakobovom 
došavši u Zagreb čazmanski izaslanik prebendar Stjepan, uručio je u 
gradskoj viećnici sakupljenomu gradskomu poglavarstvu ovaj kraljev 
ukor. Gradsko ga poglavarstvo smjerno primilo i saslušalo, te reklo: 

nSačuvaj bože! da bismo ikada što zla namislili kaptolu ili učiniti ili 
smo učinili.“ . 

Za iri težke parnice morala bi gradska obćina odgovarati pred 
kraljevskim sudom, a je li na sud došla, ne imamo nikakovih viestih, 
te scienimo, da nije na sud niti došla, već htjela (kako je tada obi- 
čajno bilo) da se raznimi ročišti riešenje odgadja, dok bi se napokon 
kojom sgodom i sasvim zaboravilo na tužbe. 


1 Doc. 127. 
Doc. 128. 129. 


CXCII Sukobi, 





Ali staro neprijateljstvo ipak prestalo nije. Na 8. januara g. 
na duhovnom sudu pred kaptolskim vikarom Ivanom prebenc 
»predicator dioecesis zagrabiensis“ Gjuro de Meglech tuži tada 
gradskoga sudca Nikolu zlatara, te bivše sudce: Petra Ugrina, N 
Ilenkija, Ivana Perovića, Martina i Blaža te prisežnike: Nikolu 
gorića, Grgu Vrečarića, Matiju Farkaša, Gjuru mesara, Gjuru kn 
Emerika postolara, Emerika Šegu i Valentića i njihovu družbi 
su s mržnje proti svećenstvu prošle godine na dan pred Bartol: 
(23. augusta) njegova ukućana Dominika bez i najmanje njegove kr 
našavši ga u gradskoj obćini uhvatili, utamničili i na grozne ı 
udarili te stvari njegove i .njegova gospodara i novac, što je 
uza se, silom oteli. Kada je u petak poslije toga (30. augusta) r 
Gjuro prebendar pošao na gradsku viećnicu i od gradskoga 1 
strata zahtievao, da mu ukućana na slobodu puste i štetu namir 
je sudac i cielo zastupstvo podiglo groznu viku, opsovali ga proz 
ga psom a ne svećenikom, te ga po svojih pandurih ziostavlj 
napokon i zatvorili, a tada ga istom iz tamnice pustili, kada je 
poglavarstvom i javnim bilježnikom opozvao sve uvrede nan 
mu od gradskoga poglavarstva, i kao jamce stavio kanonike 1 
Ivančana i Stjepana sa Visokoga, i sudca Martina i prisežnika A1 
Goljaša, obričuć, da će dati pismeno očitovanje, da mu se nika 
nepravda učinila nije. Ovu tužbu pred rečenim kanonikom viki 
Ivanom posvjeđočiše i prisegom potvrdiše Petar, župnik novov 
Antun, rektor gradske ubožnice sv. Marije; i prebendari: Benk 
Položićice, Pavao i Matija.! 

Gradskoj se obćini od kaptola predbacivalo i to, da je ona 
dine 1445. za nasilja grofovah Celjskih Friderika i Ulrika išli: 
svimi mogućimi sredstvi na ruku, da su osvojili Popov turen, u k 
bijaše pohranjena kaptolska imovina, a osvojivši ga razorili i un 
i njega i pobočne mu sgrade, a tim je nanesena bila šteta ov 
kaptolu preko 1000 for.? 

Spomenuh malo prije, da je više rečene tri parnice, koje jı 
digao kaptol pred kraljevskim sudom proti obćini, nastojala obćin: 
gadjati, da bi se tako s vremenom i na njih zaboravilo. Tomu za d 
neka služi, što je na 23. oktobra pred velikim županom zagreb 
županije Gjurom Glanjarom i pred cielom skupštinom gradski 
slanik i prisežnik Matija sin Andrijin uložio prosvjed proti kaj 
zagrebačkomu, navedši, da kako je na zahtjev kaptola po na 
grofovah Celjskih i banah Friderika i Ulrika odmah nakon s 

? Doc. 135. 

? Pag. 239. 


Sukobi. CXCIII 


_- — —M—MÓM — ———— ——M————— —Ó oz — 





biskupa Ivana Albena veliki župan zagrebačke županije Stjepan Ku- 
hinger s velikimi sudci i drugimi jošte plemići obašli prieporna 
zemljišta medju kaptolom i gradskom obćinom, a ova, premda su 
gradska bila i obćina ih od vajkada mirno uživala, na podlozi iz- 
krivljene gruntovnice dopitali kaptolu zagrebačkomu i u to ime izdali 
i pismene izprave na veliku štetu gradske obćine, to sada protiva 
tomu svečano da prosvjeduje i moli županiju, da pošto su rečene iz- 
prave o priepornih oranicah, sjenokošah, livadah i Sikarah izdane 
usljed izkrivljene gruntovnice, da ih ona smatra netočnimi, te da 
kaptol zagrebački uz prkos prava gradske obćine ne uvede u posje- 
dovanje istih, niti da mu uruči kakova posjedovna pisma.! 


Dok se tako riešenje parnicah odgadjalo od ročišta do ročišta, 
stara se neprijateljstva medju ova dva susjeda nastavljala. — G. 1465. 
tuži kaptol zagrebački kralju Matijašu, kako je gradska obćina, a na- 
ročito: Antun, sudac ; te Martin Martinec, Ivan Perović, Valentin Ša- 
rović, Ravšar, Dioniž krojač, Pavao i Benedikt zlatari, Klement mesar, 
Šimunović, Karniž, Stjepan postolar, Jakob postolar, Blaž krojač, Filip 
i Luka postolari, Benko dekan, Antun postolar, Štefanić, Blaž lučar, 
Platnar, Benedikt trgovac, Lovro sudac, Mihalj krznar, Blaž Vitežić, 
Filip trgovac, Mihalj, sin Valentinov, Matija lučar, Toma uzdar, Di- 
mitar krojač, Blaž trgovac, Pazar trgovac, Gjuro krznar, Hanžić tr- 
govac, Toma Cuden, Nikola zlatar, udovica Matijina, udovica Toma- 
jeva, Klement kovač, Soldinarić i drugi neki, oko Miholja g. 1460., 
kađa su kaptolski desetari desetinili novo vino za kaptol, navalili 
oružanom rukom u desetinske klieti, da ih ubiju, a doisto bi ih i 
ubili, da se nisu biegom spasili; našavši tu jedna kola vinom nato- 
varena, zaplienili ih i odvezli. — Napokon da su pred banom Ivanom 
Vitovcem ocrnivši kaptol nagovorili bana, da je posvojio kaptolske 
Toplice kod Varaždina i tako ih dugo u vlasti držao, dok se je 
gradskoj obćini svidjalo, a tim nanesao štete kaptolu preko 3000 for.? 


Na ovu kaptolsku tužbu naložio je kralj Matijaš županom Zu- 
panije zagrebačke Stjepanu Bickeleju. zelingradskomu i Augustinu Por- 
kolabu, da povedu iztragu. Na tu iztragu bijahu odaslani Matija Vur- 
novčan i Ladislav Imprić sa Jamnice, koji su svršivši iztragu na 5. aprila 
(1465.) javili zagrebačkoj županiji, da je sve istina, što kaptol tuži.? 

Nu što ne bijahu vrstni izvesti kraljevski nalozi, ni sudbene 
odluke, da se na ime medju gradskom obćinom i kaptolom uzpostavi 


! Doc. 143. 
* Doc. 239. 
3 Doc.. 241. 
13 


€ m 


— s — — 3 so o ss —— — — —— — —_ s. 2 > s - —— — 


sloga i mir, to su učinili Turci. Godine na ime 1469. u subotu poslije 
Miholja u kasno noćno doba probudila je oda sna gradjanstvo zagre- 
bačko grozna vika, prouzročena bjegunci, koji su s onkraj Save po- 
hrlili u Zagreb i plačuć pripoviedali, kako su Turci provalili i po- 
palili im sela i kuće, (što je posvjedočavala i silna vatra, koja se iz 
Zagreba vidjevala), pak da su naumili prebroditi Savu i navaliti na 
sam Zagreb. U toj vrevi nije preostalo kaptolu zagrebačkomu na ino, 
već skloniti se u utvrdjenu gradsku obćinu. Uzevši indi u hitnji arhiv, 
moći svetacah, crkveno posudje i imovinu snesoše sve ovamo i pri- 
praviše se na obranu. Ali hvala Bogu iz ove bojazni i nepogode 
oslobodila ih je rieka Sava, koja se usljed silne kiše vrlo nabrekla 
i počela poplavljati cielo Posavje i tako prisilila Turke, da su se 
vratiti morali. 

Ovaj prijateljski susret, gdje su gradjani otvorili vrata svoje 
tvrdje i u svoje kuće primili pribjegle kanonike, kao i strah pred 
biesnim neprijateljem, pomirio je oba protivnika. U obostranoj izjavi, 
pisanoj početkom oktobra 1469., veli se: da kaptol oprašta gradjanom 
sva počinjena nasilja, palež, otimačinu i krv; te onu točku, koja se u 
kletvi biskupa Ivana Albena nalazi, da na ime djeca gradjanah za- 
grebačkih do četvrtoga koljena ne mogu polučiti crkvene časti ni 
nadarbine, proglasuje ništetnom, a u ime zajedničke sloge odredjuje: 
prvo: da će kaptol ili njegovi porezovnici prigodom velikoga Mar- 
kovskoga sajma pobirati samo maltarinu, dočim filjarsCinu ili pijaco- 
vinu sasvim prepuštaju gradskoj obćini. Drugo: od gradjanskih kolah 
i konjah, na kojih se bude iz inozemstva roba uvažala ili unašala na 
taj sajam, ne će kaptol zahtievati maltarine; napokon treće: kaptol 
ni njegovi desetari, dok za vremena berbe traje desetinanje, ne smiju 
ni tužiti ni na sud pozivati ni jednoga gradjanina radi zaostale ili 
neplaćene desetine.! 

Kada je nestalo straha pred Turci, nastavile se stare razmirice 
medju oba susjeda, a izazvaše ih braća Tuzi i to: biskup Osvaldo i 
brat mu Ivan. Ponajprije o velikom Margaretskom sajmu, kada bi 
morao vladati sveti mir i svačija sloboda svetom biti, znanjem i pri- 
volom biskupa Osvalda njegovi kapetani Ivan Buzla, Matija Olaz i 
Gjuro Zubalo s četom slobodnjakah provalivši na gradsko tlo, silom 
udjoše u gradsko kupalište, te našavši ondje Petra plemića bisažkoga, 
Stjepana Bickeleja, plemića zelinskoga i jošte jednoga gradjanina za- 
grebačkoga; plemića Bickela iztukoše i izraniše, a gradjanina bacivši 
na tlo tako ga izprebiše, da je jedva nešto života u njem ostalo, 


! Doc. 264. 265. 





Sukobi. CXCV 


—À—— — —— — —— —— —— —— — 2 








Petra pako bisaZkoga svezaše i povedši ga kroz kaptol kao kakovo 
slavje slaveći, zatvoriše u tamnicu. 

Ne dugo za tim biskup Osvaldo i brat mu Ivan, sakupivši med- 
vedgradske, vrbovačke i rakovačke kmete, nasrnuše oružani u nedjelju 
2. augusta na gradske posjede Dedice, Črnomerec, Bitek i Novake, 
pak ove posjede posvojiše, a krenuvši odavde na kraljevski brod na 
Savi, zauzeše i njega ; a u tom pohvataše i mnoge gradske kmete, koji 
su na tih posjedih bili, te nekoje pobacaše u Savu, a nekoje svezanih 
straga rukuh odagnaše u Medvedgrad i baciše u tamnicu, i tako ih 
dugo zatvorene držali, dok se nisu novcem izkupili.! Kakove je glede 
tih posjedah gradska obćina vodila borbe s braćom Tuzi, spomenuo 
sam u ovoj razpravi na str. XXVIII —XXIX. | 

Osim ovih rečenih posjedah oteo je biskup Osvaldo nekoja 
gradska zemljišta, koja bijahu u obsegu gradske obćine uz zemljišta 
biskupska. Ovo nasilje doglasila je gradska obćina kralju Matijašu, 
koji na 11. junija 1475. zapovjedi biskupu Osvaldu, da gradskoj obćini 
odmah povrati, što joj je nepravedno oteo.? 

S ovakove otimačine uzlovoljili se i gradjani, te su počeli vraćati 
nemilo za nedrago. Iz sjednice županije zagrebačke, držane svršetkom 
julija godine 1475. pod predsjednictvom velikoga župana Petra Boč- 
kaja, doznajemo, da je ona na tužbu kaptola zagrebačkoga odaslala 
dva velika sudca i to: Mihalja Bencekovića i Luku sa Kalinja, da 
povedu iztragu proti gradskoj obćini. Povedši nju dojaviše županij- 
skomu sudu, da su iztražujuć doznali, da u nedjelju pred Margare- 

tinjem (9. julija) kada su kaptolski ukućani Mihalj, Antun, Stjepan i 
klerik Andrija s gradske obćine silazili na kaptol, da su po nalogu 
gradskoga sudca Blaža, te Ivana Perovića, Ivana Soldinarića, Blaža 
Tevćine, Valentića, Blaža Stenićkoga, Dominika Perovića, Brcka Ugrina, 
Pazara i Lovre Šporara, bez ikakova povoda u gradskom podgradju 
ili u SoStarskoj ulici nasrnuli na nje Toma postolar, Stjepan Lah, 
Gjurko uzdar, Blaž postolar, Klement Kelec, Ivan i Valentin postolari, 
Mihalj Klačec, Grga Pavšin zet, Valentin Kosinov zet, Dominik Malec, 
Hanž uzdar, Gjuro Banić uzdar, Antun Šeglin i Ilija postolar, te na- 
tegnutimi lukovi progoneći ih do samih kaptolskih vratah izbacali za 
njimi mnoge strelice, te su rečenoga Mihalja do smrti ustrielili, a 
ostale izranili; a da nije bilo kod kaptolskih vratah čestitih ljudih, 
koji su bježeće obranili, kod samih vratah doisto bi ih ubili. Kada 
su rečeni županijski iztražitelji na 15. julija opomenuli gradskoga 
sudca, da se krivci kazne, to je on taj zahtjev na prosto odbio.? 

! Doc 281. 


* Doc. 297. 
3 Doc. 299. 


CXCVI Sukobi. 





Napokon sliedeće godine (1476.) početkom maja ubili su nekoji 
gradjani jednoga kaptolskoga čovjeka, a kaptol je obćinu radi toga 
tužio zagrebačkoj županiji, koja je odaslala županijskoga podbilježnika 
pred gradsko poglavarstvo, od kojega zahtievaše, da se krivcem sudi. 
Gradski starješina Valent tomu je podbilježniku odgovorio, da pošto 
je sudac odsutan (boravio na kraljevskom dvoru), da se krivcem za 
sada suditi ne može. Na to je županijski podbilježnik odredio, da se 
krivcem sudi na osmi dan, kada se sudac povrati. Gradsko je pogla- 
varstvo ovu odluku prihvatilo, i doisto, jedva se sudac vratio, pozvalo 
u osmi dan kaptol, da podnese tužbu i svjedočanstvo proti krivcem, 
pa da će ih suditi; ali se tomu pozivu kaptol odazvati nije htio, već 
je uz prkos tomu i proti gradskim sloboštinam utužio gradsku obćinu 
na kraljevskom sudu, s toga proti takovu nezakonitu kaptolskom po- 
stupku gradska je obćina prosvjedovala pred čazmanskim kaptolom.' 

Više spomenute tri parnice, koje je podignuo pred kraljevskim 
sudom kaptol zagrebački protiv gradske obćine, raznimi odgodjenimi 
ročišti počele su malo po malo jenjavati, dok nisu i sasvim u zaborav 
prošle; a iztisnula ih velika parnica, koju je vodio kaptol s gradskom 
obćinom o znamenitih posjedih: Kraljevcu, Cerju, Kobiljaku, Sviblju 
i Nartu, o kojoj sam obširno progovorio na str. XXIX —XXXV. 


1 Doc. 303. 





Zagrebacka okolica. 


Obćina zagrebačkoga Gradca graničila je sa sjevera s vlastelin- 
stvom Medvedgradskim, a sa zapada sa Susjedgradskim. Pošto su pak 
mnogi gradjani imali svoja trsja u posjedovnom obsegu samostana 
Remetskoga, to su ova tri njezina susjeda više manje utjecala i u 
njezinu poviest, pa i toga radi ima i u tom svezku nekoliko poda- 
takah, kojimi se prošlost zagrebačkoga Gradca u mnogom popunjava. 

Medvedgrad. U prvom svezku ovih spomenikah (str. CLXXXIII 
do CXC) nacrtao sam prošlost ovoga grada u XIII. i XIV. vieku, te 
rekoh, da je druge polovine god. 1398. uz prkos prosvjeda kaptola 
zagrebačkoga prošao Medvedgrad u vlastničtvo zagrebačkoga biskupa 
Eberharda Albena, a tim porodice Albenah. Po smrti biskupa Eber- 
harda (1420.) nasliedio je Medvedgrad njegov brat Ivan Alben, ta- 
kodjer biskup zagrebački, a po smrti ovoga (1433.) posta gospodarom 
Medvedgradskim njegov najmladji brat Rudolf Alben. — Rudolf nije 
dugo vladao Medvedgradom, jer privoljom svoga sina Leonarda go- 
dine 1436. ıaj grad s njegovimi zaselci: Slanovcem, sv. Jakobom 
s brodom na Savi, proda grofovom Celjskim Frideriku i Ulriku. Do- 
čuvši kaptol zagrebački za tu prodaju (jer si pravo vlastničtva na taj 
grad prisvajao), odasla pred pečujski kaptol, kao na vjerodostojno 
mjesto, svoga izaslanika kanonika Fabijana, koji na 23. oktobra ondje 
u ime kaptola zagrebačkoga uloži svečan prosvjed proti Rudolfu i 
Leonardu Albenom, što su Medvedgrad prodali grofovom Celjskim, 
te proti Frideriku i Ulriku Celjskomu, koji su ga kupili, i proti kralju 
Sigismundu, ako bi on tu prodaju svojom vlasti odobrio.! — Ali jer 
grofovi Celjski bijahu u rodbinstvu s kraljem, na taj se prosvjed 
kaptola zagrebačkoga ni malo osvrtalo nije; dapače na podlozi kra- 
ljeva odobrenja uvede stolnobiogradski kanonik Ivan de Šomlio grofove 
Celjske u posjed Medvedgrada i njegovih selah. Proti tomu opet na 
16. aprila 1438. izaslanik kaptola zagrebačkoga Stjepan sublektor u 


! Doc. 102. 


CXCVIII Zagrebačka okolica. Medvedgrad. 
ime kaptola svečano prosvjedova, jer da se takova što učiniti ne bi 
smjelo, pošto je Medvedgrad starinom vlastničtvo crkve zagrebačke.! 
I taj prosvjed bio je bezuspješan. 


Grofovi Celjski Friderik i Ulrik, postavši gospodari Medved- 
gradski, postaviše ovdje za gradskoga kapetana ili kastelana Niemca 
Vilhelma Štamma, koji istom što preuze kastelanstvo poče proganjati 
gradjane zagrebačke i podložnike gradske i kaptolske. Odmah g. 1436. 
oko Miholja rečeni Vilhelm, prigodom svoga dolazka u Medvedgrad, 
znanjem i privolom svojih gospodarah silomice ote jednomu seljaku 
u gradskom selu Gračanih dvie krave, koje odagna u Medvedgrad 
upotrebivši ih u svoju korist? Na pritužbu gradsku zagrebačka je 
županija povela o tom iztragu, ali krivac zadovoljštine nije dao.* — 
Sliedeće godine (1437.) nastavio je kastelan Vilim svoja nasilja u 
većoj jošte mjeri. Oko 5. augusta, kada se nekoji gradjani zagrebački 
vraćali sa Optujskoga sajma nakupivši ondje robu, dočeka ih Vilim 
kod gradskih mlinovah svojom naoružanom četom, u kojoj bijahu kao 
kolovodje neki Koloman Trakenberger, Jeronim Volfard, sin Jakoba 
krapinskoga sudca, i Martin, sin Ladislavov iz Gorice, i tu na javnom 
drumu navalivši na nje oteli im troja kola natovarena suknom i drugom 
robom u vriednosti do 2000 for., koju su robu medju se podielili.* 
— Ne dugo za tim ili oko 8. septembra, kada su zagrebački trgovci 
gonili u Zagreb marvu, koju su kupili na sajmu u Rovišću, to kod 
Rakovca, grada grofovah Celjskih, napadnuo na njih sa svojom četom 
kastelan Vilim, zaplienio im marvu, a gradjane istom tada pustio 
slobodno proći, kada su mu izplatili 20 for. u ime odkupnine.5 — 
Na 27. septembra iste godine, kada se zagrebački gradjanin staklar 
Bartol Taljan sa svojimi slugi i robom, natovarenom na dva konja, 
vraćao kući sa optujskoga sajma, to ga kod gradskih mlinah i na 
gradskom zemljištu dočeka kastelan Vilim s naoružanom četom, u 
kojoj bijahu Jeronim i Koloman Trakenberger, te ih uhvativši, staklaru 
su Bartolu svezali ruke straga, a noge pod konjskim trbuhom i tako 
svezana doveli u Medvedgrad, gdje su, da ga na slobodu puste, za- 
htievali od njega 40 for.; od koje svote, kada je ao for. s mjesta iz- 
platio, a za drugih 20 for. kada mu se kastelan Vilim ponudio za 
jamca, tada ga istom pustili na slobodu.Ó — Na 30. novembra iste 


1 Doc. 117. 

* Doc. 110. 

® Doc. 105. 

* Doc. 110. 113. 
5 
6 


Doc. 109. 





Zagrebačka okolica. Medvedgrad. CXCIX 
godine znanjem i privolom svojih gospodarah, naoružanimi svojimi 
ljuđi i kmetovi provali u ranu zoru kastelan Vilim na gradsko selo 
Pobrežje kod Save, te ga sasvim orobi, otevši sve vole, krave, teliće, 
svinje, slaninu, mužko i žensko odielo, lemeše, motike, kose itd. što 
se odnieti dalo, nanesavši štete ondješnjim stanovnikom do 150 for. 
i to: Valentu Ladišiću ao for.; Martinu Drobaniću 10 for.; Gjuri 
Benkoviću 15 for.; Antunu Smetani 5 for.; Gjurgjicu 18 for.; Martinu 
6 for.; Petru 4 for.; Klementu 6 for.; Tomi Mihaljevom 12 for.; 
Galu Martinovu 4 for.; Fabijanu Bankoviću 6 for.; Blažu 3 for.; 
Nikoli 2 for.; Galu 5 for.; Petru Pavlovu 3 for.; Ladislavu 4 for.; 
Mibalju 8 for.; Petru 7 for.; Tomi Gordini 8 for. i Stanku 4 for.! 
— Isti je dan kastelan Vilim sa svojom četom vraćajuć se u Medved- 
grad navalio na gradsko selo Gračane i ovdje oteo ı0 volovah, 8 
kravab, 40 svinjah, četiri suhe slanine, 5 kabanicah, 11 košnicah, 9 
plahtah, 5 oplecakah, 10 ženskih rubačah, te lopate, sjekire, lemeše itd. 
što je sve odagnati i odnesti dao u Medvedgrad; uza to zarobio je 
ovdje mnoge Gračance i kao roblje odveo ih u Medvedgrad, te ucie- 
nivši svaku osobu na 3 for., tada ih istom pustio na slobodu. — Ne 
dugo za tim ili na 7. decembra isti je kastelan Vilim s jašućom 
svojom četom privoljom svojih gospodarah dojahao do samih vratah 
gradske tvrdje i tuj je čuvare gradskih vratah strelicami težko izranio, 
tako, da su trojica na mjestu mrtva ostala, a neki ostali bolestni u 
groznih mukah. Vraćajuć se s toga nasrtaja naišavši putem na neke 
gradjane i gradske podanike, nekoje je strelicami ubio, a nekoje tako 
izranio, da se dvojilo, hoće li rane preboljeti? — Na 19. decembra 
provalio je kastelan Vilim sa svojom četom opet na gradsko selo Gra- 
Cane, gdje: je oteo Bartolu Tataru 4 vola, 1 kravu, 1 kabanicu, 1 
čohu i 15 motikah, a našavši ondje jednoga gradskoga čovjeka oteo 
mu pet i pol pensah bečkih dinarah, mač s remenom, luk sa streli- 
cami, kabanicu i škriljak. Našavši takodjer ovdje mnoge gradjane u 
svojih klietih, dao ih pohvatati, mučiti i svezati i onako svezane odveo 
u Medvedgrad, gdje je nekoje jošte do polovine januara 1348. u za- 
tvoru držao, dočim nekoje ucienivši ih za veliku svotu istom uz jam- 
čevinu pustio na slobodu.? 

Radi ovih obiestnih ali i groznih bezdjelah Niemca Vilima 
Štamma, koja je počinio pod moćnom zaštitom svojih gospodarah na 
porugu slob. kr. grada, povela je na molbu gradske obćine županija 
zagrebačka stroge iztrage, kojimi se dokazalo, da je sve istina, što je 

1 Doc. 109. 116. 118. 


* Doc. 113, 
3 Doc. 109. 


CC Zagrebačka okolica. Medvedgrad. 


—_—— 


— 


taj zlotvor počinio, te se i županija zagrebačka dva ili tri puta pi- 
smeno obratila na grofove Celjske, moleci ih da suzpregnu obiest 
svoga medvedgradskoga kastelana.! Kada to nije bilo od nikakove ko- 
risti, umoli gradska obćina i kaptol zagrebački varaZdinskoga župana 
Hann(šteina), da bi on osobno u grofovah Celjskih izposlovao, da 
Vilima Stamma ukrote. Župan je varaždinski povjerenu si zadaću 
točno izvršio, te je na 21. decembra Fridrik Celjski, bivši tada u 
Krapini, upravio kaptolu i gradskoj obćini pismo, u kojem im javlja, 
da ga je župan varaždinski u njihovo ime zamolio, da rieši sam ovaj 
spor medju njimi i svojim kastelanom, pa premda se, (veli lukavo 
Fridrik Celjski,) i kaptol i gradska obćina proti njemu težko ogriešila, 
ipak on ljubavi i slogi za volju voljan je taj spor izravnati, te od- 
redjuje, da kaptol odabere trojicu ili četvoricu kanonikah, a gradska 
obćina toliko opet gradjanah, pa da dodju k njemu u Krapinu na 
dan pred Bogojavljenjem, kamo će pozvati jošte i kastelana Vilima, 
te će taj spor na obće zadovoljstvo sam rießiti.? 


Ali isti upravo dan, kada je Fridrik Celjski odaslao kaptolu i 
gradskoj obćini rečeno pismo, odaslao je ujedno iz Krapine na prošnju 
kastelana Vilima petdeset i dva od glave do pete oružana oklopnika 
konjanika i silnu četu oboruZanih pješakah za medvedgradsku posadu. 
S ovom indi četom, u kojoj bijaše i mnogo pozvanih ,njemačkih raz- 
bojnikah“, na ime: Koloman Trakenberger, Jeronim, Gjuro Perš, Martin 
sin Ladislavov sa Gorice i Toma Koposunić, navali na 33. decembra 
kastelan Vilim trubeći u trublju na samu tvrdju zagrebačkoga Gradca. 
Akoprem su gradjani ovaj juriš snažno odbili, ali ih ipak ta četa 
dosta poubila i izranila; te je kastelan Vilim strelice, sulice i mačeve 
dao krvlju ubijenih omastiti, i zarobivši tom sgodom mnoge gradjane 
zapovjedio svezati im ruke straga, a noge pod konjskimi trbusi, te ih 
tako kao u slavlju poveo u Medvedgrad. Uz put ovamo oteo je i 
silan plien, i to: Nikoli vesniku 4 vola, a njegovu slugi 1 kabanicu, 
1 plašt, te nekomu Blažu 2 vola i a krave; Stjepanu kamenaru a 
vola i 1 kravu, a sina mu smrtno ranio; Klementu 3 vola, Petru a 
vola, Valentinu a vola, Herikoniću a vola i jedna kola; a kada su 
gradjani zagrebački izašli za njimi u potjeru, da otmu zaplienjene 
lude i blago, rečeni je Vilim svoju četu uvrstao u bojni red, koja 
navalivši na gradjane učinila je strašan pokolj, jer je osam gradjanah 
i jedan gradski sluga sluga ostalo na mjestu mrtvo, a dvanaest ih 
zarobio i u Medvedgrad odveo. Od zarobljenikah umrlo ih je u Medved - 


1 Doc, 105. 113. 
* Doc. 107. 





Zagrebačka okolica. Medvedgrad. CCI 


no — —— — .——-—-.- --__ 


gradu triđeset i dva, a za osamnaest dvojilo se hoće li rane prebo- 
ljeti; a novce i odielo umrlih, ranjenih i zarobljenih sve je posvojio.! 

Napokon poslije Božića rečene godine napali su ljudi Ulrika 
Celjskoga kod njegova grada Rakovca na javnom drumu na slugu 


Nikole zlatara, koji se iz Varaždinskih toplicah vraćao u Zagreb, te 
mu oteli osedlana konja vriedna 16 for.? 


Spomenuo sam malo prije, da je na 21. decembra 1437. Fridrik 
Celjski pozvao kaptol i gradsku obćinu, da pošalju k njemu u Kra- 
pinu svoje punomoćnike i da će on riešiti. spor medju ovom jednom 
i drugom vlasti i medju svojim kastelanom Vilimom Štammom. 
Ovomu se pozivu obadvie ove vlasti odazvale, jer na 6. januara ili 
na samo Bogojavljenje g. 1438. javljaju Fridrik i Ulrik Celjski, da 
je medju zastupnici kaptolskimi i gradskimi i medju ,njihovim vjernim“ 
Vilimom Štammom, kapetanom medvedgradskim, utanačeno primirje 
do Gjurgjeva, i da za to vrieme mogu i kaptolski i gradski ljudi 
slobodno i mirno prolaziti i trgovati po svih njihovih posjedih, ,das 
sy vnd die iren in vnsern herschaften und gebieten, vnd den darnach 
in đerselben zeit alsonst in des notdurf tut komen handeln vnd ge- 
wandeln mugen an vnser vnd aller der vnsern Irrung vnd hindernuss 
engeuerlich davon“; te nalažu svojim kastelanom i ostalim činov- 
nikom, da gradjane kaptolske i zagrebačke ne uznemiruju.° — To 
indi bijaše sve, što su grofovi Celjski učinili spram nasiljem svoga 
medvedgradskoga kapetana. 

Ali gradska se obćina, poznavajuć lukavu ćud grofovah Celjskih, 
ovim samo kratkotrajnim primirjem obsjeniti nije dala, pa da dobije 
vjerodostojne dokaze, na temelju kojih bi mogla podići tužbu na 
višem sudištu proti kastelanu Vilimu, zamoli bana Matka Talovca, 
izpripovjedivsi mu sva dotadanja nasilja Vilimova, da odredi iztragu. 
Na 13. januara prema izjavam gradske obćine odredi ban dvie iz- 
trage, a obadvie povjeri kaptolu čazmanskomu, koji da s banove 
strane uzme za pristava ili Stjepana i Radoslava, sinove Nikoline, ili 
Gjuru sina Ivanova sa Brezovice, ili Grgu sa Berislovca, ili Ivana i 
Pavla, sinove Jakobove iz Jasenovca, ili Matiju, sina Emerikova sa 
Adamovca, ili napokon Matiju, sina Nikolina sa gornje Glavnice, i da 
ga svršivši iztragu o svemu točno obavieste.* — Prema tomu banovu 
nalogu poveo je kaptol čazmanski točnu iztragu na 15. januara, a na 


! Doc. I13 116. 
* Doc. 116. 
3 Doc. 108, 
* Doc. 109. IIO. 





CCII Zagrebačka okolica. Medvedgrad. 
17. već dojavio banu, da je kapetan Vilim u istinu sva ona nasilja 
počinio, kako ga gradska obćina tužila.! 

Odmah poslije svršene iztrage, koja je medvedgradskoga kape- 
tana vrlo uzlovoljila, navali on svojom četom u noćno doba na gradsko 
selo Gračane, te spavajuće ondje kmete, njihove žene i djecu dignuvši 
sa ležišta zarobio ih i kao roblje odveo u Medvedgrad.? 

Tim se gradska obćina jošte većma uvjerila, da se proti tomu 
silniku svom snagom oprieti mora, te zamolila Nikolu Gepevskoga, 
velikoga župana županije zagrebačke, da povede iztragu proti kape- 
tanu Vilimu. Na molbu gradske obćine odasla zagrebačka županija na 
iztragu tri svoja velika sudca: Tomu sa Domagovićah, Gjuru iz Žito- 
merja i Petra Sitara, koji su pomno propitkujuć doznali, da je sva 
nasilja u istinu izveo kapetan Vilim i upravo onako, kako ih županiji 
gradska obćina pripovjedila; te joj s toga županija cielu iztragu radi 
dalnjega postupka u vjernom spisu priobći na 31. januara 1438." 

Imajuć gradska obćina u rukah nepobitne dokaze proti kaste- 
lanu Vilimu podignu tužbu pred samim kraljem. Na 24. februara na- 
lazimo u Budimu pred kraljem Albrehtom izaslanike zagrebačkoga 
kaptola kanonike Ivana i Tomu, a punomoćnike gradske obćine sudca 
Petra i prisežnika Blaža s jedne, a Ulrika Celjskoga osobno, u ime svoje 
i svoga roda, a naročito pako u ime kapetana Vilima s druge strane; i 
tuj su kaptolski i gradski punomoćnici utužili grofa Ulrika i njegova 
kapetana Vilima za sva nasilja, počinjena ovoj jednoj i drugoj vlasti. 
Nagovorom kraljevim i prisutnih velikašah i barunah obje su stranke 
pristale na to, da se sva počinjena nasilja prepuste sudu i presudi 
palatina Ladislava Gorjanskoga i bana Matka Talovca, pa štogodj oni 
dosude, da će se toj presudi stranke pokoriti, a koja se ne bi po- 
korila, da je tim već osudjena na gubitak parnice i nošenje parbena 
troška.“ 

Odmah isti dan počela su oba rečena sudca razpravljati, a slie- 
dece dane nastavili su o nasiljih kapetana Vilima razpravu, kojoj 
prisustvovahu gradski sudac Petar i prisežnik Blaž, te kapetan Vilim 
Štamm, a kao zastupnici grofovah Celjskih Antun literat i Ivan Vrag 
iz Marjaševca. Ponajprije indi, što je na 30. novembra 1437. kapetan 
Vilim provalio s oružanom rukom na gradsko selo Pobrežje i ondje 
oteo blago, rubeninu i poljsko orudje u vriednosti do 150 for., od- 
govori Vilim i oba zastupnika grofovah Celjskih, da bi moguće bilo, 


I Doc. 111. 
* Doc. 113. 
* Doc. 112. 113. 
* Doc. 114. 





Zagrebačka okolica. Medvedgrad. 


———— —— — on —— —— ——— ——— mm ZLI. LL. — — — 


CCIII 
da je taj dan provalio Vilim na Pobrežje, ali da tolike štete, kako 
ju gradjani označuju, nisu počinili. Na to dosudiše sudci, da Pobreški 
oštećenici pred županijskim izaslanikom t. j. velikim sudcem u osmini 
dojdućega vazma moraju priseći u crkvi sv. Marka vrhu 150 for. 
štete; prisegnu li, da im tu svotu izplati Ulrik Celjski i kapetan 
Vilim. — Glede onoga, što je na 30. novembra 1437. navalio ka- 
stelan Vilim u gradsko selo Gračane i tuj oteo 10 volovah, 8 kravah, 
40 svinjah itd. te zarobivši mnoge Gračance odveo ih u Medvedgrad, 
a pošto bi svakoga ucienio na 3 for., tada istom pustio na slobodu, 
odgovori kapetan Vilim, da je krivo potvoren ; ali gradski zastupnici 
odvratiše mu, da će i oni a i mnogi ljudi u kraljevini posvjedočiti, 
da je kapetan Vilim u istinu ovo počinio. Na to oba sudca odrede, 
da u osmini vazma pred plemići Stjepanom Bickelijem zelingradskim, 
Ivan Totom susjedgradskim, Grgom vrbovačkim i Petrom šćitarje- 
vačkim i gradska obćina i Gračanci podastru tvrde dokaze o tom 
proti Ulriku i Vilimu, a što tada ovi plemići kao opunovlašteni sudci, 
odrede, toga će se morati držati obje stranke, a dokažu li, da je šteta 
u istinu tolika, da ju rečeni Ulrik i Vilim nadoknade. — Glede na- 
silja, koje je počinio kapetan Vilim na 19. decembra, kada je opet 
navalio na selo Gračane, te Bartolu Tataru oteo 4 vola, 1 kravu, 1 
kabanicu itd., odrediše sudci, kao gore pred tim. — Glede onoga, što 
je na 7. decembra 1437. kastelan Vilim, jurišajuć na gradsku tvrdju, 
izranio čuvare gradske, od kojih su trojica umrla, odrediše sudci 
kako gore pred tim. — Glede onoga, što je kastelan Vilim jurišajuć 
na 233. decembra gradsku tvrdju, oteo Nikoli vesniku 4 vola, njegovu 
slugi plašt i kabanicu, te nekomu Blažu a vola, a krave itd., a gra- 
djane, koji su pošli za njim u potjeru, da mu otmu plien, mnoge 
grozno izranio, tako da je osam gradjanah i jedan sluga ostalo na 
mjestu mrtvih, a 18 težko ranjenih, nekoje zarobio a oteto blago i 
odielo zarobljenih i ubijenih sve odagnao i odnesti dao, odsudise sudci, 
kako gore pred tim. — Glede onoga, što je kastelan Vilim oteo 
staklaru Bartolu dva konja, svu robu i novce i njega svezana poveo 
u Medvedgrad, a pustio ga istom na slobodu, da će 40 for. ucjene 
platiti, odrediše oba kraljevska sudca, da pred gore rečenimi plemići 
i staklar Bartol i gradjani prisegnu; a kada prisegnu, da se prema 
osudi pomenutih plemićah staklaru Bartolu zadovoljština dade. — 
Glede onoga, što je u ljetu g. 1437. zagrebačke gradjane, vraćajuće 
se s optujskoga sajma, dočekao kod gradskih mlinah kapetan Vilim, 
te im oteo troja kola natovarena suknom i drugom robom, odgovoriše 
zastupnici grofovah Celjskih, da to nisu učinili ni ljudi grofovah 
Celjskih, a niti je to znanjem istih grofovah učinjeno bilo, odsudiše 


CCIV Zagrebačka okolica. Medvedgrad. 


oba sudca, da mora Ulrik Celjski priseći pred čazmanskim kaptolom, 
da niti su to njegovi ljudi bili, niti je to njegovim znanjem učinjeno 
bilo. — Glede onoga, što su ljudi grofovah Celjskih oko 8. sep- 
tembra 1437. kod grada Rakovca napali na zagrebačke trgovce, koji 
su u Rovišću kupljenu marvu sa sajma tjerali kući, tu im marvu za- 
plienili, a tada ju istom pustili, kada su im trgovci izplatili ao for. 
odkupnine; pošto su to punomoćnici grofovah Celjskih skroz zanie- 
kali, odsudiše oba kraljevska sudca, da gradski prisežnik Blaž na to 
sam prisegne, a kad prisegne, da mu Ulrik Celjski izplati 20 for. u 
zlatu t. j. da štetu nadoknadi. — Napokon glede onoga, što su oko 
Božića ljudi grofovah Celjskih napali kod Rakovca na slugu Nikole 
zlatara, koji se iz Varaždinskih toplicah vraćao u Zagreb i oteli mu 
osedlana konja; jer su punomoćnici grofovah Celjskih i to zaniekali, 
dosude oba sudca, da Nikola zlatar prisegne vrhu 16 for. štete, a kad 
prisegne, da mu ih Ulrik Celjski izplati. — Drugi odsjek ove parnice 
sadržavao je obtužbu kapetana Vilima proti gradskoj obćini, i to: 
punomoćnici grofovah Celjskih okrivljuju gradskoga sudca Jakoba, 
koji da je Vilimova slugu vraćajućega se u Rakovac, a putem svra- 
tivšega u Zagreb dao uhvatiti. Gradski punomoćnici Petar i Blaž od- 
govoriše na to, da sudac Jakob nije dao uhvatiti rečenoga sluge, već 
ga samo i to na pritužbu jednoga gradjanina taj sudac pozvati dao 
preda se na odgovor. Kraljevski sudci odrediše za to, da u osmini 
vazma sudac Jakob prisegne u crkvi sv. Marka, da nije dao uhvatiti 
rečenoga slugu. — Punomo£nici medvedgradskoga kapetana Vilima 
utužiše opet sudca Jakoba, koji da je kapetanova slugu, koga je on 
poslao u Zagreb, da kupi za forintu ribah, uhvatio, zatvorio i u 
tamnici dulje vremena držao, pa mu i tu forintu uzeo. Na to od- 
vratiše gradski punomoćnici, da je rečenoga Vilimova slugu zatekla 
straža kasne noći pod gradskimi zidinami kao uhodu, pa ga kao tako- 
voga uhvatila i za to da ga je sudac Jakob zatvoriti dao; no pri- 
godom primirja, sklopljena medju gradskom obćinom i grofovi Celj- 
skimi, da je sudac istoga slugu kao izmjenu za gradjane zasužnjene 
u Medvedgradu, na slobodu pustio, a forinte da mu nije uzeo. Kra- 
ljevski sudci na to odrediše, da taj sluga u vazmenoj osmini prisegne 
pred čazmanskim kaptolom, da mu je sudac forintu doisto oteo ; pri- 
segne li, da mu sudac taj novac povrati; što je pako taj sluga za- 
tvoren bio, pravo mu bilo, jer je to kao uhoda i zaslužio. — Na- 
pokon Vilimovi punomoćnici utužiše gradsku obćinu, da su gradjani 
zagrebački izvan gradskih zidinah na polju dva Vilimova čovjeka 
ubili, a četiri ranili. Gradski punomoćnici odgovoriše, kada je na 
23. decembra 1437. navalio medvedgradski kapetan Vilim na grad i 





Zagrebačka okolica. Medvedgrad, CCV 





njegovo podgradje, da ga oplieni, to su tada oni gradjani, koji od- 
redjeni bijahu, da čuvaju gradsko područje, potekli za kapetanom 
Vilimom, da mu otmu zaplienjene gradjane i njihovu marvu, u kojoj 
su potjeri, jer je s nje nastala borba, mnogi gradjani ubijeni i za- 
robljeni bili, pa ako je tom sgodom i koji čovjek iz Vilimove čete 
ubijen ili ranjen bio, to su ih gradjani il ubili ili ranili samo da 
svoje osobe obrane; dočim je kapetan Vilim bez ikakova povoda 
nasrnuo na grad, te gradjane oplienio, zarobio i izranio. Na to kra- 
ljevski sudci dosudise, da gradska obćina u vazmenoj osmini pred 
odabranimi za to sudci Stjepanom Bickelijem, plemićem zelingradskim, 
Ivanom Totom susjedgradskim, Grgom vrbovačkim i Petrom šćitarje- 
vačkim nepobitno dokaže, da su gradjani zagrebački Vilimove ljude 
il ubili il ranili samo za to, da obrane svoj život, a dokaže li, da 
se Vilimovi ljudi razbojnički vladali, pa su radi toga postradali, pravo 
im bilo; za one pako, koji bi po nevinosti ubijeni ili ranjeni bili, 
rekoše sudci, da za takove neka se plati smrt ili rana onako, kako je 
običaj u ovoj kraljevini. — Napokon uglaviše oba kraljevska sudca, 
da stranke u buduće moraju mirovati a ne medjusobno se klati ili 
vraćati ranu za modricu, a bude li imala koja kakovu tužbu, da ju pod- 
nese zakonitomu sudu. — Ovu osudu kraljevskih sudacah potvrdio 
je na 4. maria 1438. kralj Alberto, te naložio, da se u vazmenih 
osminah pred izaslanici kaptola čazmanskoga, odredjenimi za to sudci 
i punomoćnici županije zagrebačke onako izvrši, kako je dosudjeno, 
te da isti o tom i njega t. j. kralja obavieste.! 


Prema kraljevu nalogu odasla čazmanski kaptol u Zagreb svoga 
sučlana kanonika Blaža, dočim je palatina Ladislava Gorjanskoga za- 
stupao Stjepan Bočkaj, a bana Maika Talovca Nikola plemić Gepevski, 
a uz to dodjoše odabrani sudci: Ivan Tot susjedgradski, Stjepan Bickele 
zelingradski, Grga vrbovački i Petar šćitarjevački, i veliki sudci žu- 
panije zagrebačke Toma iz Domagovićah i Gjuro iz Žitomirja, te jedna 
i druga pruća stranka ; i tuj u vazmenoj osmini u crkvi sv. Marka 
prisegoše gradski žitelji u Pobrežju glede počinjene štete (t. j. o otetoj 
marvi, odielu i orudju gospodarstvenom) po kapetanu Vilimu i nje- 
govoj četi, ovim redom: Valentin Ladišić prisegne sa dvadesetoricom 
na 20 for. štete, što mu vriedila marva i druge stvari; Martin Dro- 
banić sa desetoricom na 10 for. štete; Gjuro Banković sa petnaesto- 
ricom na 15 for. učinjene štete; Antun Smetan sa petoricom vrhu 
5 for. štete; Gjurgjie sa osamnaestoricom vrhu 18 for. štete; Martin 
sa šestoricom radi 6 for. štete; Petar sa četvoricom za 4 for. štete ; 


1 Doc. 116. 


CCVI Zagrebačka okolica. Medvedgrad. 

Klement sa šestoricom vrhu 6 for. štete; Toma, sin Mihaljev, sa 
dvanaestoricom vrhu 12 for. štete; Gal, sin Martinov, sa četvoricom 
za 4 for. štete; Fabijan Banković sa šestoricom vrhu 6 for. štete ; 
Blaž sa trojicom radi 3 for. štete; Nikola sa dvojicom radi a for. 
štete; Gal sa petoricom radi 5 for. štete; Petar, sin Pavlov, sa tro- 
jicom za 3 for. štete; Ladislav, sin Gjurin, sa četvoricom za 4 for- 
štete; Mihalj, sin Antunov, sa osmoricom radi 8 for. štete; Petar, sin 
Matijin, sa sedmoricom na 7 for. štete; Toma, sin Gordine, sa osmo- 
ricom radi 8 for. štete; Stanko sa četvoricom radi 4 for. štete. — 
Poslije Pobreških seljakah prisegne i sam gradski bilježnik Blaž na 
to, da su ljudi Ulrika Celjskoga kod Rakovca navalivši na zagrebačke 
trgovce zaplienili im marvu, a propustili ju istom tada, kada su 
20 for. odkupnine platili. Za njim prisegne Nikola zlatar za pet i 
pol for. u zlatu, što mu je na ime vriedio osedlani konj, koga su 
oteli njegovu slugi Ulrikovi ljudi; napokon prisegne Jakob sudac, da 
slugu kastelana Vilima nije zatvoriti dao. — Poslije položenih pri- 
segah, prema odredbi kraljevskih sudacah, staklar je Bartol nepo- 
bitnimi dokazi dokazao, što su mu i mnogi čestiti gradjani posvje- 
dočili, da je, da se odkupi iz zatvora Medvedgradskoga, platio ondje 
20 for, a što su mu oteli 2 konja i robu, da to vriedi 61 for. u 
zlatu. Napokon gradska je obćina podastrla vjerodostojne iztrafne 
spise, koje su kao istinite posvjedočili mnogi plemići zagrebačke, 
križevačke i varašdinske županije, da je kapetan Vilim sa svojom 
četom nasrnuvši na gradjane, koji su po odredbi obćine čuvali gradske 
mejaše, osam gradjanah i jednoga gradjanskoga slugu na mjestu ubio, 
osamnaest pako gradjanah smrtno ranio, a dvanaestoricu zarobio i u 
Medvedgrad odveo, a sve ukupne mrtve, ranjene i zarobljene oplienio. 
Dokazavši to zahtievahu gradjani prema zakonu ove zemlje ovakovu 
odštetu: za svakoga ubijenoga gradjanina 50 marakah, za ubijenoga 
slugu šest marakah; za ranjene gradjane, od kojih je dobio jedan 
ranu na licu, a četvorica pod odjećom na tielu, zahtievahu za ranje- 
noga na licu tri marke, a za ostalu četvoricu za svakoga 100 dinarah ; 
za onoga gradjanina, koji bijaše na ruci ranjen, 3 marke; za ostale 
pako neznatno ranjene ukupno 100 dinarah. — Dokazavši sve to, 
dosudiše rečeni sudci prema danoj vlasti od kralja ovako: da Ulrik 
Celjski za plien, ubijstvo i rane plati za petnaest danah poslije vaz- 
mene osmine 300 for. u zlatu, a opet 300 for. u zlatu da plati na 
osminu Ivanja, a preostatak od 246 for. u zlatu da plati na svetak 
sv. Jakoba, i to u Zagrebu pred povjerenikom kaptola čazmanskoga. 
Nu buduć.da Ulrik Celjski niti je htio doći, da u taj rok, t. j. na 
osminu vazmenu, prisegne proti gradskoj obćini, kako su kraljevski 








Zagrebačka okolica. Medvedgrad. CCVII 


— 


— m M ———— 
—— 


sudci odredili, niti je izplatio, što bi za plien (Pobrežanom) dužan bio 
platiti, to ga ovim proglasiše krivcem i uručiše kraljevu sudu.! 


Da nije Ulrik Celjski od svekolike više rečene svote ni dinara 
izplatio, ako i ne imamo dokazah za to, to ipak uztvrditi možemo 
tim, što je taj silnik u proljeću godine 1441. svojom vojskom obsjeo 
i jurišem zauzeo zagrebački Gradac, i spravivši ga pod svoju vlast 
pootimao gradjanska i gradska zemljišta, kuće, mline, trsja, oranice, 
sjenokoše, livade itd., te ih porazdjeljivao medju svoje ljude, a naro- 
čito dao je svomu vjernomu Pavlu Valpotu četiri napučena kmetska 
selišta, spadajuća na gradsku kapelu sv. Duha; a gradsko je pogla- 
varstvo nagnao u toliki strah, da je sve ove njegove otimačine zako- 
nitimi priznalo i dalo novim posjednikom grumtovne izprave.? 


Sasvim je naravno, da je gradska obćina spram takova silnika 
morala mukom šutjeti i strpljivo podnositi svu njegovu silu, pa toga 
radi od to doba pak sve do Ulrikove smrti ne imamo nikakovih 
tužbah ni od kaptolske ni od gradske strane proti tomu silniku. 

Istom kada je Ladislav Hunjad dao u Biogradu ubiti Ulrika 
Celjskoga (1456.), odahnulo je gradskoj obćini, kaptolu zagrebačkomu 
a i mnogim drugim gradovom i plemićem po Hrvatskoj. — Po Ulri- 
kovoj smrti preuze upravu silnih njegovih imanjah udovica mu Kata- 
rina, kći Gjorgja Brankovića, despota srbskoga, i ona bijaše jedina 
vlastnica svih dobarah, jer su joj djeca, koju je s Ulrikom Celjskim 
rodila, sva poumrla. 

Za udove Katarine bio je u Medvedgradu kapetanom neki Srbin 
imenom Bogavac Milaković, koji je spram gradske obćine sa svojimi 
srbskimi pribjegi (per suos Rascianos) istu gadnu ulogu nastavio, 
kakovu je prije dvadeset godinah izvadjao Niemac Vilim Stamm sa 
svojimi njemačkimi razbojnici (per suos theutonicos latrones). Kradje 
i otimačine i druga grozna djela, koja je taj Srbin tečajem g. 1457. 

počinio spram ove obćine, poznata su nam iz prosvjeda, koji pred 
kaptolom zagrebačkim uložiše na 2. januara g. 1458. u ime gradske 
obćine dva njezina prisežnika: Nikola krojač i Petar Malec. Tuj se 
indi veli, da je Bogavac Milaković sa svojom srbskom družbom u 
jeseni prošle godine ukrao konje gradjanah: Blaža Vitezića, Andrije 
Šimunića, Matije Krzavaića, ljekara Nikole i drugih. Za tim da je isti 
sa svojom srbskom družinom ukrao dva vola gradjanah Nikole Ja- 
godića i udove Šimuna Smolčića, odagnao ih u Medvedgrad, gdje su 
ih ubili i pojeli, kože pako volovske da su pozvavši u Medvedgrad 


! Doc. 118. 
* Doc. 131. 193. 208. 209. 210. 238. 204. 


CCVIII Zagrebačka okolica. Medvedgrad. 





nekoga postolara iz Opatovine, istomu ih prodali, kod kojega su po- 
stolara i te kože nadjene i prepoznane bile. Svakolika ova Bogavčeva 
kradja da iznosi preko 100 for. — Nadalje da je Bogavčeva srbska 
družina u prošlom ljetu postolara Nikolu, bivšega u svojem trsju u 
gradskom području, sasvim oplienila, opsovala i izbila; a kada je 
gradska obćina istoga Nikolu sa još jednim gradskim prisežnikom 
odaslala u Medvedgrad, da u Bogavca Milakovića traže zadovoljštinu 
za počinjeni plien i modrice, da je taj postolara Nikolu dao okovati 
i u tamnicu baciti i tuj ga više danah mučio, a istom na molbu ka- 
nonika Stjepana, arcidjakona varaSdinskoga i dvorskoga kapelana Ka- 
tarine Celjske, da ga je na slobodu pustio, ali mu ipak oteo luk sa 
strelicami, mač, dva bodežića i jedan for. koju pljenitbu i zatvor ne 
bi rečeni Nikola postolar pretrpljeti htio ni za 50 for. — Isti Bogavac 
da je dvie ženske, gradske podanice, na gradskom tlu sasvim oplienio 
i izbio, što one ne bi ni za 20 for. pretrpljeti htjele, toliko bo platile 
su lječnika, koji ih jedva izliečio. — Isti Bogavac došavši jošte sa 
dvojicom u Zagreb i svrativši se Stjepanu Platnaru, oteo mu oružje 
vriedno 10 for. 

Ova sva bezdjela Bogavca Milakovića utužila je gradska obćina 
banu Ivanu Vitovcu, pa je on na banskom sudu bio osudjen, da plati zado- 
voljštinu za kradju i druga zla djela i njegova i njegove srbske dru- 
žine, gdje je obrekao, da će na novu godinu na kaptolskom trgu 
gradjanom sve nadoknaditi; ali jerbo je slagao, te niti je došao niti 
je platio na taj rok, kako je obrekao bio, toga radi gradski izaslanici 
na a. januara 1458. pred kaptolom zagr. prosvjedovali su proti tomu.! 

Katarina Celjska nakon smrti svoga muža Ulrika uz druge gra- 
dove grofovah Celjskih držala je i Medvedgrad sve do maja g. 1461.. 
kada raznimi progoni prisiljena naumivši ostaviti zemlju hrvatsku 
proda banu Ivanu Vitovcu i njegovim svakom Sigismundu i Balta- 
zaru Veyspriachu za 63.000 for. zlatnih uz ostale preostale joj do 
tada gradove i grad Medvedgrad.? 

Ali Medvedgrad ne osta dugo u rukah ovih novih gospodarah, 
kralj bo Matijaš, zakleti neprijatelj bivšega Ulrika Celjskoga, utvr- 
divši svoju vlast u kraljevini hrvatskoj, počeo je malo po malo 
osvajati one gradove, što su ih nekoč imali grofovi Celjski, a kasnije 
udova Katarina, i tako dodje Medvedgrad u kraljevske ruke; no kralj 
Matijaš ne zadrža ga dugo, jer ga za 12.000 for. zlatnih založi za- 
grebačkomu biskupu Osvaldu i njegovu bratu Ivanu Tuzu. Postavši 


! Doc 197. 
* Doc. 219. 





Zagrebačka okolica. Susjedgrad. CCIX 





Tuzi gospodari Medvedgrada, počeše svojatati gradske posjede Crno- 
merce, Dediće, Bitek i Novake, a kakove su medju Tuzi i gradskom 
obćinom nastale odatle borbe, spomenuo sam u ovoj razpravi na 
str. XXVII—XXIX. 

Godine 1481. bijaše Ivan Tuz moralno prisiljen, da zaloZeni 
Medvedgrad povrati kralju Matijašu, a pošto ga brzo nakon toga radi 
velikih bezakonjah hrvatski sabor poče progoniti, uplašivši se toga 
pobjegne u Mletke i tako osta Medvedgrad sasvim u rukuh kralja 
Matijaša, po čijoj smrti (1490.) prodje Medvedgrad u vlastničtvo njegova 
nezakonita sina Ivana Korvina, vojvode slavonskoga i bana hrvatskoga. 

Ssxsjedgrad. U prvom svezku ovih spomenikah progovorio sam 
(str. CXC—CXCI) o prošlosti Susjedgrada u XIV. vieku, a u ovoj 
razpravi (str. XXXV— XL) nacrtao sam borbe gradske obćine, koje 
je vodila XV. vieka sa vlastelom susjedgradskom, najprije Toti, a 
kasnije Heningi za svoje posjede Hrašće, Petrovinu i Šiljakovinu. Osim 
tih posjedovnih borbah imala je zagrebačka gradska obćina sa susjed- 
gradskom vlastelom Heningi i drugu jošte veliku borbu, i to o pla- 
canju maltarine. 

Kralj Karlo Roberto sagradio je god. 1316. Susjedgrad i na- 
mienio da bude tridesetara za robu, koja se uvozila il unosila u Hr- 
vatsku iz tadanjih njemačkih i mletačkih pokrajinah. Mienjajuć gospodare, 
spadne Susjedgrad druge četvrti XV. vieka u vlastničtvo Heningah. 
Pridržavši Heningi kao tadanji velevlasteli pravo susjedgradske mal- 
tarine, zahtievali su ju i od zagrebačkih trgovacah uz prkos toga, što 

su oni kraljevskimi povlasticami oprošteni bili po cieloj kraljevini od 
plaćanja maltarine. Obćina zagrebačka, da izbjegne tomu nepravednomu 
i dosadnomu zahtjevu, ostavivši javni drum pod Susjedgradom, otvorila 
je novi put, kojim se iz Zagreba (preko Vrabča) prolazilo s robom 
u Stubicu, Krapinu, a odavde dalje. S ovoga novoga puta izleže se 
težka parnica medju zagrebačkom obćinom i vlastelom susjedgradskom. 
Na 1. maja god. 1449., kada je ban Ulrik Celjski sa hrvatskimi ple- 
mići držao u Križevcih tako zvane osminske (oktavalne) sudove, raz- 
pravljala se je i parnica radi ovoga novoga druma, te je Andrija 
Hening bivši osobno na tom sudu utužio zagrebačku gradsku obćinu, 
da je hotice zanemarila i zapustila stari javni drum, kojim se mimo 
Susjedgrada izvozila roba, i prokrčila novi drum na Stubicu i Kra- 
pinu, na veliku štetu susjedgradske malte, a tim i susjedgradskoga 
vlastelinstva, te moli sud, da mu dozvoli i na tom novom putu po- 
birati maltarinu od zagrebačkih trgovacah. Na to mu izaslanici gradske 
obćine Blaž, sin Pavlov, Konrad Ravšar i gradski bilježnik Matija 
odgovoriše : da su u istinu gradjani zagrebačkoga Gradca osiobodjeni kra- 


14 


CCX Zagrebačka okolica. Susjedgrad. 





ljevskim privilegijom, da od robe, kojom trguju, ne plaćaju ni na 
jednom mjestu u kraljevini ni maltarine ni brodarine; a tomu i za 
dokaz podastrieše privilegij Bele IV. od god. 1266., u kojem se iz- 
rično spominje: ,item tributa infra regales terminos in nullo loco 
solvere teneantur.“ — Na to im Hening odvrati, da ako je gradjane 
zagrebačke kralj Bela IV. i oslobodio od plaćanja maltarine, to se ta 
stavka ne može protegnuti na susjedgradsku maltu, jedno, što su ovdje 
od vajkada zagrebački trgovci plaćali maltarinu, a drugo, što on za 
susjedgradsku maltu ima starija i jača prava, nego li su ova zagre- 
bačke obćine, koja će sudu podastrieti, kada mu se za to rok označi. 
— Prema toj izjavi odredi ban sa sudci, da dojduće osmine sv. Ja- 
koba na sudu, koji će se tada držati u Zagrebu, i Hening i gradska 
obćina podnesu svoja privilegija o tom priepornom predmetu, da se 
vidi, tko da ima pravo.! 

Ali na to urečeno ročište nije Hening došao, te se tako ova 
parnica vukla raznimi ročišti do osmine sv. Jakoba g. 1450., a s ovoga 
opet odgodi ju ban ustanovivši novo ročište za riešenje toga priepora 
na osminu Miholja.? 

U ovoj osmini, koja je bila na 6. oktobra, držao se u Zagrebu 
plemićki sud pod predsjedničtvom bana Friderika Celjskoga, a na 
ovaj sud odasla Hening svoga odvjeinika. Prema tadanjemu običaju 
stranke se trokratnim uzklikom pozivale pred sud, a koja se ne bi 
na treći uzklik prijavila, smatralo se, kao da nije ni došla. Slučaj je 
htio, da je zastupnik gradske obćine njezin bilježnik Matija nešto za- 
docnio, te se na treći uzklični poziv prijavio nije, te taj sud uruči 
sudbenu pozivnicu odvjetniku Heningovu, što je značilo da se Hening 
rješava dužnosti, da podastre izprave, na temelju kojih zahtieva mal- 
tarinu od gradjanah zagrebačkih. Ali medjutim prispije pred sud 
gradski odvjetnik Matej i zamoli sud, da se razpravlja o Heningovoj 
parnici, jer ako je i nešto zadocnio, da nije to bilo iz prkosa, već 
slučajno, pa da je i spreman za ovo zadocnjenje platiti običnu globu 
šest solidah. Na tu opravdanu molbu uprosi veliki sudac Gjuro Ma- 
retić Heningova odvjetnika, da sudbenu pozivnicu povrati, da se još 
jednom oglasi i da primi globu što je protivna stranka zadocnila, 
pa da se taj priepor u pretres uzme. Ali odvjetnik Heningov niti je 
htio sudbenu pozivnicu vratiti, niti globu primiti, a najmanje pristati 
na to, da se sada o tom prieporu razpravlja. Toga radi gradski od- 
vjetnik, da parnicu, koja bi tim propasti morala, iznovice uzkrisi, 
uruči ovomu sudu presudu bana Ulrika Celjskoga od 1. maja 1449., 


! Doc. 147. 
* Doc. 150. 





Zagrebačka okolica. Susjedgrad. CCXI 
usljed koje bijaše Hening dužan podastrieti sudu privilegij, na kojem 
svojata pravo pobiranja maltarine od zagrebačkih trgovacah; a to je 
sud prihvatio kao podlogu za novu tužbu i odobrio, te je prema tomu 
pozvao Heninga, da dok jošte traju te sudbene osmine, da podnese 
izprave o tobožnjem svojem pravu; ne podnese li ih, platit će sud- 
benu globu. — Ovomu se sudbenomu zahtjevu oglušio Hening, toga 
radi bijaše osudjen na globu i odredjeno mu bilo novo ročište, na 
kojem da i pomenutu globu plati i izkaZe se privilegijom, na čijem 
temelju zahtieva maltarinu od gradjanah zagrebačkih. Ovo novo ro- 
čište bijaše ustanovljeno za osminu Bogojavljenja godine 1451. Toga 
radi na 234. oktobra zamoli Fridrik Celjski zagrebački kaptol kao 
vjerodostojno mjesto, da izašalje svoga čovjeka, koji da uzme kao 
sudbenoga pristava il Gjuru, sina Pavlova s Mlake; il Ivana Ivano- 
vića, ili Stjepana, sina Nikolina iz Brezovice, ili Ivana, sina Brckova 
sa Črnkovca, ili Martina, sina Petrova iz Šćitarjeva, ili Ladislava, ili 
Demetra, sina Martinova sa Drenove, ili Ivana, sina Nikolina sa Glav- 
nice, da Andriju Heninga za osminu Bogojavljenja pozovu na sud i 
da globu plati.! 

Uz prkos suđbene zabrane, da Hening odustane od zahtievanja 
maltarine od gradjanah zagrebačkih dotle, dok se njegov spor sa 
gradskom obćinom sudbeno ne rieši, ipak ju je tražio od robe zagre- 
bačkih trgovacah. Ovaj prkos, kao novi dokaz proti nasilju Heningovu, 
dala je gradska obćina na 30. oktobra u kaptola zagrebačkoga, kao 
vjerodostojnoga mjesta, službeno potvrditi.? 

Prema banovu nalogu odasla kaptol zagrebački svoga čovjeka 
prebendara Iliju Križevčana, koji povedši sa sobom banova pristava 
Ladislava sa Drenove, došavši u subotu pred svetkom Andrije na 
Heningov posjed u Stenjevac, po tamošnjem župniku Galu i Heningovu 
kmetu Martincu, pozvaše Heninga na sud na osminu Bogojavljenja 
(1451.), da se izkaže svojim privilegijem o pravu na pobiranje mal- 
tarine i da plati globu za prkos.® 

Ovomu pozivu ne samo da se nije Hening odazvao, već je i 
nadalje zahtievao maltarinu od gradjanah zagrebačkih. Toga radi u 
osmini Bogojavljenja bijaše Hening pozvan pred sud na Gjurgjevsku 
osminu (1451.), ali niti na tu nije došao, pa je i toga radi tada pred 
sudom gradski bilježnik Matej u ime ciele obćine uložio iznovice 
prosvjed proti Heningu što pobira maltarinu.* 


! Doc. 152. 153. 154. 
* Doc. 155. 
* Doc. 156. 
* Doc. 157. 





CCXII Zagrebačka okolica. Susjedgrad. 


Prema ovomu prosvjedu odredi ban Fridrik Celjski, da županija 
zagrebačka iztraži, pobira li Hening u istinu maltarinu od zagrebačkih 
trgovacah. Na predlog župana Gjure, sina Farkaševa s Obrešja, bi- 
jaše ova iztraga povjerena velikomu sudcu Gjuri Maretiću Klokov- 
čanu, koji bivši mjeseca augusta u susjedskih stranah i propitkujuć 
vjerodostojne ljude, dozna, da Hening u istinu uz prkos svim sud- 
benim zabranam sveudilj pobira maltarinu od gradjanah zagrebačkih. 
O svemu tomu izviesti sudac Maretić županiju,! koja pozove Heninga 
na županijski sud u osminah Miholjskih. 

Spomenuti mi u kratko treba, da je priepor medju Heningom 
i zagrebačkom obćinom nastao u ono burno doba, kada se poslije 
dva ljuta poraza ugarsko-hrvatske vojske (kod Varne g. 1444. i na 
drugom kosovskom 1448.) diete, kralj Vladislav Posthumus bio pod 
rukom i uzgajanjem u svoga rodjaka Friderika III, cara njemačkoga 
U to doba povjeriše stališi i redovi vrhovnu upravu Ugarske Janku 
Hunjadu, dočim je u Hrvatskoj neograničenom vlasti upravljao Ulrik 
Celjski. Janko Hunjad i Ulrik Celjski bijahu veliki protivnici, toga 
radi ovim trvenjem medju ova dva gubernatora htio se Hening oko- 
ristiti u svojoj parnici, te se utekao u zaštitu Janka Hunjada, moleći 
ga, da se njegova parnica, koju je vodio sa gradskom obćinom, čim 
dalje odmakne. I doisto Janko Hunjad naloži županiji zagrebačkoj, da 
Heningovu parnicu odgodi do krunitbe buđućega kralja. Županija se 
tomu nalogu pokori, ali ujedno izviesti o tom i bana Ulrika Celjskoga. 
Na 30. novembra 1452. ukori ban ovaj postupak županije zagrebačke, 
pišući županu Gjuri, sinu Farkaševu. i svemkolikomu plemstvu ove 
županije, što se pokorila Hunjadijevoj zapoviedi, pošto ona ne vriedi, 
jer veli: ,mi ne znamo niti ne priznajemo drugoga kralja, osim pre- 
jasnoga gospodara našega sadanjega kralja Vladislava (Posthuma), koji 
je odavna (u kolievci) jur kao takov okrunjen“, te joj strogo zapo- 
vieda, da Heningovu parnicu uzme u pretres i da ju konačno rieši.? 

Banovu se nalogu županija zagrebačka pokori te pozove Heninga 
i gradsku obćinu preda se na sud u osminu Bogojavljenja g. 1453. 
Alt Hening na taj rok niti je došao niti je poslao svoga punomoć- 
nika, toga radi ban Fridrik Celjski, koji je tada tomu županijskomu 
sudu predsjedao, osudi Heninga radi prkosa na sudbenu globu šest 
marakah i odredi mu novo ročište na Gjurgjevsku osminu.? 

Kada nije ni na ovo ročište došao Hening, to zastupnici gradske 
obćine bojeći se, da bi se ta parnica mogla vući godine i godine, 

! Doc. 159. 


* Doc. 165. 
3 Doc. 168, 








Zagrebačka okolica. Susjedgrad. CCXIII 


izjaviše pred tim županijskim sudom, da de gradska obćina po pravu, 
koje joj pripada, taj priepor sa Heningom podastrieti kraljevskomu 
sudu. Ovakovu zahtjevu županija se dakako protiviti nije mogla, ali 
je ipak od punomoćnikah gradske obćine zahtievala, da ju u budućih 
Miholjskih osminah obaviesti o tečaju il riešenju parnice. 

Sabrav obćina potrebite dokaze o tom prieporu, povjerila je svomu 
odvjetniku Ivanu, sinu Ivana Krbavčana, da vođi u njezino ime parnicu 
pred kraljevim sudom. — Dan za danom pa su i došle Miholjske 
osmine, ali gradski odvjetnik niti je došao u Zagreb, niti je izviestio 
obćinu o tečaju parnice, s toga, da i na županijskom sudu bude ova 
parnica u očevidu, odašalje obćina u Miholjskih osminah, (kako joj 
naloženo bilo) svoje punomoćnike: sudca Blaža i bilježnika Matiju pred 
županijsku skupštinu, koji joj potanko izpripovjedavši, kako su svoga 
odvjetnika poslali pred kraljevski sud, a on da se jošte nije vratio 
niti obaviestio obćinu o tečaju parnice; u brizi, da priepor ne zastari 
i tim ne propadne, zamolili su županijsku skupštinu, da medju grad- 

skom obćinom i Heningom ureče novo ročište, do kojega će medjutim 
obćina pomnjivo iztražiti, gdje se bavi i što je uradio njezin od- 
vjetnik ; nije li možebit uhvaćen il ubijen? je li obolio ili umro? gdje 
su parnični spisi? i kako su riešeni? — Ovomu zahtjevu, prema obi- 
čaju zemlje, morao je udovoljiti županijski sud, te predsjednik ban 
suglasno sa velikimi sudci odredi, da u osminah Bogojavljenja (1454.) 
gradska obćina o svemu tomu točno obaviesti županijsku skupštinu.! 
Nije nam poznato što i kako je u osminah Bogojavljenja gradska 
obćina izviestila skupštinu o tečaju ove parnice; ali imamo dokazah, 
da se je o Gjurgjevskih osminah ovaj priepor sa Heningom pretre- 
sivao na kraljevskom sudu pred Ladislavom Palockim; u pismenoj 
bo izjavi bana Fridrika Celjskoga od 20. maja r. g. naročito se spo- 
minje, da došavši pred njega Heningov odvjetnik Albert Galadski i 
. gradski bilježnik Matija zamoliše ga, da više rečenu parnicu, koja se 
godine i godine već vuče i koja se u prošlih Gjurgjevskih osminah 
razpravljala i na kraljevskom sudu, ali se i tamo nije riešila, privede 
kraju ; a jerbo su obje pruće stranke pristale na to, da se ta parnica 
odgodi za jedno i to odrješito ročište t. j. na osminu Gjurgjevsku, ali 
istom nakon osam godinah te zamolile bana, da to ročište odobri. 
Ovoj se suglasnoj molbi odazvao ban, te je odgodio riešenje te 
parnice na Gjurgjevsku osminu, ali istom poslije osam godinah.? 
Medjutim umrie Andrija Hening (1460), a njegovom smrću 
svršila se i parnica; udova bo njegova Dora, a i malodobni za tada 
sin mu Ivan ne bijahu voljni da ju obnove. 


1 Doc. 175 
3 Doc. 178. 


CCXIV Zagrebačka okolica. Remete. 

Remete. Zagrebu na sjevero-iztoku u ubavom dolu leže Remete, 
prozvane tako od samostanacah reda sv. Pavla, prvoga pustinjaka 
(Heremitae) koji su počev od godine 1280. imali ovdje svoj samo- 
stan s crkvom bl. dj. Marije. (Vidi sv. I. str. CLXXXI—CLXXXIII.) 
Ovo je proštenište zagrebačkim stanovnikom od vajkada vrlo omiljelo, 
te uz to ako i neznatno ali ipak dolaze Remete u neki doticaj s pro- 
šlošću grada Zagreba. U ovom bo samostanu nalazimo medju re- 
dovnici zagrebačkih sinovah, spominje se na ime, da je god. 1457. 
pred ovogradskim poglavarstvom remeta Mihalj, sin gradjanina Stje- 
pana, prodao svoja baštinska zemljišta, prozvana Tratine, gradjaninu 
Ivanu Pivariću i njegovim potomkom.! Ovomu su samostanu oporu- 
čivali gradjani na samrtnom času bilo za gradjenje crkve bilo u ko- 
rist samostana i neke novčane svote, n. pr. godine 1438. gradsko je 
poglavarstvo izplatilo ovomu samostanu oporučni zapis udove Ger- 
trude Mučimke u svoti od 6 for. zlatnih.” Gradjanin krojač Nikola 
(1482.) odredio je, da se iz najamnine njegova dućana, koji je opo- 
ručno ostavio gradskoj obćini, svake godine o Sviećnici daje remet- 
skomu samostanu jedan forint u zlatu." — Biskup zagrebački Osvaldo 
(1499.) zapisao mu u oporuci 50 for. za crkvene potrebe.“ — Na 
remetskom su posjedu gradjani zagrebački imali i svoja trsja, od kojih 
su spram samostana imali i neke obveze. Kada je god. 1462. sudac 
Valentić privolom samostanskom prodao svoje trsje kod Remetah 
gradjaninu Dionizu Vodopiji, uvrstio je u kupovno-prodajni list re- 
metski vikar Antun stavku, da kupac ne učini spram samostana ne- 
vjere i da daje u samostan svake godine o berbi 35 dinarah, jednoga 
kopuna i za dinar kruha. Za drugo pako manje trsje, koje je uz ovo 
trsje kupio rečeni Vodopija od istoga Valentića, da daje remetskomu 
samostanu o berbi 15 dinarah, polovinu kopuna i za pol dinara 
kruha. — Kada je god. 1492. Gjuro, altarista sv. Nikole u župnoj 
crkvi sv. Marka, kupio trsje takodjer na remetskom zemljištu, koje 
je ostalo bez gospodara, jer je dotadanji njegov vlastnik Jakob Co- 
poca (valjda da izmakne kazni) uskočio, kupio ga uz obvezu, da plaća 
remetskomu samostanu svake godine u ime gornice četrnaest bečkih 
nov£icah.® 

Da bude sveza medju remetskimi Pavlini i obćinom zagrebač- 
koga Gradca što čvršća i stalnija, to je taj samostan težio za tim, da 

I Doc. 196. 

3 Pag. 121. 

* Doc. 329. 

* Doc. 394. 


5 Doc. 223. 
* Doc. 367. 





Zagrebačka okolica. Remete. CCXV 





u ovoj obćini ima i on kakov posjed, te je na 23. januara g. 1473. 
privolom gradskoga magistrata kupio za 28 for. od Martina Bersteca 
literata za tada njegovu, ali starinom gradsku, kulu sa zemljištem te 
zidanimi i drvenimi sgradami uz gradski zid, ali ih obćina obvezala, 
da moraju tu kulu u dobrom stanju držati, a za vremena neprija- 
teljske ili turske obsade ustupiti ju gradskoj obćini, da se odande 
brani! Za istu kulu gradsko je poglavarstvo dozvolilo god. 1487. 
remetam, da mogu rečenu kulu i nuzgredne sgrade popraviti, te ih 
ovlastilo, da ondješnju pivnicu jednom samo na godinu slobodno im 
napuniti vinom, koje smiju i prodavati domaćim i stranim ljudem, 
ali za to pravo plaćat će svake godine o Miholju jedan forint u 
gradsku blagajnu.? 

Jedino s ovim susjedom gradska je obćina tečajem XV. vieka 
živjela u slozi i prijateljstvu tako, da su nekoji imućniji gradjani na 
samrtnom času izjavili, da im se umrlo tielo pogrebe u remetskoj 
crkvi. U ljetopisu remetskoga samostana ubilježeno je, da je ovdje 
pokopan bio na 7. februara 1424. gradski sudac Kristofor, sin Ivana 
Florentinca ; a iste jošte godine gradski sudac Mihalj, sin Šimuna, plemića 
goričkoga, a napokon godine 1455. gradjanin zagrebački krznar Grga. 

Napokon ćemo o remetskom samostanu spomenuti i to, da mu 
je zagrebački biskup Benedikt de Zolio darovao godine 1447. posjed 
prozvan ,gornji Novak“ do potoka Blizne uz uvjet, da remete čitaju 
svakoga utorka jednu misu na čast sv. Katarine, ali da u znak pri- 
znanja toga darovanja davaju od njega svake godine o Martinju pol 
forinte biskupom zagrebačkim. 

U spomenutom ljetopisu ubilježeno je i to, da je godine 1484. 
jedan dio turske čete provalio ća u Remete, a samostanu veliku štetu 
nanesao, koju su u brzo izvidali što okolišni plemići, što gradjani 
zagrebački; a crkvi, koja je već tada bila sagradjena, da je kralj 
Matijaš Korvin (1485.) o svom trošku dao dograditi zvonik, koji je 
toga radi i prozvan bio ,Korvinovim zvonikom“; Matijaš bo kralj 
imao je u svom plemenskom grbu gavrana (na latinsku corvus, odatle 
mu i pridjevak Korvin). 

U ıemetskoj crkvi počituje se i danas jošte drveni čudotvorni 
kip majke božje, o kojem stara samostanska predaja priča, da ga je 
donio ovamo fratar Iskvirin, koji bijaše prvi (oko 1272.), koji je u 
remetskoj dolini provodio pustinjački život. Ovu staru predaju ne 
možemo ni uztvrditi ni poreći; no da je drveni okvir _ ovoga kipa, 
(koji okvir naliči malenu žrtveniku gotskoga sloga, u kojem su s lieva 


1 Doc. 282. 
* Doc. 342. 


CCXVI Pripomena o sudbenih osminah. Zaključak. 





i desna smještena po dva omanja kipa u dva sprata), radjen tečajem 
XV. vieka, svjedoči onovječno pismo, kojim je umjetnik svoje ime na 
tom oltariću upisao: FRATER PAVLVS DE ZOMIRHIA; pak bi i 
vrlo vjerojatno bilo, da je taj umjetnik uz rečena četiri manja kipa 
izrezao i taj čudotvorni kip majke božje, pa ga kasniji samostanci, da 
mu veću vriednost označe, pripisivali svomu prvomu osnovaču Iskvirinu, 

Pripomena o sudbenih osminak. U ovoj se razpravi često spominju 
sudbene osmine (judicia octavalia — octavae), u kojih se parnice 
rješavale. U stara vremena bijaše kod nas osamnaest takovih osminah 
i to: na Gjurgjevo, na Duhove, na Ivanje, na Jakobovo, na Veliko 
gospojinje, na Stjepanje, na Malo gospojinje, na Miholje, na Sve svete, 
na Martinje, na Andrijinje, na božićne blagdane, na novu godinu, na 
Bogojavljenje, na Sviećnicu, na pepelnicu, u sriedi korizme i na vaz- 
mene blagdane. — Četiri a to na Gjurgjevo, na Jakobovo, na Miholje 
i na Bogojavljenje zvale se veće osmine, a ostale pako manje. Hr- 
vatski sabor od god. 1416—1418. zadrža samo veće osmine, a dokinu 
manje osmine. Sud u osminah nastupio je istom u ponedjeljak poslije 
osmine rečenih svetkovinah, a trajao je trideset i jedan dan. Ovakovu 
sudu predsjedao je u nas obično ban ili koga je kraljevina ili ban 
odredio. ,Quod primo, odredjuje sabor, et principaliter annuatim non 
plures nisi quatuor octavas, videlicet festivitatum sanctorum Georgii, 
Jacobi, Michaelis et Epiphaniarum Domini instituemus, in quibus uni- 
versis nobilibus regni Slavoniae in Crisiensi, Zagrabiensi, Varasdinensi 
et de Werewcze comitatibus judicium et justiciam juxta antiquam con- 
svetudinem regni et presentis institucionis stabilitatem debeant judicare, 
ita videlicet, ut semper ipse octave inchoentur feria secunda proxima 
post octavum diem festorum predicatorum, et birsagia distribuantur 
feria tercia, videlicet die sequenti." (Kukuljević. Jura Regni I. p. 180.) 

Zaključak. U uvodu ove razprave rekoh, da bi se prošlost Za- 
greba u XV. vieku u kratko ocrtati mogla s riečmi ,iz vana borbe, 
iz nutra strah“, a da je doisto tako i bilo, dokazao sam ovom raz- 
pravom, koju sastavih na podlozi samih izvornih pisamah, te njom 
izpunjujem jednu povjestnu stranicu našega glavnoga grada. Ovu raz- 
pravu ne sastavih toliko za učenjake, koji će i sami priobćene izprave 
proučavati, (akoprem scienim, da će i njim dobro doći) već ju na- 
pisah najviše za onaj obrazovani sviet, a naročito za gradjanstvo za- 
grebačko, koji su i jedni i drugi voljni saznati nešto o prošlosti grada 
Zagreba; pisao sam pako tako, da se dade lako čitati i da bude sva- 
komu razumljivo. — Ako se podkrala koja neznatna pogrješka, pomnjiv 
će ju štilac već i sam moći izpraviti. 


Ivan Tkalčić. 


+ 


BADRZAJ. 


Uvod. 
Kratki nacrt zagrebačke prošlosti u XV. vieku...... ....... 
Gradzc:. 

Gradska utvrda. — Popov turen. Tvrdjica grofovah Celjskih. 
Gradska vrata. Ulice Mostovi. Zdenci. Zupne crkve i kapele: 
sv. Marka, sv. Katarine, sv. Jurja, sv. Ursule, — sv. Marga- 
rete, sv. Duha, — sv. Martina. Groblja. Skole. Bolnice i 


ubožnice. Kupalište. — Kraljevska palača, Palače. Kuće. Vrtovi. 
Trsja. Mlinovi ........ 2000 ua vao aaa aaa aaa aaa aaa 


Gradski posjedi i borba za nje. 


Dedići, Bitek, Črnomerci i Novaci. — Kraljevec, Cerje, Kobi- 
ljak, Sviblje i Nart. — Hrašće, Petrovina i Siljakovina. — 
Gračani. — Pobrežje. — Sume. Rieka Sava Potoci: Med- 
veščak, Črnomerec, Ilica. — Močvare 


Gradjanstvo i gradska uprava. 


Narodnost. Gradska uprava. Gradsko poglavarstvo. Izbor grad- 
skoga sudca. Gradsko činovničtvo. Gradski pečat. Gradska 
zastava. — Djelokrug gradskoga zastupstva. Glavni zakonik 
za sudbeni postupak. O gradskom sudu. Kazne. Psovke i po- 
grde. Klevete. Lahke ozlede. O izgredu i smutnji. Težke 
ozlede i rane. Kradja i razbojstvo. Kupovanje ukradenih 
stvarih. Obrezivanje kr. srebrenoga novca, Ubojstvo. Osobna 
obrana. Palikuće. Patvorioci gradskoga pečata. Preljub. Na- 
silje i oskvrna djevojačka. Vještice. — Porez i izvanredni 
nameti ..... aa aaa aaa aaa aaa hh ha] heh rn 


Javne službe. 
Lječnici. Javni bilježnici ........ teeeHh he] hera hr 
Obrt i trgovina. 

Obrtnici Zakon o mjerah i vagi. O cieni i pridu. O preprodaji. 
O zdravoj robi. Cehovi. Sajmovi, Pijacovina i mitnica. Kne- 
žija. Tridesetnica. Oprost od plaćanja maltarine i tridesetnice. 
Mjere i vage Novac. ............eeeeeer enn IR n 


Strana 
1—IV 


V—XXV 


XXVI—XLV 


XLVI—LXXIII 


LXXIV —LXXVII 


LXXVIII —XCVI 


CCXVIII 


Gradski život i običaji. 


Društveni život, Kries. Igra s pisanicami. Zabranjene igre. Po- 
kućtvo. Oružje. 





Biskupska i kaptolska oblast. 

Utvrdjivanje kaptola. Ulica Opatovina. — Život i običaji u kap- 
tolu: Naimenovanje kanonikah. Kaptol pod zaštitom krune. 
— Borba o stolici biskupije zagrebačke. — Povlastice zagr. 
kaptola. Kaptol kao vjerodostojno mjesto. Kaptolski pečat. 
Zadružni život i uprava u kaptola. Kaptolska desetina, mal- 
tarina i brodarina. Kaptolske sjednice. Pedepse za izgrednike. 
— Sbor prebendarah stolne crkve, njegova uprava, zakoni, 
posjedi i obveze. Bratovštine. Crkvena služba. — Prvostolna 
crkva, bogoslužje, sv. moći i dragocjenosti. — Krvava sinoda. 
— Župne crkve: la&koulitka sv. Antuna; stolna sv. Emerika; 
novoveška sv. Ivana. — Crkveni redovi: Cistercite, Domini- 
kani, Franjevci. — Škole. Ubožnice. Kupalište. ........... 








Sukobi medju gradskom i biskupsko-kaptolskom 
oblasti. 


Nasrtaji i krvave borbe o zemljištnom sporu medju kaptolom 
i gradskom obćinom, 
Gradska okoli. 


Medvedgrad. Susjedgrad. Remete. ...... 
Pripomena o sudbenih osminah. Zaključak. 











Strana 


XCVII— XCVIII 


XCIX—CLXXIV 


CLXXV—CXCVI 


CXCVII— CCXV 
CCXVI 














10. 


11. 


12. 


13. 


ARGUMENTA. 


Anno 1400, 16. Augusti. Zagrabiae. Coram magistratu communitatis civit. 
montis Grecensis Andreae Puljan civis heredes herciscunt ....- ..... 
Anno 1401, 7. januarii. Zagrabiae. Eberhardus episc. zagrab. decessorum 
suorum exemplum sibi ad imitandum proponens, ecclesiae cathedralis 
praebendariis vini frugumque decimam condonat ...... rennen 
Anno 1401, 73. martii. Zagrabiae. Communitas civitatis montis Grecensis 
coram capitulo zagrabiensi contra Sigismundum regem de possessionibus 
Hrašća et Petrovina, quae nobilibus de Sused condonatae sunt, recusat. 
Anno 1401. Magistratus civit. zagrab. cambium inter Emericum praeben- 
darium et Michaelam ac Demetrium cives de quadam vinea, ratum habet. 


. Anno 1402, 14. februarii. Zagrabiae. Eberhardus episc. zagrab. cano- 


nicos zagrabienses libera arbitria de suis ipsorum bonis per testamentum 
agere posse cofirmat«««- «eee leet . 


. Anno 1402, I. maji. Zagrabiae. Communitas civitatis montis Grecensis 


ne nobiles de Sused possessiones, quae Hrašća et Petrovina vocantur, sibi 
assumant, recusat -- «ernennen nee ............. 
Anno 1402, I. maji. Zagrabiae. Vicebani et comites comitatus zagrab, 
a communitate civitatis montis Grecensis impensas in causa adversus Ni- 
colaum Pravdić acta, toleratas esse testificantur- «eee 


tores zagrabienses ex qualibet exactione tributaria eximit ............ 


. Anno 1405, 14 Junii. Zagrabiae. Eberhardus episcopus zagrabiensis com- 


munitatem civitatis montis Grecensis quadraginta marcas pro annuo tri- 
buto regi solvendo, sibi pependisse, profitetur ........- nr 
Anno 1406, IO. januarii. Budae. Sigismundus Hungariae etc. rex privi- 
legium Belae IV. regis de libertatibus civibus civitatis montis Grecensis 
concessis, confirmat ... +... +000 00v aaa hh 
Anno 1406, 13. januarii Budae. Sigismundus Hungariae etc rex, Eber- 
hardo episcopo zagrabiensi mandat, ut civitatis montis Grecensis curam 
totamque ipsius iurisdictionem sibi ćommittat ........... RENE 
Anno 1406, 13. januarii. Budae. Sigismundus Hungariae etc rex com- 
munitatem civitatis montis Grecensis die strennarum tributum, quod debuit, 
sibi pependisse confirmat- : - - - rennen nn 
Anno 1407, 8. Augusti. Vicejanitores regis communitatem civitatis montis 
Grecensis sex florenos pro centum, quolibet anno solvendos, regio aerario 
pependisse testiicantur .. ++. 200i ...................... 


Pagina 


. Anno 1404, 24 aprilis. Budae. Sigismundus Hungariae etc. rex, merca- - 


II 


12 


12 


CCXX > Argumenta. 


14. 


15. 


16. 


17. 


18. 


19. 


20. 


21. 


22. 


23. 


24. 


25. 


26. 


27. 


28. 


29. 


Anno 1408, 9. januarii. Caktornjae, Barbara Hungariae etc. regina, rege 
absente, communitatis civitatis Grecensis legatorum adventum differt; com- 
munitatique curam vigilem et solertem, ut civitas custodiatur et conser- 
vetur, commendat: » +++. 0 00 aaa ....... a................ "T 
Anno 1408, 28. septembris. Samobori. Barbara Hungariae etc. regina, 
communitati civitatis montis Grecensis tempus ad solvendum vinorum fru- 
gumque partem sedecimam prorogat usque ad regis adventum eiusque 
constitutionem - qoe] ] ri] | n t | n9 ............. . ........ . 
Anno 1409, 6. Jalti Zagrabiae. Andreas episcopus zagrabiensis, Eber- 
hardi episcopi donationem, qua ecclesiae cathedralis praebendarii de de- 
cima episcopis zagrabiensibus solvenda liberantur, confirmat : --- +++ +++ 
Anno 1413, 6. aprilis. Kapronchae, Barbara Hungariae etc, regina, Ci- 
sterciensium zagrabiensium abbati mandat, ut possessio Crni-otok secundum 
legationem testamentariam tantummodo civi cuilibet zagrabiensi aren- 
detur et in feudum tradatur - + + + <......... rr 
Anno 1413, 18. Augusti. Zagrabiae. Coram magistratu civico Michael 
Thaar domum suam Stephano lapicidae Sochsnam 4 flor. auri vendit. 
Anno 1414, 13. Jullii. Zagrabiae. Eberhardus episcopus zagrabiensis, 
parte decimarum mensae episcopalis in comitatu de Moravče condonata, 


perpetuam altariam in collegio praebendariorum condit ..... nn .. 
Anno 1414. Stephanus Herwat civis duas vineas in Davidovec, salvo 
jure montano eccl Novovillanae, 6 flor. auri emit :. «nennen 
Anno 1415, 26. aprilis. Zagrabiae, Communitas civitatis montis Grecensis 
de Antonii civis hereditate ex eius testamento statuit..............- 


Anno 1415, 28. octobris. Zagrabiae Coram communitate civitatis Gre- 
censis Andreas, litteratus et civis, incultam suam vineam et silvam Gre- 
gorio, scriptori librorum, sex pensis denariorum vendit....-..-......- 
Anno 1416, I. Junii. Synodus Constantiensis abbati Landstrassensi mandat, 
ut de postrema injuria capitulo a communitate montis Grecensis illata 
inquirat cott] si] ii |n . Dur Er Pur £o 5o c2] |] c5] i] ro t] ko] |] t] | | 9 
Anno 1417, I4. februarii. Zagrabiae, Eberhardus episcopus zagrabiensis, 
capitulo mandat, ut praebendariorum collegium in eius consvetudinibus, 
fructuumque et proventuum perceptionibus defendat, neve praebendariorum 
collegium parocho cuilibet quartam parochialem solvat .......-...-.-- . 
Anno 1417, 24. septembris. Zagrabiae. Capitulum zagrabiense, commu- 
nitate rogante, privilegium a Sigismundo rege de libertatibus editum 
mittit... oe enn TOREM 
Anno 1418, (28. Junii?). Budae, Petrus Forgač magister curiae reginalis, 
sibi anniversarium censum sex flor pro centum a communitate montis 
Grecensis solutum esse testificatur - +... +... ea aaa aaa aa . 
Anno 1419, 1. octob:is. Zagrabiae. Dionysius banus communitate precante 
fore ut eius libertates defendat, se obligat, idemque omnibus comitibus 
etc. mandat-*--.«.*.ce eee eere eee err] t] t] tms 
Anno 1420, 2. octobris, Zagrabiae. In causa, quam communitas montis 
Grecensis in capitulum agebat, comites zagrabienses sese potestatem com- 


munitatis in ius vocandae non habere profitentur ::.. oe e 
Anno 1421. mense Julio, Injuriae a capitulo zagrab. civibus Grecensibus 
illatae referuntur... een .oo as ...... 8ER Rene 2... 


13 


14 


15 


16 


20 


21 


22 


23 


24 








30. Anno 1422, 17. Junii, In Solnok Sigismundus rex Severe mandat capi- 
tulo, ne cives ab agris colendis impediat-- ++. --- BE 
31. Anno 1422, mensibus: majo, Junio, Julio. Zagrabiae. Injuriae a capitulo 
zagrab. civibus Grecensibus illatae referuntur +. - ---«» - - nn 


32. Anno 1422, 7. septembris Zagrabiae. Johannes episcopus zagrabiensis, 
cives zagrabienses, qui armata manu capitulum agressi sunt magnamque 


cladem fecerunt, excommunicat :-....:.- eee Fa u... 
33. Anno 1422, 7. decembris. Posonii. Sigismundus rex Slavoniae bano mandat, 
ut suo nomine cives zagrabienses defendat- - --- ....... rr 


34. Anno 1423, 16. Junii. Zagrahiae. Communitas civit, montis Grecensis 
coram comitatu zagrabiensi de quibusdam :uis possessionibus a Sigismundo 
rege nobilibus de Medved et Sused condonatis recusat .............. 

35. Anno 1423, 16. Junii. Zagrabiae. Communitas civit. montis Grecensis 
coram comitatu zagrabiensi recusat, ne Johannes episcopus et Rudolphus, 
eius frater, nobiles de Alben, ex quibusdam communitatis possessionibus, 
quas illis rex dono cessit, fructum capiant----- eese hern 

36. Anno 1423, mense octobri. Coram Mathio de Paloch jndice curiae regíae 
Georgius can. zagrab. litteras inquisitorias contra civitatem montis Gre- 
censis exhibet- - - - + + „ser eres Deere een ne 

37. Anno 1423, 23. novembris, Krapinae, Hermanus, Cileae comes et Sla- 
voniae banus, de causa, quam communitas in Michaelem, Petri pellificis 
flium, agebat, regem certitiorem reddit -.............. zr 

38. Anno 1423 2. decembris. Albae. Communitas civit. montis Grecensis 
coram capitulo albensi recusat, ne Johannes episcopus et Rudolphus, 
eius frater, nobiles de Alben, ex quibusdam communitatis possessionibus, 
quas illis rex dono cessit, fructum capiant:-.*... enn nn nnn 

39. Anno 1424, 14. januarii. Zagrabiae. Capitulum zagrab. eccl. litteras Her- 
mani, comitis Cileae et bani, quibus de causa, quam communitas in Mi- 
chaelem, Petri pellificis ilium, agebat, regem certitiorem reddit, transummit. 

40. Anno 1425. Communitas civitatis montis Grecensis de mercatu, industria 
ac securitate severa edicta emittit +... +........... ecccoo[ ...o.e...... 

41. Anno 1425, 25. martii. In Thata. Sigismundus rex Johanni episc. zagrab. 
praecipit, ut fines terrarum communitatis civitatis et capituli zagrab., de 
quibus jus ambigitur, exploret nn: ecc n . 

42. Anno 1425, 25. Julii. Zagrabiae, Communitas civitatis montis Grecensis 
accipit condiciones, quibus Johannis Albeni bani legatum in usum za- 
grabiensis monasterii s. Francisci collatum est -..:. eese ... 

43. Anno 1426, 19. februarii. Zagrabiae. Communitas civitatis coram capitulo 
zagrab. de possessionibus Hrašća et Petrovina, quas Sigismundus rex no- 


bilibus de Sused condonavit, identidem recusat.....-..... o. 
44. Anno 1426, initio mensis martii. Facinora civis Andreae Stepković, quae 
perpetraverat, referuntur - +e... 0000 re ee oo 


45. Anno 1426, 24. Junii. In arce Medved. Johannes, Corbaviae comes et 
Croatiae banus, Johanni Novaković possessiones quasdam sub Medved 
sitas, donat. — Vota bene! Documentum hocce errore calami illatum 
pertinet ad annum 1526. rene .. 

46. Anno 1426. Injuriae a capitulo civibus Grecensibus illatae, referuntur. 

47. Anno 1427, 20. Junii. Požegae. Capitulum s. Petri de Požega eventum 


Argumenta. CCXXI 


Pagina 
27 


28 


30 


41 


42 


42 


44 


41 


46 


47 


47 


50 


43 


54 


54 
55 


CCXXH : Argumenta. 





48. 


49. 


54. 


55. 


56. 


exquisitionis inter capitulum zagrab, et communitatem civitatis actae de 
injuria in Jarun vico commissa Sigismundo regi refert... ++ 
Anno 1427, 9. Augusti, Zagrabiae. Capitulum zagrab. 283. florenis auri, 
quos a parochia Novovillana necessitate cogente mutuatum est, tria prae- 
diola: Savišće, Otok et Prevlaka, dat pignori - 
Anno 1427, 24. Augusti. Zagrabiae, Johannes episcopus zagrabiensis, d de 
Eberhardo decessore pio exemplum capiens, collegio praebendarioram 
mensae episcopalis decimam vini frumentique dono dat: -+-+- - 








. Anno vor. Civitas montis Grecensis terram praebendalialem Otok, 


occupat + 





. Anno 1427. Injuriae a capitulo civibus Grecensibus illatae, referuntur, 
. Anno 1428, 25. februarii. Zagrabiae. Communitas civitatis zagrab. vineam 


suam desertam et inforestam Francisco, Mikec filio, molitori, censu anni 
versario permittit +++ + 
Anno 1428, 4. Junii. Zagrabiae, Johannes episcopus zagrabiensis, in 
causa de quarta testamentariae dispositionis solvenda a praebendariis 
ecclesiae cathedralis rectoribus parochialis ecclesiae s Marci acta, bene 
existimat de praebendariorum collegio 
Anno 1429, 1. januarii. Zagrabiae. Johannis episcopi judicium, quo prae- 
bendarii ecclesiae cathedralis a legatorum quarta parochiali rectoribus 
ecclesiae s. Marci solvenda liberantur, a notario publico litteris con- 
signatur 
Anno 1429. Communitas civi 
munitionum serventur. - 
Anno 1429. Coram magistratu civico Briccius olim judex vacuum fundum 
Stojkonis Agatić 3 for, emit »- +++: . 


























* 57 Anno 1430, 2. aprilis. Tyrnaviae. In comitiis Posoniensibus neocusae 


58. 


59. 


62. 


monetae valor determinatur 
Anno 1431, 19. septembris, Zagrabiae, Georgius, filius ducis de Mar- 
chali, quod attinet ad curruum rotas, quas exercitus ejus in Italiam pro- 
ficiscens Zagrabiae a Nicolai de Gara jobagionibus, persoluto prius pretio, 
vi acceperat, communitatem montis Grecensis innocentem esse declarat, 
Anno 1432, 3. Junii, Zagrabiae. Legati communitatis civitatis et rectores 
parochialis ecclesiae s. Marci cum Thoma, canonico časmensi, de nonnu- 
larum Friderici institoris rerum et bonorum | receptione coram capio 
zagrab. pactionem faciunt + 








. Anno 1032 Tjuriae a capitato zagrab. civibus Grecensibus illatae, re- 


feruntur + 





. Anno 1432, 12. septenibris "Senis in Iulia. ( Civitas montis Grecensis 


terras capituli zagrab. Rabuč et Grmlje occupat 
Anno 1432. Mathias de Paloch per curiae civitati montis Grecensis 








64. 


Anno 1433, 14. marcii. Qulaqueecclets, A A Johanne Albeno, spise 
zagrab., pia legata testamento relinquuntur... «eee . 
Anno 1433, 15. aprilis. Casmae. Capitulum Zasmense, m vim 
civium zagrabiensium possessioni capituli zagrab. Rudeš illatam exqui- 
sivit, Sigismundo regi refert «eee 





Peg 





Argumenta. CCXXIII 


65. Anno 1433. Junii. Zagrabiae. Hermanus, Cileae comes et banus, qui- 
busdam personis mandat, ut fines communitatis civit. Grecensis et ca- 
pituli in vicis Rudeš, Vrabče et Grmlje sitis, de quibus jus ambigitur, 
explorent - - - -.-----seecer sn eeneeeer een mh herr son 

66. Anno 1433. 20. Julii Romae. Sigismundus, Hungariae etc. rex, Rudolpho 
Albeno, nobili de Medved mandat, ut ex Johanis Albeni, episcopi za- 
grabiensis, testamento dimidium pretii castri Kuvar et civitatis Kaproncae 
testamenti executoribus assignet rer nenn o........ .. 

67. Anno 1433, 28. octobris. Basileae. Sigismundus, Hungariae rex Rudolphum 
Albenum, qui ex Johannis Albeni episcopi testamento dimidium pretii 
castri Kuvar et civitatis Kaproncae testamenti executoribus non assig- 
navit, reprehendit, eique poenam minitatur .:.... on nnn 

68. Anno 1433, 7. septembris. Budae. Matheus de Paloch judex curiae, ca- 
pitulo časmensi mandat, ut communitatem montis Grecensis propter vim 
capitulo zagrab. illatam, per legatum in jus ducat .........--- ee... 

69. Anno 1433, 22. decembris. Basileae. Sigismundus Hungariae etc. rex, 
communitati montis Grecensis imperat, ne impediat, quominus Turcorum 
invasionis metu, capitulum zagrabiense turrim »Popov turen« vocatam 
sitamque in communitate reficiat atque muniat -----rrrerrererennne 

70. Anno 1434, 16 martii, Basileae, Sigismundus Hungariae etc, rex, Georgio 
archiepiscopo strigoniensi mandat, ut in ius vocet Rudolphum Albenum, 
qui legatum ab Johanne Albeno episcopo ecclesiae cathedrali zagrabiensi 
relictum adhuc non solvit. -..... c eeeeeeee hr nnt 

71. Anno 1434, 6. Julii. Zagrabiae. Mathaeus Talovac, episcopatus zagrab. 
gubernator, indicit, ne sola quaedam litigiosa, quae post Johannis Albeni 
episcopi mortem inter capitulum et communitatem civitatis relicta sunt, 
colantur, prius quam permiserit ....... eee TOP sooo 

72. Anno 1434, 6. Julii. Zagrabiae. A Mathaeo Talovac, episcopatus zagra- 
biensis gubernatore, communitas civitatis zagrab., quae hortum cathedralis 
ecclesiae s. Emerici devastavit, centum marcis denariorum mulctatur -- 

73. Anno 1434, 8. Julii. Zagrabiae. Johannes, Cistercensium zagrab. abbas, 
Rudolphum Albenum a se in jus esse vocatum, quia Johannis Albeni 
episcopi legatum ecclesiae zagrabiensi non solverit, Georgio archiepiscopo 
nuntiat + ......... eret t hh hh n TEE PED 

74. Anno 1434, 25 Julii, Casmae. Coram capitulo časmensi Rudolphus 
Albenus, nobilis de Medved, Johannis Albeni episcopi legatum capitulo 
zagrab. perfecte expendit... «nnne 

75. Ànno 1434, 25. Julii. Časmae. Coram capitulo éasmensi, Rudolphus 
Albenus, nobilis de Medved, possessionibus Kraljevec, Cerje, Kobiljak, 
Sviblje et Nart, quas Eberhardus episcopus cathedrali ecclesiae zagra- 
biensi in perpetuam altariam reliquit, se abdicat easque capitulo admi- : 
nistrandas tradit -... «eese |... ree ...... 

76. Anno 1434, 7. septembris. Zagrabiae. Hermannus, Cileae comes et 
Croatiae banus, mandat capitulo časmensi, ut capitulum zagrab. in legi- 
timam possessionem Kraljevec etc. statuatur «oe nnn 

77. Aeno 1434, 14. septembris. Posonii. Sigismundus rex civitati montis Gre- 
censis in causa, quam de quibusdam terris ágebant, novum terminum in 
judicium comparendi praefigit ecco ecco sesto] aaa eona 


Pagina 


76 


77 


78 


79 


85 


87 


89 


92 


94 


96 


98 


101 


102 


CCXXIV Argumenta. 


78. 


79. 


80. 


8 


82. 


85. 


84. 


85. 


86. 


87. 


88. 


89. 


9 





Anno 1434, 23. septembris. Casmae. Capitulum časmense nuntiat capi- 
tulum zagrabiense in possessionem Kraljevec etc, sine contradictione esse 
statutum. ++... 
Anno 1434, 23. septembris. Casmae, Capitulum časmense Mathaco Pa- 
loch, curiae judice cogente, communitatem civitatis b. a se in jus 
vocatam esse Sigismundo regi refert - 








Anno Mae Injurie a capitulo zagrab. civibus Grecensibus illatae, re- 
feruntur + . 
Anno 1435, 1 januarii, Zagrabiae. Johannes, Cistercit. zagrab. abbas, 
communitati civitatis zagrab. exemplar regis Sigismundi litterarum, quibus 
communitas civesque in tutelam assumuntur, defert 
Anno 1435, 14. januarii. Albae. Conventus Cruciferorum de Alba, le- 
gatos quidem civitatis montis Grecensis contra nobiles de Sused die 
praestituta advenisse, nobiles autem de Sused frustra esse ozapectatos 
confirmat ee 

Anno 1435, post dominicam a Laetare, "Posonii, Si 
inter capitulum et civitatem montis Grecensis ad judicium banale trans- 
mittit - eH 
Anno 1435, 29. martii, Posonii, Sigismundus Hungariae etc. rex, Her- 
manno bano praecipit, ut in causa, quae inter communitatem civitatis 
et nobiles de Sused de possessionibus Petrovina Hrašća et Šiljakovina 
agebatur, rem judicet 
Anno 1435 Tojuiae a capitulo zagrab. civibus Grecensibus illatae, re- 
feruntur - . 
Anno 1435, 10. Augusti. Brunae, Sigismundus Hungariae etc, rex, M: 
thaeo Talovac, episcopatus zagrab. gubernatori, eiusque fratri mandat, 
ut capitulum in fructum agrorum a communitate civitatis ei ereptorum. 
restituat ee e 
Anno 1435, 7. octobris. Sigismundus, Hungariae etc, rex, communitate 
civitatis rogante antiquum Belae IV. privilegium de libertatibus ei con- 
ccssis confirmat . 
Anno 1435, 7. novembris, Basileae. Synodus Basiliensis episc. Quinque- 
ecclesiensi praecipit ut capitulum zagrabiense defendat z 
Anno 1435, 8. novembris, Posonii. Sigismundus, Hungariae etc. rer, 
omnibus tributariis et vicetributariis mandat, ne a civibus montis Gre- 
censis ullum tributum petant neve exigant «ee 
Anno 1435, 8. novembris. Posonii Sigismundus, Hungariae etc. rer, 
communitatem civitatis montis Grecensis, si contra quoscunque ordine 
judiciario convicta erit, in omnibus mulctis solvendis a portione judi- 
ciaria relaxat. 

















































. Anno 1435, 9. novembris. Posonii. Sigismundus, Hung ae etc. rex, 


capitulo ecclesiae Albae regalis mandat, ut virum mittat, qui cum ipsius 
legato communitatis civitatis montis Grecensis possessiones reambulet 
earumque metas renovet . . 


Anno 1435, 19. novemb 












Zagrabiae. Capitulum zagrab. communitate 
civitatis montis Grecensis rogante, privilegium a Sigismundo rege de 


libertatibus editum mittit «..... eee 





Pag 


m 


92. Anno 1435, 16. Decembris. In Prodavic. Mathaeus Talovac banus, 
omnibus hominibus possessionatis, qui tributa tenent, mandat, ne Si- 
gismundi regis Juss a civibus zagrabiensibus ullum ,tributum exi- 
gant - ........a ............... ....... ne...a.a...... ....a. .. 

93. Anno'1436, 8. februarii. In Draželc. Mathaeus Talovac banus, ut 
communitati civitatis victualia per fratrem suum hominesque suos 
comsumpta restituat, residuitatem pecuniariae taxae regio mandato 
impositae, relaxat communitati - +... ........ o............a...... 


94. Anno 1436, 12. februarii. Zagrabiae. Exactores taxae praedictae (i. e. 
54 flor.) communitati civitatis montis Grecensis exigendam et debita 
victualium, quae Petrus Talovac cum sua familia in eadem civitate 
fecisset, communitati exsolvendam sese commisisse in publico profi- 
tentur ». + ................... ................................. 


95. Anno 1436. Injuriae a capitulo zagrab. civibus Grecensibus illatae, 
referuntur. +. .............. s. .o............... eres potro 
Anno 1436, 3. Julii. A Sigismundo Hungariae etc, rege, Eberhardi 

Alben episcopi zagrab. legatum arae s. crucis in eccl cathedrali 
sancitur . -............. . acea shoot] t o tae n esr choc] Er 9 n 

96. Anno 1436, 7. Augusti, Sub castro Zyri Mathaeus Talovac banus, 
egregio Stephano Bickele de Zelinavar, et comiti, vicecomitibus, ju- 
dicibusque nobilium comitatus zagrab. praecipit, ne in causa, quae 
inter communitatem civitatis et capitulum de litigiosis agris agitur, 
judicium faciant, priusquam ipse decreverit -.....- eee ren 


97. Anno 1436, 12. Augusti. Iglaviae, Sigismundus, Hungariae etc. rex, 
Mathaeum Talovac banum vituperat, quod litigiosos quosdam agros 
capitulo zagrabiensi adjudicavit, litigatoresque in suum jus citat -- 

98. Anno 1436, 14 Augusti Iglaviae. Sigismundus, Hungariae etc. rex, 
judici curiae et Slavoniae regni bano mandat, ut ad ipsius adventum 
in causa, quae inter communitatem montis Grecensis et capitulum 
agitur, judicium differant... +... rers rr ect eccl .. 


99. Anno 1436, 13. septembris. Budae. Sigismundus, Hungariae etc. rex, 
cives, qui armati domum tricesimalem impetu facto spoliaverunt et 
damnum 400. florenorum importaverunt, acerbis verbis vituperat, man- 
datque iis, ut statim spolia reddant ------ rr 


100. Anno 1436, 29. septembris. Magistratus civitatis Grecensis cambium 
inter Michaelem lapicidam et Mathiam sartorem confirmat ..-.....-- 
101. Anno 1436, 16. octobris, Zagrabiae, Johannes, abbas Cisterc. zagrab., 
communitate precante eidem exemplar litterarum regis Sigismundi, de 
litigiosis quibusdam agris. tradit +... eese echt] ...... 
102, Anno 1436, 23. octobris. Quinqueecclesiis. Coram capitulo quinque- 
ecclesiensi legatus capituli zagrabiensis de venditione et fructu castri 
Medved contra nobiles Albenos intercessionem facit---- - -- srz 
103. Anno 1436, 1. novembris. Zagrabiae. In tabula banali, in qua inter 
capitulum et civitatis communitatem lis agebatur, capitulum zagra- 
biense judicium differendum curat .....-...- ree n n n n n n 
104. Anno 1436, 2. novembris. Zagrabiae. Mathaeus Talovac banus sese 
capitulo et communitati civitatis montis (rrecensis mandasse, ut in 


15 


Argumenta.  CCXXV 


Pagina 


118 


119 


120 


I21 


$25 


122 


123 


124 


125 


126 


127 


128 


128 


CCXXVI Argumenia. 


i _ 


105. 


106. 


107. 


108. 


109. 


1 IO. 


111. 


112. 


113. 


114. 


115. 


116. 


117. 


causa, quae de litigiosis agris agebatur, jusjurandum darent, Sigis- 
mundum regem certiorem facit -« «eere . 
Anno 1436. Facinora Vilhelmi castellani de Medvedgrad judices co- 
mitatus zagrabiensis inquirunt nn TIPP 
Anno 1437, 6. Julii. Zagrabiae. Coram Alexandro, medico, et *Paulo 
Astalnok, tutore civium zagrabiensium. Petrus tricesimator communi- 
tatem civitatis postulat, ut peccata contra jura libertatesque ipsius ci- 
vitatis commissa, sibi ignoscantur ceosotvwcvvosttsHhÓeveétcenecesrorsee . 
Anno 1437, 21. decembris. Krapinae. Fridericus comes Cileae capitulo 
et communitati civitatis sese eorum accusationes Vilhelmi, castri Medved 
capetani, suscipere litigatoribusque justam sententiam ferre esse promptum 
nuntiat . - +. e 200i aaa aaa . 
Anno 1438, 6. januarii. Krapinae. Fridericus et Ulricus, comites Cileae, 
communitati civitatis et capitulo jus commercii promittunt, et una magi- 
stratibus castri Medved mandant, ut civibus zagrab vexandis se abstinent. 
Anuo 1438, 13. januarii, Zagrabiae. Mathaeus Talovac banus, ut de 
injuriis a Vilhelmo, capetano castri Medved, mercatoribus zagrabiensibus 
illatis quaestionem ferat, capitulo časmensi mandat.» --..... pre 
Anno 1438, 13. januarii Zagrabiae Mathaeus Talovac banus capitulo 
časmensi mandat, ut de injuriis a Vilhelmo, castellano castri Medved, 
possessioni communitatis Gračani et mercatoribus zagrabiensibus illatis, 
quaestionem constituat- - - ++ +++. n n n fn nnn 
Anno 1438, 17. januarii. Casmae. Capitulum časmense Mathaeum Ta- 
lovac banum certiorem reddit inquisitione esse repertum omnium inju- 
riarum, civibus zagrabiensibus illatarum, culpam sustinere Vilhelmum 
castellanum + - - +: - «+.» nn .....o 
Anno 1438, 3I. januarii. Zagrabiae. Comitatus zagrab. actione a ci- 
vibus zagrab. instituta de injuriis a Vilhelmo castellano castri Medved 
contra vicum Gračani et mercatores zagrab. factis quaesitionem esse 
latam nuntiat, culpamque in Vilhelmum confert ......... eee 
Anno 1438, 31. januarii. Zagrabiae. Comitatus zagrab. civibus pre- 
cantibus inquisitionem de injuriis a Vilhelmo castellano civitatis montis 
Grecensis illatis a se esse constitutam refert, omnesque accusationes 
facit ratas + + +... .........a.............................. ...... 
Anno 1438, 24. februarii. Budae. Coram Alberto Hungariae etc. rege, 
Ulricus, comes Cileae, et legati capituli et communitatis civitatis assen- 
tiuntur, ut lis de injuriis a Vilhelmo castellano factis ad tabulae ba- 
nalis arbitrium referatur -. +... o..o............................... 
Anno 1438, 3. martii, Budae. Albertus, Hungariae etc. rex, Mathaeo 
et Petro Talovac banis praecipit, ne communitatis montis Grecensis 
liberae administrationi se immisceant- ..-........- ernennen 
Anno 1438, 4. martii. Budae. Coram Alberto, Hungariae etc. rege, 
judices delecti de injuriis a Vilhelmo castellano castri Medved factis 
dicunt sententiam, quae a rege confirmatur: +++... ......... sr 
Anno 1438, 16. aprilis. Albae. Coram conventu Cruciferorum de Alba, 
capitulum zagrabiense intercessionem facit, ne ex quibusdam regiis 
litteris Fridericus et Ulricus, nobiles Cileae, in castri Medved posses- 
sionem claudestine veniant »: ++ *............a................... 


Pagina 


129 


132 


132 


134 


135 


136 


137 


139 


139 


141 


142 


144 


145 


120. 


121. 


122. 


123. 


124. 


125. 


126. 


127. 


128. 


129. 


130. 


131. 


— 


Anno 1438, 26. aprilis. Casmae. Capitulum časmense, Ulricum, co- 
mitem Cileae, ex sententia tabulae regiae pro injuriis a Vilhelmo ca- 
stellano factis, mulctam die dicta non persolvisse Alberto regi refert. 


Anno 1438. Stephanus Bathor judex curiae capitulo časmensi jubet 
Civitatem in judicium citari ........0 0. aa aaa aaa Ke 


Anno 1438, 30. septembris. Budae. Stephanus Bathor, judex curiae, 
mandat capitulo časmensi, ut peremptorie ad octavas festi b. Michaelis 
archangeli commonitatem civitatis montis Grecensis in jus vocet, quod 
iam anno 1433. capitulo zagrab, eiusque possessionibus et hominibus 
magnas injurias imposuit ren ne 


Anno 1438, 8. novembris. Remethe. Michael. vicarius conventus Re- 
metensis, communitatem civitatis 60. florenos, legatum dominae Ger- 


trudis, ad usum eccl. b. v. Mariae monasterii Remet. relictum, solvisse 
confirmat - - - «<< ver 0000 00 ren ne 


Anno 1438, 9. novembris. Budae. Stephanus Bathor, judex curiae, 
identidem capitulo časmensi mandat, ut communitatem civitatis, quae 
in curiam venire dubitet, gravibus verbis in jus citet... ......... 


Anno 1439, 23. aprilis. Posonii. Albertus Hungariae etc. rex capitulo 
zagrabiensi possessiones Kraljevec, Cerje, Kobiljak, Sviblje et Nart 
cum omnibus juribus, quae insunt, dono dat.......... eee 
Anno 1439, 6 maii, Posonii. Albertus Hungariae etc. rex capitulo 
Casmensi mandat, ut capitulum zagrab. in usumfructum donatarum pos- 
sessionum, quae vocantur Kraljevec, Cerje etc. inducat > -.......... 
Anno 1439, 6. Junii. Casmae. Capitulum časmense nuntiat capitulum 
zagrab. in usamfructum donatarum possessionum, quae vocantur Kra- 
ljevec etc. nullo contradictore apparente esse inductum +........... 
Anno 1439, 27. Junii. Zagrabiae. Johannes, Cisterc. zagrabiensium 
abbas, communitati civitatis montis Grecensis exemplar diplomatis Si- 
gismundi regis edit.---....-e eee hera o nn 
Anno 1439, 3. Julii. Budae. Albertus, Hungariae etc. rex, capitulo 
Casmensi mandat, ut communitati civitatis montis Grecensis, quae in 
regis judicium non venit, diem dicat... ..- e eese 
Anno 1439, 13. julii. Budae. Albertus, Hungariae etc. rex communi- 
tatem civitatis montis Grecensis reprehendit in eo, quod capitulo za- 
grabiensi minatur... RI Ihn 
Anno 1439, 28. Julii. Casmae. Capitulum casmense communitatem ci- 
vitatis montis Grecensis in jus esse citatam Alberto regi nuntiat. ... 
Anno 1441. 19. aprilis. Prope Sabariam. Communitatem civitatis montis 
Grecensis a Friderico et Ulrico, comitibus Ciliae, exagitari Vladislaus 
Hungariae etc. rex vetat «el ernennen nn nen 
Anno 1441, 6. maii, Budae. Vladislaus, Hungariae etc. rex, cives 
montis Grecensis consolatur, certioresque facit sese mandasse comitibus 
Ciliae, ut homines suos a civitatis obsidione removerent ......... 


. Anno 1441, 11. maii. Zagrabiae. Coram capitulo zagrab. Georgius 


presbyter agrum quemdam, qui in Nova villa situs est, ex Constantini 
episcopi Rosnensis testamento altari s. Mariae Magdalenae in ecclesia 
cathedrali exhibet................ leere Bs 


Argumenta, CCXXVII 


LL — ————— 


Pagina 


15€ 


157 


157 


164 


165 


174 


174 


181 


182 


183 


184 


185 


CCXXVIII Argumenta. 


—— m ——— mn 


Pagina 

133. Anno 1441, 9. Junii. Zagrabiae. Coram Johanne, Cisterc. zagrab. abbate, 

Conradus Ravsar Sebaldo Majer domum suam, quae est in Opatovina, 
certis conditionibus cedit...--...-. e. rennen ee e... 186 

134. Anno 1443, 4. januarii. Zagrabiae. Testamentum Georgii, filii Nicolai, 
dicti Baxa, civis montis Grecensis + + - «e n n nn e 187 


135. Anno 1443, 8. januarii. Zagrabiae. Coram Johanne, decretorum doctore 
et vicario ecclesiae zagrab., Georgius de Meglech presbyter et rector 
altaris s. Magdalenae cives montis Grecensis injuriarum factarum 
arcessit. «rr nnne en saa... ... 189 


136. Anno 1443, 4. aprilis. Zagrabiae. Coram communitate civitatis montis 
Grecensis, Helena, Johannis civis institoris morte viduata, agros suos 
Clementi carnifici vendit - - ---- «ss. re... Deren c] sn ....... 192 

137. Anno 1443, 10, aprilis. Budae, Vladislaus Hungariae etc. rex praecipit 
atque interdicit capitulo zagrab. ne episcopo Benedicto obediat-- -- - 194 

138. Anno 1443, 21. septembris. Zagrabiae. Coram communitate civitatis 
montis Grecensis Mathaeus Farka$ Stephano Sajko carnifici agrum 
vendit........... Deere nn ne nn ....... .... 194 

139. Anno 1445. Coram magistratu civico Ambrosius institor vineam suam 
Leonardo sutori, fratrique ejus Emerico 15. flor, auri vendit -- - -- zm 195 

140. Anno 1445, 17. decembris, Zagrabiae. Capitulum zagrab, colonos praedii 
Sepnica ab omnibus servitiis et taxis extraordinariis per duodecim 
annos liberos esse dicit»..-.+.......(.... nn TP 196 

141. Anno 1446, 1. Januarii. Zagrabiae. A Benedicto, episcopo zagrabiensi, 
canonicis zagrabiensibus jus testandi confirmatur ..-.-*.:...------ — 196 

142. Anno 1447, 20. maii. Zagrabiae. Capitulum zagrabiense litteras De- 
metrii, episcopi tiniensis, de sua ad episcopatum zagrabiensem trans- 
latione curiae romanae missas, falsas declarat ::.:...... eee 198 

143. Anno 1447, 23. octobris Zagrabiae. Coram comitatu zagrab. commu- 
nitas Grec, a. capitulo agros communitatis contra jus occupari vetat. 199 

144. Anno 1447. Ulricus Cileae comes et banus domum in civitate montis 
: Grecensis Thomae institori donat ..-.-...-.- rr ere. 202 

145. Anno 1449, 8. maii. Crisii. Ulricus comes Cileae, ex quodam Si- 
gismundi regis mandato nobiles possessionatosque homines a civibus 
zagrabiensibus tributum pro merce exigere vetat........ or. 202 


146. Anno 1449, 12. maii. Crisi. Coram Ulrico bano et nobilibus regni 
Ladislaus Bickele accusat, quod furem, qui Ladislai jobagionis bovem 
furto in communitatem civitatis montis Grecensis abegit, deprehendere, 
iudiciumque profiteri neglexerit :....... eren ......... 203 


137. Anno 1449, 13. maii. Crisii. Coram Ulrico bano et nobilibus regni, 
Henning de Sused incusat communitatem civitatis montis Grecensis, 
quod viam sub Sused sitam vitavit, novamque viam, quae fert Cra- 
pinam et Stubicam, munivit, ut tributum pro mercimoniis detrectaret. 204 


148. Circa an. 1450, mense martio. Magistratus civitatis Caproncae de 
sententia in causa quadam pronuntiata communitatem civitatis montis 
Grecensis percontatur +. ........ nn. saa 206 

149. Anno 1450, 9. Julii. Prope Zakolcam. Ulricus comes Cileae et banus, 
communitati civitatis montis Grecensis mandat, ut res et bona Helenae, 








152. 


153. 


154. 


155 


156 


157. 


158. 


159. 


160. 


161. 


162. 


Argumenta. 


4 


quae Sudié civis uxor fuit, Gregorio cuidam, qui se ejus nepotem 


fatetur, administranda tradat.-....... eee Korn 
Anno 1450, 20. Augusti, Zagrabiae. Ulricus, comes Cileae et banus, 
in causa, quae inter Henningum et communitatem civitatis montis 
Grecensis agitur, diem constitutam prorogat -...-.... ZEE 
Circa an. 1450, 21. septembris. Ciliae. Ulricus comes Cileae et 
banus, comitatui crisiensi praecipit, ut causam, quae inter capitulum 
zagrabiense, communitatemque civitatis montis Grecensis de sedecima 
vini et frugum in territorio civitatis montis Grecensis excrescentium 
agitur, ad finem adducat..... 000... Deore ernennen. .. 
Anno 1450, 6, octobris. Zagrabiae. Communitas civitatis montis Gre- 
censis, Fridericum banum rogat, ut Heningi de nova via munita 
accusationis exemplar, sibi edatur:»- +... ..........0.............. 
Anno 1450, 24. octobris. Zagrabiae. Fridericus banus capitulo za- 
grabiensi mandat, ut Heningum, qui adversus communitatem civitatis 
montis Grecensis litem agens die constituta in judicium non venit, 
mulctam minitans, in jus citet. «n n nnnm ..... 
Anno 1450, 26. octobris. Zagrabiae, Fridericus banus statuit, ut 
Heningus sui juris tributi a civibus montis Grecensis exigendi testi- 
monia, si habeat, ad judicem afferat...... rr . 
Anno 1456, 30. octobris. Zagrabiae. Coram capitulo zagrab. com- 
munitas civitatis montis Grecensis occurrit Heningum abjudicata tri- 
buta a se ipsa flagitare «eee nn 
Anno 1450, 29 novembris. Zagrabiae. Capitulum zagrab. Heningum 
de Sused in bani judicum vocatum esse Friderico bano nuntiat---- 


Anno 1451, 19. maii Zagrabiae. Coram Friderico bano et regni nobi- 
libus communitas civitatis montis  Grecensis intercessionem facit 
Heningo de Sused, qui jam bis condemnatus, a civibus tributum pro 
merce flagitat :-.. 0.0000 ............. PPP 

Anno 1451, 28. maii. Zagrabiae. Martinus Cipsar communitatem 
civitatis montis Grecensis pro domo et agris, quos empserat, 96. marcas 
denariorum sibi solvisse coram capitulo zagrabiensi prae se fert -- -- 


Anno 1451, 17. Augusti. Zagrabiae. Communitate civitatis montis 
Grecensis precante, comitatus zagrabiensis inquisitione constituta, 


Heningum iam condemnatum, a mercatoribus zagrabiensibus tributum 
exposcere reperit sr Pu EEE n s P». 


Anno 1451, 25. octobris. Zagrabiae. Coram notario publico Helena 
quaedam, Georgii et Stephani canonicorum coctrix, quinque annorum 
jam non acceptum questum suum, praebendariorum collegio pro 
animae suae parentumque suorum salute dono dat ..-...:. ess 


Anno 1452, 2. februarii, Zagrabiae. Coram Urbano, villico vici Lati- 
norum, Ursula domina et Givan, cives civitatis montis Grecensis, 
Andreae canonico terram suam arabilem quinque flor, auri vendunt. - 


Anno 1452, 29. maii. Zagrabiae. Legationum testamentariarum a s. 
Marci parochianis monasterio Cisterciensium zagrab. factaram, portio 
canonica parochis s. Marci in civitate communitatis montis (irecensis 
a Benedicto episcopo addicitur ...-.- nn 


CCXXIX 


Pagina 


207 


208 


209 


210 


210 


213 


214 


215 


216 


217 


218 


220 


CCXXX Argumenta. 


m u. —— LLL LL. ee > > 


163. Anno 1452, 5. Junii. Zagrabiae. Coram capitulo zagrab. Nicolaus de 


164. 


165. 


166. 


167. 


169. 


170. 


171. 


172. 


173. 
174. 


175. 


176. 


177. 


178 


179. 


180, 


Beleslovec et Catharina Pravdić, eius filia, a communitate civitatis 
documenta possessionis oppignorata sibi restituta esse profitentur - - - 
Anno 1452, 4. Augusti. Krapinae. Fridericus comes Cileae et banus, 
capitulo zagrabiense precante concedit, ut a nobilibus regni Slavoniae 
ad cultum divinum in ecclesia cathedrali augendum possessiones 
donentur -«-««-..ee nth Bh moto nor 
Anno 1452, 30. novembris. In castro Sanac. Fridericus, comes Ciliae 
et banus, universitati nobilium comitatus zagrab. mandat, ut causam, 
quae iter communitatem civitatis et Heningum de Sused de tributo 
agitur, absolvant«***- «ern n o...... rr 
Anno 1452, 6. decembris, Zagrabiae Monasterio s. Francisci zagra- 
biensi pistrini legati usus a magistratu zagrab. transcripto documento 


confirmatur ««-*««»«ces-c-ceehecoecicscs(esieco- "IP 
Anno 1453, I. januarii Varasdini. Catharina, comitissa Ciliae, tribu- 
tum acceptum communitati civitatis testatur + .--.............. ... 


Anno 1453, martii. Budae. Ulricus, tavernicorum regalium magister, 
communitati civitatis mandat, ut sutoribus in pristinis etiam porro 
negotium gerere concedat --.- «een nnn €. 
Anno 1453, 1. Junii. Cileae. Fridericug Cileae comes et banus comi- 
tatui zagrabiensi praecipit, ut nobiles campi zagrabiensis ad solvendas 
capitulo decimas compellat rascstococecstse T" ..... 
Anno 1453, II. Junii. Zagrabiae. Coram magistratu civitatis Mathaei 
Farkaš civis heredes monasterio s. Francisci zagrabiensi legatum 
tradunt...» eren ........ o.ao...o.........a............ 
Anno 1453, 13. Augusti. Romae. A Nicolao V, papa abbati Cister- 
ciensium zagrab. datur potestas, ut eius nomine statuta hospitalis 
s. Elisabeth siti in capituli area recenseat, probetque --..-...-...-.. 
Anno 1453, 24. Augusti. Viennae. Ulricus Cileae comes et banus 
litteras Johannis episc. de decimis campi zagrabiensis ratas habet -- 
Anno 1453, 6. octobris. Zagrabiae A Mathia, abbate Cisterc. zagrab., 
statuta hospitalis s. Elisabeth nomine papae approbantur + -........ 
Anno 1453, 25. octobris, Zagrabiae. A Friderico, Ciliae comite et 
bano, dies in causa, quae inter communitatem civitatis et Heningum 
de Sused agitur de tributo exigendo, constituetur........ +. ... 

Anno 1453, 13. novembris. Zagrabiae. Plebani civitatis zagrab. 
Mathiam priorem Praedicatorum, totumque conventum coram populo 
in ecclesiis parochialibus a se proscriptos nuntiant ............... 
Anno 1453. Coram magistratu civico exsecutoces testamenti Nicolai 
sutoris illius arvum Thomae civi 32 flor. auri vendunt. :.:.-...-.-.-- 
Anno 1454, 20. maii. Zagrabiae. Fridericus, Ciliae comes et banus, 
in causa, quae inter communitatem civitatis et Heningum agitur, iterum 
diem constituit... - + - nn nn RR RR 
Anno 1454, 28. Junii. Zagrabiae. In Petrum Sloterkeć archidiaconum 
propter falsariam cuiusdam documenti capitutaris sigillationem poena 
constituitur. «eee eer Bn n8 n nr 
Anno 1454, 2. Julii. Cileae. A Benedicto episcopo zagrabiensi, poena, 
quae in Sloterkeć archidiaconum constituta est a capitulo, conprobatur. 


Pagina 


225 


227 


228 


229 


230 


231 


232 


232 


234 
236 


236 


239 


240 


241 


241 


242 


243 


















































LL. Lo — — — 





181. Circa an. 1454. Foedus capitularium pio electo episcopo zagrab. - -- 
182. Anno 1455, 25. Julii Zagrabiae. Petrus Gundić, qui commnunitatem 
contumelia affecit, a sponsoribus e carcere pecunia redimitur....... 
183. Anno 1455, 31. decembris, Zagrabiae, Petrus et Benedictus aurifabri 
zagrabienses, ob argentum restitutum pro theca ad conservandum pueri 
innocentis corpus praeparanda, a capitulo absolvuntur ............ 


184. Anno 1455, 31. decembris. Zagrabiae, Sponsores quidam ob argentum 
datum Petro et Benedicto aurifabris pro theca ad conservandum pueri 
innocentis corpus, quietantur ...... ....... TIPP o........... 


185 Anno 1456, 1. septembris. Romae. A Calisto III. papa potestas 
duobus canonicis Zagrab. datur, ut omnes homines scelestos, si pos- 
sessiones monasterio s. Nicolai, ordinis Praedicatorum ereptas non 
reddiderint, excommunicent +... 00000 aaa Lernen. 


186. Anno 1457, 8. januarii, Cileae. Catharina, comitissa Ciliae, commu- 
nitati mittit legatum, qui habet eius mandata ------ IEEE 


187. Anno 1457, 24. maii. Budae. Ladislaus, Hungariae etc. rex, nuntiat 
se severe mandasse, ut turris lapidea ,Popov turen“ appellata, olimque 
a Ulrico, Ciliae comite, occupata, capitulo zagrab redderetur ...... 


188. Ano 1457, 1. Junii. Budae. Ladislaus Hungariae etc, rex, communitatem 
civitatis, ne Popov turen capitulo reddatur, impedire vetat ........ 
189. Anno 1457, l. septembris. Viennae. Ladislaus, Hungariae etc. rex, 
Johanni Vitovec de Greben bano mandat, ut omnia civium zagrab. 
jura et libertates defendat .......... Dee | n n 
190. Anno 1457, 1. septembris. Viennae, Ladislaus, Hungariae etc. rex, 
Johanni Vitovec bano impe:at, ut contra Catharinam, comitissam, 
quae ex castello in civitate sito emigrare nolit, civibus auxilium 
ferat ««« «4er 5t tsm rr 
191. Anno 1457, 1. septembris. Viennae. Ladislaus, Hungariae etc. rex, 
civibus zagrab. ignoscit omnes contumelias et injurias, quibus nobiles 
affecerunt : +... ven euere tm] s .......... ..... 
192. Anno 1457. I. septembris. Viennae. Ladislaus Hungariae etc. rex, ci- 
vibus zagrabiensibus mandat, ut Johannem de Gradec notarium in pos- 
sessionem curiae allodialis introducant - +. +++ soccer eene 
193. Anno 1457, I. septembris, Viennae. Ladislaus, Hungariae etc, ex, com- 
munitati civitatis restituit quatuordecim fundos in platea sutorum sitos, 
quos olim Sebaldus capetaneus communitatis contra leges occupavit. 
194. Anno 1457. Catharina vidua Ulrici Cileae comitis castellum suum in 


civitate montis Grecensis civibus gubernandum tradit -.... unten 
195. Anno 1457, 23. novembris. Zagrabiae, Coram magistratu civitatis 
Paulus Filec civis, Philippo sutori, concivi, vineam vendit -.......- 


196. Anno 1457, 26. novembris, Zagrabiae. Michael, ord. fratrum Eremi- 
tarum, coram magistatu agrum hereditarium Johanni Pivarić civi, 
ejusque heredibus-vendit ««.... eee nen 

197. Anno 1457, 2. januarii. Zagrabiae. Coram capitulo zagrab commu- 
nitas civitatis de injuria a Bogavec Milaković, rasciano, castellano castri 
Medved, illata recusat >... 0.000 eee "I nn 

198. Anno 1458, 30. januarii, Budae. Michael Silagy, Mathiae regis no- 


Argumenta. CCXXXI 


Pagina 
244 
244 


246 


247 


247 


249 


249 


251 


252 
252 


252 


253 


254 


255 
256 


256 


257 


259 


CCXXXI[ Argumenta. 


199. 


200. 


201. 
202. 
203. 


204. 


205. 
206. 
207. 
208. 


209 


2I0. 


211, 


212. 


213. 





mine, Johanni Vitovec de Greben bano mandat, ut communitatis ci- 
vitatis jura litertatesque tueatur -............ ZELLE ert 
Anno 1458, 10 februarii. Zagrabiae. A capitulo zagrab. communitati 
civitatis exemplar mandati Michaelis Silagy traditur ------- non 
Anno 1458, 11 februarii. Zagrabiae. A capitulo zagrab. communitati 
civitatis traditur epistola Ladislai regis, qua Jobannes de Gradec, no- 
tarius regis, in possessionem curiae cuiusdam allodialis, quae olim 
Sebaldi capitanei civitatis fuit, introducitur ..-...-.. ZEE 
Anno 1458, 8. martii, Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, Thomam 
Zekel, Auranae priorem, se administrationi communitatis civitatis 
immiscere vetat -- «+... vorne. nr .... 
Anno 1458, 16. martii. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, civibus 
zagrabiensibus mandat, ut diligenter advigilent, ne homines nocentes 
in civitatem clam immigrent nn ... 
Anno 1458, 8. aprilis. Zagrabiae. Vitus, praepositus capituli zagrab , 
et Clemens canonicus propter contumeliam canonico cuidam illatam, 
consortio, proventibus et praediis ad tempus quoddam privantur. : + + 


Anno 1458, 12. aprilis Zagrabiae, Capitulum constituit et designat, ut 
canonici aegroti cum sanis quaestum sigillationis communicent. - - - -- 


Anno 1458, maii. Zagrabiae. Coram capitulo zagrabiensi communitas 
civitatis intercessionom facit contra Nicolaum aurifabrum, quia judicium 
civitatis contempsit ernennen. mn PP 


Anno 1458, 27. maii. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, Jobanni 
Vitovec bano mandat, ut civitatis possessionum fines turbatos peragret, 
novosque constituat e € * 0 c?!» $9 ^ a 9 €* v» e»0826206206024902-952292322a39*2?^*602€992242992292*25 


Anno 1458, 27. maii. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, civibus 
zagrabiensibus omnes contumelias ignoscit, quas nobilibus, quum 
Ulricus comes civitatem occupabat, intulerunt ---... +... aaa 


Anno 1458, 30. maii. Budae, Coram Mathia rege, communitatis civi- 
tatis legatus de injuria Ulrici, comitis Ciliae, qua multae civitatis 
possessiones in alienas manus pervenerunt, recusat +....-........ . 


Anno 1458, 21. Augusti. Zagrabiae. Nicolaus Vylak et Johannes Vi- 
tovec bani capitulo zagrabiensi mandant, ut inquirat damnum 2000, fl., 
quod, quum Ulricus comes Ciliae civitatem occupabat, Nicolaus auri- 
faber et Paulus villicus de Vinica civibus attulerunt +++... ........ 


Anno 1458, I9 septembris. Casmae. Capitulum časmense, Slavoniae 
banos certiores reddit, inquisitione constituta, a Nicolao aurifabro et 
Paulo villico de Vinica civibus damnum 2000. fl. importatum constare. 


Anno circa an. 1458. Capitulum zagrab. Mathiam regem rogat, ut 
ecclesiae zagrabiensi agri subtracti una cum turri „Popov turen“ nomi- 
nata tandem restituantur-..-.-..-. TE TOS et et 
Anno 1459, 2. aprili. Zagrabiae, A capitulo zagrab. communitati ci- 
vitatis traditur exemplar epistolae regis Mathiae in qua civitati mandat, 
ut advigilet, ne homines malefici clandestine immigrent -....--...- 
Anno 1459, 14. aprilis. Zagrabiae. Coram magistratu civitatis Helena, 
quae fuit Zajconis uxor, agrum suum Antonio Šiprašnić civi vendit- 


Pari 


262 


263 


266 


208 


268 


269 


271 





214. 


215. 


216. 


217. 


218. 


219. 


220. 


229. 


230. 


Argumenta. 


Anno 1459, 8. maii. Crisii. Ab Ulrico, comite Ciliae, nova dies 
constituitur in causa inter Heningum et communit. Grecens. Voća bene! 
Documentum hocce errore calami illatum, idem est ac Nro 147. ann. 1449. 
Anno 1459, 20. Junii. Budae. Mathias Hungariae etc. rex, communitati 
civitatis praedicit, ne capitulum a possessione munitionis vel turris 


„Popov turen" nominatae arceatur- «- + +. ........................ 
Circa an. 1460. Zagrabiae. Foedus capitularium contra invasores jurium 
canonicalium initum. »-- +» .... IP sees] |] ] |) ] |o ........ 
Circa an. 1460, 14 septembris. In Rakonok. Sebaldus Majerviser, 


castellanus in Rakonok, possessionem quandam jobagionalem, sibi ab 
Ulrico, Ciliae comite, donatam, monasterio Cisterciensium zagra- 
biensium dono dat ad scelera sua, suorumque parentum expianda : 
Anno 1461, 21. januarii, Zagrabiae. A capitulo zagrabiensi communitati 
civitatis precanti clausula quaedam privilegiorum ei a Sigismundo rege 
concessorum, litteris consignata editur..-.........* SEDE 
Anno 1461, 8, maii. Zagrabiae. Catharina vidua Ulrici Cileae comitis 
oppida sua ac possessiones in regno Chroatiae Joanni Vitovec, comiti 
Zagoriae et strenuis militibus Sigismundo et Balthasari de Weyspriach 
62.000 for. auri vendit:-:-..-..-.-. .....> IPIE 


Anno 1461, 10. septembris. Zagrabiae. Vinandus, abbas Cist. zagrab., 
plebanis communitatis civitatis Grecens. mandat, ut contumaces quosdam 


ac excommunicatos homines propter subtractionem decimarum capituli 
zagrab. in jus vocent .ae....« Pc vr Ber er ww‘ rn 


Anno 1461. Fratres Praedicatores possessionem Blizna monasterio 
Remethensi perpetuo possidendam cedunt......... eee e... 
Anno 1461. Kamenskenses et Remethenses Paulini de Vinimandi 
abbatis illegitime latam sententiam sedem apostolicam appellant .. .. 
Anno 1462, 19. maii. Remethe, Antonius, vicarius fratrum Reme- 
tensium  assentitur, ut Dionysius Vodopija civis vineá, quam in 
monasterii Remetensis territorio emit, monasterio obligatus fruatur +. 


Anno 1462, 24. maii. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, episcopo 


varadinensi plenum jus omnium beneficiorum in capitulum zagrab. 
conferendorum tribuit- - -- - - - nn . 


. Anno 1462, 30. maii. Budae. A Mathia, Hungariae etc. rege, ad s. 


Nicolai ord. Praedicatorum monasterium zagrabiense reficiendum vecti- 
galia regii vadi in Savo flumine per quinque annos ceduntur. . ..... 


. Anno 1462, 18. Junii. Zagrabiae, Capitulum zagrab. communitati civi- 


tatis omnes injurias, proventus decimalis invasione illatas, ignoscit -- - 


. Anno 1462. Ab Heremitis Remethensibus expensas 100 for. auri in 


causa adversus claustrum s. Nicolai Zagrabiae toleratas esse. ..... 


. Anno 1462. Coram magistratu civico Georgius medicus turrim et 


fundum in civitate montis Grecensis civi Martino Berstec 23 for. 
auri vendit: [ac var ur vor u Sr er Br re sao, 


Anno 1464, 17. januarii. Casmae, Mathias, Hungariae etc, rer, 
Doroteae, viduatae morte Heningi de Sused, vetat, ut in Stubica 
possessione a civibus zagrabiensibus tributum et telonium porro petat 

Anno 1464 17. januarii, Časmae. Mathias, Hungariae etc rex, Martino 


16 


CCXXXIII 


Pagina 


274 


275 


276 


277 


278 


279 


280 


281 


281 


281 


286 





CCXXXIV Argumenta. 


231. 


232. 


233. 


234. 


235. 


236. 


237. 


238. 


2 39. 


240. 


241. 


242. 


243. 


244. 


245. 


2406. 


de Frangipanibus principi mandat, ut in possessionibus suis tributa, 
vectigaliaque a civibus zagrab. petere desinat ....-...- un. ...... 
Anno 1464, 24. martii, Budae. A Mathia, Hungarie etc. rege, com- 
munitate civitatis precante privilegium Belae IV. regis, quo cives 
zagrabienses a vectigalibus tributisque pro merce pensitandis eliberantnr, 
confirmatur +... -:--- cc oereneren tm mn Doreen nee .. 
Anno 1464, 24. martii. Budae. A Mathia, Hungariae etc, rege, commu- 
nitati civitatis precanti privilegium mercatus quotannis die s. Marci 
festo habendi, quod a Bela IV, rege est concessum, confirmatur. - - > 
Anno 1464, 20. aprilis. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex. totius 
Slavoniae banis mandat, ut libertates a Hungariae regibus, ipsius 
praedecessoribus, capitulo eiusque dicioni subjectis consessas defendant, 
Anno 1464, 25. maii, Zegrabiae A capitulo zagrab. in detentores 


rerum a colonis delatarum poena constituitur +... nene 
Anno 1464. Demetrius a capitulo vicarius capitularis eligitur ..-..- 
Anno 1464, 21. octobris. Zagrabiae. A capitulo zagrab. poena talionis 
constituitur : +... ......................................... ... 


Anno 1465, 18. januarii. Budae, Mathias, Hungariae etc, rex, capitulo 
zagrab. mandat, ut canonicis in negotiis publicis absentibus omnes 
proventus administret- - - «.««- «eee rmt mnn oa...... 

Anno 1465, 2. febrnarii Zagrabiae, Coram Emerico Zapolja, bano 
etc., capitulum a communitate civitatis reum pronuntiatur, quod co- 
mites Ciliao civitatem montis Grecensis per vim ceperunt, eique plus 
quam 20.000 flor. detrimenti importaverunt - +... ....... REPE 
Anno 1465, 10. martii. Budae. Coram Mathia, Hungariae etc. rege, 
communitas civitatis de magnis damnis importatis per horum aliquot 
annorum capituli bonis a capitulo accusatur ....... ese +... 


Anno 1465, II. martii. Zagrabiae. Coram communitate civitatis Agnes, 
viduata morte Johannis Kunsić, agrum suum Eliae, campanarum fu- 
sori, 3 fl. vendit ****. rne a.o................. Poaoa aco 


Anno 1465, 5. aprilis Zagrabiae. Inquisitione constituta magna de- 
trimenta a communitate civitatis Capitulo profecto esse adlata Eme- 
ricus de Zapolja et Nicolaus de Vilak bani a comitatu zagrab. cer- 
tiores fiunt - «e Kerr n ne Deren ne 
Anno 1465, 24. aprilis, Budae. Mathias Hungariae etc. rex, concedit, 
ut quam a civibus tam a nobilibus, dum vivunt, et hora ultima, bona 
monasterio s Nicolai ord. Praedicarorum legentur.»......... REDE 


Anno 1465, I. Augusti, Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, mandat 
abbati Cisterc, Zagrab., ut Hermanus de Cava ejusque mater ab imme- 
rita excommunicatione liberentur. - . +. .0....0........ TTC 


Anno 7465, 4. Augusti. Budae, Mathias, Hungariae etc. rex, commu- 
nitate civitatis precante capitulo zagrab. vetat, ut a civitatis mercato- 
ribus pro merce tributum porro petat eee ....... aco lon 


Anno 1465, 5, Augusti. Budae. Cives zagrabienses soltantum a ma- 
gistro tavarnicorum regalium in jus citari posse Mathias, Hungariae 
etc, rex, identidem confirmat :..... eee TOT" "PPS 
Anno 1465, 9. Augusti. Budae. Capituli paupertate intellecta, Mathias, 


288 


292 


290 


293 


293 


294 


294 


298 


299 


300 


301 


302 


303 


247. 


257. 


288. 


299. 


260. 


261. 


262. 


263. 


Argumenta. CCXXXV 


Hun gariae etc. rex, praescribit, ut a capitulo in proximo bello cum 
Turcis gerendo, modo aliquot equi ad impedimenta portanda dentur. 


Anno 1465, 21. Augusti. Zagrabise. Coram capitulo zagrabiensi com- 
munitas civit. montis Grecensis de Johannis Marati tricesimatoris 
injuria recusat *»9824a960*96e999*6802528209 e€*€»569668,95902500*99»»€6€0995 |. 1. 800%. 


Anno 1466, 16. aprilis. Osvaldus praeficitur in episcopum zagrabiensem 
Anno 1466, 26. aprilis. Mathias Hungariae etc. rex capitulo zagra- 
biensi veniam et impunitatem dat... cese eot 


Anno 1466, 23. Augusti, Zagrabiae. A Mathia, Hungariae etc, rege, 
societatum statuta: pellificum et artificum frenorum ac corrigiatorum 
in civitate montis Grecensis confirmantur.............. grrr 


Anno 1466, 23. Augusti Zagrabiae. A Mathia, Hungariae etc. rege, 
sutorum in civitate montis Grecensis societatis statuta confirmantur. - 
Anno 1466, 29. septembris. Zagrabiae. Rectoratus altaris s. crucis in 
eccl cathedrali Matheo Kelked confertur... ... eee 
Anuo 1467, 18. martii. Budae. Ab Osvaldo, episcopo zagrab., synodus 
sacerdotum Zagrabiae convocatur - - +... ooo oo ao | ín ecco n 
Anno 1467, 13. aprilis. Budae. Ab Osvaldo, episcopo zagrab., altera 
synodi habendae Zagrabiae dies constituitur -.«-.. eee 
Anno 1467, 24. aprilis. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, exacto- 
ribus vectigalium coronae, qui sunt Zagrabiae, praecipit, ne pro merce 
supra praescriptum a civibus exigatur «:««... n n n n nn n BB 


Anno 1467, 12. maii, Zagrabiae. Sacerdotes zagrabienses de atroci 
impetu, aliisque injuriis a lacis synodo illatis, Paulum II. pontif. max. 
appellant .......... IPS ....... "PIPER . 

Anno 1467. 25. maii. Zagrabiae. Thoma, capituli tributario, a com- 
munitate civitatis e vinculis emisso, capitulum zagrab. cum commu- 
nitate civitatis montis Grecensis pacem constituit -....... run 


Anno 1467, 6. novembris. Zagrabiae. Statutum libertatnm capituli 
defendendarum, secretorumque non pendendorum ......... rer rc... 
Anno 1468, 9. martii. Agriae. Mathias, Hungariae etc. rex, cives et 
jobagiones civit. montis Grecensis, eorum paupertatem miserans, de 
extraordinaria taxa medii fl. solvenda liberat .............. III 


Anno 1468, 9. maii. Agriae. A Mathia, Hungariae etc, rege, Benedictus 
Baćan, dicator tributi, vituperatur, quod graviorem, quam praescriptum 
est, tributum a civibus exigit ......a..,...»..a..»..., 6029229292255 e.a..e. 


Anno 1468, 20. Augusti. Zagrabiae. A Capitulo zagrab. domus in 
Nova ves sita, altari s. Bernardini in eccl. cathedrali ex Jacob arci- 
diaconi testamento addicitur .:.. +... 000.0... a..a...o.o.r.a.o.a.o... 


Anno 1468, 23. Augusti Zagrabiae, Johannem de Brezovica fundos 
suos altari s. Magdalenae oppignoratos cedere nolle a comitatu zagrab, 
capitulo nuntiatur- ....o.0......... nn. 


Anno 1468, 19. septembris. Zagrabiae, A Capitulo zagrab. collegio 

praebendariorum decima in Moravče ceditur ...... nne 

Anno 1469, 16. Augusti. Nandoralbae. Georgius Bradač, qui in ci- 

vitate domum emit, ut in numerum civium asciscatur, contendit +... 
* 


——— --- oo 


Pagina 


304 


305 
306 


306 


307 
308 
310 
310 


312 


313 


314 


527 


318 


319 


320 


320 


322 


323 


324 


CCXXXVI Argumenta. 


264. 
265. 


266. 


267. 


268. 


269. 


270. 


271. 


272. 


273. 


274. - 


275. 


276. 


277. 


278. 


279. 


280. 


281. 


Anno 1469, 3. octobris. Zagrabiae. Communitas civitatis montis Gre- 
censis cum capitulo zagrab, paciscitur --- - -- KKK htt 
Anno I469, 3. octobris, Zagrabiae. Capitulum zagrabien se cum com- 
munitate civit. montis Grecensis ignotis injuriis pacem componit. +. . 
Anno 1469, 17. novembris. Budae. Mathias Hungariae etc rex aream 
capituli sepibus circumdari. fossatis ac propugnaculis muniri, con- 


Anno 1470, 12, Augusti. Zagrabiae. Coram capitulo zagrabiensi com- 
munitas civitatis intercessionem facit, quod a jobagionibus de Božja- 
kovina civium armenta in pabulo, armata manu erepta sunt.:.....-- 
Anno 1471, 2. januarii. Budae, Mathias Hung. etc. rex. domus cano- 
nicorum et praebendariorum zagrab. ex quolibet descensu militari 
eximil-. e... 00 nnn TUE 
Anno 1471, 25. martii, Caktornjae. Coram notario publico delecti 
capituli zagrabiensis postulant, ut 713. flor, quos Fridericus Lam- 
berger legavit, ecclesiae cathedrali quam primum tradantur ........ 
Anno 1471, 1. octobris, Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, milites 
in canonicorum curiis, possessionibusque collocari vetat.....-...... 
Anno 1472, 20. maii. Budae. A Mathia, Hungariae etc. rege com- 
munitas civitatis a proventibus mardulinalibus, omnibus taxis, contri- 
butioneque extraordinaria solvendis, liberatur - ---- rr 
Anno 1472, 20. maii. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, mandat 
capitulo albensi, ut civitas montis Grecensis in legitimam possessionem 
Kraljevec, Cerje, Kobiljak etc. statuatur... eee 
Anno 1472, 20. maii. Bndae. Mathias, Hungariae etc. rex, mandat, 
capitulo albensi, ut communitas montis Grecensis in legittimam posses- 
sionem Dedići, Črnomerec etc. statuatur... «eese PE 
Anno 1472, 20. maii. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, communitati 
civitatis ereptas possesiones Dedići, Cernomerec, Bitek etc. reddit... - 
1472, 20. maii. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, communitati 
civitatis ereptas possessiones Kraljevec, Cerje, Kobiljak etc. reddit. - 
Anno 1472, 20. Junii. Albae. Coram capitulo albensi capitulum za- 
grabiense de possessione Kraljevec etc. communitati civitatis condonata 
recusat «000000000 ne ... 
Anno 1472, 11. Julii. Budae. Actione a capitulo zagrabiensi intenta, 
communitas civitatis de possessione Kraljevec capitulo erepta in 
judicium vocatur a Mathia, Hung. etc. rege : «eee ertt 
Anno 1472, 15. Julii. Budae. Mathias, Hungariae etc rex, Damiano 
Horvat bano constituit, ut cives in civitatis possessionibus adversus 
omnnes homines, praecipue adversus dominos castri Medved defendat. 
Anno 1472, 1. Augusti, Zagrabiae. Andreas de Zelina praebendarius 
propter pravos mores proscribitur E ......... .... 
Anno 1472, 10, Augusti. Budae. Mathias, Hungariae etc, rex, mandat 
bano, ut cives zagrabienses in eorum posssessionibus ab Osvaldo 
episcopo vi raptis, adversum Osvaldum defendat- +++. -.... XXE 
Anno 1472, 6. septembris. Zagrabiae. Omnes invasiones ab hominibus 
Osvaldi episcopi, capitulique zagrabiensis in communitatem civitatis 


33! 


332 


333 


333 


334 


335 


336 


338 
339 


341 


342 


344 


345 


346 


347 








eiusque possessiones factae, inquisitione a comitatu zagrabiensi insti- 
tuta, ratae fiunt.......-.. nn e ceo] ob. cct e 
Anno 1473. 22. januarii. Zagrabiae. Coram magistratu civit. montis 
Grecensis, Martinus litteratus turrim suam muratam, fundosque adia- 
centes monasterio Heremitarum de promontorio zagrab. 28. fl. vendit. 


283. Anno 1473, 14. februarii. Budae Mathias, Hungariae etc. rex, patrum 
ord. Praedicatorum saluti consulens, eorum e suborbio intra civitatis 
montis Grecensis muros recipiendorum ibique prope sacellum s Catha- 
rinae novi coenobii construendi facultatem tribuit .«...-.. eene 

284. Anno 1473, 19 marti. Albae Johannes Tuz de usufructu possessionum 
Dedići, Cernomorec etc. a communitate civitatis redimendo recusat . 

285. Anno 1473, 22. martti. Romae, Sixtus IV. concedit, ut fratres Prae- 


dicatores sedem suam in communitatem civitatis montis Grecensis 
transferant ........ etn DEP 


282. 


286. Anno 1473, 22, martii. Albae. Thomas Tompa, canonicus, nomine 
capituli zagrabiensis possessionum Kraljevec, Cerje, Kobiijak etc. 
usui fructui, quem communitas civitatis percipit, intercessionem facit: 

287. Anno 1473, 23. maii, Zagrabiae, Nicolaus Ujlak et Damianus Ho:vat, 
bani, in causa, quae inter communitatem civitatis et Johannem Tuz 


agitur, novam diem constituunt . -.. <... e 0 onn n n nnn ect 
288. Anno 1473, 23. maii Zagrabiae. A communitate civitatis montis Gre- 
censis patres Praedicatores excipiuntur ....... onn IPIE 


289. Anno 1473, 6. Julii. Statutum de area capituli zagrab. munienda :*: 


290. Anno 1473, 17. Augusti. Zagrabiae, Pyxides sive bombardae manuales 
inter canonicos distribuuntur :*.....- eee . 


291. Anno 1473, 24. Augusti. Zagrabiae. Nicolaus Ujlak et Damianus 
Horvat, bani, in causa, quae inter communitatem civitatis et Johannem 
Tuz agitur, dim identidem constituunt -.--.. nn n nnne t 
292. Anno 1473, 28. decembris. Zagrabiae. Mathiae regis Hungariae etc. 
epistolae exemplar a capitulo zagrab. communitati civitat, montis Gre- 
censis editur .... 


293. Anno 1474, 10. Augusti. Holomuci. Mathias, Hungariae etc. rex, 


communitati civitatis montis Grecensis mandat, ut eius bombardam 
conservet - » +. s.a.a»....e.e e*2009292^»2060952092062920927525279229 8 ... 


294. Anno 1475, II. martii. Zagrabiae. Elias de Saplonca, vicarius spi- 
ritualis, plebanis zagrabiensibus mandat, ut cives quosdam ad lega- 
tiones testamentarias collegio praebendariorum tradendas compellant. 

295. Anno 1475, 15. maii, Caktornjae. Christophorus Hochburger, capitaneus 
civitatis montis Grecensis, capitulo zagrabiensi mandat, ne cives a Med- 
vešćak rivo utendo impediant... ... «nnn PESE 

296. Anno 1475, 8. Junii. Budae, Mathias, Hungariae etc, rex. mandat, ut 
lis, quae est de rivo Medvešćak, quam primum in judicio compo- 
natur - ...........- a....o..o....u........e.................... 

297. Anno 1475, 11. Junii. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, Osvaldo, 


episcopo zagrab., praecipit, ut communitati civitatis montis Grecensis 
ereptos agros reddat -«-.......4 ccce hse hts 


298. Anno 1475, Il Junii. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, comitatui 


Argumenta. CCXXXVII 


Pagi 


348 


350 


352 


353 


354 


357 


358 


358 
359 


360 


360 


361 


362 


364 


365 


366 


CCX XXVIII Argumenta. 


— — — — — —À—— — — — — — —— — ————— —— — — — 


299. 
300. 
301. 


302. 


303. 


304. 


305. 


306. 


307. 


308. 


309. 


310. 


311. 


312. 


313. 


zagrab. praecipit, \ ut murus s munitionis civitatis montis Grecensis di- 
rutus rificiatur--«»« «s eeeeeeeeeeeesoe osos on 
Anno 1475. mense e Julio. Zagrabiae. Homines capitulares a civibus 
zagrabiensibus in mercatu esse vulneratos, nonnullosque interfectos, 
comitatus zagrabiensis exquirendo constituit pro certo - - +++ - "+. ..- 
Anno 1476, 16, Junii. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, comitatui 
zagrab. imperat ut unamquamque communitatis civitatis montis Gre- 
censis querimoniam omni tempore excipiat... ++... +... ..0.... ... 
Anno 1476, 14 Julii Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, abbati 
Cisterc. zagrab, mandat, ut irruptione Turcorum imminente diruantur 
tuguria, sub monasterio sita, quae facile accendantur.-........ +... 
Anno 1476, 20. Augusti. Zagrabiae. Osvaldus, episcopus zagrab, 
capitulo concedit, ut areae capitularis pars sequestretur, moeniis obdu- 
catur, laicisque ad capitulum defendendum detur ».. +... +... ...... 
Anno 1476, 25. Augusti. Casmae, Coram capitulo časmensi com- 
munitas civitatis montis Gresensis intercessionem facit contra capitulum 
zagrab., quod iudicio regulari citato apud regem eam necis hominis 
cuiusdam, capitulo subjecti, ream fecit .....-... rennen EKE 
Anno 1476, 28. Augusti. Časmae. Coram capitulo časmensi com- 
munitas civitatis contra capitulum zagrabiense recusat, quod cives 
quidam laboratores capituli in munitione constitutos esse aggressi et 
in carcerem duxisse arguuntur «+: eee nh nn ect 
Anno 1476, 28. Augusti. Sub Bela. Eustachius, fratrum ord. Praedi- 
catorum conservator, plebanis zagrab. mandat, ut Paulum archidiaconum 
propter injuriam ordini Praedicatorum illatam in jus vocent-------- 
Anno 1477, 7. Junii. Budae. A Mathia, Hungariae etc. rege, privi- 
legium, quo constituitur, in cujus judicium cives zagrabienses vocari 
sit fas, identidem confirmatur:.......... leeren 
Anno 1477, 18. Augusti Zagrabiae. Statutum de civibus in area 
capitulai locandis «eee een 
Anno 1477, 19. novembris Budae. A Stephano Bathor, judice curiae, 
constituitur, ut a communitate civitatis possessiones capituli Kobiljak, 
Sviblje etc. per injuriam non esse occupatas iudex et quinquaginta 
cives jurejurando obstringant een. P .. 
Anno 1478, 2. januarii. Zagrabiae. Libertatis privilegium novis hospi- 
tibus in area capitulari congregandis a capitulo zagrab. tribuitur .. 
Anno 1478, 26. januarii, Casmae. Capitulum časmense nuntiat coram 
se Soldinarić, judicem civitatis, et quinquaginta cives juravisse a com- 
munitate civitatis possessiones capituli per injuriam non esse occupatas. 
Anno 1478, 17. februarii, Zagrabiae. Statutum de domibus in vico, 
quem capitulum nuper concessit ad habitandum, per capitulares 
aedificandis >... 2000 aaa ao eset ............. P 
Anno 1478, 23. aprilis. Budae, Mathias, Hungariae etc rex, Ladislao 
de Egerwara mandat, ut causa, quae jam dudum agitur inter com- 
munitatem civitatis et capitulum, ad finem perducatur ............ 
Anno 1478, 15. Junii. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, omnibus 
taxarum dicatoribus et contributionum exactoribus interdicit, ne a 
fratribus ordinis Praedicatorum tributum exigant. ........... eese 


368 


369 


379 


302 


379 


377 


378 


381 


382 


382 


385 


391 


392 


392 


393 


316. 


317. 


318. 


319. 


320. 


321. 


322. 


326 


327 


328. 


329. 


330. 


Argumenta. CCXXXIX 


Anno 1478, 30. Junii. Zagrabiae. Observanda quedam de eigillatione 
a capitulo constituuntur- - + + - «sooo meer een m9 . . . 

Anno 1478, 14. Julii. Budae. Gabriel, presbyter cardinalis, Johanni, 
archidiacono časmensi, mandat, ut in Johannem, canonicum zagra- 
biensem, qui Antonium fratrem ord, Praedicatorum spoliavit, inquisi- 
tionem constituat s - + ....... .......................... ........ 
Anno 1478, 27. Julii. Zagrabiae. Johannes, arhidiaconua časmensis, 
mandat plebanis zagrab, ut Johannem, canonicum lectorem, in jus 
citent, quod Antonium fratrem ord. Praedicatorum spoliavit --- - »-- 
Anno 1478, 15. septembris. Zagrabiae. Statutum de munitione areae 
capitularis diu noctuque custodienda... +... ........... EIE e... 


Anno 1479, 25. junii. In Tbatha. Matbias, Hungariae etc. rex,. 


capitulo zagrab. praecipit, ut turrim suam, quae nominatur : Popov 
turen“, in communitate civitatis sitam reficiat - +... 0.00 0....... . 

Circa ann. 1480 Gravamina capituli zagrabiensis Mathiae, Hungariae 
etc regi, misSga-. +... 00 oak rer. 
Anno 1480, 8. octobris, Zagrabiae. A Mathia Hungariae etc. rege pelli- 
ficum, selliparium, artificum frenorum et corrigiatoram in civitate 
montis Grecensis societatis statuta identidem confirmantur ----+--- » 
Anno 1480, 13. novembris. Zagrabiae. Joannes Thuz occupatas apt 
tuli zagrab. terras, capitulo reddit ........ eese mn . 

Anno 1481, 30. januari. Zagrabiae. Michael Orszag, palatinus, judi- 
cesque nobilium terminum in causa, quam civitas montis Grecensis 
contra capitulum de possessionibus Kraljevec etc. agebat, iterum 
prorogant ............. Deren ng e*t] 2952258 


. Anno 1481, 30. januarii. Zagrabiae. Capitulo zagrab. ad monstrandas 


in curia regia literas de telonio zagrab. termimus constituitur - - - - -- 
Anno 1481, 22. februarii. Zagrabiae. Communitate civitatis zagrabiensis 
accusapte, congregatio generaiis nobilium regni Slavoniae, nobilibus 
quibusdam interdicit, ne a mercatoribus zagrabiensibus tributum pro 
merce cogant e*a«ccoc085222€060603t658€«292999 "I esc07208 ove... .....e- 


. Anno 1481, 26. februarii. Zagrabiae. A congregatione nobilium co- 


mitatus zagrabiensis, Osvaldus episcopus vi ereptos agros prataque 
praebendariis reddere oportere conđemnatur.....- FEKEFEKEKEE etn 
Anno 1481, 12. maii. Crisii. A nobilibus regni Slavoniae, quanta te- 
lonia et vectigalia pro mercibus Zagrabiae et in regno sint solvenda, 
in regni congregatione generali determinatur .... «e onn 
Anno 1481. Zagrabiae, Mathias Hungariae rex possessiones Stanicae 
viduae Clementis Kiš altari s. Hieronimi in ecclesia cathedrali 
adjudicat -............ nn | nn... 
Anno 1482, mense januario. Zagrabiae. Michael palatinus terminum 
in causa inter capitulum et civitatem montis Grecensis iterum prorogat. 
Anno 1482, 1. februarii. Zagrabiae, Catharina, Mathei Latzarini morte 
viduata, ex Nicolai sartoris dispositione testamentaria, unum flor. 
monasterio remethensi pro fornicis mercede pendit......-.- ett 
Anno 1482, 30. martii, Budae, Mathias, Hungariae etc. rex, omnibus 
possessionatis hominibus, tributa tenentibus, praecipit, ne a civibus 
zagrab tributum pro merce exigant... «n nn nn n nn ng .. 


Pagina 


394 


395 


396 


399 


399 


400 


402 


404 


404 


405 


405 


408 


414 


417 


418 


418 


420 


CCXL Argumenta. 


331. 


332. 


333. 


334. 


335. 


336. 


337. 


338. 


339. 


340. 


343. 


344. 


345. 


346. 





Anno 1482, 11. Julii. Posonii, Mathias, Hungariae etc. rex, Blasio 
Magjar bano ac Baltasari Baćan et Petro Bočkaj nobilibus interdicit, 
ne a civibus zagrab. tributum pro merce petant, neve exigant..- -- - 
Anno 1483, 25. februarii. Zagrabiae. Statutum capituli zagrabiensis 
de poena constituenda in illum, qui clavim scrinii, quo capituli 
sigillum conservatur, die sigillationis non deportaverit : - - . - ....... . 
Anno 14833, 9. maii. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, omnibus 
nobilibus, qui in possessionibus suis tributa tenent, identidem praecipit, 


ut a mercatoribus zagrabiensibus vectigalia exigere desistant .---- .- 
Anno 1483, 11. Junii. Zagrabiae. Statutum capituli de foro in area 
capitulari curae capituli iudicis committendo .......-...- TP . 


Anno 1483, 17. septembris. Zagrabiae. Mathias Gereb banus, Petro 
Bočkaj ac Ladislavo Rohfy, omnibusque nobilibus praecipit, ne in 
possessionibus suis a civibus zagrabiensibus tributum pro merce 


. petant .:-* rr ............... ........ ............. 


Anno 1484, 3. maii. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, omnibus 
regni Slavoniae nobilibus severe interdicit, ne a mercatoribus zagra- 
biensis vestigal exigant ++... «nee Qesoossoscocccccecco 
Anno 1484, 8. Junii. Zagrabiae. Statutum de canonicis cauponas 
exercentibus et de pcena constituenda in eos, qui chartis lusoriis 
magna pecunia posita, luserint - +... ....... a.............. ..... 
Anno 1484, 15. Junii Zagrabiae. Robertus praepositus propter diversa 
scelera gradu dejicitur et beneficio ac capitularium a consorcio 
excluditur ++. .+............ ......... ano TIPPS 
Anno 1484, 3. decembris. Zagrabiae. Mathias Gereb banus, omnibus 
nobilibus tributa, quae a civibus zagrab. contra legem exigant, sese 


occupaturum esse, minatur +... ........ een en r ne 
Anno 1485, 16. septembris. Zagrabiae. Statutum capituli de solidis 
ab unoquoque canonico quotannis companatori solvendis --»--- XE 


. Anno 1486, 8. aprilis. Budae, Mathias, Hungariae etc. rex, capitulo 


praecipit, ut Gregorium de Stubica in salis fodinis perquirendis, ape- 
riendisque, adjuvet ................ nn 
Anno 1487, 26. januarii, Zagrabiae. Communitas civitatis montis 
Grecensis fratribus Eremitis concedit, ut turrim in civitate sitam 
restaurent in eaque unu inquilinum collocent ...-.... grrr 
Anno 1487, 7. aprilis. Romae Ab Innocentio VIII. papa, capitulo 
zagrab. praecante, statutorum corrigendorum, mutandorumque facultas 


Anno 1487, 4. maii. Zagrabiae. Capitulum zagrab. de colonorum 
equis et peccoribus arcendis a tlacis et foenilibus capitularibus ad 
Zagrabiam sitis, quaedam disponit... .. «senes PEE 
Anno 1487, 5. decembris. Budae. A. regis judicio causa, quae de 
Petrovina, Siljakovina et Hrašće possessionibus inter communitatem 
civitatis montis Grecensis et Heningum de Sused agitur, communitati 
civitatis Hrašće adjudicatur "E 
Anno 1487, 10. decembris, Budae. Kraljevec, Cerje, Kobiljak etc. 
possessiones, quas communitas civitatis montis Grecensis ad se vindi- 
cavit, a regis judicio capitulo zagrabiensi addicuntur........ ete 


“= 


421 


422 


423 


424 


424 


427 


417 


428 


428 


429 


431 


432 


433 





——— 
— — —— —M—— M——————M LZ. I ZI 


347. 


348. 


349. 


350. 


351. 


352. 


353- 


357. 


358. 
359. 
360. 
361. 


362. 


363. 


Anno 1488, 1. februarii. Crisii. A congregatione comitatus crisiensis 
constituitur, ut Johannes Horvat de Okić possessionem ereptam, quae 
Stupnik appellatur, fratribus Praedicatoribus zagrab. reddat, damnaque 


adlata restituat --..... eee PPP nn 
Anno 1488, 12. maii. Zagrabiae. Osvaldus episc. zagrab. canonicis a 
divinis absentibus poenam constituit - + + - ++. +000 nene 


Anno 1488, 5. Junii. Viennae. Mathias, Hungariae etc. rex, communitati 
civitatis montis Grecensis praecipit, ut Galli Kudelić infamia in ci- 
vitatis tabulis consignata, deleatur: » 2+. ecce tt nn 
Anno 1488, 19. februarii. Zagrabiae, Capitulum zagrabiense commu- 
nitatem civitatis montis Grecensis in Hrašća boni possessionem a se 
inductam esse nuntiat -. -............a........................ 


Anno 1489, 3. januarii. Zagrabiae. Capituli statutum de festis in 
ecclesia cathedrali zagrab. servandis et celebrandis. ............... 
Anno 1489, 28. septembris. Budae Angelus, sedis apostolicae legatus, 
plebsnis zagrabiensibus mandat, ut summoperc enitantur, ut commu- 
nitas civitas pacem, quam cum capitulo inivit, scriptam edat ...:.. 
Anno 1489, 18. octobris, Zagrabiae. A plebanis zagrab. exemplar 
exscriptarum iniuriarum atque pacis inter communitatem civitatis 
montis Grecensis et capitulum initae traditur Angelo, sedis apost. 


Anno 1489, 2. decembris Zagrabiae. Angeli, sedis apostolicae legati, 
jussu, Gemgins archidiaconus atque canonicus zagrab. Baltasari et 
Catharimae conjugibus mandat, ut Nicolao civi eiusque uxori erepta 
bona reddant. -= -....0........................................ 


. Anno 1490, 9. Augusti. Zagrabiae. Coram legatis civitatis Dorothea, 


Blasii institoris morte viduata, Martino Radlin eiusque patri atque 
eorum heredibus agrum 14. fl vendit +..-.< <. eee .... 
Anno 1490, 11. octobris, Budae. Regni Slavoniae ducatu Johanni 
Corvino atributo, Ladislaus Hungariae etc. rex, communitati civitatis 
montis Grecensis mandat, ut in Corvini dicionem concedat-- ------- 


Anno 1491, 8. martii. Zagrabiae. Comitatus crisiensis decreti 
exemplar, quo Johannes Horvat de Okić raptam possessionem, quae 
nominatur Stupnik, reddere iubetur, a capitulo zagrab. fratribus ord. 
Praedicatorum zagrab. editur ---...... TP erneuern 
Anno 1491, 28. martii. Zagrabiae. Coram civitatis deputatis dimidium 
opium a Martino Kunić, cive, Eliae fratri ceditur-............... 
Anno 1491, 29. septembris. Zagrabiae. Joannes Corvinus dux et banus 
Slavoniae, capitulum zagrab. in tutelam assummit .......... eee 
Anno 1491, 19, decembris. Zagrabiae, Coram civitatis deputatis Dorothea 
civis Georgio Vitković civi vineam, silvamque 12. flor. vendit .....- 
Anno 1492, 9. martii. Stipendium annuum medicinae doctori a capitulo 
zagrab. assignatur Deren ———— Er Er Ser ur 
Anno 1492, 13. Julii. Zagrabiae. Johannes Corvinus, Slavoniae etc. 
dux, plebano s. Margarethae precante, possessiones quasdam jobagio- 
males ab Ulrico, Ciliae comite, raptas, sacello s. spiritus reddit... - - 
Anno 1492, 25. Juli. In Gudovec. A Ladislao de Egervara, 


17 


Argumenta. CCXLI 


Pagina 


462 


464 


467 


468 


469 


471 


473 


475 


476 


478 


478 


479 


480 


481 


482 


483 


CCXLI Argumenta. 


364 


365. 


366. 


367. 


368, 


369. 


370. 


371. 


372. 


373. 


374. 


375. 


376. 


377. 


378. 


379. 





Slavoniae bano, capitulum zagrabiense petitur, ut sacellum s. spiritus 
in possessiones jobagionales, olim raptas, inducat ...-.....0........ 
Anno 1492, 16. Augusti. Zagrabiae. Sacellum s. spiritus in posses- 
siones jobagionales esse inductum a capitnlo zagrab. nuntiatur - - - - - 
Anno 1492, 9. decembris. Simigii. Coram conventu s. Egidii de 
Simigio, fratrum ord. Praedicatorum -deputatus reclamat Osvaldo, 
episcopo zagrabiensi, qui agros quosdam in perpetuam altariam legatos 
ademerit «-«**ecccec ere hee ne eccesso . 
Anno 1492. Zagrabiae. Gallus Kudelić institor et civis zagrab. 
Johannem Corvinum ducem orat, ut civitatis deputatis mandet, ut de 
causa, quam cum quibusdam civibus agit, sententiam ferant --«-- - - + 
Anno 1492. Georgius rector arae s Nicolai in ecclesia s Marci vineam 
in promontorio Remethensi 6 flor et 14 wienn emit -.-...... ... 
Anno 1493, 27. januarii. Budae, Vladislaus, Hung. etc. rex, omnibus 
hominibus qui tributa tenent, praecipit m ne a civtbus zagrabiensibus 
tributum pro merce exigant. ....o...,o..e...................... . 
Anno 1493, 6. februarii. Budae. Communitate civitatis rogante Vladi- 
slaus, Hungariae etc, rex, libertates a decessoribus communitati datas, 
comprobat -- +: »» - TP nn nn. 
Anno 1493, 27. martii. Romae. Alexander VI. papa abbati Cisterc. 
zagrab. praecipit, ut pecuniam hospitali b. v. Mariae in monte Grecensi 
debitam, a quibusdam civibus zagrabiensibus cogat - - --- - - T 
Anno 1493, 30. octobris Budae. Vladislaus, Hung. etc. rex, episcopo 
zagrabiensi. nonnullisque nobilibus mandat, ut fratres Praedicatores 
zagr. in fruenda possessione, quae vocatur Slavetić, tueantur ------- 
Anno 1494, 4 februarii. A capitulo zagrab. in Fabianum de Zempée 
canonicum propter perditos mores poena constituitur .......- ...... 
Anno 1494, I4. februarii. Zagrabiae. A civitatis communitate Marco 
Kranjec civi, portorium. quod ,knežia“ nominatur, 78. flor, firmis 
conditionibus elocatur +: ++... .................. 2 ............... 
Anno 1494, 14. Augusti. Zagrabiae. Coram capitulo zagrab. duo 
praebendarii sese posthac in domibus suis suspectas quasdam personas 
non habituros promittunt een 
Anno 1495, 3. februarii. Zagrabiae. Domus quaedam cum fundo in 
Nova ves sito annectitur per capitulum arae b. Pauli in ecclesia 
cathedrali fundatae ..- +... 00000 n n M re mn 
Anno 1495, 18. februarii. Viroviticae. A Vladislao Hung. etc rege 
actus, quo quatuor sessiones jobagionales sacello s. spiritus sunt red- 
ditae comprobatur, unaque ius regale condonatur :..:* eee 
Anno 1495, 19. febrarii. Viroviticae Vladislaus, Hung. etc rex, 
omnibus nobilibus, civitatibusque indentidem praecipit ne a mercato- 
ribus zagrab. pro merce tributum exigant ------ echec nn 
Anno 1495, 19. februarii. Viroviticae. Vladislaus Hung. etc. rex, 
capitulo zagrab. mandat, ut sacellum s. spiritus in bona quatuor 
sessionum jobagionalium redditarum inducat ....:.. eee ett 
Anno 1495. 22 martii, Zagrabiae. Capitulum zagrabiense nuntiat 
sacellum s, spiritus in bona quattuor sessionum jobagionalium, olim 
raptarum, esse inductum > + ................... PE o...... . 


Pasi 


484 


485 


486 


487 


488 


488 


490 


491 


492 


492 


494 


497 


498 


499 


500 


502 


503 





381. 


382. 


383. 


384. 


385. 


386. 


387 


388. 


389. 


390. 


391. 


392. 


393. 
394. 
395. 


396. 


Anno 1495, 6. septembris. Zagrabiae, Johannes Corvinus, Slavoniae 
etc. dux, permissu libertatum mercatoribus zagrab. datarum, praecipit 
omnibus nobilibus, qui tributa tenent, ne a mercatoribus zagrab. pro 
merce tributum cogant: -« «nene "PP ........... .. 
Anno 1495, 27. novembris. In Topusko. Johannes Corvinus Slavoniae 
etc. dux, a communitate civitatis Grecensis 800. flor. mutuatur, eamque 
propterea a tributo annuo solvendo liberat ........ rer nennen. 
Anno 1496, 20. martii. Modrušae. Johannes Corvinus, Slavoniae etc. 
dux, nobilibus quibusdam severe praecipit, ne a mercatoribus agna. 
tributum pro merce exigant 2...o....... Denon nenn nn . 
Anno 1496, 19. Junii. Zagrabiae. A Georgio episcopo rosonensi novum 
b. v. Mariae altare in cathedrali ecclesia zagrab consecratur +»....o 
Anno 1496, 4. Augusti. In Bihač. Johannes Corvinus, Slavoniae etc. 
dux, civitatis deputatis mandat, ne impediant, quia Thomas et Fran- 
ciscns Baćan nobiles, Catharinaque mater eorum in possessionem 
domuum suarum in communitate sitarum veniant --- ++ -+-- ee... 
Anno 1496. 20. octobris. Zagrabiae. Nicolaus abbas Cisterc. zagrab. 
Gregorio Šedina domum in Opatovina sitam, monasterioque a Gallo 
carnifice legatam, 16. flor. conditionibus quibusdam vendit......... 
Anno 1496, 4. decembris, Budae. Vladislaus, Hungariae ete. rex, cives 


zagrabienses in episcopatus zagrab. territorio etiam porro tributa 
solvere jubet..... ++. n n n n n n rennen. nn. 
Anno 1497, 28. octobris. Vladislans, Hungariae etc, rex, communitati 
civitatis montis Grececensis praecipit, ut resistat Johanni Corvino 
duci, si cuprum, quod Johannes Turzo Seniam per Zagrabiam mittere 
eogitavit, adimere voluerit - --«- -«« «00er - nenn rennen nenn 
Anno 1497, 10. novembris. Zagrabiae. A capitulo zagrab. editur 
exemplar constitutionis Vladislai regis, qua Johannes Corvinus totius 
Slavoniae dux nominatur. +» + «scere rrt oer ht HÀ rtm 
Anno 1498, 28. maii, Budae. Vladislaus Hungarie etc. rex, mercatores 
zagrabienses a tributis pro merce solvendis identidem liberat....... 
Anno 1498. 31. mii. Budae, Vladislaus Hnngariae etc, rex. tricesi- 
matoribus zagrab, praecipit ne plus quam lege praescriptum est, pro 
tricesima exigant e. o........................ .. 
Anno 1498, 24. Augusti. Budae. Vladislaus Hung. etc. rex, Bernar- 
dinum Frangepan a civibus zagrab. portorfm exigere vetat ........ 
Anno 1498, 24. Augusti. Budae. Vladislaus Hungariae etc. rex. 
omnibus nobilibus et communitatibus mandat ne a civibus zagrab. 
pro merce tributum porro cogant ---- rennen nennen 
Anno 1499, 9. aprilis. Casmae. Osvaldus episc. zagrab, fratri suo 
Alfonso, praeposituram zagrab. capituli confert... eese 
Anno 1499, 15. aprilis. Casmae. Ab Osvaldo episcopo zagrab. pia 
legata legantur: —————————————-—-——-——— 
Anno 1499, 12. maii. Budae. A Vladislavo Hungariae etc. rege, 
Osvaldi episcopi sagrabiensis testamentum regia potestate sancitur - 
Anno 1499. 18. Junii, Budae. Vladislaus Hungariae etc. rex. archi- 
diaconis ecclesiae zagrab. praecipit, ut ab Osvaldi episcopi testa- 
mentis executoribus pensionem quartanae expostulare desinant...... 
Necrologium, epitaphia, inscriptiones. - «eon 


a. —— -— 


Argumenta. CCXLIIT 


Pagina 


505 


506 


507 


507 


508 


509 


511 


512 


513 


513 





EMENDANDA. 


Pag. 8. Doc. 9. Lin. 2. Gresensis — Grecensis. 

» 21. » 23 , 1. Anno 1316 — Anno 1416. 

» 237. » 30. 4, 2. Sigismundus sex — Sigismundus rex. 

» 29. „ 31. „ 22. vituperioris — vituperiosis. 

n 30. „ 32. „ 39. Jecerum — fecerunt. 
^» 38. „ 32. „ 18. huismodi — huiusmodi. 

n 37: n 32. . 28. ecclesiaatico — ecclesiastico. 

» 38. „ 38. „ 30. pessonarum — personarum. 

p» 43. » 35 » 24. animabas — animabus. 

n 57. » 47. . 32. biceellis — biccellis. 

» 64. „ 53. , 13. et Johannem capellanos — et Johannem 

presbiteros capellanos. 

. 78. $4, 63. , 28. reliquos cero — reliquos vero. 

» 74 » 64. „ 1. 23. aprilis — 15. aprilis, | 
2» 79. 4, 68 „ l. 11. novembris — 7. septembris, 

n 112 86. , 10. mone Grecensi — monte Grecensi. | 
» 115. . 87. , 11. novensi — nonensi. 

126. „ 100. „ 9. noiicia — noticia 

» 128. 102. „ 2. donatione — venditione. 

n 133 n 8b —_ 106 

» 142. „ 114. Lin. 9. acqusitis — aquisitis. 

» 149. „ 116. „ 35. procaratoribus — procuratoribus. 

„ 159. „ 120. „ $3. eosdem spoliassent — eundem prestolassent. 
» 175. „ 127. . 34. tricesimo — vicesimo. 

» 177. „ 127. „ 31. capitutum — capitulum. 

n 207. „ 149. . 9. pannus — pannum. 

» 234. „ 178. „ 3. arca — area. 

» 249. „ 187. , 3-4. communitati — capitulo sagrab. 

» 260. „ 197. „ 21. mendicantes — međicantes, 

» 282. „ 224. , 16. successres — successores. 

» 338. , 273. „ 28. Michael Benakowych — Michael Bence- 

kow ych. 


» 344. » 277. >, 1. 11. Junii — r1. Julii. 
» 301. „ 310 , 1. Zagrabiae — Časmae. 
406. . 324. . 11. pertinencüs — pertinenciis Dobra Kutya. 
n 445. „ 345. . 24. fius —- filius. 
» 408. 4, 350. . l. 7. decembris — 19. februarii. 
» 480. , 359. , 9. aci uxta — ac iuxta. 
490. ». 309. e l. 6. januarii — 6. februarii. 


Nota bone! Documentum nro. 45. ann. 1426, errore calami illatum, pertinet ad 
ann. 1526, 
Documentum nro. 214. ann. 1459, errore illatum idem est ac 
nro. 147. ann, 1449; et est ann, 1449. 


m - 





l. 
Anno 1400, 16. Augusti. Zagrabiae. 


Coram  magistratu communilalis civit. montis Grecensis Andreae Puljan 


civis heredes herciscunt. 


Nos Chun, filiüs Johannis, iudex, Pyero, Benedictus, Georgius, 
Demetrius, Andreas, Georgius, Stephanus et Gregorius, iurati, consi- 
liarii et universi cives montis Grechensis. Memorie commendantes, 
tenore presencium significamus, quibus expedit universis: quod pro- 
vidus vir Myclinus, condam iudex, unacum domina Margaretha, sua 
consorte, filia videlicet Andree Pulyani ab una, parte vero ex altera 
provida domina Anna vocata, relicta predicti Andree Puliani et 
discretus vir dominus Petrus, filius prefati Andree, canonicus ecclesie 
zagrabiensis, nostri concives, ad nostram personaliter venientes pre- 
senciam confessi extiterunt oraculo eorum vive vocis in hunc modum: 
quod ipsi de quibusdam possessionibus seu possessionariis porcionibus 
nostri in medio ac in territorio predicte civitatis sitis et existentibus, 
super ipsos hereditario iuris titulo condescendentibus, talem divisionem 
retulerunt inter se fecisse: quatinus duodecim sessiones in villa, Po- 
bresya vocata, simul cum universis aliis terris arabilibus ad easdem 
sessiones pertinentibus, item quedam tercie subtus quandam arborem 
nucis prope murum civitatis intra terras Nicolai Mahnyn sitas, duo- 
decim dietas in se continentes, ac due partes cuiusdam orti subtus 
murum nostre civitatis inter ortos liberorum condam Sebastiani et 
liberorum condam Anthonii Reynis sitas; item quedam domus mu- 
rata simul cum fundo et aliis edificiis suis intra fundos dicti domini 
Myclini iudicis et sue consortis Margaretha nuncupate, unam curiam 
et quartam partem curie ad usum nostre civitatis in se continentem, 
in ius et proprietatem prefatis domine Anna vocate et Petro cano- 
nico filio dicti Andree cessissent, ymmo cessit coram nobis iure per- 
petuo et irrevocabiliter possidendum, tenendum pariter et habendum, 
ac iuxta condicionem dicte civitatis ab antiquo abprobatam, quomodo- 

1 


2 Doc. 2. — An. 140r. 





cumque voluerunt disponendum. In cuius rei memoriam, firmitatemque 
perpetuam presentes litteras nostro communi sigillo roboratas eisdem 
domine Anne et Petro duximus concedendas. Datum feria secunda 
proxima ante festum beate Elene regine. Anno domini millesimo 
quadrigentesimo. 


Originale in membrana. Zona sericea albi et violacei coloris appendet absque 
sigillo. In archiv. lib. reg. civ. zagrab. 


2. 


Anno 1401, 7. januarii. Zagrabiae. 


Eberhardus episc. 2agrab. decessorum suorum. exemplum sibi ad imi- 
landum proponens, ecclesiae. cathedralis praebendariis vini frugumgse 
decimam condonat. 


Nos Eberhardus dei et apostolice sedis gracia episcopus zagra- 
biensis. Memorie commendantes tenore presencium significamus quibus 
expedit universis, Quod discreti et honesti viri domini prebendarii 
ecclesie nostre zagrabiensis nostram accedentes in presenciam, nobis 
humili cum instancia detegere curarunt, quomodo universi et singuli 
nostri predecessores episcopi decimas eorum de singulis vineis ip- 
sorum ac terris propriis ad ipsorum scilicet prebendas de jure et ab 
antiquo pertinentes et spectantes imposterumque ad eosdem pertineri 
debendas, provenientes, prorsus et per omnia ipsis duxissent remit- 
tendas et relaxandas, ob hoc, quia videlicet memorati domini pre- 
bendarii ad laudem divini numinis, virginisque gloriosissime et tocius 
celestis curie singulis annorum curriculis missam sollenni cum devo- 
cione qualibet feria quarta in septimana pro honore beati Nicolai 
episcopi et confessoris et superinde litterarum graciosarum munimina 
ipsorum nostrorum predecessorum non modica obtulerunt, rogantes 
nos prece subiectiva, ut dignaremur habere rata atque grata per ipsos 
predecessores nostros episcopos super premissis concessa. Nos igitur 
cernentes et in nostri archani consilii ipsorum dominorum prebenda- 
riorum postulacionem et flagitacionem iustam atque congruam fore 
agnoscentes et prorsus nolentes infringere ipsorum nostrorum prede- 
cessorum sanccionem ad preconium creatoris omnium factam, nam 
bona opera gloriosius mutatur factus, ideo per harum nostrarum lit- 
terarum vigorem atque seriem predictas universas decimas singulis 
annis de vineis ac terris sepefatorum dominorum prebendariorum, 
modo uti premittitur, provenire debendas, perpetuis temporibus du- 
ximus remittendas et relaxandas, immo harum serie plenarie ac inte- 
graliter remittimus et relaxamus, ipsorumque nostrorum predecessorum 





Doc. 3. — An. 1401. 3 





super premissis acia et salubriter disposita omnimode confirmantes. 
In cuius rei memoriam firmitatemque perpetuam presentes nostras 
privilegiales litteras propter absenciam sigilli nostri maioris, sigillo 
nostro annulari appensione munitas, quod eiusdem roboris ac valoris 
esse pronunciamus, memoratis dominis prebendariis duximus conce- 
dendas. Datum Zagrabie secundo die festi Epiphaniarum domini. Anno 
eiusdem millesimo quadringentesimo primo. 


E transumpto capituli zagrab. facto anno 1520, In archivo ven. Capituli 
zagrabiensis. Act. Cap. ant. fasc. 76. nr. 34. 


8. 


Anno 1401, 13. martii, Zagrabiae. 


Communitas civilalis montis Grecensis coram capitulo zagrabiensi contra 
Sigismundum regem de possessionibus Hrasca et Petrovina, quae nobilibus 
de Sused condonatae sunt, recusat. 


Nos capitulum ecclesie zagrabiensis memorie commendamus te- 
nore presencium quibus expedit universis: quod providi et circum- 
specti viri Johannes, filius Jacobi dicti Bolye, et alter Johannes, filius 
Stephani de Bozow, olym judices, cives civitatis montis Grechensis, 
in ipsorum ac judicis, juratorum et universorum civium eiusdem civi- 
tatis personis personaliter coram nobis comparendo per modum pro- 
testacionis et prohibicionis nobis significare curaverunt, quod prout 
ipsi Judex, jurati ac universi cives dicté civitatis percepissent, sere- 
nissimus princeps et dominus noster naturalis, dominus Sigismundus, 
dei gracia rex Hungarie, Dalmacie et Croacie etc. necnon marchio 
Brandenburgensis etc. quasdam duas villas Petrouyna et Hrascha 
appellatas, ac unam possessionem Sylyakouina vocatam in comitatu 
Zagrabiensi habitas et existentes, venerabili viro domino Christophoro 
preposito de Glogoncha et magistro Nicolao, filiis condam Nicolai, 
dicti Thoth de Zwmzedwar donasset, contulisset atque perpetuare 
vellet et niteretur in grande preiudicium juris judicis, juratorum 
ac universorum civium prenominatorum et dispendium valde magnum. 
Unde facta huiusmodi protestacione iidem Johannes, filius Jacobi et 
alter Johannes, filius Stephani, judices, suorum et nominibus, quorum 
supra, meliori modo et forma, quibus valuerunt et potuerunt, anno- 
tatum dominum nostrum regem a premissis donacione, collacione et 
perpetuacione premissarum duarum villarum Petrouina et Hrascha 
vocatarum ac unius possessionis antedicte Sylyakovina appellate, ipsis 
domino Christophoro preposito et magistro Nicolao dicto Thoth, me- 
moratumque dominum Christophorum prepositum, magistrum Nico- 


4 Doc. 4. 5. — An I401— 1402. 





laum, Ladislaum, filium eiusdem magistri Nicolai et Stephanum, filium 
Laurencii de dicto Zwmzedwar ac omnes alios quoscumque ab occu- 
pacione, detencione, fructuum et utilitatum percepcione, necnon in 
dominium earumdem se intromissione quoquomodo et qualitercumque 
factis vel faciendis prohibuerunt contradicendo et contradixerunt pro- 
hibendo harum nostrarum litterarum testimonio. Datum in dominica 
Letare. Anno domini millesimo quadringentesimo primo. 


Originale in charta. Tergo impressum sigillum In archiv. lib, reg. civit. 
zagrabiensis. 


4. 

Anno 1401. 

Anno 1401. Tempore judicatus domini Michaelis, filii Sebastiani, 
judicis Grechensis, Emericus prebendarius chori ecclesie b. regis Ste- 
phani fecit permutacionem cum quadam vinea sua per dominum 
episcopum Segniensem ad ipsam prebendam condonatam et datam 
cum Michaele et Demetrio nostris concivibus. 


E protocolo civitatis montis Grechensis. zagrab. 


5. 


Anno 1402, 14. februarii. Zagiabiae. 


Eberhardus episc. zagrab, canonicos zagrabienses libera arbitria de suis 
spsorum bonis per testamentum agere posse confirmat. 


Eberhardus dei et apostolice sedis gracia episcopus zagrabiensis. 
Universis et singulis Christi fidelibus presentibus et futuris presen- 
cium continenciam cernentibus, salutem in eo, qui est in se creden- 
tibus vera salus. Debitum nostri officii ad illa potissime cura vigi- 
lanti attendere nos satagit, per que et res publica augeri in dei ec- 
clesia et devocio iugiter deo famulancium in eadem vehemencius in- 
citari possit atque valeat indefesse. Sane nobis a fratribus nostris 
honorabilibus videlicet viris dominis preposito, lectore, cantore, cus- 
tode, archidyaconis, canonicis ac singulis aliis personis nostre zagra- 
biensis ecclesie fuerat humiliter expositum et devote, quatenus ipsi 
communiter et divisim ac eorum predecessores semper a fundacione 
dicte nostre zagrabiensis ecclesie habuissent et haberent de stilo, more, 
consvetudine et observancia legitime prescriptis et hucusque inviola- 
biter ac inconcusse per quoslibet reverendos patres, prelatos ipsorum, 
nostros videlicet predecessores, eciam a tanto tempore, cuius contrarii 
seu inicii memoria hominum non existeret, observatis, ultra ea, que 
ipsis et aliis quibusvis personis eoclesiasticis a jure communi forent 








Doc. 5. — An. 1402. 5 
concessa, de quibuslibet bonis ipsorum et rebus, tam videlicet de 
ipsorum beneficiis acquisitis quam alio quocumque modo plenam et 
omnimodam testandi et in ultimo voto disponendi potestatem pro sue 
libeto voluntatis et in ipsius testamentarie disposicionis seu ordina- 
cionis fuissent et essent ipsi et eorum predecessores juris possessione 
pacifica et quieta vel quasi, quam quidem consvetudinem et prescrip- 
cionis observanciam plurimorum nostrorum predecessorum predictorum 
litterarum testimoniis ibidem specietenus coram nobis exhibitarum 
approbabant fore confirmatam ; supplicantes nobis humiliter et devote, 
quatenus nos eciam ipsorum laudabilem consvetudinem approbantes, 
nostrarum dignaremur roborare patrocinio litterarum. Nos igitur ip- 
sorum justis et jurisconsonis peticionibus paternaliter inclinati, quia 
ex ipsorum predecessorum nostrorum litterarum tenoribus, quos hic 
pro sufficienter expressis et presentibus pro insertis habere volumus 
et habemus, quibus eciam absque exhibicione ipsarum priorum litte- 
rarum, de quibus supra fit mencio, semper et ubique fidem adhiberi 
volumus et declaramus, comperimus clare dictam consvetudinem te- 
standi fore fuisse et esse ab antiquo de stilo, more et observancia 
eiusdem nostre zagrabiensis ecclesie ita per omnia tentam et obser- 
vatam ac modo prehabito legittime prescriptam et per antefatos pre- 
decessores nostros confirmatam, omniaque alia et singula narrata 
ipsorum veritate fulciri, ideo nos ex certa sciencia nostra et animo 
deliberato prefatam ipsorum fratrum nostrorum et aliarum ipsius 
ecclesie nostre personarum laudabilem consvetudinem ratam et gratam 
habentes et approbantes, presentis scripti stabilimento confirmamus et 
eisdem singulis singulariter ac eorum cuilibet auctoritate nostra ordi- 
naria qua fungimur, eciam si necesse foret denuo et nove nostre con- 
cessionis titulo de gracia speciali damus et concedimus irrevocabiliter 
de singulis eorum bonis, sive de eorum beneficiis sive qualicumque 
modo acquisitis et habitis, eisque et eorum cuilibet a deo collatis, 
mobilibus videlicet et immobilibus in vita pariter et in morte, tam 
a jure quam ab homine concessam, testandi et testamentum seu ulti- 
mam voluntatem faciendi et condendi iuxta ipsorum libitum volun- 
tatis plenariam et omnimodam potestatis facultatem. Et quia eciam 
prout ipsorum peticio subiungebat, tum per cives civitatis montis 
Grecensis zagrabiensis ipsorum area capitularis fuerat hostiliter et 
immaniter ignis incendio concremata, eisdem reverendus pater do- 
minus Johannes, tunc predicta dei et apostolice sedis gracia episcopus 
zagrabiensis, nunc vero archiepiscopus colocensis, noster predecessor, 
hanc contulerat donacionis prerogativam ut quicumque aliqua edificia 
in eadem area capitulari construeret, de valoris eorumdem edificiorum 





6 Doe. 6. — An. 1402. 


medietate, iuxta condignam ipsorum dominorum fratrum nostrorum 
et aliorum proborum et ydoneorum virorum extimacionem ille, qui 
in eadem edificia succederet, ante quam ad ipsa habitaturus intraret, 
plenariam solucionem et omnimodam satisfactionem, iuxta ipsius edi- 
ficantis in vita vel in morte disposicionem, impendere teneretur, nos 
eciam ipsam prerogativam donacionis seu libertatis uti laudabilem et 
salubrem approbantes et ratihabentes roboramus. Concedimus insuper, 
prout hucusque inter ipsos fratres nostros et ipsorum eciam prede- 
cessores dinoscere fuisse laudabiliter observatum, ut infra triginta 
dies familia decedentis prepositi, lectoris, cantoris, custodis, archydia- 
coni et cuiuslibet canonici ac persone ecclesiastice de curia quam 
vivendo inhabitavit, per quempiam ammoveri minime possit neque 
debeat, quinnimo infra dictum spacium dierum triginta singulas ob- 
venciones evenientes ex ipsius beneficio seu beneficiis percipere possit 
atque valeat in integrum et diminucione absque omni. Promittimus 
eciam omnia premissa et quevis premissorum singula per nos con- 
cessa toto tempore vite nostre inviolabiliter observare bona fide. 
Harum nostrarum vigore et testimonio litterarum. Datum Zagrabie 
predicta in festo beati Valentini martiris. Anno domini millesimo 
quadringentesimo secundo. 


Originale in membrana. Sericea zona caerulei coloris pendet absque sigillo. 
In arch. ven. Capit. zagrab. Act. Capit. ant. fasc. 2. Nr. 2. 


6. 
Anno 1402, I maji Zagrabiae. 
Communitas civitatis montis Grecensis ne nobiles de Sused possessiones, 
quae Hrašća et Petrovina vocantur, sibi assumant, recusat. 


Nos magister Johannes, filius Stephani et Petrus litteratus, vi- 
cebani et comites zagrabienses ac judices nobilium eiusdem comitatus. 
Memorie commendamus per presentes: quod Johannes, filius Pauli, 
judex civitatis montis Grecensis de Zagrabia sua et universorum civium 
de eadem in personis nostram personaliter veniendo in presenciam 
per modum protestacionis nobis significare curavit in hunc modum: 
quod magister Nicolaus, filius Nicolai, dicti Touth de Zumzeduar et 
Ladislaus, filius eiusdem, necnon Stephanus et Johannes filii condam 
magistri Laurencii similiter de Touth de eadem, quasdam possessiones 
eorum Petrouyna, Hrascha et Sylyakouyna vocatas, ipsis per regiam 
maiestatem pro fidelibus eorum serviciis collatas pro se ipsis indebite 
occupassent et occupatis uterentur de presenti in eorum juris preiudi- 
cium multum ingens. Unde facta huiusmodi protestacione idem Johannes 








Doc. 7. 8. — An. 1402—1404. 7 





judex suo et nominibus quibus supra, prefatum dominum nostrum 
regem a donacione dictarum possessionum, ipsum vero Stephanum 
coram nobis facie ad faciem repertum, annotatosque magistrum Ni- 
colaum, Ladislaum et Johannem, ut absentes, ab occupacione, deten- 
cione et perpetuacione et se quovis colore quesito in easdem intro- 
missione, usuumque fructuum et quarumlibet utilitatum earumdem 
percepcione vel percipifaccione quomodocumque factis vel fiendis 
prohibuit contradicendo et contradixit inhibendo coram nobis vigore 
et testimonio presencium mediante. Datum Zagrabie octavo die festi 


beati Georgii martiris Anno domini millesimo quadringentesimo 
secundo. 


Originale in charta, Tergo impressa tria sigila In archivo lib. reg. civ. 
zagrabiensis. 


Anno 1402, I. maji. Zagrabiae. 
Vicebani et comites comitatus sagrab. a communitate civitatis montis Gre- 
censis impensas in causa adversus Nicolaum Pravdić acta, toleratas esse 
festificantur. 


Nos magistri Johannes, filius Stephani et Petrus litteratus, vice- 
bani et comites zagrabiensis ac crisiensis comitatuum. Memorie com- 
mendamus per presentes, quod quia iudex, iurati et universi cives 
civitatis montis Grechensis de Zagrabia de universis iudiciis seu 
byrsagiis et eorum gravaminibus in quibus ipsi contra magistrum 
Nicolaum litteratum, filium Pauli, dicti Praudych, notarium nostrum, 
in sede crisiensi quomodocumque et qualitercumque in quibusvis 
terminis usque ad hec tempora convicti fuissent et agravati, ex nostra 
iudiciaria licencia concordando, nobis omnimodam  inpenderunt satis- 
faccionem, pro eo nos eosdem supranominatos super premissis com- 
misimus fore expeditos vigore et testimonio presencium litterarum 
nostrarum mediante. Datum Zagrabie in octavis festi beati Georgii 
martiris. Anno domini millesimo quadringentesimo secundo. 


Originale in chata Tergo impressum sigillum. In archivo lib. reg. civit. 
zagrabiensis. 


8. 
Anno 1404, 24. aprilis. Budae, 


Sigismundus Hungariae etc. rex, mercatores zagrabienses ex qualibet 
exactione tributaria. eximit. 

Sigismundus dei gracia rex Hungarie, Dalmacie, Croacie etc. 

marchyoque Brandemburgensis etc. sacri romani imperii vicarius gene- 

ralis et regni Bohemie gubernator. Fidelibus suis universis castellanis 


8 Doc. 9. — An. 1405. 








officialibus et tributariis nostris ubilibet intra ambitum regni nostri 
constitutis, necnon alterius cuiusvis status, dignitatis et preheminencie 
hominibus, nostra regalia tributa tam in terris quam super aquis 
tenentibus, eorumdemque tributariis presentibus videlicet et futuris, 
presencium noticiam habituris salutem et graciam. Quia nos iuxta 
formam decreti noviter per nos ex deliberacione prelatorum, baronurm, 
regnique nostri procerum salubriter inducti, universos et quoslibet 
mercatores et alterius status homines ab omni tributaria solucione in 
nostrjs videlicet tributis regiis de ipsorum rebus bonis ac mercimo- 
niis alias solvi consveta libertávimus et exemimus, liberosque habere 
volumus penitus et exemptos. Vestre igitur et cuiuslibet vestrum 
fidelitati firmissimo regio sub edicto precipimus et mandamus qua- 
tenus amodo et deinceps in antea a civibus, mercatoribus et hospi- 
tibus, alteriusque status et condicionis civitatis nostre montis Grecensis 
de Zagrabia hominibus, ipsorumque mercimoniis ac rebus et bonis 
quibusvis nullum tributum, nullamve tributariam exaccionem petere 
et exigere, petique et exigifacere directe vel indirecte quovis colore 
quesito presumpmatis, quinymmo eosdem cives, mercatores, hospites 
et alterius status predicte civitatis nostre montis Grecensis de Zagrabia 
homines, simul cum eorum rebus, mercibus et bonis universis de locis 
huiusmodi tributorum nostrorum absque impedimento, dampno et 
vexacione aliquali libere recedere et abire permittatis, alioquin ultra 
indignacionem nostram regiam, quam iuxta formam ipsius decreti eo 
facto incurrere pena arbitraria nostre maiestatis, cuius severitatem 
utique sentietis, vos et vestrum quemlibet incompassibiliter punire 
faciemus, de quo tandem nulli nisi vestre temeritati poteritis impu- 
tare. Secus nullatenus in premissis facere presumpmatis. Presentes 
autem post lecturam semper reddi iubemus presentanti. Datum Bude 
in festo beati Georgii martiris. Anno domini millesimo quadringen- 
tesimo quarto. 


Originale in membrana. A tergo vestigium regii sigilli. In archi incl. 
Acad, Scient. Slavor. meridional. 


9. 
Anno 1405, I4. Junii. Zagrabiae. 


Eberhardus episcopus zagrabiensis communitatem civılalis montis. Gresensis 
quadraginta marcas pro annuo tributo regi solvendo, sibi pependisse, 
profitetur. 


Nos Eberhardus dei et apostolice sedis gracia episcopus zagra- 
biensis, supremusque regie maiestatis cancellarius. Fatemur per pre- 
sentes, quomodo universi cives seu hospites de civitate zagrabyensi 





Doc. r0. — An. 1406. 9 





taxam seu collectam, videlicet quadraginta marcas. quibus in festo 
Circumcisionis domini, proxime preterito, serenissimo principi domino 
nostro graciocissimo, domino Sigismundo regi Hungarie etc. tenebantur, 
nobis plene et integre persolverint. Super quibus predictos cives seu 
hospites quietos, expeditos et per omnia absolutos duximus commit- 
tendos. Harum nostrarum testimonio litterarum. Datum Zagrabye in 
festo sancte Trinitatis. Anno domini millesimo quadringentesimo quinto. 


Originale in charta, In margine inferiori impressum est parvum sigillum 
episc. In archiv. incl. Acad. Scient. Slavor. meridional. 


10. 


Anno I406, 10. januarii. Budae. 


Sigismundus Hungariae etc. rex privilegium Belae IV. regis de libertatibus 
civibus civitatis montis. Grecensis concessis, confirmat. 


Sigismundus dei gracia Hungarie, Dalmacie, Croacie, Rame, 
Seruie, Gallicie, Lodomerie, Cumanie, Bulgarieque rex, marchio Bran- 
demburgensis, sacri romani imperii archycamararius necnon Bohemie 
et Lutemburgensis heres. Omnibus Christi fidelibus presentibus pariter 
et futuris presencium noticiam habituris salutem in eo, per quem 
reges regnant et principes dominantur. Favorabilis peticio supplican- 
cium effectu debet consequenti compleri. ut dum ea, que iuste postu- 
lant promerentur, ad fidelitatis obsequia magis eorum devocio au- 
geatur. Proinde ad universorum noticiam harum scrie volumus per- 
venire: quod fideles nostri viri providi Petrus, dictus Saphar, filius 
Petri, judex, necnon Choon ac Johannes filius Bozow, cives civitatis 
nostre montis Grecensis de Zagrabia, suis et universorum concivium et 
cohospitum ipsorum, inhabitatorum utputa ipsius civitatis, nominibus 
et in personis, ad nostre claritatis accedentes conspectum, exhi- 
buerunt nobis et presentaverunt quoddam privilegium excellentissimi 
principis, olym domini Karoli regis Hungarie, predecessoris nostri 
carissimi, laudande reminiscensie, postremi sui dupplicis autentici 
sigilli appensione munitum, tenorem alterius privilegii eiusdem 
domini Karoli regis, veteri suo sigillo autentico consignati, con- 
firmantis privilegium domini Bele, olym similiter illustris regis 
Hungarie, proavi ipsius domini Karoli et nostri predecessoris, beate 
recordacionis, libertates eorumdem civium, hospitum civitatis de monte 
Grecensi infra declarandas et collacionem terre circa montem Grech 
in eodem privilegio declarate, per eundem dominum Belam regem 
ipsis civibus et hospitibus pro sustentacione eorundem factam et con- 
cessas in se limpide exprimens confirmative continens tenoris sub- 





10 Doc. I0. — An. 1406. 
sequentis. Supplicantes exinde culmini nostro nominibus, quibus supra, 
humiliter et devote, ut ipsum privilegium ratum habendo atque 
gratum pro ipsis civibus nostris de monte Grecensi simul cum liber- 
tatibus, donacione terre prefate-et aliis in eo contentis, ipsum nostris 
litteris inseri faciendo verbotenus, innovare et perpetuo dignaremur 
valiturum confirmare. Cuius tenor talis est et per omnia sequitur in 
hec verba: (vide vol. I. Doc. 128. de anno 1324. 8. martii) Nos 
igitur annotatorum Petri iudicis necnon Choon et Johannis civium dicte 
civitatis nostre de monte Grecensi supplicacionibus antefatis per ipsos, 
nominibus quibus supra, nostre subiecte oblatis maiestati, regia beni- 
gnitate exauditis et clementer admissis prescriptum privilegium ipsius 
condam domini Karoli regis non abrasum, non cancellatum nec in 
aliqua sui parte suspectum sed prorsus omni ambiguitatis et suspi- 
cionis scrupulo carens, ymmo sincere veritatis integritate prepollens, 
presentibus verbotenus absque qualibet variacione, diminucione seu 
augmento in superioribus insertum, quoad omnes suas continencias, 
clausulas et articulos acceptamus, approbamus et ratificamus ac ipsum 
pro fidelitatibus et gratis obsequiorum meritis ipsorum civium et hos- 
pitum pro utilitateque et commodo ac augmentacione antedicte civitatis 
nostre de monte Grecensi simul cum tenoribus privilegiorum ac 
cunctis libertatibus, condicionibus, consvetudinibusque necnon prescripta 
terra circa montem Grech eiusdemque metis, limitacionibus et distanciis 
superius in eisdem tenoribus limpide explicatis, aliisque singulis in 
ipsis contentis, mera auctoritate regia et potestatis plenitudine ac de 
certa sciencia nostre maiestatis, prelatorumque et baronum nostrorum 
prematuro consilio pro ipsis civibus, hospitibus, eorumque posterita- 
tibus et successoribus quibuslibet, dicta quoque civitate, innovantes 
perpetuo valiturum testimonio presencium confirmamus, salvo jure 
alieno. In cuius rei memoriam perpetuamque firmitatem presentes 
eisdem concessimus litteras nostras privilegiales pendentis et autentici 
sigill nostri novi dupplicis munimine roboratas. Datum per manus 
reverendi in Christo patris domini Eberhardi episcopi zagrabiensis, aule 
nostre sumpmi cancellarii, fidelis nostri dilecti. Anno domini mille- 
simo quadringentesimo sexto, quarto idus januarii. Regni autem nostri 
anno decimo octavo. Venerabilibus in Christo patribus et dominis 
Valentino tituli sancte Sabine sacrosancte romane ecclesie presbitero 
cardinale et ecclesie quinqueecclesiensis gubernatore, Johanne strigo- 
niensi, colocensi et jadrensi sedibus vacantibus, Andrea spalatensi, 
altero Andrea ragusiensi, archiepiscopis; Luca waradiensi, Stephano 
transilvano, eodem domino Eherhardo zagrabiensi, agriensi sede vacante, 
Johanne boznensi, wesprimiensi sede vacante, Johanne jauriensi, va- 





Doc. II. — An. 1400. 11 





ciensi sede vacante, fratribus: Dausa chanadiensi et Hynkone nitriensi 
electis ac Thoma senniensi ecclesiarum episco pis, ecclesias dei feli- 
citer gubernantibus. Item magnificis viris: Nicolao de Gara palatino, 
Johanne et Jacobo wayvodis nostris transilvanis, comite Frank, filio 
condam Konie bani, judice curie nostre, Paulo Bisseno et altero Paulo 
de Peth Dalmacie, Croacie et tocius Sclauonie, Johanne de Marouth 
machoviensi banis, honore banatus zeurensis vacante, Nicolao Trentul 
tavarnicorum et comite de Posega, Simone filio predicti Konie bani 
Janitorum, Martino Ders dapiferorum, Laurencio de Aar pincernarum, 
Petro Cheh agazonum nostrorum magistris et Silstrangh comite po- 


soniensi, aliisque quam pluribus regni nostri comitatus tenentibus et 
honores. 


Originale in membrana, In margine inferiori a zona sericea rubra appendet 
sigillum. In archiv. lib reg. civ. zagrab. 


11. 


Anno 1406, 13. januarii, Budae, 


Stgismundus Hungariae etc. rex, Eberhardo epistopo zagrabiensi manda, 
ut civitalis montis Grecensis curam totamque ipsius iurisdictionem | sibi 


committat. 


Sigismundus dei gracia rex Hungarie, Dalmacie, Croacie etc. 
marchioque Brandenburgensis, sacri romani imperii vicarius generalis 
et regni Bohemie gubernator. Fideli suo reverendo in Christo patri 
domino Eberhardo episcopo zagrabiensi, auleque nostre maiestatis 
sumpmo cancellario, fideli nec non devoto et dilecto salutem et gra- 
ciam. Quamvis nos alias certis ex causis et racionibus tunc animum 
nostrum ad id moventibus civitatem nostram montis Grecensis iuxta 
Zagrabiam, totamque ipsius iurisdiccionem vestre fidelitati commise- 
rimus nomine nostro gubernandam, tamen quia nunc eandem civi- 
tatem, ipsiusque cives, hospites et inhabitatores ad nostras regias 
manus adinstar ceterarum nostrarum liberarum civitatuum viceversa 
recepimus et in suis antiquis commisimus permanere libertatibus, 
fidelitati igitur vestre firmiter precipimus et mandamus, quatenus 
mox receptis presentibus eandem civitatem nostram penitus remittere 
et resignare ac ab ipsa et eius gubernacione ac jurisdiccione qualibet 
vestras manus penitus excipere debeatis, sinatisque eandem civitatem 
ac cives et hospites eiusdem antiquis et pristinis suis libertatibus 
pacifice frui et gaudere, Secus pro nostra dileccione non facturi. 











12 Doc. 12. 13. — An. 1406 — 1407. 


s ———M ——— —À — 


Presentes vero post lecturam reddi iubemus presentanti. Datum Bude 
octavo die festi Epiphaniarum domini. Anno eiusdem millesimo qua- 


* 


dringentesimo sexto. 


Originale in membrana Tergo impressum sigillum maius. In arch lib. reg. 
civit. zagrab. 


12. 


Anno 1406, 13. januarii. Budae, 


Szeismundus Hungariae etc. rex communitatem. civitatis montis Grecensis 
die strennarum tributum, quod debuit, sibi pependisse confirmat. 


Relacio Piponis comitis Temessiensis. 


Nos Sigismundus dei gracia rex Hungarie, Dalmacie, Croacie 
etc. marchioque Brandemburgensis etc, sacri romani imperii generalis 
vicarius et regni Bohemie gubernator. Memorie commendamus, quod 
quia fideles nostri Petrus, dictus Saphar, iudex ac Choon et Johannes, 
filius Bozow, cives civitatis nostre montis Grecensis de Zagrabia no- 
minibus et in personis universorum concivium et cohospitum ipsorum 
munera strennarum anno presenti, quod eciam aliis annis de eisdem 
nostre maiestati provenire debenda, condecenter et uti regalem per- 
tinet ad maiestatem ad cameram nostram dederunt et obtulerunt, ob 
hoc nos eosdem cives et hospites dicte civitatis montis Grecensis 
reddimus et racione ipsorum munerum strennarum, scilicet anni tan- 
tummodo presentis, committimus fore expeditos et pariter absolutos, 
presencium testimonio mediante. Datum Bude octavo die festi Epipha- 
niarum domini. Anno eiusdem millesimo CCCC sexto. 


Originale in charta. Tergo impresum est magnum sigillum regis. In archiv. 
incl. Acad. Scient. Slavor. meridional. 


Anno 1407, 8. Augusti. 
Vicejanitores regis. communitatem. civilatis montis. Grecensis sex florenos 
pro centum, quolibet anno solvendos, regio aerario. pependisse testificantur. 


Nos Phytor, Stephanus et Emericus vicejanitores regie maiestatis. 
Memorie commendamus per presentes, quod providi viri: Johannes, 
filius Pauli et alter Johannes, filius Bolye ac Laurencius, cives civi- 
tatis montis Grecensis, censum seu pecuniariam solucionem, videlicet 
sex florenos pro centum, novos, magistro janitorum regalium quolibet 
anno solvere debendos, anno presenti nobis de eadem solucione et 
censu nobis persolverunt quoad plenum. Ideo nos eosdem cives ac 








Doc. 14. — An. 1408. . 13 





cCivitaem predictam racione predicte solucionis quietos reddidimus et 
expeditos harum nostrarum testimonio litterarum. Scripta in strenna 
feria secunda proxima ante festum beati Laurencii martiris. Anno 
domini millesimo quadringentesimo septimo. 
Originale in charta, a tergo vestigium impressi sigilli. In archiv. lib. reg. 
civit. zagrab. 
M. 
Anno 1408, 9. Januarii Caktornjae. 
ariae etc. regina, rege absente, communitatis ciuitatis. Gre- 
n adventum differt, communitatique curam vigilem et solertem, 
civitas custodiatur et conservetur, commendat. 


dei gracia regina Hungarie, Dalmacie, Croacie etc. Fi- 
judici, iuratisque et ceteris civibus ac hospitibus civi- 
Trecensis de Zagrabia salutem et graciam. Quia ex relatu 
»tri dicti Saffar, concivis nunciique vestri ad nostram ex 
iaiestatem destinati percepimus quomodo serenissimus 
nus Sigismundus rex Hungarie etc, conthoralis noster 
»bis id suis litteris mediantibus firmis dedisset in pre- 
certas e vobis personas idoneas ad diem strennarum 
pro quibusdam suis certis et vestris agendis expediendis 
em ad eandem deberetis destinare, requirente eodem 
vestri pro parte maiestatem, quid vobis exinde salu- 
"endum, exquo ipse dominus noster rex nunc partibus 
3 fore dinoscitur; ideo vestre fidelitati consulimus, eidem 
irmiter mandamus, quatenus ipsius domini nostri regis 
duce partes ad istas, salve fiende, vestris in propriis 
'estolantes, circa custodiam et conservacionem civitatis 
n vigilem et solertem medio tempore fideliter modo 
oteritis adhibere studeatis; nos enim tandem adveniente 
nostro rege, vobisque iuxta primarium sue maiestatis 
m accedentibus, vestram fidelitatem erga eundem pro eo 
, vestrum, civitatisque predicte statum. comodosiorem 
rofectum et utilitatem intendimus et curabimus promo- 
n posse nostre maiestatis. Secus igitur non facturi. Pre- 
absentibus nostris sigillis, sigillo prefati domini nostri 
zis fecimus consignari. Datum in Chakturnya feria se- 
ıa post festum Epiphaniarum domini Anno eiusdem 
üringentesimo octavo. 





in charta, Tergo impressum sigillum regis. In archiv, incl. Acad 
eridional. 


Doc. 15. — An. 1408. 





15. 


3. septembris, Samobori. 


té ele. regina, communitati. ciuitatis. montis Grecensis 
tam vinorum frugumgue partem. sedecimam prorogat 
ad regis adventum eiusque. constitutionem. 


Propria commissio domine regine. 


gracia regina Hungarie, Dalmacie, Croacie etc. Fi- 
li viro Ladislao archidyacono kathedralis ecclesie 
»rocuratori curie episcopatus de eadem, salutem et 
ıobis in personis fidelium nostrorum universorum 
im civitatis nostre montis Grecensis de Zagrabia 
Ja, quomodo vos sedecimam partem vinorum et 
entis post recepcionem decimarum de vinis et fru- 
: eorumdem civium episcopo zagrabiensi provenien- 
'ecipere niteremini et exigere velletis contra ipsorum 
et consvetudines, cum tamen huiusmodi sedecima 
1m in territorio dictorum civium semper memoratis 
et, iidemque ab antiquo pro se ipsis exegissent et 
quia nos id deliberavimus nostreque omnino existit 
dicta sedecima pars vini et frugum interim, quous- 
princeps dominus et maritus noster carissimus, do- 
s eadem gracia rex Hungarie etc, de premissis per- 
rerit et disposuerit, per dictos cives nostros et hos- 
»um virum dominum abbatem ecclesie beate Marie 
‚ia predicta, apud videlicet manus communes, plenarie 
fective collocentur. Fidelitati igitur vestre firmiter 
ndamus omnino volentes, quatenus predictos nostros 
nem predictarum sedecimam partem vinorum et 
'e et astringere nullo modo debeatis, nec niteremini 
e presumpmatis manus, sed ipsa vina, ut prediximus, 
ıostros vobis vel homine vestro erga memoratum 
a videlicet apud manus communes plenarie repo- 
iter collocentur; aliud igitur pro nostra gracia non 
eciam post lecturam reddi iubemus presentanti. 
r in vigilia festi beati Michaelis archangeli. Anno 
quadringentesimo octavo. 





harta. In margine inferiori impressum est sigillum. In archiv. 


Doc. I6. — An. 1409. 15 


16. 
Anno 1409, 6. Julii. Zagrabiae. 
Andreas episcopus zagrabiensis, Eberhardi episcopi donationem, qua eccie- 
siae. cathedralis praebendarii de decima episcopis. zagrabiensibus solvenda 
liberantur, confirmat. 


Andreas dei et apostolice sedis gracia episcopus zagrabiensis. 
Omnibus Christi fidelibus presentibus et futuris, presentes inspecturis, 
salutem et devocionis cultum augmetari. Pastoralis cure debitum di- 
ligenti sollicitudine exequentes ad ea libenter intendimus, que cultus 
divini augmentum et ministrorum eius comodum ac sustentacionis 
auxilium videntur ampliare. Proinde universorum presencium pariter 
et futurorum noticie volumus fieri manifestum : quod discreti viri do- 
mini Gregorius presbiter de Iwanych, decanus prebendariorum, et 
omnes prebendarii chori ecclesie nostre zagrabiensis, nobis in Christo 
dilecti, ad nostram venientes presenciam exhibuerunt nobis litteras 
reverendi in Christo patris domini Eberhardi, pridem zagrabiensis 
nunc vero waradinensis episcopi, predecessoris nostri, sub secreto si- 
gillo suo privilegialiter emanatas tenoris infrascripti, nobis humiliter 
supplicando, ut tenorem ipsarum litterarum litteris nostris privilegia- 
libus de verbo ad verbum inseri facientes, easdem et in eis contenta 
acceptare, approbare et ratificare et auctoritate nostra ex certa sciencia 
confirmare dignaremur. Quarum tenor sequitur et est talis: (vide 
Doc. 3. anno 1401) Nos itaque supplicacionibus dictorum Gregorii 
decani et prebendariorum devotorum ecclesie nostre zagrabiensis ser- 
vitorum pie exauditis et principaliter admissis, attendentes ex huius: 
modi decimali relaxacione cultum divinum non modicum excrevisse, 
immo in maxima parte ex eo fore et esse augmentatum, volentesque 
votis laudabilibus ab humanis et divinis legibus summo opere suffra- 
gari, prefatas litteras annotati domini Eberhardi episcopi, non abrasas, 
non cancellatas, nec in aliqua eorum parte viciatas, immo omnis 
prorsus falsitatis suspicionis vicio carentes, presentibusque de verbo 
ad verbum nil addito, diminuto vel variato insertas, quoad omnes 
earum continencias, articulos, puncta et clausulas receptamus, appro- 
bamus et ratificamus, eis nichilominus in divini cultus augmentum 
et dictorum prebendariorum comodosiorem sustentacionem innovantes 
perpetuo valituras confirmamus, mandantes universis procuratoribus 
seu provisoribus curie nostre episcopalis zagrabiensis ac universis et 
singulis, quibus interest vel intererit in futurum, ut sub intermina- 
cione divini iudicii nullo unquam tempore contra premissa quitquid 
attemptare audeant quomodolibet vel presummant, sed eosdem pre- 


Doc. I7. — An. 1413. 





futuros dicta gracia seu indulto ac concessione 
ittatur, gratulari. In cuius rei memoriam pre- 
sigillo nostro pontificali, quo utimur, roboratas, 
uximus concedendas. Datum Zagrabie sabbato 
Visitacionis virginis gloriose. Anno domini mil- 
no nono. 





capituli ragrab, facto auno 1520. Inarchivo eiusdem Capi- 
6. nr. 34. 


17. 
lis. Kapronchae 


regina, Cysteriensium. zagrabiensium abbati mandat, 
secundum legationem. testamentariam | tantummodo 
grabiensi arendetur et in feudum tradatur. 


Commissio propria domine regine. 
zia Romanorum ac Hungarie etc. regina. Fideli 
nino fratri abbati monasterii beate Marie virginis 
et graciam. Dicit nobis fidelis noster Petrus, 
sivitatis nostre montis Grecensis de Zagrabia, 
ivium et hospitum dicte civitatis nostre zagra- 
10modo dudum quidam concivis eorum quandam 
ik vocatam, in territorio dicte civitatis nostre 
e ecclesie beate Marie virginis testamentaliter 
dicte ecclesie pro temporc constituti eadem in- 
, vel si alicui vellent arendare, nemini alteri 
vibus dicte civitatis nostre possint et debeant 
arendare; nunc vero vos ipsam insulam contra 
iiam legacionem honorabili viro domino Ste- 
co ecclesie zagrabiensis arendassetis in preiudi- 
ipsorum civium et hospitum valde magnum. 
: firmissime precipimus et mandamus, quatenus 
as, prefatam insulam per vos, ut dicitur, dicto 
ndatam, ab eodem Stephano Farkasii removere 
Is nostris dicte civitatis nostre secundum quod 
n arendare et in feudum tradere debeatis vel 
secundum premissam testamentariam legacionem 
si feceritis bene quidem, alioquin commisimus 
rmiter committimus fideli nostro reverendo in 
' Eberhardo episcopo zagrabiensi, aule regie 
ncellario, ut ipse scita prius mera ct omnimoda 





“=a. 


Doc. IS. 19. — An. 1413—1414. 17 





veritate vos ad faciendum premissa arcius compellat et astringat, 
auctoritate nostra ipsi presentibus attributa et iusticia mediante. Secus 
non facturi. Presentes quoque post lecturam reddi semper edicimus 
presentanti. Datum in Kwkaproncha feria quinta proxima ante domi- 
nicam Judica. Anno domini millesimo quadringentesimo tredecimo. 


Originale in charta, In margine inferiori impressum est sigillum. In archiv. 
incl Acad. Scient Slavor. meridional. | 


]8. 
Anno 1413, 18. Augusti Zagrabiae. 


Anno 1413. In festo b. Elenae reginae. Fassio perennalis nobilis 
Michaelis Thaar de Palana, domum suam muratam in civitate montis 
Grecensis penes fundum ecclesiae b. Catharinae virg. habitam, duas 
curias integras efficientem, ex collacione regia possessam, Stephano 
lapicidae, filio Jacobi, dicti Sochsnam, pro quadraginta flor. auri coram 
magistratu loci, vendentis. 


Act. Soc, Jesu. fasc. 10. nr. 22. In archiv. regn. Croat. Slav. et Dalm. 


19. 
Anno 1414, 13. Julii, Zagrabiae. 
Eberhardus episcopus zagrabiensis, parte decimarum mensae. episcopalis in 
comitatu de Moravče condonata, perpetuam. altariam in collegio praeben- 
= dariorum condit. 


Eberhardus dei et apostolice sedis gracia episcopus zagrabiensis 
ac supremus cancellarius regie maiestatis. Omnibus Christi fidelibus 
presentibus et futuris, presencium noticiam habituris, salutem in om- 
nium salvatore. Ad universorum noticiam harum serie volumus per- 
venire, quod nos considerantes et in archano mentis nostre sepius 
revolventes quam sit caduca et fragilis presens vita et quamvis 
hominibus terrena felicitate gaudentibus sponsione fallaci longa 
temporis promittat spacia, fine tamen interdum coartatur brevissimo 
et sepe incautos ad ima deicit, quos vane spei solaciis demulcebat. 
Hac igitur consideracione inducti et diligenti indagacione reperientes 
quod in nostra zagrabiensi ecclesia, cui auctore deo, licet immeriti 
presidemus, preter cottidiana suffragia, que per ministros ipsius ecclesie 
pro omnibus Christi fidelibus ad laudem dei generaliter fieri consve- 
verunt, pro prelatis et episcopis eiusdem ecclesie, qui ex hac vita 
decesserunt, nulla umquam fieret specialis memoria nec aliqua suf- 
fragia agerentur, immo exinde metu mentis perculsi ac cupientes 

2 


Doc. 19. — An. 1414. 





ı deo poterimus, sicuti nostre sic et nichilominus prede- 
successorum nostrorum episcoporum saluti congruis re- 
dere et vite future commoda nobis et eisdem bonorum 
divina opitulante clemencia procurare. Habitis superinde 
‚bus nostris de capitulo ipsius zagrabiensis nostre ecclesie 
juiis, eorumque consensu circa hoc accedente, totalem 
ıstram decimalem de decimis, que in districtu de Marocha 
fluvii Zelyna vocati, dicari consveverunt, quarum recta 
vino dumtaxat et pecuniis pro decimis vini exigi con- 
tram mensam episcopalem, residua vero recta et equalis 
imdem simul cum decimis frugum wlgo zyrow pynz 
Miter dictis fratribus nostris de capitulo zagrabiensi ac 
ecclesie nostre dinoscitur pertinere, nobis proveniens, ex- 
parte eiusdem porcionis nostre decimarum' ipsarum, quam 
avimus plebano ecclesie sancti Johannis baptiste de Villa 
m fratrum nostrorum de capitulo, racione missarum, 
orem ipsius nostre ecclesie idem plebanus pro tempore 
vice nostra servari tenetur quociens occurrit ebdoma- 
sum et commodum  prebendariorum eiusdem ecclesie 
us deputandum, immo deputamus et perpetuo jure confer- 
3 dictorum fratrum nostrorum de capitulo et cantoris 
re ecclesie in dictis decimis salvis remanentibus pro 
idelicet, quod predicti prebendarii nostre ecclesie a nunc 
s singulis die dominico fest festum undecim millium 
xime occurente, hora vespertina ad dictam ecclesiam 
»nvenientes et peractis primitus more consveto vesper- 
letorii officiis, demum pulsatis, maioribus campanis, prout 
pro defunctis, vesperas solleniter cantare pro mortuis 
ia secunda mane sequenti post missam beate virginis, 
cclesia nostra solet cantari circa auroram, immediate 
ıorum cum novem leccionibus, responsoriis et laudibus 
soriis, demum unam missam sollennem pro defunctis 
cere et perficere, et quilibet eorumdem prebendariorum 
privatam similiter pro defunctis legere- et celebrare 
salutis nostre, dictorumque predecessorum et successorum 
isdem ecclesie episcoporum perpetuis futuris temporibus, 
tantum, debeant et teneantur; porcionem vero dicti ple- 
[ohannis baptiste, terciam partem videlicet, de qua su- 
1s mencionem, predicti prebendarii tempore dicacionis 
marum eidem inditis dare debeant et ministrari obli- 
iam exinde provenientem per ipsum plebanum exigen- 


Doc. 20. 2I. — An. 1414— 1415. | 19 


dam. In cuius rei memoriam firmitatemque perpetuam presentes lit- 
teras fieri jussimus et appensione sigillorum nostrorum communiri. 
Datum Zagrabie in festo beate Margarethe virginis. Anno domini 
millesimo quadringentesimo quartodecimo. 


E libro Statutorum hon. coll. Praebend. Saec. XV. 


20. 
Anno 1414. 


Litterae vineales super certa vinea in territorio Novae villae 
capituli zagrabiensis Davidouch appellato, existente, gratis, altera 
vero priori contermina pro sex flor. auri Stephano Herwat concive 
montis Grecensis perennaliter donata et respective vendita per ple- 
banum ecclesie s. Joannis baptiste de predicta Nova villa, salvo jure 
montano ipsi ecclesie parochiali obveniente, pro parte emptrice, 
expeditae. 


Act. Mon. Remet. fasc. II. nr. 4. In archiv. regn. Croat. Slav. et Dalm, 


21. 
Anno 1415, 25. aprilis. Zagrabiae. 


Communitas civitatis montis Grecensis de Antonii civis hereditate ex eius 


festamento statut, 


(Nos Michael, filius Simeonis, judex, Stephanus, Georgius), 
Blasius, Georgius, Gasper, Fryche, Sigismundus et Lodouicus, jurati, 
consiliarii (et universi cives montis Grecensis. Memorie commendamus) 
per presentes, quomodo nos in testamento viri providi condam An- 
thonii jurati (concivis nostri) dicti , . . inter cetera seriatim conscripta 
vidimus fide oculata contineri, quod dum ipse in humanis laborasset, 
tunc medietatem, seu sessionem jobagionalem in suburbio dicte civi- 
tatis, ubi nunc ortus foret constructus, inter metas nunc Georgii et 
Gasper juratorum . . et domine... .... nostrorum concivium.. 
existentem, provide domine Margaretha vocate tunc in tenera etate 
constitute et Elene filiabus suis legavisset et donasset. Et quia prea- 
tacta Elena, junior filia, ex hoc seculo decessa fore videbatur, (nos) 
ipsum totalem ortum cum cunctis suis utilitatibus et pertinenciis 
universis prenotate domine Margaretha vocate, relicte olym Vyncen- 
stan, nostreque concivisse ac de suo consensu, Nicolao filio suo ex 


annotato Vyncenstan procreato et eorum heredibus statuimus et com- 
* 


20 


Doc. 22. — An. 1415. 





missimus perpetuo et irrevocabiliter possidendum, tenendum et ha- 
bendum ac iuxta condicionem huius civitatis quocumque voluerint 


m. In cuius rei memoriam, firmitatemque perpetuam pre- 
ras nostras communi sigillo roboratas eisdem domine Mar- 
Nicolao (duximus concedendas). Datum in festo beati Georgii 
nno domini millesimo quadringentesimo quintodecimo. 


ale in membrana lacerum et exesum. Zona sericea slbi et vielacci 
det absque sigillo, In archiv. lib. reg. civ. zagrab. 


1415, 28. octobris, Zagrabiae. 


'munitate civitatis Grecensis Andreas, litleratus et civis, in- 
n vineam et silvam Gregorio, scriptori librorum, sex pensis 
denariorum. vendit. 


Mychael, filius Simeonis, judex, Stephanus, Georgius, Blasius, 
Gasper, Fryche, Sigismundus et Lodovicus, jurati, consi- 
üversi cives montis Grechensis. Memorie commendamus 
les, quod Andreas !iteratus, filius olym Petri sartoris, filii 
as noster concivis coram nobis personaliter comparendo 
confessus eo modo: quod ipse quandam vineam suam in- 
inforestam, Korito vocatam, in nostro territorio iuxta vineam 
i Iwancech, a parte meridionali similiter nunc incultam, 
as communes simul cum silva ipsi vinee adiacente sub 
rminis infrascriptis per annotatos Nicolaum et nunc ma- 
:gorium scriptorem librorum, filium Andree, factis et erectis 
onstructis habitam et existentem, in ipsum Andream lite- 
xrefato Petro sartore patre suo legittime devolutam cum 
sius vinee nunc inculte et silve utilitatibus et pertinenciis 
1 ipsas quoquomodo spectantibus viro provido memorato 
sriptori librorum, filio Andree, et suis heredibus ob re- 
orum beneficiorum, tum eciam pro sex pensis denario- 
ıdree persolutorum dedisset, donasset et vendidisset, ymmo 
ivit et vendidit coram nobis jure perpetuo possidendam, 
et habendam ac iuxta condicionem huius civitatis quo- 
luerit in vita pariter et in morte disponendam. Mete vero 
: hoc ordine incipiuntur, quod prima meta a parte prefati 
ni a plaga orientali incipit in quadam arbore quercus in 
sth prope predictam viam communem et vadit ab ipsa in 
epicis in vulgo thopol vocata, de qua in aliam arborem 
qua tendit in arborem quercus et ab ipsa supra ad occi- 


Doc. 23. — An. 1416. 21 


dentem in aliam arborem quercus, quas arbores dicti Nicolaus et 
Gregorius crucibus signarunt et in perpetuam memoriam pro metis 
deputarunt, ef sic terminantur. In cuius rei memoriam et testimonium 
firmitatemque perpetuam presentes litteras nostro communi sigillo 
roboratas eidem magistro Gregorio duximus concedendas. Datum in 
festo beatorum Symonis et Jude apostolorum. Anno domini millesimo 
quadringentesimo quintodecimo. 


Originale in membrana. Zona viridis pendet absque sigillo. In arch.lib. reg. 
civ. zagrab. 


23. 


Anno 1316, I. Junii. 
Synodus Constantiensis abbati Landstrassensi mandat, ut de postrema in- 
juria capitulo a communitate montis. Grecensis illata inquirat. 


Sacrosancta et generalis synodus Constanciensis. Dilecto nobis 
filio abbati monasterii in Lanstrosst, aquilegiensis diocesis, salutem et 
dei omnipotentis benedictionem. Gravem dilectorum (ecclesie filiorum) 
capituli zagrabiensis querelam accepimus continentem, quod olim commu- 
nitas et universi cives et hospites civitatis zagrabiensis manu armata 
nec non vexillis errectis ad domos singulorum canonicorum predicte 
ecclesie unanimiter accedentes ig quosdam ipsorum canonicorum nec 
non etiam presbiterorum et ministrorum eorumdem, dei timore post- 
posito, manus inicientes ausu sacrilego temere violentas, nonnullos 
ex ipsis canonicis sive ministris interfecerunt, quosdam graviter vul- 
nerando, dein carceribus manciparunt ac in illis diucius detinuerunt 
captivandos, nec non etiam quasdam domos et edificia dictorum cano- 
nicorum tunc infra communitatem vel civitatem illorum sitas (spo- 
liarunt) et quedam ignis incendio devastarunt, nec non etiam res 
et bona mobilia illinc reperta secum in predam asportarunt et alia 
valde multa damna, violencias et injurias irrogaverunt, intulleruntque 
huiusmodi capitulo in animarum suarum dispendium nec non ipsius 
capituli nocumentum, preiudicium et gravamen. Ideoque dilectioni tue 
sic scriptotenus mandamus, quatinus si de huiusmodi vulneracione, 
interfectione, mancipacione, detencione nec non aliis violenciis et in- 
iuris... .... eiusdem communitatis, quos in premissis culpabiles 
esse reppereris, tamdiu excommunicatos . . . . . . . dominicis et festis 
diebus ...... . donec passis injuriam satisfecerint competenter te- 
stimonio sub eorum et se declaraverint apostolicis . . subdiendi. 
Super aliis vero .. qui fuerint...... hincinde propositis adver- 
sarii fuerint appellatione remota . . . .. faciens quod......... 
Testes autem, qni fuerint nominati, si se gracia, odio vel timore sub- 


Doć. 24. — An. 1417. 





traxerint censura simili, appellacione cessante, compellas veritati testi- 
monium perhibere. Datum Constancie, kalendis Junii. Anno a nativi- 
tate domini millesimo quadringentesimo sextodecimo. Apostolica sede 


vacante. 


ibrana valde exesum et illegibile. In arch. ven. Capit. zagrab. 
nr. 20. H 


24. 
februarii. Zagrabiae. 
zagrabiensis, capitulo mandat, ut praebendariorum 
usvetudinibus, fructuumque et proventuum. perceptio- 
praebendariorum collegium parocho. cuilibet. quartam 
parochialem. solvat. 


i et apostolice sedis gracia episcopus zagrabiensis, 
arius regie maiestatis. Vobis venerabilibus viris, 
»osito, Gerardo lectori, Johanni cantori, Ladislao 
io de Bexin, archidyaconis, ac Gregorio custodi, 
, totique capitulo ecclesie nostre zagrabiensis, fra- 
isto carissimis, in virtute sancte obediencie firmiter 
0 volentes mandamus, quatenus prebendarios, vide- 
te ecclesie nostre zagrabiensis, presentes et fu- 
xibus nostris, irrevocabiliter in eisdem consvetu- 
ctuumque, iurium, proventuum et alimentorum 
ique proveniencium et ipsis testamentaliter legan- 
ıinistrandorum modo quocumque et presertim in 
toriorum percepcionibus in vigilia Epiphaniarum 
xcessionali vivifice crucis fiende singulis annis ad 
inonicorum, ut moris est, ac deportande; aliis 
poribus opportunis eisdem succedencium, contra 
re et manutenere debeatis, ut in nostra zagra- 
ıpore cuius in contrarium memoria hominum non 
et est hactenus observatum, auctoritate nostra, 
* sive alterius porcionis aliqualis cuicumque ple- 
is, eciam de iure debende aut solvende et pre- 
am Martinum sublectorem ac plebanum ecclesie 
de Zagrabia nunc et de presenti eosdem pre- 
isis, ut veridica recipimus relacione sed displi- 
olestantem, ac ceteros plebanos eiusdem ecclesie 
3, presentes et futuros, quoscumque pro tem- 
s super hiis perpetuum silencium presencium 


i_ 


Doc. 25. — An. 1417. 23 


tenore imponimus et inponi volumus temporibus perpetuis ac eternis 
duximus imponendum, constitucionibus in contrarium editis non ob- 
stantibus quibuscumque, per censuram ecclesiasticam contradicentes 
eadem auctoritate nostra firmiter conpescendo. Nolumus enim nec in- 
tendimus quod consvetudini ecclesie nostre predicte sive iuribus dic- 
torum prebendariorum hucusque invariabiliter et firmiter absque mu- 
tacione aliquali observatis aliqualiter derogetur in toto vel in parte, 
sed pocius eorum fructus et emolumenta volumus augeri quam minui, 
qui pondus eiusdem ecclesie nostre in diurnis pariter et nocturnis 
officiis, diei videlicet et estus, dinoscuntur supportare. Nec omnino 
volumus, quod in dicta ecclesia nostra aliquis preter nos quibusvis 
personis legem imponere habeat aliquam neque iugum contra et ultra 
laudabilem consvetudinem inibi hactenus observatam. Secus igitur in 
premissis facere non ausuri, si graves penas vobis exinde infligendas 
per gravissimam judicacionem nostram cupitis et vultis evitare. Pre- 
sentes vero litteras nostras in libro statutorum capituli predicte 
ecclesie nostre zagrabiensis strictissime de verbo ad verbum preci- 
pimus registrari ad perpetuam rei memoriam ad condignam et per- 
petuam firmitatem. Datum Zagrabie sub nostri pontificalis et auten- 
tici sigilli appensione, in festo beati Valentini martiris. Anno domini 
millesimo quadringentesimo decimo septimo. 


E simplici transumpto in charta, initio saec. XVI. — In archiv. honor. 
colleg. Praebendar.. 


2b. 
Anno 1417, 14. septembris. Zagrabiae. 


Capitulum sagrabiense, communitate rogante, privilegium a Sigismundo rege 
de libertatibus editum mattil. 


Capitulum ecclesie zagrabiensis. Omnibus Christi fidelibus pre- 
sentibus pariter et futuris, presencium noticiam habituris, salutem in 
omnium salvatore. Ad universorum noticiam harum serie volumus 
pervenire, quod providi et honesti viri, Johannes Prawcz, judex, 
Gaspar, Lodouicus, Demetrius et Ladislaus jurati cives civitatis 
montis Grecensis de iuxta Zagrabia, suis et universorum concivium et 
cohospitum ipsorum, inhabitorum utputa ipsius civitatis, nominibus 
et in personis ad nostram personaliter accedentes presenciam exhi- 
buerunt nobis et presentaverunt quoddam privilegium serenissimi 
principis et domini, domini Sigismundi, dei gracia Hungarie, Dalmacie 
Croacie, Rame, Seruie, Gallicie, Lodomerie, Cumanie, Bulgarieque 
regis, marchionis Brandemburgensis, sacri Romani imperii archicame- 


24 Doc. 26. — An. 1418. 





rarii, necnon Bohemie et Lucemburgensis heredis, domini nostri na- 
turalis, subsequentis tenoris, duplicis autentici pendentis sigilli sue 
maiestatis munimine roboratum, petentes nos precum cum instancia, 
ut tenorem eiusdem privilegii in transcripto litterarum nostrarum sub 
nnetri ciailli anpensione eisdem daremus ob remedium cautele ube- 
lem privilegii tenor sequitur per omnia et est talis: 

anno 1406, 10. januarii Nos igitur peticionibus 

s privilegii exhibencium annuentes, predictum privi- 

0 ad verbum transcribi et transummi facientes absque 

tinucione aliquali, transcriptum et transumptum eiusdem 

i appensione eisdem duximus concedendum, nostris et 

juribus salvis remanentibus. Datum in festo Exalta- 

cis. Anno domini millesimo quadringentesimo decimo 


membrana, In margine inferiori appendet zona sericea coloris 
>. In archivo lib. reg. civ. zagrabiensis. 


26. 
(28. Junii?). Budae. 


vagister curiae reginalis, sibi anniversarium censum sex 
a communitate montis. Grncensis solutum esse testificatur. 


s Forgach de Ghymes, magister curie reginalis maies- 
nitriensis. Memorie commendamus, quod nos a circum- 
'idis viris Johanne, Bozo dicto, ac eciam magistro 
arte) communitatis civium civitatis montis Grecensis 
centum sex flor. cum quibus ipsa civitas nobis tene- 
Zircumeisionis domini, (nunc proxime) preteriti; quos 
* pro centum ipsi Johannes et magister Fabianus nobis 
cte) communitatis hodie plene et integre persolverunt. 
(percepcione nos totam) communitatem et magistros 
ziam Fabianum predictos (nec non totam communi- 
emus. Presentes autem sigillo nostro (duximus consi- 
n Bude feria tercia proxima in vigilia [beatorum apo- 
et Pauli]. Anno domini millesimo CCCCXVIII. 


m charta valde lacerum. In margine inferiori impressum est 
. lib, reg. civ. zagrab. 


Doc. 27. — An. 1419. 25 





21. 

Anno 1419, 1. octobris. Zagrabiae. 
Dionysius banus communitate precante fore ul eius. libertates. defendat, se 
obligat, idemque omnibus comitibus, vicecomitibus suisque hominibus mandat. 

Nos Dyonisius de Marchali, regni Sclauonie banus, comesque 
symigyensis. Memorie commendamus tenore presencium significantes, 
quibus expedit universis, quod (viri providi) iudex, iurati et cives 
civitatis regalis montis Grecensis de iuxta Zagrabya in eorum et uni- 
versorum civium, incolarum et inhabitatorum (eiusdem) civitatis no- 
minibus et personis nostram adeundo presenciam exhibuerunt nobis 
efficacissima litteralia instrumenta divorum regum (Hungarie, super 
liber)tatibus eisdem civibus per ipsos reges confecta, emanata et 
concessa, petentes nos, ut eosdem cives, incolas et inhabitatores . . . 
dicte civitatis in eorum iuribus et libertatibus iuxta predicta eorum 
litteralia instrumenta, frui, gratulari et gauderi . . . quietos relin- 
queremus et permitteremus. Nos igitur predictorum civium iuribus et 
libertatibus visis (perlectis et intelle)ctis, memoratos cives, incolas et 
inhabitatores predicte civitatis montis Grecensis in omnibus et (singulis 
iuribus ac con)svetudinibus semper et ab antiquo hactenus tentis et 
conservatis reliquimus et commissimus pre(sencium per tenorem . . . 
. . . iuri)bus legittimis et iustis consvetudinibus conservare promisi- 
mus et assumpsimus, ymmo presencium se (firmiter obligamus) paci- 
fice et quiete frui, uti, gratulari et gaudere. Quocirca vobis comitibus, 
vicecomitibus vel (vices eorum gerentibu)s nunc in comitatibus cri- 
syensi et zagrabiensi constitutis et in futurum eciam constituendis, 
cunctisque aliis nostris hominibus, (vel ad nos) pertinentibus, pre- 
sentibus visuris, firmiter precipiendo mandamus, quatenus sepefatos 
cives, incolas et inhabitatores an(tedicte) civitatis contra prescriptas 
eorum libertates et iura in pretactis eorum litteralibus instrumentis 
conscriptas et expressata in nullo (imp)edire, perturbare, molestare, 
dampnificare et inquietare presumpmatis, nec sitis ausi racione ali- 
quali communiter aut divisim, ymmo volumus pocius ipsos et eorum 
quemlibet contra quosvis illegitimos inpetitores, malefactores et inquie- 
tatores semper et ubique in eorum iuribus et bonis ac persona pro- 
tegere et defensare; et aliud in premissis . . nullatenus facere pre- 
sumpmatis. Presentes vero post earum lecturam semper per vos reddi 
iubemus exhibentibus. Datum Zagrabye die dominico proximo post 
festum beati Michaelis archangeli. Anno domini millesimo quadrin- 
gentesimo decimo nono. . 


Originale in membrana, sat lacerum. In margine inferiori impressum est 
parvum sigillum. In archiv. lib. reg. civ. zagrab. 


26 


Doc. 28. — An. 1420. 





28. 


Anno 1420, 2. octobris. Zagrabiae. 


Te rauen num communitas montis. Grecensis in capitulum agebat, comites 


sese potestatem communitatis im ius vocandae nón habere 
Profitentur. 


:bastianus de Karmach et Petrus de Cruemche, comites 
ac judices nobilium eiusdem comitatus. Memorie com- 
per presentes, quod cum honorabile capitulum ecclesie 
judicem, juratos et universos cives civitatis montis Gre- 
xta Zagrabiam ad presentes octavas festi nativitatis beate 
is in presenciam domini nostri Dionisii bani certo modo 
trahendo, contra eosdem agere et proponere voluissent; 
incii civium eiusdem civitatis nobis in sede nostra judi- 
lem octavis judicantibus, nostrum judiciarium et regni 
viscum judicancium adieuntes conspectum, quasdam litteras 
i Sigismundi regis, unam privilegialem et aliam patentem, 
prescripti domini nostri bani similiter patentem super 
ipsorum civium confectas, iidem nuncii civium nobis ex- 
ı quibusquidem litteris inter cetera id clare vidimus con- 
nullus banorum vel vicebanorum seu comitum dicti co- 
tempore constitutorum eosdem cives communiter vel di- 
tanciam quorumcumque, judicio ipsorum astare compelli 
npmerent modo aliquali, nec litteras inquisitorias quipiam 
viri ecclesiastici adversus eosdem cives in quibuscumque 
: facere emanari; si vero quipiam quitquam accionis vel 
aberent vel habere pretenderent, id in presencia regie 
it magistri thavarnicorum regalium prosequi deberent et 
"dine juris observato. Nos igitur unacum predictis regni 
sis litteris premissis, prefatos cives judicare nec litteras 
l alias ipsos inpugnantes extradare seu extradari facere 
ssentes litteras nostras eisdem judici, juratis et universis 
s civitatis in testimonium premissorum duximus conce- 
»us sigilla nostra a tergo impressimus. Datum Zagrabie 
vo die octavarum festi nativitatis beate Marie virginis 
Anno domini millesimo quadringentesimo vigesimo. 


e in charta, A tergo vestigia triom sigillorum. In archiv. incl. Acad. 
erid, 


Doc. 29. 30. — 1421— 1422. 27 





29. 


Anno 1421, mense Julio. 
Injuriae a capitulo sagrab. civibus Grecensibus illatae referuntur. 


Item, primo, circa festum beate Margarethe virginis, tempore 
treugarum, Georgius officialis seu iudex provincie capituli zagra- 
biensis cum familiaribus et hominibus suis, homines, cives, incolas 
et inhabitatores predicte civitatis regie maiestatis in medio eiusdem 
civitatis dire verberavit, vulneravit et spoliavit, jugaque boum et 
currus desecuit et anihilavit potencia mediante. De hiis itaque non 
contentus idem Georgius homines seu cives civitatis predicte capti- 
vavit et captos in civitate in turri hic habita tamdiu vinculis manci- 
patos tenuit, quousque sue placuit voluntati, culpa eorum sine omni 
et contra libertatem civitatis. 


Documentum transactionale. In archiv. ven. Capit. zagrabiensis. Act. Cap. 
ant. fasc. IO. nr. 14. 


80. 
Anno 1422, 17. Junii. In Solnok. 


Sigismundus sex severe. mandat capitulo, ne cives ab agris colendis 
impediat. 
Commissio propria domini regis. 

Sigismundus dei gracia Romanorum rex, semper augustus, ac 
Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc, rex. Fidelibus nostris hono- 
 rabilibus viris, dominis preposito et capitulo ecclesie zagrabiensis sa- 
lutem et graciam. Gravem querelam fidelis nostri providi magistri 
Fabiani civis et notarii nostre civitatis zagrabiensis per ipsum in 
personis fidelium nostrorum providorum judicis, juratorumque civium 
ac tocius communitatis eiusdem nostre civitatis zagrabiensis nostre 
maiestati allatam intelleximus admodum displicenter, quomodo vos 
eosdem cives et hospites nostros contra eorum libertates et consvetu- 
dines, quibus ipsi ab antiquo usi fuissent et gavisi, plurimum inde- 
bite et minus juste impedivissetis et impedire non cessaretis, et quod 
eosdem terris eorum ad dictam civitatem nostram zagrabiensem per- 
tinentibus et intra veras metas et cursus metales eiusdem adiacentibus 
uti et frui non permitteretis, ynmo hiis temporibus retroactis quidam 
ex vobis cum eorum familiaribus quosdam ex eisdem civibus in dictis 
eorum terris arantes repperiendo aratrum ipsorum simul cum rotis 
ad idem aratrum aptis penitus et in partes minutissimas dissecari 
fecissetis, potencia mediante, in ipsorum preiudicium ac dampnum, 


28 Doc. 3I. — An. 1422. 





libertatisque eorum prerogative derogamen non modicum. Suppli- 
catum itaque extitit nostre maiestati in personis eorumdem civium, 
ut ipsis circa premissa opportune dignaremur providere. Et quia nos 
eosdem cives et hospites nostros libertatibus et consvetudinibus eorum 
antiquis, quibus hactenus usi fuere et gavisi illibate frui volumus, 
igitur fidelitati vestre firmissime precipimus et mandamus, quatenus 
habitis presentibus amodo quoque in antea et deinceps prefatos cives 
es pretacte nostre civitatis zagrabiensis et presertim in terris 
las ipsorum antiquas adiacentibus in nullo contra antiquas 
et consvetudines, quibus ipsi hactenus, ut prefertur, usi 
gavisi, impedire seu quovismodo dampnificare presumatis nec 
modo aliquali, alioquin vobis in premissis secus facientibus, 
1 credimus, eisdem civibus et hospitibus nostris de tali re- 
ırabimus provideri, quod ipsi in premissis dampnum non pa- 
ıliquale. Secus igitur facere non ausuri in premissis. Presen- 
ue post earum lecturam reddi jubemus presentanti. Datum 
k feria quarta proxima post festum sacratissimi corporis 
Anno eiusdem millesimo. quadringentesimo vigesimo secundo. 
m nostrorum anno Hungarie etc. XXXVI. Romanorum duo- 

*t Bohemie secundo. t 


ginale in charta. In margine inferioni impressum est sigillum. In archiv. 
ivit, zagrab. 


81 
no 1422, mensibus: majo, Junio, Julio, Zagrabiae, 


"ae a capitulo zagrab. civibus. Grecensibus illatae referuntur, 


* premissis eciam non contentus ipse Georgius per homines 
iares suos in festo Annunciacionis virginis gloriose elapso, in 
mini MCCCCXXII homines et cives huius civitatis similiter 
ibertatem civitatis dire vulneravit, verberavit, percussit et 
; usque ad exsiccacionem membrorum, prout eciam apparet 
enti, culpa eorum sine omni, eodem modo in civitate pre- 


7, feria tercia proxima ante dominicam Rogacionum nonnulli po- 
omini de capitulo ecclesie zagrabiensis ad territorium seu terras 
regalis cum eorum hominibus et familiaribus manibus armatis 
ıter irruentes, aratra in eisdem terris arrancium hominum 
im desecuerunt, homines percusserunt et crudeliter vulne- 
L . - 


Doc, 3T. — An. 1422. ‚20 





. . Item, altera. die inmediate sequenti Ladislaus de Dauoth, unus 
ex canonicis in turri hic habita constitutus, cum sibi adherentibus, ma- 
-chinas et pixides sonorosas sepissime more hostili huc ad civitatem 
emisit et emitti fecit, ubi eciam, si vigilem custodiam non habuis- 
semus, utique idem Ladislaus cum suis complicibus hanc civitatem 
in favillam ignis converti fecisset, culpa nostra non exigente. Pre- 
fatus eciam Ladislaus de premissis non contentus, diebus proxime 
elapsis, altera vice unum hominem in civitate prenotata captivavit et 
ab eodem omnia bona sua, arma, vestimenta et pecunias aliasque res 
pro tunc apud eum habita et repertas more predonico abstulit et 
recepit et fecit que sue placuit voluntati. Eodem die diversos ictus 
sagittarum ad homines huius civitatis in civitate hinc inde gradientes 
emisit et emitti fecit, sicut sue placuit voluntati, et incendium ignis 
in hanc civitatem emitti voluit, prout prius et ante, ubi eciam, si 
custodiam vigilem seu jugem non habuissemus, utique quod volebat 
perfecisset. 

Item, hiis diebus similiter proxime elapsis Gerardus lector et 
canonicus ecclesie zagrabiensis, unam honestam mulierem, civem 
huius civitatis in factis suis agentem in via in capitulo habitam, re- 
pertam, omni sua sine culpa propria manu dire verberavit, cooperto- 
rium capitis de capite eius abstulit et eandem verbis illicitis et vitu- 
perioris pertractavit in dedecus sexus muliebris, alias eciam honestas 
mulieres eisdem verbis adiungendo crininatus est. 

Item, similiter hiis diebus proxime elapsis circa festum bea- 
torum Petri et Pauli apostolorum, nunc elapsum, prefati domini de 
capitulo, missis eorum hominibus et familiaribus duos equos Michaelis, 
filii Symonis, pridem iudicis, ac duos boves Stephani, pridem iurati, 
concivium nostrorum, in territorio huius civitatis demactari fecissent 
seu vulnerari sine culpa. 

Item, in festo beate Margarethe virginis et martiris noviter 
elapso, domini de capitulo ecclesie zagrabiensis, tempore treugarum 
fori annualis eiusdem festi, a meridie usque ad crepusculum noctis, 
ad latus campane sonitu propulsato, congregatis eorum familiaribus, 
hominibus et iobagionibus sub precepto, advocatis eciam officialibus, 
familiaribus, hominibus et iobagionibus reverendissimi in Christo 
patris, domini Johannis episcopi zagrabiensis, manibus armatis et more 
exercituancium inceperunt expugnare civitatem a meridie predicti 
festi usque ad crepusculum noctis et sequenti die a mane iterum 
usque ad crepusculum noctis. In qua pugna ex ista parte fluvii in 
territorio civitatis prope fontem Mandusewecz et ecclesiam sancti 
Martini ac domum balnei civitatis ac iuxta turrim prope novam 


30 Doc. 32. — An. 1422. 





portam nonnullos cives et homines in ista parte se defendentes mise- 
rabili nece interimerunt et interemptos de ista parte ad aliam partem 
fluvii traxerunt et deportaverunt, quosdam iam mortuos alios semi- 
vivos, qui postea ibidem vitam eorum concluserunt temporalem ; ce- 
terosque multos sagittarum ictibus et aliorum armorum vulneribus 
crudeliter sauciarunt. In qua eciam pugna Gerardus lector de manu 
sua propria unum ictu sagitte de balista interemit, alios quoque 
multos vulneravit. Ladislaus autem de Dawoth unum eciam de ba- 
lista propria manu sagitta interemit, alios quoque diversos crudeliter 
sagittis vulneravit, Premissam quoque pugnam et discordiam ex eo 
inceperunt domini de capitulo prenotati, quia eisdem litteras regie 
maiestatis exhibuimus, in quibus sua maiestas mandat, ut terras intra 
metas huius civitatis per ipsos occupatas noviter eidem civitati re- 
mittere deberent et tenerentur, litteras eciam minime observare vo- 
luerunt, nec ad easdem aliquid boni responderunt, sed ipsam pugnam 
premissam litteris regalibus predictis visis excogitaverunt, prout et 
fecerunt. 


Documentum transactionale. In archiv. ven. Capit. zagrab. Act. Cap. ant. 
fasc. IO. nr. 14. 


32. 
Anno 1422, 7. septembris. Zagrabiae. 


Johannes episcopus sagrabiensis , cives zagrabienses, qui armata manu 
capitulum egressi sunt magnamque cladem feceruni, excommunicat. 


Johannes dei et apostolice sedis gracia episcopus zagrabiensis, 
regalis et reginalis maiestatum regni Hungarie sumpmus cancellarius. 
Universis et singulis venerabilibus, circumspectis, religiosis et discretis 
viris nobis in Christo dilectis abbatibus, prepositis, prioribus, gar- 
dianis, ministris et provincialibus ac monachis, fratribus et conven- 
tibus ordinum quorumcumque exemptorum et non exemptorum, mo- 
nasteriorumque et ecclesiarum rectoribus seu plebanis, archidiaconis, 
vicearchidiaconis ac canonicis, lectoribus, cantoribus seu custodibus 
kathedralis nostre zagrabiensis et collegiatarum, presbiteris quoque 
et capellanis curatis et non curatis, clericisque et tabellionibus pu- 
blicis per et infra civitatem seu diocesim nostram zagrabiensem ubi- 
libet constitutis, qui presentibus fuerint requisiti vel alter ipsorum 
requisitus, salutem in domino et debitam ac solertem babere dili- 
genciam in commissis, presentibusque litteris nostris fidem indubiam 
adhibere. Replerunt amaritudine thabernaculum mentis nostre ille 
enormes offense preterite et istud novum horrendum facimus in dei 





Doc. 32. — An. 1422. 31 


contumeliam, nostram iniuriam permaximam, nostri cleri lamenta- 
bilem oppressionem ymmo et ipsius nostre sponse zagrabiensis ec- 
clesie kathedralis, cui divina disponente clemencia in solicitudinis 
partem vocati presidemus inmeriti, extremum contemptum seu iactu- 
ram per illos malediccionis alumpnos, nepharie prodicionis baiulos, 
cives illos, incolas ac hospites, judices, juratos et homines ac commu- 
nitatem eorum sacrilegam et Gomorre populos de monte Grecensi prope 
dictam Zagrabiam, multipharie multisque modis et vicibus nequiter 
perpetratis, qui non attendentes aut oculis mentis seu debite consi- 
deracionis vel saltem racionis et rectissimi erga se iudicii modera- 
mine perpendentes, quod sancta mater ecclesia suo semper sponso 
qui Christus est, ineffalis amoris dulcedine copulata ab ipso susce- 
perit dotes amplissimas graciarum ubertate fecundas et specialiter 
inter eas beneficium insignite libertatis, quodque ipse Christus illam 
peramabilem sponsam eius fidelibus populis libero preesse voluit 
dominio et habere potestatem in singulos, veluti in filios, non cuiquam 
aut cuiusvis servituti subiacere, ita, ut illam cuncti fideles filii, quos 
eidem regenerat assidue spiritus sancti gracia uberime fecundata, non 
inmerito sicuti matrem et dominam suam honorarent omni reverencia 
econtra filiali. Cum hec sit utique, prout est, dilecta illius, columba 
eius de cavernis macerie, id est latere eius sanctissimo progrediens 
seu procedens ut sponsa de cubili suo et in illo requiescit hec co- 
lumba eius, circa quam et eius ministros ipsius utpute honoribus et 
libertatibus preditos cor eius invigilat, hic est ortus denique ipsius 
fertilis et irriguus, in cuius svavitatis odore precipue delectatur, 
cuius poma gustui ipsius sunt valde sipida et accepta. Nec contenti 
iidem, quod alias de anno domini MCCCLXXXXVII citra vel ultra, 
inito et communicato inter se prius malignandi ac forti et maturo id 
faciendi habito inter se iniquissimo et deo ac hominibus odioso con- 
‚silio huiusmodi sancte matris ecclesie sua materna pietate, qua filios 
suos tam amore svavissimo fovere, quam uberum lacte suorum alere 
consvevit inpudenter contempta, ad sonum maioris campane ipsorum 
publice et clara luce diei, erectis cruentis ipsorum vexillis, hostiliter 
manu armata de predicta civitate, si dici debeat et meretur, descen- 
dentes in capitulum eiusdem ecclesie, ymmo et totum clerum civi- 
tatis nostre Zagrabiensis deseviendo inimaniter, in curias et domos 
eiusdem capituli nec non prebendariorum suorum, nequiter, dolose et 
fraudulenter more vispilionum irruentes, huiusmodi dominos et pre- 
bendarios ipsius capituli ac clericos a maximo usque ad minimum 
omnibus rebus et bonis ipsorum et presertim libris, litteris, bullis 
apostolicis, instrumentis, juribus, vestibus, argenteriis, pecuniis, vinis, 





32 Doc. 32. — An. 1422. 





biadis, equis et bobus, ceterisque clenodiis inibi repertis et existen- 
tibus a maioribus eciam simpliciter usque ad minuta eisdem dominis 
de capitulo, prebendariis ac clericis penitus denudatis ac de propriis 
sedibus propulsatis et eiectis ausu sacrilego spoliaverint et huius- 
modi spoliis in predam conversis, ad ipsorum civitatem, si dici tamen 
debeat et meretur, deportando. Eciam predictas curias numero XIII, 
sic, ut premittitur, inter ceteras nequiter spoliatas incendendo com- 
busserint, easdem funditus in favillas et cineres ignium redigentes et 
in nichilum. Quam plures libros ecclesiasticos, quos dicti domini tunc 
erga se causa studii conservabant, calicesque et paramenta dicte ec- 
clesie zagrabiensis ac alias plures res eciam sacras abstulerint inter 
alia omnia supradicta, ymmo ad deteriora machinantes in predictam 
ecclesiam zagrabiensem similiter irruendo, ipsam reliquiis, thesauris, 
videlicet reliquiis sanctorum, paramentis, sacris vestibus et eciam 
ceteris bonis in eadem ultra illa existentibus et repositis, eam forti 
manu obsidendo obpugnantes more huiusmodi eorum sacrilego spo- 
liare voluissent, si eisdem sacrilegis januarum ac portarum suarum 
fortitudo et inibi existentes non restitissent. Quodque cum huismodi 
dampnosum ipsorum propositum nequivissent perficere, missis in 
eandem ecclesiam pluribus sagittis et ex dicta ipsorum civitate pre- 
tensa et sacrilega bambardis; personas insuper dictorum domino- 
rum prebendariorum et clericorum invadentes et manus ipsorum 
sacrilegas mittentes in eosdem et iniicientes, quosdam ex eisdem 
detinendo enormiter vulnerarunt et nonnullos ex eisdem nec non 
plures ex hominibus ipsorum capitularibus nece miserabili interi- 
merunt et occiderunt, interemptosque et occisos per aream et plateam 
capitularem traxerunt hinc inde; alios ac alios, quos tunc reperire 
potuerunt, dire et acriter verberantes et letaliter vulnerantes ac more 
carnificum inhumaniter sauciantes, pluraque mala iuaudita et qualia 
facere potuerunt, et finaliter excogitare deo et hominibus odiosa, 
cruente bellue et perfidissimus populus, ita perpetrarunt et commi- 
serunt. Que omnia et singula in pluribus litteris regie maiestatis, nec 
non processibus quondam reverendi patris domini Johannis, tunc za- 
grabiensis episcopi, predecessoris nostri, et actis habitis superinde ac 
confectis contra eos plenius continentur, et propterea sint et fuerint 
excommunicacione aggravati, reaggravati et interdicti sentenciis 
atque penis irretiti, quas hucusque nulli dubium sustinent, animis 
prorsus induratis in eisdem hodie sordescentes et inter claustra fide- 
lium lupi rapaces commorantes ceteros christicolas inficientes, vip- 
perrime utique generacionis filii, de heresi plurimum et vehementer 
suspecti; subsequenter quoque quod ipsi eciam perfidi filii Belial et 





“Pam "c 


Doc. 32. — An. 1422. 33 





pestiferus populus de anno presenti, in festo videlicet beatissime Tri- 
nitatis, ut eiusdem unice deitatis emuli, turrim dictorum dominorum 
de capitulo in dicta ipsorum sacrilega civitate habitam et constructam 
similiter armatis manibus circumdando et circumvalando ubique hosti- 
liter inpugnarunt; quendam canonicum dicte ecclesie nostre zagra- 
biensis, videlicet honorabilem virum dominum Ladislaum de Dauoth 
pro custodia et conservacione turris eiusdem et rerum prefate ecclesie 
ac suarum in ipsam deportatarum, deputatum, extrahere et suspendio 
tradere, sicuti tunc expresse et publice clamabant et pocius latrabant, 
fortissime sunt connati, iniquitatis exinde audacia de novo vehementer 
captata et ex premissis. Iterumque,*) licet ipse sacrilegus populus 
alias eciam circa festum Ascensionis domini, similiter proxime prete- 
ritum, erecto dicto eorum sacrilego et cruento vexillo, plures ex ipsis 
iniquitatibus filiis similiter clara diei luce, hominibus dictorum domi- 
norum in campis laborantibus ac arantibus miserunt et direxerunt 
de dicta ipsorum sacrilega civitate animis et intencionibus similia 
scelera perpetrandi et de novo in eosdem dominos deseviendi et ma- 
lignandi, ipsos homines capitulares in eisdem campis, sic ut prefertur, 
laborantes agredi faciendo, manibusque armatis et hostilibus in eosdem 
irruendo expulerunt et repulerunt, ipsis ceteris dicte sacrilege civitatis 
hominibus armatis similiter in muro et turribus eiusdem civitatis 
speculantibus et explorantibus a longe in finem et. effectum, quo et 
si ipsi domini vel ipsorum familiares eisdem restitissent, tunc eosdem 
mox et in continenti more predonico et premisso iterum invasissent, 
parati omnino iterum descendere in capitulum supradictum ac plateam 
capitularem, ipsosque comburrere et excogitatis suppliciis affligere sicut 
prius; quod utique fecissent, si tunc dicti domini, qui numero pauci 
erant, hec et alia plura silencio et cum summa paciencia non prete- 
rissent et auffugissent aliunde, per ipsum dominum Ladislaum con- 


. canonicum eorum certe extenso de ipsa turri signo avisati, nobis 


semper absentibus et regiis serviciis potencialiter inherentibus. Quod- 
que de hiis omnibus nulla satisfaccio sit adhuc subsecuta, licet usque 
in presens cum omni paciencia prestolata, nichilominus ipsi degeneres 
et infideles filii, gens utique perversa et absque consilio, ecclesiastice 
libertatis emuli illam matrem suam ecclesiam, sponsam nostram pre- 
dilectam et eius ministros sic non verendo offendere et ad iniurias 


*) In altero originali alinea ista sic incipit: 
Iterumque iidem cives, incole et hospites, judices et jurati in festo beate 
Margarithe virginis erecto dicto eorum sacrilego et cruento vexillo 
(caetera ut supra). 


3 


34 Doc. 32. — An. 1422. 


diversas multipliciter provocare pariter et persequi in capite atque 
membris. Quinymmo a voce patris ipsorum spiritualis suum auditum 
avertentes, execrabili et horribilium novorum scelerum eorum odiosa 
.presumpcione et parviprivitatis licencia, nedum ad illam novam 
crudelitatis seviciem manus extendendo, quam quilibet fidelis actenus 
cogitare horrebat vel audire verum eciam pavidi et vecordes redditi 
et in multos facti audaciores ad insolita et attrociora flagicia perpe- 
tranda, de anno similiter presenti malum malo accumulando et ipso- 
rum malignum ac iniquissimum propositum continuantes, ut clerum 
ipsum finaliter extinguerent et ecclesie ipsius libertatem deprimerent 
in die beatissime Margarethe virginis et martiris de. mense Julii anni 
presentis, qua exteris eciam et ceteris ex regalibus privilegiis nun- 
dinarum tempore ibidem asvete habitarum pax datur et status, tran- 
quillitas omnibus servatur, ymmo quietudo criminosis illibata, ipsam 
ecclesiam nostram et clerum nostrum replendo amaritudine populus 
suus ymmo certe nunc non suus, quia quos ius spirituale dedit in 
proprios, laycalis reddit iniuria alienos, insurgentes in matrem filii, 
a pastoribus oves oberantes, iniuria superiorum suorum iniuriosi 
subiecti, sathane satellites, desudantes rursum videlicet cives illi ni- 
mium inciviliter de dicto monte Grecensi prope Zagrabiam sue prorsus 
immemores saluti, adhuc manu ipsorum extenta ad rapinam et in- 
stantis continuitate vexacionis sic matris honoribus onerosi, quod sibi 
sint oneri, ancillantes matrem ipsam eorum, ut non vocentur filii 
libere sed ancille, simili modo in unum adunati, habito inter se 
iterum eorum odioso malignandi consilio ac in malis plus soluto, 
more iterum predonico et asveto innocentum sanguinem sicientes, 
manu ipsorum armata et sacrilega, de ipsa sacrilega civitate in capi- 
tulares areas descendentes ad pulsum campane ipsorum similiter 
maioris ad curias dominorum canonicorum nequiter declinarunt, domos 
subintrando eorumdem, quarum quasdam rebus et bonis omnibus 
inibi repertis et existentibus, confractis hostiis domorum eorumdem 
ac apertis omnino spoliarunt et secum in predam ausportarunt. Et 
ipsi rugientes belue ac bestie indomate secundum quod facere con- 
sveverunt personas plurimas ecclesiasticas et seculares usque mortis 
interitum vulneribus diris sauciarunt, gravibusque et diversis plurima 
homicidia perpetrantes, quorum sanguis de terra ad celum clamat 
nimirum pro vindicta, clericosque et presbiteros, quorum domos 
eciam confringendo, sic ut prefertur, subintrarunt, ruptis similiter 
hostiis eorumdem rebus infinitis spoliarunt et libris, novis quoque et 
exquisitis suppliciis ac tormentis enormiter irrecuperabiliter ac inhu- 
maniter et semper usque sanguinis effusionem, quos habere potuerunt, 


Doc. 32. — An. 1422. 35 


ipsorum crudelitate et manuum suarum violentarum ac sacrilegarum 
inieccione vulneribus affecerunt et postremo, modo simili, in ipsam 
zagrabiensem ecclesiam sponsam nostram, matrem ipsorum, huiusmodi 
sepissimis iniuriis ipsorum ac inpulsibus hostilibus lascesitam medu- 
litus et tot enormibus collisam jacturis, ut hostes eius efficaciter modo 
facti, alias cari ipsius ac vicini et qui ipsius suxerunt ubera ab illa 
sepius lactis refecti dulcedine, quique fecundati per ipsam amplius 
grandium ubertate bonorum eam amaritudinis calicem proch dolor 
degustari compellendo, pluribus sagittis emissis et hostiliter ob et 
inpugnando subintrare et curiam nostram episcopalem fortiter inpe- 
tere conati sunt atque ausi, et eandem utique subintrando confre- 
gissent et spoliassent, si nutu divino et sufragiis sanctorum, quorum 
inibi sacre requiescunt reliquie, eorum ausus sacrilegi et conatus in- 
portune et opportune non fuissent cicius propulsati; tandemque ipsi 
sic repulsi et in maligno ipsorum proposito inpediti et eiecti instan- 
tissime ad pulsum similiter campane ipsorum predicte validissimosque 
clamores, latratus, ut canes, vispiliones ebriosi, publice huiusmodi 
verba clamantes: audacter et cito festinate in presbiteros maledictos 
et clericos, predam tollite, capite, vulnerate, interficite, detinete, libros, 
calices et paramenta ecclesie sancti Stephani et canonicorum eiusdem 
rapite ac tollite et vobiscum ausportate; dividamus spolia, eorum 
rebus nostras edes impleamus, quibus ut alias animum principis terre 
ac nostri dominii simplicem et insontem iterum nunc placemus san- 
guine innocentum et occisorum plateas suas et eorum purpurando, et 
plures ex eisdem verberando acriter et detinendo. Multaque mala 
inaudita ymmo piarum aurium offensiva committendo et plurimum 
scandalosa, que nequeunt facile nec possint ad plenum ob sui proli- 
xitatem brevi stilo exarari, se novis sentenciis iterum sacrorum ca- 
nonum in tales scripto jure promulgatis inplicantes. Quapropter de 
ipso amaritudinis calice non merito bibentes, quo ipse sacrilegus po- 
pulus nostri in absencia tanta infinita mala perpetravit, ut dum nobis 
de regiis serviciis redeuntibus, ibi plus desolacionis audivimus et fide 
oculata vidimus ubi plus solacii sperabamus; et dum christiani no- 
minis vocabulo insignitos, sic in profundum malorum festinare con- 
spicimus, quos nos Christo lucrifacere sperabamus. Adtendentesque, 
quod in talibus nec ordini nec officio parcitur, nec etati aut certe 
dignitati defertur, ubi per facilitatem venie tanta nocendi potestate ad 
iniquos transfusa, super sortem justorum inpune virga extenditur 
peccatorum, nervus discipline obrumpitur, rectitudinis judicium  pe- 
nitus religatur, justicie partes totaliter proscribuntur, negligitur pius 


pater, qui tollerat, ymmo si nimis expectat, contempnitur justus do- 
* 


30 Doc. 32. — An. 1422. 


minus justiciam semper diligens et judicans equitatem, si videlicet 
talia conniventibus oculis relinquuntur inpunita, propter quod dignitas 
ordinis clericalis non tantum in minoribus sed eciam in maioribus 
contemptui exponitur atque morti, conteruntur velut vasa testea filii 
Syon incliti et sicut oves ad occisionem ducuntur ab impiis ecclesie 
filii et prelati quos, ut prefertur, dei filius custodes constituit huius- 
modi sponse sue ac in quibus se honorari precipit, nec contempni, 
pupillam eciam oculi tangi prohibens in eisdem. Quum utique si rec- 
tissima dei judicia et eius justicia perpenduntur, hec non licuerunt 
pro certo si decus magnificum consideratur ecclesiasticarum  perso- 
narum et ecclesie status non decuit, si utilitas et felicitas patrie no- 
tetur, id non erat expediens, omnino maxime hiis diebus et tempo- 
ribus inpacatis, nunquam in talibus adherebit lingua palato, nunquam 
silencio hominum labia conticescent, nunquam vox hominum exalta- 
bitur inde, alias quasi tuba, ut huic crudeli populo sua scelera nun- 
cientur. O ingratitudinis dampnale vicium, res inquam ingrata, superis 
et terrenis infesta, heu deo et hominibus molesta res utique qua lex 
humane nature confunditur, cum sic filii in matrem et spirituales 
patres seviunt inmaniter, quod illorum gladius istorum animas reli- 
gata filiali devocione penetravit. Et ne horum taciturnitas nobis tantam 
communicaret offensam, licet de omnibus et singulis supradictis et 
quolibet predictorum plenam et sufficientem habuerimus informa- 
cionem per litteras autenticas, instrumenta publica et alia legittima 
documenta, nobisque alias per facti evidenciam publicam et ipsius 
constarent evidentem notorietatem, cum nulla possint tergiversacione 
celari, maxime cum tota patria presens et vicina de hiis eciam 
clament et doleant affectanter; tamen juris ordinem servare cupientes 
in premissis, ac micius procedere contra eos, cum sit rigori juris 
propter severitatem aliquando detrahendum iuxta legittimas sanc- 
ciones et eciam ne nimium propere et exhorbitanter procedere vide- 
remur, quamquam tam a jure quam hominibus alias sint et existant, 
ymmo sunt et existunt de presenti diversis excommunicacionum, ag- 
gravacionum, reaggravacionum et interdicti sentenciis tam in specie 
quam in genere innodati et eciam irretiti jamque a pluribus annis, 
mensibus et diebus, nos ex officio nostro nobis incumbente, cupientes 
huiusmodi scandalis obviare, eosdem cives, populos, judices, juratos, 
incolas, homines et illam communitatem sacrilegam per certi tenoris 
litteras nostras in forma debitas et consvetas per certos executores 
nostros ecclesiarum rectores et plebanos, viros discretos et honestos, 
in eisdem litteris nostris ad hoc specialiter deputatos, paterne fecimus 
requiri et eciam moneri diligenter, ut in certis terminis diversis ac 


Doc. 32. — An. 1422. 37 





diebus in eisdem litteris nostris eisdem prefixis et sufficienter ex- 
pressis coram nobis legittime comparendo, nos de absolucionibus 
eorum, si quas haberent a pristinis sentenciis tam juris canonici quam 
eciam dicti domini Johannis quondam zagrabiensis episcopi, prede- 
cessoris nostri, et alias de et super eisdem sentenciis pretextu prioris 
invasionis dominorum de capitulo, prebendariorum et clericorum 
predictorum et combustionis pristine superius lacius expressis, latis 
in eosdem tam in specie, quam in genere vel alias quoquomodo vel 
eciam promulgatis ipsis datis, factis desuper et concessis ac satisfac- 
cionibus similiter que de jure requiruntur superinde prefatis dominis 
de capitulo et pro premissis et quolibet premissorum ac aliis quorum 
interest inpensis et exhibitis plene et sufficienter informarent et pro 
ipsorum animarum salute edocerent evidenter et signanter in quodam 
alio termino certo ulteriori, similibus litteris nostris eisdem sufficienter 
prefixo, coram nobis comparerent legittime vel per suos responsales 
de et super omnibus aliis premissis contra prefatam ecclesiam nostram 
nec non eosdem dominos de capitulo, prebendarios ac clerum nostrum 
jam de novo, ut premittitur, nequiter perpetratis, nobis, qui huius- 
modi eorumdem iniurias nostras reputavimus et reputamus ac eisdem 
plenariam aut saltem competentem satisfaccionom impenderent, fa- 
cerent et eciam exhiberent, sibique de debite absolucionis beneficio 
providerent eciam quo ad plenum vel causam seu causas, si quas 
forte haberent racionabiles; quare premissa omnia et singula sic fieri 
et facere, signanter quare de novo sentencias ante latas in tales et 
promulgatas incidisse dampnabiliter declarari et alias similiter de 
novo tam in specie quam in genere excommunicari in scriptis ac 
suspendi et ipsorum sacrilega communitas ac ipsi omnes in genere 
seu ipsorum civitas pretensa firmissimo ecclesiaatico subici interdicto 
non deberent alegaturi, dicturi, excepturi et deducturi verbo aut in 
scriptis, citari fecimus et in nostri presenciam legittime evocari. Qui- 
busquidem terminis advenientibus et sese sequentibus nec per se nec 
per legittimos responsales aut nuncios curarunt comparere, ymmo 
consvete rebeilionis calcaneum ipsorum ac stimulum inobediencie 
contra nos erigentes, coram nobis contumaciter neglexerunt, prout 
hodie contradicunt, comparere. Unde nos pro tribunali sedentes et 
solum deum pre oculis habentes in quolibet terminorum predictorum 
in et ob contumaciam eorum ac rebellionem publicas et manifestas 
similiter ex officio nostro nobis incumbenti supradicto, dictorum do- 
minorum et ecclesie iniurias ac enormes offensas nostras reputantes 
ad nostri et ecclesie nostre predicte syndici seu procuratoris legittimi 
instanciam eosdem cives, hospites, populos, incolas, homines, judices 


38 Doc. 32. — An. 1422. 


et juratos et quemlibet de per se nominanter ac in specie excom- 
municacionis late juris seu canonum ac ipsam sacrilegam communi- 
tatem ipsorum seu civitatem cum eorum suburbiis ac ipsos homines 
in genere propter premissa et quodlibet premissorum firmissimi ec- 
clesiastici interdicti sentencias atque penas declaravimus et tenore 
presencium declaramus dampnabiliter incidisse et eciam subiacere, 
ymmo quemlibet ipsorum in solidum et de per se ac alias nomi- 
nanter et in specie excommunicamus et dictam ipsorum sacrilegam 
communitatem seu civitatem, si dici meretur, atque locum montis 
Grecensis cum dictis ipsorum suburbiis ecclesiastico firmissimo inter- 
dicto subicimus in hiis scriptis; eosdem eciam et quemlibet ipsorum 
tam in specie similiter quam in genere omnibus feudis, terris, prediis, 
pratis, agris, vineis, domibus, areis, nemoribus, curiis, beneficiis ac 
officiis et quibuslibet aliis bonis, rebusque mobilibus et immobilibus, 
que et quas ipsi aut alter ipsorum a dicta ecclesia nostra zagrabiensi 
dinoscitur quomodolibet obtinere privantes et nichilominus privatos 
eisdem et exutos, excommunicatosque et dictam sacrilegam civitatis 
communitatem et eius locum cum suburbiis suis quibuslibet inter- 
dicto et ecclesiastico firmissimo interdicto subactis et supositis denun- 
ciamus similiter in hiis scriptis; filios ipsorum usque ad quartam 
generacionem in presenti ecclesia nostra ad gradus, ordines sacros aut 
aliquas dignitates, beneficia, officia, feuda, aut predia decernentes et 
volentes minime posse aut debere in posterum promoveri, nec posse 
et valere aliqualiter pronunciantes, quosque de premissis omnibus et 
singulis nobis, dicte ecclesie nostre, eisque dominis de capitulo, pre- 
bendariis atque clero per eosdem fuerit realiter satisfactum. Et super 
hiis omnibus cum eisdem et cum quolibet ipsorum sufficienter fuerit 
dispensatum, quoniam jure cavetur expresse, quod contra molientes 
Christi ministros extinguere.ac contra incendiarios, violatores eccle- 
siarum, raptores seu eciam invasores pessonarum et rerum ecclesia- 
sticarum et alios publicos depopulatores ac latrones est taliter pro- 
cedendum et talis eis pena seu castigacio infligenda, quod ipsi metu 
pene si non amore divino inducti vel retracti a similibus de cetero 
abstineant, desistant et eciam finaliter resipiscant, aliisque similia 
presumentibus, eorum castigacio transeat in exemplum. Quocirca 
vobis omnibus et singulis supradictis in virtute sancte obediencie et 
sub excommunicacionis pena, quam in vos et quemlibet vestrum, trium 
dierum canonica monicione premissa, ferimus in hiis scriptis, nisi 
feceritis quod mandamus, districte precipiendo mandamus, quatenus 
mox visis et receptis presentibus, et postquam super hoc fueritis re- 
quisiti seu alter vestrum requisitus, prefatos cives, populos, hospites, 


Doc. 32. — An. 1422. 39 


incolas, judices, XII. juratos, nec non homines, communitatemque sa- 
crilegam et locum dicte civitatis firmissimo ecclesiastico interdicto 
cum suis suburbiis subactis et subpositis, subiectosque et subpositos in 
genere excommunicatosque maiori excommunicacione, juris et hominis 
et inhabilitatos ac ita privatos quemlibet ipsorum et nominanter ac 
in specie et signanter: Chonum de Florencia, judicem de presenti, 
Michaelem Sebastiani, Johannem Bohemum, Johannem Zygeth, Jo- 
hannem Hungarum, Vrbanum Krapchewych, alias judices, Anthonium 
de Florencia prope portam, utrumque Fabianum, litteratos, Georgium 
sartorem, Iwanum, Paulum, Benedictum, Gregorium et Briccium, 
fratres, dictos Hudostyh, Johannem Peronis, Georgium de Modrussio, 
Valentinum Gobech, duos familiares Jacobi castellani, Andream Petri 
Safar, Ladislaum aurifabrum, Mathiam scolasticum, Stephanum Ra- 
karych, Jacobum Popowych, Demetrium Rosowych, Wifgangum lapi- 
cidam, parlerium condam, Gregorium de Bethowya, Johannem Kneht, 
Thomam sutorem, Andream Zwylych, Dominicum, Paulum, fratres, 
ac Nicolaum et Andream Bogdanych eorumque complices et fautores, 
accensis candelis demumque extinctis et in terram proiectis, pulsa- 
tisque campanis in ecclesiis vestris ac monasteriis et capellis publice 
et in ambonibus denuncietis et denunciari faciatis in signum perver- 
sitatis ipsorum singulis diebus dominicis et festivis, precipue tamen 
vos tres capellani sive rectores capelle sancti Marci ewangeliste dicte 
pretense civitatis et montis Grecensis et quilibet vestrum effective, 
inhibentes vobis expresse sub simili et incarceracionis ac privacionis 
officii et beneficii penis et quibuslibet aliis ne in dicta sacrilega civi- 
tate aut coram ipso populo seu sacrilega communitate sive loco ipsorum 
aut quibuslibet aliis ubi et in quibus moram traxerint, pertransierint et 
quamdiu ibi manserint continuo ac demum per triduum post eorum 
ab inde recessum vel coram ipsis excommunicatis divina officia cele- 
brare aut pocius prophanare quoquomodo presummatis aut ceteri 
presumant, nec alia queque jura ecclesiastica exercere ibidem et coram 
eis ac eisdem ministrare demptis dumtaxat, que de jure talibus per- 
mittuntur ipsis, firmissimum et continuum ecclesiasticum predictum 
observantes interdictum, cessando quoque interim et semper penitus 
a divinis, monentes preterea omnes et singulos alios Christi fideles, 
sexus utriusque homines, quos et nos et quemlibet ipsorum tenore 
presencium primo, secundo, tercio et eciam peremptorie requirimus 
et monemus eisque et cuilibet ipsorum in virtute sancte obediencie et 
sub excommunicacionis pena, quam in contrafacientes trium dierum 
canonica monicione premissa ferimus eciam in hiis scriptis, districte 
precipientes mandantes et inhibentes ne sic excommunicatis vel inter- 


40 Doc. 32. — An. 1422. 


dictis in loquendo, vendendo, emendo, conversando, comedendo, bi- 
bendo, molendo, coquendo, serviendo, ignem vel aquam eis vel alteri 
ipsorum dando vel aliquid solacii exhibendo seu alio quovis humano 
commercio communicent quomodolibet communicare presumant et alter 
ipsorum presumas, illis dumtaxat demptis, qui et que excipiuntur a 
jure, alioquin huiusmodi ipsis excommunicatis et interdictis contuma- 
citer communicantes eciam excommunicamus nominanter et in specie 
ac quemlibet ipsorum eciam in hiis scriptis, precipientes eciam talem 
una cum eisdem a Christi fidelibus universis arcius evitari, ab inde 
non cessantes, donec aliud a nobis habuerint in mandatis superinde 
et iidem sacrilegi excommunicati et interdicti ad cor reversi debite 
absolucionis beneficium meruerint obtinere et dictis enormiter et 
multipliciter lesis satisfaciant de premissis quoad plenum, nos de 
presencium 'execucione reddentes cerciores per litteras vestras auten- 
ticas aut publica instrumenta. In quorum omnium et singulorum 
fidem ac testimonium premissorum presentes litteras nostras huius- 
modi processum nostrum in se continentes per discretum virum ma- 


gistrum Michaelem de vico Latinorum, notarium seu scribam nostrum | 


publicum infrascriptum, subscribi et publicari mandamus nostrique 
pontificalis et autentici sigilli iussimus appensione communiri. Datum 
et actum Chasme, nostre zagrabiensis diocesis, in curia seu domo ha- 
bitacionis nostre et nostro episcopali pallacio domus eiusdem, die lune, 
septima mensis septembris sub anno incarnacionis dominice millesimo 
quadringentesimo vicesimo secundo, indiccione XV, hora terciarum 
vel quasi. Nobis inibi personaliter ad huiusmodi et alia jura reddenda 
sedentibus pro tribunali. Presentibus honorabilibus viris dominis De- 
metrio Thoma de Garyg, altero Thoma plebano in Iwanych et Ja- 


cobo Longo canonicis et presbiteris prebendatis ecclesie nostre colle-. 


giate sancti Spiritus chasmensis, nec non Nicolaó dicto Praudych, si- 
militer notario publico, nobilibus viris Thoma, vicario nostro tempo- 
rali et . . dicto Hyersperger aliisque quam pluribus fidedignis testibus 
ad premissa vocatis specialiter et rogatis. Pontificatus vero sanctissimi 
in Christo patris et domini nostri, domini Martini, divina providencia 
pape quinti, anno ipsius quinto. 

Signum 

notarii. 

Et ego Michael Blasii de vico Latinorum prope Zagrabiam, 
clericus zagrabiensis, publicus imperiali auctoritate notarius, quia 
premissis omnibus et singulis dum sic, ut premittitur, agerentur et 
fierent unacum prenotatis testibus presens interfui, eaque omnia 
et singula sic fieri vidi et audivi, ideoque hoc presens publicum 





Doc. 33. — An. 1422. 41 





instrumentum per alium fideliter scriptum, licet aliis pro tunc certis 
me occupato negociis arduissimis, exinde confeci, publicavi, subscripsi 
et in hanc formam publicam redegi, signoque et nomine ac subscrip- 
cione meis solitis et consvetis unacum appensione sigilli reverendi 
in Christo patris domini Johannis episcopi zagrabiensis suprascripti. 
diligentissime consignavi rogatus et requisitus in fidem et testimonium 
omnium et singulorum premissorum. 


Originale duplex in membrana. A zona rubri et albi coloris appendet sigillum. 
In arch. ven. Capit. zagrab. Act. Capit. ant. fasc. 6. Nr. 21. 


33. 


Anno 1422, 7. decembris, Posonii. 


Sigismundus rex Slavoniae bano mandat, ut suo nomine cives sagrabienses 
defendat. 
Commissio propria domini regis. 

Sigismundus dei gracia Romanorum rex, semper augustus, ac 
Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc, rex. Fideli nostro magni- 
fico regni Sclauonie bano vel ipsius vicebano salutem et graciam. 
Cum nos judices, juratos, universosque cives, hospites et incolas 
nostre civitatis Zagrabiensis simul cum universis hereditatibus, rebusque 
et bonis ipsorum quibuslibet, justis utputa et legittimis, in nostram 
regiam recepimus proteccionem et tutelam specialem, viteque nostre 
maiestatis et persone nostre commissimus tuicionem, igitur fidelitati 
vestre firmiter precipientes mandamus, quatenus prefatos judicem, 
juratos ac universos cives, hospites et incolas nostre civitatis Zagra- 
biensis simul cum pretactis universis hereditatibus, rebusque et bonis 
ipsorum quibusvis justis, ut prefertur, et legitimis contra quoslibet 
illegitimos impetitores, ipsos sine juris tramite inquietare volentes, 
protegere, tueri, defensare et indempniter manutere ac conservare 
auctoritate nostra regia vobis in hac parte attributa (harum serie) 
mediante. Secus facere non ausuri in premissis. Presentes quoque post 
earum lecturam reddi jubemus presentanti. Datum Posonii in vigilia 
festi Concepcionis virginis gloriose. Anno domini millesimo quadrin- 
" gentesimo vigesimo secundo. Regnorum nostrorum anno Hungarie etc. 
XXXVI. Romanorum tredecimo et Bohemie tercio. 


Originale in charta sat exesum, In margine inferiori impressum est sigillum. 
In archiv. lib reg. civ. zagrab. 





43 Doc. 34. — An. 1423. 


A —- —À un om ——— — - ——————ÀA A ———— —— 


34. 
Anno 1423, 16. Junii. Zagrabiae. 


Communitas. cit. montis Grecensis coram comitatu zagrabiensi de quibus- 
dam suis possessionibus a Sigismundo rege nobilibus de Medved et Sused 
condonalis recusat. 


Nos Georgius et Bartholomeus comites zagrabienses ac judices 
nobilium eiusdem comitatus. Memorie commendamus per presentes, 
quod nobis in octavis festi Penthecostes in sede nostra judiciaria pro 
faciendo causantibus moderativo judicio unacum regni nobilibus se- 
dentibus, discretus vir dominus Blasius plebanus ecclesie sancti.Marci 
in civitate montis Grecensis de juxta Zagrabiam constructe ac civis 
de eadem, nostrum et dictorum regni nobilium judiciarium adiens 
conspectum in sua ac judicis, juratorum et universorum civium . .. 
eiusdem civitatis personis, nobis per modum protestacionis et inhibi- 
cionis significare curavit, quomodo serenissimus princeps dominus 
Sigismundus dei gracia Romanorum rex, semper augustus, ac Hungarie, 
Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. rex, dominus noster naturalis, posses- 
siones eorumdem civium et communitatis: Kralewch, Kobilyak, Zwy- 
blya, Narth, Novakouch alias Cerya vocatas, prope Bosyakow habitas; 
item villas seu possessiones Dedichi, Bythek, Nouaczi et ceteras omnes 
possessiones eidem civitati et eiusdem civibus per divos reges Hun- 
garie graciose datas et perpetuatas reverendo in Christo patri domino 
Johanni episcopo moderno zagrabiensi ac Rodolpho, filiis Rodolphi 
de Alben et de Medwewar; item possessiones seu villas eorumdem 
civium et communitatis Petrowina, Hraschya et Silyakouina nuncu- 
patas, ultra fluvium Zawe situatas, nobilibus viris Ladislao, filio Ni- 
colai Thoth et Johanni, filio Laurencii, similiter Thoth de Zumzedwar 
ab ipsis civibus et communitate alienando, dedisset, donasset et per- 
petuo contulisset in preiudicium universitatis dictorum civium et 
dampnum valde magnum. Unde facta huiusmodi protestacione prefatus 
dominus Blasius plebanus suo et nominibus, quibus supra, prenotatum 
dominum nostrum Sigismundum regem ab huiusmodi donacione, col- 
lacione et perpetuacione predictarum possessionum et villarum ac 
cunctarum pertinenciarum earumdem, memoratos vero dominum Jo- 
hannem episcopum ac Rodolphum, filios Rodolphi, necnon Ladislaum 
et Johannem Thoth ab occupacione, detencione, usurpacione et alia 
quavis causa ad se recepcione ac usuum, fructuum et quarumlibet 
utilitatum earumdem percepcione et percipifaccione, aliosque quoslibet 
se in dominium ipsarum possessionum ac villarum et pertinenciarum 


Doc. 35. — An. 1423. 43 


earumdem omnium, quovis modo aut quesito colore seu ingenio, in- 
tromissione factis vel fiendis prohibuit contradicendo et contradixit 
inhibendo coram nobis testimonio presencium mediante. Datum Za- 
grabie sedecimo die octavarum predictarum. Anno domini millesimo 
quadringentesimo vigesimo tercio. 


Originale in charta. A tergo vestigia trium sigillorum. In arch lib. reg. 
civit. zagrab. 


3b. 


Anno 1423, 16. Junii. Zagrabiae. 
Communitas civil. montis Grecensis coram comitatu zagrabiensi recusat, ne 
Johannes episcopus et Rudolphus, eius. frater, nobiles de Alben, ex qui- 
busdam | communitatis possessionibus, quas. ilis rex dono. cessit, fruc- 
fum capiant. 


Nos Georgius et Bartholomeus comites zagrabienses ac judices 
nobilium comitatus eiusdem. Memorie commendamus per presentes, 
quod nobis in octavis festi Penthecostes unacum nobilibus regni in 
sede nostra judiciaria pro faciendo moderativo judicio causantibus se- 
dentibus, providus vir Andreas, filius Nicolai de Zwinaria, condam 
judex et nunc civis civitatis montis Grecensis de juxta Zagrabiam in 
personis judicis, juratorum et universorum civium ac tocius commu- 
nitatis predicte civitatis cum  procuratoriis litteris ipsius communi- 
tatis ad nostram veniendo presenciam nobis et eisdem regni nobilibus 
per modum protestacionis et inhibicionis significare curavit in hunc 
modum: quod prout ipsi percepissent reverendus in Christo pater 
dominus Johannes episcopus zagrabiensis, summusque cancellarius re- 
galis et reginalis maiestatum, unacum nobili viro Rodolpho, filio 
Rodolphi fratre suo uterino de Alben et de Medwewar, quasdam pos- 
sessiones hereditarias ipsorum civium et tocius communitatis Kralewch, 
Kobylyak, Zwyblya, Narth et Nouakowch alias Cherya prope Bo- 
syakow vocatas, habitas et existentes dudum et nuperime ab ipsis 
indebite ablatas, de consensu, ut dicitur, domini nostri regis, super 
ecclesiam sancti Stephani regis et quoddam altare, pro animabas olim 
domini Eberhardi episcopi loci predicti et magnifici viri Johannis 
fratrum ipsorum perpetue legavissent, donassent et contulissent possi- 
dendas et tenendas in preiudicium ipsorum civium et communitatis 
valde magnum. Unde facta huiusmodi protestacione idem Andreas 
nominibus et auctoritate procuratoria sepefatorum civium et commu- 
nitatis, annotatos dominum Johannem episcopum et Rodolphum a le- 
gacione, donacione et collacione predictarum possessionum superius 





44 Doc. 36. 37. — An. 1423. 
nominatarum et earum pertinenciarum, dominos vero canonicos et 
quosyis rectores seu altaristas predicte ecclesie zagrabiensis et quos- 
libet alios easdem ad se recepcione, occupacione, detencione, usuumque 
fructuum et quarumlibet utilitatum earumdem percepcione et perci- 
pifaccione, ipsumque dominum nostrum regem ab huiusmodi et a tali 
possessionarie legacionis, donacionis et collacionis consensu pariter et 
assensu factis vel fiendis prohibuit contradicendo et contradixit inhi- 
bendo coram nobis testimonio presencium mediante. Datum Zagrabie 
sedecimo die termini prenotati. Anno domini millesimo quadringen- 
tesimo vigesimo tercio. 

Originale in charta. A tergo vestigia trium sigillorum. In archiv. incl. Acad 
Scient. Slavor, meridional. 


36. 


Anno 1423, mense octobri. 


Georgius canonicus zagrabiensis nomine capituli in octavis sancti 
Michaelis coram Matheo de Paloch judice curie, produxit litteras 
chasmenses contra civitatem inquisitorias, quod annis aliquot preter- 
lapsis certas terras, precipue terram Bobichan juxta Zavam prope 
Jarun existentem capituli, cives usurpassent, et quod, licet Joannes 
episcopus zagrabiensis causam hanc intercipiendo quodammodo se- 
dasset et partibus silentium usque ad finalem causae decisionem in- 
dixisset sub poena amissionis causae, tamen cives terras, et praecipue 
Bobichan in majori parte quam prius de novo occupassent; item 
curias domuum Michaelis doctoris, Nicolai de Cilia, Stephani hospi- 
talis, canonicorum zagrabiensium ac Mathiae praebendarii suffodissent 
et fluvium Chirkvenik de suo cursu per idem fossatum fluere per- 
misissent, qui tamen citati, non comparent. 


Georg. Marcelović: Regesta diplom. aliorumque monument. In biblioth. 
archidioecesis. 


37. 


Anno 1423, 23. novembris, Krapinae. 
Hermanus, Cileae comes et Slavoniae banus, de causa, quam communitas 
in Michaelem, Petri pellificis felium, agebat, regem. certitiorem reddit. 


Serenissime princeps et domine, domine generosissime, cum sui 
recommendacione obsequiorum prona. . . . . . Pridem nostri in pre- 
sencia constitutus providus Georgius, civis de Buccaro, incola et homo 
magn(ifici domini) comitis Friderici, michi significare curavit, quo- 
modo ipse a quodam Michaele, filio Petri, cive civitatis vestre z(a- 


Doc. 37. — An. 1423. 45 


grabiensis pro) sexaginta florenis in Veneciis se debitorem constituisset 
principalem, pro quaquidem florenorum summa ipsum redimere et 
indempnem re(ddere) recusaret, supplicans exinde pro assecucione 
debiti sibi iusticie complementum cum instanti ministrare. Et quia 
dictus Michael civitatensis prefate civitatis extiterat, ideo causam 
ipsam iudici et juratis iamfate zagrabiensis civitatis, lege ipsorum et 
regni consvetudine solita requirente, audiendam, decidendam et fine 
debito terminandam attencius commisi. Qua commissione facta, ipsi 
iudex et iurati in causa procedentes, quandam diffinitivam pro dicto 
Georgio, et contra ipsum Michaelem sentenciam tulerunt, a qua qui- 
dem sentencia per prefatum Michaelem iuxta consvetudinem pretacte 
civitatis ad seniores fuit illico appellatum. Quiquidem processum 
cause huiusmodi discuciendo, rimantes sentenciam, ut premittitur, 
latam, confirmarunt. Annotatus vero Michael, senciens se exinde gra- 
vatum, ad nostri presenciam, ut magistrum thavarnicorum, in appel- 
lacionis diffugium melioris huiusmodi cause pro discussione ulterius 
prorupit. Tandem meritis cause huiusmodi ponderatis eiusmodi appella- 
cionis discussionem sub magistro vestro thavarnicorum, racione previa, 
diffiniendam duxi commitendam. Qui demum de proborum et provi- 
dorum virorum, ut accepimus, consilio, dictum appellacionis negocium 
discuciendo diffinivit, eo modo, ut prenotati cives capitulo zagrabiensi, 
vestre maiestatis in persona, per singula enarrando clarius deduxerint ; 
pro quo michi non videtur fore necesse ipsos iudices ac iuratos ad 
vestram celsitudinem ob hoc vocatos, vestre maiestatis graciam visi- 
tare, cum ipse Georgius non sit Venetus nec ipsi iudex et iurati ad 
ipsorum Venetorum instanciam, ut prenarratus Michael exposuit, sed 
ad meam solummodo commissionem causa in huiusmodi processe- 
runt. Quare domine generosissime, vestre serenitati duxi obnixius 
supplicandum, quatenus ipsa sepefatos iudicem et iuratos ab huius- 
modi comparicione dignetur mei intuitu generosius supportare, ipsa 
quoque in et super premissis pertranseat incommota, quia ipsa, nostra 
huiusmodi iuxta scripta, necnon mei ad complacenciam, vestram vi- 
sitare graciam, hac vice distulerunt; sed si celsitudo vestra eos facto 
ab huiusmodi nollet habere supportatos, ipsi graciam vestram visi- 
tare sunt parati, eidem in omnibus semper humilime complacendo. 
Datum Krappine, feria tercia ante Katherine. Anno millesimo qua- 
dringentesimo vigesimo tercio. 


E transumpto capituli zagrab. de anno 1424, 14. januarii. In archiv. lib. 
reg. civit. zagrab. 


46 Doc. 38. — An. 1423. 
38. 
Anno 1423, 3. decembris. Albae. 

Communitas civit. montis Grecensis coram capitulo albensi recusat, ne Jo- 
hannes episcopus et Rudolphus, eius frater, nobiles de Alben, ex quibusdam 
communitatis possessionibus, quas iilis rex dono cessit, fructum. capiant. 

Nos capitulum ecclesie Albensis. Memorie commendamus, quod 
Farcasius, filius Egidii, nobilis Clokuch, civis civitatis montis Gre- 
censis de Zagrabia, in suo, universorumque civium seu hospitum 
dicte civitatis zagrabiensis, coram nobis personaliter constitutus, per 
modum  protestacionis et prohibicionis nobis significando narravit, 
quomodo serenissimus princeps dominus Sigismundus, dei gracia Ro- 
manorum rex, semper augustus, ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, 
Croacie etc. rex, dominus noster naturalis, possesiones eorumdem 
civium et civitatis Kralewch, Kobilyak, Zwiblya, pariter Nouakouch 
aliter Cerja vocatas prope Bosyakovo sitas, item villas seu posses- 
siones Dedychi, Bythek, Chernomerchy et ceteras eius possessiones 
eiusdem civitati et eiusdem civibus per plures reges Hungarie gra- 
ciose datas et perpetuatas, reverendissimo in Christo patri, domino 
Jobanni, episcopo moderno zagrabiensi ac Rudolpho, filiis Rudolphi 
de Alben et de Medwewar; item possessiones seu villas eorumdem 
civium et civitatis: Petrowyna, Hrascha et Silyakowina nuncupatas, 
ultra fluvium Zawe situatas, nobilibus viris Ladislao, filio Simonis 
Thoth et Johanni, filio Laurencii similiter Thoth de Zomzedwar ab 
ipsis civibus et communitate alienando, dedisset, donasset et perpetuo 
contulisset in preiudicium universitatis predictorum civium et dam- 
num valde magnum. Unde facta gravi protestacione prefatus Farca- 
sius suo et nominibus, quibus supra, prenotatum dominum nostrum 
Sigismundum regem ab huiusmodi donacione, collacione et perpetua- 
cione predictarum possessionum et villarum ac cunctarum pertinen- 
ciarum earumdem, memoratos viros dominum Johannem episcopum 
ac Rudolphum, filium Rudolphi, immo Ladislaum et Johannem Thoth 
ab occupacione, detencione, usurpacione et alia quavis causa ad se 
recepcione ac usuum, fructuum et quarumlibet utilitatum earumdem 
percepcione et percipifaccione, aliosque quoslibet seu in dominium 
ipsarum possessionum ac villarum et pertinenciarum earumdem, omni 
et quovismodo aut quesito colore seu ingenio intromissione, factis 
vel fiendis, prohibuit contradicendo et contradixit inhibendo coram 
nobis testimonio presencium mediante. Datum feria sexta proxima 
post festum beati Andree apostoli. Anno domini millesimo quadrin- 
gentesimo vigesimo tercio. 

E copia simplici. In archiv. archiepp. zagrab. 


Doc. 39. 40. — An. 1424.— 1425. 47 


39. 


Anno 1424, 14. januarii. Zagrabiae. 


Capitulum zagrab. eccl. hitteras Hermani, comitis Cileae et bani, quibus 
de causa, quam communitas in Michaelem, Petri pellificis filium, agebat, 
regem. certitiorem reddit, transummit. 


Nos capitulum ecclesie zagrabiensis. Memorie commendamus per 
presentes, quod viri providi et honesti, Michael, filius Symonis, iudex 
et iurati cives civitatis montis Grecensis ad nostram personaliter ve- 
niendo presenciam, exhibuerunt nobis quasdam litteras spectabilis et 
magnifici domini Hermanni, Cylie, Zagorieque comitis ac regni Scla- 
uonie bani serenissimo principi et domino, domino Sigismundo dei 
gracia Romanorum regi, semper augusto, ac Hungarie, Dalmacie, Cro- 
acie etc. regi, domino nostro naturali pro parte siquidem prefatorum 
iudicis et iuratorum civium, contra Michaelem filium Petri, pelli(fi)cem, 
civem dicte civitatis montis Grecensis loquentes et directas . . ., .. 
suo manuscripto solito consignatas, petentes nos cum instancia ut 
easdem de verbo ad verbum (transcribi faceremus et tenorem) earum- 
dem presentibus inseri et sigillo nostro consignari faciendo, eisdem dare 
dignaremur. (Quarum tenor per omnia talis est): (vide Doc. 36. de 
anno 1423, 23. novembris). Nos igitur peticionibus eorumdem iudicis et 
iuratorum, justis utputa et juris consonis annuentes, pertaxatas litteras 
ipsius domini Hermanni bani de verbo ad verbum transcribi et tran- 
summi, transcriptum et transsumptum earumdem presentibus litteris 
nostris inseri et sigillo nostro consignari faciendo, eisdem iudici et 
iuratis uberiorem ad cautelam duximus concedendas. Datum feria 
sexta proxima post octavam Epiphaniarum domini. Anno eiusdem 
millesimo quadringentesimo vigesimo quarto. 


Originale in charta, parum attritum, a tergo vestigium capitularis sigilli. In 
archiv. lib, reg. civit. zagrabiensis 


40. 
Anno 1425 


Communitas civitatis montis Grechensis de mercatu, industria ac securi- 


fate severa edicta emillit. 


(Anno 1425. Tempore judicatus Andree, filii Petri). Notandum 
est, quod tota communitas id unanimiter decrevit, ut presens statutum 
per totum anni circulum firmiter ac inviolabiliter deberet permanere 
observandum. 


48 Doc. 40. — An. 1425. 

Item primo, eadem communitas civitatis videlicet montis Gre- 
censis de juxta Zagrabiam statuit, ut quilibet stacionarius seu apote- 
carius veras et justas mensuras ac lances nec non ulnas tam panni 
quam tele tenere et servare teneatur, et si ea falsificaret, res quas 
vendit mercimoniales pro excessu huiusmodi perdere debeat. Et quod 
nec pannum cum ulna tele, nec telam cum ulna panni mensurare 
presumat, et si de hoc excederet, pannum et telam ammitat. 

Item, super una funta seu talento olei, non plus nisi duos de- 
narios pro tempore currentes lucrari possit, sub ammissione eius- 
dem olei. 

Item, pistrices panum super unum cubulum frumenti, non magis 
nisi quadraginta denarios, furfures includendo, lucrari valeant. Ita 
quod quelibet earumdem fornacem habens, precellos pistare et duodecim 
precellos pro uno nummo seu denario dare teneatur, que si non pi- 
staverit, tunc quelibet talium in LX. denariis convincetur. 

Item, quilibet sutor unum par sotularium maiorum pro merce- 
nariis necessariorum pro decem et octo denariis; minus autem par 
sotularium pro quatuordecim denariis, non carius, vendere presumat. 

Pro circumsuicione vero antiquorum calceorum seu solularium 
non plus nisi tres denarios recipere debeat. 

Ubi vero sutor nova capita et subsolia sua propria uni con- 
sueret, quatuordecim denarios recipiat sub ammissione sotularium 
predictorum. 

Item, piscatores, pisces crudos in curru adducentes in domibus 
deponere non presummant, nisi in foro stando usque triduum vendant. 
Qui vero in pondere portarent, tales usque pulsum magne campane 
in Quadragesima, aliis autem temporibus infra meridiem, vendicioni 
exponere teneantur. 

Pisces autem, qui remanserint ultra tempus predictum, talibus 
piscibus decanus juratorum per preconem communitatis caudas am- 
putari facere teneatur. 

Item, venditores cancrorum, de cancris maioribus duodecim, de 
minoribus vero XXIIII. pro uno denario dare teneantur et aliter fa- 
cientes eosdem cancros ammittant. 

Item piscatores in civitate, residentes ex ista parte fluvii Zawe, 
pisces sub ammissione eorumdem piscium emere non presummant; 
sed ipsimet quorum sunt, eosdem inportent et inportare teneantur. 

Item, penestice usque meridiem nullas res conparare debeant, 
ita, quod prius cives per se vel eorum homines debeant forizare. Si 
autem aliqua earum premissa transgrederetur, talis penestica re per 
eam empta per juratos privetur. 


- 4 


we 


Do. 40. — An. 1425. 49 





Item, nullus stacionariorum vel institorum telam emere, nec 
eciam sartores usque meridiem ad revendendam eandem emere pre- 
sumant, sub ammissione eiusdem tele, nisi semper prius cives forizandi 
liberam habeant potestatem. 


Item, nullus hominum tam domesticorum quam eciam extraneo- 
rum avenam, fenum et frumentum usque meridiem ad revendendum 
emere presummat, eo, quod civibus competit juridice prius pro do- 
mibus eorum necessaria comparare, omnibus autem per eos, contra 
presens decretum emptis, per juratos civitatis priventur. 


Item, universi et singuli cuiuscumque status et condicionis ho- 
mines existant, qui aliqua mercimonia causa vendendi in civitatem 
conducerent aut eciam apportarent, talia mercimonia non in hospicio 
sed in foro vendere teneantur; ubi vero in hospicio inscienter ven- 
derent, quia hospiti eorum est notum statutum civitatis, ideo valorem 
rerum venditarum hospes domus debeat sublevare in earum perdi- 
cione, utputa judici et juratis illius anni. 

Item, lucifiguli in quolibet foro consveto ollas et picaria pro 
thabernatoribus vini necessaria preparando, ante se habere debeant; 
et ut quatuor picaria pro uno denario dare teneantur. In casu vero, 
quo picaria ad forum apportare non curarent, contra mandatorium 
statutum communitatis tunc ollis coram eis habitis priventur per ju- 
ratos civitatis, in secundo vero maiorem penam pacientur. 


Item, quilibet homo veras mensuras signo communitatis et ju- 
dicis illius anni consignatas, videlicet bladorum et vinorum, puta: 
medium cubulum, quartale cubuli, prout lapidea mensura civitatis 
demonstrat, item mediam vini seu pintam, aut quartale, justas et 
veras servare teneantur, sub ammissione rerum tunc venalium. 


Item, nullus hominum in circuitu civitatis et prope ac subtus 
murum eiusdem civitatis terram seu argillam fodi facere presummat, 
et si qui, vel homo cuiuscumque condicionis in talibus repertus fuerit, 
in primo sexaginta denarios pro pena solvat, in secundo vero tres 
pensas et in tercio maiori pena prout in privilegio civitatis conti- 
netur, punietur. 


Item, nullus hominum spurcicias, vulgo zmety dictas, in domo 
scopatas nec eciam lavatoria scultellarum vel aliarum inmundiciarum 
fetidarum specialiter cinerum, vulgariter parilo, et poplathy dictorum 
ad plateas communes nullo modo proicere aut fundere presummat 
nec sint ausi modo aliquali. Qui autem fecerint, tales in sexaginta 
denariis in primo convincantur, in secundo in tribus pensis, in tercio 
vero maiorem penam pacientur. 

4 


50 Doc. 41. — An 1425. 


Item, omnes, porcos servantes, eos sub clausuris tenere debeant, 
ne civibus dampna faciant ipsi porci per civitatis plateas ambulantes. 
Si quis autem aliquem ipsorum porcorum in suo dampno repperiendo 
mactaverit, tales porcos judex et jurati pro se recipere possint, do- 
mino vero porci nulla solucio inpendatur. 

Item, simili modo porci, qui in platea seu vico exteriori aut 
ubicumque in suburbio civitatis existentes, muros ipsius civitatis sub- 
foderent, tales porcos jurati illius anni pro judice et pro seipsis re- 
cipere valeant atque possint, contradiccione hospitis ipsius porci non 
obstante eo, quod ipse transgressor statuti communitatis est repertus. 

Item, nullus omnino hominum cadavera animalium cuiusvis con- 
dicionis in plateas proicere nec ad pallacium regis, nec eciam extra 
portellam civitatis campestrem portare, conducere seu trahere aut 
proicere et deferre debeat modo aliquali, si quis autem contra id 
facere presumpserit, pro pena cum sexaginta denariis, pro perpetra- 
cione tali, eo quod perpetraverit solvat, et cum aliis sexaginta denariis 
deferat et deportet extra portam carnificum ad vallem sub ponte vel 
extra novam portam civitatis similiter ad vallem. 

Item nulla pistrix, salaria, *) penestica, circa suam venalitatem 
seu forizacionem, videlicet circa panes, sal et alias res venales in 
foro sedens seu stans, filare nec fusare debeat modo aliquali, eo quia 
per tales inmundicias, stupe seu lini, homines inficiuntur; si que ipsa- 
rum premissa transgressa fuerit, in primo LX. denarios, in secundo 
tres pensas denariorum pro pena solvat, in tercio vero rem suam 
venalem, quam vendit, eotunc perdat. 

Item, nullus omnino hominum videlicet stacionariorum et insti- 
torum et aliorum quorumlibet, qui piper et oleum ac alia merci- 
monia ad pondus et stateram mensurare solent, ad aliam funtam seu 
ad aliud pondus non debet mensurare, nisi ad funtam seu pondus 
theuthonicalem seu theuthonicale sub perdicione talis rei mensurate 
et sub persolucione sex marcarüm denariorum in communes usus 
persolvendarum, quod tota communitas unanimiter statuit et predictis 
statutis adjunxit. 


Originale in membrana. In archiv. lib. reg. civit zagrab. 
*) In originali: sala. 
41. 


Anno 1425, 25. martii. In Thata. 


Sigismundus dat litteras ad Joannem episcopum zagrabiensem 
sacri Romanii imperii, suum ac reginae summum cancellarium, ac 
Albertum Ungh, Priorem Auranae, Dalmatiae et Croatiae banum, 


Doc. 42. — An. 1425. | 5I 





refert capitulum conquestum, quod civitas plurimum inter metas ca- 
pitulares prope Zagrabiam a pluribus annis occupassent, et omni die 
ulterius serpent et occuparent; et licet id rex alias Hermano Cileae 
et Zagoriae comiti, Sclavoniae bano, socero suo, et quibusdam aliis 
nobilibus, ut metas rectificent, jussisset, id tamen perficere nequivis- 
sent; dicit deinde se capituli tutorem et protectorem esse specialem, 
nec illud per quempiam gravari velle permittere, et mandat iis 
duobus, ut sine ulteriori lite terras controversas per antiquas metas 
litterarum in facie loci per partes, in certo termino eis praefigendo, 
in specie monstrandarum, reambulent. 


Georgii Marcelović: Regesta Diplomat. aliorumque Documentorum. Msc. in 
bibliotheca archidioec. zagrab. 


42. 
Anno 1425, 25. Julii. Zagrabiae. 


Communitas civitatis montis Grecensis accipit condiciones, quibus Johannis 
Albeni bani legatum in usum zagrabiensis monasterzt s. Francisci collatum est. 


Nos Andreas, filius Petri, judex, Caspar, Martinus, Antonius, 
Benedictus, Martinus, Dominicus, Laurencius et Georgius jurati, consi- 
liarii et universi cives civitatis montis Grechensis. Memorie commen- 
damus tenore presencium significantes, quibus expedit universis, quod 
dum magnificus condam vir, dominus Johannes, filius Rodolphi, olim 
regni Dalmacie banus, pie memorie, jin extremis vite sue laborasset, 
tunc ipse inter ceteras suas testamentarias legaciones et disposiciones 
reverendo in Christo patri domino Henrico dei et apostolice sedis 
gracia episcopo quinqueecclesiensi, filio scilicet annotati Rodolphi, 
fratri suo uterino et carnali, nec non sagacibus et circumspectis viris 
Joanni litterato, officiali de Rakonok et familiari reverendi in Christo 
patris et domini, domini Johannis dei et apostolice sedis gracia epi- 
scopi ecclesie zagrabiensis ac sacri romani imperii nec non regie et 
reginalis sumpmi cancellarii, fratris similiter annotatorum Joannis 
bani et domini Henrici episcopi ecclesie prenotate, ac magistro Wli- 
kano phisico, civi civitatis prenotate, commissariis et executoribus 
testamenti, ultimi sui eulogii, certam pecuniarum quantitatem in eo- 
dem testamento expressatam in emendas possessiones conventui fra- 
trum claustralium ordinis ac ecclesie sancti Francisci confessoris in 
dicta Zagrabia fundate, pro remedio anime sue salutari jügiter de- 
servientes legasset et dimisisset, de cuius certitudine plurimo eorum- 
dem commissariorum ipsius domini Joannis bani evidenti documento 
plene sumus edocti et informati, iidemque commissarii ipsius Joannis 

e 


53 Doc. 42. — An. 1425. 


bani ab una, parte vero ab altera providus et circumspectus vir 
dominus Michael, pridem judex, filius Sebastiani, olim ipsius civitatis 
similiter judicis, nostrum personaliter adeuntes conspectum, per eun- 
dem dominum Michaelem confessum extitit pariter et relatum in 
hunc modum: ut ipse quoddam molendinum suum currens, simul 
cum loco et edificiis in eodem constructis ac quadam terra arabili 
ipsi molendino subjacenti et attinenti inter meatum dicti molendini 
et fluvium existente in territorio et fluvio nostro inter duos fluvios 
Matichina et Pretoka vocatos et intra loca molendinaria ac molendina 
nobilis viri Ladislai Szenche ab una et liberorum seu successorum 
condam providi et honesti viri Joannis, filii Jacobi dicti Bolye, olim 
judicis, concivium videlicet nostrorum parte ab altera existens, ipsum 
omni juris titulo litteratorie concernens, prout hoc in eisdem litteris 
nostris privilegialibus pro parte sui superinde confectis et emanatis 
ac coram nobis in specie exhibitis fide contineri vidimus oculata, 
simul cum omnibus premissis et aliis cunctis ipsius molendini utili- 
tatibus, proventibus, usibus et pertinenciis universis, sub eius priori- 
bus veris et antiquis metis, prout per ipsum dominum Michaelem 
ac alios suos primevos veros et legittimos possessores idem molen- 
dinum tentum fuisset et possessum, religiosis ac deo devotis fratribus, 
totique communitati ipsorum fratrum claustralium premissorum ordinis 
et ecclesie sancti Francisci confessoris, presentibus pariter et futuris 
ibidem deo jugiter famulantibus pro octuaginta florenis auri puri, 
boni et justi ponderis, per annotatos commissarios memorati condarf 
Joannis bani testatoris, ex premissa eiusdem testamentaria legacione 
jam plene, uti ipse dominus Michael judex retulit, datis et persolutis, 
vendidisset et assignasset, immo ex consensu et permissione vicinorum 
predictorum vendidit, tradidit et assignavit coram nobis jure perpetuo 
et irrevocabiliter possidendum, tenendum pariter et habendum ac 
iuxta condicionem civitatis prenotate ab antiquo approbatam, quo- 
modocumque voluerit disponendum; ita tamen, quod idem molendi- 
num cum suis cunctis pertinenciis prenotatis a jurisdiccione ipsius 
civitatis et eius territorii per nullos eius possessores presentes scilicet 
vel futuros ullo unquam tempore avelli possit seu alienari; antiquas 
quoque litteras, si que forent presentibus contrarie, cassas relinquimus 
et viribus carituras. In cuius rei memoriam, firmitatemque perpetuam 
presentibus sigillum nostrum commune duximus appendendum. Da- 
tum in festo beati Jacobi apostoli. Anno domini millesimo quadrin- 
gentesimo vigesimo quinto. 


E transumpto saec. XVII In archivo regn. Croat. Slav. Dalm. Act. Soc 
Jes. fasc. 12. nr. 22. 





Doc. 43. — An 1420. 53 





43. 
Anno 1426, 19. februarii, Zagrabiae. 


Communitas civitatis coram capitulo zagrab. de possessionibus Hrašća et 
Petrovina, quas Sigismundus rex nobilibus de Sused condonavit, identidem 
recusat. 


Nos capitulum ecclesie zagrabiensis. Memorie commendantes, 
tenore presencium significamus, quibus expedit universis. Quod viri 
providi et honesti Friche, filius Juri et Jacobus, filius Johannis dicti 
Bolye, jurati cives civitatis montis Grecensis in ipsorum et judicis ac 
juratorum nec non et universorum civium eiusdem civitatis personis 
ad nostram personaliter veniendo presenciam nobis per modum pro- 
testacionis et prohibicionis significare curarunt in hunc modum: quod 
prout ipsi judex, jurati et universi cives dicte civitatis percepissent, 
Ladislaus, filius Nicolai dicti Thoth, et Johannes, filius Laurencii, si- 
militer Thoth dicti, de Zumzedwar, quasdam duas possessiones seu 
villas Petrouina et Hrascha vocatas, in comitatu zagrabiensi ultra 
fluvium Zawa vocatum, habitas et existentes, ipsis videlicet judici, 
juratis et universis civibus prefate civitatis alias dudum per sere- 
nisimum principem dominum Sigismundum dei gracia Romanorum 
regem, semper augustum, ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie 
etc. regem, dominum nostrum naturalem, pro fidelibus serviciis eo- 
rumdem judici, juratorum et universorum civium ipsique civitati 
nove donacionis titulo datas, collatas et perpetuatas, terciam vero 
possessionem seu villam Silyakouina appellatam in eodem comitatu 
zagrabiensi similiter ultra predictum fluvium Zawe sitam et existen- 
tem, ipsos scilicet judicem et juratos, universosque cives civitatis pre- 
notate empcionis titulo litteratorie concernentem, ab ipsa regia sere- 
nitate pro se ipsis rursus racione donacionis titulo indebite et minus 
juste inpetrassent et occupassent, occupatisque uterentur de presenti in 
grande preiudicium eorumdem judicis, juratorum et universorum 
civium predicte civitatis, jurisque dispendium atque derogamen valde 
magnum. Unde facta huiusmodi protestacione iidem Friche et Jacobus 
jurati in ipsorum, ut prefertur, predictorumque judicis, juratorum et 
universorum civium prelibate civitatis nominibus et in personis pre- 
titulatum dominum nostrum regem a premissis donacione, collacione 
et perpetuacione predictarum trium possessionum seu villarum ipsis 
videlicet Ladislao et Johanni universisque heredibus et posteritatibus 
eorumdem ac aliis quibuslibet, eosdem itaque scilicet Ladislaum et 
Johannem cunctosque eorum heredes et posteritates universas ac alios 
quoslibet cuiusvis status et condicionis homines ab eadem regia sere- 


54 > Doc. 44. 45. — An. 1420. 


nitate pro se ipsis inpetracione, statuifaccione, .occupacione et deten- . 
cione atque in dominium earumdem possessionum trium seu villarum, 
cunctarumque ipsarum utilitatum et pertinenciarum universarum quovis 
‘ quesito colore, ingenio seu forma intromissione, usuumquoque, fruc- 
tuum et quarumlibet utilitatum earumdem percepcione et percipifac- 
cione quoquomodo aut qualitercumque factis vel fiendis prohibuerint 
contradicendo et contradixerint inhibendo coram nobis vigore et tes- 
timonio ac firmitate presencium nostrarum litterarum mediante. Datum 
feria secunda proxima ante festum kathedre beati Petri apostoli. Anno 
domini millesimo gpadringentesimo vigesimo sexto. 


Originale in charta. A tergo vestigium impressi sigilli. In archiv. lib. 
reg. civit. zagrab. 


44. 

Anno 1426, initio mensis marcii. 

Civitas per civem Andream. Ztepkovich circa mediam Quadra- 
gesimam in quadam communi via, quae ducit, de sylva Lonya appel- 
lata, capitulari, ad civitatem et capitulum, hominem Georgii de Ma- 
rovcha, canonici zagrabiensis, ligna ducentem de eadem silva verbe- 
ravit, eundemque dissecuit, quod circa eundem dein fecit homini 
Andreae, archidiaconi Vaska. 


Georgii Marcelovié: Regesta Diplomat. aliorumque Documentorum. Msc. in 
bibliotheca archidioec. zagrab. 


45. 


Anno 1426, 24. Junii. In arce Medved. 


Johannes, Corbaviae comes el Croatiae banus, Johanni Novaković posses- 
stones quasdam sub Medved sitas, donat. 


Nos Joannes comes Corbauie etc. banus Dalmacie, Croacie et 
Sclauonie etc. Universis et singulis coram quibus presentes nostre pa- 
tentes pervenerint littere salutem et graciam. Damus vobis ad no- 
ticiam, quod nos existentes coacti et adstricti fidelibus et gratuitis 
serviciis egregii Joannis Nouakouich, que ipse nobis pro locorum et 
temporum varietate constanter exhibuit, effundendo sanguinem suum 
et in duello cum infidelibus fidei christiane coram oculis nostris 
victoriam reportans, et ob respectum aliorum notorum serviciorum, 
que in corde gerimus, considerando dedimus et donavimus immo in 
perpetuum ascripsimus sibi et suis heredibus possessiones, que appe- 
lantur Szepnicza et Szlanowcz in pertinenciis castri Medwe cum om- 
nibus pertinenciis et juribus quecunque pertinerent ad easdem posses- 


Doc. 46. — An. 1426. 55 


— 





siones, u& possint uti et manutenere predictas possessiones et ut nemo 
possit eos in predictis impedire, sed deffendere et manutenere et si 
quispiam in processu temporum ad occupacionem ipsarum possessio- 
num se impediturum vellet et niteretur non possit interim occupare, 
donec trecentos florenos non solverit heredibus ipsius, quos ipse Jo- 
annes exposuit in factis nostris et castri .nostri Medwedwara. In 
quorum fidem nos presentes dedimus litteras nostras annulari sigillo 
nostro obsignatas. Datum in Medwedwar in festo sancti Joannis bap- 
tiste. Anno domini MCCCCXXVI. 


E transumpto capituli zagrab. anno 1535. Litterae hae donationales „de 
glagolitico in latinum idioma‘‘ transumptae sunt. In arch. regn. Croat. Slav. Dalm. 


46. 
Anno 1426, 


Injuriae a capitulo civibus Grecensibus illatae, referuntur. 


Item, primo de anno domini millesimo CCCCXXVI. tempore 
iudicatus viri providi et circumspecti Anthonii, judicis ipsius civitatis, 
filii Appardi, Gregorius iudex provincialis dictorum dominorum de 
capitulo, ex permissione et consensu eorumdem plures homines utri- 
usque sexus in turri ipsorum in dicta civitate habita, in preiudicium, 
villipendenciamque libertatis civitatis predicte, nocturno tempore mi- 
serabiliter occidit et occisos in eadem turri et extra ipsam intra 
muros dicte civitatis in certis locis ibidem sepelivit, prout hoc plu- 
ribus viris idoneis et fidedignis existit manifestum, et dum ipsos sic 
occisos et sepultos homines ab ipsis dominis de capitulo in medio 
eorumdem destinando et veniendo pro expurgacione ipsorum, pro quo 
justicie et libertatis nostre complemento effodere et extrarecipere po- 
stulassemus, tunc ipsi domini de capitulo non dederunt neque per- 
misserunt, contra iurisdiccionem et libertatem dicte civitatis. 

Item, annotatus Gregorius iudex provincialis predictorum domi- 
norum de capitulo, cum certis suis familiaribus, pluribusque eciam 
servitoribus et familiaribus ipsorum dominorum de capitulo et aliis 
complicibus videlicet suis, similiter nocturno tempore, res et bona 
cuiusdam Cristiani, pie memorie, servitoris olym domini Johannis 
episcopi zagrabiensis, filii Nicolai de Cassowia, stacionem eiusdem 
subfodiendo, subtraxerunt et furati sunt, et ad ipsam turrim in dicta 
civitate, existentem, eadem tempore nocturno cum quibusdam carnibus 
in inferioribus macellis per eosdem subtractis per funem in sporta 
traxerunt, et ibidem ipsum furtum tamdiu, quousque ipsis placuit, di- 
videntes tenuerunt. Quiquidem Gregorius eadem de racione et abhinc 


56 Doc. 47. — An. 1427. 


salivit, prout communiter omnibus bene extitit manifestum, contra 
libertatem et honorem dicte civitatis. 

Item, idem Gregorius, iudex provincialis predictorum dominorum 
de capitulo, plures homines tam intraneos, quam eciam extraneos, 
tam videlicet habitatores civitatis, quam advenas ex permissione et 
consensu ipsorum dominorum de capitulo in dicta turri detineri, spo- 
liari et vinculis mancipari et tandem interfici ei ibidem tumulari fecit, 
contra libertatem et iurisdiccionem civitatis prenotate. 

Item, post recessum domini Johannis episcopi zagrabiensis, 
eodem anno, circa festum Purificacionis gloriose semper virginis 
Marie, certi homines, servi et jobagiones honorabilis viri, domini 
Johannis cantoris et canonici ecclesie zagrabiensis, ex commissione, 
voluntate et precepto eiusdem, quosdam homines et habitatores civi- 
tatis predicte in campo et territorio eiusdem civitatis, nullis culpis 
eorum exigentibus, detinuerunt et captivarunt ; et dum captos et de- 
tentos eos per vias deduxerint, tunc idem adiuves presidium excla- 
mantes, per alios diversos homines ibi prope in cultura existentes, 
vix liberati exstiterunt, et super se, in signum huius, signa armalia, 
deo volente, obtinuerunt. 


Documentum transactionale. In arch. ven. Capit. zagrab. Act cap. Ant. 
fasc. JO. nr. 16. 


47. 
Anno 1427, 20. Junii. PoZegae. 


Capitulum s. Petri de Po2ega eventum exquisitionis inter capitulum zagrab. 
et communitatem civitatis actae de injuria in Jarun vico commissa Si- 
gismundo regi refert. 


Serenissimo principi domino Sigismundo dei gracia Romano- 
rum regi, semper augusto, ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie 
etc. regi, domino ipsorum metuendo, capitulum ecclesie beati Petri 
de Posega, orationes in filio virginis gloriose. Vestra noverit serenitas, 
quod nos sumpma cum obediencia receptis litteris vestris annualibus 
pro honorabili capitulo ecclesie zagrabiensis ad inquisiciones, evoca- 
ciones et prohibiciones, ac ad omnia alia, que iuxta regni vestri con- 
svetudinem talibus in processibus fieri consveverunt facienda emanatis, 
eidemque per vestram maiestatem ad anni circulum graciose datis et 
concessis ad nos preceptorie directis et iuxta earumdem continenciam 
una cum Ladislao, filio Michaelis de Drenoua, homine vestro, in 
eisdem litteris vestris annualibus inter alios homines vestros nomi- 
natim conscripto, nostrum hominem, videlicet discretum virum Fa- 


=. — 


m - “< 


Doc. 47. — An. I427. 57 


bianum presbiterum, magistrum altaris beati Michaelis archangeli in 
dicta ecclesia nostra constructi ad infrascriptam inquisicionem facien- 
dam nostro pro testimonio transmisimus fide dignum. Qui tandem 
exinde ad nos reversi, nobis uniformiter retulerint: quod ipsi feria 
sexta proxima post festum Penthecostes, proxime preteritum, simul 
procedendo ab omnibus, a quibus decuisset et licuisset, palam et 
occulte diligenter de infrascriptis inquirendo, talem scivissent veri- 
tatem: quod cum feria quarta proxima ante festum Purificacionis vir- 
ginis gloriose, proxime elapsum, honorabilis vir, dominus Johannes, 
cantor et canonicus eiusdem ecclesie zagrabiensis, tres familiares suos, 
scilicet: unum mercenarium Nicolaum nomine, pro inducendis lignis 
et apportandis in portu insule dicti capituli Jarun vocate, pro usu 
curie dicti domini cantoris aggregatis et repositis cum duobus equis 
et uno vehiculo; alios vero duos, videlicet Michaelem, filium De- 
metrii de Adamowcz et Stephanum de Sub-Kemlek pro certis suis 
negociis expediendis ad predictam insulam Jarun destinasset, et cum 
ipsi Michael et Stephanus eodem vehiculo sedentes et prefatus Ni- 
colaus mercenarius ipsum vehiculum in equo sedendo conducebat, 
ad dictum portum applicuissent, tunc Martinus sartor civis et hospes 
civitatis montis Grecensis unacum aliis complicibus et sociis suis con- 
civibus ex consensu, instigacione et speciali transmissione Anthonii 
de Florencia, judicis, ac Maximi, Demetrii et aliorum juratorum ac 
civium dicte civitatis cum armis, sagittis et cuspidibus ex preconcepta 
racionis malicia in quaddam silva eiusdem capituli circa ipsum portum 
habita congregati et (in) insidiis positi in ipsos lautenter irruissent, 
prefatum Michaelem letaliter in capite vulnerassent, memoratum vero 
Stephanum ad terram prosternentes in capite, manibus et brachiis, 
totoque corpore gravibus verberibus afficientes semivivum reliquissent, 
de cuius vita dubium haberetur; prelibatum autem Nicolaum merce- 
narium similiter gravibus verberibus et vulneribus sauciantes omnibus 
eorum rebus et bonis, videlicet, armis, faretris cum sagittis et bic- 
eellis et crumenis nec non pecuniis pro tunc erga ipsos repertis more 
predonum et latronum spoliassent, quosquidem arcus, feretras cum 
sagittis et biccellis prefati Martinus sartor cum dictis complicibus ad 
sedem judiciariam, ubi ipsi judices et cives solent congregari, eadem 
die apportantes, presentibus ibidem nonnullis nobilibus, videlicet: 
Mathew, filio Johannis, comite zagrabiensi, Petro de Rakonok, Ladislao 
de Gepew et aliis quampluribus nobilibus et probis viris, qui pro 
tunc ad peticionem dictorum dominorum de capitulo ad notificandum 
et insinuandum dictis judici et juratis et aliis civibus predictam ipsis 
sic illatam injuriam fuissent congregati, coram eisdem judice et ju- 


58 Doc. 48. — An. 1427. 


ratis et aliis civibus processissent,"Qui”ipsi nobiles fide sollempnem 


fecissent protestacionem. Et cum tandem sequenti die .videlicet feria . 


quinta proxima ante festum predictum Purificationis virginis gloriose 
prefati judices nobilium per dictum capitulum destinati ad dictum 
portum insule Jarun personaliter accessissent, tunc ibidem juxta pre- 
dictum portum effusionem sanguinis de vulneribus dictorum familia- 
rium prefati domini cantoris similiter vidissent fide occulata, ubi, 
eciam memoratus Martinus sartor, personaliter adherendo, ipsis audien- 
tibus dixisset: quod licet hucusque in iamfata silva homines et fa- 
miliares dicti capituli nostras secures receperint, de cetero tamen, 
talem timorem vellent eis incutere, quod talia facere contra ipsos 
vererentur; propria eorum potencia mediante in preiudicium dicti 
capituli valde magnum. Datum septimo die, diei inquisicionis ante- 
dicte. Anno domini millesimo quadringentesimo vigesimo septimo. 


Originale ín charta. A tergo vestigium impressi sigilli. In archivo ven. Cap. 
eccl. zagrabiensis, Act. Cap. ant. fasc. IO. nr. 21. 


48. 
Anno 1427, 9. Augusti. Zagrabiae. 


Capitulum sagrab. 283. florenis auri, quos a parochia Novovillana neces- 
sitate- cogente mutuatum est, tria praediola: Savišće, Otok et Prevlaka, 
dat pignori. 


Capitulum ecclesie zagrabiensis. Omnibus Christi fidelibus pre- 
sencium noticiam habituris salutem in omnium salvatore. Ad univer- 
sorum noticiam harum serie volumus pervenire, quod nos inauditis, 
gravissimis, continuisque taxarum regalium vexacionibus et extorsio- 
nibus nos ad presens extreme urgentibus, scilicet quod ubi nos sine 
aliquali dilacione ipsas taxas regias non persolveremus, edicto regali 
Priori Aurane litteratorie superinde facto, possessiones nostre et be- 
neficia nostra occuparentur. Nos autem sollicite satagentes huiusmodi 
periculis obviare, comitatum nostrum Toplicensem ad certos futuros 
annos arendando, aliosque nostros comitatus et universos- colonos ta- 
xando et insuper eum dignitatibus de propriis bursis nostris contri- 
buendo, calices quoque ecclesie nostre, non: sine tristicia, pignori obli- 
gando et nec sic premissas taxas persolvere valentibus, de trecentis 
ducatis puri auri ecclesie sancti Joannis Baptiste de Nova villa nostra 
apud nos in sacristia nostra depositis, ducentos octuaginta et tres flo- 
renos auri puri recepimus et ad supplecionem premissarum taxarum, 


Doc. 48. .— An. 1427. 59 





- 


non absque dolore coacti, dedimus; quibusquidem ducentis octuaginta 
et tribus ducatis boni auri eidem ecclesie sancti Joannis Baptiste obli- 
gamur, reliquos autem decem et septem florenos auri pro septem ju- 
geribus terre arabilis, in Zelor juxta piscinam, et aliis tribus jugeribus 
et duobus fenilibus in campo vici Latinorum solvi fecimus. Caven- 
tesque et timentes ne dicta ecclesia sancti Joannis Baptiste. temporis 
in processu sepedictis ducentis octuaginta tribus ducatis auri privaretur 
et consciencie nostre lederentur, anime autem punirentur, et quamvis 
non in toto, tamen saltem in aliqualem recompensam, in pleno capi- 
tulo nobis capitulariter congregatis, nullo discrepante, matura inter 
nos superinde deliberacione prehabita consciencia ducti, quedam pre- 
diola nostra omnino deserta Zavaiche et Ottok cum Prevlaka vocatis 
ab alia parte Szavi et penes eundem Szavum juxta et infra portum 
nostrum jelenovecz inter predium nostrum Kosznicza vocatum ac 
inter possessionem nobilium de Mickcheuecz, nec non inter possessi- 
onem Eremitarum Remetinecz vocatam sita et habita; que quidem 
predia condam Dominici prepositi ecclesie nostre et nepotum suorum 
prefuerunt, sed propter non solucionem censuum per certos annos de 
ipsis prediis nobis provenire debencium ac desolacionem eorumdem 
prediorum per ipsos nepotes ipsius Dominici prepositi asportacionem, 
aliasque plurimas ingratitudines eorumdem ad manus nostras devoluta 
extiterunt, et pro nobis a diu occupata et ab eis alienata de jure ac 
de facto existunt. Que tandem prediola nuper honorabili viro magistro 
Ladislao de Dauoth nepoti ipsius Dominici prepositi, socio et conca- 
nonico nostro nove donacionis nostre titulo, ut videlicet turrim nostram 
suis expensis custodisset, quantum ad vitam eiusdem contuleramus; 
que prediola demum idem magister Ladislaus sponte ad manus 
nostras resignavit. Item prediolum nostrum a predicta Kosznicza 
nostra, in quo de presenti tres resident jobagiones, quod novissime 
Blasius de Ivanich socius et concanonicus noster ex nostra commissione 
occupaverat et ex nostro consensu tenuit usque modo, prefate (ecclesie) 
sancti Joannis Baptiste et per eam suis rectoribus sub ipsorum pre- 
diolorum veris et antiquis metis, quibus per prefatum Dominicum 
prepositum, suosque nepotes ac prefatos magistros Ladislaum et Bla- 
sium fuerunt tenta et possessa, cum omnibus ipsorum pertinenciis et : 
utilitatibus universis ac collectis seu taxis consvetis per nos secundum 
ecclesie nostre statuta pro nobis imponi pro tempore solitis seu per 
quempiam alium potentem potencialiter agentem, quod deus avertat, 
imponendum, proventibusque aliis quibusvis, quovis nominis vocabulo 
vocitatis, demptis dumtaxat decimis, quas post explecionem sex anno- 
rum libertatis a die adventus cujuslibet coloni ad ipsa predia causa 


60 Doc. 48. — An. 1427. 





commorandi advenientis pro nobis reservamus. Et volumus, quod in 
signum dominii nostri judex nostre communitatis secundum statuta, 
causas criminales, duntaxat criminaliter motas, cum officiali seu villico 
plebani ipsius ecclesie sancti Joannis Baptiste habent determinandas. 
Stybram quoque de ipsis prediis, alias nobis provenientem, eidem 
ecclesie relinquimus et dimittimus, dedimus, donavimus et contulimus, 
immo damus, donamus et concedimus pleno jure tenendi, possidendi 
pariter et habendi, promittentes predictam ecclesiam sancti Joannis 
Baptiste et suos rectores in pacifico et quieto dominio ipsorum pre- 
diolorum conservare, protegere et defensare contra quoslibet illegi- 
limos impetitores et signanter contra prefatos nepotes prefati Domi- 
nici prepositi et, magistros Ladislaum et Blasium, nec non Stephanum 
de Mikcheuecz nostris propriis laboribus et expensis, omniaque jura, 
litteras, privilegia super ipsis prediolis, pro ipsis Dominico preposito 
et suis nepotibus emanatas et emanata, quorum unum in superficie 
seu margine superiori in signum et testimonium annibilacionis et 
nullitatis eiusdem cultello scidi et lacerari fecimus et commisimus, 
concassamus et annihilamus in judicioque et extra exhibitoribus suis 
nocituras et nocitura fore declaramus testimonio presencium mediante. 
Hoc non pretermisso, sed expresso, quod si temporum in processu 
ipsam ecclesiam sancti Joannis Baptiste in pacifico dominio predic- 
torum prediolorum conservare dissimularemus aut negligeremus seu 
non curaremus, vel rector eiusdem ecclesie sancti Joannis Baptiste 
pro tempore constitutus et constituendus pro predictis ducentis octua- 
ginta et tribus ducatis puri auri, quorum valorem revera predicta 
prediola non attingunt, eadem prediola modo premisso tenere recu- 
saret, sed ipsos ducentos octuaginta et tres florenos auri rehabere et 
imponi, ubi et prout prius, vel pro meliori possessione emenda sol- 
vere et dare voluerit, aut presens nostra disposicio nobis vel succes- 
soribus nostris non placuerit, sed ipsa prediola rehabere voluerimus 
seu voluerint, tunc omnibus edificiis cujusvis nominis vocabulo vo- 
citatis, que rector ipsius ecclesie sancti Joannis Baptiste super pre- 
dictis prediolis suis sumptibus et expensis fieri fecerit, estimatis et 
solutis, dictis quoque ducentis octuaginta et tribus ducatis puri auri, 
plane ipsi ecclesie beati Joannis Baptiste persolutis, prefata prediola 
rehabere possimus et possint, valeamus atque valeant. Ad que omnia 
et singula nos sponte obligavimus immo obligamus harum nostrarum 
testimonio litterarum. In cuius rei memoriam, firmitatemque indubiam, 
presentibus sigillum nostrum duximus appendendum, predictaque pre- 
diola eidem ecclesie sancti Joannis Baptiste et suis plebanis per ho- 
norabiles viros, dominos Ladislaum archidiaconum cathedralem et 


Doc. 49. — An. 1427. 61 





magistros Ladislaum de Dauoth, Mathiam de Chasma, socios et con- 
canonicos nostros statui fecimus. Datum in vigilia beati Laurencii 
martiris. Anno domini millesimo quadringentesimo vigesimo septimo. 


E visita canonica archidiaconatus cathedralis de anno 1741. In arch. ven. 
cancellariae dioecesanae pag. 1008 — 1009. 


49. 
Anno 1427, 24. Augusti Zagrabiae. 


Johannes episcopus zagrabiensis, de Eberhardo decessore pio exemplum 
capiens, collegio praebendariorum mensae. episcopalis decimam vini frumen- 
lique dono dat. 


Nos Johannes dei et apostolice sedis gracia episcopus zagra- 
biensis, sacri romani imperii et regie maiestatis Hungarie sumpmus 
cancellarius. Memorie commendamus per presentes, tenore presencium 
significantes, quibus expedit universis, quod discreti et honesti viri 
domini universi prebendarii ecclesie nostre zagrabiensis predicte, no- 
stram accedentes in presenciam, nobis humili cum instancia detegere 
curarunt eo modo: quomodo universi predecessores episcopi et pre- 
sertim tempore domini Eberhardi, fratris nostri charissimi, felicis re- 
cordacionis, decimas de singulis vineis ipsorum ac terris propriis ad 
ipsorum videlicet prebendas de jure et ab antiquo pertinentibus et 
spectantibus proveniendas prorsus et per omnia ipsis duxissent remit- 
tendas et relaxandas ob hoc videlicet, quod memorati domini preben- 
darii ad laudem et honorem divini numinis, virginis gloriosissime et 
tocius celestis curie singulis annorum curriculis missam solemni cum 
devocione singulis feriis quartis in qualibet ebdomada ad honorem 
sancti Nicolai episcopi et confessoris decantarent, super hiisque litteras 
graciosas ipsius condam domini Eberhardi episcopi, fratris nostri cha- 
rissimi, nobis in specie produxerunt et presentaverunt, supplicantes 
nobis prece subiectiva, ut nos premissa dignaremur per ipsos prede- 
cessores nostros episcopos ipsis prebendariis concessa et donata rata 
habere atque grata. Nos igitur cernentes et in archano mentis nostre 
sedula meditacione pensantes ipsorum dominorum prebendariorum 
postulacionem et peticionem iustam atque racioni congruam fore ag- 
noscentes et eandem nolentes infringere ipsorum predecessorum no- 
strorum sanccionem ad laudem creatoris omnium factam, talem gracie 
prerogativam eisdem duximus faciendam, immo facimus presencium 
per vigorem, quod de singulis vineis ipsorum ac terris propriis ad 
ipsorum prebendas spectantibus et pertinentibus a primevo tempore 
usque felicem obitum ipsius condam domini Eberhardi episcopi, fratris 


62 < Doc. 50. 51. — An. 1427. 


nostri charissimi, ipsis per quoscumque testamentaliter vel quovis modo 
legatis et donatis nullas decimas nobis et nostris successoribus ex 
parte eorum provenire debendas, solvere debeant et nec perpetuis 
futuris temporibus sint obligati easdem, quia pro eisdem dominis 
prebendariis duximus remittendas et relaxandas, immo remittimus et 
relaxamus. In cuius rei memoriam, firmitatemque perpetuam presentes 
litteras nostras privilegiales pendentis sigilli nostri secreti munitas 
eisdem dominis prebendariis duximus concedendas. Datum Zagrabie 
predicta in festo beati Bartholomei apostoli. Anno domini millesimo 
quadringentesimo vigesimo septimo. 


E transumpto capituli zagrabiensis de anno 1520. In archivo ven. capituli 
zagrab. Act. cap. ant. fasc, 76. nr. 34. 


50. 
Anno 1427. 


Hoc anno civitatenses terram praebendalialem Otok, altaris 
beate Virginis in cathedrali per Buzam, olim cantorem, canonicum 
zagrabiensem, collatam, et cum confirmacione regia ab immemoriali 
pacifice possessam, occuparunt. (Ex evocatorio chasmensi). 


Georgii Marcelovié: Regesta Diplomat, aliorumque Documentorum MSC. in 
bibliotheca archidioec. zagrab. 


51. 
Anno 1427. 


Injuriae a capitulo civibus Grecensibus illatae, referuntur. 


Item, in anno domini millesimo CCCCXXVII, tempore iudicatus 
viri providi et honesti Briccii, filii Benedicti, alias judicis civitatis 
montis Grechensis de iuxta Zagrabiam, quidam presbiter, capellanus 
domini Fabiani canonici ecclesie zagrabiensis, Kost dictus, ex commis- 
sione ipsius domini sui et ex scitu et voluntate tocius capituli pre- 
dicti, quemdam civem civitatis predicte, nomine Martinum, sutorem, 
filium Mathie, absque omni culpa sua crudeliter et enormiter cum 
cambuca percussit, ipsum semivivum relinquendo, potencia mediante. 
Lite tamen inter ipsos cives et dictum capitulum pendente. 


Documentum transactionale, In archiv. ven. Capit zagrab. Act. Capit. ant. 
fasc. 10. nr. 16. 


Doc. 52. — An. 1428. 63 


52. 
Auno 1428, 25. februarii. Zagrabiae. 


Communitas civitatis zagrab, vincam suam desertam et inforestam Fran- 
Cisco, Mikec filio, molitori, censu anniversario permittit. 


Nos communitas civitatis montis Grecensis. Memorie commen- 
dantes iedore presencium significamus quibus expedit universis, quod 
quia quedam vinea deserta et inforesta in territorio nostro condicio- 
nali, inter vineam similiter desertam et condicionalem providi viri 
Petri Hungari, pridem iurati, concivis nostri, filii Pauli, a septemtri- 
onali parte sitam et virgultum seu terram nostram communem de- 
sertam a meridionali parte habitam, desuper a via communi ab occi- 
dente existente, et infra usque fluvium pro molendinis aptum, Pre- 
toka vulgo appellatum, a parte orientis decurrentem, habita, simul cum 
virgulto eidem vinee inforeste subiacenti se extendeis, propter info- 
restacionem, inputacionem et desertacionem sui, in qua per negligen- 
ciam possessorum eiusdem a pluribus retroactis temporibus devenisse 
perhibebatur ex acerto super nos et nostram disposicionem devoluta 
existit totaliter atque redundata; ideo nos eandem vineam desertam 
seu inforestam simul cum predicto virgulto eidem subiacenti, metisque 
et censu seu condicione annuali infra declarandis, cunctisque aliis 
eiusdem vinee deserte ac ipsius virgulti utilitatibus, iuribus et perti- 
nenciis universis, provido viro Frane aliter Francisco molendinatori, 
filio Mikech molendinatoris, habitatori ipsius civitatis ac per eum suis 
heredibus et posteritatibus universis sub. censu et condicione annuis 
infra, ut predicitur, declarandis, conferimus, damus et assignamus, 
ymmo contulimus dedimus, et assignavimus iure perpetuo et irrevocabi- 
liter possidendam, tenendam pariter et habendam ac iuxta condicionem 
et consvetudinem civitatis prenotate ab antiquo approbatam, quomo- 
documque voluerit disponendam. Cuius quidem vinee inforeste mete 
hoc ordine distinguntur, quod prima meta eiusdem vinee incipit ab 
infra de predicta Pretoka ab oriente sita et procedit penes dictam 
terram seu virgultum nostrum commune a dicta meridionali parte 
situm, per fossatum supra usque ad dictam viam communem ab occi- 
dente predicto habitam, et per eandem viam vadit ad prefatum sep- 
temtrionem ad quandam quercum cruce incisam penes eandem viam 
a parte inferiori existentem, deinde per viam communem novam, la- 
tam, transit ad quandam corulum parvam cruce signatam, lezka vulgo 
dictam, meta terrea circumdatam, et ab eadem vadit ad quandam 
pirum silvestrem, cruce incisam, deinde infra per vallem seu decur- 
sum aque pluvialis circumeundo descendit ad priorem Pretokam flu- 





64 Doc. 53. — An. 1428. 

vialem, sicque terminantur mete prenotate. Hoc expresso, quod pre- 
fatus Francisco seu Frane molendinator et per eum sui cuncti heredes 
ipsius vinee et virgulti possessores annis singulis tempore vindemie 
sexaginta denarios novos, usualis monete regalis, pro tempore curen- 
tes nobis et nostre communitati seu comitibus nostris pro tempore 
constitutis perpetuo dare et solvere tenebuntur. Antiquas quoque lit- 
teras universas in contrarium presencium per quempiam exhibendas 
cassas, mortuas commisimus et viribus carituras. In cuius rei memo- 
riam, firmitatemque perpetuam presentibus sigillum nostrum commune 
duximus appendendum. Datum in festo conversionis beati Pauli 
apostoli. Anno domini millesimo quadringentesimo vigesimo octavo. 


Originale in membrana, sigillum, avulsum. In archiv. lib. reg. civit. zagrab. 


53. 
Anno 1428, 4. Junii. Zagrabiae. 


Johannes episcopus zagrabiensis, in causa de quarta testamentariae dispo- 
sitionis solvenda a praebendariis ecclesiae cathedralis rectoribus parochialis 
ecclesiae s Marci acta, bene existimat de praebendariorum collegio. 


Nos Johannes dei et apostolice sedis gracia episcopus zagra- 
biensis,.sacri Romani imperii et regni Hungarie summus secretarius 
cancellarius. Memorie commendamus et tenore presencium significamus 
quibus expedit universis, quod cum alias de anno domini millesimo 
quadringentesimo vigesimo quinto coram felicis recordacionis condam 
magistro Osualdo lectore et canonico ecclesie nostre prefate zagra- 
biensis ac vicario nostro in spiritualibus et causarum auditore gene- 
rali inter discretos viros Anthonium, Paulum et Johannem capellanos 
seu rectores ecclesie sancti Marci in opido montis Grecensis fundate, 
ut actores, ex una, et similiter discretos viros Petrum, decanum pre- 
bendariorum, ceterosque prebendarios ecclesie nostre predicte, ut reos 
seu in causam attractos, parte ex altera, in facto testamentarie lega- 
cionis, ac rebus et bonis per incolas, aut hospites seu cives opidi 
prefati montis Grechensis aut plebezanos dicte ecclesie sancti Marci 
predictis prebendariis in ultima "voluntate disposicionis aut mortis 
articulo legatis, de quibus rebus et bonis ipsis prebendariis sic pro 
tempore legatis, annotati rectores ecclesie sancti Marci quartam 
partem seu canonicam porcionem ad se pertinere debere asserebant, 
litis et controversionis materia orta fuisset et suscitata, et in eadem 
causa ad dictorum Anthonii, Pauli et Johannis instanciam, coram eodem 
condam magistro Osualdo ad nonnullos actus judiciarios, iuxta morem 
et consvetudinem sedis nostre, juris ordine observato, processum exsti- 





mon? a 


Doc. 53. — An. 1428. 65 


tisset; tandem vero prelibato condam magistro Osualdo viam uni- 
verse carnis ingresso, dictaque causa sic per plurimos annos suspensa 
et quasi sopita et non ventilata, demum quia nonnulli cives et hos- 
pites dicti montis Grechensis, hiis proximis temporibus defuncti, in 
eorum testamentaria disposicione et testamentis inde conscriptis ex 
induccione, svasione et informacione dictorum Anthonii, Pauli et Jo- 
hannis presbiterorum, prout nos ex certarum personarum assercione 
cognovimus et ex multis coniecturis percepimus, in detrimentum et 
fraudem juris approbate consvetudinis dictorum prebendariorum huius- 
modi clausula inserebatur, per alios huiusmodi testamenta facientes 
iam certis vicibus inserta fuisset: quod ante omnia ipsi prebendarii 
de bonis et rebus ipsis legatis quartam partem seu canonicam por- 
cionem eisdem rectoribus dare deberent; ideo memoratus discretus 
vir Petrus, prius decanus dictorum prebendariorum, suo et sepedic- 
torum prebendariorum nominibus, prelibatos Anthonium, Paulum et 
Johannem, capellanos seu rectores in presenciam venerabilis viri, do- 
mini Johannis cantoris et canonici ecclesie nostre predicte et vicarii 
nostri in spiritualibus et causarum auditarum generalis citavit seu 
traxit in causam, quo locis contestacione facta, libellisque hinc inde per 
partes productis, nobis vero feria sexta post festum gloriosissimi cor- 
poris domini nostri Jhesu Christi pro tribunali sedentibus, querulanti- 
busque iusticiam impertiri volentibus, pii patris more laudabili mo- 
leste ferentes incommodo subditorum, ad exacte consideracionis examen 
ac inter pectorum claustra solicite revolventes, quam sit plena peri- 
culis, quam onusta dispendiis, quamquam in divine maiestatis conspec- 


tum redd .. .......... propterea intendentes .... ...... 
prorsus querere ac omnimode subvenire, nullis umquam futuris tem- 
poribus; favente domino ..... habita super premissis matura et 


digesta cum jurisperitis consilio et deliberacione, Christi nomine in- 
vocato, pro tribunali sedendo, solum deum pre oculis habentes, per 
hanc nostram sentenciam diffinitivam, quam ferimus in his scriptis, 
de consensu et matura voluntate honorabilium virorum dominorum 
canonicorum de capitulo predicte ecclesie nostre zagrabiensis fratrum 
nostrorum carissimorum dicimus, pronunciamus, sentenciamus et de- 
claramus de jure sepefatos ecclesie nostre prebendarios presentes aut 
futuros de legatis eis in morte aut mortis articulo a quocumque cive, 
hospite aut incola opidi prefati montis Grechensis seu quovis alio 
cuiuscumque status ac preeminencie, dignitatis aut gradus cuiuscumque 
loci existat quartam partem solvere non debere nec teneri sepedictis 
Anthonio, Paulo et Johanni capellanis seu rectoribus ecclesie prefate 
aut eorum successori vel successoribus seu quibuscumque ecclesiarum 
5 


66 Doc. 54. — An. 1429. 





parochialium rectoribus aut curatis, addicientes si cuiuscumque tem- 
poris in processu sepefati Anthonius, Paulus et Johannes aut eorum 
successor vel successores vel alii quicumque ecclesiarum parochialium 
rectores predicte litis materiam super percipienda quarta testamenta- 
liter legatorum antedictis prebendariis innovaverit vel innovaverint, 
suscitaverit aut suscitaverint, ante litis ingressum quinquaginta 
marcas denariorum usualium, quarum medietas judici coram quo 
litem moverint, alia vero sepememoratis prebendariis assignetur, se- 
pedicti capellani seu rectores ecclesie sancti Marci vel eorum suc- 
cessor aut successores et alii quicumque deponere teneantur, quas 
videlicet quinquaginta marcas si deponere recusaverit aut recusaverint, 
ad id censura ecclesiastica compellatur aut compellantur, nullusque 
civium, hospitum aut incolarum prefati montis Grecensis scienter 
clausulam de solvenda quarta a prebendariis sepememoratis rectoribus 
sub pena privacionis ecclesiastice sepulture inserat aut faciat inter- 
seri vel inscribi; si vero quisquam eorumdem aut quorumcumque 
aliorum ignoranter tamquam juris ignarus inserierit vel inscribi fe- 
cerit, dicta clausula tamquam contra jurium disposicionem inserta, 
nullum penitus operetur effectum. In quorum omnium et singulorum 
fidem et testimonium premissorum presentes litteras nostras, huius- 
modi nostram sentenciam diffinitivam et declaracionem in se conti- 
nentem, fieri et sigillo nostro secreto fecimus appensione communiri. 
Datum Zagrabie feria sexta proxima post predictum festum glorio- 
sissimi corporis Christi. Anno eiusdem millesimo quadringentesimo 
vigesimo octavo. 


E transumpto notarii publici facto anno 1429. 1. januarii In charta. In 
archiv. hon. coll. Praebend. 


54. 


Anno 1429, I. januarii. Zagrabiae. 


Johannis episcopi. judicium, quo praebendarüi ecclesiae cathedralis a lega- 
torum quarta parochiali rectoribus ecclesiae s. Marci solvenda liberantur, 
a notario publico litteris constgnatur. 


In Christi nomine. Amen. Anno nativitatis eiusdem millesimo 
quadringentesimo vigesimo nono, indiccione septima, die prima mensis 
januarii. Pontificatus sanctissimi in Christo patris et domini nostri, 
domini Martini pape quinti, anno duodecimo eiusdem, Zagrabie in ec- 
clesia kathedrali sancti regis Stephani personaliter constituti honorabiles 
viri, domini: Petrus sacerdos, decanus condam prebendariorum chori 
ecclesie eiusdem ac ceteri prebendarii in mei notarii publici subscripti 


Doc. 55. — 1429. 67 


testiumque infrascriptorum presencia personaliter, exhibuerunt et pre- 
sentaverunt mihi notario predicto quasdam litteras reverendi in Christo 
patris et domini, domini Johannis dei et apostolice sedis gracia 
episcopi zagrabiensis, summi sacri Romani imperii secretarii et regni 
Hungarie cancellarii, processus sentencionales sub tenore infrascripto, 
petentes, ut easdem de verbo ad verbum transummi et transcribi, ac 
in publica forma redigi, signoque et nomine nostris eisdem ad cautelam 
et ad maioris rei evidenciam traderem et assignarem, ita videlicet, 
ut ipso transumpto seu publico exemplari, uti originali suo, in judicio 
et extra possit fides plenaria adhiberi, quoad ipsius domini Petri 
ceterorumque prebendariorum exhibencium sic de verbo ad verbum, 
nichil addito nec diminuto, quod suum immutet sensum, vicietque 
aut variet intellectum seu alias immutare, variare aut viciare posset 
modo aliquali realiter cum effectu. Quarum quidem litterarum senten- 
cialium seu adiudicatoriarum tenor de verbo ad verbum sequitur et 
est talis: (Vide doc. 53. anno 1428. 4. Junii). In quorum singulorum 
omnium fidem et testimonium premissorum presentes litteras ipsius 
domini Johannis episcopi huiusmodi sentencias in se continentes, eisdem 
confeci, publicavi, subscripsi et in hanc formam publicam redegi 
signoque meo consveto consignavi, eodem domino Petro ceterisque 
prebendariis duxi concedendum ad cautelam. Datum et actum anno, 
indiccione, die, mense, hora, pontificatus et loco quibus supra. Presen- 
tibus itaque honorabilibus et discretis viris, dominis: magistro Stephano 
canonico ecclesie collegiate sancti Spiritus chasmensis et magistro 
hospitalis beate Elisabeth et Stephano, filio Pauli de Kemlwk, Thoma, 
filio Blasii de Dumbro, Gregorio, filio Johannis de Megywrechye ac 
altero Gregorio, filio Pauli de Zenche clericis zagrabiensis dioecesis, 
testibus fidedignis, ad premissa vocatis $pecialiter et rogatis. 


Originale in charta, parum attritum, In archiv. honor. coll, Praebendar. 


55. 
Anno 1429. 


Communitas civitatis praecipit, quomodo claves munitionum serventur. 


In nomine domini. Amen. Anno nativitatis eiusdem millesimo 
quadringentesimo vigesimo nono. Tempore judicatus viri providi et 
circumsprecti Michaelis pridem et nunc judicis civitatis montis Gre- 
censis, presens katerna est facta ex pari et unanimi voluntate commu- 
nitatis dicte civitatis juxta equalem et pariformem libertatem civium 
ipsius civitatis, ut ita unus sicuti alter debeat pariformiter pro utili- 


tate tocius civitatis predicte claves portarum eiusdem civitatis conser- 
* 


68 Doc. 56. — An. 1429. 





vare. Et per infrascripta singulariter denotabuntur, qui cives ad quas 
portas civitatis claves predictas ordinarie tenere et conservare tene- 
buntur, ita videlicet, ut quilibet civis juxta moracionalem et residen- 
cialem domum suam in qua habitare dinoscitur, sive plures domos, . 
sive unam tantum domum habeat, semper nisi de una domo, in qua, 
ut predicitur, moram habet personalem, clavem tenere debet porte 
illius civitatis predicte, ad quam portam cum predicta clave est ser- 
vire deputatus et hoc per unum integrum mensem. 

Item, primo ad portam lapideam debent servare clavem cives 
incipiendo in domo Andree judicis, dicti de Zwinaria, et usque in 
domum liberorum Thome vicarii, et ad ipsos pertinentes sunt insule: 
Octava, nona et prima. | | 

Item ad portellam civitatis campestrem seu ad campum ten- 
dentem debent servare clavem eiusdem porte cives incipiendo in domo 
liberorum Stephani lapicide in circulo usque ad macella communi- 
tatis, et ad ipsos pertinentes sunt insule: septima, sexta et quinta. 

Item ad portam civitatis, carnificum dictam, debent servare 
clavem eiusdem porte cives incipiendo a predictis macellis commu- 
nitatis in circulo usque ad domum Pauli decani seu liberorum Paulas, 
et ad ipsos pertinens est: quarta insula, seu cives in eadem morantes. 

Item ad novam portam civitatis, debent servare clavem porte 
eiusdem cives incipiendo in predicta domo ipsorum liberorum Paulas 
in circulo et usque ad domum liberorum Vrbani Hansethyn, et ad 
ipsos pertinens est: insula tercia, seu cives in eadem habitantes. 

Item ad portellam parvam civitatis predicte, ab oriente sitam, 
surove dwercze vulgo apellatam, debent servare clavem eiusdem por- 
telle cives incipiendo in predicta domo dictorum liberorum ipsius 
Vrbani Hansetin usque ad domum predicti Andree de Zwynaria, et ad 
ipsos pertinens est: insula secunda. Et sic terminantur, perpetuis tem- 
poribus durando, ut quilibet ordinarie curam et onus civitatis sup- 
portet modo prenotato. 


Originale in membrana, In arch. lib. reg. civ. zagrab. 


58. 

Anno 1429. 

Copia fundualium civitatis montis Grecensis super vacuo aedi- 
ficiisque destituto fundo Stoykonis, filii Lucasii Agatich, civis dicte 
civitatis, Briccio, olim judici ac per eum suis heredibus pro tribus 
flor. auri perennaliter vendito. 


Act, monast. Remetensis fasc. II. nr. 14. In archiv. regn Croat. Slav. Dalm. 





Doc. 57. 58. — An. 1430 —I43T. 69 





57. 

Anno 1430, 2. aprilis. Tyrnaviae. 

Statuerat Sigismundus rex in comitiis Posoniensibus, ut moneta 
regalis in omnibus tam regiis quam ecclesiarum etc. exactionibus 
ita currat, ut centum majores denarii, noviter cusi, valeant unum 
florenum auri, de alia vero minori moneta, quartinus vocata, eo tem- 
pore currente, quadringenti denarii similiter valeant. Interim, quo- 
usque major et minor dicta moneta multiplicaretur, pro uno denario 
majori vel quatuor minoribus, decem denarios monetae, duccat ap- 
pellatae, solvi debere. In comitatu itaque zagrabiensi et crisiensi, 
decimas non aliter quam ea moneta duccat, alias abolita et ad tempus 
tantum admissa, solvebant. Capitulum Sigismundo detulit, qui mandat 
omnibus in iis comitatibus bona habentibus, ut statuto se accomodent, 
alioquin lisdem litteris mandat Hermano Sclavoniae bano, ut eos 
compellat ad: justitiam faciendam. 


Georgii Marcelovié: Regesta Diplomat. aliorumque Document. MSC. in ' 
bibliotheca archidioecesis zagrab. 


58. 


Anno I431, 19. septembris. Zagrabiae. 


Georgius, filius ducis de Marchali, quod attinet ad curruum rotas, quas 

exercitus ejus in Italiam Proficiscens Zagrabiae a Nicolai de Gara joba- 

gionióus, Persoluto prius pretio, vi acceperat, communitatem montis. Gre 
censis innocentem esse declarat. 

[Nos Georgius, filius Dionisii bani] nec non wayuode de Mar- 
chali. Memorie commendamus per presentes. Quod ducente nobis im- 
peratoris clemencia cum gentibus nostris (more exer)cituancium versus 
Italie partes ex precepto serenissimi principis domini nostri, domini 
Sigismundi regis pervenimus ad Zagrabiam, casualiter confractis rotis 
curruum nostrorum, easdem rotas alias reperire non potuimus nisi 
in civitate regia montis Grechensis de iuxta Zagrabiam predictam 
hominum et jobagionum magnifici viri domini Nicolai de Gara regni 
Hungarie palatini, quas rotas cum nobis idem jobagiones domini pala- 
tini dare recusassent et eisdem carere non potuissemus, recepimus 
easdem propria auctoritate nostra, deposito condigno precio earumdem. 
Ideo fatemur, quod civitatenses in et ablacione dictorum curruum om- 
nino sunt innocentes. Harum nostrarum testimonio literarum et sigilli 
nostri appensione communitarum. Datum in dicta Zagrabia feria quarta 
proxima post festum Exaltacionis sancte crucis. Anno domini millesimo 
quadringentesimo XXX primo. 


Originale in charta, valde exesum. In margine inferiori impressum est sigillum. 
In archiv. lib. reg. civit. zagrabiensis. 


70 Doc. 59. — An. 1432. 


59. 
Anno 1432, 3. Junii. Zagrabiae. 


Legati communitatis civitalis et rectores parochialis ecclesiae s. Marci cum 
Thoma, canonico časmensi, de nonnularum | Friderici institoris rerum et 
bonorum receptrone coram capitulo sagrab. pactionem faciunt. 


Nos capitulum ecclesie zagrabiensis. Memorie commendamus per 
presentes, quod providis viris Petro judice ac Georgio et Briccio alias 
judicibus (senioribus), necnon Marino, Blasio et Fabiano juratis et ci- 
vibus civitatis montis Grechensis; item discretis viris dominis Anthonio 
et Johanne plebanis ecclesie beati Marci ewangeliste in dicta civitate 
fundate in ipsorum ac tocius communitatis civitatis antedicte personis 
ut actoribus ab una, ac honorabili viro domino Thoma, cantore cano- 
nico collegiate ecclesie sancti Spiritus chasmensis, tamquam in causam 
attracto parte ab alia personaliter coram nobis constitutis, per easdem 
partes confessum extitit spontanea eorum voluntate pariter et relatum 
in hunc modum: quod quamquam alias ipsi cives et hospites dicte 
civitatis in quadam causa seu lite, que vertebatur inter ipsos cives 
ab una, parte vero eX altera Ladislaum, filium Johannis de Zynche, 
pretextu ablacionis et recepcionis nonnullarum rerum et bonorum 
condam Friderici institoris similiter civis dicte civitatis in valore centum 
florenorum et in prompto quinquaginta florenos auri, eidem Ladislao 
in obprobrium dictorum civium procurasse et dedisse, primo in pre- 
sencia reverendi in Christo patris domini Johannis dei et apostolice 
sedis gracia episcopi zagrabiensis, sacri romani imperii et regni Hun- 
garie summi cancellarii, domini et prelati nostri, consequenterque in 
presencia honorabilis viri domini Johannis cantoris dicte ecclesie 
nostre zagrabiensis, socii et concanonici nostri ac ipsius domini nostri 
episcopi vicarii in spiritualibus generalis, in causam attraxerint et ipsa 
causa inter eosdem cives et ipsum dominum Thomam cantorem diu- 
cius ventilata et mota fuerit; tamen ordinaria composicione nonnul- 
lorum proborum et honorabilium virorum pacem parcium amancium 
interveniente ipsi cives et idem dominus Thomas cantor super uni- 
versis litibus, questionibus, controversiis, iniuriis, diffamacionibus, 
dampnis nocumentis ac interesse et expensis ceterisque quorumcumque 
vel qualiumcumque malorum generibus sibi invicem vel mutua vicis- 
situdine qualitercumque et quomodocumque hactenus factis, illatis et 
irrogatis et contra sese hucusque actis et perpetratis, non vi vel metus 
causa sed eorum spontanea et benivola voluntate et pura eorum con- 
sciencia sese dumtaxat mutuo et alternatim quietos reddidissent et 
per omnia expeditos, ymmo reddiderunt et commiserunt nostri in 


Doc. 60. ĆI. 62. — An. 1432. 71 


presencia, harum nostrarum vigore et testimonio literarum. Datum 
feria tercia proxima post festum Ascensionis domini. Anno eiusdem 
millesimo quadringentesimo tricesimo secundo. 


Originale in charta. A tergo vestigium impressi sigilli. In arch, lib. reg. 
civit. zagrab. 


60. 


Anno 1432. 


Injuriae a capitulo sagrab. civibus Grecensibus illatae, referuntur. 


Item, in anno domini millesimo CCCCXXXII. tempore primi 
judicatus Petri, filii Pauli, feria sexta proxima ante festum sancte 
Margarethe virginis et martiris Christi, honorabilis condam vir, do- 
minus Nicolaus de Cylia, canonicus ecclesie zagrabiensis supradicte, 
ex scitu et voluntate tocius capituli ecclesie zagrabiensis quemdam 
civem. civitatis predicte in via publica in territorio dicti capituli repe- 
riendo, nomine Marcum, carnificem, filium Georgii, absque omni culpa 
sua diris. verberum et vulnerum plagis affecisset, potencia mediante. 
Lite tamen inter ipsos cives et capitulum pendente. 


Documentum transactionale, In archiv. ven. Capit. zagrab. Act. Capit. ant. 
fasc. 10. nr. 16. 


81. 


Anno 1432, 12. septembris. Senis in Italia. 


Capitulum coram Sigismundo queritur contra civitatem, quod 
terras capituli, signanter in possessionibus Raboch et Geremlye, ultra 
metas per eos abolitas occupassent et alias injurias subditis et capi- 
tulo inferrent. Prohibet ista civitati Sigismundus et scribit se mandare 
Johanni episcopo zagrabiensi et Hermano, bano Sclavoniae, comiti- 
busque et vicecomitibus comitatus zagrabiensis, ut eos coerceant. 


Georgii Marcelović: Regesta ut supra. 


82. 
Anno 1432. 


In octavis sancti Michaelis, Georgius canonicus zagrabiensis in- 
quisicionem chasmensem coram Matheo de Paloch, judice curiae re- 
giae contra civitatem proposuit in merito occupati Otok 1427., quam 
non comparentem, mandat judex chasmensibus proclamare. Datum 36, 
die termini praenotati. 


Georgii Marcelović; Regesta ut supra. 


72 Doc. 63. — An. 1433. 


63. 


Anno 1433, 14. marcii. Quinqueecclesiis. 
A Johanne Albeno, episc. zagrab., pia legata testamento relinquuntur. 


Hoc anno 1433. 14. martii, Joannes episcopus zagrabiensis, im- 
perii et regni Hungarie cancellarius aegrotus decumbens Quinqueccle- 
siis in stubella parva in palatio chori in castro quinquecclesiensi 
testamentum condidit, in quo disponit: quod velit sepeliri Zagrabiae 
in cathedrali ante suum altare in choro. Argenteriae totius medietatem 
legat ecclesiae zagrabiensi in ornatus reliquiarum et calices etc. juxta 
dispositionem capituli; medietatis vero unam partem Rudolpho de 
Alben et de Medve fratri suo carnali, ut preces fieri curet pro ejus 
et Eberhardi condam episcopi, fratris eius, anima; aliam vero aequa- 
lem partem legat cathedrali s. Petri quinqueeclesiensi ad emendas 
cappas et ornamenta ecclesiae. Libros, casulas ac vestes pontificales 
ecclesiae zagrabiensi. Breviarum vero ecclesiae dumbrensi, ut ejus 
rectores pro ipso orent. Vestitum suum, tres item currus ipsius et 
quartum pendentem una cum equis curriferis legat praebendariis za- 
grabiensibus et chasmensibus. Pannos magnos imaginibus et picturis 
contextos, dudum jam per eum ecclesiae zagrabiensi destinatos, eidem 
legat, appendendos suis temporibus. Civitatem de monte Grecz juxta 
Zagrabiam sitam, quam a Sigismundo titulo pignoris possidebat, legat 
regi, eidem pecuniam superinde concessam, relaxando. Ratione castri 
Kuvar, civitatis Kapronczae cum pertinentiis, item Zent-Peter prope 
Dravum et tributum, quod ab eodem Sigismundo obtinuerat titulo 
pignoris pro hungaricalibus 10.000 et 300. jobagionibus, quos idem 
Sigismundus ratione castrorum Tadika et Peleske pro curatoribus 
eidem Joanni dare promiserat, sic disponit: considerando Sigismundi 
in se benignitatem 3000 flor. ei remittit de summa 10.000 in tributo 
et possessione Zent-Peter haerentium; reliquos eero 7000 flor. et 600, 
civitatem et 300. jobagiones fratri legat medietatem castri et civitatis 
per executores possidendam usque ad tempus redemptionis pro fabrica 
ecclesiae zagrabiensis. Flor. auri 315. receptos a vicario suo in tem- 
poralibus Thoma, pro missa s. Stephani regis in cathedrali perpetuo 
celebranda, comittit executoribus ut solvant, pro qua pecunia acce- 
dentibus ordinationibus eujusdem jam factis circa castrum Kemlek vult 
eam missam perpetuo celebrari singulis diebus. Legat insuper 1500 flor. 
ad fabricam ecclesiae zagrabiensis continuandam. Anulos legat filia- 
bus Anthonii comitis de Blagay ex Magdalena sorore ejus progenitis. 
Pulvinar suum majus in castro Gompnecz habitum successori epi- 
scopo zagrabiensi. Unum pulvinar magnum in castro Medwe habitum 


um 


a m.. 


Doc. 63. — An. 1433. 73 





Rudolpho fratri. Duas magnas coperturas, vulgo poplun, in eodem 
castro, ecclesiae pro ornamentis altarium. Omnia reliqua pulvinaria 
ubilibet habita, vendi, et exinde pauperes vestiri vult. Henrico de 
Plomberg capitaneo castri Kemlek salarii quos tenetur flor. 114. solvi 
vult uti et aliis secundum conventionem, aliis vero non salarisatis, 
qui ex gratia servierunt, legat flor. 600. secundum qualitatem ser- 
vitii inter eos per executores dividendos. Castrum suum Nagy-Kemlek 
cum territorio suo legat ecclesiae zagrabiensi juxta dispositionem per 
alias litteras coram capitulo quinqueecclesiensi factam. Ad fabricam 
ecclesiae s. Margarithae dombrensis legat duos equos meliores sub 
sella. Pro altaria ss. Cosmae et Damiani, quod altare in lectorio 
ante chorum construi fecit ita disponit, ut casu quo ea ex Nagy- 
Kemlek juxta dispositionem factam stare nequiret, pro ea erigenda 
executores dent flor. 500. — Ladislao sororio suo flor. 1000. Praeben- 
dariis quinqueecclesiensibus confraternitatis singulis feriis quintis in 
novilunio celebrari solitae legat flor. 26; aliis extra confraternitatem 
praebendariorum flor. 24., ut orent pro ipso. Omnes domos suas et 
palatia Budae habita, legat successoribus episcopis zagrabiensibus ita, 
ut quolibet anno pro censu pendant capitulo flor. 20. incorporandos 
pro conservatione trium missarum in dispositione Kemlek fundatarum, 
prout melius ipsis videbitur. Committit fieri unam domum cum ne- 
cessariis in oppido Dombro, in loco ubi commodius videbitur, pro 
hospitio viatorum. Flor. 500. pro exequiis, missis etc. ad trigesimum 
diem fieri solitis. Pauperibus virginibus pro dote flor. 500. Pauperibus 
sacerdotibus flor. 500. in eleemosynam pro missis distribuendos pro 
anima ejus, fratrum et sororum ipsius ac parentum, pro singulis missis 
denarios 20. Ad missam Eberhardi episcopi zagrabiensis melius conti- 
nuandam flor. 80. per executores disponit, ut cum eisdem cura cum 
dispositione de Kemlek melius peragi possit. Claustro zagrabiensi s. 
Francisci flor. 50, s. Nicolai Praedicatorum Zagrabiae flor. 50., Pauli- 
norum prope Zagrabiam flor. 50., chasmensibus Dominicanis 50. flor. 
Hospitalibus s. Anthonii et s. Elisabeth Zagrabiae 25. flor. Paupe- 
ribus leprosis in hospitali s. Petri in suburbio zagrabiensi et in ho- 
spitali chasmensi flor. 25. Monasterio de Toplica pro fabrica eiusdem 
flor. 100. Monasterio in Bela pro fabrica ejusdem flor. 100. Claustro 
Paulinorum ad claustrum Garich flor. 50. Ad fabricam ecclesiae wes- 
primiensis flor. 100. Capitulo zagrabiensi flor. 150., ut orent pro ipso. 
Pro fabrica collegiatae s. Spiritus Chasmae flor. 100., si quid super- 
fuerit in eleemosynas deputat. Omnia testamenta (excepta dispositione 
de Kemlek) revocat hactenus per eum facta, quorum unum repositum 
est in ecelesia zagrabiensi.... de Ztreza, canonico zagrabiensi teneri 


74 Doc. 64. — An. 1433 





--- ——— —— — ———ÓMÓ—M —— ———— 


se dicit flor. 100. Portionem suam tributi in Thersycz per quemdam 
comitem Nicolaum ei et eius fratri impignoratam remittit eidem. — 
Executores nominat Henricum episcopum quinqueecclesiensem, fratrem 
suum, Joannem cantorem vicarium suum, Eberhardum lectorem ca- 
nonicum zagrabiensem, Henricum de Plomberg capetaneum in Kemlek 
etc. Testes, fratres canonici, aliqui quinqueecclesienses. Thomas ple- 
banus de Dombro canonicus zagrabiensis, Joannes de Rakonok cano- 
nicus zagrabiensis. 


E regestis Georgii Marcelović. In biblioth, eccl. cathedr. zagrab. 37. 3. Conf. 
Krčelić: Histor. cathedr. eccl. I. pag. 165 166. — Farllati Illir. Sacr. Tom. V. 


pag. 467. 


84. 


Anno 1433, 23. aprilis Casmae. 


Capitulum  časmense, postquam vim civium zagrabiensium pössessioni ca- 
Pituli zagrab, Rudeš illatam exquistvit, Sigismundo regi refert. 


Serenissimo principi domino Sigismundo dei gracia Romanorum 
regi, semper augusto, ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. 
regi, domino ipsorum naturali, capitulum ecclesie chasmensis ora- 
cionum suffragia devotarum. Vestra noverit serenitas, quod nos obe- 
diencia qua decuit receptis litteris vestris annualibus pro honorabili 
capitulo ecclesie zagrabiensis, ad inquisiciones, evocaciones, prohibi- 
ciones ac ad omnia alia, que iuxta regni vestri consvetudinem talibus 
in processibus fieri consveverunt facienda, confectis et emanatis, 
eidemque per vestram maiestatem ad anni curriculum graciose datis et 
concessis, nobis preceptorie directis, ei iuxta earumdem continenciam 
unacum Blasio, filio Benedicti de Therztenyk, homine vestro, in 
eisdem litteris vestris annualibus, inter alios homines vestros nomi- 
natim conscripto, nostrum hominem, videlicet discretum. virum Ge- 
orgium presbiterum chori ecclesie nostre predicte prebendarium, ad 
infrascriptas inquisicionem et evocacionem faciendas vestro pro testi- 
monio transmisimus fide dignum; qui tandem exinde ad nos reversi, 
nobis uniformiter retulerunt, quod prefatus homo vester presente 
dicto nostro testimonio, feria quarta proxima post dominicam Ramis- 
palmarum, proxime preteritam, ab omnibus, a quibus decuisset et 
licuisset palam et occulte diligenter de infrascriptis inquirendo, talem 
scivisset veritatem, quomodo Anthonius Italicus, judex, Benedictus 
dombrensis, Georgius sartor, Jaxa, filius Boletych, Michael, filius 
Sebastiani, Martinus Parvus, Johannes Peronis, jurati, aliique cives et 
hospites civitatis montis Grechensis in anno cuius iam tercia instaret 





Doc. 64. — An. 1433. 75 


revolucio, circa festum Penthecostes, tunc preteritum, cum quamplu- 
ribus equitibus et peditibus manu armata ad quoddam fenile ipsius 
capituli prope in silvam Rodes, habitum, irruentes, fossatum ipsius 
fenilis cum maximis laboribus et expensis in antiquo eius cursu re- 
novatum, repleri et cum superficie terre taliter adequari fecissent, 
ut nec fossatum ibi fuisse apparuisset, et tandem pecora et pecudes 
ipsius civitatis in ipsum fenile inpelli et sub armatorum custodia 
pluribus diebus et noctibus pasci disposuissent, per quod ipsum fenile 
destruxissent et anichilassent; de quo non contenti prefati jurati, nec 
non Nicolaus judex et Petrus Hungarus similiter judex, cum aliis 
ipsius civitatis civibus in anno proxime preterito in maiorem prefati 
capituli oppressionem, gregem ipsius civitatis per totam estatem in 
ipso fenili similiter sub custodia plurimorum armatorum pasci fe- 
cissent et custodiri, disponentes: ut si quis homo capituli in ipso fe- 
nili reperiretur, ibidem interficeretur; quorum metu nullus homo 
dicti capituli ad ipsum fenile pro eius revisione et custodia ire de- 
buisset, quo sic tot jam vicibus destructo et anichilato per huius- 
modi ipsorum metum et tiranidem dictum fenile ab ipso capitulo 
alienare et sibi ipsis potencialiter appropriare conarentur, potencia 
mediante, in ipsius capituli preiudicium ef dampnum valde magnum. 
Unde facta huiusmodi inquisicione eodem die inquisicionis idem homo 
vester presente eodem nostro testimonio, Stephanum, filium Michaelis 
modernum ac Michaelem, filium Sebastiani, Anthonium Italicum, Be- 
nedictum dombrensem, prenotatos, Petrum Hungarum, Georgium sar- 
torem et Nicolaum, alias judices, nec non Fabianum litteratum, Fryche, 
Blasium, filium Wytezych et Georgium, filium Francisci ac alios ju- 
ratos cives, hospites et totam communitatem predicte civitatis montis 
Grechensis in eadem civitate montis Grechensis contra memoratum capi- 
tulum ecclesie zagrabiensis ad octavas festi beati Georgii martiris, nunc 
venturas, vestre serenitatis evocasset in presenciam, racionem de pre- 
missis reddituros. Datum octavo die diei inquisicionis et evocacionis 
predictarum. Anno domini millesimo quadringentesimo tricesimo tercio. 

(A tergo). Domino regi. Pro honorabili capitulo ecclesie zagra- 
biensis contra providos viros Stephanum, filium Michaelis modernum 
ac Michaelem, filium Sebastiani, Anthonium Ithalicum et Briccium, 
filium Benedicti alias judices ac cives, hospites et totam communi- 
tatem civitatis montis Grecensis de juxta Zagrabiam, ad octavas festi 
beati Georgii martiris in presencia domini nostri regis inquisicionis et 
evocacionis relacio. 


Originale in charta. A tergo vestigium impressi sigilli. In arch. ven. Capit. 
eccl zagrab. Act. Cap. ant. fasc. IO nr. 23. 





76 Doc. 65. — An. 1433. 





65. 
Anno 1433, 24. Junii. Zagrabiae, 


Hermanus, Cileae comes et banus, quibusdam personis mandat, ut fines 
communitatis civil. Grecensis et capituli in vicis Rudeš, Vrabde et Grmlje 
sitis, de quibus jus ambigitur, explorent. 


Hermannus Cilie, Sagorieque comes etc. regni Sclauonie banus. 
Reverendo in Christo patri, amico carissimo et fideli, domino Johanni 
episcopo Tynniensi nec non honorabili, egregiis et nobilibus, fide- 
libus dilectis, domino Nicolao de Orbaua, lectori ecclesie chasmensis, 
Petro Ade, vicario in temporalibus episcopatus zagrabiensis, Georgio 
de Bigzad, Johanni Weriunburger capitaneo nostro Sagoriensi et ma- 
gistro Michaeli de Rauen salutem cum dileccione. Quia factum dis- 
sensionis inter venerabiles nobis dilectos dominos canonicos ecclesie 
zagrabiensis ex una et providos viros nobis dilectos, judicem, juratos, 
ceterosque cives et hospites civitatis montis Grecensis iuxta Zagrabiam 
partibus ex altera, de et super quibusdam terris arrabilibus et pratis 
circa metas possessionum Rodes ac Rabocz et Gvrimlye vocatarum 
habitis et adiacentibus, alias dudum exorte et per vos, cuius iam 
tercia vel quarta anni instaret revolucio, una cum quondam domino 
Johanne episcopo zagrabiensi reambulatum et revisum et iam de novo 
partes inter predictas resuscitatum per vestram fidelitatem quemad- 
modum alias revisum extitit, iterum reambulari volumus et revideri. 
Fidelitati igitur vestre committimus firmiter et mandamus, quatenus 
mox visis presentibus ipso die dominico proximo festum sancti Jacobi 
precedente, ad facies dictarum terrarum et pratorum procedentes, 
inibique presentibus partibus utrisque, quas harum serie ad id venire 
jubemus, metas et limites prelibatarum terrarum arabilium et pra- 
torum alias per vos revisas rursus suo modo reambulare et revidere, 
reambulatasque et revisas cum serie prime reambulacionis, in quo 
statu hoc factum eotunc dimiseritis et que dictarum parcium contra 
huiusmodi vestram dimissionem venerit aut fecerit, nobis vestris pa- 
tentibus litteris clarius denotatum remittere debeatis, ut secundum 
hoc pretactum factum proximis in octavis, scilicet sancti Jacobi ibidem 
Zagrabie, utrimque audiendis, eo melius decidere et concludere vale- 
amus. Et secus non facturi. Presentibus quoque perlectis, reddi ju- 
bemus presentanti. Datum ipso die sancti Johannis baptiste sub castro 
nostro Montis regalis. Anno domini millesimo quadringentesimo tri- 
cesimo tercio. Commissio propria domini bani. 


Originale in charta. In margine inferiori impressum est sigillum. In arch 
ven, Capit. eccl. zagrab. Act. Cap. ant. fasc. 10. nr. 22. 


Doc. 66. — An. 1433. 77 


. 86. 


Anno 1433, 20. Julii. Romae. 


Sigismundus, Hungariae etc. rex, Rudoipho Albeno, nobili de Medved, 
mandat, ut ex Johannis Albeni, episcopi zagrabiensis, testamento dimidium 


pretii castri Kuvar et civitatis Kaproncae testamenti executoribus. assignet. 


Commissio propria domini imperatorls. 


Sigismundus dei gratia Romanorum imperator, semper augustus, 
ac Hungarie, Bohemie etc. rex. Nobili Rudolffo de Alben residenti in 
castro Medwe, fideli nostro dilecto, gratiam nostram et omne bonum. 
Nobilis, fidelis, dilecte! Quemadmodum quondam venerabilis Johannes 
episcopus zagrabiensis, cancellarius noster devotus, dilectus frater 
tuus, bone memorie, suum diem clausit extremum, suumque testa- 
mentum condidit et fecit, in quo testamento castrum Kewar ac civitas 
Kapruncza cum suis pertinenciis comprehenduntur, et super eisdem certa 
summa pecuniarum ad fabricam ecclesie zagrabiensis est per eundem 
episcopum deputata. Sic nos huiusmodi testamentum audivimus et 
intelleximus bene clare; volentensque, quod huiusmodi testamentum 
in illo puncto nullatenus debeat impediri, sed suum sortiri effectum, 
fidelitati tue ex certa nostra scientia districte precipimus et mandamus 
presentium per vigorem, quatenus iuxta tenorem ipsius testamenti 
medietates de predictis castro Kewar ac civitate Capruncza una cum 
utilitatibus et pertinenciis suis executoribus huiusmodi testamenti 
absque contradictione et more dispendio visis presentibus assignes et 
condescendas habendum, tenendum, utifruendum et possidendum iuxta 
ipsius testamenti continenciam ipsis testamentariis et executoribus 
nullum impedimentum in eodem testamento et eius disposicione in- 
ferendo quovismodo. Aliter non facturus in premissis prout nostram 
gratiam volueris conservare. Datum Rome die XX. Julii Regnorum 


nostrorum anno Hungarie etc. XLVIL, Romanorum XXIII. Bohemie 
XIII, et imperii primo. 


Originale in charte. In margine infer. impressum est sigillum. In arch. ven. 
Capit. eccl. zagrab. Act. Cap ant. fasc. 101. nr 25. 


78 Doc. 67. — An. 1433. 


67. 


Anno 1433, 28. octobris. Basileae. 


Sigismundus, Hungariae rex, Rudolphum Albenum, qui ex Johannis Albeni 
episcopi. testamento dimidium pretii. castri Kuvar et ciuitatis Kaproncae 
testamenti executoribus non assignavit, reprehendit, etque poenam minitatur. 
Commissio propria domini imperatoris. 

Sigismundus dei gracia Romanorum imperator, semper augustus, 
ac Hungarie, Dohemie, Dalmacie, Croacie etc. rex. Fideli nostro egregio 
Rudolfo de Medwe alias de Alben salutem et graciam. Ad nostre de- 
ductum est noticiam maiestatis, quod licet condam reverendus do- 
minus Johannes episcopus zagrabiensis, frater tuus, in suis extremis 
directam medietatem tam nostre civitatis Kaproncza quam eciam 
castri nostri Kewar et suarum pertinenciarum cunctorumque proven- 
tuum eorumdem ipsum condam dominum episcopum titulo pignoris 
a maiestate nostra concernencium ad fabricam ecclesie sancti regis 
Stephani zagrabiensis testamentaliter legaverit per executores sui te- 
stamenti usque tempus redempcionis earumdem civitatis et castri con- 
servandam et pro huiusmodi fabrica atque labore ipsius ecclesie fide- 
liter percipiendam et dispensandam disposuerit et commiserit. Tamen 
tu, nescitur qua ductus presumpcione, ipsam medietatem predictarum 
civitatis et castri suarumque pertinenciarum memoratis executoribus 
dare et remittere denegasses, ymmo quod deterius est, eciam pre- 
dictos proventus ex ipsa medietate civitatis et castri, suarumque 
pretinenciarum predictarum provenientes, ipsos executores perci- 
pere et levare non admisisses in tui honoris scandalum et salutis 
tue anime notabile detrimentum. Et quia nos predictum testa- 
mentum antefati condam domini episcopi, fratris tui, quod ad 
pia et salubria opera conditum est, in suo vigore volumus rema- 
nere, ideo fidelitati tue firmissime precipimus et mandamus, qua- 
tenus habita presencium noticia super omnibus proventibus predictis 
ex iamdicta medietate civitatis et castri suarumque pertinenciarum 
predictarum per te anno in presenti perceptis pretitulatis executo- 
ribus testamenti prenotati plenarie satisfacere debeas, ipsamque me- 
dietatem civitatis et castri ac suarum pertinenciarum prenotatarum 
sepefatis executoribus secundum formam predicti testamenti per 
ipsum condam dominum episcopum, fratrem tuum, conditi, remittere 
et resignare debeas omnibus modis et nec te peramplius de predicta 
medietate civitatis et castri ac suarum pertinenciarum, proventuumque 
et quarumcumque obvencionum earum intromittere presumas quovis 
modo, quinymmo ipsam civitatem et castrum cum suis pertinenciis 


Doc. 68. — An. 1433. 79 





atque proventibus universis antelatis executoribus tenere et conser- 
vare, levareque et percipere sinas et permittas sine difficultate et 
contradiccione aliquali, ulteriori nostro mandato super inde non ex- 
pectato. Qui si secus feceris, ex tunc commisimus et harum serie fir- 
miter committimus fideli nostro spectabili et magnífico Hermanno 
Cilie et Zagorie comiti, regnique nostri Sclauonie bano, socero nostro 
carissimo, ut ipse te ad premissorum nostrorum mandatorum sed et 
testamenti prennarrati omnimodam observacionem eciam per tua gra- 
vamina arcius compellat et astringat auctoritate nostra sibi in hac 
parte specialiter attributa mediante. Et nichilominus memoratis exe- 
cutoribus annuimus et harum serie concedimus (plenam) facultatem, 
ut ipsi contra te si secus feceris rigore juris et justicie eciam per 
censuram ecclesiasticam agere possint et procedere valeant, si neces- 
sarium fuerit et opportunum. Secus ergo nullatenus facere presumas 
gracie nostre sub optentu. Presentes eciam post earum lecturam reddi 
iubemus presentanti. Datum Basilee in festo beatorum Simonis et Jude 
apostolorum. Anno domini MCCCCXXXIIIl. Regnorum nostrorum anno 
H(ungarie etc. XL)VII, Romanorum XXIIIL Bohemie XIII. imperii 
vero primo. | 


Originale in charta. In margine inferiori impressum est sigilum maius. In 
archivo ven. Cap. zagrab. Act. Cap. (non registrata). 


68. 


Anno 1433, 11 novembris. Budae, 


Matheus de Paloch, judex curiae, capitulo časmensi mandat, ut commu- 
nitatem montis Grecensis proßter vim capitulo zagrab. illatam, per legatum 
: in jus ducat. 


Amicis suis reverendis capitulo ecclesie chasmensis comes M(a- 
theus de Paloch, judex curie domini Sigismundi, dei gracia Roma- 
norum regis), semper augusti, ac (Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Cro- 
acie etc.) regis, amiciciam paratam cum honore. Noveritis, quod ma- 
gister Georgius Lad. . . pro honorabili capitulo ecclesie zagrabiensis cum 
procuratoriis litteris eiusdem iuxta continenciam litterarum (nostrarum 
provoca)toriarum in octavis festi beati Michaelis archangeli (nunc pro- 
xime preteriti), in figura nostri judicii (comparendo, contra Stephanum, 
filium) Michaelis modernum ac Michaelem, filium Sebastiani, Antho- 
nium Italicum, Briccium, filium Benedicti, Petrum Hungarum et Ge- 
orgium sartorem alias judices nec non Fabianum (litteratum, Fryche,) 
Blasium, filium Wythezich, Georgium, filium Francisci et alios (ju- 
ratos cives et hospi)tes et totam communitatem civitatis montis Gre- 


80 Doc. 68. — An. 1433. 
censis de iuxta Zagrabiam, quasdam litteras vestras inquisitorias et 
evocatorias domino nostro regi ad suum regium litteratorium man- 
datum rescriptas, asserentes accionem et proposicionem dicti capituli 
litteris contineri in eisdem, nobis presentavit declarando: quod Bla- 
sius filius Benedicti de Therzthenyk, regius, et discretus vir Georgius 
presbiter chori ecclesie vestre predicte prebendarius. vester, homines 
ad regium litteratorium mandatum transmissi, feria quarta proxima 
post dominicam Ramispalmarum, proxime preteritam, in comitatu 
zagrabiensi procedendo, ab omnibus quibus decuisset et licuisset 
palam et occulte diligenter de infrascriptis inquirendo talem scivis- 
sent veritatem: quomodo Chwn, judex, Valentinus, Gobech dictus, An- 
thonius de Florencia, Johannes, filius Peronis, Demetrius, Martinus 
sartoris, decanus, Georgius de vico sutorum, Andreas, filius Petri, 
Paulus Thatar, jurati ; Michael, filius Sebastiani, Johanes Zygethchyak 
dictus, Johannes Pehem, Johannes Hungarus, Gregorius Hudosthyz, 
Briccius, frater eiusdem, Jaxinus, filius Bok, Clemens in(stit)or, Ja- 
komellus, Paulus, filius Giuan, Paulus Hungarus, Egidius carnifex, An- 
thonius, Petrus dictus Plemenschyak, Chaganchewych, Paulus Sal- 
kowych, Paulus carnifex, Martinus juratus, Blasius dictus Frawyn, Lau- 
rencius institor, alter Laurencius Sydowchych, Andreas Ztepkouich, 
Dominicus Maxethych, Stephanus litteratus dictus Rakarych, Grego- 
rius Valentini, Benedictus Rufus, Dionisius Mozlawech, Paulus Rusman 
dictus, Mathyas sartor, Ladislaus et Emericus aurifabri, Farkasius, 
filius Egidii, Ivan Italicus, Paulus sartor, Kwsuc carnifex de civitate; 
item Dominicus et Paulus sellipares, Nenned, Blasius sutor. Stephanus 
dictus. Kweth, faber, Johannex pellifex, Nicolaus, Andreas dicti Bog- 
danych, Clemens Praudych, Paulus Iwankowych, Ambrosius, Georgius 
filius Francisci, Thomas Kryuiych, Thomas Carnus, Nicolaus, Valentinus 
dictus Peren, Gyurak et Valentinus dicti Mozlawech, Paulus sagitarius 
Thomas dictus Diuaek, Jacobus, Elyas sagitarii, Johannes arcupar, Va- 
lentinus sutor, Valentinus Anthonii et Galus arcupares, ceterique uni- 
versi cives et populi civitatis montis Grechensis in eadem civitate et 
in suburbio eiusdem civitatis juxta Zagrabiam, mala eorum opera in 
ipsum capitulum a diuturnis temporibus crudeliter et inmaniter exer- 
cuissent et commisissent, et que nuperrime evasissent, sumpta exinde 
temeritatis audacia in anno domini millesimo quadringentesimo vige- 
simo secundo preterito, videlicet in festo sancte Trinitatis turrim ip- 
sius capituli in dicto monte Grech habitam, ubi res et bona dicte 
ecclesie et dicti capituli zagrabiensis propter metum Turcorum ad con- 
servandum reposuissent, obsidentes, et multa caterva hominum arma- 
torum circumvallantes, magistrum Ladislaum de Dauooth socium et 


1 
- 


Doc. 68. — An. 1433. 81 


concanonicum pro tunc ipsorum pro custodia dictarum rerum et bo- 
norum ipsius ecclesie et capituli in eadem turri constitutum capere 
et interficere sathagentes, positis eidem hinc inde insidiis, pluribus 
diebus eundem  prestolassent; et ut ipsos canonicos ipsius capituli 
absque sono campane et sine strepitu clangoris hominum in domibus 
eorum incautos reperire potuissent, erecto vexillo in turri ecclesie 
sancti Marci in dicta monte Grechensi habita, omnes unanimiter ar- 
mati, ad invadendum dictum capitulum fuissent congregati; et nisi 
idem Ladislaus de Dawoth concanonicus eorum in dicta turri ipsius 
capituli existens, rumorem populi et discursum armatorum hominum 
et sagittarum hinc inde per vicos et plateas eorum senciens. erecto 
parvo lineo in uno baculo ligneo ipsis canonicis et clero ipsius ec- 
clesie zagrabiensis de ipsa turri signum dedisset, et ipsi hoc signo 
viso et intellecto, cum rebus et bonis eorum ad ecclesiam kathe- 
dralem et curiam episcopalem affugissent, predicti cives et hospites 
eorum malignum propositum utique opere complevissent. Et quia hoc 
ipsum pro tunc facere non potuissent, ob hoc iterum habitis inter se 
colloquiis et fraudulentis occasionibus, congregati ad quoddam terri- 
torium dicti capituli Croogh vocatum, retro claustrum sancti Nicolai 
fratrum Predicatorum habitum, in cuius pacifico dominio dictum ca- 
pitulum a centum annis vel citra pacifice extitisset, quosdam eorum 
concives cum armis et sagittis destinantes, nonnullos homines ho- 
norabilis viri domini Mathye, eotunc prepositi ipsius ecclesie zagra- 
biensis, quosquidem cum bobus et aratris ad dictum territorium ad 
arandum destinasset, cum minis et vituperiis de ipso territorio expul- 
sissent, aliis eorum concivibus invicem similiter cum armis preterea 
congregatis, ut si ipse prepositus vel capitulum aliquos eorum fami- 
liares ad repellendum dictos eorum concives, videlicet quos ad ir- 
ritandum et provocandum misissent, destinassent, subito omnes una- 
nimiter super dictum capitulum absque dubio iruisseht. Item, iidem 
cives et hospites adhuc, ut eorum malignum propositum contra dictum 
capitulum a diu conceptum adimplere potuissent, occasiones nequiter 
excogitando, die dominico proximo ante festum beate Margarethe vir- 
ginis et martiris, similiter preteritum, certos eorum concives, videlicet : 
Anthonium de Florencia et Valentinum, dictum Gobech, cum aliis 
tribus vel quatuor ad medium dominorum de dicto capitulo, ubi ipsi 
in sacristia ecclesie eorum kathedrali post missam capitulariter fuis- 
sent congregati, destinantes, per eosdem ipsis dominis expresse inti- 
massent: quod ipsi domini de capitulo ad metendum fruges eorum 
in dicto territorio eorum Croogh vocato seminatas et tunc ad messem 
paratas, homines eorum nullo modo deberent destinare, addendo et 
6 


82 | Doc. 68. — An. 1433. 


dicendo eis publice, quod si secus facerent, extunc ipsi vellent ipsas 
fruges manu armata ab ipsis recipere et ipsum territorium contra 
predictum capitulum defensare, plures minas eisdem dominis de dicto 
capitulo ibidem inponentes. Tandem sequenti die, videlicet in festo beate 
Margarethe virginis et martiris, similiter eodem anno, qua die videlicet 
in ipsa civitate forum annuale seu nundine cum certis libertatum prero- 
gativis a diu celebrari consvevissent, hora vesperarum, dum ipsi domini 
de dicto capitulo cum clero ipsius ecclesie vespertinum officium decan- 
tassent, predicti cives et hospites et signanter in platea sutorum in 
suburbio dicte civitatis commorantes, coadunatis sibi nonnullis homi- 
nibus servientibus, qui ad huiusmodi nundinas seu forum annuale ipso 
die festi beate Margarethe virginis in dicta civitate celebrari solitas, 
fuissent congregati, ex preconcepta a diu contra ecclesiam zagra- 
biensem ac capitulum et clerum eiusdem ecclesie rancoris malicia, 
manibus armatis et potenciaris ad predictum capitulum contra liber- 
tates eorum et cetera pacta pacis et concordie inter ipsum capitulum 
et cives, temporibus diu retroactis innita et facta, vigorosisque litteris 
sub certis penis in eisdem expressis firmata, per ipsos cives jam se- 
pius et signanter tempore combustionis domorum canonicalium de 
dicto capitulo per eosdem cives pridem facte, ausu temerario, violen- 
taque manu hostiliter descendendo, curiasque et domos eorumdem  ca- 
nonicorum et signanter dominorum Ladislai de Dawoth, predicti, Jo- 
hannis Farkasii archidiaconi de Bexen, magistri Michaelis doctoris artis 
medicine et Johannis cantoris eiusdem ecclesie inmaniter invadendo 
et subintrando serasque et clausuras, nec non hostia domorum et ce- 
lariorum confrangendo, lectisternia, pulvinaria ac laridos et pares et 
bona in eisdem domibus eorum repertas et inventa auferrendo et 
asportando; duos familiares magistri Jacobi de Zerdahel videlicet : Ma- 
thyam et Gregorium, item quatuor familiares magistri Nicolai Almani, 
scilicet: Lucam, Stephanum, Paulum et Petrum, item Jaxe familiarem 
domini Thome prepositi ecclesie bachyensis, canonicorum ecclesie za- 
grabiensis, gravibus sagittarum (ictibus) letaliter vulnerassent; et Gyurak 
villicum domini Petri dubicensis et Demetrium jobagionem magistri 
Georgii de Marocha, similiter canonicorum eiusdem ecclesie miserabili 
nece interemissent ; Anthoniumque dictum Chunek, jobagionem memorati 
domini Mathye prepositi prope Ebres commorantem, diris et letalibus 
ictibus sagittarum affecissent et per predictum capitulum discursus fa- 
ciendo, replicatis clamoribus vociferando: sacerdotes, sacerdotes interfi- 
cite, plures ex ipsis civibus usque ad ipsam ecclesiam kathedralem cuccur- 
rissent et nonnulas sagittas seu ictus sagittarum in ipsam ecclesiam et eius 
turres ac quosdam dominos de capitulo predicto, qui ibi fuge presidio 


Doc. 68. — An. 1433. 83 
afugissent emittendo, et nisi ipsi domini et canonici de predicto capi- 
tulo rumore perterriti de ipso vesperarum officio, ad quod fuissent 
congregati ad sacristiam fugiendo se reclusissent et certorum hominum 
ac familiarium condam Dionisii bani ac reverendi in Christo patris, 
domini Johannis episopi zagrabiensis, regie et reginalis maiestatum 
sumpmi cancellarii aliorumque nonnulorum proborum et nobilium 
virorum, qui ad ipsum forum annuale convenissent, furibundo dic- 
torum civium occursu se viriliter opponencium presidio et auxilio 
fuissent defensati, omnes in eadem ecclesia pariter extitissent jugulati. 
Eo non contenti predicti cives et hospites, et presertim, ut prefertur, 
in platea sutorum residentes, sequenti die videlicet feria tercia pro- 
xima post predictum festum beate Margarethe virginis ad sonum cam- 
pane, ut consvevissent, ad consilium congregati extitissent, nisi per ali- 
quos probos et bonos homines, quibus mala huiusmodi displicuissent, 
ab eorum propositu fuissent prohibiti, unanimiter ad dictum capitulum 
irruendo, domos et edificia canonicorum immo et ipsam ecclesiam 
furioso impetu invadere, resque et bona ac litteras et privilegia tam 
dicte ecclesie quam nobilium et aliorum hominum inibi reposita, sacri- 
lega manu auferre et asportare et totum clerum interimere voluissent 
potencia eorum mediante, in preiudicium ipsius capituli et dampnum 
satis grande. Facta huiusmodi inquisicione ipsi eadem die prefatos 
Stephanum, filium Michaelis modernum, Michaelem, filium Sebastiani, 
Briccium, filium Benedicti; Anthonium italicum, Petrum Hungarum, 
Nicolaum et Georgium sartorem, alias judices, Fabianum litteratum, 
Fryche, Georgium, filium Francisci et Blasium, filium Wythezych, 
juratos ac alios universos et quoslibet cives et hospites ac totam com- 
munitatem prescripte civitatis montis Grechensis in eadem civitate mon- 
tis Grechensis contra annotatum capitulum ecclesie zagrabiensis ad oc- 
tavas festi beati Georgii martiris tunc venturas in regie serenitatis evo- 
cassent presenciam, racionem de premissis reddituros. Ad quasquidem 
Octavas festi beati Michaelis archangeli, (sc) prefati in causam attracti 
per annotatum procuratorem dicti capiiuli in persona eiusdem con- 
gruis diebus ipsarum octavarum coram nobis expectati, nostram in 
presenciam non venerant neque miserant, se mediantibus aliis litteris 
nostris judiciariis exinde confectis in judicio aggravari permittentes; . 
postulans prefatus procurator dicti capituli, eidem ex parte memo- 
ratorum in causam attractorum per nos in premissis juris equitatem 
inpertiri. Et quia prefati in causam attracti ad premissa vice secun- 
daria evocandi fore visi fuerant, pro eo vestram amiciciam litteratorie 
pecieramus diligenter, quatenus vestrum mitteretis hominem pro testi- 


monio fidedignum, quo presente homo regius infra declarandus, me- 
* 


84 Doc. 68, — An. 1433. 

moratos in causam attractos in premissis peremptorie responsuros, 
racionemque efficacem reddituros contra annotatum capitulum ecclesie 
zagrabiensis ad octavas festi Epiphaniarum domini tunc venturas re- 
giam evocaret in presenciam, et post hec ipsius evocacionis seriem 
cum nominibus evocatorum ad easdem octavas dicto domino meo 
fideliter rescriberetis. A quibusquidem octavis, dum causa parcium 
prescripta partes inter easdem seriebus litterarum nostrarum prorogatori- 
arum ex commissione prelatorum et baronum regni ventillanda, ad pre- 
sentes octavas festi beati Jacobi apostoli prorogative devenisset, tandem 
ipsis octavis festi beati Jacobi apostoli instantibus, Ladamer de Ada- 
nooch pro dicto capitulo ecclesie zagrabiensis cum procuratoriis litteris 
eiusdem in nostram veniens presenciam, litteras vestras super premissa 
evocacione dicto domino meo regi rescripcionales rursus presentavit, 
in quibus per Michaelem de Kysgora regium, et Jacobum presbiterum 
chori ecclesie vestre predicte prebendarium vestrum, homines, feria 
quinta proxima post festum Concepcionis virginis gloriose, proxime 
preteritum prelibatos Stephanum, filium Michaelis, modernum, Mi- 
chaelem, filium Sebastiani, Petrum Hungarum, Anthonium italicum, 
Briccium, filium Benedicti et Nicolaum alias judices, Fabianum lite- 
ratum, Fryche, Georgium, filium Francisci et Blasium, filium Wythe- 
zych ac alios universos et singulos juratos, consiliarios, cives, hospites 
et totam communitatem civitatis montis Grechensis de juxta Zagrabiam 
in eadem civitate montis' Grechensis contra annotatum capitulum ec- 
clesie zagrabiensis ad dictas octavas festi Epiphaniarum domini regiam 
in presenciam legittime evocatos fore comperimus manifeste. Ad quas- 
quidem octavas festi beati Jacobi apostoli (sx) prefati in causam attracti 
per annotatum procuratorem dicti capituli in persona eiusdem congruis 
diebus ipsarum octavarum coram nobis expectati, nostram in presen- 
ciam non venerunt neque miserunt, sed mediantibus aliis litteris nos- 
tris judiciariis exinde confectis in judicio aggravari permitentes, 
postulans prefatus procurator dicti capituli eidem ex parte predic- 
torum in causam attractorum, per nos in premissis juris equitatem 
elargiri. Et quia prelibati in causam attracti ad premissa vice terci- 
aria evocandi fore videbantur, pro eo vestram amiciciam presentibus 
petimus diligenter, quatenus vestrum mittatis hominem pro testimonio 
fidedignum, quo presente: Valentinus, filius Stephani, vel Nicolaus 
aut Demetrius de Drenoua sin Dionisius, filius Emerici de Adanouch 
seu Lucas sive Michael de Kysgara, neve Ladomer de dicta Adanoouch 
aliis absentibus, homo vester, prefatos in causam attractos in premissis 
peremptorie responsuros, racionemque efficacem reddituros ac de 
sexaginta sex marcarum nobis et parti adverse satisfacturos contra 


Doc. 69. — An. 1433. 85 





annotatum capitulum ecclesie zagrabiensis ad octavas festi beati Mi- 
chaelis archangeli nunc venturas regiam evocaret in presenciam; et 
post hec ipsius evocacionis seriem cum nominibus evocatorum ad 
easdem octavas dicto domino meo regi fideliter rescribatis. Datum 
Bude tricesimo septimo die termini prenotati. Anno domini millesimo 
quadringentesimo tricesimo tercio. 

(4 tergo). Amicis suis reverendis capitulo ecclesie chasmensis, 
pro honorabili capitulo ecclesie zagrabiensis, contra Stephanum, filium 
Michaelis, modernum judicem civitatis montis Grechensis de iuxta Za- 
grabiam et alios intrascriptos ac octavas festi beati Michaelis archan- 
geli, evocatoria. 


Originale satis lacerum in cbarta. Vestigium unius sigili a tergo. In arch. 
ven. capit. zagrab. Act. capit. ant. fasc. 6. nr. 22. 


69. 


Anno 1433, 22. decembris. 


Sigismundus Hungariae etc. rex, communitati montis Grecensis imperat, ne 
impediat, quominus Turcorum invasionis metu, capitulum zagrabiense turrim 
»Popov turen“ vocatam sitamque in communitate reficiat atque muniat. 
Commissio propria domini imperatoris, 

Sigismundus dei gracia Romanorum imperator, semper augustus, 
ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. rex. Fidelibus nostris 
providis, judici, juratis, ceterisque civibus et toti communitati nostre 
civitatis montis Grecensis de Zagrabia salutem et graciam. Gravem 
querelam per fideles nostros venerabiles decretorum doctores, dominos 
Johannem Bachensteyn camarcensem et alterum Johannem de Wrbowcz, 
archidiaconos, canonicos ecclesie zagrabiensis, pro parte honorabilis 
capituli eiusdem ecclesie zagrabiensis nobis allatam, recepimus con- 
tinentem, quod cum ipsi nuper metu et formidine sevissimorum Tur- 
corum partes illas sepenumero vastancium ac cuiusdam Rottar, qui 
ipsum capitulum tirannice et hostiliter invadere velle famabatur per- 
territi, turrim eorum angularem, quam intra muros prefate civitatis 
nostre montis Grecensis ex donacione et institucione divorum nostro- 
rum predecessorum regum Hungarie tenent et possident, in suis tec- 
turis, muris et edificiis collapsam ac defectus et ruinam pacientem, 
reformare, in ipsaque pro tuciori preservacione et conservacione cle- 
nodiorum, ornamentorum ac rerum et bonorum prefate ecclesie za- 
grabiensis certas testudines et woltas construere et edificare voluissent, 
tunc vos, nescitur qua ducti presumpcione, eos ab huiusmodi reforma- 
cione et tectura prefate turris ac structura et edificacione huiusmodi 


86 Doc. 69. — An. 1433. 
woltarum et testudinum intra ipsam turrim causis ex premissis fa- 
cienda inhibuissetis et nec ad huiusmodi reformacionem tecture ante- 
fate turris, construccionem et edificacionem woltarum et testudinum 
predictarum admisissetis, gravem iniuriam ipsi capitulo per hoc in- 
ferendo. Verum quia nobis nuper in urbe Romana existentibus, 
quidam vestri concives, nostre celsitudinis accedentes conspectum, de 
prefato capitulo in eo conquerebantur, quod idem capitulum antefatam 
turrim eorum cum suo situ et cum acie et area ad ipsam turrim 
pertinentibus a prefata civitate per elevatum et ex lapidibus edifi- 
catum murum vellent recludere, obstruere et separare, nosque eisdem 
concivibus vestris per expressum tale recordamur ex ore nostro pro- 
prio eotunc dedisse responsum: quod huiusmodi edificacionem et 
elevacionem muri, per quem ipsam turrim cum suo situ et area a 
prefata civitate nostra separaretur et obstrueretur, nullomodo admit- 
temus; in tecturis tamen et omnibus aliis reformacionibus et repara- 
cionibus defectuum, rupturarum et ruinarum eiusdem turris ipsi capi- 
tulo plenam dedimus facultatem, prout iidem concives vestri, vos si 
voluerunt, clare super hoc informare potuerunt. Ideo fidelitati vestre 
firmissime precipimus et omnino volentes mandamus, quatenus habita 
presencium noticia, memoratas woltas et testudines ac alia edificia 
per memoratum capitulum pro tuciori preservacione et conservacione 
clenodiorum, ornamentorum ac rerum et bonorum antefate ecclesie 
zagrabiensis infra ipsam turrim edificare et facere, ipsamque turrim 
in sua tectura sub tali forma et disposicione sicut nunc existit et in 
omnibus aliis suis rupturis ac defectibus reformare permittatis, demptis 
tantum altis et notabilibus extensis meniis et propugnaculis vulgo 
erkel dictis in ipsa turri de novo faciendis, que nolumus fieri in pre- 
iudicium nostre civitatis supradicte. Preterea prefati uterque domini 
Johannes, doctores, nominibus quibus supra, nostre querulose dete- 
xerunt maiestati, quod post reversionem de pretacta urbe Romana, 
dictorum vestrorum concivium vos multimode, ipsos dominos de dicto 
capitulo in propriis ipsorum territoriis impedivissetis, perturbassetis 
et molestassetis, impedireque, perturbare ac molestare non cessaretis 
de presenti in grande preiudicium ipsorum dominorum de capitulo 
prenotato. Et quia uti exinde manifeste recordamur, eotunc spectabili 
et magnifico Hermanno Cilie, Zagorieque comiti ac regni nostri Scla- 
uonie bano, socero nostro carissimo ac fideli, dilecto, in eo districte 
mandaveramus, ut omnes differencias, contenciones atque controversias 
inter pretactum capitulum ab una, et vos ab altera partibus exortas 
et suscitatas sopire, complanare ac fine debito terminare deberet. 
Qui tamen, uti ex pretactorum conquerencium significacione intelle- 


Doc. 70. — An. 1434. 87 


ximus nil in hiis usque in presenciarum facere curavisset; ideo fide- 
litati vestre simili nostro sub precepto firmiter iniungimus, quatenus 
interim, donec videlicet et quousque prefate differencie, contenciones 
et controversie inter dictos dominos et vos per prefatum comitem 
Cilie, aut aliquem alium per nos ad id deputandum seu propriam 
nostram maiestatem complanabuntur, seu forma juris sedabuntur et 
eciam expost prefatos dominos in eorum territoriis, in quorum do- 
minio iidem de presenti existunt, et pro tunc dum prefati vestri con- 
cives in dicta urbe Romana in presencia nostre maiestatis fuerunt, extite- 
runt, sed et aliis ipsorum possessionibus ac juribus possessionariis atque 
tenutis nullatenus impedire, molestare et perturbare presumatis nec 
sitis ausi modo aliquali. Qui si contrarium feceritis, extunc commi- 
simus et serie presencium committimus fideli nostro magnifico comiti 
Matkoni, inter cetera episcopatus zagrabiensis et antefate civitatis 
nostre gubernatori et suas vices ibidem gerentibus, ut ipsi vos ad 
observacionem prefatorum nostrorum mandatorum arcius compellant 
et astringant. Secus ergo facere non ausuri nostre gracie sub obtentu. 
Presentes autem post earum lecturam reddi jubemus presentanti. 
Datum Basilee feria tercia proxima ante festum nativitatis Domini. 
Anno eiusdem MCCCCXXX tercio. Regnorum nostrorum, anno Hun- 
garie etc. XLVIL. Romanorum XXIII. Bohemie XIII. Imperii vero 
primo. 

Originale in charta. In margine inferiori impressum est sigillum. In arch. 
archiepisc. zagrab. Politica fasc. I. nr. 2. 


7O. 
Anno 1434, 16. martii. Basileae. 

Siıgismundus Hungariae etc. rex, Georgto archiepiscopo strigontensi mandat, 
ut in ius vocet Rudolphum Albenum, qui legatum ab Johanne Albeno 
episcopo ecclesiae. cathedrali sagrabtensi relictum adhuc non solvit. 

Commissio propria domini imperatoris. 

Sigismundus dei gracia Romanorum imperator, semper augustus, 
ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. rex. Fideli nostro devoto 
et sincere dilecto reverendissimo in Christo patri, domino Georgio 
archiepiscopo strigoniensi, locique eiusdem comiti perpetuo ac primati 
et apostolice sedis legato nato salutem et graciam. Nuper pro parte 
honorabilis capituli ecclesie zagrabiensis contra et adversus egregium 
Rodolfum de Alben et de Medwe, fratrem scilicet carnalem. condam 
reverendi patris domini Johannis episcopi zagrabiensis, proposita nobis 
gravi querela continente in effectu, quomodo ipse Rodolfus contra 


88 Doc. 70. — An. 1434. 


disposicionem et legacionem testamentariam, prefati condam domini 
Johannis episcopi de medietate castri Kuwar et oppidi Kaproncza 
per nos dudum ipsi condam domino Johanni episcopo pro septem 
millibus florenis auri impignoratorum , iamfato capitulo zagrabiensi 
ex eo factam, ut proventus eorumdem tamdiu, donec per nos 
redimerentur, et post ipsorum redempcionem medietatem prenomi- 
natorum septem millium florenorum auri per dictum capitulum 
zagrabiense et executores sui testamenti ad fabricam dicte ecclesie 
zagrabiensis dispensarentur, ad huiusmodi medietatem iam dictorum 
castri et oppidi dictum capitulum zagrabiense et testamenti ipsius 
condam domini Johannis episcopi executores nullatenus admisisset 
neque admittere vellet, eandem apud manus suas potencialiter reti- 
nendo, dicens et subinferens idem Rodolfus, prout ipse eciam coram 
nobis hoc idem asserebat huiusmodi testamentariam disposicionem 
prelibati condam domini Johannis episcopi, fratris sui, frivolam esse 
et nullis posse aut debere viribus subsistere, cum de eisdem ipse 
nullam testandi habuerit facultatem; et quod insuper idem Rodolfus 
quandam villam Cralyoucz et tributum in Czerye exigi solitum, que et 
quod per condam reverendum patrem dominum Eberhardum epis- 
copum zagrabiensem pro celebrandis in perpetuum missis in quodam 
altari in ipsa ecclesia per ipsum instituto, capitulo predicto et recto- 
ribus ipsius altaris donate extitissent, et quorum dominium atque 
pacificam possessionem idem capitulum et rectores ipsius altaris per 
totum tempus ipsius condam domini Johannis episcopi habuissent, ab 
eisdem auferre et ad castrum Medwe applicare et annectere conaretur, 
allegans ipse Rodolfus, prout et coram nobis personaliter allegavit, 
dictam villam ac tributum ad ipsum castrum Medwe semper et ab 
antiquo pertinuisse, et ipsum condam dominum Eberhardum epis- 
copum in preiudicium sui juris huiusmodi disposicionem de dictis 
vila et tributo facere non potuisse, mandaveramus per nostras lit- 
teras spectabili et magnifico Hermanno Cilie et Zagorie comiti, 
nostrique regni Sclauonie bano, socero nostro, ut causam huiusmodi 
testamentarie disposicionis et eciam ordinacionis prefati condam do- 
mini Eberhardi episcopi super premissis rebus inter iamfatum capi- 
tulum zagrabiense et rectores altaris prenotati ex una ac sepefatum 
Rodolfum ex altera partibus habitam, evocatis eisdem sui in presen- 
ciam et revisa littera testamenti dicti condam domini Johannis epis- 
copi, ceterisque juribus nec non proposicionibus et allegacionibus 
earumdem parcium cum sibi per nos adiunctis, visis, auditis, intel- 
lectis, examinatis, ruminatis et discussis judicaret ac fine debito et 
decisivo terminaret, partesque inter easdem in ipsa causa jure dictante 


Doc. 71. — An. 1434. 89 


judicialiter sentenciam ferret, non advertente illo tunc, quod huius- 
modi cause, que mere ecclesiastice sunt, non debeant in judicio se- 
culari tractari et judicari, quod nunc considerantes animo deliberato 
in contrarium mandati superioris, mandavimus prefato comiti Cilie, 
ut de judicio huiusmodi cause se nullatenus impedire aut intromit- 
tere presumat, sed eandem per prefatas partes libere et sine omni 
contradiccione ad tui presenciam deduci permittat judicandam. Et 
quia auctoritate prescripte natelegacionis apostolice, qua instar prede- 
cessorum tuorum archipresulum ecclesie strigoniensis fungeris huius- 
modi et alias quascumque causas ecclesiasticas, que ad te et tuam 
sedem judiciariam deducuntur, plenam servans juridicis processibus 
judicandi et fine debito terminandi nec non tuo judicio reluctantes 
per censuras ecclesiasticas coercendi habes facultatem. Hanc itaque causam 
pretactam inter iamfatos capitulum zagrabiense et rectorem altaris, nec 
non Rudolfom de Medve habitam, tuo judicio duximus committendam et 
committimus presencium per tenorem, te affectuose exhortantes et nichi- 
lominus tibi iniungentes, ut partibus prenarratis, quibus ut coram te 
compareant, precipimus in tui presenciam legittime ordine processuum 
juris ecclesiastici observato evocatis, dictam causam super rebus pre- 
missis, ut prelibatum est, inter antefatas partes habitam, cum om- 
nibus incidentibus, connexis et dependentibus partes inter easdem ser- 
vatis debite juridicis terminis judicare ac fine debito et decisivo juris 
ordine dictante terminare et prout opus fuerit et justicia svadebit 
super tuo judicio sentenciam diffinitivam ferre debeas et pronunciare 
recusa et subterfugio quibuslibet relegatis. Datum Basilee feria tercia 
proxima post festum beati Gregorii pape. Anno domini MCCCCXXX 
quarto. Regnorum nostrorum anno Hungarie etc. XLVII. Romanorum 
XXIII. Bohemie XIII. Imperii vero primo. 


Originale in charte. In margine inferiori vestigium impressi sigilli. In arch. 
ven. capit. zagrab. Act. cap, ant. fasc. 2. nr. 30. 


71. 
Anno 1434, 6. Julii. Zagrabiae. 


Mathaeus Talovac, episcopatus zagrab. gubernator, indicit, ne sola quaedam 
litigiosa, quae post Johannis Albeni episcopi mortem inter capitulum et 
communilatem civitatis relicta sunt, colantur, prius quam permiserit, 


Nos Mathko de Talloucz comes Kouiniensis ac judex Comano- 
rum et gubernator episcopatus zagrabiensis. Memorie commendamus 
per presentes, quod nobis feria secunda proxima post festum Visita- 
cionis virginis gloriose (Zagrabie) existentibus, honorabiles viri, do- 


90 Doc. 71. — An 1434. 


mini Johannes cantor et canonicus, vicariusque de capitulo ecclesie 
zagrabiensis sede vacante in spiritualibus generalis, ceterique canonici 
eiusdem ecclesie zagrabiensis, nostram adeuntes presenciam, presentibus 
et audientibus Johanne, filio Peronis judice et Anthonya ithalico, 
Petro Hungaro, Stephano, alias similiter judicibus, necnon Thoma, 
filio Cholny, Georgio sartore ac Benedicto similiter sartore et Fabyano 
litterato, juratis et civibus civitatis montis Grecensis de Zagrabia, contra 
et adversus eosdem, qui pro seipsis personaliter et pro ceteris omnibus 
et singulis civibus et hospitibus ipsius civitatis montis Grecensis cum 
sufficienti procuracionis mandato nostri in presentia adhebant, necnon 
universos juratos et cives civitatis antedicte proposuerunt et conquesti 
sunt gravi cum querella in hunc modum: quod licet alias reverendus 
in Christo pater dominus Johannes episcopus zagrabiensis ac sacri 
romani imperii et regni Hungarie summus cancellarius, felicis remi- 
niscencie, dominus et prelatus eorumdem dominorum canonicorum, 
gubernatorque ipsius civitatis in causa seu controversia inter ipsos 
dominos de dicto capituto zagrabiensi ac annotatos cives et hospites 
racione et pretextu cuiusdam magne quantitatis terre, necnon certi 
rubeti et nonnullorum fenilium ac pratorum dictorum dominorum 
canonicorum et ecclesie zagrabiensis predicte exorta et suscitata, de 
commissione et mandato serenissimi domini nostri imperatoris Sigis- 
mundi et regni Hungarie regis, unacum reverendo in Christo patre, 
domino Johanne episcopo, tunc electo thiniensi ac prepositure de 
Byenyko gubernatore et Petro, filio Ade de Zenthlewlek, alias vicario 
in temporalibus eiusdem episcopatus Zagrabiensis, necnon magistro 
Michaele prothonotario sedis crisiensis et magistro Johanne condam 
de Rakonok dicto ac aliis quampluribus probis et nobilibus viris 
iuxta continenciam litterarum eiusdem condam domini Johannis epi- 
scopi obligatoriarum ad fassiones earumdem utrarumque parcium 
confectarum et emanatarum, pro carum arbitris clectis inter dictum 
capitulum et annotatos cives civitatis predicte metas earumdem par- 
cium iuxta continencias privilegiorum et jurium tam ipsius capituli 
quam eciam annotate civitatis reambulassent et revisissent, revisisque 
eisdem metis pro eo, quod ipse eotunc realem earumdem metharum 
distinccionem inter partes predictas faccre non voluissent, eisdem 
partibus auctoritate superarbitrii in eisdem litteris suis obligatoriis 
contentis, id commisisset sub certis penis et obligaminibus, quod 
neutra parcium predictarum, ultra ea, in quarum terrarum, nemorum 
ct pratorum ipse partes tempore rcvisionis predictarum metharum 
dominio extitissent, nihil penitus sub eisdem obligaminibus de eisdem 
terris occupare et innovare vel extirpare debuissent; tamen ipsi cives 


Doc. 71. — An. 1434. 91 


dicte civitatis nihil omnino huiusmodi commissionem predicti domini 
episcopi curantes seu advertentes mox et in continenti, mortuo anno- 
tato condam domino Johanne episcopo zagrabiensi, sepissimis vicibus 
magnam partem terrarum, nemorum, fenilium et pratorum annotati 
capituli contra ipsius capituli inhibiciones occupassent in eisdemque 
multas extirpaciones faciendo easdem seminassent, feniliaque depasci 
ac conculcari et annichilari fecissent, eisdemque terris, fenilibus, ne- 
moribus et rubetis ad ipsorum libitum uterentur eciam de presenti 
potencia mediante, in preiudicium juris dicte ecclesie et annotatorum 
dominorum canonicorum satis grande. Quo audito, prefati Johannes; 
filius Peronis, judex ac Anthonya ithalicus, Petrus Hungarus, Ste- 
phanus alias similiter judices, nec non Thomas, Georgius, Benedictus, 
sartores, et Fabyanus litteratus, jurati et cives predicte civitatis, ut 
premittitur, pro se ipsis personaliter et pro aliis predictis civibus 
cum pleno mandato in nostram exurgendo presenciam responderunt 
ex adverso: quod ipsi post prescriptam revisionem metharum pre- 
dictarum nichil penitus de eisdem terris, nemoribus et pratis occu- 
passent et hoc revisione oculata proborum et nobilium virorum pos- 
sent comprobare, petentes nos, ut easdem methas revidcri facere 
dignaremur. Nos igitur auctoritate ipsius domini nostri imperatoris ct 
regni Hungarie regis in hac parte nobis attributa, partes inter easdem 
volentes super premissis certo cercius experiri et edoceri, egregios et 
nobiles viros Stephanum Bychkele de Zelnawar, Georgium de Byk- 
zaad, Andream, filium Vithecz de Kamarcha, Stephanum, filium 
Farkasii de Ebres et prefatum magistrum Michaelem ac alios quam- 
plures nobiles et probos viros ad revisionem dictarum occupancium 
duxissemus destinandos. Qui tandem exinde ad nos reversi et per 
nos requisiti diligenter, presentibus eisdem partibus, nobis uniformiter 
retulerunt eo modo: quod pretacti cives post preallegatam revisionem 
metharum et terrarum predictarum magnam partem prescriptarum 
terrarum arabilium, fenilium et rubetorum seu nemorum ultra con- 
signacionem per eundem dominum episcopum tempore annotate revi- 
sionis factam, occupassent et easdem terras extirpari, seminari, feni- 
liaque depasci et annichilari fecissent. Et licet dicti cives pro huius- 
modi accionis ipsorum potenciarie segetes in eisdem terris seminatas 
omnino perdere debuissent, tamen nos eisdem rigorem iusticie levi- 
tate misericordie temperare volentes, easdem segetes ipsis pro hac 
vice metendi et recipiendi annuimus. Sed quia nos, aliis arduis factis 
ipsius domini nostri imperatoris occupati ad presens finem et conclu- 
sionem facto in eodem inter partes predictas facere non valemus, ideo 
nos ipsam causam racione dicte occupacionis predictarum terrarum 


92 Doc. 72. — An. 1434. 


coram nobis modo prehabito vertentem, taliter duximus prorogandam: 
quod neutra parcium predictarum de dictis terris litigiosis, per ipsos 
cives, ut prefertur, occupatis et extirpatis, necnon fenilibus et rubetis 
usque dum nos personaliter ad faciem dicte (terre) litigiose procedere 
poterimus, uti, frui presummant modo aliquali, sed easdem terras, 
fenilia et rubeta ab omni usu et cultura intacta preservare et con- 
servari facere teneantur, excepto tamen fenili, condam domini Nicolai 
archidyaconi, nunc erga dominum Thomam archydiaconum de Warasd 
habito, in cuius dominio dictum capitulum ad presens existere dinos- 
citur, salvo remanente; quod si qua parcium predictarum ab usu 
earumdem terrarum se inhibere non curaverit et contra huiusmodi 
nostram inhibicionem ac usum earumdem et culturam qualitercumque 
se ingresserit, extunc talis pars contra partem alteram in ducentis 
marcis denariorum pro tempore currencium judici et parti adverse 
irremissibiliter persolvendarum convincatur ipso facto, testimonio pre- 
sencium mediante. Datum Zagrabie predicta, secundo die termini pre- 
notati. Anno domini millesimo quadringentesimo tricesimo quarto. 


Originale in charta. In margine inferiori impressum est sigillum. In arch. 
ven capit. zagrab. Act. Cap. ant. fasc. 6. nr. 23. 


72. 
Anno 1434, 6. Julii. Zagrabiae. 


A Mathaco Talovac, episcopatus sagrabiensis gubernatore, communitas 
civilalis zagrab., quae hortum cathedralis. ecclesiae s. Emerici devastavit, 
centum marcis denariorum. mulctatur. 

Nos Mathko de Talloucz comes Kouiniensis et judex Comanorum, 
gubernatorque episcopatus zagrabiensis etc. Memorie commendamus 
per presentes, quod nobis feria secunda proxima post festum visita- 
cionis beate Marie virginis Zagrabie existentibus, honorabiles viri, 
domini, Johannes cantor et canonicus in ecclesia zagrabiensi, locique 
eiusdem sede vacante vicarius in spiritualibus generalis, ceterique 
domini canonici de capitulo eiusdem ecclesie zagrabiensis, nostram 
adeuntes presenciam, presentibus et audientibus Jobanne, filio Perouicz, 
judice, Anthonya italico, Petro Hungaro et Stephano, alias judicibus, 
item Benedicto sartore, Fabiano litterato, Thoma filio Chun, Georgio 
sartore et Leonardo italico, juratis civibus, pro se ipsis personaliter 
et pro aliis civibus civitatis montis Grecensis de juxta Zagrabiam 
cum sufficienti procuracionis mandato, coram nobis astantibus, contra 
eosdem judicem, juratos, cives et totam communitatem civitatis pre- 
dicte proposuerunt et conquesti sunt eo modo: quomodo iidem judex 
et universitas civium civitatis predicte hiis diebus noviter transactis, 


Doc. 72. — An. 1434. 93 


malo freti consilio ortum plebani ecclesie sancti Emerici ducis et 
confessoris ante fores dicte ecclesie zagrabiensis constructe, ex utraque 
fluvii Cyrkwenyk adiacentem, irruendo, caules et alias seminaturas in 
eodem orto seminatas contra legittimas prohibiciones nobilis viri Pauli 
provisoris curie episcopalis zagrabiensis, familiaris nostri, pedibus con- 
culcari et destrui, ac terram de eodem orto effodi et quasdam clau- 
suras eiusdem fluvii Cyrkuenik obstrui fecissent, eundemque ortum 
pro se ipsis minus juste et indebite occupassent potencia mediante in 
preiudicium juris dicte ecclesie sancti Emerici et per consequens pre- 
scriptorum dominorum canonicorum satis grande, ex parte quorum per 
nos in premissis judicium et justiciam pecierunt impertiri. Quo audito 
prefati Johannes, filius Perouicz, judex, Anthonya italicus, Petrus Hun- 
garus et Stephanus alias judices, item Benedictus sartor, Fabianus 
litteratus ac Thomas, filius Chun, Georgius sartor et Leonardus ita- 
licus, jurati cives, pro se ipsis, ut premittitur, personaliter et pro 
aliis predictis civibus cum sufficienti procuracionis mandato, in nostram 
exurgentes presenciam responderunt ex adverso: quod hoc verum 
esset, quod una pars dicti orti a parte occidentis dicti fluvii Cyr- 
kuenyk adiacens intra metas dicte civitatis habetur et ob hoc eandem 
partem dicti orti non minus iuste, sed uti eorum jus occupassent. 
In quorum contrarium prefati domini canonici hoc, quod ipse ortus 
plebani ecclesie sancti Emerici ducis ex utraque parte dicti fluvii 
Cyrkwenik adiacet et eidem ecclesie de jure pertinere debeat, exhi- 
bicione litterarum composicionalium prefate civitatis sub sigillo pro- 
prio dicte civitatis, die dominico proximo post festum apparicionis 
beati Michaelis archangeli anno domini millesimo trecentesimo nona- 
gesimo secundo privilegialiter emanatarum manifeste declarabant; 
iidem judex et cives tenori et forme dictarum litterarum composicio- 
nalium in nullo obicere et contradicere valuerunt. Quibusquidem lit- 
teris exhibitis eisdem partibus in premissis per nos judicium et justi- 
ciam impertiri postulantibus, quamvis prefati cives eandem partem 
dicti orti a dicta plaga occidentis adiacentem pro se ipsis occupaverint, 
tamen dicta pars eiusdem orti ex virtute prescripte composicionis 
annotate ecclesie sancti Emerici ducis de jure pertinere debere, nobis 
et nobilibus regni nobiscum in sede judiciaria sedentibus perspicue 
agnoscebatur, pro eo nos auctoritate imperialis maiestatis et regni 
Hungarie regis nobis in hac parte attributa, nolentesque dictorum 
judicis, juratorum et ceterorum civium dicte civitatis montis Grecensis 
huiusmodi actus potencionarios simpliciter et impune pertransire, ne 
alii ab ipsis exemplati ad similia facta potencionaria se apponere 
presummant sed pocius ipsorum penalis contricio aliis transeat in 


4 


94 Doc. 73. — An. 1434. 


exemplum, eosdem judicem ac juratos et ceteros cives pro premissis 
eorum actibus potenciariis, per ipsos, modo quo supra, commissis, in 
factis potencie, ex eoque in centum marcis denariorum in duabus 
partibus nobis, et tercia parte, parti adverse persolvendis, convictos 
fore committimus atque aggravatos auctoritate nostra judiciaria me- 
diante. Datum Zagrabie, secundo die termini prenotati. Anno domini 
millesimo quadringentesimo tricesimo quarto. 


Originale in charta, In margine inferiori impressum est; sigillum. In arch, 
ven. Capit. zagrab. Act. Cap. ant. fasc, IO. nr. II. 


78. 
Anno 1434, 8. Julii. Zagrabiae. 
Johannes, Cistercensium zagrab. abbas, Kudoiphum Albenum a se in jus 


esse vocatum, quia Johannis Albeni episcopi legatum | ecclesiae zagrabiensi 
non solverit, Georgio archiepiscopo nuntiat. 


Reverendissimo in Christo patri et domino, domino Georgio 
miseracione divina archiepiscopo strigoniensi, locique eiusdem comiti 
perpetuo, primati et apostolice sedis legato nato, domino et patri sibi 


" plurimum honorando, frater Johannes, divina favente clemencia abbas: 


monasterii beate Marie virginis de Zagrabia, executor ad infrascripta 
unicus electus et deputatus, oracionibus devotis in Christo Jhesu ju- 
giter preoblatis, Litteras vestre R. P. citatorias pro parte honorabilis 
capituli ecclesie zagrabiensis contra nobilem Rodolfum de Alben alias 
de Medwewar confectas et emanatas vestre R. P. sigillo minori con- 
signatas, michique per egregium virum dominum Johannem decre- 
torum doctorem, archidiaconum de Vrbowch et canonicum dicte za- 
grabiensis ecclesie, nominibus et in personis dominorum de dicto 
capitulo zagrabiensi exhibitas et presentatas cum omni qua decuit 
reverencia et obediencia recepi, quas vestre R. P. in presentibus 
in specie duxi transmittendas; quarum tenor sic incipit: Georgius 
miseracione divina archiepiscopus strigoniensis, locique eiusdem 
comes perpetuus, primas et apostolice sedis legatus natus. Dilecto 
nobis in Christo venerabili et religioso viro domino fratri abbati 
monasterii beate virginis de Zagrabia salutem (et obedienciam nos- 
tris) immo verius sacratissimi basiliensis concilii mandatis. Litteras 
eiusdem basiliensis (concilii per honorabilem) virum dominum Georgium 
de Moravcha, canonicum ecclesie zagrabiensis, procuratorem legit- 
timum venerabilis capituli zagrabiensis tempore et loco infrascriptis 
presentatas nos (omni ea qua) decuit reverencia noveritis recepisse 
(in hec verba): Sacrosancta generalis synodus Basiliensis, in spiritu 


.-—— | o m 4 


Doc. 73. — An. 1434. 95 


sancto legitime congregata universalem ecclesiam representans. Vene- 
rabili archiepiscopo strigoniensi, salutem et omnipotentis dei benedic- 
tionem. Exhibita nobis pro parte dilectorum ecclesie filiorum capituli 
ecclesie zagrabiensis nec non executorum testamenti seu ultime volun- 
tatis bone memorie Johannis olim episcopi zagrabiensis peticio conti- 
nebat, quod dilectus ecclesie filius Rodolphus de Alben, armiger in 
diocesi zagrabiensi moram trahens, eosdem capitulum et executores 
in nonnullis bonis mobilibus et immobilibus ex obitu ipsius episcopi 
seu voluntatis predicte etc. et sic finit: Datum Strigonii in castro 
nostro, die sabbati vigesima sexta die mensis Juni. Anno domini 
millesimo quadringentesimo tricesimo octavo, indicione duodecima, hora 
vesperarum vel quasi illius diei. Pontificatus autem sanctissimi in 
Christo patris et domini nostri, domini Ewgenii pape quarti, anno 
quarto. — Post quarumquidem ipsius vestre R. P. litterarum exhibici- 
onem et presentacionem per eundem dominum Johannem doctorem 
fui requisitus debita cum instancia, ut ad execucionem dicti vestri, 
immo verius prefati sacrosancti concilii basiliensis, mandati procedere 
deberem. Ego vero frater Johannes abbas, executor ut supra, tamquam 
obediencie filius mandatis vestre R. P. immo verius dicti sacrosancti 
concilii basiliensis humiliter parere cupiens, ut teneor, die Jovis, que 
est octava mensis Julii, hora terciarum vel quasi, unacum notario et 
testibus infrascriptis ad dictum Rodolphum, ipso in castro suo Med- 
wewar nuncupato personaliter existente, ubi eciam suam continuam 
facit residenciam, personaliter accessi, ibique, quia ad suam perso- 
nalem presenciam me admittere noluit, convocatis nonnullis probis et 
idoneis eiusdem Rodolphi familiaribus, ipsum dominum Rodolfum 
vigore dictarum vestre R P. litterárum publice et manifeste sic citavi 
perhemptorie vestre R. P. in presenciam, ut ipse tricesimo die a die 
citacionis (presencium) sibi per me facte computando, si audita fuerit 
et vestre R. P. vel vestrum in hac causa subdelegatum, quem con- 
stituerit . . . reddendum jure, pro tribunali sedere contigerit, alioquin 
dicta die juridice . .. .......... llle coram 
vestra R. P. vel subdelegato predicto compareat, dicto capitulo za- 
grabiensi vel suo procuratori legittimo, constituto responsurus ac ju- 
sticie complementum in premissis recepturus, procedique visurus in 
premissis usque ad diffinitivam sentenciam . . certificantes eundem, 
quod si coram vestra R. P. vel dicto subdelegato comparuerit, bene 
quidem, alioquin vero ulterius non hic in partibus sed in foribus 
ecclesie vestre R. P. strigoniensis citato ad partis coram vestra R. P. 
vel dicto subdelegato comparentis instanciam, prout justicia svadebit, 
juxta preceptum sacratissimi concilii in ipsis causis et causa usque 





96 Doc. 74. — An. 1434. 


ad diffinitivam sentenciam inclusive vestra R. P. vel prefatus subde- 
legatus procedet alterius partis absencia vel contumacia non obstante. 
In quorum omnium fidem et testimonium huiuscemodi nostras litteras 
seu (nostrum) instrumentum huiusmodi citacionis relacionem in se 
continentes seu continens . . . per notarium . . . . cum subscripcione 
eiusdem notarii, mei sigilli Jussi appensione muniri. Datum et actum in 
predicto castro Medwewar, sub anno domini millesimo quadringentesimo 
tricesimo quarto, indiccione duodecima, ac pontificatu et hora, quibus 
supra. Presentibus ibidem nobilibus et providis viris: Stephano notario 
predicti Rodolphi, Leonardo castellano dicti castri Medwewar nun- 
cupati, Nicolao de Marowcza et Paulo filio Mathie de Gora testibus 
fide dignis ad premissa specialiter vocatis et rogatis. 

(f Signum notarii Gregorii filii Nicolai de Marocha clerici za- 
grabiensis et subscriptio eiusdem, sed illegibilis). 

Originale in membrana, in medio valde lacerum et attritum. In margine infe- 


riori fragmen membranae, quod pro vinculo sigilli inserviebat. In archiv. ven. Cap. 
zagrab. 


74. 
Anno 1434, 25. Julii. Časmae. 


Coram capitulo časmensi Rudolphus Albenus, nobilis de Medved, Johannis 
Albeni episcopi legatum capitulo zagrab. perfecte expendit. 


Nos capitulum ecclesie chasmensis, notum facimus tenore pre- 
scncium quibus expedit universis. Quod egregius Rodolfus de Medwe 
alias de Alben coram nobis personaliter constitutus onus et gravamen 
Leonardi, filii sui, in se sponte assumendo, dixit et confessus est ora- 
culo vive vocis: quod quamvis ipse per executores testamenti condam 
reverendi in Christo patris domini Johannis episcopi zagrabiensis, 
fratris sui carnalis, et capitulum ecclesie zagrabiensis, racione et pre- 
textu recte et equalis medietatis civitatis Kaproncze necnon castri 
Kwkaproncza vocati et suarum pertinenciarum alias per invictissimum 
et serenissimum principem dominum Sigismundum Romanorum impe- 
ratorem, semper augustum, ac Hungarie etc. regem, dominum nostrum 
naturalem, prefato condam domino episcopo et ipsi Rodolfo pro 
septem millibus necnon centum sexaginta sex florenis auri ac trecentis 
jobagionibus impignoratorum per eundem condam dominum episcopum 
ad fabricam ecclesie sancti regis Stephani zagrabiensis kathedralis le- 
gatorum et deputatorum in causam attractus et ad sacrum basiliense 
concilium citatus, cum eisdem in ipso sacro concilio et eciam coram 
ipso domino nostro imperatore aliquamdiu in lite processerit et se 
contra disposicionem in dicto testamento expressam defendere conatus 


. Doc. 74. — An. 1434. 97 


fuerit ; tamen ipse postmodum matura in se deliberacione prehabita 
et usus consilio saniore, nolens eciam ultimam ipsius condam domini 
episcopi fratris sui voluntatem et ea, que per ipsum ad pios usus 
sunt salubriter disposita infringere vel aliquomodo impedire, mediante 
nichilominus composicione reverendi in Christo patris domini Johannis 
episcopi tyniensis et gubernatoris prepositure de Byenyko, nobiliumque 
et egregiorum Georgii de Bykzaad et Johannis Thot de Zwmzedwar 
ac aliorum nobilium et proborum virorum per ipsas partes com- 
muniter electorum, unacum honorabili viro domino Johanne cantore et 
canonico vicarioque sede vacante dicte zagrabiensis ecclesie in spiri- 
tualibus generali, executore scilicet testamenti predicti condam domini 
Johannis episcopi, omnium aliorum . .. . . . virtute dicti testamenti 
representante, necnon prefatis dominis de capitulo zagrabiensi sanatis 
penitus et sedatis ac depositis omnibus controversiis et litibus hu- 
cusque inter se habitis ad talem pacis et concordie devenissent uni- 
onem: quod ipse Rodolfus rectam et equalem medietatem dicte civi- 
tatis Kaproncza et castri Kwkaproncza vocatarum, omniumque posses- 
sionum, villarum, tributorum, vinearum, silvarum, nemorum, terrarum 
arabilium, moncium et terragiorum, fenetorum, pratorum, aquarum 
et fluviorum, molendinorum et piscaturarum, cunctorumque et singu- 
lorum aliorum proventuum, emolumentorum . et utilitatum quomodo- 
cumque ex eisdem et de eisdem proveniencium et provenire deben- 
cium, realemque et corporalem possessionem ipsius medietatis civi- 
tatis Kaproncza necnon castri, possessionumque et villarum, illam vide- 
licet partem, quam prefatus condam dominus Johannes episcopus 
post divisionem dicti castri et possessionum inter ipsos alias factam 
habuisset et tenuisset, prefato domino cantori, tamquam executori, ac 
annotatis dominis de capitulo zagrabiensi tamquam  coadiutoribus 
huius saluberime execucionis testamentarie disposicionis ipsius condam 
domini episcopi pure et simpliciter remisisset, relaxasset et reliquisset, 
immo coram nobis remisit, relaxavit et reliquit, secundum vigorem 
dicti testamenti et disposicionem prefati condam domini Johannis epi- « 
scopi ad fabricam dicte ecclesie sancti regis Stephani zagrabiensis, 
per eosdem dispensanda, annectenda et convertenda, hoc specialiter 
declarato, quod in eventu, quo prefatus dominus noster imperator, 
vita sibi comite, aut aliquis regum Hungarie, successor suus, prescrip- 
tam civitatem Kaproncza necnon predictum castrum Kwkaproncza 
appellatum pro premissis sex millibus centum sexaginta sex florenis 
auri ac trecentis jobagionibus vellet redimere vel redimerit de facto, 
extunc similiter recta et equalis medietas tam predicte summe  flore- 
norum quam dictorum trecentorum jobagionum ad predictam zagra- 
7 


98 Doc. 75. — An. 1434. 





biensem ecclesiam et capitulum ad fabricam scilicet eiusdem perpe- 
tuis temporibus devolvatur et condescendat, ipsi Rodolfo et prefato 
filio suo aut eorum successoribus contradicere non valentibus in hac 
parte. Ad que omnia et singula supradicta prenominatus Rodolfus 
coram nobis existens assistencia personali suo et dicti filii sui suorum- 
que successorum nominibus et in personis bona fide et sinc fraude 
servanda et cffectu mancipanda se obligavit vigore ct testimonio pre- 
sencium mediante. In cuius rei memoriam ct perpetuam firmitatem 
presentes litteras nostras concessimus nostri sigilli autentici munimine 
et appensione roboratas. Datum in festo sancti Jacobi apostoli Anno 
domini millesimo quadringentesimo tricesimo quarto. 


Originale in membrana. Zona sericea violacei coloris dependet absque sigillo 
In archivio ven. capituli zagrabiensis 


75. 


Anno 1434, 25. Julii. Casmae, 


Coram capitulo časmensi, Rudolphus Albenus, nobilis de Medved, posses- 

sionibus Kraljevec, Cerje, Kobiljak, Sviblje et Nart, quas Eberhardus 

episcopus cathedrali ecclesiae. zagrabiensi in perpetuam. altariam reliquit, 
se abdicat easque capitulo administrandas tradit. 


Nos capitulum ecclesie chasmensis. Memorie commendamus te- 
nore presencium significantes quibus expedit universis. Quod egregius 
et nobilis vir Rodolphus, filius Rodolphi de Medwe alias de Alben, 
nostra constitutus in presencia in sua ac Leonardi, filii sui, personis, 
onus ct gravamen ciusdem Leonardi filii sui in se assumendo dixit et 
est confessus vive vocis sue oraculo: quomodo ipse sedula medita- 
cione in sui cordis armario rcvolvens et matura deliberacione ani- 
madvertens, sue, heredumque et fratrum suorum saluti intendens, potis- 
sime condam reverendi in Christo patris domini Eberhardi episcopi 
zagrabiensis, felicis recordacionis consanguinei sui, a quo quamplu- 
rime possessiones et nonnulla temporalia bona in ipsum suosque he- 
redes condescendissent, eademque haberet et possideret, pro quorum 
beneficiorum donis ab ipso condam domino Eberhardo episcopo, ut 
prefertur, perceptis, nolens vicio ingratitudinis notari, quin pocius 
memor ct gratus reperiri, ad laudem dei omnipotentis et gloriose vir- 
ginis Marie, matris dei, honorem ac tocius celestis curie gloriam pro 
uberiori fundacione et firmiori perpetua stabilitate duarum missarum, 
unius in cantu, alterius in lectura in ara sancte crucis in ecclesia 
sancti regis Stephani zagrabiensi kathedrali, per ipsum condam do- 
minum Eberhardum episcopum pro anime sue salute cottidie cele- 


Doc: 75. — An. 1434. * 96 


brari commissarum et dispositarum, certas possessiones Kralyowcz, 
Cherye ad eandem Kralyowcz pertinentem, cum tributo in ćađein 
Cherye exigi solito, nec non Kobylyak, Zwyblye et Narth vocatas in 
comitatu zagrabiensi existentes, quas ipse condam dominus Eberhardus 
episcopus inter alias possessiones a serenissimo domino, domino Sigis- 
mundo Romanorum imperatore, semper augusto, ac Hungarie etc. rege, 
domino nostro gracioso, labores maximos, fatigas et expensarum 
sumptus innumerabiles non sine sui corporis tediosa inquietudine sub- 
eundo et sufferendo, sibi ac condam reverendo in Christo patri, do- 
mino Johanni similiter episcopo zagrabiensi, nec non Petro ct Johanni 
banis Dalmacie et Chroacie, fratribus carnalibus ipsius Rodolphi, 
ipsique Rodolpho et suis heredibus in perpetuum impetrasset,' cum 
universis earumdem possessionum Kralyowcz, Cherye, tributi, Kobilyak, 
Zwyblye et Narth, vocatis utilitatibus, terris vidclicet arabilibus, cultis 
et incultis, silvis, pratis, nemoribus, aquis, aquarumque decursibus, 
molendinis et locis molendinorum, piscaturis ac cunctis earumdem 
utilitafibus, emolumentis, fructuositatibus quovis nomine vocitatis ad 
easdem et idem ab antiquo spectantibus cum omni eo jure, quo pre- 
dicte possessiones et tributum ad ipsum Rodolphum suosque heredes 
ex collacione et donacione prefati domini nostri imperatoris vel quo- 
cumque alio modo pertinerent et dinoscerentur pertinere pro ipsórum 
condam dominorum Eberhardi et Johannis episcoporum ac sue proprie, 
heredumque, nec non prefatorum Petri et Johannis banorum, aliorum 
eciam fratrum suorum salute et remedio anime, in signum elemosine 
et perpetue donacionis dicti altaris. sancte crucis ac ipsarum duarum 
missarum continuacione, honorabilibus viris, dominis canonicis de ca- 
pitulo dicte ecclesie zagrabiensis et per consequens predicto altari 
sancte crucis, nec non rectori ejusdem altaris, juxta limitacionem 
eorumdem dominorum canonicorum predicte ecclesie zagrabiensis pro 
tempore constituendis et disponendis, dedisset, donasset et contulisset, 
immo coram nobis dedit, donavit et contulit jure perpetuo et irre- 
vacabiliter tenendas, possidendas pariter et habendas, nil juris, nilque 
proprietatis in eisdem possessionibus et tributo sibi et suis heredibus 
ac posteris ulterius reservando, sed totum jus omnemque proprietatem 
carumdem possessionum et tributi in prescriptos dominos canonicos 
capituli dicte ecclesie zagrabiensis ac altare sancte crucis prenotatum, 
nec non rectorem ejusdem altaris, sic, ut premittitur, per eosdem 
dominos instituendi penitus transferendo; omniaque eciam jura et 
quevis litteralia instrumenta sub quacumque forma verborum in facto 
ipsarum possessionum et tributi pro parte sua ac suorum heredum 


confecta et emanata in jus et proprietatem dictorum dominorum ca- 
* 


43941 


100 Doc. 75. — An. 1434. 


nonicorum ac altaris sancte crucis ascribendo et transferendo, sibique 
et suis heredibus ac posteris per amplius nullius vigoris aut firma- 
menti esse, sed dictis dominis canonicis ac altari sancte crucis amodo 
profectura et in perpetuum valitura committendo. Hoc eciam expresso 
et specialiter declarato, quod quia prefatus condam dominus Johannes 
episcopus frater ipsius Rodolphi, quandam possessionem Bathina vo- 
catam per ipsum condam dominum Eberhardum episcopum eidem 
altari sancte crucis pro continuacione dictarum missarum datam et 
deputatam precio vendidisset, et ab eodem altari ac eius rectore 
alienasset, certas eciam pecunias ad magnam sumpmam se exten- 
dentes, similiter per ipsum condam dominum Eberhardum episcopum 
pro continuacione dictarum missarum de certis possessionum sibi 
impignoratarum proventibus dari debendas prefatus condam dominus 
Johannes episcopus, ipse eciam Rodolphus, ad nutum suum dispo- 
suissent, quorum scilicet dominorum episcoporum res et bona ac 
possessiones per ipsos acquisite ad eundem Rodolphum post eorum 
obitum condescenderunt, ideo idem Rodolphus cupiens in hac parte 
saluti proprie consulere et ipsius fratris sui condam domini Johannis 
episcopi animam a penis alleviare, voluit et sponte coram nobis 
assumpsit, quod si in processu temporum ipse vel filius suus pre- 
dictus aut eorum posteri nitterentur donacionem dictarum  possessio- 
num et tributi per ipsum, ut premittitur, factam, et eciam in sup- 
plementum pecuniarum predictarum depositam infringere et eidem 
resistendo contraire, hoc attemptare minime valeant, neque pretactos 
dominos canonicos de capitulo predicto aut eorum alterum seu quem- 
piam ex ipsis vel observatorem missarum predictarum, per eosdem 
dominos canonicos statuendum, in causam ac litem atrahere possint, 
nisi prius depositis sex millibus florenis auri pretactis dominis cano- 
nicis ac annotato altari pro continuacione ipsarum missarum annec- 
tendis, prius et absque qualibet prorogacione ac difficultate aliquali 
per talem seu tales integraliter persolutis. Ad que omnia premissa et 
premissorum singula firmiter observanda et bona fide et sine fraude 
et dolo effectui mancipanda prenominatus Rodolphus suo et dicti filii 
sui ac successorum suorum nominibus se obligavit coram nobis sua 
spontanea voluntate. In quorum fidem et testimonium presentes lit- 
teras nostras concessimus nostri sigilli munimine roboratas. Datum in 
festo sancti Jacobi apostoli. Anno domini millesimo quadringentesimo 
tricesimo quarto. 


Originale in membrana, Sericea zona flavi et caerulei coloris dependet absque 
sigillo. In arch. ven. capit. zagrab. Act. Cap. ant. fasc. 2. nr. 31. 


Doc. 76. — An. 1434. 101 





76. 


Anno 1434, 7. septembris. Zagrabiae. 


Hermannus, Cileae comes et Croatiae banus, mandat capitulo časmensi, ut 
capitulum sagrab. in legitimam possessionem Kraljevec statuatur. 


Amicis suis reverendis, capitulo ecclesie chasmensis, Hermanus 
Cilie, Zagorieque comes etc. regni Sclauonie banus, amiciciam paratam 
cum honore. Dicitur nobis in personis honorabilium virorum domi- 
norum canonicorum de capitulo ecclesie zagrabiensis ac rectoris al- 
taris sancte crucis in eadem ecclesia kathedrali zagrabiensi fundati, 
quomodo ipsi in dominium possessionum Kralyowch ac Cherye ad 
ipsam Kralyowch spectantis, nec non tributi in eadem Cherye exigi 
soliti, item Kobylak, Zywblye et Naarth vocatarum, in comitatu za- 
grabiensi existencium et habitarum, ipsos juridice concernencium, legit- 
time vellent introire, super quo vestram amiciciam presentibus pe- 
limus reverenter, quatenus vestrum mittatis hominem pro testimonio 
fidedignum, quo presente Nicolaus vel Georgius, filii Ladislai, filii 
Ladomerii de Radomerch, aut Marcus, filius Johannis de Chawa, sin 
Michael, filius Nicolai de Kisgora, sive Johannes, filius Emerici de 
Nezpesa, aliis absentibus, homo noster, ad facies prescriptarum pos- 
sessionum et tributi vicinis et commetaneis earumdem et eiusdem 
universis inibi legittime convocatis et presentibus accedendo, introducat 
prefatos dominos canonicos ecclesie zagrabiensis et rectorem dicti 
altaris sancte crucis in dominium earumdem et eiusdem, statuatque 
easdem et idem eisdem jure ipsis incumbente perpetuo possidendas, 
si non fuerit contradictum; contradictores vero, si qui fuerint, citet 
eos contra annotatos dominos canonicos zagrabienses et rectorem 
altaris predicti nostram in presenciam in sedem zagrabiensem ad ter- 
minum competentem, racionem contradiccionis eorum reddituros; et 
post hec ipsarum possessionarie introduccionis et statucionis seriem 
cum nominibus contradictorum et citatorum, si qui fucrint, terminoque 
assignato nobis amicabiliter rescribatis. Presentes sigillo Stephani 
Kwhinger de Bathyna, comitis nostri zagrabiensis, fecimus consignari. 
Datum Zagrabie in vigilia festi nativitatis beate Marie virginis. Anno 
domini millesimp quadringentesimo tricesimo quarto. 


E transumpto capituli chasmensis, ut inferius. Doc. 78. 





102 Doc. 77. 78. — An. 1434. 


T1. 


Anno 1434, I4. septembris. Posonii. 


Evocata autem saepius civitate ad curiam regiam absente Sigis- 
mundo, et iam per ternam proclamationem ratione occupatarum ter- 
rarum, aliarum violentiarum, semper tamen contumaciter se absentante, 
causa finiri non potuit; ideo Sigismundus ad parcendum expensis, ab- 
rupto longo processu, prima in praesentia causam concludere volens, 
mandat civitati, ut Albam rcgalem compareat octavo die Epiphaniae. 


Georgii Marcelovié: Regesta ut supra. 


78. 
Anno 1434, 23. septembris. Časmae. 


Capitulum casmense nuntiat capitulum zagrabiense in possessionem Kraljevec 
sine contradictione esse statutum. 


Capitulum ecclesie chasmensis. Omnibus Christi fidelibus tam 
presentibus quam futuris presencium noticiam habituris salutem in 
omnium salvatore. Ad universorum noticiam harum serie volumus 
pervenire, quod nos litteras spectabilis et magnifici domini Hermani, 
Cilie, Zagorieque comitis etc. regni Sclauonie bani, introductorias et 
statutorias nobis directas, honore quo decuit, recepimus in hec verba: 
(vide Doc. 76. de anno 1434. die 7. septembris). Nos itaque amica- 
bilibus peticionibus ipsius domini Hermani bani annuentes, unacum 
prefato Nicolao, filio Ladislai, filii Ladomerii de Radomerch, homine 
ipsius domini bani, nostrum hominem fidedignum, discretum virum 
Georgium presbiterum chori ipsius ecclesie nostre prebendarium ad 
premissam possessionariam statucionem faciendam nostro pro testi- 
monio duximus destinandum. Qui tandem exinde ad nos reversi, nobis 
voce consona retulerunt isto modo: quod predictus homo dicti domini 
bani presente eodem nostro testimonio feria quinta proxima post 
predictum festum nativitatis beate Marie virginis, nunc preteritum, 
ad facies predictarum possessionum Kralyouch ac Cherye, ad ipsam 
Kralyouch spectantis, necnon tributi in predicta Cherye exigi con- 
sveti, item Kobylak, Zywblie et Naarth vocatarum, in comitatu za- 
grabiensi existencium, vicinis et commetaneis ipsarum et eiusdem 
universis inibi legittimc convocatis et presentibus accedendo intro- 
duxisset prefatos dominos canonicos dicte ecclesie zagrabiensis necnon 
rectorem dicti altaris sancte crucis in eadem ecclesia fundati in do- 
minium earumdem et eiusdem, statuissctque easdem et idem eisdem 
jure ipsis incumbente perpetuo possidendas, nullo penitus contradic- 


Doc. 79. — An. 1434. 103 


tore apparente, diebus legittimis et congruis juxta regni consvetudinem 
in faciebus earumdem permanens. In cuius rei memoriam, firmita- 
temque perpetuam presentes litteras nostras privilegiales pendentis 
autentici sigilli nostri munimine roboratas, alphabeto intercisas, eisdem 
dominis canonicis et rectori dicti altaris duximus concedendas. Datum 
quintodecimo die possessionarie statucionis prenotate. Anno domini 
supradicto. 


Originale in membrana. A zona sericea violacei coloris appendet sigillum. 
In arch. ven. capit. zagrab. Act. cap. ant. fasc. 2. nr. 32. 


79. 


Anno 1434, 23. septembris. Casmae. 


Capitulum časmense Mathaeo Paloch, curiae judice cogente, communitatem 
civitalis zagrab. a se in jus vocatam esse Sigismundo regi refert. 


Serenissimo principi domino Sigismundo dei gracia Romanorum 
imperatori, semper augusto, ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie 
etc. regi, domino ipsorum naturali, capitulum ecclesie chasmensis ora- 
cionum suffragia devotarum cum perpetua fidelitate. Noverit ipsa 
vestra serenitas, quod nos honore quo decuit receptis litteris magnifici 
domini comitis Mathyus de Paloch judicis curie ipsius vestre serenitatis 
evocatoriis, nobis amicabiliter directis, quas capite nostri sigilli consig- 
nantes vobis in specie duximus transmittendas et iuxta earumdem 
continenciam unacum Demetrio de Drenowa, homine eiusdem vestre 
serenitatis in eisdem litteris ipsius domini comitis Mathyus evocatoriis 
inter alios homines ipsius vestre serenitatis nominatim  conscripto, 
nostrum hominem videlicet discretum virum Georgium clericum de 
Zwsycza, chori ecclesie nostre predicte prebendarium, ad infrascriptam 
evocacionem faciendam nostro pro testimonio transmisimus fide dignum. 
. Qui tandem exinde ad nos reversi nobis uniformiter retulerunt, quod 
prefatus homo ipsius vestre serenitatis, presente dicto nostro testimonio, 
sabbato proximo ante festum beati Mathei apostoli et ewangeliste 
proxime preteritum, Stephanum, filium Michaelis, modernum, Mi- 
chaclem, filium Sebastiani, Gregorium Hodosthyh, Briccium, fratrem 
ciusdem, Anthonium de Florencia, Petrum  Hungarum, Nicolaum 
Illenky; Georgium sartorem, alias judices; Fabianum litteratum, Fryche 
Thewtunicum, Blasium, filium Wytezycz et alios juratos, cives, hospites 
et totam communitatem civitatis montis Grecensis in eadem civitate 
montis Grecensis ad contenta dictarum litterarum evocatoriarum ipsius 
domini comitis Mathyus in premissis perhemptorie responsuros, racio- 
nemque efficacem reddituros ac de judiciis triginta trium marcarum 


104 Doc. 80. — An. 1434. 


vobis et parti adverse satisfacturos contra honorabile capitulum ec- 
clesie zagrabiensis ad octavas festi beati Michaelis archangeli nunc 
venturas, vestre serenitatis evocasset in presenciam. Datum sexto die 
diei evocacionis antedicte. Anno domini millesimo quadringentesimo 
tricesimo quarto. 

(A tergo). Domino regi, pro honorabili capitulo ecclesie zagra- 
biensis, contra Stephanum, filium Michaelis modernum judicem civi- 
tatis montis Grecensis de juxta Zagrabiam et alios intrascriptos ad» 
octavas festi beati Michaelis archangeli evocacionis relatio. 


Originale in charta. A tergo vestigium impressi sigilli. In arch. ven. Capit. 
eccl. zagrab. Act. Cap. ant. fasc. 6, nr. 25. 


80. 
Anno 1434. 


Injuriae a capitulo sagrab. civibus Grecensibus sllatae, referuntur. 


Item, in anno domini millesimo CCCCXXX quarto, tempore iudi- 
catus viri providi et circumspecti Johannis, filii Pero, honorabilis vir 
dominus Petrus archidiaconus dubicensis ex scitu et voluntate tocius 
capituli ecclesie zagrabiensis, quemdam civem civitatis prefate, nomine 
Johannem Plusar, absque omni culpa sua crudelibus et enormibus 
vulnerum plagis affecisset, ipsum semivivum relinquendo ; qui tandem 
post paululum temporis ex eadem plagacione vulnerum vitam suam 
finivit temporalem. Lite tamen inter cives predictos et capitulum 
pendente. 

Item, eodem anno et iudicatu, discretus vir dominus Nicolaus 
prebendarius, capellanus honorabilis viri domini Jacobi de Zerdahel 
canonici ecclesie zagrabiensis prenotate, ex scitu et voluntate prefati 
domini Jacobi ac ipsius tocius capituli, quemdam civem civitatis pre- 
dicte, nomine Martinum, sutorem, in territorio capituli repertum, 
absque omni culpa sua dire et crudeliter verberavit et plagavit usque 
ad sanguinis effusionem, potencia mediante. Lite tamen inter cives 
et capitulum pendente. 

Item, in anno domini milleimo CCCCXXX quarto, nunc pro- 
xime elapso, tempore iudicatus judicis Johannis, filii Pero, homines 
et familiares domini Gregorii custodis ct canonici ecclesie zagrabiensis, 
circa festum sancti Michaelis archangeli cum aliis familiaribus aliorum 
dominorum capituli prenotati, clara diei luce, quosdam certos concives 
et cohabitatores nostros, videlicet: Benedictum Dudinych cum certis 
sociis suis in campo et territorio civitatis in pascuis eiusdem civitatis 
communibus repertos, absque omni culpa eorum, diris verberum et 





Doc. 81. — 1435. 105 





vulnerum plagis affecerunt et semivivos ibidem reliquerunt, et insuper 
boves eorum octo magnos, una cum aliis eorum rebus ab ipsis rece- 
perunt ex consensu et admissione atque voluntate predictorum domi- 
norum capituli prenotati, potencia mediante, in preiudicium et viola- 
cionem iurium et libertatum ac territorii civitatis prenotate; quod 
eciam factum domino Mathkoni et domino Perkoni, fratri suo, bene 
notum est. Et dum superinde ab ipsis dominis capituli sepefati iusti- 
ciam nobis impertiri postulassemus, in sacristia eorum postulassemus 
et satisfaccionem, tunc in presencia hominis dominorum Mathkonis et 
Perkonis fratris sui, curiensis videlicet curie episcopalis zagrabiensis, 
coram eodem curiense nullam nobis justiciam nec aliquam  satisfac- 
cionem impendere voluerunt domini capituli sepefati, in contemptum 
et derogamen ac oppressionem jurium et libertatum civitatis sepefate. 

Documentum transactionale, In archiv. ven, Capit. zagrab. Act. Capit. ant. 


fasc. 10. nr. 16. 


81. 


Anno 1435, I. januarii. Zagrabiae. 


Johannes, Cistercit. zagrab. abbas, communitati civitatis zagrab, exemplar 
regis Sigismundi litterarum, quibus. communitas civesque in tutelam. assu- 
muntur, defert. 


Nos frater Johannes, abbas monasterii beate Marie semper vir- 
ginis de Zagrabia, ordinis fratrum Cisterciensium, totusque conventus 
fratrum loci eiusdem. Significamus tenore presencium, quibus expedit 


universis, quod Johannes, filius Pero, iudex et Anthonius ac Fryche, 


iurati cives civitatis montis Grecensis, pro se et pro universis civibus 
ac pro tota communitate eiusdem civitatis, ad nostram personaliter 
venientes presenciam, exhibuerunt nobis quasdam litteras patentes 
excellentissimi principis domini Sigismundi, dei gracia Romanorum 
imperatoris, semper augusti, ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie 
etc. regis, domini nostri et eorum naturalis, plurimum metuendi atque 
generosi, sigillo sue serenitatis regie dudum consignatas, petentes nos 
debita precum cum instancia, ut tenorem earumdem litterarum ipsius 
domini nostri regis presentibus litteris nostris patentibus inseri et 
sigillo nostro et conventuali consignari facientes, eisdem ex eo dare 
dignaremur, ne per discrimina viarum ipsas litteras eiusdem domini 
nostri regis, eosdem cives dicte civitatis quoquomodo amittere con- 
tingat. Quarumquidem litterarum tenor talis est: (vid. Vol. I. Doc. 404. 
de anno 1397. 21. martii). Nos itaque peticionibus memoratorum iudicis 
et iuratorum civium civitatis prenotate, iustis. utputa et iuriconsonis 


1060 Doc. 82. — An. 1435. 
annuentes, predictas litteras pretitulati domini nostri regis, non ab- 
Tasas, non cancrllatas, nec in aliqua ipsorum parte viciatas, sed 
prorsus omni vicio ct suspicione carentes, presentibus litteris. nostris 
patentibus de verbo ad verbum sine diminucione et additamento ali- 
quali inscri et sizilli nostri conventualis appensione communiri faci- 
entes, cisdem judici et iuratis civibus civitatis sepefate, uberiorem ip- 
sorum racioncm ct cautelam ob premissam duximus concedendas. 
Datum Zagrabie prenotata, in festo Circumcissionis domini. Anno 
ciusdem millesimo quadringentesimo tricesimo quinto. 

Originale in membrana, a duabus zonis sericeis pendebant duo, nunc avulsa, 
sigilla, In arch, lib. reg. civit. zagrab. 


Anno 1435, 14. januarii. Albae. 


Conventus Cruciferorum de Alba, legatos quidem. civitatis montis Gre- 
censis contra nobiles de Sused die pracstituta advenisse, nobiles autem de 
Sused frustra esse exspectatos, confirmat. 


Nos conventus Cruciferorum domus hospitalis ecclesie beati 
regis Stephani de Alba. Memorie commendamus, quod Jacobus, filius 
Johannis, dicti Bolya, civis civitatis de monte Grecensi iuxta Zagrabiam 
existente, in sua ac judicis, juratorumque civium ct tocius commu- 
nitatis de cadem personis in nostram veniens presenciam, nobis per 
modum protcstacionis significare curavit in hunc modum: quomodo 
Ladislaus, filius Nicolai ct Johannes, filius Laurencii dicti Thot de 
Zomzedwar in causam attracti per prefatos judicem, juratosque cives 
et totam communitatem actores, mediantibus litteris excellentissimi | 
principis domini Sigismundi imperatoris in presenciam ciusdem ad 
octavum diem festi Epiphaniarum domini proxime preteritum in ci- 
vitatem Albensem evocati extitissent; ipsoque termino adveniente, idem 
Jacobus, filius Johannis, pro cisden? judice, juratisque civibus et pro 
tota communitate cum procuratoriis litteris eorumdem in eadem civi- 
tate Albensi comparuissct; unde facta huiusmodi protcstacione, idem 
Jacobus, filius Johannis, litteras nostras super predicta protestacione 
postulasset, quas nos eidem concessimus communi justicia svadente. 
Datum feria sexta proxima post octavum diem prescripti festi Epipha- 
niarum domini. Anno ciusdem millesimo quadringentesimo tricesimo 
quinto. 


Originale in charta, A tergo vestigium impressi sigilli. In arch. lib. reg. 
viv. zagrab, 


Doc, 83. 84. — An. 1435. 107 


83. 


Anno 1435, post dominicam Laetare, Posonii. 


Sigismundus causam capituli contra civitatem, quam ex curia 
regia absentantibus se civibus ab ejus curiae judicio, in suam prae- 
sentiam in suo ad regnum reditu revocaverat, ubi etiam a Thoma et 
Georgio canonicis zagrabiensibus, procuratoribus capituli, plures in- 
quisitiones et protestationes capitulorum et judicum nobilium prae- 
sentaverant contra civitatem ; nihilominus imperator impeditus aliis 
negotiis, rursus ad Hermannum banum Sclavoniae vel vicebanum seu 
vicecomitem ct judices nobilium zagrabiensis comitatus remittit ad 
octavas s. Georgii finiendam, ne ulla pars ad eum amplius recurrat. 


Georgii Marcelović; Regesta ut supra. 


84. 
Anno 1435, 29. martii. Posonii. 


Sipismundus Hungariae etc. rex, Hermanno bano praectpit, ut in causa, 
quae inter communitatem civitatis et nobiles de Sused de possessionibus 
Petrovina Hrašća et Siljakovina agebatur, rem judicet. 

Commissio propria domini imperatoris ex 
deliberacione baronum in judicio facta. 

Sigismundus dei gracia Romanorum imperator, semper augustus, 
ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etg. rex. Fideli nostro spec- 
tabili et magnifico Hermanno, Cilie et Zagorie comiti, rggni nostri 
Sclauonie bano, socero nostro carissimo, salutem et graciam. Nostram 
venientes in presenciam fideles nostri providi viri: Petrus, dictus 
Magyar, alias judex et Nicolaus litteratus, cives civitatis nostre . montis 
Grecensis de Zagrabia, nobis in suis ac ceterorum universorum conci- 
vium, hospitum et populorum eiusdem civitatis nostre personis expo- 
suerunt querulose, quomodo alias condam Nicolaus ac Laurencius, 
filii Nicolai dicti Toth de Zomzedwar, quasdam tres possessiones pre- 
fate nostre civitatis et consequenter ipsorum civium: Petrowyna ac 
Hrastya et Syllyakowyna vocatas in comitatu zagrabiensi habitas ab 
ipsa civitate nostra ct cisdem civibus indebite ac minus iuste pro 
seipsis occupassent et occupatas, dum vixissent, tenuissent et conser- 
vassent. Nunc autem ipsis Nicolao ac Laurencio defunctis, Ladislaus, 
prefati Nicolai ac Johannes, antefati Laurencii filii, detinerent similiter 
indebite, immo potencia mediante, in ipsorum civium dampnum et 
preiudicium valde magnum; super quo supplicarunt ipsi Petrus ac 
Nicolaus litteratus, cives nostre civitatis zagrabiensis predicte, sibi et 


108 Doc. 85. — An. 1435. 


4 





dictis ceteris eorum concivibus per nos de condigno juris remedio 
provideri. Unde cum noš quemquam regnicolarum nostrorum suo justo 
jure indebite destitui nolentes, inter eosdem cives nostros ac prefatos 
Ladislaum et Johannem judicium fieri et debitam justiciam ministrari 
velimus, igitur fidelitati tue firmiter precipientes mandamus, quatenus 
habitis presentibus prefatis ambabus partibus simulcum earumdem 
universis litteris et litteralibus munimentis factum annotatarum posses- 
sionum tangentibus tui vocatis ct accersitis in presenciam, auditisque 
ipsarum parcium proposicionibus, allegacionibus et obieccionibus ac 
revisis et diligenter examinatis huiusmodi eorum litteralibus instrumentis 
inter easdem partes super facto predictarunr possessionum apud manus 
ipsorum Ladislai et Johannis occupative, ut dicitur, habitarum, merum 
judicium ac debitam justiciam recusa et dissimulacione absque ali- 
quali, regni nostri consvctudine dictante adeo, ut pro defectu justicie 
neutra ipsarum parcium nostre exinde per amplius cogatur querulari 
maiestati, facere et impendere modis omnibus debeas et secus in 
premissis non facturus. Datum Posonii feria tercia proxima post 
dominicam Lctare. Anno domini millesimo quadringentesimo tricesimo 
quinto. Regnorum nostrorum anno Hungarie etc. quadragesimo octavo. 
Romanorum vigesimo quinto. Bohemie quintodecimo. Imperii vero 
secundo. 


Originale in charta, in margine inferiori impressum sigillum maius. In archiv. 
incl. Acad. Scient. Slav. merid. 


85. 
Anno 1435. 


Injuriae a capitulo sagrab. civibus Grecensibus illatae, referuntur. 


Item, in presenti registro notantur et continentur multe iniuric 
et obprobria ac dampna et nocumenta, quasque honorabiles viri do- 
mini de capitulo ecclesie zagrabiensis in anno domini millesimo qua- 
dringentesimo XXX quinto, nunc presenti, post recessum magnifici 
domini Mathkonis de Thallowcz etc. gubernatoris prioratus Aurane et 
episcopatus zagrabiensis ac civitatis montis Grechensis de iuxta Za- 
grabiam, per eundem dominum Mathkonem circa serenissimum prin- 
cipem dominum Sigismundum, dei gracia Romanorum imperatorem 
etc. factum "diebus infrascriptis, super cives, incolas et inhabitatores 
dicte civitatis montis Grechensis contra mandata, prohibiciones et 
obligamina ipsius domini Mathkonis literatoria inter eosdem cives et 


Doc. 85. — An. 1435. 109 





inter ipsos dominos dicti capituli zagrabiensis per ipsum dominum 
Mathkonem facta. 

Item, primo in die seu circa diem medie Quadragesime prefati 
domini de capitulo zagrabiensi, quendam civem predicte civitatis, no- 
mine Stephanum, sutorem, per iudicem eorum specialem et per quem- 
dam capellanum ipsorum, absque omni culpa ipsius Stephani sutoris, 
detineri fecerunt bina vice et tamdiu in cippone sedere fecerunt, 
quousque ipsorum placuit voluntati, nulla tamen ex parte eiusdem 
Stephani sutoris et iudice civitatis prenotate iusticia postulata, in 
preiudicium et derogamen prefatorum civium civitatis prenotate, 


Item, feria quinta proxima ante dominicam Ramispalmarum do- 
minus Jacobus de Zerdahel, canonicus ecclesie zagrabiensis, missis 
hominibus et pastoribus suis cum bobus et peccoribus suis ad campum 
et territorium civitatis prenotate, segetes et fruges ipsorum civium 
in campo et territorio eiusdem civitatis habitas per eosdem homines 
et pastores suos cum ipsis bobus et peccoribus suis depasci et destrui 
ac devastari fecit in dampnum et nocumentum eorumdem civium 
valde magnum; et dum ipsos boves dicti domini Jacobi iidem cives 
pro ipso dampno et nocumento eorum de more alias consveto esti- 
mando ad judicem civitatis depullissent seu depelli fecissent, tunc 
adhuc ipse dominus Jacobus ipsis civibus minas mortis inposuit et 
nequaquam ab ipso judice civitatis predicte ipsos suos boves redimere 
voluit, nisi iudex curie episcopatus zagrabiensis, pro serviciis suis per 
peticiones et per preces suas ab eisdem civibus ipsos boves obti- 
nuisset. 


Item, in die Ramispalmarum dominus Mathias Kelkedii, similiter 
canonicus predicte ecclesie zagrabiensis, in libero foro in civitate 
montis Grecensis supradicta habito, piscatores forenses in eodem foro 
pisces vendentes verberavit usque ad sanguinis effusionem, absque 
omni culpa eorum. Et tandem dum iidem piscatores sibi ex parte 
ipsius domini Mathie iusticiam per iudicem dicte civitatis impertiri 
postulassent, tunc adhuc idem dominus Mathias canonicus ibidem in 
eodem foro in presencia ipsius judicis astans omni reverencia tam 
ipsius judicis quam sua postposita, eundem judicem ipsius civitatis 
verbis turpibus et enormibus enormiter vituperavit in preiudicium et 
derogamen ac oppressionem civitatis predicte. 


Item, feria quinta proxima post festum apparicionis beati Mi- 
chaelis archangeli, seu post festum sancti Stanizlai, prenotatus dominus 
Jacobus de Zerdahel canonicus, ut prefertur, ipsius ecclesie zagra- 
biensts per certos homines et familiares suos ex consensu et volun- 


110 Doc. 85. — An. 1435 





>. SL 





tatc ac commissione omnium dominorum de prefato capitulo zagra- 
biensi concanonicorum videlicct et consociorum suorum sex cives et 
habitatorcs civitatis sepedicte in campo et territorio eiusdem civitatis 
in pascuis boves suos tempore nocturno pascentes repertos, vestibus 
et ceteris rebus eorum extunc apud ipsos habitis spoliari et spoli- 
atos dire verberari et crudeliter colligari fccit, et tandem spoliatos, 
verberatos ct crudeliter colligatos penes equos eorum, super quos 
pro tunc equitarunt, iidem famuli per campum ipsius civitatis trahi 
fecerunt omni sine culpa eorum ac misericordia dei penitus postergata 
in preiudicium et derogamen et oppressionem libertatum et territorii 
civitatis sepedicte. Ex quibusquidem sex hominibus, quatuor eorum 
secundo aut tercio dic vix sunt reperti, duo autem corum usque in 
hodiernum diem adhuc non sunt inventi neque reperti, quos prcfati 
jpsius domini Jacobi famuli illuc fecerunt et reposucrunt, quo ipsorum 
placuit . voluntati, de quibus adhuc nescitur ubi sint, potencia me- 
diante. Lite tamen inter capitulum et cives pendentc. 

- .Jtem, insuper prefati domini de capitulo prenotato missis fa- 
miliaribus-.ct ceteris armatis hominibus et pastoribus ' eorum cum 
bobus, cquis et ceteris animalibus ipsorum segetes et fruges ac fc- 
nilia et cetera pascua communia civitatis sepcdicte in territorio et 
campo civitatis predicte penitus et per omnia depasci et destrui ac 
devastari fecerunt impune in preiudicium similiter et dcrogamen ac 
oppressionem. libertatum ct territorii civitatis sepedicte, minas mortis 
civibus ipsius civitatis semper imponentes. 

Item, eciam hiis malis non contenti sed peiora peioribus accu- 
mulantes, feria quarta proxima antc festum Penthecostes, iidcm do- 
mini de capitulo, missis certis corum familiaribus armatis ad campum 
ct territorium civitatis sepedicte, cuiusdam habitatoris ct civis .dicte 
civitatis nominc Petri, cultoris terram suam arabilem, in predicto 
campo ct territorio ipsius civitatis, rastro ferreo vulgo brana vocato, 
pro seminando milio cum duobus bobus suis rastrantis, preter quos 
plures non habebat, cum quibus eciam bobus sibi ct pueris suis 
victum acquircbat, unum bovem ex cisdem bobus duobus ad tcrram 
crudeliter demactari fecerunt usque ad mortem absque omni culpa 
ipsius Petri, in dampnum et nocumentum ciusdem Petri valde magnum, 
potencia ipsorum mediante. Lite tamen pendente inter ipsos, contra 
libertatem civitatis scpcfatc. 

Item, feria secunda proxima post festum Penthecostes in anno 
presenti honorabilis vir dominus Grcgorius custos et canonicus ecclesie 
zagrabiensis, cum quodam Gregorio dicto Bogathychitch, iobagione suo, 
ct aliis familiaribus et jobagionibus suis gladiis ct aliis armis ipsorum 


Doc. 86. — An. 1435. 111 





evanginatis - et exemptis in territorium civitatis predicte prope ecclesiam 
sancte ‚Margarethe virginis ex consensu et voluntate tocius capituli 
predicte. ecclesie zagrabiensis potencialiter irruendo in horto Tome 
iurati, filii Choni, iudicis, in suburbio et territorio ipsius civitatis 
habito, palos seu valla, vulgo preztecze dicta, potencialiter extrahehdo 
in ipsum hortum potenti et armata manu irruendo, quemdam servum 
suum Gregorium Churman, prenominatum, sub nomine furis arripere 
ct capere ac detineri fecit, potencia mediante, in preiudicium et op- 
pressionem ac violacionem libertatum, territoriique civitatis prénotate 
valde magnum. Lite inter capitulum ct cives predictos pendente. 

“Item, sabbato proximo post festum beati Johannis baptiste, anno 
similiter in presenti, honorabilis vir dominus Jacobus de Zerdahel 
canonicus ecclesie zagrabiensis, per certos homines et familiares suos 
in territorio et in campo civitatis predicte, Franciscum sutorem cum 
uno servitore seu pastore suo unum equum et boves suos pascentem 
ex scitu, consensu et voluntate tocius capituli predicti depredari et 
predictum equum suum recipi et abduci ac ab ipso pastore suo vesti- 
menta et cingulum cum pera et pecuniis depredative recipi et aspor- 
tari ac auferri fecit potencia mediante, in preiudicium et dampnum 
ac oppressionem libertatis civitatis prenotate et territorii eiusdem. 
Lite tamcn inter ipsum capitulum et predictos cives pendente. 


Documentum transactionale. In arch. ven. Capit. zagrab. Act cap. Ant. 
fasc. 10. nr. I6. | 


86. 
Anno 1435, 10. Augusti. Brunae. 


Sigismundus Hungariae etc. rex, Mathaeo Talovac, episcopatus zagrab. guber- 
natori, eiusque fratri mandat, ut capitulum in fructum agrorum a com- 
munilafe civitatis ei ereptorum restituat. 

Commissio propria domini imperatoris. 

Sigismundus dei gracia Romanorum imperator, scmper augustus, 
ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. rex. Fidelibus nostris 
magnifico Mathkoni de Talloucz inter cetera comiti kouinensi ct cape- 
tanco nandoralbensi ac gubernatori episcopatus zagrabiensis ct egregio 
Perkoni de dicta Talloucz, fratri ciusdem, salutem ct graciam. Pro 
parte et in persona honorabilis capituli ecclesie zagrabiensis nostre 
exponitur maiestati gravi cum quercla, quomodo temporibus proxime 
preteritis judex, jurati, ceterique cives et populi civitatis nostre montis 
Grecensis de Zagrabia quasdam terras arabiles ct fenilia predicti capi- 
tuli Krog vocatas, in quarum dominio idem capitulum a tempore 


TT = 





112 Doc. 86. — An. 1435. 


cuius contrarium memoria hominum non comprehenderit perstitisset, ab 
eodem capitulo anno in presenti indebite, immo potencialiter, occupas- 
sent et occupatis uterentur etiam de presenti, potencia eorum medi- 
ante, in preiudicium et dampnum, jurisque derogamen ipsius capituli 
valde magnum. Et quia nos ipsum capitulum huiusmodi suis justis 
juribus minus juste et indebite per quempiam destitui nolumus et 
privari, ideo fidelitati vestre firmissime precipimus et mandamus, 
quatenus statim receptis presentibus premissas terras ct fenilia Krog 
appellatas, de quarum scilicet dominio ipsum capitulum per antefatos 
judicem et cives nostros de mone Grecensi modo premisso exclusos 
fore comperietis, rursus et iterum eidem capitulo restatuere debeatis, 
prefatos judicem et cives de dominio earumdem excludendo; ipsum 
eciam capitulum in eisdem contra quosvis illegitimos impetitores et 
signanter adversus iamfatos judicem et cives nostros in persona et 
auctoritate nostre maiestatis presentibus vobis in hac parte attributa 
mediante conservare, protegere et indempniter manutenere debeatis, 
committentes prefatis judici et civibus nostris, ut si iidem in facto huius- 
modi terrarum et fenilium Krog nuncupatarum quitquam juris se 
habere pretendunt, id coram nostra maiestate aut alio judice eorum 
ordinario juridice et secundum legem ac consvetudinem regni nostri 
legittime prosequantur super capitulum prenotatum, ex parte quorum 
nos aut alter judex eorum ordinarius omnino contra eos querelam, 
judicium et justiciam impendemus aut impendet prout dictaverit ordo 
juris. Secus ergo non facturi gracie nostre sub obtentu. Presentibus 
perlectis, exhibenti restitutis. Datum Brunne parcium Morauie in festo 
beati Laurencii martiris. Anno domini millesimo quadringentesimo trice- 
simo quinto. Regnorum nostrorum anno Hungarie etc XLIX. Roma- 
norum XXV. Bohemie XVI. Imperii vero tercio. 


Originale in charta. In margine infer. impressum est sigillum. In arch. ven. 
Capit. eccl. zagrab. Act. Cap. ant. fasc. 6. nr 24. 


In regestis Georgii Marcelović post mentionem huius regii mandati, additur: 
Litteras suprascriptas Sigismundi remissionales, Hermano bano praesentavit procurator 
capituli Fabianus de Streza canonicus zagrabiensis, simulque alias Mathiae de Paloch, 
judicis curiae, proclamatas anno 1433. in octavis s. Jacobi, informando eum, uti olim 
Paloch a Georgio canonico zagrabiensi informabatur de crudelitate civium an. 1422. 
exercita, idque probavit inquisicione chasmensis, posegani et judicum nobilium comi- 
tatus zagrabiensis; insuper ad communem inquisicionem rem offerens, cives com- 
munem inquisitionem non acceptantes, reponunt, inquisitorum productas non valere 
praesentantes litteras Sigismundi an. 7405. VII. kalendas maii, in quibus e.at: decre- 
vimus, quod nullus publicus notarius in causis, quae inter duos laicos vertuntur, 
sive coram judice ecclesiastico sive saeculari procurare audeat vel ullatenus advocari, 
sed nec extraneum testimonium inter cives locum habeat, nec nobiles seu viri 


Doc. 87. — An. 1435. 113 


ecclesiastici inquisitiones possint facere contra eos. — Judex licet existimaret juxta 
morem regni, utilitate allegata, juramentum ad capita civium adjudicandum, tamen 
judicium causae et executionem litterarum productarum ad octavas s. Michaelis in 
personalem praesentiam transmisit, obligando cives ad earum litterarum productionem 
tunc, ut representent ad octavas Epiphaniae judicii seriem, Zagrabie 24. die 
octavarum s. Jacobi. 


87. 
Anno 1435, 7. octobris. 


Sigismundus, Hungariae etc. rex, communitate civilalis rogante antiquum 
Belae IV. privilegium de libertatibus ei concessis confirmat. 


Sigismundus dei gracia Romanorum imperator, semper augustus, 
ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie, Rame, Seruie, Gallicie, Lodo- 
merie, Comanie, Bulgarieque rex. Omnibus Christi fidelibus presen- 
tibus pariter et futuris presens scriptum inspecturis salutem in eo, 
qui est omnium vera salus. Dum fideles regii per donum principis 
libertatis beneficio et exempcionis solacio pociuntur, tunc regalis celsi- 
tudo laudem et augmentacionem honoris adipiscitur in presenti, in 
futuro autem gloriam consequi poterat sempiternam, et tanto in su- 
orum subiectorum multitudine uberius gloriatur, quanto ipsos directis 
circiter oculorum conspectibus ad sue maiestatis excellenciam vidit 
copiosius ampliari. Proinde ad universorum tam presencium quam 
futurorum noticiam harum serie volumus pervenire: quod fidelis 
noster Jacobus, filius Johannis Bolye et Frycz jurati cives civitatis 
nostre montis Grecensis de Zagrabia in ipsorum ac judicis, universo- 
rumque et singulorum civium, incolarum et hospitum eiusdem civi- 
tatis nostre personis, exhibuerunt et presentaverunt nobis quasdam 
litteras nostras privilegiales priori novo dupplici autentico sigillo nostro, 
quo ut rex Hungarie utebamur, et pridem propter augmentum tituli 
nostri imperialis susceptis coronis imperialibus rupto et in partes 
dissecato, loco videlicet cuius aliud similiter autenticum dupplex sigil- 
lum pro nostra celsitudine sculpi fecimus et fabricari in pendenti 
consignatas, tenores quarumdam litterarum condam incliti principis 
domini Karoli regis Hungarie predecessoris nostri laudande memorie 
postremi sui dupplicis autentici sigilli appensione munitarum, confir- 
mancium tenorem cuiusdam privilegii eiusdem condam domini Karoli 
regis, veteri suo sigillo autentico consignati confirmative in se habentes 
privilegium condam domini Bele, similiter regis Hungarie, proavi 
ipsius condam domini Karoli regis et predecessoris sui, pie recorda- 
cionis, super libertatibus eorumdem judicis, civium, hospitum et inco- 
larum eiusdem civitatis montis Grecensis de Zagrabia eisdem conces- 
sis ac collacione cuiusdam terre circa montem Grech sub distinccio- 

. 8 


114 Doc. 87. — An. 1435. 





nibus et limitacionibus certarum metarum in eodem privilegio expres- 
satis, per eundem condam dominum Belam regem, pro ipsis judice, 
. Gvibus, incolis et hospitibus pretacte civitatis nostre rite factis con- 
fectum in se confirmative habentes tenoris infrascripti, supplicantes 
annotati Jacobus, filius Johannis Bolye et Frycz, iurati cives predicte 
nostre civitatis, suis ac aliorum, quorum supra nominibus et in per- 
sonis nostro culmini prece subiectiva, ut easdem litteras nostras privi- 
legiales ratas, gratas et acceptas habendo nostris litteris similiter privi- 
legialibus sub presenti novo dupplici autentico sigillo nostro, quo nunc 
ut rex Hungarie utimur, emanandis, verbotenus inseri facientes pro 
eisdem judice, civibus, incolis et hospitibus civitatis nostre predicte 
ipsorumque heredibus et posteris universis innovandas perpetue vali- 
turas confirmare dignaremur. Quarumquidem litterarum nostrarum 
tenor talis est: (vid. Doc. 10. an. 1406. 10. januarii). Nos igitur humi- 
limis et devotis supplicacionibus pretactorum Jacobi et Frycz iura- 
torum civium, per eos suis ac aliorum, quorum supra, nominibüs 
nostre exinde porrectis maiestati imperiali atque regali benignitate 
exauditis clementer et admissis, pretactas litteras nostras privilegiales 
non abrasas, non cancellatas nec in aliqua sui parte viciatas immo 
mere et sincere veritatis integritate prepollentes, presentibus de verbo 
ad verbum insertas, quoad omnes ipsarum continencias, clausulas et 
articulos acceptamus, approbamus et ratificamus, easque nichilominus 
consideratis fidelitatibus et fidelium serviciorum meritis annotatorum 
iudicis, civium, incolarum et hospitum pretacte civitatis per eos maie- 
stati nostre iuxta ipsorum possibilitatis exigenciam exhibitis simul 
cum ratificacionibus et confirmacionibus prelibatis necnon libertatibus 
et prerogativis ac collacione predicte terre prope montem Grech necnon 
limitacionibus et distinccionibus metarum aliisque omnibus et singulis 
superius in tenoribus predictarum litterarum limpidius specificatis 
et contentis mera auctoritate ct potestatis plenitudine et ex certa 
Sciencia nostre maiestatis pro ipsis iudice, civibus, incolis et hospi- 
tibus pretacte nostre civitatis montis Grecensis de Zagrabia ac eorum 
posteris universis innovantes perpctuo valituras confirmamus pre- 
sentis scripti nostri patrocinio mediante, salvis juribus alienis. In 
cuius rei memoriam firmitatemque perpetuam presentes concessimus 
litteras nostras privilegiales pendentis autentici sigilli nostri novi 
dupplicis, quo pro nunc uti rex Hungarie utimur, munimine robo- 
ratas. Datum per manus venerabilis domini Mathie do Gathaloucz 
prepositi ecclesie quinqueecclesiensis, aule nostre summi cancellarii, 
fidelis nostri dilecti. Anno domini millesimo quadringentesimo trice- 
simo quinto, nono idus octobris. Regnorum nostrorum anno Hungarie 


ou ———— 


Doc. 88. — An. 1435. 115 


etc. quadragesimo nono, Romanorum vigesimo sexto, Bohemie sedecimo, 
imperii vero tercio. Venerabilibus in Christo patribus, dominis Ge- 


.orgio archiepiscopo strigoniensi, colocensi sede vocante, Dwymo archie- 


piscopo spalatensi, jadrensi sede vacante, Petro de Rozgon, agriensi, 
waradinensi sede vacante, Georgio Lapes, transilvanensi, zagrabiensi 
sede vacante, Henrico quinqueeclesiensi, Simone de antedicta Rozgon 
wesprimiensi, Clemente jauriensi, vaciensi sede vacante, Georgio ni- 
triensi, chanadiensi sede vacante, Jacobo sirmiensi, Joseph bosnensi, 
Johanne tiniensi, Vito corbauiensi, Johanne de Dominis segniensi, 
ecclesiarum episcopis, ecclesias dei feliciter gubernantibus, sibinicensi, 
novensi, scardoniensi, traguriensi, makariensi et pharensi sedibus 
vacantibus. Item magnificis Mathius de Palowcz prenominati regni 
nostri Hungarie palatino, comite Stephano de Bathor iudice curie 
nostre, Ladislao de Chaak waywoda nostro transilvanensi, Johanne et 


Stephano Wegle, Segnie et Modrusse comitibus regnorum nostrorum 


Dalmacie et Croacie predictorum, Mathkone de Taloucz tocius regni 
Sclauonie, Desew et Ladislao de Gara machouiensi, banis ; Johanne 
de predicta Rozgon tavarnicorum, Emerico et Johanne de Marczali 
janitorum, Johanne et Stephano de Peren dapiferorum , Paulo et 
Johanne Kompolt de Naua pincernarum, Laurencio de Hedrehwar, 
agazonum nostrorum magistris, ac Stephano et Georgio de antelata 


Rozgon comitibus nostris posoniensibus, aliisque quam pluribus regni 


nostri comitatus tenentibus et honores. 


E transumpto Wladislai regis anno 1493. In archivio lib. reg. civit. za- 


grabiensis. 


Anno 1435, 7. novembris. Basileae. 


Coram synodo Basiliensi capitulum et episcopus zagrabiensis 
questi sunt, eorum bona et proventus a variis occupari, eosque varie 
a pluribus vexari, petentes, ut cum difficile sit pro singulis Romam 
recurrere, eis de remedio providerent; comittit itaque synodus epi- 
Scopo quinqueecclesiensi, abbati beatae Virginis de Zagrabia et... 
Viennae, dioecesis Pataviensis, ut illi judicium impendendo eos pro- 
tegant. 


Georgii Marcelovié: Regesta Diplomat. aliorumque Document. MSC. in 
bibliotheca archidioecesis zagrab. 
* 


116 Doc. 89. 90. — An. 1435. 


89. 


Anno 1435, 8. novembris. Posonii. 


Sigismundus, Hungariae etc. rex, omnibus. tribularzis et vicetribulariis 
mandat, ne a civibus montis Grecensis ullum tributum petant neve. exigant. 
Commissio propria domini imperatoris. 

Sigismundus dei gracia Romanorum imperator, semper augustus, 
ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. rex. Fidelibus nostris 
universis et singulis tributamüs et vicetributariis, tam nostris quam 
aliorum quorumcumque in regno nostro Hungarie et partibus eidem 
subiectis, ubilibet constitutis, presentibus scilicet et futuris presencium 
noticiam habituris, salutem et graciam. Quia fideles nostri iudex, 
iurati, ceterique cives et incole civitatis nostre montis Grecensis de 
Zagrabia iuxta eorum antiquas libertates et prerogativas per divos 
reges Hungarie, nostros scilicet predecessores, eisdem graciose con- 
cessas et per nos nunc confirmatas, ab omni tributaria solucione de 
personis ac rebus et bonis eorum facienda exempti sunt penitus et 
emancipati; ideo volumus et vestre et cuilibet vestrum fidelitati 
firmissime precipimus et mandamus, quatenus amodo in antea a pre- 
tactis iudice, civibus et hospitibus et incolis pretacte civitatis nostre 
montis Grecensis de Zagrabia. ac rebus et bonis eorum quibuscumque, 
contra predictas eorum libertates, nullum tributum, nullamque tribu- 
tariam solucionem petere et exigere, petiqui et exigi facere presu- 
matis, nec sitis ausi modo aliquali, gracie nostre sub obtentu. Presentes 
quoque perlectas reddi iubemus presentanti. Datum Posonii feria tercia 
proxima ante festum beati Martini episcopi et confessoris. Anno do- 
mini millesimo quadringentesimo tricesimo quinto. Regnorum nos- 
trorum, anno Hungarie etc. XLVIIII. Romanorum vigesimo quinto, 
Bohemie sedecimo, imperii vero tercio. 

Originale in membrana, in margine inferiori impressum est sigillum. In 
archiv. lib. reg. civ. zagrab. 


90. 


Anno 1435, 8. novembris. Posonii, 
Sigismundus, Hungariae etc. rex, communilatem civitatis montis Grecensts, 
si contra quoscunque ordine judiciario convicta erit, in omnibus mulctis sol- 
vendis a portione judiciaria relaxat. 


Nos Sigismundus dci gracia Romanorum imperator, semper au- 
gustus, ac Hungaric, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. rex. Memorie 
commendamus per presentes, quod nos tum ad humillime supplica- 
cionis instanciam nonnullorum fidelium nostrorum per eos pro parte 


Doc. Qr. — An. 1435. 117 


judicis, juratorum, ceterorumque universorum civium et hospitum 
nostre civitatis montis Grecensis de Zagrabia maiestati nostre por- 
rectam, tum eciam ex gracia speciali universa birsagia et quevis 
judiciorum gravamina in quibus ipsi in presenciis quorumcumque 
judicum et justiciariorum regni nostri quandocumque et contra 
quoscumque ordine judiciario convicti fuissent et agravati, porcionem 
judiciariam concernentem eisdem judici, juratis et universis civibus et 
hospitibus duximus relaxanda et remittenda, immo relaxamus et re- 
mittimus presencium per vigorem. Quocirca vobis fidelibus nostris 
magnificis palatino et judici curie nostre, item regni nostri Sclauonie 
bano, vestrasque in judicatu vices gerentibus nec non comitibus vel 
vicecomitibus ac judicibus nobilium comitatus zagrabiensis, item uni- 
versis birsagiorum exactoribus tam nostris quam aliorum quorucumque 
presentibus et futuris harum serie firmissime precipimus et mandamus, 
quatenus memoratos judicem, juratos et universos cives et hospites 
(predicte civitatis nostre) racione premissorum birsagiorum per nos 
ipsis, ut premittitur graciose relaxatorum, intra et extra judicium, 
tam in personis, hereditatibus, rebusque et bonis ipsorum quorum- 
cumque impedire et molestare, impedirique et molestari facere nulla- 
tenus presumatis nec sitis ausi modo aliquali. Presentes eciam post 
lecturam, semper reddi jubemus presentanti. Datum Posonii feria tercia 
proxima ante festum beati Martini episcopi et confessoris. Anno do- 
mini millesimo quadringentesimo tricesimo quinto. Regnorum nostro- 
rum anno Hungarie etc. XLIX. Romanorum XXV. Bohemie sedecimo, 
impcrio vero tercio. 


Originale in charta, exesum. In margine inferiori impressum est sigillum. In 
archiv. lib, reg. civit. zagrabiensis. 


91. 
Anno 1435, 9. novembris. Posonii. 


Sigismundus, Hungariae etc. rex, capitulo ecclesiae Albae regalis mandat, 
ul virum mattat, qui cum ipsius legato communitatis civitatis montis Gre- 
censis possessiones reambulet earumque melas renovel. 


Sigismundus dei gracia Romanorum imperator, semper augustus, 
ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. rex. Fidelibus nostris 
capitulo ecclesie Albe regalis, salutem et graciam. Dicitur nobis in 
personis fidelium nostrorum judicis, juratorum, ceterorumque civium 
et incolarum civitatis nostre montis Grecensis de Zagrabia, quomodo 
eadem civitas nostra legittima reambulacione et metarum ereccione 
et renovacione plurimum indigeret, super quo fidelitati vestre firmiter 


118 Doc. 92. — An 1435. 


precipientes mandamus, quatenus vestrum mittatis hominem pro 
testimonio fidedignnm, quo presente Ladislaus Thoot de Zwm- 
zedwar, vel Nicolaus, filius Nicolai de Greben, aut Jacobus, filius 
Johannis de eadem, ceu Georgius et Johannes, filii alterius Johannis 
de dicta Greben, sin Johannes, filius Johannis de Brezouicza, sin 
Georgius, filius Iwan de eadem, neve Stephanus, filius Nicolai 
de eadem, ceu Ladislaus Zaloych de Egidowcz, alis absentibus, 
homo noster, ad faciem predicte civitatis montis Grecensis et 
suarum pertinenciarum vicinis et commetaneis suis universis inibi 
legittime convocatis et presentibus accedendo, reambulet, easdem per 
suas veras metas antiquas, novas iuxta veteres in locis necessariis 
erigendo, reambulatasque et ab aliorum juribus possessionariis meta- 
liter separatas et distinctas relinquat eisdem judici, juratis ceterisque 
civibus et incolis pretacte civitatis nostre jure ipsis incumbente per- 
petue possidendas, si non fuerit contradictum ; contradictores vero, 
si qui fuerint, evocet ipsos contra ipsos judicem, juratos, cives ac 
universos hospites in presenciam regni nostri Sclauonie bani in sedem 
zagrabiensem ad terminum competentem racionem contradiccionis eorum 
reddituros, Et post hec huiusmodi reambulacionis et metarum erecci- 
onis seriem cum cursibus metarum inibi erigendarum, contradictorum 
et evocatorum, si qui fuerint, ac vicinorum et commetaneorum, qui 
premisse reambulacioni intererunt nominibus, terminoque assignato, 
nobis fideliter rescribatis. Datum Posonii feria quarta proxima ante 
festum beati Martini episcopi et confessoris. Anno domini millesimo 
quadringentesimo tricesimo quinto. Regnorum nostrorum anno Hungarie 
etc. XLVIIII. Romanorum XXVI, Bohemie sedecimo, imperii vero tercio. 

(A tergo). Fidelibus nostris capitulo ecclesie Albe regalis, pro 
judice ac juratis ceterisque civibus civitatis nostre montis Grecensis 
de Zagrabia. Reambulatoria. 

Originale in charta, A tergo vestigium impressi sigilli maioris. In archiv. 
lib, reg. civit. zagrab. 


92. 

Anno 1435, 16. Decembris, In Prodavic. 
Mathaeus Talovac banus, omnibus hominibus possessionatis, qui tributa 
fenent, mandat, ne Sigismundi regis jussu a civibus zagrabiensibus ullum 
tributum exigant. | 
Mathko de Tallowcz regni Sclauonie banus. Universis et singulis 
nobilibus et alterius cuiusvis status dicti regni Sclauonie possessionatis 
hominibus tributa ubilibet tenentibus et habentibus presencium no- 
ticiam habituris salutem cum dileccione. Ex litteris domini nostri 





Doc. 93. — An. 1435. 119 





Sigismundi dei gracia Romanorum imperatoris et regis Hungarie. etc. 
domini nostri graciosissimi, pro parte civium et hospitum civitatis 
montis Grecensis de iuxta Zagrabiam emanatis, vobis et cuilibet 
vestrum loquentibus, coram nobis productis, vidimus contineri, quod 
sua maiestas, ex juribus ipsorum civium coram sua serenitate pro- 
ductis, ipsos et res eorum quaslibet mercimoniales a cuiuslibet 
tributi solucione exemptos fore reperiendo, vobis et cuilibet vestrum 
mandasset, ut ipsos cives et hospites racione alicuius solucionis tribu- 
tarie in locis tributorum vestrorum non auderetis quoquomodo impe- 
dire. Super quo et nos in persona prefati domini nostri imperatoris 
vos et quemlibet vestrum requirimus et hortamur auctoritateque 
nostri officii committimus . ............. presencium notitia, 
amodo et in posterum a prefatis civibus et hospitibus, rebusque et 
bonis ipsorum quibuslibet in locis dictorum tributorum vestrorum, 
contra mandatum dicti domini nostri imperatoris nullum tributum, 
nullamve solucionem tributariam recipere et exigere presumpmatis 
nec sitis ausi modo aliquali; et aliud, prouti transgressores dictorum 
mandatorum imperialium effici formidatis, facere non ausuri in pre- 
missis. Presentes eciam post earum lecturam ubique reddi jubemus 
presentanti. Datum in Prodauiz feria sexta proxima post festum beate 
Lucie virginis. Anno domini millesimo quadringentesimo XXX quinto. 


Originale in charta, in margine inferiori impressum est sigiilum. In .archiv. 
incl. Acad. Scient. Slav. merid. 


93. 
Anno 1436, 8. februarii, In Draželc. 


Mathaeus Talovac banus, ut communitali civitatis victualia per fratrem 
suum hominesque suos comsumpta restituat, residuitatem pecuniariae taxae 
regio mandato impositae relaxat communitati. 


Relacio domini Perkonis. 


Nos Mathko de Talloucz regni Sclauonie banus. Damus pro 
memoria, quod nos ad peticionis instanciam in personis providorum 
virorum civium videlicet et hospitum civitatis montis Grecensis de 
promontorio Zagrabiensi nobis allatam, paupertatis inopie eorumdem 
compacientes, residuitatem taxe pecuniarie per egregium Perkonem, 
fratrem nostrum, de imperiali mandato super ipsos imposite, nondum 
exactam, in satisfaccionem victualium per ipsum fratrem nostrum et 
homines suos post suum recessum consumptorum, eisdem civibus et 
hospitibus, per ipsos exigendam, duximus relaxandam immo rela- 
xamus presencium litterarum nostrarum (testimonio) et vigore medi- 


130 Doc. 94. — An. 1430. 





ante, Quocirca vobis nobilibus Pelbardo de Vergnoucz ac Blasio lite- 
fato de Thesa et Paulo de Azthalnok serie presencium firmiter preci- 
pimus, quantenus nullum ex civibus et hospitibus civitatis predicte 
racione residuitatis dicte taxe pecuniarie per ipsos nondum, ut pre- 
fertur exsolute, impedire, aut vero solucionem eiusdem astringere et 
compellere audeatis neque presummatis modo aliquali. Secus non 
facturi de premissis. Presentibus perlectis exhibenti restitutis. Datum 
in Draselcz feria quinta proxima post festum beate Dorothee virginis. 
Anno domini milleimo CCCCXXXVI 


Originale in charta, Sigillum impressum. In arhiv. incl. Acad. Scient. Blav. 
merid. 


94. 


Anno 1436, 12. februarii, Zagrabiae. 


Exactores taxae imperialis residuitatem taxae praedictae (1, e. 54 flor. 

communitati civitatis montis Grecencis exigendam et debita. victualtum, 

quae Petrus Talovac cum sua familia in cadem civitate fecisset, commu- 
nitati exsolvendam sese commisisse in publico profitentur. 


Nos capitulum ecclesie zagrabiensis. Memorie commendamus 
per presentes, quod cum nos ad instantem et legittimam peticionem 
judicis, juratorum ac tocius communitatis civitatis montis Grechensis, 
honorabiles viros, magistros Franciscum et Vrbanum, duos ex nobis 
socios et concanonicos nostros ad infracriptam fassionem audiendam 
et ad ipsam civitatem montis Grechensis legittime destinassemus, 
tandem iidem exinde ad nos reversi nobis concorditer retulerunt eo 
modo: quod cum ipsi hesterno die ad ipsam civitatem ad nobiles 
viros videlicet Pelbartum predialem de Gessazentiwan et Blasium 
litteratum, dicatores et. exactores taxe imperialis maiestatis per egre- 
gium dominum Petrum de Thallowch, gubernatorem episcopatus zagra- 
biensis et ad ipsam dicacionem et exaccionem ipsius taxe deputatos 
accessissent, tunc ipsi Pelbartus et Blasius litteratus, presente multi- 
tudine civium eorumdem, id fassi extitissent, quomodo ipsi residuitatem 
taxe predicte, quam dixerunt se extendere ad florenos quinquaginta 
et quatuor cum medio floreno auri, quam ipsi nondum ex excissis 
sibi exigere non valuissent, eisdem judici, juratis et civibus ac toti 
communitati dicte civitatis exigere et debita victualium, que prefatus 
dominus Petrus de Thallowch cum sua familia in dicta civitate fecis- 
set, exsolvere comisissent; et dixissent insuper iidem Pelbartus et 
Blasius litteratus, dicatores supradicti, quod ipsi iam secundum vas 
vini Andree Friglimel civis dicte civitatis, quem ipsi dicebant se a 


Doc. 95. — An. 1436. 121 





dicacione et solucione dicte taxe imperialis maiestatis absentasse, rece- 
pissent soli auctoritate domini Petri preventi et ad usum suum conver- 
tissent. Super quibus omnibus premissis, ipsi cives pecierunt per nos 
superinde sibi dari litteras nostras, quas eisdem concessimus com- 
muni justicia mediante. Datum feria secunda proxima post festum 
beate Scholastice virginis et martiris. Anno domini millesimo qua- 
dringentesimo tricesimo sexto. 


Originale in charta sat exesum, Tergo impressum est sigillum. In archiv. incl, 
Acad. Scient. Slavor. merid. 


95. 
Anno 1436. 


Injuriae a capitulo sagrab. civibus Grecensibus illatae, referuntur. 


Item, in anno domini millesimo CCCCXXXVI, tempore secundi 
judicatus prefati Petri judicis, Symon officialis seu iudex capituli pre- 
dicti cum familiaribus suis ex commissione et voluntate capituli pre- 
notati, quemdam civem civitatis predicte nomine Martinum cultorem, 
dictum Chuck, in koucha sua circa vineam ipsius noctis in silencio 
existentis, manibus et armatis et potenciariis invadendo, diris et le- 
thalibus verberum ac vulnerum plagis affecit, potencia mediante, nullis 
culpis suis exigentibus, ipsum semivivum relinquendo. Lite tamen 
inter cives et capitulum pendente. 


Item, honorabilis vir dominus Georgius de Marowcha, canonicus 
ecclesie zagrabiensis, anno similiter presenti, circa festum invencionis 
sancte Crucis, nunc proxime preteritum, unum equum cuiusdam con- 
civis nostri Nicolai in pascuis repertum, ad se recepit et circa se 
tandiu tenuit, usque super eum familiares suos proprios hinc et inde 
pro factis et necessariis suis destinando, voluntatem suam adimplevit; 
nec eundem nobis aut ipsi concivi nostro pluries postulanti usque ad 
explecionem sue voluntatis reddere penitus curavit, in preiudicium et 
dampnum dicti concivis nostri, nostrorumque dedecus valde ingens. 


Item postremo, dicti domini de capitulo per certos officiales et 
homines ipsorum in turri prefata circa festum beate Anne matris 
virginis benedicte, plures et innumerabiles homines detineri et vin- 
culis mancipari fecerunt in preiudicium et villipendenciam libertatis 
et jurisdiccionis civitatis prenotate. 


Documentum transactionale. In archiv. ven. Capit. zagrab. Act. Capit. ant. 
fasc. 10, nr. 16. 


132 Doc. 96. — An. 1436. 





96. 
Anno 1436, 7. Augusti. Sub castro Zyri. 


Mathaeus Talovac banus, egregio Stephano Bickele de Zelinavar, et comiti, 

vicecomitibus, judicibusque nobilium comitatus sagrab. praecipit, ne in causa, 

quae inler communilatem civitatis et capitulum de litigiosis agris agitur, 
judicium faciant, priusquam ipse decreverit. 

Mathko de Tallowcz regnorum Dalmacie, Croacie et tocius 
Sclauonie banus etc, Dilectis nobis egregio Stephano Byczkele de Zel- 
nawar, necnon comiti vel vicecomiti et judicibus nobilium comitatus 
zagrabiensis salutem cum dileccione. Querelam pro parte providorum 
et circumspectorum judicis, juratorum, ceterorumque civium et hos- 
pitum civitatis montis Grecyensis de iuxta Zagrabiam nobis porrectam 
accepimus continentem, quomodo honorabiles domini de capitulo 
ecclesie zagrabiensis ipsis insciis et penitus ignorantibus, se median- 
tibus quibusdam litteris nostris vobis loquentibus ad querimoniam 
prefatorum dominorum de capitulo zagrabiensi emanatis, ad quasdam 
terras, fenilia, rubeta, super quibus ipsi judex et jurati se et corum 
communitatem sufficiencia iura habere asserunt, racione quarum inter 
eosdem dominos et dictos cives ac eorum communitatem lis et ques- 
tionis materia a pluribus retroactis temporibus mota dicitur fuisse 
et exorta, per vos introduci procurassent, et segetes in eisdem habitas 
sibiipsis usurpare et recipere machinarentur in preiudicium ipsorum 
exponencium et dampnum valde magnum, supplicantes per nos ipsis 
in premissis de condigno juris remedio opportune provideri. Et quia 
nos ad presens serviciis serenissimi domini nostri imperatoris in hiis 
partibus Croacie occupati examini dicte cause et conclusioni eiusdem 
vacare non possumus, nolumusque eosdem judices et. juratos et cives 
dicte civitatis montis Grecensis eorum juribus sic improvise destitui 
seu privari quoquomodo, ideo dileccioni vestre committimus per pre- 
sentes, quatenus habita presencium noticia fruges et segetes in facie 
dictarum terrarum litigiosarum habitas et seminatas tamdiu, donec 
nos auxiliante domino abhinc revertentes discussioni et examini cause 
premisse commode vacare et attendere poterimus, in sequestro reponi- 
facere, et ipsas ambas partes ab omni usu premissarum terrarum, 
fenilium et rubetorum litigiosorum sub penis et obligaminibus, alias 
per nos propterea impositis, inhibere et interdicere debeatis. Secus non 
facturi. Presentes post earum lecturam semper reddende presentanti. 
Datum in descensu nostro exercituali sub castro Zyri vocato, habito, 
feria tercia proxima post festum sancte Marie de nive. Anno domini 
MCCCCXXX sexto. 


Originale in charta, in margine inferiori impressum est sigillum. In archiv. 
lib. reg. civ. zagrab. 


Doc. 97. — An. 1436. 123 





97. 
Anno 1436, 12. Augusti. Iglaviae. 


Sigismundus, Hungariae etc. rex, Mathacum Talovac banum vituperat, 
quod litigiosos quosdam agros capitulo zagrabiensi adjudicavit, litigatoresque 
in suum jus citat. 

Commissio propria domini imperatoris. 

Sigismundus dei gracia Romanorum imperator, semper augustus, 
ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. rex. Fideli nostro Math- 
koni de Talloucz regnorum nostrorum Dalmacie, Croacie et Sclauonie 
bano salutem et graciam. Venientes nostrum in conspectum providi: 
Valentinus, filius Ifk et Jacobus, filius Johannis, dicti Bolia, jurati 
cives nostre civitatis zagrabiensis, ipsorum ac universorum civium et 
hospitum eiusdem civitatis nostre zagrabiensis in personis, nostre 
exposuerunt maiestati lamentabili cum querela, quomdo tu circa 
festum beate Margarethe virginis et martiris, proxime preteritum, 
quasdam terras arabiles, prata et fenilia, silvas et rubeta ipsorum 
civium nostrorum ad predictam civitatem nostram zagrabiensem spec- 
tantes, in quarum quieto dominio ipsa civitas nostra a diuturnis 
temporibus, cuius contrarium memoria hominum non potest enarrare, 
extitisset et easdem possedisset, capitulo ecclesie zagrabiensi minus 
iuste et indebite et absque lege statuisses, et idem capitulum in ip- 
sarum dominium introduxisses in preiudicium et juris derogamen 
dicte civitatis nostre valde magnum, immo verius in specialem dis- 
plicenciam nostre maiestatis. Et quia nos predictam causam partes 
inter prenotatas, dum deo volente in regno nostro Hungarie constitu- 
emur examinare volumus et justo juris tramite propria nostra in per- 
sona adiudicare, ideo fidelitati tue firmissime precipimus et mandamus, 
quatenus statim receptis presentibus, excluso predicto capitulo zagra- 
biensi de dominio pretactarum terrarum arabilium, pratorum, fenilium 
silvarum et rubetorum, rursus et iterum memoratos cives et hospites 
iamfate civitatis nostre zagrabiensis in dominium ipsarum terrarum 
arabilium, pratorum, fenilium, silvarum et rubetorum per te, ut 
predicitur, dicto capitulo zagrabiensi statutarum reintroducere et easdem 
ipsis restatuere eosdemque in dominio ipsarum contra et adversus 
prelibatum capitulum zagrabiense pretegere, tueri et defensare debeas 
auctoritate nostre maiestatis tibi presentibus attributa mediante. Com- 
mitendo eisdem partibus, quibus et nos per presentes firmiter com- 
mittimus, ut ipse ambe partes in primis octavis, postquam deo duce 
nos abhinc revertendo intra ambitum regni nostri Hungarie ubicumque 
constituemur celebrandi coram nostra personali presencia cum omnibus 


134 Doc. 98. — An. 1436. 
earum juribus, si que ad huiusmodi terras arabiles, prata, fenilia, 
silvas et rubeta habent, debeant et teneantur comparere judicium et 
justiciam factis in premissis a nostre maiestate recepture. Et tandem 
quidquid id in premissis feceris, id nostre maiestati fideliter rescribas 
ac octavae prenotatas. Secus facere non ausurus, gracie nostre sub 
Obtentu. Presentibus perlectis, exhibenti restitutis: Datum Iglauie, 
parcium Moravie, die dominico proximo ante festum assumpcionis 
beate Marie virginis gloriose. Anno domini millesimo quadringente- 
simo tricesimo sexto. Regnorum nostrorum, anno Hungarie etc. quin- 
quagesimo. Romanorum XXVI. Bohemie XVII. Imperii vero quarto. 
Originale in charta, In margine inferiori impressum est sigillum maius. In 
archivio lib. reg. civit. zagrab. Extat in transumpto in archiv. ven. Capit. zagrab. 
Act, Cap. ant. fasc. 6. nr. 26. 


98. 
* Anno 1436, 14. Augusti. Iglaviae. 


Sigismundus, Hungariae etc. rex, judici curiae et Slavoniae regni bano 
mandat, wt ad ipsius adventum in causa, quae inter communilatem montis 
Grecensis et capitulum agitur, judicium differant. 


Sigismundus dei 'gracia Romanorum imperator, semper augustus, 
ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. rex. Fidelibus nostris 
magnificis palatino et iudici curie nostre, item regni nostri Sclauonie 
bano, vestrasque vices in iudicatu gerentibus salutem et graciam. 
Quia nos universas et quaslibet causas inter honorabile capitulum ecclesie 
zagrabiensis ab una, ac providos iudicem, iuratos et ceteros cives necnon 
totam communitatem civitatis nostre zagrabiensis ab altera partibus, 
racione quorumcumque factorum et negociorum usque ad presens 
tempus motas et vestri seu alterius vestrum in presencia vertentes, 
dum dante domino ab hiis exteris partibus regnum nostrum Hun- 
garie feliciter revertemur, volumus propria nostra in persona discu- 
tere, adiudicare et fine debito terminare ; igitur fidelitati vestre fir- 
missime precipientes mandamus, quatenus receptis presentibus pre- 
tactas universas causas partes inter prenotatas, ut premittitur motas 
et vertentes, absque omni gravamine et variacione aliquali, ad primas 
octavas post felicem nostre maiestatis ab hiis regionibus ad regnum 
nostrum Hungarie fiendum redditum occurrentes, in personalem nostre 
maiestatis presenciam, ubicumque eotunc intra ambitum dicti regni 
nostri Hungarie deo duce fuerimus constituti, prorogare debeatis et 
differe, et secus non facturi Presentibus denique perlectis, exhibenti 


Doc. 99. — An. 1436. 125 


restitutis. Datum Iglauie, parcium Morauie, in vigilia festi assumpcionis 
beate Marie virginis gloriose. Anno domini millesimo quadringentesimo 
tricesimo sexto. Regnorum nostrorum, anno Hungarie etc. quinquage- 
simo, Romanorum vigesimo sexto, Bohemie XVII, imperii vero quarto. 


E transumpto Johannis abb. monast. b. v. Marise, Zagrabiae, ord. Cisterc. 
anno 1436. die 16. octobris ut infra. Doc. 101. 


99. 
Anno 1436, 13. septembris, Budae. 


Sigismundus, Hungariae etc, rex, cives: qui armati domum. tricesimalem 
impetu facto spoliaverunt et damnum 400. florenorum importaverunt, acerbis 
verbis vituperat, mandatque iis, ut statim spolia reddant. 


Ex deliberacione prelatorum et baronum vicariorum. 


Sigismundus dei gracia Romanorum imperator, semper augustus, 
ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. rex. Fidelibus nostris 
judici, juratis, ceterisque civibus nostre civitatis montis Grecensis de 
Zagrabia salutem et graciam. Gravem querelam fidelis nostri egregii 
Leonardi Noffvy de Baymocz tricesimarum et urburarum et cusionis 
monetarum nostrarum comitis, celsitudini nostre ac prelatis et baro- 
nibus vicariis scilicet nostris porrectam percepimus displicenter, quo- 
modo vos diebus novissime preteritis temeraria ducti presumpcione 
ad instanciam et requisicionem cuiusdam Pauli de Zylagh, provisoris 
curie episcopalis zagrabiensis, pariter cum eodem ad curiam seu 
domum nostram tricesimalem in dicta nostra civitate vestri scilicet in 
medio existentem, armatis manibus et potenciariis irruentes, destructis 
portis seu hostiis curie et domus eorumdem, quasdam res et bona in 
pannis barhanis et aliis rebus mercimonialibus consistencia, per ho- 
mines et familiares seu vicetricesimatores pretacti comitis Leonardi 
inibi constitutos, a quibusdam mercatoribus in falsa et indirecta via 
cum eisdem clandestine transeuntibus a solucioneque proventuum 
tricesimalium nostre maiestatis se et ipsas occultantibus, licite, uti 
fertur, receptas et ablata, simulcum universis aliis rebus et bonis 
eorumdem familiarium sed et pecuniis ex ipsis proventibus nostris 
congregatis, auferentes, duos ex eisdem familiaribus captivassetis, qui 
et nunc apud vos seu dictum Paulum capti et vinculati conser- 
varentur. Quidam vero alii ex eisdem familiaribus ipsius comitis 
Leonardi metu consimilis captivitatis et incarceracionis tacti ab illinc 
fugientes in aliis provinciis divagarentur quoad presens. Per que pre- 
missa nostre maiestati ac pretacto comiti Leonardo plusquam quadrin- 
gentorum florenorum auri dampna intulissetis, quod utique non solum 


126 Doc. 100. — An. 1430. 


in eiusdem comitis Leonardi preiudicium, verum eciam in nostre 
maiestatis displicenciam cedit multum grande, de quo in veritate pes- 
sime stamus contenti et vobis nec immerito cogimur egre ferre, ex 
eo potissime, ut vos, qui more ab olim observato, huiusmodi vice- 
tricesimatores proventuum scilicet nostrorum collectores atque percep- 
tores, nedum taliter sicut presumpsistis persequi et molestare, verum 
pocius debuissetis eciam ab aliis quibusvis impetitoribus toto vestro 
posse defensare. Unde fidelitati vestre firmissime et seriosissime man- 
dantes precipimus, quatenus statim agnita presencium noiicia, omnes 
et quaslibet huiusmodi res in quocumque consistant, per vos, ac 
pretactum Paulum provisorem curie episcopalis antedicte, de pretacta 
curia et domo nostra tricesimali receptas, que sub vestra potestate ac 
vestri in medio existunt a maiore usque ad minimam, pretactis homi- 
nibus et familiaribus annotati comitis Leonardi, harum utputa osten- 
soribus, plenarie et ex integro reddere et restituere, de ceteroque et 
per amplius ipsis hominibus et vicetricesimatoribus dicti comitis 
Leonardi, per eundem inibi constitutis seu constituendis, ad quorum- 
cumque instanciam nullum impedimentum nullamque molestiam 
inferre seu irrogare, quin pocius eosdem ab aliis omnibus et singulis 
ilegitimis impetitoribus, more alias consveto, protegere, tueri et 
defensare ac ad percipiendos proventus nostros regales, ipsis favo- 
ribus et auxiliis vestris adesse et assistere modis omnibus debeatis, 
secus sub pena capitum vestrorum facere non ausuri. Presentibus 
perlectis, si secus feceritis, quod absit, exhibenti restitutis. Datum Bude 
feria quinta proxima ante festum exaltacionis sancte Crucis. Anno 
domini MCGCCXXX sexto. Regnorum nostrorum anno Hungarie etc. 
L. Romanorum XXVI. Bohemie XVII. Imperii vero quarto. 

Originale in charta, in margine inferiori impressum est sigillum maius, In arch. 
lib. reg. civ. zagrab. 


100. 

Anno 1436, 29. septembris. 

Anno 1436. In festo beati Michaelis archangeli. Concambiales, 
vi quarum magister Michael lapicida, filius Stephani, olim aeque la- 
picida, domum suam muratam in civitate zagrabiensi penes fundum 
ecclesiae b. virginis Catharinae existentem, duas curias integras effi- 
cientem, cum omnibus pertinentiis in Mathaeum sartorem, filium 
Stephani, concivem zagrabiensem, pro alia domo eiusdem in eadem 
civitate habita, unam quartam et octavam curiae efficientem ac tri- 
ginta quinque florenis auri puri jure perennali transfert coram ma- 
gistratu loci, celebratae. 


Doc. I0I. — An. 1430. 127 





(Habentur etiam aliae litterae, quae prae manibus patrum Dominicanorum 
fuerunt, eiusmodi sunt litterae vendicionales cuiusdam domus, duas curias continentis, 
penes templum s. Catharinae, cum sigillo civitatis datae anno 1436. — Item aliae 
litterae super domum muratam ac fundum templi s. Catharinae, datae anno 1430. 
— Item litterae concernentes vineam quandam et terras arrabiles, quae jam una 
cum vinea in silvas conversae sunt, datae anno 1540. 


Act. Soc. Jesu. Fasc. 10, nr. 21. Ant. Soc. Jesu. Fasc, 18. nr. 20. In archiv, 
regni Croat. Slav. Dalm. 


lol 


Anno 1436, 16. octobris. Zagrabiae. 


Johannes, abbas Cisterc. sagrab., communitate precante eidem. exemplar 


litterarum regis. Sigismundi, de litigiosis quibusdam agris, tradit. 
Nos frater Johannes, abbas monasterii beate Marie semper vir- 
ginis de Zagrabia, ordinis fratrum Cysterciensium, ac totus conventus 
fratrum monasterii eiusdem, tenoré presencium significamus, quibus 


expedit universis, quod viri providi et circumspecti Briccius, alias 


iudex civitatis montis Grecensis de iuxta Zagrabiam, filius Benedicti 
et Valentinus, filius Iwk, ac Marinus, filius Klarych, iurati moderni, 
civesque eiusdem civitatis pro se et pro universis civibus ac pro tota 
communitate ipsius civitatis ad nostram personaliter venientes pre- 
senciam exhibuerunt nobis quasdam litteras patentes serenissimi et 
invictissimi principis domini Sigismundi, dei gracia Romanorum im- 
peratoris, semper augusti, ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie 
etc. regis, domini nostri naturalis plurimum metuendi et generosi, 


: sigillo sue maiestatis imperiali patenter consignatas, petentes nos hu- 


mili precum cum instancia, ut tenorem earum presentibus inseri et 
sigillis nostro ac ipsius conventus consignari facere dignaremur ob 
cautelam ipsorum, caventes, ne per discrimina viarum easdam litteras 
ipsos proficiscentes quoquomodo amittere contingat. Quarum seilicet 
litterarum tenor talis est: (vid. Doc. 97. et 98. anno 1436. die 12. et 14. 
Augusti. Nos itaque peticionibus predictorum Briccii iudicis et Va- 
lentini et Marini iuratorum, civiumque civitatis prenotate iustis utputa 
et iuriconsonis annuentes, maxime ex eo, quia ipsas litteras reppe- 
rimus non abrasas nec in aliqua sui parte viciatas sed prorsus omni 
vicio et suspicacione carentes, tenorem earumdem litterarum presen- 
tibus litteris nostris de verbo ad verbum sine diminucione et aug- 
mento aliquali inseri et nostro ac ipsius conventus sigillorum appen- 
sione fecimus consignari uberiorem ipsorum ob cautelam. Datum Za- 
grabie prenotata in festo beati Galli abbatis. Anno domini millesimo 
quadringentesimo tricesimo sexto, supradicto. 


Originale in membrana, sericeae zonae viridis coloris, appendent absque si- 
gillis. In archiv. lib, reg. civ. zagrab. 


128 Doc. 102. 103. — An. 1436. 


102. 


Anno 1436, 23. Octobris. Quinqueecclesiis. 


Coram capitulo quinqueecclesiensi legatus capituli sagrabiensis de donatione 
et fructu castri Medved contra nobiles Albenos intercessionem. facit. 


Nos capitulum ecclesie quinqueecclesiensis. Memorie commen- 
damus, quod honorabilis vir magister Fabianus eiusdem ecclesie nostre 
et zagrabiensis ecclesiarum canonicus, in medio nostri personaliter 
constitutus egregium Rodolfum, filium Rodolfi de Alben, ac Leonardum 
filium eiusdem, necnon serenissimum principem dominum Sigismundum 
dei gracia Romanorum imperatorem ac regni Hungarie etc. regem, domi- 
num videlicet nostrum graciosissimum, a donacione, vendicione, impigno- 
racione seu quavis alienacione cuiusdam castri dicti capituli zagrabiensis 
et ecclesie eiusdem Medwewar dicti, in comitatu zagrabiensi habiti et 
existentis, universarumque villarum et possessionum ac aliarum utili- 
tatum ad idem castrum spectancium, necnon villarum seu possessionum 
Szlannowcz et Zenthjacob nuncupatarum in dicto comitatu zagrabiensi 
existencium, necnon vadi seu portus fluvii Zaue in eadem Zenthjacob 
habiti, cunctarumque utilitatum seu proventuum ad eas porciones 
Szlannowcz et Zenthjacob pertinencium; item magnificum Fridericum, 
filium condam Hermani de Cilia, comitem de eadem, ac Wiricum, 
filium eiusdem et alios quoslibet ab empcione, pro pignorumque 
recepcione et sibi ipsis quovis alio quesito sub colore perpetuacione 
seu appropriacione predictorum catri Medwewar ac possessionum 
Slannowcz et Zenthjacob nominatarum, cunctarumque possessionum 
ac villarum et aliarum utilitatum ad idem castrum et dictas duas 
possessiones spectancium, usuumque, fructuum et quarumlibet utili- 
tatum eiusdem et earundem percepcione et percipifaccione qualiter- 
cumque factis vel fiendis prohibuit contradicendo et contradixit inhi- 
bendo publice et manifeste coram nobis. Datum feria tercia proxima 
post festum beatarum undecim millium virginum. Anno domini mil- 
lesimo quadringentesimo trigesimo sexto. 


Bath. Krčelić. Hist. eccl. zagrab. p. 69. Iv, Kukuljević, Arkiv za povjestnicu 
jugoslavensku, str. 90. 


103. 


Anno 1436, 1. novembris. Zagrabiae. . 
In tabula banal, im qua inter capitulum et civitatis communitatem lis 

agebatur, capitulum sagrabiense judicium. differendum curat. 

Nos Mathko de Tallowcz regnorum Dalmacie, Croacie et tocius 
Sclauonie banus etc. Memorie commendamus per presentes, quod cum 
nobis una cum magnifico Henrico, filio wayuode de Thamasi etc. 


Doc. 104. — An. 1436. 126 


aliisque nobilibus viris in judicio consedentibus providi viri, judex, 
jurati et nonnulli alii cives civitatis montis Grecensis de Zagrabia, 
quasdam litteras serenissimi principis et domini nostri, domini Sigis- 
mundi, dei gracia Romanorum imperatoris, semper augusti ac regis 
Hungarie etc. nobis preceptorie loquentes, tenoris infrascripti, nostri 
in presenciam produxissent; mox tunc honorabiles domini: prepositus, 
lector, cantor et cetiri domini de capitulo ecclesie zagrabiensis coram 
nobis personaliter comparentes, tenorem prescriptarum litterarum 
imperialium in transumpto litterarum nostrarum ipsis dari petierunt 
ad cautelam. Quarum tenor talis est: (vide Doc. 97. die 12. Augusti, 
an. 1436). Nos igitur juriconsonis peticionibus ipsorum dominorum 
prepositi, lectoris, cantoris et ceterorum dominorum de capitulo 
dicte ecclesie zagrabiensis annuentes, tenorem prefatarum litterarum 
imperialium presentibus litteris nostris verbaliter insertum, eisdem 
dominis preposito, lectori, cantori et ceteris dominis de capitulo ante- 
fate ecclesie zagrabiensis duximus concedendum, communi justicia 
exposcente. Datum Zagrabie predicta in festo Omnium sanctorum. 
Anno domini MCCCCXXX sexto. 


Originale in charta, In margine inferiori impressum est sigillum. In arch. 
ven Capit. zagrab. Act. Cap. ant. fasc. 6. nr. 26. 


104. 
Anno 1436, 2. novembris. Zagrabiae. 


Mathaeus Talovac banus sese capitulo et communitati civitatis montis Gre- 
censis mandasse, ut in causa, quae de lifigiosis agris agebatur, jusjurandum 
darent, Sigismundum regem certiorem facit. 


Serenissimo et invictissimo principi domino Sigismundo, divina 
favente clemencia Romanorum imperatori, semper augusto, ac Hungarie, 
Bohemie, Dalmacie et Croacie regi, domino sibi graciosissimo et 
naturali, Mathko de Tallowcz eiusdem vestre serenitatis regnorum 
Dalmacie et Croacie predictorum ac tocius Sclauonie banus, debitorum 
obsequiorum servicia cum perpetua fidelitate. Vestra noverit serenitas 
me litteras eiusdem vestre serenitatis preceptorias, michi per cives et 
hospites civitatis eiusdem vestre serenitatis montis Grecensis de juxta 
Zagrabiam, tam pridem prope Bihigium, quam nunc in presencia 
magnifici viri Henrici, filii wayvode de Thamasy aliisque multis probis 
et nobilibus viris mecum in judicio hic Zagrabie existentibus exhi- 
bitas et presentatas, ad eorumdem civium querelam eidem vestre se- 
renitati porrectam emanatas, humili obediencia et debita cum reve- 
rencia recepisse in hec verba: (vide Doc. 97. anno 1436. die 13. 


9 


130 Doc. 104. — An. 1430. 


Augusti) Unde ego mandatis ipsius vestre serenitatis semper in om- 
nibus obedire cupiens, ut teneor, ad contenta dictarum litterarum 
ipsius vestre serenitatis taliter respondeo: quod prefati Valentinus, 
filius Ifk et Jacobus, filius Bolya, jurati cives dicte vestre civitatis 
zagrabiensis ipsorum ac universorum civium et hospitum eiusdem 
civitatis in personis, non ita quemadmodum res se habuit vestre cu- 
rarunt exponere serenitati, quia alias reverendus in Christo pater, 
dominus Johannes, felicis reminiscencie episcopus pretacte ecclesie 
Zagrabiensis, vestrarumque imperialis et regie majestatum sumpmus 
cancellarius, gubernatorque pretacte civitatis zagrabiensis, revisis prius 
unacum quondam reverendo in Christo patre domino Johanne epi- 
scopo tyniensi ac gubernatore prepositure de Byeniko, necnon nobi- 
libus viris Petro, filio Ade de Zenthlilek, magistro Michaele protho- 
notario sedis crisiensis, Andrea, filio Viteez de Kamarcha ac Johanne 
Thoth de Zumzedwar, alisque quam pluribus circumspectis viris, 
prescriptis terris, pratis, fenetis, silvis et rubetis per prescriptas partes 
demonstratis et ostensis a diuturno tempore litigiosis, ipsas partes a 
cultura, extirpacione et usufruicione earumdem usque ad debitum 
finem decisionis cause huiusmodi sub certis penis et gravaminibus 
inhibuerunt, partesque inter ipsas, de voluntate earumdem et assensu 
certos arbitros sub certis obligaminibus disposuerit et statuerit; 
tamen ipsi cives et hospites, prefato condam domino Johanne episcopo 
de medio sublato, ab ipsarum terrarum, pratorum, fenilium, silvarum 
et rubetorum cultura et fruicione nullo modo se cohibere voluerunt, 
sed easdem in maiori parie quam prius succiderunt, extirparunt, 
preararunt et seminarunt contra inhibiciones capituli ecclesie zagra- 
biensis prenotati. Cumque ego de partibus Italie versus predictas 
partes vestre serenitatis Hungarie et Sclauonie prenotatas per eandem 
vestram serenitatem transmissus et destinatus ad dictam Zagrabiam 
pervenissem, ad multiplices et infestas querelas parcium predictarum 
nonnullos probos et egregios ac nobiles viros videlicet: Georgium de 
Bikzaad, Andream Viteez de Kamarcha, magistrum Michaelem protho- 
notarium predictos, ac Stephanum Bikchele de Zelnawar et alterum 
Stephanum Farkasy de Ebres utriusque castri Hrazthowiche castel- 


lanum, pro revisione occupacionis et perarracionis, necnon extirpa- - 


cionis et succisionis prescriptarum terrarum, fenilium, pratorum, sil- 
varum et rubetorum a communi usu utrarumque parcium et frui- 
cione inhibitarum duxissem destinandos; iidem egregii et nobiles viri 
ad me reversi taliter michi retulerunt: quod prefati cives et hospites 
prescriptas terras, prata, fenilia, silvas et rubeta a quibus erant ambe 
ipse partes inhibite, contra huiusmodi inhibiciones et obligamina tem- 


Doc. 104. — An. 1430. 191 


pore dicti condam domini Johannis episcopi factas et inita in multo 
maiori parte quam prius et contra ipsius capituli similiter inhibiciones 
Occupassent, perarrassent et extirpassent, seminassent et succidissent, 
et hoc ipsi fide conspexissent occulata; sic ego rursus et denuo ipsas 
ambas partes ab usu et fruicione terrarum, pratorum, fenilium, sil- 
varum et rubetorum prenotatorum sub certis penis inhibueram tamdiu, 
quousque revisioni earumdem per me vacare et bonum finem inter 
ipsas partes facere valuissem; at ipsi cives et hospites ab usu et 
fruicione earumdem terrarum, pratorum, fenilium, silvarum et rube- 
torum tam contra huiusmodi priores ıpsius condam domini Johannis 
episcopi, quam meas inhibiciones se minime cohibere voluerunt, sed 
easdem de die in diem eciam nunc succidunt, extirpant, arant et se- 
minant, propter quod attentis hiis, que pro parte dictorum civium 
vestre serenitatis contra me tacita veritate et suggesta falsitate sunt 
exposita ac eciam huiusmodi cottidianis presumptuosis et temerariis 
occupacionibus, abolicionibus, succiosionibus ipsarum terrarum per 
jamfatos cives factis et patratis, tam prefatos cives, quam eciam 
dictum capitulum ecclesie zagrabiensis ab ipsis terris, silvis, pratis, 
fenilibus et rubetis duxi inhibendos et inhibui manifeste. Et quam- 
quam prefati Valentinus, filius Ifk et Jacobus, filius Johannis, dicti 
Bolya, prefatam civitatem vestre serenitatis a diuturnis temporibus, 
cuius contrarium memoria hominum non comprehenderet in quieto 
dominio prescriptarum terrarum arrabilium, pratorum et fenilium ac 
silvarum et rubetorum esse et fuisse temere asseruerunt, in contrarium 
tamen huius rei, ex tenore litterarum quondam spectabilis et magni- 
fii domini Hermanni Cilie, Zagorieque comitis ac regni Sclauonie 
bani, ubi idem de sua sede judiciaria zagrabiensi certos nobiles viros, 
signanter Stephanum Hwhinger, comitem suum zagrabiensem, ac egre- 
gios Johannem Thoth de Zwmzedwar et Georgium de Bikzaad pre- 
dictos, necnon duos ex judicibus nobilium dicte sedis zagrabiensis ad 
revisionem ipsarum terrarum per jamfatos cives occupatarum disti- 
nasset, ac certa fassione nonnullorum proborum et nobilium virorum 
eosdem cives et hospites non in pacifico dominio dictarum terrarum, 
silvarum et fenilium ac rubetorum esse et fuisse, sed pocius ipsos 
cives dictas terras, prata, fenilia, silvas et rubeta contra huiusmodi 
sepissimas inhibiciones occupasse reperi manifeste, prout ipsa vestra 
serenitas tam ex ipsius condam domini Hermanni comitis et bani, 
quam eciam multis aliis litteris exinde confectis opportuno tempore 
coram vestra serenitate exibendis clare poterit informare. Commisi 
eciam partibus predictis, ut ipse ambe partes in primis octavis post- 


quam deo duce ipsam vestram serenitatem intra ambitum regni vestre 
* 


132 Doc. 105. 106. — An. 1430-1437. 


serenitatis Hungarie ubicumque celebrandis constitui contingerit, coram 
vestra personali presencia cum omnibus eorum juribus, si que ad 
huiusmodi terras arrabiles, prata, fenilia, silvas et rubeta habent 
confectas et emanata debeant et teneantur comparere, judicium et 
justiciam factis in premissis a vestra maiestate recepture, eosdemque 
cives ac dictum capitulum ab ipsarum terrarum, pratorum, fenilium, 
silvarum et rubetorum cultura et fruicione usque ad decisionem litis 
per vestram serenitatem partes inter easdem fiende, denuo et ex novo 
sub certis penis ex previis racionibus inhibui. Datum Zagrabie pre- 
dicta secundo dei festi Omnium sanctorum. Anno domini millesimo 
quadringentesimo tricesimo sexto supradicto. 


Originale in charta. In margine inferiori impressum est sigillum. In arch. 
ven, Cap. zagrab. Act. cap. ant. fasc. 6. nr. 26. 


105. 
Anno 1436. 
Per Vilhelmum castellanum castri Medwe illatae violentiae per 
judices comitatus investigantur in anno 1436. 


Regesta document. lib. reg. civit. zagrab. 


85. 
Anno 1437, 6. Julii. Zagrabiae. 


Coram Alexandro, medico, et Paulo Astalnok, tulore civium. sagrabien- 
sium, Petrus tricesimator communilatem civitalis postulat, ut peccata contra 
Jura libertatesque ipsius civitatis commissa, sibi ignoscantur. 


Ego magister Allexander doctor in phisica seu in arte medici- 
nali liberali. Significo tenore presencium quibus expedit universis, 
quod Petrus tricesimator seu exactor tricesime zagrabiensis feria tercia 
in festo scilicet visitacionis gloriose semper virginis Marie unum civem 
civitatis montis Grecensis de iuxta Zagrabiam, nomine Georgium auri- 
fabrum, ausu temerario et propria sua vi contra libertatem civitatis 
prefate in domo exaccionis ipsius tricesime convencionali in dicta 
civitate habita, detinuit et incaptivavit in preiudicium juris et dicte 
libertatis ipsius civitatis. Et cum ipso facto judex, jurati et universi 
cives ac tota communitas civitatis predicte penes ipsa jura et dictas 
libertates civitatis prefate eadem jura et ipsas libertates eorum tueri 
et defensare satagentes, ipsum tricesimatorem seu exactorem tricesime 


Doc. 106. — An. 1437. 133 


predicte contra ipsa jura et libertates ipsorum privilegiatas ausu, ut 
predicitur, temerario et propria sua vi infringentem quodammodo 
agravare et tenere voluissent ordine et justicia equitatis requirente, 
a Paulo dicto Aztalnok curiense seu provisore ac judice curie epis- 
copalis Zagrabie habite, tamquam a tutore et protectore eorum per 
magnificum dominum Mathkonem banum regnorum Dalmacie, Cro- 
acie et tocius Sclauonie etc. dominum meum honorandum et gra- 
ciosum ipsis deputato, sibi ipsis superinde justicie complementum 
inpertiri postulantes, tunc predictus Paulus Aztalnok idem factum 
seu ipsam causam ad crastinum diem dicti festi ipsius visitacionis 
beate Marie virginis per peticionem suam prorogavit. Ipsaque crastina 
die facta, ego unacum predicto Paulo Aztalnok in eodem flacto) 
laborantes, prefatum tricesimatorem seu exactorem dicte tricesime 
agressus, diligenterque ab eodem factum perscrutans et (examinans) id 
inveni et rescivi exacerto, quod ipse Petrus tricesimator facto in eodem 
fuisset per omnia culpabilis. In quo facto idem eciam tricesimator 
se ipsum omnino reddidit fore culpabilem. Et cum tandem ego cum 
prefato Paulo Aztalnok eidem tricesimatori pro predicto facto suo. 
malo et nephario apud prefatos judicem, juratos, civesque ac commu- 
nitatem civitatis predicte .graciam invenissemus, tunc idem Petrus 
tricesimator solus personaliter in medium ipsorum judicis et jura- 
torum ac universorum civium et tocius communitatis civitatis pre- 
dicte adveniens, se ipsum publice et manifeste coram me ibidem et 
coram prefato Paulo Aztalnok ac coram tota communitate civitatis 
prenotate in sede eorum judiciaria reddidit per omnia fore reum et 
culpabilem, sibique ibidem idem tricesimator personaliter sola propria 
sua voluntate ab eisdem civibus et tota communitate civitatis sepe- 
fate coram eisdem stando pro prefato facto suo per ipsum contra 
dicta jura et libertates ipsius civitatis indebite et illicite perpetrato, 
graciam et veniam postulavit et invenit ita videlicet et talem: ut 
hec et omnia ac quevis huiusmodi facta illicita inter ipsum tricesi- 
matorem et dictam communitatem civitatis superius dicte hucusque 
habita et ventilata sint per omnia inter ipsos sopita, et quod predicta 
et alia ipsis similia facta per eundem tricesimatorem de cetero non 
sint renovata nec renovanda. Assumpsit insuper idem tricesimator 
ibidem, quod predictos judicem, juratos et universos cives ac totam 
communitatem civitatis sepelate vult per amplius pro fratribus et 
amicis specialibus habere et cum ipsis bono modo vivere. Super 
quibus omnibus premissis ipsi judex, jurati et universi cives ac tota 
communitas civitatis pluries dicte sibi ipsis per me litteras testimo- 
niales dari postularunt uberiorem ipsorum ob cautelam, quas eisdem 


134 Doc. 107. — An. 1437. 


concessi communi justicia requirente. Datum predicta Zagrabie, die 
dominico proximo post predictum festum visitacionis beate semper 
virginis Marie. Anno domini millesimo quadringentesimo tricesimo 
septimo. 


Originale in charta, parum attritum. Sigillum impressum. In archiv. lib. reg. 
civit. zagrab. 


107. 
Anno 1437, 21. decembris. Krapinae. 


Fridericus comes Cileae capitulo et communitati crvitatis sese. eorum accu- — 
sationes Vilhelmi, castri Medved capetani, suscipere. lifigatoribusque justam 
sententiam ferre esse promptum nuntiat. 


Fridericus dei gracia Cilie, Ortenburge, Zagorieque etc. comes. 
Honorabiles ac providi nobis dilecti! Per nobilem Sigismundum Hann.. 
de Bednya, comitem nostrum varosdiensem, uti ex relacionibus eiusdem 
percepimus, id nobis intimastis, quod vos controversiarum et discor- 
‚diarum materiam inter vos ab una et egregium Vilhelmum nostrum, 
illustrisque principis comitis Vlrici etc. filii nostri carissimi, capita- 
neum de Medwe parte ex altera motam et suscitatam, judicio, arbi- 
trioque et disposicioni ac manibus nostris submisistis. Unde cum nos 
paci et concordie parcium pocius quam discordie intendamus, animo 
libenti pro sedanda, informandaque et complananda ipsa controversia 
seu discordia, ac consolidanda atque ordinanda inter vos pace firma, 
unacum aliis probis volumus interponere favorabiliter partes nostras, 
non advertentes illud, quitquid sit, quod contra nos commisistis, quamvis 
non levem ponderat excessum. Et verum, quia judicio, arbitrioque et 
disposicioni huiusmodi ex vobis dominis de capitulo tres vel quatuor, 
ex vobisque civibus totidem, qui accionem vestram sciant, proponere 
et contra proponendam finaliter respondere, de tota intencione vestra 
informati, super judicioque et arbitrio ac disposicione premissis conten- 
tantes, plenam habentes potestatem, presente eciam prefato Vilhelmo 
capetaneo, quem similiter coram nobis superinde comparere faciemus, 
necessario debent interesse; pro eo vestras presentibus consulentes 
monemus dilecciones, quatenus homines vestros predictos vestri ex 
parte, uti premisimus, coram nobis de premissis ad comparendum 
necessarios, vestri e medio eligendos, in vigilia festi Epiphaniarum 
domini proxime nunc affuturi, termino scilicet per nos ad id depu- 
tato, nostri in presenciam destinare non postponatis in statera equi- 
tatis super premissis finem recepturi decisivum, quitquid tamen in 
premissis precogitantes deliberaveritis, nobis quantocius vestras per 





I^ ^ 7 


Doc. I08. — 1438. 135 


litteras rescribere non recusetis. Datum Krappine in festo beati 
Thome martiris: Anno domini millesimo quadringentesimo tricesimo 
septimo. 

(A tergo). Honorabili capitulo ecclesie zagrabiensis, ac providis 
judici, juratis et universis civibus montis Grecensis de Zagrabia, nobis 
gratis et sincere dilectis. mE 

Originale in charta. A tergo vestigium impressi sigilli. In arch. ven. Capit. 
eccl zagrab. Act. Cap. ant. fasc. 9I nr. 4I. 


108. 

Anno 1438, 6. januarii. Krapinae. | 
Fridericus et Ulricus, comites Cileae, communitati civitatis et capitulo jus 
commerce promittunt, et una magistratibus castri Medved mandant, ut 

Civibus zagrab. vexandis se abstinent. 


Wir Fridreich vnd auch wir Vlreich, sein Sun, von gotsgnaden 
Graven ze Cili, ze Ortenburg und in dem Segern etc. Bekennen von 
solcher zwayung vnd stozz wegen. So sich dann zwischen unserm 
lieben getrewen Wilhalmen von Stamm, vnserm hawbtman zu Medwe 
ains tails, vnd der Chorhern von Agrom auch der Burger daselbst, 
des andern, gegeben vnd gemacht haben, biz auf hewt datum des 
briefs. Vnd darumb wir an baiden tailen ainen anstand vnd frid auf 
sand Jorgen tag schiriftkunftigen vnd auch daczwischen, als von hewt, 
datum des briefs, vber vierzehen tag, ainen tag fur vns zu freundth- 
lichen aynung benennet haben; alss haben wir auch darauf denselben 
Chorhern von Agramb und auch den Burgern daselbst, vnd allen 
Iren dienern vnd vndertannen vnsere sicherhait vnd gelait biz auf 
denselben sand Jorgen tag für uns, vnd all die vnsern gegeben vnd 
geben auch wissentlich mit disem brief, also: das sy vnd die iren in 
vnsern herschaften vnd gebietten, vnd den dernach in derselben zeit 
alsonst in des notdurft tut komen handeln vnd gewandeln mugen an 
vnser vnd aller der vnsern Irrung vnd hindernuss ungeuerlich davon. 
So emphellen wir allen vnsern hawbtleuten, Burkgraven, Phlegern, 
Richtern, Ambtleuten vnd allen andern vnsern dienern vnd vnder- 
tannen, den der gegenburtige vnser brief gezaigt wirdet, ernstlich, 
vnd wollen das Ir wider solch vnser anstand, frid vnd sicherhait 
nicht tut, sunder das stat vnd unzerbrochen haldet, vnd dawider nye- 
manden andern ze tun gestattet, das ist genzlich vnser maynung. Ge- 
geben zu der Kremppen an der heiligen dreyer Kunig abend. Anno 
domini millesimo quadringeniesimo tricesimo octavo. 


Iv. Kukuljević. Arkiv za povjestnicu jugoslavensku. knj. III. str. 95— 96. | 


136 Doc. 109. — An. 1438. 


109. 
Anno 1438, 13. januarii. Zagrabiae. 


Mathaeus Talovac banus, ut de injurüs a  Vilhelmo, capetano castri 
Medved, mercatoribus zagrabiensibus illatis quaestionem ferat, capitulo 
dasmensi mandat. 


Amicis suis reverendis, capitulo ecclesie chasmensis, Mathko de 
Thalloucz regnorum Dalmacie, Croacie et tocius Sclauonie banus, ami- 
ciciam paratam cum honore. Dicitur nobis in personis judicis, jura- 
torum ac tocius communitatis civitatis montis Grecensis de iuxta Za- 
grabiam, quomodo quidam Wilhelmus vicecapetaneus castri Medwe 
per illustres principes dominos Fridericum Cilie, Ortenburge, Zago- 
rieque comitem ac Vlricum, eiusdem domini Friderici natum, in eodem 
castro Medwe constitutus, in festo beatorum Cosme et Damiani mar- 
tyrum, proxime preteritum, malo fretus consilio, quemdam Bartholo- 
meum Italicum, vitriparem, habitatorem dicte civitatis montis Gre- 
censis ex scitu et commissione dictorum dominorum suorum, via in 
libera de Pethouia versus propria cum certis suis rebus ac bonis et 
equis proficiscentem, prope molendina dicte civitatis et in territorio 
eiusdem civitatis per certos suos homines, et signanter per quemdam 
Jeronimum ac Colomanum Trankenbergar captivari et captum, liga- 
tumque a tergo manibus et sub equorum ventribus pedibus ipsius, 
penes dictum castrum Medwe, datis prius eisdem latronibus de ipso 
castro Medwe cibis et potibus, ad pretactum castrum idem Tranken- 
berger deduci et tandem in quadraginta florenis auri pactari, ex 
quibus idem Bartholomeus ibidem viginti in specie exsolvisset, pro 
aliis vero viginti ipse Wilhelmus, quasi in premissis innoxius, se 
fideiussorem posuisset, et sic sub talibus pactis ad peticionem pluri- 
morum proborum virorum de ipsis vinculis abire permisisset. Hiis non 
contentus prelibatus Wilhelmus, malum malo accumulare non verens, 
in festo beati Andree apostoli; proxime preterito, similiter ex com- 
missione et scitu dictorum dominorum suorum, missis ante auroram 
et destinatis nonnullis tam prefatorum dominorum suorum, quam suis 
hominibus et familiaribus de dicto castro Medwe nonnullis, immo 
quam pluribus colonis dicti castri et jobagionibus ad possessionem 
ipsius civitatis Pobresye vocatam, penes fluvium Zawe habitam, ma- 
nibus armatis et potenciariis eandem possessionem penitus ac in toto 
spoliari et depredari, resque et bona hominum in eadem habitancium, 
signanter pecora et pecudes et vestimenta tam virorum quam mu- 
lierum, ligones et secures ac alia que levari potuissent, aufferi et ad 
dictum castrum Medwe deportari fecisset. Preterea idem Wilhelmus 





Doc. 110. — An. 1436. 137 


ex consensu similiter et voluntate dictorum dominorum suorum, feria 
quinta proxima ante festum beati Thome apostoli proxime preteritum, 
nonnullos jobagiones et colonos dicte civitatis in villa Grachan vocata 
commorantes, nonnullosque cives et habitatores dicte civitatis per 
vineas et kuchas in montibus et circa vineas predictas, signanter in 
cellariis earundem vinearum repertos et inventos captivari et captos 
dire tormentari, ad dictumque castrum Medwe vinculatos deduci et 
in suis carceribus detineri fecisset, quos servaret vinculatos eciam de 
presenti; aliquos autem ex eisdem in magna quantitate pecuniarum 
pactatos abire permisisset, potencia mediante, in preiudicium et damp- 
num dictorum civium valde magnum. Super quo vestram amiciciam 
presentibus petimus reverenter quatenus vestrum mittatis hominem 
pro testimonio fidedignum, quo presente, Stephanus, filius Nicolai, 
aut Georgius, filius Iwan de Brezouycza, ceu Ladislaus, filius eiusdem 
Nicolai de eadem, aut Gregorius de Beryzloucz vel Johannes aut 
Paulus, filii Jacobi de Jazenowcz, sive Mathias, filius Emerici, filii 
Dominici de Adamowch, seu Mathias, filius Nicolai de Alsoglawnicza, 
alis absentibus, homo noster, ab omnibus, quibus incumbit, meram 
de premissis experiatur veritatem, quam tandem nobis amicabiliter 
rescribatis. Presentes sigillo Nicolai, filii Gregorii de Gepew, comitis 
nosti zagrabiensis, fecimus consignari. Datum Zagrabie octavo die 
festi Epiphaniarum domini. Anno eiusdem millesimo quadringentesimo 
tricesimo octavo. 


Iv. Kukuljević, Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, knj, III. str. 93—94. 


llo. 


Anno 1438, 13. januarii. Zagrabiae. 


Mathaeus Talovac banus capitulo časmensi mandat, ut de injuriis a 
Vilhelmo, castellano castri Medwed, possessioni. communitatis Gračani et 
mercatoribus sagrabiensibus illatis, quaestionem. constituat. 


Amicis suis reverendis capitulo ecclesie chasmensis, Mathko de 
Thaloucz, regni Sclauonie banus, amiciciam paratam cum honore. 
Dicitur nobis.in personis judicis, juratorum et tocius communitatis 
civitatis montis Grecensis de iuxta Zagrabiam, quomodo Vilhelmus 
Thewtonicus castellanus castri Medwe, circa festum beati Mychaelis 
archangeli in anno domini millesimo quadringentesimo trigesimo sexto 
transacto preteritum, tempore scilicet introitus sui ad dictum castrum, 
ex commissione, precepto et induccione illustrium principum domi- 
norum Friderici et Vlrici, eiusdem domini Friderici nati, comitum 


138 Doc. r10. — An. 1438. 

scilicet Cilie, Ortenburge et Zagorie, dominorum suorum, duas vaccas 
cuiusdam coloni ipsius civitatis in possessione Grachan vocata com- 
morantis, omni sua sine culpa recipi et ad dictum castrum Medwe 
deduci ac usui suo deputari fecisset. Et quod idem Wilhelmus anno 
proxime transacto circa festum beati regis Osualdi nonnullos cives, 
hospites et habitatores dicte civitatis montis Grecensis de nundinis 
seu foro annuali pethouiensi cum eorum rebus mercimonialibus versus 
propria proficiscentes, via in libera, similiter ex scitu, voluntate et 
commissione dictorum dominorum comitum, dominorum suorum, per 
quosdam familiares ac homines suos et ipsorum dominorum comitum, 
precipue per quemdam Colomanum Trakenberger ac Jeronimum et 
Martinum, filium Ladislai de Gorycha, que scilicet res mercimoniales 
fere ad duo millia florenorum auri se extendissent, recipi et quo sue 
placuisset voluntati, deportari et dividi fecisset. Hiis non contentus 
idem Wilhelmus similiter ex consensu, scitu et voluntate dictorum 
dominorum suorum circa festum Nativitatis virginis gloriose, proxime 
preteritum, nonnulla pecora et pecudes dictorum civium de posses- 
sione Roycha, foro scilicet similiter annuali versus propria ducentes, 
via in libera, omni ipsorum civium sine culpa, recipi et aufferi 
ac in certis pecuniariis quantitatibus pactari et permitti fecisset, po- 
tencia mediante, in preiudicium et dampnum eorumdem civium valde 
magnum. Super quo vestram amiciciam presentibus petimus diligenter 
quatenus vestrum mittatis hominem pro testimonio fidedignum, quo 
presente Stephanus vel Radoslaus, filii Nicolai, vel Georgius aut 
Johannes, fili Iwan de Brezouycza, ceu Gregorius de Beryzlaucz aut 
Mathias, filius Gregorii, filii Dominici de Adamouch, aliis absentibus, 
homo noster, ab omnibus quibus incumbit meram de premissis expe- 
riatur veritatem, quam tandem nobis amicabiliter rescribatis. Presentes 
sigillo Nicolai, filii Gregorii de Gepew, comitis nostri zagrabiensis, 
fecimus consignari. Datum Zagrabie octavo die festi Epiphaniarum 
Domini Anno eiusdem millesimo CCCCXXX octavo. 


Iv. Kukuljević. Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, knj. III str. 91— 92. 


Doc. III. II2, — An. 1436. 139 


111. 


Anno 1438, IS. januarii. Casmae. 


Capitulum časmense Mathaeum Talovac banum  certiorem reddit inquisi- 
Hone esse repertum. omnium injuriarum, civibus sagrabiensibus illatarum, 
culpam sustinere Vilhelmum castellanum. 


Magnifico viro domino Mathkoni de Thallaucz regni Sclauonie 
bano, amico ipsorum honorando, capitulum ecclesie chasmensis ami- 
ciciam paratam cum honore. Litteras vestras inquisitorias per vos 
nobis amicabiliter directas honore quo decuit, noverit nos recepisse 
in hec verba: (vid. Doc. 109. 110. an. 1348. 23. januarii). Nos itaque 
vestris amicabilibus peticionibus annuentes, una cum prefato Gregorio 
de Beryzlowch predicta, homine vestro, nostrum hominem fidedignum, 
discretum virum Stephanum presbiterum et prebendarium chori ip- 
sius ecclesié nostre ad premissam inquisicionem faciendam, nostro pro 
testimonio duximus destinandum. Qui tandem exinde ad nos reversi, 
nobis voce consona retulerunt isto modo: quod predictus homo vester 
presente dicto nostro testimonio, feria quarta proxima post predictum 
octavum diem festi Epiphaniarum domini, nunc preteriti, ab omnibus 
illarum parcium hominibus, a quibus decuisset et licuisset, palam et 
occulte diligenter de premissis inquirendo, omnia premissa et quo- 
rumvis premissorum singula sic et eodem modo facta et perpetrata 
fuisse et esse rescivissent, prout eidem vestre magnificencie dictum 
extitisset et sicut tenor litterarum vestrarum continet predictarum. 
Datum tercio die diei inquisicionis prenotate. Anno domini supradicto. 


Iv. Kukuljević. Arkiv za povjestnieu jugoslavensku, knj. III. str. 91— 94. 


112. 

Anno 1438, 31. januarii, Zagrabiae. 
Comitatus sagrab. actione a civibus zagrab. instituta de injurüs a Vil- 
helmo castellano castri Medved contra vicum Gračani et mercatores sagrab. 
factis quaesitionem esse latam nuntiat, culpamque in Vilhelmum confert. 


Nos Nicolaus, filius Gregorii de Gepw, comes, ac judices nobi- 
lium comitatus zagrabiensis. Memorie commendamus, quod cum nos ad 
instantem peticionem judicis, juratorum et tocius communitatis civi- 
tatis montis Grecensis de iuxta Zagrabiam, Thomam litteratum de 
Domagouich ac Georgium, filium Matheus de Sythomeria et Petrum, 
filium Johannis de Sythar, tres ex nobis scilicet judices nobilium ad 
infrascriptam inquisicionem faciendam de sede nostra judiciaria legit- 
time destinassemus, qui demum exinde ad nos reversi nobis unifor- 


140 Doc 112. — An. 1438. 


miter retulerunt, quod ipsi ab omnibus, quibus decuisset et licuisset 
palam et occulte diligenter inquirendo talimodam de infrascriptis sci- 
vissent veritatem: quomodo "Vilhelmus thewtonicus castellanus castri 
Medwe circa festum beati Michaelis archangeli in anno domini mille- 
simo quadringentesimo trigesimo sexto transacto, preteritum, tempore 
scilicet introitus sui ad dictum castrum, ex commissione, precepto et 
induccione illustrium principum dominorum Friderici et Vlrici, eiusdem 
domini Vlrici (se) nati, comitum scilicet Cilie, Ortemburge et Zagorie, 
dominorum suorum, duas vaccas cuiusdam coloni ipsius civitatis in 
possessione Grachan vocata commorantis, omni sua sine culpa recipi, 
et ad dictum castrum Medwe deduci ac usui suo deputari fecisset. 
Et quod idem Vilhelmus anno in proxime transacto circa festum beati 
regis et confessoris Osualdi nonnullos cives, hospites et habitatores dicte 
civitatis montis Grecensis de nundinis seu foro annuali pethouiensi 
cum eorum rebus et bonis mercimonialibus versus propria proficis- 
centes, via in libera, similiter ex scitu, voluntate et commissione dic- 
torum dominorum comitum, dominorum suorum, per quosdam fami- 
liares ac homines suos et ipsorum dominorum comitum precipue per 
quendam Colomanum Trakumbergar ac Jeronimum et Martinum, 
filium Ladislai de Goricha, que scilicet res mercimoniales fere ad duo 
millia florenorum auri se extendissent, recipi et quo sue placuisset 
voluntati deportari et dividi (fecisset). Hiis non contentus idem Vil- 
helmus similiter ex consensu, scitu et voluntate dictorum dominorum 
suorum circa festum Nativitatis virginis gloriose, proxime preteritum, 
nonnulla pecora et pecudes dictorum civium de possessione Roycha, 
foro scilicet similiter annuali versus propria ducencium, via in libera, 
omni ipsorum civium sine culpa recipi et aufferi ac in certis pecu- 
niarum quantitatibus pactari et permitti fecisset, potencia mediante, 
in preiudicium et dampnum eorumdem civium valde magnum. Datum 
Zagrabie feria sexta proxima ante festum Purificacionis virginis glo- 
riose. Anno domini millesimo quadringentesimo tricesimo octavo. 


Originale in charta, A tergo vestigia quatuor sigillorum. In archivio lib. reg. 
civ. zagrab, 


Doc. 113. — An. 1438. 141 


113. 
Anno 1438, 31. januarii. Zagrabiae. 
Comitatus zagrab, civibus precantibus inquisitionem de injurüs a Vilheimo 
castellano civitatis montis Grecensis ıllatis a se esse constitutam refert, 
omnesque accusationes facit. ratas. 


Nos Nicolaus filius Gregorii de Gepew, comes ac judex nobi- 
lium comitatus zagrabiensis. Memorie commendamus, quod cum nos 
ad instantem peticionem judicis, juratorum et tocius communitatis civi- 
tatis montis Grecensis de iuxta Zagrabiam, Thomam litteratum de 
Domagouich ac Georgium, filium Matheus de Sythomeria et Petrum, 
filium Johannis de Sythar, tres ex nobis scilicet judices nobilium ad 
infrascriptam inquisicionem faciendam de sede nostra judiciaria legit- 
time destinassemus, qui demum exinde ad nos reversi uniformiter 
retulerunt, quod ipsi ab omnibus, quibus decuisset et licuisset palam 
et occulte diligenter inquirendo, talem de infrascriptis rescivissent 
veritatem : quomodo Wilhelmus thewtonicus castellanus castri Medwe 
ex scitu, consilio et mandato illustrium principum dominorum Fride- 
rici, Cilie, Ortenburge et Zagorie comitum ac Vlrici similiter comitis, 
eiusdem domini Friderici filii, dominorum suorum, diabolico instigatus 
machinamento, octavo die festi beati Andree apostoli, proxime pre- 
teriti, missis et destinatis quibusdam familiaribus suis armatis equi- 
tibus ad valvas seu portas dicte civitatis montis Grecensis regalis, 
ibique aliquos homines cives et habitatores dicte civitatis, custodes 
scilicet portarum predictarum, in eisdem portis ictibus sagittarum de 
ballistris graviter vulnerari et sagittari fecisset, ex quibus quidam 
ibidem vitam finierunt temporalem, alii vero semivivi remanentes 
graviter torquerentur. Hiis non contentus idem Wilchelmus, similiter 
ex scitu et voluntate dictorum dominorum suorum per prefatos fa- 
miliares suos equestres, a dicta civitate huiusmodi patrantes mala 
reversus, quosdam cives et homines alios dicte civitatis via in libera 
progredientes repertos, similiter ictibus sagittarum de balistris adeo 
et taliter vulnerari fecisset, quod aliqui ex eisdem ibidem obiissent, 
alii vero semivivi remanentes torquerentur ad presens, de quorum 
vita dubium haberetur. Hiis adhuc minime contentus idem Wilhelmus 
ex scitu, voluntate et speciali commissione dictorum dominorum su- 
orum, diebus novissime elapsis, universos et quoslibet jobagiones et 
colonos dicte civitatis in possessione Grachan vocata commorantes, 
nocturno in silencio simul cum uxoribus et pueris levari, ac aliis 
eorum rebus et bonis universis abduci et nescitur an ipsas . . . . . „aut 
alias predas fecisset. Et licet prefati domini comites binas vel trinas 


142 Doc. I14. — dn. 1438. 





litteras eorum, ipsi Wilhelmo, quod de premissis malis supersedere 
amplius, ac de dampnis, injuriis et nocumentis dictis civibus illatis, 
omnimodam satisfaccionem impendere debuisset, direxissent, tamen 
ipsi domini comites sabatho proximo ante festum Nativitatis domini 
proxime preteritum, ad peticionem eiusdem Wilhelmi, de Crapyna 
quinquaginta duos armatos usque ad talos, pro subsidio, ac non mo- 
dicam catervam peditum armatorum eidem "Wilhelmo ad dictum 
castrum Medwe transmisissent, cum quibus ipse Wilhelmus et aliis 
quam pluribus suis armatis et alias acqusitis thewtunicis latronibus, 
signanter autem cum illis Colomano Trakenbergar ac Jeronimo et 
Georgio Pers, necnon Martino filio Ladislai de Goricha et Thoma 
Koposunych et aliis quampluribus, ex commissione et mandato dic- 
torum dominorum comitum, dominorum suorum, feria secunda ante 
predictum festum natalis Domini, iam de novo elapsum, more exer- 
cituali ad valvas et portas dicte civitatis personaliter veniens, ipsam- 
que civitatem expugnare machinans, nonnullos greges boum et pec- 
corum auferri et ad dictum castrum Medwe deduci et depelli, non- 
nullosque homines et cives ac habitatores dicte civitatis captivari et 
tandem vulnerari; ultimatim impetum magnum in ipsos cives cum 
clangore buccinarum more exercituali fieri, ibique quamplures ex 
eisdem crudelissima morte interfici et in multorum sanguinem lan- 
ceas suas et suorum, ac gladios et durissimas sagittas inebriare, et 
plures vulneratos captivari et captos, ligatis a tergo manibus et sub 
equis pedibus, ad dictum castrum Medwe deduci fecisset et captivos 
teneret eciam de presenti, ex quibus triginta vel plures jam perhi- 
bentur defuncti, potencia mediante, in preiudicium dicte civitatis re- 
galis ac regni et dampnum eorumdem valde magnum. Datum Za- 
grabie feria sexta proxima ante festum Purificacionis virginis gloriose. 
Anno domini millesimo quadringentesimo tricesimo octavo. 


Iv. Kukuljević. Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, knj. III. str. 94—95. 


114. 


Anno 1438, 24. februarii, Budae. 


Coram Alberto Hungariae etc. rege, Ulricus, comes Cileae, et legati_ca- 
Pituli et communitatis civilatis assentiuntur, ut lis de injuriis a Vilhelmo 
castellano factis ad fabulae banalis arbitrium referatur. 


Nos Albertus dei gracia rex Hungarie, Dalmacie, Croacie etc. 
Austrieque et Stirie dux, necnon marchio Morauie. Memorie commen- 
damus per presentes, quod fidelis noster illustris princeps Vlricus 


Doc. II4. — An. 1438. 143 


Cilye, Ortenbergensis et Zagorie comes, personaliter, onera et grava- 
mina illustris principis Friderici, similiter Cilie, Ortenburgensis et 
Zagorie comitis, patris sui, ac omnium familiarium et hominum 
suorum, singulorumque ad ipsos pertinencium, notanter autem egregii 
Vylhelmi castellani castri Medwe nuncupati et ad ipsum pertinencium, 
super se assumpmendo, ab una, parte vero ab altera honorabiles viri 
Johannes decretorum doctor et Thomas plebanus de Iwanych, cano- 
nici ecclesie zagrabiensis, pro se personaliter ac pro toto capitulo 
eiusdem ecclesie zagrabiensis subditisque et familiaribus ipsorum cum 
procuratoriis litteris ipsius capituli; item Petrus, alias judex et Bla- 
sius, juratus civis civitatis nostre montis Grecensis de Zagrabia pro se 
ipsis similiter personaliter ac pro judice, juratis civibus et tota com- 
munitate dicte civitatis nostre montis Grecensis, ipsorumque universis 
subditis cum procuratoriis litteris eiusdem civitatis, a tercia partibus 
coram nobis constituti, sunt confessi in hunc modum: quomodo ipsi 
de commissione et annuencia nostre maiestatis, nonnullorum eciam 
baronum nostrorum peticione ad id accedente, universa et quevis 
facta, contencionesque et controversias quaslibet inter partes pretactas 
usque modo quomodocumque et qualitercumque mota, habitas et sus- 
citatas judicio, disposicioni, deliberacioni et arbitrio magnificorum 
virorum Ladislai, filii Nicolai palatini de Gara machouiensi et Math- 
konis de Talloucz regnorum nostrorum Dalmacie et Croacie predic- 
torum ac tocius Sclauonie banorum plenarie submisissent et subrhi- 
serunt coram nobis tali modo: ut quitquit iidem Ladislaus et Mathko 
bani, auditis predictarum parcium proposicionibus, quérimoniis et 
obieccionibus, visisque eorümdem probacionibus et documentis legit- 
timis inter easdem partes disposuerint et deliberati fuerint, id ipse 
partes inviolabiliter observare teneantur. Casu vero, quo aliqua parcium 
predictarum disposicionem et arbitrium ipsorum Ladislai et Mathkonis 
banorum in toto vel in parte acceptare nollet seu recusaret, extunc 
talis pars dictam disposicionem seu judicium non acceptans, contra 
aliam partem judicium acceptantem suam accionem ammittat et in- 
super in omnibus acquisicionibus et accionibus ipsius partis accep- 
tantis succumbat et convincatur eo facto. Ad que se ipse partes sponte 
obligarunt coram nobis testimonio presencium mediante. Datum Bude 
in festo beati Mathye apostoli. Anno domini millesimo quadringen- 
tesimo trigesimo octavo. 


E transumpta capituli časmensis facto anno 1438. ut infra. — Iv Kukuljević. 
Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, knj. III. str. 96—97. 


144 Doc. 115. — An. 1438. 


115. 
Anno 1438, 3. martii. Budae. 
Albertus, Hungarie etc, rex, Mathaco et Petro Talovac banis praecipit, 


ne communitatis montis Grecensis liberae administrationt se immisceant. 


Commissio propria domini regis, Henrico filio 
waivode magistro curie referenti. 

Albertus dei gracia rex Hungarie, Dalmacie, Croacie etc. Aus- 
trieque et Stirie dux, necnon marchio Moravie. Fidelibus nostris magni- 
ficis Mathkoni de Tallowcz regnorum nostrorum Dalmacie et Croacie 
predictorum ac tocius Sclauonie, item Petro de eadem Tallowcz modo 
simili ipsorum regnorum nostrorum Dalmacie et Croacie banis, 
salutem et graciam. Revera nostra edocta existit serenitas, quod et 
vobis constare non ambigimus, qualiter civitas nostra montis Grecensis 
de Zagrabia, in regno nostro Sclauonie situata, hactenus sicuti et ex 
nunc apud manus vestras habita, semper et ab antiquo, tam condam 
excellentissimi principis domini Sigismundi imperatoris et regis Hun- 
garie, patris nostri carissimi, quam eciam aliorum nostrorum prede- 
cessorum regum Hungarie temporibus, inter alias liberas regni nostri 
civitates existit computata, pluribusque libertatibus et graciarum pre- 
rogativis ex concessione pretactorum nostrorum predecessorum divorum 
scilicet regum Hungarie usa fuit et gavisa. Quamobrem volentes ipsam 
nostram civitatem euisque cives et incolas huiusmodi suis libertatibus 
pacifice et illibate perfrui, nec per quospiam contra easdem impediri 
seu gravari intendentes, fidelitati vestre firmissime precipimus et man- 
damus, quatenus de cetero et per amplius de iurisdiccione et quali- 
cumque gubernacione civitatis pretacte civiumque et incolarum eius- 
dem, vos quovismodo ingerere seu intromittere non presumentes, 
manus vestras et vestrorum penitus de eadem excipere et removere 
debeatis, quinimmo eandem civitatem et eius cives adinstar aliarum 
liberarum civitatum apud manus nostras regias pacifice persistere, 
suisque libertatibus perfrui et gaudere permittatis, et secus facere non 
ausuri. Presentibus perlectis exhibenti restitutis. Datum Bude feria 
secunda proxim post dominicam Invocavit Anno domini millesimo 
quadringentesimo tricesimo octavo. 


Originale in charta, in margine inferiori impressum est sigillum. In archiv. 
lib. reg. civ. zagrab. 


Doc. 116. — An. 1436. 145 


116. 
Anno 1438, 4. martii. Budae. 


Coram Alberto, Hungarie etc. rege, judices delecti de imjuriis a Vilhelmo 
castellano castri Medved factis dicant sententiam, quae a rege confirmatur. 


Nos Albertus dei gracia rex Hungarie, Dalmacie, Croacie etc. 
Austrieque et Stirie dux, necnon marchio Morauie etc. Memorie 
commendamus per presentes, quod cum fideles nostri illustris VI- 
ricus Cilie, Ortumburge, Zagorieque etc. comes, personaliter, onera 
et gravamina similiter illustris Friderici eorumdem Cilie, Ortum- 
burge, Zagorieque etc. comitis, patris sui, ac omnium familiarium 
et hominum suorum ac ad ipsos comites pertinencium, notanter 
Vylhelmi capetanei seu castellani castri sui Medwe appellati et 
similiter ad eundem pertinencium super ‚se assumpmendo, ab una, 
item providi et circumspecti viri Petrus, alias iudex et Blasius ju- 
ratus, cives civitatis nostre maiestatis montis Grecensis de Zagrabia 
personaliter pro se et pro tota communitate civium civitatis eius- 
dem cum procuratoriis litteris eiusdem civitatis ab altera partibus, 
coram nobis constituti de nostre maiestatis speciali commissione et 
licencia, prelatorumque et baronum nostrorum interveniente consilio, 
universa et quevis facta, necnon contenciones et controversias inter 
ipsos usque modo qualitercumque mota ac subortas et suscitatas 
pretextuque quorum et quarum eedem partes nunc coram nobis litis 
et questionis materias contra sese movere pretendissent, judicio, dispo- 
sicioni, deliberacioni et arbitrio fidelium nostrorum magnificorum La- 
dislai, filüi palatini de Gara, machouiensis, et Mathkonis de Tallowcz, 
Dalmacie et Croacie predictorum, tociusque Sclauonie regnorum no- 
strorum banorum, plenarie submisissent coram nobis tali modo: ut 
quidquid iidem bani nostri auditis parcium predictarum proposicio- 
nibus, querimoniis, responsionibus, allegacionibus et obieccionibus, 
habitisque probacionibus et legittimis documentis inter easdem partes 
disponerent et arbitrarentur, id ipse ambe partes inconcusse obser- 
vare deberent. Casu vero, quo aliqua parcium predictarum huiusmodi 
disposicionem et arbitrium prescriptorum banorum nostrorum accep- 
tare et observare in toto vel in parte nollet seu recusaret, extunc 
talis pars contra partem alteram, juxta contenta aliarum litterarum 
nostrarum obligatoriarum superinde confectarum, ipsam disposicionem 
acceptantem, suam accionem ammitteret ac insuper in omnibus acqui- 
sicionibus et accionibus ipsius partis acceptantis succumberet et con- 
vinceretur ipso facto. Tandem iidem Ladislaus et Mathko bani, nostre 

10 


146 Doc. 116. — An. 1436. 





maiestatis in presencia personaliter constituti, nobis pari voce retu- 
lerunt: quod ipsis in festo beati Mathie apostoli, proxime preterito, 
et aliis diebus sequentibus ad id aptis et sufficientibus, unacum ma- 
gistris prothonotariis curie nostre ac ceteris plerisque regni nostri 
nobilibus pro audiendis ipsarum parcium querelis justiciaque exinde 
eis ministranda consedentibus, prefati Petrus alias judex et Blasius 
juratus, cives dicte civitatis montis Grecensis, suis ac tocius commu- 
nitatis civium civitatis predicte in personis, presentibus prefato Vil- 
helmo castellano dicti castri Medwe ac Anthonio litterato et Johanne 
dicto Wrag de Maryasouch, legittimis procuratoribus eorumdem Vlrici 
comitis et Vylhelmi castellani castri sui Medwe antefati, contra eosdem 
coram ipsis banis conquesti fuissent in hunc modum: quomodo in 
festo beati Andree apostoli, proxime preterito, prefatus Vylhelmus 
cum suis complicibus ad villam ipsorum Pobresya vocatam mane 
diluculo irruentes, omnes boves et vaccas et vitulos, necnon porcos 
lardos, palia, tunicas viriles ac vestes muliebres, ferra aratri, ligones, 
falcastra ac omnes res et bona hominum et concivium ipsorum in 
eadem villa commorancium recepissent, et ad dictum castrum Medwe 
deduxissent. In qua villa ipsi homines et cives plus quam centum et 
quinquaginta florenos auri dampna percepissent. Hiis auditis prefatus 
Vylhelmus castellanus personaliter ac prefati Anthonius litteratus et 
Johannes Wrag de Maryasovch, procuratores legittimi predictorum 
Vlrici comitis et Vylhelmi castellani sui, coram eisdem banis nostris 
astantes, respondissent: quod aliqua dampna idem Vylhelmus ‘cum 
suis complicibus villa in eadem ipso die diluculo commisisset, sed 
non in tanto numero et valore, prout ipsi cives contra ipsum Vyl- 
helmum proposuissent. Hoc percepto ipsi bani nostri cum dictis ma- 
gistris nostris prothonotariis et aliis assessoribus facto in eodem taliter 
arbitrati fuissent: quod homines in pretacta villa Pobresya commo- 
rantes in civitate pretacta montis Grecensis in ecclesia sancti Marci 
in eadem constructa, coram uno ex judicibus nobilium comitatus za- 
grabiensis, cui illac presentibus ire jubemus, super pretactis centum 
et quinquaginta florenis auri quilibet eorum super uno floreno auri 
propria in persona octavo die fest Pasche domini, proxime venturi, 
jurare teneatur, ipsique Vlricus comes et Vylhelmus castellanus eius- 
dem ipsos centum et quinquaginta florenos auri eisdem populis et 
hominibus solvere tenebuntur. Item, quod eodem die, puta in festo 
sancti Andree apostoli, proxime preterito, idem Vylhelmus cum dictis 
suis complicibus ad villam Gradsan eiusdem civitatis irruendo ab 
hominibus seu concivibus in eadem commorantibus decem boves, 
Octo vaccas, quadraginta porcos, quatuor lardos, quinque palia, quod- 


guo — 





Doc. 116. — An. 1438. — ia 


libet per unum florenum auri emptum, undecim troncos apum, novem 
lintiamina, quinque camisias muliebres superiores in wlgo surla vo- 
catas, et decem camisias mulibres inferiores, ligones, secures, ferra 
aratri ac omnes res et bona ipsorum hominum in eadem villa com- 
morancium recepisset et ad ipsum castrum Medwe deduxisset, ipsos 
homines in eadem villa commorantes captivasset et captos ad idem 
castrum adduxisset, et de quolibet ipsorum tres florenos auri pacta- 
tive recepisset, quosdam vero super fideiussoria caucione similiter 
pactatos dimisisset. Ad quod prefati procuratores annotati Vylhelmi 
respondissent: quod ipse Vylhelmus in huiusmodi accionibus dictorum 
civium innocens esset et immunis; prefatis Petro et Blasio civibus 
se hec nonnullorum proborum virorum attestacionibus veridicis et 
aliis probabilibus documentis in partibus Sclauonie et in dicta civi- 
tate nostra probare posse asserentibus, prefati bani nostri unacum 
dictis eorum assessoribus de parcium voluntate super premissis hu- 
iusmodi probacionem coram fidelibus nostris, Stephano Biczkele de 
Zelnawar ac Johanne Thoth de Zwmzedwar, necnon Gregorio de 
Vrnouch et Petro de Schytaryeua, hominibus nostris per nos ad hec 
specialiter deputatis, Zagrabie premisso octavo die festi Pasche do- 
mini fieri debere admisissent et distulissent taliter: quod prefati cives 
civitatis predicte ac homines in dicta Gradsan commorantes docu- 
menta et attestaciones eorum super premissis necessarias coram eisdem 
hominibus nostris producere teneantur, ipsique Vlricus comes et Vyl- 
helmus huiumodi attestacionibus habitis, iuxta iudicium eorumdem 
nostrorum hominum dictis populis in eadem Gradsan commorantibus 
super universis eorum dampnis satisfacere tenerentur. Item, quod 
feria quinta proxima ante festum beati Thome apostoli, proxime pre- 
teritum, homines et familiares annotatorum Vlrici comitis et Vyl- 
helmi castellani eiusdem ad domos seu stabula civium predictorum 
penes vineas eorumdem civium civitatis predicte existentes et habita, 
irruentes, a Bartholomeo, Thatar dicto, quatuor boves, unam vaccam, 
unum pallium, unum florenum auri valentem, unam tunicam, tres 
pensas valentem et quindecim ligones; item ibidem unum hominem 
detinendo ab eodem quinque cum media pensas denariorum vyennen- 
sium, biccellum cum cingulo, arcum cum sagittis ac tunicam, pro 
tribus pensis emptam, et capicium pro quadraginta denariis emptum, 
recepissent. Quibus auditis prefati procuratores annotatorum Vlrici 
comitis et Vylhelmi, judicio predictorum Stephani Bychkele, Johannis 
Toth, Gregorii de Wrnouch et Petri de Schytaryeuo, jamdictis Petro 
et Blasio civibus consencientibus, juxta eorumdem civium comproba- 


ciones legittimas, fiendo, submisissent. Item, quod in vigilia festi con- 
* 


148 Doc. 116. — An. 1438. 

cepcionis beate Marie virginis, proxime preteriti, homines et familiares 
predictorum Vlrici et Vylhelmi ad portam civitatis predicte, tensis 
balistis, irruentes, quamplures cives ipsius civitatis in custodia eiusdem 
civitatis existentes, ictibus sagittarum sauciassent, ex quibus tres mortui 
fuissent. In quo facto iidem procuratores ipsorum civium eosdem 
judicio et examini dictorum Stephani Byczkele, Johannis Toth, Gre- 
gorii de Wrnouch et Petri de Schytaryeuo juxta probaciones et do- 
cumenta eorumdem civium in dicta civitate habendo submisissent. Item, 
quod feria secunda proxima ante festum Nativitatis domini, proxime 
preteritum, prefatus Vylhelmus cum suis complicibus de scitu et 
voluntate dicti Vlrici comitis more exercituali in ipsos cives civitatis 
predicte irruendo, a Nicolao alias villico, quatuor boves, ac merce- 
nario eiusdem unam tunicam, pro tribus pensis emptam, unum palium, 
unum florenum auri valens; item a Blasio duos boves, duas vaccas; 
item a Stephano lapicida, duos boves, unam vaccam abstulisset, ac 
filium suum letaliter vulnerasset; item a Clemente tres boves; item 
a Petro duos boves; item a Valentino duos boves; item a Herricho- 
nicz duos boves et currum suum recepisset. Et dum ipsi cives civitatis 
predicte pro defensione predictorum boum et aliarum rerum suarum 
exivissent, tunc prefatus Vylhelmus cum aliis suis complicibus ac 
armigeris, exercitualiter dispositis, in ipsos irruendo eosdem diris et 
letalibus vulneribus sauciasset et acriter vulnerasset. Ex quibus ci- 
vibus ibidem octo interfecti fuissent, et tandem unus familiaris unius 
civis eciam ibidem occisus extitisset, et duodecim capti, et una cum 
preda predicta ad castrum Medwe ducti fuissent et adhuc essent vivi; 
de ipsis vulneratis decem et octo, de quorum vita dubitaretur, ac 
omnia bona et res, pecunias et vestes, tam circa illos interfectos, 
quam eciam circa captivos habitas et existentes recepisset et ad 
ipsum castrum deduxisset. Que omnia eciam judicio et examini dic- 
torum Stephani Bychkele, Johannis Toth, Gregorii de Vrnouch et 
Petri de Schytaryeuo consimiliter juxta probaciones et documenta 
eorumdem civium ibidem producendas fiendo, ipsi procuratores et 
cives submisissent. Item, quod in festo beatorum Cosme et Damiani 
martirum, proxime preteritum, iidem homines et familiares dicti co- 
mitis Bartholomeum vitriparem cum familiaribus suis de Petouya 
cum rebus et bonis (eorum) versus propria venientem sub castro 
Medwe in via libera et publica repertum captivassent et captum 
penes idem castrum Medwe, quo ipsorum placuisset voluntati dedu- 
xissent, ac duos equos suos, necnon pecunias et res ac bona erga 
ipsos habitas recepissent, ipsumque in quadraginta florenis auri pac- 
tassent, ex quibus viginti florenos auri ipsis persolvisset, et pro vi- 


Doc. II6. — An. 1438. - 149 


ginti florenis auri prefatus Vilhelmus sibi terminum deputasset. Quo 
percepto, ipsi bani nostri judicio et examini dictorum nostrorum ho- 
minum, predictis procuratoribus parcium prefatarum consencientibus, 
similiter juxta probaciones et documenta ipsius Bartholomei et alio- 
rum civium civitatis predicte fieri commisissent. Quibus super uni- 
versis et singulis premissis judicium et arbitrium et disposicionem 
inter ipsas partes faciendi et terminandi plenam vigore presencium 
damus et attribuimus facultatem. Item, dum quidam cives civitatis 
predicte de Petouya de foro annuali cum rebus mercimonialibus in 
estate, proxime preterita, versus propria per liberam viam profecti 
fuissent, tunc homines ipsorum comitum in dicto castro Medwe exi- 
stentes, puta Jeronimus et Wolfardus, filius Jacobi walpoth de Crapina, 
cum aliis in eodem castro Medwe habitis in libera via et publica in 
ipsos irruentes, tres currus ipsorum civium pannis et rebus merci- 
monialibus repletos et oneratos spoliassent, et omnes res mercimo- 
niales in eisdem curribus existentes, ad valorem duorum millium 
florenorum auri se extendentes, recepissent; prefatis procuratoribus 
jamdicti Vlrici comitis premissa per homines ipsius et neque de scitu 
et voluntate sua ipsa spolia commissa fuisse respondentibus, prefati 
bani nostri taliter judicassent et arbitrati fuissent : quod prefatus 
Vlricus comes sola sua in persona Zagrabie coram testimonio capituli 
ecclesie chasmensis, quod per idem capitulum ad id illac transmitti 
jubemus, in eo, quod homines illi, qui eadem spolia commisissent, sui 
homines non fuissent, neque de scitu et voluntate suis eadem spolia 
commissa fuissent et patrata, suum juramentum deponere debebit. 
Item, quod circa festum nativitatis beate Marie virginis, proxime 
preteritum, dum quidam cives civitatis predicte de foro annuali 
in oppido Royche celebrato, cum pecoribus ipsorum in eodem foro 
emptis versus propria procedentes ad Rakonok, possessionem scilicet 
ipsius Vlrici comitis, pervenissent, tunc homines et familiares dicti 
Vlrici comitis, ipso Wlrico comite in eadem Rakonok pro tunc per- 
sonaliter existente, de scitu et voluntate ipsius, eadem pecora, sine 
culpa ipsorum recepissent, et tamdiu ipsa pecora eisdem non resti- 
tuissent, donec viginti florenos auri ipsi cives ibidem ipsis persolvis- 
sent, que predictis procaratoribus annotati Vlrici comitis, plane ne- 
gantibus, ipsi bani nostri eisdem procuratorihus dicti comitis Vlrici 
hoc benivole acceptando judicantes decrevissent, ut prefatus Blasius 
civis dicte civitatis sola sua in persona juramentum super premissis 
prestare deberet, et habita ipsa juramentali deposicione ipsius Blasii 
dictus Vlricus comes pretactos viginti florenos auri solvere tenetur 
civibus prenotatis. Item, quod circa festum Nativitatis domini, proxime 





150 Doc. 116. — An. 1438. 


preteritum, quendam familiarem Nicolai aurifabri civis civitatis pre- 
dicte de Toplica versus Zagrabiam in via libera procedentem, homi- 
nes ipsius Vlrici comitis prope Rakonok reperiendo, equo cum sella 
.et freno spoliassent ; eisdem procuratoribus hoc simpliciter negantibus, 
ipsique bani nostri taliter arbitrati fuissent, quod prefatus Nicolaus 
aurifaber sola sua in persona super sedecim florenis auri valore, sci- 
licet equi predicti, super estimacione scilicet eiusdem jurare deberet, 
et deposito ipso juramento, pretactus Vlricus pretactos sedecim flo- 
renos auri ipsis civibus solvere teneretur. Post quarumquidem que- 
rimoniarum, predictorum civium declaracionem, procuratores prefati 
‚Vylhelmi contra Jacobum judicem dicte civitatis id proposuissent, 
quomodo ipse quendam familiarem ipsius Vylhelmi de Rakonok in 
.suis ambasiatis destinatum versus eundem Vylhelmum revertentem, 
dum ad dictam civitatem pervenisset, idem Jacobus judex, eundem 
minus juste captivasset. Hiis auditis prefati Petrus et Blasius cives, 
procuratores dicte civitatis in persona dicti Jacobi judicis respondis- 
sent: quod ipse eundem non captivasset, sed solum ad querelam cui- 
usdam hominis super ipso familiari dicti Vilhelmi querulantis, in sui 
presenciam eundem vocare fecisset. In quo facto dicti bani nostri ta- 
liter arbitrati fuissent, quod ipse Jacobus judex sola sua in persona 
ibidem in ecclesia sancti Marci ewangeliste in civitate predicta jurabit, 
quod dictum familiarem annotati Vilhelmi non captivasset. Item, quod 
dum idem Vilhelmus capitaneus et castellanus predicti castri Medwe 
quendam villcum suum ad emendos pisces pro uno floreno auri ad 
dictam civitatem destinasset, tunc prefatus Jacobus judex eundem 
captivasset et captum diucius conservasset, et ipsum florenum auri ab 
ipso recepisset. Quibus auditis, prefati procuratores respondissent, 
quod pretactus villicus dicti Vilhelmi, hora quasi sexta noctis, in si- 
lencio sub muro civitatis predicte tanquam explorator per vigiles 
eiusdem civitatis repertus et sic captus judici predicto fuisset presen- 
tatus, ipseque judex dictum villicum annotati Vilhelmi pro huius- 
modi suis demeritis captum conservasset et tandem, pro commutacione 
nonnullorum concivium suorum in captivitate dicti Vilhelmi in dicto 
castro Medwe existencium, eundem juxta disposicionem treugarum per 
dictos Fridericum et Vlricum comites eisdem civibus datarum et 
dispositarum de ipsa captivitate permisisset, ipsumque florenum auri 
ab ipso non recepisset. In quo facto dicti bani nostri taliter arbitrati 
fuissent, quod prefatus villicus Vilhelmi jurabit sola sua in persona 
super dicto uno floreno auri ibidem Zagrabie coram testimonio capi- 
tuli ecclesie chasmensis prenotate; ipseque Jacobus judex habita huius- 
modi juramentali deposicione ipsum florenum auri eidem persolvere 


Doc. 1I6. — An. 1438. 151 
tenebitur; captivitatem: vero, quam passus extitit, per eosdem banos 
nostros repertus est, suis demeritis exigentibus, debite fore passus. 
‚Item, quod alias predicti cives exterius in campo duos homines ipsius 
* Vilhelmi interfecissent et quatuor vulnerassent Super quibus dicti 
procuratores respondissent: quod cum idem Vilhelmus cum suis com- 
plicibus more exercituali predicta feria secunda proxima ante festum 
Nativitatis domini, proxime preteritum, ad spoliandum ipsam civitatem 
et terminos ipsius civitatis hostiliter invasisset, nonnullaque pecora et 
boves quamplures recepisset et abducere voluisset, tunc quidam ex 
civibus in custodia terminorum dicte civitatis constituti, dicta pecora 
ac ipsos boves defendere volentes, eosdem hostes et spoliatores inse- 
quentes in captivitatem eiusdem Vilhelmi devenissent, et nonnulli ex 
eisdem per eundem et suos complices interfecti fuissent, ubi, si qui 
per eosdem cives occisi et interfecti fuissent, tanquam malefactores et 
predones in sui defensione eosdem interfecissent et vulnerassent, ipsique 
cives minus juste et indebite per ipsum Vilhelmum et suos complices 
interfecti et vulnerati extitissent. In quo facto ipsi bani taliter judi- 
cassent et arbitrative commisissent, quod prefatus Stephanus Bychkele 
ac Johannes Toth, necnon Stephanus de Bochka et Nicolaus de Gye- 
pew, vicecomes comitatus zagrabiensis, ac Gregorius de Vrnouch et 
Petrus de Schytaryeuo, homines per ipsos banos nostros ad id spe- 
cialiter deputati, predicto octavo die festi Pasche domini, proxime ven- 
turo, Zagrabiam predictam convenientes, quibus illac ire et omnia ea, 
que ipsi bani commiserunt exequi mandamus, super huiusmodi inter- 
empcione et vulneracione hominum predictorum probaciones et docu- 
menta per ipsas partes coram eisdem producendo audire et recipere, 
et si id ex documentis et probacionibus huiusmodi ipsarum parcium 
ipsi agnoverint, quod aliqui ex premissis interfectis et vulneratis juxta 
eorum demerita et culpas sunt interfecti et vulnerati, extunc homagia 
talium interfectorum et vulnera vulneratorum tanquam malefactorum 
pro nichilo reputentur. Illorum vero, qui minus juste interfecti existunt 
et vulnerati per illos, per quos commissa existit strages, huiusmodi 
homagia talium et vulnera juxta regni consvetudinem persolvantur. 
Disposuisse eciam inter partes predictas iidem bani se asseruerunt, 
quod neutra parcium aliquos actus potenciarios, contra regni consve- 
tudinem, contra sese et ad se pertinentes innovare presummat, sed 
quidquid accionis contra sese vicissim habuerint, hoc iusticia mediante 
prosequi teneatur jure et consvetudine regni nostri requirente. Suppli- 
catum itaque extitit pro parte dictorum civium civitatis predicte nostre 
maiestati, ut huiusmodi judicium, disposicionem et arbitrium per 
jamfatos banos nostros modo prehabita facta grata habere et eadem 


152 Doc. II7. — An. 1436. 


execucioni facere demandare dignaremur. Nos igitur huiusmodi peticio- 
nibus justis et debitis annuentes, eandem disposicionem et arbitrium 
quoad omnes articulos et clausulas acceptantes et approbantes, prescriptis 
hominibus nostris per predictos banos nostros ad premissa deputatis, in 
personis eorumdem banorum committimus exequenda, mandantes eisdem, 
quatenus ipsi pretacto octavo die festi Pasce domini, proxime affuturi, 
ad dictam Zagrabiam conveniendo, ibique coram predicto testimonio 
capituli chasmensis et judicibus nobilium ipsius comitatus zagrabiensis, 
premissa omnia iuxta disposicionem prenaratam exequi debeant, bre- 
vemque terminum pro satisfaccione et solucione racione premissorum 
fiendis deputando. Et post hec seriem omnium premissorum et quit- 
quid in premissis actum fuerit et secutum per dictum capitulum 
chasmense et prefatos judices nobilium comitatus zagrabiensis antedicti, 
nostre fideliter rescribi volumus maiestati. Datum Bude feria tercia 
proxima post dominicam Invocavit Anno domini millesimo quadrin- 
gentesimo tricesimo octavo. 


E transumpto capituli chasmensis, de anno 1438, ut infra, Doc. 118. In 
archiv. lib. reg. civ. zagrab. 


117. 
Anno 1438, 16. aprilis. Albae. 


Coram conventu Cruciferorum de Alba, capitulum zagrabiense intercessio- 
nem fadt, ne ex quibusdam regiis litteris Fridericus et Ulricus, nobiles 
Cileae, in castri Medved possessionem. claudestine veniant. 


Nos conventus Cruciferorum domus hospitalis beati regis Ste- 
phani de Alba. Memorie commendamus, quod Stephanus sublector za- 
grabiensis in persona honorabilis capituli ecclesie zagrabiensis ad 
nostram personaliter veniens presenciam, per modum protestacionis 
nobis significare curavit in hunc modum: quomodo honorabilis vir 
magister Johannes de Somlio, canonicus ecclesie albensis, vigore qua- 
rumdam litterarum regalium, una cum homine regio missus pro testi- 
monio fide digno, statutoriarum illustribus principibus Friderico et 
Vlrico eius nato, comitibus Cilie, Ortenburge et Zagorie, super castro 
Medwe cum suis pertinenciis et aliis possessionibus, qui quidem re- 
gius et dicti capituli albensis homines, non convocatis vicinis et com- 
metaneis, uti in talibus solitum est et consvetum, dictos comites clan- 
destine ad dominium predictarum possessionum pretacti capituli za- 
grabiensis, ipsos ab olim, cujus hominum memoria non existit, paci- 
fica possessione ac legittima tencione, uti dicitur, statuissent, in pre- 
iudicium et damnum pretacti capituli zagrabiensis valde magnum. 


*- a 


Doc. 118. — An. 1438. 153 





Qua protestacione facta, pretitulatus magister Stephanus sublector, 
peciit nos, ut eidem capitulo zagrabiensi litteras nostras superinde 
concedere dignaremur. Quas nos ipsi capitulo concessimus communi 
iusticia svadente. Datum feria quarta proxima post festum Pasche 
Domini. Anno eiusdem millesimo quadringentesimo trigesimo octavo. 


Bath. Krčelić. Hist. eccl, zagrab. p. 70. Iv. Kukuljević. Arkiv za povjestnicu 
jugoslavensku, knj. III. str. 91. 


118. 


Anno 1438, 26. aprilis. Casmae. 


Capitulum časmense, Ulricum, comitem Cileae, ex sententia tabulae regiae 
Bro injuriis a Vilhelmo castellano factis, mulctam die dicta non persolvisse 
Alberto regi refert. 


Serenissimo principi et domino, domino Alberto dei gracia regi 
Hungarie, Dalmacie, Croacie etc. Austrieque et Stirie duci, necnon 
marchioni Morauie etc. domino ipsorum naturali et gracioso, capi- 
tulum ecclesie chasmensis oraciones in domino debitas et devotas cum 
perpetua fidelitate. Litteras binas eiusdem vestre serenitatis patentes 
pro parte judicis, juratorum, ceterorumque civium et tocius communi- 
tatis civitatis eiusdem vestre serenitatis montis Grecensis de iuxta Za- 
grabiam site et existentis, emanatas et confectas, nobisque preceptorie 
loquentes et directas sumpma cum obediencia noverit eadem vestra 
serenitas nos recepisse in hec verba. Quarum unius tenor talis est: 
(vide Doc. 114. anno 1438. die 25. februarii) Alterius vero conti- 
nencia verbalis hec est: (vide Doc. 116. anno 1348. die 4. martii). 
Nos itaque mandatis eiusdem vestre serenitatis in omnibus obedire 
cupientes, ut tenemur, iuxta mandatum eiusdem vestre serenitatis 
nostrum hominem fide dignum, unum ex nobis, videlicet honorabilem 
virum magistrum Blasium socium et concanonicum nostrum ad pre- 
missa fideliter peragenda et exequenda, nostro pro testimonio du- 
ximus destinandum. Qui tandem exinde ad nos reversus, nobis retulit 
isto modo: quod ipse in predicto octavo die festi Pasce domini, pro- 
xime preteriti, ad dictam Zagrabiam personaliter accessisset, ibique 
prefati Stephanus de Bochka ipsius Ladislai bani et Nicolaus de Gye- 
pew, vicecomes dicti comitatus zagrabiensis, jamfati Matkonis bani, 
necnon Johannes Thoth et Stephanus Bychkele, item Gregorius de 
Wrnouch et Petrus de Schytaryeuo eiusdem vestre serenitatis homines, 
ad premissa exequenda deputati, necnon Thomas de Domagouych et 
Georgius de Sythomerya, iudices nobilium dicti comitatus, iuxta com- 
missionem eiusdem vestre serenitatis convenientes, modo infra deno- 


154 Doc. 118. — An 1438. 


tando omnia premissa et quevis premissorum, prout in registro si- 
gillis ipsorum consignato, idem homo noster nobis apportavit, executi 
fuissent et judicialiter decrevišsent auctoritate eiusdem vestre sereni- 
tatis prenotata: quod primo Valentinu$ Ladisych, in possessione dicte 
civitatis Pobresya vocata commorans, vigesimo se hominibus super 
viginti florenis auri, valore videlicet boum, pecorum et aliarum rerum 
suarum; item Martinus Drobanych de eadem, decimo se super decem 
florenis auri, valore scilicet boum, pecorum et aliarum rerum su- 
arum; item Georgius Bankouich de eadem, quintodecimo se super 
quindecim florenis auri, valore videlicet boum, pecorum et aliarum 
rerum suarum; item Anthonius Zmethan de eadem, quinto se super 
quinque florenis auri, valore scilicet boum, pecorum ac aliarum rerum 
et bonorum suorum; item Gywrgych de eadem decimo octavo se 
super decem et octo florenis auri, valore videlicet boum, pecorum ac 
aliarum rerum suarum; item Martinus de eadem, sexto se super sex 
florenis auri, valore videlicet boum ac pecorum et aliarum rerum 
suarum; item Petrus de eadem villa, quarto se super quatuor flo- 
renos auri, valore scilicet boum, pecorum et aliarum rerum suarum; 
item Clemens de eadem, sexto se, super sex florenis auri, valore sci- 
licet boum, pecorum et aliarum rerum suarum; item. Thomas, filius 
Michaelis de eadem, duodecimo se super duodecim florenis auri, va- 
lore videlicet boum, pecorum et aliarum rerum suarum; item Gallus 
filius Martini de eadem, quarto se super quatuor florenis auri, valore 
videlicet boum, pecorum et aliarum rerum suarum; item Fabianus 
Bankouych de eadem, sexto se super sex florenis auri, valore scilicet 
boum, pecorum ac aliarum rerum et bonorum suorum; item Blasius 
de eadem, tercio se super tribus florenis auri, valore videlicet pe- 
corum et aliarum rerum suarum ; item Nicolaus de eadem, secundo 
se super duobus florenis auri, valore scilicet rerum suarum; item 
Gallus de eadem, quinto se super quinque florenis auri, valore vide- 
licet pecorum et aliarum rerum suarum; item Petrus, filius Pauli de 
eadem, tercio se super tribus florenis auri, valore videlicet pecorum et 
aliorum bonorum suorum; item Ladislaus filius Georgii .de eadem, 
quarto se super quatuor florenis auri, valore videlicet pecorum et 
aliarum rerum suarum; item Michael, filius Anthonii de eadem, oc- 
tavo se super octo florenis auri, valore scilicet boum et rerum su- 
arum; item Petrus, filius Mathie de eadem, septimo se super septem 
florenis auri, valore videlicet pecorum et rerum suarum; item Tho- 
mas, filius Gordina de eadem, octavo se super octo florenis auri, va- 
lore scilicet boum et pecorum et aliarum rerum suarum; item Sthanko 
de eadem, quarto se super quatuor florenis auri, valore videlicet pe- 


— 


Doc. III. IIS, — An. 1438. 155 


corum et aliarum rerum suarum; item Blasius juratus civis civitatis 
predicte, sola in persona iuxta adiudicacionem dictorum banorum 
super viginti fiorenis auri per homines et familiares dicti comitis 
Vlrici in possessione sua Rakonok vocata, minus juste et indebite 
receptis; item Nicolaus aurifaber juratus civis ipsius civitatis, sola sua 
in persona super quinque cum medio florenis auri, valore videlicet 
unius equi sui ac freni et selle; item Jacobus alias judex civitatis 
predicte, sola sua in persona iuxta commissionem dictorum banorum 
suum deposuit juramentum prout debuit super eo, quod ipse quendam 
familiarem dicti Vylhelmi non captivasset, in ecclesia ipsorum paro- 
chiali in honore sancti Marci ewangeliste in eadem civitate constructa, 
coram dictis judicibus nobilium comitatus zagrabiensis et nostro testi- 
monio prescriptaque eorum iuramenta prout debuissent, legittime 
deposuissent. Item in clausula pro parte Bartholomei vitriparis, in 
dicta civitate commorantis, iuxta commissionem dictorum banorum 
coram eisdem vestre serenitatis et eorumdem banorum hominibus 
iuxta contenta earumdem litterarum vestre serenitatis proborum  vi- 
rorum in presenciam eorumdem adductorum attestacionibus, necnon 
sufficientibus aliis probacionibus et documentis id comprobavit, quod 
homines et familiares prefati comitis Vlrici unacum viginti florenis 
auri, quos eisdem super relaxacione et permissione de captivitate 
ipsorum facta persolvit, ac cum rebus et equis computando in valore 
sexaginta unius floreni auri eidem Bartholomeo dampna intullissent. 
Item in clausula racione homagiorum hominum interfectorum et vul- 
nerum in eisdem litteris eiusdem vestre serenitatis conscripta, prefati 
cives cum certis litteris inquisicionalibus et quamplurimorum nobi- 
lium vicinorum et commetaneorum videlicet zagrabiensi, crisiensi et 
warasdinensi comitatibus existencium, coram eisdem hominibus vestre 
maiestatis adductorum id sufficienter comprobassent, quod prefatus 
Wilhelmus cum suis complicibus die predicto ad tenuta et terminos 
ipsius civitatis manu armata veniens, predictos cives in custodia ter- 
minorum dicte civitatis constitutos minus iuste et indebite octo cives 
ex eisdem et unum familiarem cuiusdam civis nece miserabili intere- 
misset ac decem et octo ex ipsis letaliter vulnerasset, necnon duodecim 
ex ipsis civibus captos ad dictum castrum Medwe abduxisset, ipsos- 
que omnibus rebus et bonis ipsorum tam interfectorum quam vulne- 
ratorum et captivatorum spoliasset; quorum quidem civium homagia 
iuxta libertates et jura dicte civitatis per predictos homines vestre 
serenitatis pro singulis civibus interfectis per quinquaginta marcas 
denariorum regalium, homagium vero dicti familiaris pro sex marcis 
denariorum similiter regalium, solvere debenda, iudicialiter decre- 


156 Doc. II8. — An. 1438. 


vissent et commisissent. Item pro vulneribus civium predictorum, ex 
quibus unus in facie et quatuor vulneribus in corpore sub vestimentis 
letaliter vulneratus extitit, taliter decrevisent, quod pro ipso vulnere 
in facie habito tres marce denariorum regalium, pro aliis vero sub 
vestimentis habitis, pro singulis singuli centum denarii regales persol- 
verentur. Item alter in manu mutilatus existit, pro cuius mutilacione 
tres marcas denariorum regalium persolvendas decrevissent. Aliorum 
vero omnium vulneratorum vulnera per centum denarios persolvendos 
commisissent. Item, iidem ipsius vestre serenitatis et predictorum ba- 
norum homines, auctoritate eiusdem vestre serenitatis in pretactis lit- 
teris vestris eis attributa, judicialiter taliter commisissent et decrevis- 
sent, quod ex premissis omnibus et singulis pecuniis, tam racione 
dampnorum predictorum civium et hominum ipsorum, quam eciam 
homagiorum et vulnerum ipsis civibus et hominibus eorum proveni- 
entibus, primo trecentos florenos auri quintodecimo die a predicto 
octavo die festi Pasce domini, proxime preteriti, immediate compu- 
tando eisdem solvere; item alios trecentos florenos auri octavo die 
festi nativitatis beati Johannis baptiste, nunc affuturi, item residuos 
ducentos et quadriginta sex florenos auri octavo die festi beati Jacobi 
apostoli, similiter nunc venturi, Zagrabie, semper coram nostro testi- 
monio eisdem civibus ac hominibus, populis et familiaribus ipsorum 
sub penis et obligaminibus in eisdem litteris vestre serenitatis trans- 
criptis et specificatis solvere debeant et teneantur, Et quia prefatus 
comes Vlricus in prescripto termino sola sua in persona contra eos- 
dem cives suum juramentum deponere debens, non deposuit, et neque 
prescriptas quantitates pecuniarum racione dictorum dampnorum per- 
solvere et deponere debendas, non persolvisset, ideo ipsi eiusdem 
vestre serenitatis et dictorum banorum homines ipsus Vlricum co- 
mitem in universis premissis aliis articulis in pretactis litteris vestre 
serenitatis conscriptis et per eosdem cives sufficientibus documentis 
coram eisdem comprobatis commissent judicialiter fore convictum et 
aggravatum. Quorumquidem omnium premissorum seriem iuxta man- 
datum eiusdem vestre serenitatis unacum predictis judicibus nobi- 
lium dicti comitatus zagrabiensis eidem "vestre serenitati duximus 
rescribendum. In cuius rei memoriam et testimonium premissorum 
presentibus sigillum nostrum duximus appendendum. Datum sexto die 
diei execucionis premissorum. Anno domini millesimo quadringen- 
tesimo tricesimo octavo, supradicto. 


Originale in membrana. Zona sericea viridis coloris appendet absque sigillo. 
In archivio lib. reg. civit. zagrabiensis 





Doc. 119. 120. — An. 1438. 157 





119. 
Anno 1438. 


Budae, in vigilia s. Michaelis coram Stephano Bathor, judice 
curiae Alberti regis, Petrus canonicus zagrabiensis, procurator capi- 
tuli praesentavit litteras Mathiae Paloch evocatorias ratione Otok 
occupati 1427. judiciales, et tres chasmenses evocatoriorelatorias contra 
civitatem de anno 1434. qui cum non adessent, eos denuo proclamari 
jubet Stephanus capitulo chasmensi. 


Georgii Marcelovié: Regesta Diplomat. aliorumque Documentorum. Msc. in 
bibliotheca archidioec. zagrab. 


120. 


Anno 1438, 30. septembris. Budae. 
Stephanus Bathor, judex. curiae, mandat capitulo časmensi, ut peremptorie 
ad oclavas festi b. Michaelis archangeli communitatem | civitatis montis 
Grecensis im jus vocet, quod iam anno 1433. capitulo sagrab, eiusque 
possessionibus et hominibus magnas injurias imposuit. 


Amicis suis reverendis capitulo ecclesie chasmensis, comes Ste- 
phanus de Bathor, judex curie domini Alberti, dei gracia Romanorum 
regis, semper augusti, ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. 
regis, amiciciam cum honore. Noveritis, quod nobis in vigilia festi 
beati Michaelis archangeli unacum regni nobilibus pro faciendo 
"noderativo judicio causantibus in sede nostra judiciaria sedentibus, 
honorabilis vir, magister Petrus canonicus ecclesie zagrabiensis pro 
honorabili capitulo eiusdem ecclesie zagrabiensis cum procuratoriis 
litteris eiusdem in nostram veniens presenciam tres litteras, duas 
condam comitis Matheus de Palocz, alias similiter judicis curie regie, 
unam evocatoriam, nobis directam, et aliam judicialem, necnon ter- 
ciam vestram super ipsa evocacione relatoriam in terminis et annis 
infrascribendis emanatas, nobis presentavit declarando: quod magister 
Georgius canonicus dicti capituli ecclesie zagrabiensis cum procuratoriis 
litteris eiusdem iuxta continenciam litterarum eiusdem comitis Matheus 
prorogatoriarum in octavis festi beati Michaelis archangeli in anno 
domini MCCCCXXX tercio preteritis, in figura judicii eiusdem comitis 
Matheus comparendo, contra Stephanum, filium Michaelis, tunc judicem, 
ac Michaelem, filium Sebastiani, Anthonium Italicum, Briccium, filium 
Benedicti, Petrum Hungarum, et Georgium sartorem et Nicolaum, 
alias judices, necnon Fabianum litteratum, Fryche, Blasium, filium 
Withezych, Georgium, filium Francisci et alios juratos, cives et totam 
communitatem civitatis montis Grecensis de iuxta Zagrabiam quasdam 


158 Doc. 120. — An. 1438. 


litteras vestras inquisitorias et evocatorias domino Sigismundo regi ad 
suum regium litteratorium mandatum rescriptas, asserens accionem 
et proposicionem dicti capituli litteris contineri in eisdem, eidem co- 
mitis Matheus presentasse declarando: quod Blasius, filius Benedicti 
de Therstenik regius et discretus vir Georgius presbiter chori ecclesie 
vestre predicte prebendarius vester, homines, ad regium litteratorium 
mandatum transmissi, feria quinta proxima post dominicam Ramis- 
palmarum in dicto anno preterito in comitatu zagrabiensi procedentes 
ab omnibus quibus decuisset et licuisset palam et occulte de infra- 
scriptis inquirendo, talem scivissent veritatem: quomodo Chyin, judex, 
Valentinus, Gobech dictus, Anthonius de Florencia, Johannes, filius 
Peronis, Demetrius, Martinus sartor, tunc decanus, Georgius de vico 
sutorum, Andreas, filius Petri, Paulus Thatar. jurati; Michael, filius 
Sebastiani, Johannes, Zygeththyak dictus, Johannes Pehem, Johannes 
Hungarus, Gregorius Hwdesthych, Briccius, frater eiusdem, Jaxinus, 
filius Bok, Clemens institor, Jacomellus, Paulus, filius Giwan, Paulus 
Hungarus, Egidius carnifex, Anthonius, Petrus, dictus Plesmenchak, 
Chagantowich Paulus, Swlkowich Paulus carnifex, Martinus juratus, 
Blasius dictus Fraym, Laurencius institor, alter Laurencius, Paulus 
Sydowanich, Ladislaus Ztipkouich, Dominicus Maxethych, Stephanus 
litteratus, dictus Bakovch, Gregorius Valentini, Benedictus rufus, 
Dyonisius Mozlawech, Paulus Rusman dictus, Mathias sartor, La- 
dislaus et Emericus aurifabri, Farkasius, filius Egidii, Iwan Italicus, 
Paulus sartor, Kusuc carnifex de civitate, Dominicus et Paulus selli- 
pares, Newred, Blasius sutor, Stephanus dictus Kweth, Iwan faber, 
Johannes pellifex, Nicolaus et Andreas dicti Bogdanich, Clemens Prau- 
dich, Paulus Iwankovich, Ambrosius, Georgius, filius Francisci, Thomas 
Kwnnych, Thomas calvus, Nicolaus, Valentinus dictus Peren, Gywrak et 
Valentinus dicti Mozlowich, Paulus sagitarius, Thomas dictus Dwack, 
Jacobus, Elias sagittarii, Johannes arcupar, Valentinus sutor, Valentinus 
Anthonii et Gallus arcupares, ceterique universi cives et populi civitatis 
montis Grecensis in eadem civitate et in suburbio eiusdem civitatis 
iuxta Zagrabiam mala eorum opera in ipsum capitulum a diuturnis 
temporibus crudeliter et immaniter exercuissent et commisissent, 
sumpma exinde temeritatis audacia in anno domini millesimo qua- 
dringentesimo vigesimo secundo preterito, videlicet in festo sancte 
Trinitatis turrim ipsius capituli in dicto monte Grech habitam, ubi 
res et bona dicte ecclesie et dicti capituli zagrabiensis propter metum 
Turcorum ad conservandum reposuissent, obsidentes, et multa caterva 
hominum armatorum circumvallantes, magistrum Ladislaum de Dauoth 
socium et concanonicum pro tunc ipsorum pro custodia dictarum 


Doc. 120. — An. 1438. 159 





rerum et bonorum ipsius ecclesie et capituli in eadem turri consti- 
tutum capere et interficere satagentes, positis eidem hincinde insidiis 
pluribus diebus, eosdem spoliassent, et ut ipsos canonicos ipsius ca- 
pituli absque sono campane et sine strepitu clamoris hominum in 
domibus eorum incautos reperire potuissent, erecto vexillo in turri 
ecclesie sancti Marci in dicta monte Grecensi habita, omnes unani- 
miter armati ad invadendum dictum capitulum fuissent congregati, 
et nisi idem Ladislaus de Dawoch concanonicus eorum in dicta turri 
ipsius capituli existens, rumorem populi et discursum armatorum 
hominum et sagittarum hincinde per vicos et plateas eorum senciens, 
erecto panno lineo in uno baculo ligneo ipsis canonicis et clero ipsius 
ecclesie zagrabiensis de turri signum dedisset, et ipsi hoc signo viso 
et intellecto cum rebus et bonis eorum ad ecclesiam kathedralem et 
curiam episcopalem affugissent, predicti cives et hospites eorum ma- 
lignum propositum utique opere complevissent; et quia hoc ipsum 
pro tunc facere non potuissent, ob hoc iterum habitis inter se collo- 
quiis et fraudulentis occasionibus, excogitationibus, ad quoddam terri- 
torium dicti capituli Croogh vocatum, retro claustrum sancti Nicolai 
fratrum Predicatorum habitum, in cuius pacifico dominio ipsum capi- 
tulum fuisset a centum annis vel citra pacifice, quosdam eorum con- 
cives cum armis et sagittis destinantes, nonnullos homines honorabilis 
viri domini Mathie extunc prepositi ipsius ecclesie zagrabiensis, quos- 
quidem cum bobus et aratro ad dictum territorium ad arandum de- 
stinasset, cum minis et vituperiis de ipso territorio expullissent, aliis 
eorum concivibus invicem similiter cum armis preterea congregatis, 
ut si ipse prepositus vel capitulum aliquos eorum familiares ad re- 
pellendos dictos concives, videlicet quos ad iritandum et provocandum 
misissent, destinasset, ut subito omnes unanimiter supradictum capi- 
tulum absque dubio irruissent. Item iidem cives et hospites adhuc ut 
eorum malignum propositum contra dictum capitulum a diu con- 
ceptum adimplere potuissent, occasiones nequiter excogitandas, die 
dominico proximo ante festum beate Margarethe virginis et martiris 
tunc preteritum, ceteros eorum concives videlicet Anthonium de Flo- 
rencia et Valentinum dictum Giubech cum aliis tribus vel quatuor 
ad medium dominorum de dicto capitulo, ubi ipsi in sacristia ecclesie 
eorum kathedrali post missam capitulariter fuissent congregati, desti- 
nantes, per eosdem ipsis dominis expresse intimassent, quod ipsi do- 
mini de capitulo ad metendas fruges eorum in dicto territorio eorum 
Crogh vocato seminatas et tunc ad messem paratas homines eorum 
nullo modo debeant destinare, addendo et dicendo eis publice, quod 
si secus facerent, extunc ipsi vellent ipsas fruges manu armata ab 


160 Doc. 120. — An. 1438. 


ipsis recipere et ipsum territorium contra predictum capitulum de- 
fensare; plures minas eisdem dominis de dicto capitulo ibidem inpo- 
nentes. Tandem sequenti die in festo beate Margarethe virginis et 
martiris similiter eodem anno, quo die videlicet in ipsa civitate forum 
annuale seu nundine cum ceteris libertatum prerogativis a diu cele- 
brari consvevissent, hora vesperarum, dum ipsi domini de dicto ca- 
pitulo cum clero ipsius capituli vespertinum officium decantassent, 
predicti cives et hospites, et signanter in platea sutorum in suburbio 
dicte civitatis commorantes, coadunatis sibi nonnullis hominibus fo- 
rensibus, qui ad huiusmodi nundinas seu forum annuale ipso die festi 
beate Margarethe virginis in dicta civitate celebrari solitas, fuissent 
congregati, ex preconcepta a diu contra ecclesiam zagrabiensem ac 
capitulum et clerum eiusdem ecclesie rancoris malicia, manibus ar- 
matis et potenciariis ad predictum capitulum contra libertates eorum 
et cetera pacta pacis et concordie inter ipsum capitulum et cives 
temporibus retroactis innita et facta, vigorosisque litteris Sub certis 
penis in eisdem expressis firmata, per ipsos cives jam sepius et sig- 
nanter tempore combustionis domorum canonicorum de dicto capi- 
tulo per eosdem cives ad tunc facta, ausu temerario, voluntateque, 
manu hostiliter descendendo, curiasque et domos canonicorum eorum- 
dem et signanter dominorum Ladislai de Dawoch predicti, Stéphani 
Farkasii archidiaconi de Bexyn, magistri Michaelis doctoris artis me- 
dicine et Johannis cantoris eiusdem ecclesie immaniter invadendo et 
subintrando, seras et clausuras, necnon hostia domorum et celariorum 
confrangendo, lectisternia, pluynaria, lardos, aliasque res et bona in 
eisdem domibus eorum repertas, inventa, afferendo et asportando, duos 
familiares magistri Jacobi de Zerdahel, videlicet Mathiam et Grego- 
rium, item quatuor familiares magistri Nicolai Almani, scilicet Lucam, 
Stephanum, Paulum et Petrum; item familiares domini Thome, domini 
prepositi bachiensis, canonicorum ecclesie zagrabiensis, gravibus sagit- 
tarum ictibus letaliter vulnerassent et Gywrak villicum domini Petri 
dubicensis et Demetrium jobagionem magistri Georgii de Marocha si- 
militer canonicorum ecclesie eiusdem, miserabili nece interemissent; 
Anthonium dictum Twwak, jobagionem memorati domini Mathie pre- 
positi in Elues commorantem diris et letalibus ictibus sagitarum affe- 
cissent et per predictum capitulum discursus faciendo, replicatis cla- 
moribus, vociferando: sacerdotes interficite! plures ex ipsis civibus 
usque ad ipsam ecclesiam kathedralem cucurfissent et nonnullas sa- 
gittas seu ictus sagittarum in ipsam ecclesiam seu eius turres ac 
quosdam dominos de capitulo prelicto, qui ibi fuge presidio auffu- 
gissent emitendo, et nisi ipsi domini et canonici de predicto capitulo 





a Ww. | A^ 
P žana am a 


Brida 


Doc. 120. — An. 1436. 161 


rumore perteriti, de ipso vesperarum officio, ad quod fuissent congre- 
gati, ad sacristiam fugiendo se reclusissent et ceterorum hominum ac 
familiarium condam Dyonisii bani ac reverendi in Christo patris do- 
mini episcopi ecclesie Zagrabiensis, regie et reginalis maiestatum 
sumpmi cancellarii, aliorumque nonnullorum proborum et nobilium 
virorum, qui ad premissum forum annuale convenissent, furibundo 
dictorum civium occursu se viriliter opponencium presidio et auxilio 
fuissent defensati, omnes in eadem ecclesia pariter extitissent jugulati. 
Et non contenti predicti cives et hospites et presertim, ut prefertur, 
in platea sutorum residentes, sequenti die, videlicet feria tercia pro- 
xima post festum predictum beate Margarethe virginis ad sonum 
campane, ut consvevissent, ad consilium congregati extitissent, nisi 
per alios probos homines, quibus mala huiusmodi displicuissent, ab 
eorum proposito fuissent prohibiti, unimiter ad dictum capitulum 
irruendo domos et edificia canonicorum, immo et ipsam ecclesiam 
furioso impetu invaderent, resque et bona ac litteras et privile- 
gia tam dicte ecclesie tamque nobilium et aliorum hominum inibi 
reposita, sacrilega manu auffere et asportare ac totum clerum interi- 
mere voluissent, potencia mediante, in preiudicium ipsius capi- 
tuli et dampnum satis grande. Unde facta huiusmodi inquisicione 


ipsi eodem die predictos Stephanum, filium Michaelis, proad tunc 


judicem, ac Michaelem, filium Sebastiani, Briccium, filium Benedicti, 
Anthonium Italicum, Georgium sartorem, alias judices; Fabianum 
litteratum, Fryche, Georgium, filium Francisci, Blasium, filium Wy- 
thezych juratos et alios universos et quoslibet cives et hospites ac 
totam communitatem prefate civitatis montis Grecensis in eadem ci- 
vitate montis Grecensis contra annotatum capitulum ecclesie zagra- 
biensis ad octavas festi beati Georgii martiris, tunc venturas, in regie 
serenitatis vocassent presenciam, racionem de premissis reddituros. Ad 
quasquidem octavas festi beati Michaelis archangeli /s) prefati in 
causam attracti per annotatum procuratorem dicti capituli in persona 
congruis diebus ipsarum octavarum coram eodem comite Matheus ex- 
pectati, eiusdem in presenciam non venissent, neque misissent, se me- 
diantibus aliis litteris eiusdem judicialibus exinde' confectis in judicio 
aggravari permittentes, postulans prefatus procurator dicti capituli 
eidem ex parte memoratorum in causam attractorum per ipsum co- 
mitem Matheus in premissis juris equitatem impertiri. Et quia pre- 
fati in causam attracti ad premissa vice secundaria evocandi fore 
fuissent visi, pro eo vestram amiciciam idem comes Matheus litteratorie 
peciisset diligenter, quatenus vestrum mittatis hominem pro testimonio 
fidedignum, quo presente, homo regius infra declarandus memoratos 
11 


162 Doc. 120. — An. 1438. 





in causam attractos in premissis perhemptorie responsuros, racionemque 
efficaciorem reddituros, contra annotatum capitulum ecclesie zagra- 
biensis ad octavas festi Epiphaniarum domini, tunc venturas, regiam 
evocaret in presenciam; et post hec ipsius evocacionis seriem cum 
nominibus evocatorum ad easdem octavas dicto domino nostro regi 
fideliter rescribetis. A quibusquidem octavis dum causa parcium pre- 
Scripta partes inter easdem seriebus litterarum eiusdem comitis Ma- 
theus ventilanda ad octavas festi beati Jacobi apostoli in anno do- 
mini MCCCCXXXIV. preteritas prorogative devenisset. Tandem ipsis 
octavis festi beati Jacobi apostoli instantibus, Ladomer de Adonowecz 
pro dicto capitulo ecclesie zagrabiensis cum  procuratoriis litteris 
eiusdem in eiusdem comitis Matheus veniens presenciam, litteras 
vestras super premissa evocacione dicto domino nostro regi rescriptas, 
eidem presentasset, in quibus ipse per Michaelem, de Kysgora. regium, 
ac Jacobum presbiterum chori ecclesie vestre predicte prebendarium 
vestrum, homines, feria quinta proxima post festum Concepcionis vir- 
ginis gloriose, tunc proxime preteritum, prelibatos Stephanum, filium 
Michaelis, tunc judicem, Michaelem, filium Sebastiani, Petrum Hun- 
garum, Anthonium Italicum, Briccium, filium Benedicti et Nicolaum 
alias judices, Fabianum litteratum, Frych, Georgium, filium Francisci, 
Blasium, filium Wythezych et alios universos et singulos juratos, con- 
siliarios, cives et totam communitatem civitatis montis Grecensis de 
juxta Zagrabiam in eadem civitate montis Grecensis contra annotatum 
capitulum ecclesie zagrabiensis ad dictas octavas festi Epiphaniarum 
domini regiam in presenciam legittime evocatos comperissent mani- 
feste, ad quas quidem octavas festi beati Jacobi apostoli prefati in 
causam attracti per annotatum procuratorem dicti capituli in persona 
eiusdem congruis diebus ipsarum octavarum coram eodem comite 
Matheus expectati, eiusdem in presenciam non venissent neque misis- 
sent, se mediantibus aliis litteris eiusdem inde exinde confectis in ju- 
dicibus aggravari permittentes, postulans prefatus procurator dicti 
capituli eidem ex parte predictorum in causam attractorum per ipsum 
comitem Matheus in premissis juris equitatem impertiri. Et quia 
prelibati in causam attracti ad premissa vice terciaria evocandi fore 
visi fuissent, pro eo idem comes Matheus vestram amiciciam littera- 
torie peciisset diligenter, quatenus vestrum mittatis hominem pro te- 
stimonio fidedignum, quo presente, homo regius infra declarandus, se- 
. pefatos in causam attractos in premissis perhemptorie responsuros, 
racionemque efficacem reddituros ac de judicio viginti marcarum 
judici et parti adverse satisfacturos contra annotatum capitulum 
zagrabiense ad octavas festi beati Michaelis archangeli tunc venturas 


Doc. 120. — An. 1438. 163 


regiam evocaret in presenciam, et post hec ipsius evocacionis seriem 
cum nominibus evocatorum ad easdem octavas dicto domino nostro 
regi fideliter rescriberetis. Vos igitur receptis litteris annotati co- 
mitis Matheus evocatoriis, juxta earumdem continenciam unacum 
Demetrio de Drenova, homine regio, vestrum hominem Georgium cle- 
ricum de Swsicha, chori dicte ecclesie vestre prebendarium ad pre- 
missam evocacionem faciendam vestro pro testimonio tranmisissetis 
fidedignum. Qui tandem exinde ad vos reversi, vobis concorditer re- 
tullissent, qucd ipsi sabbato proximo ante festum beati Mathei apo- 
stoli et ewangeliste in dicto anno domini millesimo quadringentesimo 
tricesimo quarto preteritum, prefatos Stephanum, filium Michaelis, 
tunc judicem ac Michaelem, filium Sebastiani, Anthonium Italicum, 
Briccium, filium Benedicti, Georgium sartorem, Petrum Hungarum, 
alias judices, Fabianum litteratum, Fryche, Blasium, filium Wythezych 
et Georgium, filium Francisci, juratos, ac ceteros cives et totam com- 
munitatem civitatis montis Grecensis de iuxta Zagrabiam in eadem 
civitate montis Grecensis contra annotatum capitulum ecclesie zagra- 
biensis ad premissa ad dictas octavas festi beati Michaelis archangeli 
regiam evocassent in presenciam, ad quas tandem octavas festi beati 
Michaelis archangeli prefati in causam attracti per annotatum pro- 
curatorem dicti capituli in persona eiusdem congruis diebus ipsarum 
octavarum coram ipso comite Matheus expectati, eiusdem in presenciam 
non venissent, neque misissent, nec persolvissent judicia prenominata, 
sed se mediantibus dictis lttteris annotati comitis Matheus judicialibus 
exinde confectis pro eorum non veniendo in judicium consvetis et pro 
non solucione dictorum judiciorum in dupplo eorumdem aggravari 
permisissent. Quibus exhibitis prefatus procurator ipsius capituli ale- 
gavit eo modo, quomodo causa in premissa medio tempore inter 
easdem partes quodammodo condescensa extitisset, unde si id juri 
conformaret et equitati videretur, extunc idem capitulum prefatos in 
causam attractos ad premissa regiam in presenciam legittime facere 
vellet proclamari. Et quia allegacio procuratoris ipsius admittenda fore 
videbatur, pro eo vestram amiciciam presentibus petimus diligenter, 
quatenus vestrum mittatis hominem pro testimonio fidedignum, quo 
presente Valentinus, filius Stephani, vel Nicolaus aut Demetrius de 
Drenowa, seu Dyonisius, filius Emerici de Adanowch, seu Lucas sive 
Michael de Kysgora, newe Ladomer de dicta Adanowcz, aliis absen- 
tibus, homo regius, prelibatos in causam attractos in premissis per- 
hemptorie responsuros, racionemque efficacem reddituros, ac de judicio 
quinquaginta marcarum nobis et parti adverse satisfacturos contra 


annotatum capitulum ecclesie zagrabiensis ad octavas festi beati Mi- 
* 


164 Doc. 12I. — An. 1438. 


chaelis archangeli, in altera revolucione annuali venturas, publice et 
manifeste regiam faciat proclamari in presenciam, insinuando ibidem, 
ut si venerint et se in premissis bono modo emendaverint de dic- 
tisque judiciis nobis et parti adverse satisfacturos, bene quidem, alio- 
quin non obstante ipsorum absencia et rebellione finem debitum et 
indilatum faciemus causa in premissa prout dictabit ordo juris; et 
post hec ipsius trineforensis procfamacionis seriem cum nominibus 
proclamatorum ad easdem octavas dicto domino nostro regi fideliter 
rescribatis. Datum Bude secundo die termini prenotati, Anno domini 
millesimo quadringentesimo XXX octavo. 

(A tergo. Amicis suis reverendis capitulo ecclesie chasmensis, 
pro honorabili capitulo ecclesie zagrabiensis contra Stephanum, filium 
Michaelis, tunc judicem civitatis montis Grecensis de juxta Zagrabiam 
et alios intrascriptos ac octavas festi beati Michaelis archangeli, pro- 
clamatoria. 

(Tenor exccutionis). Homo regius Valentinus, filius Stephani de 
Drenowa, capitularis, Georgius prebendarius. Proclamacio primo facta 
est die dominico proximo post festum nativitatis beate Marie virginis 
in Wegrouch, ac secundo feria tercia eciam immediate sequenti in 
Stubicha, tercioque et ultimo feria quarta tunc succedente in Iwanych 
possessionibus, vocatis, sunt proclamati ad octavas, ut intra dictum, 
tercio die. 

Originale in charta. In arch. ven. cap. zagrab. Act. cap. ant. fasc, 6. nr. 27. 


121. 


Anno 1438, 8. novembris, Remethe. 
Michael, vicarius conventus Remetensis, communitatem civitalis 60. florenos, 
legatum dominae Gertrudis, ad usum eccl. b. v. Mariae monasterii Remet. 
relictum, solvisse confirmat. 


Nos frater Michael ordinis fratrum sancti Pauli primi heremite, 
vicarius, totusque conventus claustri beatissime virginis Marie de 
promontorio zagrabiensi. Memorie commendantes, significamus tenore 
presencium quibus expedit universis; quod quia prudentes et providi 
viri videlicet Marinus, filius Klario, judex, jurati, consiliarii et uni- 
versi cives ac tota communitas civitatis montis Grecensis de quibusdam 
sexaginta florenis auri, per quatuor et mediam pensas denariorum 
wiennensium computando, per ipsos nobili et generose domine Ge- 
drudis vocate, relicte condam domini Muchim de Lippouch, iuxta 
continenciam litterarum obligatoriarum communitatis prenotate, . in 
festo sancti Martini episcopi et confessoris plenarie persolvere deben- 


Doc. 122. — An. 1436. 165 





dis, nobis et ad fabricam ecclesie nostre predicte ad honorem beatis- 
sime virginis Marie per eandem dominam dare et persolvere com- 
missis, nobis omnimodam solucionem et satisfaccionem impenderunt 
iuxta continenciam litterarum obligatoriarum predictarum ac aliarum 
litterarum prefate domine Gedrudis vocate nobis assignatarum ; ideo 
nos prefati vicarius et conventus, prefatos judicem, juratos et totam 
communitatem super premissis sexaginta florenis auri, conputi pre- 
missi, reddidimus et commisimus quietos, expeditos et modis omnibus 
absolutos vigore et testimonio harum litterarum nostrarum mediante. 
Datum in domo nostra cenobiali, sabbato proximo ante festum sancti 
Martini episcopi et confessoris, prenotati. Anno domini millesimo 
quadringentesimo XXX octavo. 


Originale in charta, in margine inferiori impressum est sigillum. In archiv. 
incl. Acad, Scient. Slav. merid. 


122. 


Anno 1438, 9. novembris, Budae. 


Stephanus Bathor, judex curiae, identidem capitulo časmensi mandat, ut 
communitatem civitatis, quae in curiam venire dubitet, gravibus. verbis in 
Jus citet. 


Amicis suis reverendis capitulo ecclesie chasmensis, comes Ste- 
phanus de Bathor, judex curie domini Alberti, dei gracia Romanorum 
regis, semper augusti, ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. 
regis, amiciciam paratam cum honore. Noveritis, quod nobis in octavis 
festi beati Michaelis archangeli, unacum regni nobilibus pro faciendo 
moderativo judicio causantibus in sede vestra judiciaria sedentibus, 
honorabilis vir magister Petrus, canonicus ecclesie zagrabiensis, pro 
honorabili capitulo eiusdem ecclesie zagrabiensis cum  procuratoriis 
litteris eiusdem in nostram veniens presenciam tres litteras, duas con- 
dam comitis Matheus de Palocz, alias similiter judicis curie regie, 
unam evocatoriam et aliam judicialem, necnon terciam vestram super 
ipsa evocacione relatoriam in terminis et annis infrascribendis ema- 
natas nobis presentavit declarando: quod magister Georgius canonicus 
pro dicto capitulo ecclesie zagrabiensis cum procuratoriis litteris ei- 
usdem iuxta continenciam litterarum eiusdem comitis Matheus pro- 
rogatoriarum in octavis festi beati Michaelis archangeli in anno do- 
mini MCCCCXXX tercio, preteritis, in figura judicii eiusdem comitis 
Matheus comparendo, contra Stephanum, filium Michaelis, tunc judi- 
cem, Michaelem, filium Sebastiani, Petrum Hungarum, Anthonium 


166 Doc. 122. — An. 1438. 


Italicum, Briccium, Georgium sartorem et. Nicolaum alias judices; 
item Fabianum litteratum, Fryche, Georgium, filium Francisci et Bla- 
sium, filium Wythezych et alios juratos cives et totam communitatem 
civitatis montis Grecensis de iuxta Zagrabiam, quasdam litteras ves- 
tras inquisitorias et evocatorias domino Sigismundo pridem regi ad 
suum regium litteratorium mandatum rescriptas, asserentes accionem 
et proposicionem dicti capituli litteris contineri in eisdem, eidem co- 
miti Mathius presentasset declarando: quod Blasius, filius Benedicti 
de Therzthenyk regius, ac discretus vir Georgius presbiter chori ec- 
clesie vestre predicte prebendarius vester, homines in eisdem litteris 
nominatim conscripti, ad regiumque litteratorium mandatum transmissi, 
feria quarta proxima post dominicam Ramispalmarum in dicto anno 
preteritam, in comitatu zagrabiensi simul procedentes, ab omnibus 
quibus decuisset et licuisset palam et occulte diligenter de infrascriptis 
inquirendo talem scivissent veritatem : quomodo prefatus Anthonius 
Italicus judex, Briccius, Georgius sartor, Jaxe, filius Bolethych, Mi- 
chael, filius Sebastiani, Martinus parvus, Johannes, jurati, aliique cives 
et hospites civitatis montis Grecensis in anno cuius tunc quarta pre- 
terisset revollucio circa festum Penthecostes, tunc preteritum, cum 
quampluribus equitibus et peditibus manu armata ad quoddam fenile 
ipsius capituli prope insulam Rodes habitum irruentes, fossatum ip- 
sius fenilis cum maximis laboribus et expensis in antiquo eius cursu 
renovatum replere et cum superficie terre taliter adequari fecissent, 
ut nec fossatum ibi fuisse apparuisset. Et tandem pecora et pecudes 
ipsius civitatis in ipsum fenile impelli et sub armatorum custodia 
pluribus diebus et noctibus pasci fecissent, per quod ipsum fenile 
destruxissent et annichilassent. De quo non contenti prefati jurati, 
necnon Nicolaus judex et Petrus Hungarus, similiter judex, cum aliis 
ipsius civitatis civibus in anno tunc proxime transacto preterito in ma- 
jorem prefati capituli obpressionem gregem ipsius civitatis per totam 
estatem in ipso fenili similiter sub custodia quamplurimorum arma- 
torum pasci fecissent et custodiri, disponentes, ut si quis homo capi- 
tuli in ipso fenili reperiretur ibidem interficeretur, quorum metu nullus 
homo capituli ad ipsum fenile pro eius reformacione et custodia 
ire debuisset; quo sic iam tot vicibus destructo et anichilato per 
huiusmodi ipsorum metu et tirranide dictum fenile ab ipso capitulo 
alienari et sibi ipsis potencialiter appropriare conarerentur potencia 
mediante in ipsius capituli preiudicium et dampnum valde magnum. 
Unde facta huiusmodi inquisicione eadem die inquisicionis memoratum 
Stephanum, filium Michaelis, tunc judicem, Blasium, filium Wythezych, 
Michaelem, filium Sebastiani, Anthonium Italicum, Briccium Dom- 


Doc. 122. — 1438. 167 


brensem, Petrum Hungarum, Georgium sartorem et Nicolaum alias 
judices, necnon Fabianum litteratum, Fryche et Georgium, filium Fran- 
cisci ac alios juratos, cives et hospites ac totam communitatem pre- 
dicte civitatis montis Grecensis in eadem civitate montis Grecensis 
contra annotatum capitulum ecclesie zagrabiensis ad octavas festi 
beati Georgii martiris tunc venturas in regie serenitatis evocassent 
presenciam, racionem de premissis reddituros; ad quasquidem octavas 
beati Michaelis archangeli prefati in causam attracti per annotatum 
procuratorem dicti capituli in persona eiusdem congruis diebus ip- 
sarum octavarum coram ipso comite Mathius expectati, eiusdem in 
presenciam non venissent neque misissent, se mediantibus litteris ipsius 
judicialibus exinde confectis in judicio agravari permittentes, postul- 
lans procurator dicti capituli eidem ex parte memoratorum in causam 
attractorum per ipsum comitem Mathius in premissis juris equitatem 
impertiri. Et quia iidem in causam attracti ad premissa vice secundaria 
evocari debuissent, pro eo idem comes Mathius vestram amiciciam 
litteratorie petivisset diligenter, quatenus vestrum mitteretis hominem 
pro testimonio fidedignum, quo presente homo regius infra declarandus 
memoratos in causam attractos ad premissa contra annotatum capi- 
tulum ecclesie zagrabiensis ad octavas festi Epiphaniarum domini tunc 
venturas regiam evocaret in presenciam, et post hec ipsius evocacionis 
seriem cum nominibus evocatorum ad octavas easdem dictó domino 
nostro regi fideliter rescriberetis. À quibusquidem octavis festi Epi- 
phaniarum domini dum causa parcium prescripta partes inter easdem 
seriebus litterarum eiusdem comitis Mathius prorogatoriarum ventil- 
landa ad octavas festi beati Jacobi apostoli tunc proxime preteritas 
prorogatorie devenisset; tandem ipsis octavis instantibus Lodomerius 
de Adonowch pro annotato capitulo ecclesie zagrabiensis cum procu- 
ratoriis litteris eiusdem in eiusdem comitis Mathius veniens presenciam, 
litteras vestras super ipsa evocacione a dicto domino rege rescrip- 
cionales eidem presentasset, in quibus ipse per Michaelem de Kys- 
gora regium ac discretum virum Jacobum presbiterum chori ecclesie 
vestre prebendarium, vestrum, homines, feria quinta proxima post 
festum Concepcionis virginis gloriose in dicto anno preteritam, pre- 
fatos Stephanum, filium Michaelis tunc judicem, Michaelem, filium 
Sebastiani, Anthonium Italicum, Briccium Dombrensem, Petrum Hun- 
garum, Georgium sartorem et Nicolaum alias judices, necnon Fabi- 
anum litteratum, Fryche, Blasium, filium Wythezych et Georgium, 
filium Francisci et alios juratos, hospites, cives et totam communitatem 
dicte civitatis montis Grecensis in eadem civitate montis Grecensis ad 
premissa contra annotatum capitulum ecclesie zagrabiensis ad dictas 


168 Doc. 122. — An. 1438. 


octavas festi Epiphaniarum domini regiam in presenciam legittime 
evocatos fore comperiisent manifeste; ad quasquidem octavas festi 
beati Jacobi apostoli prefati in causam attracti per annotatum pro- 
curatorem dicti capituli in persona eiusdem congruis diebus ipsarum 
octavarum coram eodem comite Mathius expectati, eiusdem in pre- 
senciam non venissent, neque misissent, se mediantibus litteris eiusdem 
judicialibus exinde confectis in judicio agravari permittentes, postulans 
prefatus procurator annotati capituli eidem ex parte memoratorum 
in causam attractorum per ipsum in premissis juris equitatem im- 
pertiri. Et quia iidem in causam attracti ad premissa vice terciaria 
evocandi fore visi fuissent, pro eo idem comes Mathews vestram ami- 
ciciam litteratorie petivisset diligenter, quatenus vestrum mitteretis 
hominem pro testimonio fidedignum, quo presente homo regius infra 
declarandus memoratum Stephanum, filium Michaelis, tunc judicem, 
Michaelem, filium Sebastiani, Anthonium Italicum, Briccium Dom- 
brensem, Petrum Hungarum, Georgium sartorem et Nicolaum alias 
judices, necnon Fabianum litteratum, Fryche, Blasium, filium Wythe- 
zych et Georgium, filium Francisci, juratos, cives et hospites et totam 
communitatem dicte civitatis montis Grecensis in premissis perhemp- 
torie responsuros, racionemque efficacem reddituros ac de judicio vi- 
ginti duarum marcarum judici et parti adverse satisfacturos contra 
annotatum capitulum dicte ecclesie zagrabiensis ad octavas festi beati 
Michaelis archangeli tunc venturas regiam evocaret in presenciam; 
et post hec ipsius evocacionis seriem cum nominibus evocatorum ad 
easdem octavas domino nostro regi fideliter rescriberetis. Vos igitur 
receptis dictis litteris annotati comitis Mathews evocatoriis juxta ea- 
rumdem continenciam unacum Demetrio de Derenowa, homine regio, 
vestrum hominem videlicet Georgium clericum de Swsicha chori dicte 
ecclesie vestre prebendarium ad premissam evocacionem faciendam 
vestro pro testimonio transmisissetis fidedignum, qui tandem exinde 
ad vos reversi, vobis concorditer retulissent, quod ipsi sabbato pro- 
ximo ante festum beati Mathei apostoli et ewangeliste in anno dicto 
domini MCCCCXXX quarto preteritum, prefatos Michaelem, filium 
. Sebastiani, Briccium Dombrensem, Georgium sartorem, Nicolaum, 
Petrum Hungarum, Anthonium Italicum, alias judices, Stephanum, 
filium Michaelis, tunc judicem, Gregorium IIwdasty, Fabianum litte- 
ratum, Fryche, Blasium, filium Wythezych, Georgium, filium Francisci 
et alios juratos ac ceteros cives et totam communitatem civitatis 
montis Grecensis contra annotatum capitulum ecclesie zagrabiensis ad 
premissa ad dictas octavas festi beati Michaelis archangeli regiam 
evocassent in presenciam; ad quasquidem octavas prefati in causam 


Doc. 122. — An. 1438. 169 





attracti per annotatum procuratorem dicti capituli in persona eiusdem 
congruis diebus ipsarum octavarum coram ipso comite Mathiws 
expectati, eiusdem in presenciam non venissent, neque misissent, nec 
persolvissent judicia prenotata, sed se mediantibus dictis litteris ipsius 
comitis Mathiws judicialibus exinde confectis pro eorum non veniendo 
in judicium consvetis et non persolucione dictorum judiciorum in dupplo 
eorum agravari permisissent. Quibus exhibitis prefatus procurator 
ipsius capituli allegavit eo modo: quomodo causa premissa medio tem- 
pore inter ipsas partes quodammodo condescensa extitisset, unde si de 
jure consumare et equitati videretur, extunc idem capitulum prefatos 
in causam attractos ad premissa contra se regiam in presenciam legi- 
time facere vellet proclamari. Et quia allegacio ipsius procuratoris 
admittenda fore videbatur, pro eo vestram amiciciam presenlibus pe- 
limus diligenter, quatenus vestrum mittatis hominem pro testimonio 
fidedignum, quo presente Valentinus, filius Stephani, vel Nicolaus 
aut Demetrius de Drenova, sin Dyonisius, filius Emerici de Adamowcz, 
seu Lucas sive Michael de Kysgora, neve Lodomer de dicta Adamowcz, 
aliis absentibus, homo regius, memoratos Stephanum, filium Michaelis, 
tunc judicem, ac Michaelem, filium Sebastiani, Anthonium Italicum, 
Briccium Dombrensem, Petrum Hungarum, Georgium sartorem et 
Nicolaum, alias judices, necnon Fabianum litteratum, Fryche, Blasium 
filium Wythezych et Georgium, filium Francisci et alios universos 
cives, juratos et hospites et totam communitatem civitatis montis Gre- 
cersis de iuxta Zagrabiam in premissis perhemptorie responsuros, 
racionemque efficacem reddituros ac de judicio quinquaginta quinque 
marcarum nobis et parti adverse satisfacturos, contra annotatum capi- 
tulum ecclesie zagrabiensis ad octavas festi beati Michaelis archan- 
geli in altera revolucione annuali venturas in tribus foris conprovin- 
cialibus publice et manifeste regiam faciant proclamari in presenciam, 
insinuando ibidem, ut si venerint et in premissis se bono modo emen- 
daverint de dictis judiciis nobis et parti adverse satisfecerint, bene 
quidem, alioquin ipsorum non obstante absencia et rebellione finem 
debitum et indilatum faciemus causa in premissa, prout dictabit ordo 
juris; et post hec ipsius trineforensis proclamacionis seriem cum nomi- 
nibus proclamatorum ad easdem octavas domino nostro regi fideliter 
rescribatis. Datum Bude tricesimo quarto die termini prenotati. Anno 
domini millesimo quadringentesimo tricesimo octavo. 


(A tergo). Amicis suis reverendis capitulo ecclesie chasmensis, 
pro honorabili capitulo ecclesie zagrabiensis contra Stephanum, filium 
Michaelis, tunc judicem civitatis montis Grecensis de juxta Zagrabiam 


170 Doc. 123. — An. 1439. 


et alios intrascriptos ad octavas festi beati Michaelis archangeli, 
proclamatoria. 

(Tenor executionis). Homo regius Valentinus filius Stephani de Dre- 
noua, capitularis, Georgius prebendarius. Proclamacio prima est facta 
die dominico post festum beate Marie virginis Nativitatis in Wgrouch, 
ac secundo feria tercia immediate sequenti in Stubicha, tercioque et 
ultimo feria quarta similiter immediate succedente in Iwanycz possessio- 
nibus, sunt proclamati ad octavas ut intra datas. 


Originale in charta. A tergo vestigium impressi sigilli. In archivio ven. 
Capit. eccl. zagrab. Act. Cap. ant. fasc. 10. nr 23 


123. 
Anno 1439, 23. aprilis. Posonii. 
Albertus Hungariae etc. rex capitulo zagrabiensi possessiones Kraljevec, 
Cerje, Kobiljak, Sviblje et Nart cum omnibus juribus, quae insunt, dono dat. 
Commissio propria domini regis magistro Stephano de 
Byk, preposito albensi et prothonotario referenti. 

Nos Albertus dei gracia Romanorum rex, semper augustus, ac 
Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Chroacieque rex, et dux Austrie etc. 
Tenore presencium significamus, quibus expedit universis. Quod nos 
sicuti ad certorum nostrorum fidelium supplicacionem et instanciam 
nobis propterea subiective porrectam, sic novimus, immo potissime, 
summa nos devocione monente, qua beatissimo Stephano regi, huius 
regni Hungarie: patrono et apostolo, quo monente et salubriter ope- 
rante idem regnum primeva fidei katholice accepit fundamenta, in 
cuiusque nomine glorioso kathedralis ecclesia zagrabiensis fundata et 
copiosa dotacione decorata existit, speciali intencione afficimur, sed 
ob spem, quam ad sacrosanctam, salutiferam et vivificam crucem, 
cuius signaculi misterio ab omnibus jugiter liberamur periculis, ge- 
rimus precipue et habemus, quasdam possessiones Krolyowcz vocatam, 
ac porcionem possessionariam in possessione Czerye appellata, babita, 
nec non tributum in eadem Czerye exigi solitum ; item alias posses- 
siones Kobylyac, Zwyblye et Naarth nuncupatas, omnino in comitatu 
zagrabiensi existentes, in quarum pacifico domino prefata ecclesia 
zagrabiensis et altare prenotatum in ipsa ecclesia constructum et per 
consequens rector altaris eiusdem a dudum perstitisse, persistereque 
assecuratur eciam de presenti , simul cum omni jure nostro regio, si 
quod in eisdem possessionibus et porcione possessionaria nec non 
tributo predicto qualitercumque haberemus et nostram quibuscumque 
modis, causis et racionibus concerneret maiestatem, cunctisque suis 


Doć. 124. — An. 1439. 171 





pertinenciis et utilitatibus, terris scilicet arabilibus, cultis et incultis, 
agris, pratis, silvis, nemoribus, virgultis, rubetis, aquis, fluviis, vineis, 
molendinis et locis molendinorum, necnon juribus, jurisdiccionibus, 
proventibus, redditibus et emolumentis et generaliter quarumlibet 
utilitatum et pertinenciarum integritatibus quocumque nomine voci- 
tatis ad ipsas possessiones ac porcionem possessionariam et tributum 
huiusmodique jus nostrum in eisdem habitum spectantibus et perti- 
nere debentibus, sub suis veris metis et antiquis limitibus ex certa 
nostra sciencia et animo deliberato premissis, sic ut nobis exposita 
sunt stantibus, antefate ecclesie zagrabiensi, necnon altari sancte crucis 
prenotato et consequenter rectori eiusdem altaris suisque successoribus 
rectoribus, dedimus, donavimus et contulimus, immo damus, donamus 
et conferimus jure perpetuo et irrevocabiliter possidendas, tenendas 
pariter et habendas, salvo jure alieno, harum nostrarum vigore et 
testimonio litterarum mediante. Quas in formam nostri privilegii 
redigi faciemus, dum nobis in specie fuerint reportate. Datum Posonii 
in festo beati Marci ewangeliste. Anno domini millesimo quadringen- 
tesimo tricesimo nono. 


Originale in membrana. In inferiori margine vestigium impressi sigilli. In 
archiv. incl. Acad. Scient. Slav. merid. 


124. 


Anno 1439, 6. maii. Posonii. 
Albertus Hungariae etc. rex capitulo dasmensi mandat, ut capitulum 
zagrab. im usumfrucium donatarum possessionum, quae vocantur Kraljevec, 
Cerje etc, inducat. 


Albertus dei gracia Romanorum rex, semper augustus, ac Hun- 
garie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. rex et dux Austrie etc. Fide- 
libus nostris capitulo ecclesie chasmensis, salutem et graciam. Cum 
nos serie et vigore aliarum litterarum nostrarum superinde confectarum 
quamdam possessionem Kralyowcz vocatam ac porcionem  possessio- 
nariam in possessione Czerye appellata, habitam, necnon tributum in 
eadem Czerye exigi solitum, item alias possessiones Kobylyak, Zwybye 
et Narth nuncupatas, omnino in comitatu zagrabiensi existentes, in 
quarum pacifico dominio ecclesia zagrabiensis et altare sancte crucis 
in eadem ecclesia constructum et per consequens rector pretacti altaris 
a dudum perstitisse, persistereque asseruntur eciam de presenti, simul 
cum jure nostro regio si quod in eisdem possessionibus ac porcione 
possessionaria necnon tributo predicto qualitercumque haberemus, et 
nostram quibuscumque modis, causis et racionibus concerneret maies- 


172 Doc. 125. — An. 1439. 


tatem, cunctisque suis pertinenciis et utilitatibus, quovis nomine vocatis 
prefate ecclesie zagrabiensi necnon altari sancte crucis prenotato et 
ccnsequenter moderno rectori eiusdem altaris, suisque successoribus 
rectoribus in perpetuum duxerimus conferenlum, velimusque ipsos 
in dominium earumdem per nostrum et vestrum homines legittime 
facere introduci. Igitur fidelitati vestre firmiter mandantes precipimus, 
quatenus vestrum mittatis hominem pro testimonio fidedignum, quo 
presente Johannes vel Nicolaus, filii Gregorii de Gepew, aut Michael, 
fiülius Nicolai de Kysgora, sive Dominicus, filius Ladislai de Broko- 
nowcz, aliis absentibus, homo noster, ad facies predictarum posses- 
sionum ac porcionis possessionarie necnon tributi, consequenterque 
juris nostri regii in eisdem habiti, vicinis et commetaneis suis uni- 
versis inibi legittime convocatis et presentibus accedendo, introducat 
prefatam ecclesiam necnon altare supradictum, consequenterque recto- 
rem eiusdem in dominium ipsarum et eorumdem, statuatque easdem 
et ipsas eisdem premisse nostre donacionis titulo perpetuo possidendas, 
si non fuerint contradictum ; contradictores vero, si qui fuerint, evocet 
ipsos contra prefatum rectorem in presenciam regni nostri Sclauonie 
bani in sedem zagrabiensem ad terminum competentem, racionem 
contradiccionis eorum reddituros, et post hec huiusmodi introduccionis 
et statucionis seriem cum contradictorum et evocatorum, si qui fuerint, 
vicinorum et commetaneorum, qui premisse statucioni intererunt, nomi- 
nibus et termino assignato, eidem bano more solito rescribatis. Datum 
Posonii in festo beati Johannis antem portam latinam. Anno domini 
millesimo quadringentesimo tricesimo nono. 


E transumpto capituli časmensis de anno 1481. In membrana, In arch. ven. 
capit. zagrab. Act. cap. ant. fasc. 2. nr. 35. 


125. 
Anno 1439, 6. Junii, Časmae. 
Capitulum časmense nuntiat capitulum zagrab. in usumfructum donatarum 
possessionum, quae vocantur Kraljevec etc. nullo contradictore apparente 
esse jnductum. 


Capitulum ecclesie chasmensis. Omnibus Christi fidelibus tam 
presentibus quam futuris presencium noticiam habituris salutem in 
omnium salvatore. Ad universorum noticiam harum serie volumus 
pervenire, quod nos litteras serenissimi principis et domini, domini 
Alberti dei gracia Romanorum regis, semper augusti, ac Hungarie, 
Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. regis et ducis Austrie etc. domini 
nostri naturalis introductorias et statutorias nobisque preceptorie loquen- 


Doc. 125. — An. 1439. 173 


entes et directas summa cum obediencia recepimus in hec verba: 
(vide Doc. 124. de anno 1439. die 6. maii). Nos itaque mandatis ipsius 
domini nostri regis in omnibus obedire cupientes, ut tenemur, unacum 
prefato Dominico, filio Ladislai, de predicta Brokonowcz, homine 
eiusdem regie maiestatis, nostrum hominem fidedignum discretum 
virum Stephanum presbiterum et prebendarium chori dicte ecclesie 
nostre ad premissa fideliter peragenda nostro pro testimonio duximus 
destinandum. Qui tandem exinde ad nos reversi nobis voce consona 
retulerunt isto modo, quod prefatus homo regius presente dicto nostro 
testimonio, sabbati, die videlicet in vigilia festi Penthecostes, proxime 
preteriti, ad facies predictarum possessionis Kralyowc, necnon porcionis 
possessionarie in prescripta possessione Czerye habite ac tributi in 
eadem exigi soliti; item possessionum Kobylak, Zwyblye et Narth 
predictarum, consequenterque dicti juris regii in eisdem habiti, vicinis 
el commetaneis suis universis, signanter vero Michaele de Kysgora, 
procuratore curie episcopalis zagrabiensis et officiale in dicta pos- 
sessione Czerye, quoad porcionem episcopalem constituto, necnon 
Nicolao, Johanne et Georgio, filiis Ladislai, filii Ladomerii de Rado- 
mercz et de Belowar et Michaele, filio Petri Prybych de Marocha, 
officiale prioratus Aurane in possessione Bosyako appellata constituto, 
inibi legittime convocatis et presentibus accedentes, introduxisset pre- 
fatam ecclesiam zagrabiensem ac altare sancte crucis supradictum, 
consequenterque rectorem eiusdem modernum in dominium ipsarum et 
eiusdem, statuissetque easdem et idem eisdem premisse regie donacionis 
titulo perpetuo possidendas, nullo penitus contradictore apparente, 
tribus diebus continuis et legittimis iuxta regni consvetudinem in 
faciebus earumdem et eiusdem permanentes. In cuius rei memoriam 
firmitatemque perpetuam presentes litteras nostras privilegiales pen- 
dentis autentici sigilli nostri munimine roboratas, alphabeto inter- 
cisas, eisdem iuxta regii et nostri hominum fassiones duximus conce- 
dendas. Datum quintodecimo die diei possessionarie statucionis pre- 
notate. Anno domini supradicto. 


E transumpto capituli chasmensis, de anno 1481. In archiv. ven. capit. 
zagrab. Act. cap. ant. fasc. 2. nr. 35. 


174 Doc. 126. 127. — An. 1439. 


126. 


Anno 1439, 27. Junii. Zagrabiae. 
Johannes, Cisterc. zagrabiensium abbas, communitati civitatis montis Gre- 
censis exemplar diplomatis Sigismundi regis edit. 


Nos frater Johannes abbas monasterii beate Marie virginis de 
Zagrabia, ordinis fratrum Cycterciensium. Significamus tenore presen- 
cium quibus expedit universis. Quod vir providus et honestus Bric- 
cius, filius Benedicti, pridem iudex, civisque civitatis montis Grecensis 
de iuxta Zagrabiam, pro se et pro judice ac juratis, necnon universis 
civibus ac pro tota communitate civium eiusdem civitatis ad nostram 
presenciam veniens, exhibuit nobis quasdam litteras patentes condam 
excellentissimi principis domini Sigismundi, dei gracia olim Roma- 
norum imperatoris, semper augusti, ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, 
Croacie etc. regis, olim nostri et ipsorum domini naturalis plurimum 
metuendi et generosi, felicis reminiscencie, sigillo ipsius sue serenitatis 
in inferiori margine consignatas, petens nos debita cum instancia, ut 
tenorem earumdem ipsius condam domini nostri regis litterarum, 
presentibus litteris nostris patentibus inseri et sigillo nostro solito 
consignari facientes eidem ob tutelam ipsarum litterarum regalium 
uberiorem dare dignaremur. Quarumquidem litterarum tenor talis 
est: (vide Doc. 98. de anno 1436. die 14. Augusti) Nos itaque peti- 
cionibus predicti Briccii iudicis, justis utputa et iuri consonis annu- 
entes, predictas litteras ipsius domini Sigismundi regis veras et omni 
prorsus suspicione carentes, presentibus litteris nostris patentibus de 
verbo ad verbum sine diminucione et additamento aliquali inseri et 
sigilli nostri soliti inpressione consignari facientes, eidem Briccio judici 
et aliis, quibus supra, ob premissam racionem et tutelam ipsorum 
duximus concedendas. Datum in festo beati Ladislai regis et confes- 
soris. Zagrabie prenotata. Anno domini millesimo quadringentesimo 
tricesimo nono. 


Originale in charta, in inferiori margine impressum est sigillum. In archivio 
lib. reg. civ. zagrab. 


127. 
Anno 1439, 3. Julii. Budae. 
Albertus, Hungariae etc. rex, capitulo časmensi mandat, ut communitati 
civilatis montis Grecensis, quae in regis Judicium non ventt, diem dicat. 


Albertus dei gracia Romanorum rex, semper augustus, ac Hun- 
garie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. rex et dux Austrie etc. Fide- 
libus nostris capitulo ecclesie chasmensis salutem et graciam. Nove- 


Doc. 127. — An. 1439. 175 


ritis (quod. nobis in octavis) beati Johannis baptiste unacum prelatis et 
baronibus, regnique nostri proceribus pro faciendo causantibus judicio 
moderativo pro tribunali consedentibus, honorabilis magister Petrus, 
lector wesprimiensis, eiusdemque et zagrabiensis ecclesiarum canonicus 
pro honorabili capitulo ipsius zagrabiensis ecclesie cum  procuratoriis 
litteris eiusdem . ......... quasdam litteras condam magnifici 
comitis Mathius de Palowcz judicis curie condam domini Sigismundi 
Romanorum imperatoris et dicti regni Hungarie regis proclamatorias, 
Bude, tricesimo sexto die octavarum festi beati Michaelis archangeli 
anno domini millesimo quadringentesimo tricesimo quarto clause (ema- 
natas) . . . . nobis presentavit, exprimentes, quod Georgius canonicus 
ecclesie zagrabiensis pro honorabili capitulo eiusdem ecclesie cum 
-procuratoriis litteris eiusdem iuxta continencias litterarum prefati 
comitis Mathius prorogatoriarum in octavis festi beati Michaelis archan- 
geli in anno domini millesimo quadringentesimo tricesimo tercio prete- 
ritis in figura judicii eiusdem (comitis Mathius) comparendo, contra 
Stephanum, filium Michaelis, tunc, Michaelem, filium Sebastiani, An- 
thonium Italicum, Briccium Dombrensem, Petrum Hungarum, Geor- 
gium sartorem et Nicolaum, alias judices, necnon Fabianum litteratum, 
Friche, Blasium, filium Vythezych et Georgium, filium Francisci ac 
alios juratos, cives, hospites et totam communitatem civitatis montis 
Grechensis de juxta Zagrabiam, quasdam litteras vestras inquisitorjas 
et evocatorias dicto domino regi ad suum regium litteratorium man- 
datum rescriptas, asserens accionem et proposicionem dicti capituli 
litteris contineri in eisdem, dicto comiti Mathius presentasset, decla- 
rantes, quod Blasius, filius Benedicti de Therzthenyk, regius, ac discretus 
vir Georgius, presbiter chori ecclesie vestre predicte prebendarius, 
vester, homines, ad regium litteratorium mandatum transmissi, feria 
quarta proxima post dominicam Ramispalmarum in anno domini 
millesimo quadringentesimo tricesimo secundo pretetitam, in comitatu 
zagrabiensi procedentes, ab omnibus quibus decuisset et licuisset, 
palam et occulte diligenter inquirendo, talem de infrascriptis scivissent 
veritatem: quod cum feria quarta ante festum Purificacionis vir- 
ginis gloriose in anno domini millesimo quadringentesimo tricesimo 
septimo preteritum, honorabilis dominus Johannes cantor et canonicus 
ecclesie zagrabiensis tres familiares suos, videlicet unum mercenarium, 
Nicolaum nomine, pro inducendis et apportandis lignis in portu insule 
dicti capituli Jarun vocate pro usu curie dicti domini cantoris agre- 
gatis et repositis, cum duobus equis et uno vehiculo, alios vero duos, 
videlicet Michaelem, filium Demetri de Adamolch et Stephanum de 
Sub-Kemlek pro certis suis negociis expediendis ad predictam insulam 





176 Doc. 127 — An. 1439. 


Jarun destinasset; et cum ipsi Michael et Stephanus in eodem vehi- 
culo sedentes et prefatus Nicolaus mercenarius ipsum vehiculum in 
equo sedens conduxisset ad dictum portum applicuissent, tunc Mar- 
tinus sartor, civis civitatis montis Grecensis unacum aliis compli- 
cibus et sociis suis, cum civibus, ex consensu, instigacione et speciali 
transmissione prefati Anthonii de Florencia, judicis, Jaxin et prescrip- 
torum aliorum juratorum et civium dicte civitatis, cum armis, sagittis 
et cuspidibus ex preconcepta rancoris malicia in quadam silva eius- 
dem capituli circa ipsum portum habita congregati et in insidiis 
positi in ipsos latenter irruendo, prefatum Michaelem letaliter in capite 
vulnerassent, memoratum vero Stephanum in terram prosternentes in 
capite, manibus, brahiis, totoque corpore gravibus vulneribus et ver- 
beribus afficientes, semivivum reliquissent, prelibatum autem Nico- 
laum mercenarium gravibus verberibus et vulneribus sauciando, 
omnibus eorum rebus et bonis videlicet armis, arcubus, feretris et 
sagittis, biccellis, cingulis et cromenis necnon pecuniis pro tunc erga 
eos repertis more predonico et latronico spoliassent; quos quidem 
arcos, faretras cum sagittis et biccellis prefati Martinus, cum dictis 
suis complicibus ad sedem judiciariam, ubi ipsi judices et cives solent 
congregari, eodem die apportans, presentibus ibidem nonnullis nobi- 
libus, videlicet Matheo, filio Johannis, pro tunc comite zagrabiensi, 
Petro de Rakonok, Ladislao de Gyepew et aliis quampluribus nobi- 
libus et probis viris, pro tunc ad peticionem dictorum dominorum 
de capitulo ad notificandum et insinuandum dictis judici et juratis et 
aliis civibus predictam ipsis sic illatam injuriam fuissent congregati, 
coram eisdem judice et juratis ac aliis civibus proiecissent, que ipsi 
nobiles fide vidissent oculata, ubi eciam ipse dominus cantor pro tunc 
personaliter cum ipsis nobilibus extunc de injuria huiusmodi sibi et 
dictis dominis de dicto capitulo illata sollempnem fecisset protesta- 
cionem. Et cum tandem sequenti die, videlicet feria quinta ante dictum 
festum  Purificacionis virginis gloriose prefati judices nobilium per 
dictum capitulum destinati ad dictum portum insule Jarun persona- 
liter accessissent, tunc ibidem iuxta predictum portum effusionem 
sanguinis de vulneribus dictorum familiarium prefati domini can- 
toris similiter vidissent fide oculata, ubi eciam memoratus Martinus 
sartor personaliter adherendo, ipsis audientibus dixisset: quod licet 
hucusque in jamfata silva ab hominibus et familiaribus dicti capi- 
tuli secures receperunt, tandem talem timorem vellent eis incutere, 
quod talia facere contra ipsos vererentur; propria eorum potencia 
mediante, in preiudicium dicti capituli valde ingens. Unde facta 
huiusmodi inquisicione eadem die inquisicionis ipsius, prefatos 


Doc. 127. — An. 1439. 177 


Stephanum, filium Michaelis ac Michaelem, filium Sebastiani, An- 
thonium Italicum, Briccium, filium Benedicti, Petrum Hungarum 
et Georgium sartorem, alias judices, necnon Fabianum litteratum, 
Friche, Blasium, filium Wythezych, Georgium, filium Francisci 
et alios juratos ac cives, hospites et totam communitatem pre- 
dicte civitatis montis Grecensis in eadem civitate montis Grecensis 
contra annotatum capitulum ecclesie zagrabiensis ad octavas festi 
beati Georgii martiris, tunc venturas, regie serenitatis evocasset in 
presenciam, racionem de premissis reddituros; ad quasquidem octavas 
festi beati Michaelis archangeli prefati in causam aitracti per anno- 
tatum procuratorem dicti capituli in persona eiusdem congruis diebus 
ipsarum octavarum coram ipso comite Mathius expectati eiusdem in 
presenciam non venissent, neque misissent, se mediantibus aliis litteris 
eiusdem comitis Mathius judicialibus exinde confectis in judicio aggra- 
vari permittentes, postulans prefatus procurator dicti capituli eidem ex 
parte memoratorum in causam atractorum .per eundem comitem Mathius 
in premissis juris equitatem impertiri Et quia iidem Stephanus, Mi- 
chael, Anthonius, Jacobus, Briccius, Petrus, Georgius et Nicolaus alias 
judices, necnon Fabianus litteratus, Blasius et Georgius aliique jurati, 
necnon cives et hospites et tota communitas dicte civitatis ad pre- 
missa vice secundaria evocandi visi fore fuissent, pro eo idem comes 
Mathius vestram amiciciam litteratorie petivisset diligenter, quatenus 
vestrum mitteretis hominem pro testimonio fide dignum, quo presente 
homo regius infra declarandus, memoratos Stephanum, filium Mi- 
chaelis, Michaelem, filium Sebastiani, Anthonium Italicum, Briccium 
Dombrensem, Petrum Hungarum, Georgium sartorem et Nicolaum, 
alias judices, necnon Fabianum litteratum, Friche, Blasium, filium Vi- 
tezych et Georgium, filium Francisci ac alios juratos, cives et hospites 
et totam communitatem civitatis montis Grecensis. de iuxta Zagrabiam 
in premissis perhemptorie responsuros, racionemque efficacem reddi- 
turos contra annotatum capitutum ecclesie zagrabiensis ad octavas 
festi Epiphaniarum domini, tunc venturas, regiam evocaret in presen- 
ciam, et post hec ipsius evocacionis seriem cum nominibus evoca- 
torum ad easdem octavas dicto domino regi fideliter rescriberetis. 
A quibusquidem octavis festi Epiphaniarum domini dum causa par- 
cium prescripta partes inter easdem seriebus litterarum ipsius comitis 
Mathius prorogatoriarum ex commissione prelatorum et baronum 
regni ad octavas festi beati Jacobi apostoli in anno domini millesimo 
quadringentesimo tricesimo quarto, preteritas, prorogative devenisset; 
tandem ipsis octavis instantibus Lodomer de Adamolch pro annotato 
capitulo ecclesie zagrabiensis cum  procuratoriis litteris eiusdem, in 
12 


178 Doc. 127. — An. 1439. 





eiusdem comitis Mathius veniens presenciam litteras vestras super 
ipsa evocacione dicto domino regi rescripcionales eidem comiti Ma- 
thius presentasset. In quibus ipse per Michaelem de Kysgora regium 
ac discretum virum Jacobum chori dicte ecclesie vestre presbiterum 
vestrum, homines, feria quinta proxima post festum Concepcionis 
virginis gloriose in dicto anno domini millesimo quadringentesimo 
tricesimo quarto, preteritum, prefatos Stephanum, filium Michaelis, 
Michaelem, filium Sebastiani, Anthonium Italicum, Briccium Dom- 
brensem, Petrum Hungarum, Georgium sartorem, Nicolaum, alias 
judices, necnon Fabianum litteratum, Friche, Blasium, filium Vythezych 
ac alios juratos, cives et hospites ac totam communitatem dicte civi- 
tatis montis Grecensis in eadem civitate montis Grecensis ad pre- 
missa contra annotatum capitulum ecclesie zagrabiensis ad dictas 
Octavas festi Epiphaniarum domini regiam in presenciam evocatos 
fore comperisset seriose; ad quasquidem octavas festi beati Jacobi 
apostoli prefati in causam attracti per annotatum procuratorem dicti 
capituli in persona eiusdem congruis diebus ipsarum octavarum coram 
ipso comite Mathius expectati, eiusdem in presenciam non venissent 
neque misissent, se mediantibus aliis litteris ipsius comitis Mathius 
judicialibus exinde confectis in judicio aggravari permittentes, postulans 
prefatus procurator dicti capituli eidem ex parte memoratorum in 
causam attractorum per eundem comitem Mathius in premissis juris 
equitatem impertiri. Et quia iidem in causam attracti ad premissa 
vice terciaria evocandi fore visi fuissent, pro eo idem comes Mathius 
vestram amiciciam litteratorie petivisset diligenter, quatenus vestrum 
mitteretis hominem pro testimonio fide dignum, quo presente homo 


. regius infra declarandus, memoratos Stephanum, filium Michaelis, 


Michaelem, filium Sebastiani, Anthonium Italicum, Briccium Dom- 
brensem, Petrum Hungarum, Georgium sartorem et Nicolaum, alias 
judices, necnon Fabianum litteratum, Friche, Blasium, filium Vythezych 
ac alios juratos, cives, hospites et totam communitatem dicte civitatis 
montis Grecensis in premissis perhemptorie responsuros, racionemque 
efficacem reddituros ac de judicio viginti duarum marcarum judici et 
parti adverse satisfacturos contra annotatum capitulum ecclesie za- 
grabiensis ad octavas festi beati Michaelis archangeli t&nc venturas 
regiam evocaret in presenciam; et post hec ipsius evocacionis seriem 
cum nominibus evocatorum ad easdem octavas dicto domino regi fide- 
liter rescriberetis. Tandem ipsis octavis instantibus prefatus Lado- 
merius de Adamolch pro annotato capitulo ecclesie zagrabiensis cum 
procuratoriis litteris eiusdem in ipsius comitis Mathius veniens pre- 
senciam, litteras vestras super ipsa evocacione dicto domino regi 


Doc. 127. — An. 1439. 179 


rescripcionales eidem comiti Mathius presentasset, in quibus ipsi per 
Demetrium de Drenowa regium ac discretum virum Georgium cle- 
ricum de Zwsicha chori ecclesie vestre prebendarium vestrum, ho- 
mines, sabbato proximo ante festum beati Mathei apostoli et ewan- 
geliste in prefato anno domini millesimo quadringentesimo tricesimo 
quarto preteritum, prefatos Stephanum, filium Michaelis, Michaelem, 
filum Sebastiani, Petrum Hungarum, Anthonium Italicum, Briccium, 
Georgium sartorem et Nicolaum alias judices, necnon Fabianum litte- 
ratum, Friche, Georgium, filium Francisci, Blasium, filium Wytezych 
et alios omnes juratos, consules, cives, hospites et totam communi- 
tatem prefate civitatis montis Grecensis de iuxta Zagrabiam in eadem 
civitate montis Grecensis ad premissa contra annotatum capitulum 
ecclesie zagrabiensis ad dictas octavas festi beati Michaelis archangeli 
regiam in presenciam evocatos fore comperisset manifeste. Ad quas- 
quidem octavas festi beati Michaelis archangeli prefati in causam 
attracti, per annotatum procuratorem dicti capituli in persona eiusdem 
congruis diebus ipsarum octavarum coram ipso comite Mathius ex- 
pectati, eiusdem in presenciam non venissent neque misissent, nec 
persolvissent judicia prenotata, sed se pro eorum non veniendo in 
judiciis consvetis et pro non solucione dictorum judiciorum in dupplo 
eorumdem, mediantibus aliis litteris ipsius comitis Mathius judicialibus 
exinde confectis, in judicio aggravari permittentes; postulans prefatus 
procurator dicti capituli eidem ex parte memoratorum in causam 
attractorum per eundem comitem Mathius in premissis juris equi- 
tatem impertiri. Et quia iidem in causam attracti adhuc ad premissa 
in tribus foris comprovincialibus proclamandi fore visi fuissent, pro 
eo idem comes Mathius vestram amiciciam litteratorie petivisset dili- 
genter, quatenus vestrum mitteretis hominem pro testimonio fide 
dignum, quo presente homo regius, memoratos Stephanum, filium 
Michaelis, Michaelem, filium Sebastiani, Petrum Hungarum, Anthonium 
Italicum, Briccium, Georgium sartorem et Nicolaum, alias judices, 
necnon Fabianum litteratum, Friche, Blasium, filium Vythezych et 
alios. omnes juratos, consules, cives, hospites et totam communitatem 
pretacte civitatis montis Grecensis de juxta Zagrabiam in premissis 
perhemptorie responsuros, racionemque efficacem reddituros ac de 
judicio quinquaginta quinque marcarum judici et parti adverse satis- 
facturos, contra annotatum capitulum ecclesie zagrabiensis ad octavas 
festi Epiphaniarum domini tunc venturas, regiam in presenciam faceret 
proclamari, insinuando, ut.si venirent et in premissis se bono modo 
emendarent, de dictisque judiciis nobis et parti adverse satisfacerent, 


bene quidem, alioquin non obstante ipsorum absencia et rebellione 
$ 


180 Doc. 127. — An. 1439. 

finem debitum et indilatum faceret causa in premissa comes Mathius 
prenotatus, prout dictaret ordo juris, et post hec ipsius trineforensis 
proclamacionis seriem cum nominibus proclamatorum ad easdem 
octavas dicto domino regi fideliter rescriberetis. Quibus presentatis 
ipse Petrus lector procurator annotati capituli ecclesie zagrabiensis in 
persona eiusdem allegavit eo modo: ut domini de prefato capitulo 
ecclesie zagrabiensis quibusdam aliis ipsorum negociis expediendis 
eotunc prepediti premissam proclamacionem iuxta contenta prefa- 
tarum litterarum prelibati comitis Mathius proclamatoriarum ad pre- 
dictum terminum facere neglexissent et obmisissent, sic huiusmodi 
causa eorum interim et medio tempore inter ipsum capitulum ab una 
et pretactos eorum adversarios condescensa extitisset. Unde si juri 
consonaret et equitati videretur, extunc ipsum capitulum memoratos 
in causam attractos vice iterata contra se nostram personalem in 
presenciam in predictis tribus foris conprovincialibus legittime facere 
vellet proclamari. Et quia iidem in causam attracti ad premissa pro- 
clamandi fore videbantur, ideo fidelitati vestre firmiter precipientes 
mandamus, quatenus vestrum mittatis hominem pro testimonio fide 
dignum, quo presente, Valentinus, filius Stephani, vel alter Valen- 
tinus, sin Demetrius de Drenowa, seu Dyonisius, filius Emerici de 
Adamolch, sive Lucas neve Michael de Kysgora, ceu Ladomer de 
dicta Adamolch, aliis absentibus, homo noster, prelibatos Stephanum, 
filium Michaelis, Michaelem, filium Sebastiani, Petrum Hungarum, 
Anthonium Italicum, Briccium Dombrensem, Georgium sartorem et 
Nicolaum, alias judices, necnon Fabianum litteratum, Friche, Blasium, 
filium Vythezych, Georgium, filium Francisci et alios omnes juratos, 
consules, cives, hospites et totam communitatem dicte civitatis montis 
Grecensis super premissis perhemptorie responsuros, racionemque 
efficacem reddituros, ac de prescriptis judiciis quinquaginta quinque 
marcarum judici et parti adverse satisfacturos contra annotatum ca- 
pitulum ecclesie zagrabiensis ad octavas festi beati Michaelis archan- 
geli, nunc venturas, in tribus foris conprovincialibus nostram perso- 
nalem publice faciat proclamari in presenciam, insinuando ibidem, ut 
si venerint et in premissis se bono modo emendaverint, de dictisque 
judiciis judici et parti adverse satisfecerint, bene quidem, alioquin 
non obstante ipsorum contumacia et rebellione finem debitum facie- 
mus causa in premissa dictante juris equitate; et post hec ipsius tri- 
neforensis proclamacionis seriem cum nominibus proclamatorum ad 
easdem octavas eidem nostre personali presencie fideliter rescribatis. 
Datum Bude secundo die termini prenotati. Anno domini millesimo 
quadringentesimo tricesimo nono. 


Doc. 128. — An. 1439. 181 

(A tergo). Fidelibus nostris canonicis ecclesie chasmensis, pro 

honorabili capitulo ecclesie zagrabiensis contra Stephanum, filium 

Michaelis, alias judicem civitatis montis Grecensis de iuxta Zagrabiam 

et alios intrascriptos ad octavas festi beati Michaelis archangeli 
nostram personalem in presenciam. 


Originale in charta, A tergo impressum est sigillum. In archivio ven. Capit. 
eccl zagrab. Act. Cap. ant. fasc. IO nr. 24. 


128. 
Anno 1439, 13. Julii, Budae. 
Albertus, Hungariae etc. rex, communitatem civitatis montis (Grrecensis 
reprehendit in eo, quod capitulo sagrabiensi minatur. 


Albertus dei gracia Romanorum rex, semper augustus, ac Hun- 
garie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. rex et dux Austrie. Fidelibus 
nostris providis judici, juratis, ceterisque civibus et toti communitati 
nostre civitatis montis Grecensis de Zagrabia salutem et graciam. 
Summe displicuit celsitudini nostre quod novissime excepta relacione 
percepimus, qualiter suborta inter vos et honorabile capitulum ec- 
clesie zagrabiensis, pocius vestri, quam ipsius capituli parte, quadam 
discordia sub dissensione, vos presumpcionem vestram nostre regie 
auctoritati preferri volentes et eciam existimantes nos ex parte eiusdem 
capituli super illis, que contra eos obiceritis, vos justiciam ministari 
non posse racione huiusmodi discordie, propriis insultibus contra 
ipsum capitulum vindictam expetere, idemque diversimode dissidantes 
multiplicibus minarum imposicionibus et obprobriis variis cottidie 
afficeritis, immo et quod deterius est et circa hanc rem documentum 
evidencius, quidam ex nobilibus regni nostri Sclauonie, nunc hic in 
curia nostra existentes, intencionis vestre, ut presumpmitur non ignari, 
uno ex dominis de dicto capitulo ab ore suo audientes, minas exu- 
stionis et incineracionis aree capitularis antefate ecclesie ac hominum 
interempcionis et vulneracionis imponentes, gravem ulcionem de in- 
juris in quibus ipsum capitulum criminaremini, eidem capitulo per 
vos gladio non jure infligendo pronunciasset et manifeste idipsum 
vos velle asseruisset, quod non solum in nostre maiestatis gravem 
displicenciam, verum eciam singulorum audiencium scandalum cedit 
satis grande; unde quia principum auctoritate divina providencia 
ceterorum dileccionis dedite interest subditorum excessus et mutuas 
insolencias interdum rigore justicie interdum vero alterius generis, 
prout rei qualitas exposcit, emenda reformare, non expedit vobis 
quoquomodo presumpcionem vestram racione quarumcumque accep- 


182 Doc. 129. — An. 1439. 





tarum injuriarum contra quempiam adeo extendere, ut exinde nostre 
regie auctoritati, a qua unusquisque justicie potest complementum 
assequi, preiudicium et contemptibilitatem contigeret generari Qua 
de re nos, qui super omnibus questionibus ex parte antelati capituli 
vobis justiciam suis loco et tempore parati sumus ministare, volumus 
et fidelitati vestre universitatis et cuilibet vestrum sub penis capitum 
et ammissionis omnium rerum et bonorum vestrorum firmissimo 
nostro regio sub edicto ex certa sciencia precipimus et mandamus, 
quatenus nullus omnino vestrum quavis occasione ductus pretextu 
quarumcumque injuriarum, si que forsitan per antelatum capitulum 
vobis vel aliquibus ex vobis illate sunt aut inferentur, contra idem 
capitulum propria presumpcione vindictam expetere, aut adversus 
ipsos communitatem concitare, sive vos universaliter in ipsorum detri- 
mentum insurgere, seu antedictam vestram pravam intencionem ad 
affectum deducere audeatis seu presumpmatis quoquomodo; sed si 
quidquam accionis vel questionis contra ipsum capitulum habetis 
vel habueritis id in presencia nostre maiestatis aut regni nostri Scla- 
uonie bani juridice prosequamini contra eosdem, ex parte quorum 
vobis judicium et justicia non deerit evidens et condigna, secus ergo 
prout penas pretactas evitare cupitis, facere non ausuri Ut autem 
presencium litterarum nostrarum noticiam habeatis cerciorem easdem 
per testimonium capituli ecclesie chasmensis, quod per ipsum capi- 
tulum ad hoc serie presencium transmitti jubemus, vobis volumus 
presentari; cujus tandem exhibicionis seu presentacionis seriem et 
vestrum ad easdem fiendum responsum per idem capitulum nostre 
fideliter rescribi volumus maiestati. Presentibus perlectis, exhibenti 
restitutis. Datum Bude in festo beate Margarethe virginis. Anno domini 
millesimo quadringentesimo tricesimo nono. 


E transumpto capituli eccl. chasmensis e. a. In archiv. ven. Capit. zagrab. 
Act. Capit. ant. fasc. 10. Dr. 12, 


129. 


Anno 1439, 28. Julii. Casmae. 


Capitulum. časmense communitatem civitatis montis Grecensis in jus esse 
citatam Alberto regi nuntiat. 


Serenissimo principi et domino, domino Alberto dei gracia Roma- 
norum regi, semper augusto, ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie 
etc. regi et duci Austrie etc. domino ipsorum naturali, capitulum 
ecclesie chasmensis oracionum suffragia devotarum cum perpetua 
fidelitate. Litteras eiusdem vestre serenitatis patentes, nobis preceptorie 


Doc. 130. — An. I441. 183 


loquentes et directas, obediencia qua decuit et licuit noveritis nos 
recepisse in hec verba: (vide Doc. 128. de anno 1439. die 13. Julii). 
Nos itaque mandatis ipsius vestre serenitatis semper obedire cupientes, 
ut tenemur, nostrum hominem videlicet discretum virum dominum 
Stephanum presbiterum rectorem capelle sancti Johannis ewangeliste 
supra Novam villam existentis, chori ecclesie nostre prebendarium ad 
premissa fideliter peragenda nostro pro testimonio transmisimus fide- 
dignum. Qui tandem exinde ad nos reversus et per nos diligenter 
requisitus ad consciencie sue puritatem retulit eo modo, quomodo 
ipse feria sexta videlicet in vigilia festi beati Jacobi apostoli proxime 
preteriti circa prefatos judicem, juratos, ceterosque cives et totam 
communitatem predicte civitatis vestre serenitatis montis Grecensis de 
Zagrabia ad domum consilii eiusdem civitatis, ubi ad sonum campane 
generaliter et singulariter omnes ac universaliter fuerint congregati, 
personaliter accessisset, ibique prefatis judici, juratis, ceterisque civibus 
et toti communitati predicte civitatis vestre serenitatis montis Gre- 
censis prescriptas litteras vestre celsitudinis exhibuisset et presentasset. 
Quiquidem cives eisdem litteris vestre serenitatis cum obediencia re- 
ceptis et earum continenciam diligenter. perlectis ad contenta earum- 
dem taliter respondissent, quod ipsi nullas minas seu minarum impo- 
siciones dominis de dicto capitulo et eorum hominibus intullissent 
nec inferrent de presenti, et quidquid contra ipsos prefate regie maies- 
tati narratum extitisset per verbum: deus non det, facta fore abne- 
gassent. Datum feria tercia proxima post festum beati Jacobi apostoli 
prenotatum. Anno domini supradicto. 


Originale in charta. A tergo vestigium impressi sigilli. In archiv. ven. Capit. 
zagrabiensis, Act. Cap. ant. fasc. 10, nr. 12. 


130. 


Anno 1441, I9. aprilis. Prope Sabariam, 


Communitatem civitalis montis Grecensis a Friderico et Ulrico, comitibus 
Ciliae, exagitari Vladislaus, Hungariae etc. rex, vetat. 
Commissio propria domini regis. 

Wladislaus dei gracia Hungarie, Polonie, Dalmacie, Croacie etc. 
rex, Lythwanieque princeps supremus ac heres Ruscie etc. Fidelibus 
nostris sincere dilectis, illustribus principibus Friderico et Vlrico, 
Cilie, Ortemburge et Zagorie comitibus, salutem et graciam. Intelle- 
ximus qualiter vos et nobilis domina consors vestra, scilicet comes 
Vlrice, nescitur qua de causa cives civitatis nostre montis Grecensis 
diversimode impediretis et perturbaretis, impedireque non desisteretis 


184 Doc. r31. — An. 144r. 


de presenti, quod in preiudicium et dampnum eorumdem civium 
nostrorum cedit manifestum. Et quia, uti et vobis bene constat, pre- 
dicta civitas nostra montis Grecensis inter alias liberas civitates co- 
rone computata semper et ab antiquo eidem corone regni Hungarie 
pretacti fideliter servivit, regibusque Hungarie, nostris scilicet prede- 
cessoribus et nemini alteri obedire astricta fuit, ideo fidelitates vestras 
harum serie diligenter requirimus, eisdem commitentes seriose, qua- 
tenus de cetero et per amplius ipsos cives civitatis nostre montis 
Grecensis per vos aut predictam dominam consortem vestram, scilicet 
comes Vlrice, in nullo impedire et perturbare velitis et permittatis 
quovismodo, secus non facturi. Presentibus perlectis, exhibenti resti- 
tutis. Datum in descensu nostro campestri prope oppidum Sabarie, 
feria quarta proxima post festum Pasce domini. Anno eiusdem mil- 
lesimo quadringentesimo quadragesimo primo. 

Originale in charta, in qua impressum est sigillum regis. In archiv. incl 
Acad, Scient. Slav, merid. 


131. 
Anno 1441, 6. maii. Budae, 


Vladislaus, Hungariae etc. rex, cives montis Grecensis consolatur, certio- 
resque fact sese. mandasse. comitibus Ciliae, ut homines suos a. erottatis 
obsidione removerent. 

Commissio propria domini regis. 

Wladislaus dei gracia Hungarie, Polonie, Dalmacie, Croacie etc. 
rex, Lithwanieque princeps supremus et heres Russie etc. Providi et 
circumspecti, fideles nobis sincere dilecti. Missas nobis hac vice 
per vos litteras accepimus et contentum in eis tenorem, re mira- 
bili contextum sane intelleximus, amirantes vehementer de his, que 
in eisdem ex parte comitum Cilie describuntur. Unde audita illa 
tribulacione vestra, mox scripsimus ipsis comitibus seriosas litteras 
nostras, ut ipsi gentes et homines ipsorum, singulosque ad eos perti- 
nentes, ab obsidione illius civitatis removere debeant. Qui si fecerint, 
bene quidem, alioquin disposuimus de festino vobis auxilio. provideri. 
Requirentes vos et rogantes quatenus interim dumtaxat donec mit- 
tendum vobis auxilium illac attingere poterit, vos et illam civitatem 
a surrepcione preservetis, non dubitando in brevi vos ab illa tribu- 
lacione liberari. Datum Bude sabbato proximo post festum apparici- 
onis beati Michaelis archangeli. Anno domini millesimo quadringen- 
tesimo quadragesimo primo. ‘ 


Doc. 132. — An. 144r. 185 


(A tergo). Providis et circumspectis judici, iuratis, ceterisque 
civibus et toti communitati nostre civitatis montis Grecensis de Za- 
grabia, fidelibus nostris sincere dilectis. 

Originale in charta. A tergo impressum est sigillum. In archivio lib. reg. 


civ. zagrab. 


132. 


Anno 1441, tI. maii. Zagrabiae. 

Coram capitulo zagrab. Georgius presbyter agrum. quemdam, qui in Nova 
villa situs est, ex | Constantini episcopi Rosnensis testamento altaris. 
Mariae Magdalenae in ecclesia. cathedrali exhibet. 

Nos capitulum ecclesie zagrabiensis. Notum facimus tenore pre- 
sencium, quibus expedit universis. Quod discretus vir dominus Geor- 
gius presbiter et predicator de Meglech, diocesis nostre zagrabiensis 
ac magister altaris beate Marie Magdalene in predicta ecclesia nostra 
existentis et habiti, per honorabilem virum dominum Petrum plebanum 
ecclesie sancti Johannis de Nova villa nostra hic Zagrabie habita ac 
canonicum ecclesie quinqueecclesiensis necnon executorem testamenti 
quondam reverendi in Christo patris domini Constantini episcopi 
rosnensis et dum vixisset vicarii in pontificalibus ecclesie nostre preli- 
bate generalis, cum ceteris suis coexecutoribus pro salute anime ipsius 
quondam domini Constantini episcopi rosnensis nostram personaliter 
veniens in presenciam, confessus est oraculo vive vocis sue in hunc 
modum: quomodo ipse domum seu civile suum empticium in predicta 
villa nostra nova inter fundum seu civile honorabilis magistri Georgii 
de Roycha socii et concanonici nostri, ex una, ac domum prebendalem 
quam nunc discretus Valentinus presbiter de Besene, chori ecclesie 
nostre predicte prebendarius ex nostra collacione possideret, ab altera 
partibus, existentem et habitum, cum omnibus suis pertinenciis ac 
edificiis domorum, necnon orto infra usque fluvium Cirkwenyk voca- 
tum se protendentem, prefato domino Petro executori testamenti 
prenotati et per consequens ad altare suum beate Marie Magdalene 
prenotatum, pro viginti florenis vendidisset, tradidiset, et assignasset, 
nunc ut prefertur, per ipsum dominum Georgium predicatorem et 
cunctos suos successores magistros altaris beate Marie Magdalene 
prelibati, perpetuo et irrevocabiliter tenendum, possidendum, pariter 
st habendum. Harum nostrarum sigilli nostri appensione signatarum 


vigore et testimonio litterarum mediante. Datum feria quinta proxima 


post festum apparicionis beati Michaelis archangeli. Anno domini mil- 
lesimo quadringentesimo quadragesimo primo. 


Originale in membrana. Sigillum deest, Zona sericea rubri et violacei cöloris 
pendet, In arch. ven. capit. zagrab. Act. cap. ant. fasc. 76. nr. 17. 


186 Doc. 133. — An. I44I. 





133. 
Anno 1441, 9. Junii. Zagrabiae. 


Coram Johanne, Cisterc. sagrab. abbate, Conradus Ravsar Sebaldo Majer 
domum suam, quae est in Opatovina, certis conditionibus cedit. 


Nos frater Johannes abbas monasterii beate Marie virginis de 
Zagrabia, totusque conventus fratrum loci eiusdem, Cisterciensis ordinis. 
Memorie commendamus tenore presencium significantes, quibus expedit 
universis, quod providus vir Conradus, Rawsar dictus, de Landeshut 
in sua ac provide domine Elizabet vocate, consortis sue, personis onus 
ipsius et gravamen per omnia in se ipsum assumpmendo, nostram 
veniens in presenciam confessus est in hunc modum: quod ipse 
unacum dicta domina consorte sua curiam seu domum ipsorum hic 
Zagrabie in vico dicti monasterii nostri inter fundum seu domum 
prebendalem viri discreti domini Marci, chori ecclesie zagrabiensis 
prebendarii a parte orientali, et a parte meridionali viam publicam, 
necnon a parte occidentali capellam sancti Leonardi existentem et 
habitam, ipsos legittime tangentem et concernentem, cum omnibus 
ipsius curie seu fundi ipsorum ac edificiis domorum et cellario subter- 
raneo sub eisdem domibus habito et specialiter alia medietate curie 
eiusdem per nobilem virum Seboldum, dictum Mayer, magistrum 
coquine illustris principisse domine conthoralis illustris principis do- 
mini Vlrici, Cilie etc. comitis a nobis pro quatuor florenis auri empte 
et comparate et eidem curie iam adnexe totaliter et aplicate, eidem 
Seboldo ac suis heredibus et posteritatibus universis sub condicionibus 
et solucionibus infrascriptis perpetuo et irrevocabiliter tenendam, 
possidendam, pariter et habendam tum ob recompensam alie domus 
seu curie ipsius Seboldi, vigore certarum aliarum litterarum nostrarum 
eisdem Conrado et domine sue consorti date et assignate, tum etenim 
pro quadraginta florenis auri per ipsum Seboldum eisdem plenarie datis 
et persolutis, per modum cambialis permutacionis, dedissent, donassent 
et contulissent, ymmo idem Conradus Rawsar suo et nomine quo 
supra, dedit, donavit et contulit coram nobis ita tamen, quod prefatus 
Seboldus et dicti ipsius heredes et successores universi de ipsa curia 
seu domo in festo beati Georgii martiris ducentos denarios monete 
usualis pro tempore hic Zagrabie currentis, ac tria munera solita et 
consveta utputa, unum munus in festo Pasce domini, videlicet XII. ova, 
unum caseum et pro uno denario panes; necnon in festo beati regis 
Stephani secundum munus, videlicet duos pullos bonos et similiter 
pro uno denario panes, et festo nativitatis Christi consimiliter tercium 
munus, videlicet duos bonos capones et pro uno denario panes, annis 


Doc. 134. — An. 144r. 187 


singulis perpetuis futuris temporibus pena sub duppli nobis et mona- 
sterio nostro prenotato dare et aministrare debebunt et tenebuntur 
cum effectu. Hoc eeiam expresso et declarato, quod si prefatus Se- 
boldus vel dicti ipsius heredes et successores aut ceteri ipsius curie 
seu domus et cellarii prenotati tentores et possessores aliquam notam 
infidelitatis aut ingratitudinis incurrerint contra nos et monasterium 
nostrum prenotatum, extunc ipsi ab omni jure, dominio et proprietate 
eorumdem curie seu domus et cellarii cadant et destituantur, et ip- 
sorum disposicio ad nos devolvi et redundari debeat ipso facto pleno 
iuris cum effectu. In cuius rei memoriam, firmitatemque perpetuam 
presentes eidem concessimus litteras nostras sigillorum nostrorum 
appensionibus roboratas. Datum in monasterio nostro prenotato feria 
sexta proxima ante festum sanctisime Trinitatis. Anno domini MCCCCXL 
primo. Hoc eciam adiuncto, quod si prefatus Seboldus, vel dicti 
ipsius heredes et successores aliquo temporum in processu dictam 
curiam seu domum cum prescriptis suis pertinenciis vendere vellint, 
extunc ipsi eandem nemini alteri nisi mediante ammonicia ipsius 
Conradi Rawsar ac domine sue consortis prenotate et suorum heredum 
alis vendere possint nec valeant modo aliquali. Datum, ut supra 


Conceptus dicti abbatis Johannis, in charta simplici. Act. Capit. ant. fasc. 
IOI. nr. 50. 


134. 
Anno 1443, 4. januarii. Zagrabiae. 


Testamentum Georgu, filii Nicolai, dicti Baxa, civis montis. Grecensis. 


In nomine domini. Amen. Anno nativitatis eiusdem millesimo 
quadringentesimo quadragesimo tercio, feria sexta proxima ante festum 
Epiphaniarum domini, hora diei sexta vel quasi. Ego Georgius, filius 
condam Nicolai, dicti Baxa de Prybych, nobilis de eadem Prybych; 
civisque civitatis montis Grecensis de juxta Zagrabiam, in domo habi- 
tacionis mee civili in eadem civitate montis Grecensis habita, egritudine 
corporis nunc preventus ex voluntate divina, eger licet corpore, sanus 
tamen mente, puraque loquela, racioneque bona existens, de omnibus 
possessionibus meis nobilibus et civilibus in predictis Prybych et civitate 
montis Grecensis seu earum pertinenciis et territoriis habitis et existen- 
tibus me juridice et litteratorie seu quomodolibet aliter rite et legittime 
concernentibus, ac aliis quibusvis rebus et bonis meis mobilibus vi- 
delicet et immobilibus michi a deo concessis tale meum verum et 
ultimum ac inviolabile facio et condo testamentum. Item primo, re- 
commendo corpus et animam meam deo omnipotenti jugiter guber- 
nandam, Item, possessiones meas nobiles in predicta Prybych habitas, 


188 Doc. 134. — An. 1441. 


me jure nobilitatis hereditario rite et legittime concernentes, cum om- 
nibus earum utilitatibus et pertinenciis quibusvis, si michi in presenti 
infirmitate mea mori contigerit, lego et dimitto omnibus sex filiis 
meis equaliter jure nobilitatis perpetuo possidendas. Item, quasdam 
possessiones meas duas in eadem Prybych, prope ecclesiam habitas, 
Gomyla et Ztermecz vocatas, si michi in presenti infirmitate mori 
contigerit, lego et recommitto tam diu tenere et possidere ac uti ex 
eisdem quousque ipsi filii mei easdem a domina Vrsula uxore mea 
legittima pro centum florenis auri ab eadem redemerint, quando autem 
ipsos centum florenos auri ipsi filii mei predicte domine Vrsule, matri 
eorum, plenarie persolverint, tunc statim eadem domina Vrsula uxor 
mea, mater ipsorum filiorum meorum, eisdem filiis meis, rehabitis 
prius dictis centum florenis auri, predictas duas villas seu possessiones 
meas reddere et restituere teneatur ; interim autem quousque easdem 
duas villas seu possessiones meas ab ipsa domina Vrsula uxore mea 
ipsi filii mei redemerint pro ipsis centum florenis auri, tamdiu eadem 
domina Vrsula easdem duas possessiones Gomyla et Ztermecz vocatas, 
debeat tenere et possidere ac uti ex eisdem, ut prefertur. Item, pre- 
dictam domum meam civilem in predicta civitate montis Grecensis 
habitam, me litteratorie empcionis titulo concernentem, cum fundis et 
hedificiis aliisque cunctis suis utilitatibus et pertinenciis universis, si 
michi in presenti infirmitate mea mori contigerit, lego et dimitto 
predicte domine Vrsule uxori mee et Elene, filie similiter mee, ex 
ipsa domina Vrsula et ex me progenite perpetuo possidendam. Item, 
si michi in presenti mea infirmitate mori contigerit, extunc recom- 
mitto predictam uxorem meam unacum predictis pueris et possessio- 
nibus meis nobilibus tuicioni, proteccioni et defensacioni magnificorum 
dominorum Stephani et Martini comitum Wegle, Modrussieque etc. 
filiorum condam Nicolai groff de Frangyapan, ac nobilis viri Martini, 
filii condam Ladislai de Gorycza, filii scilicet sororis mee, ac nobilium 
virorum filiorum condam Petri de Rakonok, fratrum scilicet uteri- 
norum et carnalium predicte uxoris mee, ut ipsi eosdem, videlicet 
uxorem et pueros meos unacum predictis possessionibus eorum nobi- 
libus ipsis pueris meis per me legatis, contra quoslibet molestatores 
et inquietatores eorum debeant tueri, protegere et defensare causa 
dei et salutis animarum eorum ob respectum, non tantum propter 
peticionem meam. Item arma mea omnia, que habeo, si michi mori 
contigerit, lego dari pro anima mea ad claustrum sancti Francisci 
confessoris, Zagrabie fundatum, ubi committo corpus seu funus meum 
me moriente tumulari. Item filii seu heredes condam Lowrandi, filii 
Gurgek Delosan tenentur michi ducentos florenos auri, quos prefatus 


Doc. 135. — An. 1443. 189 





condam pater meus dederat Syhemberger pro redempcione predicti 
Lowrandi, quando ipsum Lowrandum predictus pater meus ab ipso 
Syhembergar pro ipsis ducentis florenis auri redimerat de captivate, 
super quibus habeo litteram capituli ecclesie zagrabiensis, quos du- 
centos florenos auri lego dari et persolvi predictis uxori et filie meis 
me moriente. Item habeo unam bonam loricam circa nobilem virum 
Jacobum de Thosaycz curiensem curie episcopalis zagrabiensis pro qua- 
tuor florenis in pignore, quam loricam lego dari et redimere filio meo 
seniori Nicolao nominato. Execucionem itaque presentis mei testamenti 
recommito super predictam .dominam Vrsulam uxorem meam et super 
prefatos fratres suos carnales filios scilicet ipsius Petri de Rakonok 
predictam ac super predictum Martinum, filium sororis mee et ipsius 
Ladislai de dicta Gorycza, uti ipsi de omnibus premissis per me 
prelegatis ac aliis omnibus ipsis per me verbotenus recommissis 
plenam et omnimodam exequendi et disponendi habeant potestatem 
iuxta commissionem et peticionem meam fideliter et conscienciose. 
Presens quoque testamentum meum actum et scribi factum est per 
me, presentibus discreto viro domino Gallo presbitero, capellano 
ecclesie sancti Marci ewangeliste in civitate predicta fundate, ac pro- 
vidis et honestis viris, Nicolao, filio Petri, judice moderno civitatis 
predicte, ac Marino, filio Klario et Martino, filio Thome, pridem 
judicibus, civibusque civitatis predicte, ac aliis quam pluribus fide- 
dignis testibus ad premissa per me pro testimonio specialiter vocatis 
et rogatis, quorum sigillis propriis idem testamentum meum in sui 
margine inferiori pecii consignari facere per eosdem in fidem et te- 
stimonium omnium premissorum. 


Originale in charta, Penes sigillum civitatis impressa sunt adhuc tria sigilla. 
In archiv. lib. reg. civ. zagrab. 


135. 


Anno 1443, 8. januarii. Zagrabiae. 


Coram Johanne, decretorum doctore et vicario ecclesiae sagrab., Georgius 
de Meglech presbyter. et rector. altaris s. Magdalenae cives montis Gre- 
censis injuriarum factarum arcessit. 


Universis et singulis cuiusvis status, gradus, ordinis, et preemi 
nencie sint et existant, presentes visuris seu inspecturis, Johannes 
decretorum doctor, canonicus et vicarius ecclesie zagrabiensis in spiri- 
tualibus generalis salutem in domino sempiternam et presentibus fidem 
indubiam adhiberi. Noveritis, quod nobis feria tercia proxima post 
festum Epiphaniarum domini, proxime preteritum, una cum nonnullis 


190 Doc. 135. — An. 1443. 


aliis jurisperitis assessoribus nostris nobiscum pro faciendo judicio 
moderativo consedentibus, causasque cunctorum coram nobis littigario 
processu proponencium justo juris tramite discucientibus, discretus vir 
dominus Georgius, natus Fabiani, de Meglech presbiter et predicator 
diocesis zagrabiensis, necnon magister altaris beate Marie Magdalene 
in dicta ecclesia zagrabiensi fundati una cum notariis publicis et 
testibus infrascriptis in nostram et eorumdem assessorum nostrorum 
exurgendo presenciam per modum et formam legittime citacionis ob- 
servando accionem et proposicionem suam contra et adversus providos 
et circumspectos viros Nicolaum aurifabrum, modernum ac Petrum 
Hungarum, Nicolaum, Ilenky dictum, Johannem Perowych, Martinum, 
Blasium, alias judices, preterea Nicolaum litteratum, Gregwrych, al- 
terum Gregorium, Wrecharych nuncupatum, Mathiam, dictum Farkas, 
Georgium carnificem, alium Georgium sartorem, Emericum sutorem, 
alterum Emericum, Sega dictum, modernos, Valenthych, filium Micha- 
elis, alias juratum, ceterosque complices eorumdem, cives, hospites et 
totam communitatem civitatis montis Grechensis de iuxta Zagrabiam 
coram nobis et eisdem assessoribus nostris (nec non) notariis publicis 
et testibus declarare curavit in hunc modum: quomodo ipse Nicolaus 
aurifaber, judex et alii prenotati ex preconcepta contra clerum ran- 
coris malicia feria quinta videlicet in vigilia festi beati Bartholomei 
apostoli, proxime preteriti, quemdam hominem et familiarem ipsius 
domini Georgii predicatoris, Dominicum nomine, (nullis) suis culpis 
exigentibus in ipsa civitate montis Grecensis captivari, camptumque 
carceribus mancipari et diucius conservari et enormiter tormentari, 
quamplures quoque res et bona ac pecunias tam ipsius domini 
Georgii quam eciam dicti hominis sui pro tunc erga ipsum repertas 
et inventa, recipi et aufferri et ab eodem pecunias extorqueri vel 
spoliari fecissent ; et cum ipse dominus Georgius predicator feria sexta 
proxima ande festum beati Egidii abbatis, similiter nunc elapsum, ad 
prescriptam civitatem montis Grecensis et per consequens sedem ju- 
diciariam, ubi iidem cives more solito et consveto insimul fuissent 
congregati, personaliter accessisset ac de captivitate et detencione 
ipsius predicti hominis sui, necnon ablacione et recepcione rerum et 
bonorum predictorum sibi ipsi iudicium et iusticiam iuxta regni 
consvetudinem et ipsius civitatis expostulasset; tunc annotatus Nicolaus 
aurifaber judex et alii predicti complices sui animo furioso et ran- 
coroso in ipsum dominum Georgium predicatorem manu sacrilega 
irruendo, eundemque per precones ipsorum captivari et hincinde enor- 
miter trucidari et dehonestari (fecissent) et verbis illicitis et vituperiosis 
affici et ipsum non verum sacerdotem sed canem esse et existere 


= pm om 


Doc. 135. — An. 1443. 191 


publice et manifeste appellari fecissent, et de ipsa captivitate (vivum) 
non emisissent, donec idem dominus Georgius per imposiciones mortis, 
minarum et verberum, omnia et singula contra et adversus eosdem 
cives coram notario publico facta et protestata, tamquam vi com- 
pulsus revocasset et abrenunciasset, necnon certos fideiussores, videlicet 
honorabiles viros dominos: Thomam de Iwanych, Stephanum de Wy- 
zoka canonicos ecclesie zagrabiensis predicte, Martinum, alias judicem 
et Anthonium, dictum Golyas, alias juratum, cives civitatis antedicte 
eisdem Nicolao aurifabro et aliis predictis civibus super eo, ut ipse 
sufficientes litteras expeditorias in (premissis . . . . . . . zagrabiensis 
prenotate dare deberet pro se ipso... ....... et assignasset in 
(personis) domini Georgii predicatoris et dicti hominis sui preiudicium 
ac dedecus valde magnum; et in huiusmodi comprobacionis dicte sue 
con(questionis) . .... certos testes infra declarandos et nominandos, 
premisso modo citatos, nostram et eorumdem assessorum nostrorum 
presenciam adduxit, petens nos (humili cum) instancia, ut eosdem 
testes acceptare et examinare, ac dicta et attestaciones ipsorum recipere 
et conscribi facere dignaremur. Nos vero Johannes doctor et vicarius 
prefatus attendentes requisicionem huiusmodi justam fore et racioni 
consonam, cum eosdem testes videlicet honorabilem et discretos viros, 
dominos Petrum, plebanum ecclesie beati Johannis de Nova villa 

eet s] nsn . Anthonium magistrum capelle beate Marie 
virginis de dicta monte Grecensi .... ....... ... . in ecclesia 
zagrabiensi, Benedictum de Polosychycza, Paulum et Mathiam de.. 
ehh nh nn prebendarios ........... ... premisso ad 
consciensias ipsorum tactis in manibüs nostris corporaliter prestito 
juramento requisitos habuissemus, tunc ipsi ore proprio. ....... 
omnia et singula per prefatum Nicolaum aurifabrum judicem et alios 
predictos tempore ............ contra Georgium et Dominicum 
hominem suum commissa fore et perpetrata, prout et quemadmodum 
coram nobis et ipsis assessoribus nostris et notario publico ...... 
em rn . . . . Proposicionis sue antedicte contineret. In cuius 
rei testimonium presentes litteras nostras sigilli (nostri appensione) 
simul cum subscripcione notariorum publicorum infrascriptorum ro- 
boratas, ipsi domino Georgio duximus concedendas juris ipsius ad cau- 
telam .....,....-....... in domo solite residencie nostre 

er TOM . feria tercia proxima post predictum festum 
Epiphaniarum domini, anno eiusdem millesimo quadringentesimo qua- 
dragesimo tercio, indiccione sexta, die vero octava mensis januarii, 
hora sexta vel quasi. Pontificatus autem sanctissimi in Christo patris 
et domini, domini Eugenii divina providencia pape quarti, anno eius 


192 Doc. 136. — An. 1447. 


duodecimo. Presentibus ibidem honorabili et discretis viris, dominis, 
Michaele de Thasaych, canonico; ac Mathia de macellis, Nicolao de 
Bela, Petro, Valentino de Cherzthwech et altero Valentino de Bes- 
senew, chori ecclesie zagrabiensis predicte prebendariis, testibus fide- 
dignis, ad premissa specialiter vocatis, requisitis et rogatis. 


Signum 
notarii, 

Et ego Petrus Thome de Ratcha, clericus eiusdem zagrabiensis 
dyocesis, publicus sacra imperiali auctoritate notarius, quia premissis 
dictis, accionis seu proposicionis et declaracionis dicti domini Georgii 
predicatoris premisso modo factis nec non testium predictorum . . . 
en 5, 5 5 , acceptacioni . . . ipsorum enunciacioni atque attestacioni, 
aliisque et singulis superius in litteris dicti domini Johannis vicarii 
expressis et specificatis, una cum notario similiter publico proximo 
infrascripto, videlicet Clemente, filio Blasii Zolarych de Kapruncza, 
modo simili clerico dyocesis zagrabiensis presens interfui, eaque omnia 
et singula sic fieri vidi et audivi, ideo presentes litteras seu publicum 
instrumentum, me aliis negociis occupato, per alium fideliter scriptas 
seu scriptum publicavi et in hanc publicam formam redegi et hic 
me manu propria subscripsi, signoque et nomine meis solitis et con- 
svetis consignavi, rogatus et requisitus in fidem et testimonium om- 
nium et singulorum premissorum. 


Originale in membrana, sat lacerum. A. zona sericea violacei et viridis coloris, 
appendat sigillum. In arch. ven. capit. zagrab. Act. Cap. ant. fasc. 10. nr. 13. 


136. 


Anno 1443, 4. aprilis. Zagrabiae. 
Coram communitate civitatis montis Grecensis, Helena, Johannis civis 
insiitoris morte viduata, agros suos. Clementi carnifici vendit. 


Nos Benedictus, filius Michaelis, judex, Vrbanus, Emericus, Paulus, 
Sebastianus, Petrus, Demetrius, Michael et Georgius jurati, consiliarii 
et universi cives civitatis montis Grecensis. Memorie commendamus 
per presentes, quod provida et honesta mulier Elena vocata, Rosa 
cognominata, filia condam Valentini jurati, relicta vero viri quondam 
providi Johannis institoris olim concivis nostri filii Thome, nunc 
vero consors legittima viri similiter providi et honesti Georgii clientis, 
' concivis similiter nostri, filii Andree, nostra similiter concivis, ad 
nostram personaliter veniendo presenciam confessa est in hunc modum: 


Doc. 136. — An. 1443. 193 


ut ipsa totales sessiones suas numero tres, simulcum sex jugeribus 
seu dietis in campo et territorio civitatis prefate in villa videlicet 
Pobresya inter possessiones seu sessiones jobagionales liberorum seu 
successorum viri condam providi et honesti Michaelis olim iudicis 
et concivis nostri, filii Sebastiani, utrimque habitas et existentes, alias 
Banatelleky, cum ipsis sex iugeribus seu dietis terre vulgo Zadwor- 
nycze dictis appelatas. ac eciam quasdam terras suas arabiles in 
eodem campo et territorio civitatis prefate iuxta predictam villam 
Pobresye vocatam in vicinitate terrarum liberorum seu successorum 
condam Johannis Graczyn et liberorum similiter seu successorum ac 
heredum condam Donati de Meczo, vulgo Zadwornycze dictarum, penes 
viam communem ad portum liberorum condam Ladislai, filii Johannis, 
de Chehy ducentem, habitas, certis signis metalibus consignatas et 
eciam alias terras suas similiter arabiles inter terras liberorum seu 
successorum condam Petri, dicti Nobilis, olim concivis nostri et 
quemdam meatum aque pluvialis, Chogoynycza appellatum, ac duas 
vias communes existentes, necnon alias similiter terras suas modo 
simili arabiles, ibidem in opposito ultra viam earumdem terrarum a 
parte orientali, inter terras condam liberorum seu successorum olim 
magistri Petri litterati, a parte dicti meatus aque Chogoynycza nun- 
cupate et liberorum consimiliter seu successorum condam Vrbani, 
dicti Hansethyn, olim similiter nostri concivis, et duas vias com- 
munes in campo nostro supradicto sitas ad predictas sessiones joba- 
gionales et ipsa sex jugera terre semper et ab antiquo de jure et 
legittime spectantes et pertinentes, ipsam scilicet Elenam mulierem 
a prefato Johanne institore, priore videlicet domino et marito suo 
legittimo, post obitum ipsius jure hereditario iuxta ipsius civitatis 
antiquam consvetudinem et privilegiatam libertatem, nemine penitus 
contradicente, rite et legittime concernentes, simulcum omnibus ipsarum 
trium sessionum suarum jobagionalium ac dictarum sex jugerum terre, 
necnon ipsarum aliarum terrarum arabilium utilitatibus, juribus, 
usibus, integritatibus, fructuositatibus et pertinenciis universis viro 
similiter provido Clementi carnifici, filio Michaelis, concivi nostro, 
decano moderno colendini confraternitatis carnificum, ac per eum suis 
heredibus pro tredecim florenis auri per eundem Clementem carni- 
ficem prefate Elene mulieri, prout ipsamet nobis retulit, jam plene 
persolutis, vendidisset, immo ex consensu tam prefati Georgii clientis, 
domini videlicct et mariti sui legittimi, quam vicinorum predictorum, 
vendidit coram nobis jure perpetuo et irrevocabiliter possidendas et 
quomodocumque voluerint disponendas juxta condicionem civitatis 
prenotate ab antiquo approbatam. In cuius rei memoriam, firmita- 
13 


194 Doc. 137. 138. — An. 1443. 


temque perpetuam sigillum nostrum commune duximus apponendum. 
Datum in festo beati Ambrosii episcopi atque doctoris. Anno domini 
millesimo quadringentesimo quadragesimo tercio. 


Originale in membrana. A tergo vestigium impressi sigilli. In archivio lib. 
reg. civ. zagrab. 


, ) 13. 
Anno 1443, 10. aprilis. Budae. 


(Vladislaus) rex prohibuit sub poena capitis, exilii et privationis 
omnium bonorum ne canonici huic episcopo (Benedicto) obediant, cui 
mandato cum hi obtemperassent, ad instanciam Benedicti ejusdem 
episcopi zagrabiensis, suspensi et interdicti fuerunt, a qua sententia 
appelarunt; interim appropinquantibus festis supplicarunt cardinali 
legato . .. s. Sabinae cardinali s. Angeli vulgariter nuncupato, ut 
eos absolveret, ne a sacris abstinere per festa cogerentur, praecipue 
cum sperarent se posse interim cum eodem episcopo zagrabiensi con- 
cordare et non sponte, sed mandato regio, ab obedientia retraherentur. 
Cardinalis mandat abbati B. V. ut eos absolvat a suspensione et etiam 
irregularitate, si quam celebrando incurrerunt, ita ut inter 4o. dies 
concordent, intra quos, si non concordaverint ipso facto in easdem 
poenas recidant. — Eugenii IV. anno XIII. 


Georgii Marcelović; Regesta, ut supra. 


138. 


Anno 1443, 21. septembris. Zagrabiae. 


Coram communitate ciuitatis montis. Grecensis Mathaeus Farkaš Stephano 
Sajko carnifici agrum vendit. 


Nos Benedictus, filius Michaelis, judex, Vrbanus, Emericus, Paulus, 
Sebastianus, Petrus, Demetrius, Michael et Georgius jurati, consiliarii 
et universi cives civitatis montis Grechensis. Memorie commendamus 
per presentes, quod vir providus et honestus Mathias, dictus Farkass, 
filius Egidii de Klokoch, pridem juratus, concivisque noster ad nostram 
personaliter veniendo presenciam confessus est in hunc modum: ut 
ipse quandam terram suam arabilem in campo nostro seu civitatis 
predicte inter antiquum meatum seu descensum fluvii Chernomercz 
vocati ab occidente, Mathichina vocatum, et inter duas vias publicas, 
unam a meridie et alteram a septemtrione existentes, ac inter terras 
similiter arabiles liberorum seu successorum condam Joannis judicis, 
filii Jacobi dicti Bolie ab oriente, mediante moderno meatu seu de- 


Doc. 139. — An. 1445. 105 


cursu prefati fluvii Chernomercz vocati, sitam, simul cum quoddam 
fenili parvo, eidem terre arabili adjacente habitum et existens, duo- 
decim vel citra dietas terre in se continentem, ipsum scilicet Mathiam 
Farkass a nobili et honesto viro. Marinche vocato, socero condam 
nobilis similiter et honesti viri Michaelis, olim concivis nostri, filii 
Andree de Japna, alias capetaneo Nandoralbense, nunc vero servitore 
magnifici viri domini Mattkonis de Talouecz regnorum Dalmacie, 
Croacie ac tocius Sclauonie bani, empcionis titulo litteratorie concer- 
nentem, prout habetur in quadam littera nostra seu civitatis predicte 
privilegiali tempore presentis judicatus prefati judicis nostri moderni 
de anno domini nunc presenti et infrascripto feria sexta proxima post 
festum sancti Gregorii pape atque doctoris, aliquamdiu preteriti, pro 
parte ipsius Mathiae Farkass superinde confecta et emanata ac coram 
nobis in specie producta, expresse vidimus contineri, simul cum om- 
nibus eiusdem terre arabilis ac dicti fenilis eidem terre arrabili 
adjacentis utilitatibus, juribus, usibus, integritatibus et pertinenciis 
universis, viro similiter provido Stephano carnifici, dicto Zayko, filio 
Maren Klokocheuecz, concivi similiter nostro, ac per eum suis here- 
dibus pro quinquaginta florenis aureis, per eundem Stephanum carni- 
ficem prefato Mathie Farkass jurato, prout ipsemet nobis retulit jam 
plene persolutis, vendidisset, immo ex consensu virorum predictorum 
vendidit et contulit coram nobis jure perpetuo et irrevocabiliter 
possidendam, tenendam, pariter et habendam ac juxta condicionem 
civitatis prenotate ab antiquo approbatam quomodocumque voluerit 
disponendam. In cuius rei memoriam atque testimonium, firmitatemque 
perpetuam presentibus sigillum nostrum commune duximus appen- 
dendum. Datum in festo sancti Mathei apostoli et ewangeliste. Anno 
domini millesimo quadringentesimo quadragesimo tercio. 


E transumpto saec. XVII. In archivio regn. Croat. Slav. Dalm. Act. Jes. 
fasc. 18. nr. 20. 


139. 
Anno 1445. 


Gverales litterae magistratus civitatis montis Grecensis super 
vinea Ambrosii institoris, filii Georgii, civis in territorio ejusdem civi- 
tatis habita, simul cum stabulo, cunctisque eiusdem vineae utilitatibus 
Leonardo sutori et Emerico agricolae fratri eiusdem, filiis Nicolai fabri, 
similiter civibus memoratae civitatis, alias sororiis dicti Ambrosii, per 
illosque ipsorum haeredibus pro quindecim flor. auri, salvo jure 
montano in sex cubulis colendissimo Latinorum parocho videlicet 
vici Latinorum annue obtingente, perennaliter vendita, emanatae. 


Act. mon, Remet. Fasc. II nr. 22, In archiv, regn. Croat. Slav. Dalm. 
* 





196 Doc. 140. I4I. — An. 1445 —144Ó6. 


140. 
Anno 1445, 17. decembris. Zagrabiae. 


Capitulum dat litteras confirmantes, quod Ambrosius presbiter 
de Glaunicha, praebendarius zagrabiensis ecclesiae, cupiens praedium 
suum et suae praebendae Zepnicza vocatae, impopulare, omnibus illo- 
candis libertatem dedit, ut duodecim annis sint ab omnibus servitiis, 
taxis etiam extraordinariis liberi, demptis decimis bladi et muneribus 
solitis; post duodecim annos vero a qualibet sessione nonnisi quatuor 
pensas denariorum, in festo s. Georgii duas, et duas in festo s. Mar- 
tinij ac decimas bladi solum de terris suis tlacalibus et munera so- 
lita, alias autem decimas extra tlacales terras capitulo cedant; taxam 
etiam regiam pro tempore casualiter emergentem atque capitularem 
solvere debebunt. 


Georgii Marcelovié: Regesta. ut supra. 


141. 
Anno 1446, I. januarii. Zagrabiae. 


A Benedicto, episcopo sagrabienst, canonicis sagrabtensibus jus testandi 
confirmatur. 


Benedictus dei et apostolice sedis gracia episcopus ecclesie zagra- 
biensis. Universis et singulis Christi fidelibus presentibus et futuris 
harum litterarum nostrarum noticiam habituris salutem et celestium 
graciarum continuum incrementum, ad perpetuam rei memoriam. 
Pastoralis cura cui innitimur ex alto et nostri officii debita sollici- 
tudo, qua insignimur inmeriti, ad illa potissime animo exercenda vigi- 
lanti nos attendere satagit per que commune bonum, res publica et 
cultus divini officii augeri in ecclesia dei ac devocio jugiter deo famu- 
lancium in eadem vehemencius et indefesse provocari valeat et ac- 
cendi. Et si singulorum nobis subiectorum commodo quam et provi- 
sioni intendimus, erga tamen fratrum nostrorum quietem, quos ni- 
mirum ampliori et sinceriori complectimur affectu, curam eciam 
debemus impendere solliciciorem, ut ipsi uberius beneficiorum donis 
et libertatum privilegiis fulcitos se ipsos senciant securitatis clipeo et 
nostre presidio plenitudinis circumcirca; tandem quod vivant quiecius 
et placabilem hostiam pro nostra, vivorumque et mortuorum salute 
omnium offere possint creatori, nam cum eorum onera excutimus, 
dum scandala removemus, nos in eorum quiete quiescimus et utique 
fovemur in pace. Et cum ullus vix modernis sit temporibus, qui 
pro libertatibus ecclesiasticis et personarum tuicionibus, quas ordo 





Doc. I41. — An. 1446. 197 


e —— € a — € ——  —À—— a M À — M — a € —— MM M a € € ERR á 


clericalis includit, se murum defensionis apponat; sane nobis hodie 
per ipsos venerabiles viros, dominos fratres nostros amantissimos, 
videlicet: prepositum, lectorem, cantorem, archidyaconos, custodem et 
singulos ac universos canonicos dicte ecclesie nostre zagrabiensis 
humiliter et devote exposito, quod cum ipsi communiter et divisim 
prout ipsorum predecessores semper a fundacione primeva dicte ec- 
clesie nostre zagrabiensis habuissent, prout hodie haberent, de stilo, 
more, consvetudine et observancia diu et legittime prescriptis ac 
alias hucusque inviolabiliter et inconcusse per quoslibet reverendos 
patres episcopos zagrabienses, prelatos ipsorum, nostros videlicet pre- 
decessores, eciam a tanto tempore cuius contrarii seu inicii memoria 
hominum non existeret, observatis ultra ea, que ipsis et aliis qui- 
busvis personis ecclesiasticis a jure communi forent indulta de qui- 
buslibet bonis ipsorum ac rebus mobilibus et immobilibus, tam 
videlicet de ipsorum beneficiis huiusmodi, quam alio quocumque modo 
et undecumque acquisitis, plenam et omnimodam testandi, legandi et 
in ultimo voto sui testamenti ac testamentum facere, quibus, quo- 
modo et cuicumque . . vellent disponendi potestatem pro sue libito 
voluntatis, et in ipsius testamentarie disposicionis seu ordinacionis 
fuissent et essent ipsi et eorum predecessores juris possessione paci- 
fica, reali et quieta vel quasi. Quamquidem consvetudinis et prescrip- 
cionis legem sive observanciam plurimorum nostrorum predessorum 
predictorum, signanter bone memorie dominorum Eberhardi, Johannis, 
Pauli, Stephani et Anthonii episcoporum sive presulum condam za- 
grabiensium, litterarum testimoniis ibidem specietenus coram nobis 
exhibitarum approbabant fore confirmatam, supplicantes nobis humi- 
liter et devote quatenus nos eciam huiusmodi ipsorum peticionibus 
paternaliter inclinati, quia ex ipsorum predecessorum nostrorum ]lit- 
terarum tenoribus, quos hic pro sufficienter expressis et presentibus 
pro insertis habere volumus et habemus, quibus eciam absque exhi- 
bicione ipsarum priarum litterarum, de quibus supra fit mencio, semper 
et ubique fidem adhiberi volumus et declaramus, comperimus clare 
dictam consvetudinem testandi fore fuisse et esse ab antiquo de stilo, 
more et observancia eiusdem nostre zagrabiensis ecclesie ita per 
omnia tentam et observatam ac modo prehabito legittime prescriptam 
et per antefatos predecessores nostros confirmatam, omniaque alia et 
singula ipsorum narrata veritate fulciri. Ideo nos ex certa sciencia 
nostra et animo deliberato prefatam ipsorum fratrum nostrorum et 
aliarum ipsius ecclesie nostre personarum laudabilem consvetudinem, 
ratam et gratam habentes et approbantes, presentis scripti stabili- 
mento confirmamus, et eisdem singulis singulariter ac eorum cuilibet 


198 Doc. 142. — An. 1447. 


— — — 2 m _ — — 





auctoritate nostra ordinaria, qua fungimur, eciam si necesse foret, 
denuo et nove nostre concessionis titulo de gracia speciali damus et 
concedimus irrevocabiliter de singulis eorum bonis sive de beneficiis 
eorumdem sive aliis qualicumque modo acquisitis et habitis, eisque 
et eorum cuilibet a deo collatis mobilibus videlicet et immobilibus 
in vita pariter et in morte tam a jure quam ab homine concessam, 
testandi et testamentum seu ultimam voluntatem faciendi et condendi 
juxta ipsorum libitum voluntatis plenariam et omnimodam potestatis 
facultatem ; singulas litteras nostrorum predecessorum predictorum et 
quevis alia ipsorum munimenta quoad omnes et singulas ipsorum 
clausulas, continencias et tenores in hiis et super hiis qualitercumque 
factis expresse et ex certa nostra sciencia innovantes in perpetuum 
valituras confirmamus. Harum nostrarum vigore et testimonio lit- 
terarum, sigilli nostri appensione roboratarum. Datum Zagrabie in 
palacio nostro episcopali, solite nostre habitacionis, in festo circumci- 
sionis Domini. Anno eiusdem millesimo quadringentesimo quadrage- 
simo sexto. 


Originale in membrana. Sigillum periit, zona sericea caerulei coloris pendet. 
In arch. ven. Capit. zagrab. Act cap. ant. fasc. 2. nr, 3. Farlatti Illir. sacr. Tom. 


V. pag. 473—4, 


142. 
Anno 1447, 20. maii. Zagrabiae. 


Capitulum | sagrabiense litteras Demetri, episcopi. tiniensis, de sua ad 
episcopatum | sagrabiensem | translatione curiae romanae missas, falsas 
declarat. 


Beatissime pater et clementissime domine. Post humilem nostram 
recommendacionem omni sinceritatis et devocionis affectu ad oscula 
sanctitatis vestre pedum beatorum, ipsi sanctitati vestre humiliter sup- 
plicamus presencium per tenorem. Ex multorum relacione didicimus, 
quomodo reverendus in Christo pater dominus Demetrius Chwpur, 
tiniensis ecclesie episcopus, nuper per certos suos nuncios et procu- 
ratores in romana curia in presencia beatitudinis vestre nec non col- 
legio cardinalium eiusdem sanctitatis vestre in eo gloriatus extitisset, 
quod nos eidem litteras nostras super consensu et assensu translacionis 
de sua ecclesia tiniensi ad ecclesiam zagrabiensem fiendam nostro sub 
sigillo dedissemus. Scire dignetur beatitudo vestra gloriosa, quod nos 
sub nostro sigillo maiori sive minori, sed neque scripto vel facto ad 
huiusmodi translacionem fiendam nullo tempore nostrum consensum 
ad scitum nostrum prebuimus pariter et assensum. Et si forsitan 


ma 


Doc. 143. — An. 1447- 199 


———— M — 


aliqua littera aut littere, quod non credimus, sub sigillis nostris apud 
commissarios felicis recordacionis Ewgenii pape in eadem causa re- 
periantur, ex tunc dicimus, quod talis littera aut littere fuerunt et 
sint false nec de scitu ac voluntate nostra emanate; quia, beatissime 
pater, scimus, dominum Benedictum episcopum nostrum virum doctum 
et benemeritum esse et fuisse, est enim arcium liberalium magister 
et sacre theologie baccalaureus formatus, ad regimen predicte ecclesie 
aptum et utilem, tam in spiritualibus quam temporalibus sufficientem, 
qui ipsam ecclesiam plurimis annis rexit et utiliter gubernavit. Ideo 
pater beatissime, eidem sanctitati vestre supplicamus humiliter et devote, 
quatenus divine retribucionis intuitu, eadem beatitudo vestra velit 
viam et modum cogitare, ut predicta translatione mutata, prefatus 
dominus Benedictus, prelatus noster, honoribus suis pristinis apud 
ecclesiam zagrabiensem conservetur et nobis restituatur, quem per 
presentes repetimus quantum de jure possumus, quia nostrum interest 
habere bonum et utilem pastorem. Pro quibus beatitudo vestra nos 
habebit pro salute et longeva eiusdem beatitudinis vestre prosperitate 
humillimos exoratores, quam altissimus feliciter conservare dignetur 
ad regimen ecclesie sue sancte et universalis status christianitatis 
unionem optatam. Datum die Veneris, vigesima mensis maii. Anno 
domini millesimo quadringentesimo quadragesimo septimo. 
Oratores et capellani capitulum ecclesie zagrabiensis. 


Liber rubens ven. capituli eccl, zagrabiensis. In archiv. incl. Acad. scient. 
Slav. merid. 


143. 


Anno 1447, 23. octobris. Zagrabiae, 


Coram comitatu zagrab. communitas civitatis montis Grecensis a capitulo 
sagrabiensi agros quosdam. communitatis contra fus occupari vetat. 


Nos Georgius Glaynar comes et judices nobilium comitatus 
zagrabiensis. Memorie commendamus per presentes, quod vir providus 
et honestus Mathyas, filius Andree, juratus civis civitatis montis Gre- 
censis de juxta Zagrabiam, procurator legitimus virorum similiter 
providorum et honestorum, judicis et juratorum ac universorum civium 
et tocius communitatis civium et hospitum et inhabitatorum civitatis 
prenotate nominibus et in personis ipsorum nostrum  judiciarium 
adiens conspectum, nobis per modum protestacionis et inhibicionis 
significare curavit in hunc modum: ut sicut ipse unacum dictis judice, 
juratis et universis civibus ac tota communitate civium et hospitum 
ac inhabitatorum civitatis prenotate percepissent, honorabiles viri do- 
mini prepositus, cantor et lector ac ceteri domini videlicet archi- 


200 Doc. 143. — An. 1447. 





diaconi et canonici universi ecclesie sancti regis Stephani zagrabiensis, 
tempore banatus illustris condam principis et domini, domini Her- 
manni olim Cilie, Zagorieque etc. comitis ac regni Sclauonie bani, 
patris illustris similiter principis et domini, domini Friderici, dei 
gracia Cilie et Zagorie predictarum ac Ortemburge etc. comitis, nunc 
similiter predicti regni Sclauonie bani et avi illustris consimiliter 
principis et domini, domini Wlrici eadem dei gracia Cilie et Ortem- 
burge ac Zagorie predictarum etc. comitis et nunc similiter ipsius 
regni Sclauonie bani in anno videlicet domini millesimo quadringen- 
tesimo tricesimo quinto, dudum preterito, post mortem reverendi 
condam in Christo patris et domini, domini Johannis olim pie me- 
morie episcopi predicte ecclesie zagrabiensis, contra prefatos judicem 
et juratos et universos cives, necnon totam communitatem ipsorum 
civium et hospitum ac inhabitatorum civitatis prenotate, nobilem 
virum Stephanum Kuhyngar de Kathyna, tunc comitem comitatus za- 
grabiensis supradicti ac iudices nobilium eiusdem comitatus zagra- 
biensis et alios plures nobiles viros ad reambulandas et revidendas 
quasdas terras arabiles ac rubeta et fenilia ac prata et pascua ip- 
sorum judicis et juratorum ac universorum civium, necnon tocius 
communitatis dictorum civium et hospitum ac inhabitatorum civitatis 
supradicte intra veras metas et cursus metales territorii civitatis 
prenotate a parte occidentis habitas, sitas et existentes, in quarum 
dominio ipsi judex et jurati ac universi cives, necnon tota commu- 
nitas ipsorum civium et hospitum ac inhabitatorum civitatis prelibate 
a memoria hominum et hucusque semper fuerunt et permanserunt, 
absque consensu, scitu et voluntate eorundem judicis et juratorum 
ac universorum civium et tocius communitatis civium et hospitum 
ac inhabitatorum civitatis sepedicte eduxissent, et ipsos educendo, 
quasdam fassiones minus iustas contra eosdem judicem et juratos ac 
universos cives, necnon totam communitatem ipsorum civium et hos- 
pitum ac inhabitatorum civitatis sepedicte fieri procurassent et fecis- 
sent, ac sibiipsis superinde litteras obligatorias et alias plures litteras 
ipsius condam domini Hermanni bani sub sigillo predicti Stephani 
Kuhyngar, tunc comitis zagrabiensis, eiusdem condam domini Her- 
manni bani ac judicum nobilium eiusdem comitatus contra voluntatem 
et consensum ac contra legittimas prohibiciones et contradicciones 
prefatorum judicis, juratorum ac universorum civium, necnon tocius 
communitatis ipsorum civium et hospitum ac inhabitatorum civitatis 
prenotate confici et emanari fecissent et procurasent indebite et minus 
juste in grande juris preiudicium ipsorum judicis et juratorum ac 
universorum civium ac tocius communitatis eorundem civium et 


Doc. 143. — An. I447. 201 





hospitum ac inhabitatorum civitatis sepefate damnumque ipsorum et 
nocumentum valde magnum; cum tamen eedem terre arabiles, ac 
ipsa rubeta et fenilia, necnon prata et pascua ipsorum judicis et 
juratorum ac universorum civium et tocius communitatis dictorum 
civium et hospitum ac inhabitatorum civitatis sepefate eos justo juris 
titulo concernere et spectare dinoscuntur de jure. Unde facta huius- 
modi protestacione prefatus Mathyas juratus, nominibus et in personis 
quorum supra, prefatum Stephanum Kuhyngar comitem et ipsos 
judices nobilium predicti comitatus zagrabiensis et predictos nobiles 
viros ac alios quoslibet a predicta reambulacione et revisione ipsarum 
terrarum arabilium ac rubetorum et fenilium, necnon pratorum et 
pascuorum, ac eciam ab ipsa fassione eorum qualibet, necnon a 
confeccione, sigillacione et emanacione ac extradacione tam obligatori- 
arum quam statutoriarum litterarum predictarum, quam eciam aliarum 
quarumlibet litterarum per eosdem Stephanum Kuhyngar comitem et 
judices nobilium comitatus zagrabiensis supradicti et alios quoslibet 
contra predictos judicem, juratos et universos cives ac totam com- 
munitatem civium, hospitum et inhabitatorum civitatis prenarrate 
hucusque quomodocumque facta, prefatos vero dominos ipsius capituli 
zagrabiensis et alios quoslibet ab ipsa huiusmodi predictarum litterarum 
tam obligatoriarum qüam statutoriarum et aliarum quarumlibet lit- 
terarum ipsis judici, juratis et universis civibus ac toti communitati 
civium et hospitum ac inhabitatorum civitatis sepefate in facto dic- 
tarum terrarum eorum arabilium et rubetorum ac fenilium, necnon 
pratorum et pascuorum eorum nocivarum et contrariarum confici et 
emanarifaccione, procuracione, extraccione, recepcione ac ab occupa- 
cione, detencione et usurpacione predictarum terrarum arabilium, rube- 
torum et fenilium ac pratorum et pascuorum ac sibi ipsis eas seu 
ea appropriacione, perpetuacione et statuifaccione, seque ipsos in do- 
minium earumdem terrarum arabilium, rubetorum et fenilium ac pra- 
torum et pascuorum quovis quesito colore, ingenio, modo seu forma intro- 
missione, usuum quoque et fructuum ac quarumlibet utilitatum ipsarum 
percepcione seu percipifaccione quoquomodo jam factis vel faciendis 
prohibuit contradicendo et contradixit inhibendo publice et manifeste 
coram nobis, presencium nostrarum vigore et testimonio litterarum 
mediante. Datum Zagrabie decimo octavo die octavarum festi beati 
Michaelis archangeli. Anno domini millesimo quadringentesimo quadra- 
gesimo septimo. 


Originale in charta, A tergo vestigia trium sigillorum. In archivio lib. reg. 
civit. zagrabiensis 


202 Doc. I44. 145, — An. 1447 | 1449. 


144. 
Anno 1447. 


Funduales communitatis civium montis Grecensis super quodam 
fundo communi alias deserto, jam per Thomam, filium Jacobi, insti- 
torem et concivem suum, aedificiis instructo, simul cum certo adja- 
cente terrae spatio, praefato Thomae ac per eum suis haeredibus per- 
petuo, de mandato illustrissimi principis Ulrici, Ciliae, Ortemburgae, 
Zagoriaeque comitis nec non regni Sclavoniae bani, elargitae. 

Act, monast. Remetensis fasc. II. nr. 30. In archiv. regni Croat. Slav. Dalm 


145. 


Anno 1449, 8. maii. Crisii. 


Ulricus comes Cileae, ex quodam Sigismundi regis mandato nobiles 
Bossessionatosque homines a civibus zagrabiensibus tributum pro merce 
exigere vetat. 


Vlricus dei gracia Cilie, Ortemburge, Zagorieque comes etc. 
necnon regni Sclauonie banus. Universis et singulis prelatis, baronibus, 
nobilibus et alterius cuiusvis status dicti regni Sclauonie possessio- 
natis hominibus et in suis possessionibus tributa habentibus et tenen- 
tibus, item ipsorum tributariis ubilibet constitutis, presencium noticiam 
habituris, salutem cum favore. Ex litteris quondam serenissimi prin- 
cipis et domini, domini Sigismundi Romanorum imperatoris, ac Hun- 
garie, Bohemie etc. regis, pro parte fidelium nostrorum judicis, jura- 
torum, ceterorumque civium et hospitum ac incolarum civitatis montis 
Grecensis de Zagrabia emanatis, vobisque et cuilibet vestrum loquen- 
tibus ac coram nobis per eosdem in specie productis, clarius vidimus 
contineri, quod sua maiestas ex juribus et antiquis libertatibus ipso- 
rum civium, alias coram sua serenitate productis, ipsos et res eorum 
quaslibet venales et mercimoniales a cuiuslibet tributi solucione 
exemptos et exoneratos fore reperiens, vobis et cuilibet vestrum in 
solidum id seriose mandasset et commisisset, ut ipsos cives et ho- 
spites ac eorum alterum racione alicuius solucionis et exaccionis tri- 
butarie in locis tributorum vestrorum ubivis habitorum non auderetis 
nec presumpmeretis quoquomodo impedire et molestare seu dampni- 
ficare. Super quo et nos, vos et quemlibet vestrum requirimus et 
hortamur, nichilominusque banali nostra auctoritate vobis committi- 
mus et mandamus seriose, quatenus a pretactis judice, juratis, cete- 
risque civibus et hospitibus ac incolis annotate civitatis montis Gre- 
cencis de Zagrabia, de rebusque et bonis eorum venalibus et mercimo- 
nialibus quibuscumque in locis dictorum tributorum vestrorum et al- 
terius vestrum contra mandatum prefati condam domini Sigismundi 


-—— 


—— cA — 


Doc. 146. — An. 1449. 203 





imperatoris et regis etc. seu predictas eorum libertates, nullum tri- 
butum, nullamve tributariam exaccionem et solucionem petere, recipere 
et exigere velitis nec presumpmatis modo aliquali, sed ipsos cives et 
eorum quemlibet, dicta tributaria exempcione necnon antique liber- 
tatis eorum prerogativa, ipsis in hac parte concessa, uti, frui et gau- 
dere permittatis et permitti faciatis, divorum regum regni Hungarie 
multipliciter concessarum graciarum contemplacionis intuitu et eciam 
libertatis antique dicte civitatis montis Grecensis de Zagrabia ob 
respectum, nostreque complacencie singularis ob favorem. Presentes 
quoque post earum lecturam erga manus exhibentis semper sedule 
volumus remanere, Datum Crisii in festo apparicionis beati Mi- 
chaelis archangeli. Anno domini millesimo quadringentesimo quadra- 
gesimo nono. 


Originale in membrana, in margine inferiori impressum est sigillum, In arch. 
lib. reg. civit. zagrab. 


146. 
Anno 1449, 12. maii. Crisii, 
Coram Ulrico bano et nobilibus regni Ladislaus Bickele accusat, quod 
furem, qui Ladislai jobagionis bovem furto im communitatem | civitatis 
montis Grecensis abegit, deprehendere, tudiciumque profiteri neglexerit. 


Nos Vlricus dei gracia Cilie, Ortemburge, Zagorieque comes etc. 
necnon regni Sclauonie banus. Memorie commendamus, quod nos feria 
secunda proxima post octavas festi beati Georgii martiris unacum 
regni nobilibus pro faciendo moderativo iudicio causantibus in sede 
nostra iudiciaria sedentibus, egregius Ladislaus Bykchele de Zelnawar, 
ad nostram personaliter veniendo presenciam, presentibus et audien- 
tibus Rawsar, alias iudice ac Mathia litterato, notario et Blasio, 
civibus civitatis montis Grecensis contra eosdem et alios cives 
ipsius civitatis montis Grecensis, proposuit eo modo: quatenus nuper 
quidam fures seu malefactores unum bovem iobagionis antefati 
Ladislai Bikchele subtraxissent, idemque iobagio vestigia ipsius bovis 
sequens ad dictam civitatem per ipsius vestigia venisset; mox et 
in continenti ipsum bovem in specie in curru Symonis, concivis 
eiusdem civitatis reperisset, et eundem per iudices, iuratosque et asses- 
sores ipsius civitatis sibi iusticia mediante, ut moris est, de consvetu- 
dine regni extradere postulasset, volens iuramentum prestare super 
illo bove, ut est consvetudo regni, aut quod venditorem illius bovis, 
qui ipsum illi Symoni vendiderat, demonstraret, quod eidem facere 
recusassent, in preiudicium dicti exponentis et dampnum valde mag- 
num. Quo audito memorati Rawsar, iudex, Mathias litteratus et Blasius, 


204 Doc. 147. — An. 1449. 


ut premittitur, in ipsorum et aliorum civium civitatis montis Gre- 
censis personis in nostram exurgentes presenciam, responderunt ex 
adverso, quomodo ipsi et dicta civitas tali libertate fruerentur, ut 
quicumque aliquarum rerum furtive ablatarum emptorem earum- 
dem, nostri de medio, nominare non posset, talis solummodo precium 
talium rerum et non plus rehabere posset; et in huius declaracionem 
verborum suorum quasdam litteras nostrum produxerunt in con- 
spectum, in quibus inter cetera continebatur: ut nisi aliquis ex ipsis 
se per testes iuridicos in facto huiusmodi rerum ablatarum expurgare 
non valeret, tales res iuxta consvetudinem ab antiquo observatam 
solvere seu extradare teneretur. Et quia nobis et ipsis regni nobilibus 
id prospicue agnoscebatur, ut ex converso ipsum venditorem, scilicet 
a quo asserebant illum bovem fuisse emptum, et neque iuramentum 
prestare est admissus super ipsum bovem, ut moris est, quod idem 
iudex, iurati et assessores memorati secundum regni consvetudinem 
ipsum bovem aut in specie extradare vel plene persolvere tenerentur. 
Presentes sigillo vicebanorum et comitum nostrorum crisiensium fe- 
cimus consignari Datum Crisii septimo die termini prenotati. Anno 
domini millesimo quadringentesimo quadragesimo nono. 


Originale in charta, a tergo vestigium impressi sigilli. In archivio lib. reg. 
civit. zagrab. 


147. 
Anno 1449, I3. maii, Crisii. 


Coram Ulrico bano et nobilibus regni, Henning de Sused incusat commu- 

nitatem civitalis montis Grecensis, quod viam sub Sused sitam vitavit, no- 

vamque viam, quae fert Crapinam et Stubicam, munivit, ut tributum pro 
mercimontis detrectaret. 


Nos Vlricus dei gracia Cilie, Ortemburge, Zagorieque comes etc. 
necnon regni Sclauonie banus. Memorie commendamus, quod nobis 
feria secunda proxima post octavas festi beati Georgii martiris unacum 
regni nobilibus pro faciendo moderativo judicio causantibus in sede 
nostra judiciaria sedentibus, egregius Henyngh de Zomzedwar, perso- 
naliter nostram veniens in presenciam, presentibus et coram nobis 
astantibus Blasio, filio Pauli, Corardo Rawsar et Matheo notario, ci- 
vibus civitatis montis Grecensis, contra eosdem, necnon judicem et 
juratos, ceterosque cives et inhabitatores eiusdem civitatis proposuit 
eo modo: quomodo iidem judex, jurati, civesque et inhabitatores 
prenominate civitatis zagrabiensis obmissa et postergata magna et 
publica via de dicta civitate zagrabiensi versus castrum suum Zom- 


Doc. 147. — An. 1449. 205 


zeduar predictum et tributum sub eodem castro exigi solitum du- 
centem, quandam aliam novam viam versus possessionem Ztulbicza 
et ab inde ad Krapinam tendentem adinvenientes et sibi ipsis eligentes, 
tam in dicto loco ipsius sui tributi sub dicto castro Zomzeduar exigi 
soliti, quam eciam in dicta alia nova via per eosdem adinventa de 
rebus et animalibus ipsorum venalibus ex mercanciis tributa sibi et 
suis tributariis dare et exsolvere nollent et recusarent in suum preiu- 
dicium et dampnum valde magnum, ex parte quorum sibi per nos 
judicium et justiciam postulavit impertiri. Quo audito prefati Blasius, 
Corardus et Matheus, cives, in ipsorum et dictorum judicis, juratorum, 
aliorumque civium et inhabitatorum prefate civitatis zagrabiensis 
nominibus et in personis nostram exurgentes in presenciam respon- 
derunt ex adverso: quomodo ipsi, predictusque judex, jurati, ceterique 
cives et inhabitatores dicte civitatis zagrabiensis intra terminos et 
limites regni Hungarie et parcium sibi subiectarum tam de personis 
quam de rebus et mercimoniis eorum quibuslibet tributum solvere 
non tenentur, et in huiusmodi comprobacionem litteras olim serenis- 
simi principis domini Bele regis quarti, anno domini millesimo ducen- 
tesimo sexagesimo sexto, nono kalendas decembris, regni autem sui 
tricesimo primo privilegialiter emanatas, dupplici suo sigillo autentico 
vallatas, coram nobis curarunt exhibere, in quibus inter cetera hec 
clausula adinveniebatur: Item tributa infra regales terminos in nullo 
loco solvere teneantur. Quibus exhibitis prefatus Hennyngh alegavit 
tali modo: quod quamvis prefatus condam dominus Bela rex  preli- 
batis civibus zagrabiensibus pretactam libertatem in prefata clausula 
in prenarratis litteris suis adinventam declaratam dederit et consen- 
serit, tamen quia in huiusmodi clausula ipsi cives zagrabienses de 
rebus eorum mercimonialibus a solucione dicti tributi minime exempti 
fore denotarentur, ob hoc ipsi cives prefatum tributum de pretactis 
ipsorum rebus et animalibus in loco dicti sui tributi sicuti alias a 
nonnullis retroactis temporibus usque in presenciarum exsolvissent, 
dare et persolvere deberent et tenerentur. In facto autem pretitulato 
sui tributi antiquiora et efficaciora jura, quam predicti judex, jurati, 
civesque et inhabitatores prenotate civitatis zagrabiensis, haberet ema- 
nata, que non ad presens, sed in termino ulteriori, per nos sibi dando, 
coram nobis producere et exhibere promptus esset et paratus. Unde 
nos hiis perceptis judicantes commisimus eo modo, ut memoratus 
Hennyngh sed et annotati judex, jurati et cives prescripta ipsorum 
jura et literaria instrumenta, que in facto pretacti tributi haberent 
confecta, in octavis festi beati Jacobi apostoli, nunc venturis, in sede 
zagrabiensi coram nobis exhibere teneantur, ut hiis visis judicium et 





206 Doc. 148. — An. 1450. 


Justiciam facere valeamus inter partes in premissis prout dictabit 
ordo juris. Presentes sigillo vicebanorum et comitum nostrorum cri- 
siensium fecimus consignari. Datum Crisii octavo die termini preno- 
tati. Anno domini millesimo quadringentesimo quadragesimo nono. 


E transumpto comitis Friderici de anno 1450. In archivio lib. reg. civit. 


zagrabiensis, 


148. 


Circa an. 1450, mense martio. 


Magistratus civitatis Caproncae de sententia in causa quadam pronun- 
tiata communitatem civitatis monlis Grecensis percontatur. 


Fraternali salutacione omni caritate fratres et amici nostri in 
Christo dilecti. Notificamus vestris amiciciis per presentes, quomodo 
nuper videlicet feria secunda ante carnisbrevium talis causa contigit, 
quod venimus in civitatem Kaprancham et cum sedemus in domo 
judicis eiusdem civitatis, extunc veniens coram nobis Johannes Pranuch, 
civis de Salczprug, conquerebatur judici seu nobis eo modo: quomodo 
ipse venisset in eandem civitatem et assumpsisset ab uno cive nostro, 
videlicet Fabiano, unam domum ad deponenda sua mercimonia suo 
in precio, quiquidem Pranuch ibidem permanens apud eundem hos- 
pitem suum non pauco tempore, premeditans se idem Johannes supra- 
dictus, emit civille, terras arabiles et certas possessiones in eadem 
civitate, ut socius eorum civium firmus exstitisset in eadem civitate 
Kaprancha. Cum vero voluisset exire in fundum suum emticium de 
domo apreciato cum rebus suis, videlicet pannis et ceteris, extunc 
idem hospes suus, a quo domum  apreciaverat, irruens super famili- 
ares suos, Johanne nesciente, unum pannum absque voluntate sua, 
vi pro se recepisset, dicens: obligatur michi cum precio et expensis, 
sed tamen primo avidice minime requisierat; dicens, idem Johannes 
sic coram nobis constitutus querulose: domini judex ac magistri 
tavernicorum conquero vobis super eo facto, quomodo Fabianus 
nuper hospes meus, modo vero socius, cum sim ita civis sicut et 
ipse, recepit a familiaribus meis unam peciam panni, quod nescio 
utrum sit nigrum vel album aut rubeum, sua potencia mediante, 
dicens: si essem debitus, deberet me cum iusticia ante judicem vel 
coram vobis proquerere, sed hoc minime fecit. Extunc nos eundem 
Fabianum ad nos vocavimus et ex hiis omnibus suprascriptis eundem 
interogavimus cur et quare boc fecisset; quiquidem respondit, ut 
prenotatur, quod ei debitus foret et existeret dicens: ideo sum judex 
domus mee; quod nobis justum non videbatur, ut absque judice et 


Doc. 149. — 1450. 207 


juristramite in civitate libera possit se unus solus a socio suo satis- 
faccionem pro se inpendere, nisi coram judice et juristramite decre- 
vetur. Ideo nos eundem pannum, per eundem qui reciperat, vi 
fecimus coram nobis aportari dicentes sic: Johannes est hoc pannus 
tuus, qui animadvertit: hoc est pannus meus. Nos vero e contrario 
dicebamus: si est pannus tuus recipias eum et serves, tu tanta habes 
quod poteris nobis judicio astare; quiquidem respondit: nolo. Iterum 
alium aliciavimus, qui eundem pannum reciperat, videlicet hospitem: 
recipias eundem pannus et serves eum usque iusticia venerit sicut 
primo recepisti et quocumque causa discucierit illo tempore ibi detur ; 
qui quidem recusavit se recipere, dicens: cum fecistis huc per me 
portare, abhinc ego nolo amplius reportare, sed mea cum quibus obli- 
gatur mihi ab eodem volo rehabere; et nullus voluit pannum assump- 
mere seu recipere. Ideo nos eundem pannum pro se recepimus. De ceteris 
vero querimoniis inter ipsos ita judicium deiudicamus, quod eosdem 
judex ipsorum haberet deiudicare, et hec queritur quia auctor non 
sustentabatur judicem, modo utrum iuste deiudicavimus et quidquid 
exinde deiudicaveritis, nobis vestris in litteris amicabiliter rescribatis. 
Scripta in Kamprancza feria tercia proxima post dominicam Letare. 
In cuius rei memoriam sigillum nostrum duximus apponendum, ob 
cautellamque maiorem cum sigillo judicis fecimus consignari. 

Hec Nicolaus ac Michael nobiles viri vicecastellani de Kewar, 
magistri vicetavernicorum, amici vestri in omnibus. 

(A tergo). Providis et circumspectis viris judici, juratis ac uni- 
versis civibus seu hospitibus civitatis Zagrabiensis, amicis nostris 
karissimis. 

Originale in charta, A tergo vestigium sigilli. In archivio lib, reg. civ. 
zagrabiensis. 


149. 
Anno 1450, 9. Julii. Prope Zakolcam. 


Ulricus comes Cileae et banus, communitati civitalis montis Grecensis 
mandat, ut res el bona Helenae, quae Sud civis uzor fuit, Gregorio 
cuidam, qui se ejus nepotem fatetur, administranda. tradat. 


Vlricus dei gracia Cilie, Ortemburge, Zagorieque comes etc. 
necnon regni Sclauonie banus. Providi, fideles nobis grate dilecti. 
Quemadmodum Corardum Rausther etc. civem civitatis montis Gre- 
censis ex parte quarumdam causarum testamentalium transmisistis ad 
nos, cuius dicta sane intelleximus, ita dileccionibus vestris serie pre- 
sencium committimus, volentes, ut res et bona condam Helene relicte 


308 Doc. 150. — An. 1450. 


Nicolai Zudich, Gregorio, qui se nepotem eius fatetur, dare et com- 
mittere velitis, sic ut ipse eisdem utatur in civitate nostra et non ad 
manus divertat alienas, donec lacius informati erimus, ipsum verum 
esse heredem. Pecuniam autem apud te Seboldum usque adventum 
nostrum volumus retineri. Revera pro parte pellificis iterum man- 
damus, quatenus eidem, quidquid sibi testamentaliter legatum est, de- 
putetur, residuum autem secundum hactenus introductam consvetu- 
dinem .et privilegia civitatis vestre ad ipsius fabricam vel pia loca 
distribuatur; vestras enim in hoc non desideramus infringere liber- 
tates. Datum in exercitu campestri ante civitatem Zakolcza feria quinta 
post festum sancti Vdalrici episeopi. Anno MCCCCL. 


(A tergo. Fidelibus et providis Seboldo capitaneo nostro zagra- 
biensi, necnon iudici et iuratis civitatis nostre montis Grecensis, nobis 
grate dilectis. | 


Originale in charta, Tergo sigillum impressum. In archivio lib, reg. civit. 
zagrabiensis. 


150. 
Anno 1450, 20, Augusti. Zagrabiae. 


Ulricus, comes Cileae et banus, in causa. quae inter Henningum et com- 
munitatem civilatis montis Grecensis agitur, diem constitutam prorogat. 


Nos Vlricus dei gracia Cilie, Ortenburge, Zagorieque comes etc. 
necnon regni Sclauonie banus. Damus pro memoria, quod instrumen- 
talem exhibicionem, quam egregius Hennyng de Zomzedwar contra 
judicem, juratos et cives civitatis montis Grecensis de juxta Zagrabiam, 
iuxta continenciam litterarum nostrarum prorogatoriarum super factis 
in litteris nostris adjudicatoriis contentis in octavis festi beati Jacobi 
apostoli facere tenebatur coram nobis, de voluntate nobilium regni 
ad octavas festi beati Michaelis archangeli nunc proxime venturas 
duximus prorogandam. Prescntes sigillo egregii Georgii, filii Stephani 
Farkasii de Ebress, comitis nostri zagrabiensis, fecimus consignari. 
Datum Zagrabic decimo nono die termini prenotati. Anno domini 
millesimo quadringentesimo quinquagesimo. 


(A tergo), Pro judice, juratis ac civibus universis civitatis montis 
Grecensis de juxta Zagrabiam contra egregium llennyng de Zom- 
zcedwar ad octavas festi beati Michaelis archangcli, prorogatorie. 


Originale in charta. À tergo vestigium sigilli. In arch. lib. reg. civ. zagrab. 


Doc. I5I. — An. 1450. 209 


151. 


Circa an. 1450, 21. septembris. Ciliae. 


Ulricus comes Cileae et banus, comitatui crisiensi praecipit, ut causam, 

quae inter capitulum zagrabiense, communitatemque civitatis montis Gre- 

censis de sedecima vini et frugum in territorio civitatis montis | Grecensis 
excrescentium agitur, ad finem adducat, 


Vlricus dei gracia Cilie, Ortunburge, Zagorieque comes etc. 
necnon regni Sclauonie banus. Fidelibus nostris egregiis Georgio de 
Bykzad et Thome de Zyrak vicebanis et comitibus nostris crisiensibus, 
ipsorumque vicecomitibus et judicibus nobilium comitatus crisiensis 
eiusdem, salutem et graciam. Occasione sedecime vinorum et frugum 
in territorio civium montis Grecensis de Zagrabia annuatim excrescen- 
cium inter prefatos cives zagrabienses ab una et honorabile capitulum 
ecclesie zagrabiensis ex altera partibus, contencio et lis est suborta 
atque in presenciam nostram partes per predictas pro sui discussione 
et deliberacione extitit deportata. Et verum, quia nos aliis multum 
arduis pro nunc occupati négociis et peragendis cause huiusmodi et 
eius discussioni commode, prout deceret, vacare non valemus, valentes 
ergo et acceptantes presentibus causam ipsam in facto prefate sede- 
cime partes inter predictas motam et suscitatam, discussioni et deli- 
beracioni vestris, nostri in persona fiendis, presencium serie submi- 
simus. Super quo fidelitati vestre firmiter precipientes mandamus, 
quatenus, habitis presentibus, in proxime venturis octavis festi beati 
Michaelis archangeli, convocatis partibus predictis et vestri in pre- 
senciam accersitis, prout eedem eciam. id se coram (nobis) retulerint, 
visis et examinatis earumdem juribus et literalibus instrumentis coram 


vobis ac regni nobilibus in sede vestra crisiensi . . . . . . . ipsarum 
aliis quibuslibet probabilibus documentis, unacum dicti regni nobi- 
libus deliberantes, id adinvenire . . . . . .. debeatis, cui parcium 


predictarum sedecima huiusmodi de jure et regni consvetudine pro- 
venire et administrari debeat et (teneatur), ac tandem deliberacionis 
et discussionis seriem, prout fuerit expediens, nobis vestris in litteris 


rescribere studeatis et s(itis obligati) ..... Presentibus perlectis, 
exhibenti restitutis. Datum Cilie in festo beati Mathei apostoli. Anno 
domini millesimo quadringentesimo ..... 


E transumpto lacero et exeso, vicebanorum Georgii de Bykzad et Thomae 
de Zyrak. In archiv. incl. Acad, Scient. Slav. merid. 


14 





310 Doc. 152. 153. — An. I450. 


152. 
Anno 1450, 6. octobris. Zagrabiae. 
Communitas civitatis montis Grecensis, Fridericum banum rogat, ut Heningi 
de nova via munita accusationis exemplar, sibi edatur. 


Nos Fridericus dei gracia Cilie, Ortenburge, Zagorieque comes 
etc. necnon regni Sclauonie banus. Memorie commendamus, quod 
nobis in octavis festi beati Michaelis archangeli unacum regni nobi- 
libus pro faciendo moderativo iudicio causancium in sede nostra ju- 
diciaria sedentibus, magister Matheus, notarius civitatis montis Gre- 
censis, ad nostram veniens presenciam exhibuit nobis quasdam litteras 
illustris principis domini Vlrici, dei gracia etc. nati nostri carissimi, 
tenoris infrascripti, petens nos sumpma cum instancia, ut tenorem 
earumdem de verbo ad verbum transumpmi et transcribi, presenti- 
busque litteris nostris patentibus inseri faciendo, eidem dare digna- 
remur juris sui ad cautelam. Quarum tenor talis est: (vide Doc. 147. 
de anno 1449) Nos itaque peticionem annotati Mathei notarii 
justam fore agnoscentes, easdem litteras transcribi et transumpmi 
de verbo ad verbum sine diminucione et augmento aliquali facientes, 
presentibus litteris nostris inseri ac sigillo comitis nostri zagrabiensis 
fecimus consignari. Datum Zagrabie die termini prenotati. Anno do- 
mini millesimo quadringentesimo quinquagesimo. 

Originale in charta. Tergo impressum est sigillum. In archivio lib. reg. 
civ. zagrab. 


153. 


Anno 1450, 24. octobris. Zagrabiae. 
Fridericus banus capitulo zagrabiensi mandat, ut Heningum, qui adversus 
communitatem. civitatis montis Grecensis litem agens die constituta in ju- 
dicium non venit, mulctam minitans, in jug citet. 


Amicis suis reverendis, capitulo ecclesie zagrabiensis. Fridericus 
dei gracia Cilie, Ortemburge, Zagorieque comes etc. necnon regni 
Sclauonie banus, amiciciam paratam cum honore. Noveritis, quod 
quia in causa inter egregium Hennyngh de Zomzedwar actorem, ab 
una et inter judicem, juratos et universos cives civitatis montis Gre- 
censis de iuxta Zagrabiam in causam attracios, partibus ex altera, 
juxta contenta nostrarum prorogatoriarum super factis in quibus- 
dam litteris illustris principis domini Vlrici comitis etc. et dicti regni 
Sclauonie similiter bani, filii nostri carissimi adiudicatoriis, contentis, 
in presentibus octavis festi beati Michaelis archangeli, coram nobis 
mota et habita, prefatus Hennyngh de dicta Zomzedwar per legit- 


£m 


Doc. 154. — An. 1450. 211 


timum procuratorem dictorum in causam attractorum legittimis et 
congruis diebus ipsarum octavarum coram nobis expectatus, dictam 
suam accionem executurus, actor existens, nostram in presenciam non 
venit neque misit, sed se mediantibus litteris nostris judicialibus exinde 
confectis in judiciis agravari permisit; et ob hoc prefatus Hennyngh 
premissam causam suam executurus, de dictisque judiciis nobis et 
parti adverse satisfacturus contra memoratos judicem, juratos et cives 
prescripte civitatis montis Grecensis nobis evocandus fore videbatur, 
pro eo vestram amiciciam presentibus petimus diligenter, quatenus 
vestrum mittatis hominem pro testimonio fidedignum, quo presente 
Georgius, filius Pauli, de Mlaka, aut Johannes, filius Iwan, de Bre- 
zouicza, vel Stephanus, filius Nicolai de eadem, sive Valentinus, filius 
Briccii de Chrenkowcz, seu Martinus, filius Petri de Sytharia, sive 
Ladislaus litteratus de Drenowa, neve Demetrius, filius Martini de 
eadem, ceu Iwan, filius Nicolai de Glawnycza, aliis absentibus, homo 
noster ad prefatum Hennyngh de Zomzedwar accedens evocet eundem 
contra memoratos exponentes dictam accionem suam executurum, ac 
de dictis judiciis nobis et parti adverse satisfacturum nostram in pre- 
senciam in sedem zagrabiensem ad octavas festi Epiphaniarum do- 
mini nunc venturas. Et post hec ipsius evocacionis seriem, ut fuerit 
expediens, cum nomine evocati ad octavas easdem, nobis more solito 
rescribatis. Presentes sigillo comitis nostri zagrabiensis fecimus con- 
signari. Datum Zagrabie decimo nono die diei octavarum dicti festi 
beati Michaelis archangeli. Anno domini millesimo quadringentesimo 
quinquagesimo. 

E transumpto capituli zagrabiensis de anno 1450. In archiv. incl Acad. 
Scient. Slav, merid. 


154. 
Anno 1450, 26, octobris. Zagrabiae. 


Fridericus banus statuit, ut  Heningus sui juris tributi a civibus montis 
Grecensis exigendi testimonia, si habeat, ad judicem. afferat. 


Nos Fridericus dei gracia Cilie, Ortenburge, Zagorieque comes 
etc. necnon regni Sclauonie banus. Memorie commendamus, quod cum 
in presentibus octavis festi beati Michaelis archangeli, adinstar alias 
consvetum, littere judiciales pronunciarentur, inter aliasque litteras 
tempore dicte pronunciacionis, littera judicialis pro parte egregii 
Hennyngh de Zomzedwar contra judicem, juratos et universos cives 
civitatis montis Grecensis in facto produccionis litterarum seu littera- 


lium instrumentorum per eundem egregium Hennyngh in dicta sede 


* 


212 Doc. 154. — An. 1450. 


judiciaria, mediantibus litteris illustris principis domini Vlrici etc. nati 
nostri carissimi, adiudicatoriis exhibere assumptarum emanata, pronuncia- 
retur et ut moris est tripliciter proclamata fuisset, ipsi judex, jurati et 
universi cives, immo nec procurator eorumdem ad 4Jilaniandam eandem 
ibidem comparere aliquatenus valuissent, mox procuratori dicti egregii 
Hennyngh iuxta sedis ipsius consvetudinem ipsa littera judicialis per 
notarium dicte sedis assignata fuisset; statimque Matheus litteratus 
procurator et notarius dicte civitatis zagrabiensis, adhuc eodem procu- 
ratore dicti Hehnyngh ibidem existente, ad premissa respondere, pre- 
scriptam eciam litteram judicialem dilaniare ac birsagium si ipsi 
cives racione previa in aliquo convicti extitissent deponere promptus 
fuerat et paratus. Quiquidem procurator, ut premittitur, annotati 
Hennyngh per Georgium Marethych judicem nobilium ad deponendam 
et restituendam eandem litteram et ad recipiendum ipsum birsagium 
legittime amonitus, premissa facere minime voluisset in preiudicium 
dictorum judicis, juratorum et civium universorum valde magnum, 
ex parte cuius ipse Matheus litteratus in sua necnon annotatorum 
judicis, juratorum et civium civitatis predicte personis, per nos in 
premissis sibi judicium et justiciam peciit inpertiri. Quibus sic habitis 
et perceptis, licet prescripta littera judicialis premisso modo, racione 
modice absencie ipsorum judicis, juratorum et civium dicte civitatis 
eidem procuratori dicti Hennyngh per eundem notarium dicte sedis 
sit assignata, tamen quia ipse procurator dicti Hennyngh per prefatum 
procuratorem dictorum judicis, juratorum et civium dicte civitatis 
ibidem preventus et per ipsum judicem nobilium ad levandum ipsum 
birsagium necnon ad recipiendos dictos sex solidos, legittime amo- 
nitus, premissa facere minime voluisset, ideo nos unacum predictis 
nobilibus nobiscum in judicio existentibus judicantes decrevimus pre- 
fatum procuratorem dicti egregii Hennyngh non obstante extraccione 
et contumaci detencione dicte littere judicialis, ad premissa respondere 
litterasque et litteralia instrumenta, si que ipse Hennyngh se in facto 
dicti tributi habere pretenderet, eundem Hennyngh iuxta suum as- 
sumptum aut dictum procuratorem suum contra ipsos cives exhibere 
et producere debere, ipsamque litteram judicialem, nullius vigoris 
existere nec in aliqua firmitate permanere debere, harum nostrarum 
vigore et testimonio litterarum mediante. Quas sigillo egregii Georgii, 
filii Farcasii de Ebres, comitis nostri zagrabiensis, fecimus consignari. 
Datum Zagrabie vigesimo die octavarum predictarum. Anno domini 
millesimo quadringentesimo quinquagesimo. 


Originale in charta. A tergo vestigium impressi sigilli. In archivio incl. 
Acad. Scient. Slavor. meii. 








< 


— 


Doc. I55. — An. 1450. 213 


155. 


Anno I450, 30. octobris. Zagrabiae. 


Coram capitulo zagrab. communitas civitatis montis. Grecensis occurrit 
Heningum abjudicata tributa a se ipsa flagitare. 


Nos capitulum ecclesie zagrabiensis. Memorie commendamus per 
presentes, quod providus et: honestus vir magister Matheus, filius 
Luce, notarius et civis civitatis montis Grecensis de juxta Zagrabiam, 
procurator legittimus judicis, juratorum et universorum civium et inco- 
larum predicte civitatis in sua, ac eiusdem judicis, juratorum ac aliorum 
quorum supra personis, nostri veniens in presenciam per modum prote- 
stacionis et inhibicionis nobis significare curavit in hunc modum: quod 
licet in anno proxime preterito videlicet in octavis festi beati Georgii 
martiris anni (preteriti) in sede judiciaria crisiensi, dum egregius Hen- 
nyngh de Zomzedwar in facto tributi sui litis et questionis materiam 
in presencia illustris principis et domini, domini Vlrici, dei gracia 
Cilie, Ortemburge, Zagorieque comitis ac regni Sclauonie bani ac 
universorum regni nobilium eotunc cum prefato domino Vlrico co- 
mite in predicta sede crisiensi pro tribunali sedencium contra pre- 
fatos judicem, juratos ac universos cives et incolas pretacte civitatis 
montis Grecensis juxta continenciam litterarum adiudicatoriarum eius- 
dem domini Vlrici comitis et bani movisset et moveri.habuisset; sed 
quia eadem lis et questionis materia debitum finem eotunc certis ex 
causis habere non valuisset, ob hoc prefatus Hennyngh in predicta 
sede judiciaria per ipsum dominum Vlricum comitem et banum ac 
universos regni nobiles similiter in octavis festi beati Jacobi apostoli, 
immediante sequentis predictas octavas beati Georgii, et similiter anno 
in presenti in octavis festi beati Georgii martiris per comitem sedis 
zagrabiensis et regnicolas sedis eiusdem inhibitus fuisset in eo, ut 
nec ipse Hennyngh nec eius tributarii, aut homines eiusdem, tributum 
aliquod in possessionibus et tenutis ipsius quibuscumque a civibus et 
hospitibus ac incolis civitatis montis Grecensis prenotate nec de per- 
sonis nec rebus et bonis eorumdem quibuscumque tam diu petere et 
exigere ac recipere deberent modo aliquali, donec ipsa lis et que- 
stionis materia partes inter premissas iusticia mediante finem reciperet 
decisivum. Tamen pretactus Hennyngh, ipsam inhibicionem minime 
advertens, tributum a predictis civibus, hospitibus et incolis civitatis 
prenotate de rebus et bonis ipsorum exigere et extorquere ac recipere 
non cessasset et nec cessaret eciam de presenti in preiudicium dicto- 
rum protestancium valde magnum. Factaque huiusmodi protestacione 
prefatus magister Matheus suo et nominibus, quibus supra, prefatum 


214 Doc. 156. — An. 1450. 


Hennyngh et cunctos tributarios ac homines et officiales eiusdem a 
peticione, exaccione et recepcione tributi a prefatis judice et civibus 
ac universis incolis et inhabitatoribus prefate civitatis, necnon rebus 
et bonis eorumdem tamdiu, quousque prefata lis et questionis materia 
inter iamfatos Hennyngh et ipsos protestantes fine debito terminabitur, 
publice et manifeste prohibuit contradicendo et contradixit inhibendo 
coram nobis, testimonio presencium mediante. Datum feria sexta pro- 
xima ante festum omnium sanctorum. Anno domini millesimo qua- 
dringentesimo quinquagesimo. 

Originale in charta. A tergo vestigium impressi sigilli. In archiv. lib. reg. 
civ. zagrab. 


156. 
Anno 1450, 29. novembris. Zagrabiae. 


Capitulum sagrab. Heningum de Sused in bani judicium vocatum esse 
Friderico bano nuntiat. 


. Illustri principi domino Friderico dei gracia Cilie, Ortemburge, 
Zagorieque etc. comiti, necnon regni Sclauonie bano, domino et amico 
ipsorum honorando, capitulum ecclesie zagrabiensis, amiciciam paratam 
cum honore. Vestra noverit illustritas, nos litteras vestras evocatorias 
nobis amicabiliter directas, honore quo decuit recepisse in hec verba: 
(vide Doc. 153. de anno 1450. 24. octobris) Unde nos amicabi- 
libus peticionibus vestre illustris dominacionis annuentes, unacum 
prefato Ladislao litterato de Drenowa, homine vestro, nostrum ho- 
minem videlicet discretum virum Elyam de Crisio, presbiterum chori 
ecclesie nostre predicte prebendarium, ad premissa fideliter peragenda 
nostro pro testimonio transmisimus fidedignum. Qui tandem exinde 
ad nos reversi, nobis uniformiter retulerunt: quod prefatus homo 
vester, presente dicto nostro testimonio, sabbato proximo ante festum 
beati Andree apostoli, proxime preteritum, prefatum Hennyngh de 
dicta Zomzedwar in porcione sua possessionaria in possessione Zthe- 
newcz vocata, per discretum virum dominum Gallum plebanum et 
Martinecz jobagionem, suos, de dicta Zthenewcz, contra memoratos 
judicem, juratos et universos cives civitatis montis Grecensis predicte 
ad octavas festi Epiphaniarum domini, nunc venturas, vestre illustris 
dominacionis evocasset in presenciam in sedem zagrabiensem, dictam 
accionem suam executurum ac de judiciis vobis et parti adverse satis- 
facturum, ac ad contenta dictarum litterarum vestrarum responsurum. 
Datum secundo die diei evocacionis antedicte. Anno domini millesimo 
quadringentesimo quinquagesimo supradicto. 


NT 


Doc. 157. — An. I4SI. 215 


(A. tergo). Regni Sclauonie bano. Pro judice, juratis et universis 
civibus civitatis montis Grecencis de iuxta Zagrabiam contra egregium 
Hennyngh de Zomzedwar ad octavas festi Epiphaniarum domini nunc 
venturas, in sedem zagrabiensem, evocacionis relacio. 


Originale in charta. Tergo impressum est sigillum. In archivio lib reg. civ, 
zagrabiensis. 


157. 


Anno 1451, 19. maii. Zagrabiae. 


Coram Friderico bano et regni mobilibus communitas civilalis montis 
Grecensis intercessionem. facit Heningo de Sused, qui jam bis condemnatus, 
a civibus iributum pro merce flagitat. 


Nos Fridericus dei gracia Cilie, Ortemburge, Zagorieque comes 
etc. necnon regni Sclauonie banus. Memorie commendamus, quod 
nobis in octavis festi beati Georgii martiris unacum regni nobilibus 
pro faciendo moderativo judicio causancium in sede nostra judiciaria 
sedentibus, providus et honestus vir magister Matheus, notarius et civis 
civitatis montis Grecensis de juxta Zagrabiam, procurator scilicet 
judicis, juratorum et universorum civium ac incolarum predicte civi- 
tatis legittimus in sua ac eorumdem judicis, juratorum et civium 
ac aliorum, quorum supra, personis, ad nostram veniens presenciam 
per modum protestacionis et prohibicionis nobis significare curavit 
in hunc modum: quod licet inter ipsos judicem, juratos ac cives ab 
una et inter egregium Hennyngh de Zomzeduar ab alia partibus, ra- 
cione recepcionis et exaccionis seu solucionis tributi quedam lis et 
questionis materia in sede crisiensi primum et tandem hic in sede 
nostra zagrabiensi a certo tempore mota extiterit et de presenti 
moventur; tamen Hennyngh per easdem crisiensem et zagrabiensem 
sedes cum universis tributariis et hominibus suis, per easdem crisi- 
ensem et zagrabiensem sedes a peticione, recepcione et exaccione 
eiusdem tributi tamdiu prohibitus et arestatus fuisset, quousque eadem 
litis et questionis materia racione eiusdem tributi inter ipsos decisa et 
terminata fuisset. Tamen ipse Hennyngh quadam temeritate ductus, 
premissa lite inter ipsos pendente, ab eisdem civibus civitatis predicte 
ac de rebus et bonis eorum dictum tributum incessanter exigi et 
recipi fecisset, feceretque eciam de presenti in preiudicium eorumdem 
civium, jurisque eorum derogamen valde magnum. Unde facta huius- 
modi protestacione, prefatus magister Matheus in sua, ut premittitur, 
et aliorum, quorum supra personis, memoratum Hennyngh ac quos- 
libet tributarios et homines: suos a peticione, exaccione et recepcione 


216 Doc. 158. — An. 1451. 





ipsius tributi ab eisdem protestantibus seu civibus civitatis prefate 
et rebus ac bonis ipsorum quoquomodo factis vel fiendis prohibuit 
et interdixit contradicendo coram nobis, testimonio et vigore presen- 
cium mediante. Quas sigillo egregii Georgii, filii Farkasii de Ebres, 
comitis nostri zagrabiensis, fecimus consignari. Datum Zagrabie decimo 
Octavo die termini prenotati. Anno domini millesimo quadringente- 
simo quinquagesimo primo. 


Originale in charta, Tergo impressum est sigillum. In archivio ven, Capit. 
zagrabiensis. 


158. 


Anno 1451, 28. maii. Zagrabiae. 


Martinus Cipsar communitatem civilalis montis Grecensis pro domo et 
agris, quos empserat, 90. marcas denariorum sibi. solvisse coram | capitulo 
zagrabtensi prae se fert. 

Nos capitulum ecclesie zagrabiensis. Memorie commendamus per 
presentes, quod Martinus Czypsar dictus, pro nunc vicecastellanus castri 
sancti Georgii, nostram personaliter veniens in presenciam confessus 
est in hunc modum: quod quia idem quandam domum muratam cum 
turri eidem adiacente, in civitate montis Grecensis habitam, unacum 
quinque sessionibus jobagionalibus in Grathchan existentibus , ac 
duobus molendinis, vineis, certisque terris arabilibus cultis et incultis, 
pratis, fenilibus et quibuslibet aliis utilitatum integritatibus et perti- 
nenciis universis ad domum et turrim predictam de facto et de jure 
spectantibus et pertinere debentibus, ab illustrissimo principe domino 
Vlrico, Cilie etc. comite ac regni Sclauonie bano, domino suo gene- 
roso pro fidelium serviciorum suorum meritis habuisset. Domusque 
et turris predicta cum omnibus suis prenominatis pertinenciis per 
providos et circumspectos viros, cives et totam communitatem civium 
prelibati montis Grecensis ab eodem Martino Czypsar pro nonaginta 
sex marcis denariorum wiennensium, marcam per ducentos denarios 
computando, redempta fuisset et remutata, ipsaque pecunia eidem 
Martino Czypsar plenarie, uti idem nobis retulit, persoluta; ideo idem 
eosdem cives et totam communitatem civium predictorum racione 
huiusmodi plenarie solucionis et satisfaccionis premissarum nonaginta 
sex marcarum, quietos reddidisset et absolutos, commisissetque modis 
omnibus expeditos, immo reddidit, reliquit et commisit nostri in pre- 
sencia, presencium testimonio mediante. Datum feria sexta proxima 
post festum beati Vrbani pape. Anno domini millesimo quadringen- 
tesimo quinquagesimo primo. 


Originale in charta, A tergo vestigium impressi sigilli. In archivio lib. reg. 
civit. zagrab. 


Doc. 159. — An. 145r. 217 


159. 


Anno 1451, 17. Augusti. Zagrabiae. 


Communitate civitalis montis Grecensis precante, comitatus zagrabiensis 
inquisitione constituta, Heningum iam condemnatum, a mercatoribus sagra- 
biensibus tributum exposcere reperit. 


Nos Georgius, filius Farkasii de Ebres, comes ac judices nobi- 
lium comitatus zagrabiensis. Memorie commendamus, quod cum nos 
ad instantem peticionem judicis, juratorum ac universorum civium 
montis Grecensis de juxta Zagrabiam, Georgium Marethith de Clo- 
koch, unum ex nobis, secus judicem nobilium, ad infrascriptam in- 
quisicionem faciendam de sede nostra judiciaria legittime destinas- 
semus, tandem idem ad nos exinde reversus nobis relullit eo modo: 
ut ipse ab omnibus, quibus decuisset et licuisset, palam et occulte 
diligenter inquirendo, talem de infrascriptis scivisset veritatem: quo- 
modo licet inter ipsos judicem, juratos ac cives ab una et inter egre- 
gium Hennyngh de Zomzedwar racione et pretextu execucionis et 
recepcionis ac solucionis tributi lis, questionisque materia in sede 
crisiensi primum et tandem in sede zagrabiensi, mota fuerit et 
exorta ac minime inter eos extiterit decisa et terminata, ipseque 
Hennyngh per easdem crisiensem et zagrabiensem sedes cum uni- 
versis tributariis et hominibus suis a peticione, recepcione et extra- 
dacione ipsius tributi a prefatis civibus pretacte civitatis ac rebus et 
bonis ipsorum tamdiu inhibitus et arestatus fuisset, quousque eadem 
lis et questionis materia racione eiusdem tributi inter ipsos decisa et 
terminata fuisset. Tamen idem Hennyng non expectata decisione et 
terminacione ipsius litis seu cause sed, ut predicitur, inter ipsos eadem 
lite seu causa pendente, dictum tributum ab eisdem exponentibus ac 
rebus et bonis eorumdem pro se ipso recipi et exigi fecisset, faceretque 
eciam de presenti potencia mediante, in preiudicium dictorum civium 
et dampnum manifestum. Datum Zagrabie feria tercia proxima ante 
festum beate Elene regine. Anno domini Millesimo quadringentesimo 
quinquagesimo primo. 


Originale in charta, Vestigium duorum sigillorum apparent a tergo. In arch. 
lib. reg. civ. zagrab. 


218 Doc. 160. — An. I45I. 


160. 


Anno 1451, 25. octobris Zagrabiae. 


Coram notario publico Helena quaedam, Georgii et Stephani canonicorum 
«Coćtrix, quinque annorum jam non acceptum questum suum, praebenda- 
riorum collegio bro animae suae parentumque suorum salute dono dat. 


In nomine domini. Anno a nativitate eiusdem millesimo CCCC 
quinquagesimo primo, indiccione quartadecima, die vigesima quinta 
mensis octobris, hora vesperarum vel quasi, in via publica ante dotem 
seu prebendam discreti viri domini Anthonii de Dubicza, pontificatus 
sanctissimi in Christo patris ac domini Nicolai, divina providencia 
pape quinti anno quinto. In mei notarii publici et testium subscrip- 
torum presencia constituta personaliter provida et honesta mulier 
Elena vocata, alias coctrix honorabilium, virorum domini condam 
Georgii plebani de Royche et Stephani, fratris sui carnalis, canoni- 
corum ecclesie zagrabiensis, omnibus melioribus modis, jure, via et 
causa, quibus melius et efficacius potuit, universa servicia sua per 
quinque annos prefato domino Georgio et per consequens Stephano 
fratri suo exhibita et fideliter impensa, eidemquoque minime perso- 
luta, pro animabus parentum suorum et sua, tantum videlicet exsolvi 
et recipi solita et consveta, sicut et aliis coctricibus sexus feminei 
in capitulo prefate ecclesie zagrabiensis, discretis viris, dominis uni- 
versis prebendariis chori pretitulate ecclesie zagrabiensis ita tamen, 
quod eandem in oracionibus ipsorum eo modo memorie commendent, 
sicut et alios ipsorum coadiutores et benefactores pro eadem deum 
exorando, dedit, donavit et recipi commisit; ipsos tamen dominos 
condam Georgium et Stephanum fratrem pro aliis duobus annis, 
quibus ipsis diucius ante dictos quinque annos servivisset, pro quadam 
parva peccuniali solucione per ipsos facta quietos reddidisset et 
expeditos commisit. Super quibus omnibus et singulis discretus vir 
dominus Valentinus plebanus sancti Anthonii de vico Latinorum, 
prebendarius et decanus supradictorum dominorum prebendariorum 
nomine et in persona ipsorum a me notario publico infrascripto 
unum vel plura, publicum seu publica instrumentum seu instrumenta 
fieri et confici peciit. Acta sunt hec et facta anno, indiccione, die, 
loco, hora, mense et pontificatus, quibus supra. Presentibus ibidem 
nobili et provido, viris: Ladislao de Marocha, alias familiari domini 
Johannis cantoris et canonici ac vicarii eclesie prefate zagrabiensis 
et Gregorio, litteratis, de Kaproncza, testibus ad premissa vocatis et 
rogatis. 


a 


Doc. IĆI. — An. 1452. 219 





Signum 
notarii, 

Et ego Johannes, Dominici Wenczeslai de Jakozerdahely, clericus 
zagrabiensis diocesis et publicus sacra imperiali auctoritate notarius, 
quia premissis fassioni, donacioni et recipiadmissioni, aliisque et 
singulis premissis dum sic fierent et agerentur unacum prenominatis 
testibus interfui, eaque omnia et singula sic fieri vidi et audivi, 
ideoque hoc presens publicum instrumentum exinde confeci, signoque 
et nomine meis solitis et consvetis consignavi rogatus et requisitus, 
in fidem et testimonium omnium et singulorum premissorum. 


Originale in membrana, In archivio hon. collegii Praeb. zagrab. 


161. 


Anno 1452, 2 februarii, Zagrabiae. 


Coram Urbano, villico vici Latinorum, Ursula domina et Givan, cives 
Civitatis montis Grecensis, Andreae canonico terram suam arabilem quinque 
flor. auri vendunt. 


Nos Vrbanus villicus, jurati, ceterique cives et hospites libere 
ville vici Latinorum de Zagrabia. (Memorie commendamus tenore) 
presencium signifieantes: quibus expedit universis: quod provida do- 
mina Vrsula vocata (relicta) .......... et Givan civis civitatis 
montis Grecensis, ab una parte, parte vero ab altera venerabilis do- 
minus (Andreas) archidiaconus kamarcensis et canonicus ecclesie za- 
grabiensis coram nobis personaliter constitutis . . . ... . . confessum 
extitit oraculo vive vocis sue in hunc modum: quomodo ipsa quasdam 
terras suas (arabiles) in territorio nostro existentes et habitas, quinque 
dietas terre arabilis in se continentes, quarumquidem (terrarum vici- 
natur a septemtrione) . . .. . . a parte vero orientali terra arabilis 
venerabilis viri domini Viti prepositi dicti Boshka, a parte vero me- 
ridionali terra arabilis discreti viri domini Dominici prebendarii, pre- 
bendalis, a parte vero occidentali fluvius Bwkowschyak et usque 
fossatum se protendentes, cum omnibus earumdem quinque dietarum 
terre arabilis utilitatibus et pertinenciis universis eidem magistro 
Andree, aut ili vel illis, cui vel quibus ipse in vita vel in morte 
dederit, donaverit vel legaverit vel vendiderit, pro quinque florenis 
auri plene, ut dixit, ab eodem receptis et habitis, vendidisset, tradi- 
disset et assignasset, immo vendidit, tradidit et assignavit per eundem 
aut illum vel illos, cui vel quibus, sicut prefertur, in vita vel in 
morte donaverit, legaverit aut vendiderit, jure perpetuo et irrevoca- 


220 Doc. 162. — An. 1452. 





biliter tenendas, possidendas pariter et habendas, harum nostrarum 
vigore et testimonio litterarum pendenti sigillo nostre communitatis 
consignatarum mediante. Datum in festo purificacionis beate Marie 
virginis. Anno domini millesimo quadringentesimo quinquagesimo 
secundo. 


Originale in membrana, mancum. Zona sericea viridis appendet absque sigillo. 
In arch. ven. capit. zagrab. 


182. 


Anno 1452, 29. maii. Zagrabiae. 


Legationum testamentariarum a s. Marci parochianis monasterio Cister- 
ciensitum zagrab, factarum, portio canonica parochis s. Marci in civitate 
communitatis montis Grecensis a Benedicto episcopo addicitur. 


Benedictus dei et apostolice sedis gracia episcopus ecclesie za- 
grabiensis. In Christo nobis dilectis, discretis viris, dominis: Thome, 
sancti Emerici de Zagrabia, altero Thome, sancti Johannis de Nova 
villa et Valentino sancti Anthonii de vico Latinorum, ecclesiarum 
plebanis, aliisque universis et singulis dominis plebanis et ecclesiarum 
parochialium rectoribus, ubilibet intra ambitum nostre diocesis zagra- 
biensis constitutis et existentibus, presencium noticiam habituris, vel 
qui presentibus fueritis requisiti, aut alter vestrum fuerit requisitus, 
salutem et diligenciam habere in commissis. Noveritis, quod cum nos 
feria secunda proxima post festum beati Vrbani pape, proxime prete- 
ritum, in sacristia interiori, unacum honorabilibus viris, prepositis, 
archidiaconis et canonicis de capitulo ecclesie nostre predicte zagra- 
biensis, fratribus nostris in Christo carissimis, ad reddendum iura 
causancium seu litigancium pro tribunali consedissemus, tunc de medio 
aliorum causancium discretus vir dominus Nicolaus presbiter, rector 
seu plebanus parochialis ecclesie seu capelle sancti Marci de monte 
Grecz, de iuxta Zagrabiam, legittime citacionis modum observando, 
in nostram, dictorumque nostrorum assessorum presenciam exurgens, 
contra et adversus religiosum virum dominum Mathiam abbatem 
monasterii ecclesie beate Marie virginis in vico seu area capitulari 
constructe, Cisterciensis ordinis, coram nobis personaliter constitutum 
proposuit et allegavit gravi cum querela eo modo: quod licet ipse 
nuper in presencia honorabilis viri domini Stephani archidiaconi 
kathedralis et canonici in dicta ecclesia nostra zagrabiensi, venerabi- . 
lisque viri domini Leonardi licenciati in decretis, vicarii nostri in 
spiritualibus generalis locumtenentis, racione et occasione quarte et 
obvencionum seu canonice porcionis pretextu funeralium et testamen- 


Doc. 162. — An. 1452. 221 





torum, ceterarumque rerum et bonorum utriusque sexus hominum, 
ab hac luce in ipsa civitate montis Grecensis decedencium, contra pre- 
fatum dominum Mathiam abbatem, necnon totum conventum predicti 
monasterii beate Marie virginis et fratres eiusdem, necnon futuros uni- 
versos eiusdem monasterii abbates, in eo, quod ipse dominus abbas 
modernus et futuri abbates dicti monasterii de universis et singulis 
quibuscumque rebus tam funeralibus quam de aliis quomodocumque 
dimissis aut donatis per parrochianos seu plebizanos prefati domini 
Nicolai plebani predicte ecclesie sancti Marci de dicto monte Grecz, 
cives videlicet civitatis eiusdem montis Grecensis de iuxta Zagrabiam, 
qui in suis extremis seu ultimis voluntatibus quomodocumque et 
qualitercumque ipsi domino Mathie abbati pro nunc existenti et futuris 
abbatibus in eodem monasterio degentibus legaverint et testamenta- 
liter dimiserint, et generaliter de cunctis obvencionibus, legacionibus 
testamentariis quibuscumque et qualitercumque et quomodocumque 
ad quoscumque usus in vita seu in mortis articulo datis, legatis et 
dimissis, ipsi domini abbates modernus et futuri porcionem canonicam 
seu quartam prefato domino Nicolao moderno et futuris plebanis 
predicte ecclesie sancti Marci dare tenentur et realiter respondere, 
sentencias diffinitivas obtinuisset et reportasset, ad plurimasque am- 
moniciones per certos plebanos eidem domino Mathie abbati moderno 
factas, idem dominus abbas de huiusmodi canonica porcione, seu quarta, 
de universis rebus prenotatis nullam impendere eidem curavisset 
satisfaccionem, in preiudicium iuris sui et dicte ecclesie sue satis 
grande. Et in vim predicte sue accionis annotatas sentencias prefati 
domini Stephani archidiaconi kathedralis, locumtenentis prelibati do- 
mini Leonardi vicarii nostri in spiritualibus generalis, necnon eciam 
sentencias condam alterius honorabilis viri domini Stephani archidia- 
coni Kemluk, pro tunc vicarii reverendi in Christo patris, domini 
Eberhardi, episcopi eiusdem ecclesie zagrabiensis, predecessoris nostri 
charissimi, vicarii similiter in spiritualibus generalis; demum confir- 
macionem sentencie annotati condam domini Stephani archidiaconi 
de Kemluk, vicarii sui spiritualis per eundem condam dominum 
Eberhardum date et roborate exhibuit et presentavit coram nobis. Quo 
audito prefatus dominus Mathias abbas, suo et nomine conventus 
tocius fratrum predicti monasterii coram nobis personaliter astando, 
respondit ex adverso eo modo: quod licet prefatus dominus Nicolaus 
plebanus predicte ecclesie sancti Marci huiusmodi sentencias super 
annotata porcione canonica seu quarta obtinuerit et reportaverit, tamen 
ipse huiusmodi quartam seu canonicam porcionem minime dare obli- 
garetur, quia predictum monasterium per sedem apostolicam ab om- 


222 Dor. 162. — An. 1452. 

nibus solucionibus exemptum esset et libertatum, et in vim sue acci- 
cnis exhibuit quandam copiam papiream cuiusdam bulle, per quam 
copiam nichil docere valuit de libertacione seu exempcione huius- 
modi porcionis canonice seu quarte prefato domino Nicolao ple- 
bano debende. Nos igitur volentes uberius et cercius edoceri causa 
in eadem, unacum prediclis assessoribus nostris, necnon iurisperitis 
nobiscum in iudicio consedentibus, Clementinam per eosdem iurispe- 
ritos fecimus apportari, ubi in capitulo de sepulturis, et in capitulo 
ubi dicitur: Ne parochiales ecclesie etc., nos unacum dictis assessoribus 
nostris et iurisperitis lucide et limpide repperimus in eadem Clemen- 
tina, ut ordinum fratres de obvencionibus omnibus, tam de funera- 
libus, quam de quibuscumque et quomodocumque relictis distincte vel 
indistincte ad quoscumque certos vel determinatos usus, de quibus 
eciam quarta sive canonica porcio dari seu exigi non cosvevit, necnon 
de datis vel qualitercumque donatis in morte seu mortis articulo in 
infirmitate donantis vel dantis, de qua decesserit, quicumque directe 
vel indirecte fratribus ipsis vel aliis monasteriis seu claustris ipsorum 
pro eisdem, quartam partem parochialibus sacerdotibus seu ecclesi- 
arum parrochialium rectoribus, necnon curatis, largiri integre tenentur. 
Quibus siquidem proposicionibus et allegacionibus parcium predictarum, 
coram nobis personaliter astancium, auditis et intellectis, cum eisdem 
nostris assessoribus et iurisperitis nobiscum in iudicio consedentibus, 
deum et eius iusticiam pre oculis habentes de consensu et assensu 
eorumdem nostrorum assessorum et iurisperitorum consilio, Christi 
nomine invocato, considerantes nichilominus predictarum sentenciarum 
vigorem et annotati condam domini Eberhardi episcopi confirma- 
cionem, premetitis nichilominus divorum regum huius almi regni 
Hungarie libertatibus, necnon laudabilibus consvetudinibus, quibus 
ipsum regnum a beatissimis sedis apostolice pontificibus existit liber- 
tatum et a iurisdiccione bullarum exemptum; attento eciam, quod 
prefatus dominus Mathias abbas a sentenciis et earum gravaminibus 
per prefatum dominum Stephanum archidiaconum cathedralem, locum- 
tenentem annotati domini Leonardi vicarii nostri in spiritualibus gene- 
ralis, nullam fecit appellacionem, ipsaque causa cum universis suis 
dependenciis et emergenciis in rem transiit iudicatam et vim obtinet 
firmitatis; prescriptas omnes sentencias auctoritate nostra ordinaria 
confirmamus, roboramus et ratificamus ac premissam canonicam por- 
cionem seu quartam de universis rebus et bonis racione funeralium 
et testamentorum, ut prefertur, ceterarumque rerum et bonorum 
utriusque sexus hominum ab hac luce in hac civitate montis Grecensis 
decedencium, prefato domino Mathiae abbati moderno et futuris abba- 


Doc. 1062. — An. 1452. 223 


tibus prescripti monasterii beate Marie virginis quomodocumque, 
qualitercumque relictarum et donatarum, prefato domino Nicolao 
moderno plebano et futuris universis plebanis per eosdem abbates, 
modernum et futuros, semper debere persolvi pleno cum effectu, adiu- 
dicamus et per has nostras diffinitivas sentencias dari et persolvi 
debere pronunciamus et mandamus pro nunc et omnibus futuris tempo- 
ribus: In nomine patris, et filii, et spiritus sancti. Amen. Quocirca 
vobis dominis plebanis supradictis, necnon universis et singulis dominis 
plebanis et ecclesiarum parochialium rectoribus, ipsorumque vicariis 
seu locumtenentibus presencium noticiam habituris, ad quos presentes 
pervenerint, vel qui presentibus fueritis requisiti, aut alter vestrum 
fuerit requisitus, in virtute sancte obediencie et sub excommunicaci- 
onis pena, quam si secus feceritis in vos et vestrum quemlibet fe- 
rimus in hiis scriptis, firmiter precipimus et mandamus, quatenus 
vestrum universi universaliter et singuli singulariter, qui presentibus 
fueritis requisiti, aut alter vestrum fuerit requisitus, circa prefatum 
dominum Mathiam abbatem modernum et futuros abbates annotati 
monasterii beate Marie virginis, si fuerit opportunum, personaliter 
accedatis, ipsosque verbo nostro salubriter ammoneatis, ut ipsi infra 
spacium quindecim dierum a die monicionis ipsis fiende immediate 
computandorum, quorum quinque pro primo, quinque pro secundo et 
reliquos quinque dies pro tercio et premptorio termino ac canonica 
monicione eisdem assignamus, de omnibus et singulis obvencionibus, 
legacionibus quibuscumque et qualitercumque in vita vel in mortis 
articulo aut in infirmitate decedentis per parrochianos annotati domini 
Nicolai aut successorum suorum quoscumque datis vel donatis ac di- 
missis, plenam et omnimodam impendat vel impendere debeant satis- 
faccionem. Qui si fecerint, bene quidem, alioquin elapsis dictis quin- 
decim. diebus, prefatum dominum Mathiam abbatem modernum ex 
nunc prout ex tunc, et ex tunc prout ex nunc et omnes suos succes- 
sores abbates videlicet predicti monasterii beate Marie, si necesse 
fuerit et predictis plebanis ecclesie sancti Marci predictam canonicam 
porcionem seu quartam de bonis et rebus supradictis dare abnega- 
verint, singulis diebus dominicis et festivis in vestris ecclesiis, dum 
maior multitudo populi ad divina audienda convenerit, pulsatis cam- 
panis, candelis accensis ac eisdem extinctis et in terram proiectis, 
pedibusque conculcatis in signum  malediccionis eterne, publice et 
manifeste excommunicetis et excommunicatos fore pronucietis, eosdem 
dominum Mathiam abbatem modernum et futuros abbates a Christi 
fidelibus facientes arcius evitari, nulla sollacia nature humane cum 
eis peragendo, aut elemosinam seu hospicium administrando; quos 


224 Doc. 162. — An. 1452. 


et nos, si secus fecerint quod mandamus, excommunicamus et excom- 
municatos fore denunciamus in his scriptis ab inde tamdiu non ces- 
santes donec ipsi de premissa porcione canonica seu quarta de sup- 
radictis rebus et bonis per annotatum dominum Mathiam abbatem 
perceptis per eumdemque et suos successores futuros abbates percipi- 
endis, annotato domino Nicolao et suis successoribus satisfacerint cum 
effectu, aut a nobis aliud habueritis in mandatis. Insinuantes eisdem 
moderno et futuris abbafibus pretacti monasterii beate Marie virginis, 
quod si ipsi animo indurato, quod absit, facere premissa contempse- 
rint, extunc ac aggravacionem et reaggravacionem, ac ad graviora 
usque ad invocacionem brachii secularis contra eosdem procedemus. 
De execucione vero omnium et singulorum premissorum fideli et con- 
digna, nos per vestras litteras patentes certificetis et nobis conscien- 
ciose rescribatis. Presentes tandem post lecturam et execucionem 
iugiter reddende exhibenti. In quorum omnium et singulorum fidem 
et testimonium presentes nostras diffinitivas sentencias, necnon confir- 
macionem in se continentes, cum subscripcione honorabilis viri, ma- 
gistri Stephani de Wyzoka, canonici in dicta ecclesia nostra zagra- 
biensi, sacra imperiali auctoritate publici notarii infrascripti, nostrique 
sigilli sub appensione fecimus communiri. Datum et actum in predicta 
sacristia interiori vigesima nona die mensis maii, hora terciarum vel 
quasi, indiccione quintadecima. Anno dominice incarnacionis millesimo 
quadringentesimo quinquagesimo secundo. Presentibus ibidem egregiis, 
venerabili et honorabilibus viris, dominis, Jacobo de Tywer, iuris cano: 
nici, Markwardo medicine, doctoribus; Thoma, plebano de Iwanich, 
canonicis; et Ladislao custode ecclesie zagrabiensis et aliis quamplu- 
ribus testibus fidedignis ad premissa vocatis pariter et rogatis. 


Et Ego Stephanus Emerici de Vizoka, clericus zagrabiensis dio- 
cesis publicus sacra imperiali auctoritate notarius, quia litterarum 
venerabilis viri domini Stephani archidiaconi kathedralis, canonici et 
locumtenentis predicti, sentencialium, confirmacionem, roboracionem 
ac ratificacionem ac premisse canonice porcionis seu quarte de uni- 
versis rebus et bonis funeralibus et testamentariis prefato domino 
Mathie monasterii beate Marie virginis abbati moderno et futuris 
abbatibus prescripti monasterii legatorum et donatarum prescripto 
domino Nicolao sancti Marci de monte Grecz moderno et futuris 
universis piebanis montis Grecensis predicte, adjudicacionem et per 
sentenciam diffinitivam dari et persolvi dicto domino Nicolao plebano 


Doc. 163. — An. 1452. 235 


pronunciacionem, ac mandato omnibusque aliis et singulis premissis, 
dum sic, ut premittitur, per prefatum dominum Benedictum epis- 
copum fierent et agerentur, unacum prenominatis testibus presens 
interfui, eaque omnia et singula sic fieri vidi et audivi, ideo hoc 
presens publicum instrumentum, me certis preoccupato negociis, per 
alium fideliter scriptum, exinde confeci, publicavi et in hanc pu- 
blicam formam redegi ac de mandato prefati domini Benedicti epis- 
copi manu propria subscripsi, signoque et nomine nostris solitis et 
consvetis unacum appensione sigilli dicti domini Benedicti episcopi 
consignavi, rogatus et requisitus in fidem et testimonium omnium et 
singulorum premissorum. 

(A tergo). Exhibite mihi Valentino plebano montis Grecensis vi- 
gesima die mensis januarii. Anno domini MCCCCLX quarto. 


Originale in membrana, a zona sericea rubra pendet sigillum episcopi Bene- 
dicti. In arch. ven. Capit. zagrab. 


168. 


Anno 1452, 5. Junii, Zagrabiae, 

Coram capitulo sagrab. Nicolaus de Beleslovec et Catharina Pravdić, etus 
filia, a communitate civitatis documenta possessionis oppignorata sibi resti- 
futa esse profitentur. 

Nos capitulum ecclesie zagrabiensis. Memorie commendamus per 
presentes, quod Nicolaus, filius Sebastiani de Belezlowcz ac nobilis 
domina Katherina vocata, filia eiusdem Nicolai, filii Sebastiani, relicta 
vero condam Georgii, filii olim Nicolai literati dicti Prawdych de 
Drenowa, in ipsorum ac Marci, N(icolai et) Georgii, filiorum predicti 
condam Georgii Prawdych, ex eadem domina Katherina progenitorum 
personis, oneribus eorumdem et gravaminibus per omnia in se ipsos 
assumptis, ad nostram personaliter venientes presenciam, confessi 
sunt oraculis vive vocis eorum in hunc modum: quod quia viri pro- 
vidi et honesti Jacobus Eberspek, filius Vlrici, judex, juratique ac 
consiliarii et universi cives ac tota communitas civium et incolarum 
ac inhabitatorum civitatis montis Grecensis de juxta Zagrabiam, omnes 
et quasvis litteras et quelibet litteralia instrumenta ipsius condam 
Georgii Prawdych, patris videlicet dictorum Marci, Nicolai et Georgii, 
factum universarum possessionum et porcionum possessionariarum 
eiusdam condam Georgii Prawdych, nuperrime defuncti, ac consequenter 
eorumdem Marci, Nicolai et Georgii in predicta Drenowa seu alias 
ubivis habitarum et existencium quoquomodo concernentes et tan- 
gentes, que in manibus et potestate ipsorum judicis, juratorum, con- 
siliaiorum et universorum civium ac tocius communitatis eorumdem 


15 





226 Doc. 163. — An. 1452. 
civium et incolarum ac inhabitatorum eiusdem civitatis montis Gre- 
censis per virum providum Nicolaum sutorem, filium similiter Nicolai, 
Chehko dictum, inhabitatorem suburbii dicte civitatis, pro certis de- 
bitis suis, quibus sibi prefatus condam Georgius Prawdych dictus, vita 
sibi comite propter certos excessus suos, seu culpas suas, debitorem 
iusto modo obligabatur, fuerunt arestate seu arestata, justicia mediante, 
prefato Nicolao avo et domine Katherine matri ipsorum Marci, Nicolai 
et Georgii in personis eorumdem Marci, Nicolai et Georgii racione 
persolucionis dictorum debitorum ipsius Nicolai sutoris Chehko eidem 
Nicolao sutori Chehko dicto, per ipsum condam Georgium Prawdych 
partim videlicet quantum ad tres florenos auri eodem Georgio Praw- 
dych adhuc vivente datis, partim autem quantum ad resiluitatem 
ipsorum debitorum ipsius Nicolai Chehko eidem Nicolao Chehko pro 
nunc, seu modo, per ipsum Nicolaum avum eorumdem filiorum ip- 
sius cohdam Georgij Prawdych, post mortem eiusdem Georgii Praw- 
dych de propriis peccuniis eiusdem Nicolai, filii Sebastiani, avi ipso- 
rum, filiorum dicti condam Georgii Prawdych iam plenarie facte et 
complete, integraliter et sine omni defectu extradederunt et manibus 
eorumdem Nicolai avi et domine Katherine matris ipsorum filiorum 
sepedicti condam Georgii Prawdych totaliter et realiter assignaverunt. 
Ob hoc ipse Nicolaus civis et dicta Katherina mater sepefatorum 
filiorum prefati condam Georgii Prawdych nominibus et in personis 
eorumdem, prefatos judicem, juratos, consiliarios et universos cives ac 
totam communitatem eorumdem civium et incolarum ac inbabitatorum 
civitatis montis Grecensis supradicte ac annotatum Nicolaum sutorem, 
Chehko dictum, in heredes heredum et posteros eorum universos ra- 
cione et pretextu predictarum omnium litterarum et quorumvis litte- 
ralium instrumentorum ipsius condam Georgii Prawdych, ipsis vide- 
licet Nicolao avo et domine Katherine matri supradictorum filiorum 
eiusdem condam Georgii Prawdych per eosdem Jacobum judicem, 
juratosque et consiliarios ac universos cives ac totam communitatem 
civium, incolarum et inhabitatorum sepedicte civitatis plene et inte- 
graliter et realiter sine omni defectu, ut prefertur, extradatarum et 
manibus ipsorum totaliter assignatarum seu assignatorum reddiderunt, 
commiserunt et reliquerunt coram nobis quietos fore et expeditos, 
pacificos et omnimode absolutos, Harum nostrarum vigore et testi- 
monio litterarum mediante. Datum feria secunda proxima post festum 
sancte Trinitatis. Anno domini millesimo quadringentesimo quinqua- 
gesimo secundo. 

Originale in charta, a tergo vestigium impressi sigilli. In archivio lib. reg. 


civit. zagrab. 


Doc. 164. — An. 1452. 227 





164. 
Anno 1452, 4. Augusti. Krapinae. 


Fridericus comes Cileae et banus, capitulo zagrabiense precante concedit, 
ut a nobilibus regni Slavoniae ad cultum divinum in ecclesia cathedrali 
augendum. possessiones donentur. 

Nos Fridericus dei gracia Cilie, Ortemburge, Zagorieque comes 
etc. necnon regni Sclauonie banus, tutorque et advocatus ecclesie za- 
grabiensis. Notum facimus tenore presencium quibus expedit universis, 
quod pro parte et in personis honorabilium virorum dominorum ca- 
nonicorum de capitulo ecclesie zagrabiensis nobis extitit declaratum, 
quomodo forent plerique nobiles regni Sclauonie in crisiensi et zagra- 
biensi comitatibus ac in regno Sclauonie existentes, qui ob salutem 
animarum parentum suorum et animarum propriarum, possessiones 
seu porciones ipsorum possessionarias pro augmento cultus divini et 
continuacione seu missarum celebracione in ecclesia sancti Stephani 
regis eisdem canonicis seu capitulo eiusdem ecclesie zagrabiensis in 
perpetuam elemosinam dare vellent et donare. Supplicatum itaque 
extitit nobis nominibus et in personis eorumdem canonicorum de 
capitulo eodem humiliter et devote, ut nos auctoritate nostra ba- 
nali super huiusmodi donacione et collacione quocumque tempore 
et per quoscumque fiendis nostrum benivolum consensum prebere 
dignaremur pariter et assensum. Nos igitur tamquam advocatus pre- 
dicte ecclesie zagrabiensis cupientes ex animo, tum cultum divinum 
et officia ecclesiastica, missarumque celebraciones in eadem cathedrali 
sancti Stephani regis et confessoris facere ampliari, tum eciam ob 
spem et devocionem nostram, quam circa eundem sanctum Stephanum 
regem et confessorem gerimus indefesse, cuius meritis et precibus 
nedum in presenti vita, verum eciam in futuro seculo in celesti regno 
speramus confoveri, tum etenim supplicacionibus iustis et juricon- 
sonis eorumdem dominorum canonicorum et capituli nobis porrectis 
et oblatis pie admissis et graciose inclinati, id auctoritate nostra ba- 
nali concedimus graciose, quod quicumque nobilium in pretactis cri- 
ciensi et zagrabiensi comitatibus aut in regno Sclauonie ubicumque 
fuerit constitutus, voluerit omnes possessiones seu porciones ipsorum 
possessionarias cum earumdem utilitatibus et pertinenciis universis 
pretactis canonicis, necnon ecclesie et eius capitulo liberam et omni- 
modam de nostro consensu pariter et assensu donandi, dandi, legandi, 
fatendi et in perpetuam elemosinam ascribendi ac perpetuandi pro 
libito voluntatis eorum habeant facultatem, auctoritate nostra eisdem 
attributa mediante. In cuius rei memoriam firmitatemque perpetuam 


presentes litteras nostras pendentis sigilli nostri munimine roboratas 
* 


238 Doc. 165. — An. 1452. 


eisdem dominis canonicis duximus concedendas. Datum Crappine 
feria sexta proxima ante festum beati Oswaldi regis. Anno domini 
millesimo quadringentesimo quinquagesimo secundo. 


Originale in membrana. Zona sericea violacei coloris appendet absque sigillo. 
In archiv. ven. capit. zagrab. Act. cap. ant. fasc. 2. nr. 27. 


165. 


Anno 1452, 30. novembris. In castro Sanach. 
Fridericus, comes Ciliae et banus, universitati nobiltum comitatus zagrab. 
mandat, ul causam, quae inter communitatem  civitatis et Heningum de 
Sused de tributo agitur, absolvant. 


Fridericus dei gracia Cilie, Ortemburge, Segorieque comes etc, 
necnon regni Sclauonie banus. Egregii, nobiles, fideles, dilecti. Intel- 
leximus litteras vestras nobis loquentes in eo, qualiter pridem in 
proximis octavis festi sancti Michaelis vobis pro iudicio communi 
consedentibus, egregius Hennynky de Zomzedwar quandam litteram 
dilatoriam magnifici fratris nostri Johannis de Hwnnyad, gubernatoris 
etc. vobis exhibuit, inhibendo quatenus causam inter eundem Henyng 
* racione tributi sub eodem Zomzedwar habiti et providos, fideles nostros 
cives montis Grecensis civitatis nostre zagrabiensis parte ex altera 
motam et ventilatam usque ad coronacionem futuri regis suspendere 
et prorogare, causamque ipsam nullatenus determinare deberetis, super 
quo fidelitates vestre causam ipsam usque ad festum sancti Andree, 
nunc preteritum, deliberacioni et determinacioni nostris, quid faciendum 
foret racionabiliter submisistis. Pro eo vestris committimus fidelita- 
tibus, precipientes cum littera ipsa preceptoria prefati fratris nostri 
domini gubernatoris, satis de antiqua data foret et nullum alium 
sciamus et profiteamur regem futurum, quam serenissimum dominum 
nostrum Ladislaum regem modernum, qui iam dudum legittime coro- 
natus existit, quatenus causam ipsam inter partes predictas sine aliqua 
dilacione et procrastinacione, non obstantibus premissis quibuscumque, 
examinare, iudicare ac secundum regni consvetudinem fine debito 
determinare velitis et debeatis auctoritate vobis attributa et iusticia 
mediante. Secus non facturi. Datum in castro nostro Sancky feria sexta 
post festum beati Andree apostoli. Anno MCCCCLII. 

(A tergo. Egregiis, nobilibus Georgio Farkasii de Obrees, vice- 
comiti, judicibusque nobilium ac toti universitati nobilium comitatus 
nostri zagrabiensis, fidelibus nobis et grate dilectis. 


Originale in charta, Tergo sigillum impressum. In archivio lib. reg. civit. 
zagrabiensis. 


166. 
Anno 1452, 6. decembris. Zagrabiae. 


Monasterio s. Francisci zagrabiensi pistrini legati usus a magistratu 
zagrab. transcripto documento confirmatur. 


Nos Nicolaus, filius Demetrii, judex, Thomas, Stephanus, Geor- 
gius, Paulus, Georgius, Petrus, Stephanus et Ladislaus jurati, consili- 
arii et universi cives civitatis montis Grechensis. Memorie commen- 
damus per presentes, quod nobis feria sexta proxima post festum 
beati Andree apostoli, nunc proxime preteritum, in generali et com- 
. muni nostra congregacione in judicio pro tribunali sedentibus, cau- 
sasque cunctorum coram nobis litigancium justo juris tramite discu- 
cientibus, religiosus et deo devotus frater Benedictus, guardianus 
conventus fratrum claustri sancti Francisci confessoris, Zagrabie fundati, 
in sua et tocius conventus ipsorum fratrum claustri prenotati personis 
ad nostram veniendo presenciam, exhibuit et presentavit nobis quandam 
litteram nostram seu civitatis predicte privilegialem, pro parte ipsius 
et cunctorum fratrum conventus claustri predicti, in eodem claustro 
pro tempore deo devote famulancium, super quodam molendino 
infrascripto, tempore judicatus viri condam providi et honesti Andree, 
olim judicis et concivis nostri, filii Petri, sub pendenti sigillo nostro 
communi confecta et emanata, petens nos debita cum instancia, ut 
tenorem ipsius littere nostre privilegialis, ex eo et ea de racione 
presentibus litteris nostris privilegialibus inseri et sigillo nostro com- 
muni pendenti munimine confirmare dignaremur, quia eadem littera 
nostra privilegialis super predicto molendino, modo premisso confecta 
et emanata, quodam tempore impacato et disturbioso nuperrime retro- 
lapso in charta pargameni in aliqua sui parte corrupta et distracta 
fore dignoscebatur. Cuius quidem littere tenor talis est: (vide Doc. 
42. anno 1425. 25. Julii). Nos itaque peticionibus prefati fratris 
Benedicti guardiani claustri prenotati, tamquam justis, jurique congruis 
per eundem fratrem Benedictum guardianum in personis, quorum 
supra, nobis juri consone porrectis, ex eo et ea de racione pocius incli- 
nati et annuentes, quia licet ipsa littera nostra seu civitatis predicte 
privilegialis, tempore prescripti judicatus ipsius annotati judicis super 
prefato molendino, modo supradicto confecta et emanata in predicta 
charta pargameni in aliqua sui parte, ut prefertur, corrupta et dis- 
tracta sit, tamen in sigillo nostro communi, quo eadem littera in 
serico sibi impendenti munita et roborata extitit penitus illesa immo 
omnino integra fore dignoscebatur, eandem litteram nostram seu civi- 
tatis predicte priviegialem, super sepedicto molendino tempore prefati 


230 Doc. 167. — An. 1453. 





Andree judicis modo supradicto confectam et emanatam, non abrasam, 
non cancellatam, nec in aliqua sui parte viciatam sed omnino quolibet 
vicio et suspicio carentem reperientes, presentibus litteris nostris privi- 
legialibus inseri facientes et sigillo nostro communi perpetuo valituram 
confirmantes, prescriptum molendinum in vicinitate, supradicto modo 
premisso, habitum et existens ac decurrens, cum premissis cunctis 
suis utilitatibus, juribus, usibus, subjacenciis et pertinenciis universis, 
sub eius prioribus, ut predicitur, veris ac antiquis metis, prout idem 
molendinum a construccione sui et primevos suos possessores veros 
et legittimos hactenus rite ct legittime ac justo modo tentum fuit et 
possessum, predictis fratribus conventus prenotati claustri sancti Fran- 
cisci presentibus pariter et futuris in eodem claustro deo devote 
famulantibus seu famulandis premisso empcionis titulo ipsis incum- 
bente, eisdem litteris nostris presentibus privilegialibus statuimus et 
confirmamus racionibus et causis ex premissis, Jure perpetuo et irre- 
vocabiliter possidendum et quomodocumque voluerint disponendum 
iuxta condicionem et jurisdiccionem civitatis prenotate ab antiquo 
approbatam ita tamen, quod idem molendinum cum suis cunctis 
pertinenciis prenotatis a jurisdiccione ipsius civitatis prenotate et eius 
territorii per nullos eius possessores presentes scilicet vel futuros 
ullo unquam tempore avelli possit seu alienari modo aliquali. Anti- 
quas quoque litteras universas, si que presentibus forent contrarie 
cassas relinquimus et viribus carituras. In quorum omnium premis- 
sorum testimonium, firmitatemque perpetuam presentibus sigillum 
nostrum commune duximus appendendum. Datum in festo beati Ni- 
colai confessoris. Anno domini millesimo quadringentesimo (quinqua- 
gesimo secundo). 
E transumpto saec, XVII. In arch. regnicol. Act. Jes. fasc. 12. nr. 22. 


167. 


Anno 1453, I. januarii. Varasdini. 
Catharina, comitissa Ciliae, tributum acceptum communitati civitatis testatur. 


Wir Katherina, von gots gnaden Gräfin zu Cilli, ze Ortemburg 
und in dem Seger etc. Bekennen, das vns Jacob Eberspelch vnser 
Statt Richter zum Agram in vnsre Kamer hatt geannttwurt viercziky 
Grifen! phennig, die vns dye Statt daselbst Jarlechen ze dinst phlichtig 
sein ze geben; ze Vrkund under vnserm betschad. Geben zu Warasdin 
am Newm Jar. Anno (MCCCC) quinquagesimo tercio. 


! Grife, slav. grivna — marca denariorum. 


Originale in charta. A tergo sigillum de cera rubra. In archivio lib, reg. 
civit. zagrabiensis. 


Doc. 168. 109. — An. 1453. 231 





168. 
Anno 1453, 3I. januarii. Zagrabiae. 


Fridericus, Ciliae comes et banus, diem constitutam in causa quae inter 
communitatem. civitatis et Heningum de Sused agitur, prorogat. 


Nos Fridericus dei gracie Cilie, Ortenburge, Zagorieque comes 
eic. necnon regni Sclauonie banus. Damus pro memoria, quod causam, 
quam judex, jurati et universi cives civitatis montis Grecensis de juxta 
Zagrabiam contra egregium Henniigh de Zomzedwar iuxta continen- 
ciam litterarum nostrarum prorogatoriarum super factis in litteris 
nostris citatoriis et capituli ecclesie zagrabiensis contentis in octavis 
festi Epiphaniarum domini movere habebant coram nobis, in quo 
eciam termino idem Hennyngh judicia sex marcarum nobis et parti 
adverse persolvere tenebatur, de voluntate nobilium regni ad octavas 
festi beati Georgii martiris, nunc venturas, simul cum dictis judiciis 
duximus prorogandam. Presentes sigilio egregii Georgii, filii Farkasii 
de Ebres, comitis nostri zagrabiensis fecimus consignari. Datum Za- 
grabie decimo nono die termini prenotati. Anno domini millesimo 
quadringesimo quinquagesimo tercio. 

(A. tergo), Pro judice, juratis et universis civibus civitatis montis 
Grecensis de iuxta Zagrabiam contra egregium Hennyngh de Zom- 
zedwar ad octavas festi beati Georgii martiris prorogatorie. 


Originale in charta. A tergo vestigium appressi sigilli. In archivio lib. reg. 
civ. zagrab. 


169. 
Anno 1453, 6. martii. Budae. 


Ulricus, tavernicorum regalium magister, communitati civitatis mandat, ut 
Sutoričus in. pristinis eliam. porro negotium gerere concedat. 


Vlricus, filius Joannis de Kanisa, necnon (inter) alios honores, 
tavernicorum regalium magister. Dilectis nobis viris providis, judici, 
juratis et cunctis civibus civitatis montis Grecensis et Zagrabiensis 
dileccionem cum salute. Ex veridica relacione percepimus, quomodo 
videlicet universitas, disposiciones et constituciones, nuper nobis apud 
vos et vestri in medio existentibus, in nonnullis laboratorum et arti- 
ficum in eodem vestri medio residencium factas, per nos et vestram 
consvetudinem actas et dispositas, per ipsos artifices et laboratores 
conservare et tenere minime curassetis; saltem universos sutores ad 
easdem disposiciones et constituciones astrinxissetis, consvetudini 
eorumdem sutorum in preiudicium valde grave. Cumque nos prefatos 


3332 Doc. 170. I7I. — An. 1453. 





sutores magistros, consvetudinibus et libertatibus, ‚alias confectas, veluti 
vos alios artifices et laboratores in pristinis earundem consvetudinibus, 
artibus et laboratoribus persistere decrevistis, conservare intendamus, 
et de jure conservare liceat et deceat, pro eo vestre fidelitati com- 
mittimus et mandamus universitati, quatenus prefatos sutores impe- 
dire, eorum consvetudines artibus sicuti alios artifices et laboratores 
pacificos relinquimus ut communitatem sutorum, damno et impedi- 
mento sine omni tamdiu, donec per alios artifices disposiciones et 
constituciones conservare faciatis prenotatas. Qui, si feceritis, bende 
quidem, alioquin commisimus domino Petro, archiepiscopo colocensi, 
ibidem vices nostras gerenti et serie presencium committimus, ut pre- 
libatos sutores contra quoslibet impetitores pro pristinis consvetudi- 
nibus sub nostra confiducia conservare et tenere habeat facultatem 
auctoritate regia atque nostra sibi commissa mediante in hac parte, 
harum nostrarum testimonio litterarum. Presentes autem post lecturam 
reddi mandamus presentanti. Datum Bude, feria tercia proxima post 
dominicam Oculi. Anno domini MCCCCXXXXXIII. 


E simplici transumpto saec, XVII. In archiv. ven. Capit. zagrab. 


170. 
Anno 1453, I. Junii, Cileae, 


Fridericus Slavoniae banus, tutorque et advocatus ecclesiae za- 
grabiensis, Ciliae praesentatis sibi per Vitum praepositum, Marinum 
dubicensem ac Sigismundum varasdinensem archidiaconos et Eliam 


de Saploncza, custodem, canonicos zagrabienses, Johannis episcopi 


zagrabiensis litteris 1432. continentibus litteras Eberhardi episcopi za- 
grabiensis, 1399. de decimis campi zagrabiensis, mandat comitatui 
zagrabiensi et capetaneis suis castri in Medve et civitatis zagrabiensis 
et castellano suo de Stupnik, ut nobiles castri Medve de campo za- 
grabiensi ad solvendas decimas compellat. 


Georgii Marcelović: Regesta, ut supra. 


171. 

Anno 1453, II. Junii, Zagrabiae, 

Coram magistratu | civitatis Mathaei Farkaš civis heredes | monasterio 
S. Francisci zagrabiensi legatum tradunt. 

Nos Conradus Rawsar, filius Vlrici, judex, Georgius, Dyonisius, 
Clemens, Nicolaus, Georgius, Petrus, Blasius et Benedictus jurati, 
consiliarii et universi cives ac tota communitas civium civitatis montis 
Grecensis. Memorie commendamus tenore presencium significantes, 
quibus expedit universis, quod religiosus ac deo devotus vir, frater 


Doc. I7I. — An. 1453. 233 
Benedictus, gwardianus claustri sancti Francisci confessoris, Zagrabie 
fundati, in sua et tocius conventus fratrum monachorum ordinis sancti 
Francisci predicti, in eodem claustro sancti Francisci nunc permanen- 
cium et deo devote famulancium personis, ac provida et honesta 
domina Katherina vocata, relicta viri condam providi et honesti Mat- 
hye dicti Farkas, olim jurati et concivis nostri, filii Egidii de Klokoch, 
concivis nostra, ad nostram personaliter venientes presenciam confessi 
sunt in hunc modum: ut ipsi quoddam fenile prefati condam Mathye 
Farkas in campo et territorio nostro seu civitatis prefate, inter fenile 
viri providi et honesti Valentini senioris judicis et concivis nostri, 
fili condam Michaelis judicis, dicti Saronych, ab occidente, et inter 
vias communes, unam a septemtrione et aliam ab oriente situm, nec- 
non inter dumos spineos seu locum Zygeth nostre communitatis a 
meridie habitum et existens, ipsum scilicet condam Mathyam, dictum 
Farkas, a proba et nobili domina Lucia vocata, filia condam Symonis 
dicti Chepernych, olim concivis nostri, nunc consorte legittima nobilis 
similiter viri Mathye litterati, filii condam Jacobi, olim castellani de 
Medwewar, filii condam Georgii de dicta Klokoch, jure permutacionis 
et concambii litteratorie concernens, prout hoc in quadam littera 
nostra seu civitatis nostre privilegiali, tempore iudicatus viri condam 
providi et honesti Nicolai olim judicis et concivis nostri, filii Fabiani, 
de anno domini millesimo quadringentesimo tricesimo quinto in festo 
scilicet beati Clementis pape, dudum preteritis, pro parte ipsius 
condam Mathye Farkas superinde confecta et emanata ac coram nobis 
- in specie producta expresse vidimus contineri, per ipsum itaque 
condam Mathyam Farkas in sue ultime voluntatis eulogio commis- 
sariis et executoribus testamenti sui verbalis post mortem ipsius 
domine Katherine uxoris sue vendi et pro anima sua expendi ad 
predictum claustrum sancti Francisci et ad ipsum totum conventum 
fratrum eiusdem claustri commissum, prout superinde ex relatu plu- 
rimorum fidedignorum et honestorum virorum certitudinaliter edocti 
sumus et informati, simul cum omnibus eiusdem fenilis utilitatibus, 
juribus, usibus, integritatibus et pertinenciis universis nobili viro 
Georgio, filio Mauri de dicta Klokoch, sororio videlicet ipsius domine 
Katherine, ac per ipsum Georgium, Martino, filio eiusdem Georgii, 
Wojko cognominato, ex eodem Georgio et ex proba ac honesta do- 
mina Elyzabeth vocata, sorore eiusdem domine Katherine uterina et 
carnali, consorte vero legittima ipsius Georgii, legittime progenito et 
procreato, ac per eos ipsorum heredibus pro quindecim florenis auri 
per eundem. Georgium sororium ipsius domine Katherine, eidem do- 
mine Katherine et prefato fratri Benedicto gwardiano, prout ipsimet 


234 Doc. 172. — An. 1453. 


nobis retulerunt jam plene datis et persolutis, per eundem fratrem 
Benedictum gwardianum ad predictum claustrum sancti Francisci 
confessoris et ad ipsum conventum fratrum eiusdem claustri et ad 
alia necessaria ipsius claustri, pro anima predicti condam  Mathye 
Farkas ex consensu ipsius domine Katherine expositis et expensatis 
vendidissent et contulissent, immo ipsis tamquam consanguineis, pro- 
pinquis eiusdem domine Katherine, auctoritate commissaria ipsis in 
hac parte atrributa, mediante, vendiderunt et contulerunt coram nobis 
jure perpetuo et irrevocabiliter possidendum, tenendum pariter et 
habendum ac juxta condicicnem civitatis. prenotate ab antiquo appro- 
batam quomodocumque voluerit disponendum. In cuius rei memoriam 
atque testimonium, firmitatemque perpetuam, presentibus sigillum 
nostrum commune duximus appendendum. Datum in festo beati Bar- 
nabe apostoli Anno domini millesimo quadringentesimo quinquage- 
simo tercio. 


Originale in membrana. Tergo impressum est sigillum communis. E collect. 
d. Levini Horvat. 


172. 
Anno 1453, 15. Augusti. Romae. 
A Nicolao V. papa abbati Cysterciensium sagrab. datur potestas, ut 
etus nomine statuta hospilahs s. Elisabeth siti in capituli arca. recenseat, 
Probetque.. 


Nicolaus episcopus, servus servorum dei. Dilecto filio abbati 
monasterii sancte Marie, zagrabiensis, salutem et apostolicam  bene- 
diccionem. Ea, que pro hospitalium et aliorum piorum locorum nec- 
non miserabilium personarum commodo et utilitate, illorumque sa- 
lubri regimine provide facta sint, firma perpetuo et illibata persistant, 
libenter, cum a nobis petitur, favorem apostolicum impertimur. Exhi- 
bita siquidem nobis nuper pro parte venerabilis fratris Benedicti epi- 
scopi zagrabiensis peticio continebat, quod dudum ipse provide con- 
sideracionis hospitale pauperum sancte Elisabeth, zagrabiense, in suis 
fructibus et ordinacionibus ruinam minare ac reparacione et restau- 
racione non mediocriter indigeret, et ad illas faciendas ipsius hospi- 
talis facultas minime suppetere, pia devocione ductus, hospitale ipsum 
ac illius structuras et edificia tam pro infirmis ibidem recipiendis et 
refocilandis, quam pro capellanis in illius ecclesia, divino cultu 
dedicandis, multipliciter reparavit et restauravit, aliaque utilia et 
salubria pro directione ac manutencione dicti hospitalis statuit et or- 
dinavit, que dictus episcopus summopere desiderat apostolico muni- 
mine roborari Quare pro parte episcopi et capituli predicte ecclesie 


Doc. 172. — 1453. 235 





nobis fuit humiliter supplicatum, ut statutis et ordinacionibus huius- 
modi, pro illorum subsistencia firmiori, robur apostolice confirmacionis 
(tribuatur), ac episcopo zagrabiensi pro tempore existenti, quod cum 
eius familia in ipso hospitali seu in domibus hospitacionis eiusdem 
morari aut moram trahere, necnon capitulo, prefatis, nec aliquem ex 
canonicis vel capitularibus dicte ecclesie seu in dignitate constitutis 
ad ipsum hospitale, dum rectore caruerit, prout consveverunt, pre- 
sentare aut ad eius regimen deputare presumant, inhibere; quodque 
elemosine ipsi hospitali erogande, eiusque fructus in sustentacione 
pauperum convertantur, statuere et ordinare, aliisque in premissis 
oportune providere de benignitate apostolica dignaremur. Nos itaque 
de premissis certam noticiam non habentes, huiusmodi supplicacionibus 
inclinati, discrecioni tue per apostolica scripta mandamus, quatenus,, 
si et postquam tibi de statutis et ordinacionibus huiusmodi, et quod 
illa pro manutenencie et felici regimine dicti hospitalis salubria exi- 
stant, legitime constiterit, statuta et ordinaciones huiusmodi auctori- 
tate nostra approbes et confirmes, suppleasque omnes defectus, si qui 
forsan intervenerint in eisdem ; et nichilominus si confirmacionem et 
approbacionem predictas, per te vigore presencium, contigerit episcopis 
zagrabiensibus pro tempore existentibus, quod in ipso hospitali seu 
eius habitacionibus cum eorum familia de cetero commorari aut moram 
facere; necnon capitulo prefatis, si illorum ad hoc expressus accedat 
assensus, nec aliquem ex canonicis seu capitularibus aut in dignitate 
constitutis ad hospitale ipsum, dum illud rectore carere contingerit, 
presentare aut in illo instituere et ad eius regimen deputare presumant, 
eadem auctoritate inhibeas et statuas ac ordines, quod elemosine aut 
fructus predicti, ut prefertur, in sustentacionem pauperum et infirmorum 
ac alias in utilitatem dicti hospitalis iuxta constitutionem felicis re- 
cordacionis Clementis pape V. predecessoris nostri, in concilio wien- 
nensi super hoc editam, convertantur, ipsumque hospitale iuxta sta- 
tuta et ordinaciones dicti episcopi perpetuis futuris temporibus regatur 
et gubernetur, non obstante consvetudine predicta ac constitucionibus 
et ordinacionibus apostolicis, necnon statutis et consvetudinibus dictis, 
juramento, confirmacione apostolica vel quavis firmitate alia roboratis, 
ceterisque contrariis quibuscumque, jure tamen capituli predictorum 
et cuiuslibet alterius alias in omnibus semper salvo. Datum Rome apud 
sanctam Mariam maiorem. Anno incarnacionis dominice millesimo qua- 
dringentesimo quinquagesimo tercio, Idus Augusti. Pontificatus nostri 
anno septimo. 


E transumpto capituli chasmensis valde lacero de anno 1453. In arch. ven. 
capit. zagrab. Act. cap. ant. fasc. 75. nr. 35. | 


236 Doc. 173. 174. — An. 1453. 


178. 


Anno 1453, 24. Augusti, Viennae. 


Ulricus Ciliae comes etc. Slavoniae banus, tutor et advocatus 
ecclesiae zagrabiensis, litteras Johannis episcopi zagrabiensis conti- 


nentes litteras Eberhardi super decimis campi zagrabiensis, praesen- 


tatas sibi per Petrum lectorem varasdinensem et canonicum varadi- 
nensem et zagrabiensem et Joannem cantorem chasmensem confirmat 
Viennae, festo s. Bartholomaei. 


Georgii Marcelović; Regesta, ut supra. 


174. 
Anno 1453, 6. octobris. Zagrabiae. 


A Mathaeo, abbate Cysterc. zagrab., statuta hospitalis s. Elisabeth no- 
mine papae approbantur. 


Universis et singulis Christi fidelibus, cuiuscumque status, gradus, 
dignitatis et preeminencie ecclesiastici videlicet et secularis per et 
infra civitatem et diocesim zagrabiensem aut alias ubicumque locorum 
sint et existant, presentes litteras nostras seu presens publicum instru- 
mentum visuris, inspecturis, pariter et audituris Mathias abbas mona- 
sterii beate Marie virginis, ordinis Cysterciensis, in area capitulari 
zagrabiensi fundati, commissarius et executor ad infrascripta a sede 
apostolica specialiter deputatus, salutem in domino sempiternam et 
presentibus fidem indubiam exhibere. Litteras sanctissimi in Christo 
patris et domini nostri, domini Nicolai, divina providencia pape quinti, 
eius vera bulla plumbea in cordula canapis more romane curie impen- 
denti bullatas, sanas et integras, non viciatas, non cancellatas, non 
abrasas, nec in aliqua sui parte suspectas, sed omni prorsus vicio et 
suspicione carentes, nobis per reverendum in Christo patrem, dominum 
Benedictum, dei et apostolice sedis gracia episcopum zagrabiensem, 
principalem in ipsis litteris principaliter nominatum, die Martis, 
sexta mensis octobris, coram notario publico et testibus infrascriptis 
presentatas, nos cum ea, qua decuit reverencia, noveritis recepisse 
huiusmodi sub tenore: (Vide Doc. 172. an. 1453. die 15. Augusti). Post 
quarumquidem litterarum apostolicarum presentacionem ac recepci- 
onem, fuimus per prefatum dominum Benedictum episcopum zagra- 
blensem ac rectorem hospitalis beate Elisabet vidue in area capitu- 
lari fundati, debita cum instancia requisiti, quatenus ad execucionem 
dictarum litterarum apostolicarum et contentorum in eisdem iuxta ip- 
sarum vim et formam et tenorem procedere dignaremur. Nos igitur 


Doc. I74. — An. 1453. 237 





Mathias abbas commissarius et executor predictus, volens huiusmodi 
mandatum apostolicum nobis in hac parte directum exequi reverenter, 
ut tenemur, examinatis diligenter omnibus et singulis circumstanciis 
ad nostram informacionem et veritatis experienciam, que in talibus 
fieri consveverunt, sufficientibus, super reparacione, restauracione, 
fundacione et ordinacione ac dotacione et limitacione cultus divini 
hospitalis beate Elisabeth predicti, que in litteris prefati domini 
Benedicti episcopi et honorabilis capituli ecclesie zagrabiensis impen- 
denti consignatis et expressis et specificatis clarius et limpidius con- 
tinentur et exprimuntur, quas hic pro insertis habere nolumus, et 
quia omnia et singula in ipsis litteris ipsorum episcopi Benedicti et 
capituli predictorum reperimus et occulata fide conspeximus super 
reparacione, restauracione, fundacione, ordinacione, limitacione et 
elemosinarum dotacione prefato hospitali beate Elisabeth per ipsum 
dominum Benedictum episcopum facte, fore vera et veritate subnixa, 
ideo nos auctoritate apostolica nobis in hac parte attributa et com- 
missa, huiusmodi fundacionem, ordinacionem, limitacionem et dotaci- 
onem approbamus, ratificamus et perpetuo confirmamus. Nichilominus 
auctoritate apostolica predicta, nobis in hac parte commissa, universis 
et singulis episcopis ecclesie zagrabiensis predicte pro tempore consti- 
tutis, successoribus tamen legittimis ipsius domini Benedicti episcopi, 
committimus et mandamus, quod in dicto hospitali seu eius habita- 
cionibus tam eorum familia deinceps de cetero ac in antea commo- 
rare aut inhabitare seu moram facere, nec aliquem ex canonicis aut 
capitularibus in dignitate quavis constitutis, ad ipsum hospitale dum 
rectoratus, post discessum antelati domini Benedicti episcopi careret, 
stringi aut ad illud instituere et ad eius regimen deputare presumant 
modo aliquali, eadem auctoritate apostolica inhibuimus et inhibemus 
presencium per tenorem. Statuimus eciam et ordinavimus, quod ele- 
mosine ac fructus (eidem hospitali) in futurum per quoscumque do- 
tata, collata seu elargita, sive sint possessiones, terre arabiles, fenilia, 
vel alia quecumque, quovis nominis vocabulo vocitentur, ad susten- 
tacionem seu perpetuam elemosinam facta fuerint seu extiterint (dicto) 
hospitali ac in eodem deo famulantibus illibata, inconcussa et irre- 
vocata permaneant, ipsumque hospitale iuxta statuta et ordinaciones 
dicti domini Benedicti episcopi de consensu pretacti capituli futuris 
perpetuis temporibus regatur et gubernatur (non obstantibus) ordina- 
cionibus apostolicis, necnon statutis et consvetudinibus, juramento, 
confirmacione usu, quam alia firmitate roboratis, ceterisque contrariis 
quibuscumque. ...........dicto capituli semper ........ 
aut aliquid ....... . ac mandatis, monicionibus, ordinacionibus et 


238 Doc. 174. — An. 1453. 


statutis nostris huiusmodi, immo verius apostolicis nobis in hac parte 
commissis . . . . . . . domino episcopo zagrabiensi in futurum consti- 
tuto et existente, cui ob reverenciam dignitatis duximus deferrendum 
predicta auctoritate apostolica nobis in hac parte attributa, canonica 
monicione premissa, post sex dierum spacium ecclesie (ingressum 
prohibemus) et interdicimus in hiis scriptis . . . post huiusmodi sex 
dierum aliis sex diebus immediate sequentibus (si) animo sustinueritis 
indurato eadem canonica monicione premissa suspendimus a divinis. 
Verum eciam si prefatis interdicti et suspensionis sentencias per alios 
sex dies, prefatis duodecim diebus immeJiate sequentibus, quod alias 
animo sustinueritis indurato, vos propter huiusmodi contemptum nos- 
trum, prefata canonica monicione premissa, excommunicacionis sentencie 


vinculo innodamus in hiis scriptis. In vos vero capitulum ecclesie . 


zagrabiensis, aut illum vel illos huiusmodi presentatis et admissis 
seu institutis contradictores seu rebelles quoslibet huiusmodi nostras 
confirmacionis, declaracionis ac statuta impedientibus super premissis 
vel aliquo premissorum auctoritate apostolica per nos edita aut im- 
pedientes, dantes auxilium, consilium vel favorem publice et occulte, 
directe vel indirecte, cuiuscumque status, condicionis, gradus, preemi- 
nencie, dignitatis, auctoritatis aut condicionis existant, auctoritate apo- 
stolica, canonica monicione premissa, suspensimus ab ingressu dicte 
ecclesie zagrabiensis et interdicti sentencias promulgamus in hiis 
scriptis. Absolucionem vero omnium et singulorum premissorum, qui 
prefatas nostras sentencias vel eam aliquam quoquomodo incurreritis 
seu incurrerit, nobis aut successossoribus tantum nostris reservamus. 
In quorum omnium et singulorum fidem et testimonium premissorum 
presentes litteras nostras seu presens publicum instrumentum exinde 
fieri et per notarium publicum: infrascriptum subscribi et publicari 
mandavimus, sigillique (nostri jussimus) appensione communiri, Datum 
et actum in domo estuarii seu stube prefati hospitalis anno domini 
millesimo quadringentesimo quinquagesimo tercio, indiccione prima, 
die Martis, hora terciarum vel quasi. Pontificatus autem sanctissimi 
in Cristo patris et domini, domini Nicolai divina providencia pape 
quinti, anno eius septimo predicto. Presentibus ibidem discretis et 
honestis viris, dominis Johanne de Kachys, aquilegiensis dyocesis, 
Dominico de Chasma sent(lelek), Stephano de Rakytnycza et Am- 
brosio sancte crucis de Hwthyna ecclesiarum plebanis, Petro preben- 
dario chori ecclesie zagrabiensis predicte et Andrea de Zthwbycza 
presbiteris zagrabiensis dyocesis et aliis quampluribus testibus ad 
premissa vocatis pariter et (rogatis). Et ego Stephanus Emerici de Wy- 
zoka clericus zagrabiensis diocesis, publicus sacra imperiali auctori- 


| Doc. 175. — An. 1453. 239 





tate notarius, quia premissarum litterarum apostolicarum exhibicioni, 
presentacioni, requisicioni, confirmacioni, roboracioni, interdicti et 
suspensionis sensenciis lacionis . . . et singulis premissis, dum sic, 
ut premittitur, per prefatum dominum Mathiam abbatem commisa- 
rium et executorem unicum fierent et agerentur, unacum prenotatis 
testibus presens interfui eaque omnia et singula sic fieri vidi et au- 
divi, ideo presentes litteras seu (hoc publicum) instrumentum sub ap- 


pensione sigilli ipsius domini Mathie abbatis commissarii et execu- 


toris roboratum, me certis preoccupato negociis, per alium fideliter 
scriptum ac de mandato prefati domini Mathie abbatis commissarii 
et executoris (supradicti) in hanc publicam formam redegi et hic me 
manu propria subscripsi, signoque et nomine meis solitis et consvetis 
consignavi. rogatus et requisitus in fidem et testimonium omnium et 
singulorum premissorum. | 


E coaevo transumpto capituli časmensis, valde lacero, In archivio ven, Capit. 
zagrab. Act. Cap. ant. fasc. 75. nr. 35. 


175. 
Anno 1453, 25. octobris. Zagrabiae. 


A Friderico, Ciliae comite et bano, dies in causa, quae inter. communi- 
latem. civitatis et Heningum de Sused agitur. de tributo exigendo, con- 
stituetur. 


Nos Fridericus dei gracia Cilie, Ortemburge, Zagorieque comes 
etc. necnon regni Sclauonie banus, Memorie commendamus, quod 
nobis in octavis festi beati Michaelis archangeli unacum regni nobi- 
libus pro faciendo moderativo judicio causancium in sede nostra ju- 
diciaria zagrabiensi sedentibus, providi viri, Blasius alias judex et ma- 
gister Mathias juratus civitatis montis Grecensis in personis judicis, 
juratorum ac universorum civium seu hospitum dicte civitatis montis 
Grecensis ad nostram venientes presenciam per modum protestacionis 
nobis significare curarunt in hunc modum: quod licet ipse judex ac 
jurati, ceterique cives antedicte civitatis nuperrime quandam causam seu 
litem ipsorum cum egregio Hennyngh de Zomzedwar racione cuiusdam 
‚tributi seu exaccionis eiusdem habitam et inter ipsos vertentem, utputa 
iuxta continenciam litterarum nostrarum adiudicatoriarum, in curiam 
regiam, judicisque eiusdem in presenciam transmissionalium prosecu- 
cioni et procuracioni ipsius cause Johanni, filio Johannis, filii Viti 
de Corbawa, uti ipsorum legittimo procuratori demandassent, dedis- 
sentque et assignassent; tamen quia ipse Johannes eorum procurator 
prescriptam causam seu litem ipsorum ad presentes octavas, ut de- 


mum mz 


240 Doc. 176. — An. 1453. 


buisset reportare et eiusdem execucionem eisdem referre, minime 
curavisset, immo nec se eisdem representasset ; ob hoc ipsi formi- 
darent ne ipsis in hac parte in causa eorum prenotata, aliquod 
dampnum seu periculum eveniret, petentes nos cum instancia, ut 
eis unum certum terminum prefigeremus, usque quem terminum ipsi 
prefatum Johannem procuratorem ipsorum investigarent, sciscitarent, 
' et rescirent quo defuisset, utrum captus vel interfectus, vel infirmus, 
vel mortuus esset et existeret, et quo premissam eorum causam seu 
litem, necnon ipsas litteras transmissionales fecisset et quomodo pro- 
curasset causam eorum prenominatam. Unde nos, regni consvetudine 
requirente in talibus observari solita, eisdem judici, juratis, ceterisque 
civibus civitatis predicte montis Grecensis pro exequendis premissis 
octavas festi Epiphaniarum domini proxime venturas, ad quas eciam 
causas universorum nobilium dicte sedis nostre judiciarie zagrabiensis 
prorogavimus, pro termino duximus prefigendas atque deputandas. 
Super quibus iidem Blasius, alias judex et magister Mathias notarius, 
nominibus et in personis quorum supra, litteras nostras dari pecie- 
runt, quas nos sigillo egregii Georgii Farcasii de Ebres, comitis nostri 
zagrabiensis, consignari facientes, eisdem duximus concedendas com- 
muni justicia svadente. Datum Zagrabie vigesimo die termini preno- 
tati. Anno domini millesimo quadringentesimo quinquagesimo tercio. 


Originale in charta, A tergo vestigium impressi sigilli. In archivio lib. 
reg. civ. zagrabiensis. 


176. 


Anno 1453, 13. novembris. Zagrabiae. 


Plebani civitatis zagrab, Mathaeum priorem Praedicatorum, totumque con- 
ventum coram populo in ecclesüs parochialibus a se proscriptos nuntiant. 


Nos Thomas sagcti Emerici de Zagrabia, alter Thomas, sancti 
johannis de Nova villa, Valentinus sancti Anthonii de vico Latinorum 
et Philippus sancti Martini de suburbio civitatis montis Grecensis, 
ecclesiarum parochialium plebani. Tenore presencium  notificamus 
omnibus presentes inspecturis, quod iuxta vim et formam litterarum 
sentencionalium venerabilis viri domini Martini, archidyaconi dubi- 
censis et canonici in ecclesia zagrabiensi, reverendique in Christo 
patris domini Benedicti, dei et apostolice sedis gracia episcopi eiusdem 
ecclesie, vicarii in spiritualibus generalis, in festo beati Martini con- 
fessoris in nostris ecclesiis coram populorum multitudine, religiosum 
virum fratrem Mathiam, priorem et totum conventum claustri beati 
Nicolai de Zagrabia, ordinis fratrum Predicatorum sub regula sancti 


Doc. 177. 178 — An. 1453 —1454. 241 


Augustini degencium, ad instanciam discreti viri domini Nicolai ple- 
bani ecclesie sancti Marci de monte Gerecz racione quarte seu cano- 
nice porcionis de funeralibus sibi legitime provenientis, publice et 
manifeste excommunicavimus et excommunicatum fore pronunciavimus. 
In robur igitur premissorum presentibus duximus sigilla nostra appo- 
nenda. Datum Zagrabie tercio die termini prenotati. Anno domini mil- 
lesimo CCCC quinquagesimo tercio. 

Originale in charta, in margine inferiori tria imppressa sigilla. In archivio 
lib. reg. civ. zagrab. 


177. 


* 


Anno 1453. 


Anno 1453. Fassio perennalis executorum testamenti Nicolai 
condam sutoris, civis zagrabiensis, super terra eiusdem arrabili in 
territorio dicte civitatis zagrabiensis penes terram arrabilem hospitalis 
civici in honorem b. Mariae virginis extructi, habitam, pro Thoma 
aeque cive zagrabiensi, pro triginta duobus flor. auri, coram magi- 
stratu loci celebrata. ; 


In archiv. regni Croat. Slav. Dalm, Act. Soc. Jesu, Fasc. 16. nr. 16. 


178. 8 
Anno 1454, 20. maii. Zagrabiae. 
Fridericus, Ciliae comes et banus, in causa, quae inter communifatem civi- 
latis et Heningum agitur, uerum diem constituit. 


Nos Fridericus dei gracia Cilie, Ortemburge, Zagorieque comes, 
necnon regni Sclauonie banus. Memorie commendamus, quod Albertus 
litteratus de Galaad, pro egregio Hennyngh de Zwmzedwar cum pro- 
curatoriis litteris nostris ab una, item pro judice, juratis et universis 
civibus civitatis montis Grecensis de iuxta Zagrabiam, magister Ma- 
thyas, notarius dicte civitatis montis Grecensis similiter cum procu- 
ratoriis litteris nostris parte ab altera, coram nobis constituti, sunt 
confessi in hunc modum: quod ipsi discussionem et deliberacionem 
cuiusdam cause, que inter prefatum egregium Hennyngh ab una et 
inter memoratos judicem, juratos, civesque civitatis montis Grecensis 
parte ab altera iuxta continenciam litterarum magnifici comitis La- 
dislai de Palocz, judicis curie regie prorogatoriarum super factis 
in litteris nostris transmissionalibus contentis, in octavis festi beati 
Georgii martiris coram eodem judice curie regie vertebatur, de par- 
cium procuratorum voluntate ad octavas festi beati Georgii martiris 
in octava revolucione annuali venturas absque omni gravamine et 

16 





242 Doc. 179. — An. 1454. 


variacione aliquali et statu in eodem in presenciam dicli judicis curie 
regie duxissent prorogandam, immo prorogarunt coram nobis testi- 
monio presencium mediante. Quas sigillo egregii Georgii, filii Farkasii 
de Ebres, comitis nostri zagrabiensis fecimus consignari. Datum Za- 
grabie vigesimo die octavarum festi beati Georgii martiris predictarum. 
Anno domini millesimo quadringentesimo quinquagesimo quarto. 


Originale in charta, a tergo vestigium impressi sigilli. In archiv. incl. Acad. 
Scient. Slavor. merid. 


179. 
Anno 1454, 28, Junii. Zagrabiae. 


In Petrum Sloterkeć archidiaconum propter. falsariam cuiusdam documenti 
capitutaris sigillationem poena constituttur. | 


Sequitur registrum omnium dominorum canonicorum capituli 
zagrabiensis, qui interfuerunt consilio et decreto per ipsos contra do- 
minum Petrum Sloterkch dicto, archidiaconum dubicensem etc. pro 
falsaria sigillacione cuiusdam littere per ipsum furtive et occulte 
preter scitum dominorum aliorum facte, feria sexta proxima post 
festum Ladislai regis et confessoris, anno domini millesimo quadrin- 
gentesimo quinqifgesimo quarto, et sub iuramentibus ipsorum trac- 
tate et terminate ita, quod per tempora vite sue prefatus dominus 
Petrus exclusus est de consorcio fratrum et quod nunquam interesse 
poterit sigillacioni, ut videbit sigillum, et proventibus eiusdem carebit 
perpetue et eciam aliis proventibus canonicalibus carebit: 

Item primo, dominus Vitus prepositus zagrabiensis. Bartholomeus cantor. 
Item Mathias prepositus chasmensis et de Bienico. Item Steffanus kathedralis. Item 
dominus Petrus archidiaconus de Kemlek. Item Sigismundus archidiaconus Warosd. 
Item Jacobus de Placencia. Joannes Bexin. Item Franciscus. Item Matheus de 
Kelked. Item. Thomas Iwanich. Item Fabianus de Roycha. Item Steffanus de 
Cherstwecz. Item Johannes de Morowcha. Item Steffanus de Visoka, Blasius Nemes. 
Item Michael Thussawecz. Item Jacobus de Tiuer, doctor. Item Clemens de Gara. 
Item Thomas Chad. Item Martinus de Martinowecz. Item Mathias Rakonok. Item 
Johannes de Stain. Item Elyas de Soploncza, qui decreto et consilio consensit et 
interfuit ac juravit, eciam dominus Jacobus archidiaconus goriczensis, licet debilis. 

Et isti prescripti domini sub juramento promiserunt astare et jurare cum 
ipsorum personis, rebus et bonis ac honore ita, quod si idem dominus Petrus per 
singulares personas, canonicos prenotatos vellet quoquomodo vexare, quod omnes 
tenentur defensare sub juramento prenotato, et si quis ex premissis (fecerit) aliud 
(et) axilium sibi prebebit eandem dampnacionem incurrat. 


Liber rubeus ven. Capit, zagrab. In archiv. incl. Acad, Scient. Slav. merid. 


Doc. 180. — An. 1454. 243 





180. 
Anno 1454, 2. Julii. Cileae. 


A Benedicto episcopo sagrabiensi, poena, quae in Sloterkeć archidiaconum 
constitula est a capitulo, conprobatur. 


Benedictus dei et apostolice sedis gracia episcopus ecclesie za- 
grabiensis. Venerabiles, nobis in Christo sincere dilecti. Intelleximus 
credenciali ex commissione venerabili viro magistro Sigismundo, ar- 
chidiacono varasdiensi et canonico vestro per vestras dilecciones facta, 
quod enormia et statutis vestris et ecclesie nostre dissonum in medio 
vestri perpetrata, in sacristia videlicet, ubi bonum pacis et ecclesie 
commodum merito debeant perpetrari, que omnia huiusmodi illicita 
facta utique ad nostrum et vestrum non cedunt honorem, immo in 
detrimentum ipsarum personarum vestrarum. Superinde nos requisi- 
vistis supplicantes, quatenus huiusmodi gwerrarum et dissensionum 
excitatores iuxta statuta alme ecclesie nostre, dudum a sanctis patribus 
sanccita, puniendi adinstar demeritorum qualitatem, vobis concederemus 
facultatem. Sed quia cum nos semper commodum et honorem ecclesie 
predicte nostre fervide desideremus, uti obligamur et debemus, immo 
totis conatibus huiusmodi utilitati resistere volentibus, nos opponere 
debemus. Idcirco nostrum benivolum consensum pariter et assensum 
sicut per prius ita ex nunc per presentes vobis damus et concedimus 
huiusmodi excessores secundum excessuum qualitatem digne puni- 
endos et penandos, formam juris et ordinem statutorum observandam, 
ut alii exinde exemplati deinceps gravioribus precludatur via delin- 
quendi, prout ipse dominus Sigismundus archidiaconus de nostra in- 
tencione eisdem vestris fraternitatibus clarius referet. Datum Cilie in 
festo visitacionis beate Marie virginis. Anno domini MCCCCLIV. — 
Venerabilibus viris, dominis de capitulo ecclesie zagrabiensis, fratribus 
nostris in Christo sincere dilectis. 


Ego Michael Salak de K rainburga publicus imperiali auctoritate notarius, vigesima 
tercia die mensis decembris, videlicet feria tercia proxima ante festum nativitatis Do- 
mini millesimo quadringentesimo quinquagesimo quinto facta est absolucio per quendam 
venerabilem virum dominum Wymandum abbatem monasterii beate Marie virginis, 
zagrabiensis, coram preposito et capitulo ipsius ecclesie zagrabiensis a quodam jura- 
mento vallato in exclusione venerabilis viri domini Petri de Dubicza et canonici 
ecclesie zagrabiensis racione quarumdam litterarum sigillatarum, ut supra, in registro 
prenarratarum, Presentibus ibidem discretis viris, dominis: Paulo, alias decano, Al- 
berto Polono, Mathia sacrista, prebendariis chori zagrabiensis. Et ibidem domini de 
capitulo plenissimam fecerunt graciam, quod amplius eundem occasione premissorum 
nullatenus molestantur. — Michael manu propria, notarius. 


Liber rubeus ven. Capit zagrab. In archiv. incl, Acad. Scient. Slavor, merid. 
* 





244 Doc. IBI. 182. — An. 1454 — 1455. 


181. 


Circa an, 1454. 


Foedus capitularium pro electo episcopo zagrab. 


Sequitur registrum dominorum, qui consensum prebuerunt ad 
dandam copiam absolucionis ad omnem eventum domino electo sub 
pena exclusionis de consorcio fratrum et privacionis omnium proven- 
tuum, et hoc de unanimi consensu omnium infrascriptorum in inte- 
riori sacristia constitutorum, ita, quod omnes unanimiter uno voto, si 


quid contingerit, vicissim se defendent. 

Johannes lector et canonicus manu propria me subscripsi. Ego Bartho- 
lomeus cantor et can. m. p. s. Ego Petrus dubicensis, m. p. s. Ego Petrus 
de Kemlek archidiaconus et can. eccl zagrabiensis m. p. s. Ego Sigismundus 
archidiaconus et can. m. p. s. Ego Marquardus archidiaconus de Vrbowicz et can, 
m. p. s. Ego Franciscus can, propria manu mea scripsi. Ego Ladislaus custos et 
can. m. p. me s. Ego Fabianus can. p. m. s. Ego Matheus Keelkeed m. p. Ego 
Stephanus de Vizoka m. p. s. Ego Stephanus Cherzthwecz m. p. s. Ego Johannes 
de Maroucha consencio disposicioni premisse. Ego Jacobus doctor can, eccl, zagrab. 
m. p. m. s. Clemens de Gara m. p. Ego Elyas custos chasmensis et can. eccl. 
zagrab. m. p. s. Ego Johannes Bexin m. p. Ego Mathyas prepositus chasmensis 
can, zagrab. m. p. Blasius de Nemesourk m. p. Ego Leonus archidiaconus kamar- 
czensis ac can, eccl, zagrab. m. p. 


Liber rubeus ven. Capit zagrab. In archiv. incl Acad. Scient. Slav. merid. 


182. 


Anno 1455, 25. Julii. Zagrabiae. 
Petrus Gundić, qui communitatem contumelia affecit, a sponsoribus e car- 
cere pecunia redimitur. 


Nos capitulum ecclesie zagrabiensis. Memorie commendamus 
per presentes, quod Gallus, filius Petri, Gwndych dicti, filii Gregorii 
de villa Wraguwcz vocata, et Fabianus, filius Valentini, similiter 
Gwndich dicti, filii prefati Gregorii de villa Kachynz appelata, ac 
Paulus, fllius Pauli; de jam dicta villa Wragovcz ex eodem Paulo 
et ex provida muliere Anna vocata sorore uterina ipsius Petri Gwn- 
dych, legittime genitus, et Mathias, filius Fabiani de Milethyncz, ex 
eodem Fabiano et ex provida muliere Elena vocata, sorore similiter 
uterina ipsius Petri Gwndych legittime progenitus, de quorum, Pauli, 
filii Pauli et Mathye, filii Fabiani noticiis personalibus, honorabilis 
vir magister Blasius de Nemes, socius et concanonicus noster; item 
de dictorum Galli, filii ipsius Petri Gwndych et Fabiani, filii ipsius 
Valentini, fratris ipsius Petri Gwndych, annotati Paulus et Mathias 
nos certificarunt et assecurarunt in ipsorum ac universorum heredum, 
fratrum, proximorum et consanguinecrum eorumdem personis, one- 


Doe. 182. — An 1455. 245 


ribus et gravaminibus eorum in facto infrascripto per omnia in se 
ipsos assumptis, coram nobis personaliter constituti dixerunt et sponte 
sunt confessi vive vocis eorum oraculis in hunc modum: Quod quia 
prefatus Petrus Gwndych, pater ipsius Galli et patruus dicti Fabiani 
ac avunculus ipsorum Pauli et Mathye, certis et racionabilibus ex causis 
contra Petrum, filium Stephani Swechych dictum et Valentinum, filium 
Mychaelis Sarouych, alias judicem ac universos cives et totam com- 
munitatem civium civitatis montis Grecensis de juxta Zagrabiam in 
mahifesta calumpnia tribus vicibus exstitisset repertus, per eosdemque 
cives et dictam communitatem dicte civitatis montis Grecensis, racione 
eiusdem calumpnie manifeste convictus fuisset et aggravatus, et tan- 
dem juxta sua demerita captivatus et in carcerem ipsius civitatis 
missus, pro eisdem suis excessibus calumpniosis puniturus, propter 
quod ipsi Gallus, Fabianus, Paulus et Mathyas prefatum Petrum 
Gwndych de dicta captivitate et carceribus ipsorum civium civitatis 
predicte ad obligamina eorum infrascripta excepissent tali modo se 
obligantes coram nobis: ut si ipse Petrus Gwndych aut per se aut 
per aliam personam quamcumque, contra predictos cives et totam 
communitatem ipsorum civium dicte civitatis quovis temporis in pro- 
cessu ipsam calumpniam reiteraverit, aut in eadem seu in simili 
calumpnia modo quocumque processerit, extunc mox ipso facto pre- 
dicti Gallus, Fabianus, Paulus et Mathias eundem Petrum Gwndych 
personaliter prefatis civibus et communitati toti ipsius civitatis pre- 
sentare debeant et teneatur, quem si personaliter presentare et ad 
manus eorum dare nequiverint, extunc in continenti quinquaginta 
marcas denariorum, pro tempore currencium, domino ipsorum natu- 
rali seu terrestri et alias quinquaginta marcas denariorum predicte 
communitati ipsorum civium persolvere debeant, ac dampnificacionem 
ipsis civibus et toti communitati civium supradictorum totum damp- 
num eorum, quod exinde consequererentur et subirent totaliter refun- 
dere et persolvere teneantür. Ad que premissa obligamina annotati 
Gallus, Fabianus, Paulus et Mathias suis et quorum supra nominibus 
et in personis se spontanea eorum coram nobis obligarunt voluntate, 
Harum nostrarum vigore et testimonio litterarum mediante. Datum 
feria sexta in festo videlicet beati Jacobi apostoli. Anno domini mille- 
simo quadringentesimo quinquagesimo quinto. | 


Originale in charta, A tergo vestigium impressi sigilli. In archiv. incl, 
Acad. Scient. Slavor. merid. 


246 Doc. 183. — An. 1455. 


183. 


Anno 1455, 31. decembris. Zagrabiae. 


Petrus et Benedictus aurifabri sagrabienses, ob argentum restitutum pro 
iheca ad conservandum pueri. innocentis. corpus praeparanda, a capitulo 
absolvuntur. 


Nos capitulum ecclesie zagrabiensis. Memorie commendamus per 
presentes: quod quamquam nos certam quotam argenti nostri et ec- 
clesie nostre, primum viginti quatuor marcas cum aliqua excrescencia, 
tandem eo amplius simul cum predictis viginti quatuor marcis ad tri- 
ginta sex cum media marcis argenti, demptis quatuor nezeek, se ex- 
tendentem, dempto dumtaxat argento, quod nondum extitit laboratum, 
providis viris Paulo et Benedicto, aurifabris, civibus civitatis montis 
Grechensis de juxta Zagrabiam ad preparandam tecam ad conser- 
vandum et deferendum corpus pueri innocentis, dederamus et assi- 
gnaveramus, que triginta sex ac media marce, minus quatuor nezeek, 
sint ad eandem tecam cuse et preparate. Et quia dictum argentum, 
sicut premittitur, preparatum una cum non preparato propter instan- 
tem pestilenciam et aliis de causis animum nostrum ad id moventibus, 
ne ab eadem ecclesia ipsa teca et huiusmodi argentum a nobis et 
dicta ecclesia nostra quoquomodo deperdatur, ab eisdem Paulo et 
Benedicto aurifabris eandem tecam ac argentum tam preparatum quam 
et non preparatum ad nos recepimus, immo recepimus realiter et 
cum effectu. Ideo nos annotatos Paulum et Benedictum aurifabros 
predictos racione huiusmodi plenarie assignacionis ipsius tece et ar- 
genti, modo quo premittitur nobis facte, quietos, pacificos et modis 
omnibus reddidimus absolutos; eosdemque Paulum et Benedictum auri- 
fabros a fideiussoria caucione providorum virorum Valentini, filii 
condam Michaelis Sarouych dicti ac Nicolai aurifabri et Pauli Wal- 
poth dicti, civium dicte civitatis montis Grechensis, racione dicte 
tece omnino absolvimus et absolutos reddimus per presentes. Harum 
nostrarum vigore et testimonio litterarum mediante. Datum feria 
quarta proxima ante festum Circumcisionis domini Anno eiusdem 
MCCCC quinquagesimo quinto. 


Liber rubeus ven. capituli eccl. zagrab. In archiv. incl. Acad. Scient. 
Slav, merid. 


Doc. 184. 185. — An. 1455—1456. 247 





184. 
Anno 1455, 31. decembris. Zagrabiae. 


Sponsores quidam ob argentum datum Petro et Benedicto aurifabris pro. 
theca ad conservandum pueri. innocentis corpus, quietantur. , 


Nos capitulum ecclesie zagrabiensis. Memorie commendamus 
per presentes, quod licet providi viri, videlicet Valentinus, filius con- 
dam Michaelis, Sarouych dicti, Nicolaus aurifaber ac condam Paulus, 
Walpoth dictus, cives civitatis montis Grechensis de juxta Zagrabiam, 
racione cuiusdam argenti nostri, scilicet viginti quatuor marcarum 
hungaricalium et quartam dimidiam uncis ad preparandam tecam 
ad deferendum et conservandum sanctum innocentem, per providos 
viros Paulum et Benedictum aurifabros, cives dicte civitatis montis 
Grechensis, qui eandem tecam laborarunt, fideiussores nobis exsti- 
tissent et in robur huiusmodi fideiussorie caucionis certi tenoris litteras 
sub sigillo civitatis montis Grechensis predicte nobis assignassent ; 
quas litteras per negligentem custodiam et conservacionem condam 
honorabilis viri magistri Michaelis de Thosaycz, socii et concanonici 
nostri, cognoscimus fore deperditas; ideo nos, annotatos Valentinum, 
Nicolaum et condam Paulum Walpoth, racione huiusmodi fideiussorie 
caucionis quietos, pacificos et modis omnibus absolutos (reddidimus), 
immo reddimus et committimus, litteras etiam fideiussorias, sic ca- 
sualiter deperditas, vanas, cassas et viribus relinquimus carituras, 
immo ubique litterarum exhibitori earumdem nocituras. Harum no- 
strarum vigore et testimonio litterarum mediante. Datum feria quarta 
proxima ante festum Circumcisionis domini. Anno eiusdem MCCCC 
quinquagesimo quinto. | 
Liber rubeus ven. capituli eccl, zagrabiensis. In archiv. incl. Acad. scient 
Slav. merid. 


185. 


Anno 1456, 1. septembris. Romae. 


A Calisto Ill. papa potestas duobus. canonicis zagrab. datur, ut omnes 
hemines scelestos, si possessiones monasterio s. Nicolai, ordinis Praedica- 
torum ereßlas non reddiderint, excommuntcent. 


Calistus episcopus servus servorum dei. Dilectis filiis Matheasso 
de Chulchet et Jacobo de Placentia, canonicis ecclesie zagabriensis 
salutem et apostolicam benedictionem. Significarunt nobis dilecti 
filii prior et fratres domus sancti Nicolai extra muros Zagabrie, 
ordinis Predicatorum, quod nonnulli iniquitatis fili, quos prorsus 


248 Doc. 185. — An. 1456. 


ignorant, census, fructus, redditus, proventus, terras, domos, grangias, 
casalia, predia, maneria, vineas, ortos, campos, virgulta, prata, pascua, 
nemora, silvas, molendina, stagna, lacus, piscarias, piscinas, aquas, 
aquarum decursus, arbores, arborum fructus, ligna, postes, trabes, 
plantas, vini, bladi, frumenti, ordei, avene, siliginis, olei, leguminum, 
auri, argenti monetati et non monetati quantitates, calices, cruces, 
ornamenta ecclesiastica, tocalia, tasseas, ciphos, cochlearia, vasa aurea, 
argentea et deaurata, erea, stannea, pannos laneos, lineos et sericeos, 
lectos, linteamina, copertoria, bancalia, domorum utensilia, vestes, 
tunicas, foderaturas, mantellos, cappas, capucia, equos, iumenta, boves, 
vaccas, Oves, porcos, capras et alia animalia, libros, litteras autten- 
ticas, instrumenta publica, contractus, documenta, cedulas, recogni- 
tiones, obligationes, registra, arreragia, testamenta, codicillos, notas, 
chartas, prothocolla, debita, credita, legata, pecuniarum summas, et 
. nonnulla alia mobilia et immobilia bona ad prefatam domum spec- 
tantia temere et malitiose occultare et occulte detinere persummunt, 
non curantes ea prefatis priori et fratribus exhibere in animarum 
suarum periculum et ipsorum prioris et fratrum ac domus non 
modicum detrimentum ; super quo iidem prior et fratres apostolice 
sedis remedium implorarunt. Quocirca discrecioni vestre per aposto- 
lica scripta mandamus, quatinus curatis omnibus modis huiusmodi 
occultos detentores censuum, fructuum, reddituum et aliorum bonorum 
predictorum, publice in ecclesiis coram populo per vos, vel alium 
seu alios moneatis, ut infra competentem terminum, quem eis pre- 
fixeritis ita prefatis priori et fratribus a se debita restituant et reve- 
lent, ac de ipsis plenam et debitam satisfactionem impendant, et si 
id non adimpleverint infra alium competentem terminum, quem eis 
ad hoc peremptorie duxeritis prefigendum, extunc in eos generalem 
excommunicationis sententiam proferatis et eam faciatis ubi et quando 
expedire videritis usque ad satisfactionem condignam solenniter pu- 
blicari. Quod si non ambo hiis exequendis potueritis interesse, alter 
vestrum ea nihilominus exequatur. Datum Rome apud santam Mariam 
maiorem. Anno incarnationis dominice millesimo quadringentesimo 
quinquagesimo sexto, kalendis septembris. Pontificatus nostri anno 


secundo. 
Jo. de Cremonensibus. 


Originale in membrana. Bulla pontificia e zona canabis dependet. In archiv, 
ven, Capit. zagrab. 


Doc. 186. 187. — An. 1457. 249 


188. 
Anno 1457, 8. januarii. Cileae. 


Catharina, comitissa Ciliae, communitati mittil legatum, qui habet etus 
mandata. 


Katherina dei gracia, relicta quondam illustris principis domini 
Vlrici, Cilie, Ortemburge, Zagorieque etc. comitis. Providi et circum- 
specti viri, benivoli et fideles nostri, nobisque sincere dilecti. Quem- 
admodum e medio vestri, hos utputa exhibitores, fideles nostros, 
concives vestros, in certis negociis vestris ad nos destinare curastis, 
quos graciose audivimus et super legacionibus suis plenariam eisdem 
concivibus vestris dedimus relacionem et vicissim ad vos cum pleno 
responso remittimus, quorum verbis omnimodam fidem hac in re 
adhibeatis, in eo nobis gratam complacenciam ostensuri. Datum Cilie 
die sabbatho proximo post Epiphaniarum domini. Anno MCCCCL 
septimo. 

(A tergo). Providis et circumspectis viris, fidelibus nostris, grate 
et sincere dilectis, iudici et iuratis ac universitati civium civitatis 
nostre montis Grecensis. 


Originale in charta. A tergo sigillum de cera rubra. In archiv. lib. reg. civ. 
zagrabiensis. 


187. 


Anno 1457, 24. maii. Budae, 


Ladislaus, Hungariae etc. rex, nuntiat se severe mandasse, ut turris lapidea 
»Popov turen“ appellata, olimque a Ulrico, Ciliae comite, occupata, com- 
munitati redderetur. 

Commissio propria domini regis. 

Nos Ladislaus dei gracia Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie 
etc. rex, Austrieque et Stirie dux, necnon marchio Morauie etc. Me- 
morie commendamus tenore presencium significantes, quibus expedit 
universis. Quod nostre maiestatis venientes in conspectum fideles nostri 
honorabilis dominus Vitus prepositus, ac magistri Clemens de Gara 
et Thomas Thompa de Horzowa, canonici ecclesie zagrabiensis, in su- 
orum et aliorum universorum canonicorum ac tocius capituli dicte 
ecclesie zagrabiensis nominibus et in personis nobis proponere cura- 
verunt eo modo: quomodo condam illustres Fridericus et Vlricus 
comites Cilie etc. quandam turrim ipsorum lapideam intra muros 
civitatis zagrabiensis constructam, superioribus annis ab eisdem cano- 
nicis et capitulo violenter ac manu (potenti) contra jus eorumdem 


250 Doc. 187. — An. 1457. 


canonicorum et capituli indebite occupassent et ipsam ex induccione 
et consilio quorumdam emulorum prefate ecclesie et capituli zagra- 
biensis in magna sui parte dirui fecissent. Supplicantes maiestati 
nostre iidem Vitus prepositus et Clemens ac Thomas canonici ante- 
dicte ecclesie zagrabiensis in personis, quorum supra, humiliter et 
devote, quatenus dictam turrim, quam alias prefati condam Fridericus 
et Vlricus comites, ut dicitur, potencialiter: occupassent, ipsis graciose 
reddere et remittere dignaremur. Nos vero, cum ipsos ad eandem 
turrim jus habere ac ipsam per prefatum capitulum ab antiquo 
possessam cognoverimus, ob devocionem nostram, quam ad sanctissimos 
reges Stephanum et Ladislaum confessores, in quorum alterius nomine 
prefata ecclesia zagrabiensis constructa, alter vero ipsam ecclesiam 
fundasse perhibetur. gerimus et habemus, et presertim iusticie annu- 
entes, supplicacionibus antescriptorum Viti prepositi, magistrorum 
Clementis et Thome canonicorum sepelate ecclesie zagrabiensis per 
cos in personis, quorum supra, nostre humilliter porrectis maiestati 
magna pietate exauditis et clementer admissis, pretactam turrim an- 
tefatorum canonicorum ct capituli supradicte ecclesie zagrabiensis 
speciali gracia nostra et potestatis plenitudine ex certaque nostre maie- 
statis sciencia et animo deliberato, prelatorum eciam et baronum ac 
consiliariorum nostrorum ad id accedente consilio, cisdem canonicis et 
capitulo iamfate ecclesie zagrabiensis cum suis veris metis ac area, 
necnon curia et domibus, ceterisque aliis structuris et edificiis ad 
eandem turrim de jure et ab antiquo spectantibus et pertinere deben- 
tibus duximus remittendam et relaxandam, immo remittimus et rela- 
xamus per eosdem canonicos et capitulum predicte ecclesie zagra- 
biensis eo iure, quo eam perprius seu ab antiquo tenuerunt et pos- 
sederunt, tenendam, possidendam pariter et habendam, salvis tamen 
juribus alienis. In cuius rei memoriam, firmitatemque perpetuam, pre- 
sentes litteras nostras, quibus secretum sigillum nostrum, quo ut rex 
Hungarie utimur, est appensum, eisdem canonicis et capitulo dicte 
ecclesie zagrabiensis, duximus concedendas. Datum Bude feria tercia 
proxima ante festum Ascensionis domini. Anno eiusdem millesimo 
quadringentesimo quinquagesimo septimo. Regnorum autem nostrorum, 
anno Hungarie etc. decimo septimo, Bohemie vero quarto. 


“Originale in membrana. A zona sericea rubri et viridis coloris appendet si- 
gillum. In archiv. ven. Capit. zagrab. Act. Cap. ant. fasc. IO. nr. 5. 


Doc. 188. — An. 1457. 251 





188. 
Anno 1457, I. Junii, Budae. 


Ladislaus Hungariae etc. rex, communitatem | civitatis, ne Popov turen 
— capitulo reddatur, impedire vetat. 
Commissio propria domini regis. 

Ladislaus dei gracia Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. 
rex, Austrieque et Stirie dux, necnon marchio Morauie etc. Fidelibus 
nostris judici, juratis, ceterisque civibus civitatis nostre montis Gre- 
censis salutem et graciam. Quia nos una cum plurimis prelatis, bar- 
ronibus et consiliariis nostris, fideles nostros honorabile capitulum 
ecclesie zagrabiensis super quadam turri capituli eiusdem in civitate 
nostra montis Grecensis predicta ac vestri in medio habita, per 
condam comites Cilie ab ipsis capitulo minus iuste et indebite occu- 
pata, plenum jus habere et ad eosdem, capitulum zagrabiense et 
neminem alium pertinere evidenter et manifeste comperimus, ob hoc 
nos, morem predecessorum nostrorum regum predicti regni nostri 
Hungarie, qui bona et proventus ecclesiarum et ministrorum Christi 
soliti erant augmentare pocius quam diminuere, imitari volentes, 
prescriptam turrim antefati capituli, ab eodem capitulo, modo quo 
supra, potencialiter abstfactam et occupatam, ex certa nostra sciencia 
et animo deliberato eisdem canonicis et capitulo dicte ecclesie zagra- 
biensis, veluti proprium jus ipsorum per alias litteras nostras exinde 
confectas in perpetuum reliquimus et remisimus possidendam, te- 
nendam, pariter et habendam. Quam ob rem fidelitati vestre harum 
serie firmiter committimus, sic omnino habere volentes, quatenus ul- 
teriori mandato nostro superinde non expectato, pretactam turrim 
ipsorum in medio vestre habitacionis cum pertinenciis eiusdem uni- 
versis ad eandem ab antiquo spectantibus et pertinere debentibus 
sine omni mora et difficultate eisdem capitulo remittere et relaxare, 
manusque vestras de eadem penitus excipere debeatis. Secus igitur 
non facturi, alioquin commisimus et serie presencium committimus 
fideli nostro magnifico Hening de Zomzedwar, magistro agazonum 
nostrorum, quatenus ipse vos ad premissa observanda auctoritate 
nostra presentibus sibi in hac parte specialiter concessa et iusticia 
exposcente per remedia opportuna compellat et astringat. Datum Bude 
feria quarta proxima post festum ascensionis Domini. Anno eiusdem 
millesimo quadringentesimo quinquagesimo septimo. Regnorum autem 
nostrorum, anno Hungarie etc. decimo septimo, Bohemie vero quarto. 


Originale in charta, In margine inferiori impressum est sigillum. In arch. 
ven. Cap. zagrab. Act. cap. ant. fasc. 10. nr. 6. 


252 Doc. 189. 190. — An. 1457. 


189. 


Anno 1457, I. septembris. Viennae. 


Ladislaus, Hungariae etc. rex, Johanni Vitovec de Greben bano mandat, 
uf omnia civium sagrab. jura et libertates defendat. 


Ladislaus dei gracia Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. 
Iex, ac Austrie et Stirie dux, marchioque Morauie etc. Fideli nostro 
magnifico Pan Jan Bythowecz de Gereben, regni nostri Sclauonie 
bano, salutem et graciam, Quia nos civitatem nostram montis Gre- 
sicuti alias liberas civitates nostras regales ad manus nostras regias 
recepimus et eandem civibus et inhabitatoribus eiusdem gubernandam 
esse commisimus, volumus, quod ipsam civitatem nostram ac universos 
cives et inhabitatores eiusdem contra quoslibet illegitimos impetitores 
tueri, protegere et defensare, ideo fidelitati vestre firmiter precipi- 
endo mandamus, quatenus pretactam civitatem nostram montis Gre- 
censis ac universos cives et inhabitatores eiusdem, contra quoslibet 
illegittimos impetitores tueri, protegere et defendere ac indempniter 
manutenere debeatis, nostre maiestatis in persona et auctoritate pre- 
sentibus vobis in hac parte attributa et justicia mediante. Secus non 
facturi. Presentibus perlectis, exhibenti restituris. Datum Wyenne in 
festo beati Egidii abbatis et confessoris. Anno domini millesimo qua- 
dringentesimo quinquagesimo septimo. Regnorum nostrorum anno 
Hungarie etc decimo octavo, Bohemie vero quarto. 


Originale in charta. In margine inferiori impressum est sigillum. E collect. 
Iv. Kukuljević. 


190. 


Anno 1457, I. septembris. Viennae. 


Ladislaus, Hungariae etc. rex, Johanni Vitovec bano imperat, ut contra 
Catharinam, comitissam, quae ex castello in civitate sito emigrare nolit, 
civibus auxilium ferat. 

Commissio propria domini regis, magistro Michaele 
Orzag, magistro curie, referente. 

Ladislaus dei gracia Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. 
rex, ac Austrie et Stirie dux, necnon marchio Morauie etc. Fideli 
nostro magnifico Jan Bythowecz de Gereben, regni nostri Sclauonie 
bano, salutem et graciam. Quia nos per alias litteras nostras com- 
misimus illustri domine Katherine relicte condam illustris Vlrici, 
comitis Cilie etc. ut ipsa, castellum illud, quod in civitate nostra 
montis Grecensis edificatum existit, cum gubernacionem eiusdem civi- 


Doc. 19I. — An. 1457. . 253 





tatis nostre, more aliarum civitatuum nostrarum liberarum in manus 
fidelium nostrorum civium et inhabitatorum eiusdem commiserimus, 
omnino distrahi et abduci facere debeat; ideo et fidelitati tue firmiter 
committimus, quatenus casu, quo prefata domina in contrarium man- 
dati nostri, prefatum castellum non distraheret, tu civibus civitatis 
nostre pretacte tantum auxilium et subsidium facere debeas, quo 
mediante, dictum castellum distrahi valeat effective. Et aliud facere 
non presumas. Datum Vienne in festo beati Egidii abbatis et confes- 
soris. Anno domini milesimo quadringentesimo quiquagesimo septimo. 
Regnorum autem nostrorum anno Hungarie etc. decimo septimo, (sic) 
Bohemie vero quarto. 


Originale in charta. In margine inferiori impressum est sigillum, In ar- 
chivio lib. reg. civ. zagrab. 


181. 


Anno 1457, I. septembris, Viennae, 


Ladislaus, Hungariae efc. rex, civibus sagrab. ignoscit omnes contumelias 


et injurias, quibus nobiles affecerunt. 
Commissio propria domini regis.. 


"Nos Ladislaus dei gracia Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie 
etc. rex. ac Austrie et Stirie dux, marchioque Morauie etc. Memorie 
commendamus per presentes, quod nos universos cives et inhabita- 
tores civitatis nostre montis Grecensis super universis dumtaxat illis 
dampnis, injuriis, offensis et nocumentis, que iidem cives et inhabita- 
tores civitatis nostre piedicte tempore occupacionis eiusdem civitatis 
nostre montis Grecensis per condam illustrem Vlricum comitem Cilie 
etc. facte et expost non voluntarie sed per eunlem condam Vlricum 
comitem ac familiares suos et ad ipsum pertinentes conpulsi et coar- 
tati, nobilibus velalterius cuiusvis status hominibus qualitercumque 
intulissent, intra vel extra judicium quietos et expeditos reddidimus 
et commisimus, immo reddimus et committimus presencium testimonio 
mediante. Datum Wyenne in festo beati Egilii abbatis et confessoris. 
Anno domini millesimo quadringentesimo quinquagesimo septimo. 
Regnorum nostrorum anno Hungarie etc. decimo octavo, Bohemie 
vero quarto. 


Originale in charta In margine inferiori sigillum impressum. In archivio lib. 
reg. civ. zagrabiensis. 


254 Doc. 192. — An. 1457. 


192. 


Anno 1457, I. septembris. Viennae. 


Ladislaus, Hungariae etc. rex, civibus sagrabiensibus mandat, ut Johannem 


de Gradec notarium in possessionem. curiae. allodialis introducat. 


Ladislaus dei gracia Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. 
rex, Austrieque et Stirie dux, necnon marchio Morauie etc. Fidelibus 
nostris providis et circumspectis judici, juratis, ceterisque civibus ci- 
vitatis nostre montis Grecensis salutem et graciam. Cum nos pro 
fidelibus serviciis fidelis nostri magistri Johannis de Gradecz, notarii 
cancellarie nostre hungaricalis, quandam curiam allodialem sub dicta 
civitate nostra montis Grecensis ante portam carnificum eiusdem civi- 
tatis nostre habitam, que cuiusdam Seboldi alias capetanei eiusdem 
civitatis nostre montis Grecensis prefuisset, sed per notam infideli- 
tatis eiusdem, quam ipse ex eo, quod domino Friderico Romanorum 
imperatori adesisset et in comitiva eiusdem existens plurima dampna 
et spolia in dominiis nostris, maiestatis nostre rebellando commisisset, 
et incurrisse dicitur, ad sacram coronam dicti regni nostri Hungarie, 
consenquenterque nostram maiestatem iuxta antiquam et approbatam 
eiusdem regni nostri consvetudinem rite et legittime devoluta esse 
perhibetur, simul cum cunctis suis utilitatibus et edificiis et pertinen- 
cis quibuslibet premissis, sic ut prefertur stantibus et se habentibus, 
memorato magistro Johanni de Gradecz et per eum Andree, fratri 
suo carnali, ipsorumque heredibus et posteritatibus universis, vigore 
aliarum litterarum nostrarum donacionalium exinde confectarum in 
perpetuum contulimus, volumusque eosdem in dominium eiusdem per 
vos iuxta morem et consvetudinem ipsius civitatis nostre introduci. 
Fidelitati igitur vestre firmiter precipientes mandamus, quatenus pre- 
fatos Johannem et Andream aut ipsorum procuratorem legittimum in 
dominium dicte curie allodialis cunctarumque utilitatum et pertinen- 
ciarum eiusdem ubivis habitarum iuxta morem et consvetudinem 
eiusdem civitatis nostre introducere et eandem eisdem premisso nostre 
donacionis titulo, ipsis incumbente, perpetuo possidere et constatare 
debeatis, si non fuerit contradictum. Contradictoribus vero, si qui 
fuerint, ac prefato magistro Johanni et Andree et eorum legittimo 
procuratori ad unum certum ac brevem terminum vestri in presenciam 
accersitis, auditis eorumdem proposicionibus, allegacionibus et respon- 
sionibus, visisque et examinatis juribus eorumdem, inter eosdem meri 
juris et justicie complementum faciatis, juris ordinem observando. 


Doc. 193. — An. 1457. 255 


Datum WVyenne in festo beati Egidii abbatis. Anno domini millesimo 
quadringentesimo quinquagesimo septimo. Regnorum nostrorum anno 
Hungarie etc. decimo octavo, Bohemie vero quarto. 


E transumpto capituli zagrabiensis de anno 1458. In archiv. ven. Capit. 
zagrabiensis. | 


193. 


Anno 1457, I. septembris. Viennae. 


Ladislaus, Hungariae etc. rex, communitati civitatis restituit quatuordecim 
fundos in platea sutorum sifos, quos olim Sebaldus capetaneus communitatis 
contra leges occupauit. 

" Commissio propria domini regis. 

Ladislaus dei gracia Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. 
rex, Austrie et Stirie dux, marchioque Morauie etc. Fidelibus nostris 
judici et juratis civibus civitatis nostre montis Grecensis salutem et 
graciam. Intelleximus quomodo quidam Syboldus alias capetaneus 
per illustrem Vlricum comitem Cilie etc. in eadem civitate nostra 
montis Grecensis constitutus, quatuordecim fundos seu sessiones in 
platea sutorum versus ecclesiam sancti Martini extra muros dicte ci- 
vitatis nostre existentes, habitas, ab eadem civitate nostra alienasset 
et pro se occupasset, illos ad quos huiusmodi sessiones pertinuissent 
de eisdem emendo et aliis, quibus ipse voluisset, locasset, et supe- 
rinde certas litteras a civibus dicte civitatis nostre pro se extraxisset, 
quamvis huiusmodi litteras pretacti cives nostri, eo quod ipsi per 
antefatum Syboldum capetaneum nimium tunc oppressi fuissent, inviti 
sibi dederint; tamen, quia huiusmodi quatuordecim sessiones simul 
cum predicta platea sutorum semper et ab antiquo ad antefatam civi- 
tatem nostram montis Greczensis pertinuissent ; cum autem nos huius- 
modi quatuordecim sessiones ab eadem civitate nostra alienari non 
velimus, quinimmo easdem sessiones cum omnibus juribus, jurisdicti- 
onibus et libertatibus quibus alias eedem ad dictam civitatem no- 
stram pertinuissent, eidem civitati reanectandas, ac illis hominibus, 
quorum prius eedem sessiones ac fenilia fuerunt restatuendas esse 
decrevimus et decernimus per presentes, pretactas eciam litteras per 
prememoratum Syboldum a prefatis nostris civibus dicte civitatis 
nostre extortas, vanas, cassas et viribus carituras commitentes, fide- 
litati igitur vestre firmiter "precipiendo mandamus, quatenus receptis 
presentibus, visisque et examinatis juribus illorum hominum, qui, ut 
premittitur, per prefatum Syboldum capetaneum de prescriptis qua- 





256 Doc. I94. 195. — An. 1457. 


tuordecim sessionibus privati existunt eisdem plenam et indilatam 
iusticiam facere et unicuiqué quod suum est reddere et restituere 
debeatis nostre maiestatis in persona et auctoritate presentibus vobis 
in hac parte attributa et iusticia mediante. Secus non facturi. Datum 
Wyenne feria sexta proxima post festum beati Egidii abbatis et con- 
fessoris. Anno domini millesimo quadringentesimo quinquagesimo 
septimo. Regnorum nostrorum anno Hungarie etc. decimo octavo, Bo- 
hemie vero quarto. 


Originale in charta. In margine inferiori impressum est sigillum maius. In 
archivio lib. reg. civ. zagrab. 


194. 
Anno 1457. 
Castellum in civitate erectum vidua Ulrici Cileae comitis tradat 


civibus gubernandum anno 1457. 


Regesta lib. reg. civit. zagrab. 


195. 


Anno 1457, 23. novembris. Zagrabiae. 


Coram magistratu civitalis Paulus File civis, Philippo sutori, concivi, 
vineam vendit. 


Nos Anthonius, filius Thome, judex, Clemens, Demetrius, Ste- 
phanus, Petrus, Laurencius, Blasius, Lucas et Mathyas jurati, consi- 
liarii et universi cives civitatis montis Grecensis. Memorie commen- 
damus tenore presencium significantes quibus expedit universis, quod 
vir providus et honestus Paulus sartor, filius condam Mathye dicti 
Phylech, concivis noster, ad nostram personaliter veniendo presenciam 
confessus est in hunc modum: ut ipse quandam vineam suam to- 
talem in territorio nostro seu civitatis prefate inter vineam viri simi- 
liter providi Philippi sutoris concivis nostri, filii condam Stephani de 
quadam villa Ztanchychy vocata, provincie de Bosyako ab una, vide- 
licet a meridionali parte et probe ac honeste puelle Elena vocate, 
filie condam Anthonii carnificis dicti Kerzowaych, ab altera, videlicet 
a septemtrionali parte habitam et existentem, desuper a via communi 
ab oriente habita et infra usque vallem seu decursum aque pluvialis 
ab occidente habitam seu habitum se extendentem, ipsum scilicet 
Paulum sartorem partim, videlicet quantum ad duas partes ipsius 
vinee et konche ibidem circa eandem vineam habite, a provida muliere 


Doc, 196. — An. 1457. 257 
Elena vocata, relicta condam Valentini claudi, olim concivis nostri, 
filii Gregorii, nunc vero consorte legittima Petri, filii Radko de Koper, 
concive nostro, empcionis titulo, partim autem, videlicet quantum ad 
terciam partem eiusdem vinee et konche, ab eadem Elena muliere 
pro quadam alia vinea eiusdem Pauli sartoris cum additamento pe- 
cuniali jure permutacionis et concambii litteratorie concernentem, 
prout hoc in quadam littera nostra seu civitatis predicte privilegiali, 
tempore judicatus viri providi et circumspecti Nicolai senioris judicis 
et concivis nostri, filii Demetrii, de anno domini millesimo quadrin- 
gentesimo quinquagesimo quinto in festo scilicet beate Cecilie virginis 
et martiris Christi, aliquamdiu preteritis, pro parte ipsius Pauli sar- 
toris superinde confecta et emanata ac coram nobis in specie demon- 
strata expresse vidimus contineri, simul cum omnibus eiusdem vinee 
sue totalis et ipsius konche ibidem habite utilitatibus, juribus, usibus, 
integritatibus et pertinenciis universis, prenotato Philippo sutori tam- 
quam uni vicino ex consensu prefate vicine sue alterius, ac per 
eundem Philippum sutorem, heredibus suis pro duodecim florenis auri, 
minus uno orth, seu minus quarta parte unius floreni, per ipsum Phi- 
lippum sutorem prefato Paulo sartori, prout ipsemet nobis retulit jam 
plene persolutis vendidisset, immo vendidit coram nobis jure perpetuo 
et irrevocabiliter possidendam, tenendam, pariter et habendam ac juxta 
condicionem civitatis prenotate ab antiquo approbatam quomodo- 
cumque voluerit in vita pariter et in morte disponendam. In cuius 
rei memoriam atque testimonium, firmitatemque perpetuam presentes 
litteras nostras privilegiales nostro communi sigillo roboratas eidem 
Philippo sutori per instantem ipsius peticionem digne duximus con- 
cedendas. Datum in festo beati Clementis pape et marliris. Anno do- 
mini millesimo quadringentesimo quinquagesimo septimo. 

Originale in charta. A tergo vestigium impressi sigilli. In archivio lib. reg. 
civit. zagrab. 


196. 


Anno 1457, 26. novembris. Zagrabiae. 


Michael, ord. fratrum Eremitarum, coram magistratu agrum hereditarium 
Johanni Pivari civi, ejusque heredibus. vendit. 


Nos Anthonius, filius Thome, judex, Clemens, Demetrius, Ste- 
phanus, Petrus, Laurencius, Blasius, Lucas et Mathias jurati, consiliarii 
et universi cives civitatis montis Grecensis. Memorie commendamus 
tenore presencium significantes quibus expedit universis, quod religi- 
osus vir frater Michael heremita, filius condam Stephani, nunc in 

17 


258 Doc. 196. — An. 1457. 


claustro Heremitarum beate Marie semper virginis in promontorio 
zagrabiensi fundato, sub regula et ordine beati Pauli primi heremite, 
deo devote famulando perseveranter, ad nostram personaliter veniendo 
presenciam, confessus est in hunc modum: ut ipse quandam terram 


suam arabilem in campo et territorio civitatis prefate prope quemdam. 


locum vulgariter Trathyna vocatum, inter terram arabilem viri pro- 
vidi et honesti Mathie carnificis senioris jurati et concivis nostri, filii 
Johannis a parte orientali et inter vias communes a meridionali et 
ab occidentali ac a septemtrionali partibus habitam et existentem, 
triginta et unum sulkos vulgo zloge vocatos in se continentem, ipsum 
scilicet fratrem Michaelem heremitam jure divisionali litteratorie 
concernentem, sicut hoc in quadam littera nostra seu civitatis prefate 
privilegiali tempore judicatus viri providi et honesti Valentini senioris 
judicis et concivis nostri, filii condam Michaelis judicis dicti Saronych, 
in anno videlicet domini millesimo quadringentesimo quinquagesimo 
quinto in festo conversionis beati Pauli apostoli, aliquamdiu prete- 
ritis, pro parte ipsius fratris Michaelis heremite superinde confecta et 
emanata ac coram nobis in specie demonstrata expresse vidimus 
contineri, simulcum omnibus eiusdem terre sue arabilis triginta unius 
sulkorum usibus, utilitatibus, fructuositatibus et pertinenciis universis 
viro similiter provido et honesto Mathie, filio Laurentii Pywarich 
cognominato et per eum probe et honeste domine "Dorothea vocate, 
consorti sue legittime, per eosque ipsorum heredibus pro sedecim cum 
medio florenis aureis, per eundem Mathiam Pywarich prefato fratri 
Michaeli heremite, prout ipsemet nobis retulit jam plene datis et 
persolutis, vendidisset et contulisset, immo ex consensu prefati vicini 
sui vendidit et contulit coram nobis jure perpetuo et irrevocabiliter 
tenendam, possidendam pariter et habendam ac iuxta condicionem et 
jurisdiccionem civitatis prenotate ab antiquo approbatam quomodo- 
cumque voluerit disponendam. Antiquas quoque litteras universas, 
que presentibus forent contrarie, 'si in contrarium presencium per 
quempiam et quovis temporum in processu in litem producerentur 
cassas, mortuas commisimus ac viribus carituras, ac ipsorum exhibi- 
toribus nocituras. In cuius rei memoriam atque testimonium, firmi- 
tatemque perpetuam presentibus litteris nostris novis privilegialibus 
sigillum nostrum commune duximus appendendum. Datum sabbato 
proximo post festum beate Katherine virginis et martiriris. Anno 
domini millesimo quadringentesimo quinquagesimo septimo. 


Originale in membrana, Zona sericea rubra appendet absque sigillo. In arch. 
ven, capit. zagrab. 


Doc. 197. — An. 1458. 259 


197. 
Anno 1458, 2. januarii. Zagrabiae. 


Coram capitulo zagrab. communitas civitatis de injuria a Bogavec Mila- 
ković, rasciano, castellano castri Medved, illata recusat. 


Nos capitulum ecclesie zagrabiensis. Memorie commendamus 
per presentes, quod providi et honesti viri Nicolaus sartor, filius 
Damiani et Petrus, filius Malecz, jurati cives civitatis regalis montis 
Grecensis de iuxta Zagrabiam in ipsorum ac judicis, juratorum et 
universorum civium ac tocius communitatis civitatis predicte nomi- 
nibus et in personis ad nostram personaliter venientes presenciam 
nobis per modum protestacionis significare curarunt in hunc modum: 
quomodo egregius Bogawecz Mylakowych. rascianus, castellanus castri 
Medwe vocati, per familiares et servitores suos, similiter rascianos, in 
estate et autumpno proxime preteritis, plures equos dictorum civium 
civitatis predicte, videlicet Blasii Wytesychy et Andree Symwnych, 
necnon Mathie Kerzawaych ac magistri Nicolai medici et aliorum 
quam plurium civium dicte civitatis in campo eiusdem civitatis 
furtive recipere et quo sue placuisset voluntati abducere et ab ipsis 
civibus alienare et deperdere fecisset; ac insuper per eosdem famili- 
ares suos rascianos, idem Bogawecz castellanus, duos boves civium 
civitatis predicte infrascriptorum, unum videlicet Nicolai Jagodych 
et alium relicte Symonis Smolchych similiter in autumpno proxime 
preterito in eodem campo civitatis predicte furtive recipere et ad 
predictum castrum Medwe deducere et ibidem interficere ac in usus 
suos et familiarium suorum convertere fecisset. Quorumquidem boum 
cutes, ut dicitur, apud quemdam sutorem de abbacia monasterii beate 
Marie virginis, ordinis cisterciensis, in area nostra capitulari fundati, 
qui per eosdem rascianos ad predictum castrum Medwe advocatus, 
easdem cutes ab eisdem rascianis pro pecunia comparasset et erga 
eundem sutorem recognite et pro maiori certitudine recaptivate exti- 
tissent. In quibusquidem supradictis furtis et dampnis ipse Bogawecz 
castellanus per prefatos familiares et servitores suos prefatis civibus 
civitatis predicte plusquam centum florenos auri dampna intulisset. 
Insuper idem Bogawecz, hiis minime contentus, Nicolaum sutorem 
civem civitatis predicte, dum eundem cum uno jurato predicti judex 
et jurati civitatis predicte circa ipsum Bogawecz castellanum ad pre- 
dictum castrum Medwe in predicta estate circa festum sacratissimi 
corporis Christi, iam preteritum, in eo destinaverant, ut ipse de ipsis 
familiaribus et servitoribus suis rascianis, qui ipsum Nicolaum su- 


torem in vinea sua in territorio civitatis predicte habita ab omni 
* 





mum mm n 1 En REES « 


260 Doc. 197. — An. 1458. 





culpa sua rebus et bonis suis ab eodem potencialiter receptis et in- 
super vituperiis ac diris verberibus affecissent, ipso Nicolao sutori 
nullam justiciam impendendo; sed mox eundem ibidem captivare et 
in turrim in ipso castro Medwe habitam intrudere ac per plures 
dies in eadem captivitate conservare et in vinculis cruciare fecisset. 
Et tandim dum eundem Nicolaum sutorem per peticionem honorabilis 
viri domini Sigismundi archidiaconi de Warasd, sociique et concano- 
nici nostri ac capellani domine comitisse, de ipsa captivitate emi- 
sisset, tunc ab eodem Nicolao arcum cum sagittis ac biccelum cum 
duobus cultellis et unum florenum auri recipere per prefatos fami- 
liares et servitores suos fecisset potencia mediante. Quamquidem 
captivitatem, vinculacionem ac spoliacionem super ipsum Nicolaum 
sutorem, absque omni culpa sua factam, idem Nicolaus sutor pro 
quinquaginta florenis auri pati noluisset. Preterea idem Bogawecz 
castellanus, premissis factis potenciariis minime contentus, quasdam 
duas mulieres inhabitatores civitatis predicte in territorio eiusdem 
civitatis reperiendo, absque omni eorum culpa, in predicta estate 
vestibus ipsarum spoliare et diris verberum plagis afficere fecisset, 
quas spoliacionem et verberacionem ipse mulieres pro viginti florenis 
auri pati noluissent, quia ex ipsa crudeli percussione eedem mulieres 
cum pluribus expensis per magistrum ipsius se mendicantes vix vive 
remansissent, Insuper idem Bogawecz castellanus in civitatem  pre- 
dictam terciusmet adveniens arma Stephani Plathnar decem florenos 
auri valencia in domo sua absque omni peccuniaria solucione poten- 
cialiter recepisset. De quibus omnibus factis potenciariis ac furtis 
ipse Bogawecz castellanus, uti nobis dicitur, per certos homines suos 
ad magnificum dominum Jaan Bythowecz regni Sclauonie banum 
per querimoniam ipsorum judicis et juratorum civium civitatis pre- 
dicte specialiter superinde transmissos et destinatos in presenciam 
ipsius domini bani prefatis omnibus civibus dampnificatis, captivatis, 
spoliatis ac vulneratis de dampnis, captivacionibus, spoliacionibus et 
vulneracionibus in area nostra capitulari in festo circumcisionis Do- 
mini, proxime elapso, omnimodam satisfaccionem facere et impendere 
promisisset; quamquidem satisfaccionem sufficientem et omnimodam 
eisdem civibus dampnificatis, captivatis, spoliatis et vulneratis pre- 
dictis adveniente et expirante elapsoque ipso die et termino circum- 
cisionis Domini idem Bogawecz castellanus per eosdem protestantes 
et cives expectatus, nec per se neque per homines suos facere et 
impendere voluisset modo aliquali. Super quibus omnibus premissis 
prefati protestantes nominibus et in personis, quorum supra, sibi ipsis 
et aliis predictis per nos litteras nostras protestatorias dari postula- 


Doc. 198. — An. 1458. 261 


runt, quas eisdem concessimus lege regni requirente et communi jus- 
ticia svadente. Datum feria secunda proxima post predictum festum 
Circumcisionis domini. Anno eiusdem millesimo quadringentesimo quin- 
quagesimo octavo. 


Originale in charta, A tergo vestigium impressi sigilli. In archivio lib. reg. 
civit. zagrab. 


188. 


Anno 1458, 30. januarii. Budae. 


Michael Silagy, Mathiae regis nomine, Johanni Vitovec de Greben bano 


mandat, ut communitatis civitatis jura lifertatesque tueatur. 


Michael Zylagy de Horogzeg, nomine et in persona serenissimi 
principis et domini, domini Mathie dei gracia Hungarie, Dalmacie, 
Croacie etc. regis, eiusdem regni gubernator, magnifico Pan Jan By- 
thowecz de Gereben, regni Sclauonie bano, salutem et honorem. Quia 
nos ex voluntate dominorum prelatorum et baronum ac nobilium in 
presenti convencione generali constitutorum, et in persona prefati do- 
mini nostri regis civitatem montis Grecensis et alias liberas civitates 
regias ad manus nostras recepimus, et eandem civibus et inhabitato- 
ribus eiusdem gubernandam esse commisimus, volumusque ipsam 
civitatem regiam ac universos cives et inhabitatores eiusdem civitatis 
contra quoslibet illegitimos impetitores tueri, protegere et defendere; 
ideo amiciciam vestram rogamus, quatenus pretactam civitatem montis 
Grecensis ac universos cives et inhabitatores eiusdem contra quoslibet 
ilegitimos impetitores tueri, protegere et defendere, ac in omnibus 
juribus et consvetudinibus eorum, quibus ab antiquorum regum 
temporibus usi fuerint, indempniter conservare et manutenere velitis, 
nostra in persona et auctoritate vobis presentibus attributa et iusticia 
mediante. Secus petimus non facturi. Presentibus perlectis, exhibenti 
restitutis Datum Bude feria secunda proxima ante festum purifica- 
cionis gloriose virginis Marie. Anno domini millesimo quadringente- 
simo quinquagesimo octavo. 

Relacio domini Alberti, electi Nitriensis. 


Originale in charta, in margine inferiori sigillum impressum, Exstat etiam in 
transumpto capituli zagrab. 





262 Doc. 199. 200. — An. 1456. 


199. 
Anno 1458, IO. februarii. Zagrabiae. 


A capitulo zagrab. communitati civitatis exemplar mandati Michachs 
Stlagy traditur. 


Nos capitulum ecclesie zagrabiensis. Memorie commendamus 
per presentes, quod Stephanus et Blasius, cives et jurati civitatis 
montis Grecensis in sua ac universorum civium et hospitum, tociusque 
communitatis eiusdem civitatis personis nostram venientes in pre- 
senciam, exhibuerunt nobis quasdam litteras magnifici viri domini 
Michaelis Zylagy de Horogzeg, nomine et in persona serenissimi prin- 
cipis et domini, domini Mathie dei gracia Hungarie; Dalmacie, Cro- 
acie etc. regis, eiusdem regni gubernatoris, patenter confectas, tenoris 
infrascripti, petentes nos suo et nominibus, quibus supra, diligenter, 
ut easdem litteras de verbo ad verbum transumpmi et transscribi, ac 
litteris nostris similiter patentibus inseri facientes, tenorem et tran- 
sumptum earumdem ipsis et aliis, quibus supra, dare dignaremur ad 
cautelam. Quarum tenor talis est: (vide Doc. 198. anno 1458. 3o. 
januarii) Nos itaque premissis justis et juri consonis peticionibus pre- 
fatorum Stephani et Blasii nobis suo et nominibus, quibus supra, 
modo prehabito porrectis annuentes, predictas litteras ipsius magni- 
fici domini Michaelis de verbo ad verbum absque diminucione aut 
augmento aliquali transsumpmi et transscribi ac presentibus litteris 
nostris inseri facientes, tenorem et transsumptum earumdem presen- 
tibus verbotenus insertum eisdem Stephano et Blasio ac aliis, quibus 
supra, duximus concedendum ad cautelam. Datum feria sexta post 
festum beate Dorothee virginis et martiris. Anno domini millesimo 
quadringentesimo quinquagesimo octavo. 

Originale in charta. A tergo vestigium impressi sigilli. In archivio lib, 
reg. civ. zagrabiensis. 


200. 
Anno 1458, 1I. februarii. Zagrabiae. 


A capitulo zagrab. communitati civitatis traditur. epistola Ladislai | regis, 
qua Johannes de Gradec, notarius regis, in possessionem curiae. cuiusdam 
allodialis, quae olim Sebaldi capitanei civitatis. fuit, introducitur. 


Nos capitulum ecclesie zagrabiensis. Memorie commendamus 
per presentes, quod Clemens et Laurencius cives jurati civitatis 
montis Grecensis in sua ac universorum civium et hospitum, tociusque 
communitatis eiusdem civitatis personis, nostram venientes in pre- 


Doc. 201. — An. 1458. 263 


senciam, exhibuerunt nobis quasdam litteras serenissimi condam prin- 
cipis et domini, domini Ladislai, dei gracia Hungarie, Bohemie, Dal- 
macie, Croacie etc. regis, Austrieque et Stirie ducis, necnon marchi- 
onis Morauie etc. domini nostri naturalis, patenter confectas, tenoris 
infrascripti, petentes nos suo et nominibus, quibus supra, diligenter, 
ut easdem litteras de verbo ad verbum transsumpmi et transcribi ac 
litteris nostris similiter patentibus inseri facientes, tenorem et tran- 
sumptum earumdem ipsis et aliis, quibus supra, dare dignaremur ad 
cautelam. Quarum tenor talis est: (vide Doc. 192. anno 1457. 1. 
septembris). Nos itaque premissis justis et juri consonis precibus 
predictorum Clementis et Laurencii nobis suo et nominibus, quibus 
supra, modo prehabito porrectis, annuentes, predictas litteras ipsius 
condam domini Ladislai regis de verbo ad verbum absque diminu- 
cione et augmento aliquali transumpmi et transcribi ac presentibus 
litteris nostris (patentibus) tenorem et transumptum earumdem pre- 
sentibus verbotenus inserentes, eisdem Clementi et Laurencio ac aliis, 
quibus supra, duximus concedendum ad cautelam. Datum sabbato 
proximo post festum beate Scolastice virginis. Anno domini millesimo 
quadringentesimo quinquagesimo octavo. 


Originale in charta, valde exesum. A tergo vestigium impressi sigilli. In 
archivio lib, reg. civit. zagrabiensis. 


201. 


Anno 1458, 8. martii. Budae. 
Mathias, Hungariae etc. rex, Thomam Zekel, Auranae priorem, se ad- 
ministrationi communitatis civitahs immiscere vetat. 


Mathias dei gracia rex Hungarie, Dalmacie, Croacie etc, Fideli 
nostro venerabili et magnifico Thome Zekel de Zenthgyurgh, priori 
Aurane, salutem et graciam. Intelleximus certitudinaliter vos fidelibus 
nostris judici, juratisque civibus civitatis nostre Zagrabiensis pluribus 
jam vicibus invitasse, ut dictam civitatem nostram ad manus vestras 
tradere et assignare deberent, quia autem nos certis et racionabilibus 
ex causis decrevimus et volumus ipsam civitatem nostram Zagra- 
biensem apud manus fidelis nostri magnifici Jan Bythowecz de Greben 
bani regni nostri Sclauonie remanere, ideo fidelitati vestre harum 
serie firmiter precipientes mandamus, quatenus habitis presentibus ad 
dictam civitatem nostram Zagrabiensem sed nec ad alias, que sub 
banatu dicti regni nostri Sclauonie existunt, manus vestras ingerere 
nec intromittere quoquomodo presumatis, sed ea ad que cum eodem 
Jan Bythowecz pro recuperacione castrorum et dominiorum predic 


264 Doc. 202. — An. 1458. 


torum regnorum nostrorum Dalmacie et Croacie existitis deputati fide- 
liter usque ad effectum finem prosequi debeatis et secus non facturi. 
Presentes autem, quas propter carenciam sigilli nostri maioris, annu- 
lari sigillo nostro fecimus consignari, post earum lecturam reddi 
volumus presentati. Datum Bude feria quarta proxima ante festum 
beati Gregorii pape. Anno domini millesimo quadringentesimo quin- 
quagesimo octavo. 


E transumpto capituli zagrabiensis de anno 1459. In archivio lib. reg. 
civit. zagrab. 


202. 


Anno 1458, 16. martii, Budae. 


Mathias, Hungariae etc. rex, civibus zagrabiensibus mandat, ut diligenter 
advigilent, ne homines nocentes in civitatem clam. immigrent. 


Commissio propria domini regis. 

Mathias dei gracia rex Hungarie, Dalmacie, Croacie etc. Circum- 
specti, fideles nobis dilecti. Relatu nonnullorum fidelium nostrorum 
illarum parcium intelleximus, quomodo plures essent in illis partibus 
latrones et malefactores homines, qui in civitatem nostram Zagra- 
biensem ea causa, ut exinde plurima mala et nocumenta regnicolis 
illius terre nostre inferentur, clam subintrare niterentur; unde fidelitati 
vestre presencium serie strictissime mandantes committimus, quatenus 
ipsam civitatem nostram ab omnibus maliciosis et nocivis hominibus 
tam pervigili custodia defendatis, ut eandem maiestati nostre a vobis 
debita fidelitate et constanti devocione, ab omni parte illese conser- 
vatam agnoscamus, pro quibus vobis tempore suo, regio animo affici 
valeamus. Iniungimus enim vobis et in ea fidelitate, qua nobis debitores 
estis, rursus committimus, ut neminem in eam civitatem preter ma- 
gnificum Jan Bythowecz de Gereben, banum vestrum, vel ipsius ho- 
mines, eius nomine, pro quacumque causa absque debita requisicione 
intromittere debeatis, sed eandem diligentes et pervigiles nostre ma- 
iestati teneatis. Datum Bude feria quinta proxima post festum beati 
Gregorii pape. Anno domini millesimo quadringentesimo quinquage- 
simo octavo. 

(A tergo). Circumspectis judici, juratis ceterisque civibus civitatis 
nostre zagrabiensis, fidelibus nobis dilectis. 


Originale in charta. A tergo vestigium maioris sigilli. In archivio ven. 
Capit. zagrab. 


Doc. 203. — An. 1458. 265 


208. 
Anno 1458, 8. aprilis. Zagrabiae. 


Vitus, praepositus capituli zagrab, et Clemens canonicus propter. contu- 
meliam canonico cuidam. illatam, consortio, proventibus et praediis ad tempus 
quoddam privantur. 


Anno domini MCCCCLVIII, sabbato proximo post festum resu- 
rectionis Domini, ad sonum maioris campane, omnes domini presentes 
capitulariter congregati, ante magnam choralem missam, multis et 
diversis prius premissis tractatibus et matura prehabita deliberacione, 
unanimi voto et concordi voluntate concluserunt, quod venerabiles 
viri, domini, Vitus prepositus et magister Clemens, concanonici nostri, 
per reverendum in Christo patrem, dominum nostrum generosum, 
dominum episcopum waradiensem, ex relacione honorabilis domini 
Thome Tompa vocati, consocii nostri, inculpati, accusati, quod iidem 
eundem tempore sue captivitatis certis diffamatoriis vel exacerbatoriis 
pocius verbis graviter offendissent Bude scilicet in nostra legacione 
existentes, ob quam eciam littere privilegiales capituli racione deci- 
marum inter Muram et Drawam per eundem dominum waradiensem 
quodammodo prepedite forent nec ad presens sunt extracte; primo: 
consortio fratrum capitularium, demum prediis canonicalibus, tandem 
omnibus et quibusvis proventibus tamdiu sunt privati et debent pri- 
vari, quousque litteras placacionis ad ipso domino varadiensi optinu- 
erint et easdem coram nobis produxerint ita, quod eundem cogno- 
verimus per omnia placatum. Magister autem Clemens tamdiu, eciam 
post inventam a domino waradiensi graciam, privabitur, quousque a 
nobis graciam racione imperticionis Kralyouch meruerit optinere. Ad 
que premissa observanda omnes propria manu domini se subscribent 
et sub premissis penis nemo ex dominis pro se ulterius pro Kralyo- 
uch et suis pertinenciis laborabit, neque alicui consilium, auxilium 


vel favorem ex nobis vel alieno prestabit. 

Jobannes lector et can. eccl. zagrabiensis, propria manu subscripsi ad pre- 
missa. Bartholomeus cantor et can. m. p. s. Mathyas prepositus chasmensis m. p. 
Ego Petrus, archidiaconus dubiczensis m. p. subscripsi ad premissa observanda. Ego 
Sigismundus, archidiaconus de Warosd m. p. s. Ego Petrus archidiaconus de Kemlek 
pP. m. s. Ego Johannes, archidiaconus de Bexin p. m. s Ego Paulus, archidiaconus 
de Waska m, p. Ego Franciscus canonicus m. p. Ego Matheus can. m. p Ego 
Fabianus can. m. p. Ego Ladislaus custos et can. m. p. Vincencius doctor can. et 
vicarius ecclesie zagrabiensis. Ego Stephanus Cherzthwecz can. zagrab. m. p. Ego 
Jacobus, doctor, de Tiuer can. eccl. zagrab. m. p. Ego Martinus de Martinowcz 
can. eccl zagrab. m. p. Ego Nicolaus Tolduer can, eccl zagrab. hic me m. p. 
subscripsi. Ego Elyas Saploncza can. eccl zagrab. m. p. s. Ego Thomas Tompa 
de Horzowa strigoniensis et zagrabiensis ecclesiarum can. m. p. Ego Albertus de 


366 Dot. 204. 205. — An. 1458. 


Salaad can. eccl. zagrab. m. p. Ego Gerardus de Patak can. eccl. zagrab. m. p. 
Ego Blasius de Nemesburgh can. similiter prefate eccl. can. m. p. Ego Martinus 
de Ratges de Reyffnicz can. eccl zagrab. m. p. me subscripsi. Ego Johannes de 
Martinecz can. zagrab. hec m. p. s. Ego Demetrius, decretorum doctor, can. zagrab. 
in persona magistri Nicolai de Zabothina canonici zagrabiensis hec scripsi ipso 
presente et mandante, presentibus dominis de capitulo et videntibus. Ego Blasius 
de Glaunicza can. eccl. zagrab. hic me m. p. subscripsi. . 


Liber rubeus ven. Capit, zagrab. In archiv. incl. Acad. Scient Slav. merid. 


204. 


Anno 1458, 12. aprilis. Zagrabiae. 


Capitulum constituit el designat, ut canonici aegroti cum sanis. quaestum 


sigillahionis communicent. 


Anno domini MCCCCL octavo, feria quarta proxima ante festum 
beati Tiburcii martiris, proxime ventura, omnes domini de capitulo 
pro tunc in sigillacione presentes concordi et unanimi voto concluse- 
runt et firmiter deinceps observari statuerunt, quod omnes egroti ex 
dominis et infirmitate notabili depressi, qui scilicet intrare ad sigil- 
lacionem non possent, non obstante eorum absencia, quos tamen racio- 
nabilis excusat molestia, tanquam in sigillacione presentes omnibus 
sigilli proventibus misericorditer pociantur, quod perpetuis succes- 


sivis temporibus irrefragabiliter observetur, ut eo modo caritas mutua 
ad alterutrum radicetur. 


Liber rubeus ven. Capit. zagrab. In archiv. incl. Acad. Scient Slav. merid. 


205. 
Anno 1458, 6. maii. Zagrabiae. 


Coram capitulo zagrabiensi communitas civitatis intercessionem facit contra 
WVicolaum aurifabrum, quia judicium. civitatis contempsit. 


Nos capitulum ecclesie zagrabiensis. Memorie commendamus per 


presentes, quod providi et circumspecti viri Conradus Rawsar, alias 
judex, et Thomas Croacus, cives civitatis montis Grecensis de iuxta 
Zagrabiam, in ipsorum necnon judicis, juratorum, ceterorumque uni- 
versorum civium ac inhabitàtorum et incolarum, tociusque commu- 
nitatis civitatis montis Grecensis predicte nominibus et in personis 
nostram specialiter venientes in presenciam per modum protestacionis 


2. 


-— 


Doc. 205. — 1458. 267 





nobis significare curaverunt in hunc modum: quod dum Nicolaus 
aurifaber, similiter alias judex et civis eiusdem civitatis montis 
Grecensis, unacum litteris serenissimi principis et domini, domini 
Mathie dei gracia incliti regis Hungarie etc. domini nostri naturalis, 
prefatis judici, juratis, ceterisque civibus dicte (civitatis) preceptorie 
loquentibus et directis, eosdemque in eo requisivisset, ut ipsi ex 
parte certorum civium et inhabitatorum dicte civitatis racione do- 
morum, necnon possessionum et aliorum bonorum in eadem civi- 
tate et territorio eiusdem existencium, eidem Nicolao aurifabro iudi- 
cium et justiciam facere, exhibereque et aministrare debuissent. Qui- 
quidem iudex et ceteri cives mandatis regie serenitatis obedire cupi- 
entes, judicium et justiciam ex parte eorumdem civium eidem Nicolao 
aurifabro facere et exhibere parati fuissent, eisdemque partibus feriam 
sextam proximam post festum Invencionis sancte crucis, proxime 
preteritum, cum universis juribus, literalibusque instrumentis, necnon 
documentis coram eisdem producere debentibus pro termino assig- 
nassent et prefixissent, ut sic visis et examinatis juribus et literalibus 
instrumentis, necnon allegacionibus et proposicionibus earumdem par- 
cium, eidem Nicolao aurifabro ex parte prescriptorum civium, per 
ipsum in causam attractorum, judicium et justiciam termino in eodem 
facerent, iidem judex ac cives civitatis predicte facere et exhibere 
voluissent; quiquidem Nicolaus aurifaber, uti iidem Rawsar et Thomas 
Croacus retullissent, nullum judicium, nullumve justicie complimentum 
termino in eodem coram eisdem judice ac civibus dicte civitatis 
asumpmere et acceptare noluisset, sed solum de domibus, necnon 
possessionibus et aliis bonis suis ex parte eorumdem civium per 
eosdem judicem et cives dicte civitatis montis Grecensis sibi plenam 
et omnimodam satisfaccionem facere, restitucionemque impendere pos- 
tulasset. Super quibus annotati Conradus Rawsar et Thomas Croacus 
suis et quorum supra nominibus pecierunt ipsis et aliis predictis per 
nos dari litteras nostras protestarias, quas eisdem concessimus lege 
regni requirente et communi justicia svadente. Datum sabbato proximo 
post predictum festum Invencionis sancte crucis Anno domini mil- 
lesimo quadringentesimo quinquagesimo octavo. 


Originale in charta, a tergo vestigium impressi sigilli. In archivio incl. 
Acad, Scient. Slav. merid. 


368 Doc. 206. 207. — An. 1458. 





208. 


Anno 1458, 27. maii. Budae. 

Mathias, Hungariae efc. rex, Johanni Vitovec bano mandat, ut civitatis 
possessionum fines. turbatos Peragrel, novosque constituat. 
Commissio propria domini regis. 

Mathias dei gracia rex Hungarie, Dalmacie, Croacie etc. Fideli 
nostro magnifico Jan Bythowecz de Greben, regni nostri Sclauonie 
bano, salutem et graciam. Dicunt nobis fideles nostri Valentinus iudex 
ac Anthonius de Grabrounik, cives civitatis nostre montis Grecensis, 
in sua ac reliquorum civium, hospitum et incolarum dicte civitatis 
nostre personis, quod cum hiis preteritis temporibus ipsa civitas nostra 
a manibus externorum hominum tenta, possessa et oppressa fuisset, 
mete et limites eius et possessionum suarum in territorio dicte civi- 
tatis existencium ab antiquo extructe et erecti suo loco submote et 
disturbati essent; supplicantes nobis prefati Valentinus iudex et An- 
thonius de Grabrounik suis ac dictorum civium nominibus, ut ipsis 
super hiis rebus providere dignaremur. Et quia peticio ipsorum nobis 
honesta et modesta visa est, ideo fidelitati tue committimus, quatenus 
receptis presentibus, revisisque vestigiis metarum et limitum dicte 
civitatis et possessionum suarum, metas ipsas et limites iuxta con- 
tenta privilegiorum et evidencia documenta dicte civitatis, ut dicitur, 
loco suo deletos rursus reformare et renovare debeas absque tamen 
preiudicio iuris alieni, aliud non facturus. Presentibus perlectis, exhi- 
benti restitutis: Datum Bude sabbato proximo ante festum sancte 
Trinitatis. Anno domini millesimo quadringentesimo quinquagesimo 
Octavo. 

Originale in charta, in margine inferiori impressum est sigillum regis. In 
archivio lib. reg. civ. zagrab. 


207. 

Anno 1458, 27. maii. Budae 
Mathias, Hungariae etc. rex, civibus zagrabiensibus omnes contumelias 
ignosci, quas. nobilibus, quum. Ulricus comes crvitatem occupabat, intulerunt. 

Commissio propria domini regis. 

Nos Mathias dei gracia rex Hungarie, Dalmacie, Croacie etc. 
Memorie commendamus per presentes, quod nos universos cives et 
inhabitatores civitatis nostre montis Greeensis super universis dum- 
taxat illis dampnis, iniuriis, offensis et nocumentis, que iidem cives 
et inhabitatores civitatis nostre predicte, tempore occupacionis eiusdem 
civitatis nostre montis Grecensis per condam illustrem Vlricum co- 


Doc. 208. — An. 1458. 269 


nn m ——À— 





mitem Cilie etc. facte et expost non voluntarie sed per eundem 
condam Vlricum comitem et familiares suos et ad ipsum pertinentes 
compulsi et coactati nobilibus et alterius cuiusvis status hominibus 
qualitercumque intulissent, intra vel extra judicium, secundum quod 
dominus rex Ladislaus predecessor noster suis litteris quietos et expe- 
ditos reddiderat et commisserat, ita et nos reddidimus et commisimus 
presencium vigore et testimonio mediante. Datum Bude sabbato ante 
festum sancte Trinitatis: Anno domini millesimo quadringentesimo 
quinquagesimo Octavo. 


Originale in membrana, in margine inferiori impressum est sigillum. In arch. 
lib. reg. civ. zagrab. 


208. 


Anno 1458, 30. maii. Budae. 

Coram Mathia rege, communitatis civitatis legatus de injuria Ulrici, 
comitis Ciliae, qua multae civitatis possessiones in alienas manus perve- 
nerunt, recusat. 

Nos Mathias dei gracia rex Hungarie, Dalmacie, Croacie etc. 
Memorie commendamus per presentes, quod Marcus de Chawa, per- 
sonaliter nostram veniens in presenciam in sua ac judicis, juratorum, 
ceterorumque civium et tocius communitatis civitatis nostre montis 
Grecensis de iuxta Zagrabiam, personis, per modum  protestacionis 
nobis significare curavit eo modo, quomodo alias condam Vlricus 
comes Cilie etc. ipsam civitatem nostram montis Grecensis eotunc in 
manibus suis habitam, nonnullorum hospitum, civium predicte civitatis 
nostre montis Grecensis possessiones jobagionales, tam hereditarias 
quam impignoraticias, necnon domos, molendina, vineas, fenilia, prata, 
Ortos, terras arabiles et silvas ab eisdem civibus minus juste et inde- 
bite occupando, quibusdam aliis hominibus distribuisset, ipsamque 
communitatem adeo coartasset et astrinxisset, ut eadem communitas 
civium super huiusmodi sua indebita et violenta occupacione et di- 
stribucione litteras sub sigillo ipsius communitatis civium, pro parte 
talium, quibus huiusmodi possessiones et alia bona prenominata per 
ipsum Vlricum comitem distributa essent, emanari fecisset, potencia 
mediante, in ipsorum civium nostrorum juris grave preiudicium et 
derogamen ac dampnum satis ingens. In cuius protestacionis testi- 
monium presentes litteras nostras patentes eisdem civibus nostris 
duximus concedendas. Datum Bude feria tercia proxima ante festum 
sacratissimi corporis Christi. Anno eiusdem millesimo quadringente- 
simo quinquagesimo octavo. 


Originale in charta. In margine inferiori impressum est sigillum. In archivio 
lib.. reg. civit. zagrabiensis 


270 Doc. 209. — An. 1458. 


208. 


Anno 1458, 21. Augusti Zagrabiae, 


Micolaus Vylak et Johannes Vitovec bani capitulo zagrabiensi mandant, 

ul inguira! damnum 2000. f, quod, quum | Ulricus comes Ciliae_ tivi- 

tatem occupabat, Nicolaus aurifaber et Paulus villicus de Vinica civibus 
attulerunt. 


Amicis suis reverendis capitulo ecclesie zagrabiensi, Nicolaus de 
Vylak et Jan Bythouecz de Greben regni Sclauonie bani, amiciciam 
paratam cum honore. Dicitur nobis in personis judicis, juratorum ac 
universorum civium necnon tote communitatis civitatis montis Gre- 
censis, quomodo Nicolaus aurifaber, alias civis dicte civitatis montis 
Grecensis necnon Paulus valpoth de Vynicza, temporibus scilicet dum 
illustri principes, condam domini Fridericus et Vlricus, Cilee etc. 
comites et bani, cum eorum exercitu prescriptam civitatem montis 
Grecensis obsidentes impugnassent et eandem expugnatam ab eisdem 
exponentibus pro manibus ipsorum recepissent. Tunc prefati Nicolaus 
aurifaber et Paulus walpoth tempore premisse occupacionis eiusdem 
civitatis memoratis exponentibus in certis rebus et bonis ipsorum 
exponencium plusquam duo millia florenorum auri dampna intulis- 
sent et fecissent potencia mediante, in preiudicium annotatorum ex- 
ponencium et dampnum valde magnum. Super quo vestram amici- 
ciam presentibus petimus diligenter, quatenus vestrum mittatis ho- 
minem pro testimonio fidedignum, quo presente, Martinus de Schy- 
taryew, Valentinus de Chernkowcz, necnon Andreas et Johannes de 
Brezowycza, aliis absentibus, homo noster, ab omnibus quibus incumbit 
meram de premissis exquirat veritatem, quam tandem nobis, more 
solito rescribatis. Presentes autem sigillis comitum nostrorum zagra- 
biensium fecimus consignari. Datum Zagrabie feria secunda proxima 
post festum beati regis Stephani. Anno domini millesimo quadringen- 
tesimo quinquagesimo octavo, | 

(A tergo). Amicis suis reverendis capitulo ecclesie zagrabiensis, 
pro judice, juratis et civibus civitatis montis Grecensis, inquisitorie. 


Originale in charta. A tergo vestigium unius sigilli. Exstat in transumpto 
capituli časmensis 1458. 


Doc. 210. 2II. — An. 1456. 271 


210. 


Anno 1458, 19. septembris. Casmae. 


Capitulum chasmense, Slavoniae banos certiores. reddit, inquisitione consti- 
futa, a Nicolao aurifabro et Paulo villico de Vinica civibus damnum 
2000 fl. importatum constare. 


Magnificis viris, dominis Nicolao de Wylak et Jan Bythowecz 
de Greben, regni Sclauonie banis, amicis ipsorum honorandis, capi- 
tulum ecclesie chasmensis, amiciciam paratam cum honore. Litteras 
vestras inquisitorias nobis loquentes et directas, honore quo decuit, 
noveritis nos recepisse in hec verba: (vide Doc. 209. anno 1458, die 
21. Augusti). Nos itaque vestris amicabilibus peticionibus annuentes, 
ut tenemur, unacum prefato Martino de Schytharyewo predictoque 
homine vestro nostrum hominem fidedignum honorabilem virum ma- 
gistrum Bartholomeum socium et concanonicum nostrum ad premissa 
fideliter peragenda nostro pro testimonio duximus destinandum, qui 
tandem exinde ad nos reversi, nobis concorditer retulerunt isto modo, 
quod prefatus homo vester, presente eodem nostro testimonio, feria 
quinta, videlicet in festo Exaltacionis sancte crucis, proxime preterito, 
ab omnibus illarum parcium hominibus, a quibus decuisset et licuisset, 
palam et oculte diligenter de premissis inquirendo sic et eodem modo 
facta et perpetrata fuisse et esse rescivissent, prout vobis dictum ex- 
litisset et sicuti tenor litterarum vestrarum continetur predictarum, 
dempto numero florenorum predictorum, de quibus certitudinis veri- 
tatem scire non potuissent. Datum quinto die diei inquisicionis preno- 
tate. Anno domini supradicto. 


Originale in charta. A tergo vestigium impressi sigilli. In archivio lib. reg 


civ. zagrab. 


211. 
Anno circa ann. 1458. 
Capitulum zagrab. Mathiam regem rogat, ut ecclesiae. zagrabiensi agri 
subtrach una cum turri , Popov turen“ nominata tandem restituantur. 


Suplicatur serenitati vestre, princeps serenissime, pro parte devo- 
torum ac humillium serenitatis vestre capellanorum capituli ecclesie 
zagrabiensis, quorum possessiones ecclesie eiusdem pro certis missis 
et divinis officiis singulis diebus explendis a dudum retroactis tempo- 
ribus datas et incorporatas nuper per cives zagrabienses iniuste ac 
indebite detentas et occupatas; tandemque locum cum turri, in qua 


272 Doc. 212. — An. 1459 


.——--— ————— — —— —— — 





bona ipsius ecclesie conservari solita erant, in dicta civitate constituta 
et habita, ac in quibus pro nunc castellum, uti dicitur, de mandato 
et speciali commissione eiusdem serenitatis vestre constructuitur, de 
benignitate regia restitui facere atque committere dignetur; pro quibus 
eciam illustris dominus Nicolaus rex Bozne, totumque eiusdem serenitatis 
vestre Sclauonie regnum sive eius indigene nobiles, communi svadente 
justicia, diebus ante preteritis clarissime descripserunt. Si autem preno- 
tati cives aliquid juris et proprietatis in dictis possessionibus habere 
pretendunt, id iure et consvetudine regni contra idem capitulum prose- 
quantur. . 


Originale in charta. In archiv. ven. Capit. zagrabiensis. Act. cap. ant. fasc. 
IO. nr. 4. 


212. 
Anno 1459, 2. aprilis. Zagrabiae. 


A capitulo zagrab. communitati civitatis traditur. exemplar epistolae regis 
Mathiae in qua civitati mandat, ut advigilet, ne homines malefici clande- 
sitne immigrent. 


Nos capitulum ecclesie zagrabiensis. Memorie commendamus 
per presentes, quod Johannes, filius Petri, judex civitatis montis Gre- 
censis in sua ac universorum civium, tociusque communitatis eiusdem 
civitatis montis Grecensis personis ad nostram veniens presenciam 
exhibuit et presentavit nobis quasdam litteras serenissimi principis et 
domini, domini Mathie, dei gracia regis Hungarie, Dalmacie, Croacie 
etc. domini nostri naturalis sub annulari sigillo sue maiestatis patenter 
confectas, tenoris infrascripti, petens nos suo et nominibus, quibus 
supra, ut easdem litteras de verbo ad verbum transummi et tran- 
scribi, ac litteris nostris similiter patentibus inseri facientes, tenorem 
et transumptum earumdem sibi et aliis, quibus supra, concederemus 
ad cautelam. Quarum tenor talis est: (vide Doc. 202. anno 1458. 16. 
martii. Nos itaque premissis justis et jurisconsonis peticionibus pre- 
fati Johannis judicis nobis suo et nominibus, quibus supra, modo 
prehabito porrectis, annuentes, predictas litteras ipsius domini nostri 
regis de verbo ad verbum absque diminucione aut augmento aliquali 
transummi et transcribi ac presentibus litteris nostri inseri facientes, 
tenorem et transumptum earumdem presentibus verbotenus insertum, 
eidem Johanni judici et aliis, quibus supra, duximus concedendas ad 
cautelam. Datum feria secunda proxima post octavas Pasce. Anno 
domini millesimo quadringentesimo quinquagesimo nono. 


Originale in charta. A tergo vestigium sigilli. In arch. lib. reg. civ. zagrab. 


Doc. 213. — An. 1459. 273 


213. 

Anno 1459, 14. aprilis. Zagrabiae. 

Coram magistratu civitatis Helena, quae fuit Zajconis uxor, agrum suum 
Antonio Šiprašnić civi vendit. 

Nos Johannes, filius Petri, judex, Andreas, Blasius, Paulus, Acha- 
cius, Clemens, Thomas, Anthonius et Jacobus jurati, consiliarii et 
universi cives civitatis montis Grecensis. Memorie commendamus te- 
nore presencium significantes quibus expedit universis, quod proba 
et honesta mulier Elena vocata, relicta condam Zaykonis lucifiguli, 
olim concivis nostri, primum, nunc vero consors legittima Johannis 
litterati, concivis similiter nostri, ad nostram personaliter veniens 
presenciam confessa est in hunc modum: ut ipsa quandam ter- 
ram suam arabilem in territorio nostro extra Novam portam eius- 
dem civitatis, ultra ecclesiam beati Georgii martiris, prope molen- 
dina, inter duas vias communes habitam 'et existentem, duas, uti 
dicitur, dietas terre in se continentem, ipsam scilicet Elenam mulierem 
jure statutorio litteratorie concernentem, prout hoc in quadam littera 
nostra seu civitatis prefate privilegiali, tempore presentis judicatus 
- prefati iudicis nostri moderni, de anno domini nunc presenti et infra- 
scripto feria tercia proxima post festum beati Ambrosii episcopi atque 
doctoris, proxime preterito, pro parte ipsius Elene mulieris superinde 
confecta et emanata ac coram nobis specietenus demonstrata fide con- 
tineri vidimus occulata, simulcum omnibus eiusdem terre arabilis dua- 
rum, ut predicitur, dietarum utilitatibus, juribus, usibus, integritatibus, 
fructuositatibusque et pertinenciis universis sub eius prioribus veris 
et antiquis metis prout eadem terra arabilis per primevos suos pos- 
sessores semper et ab antiquo usque tenta fuisset et possessa, prefato 
Anthonio, filio Georgii Syprasnych, moderno jurato et concivi nostro 
supradicto, ac per eum suis heredibus pro novem florenis auri et 
quinque pensis denariorum per ipsum Anthonium prefate Elene mu- 
lieri, prout ipsamet nobis retulit iam plene datis et persolutis, vendi- 
disset, immo vendidit coram nobis jure perpetuo et irrevocabiliter 
tenendam, possidendam pariter et "habendam ac iuxta condicionem 
civitatis prenotate ab antiquo privilegialiter approbatam, quomodo- 
cumque voluerit disponendam. In cuius rei memoriam atque testimo- 
nium, firmitatemque perpetuam presentibus sigillum nostrum commune 
duximus appendendum. Datum feria ($i) in festo beatorum Tiburcii et 
Valeriani martirum. Anno domini millesimo quadringentesimo quin- 
quagesimo nono. 


Originale in membrana. Zona sericea viridis dependet absque sigillo. In arch. 
ven. capit. zagrab. 


18 


274 Doc. 214. — An. 1459. 


214. 
Anno 1459, 8. maii. Crisii. -— 


Ab Ulrico, comite Ciliae, nova dies constituitur in ćausa, quam Heningus 
de Sused intulit communitati civitatis, quae novam viam munivit, ne pro 
merce tributum solveret. 


Nos Vlricus dei gracia Cilie, Ortemburge, Zagorieque comes, 
necnon regni Sclauonie banus. Memorie commendamus, quod nobis feria 
secunda proxima post octavas festi beati Georgii martiris una cum 
regni nobilibus pro faciendo moderativo judicio causancium in sede 
nostra judicaria sedentibus, egregius Hennyngh de Zomzedwar perso- 
naliter nostram veniens in presenciam, presentibus et coram nobis 
astantibus Blasio, filio Pauli, Corardo Rawsar, et Matheo notario, 
civibus civitatis Zagrabiensis montis Grecensis, contra eosdem, necnon 
judicem et juratos, ceterosque cives et inhabitatores eiusdem civitatis 
proposuit eo modo: quomodo iidem judex, jurati, civesque et inhabi- 
tatores prenominate civitatis zagrabiensis obmissa et postergata magna 
et pupplica via de dicta civitate zagrabiensi versus castrum suum 
Zomzedwar predictum et tributum sub eodem castro exigi solitum 
ducente, quandam aliam novam viam versus possessionem Sthwbycza 
et ab inde ad Krapinam tendentem adinvenientes et sibi ipsis eli- 
gentes, tam in predicto loco ipsius sui tributi sub dicto castro Zom- 
zedwar exigi consveto, quam eciam in dicta alia nova via per eosdem 
adinventa, de rebus et animalibus ipsorum venalibus ac mercanciis 
tributa sibi et suis tributariis dare et exsolvere nollent, recusarent, in 
suum preiudicium et dampnum valde magnum, ex parte quorum per 
nos sibi judicium et justiciam postulavit impertiri. Quo audito prefati 
Blasius, Corardus et Matheus cives in ipsorum ac dictorum judicis, 
juratorum, aliorumque civium et inhabitatorum pretacte civitatis za- 
grabiensis nominibus et in personis nostram exurgentes in presenciam 
responderunt ex adverso: quomodo ipsi, pretactique judex, jurati, ce- 
terique cives et inhabitatores dicte civitatis zagrabiensis intra terminos 
et limites regni Hungarie et parcium sibi subiectarum tam de per- 
sonis, quam de rebus et mercimoniis eorum quibuslibet tributum 
solvere non tenerentur, et in huiusmodi comprobacionem litteras olim 
serenissimi principis domini Bele regis quarti anno domini millesimo 
ducentesimo sexagesimo sexto, nono kalendas decembris, regni autem 
sui anno tricesimo primo privilegialiter emanatas, dupplici suo sigillo 
autentico vallatas coram nobis curarunt exhibere, in quibus inter ce- 
tera hec clausula adinveniebatur: Item, tributa infra regales terminos 
in nullo loco solvere teneantur. Quibus exhibitis prefatus Hennyngh 


Doc. 215. — An. 1459. | 275 


alegavit tali modo: quod quamvis prefatus condam dominus Bela rex 
prelibatis civibus zagrabiensibus pretactam libertatem in prescripta 
clausula in prenarratis litteris suis adinventa, declaratam, dederit et 
concesserit, tamen quia in huiusmodi clausula ipsi cives zagrabienses 
de rebus eorum mercimonialibus a solucione dicti tributi minime 
exempti fore denotarentur, ob hoc ipsi cives prescriptum tributum 
de pretactis ipsorum rebus et animalibus in loco dicti sui tributi 
sicuti alias a nonnullis retroactis temporibus usque in presenciarum 
exsolvissent, dare et persolvere deberent et tenerentur; in facto autem 
pretitulato sui tributi antiquiora et efficaciora jura, quam predicti 
judex, jurati, civesque et inhabitatores prenotate civitatis zagrabiensis 
haberet emanata, que non ad presens sed in termino ulteriori sibi dando, 
coram nobis producere et exhibere promptus esset et paratus. Unde 
nos hiis perceptis judicantes commisimus eo modo: ut memoratus Hen- 
nyngh sed et antedicti judex, jurati et cives prescripta ipsorum jura 
et litteralia instrumenta, que in facto pretacti tributi haberent confecta 
in octavis festi beati Jacobi apostoli, nunc venturi, in sede zagrabiensi 
coram nobis exhibere teneantur, ut hiis visis judicium et justiciam 
facere valeamus inter partes in premissis, prout dictabit ordo juris. 
Presentes sigillo vicebanorum et comitum nostrorum crisiensium fe- 
cimus consignari. Datum Crisii octavo die termini prenotati. Anno 
domini millesimo quadringentesimo quinquagesimo nono. 

(A tergo). Super exhibendis quibusdam litteralibus instrumentis, 
pro judice, juratis, ceterisque civibus et inhabitatoribus civitatis zagra- 
biensis montis Grecensis contra egregium Hennyngh de Zomzedwar 
ad octavas festi beati Jacobi apostoli in sedem zagrabiensem, pro- 
rogatorie. 


Originale in charta. A tergo vestigia duorum sigillorum. In archiv. lib. reg. 
civ. zagrabiensis. 


215. 
Anno 1459, 20. Junii. Budae. 


Mathias Hungariae etc. rex, communitati civitatis praedicit, ne capitulum 
a possessione munibionis vel turris , Popov turen“ nominaltae arceatur. 
Commissio propria domini regis. 

Mathias dei gracia rex Hungarie, Dalmacie, Croacie etc. Fide- 
libus nostris judici, juratis, ceterisque civibus et toti communitati civi- 
tatis nostre montis Grecensis salutem et graciam. In personis fidelium 
nostrorum canonicorum de .capitulo ecclesie zagrabiensis nostre queru- 
lose detegitur maiestati, qualiter vos ipsos (in possessione) cuiusdam 


* 


276 Doc. 216. — An. 1400. 


turris ipsorum im dicta civitate montis Grecensis habite, ipsos cano- 
nicos ab (antiquo conce)rnentis et metarum eiusdem cum mensuris 
regalibus olim mensuratarum, plurimum impediretis et nec ipsas metas 
dicte turris pro tucioris ipsius capituli juris. cautela, cum mensuris 
regalibus mensurare et metarum exinde assignaciones facere permit- 
teretis in ipsius capituli juris preiudicium et dampnum non modicum. 
Nos autem ipsam ecclesiam zagrabiensem in nomine sanctissimi regis 
Stephani fundatam, in quo spem nostram gerimus specialem, in suis 
justis juribus opprimi et destitui nolumus quovis modo, quare fideli- 
tati vestre presentibus districtissime precipientes mandamus, sic om- 
nino habere volentes, quatenus acceptis presentibus, ipsos dominos in 
dominio dicte turris eorum et metarum eiusdem nullo modo impedire 
et metas in toto vel parte usurpare presumpmatis, sed eisdem do- 
minis ipsam turrim et metas eiusdem pacifice tenere, et nichilominus 
metas huiusmodi ad dictam turrim pertinentes mensuris regalibus 
mensurare, factaque mensuracione, exinde metas novas erigi per- 
mittere, tandemque ipsum capitulum 'et dominos de eodem in tam 
pacifico dominio tueri et conservare debeatis, ut ipsis de cetero nostre 
in hac parte non sit opus querulári maiestati. Secus gracie nostre sub 
obtentu non facturi. Presentibus perlectis, exhibenti restitutis. Datum 
Bude feria quarta proxima ante festum beati Johannis baptiste. Anno 
domini millesimo quadringentesimo quinquagesimo nono. 


Originale in charta. In margine inferiori impressum est sigillum. In arch. 
ven. Cap. zagrab. Act. cap. ant. fasc. IO. mr. 7. 


216. 
Circa an, 1460. Zagrabiae. 
Foedus capitularium contra invasores jurium canonicaltum initum. 


Nos capitulum ecclesie zagrabiensis per subscripcionem manuüm 
nostrarum hic inferius promittimus, quod firme et constanter stabimus 
et persistemus in factis et negociis nostris, que nunc procuravit nobis 
Paulus, archidiaconus kamarcensis, ducendo contra nos quemdam Ro- 
bertum doctorem ab archiepiscopo ut usurparet iurisdiccionem nostram 
et potestatem constituendi vicarium afferet a nobis. Et stabimus unus- 
pro omnibus et omnes pro uno. Et ad hoc se obligavimus et astrin- 
gimus propriis juramentis et juvabimus expensis et fatigiis. 


Jobannes de Stayn, lector et canonicus dicte ecclesie zagrabiensis. Bartolo- 
meus cantor et can. zagr, Mathyas prepositus chasmensis, can. zagr. Martinus archi- 
diaconns de Waska, can. zagrab. Sigismundus archidiaconus in Worosd, can. zagr. 
Ladislaus custos et can. zagr. Matheus Kewlkws can. Fabianus de Roycha manu 





Doc. 217. — An. 1400. | 277 





_ d 


propria. Blasius de Nemes m. p. Jacobus de Tiuer decretorum doctor, can. zagr. 
m. p. Thomas Thompa can. zagr. m. p. Demetrius doctor et vicarius ecclesie za- 
grabiensis predicte. Gerardus de Patak can. eccl. zagr. m. p. Blasius de Marowcha 
can, zagrab. m. p. Johannes s. Johannis ecclesie plebanus et can. zagr. m. p. 

Liber rubeus ven. capituli eccl. zagrab. In archiv. incl. Acad. Scient. 
Slav. merid, 


217. 
Circa an. 1460, 14. septembris. In Rakonok. 


Sebaldus Majerviser, castellanus in Rakonok, possessionem quandam joba- 
gionalem, sibi ab Ulrico, Ciliae comite, donatam, monasterio Cysterciensium 
sagrabiensium dono dat ad scelera sua, suorumque parentum. expianda. 


Nos Seboldus Mayervisher, castelanus castelli in Rakonok habiti et 
fundati. Memorie commendamus tenore presencium significantes, quibus 
expedit universis, quomodo condam illustris princeps dominus Vlricus, 
dei gratia Cilie, Ortemburge, Zagorieque comes etc. necnon regni 
Sclauonie banus ac dominus castri Medwe, necnon dominus noster. 
graciosus, vigore suarum litterarum donacionalium superinde confec- 
tarum unam sessionem suam jobagionalem in possessione Nowak vo- 
cata in portu sancti Jacobi habitam, existentem, in quaquidem sessione 
quidam Thomas jobagio ad presens residenciam facit personalem, cum 
omnibus eiusdem sessionis jobagionalis utilitatibus, puta terris arabi- 
libus cultis et incultis, silvis, pratis, fenetis, nemoribus, pascuis, aquis, 
fluviis, piscaturis, pisciumque clausuris et generaliter quarumlibet uti- 
litatum integritatibus, fructuositatibus et pertinenciis universis ad ean- 
dem sessionem jobagionalem semper et ab antiquo de jure spectan- 
tibus et pertinere debentibus, nobis, nostrisque heredibus, nostris pro 
serviciis in perpetuum dedisset, donasset et contulisset; ideo nos 
animo deliberato eandem sessionem nostram jobagionalem in eadem 
possessione nostra Nowak vocata habitam, simul cum cunctis suis 
utilitatibus et pertinenciis quibuslibet supradictis et specificatis, tam 
ob expiacionem scelerum nostrorum ac parentum et predecessorum 
nostrorum, claustro seu monasterio beate Marie virginis ordinis Cy- 
sterciensis, Zagrabie fundato, ac per consequens venerabili viro fratri 
Wynnando, moderno abbati dicti monasterii beate Marie virginis, 
ipsiusque successoribus, totique conventui monasterii eiusdem, tum 
eciam ob spem et devocionem, quas in eadem virgine gloriosa Maria 
dei genitrice semper indefesse habuimus, gerimusque et habemus, pure 
propter deum dedimus, donavimus, contulimus, immo damus, dona- 
mus et conferimus per eandem ecclesiam beate Marie virginis ac pre- 
fatum dominum Wynnandum modernum abbatem totumque conventum 


378 Doc: 2I8. — An. 1401. 


ipsius et successores abbates pro tempore existentes juro perpetuo et 
irrevocabiliter possidendam, tenendam pariter et habendam, nil juris 
nilve proprietatis. . . . ..... nobis, nostrisque heredibus in eadem 
sessione jogabionali reservientes, sed omne jus et quamlibet iuris seu 
dominii vel proprietatis prerogativam, que nobis nostrisque heredibus in 
eadem habuimus et habemus, nostrique heredes haberent, in eandem ec- 
clesiam beate Marie virginis et monasterium ac abbates et conventum 
predictum refundimus et derivamus ac manus et potestatem nostras de 
eadem penitus et in toto excipiendo et . . . ac exonerando, ita tamen, 
quod predicta sessio jobagionalis ab eadem ecclesia seu monasterio 
beate Marie virginis et conventu nullatenus per abbates et conventum 
dicti (monasterii) alienari possit nec valeat modo aliquali. In cuius 
rei memoriam, firmitatemque perpetuam presentibns sigillum nostrum 
duximus appendendum. Datum in dicta Rakonok in festo Exaltacionis 
sancte crucis. Anno domini millesimo quadringentesimo . . . .. . .. 


*) Wynnandus abbas praefuit conventui huic ab anno 1458 —1479. 


Originale in membrana satis lacerum. A zona sericea rubra et violacea ap- 
pendet sigillum. In archiv, ven. Capit. zagrab. 


218. 


Anno 1461, 21. januarii. Zagrabiae. 


A capitulo sagrabiensi communitati civitatis precanti clausula quaedam 
privilegiorum ei a Sigismuudo rege concessorum, litteris consignata editur. 


Nos capitulum ecclesie zagrabiensis. Memorie commendamus per 
presentes, quod providi et circumspecti viri Nicolaus sartor et Deme- 
trius jurati cives civitatis montis Grecensis de juxta Zagrabiam, in 
ipsorum, necnon judicis, juratorum, consiliariorum ac universorum ci- 
vium et tocius communitatis civitatis predicte nominibus et in per- 
sonis nostram venientes in presenciam, exhibuerunt nobis quoddam 
privilegium seu litteras privilegiales condam serenissimi principis et 
domini, domini Sigismundi, dei gracia Hungarie, Dalmacie, Croacie, 
Rame, Seruie, Gallicie Ladamerie, Cumanie, Bulgarieque regis, mar- 
chionis Brandemburgensis ac sacri Romani imperii archycamerarii, 
necnon Bohemie et Lucemburgensis heredis, felicis reminiscencie domini 
nostri naturalis, sigillo eiusdem novo dupplici, uti pura facie appa- 
rebat in pendenti consignatas, petentes nos debita cum instancia ut nos 
eisdem ex tenore eiusdem privilegii quandam clausulam seu articulum, 
excipere ac de verbo ad verbum transsumi et transcribi et litteris 


Doc, 219. — An. I4OI. 279 


nostris patentibus inserí facientes, eisdem judici, juratis et aliis su- 
pradictis dare dignaremur juris ipsorum ad cautelam. Cuiusquidem 
clausule seu articuli verbalis continencia de verbo ad verbum se- 
quitur et est talis: Insuper omnes et singuli cives civitatum, quas 
de novo creavimus, quibusque aliarum civitatum constituimus liber- 
tates, si de judicatu et sentencia judicum et juratorum suorum nolue- 
rint contentari, ad illam civitatem cuius libertate fungitur, aut ad 
magistrum thawarnicorum nostrorum vaJeant appellare, ita tamen, 
quod postquam magistrum thawarnicorum elegerint, ad judices et ju- 
ratos recurrere non valeant, nec e contra ad nullum ulterius, nisi si 
opus fuerit, ad presenciam nostram personalem appellacio possit fieri 
quovis modo. — Nos igitur justis et juriconsonis peticionibus anno- 
tatorum Nicolai sartoris et Demetrii juratorum civium dicte civitatis 
montis Grecensis suis et quorum supra nominibus ad nos factis, pre- 
missam clausulam seu articulum ex premissis litteris privilegialibus 
annotati condam domini Sigismundi regis etc. presentibus litteris no- 
stris patentibus inseri ac de verbo ad verbum sine diminucione et 
augmento aliquali transummi et transcribi, sigilloque nostro consignari 
facientes, eisdem judici, juratis, consiliariis ac universis civibus et toti 
communitati dicte civitatis montis Grecensis duximus concedendas juris 
ipsorum ad cautelam. Datum feria quarta proxima post festum bea- 
torum Fabiani et Sebastiani martirum. Anno domini millesimo qua- 
dringentesimo sexagesimo primo. 


Originale in cbarta, a tergo vestigium imppressi sigili. In arch. incl. Acad. 
Scient. Slavor. merid. 


218. 


Anno 1461, 8. maii. Zagrabiae. 


Catharina, viduata morte Ulrici, comitis Ciliae, Johanni Vitovec 
comiti Zagoriae, necnon regni Slavoniae bano et strenuis militibus 
Sigismundo et Balthasari fratribus uterinis de Weyspriach 62.000 
flor. vendit omnia oppida atque dominia in regno Croatiae, quae 
pignori accepit, praecipue civitatem montis Grecensis juxta Zagrabiam. 


Docum. integr. edidit Iv. Kukuljević. Arkiv za povjest. jugoslav. knj. III. 
pag. 99. nr. XXI. 


280 Doc. 220. 221. — An. I40I. 


220. 


Anno 1461, 10. septembris. Zagrabiae, 


Vinandus, abbas Cist, zagrab., plebanis communitatis civitatis sagrab. 
mandat, ul contumaces quosdam. ac excommunicatos homines propter. sub- 
fraclionem decimarum capituli sagrab. in jus vocent. 


Frater Winnandus abbas monasterii beate Marie virginis de 
Zagrabia, ordinis cisterciensis, conservator et judex . . . . perpetuus 
. . . . Venerabilibus dominis capituli zagrabiensis, per sacrosanctam 
generalem sinodum Basiliensem ...... datus et deputatus. Vobis 
discretis viris dominis Petro, sancti Emerici, Matheo, sancti Anthonii 
de Zagrabia ecclesiarum plebanis, in virtute sancte obediencie commit- 
timus et mandamus, quatenus mox receptis presentibus, ad universos 
et singulos homines generacionum Supczi, Thalichi et Zenthywancz, si 
ipsorum aut procuratorum eorumdem in civitate zagrabiensi copiam 
habere poteritis, alioquin ad valvas kathedralis ecclesie zagrabiensis 
accedatis, ipsosque ibidem publice et manifeste per affixionem presen- 
cium vestri in presenciam ad proximam feriam quartam, ad videndum 
et audiendum se .excommunicari pro contumacia quare idem citati 
peremptorie ad instanciam dictorum dominorum capituli zagrabiensis 
propter subtraccionem decimarum et invasionem et occupacionem 
earumdem, ipsorum de medio eidem capitulo provenire debendas, nec 
comparentes coram nobis contempserunt et commiserunt et pro qua 
contumaces reputati sunt, aut ad dicendum et allegandum quare previa 
racione excommunicari non deberent, peremptorie citetis, seriem cum 
nominibus citatorum, terminoquoque assignato nobis conscienciose re- 
scribentes, presentibus nobis in specie remissis. Datum Zagrabie in 
domo nostre habitacionis feria quinta proxima post festum nativitatis 
virginis Marie. Anno domini millesimo quadringentesimo sexagesimo 


primo. 
... . de Thywrer, notarius in premissis. 


Originale in charta, In margine inferiori impressum est sigillum abbatis, et 
duo sigila plebanorum et nota marginalis: Reverende pater. Nos Petrus, sancti 
Emerici et Mathias sancti Anthonii ecclesiarum parochialium plebani fecimus vestre 
paternitatis iuxta continenciam. 





Doc. 22I. 222. 223. — An. IJÖI—1462. — a81 





221 

Anno 1461. - 

Cassatorio-cessionales in capitulo zagrabiensi celebratae, quibus 
mediantibus fratres claustri b. Nicolai confessoris, ordinis Praedica- 
torum Zagrabie fundati, virtute isthic insertarum ordinis sui P. Proyin- 
cialis plenipotentialium, litem ipsos inter et claustrum Paulinorum 
Remethense intuitu possessionis Blizna ventilatam, una cum quibusvis 
literalibus instrumentis in hoc merito emanatis cassando, ipsam pos- 
sessionem praefato Paulinorum claustro perpetuo possidendam cedunt. 


Act. Mon. Remete. Fasc. IIf. nr. 12. In archiv. regni Croat. Slav, Dalm. 


222. 

Anno 1461. 

Appellatio nomine Kamenskensis et Remethensis ordinis s. Pauli 
L heremitae claustrorum, contra Winnandum abbatem monasterii za- 
grabiensis propter sentenciam interdicti et aggravationis in fratres 
Kamenskenses illegitime latam; similiter et contra canonicos cathedralis 
ecclesiae zagrabiensis velut sacrilegos in quospiam fratres Remethenses 
invasores cum interposita protestatione coram publico notario ad sedem 
apostolicam facta. 


Act. Mon. Remete. Fasc. III. nr. 13. In archiv. regni Croat, Slav. Dalm. 


E 223. 
Anno 1462, 19. maii. Remethe, 


Antonius, vicarius fratrum. Remetensium. assentitur, ut Dionysius Vodopija 
cfUis vined, quam in monasterii Remefensis territorio emit, monasterio obli- 
gatus fruatur. 


Frater Anthonius, vicarius fratrum Heremitarum claustri beate 
Marie virginis de promontorio zagrabiensi, totusque conventus eiusdem 
monasterii. Memorie commedamus. tenore presencium significantes, 
quibus expedit universis, quod providus et honestus vir Valenthych 
vocatus, pro tunc judex civitatis montis Greczensis ab una, parte vero 
ab altera similiter vir providus et honestus Dionysius Vodopya apel- 
latus, civis de eadem monte Grecz coram nobis personaliter consti- 
tuti, per eundem Valenthych confessum extitit pariter et relatum: 
quod ipse quandam vineam suam in territorio nostro inter duas vias 
publicas de predicto claustro versus Zagrabiam tendentes, existentem, 
cum quadam particula silve penes eandem vineam habite, eidem Dio- 
nysio, Vodopya vocato, de monte Grecz, et per eum suis heredibus, 


382 : Doc. 224. — 4n. 1462. 


heredumque suorum successoribus et posteritatibus universis, quindecim 
florenis auri justi et boni ponderis ab eo plenarie receptis et perso- 
lutis, vendidisset, dedisset et assignasset, immo vendidit, dedit et as- 
signavit cum suis utilitatibus et fructuositatibus universis per prefatum 
Dionysium et suos successores jure perpetuo et irrevocabiliter te- 
nendam, possidendam, pariter et habendam. Cuiusquidem silve mete 
taliter distinguuntur: Item, prima meta incipit in via publica ab ori- 
ente et transit versus occidentem ad arborem querci cruce signatam, 
deinde iterum ad aliam arborem querci et iterum ad terciam et dein 
ad arborem graber vocatam prope circa meatum aque in valle et in 
eodem meatu aque terminantur; item cum quarta parte ortuli sub 
dicta vinea situati, ita tamen, quod prefatus Dionysius Vodopya nun- 
cupatus et sui successores singulis annis ante vindemiam nobis et 
ecclesie nostre triginta quinque denarios, unum caponem, unam dena- 
riatam panis solvere tenebuntur. Hoc eciam expresso, quod si pre- 
fatus Dionysius Vodopya apellatus et sui successres temporum in pro- 
cessu contra predictam ecclesiam nostram et per consequens contra 
nos aliquam notam infidelitatis incurrerint, extunc eadem vinea una 
cum silva predicta ad nos devolvatur. Item, idem Valenthych ibidem 
in predicto nostro territorio habens quandam particulam vinee inter 
vineas Pauli et condam Martini, dicti Plemenschaak, situatam, jure 
similiter empticio ipsum concernentem, quam similiter in vendicione 
adjunxit ac vendidit predicto Dionysio Vodopya cum superiori vinea 
pro precio supradicto, de qua quidem particula vinee quindecim de- 
narios, medium caponem et medietatem unius denariati panis nobis 
et ecclesie nostre singulis annis more prehabito idem Dionysius Vo- 
dopya ac sui successores solvere obligabuntur. In cuius rei memoriam, 
firmitatemque perpetuam presentibus sigillum nostrum duximus ap- 
pendendum. Datum feria quarta proxima, videlicet in festo Poten- 
ciane virginis. Anno domini millesimo quadringentesimo sexagesimo 


secundo. 
E transumpto facto anno 1809. In archiv, archiepisc. zagrab. Juridica, vol. 
II. nr. 23. 


a 
224. 
Anno 1462, 24. maii. Budae. 


Mathias, Hungariae etc. rex, episcopo varadiensi plenum jus omnium 
beneficiorum. in capitulum zagrab. ceonferendorum tribuit, 


Commissio propria domini regis. 
Mathias dei gracia rex Hungarie, Dalmacie, Croacie etc. Fide- 
libus nostris honorabili capitulo ecclesie zagrabiensis salutem et gra- 
ciam. Animadvertimus inter diuturnam competitorum contencionem 


_. 


m — 2 


Doc. 225. — An. 1462. 383 


multos errores et defectus tum in aliis, tum presertim in collacione 
beneficiorum in illa ecclesia committi, ea eciam de causa, quod nobis 
per eos, qui impetraverint personarum condiciones, ita ut sint, sepius 
non notificantur, ex quo frequenter contingit, minime idoneos et plane 
indignos promoveri. Quibus scandalis et enormitatibus pro debito 
nostro providere et occurere volentes, omnem auctoritatem jurispatro- 
natus nostri regii, quod sicut in omnibus aliis ecclesiis regni nostri 
kathedralibus presertim et collegiatis, ita in ipsa ecclesia zagrabiensi, 
more divorum predecessorum nostrorum regum Hungarie, habere di- 
noscimur, fideli nostro dilecto, reverendo in Christo patri, domini Jo- 
hanni episcopo ecclesie waradiensis ita dedimus et concessimus, da- 
musque et concedimus, ut ipse omnes dignitates, personatus ac que- 
cumque officia et beneficia ecclesiastica amodo deinceps in prefata 
ecclesia zagrabiensi, qualitercumque de jure et facto vacatura, per- 
sonis idoneis et benemeritis conferre et de eisdem providere valeat 
atque possit pleno jure. Ideo fidelitati vestre harum serie firmiter 
precipimus et mandamus, quatenus amodo in antea illos tantummodo 
ad dignitates, personatus, officia et beneficia ecclesiastica vacatura ad- 
mittere et in vestri medium accceptare debeatis et teneamini, quibus 
huiusmodi dignitates, personatus, officia et beneficia ecclesiastica pre- 
fatus dominus Johannes episcopus contulerit, aliis quorumcumque lit- 
teris et mandatis minime curatis. Nos enim pro irrito haberi volumus, 
si quid huiusmodi mandati nostri in contemptum fuerit quoquomodo 
forsitan attemptatum. Secus igitur non facturi. Presentibus perlectis, 
exhibenti restitutis. Datum Bude feria secunda proxima ante festum 
Ascensionis domini. Anno eiusdem millesimo quadringentesimo sexa- 
gesimo secundo. 


Liber rubeus ven. capituli eccl. zagrabiensis. In archiv. incl. Acad. scient 
Slav. merid. 


22b. 


Anno 1462, 30. maii. Budae. 
A Mathia, Hungarie etc. rege, ad s. Nicolai ord. Praedicatorum mona- 
sterium sagrabiense reficiendum vectigalia regii vadi in Savo flumine per 
quinque annos ceduntur. 


Mathias dei gracia rex Hungarie, Dalmacie, Croacie etc. Fide- 
libus nostris capitulo ecclesie zagrabiensis salutem et graciam. Cum 
nos tum ad nonnullorum fidelium nostrorum humillime supplicacionis 
instanciam per eos pro parte fidelis nostri religiosi fratris Eustachii 
prioris claustri beati Nicolai confessoris, ordinis Predicatorum, Zagrabie 
fundati, ac universorum aliorum fratrum in eodem claustro degencium 


284 | Doc. 225. —, An. 1462. 


nostre propterea porrecte maiestati, tum eciam pro reformacione eius- 
dem claustri, quod in maxima sui parte quamplurimis edificiis eget, 
vadum in flumine Zawy situm, quod vulgariter vadum regis vocatur, 
prope civitatem nostram montis Grecensis simul cum cunctis eiusdem 
vadi utilitatibus, proventibus, obvencionibus et pertinenciis pro pre- 
fato claustro beati Nicolai confessoris, consequenterque dicto fratri 
Eustachio priori, necnon universis aliis fratribus in eodem degentibus, 
a die illo, quo ipsi fratres dominium dicti vadi adipiscentur, infra 
spacium quinque integrorum annorum post sese immediate sequen- 
cium computando, vigore aliarum litterarum nostrarum donacionalium 
exinde confectarum, dederimus et contulerimus, velimusque eosdem 
fratres in dominium dicti vadi per nostrum et vestrum homines le- 
gittime facere introduci. Ideo fidelitati vestre firmiter precipiendo man- 
damus, quatenus vestrum mittatis hominem pro testimonio fidedignum, 
quo presente Ladislaus de Byzerio, vel Johannes de Gepew, aut Ma- 
thias et Stephanus, Ladomerychy dicti, seu Stephanus Thewrek, seu 
Ladislaus et Balthesar de Thwrkalowcz, aliis absentibus, homo noster, 
ad facies predicti vadi vicinis et commetaneis eiusdem universis inibi 
legittime convocatis et presentibus accedendo, introducat memoratos 
fratres.in dominium eiusdem, statuatque idem eisdem simul cum 
cunctis ipsius utilitatibus et pertinenciis quibuslibet, premisso jure 
ipsis incumbente, possidendum, si non fuerit contradictum. Contra- 
dictores vero, si qui fuerint, evocet eosdem contra annotatos fratres in 
presenciam banorum vel vicebanorum regni nostri Sclauonie ad ter- 
minum competentem racionem de premissis reddituros. Et postquam 
huiusmodi introduccionis et statucionis seriem cum contradictorum et 
evocatorum, si qui fuerint, vicinorumque et commetaneorum, qui pre- 
misse statucioni intererunt nominibus, terminoque assignato, eisdem 
banis vel vicebanis regni nostri Sclauonie prefati suq modo rescri- 
batis: Datum Bude die dominico proximo post festum Ascensionis 
domini. Anno eiusdem millesimo quadringentesimo sexagesimo secundo. 


(A tergo). Fidelibus nostris capitulo ecclesie zagrabiensis pro 
religiosis fratribus ordinis Predicatorum in claustro beati Nicolai con- 
fessoris Zagrabie fundato, degentibus, introductoria et statutoria. 


Originale in charta. In margine inferiori impressum est sigillum maius. In 
archivio lib. reg. civ. zagrab. 


... - - 


—-— - 


— — 


Doc. 226. 227. 228. — An. 1462. 285 





228. . 
Anno 1462, 18. Junii. Zagrabiae, 


Capttulum zaprab. communitali civitatis omnes injurias proventus decimalis 
invasione illatas ignoscit. 


Nos capitulum ecclesie zagrabiensis. Memorie commendamus 
per presentes, quod. licet nos racione potenciarie invasionis konche 
nostre providum et circumspectos viros Anthonium, alias judicem et 
complices eiusdem cives civitatis montis Grechensis in presenciam 
abbatis monasterii beate Marie virginis, judicis, videlicet conservatoris 
jurium ecclesie nostre, citaverimus, contraque et adversus eosdem 
certas censuras ecclesiasticas fulminari, ac eciam ecclesiasticum in- 
terdictum imponi procuraverimus; tamen expost ad attente petici- 
onis instanciam spectabilis ac magnifici domini Jani, Zagorie comitis 
et regni Sclauonie bani, easdem censuras et interdictum et universos 
processus, racione previa, contra prelibatos Anthonium judicem ac 
alios complices et cives dicte civitatis secutas et fulminatas, levari et 
penitus tol ac ammoveri fecimus, eosdemque racione prévia per, 
omnia expeditos commiserimus, immo reddimus et committimus pre- 
sencium per vigörem; ita tamen, quod prenominati judex et cives se 
de juribus et libertatibus ecclesie nostre nullatenus intromittant. Datum 
in festo beatorum Marci et.Marcellini martirum. Anno domini mille- 


.simo quadringentesimo sexagesimo secundo. 


Liber rubeus ven. Capit zagrab. In arch. incl, Acad. Scient. Slav. merid. 


227. 
Anno 1462. 


Quietantionales super centum flor. per fratres heremitas claustri 
Remethensis ratione litis, quae propter possessionem Blizna vertebatur, 
sopiendae, coenobio s. Nicolai, Zagrabiae fundati, ord. Praedicatorum 
plene persolutis, sub conventuali et prioratus dicti coenobii sigillis 
impressis, expeditae. 


Act. mon, Remete. Fasc, III. nr. 14. In archiv. regni Croat. Slav, Dalm. 


228. 
Anno 1462. 


"Funduales magistratus civici montis Grecensis.super turri mu- 
rata, adjacenteque eidem fundo, necnon altero fundo et spatio terrae 
in antedicta civitate existentibus, per Georgium medicum civem, Mar- 
tino litterato, filio Gregorii de Berzthecz et de Dobryne, novo concivi 
pro summa "viginti trium flor. auri perennaliter coram praefato ma- 
gistratu venditis. 


Act. mon, Remete. Fasc. III. nr. 15. In archiv. regni Croat. Slav. Dalm. 


286 Doc. 229. — An. 1404. 


229. 


Anno 1464, 17. januarii. Casmae. 
Mathias, Hungariae etc. rex, Doroteae, viduatae morte Heningi de Sused, 
velat, ut in Stubica possessione a civibus zagrabiensibus tributum et telo- 
nium porro petat. 


Commissio propria domini regis. 

Mathias dei gracia rex Hungarie, Dalmacie, Croacie etc, Generose 
domine Dorothee, relicte condam Hennyng de Zomzedvar, salutem et gra- 
ciam. Expositum extitit maiestati nostre in personis fidelium nostrorum 
prudentum et circumspectorum virorum judicis et juratorum, cetero- 
rumque civium et tocius communitatis civitatis nostre montis Grecensis 
admodum gravis querele, quod quamvis eadem civitas nostra montis 
Grecensis ac universi cives, hospites et inhabitatores eiusdem per divos 
reges Hungarie, nostros scilicet predecessores, ab omni solucione tribu- 
torum et theloniorum ubicumque et in quocumque loco in regnis no- 
stris Hungarie, Dalmacie et Croacie predictis ac partibus eisdem sub- 
iectis habitorum et exigi solitorum, graciose exempta sit et supportati 
habeantur, tamen vos in possessione Zthobyczan vocata quoddam tri- 
butum novum erigi fecissetis, et in eodem novo tributo super prefatos 
cives nostros ac inhabitatores dicte civitatis nostre montis .Grecensis, 
resque et bona ipsorum quasdam tributarias exacciones contra prefatas 
eorum libertates exigi faceretis, eosdemque propterea impediri, turbare 
et dampnificare faceretis in ipsorum libertatis preiudicium, dampnum 
quoque et gravamen valde magnum. Et quia nos prefatos cives no- 
stros et quemlibet eorum in prescriptis ipsorum antiquis libertatibus, 
juribusque et consvetudinibus inviolabiliter conservari volumus, ip- 
sosque in eisdem per quempiam subditorum nostrorum impediri et 
turbari non volumus, ideo vobis harum serie firmiter committimus 
et mandamus, quatenus amodo deinceps huiusmodi tributarias exac- 
ciones super prefatos cives, hospites et incolas dicte civitatis no- 
stre montis Grecensis vel aliquem eorum, res quoque et bona eo- 
rumdem contra prefatas ipsorum antiquas libertates in prefato novo 
tributo vestro in dicta possessione Zthobyczan exigi solito et in aliis 
tributis vestris exigi facere nusquam et nequaquam presumatis, eos- 
demque propterea in ipsorum personis, rebusque et bonis eorum 
quibuslibet impediri, turbari et dampnificari facere non debeatis 
nec sitis ausi modo aliquali gracie nostre sub optentu. Presentibus 
perlectis, exhibenti restitutis: Datum in Chasma feria tercia proxima 
ante festum beate Prisce virginis. Anno domini millesimo quadrin- 


gentesimo sexagesimo quarto. 


Originale in charta, in qua sigillum maius impressum. In archiv. incl. Acad. 
Scient. Slavor. merid. 


Kal - 


Doc. 230. — An. 1464. 287 





290. 


Anno 1464, 17. januarii. Casmae. 


Mathias, Hungariae etc. rex, Martino de Frangipanibus principi mandat, 
ut in possessionibus suis tributa, vectigaliaque a civibus sagrab. petere desinat, 
Commissio propria domini regis. 

Mathias dei gracia rex Hungarie, Dalmacie, Croacie etc. Fideli 
nostro spectabili et magnifico Martino de Frangapanibus, Segnie, 
Wegle et Modrusse comiti, salutem et graciam. Expositum extitit 
maiestati nostre pro parte et in personis fidelium nostrorum pru- 
dentum et circumspectorum . . . . judicis et juratorum, ceterorumque 
civium et tocius communitatis civitatis nostre montis Grecensis (de 
Zagrabia) gravi cum querela, quod quamvis eadem civitas nostra 
montis Grecensis et universi cives, hospites et inhabitatores eiusdem 
per divos reges Hungarie, nostros scilicet predecessores, ab omni so- 
lucione tributorum et theloniorum ubicumque et in quocumque loco 
in regnis nostris Hungarie, Dalmacie et Croacie predictis ac partibus 
eisdem subiectis habitorum et exigi solitorum graciose exempta sit et 
supportati habeantur. Tamen vos non curata huiusmodi solucionis 
exempcione et libértate in tributo vestro in Jaztraborczka exigi solito 
et in cunctis tributis vestris in aliis locis exigi solitis, quasdam super- 
fluas, injustasque et indebitas exacciones tributarias non taliter, sci- 
licet secundum quod alias huiusmodi tributum exigi solitum fuisset, 
super prefatos cives et inhabitatores dicte civitatis nostre montis Gre- 
censis, resque et bona eorumdem contra prefatas ipsorum antiquas 
libertates, juraque et consvetudines exigi et extorqueri faceretis atque 
ipsos propter hoc plurimum impediretis et turbari faceretis, preterea 
minus juste et indebite res et bona eorumdem civium nostrorum in 
terris ac bonis, possessionibusque et dominiis vestris arestari et pro- 
hiberi permitteretis, per quod plurima incommoda, dampnaque et 
nocumenta per huiusmodi indebitas et injustas arestaciones eisdem 
civibus evenissent, evenirentque et deinceps in ipsorum preiudicium, 
dampnum quoque et gravamen valde magnum Supplicatum igitur 
extitit maiestati nostre pro parte eorumdem civium nostrorum per 
nos superinde de medio opportuno provideri. Et quia nos prefatos 
cives nostros et quemlibet eorum in prescriptis ipsorum antiquis 
libertatibus, juribusque et consvetudinibus inviolabiliter conservari 
volumus, ipsosque in eisdem per quempiam subditorum nostrorum 
per huiusmodi superfluas exacciones tributarias et injustas rerum et 
bonorum ipsorum arestaciones, impediri, turbari et dampnificari non 
volumus, ideo fidelitati vestre harum serie firmiter precipientes man- 


388 Doc. 231. — An. 1464. 





damus, quatenus visis presentibus, nullis aliis litteris et mandatis 
nostris superinde expectantibus, occasioneque qualibet semota, amodo 
deinceps, huiusmodi superfluas et injustas tributarias exacciones in pre- 
fato tributo vestro Jaztraboreczka exigi solito et in aliis tributis vestris 
super prefatos cives (nec non incolas et inhabitatores prefate) civi- 
tatis nostre montis Grecensis vel aliquem eorum, resque et bona eo- 
rumdem quecumque contra dictas eorum antiquas libertates, juraque 
et consvetudines exigi facere non debeatis neque eciam huiusmodi 
indebitas et injustas arestaciones in rebus ac bonis et personis eorum- 
dem civium nostrorum in dictis terris, tenutis, dominiis et possessio- 
nibus vestris, per quospiam et ad quorumvis instanciam permittatis 
fieri, eosdemque cives et inhabitatores prefate civitatis nostre montis 
Grecensis vel aliquem eorum propter hoc in personis, rebusque et 
bonis ipsorum quibuslibet impedire, turbare vel quovis modo damp- 
nificari facere nusquam et nequaquam presumatis neque sitis ausi 
modo aliquali gracie nostre sub optentu. De dampnis vero, que hac- 
tenus per huiusmodi injustas et superfluas tributarias exacciones et 
rerum ac bonorum indebitas arestaciones eisdem civibus nostris intu- 
listis et irrogari fecistis, ipsis plenarie omnimodam  satisfaccionem 
talium rerum adeo impendatis, ne iidem superinde quoquomodo co- 
gantur querulari (et molestari) Secus non facturi. Presentibus per- 
lectis, exhibenti restitutis: Datum in Chasma proxima ante festum 
beate Prisce virginis. Anno domino millesimo quadringentesimo sexa- 
gesimo quarto. 

Originale in charta, sat exesum. In margine inferiori impressum est sigillum, 
In archiv. incl. Acad. Scient. Slavor. merid. 


231. 
Anno 1464, 24. martii. Budae. 


A Mathia, Hungarie etc. rege, communitate civitatis precante privilegium 
— Belae IV. regis, quo cives zagrabienses a vectigalibus tributisque pro merce 
Pensitandis eliberantur, confirmatur. 


Mathias dei gracia Hungarie, Dalmacie, Croacie, Rame, Seruie, 
Gallicie, Lodomerie, Cumanie, Bulgarieque rex. Omnibus Christi fide- 
libus presentibus et futuris presencium noticiam habituris salutem in 
omnium salvatore. Cum regnum stabile nihil magis, quam amor sub- 
ditorum perficiat, expedit semper principibus grata munificencia suis 
se reddere liberales, ut dum fervencium animos continuis beneficiis 
sibi conciliant, eos, amor pocius quam timor, promptos suis obsequiis 
alliciat, firmosque in fide faciat et constantes. Proinde ad universorum 


Doc. 231. — An. 1464. 289 





noticiam harum serie volumus pervenire, quod fideles nostri pru- 
dentes et circumspecti Nicolaus judex ac Anthonius et Blasius iurati 
cives civitatis nostre montis Grecensis nominibus et in personis exhi- 
buerunt et presentaverunt nobis quasdam litteras capituli ecclesie 
albensis, sigillo eiusdem, quo utitur, in pendenti consignatas, median- 
tibus quibus idem capitulum quasdam litteras condam serenissimi 
principis domini Bele prefati regni nostri Hungarie regis, predeces- 
soris nostri, super non solucione et exempcione quorumlibet tribu- 
torum tam in terris, quam super aquis ac eciam tricesimarum intra 
ambitum regni nostri exigi solitarum per prefatum dominum Belam 
regem annotatis civibus et inhabitatoribus dicte civitatis nostre montis 
Grecensis graciose concessis emanatas, transumpsisse dignoscitur, tenoris 
infrascripti, supplicantes maiestati nostre prefati Nicolaus judex et 
Anthonius ac Blasius iurati cives suis et dictorum universorum civium 
ac tocius communitatis predicte civitatis nostre montis Grecensis no- 
minibus, ut nos prescriptas litteras dicti capituli ecclesie albensis et 
omnia in eis confenta ratas, gratas et accepta habentes, litteris nostris 
privilegialibus de verbo ad verbum inscribi et inseri faciendo, appro- 
bare, ac ipsas pro prefatis Micolao, Anthonio et Blasio ac tota com- 
munitate civium et inhabitatorum prefate nostre civitatis, successori- 
busque ipsorum universis, innovandas perpetuo valituras confirmare 
dignaremur. Quarumquidem litterarum tenor talis est: (vide vol. I. 
Doc. 152. de anno 1329. 13. novembris) Nos igitur humillimis sup- 
plicacionibus antefatorum civium per eos suis et prefatorum omnium 
civium ac tocius communitatis pretacte civitatis nostre montis Gre- 
censis nominibus et in personis nostre, modo quo supra, porrectis 
maiestati, regia benignitate exauditis et clementer admissis, pre- 
scriptas litteras dicti capituli ecclesie albensis non abrasas, non can- 
cellatas, nec in aliqua sui parte suspectas, presentibusque litteris no- 
stris privilegialibus sine diminucione et augmento aliquali insertas, 
quoad omnes earum continencias, clausulas et articulos eatenus, qua- 
tenus eedem rite et legittime emanate existunt, acceptamus, appro- 
bamus et ratificamus ac easdem et omnia in eis contenta ex certa 
nostre maiestatis sciencia et animo deliberato pro memoratis civibus 
et tota communitate prefate civitatis nostre, ipsorumque successoribus 
et posteritatibus universis innovantes, perpetuo valituras confirmamus 
presentis scripti nostri patrocinio mediante. In cuius rei memoriam 
firmitatemque perpetuam presentes litteras nostras privilegiales pen- 
dentis et authentici maioris sigilli nostri dupplicis munimine robo- 
ratas eisdem duximus concedendas. Datum per manus reverendissimi 
in Christo patris, domini Stephani colocensis et bachiensis ecclesiarum 
19 


290 Doc. 232. — An. 1464. 

archiepiscopi, locique eiusdem Colocensis comitis perpetui, aule nostre 
sumpmi cancellarii, fidelis nostri dilecti. Anno domini millesimo qua- 
dringentesimo sexagesimo quarto, nono kalendas aprilis, regni nostri 
anno septimo, coronacionis vero primo. Venerabilibus in Christo pa- 
tribus, dominis, Dionysio de Zeech, cardinali, strigoniensi, eodem do- 
mino Stephano colocensi, archiepiscopis; Ladislao agriensi, Joanne 
waradiensi, Nicolao transylvaniensi, zagrabiensi sede vacante, Joanne 
quinqueecclesiensi, Alberto vesprimiensi, Augustino jauriensi, Vincencio 
waciensi, Alberto chanadiensi, Thoma nitriensi, bosnensi sede vacante, 
ecclesiarum episcopis, ecclesias dei feliciter gubernantibus. Item magni- 
ficis Michaele Orszagh de Gwth, regni Hungarie predicti, palatino, 
Emerico de Zapolya regni nostri Bosnensis gubernatore, Nicolao de 
Wylak, Joanne Pongracz de Dengelegh waivodis transilvaniensibus, 
comite Ladislao de Palocz, judice curie nostre, eodem Emerico de 
Zapolya, Dalmacie, Chroacie nec non Sclauonie regnorum nostrorum 
et prefato Nicolao de Wylak eiusdem Sclauonie et machowiensi banis, 
honore banatus zewrensis vacante, Joanne de Rozgon, tavarnicorum, 
Benedicto de Thwrocz, janitorum, Andrea Pongracz de Dengelegh 
pincernarum, Ladislao de Bathor dapiferorum, Paulo de Dombo et 
Ladislao de Wesen, agazonum nostrorum regalium magistris, Andrea 
Pawmkircher, posoniensi et Petro de Zokol thurocziensi comitibus, 
alisque quampluribus regni nostri comitatus tenentibus et honores. 


E transumpto imper. Ferdinandi II, de anno 1626. In. archivio lib. reg. 
civit. zagrab. 


232. 


Anno 1464, 24. martii. Budae. 


A Mathia, Hungariae etc. rege, communitati ciuitatis precanti privilegium 
mercatus quotannis die s. Marci festo habendi, quod a Bela IV, rege est 
concessum, confirmatur. 

Commissio propria domini regis. 

Mathias dei gracia Hungarie, Dalmacie, Croacie, Rame Seruie, 
Gallicie, Lodomerie, Cumanie, Bulgarieque rex. Omnibus Christi fide- 
libus presentibus et futuris presencium noticiam habituris salutem in 
omnium salvatore. Ád universorum noticiam harum serie volumus 
pervenire, quod prudentes et circumspecti Nicolaus judex ac Antho- 
nius et Blasius jurati cives civitatis nostre montis Grecensis iuxta 
Zagrabiam, nostre maiestatis venientes in presenciam, suis ac univer- 
sorum civium et inhabitatorum ac tocius communitatis dicte civitatis 
nostre montis Grecensis nominibus et personis exhibuerunt et presenta: 


Doc. 232. — An. 1464. 291 


\ 
verunt nobis quasdam litteras serenissimi condam principis domini Ste- 


phani regis Hungarie, predecessoris nostri, in appresso consignatas, con- 
firmative in se habentes tenorem quarumdam libertatum serenissimi 
condam principis domini Bele similiter regis Hungarie, genitoris sui, 
quibus mediantibus idem condam dominus Bela rex prefate civitati 
nostre montis Grecensis nundinas ab octo diebus ante festum beati 
Marci ewangeliste incipiendo usque ad octavas eiusdem festi sine 
tributo quolibet celebrandas annuisse dinoscitur, tenoris infrascripti, 
supplicantes maiestati nostre prefati Nicolaus judex ac Anthonius et 
Blasius jurati cives, suis et dictorum universorum civium ac tocius 
communitatis predicte civitatis nostre montis Grecensis nominibus, ut 
nos prescriptas litteras prefati domini Stephani regis et omnia in eis 
contenta ratas, gratas et accepta habendo suisque litteris privilegialibus 
de verbo ad verbum transcribi et inseri faciendo approbare ac ipsas 
pro prefatis Nicolao, Anthonio et Blasio ac tota communitate civium 
et inhabitatorum prefate nostre civitatis, successoribusque ipsorum 
universis innovantes perpetuo valituras confirmare dignaremur. Qua- 
rumquidem litterarum tenor talis est: (vide vol. I. Doc. 51. de anno 
1270). Nosigitur humillimis supplicacionibus antefatorum civium per 
eos suis ac prefatorum omnium civium et tocius communitatis pre- 
tacte civitatis nostre montis Grecensis nominibus et personis nostre, 
modo quo supra, porrecte maiestati, regia benignitate exauditis et 
clementer admissis, prescriptas litteras prefati domini Stephani regis 
non abrasas, non cancellatas nec in aliqua sui parte suspectas, presen- 
tibusque litteris nostris privilegialibus sine diminucione et augmento 
aliquali insertas, quoad omnes earum continencias, clausulas et articulos 
eatenus, quatenus eedem rite et legittime emanate existunt, acep- 
tamus, approbamus et ratificamus ac easdem et omnia in iis contentd 
ex certa nostre maiestatis sciencia et animo deliberato pro memoratis 
civibus et tota communitate prefate civitatis nostre ipsorumque suc- 
cessoribus et posteritatibus universis innovandas perpetuo valituras 
confirmamus presentis scripti nostri patrocinio mediante. In cuius rei 
memoriam, firmitatemque perpetuam presentes litteras ncstras privi- 
legiales pendentis et autentici maioris sigilli nostri dupplicis muni- 
mine roboratas eisdem duximus concedendas. Datum per manus reve- 
rendissimi in Christo patris, domini Stephani colocensis et bachiensis 
ecclesiarum archiepiscopi, locique eiusdem Colocensis comitis perpetui, 
aule nostre summi cancellarii, fidelis nostri dilecti. Anno domini mil- 
lesimo quadringentesimo sexagesimo quarto, nono kalendas aprilis. 
Regni nostri anno septimo, coronacionis vero primo. Venerabilibus in 


Christo patribus, dominis, Dionisio de Zeech, cardinali strigoniensi, 
* 


292 Doc. 233. — An. 1464. 


eodem domino Stephano colocensi, archiepiscopis; Ladislao agriensi, 
Johanne waradiensi, Nicolao transilvanensi, zagrabiensi sede vacante, 
Johanne quinquecclesiensi, Alberto wesprimiensi, Augustino jauriensi, 
Vincencio waciensi, Alberto chanadiensi, Thoma nitriensi, boznensi sede 
vacante, Vrbano sirmiensi, Marco tinniensi . . . . . . . modrussiensi 
ecclesiarum, ipsas ecclesias dei feliciter gubernantibus. Item magni- 
ficis Michaele Orzag de Guth, regni nostri Hungarie predicti, pala- 
tino, Emerico de Zapolya regni nostri Bozne gubernatore, Nicolao de 
Wylak et Johanne Pangrasd de Dengeleg waywodis transilvanensibus, 
comite Ladislao de Palocz judice curie nostre, eodem Emerico de Za- 
polya Dalmacie, Croacie necnon Sclauonie regnorum nostrorum et 
prefato Nicolao de Wylak eiusdem Sclauonie €t machouiensi, banis, 
honore banatus zeueriensis vacante, Johanne de Rozgon thavernicorum, 
Benedicto de Thwrocz janitorum. Andrea Pangras de prefata Dengeleg 
pincernarum, Stephano de Peren et Ladislao de Bathor dapiferorum, 
Paulo de Dombo et Ladislao de Wesen agazonum nostrorum regalium 
magistris, Andre Pawinkyrher posoniensi et Petro de Zakol themesi- 
ensi comitibus, aliisque quampluribus regni nostri comitatus tenen- 
tibus et honores. 

Originale in membrana. A zona sericea rubri, viridis et cerulei coloris ap- 
pendet sigillum. In archiv. lib. reg. civit. zagrab. 


233. 


Anno 1464, 20. aprilis. Budae. 
Mathias, Hungariae etc. rex, totius Slavoniae banis mandat, ut libertates 
a Hungariae regibus, ipsius praedecessoribus, capitulo eiusque dicioni sub- 
Jectis concessas defendant. 


Mathias dei gracia rex Hungarie, Dalmacie, Croacie etc. Fide- 
libus nostris magnificis Emerico de Zapolya, gubernatori Boznensi ac 
Nicolao de Wylakvar de Tusseduen regi nostri Sclauonie banis, salutem 
et graciam. Exponitur maiestati nostre in personis fidelium nostrorum 
capituli ecclesie zagrabiensis, quomodo hiis disturbiorum temporibus 
bani ipsius regni nostri Sclauonie ipsos ac populos et jobagiones 
ipsorum in antiquis eorumdem libertatibus et juribus, ipsis per divos 
Hungarie reges predecessores nostros concessis, uti in litteris serenis- 
simorum condam principum dominorum Bele, Andree et Stephani 
regum Hungarie, predecessorum nostrorum, aurea eorum bulla munitis 
conspeximus, sepius impedivissent in preiudicium ipsius capituli et 
dicte eeclesie zagrabiensis damnum valde magnum. Et quia regie 
dignitati summopere convenit suos subditos in antiquis et approbatis 


Doc. 234. 235. — An. 1464. 293 


ipsorum juribus tenere atque tueri, ideo ita volentes prefatum capi- 
tulum, populosque ac jobagiones eiusdem contra libertates ac jura 
ipsorum ab aliquibus impediri aut molestari, juribusque ipsorum per 
quempiam derogari, fidelitati vestre firmiter precipientes mandamus, 
quatenus prefatum capitulum ac populos et jobagiones ipsius amodo 
in posterum contra premissas libertates ac jura ipsorum molestare aut 
damnificare seu molestari nequaquam permittatis nec per vos aut ve- 
stros impedire faciatis gracie nostre sub obtentu. Hoc autem eciam 
per futuros banos illius regni nostri Sclauonie firmiter volumus ob- 
servari. Presentibus perlectis, exhibenti restitutis. Datum Bude feria 
sexta proxima post festum beatorum Tbiburcii et Valeriani martirum. 
Anno domini millesimo quadringentesimo sexagesimo quarto. Regni 
nostri anno septimo, coronacionis vero primo. 


Originale in membrana. In margine inferiori impressum est sigillum, In arch. 
ven. capit. zagrab. Act. Cap. ant. fasc. I. nr. 9. 


294. 
Anno 1464. 25. maii. Zagrabiae. 


A capitulo zagrab. im detentores rerum a colonis delatarum poena 
constituitur. 


Anno domini MCCCC sexagesimo quarto, feria sexta proxima 
post Penthecostes, videlicet ipso die festi beati Vrbani pape, conclusum 
est capitulariter in interiori sacristia per dominos, quod quicumque 
alienas res et quevis bona, quocunque nomine censeantur, per colonos 
nostros ab exercituantibus hac ieme preterita ablatas et recepta, a die 
datarum presencium computando, non restituerint et ad locum per 
nos deputandum non reposuerint, extunc talis vel tales tamquam 
reipublice occultatores et defraudatores consorcio fratrum et prediis 
ac omnibus eorum proventibus canonicalibus semper et tamdiu pri- 
ventur, quousque in pleno capitulo et omnium unanimi consensu et 
voto meruerint sibi ipsis graciam super huiusmodi excessibus optinere. 


Liber rubeus ven. Capit. zagrab. In archiv. incl. Acad. Scient. Slav. merid. 


235. 
Anno 1464, 17. Augusti Zagrabiae, 
Demetrius a capitulo vicarius capitularis eligitur. 


Gracias agens altissimas dominis meis de capitulo zagrabiensi, 
qui pro solita benignitate ipsorum, qua et alias erga me servitorem 
suum uti consveti sint, ad honorem vicariatus me prefecerunt, pro- 


294 Doc. 236. 237, — An. 1464 — 1405. 


mitto, quod in omnibus rebus et precipue gravioribus agendis re- 
curram ad auxilia et consilia ipsorum, eaque suscipiam prout voluerint. 
Et quod pro voluntate ipsorum eidem vicariatu cadem. Et quod exemp- 
cione mea contra eosdem dominos non utar. Et quod dimissorias sine 
licencia ipsorum dominorum non dabo et reverebor omnes et singulos 
dominos meos et quod ..... . . . . Sione non taxabo quemquam, 
Scripsi ego Demetrius doctor, manu propria, in medio dictorum do- 
minorum sedens, octavo die festi beati Laurencii martiris, videlicet 
feria sexta proxima post festum assumptionis Marie, hora tercia vel 
quasi post maiorem missam. Anno domini MCCCCLXIV. 


Liber rubeus ven. Capit zagrab. In archiv. incl. Acad. Scient. Slav. merid. 


298. 
Anno 1464, 21. octobris. Zagrabiae. 


A capitulo zagrab. poena talionis constituitur. 


Nota! quod omnes domini in maiori sacristia capitulariter con- 
gregati debita deliberacione prehabita ipso die festi beatorum decem 
millium martirum anno MCCCCLX quarto statuerunt firmiter obser- 
vare, neque quovis modo immutare de anni instantis proximis qui- 
busvis divisionibus et distribucionibus in pecunia et qualitercumque 
emergentibus, statuta ecclesie firmissime observare, absque gracia 
irremisibiliter tali condicione interposita, quod quicumque ex dominis 
pro aliquo pena statuti plectendo, postularet, simili pena statuti 
plecteretur. 


Liber rubeus ven. Capit, zagrab. In archiv. incl. Acad. Scient Slavor. merid. 


337. 
Anno 1465, 18. januarii, Budae. 


Mathias, Hungariae etc. rex, capitulo zagrab. mandat, ut canonicis in 
negolits Publicis absentibus omnes proventus. administret, 
Commissio propria domini regis. 

. Mathias dei gracia rex Hungarie, Dalmacie, Croacie etc. Fide- 
libus nostris capitulo ecclesie zagrabiensis salutem et graciam. Expo- 
suerunt nobis fideles nostri honorabiles magistri Johannes, archidia- 
conus goricensis, ac Stephanus de Jalza et Johannes Wythezych de 
Kamarcza, concanonici vestri, gravamen cum querela, quod quamvis 
nos alias vobis mandaverimus in eo, ut vos universos proventus, red- 
ditus et fructus anni preteriti prefatis exponentibus racione benefi- 


Doc. 238. — An. 1465. 295 
ciorum ipsorum, ipsis proveniri 'debendos, e medio vestri admini- 
strari facere deberetis, vosque quod ad eos pertinuerit integraliter 
extradari facere promisistis; tamen nunc et mandata nostra et pro- 
missionibus vestris posthabitis id minime facere curassetis nec cura- 
retis eciam de presenti in contemptum mandatorum nostrorum et 
vestre promissionis negligenciam. Et quamvis mandata nostra vobis 
cure fieri, vestraque promissa rata esse debeant, tamen quia eciam 
ex singulari privilegio regum et predecessorum nostrorum id fuerit 
observatum, ut omnes beneficiati, qui eorum curias in serviciis pu- 
blicis et privatis incolunt et secuntur, quacumque dignitate emineant, 
omnes proventus et redditus racione suorum beneficiorum ipsis pro- 
venientes, absentes eque sicut presentes, demptis cottidianis distribu- 
cionibus, percipere valeant atque possint. Ideo fidelitati vestre harum 
serie firmiter precipientes mandamus, quatenus statim, visis presen- 
fibus, universos proventus, fructus et redditus ipsis racione dictorum 
beneficiorum eorum provenire debendos, e medio vestri tamquam pre- 
sentibus administrare, et per eos quorum interest administrari facere 
debeatis, quod si secus feceritis, scitote, quod nos precipue propter 
non observacionem nostri et curie nostre privilegii, bona vestra per 
banos et vicebanos regni nostri Sclauonie occupari faciemus. Secus 
igitur non facturi Presentibus perlectis, exhibenti restitutis. Datum 
Bude in festo beate Prisce virginis et martiris. Anno domini millesimo 
quadringentesimo sexagesimo quinto. Regni nostri anno septimo, coro- 
nacionis vero primo. 


Liber rubeus ven. Capit, zagrab. In archiv. incl. Acad. Scient. Slav. merid. 


238. 


Anno 1465, 2. februarii. Zagrabiae. 
Coram Emerico Zapolja, bano etc, capitulum a communitate. civitatis 
reum pronuntiatur, quod comites Ciliae ćčivitatem montis Grecensis per vim 
ceperunt, eique plus quam 20.000 flor. detrimenti importaverunt. 


Nos Emericus de Zapolya, regnorum, Bozne gubernator, necnon 
Dalmacie, Croacie et regni Slauonie banus. Memorie commendamus, 
quod Valentinus, alias judex, necnon Rawsar dictus, cives civitatis 
montis Grecensis, ipsorum ac aliorum universorum juratorum, civium 
et inhabitatorum civitatis montis Grecensis de iuxta Zagrabiam per- 
sonis, ad nostram presenciam venientes, per modum protestacionis 
nobis significare curarunt in hunc modum: quod dum condam il- 
lustres principes domini comites Cilie, etc. regnum Sclauonie deva- 
stare inciperant et ipsam civitatem per gentes ipsorum expugnari ni- - 


296 Doc. 239. — An. 1465. 


tebantur, tunc domini de capitulo ecclesie. zagrabiensis quatuor ex 
ipsis et signanter condam dominum Johannem doctorem et Stephanum 
cathedralem, unacum aliis duobus, quam pocioribus, in obviam gen- 
cium dictorum dominorum comitum destinassent et eosdem in dictum 
capitulum introduxissent, eisque in domibus et curiis eorum hospicia 
quiete et pacifice admisissent, locaque pixidum ad expugnandum et 
confrangendum murum dicte civitatis demonstrassent, de turri quoque 
ipsorum in dicta civitate habita ipsi domini de dicto capitulo nullam 
pugnam seu defensionem penes dictos cives per homines eorum in 
eadem turri constitutos facere non admisissent, ipsamque turrim sim- 
pliciter pro traditamento manere fecissent; ex quorum dominorum 
de dicto capitulo subordinacione ipsa civitas recepta et expugnata 
fuisset, cives quoque et inhabitatores eiusdem civitatis quam plures 
capti et omnibus rebus eorum privati et spoliati extitissent, in quo 
. domino nostro regi ac toto regno Hungarie et ex eisdem civibus et 
inhabitatoribus dicte civitatis ipsi domini de capitulo plusquam vi- 
ginti millia florenorum dampna intulissent potencia mediante in preiu- 
dicium et dampnum ipsorum manifestum. Presentes autem sigillis 
egregiorum Stephani de Becchele de Zelinawar et Augustini dicti 
Porkolab, comitum nostrorum zagrabiensium, fecimus consignari. Datum 
Zagrabie vigesimo die diei octavarum festi Epiphaniarum domini. 
Annno domi millesimo quadringentesimo sexagesimo quinto. 

Originale in charta. A tergo vestigia duorum sigillorum. In archiv. lib. reg. 
civ. zagrab. 

239. 

Anno 1465, IO. martii. Budae. 
Coram Mathia, Hungariae etc. rege, communitas civstatis de magnis damnis 
importalis per horum aliquot annorum capituli bonis a capitulo accusatur. 

Mathyas dei gracia rex Hungarie, Dalmacie, Croacie etc. Fide- 
libus nostris comiti vel vicecomiti et judicibus nobilium comitatus 
zagrabiensis salutem et graciam. Dicitur nobis in personis honorabilis 
capituli ecclesie zagrabiensis, quod Anthonius judex, Martinus Marty- 
necz, Johannes Perowych, Valentinus Sarawych dicti, Rawser, Dioni- 
sius sartor, Paulus et Benedictus aurifabri, Clemens carnifex, Simu- 
nowych, Karnis, Stephanus sutor, Jacobus similiter sutor, Blasius sartor 
Philippus sutor, Lucas similiter sutor, Benche decanus, Anthonius 
sutor, Stephanych, Blasius arcupar, Plathnar, Benedictus institor, Lau- 
rencius judex, Michael pellifex, Blasius Wythezych, Phillippus in- 
stitor, Michael, filius Valentini; Mathyas arcupar, Thomas frenipar, 
Demetrius sartor, Blasius institor, Pazar institor, Georgius pellifex, 
Hansycz institor, Thomas Chyeden, Nicolaus aurifaber, relicta Mathye, 


Doc. 239. — An. 1465. 297 


relicta Thomay, Clemens faber, Salidmarychya, ceterique jurati cives, 
inhabitatores ac tota communitas civitatis nostre montis Grecensis 
de iuxta Zagrabiam in anno cuius jam vigesima instaret revolucio 
pravo consilio et maligna induccione ipsorum, turrim ipsorum expo- 
nencium in dicta civitate montis Grecensis habitam et existentem, in 
quo tempore disturbiorum, ante metus Turcorum, res et bona ecclesie 
eorum conservari et tueri consveverant, per Fridericum et Vlricum 
comites Cilie destrui et anichilari fecissent, in quo eisdem exponen- 
tibus plus quam quinque millia florenorum auri dampna intullissent. 
Item in Quadragesima, cuius iam quinta instaret revolucio annualis, 
universas domos et edificia in area ipsorum exponencium in prefata 
civitate montis Grecensis habitas diruissent et destruxissent, dirruique 
et destrui, ac quo ipsorum placuisset voluntati fecissent, in quo ipsi 
exponentes plus quam mille florenos auri dampna passi fuissent. Hiis 
non contenti.circa festum beati Michaelis archangeli, cuius iam simi- 
liter quinta instaret revolucio annualis, dum videlicet dictum capi- 
tulum pro decimis vinorum recolligendis in solito loco concharum 
decimalium, ubi suos solent decimatores collocare, prefati judex, jurati, 
cives, inhabitatores ac tota communitas civitatis antedicte, nescitur 
quo ducti spiritu, manibus armatis et potenciariis in conchas huiusmodi 
irruentes, decimatores predictos invasissent, ipsosque nisi fuge pre- 
sidio muniti fuissent miserabili nece interfecissent et ibidem quoddam 
plaustrum vino oneratum per quosdam pro debitis arestatum violenter 
abduxissent. Insuper prenotati judex et jurati cives ac tota communitas 
civitatis antedicte ad magnificum Jan, Zagorie comitem, tunc regni 
Sclauonie banum, recurrentes, suis falsis et iniquis suggestionibus 
eundem Jan comitem induxissent, ut comitatum ipsorum exponencium 
Thoplicensem propterea occuparet, quod idem comes fecisset et tamdiu 
occupatire tenuisset, quousque sue et dictorum judicis, juratorum et 
tocius communitatis civitatis predicte placuisset voluntati, in quo ipsis 
exponentibus plus quam tria millia florenorum auri dampna intul- 
lissent, potencia mediante, in preiudicium prefatorum exponencium et 
dampnum valde magnum. Super quo fidelitati vestre firmiter preci- 
pientes mandamus, quatenus unum vel duos e vobis transmittatis, 
qui ab omnibus quibus incumbit meram de premissis experiatur cer- 
titudinis veritatem, quam tandem regni Sclauonie banis suo modo 
rescribatis. Datum Bude in dominica Reminiscere. Anno domini mil- 
tesimo quadringentesimo sexagesimo quinto. Regni nostri anno octavo, 
coronacionis vero primo. 


E transumpto Stephani Bicchele et Augustini Porkolab comitum zagrab. In 
archiv. ven, Capit. zagrab. Act, Cap. ant. fasc, IO, nr. 8, 


298 Doc. 240. — An. 1465. 





240. 
Anno 1465, 1I. martii. Zagrabiae. 


Coram communitate civitatis Agnes, viduata morte Johannis Kunšić, aprum 
suum Eliae, campanarum fusori, 3 fl. vend. 


Nos Anthonius, filius Thome, judex, Blasius, Michael, Thomas, 
Clemens, Paulus, Clemens, Marcus et Gregorius jurati, consiliarii et 
universi cives civitatis: montis Grecensis. Memorie commendamus te- 
nore presencium significantes quibus expedit universis, quod proba 
et honesta mulier Agnes vocata, relicta condam viri providi et ho- 
nesti Johannis Kwnsyth dicti, filia videlicet condam Mathie de Kra- 
lewcz, olim concivis nostri, filii Blasii, ad nostram personaliter veniens 
presenciam, confessa est in hunc modum, ut ipsa quandam terram 
suam arabilem in campo nostro seu civitatis prefate inter terras si- 
militer arabiles viri providi et honesti Elye campanarum fusoris, si- 
militer concivis nostri, filii videlicet Benedicti de Posega, et inter 
lerras nostre communitatis ac secus viam communem habitam et exi- 
stentem, quinque vel citra, ut dicitur, dietas terre in se continentem, 
ipsam scilicet Agnethem mulierem a prefato condam Mathia patre 
. eiusdem tamquam heredem et superstitem ipsius condam Mathie et 
eciam litteratorie concernentem, prout hoc in quadam littera nostra 
seu civitatis prefate privilegiali ac statutoria, tempore videlicet judi- 
caius viri condam providi et honesti Petri olim senioris judicis et 
concivis nostri, filii videlicet Pauli, de anno domini millesimo qua- 
dringentesimo tricesimo secundo in festo beati Georgii martiris, ali- 
quamdiu preteritis, pro parte eiusdem Agnetis mulieris superinde 
confecta et emanata ac coram nobis in specie exhibita et demonstrata 
fide contineri vidimus oculata, simulcum omnibus eiusdem terre ara- 
bilis quinque vel citra dietas in se continentis utilitatibus, juribus, 
usibus, integritatibus, fructuositatibus et pertinenciis universis, prefato 
Elye, fusori campanarum, nostro videlicet concivi, ac per eum ipsius 
heredibus, pro tribus florenis auri, per eundem Elyam annotate Agneti 
mulieri, prout ipsamet nobis retulit, iam plene datis et persolutis, ven- 
didisset et contulisset, immo ex consensu alterius vicini videlicet com- 
munitate predicte civitatis ad hoc interveniente vendidit et contulit 
coram nobis jure perpetuo et irrevocabiliter possidendam, tenendam 
pariter et habendam, ac juxta condicionem civitatis prenotate ab an- 
tiquo privilegialiter approbatam, quomodocumque voluerit disponen- 
dam; antiquas quoque litteras universas factum premisse terre ara- 
bilis, quinque vel citra dietas terre in se continentis sonantes, si in 
contrarium presencium quovis.temporis in processu exhiberentur seu 


Doc. 24I. — An. 1465. 299 


in littem producerentur cassas commisimus et viribus carituras, immo 
exhibitoribus earumdem nocituras. In quorum omnium premissorum 
testimonium, firmitatemque perpetuam presentibus sigillum nostrum 
commune duximus appendendum. Datum feria secunda proxima ante 
festum beati Gregorii pape. Anno domini millesimo quadringentesimo 
sexagesimo quinto. 

Originale in charta. A tergo vestigium imppressi sigilli In archivio lib, 
reg. civ. zagrabiensis. 


| 241. 
Anno 1465, 5 aprilis Zagrabiae. 


Inquisitione constituta magna detrimenta a communitate civitatis capitulo 
profecto. esse adlata Emericus de Zapolja et Nicolaus de Vila& bani a 
comitatu zagrab. certiores funt. 


. Magnificis viris Emerico de Zapolya regnorum Bozne guberna- 
tori, nécnon Dalmacie, Croacie et Nicolao de Wylak regni Sclauonie 
banis, dominis ipsorum honorandis, Stephanus Bicchele de Zelinyawar 
et Augustinus Porkolab comites ac judices nobilium comitatus zagra- 
biensis servicii et honoris continuum incrementum. Noverint eedem 
vestre magnificencie, quod nos litteras inquisitorias serenissimi. prin- 
cipis et domini, domini Mathye, dei gracia regis Hungarie, Dalmacie, 
Croacie etc. domini nostri graciosi, clause emanatas, nobisque precep- 
torie loquentes et directas sumpma cum fidelitate recepimus in hec 
verba: (vide Doc. 239. de anno 1465. 5. aprilis) Nos igitur mandatis 
prefati domini nostri regis in omnibus obedire cupientes, ut tenemur, 
Mathyam de. Wrnewcz et Ladislaum Imprycz de Jampnycha, duos ex 
nobis, scilicet judices nobilium, ad premissam inquisicionem faciendam 
duximus destinandos, qui tandem ad nos exinde reversi nobis con- 
corditer retulerunt eo modo, ut ipsi ab omnibus quibus decuisset et 
licuisset palam et occulte diligenter inquirentes, omnia premissa et 
quevis premissorum singula sic et eodem modo facta fore rescivissent, 
prout prefato domino nostro regi dictum extitisset et quemadmodum 
tenor litterarum regalium contineret predictarum, quarum seriem 
eisdem vestris magnificenciis duximus rescribendam. Datum Zagrabie 
feria sexta proxima ante dominicam Ramispalmarum. Anno domini 
millesimo quadringentesimo sexagesimo quinto. 

Originale in charta. A tergo vestigia sex sigillorum. In archiv. ven. Capit. 
zagrab. Act. cap. ant. fasc. IO. nr. 8. 


300 Doc. 242. — An. 1465. 





242. 
Anno 1465, 24. aprilis. Budae. 


Mathias, Hungariae etc. rex, concedit, ut quam a civibus tam a nobilibus, 
dum vivunt, et hora ultima, bona monasterio s. Nicolai ord. Praedica- 
lorum legentur. | 
Commissio propria domini regis, 

Nos Mathias dei gracia rex Hungarie, Dalmacie, Croacie etc. 
Memorie commendamus tenore presencium significantes quibus expedit 
universis. Quod cum nil magis ad regiam pertineat vel justiciam vel 
religionem, quam ecclesias dei honorificis dotare privilegiis, sic enim 
divina propiciabitur maiestas in quam sanctorum eius omnis veneracio 
recurrit. Igitur nos ob specialem devocionem nostram, quam ad be- 
atum Nicolaum episcopum et confessorem, in cuius glorioso nomine 
claustrum ordinis fratrum Predicatorum Zagrabie fundatum esse di- 
noscitur, cuiusque precibus successus nostros prosperari ac tam in 
. terris quam in celis pie credimus confoveri, gerimus et habemus, in 
sublevamen dicti monasteri et collegii eorumdem fratrum in eo pro 
tempore degencium, de penuria illa, quam in rebus temporalibus ad 
sui provisionem et sustentacionem necessariis frequentissime, ut acce- 
pimus, paciuntur, eidem claustro et per consequens prefato collegio 
dictorum fratrum in eodem pro tempore degencium id graciose et 
de plenitudine potestatis regie duximus annuendum et concedendum, 
ut omnes et singuli nobiles aut alterius cuiusvis status homines, pos- 
sessiones, villas, predia, vineas, domos et alias quascumque heredi- 
tates et jura eorum possessionaria quomodocumque appellatas et voci- 
tari solita tam in territorio civitatis nostre montis Grecensis, quam 
alias ubivis in regno nostro habitas et existentes semper dum volue- 
rint in vita scilicet et tempore mortis prefato claustro et per conse- 
quens collegio antedictorum fratrum in eodem pro tempore degencium 
in elemosinam perpetuo libere conferre, donare, legare et alias prout 
eis videbitur locare; prefati eciam fratres huiusmodi bona pro se et 
dicto claustro eorum tenere, possidere, ac illis, quibus maluerint, 
vendere et locare et alias juxta eorum libitum de eisdem pro utili- 
tate claustri et collegii eorum disponere possint et valeant. Quibus- 
quidem collacioni, donacioni aut legacioni, locacioni, vendicionique 
ex nunc prout ex tunc, cum scilicet facte fuerint, et extunc prout ex 
nunc animo deliberato et ex certa nostra sciencia, prelatorumque et 
baronum nostrorum consilio nostrum regium consensum prebuimus 
benivolum pariter et assensum, immo annuimus et concedimus ac 


Doc. 243. — An. 1465. 301 
prebemus harum nostrarum, quibus secretum sigillum nostrum est 
appensum, vigore et testimonio litterarum mediante. Datum Bude in 
festo beati Georgii martiris. Anno domini milesimo quadringentesimo 
'sexagesimo quinto. Regni nostri anno octavo, coronacionis vero secundo. 


Originale in membrana. Zona sericea appendet absque sigillo. In regnicol. 
arch. Act. Jes. fasc. IO. nr. I9. 


243. 


Anno 1465, I. Augusti. Budae. 
Mathias, Hungariae etc. rex, mandat abbati Cisterc, sagrab., ut Hermanus 
de Cava ejusque mater ab immerita excommuntcatione liberentur. 


De commissione domini regis. 


Mathias dei gracia rex Hungarie, Dalmacie, Croacie etc. Fideli 
nostro venerabili et religioso fratri Winnando abbati monasterii beate 
Marie virginis de Zagrabia, salutem et graciam. Exponit nobis fidelis 
noster Hermanus de Chawa querulose, quomodo vos ipsum et do- 
minam Vrsulam relictam condam Marci de eadem Chawa, matrem 
suam, ad instanciam honorabilis magistri Johannis, rectoris domus 
hospitalis beate Elizabeth in area capituli zagrabiensis constructe, in 
quibusdam causis prophanis racione cuiusdam predii motis, non eccle- 
siasticum, sed vicarii episcopatus zagrabiensis in temporalibus gene- 
ralis, forum et judicium concernentibus, vigore quarumdam litterarum 
concilii Basiliensis, vestri in presenciam citari fecissetis, et eosdem 
sic in vestri presencia citatos, ob favorem eiusdem magistri Johannis 
vexaretis et excommunicatos denunciare faceretis in preiudicium jurium 
eorumdem valde magnum, unde supplicant, per nos ipsis superinde 
opportune provideri. Et quia nos volumus, ut unicuique sua juris- 
diccio observetur, ideo fidelitati vestre firmiter precipientes mandamus, 
quatenus acceptis presentibus, predictos exponentes a tali excommu- 
nicacionis sentencia absolvatis et vos de eisdem causis ingerere et 
ipsas, ulterius tractare non debeatis, sed easdem sine renitencia et 
difficultate judicio et examini dicti vicarii episcopatus zagrabiensis in 
temporalibus generalis absque omni gravamine et adiudicacione ali- 
quali transmittatis, partibus predictis coram ipso vicario comparendi 
terminum vestris in litteris prefigentes congruentem. Secus non facturi. 
Presentibus perlectis, exhibenti restitutis. Datum Bude in festo ad vin- 
cula beati Petri apostoli. Anno domini millesimo quadringentesimo 
sexagesimo quinto. Regni nostri anno (octavo), coronacionis vero 
secundo. 


Originale in charta. In inferiori margine impressum sigillum maius. In archiv. 
incl Acad, Scient. Slavor. merid. 


302 Doc. 244. — An. 1465. 


244. 
Anno 1465, 4. Augusti. Budae. 


Mathias, Hungariae etc. rex, communitate. civitafis precante capitulo 
zagrab. vetat, ut a civitatis mercatoribus bro merce tributum porro petat. 


De commissione domini regis. 


Mathias dei gracia rex Hungarie, Dalmacie, Croacie etc. Fide- 
libus nostris honorabili capitulo ecclesie zagrabiensis, salutem et gra- 
ciam. Nostre maiestatis venientes in presenciam fideles nostri Con- 
rardus Rauser, senior iudex, ac Blasius iuratus, cives civitatis nostre 
montis Grecensis in ipsorum ac tocius communitatis eiusdem civitatis 
nostre personis, nobis exponere curaverunt in hunc modum: quod 
licet ipsi et tota communitas dicte civitatis nostre montis . Grecensis 
antiqua libertatis eorum prerogativa per divos reges Hungarie, nostros 
scilicet predecessores, ipsis graciose concessa et per nostram  maies- 
tatem confirmata requirente, ab omni solucione tributaria, tam de 
personis propriis, quam de rebus et bonis ac mercimoniis eorum 
quibusvis, in quibuscumque locis tributorum nostrorum videlicet et 
aliorum quorumcumque fieri debencium, per omnia exempti sint et 
liberati, tamen vos non curantes huiusmodi libertatibus ipsorum, 
eosdem in locis tributorum vestrorum ad solucionem tributariam 
compelleretis, et propter non solucionem huiusmodi tributi, eosdem in 
presenciam banorum regni nostri Sclauonie reconveniretis in preiu- 
dicium libertatis ipsorum et desolacionem dicte civitatis nostre non 
parvam. Quam ob rem fidelitati vestre firmiter precipientes man- 
damus, quatenus amolo deinceps a futuris civibus nostris nullum tri- 
butum petere et exigere, petique et exigifacere contra antiquas eorum 
libertates presumatis, et nec eosdem cives nostros per non solucionem 
huiusmodi tributi in presenciam dictorum banorum regni nostri Scla- 
uonie per amplius reconvenire presumatis; nam aliter commisimus 
fideli nostro spectabili et magnifico Jaan, comiti Zagorie et regni 
nostri predicti Sclauonie bano, ut ipse prefatos cives nostros montis 
Grecensis in ipsorum antiquis libertatibus conservet. Secus ergo non 
facturi. Presentibus perlectis, exhibenii restitutis. Datum Bude die do- 
minico proximo ante festum beate Marie virginis de nive. Anno do- 
mini millesimo quadringentesimo sexagesimo quinto. Regni nostri 
anno octavo, coronacionis vero secundo. 


Originale in charta. A tergo vestigium impressi sigilli. In archivio lib. reg. 


civit. zagrab. . 





Doc. 245. — An. 1405. 303 





245. 


Anno.1465, 5. Augusti. Budae. 


Cives sagrabienses soltantum a magistro. tavarnicorum regalium in Jus 

citari posse Mathias, Hungariae etc. rex, identidem confirmat. 

Commissio propria domini regis. 

Mathias dei gracia rex Hungarie, Dalmacie, Croacie etc. Fide- 
libus suis banis vel vicebanis regni nostri Sclauonie salutem et gra- 
ciam. Noveritis, quod nostre maiestatis venientes in presenciam fideles 
nostri, circumspecti, Conradus Rauser senior judex ac Blasius juratus, 
cives civitatis nostre montis Grecensis in ipsorum ac ceterorum uni- 
versorum civium eiusdem civitatis nostre personis, nobis exponere 
curaverunt in hunc modum: quod licet ipsi cives dicte civitatis 
nostre montis Grecensis, mediantibus litteris divorum regum Hun- 
garie, nostrorum scilicet predecessorum, et per nos eisdem confirma- 
tarum, solummodo judicio magistri thavarnicorum nostrorum reser- 
vati sint, et judicio banorum regni nostri Sclauonie astare non tene- 
antur; tamen capitulum ecclesie zagrabiensis racione non solucionis 
tributi in locis tributorum eiusdem.capituli exigi soliti ipsos in pre- 
sencia banorum dicti regni nostri Sclauonie in causam convenisset, 
et contra dictos cives nostros sentenciam diffinitivam reportasset, vi- 
gore cuius eosdem cives nostros.in rebus et bonis ipsorum dampni- 
ficare vellet, in preiudicium eorumdem civium civitatis nostre montis 
Grecensis et dampnum valde magnum. Supplicaverunt itaque prefati 
Conradus Rauser, senior judex, et Blasius juratus in ipsorum ac ali- 
orum civium nostrorum nominibus et in personis, ut nos ipsis de 
remedio providere dignaremur opportuno. Unde nos nolentes ipsos 
cives nostros ex eo, quod iidem solummodo iudicio dicti magistri 
thavarnicorum nostrorum reservati sunt, per quoscumque regnicolas 
nostros minus juste et indebite impediri, de nostre legalis potestatis - 
plenitudine et gracia speciali, prefatam sentenciam pro parte dicti 
capituli ecclesie zagrabiensis revocantes, fidelitati igitur vestre firmiter 
precipientes mandamus, quatenus amodo deinceps prefatos cives dicte 
civitatis nostre montis Grecensis ad instanciam dicti capituli ecclesie 
zagrabiensis racione previa in personis, rebusque et bonis ipsorum 
iudicare, molestare aut quovis modo dampnificare nullo modo presu- 
matis. Si enim alique quitquam accionis vel questionis contra anno- 
tatos cives dicte civitatis nostre habent vel habere pretendunt hii, id 
coram dicto magistro thavarnicorum nostrorum, judice scilicet eorum 
ordinario, juridice prosequantur, ex parte quorum idem, omni contra 
ipsos querulanti iudicium et iusticiam faciet, prout dictabit ordo juris. 


304 Doc. 246. — An. 1465. 


Secus non facturi Presentibus perlectis, exhibenti restitutis. Datum 
Bude in festo beate Marie virginis de nive. Anno domini millesimo 
quadringentesimo sexagesimo quinto. Regni nostri anno octavo, coro- 
nacionis vero secundo. 


Originale in charta. In margine inferiori impressum est sigillum maius. In 
archivio lib. reg. civ. zagrab. 


248. 


Anno 1465, 9. Augusti. Budae. 


Capituli. paupertate intellecta, Mathias, Hungariae etc. rex, praescribit, ut a 
capitulo in proximo bello cum Turcis gerendo, modo aliquot equi ad impe- 
dimenta portanda dentur. 

Commissio propria domini regis. 

Mathias dei gracia rex Hungarie, Dalmacie, Croacie etc. Fide- 
libus nostris capitulo ecclesie zagrabiensis salutem et graciam. Licet 
inter alia in facto exercituacionis contra Turcos in proximo faciende, 
hoc dispositum sit, quod universi nobiles et possessionati homines il- 
lius regni nostri Sclauonie per singula capita exercituare et de sin- 
gulis viginti sessionibus sive portis jobagionum suorum singulum 
unum armatum secum ad exercitum ducere teneantur, tamen nos 
considerata paupertate illius ecclesie zagrabiensis, vos et bona ac 
possessiones vestras ab huiusmodi exercituacione hac vice liberos red- 
didimus, ita tamen, ut de eisdem bonis vestris nobis certi equi, super 
quibus pondera ferri poterunt, disponantur. Quapropter fidelitati vestre 
harum serie firmiter committimus et mandamus, quatenus visis pre- 
sentibus, huiusmodi equos iuxta informacionem fidelis nostri egregii 
Friderici Lamberger capitanei castri nostri Chakthornya de pretactis 
bonis et possessionibus vestris disponeretis eosdem equos illis, quibus 
ipse Lamberger dixerit, dare et assignare deberetis. Secus nullo modo 
facturi. Datum Bude in vigilia festi beati Laurencii martiris. Anno 
domini millesimo quadringentesimo sexagesimo quinto. Regni nostri 
anno octavo, coronacionis vero secundo. 


Originale in cbarta. In margine inferiori impressum est sigillum, In ar- 
chivio ven. Capit. zagrabiensis, Act. Cap. ant. fasc. I. nr. 10. 


Doc. 247. — An. 1465. 305 


247. 
Anno 1465, 21. Augusti. Zagrabiae. 


Coram capitulo zagrabiensi communitas civit. montis Grecensis de Johannis 
Marati fricesimatoris injuria recusat. 


Nos capitulum ecclesie zagrabiensis. Memorie commendamus 
per presentes, quod Anthonius, filius Thome, modernus ac Valen- 
tinus, senior, judices civitatis montis Grecensis in ipsorum ac tocius 
communitatis civium et inhabitatorum eiusdem civitatis montis Gre- 
censis nominibus et in personis ad nostram personaliter venientes 
presenciam, nobis per modum protestacionis significare curarunt in 
hunc modum: quomodo nobilis vir Johannes Marathy, familiaris 
magnifici Johannis Thwzy de Laak, janitorum regalium magistri, per 
eundem Johannem Thwzy iuxta litteratorium mandatum regie sere- 
nitatis, qui ipsam civitatem ad manus regias occupasset, in eadem 
civitate ad exigendam tricesimam constitutus, nescitur cuius fretus 
consilio, in festo beati regis Stephani, proxime preterito, in foro vide- 
licet annuali in area nostra capitulari et in ipsa civitate celebrari 
solito, certos homines nobilium et commetaneorum et circumvicinorum 
eiusdem civitatis ac castri Medwewara, de quibus nulla tricesima de 
jure provenire debuisset, quosdam vestimentis, alios vero falcastris 
et eorum bobus et animalibus ac aliis rebus privasset et spoliasset, 
cuius spolii occasione ipse judex et alii cives dicte civitatis extra 
murum dicte civitatis et eius territorium nullas liberi transire ausi 
fuissent. Ceterum, cum ipse judex unacum certis pocioribus ac senio- 
ribus judicibus ac juratis et civibus dicte civitatis montis Grecensis 
unacum venerabili viro magistro Georgio archidiacono de Bexin, so- 
cioque et concanonico nostro, unacum litteris regie serenitatis specta- 
bili et magnifico domino Jan, Zagorie comiti perpetuo, necnon regni 
Sclauonie bano etc. loquentibus, ipsiusque domini Jan, Zagorie co- 
mitis, similiter litteris in eo videlicet sonantibus, ut castellum, quod 
per condam comitem Cilie in una parte ipsius civitatis fuerat con- 
structum dirui per ipsos cives deberet, ad prefatum Johannem Marathy 
accessissent et ipsum iuxta iniunctum litteratorium mandatum ipsius 
regie serenitatis et eciam commissionem prefati domini Jaan comitis 
et bani petivissent et requisitum habuissent, ut ipsum castellum eis- 
dem diruere admisisset. Quiquidem Johannes Marathy ibidem coram 
eodem magistro Georgio, socio et concanonico nostro, in ponte eiusdem 
castelli in eosdem judices, juratos cives dicte civitatis unacum homi- 
nibus et familiaribus suis, evaginatis gladiis, manu armata irruisset, 
ibique certos ex ipsis verberum plagis affecisset, et nisi presidio de- 

20 





306 Doc. 248. 249. — An. 1466. 


fensionis se tueri valuissent, utique ibidem certos et quam plures ex 
eisdem civibus nece miserabili tradidisset et peremisset. Eo non con- 
tentus prefatus Johannes Marathy, dum ipse judex unacum aliis ci- 
vibus dicte civitatis montis Grecensis nostri in medium ad ipsam 
protestacionem contra ipsum faciendam advenisset, tunc ipse Johannes 
Marathy, ibidem personaliter coram nobis adherens, prefato Anthonio 
judici taliter diffidasset, ut ubicumque eundem invenire seu apprehen- 
dere posset, ipsum nece miserabili interimere vellet et niteretur, in 
preiudicium ipsius judicis et tocius communitatis dicte civitatis montis 
Grecensis ac dampnum manifestum. Super quibus iidem Anthonius 
judex modernus et Valentinus, alias judex, sibi ipsis et aliis predictis 
presentes litteras nostras protestatorias dari pecierunt, quas eisdem 
concessimus communi justicia svadente et regni lege requirente. Datum 
secundo die festi beati regis Stephani prenotati. Anno domini mil- 
lesimo quadringentesimo sexagesimo quinto. 


Originale in charta. A tergo vestigium impressi sigilli. In archivio lib. reg. 
civ. zagrab. 


248. 


Anno 1466, 16. aprilis. 

Paulus II. papa Mathiae regi scribit, quod nuper Demetrium 
episcopum zagrabiensem ad jaurinensem episcopatum transtulerit, et 
Osvaldum in eius locum faciat episcopum zagrabiensem. XVI. ka- 
lendas maii. 


Georgii Marcelović; Regesta, ut supra. 


249. 


Anno 1466, 26. aprilis. 


Mathias rex dat litteras, quibus profitetur se deponere ad non- 
nullorum supplicationem omnem indignationem, quam contra capi- 
tulum conceperat et canonicos, eo, quod ipsi archidiaconatum gori- 
czensem cuidam Demetrio doctori contulerit contra collationem regiam 
factam in favorem magistri Martini, capitulumque in graciam suam 
recipit. 


Georgii Marcelovié: Regesta, ut supra. 


Doc. 250. — An. 1466. 307 


250. 


Anno 1466, 23. Augusti. Zagrabiae. 


A Mathia, Hungariae etc, rege, societatum statuta: pedlijicum et artificum 


frenorum ac corrigiatorum in civitate montis Grecensis confirmantur. 


Nos Mathias dei gracia rex Hungarie, Dalmacie, Chroacie etc. 
Memorie commendamus tenore presencium significantes, quibus ex- 
pedit universis, quod nos, tum ad nonullorum fidelium nostrorum 
humillime supplicacionis instanciam per eos pro parte universitatis 
pellificum et artificum frenorum, ac corrigiatorum in hac civitate no- 
stra montis Grecensis nunc commorancium et in futurum commora- 
turorum nostre propterea porrecte maiestati, tum vero, ut iidem artes 
ipsorum eo liberius exercere valeant, eisdem pellificibus et artificibus 
id graciose annuendum duximus et concedendum, immo annuimus et 
concedimus per presentes, ut ipsi et eorum universi successores et 
posteri, omnibus illis libertatibus et consvetudinibus, quibus pellifices 
et artifices aliarum liberarum civitatum nostrarum utuntur et gaudent, 
futuris semper successivis temporibus uti possint et gaudere. Item, 
primo, quod ipsi more aliorum pellificum et artificum societatem 
vulgariter czeh habencium pro se libere societatem facere ac singulis 
annis inter se decanum vel magistrum huiusmodi societatis constituere 
possint ac valeant, qui ipsam societatem regat et universas causas 
pretextu arcium et laborum ipsorum et alias qualitercumque oriendas 
imprimis videat, dirimat et discuciat. Et quod nullus omnino hominum 
ipsos vel aliquem ex ipsis in quibuscumque causis racione huiusmodi 
arcium et laborum ipsorum in presenciam iudicis et iuratorum civium 
eius civitatis nostre vel aliorum iudicum aliter, quam prius huius- 
modi cause per magistrum dicte societatis ipsorum discusse et iudicate 
fuerint, convenire possit. Item, quod nemo inter eos magister arcium 
et laborum ipsorum fieri possit, nisiis, qui eisdem et societati eorum 
ad huiusmodi artes sufficiens videbitur, et ad ipsum magisterium 
arcium et societatem per magistrum eiusdem societatis, qui pro tem- 
pore fuerit constitutus, acceptatus fuerit, et talis in magisterium ac- 
ceptandus primo communitati societatis duos florenos auri et quatuor 
libras cere solverit, vel magistro eiusdem societatis et aliis magistris 
unum prandium dederit. Preterea, quod nullus pellifex et artifex 
frenorum et corrigiatorum extra societatem ipsorum constitutus au- 
deat seu presumat in ipsa civitate artes huiusmodi exercere; si qui 


vero exercerent, talium pellificum vel artificum labores, magister 
% 


308 Doc. 251. — An. 1466. 
ipsius societatis libere auffere possit. Nullus eciam mercator vel alter 
homo negociator pelliceas vel alios extraneos labores arcium prescrip- 
tarum in ipsa civitate nostra vendere presumat, nisi tempore nun- 
dinarum seu fororum annualium; et si quispiam huiusmodi pelliceos 
vel alios extraneos labores vendere attemptaverint, magister dicte 
societatis auferendi liberam habet potestatis facultatem ex presenti 
concessione nostra. Quocirca vobis fidelibus nostris capetaneis vel 
vicecapetaneis per nos vel successores nostros reges in prefata civitate 
nostra constituendis, item iudici et iuratis, ceterisque civibus ipsius 
civitatis nostre presentibus et futuris presencium noticiam habituris 
harum serie firmiter precipimus et mandamus, quatenus amodo dein- 
ceps prefatos pellifices et artifices frenorum et corrigiatorum vel ali- 
quem ex ipsis in causis supradictis pretextu scilicet huiusmodi ar- 
cium et laborum ipsorum iudicare vel vero astare iudicatui compel- 
lere aut alias quovismodo contra formam huiusmodi nostre graciose 
annuencie quoquo impedire, molestare, aut perturbare et dampnificare 
nullo umquam tempore presumatis. Presentes autem, quas appensione 
sigili nostri secreti communiri fecimus, post earum lecturam, reddi 
mandamus presentati. Datum Zagrabie in vigilia festi beati Bartho- 
lomei apostoli. Anno domini millesimo quadringentesimo sexagesimo 
sexto. Regni nostri anno nono, coronacionis vero tercio. 


Protocollum loci credibilis ven. Capit. zagrabiensis nr. XXIX. pag. 40. In 
archiv. ven. Cap, zagrab. 


251. 


Anno 1466, 23 Augusti. Zagrabiae. 


A Mathia, Hungariae etc. rege, sulorum in civitate montis Grecensis so- 


cielatis statuta confirmantur. 


Nos Mathias dei gracia rex Hungarie, Dalmacie, Croacie etc. 
Memorie commendamus tenore presencium significantes quibus expedit 
universis, quod nos, tum ad nonnullorum fidelium nostrorum humil- 
lime supplicacionis instanciam, per eos pro parte universitatis sutorum 
in hac civitate nostra montis Grecensis nunc commorancium et in fu- 
turum commoraturorum, nostre propterea porrecte maiestati, tum vero, 
ut iidem artes ipsorum eo liberius exercere valeant, eisdem sutoribus 
id graciose annuentes duximus et concedentes, immo ‚annuimus et 
concedimus per presentes, ut ipsi et eorum universi successores ét 


— 9 


Doc. 251. — 1400. 309 


posteri omnibus illis libertatibus et consvetudinibus, quibus sutores 
et artifices aliarum liberarum civitatum nostrarum utuntur et gaudent, 
futuris semper successivis temporibus, uti possent et gaudere. Item 
primo, quod ipsi more aliorum sutorum et artificum societatem vul- 
gariter czeh habencium, pro se libere societatem facere et singulis 
annis inter se decanum vel magistrum huiusmodi societatis constituere 
possint et valeant, qui ipsam societatem regat et universas causas 
pretextu arcium et laborum ipsorum et alias qualitercumque oriendas 
inprimis videat, dirimat et discuciat, et quod nullus omnino ho- 
minum ipsos vel aliquem ex ipsis in quibuscumque causis racione 
huiusmodi arcium et laborum ipsorum in presenciam judicis et jura- 
torum civium dicte civitatis nostre vel aliorum judicum, aliter quam 
prius huiusmodi cause per magistrum dicte societatis ipsorum discusse 
et judicate fuerint, convenire posset. Item, quod nemo inter eos ma- 
gister arcium et laborum fieri possit, nisi is, qui eisdem et societati 
eorum ad huiusmodi artes sufficiens videbitur, et ad ipsum magi- 
sterium arcium et societatem per magistrum eiusdem societatis, qui 
pro tempore fuerit constitutus, acceptatus fuerit, et talis in magiste- 
rium acceptandus, primo communitati societatis tres florenos auri 
solverit, et magistro eiusdem societatis ac aliis magistris unum pran- 
dium dederit. Preterea quod nullus sutor extra societatem ipsorum 
constitutus, audeat seu presummat in ipsa civitate artes huiusmodi 
exercere; si qui vero exercerent, talium sutorum labores magister 
ipsius societatis libere auffere possit. Nullus eciam sutor extraneus vel 
mercator, aut homo negociator, calcios vel alios labores arcium pre- 
scriptarum in ipsa civitate nostra vendere presummat, nisi tempore 
nundinarum annualium, et si quipiam huiusmodi calcios vel alios 
labores vendere attemptaverit, magister dicte societatis aufferendi 
liberam habeat potestatis facultatem ex presenti concessione nostra. 
Quocirca vobis fidelibus nostris capetaneis vel vicecapetaneis, per 
nos aut successores nostros reges in ipsa civitate constituendis, item 
judici et juratis, ceterisque civibus antefate civitatis nostre montis 
Grecensis presentibus et futuris presencium noticiam habituris, harum 
serie firmiter precipimus et mandamus, quatenus amodo deinceps 
prefatos sutores vel aliquem ex ipsis in causis supradictis pretextu 
scilicet huiusmodi arcium et laborum ipsorum judicare vel vestro 
astare judicatui compellere aut alias quovismodo contra formam hu- 
iusmodi nostre graciose annuencie quoquomodo impedire, molestare 
aut perturbare et dampnificare, nullo umquam tempore presumatis. 
Presentes autem, quas secreto sigillo nostro, quo utimur, in penden- 
denü communiri fecimus, post earum lecturam, reddi iubemus pre- 


310 Doc. 252. 253. — An I466 —1467. 


—— ———— > — 





sentanti. Datum Zagrabie in vigilia festi beati Bartholomei apostoli. 
Anno domini millesimo quadringentesimo sexagesimo sexto. Regni 
nostri anno nono, coronacionis vero tercio. 


E transumpto Johannis Corvini, bani de ann. 1504. In archivio lib. reg. 
civit. zagrabiensis. 


252. 


Anno 1466, 29. septembris. Zagrabiae. 


Rectoratus altaris s. crucis in eccl, cathedrali Matheo Kelked confertur. 


Anno domini MCCCCLX sexto, ipso die festi beati Michaelis 
archangeli, domini capitulariter in interiori sacristia congregati, vide- 
licet: dominus cantor, dominus chasmensis prepositus, vicarius, do- 
minus Kemlek, Warasd, Wasca, Bexin, archidiaconi; Ladislaus custos, 
magistri: Fabianus, Nemes, Tyuer, Elias, Zapolya, magister Johannes, 
alias sancti Johannis Belethnich, unanimi voto contulerunt rectoratum 
altaris sancte crucis venerabili domino Matheo Kelked, archidiacono 
kamarcensi et concanonico eorum, ista condicione interiecta, quod 
omnes porci de dicto rectoratu, pro tempore provenientes, unacum 
pecuniis porcalibus semper dominis de capitulo modis omnibus debent 
provenire, et idem rector se de eisdem et de decimis ac inposicione 
taxarum extraordinariarum et recolleccione earum nullatenus intro- 
mittere et pro posse apud dominos . . . .. 0. . procurare; taxas 
et collectas autem annuales et consvetas pro se exiget idem rector. 


Ego Matheus archidiaconus kamarcensis subscripsi manu propria. 


Liber rubeus ven. capituli eccl. zagrab. In archiv. incl. Acad. Scient. 
Slav. merid. 


253. 


Anno 1467, 18. martii. Budae. 
Ab Osvaldo, episcopo zagrab., synodus sacerdotum Zagrabiae convocatur. 


Osvaldus dei et apostolice sedis gracia episcopus ecclesie zagra- 
biensis. Universis et singulis religiosis, venerabilibus, honorabilibus 
ac discretis et circumspectis viris, dominis abbatibus, prioribus, 
prepositis tam regularibus quam secularibus, lectoribus, cantoribus, 
custodibus, necnon archidiaconis ceterisque canonicis, tam dicte 
kathedralis zagrabiensis quam collegiate chasmensis ecclesiarum no- 
strarum, vicearchidiaconis, plebanis et eorum loca tenentibus, ac 
ecclesiarum capitularium, hospitalium et altarium rectoribus, aliisque 


Doc. 253. — An. 1467. 311 





beneficiatis sed et presbiteris, gracianis quibuscumque in et sub 
diocesi nostra zagrabiensi ubilibet constitutis et commorantibus pre- 
sencium noticiam habituris salutem in domino benediccione cum 
paterna. Quum sanctorum patrum canonica sanxit auctoritas anti- 
stites synodalem clero sue dyocesis celebrari congregacionem, ut 
per salubres exhortaciones, constituciones synodales et canonicas 
moniciones vicia extirpentur, virtutes inserantur, reprimantur actus 
noxii et discipline equitatis norma dirigatur, status ecclesiarum et 
persone ecclesiastice reformentur. Ne igitur de manibus nostris, qui 
in partem sollicitudinis divina miseracione vocati sumus, subdito- 
rum nostrorum sanguis in districti iudicii examine requiratur, habitá 
superinde unacum venerabilibus et circumspectis viris dominis de 
capitulo prefate ecclesie zagrabiensis, que a multo tempore legitimo 
fuit orbata pastore, salubri et matura deliberacione indiximus et te- 
nore presencium indicimus promulgantes sanctam synodalem congre- 
gacionem anno in presenti in ipsa ecclesia nostra zagrabiensi die 
dominico proximo post festum beati Georgii martiris, proxime venturo, 
videlicet vicesima sexta die mensis aprilis et aliis diebus ad id aptis 
et sufficientibus annuente domino per nos, aut si arduis regni maie- 
statis fuerimus prepediti negociis, per ydoneos viros quos illac depu- 
tare et transmittere curabimus celebrandam. Universitatem itaque ve- 
stram requirimus, hortamur et per hec scripta monemus primo, se- 
cundo, tercio, perhemptorieque et canonice, nichilominusque vobis et 
cuilibet vestrum in solidum in virtute salutaris obediencie et sub 
penis ac censuris ccclesiasticis in sinodo, more alias solito, in dicta 
nostra ecclesia zagrabiensi celebrata in absentes et contumaces infligi 
et promulgari consvetis, districte precipiendo mandamus, quatenus ad 
veniendum et ad representandum vos personaliter ad eandam sanctam 
synodum preparetis et in prefato die dominico post festum beati 
Georgii martiris et aliis diebus ad id aptis et sufficientibus et im- 
mediate sequentibus; quemquidem terminum vobis omnibus et singulis 
supradictis viris ecclesiasticis et vestrum cuilibet cuiuscumque gradus, 
ordinis, condicionis, dignitatis et preeminencie existant pro primo, 
secundo, tercio et peremptorio termino, canonicaque monicione in hiis 
scriptis assignamus celebracionem eiusdem sancte sinodis interesse et 
in propriis personis vos representare studeatis, statuta synodalia pia 
monicione ac exhortaciones salutiferas ibidem proponendas audituri 
et diligenter attenturi, et tandem domino cooperante et sermonem 
confirmante effectualiter adimpleturi; et ne aliquis vestrum ignoran. 
ciam de premissis quoquomodo allegare valeat, presentes litteras 
nostras valvis dicte ecclesie nostre zagrabiensis publice affligi man- 





312 Doc. 254. — An. 1467. 





davimus, ut ad cunctorum noticiam contenta in eisdem possint patulo 
pervenire. Preterea mandamus, ut hec omnia et singula archidiaconi 
dicte ecclesie nostre per se vel per alios vicearchidiaconos prout expe- 
diens fuerit plebanorum suorum et aliorum, quorum supra, faciant noti- 
ciam pervenire. Datum Bude decima octava die mensis marcii. Anno 
domini MCCCCLXVII. Albertus de Nagywath, notarius in premissis. 


Memoriale in glossario coaevo. In archiv. incl. Acad. Scient. Slavor. merid. 
II. C. 79. 80. 


254. 
Anno 1467, 13. aprilis. Budae. 


Ab Osvaldo, episcopo zagrab., altera synodi habendae Zagrabiae dies 
constituitur. 


Oswaldus etc. Universis et singulis dominis abbatibus, prepositis, 
lectoribus, archidiaconis, canonicis kathedralium et collegiatarum ec- 
clesiarum, aliisque plebanis et ecclesiarum parochialium rectoribus 
in et sub tota dyocesi nostra zagrabiensi ubivis constitutis et existen- 
tibus salutem et paternam in domino benediccionem. Quamvis nuper 
debita sollicitudine officii pastoralis moti ad laudem et divini numinis, 
honorem ac status ecclesie nostre zagrabiensis, pariterque tocius do- 
minici gregis ex alto nobis crediti reformacionem, celebracionem sancte 
sinodi in dicta nostra ecclesia zagrabiensi fiende decreverimus, certum 
ad hoc et determinatum tempus, scilicet dominicam proximam post 
festum beati Georgii martiris deputaverimus, vobisque et vestrum 
cuilibet devocioni in virtute salutaris obediencie et sub excommuni- 
cacionis pena, premissa canonica monicione, mandantes aliis litteris 
nostris patentibus in valsis pretacte ecclesie nostre publice affixis 
mandaverimus, et die et loco supradicte sancte sinodi et eius cele- 
bracioni interesse deberetis et personaliter teneremini; tamen pluribus 
et arduis negociis nunc occurrentibus dispendendis apud maiestatem 
regiam de suo mandato longiori quam sperabamus iempore necesse 
habuimus occupari, ut per hoc tam rebus regni publicis, quam sue 
maiestatis honori ad beneplacita obsequeremur, ac postremo eccle- 
sie nostre pariter et nostrorum subditorum commodo consulere et 
statum pacificum parare possemus. Hiis et aliis iustis et racionalibus 
causis, nos hic detinentibus, cum in termino superioribus litteris 
nostris expressato predicte sinodo et eius celebracioni personaliter in- 
teresse nequerimus, ad tercium diem ascensionis Domini proxime ven- 
turum, qui erit nonus dies mensis maii, deliberaverimus differendum et 
defferimus per presentes, quo die et termino favente domino, dictam 
celebracionem sancte sinodi disposuimus perficiendi. Vobi: igitur dominis 


Doc. 255. — An. 1407. 313 


supradictis in virtute sancte obediencie et sub excommunicacionis pena, 
monicione canonica premissa, firmiter precipiendo mandamus, quatenus 
ipso die tercio predicti festi Ascensionis dominice in ecclesia nostra 
zagrabiensi in huiusmodi sancte sinodo et eius celebracioni iuxta con- 
tinenciam aliarum litterarum nostrarum, vobis, ut premisimus, pub- 
licatarum, comparere et interesse debeatis. Vos vero domini archidi- 
aconi supratacti hanc nostram prorogacionem omnibus plebanis in 
vestris archidiaconatibus constitutis citissime publicare et notificare 
teneamini, aliud non facturi. Datum Bude, feria secunda proxima ante 
festum beatorum Tiburcii et Vale(riani); etc. 


Memoriale in glossario coaevo ln archiv. incl. Acad Scient. Slavor. merid. 


Alia insinuacio erat facta per dominum episcopum Oswaldum ad cele- 
brandam synodum, videlicet post festum beati Stephani regis, die dominico; sed 
ipse dominus episcopus eatenus occupatus negociis regis etc. fuit ista prorogacio 
facta, ut supra, anno domini MCCCCLXXI; sed intimacio fuit facta circa festum 
Georgii martiris eodem anno. 

Item, 3a insinuacio synodalis facta est in die Mathie apostoli, anno domini 
MCCCCLXXIII ad celebrandum sanctam synodum dominica qua canitur in ecclesia 
»Misericordias domini«, eodem anno. 


255. 
Anno 1467, 24. aprilis, Budae. 


Mathias, Hungariae etc. rex, exactoribus vectigalium coronae, qui sunt 
Zagrabiae, praecipit, ne pro merce supra praescriptum a civibus extgatur. 


Commissio propria domini regis. 


Mathias dei gracia rex Hungarie, Dalmacie, Croacie etc Fide- | 


libus nostris exactoribus vectigalium corone in civitate nostra zagra- 
biensi, nunc constitutis et in futurum constituendis, salutem et graciam. 
Ex querelis nonnullorum fidelium nostrorum. accepimus valde displi- 
center, quomodo, dictum vectigal corone non secundum disposicionem 
prelatorum, baronum et nobilium regni nostri et contenta litterarum 
et registri nostri superinde. editi, sed adinventis diversis abusivis cau- 
telis longe aliter colligeritis et faceretis colligere, videlicet, quod ad 
quascumque partes in ipso regno nostro Sclauonie habitas, res mer- 
cimoniales, deferrentur, cuiuscumque precii tales res existerent, huius- 


modi vectigal ab eisdem faceretis extorqueri, unde ex litteris et re-. 


gistro nostris bene intueri potestis, quod ipsum vectigal corone so- 
lummodo ab illis rebus, que de hoc regno nostro et partes sibi sub- 
iectas ad partes extraneas exportarentur vel de eisdem importarentur 
ad regnum nostrum exigi debet. Quam ob rem. fidelitati vestre barum 


314 Doc. 256. — An. 1407. 
serie firmiter mandamus, quatenus visis presentibus, ommissis dictis 
cautelis adinventis, predictum sacre corone vectigal recte et iuxta con- 
tenta prefatarum litterarum et regestri nostri superinde editi, vide- 
licet tantummodo de rebus mercimonialibus que de partibus extraneis 
importantur ad regnum nostrum vel de eodem exportantur ad easdem, 
ipsum vectigal extorquere faciatis secundum modum et quantitatem 
in registro superinde edito emanata. Secus non facturi. Presentibus 
perlectis, exhibenti restitutis. Datum Bude in festo beati Georgii mar- 
tiriss Anno domini millesimo quadringentesimo sexagesimo septimo. 
Regni nostri anno decimo, coronacionis vero quarto. 


Originale in charta In margine inferiori impressum est sigillum maius. In 
archivio lib. reg. civ. zagrabiensis. 


2356. 
Anno 1467, 12. maii. Zagrabiae, 


Sacerdotes zagrabienses de atroci. impetu, aliisque injuriis a laicis synodo 
illas Paulum II. pontif. max. appellant. 


Cum appellacionis remedium in relevamen oppressorum vel 
verisimiliter opprimi formidancium a sanctis patribus et utriusque 
iuris doctoribus, sumpmorum pontificum auctoritate fulcitum et alias 
canonice sit institutum, ut ea, que contra ius fierent, ipsius auxilio 
reformentur et in statum debitum restituantur. Proinde coram vobis 
venerabilibus et honorabilibus et discretis viris hic presentibus et 
astantibus et tam notario publico, tamquam authentica persona legali 
et fideli, nos universi et singuli vicearchidiaconi, plebani, hospitalium 
et altarium rectores per totam dyocesim zagrabiensem ubilibet exi- 
stentes et constituti, animo et intencione provocandi et appellandi, an- 
nuimus et apponimus et allegamus, appellamus et appellando dedu- 
cimus et hiis, quibus interest et interesse poterit quemlibet in futu- 
rum, gravi proponimus cum querela: quod quamvis reverendus in 
Christo pater et dominus, dominus Oswaldus, dei et apostolice sedis 
gracia episcopus zagrabiensis, prelatus noster, iuxta sanctorum patrum 
instituta, hiis diebus sanctam indixerit toti clero sue diocesis, et sig- 
nanter nobis plebanis, sinodum celebrandam. Nosque eidem obedire 
cupientes, tamquam domino et prelato nostro, ipsi sinodali celebracioni 
interfuissemus et ut tenebamur cum gaudio expectabamus presenciam 
ipsius prelati nostri, nondum cogniti sive visi, quod videlicet huius- 
modi sinodali celebracioni per®onaliter interesset, defectusque nostros 
attendisset, et ipsis, ut pater noster, graciose occurrisset vel saltem 
aliquos speciales viros doctores et magistros pro informacione et re- 


Doc. 256. — An. 1467. 315 
formacione tocius status clericalis sue dyocesis destinasset. Tamen ipse 
reverendus pater, dominus et prelatus noster predictus, assumpta 
quadam occasione se a prefata sancta synodo absentandi, per ipsum 
modo predicto instituta, non doctores sed seductores, non tirones sed 
tyranos in villipendium ac oppressionem tocius cleri in medium nostri 
destinavit, egregios videlicet et nobiles viros, si dici merentur: Petrum 
de Gwdowcz, vicarium temporalem, Ladislaum de Greben, vicebanum, 
Gregorium de Fodorowcz, Anthonium Kopyncz, Petrum de Bykzhad, 
Janko de Miketyncz, Georgium Briga, Hermannum de Chawa et Ge- 
orgium Susicza cum ipsorum complicibus, familiaribus videlicet suis. 
Cumque nos universi et singuli plebani et alii beneficiati predicti pro 
audiendis sermonibus et aliis erudicionibus salubribus accipiendis in 
ecclesia kathedrali sancti regis Stephani reclusi fuissemus, ne laycalis 
severitas in contemptum cleri nos modo premisso congregatos inva- 
sisset; et quidam satellites nepharii, familiares videlicet predictorum 
nobilium, ipsorumque conservi, iussu atque mandato, ad hospicia 
nostra propria, temeritate irruissent, et ibidem in domibus hospiciorum 
nostrorum seris confractis, res et bona nostra recepissent et receperunt 
et quo ipsorum perniciose voluntati placuisset, convertissent et con- 
verterunt in preiudicium et dampnum nostrum et dedecus gravissimum. 
Sacerdotes propterea, qui se ab huiusmodi sinodali congregacione ab- 
sentassent, querentes, et cum non invenissent, duos saltem, unum ec- 
clesie parochialis zagrabiensis cappellanum, qui pro audiendis confes- 
sionibus ad infirmum communicandum cum sacramento exivisset, divini 
sacramenti irreveriti, sacerdotalisque dignitatis immemores, ipsum ad 
villissimam tunicam, libro breviarii, pecuniis et aliis rebus circa ipsum 
repertis, spoliarunt; secundum vero sacerdotem, qui tunc magnam 
missam celebravit, dum pro necessitate naturali peracta missa exi- 
visset, similiter captivaverunt et spoliarunt; resque ab eis ablatas, 
retinent adhuc de presenti. Et cum iuxta consvetudinem diucius in 
huiusmodi celebracione sinodali observatam ad accusacionem testium 
sinodalium sacerdotes et alii clerici iuxta eorum merita ut repremia- 
rentur et demerita, ut corrigerentur, pronunciarentur, iamfati laici 
cum suis complicibus, qui de consvetudine eciam de iure ne crimina 
clericalia ipsis patefierent, non debuissent interesse, eciam contra pro- 
hibicionem reverendi in Christo patris et domini Stephani, dei et 
apostolice sedis gracia episcopi geurensis et gubernatoris abbacie in 
Kapornak, prefati domini Osualdi episcopi in pontificalibus vicarii 
generalis ac in persona ipsius domini Osualdi episcopi, eiusdem sacre 
synodalis congregacionis presidentis, tociusque venerabilis capituli za- 
grabiensis prohibicione de mandato doctorum, clericorum et pleba- 





316 Doc. 256. — An. 1467. 


norum congregacionis videlicet nostre, exire nolentes, videntesque et 
audientes certos sacerdotes propter crimina detentatos, risus et ca- 
phinos elevantes, sacerdotes omnes et singulos deridebant; dumque 
nos plebani prescripti ultra communem, diuturnam et approbatam 
consvetudinem in ipsa sacra sinodali diucius tenemur, volentesque in 
ea mandatis prefati domini Stephani episcopi presidentis, ut finem 
videremus, obtemperare, dum ultimo die, videlicet die Martis post 
diem Ascensionis domini proxima, ad locum ecclesie prenotate solitum, 
ad sonum magne campane turris, quod erat nobis mandatum, statim 
facto prandio convenissemus, foresque ecclesie, ne dicti sacerdotum 
inimici laici videlicet et persecutores intrarent, claudere voluissemus, 
ac quosdam certi ex nobis racione premissorum spoliorum ipsos laicos 
arguissent, ut res huiusmodi ab ipsis ablatas benevole restitui requi- 
sissent, prefati laici cum complicibus suis prenotatis, gladiis evagi- 
natis, balistis apprehensis, clavis ferreis arreptis, alii vero lapides in 
manu tenentes, tanquam insensati, cursu veloci, nos pauperes et op- 
pressos plebanos, immo et dominos capitulares in dicta ecclesia in- 
clusos, nullis nostris nec ipsorum demeritis exigentibus, sed pocius 
animo inimicandi et malignandi, invaserunt et cum supradictis ingeniis 
dire percusserunt et verberaverunt sic, quod quibusdam manus, quibus 
pedes, quibus latera, quibusdam dorsa immanissime verberaverunt 
eciam fere usque ad mortem; alios autem vulneraverunt, quosdam in 
facie, quosdam in plantis, quosdam in brachiis; sanguinem Christi sa- 
cerdotum crudelissime per totam effundentes ecclesiam, de quorum 
numero unus mortuus est, multi vero languentes mortem de die in 
diem prestolarantur. Et dum hec reverendus pater, prefatus videlicet 
dominus Stephanus episcopus et presidens pontificalibus indutus appa- 
ramentis, premissa sedare voluisset et ipsi sinodo finem cum bene- 
diccione imponere, sepefati satellites non solum ipsi domino epi- 
scopo neque altero clero dignissimo, sed et corporis dominici in ip- 
sorum aspectu existentis irreveriti, alios insultus peiores prioribus 
facere non erubuerunt; et nisi ipse dominus Stephanus episcopus pre- 
sidens in locum sacristie una cum certis dominis capitularibus reclusus 
fuisset, non absque periculo sue dignitatis exivisset. Ex quibus omnibus 
Sic nequiter patratis infinita scandala in clero exorta sunt et ecclesie 
sancte iniuria gravissima. Hiisque maleficiis prescriptis non contenti pre- 
fati Petrus de Gudowcz, vicarius temporalis, Ladislaus de Greben, vice- 
banus, Gregorius de Fodorowcz et Petrus de Byksaad in Christi sacer- 
dotes et eorum sanguinem sevientes, quodam caritativum subsidium, quod 
pocius odiosissimum subsidium et proprie spolium dici debet, invenien- 
tes, quosdam ad decem florenos, qui vix duo; quosdam ad viginti, qui 


MARINA. acm 


Doc. 256. — An. 1467. 317 








mn — MÀ —— M LL ZZ 2 ln — — 


vix sex; quosdam ad triginta, qui vix decem, quosdam ad quadraginta, 
qui vix quindecim, dumtaxat sine lesione caritatis censeri debetur, dica- 
verunt, huiusmodi subsidium, mandatum cum minis et machinaciohibus 
per nos pauperes solvere. constituerunt; et cum ipsam summam ex- 
solverimus, minas carceris et mortis imponere non cessaverunt. De- 
cimas insuper colonorum et inquilinorum nostrorum nobis de iure et 
approbata antiqua consvetudine provenientes, abstrahentes, mense ipsius 
domini Osvaldi episcopi occupantes appropriaverunt, aliasque novi- 
tates, proprie tamen abusiones, invenientes, nos et universos clericos 
gravant et turbant; et in accepcionibus teloniorum, quod nunquam 
alias auditum fuerat, in eundo et redeundo molestant; quibus si non 
obviabitur, timendum est, ne secte heresium latitantes in destructionem 
status clericalis et vilipendium sancte et universalis matris ecclesie 
orientur. Unde nos plebani, totaque universitas clericalis, prefati pau- 
peres et oppressi sencientes se exinde fore gravatos, timentesque. in 
posterum plus posse generari, cum ex preteritis verisimiliter presu- 
mitur de futuris, ad sanctissimum in Christo patrem et dominum, 
dominum Paulum, divina providencia papam secundum, eiusque sa- 
crosanctam sedem apostolicam in hiis scriptis provocamus et appel- 
lamus, appellantesque primo instanter, secundo instancius et tercio 
instantissime nobis dare petimus, si quis sit, qui eas nobis dare velit 
et possit, vel saltem a te notario publico, litteras testimoniales seu 
publica instrumenta, subicientes nos et omnia bona nostra mobilia et 
immobilia una cum nobis adherere volentibus, tuicioni, proteccioni et 
obediencie sancte sedis apostolice antedicte; protestamurque, quod 
hanc appellacionem nostram et gravamina in ipsa contenta prosequi 
volumus et prosequemur in termino nobis a jure concesso et limitato, 
quodque eam hiis et huic intimavimus, notificavimus, interponimus et 
publicavimus, si et in quantum nobis publicus patebit accessus, alia, 
que de iure facienda fuerint, faciemus et protestamur eciam prout 
est emanatum, iuris, ordinis atque stili, salvo iure addendi, minuendi, 
mutandi, corrigendi, alia, que huic incumbunt et de iure sunt neces- 


saria faciendi. 
Stephanus de Marchus, notarius in premissis, 


Memoriale in glpssario coaevo. In archiv. incl. Acat, Scient Slavor merid. 
II. c. 79. 80. 


318 Doc. 257. — An. 1467. 


257. 


Anno 1467, 6. novembris. Zagrabiae. 


Statutum libertatum capituli defendendarum, secretorumque non pandendorum, 


Anno domini MCCCCLXVII. feria sexta infra octavam Omnium 
sanctorum, domini: prepositus, lector, cantor et ceteri domini infra- 
scripti capitulariter in interiori sacristia congregati, attendentes, quod 
de die in diem ecclesia ruinam patitur, bona ipsius dilapidantur, de- 
cime abstrahuntur, testamenta infriguntur, clerus persequitur et alia 
incommoda inferuntur, peioraque in futurum formidantes iuramenti 
medio concluserunt ac ut robur habeant firmitatis, quilibet se sua 
propria manu scripsit et se ad infrascripta observanda obligavit: in 
primis quod laborabunt pro decimis inter Muram et Drawam, in 
campo et alias ubi opportunum fuerit. Similiter pro quartis archi- 
diaconorum cum iuvamine tamen expensarum suarum. Item, pro li- 
bertacione curiarum, rerum et personarum. Item, pro testamentis et 
generaliter pro omnibus utilitatibus ecclesie, quod unus alterum de- 
fendat, procuratorem eciam, qui in talibus laborabit, si qua incur- 
reret incommoda, fideliter relevabunt. Quodque presentem constituci- 
onem sub penis periurii et perpetue exclucionis de consortio secretis- 
sime inter se tenebunt. Hoc eciam adiecto, quod si quis per amplius 
aliqua secreta eciam et qualitercumque parva revelaverit in capitulo 
facta, ipsis penis omnino sit sine misericordia subiectus, ea dumtaxat, 
que cadent in discrimen capituli. 

Johannes lector manu propria. Bartholomeus cantor m. p. Mathyas, prepo- 
situs chasmensis m. p. Matheus archidiaconus m. p. Martinus archidiaconus gori- 
censis m. p. Paulus archidiaconus de Kemlek m. p. Martinus archidiaconus de 
Waska m. p. Johannes archidiaconns chasmensis m. p. Georgius archidiaconus de 
Bexin m. p. Sigismundus archidiaconus de Warasd m. p. Georgius archidiaconus 
de Vrbowcz m. p. Ladislaus custos et canonicus m. p. Fabianus de Roycha m p. 
Jacobus doctor m. p, Elias de Suplancza m p. Gerardus de Patak m. p. Deme- 
trius m. p. Johannes de Izdex m p. Andreas de Cracouia m. p. Michael de Reyff- 
nicz m. p. Item Georgius Viti de Kerbowa m. p. 


Liber rubeus ven, Capit. zagrab. In archiv. incl. Aead. Scient Slav. merid. 


Doc. 258. — An. 1468. 319 





258. 


Anno 1468, 9. martii. Agriae. 


Mathias, Hungariae etc. rex, cives et jobagiones civil. montis Grecensis, 
eorum paupertatem miserans, de extraordinaria faxa medii fl. solvenda 


liberat. 


Nos Mathias dei gracia rex Hungarie, Dalmacie, Croacie etc. Me- 
morie commendamus per presentes, quod nos, tum ad supplicacionem 
nonnulorum fidelium nostrorum per eos pro parte fidelium nostrorum 
universorum civium, populorum et hospitum civitatis nostre montis 
Grecensis de juxta Zagrabiam, nostre propterea porrectam maiestati, 
tum eciam compacientes paupertati, desolacioni et ruine eiusdem civi- 
tatis in quas ipsa civitas et incole eiusdem. potissime hiis preteritis 
temporibus propter plagam pestiferam in incolas utriusque sexus 
secutam devenit, eandem civitatem sed et cives, populos et incolas 
eiusdem a solucione taxe seu contribucionis medii floreni, que racione 
prorogacionis judicii generalis in regno nostro Sclauonie et inter alias 
civitates eciam ad dictam civitatem nostram montis Grecensis et in- 
colas eiusdem imposita fuerit, graciose exemimus, exoneravimus et 
supportavimus, immo eximimus, exoneramus et supportamus presen- 
cium per vigorem. Mandantes vobis fidelibus nostris dicatoribus et 
executoribus huiusmodi medii floreni in comitatu zagrabiensi consti- 
tutis, harum serie firmissime, quatenus amodo deinceps prefatos cives, 
populos et incolas dicte civitatis ad solvendam dictam taxam medii 
floreni artare et compellere vel eosdem racione non solucionis euisdem 
in personis, possessionibus, necnon rebus et bonis ipsorum impedire, 
molestare seu dampnificare nusquam et nequaquam presumatis nec 
sitis ausi modo aliquali gracie nostre sub obtentu. Presentibus per- 
lectis, exhibenti restitutis. Datum Agrie, feria tercia proxima post 
dominicam Invocavit. Anno domini millesimo quadringentesimo LX. 
octavo. Regni nostri anno undecimo, coronacionis vero quarto. 


Ad relacionem domini episcopi zagrabiensis. 


Originale in cbarta. In margine inferiori impressum est sigillum maius. In 
archivio lib. reg. civ. zagrab. 


320 Doc. 259. 260. — An. 1468 





259. 
Anno 1468. 9. maii. Agriae. 


A Mathia, Hungariae etc. rege, Benedictus Baćan, dicator tributi, vitu- 
Perafur, quod graviorem, quam praescriptum est, tributum a civibus exigit. 


Commissio domini regis. 

Mathias dei gracia rex Hungarie, Dalmacie, Croacie etc. Fideli 
nostro nobili Benedicto de Bathyan, notario cancellarie nostre ac di- 
catori proventum tributi phisci nostri regalis in comitatu zagrabiensi 
constituto, salutem et graciam. Pridem, dum ad dicandum illum co- 
mitatum deputatus fueras, sciš bene qualiter tibi inter alia commis- 
sum fuerat, ut tu iuxta formam decreti Budensis, pridem per pre- 
latos, barones et proceres regni Hungarie stabiliti et non aliter hu- 
iustnodi proventus phisci nostri regalis dicares et exigeres. Nunc autem 
accepta querela a civibus et populis civitatis nostre montis Grécensis 
de iuxta Zagrabiam intelleximus, qualiter tu in connumerandis portis 
populorum et incolarum ipsius civitatis nostre numerum in modum 
excessisses, et non secundum formam dicti decreti sed longe aliter 
egisses, ita videlicet, quod eciam alodia et domos desertas dicasses et 
connumerasses, et tandem dicam prope ad numerum quingentarum 
portarum in medio ipsorum civium relinquisses, cum tamen, uti 
nobis relatum est, nec prope tot inhabitatores domos habentes in ipsa 
civitate nostra habeantur. Quapropter volumus et mardamus tibi 
harum serie districtissime, quatenus cures, ut formam predicti decreti 
Budensis in connumerandis portis et exigendis prefatis proventibus 
tributi phisci nostri regalis in nullo excedas, nec prefatos cives vel 
quoscumque alios contra ipsam formam decreti aggravare non pre- 
sumss; quoniam si aliter feceris, scias, quod non parcemus tibi. Secus 
ergo non facturus, Presentibus perlectis, exhibenti restitutis. Datum 
Agrie feria quarta proxima post dominicam Invocavit. Anno domini 
millesimo quadringentesimo LX octavo. Regni nostri anno undecimo, 
coronacionis vero quarto. 

Originale in charta. In margine inferiori impressum est sigillum maius. In 
archivio lib. reg. civ. zagrab. 


260. 


Anno 1468, 20. Augusti. Zagrabiae. 
A Capitulo zagrab, domus in Nova ves sita, altari s. Bernardini in eccl. 
cathedrali ex Jacob arcidiaconı testamento. addiciter. 
Nos capitulum ecclesie zagrabiensis. Notum facimus tenore pre- 


sencium significantes, quibus expedit universis. Quod quia vir dis- 
cretus Mathias presbiter, Byskwp dictus, rector altaris beati Bernardini 


Doc. 260. — An. 14098. 321 





confessoris per condam venerabilem virum dominum Jacobum olim 
archidiaconum goryczensem, sociumque et concanonicum nostrum, 
in ecclesia parochiali beati Emerici ducis in area nostra capitulari 
fundata constructi, id sufficienti et evidenti testimonio atque docu- 
mento venerabilis ac honorabilis, providique, virorum, dominorum: 
Mathie prepositi chasmensis ac Fabiani de. Roycha, sociorum similiter 
et concanonicorum nostrorum et Blasii Zthoymylych dicti, alias judicis 
civitatis montis Grecensis, executorum et commisariorum  legitti- 
. morum annotati condam domini Jacobi archidiaconi goricensis, nostri 
in medio personaliter constitutorum et existencium, legittime compro- 
barunt coram nobis, ut dum prefatus condam dominus Jacobus archi- 
diaconus in extremis vite sue temporalis laborasset, suumque scribi et 
condi fecisset testamentum, tunc ipse inter certas suas salubres lega- 
ciones et disposiciones quandam domum suam seu civile simul cum 
fundo ac edificiis, cellarioque subterraneo, necnon curia et orto simi- 
liter suis in villa nostra nova, aliter Lepawez appellata, ac inter 
domum et ortum prebendalem a meridione, nunc discreti viri Micha- 
elis presbiteri de Zenthgerg, chori ecclesie nostre predicte prebendarii, 
a parte autem septemtrionali inter viam seu semitam ac infra usque 
ad meatum fluvii Medwednycza dicti tendentem, seque protendentem, 
ipsum condam dominum Jacobum empcionis titulo concernentem, 
simul cum omnibus eiusdem domus, edificiorumque, necnon cellarii 
subterranei, curiaque ac orto predictis, prefato Mathie presbitero By- 
skup dicto, pro fidelibus suis serviciis dederat et legaverat ad pre- 
scriptumque altare beati Bernardini annexerat et contulerat, prout hoc 
in testamento ipsius condam domini Jacobi archidiaconi scripto et 
coram nobis in specie producto limpide et clare vidimus contineri. 
Sed quia prefatus Mathias presbiter super premissa legacione et do- 
nacione prescripte domus, fundique civilis predicti cum suis utilita- 
tibus sibi ipsi et predicto suo altari ad hec tempora a nobis litteras 
non receperat nec impetrarat; igitur supplicavit nobis prefatus Ma- 
thias presbiter debita et humili precum cum instancia, quatenus nos 
huiusmodi donacioni, legacionique ipsius domus, edificiorumque, necnon 
cellarii, curie et orti predictarum per ipsum condam dominum Ja- 
cobum eidem Mathie presbitero legatarum et ad presriptum altare 
annexarum et dimissarum nostrum benivolum consensum pariter et 
assensum prebere, litterisque nostris privilegialibus rathificare et con- 
firmare dignaremur. Nos igitur supplicacionibus annotati Mathie pres- 
biteri, item ex premissa attestacione annotatorum dominorum Mathie 
prepositi chasmensis ac Fabiani sociorum et concanonicorum  no- 


strorum ac prefati Blasii judicis Zthoymylych executorum eiusdem 
| 21 


333 Doc. 261. — An. 1466. 
condam domini Jacobi archidiaconi, coram nobis, ut premittitur, facta 
et porrectis inclinati, premissam domum, necnon cellarium subterra- 
neum, necnon curiam et ortum, sic, ut premittitur, per annotatum 
condam dominum Jacobum ipsi Mathie presbitero legatamque, da- 
tamque et ad prescriptum altare beati Bernardini annexam prefato 
Mathie presbitero, moderno rectori, ipsiusque successoribus predicti 
altaris pro tempore possessoribus ex premissis legacione et donacione 
statuimus et confirmamus, moreque et adinstar aliorum civium no- 
strorum in eadem villa nostra Lepawez vocata civilia possidencium, 
sub solucionibus et condicionibus nobis et ecclesie nostre provenire 
debentibus et administrari solitis et consvetis jure perpetuo et irrevo- 
cabiliter tenendam, possidendam, pariter et habendam ita tamen, quod 
prefatus Mathias presbiter modernus rector eiusdem altaris beati Ber- 
nardini, ipsiusque successores eiusdem domus et altaris pro tempore 
possessores, se contra nos et ecclesiam nostram prenotatam insontes 
 preservare a nota infidelitatis studeant, alioquin secus facientes, de 
dominio eiusdem domus et suarum utilitatum cadant et destituantur, 
ipsorumque disposicio ad nos et ecclesiam nostram prenotatam devol- 
vatur ipso facto. Harum nostrarum vigore et testimonio litterarum 
mediante, quibus sigillum: nostrum duximus appendendum. Datum in 
festo beati regis Stephani. Anno domini millesimo quadringentesimo 
sexagesimo octavo. 

Auscultata per me Stephanum Bartholomei de Iwanych et con- 
cordat cum suo originali de verbo ad verbum, super quo facio fidem. 


Originale in charta, In archiv. ven capit. zagrab. Act. cap. ant. fasc. 75. 


2361. 
Anno 1468, 23. Augusti. Zagrabiae. 


Johannem de Brezovica fundos suos altari s. Magdalenae oppignoratos 
cedere nolle a comitatu zagrab. capitulo nuntiatur. 


Nos Johannes de Palathya, comes, ac judices nobilium comitatus 
zagrabiensis. Memorie commendamus, quod cum nos ad instantem peti- 
cionem discreti viri domini Anthonii rectoris are seu altaris beate 
Marie Magdalene in ecclesia sancti regis Stephani constructe, Michaelem 
litteratum de Gwlechinz unum ex nobis, scilicet judicem nobilium, ad 
infrascripta peragenda de sede nostra judiciaria legittime destinassemus, 
tandem idem ad ncs exinde reversus, nobis retulit eo modo: quod 
ipse ab omnibus, quibus decuisset et licuisset, palam et occulte dili- 
genter inquirendo talem de inírascriptis rescivisset certitudinis veri- 


-e “ 


_ fi» un 


En 


Doc. 262. — An. 1468. 323 


— —— —— ——MM—— —— ——— —_ > —— nn —- —- — 





tatem, quomodo licet alias Ladislaus, filius condam Nicolai, filii Iwan 
de Brezowicza, pro quibusdam necessitatibus suis, ipsum eo tunc ur- 
gentibus evitandis, decem et octo sessiones suas jobagionales in dicta 
Brezoycza et suis pertinenciis existentes, habitas, are prenotate et per 
consequens rectori eiusdem videlicet domino Anthonio exponendo, me- 
diantibus certis litteris capituli ecclesie zagrabiensis fassionalibus super- 
inde confeetis, sub diversis articulis, clausulis, penis et obligaminibus 
in eisdem conscriptis et denotatis, eidem are et annotato domino An- 
thonio pro sexaginta florenis auri puri scilicet pro pecunia eiusdem 
are seu altaris prenotate titulo pignoris duxisset obligandas. Tandem 
ipse Ladislaus quodam malo fretus consilio easdem sessiones nulla 
prius super pretacta sumpma seu auri eidem exponenti satisfaccione 
impensa, easdem sessiones pro se ipso minus juste et indebite occu- 
passet, occupatasque conservaret eciam de presenti potencia mediante 
in eiusdem exponentis juris preiudicium et dampnum valde magnum. 
Qua inquisicione facta, idem judex nobilium in festo beati Stephani 
regis proxime preterito ad prefatum Ladislaum accessisset, ipsumque 
hic Zagrabie personaliter repertum, in eo, ut ipse predictas sessiones 
jobagionales per ipsum eidem exponenti, modo quo supra impigno- 
ratas, pacifice et quiete remitteret et resignaret, de penisque seu obli- 
gaminibus litteris annotati capituli prenominatis eidem exponenti con- 
gruam et omnimodam reddere deberet et teneretur satisfaccionem 
ammonuisset; qui quidem Ladislaus nec pretactas sessiones jobagio- 
nales eidem exponenti remittere et resignare et nec de pretactis penis 
seu obligaminibus memorati exponentis aliquam satisfaccionem facere 
voluisset et nec curasset, sed se in eisdem penis et obligaminibus 
convinci et aggravari permittens. Datum Zagrabie tercio die diei am- 
monicionis prenotate. Anno domini millesimo quadringentesimo sexa- 
gesimo octavo. 


Originale in charta. Tergo impressa tria sigilla, In arch. ven. capit. zagrab. 
Act. Cap. ant. fasc. 76. nr. 18. 


262. 
Anno 1468, 19. septembris, Zagrabiae. 
A Capitulo zagrab. collegio praebendariorum decima in Moravče ceditur. 


Nos capitulum ecclesie zagrabiensis. Memorie commendamus 
tenore presencium significantes, quibus expedit universis. Quod nos 
ea, que in augmentum cultus divini, ecclesieque et salutis nostre au- 
xilium disponi possunt, sagaci indagacione animadvertentes nullatenus 


debeant protardari, quodque ea non tam salubriter tamque diligenter, 
+ 


324 Doc. 263. — An. 1469. 


nisi per prebendarios chori ecclesie nostre prefate expediri valeant 
atque possint. Eorum paupertati nichilominus in ea parte succurere 
cupientes, ut qui prius circa cultum divinum eiusque ministeria dili- 
gentes fuerant comperti, per nos tandem remunerati atque dotati 
magis pervigiles eisdem serviciis divinis insisterent, eaque, que per 
nos pluribus intentis curis et signanter horis canonicis et misse beate 
virginis Marie, cum quibus onerati non sufficienter provisi fuerant, 
expleri non possent, per eos accuracius atque diligencius exequerentur. 
Nos ex unanimi voto nostro atque matura deliberacione prehabitis 
omnes et singulas decimas nostras ad porcionem videlicet dumtaxat no- 
stram in districtu de Morawcha concernentes et provenire solitas atque 
consvetas, eisdem iure perpetuo et irrevocabiliter duximus fore con- 
cedendas atque donandas, immo concedimus atque donamus. Harum 
nostrarum sigilli nostri appensione communitarum vigore et testimonio 
litterarum mediante. Datum feria secunda proxima ante festum beati 
Mathei apostoli et ewangeliste. Anno domini millesimo quadringente- 
simo sexagesimo octavo. 

E libro statutorum coll, Praebend. saec. XV. In arch. honorab. coll. Praeb. 


263. 
Anno 1469, 16. Augusti. Nandoralbae, 


Georgius Bradač, qui in civitate domum emit, ut in numerum civium 
asciscatur, contendit. 


Nos Gregorius Bradacz de Ladomercz, capitaneus nandoralbensis. 
Circumspectis et honestis viris, judici et juratis ac universis hospitibus 
civitatis zagrabiensis, dominis, amicis et fratribus nobis honorandis, 
salutem cum honore. Circumspecti domini, amici et fratres nobis ho- 
norandi. Constat vobis et cuilibet vestro, quod nos quendam fundum 
curie in medio vestri comparavimus et precium eiusdem fundi ple- 
nafie persolvimus et ad perpetua nos in medium vestri transtulimus 
permansurum et moraturos. Ideo vestras petimus dominaciones, ami- 
cicias et fraternitates, quatenus omni vestro adiutorio et auxilio nobis 
adesse velitis, promittimus enim harum serie et fide nostra mediante, 
ut in omnibus secundum jura civitatis vestre procedere et obedire 
volumus et ad omnia jura vestra nos obligamus, harum vigore et 
testimonio litterarum nostrarum mediante. Datum in castro Nandor- 
albensi secundo die festi Assumpcionis gloriose. Anno domini millesimo 
quadringentesimo sexagesimo nono. 

Originale in charta, in margine inferiori sigillum impressum, Exstat etiam in 
transumpto capituli zagrab. 


\ 


Doc. 264. — An. 1469. 325 





264. 
Anno 1469, 3. octobris, Zagrabiae. 


Communitas civitatis montis. Grecensis cum capituto zagrab. paciscitur. 


Nos tota communitas civium, incolarum et inhabitatorum civitatis 
montis Grecensis de juxta Zagrabiam. Omnibus Christi fidelibus pre- 
sentem paginam cernentibus, eiusque noticiam habituris, salutem in 
salutis largitore. Cum igitur nichil sit tam congruum humane fidei 
quin et quam ea, que inter homines aguntur firma et illibata omni 
tempore conserventur, et ne in oblivionem forte posterum devenire 
poterunt, litterarum patrocinio fulciantur. Proinde ad universorum 
tam presencium quam futurorum noticiam harum serie volumus de- 
venire: quoniam hiis diebus videlicet post festum beati Michaelis ar- 
changeli, proxime preteritum, sevissimi Turci, inimici Crucifixi, fideique 
et religionis christiane persecutores atque devastatores usque vadum 
seu portum fluvii Zawe aplicuissent et advenissent, cuius fluvii Zawe 
aqua multum decreverat et immorata extiterat, ubi multitudo chri- 
stianorum utriusque sexus hominum ex illa parte ipsius fluvii Zawe 
fugiencium omnibus bonis, necnon domibus et rebus acrematis et 
derelictis affugissent, ipsumque flumen Zawe vix transvadassent, visis 
eciam eotunc validissimis ac impetuosis, multiplicatisque et accensis 
ignium flammis, quorum flamme usque ad aera celestia se subleva- 
bant; ex quorum Turcorum sic multiplicatis insultibus et invasio- 
nibus, necnon devastacionibus, nobis et toti communitati dicte civitatis 
tam propter paucitatem hominum, quam et carenciam victualium 
terror maximus incumbebat. Et nisi nutu omnipotentis, misericordisque 
dei, inopinate hiis in proxime sequentibus et efluxis diebus, ipse tor- 
rens fluvii Zawe inundasset et accrevisset, nedum nobis et huic civi- 
tati sed et eciam toti regno periculum et exicium finale ingruebat 
et inminebat. Et quia venerabiles domini canonici, ceterique viri ec- 
clesiastici de capitulo ecclesie zagrabiensis videntes et persencientes 
ipsorum Turcorum inmanissimas christianorum invasiones et periclita- 
ciones, hominumque utriusque sexus abducciones, ignium et domorum 
combustiones, propriis eorum in personis una cum familia, armisque 
ac rebus et bonis, necnon victualibus ipsorum in auxilium et defen- 
sionem nostram et ipsius civitatis apportatis et adductis, contra eosdem 
paganos pugnaturi, et ipsam civitaten auxiliante omnipotenti creatore, 
toto ipsorum conamine una nobiscum defensaturi advenerant. Quos 
nos favorabiliter, hilariterque et benigne assumpmentes et in ipsam 
civitatem ac in medium nostri intromittentes, hospicia et domos no- 
stras eisdem prebentes, licet cum inter nos et ipsam communitatem 


326 Doc. 264. — An. 1469. 





nostram ab una et ipsos dominos canonicos de dicto capitulo zagra- 
biensi parte ab altera ab olim et dudum tam pretextu injuriarum, 
dampnorum, nocumentorum, rixarum, controversionum, dissensionum, 
necnon differenciarum, zyzaniarumque hactenus et usque ad hec tem- 
pora quomodocumque et qualitercumque et per quemcumque in ad 
factarum, illatarum et patratarum, factis quoque potenciariis, aliisque 
quibusvis malorum generibus per eosdem dominos canonicos de capi- 
tulo zagrabiensi ac ad ipsos pertinentes nobis et dicte civitati usque 
in hodiernum diem quovismodo illatis et irrogatis et signanter in 
facto excommunicacionis cuiusdam sentencie, olim per condam do- 
minum Johannem episcopum zagrabiensem pro parte et ad instan- 
ciam ipsius capituli zagrabiensis contra nos in eo videlicet late et 
fulminate, ut filii nostri usque quartam generacionem ad nullos gradus 
ac ordines, beneficiaque et feuda ipsorum in medio promoveri et op- 
tinere non potuissent nec valuissent, litis, dissensionis et controver- 
sionis materie, invidieque fomites et rancoris malicie exorte fuis- 
sent ac diucius ventilate et protracte extitissent. Tamen nos cum eis. 
dem dominis canonicis de dicto capitulo zagrabiensi volentes, cupi- 
entesque et omnino desiderantes amodo deinceps ac imposterum pacis 
et amenitatis pulchritudine, necnon tranquilitate frui, potiri, gaudereque 
et permanere, omnia premissa in alterutrum mutua vicissitudine facta, 
patrata, commissaque et exorta dampna juribus nostris possessionariis 
sedavimus et sopivimus, ac de et super articulis ac clausulis infra 
declarandis et lacius specificatis huiusmodi pacem et firmam concor- 
diam cum ipsis dominis de dicto capitulo zagrabiensi perpetue dura- 
turam immunius fecimus et stabilivimus: Item primo, quod ipsi do- 
mini de dicto capitulo zagrabiensi, ipsorumque tributarii pro tem- 
pore per eosdem constituti, tributum in foro annuali seu nundinis 
in festo sancti Marci ewangeliste ac aliis diebus ante et post se- 
quentibus, excepta dumtaxat consveta porcione eiusdem tributi, vulgo 
fylarschyna vocata, nobis et dicte civitati proveniente et spectante 
semper salva remanente, recipere, extorquere et exigere poterunt et 
valebunt. Item, quod antelati domini de dicto capitulo zagrabiensi 
ipsorumque tributarii de curribus et equis per cives et inhabitatores 
dicte civitatis ab exteris partibus apreciatis et ad ipsam civitatem 
res et bona per nos vel alterum nostrum comparatas et addu- 
cendas, nullum tributum, nullamve tributariam exaccionem habere, 
exigereque et recipere non poterunt nec valebunt modo aliquali. Hoc 
eciam clare declarato, quod si ipsi domini de dicto capitulo zagra- 
biensi, aut tributarii eorum pro tempore constituti, super aliquibus 
rebus per nos vel alterum nostrum ab exteris, ut premittitur, par- 


Doc. 264. — An. 1469. | 327 


tibus apreciatis et ad ipsam civitatem adducendis suspicionem super 
eo haberent vel haberet, quod nos aliquem vel aliquos in fraudem 
huiusmodi ipsorum tributi, nostra bona aut alterius nostri asserendo, 
libertare voluerimus, extunc nos aut alter nostrum, juramento medi- 
ante ad suam vel eorum expurgacionem se expurgare coram tribu- 
tario eorum tenebuntur et tenebitur. Item, quod ipsi domini de dicto 
capitulo aut decimatores eorum tempore vindemii in konchis et locis 
in territorio ipsius civitatis nostre decimas vini seu musti exigentes, 
dum et quoadusque in ipsis decimis et konchis in exigendis vinis seu 
mustis perseveraverint, tam nos videlicet cives ac eciam inhabitatores 
et incolas dicte civitatis pretextu dumtaxat debitorum vini et non 
aliarum rerum, quam eciam homines forenses seu extraneos racione 
quorumcumque debitorum arestare, judicare, ipsorumque judicio 
astarifacere poterunt et valebunt. Universas quoque litteras causales, 
inquisitorias, protestatorias, inhibitorias, evocatorias, insinuatorias, ob- 
ligatorias, ammonitorias, judiciales, obmissionales et sentencionales et 
alias quaslibet pro parte nostra contra ipsos dominos de dicto capitulo 
zagrabiensi sub quacumque forma verborum confectas et emanatas 
seu confici et emanari procuratas, demptis, sic ut premittitur, litteris 
nostris factum jurium nostrorum possessionariorum tangentibus, vanas, 
frivolas, mortuas, cassas et innanes, viribusque carituras penitus reli- 
quimus, ipsarumque exhibitori intra et extra judicium ubique noci- 
turas commisimus. Super quibus omnibus premissis, superius speci- 
ficatis et declaratis, nos communitas dicte civitatis montis Grecensis 
ac ipsi domini de dicto capitulo zagrabiensi premissis motibus et 
respectibus, unionibusque initis et factis, alternatim et mutua vicis- 
situdine reddidimus et commisimus fore expeditos pariter et quietos, 
alis composicionibus et concordiis nostris prius cum eisdem dominis 
de dicto capitulo zagrabiensi factis et habitis in earum vigoribus 
semper salvis remanentibus. In quorum omnium robur atque testi- 
monium premissorum, firmitatemque perpetuam, presentes litteras no- 
stias privilegiales nostro communi sigillo impendenti consignatas eis- 
dem dominis de dicto capitulo zagrabiensi duximus concedendas. 
Datum feria tercia proxima post festum beati Jeronimi doctoris eximii. 
Anno domini millesimo quadringentesimo sexagesimo nono. 


Originale in membrana. Zona sericea rubra et violacea appendet absque si- 
gillo. In archiv. archiepisc. zagrab. Politicum fasc. I. nr. 3. 


328 Doc. 265. — An. 1469. 





265. 
Anno 1469, 3. octobris. Zagrabiae. 


Capitulum zagrabiense cum | communitate civil. montis Grecensis ignotis 
injuriis pacem componit. 


Nos capitulum ecclesie zagrabiensis. Notificamus tenore presen- 
cium significantes, quibus expedit universis: quod ne rerum gestarum 
series propter fluxibilitatem dietim labentis temporis posteris veniat 
in oblivionem, aut quod interdum maxima agendarum rerum exposcit 
necessitas, varietate redarguencium inculpetur, racione dictante decre- 
vimus ea litterarum testimonio in presencium et futurorum, quorum 
interest, noticiam devenire: quomodo sabbato, secundo videlicet die 
festi beati Michaelis archangeli, tarda jam satis hora noctis et cunctis 
pene quiescentibus et soporatis, adeo maximum rumorem et strepitum 
miserabilium personarum seviciam perfidorum Thurkorum undique 
fugiencium et timorosis vocibus perstrepencium persensimus, et pre- 
sertim quorumdam ex alia parte fluvii Zawe, cuius aqua illis diebus 
multum decreverat et minorata fuerat adventancium, qui parentibus, 
coniugibus, prolibus et omnibus bonis eorum amissis et habitaculis 
eorum per eosdem Turccs concrematis semivivi auffugerant, idipsum 
vociferantes, quod iam maxima multitudo Turkorum et notabilior 
pars exercitus eorum alveum fluvii Zawe per proximum nobis portum 
transvadasset; visis eciam eotunc validissimis et multiplicatis accensis 
ignibus, quorum flamme vehementer in altitudinem aieris elevate, 
terrorem maximum nobis et omnibus intuentibus horrorem maximum 
et finale excidium minabantur, quorum formidabilis metus, timorque 
et tremor adeo nos attonitos reddidit, ut quid agere, quove diverti 
deberemus prorsus nesciremus, nobisque in tanto discrimine consti- 
tutis periit omne consilium a nobis, nec aliud restabat consilium, nisi 
quod unusquisque, relictis omnibus bonis, solum de proprie persone 
salvacione esset solicitus. Talique sub eventu, tardissima hora noctis 
non valentes quoquam longius auffugere, inevitabili necessitate metu 
mortis pertingente, in civitatem nobis proximam montis Grecensis con- 
fugere compulsi sumus; quorum cives et incole, quamvis alias mutuas 
inimicicias , differencias et dissensiones nobiscum habuissent, nos 
tamen eotunc apertis et reseratis portis eiusdem civitatis satis huma- 
niter susceperunt, domosque eorum et hospicia nobis et nostris hila- 
riter tribuerunt. Eaque transacta nocte, et die sequenti dominica illu- 
scencente, non minoris pavoris et terroris, immo multo maioris, ho- 
mines formidine perculsi, Turcos vehementissime nobis apropinquasse 
affirmabant. Ad quorum timorosam tumultacionem nimio, vehemen- 


Doc. 2065 — An. 1469. 339 


tique terrore perterriti, cum juribus, reliquiis sanctorum, thezauro, 
calicibus, et aliis bonis, que festinantissime levari facere pro tunc 
poteramus, ad eandem civitatem importantes confugimus, in qua uni- 
versa eadem bona et ad presens consistunt; cum pluribus diebus 
precedentibus et usque ad presens tempus circumquaque in vicinis 
nobis locis omnia devastantes, desolantes et concremantes, infinitos et 
innumerabiles homines utriusque sexus, condicionis et etatis abdu- 
cunt, et aliis ac aliis predis hominum et animalium aliquociens 
associatis, et ad eorum tenutas transmissis, ipsi denique replicatis vi- 
cibus per se pro similibus perpetrandis nepbarie sunt regressi, qui 
communi fama pervolante, nec hac tantum vice, sed sepius invadere 
velle partes istas referuntur. Quique a proximo festo beati Johannis 
Baptiste usque prenotatum festum beati Michaelis archangeli vice iam 
altera in hoc miserabile regnum, specialiter et partes ultra dictum 
fluvium Zawe reversi, eisdem totaliter desolatis, infinitis predis ho- 
minum et animalium abductis, mansionibusque hominum ignis voragine 
consumptis, more beluarum seviencium crudeliter depopulati sunt; et 
nisi nutu misericordie dei inopinate hiis proximis diebus fluvius Zawe 
innundasset, nedum nos et ecclesia nostra, verum toti regno finale 
periculum inminebat. Quibusquidem periculis et aliis pene innumera- 
bilibus malis undique perspectis et in acie mentis nostre sane pre- 
metitis, formidantes, nisi deus misertus fuerit, in posterum, uti fa- 
matur, multo peiora prioribus tam nobis, quam rebus et bonis no- 
stris et ecclesie nostre succedere posse, ab ipsisque iuxta possibili- 
tatem nostram cum auxilio cunctapotentis, presidioque amicorum cu- 
pientes precavere, licet ab olim inter nos ab una et prefatos providos 
et circumspectos viros cives, incolas et inhabitatores et totam commu- 
nitatem dicte civitatis montis Grecensis de iuxta Zagrabiam, parte ab 
altera, tam pretextu iniuriarum, dampnorum, nocumentorum, rixarum, 
controversiarum, dissensionum et differenciarum hactenus et hucusque 
quomodocumque et qualitercumque et per quemcumque modum fac- 
tarum, illatarum et patratarum, quam eciam hominum interfeccionibus, 
vulneracionibus, membrorum mutilacionibus, domorum combussionibus, | 
factis potenciariis ac aliis quibusvis malorum generibus per eosdem 
nobis et nostris usque in hodiernum diem quovis modo irrogatis et 
commissis et signanter in facto excommunicacionis cuiusdam sentencie 
olim per condam dominum Johannem episcopum zagrabiensem pro 
parte et ad instanciam dominorum pro tunc de dicto capitulo, no- 
stramque et nostrorum successorum ex premissis iniuriis contra eosdem 
cives, incolas et inhabitatores ac totam communitatem dicte civitatis 
montis Grecensis late et fulminate in eo videlicet, ut filii eorumdem 


330 Doc. 205, — An. 1409. 





usque quartam generacionem ad nullos gradus ac ordines, beneficiaque 
et feuda in medio nostri promoveri et optinere potuissent aut valu- 
issent, litis, dissensionis et controversionis materia, invidieque fomes 
et rancoris malicie exorte fuissent, ac diucius ventilate et protracte 
extitissent. Tamen nos cum eisdem civibus et tota communitate dicte 
civitatis montis Grecensis amodo deinceps et in antea perpetuis fu- 
turis temporibus volentes, cupientes et omnino desiderantes tanquam 
cum vicinis nostris pacis et amenitatis pulchritudine frui, potiri et 
gaudere ac in bona concordia permanere, omnes iniurias, omnia 
dampna, omniave nocumenta tam in dicta sentencia, quam eciam aliis 
quibusvis litteris et literalibus instrumentis specificatas et nominata, 
nobisque et predecessoribus nostris per ipsos cives irrogatas et illata, 
eisdem civibus et toti communitati prefate civitatis monis Grecensis, 
demptis juribus nostris possessionariis, remisimus et relaxavimus ac 
de et super omnibus premissis eosdem quietos et expeditos reddi- 
dimus et commisimus, promittentes, quod neque nos et neque nostri 
Successores annotatam sentenciam contra eosdem cives, incolas et in- 
habitatores ac totam communitatem dicte civitatis montis Grecensis, 
filiosque et posteros eorumdem modo quo supra latam, ullo unquam 
tempore movere, prosequi et procedere cüm eisdem volumus et neque 
valebunt modo aliquali. Insuper autem de articulis infra nominandis 
et declarandis cum eisdem civibus et tota communitate dicte civitatis 
montis Grecensis taliter concordavimus: Item primo, nos, nostrique 
tributarii pro tempore per nos constituti et nostros successores in fu- 
turum constituendi, tributum in foro annuali seu nundinis in festo 
sancti Marci ewangeliste ac aliis diebus ante et post sequentibus, ex- 
cepta dumtaxat consveta porcione eiusdem tributi phylarschyna vocata, 
dicte civitati proveniente et spectante salva remanente, recipere, ex- 
torquere et exigere poterimus et valebimus. Item, quod nos, nostrique 
tributarii de curribus et equis per cives et inhabitatores dicte civi- 
tatis ab exteris partibus appreciatis et ad ipsam civitatem eorum 
montis Grecensis res et bona per eosdem vel eorum alterum compa- 
rata et adducenda, nullum tributum, nullainve tributariam exaccionem 
habere, exigere et recipere poterimus et valebimus et nec valebunt 
modo aliquali. Hoc tamen clare specificato, quod si nos vel nostri 
tributarii super aliquibus rebus et bonis per eosdem cives et inha- 
bitatores dicte civitatis vel eorum alterum ab exteris, ut premittitur, 
partibus appreciatis et ad ipsam civitatem adducendis, suspicionem 
super eo habuerimus vel habuerit, quod aliquem vel aliquos in 
fraudem huiusmodi nostri tributi, sua bona asserendo, libertare vo- 
luerint vel voluerit, extunc talis aut tales juramento mediante ad 


Doc. 266. — An. 1409. 331 


suam vel eorum expurgacionem se expurgare coram dicto nostro tri- 
butario teneantur et teneatur. Item, quod nos et decimatores nostri 
tempore vindemii in konchis et locis in territorio ipsius civitatis de- 
cimas vini seu musti exigentes, dum quoadusque in ipsis decimis et 
konchis in exigendis vinis seu mustis permanserint, tam cives, incolas 
et inhabitatores dicte civitatis pretextu dumtaxat debitorum vini seu 
musti et non aliarum rerum, quam eciam homines forenses seu ex- 
traneos racione quorumcumque debitorum arestare, judicare, nostroque 
aut eorum judicio arestinafacere poterimus et valebunt. Universasque 
et quaslibet litteras causales, inquisitorias, evocatorias, insinuatorias, 
protestatorias, inhibitorias, obligatorias, amonitorias, judiciales, obmis- 
sionales, et sentencionales, aliasque quaslibet tam ecclesiasticas quam 
seculares pro parte nostra contra ipsos cives et totam communitatem 
dicte civitatis montis Grecensis sub quacumque forma verborum ema- 
natas et confectas seu confici et emanari procuratas, demptis litteris 
nostris, factum jurium possessionariorium tangentibus et concernentibus, 
vanas, frivolas, mortuas, cassas et innanes, viribusque penitus carituras 
ac ipsarum exhibitoribus ubique tam in judicio quam extra judicium 
nocituras reliquimus et commisimus; aliis composicionibus et concor- 
diis nostris prius cum eisdem civibus et tota communitate dicte civi- 
tatis montis Grecensis factis et habitis in eorum vigoribus semper 
salvis remanentibus. Harum nostrarum, quibus sigillum nostrum est 
appensum, vigore et testimonio litterarum mediante. Datum feria tercia 
proxima post festum beati Yheronimi doctoris. Anno domini mille- 
simo quadringentesimo sexagesimo nono. 


Originale in membrana. Sigillum avulsum, In arch. lib. reg. civ. zagrab., ac 
par in archiv. ven. Capit. zagrab. Fasc. IO. nr. 14. 


266. 


Anno 1469, 17. novembris. Budae. 


Mathias rex ad supplicationem capituli concedit ex speciali 
gratia, ut cum prope Turcorum incursiones fierent, capitulum se- 
pibus circumdare et munire fossatis liceat, ac propugnaculis, illudque 
possideat. 


Georgii Marcelović: Regesta, ut supra. 


332 Doc. 267. — An. 1470. 


267. 
Anno 1470, 12. Augusti. Zagrabiae. 


Coram capitulo zagrabiensi communitas. civitatis intercessionem facit, quod 
a jobagionibus de Božjakovina civium armenta in pabulo armata manu 


ereßla sunt. 


Nos capitulum ecclesie zagrabiensis. Memorie commendamus per 
presentes, quod circumspectus vir Conradus Ravsar, judex civitatis 
montis Grecensis de juxta Zagrabiam, in persona tocius communitatis 
eiusdem civitatis montis Grecensis, nostram personaliter veniens in 
presenciam, universos cives, populosque et jobagiones ac totam com- 
munitatem ad castellum Bosyako vocatum spectantes, in eo inhibuisset 
et interdixisset, ne iidem universi universaliter et singuli singulariter, 
aut quicumque ex eisdem universos boves el pecora ac animalia que- 
libet aut quodcumque ex eisdem animalibus dicte civitatis montis 
Grecensis, quos et que iidem populi et jobagiones ac tota communitas 
ad ipsum castellum Bosyako vocatum pertinentes adunatis sibi Stephano 
Kys et Johanne Paloczky castellanis de eadem Bosyako, die sabbati pro- 
ximo post festum beati Laurencii martiris, proxime preteritum, in campo 
dicte civitatis montis Grecensis manibus armatis et potenciariis more 
predonico recepissent et abduxissent, interim et tamdiu alicui darent, 
traderent, dispergerent aut in usum suum converterent, donec et quo- 
usque prefata communitas civitatis montis Grecensis causam ipsius 
spolii, huiusmodique violacionis libertatis sue domino nostro regi aut 
magnifico domino Blasio Magyar regnorum Bozne, Dalmacie, Croacie, 
et Sclauonie bano, scire et intelligere dare poterit. Arestassetque 
eosdem boves et animalia predicta apud dictos cives, populos ac totam 
communitatem ad dictum castellum Bosyako vocatum pertinentes, ne 
usque tempus prenotatum ex eisdem bobus et animalibus aliquod 
perdi et a civibus annotate civitatis montis Grecensis alienari vide- 
atur, immo inhibuit, interdixitque et arestavit coram nobis testimonio 
presencium mediante. Datum in festo beate Clare virginis et martiris. (sic). 
Anno domini millesimo quadringentesimo septuagesimo. 


Originale in charta. A tergo vestigium impressi sigilli. In archiv. incl. Acad. 
Scient, Slavor, merid. 


Doc. 268. 269. — An. I471. 333 





268. 


Anno 1471, 2. januarii, Budae. 


Capitulum queritur Mathiae regi, quod in ipsorum et praeben- 
dariorum domibus et curiis ac bonis capitularibus, per saepissimos 
descensus exercituum, magnae desolationes factae sint; rex itaque pro- 
hibet banis et capitaneis regni, ut etiam in possessionibus canoni- 
corum et praebendariorum contra voluntatem eorum cum comitibus 
descendere audeant. 


Georgii Marcelović: Regesta, ut supra, 


269. 


Anno 1471, 25. martii. Caktornjae. 


Coram notario publico delecti capituli sagrabiensis postulant, ut 713. flor., 
quos Fridericus Lamberger legavit, ecclesiae cathedrali quam | primum 
tradantur. 


In nomine domini. Ámen. Anno eiusdem millesimo quadringen- 
tesimo septuagesimo primo, indiccione quarta, die vero lune, vige- 
sima quinta mensis marcii, hora duodecima vel quasi, in castro Cstha- 
kenturn sub turre, dioecesis zagrabiensis, pontificatus autem sanc- 
tissimi in Christo patris ac domini nostri, domini Sixti, divina provi- 
dencia pape quarti, anno eius primo, in mei notarii publici, testiumque 
infrascriptorum presencia constituti personaliter venerabiles viri, do- 
mini: Bartholomeus cantor, Sigismundus Topnaw in Varosd et Mar- 
tinus de Waska archidiaconi et canonici ecclesie zagrabiensis, omnibus 
melioribus modo, via, forma, jure et causa, quibus id melius et effi- 
cacius debuerunt et potuerunt, requisiverunt per omnia in persona 
capituli ecclesie zagrabiensis nobiles viros Vlricum, Fledericum et Caspar 
Lamberger, fratres condam Frederici Lamberger, tamquam dispen- 
satores sive curatores uxoris, heredumque suorum ac bonorum per 
ipsum Fredericum relictorum, quatenus septingentos tredecim florenos 
auri puri, justi et boni ponderis, de rebus et bonis per Henricum 
condam Entzesdorf in ultima sua voluntate ad fabricam ecclesie za- 
grabiensis predicte legatos et testamentaliter ordinatos, quos idem 
condam Fridericus (Lamberger) se tenebatur dicte ecclesie zagrabiensi 
exolverent ac de eisdem satisfaccionem impenderent pro ipsius testatoris 
anime salutem. Quiquidem Vlricus, Fledericus ac Caspar Lamberger ad 
requisicionem huiusmodi factam responderunt, quod pecuniam inexe- 
cutam . .... predictos septingentos tredecim florenos auri assignare 


334 Doc. 270. — An. I47I. 


vellent pocius Wilhelmo nato condam Henrici Entzesdorf, sibique 
eandem .... prout heredi ad dicte ecclesie fabricam distribuendam 
et alteri nulli. Domini vero cantor, archidiaconi et canonici ex ad- 
verso replicando dixerunt, prenominatam pecunie summam ecclesie 
sue legatam, nec umquam de voluntate testatoris fuisset eandem per 
Wilhelmum filium suum ad dicte ecclesie fabricam ad distribuendum 
fuisse commissam, quod si hoc de voto suo fuisset, idem (in ultima 
voluntate) expressisset . ............. 


Originale in membrana satis lacerum et mancum. A zona serioea rubra et 
violacea appendet sigillum. In archiv, ven. Capit. zagrab. - 


270. 


Anno 1471, I. octobris, Budae. 


Mathias, Hungariae etc. rex, milites in canonicorum curiis, possessionibusque 
collocari velat. 
Commissio. propria domini regis. 


Mathias dei gracia rex Hungarie, Bohemie etc. Fidelibus nostris 
magnificis Blasio Magyar et Damiano Horvath regni nostri Sclauonie 
banis vel eorum vicebanis, salutem et graciam. Exponitur nobis in 
personis fidelium nostrorum honorabilis capituli ecclesie zagrabiensis 
ad modum gravis querele, quod vos hiis temporibus proxime transactis 
homines et familiares vestros in propriis domibus et curiis dominorum 
eiusdem capituli contra voluntatem eorumdem sepius descensum facere 
permisissetis, per quos non mediocra dampna atque opprobria eisdem 
dominis inferri facere misissetis. Novissime eciam homines vestros ad 
possessionem eiusdem capituli Thoplyka vocatam, in comitatu waros- 
diensi existentem, more exercituancium transmisissetis, per quos prop- 
ter quandam taxam per vos ad bona ipsius capituli contra liber- 
tates eiusdem sibi a divis regibus Hungarie, nostris scilicet predeces- 
soribus superinde concessas, impositam, prope viginti homines simi- 
liter in eadem possessione et suis pertinenciis commorantes nece mise- 
rabili interficere permisissetis, multa quoque alia mala atque dampna 
ipsi capitulo fecissetis, facereque niteremini in preiudicium ipsorum 
et dampnum. Quare supplicatum est per maiestatem nostram ipsi 
capitulo superinde opportune provileri. Unde nos sicuti neminem sub- 
ditorum nostrorum, sic nec prefatos exponentes contra ipsorum liber- 
tates per quemqiam iniuste opprimi volentes, fidelitati vestre harum 
serie strictissime mandamus, quatenus amodo in antea ad domos et 


Doc. 27I. — An. 1472. 333 


curias eiusdem capituli vos personaliter contra voluntatem eiusdem 
non descendatis, hominibusque vestris ibidem descensum facere nulla- 
tenus permittatis, prefatam eciam taxam, modo premisso ad bona 
eiusdem capituli iniuste impositam, exigere et extorquere vel idem 
aut homines suos propter non solucionem eiusdem quoquomodo mo- 
lestare et dampnificare de ceteroque aliam taxam super bona eiusdem 
contra libertates eiusdem premissas imponere quoquomodo presumatis 
aut sitis ausi modo aliquali. Presentibus perlectis, exhibenti restitutis. 
Datum feria tercia proxima post festum beati Michaelis archangeli. 
Anno domini millesimo quadringentesimo septuagesimo primo. Regni 
nostri anno quartodecimo, coronacionis vero octavo. 


Originale in charta. In margine inferiori impressum est sigillum. In arch. 
ven. Cap. zagrab. Act. cap. ant. fasc. I. nr. 12. 


271. 


Anno 1472, 20. maii. Budae. 


A Mathia, Hungariae etc. rege, communitas civitatis a proventibus mar- 
dulinalibus, omnibus taxis, contributioneque extraordinaria solvendis, liberatur. 
De commissione propria domini regis. 


Nos Mathias dei gracia rex Hungarie, Bohemie etc. Tenore pre- 
sencium significamus quibus expedit universis, quod nos tum ad non- 
nullorum fidelium nostrorum humillime supplicacionis instanciam per 
eos pro parte fidelium nostrorum prudentum et circumspectorum 
judicis, juratorum, ceterorumque civium et communitatis civitatis no- 
stre montis Grecensis de iuxta Zagrabiam nostre propterea porrecte 
maiestati, tum eciam consideratis fidelium obsequiorum meritis eo- 
rumdem civium, que iidem primum predecessoribus nostris regibus 
Hungarie et sacre corone regni nostri et tandem eciam maiestati no- 
stre sub diversitate temporum atque locorum exhibuissent, et precipue 
consideratis illis oppressionibus et calamitatibus, necnon sumtibus et 
expensis, quas pro defensione et conservacione illius civitatis nostre, 
que cottidie hostibus fidei obiecta est, fecissent; volentes igitur ipsis 
civibus et communitati pro tantis ipsorum serviciis saltem in aliquo 
graciam nostram regiam ostendere, ut in posterum eo fervenciores 
ad servicia nostra reddantur, eosdem cives et communitatem dicte civi- 
tatis nostre montis Grecensis scilicet incolas in suburbio eiusdem 
commorantes, presentes et futuros, a solucione tam proventuum mar- 
durinalium nobis et fisco nostro provenire debencium, quam eciam 


336 Doc. 272. — An. 1472. 





omnium taxarum seu contribucionum extraordinariarum et aliarum 
quarumvis solucionum in medium regnicolarum regni nostri Sclauonie 
quantumque et quomodolibet fiendarum et imponendarum ex gracia 
speciali et auctoritate nostre celsitudinis in perpetuo graciose exi- 
mendos duximus et supportandos, immo eximimus et supportamus 
presencium per vigorem. Quocirca vobis fidelibus nostris magnificis 
banis vel vicebanis dicti regni nostri Sclauonie, necnon comitibus vel 
vicecomitibus et judicibus nobilium comitatus zagrabiensis, item uni- 
versis et singulis dicatoribus et exactoribus huiusmodi proventuum 
mardurinalium necnon taxarum et quarumlibet aliarum solucionum 
in prefato comitatu zagrabiensi pro tempore constitutis, presentibus 
et futuris, presencium noticiam habituris, firmissime precipientes com- 
mittimus et mandamus quatenus amodo deinceps prefatos cives et 
incolas ac communitatem dicte civitatis nostre montis Grecensis pro 
tempore in eadem commorantes ad solucionem huiusmodi proventuum 
mardurinalium ac quorumlibet taxarum extraordinariarum quando- 
cumque et qualitercumque in medium regnicolarum dicti regni nostri 
Sclauonie, ut premisimus, imponendarum ad solvendum eosdem in 
medium ipsorum regnicolarum nostrorum artare et compellere aut 
eosdem propterea in personis, rebusque et bonis ipsorum quibusvis 
contra formam premisse nostre exempcionis impedire, molestare seu 
quosvismodo dampnificare nusquam et nequaquam -presumatis, nec 
s.tis ausi modo aliquali, gracie nostre sub obtentu. Presentes autem, 
quas sigillo nostro in pendenti communiri fecimus, post earum lec- 
turam reddite presentanti, Datum Bude feria quarta proxima post 
festum Penthecostes. Anno domini millesimo quadringentesimo sep- 
tuagesimo secundo. Regnorum nostrorum anno Hungarie etc. quinto- 
decimo, coronacionis nono, Bohemie vero quarto. 


E transumpto capituli zagrabiensis de anno 1473. et regis Vladislai de 
anno 1505. In archivio lib. reg.civit. zagrab. 


272. 


Anno 1472, 20. maii, Budae. 


Mathias, Hungariae etc. rex, mandat capitulo albensi, ut civitas montis 
Grecensis in legittimam possessionem Kraljevec, Cerje, Kobiljak etc. statuatur. 


Mathias dei gracia rex Hungarie, Bohemie etc. Fidelibus nostris 
capitulo ecclesie albensis, salutem et graciam. Cum nos consideratis 
fidelitate et serviciis fidelium nostrorum circumspectorum judicis, 
juratorum, ceterorumque civium civitatis nostre montis Grecensis de 
juxta Zagrabiam, per eos nobis exhibitis, possessiones Kralewcz, 


Doc. 272. — An. 1472. 337 


Czerye, Kobilya, Zwiblya, Narth, Petrowyna, Syllakowyna et Hraschya 
vocatas, omnino in comitatu zagrabiensi existentes, habitas, in quarum 
pacifico dominio prefati cives predecessores suos ab antiquo persti- 
tisse; sed tandem preteritis disturbiorum temporibus per nonnullos 
detentores earumdem qualitercumque minus iuste ab ipsa civitate no- 
stra occupatas et alienatas fore asserunt. Item totum et omne jus 
nostrum regium, si quod in prefatis possessionibus qualitercumque 
haberemus aut nostram ex quibuscumque causis, viis, modis et raci- 
onibus concerneret maiestatem, simul cum cunctis earumdem utilita- 
tibus et pertinenciis quibuslibet premissis, sic ut prefertur, stantibus 
et habentibus, memorate civitati nostre montis Grecensis et per con- 
sequens civibus et hospitibus in eadem pro tempore commorantibus, 
vigore aliarum litterarum nostrarum donacionalium exinde confec- 
tarum in perpetuum contulerimus, velimusque eosdem in dominium 
earumdem per nostrum et vestrum homines legittime facere intro- 
duci. Super quo fidelitati vestre mandamus, quatenus vestrum mit- 
tatis hominem pro testimonio fidedignum, quo presente, Iwek de Bre- 
zowycza, sew Martinus de Schytaryewo, vel Michael Bencekowyth, 
aut Petrus de Kayenik, seu Valentinus de Chernkowcz, aut Stephanus 
de Adamowcz, aliis absentibus, homo noster, ad facies prescriptarum 
possessionum vicinis et commetaneis earumdem universis inibi legit- 
time convocatis et presentibus accedendo, introducat memoratos cives 
et communitatem dicte civitatis in dominium earumdem, statuatque 
easdem eisdem simul cum dicto jure nostro regio in eisdem habito 
ac cunctis earumdem utilitatibus et pertinenciis quibuslibet premisse 
nostre nove donacionis titulo perpetue possidendas, si non fuerit con- 
tradictum ; contradictores vero, si qui fuerint, evocet eosdem contra 
annotatos cives in presenciam banorum vel vicebanorum regni nostri 
Sclauonie ad terminum competentem, racionem sue contradiccionis 
reddituros. Et post hec huiusmodi introduccionis et statucionis seriem 
cum contradictorum et evocatorum, si qui fuerint, vicinorumque et 
commetaneorum, qui premisse statucioni intererunt nominibus, termi- 
noque assignato eisdem banis vel vicebanis nostris fideliter rescribatis. 
Datum Bude feria quarta proxima post festum Penthecostes. Anno 
domini millesimo quadringentesimo septuagesimo secundo. Regnorum 
nostrorum anno Hungarie etc. quintodecimo, Bohemie vero quarto. 

(A tergo). Fidelibus nostris capitulo ecclesie albensis pro cir- 
cumspectis judice, juratis, ceterisque civibus civitatis nostre montis 
Grecensis, introductoria et statutoria. 


Originale in charta, exstat eciam in transumpto capituli albensis de anno 
1473. In arch. lib. reg. civ. zagrab. 


to 
Lm 


338 Doc. 273. — An. 1472. 


279. 


Anno 1472, 20. maii. Budae. 


Mathias, Hungariae etc. rex, mandat, capitulo albensi, ut communitas montis 
Grecensis in legitimam possessionem. Dedi, Črnomerec etc. statuatur. 


Mathias dei gracia rex Hungarie, Bohemie etc. Fidelibus nostris 
capitulo ecclesie albensis, salutem et graciam. Cum nos consideratis 
fidelitate et serviciis fidelium nostrorum circumspectorum judicis, ju- 
ratorum, ceterorumque civium civitatis nostre montis Grecensis de 
juxta Zagrabiam, per eos nobis exhibitis, possessiones Dedycz, Cher- 
nomercz, Bythek et Nouak vocatas, omnino in territorio civitatis 
postre existentes, habitas, in quarum pacifico dominio prefati cives 
predecessores suos ab antiquo perstitisse, sed tandem preteritis di- 
sturbiorum temporibus per nonnullos detentores earumdem qualiter- 
cumque minus juste ab ipsa civitate nostra occupatas et alienatas 
fore asserunt, et insuper quoddam vadum Kyralrew vocatum, in 
fluvio Zawe habitum, ad castrum nostrum Medwe pertinens, de ipso 
castro nostro Medwe sequestrantes, item totum et omne jus nostrum 
regium, si quod in prefatis possessionibus et vado qualitercumque 
haberemus, aut nostram ex quibuscumque causis, viis, modis et ra- 
cionibus concerneret maiestatem, simul cum cunctis earumdem et 
eiusdem vadi utilitatibus, fructuositatibus et pertinenciis quibuscumque 
premissis, sic ut prefertur, stantibus et se habentibus, memorate ci- 
vitati nostre montis Grecensis et per consequens civibus et hospitibus 
in eadem pro tempore commorantibus, vigore aliarum litterarum no- 
strarum donacionalium exinde confectarum in perpetuum contulerimus, 
velimusque eosdem in dominium earumdem et eiusdem per nostrum 
et vestrum homines legittime facere introduci. Super quo fidelitati 
vestre mandamus, quatenus vestrum mittatis hominem pro testimonio 
fide dignum, quo presente, Iwek de Brezowycha, vel Michael Bena- 
kowych, aut Petrus de Kayenyk, seu Valentinus de Chernkowcz, sin 
Martinus de Schytaryewo aut Stephanus de Adamowcz, aliis absen- 
tibus, homo noster, ad facies prescriptarum possessionum et dicti vadi 
vicinis et commetaneis eiusdem universis inibi legittime convocatis et 
presentibus accedentes, inducat memoratos cives et communitatem in 
dominium earumdem et eiusdem, statuatque easdem et idem eisdem 
simul cum dicto jure nostro regio in eisdem habito ac cunctis ea- 
rundem et eiusdem utilitatibus et pertinenciis quibuslibet premisse 
nostre nove donacionis titulo, perpetuo possidendas, si non fuerit con- 
tradictum. Contradictores vero, si qui fuerint, evocet eosdem contra 
annotatos cives in presenciam banorum vel vicebanorum regni nostri 


Du ae — Anm 339 


Sclauonie ad terminum competentem, racionem contradiccionis eorum 
reddituros. Et post hec huiusmodi introduccionis et statucionis seriem 
cum contradictorum et evocatorum, si qui fuerint, vicinorumque et 
commetaneorum, qui premisse statucioni intererunt nominibus, termi- 
noque assignato, eisdem banis vel vicebanis suo modo rescribatis. 
Datum Bude feria quarta proxima post festum Penthecostes. Anno 
domini millesimo quadringentesimo septuagesimo secundo, Regnorum 
nostrorum anno Hungarie etc. quintodecimo, Bohemie vero quarto. 

(A tergo. Fidelibus nostris capitulo ecclesie albensis pro circum- 
spectis judice, juratis ceterisque civibus civitatis nostre montis Gre- 
censis, introductoria et statutoria. 


Originale in charta. In margine inferiori impressum est sigillum. In archiv. 
lib. reg civit. zagrab. 


2374. 


Anno 1472, 20. maii. Budae. 
Mathias, Hungariae etc. rex, communttati civitatis ereptas possessiones De- 
dići, Cernomerec Bitek etc. reddit. 


Nos Mathias dei gracia rex Hungarie, Bohemie etc. Memorie 
commendamus tenore presencium significantes, quibus expedit uni- 
versis. Quod cum gloria regum in multitudine populorum ac decus 
et robor regnorum in diviciis ac amplitudine consistant civitatum, 
expedit principibus omni diligencia intendere populis servandis et 
beneficiis augendis ac civitatibus magnificandis, utpote ex quibus pre- 
missa regum, regnorum commoda procedant, quatenus principantis 
ex hoc et laudetur discreta providencia et status utilitatem augmen- 
tumque sumat. Qua de re grata consideracione pensamus multimoda 
serviciorum genera, que civitas nostra montis Grecensis de iuxta Za- 
grabiam, cuius cives et communitas predecessoribus nostris regibus et 
regno nostro Hungarie, ac eius sacre corone semper integra mente 
fideles, ut veridico testimonio docemur, primum ipsis predecessoribus 
nostris regibus et tandem nobis in rebus diversis et multimodis diver- 
sitatum et guerrarum tempore adeo constanter exhibuerunt, ut quamvis 
sepius a nonnullis pravis, regios honores ac statum persequentibus 
viris, impugnaciones pessimas, dampna rerum, pericula personarum 
ac alias adversas calamitates et multas iniurias susceperint, numquam 
tamen a vere fidei semita visi sunt deviasse, sed eo clarior eorum 
fides evasit, quo incommoda suscepit graviora. Consideravimus quoque 
non parvas expensas ipsorum civium et civitatis predicte, quas iidem 


pro conservandis castris regni nostri Bozne hiis temporibus pro ho- 
% 





340 Doc. 274. — An. 1472. 





nore nostri nominis liberaliter et copiose fecerunt, pro quibus om- 
nibus ac eciam in recompensam et satisfaccionem omnium premis- 
sarum expensarum civium et civitatis predicte, et nichilominus eo 
respectu, ut cives prefati civitatem ipsorum amplificare, civibus et 
edificiis communiri valeant, possessiones Dedych, Chernomercz, Bythek 
et Nowak vocatas, omnino in territorio dicte civitatis existentes et 
habitas, in quarum pacifico dominio prefati cives predecessores suos 
ab antiquo perstitisse, sed tandem preteritis disturbiorum temporibus 
per nonnulos detentores earumdem qualitercumque minus juste ab 
ipsa civitate nostra occupatas et alienatas fore asserunt. Item totum 
et omne ius nostrum regium, si quod in prefatis possessionibus qualiter- 
cumque haberemus, aut nostram ex quibuscumque causis, modis et racio- 
nibus concerneret maiestatem, simul cum cunctis earumdem utilita-, 
tibus et pertinenciis quibuslibet, terris scilicet arabilibus cultis et in- 
cultis, agris, pratis, pascuis, campis, fenetis, silvis, nemoribus, montibus, 
vallibus, vineis, vinearumque promontoriis, fluviis, piscinis, piscaturis, 
aquarumque decursibus, molendinis et molendinorum locis, generaliter 
vero quarumlibet utilitatum et pertinenciarum suarum integritatibus, 
quovis nominis vocabulo vocitatis ad easdem de jure et ab antiquo 
spectantibus et pertinentibus cum suis veris metis et antiquis pre- 
missis, sic ut prefertur, stantibus et se habentibus, et insuper quoddam 
vadum Kyralrew vocatum in fluvio Zawe habitum ad castrum no- 
strum Medwe vocatum, pertinens, de ipso castro nostro Medwe seque- 
Strantes, memorate civitati nostre montis Grecensi et per consequens 
civibus et hospitibus in eadem pro tempore commorantibus simul cum 
cunctis eiusdem utilitatibus, fructuositatibus, obvencionibus et.... 
quibuslibet ad idem de jure et ab antiquo spectantibus et pertinere 
debentibus denuo et ex novo dedimus, donavimus et contulimus, immo 
damus, donamus et conferimus jure perpetuo et irrevocabiliter te- 
nendas, possidendas pariter et habendas, salvo jure alieno, harum 
nostrarum vigore et testimonio litterarum mediante. Quas in formam 
nostri privilegii redigi faciemus, cum nobis in specie fuerint repor- 
tate. Datum Bude feria quarta proxima post festum Penthecostes. Anno 
domini millesimo quadringentesimo septuagesimo secundo. Regnorum 
nostrorum anno Hungarie etc. quintodecimo, coronacionis nono, Bo- 
hemie vero quarto. 


E transumpto, sat exeso, Wladislai regis de anno 1505. et 1508 In arch. 
ven, Capit. zagrabiensis. 


# 
. 


Doc. 275. — An. 1472. | 341 


275. 


Anno 1472, 20. maii. Budae. 


Mathias, Hungariae etc. rex, communitati civitatis ereptas Possessiones Kra- 
ljevec, Cerje, Kobiljak etc. reddit. 
De commissione propria domini regis. 

Nos Mathias dei gracia rex Hungariae, Bohemie etc. Memorie 
commendamus tenore presencium significantes, quibus expedit uni- 
versis. Quod cum gloria regum in multitudine populorum ac decus 
et robor regnorum in diviciis ac amplitudine consistant civitatum, 
expedit principibus omni diligencia intendere populis servandis et be- 
neficis augendis ac civitatibus magnificandis, utpote ex quibus pre- : 
missa regum, regnorum commoda procedant, quatenus principantis ex 
hoc et laudetur discreta providencia et status utilitatem, augmentumque 
sumat, Qua de re grata consideracione pensavimus multimoda servi- 
ciorum genera, que civitas nostra montis Grecensis de iuxta Zagrabiam, 
cuius cives et communitas predecessoribus nostris regibus et regno 
Rostro Hungarie ac eius sacre corone semper integra mente fideles, 
ut veridico testimonio docemur, primum ipsis predecessoribus nostris 
regibus et tandem nobis in rebus diversis et multimodis diversitatum 
et guerrarum tempore adeo constanter exhibuerunt, ut quamvis sepius 
a nonnullis pravis, regios honores ac statum persequentibus viris, im- 
pugnaciones pessimas, dampna rerum, pericula personarum ac alias 
adversas calamitates et multas iniurias susceperint, nunquam tamen 
a vere fidei semita visi sunt deviasse, sed eo clarior eorum fides 
evasit, quo incommoda suscepit graviora. Consideravimus quoque non 
parvas expensas ipsorum civium et civitatis predicte, quas iidem pro 
conservandis castris regni nostri Bozne hiis temporibus pro honore 
nostri nominis liberaliter et copiose fecerunt, pro quibus omnibus ac 
eciam in recompensam et satisfaccionem omnium premissarum expen- 
sarum civium et civitatis predicte, et nichilominus eo respectu, ut 
cives prefati civitatem ipsorum amplificare, civibus et edificiis com- 
muniri valeant, possessiones Kralewcz, Czerye, Kobilya, Swyblya, 
Narth, Petrowyna, Sillakowyna et Hraschya vocatas, omnino in co- 
mitatu zagrabiensi existentes, habitas, in quarum pacifico dominio 
prefati cives predecessores suos ab antiquo perstitisse, sed tandem 
preteritis disturbiorum temporibus per nonnullos detentores earumdem 
qualitercumque minus iuste ab ipsa civitate nostra occupatas et alie- 
natas fore asserunt. Item totum et omne ius nostrum regium, si quod 
in prefatis possessionibus qualitercumque haberemus, aut nostram ex 
quibuscumque causis, viis, modis, et racionibus concerneret maiestatem, 


342 Doc. 276. — An. 1472. 


simul cum cunctis earumdem utilitatibus et pertinenciis quibuslibet, 
terris scilicet arabilibus cultis et incultis, agris, pratis, pascuis, campis, 
fenetis, silvis, nemoribus, montibus, vallibus, vineis, vinearumque 
promontoriis, fluviis, piscinis, piscaturis et aquarum decursibus, mo- 
lendinis et molendinorum locis, generaliter vero quarumlibet utili- 
tatum et pertinenciarum suarum integritatibus quovis nominis vocabulo 
vocitatis ad easdem de jure et ab antiquo spectantibus, ac spectare 
et pertinere debentibus, sub suis veris metis et antiquis premissis, sic 
ut prefertur, stantibus et se habentibus memorate civitati nostre 
montis Grecensis et per consequens civibus, hospitibus et inhabitato- 
ribus in eadem pro tempore commorantibus denuo et ex novo de- 
dimus, donavimus et contulimus, immo damus, donamus et conferimus 
jure perpetuo et irrevocabiliter tenenda$, possidendas et habendas, 
salvo jure alieno, harum nostrarum vigore et testimonio litterarum 
mediante. Quas in formam nostri privilegii redigi faciemus, dum nobis 
in specie fuerint reportate. Datum Bude feria quarta proxima post 
festum Penthecostes. Anno domini millesimo quadringentesimo septua- 
gesimo secundo. Regnorum nostrorum anno Hungarie etc. quintode- 
cimo, coronacionis nono, Bohemie vero quarto. 


Originale in membrana, sat exesum. In margine inferiori impressum est si- 
gillum, In archiv. lib. reg. civit. zagrabiensis. . 


276. 


Anno 1472, 20. Junii. Albae. 
Coram capitulo albensi capitulum zagrabiense de possessione Kraljevec 


etc. communitati civitatis condonala recusat. 


Nos capitulum ecclesie albensis. Memorie commendamus, quod 
venerabiles viri, domini Bartholomeus cantor et canonicus ac vicarius 
in spiritualibus generalis et Demetrius, archidiaconus kathedralis, in 
ecclesia zagrabiensi nostram venientes in presenciam, suis ac honora- 
bilis capituli eiusdem ecclesie zagrabiensis in personis per modum 
protestacionis et inhibicionis nobis significare curarunt eo modo: 
quod prout ipsi percepissent, hiis proxime evolutis diebus Valentinus 
judex, Johannes Perowyth, alter Johannes Paasar, Anthonius de Klo- 
koch, Dominicus, filius Perowych, Johannes Soldmarycz, ceterique 
cives ac universi hospites montis Grecensis de iuxta Zagrabiam, adin- 
ventis quibusdam sinistris cautelis, possessiones et porciones posses- 
sionarias prefati capituli Cralewcz, Zwybye, Narth, Kobylak et Czerye 
vocatas, necnon tributum seu thelonium in eadem Czerye habitum, in 


Doc. 276. — An. 1472. 343 


comitatu zagrabiensi existentes ad altare sancte crucis in eadem ec- 
clesia zagrabiensi situm, de jure spectantes et pertinentes, preter 
omnem juris ordinem a maiestate regia pro se ipsis impetrassent et 
eas pro se clam et occulte ac preter consvetudinem huius regni occu- 
passent, seque ipsos in earumdem dominium introduci fecissent potencia 
mediante, in eorumdem protestancium et dicti capituli juris, preiudi- 
cium et dampnum manifestum. Unde facta huiusmodi protestacione, 
memorati domini Bartholomeus cantor et canonicus ac vicarius in spi- 
ritualibus generalis et Demetrius, archidiaconus kathedralis, in ecclesia 
zagrabiensi predicta suis et prefati capituli ecclesie zagrabiensis no- 
minibus et in personis serenissimum principem dominum Mathiam, 
dei gracia regern Hungarie, Bohemie etc. dominum nostrum gracio- 
sissimum a donacione et collacione, prefatos vero Valentinum judicem, 
Johannem Perowycz, alterum Johannem Pazaar, Anthonium de Klo- 
koch, Dominicum, filium Perowycz, Johannem Saldymaricz, univer- 
sosque cives seu hospites pretacte civitatis montis Grecensis et alios 
quoslibet cuiusvis status et condicionis homines ab huiusmodi impe- 
tracione, occupacioneque et usurpacione prescriptarum possessionum 
et porcionum possessionariarum Cralewcz, Zwybye, Narth, Kobylak 
et Czerye necnon tributi ac pertinenciarum earumdem, suique ipsorum 
in earumdem dominium intromissione et sibi ipsis appropriacione et 
statuifaccione, ab ipsisque protestantibus quavis alienacione, usuumquo- 
que et fructuum ac quarumlibet utilitatum earumdem percepcione et 
percipifaccione et insuper universa capitulorum ac conventuum aliaque 
credibilia loca, auttentica sigilla habencia, ab omni et quarumlibet 
litterarum introductoriarum et statutoriarum superinde contra ipsos 
protestantes emanacione et concessione seu confeccione et extrada- 
cione factis quomodolibet vel fiendis inhibuerunt contradicendo et 
contradixerunt inhibendo publice et manifeste coram nobis testimonio 
presencium mediante. Datum sabbato proximo ante festum nativi- 
tatis beati Johannis baptiste. Anno domini millesimo quadringentesimo 
septuagesimo secundo. 


Originale in charta. A tergo vestigium impressi sigilli. In archiv. ven. Capit. 
zagrab. Act. cap. ant. fasc. 2. nr. 36. | 


244 Doc. 277. — An. 1472. 


277 e. 


Anno 1472, II. Junii. Budae, 


Actione a capitulo zagrabiensi intenta, communitas civitatis de possessione 


Kraljevec capitulo erepta in judictum vocatur a Mathia, Hung. etc. rege 
De propria commissione domini regis. 


Mathias dei gracia rex Hungarie, Bohemie etc. Fidelibus nostris 
circumspectis judici et juratis, ceterisque hospitibus et toti communi- 
tati civitatis nostre montis Grecensis salutem et graciam. Exponitur 
nobis in personis fidelium nostrorum honorabilium dominorum de 
capitulo ecclesie zagrabiensis ad modum gravis querele, quomodo vos 
hiis diebus novissimis possessiones eorum Kralowcz, Zwyblye, Narth, 
Kobylak et Czerye vocatas simul cum tributo seu theolonio in eadem 
Czerye habito, in comitatu zagrabiensi existentes, ad altare sancte crucis 
in ipsa ecclesia zagrabiensi constructum ab antiquo et a multis annis 
retroactis legittime et omnis juris titulo spectantes et possessas preter 
omnem viam justicie et juris processum ac consvetudinem regni 
minus juste et indebite occupassetis et occupatas teneretis modo 
quoque, potencia vestra mediante, in preiudicium et dampnum dictorum 
exponencium et antiqui juris dicte ecclesie derogamen et dispendium 
animarum vestrarum manifestum; unde supplicatum est maiestati 
nostre in personis eorumdem exponencium humiliter, ut ipsis super- 
inde remedium opportunum adhiberemus. Et cum nos sicuti alias 
quaslibet ecclesias regni nostri, ita et ipsam principaliorem ecclesiam 
zagrabiensem, cuius tutores existimus speciales, potissime pro eo, ne 
divinis officiis, que pro eisdem possessionibus per vos occupatis cele- 
brari instituta sunt in eadem ecclesia zagrabiensi privari vel cessare 
contingat, eandem *suis justis juribus et bonis destitui non velimus, 
ideo fidelitati vestre firmiter precipientes aliud omnino habere no- 
lentes mandamus, quatenus receptis presentibus absque omni recusa 
et difficultate prescriptas possessiones dictorum exponencium et ecclesie 
eorum pretacte per vos modo premisso occupatas eisdem indempniter 
remittere, manusque vestras et vestrorum quorumlibet de eisdem pe- 
nitus excipere et excipi facere debeatis, ulteriora nostra mandata su- 
perinde ad vos venire minime expectantes. Et tandem, si quid acci- 
onis aut juris exinde vos habere pretenditis ordine juridico prosequi 
teneamini; secus gracie nostre sub obtentu nullatenus facere presum- 


Doc. 278. — An. 1472. 345 





matis. Presentibus perlectis, exhibenti restitutis. Datum Bude sabbato 
proximo ante festum beate Margarethe virginis et martiris. Anno do- 
mini millesimo quadringentesimo septuagesimo secundo. Regni nostri 
anno quintodecimo, coronacionis vero nono. 


Originale in charta. In margine inferiori impressum est sigillum. In archivio 
ven. Capit. zagrab. Act. Cap. ant. fasc. 2. nr. 37. 


278. 
Anno 1472, 15. Julii. Budae. 


Mathias, Hungariae etc, rex, Damiano Horvat bano constituit, ut cives 
im civitatis possessionibus adversus omnnes homines, praecipue adversus 
dominos castri Medved defendat. 


Mathias dei gracia rex Hungarie, Bohemie etc. Fideli nostro 
magnifico Damiano Horwath, regnorum nostrorum Dalmacie, Croacie 
et Sclauonie bano, eiusque vicebanis, item comiti vel vicecomiti et 
judicibus nobilium comitatus zagrabiensis, salutem et graciam. Ex 
querelis fidelium nostrorum circumspectorum civium civitatis nostre 
montis Grecensis intelleximus, qualiter nonnulli forent ex regnicolis 
dicti regni nostri Sclauonie, qui eosdem cives nostros in possessio- 
nibus iporum Dedych, Chernomercz, Bythek et Nowak vocatis, ac vado 
Kyralrew vocato, omnino in territorio dicte civitatis nostre montis 
Grecensis habitis, alias per maiestatem nostram ipsis civibus donatis 
et restitutis, impedire et molestare vellent et niterentur; et quia nos 
prefatos cives nostros in prescriptis eorum possessionibus et vado per 
nos, ut prefertur, eisdem donatis et restitutis, illibate contra quos- 
cumque tenere volumus et conservare, fidelitati igitur vestre harum 
serie firmiter precipientes mandamus, quatenus amodo deinceps pre- 
fatos cives nostros in huiusmodi eorum possessionibus et vado contra 
quoscumque illegitimos impetitores et turbatores, et signanter contra 
et adversus magnificum Johannem Thwz de Lak et suos castellanos 
in castro Medwe constitutos, qui, ut prefertur, eosdem cives nostros 
in prescriptis eorum possessionibus et vado impedire vellent, tueri 
protegere et defensare ac indempniter manutere debeatis, nostre maie- 
statis in persona et auctoritate nostra regia, presentibus vobis in hac 
parte attributa et iusticia mediante. Secus non facturi. Presentibus 
perlectis, exibenti restituti. Datum Bude in festo divisionis aposto- 
lorum. Anno domini millesimo quadringentesimo septuagesimo secundo. 
Regnorum nostrorum anno Hungarie etc. quintodecimo, Bohemie vero 
quarto. 


Originale in charta, In margine inferiori impressum est sigillum, E collec, 
tione d. E Lašovsky. 


346 Doc. 279. — An. 1472. 





279. 
Anno 1472, I. Augusti. Zagrabiae. 


Andreas de Zelina praebendarius propter pravos mores proscribitur. 


Anno domini millesimo quadringentesimo septuagesimo secundo, 
ipso die ad vincula sancti Petri, nos domini infrascripti, capitulariter 
congregati, considerantes nonnullorum prebendariorum et aliorum 
subditorum nostrorum mores et vitam incorregibiles et scandala 
non solum in clero sed eciam in populo ex eisdem plurima oriri, 
conclusimus: quod de cetero quicumque talium reperiretur, monicione 
saltem bina ad maximum premissa, et presertim, qui dominos non 
honoraret aut aliquibus verbis afficeret iniuriosis, ex tunc ipso facto 
prebenda sive ara aut aliquocumque officio in ipsa ecclesia habito 
sit privatus et de medio capituli seiunctus. Et quia Andreas de Ze- 
lina, qui et baccalarius communiter nuncupatur, qui actenus in pre- 
benda magistri Fabiani de Royscha, non ob sui bonitatem, sed 
propter dicti magistri Fabiani amiciciam et favorem tolerabatur, 
multis previis monicionibus salubribus, piis ac paternis, ut vitam 
emendaret, acusatus sit, nec illam emmendare curavit, quin pocius 
in dies deterior fit; hiisque non contentus, die hodierna aperto ore, 
in estu temerario et insultu impudico in medium nostri veniens, plures 
ex nobis et nostris irreverenter verbis impudicis, inhonestis et iniu- 
riosis affecit; nolentes itaque eidem similia pati de cetero, eundem 
dicta sua prebenda privandum duximus et de medio nostro exu- 
landum et proscribendum perpetuo, immo privamus, excludimus 
et proscribimus, mandates preterea sub eadem pena omnibus et sin- 
gulis decano et prebendariis ut eundem de cetero vitent et ipsum 
societate et consorcio privent et nec sibi hospicium, auxilium et con- 
silium de cetero faciant. Pro qua conclusione future tenenda unus- 
quisque nostrum hic se manu propria subscripsit. 


Mathyas, prepositus chasmensis, manu propria Andreas, archidiac. dubicensis 
m. p. Martinus, archidiaconus Waska m. p. Georgius, archidiaconus de Bexin m. 
P. Sigismundus, archidiaconus in Varasd m. p. Georgius, archidiaconus Vrbowcz 
m. p. Ladislaus custos zagrabiensis m. p. Fabianus de Roycha m. p. Elyas custos 
chasmensis et can. zagrab. m, p. Gerardus de Patak m p. Thomas Thompa m. p. 
Demetrius Seleticz m. p. Michael Raffnicz m p. Fabianus de Zinche m. p. Geor- 
gius Megysheyre m. p. 


Liber rubeus ven. Capit. zagrab. In archiv. incl. Acad. Scient. Slavor. merid. 


Doc. 280. — An. 1472. 347 


280. 
Anno 1472, 10. Augusti. Budae. 


Mathias, Hungariae etc. rex, mandat bano, ut cives zegrabienses in 
eorum possessionibus ab Osvaldo episcopo vi raptis, adversum Osvaldum 
defendat 


Mathias dei gracia rex Hungarie, Bohemie etc. Fidelibus nostris 
magnifico Damiano Horwath, regnorum nostrorum Croacie et Sclauo- 
nie bano, eiusque vicebanis, item comiti vel vicecomiti et judicibus 
nobilium comitatus zagrabiensis, salutem et graciam. Fuerunt apud 
maiestatem nostram cives civitatis nostre montis Grecensis et nobis 
exponere curarunt querulose, quomodo reverendus in Christo pater 
dominus Osualdus, episcopus ecclesie zagrabiensis, die dominico, pro- 
ximo post festum ad vincula beati Petri apostoli, proxime preteritum, 
coadunatis secum hominibus ad castrum Medwe pertinentibus, pos- 
sessiones eorum Chernomercz, Dedych, Bythek et Nowak vocatas, in 
territorio eiusdem civitatis nostre existentes, simul cum portu Kyralrew 
vocato, per nos pro augmento et utilitate ipsis civibus de novo do- 
natas, preter omnem viam iuris, vi et potenti manu occupasset, oc- 
cupatasque ad dictum castrum Medwe apropriasset in preiudicium 
eorumdem civium nostrorum atque dampnum manifestum; supplica- 
runt maiestati nostre, ut ipsis circa premissa remedium adhibere dig- 
maremur. Et quia nos prefatos cives nostros in huiusmodi possessio- 
nibus et portu illibate tenere volumus et conservare, fidelitati igitur 
vestre harum serie firmiter mandamus, quatenus receptis presentibus, 
prefatos cives nostros, rursus in dominium dictarum possessionum et 
ipsius portus introducere, iutroductosque contra prefatum Osualdum 
episcopum ac magnificum Johannem Thwz et suos castellanos in do- 
minio earumdem tenere, protegere et defensare ac indempniter ma- 
nutenere debeatis, nostre maiestatis in persona et aucthoritate nostra 
regia, presentibus vobis in hac parte attributa mediante, non obstan- 
tibus quibuscumque litteris nostris, quas prefatus Osualdus epicopus 
harum in contrarium pro sui parte taliter qualiter et sine scitu nostro a 
nobis extraxisset, quas minime curetis et advertatis, et secus facere 
non presumatis. Presentibus perlectis, exhibenti restitutis. Datum Bude 
in festo beati Laurencii martiris. Anno domini millesimo quadringen- 
tesimo septuagesimo secundo. Regnorum nostrorum anno Hungarie 
etc. quintodecimo, Bohemie vero quarto. 


Ad proposicionem domini thezaurarii. 


Iv. Kukuljević. Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, knj. III, str. 100—101. 


3 48 Doc. 28I. — An. 1472. 


281. 


Anno 1472, 6. septembris. Zagrabiae. 
Omhes invasiones ab hominibus Osvaldi episcopi, capitulique zagrabiensis 
in communitatem civitatis etusque possessiones factae, inquisihone a comi- 
latu zagrabienst instituta, ratae fiunt. 


Nos Nicolaus de Dumbo, Johannes de Berth, et Ladislaus Roh 
de Derchee comites, ac judices nobilium comitatus zagrabiensis. Me- 
morie commendamus, quod cum nos ad instantem peticionem circum- 
spectorum judicis, juratorum, ceterorumque civium civitatis montis 
Grecensis de iuxta Zagrabiam, Martinum de Schithario et Paulum de 
Nezpesya, duos ex nobis, scilicet judices nobiljum, ad infrascripta. 
peragenda de sede nostra judiciaria legittime destinassemus; tandem 
iidem exinde ad nos reversi, nobis concorditer retulerunt eo modo; 
quomodo ipsi ab omnibus, quibus decuisset et licuisset palam et 
occulte diligenter inquirendo, talem de infrascriptis rescivissent certi- 
tudinis veritatem: quod cum circa festum beate. Margarethe virginis 
et martiris, proxime preteritum, egregii Petrus de Bykzad et Ste 
phanus Bykchele de Zelnawar, ac quidam concivis ipsius civitatis in 
balneo eiusdem in suburbio supra pontem Pyzani mozt vocatum con» 
stituti fuissent, tunc egregii Johannes de Buzla, Mathias Olaz et Ge- 
okgius Zubalo, capetanei gencium exercitualium reverendi in Christo 
patris, domini Osvaldi, episcopi ecclesie zagrabiensis, ex consensu et 
voluntate eiusdem domini episcopi, domini scilicet ipsorum, una cum 
quam pluribus gentibus eiusdem armatis et potenciariis manibus ad 
dictum balneum dicte civitatis irruentes, ibique prefatum Stephanum 
Bykckele diris verberum et vulnerum plagis affecissent, prefatumque 
Petrum de Bygzad captum, turpissime ligatum per capitulum du- 
centes, captivitati ipsorum mancipassent, antelatumque civem ipsius 
civitatis: omni sine culpa in terram prosternendo, enormiter verbe- 
rassent, semivivum relinquentes, per hoc libertatem ipsius civitatis 
ffranga appellatam tempore nundinarum seu fori annualis in dicto: 
festo beate Margarethe virginis singulis annis celebrari solitarum eidem 
civitati a divis regibus datam, colatam et concessam confregissent et 
violassent. Preterea prefatus dominus episcopus zagrabiensis die do- 
minico proximo post festum ad vincula beati Petri apostoli, similiter 
proxime. preteritum, missis et destinatis hominibus et familiaribus, 
populisque et jobagionibus in Wrbowcz et Rakonok possessionibus 
et earum pertinenciis commorantibus, et provinciis tam episcopalibus 
suis propriis, quam eciam ad castrum Medwe spectantibus et perti- 
nentibus valida cum potencia armata ad possessiones seu villas ipsius 


T 


Do. 288. — An. 1472. 349, 
civitatis Dedyche, Chernemercz, Bythek et Nouak vocatas, easdemque. 
una cum vado Kyralrewe vocato in fluvio Zawe habito, in territorio 
dicte civitatis, et comitatu zagrabiensi. existentes, habitas, eisdemque 
civibus dicte civitatis montis. Grecensis per regiam maiestatem. denuo 
datas et collatas, minus iuste et indebite ac preter omnem viam juris. 
a manibus eorumdem civium, pro se ipso occupari, occupatasque ad, 
predictum castrum Medwe averti, easdemque et idem vadum occu-. 
patas tenerent et uterentur eciam de presenti Certos eciam jobagiones 
yillis in eisdem residentes, propriis in personis captivari et captos 
quosdam in portu Zawe, ad ipsum fluvium. Zawe proiecerunt, alios 
autem captos, manibus a tergo ligatis ad dictum castrum Medwe ab- 
duci, ibique vinculatos tam diu conservari fecissent, quousque se ipsos 
pecuniaria convencione et solucione mediante eliberassent. Insuper 
tempore in eodem iidem occupantes cum redeundo ad campum dicte 
civitatis montis Grecensis pervenissent, ubi pastores, familiares et 
cuiusvis condicionis homines ipsius civitatis in dicto campo eiusdem 
repertos, omni ipsorum sine culpa spoliassent, denudassent ac diris 
verberibus affecissent, res quoque et bona, necnon vestimenta, clenodia 
domorum ac victualia et animalia jobagionum eorumdem civium villis 
in eisdem ac domibus et curiis eorumdem jobagionum Tepertos et 
inventa abstulissent ; villam denique ipsius civitatis Pobresye vocatam 
in territorio eiusdem oivitatis habitam invadentes, certis victualibus et 
bonis spoliassent et privassent; et quod hiis non contenti idem ho- 
mines tam ipsius domini episcopi quam ad ipsum castrum Medwe 
pertinentes, ad tenutas (sic), ipsius.civitatis advenientes, ibique certos 
inhabitatores dicte civitatis circa vineas ipsorum commorantes simi- 
liter.sine culpa percuti et verberari, quibus eciam. ex civibus cellaria 
et domos, ubi vinaet alias res ipsorum reposuissent, confregissent, ab-, 
inde eadem vina et alias res recipi et vina cum vasis extrahi et quo 
ipsorum placuisset voluntati, deduci fecissent, potencia mediante. Item, 
quod honorabile capitulum ecclesie zagrabiensis, dum iidem expo- 
nentes litteras protestatorias et inhibitorias super premissis occupa- 
cionibus et aliis superius specificatis racione dictarum possessionum 
et vadi, ipsis contra prefatum dominum Osualdum episcopum et Jo- 
hannem Thwz.de Lak iuxta huius regni consvetudinem dari et ema-. 
nari facere postulassent, tunc idem capitulum easdes litteras ob fa- 
vorem prefati domini prelati ipsorum, ipsis civibus opportunas eisdem 
dare. et emanare recusasset, recusaretque eciam de presenti, premissa 
potencia mediante, in preiudicium et dampnum dictorum exponeneium 
valde magnum. Qua inquisicione facta, iidem judices nobilium feria 
sexta proxima ante festum nativitatis beate Marie virginis, similiter, 





350 Doc. 282. — An. 1473. 





proxime preteritum, erga prefatum dominum episcopum accedentes, 
ipsumque Chasme personaliter repertum ab ulteriori detencione et 
conservacione dictarum possessionum et vadi Kyralrewe ipsorum ex- 
ponencium, usuumque, fructuum et quarumlibet utilitatum earumdem 
et eiusdem percepcione et percipifaccione, se ipsumque in dominium 
earumdem et eiusdem intromissione et statuifaccione ac sibi ipsi usur- 
pacione, appropriacione et perpetuacione quovis quesito colore tam 
factis vel fiendis publice et manifeste prohibuissent et interdixissent. 
Datum Zagrabie predicto tercio die diei amonicionis prenotate. Anno 
domini millesimo quadringentesimo septuagesimo secundo. 


Originale in charta, A tergo vestigia quinque sigillorum. In archiv. lib. reg. 
civ. zagrab. 


282. 


Anno 1473, 22. januarii. Zagrabiae. 

Coram magistrate «emit. montis Grecensis, Martinus. litteratus turrim suam 
muratam, fundosque  adiacentes monasterio Heremitarum de promontorio 
zagrab. 28. fl. vendit. 

Nos Valentinus, filius Michaelis, judex, Dominicus, Michael, An- 
thonius, Gregorius, Johannes, Stephanus, Marcus et Valentinus jurati, 
consiliarii ac universi cives civitatis montis Grecensis. Memorie com- 
mendamus tenore presencium significantes quibus expedit universis, 
quod vir providus et circumspectus Martinus litteratus, filius Gregorii 
de Berztecz et de Dobrine, concivis noster, ad nostram personaliter 
veniendo presenciam, confessus est in hunc modum: ut ipse quandam 
turrim suam muratam simul cum fundo eidem turri murate ante 
adjacentem ac edificiis, tam lapidei quam lignei operis inibi habitis 
et constructis, in dicta civitate penes murum eiusdem civitatis ab una, 
videlicet occidentali parte existentem et habitam, mediam in toto 
curiam ad usum dicte civitatis in se in toto continentem et usque 
viam communem a parte orientali se protendentem. Item, quendam 
alium fundum suum, nunc vacuum et edificiis destitutum, in dicta ci- 
vitate ac intra fundum predicte turris a parte septemtrionali et inter 
domum, fundum ac hedificia providarum mulierum puta Elizabeth 
relicte, ac Agnetis, filie condam viri providi Mathie agricole, Frailich 
dicti, olim concivis nostri, similiter concivium nostrarum a parte 
meridionali habitum et existentem, desuper a predicta via seu platea 
communi ab ipsa oriente habita et usque quandam viam communem 
pro introitu et exitu ad ipsam turrim dimissam et eciam usque quan- 
dam viam communem penes eandem turrim a meridie ad quendam 
gradum ibidem penes ipsam turrim ad murum seu moenia ipsius 


Doc. 282. — An. 1473. 351 


communitatis aptum et preparatum tendentem, cum quodam spacio 
terre ibidem penes ipsam viam communem a parte meridionali sito 
pro horto et eciam aliis necessariis ipsius Martini litterati apto, inter 
eandem viam communem ad prefatum gradum tendentem a septem- 
trione et inter predictum fundum ipsarum Elizabeth et Agnetis muli- 
erum ab oriente et a meridie habitum ac inter predictum murum ip- 
sius nostre communitatis ab occidente situm, habitoque et existente, 
duodecim cum medio brachia ferrea et unum quartale unius brachii 
ferrei in longitudine, et in latitudine novem brachia ferrea cum men: 
sura in se continente, habitum, unam tantummodo quartam curie ad 
usum civitatis prefate in toto in se continentem et inter quendam 
alium fundum, domumque et hedificia nec non hortum prefati Mar- 
tini litterati a parte videlicet septemtrionali habitum et existentem, 
et inter domum, fundumque ac hedificia nec non hortum providi viri 
Johannis sellatoris, similiter concivium nostrorum, habitum et exis- 
tentem, mediam in toto curiam ad usum dicte civitatis in se conti- 
nentem, quem amnofatus Martinus litteratus pro se et suis heredibus 
literatorie duxisset reservandum, tenendumque et possidendum; ipsum 
scilicet Martinum literatum a viro condam provido et honesto ma- 
gistro Georgio medico, olim similiter concive nostro, filio Bartholomei 
de Regio, empcionis titulo literatorie tangentem et concernentem, prout 
hoc in quadam littera nostra seu civitatis prefate privilegiali, tem- 
pore prioris videlicet judicatus prefati Valentini judicis nostri moderni 
supradicti, filii Mychaelis, de anno domini millesimo quadringentesimo 
sexagesimo secundo, sabbato proximo post festum apparicionis beati 
Michaelis archangeli, aliquamdiu preteritum, pro parte ipsius Martini 
literati superinde confecta et emanata ac coram nobis in specie pro- 
ducta expresse vidimus contineri, simul cum omnibus eiusdem turris 
sue necnon fundorum ac edificiorum predictorum in vicinitatibus pre- 
dictis existentibus, cunctis utilitatibus, juribus, usibus, integritatibus 
ac fructuositatibus et pertinenciis universis claustro seu monasterio 
ecclesie beate Marie semper virginis gloriose fratrum Heremitarum 
ordinis beati Pauli primi Heremite in promontorio zagrabiensi con- 
structo et fundato et per consequens fratribus Heremitis eiusdem 
ordinis in eodem claustro seu monasterio pro tempore degentibus et 
constitutis, ut jam novis concivibus nostris, ac toto conventui eiusdem 
claustri seu monasterii ecclesie beate Marie virginis de predicto pro- 
montorio zagrabiensi pro viginti octo florenis auri per religiosum 
virum fratrem Stephanum heremitam, vicarium eiusdem claustri seu 
monasterii ecclesie beate Marie virginis fratrum Heremitarum de pre- 
dicto promontorio zagrabiensi, eidem Martino litterato, prout ipsemet 


353 Doc. 283. — An. 1473. 


nobis retulit, jam plene datis et persolutis, vendidisset et contulisset, 
immo ex consensu vicinorum predictorum, vendidit et contulit coram 
nobis jure perpetuo et irrevocabiliter possidendam, tenendam, pariter 
et habendam ac juxta condicionem et privilegiatam libertatem dicte 
civitatis ab antiquo laudabiliter approbatam quomodocumque voluerit 
disponendam, ita tamen, quod prefati fratres Heremite presentes et 
futuri in eodem claustro seu monasterio beate Marie virginis pro 
tempore degentes eandem turrim sub bona disposicione debeant tenere 
et servare. Hoc eciam clare expresso et specificato, quod si eadem 
turris tempore obssessionis vel expugnacionis per aliquos inimicos 
eiusdem civitatis aut Paganorum eidem civitati necessaria fuerit ad 
defendendum, tunc prefati fratres Heremite ipsam turrim nobis et 
nostre communitati apertam et intrare liberam dare debeant et tene- 
antur. In cuius rei memoriam atque testimonium, firmitatemque per- 
petuam, presentibus sigillum nostrum commune duximus appendendum 
Datum in festo beati Vincencii martyris. Anno domini millesimo 
quadringentesimo septuagesimo tercio. 


Summa privilegiorum monasterii Remetensis, MSC, In archiv. incl Acad. 
Scient. Slavor. merid.. 


283. 


Anno 1473, 14. februarii. Budae. 


Mathias, Hungariae etc. rex, patrum ord, Praedicatorum saluti consulens, 

eorum e suburbio intra civitatis montis Grecenszs muros recipiendorum 

ibique prope sacellum s. Catharinae novi coenobii construendi facultatem 
tribut. 

Nos Mathias rex Hungarie, Bohemie etc. Memorie commendamus 
tenore presencium quibus expedit universis. Quod cum nos, cuius ex 
suscepti regiminis officio interest providere utilitati subditorum no- 
strorum, precipue virorum ecclesiasticorum, intelligamus fideles no- 
stros devotos fratres ordinis Predicatorum sancti Dominici confessoris 
propter frequentes incursiones sevissimorum Thwrcorum ad regnum 
nostrum Slauonie et monasterium ipsorum in honore sancti Nicolai 
episcopi et confessoris extra muros civitatis nostre montis Grecensis 
fundatum, quodquidem monasterium tam propter timorem et varia 
impedimenta ipsorum Thurcorum in nimiam ruinam et desolacionem 
devenisse dicitur, secure nullo modo inhabitari posse; rebus ita se 
habentibus, ut iidem fratres eo quiecius altissimum conditorem exo- 
rare valeant, quantum in nobis est concessimus eisdem, ut ipsi quam- 
dam cappellam sub honore beate Kaiherine virginis et martiris intra 


Doc. 284. — An. 1473. 253 


muros eiusdem civitatis nostre montis Grecensis constructam, per 
eosdem fratres sicuti ab antiquo ita et nunc possessam, per modum 
claustri seu monasterii ordini eorum convenientem erigere et edificare 
ac illuc de dicto claustro sancti Nicolai conventum seu habitacionem 
eorum transferre possint. Quia vero locus seu situs dicte cappelle 
pro edificacione talismodi monasterii admodum artus, strictusque et 
insufficiens fore perhibetur, igitur nos propter devocionem nostram, 
quam ad prefatam beatam Katherinam virginem habemus, quasdam 
duas sessiones seu fundos curie empticios eorumdem fratrum, prefate 
cappelle contiguas suo comodiori situacioni ac edificacioni eiusdem 
monasterii, eisdem fratribus et eis succedentibus in perpetuum de- 
dimus et donavimus, immo concedimus, damusque et donamus salvis 
iuribus alienis, harum nostrarum, quibus sigillum nostrum est ap- 
pensum vigore et testimonio litterarum mediante. Datum Bude in 
festo beati Valentini martiris: Anno domini millesimo quadringen- 
tesimo septuagesimo tercio. Regnorum nostrorum anno Hungarie etc. 
quintodecimo, Bohemie vero quarto. 


E transumpto communitatis montis Grecensis de anno 1473. — In archiv. 
regni, Act. Jes. fasc. 18. nr. 20. Farlatti. Illir. Sacr. Tom, V. pag. 498. 


284. 
Anno 1473, 19. martii. Albae 


Johannes Tuz de usufructu possessionum. Dedići, Cernomerec etc. a com- 
munitate civitatis redimendo recusat. 


Magnificis viris banis vel vicebanis regni Sclauonie. Amicis 
eorum honorandis, capitulum ecclesie albensis amiciciam paratam cum 
honore. Vestre noverint magnificencie, quod nos litteras introductorias 
et statutorias serenissimi principis, domini Mathie, dei gracia regis 
Hungarie, Bohemie etc, domini nostri graciosissimi, nobis preceptorie 
loquentes, summo cum honore recepimus in hec verba: (vide Doc 273. 
de anno 1472. 20. maii) Nos itaque mandatis ipsius domini nostri 
regis semper obedire volentes, ut teneamur, unacum prenominato 
Michaele Bencekowycz, homine eiusdem domini nostri regis, nostrum 
hominem videlicet discretum Benedictum de Thatha, presbiterum 
chori ecclesie nostre predicte ac rectorem capelle sancti Ladislai regis 
ad latus eiusdem ecclesie nostre fundate, ad premissa fideliter exe- 
quenda nostro pro testimonio transmisimus fidedignum. Qui tandem 
exinde ad nos reversi, nobis uniformiter retulerunt, quomodo ipsi 
feria quarta proxima ante festum beati Gregorii pape, proxime pre- 
teritum, ad facies prescriptarum possessionum Dedycz, Chernomercz, 

23 





354 Doc. 285. — An. 1473. 


Bythek et Nowak vocatas, necnon vadi Kyralrew vocati, in fluvio 
Zawe habiti, vicinis et commetaneis earundem inibi legittime convo- 
catis et presentibus, accedentes, et dum easdem possessiones et idem 
vadum simul cum dicto jure regio in eisdem habito ac cunctis ea- 
rundem utilitatibus memoratis civibus et hospitibus civitatis montis 
Grecensis statuere voluissent, tunc nobilis Ladislaus Byztrychey de 
Omellya in persona magnifici Johannis Thwz de Laak, domini scilicet 
sui, huiusmodi statucioni eorum contradiccionis velamine obviasset, 
ob quamquilem contradictoriam inhibicionem prefatus homo regius 
dicto nostro testimonio presente, prefatum magnificum Johannem Thwz 
contra annotatos cives ad octavas festi beati Georgii martiris, nunc 
venturas, vestram evocasset in presenciam racionem contradiccionis 
sue redditurum. Datum decimo die diei evocacionis predicte. Anno 
domini millesimo quadringentesimo septuagesimo tercio. 

(A tergo). Banis vel vicebanis regni Sclauonie. Pro circumspectis 
judice, juratis, ceterisque civibus civitatis montis Grecensis contra 
magnificum Johannem Thwz de Laak ad octavas festi beati Georgii 
martiris, introduccionis, statucionis et evocacionis relacio. 


Originale in charta, A tergo apparet vestigium impressi sigilli, In archivio 
lib. reg. civit. zagrab." 


285. 
Anno 1473, 22. martii. Romae. 


Sixtus IV. concedi, ut fratres Praedicatores sedem suam in communitatem 
civitatis montis Grecensis transferant. 


Sixtus episcopus servus servorum dei Venerabili fratri episcopo 
Rosonensi et dilectis flliis abbati monasterii Bellensis, zagrabiensis 
dioecesis ac Johanni de Martiancz, canonico zagrabiensi, salutem et 
apostolicam benedictionem. Piis supplicum votis, per que opportuni- 
tatibus religiosarum personarum cum augmento divini cultus et sacre 
religlonis propagatione providetur, libenter annuimus, et ut illa sub- 
latis quibusvis dispendiis et obstaculis optatum sortiantur effectum, 
cum a nobis petitur, favorem apostolicum impertimus. Sane pro parte 
dilectorum filiorum prioris, provincialis et fratrum ordinis Predica- 
torum provincie Vngarie, secundum morem dicti ordinis nobis nuper 
exhibita peticio continebat, quod ipsi provide attendentes, quod eorum 
domus sancti Nicolai extra muros zagrabienses, dicti ordinis, sita est 
in loco adeo distante a civitate zagrabiensi, quod cives et incole dicte 
civitatis ad illam commode pro missis et aliis divinis officiis audi- 
endis accedere ac congruis honoribus, ut vellent, frequentare, necnon 


Doc. 285. — An. 1473. 355 


pro animarum suarum salute ex prioris et fratrum predictorum exem- 
plari vita ammonitionibus et exhortationibus opportunum fructum, 
ut optant, consequi nequeunt; et quod Turci, qui partes illas finitimas 
incolunt et territorium zagabriensis dioecesis crebro discurrunt, facile 
domum ipsam tempore discursionum huiusmodi et in illa degentes 
fratres ac bona capere et spoliare possent, ex quo, si fleret, et illa 
capta, arcem venerabilis fratris nostri episcopi zagabriensis, eidem 
proximam, exinde commode expugnare valerent, libenter domum 
predictam, ad quam pro eo quod episcopus ipse muniendo eandem 
arcem, pro illius tutela a Turcorum occupacione, viam, qua iri con- 
sveverant ad ecclesiam ipsam (pro) magna parte destruxit, recto itinere 
solito facilis non patet accessus, desererent, et apud capellam sancte 
Catharine sitam in civitate montis Grecensis, que ab antiquo per 
fratres ipsos possessa semper exstitit et possidetur etiam de presenti, 
ac ipsius domus servientes aliam domum pro eorum habitatione con- 
struerent seu construi facerent ex piis Christi fidelium suffragiis ad 
id eis iam oblatis, ac illam postmodum constructam inhabitarent, si 
eis super hoc per sedem apostolicam licentia concederetur. Quare 
pro parte ipsorum prioris et fratrum nobis fuit humiliter suppli- 
catum, ut eis domum sancti Nicholai predictam deserendi, eamque, 
ecclesia dumtaxat excepta, funditus demoliendi ac apud capellam pre- 
dictam aliam domum dicti ordinis cum claustro, dormitorio, refectorio, 
coemeterio, hortis, hortaliciis et aliis necessaris officinis construendi 
et inibi corpora defunctorum quorumcumque sepeliendi, prefatamque 
capellam cum campanili humili ac campana ampliandi et reformandi 
iuxta ipsorum prioris et fratrum ritus et mores, ac ad illam cum 
omnibus bonis mobilibus et immobilibus localibus, juribus et per- 
tinentiis eiusdem domus sancti Nicolai se transferendi et perpetuo 
inhabitandi licentiam concedere; et quod privilegia, instrumenta, jura 
et indulta quecumque de prefata domo sancti Nicolai mentionem quo- 
modocumque facientia, qualiacumque sint, in prefata domo construenda 
ac illius priori et fratribus, qui pro tempore locum sibi vendicent, 
statuere et ordinare, aliasque in premissis oportune providere de beni- 
gnitate apostolica dignaremur, Nos igitur, qui cultum divinum no- 
stris potissime temporibus ubique vigere et augere summopere affec- 
tamus, de premissis certam noticiam non habentes, ac ipsorum prioris 
et conventus pium et laudabile propositum in domino commendantes 
huiusmodi supplicacionibus inclinati, discretioni vestre per apostolica 
scripta mandamus, quatenus vos vel duo aut unus vestrum de pre- 
missis omnibus et singulis ac eorum circumstanciis universis, autho- 


ritate nostra, vos diligenter informetis, et si per informaciohem huius- 
sk 





356 . Doc. 285. — An. 1473. 








modi ita esse repereritis, prefatis priori et fratribus domum sancti 
Nicholai predictam deserendi, illamque, ecclesia dumtaxat excepta, 
funditus demoliendi et unam domum dicti ordinis apud predictam 
capellam cum claustro, coemiterio, dormitorio, refectorio, hortis, hor- 
taliciis et aliis necessaris officinis, absque alicuius preiudicio, constru- 
endi, ac inibi corpora defunctorum absque alicuius licentia vel con- 
sensu sepeliendi, prefatamque capellam cum campanili humili ac 
campana ampliandi et reformandi iuxta ipsorum fratrum ritus et 
mores, ac ad illam cum omnibus bonis mobilibus et immobilibus 
localibus, juribus et pertinentiis eiusdem domus sancti Nicholai se 
transferendi et perpetuo inhabitandi plenam et liberam licentiam 
authoritate (nostra conce)datis. Et nichilominus quod privilegia, instru- 
menta, jura et indulta quecumque de prefata domo sancti Nicholai 
mentionem quomodocumque facientia, qualiacumque sint in prefata 
domo construenda, ac illius priori et fratribus, qui erunt pro tem- 
pore, locum sibi vendicent, eadem authoritate statuatis et ordinetis. 
Nos enim, si concessionem, statutum et ordinacionem huiusmodi per 
vos vigore presentium fieri contingat, ut prefertur, fratribus in dicta 
construenda domo pro tempore moraturis, quod omnibus et singulis 
privilegiis, immunitatibus, exemptionibus, indulgentiis, gratiis et liber- 
tatibus dicto ordini et illius fratribus per sedem apostolicam quo- 
modolibet in commune concessis uti et gaudere libere et licite valeant 
authoritate apostolica tenore presentium indulgemus. Non obstantibus 
tam felicis recordationis Bonifacii pape octavi, predecessoris nostri, 
prohibente: ne quivis ordinum mendicantium fratres in aliqua civitate, 
castro vel villa seu alio loco quocumque ad habitandum domos et 
loca de novo recipere seu hactenus recepta mutare presummant abs- 
que sedis eiusdem licentia speciali, faciente plenam et expressam ac 
de .prohibitione huiusmodi mentionem, quam aliis constitutionibus 
et ordinacionibus apostolicis, necnon statutis et consvetudinibus dicti 
ordinis, juramento, confirmacione apostolica vel quavis firmitate alia 
roboratis, ceterisque contrariis quibuscumque; proviso, quod ipsa an- 
tiqua ecclesia, predicto novo loco, ut prefertur, jungatur et ad pro- 
fanos usus, veluti hereditas, minime redigatur, sed in ea misse et 
alia divina officia quandoque celebrentur. Datum Rome apud sanctum 
Petrum. Anno incarnacionis dominice millesimo quadringentesimo sep- 
tuagesimo tercio, undecimo kalendas aprilis. Pontificatus nostri anno 
secundo. 


E transumpto saec, XVII. In arch. regnic. Act. Jes. fasc. 18. nr. 20. Far- 
latti. Illir. Sacr. T. V. p. 498. 


Doc. 286. — An. 1473. 357 


286. 


Anno 1473. 22. martii. Albae. 

Thomas Tompa, canonicus, nomine capituli zagrabiensis possessionum Kra- 
ljevec, Cerje, Kobiljak etc. usui fructui, quem. communitas civitatis per- 
cipit, intercessionem facit. 

Magnificis viris, banis vel vicebanis regni Sclauonie, amicis 
eorum honorandis, capitulum ecclesie albensis, amiciciam paratam cum 
honore. Noverint vestre magnificencie, quod nos litteras introductorias 
et statutorias serenissimi principis domini Mathie, dei gracia regis 
Hungarie, Bohemie etc. domini nostri graciosissimi, nobis preceptorie 
loquentes, summo cum honore recepisse in hec verba: (vide Doc. 
372. de anno 1472. 20. maii) Nos itaque mandatis ipsius domini 
nostri regis semper et in omnibus obtemperari volentes, ut tenemur, 
una cum prenominato Michaele Benczekowych, homine eiusdem do- 
mini nostri regis, nostrum hominem videlicet discretum Benedictum 
de Thatha, prebendarium chori ecclesie nostre predicte ac rectorem | 
capelle sancti Ladislai ad latus eiusdem ecclesie fundate ad premissa 
fideliter exequenda nostro pro testimonio transmisimus fide dignum. 
Qui tandem exinde ad nos reversi, nobis uniformiter retulerunt: quo- 
modo ipsi feria tercia proxima ante festum beati Gregorii pape, pro- 
xime preteritum, ac feria quarta immediate sequenti, ad facies pre- 
scriptarum possessionum Kralewcz, Czerye, Kobylya, Zwyblya et 
Narth vocatarum, omnino in comitatu zagrabiensi existencium, habitarum, 
vicinis et commetaneis earumdem inibi legittime convocatis et pre- 
sentibus accedentes, et dum easdem possessiones simul cum jure regio 
in eisdem habito memoratis civibus et hospitibus civitatis montis 
Grecensis statuere voluissent, tunc honorabilis magister Thomas 
Thompa, canonicus ecclesie zagrabiensis, in sua et capituli eiusdem 
ecclesie zagrabiensis personis huiusmodi statucioni eorum contradic- 
cionis velamine obviasset, ob quamquidem contradictoriam inhibicionem 
prefatus homo regius, dicto nostro testimonio presente, dictum capi- 
tulum zagrabiense contra annotatos cives ad octavas festi beati Georgii 
martiris, nunc venturi, vestram evocasset in presenciam, racionem contra- 
diccionis eorum reddituros. Datum duodecimo die diei evocacionis pre- 
dicte. Anno domini millesimo quadringentesimo septuagesimo tercio. 

(A tergo). Banis vel vicebanis regni Sclauonie. Pro circumspectis 
judice, juratis, ceterisque civibus civitatis montis Grecensis contra ho- 
norabile capitulum ecclesie zagrabiensis ac octavas festi beati Georgii 
martiris, statucionis et evocacionis relacio. 

Originale in charta. A tergo vestigium impressi sigilli. In archivio lib. reg. 
civ. zagrab. 


358 Doc. 287. 288. — An. 1473. 





287. 
Anno 1473, 23. maii. Zagrabiae. 


Nicolaus Ujlak et Damianus. Horvat, bani, in causa, quae inter commu- 
nitatem civitatis el Johannem Tuz agitur, novam diem constituunt. 


Nos Nicolaus dei gracia rex Bozne et Damianus Horwath de 
Ly(n)hwa, inter cetera regni Sclavonie bani. Damus pro memoria, 
quod causam, quam circumspecti, iudex, iurati, ceterique cives civi- 
tatis montis Grecensis, de iuxta Zagrabiam, contra magnificum Jo- 
hannem Thwz de Lak, iuxta continentiam litterarum capituli albensis 
introductoriarum, statutoriarum et evocatoriarum super factis in eisdem 
contentis in presentibus octavis festi beati Georgii martiris in sede 
zagrabiensi movere habebant coram nobis, racionabili de causa ad 
octavas festi beati Jacobi apostoli, nunc venturas, statu in eodem du- 
ximus prorogandam. Presentes autem sigilis comitum nostrorum za- 
grabiensium fecimus consignari. Datum Zagrabie vigesimo quarto die 
octavarum festi beati Georgii martiris predictarum. Anno domini mil- 
lesimo quadringentesimo septuagesimo tercio. 

(A tergo). Pro circumspectis iudice, juratis ac aliis civibus civi- 
tatis montis Grecensis contra magnificum dominum Johannem Thwz 
de Lak ad octavas festi beati Jacobi apostoli nunc venturas, proro- 
gatorie. 


Originale in charta. A tergo apparent vestigia duorum sigillorum. Im archiv. 
lib. reg. civit. zagrab. - 


288. 
Anno 1473, 23. maii. Zagrabiae. 


A communitate, civitatis montis Grecensis patres Praedicatores exciptuntur. 


Nos Blasius judex, filius Georgii, Lucas, Anthonius, Stephanus, 
Andreas, Martinus, Stephanus, Georgius ac alter Georgius jurati, con- 
siliarii et universi cives civitatis montis Grecensis. Memorie commen- 
damus tenore presencium significantes, quibus expedit universis: quod 
religiosi viri, videlicet frater Michael, sacre theologie lector, vicarius 
nacionis slavonice ac frater Clemens, prior conventus sancti Nicolai 
ordinis Predicatorum, extra muros montis Grecensis fundati, suis et 
omnium dicti conventus fratrum in personis presentarunt nobis, more 
solito in consistorio nostre communitatis congregatis, quasdam litteras 
serenissimi principis et domini Mathie, regis Hungarie etc. domini 
nostri naturalis atque graciosi, sanas, salvas et integras, eius sub 
sigillo in serico .pendenti, veras non viciatas, sed omni prorsus vicio 


s 


Doc. 289. — An. 1473. 359 


et suspicione carentes, qüarum tenor talis est et sequitur: (vide Doc. 
283. de anno 1473. ı4. februarii). Post quarumquidem litterarum 
predicte regie maiestatis nobis presentacionem, eorum dignam petici- 
onem oonsiderantes et honestam divino nos spiritu instigante, pio af- 
fectu ac libero gratoque animo, matura deliberacione prehabita, vitaque 
eorum laudabili considerata ac eciam ob specialem devocionem beate 
Katherine virginis et martiris, cuius precibus nedum in presenti se- 
culo, verum eciam in celesti yerarhya speramus comfoveri et adiuvari, 
prout in litteris regie maiestatis continetur, assensum prebuimus ex 
nunc prout ex tunc et ex tunc prout ex nunc immo vigore presen- 
cium prebemus et conferimus tali videlicet obligacionis vinculo me- 
diante: quod predicti fratres presentes et futuri in ipsa civitate montis 
Grecensis et suo.in conventu nobiscum pro tempore degentes, tam 
in prosperitate quam in adversitate debeant in omnibus et singulis 
pro bono statu reipublice, nostreque communitatis tenere nobiscum 
in quantum congruit, licet et non contrariatur ordini et statui dic- 
torum fratrum, cum nec nos intendamus honerare eosdem sive agra- 
vare preterquam in licitis ac honestis, offerentes nos dictis fratribus 
ut facultas subpetet, possibilitate exigente, manus porrigere adiutrices 
et in omni eorum necessitate justa defendere contra violentos. Hoc 
expresso et specificato, quod si pro tempore communitas nostre civi- 
tatis in piis, justisque et racionabilibus causis uno vel pluribus indj- 
geret dicti conventus fratribus, sive ad sedem apostolicam, sive ad 
regiam maiestatem dirigendis, quod sine contradiccione se exhibere 
debeant dicti fratres benignos aut graciosos, sponte et benivole, 
ad expensas dumtaxat nostras, nemine contradictore apparente, sed 
utraque parte libere consenciente, et se alter alteri ad premissa servanda 
obligarunt. In quorum omnium et singulorum robur, fidem et testi- 
monium premissorum, presentibus nostre communitatis sigillum in 
serico pendenti eisdem fratribus duximus concedendum. Datum in 
dominica proxima ante festum beati Vrbani pape. Anno domini mil- 
lesimo quadringentesimo septuagesimo tercio. 


Originale in membrana A tergo sigillum impressum. In archivio lib. reg. 
civit, zagrab. 


289. 
Anno 1473, 6 Julii Zagrabiae. 
Statutum de area capituli zagrab. munienda, 
Anno domini millesimo quadringentesimo septuagesimo tercio in 
Octava beatorum Petri et Pauli apostolorum, domini capitulariter con- 
gregati ad infrascriptam capituli municionem, utpote circumsepcionem, 


360 Doc. 290. 29I. — An. 1473. 





et aliorum ingeniorum ordinacionem concluserunt firmiter observandum, 
quod quilibet dominorum presencium et pro currens absencium pro- 
prios ipsorum colonos ad commissionem et mandatum dominorum 
capitaneorum ad id deputatorum pro laboribus et municionibus in 
ipso capitulo faciendis compellere tenebitur, ac dum ipsi labores fient, 
per se vel ipsorum hominem, circa eos stabunt et labores perficere 
cogent tociens quociens opus fuerit et necesse, Item, quod quilibet 
colonus de unoquoque bove unum currum virgultarum adducere de- 
bebit, illi vero, qui bobus carrent, virgulta seccabunt, curribus impo- 
nent et sepes iuxta limitacionem eorumdem capitaneorum facient. 
Quicumque autem predictorum dominorum sive procuratorum hoc fa- 
cere neglexerint in pena duorum florenorum auri ipso facto sit con- 
victus, nulla penitus gracia in eisdem sibi facienda. 


Liber rubeus ven. Capit, zagrab. In archiv. incl. Acad, Scient Slav. merid 


290. 


Anno 1473, 17. Augusti. Zagrabiae. 
Pyxides sive bombardae manuales inter canonicos distribuuntur. 


Dominus prepositus maior. Dominus lector, habet IV. Dominus 
cantor, habet II. Dominus prepositus chasmensis. Dominus kathedralis. 
Dominus dubicensis, habet IV. Dominus kamarchensis. Archidiaconus 
Kemlek, habet III. Archidiaconus Vaska. Archidiaconus chasmensis. 
Archidiaconus Bexin, habet II. Archidiaconus Varosd, habet Il. Archi- 
diaconus Vrbowcz, habet II. Custos. Jacobus doctor. Elyas, habet II. 
Thomas Thompa. Gerardus de Pathak, habet II. Blasius doctor, habet 
III. Michael Rayffnicz, habet II. Georgius Medzthregnew, habet II. Ge- 
orgius de Gorbana. Fabianus de Zemche, habet II. Galasius doctor. 
Stephanus de Vizlicza, habet IL. Petrus de Vizoka cum magistro Ge- 
rardo. Johannes de Roycha. Dominus Georgius suffraganeus. Georgius 
de Miletincz. Georgius de Zthenichnak. 


Liber rubeus ven. Capit. zagrab. In arch. incl. Acad. Scient. Slav. merid. 


291. 
Anno 1473, 24. Augusti, Zagrabiae. 
JVicolaus Ujlak et Damianus Horvat, bani, in causa, quae inter commu- 


nitatem. civitatis et Johannem Tus agitur, diem identidem constituunt. 


Nos Nicolaus dei gracia rex Bozne et Damyanus Horwath de 
Linthwa, inter cetera regni Slavonie bani. Damus pro memoria, quod 
causam, quam circumspecti iudex, iurati, ceterique cives civitatis montis 


Doc. 292. — An. 1473. 361 





Grecensis de iuxta Zagrabiam, contra magnificum Johannem Thuz de 
Lak iuxta continenciam litterarum nostrarum prorogatoriarum super 


facto contradiccionis, statutionis possessionum: Dedych, Chernomerz, 


Bythek et Nowak vocatis, et insuper cuiusdam vadi Kyralew vocati, 
in fluvio Zawe habiti, in presentibus octavis festi beati Jacobi apo- 
stoli in sede zagrabiensi movere habebant coram nobis, racionabili 
de causa ad octavas festi beati Michaelis archangeli nunc venturas, 
statu in eodem duximus prorogandam. Presentes autem sigillis co- 
mitum nostrorum zagrabiensium fecimus consignari. Datum Zagrabie 
vigesimo quarto die octavarum festi beati Jacobi apostoli predicta- 
rum. Anno domini millesimo quadringentesimo septuagesimo tercio. 

(A tergo.) Pro circumspectis, iudice, iuratis ac aliis civibus civi- 
tatis montis Grecensis contra magnificum Johannem Thuz de Lak ad 
octavas festi beati Michaelis archangeli, nunc venturas, prorogatorie. 


Originale in charta, Trium sigillorum vestigia solum. In archiv. lib. reg. 
civit. zagrab. 


292. 


Anno 1473, 28. decembris. Zagrabiae. 


Mathiae regis Hungariae etc. epistolae exemplar a capitulo zagrab. com- 
munitat civitatis montis. Grecensis editur. 


Nos capitulum ecclesie zagrabiensis. Significamus presencium 
tenore, quibus expedit universis: quod venerabilis vir dominus Geor- 
gius archidiaconus de Bexyn, socius et concanonicus noster, nominibus 
et in personis prudentum et circumspectorum judicis, juratorum, cete- 
rorumque civium atque communitatis civitatis montis Grecensis de 
iuxta Zagrabiam, nostri exurgens e medio, exhibuit atque presentavit 
nobis certas litteras serenissimi principis domini Mathie, dei gracia 
Hungarie, Bohemie etc. regis, domini nostri naturalis, gloriosissimi, in 
modum privilegii in pargameno confectas, sigillo eiusdem domini no- 
stri regis in pendenti, uti prima facie apparebat, in superiori margine 
ab intra hanc habentes signaturam: de commissione propria domini 
regis, tenoris vero infrascripti, petens nos debita cum instancia, ut 
tenorem earumdem in transsumto litterarum nostrarum, pendenti sub 
sigillo nostro prefatis, judici, juratisque civibus et communitati dicte 
civitatis dare dignaremur juris ipsorum ad uberiorem cautelam. Qua- 
rum tenor talis est: (vide Doc. 271. de anno 1472. 20 maii). Nos 
igitur peticionibus prefati domini archidiaconi annuentes, premissas 
litteras de verbo ad verbum sine diminucione et augmento aliquali 
transcribi et transsummi, presentibusque nostris litteris inseri facientes, 


362 Doc. 293. 294, — An. 1474— 1475. 





quas pendenti sigillo nostro consignatas, prefati judici, juratisque  ci- 
vibus et communitati dicte civitatis montis Grecensis duximus conce- 
dendas. Datum in festo beatorum Innocentum martirum. Anno domini 
millesimo quadringentesimo septuagesimo tercio. 


Originale in membrana. Zona sericea violacei et viridis coloris appendet 
absque sigillo. In archiv. incl Acad. Scient. Slavor. merid. 


293. 
Anno 1474, IO. Augusti, Holomuci. 


Mathias, Hungariae etc. rex, communitalı civitatis montis Grecensis mandat, 
ut eius bombardam cönservet. 
De commissione propria domini regis. 

Mathias dei gracia rex Hungarie, Bohemie etc. Fidelibus nostris 
prudentibus et circumspectis iudici et iuratis, ceterisque civibus civi- 
tatis nostre montis Grecensis, salutem et graciam. Intelleximus qualiter 
nonnulli forent, qui illam bondardam nostram, choka nuncupatam, 
quam superioribus temporibus magnificus Blasius Magyar vobis ad 
conservandum assignavit, ad castra eorum abducere vellent, quapropter 
fidelitati vestre firmiter mandamus, quatenus: nemini interim ipsam 
bonbardam dare debeatis, quousque speciale mandatum nostrum su- 
perinde non videbitis; volumus enim, ut ubi eandem reponi iussimus, 
dum necesse fuerit eciam invenire valeamus. Secus non facturi. Datum 
in Olumucz in festo beati Laurencii martiris. Anno domini millesimo 
quadringentesimo LXX quarto. Regnorum nostrorum anno Hungarie 
etc. decimo septimo, Bohemie vero sexto. 


Originale in charta, Iu margine inferiori sigillum anuli, In archivio lib. reg. 


civ. zagrab. 


204. 


Anno 1475, 1I. martii. Zagrabiae. 


Elias de Saplonca, vicarius spiritualis, plebanis sagrabiensibus mandat, 
uf cives quosdam ad legationes. testamentarias collegio praebendariorum 
tradendas compellant. 


Elias de Soploncza, custos chasmensis et canonicus ecclesie za- 
grabiensis ac venerabilis magistri Georgi archidiaconi de Bexen et 
similiter canonici ac vicarii in spiritualibus eiusdem ecclesie locum- 
tenens. In Christo nobis sincere dilectis, honorabilibus et discretis 
viris, dominis: Matheo de monte Grecensi, Georgio beate Margarethe 
virginis de suburbio eiusdem, et N. beati Johannis de Nova villa 


U ERE 


Doc. 204. — An. 1475. 363 


ecclesiarum parochialium plebanis, salutem in domino. Gravem que- 
relam discretorum dominorum Briccii decani et aliorum chori eccle- 
sie zagrabiensis prebendariorum nobis oblatam nos noveritis accepisse 
continentem: quomodo circumspecti quidam et providi, videlicet frater 
condam domini Martini, plebani de Bakwa, Gregorius appellatus, 
civis civitatis montis Grecensis viginti quinque florenos auri per eun- 
dem condam dominum Martinum presbiterum, et quatuor florenos 
auri similiter condam magistro Martino litterato, alias provisori curie 
episcopalis zagrabiensis, civi de vico Latinorum, cuius executor dictus 
dominus Briccius decanus extitit testamentaliter legatis, et Michael 
sutor de dicto suburbio montis Grecensis uno floreno ac Kelecz et 
Anthonius Segyn executores testamenti condam Anthonii Thvrinsich, 
duobus florenis; item Benedictus de Nova villa uno palio per condam 
Ambrosium cocum venerabilis magistri Pauli archidiaconi de Kemlek 
etc. modo simili testamentaliter legato; item relicta Pauli sutoris, 
nunc uxor Michaelis Jagichich uno floreno, Dionisius Wodopia de 
portu Zawe ac relicta condam Emerici de Nova villa, nobilis Grego- 
rius de Vrnowcz et Ladislaus de Samsinowcz iuxta testamentalium 
legacicnum vim, formam et tenorem eisdem dominis decano et pre- 
bendariis cum certis rebus et bonis pro perpetuis oracionibus in vim 
elemosine legatis obligarentur, que et quas hactenus extradere non 
curassent nec curarent eciam de presenti in preiudicium et dampnum 
eorumdem manifestum. Et quia contra singulares personas pro exci. 
piendis litteris eisdem dominis decano et prebendariis difficile videtur 
ad nos semper facere recursum, citacionem sub forma presenti juri 
denique consonam eisdem decrevimus esse dandam et decernimus per 
presentes; discrecionibus igitur vestris in virtute salutaris obediencie 
et sub pena excommunicacionis firmiter precipientes committimus et 
mandamus, quatenus habita presencium noticia, dictos Gregorium et 
Michaelem, Kelech ac Anthonium et alios, quos supra, personaliter ac- 
cedatis, ipsosque racione previa ad instanciam dictorum dominorum 
decani et prebendariorum ad sextum diem a die execucionis presen- 
cium immediate computando, quorum dierum, duos pro primo, duos 
pro secundo et reliquos duos dies pro tercio et peremptorio termino 
eisdem assignantes, prefigatis, nostram citetis in presenciam, certifi- 
cantes eosdem sic citatos, quod sive ipsi in huiusmodi citacionis ter- 
mino, ut premissum est, coram nobis compareant, sive non, nos nichi- 
lominus ipsis ulterius non ibi in partibus, sed per edictum in fo- 
ribus alme ecclesie zagrabiensis publice citatis, ad partis coram nobis 
comparentis instanciam et causam huiusmodi prosequi curantis requi- 
sicionem, in causa seu causis huiusmodi ad ulteriores actus juridicos 


364 Doc. 295. — An. 1475. 





procedemus, alterius partis absencia seu contumacia in aliquo non 
obstante; et tandem vestre huiusmodi citacionis et certificacionis se- 
riem cum termino assignato, et presentibus in specie remissis, nobis 
conscienciose rescribatis. Datum Zagrabie die Saturni, undecima 
mensis marcii. Anno domini millesimo quadringentesimo LXX quinto. 
(L. S) 

Matheus Gregorii de sancto Georgio notarius in premissis. 

(Tenor executionis). Ego Benedictus plebanus Omnium sanctorum 
feci mandatum v. v. iuxta contentum vestrarum litterarum. 

Ego Georgius plebanus ecclesie sancti Martini et Mathias ple- 
banus civitatis montis Grecensis feria quinta post festum beati Gre- 
gorii pape citavimus supradictos in litteris vestris iuxta continenciam 
litterarum vestre paternitatis. - 

(A tergo. Dominus judex intrascriptus in tribunali ad jura 
reddenda decrevit ad quindecimum diem exsolvi quatuor florenos 
dominis decano et prebendariis zagrabiensibus per Gregorium fratrem 
domini Martini plebani de Bakwa expositis, quos idem Gregorius 
fassus est se obligaturum eisdem dominis prebendariis. Presentibus 
ibidem venerabilibus dominis Bartholomeo cantore, Michaele Rayfnicz, 
Fabiano de Zemche, canonicis ecclesie zagrabiensis, testibus ad hoc 
specialiter rogatis. 

Item XXII. die mensis aprilis dominus locumtenens decrevit, 
ut illi causentur cum decano prebendariorum ad feriam quartam 
proxime venturam, de septem florenis auri componantur, alias idem 
dominus locumtenens aut eo absente superior eisdem providebit de 
ulteriori juris remedio opportuno. Presentibus magistris Fabiano de 
Zemche, Elye de Achnya, canonicis. 


Originale in charta, A tergo vestigium impressi sigilli. In archiv. honor. coll. 
Praebend, zagrab. 


295. 


Anno 1475, 15. maii. Čaktornjae. 


Christophorus Hochburger, capitaneus civitatis montis Grecensts, capitulo 
zagrabiensi mandat, ne cives a Medvešćak rivo utendo impediant. 


Venerabiles viri, domini honorandi! Venerunt ad nos cives civi- 
tatis zagrabiensis in modo gravis querele, quomodo aquas ipsis ab 
antiquo spectatas violenti manu occuparetis, quod nostra credulitate 
de vobis non fuissemus spectaturi, cum et alia colloquia habuimus 
simul, in quibus talia minime fuerunt perpetrata, sicuti domino Ge- 
orgio de Bexin, bene notum est, quod nulla parcium alteri parti 


Doc. 296. — An. 1475. 365 





absque quod aliquod preiudicium aut dampnum inferret, quod in 
nostri absencia minime observatum est, ex quo utique aliud non 
vultis, quam serenissime regie maiestatis civitatem juribus privare et 
ipsos condempnare; sciatis firmiter, cum regia maiestas nobis illam 
potestatem contulit, nos ipsos defendere et juribus ipsorum veris te- 
nere volumus . . . . . .. . . VOS ipsis dampnum transfertis, nobisque 
fatigas magnas impeditis . .. ..... . quod omnino vos . . . . ... 
nostri detinuerunt, tali modo corrigere volumus, ut amodo sciant, 
quomodo civitatem regie maiestatis ipsius juribus privabunt, et si 
utique tranquillitatem tenere nolueritis, ex tunc delitigiis et tranquil- 
litate sufficienti vobis providebimus; cum tamen libencius vobis 
nostra obsequia precassemus, si grate acceptare voluissetis. Datum in 
castro Chaktornya feria secunda in festivitatibus Penthecostcs. Anno 
MCCCCLXX quinto. Christophorus Hochburger capitaneus civitatis 
zagrabiensis etc. 

(A tergo.) Venerabilibus viris dominis (prepo)sito et ecclesie za- 
grabiensis concanonicis, amicis honorandis. 


Originale in charta, sat attritum. In archivio ven. Capit. eccl. zagrabiensis. 
Act. Cap. ant. fasc. 6. nr. 17. 


296. 
Anno 1475, 8. Junii. Budae, 


Mathias, Hungariae etc. rex, mandat, ut lis, quae est de rivo Medvešćak, 
quam primum in judicio componatur. 


De commissione domini regis, 


Mathias dei gracia rex Hungarie, Bohemie etc. Fidelibus nostris 
egregiis Nicolao de Posega, vicebano regni nostri Sclauonie ac Cristo- 
foro capetaneo civitatis nostre zagrabiensis, salutem et graciam. Con- 
queruntur nostre maiestati fideles nostri cives illius civitatis nostre 
zagrabiensis, quomodo capitulum illius loci quendam fluvium Med- 
wevyz vocatum, qui alias inter illam civitatem nostram et territorium 
ipsius capituli defluxisset et pro metali distinctione tentus fuisset et 
habitus, de vero situ et cursu excepisset et ad molendina eorumdem 
civium nostrorum defluere non permitteret, in preiudicium eorumdem 
civium nostrorum et dampnum. Et quia dignum est, ut nos inter 
ceteras curas nostras, privatis eciam bonis nostris intendamus et 
bona nostra regalia in suis juribus defectum pati non paciamur, fide- 
litati igitur vestre harum serie firmiter precipientes mandamus, qua- 
tenus receptis presentibus, dictum fluvium et eius verum situm et 
cursum una cum aliis probis, tam per ipsos cives nostros quam eciam 


2 s A iii 0 n 





366 Doc. 297. — An. 1475. 


capitulum predictum illac vocandis, in uno certo et brevi termino 
per vos partibus ipsis prefigendo, recto ordine conspiciendo et con- 
siderando rectificetis, et inter partes predictas talem faciatis disposi- 
cionem, quod non sit opus peramplius de hac re nostre querulari 
maiestati. Secus non facturi . Presentibus perlectis, exhibenti restitutis. 
Datum Bude feria quinta proxima ante festum beati Barnabe apo- 
stoli. Anno domini millesimo quadringentesimo septuagesimo quinto. 
Regnorum nostrorum anno Hungarie etc. decimo octavo, Bohemie 
vero septimo. 


Originale in charta In margine inferiori impressum est sigillum. In archiv. 
lib. reg. civ. zagrabiensis. 


297. 
Anno 1475, II. Junii. Budae. 


Mathias, Hungariae etc. rex, Osvaldo, episcopo sagrab., praecipit, ut com- 
munitati civitatis montis Grecensis ereptos agros reddat. 


| De commissione domini regis. 

Mathias dei gracia rex Hungarie, Bohemie etc. Fideli nostro 
reverendo in Christo patri, domino Osualdo episcopo ecclesie zagra- 
biensis, salutem et graciam. Intelleximus non sine magna animi nostri 
displicencia, quomodo vos preteritis temporibus quasdam terras seu 
predia intra metas civitatis nostre montis Grecensis habitas et exi- 
stentes ab eadem civitate nostra occupassetis et occupatas teneretis in 
magnum detrimentum et desolacionem ipsius civitatis nostre. Et cum 
nos a nemine velimus pati bona nostra regalia usurpari permittere, 
fidelitati igitur vestre harum serie firmiter precipientes mandamus, 
quatenus, receptis presentibus, prefatas terras et predia ab ipsa civi- 
tate nostra per vos occupatas et usurpatas remittere et resignare de- 
beatis et teneatis et secus gracie nostre sub obtentu facere non pre- 
sumatis. Presentibus perlectis, exhibenti restitutis. Datum Bude in festo 
beati Barnabe apostoli. Anno domini millesimo quadringentesimo sep- 
tuagesimo quinto. Regnorum nostrorum anno Hungarie etc. decimo 
octavo, Bohemie vero septimo. 


Originale in charta. In margine inferiori impressum est sigillum. In archiv 
lib. reg. civit. zagrab. | 





Doc. 298. — An. 1475. 367 





298. 
Anno 1475, 1I. Junii. Budae. 


Mathias, Hungariae etc, rex, comitatui sagrab. praecipit, ut murus muni- 
fionis civilafis montis Grecensis dirufus reficiatur. 
De commissione propria domini regis. 

Mathias dei gracia rex Hungarie, Bohemie etc. Fidelibus. nostris 
universis et singulis nobilibus et alterius cuiusvis status possessionatis 
hominibus ad sedem zagrabiensem spectantibus et pertinentibus, salutem 
et graciam. Ex relatibus fidelium nostrorum certorum civium et in- 
habitatorum civitatis nostre zagrabiensis intelleximus, quomodo civitas 
ipsa propter necessitatem, quam precedenter, tum per assiduam pestem 
ium vero per incursus Turcorum passa est, in tantam inopiam deve- 
nisset, quod murus ipsius civitatis fere in nonaginta sex ulnarum 
longitudine, nunc ruinam pateretur, in centum vero et quinquaginta 
cubitis de die in dies casus eiusdem prestolatur, et cum. regie intersit 
celsitudini comodo civitatum suarum et presertim municioni illarum, 
quarum ruina periculo inmineret intendere, vobisque unacum rebus 
et bonis ac liberis vestris tempore insultus sevissimorum Turcorum, 
non alias nisi in ipsam refugium esse potest, ideo fidelitati universi- 
tatis vestre et cuiuslibet vestrum harum serie firmissime precipientes 
mandamus, quatenus receptis presentibus, dum et quocienscumque 
per fideles nostros Christoforum capitaneum dicte civitatis nostre 
zagrabiensis, aut alios capitaneos in futurum constituendos ad labores 
ipsius civitatis, reformacionesque muri eiusdem requisiti fueritis, ho- 
mines vestros in subsidium dare, aut si necesse esset, personaliter 
huiusmodi reformacioni interesse debeatis; alioquin si secus feceritis, 
extunc commisimus et presencium serie striccius committimus dicto 
Cristoforo capetaneo ac eciam aliis in futurum constituendis, ut ipsi 
vos et quemlibet vestrum ad subsidium reformacionis premisse eciam 
cum gravaminibus vestris arcius compellant et astringant auctoritate 
nostra regia presentibus ipsis in hac parte attributa mediante. Secus 
sub obtentu gracie nostre non facturi. Presentibus perlectis, sigillo 
nostro anulari consignatis, exhibenti restitutis. Datum Bude in festo 
beati Barnabe apostoli Anno domini millesimo quadringentesimo 
septuagesimo quinto. Regnorum nostrorum anno Hungarie etc decimo 
octavo, Bohemie vero septimo. 


Originale in charta, In margine inferiori imppressum est sigillum. In arch. 
incl. Acad, Sciet Slavor. merid. 


368 Doc. 299. — An. 1475. 


299. 


Anno 1475. mense Julio. Zagrabiae, 


Homines capitulares a civibus zagrabiensibus in mercatu esse vulneralos, 
nonnullosque interfectos, comitatus zagrabiensis exquirendo constituit pro certo. 


Nos Petrus Bochkay de Razynakerezthwr comes ac judices nobi- 
lium comitatus zagrabiensis. Memorie commendamus, quod cum nos 
ad instantem peticionem honorabilis capituli ecclesie zagrabiehsis 
Michaelem Benchekoych et Lucam de Kalyn, duos ex nobis, scilicet 
judices nobilium, ad infrascripta peragenda de sede nostra judiciaria 
legittime destinassemus; tandem iidem exinde ad nos. reversi, nobis 
conformiter retulerunt eo modo: quomodo ipsi ab omnibus, quibus 
decuisset et licuisset palam et oculte diligenter inquirendo, talem de 
infrascriptis rescivissent certitudinis veritatem, quod cum die domi- 
nico proximo ante festum beate Margarethe virginis et martiris, pro- 
xime preterito, Michael, Anthonius, Stephanus et Andreas clericus, 
familiares dicti capituli, de civitate montis Grecensis ad idem capitu- 
lum venire habuissent, tunc Thomas sutor, Stephanus Lah, Gywrko 
frenipar, Blasius sutor, Clemens, Kelecz dictus, Johannes et Valentinus 
sutores, Michael Hungarus, Klachecz dictus, Gregorius Pawsynzeth, 
Valentinus Kozynowzeth, Dominicus Malecz, Hans frenipar, Georgius 
similiter frenipar, dictus Banych, Anthonius Seghlyn, Elyas sutor in 
platea sutorum, suburbio videlicet civitatis predicte commorantes, de 
consilio et voluntate Blasii judicis dicte civitatis, Johannis Perowych, 
alterius Johannis Saldynarych, Blasii Thewthina institoris, Walenthycz, 
Blasii Zthenychky, Dominici Perowych, Briccii Hungari, item Pazar 
et Laurencii Sporar manibus armatis et potenciariis,.arcubus attersis, 
in eosdem Michaelem, Anthonium, Stephanum et Andream clericum 
omni ipsorum absque culpa irruentes, jamfatum Michaelem famili- 
arem dicti capituli nece crudeli interimissent, jamfatos quoque An- 
thonium, Stephanum et Andream ictibus quamplurium sagittarum 
letaliter vulnerando sauciassent, in portamque dicti capituli eosdem 
aufugentes certas sagittas post eos emittentes, si per defensionem 
proborum eliberati non fuissent, eosdem nece crudeli interemissent 
potencia mediante, in preiudicium et dampnum annotati capituli valde 
magnum. Qua inquisicione facta, iidem judices nobilium in festo divi- 
sionis apostolorum, similiter proxime preteritum, ad jamfatum Bla- 
sium judicem iamdicte civitatis montis Grecensis accedentes, ipsumque 
personaliter repertum in eo, ut ipse ex parte Thome sutoris, Stephani 
Lah et aliorum prescriptorum super premissis actibus potenciariis 
judicii et justicie complementum eidem capitulo facere et administrare 


Doc. 300. — An. 1476. 369 





deberet et teneretur ammonuissent ; quiquidem Blasius judex premissa 
omnia facere recusasset, ubi iidem judices nobilium eadem die am- 
monicionis prelibatos Thomam sutorem ac Stephanum Lah et alios 
prescriptos, pro tunc erga ipsum repertos et inventos, ad justiciam 
prohibuissent. Datum Zagrabie sexto die diei ammonicionis et prohi- 
bicionis prenotatarum. Anno domini millesimo quadringentesimo sep- 
tuagesimo quinto. 


Originale in charta, À tergo vestigia quatuor sigillorum. In archiv. ven. capit 
eccl. zagrab. Act. Cap. ant. fasc. 10. nr. 15. 


300. ) 


Anno 1476, 16. Junii. Budae, 


Mathias, Hungariae efc. rex. comitatus gagrab. imperat ut unamquamque 


communitatis civitatis montis Grecensis querimoniam omni tempore excipiat. 
De commissione domini regis. 


Mathias dei gracia rex Hungarie et Bohemie etc. Fidelibus nostris 
comiti vel vicecomiti et judicibus nobilium comitatus zagrabiensis, 
salutem et graciam. Exponitur maiestati nostre in personis fidelium 
: nostrorum circumspectorum judicis et juratorum civium civitatis nostre 
montis Grecensis quomodo vos in eorum causis, negociis, juribus, dum 
vos ipsi requirent et vestrum hominem mittere non velletis com- 
munem justiciam ipsis penitus abnegantes; cum autem communis 
justicia nemini sit abneganda, ideo fidelitati vestre firmiter preci- 
pientes mandamus, quatenus receptis presentibus, dum et quando ac 
quocienscumque pro parte eorumdem civium nostrorum fueritis re- 
quisiti, eisdem in omnibus causis et juribus ipsorum juxta legem 
atque consvetudinem regni nostri vestros homines transmittere, ipsis- 
que iuxta fassionem huiusmodi hominum vestrorum litteras oppor- 
tunas et necessarias dare et emanari facere debeatis, communi justicia 
requirente; caventes tamen ne fraus aut dolus exinde oriatur aliquale. 
Secus non facturi. Presentibus perlectis, exhibenti restitutis. Datum 
Bude domina (post) festum sacratissimi corporis Christi. Anno eiusdem 
millesimo quadringentesimo septuagesimo sexto. Regnorum nostrorum 
anno Hungarie etc. decimo nono, Bohemie vero octavo. 


Originale in charta, sat exesum, In margine inferiori impressum est sigillum, 
In archivio lib. reg. civit. zagrab. 


24 


370 Doc. 301. — An. 1476. 


301. 
Anno 1476, 14. julii. Budae. 


Mathias, Hungariae etc. rex, abbati Cysterc. zagrab. mandat, ut irrup- 
fone Turcorum imminente diruantur tuguria, sub monasterio sita, quae 


facte. accendantur. 


Mathias dei gracia rex Hungarie, Bohemie etc, Fideli nostro 
religioso viro abbati monasterii beate Marie virginis de Zagrabia, 
salutem et graciam. Expositum extitit maiestati nostre in personis 
fidelium nostrorum honorabilis capituli ecclesie zagrabiensis, quomodo 
vos et ipsum monasterium vestrum sub municione eiusdem capituli 
haberetis in vilibus domibus et tuguriis, cespitibus coopertis, certos 
domicellas seu jobagiones, unde et de quibus temporibus incursionum 
Thurcorum per incendia tam capitulo quam civitati zagrabiensi gra- 
via vererentur evenire posse pericula et dampna, supplicantes per 
maiestatem nostram de remedio provideri. Cum autem commoda rei- 
publice privatis quibusque preferri, et prius de periculo provideri 
debeant, quam eveniant, fidelitati itaque vestre firmiter precipimus 
et mandamus, quatenus statim acceptis presentibus, illas casulas et 
tuguria domicellarum tuorum, omni occasione et renitencia postpositis, 
funditus distrahi et deponi facere, incolasque illos intra fortalicium 
seu municionem capituli pretactam locare debeatis, alioquin aucto- 
ritatem plenariam dedimus banis vel vicebanis regni nostri Sclauonie, 
ut ipsi vos ad observacionem huiusmodi mandati nostri per omnia 
opportuna gravamina vestra compellere debeant et astringant. Secus 
ergo non facturi  Presentes autem post lecturam earum, reddite pre- 
sentanti. Datum Bude feria quarta proxima ante festum beate Mar- 
garethe virginis et martiris. Anno domini millesimo quadringentesimo 
Septuagesimo sexto. Regnorum nostrorum anno Hungarie etc. decimo 
nono, Bohemie vero octavo. 


Originale in charta. In margine inferiori impressum est sigillum. In archiv. 
ven. capit. zagrab. Act. capit. ant. fasc. 17. nr. 96. 


Doc. 302. — An. 1476. 371 








302. 
Anno 1476, 20. Augusti. Zagrabiae, 


Osvaldus, episcopus sagrab., capitulo concedit, ut areae capitularis pars 
sequestretur, moeniis obducatur, laicisque ad capitulum defendendum detur. 


Osualdus dei et apostolice sedis gracia episcopus ecclesie zagra- 
biensis. Omnibus Christi fidelibus presentibus et futuris, noticiam 
presencium habituris, salutem in omnium salvatore et ad perpetuam 
rei memoriam. Meditantibus nobis et horis continuis ac momentis 
indesinenter revolventibus condam felicis recordationis nostrorum pre- 
decessorum, eiusdem ecclesie dignissimorum pontificum, beata ac 
felicia tempora, ea, que presenti nostro seculo et diebus hiis instan- 
tissimis, quibus hanc turbulentissimam ac inquietissimam vitam vix 
respirantes degemus, comparentes, admiracione inennarrabili circum- 
ducimur, et dum quitquam de his et illis effari conamur, vox illico 
faucibus heret; nam quantum inter orientem et occidentem, tenebras 
et lucem, tantum inter hec et illa interesse conspicimus. Et ideo 
nemini absurdum videri debet, si ipsorum nostrorum predecessorum 
vestigia vel circa nosmetipsos vel eciam circa gubernacionem sub- 
ditorum nostrorum immitari usquequaque non valemus, sive enim 
ad domesticas et intestinas, sive a foris adventantes calamitates et 
tribulaciones quotidianas, quibus hoc inclitum regnum pene compres- 
sum et attritum est, respectum habeamus, quis sane mentis nos 
obiurgare poterit, si veteribus moribus hominum obrutis et cum suo 
seculo abolitis, recentibus et evo nostro accommodatis usibus et vi- 
vendi norma velimus, nolimus, uti cogamur. Tamen et si enim dome- 
stica incommoda adeo nobis onerosa existant, quod iuxta vocem apo- 
stolicam vix sub eis tempus redimere possumus, maior tamen stimulus 
et longe attrocior acculeus nos pungens insequitur, Turcorum vi- 
delicet fera et truculentissima rabies, qui hoc idem regnum iam 
maiori in parte vastitati et desolacioni subactum, excidio finali in dies 
exterminare moliuntur. Horum siquidem crucis Christi inimicorum et 
immanissimarum beluarum feritas adeo invaluit, ut nos, qui ex eorum 
faucibus admodum pauci, altissimo protegente, hactenus evasimus 
et excidium huiusmodi tremebundi prestolamur, nonnisi divine maie- 
statis clemencia et deinde optimarum municionum et fortaliciorum 
presidio et tutela eliberari et conservari speremus. Quam quidem ob 
rem huiuscemodi consideracione permoti, cupientes ex intimi cordis 


nostri tam subito periculo occurere, saluti quoque et conservacioni 
* 


372 Doc. 302. — An. 1476. 


pauperum nostrorum et ecclesie nostre predicte toto nostro posse 
consulere, inter alios principes et potentes huius regni fratres nostros 
nos eciam primum curiam nostram zagrabiensem et deinde quam 
plura fortalicia et municiones pro eorumdem pauperum ecclesie nostre 
tutela et conservacione aptas et necessarias non sine maximis gra- 
vaminibus ipsorum erigere et construere ac in certa parte normam 
vivendi eorum immutare necessitate hac inevitabili coacti et compulsi 
sumus; attendentes non esse reprehendendum, si secundum varietatem 
temporum statuta eciam varientur humana iuxta legittimas et cano- 
nicas sanctiones. Similibus eciam respectibus et omnino eadem consi- 
deracione inducti venerabiles fratres nostri capitulum ecclesie nostre 
zagrabiensis antedicte, pro sua propria, ac deinde pauperum suorum 
tuicione, tam serenissimi principis et domini, domini Mathie, dei 
gracia regis Hungarie, Bohemie etc. domini nostri naturalis et graci- 
osissimi annuencia, quam nostro benivolo per eosdem fratres nostros 
humiliter postulato assensu, accedentibus, aream ipsorum capitularem 
et curias ad nostram et successorum nostrorum dumtaxat collacionem 
spectantem et pertinentem, municione opportuna et tam summe ne- 
cessaria circumvallare et tam sibiipsis, quam aliis suis subditis, 
presertim circa conservacionem et custodiam municionis huiusmodi 
novos usus et normam vivendi recentem introducere et in futurum 
valituram stabilire coguntur et necessario compelluntur. Attendentes, 
quod res nova et recens, novis et recentibus indiget fundamentis, 
quodque laqueum sibi parat, qui municione erecta, eandem accurate 
custodire pretermittit; cum igitur municio ipsorum predicta sine cu- 
stodia et defensione stare et permanere nullo modo valeat neque 
possit, ipsi quoque fratres nostri ad eandem defendendam et custo- 
diendam sine adminiculo laicorum impotentes existant, desiderarent 
quinimmo bonis et iustis ac tempori huic accomodatis et summe 
necessariis racionibus inducti compellerentur, de area capitulari et 
propriis curiis ipsorum canonicalibus predictis ante et retro certam 
et limitatam partem seiungere et sequestrare, necnon ad huiusmodi 
partem seiunctam et sequestratam homines laicos utriusque sexus ac 
eciam clericos et presbiteros inducere et collocare moraturos, qui tam 
custodie, quam defensioni predictis, eisdem fratribus nostris continuum 
prestare possent adiumentum: Quare supplicatum nobis extitit humi- 
liter per eosdem, ut quemadmodum ereccioni municionis eorum pre- 
dicte censensimus, ita eciam defensioni iam summe necessarie et se- 
iunctioni et sequestracioni predictis, necnon hominum laicorum utrius- 
que sexus introductioni et locacioni nostrum benivolum prebere dig- 
naremur consensum, pariter et assensum. Nos igitur Osualdus epis- 


Doc. 302. — An. 1470. 373 


copus prefatus attendentes supplicacionem huiusmodi fore iustam ac 
bonis et racionabilibus munitam fundamentis, persertim condicione et 
qualitate moderni temporis implente animo deliberato supplicacionibus 
huiusmodi paternum prebentes auditum, annuimus et graciose con- 
cedimus per presentes, quatenus iidem fratres nostri de area capitu- 
lari et de propriis curiis ipsorum predictis ante et retro, prout et 
quemadmodum in quantave parte ipsis visum et placitum fuerit, 
non obstante contradictione cuiuscumque, seiungere et sequestrare, et 
partem taliter seiunctam et sequestratam in vicos et plateas distri- 
buere, ordinare et deputare, necnon homines laicos utriusque sexus, 
clericos quoque et presbiteros ad easdem moraturos, domosque et 
habitaciones locaturos et erecturos advocare et introducere ac locare 
et inhabitatoribus huiusmodi libertates, prerogativas, statuta et leges 
eorum condicioni necessarias dare et concedere pro sue voluntatis 
arbitrio valeant atque possint; inhabitatores predictos pleno jure et 
illo directo dominio eisdem fratribus nostris subicientes, quo ceteri 
eorum coloni ex quibuscumque donacionibus regum aut predeces- 
sorum nostrorum ipsis subiecti fore dinoscuntur, manus, potestatem 
et imperium nostrum ac successorum nostrorum episcoporum et eciam 
offidiadium et hominum tam nostrorum quam successorum predic- 
torum presencium et futurorum ab eisdem inhabitatoribus penitus et 
omnino eximentes. Ceterum, quia reali didicimus experiencia, quod 
hactenus canonici et alii dignitarii eiusdem ecclesie nostre de bonis 
et rebus suis raro vel nunquam in ipsorum mortis articulo et dis- 
posicione testamentaria ecclesie predicte, a qua et cuius intuitu bona 
et res ipsas habuerunt, quitquam legassent et reliquissent, unde saltem 
aliqualis reformacio in vestibus et ornamentis ecclesiasticis fieri posset, 
quodque pluribus ex eisdem intestatis decedentibus, bona ipsorum 
turpiter ac inordinate distracta fuerunt, adeo, quod nedum pro re- 
frigerio anime ipsorum quitquam ex eis distributum fuisset, verum 
eciam famuli et servitores, necnon creditores eorumdem sallariis seu 
creditis, debitis, frustrati, insoluti remansissent; ideo nos volentes et 
summe desiderantes circa premissa aliqualem modum possibilem de 
cetero observare, per quem et ecclesie nostre memorate et eciam 
servitoribus ac creditoribus prefatis saltem pro aliqua parte consu- 
latur, ad supplicacionem predictorum fratrum nostrorum et ex certa 
nostra sciencia, animo deliberato, eisdem graciose concedimus, ut 
amodo deinceps semper et in perpetuum domini de capitulo et ceteri 
canonici pro tempore existentes, qui circa curias et domos eorum 
predictas ad nostram, ut prediximus, et successorum nostrorum colla- 
cionem spectantes et pertinentes, que hucusque per earumdem pro tem- 


374 Doc. 302. — An. 1476. 





pore possessores male gubernate, quinimmo desolate et in necessariis 
edificiis turpiter neglecte extiterunt, et eciam existunt de presenti, 
aliquas reformaciones sive edificia nova in toto vel in parte fecerint 
et erexerint, valorem impensarum in reformacione et edificiis huius- 
modi factarum, iuxia fidelem et condignam extimacionem quatuor 
dominorum pociorum, quos ad hoc nos aut successores nostri, vel 
nobis aut successoribus nostris absentibus, capitulum predictum, de 
nostra aut successorum nostrorum voluntate duxerimus seu duxerint 
eligendos, qui quatuor domini prius prestito juramento strictissimo, 
quod neque odio, neque amore aut favore vel amicicia seu quacumque 
racione interveniente, dicent aut facient aliud in extimacione huiusmodi, 
quam quod eis iuxta eorum consciencias iustissimum videbitur, sive 
domos et curias predictas per mortem, translacionem aut renuncia- 
cionem, sive quocumque alio modo de jure et de facto vacare conti- 
gerit, donandi, testandi, legandi seu disponendi in vita et in morte 
pro refrigerio anime sue ad aliquam utilitatem ecclesie nostre pre- 
dicte dumtaxat, prout sibi videbitur et placuerit, liberam omnino 
habeant et quilibet eorum habeat potestatis facultatem. Hoc tamen 
expresso, quod si quisquam predictorum et presertim ab intestato 
decedencium tantum penitus in aliis bonis suis non habuerit unde 
creditores, famuli quoque et servitores sui solvi et contentari possent, 
extunc de valore impensarum predictarum, ante omnia creditores et 
servitores antedicti contententur, residuum vero ad premissam utili- 
tatem ecclesie nostre iuxta legantis seu disponentis voluntatem devol- 
vatur. Quod si ex aliis bonis decedencium ipsi contentari potuerint, 
extunc valor huismodi ex integro ad ipsius, ut prefertur, ecclesie 
utilitatem relinquatur. Volumus insuper et graciose indulgemus, quod 
si quippiam ex dominis et canonicis predictis intestatus decesserit, 
nichilominus impense per eum circa domos et curiam suam facte, 
per dictos quatuor dominos extimentur, et, ut premisimus, exponantur. 
Ut autem presens nostra graciosa ordinacio non verbalem dumtaxat, 
sed realem et effectualem sorciatur executionem, volumus et sub ex- 
communicacionis et aliis infrascriptis penis, firmiter mandamus, qua- 
tenus is, cui nos curiam et domos predictas contulerimus aut succes- 
sores nostri contulerint vel vacante sede aliunde titulo acquisito ea- 
rundem possessionem obtinere valuerit, ante ingressum et acceptaci- 
onem possessionis earumdem, impensas predictas taliter, ut prefertur, 
extimatas, ad manus commissariorum seu procuratorum dicte ecclesie 
nostre pro tempore constitutorum, de quibus in aliis litteris nostris su- 
perinde concessis mencio expressa habetur, plenarie solvere et de eisdem 
satisfacere teneatur et sit obligatus, nisi ipse impetrans notabilitter et 


Doc. 302. — An. 1470. 375 


adeo foret pauper, quod tam statim non posset deponere impensas 
prefatas, in quo casu capitulum visa et bene ac conscienciose intel- 
lecta paupertate sua, poterint ei dare unam vel duas dilaciones, ambas 
ad unius vel ad maximum duorum annorum spacium solvendi; in- 
terim tamen, bona caucione prehabita, possessionem domorum et curie 
huiusmodi poterit acceptare, quod si ipse non habita satisfactione et 
refusione expensarum in domos et curiam huiusmodi contra premissa 
aut aliquod premissorum temere ingredi et eas acceptare quoquomodo 
presumserit, extunc ultra excommunicacionis penam predictam, quam 
eum volumus incurrere ipso facto, a jure et proprietate, quod et quam 
ad easdem ex nostra vel successorum nostrorum donatione aut .sede 
vacante quovis modo acquisito titulo se habere pretenderit, cadat et 
destituatur, ac eisdem curia et domibus sit privatus eo facto, et ni- 
chilominus omnibus proventibus et emolumentis e medio capituli 
eidem provenientibus, necnon eciam consorcio capitulari ac predio 
canonicali per idem capitulum realiter ed de facto privetur tamdiu, 
donec de impensis huiusmodi satisfecerit, et pro tam temerario ex- 
cessu, rursus novum jus super domibus et curia predictis a nobis vel 
successoribus nostris, necnon a capitulo graciam reconciliacionis me- 
ruerit obtinere. Preterea ille, qui sic refusis expensis domos et curiam 
huiusmodi habuerit, si labor ille in eisdem curia et domibus factus 
in eodem statu, vigoreque aut robore extiterit, quo idem assumserit, 
totam impensam per eum refusam, sin autem, ex quo cum tempore 
omnia senescunt et inveterascunt, extunc solum eam partem pecunie 
per eum refuse, quam eotunc curia et domus eius valebunt iuxta 
extimacionem quatuor dominorum dictorum, legare et disponere va- 
leat atque possit in vita pariter et in morte. Ne autem processu 
temporum presens nostra graciosa et salubris ordinacio per negli- 
genciam aut incurabilitatem capituli predicti, prout in similibus fac- 
tum fore experti sumus, aboliatur et inexecuta relinquatur, quinimmo 
firmiter et inconcusse semper ac in perpetuum observertur, volumus 
et sub simili excommunicacionis pena capitulo seu canonicis predictis 
et eorum cuilibet in solidum firmiter precipientes mandamus, quatenus 
omni odio vel favore postpositis extimacionem impensarum huiusmodi 
dum et quando eis per nos aut successores nostros facienda admit- 
tetur, tociens quociens facienda occurrerit, fideliter facere fieri et 
tandem expensas ipsas extorquere ac ad manus prefatorum commis- 
sariorum seu procuratorum assignare, ipsique commissarii et procu- 
ratores easdem expensas ad prefatam utilitatem ecclesie nostre iuxta 
legancium seu disponencium ordinacionem exponere teneantur et sint 
obligati racione bona nobis aut successoribus nostris aut capitulo de 


376 Doc. 303. — An. 1476. 


voluntate nostra aut successorum nostrorum de eisdem pecuniis red- 
dituri, alioquin ipsos commissarios et quemlibet eorum sentenciam 
excommunicacionis predictam volumus incurrere ipso facto. Ut autem 
premissa omnia et singula perpetue firmitatis robur obtineant, man- 
damus sub eadem excommunicacionis pena per dictum capitulum ea . 
suis inserere statutis, firmiterque et inconcusse veluti alia eorum sta- 
tuta perpetuo observare. In quorum memoriam et firmitatem perpe- 
tuam presentes litteras sigillo nostro pontificali communitas eidem 
capitulo duximus concedendas. Datum Zagrabie in palacio nostro epi- 
scopali in festo beatissimi Stephani primi regis Hungarie. Anno do- 
mini millesimo quadringentesimo septuagesimo sexto. 


Originale in membrana, Zona sericea viridis appendet absque sigillo. In arch, 
vener. Capit, zagrab. Act. Cap. ant. fasc, 17. nr. 70. 


309. 
Anno 1476, 25. Augusti. Časmae. 


Coram capitulo časmensi communilas civitatis montis Grecensis inlerces- 
conem. facit contra capitulum zagrab, quod iudicio regulari citato apud 
regem eam necis hominis cuzusdam, capitulo subjects, ream fecit. 


Nos capitulum ecclesie chasmensis. Memorie commendamus per 
presentes, quod circumspectus Valentinus civis civitatis montis Gre- 
censis in sua ac judicis, juratorum et universorum civium eiusdem 
civitatis nominibus et personis nostram personaliter veniens in pre- 
senciam per modum protestacionis nobis significare curavit in hunc 
modum: quomodo proxime preteritis diebus videlicet in octavis festi 
beati Georgii martiris, proxime elapsis, procurator causarum honora- 
bilis capituli ecclesie zagrabiensis contra eosdem judicem, juratos et 
cives coram magistro viceprothonotario ac judice nobilium comitatus 
zagrabiensis in eo, ut ipsi cives quemdam hominem ipsius capituli 
interfecissent, querimoniam porrexisset, et ex parte eorumdem sibi 
iusticiam administrari postulasset. Quo percepto, dictus Valentinus in 
personis, quorum supra, prefato procuratori taliter respondisset: quod 
ipsi cives propter absenciam judicis eorumdem, qui eotunc consti- 
tuebatur apud regiam maiestatem, dicto procuratori prefati capituli 
de et super ipsa interfeccione ad plenum respondere et nec aliquam 
iusticiam sive puram judicis ipsorum facere et ministrare posset. Ubi 
idem magister viceprothonotarius auditis et perceptis verbis ambarum 
parcium ipsi Valentino taliter commisisset, ut iidem cives octavo die 
post adventum judicis ipsorum dicto capitulo ex parte interempcionis 
hominis eiusdem iusticiam ministrare deberent. Qui quidem iudex 


Doc. 304. — An. 1470. 377 





postquam regressus fuit a regia ad propria, post huiusmodi adventum 
suum ipso octavo die requisivit dictum capitulum, ut eosdem cives 
accedere vel procuratorem ipsorum ad eosdem pro ministranda in 
premissis iusticia mittere debuissent, qui id minime facere curarunt 
nec curant de presenti, sed eosdem racione previa in presenciam 
regie maiestatis contra regni consvetudinem et eorum libertatem in 
causam attraxerunt in preiudicium et derogamen jurium ipsorum 
valde magnum. Unde facta huiusmodi protestacione idem Valentinus 
in personis, quorum supra, peciit sibi super premissis per nos dari et 
concedi litterás necessarias et opportunas, quas eidem duximus conce- 
dendas lege et consvetudine regni requirente juris sui pro cautela. 
Datum die dominico proximo post festum beati Stephani regis. Anno 
domini millesimo quadringentesimo septuagesimo sexto. 


Originale in charta, A tergo vestigium impressi sigilli. In archivio lib. reg. 
civit. zagrab, 


304. 
Anno 1476, 28. Augusti, Casmae. 


Coram capitulo časmensi communiias civitatis contra capitulum | sapra- 
tense recusat, quod cives quidam. laboratores capituli in munitione consti- 
Zutos esse aggressı et in carcerem. duxisse arguuntur. 


Nos capitulum ecclesie chasmensis. Memorie commendamus per 
presentes, quod cum iuxta iudiciariam commissionem personalis pre- 
sencie serenissimi principis domini Mathie, dei gracia regis Hungarie, 
Bohemie etc. domini nostri naturalis, graciosissimi, litterarumque suarum 
adiudicatoriarum juramentalium Bude sexto die octavarum festi beati 
Georgii martiris, proxime preteriti, clause confectarum continenciam, 
circumspectus Blasius iudex civitatis montis Grecensis in sua ac uni- 
versorum civium et hospitum eiusdem civitatis personis quinquage- 
simo se similibus tricesimo secundo die festi beati Jacobi apostoli, 
similiter proxime preteriti, contra honorabile capitulum ecclesie za- 
grabiensis super eo, quod cum idem capitulum novissime elapsis 
diebus per nonnullos homines ipsorum, dictum capitulum ex annu- 
encia dicti domini nostri regis fossatis et aliis municionibus contra 
Turcorum impetus circumvallare habuissent et aquam de fluvio Med- 
wednycza vocato in communi loco inter ipsum capitulum et civitatem 
montis Grecensis decurrentem, propter replecionem aque ipsorum 
fossatorum inmittere et infra paucos dies defluere fecissent, tunc cir- 
cumspecti Blasius Thoth, iudex, Blasius Nemeth, Johannes Soldinarich, 
Hansych, Joannes Pazar, Anthonius Klokoch, Valenthich, Laurencius 


378 Doc. 305. — An. 1476. 


Sporar, Stephanus Plathnar, Dominicus Perowych, Dionisius Sypchich, 
Koren, Stefanyz, Marcus Mezaros, Michael filius Valentini, Blasius 
Sthenychky, Anthonius sartor, Elias campanator, Paulus Zabo, Raday, 
Paulus aurifaber, Petrus sellipar, Kelecz, Clemens sutor, Dominicus 
et Blasius Varga et Hans frenipar, aliique universi cives et hospites 
dicte civitatis montis Grecensis prefatos homines laboratores ipsius 
eapituli exponentis in laboribus ipsarum municionum dicti capituli 
constitutos captivari, vinculisque eorum mancipari minime fecissent et 
neque vinctos in eorum captivitate tenerent et conservarent usque 
modo potencia mediante, sed in totali premissa accione et acquisi- 
cione ipsius capituli 'actoris, innocentes sint et existant penitus et im- 
munes iuramentum facere et prestare tenebatur coram nobis. Tandem 
ipso termino adveniente, idem Blasius judex in sua et quorum supra 
personis prescriptum suum juramentum cum pretactis ipsius coniura- 
toribus prout iuxta contenta dictarum litteram pretacte personalis pre- 
sencie iamfati domini nostri regis debuisset, rite et legittime depo- 
suit coram nobis testimonio presencium mediante. Datum secundo die 
diei juramentalis deposicionis prenotate. Anno domini millesimo qua- 
dringentesimo septuagesimo sexto. 


Originale in charta, A tergo vestigium impressi sigilli. In archivio lib. reg. 
civit. zagrab, 


3065. 
Anno 1476, 28. Augusti. Sub Bela. 


Eustachius, fratrum ord. Praedicatorum | conservator, plebanis zagrab. 
mandat, ut Paulum archidiaconum propter. injuriam. ordini Praedicatorum 
illatam in jus vocent. 


Eustachius miseracione divina de Garab, Babolcha et Bela mo- 
nasteriorum abbas ac fratrum ordinis Predicatorum et eiusdem ordinis 
per sanctissimum in Christo patrem et dominum nostrum, dominum 
Sixtum, divina providencia papam quartum, conservator et executor 
personaliter deputatus ac per dictum ordinem specialiter requisitus. 
Honorabilibus et discretis viris, dominis, N. chasmensi et N. sancti 
Martini, N. sancte Margarethe, dombrensi, N. sancti Emerici de Za- 
grabia et N. sancti Marci montis Grecensis prope Zagrabiam eccle- 
siarum plebanis salutem in domino sempiternam et nostris, immo ve- 
rius apostolicis, obedire mandatis. Noveritis, quod cum nos pridem 
ad venerabilium et religiosorum "virorum, fratris Michaelis, prioris 
monasteriorum beate Katherine et beati Nicolai de Zagrabia, sacre 
theologie lectoris, syndici, procuratoris ordinis Predicatorum. necnon 


Doc. 305. — An. 1476. 379 





conventuum predictorum monasteriorum instanciam iuxta mandatum 
sanctissimi in Christo patris et domini Sixti, divina providencia pape 
quarti, nobis factum super hoc per eosdem debite et legitime requi- 
siti, prout hoc in aliis litteris nostris superinde privilegialiter con- 
fectis ac apud acta cause presentis largius comperiri potest, quedam 
privilegia libertatum, exempcionum, concessionum, prerogativarum, 
graciarum eidem ordini per eundem dominum nostrum, dominum 
Sixtum papam concessa et confirmata ac per alios quamplures sum- 
mos pontifices, predecessores suos, similiter concessa, nostris litteris 
predictis, privilegialiter confectis, inserentes, in valvis alme ecclesie 
zagrabiensis et alias, ubi id expediens foret, publicari fecissemus; 
quibusquidem litteris nostris predictis per religiosum virum fratrem 
Johannem dictorum monasteriorum similiter procuratorem coram n0- 
tario et testibus in valvis dicte ecclesie zagrabiensis diebus decima 
nona, vicesima et vicesima prima mensis Augusti extensis, affixis et 
publicatis ac per plures canonicos et ministros ipsius ecclesie, aliasque 
personas idoneas, visis, lectis et intellectis sic, ut de huiusmodi litte- 
rarum nostrarum, immo verius apostolicarum publicacione nulla igno- 
rancia potuit et nec potest pretendi aut quomodolibet allegari, tunc 
quidam Paulus assertus, archidiaconus varasdinensis et canonicus za- 
grabiensis, veluti id ex querela prefatorum fratris Michaelis prioris 
et Johannis intelleximus, displicenter in reprobum sensum ductus in 
sue salutis periculum, nostrarum quam immo verius apostolicarum 
litterarum et. processuum huiusmodi contemptum et iacturam, dicto- 
rumque fratrum et ipsius ordinis preiudicium et scandalum mani- 
festum, nostros huiusmodi processus per omnia vilipendendo, de ma- 
nibus dicti fratris Johannis extrahendo, ipsum fratrem Johannem 
verbis iniuriosis ac sedi apostolice derogativis afficiens, abstullisset ac 
eisdem spoliasset et in execucione sua plurimum turbasset temere et 
violenter. Quare pro parte dictorum fratrum Michaelis prioris et Jo- 
hannis ac ordinis predictorum nobis humiliter extitit supplicatum, ut 
contra prefatum Paulum archidiaconum et canonicum iuxta vim et 
formam dictorum privilegiorum apostolicorum, predicto ordini con- 
cessorum, procedere, ac ipsis de juris remedio dignaremur opportuno. 
Unde dignum est ut contra tales iura insurgant, (qui) feritate propria 
ipsa iura in suis limitibus iuxta vires suas nephandissimas .minime 
voluerint observare, et quia iuxta continenciam huiusmodi privilegiorum 
apostolicorum et ipsius nostri processus seu nostri publici edicti contra 
prefatum Paulum archidiaconum et canonicum ad denunciacionem 
excommunicacionis late sentencie et alia gravamina in huiusmodi pri- 
vilegiis apostolicis disercius contenta merito procedere possemus, tamen 


380 Doc. 305. — An. 1476, 


juris vigorem lenitate justice temperare ac de premissis cerciorem in- 
formacionem habere volentes, previaque mansvetudine vigilancius ex- 
periri, vobis dominis supradictis et vestrum cuilibet in solidum in 
virtute salutaris obediencie et auctoritate nostra predicta, immo verius 
apostolica, sub pena excommunicacionis, quam in vos vel alterum ve- 
strum nisi feceritis que mandamus vobis et precipimus ferimus in hiis 
Scriptis, quatenus statim habitis presentibus ad honorabiles et vene- 
rabiles viros, dominos Johannem lectorem, Bartholomeum cantorem, 
Elyam de Othyna, Thomam, Tumpam dictum, Crispos, Barnabam 
prebendarium ecclesie zagrabiensis, Stephanum, civem de monte Gre- 
censi et alios, quos vobis dictus frater Johannes procurator duxit no- 
minandos, personaliter accedatis, ab iisdemque de premissis et quid 
ipsis constiterit, recepto prius ab eisdem corporali juramento dili- 
genter inquiratis et resciatis, dicto Paulo cantore prius ad videndum 
jurare testes vocato et citato, et quidquid tandem ab eisdem rescive- 
ritis, nobis vestris in litteris clausis et sigillatis conscienciose rescri- 
batis. Tandem vero prefatum Paulum archidyaconum et canonicum 
ad nonum diem diei vestre huiusmodi inquisicionis coram nobis hic 
in Bela aut subrogando nostro comparendo citatis ad videndum pu- 
blicari testes et tandem contraipsum procedere plenarie prouti a pre- 
fato domino nostro papa habemus in commissis, aut allegandi et di- 
cendi cur premissa minime fleri deberent. Certificantes eundem sic 
citatum, quod sive in predicto termino coram nobis per se vel pro- 
curatorem suum legittimum compareat sive non, nos. . ...... ipso 
ulterius non expectato, ad dictorum fratrum Michaelis prioris et Jo- 
hannis instanciam et requisicionem id faciemus, prout juris erit et 
ordo dictavit racionis. Absolucionem vero omnium et singulorum pre- 
missorum, qui huiusmodi penas quoquomodo incurrerint nobis dum- 
taxat aut superiori nostro reservamus. Presentibus perlectis, nobis in 
specie remissis. Datum in dicto nostro monasterio Bela die vicesima 
octava mensis Augusti. Anno domini millesime CCCC septuagesimo VI. 
Pontificatus autem sanctissimi in Christo patris et domini, domini Sixti 
pape quarti predicti, anno eius quinto. Presentibus ibidem religiosis et 
discretis viris: fratre Francisco priore, Gregorio cantore, Mathya de 
Bela, aliisque capellanis dicti monasterii nostri de Bela et aliis quam 
pluribus testibus fidedignis ad premissa specialiter vocatis et requisitis, 


Originale in charta. A tergo vestigium impressi sigilli. In archivio lib. reg. 
civit. zagrab. 


Doc. 306. — An. 1477 381 





308. 


Anno 1477, 7. Junii. Budae. 


A Mathia, Hungariae etc. rege, privilegium, quo constiluitur, in cujus ju- 
dictum cives zagrabtenses vocari sit fas, identidem confirmatur. 


Commissio domini regis. 


Mathias dei gracia rex Hungarie, Bohemie etc. Fidelibus nostris 
venerabili Ladislao preposito budensi, personalis presencie nostre 
locumtenenti, item magnificis palatino et judici curie nostre, vestrisque 
in judicatu vices gerentibus, salutem et graciam. Exponitur maiestati 
nostre in personis fidelium nostrorum judicis et juratorum civium, 
necnon tocius communitatis civitatis nostre zagrabiensis, quod quamvis 
ipsi antiqua ipsorum libertate per divos reges predecessores nostros, 
et eciam per nostram maiestatem ipsis concessa requirente, inter ce- 
tera illa prerogativa semper usi fuerint, ut nullus ipsos vel eorum 
alterum in presenciam quorumcumque iudicum in causam immediate 
. convenire possit, nisi prius illam causam ibi in presencia judicis et 
juratorum suscitaret, et causam motam tandem, si judicio eorumdem ju- 
dicis et juratorum contentari nollet, per viam appellacionis in presenciam 
magistri thavernicorum nostrorum aut personalem nostram presenciam 


deducere posset. Tamen nunc honorabile capitulum ecclesie zagra- . 


biensis non advertens huiusmodi ipsorum libertatem, prefatos judicem, 
et ceteros cives ipsius civitatis nostre zagrabiensis racione, ut dicitur, 
interempcionis cuiusdam hominis, brevi evocacione mediante, in no- 
stram personalem immediate evocari fecisset presenciam et ipsos conira 
prescriptam eorum antiquam libertatem sentencialiter aggravari pre- 
tenderet, unde supplicatum extitit maiestati nostre eisdem  supe- 
rinde remedium adhiberi opportunum; et quia nos, qui omnium civi- 
tatum nostrarum curam gerimus, nollumus ipsos cives nostros contra 
ipsorum libertatem per quempiam regnicolarum nostrorum impediri, 
fidelitati vestre harum serie firmiter precipientes mandamus, quatenus 
premissam causam inter prefatum capitulum ecclesie zagrabiensis et 
ipsos cives vertentem adiudicare aut aliquam sentenciam contra ipsos 
cives nostros eidem capitulo extradare nullo modo presummatis. Si 
quid autem ipsum capitulum in medio ipsorum civium agere habet, 
id in presencia judicis et juratorum ipsius civitatis nostre ordine pre- 
narrato prosequatur, exceptis tamen causis factum possessionum tangen- 
tibus, cui iidem judex et jurati iudicium et iusticiam amministrabunt, 


on 


a 


382. Doc. 307. 306. — An. 1477. 





prout dictaverit ordo juris. Secus igitur non facturi. Presentibus per- 
lectis, exhibenti restitutis. Datum Bude sabbato proximo post festum 
sacratissimi corporis Christi. Anno eiusdem millesimo quadringente- 
simo septuagesimo septimo. Regnorum nostrorum anno Hungarie etc. 
vigesimo, Bohemie vero nono. 


Originale, sat exesum in charta, In margine inferiori apparet vestigium sigilli. 
In archivio lib, reg. civ. zagrabiensis. 


307. 
Anno 1477, 18. Augusti. Zagrabiae. 
Statutum de civibus in area capitulari locandis. 


Anno domini MCCCCLXXVII. feria secunda infra octavam as- 
sumpcionis sancte Marie virginis, infra missarum sollemnia, ad sonum 
magne campane, domini capitulariter congregati et sub penis infra- 
scriptis concluserunt, manibus propriis se subscribentes, firmiter ob- 
servaturi. Attendentes, quod municio capituli sine populi inhabitacione 
nullatenus custodiri et defendi possit, quod quicumque ex dominis 
loca in curiis sive ortis pro disposicione domorum inhabitare volen- 
tibus iuxta limitacionem et ordinacionem illorum, qui per dominos ad 
id fuerint deputati dare seu admittere recusaverit, aut quoquomodo 
contradixerit, quod ex nunc sine omni misericordia proventibus et 
consorcio canonicalibus tamquam infidelis et periurus privabitur eo 
facto, ex eo quod contra commodum et utilitatem reipublice iudica- 


bitur rebellare. 7 

Johannes lector et canonicus, manu propria. Georgius episcopus rosonensis 
m. p. Demetrius kathedralis m, p. Andreas archidiaconus dubicensis m p. Georgius 
archidiaconus de Bexin m. p. Ladislaus custos m. p. Elyas custos chasmensis et 
can, zagrab. m. p. Thomas Thompa m. p. Michael Reyffnicz m. p. Fabianus de 
Zinche m. p. 


Liber rubeus ven. capituli eccl zagrab. In archiv. incl. Acad. Scient. 
Slav. merid. 


308. 


Anno 1477, 19. novembris, Budae, 


A Stephano Bathor, judice curiae, constituitur, ut a communitate civitatis 
possessiones capituli Kobiljak, Sviblje etc. per injuriam non esse occupatas 
iudex et quinquaginta cives jurejurando. obstringant. 


Nos comes Stephanus de Bathor, judex curie serenissimi prin- 
cipis domini Mathie, dei gracia regis Hungarie, Bohemie, Dalmacie, 
Croacie etc. Damus pro memoria, quod nobis quadragesimo quarto 


Doc. 308. — An. 1477. 383 





die octavarum festi beati Michaelis archangeli, unacum nonnullis regni 
nobilibus pro faciendo moderativo judicio causantium in sede nostra 
judiciaria constitutis et existentibus, Martinus de Edeles pro honora- 
bili capitulo ecclesie zagrabiensis cum procuratoriis litteris eiusdem 
iuxta continenciam litterarum nostrarum prorogatoriarum ac magnifici 
Ladislai de Egerwara regnorum Dalmacie, Croacie et tocius Sclauonie 
bani adiudicatoriarum, transmissionalium, in figura nostri iudicii com- 
parendo contra Johannem Soldynarych judicem, ceterosque iuratos, 
cives et inhabitatores et totam communitatem civitatis montis Gre- 
censis de supra Zagrabiam habite, pro quibus Ladislaus de Zenth- 
lazlo cum procuratoriis litteris eorumdem coram nobis astabat, exhi- 
bicionem prescriptarum litterarum prefati Ladisiai de Egerwara bani 
transmissionalium pariter et adiudicatoriarum eidem Johanni Soldyna- 
rych in octavis festi beati Georgii martiris proxime preteriti, in eo sci- 
licet: quod circa festum sacratissimi corporis Christi in anno eiusdem 
millesimo quadringentesimo septuagesimo secundo circumspectus Valen- 
tinus, tunc judex, prescriptique alii cives et inhabitatores prefate ci- 
vitatis universi, possessiones dicti capituli agentis:. Kralyowcz, Czerye 
cum tributo ibidem exigi solito, necnon Kobylyak, Zwybye, et Narth 
vocatas, in comitatu zagrabiensi habitas, simul cum cunctis earumdem 
utilitatibus et pertinenciis quibuslibet a manibus ipsius capituli minus 
juste et indebite pro se ipsis non occupassent, occupatasque per plu- 
rima tempora non conservassent, ac de eisdem universas et quaslibet 
utilitates et fructus earumdem non recepissent potencia mediante, iuxta 
vigores duarum litterarum inquisicionalium ad tunc per procuratorem 
dicti capituli in persona eiusdem productarum, quinquagesimo se sibi 
consimilibus civibus aliarum civitatum aut opidorum vel nobilibus et 
non incolis dicte civitatis Greczensis, eo, quod ipsi causa in eadem 
universaliter in causam attracti forent, juramentum adiudicasse; de 
quo quidem judicio banali minime contentus idem Johannes iudex, 
causam eandem ex eo maxime, quod prescriptum iuramentum non 
ipse, sed prefatus Valentinus, tunc iudex, non cum aliis extraneis 
coniuratoribus, sed incolis et inhabitatoribus dicte civitatis deponere 
deberet, pro deliberacione premissorum, in curiam regiam, nostram 
scilicet in presenciam, per ipsum regni Sclauonie banum transmitti 
postulasse, ipsumque regni Sclauonie banum, causam eandem ad oc- 
tavas festi beati Jacobi apostoli tunc venturas in curiam regiam, 
nostram scilicet in presenciam, pro deliberacione premissorum trans- 
misisse declarandam. Tamen ipse Martinus de Edeles, quam prefatus 
Ladislaus de Zenthlazlo, procuratores parcium earumdem per nos 
eisdem in premissis discussionem et deliberacionem preberi postu- 





384 Doc. 308. — An. 1477. 

larunt; verum licet antefatus Johannes Soldynarych judex sua et dic- 
torum aliorum suorum concivium in personis in premissa adiudica- 
cione prefati regni Sclauonie bani, racionibus et causis ex premissis 
minime contentus, causam eandem pro eiusdem deliberacione et dis- 
cussione, modo duo supra, in curiam regiam, nostram scilicet in pre- 
senciam per dictum regni Sclauonie banum transmitti procuraverit. 
Tamen, quia idem regni Sclauonie banus ipsi Johanni Soldynarych, 
moderno scilicet judici prescripte civitatis, cum civibus et incolis 
aliarum civitatum et opidorum sibi similibus aut nobilibus personis, 
more solito, in premissis prescriptum juramentum quinquagesimo se 
deponendum adiudicasse et imposuisse rite et legittime nobis ac regni 
nobilibus nobiscum in judicio et deliberacione eiusdem cause existen- 
tibus adinveniebatur, pro eo nos unacum eisdem regni nobilibus ma- 
tura superinde deliberacione prehabita iudicantes commisimus eo modo: 
ut antefatus Johannes Soldynarych, modernus scilicet judex dicte 
civitatis montis Grecensis, nominibus et in personis dicte totalis com- 
munitatis eiusdem civitatis quinquagesimo se similibus sibi civibus 
aliarum civitatum et opidorum aut nobilibus personis vigesimo die 
festi Epiphaniarum domini, proxime affuturi, coram capitulo ecclesie 
chasmensis super eo, quod ipsi in totali premissa accione et acqui- 
sicione dicti capituli agentis innocentes sint et existant, penitus et 
immunes in animum prefati Valentini tunc judicis juramentum de- 
ponere et prestare et dehinc huiusmodi juramentalis deposicionis, seriem 
partes in litteris eiusdem capituli ecclesie chasmensis ad octavas 
dicti festi Epiphaniarum domini, nunc venturas, legittime perdurandam 
dicto regni Sclauonie bano in sedem (eius) zagrabiensem reportare 
teneantur. Datum Bude quadragesimo quinto die octavarum festi 
beati Michaelis archangeli predictarum. Anno domini millesimo qua- 
dringentesimo septuagesimo septimo. 

(A tergo). Super juramento. Pro Johanne Soldynarych moderno 
scilicet judice civitatis Greczensis supra Zagrabiam contra honorabile 
capitulum ecclesie zagrabiensis per eundem Johanem Soldynarych, 
nominibus et in personis tocius communitatis dicte civitatis Grecensis 
quinquagesimo se similibus sibi civibus aliorum civitatum et opi- 
dorum aut nobilibus personis vigesimo die festi E,iphaniarum do- 
mini proxime affuturi coram capitulo ecclesie chasmensis modo in- 
frascripto deponendi, cuius series per partes in litteris dicti capituli 
ecclesie chasmensis ad dictas octavas dicti festi Epiphaniarum domini 
nunc venturas legittime perdurandum regni Sclauonie bano in sedem 
zagrabiensem est reportanda, memoriales. 

Originale in charta, A tergo vestigium impressi sigilli. In archiv. incl. Acad. 
Scient, Slavor, merid, 


Doc. 309. — An. 1478. 385 


309. 

Anno 1478, 2. januarii. Zagrabiae. 

Libertatis privilegium novis hospitibus sn area capitulari congregandis a 
capitulo zagrab tribuitur, 

Capitulum ecclesie zagrabiensis. Omnibus Christi fidelibus pre- 
sencium noticiam habituris, salutem in domino sempiternam. Si ut 
vetus illa ac vulgata innuit auctoritas, felix et gloriosa est illa civi- 
tas, que tempore pacis timet bella, multo profecto felicior ac trium- 
phali laude gloriosior illa censebitur, que pace abiecta, quiete depulsa 
et tranquilitate relegata inter duros liostium cuneos et fortissimas 
bellatorum acies exposita, victrix et salva permanserit. Et quidem 
primum horum licet ingenio consequi possit, alterum tamen non modo 
ingenio, verum eciam ut viribus adipiscatur erit necesse. Profecto 
nos, in quos iuxta vocem apostolicam fines séculorum devenerunt, 
pace et tranquilitate penitus orbati, sed fere ab eo tempore, quo 
ila inclita et excellentissima imperialis urbs Constantinopolitana et 
deinde cetere Grecie ac alie christianorum terre et urbes per nef- 
fandissimos Thurcos, crucis Christi domini nostri inimicos et imma- 
nissimas belluas, subacte, occupate et dirute sunt; inclitum quoque 
regnum nostrum cum omnibus circumvicinis terris, regnis ac provin- 
ciis gloriosissimis continuis eorumdem bestiarum bellicis incursibus 
pene attritum et compressum est adeo, ut iam maiori in parte vasti- 
tati et desolacioni subactum, finale excidium prestoletur. Nos inquam 
pace oblita, tranquillitate e memoria lapsa, vitam hanc miseram vix 
respirantes degemus, felices ac beatos illos arbitrantes, qui antea 
mortem obierunt. Nos rursus inquam hos inter melios nephandissimos 
inimicos et fidei nostre rabidos hostes expositi ac eorum fortissimis 
aciebus oppressi cogimur, velimus nolimus, quamquam religioni no- 
stre minime congrueret, non modo ingenium, verum eciam, prout nobis 
possibile est, vires adhibere, quibus mediantibus hostibus et inimicis 
antedictis resistere et presentem nostram civitatem seu municionem, 
cuius iam divina favente clemencia ex indulto serenissimi principis 
et domini, domini Mathie, dei gracia regis Hungarie, Bohemie etc. 
domini nostri naturalis et graciosissimi, necnon eciam de voluntate 
et permissione reverendi in Christo patris domini Osualdi episcopi 
et prelati nostri bona fundamenta jacta et pro maiori parte consum- 
mata existunt, ab eorum incursibus tutare et defensare possimus. His 
igitur et huiuscemodi respectibus permoti, talibus denique aculeis 
puncti et incitati, advertentes nichilominus dictum illud sapientis: ve 
soli, quia cum ceciderit, non habebit sublevantem ; considerata magni- 
tudine et amplitudine eiusdem civitatis sive municionis nostre, ad 

25 





:386 Doc. 309. — An. 1478. 


quam deffendendam et custodiendam sine adminiculo laicorum et ho- 
minum popularium nequaquam nos ipsi sufficere possumus; matura 
superinde deliberacione prehabita, de consensu et bona voluntate pre- 
fati domini nostri episcopi, prout hoc ex ipsius litteris privilegialibus 
nobis graciose inter cetera superinde datis et concessis clare et ex- 
presse continetur, pro huiusmodi hominum popularium et laicorum, 
qui nobis in custodia ac defensione predictis continuum prestare va- 
leant adminiculum, congrua et necessaria habitacione in area nostra 
capitulari, de propriis nostris curiis canonicalibus, primo et ante 
omnia a parte occidentali existentibus, retro videlicet curias nostras 
huiusmodi certam et limatatam particulam terre pro vico seu platea, 
domibusque ac curiis hominum et populorum predictorum locandis 
aptam, per certos consocios et concanonicos nostros ad hoc specialiter 
deputatos et transmissos detrahi, seiungi, sequestrari et segregari 
fecimus, incipiendo primo et ante omnia vicum huiusmodi a domo 
seu curia, quam nuper condam dominus Demetrius archidiaconus ka- 
thedralis et concanonicus noster erexit, nunc vero provida mulier Lucia 
vocata, relicta condam Blasii carnificis de vico abbatis titulo empci- 
onis possidet et inhabitat, et deinde procedendo per longum per 
ortum fratrum sancti Francisci et tandem versus septemtrionem usque 
in finem municionis prelibate, ita videlicet, quod inter curias nostras 
predictas et inter vicum seu plateam huiusmodi via publica et com- 
munis usque in finem protendetur; quodque quelibet integra curia seu 
sessio in latitudine quindecim ulnas eneas, quibus communiter nunc 
hic Zagrabie panni a mercatoribus mensurantur continebitur, longitudo 
autem curie et sessionis cuiuslibet usque ad sepes seu parietem muni- 
cionis supradicte extendetur; addentes pro bono pacis, quod inter 
viam publicam iam dictam et curias nostras sepes indesinenter ha- 
beantur, quos quilibet dominorum canonicorum circa curiam suam 
disponi facere erit obligatus. Hoc igitur modo et ordine particulam 
terre iam dictam sequestratam et segregatam pro libero vico seu 
platea et pro hospitibus et inhabitatoribus ibidem collocandis, extunc 
perpetuis temporibus obtinendum et possidendum deputavimus, de- 
dimus et donavimus, immo deputamus, damus et donamus liberta- 
tibus et prerogativis infrascriptis hospites et inhabitatores prefatos 
gaudere volentes et concedentes: Primo videlicet, ipsi singulis futuris 
perpetuis annis in festo beati Georgii martiris ante prandium in 
unum congregati eligere possint et debeant inter se quatuor juratos 
bonos viros, qui tandem similiter eodem die ante prandium judicem 
illius anni pro sua communitate eligant cum effectu. Qui iudex eos 
et ipsorum singulos ac alios inhabitatores ibidem habeat et possit 


Doc. 309. — An. 1478. 387 
judicare in omnibus causis civilibus et criminalibus civiliter motis, 
adhibitis secum duobus aut tribus juratis predictis. In causis autem 
criminalibus criminaliter motis, sicut sanguinis, latrocinii, furti, incendii, 
tradimenti, infidelitatis et similibus cum nostro judice seculari, tota 
communitate ipsorum presente, feria quarta dumtaxat cuiuslibet sep- 
timane, temporibus tamen a jure permissis et consvetis. Hoc ex- 
presso, quod in causis civilibus vel criminalibus civiliter motis a 
presencia judicis prefati ex causa racionabili possit ad nostrum 
examen quocienscumque et quandocumque expedierit appellari; verum 
si quis frivole declinare volens examen sui judicis aut eciam post 
judicium factum per suum judicem "ad nos appellaverit, et per nos 
compertum fuerit judicem prefatum bene judicasse aut alias appellantem 
frivole appellasse, talem remittimus ad judicem suum in viginti qua- 
tuor denariis monete tunc currentis eo facto condempnatum suo ju- 
dici persolvendis. De proventibus autem condempnacionum huiusmodi 
et aliis birsagiis juste provenientibus judici undecunque racione. sui 
judicatus, judex ipse habeat duas partes et sui jurati assessores pre- 
dicti terciam partem. In causis autem criminalibus, ut predicitur, 
medietatem talium proventuum habeat judex noster secularis, aliam 
medietatem judex prefatus cum juratis assessoribus, ut est dictum. 
Concedimus eciam eisdem nostris hospitibus et eciam aliis quibus- 
cumque veris habitatoribus ibidem, quod de bonis suis mobilibus ac 
se moventibus, in vita pariter et in morte juris benificio et modera- 
mine adhibito, habeant disponendi liberam facultatem. De immobilibus 
autem et presertim de curiis et civilibus suis taliter disponere possint 
in vita et in morte, quod ea ad extraneos, qui ibidem inhabitare 
noluerint et pressertim ad emulos et inimicos ecclesie nostre, non 
devolvantur, ecclesiis autem et monasteriis aut aliis piis locis precium 
domorum aut curiarum dare et legare valeant dumtaxat, et non curias 
aut domos predictas. Quicumque autem intestatus decesserit in bonis 
suis succedant eidem heredes proximiores sexus utriusque usque ad 
terciam generacionem suo modo et ordine, sed talibus non extantibus, 
bona defuncti, ut predicitur, in tres dividantur partes, quarum prima 
pro sue remedio anime de nostro consilio dispensetur, secunda cedat 
nostre disposicioni et tercia occupetur pro ipsorum hospitum nostrorum 
communitate ad utilitatem et negocia eiusdem communitatis exponenda, 
In eo autem casu, quando aliquis pro commisso maleficio punietur 
vel recedet, sua bona omnia per utrumque judicem nostrum predictos 
occupentur, de quibus consideratis heredibus suis, necnon servicio 
utriusque judicis et aliis circumstancis distribucionem faciemus juxta 


nostre arbitrium voluntatis. Quicumque autem in territorio dicti vici 
* 





388 Doc. 309. — An. 1478. 


seu platee in presencia judicis aliquem vulneraverit ad periculum ali- 
cuius sui membri principalis, eo ipso ad solvendum vulnerato duo- 
decim florenos auri et tantumdem judici obligetur, statimque per ju- 
dicem suum detineatur egregie, donec solvat premissam peccunie 
quantitatem, vel de ipsa solvenda infra quindecim dies extunc secu- 
ritatem exhibeat competentem. Qui vero in absencia judicis tale quid 
commiserit eadem pena in bonis punietur, dummodo per testes ido- 
neos velalias juste et racionabiliter convincatur. Sed si quis alteri 
cuicunque alapam dederit, seu quem percusserit, vulneraverit vel si- 
mile quid fecerii absque periculo sui membri principalis, et hoc sive 
in presencia judicis sive in absencia, dummodo, ut predicitur, legit- 
time fuerit convinctus, eo ipso ad solvendum passo injuriam cicatricem 
aut vulnus, si est bone fame, quinque florenis auri et tantumdem judici 
obligetur, alias tamen in uno floreno adversario et in alio judici tene- 
atur. Casus autem alii de verbis contumeliosis et vituperiosis redu- 
cantur ad medium premissorum consideracione habita diligenti, ubi 
sit distinccio de presencia et absencia judicis et persone bone fame. 
Cetera minora sive leviora judicantis arbitrio relinquantur. Hoc eciam 
addicimus, quod citatus quicumque pro prima vice non comparens 
in denariis octo monete tunc currentis, pro secunda vice in denariis 
duodecim et pro tercia vice in viginti solvendis judici obligetur 
infra octo dies, semper a die qua comparere debuerat, si suam con- 
tumaciam sive absenciam racionabiliter non poterit excusare Quando 
autem ex causa aliqua citacionem unam pro trina peremptoria con- 
tigerit emanari, tunc condempnacio eam sequatur, ac si ter fuisset 
aliquis citatus. In ceteris vero judicialibus processibus in huiusmodi 
condempnacionibus servetur quid juris est vel consvetudinis approbate. 
Hoc eciam adiungimus, quod quando aliquis predictorum inhabitatorum 
pro debito aut alia quacumque causa, ut premissum est, fuerit con- 
dempnatus ad solvendum, non possit infra terminum ad hoc depu- 
tatum quoquomodo in bonis vel in persona impediri, nisi esset sus- 
pectus de fuga, quo casu caucione prestita, usque ad terminum huius- 
modi erit securus; termino autem elapso, ita deinde in persona capi 
poterit si mobilia vel immobilia saltem tanta non habuerit, de quibus 
debitum aut penam solvere posset; judex autem si contrarium fecerit, 
in hoc casu in vivo homagio sic detento, eo facto sit obligatus. Ut 
autem ipsi hospites nostri pro tantis beneficiis nostris nobis ac nostris 
successoribus semper grati existant, volumus quod nos recognoscant 
pro suis dominis naturalibus et graciosis et nobis teneantur assistere 
semper in vigilia et custodia civitatis nostre presentis et in aliis 
agendis ecclesie nostre cum solida fidelitate omnes et singuli cum 


Doc. 309. — An. 1478. | 389 


suis inquilinis et pertinentibus ad eosdem. Singulorum autem ex nobis 
manus, potestatem et dominium ab eisdem hospitibus nostris penitus 
et omnino excipimus, hoc dumtaxat excepto, quod singulos ex nobis 
debita et devota reverencia et honore semper prosequantur, quod si 
quispiam ex nobis quacumque occasione quesita vel inventa cuipiam 
ipsorum hospitum nostrorum iniurias verbales seu reales intulerit, 
nos de tali, si super hoc requisiti fuerimus, realem et bonam justiciam 
conquerenti seu conquerentibus volumus et tenebitur ministrare, ju- 
dicis eciam aut comitis seu spani nostri secularis pro tempore exi- 
stentis, manus et potestatem, preterquam superius est expressum, pe- 
nitus et omnino ab eisdem hospitibus nostris excipimus et removemus. 
Et ut iidem hospites nostri omnino quieta et perfecta libertate uti 
et gaudere semper possint, volumus, quod familiares nostri et ex 
nobis singulorum nichil juris aut potestatis in eos habeant, aut ali- 
quas injurias reales seu verbales ipsis aut eorum cuipiam irrogare 
presummant, quod si quis ex familiaribus nostris aut singulorum ex 
nobis in medio eorumdem hospitum nostrorum qualecumque malefi- 
cium perpetraverit, aut alter eorum communitati vel eorum alteri 
injuriatus verbo vel facto fuerit et ibidem per eosdem hospites no- 
stros deprehensus fuerit, extunc talem delinquentem libere et paci- 
fice judicare possint et punire sicut superius est expressum. Verum 
si huiusmodi maleficum seu delinquentem famulum nostrum aut 
alicuius ex nobis ibidem deprehendere non poterint, sed idem male- 
ficio et delicto perpetrato aufugerit, extunc salvis dumtaxat ecclesiis, 
curiis et domibus nostris et prebendariorum ac aliorum clericorum 
ecclesie nostre, ipsum in area nostra et plateis ubicumque potuerint 
detinendi habeant facultatem, puniendi eundem sicut supra est ex- 
pressum et insuper bona vel servicium vel salarium taliter delinquentis 
dominus aut patronus ipsius detinere sit obligatus tamdiu, donec per 
nos declaratum fuerit, quo bona aut salarium huiusmodi deputari 
debebunt.-Extra autem premissa in causis levibus, et maxime debiti, 
quilibet ex nobis de suis familiaribus et hominibus ipsis hospitibus 
nostris et eorum alteri conquerentibus seu conquerenti bonam justi- 
ciam facere sit obligatus; quod si quis ex nobis hoc facere nollet vel 
differret, extunc nos tam de famulis, quam de eorum dominis justi- 
ciam facere conquerentibus non postponemus. In signum autem reco- 
gnicionis dominii nostri temporalis, elapsis sedecim annis libertatis, 
quos eisdem per alias litteras nostras patentes graciose concessimus, 
nobis annuatim in festo circumcisionis Domini singuli de singulis curiis 
integris, quintam partem unius floreni auri hungaricalis cum moneta 
tunc currente solvere tenebuntur, quibus contenti nunquam ab eis vel 





390 Doc. 309 — An. 1476. 


eorum altero solucionis ordinarie amplius requiremus, sed eos com- 
morari ad honorem dei et beati regis Stephani in sua libertate libere 
permittemus, Postremo, quia propositi nostri est eciam alios vicos 
et plateas in prefata area nostra ex causis et racionibus prelibatis 
pro plurium hospitum et inhabitatorum usu successive sequestrare 
et deputare, quare, ut dum et.postquám id tociens quociens temporum 
in processu fecerimus, ex tunc vicos et plateas huiusmodi cum suis 
hospitibus et inhabitatoribus singulis et universis premissis omnibus 
prerogativis et libertatibus frui et gaudere volumus quo ad plenum, 
adiungentes eos ex nunc et ex tunc hospitibus et inhabitatoribus su- 
pradictis et subicientes eosdem judici seu judicatui memorato. In quo- 
rum omnium fidem, robur et testimonium premissorum presentibus 
sigillum nostrum duximus appendendum. Datum secundo die festi 
circumcisionis Domini. Anno eiusdem millesimo quadringentesimo sep- 


tuagesimo octavo. * 


. Originale in membrana, sigillum deest In arch. ven. capit. zagrab. Act. cap. 
ant, fasc. 18. nr. 73. 


* Anno 1573, feria sexta proxima post octavas festi sacratissimi corporis 
Christi his libertatibus sequentes conditiones a capitulo additae sunt: Primo, quod 
pro custodia firmiori in inferiori porta munitionis nostrae areae capitularis versus 
Huvium Meduednicza transeundo duos portarios, in superiori autem versus Novam 
villam nostram ascendendo unum, quos nos ipsi eligemus; prout autem ipsi incolae 
cum eisdem concordaverint, annuatim persolvent; tempore autem summae necessi- 
tatis penes ipsos portarios alii etiam inbabitatores dictae nostrae areae pro vigilia 
et municione ac portis custodiendis armati tam de die quam de nocte tamdiu, 
donec necesse fuerit et nostrae placuerit voluntati adesse debebunt, De contributione 
autem solutionis portariorum dictorum hunc ordinem observare volumus: idque ex 
eo quia subditi quidam nostri in territorio ecclesiae beatissimae virginis Mariae in 
area nostra et munitione capitulari fundatae degentes, praeposito sive plebano dictae 
ecclesiae pro tempore constituto, eertos proventus annuales majores et plus in duplo 
vel etiam triplo faciendas dant quam alii subditi et incolae vici nostri Opatouina 
solvunt, quodamodo et in posterum singulus ex incolis ecclesiae beatissimae virginis 
Mariae, similiter et inhabitatoribus domuum prebendariarum et altariarum, nunc, ut 
premissum est, clericis vacantium respectu inhabitationis dicti vici nostri Opatouina, 
medietatem contributionis pro persolvendis dictis portariis quotannis contribuant, ita 
videlicet, ut si aliquis ex ipsa Opatouina dicatus fuerit ad denarios quadraginta, 
respectu eius incola ecclesiae beatae virginis Mariae et inhabitator domus prebendae 
vel altariae medietatem, hoc est denarios viginti solvat, et sic per consequens. 
Quodque ipsa contributio annualis judici illius anni ad manus tradatur, qui singulis 
annis et tempore et die, quo alter eligitur vel autem idem confirmatur coram ipsis 
subditis nostris de pecunia ipsa rationem dare teneatur. Et si quid de ipsa contri- 
butione superfuerit, id alter judex pro futura necessitate fideliter exponat. Tempore 
autem, qno contributio ipsa imponetur unum vel duos ex fratribus nostris conca- 
nonicis in domo ubi imponetur, ne cuipiam ex inhabitatoribus dictae areae et mu- 
nitionis nostrae injuria inferatur, adesse volumus. Portarios autem ipsos statuto tempore 
et solitis terminis judex cum juratis persolvere tenebitur. Act. cap. ant. fasc. 17. nr. 74 


Doc. 310. — An. 1478. 391 





310. 


Anno 1478, 26. januarii. Zagrabiae. 


Capitulum. casmense | nuntiat. coram. se Soldinaric, judicem civitatis, et 
Tuinquaginta Cives juravisse a communitate crvitatis ‚possessiones capituli 
per injuriam non esse occupatas," 


Nos capitulum ecclesie chasmensis. Memorie commendamus per 
presentes, quod cum iuxta judiciariam commissionem magnifici do- 
mini comitis Stephani de Bathor, judicis curie serenissimi principis 
domini Mathie, dei gracia regis Hungarie, Bohemie etc. domini nostri 
graciosissimi, litterarumque suarum adiudicatoriarum juramentalium 
Bude quadragesimo quinto die octavarum festi beati Michaelis archan- 
geli, proxime preteriti, clause confectarum, continenciam, circumspectus 
Johannes Soldinarich, modernus scilicet judex civitatis montis Grecensis, 
nominibus et in personis communitatis eiusdem civitatis quinquage- 
simo se similibus sibi civibus aliarum civitatum et oppidorum aut 
nobilibus personis, vigesimo die festi Epiphaniarum domini, proxime 
preteriti, contra honorabile capitulum ecclesie zagrabiensis super eo 
quod circa festum sacratissimi corporis Christi in anno eiusdem mil- 
lesimo quadringentesimo septuagesimo secundo, circumspectus Valen- 
tinus tunc judex, prescriptique alii cives et inhabitatores prefate civi- 
tatis universi, possessiones dicti capituli agentis, Kralyowcz, Czerye 
cum tributo ibidem exigi solito, necnon Kobylyak, Zwybye et Narth 
vocatas, in comitatu zagrabiensi habitas, simul cum cunctis earum uti- 
litatibus et pertinenciis quibuslibet a manibus ipsius capituli minus 
juste et indebite pro se ipsis non occupassent, occupatasque per plu- 
rima tempora non conservassent ac de eisdem universas et quaslibet 
utilitates et fructus earundem non recepissent potencia mediante, sed 
in totali premissa accione et acquisicione dicti capituli agentis, inno- 
centes sint et existant penitus et immunes in animum prefati Valen- 
tini tunc judicis juramentum facere et prestare tenebatur coram nobis. 
Tandem ipso termino adveniente idem Johannes Soldinarich prescrip- 
tum juramentum cum pretacfis coniuratoribus, prout iuxta contenta 
dictarum litterarum pretacti domini comitis Stephani de Bathor etc. 
debuisset, rite et legittime deposuit coram nobis testimonio presencium 
mediante. Datum ipso die juramentalis deposicionis prenotate. Anno 
domini millesimo quadringentesimo septuagesimo octavo. 


Originale in charta, A tergo vestigium impressi sigilli. In archivio lib. reg. 
civit. zagrab. 


392 Doc. 311. 312. — An. 1478. 





211. 
Anno 1478, 17. februarii. Zagrabiae. 


Statutum. de domibus in vico, quem caDitulum nuper concessit. ad Aabi- 
tandum, per capitulares aedificandis. 


Anno domini MCCCCLXX octavo, feria tercia post dominicam 
Reminiscere, ad sonum maioris campane, domini capitulariter con- 
gregati, concluserunt, quod quilibet dominorum aut per se aut per 
colonos predii sui disponat domus duas et pretorium competens in 
loco sibi deputato in vico noviter per capitulum pro habitatoribus 
deputato, et hoc usque ad festum beati Martini proxime affuturum. 
Pena non facientis; privetur predio suo et proventibus festi nativi- 
tatis Domini. Robora autem huiusmodi domorum succidantur in silvis 
communibus ubicumque. 


Liber rubeus ven. Capit zagrab. In archiv. incl. Acad, Scient, Slav. merid, 


312. 
Anno 1478, 23. aprilis, Budae. 


Mathias, Hungariae etc. rex, Ladislao de Egerwara mandat, ut causa, 
quae jam dudum agitur inter communitatem. civitatis et capitulum, ad 
finem. perducatur, 


Mathias dei gracia rex Hungarie, Bohemie etc. Fideli nostro 
magnifico Ladislao de Egerwara, regnorum nostrorum Dalmacie et 
Croacie ac tocius Sclauonie bano, salutem et graciam. Plures queri- 
monie per fideles nostros honorabiles dominos de capitulo ecclesie 
zagrabiensis ac circumspectos judicem et juratos, ceterosque cives ci- 
vitatis nostre montis Grecensis contra sese in diversis articulis coram 
maiestate nostra proposite sunt, in quibus per utramque partem sup- 
plicabatur per nostram maiestatem iudicium et iusticiam ministrari. 
Cum autem nos in presenciarum aliis nostris negociis et regni nostri 
sumus occupati, iudicioque huiusmodi querimoniarum partes inter 
easdem debito modo vacare non possumus, ob hoc factum huiusmodi 
querimoniarum parcium earumdem vobis duximus commitendum et 
commitimus per presentes. Mandamus propterea fidelitati vestre harum 
serie firmirer, quatenus habitis presentibus, statim, quam primum ad 
dictum regnum nostrum Sclauonie intraverifis, tam prefatis dominis 
de capitulo quam dictis civibus nostris, vestri in presenciam con- 
vocatis, auditisque eorumdem  proposicionibus contra sese, et re- 
sponsis inter eosdem in facto querimoniarum aique controversiarum 


Doc. 313. — An. 1478. 393 





huiusmodi, de articulo ad articulum, quemadmodum coram maie- 
state nostra proposite sunt, revidere et. iusto iuris ordine diffinire 
debeatis, facientes ea, que iudicando decreveritis, per partes ipsas cum 
omnibus oneribus et gravaminibus firmiter observari nostre maie- 
statis in persona et auctoritate, presentibus vobis in hac parte attri- 
buta etiusticia mediante. Secus non facturi. Presentibus perlectis, 
exhibenti restitutis. Datum Bude in festo beati Adalberti episcopi et 
martiris. Anno domini millesimo quadringentesimo septuagesimo oc- 
tavo. Regnorum nostrorum Hungarie etc. anno vigesimo primo, Bo- 


hemie vero nono. 
Relacio domini thesaurarii. 


Originale in charta, In margine inferiori impressum est sigillum. In archivio 
lib. reg. civit, zagrab. 


318. 
Anno 1478, 15. Junii, Budae. 


Mathias, Hungariae etc. rex, omnibus taxarum dicatoribus et contribu- 
Honum exactoribus interdicit, ne a fratribus ordinis Praedicatorum tri- 


; butum exigant. 


Nos Mathias dei gracia rex Hungarie, Bohemie etc. Memorie 
commendamus tenore presencium significantes quibus expedit universis. 
Quod nos pensantes honestam vitam et devocionem religiosorum fra- 
trum Praedicatorum ordinis beati Dominici confessoris in claustro 
sancti Nicolai extra muros civitatis nostre montis Grecensis constructo, 
degencium; quibus ex suscepti nostri regiminis officio sicuti aliis nostris 
subditis in eorum necessitatibus sic non minus et ipsis fratribus, eo- 
rumque comodo et utilitati succurrere et providere parati sumus; et 
licet mediantibus litteris nostris privilegialibus exinde confectis, eisdem 
id et hoc, ut ipsi propter metum ac crebros insultus et invasiones 
Turcorum, per quos a devocione eorum sepe sepius distrahuntur, 
dictum quoque eorum monasterium summam venit in desolacionem, 
claustrum novum pro eorum tranquilitate et ampliacione, in quo di- 
vinum officium quiete peragere valeant, de duabus sessionibus penes 
dictam capellam beate Katherine intra muros dicte civitatis montis 
Grecensis adiacentes pro eorum habitacione ad maiorem eorundem 
devocionem excitandam et continuandam erigere graciose annuerimus 
et concesserimus. Tamen nunc volentes dictum novum claustrum ip- 
sorum aliquarum libertatum prerogativis fulcire et decorare, tum ob 
spem et devocionem, quam erga beatam Katherinam virginem habemus, 
tum eciam nonnullorum fidelium nostrorum humilime supplicacionis in- 





394 Doc. 314. — An. 1476. 


stanciam per eos nostre propterea porrecte maiestati, eosdem fratres 
sed ct successores eorum pro tempore claustro in eodem deo famu- 
lantes, ab omnibus taxis et contribucionibus, tam scilicet ordinariis, 
quam extraordinariis, daciis, collectis, proventibus et quibusvis ob- 
vencionibus nobis aut alis e medio ipsorum proveniendis, necnon 
serviciis, quibus iidem in medium dicte civitatis nostre racione dic- 
farum duarum sessionum tenerentur, de gracia speciali, nostreque 
regie potestatis plenitudine, duximus in perpetuum eximendos et sup- 
portandos, immo eximimus et supportamus presencium per vigorem. 
Quocirca vobis fidelibus nostris universis et singulis dicatoribus et 
quarumlibet taxarum, contribucionum et obvencionum exactoribus; 
item circumspectis judici, juratis, civibus et toti communitati dicte 
civitatis nostre montis Grecensis, nunc constitutis et in futurum con- 
stituendis, presentes visuris, harum serie firmiter precipientes man- 
damus, quatenus receptis presentibus amodo in posterum prefatos 
fratres Predicatores ordinis beati Dominici, sed et successores eorum 
pro tempore in dicto claustro degentes, ad solucionem quarumvis 
taxarum tam in medio vestri pro quocumque negocio imponendarum, 
quam aliarum contribucionum, daciorum,'collectarum et obvencionum, 
necnon serviciorum, que iidem pretextu dictarum duarum sessionum 
facere deberent, tempus infra premissum, contra formam prescripte 
nostre graciose exempcionis, compellere et astringere et nec eosdem 
racione previa in personis et eorumdem quibuslibet rebus impedire, 
molestare et dampnificare quoquomodo presumatis nec sitis ausi modo 
aliquali, gracie nostre sub obtentu. Presentes tandem, quas sigilli 
nostri appensione communiri fecimus, post earum lecturam semper 
reddi jubemus manibus presentanti. Datum Bude in festo beatorum 
Viti et Modesti martirum. Anno domini millesimo quadringentesimo 
septuagesimo octavo. Regnorum nostrorum, anno Hungarie etc, vige- 
simo primo, Bohemie vero decimo. 


Relacio Stephani prepositi Demesiensis. 


Originale in membrana. A zona sericea rubri, albi etc. viridis coloris appendet 
sigillum, In archiv. incl Acad. Scient Slavor. merid. 


314. 
Anno 1478, 30. Junii. Zagrabiae. 
Observanda quedam de sigillationć a capitulo constituuntur. 
MCCCCLXX octavo, feria tercia in festo commemorationis sancti 


Pauli apostoli, hic in sacristia, dominis ad hoc specialiter congre- 
gatis, videlicet: lectore, cantore, suffraganeo, dubicensi, Kemlek, Vaska, 


Doc. 315. — An. 1478. 395 


Bexin, Vrboucz, custode, Elya Soploncza, Raufinicz, Petro, Francisco, 
Luca, Paulo, Clemente, dominus archidiaconus chasmensis renuntiavit 
primo sigillaribus, dummodo in fraudem suam non fiat sigillatio, 
Secundo quidquam capitulum decreverit quandocumque in absencia 
ipsius domini archidiaconi chasmensis, sive in rebus agendis, sive in 
distributione et dispensatione proventuum ecclesie, idem archidiaconus 
Chasmensis non contrariabitur, dummodo sibi de proventibus assi-. 
gnetur portio sicut aliis ex dominis proventus habere debentibus. In 
rebus autem gravibus et majoribus, ubi absentes de jure vocari de- 
bent, ipse archidiaconus etiam debebit vocari; studentibus eciam, 
quibus per capitulum proventus deputabuntur, ipse archidiaconus non 
eontrariabitur nec turbabit. 

Super hac re dominus suflraganeus ex parte eiusdem archidia- 
coni, ibidem presens, coram Mathia notario sedis vicariatus et testibus 
expresse assecurat capitulum et se posuit fideiussorem dominis de 
capitulo. 


Liber rubeus ven. Capit, zagrab. In archiv. incl. Acad. Scient Slav. merid, 


315. 
Anno 1478, 14. Julii. Budae. 


Gabriel, presbyter. cardinalis, Johanni, archidiacono časmensi, mandat, ut 
in Johannem, canonicum zagrabiensem, qui Antonium fratrem ord. Prae- 
dicatorum spoliavit, inquisitionem constituat 


Gabriel miseracione divina tituli sanctorum Sergii et Bachi 
sancte romane ecclesie presbiter cardinalis, agriensis, in regnis Hun- 
garie et Bohemie ac omnibus terris et locis temporali dominio sere- 
nissimi principis domini Mathie, prefatorum regnorum Hungarie, Bo- 
hemie etc, regis, subiectis, apostolice sedis legatus. Venerabili nobis 
in Christo dilecto, Johanni, acolito sedis apostolice, archidiacono chas- 
mensi et canonico ecclesie zagrabiensis, salutem in domino sempiternam. 
Sua nobis dilectus in Christo venerabilis frater Anthonius, ordinis 
Predicatorum, confessor serenissime domine regine, querulosa peti- 
cione monstravit: quomodo quidam Johannes lector dicte ecclesie 
zagrabiensis, nescitur quo jure aut causa, quendam fratrem Thomam 
eiusdem ordinis nuncium et servitorem suum de Italia cum certis 
rebus, puta : legibulis, biretis et facioletis, aliisque bonis ad prefatam 
serenissimam dominam reginam pertinentibus de facto spoliasset et 
alia dampna et iniurias eidem intullisset, sentenciam excommunica- 
cionis a jure latam incurrere minime formidans in detrimentum anime 





396 Doc. 316. — An. 1478. 





sue et dictis exponentibus iniuriam et dampnum valde magnum. 
Unde nobis humiliter supplicavit, ut sibi super hiis de opportuno 
juris remedio providere dignaremur. Nos igitur attendentes supplica- 
cionem huiusmodi fore iustam et consonam racioni, quodque iusta 
pétentibus' non est denegandus assensus, volentesque sibi, ut tenemur, 
iusticiam ministrare, de predictis certam noticiam non habentes, di- 
screcioni tue auctoritate legacionis nostre tenore presencium commit- 
timus, quatenus vocatis partibus, ipsisque et aliis qui fuerint evocandi, 
audifisque hincinde propositis. responsionibus et allegacionibus causam 
et causas huiusmodi cum omnibus suis incidenciis emergendis, depen- 
dendis atque connexis decidas atque fine debito termines, aliasque 
inter ipsas partes, quod canonicum fuerit, decernas, faciendo quod 
decreveris, per censuram ecclesiasticam et alia juris remedia, appella- 
cione postposita, firmiter observari. Testes vero, qui nominati fuerint, 
si se Odio, gracia vel tjmore subtraxerint, simili censura cogas testi- 
monium perhibere veritati. Datum Bude, wesprimiensis dyocesis, in 
domo solite residencie nostre sub nostri sigilli minoris impressione, 
die decima quarta mensis Julii Anno domini millesimo quadringen- 
tesimo septuagesimo octavo. Pontificatus autem sanctissimi in Christo 
patris et domini nostri, domini Sixti, divina providencia pape quarti, 
anno septimo. 


E transumpto Johannis Pauli Dersan, ut infra, de anno 1478. In archivio 
vener, capit. eccl. zagrab. 


316. 
Anno 1478, 27. Julii. Zagrabiae. 


Johannes, archidiaconus časmensis, mandat plebanis zagrab., ut Johannem, 
canonicum lectorem, in jus citent, quod Antonium fratrem ord. Praedi- 
catorum spollavit. 


Nos Johannes Pauli Dersan, acolitus sedis apostolice et archi- 
diaconus chasmensis in ecclesia zagrabiensi, in causa et causis ac par- 
tibus infra scriptis judex et commissarius per reverendissimum in 
Christo patrem et dominum, dominum Gabrielem, miseracione divina 
tituli sanctorum Sergii et Bachi sancte romane ecclesie presbiterum 
cardinalem, agriensem, in regnis Hungarie et Bohemie ac omnibus 
terris et locis temporali dominio serenissimi principis domini Mathie, 
prefatorum regnorum Hungarie, Bohemie etc. regis, subiectis, aposto- 
lice sedis legatum, specialiter deputatus. Universis et singulis dominis 
abbatibus, prioribus, prepositis, decanis, archidiaconis, scholasticis, can- 
toribus, custodibus, thesaurariis, sacristis, tam kathedralium quam 


Doc. 316. — An. 1478. 397 


collegiatarum canonicis, parochialiumque ecclesiarum rectoribus seu 
locumtenentibus, eorumque plebanis, viceplebanis, curatis et non cü- 
ratis, notariis et thabellionibus publicis quibuscumque per civitatem 
et dyocesim zagrabiensem, quinqueecclesiensem, collocensem, bachien- 
sem, nitriensem, strigoniensem etc. et alias ubilibet constitutis et eorum 
cuilibet in solidum ac illi vel illis ad quem vel ad quos presentes 
nostre pervenerint littere, et presertim vobis: N. sancti Emerici in 
area capitulari, N. sancti Marci in monte Grecensi prope Zagrabiam, 
N. sancti Anthonii in vico Latinorum, salutem in domino et mandatis 
nostris, immo verius reverendissimi patris et domini, domini Gabrielis 
legati firmiter obedire. Noveritis, nos litteras eiusdem reverendissimi 
patris domini, domini Gabrielis, sanas et integras et omni prorsus 
vicio et suspicione carentes, coram notario publico et testibus infra- 
scriptis nobis per honorabilem virum, dominum Barnabam preben- 
darium chori ecclesie zagrabiensis, procuratorem religiosi viri An- 
thonii, ordinis sancti Dominici, capellani serenissime domine regine 
Hungarie, Bohemie etc. exhibitas, cum ea, qua decuit, reverencia re- 
cepisse, huiusmodi sub tenore: (Vide Doc. 315. de anno 1478. 14. 
julii) Post quarumquidem litterarum presentacionem et recepcionem 
per nos factam, fuimus per prefatum dominum Barnabam procura- 
torem dicti fratris Anthonii debita cum instancia requisiti, quatenus 
ad execucionem dictarum litterarum et in eis contentarum juxta tra- 
ditam et directam nobis a legato formam procedere et citacionem 
cum certificacione legittima et memoratum Johannem lectorem in 
ecclesia zagrabiensi, prefatum, juxta et secundum vim, formam et 
tenorem litterarum prefatarum in forma solita et consveta decernere, 
dareque et concedere dignaremur. Nos itaque volentes in causa et 
causis huiusmodi rite et legittime procedere ac partibus, dante domino, 
justiam ministrare, ut tenemur, citacionem petitam dandam decrevimus 
et decernimus per presentes. Ideo auctoritate commissionis nobis facte 
et qua fungimur in hac parte, vobis omnibus et singulis dominis 
supradictis, nostris in hac parte executoribus, et vestrum cuilibet in 
solidum in virtute salutaris obediencie et sub excommunicacionis pena, 
quam in vos et alterum vestrum huiusmodi mandatum nostrum 
exequi recusantes seu recusantem, trium dierum canonica monicione 
premissa, a die exhibicionis et requisicionis presencium vobis fienda, 
computando, ferimus in hiis scriptis, districte committimus et man- 
damus, quatenus dum et quando cum presentibus fueritis requisiti 
vel alter vestrum fuerit requisitus, ad prefatum Johannem lectorem 
personaliter accedatis, ipsumque, si eius presenciam habere poteritis, 
alioquin in domo habitacionis sue et alias sic et taliter quod huius- 


398 Doc. 316. — An. 1478. 


modi vestra citacio et ipsius citati noticiam devenire valeat verisimi- 
liter, auctoritate commissionis prefata in nostram peremptorie citetis 
prescnciam, quem et 'nos harum serie sic citamus, ut ipse nono die 
a die huiusmodi citacionis vestre de ipsis fiende computando, si ipsa 
dies juridica fuerit et nos ad jura reddenda et caugas audiendas pro 
tribunali sedere contingerit, alioquin prima die juridica extunc im- 
mediate sequenti, per se vel per ipsius legittimos procuratores seu 
procuratorem ad huiusmodi causam' seu causas sufficienter instructum 
seu instructos Zagrabie coram nobis legittime compareat, prefato 
fratri Anthonio vel ipsius legittimo procuratori inde et super omnibus 
et singulis premissis et eorum occasione de jure et de justicia re- 
sponsurus, processurique et procedi visuri in huiusmodi causa et causis 
gradatim et successive usque ad diffinitivam sentenciam inclusive, de- 
bitis tamen et consvetis terminis et dilacionibus intervenientibus, ut 
moris est, aliasque dicturi, facturi, allegaturi, audituri et recepturi 
id quod justum fuerit et ordo dictaverit racionis, certificantes eundem 
Johannem lectorem citatum, quod sive ipse in dicto citacionis termino 
coram nobis compareat sive non, nos non alibi ulterius ipso in par- 
tibus, sed per edictum in foribus huius alme ecclesie zagrabiensis, . 
more solito publice citato ad partis coram nobis comparentis instan- 
ciam, prout juris fuerit in causa et causis huiusmodi ad ulteriora 
procedemus, alterius partis absencia vel contumacia in aliquo non 
obstante. Et post hec diem et locum ipsius vestre execucionis et quit- 
quid in premissis feceritis, remissis in specie presentibus, nobis con- 
scienciose rescribatis. Datum Zagrabie vigesima septima die mensis 
Juli. Anno domini millesimo quadringentesimo septuagesimo octavo. 
Presentibus ibidem venerabilibus et discretis viris: Blasio, decretorum 
doctore et archidiacono de Kemlek, Paulo, similiter archidiacono wa- 
rasdiensi, Michaele Rayffnicz, Thoma Thumpa, canonicis in eadem 
ecclesia zagrabiensi, Petro prebendario chori ecclesie predicte, aliisque 
quampluribus testibus fidedignis ad premissa vocatis et rogatis. 


Blasius Georgii de Fodrowcz, notarius in premissis, 


Originale in charta. In margine inferiori impressum est sigillum. In arch. 
ven. capit. eccl. zagrab. 


Doc. 317. 318, — An. 1478—1479. 399 








317. 
Anno 1478, 15. septembris. Zagrabiae. | 
Statutum de munitione areae capitularis diu noctugue custodienda, 


Anno domini MCCCCLXXVIII, suprascripto, feria quinta in 
crastino exaltationis sancte crucis, in sacristia exieriori, domini pro 
tunc congregati, attendentes nonnullorum fratrum suorum super con- 
stitutionibus factis non observacionem, ac illorum, qui sunt absentes, 
qui ut alii ad plenum porcionem canonicalem habere contendant, 
quemadmodum .et presentes, qui pondus diei et estum sufferunt, tamen 
illis, quibus debent officiis et oneribus minime insistere curant, aut 
suis officialibus adimplere committunt, propter que, non solum negli- 
gencie in ecclesia, sed et in custodia municionis, ad quam omnes 
debemus et presertim tempore insultus Turcorum, committuntur; et 
ne talia in cassum fierent et ordinaciones salubres de cetero matura 
deliberacione statuerunt, ordinaverunt et firmiter observandum con- 
cluserunt, quatenus dum et quando officialis super talibus constitutus 
alicui dominorum custodiam nocturnam vel diurnam iuxta ordinaci- 
onem dominorum factam indixerit, omni sine negligencia et contra- 
dictione eandem adimplere tenebitur; qui autem hoc sive negligenter 
sive aliquovismodo adimplere non curaverit, pro primo puniatur flo- 
reno uno, pro secundo autem porcione canonicali illius .anni, pro tercio 
autem, quod absit, si negligens fuerit aut incurius predio canonicali 
sine omni gracia privabitur, Quisquis autem pro eo loqui vel inter- 
cedere ausus fuerit, penam se periurii senciat incurrisse ipso facto, 
ad quam domini vicarii auxilium licet extunc implorare, quam in- 
currisse eundem declarabit. 

Liber rubeus ven. capituli eccl, zagrabiensis. In archiv. incl. Acad. scien. 


Slav. merid. 


318. 
Anno 1479, 25. Junii. In Thatha. 


Mathias, Hungariae etc. rex, capitulo zagrab. praecipit, ul turrim suam, 
quae nominatur ,Popov turen“, in communitate civitatis sitam. refictat. 


Commissio propria domini regis. 
Mathias dei gracia rex Hungarie, Bohemie etc. Fidelibus nostris 
honorabilibus capitulo ecclesie zagrabiensis salutem et graciam. Gra- 
viter et admodum displicenter accepimus, quod vos turrim illam, 
quam in civitate nostra montis Grecensis habetis penitus desolari et 
magnam ruinam pati permittitis, et nullam in ea custodiam facitis, 


400 Doc. 319. — An. 1480. 





et quia illi civitati nostre ab illa parte, ubi turris ipsa desolata existit, 
magnum periculum posset evenire, fidelitati igitur vestre harum serie 
firmiter precipientes mandamus, quatenus visis presentibus turrim 
ipsam infra festum assumpcionis beate Marie virginis, proxime ven- 
turum, edificare et munire, in eaque pro iuvamine illius civitatis custo- 
diam facere debeatis, alioquin committimus vobis, ut, elapso termino 

"prefixo, vos ad eandem turrim nullomodo intromittere presumatis, 
quoniam nos ipsam alteri locabimus, qui de ea curam geret et debito 
modo edificabit, aliud ergo non facturi. Presentibus perlectis, exhi- 
benti restitutis, Datum in Thatha feria sexta proxima post festum 
nativitatis beati Johannis baptiste. Anno domini millesimo quadrin- 
gentesimo septuagesimo nono. Regnorum nostrorum anno Hungarie 
etc, vigesimo secundo, Bohemie vero undecimo. 


Originale in charta In margine inferiori impressum est sigillum. In archiv. 
lib. reg. civ. zagrabiensis. 


318. 


Circa ann. 1480. 
Gravamina capituli zagrabiensis Mathiae, Hungariae etc. regi, missa. 


Serenissimo principi domino Mathie dei gracia Hungarie, Bo- 
hemie etc. regi, declaracio necessitatum capituli ecclesie zagrabiensis. 

De voluntate Vestre Serenitatis magistri judiciorum Maiestatis 
Vestre reambulaverunt metas civitatis montis Grecensis, ubi in certis 
locis mete ecclesie et capituli sunt depravate, unde supplicat idem 
capitulum, ut in illis locis secundum jura ecclesie, metalia per pre- 
fatos magistros nova fieret reambulacio, ut fieret utrique parti justum 
sine favore, est enim tam capitulum cum ecclesia quam civitas Vestre 
Maiestatis. 

Cum volente deo universa fere Hungaria oppressa fuisset per 
Tartaros, ecclesia hec S. V. M. cum capitulo funditus fuit in cinerem 
versa, at ubi rex Hungarie debellatis Tartaris regale solium conscen - 
disset, eotunc Thimotheo episcopo huius ecclesie habenas regente, iactis 
terre saxis, hec ecclesia prout nunc extat, mirifico opere prima ceperat 
fundamenta. Rege autem christianissimo Andrea Hierusalem versus 
amore fidei hac proficiscente primum fuit consecrata et regalibus 
profecto dotata muneribus et graciarum prerogativis insignita. Quibus 
S. rex, velut armatus premunita non in parvam rempublicam eva- 
serat. At ubi felicitati primum cepit invidia adversari, bina vice hoc 
capitulum S. V. per cives eiusdem montis Grecensis fuit combustum 
et rebus privatum et juribus suis destitutum, tum certi canonici in 


Doe. 319. — An. 1480. 401 


đomibus propriis per eos et complures presbiteri cum servis fuis- 
sent interfecti, prout hoc liquetur ex sentenciis, quas postea ecclesia 
sancta tulerit contra illos in quartam usque generacionem. 

Qua re cognita inclitissimus dominus Lodouicus rex, predecessor 
S. V. huie eeclesie affectus, litteras sue libertatis regie concessit, ut 
hec ecclesia in bonis et possessionibus suis, quibus in antea ab annis 
XXXI. pacifice proscripsisset, semper pacifice servetur et gaudeat 
prerogativa libertatis. 

Jam postremo tempore per comites Cilie rursum hoc capi- 
tulum fuit combustum, item ecclesia expugnata et iuxta velle canonici 
detenti, pactati et spoliati. 

Quare supplicat dictum capitulum, ut clemencia regali S. V. 
instar aliorum regum jura ecclesie huius super omnibus bonis et 
possessionibus in quibus existunt, in pacifico dominio pro presenti 
generaliter dignaretur confirmare, et confere omne jus suum regium, 
si quod in eisdem Maiestatem Vestram ex quibuscumque viis, modis 
et causis quomodolibet concerneret ac concernere posset, ob reme- 
dium salutis eterne et sancti regis Stephani honorem, in cuius honore 
est hec ecclesia constructa. 

Item Serenissime princeps supplicat idem capitulum S. V. ut 
oculis misericordie sue dignaretur respicere pauperes ipsius, qui un. 
dique sunt miserrime afflicti tum per Turcos cum per varios des- 
census hominum S. V. a duobus iam annis, ut eosdem S. V. graciose 
a presenti contribucione taxe M. V. dignaremur habere supportatos. 

Item reverendus dominus Sigismundus episcopus Quinqueeccle- 
siensis occupavit decimas capituli inter Muram et Drawam cum 
fratre suo Johanne et occupatas pro se dicat et exigit, super quibus 
S. V. huic capitulo graciosas contulit litteras confirmacionis. Super 
quibus eciam decimis habentur tres sentencie conformes concilii Ba- 
siliensis. Itaque supplicat S. V. idem capitulum amore dei, ut seriose 
dignaretur S. V. dicto domino episcopo et fratri suo committere, ut 
decime ille huic capitulo exolverentur, aut dignaretur S. V. litteris 
suis permittere, ut pretextu talium decimarum idem capitulum valeat 
jure experiri cuius sint decime ille. 

Item comes Bernardinus sub castro Rybnyk et Ozel decimas 
capituli pro se detinet et detentas dicat et exigit a certis annis in 
preiudicium anime sue. | 

Item Andreas Kreygar in pertinenciis castri Koztel S. V. in 
comitatu zagoriensi decimas huic capitulo provenientes pro se exigit, 
dicat et occupavit. Qui interfecit unum presbiterum racione ista, quia 


ei tenebat interdictum, racione non solucionis decimarum. 
26 


402 Doc. 320. — An. 1480. 





Item S. V. bene videt quomodo in nichilum redacti sumus et 
quomodo sepes capituli seu municio per descendentes sit anihilata et 
combusta, que per nos amplius non potest restaurari. In omnibus 
"bonis hostris pene peccora. interierunt frigoris et famis inedia. Quid 
ergo faciamus deinceps et ubi servemus nos cum vita et tueamur 
adversum hostes dignetur S. V. providere. 

Item Serenissime: rex, domine noster naturalis, graciosisissime, 
procurator Sacre Maiestatis Vestre egregius Johannes Posegay nomine 
-S, V. attraxit capitulum in causam pretextu quarumdam possessionum 
Kralowcz dictarum, que date sunt ecclesie propter duas eternas et 
perpetuas missas, una omni die canenda et alia omni die legenda, ubi 
pro omnibus regibus yivis et sublatis de medio beata agitur memoria 
cum oracionibus, et cum capitulo non congruit causam agitare cum 
procuratore S. V. supplicat idem capitulum humillime, uti S. V. in 
ilis possessionibus evidenter dictum capitulum manutenere dignaretur, 
cum proprium sit regum divinum cultum augmentare, ut de eis rite 
dicatur: Non est inventus similis illi, qui conservaret legem excelsi. 


Originale in charta. In archiv. ven. capit. zagrab. Act. cap. ant fasc. 
2. nr. 39. 


+ 820. 
Anno 1480, 8. octobris. Zagrabiae., 


A Mathia Hungariae etc. rege pellificum, selliparium, artificum frenorum 
4i corrigialorum in civitate montis Grecensis societatis statuta idenlidem 
confirmantur. 


Nos Mathias dei gracia rex Hungarie, Bohemie etc. Significamus 
-quibus expedit universis, quod nos tum ad nonnullorum fidelium 
"nostrorum humillime supplicacionis instanciam per eos pro parte 
universitatis pellificum, selliparium et artiflcum frenorum ac corri- 
giatorum in hac civitate nostra montis Grecensis nunc commorancium 
et in futurum commoraturorum nostre propterea porrecte maiestati, 
tum vero, ut iidem artes ipsorum eo liberius exercere valeant, eisdem 
pellificibus, selliparibus et artificibus id graciose annuendum duximus 
et concedendum, immo annuimus et concedimus, ut ipsi et eorum 
universi successores et posteri omnibus illis libertatibus et consvetu- 
dinibus, quibus pellifices, sellipares et artifices aliarum liberarum 
civitatum nostrarum utuntur et gaudent, futuris semper successivis 
temporibus uti possint et gaudere. Item primo, quod ipsi more ali- 
orum pellificum, sellipariorum et artificum societatem vulgo czeh 
habencium, pro se libere societatem facere ac singulis annis inter se 


Do. 320. — An. 1480. 403 


decanum vel magistrum huiusmodi societatis constituere posint - et. 
valeant, qui ipsam societatem regat et universas causas pretextu 
arciim et laborum ipsorum ac. alias qualitercumque oriendas im- 
primis videat, dirimat et.discuciat; et quod nullus omnino hominum 
ipsos vel aliquem ex ipsis in quibuscumque causis racione huiusmodi 
arcium et laborum ipsorum in presenciam iudicis et iuratorum ci- 
vium eiusdem civitatis nostre vel aliorum iudicum aliter, quam prius 
huiusmodi cause per magistrum dicte societatis ipsorum discusse. et 
iudicate fuerint, convenire possit. Item, quod nemo inter eos magister 
arcium et laborum ipsorum fieri possit, nisi is, qui eisdem et socie- 
tati eorum ad huiusmodi artes sufficiens videbitur, et ad ipsum ma 
gisterium arcium et societatem per magistrum eiusdem societatis, qui 
pro tempore fuerit constitutus, acceptatus fuerit, et talis in magiste- 
rium acceptandus, primo communitati societatis duos florenos auri 
et quatuor libras cere solverit, vel magistro eiusdem societatis et aliis 
magistris unum prandium dederit. Preterea, quod nullus pellifex, sel- 
lipar et artifex frenorum et corrigiariarum extra societatem ipsorum 
constitutus, audeat seu presumat in ipsa civitate artes huiusmodi exer- 
cere, si qui vero exercerent, talium pellificum, selliparium vel arti- 
ficum labores magister ipsius societatis libere auffere possit Nullus 
eciam mercator vel alter homo negociator pelliceas vel alios extra- 
neos labores arcium prescriptarum in ipsa civitate nostra vendere 
presumat, nisi tempore nundinarum seu fororum annualium, et. si 
quippiam huiusmodi pelliceas vel alios extraneos labores vendere 
attemptaverint, magister dicte societatis auferendi liberam habeat po- 
testatis facultatem ex presenti concessione nostra. Quocirca vobis fide- 
libus nostris capitaneis vel vicecapitaneis per nos vel successores 
nostros reges, in prefata civitate nostra constituendis, item iudici et 
iuratis, ceterisque civibus ipsius civitatis nostre presentibus et futuris, 
presencium noticiam habituris, harum serie firmiter precipimus et 
mandamus, quatenus amodo deinceps prefatos pellifices,  sellipares et 
artifices frenorum et corrigiariarum vel aliquem ex ipsis in causis 
supradictis pretextu scilicet huiusmodi arcium et laborum ipsorum 
judicare vel vestra asstare iudicatui compellere, aut alias quovis modo 
contra formam huiusmodi nostre graciose annuencie quoquomodo impe- 
dire, molestare aut perturbare et damnificare nullo umquam tempore 
presumatis, quin pocius eisdem pellificibus, selliparibus et artificibus 
frenorum et corrigiariarum in auferendis laboribus. extraneis omnem 
assistenciam facere et ipsos contra quoscumque in ablacione huius: 
modi laborum extraneorum impedire volentes, tueri et protegere. de- 


beatis. Ubi autem vos ad premissa facienda forte favore aliquorum 
| "obs 


404 Doc. 321. 322. — An. 1440 — 1481. 


dilecti, tepiđi essefis, commisimns et presettibus stricte precipiendo 
mandamus fidelibus nostris banis vel vicebanis regni nostri Sclauonie 
pib teitpore cohstitutis, af ipsi vos ad otnnia premissa facienda 
arclus ćompellant et astringaht auctoritate nostta presentibus ipsts in 
hac parte corcessa međiahtibas, secus ergo rion facturi. Presentes 
autem, quas secteto sigillo hostro, duo üt rex Hungarie wtimur, in 
péndehti comimuniri fecimus, post eafurh lecturam semper reddi 
iubemus presentahti. Datuth Zagrabie die dominico post festum beati 
Fräncisci confessoris. Anno domiti millesimo quadringentesimo oetua- 
gesimo. Reghorum nostrdrum anno Huigarie etc. vicesimo tercio, Bo- 
hiemić vero duodecimo. 

E protocollo loci credibilis nr. X XIX. pag. 40. In archivio ven. Capit, 
zagrabiensis, 


321. 


Anno 1480, 13. novembris. Zagrabiae. 


joannes Tuz de Lak, tavernicorum regalium magister metas 
castri Medwe cum capitulari territorio et Paulinorum, ut ii dicebant, 
t a pdrte orientali; Quam septemtrionali in monte Medved tenebat, 
ratione qudrum, eum cum capitulum in instanti congregatione generali 
Slavoniae in jus attrahere voluisset, is ad vitandas expensas, visis 
capital litteris, eas remittit. 


Georgii Marcelović: Regesta, ut supra. 


322. 


Anto 1481, 30. januarii. Zagrabiae, 


Feria 3. dnte Puriflcationem in congregatione generali comitátus 
zagrabiensis jussu speciali Mathiae regis, ducis Austriae, prope civitatem 
žagrabiensem celebrafa, coram Michaele Orszag de Guth, palatino et 
Stephano Bathor judice, Joannes Posegay director causarum regiarum 
proposuit: Kralouez, Czerje, Kobiljak, Sviblian et Narth civitatis za- 
grabiensis esse, possideri tamen per capitulum, a quo et rationem 
possessiortis exquirebat. Gregorius Pethrata de Dinareka, procurator 
capituli, respondit: capitulum superinde etiam habere litteras, remon- 
strandas in ulteriori termino per palatinum praefigendo, in curia regia 
cüm gravamine consveto. Palatinus praefixit terminum octavas s. Ge- 
orgii cum gravamine trium marcarum, quas procurator statim solvit 


Doc, 323. 324. — An. I461. 405 


et est quietatus. Capitulum ad terminug non comparuit, sed permittit 
se aggravari; et evocatum est ad octavas s, Michaelis, a quo termigo 
litteras eiusdem Michaelis, ea exhibitio est prorogata ad octavas Epi- 
phaniae angi sequentis et solutio trium marcarum. 


Georgii Marcelović: Regesta, ut supra, 


323. 
Anno 1481, 30. januarii. Zagrabiae, 


Joannes Posegay, director causarum regalium contra capitulum 
proposuit, quod aliqui regnicolae et signanter capitulum in eorum 
teloniis cives zagrabienses ad solutionem compellerent contra eorum 
"privilegia, Gregorius Petracha de Dinareka, procurator capituli re- 
spondit, haberi superinde litteras, monstrandas in curia regia; datus 
est terminus octavarum s. Georgii et solutae tres marcae. 


Georgii Marcelović; Regesta, ut supra. 


324. 


Anno 1481, 22. februarii, Zagrabiae. 


Communitate ciyitatis sagrabiensis accusante, congregatio generalis nobilium 
regni Slavoniae, nobilibus quibusdam interdicit, ne a mercatoribus sagra- 
biensibus tributum pro merce cogant. 


Nos Michael Orzag de Gwth, regni Hungarie palatinus et judex 
Comanorum ac comes Stephanus de Bathor, judex curie serenissimi 
principis domini Mathie, dei gracia regis regni Hupgarie ac Bohemie, 
Dalmacie, Croacie etc. Memorie commendantes tenore presencium 
significamus quibus expedit universis, quod in congregacione nostra 
generali universitati nobilium crisiensis, de Werewcze ac zagrabiensis 
et varasdiensis comitatuum feria tercia proxima ante festum purifi- 
cacionis beate Marie virginis de speciali commissione et mandato pre- 
fati domini nostri regis prope civitatem zagrabiensem celebrata, egre- 
gius magister Johannes Posegay director causarum dicti domini nostri 
regis, de medio aliorum exurgens, nomine et in persona eiusdem do- 
mini nostri regis contra magnificum Stephanum et Bernardum, Duy- 
mum, Johannem et Nicolaum de Frangapan, Segnie, Vegle et Modrusse 
comites, Petrum de Zrinio, Georgium Mykolychich de Buzin, alterum 
Georgium Herendych de Lippa, Johannem dictum Krwpay, Gregorium 
Bradath, Panlusyczki, Michaelem et Thomam Thompa de Herzowa, 
Johannem vaivodam Humzky, Bernardum Zthochyth de Zkrad, Jo- 





406 _ | Doc. 324. — An. 1481. 


Hannem Fraylihowith de Komogoyna, venerabilem dominum Georgium 
abbatem de Topolzka proposuit eo modo: quomodo nonnulli forent 
ih hoć regno, qui in eorum teloniis seu locis tributorum suorum, 
signanter vero prelibati domini; Stephanus, comes Segnie in tenutis 
suis, videlicet: sub castro Ozel, Lukowdol, Rybnyk, Kaysyth, Mora- 
wicza, Dehnycze, Loqua, Brood, Hrelyn, Verbowzko, Modrusse, Thowi, 
Grobnyk et Dubowecz; Duymus vero comes in Ledenycze; Johannes 
comes in Czethyn; Nicolaus comes in Thersecz; Petrus de Zyrinio 
sub castro Zryn et sub Pedali; Georgius Mykolychyth in Buzin et 
Georgius in Lippa; Johannes Krupay sub Krupa et Pech; Gregorius 
Bradath in Bysthricza; Panlusyczky in pertinenciis de . . . . Thomas 
et. Michael Thompa in Jaxabrisda, Johannes vaivoda in Chorgd et 
Gara; Bernardus Zthochith in Zkrad; Fraylihowyth in Komogoyna et 
dominus. Georgius gubernator abbacie de Thopolzka in eadem Tho- 
polcza et Grangya et Berkis; Iwan Kurjakowyth in Mothnycza ; quilibet 
videlicet eorum in locis tributorum suorum (a civibus) et hospitibus, 
populis et incolis civitatis montis Grecensis contra exempciones et 
libertates (eorum) eisdem (concessas a) rebus et mercibus eorum . . . 
(minus iuste) et indebite tributum ex(igant) ...... et locis predic- 
torum tributorum . ..........- in detrimentum ipsorum atque 
damnum valde magnum. Quiquidem domini Stephanus (et Bernardus, 
Duymus, Johannes et Nicolaus comites, Petrus de Zrinio, Georgius 
Mykolychyth, alter Georgius Herendych), Joannes Krupay, Gregorius 
Bradath, Panlusyczki, Thomas et Michael Thompa, Johannes vaivoda, 
"Bernardus Zthochyth, Johannes Fraylihowith et dominus Georgius 
gubernator abbacie de Topolzka racionem superinde reddituri con- 
gregacionem ad eandem nostram in presenciam non venerunt nec 
miserunt, sed se mediantibus litteris nostris judicialibus exinde confectis 
in iudiciis aggravari premiserunt. Volens de his predictus magister 
Johannes procurator regius prenominatos cives et incolas civitatis re- 
galis montis Grecensis ab omni solucione tributaria ubivis et in qui- 
busvis locis tributorum exemptos et liberatos fore declarare, quasdam 
litteras condam domini Bele regis anno domini millesimo ducentesimo 
sexagesimo septimo privilegialiter emanatas, sigillo eiusdem autentico 
impendenti communitas, libertates et exempciones per iam fatum do- 
minum Belam predictis civibus civitatis predicte concessas, sed et 
metas eiusdem civitatis limpide declarare adinvenit, in quibus inter 
cetera is articulus habebatur. Item tributum infra regales terminos 
in nullo loco solvere teneantur, Quibus exhibitis prenominatus ma- 
gister Johannes Posegay procurator regius nomine et in persona do- 
mini nostri regis memoratis civibus et incolis regalis montis Grecensis 


Doc. 324. — An. 1481. | | 407 





ex parte memoratorum in causam attractorum per nos in premissis 
juris medelam peciit elargiri. Verum quia prescripta proposicio ra- 
cione indebite exaccionis tributorum prescriptorum nomine et in per- 
sona predicti domini nostri regis pro parte civium et incolarum suo- 
rum in dicta civitate sua regali montis Grecensis commorancium ad- 
versus prenominatos in causam ättractos modo premisso facta exti- 
tisse, iidem eciam in causam attracti ad reddendam racionem pre- 
missorum vel se ipsos in premissis emendaturi nostram veluti iudicum 
suorum ordinariorum in presenciam venire vel mittere non curasse, 
sed se a facie iuris et iusticie absentando, judiciorum oneribus aggra- 
vari permisisse; idem eciam magister Johannes Posegay procurator 
regius exempciones et libertates, prerogativas per prelibatum condam 
dominum Belam regem antefatis civibus et incolis civitatis predicte 
concessas et collatas, exhibicione prescriptarum litterarum eiusdem 
condam domini Bele regis ordine debito et sufficienti declarasse et 
comprobasse reperiebantur manifeste; et ob hoc prenominati cives, 
hospites et incole regalis civitatis eiusdem montis Grecensis predicte 
in predictis eorum exempcionibus et libertatibus, prerogativis, per 
iam fatum condam dominum Belam regem racione non solucionis tri- 
butorum modo premisso eisdem donatis et concessis contra preli- 
batos in causam attractos relinqui ex eoque ab omni tributaria solu- 
cione seu exaccione tributi in locis tributorum prelibatorum omnem in 
causam attractorum supranominatorum, ubivis intra terminos regales 
exigi solitorum eximi, exonerari et omnino supportari et libertari 
debere nobis et dominis prelatis, baronibu., regnique nobilibus ac 
juratis assessoribus congregacionis nostre predicte, magistris eciam 
-prothonotariis nostris nobiscum existentibus cernebatur. Eorumdem 
itaque dominorum prelatorum, baronum, regni nobilium, juratorumque 
assessorum dicte nostre congregacionis et magistrorum prothonota- 
riorum nostrorum inducti consilio, memoratos cives, hospites, incolas 
dicte civitatis montis Grecensis presentes et futuros racionibus ex 
premissis ab omni tributaria solucione seu exaccione tributi in locis 
prenominatorum dominorum Stephani, Bernardi, Duymi, Johannis et 
Nicolai comitum, Petri de Zrinio, Georgii Mykolysyth, alterius Ge- 
orgii Herendyth, Johannis Krupay, Gregorii Bradath, Panlusyczki, 
Thome et Michaelis Thompa, Johannis Humzki, Bernardi Zthochyth, 
Johannis Fraylihouith et domini Georgii gubernatoris abbacie de To- 
polzka ubivis et in quibuscumque tenutis eorumdem qualitercumque 
exigi solitorum eximentes, exonerantes et libertantes, premissasque 
eorumdem exempciones et libertates restaurandas et in suis vigoribus 
relinquendas, liberos eosdem atque exemptos fore pronunciamus et 


408 Doc. 325. — An. 1487. 


decleramus, immo decernimus, pronunciamus ac in sempiternum li- 
bertatibus, prerogativis eorum prenotatis, uti, frui et gaudere adiudi- 
cantes relinquimus et committimus auctoritate nostra judiciaria ei iusticia 
mediante. In cuius rei memoriam, firmitatemque perpetuam presentes 
litteras nostras privilegiales pendentium autenticorum sigillorum no- 
strorum munimine roboratas, eisdem civibus, incolie et hospitibus dicte 
&ivitatie montis Grecensis duximus concedendas, communi iusticia 
svadente. Datum vigesimo quarto die congregacionis nostre predicte. 
Anno domini millesimo quadringentesimo octuagesimo primo. 


Originale in membrana, sat lacerum, Duae zonae sericeae viridis et rubri 
coloris appendent absque sigillis. In archivio ven, Capit. zagrab. 


825. 
Anno 1481, 26. februsrii. Zagrabiae, 


A congregatione nobilium comitatus zagrabiensis Osvaldus episcopus vi 
ereptos agros prataque praebendariis reddere oportere condemnatur. 


Nos Michael Orzag de Gwth, regni Hungarie palatinus et judex 
Comanorum ac comes Stephanus de Bathor, judex curie serenissimi 
principis domini Mathie, dei gracia regis dicti Hungarie ac Bohemie, 
Dalmacie, Croacie etc. Memorie commendamus tenore presencium 
significantes quibus expedit universis: quod in congregacione nostra 
generali universitati nobilium comitatus zagrabiensis, feria tercia pro- 
xima ante festum purificacionis beate Marie virginis de speciali man- 
dato et commissione prefati domini nostri regis prope civitatem za- 
grabiensem celebrata, honorabiles domini Michael de Szenthgyergh, 
decanus et Georgius plebanus ecclesie beati Emerici ducis, Zagrabie 
fundate, prebendarii ecclesie zagrabiensis in ipsorum ac universorum 
aliorum prebendariorum eiusdem ecclesie ac rectorum altarium in 
eadem ecclesia habitorum personis, cum procuratoriis litteris eiusdem 
ecclesie zagrabiensis, de medio aliorum nostram exurgentes in presen- 
ciam, contra reverendum dominum Osualdum, episcopum ecclesie za- 
grabiensis proposuerunt eo modo: quomodo idem dominus Oswaldus 
episcopus in anno cuius iam tercia instaret revolucio quasdam terras 
arabiles et fenilia ad dictas prebendas et altaria ipsorum ab antiquo 
spectantes infra limites vici Latinorum in dicta Zagrabia habiti exi- 
stentes, puta; duodecim dietas terre et unum fenile ad duo falcastra 
se extendens domini Barnabe prebendarii; item triginta duas dietas 


Doc. 325. — An. 1481. 409 


terre arabilis et unum fenile ad septem falcastra feni se extendens 
domini Emerici de Kemlek prebendarii; item decem dietas terre ara- 
bilis domini Blasii de eadem Kemlek; item quinque dietas terre do- 
mini Fabiani de Cristallowcz; similiter quinque dietas terre domini 
Martini de Narth; item quinque dietas et unum fenile domini Bene- 
dicti succentoris; item decem dietas terre domini Stephani de Iwa- 
nych; item viginti unam cum media dietas terre arabilis prefati do- 
mini Georgii plebani sancti Emerici; item viginti quatuor dietas 
terre et unum fenile ad falcastra duo domini Clementis de Wyzoka; 
item quinque dietas terre domini Gregorii de Sabnycza; item decém 
dietas terre domini Thome de Czyglana; item quinque dietas terre 
domini Benedicti de Athak, et unum fenile eiusdem ac dominorum 
Michaelis et Gregorii prebendariorum; item tres dietas terre domini 
Andree de Iwanych; item septem dietas terre domini Petri magni de 
Hedryhocz; item tres dietas terre domini Michaelis de Szenthgyergh 
Ac Benedicti de Athak et Gregorii de Magyarlak ac unum fenile eo- 
rumdem ad falcastra viginti quinque; item septem dietas terre arabilis 
domini Stephani de Roycha ac unum fenile ad falcastra decem; item 
quatuor dietas terre arabilis domini Mathie senioris de Iwanych: item 
undecim dietas terre arabilis et unum fenile domini Gregorii de Magyar- 
lak et Michaelis prebendarii; item septem dietas terre condam domini 
Benedicti de Kemlek; item decem dietas terre domini Johannis de Iwa- 
nych; item septem cum media dietas terre et unum fenile ad duo fal- 
castra domini Mathie junioris de Iwanych; item triginta dietas terre 
arabilis et unum fenile are sanctorum decem millia militum; item 
triginta octo dietas terre et tria fenilia ad falcastra quatuordecim are 
sancti Jacobi; item duodecim dietas terre et unum fenile are sanctorum 
Johannis et Mathie apostolorum et Vrsule virginis; item unum fenile 
are sancte Marie Magdalene ad falcastra duodecim; item viginti Iquin- 
que dietas terre et unum fenile are sanctorum Fabiani et Sebastiani 
martirum ad falcastra duo; item septem dietas terre et tria fenilia 
parva are sancti Georgii; item quindecim dietas terre et unum fenile 
ad falcastra octo are sancte Katherine; item viginti dietas terre et 
duo fenilia ad falcastra quindecim are sancti Jeronimi ; item unum 
fenile ad falcastra duo are sancti Pauli; item septem dietas et unum 
fenile ad falcastra tria ecclesie sancti Johannis baptiste; item viginti 
cum media dietas terre arabilis et duo fenilia ad falcastra viginti 
se extendencia hospitalis beate Elyzabeth vidue; in quorum pacifico 
lominio iidem actores et are eorum prenotate ab antiquis temporibus 
pacifice perstitissent pro se ipso minus iuste et indebite occupasset, 
Xccupatasque teneret et conservaret de presenti, eosdem actores de 


410 Doc. 325. — An. 1481. 





dominio earumdem penitus excludendo potencia mediante in preiu- 
dicium et dampnum ipsorum actorum valde magnum. Dehinc volentes - 
lidem domini Michael decanus et Georgius plebanus, prebendarii, 
pretactas terras arabiles et fenilia sibi et dictis aliis prebendariis et 
aris eorum de jure et ab antiquo pertinere debere declarantes, quasdam 
quatuor litteras, unam olim domini Eterhardi, secundam vero condam 
domini Andree et terciam condam domini Johannis episcoporum dicte 
ecclesie zagrabiensis, privilegialiter, quartam vero et ultimam nostram 
affirmatoriam patenter emanatas, nobis exhibere curarunt. Quarum 
prima, puta, dicti domini Eberhardi episcopi zagrabiensis, secundo 
die festi Epiphaniarum domini, anno eiusdem millesimo quadringen- 
tesimo primo emanata declarabat, qucd discreti et honesti. viri do- 
mini prebendarii ecclesie zagrabiensis eiusdem accedentes in presen- 
ciam detegere curavissent, quomodo universi predecessores eiusdem 
domini Eberbardi episcopi, decimas eorum de singulis vineis ipsorum 
ac terris propriis ad ipsorum prebendas ab antiquo pertinentes in 
posterumque ad easdem pertinere debenlas, provenientes, prorsus et 
per omnia pro quibusdam certis missis celebrandis, litteris in eisdem 
specificatis, duxissent remittendas, ipsumque dominum Eberhardum 
episcopum subiectiva prece rogassent, ut idem rata et accepta habere 
ac eisdem confirmare dignaretur. Ipse igitur dominus Eberhardus 
episcopus nolens infringere sanctiones suorum predecessorum, postu- 
lacionem eorumdem justam agnoscens, predictas universas decimas 
singulis annis de vineis et terris sepefatorum dominorum prebenda- 
riorum provenire debendas, perpetuis futuris temporibus duxisset re- 
mittendas et relaxandas, et pretacta predecessorum suorum acta suis 
litteris mediantibus confirmasset. Secunda vero earumdem, puta prefati 
condam domini Andree episcopi zagrabiensis habens in se transump- 
tive tenorem earumdem litterarum dicti domini Eberhardi episcopi 
zagrabiensis, sabbato proximo post festum Visitacionis virginis gloriose 
anno domini millesimo quadringentesimo nono confecta, edocebat inter 
alia, quod idem dominus Andreas episcopus acceptis supplicacionibus 
universorum prebendariorum dicte ecclesie zagrabiensis sibi porrectis, 
attendens ex huiusmodi decimali relaxacione cultum divinum non 
modicum excrevisse, prefatas litteras de verbo ad verbum insertas 
quoad omnes suas clausulas, punctos et articulos acceptasset et rati- 
ficasset, et nihilominus ob divini cultus augmentum et dictorum pre- 
bendariorum comodosiorem sustentacionem innovando, perpetuo vali- 
turas confirmasset. Tercia denique earum scilicet condam domini 
Johannis episcopi littera privilegialis, Zagrabie in festo beati Bartho- 
lomei apostoli, anno domini millesimo quadringentesimo vigesimo 


Doc. 325. — An. 1481. 411, 


séptimo conscripta explanabat, quod ipse dominus Johannes episcopus 
cernens in animo et sedula meditacione pensans, eorumdem preben- 
dariorum postulacionem et peticionem, nolens predecessorum suorum 
instituta salubria infringere, talem gracie prerogativam eisdem pre- 
bendariis duxisset faciendam, quod de singulis vineis ipsorum ac 
terris propriis ad ipsorum prebendas spectantibus et pertinentibus a 
primevo tempore usque felicem obitum ipsius condam domini Eber- 
hardi episcopi, ipsis per quoscumque testamentaliter vel quovis modo 
legatis et donatis, nullas decimas sibi et successoribus suis ex parte 
eorum provenire debendas, solvere deberent, easdemque pro eisdem 
dominis prebendariis duxisset remittendas et relaxandas. Quarte namque 
littere nostre affirmatorie tenor verbalis sequitur in hec verba: Nos 
Michael Orzag de Gwth, regni Hunngarie palatinus et iudex Coma- 
norum ac comes Stephanus de Bathor, iudex curie serenissimi prin- 
cipis domini Mathie dei gracia regis dicti Hungarie ac Bohemie, Dal- 
macie, Croacie etc. Memorie commendamus, quod in congregacione 
nostra generali universitati nobilium comitatus zagrabiensis, feria 
tercia proxima ante festum purificacionis gloriosissime rirginis Marie, 
de speciali mandato et commissione prefati domini nostri regis prope 
civitatem zagrabiensem celebrata, honorabiles domini Michael de Zenth- 
gyerghwara decanus, necnon Georgius plebanus ecclesie sancti Emerici 
ducis in area capitulari ecclesie zagrabiensis fundate, in ipsorum ac 
universorum prebendariorum et altaristarum eiusdem ecclesie zagra- 
biensis personis, de medio aliorum nostram exurgentes in presenciam 
proposuerunt eo modo: quomodo iidem domini prebendarii et alta- 
riste, predecessoresque eorumdem a multis retroactis temporibus, que 
humana non comprehenderet memoria, terras arabiles, prata seu fe- 
nilia ad prefatas prebendas et rectoratus altarium spectantes et per- 
tinencia intra limites vici Latinorum in comitatu zagrabiensi existentes, 
habuissent, et eisdem cum tocius dominii plena potestate usi fuissent, 
et hoc comiti, judicibus nobilium, iuratisque assessoribus dicti comitatus 
zagrabiensis constaret evidenter. Petentes nos hiis dictis, debita cum 
instancia, ut iidem comes, judex nobilium, juratique assessores qualem 
de premissis scirent, per nos requisiti, faterentur certitudinis veritatem. 
Cumque nos eosdem comitem, judices nobilium, juratosque assessores 
comitatus prescripti super premissis requisitos habuissemus, iidem ad 
fidem eorum deo debitam, fidelitatemque dicto domino nostro regi 
et sacro eius regio dyademati observandam pro dicenda veritate et 
iusticia conservanda tacto dominice crucis signo nobis prestitam, ante- 
fatos dominos prebendarios et altaristas dictas terras arabiles et prata 
sive fenilia prenotata in territorio vici Latinorum antedicti a dictis 


412 Doc. 325. — An. 146r. 

diuturnis temporibus habuisse et possedisse unanimi et concordi te- 
stificacione affirmarunt, sed quo jure eedem terre arabiles et prata 
antedicta ad eosdem pertineant, dixerunt se ignorare. In cuius asser- 
cionis testimonium presentes litteras nostras patentes prefatis expo- 
nentibus duximus concedendas. Datum duodecimo die congregacionis 
nostre predicte in loco memorato. Anno domini millesimo quadrin- 
gentesimo octuagesimo primo. Quibus exhibitis iidem domini Michael 
et Georgius sibi et dictis aliis prebendariis ex parte prescripti domini 
Oswaldi episcopi per nos in premissis juris equitatem postularunt 
impertiri. Quo audito Johannes de Mere pro antefato domino Oswaldo 
episcopo cum procuratorüs litteris eiusdem, nostram exurgens in 
presenciam, respondit ex adverso: quomodo antefati condam domini 
Eberhardus, Andreas et Johannes episcopi dicte ecclesie zagrabiensis 
pretactos proventus ipsius ecclesie zagrabiensis decimales tam de vi- 
neis quam de terris provenientes prefatis dominis prebendariis et al- 
taribus eorum in preiudicium iuris eiusdem ecclesie minime dare et 
conferre ac alienare, et nec ipsi prebendarii eosdem proventus ab 
eisdem dominis episcopis, predecessoribus ipsius domini Oswaldi epi- 
scopi, pro se impetrare valuissent. Quibus sic habitis ipsisque pro- 
curatoribus parcium per nos in premissis judicium et justiciam pre- 
bere postulantibus, quia antefatus olim dominus Eberhardus episcopus 
in prescripto anno domini millesimo quadringentesimo primo pre- 
scriptas universas decimas de vineis et terris dictorum prebendariorum 
perpetuis futuris temporibus, ob respectum superius specificatum, eisdem 
prebendariis omnino remisisse et relaxasse, prefatus eciam condam 
dominus Andreas episcopus huius relaxacionis per ipsum dominum 
Eberhardum factum ratificasse et approbasse et tandem confirmasse, 
prescriptus denique condam dominus Johannes episcopus ob premis- 
sum divini cultus augmentum dictas omnes decimas, tam de vineis 
quam de terris ipsorum prebendariorum provenientes modo simili in 
perpetuum relaxasse, pretitulati eciam vicecomes et judices nobilium 
dicti comitatus zagrabiensis, juratique assessores dicte congregacionis 
nostre prescriptas terras arabiles et prata seu fenilia ad dictas pre- 
bendas et rectoratus altarium spectantes et pertinentes inter limites 
vici Latinorum existentes, eisdem prebendariis et altaristis cum tocius 
dominii plena potestate pertinere et easdem per ipsos prebendarios 
et altaristas pacifice usos fuisse, modo quo supra requisiti, fassi et 
attestati extitissent, ipsi denique prebendarii et rectores altarium in 
pacifica possessione earumdem terrarum et fenillum a tempore quod 
humana memoria comprehendere nequit, fuisse, et easdem absque 
omni solucione decimali et alia quiete possedisse, in pacifico dominio 


Dot. 325. — An. I48T. 413 


earumdem existendo, tempus prescripcionis ecclesiastice dudum com- 
plevisse et transscendisse, prefatus procurator dicti domini episcopi 
nullas litteras prohibitorias aut alias litis mocionem denotantes, quibus 
prescripcionem eandem rumpere potuisset exhibere valuisse, éX preex- 
hibitarum litterarum antefatorum dominorum Eberhardi, Andree et 
Johannis episcoporum ac nostrorum affirmatorie tenoribus clare et ma- 
nifeste reperiebantur, propter quod pretäcte terre arabiles et fenilia 
absque omni decimali et alia qualibet solucione prefatis dominis pre- 
bendariis et altarisfis nunc constitutis et in futurum constituendis in 
perpetuum readiudicari et relimnqui debere; ipsi quoque prebendarti 
amodo deinceps nullas terras et fenilia ac alias hereditates a qui- 
buscutnque hominibus dicti episcopatus absque consensu et permissione 
dicti domini Oswaldi episcopi quocumque titulo obtentas et receptas 
ac eis dandas et legandas aliter, nisi cum serviciis et solucionibus de 
eisdem fisco episcopali provenientibus, tenere posse et valere, nobis ac 
ceteris dominis prelatis, baronibus et regni nobilibus, magistrisque 
prothonotariis ac juratis assessoribus nostris nobiscum in judicio et 
examine cause premisse existentibus et superinde diucius tractantibus, 
agnoscebatur. Pro eo eorumdem dominorum prelatorum, baronum et 
regni nobilium, magistrorumque prothonotariorum ac juratorum nostro- 
rum assessorum quesito et assumpto superinde cofisilio prematuro 
pretactas terras arabiles et fenilia superius nominatim conscriptas et 
declarata, necnon vineas in preallegatis litteris dictorum episcoporum 
specificatas et contentas prefatis prebendariis et altaristis pro tempore 
constitutis ac ipsorum aris prenotatis in dicta ecclesia zagrabiensi ha- 
bitis et constructis jure pristino eis ex premissjs incumbenti in per- 
petuum readiudicantes relinquimus et commisimus tenere, possidere 
et habere auctoritate nostra iudiciaria mediante, salvo jure alieno. In 
cuius rei memoriam, firmitatemque perpetuam presentes litteras no- 
stras privilegiales pendentium autenticorum sigillorum nostrorum mu- 
nimine roborafas, eisdem prebendatiis et aris eorum prenotatis duximus 
concedendas. Datum vigesimo septimo die congregacionis nostre pre- 
dicte in loco memorato. Anno domini millesimo quadrirgentesimo 
octuagesimo primo. 


E transumpto saec. XVI, In archivo ven. capituli zagrab fase. 31. nr. 30 
| * 


J 


414 Doc. 326. — An. 1481. 





326. 


Anno 1481, 12. maii. Crisii. 


A nobilibus regni Slavoniae, quanta telonia et vectigalia pro mercibus 
Zagrabiae et in regno sint solvenda, im regni congregatione generali 
determinatur. 


Nos Ladislaus de Egervara, regnorum Dalmacie, Croacie ac to- 
cius Sclauonie banus. Memorie commendamus, quod cum feria tercia 
proxima ante festum Purificacionis beate Marie virginis serenissimus 
princeps dominus Mathias rex, dominus noster graciosus, per magni- 
ficos dominos Michaelem Orzag de Gwth, dicti regni, Hungarie pala- 
tinum et comitem Stephanum de Bathor, judicem curie sue maiestatis, 
prope civitatem zagrabiensem pro reformacione status regni Sclauonie, 
exstirpandisque malefactoribus et nocivis hominibus, cunctis eciam 
maleficiis ac pravitatibus et malis abolendis, universis nobilibus ejusdem 
regni Sclauonie crisiensis, zagrabiensis, varasdinensis et Werewcze 
comitatuum congregacionem celebrare fecisset generalem, et in eadem 
inter alia, que pro dicti regni commodo et justicie augmento acta 
fuere, non mediocres de et super tributis in hoc regno ubique ha- 
bitis et erectis tractatus et labores facti exstiterint, ubi comperto, 
agnitoque et intellecto, quod in quibusdam tributorum predictorum 
valde iniuste, inconvenientesque et superflue exacciones a pretergre- 
dientibus cum mercanciis et aliis questoribus habite fuere, ex eisdem 
quedam justa et recta, quedam vero injusta et superflua et proscrip- 
cione comitum et judicum nobilium, juratorumque assessorum ipsius 
congregacionis condempnata exstitere, quamvis expost prefatus do- 
minus noster rex ad dictorum universorum nobilium regni Sclauonie 
supplicacionem propterea sue maiestati porrectam, eisdem prescriptis 
injustis et superfluis tributis graciam fecerit et in deposita esse per- 
miserit ea condicione, ut ipsa tributa amodo et in antea in dampnum 
et injuriam quorumcumque tam mercatorum quam questorum et ce» 
terorum cuiusvis status et condicionis hominum non fiant, sed eorum 
possessores et officiales atque aministratores ut tributarii justis dun- 
taxat, rectisque et convenientibus exaccionibus uti, et eis contenti esse 
debeant, idem dominus noster rex nobis firmius dederat in mandato, 
ut exacciones huiusmodi tributorum seu theloniorum quorumcumque 
nobilium et possessionatorum hominum huius regni et in quibusvis 
comitatibus et locis in hoc regno Sclauonie existencium et exigi soli- 
torum in octavis festi beati Georgii martyris una cum regni nobilibus 
ordine debito limitare et moderare deberemus. Ipsis itaque octavis 
occurrentibus nos una cum universitate nobilium dictorum comiti- 


Doc. 326. — An. IST. 


‘415 


tuum ipsius regni Sclauonie in exaccionibus et solucionibus tribu- 
torum seu theloniorum quorumcumque, de mandato et voluntate 
ejusdem domini nostri regis limitacionem infra declarandam cunctis 
futuris perpetuis successivis temporibus duraturam, in comitatibus pre- 
scriptis duximus imponendam atque statuendam eo modo: Primo vide- 
licet, de singulis curribus ballarum ligatis, florenus unus exigatur. 
Item de curtu onerato cum pannis, more ballarum, non ligatis, 
florenus medius. Item de pannis sericeis et aliis pannis preciosis 
italicis, speciebus, oleo, ficubus et aliis rebus maritimis de Italia de- 
ferendis, a quolibet pondere solvantur denarii quatuor. Item de pomis 
naranch et pamagranatis de pondere denarii duo. Idem de curru one- 
rato cutibus ligatis, florenus medius. Item de curru onerato, salibus 
lapideis, si fuerint centum vel ultra, denarii quatuor et lapis unus, 
et si non fuerint sales centum, denarii dumtaxat quatuor. Item de 
salibus maritimis de quolibet curru onerato, medietas unius metrete 
wlgariter chethert, mensure civitatis montis Grecensis de iisdem salibus 
et denarii quatuor recipiantur. Item de curru onerato velleribus, de- 
narii quatuor. Item de curru onerato ferro, denarii quatuor. Item de 
curru onerato piscibus recentibus, denarii quatuor. Item de medio curru 
piscibus onerato, denarii duo. Item de curru onerato piscibus salsis, 
denarii septem. Item de curru onerato piscibus siccis, denarii 
septem. Item de curru onerato tritico et aliis bladis, denarii qua- 
tuor. Item de medio curru onerato cum eisdem bladis, denarii duo. 
[tem de curru onerato vino vel cervisia, denarii quatuor. Item de 
curru onerato lardis et ariuuis, denarii quatuor. Item de curru one- 
rato cera, denarii quatuor. Item de curru onerato pellibus pellificum, 
Jenarii quatuor. Item de curru onerato subis et aliis pelliciis, denarii 
juatuor. Item de curru onerato lino, denarii quatuor. Item de curru 
ela onerato, denarii quatuor. Item de curru panno albo wlgariter 
larowch onerato, denarii quatuor. Item de curru onerato melle, de- 
iarii quatuor. Item de curru onerato cordis seu funiculis, denarii 
luatuor. Item de curru onerato ollis et quibuscumque aliis lucifigu- 
orum artificiis, denarii quatuor. Item de curro cineribus suttorum 
nerato, denarii quatuor. Item de curru malvasia onerato, denarii duo- 
lecim. Item de, uno equo onerato cum rebus cuiuscumque generis, de- 
arii duo. Item de bigis oneratis quibusvis rebus, denarii duo. Item de 
no bove, denarius unus. Item de porcis et vaccis, denarius medius. 
tem de equis minoribus non babatatis et cabellis, denarius unus. Item 
e equis sellatis magnis, denarii quatuor. Item de quinque ovibus, de- 
arius unus. Item de caseis, ovis et aliis similibus, que mulieres solent 
upra capita portare, recipiatur denarius medius; minus autem decem 


416 Doc. 326. — An r4ór. 


caseis, quinquaginta ovis nil solvatur. Item de pullis et aucis infra 
valorem decem denariorum, nil solvatur, et si fuerint ad valorem 
decem denariorum, denarius medius. Item de pedite ponderato, de- 
narius unus. Item de pedite vacuo, denarius medius. Item de viginti 
capris, denarius unus. Item de viginti porcellis seu suellis, denarius 
unus, Item de duobus vasis vacuis vendlibus, denarius unus. Item de 
tribus doleis, denarius unus. Item de mattis fiscellis zachor ad pondus 
humanum, denarius unus. Item de ocreis et aliis calceis usque quinque 
paria ocrearum et decem paría calceorum, denarius medius; de mi- 
nori vero numero hil solvatur. Item de duobus cutibus dispositis, 
denarius unus. Item de quatuor cutibus indispositis, denarius unus. 
Item de curru novo, denarius unus. Item de duabus rotis novis, de- 
narius medius. Item de tinis et idreis quantumcumque in dorso por- 
tare poterit, denarius medius. Item de vomeribus, securibus, ligonibus, 
palis, terebellis, falcibus, juxta pondus, denarius medius. Item de 
fructibus cuiuscunque generis, porcio modesta recipiatur. Item carni- 
fices si ibidem vendere poterint carnes et cutem, denarius unus, si 
utem vendere non poterint, denarius medius. Item de capriolo vel 
agneilo uno vel duobus, de quinque pullis, suello uno, vel duobus, 
lapide salis uno et lepore uno, tribetum nom recipiatur, ita tamen: 
quod si horum aliqua vendi non poterint denariis duodecim, et si 
vendentur, recipiatur medius denarius. Item emptores salium infra 
duódecim denarios, non teneantur solvere tributum. [tem venditores 
olei unius lagene, denarium unum. Item de arcubus, denarium me- 
dium. Item de gladiis, denarivm medium. Item de sagittis, denarium 
medium. Item de clypeis, denarium medium. Item de uno vehiculo 
onerato quatuor vel sex &nimalibus trahendo, denarii quatuor. Item 
de vehiculo parvo duobus animalibus trahendo, denarii duo. Item 
de vehiculo per unum hominem trahendo, denarius unus. Item ar- 
tifices solvant sicut alii pedites. Item de curribus nupcialibus et ho- 
minibus nichil exigatur. Item de bladis nobilium et ignobilium ad 
molendina deducendis et deportandis nil exigatur. Itetn a deduc- 
toribus jobagionum nil exigatur; in vadis autem quorumlibet flu- 
viorum eadem moderacio et solucio observetur. Item de porcis, qui 
depelluntur ad silvas glandinosas ad impiguandum, de centum porcis 
denarii sex, de quinquaginta denarii tres et infra viginti denarius 
unus. Item de rebus nobilium de una .possessione ad aliam dedır 
cendis et deportandis, ac eciam pro sustentacione demorum ipsorum 
comparatis nichil exigatur. Ne igitur temporum in processu in exac- 
cione et solucione ipsorum tributorum et navigiorum inter tributarios, 
nautas ac mercatores et questores differencie oriantur, ideo juxta 


— = ——À —  —- 


Doc. 327. — An. 1481. 417 


praescriptam limitacionem tales denarii per tributarios exigantur, 
quorum centenarius numerus facit unum florenum auri, aut valore de- 
nariorum eorumdem declarato, quod ubicunque in principalibus et 
capitalibus tributis solucio facta fuerit, ibi in filialibus tributis nichil 
exigatur, et e converso; et quod tributarii in possessionibus et terris 
aliorum nobilium neque tributa tollere, neque progredientes et profi- 
ciscentes cum rebus venalibus quoquomodo impedire et infestare 
audeant. Cum itaque ipsa moderacione seu limitacione facta et per- 
acta eam preattactorum commitatuum nobilibus in publicum videndam 
prebuimus et coram eis legi et in omnibus ipsius particulis, clau- 
sulis et articulis exponi fecimus, omnibus congrua, competens, utilis 
et accommoda visa exstitit, agnita et probata, quam in litteras no- 
stras redigi et in scripto pro memoria et firmitate sempiterna per 
nos sibi concedi, dari, accuracius optarunt atque pecierunt. Nos vero 
de huiusmodi eorumdem universorum nobilium tam placito, quam 
voluntate, ut ipsa semper pro communi bono in suo vigore permaneat, 
statuimus et sanximus ac auctoritate a dicto domino nostro rege 
nobis attributa decrevimus, ut quicumque nobilium regnicolarum tri- 
buta habencium, hanc nostram disposicionem, ordinacionem, limita- 
cionem et moderacionem pro universali commodo et utilitate, justi- 
ciaque communi per nos modo premisso factas, superfluis, ineptis, 
illicitisque et iniustis tributorum exaccionibus transgressi fuerint, in- 
fregerint seu violaverint et hoc contra tales vel talem, attestacione 
veridica vicinorum et commetaneorum ac nobilium comprovincialium 
legittime comprobari poterit, mox tales et talis transgressores seu 
transgressor in perpetua ammissione huiusmodi sui tributi vel tribu- 
torum sint vel sit convicti seu convictus, et eisdem, juribusque tri- 
butorum eorum in evum privati ac destituti habeantur. In cuius rei 
testimonium presentes litteras nostras ipsis nobilibus regni Sclauonie 
et comitatibus predictis duximus concedendas. Datum Crisii duodecimo 
die octavarum festi beati Georgii martiris predictarum. Anno domini 
millesimo quadringentesimo octuagesimo primo. 

E transumpto Capituli zagrab. anno 1832. facto et authenticato. Originale in 
arch. regnicolari Zagrabiae: Privilegia regni nr. 50. — Ivan Kukuljević. Jura regni. : 
Vol. I. pag. 217—220. sat erronee, 


327. 
Anno 1481. Zagrabiae. 


Statutoriae capituli zagrabiensis puram statutionem pro Johanne 
lectore et canonico ecclesiae zagrabiensis, qua rectore altaris b. Hie- 
ronymi in eadem ecclesia fundati in septemdecim sessionibus jobagi- 

27 


418 ' Doc. 328. 329. — An. 1482. 

onalibus nobilis dominae Zthanycza, relictae olim Clementis Kys de 
Mykchewcz viduae, sex videlicet earum populosis et quatuor desertis 
in Maryncz, quatuor item populosis in Jakwsewcz ac tribus desertis 
in praedicta Mykchewcz possessionibus habitis, praefatum altare pig- 
noris alias jure respicientibus, penes mandatum Mathiae regis, a clau- 
sula: „Exponitur nobis etc.“ inchoans, statutorium, medio regii et capi- 
tularis hominum peractam complexae, in authentico attacti capituli 
transumpto pro monasterio Paulinorum Remethensi ann. 1505. expeditae. 


Act. mon. Remete, Fasc. III. nr. 27. In archiv. regn. Croat. Slavon. Dalm. 


328. 


Anno 1482 mense januario. Zagrabiae, 


In termino Epiphaniae capitulum in causa cum civitate non 
comparuit, itaque per non venientiam in judicio consveto et pro non 
solutione in dupplo convictum est, et Michael palatinus jussit iterum 
pro termino s. Georgii ad exhibitionem litterarum et solutionem 
novem marcarum in tribus foris provincialibus proclamari per chas- 
mense ; a quo iterum termino prorogatum est per litteras Michaelis 
diversimode ad terminum s. Michaelis anni sequentis. 


Georgii Marcelović: Regesta., ut supra. 


329. 
Anno 1482, 1. februarii. Zagrabiae. 


Catharina, Mathei Latzarini morte viduata, ex Nicolai sartoris dispositione 


festamentaria, unum flor. monasterio remetensi pro fornicis mercede penat. 


In nomine domini Amen. Anno nativitatis eiusdem millesimo 
quadringentesimo octuagesimo secundo, indiccione quintadecima, die 
vero prima mensis februarii, hora vesperarum vel quasi, penes staci- 
onem seu boltam sub domo condam providi viri Nicolai sartoris, civis 
civitatis montis Grecensis, in angulo iuxta palacium Johannis Pero- 
wych civis, ibidem habitam et existentem, pontificatus autem sanctis- 
simi in Christo patris et domini nostri, domini Syxti, divina provi- 
dencia pape quarti, anno eius undecimo, in mei notarii publici et 
testium infrascriptorum presencia constituti personaliter circumspecta 
et honesta domina Chaterina, Matheygenicza communiter appellata, 
consors vero legittima Blasii Latzarin, civis prefate civitatis montis 
Grecensis ab una, parte vero ab altera venerabilis et religiosus ma- 
gister frater Paulus Kranyecz vicarius claustri et fratrum Heremi- 


Doc. 329 — An. 1482. 419 


tarum ecclesie beate Marie virginis de promontorio zagrabiensi cum 
duobus aliis fratribus, videlicet Matheo presbytero et Benedicto con- 
verso, ordinis eiusdem; tandem exurgens eadem domina Katheryna 
cum solita pretestacione exhibendo unum florenum fratribus eisdem 
sponte dixit et fassa est vive vocis sue oraculo in hunc modum: quo- 
modo ipsa domina Katheryna cum prefato Blasio Latzarin, domino et 
marito suo, de domo et stacione dicti condam Nicolai sartoris, civis 
jam fate civitatis et omnes futuri successores sui eiusdem scilicet domus 
et stacionis seu bolte pro tempore possessores penes voluntariam te- 
stamentalem disposicionem ipsius condam Nicolai sartoris singulis 
annis et cunctis futuris temporibus in festo purificacionis beate Marie 
virginis ad idem claustrum Heremitarum pro perpetua eleemosyna 
salutari unum florenum dare et solvere obligarentur et erunt, suntque 
obligati, quem sic, ut premissum est, eadem domina Katheryna pro 
eodem anno preterito ipsis fratribus et claustro obtulit et persolvit 
publice et manifeste, petens sibi superinde dari litteras expeditorias 
per ipsos fratres ad cautelam, quam ipsi eidem dare spoponderunt. 
Super quo nichil omnino prenominatus magister Paulus vicarius om- 
nibus melioribus, modo, via, jure, forma et causa, quibus melius et 
efficacius potuit, debuit et valuit solempniter est protestatus, meque 
notarium publicum subscriptum debita cum instancia requisivit, ut 
sibi pro cautela juris et disposicionis solucionis prefate unum vel 
plura, publicum seu publica, instrumentum aut instrumenta conficerem, 
quod et feci officio mihi incumbente et communi iusticia svadente. 
Acta sunt hec et facta anno, indiccione, die, mense, hora, loco et 
pontificatu, quibus supra. Presentibus ibidem honorabilibus et circum- 
spectis dominis Matheo plebano ecclesie parochialis sancti Marci in 
eadem monte Grecensi, Briccio, rectore altaris sancti Nicolai episcopi 
confessoris, ibidem, Laurencio Sporar, Blasio Stenychki, Paulo auri- 
fabro et Gallo Rudetych civibus jam fate civitatis montis Grecensis, 
aliisque quam pluribus idoneis et fidelibus testibus ad premissa vo- 
catis, rogatis et in testimonium premissorum requisitis. 


Signum 
notarii. 

Et ego Matheus Gregorii de Szenthgywrgywara clericus zagra- 
Jiensis diocesis, sacra imperiali auctoritate notarius publicus, quia 
yrefatis fassioni, protestacioni et requisicioni aliisque omnibus et sin- 
rulis premissis, dum sic, ut prefertur, fierent et agerentur, unacum 
)renominatis testibus presens interfui, eaque omnia et singula sic 


ieri vidi et audivi, ideo hoc presens publicum instrumentum per me 
* 





420 Doc. 330. — An. 1482. 


ipsum fideliter ingrossatum (sic) exinde confeci et in hanc formam pu- 
blicam redegi, signoque et nomine meis solitis et consvetis consignavi, 


rogatus et requisitus in fidem et testimonium omnium et singulorum 
premissorum. 


Summa privilegiorum monasterii Remetensis. MSC. in archiv. incl. Acad. 
Scient, Slavor. merid. 


330. 
Anno 1482, 30. martii. Budae. 


Mathias, Hungariae etc, rex, omnibus posssessionatis hominibus, tributa 


tenentibus, praecipit, ne a civibus zagrab. tributum pro merce extgant. 


Mathias dei gracia rex Hungarie, Bohemie etc. Fidelibus nostris 
universis et singulis nobilibus et alterius cuiusvis status et condi- 
cionis hominibus, ubivis per regna nostra Sclauonie et Croacie tri- 
buta habentibus, tenentibus seu exigentibus, presentes visuris, salutem 
et graciam. Cum fideles nostri prudentes et circumspecti, judex, jurati, 
ceterique cives et incole civitatis nostre montis Grecensis, antiqua li- 
bertatis eorum prerogativa requirente, ab omni solucione tributaria 
ubivis per ambitum universorum regnorum sacre corone regni nostri 
subiectorum exempti sint et supportati habeantur, libertatesque et 
exempciones huiusmodi pro eisdem judice, civibus et incolis dicte 
civitatis nostre in octavis festi Epiphaniarum domini proxime prete- 
riti per prelatos, barones et magistros prothonotarios regni et curie 
nostre judices sentencialiter approbate et roborate existant, ob hoc, 
ut prefatis judici, civibus et incolis dicte civitatis nostre ubique penes 
eorum jura et exempciones tutus secerusque pateat progressus, volu- 
mus et mandamus fidelitati vestre et cuilibet vestrum firmissime, qua- 
tenus amodo deinceps prefatos judicem, cives et incolas dicte civitatis 
nostre montis Grecensis ad solucionem quorumcumque tributorum seu 
theloniorum contra formam premisse ipsorum libertatis et exemp- 
cionis atque iudiciarie deliberacionis eorumdem prelatorum et baro- 
num ac magistrorum prothonotariorum regni ac curie nostre judicum 
artare et compellere nusquam et nequaquam presummatis nec sitis 
ausi quoquomodo; quoniam alioquin commisimus et presentibus fir- 
mius committimus bano vel eius vicebanis regnorum nostrorum Cro- 
acie et Sclauonie presentibus et futuris, ut ipsi vos et quemlibet ve- 
strum ad hoc ipsum faciendum et firmiter observandum' per omnia 
opportuna gravamina compellant et astringant auctoritate nostra pre- 
sentibus ipsis in hac parte attributa et iusticia mediante. Secus ergo 


Doc. 331. — An. 1482. 421 
nos facturi. Presentibus perlectis, exhibenti restitutis: Datum Bude 
sabbato proximo ante dominicam Ramispalmarum. Anno domini mil- 
lesimo quadringentesimo octuagesimo secundo. Regnorum nostrorum 
anno Hungarie etc. vigesimo quinto, Bohemie vero tredecimo. 

Ad relacionem Thome de Erdewd prepositi Titulensis. 


Originale in charta. In margine inferiori impressum est sigillum In archivio 
lib. reg. civit. zagrab. 


331. 


Anno 1482, 11 julii. Posonii. 


Mathias, Hungariae. etc, rex, Blasio Magjar bano ac Baltasari Bacan 
et Petro Bockaj nobilibus interdicit, ne a civibus zagrab. tributum pro 
merce petant, neve exigant. 


Commissio propria domini regis. 

Mathias dei gracia rex Hungarie, Bohemie etc. Fideli nostro ma- 
gnifico Blasio Magyar, regnorum nostrorum Dalmacie, Croacie et Scla- 
uonie bano etc. salutem et graciam. Ex querela pro parte fidelium 
nostrorum prudentum et circumspectorum judicis, juratorum, cetero- 
rumque civium et incolarum civitatis nostre montis Grecensis, maie- 
stati nostre porrecta intelleximus, quod quamvis ipsi antiqua libertatis 
eorum prerogativa requirente sed et nostro ac prelatorum et baronum, 
ceterorumque regni nostri judicum ordinariorum, in octavis festi Epi- 
phaniarum domini proxime preteriti iudiciaria deliberacione idipsum 
approbante et confirmante, ab omni solucione tributaria ubilibet 
per regnum nostrum Sclauonie penitus et per omnia exempti sint et 
supportati habeantur, tamen nonnulli forent tam officialium nostrorum 
quam eciam aliorum nobilium et hominum possessionatorum in dicto 
regno nostro tributa habencium et tenencium et notanter bani nostri 
Sclauonie in oppido nostro crisiensi, necnon Balthasar de Bathyan ca- 
pitaneus castri nostri Medwe et Petrus Bochkay, qui eosdem contra 
huiusmodi ipsorum libertatem ubique in locis tributorum tam no- 
strorum quam suorum ad tributariam solucionem astringerent et gravi 
injuria compellerent in preiudicium eorumdem civium nostrorum et 
derogamen et oppressionem premisse libertatis ipsorum manifestum. 
Supplicacione igitur prefatorum judicis et civium nostrorum intellecta, 
cum nos ipsos in eorum antiquis juribus et libertatibus per neminem 
turbari et "impediri velimus, mandamus propterea fidelitati tue harum 
serie firmiter, quatenus habitis presentibus amodo deinceps neque tu 
a prefatis judice, civibus et incolis dicte civitatis nostre tributum 


422 Doc. 332. — An. 1483. 


aliquod in dicto oppido crisiensi, sed neque alias in ipso regno nostro 
Sclauonie exigere hominibus tuis permittas et neque aliis quibuscumque 
permitti facere debeas; quin pocius eosdem in huiusmodi libertatibus 
eorumdem, tam contra homines tuos ac prefatum Balthasarem et Pe- 
trum Bochkay quam eciam oficiales nostros et quoslibet alios iuxta 
formam premisse nostre judiciarie deliberacionis et commissionis tueri, 
protegere et conservare ac indempniter manutenere debeas nostre 
maiestatis in persona et auctoritate, presentibus tibi in hac parte 
atttributa et iusticia mediante. Secus non facturus. Presentibus perlectis, 
exhibenti restitutis. Datum Posonii feria quinta proxima ante festum 
beate Margarethe virginis. Anno domini millesimo quadringentesimo 
octogesimo secundo. Regnorum nostrorum anno Hungarie etc vigesimo 
quinto, Bohemie vero quartodecimo. 


Originale in charta, In margine inferiori imppressum est sigillum. In arch. 
incl. Acad. Scient. Slavor. merid, 


932. 


Anno 1483, 25. februarii. Zagrabiae. 


Statutum capituli sagrabiensis de poena constituenda in illum, qui clavim 


serinti, quo capituli sigillum conservatur, die stgillationis non deportaverit. 


Anno domini millesimo quadringentesimo octuagesimo tercio, 
feria tercia proxima post festum beati Mathie apostoli, conclusum est 
capitulariter: quod quicumque clavim ad sigillum tempore sigilla- 
cionis munimentorum (non) deportaverit, ille debeat solvere unum 
florenum auri ad manus custodis, quem idem custos teneatur exigere 
irremisibiliter, et si non curaret, extunc debeat solvere florenum pro- 
prium. Item, si aliquem contigerit discedere, habentem clavem dicti 
sigilli, extunc pena sub eadem teneat dare ad noticiam lectori aut 
suo vicario, apud quem ex dominis miserit clavem predictam, aut 
det eam alicui ex dominis, qui claves non habent. Michael prepo- 
situs, m. p. de mandato capituli. 


Liber rubeus ven. Capit. zagrab. In arch. incl. Acad. Scient. Slav. merid. 


Doc. 333. — An. 1483. 


433 








-— ln (ll > — o L—————— ——— 


333. 


Anno 1483, 9. maii. Budae. 


Mathias, Hungariae etc. rex, omnibus nobilibus, qui in possessionibus suis 
tributa tenent, identidem praecipit, ut a mercatoribus zagrabiensibus vecti- 


gala exigere. desistant. 


Commissio propria domini regis. 


Mathias dei gracia rex Hungarie, Bohemie etc. Fidelibus nostris 
universis et singulis nobilibus et alterius cuiusvis status et condi- 
cionis hominibus ubivis per regna nostra Hungarie, Sclauonie et Cro- 
acie tributa habentibus, tenentibus seu exigentibus, presentes visuris, 
salutem et graciam. Cum fideles nostri prudentes et circumspecti judex, 
jurati, ceterique cives et incole civitatis nostre montis Grecensis an- 
tiqua libertatis ipsorum prerogativa requirente ab omni tributaria so- 
lucione ubilibet per ambitum dictorum regnorum nostrorum exempti 
sint et supportati habeantur; velimusque eosdem et ipsorum quem- 
libet ubique per ipsa regna nostra, partesque eiusdem et sacre cotone 
subiectas, penes huiusmodi ipsorum libertatis omnino tutos esse, libe- 
rosque et securos. Fidelitati igitur vestre et cuilibet vestrum harum 
serie firmiter precipientes mandamus, quatenus amodo prefatos ju- 
dicem, cives, incolas et mercatores dicte civitatis nostre montis Gre- 
eensis ad solucionem predictorum tributorum seu thelloniorum ve- 
strorum contra formam premisse ipsorum libertatis et exempcionis 
artare et compellere, aut eos, vel ipsorum alterum, propterea in per- 
sonis, rebusque aut quibusvis bonis eorumdem impedire, turbare vel 
quoquomodo dampnificare nusquam et nequaquam presumatis nec 
sitis ausi modo aliquali. Quoniam alioquin commisimus fidelibus 
nostris banis vel vicebanis eorumdem regnorum nostrorum Sclauonie 
et Croacie, ceterisque comitibus vel vicecomitibus et judicibus nobi- 
lium quorumcumque comitatuum eorumdem et predicti regni nostri 
Hungarie parciumque sibi subiectarum, in quibus scilicet huius man- 
dati nostri per quempiam ex vobis contrarium attentaretur, et pre- 
sentibus firmius mandamus, ut ipsi tributaque et thellonia in quibus 
huius contrarium fieret, pro maiestate nostra occupare et tamdiu te- 
nere debeant, donec a nobis aliud acceperint in mandatis; et hec vo- 
lumus eciam per futuros banos, vicebanos, comitesque vel vicecomites 
ac judices nobilium eorumdem regnorum nostrorum et comitatuum 
firmiter observari. Secus igitur non facturi. Presentibus perlectis, ex- 


424 Doc, 334. 335. — An. 1483. 
hibenti restitutis. Datum Bude feria sexta proxima post festum Ascen- 
sionis domini. Anno eiusdein millesimo quadringentesimo octogesimo 
tercio. Regnorum nostrorum Hungarie etc. anno vicesimo sexto, Bo- 
hemie vero quintodecimo. 


Originale in membrana. In inferiori margine impressum est sigillum. In 
archivio lib, reg. civit. zagrab. 


334. 
Anno 1483, 11. Junii. Zagrabiae. 


Statutum capituli de foro in area capitulari curae capituli tudicis 
commillendo. 


Anno domini MCCCCLXXXIII feria tercia in festo beati Barnabe 
apostoli, conclusum est capitulariter, quod de cetero spanus seu jadex 
noster habeat diligenter providere circa forum nostrum hic in area 
nostra fieri solitum, ita videlicet, quod ipse pro posse suo defendat 
omnes vendentes et ementes in eodem, et si aliquis, presertim ex fa- 
milia nostrum alicuius, alicui vendenti vel ementi violentiam intulerit, 
habeat id spanus seu judex noster ipsum detinendi et incarcerandi 
plenam facultatem et puniat eum iuxta arbitrium capituli. Quod si 
dominus sic detenti spanum aut judicem nostrum molestaret aut im- 
pediret, extunc sit privatus nostro consorcio ad arbitrium nostrum. 
Si vero spanus aut judex in premissis fuerit negligens aut remissus 
eandem penam paciatur. 


Liber rubeus ven, capituli eccl  zagrab. In archiv. incl. Acad. Scient. 
Slav. merid. 


335. 


Anno 1483, 17. septembris. Zagrabiae. 


Mathias Gercb banus, Petro Bockaj ac Ladislavo Rohfy, omnibusque no- 
bilibus praecipit, ne in possessionibus suis a civibus sagrabiensibus tributum 
pro merce petant. 


Mathias Gereb de Vingarth, regnorum Dalmacie, Croacie et 
Sclauonie banus. Egregiis Petro Bochkay ac Ladislao Rohfy de Dethe, 
vicebanis nostris dicti regni Sclauonie ac universis et singulis nobi- 
libus et alterius cuiusvis status et condicionis possessionatis hominibus 
ubivis per regna Hungarie, Dalmacie, Croacie et Sclauonie tributa 
habentibus, necnon et exigentibus, presentes visuris, salutem cum di- 
leccione. Constitutis nobis in civitate montis Grecensis, prudentes et 


Doc. 236. — An. 1484. 425 


circumspecti judex, jurati, ceterique cives et incole dicte civitatis 
montis Grecensis exhibuerunt nobis et presentaverunt quasdam litteras 
regales adiudicatorias, de novo per regiam maiestatem ipsis concessas, 
in pargameno patenter confectas, ex quibus edocebamur ipsos cives 
et incolas predicte civitatis montis Grecensis, antiqua eorum libertate 
requirente, ab omni solucione tributaria ubilibet intra ambitum dic- 
torum regnorum sacre corone subiectorum, per eandem regiam maie- 
statem eximisse et supportasse, volumusque nos eosdem cives in ipsa 
libertate per regiam serenitatem ipsis concessa omnino esse tutos et 
securos, committimus vobis et vestrum cuilibet harum serie firmiter, 
quatenus amodo deinceps prefatos judicem, cives, incolas et merca- 
tores dicte civitatis montis Greeensis ad solucionem tributorum ve- 
stforum sed et nostrorum propriorum ubilibet intra dicta regna sacre 
corone subiecta existencium, contra formam predicte ipsorum libertatis 
et exempcionis artare et compellere, aut ipsos in persona et rebus 
quoquomodo impedire vel dampnificare nequaquam presumpmatis ; 
quoniam si secus feceritis, quemadmodum informacionem ab ipsa 
maiestate regia habemus, tributa illa in quibus huius contrarium fieret, 
pro maiestate regia occupari faciemus, nec secus faciatis. Presentibus 
perlectis, exhibenti restitutis. Datum in civitate regali montis Grecensis 
predicta, feria quarta proxima post festum Exaltacionis sancte crucis. 
Anno domini millesimo quadringentesimo octuagesimo tercio. 


Originale in membrana. In margine inferiori impressum est sigillum In arch. 
lib. reg. civ. zagrabiensis. 


336. 


Anno 1484, 3. maii. Budae, 


Mathias, Hungariae etc. rex, omnibus regni Slavoniae nobilibus severe 


interdicit, ne a mercatoribus sagrabiensis vestigal exigant. 


Mathias dei gracia rex Hugarie, Bohemie etc. Fidelibus nostris 
universis et singulis prelatis, baronibus, necnon nobilibus et alterius 
cuiusvis status et condicionis possessionatis hominibus ubivis in regno 
nostro Sclauonie tributa habentibus, tenentibus seu exigentibus, pre- 
sentes nostras visuris, salutem et graciam. Gravem querelam fidelium 
nostrorum prudentum et circumspectorum judicis et juratorum, cetero- 
rumque civium civitatis nostre montis Grecensis nobis oblatam acce- 
pimus multum displicenter, quod quamvis ipsi a tempore divorum 
regum Hungarie, nostrorum scilicet predecessorum et signanter a tem- 
pore domini Bele regis, pie memorie, a qualibet solucione tributaria 


436 Doc. 337. — An. 1484, 
exempti sint et liberati, per nostramque maiestatem in eadem ipsa 
libertate confirmati, super quaquidem libertate juridice procedentes 
contra vos litteras sentenciales reportassent. Et licet nos pluries com- 
misimus vobis, ut eosdem cives nostros in locis tributorum vestrerum 
non impediretis ad solycionemgre tributariam contra formam huius- 
modi ipsorum exempcionis et libertatis non cogeretis, vos tamen non 
curatis huiusmodi mandatis nostris, eosdem cives nostros et mercatores 
in locis tributorum vestrorum spoliare, dampnificare et perturbare non 
cessaretis in displicenciam mandatorum nostrorum huiusmodi, preiu- 
diciumque libertatis ipsorum prescripte non modicum. Quare fideli- 
tatibus vestris et cuilibet vestrum harum serie firmiter precipientes 
mandamus, quatenus amodo nullus omnino vestrum a prefatis ci- 
vibus nostris in locis tributorum vestrorum aliquam tributariam solu- 
cionem petere seu exigere, petique seu exigifacere aut eos vel eorum 
alterum contra formam premisse ipsorum libertatis et exempcionis 
racione non solucionis eiusdem in personis, rebusque et -bonis ipso- 
rum quibusvis impedire, turbare seu quovis modo dampnificare pre- 
sumat neque sit ausus quoquomodo; quoniam alioquin commisimus 
et presentibus firmius commitimus fidelibus nostris bano vel vicebanis 
regni nostri Sclauonie, ut ipsi omnia talium thelonia, in quibus ipsi 
exponentes impedirentur, pro maiestate nostra occupare et occupata 
.tamdiu tenere debeant, donec a nobis aliud habuerint in mandatis. 
Secus igitur non facturi. Presentibus perlectis, exhibenti restitutis. 
Datum Bude in festo Invencionis sancte crucis. Anno domini millesimo 
quadringentesimo octuagesimo quarto. Regnorum nostrorum Hungarie 
etc. anno vegesimo septimo, Bohemie vero sexto decimo. 


Ad relacionem Thome de Erdewd, prepositi Titulensis, 


Originale in charta, In margine inferiori impressum est sigillum In arch. 
ven. capit eccl. zagrab. 


337. 


Anno 1484, 8. Junii Zagrabiae. 
Statutum de canonicis cauponas exercentibus et de poena constituenda. in 


eos, qui chartis lusoriis magna pecunia posita, luserint. 


In anno domini MCCCCLXXXIIII, tercia die Penthecostes, con- 
clusum est capitulariter per dominos, quod de cetero quicumque do- 
minorum habuerit tabernam in domo sua, quod nequaquam permittat 
intrare mulieres suspectas et currentes ad vinum bibendum, neque 
ibidem noctandum ; quicumque contra faciat, sit privatus omnibus pro- 





Doc. 338 339. — An. 1484. 427 


ventibus canonicalibus per integrum annum. Prebendarii vero et alii 
clerici ecclesie contrafacientes ponantur ad turrim per triduum, ubi 
jeiunent in pane et aqua per eosdem tres dies. Et hoc exequatur do- 
minus vicarius pro tempore constitutus. 

Eandem penam pacientur domini et alii clerici, qui in tabernis 
de cetero ad tabulam luserint. 


Liber rubeus ven. Capit, zagrab. In archiv. incl. Acad. Scient Slav. merid 


338. 
Anno 1484, 15. Junii. Zagrabiae, 


Robertus praepositus Propter. diversa scelera građu dejicitur et. beneficio ac 
capitularium a consorcio. excluditur. 


Anno domini 1484. feria tercia proxima ante festum sacratissimi 
corporis Christi, domini capitulariter concluserunt, quod quia Robertus 
prepositus propter invasionem bonorum et curie condam domini Bar- 
tholomei cantoris suspensus est a jure ac officio et beneficio, et eciam 
excommunicatus propter incarceracionem et detencionem certorum pres- 
biterorum ac eciam iniectionem violentarum manuum in quemdam 
fratrem ordinis sancti Francisci minorum, eciam propter eius mani- 
festum periurium et plurima eius crimina; similiter eciam abbas Petrus 
monasterii beate virginis propter notoriam iniectionem violentarum 
manuum in dominum Mathiam presbiterum est excommunicatus et 
interdictus, ideo in divinis officiis presertim ipsis et eorum alteri non 
communicetur, et si contra hanc conclusionem aliquis contrariaretur, 
conclusit capitulum, quod talis per integrum annum careat consorcio 
fratrum et omnibus proventibus. 


Liber rubeus ven. capituli eccl. zagrabiensis. In archiv. incl. Acad. Scien. 
Slav. merid, . 


339. 
Anno 1484, 3. decembris. Zagrabiae. 


Mathias Gereb banus, omnibus nobilibus tributa, quae a civibus zagrab. 
contra legem exigant, sese occupaturum esse, minatur. 


Nos Mathias Gereb de Vingarth, regnorum Dalmacie, Croacie 
et Sclauonie banus. Universis et singulis nobilibus et alterius cuiusvis 
status et condicionis hominibus tributa seu thelonia in dictis regnis 
Croacie et Sclauonie habentibus, tenentibus seu exigentibus salutem. 
Quamvis prudentes et circumspecti iudex, jurati, ceterique cives, mer- 


428 Doc. 340. 347. — An. 1484 — 1485. 

catores, incole civitatis montis Grecensis ex antiqua libertatis eorum 
prerogativa iuxta contentum privilegiorum divorum regum regni Hungarie 
ac eciam moderni domini nostri regis, necnon magnificorum domi- 
norum Michaelis Orzag de Gwth, dicti regni Hungarie palatini, necnon 


comitis Stephani de Bathor, iudicis curie ipsius domini nostri regis, - 


litterarum adiudicatoriarum pro parte eorumdem communitati dicte 
civitatis montis Grecensis emanatarum, ab omni, solucione tributaria 
ubilibet per ambitum sue maiestatis exempti sint et supportati, ipse 
quoque dominus noster rex suas per litteras firmissime nobis man- 
davit, ut tributa illa, in quibus libertatis eorumdem civium contrarium 
fieret, ut per eosdem cives regios tributum extorqueretur, illico pro 
sua maiestate occupare deberemus. Volumus denique id in foris et 
aliis locis nundinalibus publice et manifeste proclamari. Presentibus 
perlectis, exhibenti restitutis. Datum Zagrabie feria sexta ante festum 
beati Nicolai episcopi. Anno domini millesimo quadringentesimo octua- 
gesimo (quar)to. 


Originale in charta, In margine inferiori impressum est sigillum. In archivio 
lib. reg civit. zagrab. 


340. 
Anno 1485, 16. septembris. Zagrabiae. 


Statutum capituli de solidis ab uncquoque canonico quotannis compana- 
fori solvendis 


Anno domini 1485. feria sexta post festum Exaltacionis sancte 
crucis, conclusum est capitulariter, quod pulsator sive campanator 
huius alme ecclesie a quolibet absente habeat triginta quinque solidos 
infra annum ex parte offertorii et aque benedicte diebus dominicalibus, 
et cetera; si autem contingerit aliquem facere minorem absenciam, 
posita una, secundum racionem minus eidem solvat. 


Liber rubeus ven. Capit, zagrab. In archiv. incl. Acad. Scient Slav. merid. 


341. 

Anno 1486, 8. aprilis. Budae. 

Mathias, Hungariae etc. rex, capitulo praecipit, ut Gregorium de Stubica 
in salis fodinis perquirendis, aperiendisque, adjuvet. 
Commissio propria domini regis. 

Mathias dei gracia rex Hungarie, Bohemie etc. Honorabiles, 
fideles nobis dilecti. Commiseramus nuper nobili Gregorio de Zthw- 
bycza, ut ipse in bonis et territoriis quorumlibet regnicolarum regni 


Doc. 342. — An. 1487. — 429 





— nm ———À ij 


nostri Sclauonie mineras salium perquirere et pro maiestate nostra 
occupare debeat. Ideo fidelitati vestre harum serie mandamus, qua- 
tenus statim visis presentibus, unum ex hominibus vestris penes ipsum 
Gregorium de Zthwbycza deputetis, qui in inquirendo huiusmodi mineris 
salium eidem omni auxilio et assistencia adesse debeat; providea- 
tisque, ut iobagiones vestri, qui super hac re, per ipsos homines no- 
stros inquirentur, mineras huiusmodi fideliter referant, et cum eisdem 
hominibus nostris procedant. Secus igitur, si ammissionem bonorum 
vestrorum evitare cupitis, non faciatis Datum Bude sabbato proximo 
post Ambrosii. Anno MCCCCLXXX sexto. 

(A tergo. Honorabili capitulo ecclesie zagrabiensis, fidelibus nobis 
dilectis. 


Originale in charta, A tergo vestigium impressi sigilli. In archivio ven. 
Capit. eccl. zagrab. 


342. 
Anno 1487, 26. januarii. Zagrabiae, 


Communitas civitatis montis Grecensis fratribus Eremitis concedit, ut 
furrim in civitate sitam restaurent in eaque unum. inquilinum collocent. 


Nos communitas civium civitatis montis Grecensis de juxta Za- 
grabiam. Ad universorum presencium et futurorum noticiam harum 
serie volumus pervenire, quod nos matura deliberacione, deligentique 
consilio ac unanimi voluntate inter nos prehabitis, considerantes quo- 
modo turris murata fratrum Heremitarum seu claustri beate Marie 


virginis in promontorio zagrabiensi fundati cum suis fundis et perti- ' 


nenciis in civitate nostra ac inter nos a parte videlicet meridionali et 
inter fundos ac civilia condam Mathie Thechech ex una, partibus vero 
ex altera olim discreti domini Alexii presbiteri, concivium nostrorum, 
habita et existens, dictos fratres Heremitas et claustrum eorum pre- 
dictum, prout ex certis litteris nostris coram nobis specietenus pro- 
ductis et exhibitis vidimus clare contineri, empticio et pleno jure 
concernens, ab olim et ab antiquo pluribus retroactis temporibus, 
immo eciam priusquam dicto claustro esset vendita, habitatoribus 
fuisset destituta atque penitus deserta, ex cuius turris desercione, de- 
stitucione et defectu hiis presertim impacatis et a Turcis timorosis 
temporibus nostre civitati, communitatique non parvus timor, formido 
atque pavor foret, cautelaque summe necessaria ad hoc adhibenda 
restabat, ob peticiones eciam dictorum fratrum Heremitarum ad nos 
proinde factas, necnon ob reverenciam et spem ac devocionem, quas 
ad venerabilem, gloriosissimamque genitricem creatoris et domini nostri 








430 Doc. 342. — An. 1487. 


Jesu Christi, virginem Mariam, protectricem et dominam nostram ac 
ad dictorum fratrum Heremitarum oraciones et contemplaciones ge- 
rimus firmiter et habemus, concessimus et annuimus atque ratum 
perpetuo ac gratum habere et servare et servari facere decrevimus, 
ut ipsi fratres Heremite seu claustrum dictam turrim eorum in nostri 
medio existentem, reedificare, munire ac domos et edificia, necnon 
curiam et ortulum circum eandem turrim in dictis suis fundis erri- 
gere, construere, amenitateque structura et edificacionis ac fortificacionis 
decorare valeant ac perpetuo jure et in evum pacifice possint possi- 
dere, ab omnibusque et singulis nostris contribucionibus, daciis, custo- 
diarum civitatis exhibicionibus, tlacisquoque et a quibusvis oneribus, que 
in medio nostri seu per nos duntaxat fieri et imponi solerent et con- 
tingi possent, sint iidem fratres Heremite et ipsorum universi homines 
seu inquilini dictam turrim seu domos et curiam inhabitantes perpetuo 
et in evum exonerati, penitusque et omnino fiant exempti et subpor- 
tati. Hoc tamen clare expresso, quod si plures, quam unum, inqui- 
linos dicti fratres Heremite in prefatis eorum turri, domibus et curia 
inhabitatare et morari voluerint et permiserint, tunc tales inquilini, 
si plures, quam unus, fuerint, iuxta ritum, modum et consvetudinem 
nostre civitatis ad consveta civitatis nostre portanda onera prout et 
ceteri tales tenebuntur et premissa libertate non fruentur. Addicimus 
insuper et volumus, quod iidem fratres Heremite et claustrum uni- 
versum perpetuis temporibus singulis annis possint dictam turrim seu 
cellarium in eadem habitum semel videlicet tantum in quolibet anno 
cum vino replere ac huiusmodi vinum inter nos et eciam extraneis, 
prout aliquis concivium nostrorum, libere propinare, vendere ac ven- 
dicioni exponendi plenam habeant facultatem atque vendendi . Hoc 
eciam non pretermisso, quod dicti fratres Heremite seu claustrum sin- 
gulis annis tercio die festi beati Martini episcopi unum florenum pro 
prefatorum, presertim vinorum vendicione, nostre communitati ma- 
nibus videlicet judicis nostri pro tempore constituti dare et assignare 
ac sibi ipsis ab eodem judice proinde expeditorias procurare tene- 
buntur et erunt obligati. In cuius rei memoriam, firmitatemque per- 
petuam presentibus sigillum nostrum commune duximus appendendum. 
Datum feria sexta proxima post festum Conversionis sancti Pauli apo- 
stoli. Anno domini millesimo quadringentesimo octuagesimo septimo. 


Summa privilegiorum monasterii Remetensis, MSC, In arhivio incl. Acad 
Scient. Slavor. merid. 





Doc. 343. — An. 1487. 431 


343. 
Anno 1487, 7. aprilis, Romae. 


Ab Innocentio VIII, papa, capitulo zagrab. praecante, statutorum. corrigen- 
dorum, mutandorumque facultas datur. 


Innocencius episcopus servus servorum dei. Dilectis filiis capi- 
tulo zagrabiensi, salutem et apostolicam benedictionem. Piis fidelium 
votis ex quibus animarum salutem et conscienciarum quietem prodire 
conspicimus libenter annuimus atque favoribus prosequimur oppor- 
tunis. Sane pro parte vestra nobis nuper exhibita peticio continebat, 
quod si statuta ecclesie vestre zagrabiensis decursu iam annis centum 
quinquaginta vel circa edita et compilata, extunc postmodum minime 
immutata ac temporum, personarum, rerumque condicionibus, mutatis 
oportunitatibus dicte ecclesie pro magna parte minime deserviencia, 
quorum aliqua ii, qui in eadem ecclesia obtinent pro tempore digni- 
tates, canonicatus et prebendas observare commode nequeunt, exami- 
narentur, corrigerentur et si opus foret ex toto cassarentur et abole- 
rentur et alia convenienda ederentur, ex inde prefecto dicta ecclesia 
in spiritualibus et temporalibus susciperet incrementum et paci con- 
Scientiarum, dignitates, canonicatus et prebendas huiusmodi obtinen- 
cium, qui de illis observandis in eorum recepcione prestiterunt et 
prestant pro tempore corporale iuramentum, quia nonnulla ex eis 
servare omittunt, utpote ecclesie minus utilia et temporum condicioni 
contraria et adversancia, oportune consuleretur. Quare pro parte 
vestra nobis fuit humiliter supplicatum, ut vos a juramento per vos 
prestito super dictorum statutorum observatione absolvere et cum ve- 
nerabili fratre nostro episcopo zagrabiensi omnia et singula statuta 
huiusmodi etiam iuramento et apostolica auctoritate confirmata exa- 
minare, corrigere, mutare, reformare et innovare ac totaliter cassare 
et alia personis, locis et temporibus accomoda edere libere et licite 
valeatis, licentiam et facultatem vobis concedere, et que sic fieri, in- 
novari et reformari contingeret, observari mandare, aliasque in pre- 
missis vobis et dicte ecclesie oportune providere de benignitate apo- 
stolica dignaremur. Nos itaque, qui ecclesiarum quarumlibet, presertim 
cathedralium et personarum earumdem laudabili regimini et refor- 
mationi libenter consulimus, huiusmodi supplicationibus inclinati, vobis, 
ut cum dicto episcopo omnia et singula statuta huiusmodi, etiam ju- 
ramento et apostolica auctoritate confirmata, examinare, corrigere, 
mutare, reformare et innovare ac totaliter cassare et alia personis, 
locis et temporibus predictis accomoda edere libere et licite possitis 
ac valeatis, licentiam et facultatem concedimus, eaque sic per vos 


e. 











432 Doc. 344. — An. 1487. 


innovata et reformata dicta auctoritate observari mandamus, absol- 
ventes singulos vestros a prestito per vos iuramento de illis pro tem- 
pore observandis ad cuius observacionem volumus vos non teneri, 
non obstantibus permissis et constitutionibus et decretis apostolicis, 


ceterisque contrariis quibuscumque. Nulli ergo omnino hominum li- 


ceat hanc paginam nostre concessionis, mandati, absolucionis et in- 
novacionis infringere, nec ei ausu temerario contraire. Si quis autem 
hoc attemptare presumpserit, indignacionem omnipotentis dei et bea- 
torum Petri et Pauli apostolorum eius se noverit incursurum. Datum 
Rome apud ..... Anno ab incarnatione domini millesimo quadrin- 
gentesimo octuagesimo septimo, septimo idus aprilis. Pontificatus 
nostri anno tercio. 


Originale in membrana. A zona sericea rubri et crocei coloris appendet bulla 
pontificis. In arch. vener. Capit. zagrab. Act. Cap. ant. fasc, 88. nr. 22. 


344. 


Auno 1487, 4. maii. Zagrabiae. 


Capitulum sagrab. de colonorum equis et peccoribus arcendis a tlacis et 
foenilibus capitularibus ad Zagrabiam silis, quaedam disponit. 


1487. In die Floriani per totum capitulum conclusum est, quod 
quicumque coloni non custodierint equos suos aut alia quevis pecora 
a tlacis dominorum et fenilibus, extunc huiusmodi equi aut pecora 
possint ibidem in tlacis et pratis aut fenilibus interfici impune. Si 
vero huiusmodi pecora in dampno reperiri non possent, extunc talis, 
cuius pecora extiterint, teneatur solvere duplum dampni, aut si certo 
non possent inveniri tales, quorum pecora dampnum faciunt, tene- 
antur omnes iurare, et quicumque iurare recusaret, eodem modo te- 
neatur ad solucionem. Ipsi autem coloni nostri inter se habeant in 
hiis vivendi consvetudinem, ut pecora huiusmodi vel equi in eorum 
segetibus et pratis reperti non possint interfici, sed dentur villico et 
fiat estimacio dampni, ut est consvetudo eorum; racio, quia ipsi tlacas 
dominorum et fenilia ac prata maliciose erant soliti depascere et de- 
vastare ex eo, quia tlace dominorum et fenilia sunt longe et ideo 
custodiri non possunt, nec est licitum quod rustici nostri sunt judices 
nostri in estimacione dampnorum per eos illatorum sicut hucusque 
facere conati sunt. 


Liber rubeus ven. Capit zagrab. In archiv. incl. Acad. Scient. Slav. merid, 





Do. 345. — An. 1487. 433 


8345. 


Anno 1487, 5. decembris. Budae. 


A regis judicio causa, quae de Petrovina, Šiljakovina et Hrašće possesst- 


onibus inter communitatem civitatis montis Grecensis et Heningum de Sused 


agitur, communitati civitatis Hrašće adjudicatur. 


Amicis suis reverendis, capitulo ecclesie zagrabiensis, Vrbanus 
electus et confirmatus ecclesie agriensis, thezaurarius regius ac in 
causis in presencia palatinali vertentibus per serenissimum principem 
dominum Mathiam, dei gracia regem Hungarie, Bohemie etc. ducemque 
Austrie, dominum nostrum graciosissimum, judex deputatus, amiciciam 
paratam cum honore. Noveritis, quod in congregacione generali ma- 
gnificorum dominorum condam Michaelis Orszag de Gwth, alias dicti 
regni Hungarie palatini et judicis Comanorum ac comitis Stephani de 
Bathor, judicis curie regie, universitati nobilium comitatus zagrabiensis 
feria tercia proxima ante festum Purificacionis beate Marie virginis 
in anno domini millesimo quadringentesimo octuagesimo primo, pre- 
teritum, de speciali commissione et mandato dicti domini nostri regis 
prope civitatem zagrabiensem per eosdem condam dominum Micha- 
elem palatinum ac comitem Stephanum de Bathor celebrata, condam 
magister Johannes Possgay, director causarum prefati domini nostri 
regis, in persona eiusdem de medio aliorum exurgens, proposuerat eo 
modo: quomodo possessiones Petrowyna, Sylakowyna et Hrazthya 
vocate, in comitatu zagrabiensi existentes et habite, ad civitatem suam 
regalem montis Grecensis pertinerent, quas egregius Johannes Henyngh 
de Zomzudwara teneret et conservaret potencia mediante, earumdemque 
detencionis et conservacionis racionem scire vellet ab eodem jure ad- 
. mittente. Quo audito, Johannes de Orehowcz, pro prefato Johanne Hen- 
nyngh in causam attracto, cum procuratoriis litteris capituli ecclesie 
zagrabiensis in eorumdem exurgens presenciam, responderat tali modo: 
quod prescripte possessiones Petrowyna, Sylakowyna et Hrazthya 
vocate, ipsi in causam attracto vigore efficacium litterarum et littera: 
lium instrumentorum pertinerent, quas et que non ad tunc, sed in 
termino ulteriori per prefatos dominos condam Michaelem Orszag, 
alias palatinum et comitem Stephanum sibi dando cum gravamine 
consveto, coram dicto domino condam Michaele palatino producere et 
exhibere promptus fuisset et paratus; pro eo iidem domini Michael 
palatinus et comes Stephanus judicantes commiserant eo modo, ut ante- 
latus Johannes Hennyngh, in causam attractus, universas litteras et lit- 





434 Doc. 345. — An. 1487. 





teralia sua instrumenta, si quas et que in facto prescriptarum posses- 
.sionum Petrowyna, Sylakowyna et Hrazthya vocatarum  postherate 
confectas et emanata in octavis festi beati Georgii martiris, tunc ven- 
turis, in dicta curia regia cum deponendo judicio trium marcarum 
coram ipso domino condam Michaele palatino producere et exhibere 
deberet et teneretur contra dominum nostrum regem, actorem preno- 
tatum, ut his visis idem dominus Michael palatinus judicium et ju- 
sticiam facere valleret inter partes in premissis dictante juris equitate. 
Quia autem antelatus Johannes de Orehowcz in persona dicti Johannis 
Hennyngh, in causam attracti, dictum judicium trium marcarum dictis 
dominis condam Michaeli palatino et comiti Stephano, partique adverse 
persolverat, ideo idem dominus condam Michael palatinus et comes 
Stephanus eundem Johannem Hennyngh super solucione dicti judicii 
trium marcarum quietum reddiderunt et expeditum. Ipsis denique 
octavis festi beati Georgii martiris instantibus, prefatus Johannes 
Hennyngh, in causam attractus, per annotatum magistrum Johannem 
Possgay, legittimum procuratorem dicti domini nostri regis, in persona 
eiusdem congruis diebus ipsarum octavarum coram dicto domino 
Michaele palatino expectatus, in presenciam eiusdem non venerat neque 
miserat, se mediantibus aliis litteris ipsius condam domini Michaelis 
palatini judicialibus exinde confectis, in judicio aggravari permiserat, 
postulans prefatus procurator dicti domini nostri regis, eidem ex parte 
memorati in causam attracti, per ipsum condam dominum Michaelem 
palatinum in premissis juris equitatem impertiri; et quia idem Jo- 
hannes Hennyngh, in causam attractus, ad premissa evocari debuerat, 
pro eo idem condam Michael palatinus vestram amiciciam litteratorie 
pecierat diligenter, quatenus vestrum  mitteretis hominem pro testi- 
monio fidedignum, quo presente homo suus palatinalis, infra decla- 
randus, de curia regia per eundem ad id specialiter transmissus, me- 
moratum Johannem Hennyngh de Zomzedwara prescriptas litteras et 
litteralia sua instrumenta exhibiturum, ac de judicio trium marcarum 
eidem condam domino palatino et parti adverse satisfacturum contra 
antelatum dominum nostrum regem actorem ad octavas festi beati 
Michaelis archangeli, tunc venturas, ipsius condam domini Michaelis 
palatini evocaret in presenciam, et post hec hujus evocacionis seriem 
cum nomine evocati, octavas ad predictas, dicto condam domino Mi- 
chaeli palatino rescriberetis. A quibusquidem octavis festi beati Mi- 
chaelis archangeli prescripta instrumentalis exhibicio partes inter pre- 
dictas seriebus litterarum dicti condam domini Michaelis palatini pro- 
rogatorie ventillanda, ad octavas festi Epiphaniarum domini in anno 
domini millesimo quadringentesimo octuagesimo secundo, preteriti, de- 


Doc. 345. — An. 1487. 435 


——— > 0 >>, Ulm — Zn 7 — — a mn >): - 


venisset. Eisdem denique octavis, tunc instantibus, prefatus magister 
Johannes Possgay, director causarum dicti domini nostri regis, pro 
eodem domino nostro rege in eiusdem condam domini Michaelis pa- 
latini veniens presenciam, litteras vestras super ipsa evocacione rela- 
torias eidem domino Michaeli palatino presentarat judicio per Paulum 
Fynthygh de Zenth Iwan palatinalem ac discretum Benedictum pres- 
biterum rectorem are beati Georgii martiris dicte ecclesie vestre pre- 
bendarium, vestrum, homines, per prefatum Johannem Hennyngh de 
Zomzedwara in possessione sua Zthaynewecz vocata, per Benedictum 
jobagionem suum in eadem commorantem, prescriptas litteras et lit- 
teralia sua instrumenta exhibuerant ac de dictis judiciis trium marcarum 
antefato condam domino Michaeli palatino et parti adverse satisfac- 
turum contra memoratum dominum nostrum regem actorem ad pre- 
dictas octavas festi beati Michaelis archangeli legittime evocaturum, 
idem Michael palatinus comperuerat manifeste. Ad quasquidem oc- 
tavas festi Epiphaniarum domini jam fatus Johannes Hennyngh de 
Zomzedwara per annotatum magistrum Johannem Possgay, directorem 
causarum dicti domini nostri regis actoris, in persona eiusdem con- 
gruis diebus ipsarum octavarum coram dicto domino Michaele pala- 
tino legittime expectatus, premissas litteras et litteralia sua intrumenta 
exhibiturus ac de dictis judiciis trium marcarum annotato condam 
domino Michaeli palatino et parti adverse satisfacturus, eiusdem pala- 
tini in presenciam non venerat neque miserat, sed se mediantibus 
aliis litteris eiusdem domini palatini exinde confectis, pro sua non 
veniencia in judicio consveto et pro non solucione dictorum judiciorum 
in dupplo eorumdem aggravari permiserat, postulans prefatus magister 
Johannes, director causarum ipsius domini nostri regis actoris, eidem 
ex parte memorati Johannis Hennyngh, in causam aitracti, per pre- 
fatum dominum Michaelem palatinum in premissis juris equitatem 
elargiri. Et quia idem Johannes Hennyngh, in causam attractus, adhuc 
ad premissa in tribus foris comprovincialibus proclamari fore debu- 
erat, pro eo vestram amiciciam idem dominus Michael palatinus lit- 
teratorie pecierat diligenter, quatenus vestrum mitteretis hominem 
pro testimonio fidedignum, quo presente, homo suus infra declarandus, 
memoratum Johannem de Zomzedwara prescriptas litteras et litteralia 
sua instrumenta exhibiturum ac de judiciis trium marcarum prefato 
domino Michaeli palatino et parti adverse satisfacturum contra anno- 
tatum dominum nostrum regem actorem ad octavas festi beati Georgii 
martiris, tunc venturas, in tribus foris comprovincialibus publice et 
manifeste ipsius condam domini Michaelis palatini faceret proclamari 


in presenciam, insinuando ibidem eidem, ut si veniret et prescriptas 
x 


436 Doc. 345. — An. 1487. 

litteras et litteralia sua instrumenta exhiberet, ac de dictis judiciis 
novem marcarum annotato condam domino Michaeli palatino et parti 
adverse satisfaceret, bene quidem, alioquin non obstante ipsius ab- 
sencia et rebellione, idem dominus Michael palatinus suum faceret 
causa in premissa, prout dictaret ordo juris, et post hec huiusmodi 
trineforensis proclamacionis seriem cum nomine proclamati octavas 
ad predictas, ut fieret expediens, dicto condam domino Michaeli pa- 
latino amicabiliter rescriberetis. A quibus tandem octavis festi beati 
Georgii martiris premissa instrumentalis exhibicio partes inter pre- 
dictas seriebus litterarum jam fati condam domini Michaelis palatini 
prorogatorie ventillanda ad octavas festi Epiphaniarum domini in anno 
eiusdem millesimo quadringentesimo octuagesimo tercio, preteriti, dila- 
tive devenisset. Eisdem denique octavis instantibus, prefatus magister 
Johannes Possgay pro prefato domino nostro rege cum procuratoriis 
litteris eiusdem sepefati condam domini Michaelis palatini veniens in 
presenciam, litteras vestras supra premissa trinaforensi proclamacione 
relatorie rescriptas, eidem domino Michaeli palatino presentaverat, in 
quibus idem dominus Michael palatinus per Balthasarem de Mykchowcz 
suum palatinalem ac Gregorium presbiterum chori ecclesie vestre 
prebendarium, primo feria quinta proxima post festum resurreccionis 
Domini, tunc proxime preteritum, Chetherthrekhel, secundo, die dominico 
immediate sequenti, utputa in octava festi resurreccionis Domini pre- 
tacti in Wgra, tercio vero et ultimo feria secunda similiter tunc pro- 
xime inmediate occurrente in monte Grecensi, oppidis et civitate, in 
tribus videlicet foris comprovincialibus memoratum ]ohannem de 
Zomzedwara prescriptas litteras et litteralia sua instrumenta exhibi- 
turum et de judiciis novem marcarum dicto domino Michaeli palatino 
et parti adverse satisfacturum contra annotatum dominum nostrum 
regem, actorem, publice et manifeste ad predictas octavas festi beati 
Georgii martiris tunc venturas suam palatinalem in presenciam publice 
proclamatum extitisse comperuisset seriose; et ab eisdem octavis ex- 
hibicio instrumentalis prenotata eo, quod prefatus Johannes de Ore- 
howcz pro annotato Johanne Hennyngh, in causam attracto, cum pro- 
curatoriis litteris capituli ecclesie zagrabiensis vestre, dicto condam 
Michaele palatino comparens, nec ipsam instrumentalem exhibicionem 
facere et neque judicia prenotata persolvere posse iudicarat, per eundem 
condam dominum Michaelem palatinum ad octavas festi beati Georgii 
martiris, tunc venturas, cum deponendo judicio trium marcarum, pre- 
missis judiciis in dupplo acrescentibus, extitisset protellata. A quibus 
quidem octavis festi beati Georgii martiris primum prememorati olim 
domini Michaelis palatini, ipsoque e medio sublato, magnificoque condam 


Doc. 345. — An. 1487. 437 
domiho Emerico de Zapolya comite perpetuo terre scepusiensis in 
eundem palatinatus honorem sublimato, eiusdem condam domini Eme- 
rici palatini litterarum prorogatoriarum seriebus ventillanda, ipso eciam 
domino Emerico palatino pridem defuncto et nobis, ut premittitur, 
in causis in presencia palatinali vertentibus per regiam clemenciam 
pro jedice deputatis, ultimum ad presentes octavas festi beati Michaelis 
archangeli nostram in presenciam deventa extitisset et deducta. Ipsis 
denique octavis instantibus, magister Benedictus de Borswa, director 
causarum regalium, pro antefato domino nostro rege cum procuratoriis 
litteris eiusdem nostram veniens in presenciam, vehementer presriptas 
possessiones Petrowyna, Sylakowyna et Hrazthya vocatas in dicto co- 
mitatu zagrabiensi sitas, Juri regio et per consequens civibus pretacte 
civitatis regalis montis Grecensis pertinentes fore declaraverat, quas- 
dam septem litteras, duas scilicet condam domini Sigismundi regis, 
terciam vero condam domine Marie regine, quartam vero, quintam, 
sextam et septimam sepefati capituli ecclesie zagrabiensis nobis de- 
monstravit. Quarum prima jamfati condam domini Sigismundi regis 
littera privilegialis anno gracie millesimo trecentesimo nonagesimo 
tercio, duodecimo kalendás novembris, regni autem sui anno septimo 
edita, dupplici sigillo eiusdem in pendenti vallata, has in se verbaliter 
et confirmative series et continencias duarum litterarum, quarum unius 
scilicet eiusdem domini Sigismundi regis donacionalis in Kaproncza 
feria quarta proxima ante festum beati Laurencii martiris anno domini 
millesimo trecentesimo octuagesimo septimo exorte, series exprimebat, 
quod idem dominus Sigismundus rex ad humillime supplicacionis 
instanciam fidelium suorum Myklyny judicis, necnon Mawricii et Jo- 
hannis Leber juratorum civium civitatis sue montis Grecensis de Za- 
grabia, quasdam possessiones suas regales Petrowyna et Hrazthya vo- 
catas, in regno suo Sclauonie sitas, ad castrum suum Selyn, alio ho- 
mine Chychan appellatum spectantes, apud manus suas regias pacifice 
habitas, cum omnibus suis utilitatibus et pertinenciis quibuslibet, sub 
eisdem metis antiquis et terminis, quibus eedem per ipsum dominum 
Sigismundum regem possesse fuissent et conservate, a predicto castro 
Selyn eximendo et separando, antefato judici, juratis ac universis 
civibus et hospitibus suis de dicta Zagrabia, eorumdemque heredibus 
et posteritatibus de manibus suis regiis dedisset, donasset et contu- 
lisset in sempiternum possidendas, tenendas pariter et habendas. Al- 
terius vero, videlicet dicti capituli zagrabiensis, littere superinde sta- 
tutorie in festo beatissimi regis Stephani in dicto anno gracie mille- 
simo tercentesimo octuagesimo septimo emanate continentia declarabat, 
quod regius et dicti capituli zagrabiensis homines, litteris in eisdem 


438 Doc. 345. — An. 1487. 


nominati, ad regium statutorium mandatum transmissi, feria secunda 
proxima ante festum assumpcionis beate Marie virginis, in eodem 
anno preterita, ad facies prescriptarum possessionum Petrowyna et 
Hrazthya vocatarum pariter accedentes, earumdemque vicinis et com- 
meianeis universis inibi legittime convocatis et presentibus, easdem 
possessiones cum cunctis ipsarum utilitatibus et pertinenciis universis 
... memoratis civibus dicte civitatis montis Grecensis perpetuo sta- 
tuentes, possidendas statuissent, nullo contradictore apparente. Quas- 
quidem binas litteras et omnia in eis contenta, donacionemque et sta- 
tucionem prescriptarum possessionum Petrowyna et Hrazthya patro- 
cinio prescriptarum litterarum suarum privilegialium idem dominus 
Sigismundus rex . . . et confirmasset. Alterius autem ipsarum, vide- 
licet predicte domine Marie regine, sigillo eiusdem ab intus in in- 
feriori margine consignata, hanc verbalem servabat continenciam: 
Maria dei gracia regina Hungarie, Dalmacie, Croacie etc. Fidelibus 
suis magnifico viro domino Detrico Bwbek, regni nostri Sclauonie 
bano et vicebano eiusdem et officialibus eorumdem in exaccionibus 
mardurinarum ac decimarum porcorum procedentibus, quibus pre- 
sentes ostenduntur, salutem et graciam, In personis universorum fide- 
lium civium et hospitum nostrorum civitatis nostre zagrabiensis, nostre 
datur intelligi maiestati, quomodo vos super jobagiones ipsorum in 
eorum posesionibus Petrowyna et Hrazthya commorantes, per illustris- 
simum principem dominum Sigismundum regem, consortem nostrum 
carissimum, pro eorum fidelibus serviciis perpetuo ipsis donatis et 
collatis, mardurinas et decimas porcorum dicare et exigi faceretis, 
cum tamen, ut nostre fertur maiestati, huiusmodi dicaciones et exac- 
ciones ullo unquam tempore super dictos jobagiones eorum alii dicti 
regni nostri Sclauonie bani, predecessores vestri, exigi facere fuissent 
consveti. Super quo vestre fidelitati firmo damus reginali sub edicto, 
quatenus visis presentibus, rebusque sic se habentibus dictos jobagi- 
ones memoratorum civium et hospitum nostrorum ad soluciones dic- 
tarum mardurinarum .et decimarum (porcorum) compelere seu quovis 
modo astringere per amplius non presumpmatis nec sitis ausi modo 
aliquali. Et hoc idem futuris banis et vicebanis et officialibus injun- 
gimus, dantes ipsis firmis similibus sub preceptis. Presentes autem 
post lecturam, semper reddi jubemus presentati. Datum in Zakan 
tercio die festi beati Ambrosii episcopi. Anno domini millesimo ter- 
centesimo nonagesimo primo.!) Tercie nempe ipsarum, scilicet dicti 
domini Sigismundi regis littere patentis, sigillo eiusdem in inferiori 


1) Vid. Vol 1. Doc. 344. pag. 319. 


Doc. 345. — An. 1487. 439 
margine ab intus munite, series sequitur esse talis: Sigismundus dei 
gracia rex Hungarie, Dalmacie, Croacie etc. marchioque Branden- 
burgensis. Fideli suo viro magnifico domino Johanni comiti Wegle 
et Modrussie ac regnorum nostrorum Dalmacie, Croacie et Sclauonie 
bano vel eius vicegerenti, salutem et graciam. Cum nos quasdam 
duas possessiones nostras Petrowyna et Hrasthya vocatas in comitatu 
zagrabiensi habitas, alias ad castrum nostrum Selyn, alio nomine 
Chychan vocatum, pertinentes, easdem a prefato castro eximentes ex 
manibus nostris regiis, nove nostre donacionis titulo ac omni eo jure 
quo nostre rite incumbunt collacioni, cum universis juribus ipsarum 
ac utilitatibus et quibuslibet proventibus nostre maiestati provenire 
debentibus, fidelibus nostris judici, juratis ac universis civibus civitatis 
nostre montis Grecensis de Zagrabia pro ipsorum fidelibus serviciis 
jure perpetuo contulerimus, ideo fidelitati vestre firmiter precipiendo 
mandamus, quatenus prefatos cives nostros ac eorum jobagiones in 
predictis possessionibus commorantes in nullo impedire et aggravare, 
nec aliquas soluciones ab ipsis recipere, sed eosdem adinstar ceterarum 
possessionum eorumdem de dominio earum manus vestras trahendo, 
ac contra quoslibet indempnes ac illesos protegere, conservare et 
manutenere debeatis maiestatis nostre in persona, aliud non facturi; et 
hoc idem injungimus futuris banis et vicebanis, dantes ipsis similibus 
sub preceptis. Datum Bude in festo beatorum Simonis et Jude apo- 
stolorum. Anno domini millesimo tercentesimo nonagesimo tercio. 
Quarte quidem earumdem, videlicet sepefati capituli ecclesie zagrabi- 
ensis littere privilegialis, sigillo eiusdem in pendenti communite, tenor 
talis est: Capitulum ecclesie zagrabiensis. Omnibus Christi fidelibus, 
presentibus pariter et futuris, presencium noticiam habituris, salutem 
in salutis largitore, Ad universorum noticiam harum serie volumus 
pervenire, quod viri nobiles castrenses campi zagrabiensis, Ándreas 
videlicet filius Jelk, sua, Valentini, Nicolai, Simonis, Andree, Anthonii 
et Thome filiorum suorum, necnon Petrus, filius Georgii, similiter 
sua, Valentini et Pauli filiorum eiusdem in personis, onus et gravamen 
eorumdem filiorum ipsorum ipsi Andreas et Petrus, si infrascriptis tem- 
poris in processu contraire aut aliquovismodo eadem retractari vellent 
atque niterentur, sponte in se assumpmentes, item Mathe, filius Mi- 
chaelis et Johannes filius predicti Georgii modo simili in sua, ac al- 
terius Georgii, Adriani, Anthonii et Luce natorum suorum personis, 
onus et gravamen eorumdem filiorum ipsorum ipsi Andreas et Petrus si 
infrascriptis etc. coram nobis personaliter constituti, dixerunt et sponte 
confessi sunt ipsorum oraculo vive vocis in hunc modum: quod licet 
tempore quo providi viri communitas et cives civitatis montis Gre- 


440 Doc. 345. — An. 1487. 





censis villam seu possessionem regalem Petrowyna vocatam, in dicto 
campo zagrabiensi sitam et habitam, cum omnibus eiusdem utilitatibus 
et pertinenciis ex generosa donacione serenissimi principis et domini, 
domini Sigismundi dei gracia illustrissimi regis Hungarie, Dalmacie, 
Croacie etc. ac marchionis Brandemburgensis etc. domini nostri na- 
turalis, ipsis communitati et civibus antedictis perpetuo facta, iuxta 
regni consvetudinem occupare et ipsos in eandem statuere fecissent 
et procurassent, ne quandam possessionem prelictorum nobilium ca- 
strensium Sylakowina appellatam, inter possesiones Petrowynam an- 
tedictam et Kosthanewecz nuncupatam, filiorum Michaelis dicti Wythez 
iuxta fluvium Buna vocatum, habitam et existentem, ipsos jure heredi- 
tario contingentem, ad. sepedictam Petrowynam occupare aut quovis- 
modo ipsis appropriare voluissent . . et eosdem prohibuissent, consi- 
derantes tamen et animo revolventes ipsi nobiles quod semper et ab 
antiquo sub cautella et proteccione prefatorum civium fuissent et es- 
sent de presenti et in . .. . futuro ab eisdem civibus tuicionem et 
proteccionem habere sperarent et sperant, et ut cum eisdem commu- 
nitate et civibus ac eorum heredibus mutua et sincera dileccione in 
posterum valerent congaudere nobiles et filiorum (s&) antelatorum in 
recompensacionem huiusmodi, prenominatam possessionem Silakowyna 
nuncupatam, cum universis (usibus) et fructuositatibus scilicet terris 
arrabilibus, pratis, silvis, nemoribus, aquis et aquarum decursibus 
et aliis quibusvis pertinenciis in facie eiusdem possessionis habitis 
et ad eandem spectantibus, dictis civibus et eorum heredibus per- 
petuo et irrevocabiliter dedissent, donassent et resignassent, immo 
dederunt, donarunt atque resignarunt coram nobis, nullum jus, nul- 
lamve proprietatem dominii pro se et ipsorum heredibus in eadem 
possessione de cetero reservantes, dantes et concedentes dictis civibus 
disponendi, ordinandi sive ad ipsam possessionem dictorum civium 
Petrowyna aplicandi, annectendi vel aproporciandi aut quovis alio 
modo de eadem faciendi pro libito eorum liberam et securam facul- 
tatem; litteras vero prohibicionales, protestacionales, seu quascumque 
causales, quas tempora usque moderna contra dictos cives emanare 
procurassent omnino et in toto revocantes, litteras autem privilegiales 
seu instrumenta privilegialia, que et qualia super dictam possessionem 
Sylakowyna haberent, quibus mediantibus ipsam possessionem dicti 
nobiles et ipsorum proximi habuissent et hucusque possedissent, contra 
et adversus communitatem et cives dumtaxat et per omnia cassassent 
et nichilassent, immo cassarunt et anichilarunt, necnon in judicio et 
extra judicium cuilibet ipsas presentati nocitura pariter et viribus 
caritura reddidissent et reddiderunt nostriin presencia; assumpmentes 


Doc. 345. — An. 1487. 441 








nichilominus nobiles memorati ipsos cives ac eorum heredes ab om- 
nibus quibuslibet et signanter ab ipsorum proximis et generacione, si 
qui eosdem cives vel eorum heredes racione et pretextu dicte pos- 
sessionis Sylakowyna impedire et inquietare modo aliquali quovis tem- 
poris in processu volentes expedire propriis ipsorum laboribus et ex- 
pensis, ad quod se coram nobis sponte obligarunt nobiles castrenses 
sepe allegati. In quorum omnium et singulorum testimonium, firmi- 
tatemque perpetuam litteras nostras privilegiales cum appensione 
nostri sigilli eisdem civibus ad cautelam duximus concedendas. Datum 
feria tercia proxima post octavas festi beatorum Phillipi et Jacobi 
apostolorum. Anno domini millesimo trecentesimo nonagesimo quarto. 
Quinta vero ipsarum eiusdem capituli zagrabiensis littera reambula- 
toria, feria quinta proxima post festum sancte Trinitatis anno gracie 
millesimo trecentesimo nonagesimo quinto privilegialiter suborta, sigillo 
eiusdem in pendenti vallata, explicabat, quod cum -idem capitulum 
receptis litteris serenissimi et incliti principis domini Sigismundi regis 
reambulatoriis simul et citatoriis, maiori eiusdem sigillo consignatis, 
pro parte providorum et circumspectorum judicis, juratorum ac tocius 
communitatis civitatis mortis Grecensis civium dicto capitulo zagra- 
biensi directis et juxta mandatum ipsius domini Sigismundi regis in 
eisdem litteris expressum, dicto capitulo iniunctum, unacum Stephano, 
fllio Chernk de Koznycha, homine dicti domini regis in prescriptis 
litteris eiusdem inter alios homines regios nominaliter inserto et con- 
scripto, ipsorum hominem videlicet honorabilem et discretum virum 
dominum Johannem Lanceloti, socium et concanonicum eorum, ad in- 
frascriptam possessionariam reambulacionem et metarum erreccionem 
possessionariam prefatorum judicis, juratorum et civium dicte civitatis 
Petrowyna ac Sylakowyna vocatarum, in campo zagrabiensi ultra flu- 
vium Zawe habitarum et existencium faciendas, pro eorum testimonio 
duxissent destinandos. Qui tandem exinde ad idem capitulum rede- 
untes et per eosdem diligenter requisiti, eisdem concorditer et ipsorum 
pari et unanimi voto retulissent isto modo, quod ipsi feria sexta 
proxima ante festum sancte et individue Trinitatis in dicto anno pre- 


teritum ad facies predictarum possessionum ipsorum civium Petrowyna : 


et Sylakowyna appellatarum simul et invicem procedendo accessissent, 
et prius earumdem possessionum "vicinis et commetaneis, litteris in 
eisdem nominatis, illac convocatis et presentibus, primo ipsam posses- 
sionem Petrowyna per suas veteres et antiquas metas prout per re- 
giam maiestatem semper et ab antiquo tenta fuisse et possessa asse- 
rebantur, tandem ipsam possessionem seu terram Sylakowyna per 
suas veras metas reambulantes, novis metis et signis metalibus, litteris 


SU aar B ma Yan ar B uf a "Ln MP ar Puma" cp ae 7 ur p MERE nm + e. 


- 
pr 


"An Am”. 


ans 


2a ama. EN o Al Ba Ta 


442 Doc. 345. — An. 1497. 


in eisdem clare conscriptis et specificatis consignassent et easdem 
sub una et eadem inclusione metarum cum cunctis suis utilitatibus 
et pertinenciis quibuslibet memoratis civibus civitatis montis Gre- 
censis in perpetuum statuissent et reliquissent. Sexta namque earum, 
similiter ipsius capituli, super reambulacione et metarum erectione 
dictarum possessionum Petrowyna et Sylakowyna sed et statucione 
earumdem ipsis civibus factas privilegialiter edita, similem sensum per 
omnia continebat. Septima siquidem et ultima ipsarum eiusdem capi- 
tuli zagrabiensis littera reambulatoria, feria quinta proxima post pre- 
dictum festum sancte Trinitatis in anno domini millesimo trecente- 
simo nonagesimo quinto privilegialiter edita decantabat, quod cum 
idem capitulum receptis litteris reambulatoriis simul et citatoriis se- 
renissimi principis et domini, domini Sigismundi dei gracia regis 
illustrissimi Hungarie, sigillo eiusdem maiori consignatis, pro parte 
providorum et circumspectorum virorum judicis et juratorum, necnon 
tocius communitatis civitatis montis Grecensis eidem capitulo directis 
et juxta preceptum ipsius domini regis eidem capitulo iniunctum 
unacum Stephano, filio Cherenk de Koznycha, homine dicti domini 
Sigismundi regis in premissis regiis litteris inter alios homines regios 
nominatim conscripto, hominem dicti capituli, videlicet honorabilem 
virum dominum Johannem Lanceloti, socium et concanonicum ipsius 
capituli, ad infrascriptas reambulacionem et metarum ereccionem pos- 
sessionis prefatorum judicis, juratorum civium dicte civitatis Hrasthya 
vocate, in campo zagrabiensi ultra fluvium Zawe habite et existentis, 
faciendas, pro testimonio ipsius capituli duxissent destinandum, qui 
landem exinde ad idem capitulum reversi et per idem capitulum 
diligenter requisiti eidem concorditer retulissent tali modo: quod con- 
vocatis inibi universis eiusdem possessionis Hrasthya vicinis et commeta- 
neis ac presentibus, eandem per suas veras veteres et antiquas metas, 
prout per regiam maiestatem semper et ab antiquo tenta fuisset, reambu- 
lantes, novisque metis et signis metalibus litteris in eisdem expressatis et 
clare specificatis, consignantes, cum cunctis utilitatibus et pertinenciis 
quibuslibet memoratis judici, juratis et civibus dicte civitatis montis Gre- 
censis reliquissent perpetuo possidendam nullo contradictore apparente. 
Quibus presentatis, antefatus magister Benedictus procurator dicti do- 
mini nostri regis, in persona eiusdem prescriptas litteras et litteralia 
instrumenta per antelatum Johannem Hennyngh modo premisso ex- 
hibere assumpta, exhiberi postulavit per eundem coram nobis. Quo 
audito antefatus Johannes de Orehowcz procurator annotati . . . .. 
Johannis Hennyngh in persona eiusdem in nostram exurgens presenciam 
et pro prescriptis exhibere assumptis litteris et litteralibus instru- 


Doc. 345. — An. 1487. 443 


mentis, quasdam duas litteras prelibati domini Sigismundi regis no- 
strum judiciarium produxit in conspectum. Quarum prima anno gracie 
millesimo quadringentesimo sexto, quarto kalendas februarii; regni 
autem sui anno decimo octavo privilegialiter edita, maiori dupplicique 
et autentico sigillo eiusdem in pendenti vallata exprimebat, quod 
idem dominus Sigismundus rex prelatorum, baronum et pociorum 
regni sui procerum communicato consilio et sana deliberacione exinde 
subsecuta id statuendo decrevisset et ubique in regno suo fecisset 
publice proclamari, ut universe littere excellentissimi principis condam 
domini Lodouici regis, patris et soceri sui, sub ipsius secreto sigillo 
suo tantummodo ac serenissimarum principum dominarum Elizabeth 
matris et Marie conthoralis, reginarum dicti regni Hungarie, suorum 
carissimorum felicium recordacionum necnon eiusdem condam Sigis- 
mundi regis tam maioribus quam minoribus super factis quibuscumque 
et presertim possessionariis . . . . . personis dignitate quavis et con- 
dicione fungentibus, ecclesiasticis utputa et secularibus pro tollendo 
omni dubio, removendo scandalo et ad evitanda multa atque varia, 
que propter sigillorum ipsorum dominorum regum deperdicionem 
eiusdemque domini Sigismundi regis tam minoris quam maioris . . . 

. . ex causis et racionibus legittimis ......... presertim pos- 
sessionaria dampna, gravia et periculosa detrimenta hactenus evenire 
potuissent, a festo beati Georgii martiris tunc proxime preterito usque 
ad festum eiusdem primitus eotunc futurum sub pena revocacionis, 
anullacionis et cassacionis huiusmodi litterarum non producendarum 
per ipsum dominum Sigismundum regem vidende, approbande, exa- 
minande ......... . sue claritatis exhiberi deberent conspectui 
et presentari. Tandem vir strenuus condam Nicolaus Toth, dictus 
de Zomzedvar, sua et honorabilis viri domini Christophori prepositi, 
uterini, ac Johannis filii condam magistri Laurencii similiter Toth 
fratruelis, fratrum suorum in personis, sue maiestatis veniens in con- 
spectum, exhibuisset eidem condam domino Sigismundo regi quasdam 
duas litteras, unam videlicet suam patentem, priori maiori autentico 
sigillo suo predicto alias, ut prefertur, ex causis legittimis confracto, a 
tergo consignatam super donacione, perhempnali collacione eiuslem 
possessionis Petrowyna, alio nomine Zenth-Pether vocate, quam alias 
ad castrum suum regale Selyn vocatum in comitatu zagrabiensi situ- 
atum pertinuisse, per ipsumque Sigismundum regem ab eodem castro 
separata et fidelibus suis civibus civitatis montis Grecensis de Zagrabia 
donata ac tandem rursum ad idem castrum reannecta seu reaplicata 
fore dinoscebatur; et aliam honorabilis capituli ecclesie zagrabiensis 
super legittima eiusdem possessionis statucione pro prefato condam 


444 Doc. 345. — An. 1487. 


magistro Laurencio, necnon ipsis Nicolao et Cristoforo preposito rite 
factis confectas, tenoris subsequentis, supplicans eidem Sigismundo regi 
exinde nomimibus quibus supra humiliter et devote, ut easdem ratzs, 
gratas et acceptas habendo, suisque litteris privilegialibus sub premisso 
maiori novo dupplici authenticoque sigillo suo verbotenus inseri fa- 
ciendo, pro ipsis scilicet Nicolao, Christoforo et Johanne, eorumdemque 
Johannis et Nicolai heredibus innovando, perpetuo vallituras dignaretur 
confirmare. Quarum ura scilicet littera ipsius domini Sigismundi regis 
littera donacionalis, Strigomá die dominico proximo post festum beati 
Barnabe apostoli, anno domini millesimo trecentesimo nonagesimo nono 
confecta exprimebat, quod quamquam idem dominus Sigismundus 
rex, alias ad importunas preces fidelium suorum judicis, juratorum 
et civium civitatis sue montis Grecensis quandam villam seu posses- 
sionem Petrowyna alias Zenth-Pether vocatam, que tunc ad castrum 
suum regale Selyn vocatum in dicto comitatu zagrabiensi situatum 
pertinebat, ab eodem castro suo separando eisdem civibus et populir 
suis dicte civitatis sue montis Grecensis cum omnibus suis utilitatibus 
et pertinenciis vigore aliarum litterarum suarum jure perhempnali 
dinoscebatur contulisse. Tamen quia idem dominus Sigismundus rex 
dudum predictum castrum Selyn vocatum, ad quod predicta possessio 
Petrowyna alias Zenth Pether dicta pertinere dinoscebatur, prefatis 
magistris Laurencio et Nicolao, necnon domino Christoforo preposito, 
filiis condam Nicolai dicti Toth de Zomzedwar, pro multifariis et 
meritoriis serviciis eorumdem magistrorum Laurencii et Nicolai, me- 
diantibus aliis litteris suis superinde confectis, nove sue donacionis 
titulo cum omnibus suis pertinenciis et utilitatibus pleno jure in per- 
petuum meminisset et retulisset dedisse et donasse, et presertim at- 
tendens et preponderans, quod predicta separacio dicte possessionis 
ab eodem castro facta notabile preiudicium eisdem magistris Laurencio 
et Nicolao et Christoforo generaret, ideoque idem dominus Sigismundus 
rex matura superinde prehabita deliberacione, sano eciam ad id pre- 
latorum et baronum suorum accedente consilio, prefatam donacionem 
predictis civibus et populis suis montis Grecensis per ipsum factam 
ac litteras superinde confectas et omnia exinde secuta ex causis et 
racionibus ad id animum suum moventibus cassandas, revocandas, 
annullandas ac irritas et innanes decernendo, prefatis civibus et populis 
suis ac successoribus eorumdem, perpetuum silencium imponendo, eandem 
possessionem Petrowyna alias Zenth-Pether appellatam, suis regiis 
manibus, sueque disposicioni reannectens et incorporans, consideratis 
fidelitatibus et fidelium obsequiorum laude dignis meritis prefatorum 
magistrorum Laurencii, Nicolai et Christofori, filiorum Nicolai dicti 


Doc. 345. — Am 1487. 445 


Toth de Zomzedwar per ipsos ipso domino Sigismundo regi et sacro 
suo regio dyademati in variis et validis eiusdem regni sui expedici- 
onibus prosperis utpote et adversis cum sumpmo diligencie studio 
ipsius participibus solicite exhibitis et impensis, pro quibus non im- 
merito congruebat ipsos regio liberaliter antedicto prevenire et am- 
pliori regalis prerogative munificencia premiare; ideo idem dominus 
Sigismundus rex prefatam possessionem Petrowyna alias Zent-Pether 
vocatam simul cum omnibus suis utilitatibus et pertinenciis universis 
ab eadem civitate sua montis Grecensis et ab omni jurisdiccione 
civium et populorum de eadem separando, rursum ad predictum ca- 
strum Selyn nuncupatum, ad quod eciam prius dicta villa pertinebat 
reannectens, reaplicans, conjungens et recorporans, eandem cum inte- 
gritate suarum pertinenciarum sub suis veris metis et antiquis, quibus 
eadem hactenus possessa, habita et tenta fuisset, memoratis magistris 
Laurencio, Nicolao et Christoforo, eorumdemque magistrorum Lau- 
rencii et Nicolai dumtaxat heredibus et posteritatibus universis de 
suis regiis manibus nove sue donacionis titulo et omni eo jure, quo 
prelibata possessio sue rite incumbisset collacioni dedisset, donasset 
et in evum contullisset per ipsos et heredes ac successores eorum 
universos perpetuo et irrevocabiliter possidendam, tenendam pariter et 
habendam, salvo jure alieno. Altera autem ipsarum, scilicet dicti capi- 
tuli ecclesie zagrabiensis, littera superinde statutoria tercio die festi 
beatorum Petri et Pauli apostolorum in dicto anno domini millesimo 
irecentesimo nonagesimo nono edita, denotabat, quod Iwan, fiiius Iwan 
de Brezowycza, regius, et honorabilis vir dominus Johannes archidia- 
conus cathedralis, canonicus dicte ecclesie zagrabiensis dicti capituli 
eiusdem ecclesie, homines, ad regium litteratorium mandatum trans- 


missi, quod ipsi in festo nativitatis beati Johannis baptiste, tunc pro- | 


xime preterito, ad faciem prescripte possessionis Petrowyna alias 


Zenth-Pether vocate vicinis et commetaneis eiusdem universis inibi. 


legittime convocatis et presentibus accedentes, eandem cum cunctis 
suis utilitatibus et pertinenciis quibuslibet prelibatis magistris Lau- 


rencio.et Nicolao, necnon domino Christoforo preposito statuissent 


perpetuo possidendam, nullo penitus contradictore apparente. Quas- 
quidem duas litteras donacionales scilicet et statutorias, tandem idem 
condam dominus Sigismundus rex requirentibus et exigentibus fide- 
libus serviciis sepefatorum Laurencii et Nicolai, necnon Christofori 
prepositi, eisdem, seriebus prescriptarum litterarum suarum confirima- 
cionalium novi dupplicis et autentici sigilli sui appensione communi- 
tarum innovando perpetuo valituras confirmasset. Quarumquidem lit- 
terarum per procuratores pgrcium predieterum .ceram- .nobis mode 


446 Doc. 345. — An. 1487. 


premisso productarum exhibicionibus factis, continenciisque earumdem 
per omnia suo ordine expositis, perlectis et sane intellectis, idem pro- 
curator parcium ipsis partibus per nos in premissis judicium et ju-- 
sticiam, finalemque deliberacionem pecierunt elargiri. Sane licet pre- 
libatus condam dominus Sigismundus rex in p:..;'iegato anno gracie 
millesimo trecentesimo octuagesimo septimo, prout per pretactas lit- 
teras eiusdem informabamur, antelatas possessiones Petrowyna, Hrasthya 
cum earumdem utilitatibus a prenominato castro suo Selyn separasse 
et sequestrasse, memoratis civibus et hospitibus civitatis montis Gre- 
censis in perpetuum donasse et contulisse prescripta statucione legit- 
tima subsecuta, expost eciam in pretitulato anno verbi incarnati mil- 
lesimo trecentesimo nonagesimo quarto, prenominati nobiles castrenses 
campi zagrabiensis Andreas, scilicet filius Jelk, necnon Petrus, filius 
Georgii, in eorum ac aliorum fratrum et filiorum suorum personis 
predictam terram seu possessionem eorum Sylakowyna appellatam, 
inter possessiones Petrowynam antedictam et Kosthanewecz nuncu- 
patam, habitam et existentem, ipsos jure hereditario contingentem, an- 
notatis civibus civitatis montis Grecensis, racionibus litteris in eisdem 
specificatis, dedisse et contullisse; tandem vero in prescripto anno sa- 
lutis millesimo trecentesimo nonagesimo quinto, regius et dicti capituli 
zagrabiensis homines ad litteratorium mandatum prelibati domini 
Sigismundi regis transmissi, pretitulatam possessionem Petrowyna ac 
terram seu possessionem Sylakowyna coniunctim sub una et in eadem 
inclusione metarum, separatim a pretacta possessione Hrazthya, per 
suas veras metas reambulantes, memoratis civibus montis Grecensis 
perpetuo possidendam nemine contradicente statuerunt et in eodem 
anno iamfatam possessionem Hrazthya per suas metas distinctim a 
predicta possessione Petrowyna similiter reambulantes, eisdem civibus 
statuerunt modo simili perpetuo possidendam. Tamen expost videlicet 
in pretitulato anno gracie millesimo trecentesimo nonagesimo nono 
sepescripto, possessionem Petrowyna ac dictam Zenth-Pether nominatam 
sub metis et terminis, quibus eadem per sepefatos cives montis Gre- 
censis tenta fuisset et possessa, ab eisdem civibus civitatis montis Gre- 
censis auferens et alienans et de omni jurisdiccione eiusdem posses- 
sionis Petrowyna eisdem civibus per perpetuum silencium imponens 
ad prescriptumque castrum Selyn reannectens et reincorporans cum 
cunctis eiusdem utilitatibus quibuslibet sub eisdem metis et terminis, 
quibus eadem per eosdem cives tenta fuisset et possessa, prenominatis 
Laurencio, Nicolao et Christoforo Toth donasse et contullise, et nichi- 
lominus eadem, ut pretactum est, per regium et dicti capituli homines 
juxta huius regni consvetudinem eisdem Laurencio, Nicolao et Chri- 


Doc. 345. — An. 1487. 447 


stoforo, pretacta possessione Hrazthya eisdem civibus salva remanente, 
nullo contradicente legittime statuta extitisse reperiebatur manifeste, 
et ob hoc sepetacta possessio Petrowyna simul cum terra seu posses- 
sione Sylakowyna appelata ac aliis utilitatibus et pertinenciis qui- 
buslibet eo quod eandem terram seu possessionem Sylakowyna ipsi 
cives montis Grecensis metis dicte possessionis Petrowyna includentes 
easdem sub una et eadem inclusione metarum remisissent et posse- 
dissent, prelibatus quoque condam dominus Sigismundus rex ipsam 
possessionem Petrowyna simul cum cunctis suis pertinenciis sub eisdem 
metis et terminis, quibus eadem per predictos cives tenta fuisset et 
possessa ab eisdem civibus montis Grecensis auferens, memoratis 
Laurencio, Nicolao et Christoforo Toth contullisse dinoscebatur, ante- 
lato Johanne Hennyngh tamquam successori et heredi ipsorum Lau- 
rencii et Nicolai Toth in perpetuum relinqui et judicari, memorata 
autem possessio Hrazthya vocata modo simili: cum cunctis utilitatibus 
et pertinenciis quibuslibet ex collacione perhennali sepefati condam 
domini Sigismundi regis per eundem dictis civibus civitatis montis 
Grecensis anno premisso facta similiter adjudicari et statui deberi nobis 
ac reverendis in Christo patribus, dominis: Sigismundo quinqueeccle- 
Siensi, Nicolao wachiensi, Johanne chanadiensi, Nicolao electo tinini- 
ensi, ecclesiarum episcopis, Dominicoque ecclesie albensis preposito; 
item magnificis Andree de Bathor et Nicolao de Hederwara conses- 
soribus nostris ac magistris prothonotario, ceterisque regni nobilibus 
nobiscum in examine ipsius cause existentibus cernebatur. Pro eo eo- 
rumdem dominorum prelatorum, baronum, magistrorum, prothonotarii 
ceterorumque regni nobilium quesito superinde et assumpto consilio 
prematuro, prelibatam possessionem Petrowyna appellatam in prealle- 
gato civium zagrabiensium (campo) adiacentem simul cum predicta 
terra seu possessione Sylakowyna vocata inter metas et terminos ei- 
usdem possessionis Petrowyna existentem ac aliis cunctis suis utilita- 
tibus et pertinenciis quibuslibet, racionibus ex premissis, sepefato Jo- 
hanni Hennyngh ac eiusdem heredibus et posteritatibus universis in 
sempiternum possidendam seriebus aliarum litterarum nostrarum alju- 
dicatoriarum exinde confectarum perpetuo .possidendam adjudicamus, 
. et relinquentes antefatam possessionem Hrazthya in eodem comitatu 
zagrabiensi sitam similiter cum cunctis suis utilitatibus et pertinenciis 
quibuslibet antelatis civibus et hospitibus sepedicte civitatis montis 
Grecensis eorumdemque cunctis heredibus et posteritatibus universis 
modo similiter in perpetuum adjudicantes ac eisdem modo subscripto 
statui debere decernentes et commitentes, vestram amiciciam presentibus 
petimus diligenter, quatenus vestrum mittatis hominem pro testimonio 


448 . Doc. 346. — An. 1487. 

fidedignum, quo presente magister Sebastianus de Korothna vel Fran- 
ciscus de Marocha, aut Bartholomeus de Kaplath, sin Benedictus de 
Thwl, sive Emericus de Lancz, curie regie notarius, aliis absentibus, 
homo noster, ad faciem sepetacte possessionis Hrazthya appellate in 
preallegato comitatu zagrabiensi adiacentis, vicinis et commetaneis 
suis universis inibi legittime convocatis et presentibus, eandem cum 
cunctis suis utilitatibus et pertinenciis quibuslibet memoratis civibus 
et hospitibus sepedicte civitatis montis Grecensis, eorumdemque here- 
dibus et posteritatibus universis jure ipsis ex premissis incumbente 
statuat et committat in sempiternum possidendam, tenendam pariter 
et habendam, contradiccione prelibati Johannis Hennyngh et aliorum 
quorumlibet non obstante, et post hec huiusmodi possessionarie sta- 
tucionis seriem, ut fuerit expediens, ad octavas festi beati Georgii 
martiris, nunc venturas, nobis aut huius regni Hungarie palatino ami- 
cabiliter rescribatis. Datum Bude sexagesimo die octavarum festi beati 
Michaelis archangeli, predictarum. Anno domini millesimo quadrin- 
gentesimo octuagesimo septimo. 


(A tergo). Amicis suis reverendis, capitulo ecclesie zagrabiensis. 
Pro circumspectis judice, juratis, ceterisque civibus et incolis civitatis 
montis Grecensis super quadam possessionaria statucione per nostrum 
et vestrum homines modo infrascripto fienda, memorialis, cuius series 
ad octavas festi beati Georgii martiris legitime perdurandi nobis aut 
regni Hungarie palatino est reportanda. 


Originale in charta, exessum et parum lacerum. A tergo vestigium sigilli. 
In archivio lib. reg. civit. zagrab. 


346. 


Anno 1487, 10. decembris. Budae. 


Kraljevec, Cerje, Kobiljak etc. possessiones, quas communitas civitatis montis 
Grecensis ad se vindicavit, a regis judicio capitulo sagrabiensi addicuntur. 


Nos Vrbanus electus et confirmatus ecclesie agriensis, thezau- 
rarius regius ac in causis in presencia palatinali vertentibus per sere- 
nissimum principem dominum Mathiam, dei gracia regem Hungarie, 
Bohemie etc. ducemque Austrie, dominum nostrum graciosissimum, 
judex deputatus. Damus pro memoria, quod in congregacione gene- 
rali magnificorum dominorum condam Michaelis Orzag de Gwih, 
alias dicti regni Hungarie palatini et judicis Comanorum et comitis 
Stephani de Bathor, judicis curie regie, universitati nobilium comitatus 


Doc. 346. — An. 1467. 449 
zagrabiensis feria tercia proxima ante festum  purificacionis beate 
Marie virginis in anno domini millesimo quadringentesimo octuagesimo 
primo transacto, preteritum, de speciali commissione et mandato dicti 
domini nostri regis prope civitatem zagrabiensem per eosdem dominos 
Michaelem palatinum et comitem Stephanum celebrata, condam ma- 
gister Johannes Posegay, alias director causarum prefati domini nostri 
regis, in persona eiusdem de medio aliorum exurgens proposuerat 
eo modo: quomodo possessiones Kralowcz, Cherye, Kobylyak, Swy- 
blyan et Narth vocate, omnino in dicto comitatu zagrabiensi existentes 
et habite, ad civitatem suam regalem montis Grecensis pertinerent, 
quas nunc honorabile capitulum ecclesie zagrabiensis teneret et con- 
servaret, quarum detencionis et conservacionis racionem scire vellet 
ab ipse capitulo jure admittente. Quo audito Gregorius Petrotha de 
Dedynareka, pro prefato capitulo ecclesie zagrabiensis cum procura- 
toris litteris eiusdem in eorumdem dominorum condam Michaelis 
palatini et comitis Stephani exurgens presenciam, responderat tali 
modo: quod prescripte possessiones Kralowcz, Cherye, Kobylyak, 
Swyblya et Narth vocate eidem capitulo zagrabiensi vigore efficacium 
litterarum et litteralium instrumentorum pertinerent, quas et que . 
idem capitulum non ad tunc, sed in termino ulteriori per eosdem 
dominos condam Michaelem palatinum et comitem Stephanum sibi 
dando, cum gravamine consveto, in curia regia coram eodem condam 
domino Michaele palatino producere et exhibere promptum fuisset et 
paratum; pro eo iidem domini Michael palatinus et comes Stephanus 
hiis perceptis judicantes commiserant eo modo, ut antefatum capitulum 
ecclesie zagrabiensis vel procurator eiusdem legittimus universas lit- 
teras et litteralia sua instrumenta, si quas et que in facto prescrip- 
tarum possessionum pro se haberet confectas et emanata in octavis 
festi beati Georgii martiris, tunc venturis, in dicta curia regia cum 
deponendo judicio trium marcarum coram prefato condam domino 
Michaele palatino producere et exhibere deberet et teneretur contra 
actorem prenotatum, ut hiis visis, idem dominus Michael palatinus 
judicium et justiciam facere valeret inter partes in premissis dictante 
juris equitate. Quia autem prefatus procurator dicti capituli, in causam 
attracti, in persona eiusdem prescriptum judicium trium marcarum 
eisdem dominis condam Michaeli palatino et comiti Stephano de 
Bathor, partique adverse persolvisset, ideo iidem domini Michael pa- 
latinus et comes Stephanus ipsum capitulum ecclesie zagrabiensis 
super solucione dicti judicii quietum  reddidissent et expeditum. 
Quibus tandem octavis festi beati Georgii martiris instantibus, ante- 
fatum capitulum ecclesie zagrabiensis per antelatum condam magi- 

29 


450 Doc. 346. — An. 1487. 


strum Johannem Posegay, legittimum procuratorem dicti domini nostri 
regis, in persona eiusdem congruis diebus ipsarum octavarum coram 
dicto domino Michaele palatino expectatum, in presenciam eiusdem 
non venisset neque misisset, se mediantibus aliis litteris eiusdem do- 
mini Michaelis palatini judicialibus exinde confectis in judicio aggra- 
vari permittentes, postulans prefatus procurator dicti domini nostri 
regis in persona eiusdem, eidem ex parte memorati in causam attracti 
per ipsum condam dominum Michaelem palatinum in premissis juris 
equitatem elargiri; et quia idem capitulum ad premissa evocari de- 
buerat, pro eo prelibatus condam dominus Michael palatinus amiciciam 
capituli ecclesie chasmensis litteratorie pecierat diligenter, quatenus 
ipsorum mitteret hominem pro testimonio fidedignum, quo presente, 
homo suus palatinalis, infra declarandus, memoratum capitulum ecclesie 
zagrabiensis prescriptas litteras et litteralia sua instrümenta exhibi- 
turum ac de judicio trium marcarum eidem domino Michaeli pala- 
tino et parti adverse satisfacturum contra antelatum dominum nostrum 
regem ad octavas festi beati Michaelis archangeli, tunc venturas, eius- 
dem condam domini Michaelis palatini evocaret in presenciam, et 
post hec ipsius evocacionis seriem cum nomine evocati octavas ad 
predictas eidem domino Michaeli palatino amicabiliter rescriberet ca- 
pitulum ecclesie chasmensis prenotatum. A quibusquidem octavis festi 
beati Michaelis archangeli prescripta instrumentalis exhibicio partes 
inter easdem seriebus litterarum eiusdem domini Michaelis palatini 
prorogatorie ventillanda ad octavas festi Epiphaniarum domini in 
anno eiusdem millesimo quadringentesimo octuagesimo secundo pre- 
teriti deveniente, eisdemque instantibus, prefatus magister Johannes 
Posegay director causarum dicti domini nostri regis pro eodem domino 
nostro rege eiusdem condam domini Michaelis Orzag palatini veniens 
in presenciam, litteras pretacti capituli ecclesie chasmensis super ipsa 
evocacione relatorias eidem domino Michaeli palatino presentasset, in 
quibus per Paulum Fynthycz de Zenth Iwan eiusdem domini Michaelis 
palatini ac discretum Benedictum presbiterum rectorem altaris beati 
Georgii martiris dicte ecclesie chasmensis prebendarium, eiusdem ca- 
pituli chasmensis, homines, feria quarta, scilicet in festo decolacionis 
beati Johannis baptiste, tunc proxime preterito, prefatum capitulum 
ecclesie zagrabiensis in possessione ipsorum Popowcz vocata per Francz 
Gerdew dictum, jobagionem eiusdem in eadem commorantem, pre- 
scriptas litteras et litteralia sua instrumenta exhibiturum ac de dicto 
judicio trium marcarum prelibato domino Michaeli palatino et parti 
adverte satisfacturum contra memoratum dominum nostrum regem 
ad predictas octavas festi beati Michaelis archangeli eiusdem domini 


Doc. 347. — An. 1487. 451 
Michaelis palatini presenciam legitime evocatum fore comperisset ma- 
nifeste. Ad quas quidem octavas festi beati Michaelis archangeli anno- 
tatum capitutum ecclesie zagrabiensis per annotatum magistrum Jo- 
hannem Posegay, directorem causarum dicti domini nostri regis, in 
persona eiusdem congruis diebus ipsarum octavarum coram ipso do- 
mino Michaele palatino legitime expectatum, premissas litteras et lit- 
teraria sua instrumenta exhibiturum, ac de dicto judicio trium. mar- 
carum eidem domino Michaeli palatino et parti adverse satisfacturum 
in presentiam eiusdem domini Michaelis palatini non venerat neque 
miserat, se mediantibus aliis litteris eiusdem condam domini Micha- 
elis palatini judicialibus exinde cqnfectis pro sua non venientia in 
judicio consveto et pro non solucione dicti judicii in dupplo eiusdem 
aggravari permittente, postulans prefatus procurator dicti domini 
nostri regis, actoris, eidem ex parte memorati ih causam attracti per 
eundem dominum Michaelem palatinum in premissis juris equitatem 
impertiri. Et quia idem capitulum, in causam attractum, adhuc ad 
preiissa in tribus foris comprovincialibus proclamari debuerat, pro 
eo idem dominus Michael palatinus amiciciam prescripti capituli 
ecclesie chasmensis litteratorie petierat diligenter, quatenus ipsorum 
mitteret hominem pro testimonio fidedignum, quo presente homo suus 
palatinalis, infradeclarandus, memoratum capitulum ecclesie zagrabi- 
ensis prescriptas litteras et litteralia sua instrumenta exhibiturum, ac- 
de judiciis novem marcarum ipsi domino Michaeli palatino et parti 
adverse satisfacturum eontra annotatum dominum nostrum regem, ac- 
torem, ad octavas festi beati Georgii martiris tunc venturas in tribus 
foris comprovincialibus publice et manifeste suam palatinalem faceret 
proclamari in presenciam, insinuans ibidem eidem, ut si veniret, pre- 
scriptasque litteras et litteralia sua instrumenta exhiberet, ac de dictis 
judiciis prefato domino Michaeli palatino et parti adverse satisfaceret, 
bene quidem, alioquin non obstante ipsius absencia et rebellione, idem 
dominus Michael palatinus finem decisurus et indilatum faceret causa 
in premissa prout dictaret ordo juris, et post hec huiusmodi trine- 
forensis proclamacionis seriem cum nomine proclamati octavas ad 
predictas, ut fieret expediens, sepefato domino Michaeli palatino ami- 
cabiliter rescriberet capitulum chasmense prenotatum. A quibusquidem 
octavis festi beati Georgii martiris premissa instrumentalis exhibicio 
partes inter easdem seriebus litterarum prefati domini Michaelis pa- 
latini prorogatoriarum diversimode ventillata, octavas festi beati Mi- 
chaelis archangeli in anno domini millesimo quadringentesimo octua- 
gesimo tercio preteriti celebratas dilative attigisset; ipsis denique 


octavis instantibus prefatus magister Johannes Posegay pro antefato . 
* 


458 Doc. 346. — An. 1487. 


domino nostro rege cum procuratoriis litteris eiusdem prelibati con- 
dam domini Michaelis palatini veniens in presentiam,.litteras annotati 
capituli ecclesie chasmensis super ipsa trinaforensi proclamacione 
rescripcionales, clause emanatas, eidem domino Michaeli palatino 
presentasset , in quibus per Balthazar de Mykchowcz palatinalem 
ac discretum Gregorium presbiterum chori eiusdem ecclesie chasmensis 
prebendarium eiusdem capituli chasmensis, homines, prefatum capi- 
tulum ecclesie zagrabiensis, primo feria quinta proxima post festum 
resurrectionis Domini tunc preteriti in Chetherthekhel, secundo, die 
dominico immediate sequenti, utputa, in octava festi resurrectionis 
Domini in Vgra, tercio namque ef ultimo feria secunda proxima simi- 
liter immediate sequenti in monte Grecensi, in prefato comitatu za- 
grabiensi existente, tribus scilicet foris comprovincialibus post sese 
celebrari solitis ad ea, que in dictis litteris prefati domini. Michaelis _ 
palatini continentur responsurum ac de judiciis novem marcarum 
eidem domino Michaeli palatino et parti adverse satisfacturum contra 
annotatum dominum nostrum regem, actorem, publice et manifeste ad 
Octavas festi beati Georgii martiris in anno domini millesimo qua- 
dringentesimo octuagesimo secundo, preteritas, suam palatinalem in 
presenciam proclamatum fuisse comperisset manifeste. Quibus exhi- 
bitis, prefatoque magistro Johanne Posegay, legittimo procuratore dicti 
domini nostri regis, prescriptas litteras et litteralia instrumenta per 
&nnotatum in causam attractum exhibere assumptas exhiberi, ac de 
dictis judiciis novem marcarum judici et parti. adverse satisfactionem 
impendere postulante. Quia Johannes de Orehowcz pro jamfato capi- 
tulo ecclesie zagrabiensis cum procuratoriis iitteris eiusdem, coram 
prefato domino Michaele palatino astitisset, tamen tam premissam 
instrumentalem exhibicionem, quam eciam solucionem dictorum judi- 
ciorum per eundem dominum Michaelem palatinum in ulteriorem ter- 
minum differri postulasset, pro eo idem dominus Michael palatinus ad 
Octavas festi beati Georgii martiris, tunc venturas, duxisset proro- 
gandam eo modo, ut tunc prefatum capitulum ecclesie , zagrabiensis 
vel procurator eiusdem legittimus .prescriptam instrumentalem exhi- 
bicionem cum deponendo judicio trium marcarum coram ipso pro- 
ducere et exhibere, dictaque judicia cum dupplo eorumdem judici et 
parti adverse persolvere deberet et teneretur. A quibusquidem octavis 
festi beati Georgii martiris exhibicio dictorum litteralium instrumen- 
torum simul cum dictis judiciis partes inter easdem seriebus littera- 
rum dicti condam domini Michaelis palatini protellata, ipso tandem 
e medio sublato ac spectabili et magnifico, condam domino Emerico 
de Zapolya, comite perpetuo terre scepwsiensis in ipsum honorem 


— € ve """- "P 


Doc. 346. — Ar. 1487. | 453 


palatinatus sublimato, eiusdem expostquam eodem similiter ab hac 
luce decendente, nobisque in causis in presencia sua palatinali ver- 
tentibus per prefatum dominum nostrum regem pro judice deputatis, 
premissa instrumentalis exhibicio ultimatim ad presentes octavas feati 
beati Michaelis archangeli nostram in presenciam dilative devenisset, 
eisdem denique octavis occurentibus magister Benedictus de Borawa 
director causarum regalium pro prefato domino nostro rege eum pre- 
curatoriis litteris eiusdem, in nostram exurgens presenciam, volens 
prescriptas possessiones Kralowcz, Zwyblyan, Kobylyak, Cherye et 
Narth vocatas, prefato domino regi, consequenterque antelatis civibus 
civitatis montis Grecensis de jure pertinentes fore declarare, quaadam 
duas litteras, unam magnifici condam domini Laurentii, aliaa magiatri 
thavernicorum olim serenissimi principis domini Ludovici incliti regis 
Hungarie, et aliam ipsius capituli ecelesie zagrabiensis, ambas privi- 
legialiter editas, nostrum judiciarium produxit in conspectum. Quarum 
prima, videlicet ipsius domini Laurentii magistri thavernicorum littera 
privilegialis anno domini millesimo trecentesimo quadragesimo sexto 
confecta, sigillo eiusdem auttentica in pendenti vallata inter cetera 
exprimebat: quod cum olim prelibatum capitulum ecclesie zagra- 
biensis judicem seu villicum ac juratos cives et hospites de Greez 
universos tam pro facta possessionario, quam et aliis negociis inter 
eos suscitatis, litigionario processu observato, ad certum terminum ju- 
ridicum tunc regie maiestatis in presenciam attrahendos in causam, 
ipsaque causa contra et adversus ipsos cives et hospites tam super, 
ipso facto possessionario, quam eciam premissis aliis negociis mota et 
suscitata, ab ipsa regali presencia translata,.tandem diversorum ju- 
dicum ordinariorum regni in presenciis agitata, variisque prorogatio- . 
nibus inter ipsas partes de termino in terminum protellata, ultimatim 
prefati. domini Laurencii magistri thavernicorum in presenciam: deventa 
extitisset, ipsis denique partibus tandem in certo termino, litteris suis 
in eisdem specificato, in figura judicii ipsius domini Laurentii ex parte 
capituli agentis magister Demetrius archidiaconus et magister Dya- . 
nisius canonici ipsius ecclesie zagrabiensis, tam pro se quam pro 
eodem toto capitulo cum procuratoriis litteris eiusdem, pro parte 
autem dictorum civium et hospitum Mykolech condam judex et Jaxe 
aurifaber, tunc cives jurati de Grecz predicta, modo simili coram ipso 
domino Laurentio comparendo, tam super premisso facto possessio- 
nario, quam et aliis premissis negociis tunc propositis, litterisque in 
eisdem specificatis, causantes et litigantes, iidem cives et hospites pro 
se et pro tota communitate diversa et perplura privilegia ipsorum in 
conspectu ipsius domini Laurencii contra dictum capitulum pro defen- 





454 Doc. 346. — An. 1487. 





dendis et salvandis juribus ipsorum exhibuissent et produxissent, 
quitus tandem privilegiis per ipsum dominum Laurentium revisis et 
ruminatis, idem ex eorumdem privilegiorum tenoribus et continenciis 
in ipsa causa inter partes sua in presencia modo premisso vertente et 
habita, seriem sue judiciarie deliberacionis variis partium allegacio- 
nibus et altercacionibus contra sese sua in presencia factis admodum 
declarantes ultimatim deliberandum conclusisset: quod quia prealle- 
gati cives et hospites de Grecz predictas possessiones Kobylya et 
Zwyblyan vocatas, vigoribus efficacium instrumentorum per procura- 
torem dictorum civium coram ipso domino Laurencio magistro tha- 
vernicorum productorum ipsis pertinerent et a tempore collacionis 
earumdem possessionum ipsis facte, ut iidem magistri Demetrius 
archidiaconus et Dyonisius coram ipso domino Laurencio fassi fuissent, 
semper in eisdem pacifice perstitisse et sine aliqua contradiccione 
capituli annotati luculenter demonstrassent, dictumque capitulum tam 
tempore statucionis eiusdem possessionis Kobylya quam concordie 
prenotate velut nil juris nilque proprietatis in possessionibus preno- 
tatis considerantes se habere aliquo contradiccionis obstaculo per iam 
fatum dominum Laurencium magistrum thavernicorum commune re- 
pertum extitisset, civibus et hospitibus de Grecz prenotatis obviasse 
et ex eo ipsas possessiones amisisse et consensisse propter sui taci- 
turnitatem et propter temporis diuturnitatem bene merito potuisset 
annotari, litterasque protestacionales, prohibitorias et alias quaslibet, 
. que alicuius efficacitatis viderentur vel momenti facto in premisso, 
iidem procuratores capituli ecclesie zagrabiensis per ipsum dominum 
Laurencium uti suo incubuisset officio trina vice requisiti nequivissent 
nec assumpsissent exhibere; igitur ipse dominus Laurencius thaverni- 
corum regalium magister, una cum venerabili in Christo patre, do- 
mino Petro dei et apostolica gracia episcopo sirimiensi, item magni- 
ficis viris, domino Nicolao palatino et judice Comanorum, Thoma 
condam vayvoda transilvano, Paulo magistro thavernicorum regina- 
lium, aliis eciam regni comitatus tenentibus et honores, necnon ma- 
gistris prothonotario, ceterisque eiusdem regni nobilibus secum tunc 
in judicio consedentibus, dictas possessiones Kobylya et Zwyblyan 
vocatas, sub eisdem metis, quibus ab olim ipsi cives easdem posse- 
dissent, de plenitudine sue judiciarie potestatis adiudicandas prenotatis 
civibus et hospitibus de Grecz reliquissent perpetuo possidere, tenere 
et habere regio nomine mediante, dictumque capitulum ecclesie za- 
grabiensis, quod in statucione predicte possessionis Kobylya sub testi- 
monio suo dictis civibus in concordiaque super dictis possessionibus 
Kobylya et Zwyblyan inter ipsos cives ab una ac quosdam Matheum 


Doc. 346. — An. 1487. 455 


et Farcasium parte ab altera coram iam dicto zagrabiensis ecclesie 
capitulo mediantibus eiusdem litteris facta, nulla eiusdem capituli 
obviante contradictione consensum prebuisse et assensum, ipsum eciam 
capitulum veluti rei consense et admisse, propter quam taciturnitatem 
et temporis diuturnitatem eisdem hospitibus iuxta prescripcionis formam 
perpetuate, suscitatorem in facto calumpnie pariter cum predictis pre- 
lato ac baronibus et regni nobilibus commisisset fore convictum contra 
hospites de Grecz prenotatos. Altera autem ipsarum, videlicet iam 
dicti capituli ecclesie zagrabiensis, littera similiter privilegialis, sigillo 
eiusdem in pendenti communita anno domini millesimo ducentesimo !) 
nonagesimo secundo exorta, inter ceteras disposiciones ac alia in eadem 
contenta et enarrata negocia per predictos cives, judicem, juratos et 
universos cives civitatis montis Grecensis predicte ac ipsum capitulum 
per clausulas et articulos in tenoribus eiusdem conscriptos inter se 
mutuo factas et specificatas hanc clausulam continebat: utpote hoc 
declarato et non pretermisso, quod nos scilicet capitulum in nostro 
tributo seu tributaria exactione modo infrascripto cum eisdem civibus 
huiusmodi composicionem et ordinacionem duximus faciendam, ut a 
jobagionibus seu populis ipsorum civium in infrascriptis villis, vide- 
licet: Dedych, Grachan, Kralowcz, Kobylye, Zwyblye, Narth, Nowa 
wez, Paobresye, Chernomerch, Hrasthya et Petrowyna vocatis, nunc 
residentibus et in futurum residenciam facientibus, nullum tributum 
nec aliquam tributariam exaccionem per nostros tributarios, nunc con- 
stitutos et in futurum constituendos, exigi faciemus nec recipi per- 
mittemus. Quibus exhibitis et presentatis, idem magister Benedictus 
de Borswa, procurator antefati domini nostri regis, in persona eiusdem 
prescriptas litteras et litteralia instrumenta per prelibatum capitulum 
ecclesie zagrabiensis modo premisso exbiberet assumptas per idem 
capitulum exhiberi postulavit coram nobis. Quo audito prefatus Va- 
lentinus Palfy de dicta Zenthmyhal pro eodem capitulo ecclesie za- 
grabiensis in causam attracto cum procuratoriis litteris eiusdem in 
nostram exurgens presenciam et pro prescriptis per ipsum capitulum 
exhibere assumptis litteris et litteralibus instrumentis quasdam quinque 
litteras, unam pretacti capituli ecclesie chasmensis fassionalem, aliam 
similiter eiusdem capituli ecclesie chasmensis exinde statutoriam, ter- 
ciam namque serenissimi principis domini Sigismundi imperatoris et 
regis superinde confirmacionialem, quartam vero olim domini Alberti 
regis donationalem, quintam nempe et ultimam prefati capituli ec- 
clesie chasmensis exinde statutoriam in annis et terminis infra decla- 


I") Erronee pro »tercentesimo«. Vide: Vol. I. Doc. 362. 


456 Dor. 346. — An, 1487. 





randis editas, nostro judiciario examini curavit exhibere Quarum 
prima, scilicet iamfati capituli ecclesie cbasmensis littera fassionalis 
anno domini millesimo quadringentesimo tricesimo quarto privilegia- 
liter emanata sua serie declarabat, quod egregius et nobilis vir Ro- 
dolphus, filius Rodolphi de Med we, alias de Alben, in presencia eius- 
dem capituli constitutus, in sua ac Leonardi, filii sui, personis onere 
et gravamine eiusdem super se assumpto, possessiones suas Kralewcz, 
Cherye ad eandem Kralewcz pertinentem cum tributo in eadem Cherye 
exigi solito, necnon Kobylyak, Zwyblya et Narth vocatas, omnino in 
dicto comitatu zagrabiensi existentes, cum earumdem cunctis utilita- 
tibus et pertinenciis quibuslibet sub certis condicionibus, clausulisque 
et articulis litteris in eisdem evidenter expressatis, honorabilibus do- 
minis canonicis de capitulo ecclesie zagrabiensis. et per consequens 
altari sancte crucis in eodem fundati pro refrigerio anime sue et 
fratrum suorum litteris in eisdem nominatorum confessus extitisset in 
perpetuum dedisse et tradidisse. Secunda vero littera dicti capituli 
ecclesie chasmensis exinde statutoria quintodecimo die ferie quinte 
proxime post festum nativitatis beate Marie virginis, anno domini 
millesimo quadringentesimo tricesimo quarto modo simili privilegi- 
aliter edita manifestabat, quod regius et eiusdem capituli homines ad 
litteratoriam peticionem olim domini Hermani Cilie et Zagorie co- 
mitis transmissi ad facies prescriptarum possessionum Kralewcz, 
Cherye, Kobylyak, Zwyblya et Narth vocatarum, presentibus vicinis 
et commetaneis earumdem accedentes, easdem cum cunctis suis utilita- 
tibus et pertinenciis quibuslibet antefatis dominis canonicis dicte ec- 
clesie zagrabiensis, nec non rectori dicti altaris sancte crucis in 
eadem ecclesie fundati, nullo penitus contradictore pro tunc inibi ap- 
parente in perpetuum statuissent. Tercia namque, utpote dicti condam 
domini Sigismundi imperatoris et regis, littera confirmacionalis anno 
domini millesimo quadringentesimo tricesimo sexto, quarto Nonas 
mensis Julii, regnorum autem suorum anno Hungarie etc. quinqua- 
gesimo, Romanorum vigesimo sexto, Bohemie sedecimo, imperii autem 
quarto ad litteratorium mandatum eiusdem edita, dupplici sigillo suo 
impendenti communita inter cetera exprimebat: quod fidelis eiusdem 
honorabilis vir Thomas archidiaconus varasdiensis et canonicus in 
ecclesia zagrabiensi, rectorque altaris sancte crucis in eadem ecclesia 
fundati in sua ac dominorum canonicorum eiusdem ecclesie zagrabiensis 
sue maiestatis adiens conspectum, exhibuisset eidem et presentasset quas- 
dam duas litteras privilegiales antefati capituli ecclesie chasmiensis, unam 
videlicet, qua mediante egregius Rodolfus, filius Rodolphy de Med we, 
alias de Alben, predictas possesiones Kralewcz, Cherye, Kobylyak, 


Doc. 346. — An. 1487. 457 
Zwyblyan et Narth vocatas, in dicto comitatu zagrabiensi existentes, 
quas videlicet condam dominus Eberhardus episcopus ecclesie zagra- 
biensis a sua Serenitate exigentibus suis fidelitatibus sibi ac condam 
domino Johanni similiter episcopo eiusdem ecclesie zagrabiensis, nec- 
non Petro et Jobanni dictorum regnorum suorum Dalmacie et Croacie 
banis, fratribus carnalibus ipsius Rodolphy, eidemque Rodolpho et 
suis heredibus in perpetuum impetrasset cum universis earumdem 
utilitatibus litteris in eisdem explicatis, prefatis dominis de capitulo 
ecclesie zagrabiensis dictoque altari sancte crucis in eadem fundati 
dedisse et contulisse dinoscebatur; et aliam super legittimam earum- 
dem possessionum et tributi statucione confectas, supplicans maiestati 
sue humiliter et devote, ut easdem suis litteris privilegialibus inseri 
et transcribi faciendo ipsis perhennaliter valituras innovando confir- 
mare, huiusmodique collacionem et perpetuacionem ipsarum posses- 
sionum, tributique antedicti suum regium consensum pariter et assen- 
sum prebere dignaretur. Cui scilicet collacioni et perpetuacioni pre- 
fatus Sigismundus imperator et rex dictis suis litteris mediantibus 
suum regium consensum et assensum prebendo, easdem binas litteras 
dicti capituli ecclesie chasmensis, fassionalem scilicet et statutoriam, 
ac omnia in eisdem contenta pro eisdem dominis de capitulo ecclesie 
zagrabiensis et rectori altaris predicti perpetuo valituras innovando 
patrocinio dicti sui privilegii mediante confirmasset. Quarta autem 
videlicet littera donacionalis prenominati domini Alberti regis, Posonii 
in festo beati Marci evangeliste anno domini millesimo quadringen- 
tesimo tricesimo nono ad propriam commissionem eiusdem magistro 
Stephano de Byk preposito ecclesie albensis prothonotario refferente, 
in pargameno patenter edita, sigilloque eiusdem ab intus in inferiori 
margine communita continebat: quod idem dominus Albertus rex 
quasdam, possessionem Kralewcz vocatam ac porcionem possessiona- 
riam in possessione Cherye appellata, habitam, nec non tributum in 
eadem Cherye exigi solitum, item possessiones Kobylyak, Zwyblya, 
et Narth nuncupatas, omnino in dicto comitatu zagrabiensi existentes 
et habitas, simul cum cunctis earumdem utilitatibus et pertinenciis 
quibuslibet, in quarum pacifico dominio prefata ecclesia zagrabiensis 
et altare prenotatum in ipsa ecclesia constructum per consequensque 
rector altaris eiusdem a dudum perstitisset, persisteretque eciam ad 
tunc, prefato domino Alberto regi relatum extitisset, simul cum omni 
jure suo regio, si quod in eisdem habuisset, memorato capitulo ecclesie 
zagrabiensis ac rectori altaris sancte crucis in eadem fundati ex certa 
sciencia sue maiestatis et animo deliberato in perpetuum donasset et 
contulisset. Quinta nempe et ultima earumdem videlicet preallegati 


"458 Doc. 346. — An. 1487. 





capituli ecclesie chasmensis, littera privilegialis, secundd die ferie tercie 
proxime post festum beati Martini episcopi et confessoris in anno do- 
‚mini millesimo quadringentesimo octuagesimo primo edita, habens in 
se verbaliter series et continencias litterarum predicti domini nostri 
fequisitoriarum in eodem anno confectarum, sed et series aliarum lit- 
terarum ipsius capituli statutoriarum, adhuc tempore donacionis et 
statucionis dictarum possessionum in dicto anno gracie millesimo qua- 
dringentesimo tricesimo nono editarum, alfabeto, ut idem capitulum 
'chasmense testatur, intercisarum, ad huiusmodi mandatum dicti domini 
nostri regis requisitarum et reinventarum; quarum quidem litterarum 
reinventarum series inter cetera exprimebat, quod regius et dicti ca- 
pituli ecclesie chasmensis homines ad litteratorium mandatum prefati 
.condam domini Alberti regis transmissi, litteris in eisdem nominati, 
ad facies: prenotate possessionis Kralewcz necnon porcionis possessio- 
narie in prescripta possessione Cherye habite ac tributi in eadem 
exigi soliti, item possessionum Kobylyak, Zwyblya et Narth predic- 
tarum, accedentes, easdem cum cunctis suis utilitatibus prenominato 
capitulo et per consequens rectori dicti altaris sancte crucis statuissent 
perpetue possidendas nemine penitus contradictore apparente. Quarum- 
quidem litterarum tam per prefatum magistrum Benedictum, direc- 
torem causarum regalium in persona dicti domini nostri regis, quam 
eciam procuratorem memorati capituli ecclesie zagrabiensis coram 
nobis modo premisso productarum exhibicionibus factis, tenoribusque 
earumdem perlectis et intellectis, idem magister Benedictus dicto do- 
mino nostro regi et per consequens memoratis civibus civitatis sue 
regalis montis Grecensis, annotatus eciam procurator ipsius capituli 
eidem per nos in premissis juris equitatem, justicieque rigorem postu- 
larunt elargiri. Verum licet alias in causa et lite in presencia preli- 
bati olim domini Laurencii thavarnicorum regalium magistri pro parte 
sepefati capituli ecclesie zagrabiensis inter alia eorum negocia tunc 
inter ipsum et jamfatos cives et hospites pretacte civitatis montis 
Grecensis presertim et precipue super facto prescriptarum  possessio- 
num Kobylyak et Zwyblyan vertente et habita, per prenominatos My- 
kolech condam judicem et Jaxe aurifabrum, tunc cives juratos pre- 
dicte civitatis regalis montis Grecensis, in ipsorum et tocius commu- 
nitatis eiusdem civitatis personis coram ipso domino Laurencio tha- 
varnicorum magistro adversus dictum capitulum productis, variis ip- 
sorum privilegiis prenotatis, idem dominus Laurenciius ex tenoribus 
privilegiorum ac eorum fulcitis vigoribus prescriptas possessiones 
Kobylyak et Zwyblyan a tempore diuturne collacionis ipsarum eisdem 
civibus facte, prout et quemadmodum prenotati magistri Demetrius 


Doc. 346. — An. 1487. 459 





archydiaconus et Dyonisius tocius capituli prelibati procuratores coram 
ipso domino Laurencio asseruissent, erga manus sub dominioque civium 
civitatis predicte pacifice extitisse, per idemque capitulum tam tem- 
pore premisse statucionis eorum quam eciam concordie et fassionis 
semper pro parte dictorum civium, ut premittitur, celebratarum nulla 
contradictio facta fuisse per ipsum dominum Laurencium repertum 
extiterit, idemque dominus Laurencius tam ex eo, quam eciam pre- 
missis per ipsum in dictis suis litteris declaratis rationibus, posses- 
siones easdem Kobylyak et Zwyblian ipsis civibus predicte civitatis 
montis Grecensis pariter cum predictis dominis prelatis, baronibus et 


regni nobilibus autoritate sua iudiciaria mediante adiudicaverit et reli- . 


querit perpetuo possidendas, insuper ipsum capitulum pretensa ra- 
cione suis litteris preexhibitis, presentibusque in certa parte sensua- 
liter declaratis, specificatis et denotatis, tanquam sopite litis suscita- 
torem in premisso facto calumpnie contra cives predictos innodatum 
fuisse commiserit, et postquam idem capitulum, ut pretactum est, cum 
prefatis civibus civitatis montis Grecensis certas disposiciones secundum 
contenta prescriptarum litterarum suarum faciendo inter alias clausulas 
et articulos huiusmodi disposicionum ipsarum parcium in prescripta 
clausula seu articulo prenotato, superius presentibus seriatim conscripto, 
jobagiones et populos dictorum civium in villis prenominatis Cherye, 
Kralowcz, Kobylyak, Zwyblyan et Narth residentes a solucione pre- 
scripti eorum tributi eximendo, per hocque possessiones iam dictas 
ipsorum civium fuisse, suis litteris mediantibus proprio eorum sub 
sigillo emanatis pronunciaverunt; hiis eciam premissis racionibus et 
de causis nobis et dominis prelatis, baronibus, magistris, prothonotario 
et regni nobilibus sedis judiciarie juratis assessoribus prescripte pos- 
sessiones Kobylyak et Zwyblyan tempore illo, quo. ipse littere pro 
parte dicti domini regis exhibite et iam declarate ostendebant, ad 
predictam suam civitatem regalem montis Grecensis pertinuisse satis 
clare apparebat. Tamen quia expost in dicto anno gracie millesimo 
quadringentesimo tricesimo quarto, memoratus Rodolphus, filius Ro- 
dolphy de Medwe, alias de Alben, ipsas possessiones Kobylyak et 
Zwyblyan cum predictis aliis possessionibus suis et tributo prenotato 
prelibatis dominis canonicis de capitulo ecclesie zagrabiensis per conse- 
quensque altari benedicte crucis in eadem fuhdato, rectorique eiusdem 
pro tempore constituto, pro remedio salutis sue et dictorum fratrum 
suorum tanquam proprias possessiones vigore preexhibitarum litterarum 
memorati capituli ecclesie chasmensis fassionalium in perpetuum de- 
disse et donasse, idemque capitulum easdem possessiones, earumdem 
serie prescriptarum litterarum statutoriarum, sepefati capituli chas- 


— — a. 0... 


400 Doc. 346. — As. 1487. 


mensis superinde confectarum, per dictos regium et capitularem ho- 
mines, presentibus vicinis et commetaneis nullo contradictore existente, 
et sibi ipsi per eosdem statuisse, procurasset, quas tandem litteras 
fassionales et statutorias ac omnia in eis contenta prefatus olim do- 
minus Sigismundus imperator et rex, prout per prescriptas litteras 
eiusdem confirmacionales presentibus insertas, edocebamur, predictas 
possessiones Kralowcz, Cherye cum tributo, Kobylyak, Zwyblyan et 
Narth vocatas, memoratum dominum Eberhardum episcopum sibi et 
suis fratribus litteris in eisdem nominatis a sua maiestate impetraias 
fuisse, testante, ad humillime supplicationis instanciam, memorati 
condam Thome archidiaconi warasdiensis canonici dicte ecclesie za- 
grabiensis easdem binas litteras super collacione et statucione ipsarum 
possessionum emanatas acceptantes et approbantes, nichilominusque 
pro salubri devocione sue serenitatis ob remediumque salutis anime 
sue premissis omnibus et singulis litteris in eisdem contentis et de- 
claratis suum regium consensum pariter et assensum prebens mera 
sua imperiali auctoritate ac potestatis plenitudine ex cerfa sue maie- 
statis scientia de consensu et voluntate serenissime domine regine ac 
dominorum prelatorum et baronum suorum consilio prematuro eisdem 
dominis canonicis de antefato capitulo ecclesie zagrabiensis necnon 
altari sancte crucis predicto et rectori ipsius pro tempore constituto 
perpetuo valituras confirmasse; demum eciam prefatus dominus Al- 
bertus rex in preallegato anno dominice incarnacionis millesimo qua- 
dringentesimo tricesimo nono prenominatas possessiones Kobylyak et 
Zwyblyan pariter cum prenominatis aliis possessionibus et porcionibus 
possessionariis ac tributo in ipsarum pacifico dominio idem capitulum 
se et rectorem altaris predicti perstitisse asseruisset, simul cum suis 
utilitatibus ac pariter cum omni jure suo regio in eisdem habito ipsi 
capitulo ac rectori altaris sancte crucis predicto mediantibus dictis suis 
litteris donacionalibus exinde confectis in perpetuum contulisse, eedem 
nichilominus possessiones cum suis cunctis utilitatibus serie premis- 
sarum litterarum dicti capituli ecclesie chasmensis statutoriarum ad 
predictum litteratorium mandatum dicti domini nostri regis moderni 
in sacristia seu conservatorio ecclesie sue per idem capitulum requi- 
sitarum et reinventarum, nemine contradicente, adhuc eotunc tempore 
scilicet donacionis debito modo eidem capitulo et rectori altaris pre- 
dicti statute fuisse. Insuper idem capitulum ecclesie zagrabiensis con- 
sequenterque rector altaris sancte crucis predicti, ab eo tempore, quo 
scilicet sepetacte possessiones Kralowcz, Cherye, Kobylyak, Zwyblyan 
et Narth per antefatum Rodolphum eisdem collate sunt, semper in 
dominio earumdem usque ad tempus congregacionis predicte absque 


Doc. 346. — An. 1487. 461 





omni litis mocione pacifice fuisse et extitisse reperiebantur manifeste. 
Racionibus igitur ex premissis, potissime vero, quia prelibatum capi- 
tulum ecclesie zegrabiensis vigoribus et patrociniis prescriptorum 
eiusdem privilegiorum iam proximis in superioribus sensualiter decla- 
ratorum a tanto temporis spacio, utpote a tempore premisse fassionis, 
collacionisque et perpetuacionis prelibati olim Rodolphy, filii Ro- 
dolphy, in dicto anno domini millesimo quadringentesimo tricesimo 
quarto prememorato, capitulo et altari predicto suoque rectori pro 
tempore constituto facte et celebrate pacifice et quiete perstitissent, 
causa presens per prefatum dominum nostrum regem nomine suo 
regio, ordine et serie premissa suscitata et coram nobis agitata, nec 
ipso nomine regio eo, quod jura regia sive regalia, si que in pretitulatis 
possessionibus extitissent, eadem jura regia per predictos dominos 
Sigismundum et Albertum reges preexhibitarum litterarum .eorumdem 
vigeribus jamfato capitulo collata et donata extitissent; sed neque 
pro parte et ad instanciam civium predictorum, quorum videlicet 
acquisicioni intervallum legittime prescripcionis de regni consvetudine 
propter temporis diuturnitatem obviabat levari vel suscitari potuisse, 
causaque eadem ipso nomine regio suscitata vigore et virtutibus litte- 
rarum predictorum dominorum Sigismundi et Alberti regum, felicium 
reminiscenciarum, confirmacionalium atque donacionalium, quibus me- 
diantibus iidem domini reges prescriptas possessiones tanquam sua 
jura regia prenotatis dominis de capitulo zagrabiensi annotatoque al- 
tari et rectori eiusdem pro tempore constituto dedissent, annuissent 
et consensissent merito sopiri et condescendi, pretacteqeu possessiones 
Kobylyak et Zwyblyan simul cum suis pertinenciis antefato capitulo 
ecclesie zagrabiensis per consequensque altari sancte crucis in eadem 
fundato suoque rectori pro tempore constituto tanquam merum et 
sincerum jus eorumdem adjudicari et relinqui debere, nobis et. reve- 
rendis in Christo patribus dominis: Sigismundo quinqueecclesiensi, 
Nicolao waciensi, Johanne chanadiensi, altero Nicolao electo tinniensi, 
ecclesiarum episcopis; Dominicoque albensis ecclesie preposito; item 
magnificis: Andree de Bathor et Nicolao de Hederwara, magistrisque 
prothonotariis et regni nobilibus sedis judiciarie assessoribus nobiscum 
in examine cause presentis existentibus, agnoscebantur luculenter et 
perspicue, pro eo eorumdem dominorum prelatorum, baronum, magi- 
strorum, prothonotariorum, regnique nobilium dicte sedis judiciarie 
assessorum sano et deliberato inducti consilio prenominatas posses- 
siones Kobylyak et Zwyblyan simul cum pretactis reliquis possessio- 
nibus seu prediis ac tributo ad easdem deserviente, cunctis eciam 
aliis ipsarum utilitatibus sub earumdem metarum inclusionibus, quibus 





463 Doc. 347. — An. 1488. 


hactenus per idem capitulum tente fuissent et possesse, eidem capi- 
tulo per consequens annotato altari sancte crucis eiusque rectoribus 
pro tempore constitutis, premisso jure ipsis ex pr@lnissis incumbente, 
perpetuo ac in sempiternum possidendas, tenendas pariter et habendas 
adjudicantes reliquimus, immo adiudicamus et relinquimus auctoritate 
nostra judiciaria et justicia mediante. In cuius rei memoriam, firmi- 
tatemque perpetuam presentes litteras nostras privilegiales pendentis 
et authenticique sigilli nostri munimine roboratas eidem capitulo ac 
rectori altaris sancte crucis predicti pro tempore constituto duximus 
concedendas. Datum Bude sexagesimo quinto die octavarum festi beati 
Michaelis archangeli predictarum. Anno domini millesimo quadrin- 
gentesimo octuagesimo septimo. 


Originale in membrana, A zona rubra et viridi appendet sigillum In archiv. 
vener. Capit. zagrab. Act. Cap. ant. fasc. 2. nr. 38. 


347. 
Anno 1488, 1. februarii, Crisii. 
A congregatione comitafus crisiensis constituitur, ut Johannes Horvat de 
Okić possessionem. ereptam, quae Stupnik appellatur, fratribus Praedtca- 
foribus gagrab. reddat, damnaque adlata restituat. 


Amicis suis reverendis, capitulo ecclesie Zagrabiensis, Mathias 
Gereb de Vingarth, regnorum Dalmacie, Croacie et Sclauonie banus, 
amiciciam paratam cum honore. Noveritis, quod Valentinus Palffy de 
Zenthmichal pro religiosis fratribus et conventu ordinis Predicatorum 
in claustro beati Nicolai episcopi, Zagrabie fundato, degentibus, cum 
procuratoriis litteris eorumdem iuxta continenciam litterarum nostrarum 
prorogatoriarum ac vestrarum inquisitoriarum, evocatoriarum et insi- 
nuatoriarum in presentibus octavis festi Epiphaniarum domini in figu- 
ram nostri judicii comparens, contra egregium Johannem Horwath 
de Okych, easdem litteras vestras inquisitorias, evocatorias et insinua- 
torias nobis ad amicabilem litterariam nostram peticionem rescriptas, 
tenoresque earumdem litterarum nostrarum in Gudowcz, sabato proximo 
post festum beatorum Thyburcii et Valeriani martirum anno domini 
millesimo quadringentesimo octuagesimo quinto emanatarum, verbaliter 
in se habentes, asserens, accionem, proposicionem dictorum actorum 
litteris contineri in eisdem, nobis presentavit declarando: quod die 
et loco in predictis, in personis dictorum religiosorum fratrum et 
conventus ordinis predicti nobis dictum extitisset, quod circa festum 
Marie de nive, anno nunc proxime preterito elapsum, prefatus Johannes 
Horwath, de dicta Okych, universos proventus terragiorum bladi et 


ia. 4. 


Doc. 347. — An. 1488. 463 


frumenti eisdem actoribus de terra tercie partis, quam incoluerunt 
jobagiones, parcium duarum superioris possessionis Zthupnyk vocate, 
recipi et pro se ipso usurpari fecisset potencia mediante. Et quod 
circa festum beati Colomani martiris, similiter tunc proxime prete- 
‘ ritum, idem Johannes Horwath prefatam terciam partem dicte posses- 
sionis ipsorum actorum Zthupnik vocate in comitatu zagrabiensi pre: 
dicto existentis, non curato eo, quod iam pro duabus partibus eiusdem 
possessionis dudum in litem per ipsos actores attractus fuisset, pro 
se ipso minus juste et indebite occupasset, eosdem actores de dominio 
eiusdem excludendo potencia mediante, in preiudicium et dampnum 
eorumdem actorum et per consequens dicti claustri beati Nicolai 
episcopi valde magnum. Et quia ex graciosa annuencia et concessione 
regie maiestatis universe cause brevium evocacionum in hoc regno 
emergende per nos possint iudicari atque terminari, pro eo vestram 
amiciciam litteratorie pecieramus diligenter, quatenus vestrum mitte- 
retis hominem pro testimonio fidedignum, quo presente homo noster, 
infra declarandus; scita prius premissorum mera veritate, evocaret pre- 
fatum Johannem Horwath de Okych contra annotatos actores ad trice- 
simum secundum diem, a die huiusmodi vestre inquisicionis et evo- 
cacionis immediate computando, nostram in presenciam in sedem cri- 


siensem, racionem de premissis redditurum efficacem, litis pendente, 


si qua foret inter ipsos, non obstante, insinuando ibidem eidem ut 
sive ipse in dicto termino coram nobis compareret sive non, nos ad 
partis comparentis instanciam id faceremus in premissis, quod juri 
videretur expedire, et post hec huiusmodi inquisicionis, evocacionis 
et insinuacionis seriem cum evocati nomine, terminoque assignato nobis, 
more solito rescriberetis. Vos igitur amicabilibus peticionibus nostris 
annuentes unacum Nicolao Iwanowych de Brezowycza, homine nostro, 
vestrum hominem discretum videlicet Gregorium presbiterum de 
Maglak, chori annotate ecclesie vestre prebendarium, ad premissa fide- 
liter peragenda vestro pro testimonio fide dignum duxissetis desti- 
nandum. Qui tandem exinde ad nos reversi nobis concorditer retu- 
lissent, eo modo, quomodo ipsi feria quarta proxima post festum 
beati Marci ewangeliste, tunc proxime preteritum pariter procedendo 
ab omnibus et singulis, quibus decuisset et licuisset palam et occulte de 
premissis diligenter inquirendo omnia premissa et quevis prescriptorum 
singula sic et eodem modo facta fore et perpetrata fuisse et esse 
rescivissent, prout nobis dicta et exposita extitissent et quemadmodum 
tenor litterarum nostrarum per omnia contineret predictarum. Facta itaque 
huiusmodi inquisicione idem homo noster ipso vestro testimonio presente 
eodem die inquisicionis memoratum Johannem Horwath de Okych per 


m“. 


464 Doc. 347. — An. 1488. 


quemdam Iwanum Drempych dictum, jobagionem suum, in possessione 
eiusdem Obres vocata, ad dictum tricesimum secundum diem a die 
inquisicionis premisse computando, contra annotatos actores nostram 
evocasset in presenciam in sedem crisienem, racionem de premissis 
redditurum efficacem, litis pendente, si qua foret inter ipsos, non 
obstante, insinuassetque ibidem eidem, ut sive ipse in dicto termino 
coram nobis compareret sive non, nos ad partis comparentis instan- 
ciam id faceremus in premissis, quod juri videbitur expedire A quo- 
quidem termino prescripti tricesimi secundi diei causa parcium pre- 
Scripta partes inter easdem seriebus litterarum nostrarum prorogato- 
riarum ventilata, presentes octavas festi Epiphaniarum domini dilative 
attigisset, ad quas tandem octavas annotatus Joannes: Horwath in 
causam attractus per prefatum Valentinum Palffi de Zenthmichal, legit- 
timum procuratorem dictorum actorum, in personis eorumdem congruis 
diebus ipsarum octavarum coram nobis expectatus nostram in pre- 
senciam noa venit neque (misit, sed se) mediantibus aliis litteris 
nostris judicialibus exide confectis in judicio aggravari permisit, postulans 
prefatus procurator dictorum actorum in personis eorumdem eisdem . . 
TE in causam attracti, per nos in premissis juris ejuitatem, 
justicieque rigorem .impertiri. Verum quia tempore in predicto in 
personis dictorum fratrum et tocius conventus (dicti ordinis, racione) 
et pretextu recepcionis et usurpacionis universorum terragiorum bladi 
et frumenti (eisdem actoribus de terra) tercie partis dicte possessionis 
Zthupnyk modo premisso pro(veniencium . . . . per) iamfatum Jo- 
hannem Horwath indebite et minus licite perceptorum, premisseque 
potenciarie occupacionis de terra tercie partis dicte possessionis Zthu- 
pnyk per eundem modo premisso facte, processu (in persona) nostra 
contra et adversus ipsum Johannem Horwath die et loco in predictis 
nobis porrecto extittisse, idemque Johannes Horwath per memoratos 
nostrum et vestrum homines premissa informacione subsecuta terminum 
ad prefatum pro redenda racione premissorum contra et adversus fratres 
predictos nostram in presenciam legittime evocatus et causa ipsa pre- 
scripta, prorogacione interveniente, ad dictas presentes octavas festi 
Epiphaniarum domini deventa extitisse, octavas ad easdem nostram 
velut judicis sui ordinarii in presenciam venire vel mittere minime 
curasset, sed se in sue culpabilitatis evindens indicium a facie juris et 
justicie penitus absentando, oneribus pretactorum judiciorum aggravari 
permisisse ex premissis adveniebatur luculenter; propter quod pre- 
scripta tercia pars antefate possessionis Zthupnyk in dicto comitatu 
zagrabiensi existens et habita simul cum pretactis proventibus eiusdem 
prefatis fratribus actoribus rediudicari et restitui, de prescriptis quoque 


Doc. 347 — An. 1488. 465 
proventibus terragiorum bladi et frumenti per dictum in causam 
attractum indebite perceptis ipsis fratribus actoribus congrua: satis- 
faccio impendi debere, prefatus quoque Johannes Horwath in causam 
attractus pro indebita occupacione tercie partis possessionis Zthupnyk 
predicte, eiusdemque tercie partis proventus percepcione per ipsum 
modo premisso factis et commissis in facto potencie ex eoque in quin- 
quaginta marcis homagialibus, ducentos florenos auri facientibus, dictis 
fratribus actoribus solummodo persolvendis convinc i et aggravari debere 
nobis ac electis et juratis, ceterisque nobilibus prescripti comitatus 
crisiensis nobiscum in judicio et examine cause premisse existentibus, 
perspicue agnoscebatur, pro eo nos eorumdem electorum juratorum 
et regni nobilium quesito et assumpto superinde consilio prematuro, 
prescriptam terciam partem pretacte possessionis Zthupnyk simul cum 
dictis proventibus terragiorum bladi et frumenti, aliisque cunctis 
eiusdem utilitatibus et pertinenciis universis, prefatis fratribus actoribus 
readiudicantes et restatui committentes de prescriptis proventibus per 
prefatum in causam attractum modo premisso indebite perceptis se- 
cundum limitacionem proventuum eorumdem mediante juramento 
prioris aut superioris conventus claustri predicti et coniuratorum ei- 
usdem fiendo, per alias litteras nostras similiter adiudicatorias, jura- 
mentales, per dictum in causam attractum eisdem actoribus debitam 
satisfaccionem impendi debere decernentes. Nolentes eciam premissos 
presumptuosos actus potenciarios ipsius Johannis Horwath per ipsum 
ordine prememorato patratos et commissos simpliciter et impune per- 
transire, ne alii ab eodem exemplati ad consimiles temerarios actus 
potenciarios committendos se apponere presummant, quod (quatenus) 
eiusdem penalis affliccio quoslibet ab huiuscemodi actibus potenciariis 
perpetrandis terreat et retrahat, ceterisque terribile cedat in exemplum, 
prelibatum Johannem Horwath in causam attractum in facto potenci- 
ario ex eoque in quinquaginta marcis homagialibus, ducentos florenos 
auri sorcientibus, dictis actoribus dumtaxat persolvi debendis convictum 
et aggravatum fore pronunciantes et committentes, vestram amiciciam 
presentibus petimus diligenter, quatenus vestrum mittatis hominem 
pro testimonio fide dignum, quo presente unus vel duo ex electis 
et juratis nobilibus comitatus zagrabiensis, tamquam homo noster, de 
sede nostra judiciaria per nos ad id specialiter transmissus, primo ad 
acies prenotate possessionis Zthupnyk in prefato comitatu zagrabiensi 
habite, consequenterque antedicte tercie partis eiusdem ,vicinis et com- 
IDetaneis suis universis inibi legittime convocatis et presentibus ac- 
cedendo, eandem terciam partem ipsius possessionis Zthupnyk simul 
cum universis eiusdem utilitatibus et pertinenciis quibuslibet restatyat 


30 


466 Doc. 348. — An. 1488. 

prelibatis fratribus et conventui ordinis predicti jure ipsis incumbente 
possidendam, contradiccione dicti Johannis Horwath convicti et aliorum 
quorumlibet previa racione non obstante. Tandem vero ad facies 
premissorum jurium possessionariorum ipsius Johannis Horwath ubivis 
habitorum, habita prius legittima reambulacione et condigna estima- 
cione eorundem, exclusisque porcionibus quorumvis de eisdem tot et 
quot, videlicet et quantum ad valorem prescriptarum quinquaginta 
marcarum se extendere videbuntur, seperantes et excidentes, occupet 
eadem, occupataque manibus dictorum fratrum actorum parti scilicet 
adverse manibus, tamdiu, quousque ab eisdem actoribus pro prescriptis 
quinquaginta marcis redimerentur statuat titulo pignoris possidendas, 
modo simili contradiccione dicti Johannis Horwath convicti et aliorum 
quorumlibet previa racione non obstante. Illis autem, qui dicta jura 
possessionaria occupantes se redimere velle asseruerint, pro termino 
redempcionis eorumdem octavas festi sancti Jacobi apostoli nunc ven- 
turas coram nobis comparendi prefigat et assignet. Post hec (huiusmodi) 
possessionarie reservacionis, reambulacionis, estimacionis, occupacionis 
ac similiter statucionis (earumdem, seriem) cum nominibus dicta 
jura possessionaria se redimere velle asserencium, ad dictas octavas 
festi beati Jacobi apostoli similiter nunc venturas legititme perdurandas 
nobis more solito amicabiliter rescribatis. Presentes autem sigillis 
egregiorum Petri Bochkay de Razynakerezthwr et Michaelis Kerhen 
de Belosowch vicebanorum et comitum nostrorum crisiensium fecimus 
consignari. Datum Crisii predicta, vigesimo primo die octavarum 
festi Epiphaniarum domini predictarum. Anno eiusdem millesimo qua- 
dringentesimo octuagesimo octavo. 


E transumpto, sat lacero, capituli zagrabiensis de anno 1491. In archiv. lib. 
reg, civit. zagrab. 


348. 


Anno 1488, 12. maii, Zagrabiae, 
Osvaldus episc. zagrab. canonicis a divinis absentibus poenam constituit. 


Reverendissimus dominus noster Osualdus, dominus et prelatus 
noster, feria secunda proxima ante festum ascensionis Christi, per 
suam diffinitivam sentenciam pronunciavit, quod amodo prepositi, 
dignitarii, archidiaconi et canonici, ubique existant, demptis illis, quos 
ius babet supportatos, qui infra limites huius regni extiterint, debeant 
ad dominicam de passione Domini convenire, et per illa omnia festa 
perseverare usque ad octavam Pasce. Item veniant ad festa Penthe- 
costes; item ad festum corporis Christi; item ad festa Assumpcionis et 


Doc. 349. — An. 1488. 467 


— Bin m —À ———— —— -——— — > ——— Un — = — _ — - —— 


beati regis Stephani et dedicacionis huius alme ecclesie; item ad festum 
Omnium sanctorum et ad festa nativitatis Christi et Epiphaniarum ; 
alias, qui non fuerunt legittime excusati, privati sint proventibus be- 
neficiorum suorum, que pro tunc solita sunt administrari, tociens, 
quociens, nisi reverendissima paternitas sua cum aliquo, aut capitulum 
generose dispensabit, pensata tamen racione cause et quantitate persone. 

Hec ego Andreas, arcium et decretorum doctor, archidiaconus 
kathedralis et canonicus prefate ecclesie zagrabiensis scripsi ex man- 
dato mihi personaliter facto prefati reverendissimi domini nostri 
zagrabiensis. 

Liber rubeus ven, capituli eccl. zagrabiensis. In archivio incl. Acad, Scient. 
Slavor. merid. ' 


349. 


Anno 1488, 5. Junii. Viennae. 


Mathias, Hungariae etc. rex, communitati civitatis montis Grecensis prae- 
epit, ul Galli Kudelić infamia in civitatis tabulis consignata, deleatur. 


Mathias dei gracia Hungarie, Bohemie etc. rex, duxque Austrie. 
Fidelibus nostris circumspectis, judici et juratis civibus civitatis nostre 
montis Grecensis, salutem et graciam. Expositum extitit nobis pro 
parte et in persona fidelis nostri circumspecti Galli Kudelych, con- 
civis vestri, quod licet his superioribus annis per alias nostras, tunc 
judici et juratis civibus eiusdem civitatis nostre montis Grecensis 
mandaverimus, ut quandam infamiam, que contra honorem dicti expo- 
nentis propter quandam levem causam in registrum dicte civitatis 
nostre ascripta fuisset, ex eodem registro abolere deberent; tamen 
uti ex significacione eiusdem exponentis intelligimus, infamia eiusdem 
nondum ex eodem registro aboleta esset, propter quod eciam in pre- 
sentiarum circumspecti Valentinus sutor et Lucas Rybarych, similiter 
coneives vestri, ipsum exponentem pretextu dicte infamie diversimode 
impedirent, diffamarent et tortorem nominarent, preterea eidem eciam 
minas mortis imponerent in preiudicium eiusdem exponentis et oppre- 
sionem non mediocrem; quia vero nos nequaquam paciemur ipsum 
exponentem taliter opprimi, mandamus idcirco fidelitati vestre pre- 
sencium serie strictissime, quatenus statim et in continenti acceptis 
presentibus, ulteriori mandato nostro superinde minime expectato, 
huiusmodi infamiam, modo premisso ad predictum registrum inscrip- 
tam, sine ulteriori dilacione et quovis sub quesito colore delere et 
abolere et insuper vocatis coram vobis tam dicto exponente, quam 


eciam prefatis Valentino sutore et Luca Rybarych adversariis, scilicet 
* 


468 Doc. 350. — An. 1488. 


suis, ad unum certum et brevem terminum eidem exponenti ex parte 
eorumdem adversariorum suorum de et super omnibus injuriis eidem 
quoquomodo illatis judicium et justiciam facere, ac tandem plenariam 
et omnimodam satisfactionem impendere debeatis et teneamini, de ce- 
teroque eundem nemini perturbari et quoquomodo diffamari permit- 
tatis, quoniam alioquin commisimus et plenam nostram facultatem et 
auctoritatem dedimus, damusque et comittimus per presentes fideli 
nostro magnifico Mathie Gereb regni nostri Sclauonie bano, ut idem 
omnes tales, si qui forte previa occasione ipsum exponentem diffa- 
mare, hoc et tortorem appellare presumpserint in persona captivare 
et bona eorumdem occupare et tam capita quam eciam bona eorum- 
dem nostre disposicioni tenere et conservare debeat et teneatur. Secus 
igitur nullo modo facere presumpmatis. Presentibus perlectis, exhi- 
benti restitutis. Datum Wienne in festo sacratissimi corporis Christi. 
Anno eiusdem millesimo quadringentesimo octuagesimo octavo. 


Protocolum civit. In archiv. incl. Acad. Scient. Slavor, merid. II. d 235. 


350. 
Anno 1488, 7. decembris. Zagrabiae. 
Capitulum zagrabiense communitatem. civitalis montis Grecensis in Hrasca 


boni possessionem a se inductam esse nuntiat. 


Reverendissimo domino Vrbano electo et confirmato ecclesie 
agriensis, thezaurario regio ac in causis in presencia palatinali ver- 
tentibus per serenissimum principem dominum Mathiam dei gracia 
Hungarie, Bohemie etc. regem, ducemque Austrie, dominum nostrum 
naturalem, graciosissimum, judici deputato, domino et amico ipsorum 
honorando, capitulum ecclesie zagrabiensis, amiciciam paratam cum 
honore. Vestra noverit dominacio, quod nos debito cum honore re- 
ceptis litteris eiusdem adiudicatoriis modum et formam cuiusdam 
iudiciarie commissionis seu deliberacionis in se exprimentes, Bude, 
sexagesimo die octavarum festi beati Michaelis archangeli, proxime 
preteriti, pro parte circumspectorum judicis ac juratorum, ceterorumque 
civium et incolarum civitatis montis Grecensis super quadam posses- 
sionaria statucione confectis et emanatis, nobisque amicabiliter loquen- 
tibus et directis, iuxta earumdem continenciam unacum magistro Se- 
bastiano de Korothna, curie regie notario, homine vestre dominacionis, 
in eisdem litteris adiudicatoriis inter alios nominatim conscriptos 
expresso, unum ex nobis, videlicet honorabilem magistrum Stephanum 
de Crisio, socium et concanonicum nostrum, ad contenta earumdem 


— | ——— —A:99 —— ———— ——— WR mm - ———— 


Doc. 351. — An. 1489. 469 


litterarum ipsius vestre dominacionis adiudicatoriarum fideliter exe- 
quentes, nostro pro testimonio transmisimus fidedignum; qui tandem 
exinde ad nos reversi et juxta vim et formam generalis novi decreti 
regie maiestatis novissime editi et stabiliti, per nos requisiti sub ju- 
ramento per eos coram nobis prestito uniformiter retulerunt nobis eo 
modo: quomodo feria tercia proxima post festum beati Valentini 
martiris, proxime preteritum, prefatus magister Sebastianus, homo 
vestre dominacionis, antefato nostro testimonio presente, ad faciem 
possessionis Hrazthya vocate, in comitatu zagrabiensi adiacentis et 
habite, vicinis et commetaneis suis inibi legittime convocatis et sig- 
nanter nobilibus Simone litterato de Odrazenthgewrgh, Gallo de Losan, 
Petro Raskowych de Hrasthya, Gaspar litterato de superiori Lom- 
" nicza et Laurencio de dicta Hrasthya presentibus, accedentes, eandem 
cum cunctis suis utilitatibus et pertinenciis quibuslibet memoratis 
judici et juratis, ceterisque civibus et incolis pretacte civitatis montis 
Grecensis, eorumque heredibus et posteritatibus universis, jure ipsis 
in dictis litteris vestre dominacionis adiudicatoriis, denotato, manu- 
tenus statuisset et commisisset in sempiternum possidendam, tenendam 
pariter et habendam, contradiccione egregii Johannis Hennyngh de 
Zomzedwar et aliorum quorumlibet non obstante. Cuiusquidem sta- 
tucionis seriem predictis litteris adiudicatoriis capite nostri sigilli con- 
signatis et in specie remissis ad ociavas festi beati Georgii martiris 
nunc venturas, suo modo vestre dominacioni duximus rescribendam. 
Datum secundo die diei execucionis prenotate. Anno domini millesimo 
quadringentesimo octuagesimo octavo. 


Originale in charta. A tergo vestigium impressi sigilli. In archivio lib. reg. 


civit. zagrab. 


951. 
Anno 1489, 3. januarii. Zagrabiae. 


Capitul: statutum de festis in ecclesia. cathedrali zagrab, servandis et 
celebrandis. 


Constitucio infrascripta facta est et conclusa in octava beati 
Johannis ewangeliste 1489: 

Festum nativitatis Christi, Stephani prothomartiris, Johannis 
ewangeliste, beatorum innocentium, Circumcisionis, festum Epiphani- 
arum, purificacionis Marie, annunciacionis Marie, Ramis palmarum, 
dies Cene domini, Parasceues, sacro Sabbato, festum Resurreccionis 
cum duobus sequentibus diebus, Ascensionis domini, festum Penthe- 
costes cum duobus sequentibus diebus, festum Trinitatis, festum cor- 








470 Doc. 351. — An. 1489. 

poris Christi, nativitatis Johannis baptiste, visitacionis Marie, Marie 
de nive, assumpcionis Marie, beati regis Stephani, dedicacionis ec- 
clesie, festum nativitatis virginis gloriose, Michaelis archangeli, festi- 
vitas omnium sanctorum, concepcio beate virginis. 

In prescriptis festivitatibus expediantur divina officia, videlicet: 
misse, corature, lecciones et ewangelia ac epistole per illos dominos 
dignitarios et canonicos personaliter, quibus scribetur tabula, aut si 
per se quispiam ipsorum dominorum dicta officia sic in tabula scripta 
expedire non posset, teneatur ea expedire per sibi similem vel saltem 
per canonicum, et hoc semper intelligatur tam de presentibus quam 
de absentibus, nam sicut quilibet absencium habet procuratorem ad 
tollendos proventus, ita eciam habeat supportatorem in divinis. Ubi 
tamen nullo modo ex quibus bonis et evidentibus racionibus posset 
expleri aliquod officium per dignitarios aut canonicum, dominus vi- 
carius posset moderari et provideri per mulctas et penas inferius 
declaratas. 

In aliis vero festivitatibus quibuscumque, in quibus similiter 
solet tabula scribi ipsis dominis dignitariis et canonicis, expediantur 
misse dumtaxat per illos, quibus tabula scribetur, vel si per se non 
possent, extunc per sibi similem aut saltem per canonicum eas cele- 
brari faciant; coraturas autem et lecciones possint expediri per alios 
presbiteros idoneos aut prebendarios seu altaristas, dummodo non 
sit defectus. | . 

Item in festivitatibus omnibus, quibus maior campana pulsatur, 
teneantur omnes domini dignitarii et canonici interesse matutinis, quod 
si quis legittimo impedimento non obstante neglexerit, subeat et solvat 
penam statutam irremissibiliter iuxta continenciam statutorum. 

Item in aliis festivitatibus et dominicis diebus, quibus maior 
campana non pulsatur, nichilominus tamen, quibus tabula scribitur, 
isti dumtaxat domini matutinis interesse teneantur, quibus tabula fuerit 
scripta, alii vero non sint obligati nisi ex beneplacito. 

Et ut premissa aliquod robur et firmitatem habeant, ipsique 
domini tam dignitarii quam eciam canonici sint diligenciores et promp- 
ciores ad exsequenda uniuscuiusque sua officia, statutum et conclusum 
est: quod quicumque dominorum sive presencium sive absencium 
neglexerit per se aut saltem per canonicum, salvo tamen semper le- 
gitimo impedimento, celebrare et expedire sua officia, extunc de pro- 
ventibus huiusmodi negligentis pro qualibet missa neglecta XXV. 
solidi detrahantur, et per dominum vicarium illi dentur, qui pro 
eo celebraverit, dummodo fuerit canonicus; si autem non fuerit ca- 
nonicus, detur sibi oblacio competens, residuum vero distribuatur 


Doc. 352. — An. 1489. 471 


scholaribus, procedentibus et pauperibus. Item de choratura detra- 
hantur solidi XII. et similiter fiat. Item de lectione detrahantur solidi 
VI. et similiter fiat. Item de ewangelio et epistola, tempore quo reye- 
rendissimus dominus episcopus celebrat per se, detrahatur per sol. XXV. 
et similiter fiat. Item de missis, ewangeliis et epistolis ebdomadalibus, 
si quis dominorum neglexerit aut per se aut per supportatorem, pro 
quolibet defectu cuiuslibet diei detrahantur sol. XLV, videlicet: pro 
missa XXX. pro ewangelio X. et pro epistola V. que similiter di- 
spensentur sicut priora. 

Ad premissa vero exequenda debeant providere cantor cum 
suo succentore, qui debeant et sint obligati servare et tenere com- 
putum premissorum, et in quantum ipsi non sufficerent dominus vi- 
carius teneat providere cum prius opportunis et superius notatis. 

Item si quis dominorum collateralium neglexerit officium suum 
tempore opportuno, pro quolibet defectu suo detrahantur sol XXV. 


Liber rubeus ven. capituli eccl. zagrabiensis. In archivio incl, Acad, Scient. 
Slavor. merid. 


352. 
Anno 1489, 28 septembis, Budae. 


Angelus, sedis apostolicae legatus, plebanis sagrabiensibus mandat, uf sum- 
mopere enitantur, ut communitas civitatis pacem, quam cum capitulo insvit, 
scriptam edat. 


Angelus, dei et apostolice sedis gracia episcopus ortanensis ac 
civitatis Castellanensis, ad Germaniam, Hungariam, Poloniam et Bo- 
hemiam, illisque adiacentes partes atque regna cum plena potestate 
legati de latere, legatus. Dilectis nobis in Christo discretis viris . . . 
sancti Emerici in area capitulari zagrabiensi, . . . . sancti Martini de 
vico sutorum, et . . sancti Anthonii de vico Latinorum, ecclesiarum ple- 
banis, dioecesis zagrabiensis, salutem in domino, benediccione cum 
paterna ac in commissis debitam diligenciam adhibere. Noveritis, nobis 
pro parte et persona venerabilis magistri Stephani cruciferi, prepositi 
Glogonzanensis ac canonici zagrabiensis, ecclesiarum, fuisse expositum 
gravi cum querela in hunc modum: quomodo alias inter venerabiles 
dominos capitulum ecclesie zagrabiensis ab una, ac providos et cir- 
cumspectos cives, incolas, inhabitatores et totam communitatem civi- 
tatis montis Grecensis ab altera partibus, in facto certarum differen- 
ciarum et earum occasione et presertim pretextu certe sentencie, quam 
olim reverendus dominus Johannes episcopus predicte ecclesie zagra- 
biensis contra ipsos cives ac eorum filios tulisset, quedam disposicio 





472 Doc. 352. — An. 1489. 





et differenciarum huiusmodi complanacio facta fuisset. Super qua 
disposicione certe littere et litteralia instrumenta efficacissima emanata 
extitissent, quarum paribus ipse prepositus et canonicus antedictus 
precipue pro abolenda quadam infamia nedum propria sed et ipsorum 
civium omnium, filiorumque eorumdem procreatorum et in futurum 
procreandorum et formanda sibi consciencia, qui inter ipsos cives, in- 
colas dicte civitatis montis Grecensis natus et procreatus existit, ad 
presens plurimum forent necessaria. Quamobrem vestris dileccionibus 
auctoritate legacionis nostre, tenore presencium in virtute sancte obe- 
diencie et sub pena excommunicacionis harum serie committimus et 
mandamus, quatenus statim habitis presentibus ac dum et quando, 
cum presentibus fueritis requisiti, pronominatos cives, incolas, inhabi- 
tatores ac totam communitatem dicte civitatis montis Grecensis per- 
sonaliter accedatis, eisdemque in persona nostra sub interdicti eccie- 
siastici nec non suspensionis a divinis, penis, in quas penas ipsos et 
quemlibet ipsorum singulas personas, communitatem vero predictam 
ipso facto incurrere volumus, nisi fecerint, que ipsis presentibus man- 
damus, ex nunc prout ex tunc, et ex tunc prout ex nunc, dicta cano- 
nica monicione premissa, ferimus in hiis scriptis ac eciam promul- 
gamus, ut ipsi intra sex dierum spacium a die exhibicionis presencium, 
ipsis fiendis computamus, in ipsorum scriniis, conservatoriis, cystis, 
prothocolis ac libro civitatis prefatas litteras et litteraria instrumenta 
Super huiusmodi disposicione cum predictis dominis capitulo zagra- 
biensi factas diligenter perquirant, inventaque et reperta sine aliqua 
diminucione paria ipsarum prefato magistro Stephano preposito et 
canonico prefate ecclesie aut suo legittimo procuratori sub publica et 
authentica manu in transumpto litterarum suarum dare debeant et 
teneantur. Committentes nichilominus eisdem civibus dicte civitatis 
montis Grecensis penis sub premissis ne in hac parte fraus et dolus 
eveniat aliqualis. Et post hec huiusmodi vestre execucionis seriem ac 
quitquid in premissis feceritis, nobis suo modo fideliter et conscien- 
ciose rescribatis, presentes in specie remittentes. Datum Bude die vi- 
gesima octava mensis septembris. Anno domini millesimo quadrin- 
gentesimo octuagesimo nono. 


Originale in charta In archivio ven. Capit. eccl. zagrabiensis. Act cap. ant. 
fasc. IO, Dr. 14. 


Doc. 353. — An. 1489. 


-— m ——— — — 


473 





— i MÀ — - ---— 


3583. 
Anno 1489, 18. octobris. Zagrabiae. 


A plebanis sagrab. exemplar exscrißlarum iniuriarum atque pacis inter 
communitatem civitatis montis Grecensis et capitulum initae traditur. Angelo, 
sedis apost. legato. | 


Reverendissimo in Christo patri et domino, domino Angelo dei 
et apostolice sedis gracia episcopo ortanensi ac civitatis Castellanensis, 
ad Germaniam, Hungariam, Poloniam et Bohemiam, illisque adiacentes 
partes atque regna cum plena potestate legati de latere, legato, do- 
mino et patri ipsorum collendissimo, universitas civium, incolarum 
et inhabitatorum civitatis montis Grecensis obedienciam filialem cum 
subieccione obsequente. Noverit paternitas vestra reverenda, quod 
nobis die lune, decima, nona mensis octobris, in loco nostri soliti con- 
sistorii in expediendis quibusdam negociis nostris pro communi bono 
et republica nostrorum universorum constitutis, accesserunt ad nostram 
presenciam honorabiles domini, Symon sancti Emerici in area capi- 
tulari zagrabiensi, Michael sancte Margarethe de suburbio dicte civi- 
tatis nostre et Mathias sancti Anthonii de vico Latinorum, ecclesi- 
arum plebani, tenentes suis in manibus quasdam litteras paternitatis 
vestre reverende conpulsorias pro parte venerabilis magistri Stephani 
cruciferi, prepositi Glogoczensis ac canonici zagrabiensis ecclesiarum, 
confectas et emanatas, quarum vigorem, prout inferius dicetur, nos 
requirentes easdem, nobis exhibuerunt huiusmodi sub tenore: (vide 
Doc. 353. de anno 1489. 28. septembris) Post quarumquidem litte- 
rarum paternitatis vestre reverende exhibicionem, vigorem earumdem 
prefati domini Symon, Michael et Mathias plebani iuxta series et con- 
tenta earumdem sub penis ecclesiasticis in eisdem expressis nos requi- 
sierunt et monuerunt in eo, ut infra sex dierum spacium diei moni- 
cionis ipsorum premisse nobis per eos, ut prefertur, facte, nos in 
nostris scriniis, conservatoriis, cistis, prothocolis ac libro civitatis 
nostre pretacte, prescriptas litteras et litteralia instrumenta super di- 
sposicione prememorata cum venerabilibus dominis de capitulo ecclesie 
zagrabiensis predictis, confectas et emanata diligenter perquirere, in- 
ventasque et reperta sine aliqua diminucione, paria ipsarum, prefato 
magistro Stephano preposito et canonico aut suo legittimo procura- 
tori sub publica et autentica manu in transsumpto litterarum nostra- 
rum dare deberemus. Nos vero tamquam filii obediencie monicioni et 
requisicioni huiusmodi parentes, ut tenemur, prescriptas literas et lit- 
teralia instrumenta necnon alia registra et scripturas super totali 





474 Doe. 353. — An. 1489. 


nn — 


negocio differenciarum premissarum cum dictis dominis capitulo za- 
grabiensi, necnon disposicione exinde subsecuta confectas, scriptas et 
emanata in scriniis, conservatoriis, cistis, prothocolis ac libris civi- 
tatis nostre antedicte diligenter perquisivimus, inventasque et reperta 
presenti registro de verbo ad verbum sine diminucione et augmento 
aliquali transcriptas et transumpta ac per publicum notarium sub- 
scriptum, coram testibus infrascriptis revisas et revisa, necnon lectas, 
collacionatas, auscultatas ac manu eiusdem notarii subscriptas et sub- 
scripta, sigilloque nostre communitatis una cum subscripcione eiusdem 
notarii roboratas et roborata, memorato magistro Stephano preposito 
et canonico dedimus et assignamus nulla fraude seu dolo in hac parte 
interveniente. Acta sunt hec et facta in loco predicto civitatis nostre 
antedicte die et mense, quibus supra, sub anno domini millesimo 
quadringentesimo octuagesimo nono, indiccione septima. Pontificatus 
vero sanctissimi in Christo patris et domini nostri, domini Innocencii, 
divina providencia pape octavi, anno sexto. — Primo igitur pro cla- 
riori intellectu ipsius negocii sicuti nobis visum fuit inseruimus hic 
registrum dampnorum et iniuriarum per dictum capitulum et homines 
eorum nobis et nostris factorum et illatarum, cuius tenor talis est: 


(Sequuntur iniuriae et damna a capitulo civibus montis Grecensis illata.) 


Signum 
notarii, 





Et ego Paulus Valentini de Chasma, clericus zagrabiensis dioe- 
cesis, auctoritate apostolica notarius publicus, anno, indiccione et pon- 
tificatu, quibus supra, infra terminum antedictum, in ecclesia beati 
Marci ewangeliste in predicta civitate montis Grecensis fundata, ad 
requisicionem circumspecti Dominici Perowych dicti, moderni judicis 
eiusdem civitatis in persona tocius communitatis ipsius civitatis mihi 
factam, omnes et singulas litteras et litteraria instrumenta, necnon 
alias scripturas et registra in sedecim et medio foliis papiri per alium 
fideliter conscriptas et conscripta, ac in duobus foliis pargameni ad 
modum rotuli ligatas et ligata, cum earum et eorum veris origina- 
libus perlegi, auscultavi, collacionavi, easque et ea prout earum et 
eorum vera continebantur originalia sicut in eisdem prima facie ap- 
parebat, de verbo ad verbum sine diminucione et augmento aliquali 
transumptas et transumpta coram testibus infrascriptis revidi, in sin- 
gulisque foliis papiri et in primo pargameni signo et nomine meo 
solitis et consvetis, una cum appensione sigilli prefate civitatis in hanc 
publicam formam redactas et redacta consignavi et roboravi. In fidem 
et testimonium omnium et singulorum premissorum rogatus et requl- 


Doc. 354. — An. 1489. 475 


dh LL 





situs. Presentibus discretis dominus; Anthonio rectore hospitalis beate 
Marie virginis in area dicte civitatis constructi, Stephano prebendario 
eiusdem hospitalis, Georgio rectore are sancti Nicolai in ecclesia 
sancti Marci prefata, presbiteris, et Emerico de Crisio clerico zagra- 
biensis dioecesis in testimonium premissorum requisitis. 


In archiv, ven, capit. zagrab. Act. cap. ant. fasc. 10, nr. 14. 


954. 


Anno 1489, 2. decembris. Zagrabiae. 


Angeli, sedis apostolicae legatt, jussu, Georgius archidiaconus atque cano- 
"icus zagrab. Baltasari et Catharinae conjugibus mandat, ut Nicolao 
civi eiusque uxori erepta bona reddant. 


Reverendissimo in Christo patri et domino, domino Angelo dei 
gracia episcopo ortan(ensi), ad Germaniam, Hungariam, Poloniam, Bo- 
hemiam, illisque adiacentes partes atque regna sanctissimi domini no- 
stri et sedis apostolice cum plena potestate legati de latere, legato, 
domino sibi graciosissimo, Georgius archidiaconus de Bexin, canonicus 
et vicarius in spiritualibus reverendi in Christo patris, domini Osualdi, 
consimiliter dei et apostolice sedis gracia episcopi ecclesie zagrabiensis, 
oraciones in domino devotas cum summa obediencia. Vestra noverit 
reverendissima paternitas, me tamquam filium obediencie, litteras eius- 
dem executorias pro parte Nicolai Horwath layci zagrabiensis et Agnese 
uxoris eiusdem contra et adversus Balthasarem et Catham eius uxorem 
similiter laycos zagrabienses emanatas et extractas cum ea qua decet 
reverencia acceptasse, que cum michi per eundem Nicolaum Horwath 
exhibite fuissent, mox feria tercia proxima post festum beati Clementis 
pape ad domum solite habitacionis dictorum Balthasar et Cathe eius 
uxoris in monte Grecensi accessi, ibique eandem Catham personaliter re- 
pertam et per eam ipsum Balthasarem eius maritum absentem, iuxta 
vim, formam et tenorem litterarum eiusdem vestre reverendissime 
paternitatis sub pena excommunicacionis late sentencie et ducentorum 
florenorum auri camere apostolice applicandorum auctoritate aposto- 
lica mihi commissa monui, requisivi verbo salutis, ut ipsi Bathasar et 
Catha eius uxor intra novem dierum spacium a die huiusmodi monicionis 
mee immediate computando, quos dies ipsis pro primo, secundo, tercio 
et peremptorio termino assignavi, canonica monicione premissa, (re)s, 
bona mobilia et immobilia ac fructus, si qui forte inde percepti forent, 
que et quas ipsi Balthasar et Catha eius uxor, ut dicitur, minus juste 
pro se occupassent, ad dictorum scilicet Nicolaum et Agnesam eius 


476 Doc. 355. — An. 1490. 

uxorem, similiter, ut dicitur, de jure spectantes seu spectancia, eisdem 
restituissent, realemque et actualem eorum possessionem tradidissent, 
ac ipsis de dampnis, expensis, injuriis et interesse satisfecissent. Sed 
quia ipse Balthasar et Catha eius uxor id facere et adimplere recu- 
santes et se iusticie afferentes, gravatosque se superinde sencientes, 
eosdem citavi peremptorie vestre reverendissime paternitatis in pre- 
senciam, ad terminum XII. dierum post lapsum dictorum novem dierum 
immediate sequencium, sic et taliter, ut ipsi Bude vel alibi ubi tunc 
vestram reverendissimam  paternitatem constitutam fore cognoverint, 
compareant in judicio legittime dicturi et allegaturi quare ad pre- 
missa de jure non teneantur, alioquin eadem vestra reverendissima 
paternitas ad partis comparentis instanciam in causa ipsa prout juris 
fuerit ad ulteriora procedet, alterius partis absencia in reliquo non 
obstante. Sic itaque serie huiusmodi execucionis nostre eidem vestre 
Ieverendissime paternitati conscienciose rescripsi. Datum Zagrabie nono 
die diei execucionis prefate. Anno domini MCCCCLXXX nono. Pre- 
sentibus ibidem discretis: Anthonio et Gregorio presbiteris in dicta 
monte Grecensi, altaristis, ac Stephano litterato ibidem in testimo- 
nium requisitis. 

Matheus Georgii de Zenthgewrgh,notarius 


Originale in charta. In margine inferiori impressum est sigillum. In archivio 
lib. reg. civit. zagrab. 


355. 
Anno 1490, 9. Augusti. Zagrabiae. 


Coram legatis civitatis Dorothea, Blasii institoris morte viduata, Martino 
Radlin eiusque patri atque eorum heredibus agrum. 14. fl. vendit. 


Nos Georgius, filius Viti, judex, Johannes, Gallus, Michael, Ge- 
orgius, Lucas, Georgius, Stansa et Valentinus, jurati, consiliarii et 
universi cives civitatis montis Grecensis. Memorie commendamus tenore 
presencium significantes, quibus expedit universis, quod provida et 
honesta domina Dorothea vocata, relicti primum condam Mathie 
sartoris, olim senioris judicis et concivis nostri, et demum relicta 
condam Blasii institoris, similiter olim senioris judicis et concivis 
nostri, ad nostram personaliter veniens presenciam, confessa est in 
hunc modum, ut ipsa quandam totalem terram arrabilem suam Chyr- 
kwysche vulgariter vocato in campo et territorio nostro seu civitatis 
predicte inter terras arrabiles successorum condam Berlek Chaykyn 
vocato ab occidentali parte et Petri agricole Bedekoich dicti et terra 
ecclesie nostre parochialis beati Marci ewangeliste in dicta civitate 





EE" 


UM 


Doc. 355. — An. 1490. 477 


fundate et domini Mathie plebani de Cranosnopole nostrorum similiter 
concivium ab orientali parte, necnon inter duas vias communes, unam 
a meridionali et aliam a septemtrionali partibus sitas et existentes, 
habitam et situatam, tredecim, ut dicitur, dietas terre in se conti- 
nentem, ipsam videlicet dominam Dorotheam partim post mortem 
prefati condam Mathie sartoris "mariti sui legittime jure sucessorio 
concernentem, partim autem, quo ad aliam medietatem a viro condam 
provido et honesto Andrea seniore jurato et concive nostro patre vero 
ipsius domine Dorothee jure hereditario iuxta ipsius civitatis antiquam 
et privilegiatam libertatem rite et legittime concernentem, prout hoc 
in prioribus litteris nostris seu civitatis predicte privilegialibus anti- 
quis pro parte ipsorum condam Mathie sartoris et Andree supradic- 
torum superinde confectis et emanatis ac coram nobis in specie pro- 
ductis et demonstratis expresse vidimus contineri oculata, simul cum 
omnibus eiusdem totalis terre arrabilis, ut dicitur, tredecim dietarum, 
utilitatibus, juribus, usibus, integritatibus et pertinenciis universis, viris 
providis et honestis Martino sartori Radlyn dicto, seniori jurato et 
concivi nostro et Elie, fratri suo carnali, filiis Benkonis Kunych de 
Klokoch ac per eos heredibus ipsorum pro quatuordecim florenis 
auri per eosdem Martinum sartorem et Eliam fratres, prefate domine 
Dorothee, prout ipsamet nobis retulit jam plene datis et persolutis, 
vendisset et contulisset; immo ex consensu vicinorum predictorum 
vendidit et contulit coram nobis jure perpetuo et irrevocabili tenendam, 
possidendam, pariter et habendam ac juxta condicionem civitatis 
prenotate ab antiquo privilegialiter comprobatam quomodocumque 
voluerint disponendam. Antiquas quoque litteras universas factum 
predicte terre tangentes, que presentibus forent contrarie, si in con- 
trarium presencium per quempiam et quovis temporum in processu in 
lucem producerentur cassas, mortuas commisimus et viribus carituras, 
ac ipsarum exhibitoribus nocituras. In cuius rei memoriam atque 
testimonium, firmitatemque perpetuam presentibus sigillum nostrum 
commune duximus appendendum. Datum feria secunda ante festum 
beati Laurencii martiris. Anno domini millesimo quadringentesimo 
nonagesimo. | 


Originale in membrana. A tergo vestigium impressi sigilli. In archivio lib. 
reg. civit." zagrab. 





478 Doc. 356. 357. — An. 1490 — 149r. 


356. 


Anno 1490, 11. octobris, Budae. 


Regni Slavoniae ducafu Johanni Corvino attributo, Ladislaus Hungariae 
ete. rex, communitati civitatis montis Grecensis mandat, ut in Corvini di- 
cionem. concedat. 


Ladislaus dei gracia rex Hungarie, Bohemie etc. Prudentes et 
circumspecti, fideles nobis dilecti. Credimus ad noticiam vestram per- 
venisse, qualiter nos de concordi et unanimi voluntate fidelium no- 
strorum universorum prelatorum et baronum regni nostri inter certas 
ordinaciones et disposiciones inter nos et eosdem dominos prelatos et 
barones nostros ab una ac illustrem dominum Johannem Coruinum 
ducem etc. ab altera partibus, vigore certarum litterarum exinde 
confectarum factas, ducatum quoque illius regni nostri Sclauonie 
simul cum universis eiusdem regni iustis et ab antiquo exigi solitis 
proventibus et redditibus eidem domino Johanni Coruino duci etc. 
contulimus, volumus idcirco et fidelitati vestre serie presencium stric- 
tissime mandamus, quatenus amodo prefatum dominum Johannem 
Coruinum audire, pro duceque et domino vestro legittimo habere et 
tenere, eidemque debitum honorem exhibere atque eiusdem nec non 
hominum suorum per ipsum ad id deputandorum mandatis et jussi- 
onibus iustis tamen et licitis parere, obedire et obtemperare debeatis, 
et aliud facere non presummatis. Datum Bude feria secunda proxima 
post festum beati Dionisii martiris. Anno domini millesimo quadiin- 
gentesimo nonagesimo. 

(A tergo). Prudentibus et circumspectis judici et juratis, ceterisque 
civibus et toti communitati civitatis montis Grecensis, fidelibus no- 
stris dilectis. 


E transumpto capituli zagrab. de anno 1497. In archiv. lib. reg. civ. zagrab. 


357. 


Anno 1491, 8, martii. Zagrabiae. 


Comitatus cristensis decreti exemplar, quo Johannes Horvat de Okić raptam 
possessionem, quae nominatur. Stupnik, reddere iubetur, a capitulo zagrab. 
fratribus ord. Praedicatorum zagrab. editur. 


. Nos capitulum ecclesie zagrabiensis. Memorie commendamus 
per presentes, quod religiosus frater Michael, prior ordinis fratrum 
Predicatorum in claustro beati Nicolai episcopi Zagrabiae fundato 


Doc. 358. — An. 149r. 479 





degencium, nomine et in persona conventus eorumdem fratrum claustri 
eiusdem nostram personaliter veniens in presenciam, exhibuit et pre- 
sentavit nobis quasdam litteras judiciales magnifici domini Mathie 
Gereb de Vingarth, alias regnorum Dalmacie, Croacie et Sclauonie 
bani, sigillis egregiorum Petri Bochkay de Razynakerezthwr et Mi- 
chaelis Kerhen de Belosowch, pro tunc vicebanorum suorum et co- 
mitum crisiensium, clause, ut prima facie apparebat consignatas, te- 
noris infrascripti, petens nos debita cum instancia, ut easdem pro 
dictis fratribus et conventu litteris nostris patentibus transummi et 
transcribi faciendo, sub sigillo nostro tenorem seu transsumptum ea- 
rumdem eisdem fratribus et conventui dare et concedere dignaremur 
juris ipsorum ad uberiorem cautelam. Quarum tenor de verbo ad 
verbum sequitur et est talis: (vide Doc. 347. anno 1488. die 
1. februarii) Nos itaque peticionibus prenominati fratris Michaelis 
prioris nobis per eum, modo quo supra, porrectis annuentes, pre- 
missas litteras dicti domini Mathie alias bani de verbo ad verbum 
sine diminucione et augmento aliquali presentibus litteris nostris pa- 
tentibus transsumptas et transcriptas, sigilloque nostro consignatas, 
predictis fratribus et conventui claustri sancti Nicolai episcopi supra- 
dicti, ad uberiorem juris ipsorum cautelam duximus concedendas. 
Datum feria tercia proxima ante festum beati Gregorii pape. Anno 
domini millesimo quadringentesimo nonagesimo primo. 


Originale in charta. In margine inferiori impressum est sigillum, In archivio 
lib. reg civit. zagrab. 


358. 
Anno 149I, 28. martii. Zagrabiae. 


Coram civitatis deputatis dimidium opium a Martino Kunić, cive, Eliae 
fratri ceditur. 


Nos Jacobus, filius Vlrici, judex, Valentinus, Fabianus, Michael, 
Anthonius, Valentinus, Bolfangus, Elias et Benedictus jurati, consiliarii 
et universi cives civitatis montis Grecensis. Memorie commendamus 
tenore presencium significantes, quibus expedit universis, quod viri 
providi et honesti Martinus sartor, senior juratus et concivis noster et 
Elyas agricola, filii Benkonis Kwnych dicti de Klokoch, ad nostram 
personaliter venientes presenciam confessi sunt in hunc modum: quo- 
modo ipse Martinus matura prius intra se deliberacione prehabita 
certis eciam suis ex causis et racionibus eundem moventibus, prefatum 
Eliam agricolam, fratremque suum uterinum, ad totalem medietatem 
universarum possessionum suarum in dicta civitate et eius territorio 


480 Doc. 359. — An. 1491. 


ubivis habitarum et existencium, ut puta domorum muratarum, vine- 
arum, ortorum, terrarum, feniliumque et silvarum, ceterorumque omnium 
bonorum mobilium et immobilium tam per eum Martinum emptorum 
et undecumque et qualitercumque eundem concernencium, quam eciam 
per eosdem pariter hactenus acquisitorum et in futurum acquirendorum 
eidem Elie, fratri suo carnali, ipsiusque heredibus et posteritatibus uni- 
versis ob amorem fraternalis dileccionis dedisset, donasset et propinasset, 
immo dedit, donavit et propinavit coram nobis jure perpetuo et irre- 
vocabiliter tenendas, possidendas, pariter et habendas aci uxta condicionem 
civitatis prenotate ab antiquo privilegialiter approbatam quocumque 
voluerit disponendas; hoc denique expresse declarato, quod si tem- 
porum in processu divina volente clemencia, cui humanus nequit ob- 
viare intellectus, unum ipsorum prius quam alterum absque heredum 
solacio de hac vita migrare contingat, extunc ipse moriens de uni- 
versis bonis mobilibus et immobilibus ad suam porcionem cedentibus, 
dempta dumtaxat porcione domorum, que superstitem et viventem 
devolvetur ipso facto, cuicumque et quocumque maluerit liberam ha- 
beat disponendi facultatem. Si vero quispiam eorumdem nutu divino 
heredes habuerit, totalis porcio universorum bonorum tam domorum 
quam eciam aliarum possessionum prescriplarum ipsius morientis, 
preter ea que ad pia opera testatus fuerit, in heredem seu heredes 
superstites redundabit et condescendere debebit. Ad que omnia et 
singula firmiter observanda iidem Martinus et Elias fide ipsorum bona 
christiana mediante se obligarunt coram nobis. In cuius rei memoriam 
atque testimonium, firmitatemqne perpetuam, presentibus sigillum no- 
strum commune duximus appendendum. Datum feria secunda post 
dominicam Ramispalmarum. Anno domini millesimo quadringentesimo 
nonagesimo primo. 


Originale in membrana, A tergo impressum est sigillum communis In arch. 
incl. Acad, Scient. Slavor. merid. 


359. 


Anno I49I, 29. septembris, Zagrabiae. 


joannes Corvinus, Slavoniae, Liptoviae et Opaviae dux, in civi 
tate sua, (ut ille dicit) montis Grecensis zagrabiensis, Ladislao de 
Egervara regnorum suorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae bano, 
vicebanis, item Antonio de Pook (castri) sui Medwe et Michaeli Oroz 
et Gregorio Benkovich civitatis suae zagrabiensis capetaneis modernis 
et futuris; quia, prout revera intellexit et ipse expertus est, Mathiam 
regem, quondam genitorem ipsius, capitulum zagrabiense speciali 


Doc. 360. — An. 149r. 48 1 


gratia et favore semper prosecutum fuisse, ipse etiam cupiens eum 
imitari, ecclesiam cum universis capituli possessionibus, decimis ac 
rebus et personis ipsorum in suam recipit protectionem et tutelam 
specialem, viceque et in persona eorum comittit protectioni contra 
omnes. 


Georgii Marcelovié: Regesta, ut supra. 


9 
360. 


Anno 1491, 19. decembris. Zagrabiae. 
Coram civitatis deputatis Dorothea civis Georgio Vilkovid civi vineam, 


stlvamque 12. flor. vendit. 


Nos Jacobus, filius Vlrici, judex, Valentinus, Fabianus, Michael, 
Anthonius, Valentinus, Bolfangus, Elias et Benedictus jurati, consi- 
liarii et universi cives civitatis montis Grecensis. Memorie commen- 
damus, tenore presencium significantes, quibus expedit universis: quod 
proba et honesta mulier, Dorothea vocata, filia condam Elizabeth mu- 
lieris, relicta vero condam Pauli sartoris, olim concivis nostri, ad no- 
stram personaliter veniens presenciam confessa est in hunc modum: 
ut ipsa quandam vineam suam, Myndawschak vocatam, jam in silvam 
totaliter redactam, cum virgulto et silvis sub et penes eandem vineam 
jam in silvam redactam habitis, in territorio nostro seu civitatis pre- 
fate inter silvam seu virgultum providi et honesti viri Blasii freni- 
paris a meridionali parte et inter silvam similiter successorum condam 
probe mulieris Pthyczkowycha dicte a septemtrionali parte et infra 
usque rivulum seu meatum aque pluvialis a parte orientali, a parte 
vero occidentali via communis, habitam et existentem, ipsam scilicet 
Dorotheam mulierem a prefata condam Elizabeth muliere, matre ip- 
sius legittima, testamentaria legacione litteratorie concernentem, prout 
hoc in quadam littera nostra seu civitatis prefate privilegiali tem- 
pore presentis judicatus prefati judicis nostri moderni deanno domini 
nunc presenti infrascripto, feria videlicet secunda in profesto beate Lucie 
virginis, nunc proxime preterito, pro parte ipsius Dorothee mulieris 
superinde confecta et emanata ac coram nobis in specie producta et 
demonstrata expresse vidimus contineri occulata, simul cum omnibus 
eiusdem vinee jam in silvam redacte et silvarum ad eandem perti 
nencium utilitatibus, juribus, usibus, integritatibus et metis infra de- 
clarandis ac pertinenciis universis prudenti et honesto viro Georgio 
Wythkowyth dicto, seniori judici et concivi nostro ac per eum suis 
heredibus pro duodecim florenis auri per eundem Georgium Wyth- 

31 


482 Doc. 361. — An. 1492. 

kowyth prefate Dorothee mulieri, prout ipsamet nobis retulit jam 
plene datis et persolutis, vendidisset et contulisset, immo ex consensu 
vicinorum predictorum vendidit et contulit coram nobis jure perpe- 
tuo et irrevocabiliter tenendam, possidendam pariter et habendam ac 
iuxta condicionem civitatis prenotate ab antiquo privilegialiter appro- 
batam quomodocumque voluerit disponendam. Mete autem predic- 
tarum silvarum, prout eas in aliis litteris nostris clare vidimus, hoc 
ordine ponuntur: primo a prefata via communi, videlicet a parte oc- 
cidentali, incipiendo a quibusdam duabus arboribus quercinis cruce 
signatis et abhinc directe descendendo pervenit ad quandam arborem 
cerasi a predicta septemtrionali parte et tendit usque rivulum seu 
meatum aque pluvialis ad partem orientalem, deinde vero directe 
procedendo per ipsum meatum aque pluvialis eundo ad partem me- 
ridionalem et ibidem cadit seu perverit ad quoddam stagnum seu 
fossatum vulgo jarek dictum et inde directe ascendendo pervenit ad 
quandam arborem castanee, abhinc vero directe sursum meando ad 
partem occilentalem pervenit ad viam prefatam communem seu pu- 
blicam, ibique prefate mete terminantur. In cuius rei memoriam atque 
testimonium, firmitatemque perpetuam, presentibus sigillum nostrum 
commune duximus appendendum. Datum feria secunda proxima ante 
festum beati Thome apostoli. Anno domini millesimo quadringentesimo 
nonagesimo primo 


Originale in membrana. A tergo impressum est sigillum. In archiv. incl 
Acad, Scient. Slavor, merid. 


381. 
Anno 1492, 9. martii. 


Stipendium annuum medicinae doctori a capitulo sagrab. assignatur. 


Feria quinta proxima ante festum beati Georgii pape, domini 
infrascripti et in sacristia interiori capitulariter congregati, concluse- 
runt pro bono communi, quod egregius medicine doctor Henricus 
Almanus provisionem habebit pro uno integro anno a capitulo quin- 
quaginta ducatos a die, quo deponet se hic vel in monte Grecensi 
moraturum; quos quidem quinquaginta florenos domini deputaverunt apud 
magistros Stephanum de Hrazthowicza et Johannem Jalsich canonicos, 
conductores decimarum capitularium de campo et Glawnicza anni 
proxime preteriti. 


Michael prepositus. m. p. Petrus, lector. m. p. Georgius episcopus rosonensis 
m. p. Kamarcensis Johannes, m, p. Johannes goriczensis, m, p. Blasius Kemlek 





Doc. 362. — An. 1492. 483 


m. p. Martinus chasmensis, m. p. Georgius Bexin, m. p. Mathias, custos, m. p. 
Lucas de Dombro, m. p. Paulus Zythycz, m p. Gallus de Zepnicza, m. p. Ste- 
phanus de Crisio, m. p. Stephanus de Hrazthvcza, m p. Nicolaus de Bwcha, m. p. 
Johannes de Iwanych. m. p. Matheus de Zenthgewrg, m p. Andreas organista, m. 
p. Gallus de Simigio, m. P. Magister Paulus de Iwanecz, m. p. 


Liber rubeus ven. capituli eccl. zagrabiensis. In archiv. incl. Acad. Scien. 
Slav. merid. 


362. 
Anno 1492, 13. Julii. Zagrabiae. 


Johannes Corvinus, Slavoniae etc. dux, plebano s. Margarethae precant, 
possessiones quasdam jobagionales ab Ulrico, Ciliae comite, raptas, sacello 
s. spiritus reddit, 


Nos Johannes Coruinus, Sclauonie, Lyppthouie et Oppauie dux 
etc. Memorie commendamus tenore presencium significantes, quibus 
expedit universis, quod veniens nostram in presenciam discretus pres- 
biter Michael de Zenthgyewrghwara plebanus ecclesie sancte Marga- 
rethe virginis et martiris de suburbio civitatis nostre montis Gre- 
censis nobis detegere curavit, quomodo dudum condam dominus Vlricus, 
comes Cilie, quasdam sessiones jobagionales in quarum, una quidem, 
Domyan, in secunda Mathko, in tercia Gywrko et in quarta Lucas, 
olim jobagiones morabantur, in possessione Chernomercz et intra metas 
dicte civitatis nostre montis Grecensis existentes et habitas, cum 
quibus capella sancti spiritus ibidem fundata, in eius fundacione dotata 
exstitisset, ab eadem capella nescitur quibus respectibus occupasset et 
cuidam suo familiari Paulo, Walpoth nuncupato, dedisset, post cuius 
obitum magnificus Johannes Thwz de Lak alias thavernicorum regalium 
magister ad castrum Medwe consimiliter occupasset, sicque per huius- 
modi violentas occupaciones et detenciones ipsarum sessionum, eisdem 
prefata capella sancti spiritus usque in hodiernum caruisset et sua hu- 
iusmodi dotacione orbata fuisset. Unde nobis de huiusmodi occupa- 
cione prescriptarum sessionum diligenter inquirentibus a certo com- 
perimus et sufficiente testimonio edocti simus easdem sessiones a 
fundacione ipsius capelle ad eandem jure dotacionis pertinuisse, mo- 
doque narrato ab eadem indebite contra deum et eius iusticiam oc- 
cupatas fuisse et detentas fore, agnoscentibus, nollumus quoque dein- 
ceps ipsam capellam propter defectum ipsarum sessionum suis divinis 
cultibus carere et destitui, ideoque pro augmentacione huiusmodi 
cultus divini prescriptas sessiones simul cum cunctis ipsarum utilita- 


tibus, juribus et pertinenciis quibuslibet ad easdem de jure et ab 
* 





484 Doc. 363. — An. 1492. 


antiquo spectantibus et pertinere debentibus, memorate capelle sancti 
spiritus et per consequens eiusdem rectori remittimus et reassignamus, 
et nichilominus totum et omne jus nostrum, si quod in eisdem qua- 
litercumque haberemus, eidem capelle et per consequens moderno, 
cunctisque futuris rectoribus eiusdem in perpetuam eleemosinam de- 
dimus, donavimus et contulimus, immo damus, donamus et conferimus 
jure perpetuo et in sempiternum tenendi, possidendi pariter et habendi, 
ab omni et quavis jurisdiccione nostrorum oficialium quorumcumque 
in dictis castro nostro Medwe et civitate nostra montis Grecensis pro 
tempore constitutis et constituendorum penitus et omnino eximentes 
etavertantes harum nostrarum, quibus absente sigillo nostro maiori, 
anulare secretum nostrum est appensum, vigore et testimonio litte- 
farum mediante. Datum in predicta nostra civitate montis Grecensis in 
festo beate Margarethe virginis et martiris. Anno domini millesimo 
quadringentesimo nonagesimo secundo. 


E transumpto Vladislai regis de anno 1495. In archiv. lib. reg. civ. zagrab. 


363. 


Anno 1492, 25 julii. In Gudovec. 


A Ladislao de Egervara, Slavoniae bano, capitulum zagrabiense petitur, 
ul sacellum s. spiritus in possessiones jobagionales, olim raptas, inducat. 


Amicis suis reverendis, capitulo ecclesie zagrabiensis, Ladislaus 
de Egerwara, regnorum Dalmacie, Croacie et Sclauonie banus, ami- 
ciciam paratam cum honore. Dicitur nobis in persona honorabilis viri 
Michaelis de Zenthgyewrghwara, rectoris parochialis ecclesie sancte 
Margarethe virginis et martiris de suburbio civitatis montis Grecensis, 
quomodo ipse in dominium quarumdam quatuor sessionum jobagiona- 
lium in possessione Chernomercz vocata, in quarum una quidam 
Domyan, in secunda Mathko, in tercia Gwrko et in quarta Lucas olim 
jobagiones residenciam habuissent, omnino in comitatu zagrabiensi 
existencium, habitarum, ipsum dominum Michaelem et prescriptam 
eccleiam suam tam vigore litterarum illustris domini Johannis 
Coruini ducis etc. quam alio omnis juris titulo concernencium, 
legittime vellent introire; super quo amiciciam vestram presentibus 
petimus diligenter, quatenus vestrum mittatis hominem pro testimonio 
fidedignum, quo presente, Balthasar de Mykchewcz vel Stephanus 
Kasnar de Glawnycza aut Georgius de Schitario aliis absentibus, homo 
noster, ad facies prescriptarum quatuor sessionum jobagionalium in 
annotata possessione Chernomercz situatarum, vicinis et commetaneis 


Doc. 364. — An. 1492. 485 





earumdem universis inibi legittime convocatis et presentibus, acce- 
dentes, introducat prefatum dominum Michaelem in dominium earum- 
dem, statuatque easdem eidem ac annotate ecclesie sue, premisso jure 
sibi incumbente, perpetuo possidendas, si non fuerit contradictum; 
contradictores vero, si qui fuerint, evocet ipsos contra annotatum do- 
minum Michaelem nostram in presenciam in sedem zagrabiensem ad 
terminum competentem, racionem contradiccionis eorundem reddituros. 
Et post hec huiusmodi introduccionis et statucionis seriem cum con- 
tradictorum et evocatorum, si qui fuerint, vicinorumque et commeta- 
neorum, qui premisse statucioni interfuerint, nominibus, terminoque 
assignato, nobis more solito rescribatis. Presentes autem sigillo egregii 
Osualdi de Polyana, vicebani et comitis nostri zagrabiensis, fecimus 
consignari. Datum in Gwdowcz in festo beati Jacobi apostoli. Anno 
domini millesimo quadringentesimo nonagesimo secundo. 


E transumpto Wladislai regis de anno 1495. In arch. lib. reg. civ. zagrab. 


364. 


Anno 1492, 16. Augusti. Zagrabiae. 


Sacellum s. spiritus in possessiones jobagionales esse inductum. a capitulo 
zagrab. nuntiatur. 


Nos capitulum ecclesie zagrabiensis. Notum facimus tenore pre- 
sencium significantes, quibus expedit universis, quod nos litteras ma- 
gnifici domini Ladislai de Egerwara, regnorum Dalmacie, Croacie et 
Sclauonie bani introductorias et statutorias nobis amicabiliter loquentes 
et directas honore et reverencia, quibus decuit, recepimus in hec 
verba: (vide Doc. 363. de anno 1492. 25. julii). Nos itaque petici- 
onibus ipsius domini Ladislai bani annuentes una cum prefato Ste- 
phano Kasnarych de dicta Glawnycza, homine sue magnificencie pre- 
dicte, nostrum hominem videlicet discretum dominum Michaelem de 
Zthenychnyak, chori dicte ecclesie nostre zagrabiensis prebendarium, 
ad premissas introduccionem et statucionem fideliter faciendam nostro 
pro testimonio transmisimus fidedignum. Qui tandem exinde ad nos 
reversi et per nos requisiti, ipse videlicet Stephanus Kasnarych, homo 
banalis, prestito prius coram nobis corporali suo juramento, (ac pre- 
fatus) Michael, homo noster, in puritate sue consciencie, de et super 
huiusmodi sua execucione nobis pariformiter retulerunt eo modo: 
quomodo prefatus homo banalis, ipso nostro testimonio presente, feria 
tercia in profesto videlicet ad vincula beati Petri apostoli, proxime 
preterito, ad facies prescriptarum quatuor sessionum jobagionalium in 





486 Doc. 305. — An. 1492. 


annotata possessione Chernomercz situatarum, vicinis et commetaneis 
earumdem universis inibi legittime convocatis, signanter vero discreto 
domino Dominico chori dicte ecclesie nostre prebendario, ville Rodes 
vocate possessore; item nobilibus, circumspectisque et providis Sebastiano 
Nagh de Chakan in persona egregiorum Bernaldi Thwroczy et Bal- 
thasaris Alapy capitaneorum castri Medwewar, Gregorio spano de 
Kralyewcz, similiter eiusdem castri, Mathia de Pethrowcz, Stephano 
de Mikwlych, villicis, et Georgio de Dedych: item Petro de Marocha 
familiare egregii Johannis Hennyngh de Zomzedwara in persona 
eiusdem, Iwano de Thopolowcz, altero Iwano alias cive jurato civi- 
tatis montis Grecensis, Gregorio Perkone, similiter jurato, Luca Trop- 
chych dicto, de suburbio eiusdem civitatis, Iwan de . . . Johanne de 
eadem, Luca de Chernomercz et Gywrkone de eadem, presentibus, 
accedentes, introduxisset prefatum dominum Michaelem in dominium 
earumdem, statuisset easdem eidem et annotate ecclesie sue jure sibi 
incumbente perpetuo possidendas (et habendas coram  bana)li et 
nostro hominibus in facie earumdem sessionum congruis et legittimis 
diebus iuxta regni consvetudinem permanentibus et moram facien- 
tibus, nullo penitus contradictore apparente. In cuius rei memoriam 
firmitatemque perpetuam, presentes litteras nostras pendentis et au- 
tentici sigilli nostri communitas eidem Michaeli ac dicte ecclesie sue 
duximus concedendas. Datum sextodecimo die diei introduccionis et 
statucionis predicte. Anno domini millesimo quadringentesimo nona- 
gesimo secundo. 


E transumpto Vladislai regis, de anno 1495. In arch. lib. reg. civ. zagrab. 


365. 


Anno 1492, 9. decembris. Simigii. 


Coram conventu s. Egidii de Simigio, fratrum ord. Praedicatorum depu- 
fatus reclamat Osvaldo, episcopo zagrabiensi, qui agros. quosdam in per- 
Petuam altariam legatos. ademerit. 


Nos conventus monasterii sancti Egidii de Simigio. Memorie 
commendamus, quod religiosus vir frater Johannes, doctoris (sec) ordinis 
Predicatorum sancti Dominici confessoris, predicator generalis, in sua 
ac tocius conventus claustrorum beati Nicolai episcopi et confessoris 
de Zagrabia, necnon beate Katherine virginis et martiris in monte 
Grecensi fundatorum, cum procuratoriis litteris eorumdem coram 
nobis personaliter constitutus per modum protestacionis et prohibi- 
cionis nobis significare curavit in hunc modum: quod quamvis 


Doc. 366. — An. 1492. 487 
condam nobilis Marcus de Chawa, dum adhuc in humanis fuisset, 
duas villas suas, videlicet Korythno in dombrensi ac Nowaky in 
insula Iwanych (comitatibus) habitas et existentes, pro salute anime 
sue, suorumque progenitorum, fratribus Predicatoribus dictorum con- 
ventuum pro celebracione missarum perpetuarum futuris temporibus 
per ipsos fiendarum in perpetuam elemosinam et patrimonium cruci- 
fixi donasset et perpetuasset; tamen reverendus dominus Oswaldus, 
episcopus zagrabiensis, dictas possessiones contra jura et voluntates 
dictorum fratrum ab annis sedecim anteactis vel citra sibi ipsi occu- 
pari fecisset, occupatasque teneri fecisset eciam de presenti in preiu- 
dicium et damnum eorumdem valde magnum; cum tamen idem do- 
minus episcopus cum nobilibus sui episcopatus dictas possessiones, 
mediantibus litteris suis adjudicatoriis, eisdem fratribus adiudicasset 
et perpetuasset. Unde facta huiusmodi protestacione prefatus frater 
Johannes doctoris (sc) in sua ac conventuum predictorum nominibus et 
personis memoratum dominum Oswaldum episcopum, suosque homines 
et officiales ipsius nomine, aut alios quoslibet ab huiusmodi minus justa 
occupacione et detencione dictarum possessionum se quam in domi- 
nium earundem intromissione aut statuifaccione, usufructuum et qua- 
rumlibet utilitatum earundem percepcione seu  percipifaccionc; loca 
vero capitularia et conventualia ab extradacione et emanarifacione 
litterarum introductoriarum et statutoriarum quomodolibet factis vel 
fiendis prohibuit contradicendo et contradixit inhibendo publice et 
manifeste coram nobis. Datum die dominica proxima post festum 
concepcionis beate Marie virginis. Anno domini millesimo quadrin- 
gentesimo nonagesimo secundo. 


Originale in charta. A tergo vestigium impressi sigilli. In archivio lib. reg, 
civ. zagrab. 


368. 
Anno 1492. Zagrabiae. 


Gallus, institor et civis sagrab. Johannem Corvinum ducem. orat, ut civi- 
latis deputatis mandel, ut de causa, quam cum quibusdam civibus. agit, 
sententiam ferant. 


Illustrissime princeps et domine, domine graciosissime. Gallus 
institor civis huius civitatis vestre montis Grecensis quales et quantas 
molestias, tribulaciones, infamias et calamitates a quibusdam duobus 
concivibus suis, videlicet Valenchek et Lucam Rybarych, adhuc in 
vita felicis recordacionis carissimi genitoris vestre illustrissime do- 
minacionis videlicet serenissimi domini nostri, condam domini Mathie 
Hungarie regis etc. susceperit, longum esset coram V. I. D. explicare, 


488 Doc. 307. 368. — An. 1492. 1493. 








que omnia in litteris ciusdem condam domini nostri regis clare con- 
tinentur. Causa itaque ipsa cum eodem Valenchek fuit mota coram 
juratis judicibus huius civitatis, et tandem ex certis gravaminibus 
penes consvetudinem civitatis per eundem Gallum ad seniores appel- 
lata, qui in favorem eiusdem Valenchek noluerunt eam judicare sed 
contra voluntatem eiusdem Galli miserant eam per arbitrativam com- 
posicionem sopiendam, quam composicionem ipse Valenchek minime 
prosecutus est, sed eam surda aure pertransivit; tandem propterea 
ipse Gallus habuit recursum ad maiestatem regiam, fuitque manda- 
tum per eandem, prout littere eiusdem continent, judici et juratis civi- 
bus, ut fecissent judicium et justiciam in causa, in restitucionem fame 
et honoris eiusdem Galli exponentis, et usque ad presens tempus 
nichil secutum est ineadem causa, ideo supplicatur V, I. D. pro parte 
eiusdem Galli institoris humiliter, quatenus eadem dignetur mandare 
judici et juratis civibus, ut juxta contenta litterarum dicti condam 
Mathie regis causam eandem assumerent et ierminaretur contra eundem 
Valenchek quam eciam contra dictum Lucam Rybarych concives ha- 
bitam, ne ipse Gallus ulterius ex infamia sibi illata in animo turbetur. 


Protocolum civitatis. In archiv. incl. Acad. Scient. Slavor. merid. II. d. 35. 


367. 
Anno 1492. 


Gverales conventus b. v. Mariae de promontorio zagrabiensi 
super vinea, domo, horto, virgultoque eidem vineae adjacentibus per 
Jacobum olim Czopocza jam profugum, possessis, atque in dicto pro- 
montorio Remethensi situatis, Georgio altaristae arae s. Nicolai in 
ecclesia s. Marci montis Grecensis erectae, pro sex flor. salvo jure 
montano, in quatuordecim wiennensibus venditis. 


Act. mon. Remete. fasc. III. nr. 30. In archiv. regn. Croat. Slav. Dalm 


368. 


Anno 1493, 27. januarii. Budae. 
Viadislaus, Hung. etc rex, omnibus hominibus qui tributa tenent, Prae- 
pit ne a avibus zagrabiensibus tributum pro merce exigant. 


.Commissio propria domini regis. 


Wladislaus dei gracia Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie, 
Rame, Seruie, Gallicie, Lodomerie, Comanie, Bulgarieque rex, necnon 
Slesie et Lucemburgensis dux, marchioque Morauie et Lusacie etc. 


— — —  ————— “o — phi nan iii 7—À—ÁÉ d EA — 


Doc. 368. — An. 1493. 489 
jE 

Omnibus Christi fidelibus, piesentibus pariter futuris, presencium no- 
ticiam habituris salutem in omnium salvatore. Laus est in principe 
et plurimum convenit maiestati regentis, ut subditos suos conservet 
in antiquis ipsorum libertatibus, quas magnis virtutibus et serviciis a 
veteribus, divisque regibus consequi meruerunt, et eorum privilegia 
ne illa etas transitoria et tempus omnia consummens secum in obli- 
vionem sua taciturnitate detrahat, novo privilegiorum patrocinio per- 
petuo duraturo roboret et confirmet. Proinde ad universorum noticiam 
harum serie volumus pervenire, quod nostre maiestatis venientes in 
conspectum fideles nostri circumspecti Gaspar Kusewyth iudex ac 
Domko Perowyth. et Emericus notarius, cives civitatis nostre montis 
Grecensis, in suis ac aliorum universorum civium, hospitum et inco- 
larum loci eiusdem nominibus et in personis, exhibuerunt et produ- 
xerunt coram nobis privilegium et litteras serenissimi principis condam 
domini Sigismundi imperatoris et regis Hungarie etc. in pargameno 
sub dupplici autentico suo sigillo privilegialiter emanatas, habentes in 
se confirmative tenores quarumdam aliarum litterarum suarum simi- 
liter privilegialium, quibus confirmat quasdam alias litteras confir- 
macionales condam serenissimi domini Karoli regis, que ex conse- 
quenti litteras olim domini Bele regis super omnibus libertatibus, le- 
gibus, edictis et libertatum prerogativis, ac donacione et collacione 
cuiusdam terre eisdem civibus et civitati per ipsum dominum Belam 
regem concessis emanatas confirmabant, tenoris infrascripti, suppli- 
cantes maiestati nostre humiliter, ut easdem litteras et omnia in eis- 
dem contenta ratas, gratas et accepta habendo, litterisque privilegi- 
alibus verbotenus inseri faciendo, pro ipsa civitate et civibus nostris 
innovando perpetuo valituras confirmare dignaremur. Quarum quidem 
litterarum tenor talis est: (vide Doc. 87. de anno 1435. die 7. octobris. 
Nos itaque premissa supplicacione prefatorum Gasparis Kysewyth 
judicis ac Domko Petrowyth et Emerici notarii, civium dicte civitatis 
nostre montis Grecensis, in suis et aliorum quorum supra nominibus 
nostre modo premisso porrecta maiestati regia benignitate exaudita 
clementer et admissa, prescriptas litteras dicti condam domini Sigis- 
mundi imperatoris et regis non abrasas, non cancellatas, nec in aliqua 
sui parte suspectas, presentibusque litteris nostris privilegialibus ver- 
botenus sine diminucione et augmento aliquali insertas, quoad omnes 
earum continencias, clausulas et articulos eatenus quatenus eedem rite 
et legittime existunt emanate viribusque earum veritas suffragatur, 
acceptamus, approbamus, ratificamus ac pro ipsa civitate nostra montis 
Grecensis, civibusque et incolis eiusdem presentibus et futuris inno- 
vando perpetuo valituras confirmamus, salvis juribus alienis, harum 


490 Doc. 309. — An. 1493. 





nostrarum, quibus secretum sigillum nostrum, quo ut rex Hungarie 
utimur, est appensum, vigore et testimonio litterarum mediante. Datum 
per manus reverendi in Christo patris domini Thome episcopi ecclesie 
jauriensis ac electi agriensis, summi et secretarii cancellarii et fidelis 
nostri dilecti. Bude vigesima septima die januarii. Anno domini mille- 
simo quadringentesimo nonagesimo tercio. Regnorum nostrorum Hun- 
garie etc. anno tercio, Bohemie vero vigesimo secundo. 


Originale in membrana. A zona sericea albi et violacei coloris appendet: 
sigillum. In archiv. lib. reg. civit. zagrabiensis, 


369. 
Anno 1493, 6. januarii. Budae. 
Communitate civitatis rogante | Vladislaus, Hungariae etc. rex, libertates 
a decessoribus communitati datas, comprobat. 


Commissio propria domini regis. 


Wladislaus dei gracia rex Hungarie et Bohemie etc. Fidelibus 
nostris universis et singulis nobilibus et alterius cuiusvis status et 
condicionis hominibus, ubivis per regna nostra Hungarie, Sclauonie et 
Croacie tributa habentibus, tenentibus seu exigentibus presentes visu- 
ris, salutem et graciam. Cum fideles nostri prudentes et circumspecti 
judex, jurati, ceterique cives et incole civitatis nostre montis Grecensis 
antiqua libertatis ipsorum prerogativa requirente ab omni tributaria 
solucione ubilibet per ambitum dictorum regnorum nostrorum exem- 
pti sint et supportati habeantur, velimusque eosdem et ipsorum 
quemlibet ubique per ipsa regna nostra, partesque eisdem et sacre 
corone subiectas, penes huiusmodi ipsorum libertates omnino tutos 
esse liberosque et securos, fidelitati igitur vestre et cuilibet vestrum 
harum serie firmiter precipientes mandamus, quatenus amodo pre- 
fatos judicem, cives, incolas et mercatores dicte civitatis nostre mon- 
tis Grecensis ad solucionem predictorum tributorum seu teloniorum 
vestrorum contra formam premisse ipsorum libertatis et exempcionis 
artare et compellere, aut eos vel ipsorum alterum propterea in per- 
sonis, rebusque aut quibusvis bonis eorumdem impedire, turbare vel 
quoquomodo dampnificare nusquam et nequaquam presumatis nec sitis 
ausi modo aliquali. Quoniam alioquin commisimus fidelibus nostris 
banis vel vicebanis eorundem regnorum nostrorum Sclauonie et Cro- 
acie, ceterisque comitibus vel vicecomitibus et judicibus nobilium 
quorumcumque comitatuum eorumdem et predicti regni nostri Hun- 
garie, parciumque sibi subiectarum, in quibus scilicet huius mandati 
nostri per quempiam ex vobis contrarium attentaretur et presentibus 


Doc. 370. — An. 1493. 491 


firmius mandamus, ut ipsi tributa illa et thelonia in quibus huius 
contrarium  fierit pro maiestate nostra occupare et tamdiu tenere 
debeant, donec a nobis aliud acceperint in mandatis. Et hoc volumus 
eciam per futuros banos, vicebanos, comitesque vel vicecomites ac 
judices nobilium eorumdem regnorum nostrorum et comitatuum sem- 
per observari Secus igitur non facturi. Presentibus perlectis, exhi- 
benti restitutis. Datum Bude in festo beate Dorothee virginis. Anno 
domini millesimo quadringentesimo nonagesimo tercio. Regnorum no- 
strorum Hungarie etc. anno tercio Bohemie vero vigesimo secundo. 


Originale in membrana In inferiori margine impresum est sigillum maius. 
In archiv. lib. reg. civit. zagrab. 


370. 
Anno 1493, 27. martii. Romae. 


Alexander VI, papa abbati Cisterc. zagrab. praecipit, ut pecuniam 
hospitali b. v. Mariae in monte Grecensi debitam, a quibusdam. ciuibus 
zagrabiensibus cogat. 

Alexander episcopus servus servorum dei. Dilectis filiis abbati 
monasterii beate Marie virginis zagrabiensis et custodi ecclesie zagra- 
biensis, salutem et apostolicam benedictionem. Conquestus est nobis 
Stephanus presbiter perpetuus capellanus, magister are nuncupatus, 
ad capellam hospitalis beate Marie in monte Grecensi, zagrabiensis 
diocesis, quod Nicolaus Veznethicz de Dombro et Georgius eius filius, 
Martinus carnifex, Johann italicus de monte Grecensi -et quidam alii 
clerici et laici dicte diocesis, super quibusdam pecuniarum summis 
bonis et rebus aliis iniuriantur eidem; ideo discretioni vestre per 
apostolica scripta mandamus, quatinus vocatis, qui fuerint evocandi 
et auditis hinc inde propositis, quod justum fuerit, appellatione remota, 
usuris cessantibus, decernatis, facientes quod decreveritis per censuram 
ecclesiasticam firmiter observari. Testes autem qui fuerint nominati, 
si se gratia, odio veltimore subtraxerint, censura simili, appellacione 
cessante, compellatis veritati testimonium perhibere. Quod si non 
ambo hiis exequendis potueratis interesse, alter vestrum ea nichilo- 
minus exequatur. Datum Rome apud sanctum Petrum. Anno incarna- 
cionis dominice millesimo quadringentesimo nonagesimo tercio, sexto 
kalendas aprilis. Pontificatus nostri anno primo. 


Originale in membrana. In archiv. ven. capit. zagrab. Act, capit. ant. fasc 
88. nr. 4. 


492 Doc. 371. 372. — An. 1493. 1494. u 


>. —- 


371 
Anno 1493, 30. octobris. Budae. 
Vladislaus, Hung. etc, rex. episcopo zagrabiensi, nonnullisque nobilibus 
mandat, ut fratres Praedicatores sagr. in fruenda possessione, quae vocatur 
Slavetić, tueantur. 


Wladislaus dei gracia rex Hungarie et Bohemie etc. Fidelibus 
nostris reverendis in Christo patribus, domino Osualdo, episcopo ec- 


clesie zagrabiensis ac Georgio, episcopo rosonensi, eius suffraganeo in 


dicta ecclesia zagrabiensi, necnon magnificis futuris regnorum nostro- 
rum Dalmacie, Croacie et Sclauonie banis, ac Ladislao de Egerwara 
magistro thavernicorum nostrorum et Andree ac Gaspar, filiis condam 
Johannis Hennyngh de Zomzedwara, salutem et graciam. Quia nos 
religiosos fratres ordinis Predicatorum in ecclesia beati Nicolai con- 
fessoris, Zagrabie fundata, degentes, simul cum possessione eorumdem 
Slawethychy ac eiusdem pertinenciis in nostram regiam recepimus 
protectionem et tutelam specialem, viceque etin persona nostre maie- 
statis vestre commisimus tuicioni et proteccioni. Fidelitati igitur vestre 
harum serie firmissime committimus et mandamus, quatenus acceptis 
presentibus, prefatos fratres in dicta possessione Slawethychy et eius- 
dem pertinenciis contra quoslibet illegitimos impetitores et signanter 
contra nobiles Georgium, Petrum, Paulum et Jacobum Orsychy dictos 
de Gorycza, qui eosdem fratres in ipsa possessione diversimodo im- 
pedirent et perturbarent tueri, protegere et defensare ac indempniter 
manutenere modis omnibus debeatis et teneamini, auctoritate nostra 
presentibus vobis in hac parte attributa, ac jure et justicia mediante. 
Secus non facturi Presentibus perlectis, exhibenti restitutis: Datum 
Bude feria quarta proxima ante festum Omnium sanctorum. Anno 
domini millesimo quadringentesimo nonagesimo tercio. 


Ad relacionem Laurencii Bradach cubicularii regie maiestatis, 


Originale in charta. In margine inferiori impressum est sigilum. In archivio 
lib. reg. civ. zagrab. 


372. 
Anno 1494, 4. februarii. 


A capitulo zugrab. in Fabianum de Zempče canonicum propter. perditos 
mores foena constituitur. 


Item feria tercia proxima post festum purificationis beate Marie 


virginis, hora terciarum mane, de anno domini millesimo quadringen- 


tesimo nonagesimo quarto, dominis et personis infrascriptis in sacristia 


Doc. 372. — An. 1494. 493 


interiori capitulariter congregatis, matura deliberacione, sanoque con- 
silio, communi omnium voto contra magistrum Fabianum de Zenthe 
canonicum ecclesie zagrabiensis racione excessuum et scandalorum 
suorum, sufficienter monitum et emendari non curantem, sententia 
pronunciata est modo infrascripto; cuiusquidem sentencie pronuncia- 
tioni et declarationi interfuerunt hii domini infrascripti, videlicet: Mi- 
chael prepositus major, Petrus lector, Andreas decretorum doctor, 
archidiaconus kathedralis, Mathias dubicensis, Johannes kamarcensis, 
Johannes goricensis, Blasius decretorum doctor de Kemlek archidia- 
conus, Gregorius Bexin, vicarius in spiritualibus, Johannes Warasd, 
alter Johannes custos, dignitarii; item canonici simplices: Paulus de 
Zytec, Lucas de Dombro, Gallus de Zepnicza, Paulus de Roycha, 
Stephanus de Crisio, alter Stephanus de Hrazthocza, Mateus notarius, 
Andreas organista, Paulus de civitate et Benedictus de Petrovina. 

Cuius sentencie tenor talis est: In nomine domini. Amen. Nos 
capitulum ecclesie zagrabiensis per hanc nostram sentenciam decre- 
vimus et declaramus, quia magister Fabianus de Zenche concanonicus 
noster, ad sepissimas moniciones nostras a pluribus retrofluxis annis 
et temporibus a consorcio cuiusdam mulieris Dorothea vocate, relicte 
videlicet condam Mathie Zekirich, tam in vita eiusdem mariti sui, 
quam eciam post mortem suam abstinere et retrahere, scandalumque 
perinde commissum emendare non curavit neque curat eciam .de 
presenti, quin pocius per posessiones nostras et qcclesie nostre in 
scandalum et vilipendium omnium nostrum et tocius cleri huius 
capituli nostri eandem publice post se curere fecit et in itinere eidem 
comes et consocius esse non erubuit; ideo nos pari voluntate et votis 
omnium concurrentibus, ad sonum maioris campane capitulariter in 
sacristia congregati, ea racione, maturo consilio superinde inter nos 
prehabito sic, ut premittitur, per hanc nostram sentenciam eundem 
magistrum Fabianum sufficienter tam capitulariter tam eciam per 
singulares personas fraterne monitum et minime emendatum, eo ad 
hoc nostri in medium specialiter vocato et comparente, seque nulla 
racione excusare valente consorcio nostro capitulari decernimus esse 
privandum et privamus in hiis scriptis, donec et quousque de scan- 
dalis suis se curaverit emendare et tandem emendatus graciam me- 
ruerit obtinere. | 

Item idem magister Fabianus ab eadem sentencia nec verbo 
nec scripto appellavit. 


Liber rubeus ven. Capit. zagrab. In archiv. incl. Acad. Scient. Slav. merid. 


494 Doc. 373. — An. 1494. 


873. 
Anno 1494, 14. februarii. Zagrabiae. 


A civitatis communitate Marco Kranjec civi, portorium, quod ,knešia“ 
nominatur, 78, flor. firmis | conditionibus elocatur. 


Nos communitas civium civitatis montis Grecensis. Memorie 
commendamus tenore presencium significantes quibus expedit universis. 
Quod nos comitatum nostrum, vulgo knesya dictum, simulcum filar- 
sthyna ac proventibus curruum alias pro pontibus nostris ordinandis 
exigi consvetis, quos pontes nostre communitati reservamus prepa- 
randos, omnibusque aliis et singulis obvencionibus ac integritatibus 
specialiter cum proventibus stacionum de novo iuxta murum ecclesie 
nostre parochialis sancti Marci ewangeliste constructis, ad dictum 
comitatum nostrum exigi consvetis, a festo beati Valentini martiris 
nunc presenti, incipiendo et infra eiusdem festi annualem integram 
revolucionem, circumspecto et honesto viro Marco institori Chranecz 
dicto, concivi nostro, moderno videlicet comiti, pro septuaginta octo 
florenis auri per eundem Marcum, nostrum videlicet modernum co- 
mitem, nobis plenarie datis et persolutis, arendative duximus confe- 
rendum, immo arendamus et contulimus hoc quoque primo expresso et 
specificato: quod iudex noster modernus de premissis nostris pecuniis 
comitalibus seu communibus per nos eidem datis et integre presen- 
tatis medium centenarium seu quinquaginta funtas olei pro accensu 
seu luminario lampadis ante venerabile sacramentum circa magnam 
aram in dicta nostra ecclesia parochiali sancti Marci in ipsa civitate 
fundata emere debeat et amministrare. Item similiter ipse judex noster 
modernus pro celebracione misse venerande de sacratissimo corpore 
Christi, singulis feriis quintis in qualibet septimana in ara sancti Lau- 
rencii in dicta nostra ecclesia fundata, per revolucionem unius integri 
anni, honorabili domino Stephano moderno nostro plebano tres flo- 
renos auri aut monetam eosdem tres florenos valentem de eisdem pe- 
cuniis nostris comitalibus seu communibus dare debeat et teneatur, 
residuum autem ipsarum pecuniarum nostrarum comitalium ipse judex 
noster modernus ad facta et negocia nostra seu communitatis nostre 
iuxta nostram informacionem debeat dispensare debita cum racione. 
Hoc eciam declarato, quod prefatus Marcus, comes noster modernus 
vel ipsius homines per eum ad hoc specialiter deputati, nullas novi- 
tates et consvetudines abusivas in exaccione proventuum dieti comi- 
tatus nostri facere presummant, sed eosdem iuxta antiquam consve- 
tudinem iustam et rectam, que nunc existit, percipiant exigendo, tali 
modo: ut unusquisque res suas ac mercimonia cuiuscumque condi- 


Doc. 373. — An. 1494. 495 





cionis existant, non ad magis seu majorem mensuram nisi ad 
unum bacculum, qui vulgo palycza dicitur, aut ad mensuram decem 
librarum mensurare possit. Res aut mercimonia in maiori quantitate 
existentes, semper ad mensuram seu stateram nosire communitatis re- 
curentes, sub earum rerum ammissione, et non cum alia debeat men- 
surare. Hoc eciam addito, quod prefatus Marcus comes noster mo- 
dernus, si qui ad solucionem ipsorum proventuum ipsius comitatus 
nostri tepidi essent et remissi aut tardi, se liberam persolvendi, 
nostris eciam domos et res eorum sigillandi habeant facultatem ; et si 
quispiam in premissis propria temeritate sigillum eiusdem nostri co- 
mitis frangere aut deponere presumpserit, talis hoc ipsum faciens in 
decem marcis denariorum viennensium partim nobis seu communitati 
nostre, partim ipsi nostro comiti moderno persolvendis mox convictus 
habeatur ipso facto, nullo sibi communis, iudicisque nostri aut jura- 
torum nostrorum in medio suffragante in hac parte Mensuras vi- 
delicet, cubulos eciam vini et staria salis aut quartalia frugum ex- 
traneis hominibus nullus alter nisi ipse comes noster modernus dare 
tenetur; de quartis mensurarum qualibet, singulum denarium, pro 
tempore currentem, idem comes noster modernus recipere valeat 
atque possit. Item eciam ipse comes noster modernus maccella no- 
stra communia in dicta civitate habita iuxta ipsius voluntatis libitum 
conveniat et disponat, pro utilitateque sua et pro profectu detencium. 
loc eciam expresso, quod si quis aliquis carnificum domesticorum 
dicte civitatis, extra territorium nostre civitatis maccella apreciare 
seu convenire ac societatem, vulgo kethwsyna dictam, voluerit aut 
tenuerit, extunc idem teneatur statim precium unius maccelli nostre 
communitatis solvere, quanto maiori precio vendi posset, et hoc co- 
miti nostro. Addimus eciam quod carnifices extranei maccella nostre 
communitatis in dicta civitate ab ipso comite nostro moderno libere 
convenire et in eisdem carnes mactare et vendere, aut animalia, que 
in ipsis nostris maccellis mactare vellent, absque qualibet solucione 
pascuum, pascere, pascuisque nutrire valeant. Addimus eciam, quod 
quicumque carnificum in hac civitate existens, carnes mactare et 
magisterium suum exercere noluerit et maccellum non apreciaverit, 
extunc quilibet talis, si gregem boum habuerit, comiti nostro mo- 
derno debeat et teneatur solvere conluccionem seu apreciacionem 
unius maccelli quanto maiori precio vendi posset et per alios, apre- 
ciatur aulem, nichil plus talis de grege prefata solvere tenebitur. 
Addimus insuper et rate conclusimus, quod nullus civium, incolarum 
et inhabitatorum dicte civitatis nostre nec eciam hominum forensium 
vicinorum videlicet et communiorum cuiuscumque condicionis, sexus 


496 Doc. 373. — An. 1494. 

et status existant quorumcumque rerum, quovis nominis vocitatarum 
vocabulo, foro nostro apportari sollitarum, in vico sutorum vel prope 
ecclesiam beate Margarethe virginis sub prefata civitate nostra con- 
structam vel alias ubivis in nostro territorio et metis qualescumque 
empciones, vendiciones, concambia seu permutaciones facere et exer- 
cere possint, nec sint ausi modo aliquali, sed ad forum nostrum seu 
civitatis prefate prope vel penes ecclesiam parochialem sancti Marci 
ewangeliste habitam et existentem ab antiquo laudabiliter et privi- 
legialier approbatam; defferre, portare et adducere et adduci facere 
permittere teneantur, et illac vendiciones, empciones, concambia et 
permutaciones talismodi facere et exercere possint atque valeant; 
contrafacientes autem ipsos cives, incolas et inhabitatores civitatis nostre 
prefate volumus eidem pene et birsagio ducentorum denariorum viennen- 
sium et solucione talis rei empte et vendite ipsi homini forensi seu convi- 
cino solvende firmissime subiacere; quam penam et birsagium si ipse ju- 
dex noster modernus simulcum juratis modernis in tepiditate vel pigricia 
aut favore, quod absit, ductus vel ducti a predictis transgressoribus non 
extorserint vel receperint, extunc idem judex et jurati in dupplo pre- 
fate pene et birsagii nostre communitati persolvendi solum vigore 
presentis scripti sint convicti et condempnati. Et nullus omnino ho- 
minum extraneorum gregem vel alia animalia venalia pro nullo 
precio in campo et territorio dicte civitatis pascere seu pascuis nu- 
trire sint ausi modo aliquali. Statuimus eciam, quod quicumque ci- 
vium vel carnificum greges boum vel alia animalia in campo et ter- 
ritorio dicte nostre civitatis pascere seu pascuis nutrire voluerit, seu 
in pascuis pascendo nutrient, de singulo bove vel animali tres de- 
narios regales solvere debeat dicto comiti nostro, demptis animalibus 
que in maccellis dicte civitatis. nostre mactare vellent. Carnifices 
vero extranei, qui in civitate nostra predicta maccella communitatis 
appreciassent, illi eciam animalia, que in maccellis communitatis 
mactare vellent, libere pascere possint absque solucione. Stabilimus 
insuper et commisimus, quod nullus omnino civium, incollarum et 
inhabitatorum civitatis predicte eciam hominum forensium et extra- 
neorum, res mercimoniales, que ponderari solent, cum nulla alia sta- 
tera nisi cum statera dicte nostre communitatis ponderare valeant 
suba missione talium rerum mensurabilium, quam stateram ipse comes 
noster modernus et nullus alter eisdem dare debeat. Pistrices vero 
panum tam in civitate quam extra civitatem commorantes, que suam 
facere solent vendicionem, tales predicto comiti nostro moderno in 
ducentis denariis wiennensibus plenariam teneantur solucionem, et quod 
iidem (sic) pistrices tam in civitate quam extra civitatem commorantes 


Doc. 374. — An. 1494. 497 





liberam vendendi panes extra territorium dicte civitatis habeant facul- 
tatem. Nullus eciam hominum vineas condicionales possidencium abs- 
que scitu eiusdem comitis nostri colligere aut vinum earumdem vinearum 
condicionalium in domo reponere potest nec audet modo aliquali sub 
amissione eiusdem vini. Sic et eodem modo nullus hominum terras 
communes absque convencione et scitu dicti nostri comitis arrare aut 
quoquomodo collere, nec prata seu fenilia nostra communia falcare 
audeat nec presumpmat modo aliquali sub amissione seminature 
et fenorum in eisdem habitorum et existencium. Item eciam, qui 
racione non solucionis proventuum dicti nostri comitatus ipsi comiti 
nostro sive hominibus eiusdem, per ipsum ad id deputatos, vadium seu 
pignus racione excessus in premissis recipere non permitterent, eadem 
pena superius expressata puniantur et convincantur ipso facto. As- 
sumpsimus insuper et assumpmimus ut si eidem comiti nostro moderno 
ex racione nostre communitatis aliquod dampnum in premissis eve- 
nire contigerit, propriis nostris sumptibus et expensis reformare. In 
quorum omnium premissorum robur et firmitatem atque testimonium 
presentibus litteris nostris patentibus sigillum nostrum commune a 
tergo de more alias consveto duximus imprimendum. Datum in pre- 
dicto die festi beati Valentini martiris. Anno domini millesimo qua- 
dringentesimo nonagesimo quarto. 


Originale in charta. Tergo impressum est sigillum. In archiv. lib. reg. civit. 
zagrab. 


374. 
Anno 1494, 14 Augusti. Zagrabiae. 


Coram capitulo zagrab. duo fraebendari sese posthac in domibus suis su- 
spectas quasdam personas non habituros promittunt. 


Nos Franciscus de Zekchew et Martinus de Obed zenth-kerezth, 
prebendarii, obligamus nos, quod amodo et in antea quasdam sus- 
pectas personas in domibus nostris non tenebimus neque intrare ad- 
mittemus, et quod portas retro domus nostras et infra hortos habitas, 
(sera) sed nec hakcko tenebimus, sub pena privacionis beneficiorum 
nostrorum ipso facto. In vigilia assumpcionis Marie. (Franciscus) idem 
qui supra, consensi, m. p. et ego Martinus, m. p. 


Liber rubeus ven. capit. zagrab. In arch. incl. Acad. Scient. Slavor. merid. 
e 


32 


498 Doc. 375. — An. 1495. 


375. 
Anno 1495, 3. februarii. Zagrabiae. 


Domus quaedam cum fundo in Nova ves sito anneclitur per capitulum 
arae b. Pauli in ecclesia cathedrali fundatae. 


1495. Feria tercia in festo beati Blasii martiris, domini capitu- 
lariter congregati, domum cum fundo, quam alias condam dominus 
Jacobus archidiaconus goricensis in Nova villa fundaverat ad aram 
sancti Bernardi, deinde condam magister Georgius de Mylethincz ca- 
nonicus zagrabiensis penitus desolatam iterum de novo erexerat, quia 
iam iterum ruinam minabatur, neque aliquis presbiter ad eam guber- 
nandam haberi potuit, ideo eandem domum cum fundo ad aram 
beati Pauli apostoli in ecclesia zagrabiensi fundatam, iidem domini 
annexerunt perpetue, loco cuius domus et fundi e converso dominus 
Johannes archidiaconus goricensis, eiusdem are gubernator modernus, 
duo civilia in eadem Nova villa habita, ad dictam aram sancti Pauli 
pertinencia, per ipsos dominos libere vendenda remisit et per modum 
concambii dedit ita, ut precium ipsorum civilium ad usum dicte are 
sancti Bernardi convertatur; eius vineam, terras arabiles et fenilia 
cum omnibus alis rebus et bonis ad eandem aram beati Bernardi 
pertinentibus, ipsi domini ad prebendam domini Andree, alias plebani, 
quam idem adiutorio certorum bonorum virorum de novo edificavit, 
adiunxerunt, ita tamen, quod ipse dominus Andreas prebendarius et 
successores sui in qualibet ebdomada in ecclesia kathedrali illam 
unam solitam missam perficere non negligant Cuiusquidem misse 
onus idem dominus Andreas in se benevole assumpsit. Nichilominus 
volumus, ut idem dominus Andreas totum inventarium eiusdem are 
beati Bernardi, hic propria manu subscribat. 

1502. Item illud unum civile, superius descriptum, versus molendinum ma- 
gistri Fabiani, venditum fuit per condam dominum Johannem custodem ad man- 
datum dominorum flor, quatuor, qui tandem post mortem eiusdem ex commissione 
dominorum assignati sunt ad manus prefati domini Johannis archidiaconi goricensis 


ut exponantur ad utilitatem prelibate are sancti Bernardi. Actum in festo beati 
Silvestri pape 1502. 


Liber rubeus, ut supra. 


Doc. 376. — An. 1495. 499 


376. 


Anno 1495, 18. februarii. Viroviticae. 


A Vladislao Hung. etc. rege actus, quo quattuor sessiones jobagionales 
sacello s. spiritus sunt redditae comprobatur, unaque ius regale condonatur. 


Commissio propria domini regis. 


Nos Wladislaus dei gracia rex Hungarie et Bohemie etc. Me- 
morie commendamus tenore presencium significantes, quibus expedit 
universis, quod fidelis noster discretus Michael presbiter de Zenth- 
gyewrghwara, plebanus parochialis ecclesie beate Margarethe virginis 
de suburbio civitatis montis Grecensis, nostre maiestatis veniens in 
presenciam, exhibuit coram nobis et produxit quasdam binas litteras, 
unas, fidelis nostri illustris Johannis Coruini, Oppauie et Lyppthouie 
ducis etc. quibus mediantibus idem Johannes dux quasdam quatuor 
sessiones jobagionales in possessione Chernomercz vocata, in comitatu 
zagrabiensi existente, habitas, ad capellam sancti spiritus in dicta pa- 
rochiali ecclesia beate Margarethe virginis fundatam pertinentes, que- 
quidem quatuor sessiones circa castrum suum Medwe vocatum, in 
comitatu predicto habitum, diu occupate extiterant, eidem capelle 
sancti spiritus, consequenterque rectoribus eiusdem pro tempore con- 
stitutis modo et ordine inferius in tenore earumdem litterarum con- 
tentis, remisisse et restituisse ac in perpetuum dedisse dinoscitur ; 
alias vero capituli ecclesie zagrabiensis super legittima statucione 
huiusmodi quatuor sessionum confectas, tenorum infrascriptorum, 
supplicans idem Michael presbiter nostre maiestati humillime, ut 
easdem utrasque litteras ac omnia in eisdem contenta ratas, gratas 
et accepta habere, litteris nostris privilegialibus de verbo ad verbum 
inscribi facere, premissisque remissioni et restitucioni, aliisque omnibus 
et singulis in tenoribus earumdem litterarum contentis, nostrum re- 
gium consensum prebere dignaremur. Quarum quidem litterarum, 
prime videlicet tenor talis est: (vide Doc. 363. de anno 14923, 13. 
julii) Aliarum vero series verbalis sequitur in hunc modum: (vide 
Doc. 364. anno 1492. 16. Augusti). Nosigitur supplicacione huiusmodi 
. .. Michaelis (presbiteri maiestati nostre) porrecta, regia benignitate 
exaudita et clementer admissa, prescriptas utrasque litteras non abrasas 
non cancellatas nec in aliqua sui parte suspectas presentibus litteris 
nostris privilegialibus de verbo ad verbum sine diminucione et aug- 
mento aliquali insertas, quoad omnes clausulas et articulos eatenus, 
quatenus eedem rite et legittime existunt emanate, viribusque earum 
veritas suffragatur, ratas, gratas et acceptas habentes, premissis re- 


missioni et restitucioni, alisque omnibus in tenoribus earumdem lit- 
% 


500 Doc. 377. — An. 1495. 
terarum contentis nostrum regium consensum . . prebemusque benivolum 
pariter et assensum ; et nichilominus ob reverenciam eiusdem sancti spiri- 
tus totum et omne jus nostrum regium, si quod in prescriptis quatuor 
sessionibus jobagionalibus qualitercumque haberemus, aut eedem nostram 
ex quibuscumque causis, viis, modis et racionibus concernerent aut 
concernere possent maiestatem, simul cum omnibus suis utilitatibus 
et pertinenciis quibuslibet, puta, terris arabilibus cultis et incultis, 
agris, pratis, pascuis, campis, fenetis, silvis, nemoribus, montibus, val- 
libus, vineis, vinearumque promontoriis, aquis, fluviis, piscinis, pisca- 
turis, aquarumque decursibus, molendinis, molendinorum locis, gene- 
raliter vero quarumlibet utilitatum et pertinenciarum suarum integri- 
tatibus quovis nominis vocabulo vocitatis, sub suis veris metis et an- 
tiquis existentibus, memorate capelle sancti spiritus consequenter 
rectoribus eiusdem pro tempore constitutis dedimus, donavimus et 
contulimus, immo damus, donamus et conferimus jure perpetuo et 
irrevocabiliter possidendas et habendas, salvo jure alieno, harum no- 
strarum, quibus secretum sigillum nostrum, quo ut rex Hungarie 
utimur, est appensum, vigore et testimonio litterarum mediante. Datum 
in oppido Verewcze per manus reverendissimi in Christo patris do: 
mini Thome, episcopi ecclesie agriensis, summi et secreti cancellarii 
ac fidelis nostri dilecti, feria quarta proxima ante festum kathedre 
beati Petri apostoli. Anno domini millesimo quadringentesimo nona- 
gesimo quinto. Regnorum nostrorum Hungarie etc. anno quinto, Bo- 
hemie vero vigesimo quarto. 


Originale in membrana sat exesum. Zona sericea rubri, albi et violacei coloris 
appendet absque sigillo. In arch. lib. reg. civ. zagrab. 


877. 


Anno 1495, 19. februarii. Viroviticae. 


Vladislaus, Hung. etc. rex, omnibus nobilibus, civitatibusque identidem prae- 
cipit ne a mercatoribus zagrab. pro merce tributum Yexigant. 


Commissio propria domini regis. 


Wladislaus dei gracia rex Hungarie et Bohemie etc. Fidelibus 
nostris universis et singulis prelatis, baronibus, comitibus, castellanis, 
nobilibus, ipsorumque officialibus, item civitatibus, oppidis et villis, ea- 
rumque rectoribus, judicibus et villicis, necnon tributariis et thelonia- 
toribus tam nostris regalibus quam aliorum quorumcumque ubivis in 
regnis nostris Hungarie, Sclauonie et Croacie, ceterisque partibus eisdem 
regnis nostris subiectis, tributa habentibus, tenentibus seu exigentibus, 
presentibus et futuris, presentes visuris, salutem et graciam. Expo- 


Doc. 377. — Ar. 1495 £01 





situm extitit maiestati nostre in personis fidelium nostrorum pruden- 
tum et circumspectorum judicis et juratorum, ceterorumque univer- 
sorum civium et incolarum civitatis nostre montis Grecensis, quod 
quamvis ipsi antiqua libertatis ipsorum prerogativa ipsis a divis con- 
dam regibus Hungarie, nostris scilicet predecessoribus, graciose con- 
cessa et per nostrani maiestatem eciam confirmata requirente, ab omni 
solucione tributaria, tam de personis propriis, quam eciam rebus et 
bonis eorum venalibus, per eosdem hinc inde deferendis exempti sint 
et supportati habeantur. Tamen nonnulli forent ex vobis, qui eosdem 
in locis tributorum vestrorum diversimode impedirent, ac ipsos ad 
solucionem tributariam cogerent et compellerent, in preiudicium huius- 
modi libertatum eorumdem civium et dampnum valde magnum. Quia 
vero nos quemadmodum ceteros regnicolas nostros, sic et ipsog expo- 
nentes in ipsorum antiquis iibertatibus conservare volumus, fidelitati 
igitur vestre et vestrum cuilibet harum serie strictissime committimus 
et mandamus, quatenus amodo in posterum nullus omnino vestrum 
prefatos cives et incolas dicte civitatis nostre montis Grecensis ad 
aliquam solucionem tributi seu thelonii contra formam premisse eorum 
libertatis artare et compellere, aut eosdem vel eorum alterum racione 
non solucionis eorumdem in personis, rebusque et bonis ipsorum 
quibusvis impedire, turbare, molestare seu quovis modo damnificare 
nusquam et nequaquam presummat nec sit ausus modo aliquali. Quo- 
niam alioquin commisimus et plenam eciam facultatem dedimus, 
damusque et committimus per presentes, fidelibus nostris banis vel 
vicebanis predictorum regnorum nostrorum Sclauonie et Croacie ac 
comitibus vel vicecomitibus et judicibus nobilium illorum commita- 
tuum, in quibus forsitan huius mandati nostri ausu quodam temerario 
per quempiam contrarium attentaretur, presentibus scilicet et futuris, 
ut ipsi, scita prius superinde certitudinis veritate, huiusmodi tributa 
seu thelonia vestra pro nostra maiestate occupare et tam diu tenere 
debeant atque possint, donec a nobis aliud superinde habuerint in 
mandatis, Secus nullo modo facere presummatis. Presentibus perlectis, 
exhibenti restitutis. Datum in oppido Werewcze feria quinta proxima 
ante festum  kathedre beati Petri apostoli. Anno domini millesimo 
quadringentesimo nonagesimo quinto. Regnorum nostrorum Hungarie 
etc. anno quinto, Bohemie vero vigesimo quarto. 


Originale in membrana. In inferiori margine impressum est sigillum maius. 
In archivio lib, reg. civit. zagrab. 


508 Doc. 378. — An. 1495. 


378. 


Anno 1495, 19. februarii. Viroviticae. 


Vladislaus Hung. etc rex, capitulo zagrab. mandat, ut sacellum s. spiritus 
in bona quattuor sessionum jobagionalium redditarum inducat. 


Wladislaus dei gracia rex Hungarie et Bohemie etc. Honorabili 
capitulo ecclesie zagrabiensis salutem et graciam. Cum nos illi re- 
missioni, restitucioni et perpetualidacioni, quam fidelis noster illustris 
Johannes Coruinus, Opawie et Lypthowie dux etc. de quibusdam qua- 
tuor sessionibus jobagionalibus in possessione Chernomercz vocata, 
in comitatu zagrabiensi habitis, (ad cappellam sancti spiritus) in pa- 
rochia plebanie ecclesie beate Margarethe virginis in suburbio civi- 
tatis montis Grecensis fundate pertinentibus, vigore certarum litte- 
rarum suarum eidem capelle, eiusdemque rectoribus pro tempore 
constitutis fecisse dinoscitur, nostrum regium consensum prebuerimus; 
et nichilominus totum et omne ius nostrum regium, si quod in eisdem 
quatuor sessionibus jobagionalibus qualitercumque haberemus, aut 
eedem nostram ex quibuscumque causis, viis, modis (et racionibus) 
concernerent maiestatem, simul cum cunctis earundem utilitatibus et 
pertinenciis memorate capelle sancti spiritus et eiusdem rectoribus 
prefatis (vigore) presencium contulerimus, velimusque eandem in do- 
minium earumdem per nostrum et vestrum homines legittime facere 
introduci. Super quo fidelitati vestre precipientes mandamus, quatenus 
vestrum mittatis hominem pro testimonio fidedignum, quo presente, 
Stephanus Kasnar de Glawnycza, vel Petrus de Marencz, aut Geor- 
gius de Schytaryo, aliis absentibus, homo noster, ad facies prescripte 
possessionis Chernomercz consequenter predictarum quatuor sessionum 
jobagionalium inibi habitarum, vicinis et commetaneis suis universis 
legittime convocatis et presentibus accedentes, introducat discretum 
Michaelem plebanum (dicte ecclesie beate Margarethe) virginis, nomine 
dicte capelle in dominium earumdem, statuatque easdem eidem pre- 
misso juris titulo sibi incumbente, perpetuo possidendas, si non fuerit 
contradictum. Contradictores vero, si qui fuerint, evocet eosdem contra 
annotatum Michaelem plebanum ad terminum competentem in pre- 
senciam bani nostri ad terminum competentem, racionem contradic- 
cionis eorum reddituros; et post hec huiusmodi introduccionis 'et 
statucionis seriem cum contradictorum et evocatorum, si qui fuerint, 
vicinorumque et commetaneorum, qui premisse statucioni interfuerint 
nominibus, terminoque assignato, eidem bano nostro suo modo re- 
scribatis. Datum in oppido Werewcze feria quinta proxima ante fe- 








| 


ra 


Doc. 379. — An. 1495. 503 





stum kathedre beati Petri apostoli. Anno domini millesimo quadrin- 
gentesimo nonagesimo quinto. Regnorum nostrorum Hungarie etc. 
anno quinto, Bohemie vero vicesimo quarto. 


Et transumpto capituli eccl, zagrab. de anno 1495. In arch. lib, reg. civ. zag. 


379. 


Anno 1495. 22. martii. Zagrabiae. 


Capitulum sagrabiense nuntiat sacellum s. spiritus in bona quattuor. ses- 
sionum jobagionalium, olim raptarum, esse inductum. 


Nos capitulum ecclesie zagrabiensis. Memorie commendamus 
tenore presencium significantes, quibus expedit universis, quod nos 
litteras serenissimi principis domini Wladislai dei gracia regis Hun- 
garie et Bohemie etc. domini nostri graciosissimi, introductorias et 
statutorias nobis preceptorie loquentes et directas, summa cum reve- 
rencia recepimus in hec verba: (vide Doc. 376. de anno 1495. 19. 
februari) Nos itaque mandatis ipsius domini nostri regis semper obe- 
dire cupientes, ut tenemur, una cum prefato Petro de dicta Marencz, 
homine regie maiestatis predicto, nostrum hominem, videlicet discretum 
dominum Gregorium de Magerlak, chori dicte ecclesie nostre pre- 
bendarium ad premissas introđucvionem et statucionem faciendas, 
nostro pro testimonio transmisimus fidedignum. Qui tandem exinde 
ad nos reversi sub corporali ipsorum juramento, de et super huius- 
modi fideli sua execucione per eos coram nobis prestito, nobis parifor- 
miter retulerunt eo modo: quomodo prefatus homo regius ipso nostro 
testimonio presente, die dominico, scilicet ante festum beati Gregorii 
pape, proxime preteritum, ad facies prescripte possessionis Cherno- 
mercz, consequenterque predictarum quatuor sessionum jobagionalium 

. vicinis et commetaneis suis universis legittime convocatis, sig- 
nanter vero nobilibus Sebastiano magno de Chakan, castellano castri 
Medwe, necnon Dionisio prediali nostro de Zawersya, discreto domino 
Dominico, prefate ecclesie nostre prebendario, possessionis videlicet 
Rodes appellate possessore, et circumspectis viris Michaele aurifabro, 
Jacobo Bekethych et Gwrkone civibus prefate civitatis montis Gre- 
censis presentibus, accedentes, introduxisset prefatum Michaelem ple- 
banum eiusdem ecclesie beate Margarethe virginis, nomine dicte ca- 
pelle in dominium earumdem, statuissetque easdem eidem et annotate 
ecclesie sue juris titulo sibi incumbente perpetuo possidendas, ipsis 
regio et nostro hominibus in facie prescripte possessionis, sessionum- 
que jobagionalium congruis et legittimis diebus iuxta regni consve- 
tudinem permanentibus et moram facientibus, nullo contradictore 


bj 


508 Doc. 378. — An. 1495. 


378. 


Anno 1495, I9. februarii. Viroviticae. 


Vladislaus Hung. etc rex, capitulo zagrab. mandat, ut sacellum s. spiritus 
in bona quattuor sessionum jobagionalium redditarum inducat. 


Wladislaus dei gracia rex Hungarie et Bohemie etc. Honorabili 
capitulo ecclesie zagrabiensis salutem et graciam. Cum nos illi re- 
missioni, restitucioni et perpetualidacioni, quam fidelis noster illustris 
Johannes Coruinus, Opawie et Lypthowie dux etc. de quibusdam qua- 
tuor sessionibus jobagionalibus in possessione Chernomercz vocata, 
in comitatu zagrabiensi habitis, (ad cappellam sancti spiritus) in pa- 
rochia plebanie ecclesie beate Margarethe virginis in suburbio civi- 
tatis montis Grecensis fundate pertinentibus, vigore certarum litte- 
rarum suarum eidem capelle, eiusdemque rectoribus pro tempore 
constitutis fecisse dinoscitur, nostrum regium consensum prebuerimus; 
et nichilominus totum et omne ius nostrum regium, si quod in eisdem 
quatuor sessionibus jobagionalibus qualitercumque haberemus, aut 
eedem nostram ex quibuscumque causis, viis, modis (et racionibus) 
concernerent maiestatem, simul cum cunctis earundem utilitatibus et 
pertinenciis memorate capelle sancti spiritus et eiusdem rectoribus 
prefatis (vigore) presencium contulerimus, velimusque eandem in do- 
minium earumdem per nostrum et vestrum homines legittime facere 
introduci. Super quo fidelitati vestre precipientes mandamus, quatenus 
vestrum mittatis hominem pro testimonio fidedignum, quo presente, 
Stephanus Kasnar de Glawnycza, vel Petrus de Marencz, aut Geor- 
gius de Schytaryo, aliis absentibus, homo noster, ad facies prescripte 
possessionis Chernomercz consequenter predictarum quatuor sessionum 
jobagionalium inibi habitarum, vicinis et commetaneis suis universis 
legittime convocatis et presentibus accedentes, introducat discretum 
Michaelem plebanum (dicte ecclesie beate Margarethe) virginis, nomine 
dicte capelle in dominium earumdem, statuatque easdem eidem pre- 
misso juris titulo sibi incumbente, perpetuo possidendas, si non fuerit 
contradictum. Contradictores vero, si qui fuerint, evocet eosdem contra 
annotatum Michaelem plebanum ad terminum competentem in pre- 
senciam bani nostri ad terminum competentem, racionem contradic- 
cionis eorum reddituros; et post hec huiusmodi introduccionis et 
statucionis seriem cum contradictorum et evocatorum, si qui fuerint, 
vicinorumque et commetaneorum, qui premisse statucioni interfuerint 
nominibus, terminoque assignato, eidem bano nostro suo modo re- 
scribatis. Datum in oppido Werewcze feria quinta proxima ante fe- 


Doc. 379. — An. 1495. 503 





stum kathedre beati Petri apostoli. Anno domini millesimo quadrin- 
gentesimo nonagesimo quinto. Regnorum nostrorum Hungarie etc. 
anno quinto, Bohemie vero vicesimo quarto. 


Et transumpto capituli eccl, zagrab. de anno 1495. In arch. lib. reg. civ. zag. 


879. 


Anno 1495. 22. martii. Zagrabiae. 
Capitulum sagrabiense nuntiat. sacellum s. spiritus in bona quattuor. ses- 
sionum jobagionalium, olim raptarum, esse inductum, 


Nos capitulum ecclesie zagrabiensis. Memorie commendamus 
tenore presencium significantes, quibus expedit universis, quod nos 
litteras serenissimi principis domini Wladislai dei gracia regis Hun- 
garie et Bohemie etc. domini nostri graciosissimi, introductorias et 
statutorias nobis preceptorie loquentes et directas, summa cum reve- 
rencia recepimus in hec verba: (vide Doc. 376. de anno 1495. 19. 
februari). Nos itaque mandatis ipsius domini nostri regis semper obe- 
dire cupientes, ut tenemur, una cum prefato Petro de dicta Marencz, 
homine regie maiestatis predicto, nostrum hominem, videlicet discretum 
dominum Gregorium de Magerlak, chori dicte ecclesie nostre pre- 
bendarium ad premissas introduccionem et statucionem faciendas, 
nostro pro testimonio transmisimus fidedignum. Qui tandem exinde 
ad nos reversi sub corporali ipsorum juramento, de et super huius- 
modi fideli sua execucione per eos coram nobis prestito, nobis parifor- 
miter retulerunt eo modo: quomodo prefatus homo regius ipso nostro 
testimonio presente, die dominico, scilicet ante festum beati Gregorii 
pape, proxime preteritum, ad facies prescripte possessionis Cherno- 
mercz, consequenterque predictarum quatuor sessionum jobagionalium 

. vicinis et commetaneis suis universis legittime convocatis, sig- 
nanter vero nobilibus Sebastiano magno de Chakan, castellano castri 
Medwe, necnon Dionisio prediali nostro de Zawersya, discreto domino 
Dominico, prefate ecclesie nostre prebendario, possessionis videlicet 
Rodes appellate possessore, et circumspectis viris Michaele aurifabro, 
Jacobo Bekethych et Gwrkone civibus prefate civitatis montis Gre- 
censis presentibus, accedentes, introduxisset prefatum Michaelem ple- 
banum eiusdem ecclesie beate Margarethe virginis, nomine dicte ca- 
pelle in dominium earumdem, statuissetque easdem eidem et annotate 
ecclesie sue juris titulo sibi incumbente perpetuo possidendas, ipsis 
regio et nostro hominibus in facie prescripte possessionis, sessionum- 
que jobagionalium congruis et legittimis diebus iuxta regni consve- 
tudinem permanentibus et moram facientibus, nullo contradictore 


x 


504 Doc. 380. — An. 1495. 


apparente. In cuius rei memoriam, firmitatemque perpetuam, presen- 
tibus sigillum nostrum duximus appendendum. Datum sedecimo die 
diei introducciónis et statucionis predictarum. Anno domini millesimo 
quadringentesimo nonagesimo quinto, supradicto. (Salvis juribus) no- 
stris et aliis proventibus nobis et ecclesie nostre exinde provenien- 
tibus. Datum ut supra. 


Originale in membrana, valde exesum. Zona sericea rubra et violacea ap- 
pendet absque sigillo. In arch. lib. reg. civit. zagrab. 


380. 
Anno 1495, 6. septembris. Zagrabiae. 


Johannes Corvinus, Slavoniae etc. dux, permissu libertatum | mercatoribus 
sagrab. datarum, praecipit omnibus nobilibus, qui tributa. tenent, ne a 
mercatoribus sagrab. pro merce tributum cogant. 


Johannes Coruinus, Oppauie, Lippthouieque dux, necnon regno- 
rum Dalmacie, Croacie et Sclauonie banus etc. Egregiis Johanni Gyw- 
lay et Bernardo de Thwrocz vicebanis nostris ipsius regni Slauonie 
ac universis et singulis nobilibus et alterius cuiusvis status et con 
dicionis possessionatis hominibus ubivis per regna Hungarie, Dalmacie, 
Croacie et Slauonie tributa habentibus, tenentibus et exigentibus pre- 
sentes visuris, salutem et nostram benivolenciam. Noveritis, quod 
constitutis nobis in civitate nostra montis Grecensis, prudentes et cir- 
cumspecti iudex, jurati, ceterique cives et incole ipsius civitatis mon- 
tis Grecensi exhibuerunt et presentaverunt nostra in presencia quas- 
dam binas litteras, unam videlicet serenissimi principis et domini no- 
stri, domini Wladislai dei gracia Hungarie, Bohemieque etc. regis 
super eorum libertatibus et prerogativis confirmacione, necnon aliam 
adiudicatoriam, tempore felicis recordacionis condam serenissimi prin- 
cipis domini Mathie dictorum regnorum regis, progenitoris nostri 
carissimi, in facto exempcionis tributorum confectas et emanatas, ex 
quibus clare edocti sumus, ipsos cives et incolas dicte civitatis mon- 
tis Grecensis antiqua eorum libertate requirente, per regiam maiesta- 
tem, ut prefertur, confirmata, ab omni solucione tributorum ubilibet 
intra ambitum predictorum regnorum sacre corone subiectorum 
exemptos fore et supportatos, judicialiterque fuisse pronunciatum, 
huiusmodi libertatis prerogativa debere eosdem cives et incolas frui 
et potiri Cum autem nos eosdem cives et incolas in ipsa libertate 
iuxta commissionem regie maiestatis velimus esse tutos et securos, 
igitur vobis et vestrum cuilibet harum serie firmiter committimus 
quatenus amodo deinceps prefatos judicem, juratos, cives, incolas 


Doc. 381. — An. 1495. 505 


et mercatores prefate civitatis nostre montis Grecensis ad solucionem 
tributorum vestrorum, scilicet nostrorum propriorum ubivis intra dicta 
regna sacre corone subiecta, existencium, contra formam prescripte 
eorum libertatis et exempcionis artare et compellere aut ipsos pre- 
terea in persona et rebus quoquomodo impedire vel dampnificare 
nusquam et nequaquam presummatis nec sitis ausi modo aliquali; 
quia si secus feceritis, quemadmodum a regia maiestate commissionem 
habemus, tributa illa, in quibus contrarium huius fieret, pro sua ma- 
iestate occupari faciemus. Aliud ergo non facturi. Presentibus perlectis, 
exhibenti restitutis. Datum in civitate montis Grecensis prenominata, 
die dominico proximo ante festum nativitatis gloriosissime virginis 
Marie. Anno domini millesimo quadringentesimo nonagesimo quinto. 


Originale in membrana, In inferiori margine impressum est sigillum anulare. 
In arch. incl. Acad. Scient. Slavor. merid. 


381. 


Anno 1495, 27. novembris. In Topusko. 


Johannes | Corvinus Slavoniae etc. dux, a communitate. civitatis montis 
Grecensis 800, flor. muluatur, eamque propterea a tributo annuo solvendo 
liberat. 


Nos Johannes Coruinus, comes Opawie, Ly pthowie et Sclauonie dux* 
necnon regnorum Croacie, Dalmacie et Sclauonie banus. Memorie 
commendamus tenore presencium significantes, quod nos .a providis 
et circumspectis viris judice, juratis, ceterisque civibus civitatis nostre 
montis Grecensis recepimus octingentos florenos in spe restitucionis, 
quos nos, verbo nostro ducali, promittimus eisdem civibus nostris 
restituere. Presentem autem thaxam, quam nobis iidem cives nostri 
ad festum Epiphaniarum domini, proxime venturum, dare obligantur, 
eisdem per presentes (relaxamus) immo relaxavimus in sortem predic- 
torum octingentorum (florenorum et) officialibus nostris presentibus 
et futuris harum serie (firmiter precipimus) et mandamus, aliud ha- 
bere nolentes, quatenus predictos cives nostros pro huiusmodi thaxa 
nullo modo impedire aut molestare debeant atque valeant modo ali- 
quali. Datum in Thopuzka feria sexta proxima post festum beate 
Elyzabeth vidue. Anno domini millesimo quadringentesimo nonage- 
simo quinto. 


Jobannes Coruinus dux, manu propria. 


Originale in charta. In margine inferiori impressum est sigillum ducis. In 
archiv. lib, reg. civ. zagrab. 


506 Doc. 382. — An. 1495. 


382. 
Anno 1496, 20. martii, Modrušae. 
Johannes Corvinus, Slavoniae etc. dux, nobilibus quibusdam | severe Prae- 
cipit, ne a mercatoribus zagrab. tributum pro merce exigant. 


Johannes Coruinus, Oppauie, Lypthowieque dux ac regnorum 
Dalmacie, Croacie et Sclauonie banus etc. Egregiis Johanni de Gywla 
et Stephano Bradach, vicebanis nostris eiusdem regni Sclauonie, nec- 
non Ladislao Pethew, Johanni Horwath, castrorum nostrorum Medwe 
et Rakonok, ac Lodouico de Kemend de Jazthrebarzka, castellanis 
nostris, futuris eciam vicebanis et castellanis nostris; item universis et 
singulis cuiusvis status et condicionis possessionatis hominibus, ubivis 
per dicta regna Sclauonie, Dalmacie et Croacie tributa haben- 
tibus, tenentibus et exigentibus, presentes visuris, salutem. Quam- 
vis nos prioribus litteris nostris vobis jura ac privilegia pru- 
dentum et circumspectorum judicis, juratorum, ceterorumque civium 
et inhabitatorum civitatis montis Grecensis, super libertatibus eorum 
et prerogativis in facto exempcionis tributorum emanata, ipsis per 
divos reges concessa, et tandem per regiam maiestatem confir- 
mata, ac demum eiusdem regie maiestatis litteris preceptoriis median- 
tibus firmiter observari commissa, sufficienter declaraverimus, vobis- 
que iuxta idem mandatum regie maiestatis commiserimus, ut eosdem 
ab huiusmodi solucione tributi habuissetis exemptos et supportatos ; 
tamen nunc in personis dictorum judicis, juratorum, ceterorumque 
civium et inhabitatorum ipsius civitatis montis Grecensis nobis ex- 
positum extitit gravi cum querela, quomodo vos et presertim offici- 
ales nostri prescripti, ipsos cives ad solucionem ipsius tributi contra 
jura et libertates ipsorum, ac in contemptum mandatorum regie maie- 
statis et nostrorum compelleretis, ac eosdem racione previa in per- 
sonis et rebus eorum plurimum molestaretis, in preiudicium liber- 
tatum ipsorum civium et dampnum valde magnum. Cum autem nos 
ipsos,cives iuxta mandata regie maiestatis et libertates eorumdem a 
quorumlibet illegittima impeticione indempnes velimus preservare, 
ideo vobis et vestrum cuilicet in persona eiusdem regie maiestatis fir- 
miter committimus, prescriptis vero vicebanis ac castellanis et qui- 
busvis officialibus nostris sub indignacionis nostre pena striccius 
. mandamus, quatenus amodo deinceps prefatos judicem, juratos, cete- 

rosque cives et inhabitatores ac mercatores iamdicte civitatis montis 
Grecensis ad solucionem tributorum vestrorum ac eciam nostrorum 
ubivis habitorum, contra premissa mandata regie maiestatis et aritiqua 
jura ipsorum compellere ac eosdem racione non solucionis eorumdem, 
in'personis ac rebus ipsorum impedire, ac quovis modo dampnificare, 


Doc. 383. 384. — An. 1496. 507 


nullatenus presummatis nec sitis ausi modo aliquali; quoniam si 
secus feceritis, prout a regia maiestate commissionem habemus, tri- 
buta illa, in quibus contrarium huiusmodi feceritis, pro sua maiestate 
occupari faciemus. Secus ergo non facturi. Presentibus perlectis, ex- 
hibenti restitutis. Datum in Modrusio in dominica Judica. Anno do- 
mini millesimo quadringentesimo nonagesimo sexto. 


Originale in charta, In margine inferiori impressum est sigillum. In collec. 
dom. Lašovsky. 


388. 
Anno 1496, 19. Junii. Zagrabiae, 
A Georgio episcopo rosonensi novum b. v. Mariae altare in cathedrali ec- 
clesia zagrab. consecratur. 


1496, decima nona mensis Junii. Ego Georgius rosonensis, com» 
mendatarius abbatie toplicensis, prepositus chasmensis, suffraganeus 
huius ecclesie zagrabiensis etc. consecravi hoc altare in honore glo- 
riose virginis Marie. Reliquie autem hic reposite: item de tunica san- 
cte Marie,de cilicio sancti Johannis baptiste et latere sancti Stephani regis. 


Originale in membrana, olim in altari b. v. Mariae in eccl, cathedr. zagrab. 


384. 
Anno 1496, 4. Augusti, In Bihač. 
Johannes Corvinus, Slavoniae etc, dux, civitatis deputatis mandat, ne im- 
Bediant, guin Thomas et Franciscus Bacan nobiles, Catharinaque mater 
eorum in possessionem. domuum suarum in communitate sitarum veniant. 


Nos Johannes Coruinus, Opauie, Lypthouieque dux ac regnorum 
Dalmacie, Croacie et Sclauonie banus etc. Providis ac circumspectis 
judici et juratis, universitatique civium civitatis nostre montis Gre- 
censis, fidelibus nobis sincere dilectis, salutem et nostram benivolen- 
ciam. Expositum est nobis pro parte nobilium Thome et Francisci 
de Bathyan et domine Katherine, matris eorumdem, necnon domine 
Anne sororis, qualiter ipsos quedam domus in illa nostra civitate, 
quam quidem Domko. Perowych possidebat temporibus superioribus, 
ipsos exponentes .jure hereditario concerneret, atque ipsi sufficientia 
jura habere se affirmarent, nolumus tamen nos quempiam in ipsorum 
justis, veris et legittimis juribus privari, quocirca vobis harum serie 
presencium strictissime committimus et mandamus, ampliori mandato 
nostro superinde non expectato, annotatos Thomam et Franciscum 
necnon dominam Katherinam matrem et Annam sororem, revisis ip- 
sorum veris et legittimis juribus, juxta antiquam et approbatam liber- 





508 Doc. 385. — An. 1496. 
tatem et consvetudinem ipsius nostre civitatis in dominium pacificum 
illius domus et pertinentiis quibuslibet ad ipsam domum de jure et 
ab antiquo spectantibus et pertinere debentibus introducatis, statuatis- 
que eisdem jura universa illius civitatis ipsis annotatis super illam 
domum et pertinentias extradare absque ulla procrastinacione datis 
et aliud nullo modo faciatis si nostram indignacionem evitare cupitis. 
Presentibus perlectis, exhibenti restitutis. Datum Bihygy in profesto 
Marie de nive. Anno domini millesimo quadringentesimo nona- 
gesimo sexto. 


Protocollum civitatis, In archiv: incl. Acad. Scient. Siavor. merid. II. d. 235. 


385. 


Anno 1496. 20. octobris. Zagrabiae. 


Nicolaus abbas. Cysterc. sagrab. Gregorio Sedina domum in Opatovina sitam, 
monasterioque a Gallo carnifice legatam, 16. flor. conditiontbus quibusdam 
vendit. 


Nos Nicolaus abbas monasterii beate Marie virginis de Zagrabia, 
ordinis Cisterciensis. Memorie commendamus tenore presencium signi- 
ficantes quibus expedit universis, quod nos medietatem domus nostre 

. a Gallo carnifice nostre abbacie cive titulo empcionis empte 
et alteram eiusdem medietatem idem magister Gallus carnifex simul 
cum fundo domus in eadem abbacia nostra . . . . . .. Mathie carni- 
ficis pro tempore judicis ab orientali, a meridionali penes curiam 
reverendi Galli ecelesie zagrabiensis canonici, ab occidentali vero penes 
fundum desertum condam honeste vidue relicte condam magistri Lau- 
rencii carpentarii uxoris, a septemtrionali autem ex opposito dicti 
nostri beate Marie monasterii sanctuario, existentis et habite plagis, 
prius iuxta consvetudinem eiusdem abbacie in via publica ex parte 
eiusdem domus proclamacione facta, nemine penitus contradicente 
nec in aliquo ex civibus nostris in eadem abbacia nostra commoran- 
tibus discrepante, pari et unanimi voto consencientibus, provido ma- 
gistro Gregorio Shedina, de vico sutorum sutori, et domine consorti 
eiusdem pro sedecim florenis hungaricalibus auri puri, boni et justi 
ponderis, nobis per eundem Gregorium Shedina iam plene persolutis, 
dedimus, vendidimus et inscripsimus perpetuo cum cunctis eiusdem 
domus et fundi utilitatibus et pertinenciis quibuslibet, immo damus, 
vendimus et inscribimus, et eundem Gregorium Shedina eiusque he- 
redes et posteros universos jure perpetuo et irrevocabili sub soluci- 
onibus tamen et proventibus, necnon muneribus infra declaratis, nobis, 
successoribusque nostris et prefato monasterio nostro solvi debentibus 


Doc 356. — An. 1490. 509 





et provenientibus tenendam, possidendam pariter et habendam ita tamen, 
quod dictus Gregorius Shedina ceterique eiusdem domus tentores, pos- 
sessores, singulis annis perpetuis futuris temporibus in festo beati Ge- 
orgii martiris unum ortonez et viginti solidos seu denarios hunga- 
ricales pro tempore currentes totidemque beati Martini episcopi et 
confessoris; necnon tria munera: videlicet in festo Pasche domini unum 
caseum bonum, sedecim ova ac pro uno denario panes pro munere 
primo; pro secundo autem munere videlicet in festo beati Stephani 
regis duos pullos juvenes bonos et pro uno denario panes; item pro 
munere tercio videlicet in festo natalis domini, duos capones bonos 
et pro uno denario panes nobis ac successoribus nostris abbatibus 
et ipsi nostro monasterio dare et amministrare sub pena duppli de- 
bebunt et tenebuntur, eruntque obligati. Hoc non pretermisso, ut si 
dictum Gregorium Shedina ab hac luce migrare contingat, extunc 
idem Gregorius Shedina cuicumque maluerit in vita vel in morte 
donare seu legare vel vendere, persone tamen seculari, et cum scitu 
nostro seu successorum nostrorum necnon eiusdem domus vicinorum 
possit, habeatque potestatem, habebitque facultatem plenam; quod 
nisi dictus Gregorius Shedina ac alii eiusdem domus tentores et pos- 
gessores contra nos, successoresque nostros et prefatum monasterium 
nostrum a nota infidelitatis et vicio ingratitudinis immunes et inno- 
xios studeant preservare, alioquin a jure et proprietate eiusdem domus 
et fundi cadant et destituantur eo facto, que rursum ad nos, domini- 
umque nostrum devolvi possit et valeat. In cuius rei memoriam, fir- 
mitatemque perpetuam presentibus litteris nostris sigillum nostrum 
abbaciale duximus appendendum. Datum feria tercia proxima ante 
festum sanctorum decem millium martirum. Anno domini millesimo 
quadringentesimo nonagesimo sexto. 


Originale in membrana parum exesum. E zona sericea rubri et viridis coloris 
appendet sigillum, In arch. ven. cap. zagrab. Acta non regestrata. 


386. 
Anno 1496, 4. decembris, Budae. 
Vladislaus, Hungariae etc. rex, cives sagrabienses in. episcopatus zagrab. 
terrilorio etiam porro tributa solvere jubet. 


Wladislaus dei gracia rex Hungarie et Bohemie etc. Fidelibus 
nostris prudentibus et circumspectis judici et juratis, ceterisque uni- 
versis civibus et incolis civitatis montis Grecensis, salutem et graciam. 
Exposuit maiestati nostre fidelis noster reverendus in Christo pater 
dominus Osualdus, episcopus ecclesie zagrabiensis, quod licet vos et 
quilibet vestrum a tempore cuius inicii memoria hominum non exi- 


510 Doc. 387. — An. 1497. 


stit et usque in hec tempora semper tributa sive thelonia in perti- 
nenciis episcopatus sui exigi solita, persolvere astricti fueritis, idemque 
dominus episcopus semper in pacifica possessione percepcionis eiusce- 
modi tributi fuerit; tamen nunc, nescitur quibus respectibus, soluci- 
onem huiusmodi tributorum facere recusaretis in preiudicium et dam- 
pnum eiusdem domini episcopi, consequenterque dicte ecclesie sue 
valde magnum ac injuriam manifestam. Cum autem nos sicuti ceteras 
ecclesias dei in hoc regno nostro fundatas, sic eciam ipsam ecclesiam 
zagrabiensem, consequenterque prenominatum dominum episcopum in 
suis antiquis libertatibus et prerogativis atque approbatis consvetudi- 
nibus ex debito regiminis nostri illibate conservare teneamur, fideli- 
tati igitur vestre harum serie firmissime precipimus et mandamus, 
quatenus acceptis presentibus amodo deinceps eiuscemodi tributa 
seu thelonia prefate ecclesie et per consequens ipsi domino episcopo 
sicuti antea, modis omnibus solvere debeatis et teneamini; quod si 
quid libertatis seu exempcionis super non. solucione ipsorum tribu- 
torum vos habere speratis, ex quo hucusque nunquam in pacifica 
possessione non persolvendi fuisse perhibemini, id de jure et consve- 
tudine regni nostri in octavis persequamini, juraque vestra produ- 
calis et vos parati (eritis) vobis judicium administrare ac eiuscemodi 
jura et privilegia vestra facere revidere atque in eisdem in quantum 
illa pociora, quam dicti domini episcopi jura fuerint, eciam graciose 
facere conservare, interim tamen, ut premisimus, sicuti hucusque ita 
eciam deinceps tributa ipsa dicto domino episcopo sine difficultate 
aliqua plenarie persolvere debeatis et aliud nulla racione facere pre- 
sumatis. Presentibus perlectis, exhibenti restitutis. Datum Bude in festo 
beate Barbare virginis et martiris. Anno domini millesimo quadrin- 
gentesimo nonagesimo sexto. 
Relacio venerabilis Georgii prepositi sancti Nicolai de 
Alba, secretarii regie maiestatis. 


Originale ia charta. In margine inferiori impressum est sigillum. In arch 
episc. zagrab. Privilegialia fasc. 2. nr. 48. 


387. 


Anno 1497, 28. octobris, 
Vladislaus, Hungariae ete. rex, communitati civitatis montis. Grecensis 


praecipil, ut resistat. Johanni Corvino duci, si cuprum, quod Johannes 
Turso Seniam per Zagrabiam mittere cogitavit, adimere voluerit. 
Commisio propria domini regis. 

Wladislaus dei gracia rex Hungarie et Bohemie etc. Prudentes 

et circumspecti, fideles nobis dilecti. Intelleximus ex relacione fidelis 


Doc. 388. — An. 1497. 511 





nostri egregii Johannis Thurzo de Bethlenfalva, qualiter ipse certam 
et non modicam quantitatem cupri Segniam usque mittere consti- 
tuisset, sed audita fama, quod nos in illis regnis nostris Croacie et 
Sclavonie unum alium ..... banum destinassemus, unde evenire 
fortassis posset, quod illustris Johannes Coruinus, Opptauie, Lyptho- 
uieque dux ..... .. occuparet; si igitur huiusmodi cuprum suum 
apud vos et in civitate vestra propter maiorem securitatem suam 
deponeretur, hortamur fidelitates vestras et eisdem nichilominus fir- 
miter committimus, quatenus debeatis huiusmodi cuprum dicti Jo- 
hannis Thurzo, quod apud vos depositum fuerit, a predicto Johanne 
Coruino totis viribus vestris defendere, neque aliquo pacto permit- 
tere, quod dictus Johannes Coruinus vel homines sui prefatum cu- 
prum occupari possint. Cum vero homines dicti Johannis Thurzo nacta 
oportunitate res huiusmodi abducere voluerint, eisdem semper libere 
abducere permittatis. Secus non facturi. Datum Bude in die beati 
Venceslai martiris. Anno domini MCCCCLXXXX septimo. 

(A tergo.) Prudentibus et circumspectis judici et iuratis, cete- 
risque civibus civitatis nostre zagrabiensis, montis Grecensis, fidelibus 
nostris dilectis. 


Originale in charta, lacerum, Vestigium sigilli a tergo. In archiv. incl. 
Acad. Scient. Slavor. merid. 


388. 
Anno 1497, IO. novembris. Zagrabiae. 


A capitulo sagrab. editur exemplar | constitutionis  Vladislai regis, qua 
Johannes Corvinus totius Slavoniae dux nominatur. 


Nos capitulum ecclesie zagrabiensis. Memorie commendamus 
per presentes, quod veniens nostram in presenciam honorabilis do- 
minus Martinus plebanus ecclesie sancti Marci et Emericus litteratus, 
notarius, cives civitatis montis Grecensis in suis ac judicis et jura- 
torum, ceterorumque civium et tocius communitatis ipsius civitatis 
personis et nominibus exhibuerunt et presentaverunt nobis quasdam 
litteras serenissimi principis domini Wladislai dei gracia regis Hun- 
garie, Bohemie etc. domini nostri graciosissimi, sub sigillo sue maie- 
statis in cera rubra, de eiusdem commissione, uti prima facie appa- 
rebat, clause confectas et emanatas, tenoris infrascripti, petentes nos 
debita cum instancia, ut easdem litteris nostris patentibus transummi 
et transcribi facientes, tenorem earumdem sub sigillo nostro eisdem 
dare et concedere dignaremur. Quarum tenor talis est : (vide Doc. 
356. anno 1490. 11. octobris). Nos itaque peticionibus prefatorum domini 
Martini plebani et Emerici litterati nominibus et in personis, quorum 


512 Do. 389. — An. 1498. 


— — 





supra, nobis porrectis, iustis utputa et legittimis annuentes, preinser- 
tas litteras dicti domini nostri regis de verbo ad verbum sine dimi- 
nucione et augmento aliquali presentibus litteris nostris transcriptas 
et transsumptas, tenorem earumdem sub sigillo nostro memoratis 
judici, juratis, ceterisque civibus et toti communitati civitatis montis 
Grecensis antedicte duximus concedendas, juris ipsorum ad uberiorem 
cautelam. Datum feria sexta infra octavas festi Omnium sanctorum. 
Anno domini millesimo quadringentesimo nonagesimo septimo. 


Originale in charta. A tergo vestigium impressi sigilli. In archivio lib. reg. 
civ. zagrabiensis. 


389. 


Anuo 1498. 28. maii. Budae. 


Vladislaus Hungarie etc. rex. mercatores saprabtenses a tributis pro merce 
solvendis identidem. lberat. 


Vladislaus dei gracia rex Hungarie et Bohemie etc. Fidelibus 
nostris universis et singulis nobilibus et alterius cuiusvis status et 
condicionis possessionatis hominibus regni nostri Sclauonie, salutem et 
graciam. Cum fideles nostri prudentes et circumspecti judex et ju- 
rati ac universi cives et inhabitatores civitatis nostre montis Grecensis 
ex concessione et graciosa annuencia serenissimorum principum divo- 
rum regum Hungarie, nostrorum scilicet predecessorum, ab omni 
solucione tributaria exemti sint et penitus liberati, pluribusque aliis 
libertatibus et libertatum prerogativis, vigoribus certarum litterarum 
ipsorum, coram maiestate nostra ac dominis prelatis et baronibus 
nostris productarum eos gavisos fuisse et gaudere intelligamus, cupi- 
amusque ipsos cives nostros et universos incolas et inhabitatores illius 
loci, predecessorum nostrorum sequentes vestigia, in huiusmodi liber- 
tatibus ipsorum pacifice conservare et facere conservari, mandamus 
propterea fidelitatibus vestris et cuiuslibet vestrum serie presencium 
firmissime, ut amodo prefatos cives nostros et eorum quempiam 
in omnibus illis libertatibus et consvetudinibus, quibus antiquitus usi 
sunt et gavisi, libere et pacifice semper conservare, ipsosque in huius- 
modi libertatibus contra quoslibet illegitimos impetitores precipue 
vero contra et adversus fidelem nostrum egregium Petrum Bochkay 
de Razynyakereztswr, qui ipsos cives nostros contra libertates eorum 
variis modis, signanter vero in locis tributorum suorum impedire 
dicitur, tueri, protegere et defendere debeatis maiestatis nostre in 
persona et auctoritate presentibus vobis in hac parte concessa et iu- 
sticia mediante. Secus non facturi. Presentibus perlectis, exhibenti 


* 


Doc. 390. — An. 1498. 313 





restitutis. Datum Bude feria tercia proxima ante festum Penthecostes. 
Anno domini millesimo quadringentesimo nonagesimo octavo. ‚Re- 
gnorum nostrorum Hungarie etc. octavo, Bohemie vero vigesimo octavo. 


Originale in charta. In margine inferiori impressum est sigillum. In archiv. 
lib. reg. civit. zagrab. 


390. 
Anno 1498. 31. maii. Budae. 


Vladisiaus Hungariae etc. rex, tricesimatoribus zagrab. praecipit ne Plus 
quam lege praescriptum est, pro tricesima | exigant. 
Commissio propria domini regis. 

Wladislaus dei gracia rex Hungarie et Bohemie etc. Fidelibus 
nostris egregiis Benedicto de Wemer et Nicolao de Zeech, tricesima- 
toribus nostris zagrabiensibus, salutem et graciam Exponitur maiestati 
nostre pro parte et in personis fidelium nostrorum prudentum et cir- 
cumspectorum judicis et juratorum ceterorumque civium et tocius 
communitatis civitatis nostre montis Grecensis, qualiter vos super 
ipsos cives nostros non iuxta limitacionem secundum quam tricesime 
rerum et mercium, qualitate pensata, recipi solent, tricesimam acci- 
peretis, sed de singulis septem florenis, duos aureos pro tricesima ab 
ipsis exigeretis, quod cederet in maximum preiudicium juris ipsorum 
exponencium et damnum non modicum. Unde supplicatum extitit 
maiestati nostre in personis eorumdem exponencium, ut ipsos hoc 
insolito et inusitato solucionis genere gravari non pateremur. Nos 
igitur accepta supplicacione dictorum exponencium volentes indemni- 
tati eorum consulere, mandamus fidelitati vestre serie presencium fir- 
missime, aliud in omnem eventum habere nolentes, ut amodo super 
prefatos cives et communitatem loci predicti racione rerum et mer- 
cium ipsorum sub hac limitacione tricesimam exigatis, ut scilicet de 
mercibus sive rebus ad valorem triginta florenorum se extendentibus 
non plus quam unum florenum pro solucione tricesimali petere seu 
exigere, petique seu exigi facere presumatis, atqueipsos et eorum quem- 
libet in huiusmodi per nos limitata solucione semper omni tempore 
conservare et conservari eciam facere modis omnibus debeatis et 
teneamini. Et hoc volumus eciam per futuros tricesimatores nostros 
ilius regni nostri Sclauonie facere, firmiterque servari. Presentesque. 
post lecturam semper reddi presentanti. Datum Bude feria quinta pro- 
xima ante festum Penthecostes. Anno domini millesimo quadringen- 
tesimo nonagesimo octavo. Regnorum nostrorum Hungarie etc. ànno 
octavo, Bohemie vero vigesimo octavo. 


Originale in membrana. In inferiori margine impressum est sigillum maius. 
In archiv. incl. Acad. Scient. Slavor merid. 


33 


514 Doc. 391. — An. 1498. 





391. 
Anno 1498, 24. Augusti. Budae. 


Vladislaus Hungariae etc. rex. Bernardinum Frangepan comitem a civi- 
tate sagrab. portorium exigere. vetat. 


Commissio propria domini regis. 


Wladislaus dei gracia rex Hungarie et Bohemie etc. Fideli no- 
stro spectabili et magnifico Bernardino comiti de Frangapanibus sa- 
lutem et graciam. Graviter conqueruntur maiestati nostre fideles no- 
stri prudentes et circumspecti judex, jurati, ceterique cives et tota com- 
munitas civitatis nostre montis Grecensis qualiter ipsi in locis tribu- 
torum vestrorum, presertim vero in Modrusio, per theloneatores et 
factores vestros contra antiquas libertates, exemciones et prerogativas 
eorum per divos reges Hungarie, nostros scilicet predecessores, ipsis 
graciose concessas, ad solucionem tributorum compellerentur et prop- 
ter non solucionem eorundem multipliciter damnificarentur , quibus 
tametsi in bonis aliorum in illo regno Sclauonie huiusmodi libertates 
absque aliquali resistencia observantur, in vestris tamen solum bonis 
huiusmodi eorum libertates infrigerentur in eorum preiudicium atque 
damnum. Quia vero nos ipsam civitatem nostram, que et alioquin in 
confinibus regni nostri posita per continuas excursiones Turcorum et 
alias varias inimicas naciones plurimum desolata est, in suis liberta- 
tibus et exemcionibus manutenere semper volumus, ideo mandamus 
fidelitati vestreserie presencium firmissime, aliud in omnem eventum ha- 
bere nolentes, ut statim visis presentibus committatis omnibus thelo- 
neatoribus et factoribus vestris, quibus et nos tenore presencium 
inhibentes mandamus, ne de cetero. ipsos nostros cives vel aliquem 
ex eis in locis tributorum vestrorum ad solucionem tributariam seu 
theloneorum contra formam graciose exemcionis et libertatis eorumdem 
audeant seu presumant compellere, aut eo pretextu in personis vel 
rebus eorum damnificare, quoniam alioquin nos ipsis civibus nostris et 
toti communitati eiusdem civitatis nostre facultatem dedimus, damus- 
que et concedimus per presentes, ut ipsi penes libertates, juraque 
exemciones eorum se contra vos et factores atque theloneatores ve- 
stros prout poterunt semper defendere valeant atque possint. Secus 
igitur nulla racione facere presummatis. Presentibus perlectis, exhibenti 
restitutis. Datum Bude in festo beati Bartholomei apostoli. Anno do- 
mini millesimo quadringentesimo nonagesimo .octavo. Regnorum no- 
strorum Hungarie etc. anno nono, Bohemie vero vigesimo nono. 

Originale in charta. In margine inferiori impressum est sigillum. In archiv. 
incl. Acad. Scient. Slavor. merid. 








Doc. 392. — An. 1498. 515 


302. 
Anno 1498 24. Augusti. Budae. 


Vladislaus, Hungariae etc. rex, omnibus nobilibus et communitatibus man- 
dat ne a civibus sagrab. pro merce tributum porro cogant. 


Commissio propria domini regis. 


Wladislaus dei gracia rex Hungarie et Bohemie etc. Fidelibus 
nostris universis et singulis prelatis, baronibus, comitibus, castellanis, 
nobilibus, ipsorumque officialibus; item civitatibus, oppidis et villis, 
earumdemque rectoribus, judicibus scilicet et villicis, necnon tributa- 
riis ac tributorum et theloniorum exactoribus et: omnibus subditis 
nostris, presentes visuris, salutem et graciam. Cum justi pro iniustis 
et innoxii pro reorum excessibus non debeant aliquatenus impediri, 
ideo fidelitatibus vestris et cuiuslibet vestrum serie presencium stric- 
tissime mandamus, quatenus dum et quocienscumque fideles nostri 
prudentes et circumspecti judex et jurati, ceterique cives et inhabita- 
tores civitatis nostre zagrabiensis montis Grecensis vel aliquis eorum 
sive servitores, hominesque et familiares eorumdem, . presencium 
scilicet exhibitores, cum rebus et mercibus ipsorum diversa loca 
regni nostri lustrantes ad vestras terras, tenuta, possessiones, honores, 
officiolatus aut vestri in medium sed et tributorum, theloniorumque 
vestrorum loca pervenerint, ipsos ad quorumvis instanciam in personis 
iudicare vel vero astare judicatui compellere, resque et quevis bona 
ipsorum mercimonialia arestare seu prohiberi facere, permittere ne- 
quaquam presummatis nec sitis ausi modo aliquali; signanter pro debitis, 
dilectis seu excessibus aliorum. Si qui enim quantumcumque accionis 
contra annotatos cives nostros aut aliquem ex ipsis habent vel 
habuerint, hii id in presencia judicis et juratorum civium dicte civi- 
tatis nostrae montis Grecensis prosequantur. Ex parte quorumr iidem 
omni querulanti meri juris et iusticie ac debite satisfaccionis comple- 
mentum exhibebunt prout dictabit ordo juris. Propterea, quia ipsi 
cives, populique et hospites prefate civatitatis nostre antiqua liber- 
tatis eorum prerogativa per divos reges Hungarie, nostros scilicet 
prececessores, ipsis graciose concessa, requirente, a solucione cuius- 
libet tributj, tam de personis propriis, quam eciam de rebus et bonis 
suis mercimonialibus fieri debenda exempti et liberati esse dicuntur; 
ideo vobis tributariis nostris sed et aliorum quorumcumque in terris 
et super aquas ubilibet constitutis et existentibus similibus nostris 
regiis damus in mandatis, quatenus a prefatis civibus et hospitibus 
nostris et familiaribus ipsorum, necnon rebus et mercibus eorumdem 


nulum tributum, nullamve tributariam solucionem contra formam 
* 


516 Doc. 393. 394. — An. 1499. 


libertatis eorum pretacte petere seu exigere, petique seu exigi facere 
aliquatenus presumatis nec sitis ausi modo aliquali Ubi autem quip- 
piam ex vobis in premissis secus facere attemptaverit, extunc com- 
misimus et presentibus firmius committimus bano vel vicebanis regni 
nostri Sclauonie ac comitibus vel vicecomitibus et judicibus nobilium 
illorum commitatuum, in quibus fortassis huiusmodi mandata nostra 
non observarentur, ut ipsi vos et quemlibet vestrum ad premissa 
facienda per omnia remedia solita et consveta artent et compellant. 
Secus igitur non facturi. Presentibus perlectis, exhibenti restitutis. 
Datum Bude in festo beati Bartholomei apostoli. Anno domini mil- 
lesimo quadringentesimo nonagesimo Octavo. Regnorum nostrorum 
Hungarie etc. anno nono, Bohemie vero vigesimo nono. 


Originale in charta. In inferiori margine impressum est sigillum. In archiv. 
lib. reg. civ. zagrab. 


393. 
Anno 1499. 9. aprilis. Casmae. 


Osvaldus episc. zagrab. fratri suo Alfonso, praeposituram sagrab. capituli 
confert 


Venerabiles fratres, nobis sincere dilecti. Preposituram illius 
ecclesie nostre zagrabiensis cum canonicatu contulimus et dedimus 
Alfonso Thuz, fratri nostro, cuius procuratorium eciam hic transmit- 
titur, ideo per aliquem in eorum procuratorio denominatam instal- 
lacionem fieri faciatis; pecunias autem pro huiusmodi installacione ad 
informacionem viam per curialem nostrum, cui superinde scripsimus, 
dare commisimus. Ex Chasma feria tercia post Ámbrosii, anno 1499. 


Georgii Marcelović. Regesta. MSC in biblioth. dioec. zagrab. 


394. 
Anno 1499 I5. aprilis. Casmae. 
Ab Osvaldo episcopo zagrab. Pia legata legantur. 


In nomine domini nostri Jesu Christi. Amen. Ego Osualdus epi- 
scopus ecclesie zagrabiensis etc. quamquam volente deo corpore sim 
infirmus, mente tamen per omnia sanus, recolens quod brevis est vita 
hominis et subito labilis, mortalisque humana condicio et ignorans 
qua hora dominus veniat; ne igitur dum repente venerit, dormientem 
inveniat, aut quod ad profectum anime, morte forsan preveniente, in 
vita non potuerim, ne post mortem pariter negligeretur, de rebus et 


——— "ug —— —À 








Doc. 394. — An. 1499. $17 
bonis michi a domino deo collatis tale ordino et facio testamentum: 
Primo itaque dum divine voluntati placuerit animam meam ex hoc 
fragili corpore assumere, commendo eam ipsi deo omnipotenti, ac eius 
genitrici virgini gloriose et omnibus sanctis eius; sepulturam eligo 
in ecclesia mea zagrabiensi ante aram parvam, quam ante venerabile 
sacramentum de novo erigere commisi. Pecunie vero et res mee, quas 
habeo, distribuantur modo infrascripto: Primo serenissimo principi 
domino Wladislao Hungarie, Bohemieque regi etc. domino meo gra- 
ciosissimo, lego decem millia florenorum et ultra ista, tria millia et 
quingentos florenos, quibus de debitis condam domini Pauli de Kynys 
adhuc michi obligatur, eidem remitto et relaxo. Item lego maiestatí 
sue cuppas argenteas deauratas bullatas magnas duas, et alias duas 
novas cum ymagine sancti Chistophori et iterum duas magnas cum 
draconibus et hominibus armatis superius, omnes deaurate. Item can- 
tharos argenteos magnos duos. Item amphoram cum pelvi argentea 
in toto deaurata pro lavatorio et aliam amphoram cristallinam cum 
smalez auro et argento cum circumferenciis ornatam. Item gradarium 
magnum pomulatum et alium album, hungor dictum, cum frenis 
kalmar deauratis, similiter lego maiestati sue. Item ex quo natus 
sum in regno et ea bona que habui, ex regno babui, idcirco quan- 
tum possibile fuit, nolui esse ingratus patrie, relinquo itaque ad la- 
bores castrorum finitimorum, videlicet Jaycza, Nandor alba, Sabacz 
et Zewryn triginta duo millia florenorum, ita tamen, quod pecunia 
illa non vadat neque dispensetur per manus thesaurarii, sed domini 
prelati et barones ac nobiles regnicole deputent aliquem vel aliquos 
homines idoneos, qui fideliter dispensent pecuniam ipsam ad opus 
prefatum. Item, ex quo ecclesia ista zagrabiensis a principio funda- 
cionis fuit satis neglecta et nunquam in labore suo consummata, in 
qua quantum potui edificare feci, ad cuius ulteriorem continuacionem 
et consummacionem lego florenorum decem millia ; eidem ecclesie 
lego amphoram cum pelvi argentea, quam semper habui in usu. Item 
pro die cene Domini unam cuppam deauratam dupplatam argenteam 
mediocrem etalias duas cuppas parvas argenteas deauratas cum vir- 
gultis erectis, discos argenteos duodecim, ex quibus deaurati quatuor, 
pro eadem cena et mandato; scutellas meas argenteas magnas duo- 
decim cum tribus parvis pro balsamentis lego similiter ecclesie pre- 
fate ad labores reliquiarum, candelabra argentea deaurata majora duo, 
conservatorium corporalium auro et perlis ornatum unum et quedam 
alia ornamenta juxta informacionem executoribus datam lego ipsi 
ecclesie mee zagrabiensi. Ad laborem vero ecclesie sancti Spiritus 
Chasme fundate, que eciam a principio fuit satis neglecta, lego flo- 





518 Doc. 394. — An. 1499. 


renos quingentos, per capitulum eiusdem loci fideliter dispensandos. 
Item alios florenos quingentos lego eidem ecclesie propter futuras 
necessitates eiusdem, que contingere possent videlicet vel per com- 
bustionem Turcorum, vel si tectum ruet ex vetustate, aut aliud quit- 
piam tale contingeret seu emergeret Eidem ecclesie lego casulam 
meam de damaskino albo aurato cum cruce gemmata cum diversis 
floribus et omnibus attinenciis. Item conservatorium gemmatum cum 
Jesu, et tabulam cum ymagine Crucifixi. Item reverendissimo domino 
Thome, archiepiscopo strigoniensi, lego cuppam magnam deauratam 
unam et scutellas argenteas italicas sex, ex quibus deaurate tres. 
Item reverendissimo domino Dominico, episcopo waradiensi, similiter 
cuppam deauratam novam unam et salserium auratum dupplum 
unum. Domino Nicolao Banfy, compatri meo, lego cuppam auratam 
unam, conservatorium salis auratum dupplum unum et gradarium 
unum. Domino Jose de Sem, comiti themesiensi, cuppam deauratam 
unam et equum paztho. Domino Laurencio duci gradarium unum, 
balistas duas cum  pharetris tractoriis et sagittis. Domino Georgio 
de Kanysa, similiter compatri meo, gradarium unum et domine con- 
thorali eiusdem cuppam deauratam novam et scutellas argenteas de- 
auratas pro salsamentis parvas tres. Domino Georgio preposito, secre- 
tario regio, gradarium unum et cuppam deauratam novam unam. 
Domino Blasio Raskay coclearia magna duodecim, ex quibus deau- 
rata sex et scutellas parvas argenteas deauratas pro salsamentis 
duas, Petro Pogan gradarium unum. Ad claustrum fratrum Carthusi- 
ensium in Leweld pro necessariis claustrorum eiusdem ordinis in regno 
habitorum lego florenos mille. Similiter fratribus Heremitarum flo- 
renos mille, qui dentur ad sanctum Paulum iuxta Budam, ut ad 
necessitates claustrorum eiusdem ordinis exponantur. Eodem modo 
fratribus ordinis minorum de observancia ad necessitates claustrorum 
lego florenos mille, Item ad tecturam, reparacionem et alia ne- 
cessaria ecclesie sancti Johannis in Nova villa, Zagrabie, lego flor. 
centum. Similiter ad reparacionem et laborem hospitalis sancte Eli- 
zabeth in teatro zagrabiensi flor. centum. Ad aliud hospitale sancti 
Anthonii in vico Latinorum flor. quinquaginta. Ad ecclesiam beate 
Marie virginis in abbacia pro reparacione vel tectura flor. quinqua- 
ginta, et ad ecclesiam sancti Leonardi pro necessitate eiusdem flor. 
.viginti quinque. Ad necessitatem ecclesie sancti Emerici ibidem Za- 
grabie lego flor. viginti quinque. Ad laborem ecclesie et claustri san- 
cti Nicolai, ordinis Predicatorum  Zagrabie, flor. quinquaginta. Simi- 
liter ad sanctum Franciscum flor. viginti quinque. Item ad laborem 
et alias necessitates ecclesie et claustri beate Marie virginis Heremi- 


Doc. 394. — An. 1499. 519 





tarum juxta Zagrabiam lego flor. quinquaginta. Preterea ad laborem 
et alias necessitates ecclesie et claustri beate Marie Magdalene ordinis 
Predicatorum Chasme, lego flor. ducentos. Ad necessitatem hospitalis 
beatorum Cosme et Damiani ibidem flor. triginta duos. Ad ecclesiam beate 
Marie virginis in campo prope Chasmam pro aliquo bono ornatu 
ordinando et mappa ad aram (flor. viginti quinque. Ad labores et 
alias necessitates ecclesie et claustri Heremitarum beate Marie vir- 
ginis iuxta castrum Garygh flor. quinquaginta. Ad ecclesiam Glogon- 
censem beate Marie virginis flor. quinquaginta. Ad ecclesias in pro- 
vincia chasmensi: sancti Stephani in Rakychnicza flor. duodecim, 
Omnium sanctorum in Narth flor. quindecim, sancte Elizabeth in 
Zerdahel flor. quindecim, sancti Johannis baptiste in veteri Chasma 
flor. viginti quinque, sancti Georgii prope Heymocz flor. duodecim, 
sancti Petri in Petrecz flor. decem, sancte Katherine in Grachyna flor. 
duodecim, sancte crucis in cantoratu flor. duodecim, sancti Nicolai in 
Podgorya flor. decem, sancti Andree Chasme supra piscinam flor. 
decem, sancti Jobannis in suburbio flor. sex et ecclesie parochiali 
sub ecclesia sancti spiritus flor. decem. Item ad ecclesiam sancte 
Margarethe in oppido Dombrensi, ad necessaria quibus magis indi- 
gebit, lego flor. viginti quinque. Ad sanctum Martinum ibidem simi- 
liter flor viginti quinque et ad laborem ecclesie filialis in Capella 
flor. quindecim. Ad ecclesiam sancti Georgii in Bonthosowcz flor. vi- 
ginti, similiter sancti Georgii in Lemes flor. sedecim, et ad ecclesiam 
sancti Nicolai in eadem provincia Dombrensi iuxta viam Crisium 
eundo flor. sedecim. Item ad laborem et alias necessitates ecclesie 
parochialis beate Marie virginis in Iwanich lego flor. viginti quin- 
que. Item ex quo moniales in claustro beate Marie virginis ibidem 
in Iwanich, que fuerunt ordinis Cisterciensis, in tantum defecerant, 
quod preter unam decrepitam et aliam juniorem nulla erat, que ad 
servicia et officia illius ecclesie non sufficiebat, habita est autem 
magna diligencia pro pluribus eiusdem ordinis adducendis ubique 
eciam in vicinis regionibus, ex quo in aliquo claustro regni Hunga- 
rie non sunt, sed nullo ex loco adduci potuerunt; quo viso necesse 
fuit superinde consulere sedem apostolicam, ut sacerdotes seculares 
possent in claustro ipso divina officia peragere, quod ipsa per bullas 
concedens, expost presbiteri seculares semper ibi administraverunt. 
Possessiones autem, que fuerunt ex possessionibus ecclesie kathedralis 
de mensa scilicet episcopali illi claustro applicate, licite tenere potui 
et solvere feci presbiteris, qui ibi ministrarunt; si tamen successori 
placeret ex devocione, vel alicui alteri, qui pro salute sua vellet la- 
borare, quod de illo ordine alie persone honeste introducentur, sum 


530 Doc. 394. — An: 1499. 


contentus, quod illa bona iterum restituantur illi ecclesie, non ob- 
stante indulto a sede apostolica superinde habito. Jura autem et lit- 
tere fundacionis, que pertinent ad prefatum claustrum, sunt reposita 
in sacristia ecclesie chasmensis. Pro tabula autem ad aram magnam 
et ornamentis ac aliis necessitatibus eiusdem lego flor. centum. Ad 
ecclesiam Omnium sanctorum in eadém provincia Iwanich, ad ea 
nécessaria, quibus magis indiget, lego flor. viginti quinque. Ad neces- 
sitates ecclesie Omnium sanctorum in oppido Zalathnok lego flor. vi- 
ginti quinque, et capellam ibidem executores faciant finire, ordinentque 
ornamenta sacerdotalia ac mappas, aliaque necessaria ad eandem; sic 
similiter ecclesiam sancti Ladislai in Zala executores faciant finire 
et ordinent calices, ornamenta sacerdotalia ac mappas altarium, alia- 
que necessaria ad eandem. Item Alphonso, filio condam magnifici 
domini Johannis Tuz, fratri meo, lego flor. mille, ad alia necessaria 
dedi informacionem executoribus. Item Nicolaum, filium condam Ste- 
phani Dersfy cum Sophia parvula sorore sua, orphanos et omni spe 
destitutos, una cum bonis et possessionibus eorumdem commendo in 
proteccionem et graciam regie maiestatis supplicans humiliter, ut 
per aliquem ex dominis, cui magis competere videbitur, faciat maie- 
stas sua eosdem in bonis ipsorum defendere et manutenere, eidem- 
que Nicolao lego flor. trecentos et puelle Sophie flor. quingentos. 
Item sororibus meis, relicte condam Ladislai Pethkay lego flor. cen- 
tum, alteri, uxori Casparis Gywlay flor. centum et tercie, relicte con- 
dam Casparis Fanchy similiter flor. centum. Francisco puero, filio 
prefati Ladislai Pethkay, lego flor. quinquaginta et magistro de Inarch 
flor centum quinquaginta. Item ingenia de castris ecclesie sub pena 
excommunicacionis late sentencie nullo pacto exportentur, quoniam 
ex proventibus ecclesie ordinata sunt, et dignum est, ut semper in 
eisdem castris pro ecclesia remaneant. De reliquis vero rebus meis 
universis disponant executores mei juxta discrecionem, prudenciam 
et conscienciam ipsorum prout superinde a me informacionem habent, 
contententque et satisfaciant familiaribus meis. Executores autem 
huius testamenti et ultime voluntatis mee eligo, ordino, constituo et 
facio venerabiles dominos: Andream decretorum doctorem, kathedra- 
lem, Johannem goriczensem, alterum Andream similiter decretorum 
doctorem, Kemlek, archidiaconos; et alterum Johannem custodem, 
canonicos prefate ecclesie mee zagrabiensis; item egregios Georgium 
Kerecheny vicarium temporalem episcopatus mei et Franciscum 
Keczer de Radwan familiares meos speciales, quibus committo ut pre- 
missa majori qua possunt diligencia ac indefessa sollicitudine exe- 
quantur locis suis et temporibus opportunis, ubi vero omnia premissa 





Doc. 395. — An. 1499. 521 


vel aliqua. ex eis eo modo quo signavi, aliqua causa racionabili in- 
terveniente, ordinariseu. disponi non possent, extunc iuxta discreci- 
onem, sapienciam et industriam eorumdem executorum disponantur 
et ordinentur secundum quod. melius videbitur pro condicione tem- 
poris dummodo ad id propositum et eam intencionem. deducantur 
prout declarata sunt; si vero disposicione divina aliquem dictorum 
executorum medio tempore ex hoc seculo migrare contingeret, extunc 
alii superstites illorum vices exequantur, quibus singulis lego per 
flor. quinquaginta. Tutores vero et defensores huius mei testamenti 
eligo et ordino reverendissimos dominos Thomam, archiepiscopum 
strigoniensem et Dominicum, episcopum ecclesie waradinensis, item 
magnificos dominos Nicolaum Banfy compatrem meum et Josam de 
Som comitem themesiensem, quos et quemlibet eorum summis pre- 
cibus exoro devotissime, ut hanc meam ordinacionem tueri, defendere 
et manutenere dignentur. Acta sunt hec in pallacio chasmensi quinta 
decima die mensis aprilis, anno domini millesimo quadringentesimo 
nonagesimo nono. Ego Osualdus episcopus zagrabiensis etc. hoc ultimum 
et presens testamentum ordinavi et confeci modo premisso. Unde 
supplico maiestati regie et dominis devote, ut hec omnia premissa 
pro deo et serviciis meis dignentur observare et manutenere. Hec 
propria manu scripsi. — (Scede vero sive carte tenor sequitur in hunc 
modum:) Item domum meam Budensem empticiam in platea Omnium 
sanctorum habitam, in qua dum Bude fui, habitavi, lego Alphonso 
Tuz et Sophie sorori eiusdem, natis condam domini Johannis Tuz, 
fratris mei. Osualdus episcopus ecclesie zagrabiensis, manu propria. 


E transumpto Vladislai regis de anno 1499. Act. Cap. ant. fasc. 76. nr. 33. 
— Farlati: lllir. Sacr. Tom. V. pag. 509—511. 


395. 
Anno 1499. 12. maii. Budae. 
A Viadislao Hungarie etc. rege, Osvaldi episcopi. zagrabiensis, testamen- 
Zum regia potestate sancitur 


Commissio propria domini regis. 


Nos Wladislaus dei gracia rex Hungarie et Bohemie etc. Me- 
morie commendamus tenore presencium significantes quibus expedit 
universis: quod fideles nostri venerabiles Johannes goriczensis et 
Nicolaus de "Waske, archidiaconi et canonici zagrabienses, necnon 
Thomas cantor et canonicus chasmensis ecclesiarum et egregius Jo- 
hannes Keglewych castri inferioris Hrazthowycza, maiestatis nostre 
venientes in presenciam, nominibus et in personis fidelium nostrorum 
venerabilium Andree decretorum doctoris kathedralis, Johannis gori- 


522 Doc. 395. — An. 1499. 
czensis, alterius Andree, similiter decretorum doctoris de Kemlek, 
archidiaconorum, ac alterius Johannis custodis, canonicorum ecciesie 
zagrabiensis; item egregiorum Georgii de Kerechyn et Francisci 
Keczer de Radwan, executorum scilicet testamenti reverendi in Christo 
patris, condam domini Osualdi episcopi eiusdem ecclesie zagrabiensis, 
exhibuerunt nobis et presentaverunt quoddam testamentum eiusdem 
condam domini episcopi sub appressionibus trium sigillorum, unius 
videlicet eiusdem condam domini episcopi, alterius vero zagrabiensis, 
tercii autem chasmensis capitulorum ecclesiarum et de manu eiusdem 
condam domini episcopi in inferiori margine consignatum, item eciam 
quandam unam scedam super facto domus eiusdem condam domini 
episcopi empticie in hac civitate nostra Budensi in platea Omnium 
sanctorum babite, confectam, et modo simili, manu sua propria con- 
signatam, certos articulos, condiciones et clausulas ultime voluntatis 
eiusdem condam domini episcopi in se denotantes tenorum infrascrip- 
torum. Supplicatum itaque est maiestati nostre . per prefatos. Johan- 
nem goriczensem et alios predictos nominibus et in personis testa- 
mentariorum predictorum humiliter et devote, ut huiusmodi testa- 
mentum litteris nostris inseri et inscribifacere, atque in omnibus 
punctis, clausulis et articulis acceptare, approbare et admittere et pro 
ultima voluntate eiusdem condam domini Osualdi episcopi, nostro 
privilegio confirmare eciam dignaremur. Cuiusquidem testamenti tenor 
sequitur et est talis: (Vide Doc. 394. de anno 1499. 15. aprilis). Nos 
igitur considerantes fidelitatem et gratissima fidelium serviciorum 
merita eiusdem condam domini Osualdi episcopi, que ipse sacre 
imprimis huius regni nostri Hungarie corone, deinde eciam maiestati 
nostre ab eo semper tempore, quo ad fastigium huius regalis digni- 
tatis nostre evecti sumus, cum summa semper fidelitatis et integri- 
tatis perseverancia usque ad extremum vite sue exhibuit et impen- 
dit; quorum respectum, sicuti viventi graciam et benivolenciam no- 
stram non negavimus, ita eciam morientem hac tam pia salutarique 
extrema voluntate sua frustrari nolentes, accepta supplicacione nobis 
propterea modo premisso facta, prescriptas litteras testamentarias cum 
sceda in superioribus denotata, non abrasas, non cancellatas, nec in 
aliqua sui parte suspectas, presentibusque litteris nostris privilegia- 
libus de verbo ad verbum sine diminucione et augmento aliquali in- 
sertas, ratificamus, acceptamus et approbamus, easque simul cum om- 
nibus clausulis, articulis, condicionibus et punctis in tenoribus earundem 
litterarum testamentariarum atque eciam scede predicte contentis et 
specificatis confirmamus harum nostrarum, quibus secretum sigillum 
nostrum, quo ut rex Hungarie utimur, est. appensum, vigore et testi- 


— _ = = - 








Doc. 396. — An. 1499 523 





ınonio litterarum mediante. Datum Bude die dominico proximo post 
festum ascensionis Domini. Anno eiusdem millesimo quadringente- 
simo nonagesimo nono. Regnorum nostrorum Hungarie etc. anno 
nono, Bohemie vero vigesimo nono. 


Originale ín membrana, Sigillum deest. In arch. ven. capit. zagrab. Act, 
Cap. ant, fasc 78. nr. 33. | 


896. 
Anno 1499, 18. Junii. Budae. 

Vladislaus Hungariae etc. rex. archidiaconis ecclesiae zagrab. praecipit, 
ut ab Osvaldi episcopi testamenti executoribus pensionem quartanae expo- 
stulare desinant. 

Commissio propria domini regis. 

Wladislaus dei gracia rex Hungarie, Bohemie etc. Fidelibus no- 
stris venerabilibus,. universis et singulis archidiaconis in ecclesia 2a-. 
grabiensi constitutis, salutem et graciam. Declaratum est nobis pro 
parte fidelium nostrorum executorum testamenti reverendi condam 
domini Oswaldi episcopi ecclesie zagrabiensis, qualiter vos eosdem. 
racione et pretextu retencionis cuiusdam quarte, proventuum scilicet 
vestrorum, quos per ipsum condam dominum episcopum, dum adhuc 
in humanis ageret, a vobis occupatos et retentos fore dicitis, diver- 
simode turbaretis et impediretis, ac eosdem ad restitucionem proven- 
tuum prescriptorum artare et astringere niteremini. Quia vero nos 
nolumus ipsos executores hac racione per vos turbari, nam conside- 
rare potestis, quod si prout asseritis, ipse condam dominus episcopus 
aliquibus proventibus vos privasset, non impresentiarum, cum sci- 
licet ab hac luce discessit, sed vita eiusdem comite illos proventus 
ab ipso requirere debuissetis; unde fidelitati vestre harum serie fir- 
missime precipimus et mandamus, quatenus acceptis presentibus, pre- 
fatos executores testamenti racione detencionis huiusmodi proventuum 
vestrorum per ipsum condam dominum episcopum, ut dicitur facte, 
turbare et impedire vel eosdem ad restitucionem, solucionemque eo- 
rumdem artare et compellere nullatenus presumatis, sed hac in re 
omnimode pacienciam habeatis, quoniam, ut premisimus, non impre- 
senciarum sed vita eiusdem condam domini episcopi comite, si quid 
contra illum agere habuistis prosequi debuissetis; aliud igitur non 
faciatis. Presentibus perlectis, exhibenti restitutis. Datum Bude feria 
tercia proxima post festum beatorum Viti: et Modesti martirum Anno 
domini millesimo quadringentesimo nonagesimo nono. 


Originale in charta, In margine inferi impressum est sigilnm In archiv, ven. 
capit. zagrab. 


ADDENDA. 


1. 


Anno 1435. I9. novembris. Zagrabiae. 
Capitulum sagrab. communitate | ciuitatis montis Grecensis rogante, pri- 
vilegium a Sigismundo rege de hbertatibus editum mittit. 


Nos capitulum ecclesie zagrabiensis. Notum facimus tenore pre- 
sencium quibus expedit universis, quod providus vir Jacobus, filius 
Johannis, dicti Bole, juratus et civis civitatis montis Grecensis de iuxta 
Zagrabiam, in sua ac judicis, juratorum et universorum civium et 
hospitum civitatis montis Grecensis predicte personis, nostram veni- 
ens in presenciam, exhibuit et presentavit nobis quasdam litteras 
serenissimi et invictissimi principis, domini Sigismundi, dei gracia 
Romanorum imperatoris, semper augusti, ac Hungarie, Bohemie, Dal- 
macie, Croacie etc. regis, domini nostri naturalis, patentes, tenoris 
infrascripti, petens nos debita cum instancia ut tenorem earumdem 
in litteri$ nostris inseri ac de verbo ad verbum transsumpmi et tran- 
scribi faciendo, eisdem dare dignaremur juris ipsorum ad cautelam. 
Quarum tenor talis est: (vide Doc. 89. de anno 14235. 8. novembris). 
Nos igitur justis et juri consonis peticionibus prefati Jacobi, filii Jo- 
hannis Bole suo et nominibus quibus supra, ad nos factis annuentes, 
predictas litteras dicti domini nostri imperatoris et regis presentibus 
litteris nostris inseri ac de verbo ad verbum transummi et transcribi 
sigilloque nostro pendenti communiri faciendo eisdem duximus con- 
cedendas, juris ipsorum ad cautelam. Datum octavo die festi beati 
Martini episcopi et confessoris. Anno domini millesimo quadringen- 
tesimo tricesimo quinto supradicto. 


Originale in membrana. Zona sericea rubra et alba appendet absque sigillo. 
In archiv. incl. Acad, Scient, Slavor. merid. 


Addenda. 2. — An. 1436. 525 


2. 
Anno 1436 3. Julii. 


A Sigismundo Hungariae etc. rege, Eberhardi Alben | episcopi zagrab. le- 
gatum arae s. crucis in eccl. cathedrali sancitur. 


Ad litteratorium mandatum domini imperatoris. 


Sigismundns dei gracia Romanorum imperator, semper augu- 
stus, ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie, Rame, Seruie, Gallicie, 
Lodomerie, Comanie, Bulgarieque rex. Universis Christi fidelibus pre- 
sentibus et futuris presens scriptum inspecturis, salutem in omnium 
salvatore. Ne quid plenitudini desit operibus pietatis, expedit ut 
principis presidentis benigna consideracio bonum opus ad divini cul- 
tus incrementum factum et concessum stabili rerum confirmacione 
perficiat roborando. Proinde ad universorum tam presencium quam 
futurorum noticiam harum tenore volumus pervenire, quod fidelis 
noster honorabilis vir Thomas, archidiaconus warosdiensis et cano- 
nicus in ecclesia zagrabiensi, rectorque altaris sancte crucis in eadem 
ecclesia zagrabiensi fundati in sua, necnon dominorum canonicorum 
capituli ipsius ecclesie zagrabiensis personis nostri culminis adiens 
conspectum, exhibuit nobis duas litteras privilegiales capituli ecclesie 
chasmensis, unam videlicet, qua mediante egregius et nobilis Rodol- 
phus, filius Rodolphy de Medwe, alias de Alben, coram ipso capi- 
tulo personaliter constitutus, onere Leonardi, filii sui in se assum- 
mens, possessiones suas Kralyoucz ac Czerye, ad eandem Kralyoucz 
pertinentem cum tributo in eadem Czerye exigi solito, necnon Koby- 
lyak, Zwyblye et Narth vocatas, in comitatu zagrabiensi existentes, 
quas condam reverendus in Christo pater, dominus Eberhardus, epi- 
scopus dicte ecclesie zagrabiensis a nostra serenitate exigentibus suis 
fidelitatibus sibi ac condam reverendo in Christo patri, domino Jo- 
hanni, similiter episcopo eiusdem ecclesie zagrabiensis, necnon Petro 
et Johanni dictorum regnorum nostrorum Dalmacie et Croacie banis, 
fratribus carnalibus ipsius Rodolphi, ipsique Rodolpho et suis here- 
dibus in perpetuum impetrasset, cum universis earumdem possessi- 
onum Kralyoucz, Czerye ac tributi necnon Kobylyak, Zwyblye et 
Narth appellatarum utilitatibus, quovis nomine vocitatis ad easdem 
et idem ab antiquo spectantibus, prefatis dominis canonicis de pre- 
dicto capitulo antelate ecclesie zagrabiensis et predicto altari sancte 
crucis, consequenterque rectori eiusdem altaris ex racionibus et for- 
mis ac condicionibus infra in tenore ipsius littere limpidius explicatis 
et contentis jure perpetuo et irrevocabiliter dedisse, donasse et con- 
tulisse dinoscitur; et aliam super legittima earumdem possessionum 


526 Addenda 2. — An. 1436. 


et tributi statucione, pro eisdem dominis de dicto capitulo zagrabiensi 
necnon rectore prelibati altaris sancte crucis rite facta confectis, te- 
norum subnotandorum, supplicans exinde idem Thomas archidya- 
conus et canonicus, necnon rector prescripti altaris sancte crucis suo 
et predictorum dominorum de dicto capitulo zagrabiensi nominibus 
et in personis maiestati nostre humiliter et devote, ut has ambas 
litteras annotati capituli chasmensis privilegiales nostris litteris simi- 
liter privilegialibus verbaliter inseri et ascribi facientes, pro eisdem 
dominis de iamfato capitulo zagrabiensi, necnon altari prenotato et 
rectori eiusdem pro tempore constituto perhenniter valituras innovan- 
tes, confirmare ac huiusmodi donacionem et perpetuacionem ipsarum 
possessionum, tributique antelati per annotatum Rodolphum factis, no- 
strum regium benivolum consensum adhibere dignaremur et assen- 
sum. Quarumquidem litterarum prenotati capituli ecclesie chasmensis 
unius privilegialis littere tenor is est: (vide Doc. 75. ann. 1434. die 
25. Julii) Alterius vero eiusdem capituli similiter privilegialis littere 
continencia verbalis est talis: (vide Doc. 78, ann. 1434. die 23, sep- 
tembris). Nos igitur humillimis, devotisque huiusmodi peticionibus 
dicti Thomae archidyaconi ac canonici et rectoris altaris prescripti 
suo et predictorum dominorum canonicorum memorati capituli pre- 
libate ecclesie zagrabiensis nominibus per ipsum nostre modo ante- 
dicto porrecte maiestati benigniter exauditis et admissis, prescriptas 
duas litteras prelibati capituli chasmensis privilegiales, non abrasas, 
non cancellatas, nec in aliqua earum parte viciatas, sed omni prorsus 
vicio suspicionis carentes, presentibusque litteris nostris privilegialibus 
verbotenus sine diminucione et augmento aliquali insertas, quoad 
omnes ipsarum continencias, clausulas et articulos, eatenus quatenus 
eedem rite et inviolabiter emanate sunt, viribusque earum veritas 
suffragatur, acceptamus, approbamus et ratificamus; nichilominusque 
ob remedium salutis anime nostre simul cum donacione ac perpetua- 
cione, statucioneque possessionaria et tributaria aliisque omnibus et 
singulis premissis superius in ipsarum dictarum litterarum tenoribus 
lacius explicatis et contentis, cunctis eisdem nostrum regium beni- 
volum consensum uberalem pariter et assensum exhibendo, mera no- 
stra imperiali et regali auctoritate et potestatis plenitudine ex certaque 
nostre maiestatis sciencia necnon de consensu et voluntate serenissime 
principis domine Barbare regine, consortis nostre carissime, prelato- 
rumquoque et baronum nostrorum consilio prematuro pro iisdem 
dominis canonicis de pretacto capitulo dicte ecclesie zagrabiensis, nec- 
non altari sancte crucis predicto, ac rectori ipsius pro tempore con- 
stituto perpetue valituras innovando confirmamus, ac roboramus pre- 


Addenda 3. — An. 1467. 537 


- 
— 





sentis scripti nostri patrocinio mediante, salvis juribus alienis, In 
cuius rei memoriam, firmitatemque perpetuam, presentes concessimus 
litteras nostras privilegiales pendentis autentici maioris novi dupplicis 
sigilli nostri, quo ut rex Hungariae utimur, munimine roboratas. Da- 
tam per manus venerabilis domini Mathie de Gathaloucz, prepositi 
ecclesie quinqueecclesiensis, aule nostre sumpmi cancellarii, fidelis 
nostri dilecti. Anno domini millesimo quadringentesimo tricesimo sexto, 
quinto Nonas mensis Julii. Regnorum nostrorum anno Hungarie etc. 
quinquagesimo, Romanorum vigesimo sexto, Bohemie sedecimo, im- 
perii vero quarto. 


Originale in membrana. A zona sericea rubra et alba pendet sigillum. Ia 
archiv, ven. Capit. zagrab. Act. capit. ant. fase. 2. nr. 33. 


9. 
Anno 1467, 25. maii. Zagrabiae. 
Thoma, capituli: tributario, a communitate civitatis e vinculis emisso, capi- 
Zulum zagrab. cum communitate civitatis montis Grecensis pacem constituit. 


Nos capitulum (ecclesie zagrabijensis. Memorie commendamus 
per presentes, quod licet circumspecti et providi judex, jurati, cete- 
rique (cives et hospites civitatis) montis Grecensis de iuxta Zagrabiam 
ad querelam Mihowil de Modrusio, Thomam litteratum, hominem et 
tributarium nostrum, propter certos suos excessus detinuerunt et diu- 
cius in eorum vinculis servaverunt; tamen quia dicti cives ad peti- 
cionem nostram eundem extramiserunt, ideo promisimus et presen- 
tibus promittimus, quod cum eisdem civibus racione previa non liti- 
gabimus nec lites movebimus, ipsum eciam Thomam ad dandum 
eisdem litteras expeditorias pro detencione premissa tenebimur et 
faciemus in eo, ut neque ipse litigabit cum ipsis, et nec eis vel eorum 
alteri per se aut facere et cognatos suos vel aliquam aliam interpo- 
sitam personam ullo unquam tempore aliqua dampna, nocumenta vel 
impedimenta irrogabit vel irrogari procurabit; volentes propterea 
cum civibus prenotatis in bone pacis unione et concordia permanere, 
decrevimus et presentibus decernimus arbitros per nos, nostra vide- 
licet pro parte, tres et ipsi cives similiter totidem eligendos et quit- 
quid per dictos arbitros in omnibus differenciis, contencionibus, dis- 
sensionibus et controversiis inter nos motis, suscitatis et exortis, au- 
ditis nostris et ipsorum civium proposicionibus, allegacionibus et 
responsionibus, universis eciam juribus et litteratoriis instrumentis et 
alis probabilibus documentis tam nostris quam civium predictorum, 
arbitratum et conclusum fuerit, promittimus ratum et firmum obser- 
vare; quare ubi aut id facere nollemus, extunc causam, quam cum 


528 Addenda 3. — An 1407. 


eisdem pro talismodi differenciis, contencionibus, dissensionibus et 
controversiis moveremus, ammittamus, quod et ipsi cives facere tene- 
buntur. In casu eciam, quo dicti nostri arbitri concordari non possent, 
superarbitrum spectabilem et magnificum dominum Jan, comitem 
Zagorie et regni Slauonie banum elegimus, cuius determinacioni stare 
et parere volumus (et promittimus in omnibus) factis possessionariis; 
qui, si superarbiter esse noluerit, adhuc unum alium, qui nobis et 
ipsis civibus (aptus et idoneus) esse videbitur ad determinandum pre- 
missa eligemus et eligere valebimus, post reditum . . - . . comitis et 
bani in curia romana quintodecimo die hominem nostrum pariter cum 
homine ipsius civitatis, si inter ambitum huius regni Slauonie consti- 
tutum fuerit, mittemus et mitti faciemus, ut . . . . . . modo premisso 
TED de negociis prenotatis ........... audienda decreverit, 
prefigerit et assignaverit. Datum feria sexta proxima post festum 
ascensionis Domini. Anno eiusdem millesimo quadringentesimo sexa- 
gesimo septimo. 


Originale in charta valde exesum et lacerum. A tergo apparet vestigium 
sigilli. In archivio lib. reg. civit. zagrab. 


--— 





II. 


NECROLOGIUM, 
EPITAPHIA 


INSCRIPTION ES. 


Anno 1440. 20. januarii. . 


Obitus domini Stephani Farkasy, archidiaconi de Bexin in anno domini 
1440. qui fecit unum magistrum ad aram s. Katarine virginis in 
majori ecclesia et dotavit eam cum uno calice et cum uno missale 
et ornamentis et cum uno breviale et cum duabus vineis et cum 


terris arabilibus. Cuius anima requiescat in pace. 
Nota in kalendario breviarii eccl. zagrab. In biblioth. dioeces. 


Anno 1448. 30. januarii. 

In festo beate Adelgundis virginis, felicissime vite et recordacionis 
digne vir venerabilis Johannes cantor et canonicus ecclesie zagra- 
biensis, generalis vicarius, diem suum clausit extremum. O bene- 
dicta dies,.in qua nactus est vera quies, cantor Johannes in qua 


perpetue manes. Anno domini M quadringentesimo XL octavo. 
Nota in kalendario breviarii eccl. zagrab. In biblioth. dioeces. 


Anno 1451. 


Librum expositionis evangelii . . legavit ecclesie zagrabiensi Joannes 
de Gretz, archidiaconus Urbocz, qui obiit in via ad curiam roma- 
nam, anno jubileo. 

Georgii Marcelović, Regesta in biblioth, dioec. 


Anno 1461. 14. maii. 


Stephanus Cherutwecz canonicus zagrabiensis moritur. 
Georg. Marcelović, Regesta ut supra. 


Anno 1461, I. junii 
Franciscus canonicus zagrabiensis moritur. 
Georg. Marcelović, Regesta, ut supra. 


Anno 1465. 20. decembris. 


Obiit Stephanus archidiaconus Camarcensis, canonicus et plebanus bu- 
densis, cancellarius regis Ladislai ac Ulrici comitis Ciliae. Budae 
sepultus. 

Georgii Marcelović, Regesta, ut supra. » 


532 Necrologium. Epitaphia. 


Anno 1499. 16. aprilis. 
Hoc mane feria tercia reverendus dominus Osvaldus episcopus ecclesie 
zagrabiensis mortuus est. 


Nota in kalendario breviarii eccl. zagrab. In biblioth. dioec. 


Anno 1499. 


Item executores venerabilis condam domini Michaelis prepositi etc. 
pro refrigerio salutis anime eiusdem contribuerunt flor. 1. et de- 
derunt unum pulchrum ornatum ad kalendinum beate Mariae vir- 
ginis rubrum de veluto sive raso cum cruce deaurata, qui ornatus 
valet flor. decem. 


Item, magister Stephanus notarius, executor condam domini Petri 
lectoris zagrabiensis etc. similiter pro refrigerio salutis anime eius- 
dem obtulit flor. 1. et ad dictum kalendinum cistam unam magnam 
et optimam, in qua res ipsius kalendini conservantur. 


Notae in regestro kalendini seu confraternitatis Praebendariorum eccl, 
cathedr. In archiv. incl. Acad. Scient. Slavor. merid. 


l. 
Circa ann. 1450. 


(RIO) IKOGT. Z. VXOR. ZR ThORIL. STROOZRII E QVIVS : 


Lapis sepulchralis olim in eccl, s. Petri vici Latinorum. 


Anno 1472. 


1472. RVRO LAPIDAM FGOIT FIGRI DRVS 
MERTIRVS PLGBZR. GAGLG B. MARIA: V. 
FRANAISAO POLAR. . 


Lapis sepulchralis olim in parochiali eccl] s. Marci in monte Grecensi nunc in 
nationali musaeo Zagrabiae. 


3- 
Anno 1495. 


IOANNES DE MAROCHA ARCHIDIACONVS GORICENSIS SIBI 
SVOQVE FRATRI BLASIO D. D- ARCHID: KEMLEK. MCCCCXCV 
DIE S- VINCENTII VITA FUNCTO- FACERE CVRAVIT. 


Lapis sepulchralis olim in eccl. cathedrali zagrabiensi. 


Epitaphia | Inscriptiones. 533 


Anno 1498. . ' 

SEPVLCHRVM | 

VENERABILIS QVONDAM DNI PETRI DE MYZOLIA LEC. 
TORIS ET CANONICI HVIVS ALMA ECCLESIZE ZAGRABIEN- 

SIS. QVI OBIIT IN FESTO S. REGIS STEPHANI HORA VE. 
SPER -IN MEDIO FORI IN OPPIDO TOPLICENSI ILLINCQVE 
REDVCTVS ET HIC TVMVLATVS: CVIVS ANIMA REQVIES- 

CAT IN SANCTA PACE. AMEN: MCCCCXCVIII. 


Lapis sepulchralis olim in eccl. cathedrali zagrabiensi. 


5. 
Anno 1499. 
CLAVDITVR HIC MICHAEL WITEZ DE NOMINE GENTIS. 
PRAEPOSITVS TEMPLI STEPHANE SANCTE TVI. 
IVRIS DIVINI PRAELATO SCHEMMATE DOCTOR. 
QVEM SANCTVS MICHAEL SVMPSIT AD ASTRA POLI. 
DIE VII. APRILIS. MCCCCXCIX. 


Lapis sepulchralis olim ia eccl. cathedrali ante aram s. Magdalenae. 


6. 
Anno 1499. 
ZAGRABIAE OSVALDVS MANET HIC SVB MARMORE PRAESVL 
EXEMPLVM VERAE QVI PROBITATIS ERAT. 
FAMA SVVM CELEBRAT PEREAT NE PVLVERE NOMEN. 
VIRTVTVM MERITIS SPIRITVS ASTRA TENET. 


Olim in choro eccl cathedr. ante altare s, Crucis. 
l. 
Anno 1499. 
PRESVLIS OSWALDI SVNT HEC MONVMENTA LABORIS 
HOC TIBI REX REGVM CHRISTE DICAVIT OPVS. 


Inscriptio olim in medio summi altaris in eccl. cathedr. Farlatti. Illir. sacr. V. p. 108. 


2. 
OSVALDVS EPPVS OBIIT ANNO MCCCCXCIX. 


Inscriptio olim supra unam columnam in choro eccl. cathedr. 





INDEX 


personarum, 


locorum etrerum. 


(Numeri paginam denotant.) 


A. 


abbas ord. Cistercit, s. Mariae, Zagrabiae. 
14. 16. 94. 106. 115. 194. 284. 2856. 
870. 491. 508. vide: Cistercienses ab- 
bates. 

abbas in Lanstrosst, 21. 

abbatia (platea). 508. 

ablatio bonorum et rerum. 70. 

abrenuntiatio vi facta, 191. 

absentia minor. 498. 

absolutio ab irregularitate 194, 

absolutio ad omnem eventum. 244. 

abusivae cautellae. 318. 

accensae candellae. 39. 

accionis ammissio. 143. 

Achacius, juratus. 278. 

actus potentionarii, 93. 368. 

Adam. 76. 

Adam de Zenthlewlek. 90. 180. 


Adamowcz, villa. 57. 84. 137. 138. 162. 


169. 175. 177. 831. 
administratio libera civit. Grech. 
Adrianus, fil. Georgii 437. 
advenae. D6. 
advocatus eccl. zagrabiensis. 227. 
aedificia: 1. 5. 6. 85. 60. 350. 
aemuli eccl, et capituli zagrab. 250. 
aestimatio condigna. 374. 
aestimatio damni. 489. 
affixio litterarum. 280. 

Agatich Lucasius. 68. 
A gazonum magistri: 

Petrus Cheh. 11. 

Laurentius de Hedrewar. 115. 

Ladislaus de Wesen. 290. 292. 
agnelli. 416. 

Agnes, uxor Nicolai Horwath. 475. 


144. 


Agnes, relicta Johannis K wnsych. 298. 


Agnes, fil. Mathiae agricolae. 850. 
Agram (Zagrabia). 135. 230. 
Agria, civit. 319. 820. 


Agrienses episcopi: 

Petrus de Rozgon. 115. 

Ladislaus. 290. 292. 

Vrbanus. 433. 448. 468. 

Thomas. 500. 

agriensis sedes vacans. 10. 

alapa 388. 

Alapy Balthasar. 486. 

Alba regalis, civitas. 102. 106. 152. 

Alben de Rudolphus. 42. 43. 46. 72. 
> » Johannes. 48. 

albense capitulum, 46. 117.842. 53.357. 

albenses praepositi: 

Stephanus de Byk. 170. 457. 

Dominicus. 447. 461. 

Albertus Hungar. rex. 142. 144. 145. 
158. 157. 165. 170. 171. 172. 174. 
181. 182. 455. 457. 

Albertus chanadiens. episc. 290. 292. 

Albertus vesprim. episc. 290. 292. 

Albertus Ungh. 50. 

Albertus Polonus, praebend. 243. 

Albertus, litteratus. 941. 

Alexander VI. papa. 491. 

Alexander doctor medicinae 132. 

Alexius, presbiter. 429. 

Alfonsus Thuz, praepos. zagrab. 516. 520. 

alodia. 820. 

Alsoglawnicza, possessio. 197. 

altare s, Bernardini in eccl s. Emerici. 
820. 821. 

altare b, Georgii in eccl. chasmens. 450. 

altare b Michaelis, Posegae. 57. 

altare Eberhardi episc. 88. 

altare in choro eccl cathedr. 72. 

altaria in eccl. cathedr: 

s. crucis, 98. 99. 100. 102. 170. 171 
172. 173. 810. 343. 344. 456. 459. 
535. 

b. virg. Mariae. 62. 

s, Bernardi. 498. 

ss. Cosmae et Damiani. 78. 


536 Index. 


ss. decem mill. mart. 409. 
ss. Fabiani et Sebast. 409, 
. Georgii. 409. 435. 
. Hieronymi 409. 417. 
. Jacobi. 409. 
. Joannis apost. 409. 
. Katharinae. 409. 
. Mar. Magdal 185. 190. 322. 409. 
. Mathiae apost. 409. 
. Pauli. 409. 498. 

s. Ursulae. 409. 
altaria perpetua Eberhardi eppi. 88. 
altaristae eccl. cathedr. 411. 
alveus fluv. Zawae. 828. 
ambo. 99. 
Ambrosius, 80. 158. 
Ambrosius pleb. de Hwtyna. 288. 
Ambrosius, fil. Georgii. 19D. 
Ambrosius coquus. 863. 
ammissio rerum venalium. 49. 
amphora, 517. 
amphora cristallina. 517. 
Andreas, ragusiensis archiepiscopus. 10. 
Andreas, spalatensis archiepisc 10. 
Andreas, episc. zagrab. 15. 410. 
Andreas, archid. cathedr. 467. 
Andreas, archid. kamarcensis. 219. 
Andreas, dd. archid. Kemlek. 520. 
Andreas, archidiac. de Vaska. 54. 
Andreas, dd. canon. zagrab. 493. 520. 
Andreas, organista. 498. 
Andreas, pleban. de Nova villa. 498. 
Andreas, judex, 51. 68. 229. 
Andreas, juratus civ. 1. 278. 858. 477. 
Andreas, civ. 20. 192. 
Andreas clericus. 868. 
Andreas, litteratus. 20. 
Andreas Bogdanych. 39. 80. 158. 
Andreas Friglimel. 120. 
Andreas Hennyngh. 492. 
Andreas Kreygar. 401. 
Andreas Pawmkircher. 290. 292. 
Andreas Pongracz de Dengelegh. 290. 292. 
Andreas Pulyan. 1 
Andreas Safar. 39. 
Andreas Symwnych. 269. 
Andreas Ztepkovich. 54. 80. 
Andreas Zwylych. 89. 
Andreas de Bathor. 447. 461. 
Andreas de Brezouycza. 270. 
Andreas de Iwanych, praebend. 409. 
Andreas de Japna. 195, 
Andreas de Zelina. 346. 
Andreas de Zwinaria. 68. 
Andreas, fil. Andreae. 439. 
Andreas, fil. Jelk. 489. 446. 
Andreas, fil Nicolai, condam judex. 48, 
Andreas, fil. Petri. 47. 80. 158. 
Andreas, fil. Vithecz. 91. 180. 
Andreas, frater Johannis de Gradecz. 254. 


(e| wo wu nn m m 


— A. 


Angelus, ortanensis episc. 471. 473. 475. 

animalia, 50. 205. 248. 496. 

Anna, uxor Andreae Pulyan. 1. 2. 

Anna, soror Catharinae de Batyan. 507. 

Anna, soror Petri Gwndich. 244. 

annuli pontificales, 72. 

Anthonius de Florencia (italicus). 89. 
57. 74. 75. 19. 80. 81. 81. 90. 92. 93. 
108. 157. 158. 159. 161. 162. 163. 
165. 166. 167. 168. 175. 176. 177. 
178. 179. 180. 

Anthoaius, fil. Thomae, judex. 256. 257. 
298. 305. 

Anthonius, judex. 985. 296. 

Anthonius, iurat. civ. 19. 51. 106. 278. 
289. 290. 291. 350. 358. 419. 481. 
Anthonius, rector eccl. s. Marci. 64, 65. 

70. 191. 

Anthonius, rector altaris. 322. 323. 476. 

Anthonius, rector hospitalis b. Mariae. 
415. 

Anthonius civ. 80. 

Anthonius comes de Blagay. 72 

Anthonius Chunek. 82. 

Anthonius Kerzowaych. 256. 

Anthonius Golyas. 291. — 

Anthonius Klokoch. 877. 

Anthonius Kopyncz. 315. 

Anthonius Reynis, 1. 

Anthonius Segyn. 368. 868. 

Authonius Syprasnych. 273. 

Anthonius Thurinsich. 868. 

Anthonius Twwak, jobagio. 160. 

Anthonius Zmethan. 154. 

Anthonius de Dubicza, praebend. 218. 

Anthonius de Glavnicza, praebend. 196. 

Anthonius de Grabrounik, 968. 

Anthonius de Klokoch. 342. 343. 

Anthonius de Podbresya. 154. 

Anthonius de Pook, capet. Medwe. 480. 

Anthonius vicarius fr. Heremitarum, 281. 

Anthonius, fr. ord. Praedicat. 395. 897. 

Anthonius litteratus. 146. 

Anthonius, fil. Andreae. 489. 

Anthonius, fil. Appardi, judex, 55. 

Anthonius, fil. Georgii, 487. 

Anthonius, civis, 168. 

Anthonius, arcupar. 158. 

Antonius, sartor. 878. 

Anthonius, sutor. 296. 

Anthonius, famil. capituli. 868. 

antiqua consvetudo, 198.  - 

antiqua libertas civitatis 881. 

apothecarius. 48. 

Appardus. 55. 

appellatio ad judices seniores. 45. 

appellatio ad mag. thawarnicorum. 279. 

appellatio sacerdotum e sinodo. 314. 

appellatio capituli. 887. 

aqua benedicta, 428. 


[Te 


_ 5 HolL Ll 


d 


Index. — B. 


aqua pluvialis 68. 193. 256. 481. 
aqua de fluv. Medwednicza, 877. 
aquarum occupatio. 864. 

aquilegiensis dioecesis, 21. 

ara, vide: altare. 

ara magna in eccl s. Marci. 494. 

ara $. Laurentii in eccl, s. Marci, 494. 


ara s. Nicolai in eccl. s. Marci. 475. 488. 


ara parva in eccl, cathedr, 517. 
aratra. 27. 28. 81. 159. 
arbores: 

cerasus. 482. 

corulus 

lezka j 63. 

graber. 282. 

nux. 1. 

pirus silvestris, 63. 


quercus 
Rarasth } 20. 63. 282. 481. 


trepex 
thapol | 20. 
arcupares: 
Joannes. 158. 
Valentinus. 158. 
Antonius, 158. 
Gallus 158. 
Blasius. 296. 
Mathias, 296. 
arcus, 57. 147. 176. 160. 368. 416. 


area capit. 


821. 372. 378. 389. 424. 
arenda. 16. 494. 


argentum eccl, cathedr. 31. 72. 246. 247. 
248. 


argilla, 49. 
arma, 29. 57. 81. 110. 176. 188. 260. 


armata manus, 21. 28. 29. 83. 84. 8D. 
195. 136. 155. 190. 297. 


82. 121. 
305. 332. 848. 368. 
armatorum caterva. 142, 
armatorum custodia. 75. 

armatus unus. 804, 

armiger in doecesi zagrab. 95. 148. 

arrestatio. 287. 331. 

artifices, vide: 
arcupares, 
aurifabri. 
campanatores. 
carnifices. 
carpentarii, 
corrigiatores, 
fabri. 
frenipares. 
lapicidae. 
lucifiguli. 
molendinatores 
pellifices. 
sagittarii. 
sartores. 


zagrab. D. 92. 84. 88. 82. 
220. 936. 959. 960. 997. 801. 800. 


537 


sellipares. 
sutores, 
vargae. 
vitripares. 
artifices, vide; czeha, 
arx episc. zagrab, 855. 
asciscio in numerum civium. 324. 
augmentum cultus divini. 323. 
Augustinus Porkolab. 299. | 
Augustinus jauriensis episc. 290. 292. 
Aurana, priorarus. 50. 58. 108. 173. 
Auranae prior Thomas Zekel. 263. 
aurea-bulla. 292. 
aurei. 518. 
aurifabri: 
Ladislaus. 89. 80. 158. 
Emericus. 80. 158. 
Georgius. 132. 
Nicolaus, 150, 155. 190. 246. 247. 
267. 270. 296. | 
Paulus. 246. 247. 296. 378. 419. 
Benedictus. 246. 247. 296. 
Michael, 508. 
ausus sacrilegus. 21. 
auxilium proborum hominum. 83, 
avena. 49, 
Azthalnok Paulus provisor episc. 188. 


B. ' 


Babolcha monasterium. 378. 
baccalarius, 346. 
bacculus (mensura) 495. 


Bachan de Thomas. 
» » Franciscus. } 507. 
» » Catharina. 


Bakovch Stephanus. 158. 
Bakwa, parochia, 863. 
balista. 30. 141. 816. 518. 
balneum civitatis. 29. 348, 
balsamenta, 517. 
Balthasar, civis. 475. 476. 
Balthasar Alapy. 486. 
Balthasar de Bathyan. 421. 
Balthazar de Mykchowcz, 486. 452. 484. 
Balthasar de Thwrkalowcz. 284. 
Balthasar de Weyspriach. 279. 
Banatelleky, possessio. 193. 
bancalia. 248. 
Banfy Nlcolaus. 518. 521. 
Bani Croat. Slav. Dalm.: 
Konia (condam). 
Paulus Bissenus. 11 
Paulus de Pech. 
Joannes de Marout. 
Dionisius de Marchali. 25. 26. 69. 
88. 161. 
Hermannus com, Ciliae. 47. 51. 69. 
IR 16. 79. 86. 88. 101. 102. 107. : 
181. 


538 


Albertus Ungh. 50. 

Joannes de Alben (olim) 51. 9. 

Petrus de Alben (condam) 99. 

Joannes com. Wegle (olim) 115.439. 

Stephanus com. Wegle. 115. 

Matko de Thaloucz. 115. 118. 
122. 128. 128. 129. 133. 136. 
139. 148. 144. 145. 158. 195. 

Petrus de Thaloucz. 144. 

Hermannus com. Ciliae. 200. 

Fridericus com. Ciliae. 200. 210. 
214. 215 227. 998. 282. 239. 

Ulricus com. Ciliae. 200. 202. 
204. 207. 208. 209. 218. 216. 
277. 

Jan Bythowecz. 252 260. 261. 
264. 268. 269. 270. 271. 279. 
297. 302. 305. 528. 

Nicolaus de Vylak. 970. 271. 
292. 299. 358. 360. 

Emericus de Zapolya. 290. 299. 
299. 

Blasius Magyar. 332. 334. 490. 

Damianus Horwath. 884. 345. 858. 


119. 
137. 


211. 
241. 
208. 
236. 


263 
285. 


290. 
295. 


360. 


Ladislaus de Egerwara. 383. 392. 414. 
480. 484. 485. 
Mathias Gereb. 424. 427. 462. 468. 


479. 

Detricus Bwbek. 438. 

Joannes Corvinus. 504. 511. 
Bani machowienses: 

Desew. 115. 

Ladislaus de Gara 115. 148. 145.153. 
Bankouych Fabianus. 154. 
Bankouich Georgius. 154. 
Banych Georgius. 868. 
Barbara regina 13. 14. 16. 526. 
Barnabas, praebend zagrab. 380. 397.408 
barones. 517. 
Bartholomaeus, comes zagrab. 49. 48. 
Bartholomaeus, cantor canon. zagrab. 388. 

342. 343. 864. 380. 427. 
Bartholomaeus, chasmens. canon. 271. 
Bartbolomaeus de Kaplath. 448. 
Bartholomaeus de Regio. 351. 
Bartholomaeus Thatar. 147. 
Bartholomaeus italicus. 136. 
Bartholomaeus vitripar. 148. 155. 
Basilea, civit. 79. 87. 89. 
basiliense concilium. 94. 95. 96. 115. 401. 
Bathina, possesio. 100. 101. 
Bathor de Andreas. 447. 
Bathor de Stephanus, judex curiae. 391. 

404. 408. 
Bathyan de Baltasar. 421. 

» » Benedictus. 320. 
Baxa Georgius. 

» Nicolaus. } 187. 
Baymocz, possessio, 125. 
Bedekoich Petrus, 476. 


Bednya, castrum, 184. 

Beketych Jacobus. 508, 

Bela IV, rex Hung. (olim). 9. 113.205. 

Bela, monasterium, 73. 854. 378. 380. 

Bela, castrum 73. 192. 

Belezlowcz, possessio. 225. 

Belosowcz, possessio. 466. 479. 

Belowar, castrum. 178. 

Bencekowych Michael. 337. 838. 353. 
851. 368. 

Benche, decanus civium, 296. 

Benedictus. 62. 79. 127 151. 

Benedictus, episc zagrab. 194. 196. 199. 
220. 234. 286. 240. 213. 

Benedictus, canon, zagrab. 498. 

Benedictus pleb. omn. sanctor. 364. 

Benedictus, presbiter. 450. 

Benedictus, praebend. 409. 435. 

Benedictus, guardianus ord, s Francisci. 
229. 233. 

Benedictus fr. Heremita, 419. 

Benedictus, director causarum. 458. 

Benedictus, aurifaber. 246. 296, 

Benedictus, institor 296. 

Benedictus, sartor. 90. 92. 98. 

Benedictus rufus. 81. 158. 

Benedictus, jobagio. 485. 

Benedictus, juratus civ. 1. 51. 74. 75. 
232. 479. 481. 

Benedictus Dudinych, civis. 101. 

Benedictus Hudostych. 39. 

Benedictus de Terztenyk. 74. 80. 158. 
166. 175. 

Benedictus de Polosychycza. 191. 

Benedictus de Posega. 298. 

Benedictus de Thwrocz, janitor. 
290. 292. 

Benedictus de Nova villa. 368. 

Benedictus de Batthyan. 820. 

Benedictus de Thatha, presb. 358. 857. 

Benedictus de Athak, praebend. 409. 

Benedictus de Borswa. 437. 455. 

Benedictus de Thwl. 448. 

Benedictus de Wemer. 513. 

Benedictus, fil. Michaelis. 192. 194. 

beneficia eccl. 4. 5. 6. 283. 

benevolus consensus. 248. 

Benko Kunych. 477, 419. 

Benkowich Gregorius. 480. 

Berkis castellum. 406. 

Berlek Chaykyn. 476. 

Bernardinus Frankapan, 401. 4095. 406. 
407. 514. 

Bernardus de Thwroczy. 486. 504. 

Bernardus Zthochyth. 405. 406. 407. 

Beryzloucz. 187. 188. 189. 

Berzthecz de Georgius. 985. 


mag. 


; Besenew, possessio. 199. 


Bethlenfalwa, possessio. 511. 
Bethowya, civit, 89. 


Index. — B. 


biccelli. 57. 147. 176. 260. 

bigae, 415. 

Bihigium, castrum. 129. 508. 

bireta. 395. 

birsagium (mulcta). 7. 117. 212. 496. 
Bissenus Paulus, 11. 

bladum. 49. 415. 416. 

Blagay, castrum. 72. 

Blasius. 40. 


Blasius Magyar, banus. 882. 334. 862. 421. 
Zagrab. 360. 493. 


Blasius, doctor, can. 
Blasius, dd. archid, kalnikensis, 398. 
Blasius de Nemes, canon. 244. 
Blasius de Ivanich, canon. 59. 
Blasius, canon. chasmensis. 158. 
Blasius, plebanus eccl. s. Marci. 42. 
Blasius, judex, 190. 239. 368. 377. 
Blasius Thoth, judex, 377. 


Blasius, iurat, civ. 19. 20. 70. 148. 145. 
147. 149. 155. 232. 956. 257. 969. 
278. 989. 290. 291. 998. 302 808. 


Blasius de Dombro. 67. 

Blasius de Fodrowcz, notarius. 898. 
Blasius de Pobresya. 154. 

Blasius de Thesa, exactor taxae. 120. 
Blasius de Therstenyk. 158, 
Blasius Frawyn. 80. 168. 

Blasius Latzarin. 418. 

Blasius Nemeth. 877. 

Blasius Raskay. 618. 

Blasius Thewtina. 868. 

Blasius Varga. 378. 

Blasius Zolarych. 192. 

Blasius Zthenychky. 369. 378. 419. 
Blasjus Ztoymylych, judex. 321. 


Blasius, fil. Benedicti, homo regius. 74. 


80. 166. 176. 
Blasius, fil. Georgii, judex. 858. 
Blasius, fll. Pauli. 204. 


Blasius, fil. Wytezych, jurat. civ. 75, 79. 
79. 84. 108. 157. 161. 162. 163.166. 
179. 180. 


167. 168. 175. 177. 178. 
259. 296. 
Blasius, civis. 203. 205. 
Blasius, arcupar. 296. 
Blasius, carnifex. 386. 
Blasius, frenipar 481. 
Blasius, institor. 969. 476. 
Blasius, sartor. 296. 
Blasius, sutor. 80. 158. 368. 
Blizna, possessio. 281. 285. 
Bobichan, terra, 44. 
Bochka, possessio. 151. 


Bochkay Petrus. 368. 421. 424. 466. 


419. 512. 
Bogathychych Gregorius. 110. 
Bogawecz Mylakowych. 259. 260. 


Bogdanych Andreas. 
» Nicolaus, | 99. 80. 158, 


Bohemie gubernator rex Sigismundus, 7. 9. 


539 


Bok, civis. 80. 158. 

Boletych Jaxe. 74, 166. 

Bolfangus juratus. 479. 481. 

bolta sub domo. 418. 

Bolye Jacobus civis. 8. 12. 52. 130. 194. 

Bolye Johannes, civis. 52. 53. 113. 123. 
180. 181. 

bombardae. 32. 

bombarda regis Mathiae. 862. 

bombardarum distributio. 360. 

bona mobilia. ! 5. 21. 187. 388. 415. 
» immobilia. 476, 

Bonthosowcz, locus. 519. 

Boshka Vitus, praepositus, 219. 

Bosyakow, castrum. 42. 48. 46. 173. 
276. 932. 

Bozna, regnum. 389. 341. 858. 360. 

Boznae rex Nicolaus. 272. 

Boznae gubernator Emericus de Zapolya. 
290. 292. 

boznensis episc.: 

Johannes 10. 
Josephus. 115. 

boznensis sedes vacans. 290. 292. 

boves. 29. 81. 105. 109. 110. 142. 146. 
147. 148. 159. 203. 248. 259. 306. 
382. 415. 

Bozo Johannes, civ. 24. 

Bozow Stephanus. 3. 9. 12. 

brachia ferrea (mensura). 351. 

brachium saeculare. 224. 

Bradach Georgius. 324. 

Bradach Gregorius, 405. 406. 407. 

Bradach Stephanus, vicebanus, 506. 

brana. 110. 

Brandenburgensis marchio, 3. 7. 9. 

breviarium 72. 

Brezouicza, possessio. 118. 137. 138. 270. 
931. 463. 

Briccius, judex, 68. 70. 197. 

Brictius fil, Benedicti, judex. 62. 79. 
84. 157. 161. 162. 163. 174. 

Briccius Hudostyh. 39. 80. 103. 168. 

Briccius decanus praebend. 368. 

Briccius, rector altar. s. Nicolai in eccl. 
s. Marci 419. 

Briccius Hungarus. 368. 

Briccius de Chernkowcz, 211. 

Briccius Dombrensis. 175. 177. 178. 179. 
180. 

Briga Georgius. 315. 

Brokonowcz, possessio. 172. 178. 

Brood, castrum. 406. 

Buccaro, civit. 44. 

Buda, civit. 8. 19. 94. 73. 
148. 144. 152. 169. 180. 182. 184. 
232. 250. 261. 264. 265. 268. 269. 
276. 283. 284. 298. 295. 297. 301. 
302. 304. 312. 313. 314. 336. 387. 
839. 840. 842. 347. 353. 866. 367. 


112. 126. 


540 


369. 370. 882. 384. 393. 894. 396. 
421. 424. 426. 429. 472. 478. 490. 
491. 492. 510. 511. 513. 514. 516. 
928. 

bullae apostolicae. 31. 

bursae propr. canon. 58. 

Bukowschyak, fluvius. 219. 

Buna, fluv. 440. 

Buza, olim cantor can. 62, 

Buzin, castrum. 405. 406. 

Byczkele Stephanus. 122. 147.148 151. 
158. 203. 299. 318. 

Byeniko, praepositura, 90. 97. 180. 
Bygzad, Bykzad (Bisak) castr. et posses- 
sio. 76. 91. 97. 180. 131. 209. 348. 

Byskwp Mathias, presb. 321. 

Bysthricza, castrum. 406. 

Bythek, possessio, 42. 46. 888. 340, 345. 
347. 949. 863. 861. 

Byzerio de Ladislaus. 284. 

Byztrichey Ladislaus. 354. 


C. 


caballi 415. 

cachinus 816. 

cadavera animalium. 50. 

calamitates civium, 885, 

calcei. 48. 809. 415. 

calices 82. 35. 58. 72. 248. 520. 

Calistus III. papa. 247. 

cambium. 186. 238. 257. 

cambuca. 62. 

camera apostolica. 475. 

camera regia. 12. 

camisiae muliebres. 147. 

campana maior. 18. 34. 48. 892. 470. 498. 

eampanae pulsus. 35, 39. 223. 

campanae sonitus ad latus. 29. 

campanarum fusor: Elias. 298. 378. 

campanator eccl. kathedr. 428. 

campanile capellae s. Catharinae. 355. 

campus civitatis. 88. 56. 109. 151. 198. 
194. 232. 238. 258. 259. 298. 832. 
440. 476. 496. 

Cancellarii regii: 
Joannes, episc zagrab. 67. 10. 72. 
Mathias de Gathaloucz. 114. 
Stephanus archiepisc. coloc. 239. 291. 

cancri. 48. 

candelabra argentea 517. 

candelae accensae. \ 228. 
» extinctae. 

canonici zagrab vide: zagrab. canonici. 

canonica monitio. 89. 238. 311. 312. 
397. 

canonica porcio. 65. 222, 223. 224. 

canonici absentes. 470. 

canonici aegroti. 266, 


—_ —ÀM ——À— — — ——— MÀ ——— —À A — —— —À — — — — À ———M—— -— 


— — — . e ——— — —— — — - 


Index, — C. 


canonicorum officia in eccl. kathedr. 470. 

canthari argentei, 517. 

cantoris officium. 470. 471. 

cantus. 18, 

Capella, parochia, 519. 

capella s. Johannis evang. 183. 

capella b. Katharinae, 352. 353. 355. 
898. vide: ecclesia. 

capella s Ladislai, Albae. 858. 857. 

capella s. Leonardi in vico monasterii 
b. Mariae 186. 


capella b. Mariae in monte Grecens. 191. » 


capella s. spiritus in Chernomercz. 483. 
9. 502 


capellae publicae. 39. 

capellani eccl. s. Marci. 39. 

capellani hospitalis. 284. 

capellanus. 109. 

capellanus eccl. parochialis zagrab. 315. 

capellanus eccl. s. Marci, Gallus. 189. 

capellanus dominae comitissae. 260. 

capetanei capituli 860. 

capetanei civitatis Grec. 808. 309. 403. 

capetanei gentium exercitualium. 848. 

capetanei regni. 833. 

capetaneus castri Chaktornya, 804. 

capetaneus nandoralbensis. 195. 

capetaneus in Medwe. 282. 

capicium. 147. 

capitulum zagrabiense, vide: zagrabiense 
capitulum. 

capitulum zagrab. combustum. 401. 

capituli zagrab invasio. 81. 159. 

capitulum zagrab. interdictum. 194. 

capituli zagrab. protectio. 481. 

capitulum s. Petri de Posega. 56. 

capitulum de sepulturis. 222. 

capones. 186. 282. 509. 

cappae. 72. 248. 

caprae, 248 416. 

caprioli. 416. 

captivitas. 260. 378. 

captura civium. 142. 

carceres, 21. 

carceres civitatis, 190. 245. 

carceres in arce episc. 348, 

carceres in Medwe. 187. 

cardinalis s. Angeli. 194. 

cardinalis s. Sabinae. 194. 

carentia victualium, 325. 

caritativum subsidium. 816. 

carnes 55. 416. 

carnifices, 416. 


. carnifices domestici 495. 


a 


carnifices extranei. 495. 
carnifices: 
Marcus. 74. 
Egidius 80. 158. . 
K wsuc. 80. 158. 
Paulus. 80. 158. 


BICI EM E e mc. 


m A ——— we i 


Index. — C, 


Georgius. 190. 
Antonius Kerzowaych. 256. 
Clemens. 193. 296. 
Stephanus Zayko. 195. 
Mathias. 258. 
Blasius. 886. 
Martinus. 491. 
Gallus. 508. 
Mathias. 508. 
carnisprivium. 206. 
carpentarius, Laurentius. 508, 
casalia, 948. 
caseus. 186. 415. 
Caspar, juratus. 51. 
Caspar Lamberger. 838. 
Cassowia, civit 56. 
castellani. 7. 
castellani de Bosyako. 882. 
castellanus Jacobus, 39. 
castellanus de Hrazthowicha. 130. 
castellanus de Stupnik. 282. 
castellum in civitate Grec. 252. 256. 
272. 805. ' 
castra regni Boznae. 389, 841. 
castra eccl kathedr. 520, 
casulae jobagionum, 870. 
casula de damaskino. 72. 518. 
Catha, uxor Balthasaris, 476. 476. 
Catharina relicta com. Ulrici. 279. 
caterva hominum armatorum. 80. 158. 
cauda 48. 
caules. 98. 
causa debiti. 889 


causae civiles. 
» criminales.) 60. 887. 
» Sanguinis. 
»  latrocinii. 
» furti. 
» incendii. 887. 
»  tradimenti. 
» infidelitatis. 





causae inter duos laicos. 112. 

causae prophanae. 801 

causarum auditor generalis, 64. 65. 
cautionis praestatio. 888. 

cedulae. 948. 

cellaria, 187. 849. 

cellariorum confractio. 82. 160. 
cellarium in turri, 430. 

cellarium sabterraneum. 186. 187. 321. 


censura ecclesiastica, 23. 66. 285. 
census annuus, 19. 

census die strennarum. 24. 389. 
census in festo b. Martini, 430. 509. 
census annualis vineae 68. 

census fr. Praedicatorum, 248. 
censuum non solutio. 59. 

cera, 415. 


cerae solutio. 408. 


- — = - 
o ——— 


541 





cerevisia. 41D. 
Changanchewych. 80. 
Chagantowich Paulus 108. 
Chakan de Sebastianus. 508. 
Chakan de Stephanus 486. 
Chaktornya, Chakthuren, civit. castr, 13. 
804. 388. 866. 
chanadienses episcopi: 
Dausa. 11. 
Albertus 290. 299. 
Joannes, 447. 461. 
cbanadinensis sedes vacans. 115. 
charta pargameni. 229. 
Chasma, civit. 40. 61. 78. 988. 286. 
288. 850. 517. 519. 
chasmense capitulum: 71. 74, 79. 
96. 98. 101. 102. 103. 186. 137. 189. 
149 150. 152. 158. 157. 165. 171. 
172. 174. 181. 182. 271. 376. 377. 
384. 891. 450. 
chasmenses canonici: 
Stephanus. 67. 
Thomas. 70. 
Nicolaus de Orboua. 76. 
Blasius. 158, 
Bartholomaeus 271. 
Elias de Saploncza. 862. 
Thomas, cantor. 521. 
chasmenses praebendarii: 
Georgius. 74. 80. 102. 158. 168. 166. 
168. 170. 17b. 179. 
Jacobus 84. 162. 167. 178, 
Georgius de Zwsycza. 108. 
Stephanus. 139. 173. 188. 
Benedictus. 450. 
chasmenses Dominicani. 78. - 
chasmensis plebanus. 878. 
Chaterina Matheygenicza. 418. 419. 
Chaykin Berlek. 476. 
Chawa, possessio. 101. 269. 801. 487. 
Cheh Petrus, agazon. mag. 11. 
Chehko Nicolaus. 220. 
Chehy, villa. 193. 
Chepernych Symon. 233. 
Cherni otok, insula 16. 
Chernk de Koznycza, 441. 
Chernkowcz, possessio. 211. 270. 887. 


46. 194. 338. 

Chernomerchy, possessio. 24 Een e 
, üuvius. | 438: 484. 486. 

499. 502. 5603. 


Cherzthwecz, possessio. 192. 
Cheterthekel, locus. 436. 452. 
chethwert, metreta media. 415. 
Chirkvenik.| fluv. civit. 80. 44. 52. 93. 
Cyrkvevik. | 91. 185. vide: Medvednicza, 
Chogoynycza, aqua. 198. 


: choka, bombarda. 362. 
, choralis missa magma. 265. 


542 Index. — C. 


chordae. 415. 

Chorgd, castrum. 406, 

chorus eccl. zagrab. 1D. 

Chranecz Michael, institor. 494. 
Christophorus Hochburger. 365. 867. 


Christophorus, fil. Nicolai Thot. 8. 448. 


Chuk Martinus, civis, 121. 
Chulchet, possessio. 247. 


Chun, Choon, Chyin, fil. Johannis, judex. 


1. 9. 10. 12. 39. 80. 158 
Chun Thomas. 92. 93. 
Chunek Anthonius. 82, 


Chwpor Demetrius, tiniensis episc. 198. 


Churman Gregorius, 111. 
Chychan, castrum. 487. 

Chyeden Thomas. 296. 
Chyrkwische, terra. 476. 
cicatrices. 888. 

Cilia, civitas. 71. 209. 248. 249. 


Ciliae etc, comites: 


Hermannus. 44. 47. bl. 69. 71. 76. 
79. 86. 88. 101. 102.107.112. 128. 


181. 200. 456. 


Fridericus, 198. 134. 135. 186. 137. 
140. 141. 148. 145. 149. 152. 188. 
184. 200. 210. 211. 214. 215. 227. 


228. 281. 232. 239. 241. 


Ulricus, 136. 187. 140. 141. 143. 145. 
149. 152. 155. 156. 183. 184. 186. 
200. 203. 201. 207. 208. 209. 210. 
213. 216. 231. 286. 251. 252. 255. 


269. 270. 277. 297. 401. 488. 
Katherina 280. 249. 252. 279. 
cineres, 49. 
cinguli, 111. 176. 
ciphi. 248. 
cippo 109. 
circuitus civitatis 49. 
cistae, 472. 


Cistercienses abbates: 


Johannes, 94. 105. 126.127. 174.186. 


Mathias. 220 221. 223. 224. 
Wymandus. 277. 280. 


vide: abbas s. Mariae ord Cistercit. 


citatio in foribus eccl. 95. 
citatio legittima. 190. 
citatio prima. 

» — Secunda, 

» tertia. 

»  peremptoria, 
civile cum fundo 206. 821. 
civitas regalis montis Grecens, 259. 
civitas sacrilega. 83. 
civitatis invasio. 151. 
civitates novo creatae. 279. 
civium captura. 148. 
civium interfectio. 148, 155. 156. 
civium vexatio. 135. 
clamores replicati, 82. 
clandestina immigratio. 264. 


95. 280, 388. 


clandestina introductio. 152. 
clandestina statutio. 152. 
clandestinus transitus. 125. 
claustra, 222. vide: Monasteria. 


claustrum s Francisci, Zagrabiae. 73. 


188. 229. 283. 518. 


claustrum b Katharinae de Zagrabia. 486. 
claustrum b. Magdalenae, ord. Praedicat. 


Chasmae. 519. 


claustrum b Mariae Paulinorum in Gra- 


rich. 78. 519. 


claustrum b. Mariae Heremitarum prope 


Zagrab. 164. 258. 281. 429. 518. 
claustrum b. Mariae in Iwanich. 519. 


claustrum s. Nicolai ord. Praedicat. Za- 
grabiae. 73. 81. 159. 240. 247. 281. 
288. 285. 300. 852. 858. 354. 35b. 
858. 898. 462. 478. 486. 499. 518. 
claustrum Heremitarum iuxtaBudam 518, 


claustrum Fr. Chartusiensium. 518. 

clausurae, 50. 

clausurae fluvii Cyrkwenyk. 93. 

claves portarum civitatis. 67. 68. 

clavi ferrei. 816. 

clavis ad sigillum. 422. 

clavium conservatio. 68. 

Clemens. 148. 

Clemens V. papa. 28b. 

Clemens jauriensis episc. 115. 

Clemens, canon. zagrab. 265. 

Clemens de Gara, canon. zagrab. 249. 

Clemens de Pobresya. 154. 

Clemens de Wyzoka, praebend, 409. 

Clemens, fr. ord. Praedicat 358. 

Clemens Kelecz. 368. 

Clemens Kys. 418. 

Clemens Praudych, 80. 158. 

Clemens, juratus. 232. 256. 257. 262. 

273. 298. 

Clemens, carnifex. 193. 296. 

Clemens, faber. 297. 

Clemens institor, 80. 158. 

Clemens, sutor. 378. 

Clemens, fil, Blasii, clericus. 192. 

Clemens, fil. Michaelis. 193. 

Clementina (constitutiones eccl.) 222. 

clenodia canonicorum. = 
» eccl. cathed:. | 92. 85. 188. 

cleri persecutio. 318. 

clerici, 34. 87. 

clipei. 416. 

Clokuch, loc. 46. 217. 

cochlearia, 248. 

cochlearia magna deaurata, 518. 

coctrix Elena. 218. 

cocus Ambrosius, 868. 

codicilli. 248. 


coemeterium eccl. s. Katharinae, 356. 856. 
collatio beneficiorum. 283. 


collatio possessionum. 3. 42, 46. 








Index. — C. 


collatio regia. 17. 306. 
collecta quadraginta marcarum. 9. 
collectores proventuum regalium 126. 
collegium cardinalium. 198. 
colendinum camificum. 193. 
colocenses archiepiscopi: 
Joannes. 5. 
Petrus, 232. 
Stephanus. 289. 291. 
.colocensis sedes vacans. 10. 115. 
Colomanus Frankenbergar. 186. 138. 140. 
142. 
coloni capituli zagrab. 298. 432. 
coloni adventus. 59. 
colonorum taxatio. 58. 
combussio. 88. 37. 
combussio domorum canonical, 82. 160. 
combustiones per Turcas, 325. 518. 
comes capituli saecularis. 889. 
comitia Posoniensia. 69. 
commissarii eccl. zagrab. 874. 
communis usus. 50. 
communis justitia. 369. 
communitas sacrilega. 86. 88. 39. 
commutatio civium. 150. 
complices. 67. 315. 
compositio arbitrativa. 488. 
compositio ordinaria. 70, 
compositio inter partes. 183. 
concambia. 496. 
concilium basiliense. 301. 
concordare, 7. 
concordia cum capitulo 472. 418. 
condemnationes. . 
conditio civit. approbata. 1. 62. 193. 
195. 234. 257. 298. 852. 
confessor dominae reginae. 395. 
congregatio generalis regni Slavon. 404. 
405. 414. 
congregatio generalis comit. zagrab, 404. 
408. 411. 433. 
coniuratores. 378. 391. 
Conradus Rawsar judex. 186. 204. 205. 
207. 282. 266. 302. 303. 332. 
consensus capituli. 198. 
consensus vicinorum. 52. 352. 
conservatio civit. Grecens. 385. 
conservator jurium eccl. kathedr. 28b. 
conservatorium corporalium. 011. 
conservatorium gemmatum. 518. 
conservatorium salis auratum. 518. 
consistorium communitatis. 858. 
Constancia, urbs. 22. 
Constanciensis sinodus. 21. 
Constantinopolitana civitas. 385. 
Constantinus episc, rosonensis. 185. 
consvetudines abusivae. 494. 
consvetudo approbata. 388. 
consvetudo civitatis. 4. 208. 488. 
consvetudo eccl. cathedr. zagrab. 23. 


543 


consvetudo regni. 112. 151. 203. 240. 
369. 503. 

consvetudo sedis episc. zagrab. 64. 

contestacio locis. 65. 

conthoralis comitis Ciliae Vlrici. 186. 

contradictio, 4. 7. 

contributiones, 430. 

contributio incolarum Opatovinae. 390. 

contributiones extraordinariae, 336, 

contributio medii flor. 819, 

controversiae inter capit. et cives, 392. 

contumacia. 398, 

contumeliae. 388. 

conventio. 497. 

conventus Crucifer. de Alba. 106. 152. 

conventus s. Francisci, Zagrabiae. 51. 
52. vide: claustrum. 

convocatio proborum virorum. 95. 

coopertorium capitis. 29. 

copertoria. 248. 

coperturae magnae. 78. 

copia papirea. 222. 

coraturae. 470. 

Corbavia, 54. 

corbaviensis episc. Vitus. 115. 

coronatio regis. 228. 

corpus pueri innocentis. 246. 

corrigiatoreg, 807. 402. 408. 

corulus. 68. 

Crapina, civitas. 149. 

Crasnopole (Granešina), vicus. 477. 

creditores. 874. 

crepusculum noctis. 29. 

crimina clericalia. 815. 


crininare. 29. 
4. 69. 155. 209. 
[nica 227. 405. 
414.421. 


crisiensis comitatus, 
| » sedes. 


crisienses comites. € 


| crisienses comites: 
; > Petrns Bochkay. 
Michael Kerhen. | 466. 
crisiensis sedis protonotarius, 180. 
| Crisium, civit, 203. 204. 206. 214. 417. 
421. 466 519. 
Crispus, canon. zagrab. 380. 
: Cristianus servitor 655. 
Croacus Thomas, civis. 266. 
. Croatiae regnum. 420. 
| Croogh, terra capituli 159. 
| cruce signare. 21. 
|! cruces 218. 
| crudelitas civium. 112. 
Cruemche, poss. 26. 
> crumenae. 57. 176. 
crux gemmata. 518. 
" cubitus. 367. 
| cubulus. 48. 
cubuli vini. 495. 
| cultus divinus. 15. 410. 





544 


cultus divini augmentum 227. 

cultellus, 60. 260. 

cuppa deaurata dupplata. 517. 

cuppa magna deaurata. 518. 

cuppae deauratae bullatae. 517. 

cuppae cum draconibus et hominibus 
armatis. 517. 

cuppae cum virgultis. 517. 

cuppae parvae argenteae. 517. 

cupri non modica quantitas. b11. 

cupri depositio in civitate Grecens. 511. 

curatores haeredum. 833. 

curatores uxoris, 388. 

curia romana. 198. 

curia regia. 181. 239. 

curia episc. zagrab. 14. 15. 85. 81. 159. 
178. 189. 868. 

curia cantoris. 57. 

curiae canonicorum. 6. 82. 34. 44. 82. 
296. 873. 886. 

curia emptitia. 858. 

curia allodialis. 254. 

curia in Nova villa. 821. 

curia in vico monasterii b. Mariae. 185. 187. 

curiae duae. 127. 

curia integra (15. ulnarum). 17. 126. 
886. 889. 

curiz media. 186. 850. 851. 

curiae quarta. 1. 851. 

curiae una quarta et octava. 126. 

curiarum collatio. 878. 

curiarum canonic. conflagratio. 82. 

curiarum desolatio. 374. 

curiarum canon. invasio. 82. 

curiarum reformatio. 874. 

curiae venditio. 187. 

curienšis episc. zagrab. 189. 

curialis Osvaldi episc. 616. 

currus, 48. 149. 

currus appretiati, 830. 

currus ballarum ligatarum. 410. 

currus eppi. Johannis. 72. 

currus exercituales, 69. 

currus novus. 416. 

currus nuptiales. 416. 

currus cum pannis. 415. 

currus virgultarum pro munitione. 860. 

curruum ablatio. 69. 

curruum dessectio 27. 

curšus fluvii Medvednicza, 865. 

cuspides. 57. 176. 

custodia munitiónis capit 899. 

custodia terminorum civitatis 151. 

custodia vigilis. 29. 

cutes. 416. 

cutes ligatae. 415. 

cutes recaptivatae. 259. 

Cyrkwenyk, fluvius. vide: Chirkvenik. 

czeha pelliücum, artificum frenorum et 
corrigiatorum. 807. 


Index. 








| 
| 


— JD. 


czeharum statuta, 807. 
czeha sutorum 809. 
czehae pellificum. 

»  selliparium. 
» artificum frenorum. 
»  corrigiatorum. 
42. 48. 46. 88. 99. 
101. 102. 170. 171. 
172. 173. 837. 841. 
842. 343. 844. 357. 
883. 391. 404. 449. 
453. 456. 457. 458, 
459. 460. 525. 
Czethyn, castrum. 406. 
Czopocza Jacobus. 488. 
Czypsar Martinus, vicecastelianus. 216. 


402. 


Czerye. possessio. 
Cherya. | villa, 


D. 


damaskinnm album, auratum. 518. 
Damianus, 959. 
Damianus Horwath, banus, 884. 345. 
358 360. 
dapiferi regii: 
Ders Martinus, 11. 
Joannes, 
Stephanus ! de Peren. 115, 
Ladislaus de Bathor. 290. 292, 
darowcz, pannus albus, 415. 
Dausa, chanadiensis episc. 11. 
Davidouch, villa. 19. 
Dauoth Ladislaus, can. 38. 59. 61. 80. 
debita 388. 
decanus artificum, 158 
decanus colendini carnificum. 193. 
decanus czehae. 807. 408. 
decanus juratorum. 48. 
decanus praebendariorum. 218. 
decimae bladi.. |2. 14. 18. 59. 69. 196. 
» musti, 127.510 317. 318. 327. 
» vini. 881. 
decimae porcorum. 488. 
decimae campi zagrab. 232, 286. 
decimae comitatus zagoriensis. 401, 
decimae intra Muram et Drawam. 265. 
318. 401. 
decimae de Koztel. 
» de Ozel. | 401. 
» de Ribnik. 
decimae de Marocha, 18. 894. 
decimae de vineis Praebendariorum. 61. 
410. 
decimales proventus. 419. 
decimarum dicatio. 18. 
decimarum medietas. 18. 
decimarum pars tercia. 18. 
decimarum relaxatio. 15. 
decimarum remissio. 2. 
decimarum subtractio. 980. 
decimatores, 297. 827. 831. 


— LL nn — 


decretum budense. 320. 
decretum novum. 8. 
dedecus sexus muliebris, 29. 


Dedychi possessio. 42. 46. 838. 340. 


315. 347. 849. 353. 361. 486. 
Dedynareka, possessio, 449, 
defensio civium. 148. 835. 
deffinitiva sententia. 45. 224. 

" Dehnycze, castrum. 406. 
deliberatio praelatorum. 8. 
Delosan Gurgek. 188. 
demactatio bovis. 110. 


Demetrius Chwpor, inientis- epis 198. 


806. 


» zagrab. 


>» 
Demetrius, archid. kathedr. 342. 386. 


453. 458. 
Demetrius, doctor, canon. 293. 306. 


Demetrius de Garygh, canon. časmen. 40. 


Demetrius, civ. Grecens. 4. 80. 158. 


Demetrius, juratus civ. 1. 28. 57. 192. 


194. 256. 257. 278. 
Demetrius Rosowych. 89. 


Demetrius de Adamolch 175. 


Demetrius de Drenova. 84. 108. 168. 


169. 179, 180. 
Demetrius, fil. Martini. 211. 
Demetrius sartor, 296. 
Demetrius, jobagio. 82. 160. 


denarii. 48. 49, 50. 147. 186. 196. 282. 


888. 890. 415. 496. 
denarii hungaricales. 509. 
denarii minores. 69. 
denarii novi usuales. 64. 69. 
denarii regales. 496. 
denarii wyennenses, 164. 216. 
denarii quadringenti. 69. 
denegatio hospitii 346. 
denegatio ignis et aquae. 40. 
denundatio. 349. 
depastatio segetum. 109. 110. 
depopulatio per Turcas. 329. 
depositio condigni pretii. 69. 
Ders Martinus, dapifer. 11. 
Dersan Paulus. 896. 

Dersfy Nicolaus. « 

» Stephanus, } 920. 
descensus exercitualis. 122. 334. 
descensus exercituum saepissimi. 333. 
Desew, banus machow. 115. 
desolatio praediorum, 59. 
detentio. 42. 44. 46. 
detentio in carceribus. 21. 597. 
detentio presbiterorum, 427. 
detentio proventuum capituli, 523. 
detentores occulti, 248. 

Detricus Bwbek, banus. 438. 
devastatio per Turcas. 329. 

dicator tributi fisci regalis. 390. 
dicatores taxae regiae. 120. 319. 336. 
dies dominica. 18. 39. 


Index. — D. 


545 


| dies lunae. 40. 888. 478. 
. dies Martis. 236. 238. 816. 


dies Jovis. 95. 

dres Veneris. 199. 

dies Saturni. 364. 

dies coenae Domini 517. 

dietae terrae, 1. 195. 219. 273.298. 408. 
409. 471. 

diffamatoria verba. 265. 

diluculum, 146. 

Dinareka, possessio. 404. 

Dionysius de Zeech strigoniensis archiep. 
200. 291. 

Dionisius de Marchali, banus. 25. 26. 
69. 88. 161. 

Dionisius, canon. zagrab. 459. 

Dionisius, juratus. 232. 

Dionisius Mozlauecz. 80. 158. 

Dionisius Sypchich. 318. 

Dionysius Vodopija. 281. 363. 

Dionysius sartor 296. 

Dionisius, praedialis. 508. 

Dionisius, fil. Emerici. 84. 180. 

Dionisius de Adamovecz. 168. 169. 

disci argentei, deaurati. 517. 

dispositio capituli. 72. 

discursus armatorum. 159. 

discursus per capitulum, 82. 

distributio proventuum. 395. 

distributiones quotidianae. 294. 295. 

disturbio' um tempora. 292. 297.337. 841. 

Diuaek Thomas 80. 

divina officia. 39. 

divisio bonorum pro maleficio puniti. 387. 

divisio bonorum intestate decessi. 387. 

divisiones in pecunia, 294. 

Dobryne, poss. 285. 

documentorum productio. 147. 

dolea. 416. 

Domagouych, possessio. 189. 141. 

Dombro,} oppidum, 67. 73. 487. 491. 

Dumbra, 519. 

Dombrensis eccl. s. Martini. 

» » s. Margarethae. 
domicela (jobagio). 370. 
dominica Invocavit, 144. 152. 319. 320. 
dominica Reminiscere. 297. 302. 
dominica Oculi, 232, 
dominica Letare. 4. 108. 207. 
dominica Judica. 17. 507. 
dominica de passione Domini. 466. 


! 318. 


dominica Ramispalmarum. 74. 80. 166, 


299. 421. 
dominica Rogationum. 28. 
dominica ante festum Assumptionis b. 
Mariae. 124. 
dominica post festum b. Michaelis, 25. 
Dominicus, episc. waradiens. 518: 521. 
Dominicus, praepos. eccl. zagrab. 59. 


. Dominicus, albensis praep. 447. 461. 


35 


546 Index. 


Dominicus, pleb. de Chasma. 238. 
Dominicus praebend. 219. 486. 503. 
Dominicus, juratus. 51. 350. 
Dominicus Bogdanych. 39. 
Dominicus Malecz. 368. 

Dominicus Maxethych. 80. 158. 


Dominicus Perowych. 342. 343. 368. 


918. 414. 
Dominicus Varga. 378. 


Dominicus Wenceslaus de Jakozerdahely. 


219. 

Dominicus de Adamowch. 187. 138. 

Dominicus, fil, Ladislai. 172. 178. 

Dominicus, sellipar. 80. 158. 

Dominicus, familiaris. 190. 

Domko Perowyth. 489. 507. 

Domyan, jobagio. 483. 481. 

domus murata. 1, 17. 38. 12€. 127. 216. 
480. 

domus cum fundo. 498. 

domus consili civitatis Grecens. 147. 
183. 187. 269. 

domus canonicorum, 21. 22. 159. 161. 
338. 

domes 'praebendalis. 185. 186. 33883. 

domus apreciata. 206. 

domus deserta. 320. 

domus estuaria. 288. 

domus in Nova villa. 185. 

domus ad deponenda mercimonia. 206. 

domus liberorum Stephani. 68. 

domus liberorum Thomae. 68. 

domorum combustiones. 829. 

domuum capit. destructio. 297. 

domuum sigillatio. 495. 

domuum suffossio 44. 

domorum utensilia, 218. 

' donacio possessionum 8. 42. 46. 

Donatus de Meczo. 198. 

dormitorium. 355. 

Dorothea relicta Henning. 286. 


Dorothea, relicta Mathiae et Blasii 470. 


Dorothea relicta Pauli sartoris. 481. 
Dorothea consors Pywarich. 258. 


Dorothea, relicta Mathie Zekirich. 493. 


Draselcz, loc. 120. 
Dravus, fluvius. 72. 265. 318. 401. 
Drempich Ivanus. jobagio. 461. 


Drenova, villa. 56, 84. 103. 163. 168. 


169. 179. 180. 211. 214. 225. 
Drobanych Martinus. 164. 
Dubicza, castrum. 218. 

Dubowecz, castrum. 406. 

ducati puri auri. 58. 60. 482. 
duccat, moneta nigra. 69. 
Dudinych Benedictus, civis 104. 
duellum. 54. 

Duymus, archiep. spalatensis. 115. 
Duymus Frangapan. 405. 406. 407. 
Dwack Thomas. 158. 


— E. ' 


E. 
Eberhardus, episc. zagrab, 2. 4. 8. 10. 


11. 15. 16. 17. 22. 48. 61. 12. 88. 


98. 99. 100. 291. 410. 457. 
Eberhardus, lector eccl. zagrab. 74. 
Eberspelch Jacob, judex, 230. 

Eberspek Vlricus. 295. 
Ebres, villa. 82. 91. 130. 212. 216. 931. 


ecclesiae: 


eccl. cathedral. s. Stephani. 2. 3. 15. 


17.18 22. 31. 32. 80. 38. 43. 66. 
12. 77. 78. 81. 82. 88. 96. 97. 98. 
101. 102. 159, 161, 170. 171, 172. 
178. 185. 200. 227. 246 276. 983. 


811. 812. 313. 315. 322. 333. 843. 


Fer 400. 401. 417. 498. 507. 517. 

eccl. s. Anthonii de vico Latinorum. 
218, 220. 240. 897. 471. 473. 

eccl. s Andreae, Chasmae. 519. 

eccl s. Crucis in cantoratu (capit. 
chasmen ). 519. 

eccl. s. Emerici ducis. 22. 93. 220. 240. 
821. 378. 397. 408. 471. 418. 518. 

eccl. b. Elizabeth in Zerdahel. 519. 

eccl, b. Georgii prope molendina. 273. 

eccl s. Georgii in Bonthosowcz. 519. 

eccl. s. Georgii prope. Heymocz. 519. 

eccl. s. Georgii in Lemes. 519. 

eccl. s. Jobannis de Nova villa. 18. 
19. 58. 59. 60. 191. 220. 210. 362. 
409. 518 

eccl. s. Johannis in veteri Chasma. 519. 

eccl. s. Johannis in suburbio chasm. 

519. 

eccl. b. Catharinae virg. 17. 126. 127. 
vide: capella, 

eccl. s. Katharine in Grachyna. 519. 

eccl s. Ladislai in Zala. 520. 

eccl. s. Leonardi, Zagrabiae. 518, 

eccl. s. Marci Zagrabiae 39. 66. 70. 
81. 146. 150. 155. 158. 159. 220. 
221. 223. 224. 211. 369. 364. 378. 
891. 419. 474. 494. 496. 511. 

eccl. s Margarethae virg. in suburbio 
Grec. 111. 362. 483. 484. 496. 499. 
502. 508. 

eccl. s. Margarithae dombrensis. 73. 519. 

eccl. b. Mariae inarea capituli. 14. 16. 
890. 518. 

eccl. b. Mariae prope Chasmam. 519. 

eccl. b. Mariae in Iwanich, 519; 

eccl, b. Mariae, Glogonczae. 519. 

eccl. b. Mariae Heremitarum. 165. 

eccl. s. Martini de suburbio civit. 99. 
210. 255. 364. 471. 

eccl. s. Martini, Dombrae. 519. 

eccl. s, Nicolai in provincia dombrensi. 

519. 


Index. — E. 


eccl. s. Nicolai in Podgorya. 519. 
eccl, Omnium sanctorum. 304. 
eccl, OO. sanctorum in provincia Iwa- 
nich. 520. 
eccl. OO, sanctorum in Narth. 519. 
eccl. OO, sanctorum in Zalothnok. 520. 
eccl. s. Petri, Quinqueecclesiis, 72. 
eccl. s. Petri in Petrecz. 619. 
eccl. chasmensis s. Spiritus. 40. 67. 
70, 18. 517. 
eccl. s. Stepbani regis de Alba. 106, 
eccl. s. Stephani in Rakychnicza. 519. 
ecclesia dumbrensis. 72 
eccl filialis in Capella. 519, 
eccl in Prybych. 188, 
ecclesia hospitalis. 234. 
eccl. cathedr. clenodia. 80. 
eccl. kathedralis turres. 160. 
ecclesiasticae personae. 4. 6. 
edictum regis. 18. 58. 
edictum in foribus eccl. kathedr. 868. 
effossio occisorum hominum. 55. 
effusio sangvinis, 58, 
Egidius, 80. 
Egidius, carnifex. .80, 158. 
Egidius, civis. 158. 
Egidius de Clokuch 46. 194. 233, 
Egidowcz, possessio, 118. 
electio judicis ante prandium. 386. 
electus episc. zagrab. 244. 
eleemosina, 228. 
eleemosina perpetua. 419. 487. 
eleemosinae hospitalis. 236 287. 
Elena. 19. 
Elena. fil. Anthonii carnificis. 256. 
Elena, filia Georgii Baxa. 188. 
Elena, soror Petri Gwndich. 244. 
Elena, relicta Valentini, 257. 
Elena, relicta Zaykonis. 278. 
Elena, coctrix, 218. 
Elena, mulier. 193. 
Elena Rosa. 192. 
Elizabeth, relicta Mathiae agricolae, 850. 
Elizabeth, mulier. 481. 
Elizabeth, uxor Conradi Rawsar. 186. 
Elues, villa. 160. 
Elyas de Achyna, canon. zagrab. 364. 
Elyas, canon. zagrab. 810. 
Elyas, can zagrab. 860. 
Elyas de Othyna, can. zagrab. 280. 
Elias de Soploncza canon. 232. 362. 395. 
Elyas de Crisio. 214. 
Elyas, juratus. 479. 481. 
Elyas, campanarum fusor. 298, 878. 
Elyas, sagitarius. 80. 158. 
Elyas, sutor. 368. 
Elyas, fil. Kunych. 477. 479. 
Emericus de Adamowch. 187. 163. 169. 
180. 
Emericus de Crisio, clericus. 475. 


547 


Emericus de Kemlek, praeb. 409. 

Emericus de Lancz. 448. 

Emericus de Marczali, janitor. 115. 

Emericus de Nezpesa. 101. 

Emericus de Nova villa, 863. 

Emericus de Zapolya, gubernator Boznae. 
290. 292. 299. 437. 452. 

Emericus, vicejanitor reg. 12. 

Emericus, praebendarius. 4. 

Emericus Sega. 190. 

Emericus, jurat. civis. 192. 194. 

Emericus, aurifaber. 80. 158. 

Emericus, litteratus. 511. 

Emericus, notarius. 489. 

Emericus, sutor. 190. 

Emericus, agricola. 195. 

emptor rerum furtive ablatarum. 204. 

enormis tormentatio. 190. 

enses dispositi. 
» non dispositi.) 416. 

Entzesdorf Henricus. 383. 

Entzesdorf Wilhelmus. 834. 

equi. 29. 57. 110. 121. 186, 248. 259. 
830. 482. 

equi curriferi 72. 

equi non babatati. 415. 

equi onerati. 415. 

equi sellati. 78. 415. 

equi ad impedimenta portanda. 304. 

equi arcendi a tlacis. 432. 

equites. 75. 

equites armati. 141. 166. 

Eremitarum possessio. 59. 

erkel (propugnaculum). 86. 

Ernust Johannes. 401. 

Ewgenius papa IV. 95. 191. 199. 

Eustachius abbas de Garab. 878. 

Eustachius prior claustri b. Nicolai. 283. 


| ewangelia. 470. 


| 


evocatio secundaria. 161. 

evocatio terciaria. 169. 178. 

evocatio peremptoria. 102. 108. 

exactiones regiae. ) 89 

» ecclesiasticae. ' 

exactores taxarum reg. 836. 

excessus. 226. 

excitatores dissensionum, 243. 

exclusio de consortio capituli. 242. 244. 
265. 

excommunicatio, 21. 30. 86. 38. 39. 228. 
241. 248. 280. 301. 826. 329.395. 471. 

executionis dies. 863. 

executores testamenti: 36. 51. 72. 78. 
14. 95. 96. 185. 189. 233. 821. 368. 
520. 521. 

exemptio a contributionibus. 430. 

exequiae. 78. 

exe-cituantes. 69. 298. 

exercituatio per capita. 304. 

exercituatio contra Turcas, 804. 


* 


548 


expensae civitatis. 839. 859. 

expiatio scelerum. 277. 

explorator. 150.- 

exportatio mercium. 813. 

expugnatio civitatis Grech. 142. 210. 
295. 296. 

expurgatio. 55. 

exsiccatio membrorum. 28. 

extinctae candelae. 39. 

extirpatio terrarum. 130. 

exstirpationes rubetorum, 91. 

extorsio taxarum regalium, 58. 

extrema voluntas. 221. 


F. 


Fabianus, canonicus zagrab. 62. 310. 
Fabianus, quinqueeccl. et zagrab. cano- 
nicus, 128. 
Fabianus de Roycha, canon. zagr. 391. 
Fabionus de Streza, canon. 112. 
Fabianus de Zemche, can. zagrab. 860. 
364. 493. 
Fabianus de Cristallowcz, praebend. 409. 
Fabianus, presbiter. 57. 
Fabianus, juratus. 70. 479. 481. 
Fabianus, litteratus. 39. 75. 79. 84. 90. 
92. 93. 108 157. 161. 162. 163. 166. 
167. 168. 175. 177. 178. 179. 180. 
Fabianus, notarius civit. 97. 
Fabianus, civis 24. 983. 244. 
Fabianus, civis Kaproncensis. 206. 
Fabianus Bankouych. 154. 
Fabianus Gwndych. 244. 
Fabianus de Meglech. 190. 
. Fabianus de Miletyncz. 244. 
fabri: 
Stephanus K weth. 80. 
Iwan. 168. 
Nicolaus, 195, 
Clemens. 291. 
facie ad faciem. 7. 
facioleta. 395. 
falcastra. 146. 805. 
falces. 416. 
falsificatio mensurarum. 48. 
familia decedentis canonici. 6 
familia in hospitali. 235. 
familiares Dionisii bani. 83. 
familiares zagrab. eppi. Johannis. 83. 
familiares capituli. 88. 55. 109. 110. 
111. 159. 889. 
familiares cantoris Johannis. 57. 
famis inedia. 402. 
Fanchy Gaspar. 520. 
faretrae. 57. 176. 518. 
Farkasius. 16. 455. 
Farcasius, nobil. de Clokuch. 46. 
Farcasius de Ebres. 91. 208. 212 216. 
228. 931, 


Farkas Mathias. 190. 194. 233. 234. 
Farkasius, fil. Egidii. 80. 158. 
fassio perepnalis. 17. 241. 
fassiones minus justae. 200. 

favilla ignis. 29. 

ferra aratri 146. 

ferrum. 415. 

festa in eccl. kathr. 466. 467. 469. 


festum s. Trinitatis. 9. 80. 158. 187. 
226. 268. 441. 
festum Penthecostes. 57. 75. 166. 889. 


940. 842. 365. 518. 

festum nativitatis Domini, 87. 147. 
. 186. 

circumcisionis Domini. 9. 
. 946. 947. 961. 889. 390. 
Epiphaniarum. 3. 12, 18. 
. 949. 
Pasche Domini. 158. 186. 
ascensionis Domini. 71. 250. 251. 
. 981. 424. 5283. 528. 
sacratissimi corporis. 98. 65. 66. 
. 969, 382. 427. 468. 
Purificationis Mariae. 56. 140. 
. 176. 961. 404. 408. 492. 
Annuntiationis b. virg. 28. 
Visitationis b. virg. 16. 89. 92. 
. 134. 248. 
s. Mariae de nive, 122. 302. 804. 


137. 


Assumptionis b Mariae. 294. 
Nativitatis b. Mariae. 102. 149. 
. 170. 280. 505. ' 
Conceptionis b. virg. 81. 148. 162. 
. 487. 

Inventionis s. Crucis. 121. 267. 


Exaltationis s crueis. 24. 69. 
. 918. 399. 425. 428. 

b. Adalberti episc. 893. 

b. Ambrosii. 191. 429. 

b. Andreae, apost. 46. 185. 141. 
214. 228. 

b. Barnabae, apost. 366. 567. 424. 
b. Barbarae, virg. 510. 

b. Bartholomaei, apost. 62. 308. 
. 514. 616. 

festum b. Blasii. 498. 

. Clarae, virg. 332. 

. Clementis, papae. 257, 

. Colomani, mart. 463. — 

. Cosmae et Damiani. 136. 
festum b. Dionisii, mart. 478. 

festum divisionis apostolorum. 345. 
festum b. Dorotheae, virg. 120. 262. 491. 
festum b. Egidii, abb. 202. 253. 255.256. 
festum b. Elenae, reginae. 2. 17. 217. 
festum b. Elyzabeth. 505. 

festum b. Fabiani et Sebastiani. 279.. 
festum b. Galli, abb. 197. 


Index. — F. 


festum b. Georgii, mart, 7. 8. 20. 186. 


301. 811. 312. 386. 


festum b. Gregorii, papae, 89. 264. 314. 


festum b. Innocentum, mart. 862. 


festum b. Jacobi, apost. 52. 76. 98. 100. 


188. 245. 

festum b. Jeronimi. 827. 889. 

festum nativitatis s. Joannis bapt. 76. 
156. 276. 843. 400. 445. 

festum b. Johannis ante portam latinam 
172. 

festum s. Katbarinae. 44. 258, 

festum b. Ladislai, regis. 174. 

festum b. Laurentii. 

festum b, Luciae, virg. 119 

festum b. Marci, evang. 171. 

festum b. Marci et Marcelliani, 285. 


festum b. Margarethae virg. 19. 27. 29. 
84. 71. 81. 82. 128, 160. 161. 182. 


* 845. 370. 422. 

festum b. Martini, episc. 116. 117. 118. 
165. 524. 

festum b. Mathiae, apost. 143. 146. 168. 
179. 195. 209. 


festum Aparitionis b. Michaelis. 93. 184. 
203. 


185. 


festum b. Michaelis, archang.. 14. 104. 


126. 140. 335. 384. 
festum b. Nicolai, conf. 280. 


festum omnium Sanctorum. 129. 182. 


214. 492. 
festum b. Osvaldi regis. 188. 140. 228. 
festum kathedrae b. Petri. 54. 500. 
501. 503. 


festum b. Petri et Pauli. 28. 445. 
festum ad vincula b. Petri, apost. 801. 
festum commemorationis s. Pauli. 394, 
festum conversionis b. Pauli. 64. 430. 
festum b. Potencianae, virg. 282. 


festnm b. Priscae, virg. 286. 288. 295. 


festum b. Scholasticae, virg. 121. 268. 
festum b, Symonis et Judae. 21. 79. 
festum s. Stanizlai. 109, 


festum b. regis Stephani. 186. 270, 306. 


317. 
festum b. Thomae, apost. 187. 
festum b. Thomae, mart. 135. 


festum b. Tiburcii et Valeriani, 278. 298. 
festum undecim millium virginum. 128. 


festum b, Valentini. 6, 853. 497. 
festum b. Venceslai, mart. 511. 
festum b. Viti et Modesti. 394. 523. 
festum b. Vrbani, papae, 216. 359. 
feudum. 16, 38. 

ficus. 415. 

fides oculata. 19. 

fideiussor. 136. 191. 

fideiussoria cautio. 147. 246. 947. 
filare, 50, 

fliae Anthonii comitis de Blagay. 72. 


13. 112. 347. 362. 





549 


filii Belial. 82. 

filii Syon 86, 

filii degeneres 88. 

filii usque quartam generationem. 330. 

fiscellae za tor. 415. 

fiscus regius. 320. 385. 

fiscus episcopalis 418. 

flammae in altitudinem elevatae, 328. 

floreni 12. 17. 19. 24. 45. 55. 68. 70. 
96. 100. 138. 147. 150. 104. 156. 164. 
185. 186. 188. 198 195. 219. 226. 
238. 257. 269. 260. 270. 273. 282. 
285. 297. 298. 807. 809. 316. 823. 
333. 851. 860. 388. 403. 419. 422, 
471. 481. 494. 518. 517. 518. 520. 

floreni auri puri. 58. 60. 69. 88. 120. 
125. 196. 140. 146. 148. 

floreni hungaricales. 389. 

floreni in valore, | 70 
» in prompto. J- ' 

floreni quinta pars. 389. 

Florentia civit 89. 57. 80 158. 

fluvius Bwkowschyak. 219. 

fluvius Buna. 410. 

fluvius Chernomercz. 194. 

fluvius Mathichina 59. 194. 

fluvius Medwednycza, 821, 365 877 890. 
vide: Chirkvenik. 

fluvius Pretoka. 52. 

fluvius Zawe. 136. 838. 364. 441. vide: 
Zawa. 


| fluvius Zelyna. 18, 


fluvius civit. vide: Chirkvenik, 

fluvius pro molendinis aptus. 68. 

foderaturae 248. 

Fodorowcz, possessio. 815. 398. 

foedus canonicorum. 9776. 

foenilia capituli zagrab. 75. 90. 92. 166. 
195. 216. 288. 

foenilia civitatis, 130. 269. 

foenilia in vico Latinorum. 59. 

foenilium custodia et revisio. 75. 

foenilium destructio. 75. 

foenilium occupatio. 122. 123. 

foenum 49. 

foetidae res, 49. 

folia papiri. 
» Petgameni. | 44. 

fora conprovincialia. 169. 179 435. 

fores cathedr. eccl. zagrab. 93. 816. 363. 

fores eccl. strigoniensis, 9. 

Forgach Petrus de Ghyme*. 24. 

forizatio. 48. 59. 50. 

forma publica. 474. 

formidabiiis metus. 3928. 

fornax, 48. 

fortalitium capituli. 370. 371. 

forum, 48. 49. 50. 

forum annuale, 29. 82. 83. 138. 140. 149. 
160. 161. 305. 826. 830. 348. 408. 


550 


forum capituli. 247. 494. 

forum in civitate Grecens, 496. 
forum in festo s. Stephani regis. 305. 
forum in vico sutorum. 496. 

forum ecclesiasticum, 301. 

forum liberum. 109. 

forum saeculare. 301. 2 
fossatum. 68. 219. 871. 

fossatum capituli. 881. 

fossatum fluvii Cirkvenik. 44. 
fossatum foenilis. 75. 166. 

fossatum renovatum. 75. 
Franciscus. 75. 79. 80. 

Franciscus, canonicus, 120. 395. 
Franciscus, prior ord. Praedic. 380. 
Franciscus de Bathyan. 507. 
Franciscus de Marocha, 448. 


Franciscus de Zekchew, praebend, 497. 


Franciscus Ketzer. 690. 522. 
Franciscus Pethkay. 520. 
Franciscus civis. 157. 158. 
Franciscus, sutor 111. 
Francz Gerdew. 450. 

Frane, molendinator. 68. 
franga. 318. 

Frangepan Fridericus. 44. 
Frangyipan Nicolaus. 188, 
Frangapan Martinus. 287. 
Frankapan Bernardinus. 401. 514. 
Frangapan Stephanus, 


Bernardus, 
» Duymus, 405. 406. 407. 
> Johannes, 

Nicolaus. 


Frailich Mathias, 850. 
Frank, iudex curiae reg. 11. 
frater ord. s, Francisci. 427. 


fratres ord. minorum de observantia. 518. 


Frawyn Blasius. 80. 158, 
Fraylihowith Johannes, 406. 407. 
frena, 150. 155. 
frena kalmar deaurata. 517. 
frenipares: 
. Thomas 296. 
Hans. 868. 878. 
Gywrko. 868. 
Georgius. 368. 
Blasius. 481. 
frenorum artificum universitas. 402. 408. 
Fridericus, Romanorum imperator. 258. 
Frldericus, com. Cileae. 128. 184. 185. 
136. 187. 140. 141. 148. 152. 188. 


200. 210. 211. 214. 215. 227. 228. 
231. 232. 239. 211. 249. 250. 297. 


Fridericus (Frangepan). 44. 
Fridericus Lamberger. 304. 833. 
Fridericus institor. 70. 
Friglimel Andreas, civis. 120. 
frigus 409. 

fructus communes, 416. 


Index, — G. 


fructuum perceptio. 4. 

fruges ad messem paratae 159. 

frugum captio. 82. 

frugum messis. 81. 

frugum sedecima 14. 

frumentum. 48. 49. 

Fryche (Frycz), juratus, 19. 20. 53. 75. 
79. 84. 108. 106. 118. 157. 161. 162. 
163. 166. 167. 168. 175. 177. 178. 
179. 180. 

fuga hominum exilla parte fluv. Zawae. 825. 

fundatio duarum missarum. 98. 

fundi in platea sutorum, 255. 

fundus. 1. 

fundus vacuus. 68. 850. 508. 

fundus in civitate Grecensi 985. 324. 

fundus communis. 202. 

fundus templi s. Catharinae. 127 

funerales res, 22]. 

funiculi, 4165. 

funis. DD. 

funta. 48. 50. 

funta olei. 494, 

funus. 188. 

fures. 908. 

furfures. 48. 

furibundus civium occursus. 161. 

furtum. 5D. 

fusare. 50. 

fylarschyna (tributi portio). 326. 380. 494. 


Fynthygh Paulus. 485. 450 


G. 


Gabriel, card. legatus, 395. 896. 
Galaad, possessio 241. 

Galasius, doctor, canon. zagrab. 360. 
Gallus, canon. zagrab. 508. 

Gallus de Zepnicza, canon, zagrab. 493. 
Gallus, plebanus de Zthenewcz. 214. 
Gallus, capellanus eccl. s. Marci, 189. 
Gallus, juratus 476. 

Gallus Kudelych, 467, 

Gallus Rudetych. 419. 

Gallus de Losan. 469. 

Gallus de Podbresya, 154. 

Gallus, fil. Petri. 244. 

Gallus, arcupar. 80. 158. 

Gallus, carnifex, 508, 

Gallus, institor. 487. 

Gara, castrum, 11. 69. 143. 249. 406. 
Garab, monasterium. 878. 

Garygh, castrum. 40, 78. 

Gaspar Fanchy. 520. 

Gaspar Gywlay. 520. 

Gaspar Hennyngh. 492. 

Gaspar Kusewych, judex. 489. 
Gaspar, litteratus, 469. 

Gasper, iuratus civ. 19. 20. 23. 
gemmata, 518. 


————— u 0 c. oom 


Index. 


— 


generalis congregatio magistratus, 229. 

generatio quarta, 88. 

gens perversa. 38 

gentes comitum Cileae. 295. 

gentes exercituales. 848. 

gentes regiae. 69. 

Georgius, archiepisc. 
94. 115. 


Georgius Lapes, transilvan. episc. 115. 


Georgius, nitriensis episc. 115. 
Georgius, episc. rosonensis. 499. 
Georgius, abbas de Topolzka. 406. 
Georgius, praepositus, 518. 
Georgius, 


112. 157. 165. 


Georgius de Marovcha, canon. 54. 82. 


94. 121. 


Georgius Medzthregnew, can. zagrab. 360. 
Georgius de Miletincz. canon. zagrab. 360. 
Georgius de Roycha, canon. zagrab. 185. 
Georgius, archidiac, de Bexin. 805. 361. 


475. 


Georgius, suffraganeus, canon zagrab 360. 


Georgius, custos can. 104. 


Georgius, praebend. chasmensis. 74. 80. 
102. 103. 158. 168. 104. 166. 168. 


170. 175. 179. 

Georgius, pleb s, Emerici. 408, 
Georgius, pleb. b Margarethae. 362. 
Georgius, pleb. eccl s. Martini. 864. 
Georgius, pleban, de Royche. 218. 
Georgius, 
Georgius, rector arae s. Nicolai. 475. 
Georgius, presbiter et predicator. 185. 


Georgius, comes zagrab. comit. 42. 43. 


Georgius Glaynar, com. zagrab. 199. 
Georgius, medicus. 985, 851. 
Georgius, iudex capit. zagrab. 27. 28. 


Georgius, fil. Nicolai, notar. public, 96. 


Georgius, scriptor librorum. 20. 
Georgius. 70. 158. 
Georgius, judex Grec 70. 


Georgius, juratus civ. 1. 19. 20. 51. 192. 


191. 229. 282. 358. 467. 
Georgius aurifaber, 132. 
Georgius, carnifex. 190. 
Georgius, frenipar. 868. 
Geurgiu:, pellifex, 296. 


Georgius sartor. 39. 74. 75. 19. 90. 92. 
163. 166. 175. 


93. 108. 157. 161. 
177. 178. 119. 180. 190. 
Georgius cliens. 192. 193. 
Georgius Banych. 368. 
Georgius Bankouych. 154. 
Georgius Baxa, 187. 
Georgius Briga. 315. 
Georgius Nerendych. 405. 406. 407. 
Georgius Kerecheny. 520. 
Georgius Maretych. 219. 217. 
Georgius Mykolychich. 405. 406. 407. 


strigoniensis. 87. 


canon. zagrab. 44. 71. 107. 


altarista in civit. Grecens. 488. 


—MMMMÀ MM M A ta € UPPER D UR UE E E. 


- - ————MM M ————————— ZL. 


G. $51 


Georgius Orsych. 492. 
Georgius Pers. 142. 
Georgius Praudich. 225. 226. 
Georgius Susicza 315. 
Georgius Syprasnych 273. 
Georgius Veznetbicz. 491. 
Georgies Wythkowyth. 481. 
Georgius Zubalo. 348. 

Georgius de Bigzad (Bykzaad) 76. 91. 
97. 180. 131. 209. 
Georgius de Brezouicza. 118. 137. 188. 

Georgius de Buccaro 44. 45. 

Georgius de Dedych. 486. 

Georgius de Fodrowez. 898. 

Georgius de Gorbona, can. zagrab. 860. 

Georgius de Greben. 118. 

Georgius de K anysa. 518. 

Georgius de Klokoch. 233. 

Georgius de Modrusio. 39. 

Georgius de Mylethincz. 498. 

Georgius de Obres. 228. 240. 242. 

Georgius de Pobresya 154. 

Georgius de Rozgon, poson. comes. 115, 

Georgius de Schitaryo. 484. 502. 

Georgius de Sythomeria. 189. 141. 158. 

Georgius de vico sutorum. 80. 

Georgius de Zthenickniak, canon. zagrab. 
360. 

Georgius, fil. Dionisii bani. 69. 

Georgius, fil. Fabiani. 190. 191. 

Georgius, fil. Farkasi. 219. 216.217. 281. 

Georgius, fil Francisci, jurat. 75. 79. 
80. 84. 157. 158. 161. 162. 163. 166. 
167. 168 . 

Georgius, fil. Georgii. 439. 

Georgius, fil. Ladislai. 101. 178. 

Georgius, fil. Mauri. 233. 

Georgius, fil. Pauli. 211. 

Georgius, fll. Stephani. 208. 

Georgius, fil. Viti, judex. 476. 

Georgii s. castrum, 216. 

Gepew de Johannes. 284. 

Gepew, possessio 57. 137. 138. 172. 
176.. 

Gerardus, lector. 22. 29. 80. 

Gerardus, canon. zagrab. 860. 

Gerardus de Pathak, canon. zagrab. 860. 

Gereb Mathias, banus. 424. 

Gereben, castrum, 259. 

Gerdew Francz, 450. 

Geremlye, possessio. 71. 

Gertrudis, domina. 161. 165. 

Gessazentiwan, possessio, 120. 

Ghymes, possessio. 24. 

Giubech Valentinus. 159. 

Giwan, civis. 80. 158. 219. 

gladii. 110. 142. 416. 

gladii evaginati. 305. 816. 

Glaunicza, possessio. 196. 211. 484. 502, 

Glaynar Georgius, comes zagrab. 199. 


552. Index, — G. 


Glogoczenses praepositi: 
Christophorus. 3, 
Stephanus 471. 478. 

Gobecz Valentinus. 89. 80. 81. 158. 

Golyas Anthonius, 191. 

Gompnecz, castrum. 72. 

Gomyla, terra. 188. - 

Gora, possessio. 96. 

Gordina de Pobresya. 154. 

Goricha, possessio, 140. 142. 188. 

Grabrounik, locus. 968. 

Grachan, De 187. 188. 140. 141. 

Gradchan, f 146. 147. 216. 

Grachyna, possessio. 519. 

Graczyn Johannes. 198. 

gradarium, 518. 

gradarium magnum pomulatum, 517. 

Gradecz, castellum 254. 

gradus penes turrim. 850. 

Grangya, castellum. 406. 

grangiae. 248. 

gravamen consvetum. 433. 

gravamen trium marcarum. 404. 

Greben, castrum. 118. 315. vide: Ge- 
reben. 

Grech | castrum. 

Grecz , civitas, oppidum. 

Grecense communitas, territorium, 

Grecensis | cives, mons. magistratus. 
1. 8. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11.12.13 
14. 16. 17. 19. 20. 21. 23. 24. 925 
27. 28. 29. 81. 34. 39. 41. 42. 43 
47. 51. 58. 54, 55. 57. 62. 63. 67 
68 69. 71. 72, 78. 15. 76. 79. 88 
85. 90. 92. 102. 108. 105. 106. 107 
108. 109. 110. 111. 112. 113. 114 
116. 117. 119. 120. 122. 123. 124. 
127. 130. 132. 185. 187. 144. 145. 
146. 153. 157. 161. 162. 163. 164. 
166. 167. 169. 174. 175. 176. 178. 
179. 180. 181. 183. 184. 187. 190. 
191. 192. 194. 195. 199. 202. 203. 
201. 206, 207. 208. 209. 211. 213. 
215. 220. 224. 228. 229. 230. 231. 
232. 239. 241. 246. 217. 249. 251. 
252. 953. 254. 255. 256. 257. 259. 
961. 262. 266. 268. 272. 273. 275. 
278. 279. 281. 285. 239. 295. 29. 


298. 805. 307. 308. 309. 319. 320. 


325. 327. 329. 335. 336. 338. 339. 


341. 344. 845. 347. 349. 350. 354. 
358. 361. 362. 364. 365. 366. 367. 
368. 369. 876. 377. 383. 884. 391. 
392. 893. 400. 402. 405. 407. 418. 
419. 420. 421. 423. 425. 428. 429. 
437. 439. 441. 447. 453. 455. 459. 
467. 472. 473. 475. 476. 478. 419. 
480. 481. 483. 487. 489. 490 494. 
505. 507. 509 512. 513. 514. 515. 


521. 


| Grecenses judices: 


Myclinus. 1, 

Chun, fil, Johannis 1. 

Joannes, fil. Jacobi Bolye. 3. 52. 

Joannes, fll. Stephani de Bozow. 3. 

Michael, fil. Sebastiani. 4. 39, 

Joannes, fil. Pauli, 6. 

Petrus Saphar. 9. 10. .12. 16. 

Michael, fil. Simeonis. 19. 20. 29. 47. 

joannes Prawcz. 23. 

Chon de Florentia, 39. 

Joannes Bohemus. 39. 

Joannes Zyget. 39. 

joannes Hungarus. 89. 

Vrbanus Krapchewych, 39. 

Andreas, fil, Nicolai. 48. 

Andreas, fil. Petri, 47. 51. 

Michael. 52. 67. 

Sebastianus 652. 

Antonius, fil. Appardi. 55. 

Antonius de Florentia, 57. 74. 75. 
19. 83. 84. 90. 91. 92. 93. 103. 
157. 161. 162. 168. 165. 166. 161. 
168. 

Brictius, fil, Benedicti. 69. 68. 70.79. 
88. 84. 127. 167. 161. 162 163. 
165. 166. 167. 168. 174 

Andreas, 68. 

Petrus. 70. 

Georgius. 70. 

Petrus fil. Pauli. 61. 

Nicolaus. 75. 84. 

Petrus Hungarus. 75. 79. 83. 81. 90. 
91. 92. 88. 108. 107. 121. 157. 
165. 166. 167. 168. 190. 

Stephanus, fil. Michaelis, 79. 83, 84. 
103. 157. 161. 162. 163. 165. 166. 
167. 168. 

Michael, fil, Sebastiani 79. 83. 84. 
108. 157. 161. 162. 168. 165. 166. 
167. 168. 

Georgius, sartor. 79. 83. 103. 157. 
161. 162. 168. 165. 166. 167. 168. 

Joannes Peronis. 90. 91. 92. 93. 106. 
190. 


Stephanus. 90. 91. 92. 93. 

Gregorius Hodostych. 103. 

Briccius Hodostych. 108. 

Nicolaus lllenky. 108. 157. 190. 

Petrus. 148. 145. 147. 

Jacobus. 150. 156. 

Chyn 158. 

Marinus, fil. Klario. 164. 189. 

Nicolaus, fil. Petri, 189. 

Martinus. fil. Thomae. 189. 190. 

Nicolaus, aurifaber. 190. 

Blasius. 190. 289. 

Benedictus. fil. Michaelis. 192. 194. 

Conradus Rawsar. 208. 232. 265. 302 
303, 


Index. 


Jacobus Eberspeck. 225. 230. 
Andreas. 229. 


Nicolaus, fil, Demetrii, 229, 233. 207. 


Valentinus. 283. 

.Michael. 288. 

Antonius, fil. Thomae. 256. 257. 298 
805. 

Valentinus Sarouych, 258. 268. 

Joannes, fil. Petri. 272. 273, 

Valentych. 281. 

Antonius. 285. 296. 

Nicolaus. 289. 290. 291. 

Valentinus. 295. 

Laurentius. 296 

Petrus. 298. 

Blasius Zthoymylych. 321. 

Valentinus, fil. Michaelis. 350. 

Blasius, fil. Georgii. 868, 877. 

Joannes Soldinarich. 891. 

Myklinus. 437. a 

Dominicus Perowych. 474. 

Georgius, fil. Viti, 476. 

Mathias, sartor. 476. 

Blasius. molitor. 476. .* - 

Jacobus, fil, Vlrici. 479. 491. 


Grecenses jurati, consiliarii: 
Piero. 
Benedictus, 

Georgius. 

Demetrius. 1 

Andreas. | 

Georgius, 

Stephanus. 

Gregorius. ' 


Stephanus, 
Georgius. 
Blasius. 
Georgius. 
Gasper. 

Fryche. 
Sigismundus, 
Lodouicus, 


19. 20. 


Gaspar. 
Lodovicus. 
Demetrius, 28. 
Ladislaus. 


Stephanus. 29. 
Caspar. 

Martinus. 
Antonius, 
Benedictus. bl 
Martinus. . 
Dominicus. 
Laurencius. 
Georgius, 

Frlche, fil. Juri. 
jacobus, fil. Joannis. 


153. 


. en m ——— — — — — 


— G 


553 


Maximus, \ 67 
Demetrius. f ^" 
Petrus Hungarus. 63. 


Marinus. 
10. 


Blasius. 
Fabianus 

Benedictus Dombrensis. 
Georgius, sartor. 

Jaxa fil Boletych. 
Michael, fil. Sebastiani. 
Martinus parvus. 
Joannes Peronis. 
Fabianus, litteratus. 
Fryche. 

Blasius, fil. Wythezich. 
Georgius, fil. Francisci 
Thomas, fil. Cholny. 
Georgius, sartor. 
Benedictus, sartor. 
Fabianus, litteratus. 
Benedictus, sartor. 
Fabianus, litteratus. | 
Thomas, fil. Chun. 
Georgius, sartor. | 
Leonardus italicus. 
Fabianus, litteratus, hs 1577. 161. 


| 74. 75. 
| 
| 


| 19. 83. 84. 


90. 91. 
| 
92. 93. 


Fryche. 162. 163. 165. 
Blasius, fil. Wythezich.) 166. 167.168. 


Antonius, 
Fryche. | 106 | 
Valentinus, fil. Jwk. 

Marinus, fil. Kl a. ] 127. 
Blasius, 143. 145. 117. 155. 


Martinus, sartor. 
Georgius de vico sutorum. 
Andreas, fil. Petri. | 
Paulus Thatar. 


Georgius, fil. Francisci. 161. 162. 163. 
165. 166 167. 168. 
Nicolaus, litteratus. 
Gregwrych. 
Gregorius Wrecharych. 
Mathias Farkas. 
Georgius, carnifex 
Georgius, sartor. 
Emericus, sutor, 
Emericus Sega. 
Valenthych. fil. Michaelis. 
Antonius Golyas. 191. 
Vrhanus. 
Emericus. 
Paulus. 
Sebastianus. 
Petrus. 
Demetrius, 
Michael. 
Georgius. 
Mathias, fil. Andreae. 199. 


158. 


192. 194. 








554 


Thomas. 
Stephanus 
Georgius. 
Paulus. 
Georgius 
Petrus. 
Stephanns. 
Ladislaus. 


Georgius. 
Dyonisius. 
Clemens. 
Nicolaus. 
Georgius. 
Petrus. | 
Blasius. 
Benedictus, 


Clemens. 
Demetrius. 
Stephanus, 
Petrus. 
Laurentius 
Blasius. 
Lucas. 
Mathias. 


Nicolaus, fil. Damiani. 
Petrus Malecz. 


Stephanus, 
Blasius. | 
Clemens. | 
Laurentius. 


Andreas, 
Blasius. 
Paulus. 

A chatius. 
Clemens, 
Thomas. 
Antonius. 
Jacobus. 


Nicolaus, sartor, 
Demetrius, 
Antonius. | 
Blasius. | 


282. 


250. 251. 


262. 


273. 


N 918. 
989, 290. 291. 


l 
Í 259. 


Index. 


G. 


Lucas. 
Antonius. 
Stephanus. 
Andreas. 
Martinus 
Stephanus. 
Georgius. 
Georgius, 
Mauritius. 
Joannes Leber. 
Joannes. 
Gallus. 
Michael. M 
Georgius. 

Lucas. 416. 
Georgius. 
Stansa. 
Valentinus. ' 
Andreas, 477. 
Valentinus 
Fabianus. 
Michael. 
Antonius, 
Valentinus. 
Bolfan. 

Elias. 
Benedictus. 


858. 


| 497. 


419. 481. 


Grecenses capetanei: 


Seboldus. 208. 254. 255. 
Christophorus Hochburger. 365. 3067. 
Michael Oroz. 480. 

Gregorius Benkowich 480. 


Grecenses notarii: 


Nicolaus Prawdich. 7. 
Mathaeus. 210. 212. 215. 
Emericus 489. 511. 
Grecenses ecclesiae: 

s. Marci 

s. Margarethae. | parochiales 
s. Martini. 

s, Catharinae. 

s. Georgii. 

s. Spiritus. 

vide: ecclesiae. 


| capellae. 


| 
| 
6 
| 
| 
| 
| 
| 
| 


Blasius. Grecenses parochi (plebani, rer- 
Michael. tores) s. Marci: 

Thomas Blasius. 42. 

Clemens. 298. Antonius, 61. 65. 66. 70. 
Paulus, Paulus. 64. 65. 66. 

Marcus, Johannes. 64. 65. 66. 70. 
Georgius. Nicolaus. 220. 241. 

Blasius, 302. 303. * Mathaeus. 362. 864. 419. 
Dominicus. Martinus, 511. 

Michael. Gresensis civit. census annuus. 12. 
Antonius, Grecensis civit. conservatio. 18. 
Gregorius. 350 Grecensis civit. custodia. 18. 
Joannes. . Grecensis civitatis desolatio. 514. 
Stephanus. Grecensis civit excommunicatio. 80. 
Marcus. Grecensis civitatis expugnatio. 29. 
Valentinus. Grecensis civitatis iurisdictio. 11. 


Index. — H. 555 


Grecensis civit. gubernatio. 11. 
Grecensis civit. libertates, 11. 
Grecensis civitatis insulae. 68. 
Grecensis magistratus, 17. 
Grecensis civitatis portae. 67. 68. 


Gregorius, archidiac. de Bexyn. 22.493. 


Gregorius, custos, 92. 110. 

Gregorius, cantor ord. Praedicat 380. 
Gregorius, praebend. 409. 436. 
Gregorius de Iwanich, praebend. 15. 


Gregorius de Magyarlak, praebend. 409. 


463. 603. 
Gregorius de Sabnycza, praebend. 409. 


Gregorius, altarista in civit. Grec, 470. 
Gregorius, iudex provinc, capit, 55. 56. 


Gregorius, spanus de Kralewcz. 486. 


Gregorius, juratus civ. 1. 298. 850. 363. 


Gregorius, litteratus. 218. 

Gregorius, nepos Nicolai Zudich. 208. 
Gregorius Benkowich. 480. 

Gregorius Bogathychich. 110. 
Gregorius Bradach. 405. 406. 407. 
Gregorius Churman, 111, 

Gregorius Gwndych. 244. 


Gregorius Hudostyh. 89. 80. 108. 158. 


Gregorius Pawsynzeth. 868. 

. Gregorius Perko. 486. 
Gregorius Pethrata. 404. 449. 
Gregorius Shedina. 508. 509, . 
Gregorius Valentini. 80. 158. 
Gregorius Wrecharych. 190. 
Gregorius de Adamouch. 138. 


Gregorius de Beryzloucz. 187. 138. 189. 


Gregorius de Berzthecz. 286. 850. 
Gregorius de Bethowya. 39. 
Gregorius de Fodorowcz, 815. 
Gregorius de Gepew. 187, 188, 172, 
Gregorius de Ladomercz. 324. 
Gregorius de Szenthgywrgywara, 419. 


Gregorius de Vernouch. 147. 148. 151. 


153. 368. 
Gregorius de Zthwbicza. 428, 4929. 
Gregorius, filius Johannis. 67. 
Gregorius, fil. Pauli, 67. 
Gregorius, familiaris, 82 
Gregwrych. 190. 
grex civitatis Grecensis, 75. 
grex. 166. 
grex boum. 495. 
grife (marca denariorum). 230. 
Grobnyk, castrum. 406. 


guardianus fratrum s. Francisci. 229. 233. 


gubernator episc. zagrab, 111. 
Gudowcz, castellum, 315. 462. 
guerra 248. 389. 

Gurgek Delosan, 188. 
Gurimlye, terra. 76. 
Gwlechincz, possessio. 322. 
Gwndich Fabianus, 244, 
Gwndych Gallus. 244. 


Gwndich Gregorius. 244, 
Gwndych Petrus. 244. 

Gwndich Valentinus, 214. 
Gwrko, civis. 508. 

Gywlay Gaspar. 520, 

Gyulay Johannes, vicebanus. 504. 506. 
Gywrak Mozlowich. 158, 
Gywrak villicus 80. 22. 160. 
Gywrgych, nom. propr. 154. 
Gywrko, frenipar. 868. 

Gywrko, jobagio. 488. 484. 486. 


H. 


Hans, frenipar. 368. 378. 

Hansetbyn Vrbanus, 68. 193. 

Hannsteyn Sigismund. 134. 

Hansych, civis. 377. 

Hansycz, institor. 296. 

Hederwara de Nicolaus. 447. 

Hederwara, castrum. 461. 

Helena, relicta Nicolai Zudich. 208. 

Hennyngh de Zwmzedwar. 204. 205, 208, 
210. 211. 213. 214. 215. 217. 228. 
231. 239, 241. 261. 

Henningh Dorothea, 286. 

Hennyngh Andreas ) 499 

Hennyugh Gaspar. * 

Hennyngh Johannes, 433. 434. 435. 436. 
442. 447. 448. 469. 486. 492, 

Henricus, episc. qninqueeccl. 51. 74. 115. 

Henricus, fil, woyvodae de Thamasi. 128, 
129. 

Henricus de Plomberg 73. 74. 

Henricus Almanus, medicinae doctor. 482. 

Henricus Entzesdorf. 833. 

Herendych Georgius. 405. 406. 407. 

Heremitae ord. s. Pauli. 429. 

Hermannus de Chawa. 801. 315. 

Hermannus, comes Ciliae etc, 47. vide: 
Ciliae comites. 

Herriconicz, nom. prop. 148. 

Herwat Stephanus. civ. 19. 

Herzowa, castellum. 405. 

Heymocz, possessio. 519, 

hidriae 416. 

Hochburger Christophorus. 865. 367. 

Hodostych Briccius. 108. 

Hodostych Gregorius. 108. 

homagia, 151. 155. 888. 

homicidia 84. 

homo regius. 158, 162. 163. 164. 166. 
167. 168. 172. 173. 178. 214. 284. 
853. 357. 502. 503. 

homo palatinalis, 484, 

homines armati, 110. 

homines capitulares, 38. 

homines domestici, 49, 

homines extranei. \ 49. 56. 160. 327. 


» forenses. 495. 





= -— = 


556 Index, — I. J. 


homines gradientes. 29, 


. homines nocivi. 414. 


homines servientes. 82. 
hominum abductio per Turcas, 825. 
hominum captura, 147. 


hominum interfectiones, ! 50. 55. 829. 


» vulnerationes. . 916 
hominum interfectorum sepultura, 55. 
hominum pro debitis arrestatio. 827. 
horae canonicae. 324, 
hora sexta noctis. 150. 
hora terciarum. 40. 
hora vesperarum. 82, 160. 218. 
hora vespertina 18. 
hortus, 19. 111. 351. 480 
hortus plebani eccl. s Emerici. 93. 
hortus praebendalis. 321. 497. 
hortus fratrum s. Francisci, 886. 
hortus ad fluv. Cyrkvenik. 185. 
hortus subtus murum civit. 1. 
hortus conculcatus et effossus. 93. 
horti occupatio, 98. 
hortulus, 282. 
hortulus circa turrim in civit. 480. 
Horwath Damianus, banus. 334.858. 360. 
Horwath Johannes. 462. 463. 464. 465. 
466. 506, 

Horwath Nicolaus. 475. 

Horzowa, possessio. 249. 

hospes domus, 49. 

hospites novae plateae capituli. 387. 

hospitium. 49. 78. 223. 315. 

hospitale. 44. 

hospitale s. Anthonii in vico Latinorum. 
13. 518. 

hospitale b. Elisabeth in area capit. 67. 
13. 234. 235. 236. 237. 301. 409. 518. 

hospitale b. Mariae in civit. Grecens, 
241. 475. 491. 

hospitale s. Petri in suburbio zagrab. 78. 

hospitale ss, Cosmae et Damiani, Chasmae, 


13. 619. 


hospitale eccl. b. Stephani de Alba. 106. 


hospitalis facultas. 234, 
hospitalis reparatio. 284. 337. 
hostes fidei (Turcae). 835. 


Hraschya, possess. 8. 6. 42. 46. 53. 107. 


337. 811. 433. 494. 437. 488. 489. 
442. 446. 447. 448. 469. 
Hrazthowicha, castrum. 130. 521. 
Hrelyn, castrum, 406. 
Hudostych Benedictus. 39. 
Hwdosthych Briccius, 39. 158. 
Hudostyz Gregorius. 39. 80. 158. 


. Hudosthych Ivanus. 39. 


Hudostych Paulus. 39. 

Hwhinger Stephanus, comes zagrab, 131. 

Humzky Johannes, voyvoda. 405. 4060. 
401. 


Hüngariae etc. reges et reginae: 

Bela. 9. 113. 206. 

Karolus. 9. 118. 

Ludovicus. 443. 

Maria 488. 

Sigismundus. 3. 7. 9. 11. 12. 13. 14. 
23. 26. 27. 41. 42. 46. 41. 60. 53. 
56. 69. 71. 72» 14. 77. 18. 79. 8b. 
87. 90. 96. 99. 103. 106. 107. 108. 
111. 113. 116. 117. 119. 123. 124. 
125. 127. 128. 129. 144. 158. 166. 
174. 202. 278. 487. 438. 440. 441. 
442. 447. 455. 526. 

Barbara. 13. 14. 16. 526. 

Albertus, 142. 144. 143. 153. 157. 
165. 170. 171. 172. 114. 181. 182. 
455. 

Wladislaus. 183. 181. 191. 

Ladislaus Posthumus. 228. 219. 251. 
252. 258. 251. 255. 263. 269. 

Mathias. 263. 261, 267 268. 269 
212 275. 282. 283. 286. 287. 288. 
290. 292. 294. 296. 299. 300. 301. 
302. 803. 301. 806. 307. 308. 313. 
319. 320. 324. 825. 326. 331. 833. 
338. 339. 841. 348. 341. 345. 347. 
352. 353. 357. 362. 365. 366. 367. 
369. 370. 381. 882. 392. 393. 399. 
400, 402. 414. 420. 421. 423. 425. 
428. 438. 448. 467. 

Ladislaus (Bohemus). 478. 488. 490. 
492. 499. 500. 502. 503. 509. 510. 
512. 518. 514. 616. 517. 521. 523. 

hungor, (gradarium). 517. 

Hwnnyad Johaunes, gubernator. 228. 
Hwtyna, parochia. 

Hyersperger. 40. 

Hynko, nitriensis episc. 11. 


l. J. 


Ifk, nom. propr. 128. 180. 131. 
Iglauia, civitas. 124, 125. 

ignes accensi. 828. 

illegittimi impetitores, 41. 252. 261. 
Ilenky Nicolaus, 103. 190. 

imago s. Christophori 517. 
immunditjae, 49 50. 

impignoratio. 88. 96. 323. 
impopulatio praedii 196. 

importatio mercium. 813. 

Imprycz Ladisiaus. 299. 
impugnationes pessimae. 339. 
incaptivatio civis. 132. 

incarceratio 39. 

incarceratio presbiterorum. 427. 
incendia. b. 29. 370. 

indignatio regia 8. 306. 

infamia, 467. 472. 487. 

infideles fidei christianae. 34. 





Index. — I. J. 


infirmi, 234. 

ingenia (machinae bellicae) de castris 
ecc] 520. 

ingratitudines. 59. 

inhibitio 7. 42. 483. 58. 92. 130. 199. 

inhibitio tributi. 213. 

inimici civitatis Grecens. 352. 

iniquitatis filii, 83. 

injuriae. 55. 62. 


injuriae civitati illatae. 104. 105. 108. 


109. 110. 111. 121. 
iniuria ord. Praedicat. illata, 379, 380. 
Innocentius VIII. papa. 481. 474. 
innundatio fluv. Zawae. 395, 
inopia civit. Grecens. 867. 
inpulsus hostilis, 835. 
inquilini. 430. 
inquilini plateae capit. 389. 
inquisitio. 57. 71. 107. 112. 299, 
insidiae 57, 81. 159. 176. 
installatio in praepositum. 516. 
institor, 49. 50. . 
institores: 

Fridericus. 70. 

Clemens, 80. 158. 

Laurentius, 80. 158. 

Joannes. 192. 

Ambrosius, 195, 

Jacobus. 202, 

Benedictus. 296. 

Philippus. 296. 

Blasius, 296. 

Hansicz. 296. 

Pazar. 296. 

Blasius. 476 477. 

Gallus. 487. 
instrumenta publica. 36. 218. 248. 419. 
instrumentalis exhibitio. 208. 
insula Cherni otok. 16. 
insulae civitatis Grecensis, 68. 
insultus, 27. 28. 29. 30. 346. 
interdictum eccles, 86. 37. 38. 39. 238. 

28b. 
interemptio, 30. o 
interfectio hominum. 56. 331. 
interfectio presbiteri. 401. 
intestata decessio. 373. 387: 
introductio in possessionem. 254. 284. 

837. 838. 
intromissio in dominium. 4. 46. 
invasio. 97. 
inventarium arae. 498. 
irritatio. 81. 
Italia. 130. 
Italiae partes. 69. 
iumenta. 248. 
iuramenti recusatio. 432. 
iurisperiti assessores. 220. 222. 
Iwan. 486. 
Ivan italicus. 80. 158. 


. 
2 a 
m _ ——————————MM————————————————————————————— PČ ČL. nn nennen 


557 


Iwan, faber. 158. 

Iwan, fil. Nicolai, 211. 

Iwan | . 118.137.138. 211. 

Twek | de Brezouicza [535 397.998, 

Il wanchech, civ. 20. 

lwanich, castr. 
* 5" Oppid. | 16.40.59. 143. 191.519. 

Iwanych, comitatus. 487. 

lwankowych Paulus. 80. 158. 

Iwanowych de Brezowicza, 468. 

Iwanus, civis. 486. 

Iwanus Drempich, jobagio. 464. 

Iwanus Hudostyh. 89. 

Iwanus de Thopolowcz. 486. 

Iwk, nom. propr. 127. 

Jacobus, wayvoda transilvanus. 11. 

Jacobus, sirmiensis episc. 115. 

Jacobus, doctor, can. zagrab. 360. 

Jacobus, archidiacon. gosicensis. 321.498, 

Jacobus de Tyver, Dr.iuris canonici. 224. 

Jacobus de Zerdahel, canon. 82. 104. 109. 

Jacobus Longus, canon časmen. 40. 

Jacobus, prebendarius chasmen. 84. 162 
167.:178. 

Jacobus, judex. 150. 155. 

Jacobus Eberspeck, judex. 225. 230. 

Jacobus, fil. Vlrici, judex. 479. 481. 

Jacobus, fil Johannis, jurat. 58. 521. 

Jacobus, juratus 278. 

Jacobus, castellanus Grecens, 39. 

Jacobus, castellanus de Medwe. 238. 

Jacobus Bolye, 8. 52. 106. 113. 123. 
130. 131. 194. 

Jacobus Beketych. 508. 

Jacobus Orsych. 492. 

Jacobus Popowych. 89. 

Jacobus Sochsnam. 17 

Jacobus walpoth de Crapina. 149. 

Jacobus de Greben. 118 

Jacobus de Jazenowcz. 137. 

Jacobus de Placentia. 247. 

Jacobus de Thosaycz. 189. 

Jacobus, sagitarius. €0. 158. 

Jacobus, institor. 202. 

Jacobus, sutor. 296. 

Jacobus Czopocza, profugus. 488. 

jadrensis sedes vacans. 10. 115, 

Jagichich Michael, 868. 

Jagodych Nicolaus. 259: 

Jakomellus. 80. 158. 

Jakwsewcz, possessio. 418. 

Jalsich Johannes, canon. 482. 

Jampnycha, possessio. 299, 

Jan Bythowecz (Vitovecz), banus. 252. 
260. 261. 263. 264. 268. 270. 271. 
219. 285. 297. 302. 805. 528. 

janitorum reg. magistri: 
Simon, fil. Konie bani 11. 


Johannes] de Marczali. 119. 





558 


Benedictus de Thwrocz 290. 292. 
Janko de Myketincz. 315. 
januae eccl. cathedr. 32. 
Japna, possessio. 195. 
jarek (fossatum). 482. 
jinsula, 

| possessio. | 44. 57. 58. 176. 
jaurienses episc. 

Johannes. 10. 

Clemens. 115. 

Augustinus. 290. 992. 

Stephanus. 315. 

Tbomas. 490. 
Jaxa, fil. Boletych. 74. 166. 
Jaxa, familiaris. 82. 
Jaxabrisda, castrum. 406. 
Jaxin, juratus civis. 176. 
Jaxinus, fil. Bok. 80. 158. 
Jaycza, castrum. 517. 
Jazenowcz, possessio. 187. 
Jazthrebarska, castellum. 281. 506. 
jejunium in pane et aqua. 427. 
Jelenowcz, portus. 59. 
Jeronimus. 136. 138. 140. 142. 149. 
jobagiones capituli. 29. 66. 59. 292. 
jobagiones civit. Grec. 332. 
jobagiones in Grachan. 141. 
jobagiones Nicolai de Gara. 69, 
jobagiones impignorati. 96. 
jobagionum captio. 349, 
jobagionum deductores. 416. 
jobagionum redemptio. 97. 
Johannes. 258. 


Jarun, 


Johannes Corvinus, dux. 478. 480. 483. 
606. 


484. 487. 499. 502. 6504. 5086. 

507. 511. 
Johannes, waywoda transilvanus, 11. 
Johannes, vajvoda Humzky, 4 
Johannes, bozuensis episc. 10. 
Johannes, chanadiens. episc. 447. 461. 
Johannes, archiep. colocensis. 5. 
Johannes, jauriensis episc. 10. 


Johannes, quinqueeccl. episc. 290. 292. 
johannes de Dominis, segniensis episc. 


115. 


johannes, strigoniensis archiepisc. 10. 


Johannes, episc. tiniensis. 76. 90. 97. 


115. 130. 


Johannes, episc. waradiensis. 283. 290. 
92. 


Johannes, episc zagrab. 5. 29. 80. 87. 

41. 42. 43. 46. 50. 61. 55. 56. 61. 
17 78. 88. 
130. 


64. 67. 70. 71. 72. 76. 

87. 88. 90. 95. 96. 97. 99. 100. 

161. 200. 329. 410. 457. 
Johannes de Alben, banus. 99. 
Johannes de Marouth, banus. 11. 
Johannes de Wegle etc. banus. 115. 


Johannes, lector eccl. zagrab. 380. 395. 


397. 417. 


450 406. 407. 


Index. — 1 N 


Johannes, can cantor. 22. D6. 57. 65° 
70. 74. 82. 90. 92. 97. 160.175. 218° 

Johannes, can custos zagrab. 493. 498. 
520. 


Johannes Farkasii, archid. de Bexin. 

Johannes, archid. chasmensis. 895. 396. 

Johannes, archidiac. goricensis. 294. 493. 
498. 520. 

Johannes, archid. kamarcensis, 493. 

Johannes, archid. varasd. 493 

; Johannes, dd, archid. de Wrbouch. 84, 9 f£. 

Johannes, can. zagrab. 310. 

Johannes, dd. canon. zagrab. 148. 189. 
191. 296. 

Johannes Bachensteyn, dd.canon.zagrab. 
86. 


Johannes Jalsich, canon. 482. 
Johannes Lanceloti canon. 441. 
Johannes Wythezych, canon. zagrab. 294. 
Johannes de .Martiancz, canon. zagrab, 
854. 
Johannes de Rakonok, canon. zagrab. 74. 
Johannes de Roycha, canon. zagrab. 360. 
Johannes, cantor chasmens, 286. 
Johannes de Somlio, can. albensis. 159. 
Johannes, comes Corbaviae. 54. 
Johannes, abbas monast. s. Mariae, ord. 
cisterciensis, 94, 105. 127. 174. 186. 
Johannes, rector eccl. s. Marci.69.65.70. 
Johannes de Iwanych, praebend. 409. 
Johannes, rector hospitalis b. Elisabeth. 
l. 


Johannes de Kachys, aquilegiens, pres- 
biter. 288. 

Johannes fr. ord. Praedicator. 379. 

Johannes, doctor, ord. Praedicat. 486. 

Johannes Frangapan. 405.406. 407. 439. 

Johannes Gywlay, vicebanus. 504. 506. 
ohannes Henyngh. 488. 434. 435. 436. 
442. 447. 448. 469. 486. 492. 

Johannes Horwath de Okych. 462. 463. 
464, 465. 466. 506. 

Johannes, fil. Laurentii Thoth. 6. 7. 42. 
46. 68. 97. 106. 107. 108. 180. 181. 
141. 148. 151. 153. 443. 

Johannes Thwrzo, 511. 

Johannes Thwz de Laak. 805 845. 347. 
319. 354. 868. 861. 404. 483. 520. 
Jahannes de Palathya, com. zagrab. 322. 

Johannes, juratus. 166. 350. 476. 

Johannes, fil. Emerici. 101. 

Johannes, fil. Georgii. 989. 

Johannes, fll. Johannis 239. 

Johannes, fil, Iwan. 211. 

Johannes, fil. Ladislai 173. 

Johannes, fil. Pauli, iudex Grecens. 6.12. 

Johannes, fl. Peronis (Perowych). 39. 
14. 80. 90. 92. 93. 104. 106. 158. 
190. 272. 273. 296. 342. 843. 868. 
418. 


Index. — I. J. 


Johannes, fil. Rodolphi. 51. 

Johannes, fil, Stephani, com, zagrab, 6.7. 

Jobannes, fil. Thomae. 192. 

Johannes, fil. Viti. 289. 

Johannes, litteratus. 51. 273. 

Johannes de Berth, 348. 

Johannes de Brezouicza. 118. 138. 270. 

Johannes de Busla. 848. 

Johannes de Chawa. 101. 

Johannes de Cremonensibus, 248. 

Johannes de Gepew. 172. 284. 

Johannes de Gradecz, notar. cancellariae 
hungar. 254. 

Johannes de Greben 118. 

Johannes de Hunyad. 228. 

Johannes de Jakozerhadely. notar. public. 
219. 
Johannes 
Johannes 
Johannes 
Johannes 


de Jazenowcz. 187, 

de Kanisa. 231. 

de Marczali, janitor. 115. 

de Megywrechye. 61. 

Johannes de Mere, procurator. 412. 

Johannes de Orehowcz, 483. 484. 436. 
442. 452. 

Johannes de Peren, dapifer. 115. 

Johannes de Rakonok. 90. 

Johannes de Rozgon, tavernicus. 119. 
290. 292. 

Johannes de Sythar. 139. 141. 

Johannes de Zynche. 10. 

Johannes, arcupar. 80, 158. 

Jobannes, institor. 192. 198. 

Johannes, pellifex 80. 158. 

Johannes, sellator. 351. 

Johannes, sutor. 368. 

Johann italicus, 491. 

Johannes, civ. Grecens. 70. 

Johannes Bohemus, olim judex. 39. 

Johannes Bolye, judex 3. 12. 62. 58. 
106. 118. 128. 181. 194. 524. 

Johannes Bozo, civ. 3. 12. 24. 

Johannes Ernust. 401. 

Johannes Fraylihowith, 406. 407. 

Johannes Graczyn. 193. 

Johannes Hungarus. olim judex. 39, 80. 
158. 
Johannes 
Johannes 


Keglewych. 521. 

Kneht. 39. 

Johannes Kompolt, pincerna. 115. 

Johannes Krwpay. 405. 406. 407. 

Johannes K wnsych. 298. 

Johannes Leber. 487. 

Jobannes Marathy 305. 

Johannes Novakovich. 51. 

Johannes Paloczky. 832. 

Johannes Pasaar. 312. 343. 877, 

Johannes Pehem. 80. 158. 

Johannes Plusar. 104. 

Johannes Pongracz de Dengelegh. 2%. 
292. 


Le AA———»—»—»————Á— EM 
——MM————M——M— RR ARR e re EAE a, 
. 


559 


Johannes Posegay. 402. 404. 405. 483. 
434. 485. 436, 449. 450. 451. 452. 
Johannes Pranuch. 206. 
Johannes Prawcz, judex, 28. 
Johannes Soldmarych, judex. 342. 348. 
368. 877. 883. 391. 
Johannes Weriunburger, capitaneus, 76 
Johannes Wrag. 146. 
Johannes Zyget, olim judex. 89. 
Johannes Zygethschak. 80. 158. 
Johannes, pater Chun. 1. 
Jorgen tag (s. Georgii dies). 135. 
jose de Sem, com. temesiens, 518. 
Joseph. bosnensis episc. 115. 
judex eocleziasticus | 119 
»  Saecularis. ' 
iudex curiae episc. zagrab. 109. 
iudex capit. zagrab. 27. 59. 60. 887. 
424. 
judex capituli : Symon. 121. 
judex novae plateae capit. 386. 
judex Comanorum: 
Mathko de Taloucz. 89, 92. 
judices curiae reg: 
Frank, fil.-K onia bani. 11. 
Mathaeus de Palocz. 44. 71. 79. 103. 
112. 157. 165. 175. 177. 
Stephanus de Bathor. 115. 157. 165. 
882. 891. 404. 408. 414. 428. 433. 
494. 448. 449, 
Ladislaus de Palocz. 241. 290 292. 
judices nobilium comit. zagrab. 6. 131. 
139. 141. 
judices seniores. 45, 488. 
judices delecti. 145. 
judicis absentia. | 
» praesentia. | 987. 888. 
judicia. 7. 
judicio adstare. 26. 
judicium tavernicale. 308. 
judicium generale in regno Slavoniae. 319. 
judicium feria quarta, 387. 
judiciaria convictio, 117. 
judiciariae relaxatio convictionis. 117. 
judiciorum gravamina, 117. 
judiciaria licentia, 7. 
judicialis processus. 888. 


judiciorum persolutio in dupplo. 169. 
179. 485. 
judicium trium marcarum. 434. 436. 


449. 452. 
judicia sex marcarum. 231. 
judicium viginti duarum marcarum. 178. 
judicium triginta trium marcarum. 108. 
judicium quinquaginta marcarum. 169. 
judicia quinquaginta quinque marcarum. 
19 


juga boum. 97. 
jugera terrae arabilis. 59. 193. 
jura ecclesiastica. 39. 


560 "Index. — K. 


juramentum. 146. 149. 150. 154. 155. | Ketzer Franciscus. 520. 


191. 203. 327. 383. 891. 508. | Klachecz Michael. 868. 
juramentum ad capita 113. , Klarych Marinus, 127. 
juramentum colonorum. 432. | Klokoch, castrum. 194. 233. 342. 479. 
juramentum cum coniuratoribus. 378, Klokoch Anthonius, 877. 
juramentum quinquagesimo se. 383. 384. | Kneht Johannes. 39. 
juramentum strictissimum. 374. knesya. 494. 
jurati novae plateae capit. 386. Kobylyak, possessio 42. 48. 46. 99. 
Juri. 03. 101. 102. 170. 171. 172. 173. 337. 
jurisperiti assessores, 65. 190. 341. 342. 843. 344. 357. 888. 391. 
jus commune. 4, 404. 449. 453. 455. 456. 457. 458. 
jus divisionale. 258. 459. 460. 461. 525. 
jus emptitium, 282. Komogoyna, castrum. 406. 
jus haereditarium. 1. 193, 507. Konia, condam banus. 11. 
jus nobil tatis haereditarium, 188. Koper, locus, 257. 
jus montanum. 19. 195. 488. Koposunych Thomas. 142. 
juspatronatus reg. 283. Koren, civis. 878. 
jus permutationis, 298. 257. Korito, vinea, 20. 
jus regale. 170, 171. 172. 173. 337.338. | Korothna, possessio. 448. 

340. 357. 500. 502. Korythno, villa. 487 
jus statutorium. 278. Kost, presbyter. 62. 
jus successorium. 477. Kosthanewecz, possessio. 440. 416. 
jus testandi. 196. 197. 198. Kosznicza, praedium. 59. 


kouchae | circa vineas. 121. 187. 256. 
konchae | 257. 297. 827. 881. 
Kouiniensis comes: 

Matko de Taloucz. 92. 111. 

Koyan, civ. 20. 

Koznycha, possessio, 441. 

Koztel, castrum. 401. 

Kozynowzeth Valentinus. 868. 

Krainburg, oppidum. 248. 

Kralewch (Kralyowcz), possessio. 42. 
43. 46. 88. 99. 101. 102. 170. 171. 
172. 178. 265. 298. 886. 341. 342. 
843. 844. 357. 383. 391. 402. 404. 
449. 458. 456. 457. 458. 459. 460. 
625. 

Kranyecz Paulus, vicar. Herem, 418. 

Krapchewych Urbanus. 39, 

Krapina, civit 45. 185. 142. 205. 228. 

Kremppen, (Krapina). 185. 

Kreygar Andreas. 401. 

Kriwych Thomas. 80. 

Krog terra arabilis. 81. 111. 

Krupa, castrum. 406. 

Kudelych Gallus. 467. 

Kunych Benko. 477. 479. 480. 

Kunych Elias. 479. 480. 

Kwnnych Thomas. 158. 

Kwnsych Johannes. 298. 

Kusewych Gaspar, judex. 489. 

Kuwar, castrum. 72. 77. 18. 88. 207. 

K weth Stephanus. 80. 158. 

Kwhinger de Bathina. 101. 

K whyngar Stephanus. 200. 

K wkaproncha, castrum. 17. 96. 97. 

Kwsuc, carnifex. 80. 158. 

Kyralrew, vadum. 247. 388. 340. 345. 
349. 851. 861. 


K. 


Kachyncz, villa, 244. 
kalendinum praebendariorum. 532. 
» carnificum, 198. 
kalmar (frena). 517. 
Kamarcba, poss, 26. 91. 130. 
Kamenskense claustrum s, Pauli. 281. 
Kanisa, locus 281. | 
Kapornak, abbatia, 315. 
Kaproncza, civitas, 72. 77. 78. 88. 96. 
97. 192. 206. 207. 218. 431. 
Karnis, civis. 296. 
Karolus rex Hung. etc, 9. 118. 
Kasnar Stephanus. 484. 485. 502. 
katerna civitatis. 67. 
Katharina de Bathyan. 507. 
Katharina, relicta comitis Vlrici. 230. 
249 252. - 
Katharina, relicta Mathiae Farkas. 233. 


Katharina, fil. Nicolai de Belezlowcz. 225. 

Katharina, fil. Prawdich. 226, 

Kathyna, possessio. 200. 

Kayenik, possessio 887. 

Kaysith, castrum. 406. 

Keglewych Johannes. 52]. 

Kelecz Clemens 368. 868. 378. 

Kelked Mathaeus, canon. 310. 

Kemlek, castrum. 57. 67. 72. 73. 74. 
175. " 

Kerecheny Georgius. 520. 522, 

Kerhen Michael, 466. 479. 

Kerzawaych Anthonius. 256. 

Kerzawaych Mathias. 259. 

kethwsyna (societas). 495. 


m... e .-.J-]-.]7]V)-o:-::e:anaenm a 


Index, — IL. 


Kys Clemens. 418, 
Kys Stephanus. 332, 


Kysgora, possessio. 84. 101. 162. 167. 


169. 172. 178. 178. 


L. 
laboratores. 281. 


Ladislaus (Posthumus), Hung. rex. 228. 


249. 261. 252. 258. 254. 255. 
Ladislaus (Bohemus), rex Hung. 478. etc. 
vide: Hungariaereges. 


Ladislaus de Palocz, judex curiae, 241. 


290. 292. 


Ladislaus de Chaak, wayvoda transilv. 


115. 
Ladislaus de Wesen, agazon. mag. 290. 
292. 


Ladislaus de Egerwara, banus. 383. 892. 


414. 480. 484. 485. 492. 
Ladislaus de Gara, banus. 115. 158. 
Ladislaus, agriens. episc, 290. 292. 
Ladislaus, praepos. budensis. 881. 


Ladislaus de Dauoth, canon. 99. 80. 38. 


59. 61. 80. 159. 160. 
Ladislaus, archid. kathedr. 14. 22. 60. 
Ladislaus de Bathor. 290. 292. 
Ladislaus de Brezowycza. 137. 
Ladislaus de Brokonowcz. 172. 178. 
Ladislaus de Byzerio. 284. 
Ladislaus de Drenova. 56. 214. 
Ladislaus de Gepew. 57. 176. 


Ladislaus de Gorycha. 188. 140. 142. 


188. 

Ladislaus de Greben. 315. 

Ladislaus de Marocha, 218. 

Ladislaus de Pobresya. 154. 

Ladislaus de Thwrkalowcz. 284. 

Ladislaus de Zenthlazlo. 383. 

Ladislaus, fil. Nicolai Thoth. 4. 6. 7. 
42. 46. 58. 106. 107. 108. 118. 

Ladislaus, fil. Johannis. 198. 

Ladislaus, fil Ladomerii. 101 109. 173. 

Ladislaus, fil. Nicolai. 828. 

Ladislaus, fil. Johannis de Zynche. 52. 
70. 

Ladislaus, fil. Nicolai palatini. 148.145. 

Ladislaus, sororius zagrab. eppi. Johan- 
nis. 73. 

Ladislaus Bychkele. 203. 

Ladislaus Byztrichey. 354. 

Ladislaus Imprych. 299. 

Ladislaus Pethkay. 520. 

Ladislaus Pethew. 506. 

Ladislaus Roh. 348. 

Ladislaus Rohfy de Dethe. 424. 

Ladislaus de Samsinowcz. 363. 

Ladislaus Zaloych, 118. 

Ladislaus Ztipkouich. 158. 

Ladislaus litteratus. 211. 


561 


Ladislaus, juratus civ. 95. 929. 
Ladislaus, aurífaber. 89. 80. 158. 
Ladisych Valentinus. 154. 
Ladomer de Adamovch. 84. 162. 167. 
169. 177. 178. 180 
Ladomerius de Radomerch. 101. 102. 
178. 
Ladomercz, possessio. 824, 
Ladomerych Mathias. ) 284 
» Stephanus. " 
lagena olei. 416, 
Lah Stephanus. 868. 
laici homines. 872. 
Lamberger Caspar. 833. 
Lamberger Fridericus. 904. 838. 
Lamberger Ulricus. 838. 
lampas ante sacramentum. 494. 
lanceae. 142. 
lances. 48, 
Landeshut, oppidum. 186. 
laniones. 416. 
Lanstrost, monaster, 21. 
lapicidae: 
Stephanus. 17. 68. 126. 
Wolgangus. 89. 
Michael. 196. 
lapidea mensura. 49. 
lapides. 316. 
lapis salis. 416. 
laridum. 82. 146. 160. 415. 
Latinorum vicus. 40. 59. 195. 218. 219. 
363. 408. 411. 518. 
Latinorum vici plebani: 
Valentinus. 218. 220. 240. 
Mathaeus. 280. 
Latinorum vici villicus: 
Vrbanus, 219. 
latrones. 136. 264. 
Latzarin Blasius. 418. 
laudabiles consvetudines. 222. 
laudes. 18. 
Laurentius, dux. 518. 
Laurentius, magist, tavarnic. 458. 458 
Laurentius, judex. 296. 
Laurentius, juratus. 51. 256. 257. 262. 
Laurentius, civis. 19. 158. 
Laurentius, carpentarius. 508. 
Laurentius, institor. 80. 158. 
Laurentius Thoth de Zwmzedwar, 4. 6. 
49. 46. 53. 106. 107. 448. 
Laurentius de Aar, pincernar. mag. 11. 
Laurentius de Hrasthya. 469. 
Laurentius de Hredrewar, agazo. 115. 
Laurentius Pywarich, 258. 
Laurentius Sporar. 868. 378. 419. 
Laurentius Sydowchich. 80. 
lavatoria scutellarum. 49. 
Leber Johannes. 437. 
lectiones novem. 18. 


| lectiones sacrae. 470. 


36 


562 


Index, — IL. 





lectisternia, 82. 160 

lectorium ante chorum eccl. cathedr, 73. 

Ledenycze, castrum. 406. 

legati civit. Grecens. 249. 

legationes testamentariae pro claustro 
'b. Nicolai. 300. 

legatnm pro eccl. cathedr. 383. 

legibula. 395. 

Leonardus, fil. Rudolphi de Alben. 96. 
98. 198. 525. 

Leonardus de Medwe. 456. 

Leonardus castellanus de Medwe. 96, 

Leonardus licentiatus in decretis. 220. 

Leonardus Noffvy. 125. 126. 

Leonardus italicus, 92. 93. 

Leonardus, sutor. 195. 

Lepawez, nova villa capitnli. 321. 822. 

lepus. 416. 

lethale vulnus. 57. 

lezka. 63. 

libelli. 65. 

liber breviarii. 315. 

liber statutorum capituli, 23. 

liberi Paulas. 68, 

liberi Vrbani Hansethyn. 68. 

libertas civit. Grecensis. 183. 184. 266. 
267. 968. 

libertas sex annorum. 59. 

libertas duodecim annor. 196. 

libertas sedecim annor. 389. 

libertates antiquae. 28. 

libertatio curiarum. 818. 

libertatum tuitio. 95. 

libra cerae. 307. 

libri. 248. 

libri ecclesiastici. 31. 34. 72. 

librorum scriptor Gregorius. 20. 

licentiatus in decretis. 220. 

ligatura manuum a tergo. 136. 142. 

ligna. 54. 57. 176. 

ligones. 146. 147. 416. 

limitatio exactionum tributariar. 415. 

limitatio pensionis tributi. 417. 

limitatio tricesimae. 513. 

limites. regni Hungariae. 20D. 

limites territorii civit. fracti. 268. 

limitum reformatio. 268. 

linteamina, 147. 248. 

linum. 50. 415. 

Lippa, castrum. 405, 406. 

Lippouch, villa. 164. 

litis ingressus. 66. 

litterae adjudicatoriae. 208. 213. 239. 391. 

litterae alphabeto intercisae. 108. 

litterae ammonitoriae. 327. 

litterae annuales. 74. 

litterae antiquae. 59. 64. 

litterae apostolicae. 237. 239. 

litterae autenticae. 36. 948. 

litterae cassatorio-cessionales. 981. 


litterae causales, 327. 

litterae citatoriae. 231. 

litterae clausae. 175. 880. 

litterae compositionales. 93. 

litterae concambiales. 126. 

litterae deperditae. 247. 

litterae dilatoriae, 228. 

litterae dimissoriae. 294. 

litterae donationales. 277. 337. 338. 

litterae evocatoriae. 80. 103. 157. 158. 
163. 166. 175. 214. 327. 358. 

litterae expeditoriae. 191. 430. 

litterae falsae Demetrii Chwpor. 199. 

litterae fassionales. 323. 

litterae funduales. 202. 285. e 

litterae furtive extradate. 249, 

litterae inhibitoriae. 327. 

litterae inquisitoriae. 26. 44. 80. 139. 
158. 166. 175. 271. 327. 383. 

litterae insinuatoriae. 827. ^ . 

litterae introductoriae, 179. 843. 353. 
358. 

litterae judiciales, 168. 178. 179. 327. 
434. 

litterae juramentales. 391. 

litterae super libertatibns, 26. 

litterae obligatoriae. 90. 145. 164. 200. 
397. 

litterae obmissionales. 327. 

litterae patentes. 26. 197. 174. 224. 

litterae plenipotentiales. 281. 

litterae privilegiales. 3. 10. 26. 52. 113. 
195. 229. 

litterae proclamatoriae. 175. 

litterae procuratoriae. 79. 84. 106. 143. 
162. 165. 241. 438. 

litterae prorogatoriae. 175. 177. 208. 210. 
231. 3883. 

litterae protestatoriae. 260. 267. 

litterae provocatoriae. 79. 

litterae quietantionales, 285. 

litterae relatoriae. 157. 

litterae rescriptionales. 84. 107. 179. 

litterae sentenciales. 67. 294. 240. 327. 

litterae statutoriae. 152. 172. 201. 343. 
858. 358. 

litterae transmissionales. 240. 241. 383. 

litterae venditionales 197. 

litteralia instrumenta, 25. 

litterarum munimina. 9. 

litterarum recusatio, 349. 

litterati: 

Albertus. 941. 

Andreas, 20, 

Anthonius. 146. 

Emericus 511. 

Fabianus. 75. 79. 90. 92. 98. 103. 
157. 161. 162. 168. 175. 177. 178. 
179. 180. 

Gaspar. 469. 


Index. — M. 


Gregorius, 218. 
Johannes. 273. 
Ladislaus, 211. 214. 
Martinus. 285. 350. 351. 363. 
Mathias. 208. 238. ] 
"Michael Gwlechych. 322. 
Nicolaus, 107. 190. 
Petrus. 193. 
Simon. 469. 
Stephanus Rakarych. 80. 158. 476. 
Thomas. 189. 141. 527. 
litteratorium mandatum. 80. 158. 305 
loca : capitularia. 
» conveptualia. | 487. 
loca credibilia. 848. 
locus soliti consistorii. 478. 
Lomnicza superior, possessio. 469. 
Lonya, silva. 54. 
Loqua, castrum. 406. 
lorica. 189. 
Losan, possessio. 469. 
Lowrandus, fil. Gurgek. 188. 
Lucas, waradiensis episc. 10. 
Lucas, canon. 895. 
Lucas de Dombro, canon. zagrab. 498. 
Lucas, juratus. 256. 257. 358. 467. 
Lucas Rybarych. 467. 487. 
Lucas Tropchych. 486. 
Lucas de Kalyn. 868. 
Lucas, fil. Georgii. 489. 
Lucas de Kysgara. 84. 169. 180. 
Lucas, familiaris. 82. 160. 
Lucas, sutor. 296. 
Lucas, jobagio. 488. 484. 486. 
Lucasius Agatich. 68. 
Lucia, fil. Simonis. 238. 
Lucia, relicta Blasii. 886. 
lucifiguli. 49. 415. 
licifigulus: 
Zayko. 273. 
Ludovicus, rex. 448. 
Ludovicus, iuratus civ. 19. 90. 98. 


Ludovicus de K emend, castellanus, 506. 


Lukowdol, castrum 406, 
lusus ad tabulam. 427. 


M. 


macella communitatis Grech, 55. 68. 192. 


495. 
macellorum appretiatio. 495. 
machinae. 29. 
machoviensis banus. 11. 
mactatio porcorum. 50. 
Magdalena, soror eppi. Johannis. 72. 
Magerlak, possessio. 508. 
magister coquinae. 186. 


magister curiae reginalis: 
Petrus Forgach de Ghymes, 24. -- 


563 


magister de Inarch. 520. 

Magyar Blasius, banus, 884. 869. 420. 

Mahnyn Nicolaus. 1. 

makariensis sedes vacans, 115. 

Makwardus, doctor medicinae. 294. 

Malecz Dominicus, 868. 

Malecz. Petrus. 259. 

maliciosi homines. 264. 

malefactorum extirpatio. 414. 

malvasia. 416. 

mandatum plenum. 91. 

mandatum procurationis. 92. 

Manduševecz, fons. 29. 

mane, 29. 

maneria, 248. 

manifesta calumnia. 245, 

mantelli. 248. 

manus sacrilega. 190. 

manuum a tergo ligatio. 849, 

mappa ad aram. 619. 

mappae altarium. 520. 

Marathy Johannes. 805. 

marca homagialis. 465, 

marcae argenti. 246. 

marcae birsagii. 84. 

marcae denariorum, 50. 66. 155. 216 

245. 

marcae denariorum wiennensium, 495. 

marcae hungaricales. 247. 

Marchali de wayvoda. 69. 

Marcus, tiniensis episc. 292. 

Marcus, praebend. zagrab. 186. 

Marcus, juratus, 298. 850. 

Marcus Mezaros.: 378. 

Marcus Prawdich, 225. 996. 

Marcus de Chawa. 269. 801. 487. 

Marcus, filius Georgii. 71. 

Marcus, fil, Johannis. 101. 

mardurinae. 335. 

mardurinarum exactio. 438, 

mardurinalis proventus. 886. 

Marencz, possessio. 502. 503. 

Marethych Georgius, 212. 217. 

Margaretha, civ. 19. 20. 

Margaretha, uxor Myclini, 1. 

Maria, reg. Hung. 438. 

Mariche, vir nobil. 195. 

Marinus, archid. dubicensis. 232. 

Marinus, juratus civis Grec. 70. 

Marinus, fil. Klario. 161. 189. 

Marinus, fil. Klarych. 127. 

maritimae res. 415. 

Marocha, districtus. 18. 54. 178. 218. 

448. 486. 

Marouth de Johannes, banus. 11. 

Martiancz, villa. 854. 

Martinus V. papa. 40. 66. 

Martinus, comes Weglae. ! 188. 987 
» de Frangapan. ' 

Martinus Ders, dapifer. 11. 


* 


564 Index 


archid dubicens, 240. 

archid. de Waska. 333. 

sublector. 22. 

Martinus, pleban. eccl. s. Marci. 51]. 

Martinus, pleban. de Bakwa. 863. 

Martinus de Narth, praebend. 409. 

Martinus de Obed, praebend. 497. 

Martinus, judex. 189. 190. 

Martinus, juratus. 51. 74. 80. 158. 166. 
368 


Martinus, 
Martinus, 
Martinus, 


Martinus, litteratus, 285. 850. 851. 368. 
Martinus Czypsar, vicecastellanus. 216. 
Martinus Chuk. 121. 

Martinus Drobanych. 154. 

Martinus Martinecz. 296. 

Martinus Plemenschaak. 282. 

Martinus Radlyn. 477. 

Martinus de Drenowa. 211. 

Martinus de Edeles. 888. 

Martinus de Gorycha. 188. 140. 142. 

Martinus de Pobresya 154. 

Martinus de Schitaryewo. 270. 271. 837. 
338. 348. 

Martinus, fil. Georgii. 288. 

Martinus, fil. Ladislai, 188. 

Martinus, fil, Petri, 211. 

Martinus, fil. Thomae, 189. 

Martinus, carnifex. 491. 

Martinus, sartor. 57. 58. 80. 158. 176. 
479. 

Martinus, sutor. 69, 104. 

Martinecz, jobagio de Zthenewcz. 214. 

Maryasouch, possessio. 146. 

Maryncz, possessio, 418. 

Mathaeus. 455. 

Mathaeus de Paloch, judex curiae. 44 
11. 79. 103. 112. 115. 157, 165. 166 
167. 168. 175. 177. 

Mathew, fil. Johannis, com. zagrab, 57. 
361. 162. 163. 176. 

Mathaeus Kelked, canon. 810. 

Mathaeus, notarius, canon. zagrab. 493. 

Mathaeus, fr. Heremita. 419. 

Mathaeus, notarius Grech. 204. 210. 
212. 213. 216. 

Mathaeus Georgii de s. Georgio, nota- 
rius. 864. 

Mathaeus de Sythomeria. 139. 141. 

Mathaeus de Szenthgywrwara. 419. 

Mathaeus, sartor. 126. 

Matheygenicza Catherina 418. 419. 

Mathias, rex Hung. vide: Hungariae 
reges. 

Mathias Gereb, banus. 424. 427. 462. 
468. 419. 

Mathias, praepositns zagrab. 22 81. 159. 

Mathias, praepos. chasmensis. 321. 

Mathias de Gathaloucz, praep. quinque- 
eccl. 114. 527. 

Mathias, scholasticus, 39. 


.— M. 


Mathias, archid, dubicensis. 498. 
Mathias de Chulchct, canon. zagrab. 247. 
Mathias Kelked, canon. 109. 

Mathias, abbas monast. b. Mariae de 
Zagrabia. 220. 221 223. 224. 236. 
Mathias, pleb. s. Marci 862 364. 419. 
Mathias, pleban. s. Anthonii de vico 

Lat. 283. 473. 

Mathias, pleban. de Crasnopolye. 477. 

Mathias, prior ord. Praedicatorum, 940. 

Mathyas de Bela fr. ord. Praedicat. 380. 

Mathias, praebend. zagrab. 191. 

Mathias de Iwanych, praebend. 409. 

Mathias de macellis, praebend. 192. 

Mathias sacrista, praebend. 243. 

Mathias, presbiter. 427. 

Mathias Byskwp, presb. 820. 321. 

Mathias, notarius vicarii. 895. 

Mathias, juratus. 200. 289. 241.256, 257. 

Mathias, litteratus, 203. 938. 

Mathias de Adamowch, 137. 188. 

Mathias de Alsoglawnicza. 137. 

Mathias de Chasma. 61. 

Mathias de Gora. 96. 

Mathias de Pethrowcz. 486. 

Mathias de Pobresya. 154. 

Mathias de Kralewcz. 298. 

Mathias de Wrnewcz. 299. 

Mathyas, fil. Andreae, 199. 

Mathias, fil. Fabiani. 244. 

Mathias. fil. Michaelis. 489. 

Mathias, civis. 69. 

Mathias Farkas. 190. 194. 283. 284. 

Mathias Frailich. 350. 

Mathias Kerzawaych. 259. 

Mathias Ladomerych. 284, 

Mathias Olaz. 348. 

Mathias Phylech 256. 

Mathias Pywarich. 258. 

Mathias Thechech. 429. 

Mathias Zekirich. 498. 

Mathias, arcupar. 996. 

Mathias, carnifex, 258. 508. 

Mathyas, sartor, 80. 158. 476. 

Mathyas, familiaris. 82. 

Mathko de Thaloucz. gubernator civi- 
tatis, episcopatus et banus. 87. 89. 92. 
108, 111. 115. 118. 119. 122. 123. 
128. 129. 183. 186. 187. 139. 143. 
144. 145. 195. 

Mathko, curiensis episc. 105. 

Mathko, jobagio. 488, 484. 

Matichina, fluv. 59. 194. 

matura deliberatio. 59. 

Maurus de Klokoch. 283. 

Mauritius, juratns 487. 

Maxetych Dominicus. 80. 158. 

Maximus, juratus. 57. 

Mayer (Mayervisher) Sebaldus. 186. 187. 
277. 


Index. 


meatus aquae. 282. 

media quadragesima 54. 109. 

media vini (mensura). 49. 

medicinae doctor Alexander. 182. 

medicinae doctor Henricus 482, 

medicinae doctor Makwardus, canon. 924. 

medicinae doctor canon, Michael. 89. 
160. 

medicus Georgius. 285. 351. 

medicus Nicolaus, 259. 

medietas universarum possessionnm. 479. 

medius cubulus, 49. 


Medwednycza, fluv. 321. 365. 877. 390. 


vide: Chirkwenik. 

Medwewar, castrum 42, 43. 46. 54. 55. 
12. 77. 87. 94. 95. 96. 128. 132. 
134. 136. 138. 140. 141. 142. 149. 
145. 146. 147. 148. 149. 152. 165 
232. 257. 971. 805. 338. 840. 343. 
847. 848. 349. 404. 483. 499. 506. 
525. 


Medwewar castellani: 

Leonardus, 96. 

Wilhelmus Stamm. 182. 184. 135. 186. 
197, 188. 140. 141. 142. 148. 145. 
146. 147. 150. 151. 155. 

Jacobus. 238. 

Bogawecz Mylakowych. 259, 260. 

Balthasar de Bathyan. 421. 

Anthonius de Pook. 480. 

Bernaldus Thwroczy. ) 486 

Balthasar Alapy. " 

Sebastianus de Chakan. 508. 

Ladislaus Pethew. \ 506 

Johannes Horwath ' 

Meglech, villa. 185 190. 
Megywrechye, possessio. 67. 
mel. 415. 

membrum principale. 388. 
mensa episcopalis. 18. 817. 519. 
mensura regalis. 276. 

mensura civitatis, 415. 495. 
mensura justa. 48. 

mensura decem librarum. 495. 
mensurae, 49. 


mercatores 8. 125. 886. 403. 414. 416. 
490 


mercenarii. 48. 148. 

8. 48. 49. 50. 119. 

195. 186. 188.140. 

149. 202. 205. 802. 

813. 406. 494. 518. 
515. 


merces. 
mercimoniales res. 


merces sutorum. 415. 
mercium arrestatio. 515. 
mercium exportatio. | , 

» importatio. h 913. 
meridies. 29. 48. 49. 
metae capitulares 51. 
metae civitatis. 93. 


— M. 


565 


metarum abolitio 71. 

metarum assignatio. 276, 

metarum distinctio 90. 

metarum erectio. 

» reambulatio. | 117. 276, 400. 

metarum revisio. 91. 

metreta media. 415. 

Mezaros Marcus, 378. 

Michael Zylagy, gubernator regni Hnug. 
261. 269 

Michael Orzag de Gwth, mag. curiae. 
252: 290. 292. 404. 405. 408. 414. 
418. 428. 488. 434. 430. 436. 448. 
449. 450. 451. 402. 

Michael, praepos. zagrab. 422. 493. 

Michael s. theologiae lector. 358. 

Michael, canon. zagrab, 9]. 

Michael, doctor medicinae can, zagrab. 
44. 82. 160. 

Michael Rayfnicz, can. zagrab. 360, 864. 
898. 

Michael de Thasaych, canon. zagrab. 192. 

Michael Thompa. 405. 406. 407. 

Michael, praebend. 409. 

Michael de Szenthgyurgh, praeb. 408. 

Michael de Zthenychnak, praebend. 485. 

Michael, pleban. s. Margarethae de sub- 
urbio. 478. 488. 484. 499. 508. 

Michael, prior ord. Praedicatorum. 378. 
478. 


Michael. vicar. fr. Heremitarum. 164. 

Michael, heremita. 957. 258. 

Michael, protonotarius sedis crisiensis. 
90. 130. 

Michael, de vico Latinorum notarius pu- 
blicus. 40. 

Michael Salak, notar. publicus, 248. 

Michael, civ. Grecens. 4.75 79. 

Michael, judex. 52. 67. 198. 

Michael, jurat. civis 192. 194, 298, 350. 
416. 419. 481. 

Michael Bencekowych. 837. 888. 858. 
851. 868. 

Michael Jagichich, 363. 

Michael Kerhen. 466. 479. 

Michael Klachecz. 368. 

Michael Oroz. 480. 

Michael Saronych, judex. 233. 245. 246. 
247. 258. 

Michael Thaar. 17. 

Michael Wytez. 440. 

Michael de Adamovcz, 57. 

Michael de Drenova. 56. 

Michael de Gwlechycz. 322. 

Michael de Kwwar. 207. 

Michael de Kysgora. 84. 162. 167. 169, 
173. 178. 180. 

Michael de Rauen. 76. 

Michael de Pobresya. 154. 

Michael de Thosaycz. 247. 


$66 


Michael de Zenthgerg. 821. 
Michael, fil. Andreae. 195. 
Michael, fil. Demetrii, 175. 
Michael, fil. Nicolai. 101. 172. 
Michael, fll. Petri, civis. 44. 45. 173. 
Michael, fil. Petri, pellifex. 47. 
Michael, filius Sebastiani, iudex et jurat. 
4. 89. 74. 75. 79. 80. 84, 103. 151. 
158. 161. 169. 163. 165. 166. 167. 
168, 175. 177. 178 179. 180. 
Michael, fil, Simeonis, iudex. 19. 20. 
99. 47. 
Michael, fil. Valentini. 296. 378. 
Michael, aurifaber. 508. 
Michael, lapicida. 126. 
Michael Chranecz, institor, 494. 
Michael, pellifex. 296. 
Michael, sutor. 868. 
Michael, famil. capituli. 368. 
Mickcheuecz de, nobiles, 59. 
Michowil de Modrusio. 527. 
Mikech, molendinator. 63. 
Milethyncz, villa. 244. 
milium. 110. 
minae, 81. 82. 
minae carceris. 317. 
minae exustionis, 181. 
minae vulnerationis. 181. 
minerae salium. 429. 
missa in aurora. 18. 
missa capitularis. 81. 
missa magna. 915. 
missa privata. 18. 
missa sollemnis. 2. 18. 
missa Eberhardi, episcopi zagrab. 73. 
missa de ss. corpore Christi. 494. 
missa b. Mariae virg. 18. 324. 
missa in honorem s. Nicolai. 9. 61. 
missa s Stephani regis. 72. 
missae. 470. 
missae hebdomadales. 18. 
missarum celebratio 297. 
missarum fundatio. 99. 297. 
Mlaka, possessio. 211. 
Modrussium, castr. | 89. 405. 406. 507. 
» civit, | 614. 
molendina civit. 52. 186. 216. 229. 269. 
"2713. 865. 
molendinaria loca. 52. 
molendinum magistri Fabiani. 498, 
molendinatores: 
Frane. 63. 
Mikech. 68. 
monasteria. 89. 229. vide: claustra. vel 
conventus, - 
monasterium de Bela. 78. 378. 
monasterium de Babolcha, 318 
» de Garab. ! ' 
monasterium s. Egidii de Simigio. 486. 
monasterium de Toplica (Topusko). 78. 


| 


| 
| 
| 
| 





monasterium b. Katharinae ord. Praed: 
918. 

monasterinm b. Mariae ord. Cisterc, Za- 
grabiae. 94. 106. 127. 174. 186. 220. 
234. 236. 243. 259. 277. 280. 301. 
370. 427. 491. 508. 

monasterium b. Mariae ord  Heremit. 
951. 419, 488. 

monasterium b. Nicolai de Zagrabia. 378. 

moneta abolita. 69. 

moneta duccat appellata 69. 

moneta maior. ) 69 

» minor. : 

moneta quartinus, 69. 

moneta regalis, 69. 

moneta usualis Zagrabiae currens. 186. 

monetae multiplicatio. 69. 

monetarum cusionis comes, 125. 

moniales in Iwanich. 5]9. 

monitio bina. 846. 

monitio publica in ecclesia, 248. 

monitiones saepissimae, 493. 

monitionis dies, 293. 

Mons regalis, castrum. 76. 

moracionalis domus. 68. 

Moravia, regnnm. 112. 124. 

Morawcha, districtus. 324. vide: 
rocha. 

Morawicza, castrum. 406. 

mores incorrigibiles. 346. 

mors absque solatio haeredum. 480, 

mos exercituantium, 29. 

mos hostilis, 29, 

mos predonicus 25. 33. 34. 

mos sedis episc. zagrab. 64. 

Mothnycza, castellum. 406. 

Mozlauech Dionisius. 80. 158. 

Mozlowech Valentinus. 80. 

Mozlowich Gywrak 

» Vülentinas. 158. 

Muchim, dominus. 164. 

mulcta viginti marcarum. 162. 

mulcta centum marcarum. 94. 

mulier honesta. 29. 

mulieres suspectae. 426. 

munera. 196. 

munera strennarum. 12. 

munera tria consveta. 186. 509. 

munitio zagrab. capituli, 869. 370. 371. 
372. 378. 382. 380. 402. 

munitionis capit. custodia, 388. 399. 

munitionis capit. defensio. 396. 


Ma- 


munitionis capituli porta inferior. \ 890 
» > » Superior. 


munitionis capit. sepes, 386. 

Mura, fluv. 265. 318. 401. 

murus (moenia), civit, Grech, 1. 38. 49. 
60. 55, 85. 86. 130. 249. 350. 853. 
961. 


mutilatio manus. 156. 


————À—— ——= —mQ 0c —— 


Index. — N. 





mutuum 800 fr. a civitate. 505. 
Myclinus, condam iudex. 1. 437. 
Mykchewcz, possessio. 418. 452. 484. 
Mykolecz, condam judex. 453. 


Mykolychich Gregorius. 405. 406. 407. 


Mykwlych, villa 486. 

Mylakowych Bogawecz, castellanus Med- 
wedwar, 259. 260. 

Mylethincz, possessio. 498. 

Myndawschak, vinea, 481. 


N. 


Nandoralba, castrum. 195. 517. 

Narth, possessio, 42. 48. 99. 101. 102. 
170. 171. 172. 178. 337. 841. 342. 
848. 844. 357. 383. 391. 404. 449. 
453, 456. 457. 458. 459. 460. 519. 
525. 

natio slauonica. 358. 

nautae, 416. 

navigia. 416. 

negligens custodia. 247. 

negligentiae in ecclesia, 399. 

Nemes, canon. zagrab. 310. 

Nemeth Blasius. 877. 

nemora. 88. 

Nenned, nom. prop. 80. 

Newred, civis. 158. 

nex crudelis. 368. 

nex miserabilis. 30. 32. 

nezeck, (pecunia minor). 246. 

Nezpesa, possessio, 101. 848. 

Nicolaus. 20. 80. 158. 175. 177. 178. 
179. 180. 

Nicolaus V., papa. 218. 234. 236. 238. 

Nicolaus de Vylak, rex Bosnae et banus. 
270. 271. 272. 290. 292. 299. 358. 
860. 

Nicolaus de Gara, palatinus. 11. 69. 143, 
454. 

Nicolaus Trentul, tavernic. mag. 11. 

Nicolaus groff de Frangyipan. 188. 405. 
406. 407. 

Nicolaus comes de Thersycz (Franka- 
pan). 74. 

Nicolaus, tiniensis episc. 447. 461. 

Nicolaus, transilvan, episc. 290. 292. 

Nicolaus, vaciensis episc. 447. 461. 

Nicolaus, archidiaconus 92. 

Nicolaus Almanus, canon. 82. 

Nicolaus de Cilia, can. zagrab. 44. 71. 

Nicolaus de Waska, canon. zagrab. 521. 

Nicolaus de Orboua, canon. chasmensis. 
16 

Nicolaus, abbas monast. ord. cisterc. 508. 

Nicolaus, pleban. s. Marci. 220. 221. 
2983. 224. 241. 

Nicolaus, praebend. zagrab. 104. 





567 


Nicolaus de Bela, praebend. 192. 

Nicolaus, judex Grech. 75. 84. 148. 157. 
169. 166. 167. 168. 233. 289. 290. 
291. 

Nicolaus, medicus. 259. 

Nicolaus, litteratus. 7. 107. 1%. 

Nicolaus, juratus. 232. 

Nicolaus, aurifaber. 150. 155. 190. 246. 
247. 961. 270. 296. 


| Nicolaus, faber. 195. 


m 


——_ — —— I. ZL o A 


- LL. —— — 


Nicolaus, sartor. 259. 278. 418. 
Nicolaus, sutor. 226. 241. 259. 
Nicolaus, mercenarius, 57. 175. 
Nicolaus de Alsoglawnicza. 187. 
Nicolaus de Brezouicza. 118. 187. 188. 
211. 

Nicolaus de 
Nicolaus de 


Cassovia. 55. 
Drenoua. 84. 168. 169. 
Nicolaus de Dumbo. 348. 
Nicolaus de Glawnycza. 211. 
Nicolaus de Greben. 118. 
Nicolaus de Hederwara. 447. 461. 
Nicolaus de K wwar. 207. 
Nicolaus de Kysgora. 101. 172. 
Nicolaus de Marowcha. 96. 
Nicolaus de Pobresya. 154. 
Nicolaus de Posega, vicebanus, 865. 
Nicolaus de Zeech. 513. 
Nicolaus de Zwinaria, 43. 
Nicolaus Banfy. 518. 521. 
Nicolaus Baxa, 187. 189. 
Nicolaus Bogdanych. 89. 80, 158. 
Nicolaus Chehko. 226. 
Nicolaus Dersfy. 520. 
Nicolaus Horwath 475. 
Nicolaus Illenky. 103. 190. 
Nicolaus Iwanowych. 463. 
Nicolaus Jagodych. 259. 
Nicolaus Mahnyn. 1. 
Nicolaus Praudich. 40. 225. 226. 
Nicolaus Veznethicz. 491. 
Nicolaus Zudich. 208. 
Nicolaus, fil. Andreae. 489. 
Nicolaus, fil. Demetrii 999. 957. 
Nicolaus, fil. Gregorii de Gepew, Com. 
zagrab. 137. 188, 139. 141. 151.103. 
172. 
Nicolaus, fil. Iwan. 823. 
Nicolaus, fil. Iwanchecz. 20. 
Nicolaus, fil. Ladislai. 101. 102, 178. 
Nicolaus, filius Nicolai Thoth, 8. 4. 6. 
7. 53. 106. 107. 443. 
Nicolaus, fil. Petri. 189. 
Nicolaus, fil. Sebastiani. 22b. 
Nicolaus, fil. Vyncenstan. 19. 
nitrienses episcopi; 
Hynko. 11. 
Thomas. 290. 292. 
nitriensis comes; 
Petrus Forgach de Ghymes, 24. 


s68 


nobiles regni Slavoniae. 43. 181. 227. 
231. 301. 
nocturnum silentium. 141. 
nocturnum tempus 55. 
Noffvy Leonardus. 125. 126. 
nonensis sedes vacans. 115. 
nota infidelitatis. | 187. 253. 282. 
» ingratitudinis. 322. 509. 
notarius publicus, 40. 66. 112. 190. 191. 
218. 219. 258. 281. 314. 883. 879. 
891. 
notarii publici: 
Nicolaus Praudych. 40. 
Michael Blasii de vico Latinorum. 40. 
Gregorius Nicolai de Marocha. 96. 
Petrus Thomae. 192. 
Stephanus de Wyzoka. 224. 
Michael Salak. 248. 
Stephanus de Markus. 817. 
Mathaeus Gregorii de s Georgio. 364. 
419. 476. 
Paulus Valentini de Chasma, 474. 
notarius capituli: 
Mathaeus, canon. 493. 
notarius civit.: 
Fabianus. 27. 
Mathaeus, 203. 204. 205. 210. 212. 
218. 215. 241. 
notarii signum. 219. 224, 419. 474. 


Nouaczi, possessio. 42. 43. 46. 271. 
Novak, | 388. 940. 345. 847. 849. 
Novakouch,) 854. 361. 487. 


Novakovich Joannes. 54, 
nova porta. 50. 273. 
Nova villa, 18. 19. 58. 185. 191. 821. 
862. 368. 890. 498. 518. 
novovillani plebani: 
Petrus. 185. 
Thomas, 290. 940. 
Andreas, 498. 
Nova villa prope Chasmam, 188. 
novilunium. 78. 
nummus, 48. 
nuncii civium Grecens, 26. 
nundinae, 84. 82. 188. 140. 160. 308. 
. 848. 408. 
nundinae in festo s. Marci. 291. 326. 380. 
nundinalia loca, 428. 


O. 


Obed zenth-kerezth, possessio. 497. 

Obrees. 228. 464. vide: Ebres. 

obsidio civitatis Grech. per comites Ci- 
liae. 184. 270. 

obventiones. 6. 

occupatio civitatis Grecens. 
269. 305. 866. 

occupatio possessionum capitul. 42. 44. 
46. 91. 


208. 268. 


Index. 


O. 


occupatio terrae Bobichan, 44. 


ocreae, 415. 

octava festi Epiphaniarum Domini, 47 
84. 102. 106. 113. 162. 167. 177. 118. 
179. 211. 914. 981. 240. 884. 421. 
434. 485. 436. 450. 

octava festi Pasche Domini. 151. 972. 

octava festi b. Georgii. 75. 83. 161. 
167. 177. 203. 204. 218. 215. 231. 
241. 357. 376. 377. 383. 404. 414. 
434. 436. 436. 449. 451. 469. 

octava festi b. Philippi et Jacobi. 441. 

octava festi Penthecostes. 42. 43. 

octava b. Johannis bapt. 175. 

octavae festi b. Jacobi. 76. 84. 1129. 118. 
169. 167. 168. 177. 178. 205. 208. 
218. 858. 361. 383. 466. 

octava festi nativitatis b. Mariae. 26. 

octava festi b. Michaelis archang. 44. 
71. 79. 83. 85. 104. 118. 161. 162. 
163. 165. 167, 168. 169. 175. 177. 
179. 180. 201. 208. 209. 210. 211. 
228. 239. 861. 891. 405. 434. 485. 
437. 448. 450. 451. 462. 

Odra zenthgewrgh, possessio. 469. 

offensae enormes. 

offensae nobilium. 258. 

officiales capit, 8. 27. 

offertorii pars. 428. 

officium verspertinum 

» completorii. 

Okych, castrum, 462. 

oleum. 48. 50. 41D. 

ollae. 49. 415. 

Olomucz, civit, 862. 

Omelya, villa. 854. 

Opatovina, platea. 390. 

oppressio civium 255, 835. 

Orboua, possessio. 16. 

ordo clericalis. 86. 

ordines mendicantes. 856. 

ordines sacri. 88. 

ornamenta altarium. 73. 

ornamenta ecclesiae. 72. 248. 

ornamenta sacerdotalia. 520. 

ornatus reliquiarum. 72. 

Orehowcz, possessio. 452. 

Orchowez de Johannes. 489. 434. 436. 
442. 

organista eccl cathdr. Andreas canon. 
498. 

Oroz Michael. 480. 

Orsychy Georgius 


| 18. 


» Jacobus. 
» Petrus. 492. 
» Paulus. 


Orszag Michael, palatin. 290. 292. 404. 
405. 408. 


or e ! (species pecuniae). 257. 509 


Index. — P. 


ostia domorum. 34. 


Osvaldus, episc. zagrab. 806. 810. 512. 
814. 347. 348. 849. 356. 871. 385. 
408. 466. 487. 492, 509, 616. 622. 


528. 6588. 
Osvaldus, can. lector. 64 65. 
Otok, praediolum. 59. 62. 71. 157. 
ova. 186. 415. 509. 
oves, 248 415. 
Ozel, castrum. 401. 405. 


P. 


pactatio in flor. 186. 

pagani. 362 

Palana, posses. 17. 

palatini: 
Nicolaus de Gara. 11. 69. 148. 454. 
Mathias de Palowcz. 115. 
Michael Orszag de Gwth. 290. 292. 


404. 405. 408. 414. 418. 428. 433. 


re 435. 436. 448. 449. 450. 451. 
2. 
Emericus de Zapolya. 452. 
palatium chasmense. 521. 
paptium chori in castro Quinqueeccles, 
12. 


palatium episcopale zagrab. 40. 
palatium regis in civit. Grech. 50. 
palatium Johannis Perowych. 418. 
Palfy de Zenthmyhal. 455. 462. 
pali. 111. 416. 
palia. 146. 147. 863. 
Paloch Mathaeus, judex curiae. 44. 
Paloczky Johannes. 882. 
palycza (bacculus, mensura). 495. 
panes. 48. 50. 82. 186. 509. 
Panlusyczki. 405. 406. 407. 
panni imaginibus contexti, 72. 
panni italici. 415 
panni lanei. 

» linei. | 248. 
panni pretiosi. 415. 
panni sericei. 248. 415. 
pannus. 48. 149. 206. 207. 886. 
pannus albus. 206. 415. 
pannus barhanus. 125. 
pannus lineus pro signo. 159. 


pannus niger. 

» ruber. | 206. 
paramenta eccl. 82. 80. 
parilo. 49. 


parlerius Wolfgangus. 89. 
parochiales sacerdotes, 292. 
parochus vici Latinorum. 195. 
partes extraneae 318. 314. 
particula silvae. 981. 

pascua civitatis. 104. 110. 121. 496. 
pastores, 109. 110. 

pastores armati, 166. 


569 
Pataviensis dioecesis. 115 
patria. 86. 
Paulini, prope Zagrabiam. vide: clau. 


strum Heremitarum. 78. 

Paulinorum territorum. 404. 

Paulus. 6. 19. 89. 63. 

Paulus II. papa. 806. 817. 

Paulus Bissenus, banus. 11. 

Paulus de Peth, banus. 11. 

Paulus, magister tavernicor. 454. 

Paulus de Dombo, agazon. mag. 290. 
292. 

Paulus Kompolt, pincerna. 115, 

Paulus, lector. can. zagrab. 180. 

Paulus, archid. kamarcens 976. 

Paulus, archid. de Kemlek, 863. 

Paulus, archid. varasdinens. 879. 898. 

Paulus, canon 895. 498. 

Paulus de Roycha, canon. zagrab. 493. 

Paulus de Zytec, canon. zagrab. 493. 

Paulus, praebend. zagrab. 191. 

Paulus, decanus praebend. 243. 

Paulus, rector s. Marci. 64. 65. 

Paulus Kranyecz, vicar. Herem. 418. 

Paulus Valentini, notar. public. 474. 

Paulus, jurat. civis. 192, 191. 229. 218. 
298. 

Paulus Chagantovich. 158. 

Paulus Fynthygh. 485. 450. 

Paulus Hudostyh. 89. 

Paulus Hungarus 80. 158. 

Paulus Iwankowych. 80. 158. 

Paulus Orsych. 492. 

Paulus Praudich. 7. 

Paulus Rusman. 80. 158. 

Paulus Salkowych. 80. 158. 

Paulus Sydowanich, 158. 

Paulus Thatar 80. 158. 

Paulus Walpoth. 246. 247. 270. 483. 

Paulus Zabo. 378. 

Paulus de Azthalnok, exactor taxae. 120. 

Paulus de Aztalnok, provisor. episc, 188. 

Paulus de Jazenoucz. 187. 

Paulus de Kemluk. 67. 

Paulus de Kynyz. 517. 

Paulus de Mlaka. 211. 

Paulus de Nezpesya. 848. 

Paulus de Pobresya. 154. 

Paulus de Zenche. 67. 

Paulus de Zylagh. 125. 126. 

Pauluz, fil. Giuan. 80. 168. 

Paulus, fil. Mathie. 96. 

Paulus, fil, Pauli. 244. 

Paulus, fil. Petri. 489. 

Paulus, decanus civium. 68. 

Paulus, aurifaber. 946. 296. 378, 419. 

Paulus, carnifex. 80. 

Paulus, sagitarius. 80. 158. 

Paulus, sartor. 80. 158. 256. 257. 481. 


ı Paulus, sellipar. 80. 158. 


570 


Paulus, sutor 363. 
Paulus, provisor curiae episc. ‚93. 
Paulus, familiaris. 82, 160. 
pauperes leprosi 73. 
pauperes sacerdotes. 73. 
pauperes virgines. 73. 
paupertas civit. Grecensis 119. 
Pawsynzeth Gregorius. 368. 
Pazaar Johannes, 342. 343. 368. 377. 
Pazar, institor. 296. 
paztho (equus). 518. 
Pech, castrum. 406. 
pecia panni. 206. 
pecora. 75. 138. 142. 149. 151. 166. 
pecora arcenda a tlacis. 482. 
pecunia, 29 57. 
pecuniae pro decimis. 18. 
pecuniae porcales. 310. 
pecuniaria conventio. 349. 
pecunjarum summae, 491. 
Pedali, castrum. 406. 
pedes ponderatus. \ 416. 
» vacuus. 
pedites. 75. 
pedites armati, 166. 
Pehem Johannes 80. 158. 
Pelbartus de Gessazentiwan, exactor 
taxae. 120. 


Pelbardus deVergnoucz, exactor taxae.120. 


Peleske, castrum. 72. 
pelles pellificum. 415. 
pelliceae res. 308. 
pelliceae vestes. 408, 
pellificum universitas. 402. 408. 
pellifices. 208. 307. 
pellifices: 

Michael. 47. . 

Joannes. 80. 158. 

Michael. 296. 

Georgius. 296, 
pelvis argentea. 517. 
pensae denariorum. 20. 49. 50. 164. 
pensae denariorum viennensium, 147. 
penesticae. 48. 50. 
pera. 111. 
perceptio fructuum. 44. 46. 
percussio mulierum. 260. 
peremptoria responsio. 162. 168. 178. 
peremptorius terminus. 229. 
Peren Valentinus. 80. 158. 
Perko Gregorius. 486. 
Perko, curiensis episc. 105. 
Perko de Thaloucz. 111. 119. 
perli. 517. 
permutationes. 496. 
Pero. 89. 14. 80. 104. 106. 158. 
Perowych Dominicus. 


918. 474. 489. DOT. 


Perouich Joannes, judex. 99. 93. 190. 


296. 342. 343. 368. 418. . 


342. 343. 368. 


. 
o 


Index. — P. 


perpetua elemosina. 227. 
perpetua exclusio de consortio capit. 818 


, perpetuatio possessionum. 8. 42. 46. 


— 


Pers Georgius. 142. 

personae ecclesiasticae. 81. 38. 

personae sušpectae. 497, 

personarum conditiones. 288, 

pestilentia, 246, 

pestifera plaga. 319. 

pestis assidua. 867. 

Peth de Paulus, banus. 11. 

Pethew Ladislaus. 506. 

Pethkay Franciscus. 520. 

Pethkay Ladislaus. .590. . 

Pethrata Gregorius. 404. — '. 

Pethouia, civitas. 39. 136. 138. 140. 148. 

Petrecz, possessio. 519. 

Petrotha Gregorius. 449, 

Petrovina, villa. 3. 6. 49. 46. 53. 107. 
337. 341. 483. 434. 437. 438. 439. 

. 440. 441. 442. 444. 445. 446. 447. 

Petrowcz, villa. 486. 

Petrus, archiepisc. colocensis. 232. 

Petrus de Rozgon, agriensis episc. 115. 

Petrus, canon. zagrab. 2. 157. 165. 175. 
395. 

Petrus, lector can. zagrab. 236. 493. 

Petrus, archidiac. dubicensis, 89. 1041. 
249. 

Petrus de Vizoka, canon zagrab, 860. 

Petrus, filius Puljan, canonicus. 1. 

Petrus Sloterkch, canon. 242. . 

Petrus, abbas s. Mariae, ord. Cister. 427. 

Petrus, decanus praebendar. 64. 65. 66. 
67. 192. 

Petrus de Hedryhowcz, praebend, 409. 

Petrus, pleb. s. Emerici. 280. 

Petrus, plebanus de Nova villa, 185. 191. 

Petrus de Alben, banus. 99, 

Petrus de Thalowcz, banus, gubernator 
episc. zagrab. 120. 144., 

Petrus Cheh, agazon. mag. 11. 

Petrus litteratus, comes zagrab. 6. 7. 

Petrus de Cruemche, com. zagrab. 26. 

Petrus Bochkay, com. comit. zagrab. 368. 
421. 424. 466. 419. 512. 

Petrus Ade, vicarius temporalis episc. 
16. 90. 180. 

Petrus. 44. 47. 51. 80. 110 148. 158. 
229. 

Petrus Saphar, judex.. 9: 12. 18. 16. 39. 

Petrus Hungarus (Magyar), judex 63. 
10. 76. 79. 84. 90. 92. 93. 108. 107. 
121. 148. 145. 147. 157. 162. 163. 
165. 166. 167. 168. 175. 177. 178. 
179. 180. 190. 298. 

Petrus, jurat, civis. 192. 194. 229. 232. 
256. 257. 

Petrus Bedekoich 476. - 

Petrus Forgach de Ghymes; 24. 


Index. — P. 


Petrus Gwndych. 244. 

Petrus Malecz. 259. 

Petrus Orsych. 492. 

Petrus Pogan. 518. 

Petrus Plemenschak. 80. 158. 
Petrus Prybych. 178. 

Petrus Raskowych. 469. 
Petrus Swechych, 246. 
Petrus Bykzahd. 315. 348, 
Petrus de Gwdowcz. 8105. 
Petrus de Kayenik. 337. 338. 
Petrus de Marencz. 502. 508. 
Petrus de Marocha. 486. 
Petrus de Pobresya. 154, 
Petrus de Rakonok. 57. 176. 188. 


Petrus de Schytaryeuo. 147. 148. 151. 


158. 
Petrus de Sytharia. 189. 141. 911. 


Petrus de Zokel, thurociens. com, 990. 


292. 
Petrus de Zrinio. 405. 406. 407. 
Petrus, fil. Georgii. 439. 446. 
Petrus, fil. Pauli, judex, 71. 
Petrus, fil. Radko. 257. 
Petrus, fil. Stephani. 245. 
Petrus, pater Petri Saphar. 9. 
Petrus, nobilis. 193. " 


Petrus (Thome de Ratcha, notar. publ. 


192. 
Petrus, litteratus. 193. 
Petrus, familiaris. 89. 160. 
Petrus, sartor. 20. 
Petrus, sellipar. 378, ' 
Petrus, tricesimator. 139. 189. .- 
pharensis sedes vacans 115. 


Philippus, pleb. de suburbio civit. Grec. 


204. 

Philippus, institor. 296. 

Philippus, sutor. 256. 257. 296. 

phisicus Wlikanus. 51. 

Phylech Mathias. 256. 

Phytor, vicejanitor reg. 12. 

pia loca. 208. 

picariae. 49. 

Piero, iuratus civ. 1. 

pignus. 58. 72. 418. 

pincernarum magistri: 
Laurentius de Aar; 11. 
Paulus 
Johannes} de Kompolt. 115. 
Andreas Pongracz. 290. 292. 

pinta. 49. 

piper. 50. 

Pipo, comes temesiensis. 12. 

pirus silvestris. 63. 

piscariae. 248. 

piscatores in civitate. 48. 

piscatores forenses. 109. 

pisces. 109. 

pisces crudi. 48. 


571! 


»  salsi. 
»  Sicci. 
piscina. 59. 
piscina Chasmae, 519. 
pistrices panis, 48. 50. 496. 
pixides somorosae. 29. 296. 
pixidum distribntio. 360. 
Placentia, civitas. 917. 
platea capitularis. 82; 33. 886. 
plateae commnnes, 49. 350. 
plateae civit 85. 60, 81. 
platea exterior. 50. 
platea sutorum 82. 88. 160. 161. 255. 
368. 
platea OO. sanctorum, Budae, 521. 
Plathnar Stephanus. 260. 296. 378. 
plaustrum" vino oneratum. 297. 
plebani. 22, 86. 
plebanus eccl, b. Mariae in area capit. 
390. 
plebanus s. Johannis de Nova villa. 18. 
plebezani eccl. s. Marci. 64. 
Plemenschaak Martinus, 282. 
Plemensrhyak Petrus. 80. 158. 
Plomberg de Henricus. 78. 74, 
Plusar Johannes, civis. 104. 
Pobresya, villa civ. 1. 186. 146, 154. 
193. 349. 
Podgorya, locus, 519. 
poena absentium a divinis. 460. 
poena capitis | 182 
»  ammissionis bonorum, f.  " 
poena duppli. 187, 
poena periurii. 318. 
Pogan Petrus. 518. 
Polosychycza, possessio. 191. 
poma narangy (pomerangy). 415. 
pondus, 48. 50. 
Pongracz Johannes. 290. 292. 
pons. 50. 
pons Pyzani mozt. 348. 
pons in castello civit. 805. 
pontes civitatis. 494. 
poplathy. 49. 
poplun. 73, 
Popov turen, 55. 56. 
Popowez, possessio. 460. 
Popowych Jacobus. 89. 
populus sacrilegus. 83. 
porcelli. 416. TE 
porci. 50. 146. 248. 310. 415. 
porcio canonica. 220. 221. 
224. 399. D» 
Porkolab Augustinus. 299. 
porta carnificum 50. 68. 254. 
porta lapidea civit. 68. 
porta nova civit. 30 68. 


pisces recentes. "o3 
, 7 415. 


222. 223. 


| portae civitatis Grecensis 39. 67. 68. 


141. 142. 148. 


723 Index, — P. 





porta capituli, 868. 

portae eccl. cathedr, 82. 

portae jobagionum. 804. 

portarii. 390. 

portariorum capituli solutio 890. 
portarum connumeratio. 320. 
portarum capituli custodia. 390. 
portarum destructio. 125. 

portella civitatis campestris 50. 68. 
portus s. Jacobi (in Jarun). 277. 
portus insulae in Jarun. 57. 58. 176. 
portus Jelenowcz. 59. 


portus fluvii Zawae. 128. 32D. 898. 349. 


863 
Posega, civit. 11. 56. 298. 865. 
Poseganum capitulum. 56, 


Posegay Johannes. 402. 404, 405. 483. 


434. 435. 436. 449. 450, 451. 452. 


Posonium, civit. 41. 69. 108. 116. 117. 


118. 171. 172. 422. 
posonienses comites: 

Silstrangh. 11. 

Stephanus 

Georgius | de Rozgon. 115. 

Andreas Pawmkircher. 290. 292. 
possessiones nobiles 187. 


possessiones jobagionales haereditatiae. 
269. 


possessiones jobagionales impignoratitiae 
209. | 


possessionum divisio. 1. 
possessionum donatio 7. 
possessionum occupatio. 

» detentio. | 4. 1. 
» perpetuatio. 
postes. 248. 
potestas constituendi vicarium. 976. 
potiores de capitulo zagrab. 28. 
praebendae penes eccl. cathedr. 2. 4. 


Praebendarii eccl, cathedr. 15. 18. 22. 


81. 65. 218. 363. 
prabendariorum vineae. 
temae, ] 2. 219. 
praedae. 21. 829. 
praedia. 38. 
praedii privatio. 392. 
praediorum resignatio, 59. 


Praedicatores, fratres, 81. 240. 247. 281. 
300. 859. 859. 879. 880. 893. 462. 


486. 492. 
praescriptio. 4. 413. 
praetorium competens. 392. 
prandium 307, 309. 
Pranuch Jobannes. 206. 


prata capituli. | 88, 99, 180. 216. 94g, 


» civitatis. | 
pratorum occupatio. 128. 
Praudych Clemens. 80. 158. 
Praudich Georgius. 225. 226. 
Praudich Marcus 225. 226. 


| 


i 
| 
| 
U 


Praudych Nicolaus, notarius public. 40 
225 226. 

Praudich Paulus. 7. 

Prawcz Johannes, iudex. 28, 

precelli. 48. 

preco communitatis. 48. 

Pretoka, fluvius. 52, 68. 

Prevlaka, praediolum. 59. 


| preztecze. 111. 


pristinae consvetudines artificum. 282. 

privatio eccl. sepulturae. 66. 

privatio officii et beneficii, 39. 493. 

privatio praebendae. 346, 

privatio praedii canon. 899. 

privilegia eccl. cathedr. 161. 

privilegia ord. Praedicatorum. 879. 

privilegium regis Belae IV. 9. 

privilegium regis Karoli. 9. 

privilegium civitatis. 49. 

proceres regni. 8. 175 

processionale tempus in vigil. Epipha- 
niae. 22. 

processus sentencionales. 67. 

proclamatio publica. 164. 

proclamatio trineforensis. 164. 169. 180. 
219. 

proclamatio in Wgrouch. 

> in Stubicha, 
» in Iwanich. 

proclamatio venditionis. 508. 

procurator curiae episc. zagrab. 14. 15. 
178. 

procurator causarum capituli. 83 107. 
161. 167. 177. 876. 

procurator capituli Martinus de Edeles. 
883. 

procurator legittimus. 37, 

Prodauiz, loc. 119, 

profugus Jacobus Czapocza. 488. 

prohibitio, 8. 4. 46. 

proiectio in fluv. Zawae. 849. 

promontorium zagrabiense, 351. vide: 
zagrab. promontor. 

propugnacula capituli, 331. 

propugnacula turris. 86. 

proscriptio. 346. 

protectio regia, 492. 

protestatio. 3. 6, 42. 49. 46. 58. 106. 
176. 199. 218. 215. 289. 259. 269. 
805. 419. 

prothocolla. 248. 472. 

protonotarius sedis crisiensis. 90. 

proventus condemnationum. 887. 

proventus curruum. 494. 

proventus ducatus regni Slavoniae. 478. 

proventus mardurinales. 335. 

proventuum administratio. 295. 

proventuum capituli carentia, 242. 

proventuum occupatio. 115. 

proventuum capitul. privatio. 298. 


164. 170. 


Index. 


provinciae episcopales. 848. “ 
provisor curiae episc. zagrab. 15. 125. 

126. 183. 868. 
provocatio capituli. 81. 
Prybych Petrus. 178. 
Prybych, possessio. 187. 
Ptychkowicza, mulier. 481. 
publica forma. 225. 
publicum exemplar. 67. 
publicum instrumentum. 40. 41. 

219. 225 288 239. 
publici depopulatores. 38. 
pueri. 141. 
pugna prope Manduševec. 29. 
pulli. 186. 415. 509. 
pulsatio pro defunctis, 18. 
pulsus campanae, 34. 
pulvinar majus. 72. 
pulvinaria. 82. 
Pulyan Andreas. 1, . 
Pywarich Laurentius. 

> Mathias. 208. 

Pyzani mozt, pons. 848. 


192. 


Q. 


Quadragesima, (jejunium). 48. 
quarta seu canonica portio. 64. 
quarta capitulo competens. 528. 
quarta pars legatorum. 69. 66. 
quarta testamentariae dispositionis. 64. 
quarta funeralis. 220. 221. 222, 228. 
224. 241. 
quartae archidiaconorum. 818. 
quartae solutio. 22. 
quartae mensurarum. 495. 
quartale cubuli, 49, 
quartale unius brachii, 861. 
quartalia frugum. 49». 
quercus. 68. 
questores. 416. 
Quinqueecclesiae, civit. 72. 
quinqueeccl, episcopi: 
Valentinus, presb, card. 10. 
Henricus. 61. 74. 115. 
Johannes. 290. 292. 
Sigismundus. 401. 447. 461. 
quinqueeccl. praepositus: 
Mathias de Gathaloucz, 521. 
quinqueecclesiense capitulum. 198. 
quinqueecclesienses praebendarii. 78. 
quottidiana suffragia. 17. 


R. 


Raboch N possessio, terra. 71. 76. 
Raday, civis. 878. 

Radko de Koper. 257. 

Radlyn Martinus, sartor. 476. 


— Q. &. 573 


Radomerch, possessio 101. 178. 
Radoslaus de Brezouycza. 138. 
Radwan, possessio. ^90. 
ragusiensis archiepiscopus: 
Andreas, 10. 
Rakarych Stephanus. 89. 80. 90 
51. 57. 74. 90. 149. 
Rakonok, castrum. 1150, 155 176. 1+8, 
» pomses10.[977, 278. 348. 506. 
Rakytnycza, parochia. 288. 519. 
rapinae. 34. 
Raskay Blasius 518. 
Raskowych Petrus, 469. 
Rasciani 209. 260. 
rastrum ferreum. 110. 
Ratcha, possessio 192. 
Rauen, possessio. 76. 
Rausther Corardus. 207, 
Rawsar Conradus, judex. 186. 208. 204. 
205. 282. 266. 295. 296. 802. 332. 
Rayfnicz Michael, canon. 398. 
Razynakereztwr, locus. 368. 466. 479. 
512. . 
reambulatio terrarum civit, 200. 
reambulatio terrarum Rodes, Rabocz et 
Gorimlye. 76. 
rebellio publica. 37. 
receptio possessionum. 42. 44, 
recipiadmissio, 219. 
recognitio dominii capit. 389. 
rector altaris s. crucis in eccl cathedr. 
99. 101. 170. 171. 172. 178. 
rector altaris b. Magdalense, Georgius 
190. 
rector hospitalis. 235. 986. 
rectores eccl. s. Marci. 89. 
rectores eccl. s. Johannis in Nova villa. 
60. 
recuperatio castrorum. 268. 
recursus Romam. 115. 
recursus &d maiestatem regiam. 488. 
redemptio possessionum. 188. 
redemptio de captivitate, 189. 
refectorium. 865. 
reformatio in vestibus eccl. 878. 
regia praesencia. 162. 
regia protectio. 41. 
regium edictum. 189. 
registra civit. 248. 814. 467. 
registrum sigillis consignatum. 154. 
regni consvetudo. 190. 228. 
regni nobiles. 42. 210. 218. 215. 289. 
reipublicae defraudator. ! 993 
» occultator. , 
reliquiae sanctorum. 32. 85 899. 
Remethense claustrum. 281. 285. 
Remethense promontorium. 488. 
Remetinecz, possessio. 59. 
rerum ammissio. 19D. 
ı res regni publicae. 312. 





574 ^ Adex — S. 


res ecclesiae cathedralis. 38, 
res ecclesiasticae. 88. 
res furtive ablatae. 204. 
res mobiles. | 39. 

» immobiles. 
s ilium. | 416 
.» ignobilium 
res venales 50. 417. 501. 
residencialis domus, 68. 
responsales legittimi, 37. 
responsoria. 18. 
revenditio. 49, 
Reynis Anthonius. 1. 
Robertus, praepos. can. 427. 
Robertus, doctor theolog. 276. 


Rodes | insula 


terra, 
Rudes | vins. 


Rodolphus \ 


Rudolphus f Alben 


459 460. 461. 525. 
Rodolphus, pater Johannis bani. 61. 
Rohfy Ladislaus. 424. 


Roma, urbs, 77. 86. 87. 235. 948. 356. 


432. 491. 
Rosa Elena. 192. 
rosonensis episcopus. 354. 


rosonenses episc.: 


Constantinus. 185. 

Georgius. 492. 
Rosowych Demetrius. 89. ' 
rotae ad aratrum, 27. 
rotae duae novae. 416. 
rotarum confractio. 69. 
rotarum receptio. 69. 
Rottar, nom. prop. 85.. 


Roycha, oppidum. | 188. 140. 149. 218. 


» possessio. 

rubeta civitatis. 130. 

rubetorum occupatio. 122. 128. 
rubetum capituli 90. 

Rudetych Gallus. 419. 

Rufnicz (Rayfnicz), canon. 895. 
ruina muri civit, 367. 


ruina claustri s. Nicolai ord. Praedicat. 


852. 
rumor populi, 81. 159. 
Rusman Paulus. 80. 158. 
Rybarych Lucas. 467. 487. 
Rybnik, castrum, 401. 406. 


S. 


Sabacz, castrum. 517. 
Sabaria, oppidum. 184. 
sacerdotes curati, 999. 


silva. | «5. 76. 166. 486. 508. 


17. 78. 87. 88. 89. 
94. 94. 95. 96. 97. 
98. 99. 100. 128. 456. 


42, 43. 46. 72. 73. 
de | 


^ 
» , 
N . 
-. » 
u LL LL ZL LL LL... — —À — — —— — 


sacrilega civitas. 
» communitas, 94. 3T. 39. 
sacrilegi invasores. 281, 
šacrilegus populus -35. 
sacristia eccl, cathedr, 58. 81. 85. 106. 
159. 161. 248, 944. 316. 394. 
sacristia exterier. 399. 
sacristia interior. 220. 998. 482. 498. 
sacristia maior, 294. 
sacristia eccl. chasmensis. 520. 
sagittae. 29. 30. 82. 86. 57. 81. 82. 141. 
142. 147. 148. 160. 176. 260. 368. 
416. 518. 
sagitarii: - 
Paulus, | 
Jacobus , 80. 158 
Elias. | . 
sal. 50. 
sal lapideus. 415. 
sal maritimus, 415. 
Salak Michael, notar. publicus, 243. 
salarium. 50. 389. 
Saldynarych Johannes. 297. 868. 
salium emptores. 416. 
salium minerae. 499, 
Salkowych Paulus. 80. 
salsamenta. 518. 
salserium auratum dupplum. 518. 
Salzburg, civitas. 206. 
Samsinowez, possessio. 868. 
Sancky, castrum. 228. 
sanctuarium eccl. b. Mariae, 508. 
sanguinis effusio 34. 54. 104. 109. 176. 
Saphar Petrus, iud. Grec. 9. 12. 18. 16. 
nd Michael. 298. 245. 246. 247. 
25 
Sarouych Valentinus. 215. 246. 247. 258. 
296. 
sartores. 49. 
sartores: 
Petrus. 20. 
Georgius, 39. 74. 79. 92. 93. 108. 
157. 161. 190. 
Martinus 57. 80. 
Mathias. 80. 
Paulus. 80. 158, 256. 
Benedictus. 92. 93. 
Mathaeus, 126. 
Martinus. 158. 176. 
M. thias. 158. 
Nicolaus. 259. 418. 
Dionisius, 296. 
Blasius, 296. 
Demetrius. 296. 
Antonius, 378. 
Mathias. 476. 477. 
Martinus. 476 477. 479. 
Paulus, 481. 
sathanae satellites. 34. 
Satisfactio. 7. 288. 


Index. — S 


sauciatio crndelis. 30. 

scandala in clero. 346. 

scardoniensis sedes vacans. 115. . 

scheda testamenti, 521. 522. 

scholasticus Mathias. 39. 

Schytaryeuo, possessio. 147. 161. 270. 
271. 387. 348. 502. 

Sclauopia& ducatüs. 478. 

Sclavoniae dux:. 
Johannes Corvinus. 478. 480. 483. 484. 

487. 499. 502. 504. 50b 506. 507. 

Sclauoniae regnum. 272. 313. 319. 8836. 
345. 352. 885. 392. 414. 420. 500. 
501. 518. 614. 

Sclavoniae regni desolatio. 871. 

scopare, 49. 

scriba publicus. 40. 

scrinia. 472. 

scriptor librorum: Gregorius, .20. 

sculptnra sigilli, 113 

scutellae, 49. . 

scutellae argenteae. 517. 518. 

scutellae argenteae italicae. 518. . 

scutellae parvae argenteae. 518, 

scutellae parvae pro balsamentis. 517. 

Sebastini liberi ]. 

Sebastianus, 4. 74. 75. 79. 80.157.178. 


Sebastianus de Kamarch, com. zagrab. 26. 


Sebastianus, judex. 52. 
Sebastianus, jurat. civis. 192. 194. 
Sebastianus de Belezlowcz. 225. 
Sebastianus de Chakan. 508. 
Sebastianus de Korothna. 448. 468. 
Seboldus. 208. 
Seboldus, capitaneus. civit. 

255. | 
Seboldus Mayer. 186. 187. 
Seboldus Majerviser. 277. 
secretorum revelatio, 318. 
secures, 58. 147. 176. 416. 
sedecima frugum. \ 

, vini — | 14. 209. 

sedes apostolica. 281. 
sedes judiciaria Grechensis. 176. 190. 
Sega. Emericus. 190. 
segetes seminatae, 91. 
Seghlyn Anthonius. 368. 
Segnia, clvit. 405. 406. 511. 
segniensis episcopus. 4. 
segnienses episcopi: 

. Thomas. 11. 

Johannes de Dominis. 115. 
Segyn Anthonius, 863. 
sella. 150. ' 
sellipares: 

Dominicus, 80. 158. 

Paulus. 80. 158. 

Johannes. 851. 

Petrus. 878. 
selliparum universitas. 402. 403. 


Grech, 254. 


——————— —— —————————————————MM————M———MM—Ó——Ó—MÁ HM € MM — MÀ 


| 





575: 


Selyn, castrum. 487. 443. 

semita ad fluv. Medwednycza. 321. 

seminaturae. 93. 

seminaturae amissio. 497. 

sentencia diffinitiva. 65. 221. 

sentencia interdicti. 281. 

sepes capituli, 331. 886. 402. 

septimana. 2. 

sepultura, 72. 

serae (clausura). 82. 

serarum fractio. 160. 815. 

servicia coctricis. 218. 

servitia publica. 295. 

servitia regia. 35. 

servitorés capituli. 5b. 

sessiones duodecim. 1. 

sessiones. penes capellam b. Catharinae, 
893. 

sessiones jobagionales. 19. 198. 196. 
216. 277. 828. 418. 483. 484. 499. 
502. 

sessionum jobagionalium occupatio. 823. 

Shedina Gregorius, 508. 509. 

sibinicensis sedes vacans. 115. 

Sigismundus, rex. vide: Hungariae reges. 


Sigismundus, quinqueeccl episc. 401. 
441. 451. E 

Sigismundus, archid. varasdinensis, 282. 
243. 260. 

Sigismundus Thopnaw, archid. varasd. 
838. 


Sigismundus, iuratus civ. 19. 20. 

Sigismund Hannsteyn, 134. 

Sigismundus de Weyspriach. 979. 

sigillatio document. 266. 895. 422. 

sigillatio falsaria 242. 

sigilli capit. proventus. 266. 

sigillum dupplex Karoli reg. 9. 

sigillum reg. Sigismundi, novum, duplex. 
10..24. 113. 114. 

sigillum secretum Ladislai, reg. 260. 

sigillum secref. anulare Mathiae reg. 
264. 212. 801. 308. 309. 

sigillum duplex Mathiae reg. 289. 291. 
936. 858. 361. 404. 

sigillum Wladislai. reg. 500. 

sigillum Joh. Coruini, ducis. 481. 

sigillum nobilium regni Croat. 408. 418. 

sigillum card. Gabrielis. 890. 

sigillum anulare. ! Eberhardi eppi. 
» pontificale, 9. 23. 
sigillum pontificale Andreae eppi. 16. 
sigillum Johannis eppi. 41. 62. 66. 
sigillum Benedicti eppi. 198. 224. 
Sigillum Osvaldi eppi. 876. 
sigillum zagrab. capituli. 185. 198. 226. 
822. 828. 832. 390. 469. 479. 486. 
604. 512. 527. 

sigillum chasmensis capituli, 98. 100. 
173. 258. 


576 


sigillum civitatis Grechens 2. 20. 21. 
52. 64. 93. 127. 194. 195. 280. 281. 
257. 299. 321. 852. 358. 430. 477. 
480. 482. 491. 

sigillum comit. zagrab. 358. 861. 485. 

sigillum vicebanor. et comit. zagrab. 204. 
206. 204. 211. 212. 216. 281. 240. 
242. 270. 273. 296. 

sigillum comitis communitatis Grecensis. 
495. 

sigillum: communitatis vici Latinorum. 
220. 

sigillum abbat. ord. Cisterc. 106. 197. 
187, 

sigillum claustri Remethens. 282. 

sigillum Petri Forgach, mag. cur. 24. 

sigillum Nicolai de Gepew, comit. zagrab. 
137. 138. 

sigillum Stephani K whinger, comit. za- 
grab. 101. 

sigillum testium testamenti. 189. 

sigillum Seboldi Mayerwisher, castel. 278. 

signa armalia. 66. 

signa metalia. 198. 

signum communitatis. 49, 

signum notarii. 40, 67. 289. 

signum lineum, 33. 81. 159. 

Silstrangh, posoniensis comes. 11. 

silva, iuxta vineam. 90 

silva Lonya. 54. 

silvae civitatis. 130. 

silvae glandinosae. 416. 

silvarum occupatio. 123. 

Simeon, civ. 19. 20. 

simigiensis comes: 

Dionisius de Marchali 25. 

Simigium, civitas. 486. 

Simon | 

Symon. ( 29. 41. 208. 

Simon de Rozgon, wespriensis episc. 115. 

Symon, pleban. s. Emerici. 473. 

Simon, fil. Konie bani. 11. 

Symon, judex capituli 121. 

Simon, litteratus. 469. 

Symon Chepernych. 233. 

Simon Smolchych. 259. 

Simon Thoth. 46. 

Sımon, fil. Andreae. 439. 

Simwnowych. 296. 

Symwnych Andreas. 259. 

sirmienses episcopi: 

Jacobus. 115. 
Vrbanus. 292. 

Sixtus IV. papa. 33 354. 378. 418. 

Slanowcz, possessio. 54. 

Siawethychy, possessio. 492. 

smalcz aurum. 517. 

Smolchych Simon. 259. 

Sochsnam Jacobus. 17. 

Sofia, fil. Dersfy. 520. 


Index. — S. 


solatia naturae humanae. 293. 

Soldinarych Johannes. 249, 243. 877. 
883. 391. 

solidi. 212, 428. 470. 471. 509, 

solutio in dupplo 418. 432. 

solutio pascuum. 495. 

solutio plenaria. 6. 

sonum campanae. 30. 81. 83. 159. 161. 
188. 265. 316. 882. 

Soploncza, possessio. 862. 


'sotularium capita. 48. 


sotularium par. 48. 
spalatenses archiepiscopi: 
Andreas. 16. 
Dwymus. 115. 
spanus capituli. 389. 494. 
spanus de Kralewcz. 486. 
spatium dierum triginta. 6. 
species. 415. 
speculare, 83. 
spoliatio. | 21. 27. 82. 84. 35. 110. 136. 
spolium. 805. 316. 349. 
sponsores. 245. 
Sporar Laurentius. 368. 878. 419. 
sporta. 56. 
spurcitiae, 49. 
stabula civium. 147. 195. 
Stacoarius Anthonius, 582. 
statio sub domo. 418. 
stacionarius. 48. 49. DO. 
stationes iuxta murum ecci. s. Marci. 491. 
stationum proventus. 494. 
stationis sufossio. 55. 
stagnum, 482. 
Stansa juratus. 476. 
staria salis. 495. 
statera communitatis Grec. 50.495. 496. 
statutio possessionaria. 102. 284. 837. 938. 
statutum civitatis Grecens. 47. 49. 50. 
Statuta capituli zagrab. 248. 294. 
statutorum capit. zagrab. liber. 23. 
statutorum capit. id 481 
> > mutatio. . 
statutum de civibus locandis. 882. 
statutum de domibus plateae capituli. 892. 
statutum de festis servandis. 469. 470. 
statuta hospitalis. 286. 287. 
Stephanus, colocensis archiepisc, 289, 294. 
Stephanus, episc. geuriensis. 315. 
Stephanus, transilvanus, episc, 10. 
Stephanus de Byk, praepos. albensis. 170. 
Stephanus, praepos. Glogonczensis. 471. 
418 


Stephanus, canon, zagrab. 44. 

Stephanus, sublector. 152. 

Stephanus Farkasii, canonicus zagrab. 
16. 160. 

Stephanus, archid. cathedralis, 220. 296. 

Stephanus, archid. de Kemlek, 221. 

Stephanus de Crisio, can. zagreb. 468. 498. 


Index. 


Stephanus de Hraztowicza, canon. 482. 
493. 

Stephanus de Jalza, canon. zagrab. 294. 

Stephanus de Roycha, canon. 218. 

Stephanus de Vizlicza, canon. zagrab. 
360. 

Stephanus de Wyzoka, canon. zagrab. 
191. 224. 


Stephanus, canon. chasmensis. 67. 

Stephanus, pleb. eccl. s. Marci. 494. 

Stephanus, pleb. de Rakytnycza. 238. 

Stephanus de Iwanych, praeb. 409. 

Stephanus de Roycha, praebend. 409. 

Stephanus, praebend. hospitalis. 475. 

Stephanus, praebend. chasmensis. 139. 
178. 188. 

Stephanus, heremita, vicarius. 851. 

Stephanus de Bathor, judex curiae. 115. 
157. 165. 382. 391. 404. 408. 414. 
498. 433. 434. 448. 449. 

Stephanus de Peren, dapifer. 115. 

Stephanus, vicejanitor reg. 12. 

Stephanus com. Wegle etc. 115. 188. 

Stephanus Frangapan. 405. 406. 407. 

Stephanus Bradach, vicebanus. 506. 

Stephanus Hwhinger, | comes zagrab. 

» Kuhingar, 131. 200. 
Stephanus de Rozgon, poson. comes. 115. 
Stephanus, judex. 90. 92. 99. 
Stephanus, juratus civ. 1. 19. 20. 29. 

229. 256. 257. 262. 850. 358. 

Stephanus, litteratus. 158. 476. 

Stephanus de Markus, notar. public. 317. 

Stephanus, notarius Rudolphi de Alben. 
96. 

Stephanus, civis. 126. 380. 

Stephanus Bakovch. 158. 

Stephanus Bychkele de Zelnawar. 91. 
122. 1830. 147. 148. 151. 158. 299. 
348, 

Stephanus Farkasy de Ebres, 130. 208. 

Stephanus Herwat. 19. 

Stephanus Kasnar. 481. 485. 502. 

Stephanus Kweth. 80. 158. 

Stephanus Kys. 882. 

Stephanus Ladomerych. 284. 

* Stephanus Lah. 368. 

Stephanus Nagh de Chakan. 486, 

Stephanus Plathnar, 260. 378. 

Stephanus Rakarych. 39. 80. 

Stephanus Swechych, 245. 

Stephanus Thewrek. 284. 

Stephanus Zayko. 195. 

Stephanus, lapicida. 17. 68. 126. 

Stephanus, sutor. 109. 296. 

Stephanus de Adamowcz. 337. 388. 

Stephanus de Bochka. 151. 153. 

Stephanus de Bozow. 3. 

Stephanus de Brezouicza. 118. 187. 138. 

Stephanus de Byk. 457. 


| 


— S. 577 


Stephanus de Drenowa. 169. 180. 

Stephanus de Mykwlych. 486. 

Stephanus de sub-Kemlek. 57. 175. 

Stephanus de Wyzoka, notar. publ. 238. 

Stephanus de Ztanchychy. 266. 

Stephanus, pater Johannis comit. zagrab. 
6. 7 


Stephanus, fil. Chernk. 441. 
Stephanus, fil, Farcasii. 91. 
Stephanus, fil. Laurentii Toth. 4. 6. 7. 
Stephanus, fil. Michaelis, judex. 75. 79. 
84. 103. 157. 161. 162. 168. 165. 175. 
177. 178. 179. 180. 
Stephanus, fil. Nicolai. 211. 
Stephanus, familiaris capit. 82. 160. 368. 
Stephanych, civis. 296. 378. 
Sthanko de Pobresya. 154. 
Sthenychky Blasius, 878. 419. 
stibra. 60. 
stipendium medicinae doctori, 482, 
Stoyko, fil. Lucasii Agatich. 68. 
strennarum dies. \ 12. 18. 
> munera, 
strepitus clangoris hominum. 81. 
Strigonium, castrum, 9D. 


strigonienses archiepiscopi: 
johannes. 10. 
Georgius. 87. 94. 115. 
Dionisyus de Zeech. 290. 291. 
Thomas. 518. 521. 

stuba hospitalis, 288. 

stubella parva, 72, 

stupa. 50. . 

Stupnik, possessio. 232. 

subdelegatus, 95. 

subsolia. 48. 

suburbium civit. Grec. 19. 88. 39. 50. 
80. 82. 158. 100. 835. 848. 362. 363. 
368. 483. 484. 

successio in aedificia. 6. 

suelli. 416. 

suffossio muri. DO. 

suffragia pro denatis episc. 17. 

sulci. 258. 

Supczi, generatio. 280. 

superarbiter, 528. 

superarbitrium, 90. 

supportator. 470. 471. 

surla, (vestis muliebris). 147. 

surove dwercze. 68. 

suspectus de fuga. 388. 

suspendio tradere, 83. 

suspicio in exactione tributi, 327. 

sustentatio pauperum. 236. 

sutor. 

sutores, | 48. 231. 232. 308. 

sutor de abbatia. 259, 


sutores: 
Thomas. 39. 


37 





578 


Martinus, 62. 104. 

Blasius. 80. 158. 368. 

Valentinus. 80. 158. 868. 

Emericus. 190. 

Leonardus, 195. 

Nicolaus, 226. 241. 259. 

Philippus. 256. 296. 

Stephanus. 296. 

Jacobus. 296. 

Lucas. 296. 

Antonius. 296. 

Michael. 363. 

Thomas. 368. 

johannes. 868. 

Elias. 368. 

Clemens. 878. 

Valentinus. 467. 

Gregorius Shedina. 508. 
sutorum vicus. 496. 508. 
Swechych Petrus, 245. 
Swechych Stephanus. 245. 
Swlkowich Paulus. 158. 
Swsicha, possessio. 163. 168. 179. 
Sydowanich Paulus. 158. 
Sydowchich Laurentius. 80. 
Syhemberger, nom, propr. 189. 
Sylakowyna, 

"107. 337. 341. 433. 434. 437. 

441. 442. 446. 447. 
syndicus. 87. 
syndicus ord. Praedicatorum. 878. 
synodus basiliensis. 280. 
synodus constanciensis. 2]. 


440. 


synodus zagrabiensis 811. 312.818.314. 


Sypchich Dionisius 378, 
Syprasnych Anthonius, 278. 
Syprasnych Georgius. 273, 
Sythar. 139. 141. 

Sytharia, possessio. 211. 
Sythomeria, possessio. 139. 141. 
Szenche Ladislaus, nobilis. 52. 
Szepnicza, possessio. 54. 
Szlannovcz, villa 198 
Szwyblian, possessio. 


vide: Zwiblya. 


T. 


tabelliones publici, 80. 397. 
taberna in domo canonic. 426 
tabernatores. 49. 

tabula cum imagine crucifixi. 518. 
tabula ad aram magnam. 520. 
tabula in sacristia 470. 
Tadika, castrum. 72. 
talentum, (funta) olei. 48. 
tarda hora noctis. 288, 
tardissima hora noctis. 328. 
Tartari, 400. 


possessio. 3. 6. 42. 46. 58. 


941. 404. 449. 458. 
454. 456. 451. 458. 459. 460. 461. 


——— —À —— —— M M——— MÀ — € 


———MMM ———————— —————————————M——M— MM I. M — —— —  — MÀ A Á— 


Index. — T. 


tasseae. 248. 
tavernici regales, 26. 45. 279. 381. 
tavarnicorum magistri: 
Nicolaus Trentul. 11. 
Johannes de Rozgon. 116. 290. 292. 
Laurentius. 453. 458. 
Ladislaus de Egerwara, 492. 
taxa regalis, 58. 196. 
taxa ducalis. 505. 
taxa capitularis. 196. 
taxa pecuniaria, 119. 
taxa quadraginta marcarum. 9, 
taxae annuales. 310. 
taxae consvetae. 59. 
taxae extraordinariae. 196. 336. 894. 
taxae ordinariae, 894. 
taxae impositio. 119. 310. 334. 
taxae exactio. 119. 
taxae relaxatio. 119. 
taxae residuitas. 120. 
taxae solutio. 319, 
taxarum exactores, 894. 
tela. 48. 49. 415. 
telonia, 286. 287. 817. 405. 406. 407. 
414. 420. 423. 426. 490. 515. 
telonia in pertinentiis episcopatus. 510. 
teloniatores, 500. 514. 
telonium in Czerye. 342. 848. 344. 
temesiensis comes: Pipo. 12. 
tempora impacata, 229. 429. 
tempus obsessionis. 
» expugnationis, | 352. 
tenera aetas. 19. 
terra circa montem Grech, 9. 114. 
terrae civit. Grecens. ) 27. 28. 63. 
»  communit. Grecens. | 298. 497. 
terrae Praebendarior. 61. 409. 410. 412. 
terra praebendialis Otok. 62. 
terra eccl, b. Marci evang. 476. 
terrae fratr. Praedicatorum, 248. 
terrae arabiles. 1. 38. 52. 19. 194. 
200. 216. 219. 231. 958. 269. 277. 
298. 
terrae controversae. 5]. 
terra tlacalis 196. 
terrae venditio. 477. 
terrarum appropriatio. 201. 
terrarum occupatio. 80. 122. 128. 
terrarum peraratio. 130. 
terragia bladi. 
Eo unen, | 462. 468. 465. 
terebella 416. 
territorium civit. Grecens. 28. 29. 109. 
110. 111. 209. 327. 888. 340. 349. 
territorium capituli. 71. 404. 
territorium conditionale. 68. 
tertia pars terragiorum, 462 465. 
testamenta. 19. 51. 55. 241. 318. 321. 
testamentum Johannis. eppi. 72. 88. 
testamentum Osvaldi episc. 516. 


A — T. 


testamentum Georgii Baxa. 187. 
testamentales causae. 207. 


testamentaria dispositio. 61. r4 56. 0 
> legio. (908, 221. 888. 


» ordinatio. 968. 37 8. 


testamenti approbatio, 522. 

testamenti revocatio. 78. 

testandi facultas, 
» libertas, N 4. 5. 887. 

testes idonei. 388. 

testes juridici. 204. 

testes sinodales. 815. 

testium presentia. 67. 

testimonium extraneum. 112. 

testudines, 

Thaar Michael 17. 

Thalichi, generatio. 280. 

Thamasy. 128. 129. 

Thatha, villa, 400. 

Thatar Bartolomaeus. 147. 

Thatar Paulus. 80. 158. 

theca ad conservandum corpus pueri 
innocent. 246. 247. 

Thechech Mathias, 429. 

theologiae baccalaureus. 199. 

theologiae s, lector. 358. 378. 

Thersecz, castrum. 406. 

Therztenyk, possessio. 74. 80. 158. 166. 
175. 


theutonicalis mensura. 50. 

theutonici latrones. 141. 

Thewrek Stephanus. 284. 

Thewthina Blasius. 868. 

thezaurus eccl. cathedr. 329. 

Thimotheus, episc. zagrab. 400. 

Thomae liberi. 68. 

Thomas, vojvoda transilvan. 454. 

Thomas, archiep. strigoniens. 518. 521. 

Thomas, episc. agriensis. 

Thomas, episc. jaurinensis, 490. 

Thomas, episc. nitriens. 290. 292. 

Thomas, episc seniensis. 11. 

Thomas, canon, zagrab. 107. 

Thomas, prepos. bachyensis, canon. za- 
grab. 82. 

Thomas de Iwanych, canon. zagrab. 40. 
191. 143. 224. 

Thomas, archidiacon de 'Warasd. 92. 
456. 460. 525. 

Thomas Thompa, can, zagrab. 219. 265. 
357. 360. 880. 398. 405. 406 407. 

Thomas, cantor, can. chasmens. 70. 521. 

Thomas, plebanus s. Johannis de Nova 
villa. 220. 240. 

Thomas, pleban. s. Emerici. 220. 240. 

Thomas, plebanus de Dombro, 74. 

Thomas de Czyglana, praeb 409. 

Thomas, fr. ord. Praedicat. 395. 

Thomas Zekel, prior Auranae. 268. 


————— —— ————M————M——Ó—— 


— — — 


579 


Thomas, vicarius in temporalibus. 40 
68. 72. 

Thomas, juratus. 229. 278. 298. 

Thomas, litteratus. 189. 141. 527. 

Thomas, civis. 192. 941. 

Thomas Carnus. 80. 

Thomas Croacus. 266. 

Thomas Chyeden. 296. 

Thomas Diuaek. 80. 158. 

Thomas Koposunych. 142. 

Thomas Kryuich. 80. 

Thomas K wunych. 158. 

Thomas de Bathyan. 507. 

Thomas de Domagouych. 158. 

Thomas de Pobresya. .154. 

Thomas de Ratcha. 192. 

Thomas de Zyrak. 209. 

Thomas, fil Andreae. 439. 

Thomas, fil. Blasii. 67. 

Thomas, fil Cholny. 90. 

Thomas, fil. Chun. 92. 98. 111. 

Thomas, fil. Jacobi. 202. 

Thomas, calvus, 158. 

Thomas, frenipar. 296. 

Thomas, sutor, 89. 868. 

Thomas, jobagio. 277. 

Thomay, vidua. 297. 

Thompa Michael. 405. 406. 407. 

Thompa Thomas, can. zagrab, 249. 265 
857. 860. 380. 398. 405. 406. 407. 

Thoplica (Topusko). 78. 

Thoplica, possessio capit. 150. 884. 

Thoplicensis, comitatus. 58. 297. 

Thopolowcz, possessio. 486. 

Thopazke } monasterium. 406. 505. 

Thosaycz, possessio. 189. 

Thoth Blasius, judex. 377. 

Thoth Christophorus. 448. 444. 445. 
446. 447. 

Thoth Johannes. 42. 46. 53. 97. 106. 
107. 108. 130. 131. 147. 148. 151. 
158. 448. 444. 445. 446. 441. 

Thoth Ladislaus. 42. 46. 53. 106. 107. 
108. 118. 

Thoth Laurentius. 6. 46. 58. 106. 107. 
444. 44b. 446. 447. 

Thoth Nicolaus. 3. 4, 6. 42. 58. 106 
107. 443. 

Thoth Simon. 46. 

Thowi, castrum. 406. 

Thurinsich Anthonius. 363. 

Thwrkalowcz, possessio. 284. 

thurociens. comes: 
Petrus de Zokol. 290. 292. 

Thwroczy Bernaldus. 486. 504. 

Thurzo Johannes. 511. 

Thuz Alfonsus, zagrab. praep. 516. 520. 

Thwz Johannes. 805. 345. 847. 849. 
304. 858. 861. 483. 520. 


* 


580 


tinae, (vas vini) 416. 
tinienses episcopi: 
Johannes. 76. 90. 97. 115. 130. 
Demetrius Chwpor. 198. 
Marcus. 292. 
Nicolaus. 447. 461. 
tlacae capitulares. 430. 432. 
toccalia. 248. 
Topnaw Sigismundus, archid. varasd 
933. 
tormenta, 34. 
tormentatio. 137. 
tortor, 467. 
trabes, 248. 
tradimentum. 296. 
traguriensis sedes vacans, 115. 


Trankenbergar Colomanus, 136. 188. 140. 


, 142. 
transilvani vajvodae: 
johannes. 
Jacobus. | 1. 
Ladislaus de Chaak. 115. 
Nicolaus de Wylak. 
Johannes Pongracz. | 290. 292. 
Thomas. 454. 
transilvani episcopi: , 
Stephanus. 10. 
Georgius Lapes. 115. 
Nicolaus. 290. 292. 
translatio ad sedem zagrab. 198. 
Trathyna, campus, 258. 
treugarum tempus, 27. 29. 160. 
Trentul Nicolaus, tavernicor, mag. 11. 
tribulationes, 487. 


| 8. 116. 118. 202. 
man meu. | 212.213.239. 286. 
tributa in terris. 287. 289. 826. 330. 
» super sani 414. 417. 420. 423. 
424. 500. 510. 518. 


tributa regalia. 8. 
tributa eccl. zagrab. 510. 
tributum fisci regalis. 320. 
tributa illicita. 417. 
tributa injusta. 

x — superflua. h 414. 
tributum capitale. 

» principale. 417. 

» filíale, 


tributaria exactio. 8. 203 214. 215. 217. 
989. 286. 287. 303. 326. 330. 406. 


407. 414. 490. 


tributaria solutio, 8. 116. 119. 802. 406. 
407. 490. 421. 423. 425. 498. 490. 


601. 504. 506. 512. 516. 


tributarii, 8. 116. 202. 200. 218. 215. 


217. 326. 330. 416. 417. 500. 
tributarius: Thomas. 527. 
tributi ammissio. 417. 


tributorum loca. 119. 302. 406. 407. 


519, 514. 


Index. — U. V. W. 


tributorum exemptio. 506. 

tributorum occupatio, 506. 507. 

tributum in Czerye. 99. 170. 171. 172. 
173. 342. 343. 344. 383. 891. 456. 
525. 

tributum ad Dravum. 72. 

tributum in Thersycz. 74. 

tributum sub c.stro Zwmzedwar, 205. 

tricesima, 289. 805. 

tricesimae limitatio. 518. 

tricesimalis domus. 195. 132. 

tricesimalis solutio. 513. 

tricesimalium proventuum occultatio. 125. 

tricesimalium familiarium captio. 125 

tricesimarum comes. 125. 

tricesimatores, 126. 133. 

tricesimatores: 
Petrus, 132. 
Benedictus de ner] 518 
Nicolaus de Zeech. ] 

triduum. 48. 

trinaforensis proclamatio. 459. 

triticum, 415. 

tronci apum. 147. 

Tropchych Lucas. 486. 

tuguria cespitibus cooperta. 370. 

tamulatio. 56. 

tunicae. 146. 147. 148. 248. 315. 

Turci. 304. 325. 385. 401. 429. 518. 

Turcorum incursiones ) 325. 331. 352. 

» insultus. | 355. 867. 370. 
» invasiones. 893. 399. 514. 

Turcorum metus. 80. 85. 158. 297. 

Turcorum rabies. 371. 

Turcorum saevitia. 328. 

turres eccl, cathedr. 82. 

turris eccl. s. Marci. 81. 

turris capit. in civitate Grec. (Popov 
turen). 27. 29. 38. 66. 56. 59. 80. 
81. 85. 121. 158. 249. 250. 251. 272. 
276. 296. 297. 399. 400. 

turris capituli reparatio, 85. 86. 87. 

turris murata in civit. 285. 350. 351. 
852. 

turris Heremitar. in civitate Grec. 429, 
430. 

turris in area capituli. 427. 

turris in castro Medwed, 260. 

turris domui adjacens, 216. 

tutela specialis. 41. 

tutor eccl zagrabiensis 227. 232. 

tutores testamenti. 52]. 

Tuz (Thwz) Johannes. 404. 

Twwak Anthonius, jobagio. 166. 

Tyuer, canon zagrab. 816. 


U. V. W. 


ulnae. 307. 
ulnae aeneae, 386. 


ulnae panni. 
» telae. } 45. 


Ulricus, 


Vlricus Eberspek. 295. 
Vlricus Lamberger. 333. 
Vlricus, fil. Johannis de Kanisa. 231. 
ultima voluntas, 288. 
ultimum votum. 4. 

uncis quarta dimidia. 247. 
Ungh Albertus. 50. 
urburarum comes. 125. 
usurpatio possess. 42. 46. 
usus civitatis. 1. 

usuum fructuum perceptio. 7, 
uxores, 141. 


vaccae, 138. 140. 146. 147. 148. 248. 


415. 

wacienses episc.: 
Vincentius. 290. 292. 
Nicolaus, 447. 461. 

vaciensis sedes vacans. 11, 115. 

vada fluviorum, 416. 


vadum Kyralrew. ! 284. 388. 340. 845. 
917. 349. 354. 861. 


» regis. 
vadium seu pignus. 497. 
Valenchek, civis. 487. 
Valenthych, judex. 281. 
Walenthych, civis. 868. 377. 
Valentinus, presb. cardinalis, 10. 


Valentinus, pleb. vici Latinorum. 9218. 


220. 240. 
Valentinus, praebend. zagrab. 186. 
Valentinus. 148. 158. 376. 


Valentinus, judex 288. 268. 295. 305. 


342. 343. 351. 391. 


Valentinus, juratus. 192. 350. 476. 479. 


481 
Valentinus Anthonii. 80. 


Valentines Godech 

Giubech. 

Valentinus Gwndych. 244. 
Valentinus Kozynowzeth. 368. 
Valentinus Ladisych. 154. 
Valentinus Mozlawech 80. 158. 
Valentinus Palfy. 455. 462. 
Valentinus Peren. 80. 158. 


Gobecz. | sy. 80, 81. 158. 
159. 


Valentinus Saronych. 245. 246. 247. 


258. 296. 


Valentinus de Besenew. 192. 


Valentinus de Chernkowez. 270. 387. 838. 


. Index. — U. V. W. s81 


comes / 186. 200. 202. 908. 
Wlricus,/ Ciliae, | 204. 207. 208. 209. 


Valentinus de Cherzthwecz. 192, 
Valentinus de Drenowa, 180. 
Valentinus, fil, Andreae. 489. 
Valentinns, fil. Briccii. 211. 
Valentinus, fil Gregorii. 257. 
Valentinus, fil. Ifk. 123. 127. 180. 131. 
Valentinus, fil. Michaelis. 350. 
Valentinus, fil. Petri. 489. 
Valentinus, fil. Stephani, 84. 164. 169. 
170. 180. 
Valentinus, arcupar. 158. 
Valentinus, sutor. 80. 158. 868. 467. 
Valentinus claudus 257. 
Valenthych, fil Michaelis. 190. 
valla. 111. 
vallis sub ponte, 50. 
valor rerum venditarum. 49. 
valor impensarum in reformatione curia- 
rum. 874. 
walpoth Jacobus. 149. 
walpoth Paulus, 246, 247. 488. 
valpoth de Vynicza. 270. 
valvae cathedr, eccl. 980. 379. 
waradiensis episcopus. 265. 
waradienses episcopi: 
Lucas. 10. 
Johannes. 283. 290. 292. 
Dominicus. 518. 521. 
waradiensis sedes vacans. 115. 
vargae; 
Blasius. \ 
Dominicus. | 918. 
varasdinensis comes: 
Sigismundus de Hannsteyn. 134. 
varasdinensis comitatus, 155. 884. 405. 
vas vini. 


vasa aurea. 
» argentea. 
» deaurata. 248. 
» aerTea 
» Stannea. 


vasa vacua venalia, 416. 
wayuoda de Thamasy. 199. 
vectigal coronae. 318. 
Vegla, ins. 405. 
Weglae comites: 
Nicolaus de Frangyipan 
Stephanus » 188. 
Martinus » 
vehiculum. 57. 175. 
vehiculum oneratum, 
> parvnm. ja. 
» per hominem trahendum. 
vellera. 415. 
venditor bovis. 203. 
Veneti, 45. 
Venetiae urbs. 45. 
verba impudica. 316. 
verba iniuriosa. 346 
verba turpia; 109. 


583 


verba vituperiosa. 29. 196. 
verbera, 57. 71. 121. 805. 348. 
verberatio. 27. 54. 

Verbowzko, castrum. 406. 

Werewcze, comitatus.| 405. 414. 500. 
» oppidum | 501. 502. 
Weriunburger Johannes, capetaneus. 76. 

vesperae sollemnes. 18. 
vesperarum officium. 
ver pertinum > } 82. 88. 160. 161. 
wesprimienses episc: 
Simon de Rozgon. 115. 
Albertus. 290. 292. 
wesprimiensis eccl. 78. 
wesprimiensis sedes vacans, 10. 
vestes ecclesiasticae, 81. 
vestes pontificales. 72. 


vestes, 90. 111. 186. 146. 148. 


vestimenta, 
viror. mulier. 248. 260. 


vestigia bovis. 208. 

vexationes propter taxas regales, 58. 
vexillum cruentum, 83. 

vexillum erectum. 21. 81. 159. 
Weyspriach de, Sigismund. et Balth. 279, 
Veznethicz Georgius. 491. 

Veznethicz Nicolaus. 491. 


W gra, possessio. 
iain dium, | 486. 452. 


via communis 20. 54. 68. 198. 288. 256. 


258. 273. 298. 860. 477. 
via libera, 138. 140. 141. 148. 
via publica, 71. 194. 204. 218. 281. 386. 
via do plica in vico monasterii b. Mariae. 
186. 
via capitularis, 54. 
via nova lata. 63. 
via nova versus Ztulbiczam. 205. 
via versus castrum Zwmzedwar. 904. 
vicarius in pontificalibus episc. zagrab. 
185. 298. 801. 
vicebani. 6. 
vicebani regni Sclavon.: 
Georgius de Bykzad. 909 
Thomas de Zyrak. | . 
vicecapetanei civit. Grec, 308. 809. 
vicejanitores: 
Phytor. 
Stephanus. | 12. 
Emericus. 
vicetributarii. 116. 
vicetricesimator, 125. 
victualia. 119. 120. 
vicus capituli. 386. 899. 
vicus abbatis in area capituli. 886. 
vicus exterior. 50. 
vicus sutorum, 80. 158. 
Wienna, civit. 259. 283. 255. 256. 
W yenna, 468. 
wiennenses denarii, 488, 495. 


Index — U V. W. 


vigilia epiphaniae Domini. 29, 132. 134. 
vigilia conceptionis b. Mariae. 41. 
vigilia assumptionis b. Mariae. 125. 
vigilia festi nativit. b. Mariae. 101. 
vigilia b. Laurentii. 61. 304. 

vigilia festi s. Michaelis. 157. 

vigilia b. Petri et Pauli, apost. 24. 

vigiliae mortuorum, 18. 

vigiles civitatis. 150. 

Wilhelmus Entzesdorf. 334. 

Vilhelmus, castellanus Medwe. 132. 134. 
185. 186. 188. 140. 141. 142. 143. 
145. 146. 147. 150. 1565. 

villicus de Nova villa. 60. 

Vincentius, waciens. episc. 290. 292. 

vincula. 97. 56. 260. 378. 527. 

vindemia, 64. 282. 827. 331. 

vindictae expetitio. 181. 

vineae, 2. 19. 88. 187. 195. 216. 256. 
259. 281. 480. 488. 

vineae civium. 147. 269. 849. 

vinea conditionalis. 68. 497. 

vineae Praebendariorum. 2. 61. 410. 

vinea Myndawschak. 481. 

vinea Pauli. 282. 

vinea in territorio Novae villae. 19. 

vinea deserta. 63 
»  inforesta. h * 

vinea in silvam conversa, 127. 

vinea inculta. 20. 

vinearum permutatio, 4. 

vinum. 49. 41D. 

vini ablatio. 349. 

vini propinatio, 480, 

vini sedecima, 14. 

violatio libertatis. 889. 

violatores ecclesiae. 88. 

violentae manus. 497. 

violentia in foro. 494. 

virgultum. 68. 248. 860. 481. 488. 

vispiliones. 85. 

Vithecz de Kamarcha, 91. 130. 


vitripar.: 
Bartholomaeus. 136. 148. 155. 

vituli. 146. 

vituperia. 81. 

Vitus, corbaviensis episc. 115. 

Vitus Boshka. praepos. zagrab. 219. 232. 
249. 265. 

Vitus de Corbawa. 239. 

Wladislaus, rex Hung. vide: Hungariae 
etc. reges. 

(V)ladislaus, (Posthumus), (Bohemus). 
vide: Hungariae reges. 

vociferatio. 160. 

Vodopya Dionysius. 281. 863. 

Wojko, nom. propr. 288. 

Wolfgangus, lacipida. 39. 

Wolfardus. 149. 





woltae. 85. 86. 
vomeres. 416. 
vorago ignis. 829. 


Vrbanus, agriens. episc. 483. 448. 468. 


Vrbanus, sirmiens. episc. 292. 
Vrbanus, canonicus, 120. 

Vrbanus Krapchewych, judex. 39. 
Vrbanus, villicus vici Latinorum. 219, 
Vrbanus, iurat. civis. 192. 194 
Vrbanus Hansethyn. 68. 198. 
Wrbowcz, possessio. 848. 


Vrnouch, possessio. \ 147. 151. 299. 863. 


» villa, 

Vrsula, domina, 219. 
Vrsula, uxor Georgii Baxa. 188. 
Vrsula, relicta Marci. 801. 
vulnera. 57. 71. 104. 
vulneratio. 30. 84. 35. 151. 
vulneratio ad periculum membri. 388. 
vulneratio sacerdotum in sinodo. 316. 
vulnus in capite. 176. 
vulnus in corpore. 

> » facie. } 156. 
vulnus sub vestimentis. 156. 
vulnerum aestimatio, 156. 
Wlikanus, phisicus. 51. 
Wrag Johannes. 146. 
Wraguwcz, villa. 244. 
Wrecharych Gregorius, 190. 
W ymandus, 
W ynnandus, 
V yncenstan, civ. 19. 
Vynicza, locus. 210. 
Wythez Michael. 440. 582. 588. 
W'ytezych. 75. 79. 


Wythezych Blasius. 84. 103. 157. 161. 
162. 166. 167. 168. 175. 177. 178. 


179 180. 259. 296. 
Wythkowyth Georgius, 48]. 
Wyzoka, possessio. 191. 224. 288. 


2. 


Zabo Paulus. 378. 
Zadwornicza, terra. 198. 
zagoriensis comitatus. 401. 


Zagrabia, | civitas. | 8. 6. 7. 8. 9. 11. 

{ 12. 13. 14. 16. 19. 
21. 22. 28. 25. 26. 27. 31. 40. 41. 
42. 48. 44. 46. 51. 62. 66. 69. 71. 
79. 73. 75. 80. 8b. 89. 92, 94. 101. 
04. . 112. 113. 114. 116. 
. 127. 129. 180. 181. 
. 137. 140. 142. 144. 
. 149. 150. 152. 158. 
. 163. 164. 166. 167. 169. 
. 176. 178. 179. 180. 181. 
. 187. 188. 190. 191. 198. 
. 202. 203. 204. 208. 209. 
. 218. 215. 217. 219. 220. 


» urbs. 


abbas monast. b. Mariae. 
243. 277. 280. 281. 801. 


583 


231. 941. 946. 247. 249. 268. 266. 
268. 300. 801. 308. 
825. 327. 829. 385. 
841. 860. 861. 864. 
876. 883. 884. 398. 
489. 476. vide etiam: Grech. 
zagrabiense promontorium. 164. 281. 419. 
429. 488. 
zagrabienses ecclesiae et ca- 
pellae: 
s. Stephani, cathedralis. 
s. Marci in monte Grech. paroch. 
s. Margarethae in suburbio Grech. 
paroch. 
s. Martini de suburbio Grech. paroch. 
s. Johannis in Nova villa. paroch. 
s. Anthonii de vico Latinor. paroch. 
s. Emerici ante eccl. cathedr. paroch. 
s. Mariae ord. fr. Cisterciens, in area 


capit. 

s. Francisci, ord. fr, minorum, in area 
capit. 

s, Nicolai, ord. Praedicat. in vico La- 
tinorum. 


s, Georgii, prope molendina, capella. 

s. Katharinae in monte Grech. capella, 

s, Leonardi, in vico abbatis, (Opato- 
vina), capella. 

s. Mariae in monte Grech. capella ho- 
spitalis. 

s, Elizabeth in area capit., capella ho- 
spitalis. 

s. spiritus in Chernomercz, capella. 

vide: ecclesiae vel capellae. 

zagrabienses episcopi: 

Anthonius, (condam). 197. 

Stephanus III. (olim).- 197, 

Paulus Horvat, (olim) 197. 
Johannes II. Bohemus, (condam). 5. 
197. 829. 410. | 
Eberhardus, 2. 4. 8. 10. 11. 15. 16. 
17. 22. 48. 61. 72. 88. 98. 99. 100. 

197. 221. 410. 

Andreas, 15. 410. 

Jobannes III. de Alben. 29. 30. 87. 
41. 49. 43. 44. 46. 50. 51. 55. 56. 
61. 64. 67. 70. 71. 12. 76. 77. 78. 
88. 87. 88. 90. 95. 96. 97. 99. 100. 
180. 161. 200. 

Benedictus de Zolio. 194. 196. 199. 
220. 234. 236. 237. 240. 248. 

Demetrius Chwpor. 306. 

Oswaldus Thuz de Szentlagzló. 306. 
810. 312. 814. 847. 848. 349. 366. 
871. 385. 386. 408. 466. 487..492. 
509. 616. 522. 528. 

zagrabiensis sedes vacans. 115. 290. 
292 


zagrabiense capitulum. 8. 4. 18. 21. 
92, 93. 26. 97. 28. 29. 8B. 44. 41. 


584 


—- + U --— — — 


50. 58. 56. 57. 58. 62. 69. 70. 71. 
13. 74. 76. 79. 80. 83. 85. 86. 88. 
90. 94. 96. 97. 99. 104. 107. 108. 
109. 110. 111. 112. 120. 121. 123. 


129. 135. 148. 152. 157. 160. 165. 


175. 177. 178. 179. 180. 181. 185. 
189. 196. 197. 198. 209. 210. 918. 


214. 216. 226. 227. 237. 238. 248. 


244. 246. 247. 259. 262. 265. 266. 


270. 271. 272. 275. 276. 278. 281. 


375. 381. 382. 383. 385. 391. 394. 
399. 404. 405. 417. 418. 422. 424. 
426. 427. 428. 431. 432. 483 449. 
456. 462. 468. 469. 471. 418. 478. 
480. 482. 484. 485. 498. 508. 511. 


516. 623 524. 525. 521. 


zagrabienses canonici: 


Buza, (olim cantor). 62. 

Petrus Pulyan. 1. 2. 

Ladislaus. 14. 

Stephanus Farkasii. 16. 160. 531. 
Mathias, praepositus. 22. 81. 159. 
Gerardus, lector. 22. 99. 80. 


Johannes, cantor. 22. 56. 57. 65. 70. 


14.82.92. 97. 160. 175. 218. 531. 
Ladislaus, archid. cathedr. 22. 60. 
Gregorius, archid. de Bexin. 22. 
Gregorius, custos. 22. 104. 110. 
Ladislaus de Dauoth. 29. 30. 88. 59. 

61. 80. 81. 82. 83. 158. 160. 
Michael, doctor medicinae. 44. 89. 

160. 

Nicolaus de Cilia. 44. 71. 

Stephanus, rector hospitalis. 44. 

Georgius. 44. 71. 

Andreas, archid de Vaska. 54. 

Georgius de Marovcha. 54. 82. 94. 
121. 160. 

Dominicus, praepositus, 59. 

Blasius de Iwanych. 59. 

Fabianus. 62. 112. 128. 265. 

Osvaldus, lector. 64. 

Eberhardus, lector. 74. 

Thomas de Dombro. 74. 107. 

Johannes de Rakonok 74, 

Osvaldus. 65. 

Mathias de Chasma. 61. 

Nicolaus alemanus. 89. 160. 

Thomas, praep. bachyensis 82. 160. 

Petrus, archid. dubicensis. 82. 104. 

160. 248. 244. 265. 
jacobus de Zerdahel. 82. 104. 109. 

110. 111. 160. 

Johannes Farkasii, archid. de Bexin. 


Index. — Z, 


Johannes Bachensteyn dd. archid. ka- 
marcens, 85. 143. 

Johannes de Wrboucz, archid. 85. 91. 

Michael. 91. 

Nicolaus, archid, 92. 

Thomas, archid. de Warasd. 92. 

Franciscus. 120. 242. 244. 265. 531. 

Vrbanus. 120. 

Thomas, 107. 143. 

Georgius 107. 112. 157. 165. 

Mathias Kelked. 109. 242. 244. 247. 
265. 276. 310. 

Petrus. 157. 165. 175. 

Petrus, lector. 180. 

Georgius de Roycha. 185. 218. 

Thomas de Iwanych. 191. 224. 242. 

Stephanus de Wyzoka. 191. 291. 242. 
214. 

Michael de Thasaych. 192. 247. 

Johannes de Gretz, archid. Vrbouch. 
631. 

Stephanus de Roycha, 218. 


“ Andreas, archid kamarcens. 219. 


Vitus Boshka, praep. 219. 232. 242. 
249. 265. 

Stephanus, archid. cathedr. 220. 242. 
295. 

Stephanus, archid. de Kemluk. 221. 

Jacobus de Tywer, Dr. iuris. 224. 242. 
244. 265. 277. 810. 818. 360. 

Makwardus, Dr. medicinae. 224. 244. 

Martinus, archid. dubicensis. 282. 240. 

Sigismundus, archid. varasd. 282. 242. 
248. 214. 260. 265. 276. 318. 333. 
346. 

Elyas de Szoploncza. 232. 242. 265. 
310. 818. 360.- 395. 

Bartholomaeus, cantor, 242. 944. 965. 
216..818. 388. 342. 343. 364. 380. 
421. 

Mathias, praep časmens. et de Bije- 

niko. 242. 244. 265. 276. 318. 321. 
846. 

Petrus, archid. de Kemlek. 242. 214. 
265 


Jacobus de Placentia. 242. 247. 

Johannes, archid. de Bexin. 242. 244. 
26D. 

Fabianus de Roycha. 242. 244. 276. 
810. 318. 821. 846. 

Stephanus de Cherstwecz. 242. 244. 
265. 631. 

Johannes de Morowcha 242. 244. 

Blasius de Nemesburg. 242. 244. 265. 
271. 910. 

Michael Thussawecz. 242. 

Clemens de Gara. 212. 244. 249. 265. 

Thomas Chaad. 942. 

Martinus de Martinowcz. 249. 265. 

Mathias de Rokonok. 242. 





Index. 


Johannes de Stain. 242. 265. 210. 


Jacobus, archid, goricensis. 242. 294. 


Johannes, lector. 244. 818. 


. Ladislaus, custos 244. 265. 276. 818. 
846. 


Elyas, custos chasmensis. 244. 346. 
Leonus, archid. kamarcens. 944. 


Thomas Thompa de Horzova. 249. 
265. 277. 346. 867. 360. 880. 898. 


Paulus, archid. de Waska. 965. 
Vincentius, doctor. 265. 
Nicolaus Tolduer. 265. 
Albertus de Salaad. 266. 


Gerardus de Patak. 266. 277. 818. 


846. 860. 


Martinus de Ratges et Reyffnicz, 266. 


Johannes de Martinecz. 266. 354. 


Demetrius, decret. Dr. 266. 277. 994. 


306. 318. 342. 343. 386. 
Nicolaus de Zabothina. 266. 
Blasius de Glaunicza. 266. 
Paulus, archid. kamarcens. 276. 


Martinus, archid. de Vaska, 276. 918. 


988. 346. 
Blasius de Marowcha. 277. 
Johannes, pleb. s. Johannis. 277. 
Stephanus de Jalza. 294. 
Johannes Wythezych. 294. 
Johannes, doctor. 296. 310. 
Stephanus, archid, kamarcens. 581. 
Gregorius, archid. de Bexin. 308. 
Zapolya. 810. 
Mathaeus, archidiaconus, 318. 
Martinus, archid. goricensis. 318. 


Paulus, archid. de Kemlek. 818. 863. 
Johannes, archid. časmens. 818. 395. 
Georgius, archid. de Bexin. 318. 346. 


360. 361. 364. 475. 482. 493. 


Georgius, archid. de Vrbocz, 318. 346. 


Johannes de Izdencz 318. 
Andreas de Cracowia, 818. 


Michael de Reyffnicz, 1818. 8406. 360. 


364. 395. 398. 


Georgius Viti de Kerbowa. 318. 860. 
Jacobus, archid goricensis, 321. 822. 


Andreas, archid. dubicensis. 846. 
Demetrius Seleticz. 346. 


Fabianus de Zinche. 346. 360. 864. 


493. 
Georgius Megysheyre. 346. 360. 
Galasius, doctor. 860. 
Stephanus de Vizlicza. 860. 
johannes de Roycha. 360. 
Petrus de Vizoka. 360. 395. 
Gerardus. 360. 
Georgius de Miletincz. 860. 498. 
Georgius de Zthenichnak. 360. 
Elias de Achina. 364. 880. 
Paulus, archid. varasd. 979. 398. 
Crispus. 380. 


— Z. $85 


Johannes, lector. 880. 395. 897, 417. 

Franciscus. 895. 

Lucas (de Dombro). 895. 482. 498. 

Paulus. 395. 

Clemens. 395. 

Blasius dd. archid. de Kemlek. 898. 
482. 493. 520. 521. 622. 532. 

Michael W ythez, praepositus. 422. 482. 
498. 582, 533. 

Robertus, praepositus. 497. 

Johannes Lanceloti, 441. 

Thomas, archid varasd. 456. 

Andreas dd. archid, cathedr. 467. 493. 
620. 621. 522. 

Stephanus de Crisio. 468. 483. 498. 

Stephanus praepos. Glogovcensis 471. 

Stephanus de Hrazthowicza, 483. 493. 

Johannes Jalsich. 482. 

Georgius, episc. rosonensis. 482. 

Johannes, archid. kamarcensis. 482. 
498. 

Johannes, archid. goricensis. 482. 498. 
498. 520. 522. 

Martinus, archid, chasmensis. 488. 

Mathias, custos. 483. 

Paulus Zythycz. 488. 498. 

Gallus de Zepuicza 483. 493. 

Nicolaus de Bwcha, 483. 

Johannes de Iwanich. 488. 

Mathaeus de Zenthgewrg. 483. 

Andreas, organista. 483. 493. 

Gallus de Simigio. 483. 508. 

Paulus de Iwanecz. 488. 

Petrus de Myzolia, lector. 493. 582. 
633. 

Mathias, archid dubicensis. 498, 

Johannes, archid. warasd. 498. 

Johannes, custos. 493. 498. 520. 521. 
522, 

Paulus de Roycha. 493. 

Mathaeus, notarius, 493. 

Paulus de civitate, 498. 

Benedictus de Petrovina. 493. 

Jacobus, archid. goricens. 498. 

Alphonsus Thuz, praepos. 516. 

Nicolaus, archid, varasd. 520. 521. 
522. 

Thomas, archid. varasd. 525. 


zagrabienses praebendarii. 37. 38. 61. 


64. 66. 72. 324. 


zagrabienses praebendarii: 


Mathias, 44, 

Petrus. 65. 67. 

Nicolaus. 104. 

Valentinus de Besenew. 185. 192. 218. 
Marcus. 186. 

Benedictus de Polosychycza. 191. 
Paulus. 191. 248. 

Mathias de macellis. 191. 192. 








586 Index. 


Nicolaus de Bela. 192. 

Valentinus de Cherztwecz. 192. 

Anthonius de Glavnycza. 196. 

Elyas de Crisio, 214. 

Anthonius de Dubicza. 218. 

Dominicus. 219. 

Albertus Polonus. 248. 

Mathias, sacrista. 943. 

Michael de Zenthgerg. 321. 408. 409. 

Andreas de Zelina. 346, 

Fabianus de Roycha. 846. 

Briccius. 868. 

Barnabas, 880. 897. 408. 409. 

Georgius, pleb. s. Emerici. 408. 409. 

Emericus de Kemlek. 408. 409. 

Fabianus de Christalowcz, 408. 409. 

Martinus de Narth. 408. 409. 

Benedictus, 408. 409. 

Stephanus de Iwanych. 408. 409. 

Clemens de Vyzoka. 408. 409. 

Gregorius de Sabnycza. 408. 409. 

Thomas de Czyglana, 409. 

Benedictus de Athak. 409. 

Andreas de Iwanych. 409. 

Petrus de Hedryhowcz. 409. 

Gregorius de Magyarlak. 409. 486. 
468. 508. 

Stephanus de Roycha. 409. 

Mathias de Iwanych. 409. 

Benedictus de K emlek. 409. 

Mathias jun. de Iwanych. 409. 

Johannes de Iwanych. 409. 

Benedictus. 435. 

Michael de Zthenychnak. 485. 

Dominicus. 486.*503. 2 

;. .,,J comitatus. | 3. 6. 7. 26. 

zagrabiensis| sedes. j 42. 53. 69. 
71. 99. 107. 122. 181. 139. 151. 
152. 155. 156. 158. 166. 214. 217. 
227. 320. 336. 837. 843. 344. 345. 
848. 357. 368, 369. 405. 408. 449. 

zagrabienses comites. 6. 7. 26. 42.48, 
57. 101. 137 138. 139. 141. 199. 
201. 204. 206. 208. 212. 216. 217. 
228. 231. 240. 242. 270. 296. 299 
322. 348. 858. 368. 485. 


zagrabienses comites: 


Johannes, fil. Stephani. 6. 7. 

Petrus, litteratus. 6. 7. 

Sebastianus de Kamarch. 26. 

Petrus de Cruemche. 26. 

Mathew, fil. Johannis. 57. 176. 

Kwhinger Stephanus, 181. 200. 201. 

Nicolaus de Gepew. 137. 188. 189. 
141. 

Georgius Glaynar. 199. 

Georgius, fil. Stephani de Ebres, 208. 

Georgius Farkasii de Ebres. 212, 216. 
217. 281. 240. 242. 


— Z. 


Stephanus Bickele de Zelynawar. 299. 


Augustinus Porkolab 299. 
Johannes de Palathya. 822. 
Nicolaus de Dumbo. 348. 
Johannes de Berth. 848. 
Ladislaus Roh. 348. 


Petrus Bochkay de Razynakerezthwr. 


868. 

Zakan, locus. 488. 

Zakolcza, civit. 208. 

Zala, oppidum. 520. 

Zalathnok, oppidum. 520. 

Zaloych Ladislaus. 118. 

Zanabor, civit, 14. 

Zapolya de Emericus. 290. 292. 437. 

Zavaiche, praediolum. 59. 

Zawa, fluv. 42. 44. 46. 48. 53. 59. 128. 
136. 984. 825. 328. 888. 349. 354. 
863, 441. 

Zawersia, praedium. 503. 

Zayko Stephanus. 195. 

Zayko, lucifigulus. 278. 

Zekel Thomas, prior Auranae. 263. 

Zekirich Mathias. 493. 

Zelnawar, castrum. 91. 122. 180. 147. 
208. 299. 346. 848. 

Zelor, posses. 59. 

Zelyna, fluv. 18. 

Zenche, possessio. 67. 

Zenthgerg (Zenthgyurgh), locus. 263. 
321. 

Zenthywancz, generatio, 280. 

Zenthlilek, possessio. 180. 

Zenth-Iwan, locus, 435. 450. 

Zenth-Jacob, villa. 128. 

Zenth-Peter, possessio. 72, 

Zenth-Peter, vide Petrowyna. 

Zepnica, terra praebend. 196. 

Zerdahel, locus. 619. 

zeurensis banatus vacans. 11. 

Zewryn, castrum, 517. 

Zkrad, castrum. 405. 406. 

zlogi. 258. 

Zmethan Anthonius. 154. 

zmety. 49. 

Zolarych Blasius, 192. 

Zolnok, castrum. 98. 

Zryn, castrum. 405, 406. 

Zthanchychy, villa. 256. 

Ztepkovich Andreas. 54. 80. 

Ztermecz, terra. 188. 

Zthanycza, relicta Clementis Kis. 418. 

Zthaynewecz (Zthenewcz), possessio. 
214. 435. 

Zthenychky Blasius. 368. 

Zthochyth Bernardus, 405. 406. 407, 

Zthoymylych Blasius, judex. 821, 

Zthupnyk, vicus. 463. 464. 465 

Ztipkovich Ladislaus. 158. 

Ztreza, monasterium. 18. 


nn ———— _} 


Index. — 2. 587 


EIER 


Zthobycza, 
'"Ztulbicha, } possessio. 205. 286. 429. 
Zthwbicza, 


Zubalo Georgius. 348. 
Zudich Nicolaus. 208. 
Zwinaria, poss. 48. 68. 


Zwmzedwar, castrum. 3. 6. 42. 46, 58. 
97. 106. 107. 118. 180. 181. 147. 
204. 908. 210. 211. 218. 214. 216. 
217. 928. 931. 289. 241. 286. 483. 


434. 485. 443. 469. 486. 


Zwyblya, possessio. 42. 48, 46. 99. 101. 


102. 170. 171. 172. 173. 387. 842. 
348. 844. 357. 383. 891. 520. 
Zwylich Andreas. 39. | 
Zwzycza, possesio. 108. 
Zyget, terra. 283. 
Zyget Johannes. 39. 
Zygethschak Johannes. 80. 158. 
Zylagy Michael, gubernator regni. 261. 262. 
Zynche, possessio. 70. 
Zyrak, possessio. 209. 
Zyri, castrum, 122. 
zyrow pynz. 18. 
Zytec (Sisak), urbs. 498. 

















» .. 














== 


“4