Skip to main content

Full text of "Nacrt života i djelâ biskupa J. J. Strossmayera, i izabrani njegovi spisi: govori, rasprave i okružnice"

See other formats 


This is a digital copy of a book that was preserved for generations on library shelves before it was carefully scanned by Google as part of a project 
to make the world's books discoverable online. 

It has survived long enough for the copyright to expire and the book to enter the public domain. A public domain book is one that was never subject 
to copyright or whose legal copyright term has expired. Whether a book is in the public domain may vary country to country. Public domain books 
are our gateways to the past, representing a wealth of history, culture and knowledge that's often difficult to discover. 

Marks, notations and other marginalia present in the original volume will appear in this file - a reminder of this book's long journey from the 
publisher to a library and finally to you. 

Usage guidelines 

Google is proud to partner with libraries to digitize public domain materials and make them widely accessible. Public domain books belong to the 
public and we are merely their custodians. Nevertheless, this work is expensive, so in order to keep providing this resource, we have taken steps to 
prevent abuse by commercial parties, including placing technical restrictions on automated querying. 

We also ask that you: 

+ Make non-commercial use of the files We designed Google Book Search for use by individuals, and we request that you use these files for 
personal, non-commercial purposes. 

+ Refrainfrom automated querying Do not send automated queries of any sort to Google's system: If you are conducting research on machine 
translation, optical character recognition or other areas where access to a large amount of text is helpful, please contact us. We encourage the 
use of public domain materials for these purposes and may be able to help. 

+ Maintain attribution The Google "watermark" you see on each file is essential for informing people about this project and helping them find 
additional materials through Google Book Search. Please do not remove it. 

+ Keep it legal Whatever your use, remember that you are responsible for ensuring that what you are doing is legal. Do not assume that just 
because we believe a book is in the public domain for users in the United States, that the work is also in the public domain for users in other 
countries. Whether a book is still in copyright varies from country to country, and we can't offer guidance on whether any specific use of 
any specific book is allowed. Please do not assume that a book's appearance in Google Book Search means it can be used in any manner 
anywhere in the world. Copyright infringement liability can be quite severe. 

About Google Book Search 

Google's mission is to organize the world's information and to make it universally accessible and useful. Google Book Search helps readers 
discover the vvorld's books while helping authors and publishers reach new audiences. You can search through the full text of this book on the web 



at jhttp : //books .google . com/ 



NACRT ŽI\ I DJELA 

BISKUPA J.J.STROSSMAYERA 

i 

IZABRANI NJEGOVI SPISI: 
GOVORI RASPRAVE 1 OKRI £ 



1 SABf 

TADE SMIČI ! 



IZDALA JUGOSLAVENSKA A> 



t=Z&ž&&z- 






A R l 







nrcrt tvr.". : l.z-.-. 

B1SKUPA J. J. S7f/. SS.'-'.RVERR 



i 




OŽrddL CjL*, 'oCh^t a%% 






■ ! \ j i i : 



i.s 



■i ';■;.»» ! . 



NACRT ŽIVOTA I DJELA 



BISKUPA J.J.STROSSMAYERA 



IZABRANI NJEGOVI SPISI: 
GOVORI, RASPRAVE I OKRUŽNICE. 



NAPISAO I SABRAO 

TADE SMIČIKLAS. 



IZDALA JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI. 



P^§£X3g^3 



U ZAGREBU 

TISAK DIONIČKE TISKARE 
1906. 



SLftVNOJ USPOAENI 

BISKGPA J. J. STROSSAAYERA 

NEZABORAVNOGA SVOGA OSNIVAČA I POKROVITELJA 



HARNA 



JUGOSLAVENSKA AKADEAIJA 
ZNANOSTI I UttJETNOSTI. 



PRISTUP. 



Iza smrti svoga neprežaljenoga pokrovitelja Josipa Jurja 
Strossmayera odmah slijedeći dan (9- aprila prošle godine) odluči 
Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, da će za šest tjedana 
učiniti spomen-sastanak u palači akademije, kako bi se dostojnim nači- 
nom, makar i čednim, odužila svomu osnivaču i najvećemu dobrotvoru. 
Meni bi kao predsjedniku pripadala dužnost, da govorim spomen- 
slovo. Zagledavši ovomu zadatku bolje u oči uvjerismo se, da bi aka- 
demija doličnijim načinom imala učiniti uspomenu svomu pokrovitelju. 

Odlučismo izdati jedno djelo u dva dijela. U prvom dijelu da bude 
životopis našega pokrovitelja. U to ime napisah ovaj „Nacrt ži- 
vota". Nije ovo još potpuna biografija, već tekar nacrt, koliko se 
moglo učiniti za nekoliko mjeseci. Lijepa predradnja svećenika biskupije 
djakovačke Milka Cepelića i Matije Pavića: „Josip Juraj 
Strossmayer biskup bosansko-djakovački i sriemski. 
God. 1850.— 1900. U Zagrebu 1900.— 1904." (U najvećem 
oktavu str. 969) donese nam premnogo različita veoma pouzdana 
gradiva crpena prije svega iz biskupskoga arhiva djakovačkoga, a 
onda i iz raznih tiskanih djela i povremenih časopisa. Ovo mi je 
djelo najviše omogućilo u tako kratko vrijeme napisati ovaj nacrt. 
Drugi izvor bila je biskupova korespondencija darovana našoj aka- 
demiji još godine 1894., koja se čuva u arhivu akademije. Ima tuj 
pisama originalnih biskupovih i pisama biskupu pisanih sa svih strana 
iz naše domovine i izvan nje od odličnih ljudi slavenskoga i ne- 
slavenskoga svijeta. Ja sam samo donekle upotrijebio pisma samoga 
biskupa. Nimalo nisam upotrijebio pisma biskupu pisana, premda sam 
ih većim dijelom pregledao, koliko sam samo mogao. Biskup je želio 
i nama oporučio, da ta pisma ne damo na svijet prije godine 1915. 
Ovu radnju morao sam ostaviti momu nasljedniku, koji će pisati 
potpunu biografiju. 



VIII Pristup. _ 

Nacrt života biskupova čitan je u svečanoj sjednici akademije 
dne 16. decembra 1905. Akademija je u ovoj sjednici ovim čitanjem 
obavila dužno spominjanje svoga najvećega dobrotvora i pokrovitelja. 

Drugi dio našega djela jesu: Izabrani govori, rasprave 
i okružnice. Izabrasmo govore, koji imadu veće značenje u našem 
narodnom životu. Uzalud nam je bio trud, da dobijemo ma koji od 
biskupovih vatikanskih govora po stenografskim bilješkama. Naši pri- 
jatelji u Rimu dadoše si truda, ali za sada uzalud. Rasprave i govore 
vatikanskoga koncila po stenografskim bilješkama mogao je do sada 
upotrijebiti samo izdavač akata toga koncila Jezuita Granderath. 
Sami govori bit će štampani tek za kakih desetak godina. Medjutim 
dobro nam dodje, što je pokojni Nikola Voršak, kanonik kod sv. 
Jerolima u Rimu i biskupov sekretar pri koncilu, zabilježio biskupove 
govore jamačno po biskupovom nacrtu. To je baštinio njegov brat 
presv. gosp. dr. Angjelko Voršak posvećeni biskup, sada generalni vikar 
biskupije djakovačke. Njegovom dobrotom dobismo jedan govor, onaj 
od 25. januara 1870., koji doslovce priopćujemo. Rasprave biskupove 
bile su u „Vijencu", „Katoličkom listu", u „Pozoru" i u više stranih 
listova. Mi izabrasmo samo one, koje je biskup štampao u svomu 
„Glasniku biskupije djakovačke". Kako je taj list izvan djakovačke 
biskupije veon.a malo rasprostranjen, možemo reći, da će većini naših 
čitatelja biti posve nove i zanimive. Izabrasmo samo ove rasprave i 
zato, jer se u njima raskriva cijela duša biskupova, one nam najbolje 
podaju sliku biskupovu. Goleme okružnice biskupove napunile bi ne- 
koliko svezaka, da se sve saberu i cijele izdadu na svijet. Mi izabrasmo 
tek dvije, za koje nam se čini, da će najbolje prikazati biskupovu 
misao o jedinstvu crkve i njegov pogled s toga gledišta u slavenski 
svijet. 

Slika je biskupova na čelu knjige iz g. 1866. Da bi se opis stolne 
crkve djakovačke lakše razumio, dodali smo mu tri slike. U ostalom upu- 
ćujemo na bogato ilustrirano djelo: „Stolna crkva u Djakovu. 
Izdala Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. 
U Pragu 1900." 

Pri štampanju biskupovih spisa postupasmo što se može naj njež- 
nije. Samo neke sitne nejednakosti izjednačismo, inače sve priopćismo 
vjerno. Ovaj sitni, ali i nježni posao obavio je tajnik akademije 
dr. August Musić, za što mu budi od mene hvala. 

T. S. 



NACRT ŽIVOTA. 



GLAVA FRVA 

STROSSAVAYER PRIJE SVOGA BISKUPSTVA. 



Slavonija ravna živi u početku devetnaestoga vijeka život narodne 
tmine, koju veoma slabo tek neki traci narodnoga osjećanja probijaju. 
Sto godina prije toga zemlja većim dijelom iznova naseljena od raje iz 
Bosne nije mogla još pravo ni zaboravljati teški jaram turskoga gos- 
podstva. Velike gospoštine nalazile su se u rukama većinom tudjinske 
gospode, koji vrše svoja gospoštinska prava onako od prilike, kako 
ih tudjinac umije ovršavati. Kraj tudjinske velike gospode bani se voj- 
nički elemenat strani i domaći, koji ima paziti na krajini, da se valovi 
turskoga nasilja ne prebace na našu stranu. Ustavne institucije paze 
više na uzdržanje reda nego li na rascvat kulturni naroda. Škola na- 
rodnih ne ima, a što ih ima, te su tudje, vojničke, njemačke. Jedini 
učitelji rasuti po svem narodu jesu svećenici, a i ti slabo obrazovani 
imadu o narodnoj misli toliko pojma, koliko i svaki bistriji seljan, komu 
je sladji i miliji njegov materinski jezik nego li ma koji drugi. 

U ovom dijelu naše hrvatske domovine rodi se Josip Juraj 
Strossmayer 1815. 4. februara od oca pori jeklom Nijemca. Pradjed 
njegov iz Gornje Austrije dospio je kao vojnik u Slavoniju. U Osijeku 
zavoli našu domaću djevojku i oženi se njome. Obitelj njegova rascvala 
se i razgranala u Osijeku u više rodova. Velik je broj Strossmayera 
u Osijeku, a tako su se pohrvatili, da im unuci u devetnaestom vijeku 
samo hrvatski govore. Otac biskupov oženio se s Anom Erdeljac iz dobre 
naše narodne kuće. Rodila mu je ona devetero djece, ali su sva mlada 
poumirala. Jednom rodi blizance, dva muškića. Jedan je od tih naš 
biskup. Otac mu je veoma energičan čovjek, dobar trgovac s konjma, 
premda ne zna ni čitati ni pisati. Voli ipak narodnu pjesmu. Majka 



Nacrt %ivota. 



blaga duša i žena pobožna. Biskup je sve do svoje smrti razdragan, 
kada spominje svoju majku. Slušasmo ga mnogo puta i pri najjsve- 
čanijim zgodama: „Ako je što dobra u meni, to je od moje majke" ili: 
„Hvala Bogu, da je mene moja majka u nježnoj slobodi, a ipak u pravoj 
razboritosti odgojiti znala." Jednoga dana pripovijedao nam: „Sanjao 
sam noćas, da sam vidio otvoreno nebo, a u njem majku moju u slavi 
nebeskoj. Rekoh: Blago tebi, majko, ali što će biti od ovoga tvoga 
sina?*' Malo dana pred smrt zatečen u vrućoj molitvi od svoga sve- 
ćenika reče: ,Ja se molim mojoj majci. Uvjeren sam, da je ona svetica 
i da se za me pred Bogom moli". 

Majka ga je i narodnoj knjizi privela. „Još se dobro sjećam — veli 
on u svečanom govoru god. 1880 — da je u očinskoj kući mojoj pored 
narodnih pjesama Vuka najmilija knjiga bila Relkovićev Satir. Sjećam 
se živo, kako bi dobra i blažena majka moja nedjeljom i svecem nas 
djecu ponukavala, da joj Satira čitamo, pa kako bi nas često prekidala 
usklikom: Alaj baš dobro govori, Bog mu platio! Blažena majka, koja 
ga je rodila i mlijekom odojila !" 

Ovo je rodjena — majčina — narodna ideja, koju je naš biskup 
tako reći s majčinim mlijekom usisao. Po želji majčinoj ode u 
biskupijsko sjemenište. Ovdje je tek malo imao prilike, da shvati na- 
rodnu ideju, još se nije bila ni u Zagrebu zapravo rodila. Kao najbolji 
djak bude poslan u centralno sjemenište u Peštu. Tamo je cvao onda 
slavni češko-slavenski pjesnik Jan Kolldr, koji je prije toga pod svoja 
krila bio primio i našega Ljudevita Gaja. Oko Kollara kupe se i 
mladi bogoslovi hrvatski. Poznatu Kolldrovu ideju o slavenskoj uzajam- 
nosti prihvataju i oni. Kollar je učio, da se Slavenstvo ima razviti u če- 
tiri velike književnosti: u češkoj, poljskoj, ruskoj i ilirskoj, to imadu 
biti četiri kulturne skupine, svaka sa jednim jedinim književnim je- 
zikom, pred kojim da uzmaknu svi dijalekti. Jugoslavenska plemena 
imala bi biti kao jedan narod s jednom kniževnosti. Ovo isto očituje 
naš biskup, kada osniva jugoslavensku akademiju. „Čvrsto sam uvje- 
ren — veli on — da će se duh jugoslavenskoga naroda prije ili poslije 
zaodjenuti jednom knjigom." Njegovo nam narodno osjećanje potvr- 
djuje osobito njegovo najintimnije i nerazdruživo prijateljstvo sa 
nježnim pjesnikom ilirske dobe i saučenikom Matom Topalovićem, 
svećenikom biskupije djakovačke. 

Ne čudite se, da se on sam plodovima duha svoga u mladim godi- 
nama u narodnoj knjizi ne ističe. Slab je i boležljiv sve vrijeme svoga 
djakovanja. Biskup Kuković kao da oklijeva, da ga zaredi za svećenika. 



Glava 1. Strossmayer priji svoga biskup stva. 5 

Strossmayer stupi pred biskupa, neka bi ga zaredio. Biskup ga je volio, 
jer ga je sa sobom i na put uzimao, ali mu ipak reče: „Šta ću te rediti, 
kada si tako slab, pak ćeš skoro i umrijeti!" Strossmayer mu odgovori: 
„Ako sam i slab, pa ma skoro i umro, neka barem kao svećenik umrem". 
Biskup ga zaredi (16. februara I838.) i pošalje za kapelana u Petro- 
varadin. 

Strossmayer je već kao teolog u Pešti stekao doktorat filozofije 
Željan je bio steći i doktorat teologije. Sretan je i blažen, kada dobije 
mjesto u bečkom Augustineju. U Beču svrši sa sjajnim uspjehom sve ri- 
goroze i vrati se kao profesor u Djakovo, da predaje matematiku i fiz ku, 
kaua nijednoga mjesta u teologiji nije bilo prazna. Njegovi poglavari u 
Augustineju ne zaboraviše na njega i njegove sjajne sposobnosti te ga za 
malo pozvaše za ravnatelja u zavod, u kojem je pred malo vremena još 
učio. Godine 1847. bude imenovan dvorskim kapelanom i direktorom 
u Augustineju. Njegovi drugovi profesori u Djakovu zabilježiše u 
svome protokolu, da je imenovan dvorskim kapelanom „na čast naše 
biskupije i ovoga zavoda i na utjehu svega našega naroda". Evo ga 
na pragu godine 1848. u Beču. 

Bura ove godine zanosi i našega Strossmayera. Dva puta je u smrtnoj 
pogibelji. Iz Beča pobjegao, tko je mogao, pobjegao i dvor, Augustineum 
opustio. U njem je još samo najmladji direktor sa mladim svećenicima 
doktorandima. Buntovnička topovska zrna padaju na carski dvor j 
na Augustineum, koji je jedan dio samoga dvora. Mladi ljudi navališe 
na svoga ravnatelja, neka ih odvede na sigurnije mjesto. On ih odvede 
uz kišu puščanoga zrnja u franjevački samostan. Ali eto jada gole- 
moga. Dosjeti se, da je zaboravio paket predan mu od kaptola beč- 
koga, a u njem nekoliko stotina hiljada kaptolskoga novca. Uz jaču 
kišu puščanih zrna vrati se u Augustineum. Krov nad njegovom 
sobom već gori, a soba sva u dimu. Zgrabi omot, spremi ga pod ka- 
banicu, pak se vraćaj u samostan. Putem ga požene cijela rulja usta- 
laca, a vodila ih je s bubnjem jedna babetina uz poklike: „Ubijte popa**. 

Drugi put opet izvijesti pismen:) bana Jelačića stanju u Beču. 
Glasnik mu mladi Srbin nije do bana ni dospio, a nije ga poslije 
Strossmayer nikada vidio, valjada jadnik pogibe. Ali sada Strossmayer 
živi u smrtnim strahu, da će mu se ustaše osvetiti, ako im je ruku do- 
palo njegovo pismo. I kasnije se rado toga mladoga Srbina spominjao. 

Dugo se je i poslije u Augustineju čuvala tradicija, kako Stross- 
mayera zovu za propovjednika kod svečanih zgoda. Njegov njemački 
ijovor bez svakoga stranoga akcenta svidjao se odličnomu bečkomu 



Nacrt fivota. 



pobožnomu općinstvu. I u javnim skupštinama s lijepom svojom pojavom, 
elegantno odjeven, a — vele — uvijek sa svijetlo uglađjenim cilindrom, 
živahnim govorom znao bi opčaravati svoje slavensko općinstvo. Nije 
onda bilo neobično, da i stariji odlični političari na javnim mjestima 
narodnim masama govore. Strossmaver je sudjelovao i u štampi. Bio 
je glavni suradnik novina, što ih je izdavao Čeh Woutka. Pisao je 
puno dapače financijalno-političkih članaka. Njega je i kasnije ova 
struka naše narodne politike osobito zanimala. Jednom donese 
„Obzor" par članaka o našim narodnim financijama. Koji nisu znali 
za pisca, a zanimali se za pitanje, uzimahu, da to piše neki veliki 
financijalac. U ovom političkom radu upozna se i sa Palackim i sa 
Riegerom. Rieger mu ostade pobratim vjeran do smrti. Strossmaver 
je u ovom drugovanju sebi prisvojio ideju o federaciji u našoj mo- 
narhiji. Toj ideji imala bi se prilagoditi i politika hrvatska, kojoj bi 
imala biti vodilica uzajamnost i moralna zajednica austrijskih Slavena. 
Imamo za to upravo lijep dokaz. 4. marta 1849. izdala je bečka 
vlada nov ustav za cijelu monarhiju. Ban Jelačić pritisnut odozgo 
taj ustav proglasi. Bansko vijeće usprotivi se tomu oktroiranom ustavu. 
Strossmaver upravo s ogledom na zajednicu sa drugim Slavenima na- 
pisa 14. aug. i. g. članak iz Beča „Narodnim Novinama" sa svojim 
potpisom S r. U njemu veli : Slavjani ovdašnji ne odobra- 
vaju sasvim odluku banskoga vijeća u obziru proglašenja oktroi- 
ranoga ustava. Suvišno bi bilo napomenuti, da Slavjani bečki privr- 
ženici i ljubitelji slobodoumnih ustavnih načela to čine ne od pomanj- 
kanja ljubavi za pravu slobodu i samostalnost domovine svoje . . . već 
što mniju, da će odluka ta ostati bez ikakva uspjeha .... Drugo. Naj- 
glavnija je zadaća Jugoslavjana združiti se, složiti i ujediniti. U slozi 
i jedinstvu trojedne kraljevine i vojvodine svaki pravi domorodac 
vidja nadu bolje budućnosti. Svaki, koji iole bistrije naše odnošaje pro- 
sudi, znade, da nam sva naša samostalnost i neodvisnost malo ili ništa 
ne može pomoći, ako nam ne podje za rukom, da postanemo jedno po- 
litičko tijelo. Ta je svrha tako važna, da moramo pripravni biti, da žrtvu- 
jemo barem za vrijeme mnoge naše želje, samo da nju oživotvorimo 

Treće. Ne odobravaju odluku banskoga vijeća bečki Slavjani, jerbo 
mniju, da svijetli ban, uzor pravoga domoroca, bez vrlo važnih uzroka 
proglašenje danoga ustava naredio nije. Ne ima, mislim, nijednoga do- 
moroca, koji bi pomisliti smio, da bi se svijetli ban na što sklonim po- 
kazao, Što bi ubitačni udarac žicu i biću našemu zadati moglo. Zašto 
dakle to nepovjerenje prema banu. mužu onomu, koga nam baš sama 



Glava I. Strossmayšt prije svoga biskupstoa. 



promisao božja pokloni u ovo burno i vele uskolebano vrijeme, da se 
spasemo, i bez koga bi već do sada od nas tri sto jada bilo? Na što taj 
razdor med banom i banskim vijećem? Ne varajmo se, Svijetli naš ban 
jest prvi i najznamenitiji muž Austrije, kao što se to isto i o našem na- 
rodu reći mora, pa ma što govorili zavidni Nijemci i Magjari.... Mi imamo 
naš sabor, pa ako i u njemu proti oktroju ne bismo mogli uspjeti, mi 
ćemo biti zastupani u bečkom saboru kao i drugi narodi austrijski. A, 
vjera i Bog, ako pametni uzbudemo ter se složimo sa drugim Slavjanima, 
mi ćemo biti, kao što smo brojem veći, tako i odvjetom najmogućniji.... 
Naša je najsvetija dužnost, da se skrbimo za najskupocjenije blago na- 
šega naroda, za ustavni život i samostalnost narodnu, i da baštinu tu 
primljenu od predja našemu potomstvu sačuvamo neoskvrnjenu .... 

Za nekoliko dana iza toga članka (20. augusta) piše prijatelju Brliću 
o tom važnom narodnom predmetu. „Ja ne vjerujem — veli on — da 
će oni u Zagrebu išta opraviti. Belagerungszustand — to mogu izraditi, 
und sich fiir eine ziemlich lange Zeit unmoglich machen, a to bi polag 
oskudice u nas sila za nas veliki udarac bio. Ja ne znam, kako naši ljudi 
o mnogim stvarima misle; toliko znam, da prava ljubav domovine 
znade kadšto i jedan dio svojih načela žrtvovati dobru domovine. 
Uzmite samo, koliko se puta dogadja u najprosvjetljenijim parlamen- 
tima, da se za neke v;še svrhe stranke pogadjaju, da svaka ponešto 
popusti, da se u nečem trećem sjedine. Kod nas toga ne ima, jiego udri 
glavom u duvar, ko da imamo ne znam koliko glava u zamjenu. Ja 
nisam prijatelj oktroja niti ću ikada biti, ali se bojim, da nam se ne 
dogodi ono, što se dogadja po Esopovim basnama slaboj nekoj zvjerci, 
kada je s lavom neko bla<o dijelila". 

Strossmayer je ove godine 1849- suplirao u bečkom sveučilištu 
kanoničko pravo. Nadbiskup bečki Milde uzme ga nagovarati, da se 
sasvim primi profesure. Medjutim je on već znao, da je predložen za 
biskupa djakovačkoga. Kaže to nadbiskupu, a ovaj mu odvrati: „Vi 
ste onda bolju službu odabrali". Za malo dana piše opet prijatelju 
Brliću, kako bi ga ministar grof Thun htio na sav mah učiniti ministe- 
rijalnim savjetnikom u svom ministarstvu. To priopći ministar Metelu 
Ožegoviću. Metel je već mogao reći ministru, da je Strossmayer pred- 
ložen za biskupa, a da bi našemu narodu velika šteta bila, da to ne bude. 
Želio je ministar i opet, da se sa Strossmayerom lično upozna. Poruči 
mu to po Zenneru, prepozitu bečkoga kaptola. „Ne znam — piše opet 
Brliću — pisah li vam, da mi Lav Thun po Zenneru poruči, da bi se 
želio sa mnom upoznati, uslijed čega ja dva puta bijah kod njega. Na- 



8 Nacrt fivota. 



djoh, da nam je prijatelj, i ako dobro i ponešto umjereno postupali bu- 
demo, da ćemo neizmjerno mnogo za naš narod djelovati moći i bolju 
mu barem budućnost pribaviti, kad je sadašnjost tako tamna. Ja sam 
s njim govorio o sveučilištu u Zagrebu, koje bi se imalo podići, a u 
Osijeku o (pravnoj) akademiji. On se pokaza pripravan, samo me upita, 
da li će u nas naći dosta sila sposobnih za naučanje, tako da bi se mogli 
odmah svi predmeti na narodnom jeziku predavati. Ja mu rekoh, da 
ako ne bi možda bilo, da će se naći dosta braće Čeha, Moravaca, Kra- 
njaca itd., koji će ako ne odmah, a ono sigurno veoma brzo srodni ilirski 
jezik naučiti, da u njem uzmognu predavati. Toliko sam opazio, da mu 
je mnogo stalo do privrženosti naših strana. Dobro bi bilo, kada bi naša 
presa jedne i druge stranke uvažavala njegove korake učinjene u domo- 
rodnom smislu i narodu preporučivala. Ako on i zbilja narodnom stazom 
podje i sveučilište kod nas i akademiju ustroji, ko što ja želim, onda bi do- 
ista zaslužio, da se podupire, jerbo škole su jedino ufanje naše bolje buduć- 
nosti". Tako god. 1849- govori budući osnivač akademije i sveučilišta. 

Ne zamjerite mi, ako još prije imenovanja za biskupa utisnem 
jednu crticu. Kako mi tražimo elemente i načela Strossmayerova od mla- 
dosti do imenovanja njegova, da pokažemo, da Strossmayer kao bi- 
skup nastavlja samo i oživotvoruje lijepe ideje i stalna načela svećenika 
Strossmayera, tako će biti zanimivo, ako kažemo, da se je on upravo prvih 
dana svoga imenovanja po prvi put sastao s Franjom RaČkim, potonjim 
svojim najmilijim na svijetu prijateljem i najglavnijim suradnikom. U 
drugoj poli novembra poslije 18., za koji dan iza Strossmayerova imeno- 
vanja donese mu Rački pismo od biskupa senjskoga Mirka Ožegovića. 
Rački nije znao, da donosi pismo jednomu biskupu. Kada je biskupa pri- 
godom njegove pedesetgodišnjice na taj prvi sastanak sjetio kod sveča- 
noga objeda, reče biskup: „Mali sitni kleričić, čedan, razborit i oštrouman 
odmah mi omili". 

Ovako je bio spreman naš biskup u crkvenom i narodnom po- 
gledu, kada je bio imenovan za biskupa djakovačkoga (18. nov. 1849). 
Uzme sebi za devizu : 

»Sz'f za vjeru i za domovinu <. 

A nisu želje njegove čedne, što će sve imati uraditi za vjeru i za 
domovinu, kada iza svoga imenovanja izreče i onu drugu izreku: 

•»Moje je imenovanje jedina dobit našega naroda za godinu 1848. Ja 

sam prvi narodni /»iskup.- Čudne li perspektive za svu buduću ži- 
votnu djelatnost velikomu njegovu i gorućemu srcu! 



GLAVA DRUGA 

STROSS/AAYEROVO BISKUPOVANJE. 



God. 1850. 8. septembra bude Strossmayer u Beču od papinskoga 
nuncija Viale Prela posvećen za biskupa. Za nekoliko dana ode iz Beča 
u svoju biskupsku stolicu preko svoga rodnoga mjesta Osijeka. Ne 
treba spominjati ni opisivati, s kolikim ga zanosom njegovi sugrađjani 
dočekaše. Ovjekovječen je taj momenat u posebnoj vjernoj slici. U 
Djakovu ga dočekaju njegovi roditelji već u biskupskom dvoru. Nje- 
govo veselje bilo je veliko. 

Nije ipak ovo veselje u srcu njegovu bilo nepomućeno. Prije po- 
laska svoga iz Beča podje pred Njegovo Veličanstvo. Ovdje se uvjeri 
o onom, što se u glavnom već znalo. Zvijezda Jelačića bana već je po- 
čela trnuti. Apsolutizam bacao je pred sobom već grdne sjene. Zaniuknut 
će mnoga plemenita usta, koja su sipala plamen slobode u zadnje 
dvije godine. I naš biskup morat će plamenomu srcu zapovijedati, da 
se stisne. 

Druga mu je briga na srcu bila. Prigovaralo mu se od gdjekoje 
strane, da je za biskupa premlad. Dolazi medju svoje, pa da mu se ne 
dogodi po Svetom pismu: „Medju svoje dodje i svoji ga ne primiše", ili 
kako kaže ona druga mladja: „Nitko nije prorok u domovini svojoj". 
Na čelu svega svećenstva prima ga kapitularni vikar, upravitelj već 
drugu godinu biskupije dr. Josip Matić. Znao je predobro biskup, a 
znali su jamačno svi prisutni svećenici, da mu je Matić bio najozbiljniji 
suparnik za biskupiju. „Mogu reći — veli biskup g. 1877. — da su me 
ljudi početkom plašili iskustvom prijašnjih vremena i onim: In pro- 
pria venit et sui eum non receperunt". Ali hvala Bogu, sve se to nije 
obistinilo. Pomogao mu je njegov izvanredni individualitet, kojim je 



10 Nacrt %ivota. 



znamenito nadmašivao svu svoju braću svećenike, pomagalo mu vjerno 
vršenje velikih biskupskih dužnosti, pomagao mu veliki za mak) stečeni 
glas u domovini, prevlada sve moguće njegove protivnike glas njegove 
svjetske veličine. Napokon razaraše i uništivaše njegove velike i male 
protivnike njegova neizreciva ljubav prema svomu narodu i u riječi 
i u djelu. 



Najprije da vidimo u nekoliko crta, kako biskup uči svoj 
narod. Već u prvom svom pozdravnom govoru stadu svomu ovako 
govori : 

„Ljubim ja tebe, o stado moje ! ko vlastitu dušu svoju i dužnost mi 
je tako skrbiti za sreću i spasenje tvoje, ko i za svoje. Daj dakle da ti 
u kratko predočim vrelo, iz koga sva zla proistječu, a ujedno i izvor, iz 
koga sva dobra i isti život vječni proizlazi. Ah svemogući vječni Bože! 
zašto mi nije dano uzici na visinu onu, s koje bih vas svijet pregledati 
mogao? Zašto mi nije dano pretvoriti riječcu svoju u glas gromovite 
one trublje, kad će jednoć sve čovječanstvo iz mrtvila svog na straho- 
viti sud probuditi? ter da zatrubim: O sinovi zemaljski! zašto prigrliste 
taštinu i hleptite za sjenom? Odsječena rijeka od vrela svoga usahne; 
ocijepljena hvoja od debla svoga osuši se; otrgnuta loza od čokota 
svoga u vatru se baca. Pokoljenje čovječansko bez životnog općenja 
s onim, koji o sebi reče: .Ja sam put, istina i život 44 , prilično je rijeci 
od vrela svoga odsječenoj, hvoji od debla svoga ocijepljenoj, lozi od 
čokota svoga otrgnutoj; nije ni u kom drugom spasenja nego u Isusu 
Krstu, niti je drugo ime dano pod nebom ljudina, u kom bi spašeni 
biti mogli (I)jel. ap. 4, 12)." 

„Duh sadašnjeg vremena naziva se duhom slobode, duhom jedna- 
kosti i bratinstva, duhom narodnosti i domoljublja. Kojim su plodom 
urodila na kratko vrijeme tršenja duha toga, vidjeli smo i očutjeli smo; 
kojim će u buduće uroditi, zavisi jedino od toga, hoće li ne će li duh krš- 
ćanski biti onaj božanstveni kvas, koji bi imao narode preobraziti, 
okrijepiti i oplemeniti.** 

„Sto se slobode tiče, istina je, da je čovjek za slobodu stvoren; 
istina je, da se ropstvo sa dostojanstvom naravi čovjeka ne slaže; 
istina je, da je samosilje čovjeka proti čovjeku grijeh; istina je, da je sama 
desnica božja više biče i žice čovjeka na temelju slobode osnovala; 
istina je, da je isti upliv milosti, koju nam Isus po muci i smrti svojoj za- 
služi, tako umjeren, da slobodnu volju ne oskvrni; istina je, da bez 



Glava II. Strossmayerovo biskupovanje. \\ 

slobodne odluke ne ima govora o kreposti i zasluzi; istina je, da 
kršćanstvo slobodu štiti, dočim čovjeka predstavlja kano sina božjega, 
kano brata Isusova, kano crkvu Duha svetoga, kano otkupljenog 
krvlju jaganjca božjeg, koji odnima grijehe svijeta; istina je, da 
ustrojenje državno na duh kršćanstva i dostojanstvo čovjeka obzir 
uzeti ima, ako misli društvu čovječanskomu koristiti i od Boga blago- 
slovljeno biti. Da se međjutim sloboda zlo upotrijebiti i vrelom mnogih 
zala postati može, priznati mora svaki, koji promisli, da je ista po Bogu 
dana sloboda zlo upotrijebljena bila i da se i danas zlo upotrebljuje, što 
grijeh Adamov, sviju zala početak, što grijesi i opačine današnjega 
svijeta svjedoče. Bez vjere Isusove ne ima slobode, ne ima slave, ne ima 
sreće; sve to pak u izobilju steći će si narod, koji kako u domaćem, 
tako i u javnom životu luč svete vjere slijedi, kojim duh iste vjere 
vlada. Krijepimo se dakle u vjeri našoj i budimo kršćani ne samo ime- 
nom, nego i djelom. Drugo, bez čega slobode, sreće i napretka biti ne 
može, jest točno obdržavanje zakona zemaljskih; to je pak bez duha 
kršćanskoga nemoguće; odakle slijedi, da su oni tako zvani oslobodi- 
telji i usrećitelji puka, koji bi ga radi bez vjere i zakona slobodnim i 
sretnim učiniti, najveći neprijatelji društva čovječanskoga". 

„Svaki narod ima neke temeljne zakone, kojima se sustav državni 
i način vladarstva ustanovljuje, javna oblast utemeljuje i opredjeljuje. 
Zakone te ustavnima zovu. Što je zgradi temelj, to su državi zakoni 
ustavni. Ako ikoji, a ono ti zakoni postojani biti moraju, niti je probi- 
tačno bez skrajnje nužde preinačivati ih. Narod, koji lakoumno naslje- 
dujući izgled susjeda svojih ustav svoj mijenja, sličan je maloljetnomu 
djetetu, koje se nad prizorom požara, koji blizu roditeljskih njegovih 
zgrada bjesni, raduje i goreće ugljevlje u očinsku kuću baca ter tako je 
žrtvom vatre čini i u prah i pepeo obraća. Drugi zakoni tiču se obi- 
telji i društva, stvari i osoba u državi, i ovi se zovu zakoni gra- 
djanski. Ovi zakoni moraju biti prosti, koliko je samo moguće jasni, 
značaju naroda prirodni, ako misle cilj svoj postići. Ako država 
prilična mora biti zdravomu tijelu, onda su prvi zakoni srce istoga 
tijela, a drugi žilje, po kom zdrava krv teče. Po prvim i drugim 
zakonima napreduje i cvate država, vlada pravda posvuda, odbija 
se od državnoga tijela sve, što je škodljivo, uklanja se sve zlo, kazni 
se svako zločinstvo. Narod, koji gradjanske zakone svoje iz same po- 
hlepe za promjenom prekraja, sličan je čovjeku, koji si u glavu za- 
bije, da je bolestan, ter lijek na lijek u sebe lije, a tako si zdravlje 
kvari i preranu smrt prouzrokuje. Badava su pak najbolji zakoni, 



\2 Nacrt fivoU. 

ako se ne obdržavaju, ako ih lukavština i prevara potkapa, ako 
činovnici glas strasti i predsuda svojih više slijede nego glas zakona, 
ako suci korist svoju više ljube nego pravdu i pravicu, ako gradjani 
u razuzdanosti nasladjivanje svoje i djetinjski neki ponos postavljaju". 

„Tko je pak čuvar i potpora zakona? Da li mač suca i strah vre- 
menitih pedepsa? Ali zar ne umije himbenost i opačina ljudska na to- 
liko i toliko načina ukloniti se maču suca zemaljskoga i pedepsama 
vremenitima? Samo se ondje zakoni zemaljski točno obdržavaju, gdje 
ih ljudi uvrste u zakonik svijesti svoje, samom rukom božjom 
pisan, samo ondje zakoniti red i osnovana na njemu sloboda vlada, 
gdje sveznajući sudac i vječita pravda nad zakonom straži". 

„Još je jedno, što je slobodi gradjanskoj to, što duša tijelu, a to je 
sloboda, o kojoj se veli (Iv. 8); „Ako vas sin božji slobodnima učini, 
onda ćete doista slobodni biti", i (II. Kor. },7) „Gospodin je duh, gdje 
je pak duh Gospodnji, tu je sloboda 4 '. Sloboda ta jest živa vjera, 
jest ljubav Boga i iskmjega, jest pobjeda nad samim sobom, jest 
obuzdanje svojih strasti, jest pokorenje svoje puti, jest poniznost, 
jest velikodušnost, jest poslušnost, jest umjerenost, jest čistoća srca 
i tijela, jest pripravnost onima oprostiti, koji su nas uvrijedili, i za one 
se Bogu moliti, koji su nam zlo učinili; riječju jest sve ono, što je kadra 
krepka volja s milošću božjom proizvesti. Narod, koji za slobodom gra- 
djanskom teži, najprvo ima sam o oslobodjenju svom unutarnjem 
misliti. Božanstveni spasitelj naš počevši djelo preporodjenja ljud- 
skoga najprvo zapovjedi: pokoru činite, to jest: očistite dušu vašu od 
ljage grijeha i opačina, jerbo samo u čistu dušu ulazi Duh sveti s darom 
i krepošću svojom. Narod, koji tu slobodu uživa, malo zakona treba, 
jer je sam sebi najbolji zakon; narod taj posjeduje blago slobode, koje 
mu nitko na svijetu oteti ne može; u krilu naroda takvoga mora cvasti 
sloboda gradjanska, baš kao što zdrava voćka u plodnoj zemlji cvasti 
i roditi mora, kad joj svjetlost i toplina sunca i rosa nebeska dobro 
ugadia''. 

„Toliko o slobodi. Prelazim na drugu granu duha sadašnjeg, to 
jest na duh jednakosti i b r a t i n s t v a. Vjera nam kaže. da 
smo svi bez razlike staleža djelo ruku božjih, da smo svi na sliku i pri- 
liku božju stvoreni, da Bog bez obzira na osobe sve ljude želi spašene 
učiniti, da smo svi jednom krvlju sina božjeg otkupljeni, da smo svi 
braća Isusova i prebivalište Duha svetog. Taj je nauk ropstvu glavu 
šatro, dočim gospodaru zapovijeda, da u sluzi svome brata svoga u 
Isusu štuje. Taj je nauk u starom svijetu ženu kano stvar i prosto orudje 



Glava II. Strossmayerovo biskupovanje. -ji 

ljudske putenosti smatranu iz potištenog sužanjstva oslobodio, dočim 
mužu zapovijeda, da suprugu svoju kano kćer majke Isusove, uzvišenu 
i posvećenu smrću Gospodnjom počituje i za drugaricu života svoga, 
nipošto za robinju svoju drži; taj je nauk porod, život i othranjenje 
djetešca, prije Isusa često puta igračku samovolje ljudske, pod zaštitu 
svetog križa stavio i tako društvu čovječanskomu neizmjerno dobro- 
činstvo iskazao' 4 . 

\ „Treća grana duha sadašnjeg jest n a r o d n o st i domoljublje. 
Ljubezni ! Da smo se ovdje ili ondje rodili, da smo udo ovog ili onog na- 
roda, dolazi od Boga, bez kojeg svete volje ni vrebac s kuće na kuću ne 
preleti, niti vlas jedna s glave naše padne. Ljubav domovine u toliko 
je prirodjena čovjeku, da svaki, koji iole nježno srce ima, s istom neraz- 
ložitom prirodom postojbine svoje u uže neko prijateljstvo i ljubavi op- 
ćenje stupi. O kako poslije dugog u tudjoj zemlji bavljenja rado ugle- 
damo rodne zavičaje naše! O kako milo oči bacamo na brda, koja su 
se negda djetinjskom glasu našem ljupko odzivala! kako radosno 
pohadjamo dubrave, prolazimo polja, pozdravljamo rijeke i potoke, 
koji su negda svjedoci djetinjskih naših zabava bili! U tudjoj pak 
zemlji koliko veselje oćutimo, kad makar posljednjeg od roda i plemena 
svog opazimo! Ćini bo nam se, da u njem jednom vaskoliki narod naš 
vidjamo, pozdravljamo i ogrljujemo. Sve to bjelodano pokazuje, da nam 
je ljubav roda i domovine rukom božjom u grudi naše usadjena." 

„To nam nutarnja naša ćut kaže. Vjera nam pak dva veličanstvena 
primjera ljubavi domovine pred oči stavlja; jedan samog spasitelja našeg, 
koji pogleda v na Jerusolim i pomisliv zla i nevolje, koje isti zbog tvrdo- 
kornosti svoje pretrpjeti imadjaše, stuži se i poče plakati. Eto, kako se 
osobita ljubav neka prema domovini i narodu svomu nahodjaše u bo- 
žanstvenom srcu onoga, koji sav svijet neizmjernom ljubavi prigrli i po- 
žrtvovanjem samog sebe otkupi. Dobro opazi svrhu toga učeni Bossuet, 
da je Isus krv svoju s osobitim obzirom na narod svoj prolio i hotio, da se 
po žrtvi, koju na drvetu križa za cio svi jet prikaza, i ljubav domovine po- 
sveti. (Politique sacn'e t. 1. art. VI. 2. propos.) Drugi primjer ljubavi na- 
roda svog daje nam sv. Pavao apostol, koji predvidjev u duhu zla i ne- 
volje naroda svog zavapi: „Žalost velika i bol neprestana obuzima srce 
moje; željah biti ja isti prokletstvo od Isusa za braću svoju, koji su ro- 
djaci moji po puti" to jest: rado bih sam sve zlo, koje na rod moj 
čeka, pretrpio, kad bih ga samo time spasti mogo." 

„Pravi kršćanin po izgledu spasitelja svoga i apostola naroda is- 
kreno ljubi dom i rod svoj, sile promicanju narodne sreće rado posvećuje, 



14 Nacrt divota. 



strijele na narod svoj naperene, osobito one, koje bi mu dušu i srce raniti 
mogle, snažno odbija; napokon ako je od potrebe, isti život svoj na žr- 
tvenik domovine s veseljem polaže. Sreću pak i blagostanje domovine 
svoje mjeri kršćanin ne mjerilom ovog svijeta, koji više puta tminu za 
svjetlost, a svjetlost za tminu drži, koji često slavu u gospodovanju i 
nepravdi, a veličinu narodnu u oholosti i nadutosti postavlja, — nego 
mjerilom vjere svoje, koja nas uči, da bez kreposti i čiste savjesti ne ima 
sreće i napretka, koja onu ljubav rađja, koja će jednoć vaskoliki svijet u 
jedno tijelo spojiti, i koja ljubomornosti, preziranja, mržnje ne pozna- 
vajući sreći drugih naroda iz srca se raduje, koja ono pravdoljubljeusrce 
narodu ucjepljuje, koje se strogo onog evangjeoskog drži: Što nisi rad, 
da tebi drugi učini, neka ni ti drugomu učiniti ; što želiš, da tebi drugi 
čini, čini i ti drugomu." 

„Jezik narodni napose smatra kršćanin kao najveći dar božji, kano 
ogledalo, u kom se duša i srce naroda u svojoj bitnosti pokazuje, kanoti 
najmožniju narodnog izobraženja polugu, kanoti najsposobnije sredstvo, 
kojim se na duh narodni djeluje, kanoti blagajnu, u kojoj se sve duševno 
blago naroda nalazi ; zato sve što može čini, da se jezik narodni izobrazi, 
obogati, oplemeni; sve pak od njega odvraća, što bi ga poniziti, po- 
kvariti, otrovati moglo; ali nipošto ne prezire jezika inostranih, pače 
rado ih uči ter blago iz njih crpeno u blagajnu naroda svoga pre- 
naša, na priliku pčelice, koja po raznim perivojima medni sok kupi 
ter u košnicu svoju nosi. To je, što mi ljubav k tebi, o poljubljeno stado 
moje, današnjom prilikom mimoići ne dade". 

Biskup opisuje svoj odnošaj prema svećen- 
stvu i narodu: 

„Jedinstvo svetoga zvanja našega zahtijeva od svećenika, da bi- 
skupa svoga osobitim načinom ljubi i štuje; da se nikada i pod nikakovu 
cijenu od njega ne razvrgne. Što u crkvi božjoj u veliko biva, to se u 
svakoj biskupiji napose ponoviti ima. Kao što se biskupi, nasljednici 
apostola, sa sinovskom odanošću slažu oko nasljednika sv. Petra, vr- 
hovne glave crkve, tako svećenici imaju u svakoj biskupiji ovu sliku 
ponoviti." 

„Moj odnošaj prema vama u dvije riječi sklapam : Prva je ljubav 
bratinska. Kada je Gospodin udostojio mene, premda nevrijedna i ne- 
dostojna, braći na čelo postaviti i mene svoje moći i svoje ljubavi ba- 
štinikom i namjesnikom učiniti, ja ga iz svega srca i sve duše molim, 
da mi otme iz njedara srce moje, a da mi pokloni sveto srce svoje, 
da braću svoju onom istom ljubavlju ljubim, kojom je on apo- 



Glava II, StfOssmayerovo biskupovanje. 45 



stole i učenike svoje ljubio. To je svakidanja molitva i težnja moja, 
pak vjerujte, braćo, ne ima na ovom svijetu veće radosti za me, nego 
kad priliku imam ljubav prama bratu kojem ukazati i njegove ra- 
dosti dionikom postati. Ja sam na ovom svijetu najviše ljubio dobru 
majku svoju, kojoj poslije Boga imam zahvaliti, ako je išta dobra 
u meni, ljubio sam pokojnoga brata svoga; ali vjerujte mi, braćo, da 
mi se kadgod dogodi ono, što se jednom dogodilo spasitelju našemu, 
da su mu naime, kad je svijet jatomice na njega navalio, doglasili, 
da su mu majka i braća tuj, koji s njim govoriti žele; ja bih želio 
s istim srcem i s istom istinom odgovoriti ono, što je Gospodin odgo- 
vorio glede mnoštva: „Ovo je majka moja, ovo su braća moja." 

„Druga riječ, kojom ja shvaćam odnošajsvoj naprama vama, braćo 
svećenici, jest: želja živa vama svakom prilikom na usluzi biti. Jest, 
biskup je otac, brat i prijatelj svojih svećenika, ali ujedno i sluga njihov. 
Tako je od samoga Boga, to znači i samo otajstvo otkupljenja našega. 
Isus je pravi Bog od Boga pravoga, izvor života svakoga, svjetlost od 
vječite svjetlosti, pa se je nama za ljubav toga svega odrekao, exi- 
nanivit semet ipsum, da nas ljude- učini dionicima svojega bića i mi- 
losti, da nam pravo na život neumrli i na baštinu vječitu povrati; 
odreče se slave svoje, postade nama za ljubav ne samo čovjekom i 
bratom našim, nego slugom našim, dužnikom božjim, koji sav dug 
čovječji na se uze i cijenom svoje svete muke i smrti nas od grijeha 
oslobodi. — Ah doista je svetu istinu vječiti naš meštar rekao, kad 
je jednom rekao: „Ni jesam došao na ovaj svijet, da mi se služi, nego 
da ja služim." Propterea exaltavit illum Deus. To je, vjerujte 
mi, braćo, pojam svake časti i dostojanstva u kršćanstvu. To je oso- 
bitim načinom pojam crkvene časti i dostojanstva." (Okružnica 1875). 

Tko je, čiji je svećenik. 

„Nije svoj, nego Isusov i puka svoga, ne živi sebi, nego zvanju 
svomu i puku svomu. Svećenik kano svećenik niti sam živi niti sam 
umire. „Positus est hic in resurrectionem vel ruinam multorum in 
Israel". Svećenik je, kad u istini živi i milost božju uživa, povod ži- 
vota i milosti cijelomu stadu svomu; ali ako po nesreći ne živi, mr- 
ljina je postao, koja pošast smrtnu na sve strane rasprostire. Svećenik 
ili je sunce, koje sja, ili rosa, koja natapa, ili žar, koji grije, ili sol, koja 
od trulosti čuva; ili ako to nije, onda je tmina, koja svijetlo božje gasi, 
onda je suša, koja sjemenu proniknuti ne da, onda je kvas, koji sve 
tijesto probija i kvari, onda je sol ishlapjela, koja ništa ne hasni. Sv. 



16 Nacrt %ivota. 



Ivan Zlatousti (De sacerdotio), a i sveta majka crkva u redjenju samom 
svećenika prispodablja vojvodi, koji vojsku vodi ili na slavu i dobit 
ili na poraz i propast; prispodablja krmilaru, koji ladju ravna ili u 
sigurnu luku ili na brodolomni greben. I jedna i druga je prispodoba 
posve istinita s tom primjedbom, da đočim obični vodja poslije po- 
bjede u mir, a krmilari poslije svladanoga mora u luku dolaze, mi 
svećenici u svetom zvanju sve jednako u ljutoj borbi, sve jednako u 
buri i medju opasnim grebenima se nalazimo". 

„Kad je tako, braćo, onda ne nama samima za ljubav, a ono za 
ljubav Isusu i svetomu zvanju svomu, za ljubav časti i ugledu sveće- 
ničkoga staleža, za ljubav spasu duša nam povjerenih, budimo uzor i 
ogledalo živo puku našemu ! Ne ima, vjerujte mi, ljepšega, uzvišenijega 
i slobodnijega bića na ovom svijetu, nego što je biće pravoga svećenika 
po srcu Isusovu, pa makar takav svećenik na najprostijoj i najzapušteni joj 
župi bio. Protivnim načinom ne ima biča hudjega i nesretnijega, ne ima 
bića, koje bi sa samim sobom i sviješću svojom u većem protuslovlju 
živjelo, većega sažaljenja vrijedno bilo, nego svećenik, koji kad se u 
mrežu grijeha i nevaljalštine zaplete, svakomu se na svijetu, svakoj 
laži, svakoj opsjeni i svakoj lukavštini klanja, jer se je odučio jedi- 
nomu onomu klanjati, komu se je po zvanju svom posvetio, t. j. vječitoj 
pravdi i istini u Isusu Krstu. Sv. Ivan Zlatousti negdje usvojim listovima 
veli: „Raro vidi sacerdotem cito poenitentem"; a to je posve naravno, 
jer svećenik, koji na Čistoću svoje duše ne pazi, u neprestanom bogo- 
grdju živi i od rana jutra ča do kasne noći Boga svoga na srdžbu i 
osvetu probudjuje. Svećenik takav dijeleći blaga otajstva sveta dijeli 
svomu puku blago života i milosti, sebi pak doslovce thesaurizat iram in 
die irae, teče hudu stečevinu srdžbe na dan srdžbe. Gledajmo dakle, 
braćo, da po neporočnosti i nevinosti našoj protivno bude, t. j. da služeći 
se obrednikom i dijeleći život i milost božju i mi sami se u životu i 
svakoj milosti i izvrsnosti krijepimo 44 . 

„Svečeništvo, ako je dobro i kreposnu, najveći je dar božji, ako 
je pak nevaljalo, najveća je kazna božja, koju je običavala božja 
desnica na narod žudinski tada izasuti, kad je sve ostale kazne zaman 
iscrpla. Budimo narodu svomu, kano što po samom imenu svojem 
(sacerdos) biti imamo, dar božji. Istinabog iz naroda samog proizlazimo, 
zato sve nedostatke i mane naroda svoga iz krila obitelji svojih crpemo 
i na sebi nosimo; ali se sjetimo, da smo upravo zato svećeničko zvanje 
odabrali, da se općih mana i slaboća otresemo, da se u svakoj kreposti 
i valjanosti puku na čelu stavimo, da mu u istini svijetlo budemo i sol. 



Glava //. Strossmayerovo biskupovanje. \J 



koja od skvarenosti čuva. Sramota bi i ukor bio, da mi, koji smo se za- 
vjetovali, da ćemo na čelu naroda stati, učitelji i prosvjetitelji njegovi 
biti, da lošiji i slabiji od njega samoga budemo. Naš siromaški narod 
dosta trpi. Ja sam u duši svojoj skroz naskroz uvjeren, da će naš narod 
sve patnje i suprotivštine svoje sretno svladati i do svoga cilja dospjeti, 
samo ako mi svećenici u čestitosti i revnosti svojoj živi mu zaklon i 
živa mu potpora budemo 44 . (Okružnica 1878.) 

Preporučuje svećenstvu, da bude radino i darež- 
ljivo. 

„Ne daj, da darovi muke i smrti Gospodinove u tebi, svećenice, 
mrtvi i bez koristi ostanu. Lihvari sa dobivenim talentom evangjeo- 
skim, ugledji se u primjer Isusa, koji umoran, žedan i gladan uči Sama- 
ritanku o pravom štovanju Boga u duhu i istini; blago i ustrpljivo 
primaj grješnika, osobito u doba svete pokore; primajmo sveudiljno 
ljubezno sina razmetnoga, propovijedajmo u to vrijeme još revnije 
ljubav božju, pazimo na zapušćene, tražimo ih poput dobrog pastira, 
kupimo zanemarenu pastirčad na selima, pregarajmo, ako tom pri- 
likom i sami koju nuždu pretrpjeti imamo. Budimo darežljivi vršeći 
djela milosrdja duševnoga i tjelesnoga. Svećenik vršeći djela duhovne 
ljubavi nije moguće da se ogluši na tjelesne nužde stada svoga. 
Nosimo siromahe u srcu svome, pritecimo prvi u pomoć, žrtvujmo sve 
za vjerne svoje, tim će nam se najprije puk priljubiti, smatrajmo 
imetak svoj cijenom grijeha i baštinom siromaha, pretium peccatorum 
et patrimonium pauperum. Budemo li Samaritanci, ne će nam ni 
protivnik staleža našega priznanja uskratiti. Ne budimo prestrogi u 
tražbinama svojima, tražimo uvijek s nekom mjerom. Čega sirotinja 
namiriti ne može. Bog će nam postati radi nje dužnikom, a znate, 
kako je dobro Boga dužnikom svojim imati, po gotovo kad 
znamo, da smo mi poradi slaboća svojih veći dužnici njegovi; 
pazimo, da nam Gospodin ne dovikne : „Zli slugo, sav ti dug opro- 
stih, a ti — — '\ Pazimo na one riječi vječitoga sudije: „Gladan 
sam bio, žedan, gol, u tamnici itd." Preporučujmo siromahe mo- 
gućnijima, opomenimo bogate na gavana i Lazara, stavimo se na 
čelo, kada se radi o pomoći i dobru bližnjega, naroda, siromaha, kupimo 
sami, obilazimo kuće mogućnika za ljubav ubogih. Oporuku pravimo 
svaki dan za života djelima svojima, jer je veća zasluga svaki dan se 
suvišnosti odricati i dobro činiti, nego čekati na zadnji čas, kada se 
i onako moramo svega odreći 44 . (Okružnica 1874.). 

2 



\ 8 Nacrt iivoia. 



Kakvo ima da bude svećenstvo prema puku. 

„Sveza, koja nas s dobrim pukom našim u jedno tijelo spaja, oso- 
bite je naravi i osobite nam dužnosti nalaže. Svakoga župnika, kojega 
je biskup redovitim načinom na župu poslao. Isus je sam svetom i 
nerazrješivom svezom sa pukom spojio, onom istom svezom, kojom je 
božansko srce njegovo sa cijelom crkvom božjom spojeno. U sveće- 
niku župniku Isus sam u svakoj župi sa svetim bićem svojim i sa svetom 
milošću svojom živi i djeluje. Kao što je Isus sebe i darove svoje baš- 
tinom svojom puka svoga učinio, tako smo i mi (svećenici) sa 
svima darovima, životom i vrhunaravnom moći od Isusa dobivenom 
vlastitost puka.S Isusom i u ime njegovo govorimo od oltara puku : ,,Do- 
djite k meni svi, koji težačite i koji ste opterećeni, i ja ču vas okrije- 
piti 4 *; u ime njegovo primamo u izpovjedalištu razbludnoga sina skruše- 
noga. Puku za ljubav svake nedjelje i svetkovine riječ božju navješću- 
jemo; crkva je kuća božja i kuća puka našega, mi smo samo sluge 
božji i sluge u Isusu puka našega/ 4 

„Isti dom naš uvijek ima biti otprto u svoj prijaznosti i umilja- 
tosti utočište puku našemu u potrebama njegovima. Primajmo ga 
zato prijazno! Puk u svoje i k svomu dolazi. Ima nestrpljivih sveće- 
nika, kojima puk nikada, ni u jutro ni u podne ni u večer dobro došao 
nije. Ne varajmo se, braćo! Nije to duh Isusa. Ja ne nalazim nigdje u 
evangjelju, da bi Isus neprijazno puk primao. Za to po svetom nje- 
govom primjeru primajmo umiljato svakom prilikom puk naš. Hva- 
limo Bogu, da se sa svim pouzdanjem na nas u potrebama svojima 
obraća. Gledajmo samo, da vazda pouzdanja toga vrijedni i dostojni 
budemo. Njegovo povjerenje u nas, to je ona sveta njiva, na kojoj 
mi neprestano raditi i sijati imamo. Ako je nekima puk prost i surov, 
tko je tomu kriv, braćo moja ? Što je do sada i zbilja učinjeno, da 
nam puk kroči i ugladjeniji bude? Zar nije do nas izobraženijih, do 
božanstvene vjere, da ga blagim načinom pripravimo i izgladimo? 
Mi mu duh Isusov ulijmo i u novi ga stvor pretvorimo! Dosta je 
siromaškomu našemu puku nužde i nevolje: on >e potuca često puta 
od nemila do nedraga. Ne mari se i ne haje za njega čestoput do je- 
dine zgode, kad valja od njega silom ili milom nešta uzeti. Dajmo mi 
svećenici, da mu kuća božja i kuća župnička bude neko pristanište, da 
se u njem od vjetra i nepogode barem za koji čas sahrani, da u nama 
uvijek oca, prijatelja i savjetnika nadje". 

„Ljubimo puk svoj, dobre i poštene radi dobrote, jer su oni utjeha 
i kruna naša, pomoćnici naši. Gledajmo, da se u svakoj župi našoj 



Glava II. Strossmay*rovo biskupovanje. 49 

stvori lijepa kita dobrih i uzornih ljudi, koji bi životom svojim kvas 
evangjeoski po cijelu župu postali. Ljubimo s podvostručenom lju- 
bavlju grješnike i nemoćnike, koji više nego li zdravi ljubavi naše 
trebaju. Brinimo se, da obiteljski život u puku našem bude pristojan 
i po onoj svetoj knjizi udešen, koja propisuje: „Viri, diligite uxores 
vestras, sicut Christus dilexit ecclesiam" : da oci, majke, djeca ispune 
dužnost svoju. Ljubimo mladež i školu, ljubimo osobito sirotinju, 
skrbimo se za bolesne i umirajuće, što je najteži, ali i najzaslužniji dio 
dužnosti naše. Ponavljajmo puku opomenu, da vjeru svetu čuva kao 
vid svoj očinji, da u medjusobnoj ljubavi i slozi živi, da se svadje i 
osvete kani. svem tom često puku svom govorimo !" 

,,S pukom svojim iz jednoga ter istoga izvora proizlazimo, s njim po 
zvanju svom u svetom jedinstvu boravimo, s njim u jednom počiva- 
lištu počivamo, s njim ćemo zajedno na glas trublje božje uskrsnuti 
i pred suca svoga vječnoga stupiti. Blago nam, braćo mila, ako nas 
(kao što to ovdje kadšto biva) puk naš na onom svijetu u ime svete 
ljubavi, koju smo prama njemu ovdje vjerno vršili, pred Bogom i sucem 
našim zagovarao bude." (Okružnica 1875.) 

Zašto je gradio veliku crkvu. 

„Crkva se dakako za sve ljude gradi, jerbo Isus, komu se u crkvi 
klanjamo, sve bez razlike u srcu svome nosi, a i žrtva, koja se na ol- 
tarih naših Bogu prikazuje, prikazuje se za sve; ali kao što se je 
Isus svagda osobitim načinom zauzimao za proste i zapuštene ljude, 
tako smo i mi, iskreno ispovijedamo, crkvu našu stolnu gradili s oso- 
bitim obzirom na prosti naš puk. Sirotinja naša ništa ne uživa u ku- 
ćama svojima do nužde i nevolje, ništa ona tuj ne vidi, što bi je stalno 
razveseliti moglo. Svi mi od sirotinje naše živimo, a premalo se za 
nju brinemo, Čestoput je preziremo, od sebe odbijamo, čestoput 
stare i nove terete, pod kojima skoro iznemaže, bez nužde joj ogor- 
čavamo sirovim i nepristojnim našim postupanjem. Pak još k tome na 
posljetku biva, da joj i u crkvi onu jednakost, na koju smo 
.Bogom i njegovim pomazanikom pozvani, zavidimo. Želimo, da se i 
u crkvi od nje dijelimo i mjesto za se odličnije dobijemo. Mi smo dakle 
prostranu crkvu zidali i želimo je što ljepše uresiti, da i naš dobri puk 
slobodno se u njoj kretati može. Kada osim lijepe naravi božje ništa 
ne ima, što bi ga pravo razveselilo, barem kada u svoju stolnu crkvu 
dodje, neka odahne, nek mu se srce i duša po volji raširi. Bar tuj nek 



20 Nacrt fivota. 

si kazati može : Hvala Bogu, ovdje sam i ja kao svaki drugi 
kod kuće, hvala Bogu, ovdje me barem nitko prezirati ne može, jerbo 
onaj, koji se ovdje za vas svijet prikazuje, sirota je bio, kao i ja, sirotu 
je osobito ljubio i njegovao, osim svetih naših žrtvenika u sirotinji upravo 
živi, jer veli : Gol sam bio i odjenuli ste me, gladan sam bio i nahra- 
nili ste me. Onaj, koji ovdje prebiva, negledi na čast, dostojanstvo odjeće, 
nego na dobro i pošteno srce, pak mu je Lazar, koji mrvice pod stolom 
kupi, stoput miliji nego bogati gavan, koji raskošno živi, pak još hoće 
da se i u crkvi baši veleć : Nijesam ko drugi ljudi.'* 

,,U starim crkvama — nastavlja biskup — bio je presbyteri- 
um od ladja ogradom rastavljen. Mi toga činiti ne ćemo, jerbo 
želimo, da i prosti naš puk u svojoj stolnoj crkvi svagda tja do 
onoga doći može, koji je dobrotu imao prije istočnih kraljeva i mo- 
gućnika na poklonstvo svoje pozvati nevinu sirotinju, proste žudinske 
pastire u pratnji angjel'i. Mi iz svega srca želimo, da se i naš prosti 
puk naužije svoje majke crkve, ter da mu se u njoj ne samo nabožna 
i ćudoredna, nego i estetička čut oplemeni i uz visi ..." (Stolna crkva 
str. 1<5, 28.) 

Kako da živimo s b r a ć om istočnoga obred a. 

„Mi živimo s braćom našom istočnoga obreda zajedno — piše 
u korizmenoj poslanici g. 1881. Budimo zato prema njima puni lju- 
bavi i dobrote i sjetimo se, da je najsjajniji dokaz prave vjere 
ljubav čista i dobrotvorna; sjetimo se, da je ljubav ona silna moć, koja 
sve svladava, kojoj se nitko ni iza smrti oprijeti ne može. Ljubimo 
iskreno braću, s kojom živimo, ne samo stoga, što su s nama jedna krv 
i jedan narod i što nam je obojima jedna budućnost, nego ljubimo ih i 
zato, što je i njihov crkveni obred lijep i veličanstven, uveden u crkvu 
po sv. Basiliju i sv. Ivanu Zlatoustom, koje i mi ioni kao svete ugod- 
nike božje štujemo i zazivamo; što se i na njihovim žrtvenicima pravi 
živi Bog na spas svijeta prikazuje; što se i u njihovim hramovima sveto 
slovo božje ori: što se i u njihovom svetom pojanju čarobni glasovi 
istoka isto tako divno odzivaju, kao kod nas zapada. Ne slušajmo nikad 
one, koji bi nas ma kakvim načinom razdvajati htjeli, to su bo očevidno 
opći neprijatelji naši. One grdne poslovice, koje je sam pakao izumio* 
da odurnost i mržnju medju nama sije, iskorijenimo za vazda iz srca i 
duše naše, pa kad im već u rječnicima našima traga nestati ne može, 
nek im nikada i nikada traga u ustima našima ne bude. I jedni i drugi 
štujemo i zazivamo sv. Čirila i Metoda, to je pravo i Bogu drago; ali 



Glava II. Strossmayerovo biskupovanji. 21 

ta dva sveta imena nek nas u ljubavi i bratskoj slozi tako spoje, da 
ostanemo doduše svaki pri onom, što nam je sveto i milo, što nam je 
od vi jekova duši i srcu priraslo; ali da se ujedno združimo u onom, što 
su nam sveti apostoli naši cijelim životom i djelovanjem svojim prepo- 
ručivali, što su nam na čas smrti kano svetu oporuku ostavili, što i 
dan danas pred licem božjim ponavljaju, a to je, da vjerom i crkvom 
jedni budemo, i to jedinstvo kano zalog sreće naše vremenite i vječne 
smatramo." (1881. Glasnik bisk. djak. 51.) 

Biskup govori tudjim doseljenicima Nijemcima. 
„Ovaj narod naš evo vam dade sve, što je imao, svoj kruh s vama 
je bratski podijelio, u svoju vas je zajednicu primio, u svojoj crkvi 
vas je bratski dočekao, da skupa kao braća u miru živite i da skupa bla- 
goslov božji na svoje trude zazivljete, svoju djecu da skupa 
učite; sve, sve vam je dao narod ovaj; ali on vam ne smije dati svoje 
domovine, da njega samoga iz nje izbaštinite. Vi kada dodjoste amo, 
dodjoste, da ovaj narod i ovu domovinu zagrlite i svojom nazovete. 
To sama narav uči i na to vas je naputila, kad eto vidim, da vi s nama 
zajedno isti jezik govorite, kao što isti kruh blagujete i isti zrak pijete 44 . 

Biskup mora mnogo puta opominjati svećenstvo, 
da nastoji zatrti mane narodne. 

„Postavši namjesnici Isusove moći postadosmo ujedno i bašti" 
nici svete ljubavi prema puku našemu, one rekoh ljubavi, kojom rane 
nesretnika ne samo vinom i uljem, nego upravo svetom krvlju svojom 
pere i vida; one dobrote, kojom sina rasipnika poslije pokajanja Iju- 
bezno u naručaj svoj prima i u stara ga prava povraća; onoga milosrdja* 
kojim drage volje krv svoju za nas na drvetu križa prolijeva moleći i 
zaklinjući vječitoga oca svoga, da se plod te svete krvi na nijednom, 
koji u njega vjerovao bude, ne izgubi. Čestoput se tužimo na zle i po- 
gubne običaje, koji se u puku uvriježiše. Potpuno pravo imamo, da 
se na to tužimo; ali tužimo se sa živom željom i s gorljivim nastojanjem, 
da tolikomu zlu do korijena dopremo i da ga u samom izvoru njegovu 
sataremo. Tužimo se, ali najprije Bogu svomu moleći i zaklinjući ga, 
da se smiluje puku našemu, mislim brojno padanje puka uslijed neplodo- 
vitosti braka, koji se taj božanstveni izvor roda čovječjega, kod nas 
malo po malo suši ^ razloga, što brakovi nisu slika one svete ljubavi, 
kojom se je Isus sa crkvom svojom spojio". 

„Mi, koji se na zle običaje u narodu našem tužimo, često se spome- 
nimo na apostolovo: Vae mihi, si non evangelizavero — i pitajmo se. 



22 Nacrt livota. 



jesmo li s te strane dužnost svoju svijesno i revno izvršili. Ne hasni 
reći : Ne imam te učenosti i rječitosti .... Ljubav i gorljivost sveta 
neiscrpivi je izvor rječitosti i svake mudrosti, ter i u najprostijoj riječi, 
koju ljubav i gorljivost izazivlje i prati, Bog sam djeluje .... Tim du- 
hom ljubavi i gorljivosti opojeni valja da osobitu pomnju na mladež 
obratimo, u kojoj je jedinoj nada bolje budućnosti, da se svake 
prigode grješne čuva. da čistoću duše i tijela više nego oko u glavi 

cijeni zaklinjati treba roditelje i starješine imenom, koje nose, 

i uspomenom, koju za sobom ostaviti žele, da na djecu svoju ko na vla- 
stitu svoju dušu paze, da je od svake skvarenosti čuvaju, da joj dobar 
svjet i nauk daju, da joj dobrim primjerom svijete; da se sjete, da kr- 
šćanski nauk i sve, što u crkvi biva, samo tada djeci na uhar biti može, 
ako roditelji budu djeci svojoj prvi svećenici, ako roditeljska kuća 
bude djetetu prva crkva, ako bude zipka prvi oltar, na kojem rodi- 
telji dijete svoje Bogu i Isusu prikazuju i na neumrli život posvećuju 4 '. 

Drugi put govori opet o radinosti. 

„Rad je nekim načinom ocjena moralne vrijednosti pojedincu i 
cijelomu narodu. Rad je bitni živalj svakoj izobraženosti. Radom se 
jedino stječu velike kreposti i oni sveti darovi, koje Isus u svetu vjeru 
za spasenje naše postavi. Radom je najbolje grijehe svoje okajati i 
milosti, koje mi sami i mili naši trebaju, isprositi. Rad je najmilija mo- 
litva Bogu, i ja ne znam ljepšega i Bogu ugodnijega prizora, nego kad 
težak na njivi svojoj oči u nebo upre ter iz sve duše svoje zavapi: Bože, 
blagoslovi trud i posao moj ! 4t 

„Narod lijen i nemaran prije ili poslije u vlastitom svom dobru 
tudjin postaje i robuje tamo, gdje su predji njegovi nekad gospodovali. 
Zato molim vas još jedan put, mila braćo moja, opominjite svakom pri- 
likom puk vaš, da radin bude. Trudite se osobito, da se narod naš oduči 
od onoga zloga običaja, po kom silu svoje djece u polja šalje, da marvu 
čuvaju; jer osim što se djeca na samu i u mješovitom svom življenju 
prije vremena svakomu zlu priuče, oduče se od male maloće od posla, 

pak tada, kad i odrastu, neradnici i lijenci ostaju Osobito valja 

narodu našemu red na dušu staviti. Red u poslovanju našem jest pečat 
razboritosti, koji svako djelovanje čovječje na sebi nositi ima. Red je 
duša svih stvari. Redom se označuje ono nutarnje opredjeljenje sviju 
stvari, koje je Bog sam u stvari položio. Zabadava bi radio i sile svoje 
trošio, tko ne bi znao poslove svoje svojim opredijeljenim 



Glava II. Strossmayerovo biskupovanje. 23 

redom obavljati. Na red se u poslovanju našem isto tako naviknuti 
moramo, kao na promjene ljetne, koje je ista ona ruka opredijelila, koja 
cijelim svijetom vlada i svakoj stvari i poslu svoje vrijeme opredjeljuje 
Osim toga ako narod naš misli najnepovoljnije današnje okolnosti 
sretno svladati i sebe i obitelj svoju od propasti osloboditi, ima štednim 
i trijeznim biti. Razborita je štednja prava promisao domaća, koja 
u budućnost prozirući neslućene udarce raznih dogodjaja, koji od naše 
volje ne odviše, od kuće i od obitelji odvraća; ona je temeljni kamen, 
na kom zadruge i obitelji osnovane vremenu prkose i blagostanje svoje 
i cijeloga naroda od koljena do koljena neprekidno prenašaju". 

Biskup o živoj pučkoj vjeri 

pripovijeda u svojoj poslanici od g. 1883., gdje opisuje slike svoje 
crkve: „Isusa su u nazočnosti bolne majke sa križa snimili. Sunce su 
tmasti oblaci zastrli; ono se krvavim nekim žarom ražarilo, ko da pro- 
livenu za svijet ovaj krv oplakuje. Majci je božjoj sedmostruki mač 
srce probio, iznemogla je, ali je ipak na nogama, jer zna, da joj se je 
volji i odluci vječitoga oca pokloniti, koji u isti čas, kad je jedinorodje- 
noga svoga, ujedno je i njezinoga sina na spas svijeta na smrt odsuđio- 
U toj se odsudi najveće čudo božjega milosrdja vrši. Nije druge, van 
se svetoj odluci i namjeni božjoj pridružiti i u njoj utjehu tražiti. Tu 
je s jedne strane naš sveti Jero, koji se kamenom po golim prsima bije f 
tu plaču sveti apostoli naši Čiril i Metod i narod slovinski milosrdju 
božjemu preporučaju, tuj su i sveti biskupi biskupija naših, sv. An- 
dronik i sv. Irenej. Tuj je i sv. Kalist papa, komu angjeo u kalež ulijeva 
božanstvenu krv, kojom smo svi otkupljeni. Tuj su i svete ženice evan- 
gjeoske, tuj su obraćenici Longin, Malho i drugi. Dobro bi bilo, da se 
tomu svetomu zboru rascviljeniki i mi često i čestoput priključimo i u 
svoj poniznosti i pokori priznamo, da su grijesi naši Isusa na križ pri- 
bili, i da su grijesi naši vazda bili i da su i danas najpreči uzrok i izvor 
starih i novih zala i nevolja naših. Meni primjera radi budi dozvoljeno 
navesti ovdje, što sam sam nedavno doživio. Običaje naš pobožni puk 
čestoput sad pred ovu sad pred onu sliku pokleknuti i pobožnost svoju 
obaviti. Jednom nadjoh pred spomenutom slikom klečeću ženu, koja 
gorko plače i nariče. Upitam je: Što ti je, dušo kršćanska? — A ne 
pitaj me, oče, odgovori mi. Umrlo mi je nedavno muško dijete, koje 
sam više nego srce svoje ljubila; kamo sreće, da sam i sama s njim 
umrla, nego evo živim na žalost i muku svoju, živim i sve o njem 
sanjam i mislim, da će se na jedanput od nekuda povratiti; živim, ali 



24 Nacrt fivota. 



si nigdje na svijetu mira naći ne mogu; živim, ali svaki dan umirem. 
Jedino se pred ovom svetom slikom ponešto umirim, jerbo vidim, da 
je i Isus umrijeti morao, da nam put u život vječni otvori; vidim, da 
je i sama majka božja isto to doživjeti morala, što i ja. Njezina me 
bol jedino tješi, njezin me mir jedino ublažuje. — A kad joj ja sve po- 
tvrdili i prstom joj na slijedeću sliku, koja uskrsnuće predočuje, po- 
kazali, tada ona sirotica: Jest, oče, i te tri blažene Marije traže Isusa, 
ko što i ja tražim evo već od nekoliko dana dijete svoje, ali ga ne na- 
lazim, jer je grob jurve prazan, a angjeo odgovara: Uskrsnuo je, koga 
tražite, nije više ovdje. To je ufanje svega svijeta, to je jedino ufanje 
i utjeha moja. Svi ćemo umrijeti, ali ćemo i svi u Isusu uskrsnuti. Dijete 
moje nije umrlo, nego samo spava, uskrsnut će jednom skupa sa mnom, 
sastat ćemo se, ako Bog da, i opet u onoj istoj ljubavi, koju smo na 
ovom svijetu gojili, jer je ta ljubav jača od smrti i jer će je tamo na 
na nebu žar ljubavi božje na novu snagu i na nov život vazda buditi. — 
Ja mogu reći, kad sam te divne riječi rascviljena srca majčina, koje 
nijedna rječitost svijeta ovoga dosegnuti ne može, slušao, odmah mi 
je na um palo ono mjesto iz Svetoga pisma, gdje Isus vječitomu ocu 
svomu zahvaljuje, što je otajstva svetoga bića i svete vjere svoje otkrio 
malenima i poniznima, dočim je zastr'o oholišima i umnicima svijeta 
ovoga. Dodje mi na pamet i ono sv. Augustina: Surgunt indocti et 
rapiunt regnum coelorum (ustaju nevjesti i stječu si kraljestvo ne- 
besko), dočim se mi učenjaci i odličnici po oholosti i grijesima našima 
gubimo i propadamo. 4 * 

* * 
Ljepše se ne da ni pomisliti početak biskupske radnje, nego da 
se uputi medju stado svoje. Crkva katolička spaja pohode biskupske 
obično sa podjeljivanjem svete potvrde. U rodnom mjestu biskupovom, 
u gradu Osijeku, bila je posljednja potvrda god. 183^., kada je još biskup 
djakovao. Sada poleti on već desetak dana iza svoga ustoličenja u Osijek, 
da dijeli svetu potvrdu. Sedam puta i više prošao je on svu biskupiju 
svoju. Svagdje i svaki put s neslomivom snagom biskup propovijeda 
i svoj narod poučava. ,,S osobitim veseljem srca svoga ispovijedam — 
reče on po sto puta — da su mi čaši u sredini dobroga i bogoljubnoga 
naroda našega probavljeni najmiliji časovi života. Uspomena na te 
čaše bit će mi i na smrtnoj postelji najmilija i najutješljivija. Ja sam 
vikao takom prilikom u svakoj župi progovoriti, a opazio sam s veseljem, 
da puk naš riječ božju rado sluša. Meni se je tom prilikom čestoput 
predočio onaj lijepi prizor iz Svetoga pisma, po komu množina ljudska 



Glava II. Strossmayerovo biskupovanjć. 25 

ostavlja zavičaj svoj i zaboravlja na naravne potreboće svoje, samo 
da se hranom kruha nebeskoga okrijepi i vodom živom na život vječni 
osvježi. Lijepo je to svojstvo naroda našega, koje nam dvostruku duž- 
nost nalaže, da se njim poslužimo na korist i spas njegov". 

Slijedeće godine 1851. obavlja biskup svetu potvrdu u Posavini. 
Toga puta obavio je pohod cijele trećine svoje biskupije. Pozdravlja 
ga ne samo njegov puk, već i iz susjedne tužne Bosne krišom preplov- 
ljuju Savu Franjevci bosanski, da mladoga biskupa pozdrave. U 
Županji pozdravi ga fra Martin Nedić, skori osnivač toliškoga samo- 
stana. Otkrije biskupu ljute rane katoličke crkve i Franjevaca u Bosni. 
Franjevcima nestaje pomlatka. Bila je tako zvana komisarijatička 
zaklada najprije odredjena za uzdržavanje svetih mjesta u Palestini, 
a onda dana od cara Josipa II. za uzgoj bosanskih klerika franjevačkih. 
Ti su klerici od toga vremena učili u Hrvatskoj i Ugarskoj. Godine 
1841. zabrani im propaganda polazak u naše zavode i stisne rh u cigla 
tri samostana Bosne. Za malo iza svoga posjeta u Posavini javi se 
biskupu nuncij Viale Prela. Dospije na posjete biskupu u Djakovo, a 
onda ga isprati biskup u Biograd. Vidio je i uživao gledajući slobodnu 
srpsku zemlju i slobodni napredujući srpski narod. Sada mu još jače 
pritiskivaše srce bijeda i nevolja raje bosanske. Čim se je povratio 
kući, šalje svoga vjernoga prijatelja profesora Matu Topalovića u Bosnu. 
Mato ide tobože u Bosnu, da kupi pjesme. Prati ga Martin Nedić, 
da mu bude stražar, jer fratri su domaći sigurniji i Turci prema njima 
oprezniji, barem donekle. Mato donese glase, da fratri listom žele. 
da im se klerici odgajaju u Djakovu. Mato ne može da se nahvali 
Franjevaca, kako ga ljubezno dočekivahu, a biskup posebnim pismom 
preko provincijala svima zahvaljuje. 

Čim je biskup primio izvještaj svoga pouzdanika, krene u Beč. 
Podje pred Njegovo Veličanstvo i zamoli ga, da primi pod svoje okrilje 
mladež bosansku, što Njegovo Veličanstvo rado učini. Nuncij takodjer 
prihvati, da dokazuje u Rimu, kako će biti najbolje, da se mladež 
bosanska odgaja pod okom biskupa naroda jednokrvna i jednojezična 
u Djakovu. Ali teško će to biti, dok u Bosni vlada našega roda potu- 
rica strašni Omer paša. Upravo je sada tjerao taj silnik našega Jukića 
prema Carigradu, da ga ili smaknu ili da u tamnici sagnjije. Biskup 
opet podje na proljeće (1852.) u Beč i opet podje Njegovu Veličan- 
stvu, a bilo mu je na srcu, da ishodi, te bi se austrijska diplomacija 
zauzela, da spase Jukića. I to mu podje za rukom. 



26 Nacrt fivota. 



Na sreću ode iz Bosne ove godine zlosretni Omer paša. Eto već 
na jesen ove godine (1852.) odličnih biskupovih prijatelja i najodlič- 
nijih Franjevaca fra Martina Nedića i fra Marijana Šunjića. da posao 
klerički dovrše. Odu s biskupovom preporukom u Beč do samoga 
carskoga prestolja. Sve je biskupu uspjelo, da dobije u Djakovo bo- 
sanske klerike. Najprije ih smjesti u svoj seminar, a za malo sagradi 
im i lijepu kuću, koja i danas resi naše Djakovo. U toj kući sprovodila 
je mladež bosanska lijepe dane. „Nama se i danas — veli Milko Ce- 
pelić — poslije trideset godina pred očima duše naše razotkriva 
divna slika lijepih onih godina, koje smo u društvu sa bosanskim so- 
kolićima sproveli . . . Nije bilo medju nama svadje, još manje neiskre- 
nosti ili zavisti. Svi smo osjećali, da smo sinovi jednoga naroda, mi njima 
da budemo podatna braća, a oni nama da budu odani, i da ih priznamo 
za svoje. Bilo je medju njima talenata za priču . . . Raslo bi srce bo- 
sanskim starješinama, a i velikomu biskupu našemu, kada bi na dan 
čitanja klasifikacije odlične lovorike odnosili klerici Bošnjaci". 

Već za malo godina mora da se je življi duh javljao medju kato- 
licima Bosne. Godine 1858. ne smjedoše klerici na velike praznike 
u Bosnu, jer da bune narod. Francuski listovi navale na biskupa, 
da preko Franjevaca uzbunjuje narod na Turke. Francuska je željela 
kao protektorica kršćana u orijentu i htjela steći tu moć nad katoli- 
cima Bosne. Biskupa brani zagrebački Katolički list, koji izmedju 
ostaloga reče, „da će mladež bosanska jamačno prije svojom vlastitom 
krvlju nakvasiti područje crkve svoje nego li priliku dati krvoproliću. 
A što je biskup djakovački za katoličanstvo u Bosni jurve učinio i 
sveudilj čini, ne zaslužuje plaču ozloglašivanja i osvade. nego zahval- 
nosti i priznanja 4 '. Biskup se doista brinuo za Bosnu kao za svoju 
biskupiju. 

Nije bilo sudjeno, da bosanski klerici budu za dugo uzgajani pod okri- 
ljem biskupovim. Odmah poslije otvorenja našega sveučilišta (1874.) za- 
traži magjarska vlada, da se klerici bosanski premjeste iz Djakova u Ugar- 
sku. Bosanski Franjevci mole i zaklinju biskupa, da ih brani i zaštiti. 
Uništit će im — vele oni — što im bijaše najmilije. Znadu dobro, koliko 
su dobra oni, a koliko njihov potišteni narod iz toga zavoda u Djakovu 
crpli. Biskup je dakako sve moguće učinio, da mu Bošnjaci u Djakovu 
ostanu. U ono doba prije dvadeset godina nije bilo nikoga, koji bi 
se za siromahe Bošnjake brinuo do njega. On je od ljubavi prema 
narodu svomu i iz obzira na dužnost, koju mu stari naslov bosanskoga 
biskupa nalaže, s velikim troškom i trudom sjemenište za Bošnjake 



Glava II. Strossmayerovo biskupovanje. 27 

podigao, on se je najuspješnije za to zauzeo i u Beču i u Rimu, da 
se toliko puta spominjana komisarijatička zaklada i opet na svoju 
pravu svrhu obrati. To sjemenište već dvadeset godina opstoji i s naj- 
boljim uspjehom djeluje, jer od to doba nestade oskudice na svećenstvu 
u Bosni, od tada postade svećenstvo i složnije i revnije, tako da danas 
svaki stranac priznati mora i priznaje, da je upravo od tada veliki 
napredak u Bosni zavladao. Svi napori biskupovi ne pomogoše, Bošnjaci 
odoše iz Djakova. 

Biskup je uzeo priliku još jednom, da govori o svom odnošaju 
prema Bosni, kada ga naime osvadiše (1889.) neke židovske novine, 
da je opljačkao Bosnu, odnio njezine umjetnine i stvorio tako galeriju 
slika. Svi po zvanju svom dužni digoše se, da odbiju tu sramotnu potvoru. 
Diže se uprava muzeja, diže se uprava galerije, digoše se Franjevci, 
diže i svećenstvo bosansko, da kažu, kolika je to glupost i zloba, a 
koliku je zahvalnost dužna Bosna biskupu djakovačkomu. 

Kolik je to nesmisao i kako glupa zloba, svatko se lasno uvjerio, 
koji je ikada vidio one dvije tri stvari iz Bosne u našoj galeriji. Fra- 
njevci izjavljuju: Naše su stvari na dobru mjestu. Biskup sam u od. 
govoru na čestitke iz Bosne osvrće se na to u pismima na biskupa 
Markovića banjolučkoga te iste godine. 

„Dobri moj prijatelju! — piše biskupu Markoviću — Kad je 
Bosna po svemu skoro svijetu zapuštena bila i kad joj je pogibelj prije- 
tila, da bez svojih pastira i svećenika ostane, onda sam se ja jedini 
za Bosnu zauzeo i sjemenište u Djakovu za nju otvorio. To je sjemenište 
20 godina opstojalo i Bosnu svećeništvom krasnim i dovoljnim tako 
opskrbilo, da to i danas sva Bosna osjeća, a osjećala je osobito u ono 
doba, kada je Bosna u druge ruke prelazila. To je bilo moralno dobro- 
činstvo neizcrpive vrijednosti za Bosnu. Ja se u tom obziru još i danas 
sjećam, kako je pokojni Marijan Šunjić, najveći i najslavniji muž, koga 
je Bosna u novije doba imala, kad je prvi put sa mnom iz moje ka- 
pele ugledao mladost bosansku sa mojom vlastitom mladosti u stolnu 
crkvu ulaziti, od veselja u plač briznuo i meni ruke i lice ljubio veleći: 
„Ah, biskupe, na toj ljubavi i dobroti, koju vi Bosni iskazaste, nikad 
vam dosta Bosna zahvaliti ne može; tako dobročinstvo kadar je samo 
dragi Bog nagraditi 44 . Kada čovjek pošten i svijestan na ovo pomisli, 
onda se nekim načinom stidi i pomisliti na one materijalne žrtve, koje 
je valjalo u tu svrhu doprinašati. Ja sam za cijelo vrijeme boravljenja 
Bošnjaka u Djakovu s njima uvijek zadovoljan bio, a znam zacijelo, 
da su i braća Bošnjaci sa mnom uvijek posve zadovoljna bila. I danas 



28 Macrt \ivoia. 



da je po božjoj, da je po mojoj, a smijem reći i po želji same Bosne, 
bosanska bi mladež i danas u Djakovu bila. To bi zaista svetim inte- 
resima i crkve božje i našega naroda najbolje odgovaralo; inače se je 
medjutim po okolnostima, koje u našoj ruci ne stoje, zbilo, ali ona sveta 
veza, koja mene sa Bosnom, a Bosnu sa mnom veže, nije tijem oslabila- 
Nju je Bog sam po jednoj ter istoj vjeri i po jednoj ter istoj narodnosti 
tako učvrstio, da je nitko na svijetu više razvrći ne može. Što se nekih 
umjetnina i starina tiče, Bosna je meni ne samo umjetnine i sta- 
rine, koje se danas u Zagrebu čuvaju, kano dar prikazala, nego vrhu 
toga još ujedno silu sličnih stvari, da ih zadržim i uščuvam, poslala. Ja 
sam sve ostalo natrag poslao, a samo 'nešto kano bratsko uzdarje i 
bratsku uspomenu ne za sebe, nego za narod hrvatski kano jedan ter 
isti s onim u Bosni zadržao. Ne ču i opet tu govoriti o materijalnim, 
i to preobilnim nagradama, jer se medju braćom, koju jedna vjera, je- 
dno poreklo i jedna sveta ljubav spaja, o materijalnim nagradama 
nikada ne govori, nego samo o religioznima i moralnima, koje 
su uvijek medjusobne. Što je Bosne, to je i Hrvatske; a što je Hrvatske, 
to je ujedno i Bosne. Bude li Bog dao boljih i za naš narod sretnijih 
dana, ne će Hrvatska jamačno posestrimi svojoj dužna ostati. Za 
sad se te umjetnine i starine u Zagrebu najbolje čuvaju i svakomu bratut 
bio on iz Bosne, bio iz Hrvatske, ravno na uslugu, pouku i nasladu 
služe. Molim Vas, da ovaj list i ostaloj svojoj braći pokažete. Budite 
svi uvjereni, da ja izmed Bosne i Hrvatske nikakvu razliku ne činim. 
Ja ću, Što samo budem mogao, Bosni dobra'učiniti, uvjeren bivši, da 
tim i Hrvatskoj dobro činim, a ja scijenim. da su i braća Bošnjaci uvje- 
reni, da je ono, što sam za Hrvatsku učinio, i njima na dobro i uhar". 

23. septembra 1851. imenova ga propaganda apostolskim vikarom 
za kneževinu Srbiju, koju je redovito pohadjao, kada je s ovu stranu 
Save svetu potvrdu dijelio. Ovako su Bosna i Srbija svaka na svoj 
način pod okriljem biskupovim. On ih pazi kao svoju rodjenu do- 
movinu. Mislio je o njihovoj prošlosti i sadašnjosti i budućnosti. Ovo 
su ona dv^ prozora, na koje gleda na život i prilike braće naše pod 
turskom carevinom. Već u maju 1852. pohadja Srbiju u svome zvanju 
vikara. Sedam ju je puta posjetio kao apostolski vikar. Dospio je tako 
u doticaj s Aleksandrom Karagjorgjevićem, Mihajlom Obrenović^m, 
sa regencijom i sa knezom poslije kraljem Milanom. 

Biskup stoji ovdje na vratima istoka tako visoko, da ga svatko 
vidi i iz Austrije. Paze na njega i na svaki kret njegov vidivi i neviđivi 
ljudi. U ono je doba cvao ljuti apsolutizam i grozna germanizacija. 



Glava II. Strossmayerovo biskupovanje. 29 

Biskup sam pripovijeda u jednom pismu na grofa Jankovića 
u početku godine 1861.: „Ona ista stranka — veli on — koja me danas 
sumnjiči, da sam u potajnom porazumku s bečkom natražnjačkom 
strankom, nalazila je za pravo, da me u vrijeme birokratičkog sustava 
germanizacije ocrnjuje, da sam Bog zna kakvi radikalac i nesumnjivi 
panslavista. A budući da je upravo ova stranka, kojoj to nije bila nužda, 
svoju snagu dala u službu toga sustava, pa je i nečiste konce policije 
rukovodila, to si je mene odabrala za nišan. Mene je paska policije 
pratila na najođurniji način. Tada se je uzimalo za povod, što sam se 
mnogo puta bez suzdržaja ikakva o škodljivosti onoga sustava izjavio, 
što sam u pojedinim slučajevima u granicama pristojnosti i s onim ob- 
zirom, koji čovjek mora imati prema postojećemu zakonu, otvoreno 
prikoravao postupak oblasti, što sam branio s neprelomnom odluč- 
nošću nepriznata prava jezika i narodnosti u mojoj zemlji, što sam 
pomagao gojitelje narodne knjige i pisce njezine. Ova stranka nije 
se ustručavala mene vrijedjati u mojim najintimnijim i najsvetijim 
Čuvstvima. Pazilo se i na činovnike moga vlastelinstva. Osobito vre- 
bahu na dvojicu mladih veoma darovitih ljudi, koje su držali za moje 
tajne agente. Jedan od njih bio je okrivljen, da je u savezu 5 nekim 
Poljakom prevratnikom, koji je i kod moga stola više puta bio. Po- 
licija je tomu mladomu čovjeku banula u kuću, da ga oštro pretraži, 
te mu se jadniku žena upravo u porodu tako prestrašila, da je i umrla. 
Ta dva činovnika da neprestano u narodu propovijedaju prevrat. 
Oblast mi pošalje mnoge tobožnje dokaze, iz kojih bi jasno proizla- 
zilo, da su obadvojica moje orudje. Ja sam zato morao dati mojim 
Činovnicima priseći prisegu vjernosti, da ih zaštitim od neopravdanih 
progona i sumnjičenja 44 . U promemoriji na Nj. Veličanstvo veli 
biskup, da ljubi jezik, u kojem propovijeda, da daje i njemački 
jezik učiti u svojem sjemeništu, da ga svaki njegov svećenik uzmogne 
znati, ,,und doch — veli doslovce — befinde ich mich trotz alldem 
obangefuhrten schon seit mehreren Jahren gleichsam in einem be- 
standigen Belagerungszustande". Tako piša 4. januara 1856. Čini 
se, da se je biskup posvema bio oprao, kada je godine 1858. imenovan 
pravim tajnim savjetnikom. 

Ovo su spone, u kojima je bio biskup sapet, te nije mogao raskriti 
svoje misli i proširiti svoje djelovanje po svem našem narodu. Stegnuti 
mu se bilo na svoju biskupiju. Biskup je našao iza godine 1848.— 49. 
mnogo neprilika u svojoj biskupiji. Sjemenište je izgubilo dokinućem 
desetine svoje glavne prihode. Sjemenište ne ima od čega da živi. 



30 Nacrt (ivota. 

a klerici od 20. maja 1848. do }. januara 1849- borave kod svojih kuća. 
Već mjesec dana iza svoga imenovanja piše biskup ravnatelju M. 
Mihaljeviću, da se klerici, koji su radi rata ostali kod kuće, odmah 
u sjemenište pozovu. Samo izdašnoj njegovoj pomoći može se zahva- 
liti, da opstanak samoga sjemeništa ne padne opet u pogibelj. On 
doprinese u zakladu za uzdržavanje sjemeništa devedeset hiljada 
forinti iliti sto i osamdeset hiljada kruna. Sjemenište bez prekida 
cvate i napreduje. 

Godine 1856. 14. juna izdaje biskup svoj zname- 
niti zakladni list. U tom je listu njegov biskupijski program 
Zakladnica glasi: 

„Prvo. C r k v a s t o 1 n a, jer je sviju crkava u biskupiji majka 
i učiteljica, treba da kako veličanstvom službe božje tako i mjerom 
opsega svoga i umijećem gradje svoje i krasotom urehe svoje sve njih 
natkriljuje. Stolna crkva naša i nutarnjim i vanjskim licem svojim 
nevolja i tegoba onih vremena, u koja je postala, tragove noseći, svrsi 
svojoj više ne odgovara, nego živom željom očekuje obnovu svoju, 
da postane Trojstva presvetoga veličajni jim stanom, uzvišenijim otajstva 
novoga zavjeta svetištem, većom milosrdja i milosti božjih puku božjemu 
riznicom, rječitijim istine katoličke glasonošom, uzoritijim napokon 
umjenja kršćanskoga za sve vijekove spomenikom. Osjećahu to i 
prevrijedni prethodnici naši, po čijoj je dobroti i darežljivosti u to 
ime znamenita već glavnica narasla. Njihovim indi stopama i mi 
idući ovim pedeset hiljada for. (50.000 tor.) zapisujemo 44 . 

„Drugo. Ono što sv. sabor tridentski o osnivanju seminarija ma- 
lenih u svakoj biskupiji premudro odredjuje, potrebama vremena 
naših sasvim doliči. Od sjemeništa dječjih, ako su dobro 
uredjena. očekujemo, da postanu svetim blagovalištima punim Duha 
svetoga, iz kojih će izlaziti ljudi, o kojima se s pravom veli: In omnem 
terram exivit sonus eorum, et in fines orbis terrae verba eorum, ljudi 
vjernima na pomoć, slabima na potporu, bolnima na viđanje, zablu- 
djelima na povratak, tužnima na utjehu, razvratnima na zastiđjenje, 
a svima, koje je Bog pozvao i preođabrao. na sreću i spas. Za osnutak 
dakle dječačkoga sjemeništa zapisujemo jo.ooo for." 

„Treće. Samostan sestara milosrdnih, s pomoću 
božjom malo ne dovršen, napučit će doskora oni angjeli mira i žrtve 
ljubavi, koji tako boli i rane tijela viđaju, da zajedno i prečesto i mnogo 
opasnije bolesti i rane duše liječe; koji mladost žensku u onom, što 
je za znanje potrebno i korisno, tako odgajaju, da povrativ se u krilo 



Giava 11. Strossmayerovo biskupovanje. ij 



rodbine svoje ili supruge i majke poslije postavši, kršćanskim svojim 
u svemu vladanjem puno će doprinijeti, da se duh Isusov u obiteljima 
preporodi, a otuda naravnim tokom svojim nutrinju cijeloga društva 
obujmi, kano što je bilo u davnim vijekovima dobe kršćanske. U ime 
dakle povećanja glavnice samostana ovoga zapisujemo deset hiljada 
for. (10.000 for.)". 

„Četvrto. Pravedno je i pristojno, da svećenici pod trhom dneva 
i žestine u pastvi iznemogli, a u mir se povratiti želeći imadu gdje 
bi glavu sklonili. Zato u ime bolje dotacije zaklada svećenika 
nemoćnih zapisujemo deset hiljada for. (10.000 for.)". 

„Peto. Zakladi biskupijskoj namijenjenoj za izvan- 
redne potrebe svećenstva dijecezanskoga poklanjamo 
pet hiljada for. (5.000 for.)". 

„Šesto. Zakladi opredijeljenoj za nabavu po- 
trebnih knjiga mlado misnicima darivamo pet hiljada 
for. (5.000 for.)". 

„Sedmo. Za potporu onih kapelana, koji na slabijim 
mjestima postavljeni premalu nagradu imaju, doznačujemo pet hi- 
ljada for. (5.000 for.)". 

Prvo crkva. Tužnu li je stolnu crkvu našao mladi biskup ! 
Vidio sam je kao mladić prije četrdeset i dvije godine. Na sam veliki 
četvrtak gledao sam s kora, gdje biskup blagosivlje ulje. Kraj mene 
stajao je vrijedan, ali zubat Dalmatinac, koji je na sav glas mrmljao: 
To je sramota, takova stolna crkva. Crkva je bila veličine jedne srednje 
župske seoske crkve, tamna i zapuštena. Pala je u zemlju, a s južne 
strane zidovima podbočena. Gradjena je u početku 18. vijeka, skoro 
iza oslobodjenja Slavonije ispod turskoga jarma. U ono doba gradile 
su se u Slavoniji ponajviše crkve drvom ili pručem i zemljom. Prema 
takovim crkvama mogla se je onda i ovo zvati katedrala. Gradio ju 
je biskup Patačić, a dogradio njegov nasljednik Petar Bakić. Godine 
1880. bude u oktobru komisionalno radi ruševnosti zatvorena. 

Prvi zamisli graditi novu crkvu biskup Antun Mandić (1806.— 
1815.)* o kojem naš biskup sam kaže, da mu je biskupija djakovačka 
vječitu zahvalnost i uspomenu dužna, „jer sve, što je u njoj boljega 
i korisnijega, u njem svoga početnika počituje". On je bio već i ma- 
terijal spremao i osnovu dao načiniti. Star je već bio, pa se nije ufao, 
da bi mogao dograditi, zato naredi, da se sav materijal prodade, a 
dobitak ukamati kao zaklada za gradnju nove crkve. Ovo je početak 
glavnice, što ju je poslije naš biskup našao. Njega naslijedi Mirko 



j 2 Nacrt fivota. 



Karlo Raffay. I on dade načiniti nacrt i priloži zakladi za gradnju. 
„Sreća je — veli biskup — što se one stare osnove izvele nisu". Temelj 
su im osnove crkava jezuitskih XVII. vijeka. I dalje su biskupi na- 
dolagali. Biskupov prethodnik i dobrotvor Kuković živući jošte u 
Beču svaki bi ga put pri posjetu opominjao, neka zida novu kate- 
dralku, neka ga ne pusti dugo ležati u onoj mračnoj i vlažnoj grobnici, 
gdje se šišmiši legu i gamad naganja, nego da ga smjesti skupa sa pe- 
pelom ostalih prethodnika svojih na dostojnije i pristalije mjesto. 

Biskup mu je obećao i riječ održao. Već mjesec dana iza svoje 
instalacije mjeseca augusta 1851. traži od banske vlade, a poslije od 
ministarstva nastave onaj prihod, koji je crkva izgubila ukinućem 
desetine, jer da je zastalno odlučio čim prije zidati novu katedralku. 
Ne zna se, da li je crkva svoje dobila. 

Za godinu i pol (185 3-) vid jamo ga već na putu po Njemačkoj. 
Preko Beča ode u Prag. Beč dakako poznaje gotovo kao svoje rodno 
mjesto. U Prag dolazi prvi put. Položaj Praga divan mu je. ,,S njegova 
Višehrada čarobno je upravo prozorje. Položaj mu je taki, da osim 
Napulja i Stambula u cijeloj Europi ne ima grada, koji bi se ljepšim 
položajem ponositi mogao, što se pak nutarnje njegove ljepote tiče, 
ja mu ne bih znao premca do Rima, Florencije i Mletaka. Oštroumlje, 
ozbiljnost i ustrajnost i umjetnička vještina Čeha priskrbila je gradu 
Pragu osobiti značaj ljepote i klasičke vrijednosti". S ovakovom 
duševnom priklonosti mogao je biskup motriti nacrt za crkvu sv. 
Čirila i Metoda, koju se češki narod spremao sagraditi u predgradju 
Karlinu za proslavu hiljađugodišnjice svete ove braće, otkad dodjoše 
u slavenski svijet — za godinu 186}. Već slijedeće godine (1854.) 
imala se početi gradnja. Imala je biti crkva u romanskom slogu. Biskup 
je nastavio svoj put preko Dresdena u Berlin, Koln, Mainz, Speier, 
Bamberg, gdje je njemu mila romanskoga sloga crkva. „Naše se pro- 
svijećeno stoljeće — veli on — ruga mračnoj srednjovječnosti, a 
ja bih se glavom okladio, da naše vrijeme ne bi u stanju bilo podignuti 
spomenike slične bamberškoj, mainčkoj, kolnskoj, florentinskoj i t. d. 
crkvi". Ode u Munchen, a odavle u Beč. Ovdje potraži arhitekta 
nove Čirilo-Metodove crkve u Pragu, Karla Roesnera — poznatoga 
vještaka u romanskom slogu. Njemu povjeri načiniti nacrt nove stolne 
crkve djakovačke. Do godine dana (1854.) Roesner načini nacrt sa 
troškovnikom od sto osamdeset hiljada forinti. Nacrt je do danas 
sačuvan. Crte su čisto romanske, ali bez kupole i sa uglastim apsi- 
dama. Lijepa dva tornja nalaze se i u ovom nacrtu. Biskupu se vidi, 



Glava II. Strossmayerovo biskupovanje. Tfi 



da bi bila crkva preneznatna. On dodaje znatnu svotu od pedeset hi- 
ljada. Crkva ima biti veća i veličanstvenija. Može se reći, da se odsele 
stalno i neprekidno sprema na gradnju nove veličanstvene crkve. 

Godine 1859- na proljeće o uskršnjem vremenu podje u Rim. 
Uz put zaustavlja se u Veneciji, Padovi, Bologni, Fiorenci, a sve da 
ogleda slavne crkve ovih talijanskih gradova. U Rimu boravi i radi 
uz njega njegov sada već ljubimac đr. Franjo Rački. Biskup se brine 
za svetoga Jerolima, za slavensku službu božju. Zanesen je i uživa 
u svetom Petru, sv. Ivanu Lateranskom, sv. Pavlu i t. d. Iduće godine 
1860. boravio je biskup u Beču u carevinskom vijeću. Ovdje priopći 
Roesneru svoje nove misli stečene motrenjem umjetnina u Italiji. 
Pred Uskrs g. 1865. dolazi Roesner u Djakovo sa popunjenim nacrtom, 
kako ga je biskup zaželio bio. Dne 17. aprila 1866. potpisuje biskup 
ugovor sa Karlom Roesnerom za novu crkvu. 

Dne 18. aprila 1866. ruši se sredovječni sjeverni bedem djakovačke 
utvrde skupa sa svojim dvjema četverouglastim kulama. Ruši se 
stari, kukavni i tijesni dvorac biskupa Patačića, koji je prislonjen 
uz taj bedem, skidaju se zvona sa staroga tornja, ruši se Čolnićev toranj 
i sravnjuju opkopi, da se uzmogne izmjeriti gradilište za novu stolnu 
crkvu. Do 28. jula 1866. bile su već iskopane dvije trećine temelja, 
a jedna trećina već izidana. 

Biskup se nije promijenio za ovo desetak godina u svojoj osnovi. 
On je vidio tolike, osobito gotičke crkve zapadne Europe. Ostaje ipak 
kod osnove sloga romanskoga. „Istina je — veli on — da su vrlo rijetki 
tragovi romanskomu slogu u našoj užoj domovini. Ali ako samo 
nešto razmaknemo granice izvan sadašnje domovine, onda je u nas 
dosta starodrevnih bazilika i razvitih iz njih romanskih crkava. Tršćan- 
ska crkva, premda ljuto osakaćena, bazilika je stara. U Poreču crkva 
biskupska bazilika je dosta dobro uščuvana. U njoj imadu znameniti 
stari mozaici i osobito stari biskupski stol. U Dalmaciji našoj puno 
je tragova romanskim bazilikama. U Zadru stolna crkva slab je snimak 
prekrasne crkve pisanske. Crkva sv. Donata u istom Zadru romanska 
je. Takve su dvije crkve na otoku Rabu, jedna stolna, a druga manja 
u razvalinama. U taj red spada i crkva trogirska, a zvonik u Spljetu 
divan je spomenik romanskoga sloga. Čudnovato nam se vidi, što 
ni Lubke ni Schnaase ne spominju u djelima svojima crkve šibeničke. Po 
našem naslućivanju u Mitrovici našoj u staro doba opstojala je ba- 
zilika sv. Dimitriji posvećena sa pet ladja. Ima dakle u našim zemljama 
dosta tragova romanskomu slogu. Osim toga jedva je 30 — 40 godina, 

3 



34 Nacrt \ivota. 

otkad su arhitekti misliti počeli, da se u interesu prave umjetnosti 
povratiti valja u tradiciju srednjega vijeka". 

„Još nas. je jedan osobiti razlog sklonio, da romanskomu slogu pred- 
nost damo. Naša je domovina po zemljopisnom svom položaju jedan od 
onih prstena, koji zapad s istokom spaja. Kad se je negda uljudnost 
i izobraženost s istoka na zapad selila, naša je zemlja u tom vele važnom 
poslu poglavitom posrednicom bila. Danas zapad ima istoku staru 
ljubav odvratiti i izobraženost i kršćansku slobodu u nj prenijeti. 
U božanstvenom tom zvanju imamo mi opet vele važnu zadaću. Kome 
je Bog udijelio oštrije oko, da dopre do tanjih niti, koje promisao božja 
u ovim stranama raspleće, taj će lako opaziti, da sve, Što od stoljeća 
pak i danas u nas biva, na tu svrhu smjera. Svaki nas i nesjetni manje 
više toj svrsi služi. To je znamenovanje starih i novih naših patnja 
i muka. Na to smjeraju junačka naša i praotaca naših djela. To je cijena 
krvi naše, kojom su ove naše zemlje rijekomice natopljene. To znači 
divna Hrvatska vječitim lovorom za to ovjenčana, što je znala navalu 
tursku tečajem triju stoljeća slavno od sebe odbiti i slobodnom ostati, 
dočim je sve oko nje iznemoglo i glavu pod jaram turski skučilo. Slava 
je to neumrla, u kojoj medjutim i vrlo ozbiljna opomena i sveta dužnost 
leži, da ne dopusti, da omlitavimo po njoj, po kojoj smo se od djetinjstva 
navikli hrabriti i do viših se nada uzdizati. Na to smjeraju bratska 
naša nastojanja za slogom i jedinstvom, na to živa želja naša za znanjem, 
kreposti i izvrsnosti, na to škole naše, akademija naša, na to muzej 
i sveučilište naše. Na to smjeraju sve crkve naše i pjesme naše, sve 
Čitaonice naše i umjetnost naša i sve umno poslovanje naše. Nama 
se barem čini, da svaki i najmanji pojav u privatnom i javnom životu 
na to se nekim barem načinom odnaša. Ovo, što rekosmo, valja ne 
samo o nama, nego i ostalim granama našima, koje za jednim s nama 
ciljem teže. Ponavljamo, da u tomu upravo leži ozbiljna opomena 
za sve nas, da u svem i svačem dobru i krepku volju, čvrst značaj 
i plemenitu namjeru čuvamo, da se čim više izobražavamo i opleme- 
njujemo, jer nas to samo vrijedne i dostojne viših božjih svrha uči- 
niti može". 

Ovo uvjerenje i tumač gfadjenju crkve u slogu romanskom či- 
tamo u spisu biskupovom : „Stolna crkva u Djakovu. U 
Zagrebu 1874.", preštampanom iz Glasnika biskupije djakovačke 
g. 1874. Ovu studiju njegovu donosimo u prilogu ove knjige, zato 
ne trebamo ponavljati ono, što je biskup duboko proučio i krasno 
izrekao. Moramo ipak donijeti, što na kraju te studije veli: „Mi smo 



Glava II. Strossmayerovo biskupovanje. 35 

na našu crkvu do sad potrošili od prilike 700.000 forinti u gotovom 
novcu. U ovaj račun ne spada mnoštvo materijalnih stvari, koje je 
gospoština priskrbila, što bi onu svotu na milijun i više povisilo. Gradnja 
evo traje osam godina. Trebat će još toliko godina, da se gradnja 
posve dovrši, a pet od prilike, da se crkva posveti. Kad se pomisli, 
kako je današnjim danom teško u najvećim gradovima monumentalne 
zgrade zidati, i kako se na daleko takove gradnje razvlače, onda će 
se lako dokučiti, što znači takovu zgradu graditi u malenom mjestancu 
Djakovu, gdje se je sve, što na gradnju spada, i opeka i kamen i kreč 
i pijesak upravo stvoriti moralo. Hvala Bogu, taj materijal tako je 
dobar, da ni u Rimu ni u Beču, kao što nam ljudi vještaci vele, boljega 
ne rma. Ima dakle naša zemlja sve uvjete za spomenike, samo joj 
manjka prosvjeta i blagostanje. Najveći je križ bio i jest, što su se 
samo strane sile kod ogromnoga toga posla upotrijebiti morale, i to bez 
ikakva natječaja, tako da nismo uvjete mi stavljali, nego smo takve kakve 
poprimiti morali. Mnogo je tu trebalo odlučnosti, ustrpljivosti i posto- 
janosti; ali kad pomislimo, da smo često u zdvajanju, da tako reknemo, 
išli u postelju, a sutradan nam Bog sa svijetlom svojim iznenada 
pomoć svoju pružio, onda bez ikakva pretvaranja i iz dna duše svoje 
vapijemo: „Non nobis, Domine, non nobis, seđ nomini tuo da gloriam". 

Malo prije nego što je crkva došla pod krov — a došla je g. 1870. 
— umre g. 1869. arhitekt Roesner. Na njegovo mjesto uzme biskup 
znamenitoga bečkoga gotičara meštra graditelja bečke prvostolne 
crkve Fridrika Schmidta, koji je imao nastaviti unutarnje uredjenje 
crkve. 

Ako je prva temeljna misao bila upravo biskupova, da si crkvu 
gradi u slogu romanskom, nije manje njegova utjecaja na unutarnje 
uredjenje crkve. Temeljna je i samo njegova misao, kako će u slikama 
u srednjoj ladji predočiti stari zavjet, a u kupoli oko velikoga žrtvenika 
novi zavjet. Divnom izvedbom svojom danas je to najveći čar ove 
crkve. Biskupova je samo misao sve znamenite svece našega naroda 
na oltarima, u likovima i slikama puku svomu pred oči dovoditi. 
Biskupova je misao, da se stvori onakav veliki oltar u središtu ogromne 
kupole, visok i poletan, a lagan, koji prazninu kupole lijepo ispunjuje 
i srca naša prema nebu diže. Biskupova je misao, da mu crkva bude 
svijetla, a ne tmurna poput gotičkih. Biskupov duh stvorio je crkvu 
jedinstvenu, skladnu; sve je u slogu crkve. Pojedinosti pripadaju 
duhu pojedinih umjetnika, ali sveukupnost je samo biskupova. 



36 Nacrt fivota. 



Biskup se upoznao i sprijateljio sa slavnim Overbeckom po mnijenju 
biskupovu najslavnijim crkvenim slikarom devetnaestoga vijeka. 
U njega naruči kartone za ures kupole. Te je kartone dao biskup poslije 
izložiti (1873- i 1874.) u austrijskom muzeju, gdje im se je svijet umjet- 
nički divio. Starac polako radi, biskup požuruje, ali opet tako nježno, 
kao da u umjetniku štuje s djetinjskim pouzdanjem rodjenoga miloga oca. 
Želio je za se i za galeriju od Overbecka sliku imati, a on mu naslika 
smrt svetoga Josipa, koju je biskup želio i u času svoje smrti ugledati. 

Biskupa je sreća posrećila, što je 28. aprila g. 1870. učinio ugovor 
sa dva svjetski znamenita slikara, sa Seitzima ocem Aleksandrom i 
sinom mu Ludovikom, koje mu je preporučio sam Overbeck. Zimi 
će obradjivati kartone u Rimu, a s proljeća i ljeta slike u Djakovu. 
Radili su punih dvanaest godina. Seitzi su svoje djelo slavno izveli 
i ostavili sebi u stolnoj crkvi djakovačkoj neumrli spomenik, jednu 
pravu i velebnu galeriju slika. 

Biskup posveti svoju novu stolnu crkvu na dan 1. oktobra 1882. 
„To je nedjelja — veli on — u koju sam ja prije trideset i dvije godine 
u staru crkvu uveden bio". Crkvu posvećuje prvostolniku apostola 
svetomu Petru. A na pročelju dade urezati: „Slavi božjoj, jedinstvu 
crkava, slogi i ljubavi naroda svoga". U velikoj svojoj propovijedi 
reče: „Mi Slaveni ne ćemo izvršiti velikog onog poslanstva u Europi 
ni u Aziji, ako nismo jedno. Sve nevolje naše dolaze nam od nesloge 
naše. Jedino jedinstvo moglo bi nas spasti, pače po jedinstvu mogli 
bismo u život privesti i sve one osnove, koje nam providnost božja 
kao pred oči stavlja. Sadanje doba naliči onomu prije hiljadu godina. 
Neprijatelji naši bili bi nas tada satrli, jer bijasmo nesložni, jer bijasmo 
orudje u neprijateljskim rukama. Ali u to kobno doba banuše nam 
s istoka sveti apostoli Čiril i Metod govoreći nam našim jezikom, i 
oni nas ujediniše .... Danas priječi jedinstvo neznanje i zavist .... 
Imade ih, a ti su većina, koji misle, da bi jedinstvo crkava promijenilo 
običaje istočne crkve, ... da bi raznarodilo narode (Slavene), ali ti 
su na krivom putu. Mi bismo se baš obratno jedinstvom vratili onamo, 
gdje smo bili za Čirila i Metoda, jer raskol niti je njihovo ni slavensko 
djelo". 

Zatim predje da govori slozi svoga naroda. 

„Jedinstvo, sloga i ljubav našega naroda bila mi je i jest mi i 
sada jedina i najveća želja na ovom svijetu. Ja sam za to jedinstvo, 
za tu slogu i ljubav vazda mislio, vazda radio, pa ma da su me mnogi 
radi toga krivo sudili i osudili. A za to jedinstvo naroda našega ja sam 



Glava II. Strossmayerovo biskupovanje. 37 



pripravan i život svoj žrtvovati. Narod nam je siromašan, biju ga teške 
nevolje, narod nam ne ima prijatelja, ali svemu će se dati pomoći, 
ako dodjemo do sloge i ljubavi, ako dodjemo do jedinstva. I ja kada 
se budem rastajao s ovim svijetom, posljednja će mi molitva biti za 
jedinstvo naroda moga .... Svemogući vječni Bože, smiluj se momu 
dobromu narodu i ujedini ga!" Kada je ove riječi biskup govorio, 
ponovno je zaplakao, a zacaklile su se suze u očima mnogih od prisutnika, 
koji su ih čuli i slušali. 

Biskup je sa svojim velikim djelom sretan i zadovoljan. ,,A šta 
da samom sebi kažem, kršćani moji?" — pita se dalje biskup. „Ja 
ne želim drugo nego leći u hladni grob i bez krivnje pred Bogom žrtvo- 
vati se jedinstvu naroda moga, da bude jedan, kao što je Isus i otac 
njegov jedan". I prije one slave mnogo puta ponavlja prijateljima 
svojima, da ništa više ne želi nego u miru sprovoditi dane, Bogu se 
moliti, da mu dade sretnu smrt. Nije umora ni klonulosti pokazivao 
biskup na dan posvete u šezdeset i osmoj godini svoga života. U devet 
sati podje u crkvu. Ondje pjeva misu i propovijeda jedan sat. Iza 
toga prima deputacije. Dvadeset i jedna njih nosi ili adresu ili govori 
pozdravni govor. Na svaki pozdrav odgovara on od ljubavi upravo 
plamtećim govorima. „Ako je čestitka bila zanosna — veli tadanji 
njegov tajnik M. Cepelić, koji je adrese primao — biskup je još zanos- 
nije odgovarao; ako je čestitka bila topla, on je još toplije odvraćao; 
ako je čestitka bila puna lijepih misli, on bi u odgovoru sam razvio 
misli još ljepših, još brojnijih. Kada smo ga kasnije pitali, odakle mu 
tolika snaga i tolika nenadana spremnost, on bi nam odgovorio: „Ja 
ne znam. Kada govorim, onda kao da ne govorim ja, nego da govori 
iz mene neka viša sila". Još je govorio kod objeda nekoliko govora na 
hrvatskom i latinskom jeziku. I tako to traje do deset dana. 

Biskupa slijedilo je i svećenstvo njegove biskupije, te se i novim 
crkvama i popravcima i ukrasima ova biskupija za vrijeme njegova 
biskupovanja preporodila. — Biskup naš slavio je kao svećenik i biskup 
mnoge slave. Slavio je pored slavne posvete svoje crkve pedesetgođišnjicu 
svoga misnikovanja zajedno sa svim svojim narodom (1888.). Narodna 
adresa imala je desetak hiljada potpisa. Slavio je pedesetgođišnjicu 
svoga biskupovanja opet sa svojim narodom i sa biskupima svega 
našega naroda, koji su se upravo bili sabrali na katoličkom kongresu 
u Zagrebu, na kojem je predsjedalo deset hrvatskih biskupa. Sve 
njegove slave jesu narodne slave. 



38 Sacrt &vota. 



Biskup je djakovački gospodar velikoga posjeda. Iz toga posjeda 
crpao je on darove crkvi i domovini. Sveta mu je dužnost, da to dobro 
radi i obradjuje i unapredjuje za sebe i za svoje nasljednike. Mnogo 
puta pribavljaju mu njegovi protivnici gorke časove, kada ga okrivljuju, 
da u posjedu hara samo na svoju korist i da crkveno dobro rasipava. 
Evo zato, što o njegovom posjedu reče Matija Pavić u svojoj oprosnoj 
besjedi trideseti dan poslije biskupove smrti u stolnoj crkvi djakovačkoj 
pred kaptolom, svećenstvom, gospodarima na posjedu i pobožnim 
pukom djakovačkim. Svi oni imadu pred očima posjed biskupije, a 
on im reče: „Posjed crkveni pri nastupu tvojem (misli biskupa) jak 
do 70.000 jutara ustupaš za nekoliko godina skoro polovinom djako- 
vačkomu kraju — od toga samomu Djakovu 800 jutara — neka ga 
uživa, neka se nagrije, neka za svoje potrebe i napredak namijeni. 
Do 35.000 jutara zemljišta razne vrste i pod raznim naslovima: šume, 
pašnjaka, otkupa prelazi u ruke općina, u današnjoj najmanjoj prosječnoj 
cijeni od 7 milijuna kruna, za koje doba možda u cijeni dvaput tolikoj. 
A sve te radnje oko odstupa, oko odmjere, već po naravi svojoj teške, 
još teže po neprilikama mjesnim i domaćim, snašao si, dobrotvore, 
kroz dva desetljeća o svom trošku osobnom, i prošlo je gladje i mirnije, 
nego Što je to na drugim mjestima bivalo. Tvoja je to zasluga, veli- 
kašu po duhu i srcu, tvoja zasluga, dobrotvore puka đjakovačkoga, 
tvoj trud kraj drugih briga dnevnih i godišnjih, koje su se usporedo 
tima za dobro vjere i doma na tvome srcu gomilale. Mijenjat će se 
po osnovi tvojoj, privolom crkve i države, lice imetka crkvenoga, ali 
će se dizati na onu visinu napretka, o kojem vrijedni predšasnici tvoji 
ni slutili nisu. Vas zazivljem, desne ruke biskupove u upravi dobra 
crkvenoga, vas vrijedni ravnatelji, upravnici, nadzornici, branitelji 
pravni dobra crkvenoga, kao svjedoke žive, stojte ponosno i s čelom vedrim, 
jer uz biskupa vas ide hvala prva, svjedočite jasno i glasno o napretku 
imetka za dobe velikoga nadarbenika". 

„Jest, padali su dubovi stari ispod ruku radnika, ali će biskup 
i pomladiti šume za 7.000 jutara, ostaviti nasljedniku u svemu 28.000 
i uzornu šumsku gospodarsku osnovu za jedno stoljeće unaprijed. 
Što bude drva i ogrjeva ovaj kraj trebao, jedino će ga naći u gorama 
imetka crkvenoga". 

„Jest, krčit će se šuma, nestajat će drača i dračice u ravnini, ali 
će zato biskup ostaviti ne onih 1125 jutara oranice sa 3. 000 mjera 
dohotka, koji je zatekao, — nego će namrijeti nasljedniku oranice 
dotjerane, uzorno obradjene do 5.885 jutara, koje će godimice u skup 



Glava II. Strossmayerovo bishupovanje. y$ 



nositi do 35.OOO mjera razne hrane. Jest, ginut će vinogorja —ne kriv- 
njom nadarbenika, nego nemarom nadglednika, ali još više krivnjom 
zaraze nove, ali će ih biskup pomladjivati ponovno puta lozom starom, 
pod kraj života i novom, pa će ostaviti do 40 rali pomladjene gorice, 
koja će brojem napredujući za dva tri puta preteći svojim rodom neg- 
dašnji plod, a nadarbenik stjecati pohvale i priznanja vještaka". 

„Bit će blagoslova nad živim blagom, bit će bolesti i nedaća i nesreća 
i požara, ali će nadarbenik ostaviti iza sebe ne 54 komada u svemu, 
kako je zatekao, nego 5.000 raznoga blaga prve ruke, gledat će i puk, 
a vještaci priznati, plemenite konje, stoku najizdašniju, krda sviloruna". 

„Bit će prihoda od imetka, ali će se u nj uložiti, u nove zgrade, 
namještaje, orudje, strojeve preko milijun kruna; niknut će kao iz 
zemlje cijele nove naseobine vladici i njegovomu ravnatelju dobara 
na čast, neka nose imena njihova na vječnu uspomenu". 

„Oborit će se cijela jedna zrela šuma, ulazit će razni otkupi u imetak 
crkveni, ali će skrbni biskup, koji za osobu svoju ne treba više nego 
i jednostavni svećenik njegov, ostaviti osobi nasljednika ne 300 
kruna, kao što je zatekao, nego više od tri milijuna zajamčene glavnice, 
pomogav za doba svoje još državi i općinama daćama sa dobra tri 
i pol milijuna — a što bude preko toga po smrti ostalo čista, baštinit 
će Isus u stolnoj crkvi, otkupljivat će se duša biskupova, baštiniti 
uboga mladost naroda našega u sjemeništu malih, povećati kaptol 
stolni po zadnjoj želji velikoga nadarbenika". 




GLAVA TREĆA 

STROSS/AAVEROV RAD U NARODNOJ POLITICI. 



Biskup se je već godine 1848. i 1849- istakao kao odlučan pristaša 
federacije austrijskih naroda. Izjavljivao seje i u novinama domaćim 
i u Češkim, kako već spomenusmo. Kada je jedan od najodličnijih 
dostojanstvenika izjavio, da je Strossmaver jedini kandidat za bisku- 
piju, proti komu ne ima nikakova prigovora, prigovoriše ipak jedni, 
da je premlad, a drugi protivnici njegova političkoga smjera isticahu, 
da se previše javlja u javnim skupštinama. Od onda je kroz deset go- 
dina morao zamuknuti i naš biskup, kada je muk političkih ljudi 
stranaka bio najznačajnija karakteristika apsolutističkoga germani- 
zatornoga sustava austrijske carevine. 

Iza deset godina dodje biskup opet do riječi. Već četiri dana 
iza primirja u Villafranki 15. jula 1859-, pokojem Austrija gubi Lom- 
bardiju iza nesretne bitke kod Solferina, izdade car i kralj Franjo 
Josip proglas svojim narodima, da će se uprava i zakonarstvo pre- 
udesiti, da se postigne bolja uprava i veće blagostanje svih naroda 
monarhije. Već od godine 1851. postoji državno vijeće carevine, u kojem 
sjede državni službenici. Sada na proljeće godine 1860. bude pozvano 
trideset i osam odličnika iz svih zemalja monarhije. Iz Hrvatske budu 
pozvani biskup Strossmaver i Ambroz Vranicani, iz Dalmacije konte 
Borelli. Ovo je imalo biti pravo centralno vijeće za cijelu carevinu, 
zato se neki odlični Magjari nisu pozivu ni odazvali. Neki su se odazvali, 
ali odmah i izjavili, da se ne smatraju zastupnicima Ugarske. Stross- 
maver htjede da se očituje isto tako u slijedećoj sjednici. Predsjednik 
nadvojvoda Rainer zamoli gospodu, neka toga ne čine, jer da to uzru- 
java duhove. Na to izjavi Strossmaver, da se „pokorava višim dr- 
žavnim obzirima". 



Glava III. Strossmayerov rad u narodnoj politici. 4<j 

Biskup kao federalac izjavi se u jednoj od slijedećih sjednica za 
jedinstvo monarhije. „Nužno je — veli on — da Austrija bude jedin- 
stvena, jer ima u Europi zadaću, da medju narodima uzvišeno poslan- 
stvo vrši, a zato mora moćna, jaka i ugledna biti; a da uzmogne 
moćna, jaka i ugledna biti, mora prije svega jedinstvena biti. 
Kada sam o tom uvjeren, onda moram i to izjaviti, da Austrija 
u svojoj jedinstvenosti ima biti tako uredjena, da svaki narod i svako 
pleme, bilo ovo ili ono, nadje potpunu sigurnost za svoje narodne 
i narodnosne institucije. Kolikogod ja rado podupirem sve prave 
i pravedne želje Ugarske, to si ne mogu ni u Ugarskoj pomišljati, da 
se pravedno može razvijati javni život, ako samo jedan narod pravice 
uživa, a drugi ne. Kao što je priznato načelo, da nitko ne smije dirati 
u osobnu slobodu nijednoga državljanina, a da tu slobodu i država 
zaštićuje, tako ima pravo i svaki narod, da mu se sloboda razvitka 
ne samo ne uskraćuje, nego dapače štiti i podupire". Ovako odgovori 
Maildthu, koji je ustvrdio, da ne ima u Ugarskoj drugih naroda nego 
Ugri (ili Magjari), bili oni njemačkoga, slavenskoga, magjarskoga 
ili rumunjskoga porijekla, pa da po njegovu mnijenju imade samo 
magjarski jezik historičko, političko i zakonito pravo. Biskup se je 
izjavio za one doista carske riječi: Gleiche Pflichten, gleiche Lasten, 
gleiche Rechte, pa tako i Slovaci i Rumunji da imadu pravo na ravno- 
pravnost. Ovo je, koliko mi znamo, prvi sukob biskupa s Magjarima. 

Napokon većina vijeća prizna, da bi za Austriju bio najbolji sustav 
federacija. Dne 22. septembra donese odbor pređlog za federativno 
ustrojstvo monarhije. Izvjestitelj grof Szechćnyi objavi zaključak izasla- 
noga odbora, koji glasi: „Ojačanje i uspješni razvitak monarhije zahti- 
jeva, da se prizna historičko-politički individualitet pojedinih zemalja, 
u okviru njegovu da se razne narodnosti primjereno razvijaju i napre- 
duju, ali u savezu sa potrebama i interesima cjelokupne države. Na- 
čelno se priznaje jednakost svima zemljama monarhije, dosljedno 
im se priznaje autonomija u njihovoj upravi i unutarnjem zakonar- 
stvu, kao i pravo pri zastupanju interesa cijele države". 

Na ovaj predlog očitova prvak Magjara, vele ugledni grof Apponyi, 
ovako doslovce iza drugoga svega: ,,Wir wollen mit einen Worte keinen 
principiellen Dualismus im Staate; wir wollen nur ein Regierungs- 
princip fur die ganze Monarchie. Wir wollen gleiches Recht, gleiche 
Pflichten fur alle Lander, Nationen und Stamme". 

Naš biskup naglasuje i opet svoju federalističku teoriju jednakih 
prava i jednakih dužnosti. Ali reče prvi put svoje uvjerenje o histo- 



42 Nacrt \ivota. 



ričkom državnom pravu Hrvatske i o samostalnosti svoje domovine. 
,,U predlogu većine državnoga vijeća, koji i ja branim, ima jedan izraz, 
taj naime: historičko-politička osebnost. I mi južni Slaveni u Hr- 
vatskoj takova smo osebnost, to jest i mi imamo osim zajedničke histo- 
rije svoju posebnu, pa mogu reći, te ne ću biti nečedan, imamo historiju 
dičnu i slavnu. Ova je historija na žalost našu pisana krvlju najvjernijih 
i najplemenitijih sinova naroda našega, koji su u najžešćoj borbi naroda 
i plemena, braneći svoja prava i kršćansku prosvjetu, svoju nutarnju 
silu i snagu razvili. Upravo u ovoj borbi imamo, ko što ja mislim, tra- 
žiti temelj samostalnosti i neodvisnosti naše, koju su samostalnost 
znali uzdržati pradjedovi naši u svako doba javnoga narodnoga života. 
Ovdje su se već više puta pozivali na pragmatičku sankciju. I mi južni 
Slaveni, to jest mi Hrvati imamo svoju pragmatičku sankciju, i mi 
smo neodvisni i samostalni isto tako, kao što našu vjernost i lojalnost 
prema sjajno vladajućoj kući pred cijelim svijetom zasvjedočuje to» 
što smo pragmatičku sankciju deset godina prije prihvatili nego li 
Ugarska, to jest g. 1712. Moram očito priznati, da narod čezne za svojim 
starim institucijama, pa se radujem, što će ih dobiti". 

Sutradan povodom govora plemenitoga Borella biskup opet go- 
vori o Dalmaciji. Borelli priznaje, da je velika većina naroda u Dal- 
maciji slavenska, da ljubi svoju jugoslavensku braću. Da se sjedini 
s Hrvatskom, tomu sada nije vrijeme. Biskup mu odmah odgovori. „Do- 
zvolite mi — reče biskup — da nešto primetnem kao ispravak onoga, 
što je ovdje rečeno o Dalmaciji. Veli se, da je Dalmacija uvijek i u 
svakom obziru bila neodvisna, pa se razumijeva neodvisnost krune. 
A ja ' tvrdim protivno, što i povjesnica dokazuje. Dalmacija 
je uvijek bila sjedinjena s krunom hrvatskom i slavonskom; ne 
ću da spominjem povjesnice ovih zemalja pod najstarijim kralje- 
vima, već samo primjećujem, da smo za kralja Kolomana sklopili 
bratinski savez s krunom ugarskom. Na koliko iz povjesnice znam, 
taj kralj bijaše takodjer kao dalmatinski okrunjen, pa se je u Dalmaciji 
zakleo, kako bijaše običaj u drugim ustavnim pokrajinama, da će 
municipalna prava i slobodu uvijek nepovrijedjene uzdržati". 

„Dalmacija je bila dugo vremena središte političko-narodnoga 
života hrvatskoga. Hrvati su mnogo sabora držali u dalmatinskim 
gradovima. Upravo onda se je najviše razvio slavenski život i sla- 
venska obrazovanost, kad je Dalmacija bila u političkom savezu s Hr- 
vatskom i Slavonijom. Starija povjesnica Dalmacije dokazuje, da 
je slavenska knjiga najveći stepen obrazovanosti postigla u Dalmaciji. 



Glava III. Strossmayerov rad u narodnoj politici. 4^ 

A čim je ta politička sveza bila prekinuta, Dalmacija se počela pova- 
djati za tudjim življem na štetu Slavenstva, a po tom je sva viša sla- 
venska obrazovanost u njoj propala". 

„Za dokaz prijašnjega političkoga saveza tih zemalja navodim 
pismo cara Karla VI., što ga je pisao staležima hrvatskima u obziru 
pragmatičke sankcije. Naslov pisma jest: „Statibus Croatiae, Sla- 
voniae et Dalmatiae". Dokumenat je taj upravljen na jedinstveno 
upravno tijelo; pragmatička sankcija primljena je na saboru Hrvatske, 
Slavonije i Dalmacije". 

„Ovo jedinstvo dokazuje i staro crkveno uredjenje. Spljet bijaše 
središtem crkvene oblasti i stolica primasa. Pod toga nadbiskupa 
spadao je cijeli Ilirik, a takodjer Hrvatska i Slavonija. Mnogi su se 
tamo slavni crkveni sabori obdržavali i stvarali se zaključci, koji se 
protezahu na svu Dalmaciju". 

„Dalmacija dok je bila s Hrvatskom i Slavonijom ujedinjena, 
dobila je mnoga važna crkvena prava, izmed kojih samo jedno hoću 
da spomenem. Mi Jugoslaveni imamo jedan pravi crkveni biser u 
tome, da se zapadni obredi u staroslavenskom jeziku ovršavaju. To 
nam je najdragocjenija baština, što nam ostaviše dva velika muža, 
ćiril i Metod, koje s punim pravom slavenski svijet štuje i njihovu tisuć- 
ljetnu spomenicu s najvećim slavljem svetkuje. Taj dragocjeni biser 
nije se imao nikada zanemariti, jer je mogao biti na korist velikim 
crkvenim svrhama. No na taj biser nije se pazilo u Dalmaciji, Istri 
i većem dijelu Hrvatske pod vladanjem tudjega, slavenskomu življu 
protivnoga naroda, te danas jedva postoji. Ova prevažna institucija 
kao da je blizu agoniji, a ja ne mogu dosta naslaviti one muževe, koji 
su si truda dali, da ovu časnu relikviju spase i onakovo joj mjesto 
dadu, koje joj se nikada nije smjelo oduzimati". 

„Konte Borelli reče, da su Mlečani zato zauzeli Dalmaciju, jer je 
bila gnijezdo hajduka. Ako bi i bilo na tom išta istine, ja opet velim, 
da to ne bješe pravi razlog. Tko čistim okom pogleda hrvatsko-dalma- 
tinsko primorje, pa ga prispodobi sa zemljopisnim položajem primorja 
talijanskoga, taj će vidjeti ovo: čim se na talijanskoj obali koja samo- 
stalna talijanska vlast stvara, odmah na Dalmaciju i hrvatsko primorje 
oči baca, jer talijanska obala ne ima nikakovih luka, a Hrvatska i Dal- 
macija ima u izobilju izvrsnih luka. To je pravi uzrok, što je Venecija 
zauzela Dalmaciju, a osobito Zadar, koji je ključ Dalmacije". 

„Konte Borelli reče, da je Dalmacija sama protjerala Francuze 
iz Dalmacije, no valja znati, da se je i ovdje veoma obilno hrvatska 



44 Nacrt \ivota. 



krv prolijevala. Neka bude uvjeren, da je Čuvstvo zajednice u hrvat- 
skom narodu tako jako, da bi svaki top opaljen ma na koji grad Dalma- 
cije upalio srca hrvatskoga naroda. Hrvatski junački narod digao bi 
se na svakoga, koji bi neprijateljski udario na Dalmaciju". 

„Konte Borelli govorio je o inteligenciji u Dalmaciji, koja da 
nije protivna elementu slavenskomu. Moguće je, ali ja ne uvidjam, 
koju korist Četiri sto hiljada Slavena u Dalmaciji ima od te inteligen- 
cije, za koje ja držim, da su najdarovitiji izmed Jugoslavena. Ako 
koja inteligencija hoće da koristi puku, mora mu jezik znati i voljeti 
ga. Onda će ona biti prilična proljetnoj dobrotvornoj kiši, koja zemlji 
plodovitost donosi. Ali ako se inteligencija, kako to biva u Dalmaciji, 
u duševnom pogledu posvema od puka luči i samo talijanski živalj 
pazi, a ne pokazuje nikakve sućuti prema manje obrazovanomu sla- 
venskomu jeziku, onda je ona prilična oblaku, koji bez koristi prolazi". 

„Konte Borelli tvrdi, da u Dalmaciji nitko nije za sjedinjenje 
s Hrvatskom i Slavonijom. Ja ovu tvrdnju u svemu njezinu opsegu 
poričem. Istina je, da je malo pristaša u Dalmaciji za sjedinjenje, 
a da nije sveukupno pučanstvo, tomu se nije čuditi, kada talijansko 
pučanstvo, premda je znamenito u manjini, ipak ima inteligenciju 
uza se. Tko da bude za sjedinjenje s Hrvatskom? Zar ta slavenskomu 
življu sasvim protivna inteligencija?" 

„Ne odgovara ni momu značaju ni momu zvanju, da izrečem 
kakovo sumnjičenje; ali ja moram spomenuti, da simpatije ovih ta- 
lijanskih živalja sasvim drugamo smjeraju, pak su upravo zato protivne 
sjedinjenju, koje sam ja spominjao. Tko pak hoće da zna za prave 
simpatije prema Hrvatskoj i Slavoniji, taj neka podje med ono četiri 
sto hiljada Slavena u Dalmaciji, koji s nama jedan jezik govore, i pita 
svakoga od ovih četiri sto hiljada ljudi: Tko si i koji jezik govoriš? 
Dobit će odgovor: Ja sam Hrvat i govorim hrvatski". 1 ) 

Biskup vojuje i za narodni jezik u školama. On se ljuto tužio, 
kako su davili hrvatski jezik u školama i u narodnom životu. „Danas 
po ovom sustavu — veli biskup — u monarhiji u školama vlada 
njemački i talijanski jezik. Što se po ovom sustavu daje prilika mla- 
deži, da se može služiti njemačkom knjigom za svoje više obrazovanje, 
to neka bude. Ali samo toliko može se dati njemačkomu jeziku pravo 
u onim zemljama, gdje se njemački jezik ne govori, da se narodnim 



l ) Stenngrafski protokol ima ovu bilješku: „Der Redner sagt dasselbe in 
kroatischer Sprache." 



Glava III. Strossmayerov rad u narodnoj politici. 45 

zemaljskim jezicima dade sav mogući razvitak; vlada se ima brinuti 
za razvitak i usavršenje narodnih jezika". Mora se brinuti u mješo- 
vitim zemljama, da jači slabijega ne guši. Osobito preporučuje ple- 
meniti i krasni narod slovenski i Slavene Istre i Dalmacije. A zašto 
ne zagovara narodni jezik Hrvatske u ovoj sjednici od 22. septembra? 
U Hrvatskoj bude Josip barun Šokčević imenovan banom hrvatskim 
21. juna. On izdaje proglas na narod, da će ići putem svojih prethodnika. 
Izjavljuje narodu (24. juna), da ga je Nj. Veličanstvo ovlastilo, da 
odmah narodni jezik uvede u urede. Zato biskup šuti o Hrvatskoj. 
Biskup je tako uvjerljivo govorio o pravima pojedinih narodnosti, 
da mu je jedan od najodličnijih Magjara na sastanku kod grofa Rech- 
berga kazao: „Ja sam pripravan vaše ideje u ugarskom saboru od riječi 
do riječi zastupati". To pripovijeda sam biskup u pismu na grofa 
Jankovića. 

Biskup se vrati početkom oktobra kući. Kako kaže, sproveo 
je u Beču u posljednje vrijeme tužne dane. Prijatelj mu biskup bo- 
sanski Šunjić umre naglom smrću, a oca si je bolna od neizlječive bo- 
lesti jedva živa kući dopremio. Sada zove prijatelja Račkoga, neka 
dodje k njemu. U Italiju se i onako povratiti ne može. Odsele mu je 
Rački desna ruka u političkom i kulturnom njegovom plemenitom radu 
i nastojanju. 

Nije prošlo ni mjesec dana iza dovršena povećavanja državnoga 
vijeća, kada car i kralj izdade kao odgovor na predlog vijeća o ure- 
djenju cijele monarhije svoj manifest narodima i tako zvanu okto- 
barsku diplomu 20. oktobra ove godine. Poziva se najprije na pragma- 
tičku sankciju, kojom je utvrdjeno naslijedje njegove kuće i neraz- 
djeljivost pojedinih dijelova austrijske carevine. U buduće će se za- 
koni davati i mijenjati samo sudjelovanjem zakonito sakupljenih 
zemaljskih sabora i dotično državnoga vijeća. Samo s dozvoljenjem 
državnoga vijeća može se narediti, da se uvedu novi porezi i daće. 
Državno vijeće ispitat će proračun državnog troška. Trgovina, pošte 
i vojničke dužnosti idu pred državno vijeće, sve drugo ide u zemaljske 
sabore. 

Stare ustavne uredbe obnavljaju se. Obnavlja se ugarska dvorska 
kancelarija, obnovit će se i erdeljska. U cijeloj Ugarskoj uveden je 
magjarski jezik kao službeni. Sprema se dokinuće srpske vojvodine. 
Hrvatska neka se dogovorom sporazumije o svom odnošaju prema 
Ugarskoj. Nije to više onaj predlog državnoga vijeća, da svi narodi 



46 Nacrt fivota. 



budu ravnopravni. Magjari iznijeli su odmah u prvi mah znatnu 
pobjedu. Biskup je stoga nezadovoljan. 

Nisu biskupovi govori u državnom vijeću onako u Hrvatskoj 
palili, kako bi trebalo da pale iza pritisnutih srdaca i zatvorenih usta 
od deset godina. Trebalo je stvoriti živ organ kao tumač narodnih 
želja i potreba. Hrvati ne imadu već deset godina nijednoga političkoga 
lista osim službenih „Narodnih Novina". Sada već od 1. oktobra 
tri dana iza svršetka državnoga vijeća započne izlaziti u Zagrebu 
„Pozor" kao politički dnevnik. Ovaj list sabere oko sebe sve glavnije 
ljude našega naroda. Naš mu je biskup glavni pomagač. „Pozor" bude 
njegovo glasilo. Taj list uhvati uzde javnoga mnijenja u ruke i upravlja 
narodnim osjećajima za dugo. „Hrvatska je do godine 1848. — veli 
„Pozor" u prvom članku „Naša zadaća" — bila s Ugarskom spojena 
načinom, kojega Hrvati i Magjari nisu jednako tumačili. Ne ćemo 
da ozljedjujemo rane, koje su objema narodima udarene s različitoga 
tumačenja toga odnošaja, no toliko moramo ipak da rečemo, da je 
narod hrvatski vazda imao pravo tražiti toliku samostalnost, kolika 
je potrebita, da mu se njegov posebni narodni život ne osakati. Ovo 
mi ištemo i danas, a to je naše sveto i nepovredivo pravo". 

Bio je u Hrvatskoj već kroz dva vijeka stalan običaj, da ban 
sazove oko sebe velikaše i znatnije plemstvo, da s njima obdržava 
bansku konferenciju, kada za čas radi nepogoda vremena nije moguće 
sazvati sabor. Tako je i sada ban Šokčević sazvao bansku konferenciju 
za 26. novembra. Biskup podje na konferenciju, a kod kuće ostavi 
na smrt bolesna oca, koji je nekoliko dana iza njegova odlaska i pre- 
minuo. Biskup dolazi medju svoje drugove banske uzovnike već obasjan 
sa svoga rada u državnom vijeću kao osobiti branitelj prava naroda 
hrvatskoga. Naš biskup bude izabran u deputaciju kralju, koja će 
zamoliti, 1. da se narodni jezik u sve javne poslove uvede, 2. da se 
osnuje hrvatsko-slavonska kancelarija poput uspostavljene ugarske, 
3. da se imenuju veliki župani pojedinih županija, 4. da Dalmacija i Kvar- 
nerski otoci pošalju svoje zastupnike na hrvatski sabor. Deputacija 
donese kraljev odgovor, da se hrvatski jezik uvodi kao službeni jezik; 
dok obostrani sabori Ugarske i Hrvatske ne urede medjusobne od- 
nošaje, uvodi se hrvatski dikasterij, koji će u smislu diplome od 20. 
oktobra imati rukovoditi sve poslove političke uprave, sudstva, bogo- 
štovlja i nastave. Glede sjedinjenja Dalmacije izjavljuje vladar, da 
je pripravan zadovoljiti željama Hrvata i naredjuje, da se u to ime 



Glava III. Strossmaytrov rad u narodnoj politici. 47 

pozovu izaslanici Dalmacije „radi potpunoga ispitanja i svestrano 
zadovoljujućega rješenja ovoga pitanja" u bansku konferenciju. 

U ovaj čas, kada je biskup vidio, da će se rane rastrgane domo- 
vine naše zacijeliti pristupom Dalmacije u jedno s Hrvatskom narodno 
tijelo, htjede biskup, da se osobitim načinom proslavi i položi pedeset 
hiljada forinti, da se u Zagrebu osnuje Jugoslavenska aka- 
demija znanosti. Ovo je najsvjetlija luč, koja je zapaljena iza 
desetgodišnje ljute germanizatorne tmine. Ovim činom steče biskup 
prvenstvo medju sinovima svoga naroda, njegova riječ smatra se 
odsele kao prva u svemu narodu u cijelom političkom životu. On biva 
narodni vodja. O tom ćemo još govoriti, kada budemo ogledali rad 
biskupov na prosvjetnom polju. 

Što je biskupa uznijelo, da se s prestolja priznaje ujedinjenje 
Dalmacije s Hrvatskom, to je birokraciju dalmatinsku talijanštinom 
prodahnutu uznemirilo i Talijane do bjesnila dovodilo. Bečka ih je 
centralistička vlada podupirala i preko svojih organa po Dalmaciji 
proglašivala, da je imenovanje izaslanika dalmatinskih na bansku 
konferenciju samo zato odobrila, da se umire nezadovoljnici hrvatski. 
Dva odlična Dalmatinca, grof Dedo Janković i grof Marin Gjorgjić 
tuže se biskupu, što se Dalmacija nije prije pitala, da se o njoj, a bez 
nje uradilo. 

Biskup odgovori jednomu i drugomu. Odgovara grofu Dedi Jan- 
koviću najprije s ogledom na prošlost skupnu Hrvatske i Dalmacije. 
,,A što sadašnjost Dalmacije — nastavlja — ne priliči dičnoj prošlosti, 
ništa drugo razlog nije nego tužno samovanje njeno. Samovanjem 
potamni lice Dalmacije; samovanjem malo da se ne ugasi luč prosvjete 
u Dalmaciji; samovanjem malo ne postade susjedna prosvjeta jarmom 
i potištenjem Dalmacije, dočim bi polugom i potporom njenom biti 
imala; samovanjem malo ne izdahnu duh slavo-crkveni, koji baštinom 
od praapostola naših smatramo. Težnja dakle svih nas, koji želimo, 
da se Dalmacija čim prije na staru svoju slavu uskrisi, biti ima, da 
se nenaravno to stanje čim prije dokonča, da se Dalmacija tudjevanja 
svoga čim prije lišena u srdačni naručaj sestara svojih i u prvobitno 
bivstvovanje svoje povrati. Malo ili nimalo do toga je stalo, tko je 
prvi korak k tomu učinio, tko li prvi glas uzdignuo. Ako smo učinili 
to mi Hrvato-Slavonci, učinismo to jedino iz silne ljubavi naprama 
slavjanskoj braći u Dalmaciji, kojoj odoljeti više ne mogosmo; učinismo, 
jer se evo mi prvi na slavjanskom jugu tudjih okova oprostismo i 
k slobodno-ustavnomu životu ponešto povratismo; učinismo to, jer 



48 Nacrt \ivoia. 



nam je evo već jednom prosto starodavne pravice naše toli potlačene 
i staru slogu našu toli zavidjenu i zamrženu opet potražiti, dočim 
nas još stari jadi kolju. Nije nam, brate, do oklijevanja, budući da vrijeme 
danas običnim tokom ne grede, nego rekao bih brzinom munje leti. 
Neprijatelja odasvuda dosta, a sile podosta oslabljene; potreba je 
skrajna, da svoj k svomu hrli i bratskom se slogom brani". 

Slično odgovori biskup i grofu Marinu Gjorgjiću. 

Biskup naš doživljava za kratkoga svoga javnoga političkoga 
života i drugačijih sumnjičenja. U Hrvatskoj ostadoše iza apsolutizma 
grozne sjene, koje potamnjuju vedro mišljenje svih slojeva naroda. 
Naš seljački svijet oslobodjen jr. 1848. od kmetstva i rabote s veseljem je 
zašao u novu životnu slobodu. Ali ljuti teški otkupi i daćesatirahu snagu 
njegovu materijalnu. Nije država prema novim daćama radila, da 
digne poreznu snagu seljaka. Seljak je stekao slobodu, da razara za- 
družni život, da se dijeli. Umjesto jednoga kućanstva nastalo ih je 
više. Tudji njemački ili ponijemčeni Činovnici razbijaju zadruge i 
udaraju po narodu onako, kako već tudjinska ruka znade. Sama nova 
sloboda činila je mnogoga seljaka prosjakom. Naša vlastela izgubiše 
slobodom seljačkom od kmetstva besplatne težake. Velike daće njih 
pritiskuju jače nego li seljaka. Oni osjećaju svoju nevolju, a predvidjaju 
sigurnu propast, ako se još porezi povise. Svaki naobraženi Hrvat 
škripi zubima, da mora njemački uredovati, da mu djeca i isti nauk 
vjere uče na njemačkom jeziku, da hrvatski ni disati ne mogu. Oteti 
se Beču, to je bila sada iza apsolutizma narodna lozinka. Tkose bečkoj cen- 
tralizaciji najodlučnije ne opire, tomu se udari na čelo žig sramote riječju 
,,schwarz-gelb", što se smatralo kao najveća rugoba za poštena čovjeka. 
U tom su pogledu jedne misli velikaši u mnogim rodbinskim svezama 
s magjarskom aristokracijom, i malo plemstvo željno je onih egipatskih 
lonaca prije godine 1848., a i svaki tadanji hrvatski rodoljub. Nitko 
manji nego grof Julije Jankovič, odlučni prijatelj Ugarske, predbacuje 
biskupu, da služi Beču. Što je biskup njemu odgovorio, to je pravi 
i potpuni program politički, kako si ga je on već osnovao, da ga zastupa 
u saboru ove godine. Pismo je datirano 16. januara 1861. Na njemačko 
pismo biskup njemački odgovara: 

„Nun stehe ich da zum Reaktionar und Deutschthumler ge- 
stempelt, denn diese zwei Tendenzen bedingen sich gegenseitig. Wenn 
man aber nach dem Grunde dieser monstrosen Verdachtigung fragt, 
so lasst sich nicht nur nicht der entfernteste Schein dafiir anfiihren, 
sondern au contraire jeder Vernunftige und Vorurtheilsfreie miisste 



Glava III. Strossmayerov rad u narodnoj politici. 49 

aus meiner offentlichen Thatigkeit im Reichsrathe, welchen Werthmesser 
er sonst immer an dieselbe zu legen gewillt ware, gerade die gegen- 
theilige Schlussfolgerung ziehen". 

Sada biskup u kratko ponavlja svojem radu u reichsrathu, 
što je nama poznato, i nastavlja: „Ich kann wohl mit bestem Gewissen 
fragen : Wo ist hier auch die mindeste Spur eines unfreisinnigen, reak- 
tionaren Geistes? Bei Ausserungen, die in einer so offentlichen, so 
ernsten, so feierlichen Art und Weise geschehen, ist es gewiss nicht 
zu verargen, wenn ich den Quell der obangefiihrten Verdachtigungen 
in einem unredlichen Willen und einem von Partheileidenschaften 
irregeleiteten Vorurtheile suche". 

,,Etwas anderes ist es, was diesen Leuten die Ruhe stort und 
den Schlaf triibt. Es ist meine Liebe und meine Anhanglichkeit an 
mein Vaterland, die keine Grenzen kennt; es ist die Unerschutter- 
lichkeit meiner durch und durch slavischen Oberzeugung, die Niemand 
und nichts in der Welt wankend machen kann, weil sie in meinem 
Gewissen und in der freiesten Selbstbestimmung meines Geistes 
ruht. Dieses Heiligthum, an dem die Allmacht gewissermassen ihren 
Einfluss begrenzt hat, halt jeder rechtschaffene, zum vollen Bewusstsein 
seiner hoheren Wiirde gelangte Mann fiir unantastbar und den unlauteren 
Motiven dieser Welt fiir ewig verschlossen. Der Leiđenschaftlichkeit 
und der Gemeinheit ist indessen nichts heilig. Musste ich đoch ver- 
nehmen, dass die von mir zur Stiftung einer siidslavischen Akađemie 
gewidmeten funfzig Tausend Gulden ein von der Regierung herge- 
liehenes Mittel seien, um im retrograden Sinne verwendet zu werđen". 

„Es gehort ein moralischer Muth dazu, nun solches iiber sich 
ruhig ergehen zu lassen. Ich besitze diesen Muth, weil ich nach der 
Gunst weder nach Oben noch nach Unten buhle, weil ich nichts anderes 
auf dieser Welt suche, als die Rechte der \Vahrheit und der Gerechtigkeit 
zu vertreten, weil ich nichts anderes anstrebe, als Gott, meinem Gewissen 
und meiner Oberzeugung in allen Verhaltnissen treu zu bleiben. Ich 
bin ein Mann, dem man gewiss eher die Zunge aus der Kehle reissen, 
den man eher an Handen und Fiissen verstummeln als zu einem Worte, 
zu einem Schritte verleiten wiirde, der gegen meine Oberzeugung, gegen 
mein theueres Vaterland ware. Es freut mich sehr, mein theuere r 
Graf, dass es Ihrer tiefen Einsicht nicht entgangen sei, dass ein Mann 
eines so ernsten, eines so heiligen Berufes, wie ich es bin, ein Mann, 
der in den schwierigsten Verhaltnissen so viele Beweise ungeheuchelter 
Liebe gegen sein Vaterland geliefert hat, unmoglich sich zum Werkzeuge 



50 Nacrt %ivota. 



hingeben kann einer ini Finsteren schleichenden und die rechtliche 
Stellung unseres geliebten Vaterlandes gefahrdenden Parthei". 

„Jeder siidslavische Patriot hat vollkommen Recht, wenn er die 
deutschthiimelnde Politik Wiens in Verdacht halt auch dann, wenn 
sie sich in gefiilligere und freisinnigere Formen zu verbergen sucht. 
Freilich entspricht ihrem Wesen der Absolutismus am besten; sie bemuht 
sich indessen auch unter humaneren Formen ihren Krieg gegen das 
Slaven thum zu fiihren. I eh maehe aus dieser meiner Gesinnung um 
so weniger Hehl, je mehr mir aus meinen geringen historischen Studien 
die tiefen Wunden bekannt sind, die diese Politik unserem geliebten 
Vaterlande sehlug. Nach allen vier Weltgegenden hat sie unser Va- 
terland grasslich verstummeln lassen, zumeist in der mehr oder weniger 
ausgesprochenen Absicht, das arme Slaventhum dem Fremdenthum 
dienstbar zu machen, es nie zu einer freien Athmung, es nie zu einem 
hoheren Selbstbewusstsein gelangen zu lassen. Wenn dieser Politik 
Alles andere verziehen vverden konnte, Eines wird kein Sudslave je 
ganzlich verschmerzen konnen. lch verstehe das tragisehe Ende der 
Familien Zrini's und Frangepan's . . . Dieses traurige Ereigniss hat 
uns zwar unendlich gesehadet, es hat insbesondere viel dazu beigetragen, 
dass soleher Fiihrer beraubt unsere .heimische Aristokratie den richtigen 
Kompass verlor, dass sie sich zum Theile ihrem nationalen Volksthum 
vollstandig entfremdete, zum Theile aber daheim jenen slavischen 
Geist einbiisste, der ihrer historischen Bedeutung, ihrer socialen und 
politischen Stellung so sehr entsprach. Aber der Geist Gottes, der Geist 
ewiger Gerechtigkeit machte, dass das Selbstbewusstsein unserer 
Nation nicht erlosch und die freuđigsten Erzeugnisse der Neuzeit 
beweisen, dass auch unsere heimische Aristokratie alle jene nobleren 
Elemente aus dem Schiffbruche der Zeiten gerettet hat, die nothwendig 
sind zu ihrer Palingenesie im nationalen Sinne. Wenn Sie also, mein 
theuerer Graf, mit einem scharf bewaffneten Auge nach Wien blicken, 
so haben Sie mich, wie Sie sehen, zu ihrem Gesinnungsgenossen". 

„Aber dabei, diess ist meine fešte Oberzeugung, darf das zweite 
nach Ungarn und nach Pesth gerichtete Auge eines siidslavischen 
Patrioten nicht zugedriickt werden. Die Magyaren sinde in biederes, 
freisinniges, heldenmuthiges und sehr begabtes Volk; aber einen Fehler 
haben sie, der fur sie verhangnissvoll werden kann, wie er schon ofters 
war. Dieser Fehler heischt die in naherer Beziehung mit ihnen stehenden 
Volker auf der Huth zu sein, wenn sie Biindnisse mit ihnen eingehen 
wollen, besonders dann, wenn diese Volker etwas zu weichen Gemuthes 



Glava III. Strossmayerov rad u narodnoj politi a. 51 

sind, wie diess bei den Slaven der Fali ist. Dieser Fehler ist ihre Selbst- 
uberhebung und Selbstiiberschatzung, đie sie auf dem Gebiete einer 
hoheren, von wahrhaft christlichen Prinzipien geleiteten Politik sehr 
oft den Weg der Massigung und der Gerechtigkeit nicht finden lasst. I eh 
sagte, dieser Fehler warschon ofters fiir sie verhangnissvoll. Einen merk- 
wiirdigen Beleg dazu bietet die ungliickliche und folgenschwere Schlacht 
bei Mohač im 16. Jahrhunderte, die die Strafe einer unverzeihlichen 
Uberschatzung war. Besonnenheit und wahre Selbsterkenntniss hatte 
gewiss missrathen sollen, bei einer so ungeheueren Differenz der Krafte, 
bei einem so ungiinstigen Terrain die Schlacht anzunehmen, um so 
mehr, da einer der gefeiertsten europaischen Helđen der damaligen 
Zeit, Christophor Frangepan, im Anzuge mit seinenK roaten war. 
Merkwiirđigerweise hat gerade dieser Umstanđ, wenn man den Brief 
des Frangepan an seinen Freund Bischof von Zeng liest, dazu unga- 
rischerseits beigetragen, die Schlacht trotz der ungiinstigsten Auspicien 
anzunehmen, um nicht den Sieg und die Befreiung vom tiirkischen 
Joche fremdem Beistande verdanken zu miissen". 

,,Was uns Stidslaven anbelangt, wenn man einen vorurtheilsfreien 
Blick in die tieferen Schichten unserer heimischen Geschichte wirft 
so waren wir trotz der briiderlichen Vereinigung mit Ungarn, ein stets 
freies, selbstandiges und souveraines Volk". 

„Unsere inneren Verhaltnisse ordnen sich nach einem iiber alle 
7weifel erhabenen unabhangigen offentlichen Rechte. Die Nation 
halt, unbeirrt von irgend welchem ausseren Finflusse, ihre inneren 
Geschicke vollig frei in ihren Handen. Unser Landtag steht, was seine 
staatsrechtlichen Befugnisse anbelangt auf đerselben Hohe und 
Bedeutung mit dem ungarischen. Diess alles ist so klar wie die Sonne. 
Was unsere ausseren Verhaltnisse anbelangt, so beweist der Landtag 
zu Cctinje 1527, wo wir das glorreiche Herrscherhaus zu unserem Erb- 
konigthume frei und unabhangig erkoren, so beweist der Landtag 
1712, wo wir die pragmatisehe Sanktion in đerselben Weise annahmen, 
dass unsere Souverainitat bis zur ersten Half te des 18. Jahrhundertes 
vor dem offentlichen Rechte Europas ein unantastbares Axiom war". 

„Erst nachdem die Ungarn eilf Jahre spater die pragmatisehe 
Sanktion annahmen, besonders aber von den Zeiten der grossen Maria 
Theresia an fing man storend, beengend und konfiscirend auf unser 
inneres und ausseres Staatsleben einzuwirken, und man ware wirklich 
in Verlegenheit, wenn man bestimmen miisste, wer đaran einen grosseren 
Antheil nahm, ob die Hofparthei, ob aber eine kurzsichtige und irre- 



52 Nacrt fivota. 



geleitete Politik ungarischer Landtage und ungarischer Staatsmanner. 
Das Jahr 1848 ist bekannt und der Ausspruch Kossuth's: 
Was und wo ist Kroatien? — wird vor dem unpartheischen Urtheile 
der Geschichte stets als ein bis zur aussersten Konsequenz durchge- 
fuhrter logischer Akt gelten, dessen Pramissen sich in unberechenbarer 
Reihe von 1722 đatiren". 

„Die Einfiihrung der magyarischen Sprache in die offentlichen 
Geschafte ohne einen Nebenblick auf die Slaven und Romanen hat 
das Staatsrecht Ungarns wesentlich zu Gunsten eines quasi auserwahlten 
Volkes alternirt, hat nach meiner Uberzeugung ein Reich mit gleich- 
berechtigten Nationen zertriimmert und daraus ein Reich mit einer 
privilegirten und bevorzugten Nation gegriinđet". 

„Das allerhochste Diplom vom 20. Oktober und alle die Erlasse 
an den Baron Vay sind ein ausschliessliches Werk der Magyaren. Und 
was bemerkt man daran? Sind die Magvaren massiger, bescheidener, 
kluger, hochherziger gegen jene Nationen geworden, mit denen sie 
die Providenz zu einem staatlichen Zusammensein vereinigte? Haben 
sie dem Prinzipe der Nationalitat, dem sie selbst mit solchem Eifer 
hulđigen, und vvelches der europaische Geist zu einem so machtigen 
Faktor in den staatsrechtlichen Combinationen erhob, irgend welche 
wesentliche Concessionen gemacht? Die Antwort darauf liegt darin, 
dass die ganze politische und justitiare Vervvaltung in Ungarn an 
die magvarische Sprache gebunden \vird. Gerade das Gegentheil von 
demjenigen, was eine bescheidene und wohlerleuchtete Politik hatte 
rathen sollen. Was insbesondere die Justiz anbelangt, so ist gewiss, 
dass es ein wahrer absurdum ist, dieselbe einem Volke von mehreren 
Millionen in fremder Sprache administrieren zu lassen. Es ist diess 
eben so viel, als wenn man das VVort Gottes einem Volke in einem fremden 
Idiom verkundigen liesse. Freilich ist die liberale Parthei hierin etwas 
kluger, massiger und konservativer, als die Konservativen Ungarn 
Wien's, aber a) ist ihre Bekehrung diessbeziiglich eine zu neue. Man 
lese hieriiber die unzahligen Brochuren, die im Auslande von bedeutenden 
magyarischen Celebritaten elucubrirt werden. In keiner habe ich 
die Absicht ausgesprochen gefunden, den armen Slovaken und Ro- 
manen gerecht werden zu wollen. Das Kapitel von den historischen„ 
das heisst bevorzugten Nationalitaten in Ungarn des Baron Eotvos 
in seinen Garantien Osterreichs ist wohl bekannt. b) Ist der fatale 
Brief Dedk's an den Inkey da, um jedeš Vertrauen wankend zu machen. 
Dieser Brief ist wahrscheinlich nur durch eine Indiscretion in dieOffent- 



Glava III. Strossmayerov tad u narodnoj politici. 53 

lichkeit ubergeben vvorden. 1 ) Wenn dieser Brief nicht von einem an- 
erkannt gescheidten und loyalen Manne herriihren wiirde, so wiirde 
man berechtigt sein, ihn fur sehr einfaltig und perfid zu halten. Man 
halt die Kroaten fiir so kindisch und unreif, dass man nun kein Auf- 
sehen zu machen braucht, um sie ihres Hemdes entkleiden zu konnen. 
Ein Zeichen besonderer Versohnlichkeit und besonderer Riicksicht 
ist es zweifelsohne, dass die kroatische Publicistik sich jeder Kritik 
hinsichtlich dieses Briefes enthielt. Um vieles noch zu verschweigen, 
was uns Sudslaven Vorsicht gebiethet, und was das ungarische Staats- 
recht durch eine willkurliche hochfahrende Interpretation zu einem 
Drohbrief fur nicht ungarische Volker stempelt, so wird es auch Ihnen 
nicht entgangen sein, dass daran, dass unsere Wunsche nicht im vollsten 
Masse erfiillt werden, ausser der deutschen Doppelziingigkeit, sich 
auch ein zweiter Konkurrent in Wien thatig erweiset, in der Intention, 
dass wir auf diese Art um so miirber und zu innigen Biindnissen ge* 
eigneter gemacht werđen diirften". 

„Ich habe điess, mein theuerer Graf, nicht deshalb angefuhrt 
um alte und neue Wunden aufzureissen, die ich, Gott ist mein Zeuge, 
je eher je lieber geheilt sehen mochte. Ich habe điess deshalb angefuhrt, 
um zu beweisen, dass wir Sudslaven nicht nur auf der einen, sonđern 
auch auf der anđeren Seite Vorsicht gebrauchen miissen". 

,,Was das Programm anbelangt, das behufs der Sammlung von 
Unterschriften in Slavonien cursirte, so werde ich, offen gestanđen, 
nie meine Zustimmung zu einem Biindnisse geben, das auf ahnlichen 
Basen beruht. Meine innigste Uberzeugung ist die, dass dasjenige, 
was dieses Programm enthalt, eine gerechte, einekluge und in die fernere 
Zukunft hellblickende Politik den Slovaken und Romanen gegonnt 
haben wurde. Unsere Stellung gegeniiber von Ungarn ist eine wesentlich 
andere. Ich habe sie in kurzen Ziigen eben wahrheitsgetreu geschildert. 
Wir sind in jeder Beziehung ebenburtige und gleichberechtigte Volker. 
Nur auf dieser natiirlichen Grunđlage kann ein briiderliches Bundniss 
unter uns entstehen, das beiden Theilen frommen wird. Mein theuerer 
Graf! Wenn mich nicht alles tauscht, so droht uns in einer mehr oder 
weniger entfernten Zukunft eine gemeinschaftliche Gefahr"T#? *v, 

„Mein theuerer Graf! Ich bin fiir ein Bundniss mit Ungarn, aber 
auf der Basis vollkommener Gleichheit und Briiderlichkeit. Wenn 
wir, wie Sie sagen, schwach sind, so ist es ein dringendes Geboth vor 
Allem dahin zu streben, dass wir nach Moglichkeit gestarkt werden. 

') Mi toga pisma u tadanjim novinama ne nadjosmo. 



54 Nacrt iivoia. 



Wenn Dalmatien mit uns vere et realiter vereinigt wird, wenn die 
Militargrenze in den Kreis eines wahrhaft konstitutionellen Lebens 
einbezogen und den hoheren nationalen Bestrebungen wieder gewonnen 
wird, dann sind wir nimmer so schwach, dass wir an uns selbst ver- 
zweifeln miissten; dann ist es nur nothwendig, dass die Eintracht 
bei uns zu Hause herrsche und die mofalische Kraft stets wachse, und 
wir konnen uns mit Ungarn in jeder Beziehung messen. Eben deshalb, 
weil wir gegenwartig schwach sind, miissen wir doppelt auf unserer 
Huth sein, miissen leichtsinnigen Verbindungen entsagen, die geeignet 
waren bei ungiinstiger Gelegenheit auch das schwache Licht, das unter 
uns leuchtet, zum Erloschen zu bringen". 

„Einem Schwachling rathet man nie, dass er sich mit einem Riesen 
messe, ausser man wunscht, dass er erdriickt wirđ". 

,,Es ist unsere relative Schwache gerade ein Grund mehr eine 
solche Form des briiderlichen Biindnisses mit Ungarn zu suchen, die 
geeignet ist einerseits unsere Selbstandigkeit in jeder Beziehung 
zu wahren, andererseits unsere Konstitutionalitat vollkommen zu 
sichern". 

,, Unsere beiderseitigen Landtage konnen und miissen, sowie 
es Jahrhunderte hindurch, wahrend des briiderlichen Bundes bestand, 
auf gleicher Hohe und Bedeutung stehen. Wir haben eine gemeinschaft- 
liche Krone, die wir mit demselben Rechte die kroatisch-ungarische, 
wie die Ungarn die ungarisch-kroatische nennen; sie ist und muss 
ein Symbol nicht nur ungarischer, sondern auch der kroatischen Selb- 
standigkeit sein. Wir haben einen gemeinschaftlichen konstitutionellen 
Konig. Gerne werden vvir zu unseren Briidern Ungarn zur Kronung 
erscheinen. Wir haben gemeinschaftliche Institutionen; der Konig 
wird unsere gemeinschaftliche Huldigung entgegennehmen, hingegen 
auch unsere gemeinschaftlichen konstitutionellen Rechte beschworen. 
Das Inaugural-Diplom kann in zwei Exemplaren gefertigt und unter- 
fertigt werden. Sowohl in der Eidesformel als auch in dem Inaugural- 
Diplom kann unsere Solidaritat und gegenseitige Garantirung unserer 
Institutionen Ausdruck finden. Die gemeinschaftlichen wichtigen 
Angelegenheiten konnen gemeinschaftlich behandelt werden in jener 
Form, die beiderseitig unserer Wurde und den beiderseitigen Interessen 
am besten und vollkommensten conveniren wird". 

Biskup odgovara grofu Jankoviću s onom odlučnošću i još više 
s onom iskrenošću, kojoj smo se imali prilike mnogo puta diviti u 
njegovom životu. Ovo vam je pravi potpuni program njegov politički, 



Glava III. Strosstnaycrov rad u narodnoj politici. 55 

kako ga je razvijao godine 1861., a i poslije do osnutka dualizma u 
monarhiji. Kad je ovo biskup pisao, bio je već imenovan velikim županom 
virovitičke županije, a grof Janković bio je veliki župan požeški. Biskup 
je primio čast velikoga župana, da razrožne elemente ove županije 
na okupu uzdrži. Njemu je to sjajno pošlo za rukom ne samo u viro- 
vitičkoj, nego i u srijemskoj županiji, dakle u obadvije županije njegove 
biskupije. „Kad bacim pogled na moje podžupanovanje — piše dr. 
Jovan Subotić u svojim memoarima — upada mi u oči jedna vrlo lijepa 
slika. To je katolički biskup, mlad izobražen čovjek, bivši pitomac 
Augustineuma i dvorski kapelan, koji je dahom godine 1843.— 1849- 
na stolicu đjakovačkih biskupa uzveden bio. To je biskup Strossmayer. 
Ime Strossmayerovo pronijelo se po svijetu od važnim i duhovitim 
pojavljenjem u pomnoženom rajhsratu u Beču. Kad se novi ustavni 
život po Ugarskoj (i Hrvatskoj) prolije, postane biskup Strossmayer 
velikim županom županije virovitičke u Osijeku i bude odredjen* 
da instalira grofa Petra Pejačevića za župana srijemskoga. Pri re- 
stauraciji županije srijemske bude nam biskup od velike pomoći. Mi 
smo svi bili mladji ljudi i svi ljudi novi, koji niti su imali svjetskog 
imena, niti su se rodili sa imenom, koje je bilo štampano u Gotinskom 
almanahu, niti su imali očeve i stričeve iz Amerike. Nije se još bio 
ustanovio centrum, koji je važio za kakvu snagu, na koju se valjalo 
obazirati. Tu nam sada pozajmi biskup Strossmayer bar za dane 
obnove županijske sebe za tu snagu. U njemu nadjemo osobu, na 
koju smo se mogli nasloniti, u njemu dobijemo autoritativno ime. 
On se pokaže prijateljem srijemskog naroda i srijemski narod skrsti 
svoje ruke oko njega. Osoba biskupa Strossmayera vrijedila nam je 
više, nego što i sam feišpan; nidr-uga aristokracija srijemska, koja se 
inače medju dinaste brojati ima, nije imala ni toga glasa ni toga zna- 
čaja kod samoga carskoga dvora". Govori dalje o grofu Eltzu, koji 
je odličan aristokrat, ali premalo poznata osoba. Knez Ođescalchi 
slavna je roda, ali ne biva u zemlji. „Biskup Strossmayer bio je dakle 
i po stanju stvari i po svojoj ličnosti i po svom položaju centrum no- 
voga kreta u srijemskoj županiji. I doista naslonivši se na njega i 
zaklopljeni njegovim imenom kao Ahilesovim i Orlandovim štitom 
provedemo mi obnovu magistrata srijemskog i uzmemo svu upravnu 
silu u ruke srijemskoga naroda. Biskup Strossmayer pridobije ovom 
prilikom srijemske Srbije za sebe tako, da su ga večma voljeli i slavili 
nego katolici. I jest on bio u ovo vrijeme vrlo jedna jasna i uzvišena 
slika. Čovjek sveštenik, Sloven biskup. On je od ono doba više učinio, 



56 Nacrt fivota. 

slavna djela izveo, narodu velike žrtve prinio, ali ona sjajnost slike 
više mu je izgubila nego li dobila". 

Biskup je malo županovao. Njegovi duhovni poslovi nisu mu 
to dali, a nije se već u skladu nalazio s vladom. Na njegovu molbu 
digne ga s te časti Nj. Veličanstvo 21. aprila 1862. Skupština županije 
metne mu zahvalu u zapisnik kao „osnovatelju novoga života Trojedne 
kraljevine". 

Naš biskup i sav narod s njime nadje se u početku godine 1861. 
na pragu novoga života i novih narodnih neprilika. Mjeseca januara 
pripojila si je Ugarska Medjumurje. Magjarske županije traže, da se 
Hrvatska i Slavonija pripoje Ugarskoj na temelju zakona od god. 1848. 
Sve županije i gradovi traže, da se u Rijeci postavi magjarski guverner, 
jer da je Rijeka magjarska. 14. februara sazivlje se ugarski sabor 
za 2. aprila, a na nj se pozivaju i zastupnici iz pripojenih strana iliti 
partes adnexae, a to je Hrvatska i Slavonija. 2}. februara sazivlje 
se opet sabor hrvatski za isti dan 2. aprila. 26. februara opet izdaje 
se tako zvani februarski patenat, koji Ugarskoj i Hrvatskoj oduzimlje 
i ono, što im je oktobarska diploma davala. Po tom patentu imala 
bi se osnovati centralistička ustavna monarhija. U tom parlamentu 
po oktroiranom redu imadii Nijemci biti snaga, o koju se upire cijela 
država. Ponovne carske pozive na Dalmaciju, da stupi u dogovor 
s Hrvatskom, mogla je osujetiti dalmatinska birokracija upućena 
i zaštićena od bečke vlade. Po izbornom redu stvorenom za Dalmaciju 
ima biti u saboru dalmatinskom većina talijanska. 15—20 hiljada 
talijanski mislečih gradova ima dati većinu, a 400.000 Hrvata ostaje 
u manjini. Krajina hrvatska nije pozvana na sabor hrvatski. Ogorčeni 
su svi Hrvati na silni germanizatorski apsolutizam, ogorčeni su sada 
i bijesni gledeči na smutnje i himbenu igru, koja dolazi iz Beča. Evo 
polja našemu biskupu, svom dušom svojom najživljemu federalisti, 
da se bori za teritorijalni integritet svoje domovine i za njezinu samo- 
stalnost. Garanciju traži on u federativnom organizmu monarhije. 
Vojevati za jedinstvo monarhije u slozi sa slavenskim narodima, to 
je sada kompromitovano upravo strašno februarskim patentom, koji 
jma biti ustavna centralizacija cijele monarhije pod vodstvom Nije- 
maca. Mržnja na austrijsku centralizaciju raste u Hrvatskoj upravo 
progresivno. Branitelje jedinstva makar i federativnog žigoše stranka 
odlučna za savez s Ugarskom kao centraliste i Sclnvarzgelbe. Biskup 
se nalazi izmedju dvije vatre: centralističke Austrije i centralističke 
Ugarske. 



Glava III. Strossmayerov rad u narodnoj politici. 57 

Sabor hrvatski sastane se dne 15. aprila 1861. Naš biskup nije 
upravo bio već proglašeni vodja stranke, koja si je dala pravo ime 
„narodna stranka". Ali je to doskora naravno i nevidomice postao 
kao najizrazitija i najvidjenija narodna glava. Dne 29. aprila predloži 
Ljudevit Vukotinović, da se predmet utemeljenja Jugoslavenske aka- 
demije postavi pod okrilje sabora. Biskup progovori za akademiju 
i za osnutak sveučilišta kao naravni temelj akademiji. tom ćemo 
. kasnije govoriti. Istoga dana tuži se sabor, da Krajina, Dalmacija, 
Medjumurje, Istra i slovenski na Hrvatsku nekada spadajući krajevi 
na ovom saboru kao dijelovi domovine nisu zastupani. Sabor odluči 
obratiti se predstavkom na kralja. Deputaciju vodi sam ban, a uz njega je 
i naš biskup. Kralj dozvoli, da Krajina bira na sabor svoje poslanike 
na osnovi izbornoga reda od godine 1848. Ali Dalmacije ne ima i ne 
ima. „0 Dalmaciji — reče biskup — treba nam izraziti osvjedočenje, 
da je statut za dalmatinski sabor oktroiran, da je nelojalni upliv dal- 
matinske birokracije očevidna uvreda naših i dalmatinskih temeljnih 
prava osnovanih na državnom ugovoru od god. 1527. i 1712. Po ugovo- 
rima ovima ima Dalmacija sveto pravo na onaj isti ustav, koji i mi 
uživamo ili bismo barem uživati morali. Naše izjašnjenje tamo smjerati 
ima, da se Dalmaciji u bitnosti naš ustav dade, te po tom ustavu da se 
Dalmaciji prilika pruži mnijenje svoje zđruženju s Hrvatskom i 
Slavonijom izreći. Tada će se vidjeti, što Dalmacija u istinu želi, što 
li ne želi. Ovako pak sve, što je učinjeno, učinjeno je po volji i želji 
vlade i birokracije, koja temeljna naša prava vrijedja, a polag toga 
i riječ kraljevsku, koja bi sveta imala biti, osujećuje. Izraz naš ima 
biti prosvjed proti svemu, što je spletkarenjem vlade i birokracije 
učinjeno, da prava volja i želja Dalmacije zđruženju prosto i slobodno 
se izraziti nije mogla". Sabor ovu osnovu prosvjeda prihvati. 

Sabor hrvatski započne 17. juna rasprave kraljevskom pozivu 
od 26. februara ove godine odnosa ju Tro jedne kralje- 
vine naprama kraljevini i kruni ugarskoj. Izadje 
u sabor predlog, po kojem hrvatski sabor očituje, da je s godinom 
1848. izmed kraljevine Ugarske i trojedne kraljevine Hrvatske, Sla- 
vonije i Dalmacije „svaka druga ma kakva zakonotvorna sveza prestala, 
osim što se Nj. Veličanstvo, zajednički kralj njihov, po njihovim do 
godine 1848. zajedničkim zakonima nakon ugovorenih za Trojednu 
kraljevinu i za kraljevinu Ugarsku posebnih krunidbenih diploma ima 
kruniti za kralja dalmatinsko-hrvatsko-slavonskoga, i to po slobodnoj 
volji naroda Trojedne kraljevine jednom te istom krunom i jednom 



58 Hacrt ftvota. 



te istom krunidbom. Trojedna je kraljevina pripravna prema korist 
i potreboći zajedničkoj s kraljevinom Ugarskom stupiti u još užu državno- 
pravnu svezu, čim od kraljevine Ugarske gore naznačena neodvisnost 
i samostalnost, a tako i gore pomenuti realni i virtualni opseg Tro jedne 
kraljevine pravovaljano budu priznani. Saveznim ugovorom opredijelit 
če se skupni poslovi. Ne mogu biti predmetom ugovora zakonarstvo 
i vrhovna uprava za poslove politične, nastavno- vjerozakonske i sud- 
bene. Za osnutak ugovora birat če obadvije stranke jednaki broj izasla- 
nika". To vam je toliko spominjani članak 42. od godine 1861. 

Iza sedamdeset i sedam govornika, koji su o tom članku govorili, diže 
se i naš biskup. Sa historijskim spomenicima u ruci brani biskup 
našu od vijekova priznavanu državnu neodvisnost. Brani integritet 
naše kraljevine, brani osobito našu pragmatičku sankciju, ogleda 
osobito nesretnu godinu 1790. Ogleda se dakako i na godinu 1848. 
Zatim predje biskup na aktuelnu politiku i reče: 

„Ustavu našemu starodavnomu zahvaliti imamo odlično mjesto, 
koje medju Slavenima austrijskima zauzimamo. Mi kano Slaveni 
slavensku politiku imati i slijediti moramo t. j. valja nam se trsiti, 
da i ostala slavenska braca naša, pače svi narodi carstva one staro- 
davne slobode, koju mi uživasmo, dionici postanu. Ova nam politika 
dužnost nalaže, da se centralizaciji bilo to na zapadnom bilo na istočnom 
sjeveru muževno opremo, jer centralizacija raznim narodnim življima 
u Austriji uopće, a u Ugarskoj napose ne odgovara. Centralizacija ne 
odgovara duhu pravde i evangjelja, koje ne samo u privatnom, nego 
još više u državnom životu zapovijeda: Što nisi rad, da drugi tebi čini, 
nemoj ni ti drugomu činiti; centralizacija je preimućstvo i gospodstvo 
jedne narodnosti nad drugom, nije dakle sloboda, nego upravo sužnje- 
vanje neprivilegiranih. Zaman je narodu neprivilegiranomu ili, kako 
se neki državnici izražavaju, nesuverenomu sloboda, koja ga zlatnim 
okovima spaja, dočim centralizacija apsolutistična to isto gvozdenim 
okovima čini. Mala je razlika, da li rob u zlatnim, da li u željeznim 
lancima čami. Mi, gospodo, kano Slaveni danas nada sve bdjeti imamo, 
da i opet sjever istočni sjeveru zapadnomu u pohode ne đodje, ter se 
nepravda sa nepravdom, a centralizacija sa centralizacijom ne pobrati, 
što bi nas Slavene lako medju dva žrvnja porinuti moglo. Dozlogrdiše 
nam plodovi jedne centralizacije, a što bi istom bilo, da nas sa dvije 
strane led biti počne. Da je to moguće, dopustit če svaki, koji oči 
ima ter vidi, i uši ima ter čuje. U ovim okolnostima o jedinstvenoj 
legislaciji nekoj i upravi govoriti čini mi se toliko, koliko dva teška 



Glava III. Strossmayerov rad u narodnoj politici. 59 

kamena na slabo podnožje naše samostalnosti i neodvisnosti navaliti, 
pak bi se opet našemu narodu zbiti moglo, da oko razvalina svoje 
samostalnosti nanovo jadikuje i nariče : ,,Quomodo mutatus est color 
optimus, haereditas nostra versa est ad alienos". Gospodo, interesi 
krvi i znoja najsvetiji su interesi naroda, osobito kad je narodu krv 
podosta istočena, a znoj podosta iskapao, kao našemu". 

„Jedinstvena legislacija? Lako je to reći, ali je teško izvesti. Je- 
dinstvena legislacija? Komu će narod naš svete svoje interese krvi 
i znoja povjeriti? Prestalo je vrijeme, gdje je samo jedna vrsta ljudi 
interese naroda zastupala. Ne vjerujem, da će ikad naš narod privoljeti, 
da u zastupanju toli svetih svojih interesa, kao što je krv i znoj, ogra- 
ničen bude jedino na ljude, koji su magjarskomu jeziku vješti. Bajka 
je pak i pomisliti, da će se na saboru ugarskom hrvatski sloviti, pa 
ako bi to sve i dozvoljeno bilo, značilo bi ipak ne svete interese narodne 
po dužnosti zastupati, nego praznu slamu mlatiti. A kako se majo- 
riziranju sabora ugarskoga u interesima ovima ukloniti, koje bi krv 
narodnu i novac narodni tudjemu življu i tudjim nazorima žrtvovati 
moglo? Ne bismo li mi u tima okolnostima ugarskomu narodu dozvolili, 
da jednom rukom za svrhe nam neprijazne krv našega naroda prolijeva, 
a drugom mu džep ispražnjuje? Jedinstvena uprava? To vam je, gospodo, 
po mom mnijenju ministar hrvatski u Pešti, koji bi narodu našemu 
upravo toliko koristio, koliko mu je koristio ministar bez portfelja 
u Beču. Ministar hrvatski u Pešti, po kom izabran? komu odgovoran? 
Što ako Pešti zadovolji, Zagrebu se pak zamjeri i omrazi? Ministar 
hrvatski u Pešti? Taj će vam poludjeti, ako bude muž ozbiljan i dom 
svoj ljubeći, jer mu se lasno dogoditi može, da najplemenitije napore 
za dom i rod svoj neprijazne okolnosti pokvare. Lakomišljenikom 
ministrom pak ne će narodu našemu služeno biti. A ako bi ministar 
hrvatsko-ugarski u suglasju vazda sa svojim druzima biti morao, 
tada bi se zastava, koja se prigodom instalacije pred banom hrvatskim 
vije, i žezlo, koje se pred njim nosi, u Peštu prenijeti imalo, da se pred 
ukupnim ministarstvom ugarskim vije i nosi. U toliko bi se po jedin- 
stvenoj upravi razdimiti mogla čast i ugled bana hrvatskoga. Ja to 
rekoh, samo da teškoću i zamršenost sličnih pitanja u sadanjim osobito 
okolnostima natuknem i da visoku kuću pozornom učinim na to, da 
bi se krivim rješenjem sličnih pitanja sjeme prije nesloge nego sloge, 
prije razdor i raspra, nego savez i prijateljstvo posijati moglo". 

„Gospodo! Više puta je u ovoj visokoj sabornici riječ povedena 
o orijentalnom pitanju, koje je sam Bog na europejski dnevni red 



60 Nacrt fivota. 

postavio, pa se božjoj volji i odluci nijedna sila ovog svijeta oprijeti 
ne može. Govori o tom pitanju cijela Europa, govori Austrija, jer 
je to pitanje s njezinim bićem i nebićem usko skopčano; govore Ugri, 
govorimo i mi. A kako ne bismo o njem mislili i govorili, kada se nas 
ponajviše tiče! Srce bi naše doista od kamena biti moralo, kad ne bismo 
tužne vapaje braće naše, koja pod stoljetnim jarmom stenju i leleču, 
poćutjeli. Rod su oni od roda našega i krv od krvi naše, pak nas svaka 
rana njihova ljuto tišti i boli. Dobar dio onostranih zemalja najdragocje- 
nijom krvi otaca naših opojen i posvećen jest. Govorimo mi o tom 
pitanju u najplemenitijoj namjeri, ter starim i novim zlikovcima i 
klevetnicima našima, koji trube, da mi nekakovo neodvisno kraljevstvo 
snujemo, otprto pred licem cijeloga svijeta odvraćamo: Mi Hrvati 
bez ikakva i najmanjega rumenila u cijelu se našu prošlost obaziremo, 
da nikad vjeru Bogu i zakonitomu kralju danu oskvrnili nismo niti 
ćemo oskvrniti. Dvije samo riječi o tom pitanju. Ili će se orijentalno 
pitanje u interesu civilizacije, kršćanstva i slobode riješiti ili pak u 
interesu, koji spomenuti ne ču, jer svakomu, koji bistro stvari rasudjuje, 
na jeziku i onako leži. U interesu pak civilizacije, kršćanstva i slobode 
orijentalno se pitanje može riješiti samo putem i posredstvom što 
više ojačena, okrijepljena i osviješćena Jugoslavenstva, tako da je 
okrepljenje i osvješćenje Jugoslavenstva s obzirom na orijentalno pi- 
tanje potreboča i interes upravo europejski, austrijski i ugarski. 
Ungarija bi se osobito sjećati imala, da u orijentalno pitanje sretno 
utjecati može samo posredstvom jakoga Jugoslavenstva. Ungarija bez 
posredovanja Jugoslavenstva upravo bi tako orijentalno pitanje rije- 
šiti mogla, ko što je bitku kod Mohača početkom 16. stoljeća bez slav- 
noga junaka Krste Frankopana i njegovih sivih sokolova riješila". 

, Ja sam iskren prijatelj federalnoga saveza s narodima ugarskima 
i zato želim, da se čim prije naš općeniti kralj općenitom krunom našom 
kruni. Premda bismo mi to po starom pravu našem zahtijevati mogli, 
da se naš kralj hrvatski u sredini našoj i u krasnom hramu našem 
kruni, i premda bi to čin europejske znamenitosti bio, jer prvi top, 
koji bi uz tu svečanost s brda naših ruknuo, živo bi se odazvao u srcima 
svih Jugoslavena i na najuzvišenije ih svrhe ushitio. A nisu već danas 
ni balkanske gore toli gluhe, da ne bi glasu tomu živo odjeknule. Mi 
ćemo ipak rado i čim prije k braći i susjedima našima u Ungariju po- 
hrliti, da jednom te istom krunom, jednim te istim krunidbenim činom 
kralja našega krunišemo. Medjutim ako ja, gospodo, u plemenitim 
srcima vašima dobro čitam narodni ponos vaš, tada ćemo zahtijevati, 



Glava III. Stro$smaytrov rad u narodnoj politici. 61 

da pri svečanom krunidbenom činu ne djeluje samo stožernik ostrogonski, 
nego ravnim načinom i stožernik zagrebački u znak, da je kruna općenita 
istim pravom kruna hrvatska, kao i ugarska. Ja, gospodo, rekoh i 
dorekoh, a uvjeravam vas sve, da ne samo s jedne, nego i s druge strane 
ima muževa odvažnih, koji bi sto puta prije otrovnu kupu ispraznili, 
nego i samo atom otrova milomu svomu narodu ponudili". 

Sabor hrvatski primi članak 42. o ođnošaju prema Ugarskoj sa 
svima glasovima narodne stranke. Sada je trebalo, da se očituje za 
reichsrath na osnovi patenta od 26. februara. Bečki reichsrath već 
je radio sasvim u smislu njemačkom centralističkom. 9. maja zabacio 
je sve predloge autonomističke. Već sam ovaj naš članak pokazuje, 
kako će sabor riješiti pitanje poziva u bečki reichsrath. Biskup i njegova 
stranka na osnovi pragmatičke sankcije priznavahu neke skupne 
poslove s Austrijom. Tomu dade izraza „Izjava Makse Priče". Stranka 
unionistička stavila se na stajalište magjarske stranke neođvisnosti, 
koja je stajala na osnovi zakona g. 1848., da ne ima nikakovih za- 
jedničkih posala izmed Austrije i Ugarske i Hrvatske. Uz to pristanu 
i Krajišnici — većinom seljani. Ovi dobiju većinu. 

Iza strastvene rasprave od nekoliko dana stavi ban kao predsjednik 
sabora pitanje: „Pristaje li sabor, da Hrvatska i Slavonija uđioništvuje 
na carevinskom vijeću?" Na taj upit nije se digao nitko. A na drugo 
pitanje u negativnom smislu, naime: „Pristaje li sabor, da Hrvatska 
i Slavonija ne udioništvuju na carevinskom vijeću?", digao se je cijeli 
sabor. Sada je trebalo glasovati i o izjavi Pričinoj, da se priznadu 
neki zajednički poslovi i s austrijskim zemljama. 46 zastupnika glasova 
za priznanje zajedničkih posala, a 69 postavi se na potpunu negaciju. 
Po tom bi izmed Austrije i Ugarske- Hrvatske imala biti veza samo 
u personalnoj uniji. Biskup ožalošćen vrati se sa sabora kući. 

Sabor prema tomu sastavi adresu. 8. novembra bude sabor raspušten 
kraljevskim reskriptom, u kojem kralj žali, što nije sabor prihvatio poziv 
na reichsrath, ali kralj potvrdjuje članak 42. Na našega biskupa dizala 
se dakako sva centralistička štampa. Čim je više njegov ugled i utjecaj 
tečajem sabora rastao, tim su više pazili na svaki njegov kret. Sada 
ne ima ni bečka štampa ni visoka birokracija druge oznake za njega, 
nego da je fantasta. Prijatelj njegov barun Metel Ožegović piše mu 
iza sabora, da bi trebalo u Hrvatskoj osnovati stranku s konservativnim 
programom. 

Biskup Metelu ovako odgovara (20. novembra 1862.): „Vi sigurno 
plemenitu imate namjeru. Vi biste radi narodu našemu pomoći i ono 



62 Nacrt {ivota. 



mu mjesto priskrbiti, koje mu po Bogu i pravu ide. Uvjereni ste bez 
dvojbe, da i ja druge namjere imati ne mogu. I ja bih životom svojim 
pribavio, da mogu, narodu našemu onu znamenitost u javnom državnom 
životu, koja mu se od vijekova žalibože uskraćuje. Putovi, kojima 
bi se to dostići ili barem uskoriti imalo, po misli našoj razni su; bojim 
se, da će nam teško ikad za rukom poći sporazumjeti se". 

„Vi narod naš, respective narodne vodje krivite, da su za sanja- 
rijama nedostižnih stvari pošavši praktičnu svrhu promašili. Ja nisam 
toga mnijenja. Za dugo bi bilo u privatnom pismu razlagati ovo mnijenje. 
Ja ću samo u kratko nešto spomenuti. Svemu zlu, pa i našemu sa- 
dašnjemu, uzrok jest, što državnici austrijski vazda se ko pijan plota 
drže jedne te iste misli i namjere. Bach i Schmerling synonima su 
jedne te iste stvari i namjere; razlika je samo u formi. Kad sam ja 
u Beču bio, tada sam tima ljudima dokazati trsio se, da nije samo ma- 
gjarsko pitanje od velike važnosti, nego da ima i drugih pitanja još 
važnijih. U ovu posljednju vrstu stavio sam ja i stavljam i danas- jugo- 
slavensko pitanje, koje je najuže spojeno sa orijentalnim pitanjem. 
Bog sam zna, što bi učinili engleski i francuski državnici sa tako važnim 
pitanjem u svoju korist, da im takvo sredstvo pri ruci stoji, ko što 
Jugoslavenstvo stoji austrijskim državnicima. Meni je onaj upravo 
ministar, o kom vi nešto nagovjesnuste, o kom ja držim, da je poštena 
srca ali kratke pameti, sva moguća obećo. Ja sam bio na oprezu, 
da smo toliko puta prevareni bivali. Bojao sam se, da znamenovanje 
svih lijepih obećavanja ne bude drugo nego puka namjera narod hr- 
vatski i opet samo kano orudje proti naporu drugih naroda upotrijebiti, 
a poslije s nama na smetlište, ko i do sad. Mogu reći, da, kako mi je 
u ruke prispio diplom i pisma an den lieben Freiherrn Vay, da sam 
se odmah nešto našemu jadu dosjetio. Dosjetio sam se najmre, što 
sam ministru i pismeno rekao, da kod reorganizacije carstva ne vlada 
um državnički i pravda, nego neka bojazan, neko ševrdanje, neka 
težnja svakomu, a po tom nikomu, a najmanje pravdi i pravici zado- 
voljiti. Težnja otvorena u tima s političkoga gledišta vele važnim listo- 
vima jest: narodu magjarskomu laskati, njega za se predobiti. Tajna 
pak težnja istih jest: foedus njemačkog i magjarskog življa proti slav- 
janskomu. Stvar dakako nije uspjela, ko što lako ni danas ni igda 
po mom mnijenju uspjeti ne će. Magjari gordi vele: Aut Caesar 
aut nihil, a taj grom i njemačke uši odveć vrijedja. Što se nas napose 
tiče, to jest, da li se je mislilo igda iskreno željama naroda našega za- 
dovoljiti, da li se je ikad mislilo, u kom savezu stoji pitanje naše s pi- 



Glava III. Strossmayerov rad u narodnoj politici. 6} 

tanjem orijentalnim, jasno biva iz medjumurskoga i dalmatinskoga 
pitanja. Medjumurskog pitanja rješenje jasno dokazuje ko sunce, 
da smo mi samo tada dobri, kad hoćemo i dok hoćemo biti puko orudje. 
Sabori pred vratima, a kruna, koja bi se ko vrelog gvozd ja svih prijepornih 
medjunarodnih pitanja čuvati imala, umiješa se na jedanput u to 
pitanje i žrtvova 60 hiljada zgoljnih Hrvata proždrljivosti magjarskoj. 
A kad to bi? To bi tada, kada se na sva usta trubilo, da su Magjari 
sa svojim ponašanjem god. 1848. sva svoja prava razigrali. Sve su 
dakako razigrali, samo Medjumurje hrvatsko proigrati nemogoše!! 
Kolika sramota za naš narod, kolika kompromisija za našega bana, 
da su naši Graničari ko popureni iz Medjumurja odilaziti morali. O 
dalmatinskom i graničarskom pitanju ne treba govoriti. Medjutim 
poslije „diplome 44 ugleda svijet „veljački ustav", sazva se naš i magjarski 
sabor. Sad bi opet zadaća biti imala hrvatskoga naroda i hrvatskoga 
sabora novu bitku biti na nekrvavom polju, koja bi mu zaista istim 
plodom urodila, kojom mu je i krvava g. 1848. Smetlište te smetlište, 
ko što drugo i nije za narod, koji se da upotrijebiti za slijepo orudje. 
Kad čovjek pomisli na žrtve, koje je narod naš 48. godine podnio; 
kad pomisli, kako smo posljednjih deset godina gaženi i tlačeni bili; 
kad pomisli, kako se je u posljednje vrijeme, ko što Medjumurje, Dal- 
macija i Granica dokazuju, punom šakom nepovjerenje sipalo od one 
strane, koja bi imala narod na povjerenje tako rekav siliti; kad pomisli, 
kako se je od strane magjarske agitiralo; kad pomisli, koliki su slabići 
našinci uz najbolju volju s njima pristali; kad sve to čovjek bespristrano 
rasudi, onda se načuditi ne može, da je za rukom pošlo veliku stranku 
na saboru stvoriti, koja je rekla: Austrija ima biti na temelju sankcije 
pragmatičke jedinstvena, ima općenitih interesa, treba se s našim 
premilostivim vladarom sporazumjeti onim načinom, kojim smo se 
u odlučnim časovima vazda do sad sporazumijevali, kad smo dinastiju 
našu prigrlili, kad smo sankciju pragmatičku primili i t. d. Dakako 
da ta umjerenost hrvatskoga sabora ništa nam hasnila nije niti bi, 
sve da je ta partaja nadjačala, išta hasnila kod njemačkih ministara, 
jerbo od slijepoga orudja ne ište se umovanje i pogadjanje, nego se 
hoće slijepi posluh etc. Korist jedina, da je ta partaja nadvladala, 
bila bi moralna. Pred sudom naime europejskim dokazali bi Hrvati, 
da su zreo narod, da su svečano izrekli misao, koja je jedina pravedna 
i koja je jedina u stanju zamršaju austrijskomu konac učiniti. Medjutim 
mi ostasmo buntovnici i prevratnici najgori. Zašto? Jerbo se slijepo 
tudjemu krmilu ne povjerismo, jerbo slijepo ne uljezosmo u palaču, 



64 Hacrt fivota. 

u koju je unići lako bilo, ali teško izići. Medjutim da se rasudi, kako 
se s nama misli u Beču, koliko mi važimo, dosta je samo hipotezu 
staviti: da je magjarski narod u svom saboru izrekao ili da danas iz- 
rekne ili barem da se velika stranka stvori, koja bi izrekla misao: Mi 
smo pripravni na gore rečenom temelju dogovarati se, koliki bi to ju- 
bilaeum bio! Tada bi narod magjarski bio lojalan, skroz i skroz di- 
nastičan i svake hvale i žrtve dostojan. A mi Hrvati s toga istoga 
smo buntovnici etc. Neka mi kaže, tkogod ima duše i svijesti, da nije 
tomu tako". 

„Moj prijatelju ! Narod hrvatski još i dan danas to je, što je uvijek 
bio: konservativan, lojalan, svomu premilostivomu kralju i vladaru 
dušom i tijelom odan, ali ne će da bude više puko orudje, pa bilo što 
bilo. Narod hrvatski osjeća, da mu je povjesnica slavna, a budućnost 
mu može biti velika, ter želi u sporazumljenju ko uvijek sa svojim 
vladarom udes svoj tako udesiti, da više ne robuje, nego svoj život 
živi. 2eli to narod dostići i plemeniti narodni muževi legitimnim posve 
putem. Ja in specie volio bih živ u vatru se strmoglaviti nego proti 
legitimitetu i jednu samo riječ izustiti, ali nigda niti ću ja htjeti orudjem 
biti, niti ću igda narodu savjetovati, da orudjem uzbude, jer bi tada 
i nadalje ostao bez dvojbe čorbine čorbe čorba. Naši muževi, koji 
priliku imaju u višim se kruzima gibati, a i vještinu imaju u takim 
kruzima povoljno govoriti, imali bi po mom mnijenju tako stvar 
shvatiti, važnost položaja našeg predočiti, strijele po Magjarima i 
Nijemcima na naš narod i na naše ljude naperene odbijati etc. Stvar 
je ta neizmjerne po mom sudu važnosti, jer ako i jest stalno, da će 
velik dio naroda našega, da će najplemenitiji sinovi naroda 
našega uvijek ostati na stazi lojalnosti i vjernosti i legitimnosti, to 
se ipak tajiti ne da, da ovo zamršeno stanje stvari, da ova neizvjesnost, 
da ovo preziranje narodne naše znamenitosti jako demoralizira narod". 

„Toliko Vama o tom, a bilo bi o tom predmetu mnogo i mnogo 
pisati, da se iscrpe". 

„Što se moje osobe tiče, ja ništa na ovom svijetu ne tražim, ničega 
se na ovom svijetu ne strašim. Da sam se ja proti reichsrathu izrazio, 
to je istina; ali sam tim svoje osvjedočenje izrekao. Pa zar je toliki 
grijeh svoje osvjedočenje izraziti? Zar je to politička mudrost, zahtije- 
vati, da se osvjedočenje ne izrazu je? Kakogod se u Beču vas naš narod 
sudi, tako i njegovi pojedini Članovi. Vas narod imao bi samo biti 
tudja tuba stentoria, tako i pojedinci. Vrla mi ocjenjenja naroda 
i pojedinih ljudi! Ja sam vam pak imao specijalno upravo povoda 



Glava III. Strossmayerov rad u narodnoj politici. 65 



tomu. (Misli, što se je izjavio proti reichsrathu). Ban naš, koji od po- 
litike ni ab>; ne zna, dao je pod rukom u županiji virovitičkoj blaženi 
veljački ustav bez ikakvoga moga znanja, premda sam u Zagrebu 
bio i svaki dan se s njim sastajao, proglasiti. To vam je bila voda 
na magjaronski mlin, koji su iz petnih žila nastojali, da me ocrne i 
osvade pred narodom; što da im je posve za rukom pošlo, ne bi bilo 
o onoj umjerenoj stranci, o kojoj sam gore govorio, ni govora. Što 
sam ja dakle imao činiti, da mač, koji banova ruka neprijateljima 
mojima proti meni uruči, iz ruke neprijatelja mojih istepem i da temelj 
svomu daljemu djelovanju spasem? Ja to ne navodim, da se izvinem, 
tu ne treba izvinjivanja. Politika je znanje, ali je i umjetnost. 

Što se moje promocije tiče, ta mi nigda ni nakraj pameti nije. Ja ću 
ovdje ostati, svomu osvjedočenju i svomu narodu vjeran, a arcibiskup 
nek bude tko mu drago; bit će bez dvojbe pošten sveštenik i narodu pri- 
vržen ; a ako je u sadanjim okolnostima šteta za narod, da ja ne postanem, 
veća bi sigurno šteta bila, da plaženjem postanem, nego da iskrenošću 
propadnem. To Bogu treba povjeriti. Što se programa tiče, to je laka 
i teška stvar, kako je uzmemo. Laka, ako se gore i zbilja misli željama 
naroda barem iole zadovoljiti. Teška pak stvar, ako će se i nadalje 
zahtijevati, da ono bez ikakvog obzira hoćemo, što drugi hoće, da 
ono radimo, što drugi zapovijeda. U tom slučaju program gotov: Jaram 
na se, pa si tudje tovare. U prvom slučaju najbolje bi bilo, da naši 
ljudi neke važnije ljude u Beč pozovu, da se sporazumiju, što, ako 
stvari za nas bolje stoje, lako je. Medjutim bih Vas ipak molio, da 
mi označite temelj, na kom po Vašem osvjedočenju imao bi se program 
konservativni napraviti. Smiješno je, što ljudi u državopravnim pita- 
njima za konservativno drže. Ja bih rekao, da je u tim pitanjima ono 
konservativno, što se drži po mogućnosti historičkoga temelja, a ono 
radikalno, što se drži temelja, koji se po ćudi mijenja. Ele Vas ipak 
molim. Vi znate sadanje okolnosti, sadanje sklonosti, pak Vam je 
laglje suditi, što može biti, što li ne može. Pišite mi dakle temelj pro- 
grama, koji bi po Vašem mnijenju stranku konservativnu u budućem 
saboru rukovoditi imao". 

Sabor hrvatski i sabor ugarski otpravi bečka vlada kući. Austrija 
ima da ostane po programu bečke vlade jedinstvena, da uzmogne 
prije svega ispuniti svoju misiju u Njemačkoj. Kuća Habsburg, no- 
silica carske krune kroz toliko vijekova, neka se uzvine na čelo nje- 
mačkoga saveza. Sav njemački narod želi svoje ujedinjenje u jednu 
jedinstvenu velevlast. To bi bečka vlada rado vidjela, to bi rado po- 

5 



66 Nacrt \voota. 



dupirala. Zato je Austrija nepodobna bila sa svojim Slavenima, Ma- 
gjarima, Rumunjima i Talijanima. Prikladnija je bila njezina supar- 
nica Pruska, koja se je sva ukupna mogla postaviti na čelo njemačkoga 
naroda. Od Napoleonskih vremena kroz pedeset godina traje ta utak- 
mica izmed Pruske i Austrije. Njemačka nauka sva je tomu posve- 
ćena. Bismarck dolazi g. 1862., da ovu ideju oživotvara. U Njemačkoj 
dogorijevalo je Austriji; zato bečko ministarstvo Schmerlingovo stoji 
nepomično na svome februarskom patentu, da po njemu spase centra- 
lističnu Austriju sa nekom sjenom konstitucionalizma. 

Kada nije išlo milom, a ono neka ide silom. Vladi je pošlo za rukom 
preko činovnika stvoriti stranku hrvatsku narodno-samostalnu. Pro- 
gonila se opozicionalna štampa u Hrvatskoj. U Ugarskoj je procvao 
pasivni otpor. Ljudi su uskraćivali poreze, a vojska poplavljivala 
zemlju. U Njemačkoj prevladjuje utjecaj Pruske. Česi ostaviše reichs- 
rath. Tako nije bilo Češke, Ugarske i Hrvatske u tom vijeću. U Ugarskoj 
dogodi se medjutim okret iza Uskrsa godine 1865., kada je Deak napisao 
svoje članke, da se zajednički poslovi raspravljaju putem delegacija. 
Dne 6. juna 186S. ode kralj u Peštu, gdje na pozdrav kardinala Sci- 
tovskoga odgovori: „Kao uvijek, tako je i sada moja odlučna volja, 
da po mogućnosti zadovoljim narode moje ugarske krune". 

Palo je ministarstvo Schmerlingovo 21. jula. Nastupilo je mi- 
nistarstvo Belcredijevo. Magjarski kancelar bude Gjuro pl. Mailath. 
Magjari veseli u tom imenovanju vide poraz centralizacije i pobjedu 
dualizma. „Biskup je početkom augusta — piše njegov bivši mnogo- 
godišnji tajnik Milko Cepelič — boravio u Beču. Pozvali su ga k našoj 
kancelariji, gdje su ga snubili, da pristane uz njih, pak će zemlja biti 
mirna, jer će sav narod za njim poći. Biskup je dakako taj poziv odlučno 
odbio uz izjavu, da ne može nikada na to pristati, da se samostalna 
i ustavna kraljevina naša u njemačkom savezu utopi. To je dne 7. 
augusta otvoreno i ministru Belcrediju ponovio upozorivši ga k jednu 
ne samo na jalovu, nego upravo na pogubnu politiku Schmerlingovu. 
Neka se putem federacije svima narodima prema njihovim pravima 
i potrebama zadovolji, pak će se onda lako naći način, kako monarhiju 
jedinstveno upravljati. To je sve dalo povoda, da je biskup i od strane 
svoje crkvene oblasti upozoren bio, da se u politiku toliko ne miješa, 
jer da se to u Beču nerado gleda, a napokon da je to i na štetu njegova 
zvanja. Biskup je na tu poruku (22. aug.) lijepo odgovorio: kako on 
za svoje zvanje živi, kako biskupskih svojih dužnosti nije zanemario, 
a vremena da mi sada i po crkvu i po narod tako huda, da se on upravo 



Glava III. Strossmayerov rad u narodnoj politici. 67 



po zvanju svome u politiku mora miješati, da uz narod zaštiti takodjer 
i interese sv. vjere i crkve božje. Pod konac septembra (1865.) pozvaše 
ga i opet u Beč, a 26. oktobra bude primljen kod kralja u audijenciju 44 . 
Biskup je ostao pri svojem političkom programu. 

20. septembra 1865. izadje carski manifest na narode. Kralj obu- 
stavlja djelatnost carevinskoga vijeća, a hrvatskomu i ugarskomu sa- 
boru predlaže i oktobarsku diplomu i februarski patenat. Čeka od njih, 
da predlože promjene ovih temeljnih zakona, koje bi mogle služiti 
jedinstvenomu opstanku i velevlasnomu položaju monarhije. Prije 
nego što kralj stvori svoju odluku, predložit če predloge ugarske i hr- 
vatske drugim kraljevinama i zemljama, da se čuju i njihove jednako 
važne odluke. 

Od Hrvata nadala se bečka vlada mnogo. Hrvatski sabor imao 
se sabrati još pod vladom Schmerlingovom. Najprije bira Krajina, 
a pazi se i vlada radi, da budu izabrani sami pristaše diplome i pa- 
tenta. Sastanak sabora odgadja se. Padne i kancelar Mažuranić. 12. de- 
cembra sastaje se napokon sabor hrvatski. Kraljevski otpis donosi 
kao prvi kraljev predlog, da se sabor izjavi o oktobarskoj diplomi 
i februarskom patentu. Glede odnošaja prema Ugarskoj goji kralj 
živu želju, da se oba zemaljska sabora sporazumiju. „Sabor ugarski 
— glasi reskript — koji će se sastati na dan 10. prosinca o. g., bit će 
kao i onaj od god. 1861. namijenjen poglavito tomu, da krunjenje 
naše za kralja Ugarske, Dalmacije, Hrvatske i Slavonije priugotovi, 
pak primivši inauguralnu diplomu da s božjom pomoći krunjenje 
sada u istinu i ovrsi. Pozivamo vjernosti Vaše, da se pobrinete za doba, 
da ova kraljevina naša u onom zemaljskom saboru zastupana bude". 

Evo odmah dvije struje: federalistička u septembarskom mani- 
festu i dualistička u kraljevskom reskript u. Sabor sastavi adresu kao 
odgovor na reskript. Adresa priznaje vrhovne državne poslove, koji 
se svih kraljevina i zemalja tiču. U potanje raspravljanje glede okto- 
barske diplome i februarskoga patenta sabor se ne upušta, dok se ne 
riješi pitanje o odnošaju prema Ugarskoj; ali zato daTrojedna kra- 
ljevina ne misli odstupiti od svoga prava samostalno rješavati najviše 
državne poslove. Sabor stoji na stajalištu „potpune državne jednakosti 
i ravnopravnosti obiju kraljevina kao dviju jednakih i ravnopravnih 
historičko-političkih osebnica jedne ter iste krune". 

Naš biskup brani najprije integritet naše kraljevine. Najprije brani 
zato cjelovitost kraljevine, jer se bez toga ne može ni kralj kruniti. 
Njemu je austrijska carevina Europa u malenom. Razni narodi treba 



68 Nacrt fivota. 

da budu sretni i zadovoljni. Organizacija carstva ne može se nikada 
drugačije izvesti nego samo sporazumljenjem raznih kraljevina i naroda. 
Jedinstvo monarhije jest stvar pravedna, jest postulat velik i izraz 
potreboće političke. Jedinstvo carstva samo u toliko ima pravo u 
život se uvesti, u koliko bi u njem imala svaka zemlja za svoje institu- 
cije, svaki narod za svoj slobodni razvitak štit, jamstvo i garanciju. 
„Što se pak tiče naroda ugarskoga, koji nada sve narodnost svoju 
i ustav svoj ljubi i štuje, ja bih rekao — veli biskup — da ne samo 
u njegovu, nego i u interesu raznih zemalja i kraljevina stoji, da taj 
narod, koji per eminentiam reprezentira slobodu i ustavna načela, 
u njihovo zajedinstvo i združenje stupi. Vjerujte mi, ne samo Ugri, 
nego i svi narodi austrijski žele slobodu, i političari njihovi tako revnuju 
za slobodu, kao i mi i Ugri. Što se u Češkoj zbiva? Da su Česi upravo 
tako sposobni za slobodu, pokazuje to, što su proti diplomi listopadskoj 
i veljačkom patentu ravno oni ustali i podupirali nekim načinom Ugre. 
Bitna stvar po mom osvjedočenju stoji u tom, da se upravo ondje, 
otkle je uvijek dosele izlazilo reakcionarno načelo, da se upravo ondje 
to načelo za vazda nemogućim učini. Ako se u sredotočju takva insti- 
tucija ustroji, da ondje svaki narod svoga saveznika nadje, tada će 
se samo moći organizirati carstvo tako, da pravo pojedinih zemalja 
i narodnost svih naroda i ustavna sloboda ne samo s jedne strane, 
nego i u Pešti i u Zagrebu osigurana bude' 4 . Nadalje govori biskup 
o našem savezu s Ugarskom. On veli, da se svoje samosvojnosti nipošto 
odreći ne smijemo. Stvari autonomije naznačene u čl. 42. g. 1861. 
ne smiju doći u raspravu. Zakoni ugarskoga sabora od g. 1848. narodu 
našemu zakonima nikada biti ne mogu. 

Dok je naš biskup plovio strujom federacije u monarhiji, Magjari 
dosljedno rade korak po korak, da se uvede u monarhiji dualizam. 
U prestolnom govoru, što ga je sam kralj pročitao otvarajući sabor, 
sjeti Ugre na obećanje, da će Ugarska stupiti s Hrvatskom u državo- 
pravne dogovore kao narod s narodom. Adresa sabora ugarskoga 
odgovarajući na reskript ni da bi čula o kakovom središnjem par- 
lamentu, već marljivo radi i raspravlja, kako će se urediti monarhija 
na osnovi dualizma. Kralj je opet pozvao sabor hrvatski, da bira de- 
putaciju, koja se ima sastati sa sličnom deputacijom ugarskom. 12 
izaslanika hrvatskih, a na čelu im biskup Strossmayer, nadju se u Pešti 
mjeseca aprila 1866. 

Hrvatski i magjarski regnikolarci sastadoše se prvi put 21. aprila 
u skupnu sjednicu, gdje su se obavile same formalnosti. Magjari ne 



Glava III. Slrossmayerov rad u narodnoj politici. 69 



htjedoše, da se u takovim skupnim sjednicama raspravlja. Odabraše 
način pismenoga dopisivanja. Naš biskup i Rački preuzmu na sebe 
raspravu o državnom pravu i zemljišnom integritetu, Mrazović o 
državnom paritetu obiju zemalja, a Miho Klaić o financijama. Magjari 
zavlačiše sve rasprave. Njima nije bilo stalo do ovih rasprava. Njihov 
odbor od šezdeset i sedmorice ili pododbor od petnaestorice neumorno 
radi o ugovoru izmed Ugarske i Austrije. I naša deputacija imala bi 
da sudjeluje u ovom poslu u sporazumku s ugarskim drugovima. Znali 
su Ugri, da i Hrvati imadu takav naputak, ali nikada ne dadoše o 
tom glasa, da bi i Hrvati bili upitani, da se i oni o tim poslovima izjave. 

Dva mjeseca pišu se uzaludni predloži i odgovori. Napokon se 
sastadoše obadvije deputacije u drugu i posljednju skupnu sjednicu 
16. i 17. juna. Najprije se imalo govoriti o cjelokupnosti Hrvatske. 
Naš biskup trudio se i privatno u pohodu kod Deaka, da ga uputi o 
našem zahtjevu za cjelovitost. Biskup sada ističe, kako je iza stoljetnih 
bojeva Ugarska sretna bila i postala cjelokupna. Hrvatska naopako 
i danas strada. Dalmacija, nekada kolijevka kraljevine Hrvatske, 
evo je igračka u rukama birokracije, koja sramoti hrvatski narod, 
da mu jezik nije za državni i viši kulturni život. Polovica našega naroda, 
naša Krajina, jest sjemenište austrijske vojske. Ne čudite se, što spo- 
minjemo i virtualna prava na Bosnu. Svištovskim mirom učinjena 
je suha granica izmed Hrvatske i Bosne. Dobar dio našega naroda 
stenje pod krutim jarmom korana. Ne ima travke u Turskoj Hrvatskoj, 
koja nije zalivena krvlju hrvatskom. Glede Medjumurja spominje, da 
je još 16. vijeka pripadalo Hrvatskoj, a u njem živi čisti Hrvat. Hrvati 
če posebnim spisom dokazati, da je Rijeka četrdeset geografičkih milja 
od Ugarske udaljena i po svom zemljopisnom položaju neprelomno 
s Hrvatskom spojena, da i po historiji pripada Hrvatskoj. Ugarski odbor 
odgovara, da će svomu saboru predložiti, da Rijeka i Medjumurje 
po nedvojbenom pravu pripadaju Ugarskoj. 

Glede autonomije razjašnjuje biskup najprije Čl. 42., da glede 
zakonarstva i uprave za tri struke: unutarnju upravu, sudstvo i bogo- 
štovlje i nastavu ne može ni rasprave biti. Biskup hoće, da se učini savez 
naroda slobodna s narodom slobodnim. Hrvatska ima korporativni 
glas u zajednici. Zakoni od god. 1848. nisu nikada priznati ni progla- 
šeni u Hrvatskoj. Mi valjanost tih zakona, koji bi imali biti grob Hr- 
vatske, nikada priznati ne ćemo. Biskup sam pripovijeda, da je uopće 
veoma koncilijantno govorio. Prijatelj Rački — reče biskup — upita 
me: „Zašto to činimo?" Odgovori mu biskup: „Zar ne vidite, da Ma- 



70 Nacrt %ivota. 



gjarima nije stalo, da se s nama na temelju članka 42. dogovore. Oni 
nas ne žele imati uza se kao narod paritetan, već pod sobom kao narod 
podložan, oni se oslanjaju na svoje prijatelje u našem domu, a i čekaju 
na vanjske dogadjaje. Ali do nas je, da pokažemo i onima doma i onima 
u Beču, da ne će biti krivnje na nama, ako se s Ugrima kao narod 
s narodom ne dogovorimo. Podjimo im u susret do one medje, koju 
nam narodna korist, narodna samosvijest i narodna samostalnost 
siječe i opredjeljuje' 1 . 

Dne 17. juna u toj drugoj i posljednjoj sjednici izjavi ugarski 
odbor, da će samo pitanje o autonomiji svome saboru preporučiti, 
glede ostalih točaka da će nastaviti dogovore, kad od svoga sabora 
odluke i naputke dobije. Dogovore da ne smatraju za dovršene, nego 
samo za odgodjene. Istoga dana izadje ratni proglas cara i kralja Franje 
Josipa na narode. Slijedeći dan (18.) izadje proglas pruskoga kralja 
Vilima, a 20. juna proglas sardinskoga kralja Viktora Emanuela. Veliki 
se rat započne. Za tri tjedna iza nesretne bitke kod Sadove evo ti kra- 
ljeva proglasa 8. jula „Na vjerne narode kraljevine Ugarske", u kojem 
kaže kralj: „Skupite se što više na obranu napadnute monarhije; 
budite vrijedni sinovi hrabrih predja svojih, koji su junaštvom svojim 
neuveli lovor-vijenac spleli ugarskomu imenu". U „Honu" misli se 
da sam Deak ovako proglasu odgovara: „Zelje Ugarske zahtijevaju, 
da im se brzo udovolji; opasan položaj monarhije ne dopušta odga- 
djanja. Znatan dio carevine poplavila je neprijateljska vojska, samo 
je Ugarska od nje još slobodna, ali Ugarska je mrtva. S Ugarskom može 
se mnogo, pače sve učiniti; ali Ugarska po sebi ne može ništa učiniti, 
jer su joj ruke vezane Jedino parlamentarna vlada može Ugarskoj 
ruke razvezati i duhom je nadahnuti". 

U ovakovim političkim prilikama sastao se 19. novembra za mo- 
narhiju toli nesretne godine sabor hrvatski. Odbor kraljevinske depu- 
tacije imao je saboru našemu izvijestiti žalibože samo negativne rezul- 
tate. Kraljevinski odbori nisu se složili ni glede preduvjeta naznačenih 
u čl. 42. 1861. Kraljevinski odbor ugarski nijekao je, da je god. 1848. 
savez s Ugarskom pravno prestao, nije priznao Hrvatskoj državno, 
već samo statutamo pravo, nije dopuštao, da se za Hrvatsku ugovori 
posebna krunidbena zavjernica, nije priznao našega zemljišnoga in- 
tegriteta, dok je Rijeku smatrao sastavnim dijelom Ugarske. Odbor 
je uvidio, da se ugarska deputacija nije htjela s našom upustiti ni u 
dogovor glede uredjenja skupnih posala, već je izjavio, da se samo 
o tom može dogovarati, kojim će načinom Hrvatska biti dionicom 



Glava III. Strossmayeruv rad u narodnoj politici. 71 

sabora ugarskoga. Napokon je odbor uvidio, da je ugarski sabor sam 
bez obzira na Hrvatsku radio o odnošaju zemalja krune ugarske prema 
Austriji. 

Saborski odbor desetorice gledom na neuspjeh rasprave kraljevin- 
skih deputacija predloži 12. decembra 1866. izvještaj na sabor i adresu 
na kralja. Hrvatska i nadalje ostaje na temelju čl. 42. 1861. Trojedna 
kraljevina ne ima ni prava ni dužnosti ni zakonitoga načina stupiti 
u sabor kraljevine Ugarske. Budući da je Ugarska odlučila sama bez 
obzira na Hrvatsku raspravljati o skupnim poslovima monarhije, 
to se Hrvatska po svomu državnom pravu smatra vlasnom i dužnom 
sama za se stupiti u sporazum s krunom. Odbor si je uzeo za ishodište 
pragmatičnu sankciju i naznačuje kao zajedničke poslove: civilnu 
listu, zajedničku obranu, vanjsko zastupanje, razmjer izvanjske tr- 
govine i ona temeljna načela, na kojima se osniva monopolstvo, carina 
i financijalni poslovi, na koliko je zajednički trošak ovih zajedničkih 
posala. Odbor predlaže zajednički organ. Taj organ ima zajamčiti 
kraljevinama i zemljama jednak utjecaj u zajedničke poslove i da 
bude u njemu izražena državna njihova osobina. Tomu organu ima 
biti jedno zajedničko ministarstvo odgovorno. Sabor moli integritet 
Trojedne kraljevine i odgovornu vladu. 

Naš biskup brani načela ove adrese. On se osvrće na unutarnje 
prilike domaće. Zatim govori o cjelovitosti zemlje. Dalmacije, glave 
naše, ne ima medju nama. Krajina naša ima da bude neki feudum 
privatum. Neka bude opet rat, pak će naš narod pet do šest puta toliko 
krvi imati prolijevati, koliko ikoji drugi narod monarhije. Kraljevinski 
je odbor mislio, da mu ne će uzmanjkati priznanje ni odobravanje 
ni svijetle krune ni naroda njegova, ako popuštanjem, kojim se pravno 
stanje ne alterira, uzvišeni svoj cilj postigne. Biskup je čvrsto uvjeren, 
da će se svaki novi pokušaj, koji bi tim pravcem pošao, ma bili tu i naj- 
umjereniji, najučeniji i najplemenitiji ljudi u najboljoj želji i namjeri, 
da će se svaki pokušaj o istoj klisuri razbiti. Ugarski kraljevinski odbor 
odrekao je skoro sve, što se naše autonomije tiče, bez koje bi bila Tro- 
jedna kraljevina lišena sućnih uvjeta državnoga i narodnoga razvitka, 
jer bi onda narod naš prestao na ovom svijetu živjeti. Ugarski nam 
kraljevinski odbor izrijekom i odlučno odriče pravo na Rijeku. Ugarski 
kraljevinski odbor šutnjom prelazi preko ovoga našega zahtjeva, da 
se ne obavlja krunidba, dok se ne izliječi integritet naše kraljevine. 
Ugarski nam odbor sve govori, kao da će reći: Evo vam naših zakona 
od god. 1848., ovi vam otvaraju vrata u naš sabor; samo o tom imao 



72 Nacrt ftvota. 

je s nama raspravljati po naputku svoga sabora njihov odbor. Biskup 
tumači i opet hrvatsko historičko pravo, a osobito pragmatičku sankciju 

Biskup je za samostalnu akciju, da narod hrvatski sam sa svojim 
kraljem svoje odnošaje i prema ukupnoj monarhiji uredi. „Ugarski 
je sabor — veli biskup — dao odrješit naputak svojemu kraljevinskomu 
odboru, -da se medju Trojednom kraljevinom i Ugarskom o ničem 
drugom i ne radi niti raditi može, nego da mi čim prije dodjemo 
u sabor ugarski, gdje će se odnošaj zemalja krune ugarske naprama 
ukupnoj monarhiji riješiti. Ugarski je sabor u punoj akciji, što i naj- 
novija adresa očevidno svjedoči Mi biskupi i dostojanstvenici pozvani 
smo na ugarski sabor magjarskim listovima; a to po mom mnijenju 
znači, da mi ne bismo sada imali ovdje sjediti, nego da je naše mjesto 
na saboru ugarskom. Naša vlada mjesto da prava Trojedne kraljevine 
brani, ona tudjim namjerama služi. Državnici oni, koji bi iz položaja 
monarhije za neodvisnost Trojedne kraljevine veoma važne razloge 
crpsti mogli, smatraju je kao dar, da na drugoj strani drugih stečevina 
steku. Gospodo moja! To će reći, da nam krov nad glavom gori, a mi 
prekrštenih'ruku čekamo, dok cijela kuća i sav imetak ne izgori. Ako 
se i u privatnim odnošajima, kada pogibelj prijeti ovoj ili onoj stranci, 
sve moguće kaucije Čine, da se odvrati pogibelj, zar da mi ovdje šutimo, 
gdje se očevidna šteta čini ne samo pojedinomu privatnomu čovjeku, 
nego cijelomu narodu Trojedne kraljevine? Zar da mi barem činom 
ne pokažemo, da proti svemu onomu, što bi se bez nas odlučilo, sve- 
čano prosvjedujemo? Neka mi visoki sabor vjeruje, da će upravo 
protivnici naši smjeriti snagu i silu našu po sili i snazi one energije, 
s kojom se tomu pothvatanju njihovomu protivili budemo. Rečeno 
je ovdje: „Što mi imamo glede toga posla u Beču tražiti? Ostanimo 
radje u Zagrebu". Ja pak velim, da bi ovaj gospodin morao u Peštu 
ići, pak isto magjarskomu saboru reći : „Što vi šurujete s bečkom vladom? 
Zašto ne ostanete u Pešti? 4 ' 

„Još jedan politički razlog po mom uvjerenju svjetuje narodu 
našemu" da se bez ikakva krzmanja upusti u rješenje svojega odnošaja 
prema monarhiji, a taj razlog crpem iz sadržaja predloga ugarskoga 
saborskoga odbora, i to iz težnja, koje u tom pogledu i u Pešti i u Beču 
vladaju. Gospodo, jedan od najobilnijih izvora svih tuga i nevolja, 
koje narode u Austrije tište, jeste taj, što se je dugo vremena skrajnim 
naporom svih sila i neizmjernim troškom o tom nastojalo, da se ustroji 
državni organizam, koji da samo jednomu narodu na korist bude, dočim 
bi ostali narodi prosto i potišteno zvanje imali: da na svoju štetu taj 



Glava III. Stros$mayerov rad u narodnoj politici. 73 

organizam brane i uzdržavaju. To je bio smisao onoga reichsratha, 
koji smo mi od sebe odbili te ga i danas odbijamo. Nepravdi toj, nad 
kojom mač božje osvete visi, protivila si je pravna svijest ne samo 
Ugara i Hrvata, nego i Čeha i svih naroda, kojima je pogibelj prijetila. 
Gospodo moja, a o čem se danas radi? Danas se radi, da iskreno kažem, 
da se mjesto pokojnoga jednoga centralnog tijela ustroje dva tiiela 
istovetne naravi, i da se gospodstvo u Austriji, kad već pod žezlom 
jednoga naroda nije moglo opstojati, barem podijeli medju dva naroda". 

„Gospodo! Jedinstvo, koje iz pragmatičke sankcije proistječe, 
jeste pravno; ali jedinstvo to ima biti tako udešeno, da ne samo jednomu 
narodu ili dvjema, nego ravnim načinom svakomu bude pravna zaštita, 
pravna potpora. Kada bi se jedinstvo izvrglo, da bude jednomu narodu 
na potporu, a drugomu na propast, onda ima narod sveto pravo proti 
takovu jedinstvu ustati te tražiti u svijesti svojoj onu silu, koja bi to 
skršila. Zar je feudalizam iz društvenih odnošaja samo zato prognan, 
da se preseli u državni organizam, pa da tu opet sramotnim načinom 
narod načini robom naroda? Gospodo! Niti je historički niti je naravski 
pozivati se na glas makar oJ sto zakona, jer taj glas mora zamuknuti 
pred gromkim glasom vječite pravde, da gdje su jednaki tereti, i jednaka 
prava neka budu. Zato je upravo od neizmjerne važnosti, da polag 
takovih težnja, o kojima nitko ne može tajiti, da zbilja opstoje, narod 
hrvatski prosvjeduje i činom se opre, a zato se hoće, da neodvlačno 
udjemo u akciju". 

„Ugri su odbili veljački patenat i oktobarsku diplomu; a ne ima 
dvojbe, da i narod hrvatski s onom ist.^m odvažnošću i energijom 
te spise od sebe odbija. Ugri su priznali zajedničke poslove, koji pro- 
istječu iz pragmatičke sankcije i koji se ravnim načinom tiču svih 
kraljevina i zemalja ukupne monarhije; dakako da će se ti predmeti 
potanje precizirati, da će se formalni zakon o njihovom raspravljanju 
tekar po predlogu i pod uplivom odgovorne vlade stvoriti moći. Važno 
je dakle pitanje: l. Kako se ima stvoriti taj organ za općenite poslove? 
2. Kakva ima biti u sućnim crtama narav toga organa? Što se prvoga 
tiče, Trojedna kraljevina ima se u tom poslu nepomično držati temelj- 
noga svoga zakona: Nihil de nobis sine nobis". 

„Radi se o jasnoj i duhu vremena shodno j interpretaciji pragma- 
tičke sankcije od g. 1712. To pak pravo interpretacije pragmatičke 
sankcije isključivo je pravo Trojedne kraljevine. Trojedna kraljevina 
ima svijetloj kruni reći, da se mi toga stanovišta držimo i da nikada 
ne ćemo stupiti u tijelo, koje bi stvoreno bilo bez sudjelovanja i pri- 



74 Nacrt (tvota. 



voljenja ovoga sabora. Razlozi više pravde zahtijevaju, da taj organ 
ne bude stvoren nego sudjelovanjem svih na to zvanih faktora, i zato 
je s tolikim oduševljenjem bio primljen rujanski manifest (20. sept- 
1865-), kojega neka se i nadalje čvrsto i nepomično drži vlada. Što se 
naravi toga tijela tiče, samo se po sebi razumijeva, da ako taj organ 
bude stvoren ravnim uplivom svih kraljevina i zemalja, narav 
njegova ne će nikako biti nepravedna i na to udešena, da poslovima, 
koji se tiču svih naroda, upravljaju samo dva tako zvana gospodujuća 
naroda, i ne će narav njegova biti zapletena i zamršena, kako bi bila 
institucija delegacija, koje ako se u najvažniji čas sastanu, odsudjene 
su na mutizam, a ne će, ako taj organ svi narodi stvore, biti tu 
prave pravcate apsolucije, koja kruni čini dar neizmjerno opasan, jerbo 
bi se kruna onda stavila medju stranke, a na svaki način jednu polovicu 
carstva činila nezadovoljnom". 

„Pravi i realni simbol državopravne osebnosti svakoga naroda 
jeste njegov sabor; on je pravi i realni izraz njegove volje Elementi 
dakle skupnoga organa ne mogu od drugdje nego iz sabora doći. Narav 
dakle prvo bit će mu korporativna. Druga vlastitost toga tijela jest 
ustavnost, to jest da se legislativne funkcije obavljaju po zastupstvu 
i kruni, i da u najvišim poslovima vlada tomu tijelu bude odgovorna. 
To zahtijeva već sama dosljednost, jer ako se u Ugarskoj, u Češkoj, 
u Poljskoj i t. d. svi poslovi imaju obavljati ustavnim načinom, bila 
bi najveća inkonsekvencija, kada bi se najviši poslovi manje vrijednim 
i manje dostomim načinom obavljali. Drugi razlog jeste taj. Ako se 
ne varam, tomu organu bit će zadaća čuvati i braniti ustavnost kao 
blago sviju naroda; da pak taj organ uzvišenomu tomu cilju odgovoriti 
uzmogne, ima mu narav skroz biti ustavna 44 . 

„() ovom, što sam sada rekao, sudi se dakako ovako i onako. Ja 
pak mislim, da kad bi ono, što narod Trojedne kraljevine u svojoj 
adresi predstavlja, prosudio areopag na j učeni jih muževa, ja sam uvjeren, 
da sud za naš narod ne bi bio loš, dapače da bi se u prilog našemu pred- 
logu izrekao. Visoki sabore! Ja sam uvjeren, da ako visoki sabor u 
ovo ozbiljno i opasno doba prigrli načela izvješća i adrese, da je po- 
uzdanju i očekivanju Trojedne kraljevine zadovoljio pa bacio sjeme 
u plodnu zemlju, koje će sigurno lijep plod nositi, i da će najkasnije 
potomstvo blagosloviti ruku, koja je to sjeme u zemlju bacila". 

„Trojedna kraljevina nije kadra drugim se načinom iz današnjega 
meteža izvući i nebrojene rane svoje izviđati. Ono, što naša adresa 
predstavlja, odgovara ravnim načinom i interesima krune i cijele 



Glava III. Stros>mayerov rad u narodnoj politici. 75 



države. Istina je, da ovaj naš pređlog jedino narodu Trojedne kralje- 
vine temelj i mogućnost daje, da rad svoj na korist svoju i cijele države 
nastavi; ali je i to moguće, da opet novim borbama i pitanjima u susret 
idemo — niti po mom mnijenju imade na svijetu predloga, koji bi 
mi to zajamčio, da naš narod novim pitanjima i borbama u susret ne 
ide. Ja mislim, da jur ide, jerbo ima ljudi, koji zazornim okom gledaju 
na temelj ovoga sabora; ali meni neka bude dozvoljeno reći, da temelj 
ovoga sabora isto tako čvrsto stoji, kao što i temelj ugarskoga sa- 
bora, i da se bez neizmjerne nepravde i štete taj temelj nikako ne može 
bez sudjelovanja i privoljenja ovoga tijela promijeniti. Može biti da 
opet novim borbama u susret idemo; ali onda će narod silu tražiti 
i naći, gdje ju je toliko puta u prošlosti našao: u poštenoj svijesti svojoj, 
u poštenom srcu, u odvažnosti i značajnosti. A utjehu će tražiti narod 
u tom, da povjesnica nije ništa tako bjelodano dokazala, kao što su 
dokazali i najnoviji dogodjaji, naime da sve ono, što je na nepravednoj 
podlozi osnovano, pa makar bilo još tako sjajno i imalo još toliko 
zatočnika, oluji i buri prkositi ne može, nego da je sagrad jeno na pijesku 
i da se prvom olujom ruši, i tješit će se narod i time, da uvijek ono, što se 
na pravdi i pravici osniva, prije ili poslije pobijediti mora. S tom će 
utjehom narod činiti svoju dužnost pak si usvojiti poslovicu onoga 
junaka, kojemu je jučer slavni spomenik postavio: Što Bog dade i 
sreća junačka". 

23. decembra 1866. predao je biskup Strossmaver ovu saborsku 
adresu u bečkom dvoru kao vodja jedne velike deputacije. Bili su 
nemilostivo primljeni. Nezadovoljni vrate se Hrvati kući. Dualizam 
bio je već gotov. Biskup se je povratio u Zagreb. 29. decembra opet 
se sastao sabor. Sluteći, da će se raditi na štetu zemlje i naroda preinakom 
izbornoga reda, zaključi sabor odmah u ovoj sjednici, da prosvjeduje 
„proti svakomu jednostavno po kruni izvesti se imajućemu uredjenju 
sabora Trojedne kraljevine i uvedenju izbornoga reda za nju". Dne 
9. januara 1867. bude sabor raspušten kraljevskim reskriptom. 

Kada je dovršena nagodba s Ugarskom, bude i sabor hrvatski 
sazvan na 1. maja, da pošalje svoje odaslanike u ugarski sabor i da 
sudjeluje kod krunidbe. Dva dana prije toga bude biskup primljen 
u audijenciju u bečkom dvoru. Kralj mu naloži: ili braniti program 
magjarski ili ne ići u sabor i otputovati u Francusku. Biskup dakako 
ostade pri svojem osviedočenju i ode u Pariz. Na upite u saboru od- 
govara predsjedništvo, da mu službeno nije ništa o biskupu poznato. 
Ni sabor nije se odazvao kraljevu pozivu. Sabor hrvatski nije bio kod 



76 Nacrt fivota. 



krunidbe (8. juna) u Pešti zastupan, već bude raspušten (27. maja). 
Oktroiranim izbornim redom bude slijedeći sabor sabran i stvori 
nagodbu s Ugarskom 1868. Narodna stranka bude poražena. Ali kod 
slijedećih izbora izvojuje si pod devizom „Revizija nagodbe" ponovno 
većinu. Naš biskup nije se mogao oteti molbama svojih prijatelja, 
da im ne pomogne. „Mene su prijatelji — pripovijeda Milko Cepelić 
veleći, da su riječi iz živih usta biskupovih — još mjeseca srpnja 1872. 
molili i zaklinjali, da dodjem u Zagreb na sabor i da primim izbor 
u regnikolarnu deputaciju za reviziju nagodbe. Slijedio je list za listom, 
i ja sam se sklonio istom onda doći u sabor (bilo je to nekako u polovici 
kolovoza 1872.), kada su mi garantirali, da ne će na reviziju sve dotle 
pristati, dok nam se: 1. ne obezbijedi dolikujući način delegata, 2. ne- 
odvisnost bana, 3. dok se ne ispravi doprinozbeni ključ i 4. dok nam 
se ne dadu naši financijalni poslovi u ruke. I tako sam se ja našao 
koncem listopada u Pešti u nakani, da izmučenomu narodu našemu 
pomognem, akoprem sam i tada u duši uvjeren bio, da nam Mađari 
ne će ništa popustiti. Priznajem, da sam teška srca išao tamo, ali sam 
išao, da danas sutra ne krive mene, da sam narodu mogao pomoći, 
a da nisam htio Tako se je tamo pod mojim okom izradio elaborat, 
koji je naša deputacija dne 4. studenoga predala ugarskoj kraljevinskoj 
deputaciji. Ja sam sam dobavio potrebne porezne spise iz Beča,^koje 
je prije proučio Miho Klaić, a sada sam ih dao na proučavanje našemu 
financieru Jakiću i Mati Mrazoviću. Iza toga smo se mi razišli. Ostali 
su neki u Pešti, ponajviše stari prijatelji unije. Ja sam se bojao, da će 
naši popustiti. Utvrdjivao me je u tom fakat, što su naši deputirci 
stupili med Deakovce i glasovali za njegovu, a proti adresi narodnosti. 
Ali su se i naši bojali, da ni mene više ne će biti u Pešti. Već je počeo 
slijediti list za listom, da ne propustim doći u Peštu, netom mi objave, 
da će započeti sjednice Ele sjednica ne ima te ne ima, a meni piše 
sad M sad M., da me želi vidjeti Szlavy, koji je posve drugačiji čoviek 
od L6nyaya, da sam za našu stvar u Pešti vrlo nuždan, jer da ćemo 
samo tada reusirati, ako ja tamo budem, i tomu slična. I ja sam se 
zbilja s proljeća uputio u Peštu. Zatekao sam tamo tek neke naših. 
Formalne sjednice nije bilo; ali iz razgovora naših (Magjara polag 
nije bilo) razabrao sam, da će naši gotovo u svima zahtjevima popustiti, 
pače stali su i mene uvjeravati, da smo glede financija bili na krivom 
putu. Dosta mi je bilo. Digao sam se i okrenuo prama Jakiću i Mra- 
zoviću, pa rekao: „Gospodo! Barem od vas sam se nadao, da ćete 
proučiti stvar i naći istinu, ali eto na žalost vidim, da je vama svima 



Glava III. Strosstnayerov rad u narodnoj politici. JJ 

do vlade". Otišao sam i od onda me nije više vidjela Pešta, a ni regni- 
kolarna deputacija". 

Biskup nije odsele aktivni politik, nikada više nije ulazio u sabor, 
a opet i domaći \ strani svijet drži, da je i nadalje ostao odlučni narodni 
politik. On je ostao na stajalištu državne samostalnosti hrvatske. Ovo 
ostavljamo budućemu biskupovu životopiscu, da oslika po pismima 
i javnim glasilima. 




glava Četvrta 

STROSS/AAYER U NARODNOJ PROSVJETI. 



Promicatelje, pokretače i vodje kulturnih ideja i kult ui noga 
napretka u prosvijećenom 19- vijeku tražimo obično u velikim sre- 
dištima u kolu umnika, koji ili sami ili u raznim udrugama piomiču 
napredak svoga naroda i čovječanstva. Naš biskup živi na selu i vrši 
svoje svećeničke i biskupske dužnosti. Daleko je od velikoga svijeta. 
On bi po tom mogao biti samo mecenat, koji kao ljubitelj knjige i 
umjetnosti pomaže radnike knjige i umjetnosti. On je upravo samo 
mecenat, kada izdade na svijet dva naša najgolemija pjesnička djela 
Petra Kanaveliča (1858.) i Jerolima Kavanjina (1861.). Ali kada on 
uzme osnivati najviše naše narodne kulturne zavode, nastoji više, 
da im dade i nov uzvišen smjer. Zavodi, što ih on osniva, valja da 
stvore novu periodu kulture narodne. On uči svoj narod, da njegove 
plemenite ideje zaslužuju, da budu narodne vodilice. On hoće i osjeća 
snagu u sebi, da bude vodja u narodnom napretku. 

Još je cvao kruti apsolutizam u Hrvatskoj, kada se je na pro- 
ljeće godine 18S9- biskup uputio u Rim. Na putu dodje mu u susret 
do Jakina dr. Franjo Rački, tadanji kanonik našega svetoga Jero- 
lima u vječnom gradu. Prije deset godina upoznao ga je biskup kao 
mlada djaka bogoslovca. Biskup je u slozi sa kardinalom Haulikom 
i senjskim biskupom Ožegovićem podupr'o njegovo imenovanje za ka- 
nonika. Ove godine već stoji Rački pred svijetom sa najopsežnijim 
djelom o sv. ćirilu i Metodu. Sada se počinje odmah njihov zajednički 
rad. Divna slika prijateljstva i zajedničkoga rada dvojice Hrvata, 
časna slika dvojice hrvatskih svećenika, koji pomažu jedan drugoga, 
da što više uzrade za zajednički svoj narod, kroz trideset i pet godina. 
„Pratili smo — veli Milko Cepelić - prijateljstvo biskupovo s Račkim 



Glava IV. Strossmayer u narodnoj prosvjeti. 79 



na svoje oči kroz dvadeset i dvije godine, pa nismo opazili nijednoga 
časa, nijedne stvari, da bi se ta dva velika druga razilazila. Možemo 
reći, da je biskup ljubio Račkoga iznad sebe samoga. Imali smo priliku 
doživjeti uz biskupa mnogo potresnih nezgoda, u kojima se radilo 
o njegovu biti ili ne biti, ali nismo ga vidjeli nikada tako pogružena, 
kao kada je primio vijest (23. decembra 1886.), damu prvi i najvjerniji 
prijatelj nije više predsjednikom (akademije), i drugom zgodom, kada 
sam muorošenaokal3. veljače 1894.0 osmoj iz jutra predao kobnu brzo- 
javku, da mu Račkoga nema više medju živima. Sav poništen izusti : .,Bog 
mi ga je dao, Bog mi ga je uzeo. Hvala mu i slava na tom !" Svećenstvu 
svomu oglašuje, da mu je umr'o najmiliji, najstariji i najpouzdaniji 
prijatelj. Veledušno ispovijeda: „štogod sam i ja sam za Bo#a i vjeru, 
za domovinu i narod svoj pomislio i izveo, i u njegovoj je plemenitoj 
duši i u njegovu plemenitom srcu i volji postojalo i izvedeno bilo. 
Bolja polovica svega toga njegova je misao, njegova zasluga i njegova 
slava". 

Biskup već g. 1859. upozori papinsku stolicu na slavenski svijet, 
a osobito na jugoslavenski, što bi imala učiniti za slavensku liturgiju. 
Već sto godina niie se rimska stolica makla u pitanju slavenske službe 
božje. Knjige liturgijske nisu već sto godina izdavane bile. Latinština 
razarala slavenštinu. Taj privilegij hrvatske crkve mogao bi sam od sebe 
umrijeti. Biskup učini svojim razlaganjem velik utisak na samoga 
papu, koji je naložio, da se ta promemorija odmah u kongregacijama 
pretresa. Biskup ovoga pitanja nikada nije zaboravljao. U to ime spremi 
u Rim Crnčića, uzme u svoju biskupiju dobra poznavaoca hrvatskih 
crkvenih knjiga Dragutina Parčića i pošalje ga u Rim za kanonika, 
da spremi nove hrvatske crkvene knjige. Biskup je bio satvoritelj 
onoga konkordata crnogorskoga, u kojem je slavenska služba božja 
bila postavljena kao uvjet konkordata. Biskupova misao dobila je 
izražaja u enciklici pape Lava XIII. „Grande munus". Biskup e 
najviše od svih naših biskupa trudio, da pitanje naše narodne službe 
neminovno dodje na dnevni red. Biskup naš htjede pri posveti svoje 
crkve zapjevati službu božju na starom našem jeziku. Već je bio svoj 
puk o veselio cirkularom, da će na dan posvete svoje crkve zapjevati 
slavenski i da više ne će prestati. Na ovo diže se Simor, primas ostro- 
gonski, i pobuni Peštu i Beč. Štafete lete izmed ju Pešte, Beča, Rima i 
Zagreba. Biskup se nadje u oči p osvete svoje mukom dovršene crkve 
u očitoj pogibelji. Ostade pokoran jačim snagama i latinskomu jeziku. 

Naš biskup uvidi sada i važnost hrvatskoga zavoda sv. Jerolima u 



80 Hacrt {ivoia. 



Rimu, koji stoji od 15- vijeka, a u 16. vijeku Hrvat papa Siksto uredi 
ga, sagradi palaču za putnike Hrvate i krasnu crkvu posvećenu sve- 
tomu Jerolimu, koju i danas europski putnici kao jednu od znamenitijih 
u Rimu rado posjećuju. Prvi veliki narodni dar izvan svoje biskupije 
podade sada za kaptol i bolje blagostanje njegovo — dvadeset hiljada 
for. Da je na njegovo, on bi Račkoga za Račkim slao u Rim, da crpaju 
za narodnu povijest iz vatikanskih arhiva. Theiner je eno izdao upravo 
„Monumenta Hungariae". Biskup već sada ne miruje i spreman je 
sam sve troškove nositi za „Monumenta Slavorum meridionalium", 
koja.su poslije doista izašla na svijet u dva golema toma. Biskup je već 
sada počeo kupiti umjetnine, pak mu je lebdilo i to pred očima, da se 
u tom zavodu nadju mladi svećenici i umjetnici. Lako je mogao na tu 
misao doći, kada je vidio zavode svih naroda zapadne i srednje Europe 
na tom neiscrpljivom izviru arheologije i umjetnosti. Lasno je mogao 
na to pomišljati, kada je zavod posjedovao jedanaest kuća i sa lošim 
gospodarstvom dobivao do šezdeset hiljada lira na godinu. 

Biskup ovoga zavoda nije nikada zaboravljao. Na slijedećem sa- 
boru hrvatskom 20. jula 1861. stavi biskup ovaj zakonski predlog: 
„Sabor trojedne kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije uzima 
u svoju zaštitu zbor i kaptol sv. Jerolima u Rimu sa svom imovinom 
njegovom te se naprama ovomu podlaže svim dužnostima zaštitnika". 
Biskup reče: „Ja mogu uvjeriti visoku kuću, da se ovdje ne radi o 
teretima, nego o tom, da se već od negda sabor s tim znamenitim za- 
vodom zanimao — god. 1609. uzeo ga je pod svoju zaštitu — i radi se 
o tom, da se taj zavod u ovom sadašnjem političkom metežu od štete 
sačuva i pod zaštitom našega naroda od tudje navale obezbijedi. Mi 
znamo, da su prošlog vijeka Francuzi zauzeli Rim i sve sjajne domove 
i crkve, pa i crkvu zavoda sv. Jerolima, svih dragocjenosti lišili. Ja 
sam uvjeren, da je francuski narod znao, da je kaptol sv. Jerolima 
svetinja hrvatskoga naroda, sigurno ne bi bio u nju dirnuo. Moja namjera 
dakle jest, da cijeli svijet zna, da je ovaj zavod svojina naroda hr- 
vatskoga. Ako se to bude znalo, ja sam uvjeren, da kada bi Francuzi 
ili Talijani Rim zauzeli, da ne bi ništa od ove svojine hrvatskoga 
naroda osvojili. Ne radi se dakle o teretu, nego o moralnoj potpori 
i o dužnosti, koja pristoji dostojanstvu i časti našega naroda. Ja mislim, 
da časti i dostojanstvu našega naroda odgovara, da svoje zavode u 
inostranstvu, osobito u Rimu, pod svoju zaštitu uzme, budući da znamo, 
da naš narod i na drugim stranama ima svoju imovinu, kao što su 
bili zavodi u Bologni i u Lorettu, gdje su se naši sinovi izobražavali 



Glava IV. Strossmayer u narodnoj prosvjeti. 81 

u bogoslovnim naucima, koji su bili ponos našega domaćega svećenstva, 
a toj imovini danas ne ima ni traga, gdje e nalazi. Dolikuje to nadalje 
časti i odgovara dužnosti naroda naše a, jer taj zbor ima u Rimu je- 
danaest kuća, ima jednu od najljepših i najvećih crkvi i mislim, da 
je taj zavod upravo svjetske naravi, jer se sastoji većom stranom 
iz članova svjetskih, i da upravo zato dolikuje časti našega naroda, 
da taj zavod pod svoju zaštitu uzme. Mi moramo pred svijetom po- 
kazati, da je taj zavod upravo u tu svrhu, da se našim umjetnicima 
prilika pruži, da se mogu u Rimu kao sredotočju više umjetnosti izobra- 
žavati". 

Biskup je naš jasno vidio, da je ovo zavod, koji predstavlja Hr- 
vate u Rimu kao narod medju narodima Europe. Nikada nije polazio 
u Rim, da se ne bi pobrinuo za ovaj zavod. Godine 1890. podje na- 
ročito zato u Rim zajedno s Račkim, da poradi za preosnutak ovoga 
zavoda. A kada je poslije deset godina napokon zavod preosnovan 
pod naslovom ,,pro gente croatica", znadete, kako se digoše smutnje. 
Biskup vidje otimanje Italije za imetkom naroda hrvatskoga, vidje 
čudni utjecaj diplomacije austro- ugarske, vidje utjecaj magjanke 
vlade, vidje nastojanje zvanih i nezvanih, da narod hrvatski ne bude 
po ovom zavodu predstavljen u internacionalnom saobraćaju kao 
narod, vidje upletanje ruske i francuske diplomacije, vidje malu Crnu 
goru, gdje sebi prisvaja velika prava, koja je ne idu, vidje gdje šute 
oni Hrvati, koji bi imali govoriti. Biskupa najviše žalostiše nemili 
i nepravedni zahtjevi mile njemu inače Crne gore. 

Već slijedeće godine iza svoga boravka u Rimu osniva biskup 
Jugoslavensku akademiju. Možda ne ćemo pogriješiti, 
ako niti njezina postanka potegnemo do rimskoga njegova puta. U 
jednoj svečanoj zgodi u Djak vu ustane Franjo Rački, da pozdravi 
biskupa. „Mi smo najstariji znanci — reče biskupu. Vi ste meni pr- 
vomu otkrili misao svoju, da kanite osnovati Jugoslavensku akade- 
miju". Pismom od 10. decembra 1860. upravljenim na bana Šokčevića, 
a na prvoj banskoj konferenciji, polaže biskup svoj prvi prinos od 
pedeset hiljada forinti, da se osnuje u Zagrebu Jugoslavenska akade- 
mija znanosti i umjetnosti. To je prva narodna akademija u slavenskom 
svijetu. Zašto jugoslavenska? Mi smo već spominjali, kako je na* 
biskup kao mlad pod utjecajem velikoga češko-slavenskoga pjesnika 
Jana Kolllra prihvatao njegove ideje o Slavenstvu. Četiri velike na- 
rodne skupine : češka, poljska, ilirska ili jugoslavenska i ruska imadu 
predstavljati Slavenstvo. Pomislite sada, kako je onih godina do vr- 

6 



82 Nacrt (ivota. 

hunca svoga uskipio narod talijanski za svoje narodno jedinstvo, kako 
li je njemačka veličajna narodna knjiga energično iskala njemačko 
jedinstvo, kako se to traži sa stotine stolica krasnih njemačkih uni- 
versiteta. I naš biskup morao je stajati na uzvišenijem stajalištu na- 
rodnoga jedinstva. „Povijest nas uči — veli on — da knjiga ne može 
cvasti u naroda malena, a ni u naroda koliko mu drago mnogobrojna, 
ali narječjima razdrobljena, ako se ova ne sliju u jedan književni jezik. 
To uvidjevši svi znatniji narodi staroga i novoga svijeta stopiše razno- 
like življe jezika i ćudi u jedan cjeloviti ustroj te si stvoriše jednu 
narodnu knjigu, koja ih podiže do visokoga stepena narodne prosvjete 
i naobraženosti. Dotle su već dospjeli razni narodi romanskoga i ger- 
manskoga plemena". 

Biskup vidi, da su Hrvati i Srbi već toliko uspjeli, te oboriše na- 
rječja i stvaraju jednu književnost. U njihovo kolo valja da pristupe 
Slovenci i Bugari. On je čvrsto uvjeren, da će duh jugoslavenskoga 
naroda stvoriti jednu knjigu. Ali za sada ne ima tomu potrebita sre- 
dišta. To bi imalo biti jedno učeno društvo ili akademija. Grad Zagreb 
stekao si je već tolike zasluge za preporodjenje naše narodne knjige, 
pa je pravo, da se u njemu osnuje akademija. Tko nije u ono doba 
živio, teško bi si predstavio narodno oduševljenje medju Hrvatima, 
pa da mu se to i natanko opisuje. Sakupljanje prinosa za akade- 
miju teklo je kao za narodni spas. 

A kako će to primiti druga jugoslavenska plemena? Biskup je 
vjerovao u jedinstvo narodno jugoslavenskih plemena onako, kako 
mogu vjerovati samo visoki dusi. Kao visoki crkveni dostojanstve- 
nik, kao visoko prosvijetljen europski svjetski čovjek nije ni pratio 
mnoge sitne zadjevice medju srodnim plemenima i cijenio ih je samo 
za sitnice. On kao katolički biskup propovijeda kroz pedeset godina 
s jednakom vatrom jedinstvo crkve i slogu svoga naroda. „Sa iskrenom 
ljubavlju — piše on u poslanici svojoj g. 1877. — ljubimo braću našu, 
koja s nama u crkvenom općenju ne stoje. Ljubimo ih, jerbo se mi 
lijepim imenom katoličkim ne samo stoga ponosimo, što nam je vjera 
svuda po svijetu jedna ter ista, nego i stoga, što nam je ljubav opće- 
nita, koja nikoga na svijetu ni istoga neprijatelja svoga od žara 
svoga ne izključuje. —Našlo se ljudi i medju nama, koji su drugo časno 
i pošteno ime, kojim se dobar di naroda našega služi i ponosi, javno 
na ruglo iznijeli, i to Bože neumrli ! u onaj čas, kada se to ruglo na- 
pisati nekim načinom drugačije nije moglo nego upravo krvlju bratskom. 
O njima veli s punim pravom apostol naroda: „Tašte su im misli, 



Glava IV. Strossmayer u narodnoj prosvjeti. $\ 

slavu u nečasti traže, a misleći, da su najpametniji, sidjoše s uma". 
Ja pak velim: ako bi bilo s jedne ili s druge u. tom obziru kakovih 
predsuda, ako bi se na primjer imenu narodnomu gdjegod i zbilja 
priljubila vjera — što nigdje na svijetu ne biva — imajmo ipak ustrp- 
ljenja, ne kršimo nikad zakona bratske ljubavi, znajmo pouzdano, 
da će vrijeme, napredak i prosvjeta slične predsude odstraniti". 

A kada ga ljuto napadoše tri vladike srpske radi njegove posla- 
nice o čirilu i Metodu, odgovori im: „Ja ću medjutim, dokle god živio 
budem, opominjati puk katolički, da prama braći Srbima uvijek vrši 
ono evangjeosko: „Sto ne bi rada, da ti drugi učini, ne čini ni ti dru- 
gomu". Vrhu toga, da nam nikad uma sići ne smije, da nam okol- 
nosti, u kojima živimo, nalažu svetu dužnost, da jedinstv i slogu 
u narodu našem svakim mogućim načinom promičemo". 

Biskup sam o sebi kaže o svome odnošaju prema Srbima: 
„Četrdeset i više godina ovdje biskupujem i kada dijecezu posjećujem, 
uvijek i riječ božju propovijedam, pak mogu reći, da kolikogod časti, 
štovanja i zahvalnosti od mojih pravovjernika primam, toliko i od 
braće pravoslavne. Ja nikada do sada nisam niti ću ikad ijedne riječi 
izustiti, koja bi braću našu po krvi ili u vjerskom ili u plemenskom 
čuvstvu njihovom uvrijediti mogla, pače protivno". 

Biskup je podupirao i srpske pisce i društva, koliko je mogao. 
Već prve godine svoga biskupovanja okružnicom preporučuje Vukov 
rječnik, koji je sam pomagao izdati. Kasnije prekupljuje od Vuka 
na stotine narodnih pjesama, a poslije smrti njegove podupire mu 
udovicu i daje joj za spomenik Vukov hiljadu forinti. Što je sve on 
poradio za Gjuru Daničića ! Podupire i Maticu srpsku u Novom Sadu. 
Izdaje gotovo sve spise Sundečićeve pa i Utješenovićeve. Crnoj 
gori dade pomoći za tiskaru. Stoji u bližim i prijateljskim odnosima 
i u dopisivanju sa Jovanom Ristićem, Pavlom Oreškovićem, Matijom 
Banom, metropolitom Mihajlom, Zmaj-Jovanom Jovanovićem, Sun- 
dečićem i t. d. Biskup je bio u doticaju i sa srpskim knezom Mihajlom. 
Mnogo su ga radi toga i u Beču i u Pešti ocrnjivali. Bio je i u osobitom 
prijateljstvu s crnogorskim knezom Nikolom. Samo biskupovu posre- 
dovanju imade se zahvaliti, da je Crna gora stvorila konkordat sa 
svetom rimskom stolicom. Koliko je gospodar Crne gore cijenio „veli- 
koga rodoljuba i svoga iskrenoga prijatelja", neka svjedoči ova zgoda. 
Kada je knez udavao svoju kćer Jelenu za kraljevića talijanskoga, 
sadanjega kralja Viktora Emanuela III., čestitao mu je i naš biskup 
preko nadbiskupa Milinovića, nadbiskupa barskoga, posebnim pismom. 



84 Nacrt fivota. 



Nadbiskup htjede skromno u audijenciji predati to pismo. Njegov gospo- 
dar hoteći odlikoveti biskupa zamoli ga, neka mu preda tu čestitku, 
kada bude primao čestitke od poslanika vladara europskih, da uzmogne 
biskupu dostojno zahvaliti. 

Nije tako srdačno biskup uvijek živio sa srpskom vladom, kojoj 
je bio nemio u vrijeme kraljevstva Milanova, a ni najmanje svojom 
krivnjom. Biskup kao apostolski vikar Srbije želio je i u Srbiji stvoriti 
konvenciju kneževine, a poslije mlade kraljevine sa rimskom stolicom, 
da dobije Biograd katoličku crkvu i školu, a i da se u njemu osnuje 
katolička biskupija (1882. i potonjih godina). Srpska vlada iskala 
je sada od pape, neka oduzme vikarijat našemu biskupu, a neka Srbiju 
metne pod nadbiskupa kaločkoga ili biskupa pečuškoga. Godine 1886. 
19- februara izjavljuje se o tome u privatnom pismu upravljenom 
na svoga prijatelja Matiju Bana. Biskup veli: „Srbija, moj prijatelju, 
već odavna ide putem vrlo pogibeljnim, koji je lako može u ponor 
i propast strmoglaviti. Ja dvojim, da li je ikad bilo primjera, da bi 
vlada ikoja tako slijepo i tako lakoumno pravo prvorodstva svoga 
za kukavnu šačici; leće prodala, ko srpska vlada. Posljedica te politike 
jest nerazboriti hostilitet srpskoga življa proti Hrvatima u Hrvatskoj 
i Dalmaciji s jedne strane, a s druge strane hostilitet proti Bugarima, 
koji je čak do bogogrdnoga i sramotnoga rata jednoga brata na dru- 
goga dospio. Čudnovata stvar i očevidni znak, kako malo sveto evan- 
gjelje i kršćanski moral u javnom životu u Srbiji ugleda posjeduje, 
jest taj prošli rat i sljepoća duševna, koja ne uvidja, da bi u onaj grob ? 
koji Srbija Hrvatima i Bugarima kopa, najprvo ona sama propala, 
i da bi se tomu najviše radovali oni huškači, koji su Srbiju na to naveli. 
Pravo prvenstva, koje Srbiji nitko odreći ne može, upravo bi protivno 
zahtijevalo, to jest da se i brat Hrvat i brat Bugarin sa Srbijom i nje- 
zinim ugledom do Boga i do neba hvaliti ima. Pozdravite mi lijepo 
prijatelja Ristića. On je jedini, koji bi još u stanju bio Srbiju spasti 
i na onaj put prevesti, koji joj božja providnost i narav stvari sama 
označuje. Krivoj toj politici srpskoj i ja sam kost u grlu i trn u oku. 
Srbiji nije dosta bilo protjerati Mihajla i tako najveću religioznu i 
moralnu silu zemlje satrti, nego je to isto, u koliko je samo mogla, 
i sa mnom učinila, to jest mene sebi opasnim proglasila i od s\ett sto- 
lice zahtijevala, da me Magjar ili nadbiskup kaločki ili biskup pečuški 
zamijeni. Ja sam na to drage volje pristao, samo sam svetoj stolici 
svjetovao, da nipošto ne privoli u biskupa Magjara. Tako danas još 
stvar stoji. Moj prijatelju! Ne radi se ni o ovoj ni o onoj osobi, nego 



Glava IV. Strossma'yer u narodnoj prosvjeti. gj 



se radi o krivoj i razvratnoj politici, koja takve nepodopštine radja 
i koju ni krvavim suzama ne bih dovoljno oplakao". 

Slovenci bili su biskupu doista mila braća naša. Kroz trideset 
i pet godina zalazio je biskup svake godine na odmor u slovensku 
Slatinu. Skoro sa svima odličnijim ljudina došao je u doticaj. Obo- 
žavao je dobri puk slovenski radi njegove religioznosti. Ja ga vidjeh 
od milja plakati prigodom jedne slovenske crkvene procesije, a iz- 
govarao je riječi sv. Jerolima: „Na ovima počiva vjera Hristova, a 
ne na nama". Milko Cepelić pripovijeda, da se biskup u devedesetim 
godinama na domaku svoga života, kada ga je već vid ostavljao, naj- 
radje molio iz slovenskoga molitvenika „Slava Gospodu". Slovenski 
narod veseli se osnutku akademije jugoslavenske kao svoje akademije; 
veseli se i slavi osnutak sveučilišta u Zagrebu; slavi posvetu biskupove 
stolne crkve, a grad Ljubljana čini ga svojim počasnim gradjaninom 
(1882.). Slovenci slave otvorenje galerije slika. Biskup zahvaljujući 
veli: „Sve, što gradu Zagrebu za napredak i slavu služi, napredak 
je ujedno i slava grada Ljubljane, a sve, što diže, unapredjuje i slavi 
Ljubljanu, diže, unapredjuje i- slavi ujedno i Zagreb" (1884.) Cijeli je 
slovenski narod slavio u pjesmama i društvima njegovu pedesetgodiš- 
njicu misnikovanja (1888.). Svi pisci i slikari uzveličaše zajedno s hr- 
vatskim piscima i slikarima spomen-knjigu Matice hrvatske, da proslave 
pedesetgodišnjicu njegova biskupovanja (1900.) Biskup na uzvrat braći 
podupire opet Maticu slovensku pri njenom osnutku sa hiljadu 
forinti, podupire čitaonice i druga društva, podupire mladež sloven- 
sku, kao i hrvatsku. „Mi Hrvati — odgovara biskup g. 1863. čitaonici 
goričkoj — sve pojave narodnoga života kod braće i prvih naših susjeda 
Slovenaca s bratskim upravo srcem i onim čvrstim uvjerenjem pratimo, 
da svaki vaš korak naprijed i nama je koristan upravo tako, kao što 
je i svaki naš napredak i vama probitačan. Što je božjim i prirodnim 
zakonom potvrdjeno, tomu se nijedna sila oprijeti ne može. Od Boga 
je i prirode, da smo jedan narod i da nam jedna te ista budućnost 
predstoji". 

Biskup je smatrao braću Slovence kao predzidje hrvatsko prema 
prohtjevima i provalama njemačkoga plemena; zato im preporučuje, 
da se u jeziku književnom približuju Hrvatima. Biskup je slovenskomu 
narodu napisao lijepu studiju u odgovoru na spomenutu goričku či- 
taonicu, koja pokazuje, kako mu je srce i duša zabrinuta za sudbinu 
slovensku. „Lijepa vaša Slovenija — veli biskup — naziva se svojinom 
tudje prosvjete, pak bismo valjada i mi, a poslije i oni Slavjani, koji 



86 Nacrt livbla. 



danas još pod okrutničkim igom stenju, isto to postati imali. Krivoga 
li pojma o prosvjeti! Po mnijenju nekih ljudi prosvjeta se načinom 
posvema mehaničkim širi poput vočke, koja se s jednoga vrta u drugi 
presadjuje, ili poput rastopljena meda, koji se iz suda u sud prelijeva. 
Po mom mnijenju stoput bi nam prije za rukom pošlo izobresti način, 
kojim se trak sunčani u zemlji rastali i raznomu cvijeću svoje boje, 
raznomu voću svoje slasti pribavlja, nego otkriti tajnu onih zakona, 
kojima blaga promisao prosvjetu medju narodima širi. Nije svaka 
jezbina za svaki želudac. Jedna zemlja jedno, a druga drugo radja. 
I narodi, kao i pojedini ljudi, imaju svojih psiholoških osobnosti, te 
kao što nam povijest svjedoči, narodnim naravnim nagonom jedni 
ovim, drugi drugim pravcem udare; jedni u ovoj, drugi u drugoj struci 
ogromni napredak učine. Iz te upravo raznolične darovitosti ne samo 
stvarnoga, nego i duševnoga svijeta najljepše božja ljepota i mudrost 
odsijeva. Stoga upravo biva, da ovaj ili onaj narod neku vrstu prosvjete 
postojano od sebe odbija, onu pak vrstu, koja mu je srodna, svojim 
posve načinom u biće svoje i krv svoju tako rekav pretvara. Neumorna 
pčelica ne će na svako stablo, nego cvijeće izabire i svojim načinom 
u košnici probavlja, dok ga u med i vosak obrati. Prosvjetu za neke 
tobože privilegirane jezike prikovati znači za sve glave jednu kapu 
skrojiti i lijepi red božji nujnom monotonijom ljudske samovolje za- 
mijeniti. Nije to prosvjeta, ako pojedini izobraženi muževi ne toliko svoje 
vlastite, koliko narodnoga onoga genija, komu se iznevjeriše, misli 
tudjim jezikom vješto odjenu i veliku si slavu u tuđjem svijetu steku. 
Nije to prosvjeta, nego stari poderani plašt s novom zakrpom, koja 
mnogo ne vrijedi. Nije to prosvjeta, ako se u narodu nalazi otudjenika 
ma kako inače izgladjenih, kojima nije dosta vlastitomu narodu ne- 
pravdu učiniti, nego se još i na susjednu braću kamenom bacaju, s lijeva 
i s desna na divne mučenike i prave svetoga krsta i slobode osvetnike, 
u srijedi pak na narod najvjerniji, što putujući k Dunaju nije voljan 
stare svetinje svoje ni u Sutli ni u Dravi utopiti. Nije to prosvjeta, 
nego divoluč, koja u stranputice zavadja i iza svoga traga tminu i 
mrske omrazine ostavlja. A nije ni to prosvjeta, ako se prosti narod 
samomu sebi iznevjeri ter tudju besjedu na kriva usta obljubi, čim se 
obično na uvijek odrekne jedre one jezgrovitosti i u misli i ugovoru, 
kojoj se čestoput u prostom ili nepokvarenom narodu čudimo. Nije 
to prosvjeta, nije kvas, koji oplemenjuje, nego jed ? koji truje. Zvanje 
učenjaka i izobraženika svagdje je narodu biti svjetlilom i uzorom 
onih gradjanskih i domaćih kreposti, u kojima sreća naroda stoji, 



Glava IV. Strossmayer u narodnoj prosvjeti. 87 

i nigda uzvišenomu ovomu zvanju ne mogu zadovoljiti učenjaci srcem 
i jezikom narodu otudjeni. Velika je razlika, jeda !i oblaci daždom 
služe zemlji, u kojoj se porodiše, ili nabrzo ođjezdiv tudjoj zemlji 
ili tudjoj plodini ugadjaju. Učenjaci imadu ostali narod k sebi povla- 
čiti, što može samo tada biti, ako srcem i jezikom s narodom spojeni 
ostanu". 

Bugari, narod jaki jugoslavenski, živući na cijelom jugoistočnom 
dijelu Balkanskoga poluotoka, dosežući do obale dvaju mora, Egejskoga 
i Crnoga, bili su tako pogaženi od turske i fanariotske sile, kao da su 
već mrtav narod. Kada je slovenski pjesnik France Prešeren u svojim 
gorkim stihovima apostrofirao „bahače četvero bolj množnih Slave 
rodov", a to su: „Čeh, Poljak, Ilir i Rus 44 , da bi samo ta četiri naj- 
jača plemena imala pravo naobražavati svoj jezik, veli: „Beli Hrvat 
ne, Rus'njak ne, Slovak ne, s Slovenci ne drugi 44 ; evo je zaboravio 
jaki narod bugarski. Prvi put, što mi znamo, uzimlje Bugare kao pro- 
svjetni faktor u slozi jugoslavenskoj naš biskup. Spomenuvši složni 
rad Hrvata, Srba i Slovenaca reče u zakladnom pismu: „Tomu kolu 
mogli bi se približiti i radini Bugari. Taj narod, jak do pet milijuna, 
već zato zaslužuje svu našu pozornost, što je on nekada uprav na 
književnom polju prednjačio ne samo južnim, nego i sjevernim Slavja- 
nima; pa u novije takodjer doba pokazuje, da nije u njem utrnuo 
duh sv. ćirila i Metoda, Klementa, Ivana Eksarha i velikog cara Si- 
meona 44 . Biskup je očevidno htio malo pomoći neznanju svojih su- 
narodnika, kada im evo u kratkom pismu ističe mnogobrojnost i zna- 
menitost bugarskoga naroda. 

Biskup naš bude prvi mecenat naroda bugarskoga pomažući 
Konstantina Miladinova, da uzmogne štampati prvu zbirku bugarskih 
narodnih pjesama. Dva brata, Dimitrije i Konstantin, rodom iz Ma- 
cedonije, sabraše bugarske narodne pjesme najviše po svojoj tužnoj 
domovini Macedoniji. Dimitrije ostane kod kuće, da učiteljuje, a Kon- 
stantin podje u Rusiju, da nadje nakladnika za njihove pjesme. Obijao 
je pragove po Kijevu, Moskvi i Petrogradu, dok ne pukne i u Rusiji 
glas o našem biskupu, koji je tada zagovarao interese Slavena na po- 
jačanom carevinskom vijeću. Dodje u Beč i zamoli biskupa, neka bi 
ga pomogao. Biskup privoli, ali mu se nije svidjalo, što su pjesme 
napisane grčkim slovima. Bugari pred silom fanariotskih Grka nisu 
se smjeli služiti slavenskim pismom, da ih Turcima ne izdadu kao 
ruske agente. Miladinov rado pristane na biskupovu želju. Na povratku 
u Djakovo uzme biskup sa sobom i Miladinova i namjesti ga u svom 



88 Nacrt fivota. 

seminaru, da sve pjesme slavenskim pismom prepiše. Za tri mjeseca 
prepiše pjesme i podje opet s biskupom u Zagreb, kada je biskup od- 
lazio na nastavak banske konferencije. Tako o biskupovu trošku izadje 
(1861.) prva velika zbirka bugarskih narodnih pjesama na broju 674 
na šezdeset i osam štampanih araka. U Zagrebu već čuje Miiadinov, 
da su mu Turci brata Dimitrija zatvorili. Odmah se odluci, da podje 
potražiti brata. Uzalud ga je biskup odgovarao, neka ne ide, da će 
i njega zatvoriti. Nije ga mogao odgovoriti. Medjutim su Dimitrija 
odveli Turci u tamnicu carigradsku, a sada uhvate i Konstantina. 
Biskup čim dozna za sudbinu braće, zauzme se najprije kod austrij- 
skoga poslanika Prokesch-Ostena, a poslije i kod ministra vanjskih 
posala grofa Rechberga, da puste ovu nedužnu braću. Čim Grci osjetiše, 
da će pod pritiskom austrijske diplomacije ova tužna braća izaći na 
slobodu, otruju ih. Tako pogiboše začetnici bugarske knjige devetnae- 
stoga vijeka, štićenici biskupovi. Bugari su ih stali p-avo cijeniti tekar 
onda, kada dobiše svoju samostalnu državu, a biskup rado se i poslije 
sjećao one blage duše i milokrvnoea mladoga Bugarina Konstantina 
Miladinova. 

Još je Miiadinov boravio u Zagrebu, kada se je medju Bugarima 
stvarala stranka za uniju sa rimskom crkvom. Tu je akciju vodio 
poznati kasnije vodia slavenske stranke Cankov. I Miiadinov zamoli 
biskupa, da dade u Zagrebu školovah nekoliko mladih Bugara, koji 
bi se odgojili za svećenike, da onda kod kuće istisnu gadne Fanarbte. 
Biskup preuzme nekoliko mladića, da se u sjemeništu biskupije kri 
ževačke u Zagrebu odgajaju Iza toga sve do oslobodjenja Bugarske 
uče u Zagrebu mnogi Bugari, i biskup ih i Zagrepčani podupiru. Ovaj 
mladi svijet stvori osobite simpatije izmed hrvatskoga i bugarskoga 
naroda. 

Ovakav je Jugoslaven naš biskup. Čovjek takova jugoslavenskoga 
osjećanja nije mogao u Zagrebu drugačiju akademiju osnovati, nego 
tek jugoslavensku. 

Kad ie minula krunidba u Pešti, mogao se i biskup povratiti 
u domovinu. On se povrati i zakaza otvorenje akademije na 28. jula 
1867. Vlada je dozvolila svečanost samo unutar prostorija akademije. 
Najodaniji Srbi, n.Mh sedamnaest na broju, dodju k ovoj slavi. Biskup 
s propetom u ruci otvori akademiju, lsporedjujuči stari svijet s kršćan- 
stvom pokazuje, *to je propelo čovječanstvu. „Prava ljubav domo- 
vine, požrtvovan je za opće dobro, vjernost, strpljivost, postojanost 
i sve ostale prednosti, kojima izobraženi narodi svoju slobodu, napredak. 



Glava IV. Strossmayer u narodnoj prosvjeti. 89 



slavu i prosvjetu zahvaliti imaju, plod su po vjeri, dar su po propelu. 
Ja po dobroti vašoj prvi pokrovitelj akademiji želim, da ovo propelo 
uvijek u sredini njenoj ostane i akademicima dopominje, da vjera 
svijetlom svojim svakamo dopire, kamogod se um čovječji radom 
i poletom svojim zanaša" Biskupu je veoma na srcu, da se u akade- 
miji goji znanost, koja ne pobija svetu vjeru. Obadvije u skladu svome 
neka vode narod naš slavi, veličini i boljoj budućnosti. 

Izn biskupa progovori izabrani predsjednik dr. Franjo Ra?ki i 
rasvijetli cijelu osnovu rada akademije. Akademija će sabirati s\e 
blago našega narodnoga jezika i prirediti opširan i jezikoslovnoj nauci 
doličan rječnik. Ispitivat će razvitak književnosti našega naroda 
u minulim vijekovima i objelodaniti najznatnija djela pisaca naših, 
da se narod naš njima koristi i ponosi. Izda vat će spomenike važne 
za političku i kulturnu povijest narodnu. Ispitivat će prirodne prilike 
naših zemalja. 

Biskup je želio, da akademija naša dobije obilna pomagala za 
svoj rad, da se okruži i okrijepi uglednim zavodima. Bez biblioteke 
ne može se akademija ni pomisliti. Biskup doprinese znatnu svotu, 
da se kupi znamenita biblioteka Ivana Kukuljevića. Za povijest i 
književnost južnih Slavena to je bez sumnje najznamenitija knjižnica, 
što je sabrana u devetnaestom vijeku. Tiskana djela, dvanaest hiljada 
na broju, sabrana su po najskrovnijim skrovištima Hrvatske, Slavo- 
nije i Dalmacije, a i po antikvarima cijele Europe. Akademija je iz 
ove biblioteke mnogo toga mogla crpati /a svoja „Monumenta" i 
„Starine" i za pojedine radnje u „Radu". Ova biblioteka jest i danas 
za domaći i strani učeni svijet skrovište prvoga reda za povijest i kul- 
turu južnih Slavena. 

Drugi zavod akademiji potreban jest arhiv. Ova biblioteka položi 
temelj arhivu. Do hiljadu svezaka rukopisa dodje u ruke mladoj aka- 
demiji, ponajviše za povijest jugoslavensku. Prvi su ovdje i najznatniji 
rukopisi za „Stare pisce", za crkvenu i političku historiju. U dvije 
stotine i devedeset rukopisa nalaze se djela skoro svih naših histori- 
čara prošlih vi jekova. Tu je grad ja za povijest književnosti, osobito 
dubrovačke, mnoge biografije i rodoslovlja, geografija i topografija 
u savremenim opisima. Tu su knjige i regesta povelja, listina, sloboština 
i javnih čina. Tu je golema zbirka za povijest naših gradova, stari 
računi općina i gospoština, pjesme od jugoslavenskih pjesnika, govori 
i poslanice slavnih Jugoslavena. Ima do šest hiljada listina za povijest 
hrvatsku Najznatnija je tuj zbirka hrvatskih glagolskih listina od 



90 Nacrt {ivota. 

najstarije dobe do 18. vijeka. Biskup kupi i zbirku našega slavnoga 
Mihanovića, koja se danas cijeni kao jedna od najznatnijih za pro- 
učavanje stare slavenske književnosti srednjega vijeka. Biskup kupi 
i znatni arhiv grofova Keglevića, arhiv Lopašićev i t. d. Biskup se 
trudio, da rukopisi našega neumornoga Katančića dospiju u našu 
akademiju. Sjećao se on još iz mladih svojih dana, da se u budimskom 
samostanu čuvaju rukopisi našega Katančića, koga je i Mommsen 
cijenio radi njegovih arheologičkih radnja, koji svojim Svetim pismom 
i pjesničkim djelima čini epohu u početku 19. vijeka. Biskup se trudio 
i pribavio ih našoi akademiji. Rukopisi čekaju na svoga istraživaoca. 
Biskup je poklonio akademiji i svežanj rukopisa prvaka hrvatske 
knjige Marka Marulića. Sve, što je biskup stjecao, darivao je aka- 
demiji. 

Biskup se je zanimao za sve publikacije akademije. Zanimala 
su ga „Monumenta", pa nije štedio velikoga troška za veliko Theine- 
rovo djelo „Monumenta Slavorum meridionalium". Zanimala ga je sud- 
bina tužna Petra Zrinskoga i Franje Frankopana, pak je izdao djelo 
o tom sabrano od Račkoga. Najviše ga je zanimao veliki akademijski 
„Rječnik 44 . Akademija je skupljala gradivo već trinaest godina — 
najviše pod nadzorom Gjure Daničića. Medjutim je on pošao u Biograd, 
pak je trebalo dopremiti ga u Zagreb. Biskup se obrati g. 1877. tadanjemu 
vladaocu Srbije, knezu Milanu, neka nam otpusti Daničića. Knez to 
učini, a god. 1880. izadje već prvi svezak „Rječnika 44 . Biskup ga pre- 
poruči svomu svećenstvu te želi, da ga svaka župa ima. „Rječnik kada 
sretno svojoj svrsi dospije, bit će ne samo književne vrijednosti, nego 
će ujedno živo poticati narod na radinost i ustrajnost, buditi silno 
u njem nadu na bolju i slobodniju budućnost. Narod, koji je moguć 
osnovati i izvesti „Rječnik 44 , kakvi će biti „Rječnik 44 akademije, narod 
je zdrav i zreo, vrijedan one samosvojnosti, za kojom svako umno 
biće naravnim načinom teži" On će davati i davao je svake godine 
sve do svoje smrti hiljadu forinti za „Rječnik 44 . 

Naša akademija bila je u prvom deceniju, kako već rekosmo, 
prva i jedina narodna akademija slavenska. Najvećim dijelom rade 
u njoj Hrvati. „Uni su stožer akademije 44 , kako zgodno reče Rački. 
Ali sudjelovahu u njoj i sinovi svih slavenskih naroda. Najprije i naj- 
više Srbi, a za njima Slovenci, Česi, Rusi, Poljaci. Naša akademija 
čini epohu u slavenskom svijetu, dok ne stekoše svoje akademije Po- 
ljaci, Česi i Srbi. Bugari osnovaše svoje učeno društvo. Slovenci po- 
dadok svojoj Matici uz zabavu i pouku i nešto smjera stroge nauke. 



Glava IV. Strossmayer u narodnoj prosvjeti. 91 

Prvu desetgodišnjicu naše akademije slavi petrogradska akademija 
znanosti i bibliografički kongres u Parizu. Biskupa je to veoma rado- 
valo. Veselilo ga je i to, što mnogi stručnici drugih neslavenskih naroda 
pohvalno govore i pišu o akademiji. Umni biskup cijeni osobito i svakom 
zgodom naglasuje ovaj dobri glas naše akademije pred stranim svijetom. 
Hrvatska nije samostalna država, ne ima u stranom svijetu svojih 
poslanika, jedini su joj poslanici knjige naše akademije. One narodu 
našemu uz bratinsku ljubav u slavenskim narodima pribavljaju i 
štovanje u neslavenskom svijetu. On je rado darežljiv akademiji, jer 
dobro znade, kako više puta reče; što je za nju učinio, to je učinio 
i za slavu božju, učinio je i za narod svoj, jer narod duševno slobodan, 
ako i padne u fizično ropstvo, ne če za uvijek ostati u njemu. 

Upravo ovim idejama o požrtvovnosti za narodnu budućnost 
umio je naš biskup kao nitko drugi raspaliti narod hrvatski. Lijepe 
i svijetle su ideje ilirske dobe. Za njih rade pjesnici i mladež. Skuplja 
se za početke narodnih zavoda. Ali to ide tek pomalo i sporo. Biskup 
Strossmayer žrtvuje sam do udivljenja, a za njim sav narod hrvatski 
u Hrvatskoj i Slavoniji, tako da se skupilo od g. 1860—1870. milijun 
i pol forinti za akademiju, sveučilište i druge kulturne zavode. Dal- 
macija jedva štogod daje, Bosna je i Hercegovina pod turskim jarmom 
gola raja, za Istru niti tkogod znade niti tkogoJ za nju radi, a ona sama 
ne radi ni za sebe ni za ukupni narod. Biskupove su darovnice pravi 
manifesti na hrvatski narod. 

Biskup prida akademiji još jedan zavod, a to je g a 1 e r i j a slika, 
da bude u njoj jednom i akademija umjetnosti. Sjećamo se iz jednoga 
biskupova pisma iz one dobe, kada je imao postati biskupom, a činilo 
mu se, da ipak ne će biti, gdje kaže prijatelju: „Slavonija bi sa mnom 
puno izgubila". Nije mogao misliti na drugo nego li na lijepe osnove 
svoje, što će sve učiniti, ako postane biskup. Najprije je svakako 
mislio na svoju stolnu crkvu. On je svoju stolnu crkvu u srcu svome 
već sa sobom donio u Djakovo. Što je sve učio, da je ukrasi, i to znamo, 
jer imamo pred sobom u akademiji krasnu njegovu stručnu knjižnicu 
najuzorilijih djela francuskih, talijanskih i njemačkih, a nije manja 
ona preostala u Djakovu, da bude od nje biskupijska knjižnica. Prošao 
je Njemačku, Francusku i Italiju, da proučava crkve i galerije ovih 
velikih naroda. Tražio je svuda slavne graditelje crkava i umjetnike. 
Davno prije gradnie svoje stolne crkve živjela je u njemu ona misao, 
koju izreče: „Crkva djakovačka ima ne samo nabožni, nego i po naš 
narod prosvjetni zadatak. Umotvorine bijahu za sve zemlje i narode 



92 Nacrt fivota. 



prava učilišta, iz kojih se je kratkim i uspješnim putem širila prosvjeta 
i ugladjenost. Narod bez umotvorina jest ujedno bez uzora za svoj 
viši duševni život". Biskup je smatrao upravo svojom velesvećeničkom 
dužnosti, da umjetnine proučava i da se u strukama lijepe umjetnosti 
naobrazi. „Mi mislimo — veli on — da bi upravo uzvišenomu zvanju 
svete crkve dolikovalo, da se ona u tom obziru na čelo postavi narodu 
našemu. Umjetnost žrtvom golgotskom posvećena ima služiti svrhama 
božje providnosti, narodu na izobraženje i oplemenjenje. Ne može 
biti dvojbe, da je umjetnost od 16. stoljeća počevši poglavito zato 
propadala, što su svećenici na nju svaki upliv izgubili. Crkva pak 
i svećenstvo u srednjem vijeku preobilno su se i vele uspješno umjetnošću 
poslužili u zvanju svom. Divni su zaista plodovi, koje je duh kršćanski 
na polju svakovrsne umjetnosti u srednjoj dobi proizveo, tako da se 
s njima ni iz daleka, po našem barem mnijenju, prispodobiti ne da, 
što je klasička umjetnost starih Grka i Rimljana stvorila. Sve, što ie 
graditeljstvo, slikarstvo i vajarstvo od 10. do 15. stoljeća uzvišena 
stvorilo, sve se je to u crkvi steklo, da svrhama božjima i ljudskima služi. 
S+ari koludri i stari svećenici ne samo da su umjetnost štitili i svakim 
načinom podupirali, nego upravo, mnogi od njih najveći su umjetnici 
bili. Najljepše crkve po Italiji* Maria Novella u Fiorenci. sopra Minerva 
u Rimu, Giovanni e Paolo, dei Frari u Mlecima proizvodi su svećenički. 
Najdivnije minijature, najuzvišenije slike svećenici su negda sami 
slikali, na primier naš Covio, Angelico da Fiesole i brat mu Bene- 
detto i t- d. Sad se to od svećenika ne zahtijeva, ali se ne samo s ob- 
zirom na zvanje svećeničko danas od svećenika zahtijevati mora, 
da umjetnost razumije, da zna razlučiti stara i nova djela umjetnosti 
i razlučiti zlo od dobra; zahtijeva se od svećenika, da ne podupire ništa- 
riju, kukavštinu, nego da pod okrilje svoje uzme pravu umjetnost, 
koja često puta propada zbog pomanjkanja pomoći, koja se izobiljem 
zlomu i pokvarenomu ukusu pruža. To je jedini način, da se umjetnost 
ne samo u crkvi, nego po njoj u svijetu preporodi i oplemeni". 

Biskup je u umjetnosti veliki prijatelj tradicije. Njega ne smeta. 
Što mu osnova njegove crkve nije originalna, dapače to ga veseli. Spo- 
minje /a primjer dvije originalne crkve, prvostolnu u Ostrogonu i u 
Pešti svetoga Le^polda, obadvije da ne imaju nikakove umjetničke 
vrijednosti. Kuba florentinske stolne crkve i njezin zvonik, kuba sv. 
Petra u Rimu divni su umotvori. ali stoje u najužem savezu sa tradi- 
cijom srednjega vijeka. Biskupu je sve to relativne vrijednosti, što 
se piše o originalnim ljudima, o originalnim mislima i djelima Po 



Glava IV. Stro$smayor u narodnoj prosvjeti. 93 

njegovom mišljenju svaki je čovjek nešto samo po nauku i tradiciji. 
Narod, koji prekine svoje tradicije, izumire kao Indijanci u Americi. 
To, što vrijedi za narode, vrijedi i za ljude. Pojedini ljudi mnogo laglje 
umno napreduju u sredini naroda izobražena nego li ljudi, koji se 
radjaju i razvijaju u primitivnim odnošajima. Svaka znanost manje 
je više plod tradicionalnoga razvitka. Što se pak umjetnosti i djela 
njezinih tiče, ona posve tradicijom živi. On misli, da umjetnici, i goti- 
čari i romaniste, još sveudilj tumaraju i da se umjetnička znanost još 
sveudilj u sumračju nalazi, sve zato što jošte nije dovoljno utrvena 
staza, koja u pravu sredovječnu tradiciju vodi. 

Prijatelj tradicije sabirao je slike prošlih vijekova, da ih podade 
svomu narodu u svojoj galeriji slika, da podadu sliku historijskoga 
razvitka od XV. vijeka do naše dobe. „Ja sam — veli on — pri prvom 
sabiranju tih slika i umjetnina odmah početkom opazio, da mi ih je 
sabirati, koliko je samo moguće, iz svih umjetničkih škola, ako mislim, 
da narodu i učečoj se mladeži budu koristile". Za biskupa rade u Rimu 
Overbeck, Consoni, Mirko Tkalac, kanonik Voršak stalno, a biskupu 
pomažu savjetom svojim Seitzi otac i sin, Simonetti, Salghetti, Sca- 
ccioni, Siemiradzki, Kaulbach u Miinchenu, Medo Pucić i Čermak 
u Parizu, Schmidt i Ferstel u Beču i drugi. Svi oni znadu, a on im po 
toliko puta ponavlja, da ne kupuje slike za svoju nasladu, već za svoj 
narod. Jednom bila mu se ponudila oveća zbirka sa svjedodžbom Over- 
becka, koga je naš biskup gotovo obožavao, a opet je nije biskup pri- 
hvatio, jer da nisu slike dosta „klasične". Upravo zato preporučuje on 
svojim prijateljima, neka kupuju slike samo najizvrsnije. Mnogo je 
puta sretan i zadovoljan, a mnogo puta prigovara Bože moj! Ko- 
liki je lov bio i natjecanje za samim Raffaelom, obožavanim kraljem 
svih slikara. Za njegova boravka u Italiji, u Parizu, u Beču ili Miin- 
chenu redovito bi stizali u Djakovo sanduci sa slikama, tako da su 
biskupski dvori već 2. oktobra 1868. pohranjivali u unutarnjosti svojoj 
11} remek-djela raznih doba i raznih škola. Taj je broj kasnije bivao 
veći, jer prigodom seljenja galerije u Zagreb I883. godine ide tamo 
280 slika. Kako je god evala i rasla misao i radnja njegove stolne 
crkve, tako je evala i rasla i njegova galerija slika. Kada su troškovi 
oko crkve stali prijetiti samomu napretku crkve, onda moli biskup prija- 
telje, neka prestanu sa nabavom, jer da se nalazi u velikoj tjeskobi. 
Ali kada se najednom javi novi obret kakove izvanredne umotvorine, 
opet lete pisma, a biskup se upire, da mu ta sretna prilika ne umakne. 
Vidjesmo u Djakovu cijelu zbirku prigodom posvete njegove crkve. 



94 Nacrt fivota. 



Gosti njegovi opčarani ljepotom slika ioš su više zaneseni bili njegovim 
poletnim tumačenjem. 

Sreća i Bog, što je sabirač Hrvat i katolički biskup, marljiv po- 
hodnik Rima, pak može stvarati galeriju slika u opsegu razvitka sli- 
karstva od vijekova. Italija je majka književnosti i umjetnosti u Europi. 
Italija, prva susjeda Hrvatske, gospoduje u starije vrijeme isključivo 
u Hrvatskoj u znanosti i umjetnosti. Italija opet odvodi najljepše 
glave našega naroda, da njoj slavu pronose po svijetu, kada je njihova 
hrvatska domovina sva u vječnoj krvi. Naš biskup traži uvijek najbolje 
slike, ali opet ne prestaje tražiti i slike sinova našega naroda. S ko- 
likim veseljem pripovijeda, da ima u zbirci i sliku valjada Franjevca 
Bošnjaka već iz prve renaissance iz škole Giottove. „U tu vrstu spada 
- - veli on — jedna slika, koja je jedan dio dveri na svetom sahraništu 
ili tabernakulu. S vana na toj slici jest angjeo, koji baklju u ruci drži 
kao znak, da se u svetom sahraništu nalazi svjetlost vječita, svjetlost, 
koja prosvjetljuje svakoga čovjeka, koji dolazi na ovaj svijet, s nutra 
je pak naslikana depozicija ili snimljenje tijela Isusova sa križa 44 . 
Slika bosanska nadmašuje dapače Giottove slike u koloritu. Spominje 
nadalje misal franjevački iz Giottove dobe. Pa tko s njime da ne pro- 
plače, kako je naša Bosna visoko stala u kulturi prije sile turske. S ovim 
duhom i srcem ide naš biskup po Italiji. 

Biskup kao biskup daje prednost religioznim slikama. Tomu 
navodi razloge. Ako je to mana, onda je valja tražiti u vremenu, koje 
je bilo sve ozareno religioznim čuvstvom. Pitajte, zašto danas ne ima 
Fiesola, koji je scelesti jalnom nježnošću slike svoje iz samoga nebacrpao- 
zašto ne ima nigdje Raffaela sa svojom divnom Disputom: zašto ne 
ima Lionarda da Vincija; zašto ne ima Michelangela. Ne ima ih zato, 
jer je danas religiozno čuvstvo u svijetu oslabilo. Biskup sudi, da mo- 
derni svijet kraj svih svojih divnih gradjevina ne ima zgrada, kao 
št ) su palazzo Foscari i palazzo Giovanelli u Mlecima, palazzo Ducale 
u Urbinu, palazzo Vecchio, palazzo Pitti, palazzo Strozzi, palazzo 
Ricasoli u Florenciji, palazzo Massimi, palazzo Farnese, villa Far- 
nesina i kancelarija Raffaelova u Rimu. Stari su znali žarom religioznoga 
čuvstva razgrijati ne samo religiozne, nego i svjetovne spomenike. 
Biskup bi želio svomu narodu, „da ga čar kršćanskoga religioznoga 
čuvstva okrijepi, da laglje podnese patnje svoje, i da se ozare i uznesu 
njegovi sinovi na velika djela 44 . „Evo razloga — veli on — zašto u 
našoj zbirci religiozne slike mah preuzimlju. Htio sam ja, da i one re- 
ligiozno Čuvstvo u našem narodu goje i da mlade naše umjetnike opo- 



Glava IV. Strossmayer u narodnoj prosvjeti. 95 

minju, da je Bog i vjera vječito vrelo idealnosti i uzoritosti, pak da se je 
čovjeku tomu idealu svih ideala često puta približavati i na tom svetom 
Ognjištu srce svoje razgrijavati, da ne samo na religioznom, nego i 
na civilnom polju umjetnosti proizvadja spomenike, koje samo Bog 
svojom slavom neumrlosti označiti može. Htio sam i to narodu našemu 
i mladeži našoj pred oči staviti, da je i ova naša zbirka, ko i sve 
ostale slične zbirke po Europi, ko i sva sredovječna a i današnja umjet- 
nost, prava apologija katoličke crkve. Ona s jedne strane divnim naukom 
svojim čovjeka do samoga bića i srca božjega vodi, ona je s druge 
strane svojim divnim simbolizmom živa poezija, koja je kadra svaki 
um i svako srce usplamtiti i na stvaranje lijepih djela i umjetnosti 
oduševiti. Tomu je sva umjetnost svih vijekova svjedok. Evo dakle 
zašto je polag slika mitologičkih našega Medulića, polag slika Salva- 
tora Rose, polag slika Teniersa i drugih veći dio slika naše zbirke re- 
ligioznoga sadržaja". 

Biskup je želio, da njegova galerija u Zagrebu bude najbolja po- 
buda za rascvat umjetnosti, da bude od Hrvatske Toskana, a Zagreb 
makar i u čednim plilikama jugoslavenska Fiorenca. Mnogo je on 
želio. Za malo iza njegove galerije digla se je mala, ali hrabra četa 
hrvatskih umjetnika, da stvara novu dobu umjetnosti u Zagrebu, 
da stvori hrvatsku slikarsku školu. Vječna šteta, što je tada biskup 
već bio pritisnut visokim godinama starosti, da ukrijepi, pomogne 
i povede tu četu s onom snagom, s kojom je poveo akademiju zna- 
nosti u svojoj zreloj i krepkoj dobi života. Nadajmo se, da će se roditi 
i njemu jednom nasljednik, da ovo veliko narodno djelo sretno izvede. 

Biskup je bio namijenio svoju zbirku slika akademiji tek poslije 
svoje smrti. Predomisli se i odluči predati je još za života. Trebala 
je tomu dostojna zgrada. U to ime darova god. 1875. četrdeset hiljada 
forinti. To nije dosta, ali on se nada, „da će slavno zastupstvo glavnoga 
grada Zagreba, kojemu je od takovih zavoda najveća slava i korist, 
pokloniti gradilište na prikladnom mjestu; da će visoka kr. zemaljska 
vlada s obzirom na to, što je zbirka umjetnina namijenjena prosvjeti 
upravo tako, kao i zbirka narodnoga muzeja, pripomoći iz zemaljskih 
sredstava; da će napokon, bude li potreba, i naši imućnici rado pru- 
žiti darežljivu svoju ruku, koje nisu nigdje uskraćivali, gdje se je o 
promicanju prosvjete u našoj domovini radilo". Dao je i grad Zagreb. 
dala je i vlada uz uvjet, da bude u zgradi i arheologijski muzej. Manje 
dadoše imućnici. Zgradi je trošak narastao na 250.000 for., jer se gra- 
dila monumentalna zgrada, jedina ove vrste u našem glavnom gradu. 



96 Nacrt ftvola. 

Gradila se palača kroz tri godine. Napokon je nestalo sredstava. Rački 
se potuži biskupu, da ne može palače dovršiti. Evo što njemu biskup 
odgovara (14. febr. 1880.): „Što se naše akademičke zgrade tiče, ja 
sam vrhu toga mnogo mislio i evo Vam resultat mojih mišljenja. Aka- 
demiji valja tim većma pomoći, što je ona vladi i nekim našim ne- 
valjalcima trn u oku. Ja bih imao u tu svrhu sredstva, da me često 
put briga ne mori, što će biti za posljednjih dneva života moga. Ne 
možete si misliti, koliko Magjari rade i u Beču i u Rimu, da me strmo- 
glave, ništavci ih naši i direktnim i indirektnim načinom podupiru. 
Ja dakako za sve to mnogo ne marim, nego samo čuvam svijest i po- 
štenje svoje. Ja upravo za siromaštvom i onim položajem, koji sam 
kod mojih roditelja uživao, čeznem; ali ne bih rad nikomu pao na 
teret; osobito pak ne bih rad nikad ništa primio od vlade. Volio bih 
skapati nego to učiniti. Moram dakle gledati, da si nešto u tu svrhu 
reserviram; i onako poslije moje smrti sve moje ostat će posvećeno 
narodnim i crkvenim svrhama. Osim toga mi je, kako znate, na vratu 
crkva, koju valja na svaki način dovršiti 1882. godine već stoga, što 
bih rad ja taj konac doživjeti, a ja sam već hvala Bogu doživio starost, 
kojoj se u mladim svojim godinama nisam nadao. Iz tih i sličnih razloga 
valja da se nešto barem ustegnem; ele ne mogu srcu momu odoljeti, 
a da akademiji u pomoć ne pritečem. Ja imam izmed ostalih 40 hiljada 
forinti kod Kovačića. U to ne bih rad dirnuo, jer mi Kovačič daje 
8%. Imam u štedionici osječkoj 60 hiljada, a 20 hiljada u štedionici 
djakovačkoj. Ovo sam posljednje bio već na nešto opredijelio, ele 
sad ću ja tu svotu u ime božje posvetiti akademiji. Evo Vam dakle, 
mili moj brate, 20 hiljada for.'\ Zgrada se dogradi do mjeseca jula, 
a već mjeseca (9.) novembra prodrma je potres, a biskup opet prida 
hiljadu forinti, da se popravi. 

Dugo se je spremalo nutarnje uredjenje u akademiji, da primi 
biskupovu zbirku slika. I za to nosi sve troškove biskup. Dne 9. no- 
vembra 1884. blagoslovi biskup palaču akademije i otvori galeriju 
slika s velikim svečanim govorom. Bio je to pravi testamentarni govor. 
Biskup govori o galeriji, ali prelazi dalje i na sve druge narodne potrebe. 
Oovori o tom, zašto je pomogao, da se osnuje u Zagrebu akademija 
i sveučilište. 

Već u početku sabora g. 1861. (29. aprila) izreče biskup svoj prvi 
govor o sveučilištu. Lj. Vukotinović učinio je pred log, da se 
izabere odbor za akademiju, da joj stvori pravila. Tomu odboru neka 
se dade zadaća, da učini i predlog o sveučilištu. Biskup podupre ovaj 



Glava IV. Strossmayer u narodnoj prosvjeti. 97 



predlog sjajnim govorom. Naš je narod, sudi on, siromah u teškom 
položaju nezgodom strašnih nasilja, koja je imao pretrpjeti. Susjedni 
mu narodi puno duguju, jer je za njihov mir i sreću upravo mučenički 
život kroz vijekove sprovodio. Scijeni, da je dužnost susjednih sret- 
nijih naroda, da mu sada milo za drago uzvrate. Oštećenost i rascjep- 
kanost našega državnoga tijela prenesla je svoje rane u sve struke 
javnoga državnoga i kulturnoga života. Knjigu našu nose na svojim 
ramenima sami tužni književnici, koji s trudom i naporom u nepo- 
voljnim prilikama knjigu stvaraju. Ali kako će knjiga u svijet, to je 
najviše puta nemoguće. Tomu će sada pomoći akademija. Akademija 
znanosti ima biti lovor-vijenac ljudma, koji su se ma u kojoj struci 
znanosti osobito odlikovali. Tih se ljudi ne će naći, ako se u sredini našoj 
ne osnuje sveučilište. Svaki prosvijetljeni čovjek, koji čuje, da je u 
Zagrebu akademija znanosti, predmnijevat će, da je u istom gradu i sve- 
učilište. Dužni smo akademiji, dužni smo svomu raskidanomu narodu 
u oči najvećega europskoga pitanja orijentalnoga. Dužni smo našoj 
braći preko Save i Une. Dužni smo to napokon i slavnomu gradu Za- 
grebu. Sabor dade govor biskupov štampati i med narod razdijeliti. 
Sabor je prihvatio i zakonsku osnovu (10. sept.). Ali o sveučilištu 
vlada bečka ni da bi čula. 

G. 1866. 20. i 21. oktobra slavila je sva naša zemlja tristogodišnju 
uspomenu velikoga hrvatskoga Leonide, junaka sigetskoga Nikole 
Šubića Zrinskoga. Biskup je tada bio u Djakovu, bio bolestan, ne 
može ni u crkvu. 21. oktobra — bila je nedjelja — nakon službe božje 
pošalje proslavnomu odboru vlastoručno pismo, kojim objavljuje dar 
od 50.000 forinti kao prvi dar za osnutak sveučilišta u Zagrebu. „Svi- 
jest i dužnost — veli biskup — prva je stvar na ovom svijetu. Svijesti 
i dužnosti sve se na ovom svijetu žrtvovati mora, a ona ničemu; zato 
mi je život žrtvovati za svetu stvar. Tako govori i radi izvannredan 
čovjek, koji krepost za srce i dušu svoju crpe iz neumrloga izvora svete 
vjere i iz primjera onoga, koji je za nas sve žrtvom postavši na Gol- 
goti smrt izvorom života i svakoga napretka na ovom svijetu učinio. 
Obični bi ljudi rekli, da smrt u skrajnim okolnostima Nikole Zrinskoga 
žrtva je suvišna, pa ipak se reći mora, da je ona velikim plodom uro- 
dila, jer se na njoj upravo najbjesniji val najsilnije tada moći proti 
kršćanstvu razbio, te ako je danas polumjesec u toliko potamnio, da 
će se bez ikakve dvojbe skorim opet utrnuti, to su traci njegovi upravo 
pod Sigetom i po smrti hrvatskoga junaka blijedjeti počeli. Žrtva 
lijepe te smrti i izobiljem prolivena krv naroda našega za krst sveti 

7 



98 Nacrt tivota. 

i slobodu zlatnu jamac nam je, da će se srce božje uskoro smilovati 
nad ubogim narodom, koji još danas pod turskim jarmom stenje". 

„Mene su slična razmatranja na drugu misao svratila. Mi južni 
Slaveni zauzimamo neizmjerno važan položaj fizički, ter smo bez 
ikakve dvojbe pozvani učestvovati pri dogodjajima od velike važnosti 
za razvitak čovječanstva. Otale je dužnost neumorno o tom nasto- 
jati, da si priskrbimo čim prije ona moralna sredstva, bez kojih na 
ovom svijetu ništa se višega postići ne može. Izmed nužda i potreboća 
naroda našega najveća je i najprešnija bez dvojbe sveučilište u Zagrebu, 
koja se nužda od sto godina po predjima našima spominje. Nesretne 
okolnosti uzrok su, da nam želja sve do danas osta glas vapi ućega 
u pustinji, pače ni ista pravoslovna akademija naša ne može do one 
potpunosti dospjeti, koju znanost i skrajnja potreba naroda našega 
zahtijeva. Zato ja, da se toj nuždi doskoči i da se žrtva po sigetskom 
junaku učinjena djelotvorno u narodu našem proslavi, današnjim danom 
za sveučilište u Zagrebu polažem 50.000 for. u rasteretnim papirima 
skupa sa couponima, koji se prvoga studenoga isplaćuju". Prije toga 
dao je biskup sedam hiljada forinti. Biskup jo> opominje, neka se čine 
odbori, koji će sabirati u narodu. Počelo se sabirati i sabralo za dva 
mjeseca skoro dvije stotine hiljada. 

Sveučilište se otvori napokon 19. oktobra 1874. Biskup je uče- 
stvovao kod velikoga slavlja obožavan od domaćega i stranoga svijeta. 
Kod same slave nije govorio. Čim se je kući povratio, napisa krasne 
svoje „Tri riječi našemu sveučilištu", koje u prilozima možete čitati. 
Biskup nam slika edno lijepo kršćansko i hrvatsko sveučilište, sav 
život na njemu kao u jedne Bogom blagoslovljene obitelji. Pri kraju 
veli: „Narod je naš prigodom otvaranja sveučilišta jedan dio slave, 
koja njega jedinoga ide, dobrostivo na me pred stranim svijetom prenio. 
Upravo stoga dužnim sam se scijenio ove tri riječi na sveučilište upra- 
viti; nadam se pak, da je ono, što je rečeno, iz duše i svijesti samoga 
naroda crpeno". Na mene je učinila ova rasprava utisak, a mislim, 
da će to učiniti i na svakoga čitaoca. Otac brižni poslao je djecu u 
svijet, pak im daje uza svoj blagoslov očinske mile upute. Biskup 
je očinski i osnovao stipendije sa svotom od deset tisuća for. za slu- 
šatelje svih fakulteta, što je poslije pomnožio. 

Biskupovu duhu sasvim odgovara, što je od početka sveučilišta 
nastojao, da bogoslovna mladež svih biskupija uči u Zagrebu u sve- 
učilištu, da živi u jednom centralnom seminaru. On želi, da se bogoslovni 
fakultet ne dijeli i ne cijepa od ostalih fakulteta. To su sve sestre, 



Glava IV. Strossmayer u narodnoj prosvjeti. 99 

traci jednoga sunca. ,,U staro doba — veli on — bila je eologija per 
legem et privilegium kraljica u sveučilištima, sada su pak sve znanosti 
na jednoj visini, pak bogoslovija ima gledati, da ono, što je negda 
bila preimućtvom, danas unutarnjom svojom vrijednosti i znan- 
stvenim svojim zanosom postane. Ja želim, da bogoslovni fakultet 
bude u organičkoj svezi s ostalim fakultetima i gleda, da se predavanja 
njihova, koja se odnose na neumrlost i vječiti interes roda ljudskoga, tako 
drže, kako bi začarala i svjetski svijet; jer ja želim, da se ovaj bavi 
ne samo knjigama svjetovnima, nego i znanošću bogoslovnom; kao 
što to isto valja nama crkvenjacima, da se ne bavimo samo bogoslovljem, 
nego i svjetskim znanostima". 

Godine 1888. slavi naš biskup pedesetgodišnjicu svoga svećen- 
stvovanja. Digao se vas narod preko društava svojih, da mu čestitaju. 
Znao je biskup, da će tako biti. Zato smisli, kakovo će uzdarje svomu 
narodu dati. Nije bio u dobrim novčanim prilikama. Još nije prebolio 
rana materijalnih, što mu ih zadade crkva. Nije bio sretan s upravi- 
teljima svoga velikoga gospodarstva. Ali on ipak zgodno smisli, da dade 
narodu u ovaj čas ono, što upravo treba i želi. Matici hrvatskoj dade 
dvije hiljade for. za izdavanje narodnih pjesama, jer je znao, da se 
upravo sada o tom poslu brine i radi. Svomu narodu poželi medicinski 
fakultet. Dade u tu svrhu dvadeset hiljada for. Znao je, da je to tek 
kaplja u more; zato izjavi, „da je pripravan sa svoje strane i žrtava 
doprinijeti, da se ta narodna želja ispuni". U pismu na rektora reče 
izmed ostaloga: „Valja svu zemlju higijenički proučiti, a to će moći 
najbolje učiniti rodjeni sinovi, koji ćud, slabosti i bolesti naroda svoga 
poznaju". Ali kako da biskup i opet ne da svomu narodu opomenu, 
da čuva i goji svetu kršćansku misao? „Ako itko na svijetu, to pravi 
liječnik ima biti kršćanin, jer bez kršćanstva ni dušu ni tijelo čovječje, 
ni onaj divni odnošaj, u kome jedno prema drugomu stoji, ni narav 
čovječjih strasti i požuda, ni inih izvora bolesti i nevolja, koje mane, 
bludnje i grijesi naši radjaju, spoznati ne može". Ovo je pismo poslje- 
dnji njegov manifest na narod, koji mu se rado odazvao te je sabrao 
zakladu, koja danas iznosi do sedam stotina hiljada ^for. Biskup nije 
doživio medicinskoga fakulteta, ali ga je postavio na dnevni red, s koga 
više izaći ne će. Sveučilište naše po osnovi i predlozima biskupovima 
nosilo je ime „jugoslavensko". Tekar godine 1869. dobije potvrdu 
od kralja pod imenom: „Sveučilište Franje Josipa I." Danas imadu 
i Bugari i Srbi svoja sveučilišta, a skoro u izgledu i naša braća Slo- 
venci. Sve su to nepotpuna sveučilišta bez medicinskoga fakulteta. 



100 Nacrt \ivoia. 



Mi se nadamo, da će Hrvati opet prvi dostići i medicinski fakultet. 
Po tom opet, ako ne po imenu, a ono po stvari bilo bi naše sveučilište 
jugoslavensko, kako je to biskup želio od početka svoga rada za ovaj 
najviši kulturni zavod, jer bi se opet oko Hrvata u njihovu glavnom 
gradu stjecala mladež njihova zajedno s braćom svojom jugoslaven- 
skom. 

Prije nego što se s ovom glavom rastanemo, pravo je, da done- 
semo biskupove riječi u njegovu testamentarnom govoru god. 1884. 
izrečene: „Nisam ja — veli on — akademiju i sveučilište stvorio; 
prvo je već od sto i više godina u srcu i želji naroda našega ležalo, 
a drugo je naravni plod naših krasnih književnih zavoda, koji i danas 
korisno i spasonosno n narodu djeluju. Ja sam samo doprinio, daše stvar 
u život privede, a da budem, ko što se pristoji, pred tako odličnim zborom 
i pred cijelim narodom posve iskren i otvoren, evo ću i osobiti razlog 
navesti, zašto sam u ovo uprav naše doba o tom radio, da se sveučilište 
i akademija otvori. Znano je, da je u novije doba u državni sustav 
i u državni život pristupilo načelo narodnosti, a i pravo je, jer je na- 
rodnost polag svete vjere najskupocjeniji dar božji; ali valja po mom 
mnijenju i osvjedočenju to načelo narodnosti, ako misli svojoj svrsi 
odgovoriti, duhom kršćanstva i svetoga evangjelja oplemeniti, uzvi- 
siti, posvetiti i onom pravednosti nadahnuti, koja veli: „Što ne bi rado, 
da ti drugi čini, ne čini ni ti drugomu, a Što bi rado, da ti 
drugi učini, učini i ti drugomu". Inače se načelo narodnosti rado 
izvrgne i izopači ter postane izvorom oholosti, nesnosnosti, sebičnosti 
i svakojake nepravednosti. Da pak u tom slučaju o pravdi, slobodi, 
miru i slozi ni govora biti ne može, samo se po sebi razumije; samo 
se po sebi razumije, da se u tom slučaju i stare tečajem stoljeća 
posvećene i na uzvišene svrhe upućene sveze izvrći i u povod nemira 
i raspra, svakovrsnih stiska i spona obratiti mogu. Ja ne bih rada, 
da se naš narod tudji od onih naroda, na koje ga Bog i država veže; 
neka bude i drži sa svakim, koji pošteno misli, koji mu bratsku ruku 
za to pruža, da se sreće, napretka i slobode svoje dovine; ali neka 
nikada i nipošto ne bude pod nikim. Kada ja tako mislim, onda ćete 
se lako domisliti, zašto sam ja u ovo naše doba o tom radio, da se sve- 
učilište i akademija u sredini našoj što prije osnuje i podigne. Ja sam 
sudio, da je to u današnjim okolnostima upravo najpreča nužda na- 
rodna, jer narod, koji najviša svoja učilišta ima i dobro i spasonosno 
njima upravlja, taj se je narod intelektualno emancipirao, a eman- 
cipacija i oslobodjenje to naravnim i neodoljivim načinom svaku drugu 



Glava IV. Strossmayer u narodnoj prosvjeti. \§\ 

emancipaciju i svaku drugu samosvojnost prije ili poslije poroditi 
mora. Osim toga svaki narod ima svojih crnih i nesretnih, ko što ima 
sjajnih i povoljnih dana. U vrijeme, kada se narodu smrači, kada mu 
najsvetija baština slobode i napretka u pogibelj padne, tada obično 
sve ono, što je Bog u svijest i u srce naroda stavio i zalogom vječitim 
svake slobode i sreće opredijelio, pribježište svoje u crkvi i u najvišim 
učenim zavodima svojima traži, pak ujedno i pobjedu svoju prije 
ili kasnije nalazi". 

„Svećenik sam i vladika, pak sam zato i nešto doprinio, da se 
u narodu našem stvori i utemelji akademija znanosti i umjetnosti 
i sveučilište, da narodu svomu dokažem, da medju svetom vjerom 
i medju znanosti i umjetnosti ne ima nikakvih na svijetu opreka. Pak 
ako opreke kadšto i bude, nije je narav stvari porodila, nego strast, 
slabost i zanesenost ljudska. Obje su: vjera i znanost božji porod i 
na medjusobnu ljubav, slogu i potporu bićem i izvorom svojim upućene. 
Bog je, vjerujte mi, u onaj isti čas, kad je svetom moći svojom prvu 
iskru misli iz uma čovječjega, kad je prvo čuvstvo iz srca čovječjega, 
kad je prvu riječ iz usta čovječjih izbio, i svetu vjeru i sveto znanje 
porodio i baštinom cijeloga svijeta i svih vijekova učinio. Ne može 
čovječanstvo, ne može nijedan narod bez jednoga i drugoga biti. Što 
se vjere tiče, vjerujte mi, kad bi moguće bilo, da Bog čovjeku i naj- 
mudrijemu i najučenijemu sve življe oduzme, koje vjeri i predaji za- 
hvaliti ima, ostao bi bez svake misli, zamuknuo bi i postao aes sonans 
et cymbalum tinniens. Bez prave opet znanosti svaka bi vjera ishlapila, 
izvrgla se i otaštila. Znanost ima divnu zadaću, da čim više u tajne 
ove vidive naravi prodre i da otale sile naravi na korist čovječanstva 
obrati; no najveća joj je zadaća, da sve više prodre u onu divnu narav 
božju, koja se vjerom očituje, i da iz nje onu svjetlost i onaj oganj 
crpe, bez koga rod ljudski nigda biti ne može". 



©<g^9 



GLAVA PETA 

STROSS/AAVER KAO SVJETSKI ČOVJEK IZA 
VATIKANSKOGA KONCILA. 



Crkveni sabori čine znamenite epohe u povijesti katoličke crkve. 
Na njima našli bi se prvi i najizabraniji muževi svega prosvijetljenoga 
svijeta. Na saborima imala su se raspravljati najuzvišenija i najsup- 
tilnija pitanja vjere Hristove. Razmatrajući i prosudjujući ova pitanja 
posrnuše mnogo puta i najumniji i najučeniji učitelji nauka katoličke 
crkve. Zato ćete lasno razumjeti, da mi kao laici ne možemo unići 
s kakvim stvarnim rasudjivanjem o tečaju cijeloga koncila. Mi tražimo 
na koncilu najprije našega biskupa. Tražimo uspomenu njegovu u ovoj 
svjetskoj i zakonima katoličke crkve posvećenoj skupštini. Narodu 
je hrvatskomu njegova uspomena časna i sveta, a on je vjeran sin 
katoličke crkve. 

Papa Pije IX. sazove za 8. decembra 1869. opći crkveni sabor 
u baziliku sv. Petra u Rimu svojom enciklikom od 29. juna 1868. Naš 
biskup objavi to svomu puku u biskupiji na Petrovo 1869. posebnom 
okružnicom, u kojoj razloži svrhu ovoga sabora. Sjajno da će se poka- 
zati jedinstvo crkve u zboru biskupi, koji će se sastati u tolikom broju, 
koliko ih se valjada nikada do sada ne nadje na okupu. Jedinstvom 
crkve rodit će se jedinstvo ljubavi medju svima narodima. Jedinstvu 
crkve opet je najhitniji uvjet moć nasljednika Petrovih, na koju se 
upravo zato navaljuje, da se moć crkve oslabi. I prava biskupi sveta 
su, jer su ona baština moći Gospodinove. Otcijepi biskupe od vrhovne 
moći u crkvi, otcijepio si ih od vječitoga izvora njihova. Najslavniji i naj- 
učeniji biskupi kao sv. Ciprijan i Augustin, Bossuet i Fenelon tako 
su mislili. Koliki su bili štovatelji prava biskupskih, toliki su upravo 



Glava V. Strossmay$r kao svjetski čovjek i^a vatikanskoga koncila. 103 

bili branitelji vrhovne moći i jedinstva u crkvi. Na prvom mjestu 
radi se slobodi sv. oca, koji je temelj jedinstvu crkvenom i svakoj 
slobodi u životu. Zato je od velike važnosti ne samo po crkvu, nego 
po vas svijet, po slobodu i kulturu svijeta, da nasljednik Petrov tudjim 
podanikom ne postane. 

Biskup naš vjerno se pripravlja na svoju veliku zadaću. Svjedoči 
to ova njegova okružnica i oni, koji su s njim u ono doba boravili. 
Kada ga je nekoliko godina iza koncila upitao slavni profesor Laveleye, 
kako je mogao tako zadiviti biskupe svega svijeta svojom latinštinom, 
odgovori mu: „Pročitao sam moga Cicerona". „Već kod prvoga njegova 
govora dive se oci crkveni izvanrednoj njegovoj govorničkoj snazi" 
— veli historik Friedrich. „Na govorničku tribinu stupi izvanredan 
govornik — veli dalje — muž pun duha i vatre, koji govori latinski 
kako nitko drugi. Veličanstveno teče mu govor, a s neprekidnom na- 
petošću sluša ga sav sabor. On govori s apostolskom otvorenošću". 
Drugi historik nesklon biskupovu smjeru, jezuita Theodor Granderath, 
veli kod prvoga biskupova govora: „Nach ihm erhob sich Bischof 
Strossmayer von Diakovar, ein Mann, der schon durch diese seine 
erste Rede, mehr aber noch durch die spatere, eine ganz besondere 
Aufmerksamkeit auf sich zog. Eine gewisse freiere Geistesrichtung, 
noch mehr aber ein grosser Freimut, alles, was er dachte und am Herzen 
hatte, ungescheut auszusprechen, waren seine charakteristischen 
Eigenthumlichkeiten. lm Gebrauche der lateinischen Sprache besass 
er grosse Gewandtheit. Von dem grossen lateinischen Redner, den 
er fleissig studiert zu haben scheint, hatte er sich indessen nicht nur 
den rhetorischen Schwung, sondern auch die ciceronianische Breite 
angeeignet". Sam papa Pije IX. priznade od biskupa manjine jedino 
njemu, da govori izvrsno, dok drugovima njegovima reče kojekako. 

Već kod sastavka poslovnika točke 11. pravu i načinu 
p r e d 1 g a vidjamo našega biskupa donekle kao prvaka izmedju 
biskupa Njemačke i naše monarhije. Biskup naš sastavi predstavku 
na svetoga oca, u kojoj upozoruje na 11. točku poslovnoga reda, koja 
da biskupima dopušta predloge praviti tek kao milost, a oni traže, 
da im se prizna kao pravo. „Svi smo mi — veli predstavka — u duši 
svojoj najčvršće uvjereni, da jakosti i čvrstoći glave ponajviše ovisi 
čvrstoća tijela, pak prije svega da valja osigurati i zaštititi božanska 
prava primata. Ali ako je to bezuvjetna istina, ono nije manje istinito, 
da i ostalim udima mističkoga tijela Isusova vrednota njihova saču- 
vana biti mora, pak i zboru biskupa da se priznadu ona prava, koja 



104 Nacrt fivota. 



su se sa službom i značajem njihovim srasla. Božjom odlukom 

doista ovo je dvoje najtješnje združeno i nerazdjeljivo sjedinjeno. 
Očitujemo ovo s pouzdanjem tim većim, jer nas je Svetost Vaša sama 
opomenuti dostojala, da slobodno iznašamo predloge, za koje bismo 
mislili, da bi mogli opće dobro unaprijediti; a takvim postupanjem 
slijedimo i stope glasovitoga sabora tridentinskoga' 4 . (Sess. XXIV. 
cap. X, 21.) 

Ovu biskupovu predstavku potpisaše biskupi njemačko-austrijski, 
koji su od sada u jednoj svezi, a historici koncila vele, da je tu svezu 
stvorio naš biskup. Zato evo njihovih imena. Nadbiskupi: Praga 
(Schwarzenberg), Olomuca (Furstenberg), Munchena (Scherr), Bam- 
berga (Deinlein), Kaloče (Haynald), Lavova (Simonović); biskupi: 
Vratislave (Forster), Augsburga (Dinkel), Cjelo vca (Wiery), Trsta 
(Legat), Budjejovica (Jifik), Poreča (Dobrila), Maribora (Stepišnik), 
Čanada (Bonnaz), Triera (Eberhard), Hildesheima (Jakob), Erdelja 
(Fogarassy), Velikoga Varadina (Lipovnicki), Pečuha (Kovač), Leon- 
topola (Fonverk), Osnabrucka (Beckmann), Križevaca (Smičiklas), 
Mainza (Ketteler), St. Louisa u Sjevernoj Americi (Kenrick) i opat 
Strahova u Pragu (Zeidler). 

Papa odbije ovu predstavku. Naš biskup stvori se najednom 
medju francuskim biskupima. To je činilo senzaciju, jer se je znalo, 
da je medju njima još jača zlovolja radi oktroiranoga poslovnoga 
reda. Koncil tridentinski sam si je činio poslovnik. Sadanji papa ne 
da koncilu, da bi izabrao ma koga urednika. Papa je imenovao dapače 
sekretare i skrutatore. Biskupi smatrahu, da im papa steže njihovu 
slobodu. Biskupi su bili nezadovoljni, ali i nesložni. Zato učiniše tek 
neke primjedbe, a poslovnik ostade, kako ga je učinio papa. 

Sada da vidimo same rasprave koncila. „Acta Concilii Vaticani 44 
ne donose govora pojedinih izrečenih na koncilu. Mi smo upitali u samom 
Rimu, bismo li mogli dobiti po stenogramima govore biskupove. Od- 
govoriše nam prijatelji, da bi to veoma teško išlo. Do sada je samo 
historik koncila Granderath imao uvid u sve akte, a upotrijebio je i go- 
vore. Zato uzimljemo biskupove govore po djelu: „Granderath Theodor 
Soc. Jes., Geschichte des vatikanischen Koncils nach authentischen 
Dokumenten. II. Bd. Freiburg im Breisgau. 1903. " Ovo je djelo izdao 
jezuita Konrad Kirch. Mi ćemo sebi dozvoliti samo neke primjedbe. 

Dne 28. decembra započne rasprava odogmatičkom nacrtu: De f ide 
catholica contra m u ! t i p I i c e s errorese rationa- 
1 i s m o d e r i v a t o s. Dne 30. dec. dodje na red naš biskup, da govori. 



Glava V. Strossmayer kao svjetski Čovjek i{a vatikanskoga koncila. 105 

Iza kratkoga uvoda počne govoriti o naslovu: „Pius episcopus servus 
servorum Dei sacro approbante concilio", dok je u koncilu triden- 
tinskom glasio naslov: „Sacrosancta oecumenica synodus in Špiritu 
sancto legitime congregata". Govornik želi, da se za zaključke uzme 
isti naslov ili natpis, kojim se je služio sabor u Tridentu. Kao prvi 
razlog navede, da sloga i suglasje, koje postoji izmedju glave crkve 
i episkopata u svim dijelovima svojima izadje na vidik. Dalje raspravlja 
o tom, kako je važno ovo suglasje izmedju glave i članova za koncil 
i za crkvu. Prosvjeduje unaprijed proti svakoj potvori, kao da bi htio 
dirnuti u prava rimske stolice, naglasuje ipak, da i prava biskupa 
sasvim i izrazito moraju biti priznata. Pozivlje se na koncil apostolski u 
Jerusolimu. Naravno da je na njemu prvo mjesto zauzimao sveti Petar, 
ali nisu ni drugi apostoli izuzeti, te je naslov njihova zajedničkoga za- 
ključka glasio: „Svidjelo se svetomu Duhu i nama". Nadalje veli, da 
je zadaća sada na koncilu sabranih biskupa, da zaključke sa sobom 
u svoje biskupije odnesu i po mogućnosti duboko u srca svojih vjer- 
nika utisnu. To će laglje ovršiti moći, ako ono bude pod imenom svih 
njih u svim dijelovima svojima, što su svi zajedničkim radom stvorili. 

„Ne da se tajiti — veli govornik —da u ovo naše vrijeme kod naroda 
obrazovanijih prevladjuje sklonost, da svoje skupne poslove i svoja 
prava zajedničkim sporazumkom uredjuju i ustanovljuju. Ja s moje 
strane ne osudjujem ovu naklonost naroda slobodi, jer sloboda ogra- 
ničena stalnim zakonima pospješuje samoodluku naroda, njihovu dje- 
atnost i njihovu moralnu snagu, samo ako se vjera sveta i neoskvr- 
njena uščuva i ako kršćanski zakon bude pravilom života i narodnoga 
morala, ako ljudi na pameti drže, da su ne samo u osobnim i privatnim 
poslovima vezani na kršćanski zakon, već i u javnima. Ja držim, da 
crkva ima to navijestiti narodima. Crkva će naći po mome mnijenju u 
slobodi naroda takodjer onu slobodu i samostalnost, koja joj je potrebna, 
da ispuni svoju zadaću. Osim toga je jasno, da će narodi u nagonu 
za slobodom s mnogo većim veseljem primiti naše zaključke, koje 
im mi donesemo, ako budu izrečeni u ime svih nas, nego !i u ime samo 
jednoga, ma da je on najveći autoritet". 

„Dolazi k tomu i to, da smo se na formulu izraženu u zaključcima 
Tridentina već od mladosti navikli. Ona nam je već u krvi i puti. Nije 
probitačno odustati od ove stare formule, jer ćete možda ovom novotom 
koga uvrijediti. Govornik veli sam o sebi, da je priviknut na tridentinsku 
formulu bio zabezeknut i pitao se : zašto su zapustili tridentinsku formulu. 
Što sastavitelji navode za razloge, to ga nije uvjerilo s jednoga opće- 



106 Nacrt \ivoia. 

nitoga i dvaju posebnih razloga. Najprije formule starih ma kako do- 
stojnih koncila ne mogu skučiti crkvu u njezinim odlukama. Drugo, 
ove su formule uzete iz onih koncila, kada je papa sam glavom pred- 
sjedao koncilu. U ovom saboru predsjeda papa na drugačiji način, 
u generalnim kongregacijama nije prisutan, već samo u javnim sjedni- 
cama". Obadva razloga govornik natanko izvodi, a onda reče: „Ter- 
tiove etiamsi dići posse . . . ." To reče on. Tada zazvoni zvoncem prvi 
predsjednik — kardinal de Luča, a onda se digne šesti predsjednik 
kardinal Capalti, da govori. Naš biskup na tribini sjedne. 

Kardinal Capalti reče: „Njegova eminencija prvi predsjednik 
dozvolio mi je, da govorim, jer je potrebno učiniti nekoliko primjedbi 
na govor biskupa djakovačkoga. U ovom časnom hramu Petrovu 
pred njegovim pepelom nije slobodno riječi izricati, koje čini se da 
suzuju prava apostolske stolice. Zato je upravo nužno opomenuti 
ovdje prisutne oce, da se drže onih stvari, koje su im od svetoga oca 
na raspravu predložene, a da se ne udaljuju sasvim drugim pitanjima- 
Radi se o naslovu konstitucije, koji bi htio promijeniti prečasni biskup 
djakovački tako, da se namjesto konstitucija izdaju kanoni i dekreti 
na ime sveukupnoga koncila. Na to je dvoje primijetiti. Prvo, sve 
što je apostolskim pismom Nj. Svetosti ustanovljeno, ne može se učiniti 
predmetom rasprave. U apostolskom je pismu već ustanovljeno, da 
sve konstitucije, koje će izdavati ova sveta sinoda, imadu kao natpis 
imati ime papino sa dodatkom „uz odobrenje svetoga koncila 44 (sacro 
approbante concilio). Dok papa ovom formulom svoj primat nad 
svom crkvom ističe, priznaje u isto vrijeme, da ništa ne radi sam iz 
sebe, nego da govori samo uz odobrenje svetoga koncila. Drugo, u 
stvarima običajnima u crkvi katoličkoj nije nam slobodno da odusta- 
nemo od stopa svetih otaca. A u svim općim saborima, kojima su pape 
predsjedali, izdavane su konstitucije u ime predsjednika pape uz odo- 
brenje koncila. Zato ne uvidjam, zašto bi se u pitanje postavio naslov 
konstitucije. Naslov se mora odobravati; on je svet, jer je već od pape 
odredjen, i svet je, jer se osniva na starom običaju. Zato ne uvidjam 
nikakve potrebe, da se nameće sada ovo pitanje, koje je u neskladu 
sa konstitucijom, koja je očima predložena, da slobodno izreku svoje 
mnijenje. Ta sloboda sastoji se u tome, da svaki po svojoj savjesti 
izreče, da li ima kakvu primjedbu o konstituciji, da li je štogod ispušteno, 
što bi moglo služiti na opću korist narodima, da li izrazi što netočno 
izriču, da li bi se slog imao izmijeniti, da li su krive nauke točno ozna- 
čene, da li bi se o razlaganju vjere katoličke štogod poželjelo primijetiti 



Glava V. Strossmayer kao svjetski Čovjek i{a vatikanskoga koncila. \QJ 

i slično. Što se pak tiče naslova konstitucije, to ne smijemo mi pred- 
sjednici, a ja govorim u ime svih, raspravu vodjenu od prečasnoga 
oca nipošto dopustiti, da bi se ovaj naslov odstranio. Ovo sam pri- 
mijetio, jer nam služba naša nalaže, da zapriječimo, ako bi se govornici 
od predloženih pitanja udaljivali. Sada može prečasni govornik na- 
staviti". 

Kardinal je imao pravo sa svoga kurijalističkoga stajališta, gdje 
se uzimao papin infalibilitet kao gotova stvar. Ali sa gledišta prava 
koncila ovo je velik napadaj na njegova prava. Poslovnik je koncilu 
nametnut, što nikada nije prije bilo. Papa nije smio pitanje otvoreno 
još od tridentinskoga sabora samovlasno riješiti bez koncila. Postupak 
Capaltijev stoji u protuslovlju i sa samim nametnutim poslovnim redom, 
u kojem papa veli, „da će sheme onako predložiti rasudi otaca, kako 
ih ispitaju i zaključe generalne kongregacije 4 '. (Ovako umuje Friedrich, 
Gesch. d. vatik. Conc. III, 1, 320.) 

Tada se digne biskup Strossmayer i reče: „Riječima Nj. eminencije 
kardinala predsjednika imam dodati, da nisam ništa rekao, a ja se 
nadam, da će mi to posvjedočiti svi časni oci, da mi, velim, ovo svje- 
dočanstvo ne će uskratiti, da nisam ni najmanje rekao, što se ne bi 
dalo složiti sa ljubavlju, poštovanjem i odanošću prema svetoj stolici, 
te ja očitujem ovdje u ovoj kongregaciji, premda sam nevrijedan, 
da izustim one riječi velikoga Bossueta, koje je u svom govoru je- 
dinstvu crkve za vapio: „Jezik mi usahnuo, jezik mi se osušio u ustima, 
ako bih ikada štogod u zloj namjeri izrekao, što bi prava svete stolice 
imalo krnjiti; ruke neka mi se osuše, ako sam ikada na to i pomislio". 

Govornik ostavlja sada naslov, kojem se ne smije govoriti, pak 
prelazi na samu shemu. On predlaže, da se konstitucija preradi i da 
joj se dade drugi oblik. Hvali sastavitelje kao ljude učene, pobožne 
i za crkvu oduševljene; ipak misli, da žive samo izmedju školskih 
zidova, da poznaju više potrebe i pravdanja škole nego li potrebe 
crkve. Mnoge bludnje, koje oni pobijaju, zastarjele su, a njihovi za- 
stupnici, kao na pr. Froschhammer, sasma su neznatni ljudi, kojima 
se odaje previše časti, ako se u jednom koncilu ime njihovo samo spomene. 
Zaključci koncila neka idu za tim, da pobijaju širenje bludnja, koje 
pobijaju svaku religiju. Zato ne treba mnogo novih definicija. Pre- 
radba sheme neka se preda posebnoj komisiji takovih biskupa, koji 
u svijetu rade, osobito onakovima, koji žive u glavnim gradovima, 
radnju krivih učitelja svojim očima gledaju, te su na njih već i usta- 
jali. Ako to ne ide, onda neka se shema vrati već izabranoj vjerskoj 



408 Nacrt \ivoia. 



deputaciji, da je preradi. Glede oblika predlaže, da se odstrane svi 
grubi izrazi, i preporučuje prema zalutalima blagost, kako nam to 
Isus Hrist svojim primjerom na srce polaže. 

Poslije podrug sata dovršio je biskup svoj govor. Taj ga dan slavni 
biskup orleanski (Dupanloup) nazva prvim govornikom svega koncila 
riječima: ,,Le concile a trouve son homme". Poslije podne dolazila 
je povorka biskupa francuskih i amerikanskih k biskupu u stan, da 
mu čestitaju. Ime biskupovo već iza ovoga govora slavi štampa po 
Europi i Americi. Ali to biva još više iza slijedećega govora. 

Dne 22. januara započne rasprava o biskupima i njihovim 
dužnostima. Naš biskup uzme riječ dne 24. januara. Veoma mu udara 
u oči, da se započelo s biskupima i njihovim dužnostima. To može 
dovoditi do sumnje, kao da nisu vršili svoje dužnosti. On predlaže, 
neka se počne s kardinalima. Biskupu od Moulinsa odvraća: Istina 
je, da njihova porodica ima oca; ali ima ona i mater, to je crkva, a 
ta je u koncilu zastupana. I koncil tridentinski bavio se kardinalima. 
Upravo s pogledom na mnijenje tridentinskoga sabora želi, da visoki 
kardinalski kolegij bude slika cijele katoličke crkve, da svaki narod 
u ovom svetom tijelu, u ovom uzvišenom senatu vidi na jednako svoje 
zastupnike. Biskup vjeruje, da je to Tridentinum odredio, i navodi 
govornički razloge, koji su ga na to mogli skloniti. 

Naš biskup nije se te ideje nikada ostavio. Nekoliko godina kasnije 
(1879.) piše jednomu velikomu europskom državniku: „Der Papst ist 
wirklich ein gelehrter und ausgezeichneter Mann. Seine Hauptaufgabe 
ware meines Dafiirhaltens die romische Kirche zu reformieren, das 
heisst zu universalisieren. Die Kirche Roms miisste nicht nur ihrer 
Natur und ihrer Destination nach, sondern auch ihrer ausseren Ge- 
staltung nach eine universelle Kirche werden. Diess bezieht sich nicht 
nur auf das Kardinals-Collegium, sondern auch auf alle Congregationen 
und Tribunalien. Nur so wird das Papstthum und die romische Kirche 
ihrer immortellen Destination und Erwartungen und Bedtirfnissen der 
ganzen Welt entsprechen. Unter anderen Unzukommlichkeiten, die 
das bisherige System mit sich bringt, ist auch die: Wenn man fiir 
Zwecke universeller Natur Menschen zumeist aus einer und derselben 
Nation, zum Beispiel wie hier aus der italienischen, zu vvahlen hat, 
so erschopft sich sehr bald der Fond und man bekommt zwar gute 
und routinierte Leute, aber Leute, die ihrer hohen Bestimmung durchaus 
nicht entsprechen. Die Angelegenheiten aber, die die romische Pralatur 
zu behandeln hat, sinđ so \vichtiger Natur, đass sie durchaus ausser- 



Glava V. Strossmayer kao svjetski čovjek i$a vatikanskoga koncila. 109 

ordentliche Menschen erheischen, bei denen sich das natiirliche Genie 
mit den Inspirationen von oben so harmonisch verbindet, dass die 
zartesten und wichtigsten Fragen der Societat conform gelost werden. 
Gott gebe, dass der gegenwartige Papst, der gewiss von heiligen In- 
tentionen beseelt ist, diess vollstandig begreife und den Muth habe 
es durchzufuhren. Ubrigens scheint es mir, dass diese Reform die 
Providenz in ihre Hand bereits genommen hat, und sie wird wissen 
friiher oder spater sich ein geeignetes Organ zu ihrer wirklichen Durch- 
fiihrung zu finden". 

Biskupov govor poradi osobite znamenitosti nastavlja naš izvor 
nadalje doslovce, kako raspravlja o izboru biskupa, a donosi ga kao 
pozitivni biskupov predlog učinjen koncilu: „Kada je nekoć — veli 
on — crkva dala vladarima i svjetovnim vlastima pravo, da imenuju 
biskupe i druge crkvene dostojanstvenike, povjerovala je pobožnosti, 
vjerovanju i ljubavi vladara prema crkvi. Pouzdavala se je, da će svje- 
tovni vladari davati crkvi takove biskupe, koji će zbilja paziti na svoje 
biskupsko zvanje. Premda je tako mnogo puta i bivalo, opet mi svi 
znademo, da su ta imenovanja bila mnogo puta u savezu sa najvećim 
zlim porabama, pa su kao i investitura dovodila do najtežih zapletaja. 
Sada se vas položaj u ovoj stvari izmijenio. Sada je većina vladara 
po normama javnoga prava i života velik dio svoje vlasti izgubila. 
Ta je vlast prešla na one oblasne osobe, kojima je povjereno, da izvode 
zakone i da vode javnu upravu, a obično se zovu ministri. Pri njihovu 
izboru ne uzimlje se obzir na vjeru i pobožnost, tako da i u samim 
katoličkim državama ministri mnogo puta stoje neprijateljski prema 
crkvi i njezinoj svetoj stvari. Pitanje je, da li bi u takovim prilikama 
crkva katolička sabrana tako mnogobrojno u vatikanskom koncilu 
imala ostaviti u rukama vladara tako važno pravo, koje je sa slobodom 
i blagobiti crkve tako usko spojeno. K tomu dolazi još i druga pogibelj, 
svijetli predsjednici i prečasni oci ! 1 mi smo svećenici ljudi, ništa nam 
čovječjega nije tudje, dapače mi smo u svetosti još više napadani i 
napastvovani od onoga, koji nije propustio samoga našega Gospodina 
napadati i napastvovati. Postoji pogibelj, da svećenici ne prezru taštine 
i časti ovoga svijeta, već dapače sa požudom za njima hlepe pak svoju 
savjest, svoje zvanje i svoj položaj metnu pod prodaju, samo da se 
na više uspnu". 

„Nekoć je crkva s punim pravom one kaznila, koji su tamjanom 
okadjivali nežive i isprazne kumire, a ja mislim, da oni crkvi božjoj 
mnogo više škode i po tom su i veće kazne vrijedni, koji ne okadjuju 



\ \q Nacrt fivota. 

nežive i isprazne kumire, nego žive i crkvi najviše škodljive kumire, 
te se nesramno bacaju u prah pred svakojakim promjenljivim i vlada- 
jućim mnijenjima, samo da se na više podignu. Zato sam ja toga mnijenja. 
da se crkva što može prije povrati staroj crkvenoj disciplini pa da 
povećavši autoritet provincijalnih sinoda njima preda oblast, da to- 
liki utjecaj na izbor biskupa steku, te se one pogibelji od crkve odvrate. 
Istina, stvar je teška i s premnogim poteškoćama spojena, ali ja mislim, 
da se ovaj vatikanski koncil nije sastao, da se bavi sitnim i lasno rje- 
šivim stvarima; već je zadaća ovoga koncila, da se bavi najtežim stva- 
rima, pa da pronadje shodna lijeka takodjer za izvanredna zla i po- 
gibelji". 

„Teškoća je u ovom našem predmetu tim teža, što se radi o ste- 
čenom pravu vladari pa i o takovom, gdje to pravo uživaju već više 
stoljeća. Kažem otvoreno, da ne spadam medju one, koji bi htjeli 
potegnuti zid izmedju crkve i gradjanskoga društva; čim je slabije 
gradjansko društvo, tim više treba sućuti, pomoći i brige crkve. I Go- 
spodin najvolio je boraviti medju grješnicima te reče jednom takovom 
prigodom: Ne trebaju ljekara zdravi, nego bolesni. Ja mislim, ako se 
dade oblast provincijalnomu koncilu, da tri osobe imenuje, koje su 
po srcu božjemu, to se može vladarima dozvoliti, da od ove trojice 
jednoga biraju za biskupa. Nešto slična ustanovljeno je u ugovoru 
s carem austrijskim i kraljem ugarskim, gdje je rečeno, da car i kralj 
sasluša prije imenovanja mnijenje i savjet svih biskupa dotične pro- 
vincije. Što ja predlažem, nije ništa novo, nego da se učini obratan red. 
Pa makar kako stvari stajale, ja ovo predlažem. Ja nipošto ne sumnjam, 
da će se vatikanski koncil ovim predmetom baviti, te mora naći put, 
kojim će crkva dobiti biskupe po srcu božjem, biskupe sa jakom nepre- 
lomnom voljom". 

„Pa ako vatikanski koncil na više stajalište stupi i sa viših mjesta 
obavijesti potraži, mislim, da će i vladare spremnije naći, da nešto 
popuste. Onda će uvidjeti, da se u vatikanskom koncilu ne radi o tom, 
da im se prava otmu, nego da se radi o reformaciji na korist crkve, 
što može i gradjanskomu društvu najbolje koristiti. Vjerujte mi, prečasni 
oci, gradjansko društvo očekuje, da će u ovoj nesigurnosti i tetubanju 
svih stvari majka mu crkva dati lijeka s njezinim moralnim utjecajem, 
koji je postavljen na stalnoj i nerazornoj pećini, koji stoji trajan i 
neprolazan usred ruševina; od njezina utjecaja očekuje klonulo društvo 
onu stalnost i snagu u svim prilikama, bez koje nijedno društvo napre- 
dovati ne može". 



Glava V. Strossinayer kao svjetski čovjek i{a vatikanskoga koncila. \\\ 



Biskup naš traži, da se periodično sazivlju crkveni sabori. Ko- 
liko su potrebni i poželjni, vidi se po tom, kako su svi vjerni sinovi 
katoličke crkve s veseljem pozdravili ovaj vatikanski koncil. Danas 
prometna sredstva olakšavaju te sabore. Leži to i u idejama svijeta, 
da se izmedju naobraženih naroda najvažnija zajednička pitanja za- 
jednički raspravljaju. Već je Pije IV. dao nalog legatima na koncil 
tridentinski, ako očima crkvenim bude pravo, da se sabor sastaje 
svakih dvadeset godina. Koncil u Konstanciji zaključio je u trideset 
i devetoj sjednici, za koju se općenito drži, da je pravovaljana, da se 
opći sabori drže svake desete godine. Napokon predlaže, da se opći 
sabori saberu svake godine*. 

Biskup je kroz dva sata zanimao i osvajao srca umnih slušatelja 
iz cijeloga svijeta. Predsjednik je na početku sjednice zamolio oce, 
da ne daju nikakva znaka odobravanja, a biskup je naš bio drugi govornik 
po redu zabilježen. Da nije bilo te opomene, veli „Gazette de France", 
sjajni zbor bio bi pljeskao bar deset puta. Veli, da će se ova sjednica 
na vijeke brojiti medju prve. Biskupi neki rekoše, da se od vijekova 
nije čula takova govornička vještina na latinskom jeziku. Kardinal 
di Pietro, koji je poslije pobijao biskupov govor glede kardinalskoga 
kolegija, a da biskupa nije imenovao, nazivlje ga „rara venustas". 
Veliki broj otaca iza sjednice čestita biskupu. Po svem svijetu raznese 
se glas o tom govoru. Sada se makne i Hrvatska, domovina njegova, 
da mu čestita. Grad Zagreb pozdravi ga adresom, za njime i drugi gra- 
dovi, a poslije svećenstvo iz svih krajeva domovine. Velikomu je svijetu 
imponirala ona misao biskupova, da se crkva pristupom najumnijih si- 
nova iz svih naroda okrepljuje, pomladjuje i doista universalizira. 
Naša hrvatska srca osjetiše, da je biskup svojim predlogom o popu- 
njavanju biskupskih stolica želio svomu narodu za uvijek osigurati, 
da nikada ne dobije biskupa iz tudjega naroda. Znamo mi, koliko 
se on borio sve do svoje smrti, da hrvatskomu narodu budu samo 
Hrvati biskupi. Jednom upita on visokoga dostojanstvenika crkve: 
„Biste li dopustili, da osvjedočeni Hrvati budu imenovani za biskupe 
u Italiji"? 

Specijalna rasprava o uvodu sheme ,,De fide 
catholica" započne dne 18. marta. Nacrt ,,De fide" došao je 
donekle preinačen pred koncil. Medju prvim govornicima javi se naš 
biskup. „Čim je njegovo ime spomenuto, nastade mrmljanje, koje 

* Ovaj govor donosimo u prilogu po biskupovu nacrtu doslovce na latin- 
skom jeziku. 



112 Nacrt {tvota. 



je potrajalo za cijeloga govora 44 veli historik Friedrich. Drugi historik 
Jezuita Granderath kaže opet ovako: „Zlovolja je pritiskivala mnoge 
biskupe manjine, a njega osobito, ali nitko nije imao te otvorenosti 
i govorničke vještine, da tomu dade izraza, kao ovaj biskup s turske 
granice, kako su ga mnogi nazivali 44 . 

Svoj govor počne izrazujuči odmah svoju zlovolju. Uvjerava, 
da će u kratko govoriti, jer je nešto boležljiv i neprekidno mrzovoljan 
(magnum ad usque fastidium), pa mu nije moguće veći govor reći. 
O stilu sheme šutjet će, premda je po njegovu mnijenju upravo nesnosan. 
Istina, reklo se: Slobodno je svakomu predložiti o slogu ispravke. 
To je lasno reći, ali teško izvesti. Cijeli je slog kao jedno vezivo; 
metni u vezivo jedan umetak, on će vezivu ostati uvijek tudj, a vješto 
oko to odmah opaža. 

Prelazeći na samu stvar stavit će govornik tri primjedbe. Prva se 
odnosi na konac odsjeka u uvodu, koj se počinje riječima : „Cum itaque 
nos 44 , po čem se papa označuje kao onaj, koji konstituciju izdaje. 
Govornik se vraća na svoje već prije izraženo mnijenje, da se odluke 
koncila ne imaju izdavati u ime pape, već u ime cijeloga koncila. „Moj 
je bio nazor u početku koncila — veli doslovce — a i sada jest, da 
odgovara više naravi stvari, o kojoj se radi, porabi i običaju starih 
koncila i pravim potrebama i željama sadanje dobe, da ono, što se 
s pomoću skupnoga, ako i ne jednakoga prava od nas svih skupnim vije- 
ćanjem i radom satvori, i naše skupno ime nosi i pod ovim pro- 
glasi 44 . Bilo mu je odgovoreno, da o naslovima zaključaka autorita- 
tivna odluka postoji, a ta da se ne može mijenjati. To mu se pričinilo 
kao nešto novo i u općim saborima nečuveno. Zahvaljuje deputaciji, 
što je u stvari, koja je bila nazvana nepromjenljivom, ipak učinila 
promjenu i popravak, te se sada kaže: „Sedentibus nobiscum et ju- 
dicantibus universi orbis episcopis etc. 44 . Samo želi, daše još dodade: 
,,et definientibus 44 , da se prava biskupa točnije označe. Zato navodi 
tri razloga: 1. Formula po njemu preporučena bila je obična u općim 
saborima, pa i u onima, u kojima su se pisma papinska ispitivala, 
potpisivali bi biskupi: „Judicans et definiens subscripsi 44 . 2. U koncilu 
tridentinskom skoro svi biskupi potpisaše: „Definiens subscripsi 44 . 3. U 
novije doba, kako je svima poznato, bogoslovi jedne stanovite škole 
tako oklaštriše juridičko značenje riječi „judicare 44 , da mu je oduzeta 
sva juridička snaga i značenje, te mu je ostalo samo značenje „potvr- 
diti* 4 . Da se pak božanska prava biskupa uščuvaju i neozlijedjena 
ostanu, želi govornik dodatak riječi „definientibus 44 . — „Uzoriti i 



Glava V. Strossmayer kao svjetski čovjek i%a vatikanskoga koncila. \\X 

prečasni oci ! — reče on — mi smo svi jednako uvjereni, da medju glavna 
djela božanske ljubavi i milosrdja pripada osnovani u crkvi primat; 
mi smo svi jednako o tom uvjereni i pripravni ono mišljenje izrečeno 
u knjizi svetoga Ciprijanaji krvlju našom potpisati. Mi smo svi pri- 
pravni ovaj od Boga postavljeni autoritet i prava njegova slaviti i 
navješćivati, kao što smo ih u najnovije vrijeme više nego li prije kod 
naših javnih zgoda navješćivali i oglašivali. Ali i prava su biskupa 
božanska, a nisu naša svojina. Od Gospoda ih primismo, da ih upotrije- 
bimo u koncilima na korist i čast naše crkve i našega puka. Nijedan 
od nas ne može ih se odreći, prije bi se mogao odreći svoga života, nego 
li da se odreče prava danih mu od Boga. On mu ih ima na'dan sudnji, 
ako ih Gospod zatraži, neozlijedjena povratiti; ako je moguće, i sa 
dobitkom povratiti". 

„Ovo rječito zauzimanje za prava biskupa sigurno je steklo sve- 
opće suglasje kod njegovih slušatelja" veli Jezuita Granderath (II. 
392.) 

Biskup nastavlja govoriti u drugom dijelu „errores" o nauci vjere. 
Mi ćemo ovaj dio govora priopćiti doslovno, kako ga je po bilješkama 
biskupovim izdao Lord Acton : ,,Zur Geschichte des Koncils, Freiburg 
1903." Zato se ovdje rastajemo sa Jezuitom Granderathom, koji ovaj 
dio govora nešto drugačije i sa svojom kritikom donosi. 

Shema kaže u uvodu u odsjeku 3. i 4., da su^bludnje zabačene 
od Tridentina, prezrevši živo crkveno naučavanje, stvari religiozne 
izručile osobnomu sudu pojedinaca. Ovi su se opet raspali u sekte, koje 
se medjusobno pobijaju. Ove su sekte kršćansku vjeru kod mnogih 
sasvim uništile, a Sveto pismo jednom pričom proglasile. Dalja je 
onda posljedica mitizam, racionalizam, indiferentizam i naturalizam, 
a odatle opet panteizam, materijalizam i ateizam. Od ove kuge da su 
i katolici okuženi. 

Biskup doslovce reče: ,,S dozvolom visokoučenih muževa neka 
bude rečeno, da ova izjava nije u skladu ni s istinom ni s ljubavlju. 
Nije sa istinom. Istina je, da su se protestanti velikom krivnjom ogrije- 
šili, dok su odnemarivši i zapostavivši božanski autoritet crkve vječne 
i nepromjenljive istine vjere rasudi i samovolji subjektivnoga^uma 
podvrgli. Ovakovo pogodovanje čovječje oholosti dalo je povoda 
neprežaljivim zlima, racionalizmu, kriticizmu i t. d. Ali upravo u ovom 
pogledu mora se reći, da su klice za protestantizam i s njime u 
savezu za racionalizam već postojale prije XVI. stoljeća, i to u onom 
tako zvanom humanizmu i klasicizmu, koji su neoprezno i nedobro 

s 



414 Nacrt %ivota. 



upućeni gojili i podigli muževi u svetištu najvećega autoriteta". (Ovdje 
primjećujemo mi, da historiografija europska danas jednodušno pri- 
hvaća ovo stajalište o postanku reformacije.) „Jest, da nije — na- 
stavlja — ova klica već postojala, ne bi se nikako moglo pojmiti, kako 
bi mogla ovako mala iskra u srcu Europe tako veliki požar 
raspaliti, da se ni do dana današnjega ugasiti nije mogao. K tomu 
dolazi, da je preziranje vjere i religije, crkve i svakoga au- 
toriteta bez ikakve srodnosti ili zajednice s protestantizmom 
u sredini XVIII. vijeka postalo u jednom katoličkom narodu u 
vrijeme Voltaira i enciklopedista ... Ma kako bilo sa racionalizmom, 
u tom se je poštovana deputacija posve prevarila, što u nacrtu rodo- 
slovlja naturalizma, panteizma, ateizma i t. đ. tvrdi, da su se ove bludnje 
izrodile iz protestantizma . . . Ovih bludnja ne plašimo se i ne odu- 
ravamo samo mi, nego i protestanti, tako da su oni pobijajući i opro- 
vrgavajući njih i crkvi našoj i nama katolicima u pomoći bili. Tako 
je Leibniz bio doista učen i u svakom pogledu odličan čovjek i muž 
tako pravedan u ocjenjivanju ustanova katoličke crkve, muž tako 
ustrajan i junački u pobijanju zabluda svoje dobe, tako zanesen i 
zaslužan, da bi se povratila sloga medju kršćanskim udrugama. (Neki 
imadu, da je već ovdje nastala vika. Drugi to pobijaju.) Na ove ljude, 
kojih ima velik broj u Njemačkoj, Engleskoj, pa i u sjevernoj Ame- 
rici, mogu se primijeniti riječi velikoga Augustina: „Oni blude, ali 
blude u dobroj vjeri, oni su heretici, a nas drže za heretike. Oni nisu 
bludnju obreli, nego su je baštinili od naopako poučenih i bludećih 
roditelja . . ." (Ovdje opet vika.) Svi ovi — nastavlja biskup — ako 
i ne pripadaju tijelu crkve, ali pripadaju njezinu duhu i imadu donekle 
dio u milostima spasenja. Svi oni imadu u ljubavi, kojom se osjećaju 
privučeni prema Isusu Hristu našemu gospodinu i u onim pozitivnim 
istinama, koje su od brodoloma vjere spasli, isto toliko dodirnih to- 
čaka za božje milosrdje, pa će se njima i poslužiti milosrdje božje, da 
se vrate staroj vjeri i staroj crkvi, u koliko mi sami našom pretjera- 
nosti i nepromišljenom povredom dužne njima kršćanske ljubavi Čas 
božjega milosrdja ne produljimo. A što se osobito ljubavi tiče, to je 
sigurno s njom u suprotivštini tudje rane dirati u drugu svrhu, nego 
da ih pomogneš liječiti; a ovo posljednje, kako ja mislim, ne će biti 
time, što se nabrajaju bludnje, kojima da je protestantizam povoda dao. t% 
U daljem toku svoga govora o jednodušnosti koncila reče : „Jednim 
dekretom, što nam je priopćen kao dopunjak poslovnomu redu, usta- 
novljuje se, da će se poslovi u ovom koncilu odlučiti većinom glasova. 



Glava V. Strossmayer kao svjetski čovjek i%a vatikanskoga koncila. 1 1 5 

Proti ovomu načelu, koje od temelja ruši svu praksu svih predjašnjih 
koncila, već su mnogi biskupi učinili prigovore, a da nisu dobili nikakova 
odgovora. A imao bi se dati odgovor u stvari tako važnoj, i to odgovor 
jasan i nedvojben. U koliko nije učinjeno, pripada to medju najzlokob- 
nije stvari u ovom koncilu. Jer to će dati povoda sada živim i po- 
tonjim rodovima, da kažu, da u ovom koncilu nije bilo slobode ni istine. 
Ja sam toga uvjerenja, da je zajedničko, vječno i nepromjenljivo pra- 
vilo vjere i tradicije uvijek bilo i uvijek će ostati, da bude moralna 
jednodušna suglasnost. Koncil, koji bi to pravilo odnemario pak se 
usudio dogme o vjeri i ćudoredju stvarati većinom glasova, proigrao 
bi po mojem uvjerenju pravo, da obveze savjest katoličkoga svijeta 
kao zalog i pogodbu za vječni život i smrt . . .". 

Govornik bude prekidan. Nastala je grozna neopisiva vika. Špa- 
njolski biskupi ustaju kao jedan Čovjek sa svojih sjedala i grme: „Dam- 
namus illum". Mnogi lete prema govornici, kao da hoće baciti govor- 
nika s govornice. Viču: „Dolje s govornice!" Govorniku prigovara 
predsjednik Capalti po tri puta. Po tri puta počinje govornik govoriti. 
Vika sve veća. Govornik na govornici stoji i ponavlja po nekoliko puta: 
„Protestor". Napokon reče po tri puta: „Protestor" i ode sa govornice. 
Ovu skandaloznu scenu opisuje Jezuita Granderath, kako veli, po steno- 
gramu (1. c. 395—400). Nama je bila prilika čuti od pokojnoga biskupa 
Gjure Smičiklasa, učesnika koncila, ovo ovako. Za čudo da u steno- 
gramu, po kojem pripovijeda Granderath, nije zabilježeno, da je go- 
vornik govorio o jednodušnosti (unanimitas), već su o tom zabilježene 
u onoj buri samo neke riječi. A to je ipak glavna stvar u njegovu govoru. 
Stenografi ne zabilježiše ni toga, kako su skočili toliki biskupi španjolski 
i viču: „Damnamus illum, omnes damnamus illum 44 . Toga po Granđe- 
rathu u stenogramu ne ima. U ostalom sam Granderath priznaje, da 
biskupi stojeći bliže protestantima i živući s njima nisu nalazili ništa 
neobična u govoru biskupovu, dok su biskupi živući u čisto katoličkim 
zemljama bili ogorčeni i bijesni. Štampa vatikanska nije vjerno ovaj 
žalosni prizor opisala. Kardinal pariški napisa promemoriju na kar- 
dinalski kolegij, u kojoj kaže: „Ovoga dana bio je koncil pozorište naj- 
požalnijih prizora, na koje se jedna skupština dade zanijeti. Bjelodano 
je dokazano, da manjina ima samo toliko slobode, koliko se dopada 
većini, koja se je kadra na sve mahove od strasti zavesti 44 . Biskup je 
u posebnom podnesku protestirao proti postupku. Sabor je napokon 
ipak uvidio, da je biskup imao pravo u sudu o racionalizmu, pak je 



116 Nacrt funta. 



cijelu točku o racionalizmu prihvatio po predlogu Strossmayerovu. 
(24. aprila 1870.). 

Još jednom progovori naš biskup o samom infalibili- 
t e t u, dne 2. juna 1870. Sami protivnici vele, da je neizmjerno umje- 
reno i mirno govorio. Slikao je crkvu i njezino biće po knjizi svetoga 
Ciprijana ,,De unitate ecclesiae" i dokazivao, da vlast biskupa nije 
bila ograničena na medje njihovih biskupija, nego da oni po moći svoga 
značaja imadu autoriteta u poslovima cijele crkve, koji izvrši vat i mogu 
i moraju. Zatim pokazuje na prijeporu o novom krštenju heretika, što 
ga je imao sv. Ciprijan s rimskim biskupom Stjepanom, da Ciprijan 
nije vjerovao u osobni infalibilitet rimskoga biskupa; a to je sv. Au- 
gustin, biskup Kartage, tim opravdavao, jer o stvari još nije sudio 
crkveni sabor. Tako je i sv. Augustin držao za najviši odlučni autoritet 
opći koncil, a ne papu. Na to nadoveže^obranu sustava francuske crkve 
proti Valergi i suzbije njegovu teoriju o ustavu crkve. Zatim predje na 
lijepu i važnu ulogu, koju igrahu crkveni sabori. Ako se proglasi osobni 
infalibilitet, bit će suvišni obći crkveni sabori, biskupi će izgubiti svoj 
značaj kao svjedoci i suci vjere, pak če^imati da samo odobravaju i 
po tom jedva toliko moći, koliko je imadu teolozi i konsultori. To je 
proti ustavu crkve, kako pokazuje koncil halcedonski, gdje su biskupi 
vršili svoje pravo kao suci pismima pape Lava Velikoga. U tom po- 
pustiti značilo bi izdati svoje pravo i u obraz udariti koncil, koji je uz- 
držao pravo biskupi proti legatima (proponentibus legatis). Zatim hvali 
tridentinski sabor, koji hotimice kreće s puta pred pogibeljnijim pita- 
njima. Zatim nadje povoda u opaskama relacije, da brani bar princip 
moralne jednodušnosti. Irenej, Tertulijan, Augustin i Vincent de Lćrins 
postaviše za pravilo vjere, da je potrebna općenitost i suglasnost, a 
odatle slijedi, da je potrebna jednodušnost. Oporba njegova i njegovih 
drugova osniva se i na tom, što uvažuje vjersko stanje svojih dijece- 
zana. Napose će ta definicija biti sudbonosna za Hrvate i sve južne 
Slavene. Šizmaticima ne će biti moguće prelaziti, a katolici bi mogli 
otpadati. Zašto se jošte nada, da će sveti otac, koga za to vruće moli, 
ovu definiciju skinuti s dnevnoga reda. 

Vele, da je i ovaj govor bio jedan čin, ali uzalud muka biskupu kroz 
dva sata i pol.* Manjina biskupa odluči se, da će ostaviti koncil i Rim 
prije proglašenja dekreta. Naš biskup stigne u Zagreb 25. jula, a onda 



* Sadržaja ovoga govora ne donosi Jezuita Granderath. Zato ga uzimljemo 
po Friedrichu, koji ga donosi kraće i preciznije nego li djakovačka spomen-knjiga, 
koja ga inače ima vjerno po nacrtu, što se našao u ostavini Voršakovoj. 



Glava V. Strossmayer kao svjetski čovjek i{a vatikanskoga koncila. W] 

preko Siska 27. jula u Djakovo. S velikim ushitom primio ga je cijeli 
narod. Glas je njegova imena tekao preko obadva kontinenta Europe 
i Amerike. Protivnici crkve katoličke uzeše falsificirati njegove go- 
vore. Jedan u Americi patvoreni govor uznemirivao je svijet. Biskup 
ga je proglasio falsifikatom. Naš narod i sav slavenski svijet slavi bi- 
skupa i ponosi se njime kao svojim najodličnijim sinom. Naš narodni 
pjesnik Preradović pozdravi ga u to ime na povratku u domovinu : 

Drhtnu Rim vječni, sva se zemlja lecnu 
S Tvoga gromnog, s Tvog potresnoga slova — 
Kako da naš svijet ne ustrepti s Tebe 
Radosti silnom! 

Zdravo naš slavni veliki junače! 
S ponosom gleda na milog si sina 
Zemlja nam rodna, s ponosom zove Te 
Narod ljubimcem. 

S ponosom sav svijet pripoznaje Tebe 
Prethodnikom svog neodoljivoga 
Tijeka pram stalnom, vječitom si cilju 
Uzorna boljka. 

Zato tutnji on na sve strane dikom 
S Tebe, a mala, prezrena Hrvatska, 
Za koju svijet taj ni ne znaše skoro, 
Sad je na glasu. 

Kad je godine 1890. naš biskup u društvu sve rimske aristokracije 
kod kneza Odescalchija bio na večeri, koju je knez biskupu u slavu 
dao, stigne knezu telegram iz Španjolske od slavnoga Emila Castelara. 
On našega biskupa pozdravi kao „prvoga govornika Europe". Evo 
poslije dvadeset godina biskupove govorničke slave ! Castelar, njegov 
takmac za prvenstvo u govorništvu u Europi, priznaje mu prvenstvo. 
Narod hrvatski da je jak odlučivati o položaju i namještaju svojih od- 
ličnih sinova, bez sumnje bi ga bio postavio u središte svoga kultur- 
noga i državnoga života, da ga vodi i da mu donosi sa svojim svjetskim 
sve: ama i svjetske simpatije i realne koristi od saopćaja svoga sa ve- 
likim narodima. Ovako iz Rima pa u Djakovo doduše rasvijetljeno 
od njegova miloga puka — ali ipak samo Djakovo. 



118 Nacrt (tvoU. 

Hrvatska i Slavonija nije sretna zemlja, da prima puno stranaca 
Nije se umjela dati na glas radi svojih prirodnih ljepota. Možemo reći, 
da odsele stranci najviše dolaze, da vide Strossmayera i ono, što je on 
stvorio. 

Medju narodima zapadne Europe po osobnim simpatijama prvi su 
mu Francuzi. Rano zavoli on knjigu francusku, a od Četrdeset godina 
ovamo dalje čita najviše francuski. Još posljednje njegovo čitanje bila je 
francuska revija „Correspondant" — ostala je otvorena na njegovu 
pisaćem stolu. Boraveći u Parizu 1867. g. upoznao se s mnogim odličnim 
Francuzima. Na koncilu sprijatelji se osobito s najodličnijim francuskim 
biskupom Dupanloupom orleanskim. Kad je njegov prijatelj umr'o i 
Orleanci mu postavili spomenik, očekivali su biskupa u Orleansu, da po- 
dade počast svomu nezaboravnomu prijatelju. Osim Dupanloupa i njegova 
nasljednika Culiera dopisuje biskup sa đuc de Brogliem, Gratryjem, Emi- 
lom Olivierom, Laveleyem, Legerom, Didonom, D'Avrilom, Maksimom 
Rocheterrom, Melonom, Hamardom, Badairom, Allainesom, Lefaivrom, 
Maretom, Marbeauom, Pisanijem, Loisonom, Loiseauom, Duchesnom, 
Picotom i drugima. Louis Leger priopćuje iz jednoga pisma biskupova pi- 
sana njemu 26. aprila 1871. „Vaša će se domovina iza tolikih kušnja i 
žrtava podići i pomladiti. Sretna će posljedica iza ove situacije biti, ja 
se nadam, iskren savez izmedju življa romanskoga i slavenskoga". Drugi 
put 8. januara 1875. „0 slozi plemena latinskoga i slavenskoga ovisi 
jamačno sloboda, kultura i napredak Europe". Smijemo reći, da je bolji 
dio njegove korespondencije kroz tri decenija s odličnim Francuzima. 
Mnogi Francuzi polaze na Balkanski poluotok. Prolaze i njihovi mladi 
ljudi. Nikada ne propuštaju posjetiti našega biskupa, da im dade putokaz 
za balkanske zemlje. Kada je u strašnom ratu izmedju Francuske i Nje- 
mačke iza Sedana zaprijetila Francuskoj invazija Nijemaca u srce Fran- 
cuske, u sam Pariz, poleti naš biskup glavom u Beč do ruskoga posla- 
nika, da ga nagovori, neka cara ruskoga Aleksandra 11. uputi i skloni, 
da ne da satrti Francuske. Neka bi posredovao. Novikov mu obeća, da 
će to caru obznaniti. Valjada se ipak sjetio car Aleksandar 11. i na po- 
sredovanje našega biskupa, kada je godine 1875- zapriječio drugu bru- 
talnu navalu Njemačke na Francusku. 

Simpatije medju Francuzima za našega biskupa bile su općenite. 
Kada je godine 1888. biskup vodio hrvatsku deputaciju pred papu 
Leona XIII., sastadoše se Hrvati s Francuzima u crkvi svetoga Petra. 
Francuzi su se natjecali s Hrvatima, da odlikuju našega biskupa. „Jedva 
se može reći — pripovijeda sam biskup u svojem pastirskom pismu od 



Glava V. Strossmayer kao svjetski čovjek i%a vatikanskoga koncila. 119 

10. maja 1888. — koliko su ti dobri i ushićeni francuski hodočasnici 
mene i sav narod hrvatski odlikovali i koliko su nam bratske ljubavi 
i štovanja iskazivali ili u samoj crkvi sv. Petra ili pred pročeljem nje- 
zinim." Navala Francuza, da mu ljube ruku, bila je tolika, da je biskup 
skoro od navale nastradao. „Ami de France" i „Vive" grmjelo je ne- 
koliko hiljada grla po pijaci pred svetim Petrom. 

Nije naša zadaća, da oslikamo odnošaje našega biskupa u poslo- 
vima čisto crkvenim sa papama Pijem IX. i Leonom XIII. Oni su bili 
iskreni i odani, kako se pristoji jednomu biskupu. Samo ćemo spome- 
nuti jednu javnu zgodu iz dobe Leona XIII., kada je biskup predvodio 
hodočasnike slavenske, da zahvale papi, što je izdao znamenitu svoju 
encikliku „Grande munus" u slavu i proslavu apostola slavenskih či- 
rila i Metoda. „Gledajmo i nastojmo — zove biskup svoj puk i sve Hr- 
vate 4. febr. 1881. — da ni mi ni narod naš ovom zgodom za ostalim 
svijetom slavenskim ne zaostanemo. U današnjem svetom ocu papi 
uskrisio je Bog Slavenstvu Nikolu I., Hadrijana II. i Ivana VIII., sve 
slavne Isusove namjesnike, koji su važnost slavenskoga pitanja posve 
shvatili i iz svih sila o tom nastojali, da Slavenstvo uzvišeni onaj cilj 
postigne, koji mu Bog u bratskoj slozi sa najođličnijim narodima 
ovoga svijeta opredijeli. Znam ja zacijelo i iz izvora posve vjerodostojna, 
da sveti otac papa nas južne Slavene osobitom ljubavlju ljubi i da iz 
blagoga srca svoga, iz koga se srce Isusovo odziva, ne isključuje ni 
braću našu istočnoga obreda". Papa dade poslije o tom hodočašću 
kovati spomenicu g. 1883., koja je na Petrovo u Rimu razdijeljena, gdje 
je na jednoj strani papa Lav XIII., a na drugoj naš biskup s hodo- 
časnicima slavenskima. 

Biskup je s Talijanima crkvenjacima, učenjacima i umjetnicima 
prijateljski više godina općio u Veneciji, Fiorenci i Rimu. Izmedju 
kardinala prijateljevali su s njim najučeniji i najodličniji članovi ku- 
rije: Viale Prela, Franchi, Nina, Jacobini, Bartolini, Capecelatro, Pa- 
rochi i Rampolla. Osobito je dobar njegov ođnošaj bio s učenim upra- 
viteljem papinskih arhiva Augustom Theinerom. Od odličnih politika 
bio mu je najsrdačniji odnošaj s ministrom Markom Minghettijem, a 
onda s Bonghijem, Torlonijem, sa slavnim arheologom Rossijem, sa 
glavom aristokracije rimske knezom Odescalchijem i drugima. Jednom 
kod Odescalchija sabrana aristokracija sleti se oko biskupa, neka se 
preko zime naseli u Rimu pak ih pomiri s papom. To mi je pripovijedao 
Rački, koji je bio prisutan. 

Biskup je prijateljevao i s mnogim njemačkim biskupima, svojim 



\2f> S201 fsrctt 

drugovima 12 ir/nzih. Oi v-^rr.ih ij-di tili su rr.u poznanci: Gregorovius, 
Oneist, lSAYm%tz, Hubner, Helfert. Sch-iselka- Overbeck. Lutzow, 
Isitelberger i dru?i mnoei. Sam Bbmaick tražio je, da dodje 5 načini 
biskupom u doticaj preko poslanika Schlozera* kada je imao da prekine 
kulturkampf. 

Biskup nije nikada posjetio Engleske* nije znao engleski, a opet 
je po Klasu dospio u prijateljstvo s velikim engleskim državnikom Glad- 
atonom, s kojim nekoliko godina srdačno dopisuje. Rekosmo „srdačno 4 '. 
Jednom mu piše Gladstone, da su njihove misli politici na Balkanu 
ne samo sukladne, nego dapače identične. Drugi put opet: „Sve 
mislim, da Vas jednom posjetim u Vašem biskupskom sjedištu. Sme- 
taju mi samo onih 67, koje na ledjima nosim." Biskup je još srđačnije 
opčio s lordom Actonom, koji ga je dapače u Djakovu posjetio. 

Prvi i naravni biskupovi prijatelji jesu odlični sinovi slavenskih 
naroda. Za njih kao za bracu biskupovo srce vruće bije. Zato je on 
po svem svijetu razglašeni „panslavista", zato su svi protivnici Sla- 
venstva u svijetu i protivnici našega biskupa. Ne bismo bili pravedni, 
da ne spomenemo i njegovih nešto protivnika u domovini njegovoj. 
Rodila se i u Hrvatskoj protuslavenska misao u dva traka. Onaj trak, 
koji je mislio, da on ima biti nosilac ideala hrvatskoga naroda, postavio 
je sam sebi dostojan spomenik svojim grubim navalama na Slavenstvo 
i na našega biskupa. Tko hoće. nek se tim potanje bavi. 

„Zadaća svakoga čovjeka, svake države i cijeloga čovječanstva 
jeste vršiti istinu i pravdu na ovom svijetu". S ovim riječima biskupovim 
najljepše uvodimo biskupove odnošaje prema Slavenstvu. Prvi su mu 
i najbliži po odno*ajima Česi. S njima je prijateljevao već godine 1848. 
Misao federalist ičnom ustrojstvu monarhije branio je on i u našem 
saboru. On prijateljuje sa PalackinuRiegerom. Josipom Jirečekom, Klani - 
Martinicem. SkrejSovskim. Cermakom, a i s drugima. Najtrajnije mu 
je i neprekidno prijateljevanje i dopisivanje kroz pedeset godina sa 
pobratimim Franjom l.adisluvom Riegerom. Pri svim djelima i sla- 
vama biskupovima učestvuju i česi. a tako se i biskup oglašuje pri češkim 
svečanim .xodama. /a karakteristiku svih tih zgoda neka bude nje- 
gova čestt:ka pobratimu Riegeru prigodom njegove osamdesetgodiš- 
njktf- ..Vole slavni prijatelj;;: Ti si divne sposobnosti duha i značaja 
svoga \a.\ia upotrpebio na koriš:, prosvjetu i slobodu svoga naroda. 
k*o i na o:u* po!o.\i\ koii mu ;; dr.\ivi s p;i:iim pravom pripada. Narod 
twj slavv.: s;\p,v p:: ,v*amdose:*v jcv\iiš:;;ici :vov; siav;: irr.ena :vogi 
SA slauvr. svov •-. : ;::a:ve:v. >\\v::v.. Ja se :o* slavi :; s\e<^ srca pridru- 



Glava V, Strossmayer kao svjetski čovjek i^a vatikanskoga koncila. \2\ 

žujem i želim, da ti Bog dozvoli doživjeti čas, kada će se sve pravedne 
želje tvoga naroda ispuniti. Slava tebi, slava cijelomu narodu češkomu". 
Rieger opet njemu prigodom pedesetgodišnjice biskupovanja ovako 
čestita: „Visoko štovani prijatelju! Malo ih je, kojima je Bog dao, da 
učine historijski što znamenito. Ali sretan i zaslužan je onaj, komu 
toplo srce za dobro naroda i požrtvovnost pružaju snagu, da taj veliki 
božji dar pretvori u neprolazna djela, i koji stupajući pred svojim na- 
rodom taj narod snažno naprijed pomiče. Tebi, plemeniti mužu, sve je 
to dano i k svemu tomu visoka starost sa duševnom jakošću. Ako se 
i ne može sve ono veliko, za čim težimo, postići, ako i najplemenitije na- 
mjere ljudi sumnjiče, ako i patriotske čine drugi nezahvalnošću uz- 
vraćaju, vlastita svijest, da smo požrtvovno samo za dobrim težili, 
bodri nas na putu prema grobu i tješi time, da će nam s onu stranu 
groba povijest izreći pravedan sud". 

Slovaci savijaju se oko našega biskupa kao djeca oko oca u ve- 
selim i tužnim danima. Kada je Nj. Veličanstvo (g. 1862. 21. aug.) po- 
tvrdilo pravila Matice slovačke i darovalo u to ime i hiljadu forinti, 
prvi se oglasi naš biskup sa darom od hiljadu forinti. „Nijedno pleme 
slavensko u Austriji — piše biskup njima —nije u toli teškom položaju 
kao slovački narod u Ugarskoj . . . Moje je ipak čvrsto uvjerenje, da 
će pravda i istina pod blagim uplivom Boga i pravednoga vladara prije 
ili poslije i tu pobijediti . . . Nadati se je, da će i Magjari uvidjeti, da 
u interesu njihovu leži, da krasni narod slovački zadovoljan i sretan 
bude, što dakako dotle biti ne može, dok mu jezik i narodnost u svakom 
obziru obezbijedjena ne bude." Rado se Slovaci njemu utječu u svojim 
nevoljnim danima. 

Poljaci kao katolici i koliko su nesreće imali i nepravde trpjeli, 
imadu za sebe biskupove simpatije. Koliko su se i koji su se priznavali 
Slavenstvu, ti su mu bili braća i prijatelji, kao da su sinovi njegova 
rodjenoga hrvatskoga naroda. Godine 1881. napisa svoju sjajnu posla- 
nicu u slavu svete braće apostola slavenskih Ćirila i Metoda, u kojoj 
zaklinje ruski narod, „neka se približi svetoj stolici i poboljša tako svoj 
odnošaj naprama najdarovitijemu plemenu slavenskomu" — Polja- 
cima. Biskup je ove iste godine vodio i Poljake kao hodočasnike pred 
svetoga oca. Biskup se sprijateljio prije već sa knezovima Czartoryskim, 
Sanguskom, Lubomirskim, Chodzkom, Grabowskim, Jablonowskim, Gre- 
gorzewskim, a sada i sa Adamom Sapiehom, grofom Tarnowskim, Kul- 
czyckim i drugima. Stanislav Belza opisa svoj boravak u Djakovu i 
u Hrvatskoj u posebnoj knjizi. 



122 Nacrt fivota. 



Rusini se kasno javljaju biskupu. Biskup je bio njihov zagovornik 
kod Poljaka u ime bratske ljubavi i potrebne sloge. U tom pogledu 
znao je on biti braći nepriličan. Nije mu srce podnosilo, da ne kaže 
Rusima, neka patnje Poljaka ublažuju, a opet Poljacima, da ne taru 
Rusine. „Budućnost Slavjanstva — veli veliki apostol sloge slavenske 
23. marta 1888. rusinskim društvima — njegova sloboda, prosvjeta, 
pobjeda i slava očevidno leži u medjusobnoj njegovoj ljubavi, slozi i 
bratskoj uzajamnosti. Ako se mislimo tudjoj navali i tudjoj nepravdi 
oteti, očevidno je, da mi sami jedan prama drugomu ne samo vazda i 
vazda pravdu, nego i bratsku ljubav vršiti imamo. Ja ovo sveto načelo 
ovdje na jugu po mogućnosti zastupam i Širim, vi pak, slavna moja 
gospodo i Časna braćo, činite to tamo na sjeveru! Bog nas i ovdje i 
ondje blagoslovio i dao, da čvrstom vjerom našom i svakom kršćanskom 
dobrotom i kreposti vrijedni i dostojni uvijek budemo onih svetih i 
neumrlih svrha, na koje nas je božja providnost pozvala. Medju vašim 
i našim narodom mnogo se sličnosti nalazi. Vaš krasni i ljupki jezik 
blizu je našega jezika; vaše divne pjesme, kojima se više praha zemalj- 
skoga u rajske visine uznašate, kao da su isto to, što i naše pjesme; 
vaši uzorni napjevi i vaše pučko pjevanje u toliko je istovetno sa našim 
napjevima i našim pučkim pjevanjem, e se čini, kao da je jednoga ter 
istoga naroda. A i ćud nam je skoro jedna ter ista, sklona na čednost, 
umiljatost i ljubežljivost. Svijem tijem kao da smo i mi ovdje i vi tamo 
na jednu ter istu posebnu svrhu opredijeljeni, a ta je: da svaku doduše 
nepravdu odvažno od sebe odbijemo, ali nepravde nikad nikomu ne 
nanašamo, nego vazda i vazda svetoj istini služimo i ljubav vršimo, u 
kojoj se otajstvo i naše i cijeloga Slavjanstva slobode, prosvjete, sreće i 
bolje budućnosti sastoji". Ovako nježno znao bi biskup svoj pravi sla- 
venski program samo milim sebi Slovencima izreći, jer ih drži za pat- 
nike i jugoslavenske stražare prema invaziji germanskoj na Jugo- 
slavenstvo. Vidi se, da Rusine drži za isto takve, ako ne još veće 
patnike. 

Biskup i Rusi. Kada ovo napisasmo, diže nam se pred očima ve- 
ličajni lik našega Gjure Križanića, toga velikoga propovjednika je- 
dinstva crkve i Slavenstva. Koliko je puta i s kakvim zanosom naš 
biskup jedinstvu crkava govorio svomu narodu, a kako to očitova u 
svojim slavnim govorima u rimskom koncilu svemu svijetu! Koliko je 
puta izrekao, da bi život svoj žrtvovao za ovu svetu misao ! Zna on, 
da je tomu veliki trud i rad ne decenija, već vijekova potreban. Zato je 
želio, da Rusija s rimskom crkvom bar u bliže doticaje stupi. „Ja već 



Glava V. Strossmayer kao svjetski čovjek i\a vatikanskoga koncila, i 2} 

nekoliko godina nastojim — piše on gospodaru Crne gore — ne samo 
naše jugoslavenske glave, nego i samu Rusiju uputiti, da je u slavenskom 
interesu neizmjerno stalo, da se glede svojih katoličkih podanika sa 
svetom stolicom sporazumije. Cijelo ovo stoljeće ne poznaje po mom 
osvjedočenju djela uzvišenijega i divnijega, nego što je djelo, koje se 
je u najnovije doba po Rusima dogodilo; a Crnogorci i crnogorski knez 
ponovili su u tom svetom djelu Čudesa onih grčkih junaka, koje je starac 
Homer opjevao, pa ipak sav je svijet graknuo i na Ruse i na Crnu goru. 
Već gledom na ovu okolnost željeti bi bilo, da se slavenski svijet u po- 
voljne odnošaje stavi sa svetom rimskom stolicom, koja je najveća 
moralna sila na svijetu'' (11. sept. 1879-). 

Biskup je u tom pogledu postigao i neke uspjehe. Ruska 
vlada bila je voljna učiniti prve korake. Trebala je za to po- 
uzdana posrednika. Biskup je voljan od srca svoga otkinuti svoga pri- 
jatelja Račkoga. Promislite, koliko ga je on trebao, koliko je bio uvjeren, 
da ga treba akademija i hrvatski narod. Ali biskup vjeruje u mudrost 
i razboritost svoga prijatelja, vjeruje, da bi ovo približenje preko ka- 
tolika Rusije rimskoj crkvi moglo biti od najvećih i najsretnijih po- 
sljedica za cijelo Slavenstvo. Rački stavlja uvjete, da se prizna i dade 
veća sloboda katolicima. Na tom se sve razbije. Rački odbije ponudu. 

Biskup boraveći poslije koncila po više puta u Rimu upoznao se 
i sprijateljio s knezom Urusovom, Butenevom i Izvolskim, ruskim po- 
slanicima u Rimu, a vidjamo ga i u prijateljstvu s ruskim državnikom 
Hesenom. Biskup nastoji, da Rusija učini konkordat sa svetom stolicom. 
— Nije to išlo. Biskup je uvijek sudio, da bi se tim konkordatom ublažili 
odnošaji izmedju Rusa i Poljaka, što je on na sav glas svojim ruskim 
i poljskim prijateljima razlagao. Biskup je s mnogo Rusa općio, a s ne- 
kima i dopisivao, kao što su: Hesen, Ignatijev, Urusov, Pierling, 
Martinov. Ali srcu njegovu kao da je najmiliji veliki ruski filozof Vladimir 
Solovjev, najglavniji pobornik jedinstva crkve u ruskom narodu, koji 
o jedinstvu crkve tako otvoreno i uzvišeno svomu narodu pripovijeda, 
kako nikad nijedan Rus. Solovjev je biskupov gost za duže vremena u 
samom Djakovu. 

Kada je papa Pije IX. pri prelazu Rusa preko Dunava Rusima 
neprijatan govor govorio, napisa biskup spomenicu na državnoga 
tajnika i na samoga papu, kako to rastužuje kršćanski svijet. 
Biskup je Bogu hvalio, kad je Rusija Tursku pobjedjivala i kršćane 
oslobadjala. Upravo cvili od jada, što ima i katoličke štampe, koja stoji 
na strani Turaka, a proti Rusiji. tom se potuži u opširnoj spomenici 



124 Nacrt fivota. 

upravljenoj na državnog tajnika kardinala Franchija (14. marta 1878.), 
a želi, da to i svetomu ocu priopći. Biskup žali, što katolički list (La 
Defense) stoji na strani Turaka, gdje bi morao hvaliti Rusiju, koja se 
je tako plemenita posla latila, morao bi kuditi i plakati, što ostala Eu- 
ropa suha oka gleda toliki pokolj krštene Čeljadi, pače što se stavila 
u takav položaj, da oslobodjenje kršćana odgadja i osujećuje. Dakako, 
uvjeren je biskup, da bi se drugačije sudilo o Turcima, kada bi ti kršćani 
po Balkanu bili Gali, Nijemci, Magjari i drugi, ali budući da su Slaveni, 
zavlače se njihove muke u nedogledna vremena. Zato moli biskup kar- 
dinala, neka zabrani takovo pisanje katoličkoj ,,La Defense", na temelju 
kojega pisanja mogu Rusi s punim pravom govoriti, da su oni nama ka- 
tolicima omraženiji nego li protestanti, pače više nego li sami Turci. 
A ipak Rusija steče eto sama zaslugu i slavu, da ona jedina ugnjeta- 
vane narode krvavim žrtvama brani i odlučno zaštićuje. 

Kad je Rusija slavila g. 1888. devetstogodišnjicu pokrštenja svoga 
kneza Vladimira i ruskoga naroda u Kijevu, pošalje onamo naš biskup 
ovaj telegram: „Baština sv. Vladimira, sveta vjera, jest uskrsnuće i 
život, svijetlo i slava ruskoga naroda. Bog blagoslovi Rusiju, da ja- 
košću vjere, uzornim životom, pomoću božjom i kršćanskim junaštvom 
uza svoje druge zadaće i onu najuzvišeniju svjetsku misiju ispuni, koju 
joj je Bog namijenio." Štampa židovska i magjarska navališe na sve 
mahove na ovaj telegram biskupov. Vlada magjarska valjada da za- 
dovolji svomu javnomu mnijenju, mislila je, da je potrebno skloniti 
samoga kralja, da ovaj telegram javno osudi i biskupa pokara. U mje- 
secu septembru ove godine 1888. došao je glavom car i kralj Franjo 
Josip na manevre vojne u Bjelovar. Kod predstave klera prikori kralj 
biskupa (po „Pester Lloydu") ovim riječima. „Čudio sam se, kakav ste 
vi poslali telegram u Kijev. Vi niste bili pri sebi. Vi ste bili bolesni. 
To je čin proti monarhiji i proti vašoj crkvi". Biskup se pokloni i reče: 
„Veličanstvo! Moja je savjest čista". Kraljev ukor razveselio je bi- 
skupove protivnike, a rastužio njegove prijatelje. Sav naobraženi svijet 
zanimao se ovim izvanrednim dogadjajem. Novine europske i ame- 
rikanske zanima sudbina proslavljenoga koncilskoga govornika. Nikada 
do tada nije jasnije izašlo na vidjelo, da je naš biskup doista čovjek 
svjetskoga glasa. 



* 
* 



Glava V. Strossmayer kao svjetski čovjek i\a vatikanskoga koncila. 125 

Biskup Strossmayer bio je stasa dosta visoka, koji mu je lijepo pri- 
stajao, da i vanjskim izgledom predstavlja ugledna crkvenoga dosto- 
anstvenika. Suhonjav i vitak ostaje skoro do svoje osamdesete godine, 
svi su mu oblici oštri, a pogled živahan i pronicav. Tekar poslije osam- 
desete godine zaobljuje se i cijeli mu lik i postava odaje blagoga i dobro- 
ćudnoga starca. U mladosti slab i boležljiv, u starosti zdrav i jedar 
kako nikada prije, čuva sebi zdravlje neizrecivom redovitošću i umje- 
renošću. U slatkom smijehu iza velikih otvorenih usta prikazivali bi 
mu se zubi svi sačuvani do jednoga. Glas mu je melodičan bez grubosti 
u dubljini i piskutljivosti u visini. Hod mu je brz i krepak sve do visoke 
starosti. 

Kod njegova gostoljubivog stola sjedili su kroz pedeset godina ja- 
mačno sinovi prosvijetljeni svih naroda europskih. Nije nikada nijedan 
od njega odlazio, da se ne divi njegovoj živahnoj i duhovitoj kon- 
versaciji. Kada je počeo govoriti kakav govor, priklonio bi glavu, lice 
bi mu se namreškalo i pokazalo upalo, kao da je bolan. Glas bi mu bio 
tih i slab, kao da će šaptati. Kako je god napredovao govor, tako je 
napredovao njegov glas i ispunjavala se njegova lica. Do kraja govora 
već su bila sasvim ispunjena i mladenačkim crvenilom oblita obadva 
lica. Biskup je u svakom svečanijem govoru zanesen. „Kada govorim 
— reče jednoiti sam o sebi — onda kao da ne govorim ja, nego da govori 
iz mene neka viša sila. A kada govorim hrvatski, latinski i njemački, 
ja i mislim onda samo u tom jeziku." Memorija mu je bila trajna sve 
do poslije osamdeset i pete godine. Tekar zadnje dvije tri godine slabio 
mu je sluh, te nije mogao pratiti konversaciju, kako je to prije činio. 
I slabiji vid posljednjih deset godina nije mu dao zadovoljavati njegovoj 
velikoj želji za čitanjem. Skoro do sedamdesete godine nije poznavao 
medjašne noćne ure, kada da se s čitanjem prestane. 

Iz prošlosti nije gotovo nikada pripovijedao, što inače starci naj- 
vole činiti. Bilo je pred desetak godina. Sjedio s nama drug biskupov 
od mladosti, takodjer starac već od osamdeset godina, pa pripovijeda 
i pripovijeda iz njihove zajedničke prošlosti. Biskup se najednom okrene 
prema meni i reče: „Ovaj moj prijatelj sve pamti, što je bilo, a ja nivta, 
već gledam samo naprvo, i opet ne vidim ništa." Tom prigodom stari 
drug njegov pripomene, kako je pri jednom ispitu u teologiji Stross- 
mayer smjelo i samostalno odgovarao. Predsjednik ispitne komisije iz- 
nenadjen reče mu: „Vaše gospodstvo bit će ili najveći heresijarha 19. 
vijeka ili najjači stup katoličke crkve". Hvala Bogu, da je bio ovo drugo. 



i 26 Nacrt %ivota. 



Strossmayer je umr'o 8. aprilal905- iza kratke bolesti u devedeset 
i prvoj godini života. Zaplakao je za njim sav hrvatski narod i cijeli 
slavenski svijet. Sami njegovi protivnici malo se ublažiše pred stra- 
hotom smrti i veličinom čovjeka. Mi opet u ime naše akademije i hr- 
vatske naše domovine kličemo: „Bog je blagoslovio Tvoj rad, veliki 
biskupe, u narodu hrvatskom, a narod će hrvatski blagoslivljati Tvoju 
uspomenu u vijeke vijekova, od roda u rod. Slava Tebi !" 




I. 

GOVORI. 



1. GOVOR O AKADEMIJI I SVEUČILIŠTU 

GOVOREN U SABORU DNE 29. TRAVNJA 1861. 



Svijetli bane, gospodo narodni zastupnici! 

Svijest i srce naroda jest ono sveto gojište i shranište, u kom se 
prema potreboćama narodnima plemenite misli, plemenite želje i 
zahtjevi radjaju i čuvaju; pak što narod čestit i nevin polag zakona 
vječite pravde i istine u svijesti svojoj pomisli i ushtije, što u srcu 
svom zaželi, to pod blagim uplivom božje promisli prije ili poslije 
sve prepone i spletke ljudske nadvladati i u javnom životu ožudjenim 
plodom uroditi mora. To je, što poštenjaka i tada tješi i hrabri, kad 
se tmasti oblaci nad glavom domovine viju. 

Meni, gospodo narodni zastupnici, u ovaj svečani čas srce pod 
teretom želja, koje za mili dom i rod svoj gojim, ponešto olakša, pače 
od radosti ustrepti, dočim vidim jednu od najusrdnijih i najpleme- 
nitijih namjera naroda našega s tolikim vašim odobrenjem, s tolikim 
vašim usklikom i ushićenjem primljenu i oživotvorenu; namjeru naime, 
da se putem akademije znanosti u pomoć priteče narodnomu obrazo- 
vanju, narodnoj knjizi našoj, koja je doslije pod uplivom raznih ne- 
' povoljnih okolnosti samo životarila i tako rekav kukavila. Jednodušni 
usklik i ushićenje vaše, s kojim evo namjeru rečenu prigrliste, poru- 
čanstvo narodu našemu pruža, da ne ima nijednoga medju nama, 
koji bi se dušom i srcem narodnim željama, narodnim pravima, na- 
rodnoj časti i ponosu iznevjerio; pače da svi živo osjećamo nužde 
i potreboće naroda našega, rane ljute, s kojih toliko boluje; da svi 
dobro shvaćamo uzvišenu zadaću naroda našega; da, gdje se o tom 
radi, da se narodu našemu ujamči sretnija i slavnija budućnost, raz- 
likosti mnijenja medju nama ne ima, da smo tada svi jedna duša i 
jedno srce. 

Jednodušni usklik i ushićenje, s kojim akademiju znanosti po- 
zdravljate, uvjerenje je, da je plemenita želja i namjera ova narodu 
svemu, da je svima nama upravo iz dna srca i ljubavi proistekla. Gdje 



1J0 /• Govori. 

je srce i ljubav tvoja, tu je — veli Pismo — i blago tvoje. Gdje je toli 
srdačna jednodušnost, tu će biti blagoslov božji, tu će biti i blago- 
darna desnica naroda našega, bit će tu primjernim načinom blago- 
darna desnica plemenitih naroda našega zastupnika, ter će pomisao 
tu do onoga stepena savršenosti dovesti, koja časti i dostojanstvu na- 
roda našega odgovara, koja odgovara uzvišenomu cilju, koji 'nam 
pred očima trepti, da nam naime blagorodica i blagovjesnica više 
svjetlosti i višega izobraženja, knjiga narodna, svaki dan to više 
procvate ter narod naš duševnim blagom svojim u tolikom izobilju 
obogati, da se naskoro s najizobraženijim narodima svijeta ustakmiti 
može. 

Što se malenkosti moje tiče, hvalim srdačno g. vel. županu križe- 
vačkomu, hvalim svima vama, gospodo, na tolikoj vašoj pohvali, na to- 
likoj dobrohotnosti i toli blagom sudu o meni. Ja ništa drugo, gospodo, 
ne učinih doslije, nego samo puku dužnost ispunih prama narodu 
svomu. Bog me i mila domovina od malih nogu tja do danas stostrukim 
načinom dužnikom svojim učini; ja se trsim i trsit ću se do groba svoga 
što mogu bolje Bogu i domovini se odužiti. 

Ja sam, gospodo, od prostih, neukih roditelja proizišao te sam 
osobito u mladjoj dobi svojoj podosta tegoba u obrazovanju svom 
oćutio; znam dakle iz vlastitoga iskustva svoga, što će reći miloj do- 
movini i sinovima domaćima sredstva višega duševnoga izobraženja 
pružiti. Oni, gospodo, koji su nas rodili i odgojili, tijelo su nam i tjelesni 
život dali i othranili, ter su zato vječitoga našega priznanja, vječite 
zahvalnosti vrijedni; koji nam pak sredstva k višemu duševnomu izo- 
braženju pružaju, oni nam viši život daju, koji toliko više vrijedi od 
prvoga, koliko više vrijedi nebo od zemlje, duh od tijela, dobra duševna 
od blaga tjelesnoga To $u oti duševni roditelji, kojima nigda dosta 
priznanja, nigda dosta zahvalnosti iskazati ne možemo. Dobra, gospodo, 
koja uživam, zakoni crkveni baštinom siromaha nazivlju. Ja scijenim, 
da je za sad mila domovina naša, što se sredstava za duševni razvitak 
tiče, još veoma oskudna i siromašna; scijenim dakle, da je svih nas 
sveta dužnost oskudnoj i siromašnoj domovini našoj u pomoć priteći; 
napose pak sveta je to dužnost onih, koji su držani po svetom stanju 
i zvanju svom osobitu skrb za siromahe nositi, budući baštinici ljubavi 
onoga, koji na ovaj svijet dodje s osobitim obzirom na siromahe i uboge, 
koji i sad i do vijeka osobitim načinom u siromasima i ubogima biv- 
stvuje ter svaki dar sirotinji učinjen, kano da bi samomu njemu učinjen 
bio, smatra i nagradjuje. ....... <■ 

7; Gospodo narodni zastupnici! Nemoć, pod kojom stenjaše i bo- 
lovaše doslije narodna knjiga naša, ona je ista, pod kojom stenje i 
boluje cijelo državno tijelo naše. Oštećeno nam je državno tijelo naše 
i oslabljeno na sve četiri strane svijeta; oštećeno i oslabljeno stranom 
nehajstvom našim, oštećeno i oslabljeno stranom tudjim nesmiljeni 
i nepravdom, oštećeno i oslabljeno ponajviše našim požrtvovanjem 
za opće dobro. 



i. Govor o akademiji i sveučilištu. \X\ 



Gospodo! Moje je uvjerenje cijelim tečajem javnoga života do- 
movine naše potvrdjeno, da jedva ima naroda pod nebom, koji bi 
poMvovanjem svojim i stoljetnim tako rekav mučeništvom svojim 
toliko si susjedne narode, toliko cijelo carstvo, pače cijelu Europu 
zadužio, koliko naš narod; zato scijenim, da je sveta dužnost susjednih 
naroda, sveta dužnost carstva i cijele Europe tim se narodu našemu 
odužiti, da ga živo i iskreno u težnji njegovoj, stare i nove rane dr- 
žavnoga tijela svoga po mogućnosti iscijeliti ter mu staru snagu i 
valjanost povratiti, podupire. Bilo medjuto tomu kako mu drago, 
istina je, da se oštećenost i rascjepkanost državnoga tijela našega 
prenesla u sve struke javnoga državnoga i duševnoga života našega, 
a po tom naravno i u knjigu našu, na veliku štetu narodnoga izobra- 
ženja našega. Tužni književnik, poslije kako bi velikim trudom i na- 
porom knjigu izumio i svim mogućim uresom duše i srca svoga na- 
kitio, tada mu se istom valja brinuti i glavu razbijati, kako će duševno 
ljubimce svoje na svijetlo iznijeti i u bijeli svijet oturiti. Trud pregolem, 
a šteta vazda gotova. 

Nije Čudo, da su se u tako nepovoljnom položaju najizvrsniji 
umovi od duševne radnje strašili i ustezali; nije čudo, da je u tim okol- 
nostima mnogi plod duha domaćega u zabitnom kutu hranom moljaca 
postao, dočim bi krasnom hranom duhu domaćemu postati imao. 
Ah ! Bog s2m zna, koliko duševnoga blaga u starim i novim spisima 
s toga uzroka u tminama zakopano stoji ter željno dan uskrsnuća svoga 
očekuje. Znala bi nam ovom prilikom o tom koješta pripovijedati 
posestrima Dalmacija, da ju tudja ruka od ogrljaja našega ne priječi, 
posestrima, velim, Dalmacija, koja, kao što je negda bila središte 
državnoga i političkoga života našega, sjedište kraljeva i krune naše, 
kolijevka slavnih junaka naših, tako je bila ujedno ognjište više svjet- 
losti i obraženosti, koje djelo cijenom i valjanošću svojom ništa ne 
ustupljuje najkrasnijim djelima izobraženih europejskih naroda. Ah 
Dalmacijo mila, što se od tebe učini! Vrati, ah vrati se čim prije u 
naručaj naš, pak ćeš bez dvojbe biti, što si negda i bila, glava naša i 
kruna naša! 

Tomu nedostatku doskočit će akademija znanosti pružajući 
sredstva narodnoj knjizi, da bez ikakvih prepona slobodno pred 
lice svijeta i naroda stupiti može; akademija znanosti će, ako Bog 
da, narodnoj knjizi onu slogu i ono jedinstvo pribaviti, koja jur kod 
izobraženih germanskih i romanskih naroda vlada i koja je jedina po- 
luga višega razvitka narodnoga izobraženja. U prvom početku i kod 
germanskih i romanskih naroda knjiga je narodna pod istim 
teretom stenjala kao i kod nas, pa je istim putem do sloge i je- 
dinstva dospjela, a po slozi i jedinstvu do one gorostasne vrline, kojoj 
se s punim pravom čudimo. Sto je kod njih moguće, moguće je i kod 
nas. Još i dan danas više je razlikosti u narječjima kod Germana i Ro- 
mana nego kod nas Slavena na jugu, pa kad su oni razlikost i ras- 
cjepkanost tu u knjizi nadvladati mogli, nadvladat ćemo ju i mi, ako 
mudro i postojano napredovali budemo. Tada će se istom dokazati, 



132 /• Govori. 

da duh slavjanski na jugu, lišen tudjih okova, puno lijepih sposobnosti 
posjeduje; tada će se jamačno dokazati, da je crna kleveta, da duhu 
slavjanskomu originalnost i viši polet manjka, koja kleveta u ustima 
ljudi, koji ju do sad narodu našemu predbacivahu, upravo toliko pra- 
vedna i istinita bijaše, kao da bi čovjeku, komu si noge i ruke sapeo, 
predbacivao, što s onom brzinom ne gradi, s kojom prost i svakih 
okova lišen, ili da bi se divio ptici, kojoj si krila podsjekao. što se ne 
baca nebu pod oblake. 

Gospodo narodni zastupnici! S akademijom znanosti usko je 
spojen drugi zavod, koji bez dvojbe svakomu domorocu vruće na srcu 
leži i ležati mora. A zavod taj jest jugoslavensko sveučilište u Zagrebu. 
Gospodo ! Usklik i pohvala jednodušna, s kojom primiste izušteno po 
meni jugoslavensko sveučilište, svjedok je, da sam tim dirnuo upravo 
u živac domorodnih želja, da je i taj zahtjev ko i prvi proistekao iz žive 
duše naroda našega. Akademija znanosti pretpostavlja po mom mnijenju 
sveučilište. 

U akademiji znanosti sve struke znanja čovječanskoga u vi em 
znamenovanju zastupane biti moraju. Mudroslovlje, filologija, pravo- 
slovlje, prirodoslovlje sa svima ograncima svojima, bogoslovlje, slovo- 
slovlje, povjesnica i t. d. i t. d. u višem smislu u akademiji znanosti 
stjecište i utočište svoje naći imaju. Akademija znanosti ima biti umo- 
vima, koji se poput orla na krilima uzvišenoga duha svoga nebu pod 
oblake dižu, najplemenitiji cilj radnje duševne. Akademija znanosti 
ima biti nagrada i lovor-vijenac ljudima, koji su se ma u kojoj struci 
zrtanosti osobito odlikovali. To vam pak, gospodo, akademija samo 
onda biti može, ako se budu sve struke znanosti u sredini našoj i u na- 
rodnom duhu predstavljale i podučavale; ako se bude putem sveučilišta 
vrelo otvorilo, iz kojega će krasna omladina naša žedju svoju duševnu 
trnuti i onim se blagom obogatiti moći, koje više čovjeka resi i odlikuje 
nego ikakovo sjajno ime, više nego sve blago materijalno ovoga svijeta. 
Ako misli akademija znanosti procvasti, tada je nužno, da se za nju 
sjemenište u sveučilištu otvori mladih ljudi, koji bi se za višu du- 
ševnu radnju udesili i usposobili. Tkogod nam strani amo dodje, znajući, 
da je u Zagrebu sjedište akademije znanosti, nimalo dvojiti ne će, 
da je tu ujedno i sjedište sveučilišta; tako su te dvije ideje, ta dva 
zavoda jedan s drugim usko spojena. 

Gospodo narodni zastupnici! Naš položaj vrlo je važan, ter ako 
se ne varam, narod će naS skoro pozvan biti, da ne samo u vlastitom 
interesu svom, nego i u interesu posvećenoga prestolja i sjajne di- 
nastije, u interesu susjednih naroda, u interesu cijeloga carstva ple- 
menitih zadaća riješi. Jedno od najogromnijih europejskih pitanja, 
koje cijeli svijet već odavna vele zanima, živo će se nas i naše buduć- 
nosti kosnuti. Pitanje to nas je jur rijeke krvi stajalo; nije dvojbe, 
da ćemo mi zvani biti u isto to pitanje u interesu kršćansko-europejske 
civilizacije duboko utjecati. Gospodo! U tu svrhu nije dosta, da no- 
simo zdravu mišicu i srce junačko. Danas se vojuje više i odlučuje 



i. Govor o akademiji i sveučilištu. \\^ 

oružjem duha nego oružjem materijalnim. Zaman nam najzname- 
nitiji položaj, zaman najplemenitije zadaće, ako nam umnih i moralnih 
sila uzmanjka, bez kojih sve blago neba i zemlje ništa ne prudi, jerbo 
je um, koji blago materijalno oživljuje, ravna i na korist obraća. Atena 
bijaše malahni grad, stara Grčka, što se prostora tiče, neznatna, pak 
se ipak Atena i stara Grčka zbog umnih i moralnih sila svojih na sve 
strane svijeta proslavi niti će joj igda slava potamnjeti, dok bude pod 
suncem ljudi, koji um, blago duševno više cijene nego blago materijalno, 
koje samo po sebi nikakve vrijednosti ne ima. Stari Rim već odavno 
poginu, ali ne poginu slava staroga Rima. Duhu staroga Rima u istim 
razvalinama starorimskih umotvora ni danas se svijet dosti načuditi 
ne može. Živi stari Rim još i danas u neumrlim proizvodima uma i 
znanosti svojih. Upliv izobraženosti staroga Rima u preporodjenje 
i razvitak duševni još se i danas živo osjeća i osjećat će se, dok je 
svijeta i vijeka. Mala šaka Francuza i Engleza zauze Peking, ponizi 
i upokori narod od više sto milijuna ljudi. Toli više valja umna sila 
od materijalne. To je ona sila, koja nebom i zemljom vlada; to je ona 
sila, koja zvijezde po nebu broji i stazu im pokazuje; to je ona sila, 
koja parom upravlja, da plav naprijed goni; to je ona sila, koja munji 
zapovijeda, da misao čovječju s jednoga kraja svijeta na drugi prenosi; 
to je ona sila, koja u busuli mornaru na pučini morskoj danju i noću 
svijeti. Te sile mi potrebujemo, gospodo, nada sve, da važni položaj 
svoj upotrijebimo, da zadaću svoju na korist i slavu naroda našega 
riješimo. Da si tih sila nabavimo, nužno je, da u sredini našoj i u narodnom 
duhu sveučilište ustanovimo. Mladež naša krasna je, čedna je, poslušna je, 
rado se naucima posvećuje, sposobna je. Mladež naša taka je, da ju s punim 
pravom cvijetom sadašnjosti, a nadom bolje budućnosti nazvati možemo. 
Mladež naša ima biti baštinica želja naših i duševnih težnja naših. Da 
se ni mi ni mila domovina u nadi svojoj ne prevarimo, dužnost nam 
je priliku pružiti mladeži našoj, da se izobrazi, da plemenitom bašti- 
nicom ljubavi domorodne, domorodnih želja i težnja, slave i dike 
praotaca svojih po uzvišenom umu i oplemenjenom srcu postane; što 
samo tada možemo dostići, ako sveučilište u sredini našoj podigli 
budemo. Mladež naša puno duha i poleta ima, ali je većom stranom 
siromašna ter joj nije moguće s velikim troškom tudja sveučilišta 
pohadjati, otkle višekrat biva, da najljepše sposobnosti zakopane i 
za narodni dobitak izgubljene ostaju. Da i ne napomenem, da mladež 
u preranoj dobi izvan granica domovine svoje boraveći lako dušu svoju 
otrovati i narodu se svomu za vazda otudjiti može. 

Još jedno, gospodo narodni zastupnici ! I na Balkanu već počinje 
zora bolje budućnosti lice svoje pomaljati. 1 s onu stranu Save i Une 
počinju neki barem te neki nuždu osjećati višega obrazovanja. Po- 
činju i u tima stranama osvjedočenje gojiti, da se treba ponajprije 
uzdati u se i u vlastite moralne sile svoje, da se od strašnog sužanjstva 
oslobode. Kršćanstvo preko Save i Une krv je od krvi naše, udo je 
od tijela našega. Negda i oni bijahu dio cjeloviti državnog posjeda 
našega. Ne ima prijeko znamenitijega mjesta, gdje ne bi hrpe 'kosti 



) 



134 /• Govori. 

naših slavnih pradjedova pokopane ležale, ne ima grada tamo zname- 
nitijega, oko koga ne bi zemlja rijekom krvi hrvatske opojena bila. 
Jaram, pod kojim vijekove već stenju, i nas jednokrvnu i jednople- 
menu braću teško tišti. Onostrana braća u nas oči svoje obraćaju, u 
nas se uzdaju, k nama ruke svoje dižu. Mi doslije malo ili ništa im 
učiniti ne mogosmo. Scijenim, da ćemo im ponešto u pomoć priteći, 
ako ovdje u Zagrebu, a to jest upravo pred vratima njihovima sveučilište 
podignemo, obilno vrelo ono, iz koga će i njihovi sinovi crpsti ono 
blago duševno, koje dočim um prosvjetljuje i srce oplemenjuje, ujedno 
najsigurnije jamstvo pruža one slobode, za kojom svako plemenito 
srce toli čezne. 

Gospodo! Dužni smo, po mom mnijenju, domovini i samim sebi; 
dužni smo akademiji znanosti, koju ustrojismo; dužni smo onoj veli- 
čanstvenoj zadaći, koju u interesu ustavne slobode i sretnije buduć- 
nosti naše riješili imamo; dužni smo u interesu cijeloga Slavenstva na 
jugu ; dužni smo.i braći našoj, koja pod turskim jarmom stenju ; dužni smo 
krasijoj i miloj omladini našoj ; dužni smo napokon i slavnomu gradu 
Zagrebu u sredini našoj utemeljiti sveučilište. Gradu velim Zagrebu, koji 
slave i milinja radi imenujem, koji od starodavnih vremena sredotočje 
kraljevina naših, višega državnoga i duševnoga našega života bijaše, 
komu ista priroda višu znamenitost i budućnost dosudi i opredijeli, 
koga će slava neuvela i stoga ostati, što mu lovor nepobitnosti junačko 
čelo resi, a sniženi okovi tudji vrat nigda, ni onda oskvrnili nisu, kad 
je bujica turska velike države oko nas poplavila i slavne gradove pod 
jaram svoj skučila. 

Zato predlažem, da se istomu odboru, koji će izraditi imati 
osnovu akademije znanosti, nalog ujedno podijeli, da izradi osnovu 
za sveučilište, i da način naznači, kojim bi se najbolje i najuspješnije 
sveučilište kod nas oživotvoriti moglo. Budući da se radi o stvari 
toli plemenitoj i narodu našemu toli nužnoj, to nije dvojbe, da 
ćemo svi jednodušno uz to pristati i tako pred cijelim svijetom zasvje- 
dočiti, da nam više obrazovanje naroda našega vruće na srcu leži. 

(Posebno izdanje \ u Zagrebu 1861.J 



2. GOVOR O ODNOŠAJI/AA KRALJE- 
VINE HRVATSKE DALMACIJE I SLAVO- 
NIJE PRE/AA KRALJEVINI UGARSKOJ 

GOVOREN U SABORU DNE 5. SRPNJA 1861. 



Svijetli bane, gospodo zastupnici naroda! 

Evo već više nedjelja pretresuje se najvažnije pitanje domovine 
naše, kojega rješenje, ispalo ovako ili onako, svakako će duboko zasijecati 
u budući udes i sudbinu naroda našega. Pretresuje se pitanje to s onom 
ozbiljnošću, s onom svestranošću i temeliitošću, koja predmetu toli 
važnomu dolikuje, koja dolikuje zastupnicima svijesnima, koji znadu, 
kolika ih zbog svake riječi u tom poslu izušćene odgovornost 
pred Bogom i pred ljudima, pred narodom danas i pred najkasnijim 
potomstvom čeka. Dakako da je u toj borbi mnijenja i osvjedočenja 
gdjekoja oštra i preoštra i s jedne i s druge strane izušćena. Ali tomu 
drukčije ni biti nije moglo; radi bo se o predmetu životnom, a mi smo 
narod južan, narod vatren, pa čestoput krv u srcu i žilama našima 
uskipi pa i prekipi, a kad srce prekipi, tada se jezik čestokrat i ne- 
hotice otme. Takvi smo mi bili vazda na bojnom polju, pak smo eto 
takvi i na političkom. Ele dobra volja i plemenita namjera, koja se 
s jedne i s druge strane priznati mora, kadra je sve brazgotine i puko- 
tine oštrih izraza izravnati i iscijeliti. Jedno je samo, gospodo, što 
vas i kano sveštenik i kano nevrijedni vaš drug molim i zaklinjem: 
Van iz sabornice ove crnoj nemani, sumnji i sumnjičenju, koju gnjev 
pakleni kadšto u sredinu naroda izriga, da najnježnije sveze razvrgne, 
da najplemenitija čuvstva otruje, da najsvetije namjere osujeti, da 
najljepša i najkrasnija djela krivo tumači i izopači. 

Nit, koju su usta visoke kuće i s jedne i s druge strane u poslu, 
o kom radimo, tako vješto plela, jurve je posve izvedena, tako da 
bi i najizvrsnijemu slovoslovu, a kamo li ne meni u politici i državnom 
pravu podobro nevještomu mučno bilo išta nova, išta znamenita 



136 /• Govori. 

i uvažaja vašeg vrijedna naprijed donijeti. Upravo mi je ovim časom 
tako, ko siročadi, kad poslije pomnjivih i pozornih birača i žetelaca 
pabirčiti mora. Bilo bi mi dakle mirovati i šutjeti, da me na besjedu 
nejnuka svijest moja i čista ljubav domovine, koja, vjerujte, prvo 
poslije Boga mjesto u srcu mom zauzima, gdje se je sa svetom vjerom 
srasla; ljubav domovine iskrena i otvorena; ljubav, kojoj je Bog svjedok, 
da nigda vlastite koristi ni slave tražila nije niti će igda tražiti, pače 
ljubav, koja bi rado i dragovoljno svako zlo, svaku nepravdu i sumnju 
podnijela, samo ako bi se tim zlo i nepravda od domovine odvratila. 
Mirovao bih ja i šutio, da možebiti narod ne očekuje koju toju u tom 
važnom predmetu i od onog, od kog zna, da ga je i tada ljubio, kad 
se je ljubav ta odasvuda, a kadšto žalibože i od domaćih sinova u 
grijeh upisivala. Mirovao bih ja i šutio, da možebiti narod ne očekuje 
koju toju od onog, od koga zna, da ga je i tada po mogućnosti branio, 
kad ga je led odasvuda bio, a kadšto žalibože i s onih strana, s kojih 
bi ga imalo ponajprvo sunce ogrijati. 

Svakomu poštenomu Hrvatu starodavni ustav k srcu je upravo 
prirastao, ter tko mu u ustav dira, taj mu u srce i dušu dira; zato smo, 
gospodo, svi u tom složni, da savez bratski, koji s ungarskim narodima 
sklopiti želimo, nikakvu drugu svrhu imati ne ima, nego i nama i njima 
ustavnu slobodu ujamčiti i proti svakomu nasrtaju, došo on otkud 
mu drago, obezbijediti; pa kad bi se taj cilj potpuno dostigao, ne 
ima i opet nijednog srčanog Hrvata, koji bi vrhu toga i za dlaku samo 
od svojih svetih prava, od svoje samostalnosti i neodvisnosti popustiti 
hotio, jerbo bi to značilo ne hrvatsku, nego ropsku dušu imati; značilo 
bi ne savez tražiti, nego glavu pod tudj jaram skučiti. Iskreno ispo- 
vijedam, da u tom obziru ja potpunu logičku dosljednost nalazim 
u predlogu zastupnika ribničkoga, komu na srčanosti, odvažnosti i 
na trudu neka bude hvala! Sjeme, koje se u sabornici ovoj sije, ne 
pada doisto na kamen, pa ako danas ne iznikne i ne uzori, ono će 
izniknuti i uzoriti vremenom. Da mi listom uz taj predlog, s nekim 
dakako promjenama, ne pristajemo, krive su. tužne okolnosti, u kojima 
živimo; a i to, da oni, koje je božja providnost postavila na mjesto 
uzvišeno, da straže, a oni dovoljno ne bdiju; kojima je sluh dala, da 
gromki glas ne samo jednog ili drugog, nego svih naroda čuju, a oni ne 
slušaju. Budući da se k toj ideji najvećma približuje predlog, koji osrednji 
odbor preporučuje, zato i ja uz njeg pristajem. Dvije su bitne razli- 
kosti izmed predloga osrednjeg odbora i ispravka časne gospode za- 
stupnika grada Zagreba. Prva: da predlog osrednjeg odbora zahtijeva, 
da se prije potanjeg ugovaranja od strane ungarskog sabora u svoj 
pravovaljanoj formi prizna državna samostalnost i cjelovitost Trojedne 
kra'jevine; druga: da predlog osrednjeg odbora uopće samo govori 
užem savezu, o kom bi se tada dogovarati imalo, dočim ispravak 
zastupnika grada Zagreba već sad napominje jedinstvenu legislaciju 
i toj legislaciji odgovarajuću jedinstvenu upravu, o koje shodnosti, 
potreboći i opsegu imalo bi se dogovarati. 



2. Govor o odnošajima Hrvatske, Dalmacije i Slavonije prema Ugarskoj. \^J 

Meni je dakle, koji uz predlog osrednjeg odbora pristajem, prednost 
istoga i u prvom i u drugom obziru opravdati. 

Što se prvog, to jest samostalnosti i cjelovitosti naše državne tiče, 
gospodo, stara povijest pa s njom i javno državno pravo naroda našeg, 
koje se u povijesti kao u čistom zrcalu odziva, podosta je još tamom 
zastrta. Narod naš, otkad je na ovostrano europejsko pozorište stupio, 
više se je žalibože, mačem i oružjem nego li umom i perom bavio. A 
bilo je žalibože vremena, gdje bi se onomu, koji bi kritički i znanstveno 
dogodovštinu našu i javno pravo naše u sredini našoj predavati hotio, 
lako katedra podignuti mogla ondje, gdje bi samo četirma hladnim 
zidinama i tamnoj sobi predavati mogao. Lako bi taj počeo predavanja 
svoja u Zagrebu, a nastavio i dovršio u Munkaču. Jeda bi Bog dao, 
da tomu već jednom drukčije bude ! Jeda bi Bog dao, da luč domaćih 
umova čim prije rasprši tmine, koje nam javni državni život praotaca 
naših kriju. Gospodo! Uvjereni budite, to vam je jedna od najvećih 
duševnih potreboća narodu, koji istom ima do potpune samosvijesti 
svoje doprijeti. Svakomu, a osobito takvomu narodu povijest je luč 
istine, knjiga života, vrelo iskustva i mudrosti, ogledalo slave, koju 
mu pradjedovi oporučiše. Kad se akademija naša jugoslavenska ustroji 
i na vlastite noge stane, prva će nagrada biti 1000 dukata onomu mužu, 
koji s odobrenjem akademije kritički i znanstveno izradio bude op- 
širnu povijest Jugoslavena, a 100 dukata onomu, koji izradi javno 
državno pravo naše. Ele već ono, što danas o starodavnoj prošlosti 
naroda našega znamo, dovoljno je dokazati, da je narod naš odmah 
po došašću svom u južne ove europejske strane državno si tijelo 
stekao i stvorio, ne kako tako, nego zdravo i čilo, prosto od svake 
smjese feudalizma, kojino slavjanskoj naravi ne prija. Krtog feuda- 
lizma, koji smo mi god. 1848., opet ne tudjom pomoći, kao što neki 
misle, nego vlastitom našom snagom iz doma našeg izmeli i još danas 
izmećemo, vjerujte mi, bilje je iz tudjeg u naš domaći vrt presadjeno. 
Znano je svima i čestoput jurve u ovoj visokoj kući ponavljano, da smo 
mi početkom 12. stoljeća slobodnom voljom i odlukom našom Ar- 
padovca Kolomana kraljem našim učinili, da smo ga u kraljevskom 
gradu našem Biogradu krunom apostolskom Zvonimira krunisali, da 
smo ga prisegom obvezali, da će staro naše pravo, stari naš ustav kao 
oko u glavi čuvati; da će svaku treću godinu glavom s nama sabo- 
rovati; da ne će dopustiti, da se ikaki tudjin, ma on bio i Magjar, bez 
našeg naročitog dozvoljenja medju nama ugnijezdi. Jedna je ipak vele 
važna dužnost, koja u visokoj ovoj kući napominjana nije, a koja, 
po mom barem mnijenju, mnogo sličnosti ima s okolnostima, u kojima 
mi živimo. Premda državni ugovor, koji naši pradjedovi ugovoriše, 
ne bi uži ugovor s narodom ungarskim, nego samo ugovor s osobom 
kralja, ipak moraše ugovor taj mnogi ungarski velikaši potpisom svojim 
potvrditi; veli bo suvremeni bezimenik (vidi Kukuljević Jura v. 1.): 
„lile, qui Dalmatiam regi subesse disposuerat, securus esse volebat 
per multas et magnas personas, šibi suisque haeredibus antiquam 
debere libertatem". Kod riječi ovih, čini mi se, gospodo, da u ovaj 



138 /• Govori. 

čas vidim sjedoglave starine od 800 ljeta u sredinu našu uljesti, sjedo- 
glave starine pune milinja i dražestva, pune iskustva i mudrosti, proste 
od svake strasti, himbe i varke, pune dobrote i nježnosti prama nama, 
unučadi svojoj, pune skrbi za budućnost našu, ter da ih čujem ovako 
zboriti: „0 čem vi danas vijećate i radite, o tom smo mi prije 800 
godišta vijećali i radili ; sveza, koju mi ne s narodom, nego samo s kraljem 
ungarskim sklopismo, zlokobnim nekim udesom razvrže se; mi od 
mlijeka materina svoji u svom, slobodni posve i neodvisni, mi zapri- 
segnusmo kralja, a polag tog primorasmo mnoge velikaše ungarske, 
da nam potpisom svojim ojamče i obezbijede staru slobodu i neodvisnost 
našu. Evo vam primjera, koji slijediti imate, ako vi danas u bliži savez 
sa Ungrima stupiti želite. Narod, koji vas je amo pošlo, da mu vrhu 
svega slobodu i neodvisnost putem bratskog saveza ne oslabite, nego 
oslabljenu i skoro iznemoglu ojamčite;mi, pradjedovi vaši, kojih ime 
nosite, kojih slavu i slobodu baštiniste, mi ištemo i zahtijevamo, da 
se bezobzirno u tudji naručaj ne bacate; nam negda Ungri potpisom 
svojim moradoše ojamčiti slobodu i neodvisnost našu. Evo vam susjeda 
vaših; ko što vi danas u Zagrebu, tako oni u Pešti sabore. Vi pravo 
i dužnost imate iskati, da vam se prije svega sloboda, samostalnost 
i cjelovitost vaša državna bezuvjetno i u svoj pravnoj formi od njih 
prizna. Nužno je to i potrebno i vama i susjedima vašima. Nužno 
vama, da već jednom Europa pozna i prizna, tko ste i Što ste; da prizna, 
da tudja prikrpina niste. Nužno i potrebno susjedima vašima, jerbo 
tko tudje pravo, tudju slobodu i neodvisnost štuje i priznaje, taj tim 
upravo najbolje svoju vlastitu slobodu i neodvisnost štiti i brani. Nužno 
je to priznanje i vama i Ungrima, jerbo bi se onako upravo protivno 
zbiti moglo od onog, što savezom tim tražite i namjeravate; mjesto 
sloge, bratimstva i jamstva slobode : neprijateljstvo, raspre, a po tom 
grob i gotova propast slobode". Ja, gospodo, ne mogu na ino nego 
da se iz svega srca i iz sve duše odzovem svečanomu tomu glasu slavnih 
pradjedova naših, a budite uvjereni, da se i sav narod naš listom dičnomu 
glasu tomu odziva. 

Uvijek je narod naš u sličnim okolnostima oprezno postupao, 
niti igda bez priznanja svoje samostalnosti državne ugovore ugovarao. 
Koncem petnaestoga stoljeća, kad ga dva kralja slobodnom voljom 
izabrana izasepce iznevjeriše, Ivan naime Korvin i Maksimilijan, prizna 
na posljetku Vladislava drugog, kralja poljskog i ungarskog, za svog 
kralja, ali samo uz predbježno diplomatičko priznanje i ojamčenje 
svoje samostalnosti, ko što potvrdjuju članci 1. i 8. god. 1492. u za- 
konik ungarski uvršćeni. 

Kad se govori, gospodo, o samostalnosti i cjelovitosti naše države, 
kad se radi o samostalnosti i cjelovitosti krune i države hrvatske i 
o njenim odnošajima, tada se dakako mukom mimoići ne može onaj 
svečani čin, kojim djedovi naši pred cijelom Europom zasvjedočiše 
samostalnost svoju; svečani čin, kojim prejasna kraljevska kuća naša 
steče si nasljedno pravo na krunu i državu hrvatsku u muškim otrocima 
svojima; čin, kojim mi u saboru našem na Cetinju u Dalmaciji god. 



2. Govor o odnošajima Hrvatske, Dalmacije i Slavonije prema Ugarskoj. 139 

1527. slobodnom i posve nezavisnom voljom našom izabrasmo si kraljem 
Ferdinanda I., ne kano kralja ungarskoga, nego kano nadvojvodu 
austrijanskoga i kralja češkoga. Gospodo ! Kad pomislim, da se je sve- 
čani čin taj upravo u Dalmaciji, negdašnjoj kruni našoj i ponosu našem, 
negdašnjem sjedištu višega političkoga i duševnoga života našega 
zbio; kad pomislim, da se upravo na činu tom kao čvrstom temelju 
osniva pravo kraljevske kuće naše na Dalmaciju; kad pomislim, da se 
novoizabrani kralj Ferdinand ne samo u ime svoje, nego i u ime svih 
svojih nasljednika obveza, da će prava krune i države hrvatske proti 
svakomu napadaju braniti; kad pomislim, da Dalmacija s istim pravom, 
s kojim i mi, imala bi starodavni naš ustav uživati; kad pomislim, kojoj 
očevidnoj pogibelji se izvrgava Dalmacija, ako polag mogućih even- 
tualiteta u izoliranom stanju ostane; kad sve to pomislim: tada iskreno 
ispovijedam, da se ja onomu, što od nekoga vremena u Dalmaciji 
biva, dosta načuditi ne mogu. Ona ista ruka, koja bi se imala prije 
sjajnoga gvoždja prihvatiti nego svečani ugovor od 1527. ozlijediti, 
ona ista ruka, koja bi imala sveto pravo legitimiteta, pravo krune 
kraljevske braniti: ona ga ista ruka ruši, za dvostranoga ugovora duž- 
nosti malo haje ter tako povjerenje izmedju vjernoga naroda i krune 
slabi. Ja se tomu tim većma čudim, čim je više opaziti, da se pravo 
legitimiteta u Europi i onako ruši, drugim vele opasnim izmjenjuje, 
tako da ne bi doisto nužno bilo i sa legitimnih strana na njega na- 
padati. Strahota je pak i pomisliti, da se namjerava pravom toli 
svetim, toli svečano utanačenim tržiti. Ali, gospodo, budimo pravedni, 
imajmo obje oči otvorene, i kad već mjerimo, odmjerimo jednom te 
istom mjerom na obje strane. Ili što? Zar nam je Pešta, zar nam je 
sabor ungarski u tom obziru pravedniji? Čuo sam ja iz ustiju najslav- 
nijega ungarskoga državnika, da Dalmacija bez svake dvojbe spada 
napravokrunehrvatske, — to su riječi njegove, koje onoj 
gospodi osobito preporučujem, koja rado ne čuju o kruni hrvatskoj 
govoriti, — pak ipak slavni taj muž kad se u poznatoj svojoj adresi 
tuži, da nas Hrvata kano tobožnje česti njihovoga političkoga tijela 
u saboru ungarskom nije; kad o posebnosti teritorija našega govori, 
gdje ominoznim doista načinom o Hrvatskoj, o trima slavonskim 
županijama, o Rijeci posebice govori, o Dalmaciji ni riječce ne izusti. 
Znam ja, da taj slavni muž osvjedočenje svoje promijenio nije, nego 
bi po svoj prilici Dalmacija kano čest i svojina krune hrvatske napo- 
menuta po sudu ungarskoga državnika jezbina bila, koju još za sad 
želudac sabora ungarskoga probaviti ne bi mogao. Razlog mucanja 
toga nam medjuto svakako dovoljnim uzrokom biti ima, da prije 
svega priznanje išćemo bezuvjetno cjelovitost naše države, tim većma, 
što su obje kuće ungarskoga sabora u tom složne, da nam cjelovitost 
našu odreknu. Najnovija gornje kuće vijećanja još su nama svima 
na pameti. 

Što se dolnje kuće tiče, bit će poznato, da zgodopisac ungarski 
tvrdi, da Rijeka i Dalmacija samo putem krune i države ungarske 
s Hrvatskom se združiti može. To vam je, gospodo, s oproštenjem 



140 /• Govori. 

vašim budi rečeno, istini i pravdi upravo toliko prilično, koliko bi pri- 
rodi prilično bilo vidjeti čovjeka, da mjesto na nogama, na rukama 
hodi, t. j. ako ugovor od god. 1527. nije puka riječ i gola opsjena, onda 
je baš upravo protivno pravda i istina, t. j. da se Rijeka i Dalmacija 
samo putem i posredstvom krune i države hrvatske, putem i posred- 
stvom sabora Trojedne kraljevine s Ungarskom združiti može. Onu 
pak gospodu, koja mniju, da kako mi savez s Ungarskom sklopimo, 
da će odmah Dalmacija i Kvarnerski otoci kano zrela voćka saboru 
našemu u krilo pasti i ustav se na Krajinu protegnuti, opaznu činim, 
da mi to s Ungrima združeni već odavno, ali žalibože zabadava iščemo; 
opaznu činim na članak 5. od god. 1830. po kralju potvrdjen. Od tri- 
desete do god. 1847. dosta bi vremena bilo, da se Dalmacija s nama 
združi, ako bi u združenju tom toliko čarobne sile ležalo, koliko se 
pretpostavlja. Što je zgodopisca toga zavelo, što neku gospodu i kod nas 
zavadja, jesu riječi: „prava krune ungarske sv. Stjepana", koje naši 
oci, obito u posljednje doba, često rabiše. Jest istina, da su stari naši 
čestoput nepravilno se izražavali, čemu e nije ni čuditi, jerbo je vazda 
bilo i bit će vazda, da kad se narod slabiji s jačim druži, da slabiji 
polag sve opreznosti od svoje samosvijesti i od svojih prava sve više 
i više „sensim et sine sensu" gubi, dok mu se na posljetku, kao što se 
je to s nama zbilo, samostalnost stara u neku sjenu ne razdimi; sreća 
je za narod takov, ako providnost božja vrhu njega bdije ter ga na uz- 
višenije svrhe sahrani; sreća, ako mu muževe odvažne pokloni, da narod 
do samosvijesti probude i od konačne propasti oslobode. Ele stari 
su naši ipak polag sve slabosti svoje u odlučni se čas ipak osvijestili 
ter kadgod su ,,ex professo" govorili, uvijek su krunu svoju i državu 
svoju od krune i države ungarske razlučivali. Nedvojbeni dokaz tomu 
jest državni naš ugovor od god. 1527. i 1712., u kojima se pravu 
krune i nasljedstva posve samostalno i neodvisno odlučuje, što nigda 
biti ne bi moglo, da smo mi u strogom smislu „subditi coronae regni 
Hungariae" bili. Da je ta samosvijest oduševljavala pradjedove naše 
početkom 16. stoljeća, očevidno biva iz sabora god. 1527., u kom narod 
naš najvažnija državna pitanja s kraljem svojim obavlja ter mu ovako 
otprto govori: „Noverit Majestas vestra, quod inveniri non potest, 
ut ullus dominus potentia mediante Croatiam occupasset; nisi post 
discessum ultimi regis nostri Zvonemir (rectius Stephani II.) felicis 
recordationis libero arbitrio se coadjunximus circa sacram regni Hun- 
gariae coronam". Gospodo ! Ako ja vas i vaš narodni ponos dobro shvaćam, 
tada će laglje biti sve one listove, koji nas u zakoniku ungarskom poda- 
nicima krune ungarske zovu, izderati nego ih proti našemu osvje- 
dočenju tako tumačiti, kano da bi mi ičije druge krune nego vlastite, 
ičije druge države nego vlastite svoje podanici bili. Čini mi se, da se 
duhu tomu odzivaju oba predloga, koji ako i priznaju, da se naš 
općeniti kralj jednom te istom krunom, jednim te istim krunidbenim 
činom krunisati ima, ipak pridaju riječ važnu „svojevoljno" — za po- 
svjedočiti, da i mi vlastitu našu krunu imamo, koju mi Hrvati s istim 
pravom krunom hrvatsko-ungarskom. kao Ungri ungarsko-hrvatskom. 



2. Govor o odnošajtma Hrvatske, Dalmacije i Slavonije prema Ugarskoj. 141 

ili drugim riječima, da krunu onu, koji Ungri krunom sv. Stjepana, 
mi s istim pravom krunom Zvonimirovom nazivamo; da u slučaju, 
ako bi igda kraljevska naša obitelj, što Bog sačuvaj, posve izumrla, 
nitko drugi osim samoga naroda našega s krunom i državom hrvatskom 
raspolagati ne smije, kao što doslije nigda nitko do naroda našega 
njima raspolagao nije. Da je tomu tako, svatko će se osvjedočiti, tko 
bespristrano prouči stare naše državne ugovore ter tko je vikao pravne 
i moralne stvari duševnim okom t. j. umom, a ne tjelesnim shvaćati 
i mjeriti. 

Ali će mi se možebiti prigovoriti: to su pogibeljne državo-pravne 
teorije, koje bi lako temelj starodavnomu ustavu i državnomu posjedu 
našemu potkopati mogle. Na to neka bude odgovor: stari naši nigda 
nisu državne ugovore ugovarali, bez da bi si bezuvjetno i u svoj pravnoj 
formi svoj starodavni ustav i svoju državnu cjelovitost ojamčiti dali. 
„Assecuramus, vele punomoćnici Ferdinanda I., eosdem status et or- 
dines, quod eadem S. R. Majestas omnia et singula eorum privilegia, 
jura, libertates et decreta, Croatiae regno ejusque incolis et habita- 
toribus a serenissimis retro regibus illis tradita et concessa, una cum 
ipsorum laudabilibus consuetudinibus et observationibus salva et illaesa 
confirmabit, conservabit et manutenebit. Item quantum ad privilegia, 
libertates et jura regni praefati inviolabiliter observanda, Majestatis 
suae responsum est, quod omnia illa illaesa et firmiter, sicut ab antiquo 
et laudabiliter hactenus observata sunt, manutenere velit". (Vidi Ku- 
kuljević, Jura regni pars 2. vol. 1. pag. 20—25). 

Doklegod bude sunce sijalo nad hrvatskom kraljevinom, doklegod 
bude u prejasnoj vladalačkoj kući našoj i posljednjeg otroka, doklegod 
bude i posljednje podrtine Trojedne kraljevine: dotle će ojamčenje 
ovo starog ustava našeg dokazivati sveto pravo naše, koje porušiti 
ili ozlijediti grehota bi bila u nebo vapijuća. To je ujedno i onoj gospodi 
odgovor, koja misle, da mi spasenje našeg ustava samo Ungrima za- 
hvaliti imamo, a da se naši stari za taj narodni amanet svojski po- 
brinuli nisu. U broju tih ojamčenih prava, sloboda i preimućtva 
nalazi se i pravo neodvisnosti, samostalnosti i cjelovitosti krune i 
države naše, priznane tada po novoizabranom kralju Ferdinandu, koji 
premda već kraljem ungarskim bivši, šalje ipak na sabor naš poklisare 
i punomoćnike, da ga kraljem hrvatskim izabere. Priznaše i Ungri, 
koji tada ni u snu mislili nisu, da onaj, koji je kralj ungarski, po dr- 
žavnom pravu svome ima biti ujedno i kraljem hrvatskim; što je tim 
očevidnije, budući da kralj Ferdinand kod nas postade odmah nasljednim 
kraljem u muškim otrocima svojima, dočim kraljevstvo ungarsko 
ostade još za 160 godina do Leopolda Velikog izbornim kraljevstvom; 
priznadoše to i suparnici Ferdinanda kralja Turci, Mlečani i Zapolja; 
priznade cijela Europa, koja na temelju ugovora od 1527. prizna Fer- 
dinanda i nasljednike njegove za kralje Trojedne kraljevine, tako da 
pravo samostalnosti i neodvisnosti naše sačinjava cjeloviti dio javnog 
prava europejskog, te bi se narod naš bez dvojbe iznevjerio cijeloj 
prošlosti svojoj, kad ne bi od Ungara, s kojima želi u uži državo-pravni 



142 /• Govori. 

savez stupiti, prije svega zahtijevao, da mu neodvisnost, samostalnost 
i cjelovitost državnu bezuvjetno i u svoj mogućoj pravovaljanoj formi 
priznadu, kano jedini temelj, na kom se ugovor sklopiti može. 

Evo me, gospodo, kod pragmatičke sankcije, koju diplom od 20. 
listopada prošle god. temeljem proglasuje državo-pravnih odnošaja 
cijele carevine. Evo me kod pragmatičke sankcije, pod kojom se Ungri 
kano pod sjajnom zastavom za svoju samostalnost i neodvisnost toli 
junački bore. Mi Hrvati im pod tom zastavom u Beč putujućim iz sveg 
srca sretan put, a u Beču najbolji uspjeh želimo; ali ako Ungri misle, 
da im se tada, kad pod zastavom tom u Beč putuju, za nogama tako 
rekav Trojedna kraljevina i sabor naš sa stolnim našim gradom Za- 
grebom drlja, tad mi do Boga prosvjedovati i iz svih sila tomu se oprijeti 
moramo; jerbo ne ima „prava proti pravu". A mi imamo našu posebnu. 
od Ungarske posve neodvisnu i s njom posve ravnopravnu sankciju 
pragmatičku, koju smo mi posve samostalno i neodvisno od Ungara 
11 godina prije njih primili, to jest 1712., dočim ju Ungri tek g. 172}. 
primiše. 

Mi dakle vlastitu zastavu svoju imamo, pod kojom isto tako 
ko i Ungri za svestranu samostalnost i neodvisnost svoju boriti se 
možemo. Ne znam, gospodo, da li ikoji narod u carevini toliko prava 
ima i toliko razloga i dužnosti ima na pragmatičku sankciju pozivati se, 
koliko upravo mi Hrvati. Imamo mi pravo to, jerbo smo mi Hrvati vazda 
dužnostima, koje nam naši državni ugovori, pa i ovaj, koji pragma- 
tičkom sankcijom nazivamo, nalažu, s tolikim izobiljem zadosta činili, 
s kolikim jedva ikoji narod u prostranoj carevini. Ne ima naroda u ca- 
revini cijeloj, koji bi sjajnim svojim zaslugama toliko dičnih pohvala 
od svojih okrunjenih glava steko, koliko upravo Hrvati, ter zato 
upravo mi Hrvati pravo imamo zahtijevati, da se s onim istim izo- 
biljem, s kojim mi dužnosti naše ispunismo, prava naša na državnim 
ugovorima, a napose na pragmatičkoj sankciji osnovana, u potpunoj 
svojoj cijelosti priznadu. 

Mi upravo Hrvati pravo osobito imamo na pragmatičku sankciju 
pozivati se, jerbo upravo mi Hrvati primajući pragmatičku sankciju 
osobitu uslugu učinismo prejasnoj vladalačkoj kući našoj, dočim mi 
put prokrčismo, da i Ungri poslije U god. pragmatičku sankciju prime. 
Poznate su one kralja Karla III. riječi: „Daturi operam, ut quae ce- 
pistis consilia, ea inclyti status et ordines Hungariae amplectantur 44 . 

Mi upravo Hrvati pravo imamo na pragmatičku sankciju našu 
pozivati se, kojom mi ne samo pred cijelom Europom početkom 18. 
stoljeća i opet posvjedočismo potpunu neodvisnost krune i države 
naše, razpoloživ njom neodvisnom posve voljom našom na korist 
tankog spola prejasne naše vladalačke kuće; nego si tim načinom 
i opet, ko i 16. stoljeća, najsvečanije ojamčismo stara prava i stari 
ustav naš. Pače kralj naš Karlo III. u znak osobite svoje dopadnosti 
i priznanosti obveza i sebe i svoje nasljednike, da će naša prava i naše 
slobode svakom zgodnom prilikom povećati i uzmnožiti. Vječite uspo- 
mene vrijedne su slijedeće riječi njegove: „Vicissim vobis verbo regio 



2. Govor o odnošajima Hrvatske, Dalmacije i Slavonije prema Ugarskoj. 143 

spondemus nos totos in eo fore. ut quae a nostris praedecessoribus. 
istorum regnorum olim regibus, pro egregiis avorum vestrorum me- 
ritis concessa unquam iis fuere privilegia, libertates et praerogativae 
ac jura, ea omnia et singula vobis non modo sarta tecta illibata manu- 
teneantur et conserventur, verum quandoque id res postulabit, etiam 
in majus augeantur et amplificentur. id ipsum pro haeredibus iisque 
successoribus nostris regibus aut reginis Austriacis promittentes" 

Mi Hrvati upravo imamo pravo pozivati se na pragmatičku sank- 
ciju, jerbo ako bi se možebiti od Ungara i kazati moglo, što ja medjuto 
nipošto kazao ne bih, da su svoju pragmatičku sankciju ponašanjem 
svojim g. 48. i 49. ozlijedili ili uništili, o nama se to kazati ne može, 
koji nigda nijednim činom vjeru kralju našemu danu oskvrnili nismo: 
pače koji smo g. 48. koje u Italiji koje u Ungarskoj neizrečenih žrtava 
podnijeli, da prestol carski spasemo. 

Rekoh malo prije, da mi upravo Hrvati osobiti razlog i dužnost 
imamo na našu pragmatičku sankciju pozivati se. Imamo dužnost 
prama nama, prama državnicima austrijskima, prama susjedima na- 
šima, s kojima u uži državo-pravni savez stupiti želimo. Imamo dužnost 
prama nama, jerbo žalibože priznati moramo, da se je kod nas do 
novijih vremena o našoj posebnoj pragmatičkoj sankciji malo ili nimalo 
znalo, malo ili nimalo hajalo; ko što bez dvojbe mnogi drugi važni 
dokumenti, koji se na naše javno pravo odnašaju, još dan danas pod 
prahom leže, tako je i naša pragmatička sankcija do novijeg vremena 
u zabitnom kutu prahu i moljcima na porabu bila, dok ju pomnja 
naših vrijednih učenjaka na svijetlo ne iznese. Da se dakle prama 
samima sebi zbog nehajstva našeg odužimo, dužnost nam je sjajnu 
ovu našu državne samostalnosti i neodvisnosti zastavu tim više u vis 
dizati, čim je više prije pod prahom čamila. 

Dužnost nam je pozivati se na pragmatičku sankciju s obzirom 
na državnike austrijske, koji si u novije doba mnogo glavu tim taru, 
kako bi sankciju pragmatičku ungarsku s obljubljenim jedinstvom 
carstva u suglasje donijeli; što je po mom osvjedočenju, bez uvrede 
pravde i istine, samo jednim putem moguće, to jest: na temelju potpune 
federacije, koja bi svakomu narodu ravnim načinom prava podijeliti 
imala ; koju ne bi narodi kano očevidnu opasnost i propast svoje samo- 
stalnosti i svoga starog prava, nego kano jemstvo samostalnosti i prava 
svoga starog smatrati morali; na temelju, velim, federacije, koja razno- 
likim narodnim elementima carstva jedino odgovara; koja je jedina 
kadra grdne rane carstva vremenom iscijeliti; koja je, po mom čvrstom 
osvjedočenju, jedina kadra carstvo od velike opasnosti, kojoj na susret 
ide, pače od očevidne propasti osloboditi. Centralizacija, koja jednog 
ili drugog samo naroda korist ma pod kakvom izlikom pred očirna 
ima, nipošto uspjeti ne može. 

Dočim državnici austrijski mnogo govore o pragmatičkoj sankciji 
ungarskoj, o našoj hrvatskoj ništa ne zbore, kao da zboreći o Ungarskoj 
ujedno i o nama zbore, što je nepravda, kojoj smo medjuto sami krivi 
jerbo ni mi sami do novijih vremena o našoj sankciji pragmatičkoj 



\ 

V 



144 !• Govori. 

mnogo znali nismo. Dužnost nam je dakle sveta javno i otprto o našoj 
hrvatskoj sankciji pragmatičkoj besjediti, da se državnici austrijski 
uvjere i osvjedoče, da mi nismo nikako prikrpina pragmatičke sankcije 
ungarske, nego da vlastitu pragmatičku sankciju imamo, da takodjer 
kao i Ungri na temelju dvostranog ugovora stojimo; koji doduše duž- 
nosti imamo, koje nam dvostrani ugovor nalaže, ali i prava svetih 
imamo, koje nam dvostrani ugovor najsvečanijim načinom jamči, pa 
da bi grijeh i grehota bila prava ta ozlijediti i nam ikakve nove dr- 
žavne dužnosti jednostrano, bez našeg privoljenja naložiti, što bi zna- 
čilo nas ne kano samostalne po našem svetom državnom pravu, nego 
kano podjarmljene i potlačene po samovolji smatrati. 

Imamo mi Hrvati dužnost, kad se o tom radi, da s ungarskim 
narodima u uži državopravni savez stupimo, ponajprvo pozivati se na 
našu pragmatičku sankciju; to jest imamo zahtijevati od ungarskih 
naroda, da našu državnu samostalnost i neodvisnost, osnovanu na 
pragmatičkoj sankciji, prije svega u pravovaljanoj formi priznadu, 
kao što ju je početkom 18. stoljeća javno pred licem Europe Karlo 
III., kralj ungarski i kralj naš, priznao, dočim je 1712. sabor naš u Za- 
grebu zamolio, da pravo krune hrvatske, pravo nasljedstva i na tanku 
krv vladalačke naše kuće protegne, što sabor iz važnih razloga u naj- 
svečanijoj formi, a posve samostalno i neodvisno učini; kao što ju 
u isto doba isti Ungri priznaše, jer im tada ni u snu na pamet ne dodje 
proti činu tomu kano uvredi krune svoje i državnog prava svoga 
prosvjed uložiti; kao što ju poslije dokončanog sedmogodišnjeg rata 
i cijela Europa priznade, dočim na temelju pragmatičke sankcije Ma- 
riju Tereziju kraljem Dalmacije, Hrvatske i Slavonije priznade, što 
će toliko reći, da naša državna samostalnost i neodvisnost osnovana 
na pragmatičkoj sankciji bitni dio čini javnog prava legitimne Europe. 
Gospodo! Budimo pravedni; kad se je patent od 26. veljače kod nas 
proglasivati počeo, sabor naš jednodušno uskliknu: To je uvreda našega 
ustava, to je uvreda naše samostalnosti i neodvisnosti, koju nam prag- 
matička sankcija garantira. 

Sabor je naš u tom potpuno pravedno i dosljedno postupao; ali, 
gospodo, meni je kano Hrvatu i Slavenu jedno, došao patent od za- 
padnoga ili istočnoga sjevera, došao on u ovoj ili onoj formi. Sabor 
današnji ungarski otprto niječe pravovaljanost naše pragmatičke sank- 
cije, dočim nas kano cjeloviti dio svoga državnoga i političnoga tijela 
smatra, što toliko znači, koliko državnu samostalnost i neodvisnost 
nam odreći. Gospodo ! Budimo pravedni, stavimo ruku na srce i pitajmo 
se, da bi prejasna vladalačka kuća naša danas posve izumrla, što da 
Bog dade, da se nikad ne dogodi, pitam ja, bi li sabor ungarski po 
duhu, koji danas u njem vlada, mirno gledao, da mi na saboru našem 
god. 1861. s krunom i državom našom isto tako slobodno i neodvisno 
raspolažemo, kao što smo na saboru zagrebačkom g. 1712. raspolagali? 
Ja mnijem, da bi se onaj mistificirao, koji bi to vjerovao. Pokraj toga 
poznato nam je svima, da je upravo najugledniji i najumjereniji ungarski 
državnik, koji u poznatoj adresi s tolikom žestinom pragmatičku 



2. Govor o odnošajima Hrvatske, Dalmacije i Slavonije prema Ugarskoj. 145 

sankciju ungarsku brani, na našu pragmatičku sankciju koli nepravedno 
toli nesmiljeno udario. Veli on, da mu se čini, da ni kralj naš Karlo 
III. ni narod naš mnogo do pragmatičke sankcije držao nije, na što 
ja odvraćam: ili je onaj državni ugovor, koji mi 1712. sa prejasnom 
vlađalačkom kućom našom sklopismo, pravovaljan, ili ne ima nigdje 
na svijetu niti je ikad bilo pravovaljanog državnog ugovora; toliko 
jasnih i nedvojbenih svojstava pravovaljanosti naš državni ugovor 
na sebi nosi. Dopustit će to svaki, koji ugovor taj prouči, ako ne će 
kod zdravih očiju tajati, da nam sunce sja i bijeli dan dani. Ja me- 
djutim, da mi je u ovaj čas čast s otim slavnim državnikom sastati 
se, molio bih i kumio bih ga, da se okani nasrtati u našem domu na ono, 
što u svom domu toli revno i pravedno brani; jer tim svoj vlastiti 
temelj i svoje vlastito umstvovanje slabi i ruši; jer tim povoda daje 
austrijskim državnicima pravovaljanost iste svoje pragmatičke sank- 
cije s istim onim pravom nijekati, s kojim on pravovaljanost naše pra- 
gmatičke sankcije prama Ungarskoj niječe. 

Da je kralj naš Karlo III. neizmjernu važnost polagao u tom, 
da je sabor naš god. 1712. pragmatičku sankciju primio i da je narod 
naš svečani čin taj u potpunom uvaženju znamenitosti njegove obavio, 
lako se je ubavijestiti iz sadržaja istoga sabora i svih diplomatičkih 
spisa, koji se na taj čin odnose. Da je naš narod svoje državno pravo 
i svoju državnu sankciju od državnoga prava i od pragmatičke sankcije 
ungarske potpuno razlučio, jasno izmedju ostalih biva iz naputka, 
koji poklisarima svojima na sabor ungarski god. 1722. daje, da se 
naime ne miješaju u posao sabora ungarskoga, kad se bude o pravu 
nasljedstva tanke krvi vladalačke naše kuće na saboru vijećalo, budući 
da je ta stvar kod nas jur konačno i za sva vremena odlukom sabora 
1712. god. riješena. Narod je naš i tada državno pravo svoje i pragma- 
tičku sankciju svoju od državnoga prava i pragmatičke sankcije ungarske 
razlučio, kad je po primljenoj po svim narodima pragmatičkoj sankciji 
posebni odbor u Beč poslao, da dotični diplomatički list potpišu i 
potpisom svojim u ime Trojedne kraljevine samostalno potvrde. Narod 
naš uvažio je potpuno znamenitost državnoga čina toga, kad je sebe 
i prava Trojedne kraljevine kralju svomu Mariji Tereziji, koja je prva 
po pragmatičkoj sankciji prestolje zasjela, preporučio navadjajući, da 
smo mi prvi bili, koji smo pragmatičku sankciju primili. 

Adresa ungarska, da dokaže odnošaj personalne unije Ungarske 
naprama nasljednim pokrajinama, ovako umstvuje: Što bi bilo, da je 
Karlo III. prije god. 1723. umr'o? Ne bi li tada i ista sveza o>obne unije 
izmedju pokrajina austrijanskih, koje jur pragmatičku sankciju pri- 
miše, s ungarskom kraljevinom razriješena bila, dočim bi Ungarska 
po starodavnom pravu svom slobodoizbornim kraljevstvom postala? 
Pa ne bi li Ungri polag neprijateljskoga duha Fridrika velikoga i Fran- 
ceske naproti Austriji izvanjskim uplivom potaknuti Mariju Tereziju, 
kćer Karla III., u izboru svom mimoići i drugoga si kralja izabrati 
mogli? Pa zar ne bi tada i sveza iste personalne unije medju Austrijom 
i Ungarskom prestala? Tako od prilike adresa; ja joj odvraćam: A 

10 



i 46 /• Goiori. 

što bi u tom slučaju bilosTrojednom kraljevinom, kad bi Karlo III. 
izmedju god. 1712. i 1723. umfo? Ne bi li tada sveza personalne unije 
izmedju Ungarske i Tro jedne kraljevine posve se razvrgla? Ungarska. 
kao što hipoteza pretpostavlja, imala bi drugoga kralja, a ne Mariju 
Tereziju, a mi Hrvati bili bismo svečanim ugovorom pragmatičke sankcije 
obvezani Mariju Tereziju kraljem našim pripoznati i njoj vjernost 
do posljednje kapi krvi posvjedočiti. Ja ne velim, da bi to sreća ili za 
Ungre ili za nas bila, pače velim, da bi to za obje strane nesreća bila; 
ali navedoh to samo logične dosljednosti radi, u kojoj božja pravda 
leži, kojoj se zdrav um čovječanski ugnuti ne može. Gospodo ! Radi se 
tom, da li ćemo ili ne ćemo i nadalje biti „partes regni Hungariae". 
Znam ja, da našaTrojedna kraljevina uvredljivi izraz ovaj od sebe od- 
bija, kao što su zbilja sabori naši izraz taj i u najnovijim vremenima 
od sebe tim odbijali, da su šaljući poklisare svoje na ungarski sabor 
i dajući im naputak služili se obično slijedećim izrazom: ,,ex diaeta" 
ili „generali congregatione regnorum Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae 
instructio data ablegatis ad comitia regni Hungariae et partium eiđem 
adnexarum" — očevidnim dokazom, da nisu nikad ni pomislili sabori 
naši, da se na njih izraz „partes adnexae" odnosi; znam ja, da se izraz 
taj „partes adnexae" nigdje u zakoniku hrvatsko-ungarskom na Tro- 
jednu kraljevinu ne odnosi, koja pod svojim pravnim diplomatičkim 
izrazom „regnum Croatiae, regnum Slavoniae" ili „regna Dalmatiae. 
Croatiae et Slavoniae" u zakoniku hrvatsko-ungarskom dolazi. 

Jedno je samo mjesto u zakoniku hrvatsko-ungarskom, u koliko 
se ja sjećam, u kom se izraz „partes adnexae 44 Trojednoj kraljevini 
rabi, a to je neki članak pacifikacije bečke godine 1608.; ali je 
članak taj bez ikakve dvojbe oštećen i izopačen, kao što 
u zakoniku hrvatsko-ungarskom, kako danas pred nama leži, bez 
dvojbe još i mnogo drugih izopačenih mjesta ima, budući da se izdanje 
kritičko i znanstveno istog zakonika tek očekuje. Još i to napomenuti 
moram, da se je i u istu pragmatičku sankciju ungarsku od 1723., 
ne znam, da li de industria ili nesmotreno, izraz uvukao, koji je 
stilistici diplomatičkoj u sličnim ugovorima i zakonima posve nepoznat, 
t. j. „partes, provinciae et regna adnexa," što se medjutim na nas 
ne odnaša, kao što je to iz gore navedenih lako uvidjeti: a kad bi sve 
tkogod oporno tvrditi hotio, da se izraz „regna" na nas odnaša, ipak 
to naš državopravni odnošaj napram ungarskoj kraljevini nimalo 
ozlijedilo, a još manje pomrsilo ne bi. Ja vam ipak, gospodo, velim, 
budimo na oprezu; radi bo se tom, hoćemo li ili ne ćemo biti i nadalje 
u ustima državnika i u mnijenju Europe „partes adnexae regni Hun- 
gariae". U pozivnici na sabor ungarski napominju se „partes adnexae". 
U govoru, kojim je judex curiae na ime kralja sabor ungarski otvorio, 
napominju se i opet „partes adnexae". Vi ćete mi reći: to se nas ne 
tiče: ja vam pak odgovaram: to se nas, i to živo tiče. Da ungarski 
sabor nas pod izrazom tim razumijeva, nedvojbeno je stoga, što nas 
pod nikakvim drugim naslovom, nego upravo tim smatra kano čest 
političkog tijela svoga i išče, da se u Peštu na sabor uputimo. Ungri 



2. Govor o odnosa j ima Hrvatske, Dalmacije i Slavonije prema Ugarskoj. \ 47 

nas pod tim izrazom još i dan danas razumijevaju. Jedan od najzna- 
menitijih sadašnjih ungarskih državnika, kog ja vele cijenim, a još 
bih ga većma cijenio, da ne mijenja po okolnostima osvjedočenje svoje, 
pisao je znamenito djelo god. 1859. : „Die Garantien der Macht und 
Einheit Oesterreichs", u kom se trsi iz petnih žila dokazati, da je je- 
dinstvo carstva i realna unija na temelju pragmatičke sankcije velika 
potreboća. Lani je pak pisao zanimivo djelo pod naslovom: „Die 
Sonderstellung Ungarns vom Standpunkte der Einheit Deutschlands", 
u kom se i opet iz petnih žila dokazati trsi, da je upravo dvojstvo ve- 
lika potreboća i Austriji i Germaniji, a da pragmatička sankcija s re- 
alnom unijom Ungarske sa Austrijom spojiti se nipošto ne može. Ja 
sam ta djela pri ruci imao i nalazim, da taj znameniti državnik i publi- 
cista ungarski pod izrazom „partes adnexae u Trojednu kraljevinu ra- 
zumijeva. Koliko nam u toj struci neopreznost škoditi može, najnoviji 
nas dogadjaji iz života i iskustva uče. Medjumurje nazva jedan go- 
vornik „čedo naše od majčinih prsi ju nesmiljeno otrgnuto". Ja, gospodo, 
kako sam dočuo onaj izraz, da se imaju županije ungarske u starim 
svojim granicama opet povratiti, odmah protrnuh i pobojah se, da 
li se ne bi to i na Medjumurje protegnuti imalo. 

Gospodo! Istinu vam ispovijedam, da su me znameniti muževi 
i s ungarske i naše strane u tom obziru umirivali, pa ipak izgubismo 
Medjumurje, staru tu bezdvojbenu svojinu našu; izgubismo Medju- 
murje čistom hrvatskom krvlju napučeno; izgubismo Medjumurje, 
za koje se javno i očito zauzeše sva municipija naša; izgubismo Medju- 
murje, koje predji naši početkom 18. stoljeća pod banom svojim proti 
buntovnicima ungarskima osvojiše i posjedoše, kao što to članak III. 
sabora našega god. 1704. svjedoči; izgubismo Medjumurje baš u onaj 
čas, kad bi svi viši politički nazori i razlozi zahtijevali, da se u pitanje 
to ne dira, jer i kad bi i zbilja pravo Ungarske na Medjumurje tako 
nedvojbeno bilo, kao što nije, ipak nije zaisto vrijedno bilo, da se zbog 
te krpe hrvatske zemlje rane medju zavadjenom braćom diraju i pozlje- 
djuju baš u onaj trenutak, kad bi se svim silama raditi imalo, da se 
srca čim više ublaže, da se medjusobne simpatije čim više umnože 
i toli ožudjeno pomirenje i bratski savez uskori. Izgubismo, velim, 
baš u tim okolnostima Medjumurje; a što mislite, gospodo, što bi onaj 
oštri mač, koji čedo to od majčinih prsiju nemilice odsiječe? Mač taj 
u ruci Ungara bijaše izraz gore navedeni o županijama ungarskima 
i njinim starim granicama. 

Evo vam, gospodo, primjera, kako valja na oprezu biti. Gospodo ! 
Kad su naši stari pragmatičku sankciju primili, tada svoga kralja ovako 
pozdraviše: „Nativos olim habebamus reges nullaque vis, nulla cap- 
tivitas nos Hungaris addixit, sed spontanea nostra ultraneaque vo- 
luntate, non quidem regno, sed eorum regi nosmet subjecimus . . . 
liberi sumus et non mancipia". Gospodo! Ako u žilama našima ista 
krv teče, ako ista samosvijest u duši našoj živi, tada ćemo i mi danas, 
kad nekim načinom ne samo s kraljem, nego s cijelim narodom un- 
garskim državni ugovor utanačiti želimo, od Ungara prije svega zahtije- 



448 /• Govori. 

vati, da priznadu našu državnu samostalnost i neodvisnost na pragma- 
tičkoj sankciji osnovanu. Imamo susjedima svojima reći: „Liberi 
sumus etnonmancipia; liberi su m us, nonquidem 
regno, sed regi communi subjecti; liberi sumus 
etnonpartesadnexa e". Od pravednosti i velikodušja susjeda 
naših s punim pravom očekujemo, da se pred istinom i pravdom poklone, 
pače uvjereni smo, da se Ungri ni bratiti ne bi htjeli s narodom, koji 
bi se mogao dičnoj svojoj prošlosti iznevjeriti. 

To, gospodo, po mom svetom osvjedočenju od nas čast i dosto- 
janstvo naroda našega zahtijeva, inače ostadosmo kao i doslije pred 
sudom Ungarske i pred mnijenjem Europe tudja prikrpina. 

Kad već o pragmatičkoj sankciji govorim, napomenut ću jedan 
prigovor, koji se u tom sastoji, da Dalmacija u saboru zagrebačkom pri- 
sustvovala nije, kad se o tom radilo, da se pragmatička sankcija primi. 
Na ovo je lak odgovor; pragmatička sankcija ništa drugo nije nego 
ugovor državni god. 1527., kojim se pravo nasljedstva na krunu i državu 
hrvatsku, doslije na muške otroke prejasne vladalačke naše kuće ogra- 
ničeno, i na tanku krv prostrije i rastegnu. Da je tomu tako, svjedoči 
kralj naš Karlo III., koji se na sabor naš obraća s izrazom ,,ss. et oo. 
regnorum Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae"; svjedoči narod naš, koji 
pragmatičku sankciju prima u ime cijele trojedne kraljevine Dalmacije, 
Hrvatske i Slavonije. Premda je dakle Dalmacija fizičnoprepriječenabila 
saboru god. 1712. prisustvovati, ipak ju obje strane, i kralj naš Karlo 
III. i narod naš u saboru svom pravno i moralno kano prisutnu smatra. 
Po primljenoj pragmatičkoj sankciji i pre jasna vladalačka kuća naša 
i narod naš, a i cijela legitimna Europa daju kralju našemu naslov 
i pravo kralja dalmatinskog, hrvatskog i slavonskog, Što je očevidnim 
dokazom, da se od nijedne strane o pravovaljanosti pragmatičke sank- 
cije s obzirom na Dalmaciju ne dvoji. 

Druga bitna razlika medju predlogom osrednjega odbora i predlogom 
gospode zastupnika grada Zagreba jest, da osrednji odbor uopće veli: 
kad se naša samostalnost, neodvisnost i cjelovitost našega državnoga 
posjeda pravovaljano prizna, tada smo pripravni u uži savez stupiti 
s ungarskim narodima; a zastupnici grada Zagreba vele, da ćemo se 
dogovarati o shodnosti, potreboći i opsegu jedinstvenoga u nekim 
strukama državnoga života zakonarstva i tomu zakonarstvu odgova- 
rajuće jedinstvene uprave. Premda je slika, u kojoj se govori o jedin- 
stvenom zakonarstvu i jedinstvenoj upravi, tako neodlučna i neizvjesna, 
da ne reknem bojažljiva, te nešto veli i opet ne veli; jerbo ako će se 
tek o shodnosti i potreboći jedne stvari govoriti, to je dakako moguće, 
da se neshodnom pronadje, ter je tada ne će ni biti niti se o njenom 
opsegu govoriti : ipak ja ne mogu pristati, da se makar u toj slici sad 
o jedinstvenom zakonarstvu i jedinstvenoj upravi govori. Nikad još 
narod naš od legislativne i upravne autonomije svoje ni za dlaku po- 
pustio nije do g. 1790.; nikad, velim, ni onda, kad se je na njega 
sa svih strana navaljivalo i kad je toliko oslabio, da se je u saborima 
svojima izrazom ,,reliquiae regnorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae" 



2. Govor o odnošajima Hrvatske, Dalmacije i Slavonije prema Ugarskoj. 149 

znamenovati počeo, što onima rečeno budi, koji u slabosti našoj razlog 
traže, da čim više od naše legislativne i upravne autonomije popustimo, 
dočim bi upravo to razlogom biti moralo, da tim oprezniji budemo; 
jer oslabljenomu i iznemoglomu čovjeku nikad se ne savjetuje, da bez 
obzira u naručaj gorostasa hrli; jer onaj, koji danas ruke širi i u lice 
ga ljubi, može ga sutra tako nježno u naručaj stisnuti, da mu sve kosti 
popucaju i duša izdahne, osobito ako se u obzir uzme, da politika 
srca i ljubavi ne ima. Ja još jednom velim: nikad narod naš do g. 1790. 
od domaće svoje legislacije i uprave ništa popustio nije — najmanje 
pak tada, kad je državne ugovore ugovarao. Najvažnija struka dr- 
žavnog života jesu financijalni i porezni poslovi. U drugoj polovici 
16. stoljeća pade susjedima našima Ungrima, ne znam kako, na um 
u financijalne i porezne posle naše miješati se. Naš narod prosvjedova 
proti tomu i zamoli kralja svoga Maksimilijana II., da prava državne 
naše samostalnosti u tim strukama brani, na što Maksimilijan strogo 
naloži komori ungarskoj, da se u prednavedene posle naših kraljevina 
nipošto miješati ne smije. Dotična zapovijed našemu narodu po kralju 
priopćena datira se iz Požuna od godine 1567. 29. jula. Znani će biti 
gospodi narodnim zastupnicima, koji se poviješću bave, nasrtaji zapadno- 
sjeverne politike na ustav i domaću autonomiju našu pod kraljem 
Rudollbm od g. 1576. do g. 1590., kad se počeše u našu domovinu slati 
zapovjednici vojnički na uštrb domaćih naših institucija, na uštrb 
banske časti. Žalosno je, ali kazati moram, da opazujem, da je u sličnim 
prigodama sjever istočni k sjeveru zapadnom u pohode išo ter se 
s njim rukovo i vjeran mu čestoput drug i saveznik bio. Znano će 
biti, da se upravo uplivu tomu pripisati ima, da nam se usprkos naših 
temeljnih prava prvi put, u koliko ja znam, tudjin Kristofor Ungnad 
Štajerac na bansku čast narinu mjesto našega Alapića, velikog tada 
junaka, straha i trepeta Turaka, ljubimca naroda. 

To je ona politika, kojoj se mi, kako neki misle, iznevjerismo, 
koja se čestoput s politikom njemačkom spajala, kad se je o tom radilo, 
da se narodu našemu ljutih rana zadade. Ako državni život naš prispo- 
dobim s platnom preda mnom razvijenim, tada mi crna nit te politike, 
žalibože, čestoput u oči upada. Da nam je u otajstva nepravda, koje 
nam najnovija vremena naniješe, prozreti, da nam je uvidjeti, zašto 
se najčistije i najpoštenije namjere naše krivo tumače, tada ne znam, 
na kog bismo se i dan danas više tužiti mogli, da li na sjevero-zapadnjaka 
ili na sjevero-istočnjaka ! Fessler, veliki privrženik, a čestoput upravo 
panegirik Ungara, opisujući ove i slične zgode i nezgode ovih vremena 
ne može dosta nahvaliti energiju i postojanost Hrvata, gdje valja 
ustav svoj braniti, a hrabrost, gdje valja Turke suzbijati; naprotiv 
do Boga se tuži na mlitavost i popustljivost svojih Ungara u toj struci, 
što budi i opet rečeno onima, koji slijepo vjeruju, da mi ustav naš 
jedino odvažnosti Ungara, ne pak moralnoj sili otaca naših pripisati 
imamo. Ja pak obzirući se na ova vremena savjetovao bih narodu 
našemu glasom toli jasnim, kad bih ga imao, da se od Kotora do Va- 
raždina, a od Varaždina do Zemuna čuje: 



150 '• Govori. 

U nuždi i nevolji, narode moj, dobro je tražiti i vjerna pri- 
jatelja, ali je rijetka stvar naći ga, osobito u politici, od koje 
se veli, da srca i ljubavi ne ima, a bez srca i ljubavi ne ima 
prijateljstva; najbolje je pak poslije Boga oprijateljiti se s pravdom 
ter se u svoje pravo, u svoje moralne sile uzdati, a nigda 
duhom ne klonuti. Dok je naš narod tom stazom hodio, dok je bilo 
u njem Bakača, koji napadačima na naša prava zaoriše: „Regnum 
regno non praescribit Ieges"; dok je bilo Bakača, koji napadačima 
na naša prava zaoriše: „Tres fluvii nobis Savus, Dravus et Colapis"; 
dok je bilo Bakača, koji s ushićenjem uskliknuše: „Gentis meae cro- 
aticae prisca fidelitas"; dokle je bilo Bakača, koji zbog ozlijedjene 
cjelovitosti naše države odrekoše se banske časti, na koju ih ljubav 
i povjerenje naroda uzdignu, ter se u grad svoj Metliku u mir povukoše: 
dotle se Hrvati vazda odrvaše; a kad Hrvati počeše više se uzdati 
u susjeda, nego u se, tad podlegosmo. Kad bih ja s obzirom na ova 
i slična vremena toliko ugleda imao u Ungara, koliko ga ne imam, 
tada bih ih molio i zakleo srećom vlastitoga svoga i njihovoga naroda, 
da se nigda prividnim probitkom zavesti ne dadu, da se združe s poli- 
tikom, koja krive osnove proti Hrvatima snuje, jerbo to do sad bi do- 
duše za nas zlo, ali za Ungre je bilo vazda zlo i naopako, pak će vazda 
tako biti, jerbo se tim vječite pravde zakoni vrše. 

Da je naš narod potpunu svoju autonomiju i glede zakonarstva 
i glede uprave uživo sve do god. 1790., očevidno biva v sadržaja naših 
sabora do te dobe, kao što će se o tom svatko osvjedočiti, tko pročita 
najnovije djelo velikoga župana zagrebačkoga „Jura regni Croatiae'% iz 
koga se vidi, da su naši u svojim saborima i ratne i financijalne poslove 
$ye obavljali, neodvisno sasvim svoju samoupravu uživali. Da se je 
tako naš narod prigodom, kad je državne ugovore sklapao, počevši 
od Kolomana pa sve do Karla III. najprvo skrbio, da mu se ustav 
i državna neodvisnost njegova ojamči, osvjedočit će se svaki, koji te 
ugovore proučio bude. Premda je dakle narod naš početkom poklisare 
svoje sad u Beč, sad u Prag, sad u Požun i Budim k osobi kralja svoga 
slao; premda je poslije i s narodom i sa saborom ungarskim u poslima 
općenitima, što se napose vojštenja naprama općem neprijatelju Tur- 
činu tiče, vijećao; premda je od 18. stoljeća uredno svoje nuncije svoje- 
voljno i bez ikakve državopravne ob vezanosti na sabor ungarski slao: 
ipak je uvijek i u legislaciji i upravi samostalan i posve neodvisan 
bio do god. 1790. Raspolaže on po svojoj volji o kruni i državi svojoj, 
vijeća i rješava sve i najvažnije državne poslove svoje u domaćim 
saborima svojima. 

Kad se, gospodo, o državnom pravu i životu naroda našega go- 
vori, tada se god. 1790. u tom mimoići ne može tim manje, budući 
da god. 1790. sa god. 1861., a deset naših prošlih godina sa deset godina 
od 1780. do 1790. puno sličnosti imaju. God. 1790. izravna i iscijeli po 
mogućnosti rane prošlih deset godina, i u obziru državnoga ungarskoga 
i našega prava upravo epohu učini Kao što su neki Grci negda iz lju- 
bavi prema Homeru Ilijadu i Odiseju na pamet znali, tako bi svaki 



2. Govor o odnoiajima Hrvatske, Dalmacije i Slavonije prema Ugarskoj. 1 5 1 

ungarski i svaki hrvatski državnik članke 3., 10., 11. god. 1790. na 
pamet znati imao. Članci ti resumiraju in nuce sav ustav naš, članci 
ti stožeri su upravo ustava i državnoga prava našega. Članci ti svo- 
jina su sveta naroda našega ne samo zato, što su sudjelovanjem naših 
poslanika u Požunu sačinjeni, nego zato upravo, što ih je narod naš 
po pravu si pripadajućem na saboru svom primio, proglasio i osvojio. 
Hoće li godini šezdeset i prvoj za rukom poći bijednim ranama prošlih 
deset godina lijeka naći i slobodoumne težnje svoje s mirom i redom 
spojiti, to će poslije Boga ponajviše zavisjeti najprvo samo od muževne 
postojanosti Hrvata i Ungara, koja će umjeti zahtjeve starodavnoga 
prava svoga sa zahtjevima, koje Bog u krilo novijega vremena proli, 
združiti; za visjet će od mudre umjerenosti, koja zna u granicama 
mogućnosti se kretati i koja novih zapreka ne stvara, gdje starih 
i onako dosta i odviše ima; koja most pred sobom i za sobom ne ruši, 
nego do srca zakonitoga kralja i vladara svoga zlatni most gradi. Pre- 
uzetnpst i pretjeranost rane čovječanstva ne liječi, nego truje; pre- 
uzetnost slobodu narodima ne gradi, nego joj grob kopa. U tom obziru, 
gospodo, velika odgovornost po mom mnijenju na saboru ungarskom leži. 

Polag svega toga uvjeren sam ja, gospodo, da sve nezgode prošlih 
vremena državnomu našemu pravu toliku ranu ne naniješe, koliku 
upravo god. 1790. člankom svojim 5-, 8. i 50., kojim se svojevoljno 
svoje samouprave i našega glavnoga državnoga prava, o porezu našem 
na našem saboru vijećati, odrekosmo. Tad se, gospodo, cijeloj našoj 
prošlosti tenevjerismo, tad su počeci politike srca, a ne uma, politike 
straha i malodušnosti, s kojom se dotadanjoj muževnoj odvažnosti 
naroda našega odrekosmo. To je politika, koja malo pomalo sve dr- 
žavno biće naše u podrtine neke kukavne municipalnosti rastroši; 
to je politika, koja luč samosvijesti u istim domaćim kruzima našima 
toliko oslabi, da bismo muževe, koji kruni i državi hrvatskoj govore, 
odsudili kano utopiste, da im se isti glas ne odziva iz inozemstva i od 
onih ljudi, koji su g. 1848. u skrajnoj pretjeranosti svojoj nas komarcem, 
a našu državu atomom proglasili. Ako nam tudji ljudi gospodovahu 
i vratom zakretavahu, ako se kamenje grada Zagreba krvlju naših 
sinova orosi, ako se sada i prijateljstvo naše s Ungrima u neprijatelj- 
stvo i krvavi rat izvrže, scijenim, da se ne imamo na Ungre tužiti, 
nego da imamo vrhu nas i naših otaca plakati. Godina 1790. naravnim 
razvitkom svojim izrodi se u god. 1848. Što oci naši god. 1790. sijahu, 
kad upravu svoju u tudje ruke položiše, to djeca njihova 1848. god. 
žeti moradoše. 

Da su oci naši znali, da će korak, kojim se samovolji zapadnoga 
sjevera ukloniti htjedoše, takvim plodom uroditi, doista bi se prije 
živi ukopati dali, nego bi ga učinili. Ako pak od nezreloga groždja, 
koje oci naši pozobaše, sinovima njihovima toliko zubi utrnuše, tada 
se je od zrelosti, muževnosti i opreznosti sabora našeg nadati, da god. 
1861. ne će biti novo izdanje godine 1790. 

Što se naši poklisari na saborima ungarskima od god. 1790." libe- 
ralizmu magjarskomu klanjali nisu, tomu nije naš narod kriv, nego 



152 /• Govori. 

onaj anahronizam, koji iz cijele skoro Europe prognan utočišće svoje u 
sredovječnom ustavu ungarskom nadje, po kom jedna vrst ljudi sva 
prava bez ikakih tereta uživaše, a druge vrsti ljudi sve terete bez ikakih 
prava podnosiše. Liberalizmom magjarskim nadalje, koji se od god. 
1790. u saborima ungarskima razvijati počeo, ništa se narodu našemu 
koristilo ne bi, pače po njem bi se uprav propast naroda našeg usko- 
rila. Nedvojbeno je, da baš upravo liberalizam onda, ko i danas, naj- 
žešće je nasrtao na potonje ostanke naše samostalnosti, koja se slabim 
Štitom municipalizma zasloni; da je upravo liberalizam ekskluzivnom 
svojom magjarštinom najžešće nasrtao na narodnu individualnost našu, 
koja se u nuždi i nevolji zakonitim za tada latinizmom opšanca. U 
toj borbi nije se za nas toliko radilo o liberalnim ili konservativnim 
načelima, nego o tom, da se posljednja iskra naše samostalnosti pod 
pepelom municipalnih prava naših tinjajuća sasvim ne ugasi. U toj 
je borbi bilo od naše strane ljudi umnih, ljudi čestitih, ljudi značajnih, 
ljudi za narod svoj vele zaslužnih, na koje se nije dobro kamenom 
bacati, jerbo i njima ponešto barem zahvaliti imamo, da iskra samo- 
stalnosti inače sačuvana postade svetim plamom, koji danas nas, 
koji visoki ovaj sabor oduševljava. 

Da je narod naš zbog učinjenog g. 1790. koraka brzo se pokajao 
i da je uvjerenje gojio, da se po volji svojoj u prvobitno stanje svoje 
povratiti mora, očevidno biva iz sabora našeg g. 1791. čl. 1., u kom 
se izmedju ostalih veli: „Cum obtineri non potuerit (in diaeta hunga- 
rica) renovatio veterum legum de solvendo hunjarici subsidii dimidio 
eo, quod leges illas a tempore, quo status Sclavoniae contributionem 
suam ab hungarica separarunt hancque šibi soli imponere coeperunt, 
evanuisse status Hungariae sustinuerint: hine illustrissimi domini ss. 
et oo. praecitatum articulum 59. eo sensu futuris quibusvis tempo- 
ribus sumendum esse decreverunt. quoJ in re contributionis regni 
Croatiae et trium inferioris Sclavoniae comitatuum in diaeta ex parte 
statuum regni Croatiae immediate cum Sua Majestate Regia in me- 
dium consuletur, ac proinde ablegati regni ad comitia exmittendi 
eo specialiter instruenJi venient, ut hoc intellectu neque secus in con- 
■formitate etiam praeexistentium, tamquam in ultima hac diaeta ne- 
utiquam abrogatarum, de contributione horum regnorum sonantium 
legum, negotium contributionis pertractent". 

Znamenito je i to. da su naši stari već god. 1790. istim člankom 
potpunu uzajamnost u ime jezika i narodnosti zahtijevali. Zahtije- 
vali su naime, da kao što bi se magjarski jezik imao na akademiji 
zagrebačkoj predavati, isto tako da se jezik ilirski (idioma illvricum) 
u svim gimnazijama, u svim akademijama, pa i na istom sveučilištu 
peštanskom predaje. „Circa introducendum linguae hungaricae in ma- 
nipulatione omnium dicasteriorum usum: cum per articulum 16. dis- 
positum sit, ut stvlus curialis hungaricus in gvmnasiis, academiis et 
universitate hungarica medio peculiaris professoris tradatur, jus autem 
horum regnorum ad politica Hungariae dicasteria jam legibus sta- 
bilitum sit, inclyti domini ss. et oo. eam oceasione celebrandae regni- 



2. Govor o odnošajima Hrvatske, Dalmacije i Slavonije prema Ugarskoj. \ 5 3 

colaris in literariis comissionis faciendam esse propositionem conclu- 
serunt, ut in hujati academia professor idiomatis hungarici ex fundo 
studiorum constituatur; una autem, quia idiomatis illyrici summa 
necessitas esset, tum quod hujus idiomatis homines non tantum in 
his regnis, sed et ipso regno Hungariae infinito numero continerentur, 
cum vero quod domini Hungari in hujatibus confiniis accomodari 
possint ac debeant, in his autem idiomatis illyrici potissimus usus 
sit, idem idioma illjrricum in omnibus gymnasiis, academiis ac ipsa 
etiam universitate tradatur". Kud je ta uzajamnost od god. 1848. 
dospjela i kakvim se je okom idioma illyricum gledao, svi znamo. 
Narod je naš po mom osvjedočenju do najnovijih vremena pravo 
imao, što se legislativne i upravne njegove autonomije tiče, u prvobitno 
stanje svoje neodvisnosti povratiti se, jerbo ga u tom nikakva državo- 
pravna obvezanost priječila, ni je; ali sve da i nije tomu tako, narod 
se je naš g. 1848. u to stanje s punim pravom povratio. Razvrgla 
se je medju nama i Ungrima svaka budi zakonodavna budi administra- 
tivna i sudstvena sveza, ako ne po drugom, a ono po onom zakonu, 
koji je na nebu i na zemlji jedan te isti; jedan te isti u Rimu i Ateni, 
u Pešti i Zagrebu; po zakonu, koji ako i ne bi bio u ikom zakoniku 
pisan, Bog ga rukom svojom u srce naroda upisa, po kom svaki narod 
pravo i dužnost ima život svoj braniti ter odoljev sili samosilnika 
ugovor, koji je potlačio, pod noge baciti. Rečeno je, gospodo, da mi 
ne imamo paziti, što u Ungarskoj danas biva. Oprostite, gospodo, 
to je toliko, koliko na dugi i opasni se put spremati, pak ga sa zatvo- 
renim očima činiti. Malo je ženidba sretnih, gdje se žene i udaju, a jedno 
drugoga ne poznaje. Upravo danas više nego ikad treba oštrim okom 
motriti, što u cijeloj Europi, što u sjeveru i zapadnom i istočnom biva. 
Mi smo, gospodo, najprvo Hrvati i kano taki starodavni naš ustav 
posjedujemo, jedan te isti s Ungrima; sveta nam je dužnost ustav 
naš na temelju zakona god. 1790. čuvati; u tom obziru Ungri su naši 
naravni saveznici, ter smo pripravni s njima u neki savez stupiti, u 
savez, koji će nama i njima ustav ojamčiti; više od nas iskati jest naše 
poniženje iskati, a Hrvat se već hvala Bogu toliko osvijestio, da voli 
umrijeti nego se poniziti i pod jaram skučiti. Vrhu toga mi Hrvati 
složni smo dušom i tijelom. Ustavu našemu starodavnomu zahvaliti 
imamo odlično mjesto, koje medju Slavenima austrijskima zauzimamo. 
Mi kano Slaveni slavensku politiku imati i slijediti moramo, t. j. valja 
nam se trsiti, da i ostala slavenska braća naša, pače svi narodi car- 
stva one starodavne slobode, koju mi uživasmo, dionici postanu. Ova 
nam politika dužnost nalaže, da se centralizaciji, bilo to na zapadnom, 
bilo to na istočnom sjeveru, muževno opremo; jer centralizacija raznim 
narodnim življima Austrije uopće, a Ungarske napose ne odgovara. 
Centralizacija ne odgovara duhu pravde i evangjelja, koje ne samo 
u privatnom, nego još više u državnom životu zapovijeda: što nisi 
rad, da drugi tebi čini, nemoj ni ti drugomu činiti; centralizacija je 
preimućtvo i gospodstvo jedne narodnosti nad drugom, nije dakle 



154 /• Govori. 

sloboda, nego upravo sužnjevanje neprivilegiranih. Zaman je narodu 
neprivilegiranomu ili, kao što se neki državnici izražavaju, nesuve- 
renomu sloboda, koja ga zlatnini okovima spaja, dočim centralizacija 
apsolutistična to isto gvozdenim okovima čini. Mala je razlika, da li 
rob u zlatnim, da li u željeznim lancima čami. Mi, gospodo, kano Slaveni 
danas nada sve bdjeti imamo, da i opet sjever istočni sjeveru zapadnomu 
u pohode ne dodje ter se nepravda s nepravdom, a centralizacija 
s centralizacijom ne pobrati, što bi nas Slavene lako medju dva žrvnja 
porinuti moglo. DozlogrdiŠe nam plodovi jedne centralizacije, a što 
bi istom bilo, da nas s dvije strane led biti počne. Da je to moguće, 
dopustit će svaki, koji oči ima te vidi, i uši te čuje. U ovim okolno- 
stima o jedinstvenoj legislaciji nekoj i upravi govoriti čini mi se toliko, 
koliko dva teška kamena na slabo podnožje naše samostalnosti i neod- 
visnosti navaliti, pak bi se i opet našemu narodu zbiti moglo, da oko 
razvalina svoje samostalnosti na novo jadikuje i nariče: ,,Quomodo 
mutatus est color optimus, haereditas nostra versa est ad alienos". 
Gospodo, interesi krvi i znoja najsvetiji su interesi naroda, osobito 
kad je narodu krv podosta istočena, a znoj podosta iskapao, kao na- 
šemu. 

Jedinstvena legislacija? Lako je to reći, ali je teško izvesti. Je- 
dinstvena legislacija? Komu će narod naš svete svoje interese krvi 
i znoja povjeriti? Prestalo je vrijeme, gdje je samo jedna vrst ljudi 
interese naroda zastupala. Ne vjerujem, da će ikad naš narod privo- 
ljeti, da u zastupanju toli svetih svojih interesa, kao Što je krv i znoj, 
ograničen bude jedino na ljude, koji su magjarskomu jeziku vješti. 
Bajka je pak i pomisliti, da će se na saboru ungarskom hrvatski slo- 
viti, pa ako bi to sve i dozvoljeno bilo, značilo bi ipak ne svete inte- 
rese narodne po dužnosti zastupati, nego praznu slamu mlatiti. A 
kako se majoriziranju sabora ungarskoga u interesima ovima ukloniti, 
koje bi krv narodnu i novac narodni tudjemu življu i tudjim nazorima 
žrtvovati moglo? Ne bismo li mi u tima okolnostima ungarskomu narodu 
dozvolili, da jednom rukom za svrhe nam neprijazne krv našemu na- 
rodu prolijeva, a drugom džep ispražnjuje? Jedinstvena uprava? To 
vam je, gospodo, po mom mnijenju ministar hrvatski u Pešti, koji bi 
narodu našemu upravo toliko koristio, koliko mu je koristio ministar 
bez portfelja u Beču.Ministar hrvatski u Pešti — po kom izabran? Komu 
odgovoran? Što, ako Pešti zadovolji, Zagrebu se pak zamjeri i omrazi? 
Ministar hrvatski u Pešti? Taj će vam poludjeti, ako uzbude muž 
ozbiljan i dom svoj ljubeći, jer mu se lasno dogoditi može, da najple- 
menitije njegove napore za dom i rod svoj neprijazne okolnosti pokvare. 
S lakomišljenikom pak ne će narodu našemu služeno biti. A ako bi 
ministar hrvat^ko-ungarski u suglasju vazda sa svojim druzima biti 
morao, tada bi se zastava, koja se prigodom instalacije pred banom 
hrvatskim vije, i žezlo, koje se pred njim nosi, u Peštu prenijeti imalo, 
da se p ed ukupnim ministarstvom ungarskim vije i nosi. U toliko bi 
se po jedinstvenoj upravi razdimiti mogla čast i ugled bana hrvatskoga. 



2. Govor o odnoŠajima Hrvatske, Dalmacije i Slavomie prema Ugarskoj. \ 5 5 

Ja to rekoh, samo da teškoću i zamršenost sličnih pitanja u sadanjim 
osobito okolnostima natuknem i da visoku kuću pozornom učinim 
na to, da bi se krivim rješenjem sličnih pitanja sjeme prije nesloge 
nego sloge, prije razdora i raspra nego bratskoga saveza i prijateljstva 
posijati moglo. 

Gospodo! Više je puta u ovoj visokoj sabornici riječ povedena 
orijentalnom pitanju, koje je sam Bog na europejski dnevni red 
postavio, pak se božjoj volji i odluci nijedna sila ovoga svijeta oprijeti 
ne može. Govori o tom pitanju cijela Europa, govori Austrija, jer je to 
pitanje s njezinim bićem ili nebićem usko skopčano, govore Ungri, 
govorimo i mi; a kako ne bismo o njem mislili i govorili, kad se nas 
ponajviše tiče ! Srce bi naše doista od kamena biti moralo, kad ne bismo 
tužne vapaje braće svoje, koja pod stoljetnim jarmom stenju i leleču, 
poćutjeli. Rod su oni od roda našega i krv od krvi naše, pak nas svaka 
rana njihova ljuto tišti i boli. Dobar dio onostranih zemalja najdra- 
gocjenijom krvi otaca naših opojen i posvećen jest. Govorimo mi o tom 
pitanju u najplemenitijoj namjeri ter starim i novim zlikovcima i 
klevetnicima našima, koji trube, da mi nekako vo neodvisno kraljev- 
stvo snujemo, otprto pred licem cijeloga svijeta odvraćamo: Mi Hr- 
vati bez ikakva i najmanjega rumenila u cijelu se prošlost našu oba- 
ziremo znajući, da nikad vjeru Bogu i zakonitomu kralju danu oskvr- 
nili nismo niti ćemo oskvrniti. Dvije samo riječi o tom pitanju: Ili 
će se orijentalno pitanje u interesu civilizacije, kršćanstva i slobode 
riješiti, ili pak u interesu, koji napomenuti ne ću, jer svakomu, koji 
bistro stvari rasudjuje, na jeziku i onako leži. U interesu pak civi- 
lizacije, kršćanstva i slobode samo se orijentalno pitanje riješiti može 
putem i posredstvom Što više ojačena, okrijepljena i osviješćena Jugo- 
slavenstva, tako da je okrepljenje i osvješćenje Jugoslavenstva s ob- 
zirom na orijentalno pitanje potreboća i interes upravo europejski, 
austrijski i ungarski. Ungarija bi se osobito sjećati imala, da u orijen- 
talno pitanje sretno utjecati može samo posredstvom oprijateljena 
si i pobraćena si putem federacije Jugoslavenstva. Ungarija bez posre- 
dovanja jakoga Jugoslavenstva upravo bi tako orijentalno pitanje 
riješiti mogla, kao što je bitku kod Mohača početkom 16. stoljeća bez 
slavnoga junaka Krsta Frankopana i njegovih sivih sokolova riješila. 

Ja sam iskren prijatelj federalnoga saveza s narodima ungar- 
skima i zato želim, da se čim prije naš općeniti kralj općenitom krunom 
našom kruni. Premda bismo mi po starom pravu našem zahtijevati 
mogli, da se kralj naš hrvatski u sredini našoj i u krasnom hramu našem 
kruni, i premda bi to čin europejske znamenitosti bio, jer prvi top, 
koji bi uz tu svečanost s brda naših ruknuo, živo bi se odazvao u srcima 
svih Jugoslavena i na najuzvišenije ih svrhe ushitio. A nisu već danas 
ni balkanske gore toli gluhe, da ne bi glasu tomu živo odjeknule. Mi 
ćemo ipak rado i čim prije k braći i susjedima našima u Ungariju po- 
hrliti, da jednom te istom krunom, jednim te istim krunidbenim činom 



156 /• Govori. 

kralja našega krunišemo. Medjutim ako ja, gospodo, u plemenitim 
srcima vašima dobro čitam narodni ponos vaš, tada ćemo zahtijevati, 
da pri svečanom krunidbenom činu ne djeluje samo stožemik ostrogonski. 
nego ravnim načinom i stožernik zagrebački u znak, da je kruna opće- 
nita s istim pravom kruna hrvatska kao i kruna ungarska. Ja, gospodo. 
rekoh i dorekoh, a uvjeravam sve vas, da ne samo s jedne, nego i s dru.^e 
strane ima muževa odvažnih, koji bi sto puta prije otrovnu kupu 
ispraznili nego samo i atom otrova milomu svomu narodu ponudili. 

(Posebno izdanje, u Zagrebu iHGij 




3. GOVOR PRI OTVORENJU JUGO- 
SLAVENSKE AKADEMIJE 

GOVOREN DNE 28. SRPNJA 1867. 



Časna gospodo akademici! 
Vrijedni zbore! 

Običajno je, da se ljudi i narodi obavljajući važne i znamenite 
zgode služe u sredini svojoj propelom kakono svetim znakom, da se 
radi o poslu neobičnu, koji duboko zasijeca narodu u svijest i u udes, 
koji premda se vremenom razvija i vrši, daleko u budućnost, pače 
i u neumrlost zaseže. Na priliku: jedno najsvetijih i najznamenitijih 
zvanja na svijetu jest brez dvojbe sudstvo, komu je zadaća, da 
ona sveta pravica, koja nebom ravna, i na zemlji medju ljudima vlada; 
pa čim narodi sudijama povjeravaju svaku svoju svetinju, javno svoje 
pravo i svoju sigurnost, državljani čast, slobodu i imutak svoj, to 
u slobodnih i u izobraženih naroda sudija je osoba sveta i neoskvrnljiva, 
koja od ničesa na svijetu zavisjeti ne smije do jedino od svijesti svoje 
i od Boga, koji mu se u svijesti odzivlje, pak od zakona i pravice, koja 
se zakonom zaštićuje i brani. 1 baš zato, što je sudstvo tolike važnosti, 
baš zato ćeš u sudionicama kršćanskima obično naći propelo, sucima 
opomena, da im je zvanje i poslovanje naravi bi reći božanstvene, 
da ih zbog sudstvenih izreka njihovih čeka velika odgovornost ne samo 
pred narodom, nego i pred onim, koji za vječnu pravicu umrvši suze 
progonjenih i nepravično osudjenih u svom srcu sahranjuje, da ih 
na svom sudu svemu svijetu na vidik iznese kakono za osvetu i vjeko- 
vitu osudu svima, koji imavši po zvanju svom pravicu braniti i ne- 
vinost štititi, jednu i drugu tlačiše i nogama gaziše. Zato evo i mene 
danas u sredini vašoj u ruci ša propelom, što oda djetinjstva u srcu 
i duši svojoj nosimo. To propelo bit će vam, nadam se, tim milije, 
što je darivano od onoga, koga dvjesta milijuna svojim ocem i vr- 
hovnim pastirom nazivlju, vms pak svijet štuje, Što braneći neumrla 



^58 I- Govori. 

prava vjere i svijesti ujedno i najsvetije interese cijeloga čovječanstva 
zaštićuje. 

Časni zbore! Jedna najvrućih želja naroda našega evo se, hvala 
Bogu, ispunila. Radi se o tom, da sve naše umne sile ujedno skupimo 
i u svim strukama znanstvenima istini ih posvetimo; istini pak posve- 
titi se znači u najljepšem i najplemenitijem smislu onu luč slijediti, 
koja je cijelomu svijetu u propelu i u sv. vjeri za navijeke zasjala. 
U tom uvjerenju narodi na svijetu prvaci i najnaobraženiji nadjoše 
vječno vrelo višega žica i umnoga napretka svoga. Tuj će ga sigurno 
naći i naš narod. Zato dopustite mi, da svečanom ovom prilikom pro- 
govorim o odnošaju propela i vjere prema znanosti, a to predstavljajući 
vam Propetoga kako istinu u vjeri i bogoštovlju, kako istinu u življenju, 
a po tom i istinu u znanosti. 

a) Propeti je istina u vjeri i u bogoštovlju. Svi, koji se knjigom 
bavimo, znamo, da je svijet više tisuća godina što se tiče Boga i načina, 
kojim se on štovati ima, u najvećem neznanstvu i najgušćoj tmini 
čamio, i to ne samo svijet neuk i zapušćen, nego i najizobraženiji i 
najugladjeniji. 

Sigurno ni Rimu ni Ateni nije manjkalo izobraženosti. Grci su 
oštroumljem svojim podigli jezik svoj na toliki stepen ugladjenosti 
i savršenosti, da se je s nekakovim pravom reći moglo, da ako se bogovi 
na Olimpu jezikom ljudskim služe, da to brez sumnje grčkim Pla- 
tonovim jezikom. U politici i pravoslovlju, u vještini: kako valja dr- 
žavom vladati, granice državne promicati, ratove silne najuspješnije 
i brez ogromnih troškova voditi i narode novake tako osvajati, da im 
jaram tudji omili ... u svem tom nitko još staromu Rimu nije bio 
premcem. A pak sva tolika izobraženost i sva ta bresprimjerna vještina 
ne bijaše kadra osloboditi te narode prednjake strahovitih bludnja 
u vjeri. Ti onoliko izobraženi narodi, da zloće i opačine, koje su im 
svu zemlju pokrile bile, opravdaju, strasti su svoje na žrtvenik uz- 
digli, a bogove izabrali za zaštitnike bludnosti, osvetljivosti, gra- 
bežljivosti i još koječemu na toliko, da ne bijaše na zemlji nijedne 
grdobe, nikakve nepravice, koja ne bi našla u nebu svoga zaštititelja. 
Pozovimo pak danas u sredinu našu da i najprostije pastirče, koje 
slova poznaje i kadšto svoju molitvenu knjigu prebira, pozovimo 
ga medju nas i upitajmo, što o Bogu drži — odgovorit će nam smjelo 
i odvažno: Bog je čist duh i najizvrsnije biće, stvoritelj neba i zemlje, 
koji u ime očinstva svoga samo zato čovjeku svijest i slobodu, dušu 
neumrlu, sliku svoju i priliku pokloni, da se svake zloće čuva, da iz- 
vrsnosti božje nasljeduje, da u čistoći srca svoga, u pravičnosti, dobroti 
i svakoj drugoj kreposti čast, slavu i cilj svoj traži. Prijatelji ! Kada 
bi danas doista to pastirče medju nama bilo i pak kada bismo uza 
to još mogli uskrisiti i preda se pozvati kogagod starih mudraca, n. pr. 
Platona sa njegovim Fedonom ,,o neumrlosti duša" ili Cicerona sa 
pismom njegovim ,,De natura deorum" — što mislite, kakovo bi čuv- 
stvo zavladalo tim veleumima? Vjerujte mi, čudom bi se čudili slu- 
šajući odgovore nevina pastirčeta ter zamijenivši za navijeke knjige 



j. Govor pri otvorenju Jugoslavenske akademije. \ 59 

svoje sa našima svetima naprosto bi ispovjedili, da to dijete nije ro- 
dila majka samrtna, nego da ga je sama vječnost iz krila svoga na ovaj 
svijet poslala, da tajna njena, koja um čovječji nadilaze, ljudima otkriva. 
— providnosti, pravičnosti i ljubavi božjoj stari ništa ne znadjahu, 
što bi umu i srcu čovječjemu zadovoljilo. Oni bi s veće strane mislili, 
da se Bog u vječitu miru i pokoju svom sa svijetom i ne bavi, da je 
zgode ljudske slijepomu udesu povjerio, koji krepost proglašuje sla- 
bošću i opsjenom, opačinu pak gvozdenom sudbinom i naravnom 
hitrinom. Pa ako bi ga oni kadšto i pomislili, da im bogovi na ovu zemlju 
dohadjaju, to bi bivalo radi koječega, na što nevino srce brez stida 
i srama ni pomisliti ne smije. Istom kada je Propeti žrtvom ljubavi 
i života svoga zemlju s nebom pomirio, kada je čovjeka na križu krvlju 
svojom pobratio i naravi svoje dionikom učinio, istom tada poče se 
svijet bojati pravice božje, koja zna i umije nepravicu ljudsku i u 
najgušćim tminama pronaći i u najsjajnijim palačama dostići, da ju 
kazni i vječnom sramotom žigoše; istom tada poče svijet štovati pro- 
misao božji, koji sve zna, sve vidi i sve na plemenite svrhe obraća, a ipak 
ljude i narode u slobodnoj volji i odluci ne priječi. Neumrlo djelo s. Au- 
gustina ,,De civitate Dei", u kom se uprav divnim načinom razvija 
nit, koju je promisao božji o zgodama rimskoga carstva pleo, to djelo 
svijetlom je tek po Propela otajstvu zasjalo; a krasna „Theodicea" 
Leibničeva, po kojoj ljudi i narodi nezgode i nevolje svoje ne imaju 
nikomu drugomu zahvaliti nego jedino zloporabi sila svojih i nevjeri 
svojoj, ta je knjiga staroj mudrosti knjigom otajstvenom sa sedam 
pečata. 

Nikada i u nikakvim okolnostima ne zdvajati; u borbi sa nepravdom 
i nevjerom kreposti i poštenju do posljednje kapi krvi vjeran ostati; 
dobit da i najsjajniju osnovanu na nepravici i oholosti opsjenom dr- 
žati; u nuždi i nevolji utočište tražiti sam u sebi, u Božjoj pravedlji- 
vosti i ljubavi više no u taštim obećanjima ljudskima, koja čestokrat 
i svijest i krepost na korist sebičnosti obratiti žele: to sve ljude i narode 
nauči stoprv otajstvo propelom svijetu otkriveno. 

Istinabog priznati propelo prestoljem mudrosti, komu da se um 
čovječji pokoriti ima, opire se taštini ljudskoj, koja bi dakako voljela 
ugledati vječnu istinu i pravicu u sjajnosti veličanstva svoga. To je, 
što su jur Tertulijanu, slavnomu odvjetniku rimskomu, kasnije još 
slavnijemu kršćanstva zatočniku prigovorili stari mu drugovi. Ali im 
mudro odvraća čuveni učenjak, da to poništa koristilo ne bi čovje- 
čanstvu uprav do mrtvila dospjelu, a to po strahovitoj pošasti, koju 
porodi oholost, putenost i sebičnost. Tuj je trebalo primjera izredne 
poniznosti, osobita zatajanja samoga sebe, neke ljubavi i velikoduš- 
nosti, koja za pravicu i istinu, za opći spas dragovoljno sve, što ima, 
sve sile i svu moć svoju, život i smrt žrtvuje. 

Mudrost i vječna istina mogla je samo u -toj slici rane čovječanstvu 
izviđati i čovjeka ohrabriti, da se iz svoga groba uzdigne, strasti svoje 
da zauzda i sam sebe nadvlada, da ona ljubavi i požrtvovanja čudesa 



160 /• Govori. 

tvori, po kojima se svijet novi od staroga razlikuje. 1 doista ako po- 
vijest u zvijezde kuje one domoljube, koji zaboravivši sami sebe posve 
se koristi naroda svoga žrtvuju; koji narod svoj tim većma ljube, čim 
je on siromašniji i zapušćeniji i čim manje prijatelja i sjajnih odvjet- 
nika broji; kojima je rađje prije umrijeti nego svijest i osvjedočenje 
svoje na štetu i sramotu naroda svoga zatajati; koji tako živu i posluju 
za narod svoj, da su, kad je nužde, pripravni za nj i trpjeti i umrijeti; 
ako povijest do u nebo uzdiže domoroce, koji se ničim, baš ni crnom 
nezahvalnošću odvratiti ne dadu od ljubavi prama narodu svomu: 
onda je nad svaku sumnju, da svijetu takove uzor-ljude, koji su čestoput 
narode do skrajne propasti dospjele revnošću i požrtvovanjem svojim 
iz mrtvila na nov život probudili — da ih nitko drugi darovao nije 
nego uprav propelo i ono otajstvo ljubavi i požrtvovanja. Što se na 
njem obavilo. Otale je snagu svoju crpao neumrli irski patriot 0' Connell. 
Svi poznavaoci žica i djelovanja toga slavnoga muža priznati imaju, 
da je on više upliva imao nad narodom i nad javnim mnijenjem po 
Engleskoj nego i oni, koji su tamo vladali i svu državnu vlast u ru- 
kama svojima nosili, i to ne samo kada je divne svoje govore slovio, 
stare i nove nepravice proti narodu svomu na vidik iznosio, nego i kada 
je narodu svomu za ljubav u tamnoj stanici sjedio i mukom mučao. 
No sva ta izredna moć bila je samo odsjena one velemoći, koju je 
O' Connell prije svakoga poduzeća propelu na podnožju tražio. A 
to uzdanje i ta nada bijaše mu vazda ono božanstveno srce, koje vječnom 
žrtvom za vas svijet postavši nigda još prognanika za pravicu iznevje- 
rilo nije. 

Ziće onih učenjaka, koji su spisima svojima svijetom pokrenuli i 
slavu si neumrlu stekli, kazuje nam ih kako ljude čedne i ponizne, 
koji uza svu svoju znanost najprvo znaju i osjećaju nemoć uma i znanja 
svoga. Ljudi su to brez svake pohlepe. Odrekli su se svake udobnosti 
u životu; čestokrat ubogi, bolježljivi, prognani i porugani. Stanište 
im posvema prosto; ne ima im tuj dičnih posjeta ni ugodljivih zabava 
ni skupocjenih posuda, — ali nikada i nikada u njem ne manjka pro- 
pelo. Pa ako zapitamo Blaža Pascala, jednoga medju prvacima vele- 
umima ovoga svijeta: što ga je u samoći i boljezni tješilo, što mu je 
snage davalo, da je trideset i devet godina na samu živući najzamr- 
šenije matematičke zadaće rješavao, da je mnoštvo neslućenih došli je 
istina obreo i svoj fizici nov pravac podijelio, da je u tom položaju 
djelo neumrle vrijednosti napisao? — on će nam odvratiti: propelo, 
u samoći mu razgovor, u nemoći utjeha, u požrtvovanju primjer, u 
umst venom radu luč i provodilac. Netko starih reče: Neki se uče i 
znaju, da se znanjem svojim proslave, — a to je taština; neki opet, 
da se znanjem svojim nasladjuju. — a to je znaličnost ; neki napokon, 
da narodu svomu koriste, — a to je ljubav. Ovima evo priljubio se je 
Pascal i svi pravi učenjaci. Priljubimo im se i mi! 

Akademija naša postala je s većega dijela po prinescima prostijega 
naroda našega, što ja držim zalogom blagoslovu božjemu, koji, dao 
dragi Bog, u njoj vjekovao! No ako je dobri narod nas darove svoje 



j. Govor pri otvorenju Jugoslavenske akademije. l6l 



okupao znojem lica svoga, učinio je on to, ne da se taštini i znaličnosti 
nekih samo zadovolji, nego da to cijelomu narodu našemu od jednoga 
kraja do drugoga bude uharno i korisno. Ja ponavljam: držimo se 
toga, a držat ćemo se tim uspješnije, ako nam pred očima lebditi bude 
otajstvo propela, što svjetlošću svojom tmine svijeta rasprši i um- 
stveni napredak čovječanstvu za navijeke zajamči. Taština uma ljud- 
skoga opire se dakako otajstvo poniznosti priznati izvorom kreposti 
i mudrosti; no vrijedno je ovdje još primijetiti, da su nam ne samo 
naše stare svete knjige sliku otajstva toga živima posve vjernim bo- 
jama opisale, nego da su najumniji i najkorisniji stari mudraci slutili, 
željeli i predvidjeli, da ako je čovječanstvu sudjeno od propasti svoje 
spasti se i k novomu moralnomu i umnomu životu povrnuti, da se 
to zbiti ima i zbiti može jedino po biću, koje propelu našemu posve 
priliči. 

Rimski mudrac i govornik Ciceron u spisu ,,De republica", i to 
u odlomku sačuvanom u Laktancijevu djelu „Divinarum institutionum" 
knj. 5-, gl. 12. crta slike dvaju ljudi: čovjeka nevaljalca i čovjeka pošte- 
njaka. O prvom veli, da je čovjek bez svijesti i duše; štogod radi, da 
ne radi za drugo nego sve za sebe; prijatelja iznevjeriti, domovini 
kvar nanijeti, kada je to po nj korisno, stvar da mu je posve laka i 
obična; da ipak svijet zavede, odorom nevinosti da se, veli, zaodijeva 
i opsjenom resi, pak tim opakim putem i zbilja dolazi do časti, ugleda, 
imutka i svega onoga, što bi poštenju i kreposti nagradom biti imalo. 
To je slika ljudi, kakovih brez broja bijaše, kadno sofiste aten c ke naj- 
pravičnijega čovjeka i mudraca na smrt osudiše, i kada Jugurta o Rimu 
reče, da se u skvarenosti svojoj na prodaju nudi i kupca očekuje. 

Uzor čovjeka crpe Ciceron iz druge knjige Platonove ,,De re- 
publica", i ni jedan ni drugi ne traži ga u sjajnim palačama i pod gri- 
mizom, da li u prostoj i ubogoj kućarici. On je njima čovjek prost i 
ponizan, čovjek od riječi i poštenja, koji nikada ništa ne zbori do istinu 
i pravicu, ko što mu se u svijesti i osvjedočenju odziva; prijatelj je on 
stalan, privrženik narodu svomu postojan, čigov je svaki čin i svako 
poduzeće za opću korist. Ali polag svega toga ne poznaje ga svijet, 
pače mrzi, prezire i progoni ga, jerbo krepošću i požrtvovanjem svojim 
sebičnost i nevaljalost njegovu osuđjuje. Potvore se svakojake na nj 
bacaju, a on sirota nikoga na svijetu svjedokom svoje nevinosti zazvati 
ne može, zašto i prijatelji ga u nuždi ostaviše, i nebo se nekim načinom 
glasu njegovu ogluši, da mu krepost iskuša i na smrt ga slavodobitna 
pripravi. To je slika, koju su ti na umu velikani zaman u starom svijetu 
tražili, a koja se je do najzađnje crte na našem propelu, a poslije toga 
na žicu više tisuća ljudi obistinila. 

Ljudi površni smućuju se u propela otajstvu i ne pazeći, da je 
narav sva puna otajstva, da još nitko dokučio nije one sveze, koja u 
čovjeku dvije posve različne naravi u jedno biće spaja, ni način, 
kojim se misao zrakom odijeva i u tudje srce i um prelijeva; a čvrsto 
sam uvjeren, da su pomenuti veleumi za koji vijek kasnije živjeli, da su 
divni nauk slušali, koji pripovijeda propelo, da su svjedoci bili njegovim 

11 



162 /• Govori. 

čudesima i onomu duhovnomu preporodu, što ga je propeto u svijetu 
proizvelo, — čvrsto sam, velim, uvjeren, da bi oni u poniznosti srca 
svoga um svoj pod jarani sv. vjere skučili i drage se volje onomu Bogu 
poklonili bili, komu na prestolju križa pokloniše se Atanasij i Au- 
gustin, Kopernik i Newćon, Bossuet i Leibniz. 

Iza ovih dokaza dovoljno je s malo samo riječi pripomenuti, da 
je Propeti istina u bogoštovlju. Svatko zna, da su se stari bogovima 
svojima klanjali na brezumnu, sramotnu, a čestoput i na krvoločnu. 
Namjesto toga propelo od nas u ime štovanja ništa drugo ne pita do 
samo duh i istinu. Dužnost svoju vršiti, to je Propetomu bogoštovlje 
nad svako ino. Svima je rečeno: Obdržuj zapovijedi. Pred propelom 
svi su ljudi brez ikoje razlike jednaki. Na vazi božjoj tisućput više vrijedi 
krepostan prosjak nego nepravičan uglednik makar na najodličnijem 
mjestu ovoga svijeta. Pred evangjeljem čim na više čovjek stoji, 
čim veći ugled uživa, tim se više od njega zahtijeva; zašto propela 
otajstvo, koje je Boga do roba snizilo, samo zato čovjeka na čast i 
ugled podiže, da mu srce i ljubav tim većma raširi i u svijesti ga i duž- 
nosti svojoj do najtanjih potreba društva, komu je predstojnik, do- 
vede. Stari mišljahu, da se grijesi vodom peru; propelo i u tom važnom 
poslu duh i istinu pita. Pred njim i jedan samo uzdah srca pokajna, 
jedna suza ljubavlju praćena čudo stvara, Lazara iz groba živa vrača. 
Divne su u tom obziru prispodobe u našim svetim knjigama. Sin raz- 
metnik, koga otac iznovice u naručaj prima i u stara prava povraća, 
čim izusti: Po vratit ču se, slugom ću biti u domu oca moga, jerbo sinom 
nijesam dostojan; pastir, koji čitavo stado ostavlja, da zabludilu ovcu 
potraži, nad njom našastom više radosti ćuti nego nada devedeset 
i devet neizgubljenih; — to su prispodobe, kakvih u najmudrijim 
grčkim i rimskim knjigama uzalud tražiš. Samo te prispodobe vrijedne 
su i dostatne, da onoga, koji ih izusti, narodima u život prenese i živom 
nadom čovječanstvu učini, vječnim dobročiniteljem i neumrlom istinom 
priznamo. 

Samo je po sebi očevidno, da su ove misli i ova načela neizmjerno 
utjecala ne samo u život svih naroda, neiro i u knjigu i u znanost nji- 
hovu. — Jedan od najučenijih i najrevnijih muževa o početku kršćan- 
stva zove ih s punim pravom suncem svijet lećim svijetu danas, sutra 
i do vijeka, premda je bilo i ima nezahvalnika, koji se suncem i danju 
služe, a ne priznaju darovatelja i dobročinitelja, brez kojega bi se 
svijet udilj u stare svoje tmine i bludnje povratio. Svima nama poznato 
je djelo Chateaubriandovo ,,Le genie du christianisme". Prevrat fran- 
ceski minuloga vijeka živim je naukom promisla božjega: kako se 
ondje zgrada sreće i napretka ljudskoga iz dna ruši. gdje Bog i vjera 
svoj temelj i prestolje svoje gube. Sreća, da je u podobnim užasnim 
slučajevima ljubav božja veća od ludosti i neharnosti svjetske. Pro- 
pelo prognano iz crkava i ulica povuče se tada ljudima u srce i svijest, 
kamo nikakovo samosilje ne dopire, pak se otale u dobri čas opet u 
javni život narodu na sreću i slavu povraća. Poslije hiljadu prepaćenih 
muka svijest cijeloga naroda franceskoga odazva se u djelu mladoga 



J. Govor pri otvoren/u Jugoslavenske akademije. 16) 

Bretagniola; u njem se s divnim oštroumljem, a još divnijom učenošću 
dokazuje: sve što narod vrednijega u životu, uzvišeni jega u misli i 
knjizi ima, da se propelu zahvaliti ima; da je neizmjernim narodnim 
patnjama nevjerstvo krivcem; da je sve, što je u knjizi i učenosti stari 
svijet proizveo, tašto i ništetno prema onomu, što je kršćanstvom 
proniklo. 

Ja rekoh, da se u djelu tom odazva svijest naroda franceskoga, 
a uza to drago mi je neizmjerno, što smjelo i pouzdano reći mogu, 
da se ne samo u svijesti dobroga i prostoga naroda našega, nego i u 
svijesti učenjaka naših, a najpače a vašoj, slavni akademici! ta ista 
moć i ta luč odziva, koja će narodu našemu nabrzo, ako Bog da, u krugu 
izobraženih naroda dično mjesto opredijeliti. 

Dopustite mi, da na koncu ove česti još nešto samo pripomenem 
o mudroslovlju, rječitosti i pjesništvu. 

Što se prvoga tiče, spomenuo sam jurve Blaža Pascala. Lako 
da je svima poznato djelo njegovo naslovljeno „Les pensćes philoso- 
phiques". Ako se pravo veleum orlom nazivlje, to vjerujte mi, gospodo, 
nigda još bilo nije orla na svijetu, koji bi se mišlju svojom više od 
Pascala uzdigao. Štogod je stari svijet na tom polju proizveo, s tim 
se djelom usporediti ne da. Ono je lako stoput preštampano i toliko- 
put tumačeno. Ti tumači prema samoj knjizi ništa drugo nijesu nego 
kako najprostije naše kuće zemunice prema kojemu najdivnijemu 
umotvoru prvih gradjevnika ovoga svijeta. — Pascal se bavljaše na- 
kanom pisati djelo, što ga kasnije u svom „Gćnie du christianisme" 
spisa Chateaubriand; ali nakana ne postade djelom valjada zato, što 
promisao božji nije htio, da neka tajna, koja je vjeri u krilu sahranjena, 
razbistrena bude; zašto ako itko, a ono bi ju veleum Pascalov raz- 
bistrio bio. Pitamo li pak: odakle su Pascalu uzvišene te misli; što je 
toga uzornoga genija nadahnuto? — to nam je jasnim odgovorom 
njegovo življenje skroz i skroz kršćansko; to je djelo, koje u šest prvih 
glava o onom otajstvu umuje, što ga svi u grudima našima nosimo 
i osjećamo, što ga naš katekizam istočnim grijehom naziva. Kad bi 
mi dopušćeno bilo svjetovati, želio bih, da se to djelo svakomu naših 
mladih učenjaka u rukama nadje. 

U istu vrst spada djelo najnovije: „Les mćditations sur V essence 
de la rćligion chrćtienne", kojim si je slavni franceski državnik i umni 
povjesnik europejske civilizacije, Guizot, novu slavu i neumrlo ime 
stekao. Djelo ovo divne ljepote i duboke mudrosti jest osvetnik časti 
i poštenja, što najizobraženiji narodi i najveći učenjaci propelu iska- 
zuju, a to proti djelu posve površnu i neznanstvenu, koje nije znalo 
navaliti na vrhunaravni značaj propela, a da iz temelja ne podruje 
njegov naravni značaj, razlikujući u žrtvi njegovoj više vrsti iskrenosti, 
kojom bi se prama ljudima i prama svijetu služila. 

S punim pravom zatim slavi se rječitost Demostenova i Cicero- 
nova. Pravo je, da se s njihovim govorima naša mladež zabavlja; 
ali nije dvojbe, da ih je obojicu ne samo što je same stvari, nego i što 
je forme, daleko nadmašio Bossuet. Njegove: „Oraisons funebres" 



164 /• Govori. 

jesu nedostiživi uzori ljudske rječitosti. Prvo nekoliko godina otvo- 
rivši grob toga velikoga svećenika nađjoše mu usta posve neoskvr- 
njena. Čini se, da se je i smrt strašila približiti se k ustima, koja su 
rječitošću svojom naravne granice prekoračila. Stari mudrac veli, da 
je govornik kralj nada dušama. To se je u Bossuetu doista i potpunoma 
ispunilo ne samo u istim živim, nego, što je red je, i u mrtvim slovima; 
zašto reći se može, da je moć riječi njegove na osobitu tada djelovala, 
kada je narod franceski poslije poplavice prevratne uskrsnuće svoje 
na nov život slavio; pak i danas još pobožnošću uprav religioznom 
kupe se kanoti sveti ostanci hartije Bossuetove, na kojima je običavao 
misli svoje prvo govorenja svojih bilježiti. Nije nužno k ovomu dodati, 
da su misli i čuvstva kršćanska um i srce Bossuetovo na onaj savrše- 
nosti stepen uznijele, komu se vas svijet čudi. Dosta je dopomenuti, 
da do Bossueta nigda nitko još nije s tolikom ugladjenošću, s tolikom 
neodvisnošću najstrože istine pripovijedao. Najsilniji kraljevi i naj- 
sjajniji velikaši stoput čuti moradoše, da dijadem i sva slava njihova 
pred Bogom ništa nije nego puka i gola taština; da moć njihova ništa 
nije nego san; da i oni ništa drugo ni jesu nego šaka praha. 

Što se pjesništva tiče, ne treba nam, Bogu hvala, tražiti primjera 
po tudjim narodima. Imamo svojih neumrlih pjesnika, imamo Gun- 
duliča, Palmotića, Gjorgjića i čudo drugih, medju kojima nekoji uzđaju 
se u akademiju kako u svoju uskrisiteljicu. — Propelo je, što je njihova 
djela nadahnulo i cijenu im doista europejsku priskrbilo. A i naše 
narodne pjesme, koje su toliko ime naše po stranom svijetu proslavile, 
nisu nego izljev moralnih i religioznih čuvstva prostoga naroda našega. 
Kad o narodnim pjesmama zborim, i nehotice spomenuti mi je neumrloga 
našega Vuka Karadžića, komu je narod naš vječnu zahvalnost dužan. 
Ja mislim, da se ne bi današnji dan dostojno proslavio, kad mu ne bismo 
svi od srca uskliknuli: Slava ! Slava mu i hvala mu i stoga, što je zlatno 
svoje pero posvetio prevodu naših svetih knjiga. Slava i hvala vjer- 
nomu učeniku njegovu, tajniku akademičkomu, koji dio časa i rada 
svoga istoj svetoj svrsi posvećuje. — Sve su to plo.!ovi svete vjere, 
koja će, nadamo se, probuditi u narodu našem sv. Jerolima, koji će 
vas život svoj, sve oštroumlje i svu znanost svoju u to uložiti, da nam 
sv. knjige s onom točnošću i savršenošću na naš jezik prenese, kojom 
se ostala slavjanska plemena jurve ponose. 

Dopustite, da ovu čest govora s nekom osobnom opaskom dovršim. 
Nedavno u Parizu naidjem na novine crkveno-političkoga pravca: 
,,L' Univers", koje nemilice na mene navaljivahu, kao da novce cr- 
kovne vjeri posvećene na svjetske svrhe trošim. Lasno je pogoditi, 
iz kojega su izvora te i podobne navale crpene, i da se tnj na akade- 
miju i na sveučilište naše misli. Hvala Bogu, da nijesam takov krivac 
sam, da mi je sukrivcem cijelo naše svećenstvo od prvoga do zadnjega: 
svećenstvo, koje zna, da štogod j se vjeri učini, da je i znanosti na pro- 
bitak, a što znanosti u prilog ide, da i vjeri koristi A pak stoga neka 
narod znade, da se mi ni u buduće nikakvim sumnjičanjem, nikakvom 
klevetom ne ćemo dati odvratiti s pravca, kojim smo do sada polazili. 



j. Govor pri otvorenju Jugoslavenske akademije. i 65 

to jest: da vršimo savjesno dužnosti zvanja svoga, ali ujedno da sa 
svim silama promičemo svaki interes, koji zasijeca u materijalni i umni 
razvitak, a po tom u život i budućnost naroda našega. 

Priznati nam je dakle, da se istina u vjeri i znanosti stječe i da 
jedna drugoj na korist radi. 

b) Propeti je istina u životu. U starom svijetu trećina ljudi ste- 
njala je pod teškim jarmom ropstva, lišena svakoga prava ne samo 
na slobodu i udobnosti, nego baš i na život. Nesretnika roba na težak 
i nesnosljiv rad odsuditi, životom se njegovim kockati, na javnom 
ga trgu kako i nerazložnu životinju prodavati, — to je bilo tako obično 
i u društvenim odnošajima tadanjega svijeta ukorijenjeno, da ni naj- 
mudrijoj glavi nikada ni na um palo nije posumnjati, da ropstvo ne 
bi naravi stvari i moralu odgovaralo. Istom kad je Bog čovjekom 
postao, sliku i priliku sluge i roba na se uzeo, poče ropstva u svijetu 
nestajati, dok ga napokon kršćanstvo svuda, kamo je bilo doprlo, 
uništilo nije. Pred vjerom ne ima ropstva do onoga, što ga strast i grijeh 
radjaju. 

Istina, Propeti je za sve ljude umr'o i ljubavi svoje baštinikom 
sav svijet učinio; ali uza to s punim pravom reći se može, da je osobit 
obzir na sirote i nesretnike imao. Zato se je u pećini rodio, zato cio 
život svoj sirotovao, križ prestoljem svojim odabrao. 1 namjesto 
sve slave i hvale, koju bi od nas zahtijevati mogao, ništa drugo ne pita, 
nego da ljubavi i dobrote njegove naprama sirotinji namjesnici budemo, 
ter ako i prebiva u svetilištima i u srcima našima, prebiva ponajpače 
u siromahu, bolesniku i sužniku, ter u njima i po njima dar ljubavi 
i zahvalnosti od nas prima. Uzorna ova načela ukidajući ropstvo stva- 
raju po svijetu ona svratišta i sirotišta, gdje se čudesa ljubavi i milo- 
srdja tvore; gdje se ljudi dragovoljno odriču časti, imena, imutka 
i slobode svoje, da se službi bolesnika posvete. Ah! ta da propeto 
ništa drugo proizvelo nije, zaslužilo bi, da mu se kano božanstvenoj 
istini poklonimo. To su čudesa, koja vjera i ljubav kršćanska tvori, 
dočim s druge strane materijalizam, što ga nevjerstvo stvara, novu 
vrst ropstva, a tim i nove doslije nevidjene opasnosti za države radja. 
Mnogo se snuje i piše, kako bi se toj društvenoj pošasti, koja sve većma 
mah preotimlje, na put stalo; a nad svaku je dvojbu, da će ona misao 
i ona knjiga u tom obziru najvrsnija biti i cilj svoj najprvlje 
postići, kojoj bude vjera i ljubav kršćanska ishodištem. 

Što se nas tiče, poslujmo iz svih sila, da se materijalno stanje 
našega naroda što prije i Što više podigne i promakne; no čuvajmo 
nada sve vjeru otaca naših, kojoj najljepše crte našega narodnoga 
značaja: prostodušnost, iskrenost i u svijetu daleko čuvenu gostolju- 
bivost zahvaliti imamo. 

Obitelj čovječanstvu izvorom, a državi temeljem služi. Obitelj 
je dar propela. Gdje u braku ne ima svetosti, jedinstva i nerazđru- 
živosti, tuj ne ima ni vjernosti ni ljubavi ni istine ni života. Braku 
pak život, a obitelji oca, majku i dijete poklonila je vjera. Kršćanstvo 
roditeljima nalaže dužnost čuvati život djetinji kako oko u glavi. 



166 /• Govori. 

U starom svijetu, a gdje vjere nije i dan danas siromaško djetešce 
ne ima oca ni majke, nego okrutnike, kojima je na volju djecu prije 
poroda tako rekav na smrt osuditi i od sebe ođvrći. Imao sam zgodu 
govoriti sa svećenikom, kojega je u Kini nekršćena majka odmah po 
porodu odbacila, a ljubav kršćanska, koja svagdje djeluje, kamogod 
sunce božje dopire, od smrti oslobodila. Pri pariškoj izložbi vidio 
sam, gdje roditelji djetešce svoje boležljivo i posve slomljeno na kolima 
voze i najnježnijim načinom zabavljaju. Približiv se upitah ih, što 
je djetetu, da li imaju još druge djece. Odgovori mi majka sa suznim 
očima: Jest imamo ih više. Ovo evo od poroda nam je bolesno, pak 
nam je zato nekim načinom milije nad ostalom, ter se trsimo, da mu 
ljubavlju našom barem ponešto nadoknadimo muke, na koje je si- 
roče od poroda osudjeno, a morđa radi naših grijeha. Pri ovakovu 
prizoru mora te suza obliti, suza zahvalnosti prama propelu; a s druge 
strane zgroziti se moraš, kad pomisliš, što bi od siročeta toga bilo, da 
se je od nekršćenice porodilo. 

Da su žena i majka izvan kršćanstva puke ropkinje, lišene svake 
slobode i časti — toga ne treba dokazivati nama, koji žalibože opla- 
kujemo jednu čest krasnoga naroda našega sv. vjeri otudjenu. Dosta 
je pred gospodjama ovdje prisutnima pripomenuti, da odista nitko 
toliko zahvalnosti propelu dužan nije, koliko je to žena, kršćanstvom 
od tolike potištenosti oslobodjena i na toliku čast u obitelji i društvu 
podignuta. Ako narodi kršćanski ženi i majci danas prvo mjesto daju, 
da im nekim načinom one uvrede nadoknade, koje im je poganstvo 
kroz toliko vijekova nanijelo, to gospodje jedino propelu zahvaliti imaju. 
Tomu dodajmo, da bi nesmisao bilo i pomisliti, kao da bi ma kakovi 
napori o izobraženosti u narodu uspjeti mogli, koji ne znaju ženi ni 
majci onu čast, onu važnost i onu odliku udijeliti, brez koje one nijesu 
u stanju društvenim i obiteljskim dužnostima udovoljavati. Da takov 
narod odista sve ostale uvjete izobraženosti posjeduje, a samo taj jedan 
da mu manjka, nigda se ne podiže, nigda se barbarstva ne otrese. 
Mi svi to i očima svojima gledamo ondje, gdje nas Sava oda Turstva 
dijeli. — Napokon samo se po sebi razumije, da kršćanstvo muža 
obitelji na čelo postavlja, ne da silnikom, nego zaštitnikom i skrbnikom 
onima bude, u kojima mu se život nastavlja i koji pravo imaju od lju- 
bavi i skrbi njegove baštinu ne toliko tjelesnih dobara, koliko kreposti, 
poštenja i slave tražiti. 

Što je državnoga i medjunarodnoga života, u evangjelju neposredno 
o tom ništa zapisano nije, ali u njem su načela, brez kojih države op- 
stojati, a narodi napredovati ne mogu. Evangjelje stavljajući oblasti 
državnoj počelo i izvor u samom Bogu, dakako da joj tim toliki ugled, 
toliku važnost i postojanost pribavlja, kolike izvan kršćanstva nigda imala 
nije; ali tim je ujedno evangjelje i granice dužnosti, koju oblasti vr- 
šiti imaju, neizmjerno razmaklo. Oblast je po taj način obvezana pra- 
vičnost, dobrotu, mudrost i milosrdje božje nasljedovati. Kakogod 
od Boga odbijamo svaku hudu i nečistu misao, tako oblasti kršćanske 
u svojim namjerama i poduzećima na ništa drugo ni pomisliti ne smiju, 



j. Govor pri otvorenju Jugoslavenske akademije. 167 

nego na slavu, sreću i napredak države i državljana. Propelo, koje 
jednom rukom oblast državnu toliko uzvisuje, drugom ponor kopa 
i stotinu kazna pripravlja oblasti, koja se zvanju svomu iznevjeri 
i višu moć svoju na zlo obraća. Čim kršćanstvo moć i krepost državnih 
zakona ondje traži, gdje je Bog sebi i svetomu zakonu svomu mjesto 
priredio, to jest u svijesti čovječjoj, očevidno je, da se nijedan državni 
zakon svijesti, pravici i nuždi narodnoj protiviti ne smije. 

Riječ u jednu, propelo ko što sve društvene i obiteljske, tako 
je i sve gradjanske kreposti porodilo. Prava ljubav domovine, požrtvo- 
vanje za opće dobro, vjernost, strpljivost, postojanost i sve ostale 
prednosti, kojima izobraženi narodi svoju slobodu, napredak, slavu 
i prosvjetu zahvaliti imaju, plod su po vjeri, dar po propelu. 

Pravilom medjunarodnih odnošaja vjera isto ono sveto načelo 
označuje, koje medju ljudima u privatnim odnošajima vladati ima: 
Što ne ćeš, da ti drugi učini, ne čini ga ni ti drugomu, a što želiš od 
drugoga, i ti mu ga učini. U zao čas narodima, gdje protivna načela 
zavladaju, gdje oholost, pretjeranost, sebičnost i nepravičnost vlada. 
Tuj medjusobna mržnja, razdor, trvenje i rat na sramotu čovječanstvu, 
općoj slobodi i sreći vječni grob kopaju. 

Opetujem, da su ova načela od velikoga upliva biti morala na 
sve one znanosti, koje sa materijalnim i ekonomičkim razvitkom i sa 
pravnim narodnim odnošajima u savezu stoje. 

Vaša dobrota i strpljivost dopustit će, da opaske svoje na dvije 
točke i dva djela ograničim. Jedno se tiče javnoga državnoga prava, 
a drugo povijesti. onom je brez dvojbe najslavnije djelo, koje slavni 
publicista XVIII. vijeka Montesquieu napisa s naslovom: ,,L' esprit 
des lois". Tomu djelu ništa se sravniti ne može, što od staroga svijeta 
u tom obziru baštinismo, i štogod je kasnije boljega i vrsnijega u toj 
struci pisano, sve je na neki način iz toga spisa crpeno. Istinabog vele- 
umni pisac u mladosti svojoj protivnik bijaše ne toliko vjeri, koliko 
nekim njenim obredima, koje je u svojim „Lettres Persanes" napao 
bio. No poslije po dobi, znanju, iskustvu zreliji spazio je, da je slavi 
njegovoj u interesu spomenik graditi na čvršćem temelju, nego Što 
je prašak zemaljski, kojim vjetrovi po volji igraju. Stoga veleum njegov 
izumije djelo, koje je preko uskih granica života ljudskoga i do nas 
doprlo, i koje će sigurno doprijeti i do najkasnije dobe i do svih naroda, 
i to baš zato, jerbo ga je usko spojio sa propetom, komu je Bog sva 
vremena i sve narode baštinu opredijelio. Tkogod to djelo pročita, 
uvjerit će se, da je skroz i skroz duhom sv. vjere orošeno. Čini se, 
veli Chateaubriand o njem, da mjestimice samo potanje razvija misli, 
koje je Bossuet iz Sv. pisma o politici crpao. Na mnogim mjestima 
svoga djela Montesquieu je pravi apologet kršćanski proti nepravednomu 
napadanju neprijatelja njegovih. U knjizi 24. gl. 3. sjećajući se okrut- 
nosti počinjenih po krvnicima rimskima, grčkima i azijatskima, izrično 
veli, da sve, što je boljega u državnom životu, štogod je blažega u medju- 
narodnim odnošajima, da se kršćanskoj prosvjeti zahvaliti ima. U 
kratko: Montesquieu drži, da vjera kršćanska onim istim putem, kojim 



168 /• Govori. 

vodi ljude do sretne neumrlosti, vodi takodjer narode do one slobode 
i sreće, za kojom narodi plemeniti, a danas jurve, Bogu hvala, i naš teži. 
Što se tiče povijesti, grčki Herodot, Tukidid i Ksenofont, rimski 
Tacit, Livije i Salustije glede forme pravi su uzori reći bi neđostiživi. 
Ali Bossuet sve ih je kud kamo nadmašio u djelu svom „Les discours 
sur T histoire universelle", u kom misao i nje izraz iste su visine. U 
tom remek-djelu sve se je u jedno steklo, što je ikada klasičke povjesnike 
odlikovalo. Bossuet opisujući Rimljaninu značaj veli: Najhitnija crta 
značaja njegova jest, da on nada sve ljubi slobodu i domovinu svoju. 
Dvije bi ove ljubavi Rimljanin vazda ujedno spajao, to jest ljubeći 
slobodu svoju ljubio bi ujedno i domovinu svoju, koja mu je od djetinj- 
stva slobodna i velikodušna u srce ulijevala. Pod slobodom pak, na- 
stavlja pisac, razumijevao bi Rimljanin i Grk stanje, u kom državljanin 
nikomu drugomu ne bi podložan bio do samo zakonu i gdje moć zakona 
više važi nego ikoja druga u državi. Nigdje Livije i Salustije tako 
istinito značaj rimljanski opisali nijesu. Kada se pomisli, da je Bossuet 
svećenik bio, da je živio pod uplivom samosilja, prezirača prava i za- 
kona, da je djelo svoje spisao za kraljevića: tada se bjelodano vidi, 
da se samosilje s vjerom ne slaže; da je slobodoumnim narodnim tež- 
njama vjera najvjerniji saveznik; da povijest franceska užasnih pre- 
vratnih dogadjaja ne bi zapoznala bila, da je prestolju nasljednik 
znao slijediti mudre svjete i nauke učitelja svoga. — Tacit opisujući 
piramide misirske moralni njihov znamen mukom prolazi, a Bossuet 
jezikom, koji se prevesti ne da, istom prilikom ovo opaža: Čovjeka, 
kako mu drago on visoko na ovom svijetu stajao, uvijek prati nemoć 
i ništetnost njegova. Piramide, veli, imale bi biti grobovi kraljevima, 
kojima nemoć i ništetnost ni toga ne dozvoli, da se grobova svojih 
naužiju. Isti rimski povjesnik pišući o običajima germanskima u gl. 
33- hladnokrvno opisuje, kako se preko 60 tisuća ljudi, Bruktere ih 
nazivlje, na očigled tabora rimskoga pobilo i pomorilo — pak nadodaje: 
Dao Bog, da se tudji narodi nama i našoj koristi za ljubav barem medju- 
sobno mraze i kolju, kad nas pravom ljubavlju ljubiti ne mogu. Doisto 
grozno načelo ! A to se kad manje kad više i danas ondje očituje, gdje 
propeto moć i upliv svoj gubi. Isti povjesnik pišući u svojim „ Ljetopisima" 
Tiberiju, da je po Trasilovu proročanstvu prestolje zasjeo, veli, 
da se ne usudjuje dosuditi, da li su dogodjaji ljudski posljedica gvozdena 
nemjenljiva udesa, ili nesvijesna svijetom se igrajuća slučaja. Kolika 
žalost srce kršćansko obuzeti mora, kada u kiasičkim djelima starih 
povjesnika naidje na podobne bludnje, od kojih je prosto u nas i naj- 
prostije djetešce. Samo se po sebi dokazuje, da Bossuet svijetlom pro- 
pela u ruci strogo osudjuje svaku okrutnost i onu paklenu himbenost, 
kojom se narodi u ime prava, koje im veća tobože izobraženost pruža, 
služe, da narode, s kojima se dotiču, poizopače, od naravnih svojih 
težnja odvrate i na brezdušne svoje namjere kako puko orudje upo- 
trijebe. Samo se po sebi razumijeva, da Bossuet divnim svojim perom 
opisuje^ promisao božji, koji se krepošću i poštenjem ljudskim služi, 
da malene i zapušćene narode uzdigne i do neumrle slave uzvisi, dočim 



j. Govor pri otvorenju Jugoslavenske akademije. 169 

s protivne česti dopušća, da nepravica i zloća ljudska ponor kopa, 
koji znamenitost i drevnu slavu čuvenih u svijetu naroda za navijeke 
proždire. Svu bi mi skoro povijest Bossuetovu prevesti trebalo, kada 
bih sva klasička na stvar našu spadajuća mjesta navesti htio; a misao 
i izraz u njegovim spisima tako su uzvišeni, tako medjusobno spojeni, 
da bi ih svaki prevod lako osakatio i misao po svoj prilici oštetio. 

Istina je dakle, da je vjera sa znanošću u najužem savezu; istina 
je stoput u životu narodnom posvjedočena, da gdjegod propelo moć 
svoju gubi, da skvarenost srca i potištenost uma slijedom slijedi. Stari 
su naši dična djela počinili i po svijetu se proslavili. Onaj dijel naroda 
našega, koji se srpskim imenom ponosi, pravo je čudo počinio, kad 
se je mak) ne goloruk i oda svakoga ostavljen i uslijed nečuvenih muka 
od okrutnoga turskoga jarma oslobodio. Mi Hrvati pravično se ponosimo, 
da smo se u stoljetnoj krvavoj borbi Turstvu oteli, i to kada je ono 
najsilnije i strah i trepet zapadnim narodima bilo. Vjerujte mi, da us- 
krsnu slavni djedovi naši, tadanji narodu našemu predvoditelji, oni bi 
nam rekli, da sve to dobiše i premogoše u ime časnoga propela. „Za 
krst sveti i slobodu zlatnu", to je bila, to će i za vazda, ako Bog da, 
ostati lozinka naroda našega. Pod tim znakom dobit je jamačna. Mi 
želeći stupiti u kolo izobraženih naroda i proslaviti se na umstvenom 
polju, kako smo se negda na bojnom, polučit ćemo brez dvojbe želju 
svoju, ako pod istom zastavom vojevali i luč, koja s propela svijetu 
svijetli, slijedili budemo. 

Ja po dobroti vašoj prvi pokrovitelj akademiji želim, da ovo 
propelo navijek u sredini njenoj ostane i akademicima dopominje, 
da vjera svijetlom svojim svakamo dopire, kamogod se um čovječji 
radom i poletom svojim zanaša. 

Iza ovoga proslova ne preostaje mi drugo, nego da gostima, koji 
su svečanost našu svojim posjetom počastili u ime akademije za- 
hvalim; najpače pak onoj gospodi i braći, koji su s one strane Save došli. 
Hvala im i slava! Neka uvjereni budu, da onaj ljubavi i bratinstva 
sveti vez, koji je srca naša jurve sklopio, nikakova na svijetu sila i ni- 
kada razvrći ne će. Bog blagoslovio akademiju i sve slavne njene čla- 
nove! Bog da blagoslovi onoga muža, koga su najučeniji sinovi naroda 
našega na najodličnije mjesto uznijeli. Mi se predsjednikom akademije 
naše ponosimo, ko Što bi se, osvjedočen sam, njim ponosili i najizobra- 
ženiji narodi. Milo mi je, što vršeći prvu dužnost pokroviteljevu ravnanje 
akademije naše izručiti mogu prijatelju meni vele ljubljenomu i poči- 
tovanomu, i umoliti ga, da zbor naš razveseli rječitim slovom svojim, 
koje nestrpljivo čekamo. 

(Rad Jugoslavenske akademije, knjiga 1. str. 27—43 ) 



4. GOVOR NA KONCILU VATIKANSKO/A 

GOVOREN DNE 25. SIJEČNJA 1870. 



Eminentissimi praesides! 
Eminentissimi ac reverendissimi patres! 

\ ■ Audacia magna ac paene temeritas esse videtur, re quasi omnino 
exhausta, post tot tamque praeclaros oratores, me infirmum ac de- 
bilem sacrum huncce suggestum dicendi gratia conscendisse. Verum 
cum de grandi causa agitur, cum agitur de muneris et conscientiae 
debito, temeritas excusabilis et audacia ipsa quandoque sanctum 
est officium. Res equidem exhausta videtur; ast cum agitur de doc- 
trinis divinis explicandis, aut decretis perpetuo valituris condendis, 
existimo, nunquam satis loqui, et potius peccandum per excessum 
quam per defectum, ne quidquam, quod ad rem pertineat, minus 
elucubratum maneat. Quod vero ad infirmitatem meam ac debili- 
tatem, quam intime sentio, solet Spiritus Sanctus nobis assistens 
non solum virtutibus ac meritis, verum etiam infirmitatibus uti ad 
altiores providentiae suae fines assequendos. Ejus itaque gratia, 
vestra autem benevolentia fretus rem aggredior. 

Schemata nobis proposita mea quoque sententia defectuosa sunt 
et reformationis indiga, quia in necessariis desunt, in 
superfluis abundant, adeoque in iisdem desunt multa, 
quae adesse, adsunt multa, quae deesse deberent. 

I. Ad tria puncta revoca ea, quae desunt: 

P r i m u m respicit altiores hierarchici ordinis gradus. 

Secundum episcoporum nominationem. 

Te r ti um synodorum celebrationem, cujus rei hucdum nullus 
reverendissimorum oratorum meminit. 

Quantum ad primum et secundum, pauca nonnisi iis, quae hicce 
jam dicta fuere, adjungam, specialius innuendo, quo circiter sensu 
reformationem f ieri cuperem. Quod ad altiores hierarchicos gradus, 



4- Govor na koncilu vatikanskom. \J\ 

gravissima sane ratio suadet, ne đisciplinae decreta in mediam veluti 
rem irruendo initium summant ab episcopis, ne hoc modo existimari 
possit, episcopos sua agendi ratione ansam praebuisse admonitionibus 
et severioribus comminationibus. Interest ut plurimum hisce nostris tem- 
poribus episcopalem dignitatem ab omni omnino vilipensionis occasione 
salvam tutamque praeservare, quod praestabitur, si decretum discipli- 
nare, prouti rei natura, systematis ratio et conciliorum praxis deposcunt, 
initium sumat ab altioribus hierarchiae građibus, ut sic a summis ađ 
inferiora descendendo naturali ordine sermo devolvatur ad episcopos, 
ad eorum jura et obligationes, quae intimo nexu šibi cohaerent, nec 
unquam separari possunt, quod in episcoporum juribus sanctissimae 
eorum obligationes continentur. 

Audivi ego paucos ante dies illustnssimum Mulinensium* anti- 
stitem dicentem nihil interesse, ut de episcoporum juribus quidpiam 
dicatur. Permittat dignissimus praesul, ut ei opponam cum sancto 
Augustino, qui sic circiter se suosque sacerđotes quodam loco allo- 
quitur...** 

'• Audivi aliud quoque omnino singulare hujus episcopi effatum 
sub praetextu, ne fors internum cum externo, munus patris cum munere 
judicis confundatur, vult ille, ut episcopis et vicariis generalibus non 
permittatur confessiones fidelium et sacerdotum exaudire. Bone Deus ! 
Ergo ne divina illa potestas peccata remittendi ac retinendi in episcopo 
ac vicario generali sterilis manebit propterea, quod munera patris et 
judicis invicem conciliari non possint! Ego nuspiam audivi, duo 
haec incompatibilia esse, neque alicubi terrarum episcopos aut eorum 
vicarios generales ab ejusmodi obligatione dispensatos esse. En quo 
ducit theoria, quae episcoporum jura ab officiis separat. Miror maxime, 
id a Galliarum episcopo adferri, qui utique novit sanctum Franciscum 
Salesium, suae gentis gloriam, totam vitam consumpsisse in ferventis- 
simo vitae pastoralis exercitio, atque, ut Canus in sancti hujus vita 
testatur, semper eum caritatis et misericordiae erga sacerđotes 
etiam perditissimos prodigum fuisse. Quanta hominum millia ad Do- 
minum convertit ! Quanti in perditione mansissent, si ille omnimodo 
non succurrisset, si hujusmodi theoriae tenax fuisset. 

Idem venerandus praesul dixit, episcopis obligationem imponi 
debere offerendi pro suis fidelibus sanctae missae sacrificium. Verum 
enimvero puto, citra gravem injuriam episcopis inferendam supponi 
haud posse, eos sponte sua pro populo šibi concredito huic officio non 
satisfacere. Abstinendum, videtur mihi, esse a superfluis praescrip- 
tionibus, quae populis nostris facile suspicionis ansam dare possent, 
quasi sanctissimis officiis nostris hucadusque defuerimus. Si quando, 
potissimum diebus nostris populorum nostrorum amore, fiducia et 
aestimatione egemus, secus enim omnis nostra vocatio et operatio 



•• 



Sa strane olovkom: Molesme. 
Sa strane tintom: ?? (Očevidno je imalo doći mjesto, otkud je citat). 



172 /• Govori. 

sterilis maneret. Ut autem ejusmodi suspicio omnino tollatur, existimo 
ab altiori inchoandum fuisse. 

Eminentissimus cardinalis Pragensium archiepiscopus, quem ho- 
noriscausanomino, et cui pro iis, quae nuper ex hocce suggestuprotulit, 
summas ago gratias, meminit eminentissimi coetus, a quo reformatio 
ordiri deberet. Incurrit propterea censuram ejusđem reverendissimi prae- 
sulis Mulinensis ironice observantis, quod orator eminentissimus recte 
quidem a se ipso, minus autem recte a cardinalium coetu reformationem 
inchoandam duxerit. Quantum ad primum, existimo, nos omnes, quiqui 
demum simus, quamdiu in hac mortalitate versamur, continuo reforma- 
tionis inđigos esse, atque ab humili et efficaci hujusmodi confessione ju- 
stificationis nostrae spem dependere. Quantum vero ad secundum, dixit 
idem illustrissimus antistes, collegium cardinalium sacrum esse nomine, 
pietate et conversatione, habereque idem summum pontificem patrem. 
Verum nemo nostrum negat, augustum huncce coetum viriš summis et 
omni veneratione dignis constare; non agitur de personis, sed de insti- 
tutione sermo nobis est. Habet quidem sacrum hoc collegium in summo 
pontifice patrem, sed concedet mihi reverendissimus praesul, habere 
icem ecclesiam matrem, cui in hocce concilio congregatae nemo jus 
denegabit, omnes omnino institutiones, quae reformatione opus habent, 
reformandi. Fecit hocce, ut notum est, concilium Tridentinum statuendo 
sapientissime, cardinales ex omnibus christianitatis nationibus as- 
sumendos esse (Sess. XXIV. De reform. cl.) 

Ego iis, quae ab eminentissimo oratore hac de re nuper dicta sunt, 
nonnisi pauca addam, ut innuam, in quem circiter finem ejusmodi 
reformatio tendere debeat. Eminentissimus cardinalium coetus, ut 
puto, vera ac realis imago esse deberet totius ecclesiae, et quoddam, 
si ita loqui fas est, totius orbis catholici compendium ; id quidem 
ex duplici ratione. Primo, quod ex eodem oritur summa illa ac plane 
divina potestas, omnibus omnino necessaria, cum sit non solum ec- 
clesiae fundamentum, sed etiam totius socialis ordinis lapis angularis. 
Nihil conceptu suo hac potestate magis universale, omnibus magis 
commune datur, nihil, quod ab omni nationali admixtione ita exem- 
ptum esse oporteat. Cuperem itaque, ut haec potestas hunc univer- 
salitatis characterem, qui naturae et destinationi ejus tantopere re- 
spondet, in primo sui ortu prae se ferat, quod f uturum est, si communis 
omnium credentium pater ex sinu totius ecclesiae prodierit, ac suf- 
fragiis totius orbis innixus fuerit. Haec eo dicta sunt, ut divina haec 
potestas ibi firmam suam sedem inveniat, ubi Deus ipse šibi et aucto- 
ritati suae sedem ac tribunal fixit: in conscientia et cordibus omnium 
mortalium, quo sic ab omnibus ametur, ab omnibus aestimetur, quo 
sic accelerari conspiciamus illa beata tempora a Domino praedicta, 
ubi unus erit pastor unumque ovile, Secundo: omnes nationes catho- 
licae, haud dubium est, Romam promptius accurrent, cum sciverint, 
adesse ibi praeter communem omnium patrem etiam suae gentis viros 
piissimos, doctissimos, custodes summae suae auctoritatis itidemque 



4- Govor na koncilu vatikanskom. \JX 

illius in gentem suam amoris, cujus exemplum nobis dedit gentium 
apostolus, cum prosuis contribulibus anathema esse cuperet. 

Sermo hic loci fuit etiam de congregationibus Ro- 
manis, quarum reformatio sit urgens ac necessaria. Directio, quam 
haec reformatio sequatur, eadem mihi esse videtur veluti prior. 
Naturae quippe rei respondet, ut, quod communibus omnium negotiis 
discutienđis ac definiendis destinatum est, in sui organismo quoque 
commune sit ac universale, constitutum ita, ut re ipsa ab omnibus in 
compendio adminus tractetur, quod ad omnes spectet. Reformatio 
ejusmodi, puto, perfecta erit ac adaequata, si ab ejusmodi dicasteriis 
omnia resecentur, quae ad unitatem necessaria haud sunt, ne cum 
superfluis ultra modum occupentur, neccessariis, ut saepius evenit, 
desint. 

Secundum, quod deest. Schematis auctores tractant 
de sedibus episcopalibus vacantibus, silentio praetermissa summi mo- 
menti quaestione: deepiscoporum nominatione etde 
modo ecclesiis viduatis providendi. Hoc, hoc est totius rei cardo. 
Auctores libertatis, quae ecclesiae, ut divinam suam missionem adim- 
plere possit, necessaria est, solliciti ad principes magistratusque hujus 
saeculi refugiunt. Sed omnino frustra ! Si enim in externis ec- 
clesiae libertati praesidium esse posset aut esse deberet, viđeretur 
mihi illud in publicis populorum libertatibus potius quam in princi- 
pibus hodie ad nihilum paene reductis quaerendum esse. Ast externa 
in ejusmodi quaestione vix aut ne vix prosunt. lile, qui pro ecclesiae 
et aetemae veritatis juribus in ara crucis mortuus est, libertati ecclesiae 
i n t e r n u m atque omnino securum praesidium in generoso, forti 
et constanti apostolorum seu episcoporum animo constituit. Hocce 
internum asvlum nullo externo resarciri potest, immo vero absque 
eodem omnis externa advocatio, omne externum praesidium, ut 
experientia abunde docet, in ecclesiae servitutem ac oppressionem 
degenerat. Sint, reviviscant in ecclesia Dei Chrysostomi, Ambrosii, 
Anselmi, Thomae, illico externorum praesidiorum necessitas superflua 
erit. Id autem vix unquam obtinebit, nisi modus* vacantibus sedibus 
providendi quadamtenus mutetur. Cum olim ecclesia principibus sae- 
cularibus jus ac privilegium tribuit episcopos, canonicos aliosque be- 
neficiatos nominandi, in eorum fidem, religionem et pietatem confisa 
minime dubiavit, potentates hoc jure in ecclesiae utilitatem usuros. 
Et tamen, quisnam est, qui nesciat, quantae inde calamitates, quantae 
controversiae, quantae pugnae natae, quanta scandala orta sunt, 
ut, verbi gratia, controversia de investituris testatur. 

Sed quidquid sit de iis,quae olim erant, indubium est, in praesen- 
tibus rerum et temporum adjunctis ex ejusmodi jure, nisi immutetur 
aut modificetur, plurima in ecclesia mala emersura. Nostris diebus 
tota rerum facies immutata est, Hodierno jure publico principes 
magnam suae potestatis jacturam passi, eandem comitiis iisque 



* „Forma" je bilo u liniji, a „modus" iznad linije. 



summis magistatibus cedere debuerunt, qui publicae administra- 
tioni et legibus exsequendis praesunt, quique communiter ministri 
audiunt. Hi tcct in posterum ut civiles ita ecclesiasticos magistratus 
et personas principis viče nominabunt. Quantum autem hujusmodi 
juriš exercitium pro ecclesia funestum esse possit, facile patebit, si 
consideretur, ejusmodi viros ad supremos magistratus assumi sine 
ulio religionis aut cujuscumque confessionis discrimine, fierique hoc 
modo posse, ut in ipsis catholicis regnis practice jus illud devolutum 
videamus ad Hebraeos, incredulos, ecclesiae ac religioni hostiles, 
qui id imprimis prae oculis habebunt, ut opinionum suarum fautores, 
leves immo et vocationis sacerdotalis immemores eligantur et nomi- 
nentur. Nemo non videt, quanta inde in ecclesiam et religionem incom- 
moda dirivari possint. Quaestio proinde est f an ecclesia in hocce concilio 
congregata haec silentio premere possit ? An non, dum de sedibus 
vacantibus sermo fit, primo loco haec sane gravissima quaestio per- 
tractari ueberet? 

Difficultates quaestioni insitae synodum hane coram Deo excu- 
sare non possunt; concilii enim oeeumenici finiš cst f ut gravissimis 
et difficillimis quaestionibus discutiendis ac definiendis ineumbat, 
et gloria ejus tota in eo, si remedia malis sui temporis apta indaget 
et adhibeat. 

Quaestio istiusmodi alia quoque ex parte periculis est referta. 
Etiam nos sacerdotes homines sumus, nihilque humani a nobis 
alienum, immo quandoque magis caeteris tentamur ab eo, qui ab 
ipso Domino nostro tentando non abstinuit. In specie non desunt, 
qui mente in altum sublati cum gaudio animađvertunt ad dignitates 
et subsellia respiciunt, quae iis offeruntur, si vocationem suam pro- 
dere, conscientiam suam et convietionem venalem exhibere non re- 
nuant. Hic uber corruptelae et immoralitatis fons gangraenae instar 
corpus ecclesiae hine inde inficere et facile devastare posset. Olim 
ecclesia gravissimis poenis animadvertit in eos, qui inanibus mortuisque 
idolis adolebant. Sacerdotes ambitioni dediti adolentes thura iđolis 
viventibus, ac dominantibus mundi opinionibus adulantes majori 
sane animadversione digni sunt, quia maj us ,ut opinor, ecclesiae damnum 
inferunt. Puto itaque concilium nostrum hac gravissima quaestione 
oceupari debere. 

Uti premisi, opus est, ut dicam, quam, opinor, viam haec refor- 
matio teneat. Res omnino difficilis est et salebrosa; agitur enim de 
jure quaesito, de jure, cujus pacifico exercitio a saeculis principes 
gaudent. Alia ex parte ego abhorreo ab omnibus doctrinis et studiis, 
quae separationem ecclesiae a sođetate civili redolent, neque intelligo 
eos, qui id desiderant sub praetextu, quod quasi societas prava sit, 
vulneribus et contagiis plena. Id nimirum mihi semper argumenta 
et motivo fuit jungendi nosmet societati humanae magis magisque, quo 
eidem eo securius succurrere possimus. Hicce mihi menti est quaedam 
saneti Augustini exhortatio ad sacerdotes et episeopos; dicit scilicet: 
quod christiani sumus, nostri sumus, nostri curam gerere, de nobis 



4> Govor na koncilu vatikanskom. 175 

ipsis rationem reddere debemus; sed. quod sumus sacerdotes et epi- 
scopi, minime nostri sumus, sed populi nostri, et quidquid in nobis 
sacerdotalis est, in populorum salutem impendere et superimpendere 
tenemur. Domino quoque oggestum fuit, quod cum publicanis ac 
peccatoribus conversetur et manducet; ast ille nobis in exemplum 
ac instructionem respondet: sanos non egere medico, sed infirmos. 
Ecclesia potestatis divinae perpetua haeres et misericordiae coelestis 
ministra est, ut laboranti humanitati continuo adesset. Cum itaque 
res eo dirigenda sit, ut non serviat in praetextum rumpendi ecclesiam 
inter et statum nexus, mihi admodum gratum est, sanctae sedis apo- 
stolicae hujusque concilii sollicitudinem eo tenđere, quo* synodi di- 
oecesanae et provinciales ordinarie celebrentur Forsitan, aucta ad 
normam veteris disciplinae provincialium synodorum potestate, iisdem 
deferri posset provincia designandi nominandique episcopos ad sedes 
vacantes. Analogi quiddam jam statutum et provisum habetur in con- 
ventione inter sanctam sedem et Austriae imperatorem, utpote qui 
in eadem obligatur ante nominationem metropolitae ac suffraganeorum 
episcoporum opinionem ac sententiam exquirere. Cum autem agatur 
de jure plurium saeculorum usu confirmato, ne cogitari posset eo rem 
tendere, ut omnis nexus statum inter et ecclesiam dissolvatur, posset 
forsitan principibus facultas relinqui una vel duabus vicibus ob rationes 
graves metropolitae scripto communicandi, ac tandem, si tertio dif- 
ficultas non superetur, res ad sanctae sedis judicium definitivum revo- 
cari. Res, repeto, difficultate plena est, ast eo probabilius successura, 
si, reformatione his in rebus ab altioribus gradibus inchoata, saecu- 
laribus potestatibus probatum fuerit ac eliquatum, non agi de iis 
jure suo spoliandis, sed generatim de grandi ecclesiae ipsius reforma- 
tione, de ecclesiae necessitate ac emolumento, quođ ipsi quoque civili 
societati non potest non esst proficuum, cum quod ecclesiae prodest, 
id ipsum civitatis bonum summopere promoveat. 

Laudo summopere sanctae sedis provisionem et auctorum schematis 
curamderestaurandissynodis dioecesanis e i provincialibus. 
Sicuti enim aquae stagnantes corrumpuntur, ita stagnatio in ecclesia 
corruptionis fomes fuit. Synodorum hartim celebratio immensae erit utili- 
tatis, pro primiš si cessatum fuerit a consuetudine, quae hine inde 
invaluit, eruditas elucubrationes componendi, si magis ad ea reflec- 
tetur, quae practica sunt verisque dioecesium aut provinciarum indi- 
gentiis accommodata, si denique congregationes Romanae non continu- 
averint usum aut, ut rectius dicam, abusum acta synodorum pro- 
vincialium mutilandi iisque talia interpolandi, quae saepe speetatis 
peculiaribus provinciarum adjunetis, inaeceptabilia sunt. Notum est, 
conciliis provincialibus usque ad Sixtum V. suam ita constituisse aucto- 
ritatem, ut eorum đecreta a consessu promulgata mox legum provin- 
cia ium vigorem nanciscerentur. Cuperem, ut eadem praxis porro 
quoque vigeret, salva utique in omnibus sanctae sedis auctoritate, 
ne nimirum aliquiđ statuatur, quod eccleiae unitati, sanctae sedis 

* ,,quo" iznad linije; prvo je bilo ,,ut". 



176 /• Govori. 

juribus, aut universalis ecclesiae disciplinae contrarium sit. Caveatur 
autem omnino a quibusvis mutilationibus aut adđitamentis, quae saepe 
saepius id sequelae habent ut zelosissimi synodorum promotores 
animum despondeant, et ab iis frequentandis omnino cessent. 

Nescio autem, cur schematis auctores svnodorum dioecesanarum 
et provincialium celebrationem certae periodo adstringentes, cur 
obliti sint synodorum quoque generalium, ut id natura rei deposcebat, 
meminisse, atque earum etiam celebrationem periodica lege determinare. 
Numquid synodi oecumenicae minus prioribus necessariae, minus uiiles 
sint ! Quae summus pontifex Pius IX. immortalitate đigna perfecerat, iis 
coronidem imposuit totiusque ecclesiae gratitudinem promeruit convo- 
cando hocce concilium in bonorum omnium spem, in malorum confu: i- 
onem et đesperationem. Omissio, de qua memini, tanto minus justificari 
potest, cum jam existat lex de conciliorum generalium periodicitate. Con- 
cilium Constantiensepraeterquam quod schismati occidentali finem impo- 
suit plurimasque saluberrimas leges condidit: insessione 39-, ut notum 
est, praestantis imum tulit decretum de conciliis generalibus singulis 
decenniis celebrandis. ,,Frequens, dicunt patres ibi congregati, co- 
ciliorum ceebratio agri Dominici cultura praecipua est, quae vepres. 
spinas et tribulos haeresesque errorum et schimatum exstirpat, excessus 
corrigit, deformata reformat, et vineam Domini ad frugemuberrimam 
fertilitatis adducit. Illorum vero neglectus praemissa disseminat et 
fovet. Haec praeteritorum temporum recordatio et praesentium tem- 
porum consideratio ante oculos nostros ponitur. Eapropter hoc 
edicto perpetuo sancimus, decernimus et ordinamus, ut amodo 
concilia generalia celebrentur ita, quod primum a fine hujus concilii 
in quinquennium immediate sequens, secundum vero a fine illius 
immediate sequentis concilii in septennium, et deinceps de decennio 
in decenrium perpetuo celebrentur in locis, quae summus pontifex 
per mensem ante finem cujuslibet concilii approbante et consentiente 
concilio, vel in ejus defectu, ipsum concilium deputare et assignare 
teneatur, ut sic per q u a n d a m continuationem sem- 
per aut concilium vigeat, aut per termini penden- 
t i a m e x s p e c t e t u r. Q u e m terminum 1 i c e a t s u m m o 
pontifici de fratrum suorum s. r. e. cardinalium 
c o n s i 1 i o ob urgentes forte causas abbreviare, sed nullatenus 
prorogetur. Locum autem pro futuro celebrando concilio depu- 
tatum absque evidenti necessitate non mutet 44 . etc. etc* 

Decretum hocce omnium consensu legitimum et canonicum est 9 
utpoie quoi post totalem oboedientiarum reunionem et Martino V. 
pontifice jam existente, eo praeMdente et synodum dirigente latum 
eit. Argumenta, quae hocce conci ium ad legem de synodorum gene- 
ralium celebratione adfert, ex ipsis rei visceribus deducta omnibus 
omnino temporibus applicari possunt, omniumque generationum — 
praeprimis autem nostrae gratitudinem et observantiam merentur. 

*Sa strane olovkom: Gdje je kod Hefela, Mansi Laac (!)? 



4' Govor na koncilu vatikanskom. 177 

Decretum hocce porro concilium Constantiense perpetuum, quibusvis 
omnino temporibus valiturum nominat ita quidem, ut eidem a nulla, 
etiamsi summa sit, auctoritate praejudicari possit. 

Sanguineis, si sic loqui fas est, lacrimis deploranda est temporum 
iniquitas, quae vetuit, quominus sanctum hocce ac salutare decretum 
in usum et consuetudinem abeat. Meam facio eruditissimorum ac 
piissimorum virorum opinionem, plurimis malis in ecclesia Chri'ti 
obicem poni potuisse, si decretum istud conscientiose observatum 
fuisset. Nemo utique novit divina arcana ; verum, puto, per frequentem 
conciliorum celebrationem forsitan impediri potuisset praetensa illa 
reformatio, cui ecclesia orbisque totus indole', quaeve permultas eas- 
que cultissimas gentes sinu sanctae matris ecclesiae eripuit. Quidquid 
autem hac de re sit, censeo, nunc tempus adesse, ut illud decretum 
instauretur, renovetur. Mea quidem opinione, si concilium Vaticanum 
paucis saltem lineis suam sapientissimo huic đecreto redderet auctori- 
tatem, plus reipublicae christianae prodesset, quam conscriptis sanci- 
tisque plurimis schematum voluminibus ; quod quidem eatenus fieri 
et posset et deberet, quatenus favorabilia sunt tali decreto exsequendo 
ac observando tempora. Hodie namque omnia ađ unitatem et quandam, 
ut ita dicam, universalitatem tendunt. Olim Deus in amplitudine imperii 
Romani apostolis et primiš verbi divini praeconibus viam aperuit 
lumen evangelii ađ omnes gentes tum notas diffundendi; hodie, nisi 
me omnia fallunt, Deus in iis celerioris inter populos communionis 
mediis, quae materialismo aut saltem materiali populorum prospe- 
ritati unice destinata viđentur, insigne ecclesiae suae medium paravit 
unitatis suae fovendae, regiminis sui universalisandi. Concilii Constan- 
tiensis tempore de civitate quadam ad aliam vicinam vix ea facilitate 
meabatur, qua hodie de una mundi parte ad alteram. A Deo id datum 
donatumque video, ut facilius ac securius decretum perpetuum con- 
cilii Constantiensis exsequi possit. 

Alioquin omnes cultiores gentes hodie communia sua negotia 
communibus consiliis expediunt. Qua in re olim ecclesia matrem 
se et magistram populis per synodos suas praebuit ; nec đubium est, 
divinam proviđentiam eo tendere, ut hodie quoque cultioribus Europae 
nationibus ecclesia semet velut exemplar in universali suo regimine 
obeundo exhibeat, qua videlicet sapientia, qua gravitate et maturi- 
tate, qua libertate et ingenuitate, qua patientia et moderatio:ie 
gravia omnibus negotia in conciliis generalibus pertractari debeant. 
Repeto itaque ex toto corde et ex tota anima mea: cumsynodi dioece- 
sanae et provinciales periodicitatis legi adstrictae habeantur, nects- 
sarium omnino esse, ut auctoritate decreto Constantiensi restituta, 
concilia quoque generalia omni decennio celebrentur. 

1 1. Transeo ad alteram partem notando, quaeinschemate 
adsunt, deesse autem deberent. Quantum ad haecce, 
manifestus est nisus ille toties quoties recurrens omnia etiam minima 
ad unitatem reducenđi seu centralisandi. Omnia opera divina, haud 
dubium est, ad unitatem tendunt atque in ecclesia Dei unitas nota 

12 



178 /• Govori. 

est essentialis ac necessaria ; verum ut unitas sapientiae, pulchritu- 
dinis ac perfectionis divinae imago sit, eam ex diversitate — quae na- 
turam suam functionesque suas integras intactasque retinere debet — 
constare oportet, secus enim eadem non harmoniae, sed monotoniae 
nauseam ac repulsam gerentis specimen erit. Hane in rem liceat mihi 
adferre aliquiđ ex propriae experientiae penu. Vivo inter gentem di- 
midia sui parte ab ecclesiae unitate rescissam, frequenterque copia 
mihi est cum episeopis non unitis conveniendi. Sermone circa ecclesiae 
unitatem — quam praecipuum veritatis divinae argumentum vitaeque 
altioris fontem teneo — direeto, semper ac semper mihi timorem 
manifestant, ne hac unitate, quam tantopere a me extolli auđiunt, 
ecclesiae suae propria jura, autonomia, peculiaresque proprietates 
absorbeantur. Nunquam mihi satis fuit eosđem antistites persuadere: 
supremae in ecclesia potestatis esse jura particularium ecclesiarum 
non quidem usurpare, sed confirmare, depressis ac persecutioni obnoxiis 
potentiori adjutorio succurrere. Haec inter caetera divina est supre- 
mae potestatis natura infinitis in historia eventibus probata. Verum 
vereor, ne, si omnia, quae in nostris sehematibus ad unitatem revo- 
cantur, in effectum abirent, illum suum metum manifesto documento 
confirmatum viđeant. 

Ejusmodi unificationis vestigia, ut pluries jam observatum fuit, 
passim ubique in sehemate notantur. Ita pag. 6., dum causae residen- 
tiales immediatae sanetae sedi reservantur jure metropolitarum ad 
odiosum solius denuntiationis officium restricto. Neque id suffecit 
sehematis auctoribus, verum ea erga metropolitam et seniorem suf- 
fraganeum diffidentia feruntur, ut eos in officiis suis segnes 
incuriososque supponentes, nuntiis apostolicis munus denuntiationis 
in omnes demandant. Saepe dictum fuit, episeopis deberi reverentiam 
ac confidentiam; ab omni re esse cavendum, quae eos vilipensioni 
exponere posset. Timeo tamen, ne populi, ad quos redituri sumus, 
quorumque reverentia et amore in supremo gradu opus habemus, 
haec legentes, nos omni conscientia ac exactituđine in officiis nostris 
privatos existiment. Persuasum mihi est, ipsos nuntios apostolicos 
ab ejusmodi vili officio abhorrere; inter episeopos namque et hujus- 
modi legatos vigere debet mutua fiducia, mutuus amor, cum sine tali 
relatione vix aut ne vix munere suo ex asse fungi possent. Haec itaque 
veluti omnino superflua omittenda esse censeo. In hac re praeterea 
peculiare est, quod hocee capite de residentia notatur: „Sanctam 
sedem beneficio provisuram", quod quomodo sine gravibus incom- 
modis et sine conflietu cum gubernio civili fieri possit, omnino non 
video. 

Quod ad visitanda saneta limina (cap. 4. p. 10.), cuperem omnino, 
ut ejusmodi officium episeoporum spontaneitati relinquatur, quin 
ullis legibus, minus adhuc ullis poenis alligatur. Gratiora sunt Deo 
et hominibus, quae spontanea sunt ac libera. Ultimis hisce tempo- 
ribus sane splendidis>imis documentis episeopi testimonium reddidere, 
šibi communionem cum saneta sede omnino cordi esse, neque neces- 



4- Govor na koncilu vatikanskom. \ 79 

sarium esse eam legibus et gravibus poenarum comminationibus sancire. 

Caput de „vicariis capitularibus" agens consuetudinem expro- 
brat jura sanctae sedis quandoque invadendi, futuri episcopi consilia 
ac regimen praeoccupandi; sanctae vero seđi jus reservat vacantibus 
beneficiis curatis providenđi ; quod qualiter sine discrimine cum gu- 
berniis nostris fieri possit, minime intelligo. Primum quod attinet, po- 
tius in id nobis intendendum esstt, ut viduatis sedibus episcopalibus 
quantocius provideatur, cum longiores hac in re morae quam plurimas 
difficultates generent. Beneficiis item curatis mox providendum est, 
et quidem modo vel vicario vel definitivo, semper autem per eos, qui 
speciali rerum et personarum cognitione muniti sunt. Apud nos nihil 
obstat, quominus vicarii capitulares cum capituli ac sanctae sedis 
consensu paraeciis(!) vacantibus provideant. Quodsi de sedibus episco- 
palibus quantocius providendum esset, hujusmodi beneficiis modo 
vicario usque ad futuri episcopi adventum provideri posset. 

Quid de conciliis provincialibus teneam, jam satis dixi. Minime 
silentio praetereundum censeo, quod schematis auctores inter rationes, 
ob quas acta conciliaria Romam mitti debeant, illam etiam adferunt, 
ut nempe sancta congregatio corrigeret, quod in iis minus rigidum 
aut rationi minus congruum sit. Quantum hoc venera- 
tioni episcopis ac synodis provincialibus debitae deroget, facile patet, 
nihilque omnino in nostris dioecesibus nobis proprium esset, quod 
sub hocce praetextu a nobis avelli et Romam pertrahi non possit, 
nisi haec ipsa ratio omnino absurda et sanae rationi incongrua esset. 

Tandem unam adhuc centralisationis speciem adferam, quae 
quidem in schemate đeest, seđ in re ipsa continetur. Fit nempe ali- 
quando, ut episcopi ordinarij ob temporis et adjunctorum iniquitatem 
jurisdictionem suam vel in parte dioecesis vel in tota exercere non 
valeant. Hac ratione contingit, ut interim regimen et administratio 
dioecesis ad sanctam congregationem de propaganda fide devolvatur. 
Eadem hac ratione episcopi Bosnenses sua Bosnensi dioecesi ad hunc 
usque diem privati sunt. Cuperem itaque, ut specialis legis provisione 
statuatur, quatenus, si in hujusmodi casibus, mutatis rerum adjunctis, 
exercitio jurisdictionis ordinario nihil obstet, regimen dioecesis meae 
ordinario suo episcopo restituatur eo quidem potius, cum notum sit 
omnibus, quamtibet dioecesim a proprio suo pastore semper melius 
gubernari. Hoc meum petitum scriptotenus exponam commissioni 
ejusmodi quaestionibus praepositae, reservato mihi jure hac de re, si 
opus fuerit, uberius proloquendi. 

Quoad vicarios apostolicos, de quibus nunc primum 
conciliariter sermo habetur, ego, ipse vicarius apostolicus in dioecesibus 
Belgradensi et Semendriensi, cuperem, ut omnibus hujusmodi vicariis, 
qui vere episcopi dignitate insigniuntur, omnia jura sint communia, 
quibus reliqui episcopi gaudent. Ipsi namque idem nobiscum quandoque 
majus etiam pondus diei et aestus portant ; ipsi inter gregem suum 
eadem auctoritate opus habent, qua et reliqui per orbem episcopi ; 
propterea nullam video rationem, cur ipsi iisdem juribus et privilegiis 



180 /• Govori. 

non utantur, quibus reliqui episcopi gaudent; si v. c. reliqui episcopi 
certis mensibus per annum ob rationabiles causas seđibus suis abesse 
possint, cur idem permissum non sit vicariis apostolicis, qui absque 
speciali sedis apostolicae indulgentia non modo abesse non audent, verum 
absque eadem indulgentia nec quiđem limina apostolorum visitare per- 
mittuntur. 

Illud quoque singulare sit, vicarios apostolicos, licet episcopi sint, 
pontificalium usum in aliena dioecesi sub censurarum comminatione 
vetitum esse, etiamsi ordinarius episcopus in idem consentiret. Hujus- 
modi prohibitio facta anno 1655. a congregatione episcoporum et re- 
gularium negotiis praeposita ante aliquot annos renovata est. Cuperem, 
ut eadem omnino abrogetur, et vicarii apostolici, si episcopi sunt, 
omnibus juribus et privilegiis gaudeant, quae et reliquis episcopis com- 
munia sunt. 

Desiderandum praeterea esset, ut quemadmodum Hierosolymis 
ob loci sanctitatem residet ordinarius patriarcha, ita quoque Constan- 
tinopoli et Alexandriae ob locorum gravitatem et catholicorum ibidem 
degentium multitudinem patriarchae, quilibet in civitate sua, resideant. 

Fateor me summo cum solatio audivisse, quae eminentissimus 
apostolicus episcopus Bisontinus, venerandus apostolicus episcopus 
Parisinus et episcopus Aurelianensis đe particularibus Galliarum ec- 
clesiae indigentiis irrefragabili argumentorum vi et pondere disseruere. 
Probavit haecce omnis, qui causas absque praejudicio et graviori affectu 
considerare no vit. Haec enim vere spectant ad eas ecclesiarum diver- 
sitates, quae utpote in peculiaribus adjunctis funđatae intactae maneant 
oportet. Contra eadem vix serio et minime recto sacrarum litterarum 
usu veneratissimus Molinensis episcopus edixit : „Unus Deus, unus 
Christus, unum baptisma, ergo unus in omnibus dioecesibus vicarius 
generalis !" Per Deum immortalem ! Si istiusmodi textus hoc conse- 
quens, quae et quanta ex eodem deduci possent ? — Idem illustrissimus 
praesul aliud quoque centralisationis genus in ecclesias inducere desi- 
derat, cupiens statuatur, ut sublato deinceps episcopis (nominavit in 
specie apostolicos episcopos Viennensem et Parisiensem) jure invigi- 
landi et cavendi, ne ephemerides religiosae in suis dioecesibus in in- 
faustos et ecclesiae nocivos fines excedant, idem jus soli summo ponti- 
fici reservetur. Omnes nos defensores sumus jurium sanctae sedis, 
omnes parati vitam pro iis defendendis offerre ; sed omnibus nobis ca- 
vendum est, ne dum eff usiori affectione rem exaggeramus, citra nostram 
intentionem summam in ecclesia auctoritatem compromittamus, eamque 
in quandam complicitatis suspitionem vocemus earum insolentiarum, 
earum exarcebationum, quibus hujusmodi etiam ephemerides hodie 
plus semel scatent, earum adhuc injuriarum, quibus viri gravissimi 
et meritissimi saturantur, si collum suum jugo certarum doctrinaruin 
submittere abnuunt. ut novimus accidisse episcopo Aurelianensi maxime 
strenuo sanctae sedis defensori, viro, cui praeprimis in acceptis debetur, 
nos hicce congregatos esse et discutere posse. Hoc peculiare honoris 
tributum ei deberi lubens profiteor. 



4* Govor na koncilu vatikanskom. \$\ 

Ecclesiae disciplina variabilis est pro varietate temporum et ađjunc- 
torum, et praecipua sanctae matris vitalitas, ut ita dicam, in eo con- 
sistit, ut leges temporibus congruas edat; hine finem dicendi facere 
non possum, quin unam adhuc animadversionem in Molinensis episeopi 
hac de re sententiam proferam. Dixit ille nudius tertius, corpus juriš 
canonici intactum relinqui oportere, cum adeo sit perfeetum, ut uno 
tantum lapillo ex miro ho'.ce aedificio ablato, omne illud vitiaretur 
et in gravissimam ruinam vergeret. Ego equidem hoc hodie usque 
nuspiam audivi. Fides, quae saneta est, dogmata divina, quae semper, 
ubique et ab omnibus praedicata sunt, ipsa quoque aliqualem pro- 
feetum, ut Vincentius Lerinensis dicit, admitfunt, dummodo intelli- 
gentia et criterio in profundum eorum sensum descendamus. Sed de juriš 
canonici imperfeetibilitate et immutebilitate quis unquam disseruit? 
Quin immo quisque in eodem multa obsoleta, multa incerta, multa 
hodiernis indigentiis minime aceomoda novit, quisque necessarium 
reputat, ut illud quantocius serio examinetur serioque reficiatur. Mul- 
tum de hac re in nostro consessu disseruit doctissimus antistes Gastaldi. 
Haud dubium est, cupere mecum multos patres, ut quam primum 
commissio eligatur, quae tantum opus nomine et sub auspici s summi 
pontificis in ecclesiae summam utilitatem perficiat. 

Egofinivi.Quodpaleaeetsiccorumfoliorum in hoc longo sermone — 
ventis (tradite) ; si quid autem sani seminis est, sinite, ut vestra sapientia 
et suffragiis fotum fruetum afferat in gloriam Jesu Christi et sanctae ma- 
tris ecclesiae, quam omnes pari affectu diligimus. 

(Koncept govora, vidi str. VI.) 




5. GOVOR PRI OTVORENJU GALERIJE 

SLIKA 

GOVOREN DNE 9. STUDENOGA 1884. 



Moje milostive gospođje! 
Moja plemenita gospodo! 

Moj brat i prijatelj, predsjednik akademije, tako je krasno i učeno 
govorio, da bih ja imao mučati, ali dužnost ostaje dužnost, pak mi 
je progovoriti sa čednim priznanjem, da sad več nisam više toliko 
govornik, koliko improvisateur. 

U običaju je akademiji svake godine u svečanoj se sjednici sa- 
stati, da pred Bogom i narodom svijest svoju nekim načinom ispita 
i razlog o životu i djelovanju svom položi. Take sjednice do sada su, 
hvala Bogu, akademiji uopće, a časnim članovima akademije napose 
uvijek na poštenje i slavu služile, pak će tako biti i ostati, ako Bog 
da, i uvijeke. Smatram, da mi je kano pokrovitelju akademije dužnost 
ovo javno posvjedočiti i ovakovu nadu izreći. Akademija je od prvoga 
postanka svoga pak do danas na polju prirodoslovnom i matematičkom 
vrlo lijepih i znamenitih znanstvenih radnja obavila i zemlju ovu, 
koju svetom baštinom praotaca naših nazivamo, podobro ispitala, 
tako da je s te strane priznanje i pohvalu i stranoga svijeta zaslužila. 
Akademija je od postanka svoga do danas nebrojeno mnoštvo povjesnih 
izvora i spomenika na vidik iznijela, tako da je jedino ona svojim 
neumornim radom omogućila, da se prava povijest našega naroda 
sastaviti i na javu iznijeti uzmogne, ter kako ja muža, koji je u najno- 
vije doba svojom povijesti Hrvatske s punim pravom zaslužio, da 
članom akademije postane, ne samo sa njegove učenosti i marljivosti, 
nego ujedno i sa njegove čednosti i pravednosti poznajem, on će i sam 
rado priznati, da bi mu bez rada akademijskoga jedva moguće bilo 
onakvu povijest napisati, kakovu je napisao. I glede jezika našega, koji 
se divnom ljepotom, obilatošću i suglasjem svojim sa najprvim i naj- 



5- Govor pri otvorenju galerije slika. \S} 

razvijenijim jezicima svijeta ovoga mjeriti može, akademija je mnogo 
učinila, pak ako joj, ko što ne ima o tom dvojbe, podje za rukom do- 
vršiti i izdati historički rječnik našega jezika, poput onoga franceske 
akademije ili onoga od Littrća za franceski ili onoga od braće Grimma 
za njemački jezik, tim će već samim akademija podići sebi i narodu 
spomenik slave aere perennius, koji zub vremena nikada izjesti i uništiti 
ne će. Jest istina, u tom se svi ne slažemo, jer ih ima, koji tomu pri- 
govaraju i na rad akademijski bezobzirno, da ne reknem, prezirno 
gledaju; ali tko bi svemu svijetu ugodio? Tako je uvijek na svijetu 
bivalo. Ja se dobro sjećam, da se je koncem prošloga stoljeća o fran- 
ceskoj akademiji na sva usta govorilo, da ništa ne znači, da je puka 
taština i ispraznost; reklo se je o Descartesu i Malebranchu, da nisu 
nikakovi mudroslovi; o Nevvtonu reklo se, da nije nikakav fizik; o 
Laplaceu, da nije nikakav astronom bio; o Lavoisieru, da nije nikakav 
kemik. A i danas se gdješto govori, da Claude Bernard i da Pasteur 
nisu nikakvi fiziolozi. Ovako se je govorilo, ali što jest, jest i ostaje 
uvijek; a što nije, nije i poslije kratkoga vremena iščezava ko magla 
pred suncem. Akademija franceska polag svega negdašnjega prigovora 
ostade jedan od najzaslužnijih i najslavnijih akademijskih zavoda na 
ovom svijetu, a imena, koja sam gore spomenuo, ostaše polag prezi- 
ranja zvijezde prve veličine na obzorju opće znanosti i slave. Takvi 
prigovori kadri su samo nutarnju cijenu i vrijednost sličnih zavoda 
i imena podignuti i uzvisiti, nipošto pak poniziti i uništiti. Kada 
se pak pomisli, u kakvim teškim okolnostima živimo, kada se po- 
misli, da sve, što stječemo i namičemo, s krvavim — da tako rek lem — 
znojem stjecati i namicati moramo; kada se pomisli, da se kod nas 
samom knjigom danas živjeti ne da, i da skoro nikoga u nas nije, koji 
bi se mogao isključivo knjigom i znanošću baviti : onda se mora priznati, 
da smo sa vrlo čednim sredstvima, koja nam pri ruci stoje, dosta uči- 
nili i pravo nekim načinom stekli, da domovini našoj na Balkanskom 
poluotoku osobito opredjeljenje pripišemo, to jest da postane to, što 
Toskana u lijepoj Italiji, da postane osobite vrsti Athenaeum, Što će 
reći ognjište i njegovalište svih viših umnih i moralnih težnja i svrha. 
Mi pik domaći sinovi imali bismo pomisliti, da narod naš ima i onako 
dosta i predosta vanjskih protivnika, koji sve, što je naše, preziru, 
i kojima je svaki naš napredak trn u oku; imali bismo se trsiti jednim 
jeditim načinom akademiju i njezinu radnju oprovrći, a taj jest izumlje- 
njem i izdanjem knjige, koja bi učenošću i uzoritošću svojom sve do- 
sadašnje naše radnje daleko nadmašila. Takovim oprovrgavaocima sav 
bi se svijet u nas obradovao i do crne zemlje poklonio. 

Današnja svečana sjednica sjednica je ad hoc, kojom akademija 
slavi dvostruku stečevinu i dvostruku dobit. Prva stečevina i prva 
dobit ova je krasna i uzorita zgrada, koja i vanjskom i nutarnjom 
ljepotom svojom cijelomu narodu, a akademiji napose na slavu i 
diku služi. 

Ona je osobit ures prestolnoga našega grada, koji opredjeljenje 
ima, da u ovo naše doba uskrisi i obnovi neumrlu slavu slavnoga na- 



184 /• Govoru 

šega Dubrovnika, koji je znao i umio i tada zublju prosvjete i slobode 
u vis dignuti i plamteću uzdržati, kada je svuda unaokolo na Bal- 
kanskom poluotoku gusta tama neznanstva i sužanjstva ležala. Ako 
se takve zgrade, ko što je ova, u stolnom gradu našem širile budu, 
grad će naš ubrzo ne samo nutarnjim bićem i opredjeljenjem svojim, 
nego i vanjskim licem i otKčjem slavni i neumrli naš Dubrovnik za- 
mijeniti, ili, kad sam već prije hrvatsku našu domovinu na Balkan- 
skom poluotoku prispodobio Toskani, to će zgrade ovoj našoj aka- 
demičkoj zgradi slične, kada se uzmnože, pretvoriti stolni naš grad, 
ako Bog da, makar i u čednoj mjeri, u lijepu i uzoritu Florencu. Hvala 
Bogu, da je tako! Bog nas kadšto iz tajnih i nedokučivih, ali uvijek 
iz svetih i pravednih svrha pohadja; ali kad takvi pohod ustrpljivo 
podnašamo i na korist našu obraćamo, tada nas Bog preobilno prije 
ili poslije nagrađjuje. Upravo su danas četiri godine, otkada smo stra- 
hovitim i užasnim potresom postradali; tada su se zgrade i palače 
rušile i oštećivale, a od onda do danas evo se hvala Bogu još ljepše 
i uzoritije dižu i popravljaju, u koju vrst spada osobitim načinom 
i ova zgrada akademijska. — Još jedanput dakle hvala Bogu ! 

Poslije Boga pak imamo se najprvo zahvaliti Njegovomu apo- 
stolskomu Veličanstvu, premilostivomu kralju i vladaru, koji je, kad 
je zgrada naša užasnim potresom nastradala, kraljevskom upravo da- 
režljivošću akademiji u pomoć pritekao i omogućio, da se zgrada brzo 
popravi i iscijeli. Mi smo narod od vajkada i vazda vjeran i lojalan; 
mi smo vjernost i lojalnost našu svakom zgodom i prilikom rijekama 
krvi na^e posvjedočili, mi ćemo to i u buduće svagda s istom vjernošću 
i lojalnošću kao i do sada učiniti; u tom smo hvala Bogu svi složni 
ter odbijamo od sebe odlučno misao, kao da bi itko danas u monar- 
hiji pravo imao nas na tu našu dužnost opominjati. Bog blagoslovio 
i svakom slavom obdario i Njeg. Veličanstvo kralja i kraljicu našu 
i svu vladajuću kuću! 

Poslije ovoga hvala dobromu narodu našemu, koji se u velikoj 
materijalnoj nuždi i stisci nalazi, pak ipak od usta svojih otkida, kad 
se o tom radi, da se znanstveni i kulturni zavodi stvaraju. Bog bla- 
goslovio naš narod! On zaista zaslužuje, da ga svi ravnom ljubavlju 
ljubimo i da iz svih sila složno nastojimo, da se čim prije podigne i do 
one visine prosvjete i slobode uzvine, koju mu je Bog sam u ovim 
stranama opredijelio, da svete i uzvišene svrhe nikomu na svijetu 
na štetu, nego svemu svijetu na korist, sebi pak samomu na čast 
i slavu izvršuje. Hvala i časnoj vladi našoj, koja je uz uvjet, da neke 
narodne zavode ovdje smjesti, znatno potpomogla, da se ova akade- 
mijska zgrada podigne i uredi. Bog blagoslovio vladu u svakoj ple- 
menitoj i pravednoj namisli njezinoj ! Javna je vlast neizmjerno važna 
stvar. Nju je Bog sam iz srca svoga — da tako reknem — iznio, krvlju 
jedinorodjenoga svoga posvetio ter zalogom svake istine i pravde, 
svake slobode i prosvjete, svakoga mira, poretka i napretka u narodi 
učinio; ja ponavljam: Bog blagoslovio vladu i sačuvao ju, da se nigda 
ni za časak u vrtlog strasti i ma kakve nepravde zavesti ne dade ! Hvala 



j. Govor pri otvorenju galerije slika. 485 

i slavnomu gradu Zagrebu, njegovomu starješinstvu i zastupstvu, 
koje je ovomu kao i svim sličnim znanstvenim i kulturnim zavodima 
najljepša mjesta u gradu opredijelilo i ustupilo; znak je to sjajni, da 
zadaću svoju i opredjeljenje svoje dobro shvaća. Grad je Zagreb, nje- 
govo starješinstvo i zastupstvo i svi razredi gradjanstva jučer i danas 
u mojoj slaboj osobi višim znanstvenim i kulturnim težnjama toliku 
ljubav i toliko štovanje ukazao, da će mi uspomena tih dana najsve- 
tijom i najradosnijom uspomenom moga života na uvijeke ostati. 
Bog blagoslovio i stostruko naplatio ovu ljubav gradu Zagrebu, nje- 
govomu starješinstvu, zastupstvu i svim vrijednim gradjanima stol- 
noga grada našega ! Na posljetku hvala i momu bratu i staromu pri- 
jatelju, predsjedniku akademijskomu! Ja znam najbolje, što je njega 
muke, znoja i truda stajalo, dok se je ova velebna zgrada podigla, 
popravila, dovršila i uresila. 

Osim toga slavi akademija danas još i drugu svoju stečevinu 
i drugu dobit, a ta je : zbirka slika i umjetnina, koja se danas evo otvara. 
Ja sam se tih slika i umjetnina tečajem 20 do 30 godina hvala Bogu 
nauživao, sada sam ostario i svijetu ovomu, a svijet meni skoro izumr'o; 
zato ih drage volje i po prvobitnoj namjeri svojoj narodu odstupljujem 
i tim per anticipationem mortis staru svoju oporuku izvršujem. 1 
onako slike i umjetnine, kada do neke množine dospiju, trebaju za 
se osobitu zgradu i osobitu njegu, a ovdje su na svaki način korisnije 
i narodu pristupnije nego u Djakovu. Ja sam pri prvom sabiranju 
tih slika i umjetnina odmah početkom opazio, da mi ih je sabirati, 
koliko je samo moguće, iz svih umjetničkih škola, ako mislim, da na- 
rodu i učećoj se mladeži koriste. Ja sve slike naše zbirke, ko stare svoje 
prijatelje i poznanike, dobro poznajem i razabirem. Za to mi dopustite, 
da prvo barem trkimice označim sve škole, koje su u našoj zbirci za- 
stupane i neke glavni je slike svake škole; a drugo, da vam razložim 
razloge i namjere, koje su me rukovodile, kada sam akademiju, 
sveučilište i ovu zbirku slika stvarati i nabavljati pripomagao. 
Možebiti će riječ moja dulje trajati, nego bih i sam želio; ali oprostite, 
ja sam čovjek star i prestar, pak je možebiti posljednji put, da tako 
javno i svečano narodu svomu progovaram. Molim vas dakle, imajte 
ustrpljenja. 

Nada sve škole umjetničke stoji škola Giottova, nada sva imena 
umjetnička visoko stoji ime Giotta, koje je božja promisao opredije- 
lila, da uskrisiteljem i ponoviteljem umjetnosti postane, jer ga je učitelj 
njegov Cimabue u polju florentinskom našao, gdje kao pastirče samouče 
divnim načinom ovce u blato prenaša i u drvo reže; Giotto, koji je 
bio suvremenik i sumišljenik božanstvenoga Dantea, tako da je izvornim 
svojim načinom misli i poezije svoga prijatelja u slike i prilike prenašao: 
Giotto, koji je sredovječnu umjetnost od bizantinske ukočenosti i 
drvenitosti oslobodio i svježim duhom novoga života i novoga pokreta, 
koji još i sada traje, nadahnuo. Tko misli umjetne proizvode toga 
velikana vidjeti i uživati, nek pogleda na divni njegov toranj stolne 
crkve florentinske, komu na svijetu ovom para nije, nek udje u flo- 



186 /• Govori. 

rentinsku akademiju umjetnosti, nek pohodi u Assisiju crkvu sv. 
Franje Assiskoga, najljepši i najdivniji predmet sredovječne kršćanske 
umjetnosti, nek pohodi u Padovi crkvu „Arena", koju je neumrli 
umjetnik pod okom divnoga svoga prijatelja Dantea svu na lijepu 
ispisao (naslikao). Od njegove škole i od njega tako je malo slika u našoj 
zbirci, da ne bi skoro vrijedno bilo to ni spomenuti, da nije neke oso- 
bite okolnosti, koja će naš narod zanimati. Ima naime u našoj zbirci 
umjetnina i starina iz naše Bosne ponosne. U tu vrst spada jedna slika, 
koja je jedan dio dveri na svetom sahraništu (tabernakulu). S vana 
je na toj slici angjeo, koji baklju u ruci drži kao znak, da se u svetom 
sahraništu nalazi svjetlost vječita, svjetlost, koja prosvjetljuje sva- 
koga čovjeka, koji dolazi na ovaj svijet, s nutra je pak slika depo- 
zicija ili snimljenje tijela Isusova sa križa. Kada se ta i još jedna iste 
vrsti slika prispodobi sa slikama, koje je neumrli Giotto u „Areni" 
slikao, onda se vidi, da su ove bosanske slike prave kopije ili snimke 
slika Giottovih, s tom jedinom razlikom, da su slike bosanske daleko 
ljepše i izvrsnije u koloritu, koji se sasvijem sudara sa koloritom mle- 
tačke škole. Otale slijedi, da je te bosanske slike slikao neki ili Fra- 
njevac ili svjetovnjak umjetnik bivši učenik i sljedbenik škole mle- 
tačke, i to po svoj prilici u ono isto doba, kada je Giotto sa svojim 
prijateljem Danteom u Padovi boravio, ili nešto malo kasnije. Po 
svoj pak prilici da je Bosna i sve ostale Giottove slike, kojima se u 
„Areni" svijet dosta načuditi ne može, u vjernim kopijama imala, 
koje su ali sve izginule osim ovih dviju, što ih sada naša zbirka posje- 
duje. Ove dvije naše slike medjutim dovoljno svjedoče, na kako vi- 
sokom stepenu učenosti i razvijenosti stajala je naša posestrima Bosna 
u XV. vijeku, a koliki je udarac zadao joj grdni jaram turski, pod 
koji je malo poslije dospjela. U ovom obziru znamenit je takodjer 
misal franjevački, koji sam evo danas donio, da se uvrsti u broj umjet- 
nina naše galerije. Knjiga je pisana i urešena za dobe Giotta od godine 
1314. do godine 1330. U njoj je puno znamenitih minijatura tako zvanih 
inicijala i uresa, tako da je ne samo pod vidom obrednim, nego i pod 
vidom umjetnim, kano proizvod škole Giottove, vrlo znamenita. 

Izmedju škola artističkih prvo mjesto u Italiji zauzimlje škola 
umbrijska, koja je počela sa Pierom degli Franceschi i sa ocem ne- 
umrloga Raffaela Ivanom Santi jem, koji je popularnu povijest umjet- 
nosti pisao, iz koje doznajemo, da je najdivniju i najumjetniju zgradu 
na svijetu, zgradu duke d' Urbino, sazidao Hrvat, koji je vrhu toga 
učiteljem najvećega graditelja XV. vijeka Bramantea bio. Tako je 
Hrvat Vranjanin iz Dalmacije još u XV. vijeku proslavio ime hrvatsko. 
Akademija berlinska poslala je silu ljudi, koji su svaki dćtail ove pa- 
lače u lijepim narisima prenijeli u berlinski muzej. — Umbrijska ova 
škola našla je svoje usavršenje u Petru Peruginu i u divnom mladiću 
Raffaelu, koji je samo 37 godina živio, na veliki se petak rodio i na 
veliki petak poslije V godina umr'o; ali divan čovjek, mlad, lijep 
i svakim svojim potezom neumrlosti vrijedan. O njegovim slikama 
može se ono reći, što je divni Michelangelo rekao vratima Giober- 



5- Govor pri otvorenju galerije slika. \87 

tovima na krstilištu u Fiorenci, da će ih naime na sudnjem danu Bog 
prenijeti dati u raj, da nebu na sve četiri strane dveri budu. Njegova 
tako zvana Disputa u Vatikanu predstavlja onaj vrhunac u umjet- 
nosti, preko koga nijedan um i nijedna ruka ljudska presegnuti ne će. 
Ta slika i njegova Madonna del Granduca u Fiorenci, njegova sv. 
Cecilija u Bologni, njegova Madonna Sixtina u Dražđjanima, njegov Spa- 
simo u Madridu itd. tako su divne slike i za samu neumrlost stvorene, 
da se s nekim pravom reći može, da će ih Bog na sudnjem danu, kada 
se sve rušilo i razoravalo bude, u vječnost prenijeti, da se njima rajski 
dusi nasladjuju. Meni je žao, da je Vašari, koga ja inače kao kla- 
sičkoga pisca povijesti stare umjetnosti štujem, Raffaela sa moralne 
strane tako opisao, ko da se je neurednim životom svojim prerano 
istrošio. Krivo je to svjedočanstvo. Raffael je bio osobitoga genija 
mladić; genijalni ljudi mogu dašto pasti, ko i ostali ljudi, ali se opet 
i opet podignu ter se uzoru svomu i u moralnom smislu sve više pri- 
bližuju. Samo ljudi prosti, za prah i smet zemaljski — da tako reknem 
— stvoreni, kada jedanput padnu, više se ne dižu, nego sve više i više 
propadaju i sve, čega se u životu dotaknu, kvare i kuže. Raffaelu 
se može reći, da je s dobrote svoje prerano preminuo, jer je toliko 
naloga primao, da nije na posljetku znao, kuda će glavom, ter je upravo 
stoga prerano svoju uslužnost glavom platio. Tko se o tom osvjedočiti 
misli, neka štije klasičko djelo: De 1' art chretien par A. T. Rio. — 
Ima u zbirci našoj nekih slika iz prve dobe umbrijske Škole, tako jedna 
krucifiksija, možebiti od Piera degli Franceschi, jedna Gentila da Fa- 
briana itd. Iz druge dobe ima jedna slika iz Peruginove škole, ima 
nekoliko i od Pinturichia. Od samoga Raffaela originala ne ima, jer 
se do njih više doći ne može, a kada se i dodje, onda su tako skupi, 
da ih samo najveći dinaste kupiti mogu. Jedan takov original, mala 
slika „Madonna dal libro", koji je Raffael kući contea Conestabili, 
u kojoj je sedam godina kano učenik Peruginov prebivao, poklonio, 
prodana je caru ruskomu Aleksandru II. za 380 hiljada lira. Ima ipak 
u zbirci našoj lijepih Raffaelovih kopija. Jedna je osobito znamenita, 
koja predstavlja gornji dio tako zvane Madonne di Foligno, to jest 
Majku božju i djetešce. U toj Madonni di Foligno, koja se u Vatikanu 
čuva, u donjem njezinom dijelu, sv. Franjo Assiski i sv. Ivan Krstitelj 
s jedne strane sa donateurom t. j. sa naručiteljem slike, koji kleči, 
s druge strane, spadaju u vrst onih divnih umjetnina, koje su više 
za nebo nego za zemlju stvorene. Naša kopija, koja predstavlja gornji 
dio iste slike u. obratnom redu, prvi je izum pri sastavljanju slike, 
koju je Marc-Antonio — jedan od najvećih bakrorezaca ovoga svijeta, 
koji je najviše doprinio, da su se slike Raffaelove tako rasprostrle — 
u bakar urezao, a otale po općem mnijenju Sassoferrato naslikao. 
Po mom medjutim osobnom mnijenju slika koloritom svojim toliko 
je izvrsnija od običnoga kolorita Sassoferratovih slika, da će prije 
naša slika biti od starije dobe, slikana možebiti kojim od učenika 
Raffaelovih, a pod očima samoga Raffaela. U našoj zbirci nalazi se ta- 
kodjer lijepa kopija Raffaelove Madonne del garofano od Sassoferrata 



188 /• Govori. 

i druga kopija tako zvane Messe di Bolsena od modernoga slikara 
pokojnoga Scacciona. 

U umbrijskoj školi igrala je osobitu ulogu „zastava" raznih tako 
zvanih bratovština, kojih je u srednjem vijeku toliko bilo, koliko je 
bilo društvenih potreboća. U zbirci je našoj jedna takva zastava, 
slikana najboljim saučenikom Raffaelovim Spagnom. Slika nije dovr- 
šena, ali i u nedovršenom svom stanju vrlo je poučljiva; jer prvo do- 
kazuje, kako su stari umjetnici svoje slike stvarali, a drugo dokazuje, 
kako je veliki umjetnik u stanju bio sa nekoliko samo poteza divni 
uspjeh postići. 

Poslije umbrijske škole najviše je na glasu škola florentinska. 
U njoj se je steklo sve, što je u raznim italijskim školama najumni- 
jega i najizvrsnijega bilo. Florenci može se reći, da je gledom na 
položaj svoj i na umjetničko blago svoje jedan od najprvih gradova 
svijeta ovoga. Štogod je mogao veleum čovječji iz najizvrsnijih stare 
Atene i staroga Rima forama izbiti i putem tako zvane renaissance 
u ideje i jezik kršćanski prenijeti, to je u Florenci počevši od neumrloga 
Masaccia, od Orcagne, pak ća do Michelangela i Lionarda da Vincija 
učinjeno. Zgrade i crkve sredovječne u Florenciji najljepše su zgrade 
i crkve na svijetu. Zbirke pak i glede vajarstva i glede slikarstva 
i glede narisa najbogatije su i najizvrsnije. Iz te škole ima mnogo 
slika u našoj zbirci. Tu je slika Dominika Ghirlandaja, koji je glavni 
poluokrug (apsidu) u crkvi Maria Novella, koju je Michelangelo obi- 
čavao nazivati svojom zaručnicom, na lijepu ispisao. U našoj je zbirci 
slika od Ridolfa Ghirlandija upravo Raffaelskih; tu je slika od Fi- 
lipa Lippija, a jedna od Filippina Lippija, poznata u povijesti umjet- 
nosti pod imenom Madonna dal fungo; tu je slika od Cosima Ros- 
sellija, od Baldovinettija, čak bih rekao, da je jedna slika od Michel- 
angela; barem kip Majke božje na našoj slici isti je istovetni kip, 
koji je Majke božje na tako zvanoj Pieti od Michelangela, koja 
se u sv. Petru vatikanskom pri samom ulazu u crkvu u prvoj 
kapeli na lijevoj strani vidi. U našoj zbirci gledom na ovu školu tri 
se osobite stvari spomenuti imaju, a te jesu: prvo, jedna je u našoj 
zbirci slika od fra Angelika-Fiesola. Njegove slike tako su rijetke, da 
ih ni bečka ni draždjanska galerija ne ima. Angeliko-Fiesole, Domini- 
kanac, spada medju prve umjetnike religiozne svih vremena. Njegove 
se slike i prilike takim čistim, intimnim i božanstvenim čuvstvom 
pobožnosti, skrušenosti i zanesenosti odlikuju, da se reći može, da 
su Bogom samim nadahnute i iz samih rajskih visina crpene. Otale 
je Fiesolu u povijesti umjetnosti ime Angeliko. Divni je taj Domini- 
kanac samostan sv. Marka u Florenci pretvorio svojom božanstvenom 
rukom u prvi muzej ovoga svijeta. Taj samostan spada u one divnosti 
i rijetkosti, koje će Bog jednom po angjelima svojima u raj prenijeti. 
I crkva divna u Orvietu, a osobito kapela sv. Nikole u Vatikanu nje- 
govim se slikama ponose. Naša slika u jednom okviru dvije razne 
slike predstavlja. Jedna je stigmatizacija svetoga Franje Serafinskoga, 
a druga je mučeništvo jednoga Dominikanca, koji vlastitom krvlju 



5. Govor pri otvorenju galerije slika. 189 

svojom piše: „Credo in unum Deum", dokazujući, da spada u vrst onih 
heroja, koji su rada krv svoju žrtvovati za vjeru i osvjedočenje svoje. 
Druga je znamenitost s te strane slika iz života bosanskoga. Slika je 
škole florentinske iz vremena od prilike Viktora Pisanella, od koga 
se jedna slika u našoj zbirci nalazi i u vremena Verrochia, učitelja Mi- 
chelangela i Lionarda da Vincija spada. Slika predstavlja posljednjega 
kralja bosanskoga Tomu u prilici djakona bizantinskoga. Taj kralj 
bosanski, kojega supruga Katarina u Rimu leži u crkvi „Ara coeli 4 ', 
bio je Pataren ili Bogomil, pak priča veli, da mu se je jednom, kada 
je u lovu bio, Isus prikazao onim istim načinom, kojim negda i sv. 
Tomi, pokazujući mu rane ruku i nogu svojih i ranu boka svoga i 
opominjući ga, da vjeruje i da sedvoumlja svoga na uvijeke odrekne. 
Sto tu priču pravom istinom prikazuje, jest, da je slika dogodjaju 
tomu istodobna, jer spada u vrijeme kraljevanja Tomina od 1440. 
do 1460. od prilike. Na obratnoj strani slike ove nalazi se rodoslovlje 
kraljeva bosanskih iz XV. stoljeća, koje je žalibože dosta oštećeno i 
i koje bi bilo probitačno od okvira odlupiti i posebnim načinom 
uščuvati. Prepis te pergamene u mene je. Ja ču ga uskoro akade- 
miji poslati. — Treća stvar, koju glede ove škole opaziti imam, jeste : 
u najnovije doba nabavio sam ja za našu zbirku sliku Mariotta Albertinel- 
lija. Početkom ustručavao sam se tu sliku kupiti, jerbo mi je Albertinelli 
poznat bio više kano spletkar i trgovac nego kao pravi i idealni umjetnik; 
ali kada sam posljednji put bivši u Rimu sliku pobliže promatrao, 
učinilo mi se je, da je Adam i Eva u slici našoj tako izvrsno izveden, 
da nije od Albertinellijeve ruke, nego od fra Bartolommea Domini- 
kanca, jednoga od najvećih umjetnika XV. vijeka, od koga se je i sam 
Raffael mnogomu naučio. Fra Bartolommeo naime upao je poslije 
spaljenja Savonarole, svoga učitelja, u melanholiju i nekim načinom 
klonuo je duhom. Ovu priliku upotrijebi spletkar Albertinelli ter se 
priljubi iz sebičnih svrha fra Bartolommeu, s kojim je tobože ujedno 
slike stvarao, da ih poslije skupo proda. Ima dakle slika, koje se Al- 
bertinelliju pripisuju, a koje su većim dijelom fra Bartolommea. Meni 
se čini, da u tu vrst spada i naša slika i da su napose Adam i Eva od 
njegove, a ne od Albertinellijeve ruke. 

Prije nego počnem govoriti o mletačkoj školi, spomenuti mi je 
ovdje, da naša galerija ima dvije slike od Franceska Francie iz Bo- 
logne, dvije slike iz parmesanske škole od Correggia, jednu sliku iz 
cremoneske škole od Boccaccia Boccaccina. 

Venecija je jedan od najljepših i najznamenitijih gradova ovoga 
svijeta. Ona je bila negda kraljica mora i jedina posjednica medju- 
narodne i svjetske trgovine. Ona je sa svih strana svijeta snijela sta- 
rine i umjetnosti u svoj grad, a u svom izobilju i bogatstvu tako je 
divne i veličanstvene zgrade sazidala, da su one sada, kada su se okol- 
nosti posve promijenile, stanovnicima Venecije na teret, koji jedva 
podnašaju. Trg svetoga Marka jedan je od najljepših i najuzoritijih 
trgova ovoga svijeta; neopisiv je pak Čar voziti se noću pri mjese- 
čini ulicom, koja se Canal Grande zove, u kojoj se neprekidnim nizom 



190 I* Govori. 

jedna ljepša od druge palače nižu, od arapskog i maurijskog stila do 
romanskoga i lombardeskoga. Ova škola venecijanska osobito se je 
odlikovala svojim koloritom, a kako i ne bi, kada je kolorit svoj učila 
ne od ljudi, nego tako rekav od samoga Boga. Jamačno su divni Gior- 
gione, Tizian, Paolo Veronese i Tintoretto čestoput na balkonima 
venecijanskih palača čudili se i divili pri istoku i zapadu sunca, kakve 
čarobne slike razbijeni površinom morskom traci sunčani u moru 
proizvadjaju. Te su slike oni u dušu svoju upijali, a otale ih na drvo 
i platno prenašali. Iz te je škole mnogo slika u našoj zbirci; ima ih 
nekoliko od Tiziana, od Palme starijega, od Tintoretta, od Paola Ve- 
ronesa, najvećega trijumfalnoga slikara, koji je igda živio, od Karla 
Caliarija, od Catene, od Cime da Conegliana, a ima ih i od našega Car- 
paccia (Korparića), najvećega legendarnoga slikara sviju vijekova. 
Njegovoj se legendi svete Uršule u galeriji venecijanskoj nitko dovoljno 
načuditi ne može. Spada on takodjer medju najveće religiozne slikare 
venecijanske Škole. Njegovo prikazanje Majke božje u crkvi držao 
je s punim pravom Overbeck najljepšom i najdivnijom religioznom 
slikom venecijanske zbirke. Taj je umjetnik-velikan našu narodnu 
crkvu sv. Gjurgja u Mlecima divnim načinom ispisao u slikama, koje 
se na život sv. Gjurgja i sv. Jere odnašaju. — Osobito je glede te Škole 
u našoj zbirci to, da je u njoj množina slika našega Andrije Medulića, 
poznatoga u povijesti umjetnosti pod imenom Schiavona. I tako, 
kada ga za života nismo poznavali, moći ćemo ga barem mrtva u lijepim 
njegovim slikama uživati i cijeniti. 

Još samo dvije riječi : jednu o našim minijaturama, koje bi vrijedne 
bile, da se njima samima za ljubav hram umjetnosti podigne. U broju 
onih 18 minijatura sve su divne i izvrsne, a neke bih ja samomu Raffaelu 
pripisao iz dobe, kada je sa saučenikom svojim Pinturichiom u Sieni 
zajedno radio u sali tako zvanoj Del Cambio, koja se je na divnu crkvu 
sienesku naslonila i u kojoj je trijumfalni život Enee Silvija iz kuće 
Piccolominija, poslije pape Pija II., opisan. U tu vrst spada i knjiga 
minijatura, koju sam sada ponio i akademiji prikazao. Knjiga je ta 
molitvenik, koji je negda spauao na vlastitost kraljevske kuće bourbonske. 
Ta je knjiga, ili seobazreo na tako zvane inicijale ili na urese, koji su na 
svakom listu drugi, ili pak na mnogobrojne minijature njezine, predivna i 
prekrasna, pravi biser naše zbirke. Ja sam za tu knjigu dao 4 hiljade škuda 
t. j. 10.000 for., a vrijedna je deset puta toliko, pače je neprocjenljive 
vrijednosti. Druga riječ tiče se slika iz novije dobe. Ima ih pak u našoj 
zbirci od Kuppelwiesera, od Steinlea, od Seitza ml., od Čermaka, od 
Flatza, od Matejka, od Siemiradzkoga, Consonija itd. Pravi su pak 
biser i drago kamenje kartoni pokojnoga Overbecka, koji je bio bez 
dvojbe najveći religiozni slikar XIX. stoljeća. Od njega je još jedna slika 
kod mene, koja s neopisivom ljepotom i izvrsnosti predstavlja smrt sv. 
Josipa, komu angjeli povrh glave drže napis: „Beati mortui, qui in Do- 
mino moriuntur". I ta je slika vlastitost naše zbi r ke. samo sam ju ja 
zadržao do smrti svoje, pak Boga molim, da mi milost udijeli, da u 
smrtnu horu pogledav u tu sliku vrijedan i dostojan i ja budem pre- 



5. Govor pri otvorenju galerije slika. \Q\ 

minuti smrću pravednika svetoga Josipa, koga sam ime na ovom 
svijetu nosio. 

Premda sam već i do sada preveć se na vašu ustrpljivost oslanjao, 
dopustite mi ipak, da još nešto nadodam. — Kod nas ni najpleme- 
nitija stvar bez kritike i prigovora ne može biti, Čim Bog sačuvaj da 
bih htio reći, da se narod naš samostalnoga suda i zdrave kritike od- 
rekne, pače ako igda, ona je danas i bit će našemu narodu vazda od 
prijeke nužde, ali se čuvati imamo pretjerane kritike i vječite dvo- 
umnosti, koja samu narav i biće stvari hotimice izvraća i namjere 
očevidno i bez ikakve dvojbe plemenite crni i sumnjiči. Veli se i čuo 
sam reći: Zbirka slika lijepa je stvar ali nas narod drugdje negdje 
opanak tišti; ima on prečih stvarnih nužda, on očevidno od dana do 
dana u to veće siiomaštvo pada. Ovaj bi se dakle novac pametnije i ko- 
risnije u materijalne potrebe naroda našega obratiti mogao. — Ovo, što 
se o nuždi i nevolji našega naroda govori, neoporecivo žalibože stoji; ali 
i to je istina, da često i često puta upravo oni ljudi, koji te nužde i nevolje 
materijalne najviše u ustima nose, iste u svijesti i u duši svojoj naj- 
manje osjećaju, nego u sebičnosti stoput više na vlastite svoje nego 
na općenite koristi i probiti misle; ima ljudi, koji o nuždi materijalnoj 
svedjer govore, a ovamo bi da mogu sav svijet progutali, pak još 
k tomu uvijek gladovali. Okolnosti su zaista takve, da bismo svi 
ozbiljno misliti imali, rad šta naš narod materijalno svaki dan pro- 
pada, rad šta nam narodni naš imetak strmim i brzim korakom svaki 
dan na manjak ide, rad šta se siromaštvo i nevolja danomice sve to 
više i više u nas širi; pače imali bismo svi o tom ozbiljno misliti: rad šta 
mi ovoj materijalnoj propasti našega naroda ni na put polag najbolje 
naše volje stati ne možemo. Sve bismo ovo mi promatrati morali sa 
svetom, čistom, velikodušnom i na svaku materijalnu žrtvu pripravnom 
namjerom; Bog nas pak sačuvao od namjere, koja općom tobože brigom 
sebičnost i nezasitljivost našu pokriva, ko što je to bivalo kod onoga, 
komu se suvišno činilo, da se skupocjenim uljem tijelo meštra njegova 
pomaže. Medjutim ako narod ima stvarnih i materijalnih nužda i 
potreboća, ima i više idealnih, kojima je i akademija i ova zgrada i 
ova zbirka posvećena, pak valja za jedno se brinuti, a drugo nipošto 
zapustiti. Ne valja zaboraviti, da je onaj, koji nebo i zemlju i sve darove 
neba i zemlje u svojoj ruci nosi, rekao jednom : ,,Quaerite primum regnum 
Dei et justitiam ejus et reliqua omnia adjicientur vobis" (tražite naj- 
prvo kraljestvo božje i pravdu njegovu, pak će vam se sva ostala u 
izobilju nadodati). Jedan od najslavnijih i najučenijih narodnih eko- 
noma Emil de Laveleve, profesor na sveučilištu u Lićgeu (Luttich), 
u klasičkoj svojoj ekonomiji političkoj — o kojoj bih želio, da se u naš 
jezik prevede i u svim našim školama predaje — uzvisuje ovaj biblički 
i moralni nauk na čast vrhovnoga načela ekonomičkoga i veli: 
Daj mi narod, koji vjeru u Boga i povjerenje u samoga sebe izgubio 
nije. Daj mi narod moralan, rađen, uredan i štedan, koji se Čvrsto 
dekaloga drži, koji, kad je šest dana znojem lica svoga i krvlju 
svojom zemlju svoju natopio, sedmi dan Bogu svomu, obitelji svojoj 



192 /• Govori, 

i sebi posvećuje: takvi narod mora postati mogućim, bogatim i obi- 
latim narodom. Suprotivnim načinom daj mi narod makar u najplo- 
dovitijoj zemlji, koji se u prahu i smeću zemaljskom gubi, koji do 
vjere, duše i deset zapovijedi božjih ništa ne drži, koji čestoput što 
s krvavim znojem za šest dana zasluži, to sedmi dan bez kuće i obi- 
telji svoje prohara i probludi: taj je narod prije ili poslije propao na 
tijelu, ko Što je jur propao i na duši. Ne stradaju i ne propadaju 
danas stoga narodi i države, što bi preveć vjere i preveć uzoritih težnja, 
što bi preveć velikodušnosti, ljubavi i milosrdja u njih bivalo; nego 
stradaju i propadaju narodi i države, što je u njih preveć sebičnosti, 
Što je preveć strasti i požuda, koje se ničim na svijetu zasititi ne dadu, 
koje bi, da mogu, sve b'ago i bogatstvo ovoga svijeta u svoj tobolac 
sabrale bez ikakve brige, što će sa ostalim svijetom biti. To je to, a 
ne težnja za idealizmom, što socijalno i ekonomičko pitanje današ- 
njega svijeta tako opasnim i pogibeljnim čini, da nam je skoro su- 
trašnji dan neizvjestan. 

Istina vječita i opet osim ovoga veli: „Non de solo pane vivit 
homo, sed de omni verbo, quod ex ore Dei procedit" (ne živi čovjek 
samo o kruhu i vinu, nego o svakoj riječi, koja iz usta božjih 
proistječe). Ovo, što se o čovjeku veli, da bez vjere i bez ideala živjeti 
ne može, valja isto tako o narodu i o državama. Narod, komu je ugas- 
nula svjetlost, koja ga k svomu Betlehemu vodi ; narod, koji je sav 
u kal i smet zagreznuo, pak se nije u stanju uzvisiti do one svrhe, 
koju mu je Bog na ovom svijetu opredijelio; narod, koji se ne zna za 
idealne svoje ciljeve raspaliti i na sve moguće žrtve ohrabriti; narod, 
koji uvijek samo strahuje i preda; narod, koji u ozbiljnim okolnostima 
samo i jedino na svoju slabost i nemoć misli; narod, koji uvijek i 
uvijek misli, da samo pod tudjim okriljem i tudjom moći i pomoći 
živjeti može : takvi narod truli, iznemaže i propada; takvi narod 
očevidno ne ima zaloga života i budućnosti. Suprotivnim pak na- 
činom narod, koji zna, šta hoće, koji si nikad i uz nikakvu cijenu na 
svijetu ne da iz duše i svijesti izbiti onu idealnu svrhu, koja od samoga 
Boga dolazi: narod, koji zna u odlučni čas sve svoje sile u jedno sku- 
piti i na postignuće viših svojih c'ljeva uputiti, koji zna u takvi čas 
s općim oduševljenjem učiniti onu poslovicu: „Ili slobodno živjeti 
ili slavno umrijeti"; takvi narod, sve ako mu je kroz vijekove boriti 
se, patiti i svake žrtve podnašati, prije ili poslije se spase i slobode se 
svoje dovine. Bacimo okom kudgod hoćemo po Europi, pak ćemo vi- 
djeti,da države i narodi samo ondje uspijevaju, u moč- i ugledu napre- 
duju, gdje se idealne svrhe čuvaju, njeguju i za njih se sve žrtvuje; 
suprotivnim pak načinom narodi i države ondje iznemažu i propa- 
daju, gdje su se ideali izgubili i gdje državljani za njih ništa ne znaju 
i ne haju. Stoga je, ako se ne varam, onomadne narod, što u sredini 
Europe boravi, do nečuvenih dobiti i do nečuvene moći dospio, što je 
znao i umio kroz 32 svoja uzorna sveučilišta i nebrojene akademije 
uvijek i uvijek čuvati, njegovati i razvijati idealne svrhe. Ako je pak 
najumniji i najslavniji narod užasno postradao, postradao je siog:i 



5. Govor pri otvorenju galerije slika. \Qfy 

najviše, kako se meni 6ni, jer se je starih svojih ideala, koji su ga te- 
čajem vijekova u svakoj slavi i mod pratili, odrekao i jer je u slasti 
i lasti svojoj, u taštini i ispraznosti svojoj zaboravio, da ko što je Jenu 
i Austerlic izmijenilo Lipsko i Waterloo, isto tako i 2. decembar može 
zamijeniti Sedan. Ne velim toga, Što ne bih taj narod ljubio, što mu 
ne bih iz svega srca i duše želio, da se čim prije do stare slave i do stare 
mod uzdigne, Što će jamačno i biti, ako se osobito okani Boga i svetu 
vjeru u svijesti i u školama proganjati. Prvi bi se pak narod sjećati 
morao, da medju najuzvišenije stečevine kršćanstva spada sloboda 
vjere, svijesti i crkve, pak tko u to drskom rukom dira, taj ne stječe 
i ne namiče, nego rastječe i sve svoje stečevine u pogibelj meće. 

Evo zašto ja polag materijalnih interesa po stanju i zvanju mome 
osobitim načinom promičem učene i prosvjetne zavode. Ja bih rada, 
da narod naš živi, da živi u slozi i ljubavi sa svakim, koji bratski s njime 
misli; ali želim, da pod nikim ne živi, koji bi mu rada svrhu, na koju 
je stvoren i opredijeljen, tudjom svrhom zam: jenio. 

Evo, zašto je sveučilište, akademija, ova lijepa zgrada i galerija 
opredijeljena. Neka pak ti vječiti zatočnid materijalnih interesa 
Šute i miruju; ja sam bo ovom galerijom i pod ekonomičkim vidom 
vrlo dobar posao učinio; jer kad bi akademija danas htjela ovu galeriju 
prodati, ne vjerujem, da ne bi dvojinom više novca iz nje izbila, nego 
što sam ja izdao. Jedno mi je samo žao, što je crnom nevjerom i pre- 
varom onaj novac od 40.000 for. i u glavnid i u probicima svojima 
propao, što sam dječačkomu sjemeništu i ovoj akademiji namijenio. 
Pak se čudim, da se takovi ljudi smiju poštenim imenom ponositi, smiju 
još u javni život utjecati i u njem nekakvi ugled uživati, smiju u na- 
rodu a proti narodu neku moć vršiti, po njem neslogu sijati, dočim bi 
se pristojalo, da u tminu podju i u njoj se zakopaju. 

Drugi će pak reći, a i vele na sva usta: Dobro, ali zar se ne bi 
mogao taj novac, koji je u te slike uložen, bolje i plodovitije upo- 
trijebiti na raširenje prosvjete u narodu, napose pak na pučke 
škole. — Ovaj je prigovor nešto plemenitiji i uzvišeniji od prvoga, 
ali sam uvjeren, da je isto tako netemeljit i neosnovan kao i prvi. 
Bog me sačuvaj, da bih ja isto drugo smio o sebi reći nego ono, Što vje- 
dta istina svakomu, koji Bogu i zvanju svomu, koji domu i narodu 
svomu vjeran ostaje, na dušu stavlja, a to je „Servus inutilis sum; quod 
facere debui, feci"; pače meni je u svoj poniznosti i umiljatosti duše 
svoje reći, da i u tom obziru više se na milost i milosrdje božje nego 
na tobožnje vlastite zasluge svoje oslanjam. Vjerujte mi, znam ja, 
da jedan atom božje slave više vrijedi nego sva slava svijeta ovoga; 
znam ja, da se slava ne prodaje za sitni novac na tržištima našima ; 
znam ja, da čim više za njom hleptiš, tim ona vi^e od tebe bježi 
i zazire; znam ja, da ju Bog sam i jedini daje, kada čovjeka iz- 
vanredna znakom svete svoje milosti očevidno označi i kada ga trakom 
svoje slave obasja. Ja, iskreno ispovijedam, nikakove slave ne zaslu- 
žujem, jer sve, što sam učinio, stroga je dužnost moja i svadja se je- 
dino na to, da sam ono, što je meni Bog za rano doba , a bez ikakvih 

13 



494 !• Govori. 

zasluga mojih u ruke postavio, ponešto barem na narodne svrhe obratio : 
ali polag svega toga mislim ipak, da je nepravda i grjehota reći, da 
sam ja pučke i srednje škole naše zanemario. Znam ja, da je narod 
u cjelini svojoj živ organizam, pak da treba iz svih sila nastojati, da 
vas narod u svim slojevima svojima prosvjećeniji, zdraviji, radeniji 
i za vršenje socijalnih svojih zadaća sposobniji bude. Tako i posljednji 
prostak i posljednji majstor, koji sveto svoju zadaću vrši i dostojno 
ispunjava, tolike je časti i slave vrijedan, kolike i biskup, kada 
svoju dužnost vrši. S te strane moramo se brinuti za sve slojeve i za 
pučke škole. Jest, i to je temelj snage, i to je rojilište i matica, iz koje 
se rojevi u svu šir naroda čim brojnije razlijetati i ulišta naša zdravom 
hranom snabdijevati mogu. Jest, imamo se osobitim načinom brinuti 
za prosvjetu cijeloga naroda, a za pučke škole napose, jerbo iz iskustva 
znamo, da se upravo u prostom i siromašnom dijelu puka našega naj- 
više umnih darova nalazi, koje valja pučkom školom na vidik iznašati 
i razvijati, da nam inače neplodni ne ostanu; imamo se za sav narod 
i za pučku školu brinuti tijem više, jerbo u nas većom stranom iz siro- 
tinje nešto biva. Iz sirotinje ponajviše i iz prostih naših kolibica izi- 
Iaze ljudi umom i srcem odlični, Bogom samim opredijeljeni, da svoga 
naroda obrana, utočište, svijetlo i ponos budu ; pak se i sam ponosim, 
da sam od siromašnih roditelja rodjen i iz proste kolibice proizašao. 
Imamo se brinuti i za pučke i za srednje škole; ali, braćo i prijatelji, 
pretjerava se jedno, naime, da se ja nijesam do sada za pučke i srednje 
škole brinuo. Bog bi me sačuvao, da bih si ja u tom pogledu kakovu slavu 
pripisivao; ali ne znam, da li ima u okolici mojoj pučke škole, koja 
ne bi kakve takve potpore od mene doživjela, a jedva pak u cijeloj 
zemlji gimnazije, koju ja ne bih podupr'o. U Djakovu viša djevojačka 
škola moje je ponajviše djelo, a nije bez moga nastojanja ni to, što 
se je slična škola u Osijeku otvorila. Kada se je o tom radilo, da se u 
Osijeku sirotište otvori i bolnica namakne, ja sam stvar godine i godine 
branio i višim oblastima upravo dosadjivao. Sjemenište Bošnjaka u Dja- 
kovu ja sam otvorio; njemu se ponajviše zahvaliti ima, da se dan danas 
dostatan broj vrijednih i učenih svećenika u Bosni nalazi i da se je u 
najnovije doba stanje crkve bosanske iz manjkavoga i neurednoga u 
bolji i redovitiji položaj i lakim i naravnim načinom pretvoriti moglo. 
Sada je dašto taj zavod protivničkom silom uništen, ali sam uvjeren, ni- 
komu na svijetu na korist, samoj pak svetoj stvari na Štetu. Ako pak 
ja još koju godinu poživim, podignut ću u Djakovu tako zvano sje- 
menište malene djece tako uđešeno, da će vas naš narod i duhovnički 
i svjetski stalež dvostruku i trostruku korist od njega crpsti. A mogu 
reći, da se je nešto i na stipendije potrošilo i da se i danas troši, pak 
me, mogu reći, suze čestoput od žalosti obliju, što na sve dospjeti ne 
mogu. Ne velim toga, da se prodičim, jer to ništa drugo nije nego 
moja sveta dužnost ; ali mislim ipak, da je nepravedno u takvim 
okolnostima reći, da se ja za pučku prosvjetu ne brinem i da bi bolje 
bilo novce na akademiju i na galeriju uložene na svrhe pučke prosvjete 
upotrijebiti. 



5- Govor pri otvorenju galerije slika. 195 

Osim svega ovoga, ako je vas narod organička cjelina, isto tako 
i naukovni njegovi zavodi, koji mu služe, da se prema biću i svrsi svojoj 
diže i razvija, živ su takodjer organizam, pak ako pučku prosvjetu 
i srednja učilišta nazovemo tijelom, onda su najviša učilišta i zavodi 
učenosti i umjetnosti glava toga tijela ; ili ako su pučke i srednje 
škole temelj i prvi sprat zgrade učevne, to je sveučilište i akade- 
demija znanosti nužno dokončanje i neophodna savršenost zgrade, 
bez koje nijedan narod ne može biti, koji nešto samo do svoga narod- 
noga ponosa i do svoje narodne samostalnosti drži. Nijesam ja akade- 
miju i sveučilište stvorio; prvo je već sto i više godina u srcu i želji 
naroda našega ležalo, a drugo je naravni plod naših krasnih književ- 
nih zavoda, koji i danas korisno i spasonosno u narodu djeluju. Ja 
sam samo doprinio, da se stvar u život privede, a da budem, ko što 
se pristoji, pred tako odličnim zborom i pred cijelim narodom posve 
iskren i otvoren, evo ću i osobiti razlog navesti, zašto sam u ovo uprav 
naše doba o tom radio, da se sveučilište i akademija otvori. Znano je, 
da je u novije doba u državni sustav i u državni život pristupilo na- 
čelo narodnosti, a i pravo je, jer je narodnost polag svete vjere najskupo- 
cjeniji dar božji; ali valja po mom mnijenju i osvjedočenju to načelo na- 
rodnosti, ako misli svojoj svrsi odgovoriti, duhom kršćanstva i svetoga 
evangjelja oplemeniti, uzvisiti, posvetiti i onom pravednosti nadahnuti, 
koja veli: „Sto ne bi rado, da ti drugi učini, ne čini ni ti drugomu, a 
što bi rado, da ti drugi učini, učini i ti drugomu". Inače se načelo 
narodnosti rado izvrgne i izopači ter postane izvorom oholosti, ne- 
snosnosti, sebičnosti i svakojake nepravednosti. Da pak u tom slučaju 
o pravoj slobodi, miru i slozi ni govora biti ne može, samo se po sebi ra- 
zumije; samo se po sebi razumije, da se u tom slučaju i stare tečajem 
stoljeća posvećene i na uzvišene svrhe upućene sveze izvrći i u povod 
nemira i raspra, svakovrsnih stiska i spona obratiti mogu. Ja ne bih 
rada, da se naš narod tudji od onih naroda, na koje ga Bog i država 
veže; neka bude i drži sa svakim, koji pošteno misli, koji mu bratsku 
ruku zato pruža, da se sreće, napretka i slobode svoje dovine; ali neka 
nikada i nipošto ne bude pod nikim. Kada ja tako mislim, onda ćete 
se lako domisliti, zašto sam u ovo naše doba o tom radio, da se sve- 
učilište i akademija u sredini našoj čim prije osnuje i podigne. Ja sam 
sudio, da je to u današnjim okolnostima upravo najpreča nužda na- 
rodna, jer narod, koji najviša učilišta svoja ima i dobro i spasonosno 
njima upravlja, taj se je narod intelektualno emancipirao, a eman- 
cipacija i oslobodjenje to naravnim i neodoljivim načinom svaku 
drugu emancipaciju i svaku drugu samosvojnost prije ili poslije po* 
roditi mora. Osim toga svaki narod ima svojih crnih i nesretnih, ko 
što ima sjajnih i povoljnih dana. U vrijeme, kada se narodu smrači, 
kada mu najsvetija baština slobode i napretka u pogibelj padne, tada 
obično sve ono, što je Bog u svijest i u srce naroda stavio i zalogom 
vječitim svake slobode i sreće opredijelio, pribježište i utočište svoje 
u crkvi i u najvišim učevnim zavodima svojima traži pak ujedno i 
pobjedu svoju prije ili kasnije nalazi. 



196 /• Govoru 

Ako je pak ovo, što rekoh, istina, onda ne bi ni jednoga u narodu 
našem biti smjelo, koji bi mi zamjerio, što nisam novac na stva- 
ranje sveučilišta i akademije obraćen na pučke i srednje škole obratio. 
Reklo se medjutim što mu drago, ja ostajem uvijek i uvijek ljubi- 
teljem i štovateljem znanosti. Znanost je najljepši ures svakoga naroda, 
ona mu je obilni izvor svake snage i svake obrane. Znanost je paru 
prisilila, da nas brzinom vjetra od jednoga na drugo mjesto prenaša ; 
po znanosti se bićem i brzinom munje s jednoga kraja svijeta s drugim 
dogovaramo. Znanost brda probija i u glatke putove pretvara. Zna- 
nost je u ovo naše doba Sredozemno sa Indijskim morem spojila, a 
uskoro će Tihi sa Atlantičkim oceanom spojiti. U zao čas narodu, 
koji ne zna znanost i umjetnost cijeniti, koji ne zna u štovanju i lju- 
bavi pravim učenjacima i umjetnicima prvo i odlično mjesto ustupiti. 
Taki narod propada, gine i izumire. Što se mene samoga tiče, ja štujem 
one historičke obitelji, koje se znaju i umiju sa narodom svojim srasti 
i njemu se u svakom plemenitom poduzeću na čelo postaviti, pa mi 
je ovdje draga dužnost sjetiti se dičnoga našega Jelačića i uskliknuti 
mu: „Slava!" Ja štujem i vojnika i svećenika i gradjanina i uredov- 
nika, koji su se znali u stanju i zvanju svom odlikovati i uzorom, 
obranom i okrepom naroda svoga postati ; ali upravo toliko, ako ne 
još i više, ljubim, štujem i odlikujem ja u narodu svom ljude uče- 
njake, koji se samih sebe i svake udobnosti ovoga svijeta odriču, ter 
u krvavom znoju lica svoga blago i bogatstvo duševno svuda po svijetu 
kupe i veleumom svojim stvaraju i umnažajif, da ga u svijest i u srce 
cijeloga naroda svoga na opći uhar, na opću obranu i na opći ures obrate. 
Ja sam takove ljude vazda štovao, vazda im se klanjao, pak ću to i do 
groba činiti i o tom nastojati, kako bi nam se takovi ljudi u narodu 
hiljadili. Kada je dakle takvo moje uvjerenje i kada ja akademiju 
i sveučilište naše kano zjenicu oka u glavi naroda našega smatram, 
to iz svega srca i iz sve duše želim, da akademija s istim ili, ako je mo- 
guće, još i većim uspjehom znanost i umjetnost njeguje; želim, da časne 
stolice akademičke postanu najplemenitijom težnjom učeće mladeži 
naše; želim napose, da se bogoslovija kao najvažnija i najuzoritija 
znanost od rada poslovanja akademičkoga ne tudji, jer je njoj upravo 
zadaća božanstvenim svijetlom i žarom svojim sve ostale znanosti pro- 
biti, oplemeniti i na uzvišene svrhe svoje uputiti, pa kao što nije 
bogoslovije, da se od ostalih znanosti tudji, tako nije ni svećenička 
zadaća, da se od braće naše svjetovnjaka u naucima tudjimo; pa ako 
ima ikojega polja, na kom se sastajati i susretati možemo i moramo, 
to je polje učenosti, to je akademija i sveučilište, gdje pokazati i doka- 
zati možemo, da medju vjerom i znanosti nikakve praVe opreke 
ne ima. 

Sveučilištu pak želim najprvo, dasepopuniiiscijeli; to zahtijeva 
sjajno i uzvišeno ime, kojim smo sveučilište prozvali; to zahtijeva i 
samo ime „sveučilište", koje dotle pravo ime ne će biti, dok se sve zna- 
nosti u organičkom svom savezu na njem predavale ne budu. Može- 
biti se to čini teško ; ali sve stvari, koje jače u dobrobit naroda zasije- 



5. Govor pri otvorenju galerije slika. 1Q7 

čaju, sve su teške. A onih muževa, koje Bog nadahnuo bude, da tu 
zadaću izvrše, imena će ostati neizbrisiva u narodu, a slava će im 
biti neumrla. 

S te strane još jednu želju gojim, a ta bi bila — neka mi oproste 
braća, što ću red — ja želim, da se bogoslovni fakultet ne dijeli i ne 
cijepa od ostalih fakulteta. To su sve sestre, traci jednoga sunca. U 
staro doba bila je teologija per legem et privilegium kraljica na sve- 
učilištima, sada su pak sve znanosti na jednoj visini, pak bogoslo- 
vija ima gledati, da ono, što je negda bila preimućtvom, danas da 
nutarnjom svojom vrijednosti i znanstvenim svojim zanosom postane. 
Ja želim, da bogoslovni fakultet bude u organičkoj svezi sa ostalim fakul- 
tetima i gleda, da se predavanja njihova, koja se odnose na neumrlost 
i vječiti interes roda ljudskoga, tako drže, kako bi začarala i svjetski 
svijet, jer ja želim, da se ovaj bavi ne samo knjigama svjetovnima, 
nego i znanošću bogoslovnom, kao što to isto valja i nama crkovnja- 
cima, da se ne bavimo samo bogoslovljem, nego i svjetskim znanostima. 

Još jedno iz svega srca i iz sve duše želim, a to je, da i akademija 
znanosti i umjetnosti, a i naše sveučilište svoju autonomiju nedotak- 
nutu vazda uzdrže. Poslije vjere i svijesti ništa na svijetu nije, što bi 
više slobode i samosvojnosti trebalo, koliko znanje i umjenje. Znanje 
i umjenje traci su svijetla vječitoga, pak kao što se trač« sunčani, da 
ovaj svijet prosvijetle, da zemlju razgriju i na plod probude, prostranim 
zrakom služe, isto tako i svjetlost znanja i umjenja, da duh čovječan- 
stva prosvijetli i srce na uzvišena poduzeća razgrije, slobode treba, 
to jest drugim riječima: znanost, umjetnost i vjera mogu samo pod 
zaštitom slobode i autonomije valjano i blagotvorno uspijevati. 

Bog me sačuvao, da bih ja htio time onaj organički savez preki- 
nuti, u kojem universa i akademija sa državnom vlasti stoji i sta- 
jati ima. Ne, toga ja ne ću, nego hoću red, da država i javna oblast, 
kadagod se tim uzvišenim korporadjama približi, približiti se ima u 
slici istine, pravde i one slobode, koja se na dotičnim statutima 
osniva. To je uvjet života i napretka. Svaka spona, svako neovla- 
šteno diranje u svijest i osvjedočenje svećenika znanosti i umjetnosti, 
ruši sličnu korporaciju i potkapa temelj svakoj uzvišenoj znanstvenoj 
težnji. 

Još samo jedno. Možebiti će se reći, da je pogrješno, što je ved 
dio slika naše zbirke predmeta religioznoga. Ja pak na to odgo- 
varam : kada bi to, što se veli, zaista i pogrješno bilo, pogrješka ta 
ne bi bila moja, nego vremena. Bog me sačuvao, da bih ja htio ku- 
diti naše vrijeme. Svako vrijeme ima svojih vlastitih mana i pred- 
nosti. Jedna od tih mana jest, da je moć i čuvstvo religiozno danas 
u svijetu preveć oslabilo i da je u svijetu danas mnogo i premnogo 
težnja, koje to čuvstvo od dana do dana sve to više slabe. Ja dr- 
žim, da je u tom pogledu veliko pomanjkanje, pak ako je danas u 
svijetu malo mira i reda, malo sloge u društvenim razredima, ako 
su danas javne mod i ugledi preveć oslabili, ako se danas posvuda 
od danas do sutra živi, da je tomu ponajviše krivo oslabljenje re- 



198 /• Govori. 

ligioznoga čuvstva. S te strane napredniji je bio srednji vijek, u njem 
je moć i religiozno čuvstvo skroz i skroz probilo cijelo čovječje druš- 
tvo, ter se je tim i um i srce i volja i mašta u toliko uzvisila, okrije- 
pila, oplemenila i razgorjela, da nijedan vijek nije toli divnih spome- 
nika na svakom polju umjetnosti proizveo, koliko srednji. Pak ako 
se danas pita, zašto ne ima danas nigdje Fiesola, koji je s celestijal- 
nom nježnošću slike i oblike svoje nekim naftnom iz samoga neba 
crpao; zašto ne ima nigdje Raffaela sa svojom divnom Disputom ; 
zašto ne ima Lionarda da Vincija; zašto ne ima Michelangela i drugih ? 
Zašto? Zato, jerbo je čuvstvo religiozno danas u svijetu preveć osla- 
bilo. Ja opetujem, da se duboko klanjam i današnjemu vremenu, 
ja se divim Schinkelovom muzeju u Berlinu i operi Semperovoj u 
Draždjanima; ja se divim universitetu i muzeju Ferstelovupa akade- 
miji i parlamentu Hausenovu u Beču; napose pak divim se bečkomu 
Rathhausu, koji je možebiti najljepši i najved spomenik 19. vijeka; 
a i ova zgrada, u kojoj se mi danas nalazimo, lijepa je zaisto i uzorita; 
ali iskreno mi je reći: kad ja sve te divne zgrade prispodobim sa 
sličnim zgradama srednjega vijeka: sa palazzo Foscari i palazzo 
principi Giovanellija u Mlecima, sa palazzo Ducale u Urbinu, sa 
palazzo Vecchio, palazzo Pitti, palazzo Strozzi, palazzo Ricasoli i sa 
divnom galerijom Orcagne u Florenciji, sa palazzo Massimi, palazzo 
Farnese, villom Farnesinom i kancelarijom Raffaelovom u Rimu, 
onda ja prednost dajem spomenicima srednjega vijeka. A kada me 
se pita: zašto? — odgovaram evo zašto: stari su znali žar srca i duše 
svoje, koje je religiozno čuvstvo razgrijalo, prenijeti ne samo na re- 
ligiozne, nego i na civilne spomenike, koje su gradili. Pak kada zdravo 
oko te zgrade sa sličnim zgradama našega vijeka prispodobi, odmah 
će opaziti, da je više srca, više poezije, više rječitosti i uzoritosti u 
starim tim zgradama no u novijima. 

Evo razloga, zašto u našoj zbirci religiozne slike mah preuzimlju. 
Htio sam ja, da i one čuvstvo religiozno u narodu našem goje i da 
mlade naše umjetnike opominju, da je Bog i vjera vječito vrelo 
idealnosti i uzoritosti, pak da se je čovjeku tomu idealu svih ideala 
često puta približavati i na tom svetom ognjištu srce razgrijavati, 
da ne samo na religioznom, nego i na civilnom polju umjetnosti pro- 
izvadja spomenike, koje samo Bog svojom slavom i svojom ne- 
umrlosti označiti može. Htio sam i to narodu našemu i mladeži 
našoj pred oči staviti, da je i ova naša zbirka, ko i sve ostale slične 
zbirke po Europi, ko i sva sredovječna a i današnja umjetnost prava 
apologija katoličke crkve. Ona s jedne strane divnim naukom svojim 
čovjeka do samoga bića i srca božjega vodi, ona je s druge strane 
svojim simbolizmom živa poezija, koja je kadra svaki um i svako srce 
usplamtiti i na stvaranje lijepih djela u umjetnosti oduševiti. Tomu 
je sva povijest umjetnosti sviju vijekova živ svjedok. 

Evo dakle, zašto je polag slika mitologičkih našega Meduliča, 
polag slika Salvatora Rose, polag slika Teniersa i drugih veći dio 
slika naše zbirke religioznoga sadržaja. 



5« Govor pri otvorenju galerije slika. 199 

Ja svršujem, moja gospodo, sa općenitom opaskom. Svećenik sam 
i vladika, pak sam za to i nešto doprinio, da se u narodu našem stvori 
i utemelji akademija znanosti i umjetnosti i sveučilište, da narodu 
svomu dokažem, da medju svetom vjerom i medju znanosti i 
umjetnosti ne ima nikakvih na svijetu opreka. Pak ako opreke kadšto 
i bude, nije ju narav stvari porodila, nego strast, slabost i zanesenost 
ljudska. Obje su: vjera i znanost božji porod i na medjusobnu lju- 
bav, stogu i potporu bićem i izvorom svojim upućene. Bog je, vjerujte 
mi, u onaj isti čas, kad je svetom moći svojom prvu iskru misli iz uma 
čovječjega, kad je prvo čuvstvo iz srca čovječjega, kad je prvu riječ 
iz ysta čovječjih izbio, i svetu vjeru i sveto znanje porodio i baštinom 
cijeloga svijeta i svih vijekova učinio. Ne može čovječanstvo, ne može 
nijedan narod bez jednoga i drugoga biti. Što se vjere tiče, vjerujte 
mi, kad bi moguće bilo, da Bog čovjeku i najmudrijemu i najučeni- 
jemu sve življe oduzme, koje vjeri i predaji zahvaliti ima, ostao bi 
bez svake misli, zamuknuo bi i postao aes sonans et cymbalum tinniens. 
Bez prave opet znanosti svaka bi vjera ishlapila, izvrgla se i otaštila. 
Znanost ima divnu zadaću. Ona ima zadaću, da čim više u tajne 
ove divne naravi prodre i da otale sile naravi na korist čovječanstva 
obrati; no najveća joj je zadaća, da sve više prodre u onu divnu 
narav božju, koja se vjerom očituje, i da iz nje onu svjetlost i onaj 
oganj crpe, bez koga rod ljudski nigda biti ne može. 

Vjera znanosti već tijem neizmjernu uslugu čini, što uči i živi 
način pruža, kako da strasti i požude naše, najobilniji taj izvor 
bludnja čovječjih, svladamo. Vjera dašto znanosti veli ono isto, 
što i sebi : dok smo na ovom svijetu, dok ovu trulost i umrlost na 
sebi nosimo, videmus in speculo et in aenigmate, a samo tada, kada 
se ove trulosti i umrlosti oslobodimo, onda ćemo vidjeti facie ad fa- 
ciem sicuti est. Ali ovo i znanost sto i sto puta potvrditi mora, jer 
samo da jedno spomenem. Zar je itko polag svega znanstvenoga na- 
putka dokučio i rastumačio, u čem stoji moć oka čovječjega, po kojoj 
se u njem vas svijet ugleda i u duši čovječjoj odziva; ili je li znanost 
igda znala dovoljno protumačiti otajstvo riječi čovječje, kojim se 
nekim barem naftnom potvara otajstvo upućenja božjega, i kojim 
čovjek dušu i srce svoje u dušu i srce bližnjega svoga prelijeva i zrak sili, 
da mu nosiocem najotajnijih misli i čuvstava bude ? — Vjerujte mi, 
Sveto pismo neizmjerno znanost odlikuje. Ne ima riječi izvjesnijih 
na svijetu, nego što su riječi sapiencijalnih naših knjiga, kojima se 
mudrost i znanje preporučuje, a da i ne govorim kršćanstvu, koje 
početnika svoga suncem, svijetlom vječitim i svijetlom, koje svakoga 
čovjeka prosvjetljuje, naziva. — Znanost je pak vjeri, koja je bo- 
žanstvom i neiscrpivim svojim izvorom dobročinstvo i spas svih vije- 
kova i svih naroda, koristila, što je u dubljine božje prodrla i iz ne- 
iscrpivoga toga izvora stara i nova dobročinstva iznijela na spas i 
prosvjetu svijetu. Tako je bilo početkom vjere po apologetima, a tako 
je i danas. Vjerujte mi, sve, što se je na ovom svijetu do sada uzviše- 
noga učinilo, učinilo se je složnim radom svete vjere i znanosti, a ljudi 



200 /• Govori. 

učeni, koji su znali umom i srcem svojim jedno i drugo prigrliti, naj- 
slavniji su ljudi, a djela njihova vječite vrijednosti i koristi. 

Ja sam rekao i ponavljam: to je bila pri stvaranju visokih naših 
zavoda glavna moja namjera, a zahvaljujem se iz svega srca i aka- 
demiji i universi, što su tim putem pošle, pak ih usrdno molim, da na 
tom putu i ostanu. To će biti meni ne samo na samrtnom času, nego i 
pred samim licem božjim najveća utjeha i najveća nagrada. U to ime, 
kao što sam akademiji, kada sam ju otvorio, poklonio gledom na svetu 
vjeru križ, koji mi je darovao pokojni papa Pije IX., tako isto sada, 
kada otvaram galeriju slika, poklanjam joj jednu zlatnu i jednu sre- 
brnu medalju, kojom se ovjekovječuje putovanje Slavena 1881. u 
Rim, koju je meni poklonio sveti otac papa Lav XIII. i kojoj se na 
jednoj strani vidi lik istoga sv. oca Lava, a na drugoj lik Slavenstva 
sa vašim biskupom, koji mu je Slavenstvo tada prikazao. Papa Lav 
XIII. veliki je štovatelj slavenskoga naroda i veliki promicatelj zna- 
nosti i umjetnosti; a ja poklanjam ovu medalju akademiji u namjenu, 
da znanost uvijek i uvijek u slozi živi sa svetom vjerom. 

U to ime blagoslovio vas Bog sve, i ja proglašujem otvorenom 
galeriju slika. 

(Rad Jugoslavenske akademije, knjiga 79., str. 162 — i&s.j 




'? 



II. 

RASPRAVE. 



1. STOLNA CRKVA U DJAKOVU. 



Slavonija je uska, a prema istoku sve se više i više uži, dok brkom 
svojim Zemun ne dosegne. Lijepoj se ona slici, samom božjom rukom 
pisanoj, prispodobiti može, koju divni okvir, s jedne strane Drava i 
Dunav, s druge pak strane Sava obimlje. Rekli bismo, da narav 
^sama ljude nuka i pozivlje, da plodovitu i svakim božjim darom ure- 
šenu užinu putovima prepletu i blago obilno, koje u utrobi svojoj nosi, 
na vidik i užitak iznesu; pak ipak imade samo jedna jedita zidana cesta, 
koja taj jezičac presijeca i Savu s Dravom spaja. Pak koliko je truda i 
napora stajalo, dok se je i to postiglo ! Pak kakav je taj put još i danas? 
Ista cesta imala bi spojiti Savu sa Dunavom kod Vukovara, i premda 
bi se to malim postiglo, bezumlje ljudsko umjelo je to do sad osujetiti. 

Stari Rimljani posluživ se deltičkim, da tako reknemo, položajem 
ovoga dijela Panonije prekrilili su ju vodenim cijevima, kojima se po- 
svuda u trag ulazi, a tijem su podigli Slavoniju na stepen najljepše i naj- 
bogatije pokrajine rimskoga carstva. U malenoj Slavoniji bilo je pod 
Rimljanima izvanredno mnogo velikih i bogatih gradova, što je vazda 
znak velike izobraženosti. Sjećamo ovdje na Mursu, Cibalu, Sirmium, 
Bassianu, Bononiju, Taurunum itd. Tu rimsku uljudnost i blagostanje 
uništi seoba narodi; kasniju pak sredovječnu razoriše Turci. 

Slavonija polag sve svoje uzoritosti i plodovitosti sada propada, a 
mogle bi joj samo željezne ceste pomoći. Prije nekoliko godina sastalo 
se u Osijeku društvo spremno željeznicu iz Osijeka do Broda bez ika- 
kvoga jamstva graditi. Tomu se je, veljahu, opirao sustav željeznih 
pruga jur ustanovljen i odobren. Kad se taj željeznički sustav mir- 
nim i nepristranim okom motri, zavapije se i nehotice: Ta ljudi božji, 
jeste li pri sebi? Zar ne znate, da je narav samo ugodnicima svojima 
blagodarnica, a silnicima na opću štetu i sramotu vazda ljuta osvet- 
nica. Mi u ovim stranama i ne imamo svojih željeznica. Vele, da nije 
na nama još red; a Bog sam zna, kad će na nas red doći. Željeznica ri- 
ječka ugarska je. Od ljudi joj pak, da je skroz i skroz sušičava, a od 
naravi, da samo tada ozdraviti i plodonosnom postati može, kad se od 
Karlovca do Zemuna pruži. Željeznica turska od Sarajeva do Samca 



204 U* Rasprave. 



dat će po svoj prilici povoda, da se Slavonija željeznom prugom od 
Samca do Osijeka prvi put presiječe. Željeznica turska, vele, da će za 
četiri godine gotova biti, pak bi se trebalo za vremena pobrinuti, da se 
slavonska pruga sa sarajevskom ujedno otvori. Ne bude li spletaka i 
bezumlja, pruzi je ovoj put najpreči preko Djakova s jugo-istočne 
strane. Još će pak bolje i razumnije biti, ako ta željeznica od Broda 
k Osijeku podje. U tom bi slučaju još sigurnije morala kraj Djakova 
s protivne strane proći. U ovim stranama sa juga na sjever najkraća je 
pruga od Samca ili Sikirevaca od prilike do Valpova. Ta pruga osim 
Save i Drave spaja ušće Bosne i Karašice. Sadašnja zidana cesta, koju 
gore spomenusmo, prama sjeveru zalazi nešto na istok, a prama jugu 
mnogo više na zapad, tako da slovo „*?' sačinjava. Kad njom od sje- 
vera, to jest od Osijeka prama jugu putujemo, prevaliti nam je svu 
širom plodovitu dravsku dolinu, kojoj četvrt ure više Širokoga polja 
vrlo ugodni humac koncem i granicom služi. Otuda postaje tlo valo- 
vito, kao da se je narav hotimice podigla, da hrptom svojim dvije se- 
stre Dravu i Savu razdijeli. Tri takva valovita brežuljka jedan za drugim 
steru se prama jugu: jedan s malim dolcem od skrajnoga ruba nizine 
dravske do potoka Jošave; drugi od Jošave do ribnjaka, posljednji 
pak od ribnjaka do strbinačkoga prodola, gdje se ravnica savska po- 
činje, koja se diljem tja do Zemuna stere, dočim nizinu dravsku u 
istom pravcu Fruška gora prebija. 

Na srednjem od ovih humaca leži čedno mjesto Djakovo. Djakovu 
je položaj vrlo lijep i plodovit. Djakovačka okolica bješe svakako već 
u rimsko doba naseljena, kano što potvrdjuju starine, koje se ondje, 
imenito u Selcima, iskapaju. Ovu okolicu presijecala je cesta, koja je iz 
Siska preko Leucono (Selca ili Piškorevci), Cirtise (Mikanovci) i Ci- 
bale (Vinkovci) prolazila sredinom pokrajine u Sirmium. Prva povjesna 
spomen Djakova nalazi se u povelji* kralja Bele IV. od 20. srpnja 
1244. godine, kojom je on svojega pokojnoga brata, hrvatskoga voj- 
vode Kolomana ( t 1241.) darovnicu potvrdio; a ovom darovnicom 
dodje Djakovo u svojinu bosanskih biskupa. Povod ovomu darovanju 
dali su bosanski Patareni, koji su na toliko u Bosni zavladali bili, da je 
ondje bilo ostalo „malo prave vjere revnovatelja i štovatelja." Od ono 
doba, t. j. od prema koncu prve polovice XIII. vijeka, postalo je Dja- 
kovo sijelo bosanskih biskupa, koji su sada ondje sada u Bosni stano- 
vali, a imali su oni osim Djakova velikoga posjeda i u Bosni, poimence 
u županijama vrhbosanskoj, neretvanskoj, lepeničkoj, vidoškoj, lisin- 
skoj i skopljanskoj. Stoga se bosanski biskup već u spomenicima iz 
početka XIV. stoljeća zove „episcopus Bosnensis seu de Diaco, eccle- 
siae Bosnensis seu de Diaco"**. 

Oko Djakova i Gorjana znameniti su se dogodjaji u srednjem vi- 
jeku zbijali. Tako je god. 1}86. bila kod Gorjana uhvaćena kraljica 
Marija sa svojom majkom Jelisavom, što je još više razdražilo stra- 
načke strasti u našoj za samostalnost borećoj se domovini. Stare mire, 



* Kod Theinera, Monum. Slavor. merid. I. 297. 

** Epist. Clementis PP. V. de dat. 1314, 10 kal Febr. — apud Theiner, 
Monum. Hung. I, 445- 



i. Stolna crkva u Djakavu. 205 

koji stranom još opstoje, držali smo sve do najnovije dobe radom tur- 
skim, dočim su vrlo lijep primjer gotičke tvrdjave iz XIV. vijeka, vri- 
jedan da se uzdrži, kao što će se uzdržati. Žalibože, da od Četiri tornja, 
koje Francuzi „donjon" zovu, više nijedan ne opstoji. 

Već ova istina povjesna, da je Djakovo od prve polovine XIII. 
stoljeća bilo biskupsko mjesto, dovodi nas na misao, da je ondje imala 
opstojati stolna crkva. Ovo se potvrdjuje ostancima, koji su nadjeni 
tik sadanjega biskupskoga dvora na mjestu, gdje je sadanja stolna 
crkva. Stara crkva stolna bila je sagradjena u gotičkom slogu, kano što 
dokazuje bjelodano kamenje ovdje iskopano sa profilima očevidno go- 
tičkima; dokazuje lijepa konsola dosta dobro uzdržana, koja je na sje- 
vernoj strani crkve uzidana; dokazuje nadgrobna ploča prebijena od 
mramora predastavljajući biskupa sa natpisom gotičkim i sa grbom, a 
uzidana na istočnoj strani sadašnje crkve. Ovo će se dakako uzdržati, 
kao i sve ostale starine, koje se pri rušenju stare crkve našle budu. Dokaz, 
da je crkva ovdje gotička opstojala, jesu i zidovi gradski gotički, koje 
smo prije spomenuli. Po svoj je prilici crkva skupa sa zidovima u XIV. 
stoljeću zidana, a vjerojatno je, da su podrtine gotičke te crkve još po- 
četkom prošloga stoljeća postojale, pak kamo sreće, da nisu tada po- 
rušene. Lako da će se otkriti temelji toj staroj crkvi, kad se sadašnja 
rušila bude. 

Djakovo je s ostalim mjestima Slavonije poslije muhačke bitke 
(1526.) dijelilo jednaku sudbinu; spalo je pod Turčina i jamačno san 
džakatu požeškomu potčinjeno, koji bi god. 1538. ustrojen. Stolica bi- 
skupska bješe i sada redovito popunjavana, ali biskupima nije sijelo 
bilo više Djakovo; oni bjehu „episcopi in partibus", a franjevački red 
brinuo se za pastvu katoličkih duša. Biskupi mogahu svoju stolicu za- 
uzeti tek poslije karlovačkoga mira (1699-), kojim je Turska ustupila 
zemlje ovkraj Save. Zbivši se ovi dogodjaji, umah su se biskupi pobri- 
nuli za stolnu crkvu i svoj dvor. Biskup Gj. Patačić Zajezdski, posvećen 
30. ožujka 1704. g., sagradi crkvu na podrtinama starije i drven dvorac 
biskupski unutar zidina stare tvrdjave. Njegov poslije 24. travnja 
1716. nasljednik Petar Bakić, rodom iz Spljeta, raširi stolnu crkvu Pata- 
čićem sagradjenu i uresi ju iznutra; ali tek pod njegovim nasljednikom 
(1749—51.) Franjom Tauzijem, rodom iz Hrvatske, bješe ona posvećena. 
Biskupski dvorac bješe sazidan tek pod biskupom Josipom A. Čol- 
nićem (1751— 73-), koji je takodjer na stolnoj crkvi popravio štete po- 
tresom počinjene i podigao joj zvonik*. 

Ova stolna crkva u Djakovu sagradjena u prvoj polovici prošloga 
vijeka, a posvećena sv. Petru, kano i nešto kasnije sagradjeni biskupski 
dvor, postoje do dana današnjega. Ova crkva smjerna služi preko sto- 
tine godina bogoštovlju. 

Ovo su kratki nacrti okolice i mjesta, u kom se polag biskupskoga 
stana od osam godina crkva stolna s velikim troškom i trudom zida. 



* Uzeto iz izvještaja istoga Čolnića, koji je on podnio svojemu prijatelju 0. 
šaveru barunu PejaČeviću, ravnatelju isusovačkoga kolegija u Zagrebu. 



206 //• Rasprave. 



Misao o gradnji nove stolne crkve bi već početkom ovoga stoljeća 
zamišljena biskupom A. Mandićem (1806—15.). koji rodnomu mjestu 
svojemu Požegi na slavu služi i komu je biskupija djakovačka vječitu 
zahvalnost i uspomenu dužna, jer sve, što je u njoj boljega i korisni- 
jega, u njem svoga početnika počituje. Njegov su primjer svi ostali bi- 
skupi slijedili. Dvije tri stare osnove crkvene takodjer se ovdje nalaze, 
što znači, da su neki biskupi već i samu crkvu zidati namjeravali. Jedna 
je snimak temešvarske, druga koločke crkve. Ni jedna ni druga ta crkva 
pod estetičkim vidom baš upravo ništa ne vrijedi. Obje spadaju u vrst 
jesovanskih crkava XVII. vijeka. Najnovije djelo Emerika Henszl- 
manna, u kome se navadjaju nacrti dviju crkava pod sadašnjom ko- 
ločkom crkvom našastih, to jest jedne posve stare bazilike, koju pisac 
stjepanskom krsti, a druge vrlo lijepe iz XIII. stoljeća, veliku žaobu u 
nama probudjuje, što je ova posljednja pod zemljom. Sto bi puta bolje 
bilo, da se sadašnja crkva u zemlju zakopa, a uskrisi stara bazilika, kojoj 
je učenjak mađarski sva razmjerja točno proračunao. (Vidi djelo: „Die 
Grabungen des Erzbischofes von Kalocsa Dr. Ludwig Haynald, ge- 
leitet, gezeichnet und erklart von Dr. Emerich Henszlmann", i to na 
strani 59. i 105.). 

Sreća je velika, što se one stare osnove za stolnu crkvu djakovačku 
proizvele nisu, čim ne mislimo nikoga ukoriti, jerbo ni stare nevaljale 
osnove nisu ničiji ukor ni novija bolja ničija nije zasluga; jedna i 
druga puka je samo posljedica . . . datuma. Da je crkva naša prije dva- 
deset do trideset godina zidana bila, po svoj prilici naličila bi peštan- 
skoj crkvi u Leopoldovoj varoši, o kojoj neki šaljivdžija reče, da naj- 
pametnije, što je učiniti mogla, jest, što se je srušila, ter bi joj se samo 
zahvaliti imalo, da je to učinila, kad nikoga u njoj nije bilo; ili bi na- 
ličila crkvi ostrogonskoj, koja od duljega vremena cijenu svoju istom 
težnjom očituje, tako da je siromah stožernik i prvostolnik već pol mi- 
liona forinti potrošio, da je pokrpa i od propasti oslobodi. Možebiti bi 
bolje učinio, da je tijem novcem na istom vrlo lijepom vidiku drugu 
crkvu sazidao. 

Stoga ne će se nitko čuditi, što se nijedna od onih starijih osnova 
nije mogla usvojiti, kada se prije više godina stalo ozbiljno misliti 
na gradjenje stolne crkve u Djakovu. 

Kada se kod nas radilo o novoj osnovi za stolnu crkvu, valjalo se 
najprije odlučiti za s 1 o g, u kojem da se gradi. U tom obziru glede spo- 
menika crkvenih dvije struje vladaju. Jedna se isključivo goticizmu 
klanja, druga, premda nije tako isključiva, više na stari romanizam na- 
ginje. Nama se čini, da su jedne i druge stranke pristaše još sveudilj 
u sumračju i da točku Arhimedovu još dosada zaman traže; ali su go- 
tičari na svaki način u većoj zabuni i neizvjesnosti nego romaniste. Evo 
što o tomu piše učeni i vrlo zaslužni Liibke u svojoj povijesti arhitek- 
ture*: „E ine besondere Stellung nehmen iiberhaupt die Gothiker ein. 

* SvežTlI. str- 745. 



i. Stolna crkva u Djakovu. 207 



Sie scheiden sich in verschiedene Gruppen, die noch nicht dariiber einig 
sind, ob sie den strengen Styl des XIII. Jahrhunderts nach dem Vor- 
gange der franzosischen Archaologen von heute, oder den frei entwi- 
ckelten des XIV., oder endlich den willkiirlichen aber beweglicheren 
der Spatzeit proklamiren sollen. Nur dariiber sind sie einig, dass sie den 
gothischen Styl als das allein seligmachende Prinzip der modernen Ar- 
chitektur betrachten." Poslije ovoga navadja velike zasluge u tom 
pravcu Ungewittera, Haasea i Schmidta, koji gotiku k većoj ozbilj- 
nosti privadjaju, ali nadodaje: „Aber damit hat sich zugleich eine ge- 
wisse Trockenheit und Niichternheit eingeschlichen, welche mehr nach 
dem blossen Steinmetzer als nach dem Kunstler schmeckt." Tko ovo 
razumjeti želi, nek prispodobi Schmidtove crkve sa Ferstelovom Vo- 
tivnom u Beču. 

Imajući pred očima ove dvije struje i nama se nametao slog go- 
tički tijem više, što je i starija stolna crkva u Djakovu, kako spome- 
nusmo, u tom stogu sagradjena bila, a kano da romanskomu u tima 
krajevima nije traga. 

Istina je, da su vrlo rijetki tragovi romanskomu 
slogu u našoj užoj domovini. Ako bi crkva sv. Marije u Za- 
grebu zbilja bila stara romanska bazilika, onda bi ona medju vrlo ri- 
jetke pojave u našoj zemlji spadala. Mi smo naišli na trag romanskomu 
slogu u zapadnoj strani biskupije djakovačke, u kapeli groblja zde- 
načkoga. Vrlo lijep romanski portal tuj još opstoji, i prozorčići očevidno 
su istog stroja. Taj je portal pokojni arhitekt Roesner snimio. Ostale 
podrtine, koje smo u ovoj biskupiji opazili, sve su gotičke. 

Ali ako si samo nešto razmaknemo granice izvan sadašnje domo- 
vine, onda je u nas dosta starodrevnih bazilika i razvitih iz njih ro- 
manskih. Tršćanska stolna crkva, premda ljuto osakaćena, bazilika je 
stara. U Poreču crkva biskupska stara je bazilika dosta dobro uščuvana. 
U njoj imadu znameniti stari mozaici i osobito stari biskupski stol. 

U Dalmaciji našoj puno je tragova romanskim bazilikama. U 
Zadru stolna crkva slab je snimak prekrasne crkve pisanske. Crkva 
sv. Donata u istom Zadru romanska je. Takve su dvije crkve na otoku 
Rabu, jedna stolna, a druga manja u razvalinama. U taj red spada i 
crkva trogirska, a zvonik u Spljetu divan je spomenik romanskoga 
sloga. Čudnovato nam se vidi, što ni Lubke ni Schnaase ne spominju u 
djelima svojima crkve šibeničke. 

Pa i kod nas je imalo nekada biti više crkava romanskoga sloga. 
Po našem naslućivanju u Mitrovici našoj u staro doba opstojala je ba- 
zilika sv. Dimitriji posvećena sa pet ladja. Tu je baziliku s velikom 
našom štetom zemlja progutala, ali joj je uspomena ostala u samom 
mjestu, na koje je ime svoje, to jest sveca Demetrija (Mitra), komu je 
posvećena bila, prenijela. Da je pak u Mitrovici takova bazilika op- 
stojala, znamo izvjesno otale, što je u isto doba i istini povodom i u 
Solunu sagradjena krasna bazilika sa pet ladja istomu svecu posvećena. 
Tu je baziliku Turčin obratio u džamiju ter i danas još Muhamedu služi. 
Svaki našinac, koji u Solun dodje, neka ne propusti taj stari spomenik 



208 //• Rasprave. 



pohoditi. Nadajmo se, da će Bog, sklonjen molitvom naših sv. apo- 
stola Cirila i Metoda, koji su u Solunu svijetlo božje ugledali i u toj 
bazilici po svoj prilici vodom i Duhom svetim preporodjeni bili, koji su 
često u toj bazilici molili i željeli, da im kosti miruju, da će Bog, velimo, 
njihovom molitvom sklonjen crkvu svoju skoro sebi i puku kršćan- 
skomu povratiti. Još jedna slična bazilika u Solunu u džamiju obraćena 
i danas opstoji. 

Ima dakle u našim zemljama dosta tragova romanskomu slogu. 
Osim toga jedva je 30—40 godina, otkad su arhitekti misliti počeli, da 
se u iriteresu prave umjetnosti povratiti valja u tradiciju srednjega 
vijeka, ter se reći može, da polag sve dobre volje i ogromna zaisto u tom 
obziru napretka još se nije otajstveni onaj prsten s izvjesnošću ozna- 
čiti mogao,koji bi pretrgnutu vijekovima tradicionalnu nit tako nasta- 
vio, da se stara čudesa ponoviti mogu. 

Još nas je jedan osobiti razlog sklonio, da romanskomu slogu pred- 
nost damo. Naša je domovina po zemljopisnom svom položaju jedan 
od onih prstena, koji zapad sa istokom spaja. Kad se je negda uljud- 
nost i izobraženost sa istoka u zapad selila, naša joj je zemlja u tom 
vele važnom poslu poglavitom posrednicom bila. Danas zapad ima 
istoku staru ljubav odvratiti i izobraženost i kršćansku slobodu u nj 
prenijeti. U božanstvenom tom zvanju imamo mi opet vele važnu za- 
daću. Komu je Bog udijelio oštrije oko, da dopre do tanjih niti, koje 
promisao božja u ovim stranama raspleće, taj će lako opaziti, da sve, 
što od stoljeća pak i danas u nas biva, na tu svrhu smjera. Svaki i ne- 
sjetni nas manje više toj svrsi služi. To je znamenovanje starih i novih 
naših patnja i muka. Na to smjeraju junačka naša i praotaca naših 
djela. To je cijena krvi naše, kojom su ove naše zemlje rijekomice na- 
topljene. To znači divna Hrvatska vječitim lovorom zato ovjenčana, 
što je znala navalu tursku tečajem triju stoljeća slavno od sebe odbiti 
i slobodnom ostati, dočim je sve oko nje iznemoglo i glavu pod jaram 
turski skučilo. Slava je to neumrla, u kojoj medjutim i vrlo ozbiljna 
opomena i sveta dužnost leži, da ne dopusti, da omlitavimo po njoj, 
po kojoj smo od djetinjstva navikli hrabriti se i do viših nada uzdizati 
se. Na to smjeraju bratska naša nastojanja za slogom i jedinstvom; na 
to živa želja naša za znanjem, kreposti i izvrsnosti; na to škole naše, 
akademija naša, na to muzej i sveučilište naše. Na to smjeraju sve 
crkve naše i pjesme naše, sve čitaonice naše i umjetnost naša i sve umno 
poslovanje naše. Nama se barem čini, da svaki i najmanji pojav u pri- 
vatnom i javnom životu na to se nekim barem načinom odnaša. Ovo, 
što rekosmo, valja ne samo o nama, nego i o ostalim granama našima, 
koje za jednim s nama ciljem teže. Ponavljamo, da u tomu upravo leži 
ozbiljna opomena za sve nas, da u svem i svačem dobru i krepku volju, 
Čvrst značaj i plemenitu namjeru Čuvamo, da se Čim više izobražavamo 
i oplemenjujemo, jer nas to samo vrijedne i dostojne viših božjih svrha 
učiniti može. 

Prema toj providencijalnoj svrsi, koja u našem položaju leži, mi- 
slili smo, da ćemo bolje učiniti, ako romanskomu slogu prednost damo. 



i. Stolna crkva u Djakovu. 209 

Gotički bo slog posve i isključivo je zapadni, đočim se u romanskom 
slogu dva življa, zapadni i istočni, u skladnu cjelinu spajaju. Polukruzi 
apsidalni, a još odlučnije kuba (kupola) istočni je živalj, koji se u grobnoj 
crkvi, kojoj su sv. Jelena i sv. Makarije temelj postavili, u Jeruso- 
limu; u Carigradu u Aji Sofiji, divnom rječitosti sv. Ivana Hrisostoma 
posvećenoj; u Mlecima u crkvi sv. Marka, u palermitanskoj Martorani 
i palatinalnoj kapeli i u pravoslavnim našim bogomoljama u Srbiji i 
Fruškoj gori izrazuje. Ostalo u romanskom slogu, tri ladje, zvonici, tri- 
buna i t. d. zapadno je. 

Crkva dakle djakovačka već i samim svojim vanjskim strojem 
odgovara posve zemljopisnomu položaju našemu i opominjat če živo 
naš narod na onu posebnu uzvišenu svrhu, na koju smo u ovim euro- 
pejskim stranama posebice pozvani. Na to smjerati ima sva umjetnost 
naša, kao što je to lijepo označeno u slici Salghettijevoj „Sloga" zvanoj. 

Naris crkvi djakovačkoj dao je Karlo Roesner, profesor u 
c. akademiji umjetnosti u Beču(rodjen u Beču 19- lipnja 1804-, umr'o u 
Steieru 13. srpnja 1869.)- Roesner se u mladjoj dobi svojoj rado bavio 
dekorativnom umjetnosti, u kojoj je lijep napredak pokazao. Kasnije 
posvetio se arhitekturi posvema te je za rana pokazao i u njoj tolike 
sposobnosti, da je g. 1825. dobio veliku nagradu za pitomce gradjevne 
učione, a god. I830. kano stipendista ode u Rim, gdje je dospio u krug 
prvaka umjetnosti : Overbecka, Corneliusa, Thorwaldsena, i u Steinleu 
i drugima našao iskrene prijatelje. Kada se Roesner u Italiji usavršio 
u umjetnosti i proučio tamošnje divne umotvorine gradjevne, vrativši 
se u Beč bješe godine I835. imenovan za profesora graditeljskoga uči- 
lišta, gdje je razvio toliku djelatnost, da ga je car Ferdinand godine 
1845. imenovao redovitim akademičkim savjetnikom. Dne 18. srpnja 
1848. posta Roesner privremenim predsjednikom akademije umjet- 
nosti, koje je mjesto uz profesuru zauzimao do 30. rujna 1852. t. j. do 
vremena, kad Ruben poprimi ravnateljstvo preustrajajuće se akade- 
mije. Kada se ovaj zavod preustrojio te učiteljske stolice staroj gra- 
djevnoj umjetnosti i renaissanci s jedne i osebno kršćanskom graditelj- 
stvu s druge strane bile Hansenu i Schmidtu predane, preuze Roesner 
predavati nauku perspektivi, ornamentici u raznim epohama sloga 
različitih i tektonici posudja iz ovih perioda. Uz profesuru radio je 
Roesner neumorno. Već god. 1839. bješe mu povjereno, da točno snimi 
vršak zvonika sv. Stjepana u Beču, koji se stao rušiti. U odborima za 
gradnju kuće za banku i bursu, kano i za novo operno kazalište, sudje- 
lovao je i Roesner kao vještak u arhitekturi. Kano član (1864.) povje- 
renstva osrednjega za sačuvanje spomenika monarhije izradio je Roesner 
mnogo predloga restauraciji i popravcima drevnih gradjevina. On je 
sastavio takodjer osnovu za kapelu u bečkom arsenalu, za koju dobi 
viteški krst reda Franje Josipa. Roesnerove arhitektoničke tvorine jesu 
u ostalom različite vrijednosti. Ali dvije su, koje mu zajamčuju časno 
mjesto u novoj umjetnosti. Ove dvije jesu crkva sv. Čirila i Metoda u 
praškom predgradju u Karlinu i naša stolna djakovačka. Karlinski 
hram, kojega osnova potječe od Roesnera, dočim su gradjenje ruko- 

14 



ini cr c :-L.m:i r» jrn .nri: ^r:^^^: — rr>r::>_ -aziL:ka- > nižim 
•• CT-.rz ~i ;o^ii. \k'-c :•* c riL'ie c: e ;crt -a !" "ct-T"::"" st-TV»va. a 
iT"i :c r- nJw ~*:v»ll I-i*' -snn _•. r»: :<~;č^ll šTranama visokog 
k^n. _'- "ju ~ cc z"ir"t jzir^i 1^* i~:ci. ?crr^a '-'*'. £"avr:a -idja v » _ 
>:»Li c *~\ .L^n 2I C . i i^r:^ -c- . ^.rr-c "cincrj sTerer.: v.>de na 
rrrcc: n* ;*Tir: i zrm i^tzu. .za c.i.: ic -n-tra rrotire pr«»- 
— inj. =r^- Yi rr Cd ;. --iš; e :*r-^: rrrcrc 5 r»:-ci::~ r-žom. Or- 
zjrzcr^Li jeci c ••:ci~i : cistc rx±:;i:c: :č karter.a i.oljeJno 
zr: ricra. T^rtc:. li :rc "_ :> Ci fe rre - :-r_fka !*--*. kopati, te je 
zn-n;a ra-t; *T3 -ar^rjr • a_a. la xt :rk-'i :^:ca i- '.isz-'^ili IS6*. 
ra -sc*:nrcr:_ • ;• v-^rc^r era p'irš^ra 5j:vcr_a. rosvctiti. Za ovu 
:sq :-. jm «C rvesncr -aj.V r~i-i_e^=#:*ri ~.ii5£-.;e:r.:ka- Poesner 
ro: ;e r±- iz tit «ii. :± ;e sri-iir . ir-£ :c:~ -r-jctrika. fc;»;i >v.v- dje- 
litni-r: r»:.T. rcv - :rk-: f - ~:i:r7 či^'.sr. a . svzr.a $v>jfcr. posljednjim 
r^^rrirzA '-.;jić ro'-ižir : s-i:.ir. rr^rjio. rxr-ir.sk.:ca sloga. Vezom 
pri;j.:±I;sr.i -: iprje: > \Ljct_: ;— ^r;e-rjici=a- karj> >:o sa Kuppel- 
■sićserirr- F-Jr-jcrj.rn. SIčt^itl Er.čr&:ci. Canjesi:}>:r. : :. d. 

k:o t:ci risa 5*:: ; r.c :rk~.± iakvaćk* r.isrr» m>c*i ^baći ove 
•jsoi-^jrr-č 'i Kifi Presiera. njezm >v>>;r: ojk»vo:s zdćetnika. 
Otć r:;eJ: -ek-L —. "--č. zilr-ccr. r-ikci pvirir.ji. Pi Poesner nije 
sa^>:* 5i5:i.:*: t-st-v*. r^y:- ;e i c"ijrj- crkve »i> >vi?;e sr\n\ nadzirao. 
Taj ziliziJL rrč-zč ili r.;<sci pr-r.viljer.: -.t.: co:>!ir prof. Schmidt. §to 
taj zr.irrjir-::: 5^-Jt-: -.r.jik >-ž: ■:■ P->esr.erov.\: ..\sr»\l 5im je otvoreno 
očitovio. Jt±»n: r:. - D/itr-v« reki:c>m>: „Koliko bi lv*!je bik), da 
smo se s :r.i:^i j»!c:k-L :iki r.i vas o*rra::*.i :** Ni ^> nam on s ozbiljnim 
Iiceir. oovra::: ..B-J::e zii»vo!;"L crkva vam je lijepa, a meni se čini, 
da je :aj 5>:< r.esro kirnji, ozbiljniji i za službu božju prikladniji od 
?otičk »?a: kad jedanpu: -:»piraći iSnreb^feiler; i trokuci (Giebel) do- 
biju sv;;> urese. «>r.da ko n:u dra^o nek dodje. da crk\*u prosudi, bez 
dvojbe će zadovoljni— ostari". Ovaj sud čovjeka vrk> umna i učena, 
koji se je do sad najvik gotikom ba\io. velika je utjeha onima, koji 
gradnju crkve p>duze>e. A tje^i nas i to. Sto na istom mjestu Lubke 
pik. Spominjući i reSetajući bečki arsenal veli:..Dies rilt namentlich 
von der durch Roesner aus?efuhnen Kapelle. die hier noch nicht die 
Massigung und Klarheit rani welche spater in seinen Entwiirfen einer 
Kirche im Karolinenthal. und einer Kathedrale nebst Bischofspalast 
und Seminar fur Diakovar in Slavonien erfreulich hervorgetreten sind." 
Sto Lubke o palači bbkupskoj i sjemeništu govori, ne dokučujemo. Mi 
smo govorili sa Roesnerom o tomu. ali naris nigda \idjeli nismo. Mo- 
žebiti da ih je Roesner napravio i Lubke vidio. 

Trsili smo se dosele opravdati slog romanski naše crkve, koji se 
od gotičkoga tim razlućuje, što u njemu obli luk (Rundbogen, are en 
plcin cintre) posve vlada, doćim protivno u gotičkom slogu samo ši- 
ljasti luk vidimo, koji Nijemci zovu „Spitzbogen", a Francuzi „are 
ogival". 




STOLNA CRKVA DJAKOVACKA SPRIJEDA (S ISTOKA). 



i. Stolna crkva u Djakovu. 211 



2. 

Ovako se u nama začela misao, da stolnu crkvu u Djakovu gra- 
dimo u romanskom slogu po osnovi, koju je prof . Karlo 
Roesner sastavio. Sada možemo preći na opisanje ove gradnje. 

Crkva leži na humcu, pak će se u nju ulaziti po deset do petnaest 
od prilike stuba, što će otale za visjeti, da li će stuba za stubom slijediti, 
ili će stube, kao pred crkvom sv. Petra u Rimu, prebijati dva ili tri po- 
loja sitnim kamenjem popodjena. 

Tri su u crkvi dveri. Jedna srednja, koja u glavnu, druge dvije sa 
strane, koje u pobočne ladje vode. Ulazi se u crkvu od istoka. Glavni 
oltar i svetište (tribuna, presbyterium) u zapadu su, desna je dakle 
strana sjeverna, a lijeva južna. Tri su u crkvi ladje, sa pet velikih stu- 
pova s jedne i s druge strane razdijeljene. Kad se glavnim ulazom ispod 
predvorja, koje je takodjer u troje razlučeno, u prvi četverokut stupi, 
opazi se odmah glavni polukrug u istom pravcu. Opazit će se i glavni 
žrtvenik, koji će pod kubom stajati. Obli luk i obli svodovi, kano što 
to romanski slog zahtijeva, posvuda vladaju. 

Ulazi se u našu crkvu a istoka. Ova orijentacija ne odgo- 
vara staromu običa u od X. od prilike vijeka pak sve do propasti, u 
koju je umjetnost XVI. i XVII. vijekom zagrezla. Crkve su i romanske 
i gotične protivnim načinom položene, to jest ulazi se u crkve sa zapada, 
a svetište, u kome se sv. otajstva obavljaju, na istoku je. Tako na pri- 
liku prekrasne crkve romanske na Rajni t. j. u Koelnu, u Bonnu, u 
Mainzu, u Speieru, u Bambergu, sve bez iznimke svetište svoje na is- 
hodu imaju. Našoj krasnoj mladeži, koja po svijetu putuje kao pčelica, 
osobito preporučujemo crkvu romansku u Bambergu. Ako se slučajno 
desi u tim stranama Njemačke, neka ne mimoidje Bamberga i njegove 
krasne romanske crkve sa dvostrukim svetištem i 4 zvonika. Crkva 
bamberška najljepši je, najpotpuniji i najizvrsniji primjer bogatoga 
romanskoga sloga iz XIII. stoljeća. Ona je i zato znamenita, što je u 
novije doba brigom i potporom kralja Ljudevita popravljena i staroj 
svojoj ljepoti povraćena. Prosvijećeni taj muž, veliki mecen umjetnosti, 
dao je sve stvari, koje je dekadencija u tu crkvu nagomilala, iznijeti 
ter ih proizvodima, koji slogu odgovaraju, zamijeniti. Što je od tih 
starih stvari vrijedno bilo, da se uzdrži, položeno je u osobiti muzej, 
koji se je u tu svrhu u Bambergu stvorio. Lijep primjer, u koji bi se Za- 
grepčani gledom na svoju stolnu crkvu ugledati imali ! Znano je, da 
su i sve tri naše stare crkve u Zagrebu istim načinom položene, to jest 
da imaju ulaze sa zapada, a presbyterium sa istoka. Značenje (simbol) 
toga staroga običaja bit će bez dvojbe to, da nam se je poslije pomr- 
čine, koja je hiljadu i hiljadu godina trajala, sunce, koje po sv. Ivanu 
ima obasjati svakoga čovjeka, koji na ovaj svijet dolazi, porodilo na 
istoku. Zato se je htjelo, da ljudi na ishod sunčani gledaju, kad se na 
našim oltarima ponavlja sveta žrtva, koju je Isus za grijehe svijeta na 
Golgoti vječitomu svomu ocu prikazao. Kod nas u Djakovu žalibože 
mjesne okolnosti toga dopustile nisu, pak se tješimo tijem, da u pra- 



212 //• Rasprave. 

staro doba nije taj običaj bio. Na priliku u Rimu stara crkva sv. Petra, 
sadašnji sv. Ivan Lateranski, sv. Marija Velika, sv. Balbina, sv. Ce- 
sario, sv. Alessio, sv. Cecilija, sv. Klement, sv. Hrisogon, sv. Marija 
Trastevere i t. d. istu orijentaciju ko i naša djakovačka crkva imaju. 
Govoreći o tomu učeni Lubke (u svojoj povijesti arhitekture*) veli: 
„Die Ostung scheint erst allmalig den Sieg davon getragen zu haben." 
Mi se i tijem tješimo, da polag prekrasnoga simbolizma, koji u običaju 
srednjega vijeka leži, ni ovaj naš položaj nije bez svakoga višega 
simbolizma. Ulazeći s istočne strane u crkvu i težeći k zapadu, gdje se 
sveto otajstvo obavlja, pomisliti svatko i nehotice mora, da su se u 
svakomu od nas dva protivna otajstva susrela i u jedno spojila, to jest 
otajstvo života i smrti. Prvi korak u život ujedno je i prvi korak k smrti. 
Hoćeš ne ćeš, od ishoda svoga stupaš k zapadu svomu, a u tom puto- 
vanju na zapad naš jedina je naša nada, jedina cijena i zalog naše ne- 
umrlosti onaj, koji na oltarima našima u smrti svojoj smrt našu ubija 
i put nam u vječitu baštinu otvara. Misao na smrt i zapad naš, koju će 
položajem svojim crkva naša u pohodnicima svojima buditi, misao je 
sveta i spasonosna, koju ne samo sv. evangjelje, nego i svjetska mudrost 
preporučuje. 

1 to je crkvi našoj djakovačkoj u probit, da je na humcu i da se 
u nju na deset do petnaest stuba uzilazi. Svakomu je, dok je na ovomu 
svijetu, sveudilj napredovati i uzlaziti. Ta ascensionalna, ako smijemo 
tako reći, težnja, u toliko je čovjeku i narodu svakomu prirodjena, da 
na jednom mjestu nipošto ostati ne može. Hi nam je po svetom zvanju 
uvijek napred ili po naravnoj našoj težini nazadujemo. U hitroj vodi 
se plovi ili silom i naporom uzvodice, ili ako sile nije, onda plav svaki 
čas većom hitrinom sama sobom nuz vodice brza. Posjetnik naše crkve 
uzlazeći u nju sjetit će se onoga evangjeoskoga** : „Budi izvrstan, kao 
što je izvrstan otac tvoj nebeski, koga sliku i priliku na sebi nosiš". A 
kad u ushodu i putovanju svom umori se, tada će na oltarima hranu 
sigurnu i olakšicu naći, tako da će sve premoći u onom i po onom, koji 
zato prebiva na oltarima našima, da prebivati može u nama, ;e da 
sjediniv se s nama u svijesti i duši našoj ponovi u nama i po nama vla- 
stiti život svoj. Crkvi se pak božjoj najviše pristoji opominjati ljude i 
države na imanentnu tu zadaću, da napreduju, jerbo se bez nje propada, 
kao što je stoga upravo propalo veliko rimsko carstvo, kao što je mo- 
žebiti stoga posrnula i post rađala Francuska, kojoj iz svega srca že- 
limo, da se čim prije podigne i oporavi te staro svoje mjesto medju na- 
rodima europejskima zauzme. 

Sada ćemo našu crkvu iznutra i izvana opisati. 

Prije nego predjemo na pojedinosti unutrašnje crkve, reći nam je 
koju o njezinom razmjeru i odgovoriti na jedan ovamo odnoseći 
se prigovor. Crkva naša dugačka je iznutra 39 od prilike hvati. Široka 
je u ladjama 13'V, u raskrižju pak ili poprečnoj ladji 30 hvati. Šest 
do sedam hil jada ljudi od prilike u nju stati mogu. 

* Svez. I. str. 220. 
** Mat. V. 48. 



i. Stolna crkva u D Jakovu. 21} 



Gledom na ovo razmjerje naše crkve čestoput se je ovdje reklo: 
Što će Djakovu, koje jedva 3. 000 duša broji, tolika crkva? Mogla bi 
ona i manja biti! Toliko se ovdje tom govorkalo, da će nam ustrpljivi 
čitatelji oprostiti, što ćemo ovo opravdati. Odgovaramo dakle: Crkva 
stolna majka je svih crkava u dijecezi (matrix ecclesia) i ne zida se samo 
za mjesto, u kom stoji, nego i za cijelu biskupiju. Crkva stolna ne zida 
se samo za danas ili sutra, nego za stoljeća, a nadati se je, da će nam 
cijela domovina, a s njom i svako pojedino mjesto vremenom rasti. U 
stolnoj crkvi valja da se služba božja u stanovitim zgodama svečanije 
obavlja, a i danas često biva, da svijet na hiljade u Djakovo na službu 
božju dodje, jerbo je Djakovo središte kotara od 25.000 duša, sa 50 do 
60 sela okruženo, koja se čestoput ili na službu božju ili na sajam u 
Djakovo stječu. 

A i to se opaziti mora, da monumentalna zgrada, želi li i zbilja biti 
umotvorom, neki veći prostor traži, da se dovoljno razviti može. 

Osim svih ovih razloga još nas je osobiti jedan na to sklonio, da 
crkvu prostraniju zidamo. A taj jest: Crkva se dakako za sve ljude 
gradi, jerbo Isus, komu se u crkvi klanjamo, sve bez razlike ljude u 
srcu svom nosi, a i žrtva, koja se na oltarima našima Bogu prikazuje, 
prikazuje se za sve; ali kao što se je Isus svagda osobitim načinom za- 
uzimao za proste i zapuštene ljude, tako smo i mi, iskreno ispovijedamo, 
crkvu stolnu gradili s osobitim obzirom na prosti naš puk. Sirotinja 
naša ništa ne uživa u kućama svojima do nužde i nevolje; ništa ona tuj 
ne vidi, što bi ju stalno razveseliti moglo. Svi mi od sirotinje naše ži- 
vimo, a premalo se za nju brinemo; čestoput ju preziremo, od sebe od- 
bijamo; čestoput stare i nove terete, pod kojima skoro iznemaže, bez 
nužde joj ogorčavamo sirovim i nepristojnim našim postupanjem. Pak 
još k tomu na posljetku biva, da joj i u crkvi onu jednakost, na koju 
smo Bogom i njegovim pomazanikom pozvani, zavidimo. Želimo, da 
se i u crkvi od nje dijelimo i mjesto za se odličnije dobijemo. Mi smo 
dakle prostranu crkvu zidali i želimo ju što ljepše uresiti, da i naš dobri 
puk slobodno se po njoj kretati može. Kad osim lijepe božje naravi ništa 
ne ima, što bi ga pravo razveselilo, barem kad u svoju stolnu crkvu 
dodje, nek odahne, nek mu se srce i duša po volji raširi. Bar tuj nek si 
kazati može: „Hvala Bogu, ovdje sam i ja, kao svaki drugi, kod kuće; 
hvala Bogu, ovdje me barem nitko prezirati ne može, jerbo onaj, koji 
se ovdje za vas svijet prikazuje, sirota je bio, kao i ja; sirotu je osobito 
ljubio i njegovao; osim svetih naših žrtvenika u sirotinji upravo 
živi, jer veli: Gol sam bio, i odjenuli ste me, gladan sam bio, i nahranili 
ste me i t. d. Onaj, koji ovdje prebiva, ne gledi na čast, dostojanstvo, 
odjeću, nego na dobro i pošteno srce; pak mu je Lazar, koji mrvice pod 
stolom kupi, stoput miliji nego bogati gavan, koji razbludno živi, pak 
joS hoće da se i u crkvi baši veleći: Nijesain kao drugi ljudi. 44 U starim 
crkvama bio je presbyterium od ladja ogradom rastavljen. Mi ni toga 
6niti ne ćemo, jerbo želimo, da i prosti naš puk u svojoj stolnoj crkvi 
svagda tja do onoga doći može, koji je dobrotu imao prije istočnih kra- 
ljeva i mogućnika na poklonstvo svoje pozvati nevinu sirotinju, proste 



214 //• Rasprave. 

žudinske pastire u pratnji angjela. Mi iz svega srca želimo, da se i naš 
prosti puk naužije svoje majke crkve, ter da mu se u njoj ne samo na- 
božna i ćudoredna, nego i estetična ćut oplemeni i uzvisi. 

Ovo su od prilike misli, koje su nama vladale, kad smo nešto veću 
crkvu u malom Djakovu zidati počeli, a veliko veselje oćutjeli smo u 
srcu našem, kad smo ovih dana u djelima neumrloga govornika i pisca 
Montalemberta nešto sličnoga čitali. Riječi, koje ćemo, prije nego što ih 
prevedemo, znamenitosti svoje radi u izvorniku navesti, crpene su iz 
govora, što ga je Montalembert rekao pred najizobraženijom kućom, 
koju je igda Francuska imala, a mi držimo, da joj nigda u svijetu para 
nije bilo. Govor se vrti oko vandalizma francuskoga glede umjetnosti, 
u komu je svaki ministar redom svoju čuo. Govor je držan 26. srpnja 
1847. Oko polovice veli Montalembert ovako: ,,Ce qui n'est nullement 
nćcessaire, et ce qui m'est odieux, pour ma part, ce sont ces marbrures, 
ces dorures, cette profusion d'ornements suspects et couteux qui abon- 
dent ž. la Madeleine et i Notre-Dame de Lorette. Et ce n'est pas seu- 
lement sous le rapport de l'art que je rćprouve ces ćglises: c'est encore 
parče que dans ces ćglises si somptueuses les pauvres ne trouvent pas 
leur place. (Adhćsion). 11 semble, en vćritć, qu'elles soient trop riches 
pour y laisser entrer les pauvres. Oui, je dćteste les ćglises ou le pauvre 
ne peut pas pćnćtrer librement jusqu'au pied meme de l'autel, oii il y 
a tant de marbrures et de dorures, tant de balustrades et d'enceintes 
rćservćes, que les pauvres restent i la porte ou i l'entrće de Tćglise, 
comme autrefois les pćnitents publics. (Vive approbation). Donnez 
nous done des ćglises moins riches, mais plus vastes et plus nombreuses, 
et oii rćgne cette noble simplicitć qui est le premier apanage de notre 
art religieux et national, et le premier besoin de notre situation ac- 
tuelle."* 

Ne možemo reći, koliko nam je mila plemenita ta duša i koliko 
nam je draga uspomena, da smo imali priliku ne samo upoznati blaže- 
nika toga, nego se upravo s njim i sprijateljiti! Nikada pregorjeti ne 
ćemo, što nismo ponude njegove primili, da jedno dva mjeseca u bel- 
gijskim kupeljima skupa probavimo. Zamislio je on tada pisati o našim 
stranama djelo slično djelu divnom rječitošću pisanu o Poljacima pod 
naslovom: „Une natione en deuil" (narod u crnini), pak se je htio nama 
poslužiti, da se pobliže o stanju stvari ubavijesti. Ele nije pokojnik 

* To će po našu reći: „što na nikakav naćin nije potrebno i što je meni 
mrsko, to je ono mramorje, ona pozlata i ona preobilnost sumnjivih i skupih 
uresa, koje ćeš u izobilju u crkvi sv. Mandalijene i Notre-Dame od Lorette 
naći. Ne samo s umjetničkoga gledišta ne odobravam te crkve, nego što više i 
stoga, što u tima tako dragocjenim crkvama siromasi svoga mjesta ne imaju. 
(Odobravanje.) Zaista čini se, kao da su te crkve baš zato prebogate, kako bi se 
na taj način siromasima svaki ulaz u njih prepriječio. Jest, odurne su mi takove 
crkve, gdje siromahu nije slobodno proturati se tja do podnožja oltara, gdje ima 
toliko mramorja i pozlate, toliko oerada i pridržanih mjesta, tako da siromasi 
kod vrata ili kod ulaza u crkvu ostati moraju, kao negda javni pokornici. (Živo 
odobravanje.) Dajte nam crkava manje bogatih, ali mnogo većih i u mnogo većem 
broju, u kojima vlada ona plemenita jednostavnost, koja je prvo preimućtvo naše 
nabožne i narodne umjetnosti i prva potreba sadašnjega našega položaja". 



i. Stolna crkva u Djakovu. 215 



ništa tijem izgubio, nego mi. On se od nas ničemu naučio ne bi, đočim 
smo se mi za vazda lišili prilike njegova velikoga srca naužiti se. Drago 
nam je medjutim, da smo prijatelja od nakane odvratili, jerbo po našem 
uvjerenju ne bi samomu sebi i slavi svojoj odgovorio, budući da mu je 
glavna misao, možemo smjelo reći, lijep san bila, kakov čestoput svi mi 
manje više kadšto sanjamo tražeći u stisci zatočnika slobode ondje, 
gdje se u istinu verige kuju. 

Kad smo tijem, kako mislimo, prostor crkve naše opravdali, nek 
nam je dopušteno u istom pravcu još jednu reći. Reklo se čestoput, a u 
Osijeku osobito pogovaralo, kako bi biskup, Osječanin rodom, bolje 
bio učinio, da je u Osijeku, koji crkve i onako ne ima, crkvu gradio. 
Crkva djakovačka i prostorom i uzorom svojim upravo bi najbolje 
Osijeku, glavnomu gradu Slavonije, dolikovala. Mislimo, da nije nužno 
ispraznost ove želje dokazivati, dočim svatko zna, da se nijedan onih 
uvjeta stvoriti ne da, koji bi preseljenje biskupsko, kaptolsko i t. d. u 
Osijek omogućili. Osijek može biti sa Djakovom posve zadovoljan. Do- 
bavio se je on u novije doba dvaju vrlo lijepih zavoda, sirotišta u gor- 
njem, u dolnjem pak gradu bolnice. Ta dva zavoda darovi su pokojnih 
Bogom nadahnutih Manfelda, Huttera i Kolhofera, ali i Djakovu se 
ponešto barem u zaslugu upisati mora, što ta dva zavoda danas opstoje 
i djeluju. Sad je zadaća grada, da si pribavi u gornjem gradu crkvu, 
jerbo sadašnja gornjo-gradska crkva pravo je ruglo i sramota. Početak 
je u tom obziru jur učinjen, samo valja posao s istom revnošću nasta- 
viti. Osijek po naravnom položaju svom bit će velika trgovačka varoš. 
U takovim varošima rado zavlada materijalizam, a s njim i sebičnost i 
razbludnost i škrtost i bog sam zna još koja ostala zla i nevolje. Tako je 
bilo i negda, a tako je i sada. Stari su Grci imali lijepu poslovicu, kojom 
su mladež svoju opominjali, da u Korint ne ide. 1 danas bi roditelji 
dobro promisliti imali, da li je za djecu probitačno, da se u trgovačkim 
mjestima duže vremena zadržavaju. Kužan je u takovim mjestima 
zrak, pak je upravo čudo, da se mladež ne okuži. Komu dakle na srcu 
leži, da polag svega materijalnoga napretka ne izgubi se u Osijeku kre- 
post i izvrsnost, da se sačuva u njem čisti narodni duh, njega viših uzora, 
koja čovjeka više praha zemaljskoga uzdiže; koji želi, da u društvenim 
i trgovačkim odnošajima vjera, poštena riječ, značaj, velikodušnost, 
pravednost, požrtvovan je za javne svrhe i za prijateljstvo vlada; tko 
hoće, riječju jednom, daše varoš osim hrane materijalne hrani i božjom 
istinom, koja se čovjeku neumrlu pristoji; tko hoće, da mladi naraštaj 
ne nosi samo ime, nego ujedno i čast i slavu svojih roditelja, taj mora 
nastojati, da polag zavoda namijenjenih materijalnomu napretku ne 
uzmanjkaju Osijeku obilni zavodi za moralni i vjerozakonski napredak. 
Nitko pak ne smije tajiti, da u tu vrst spada i crkva, koja osobito u 
izobraženu mjestu i vanjskim svojim licem duh čovječji uzdizati i srce 
na plemenite kreposti razgrijati ima. Kad su Izraelci u kratko doba 
svoju sinagogu podigli, ne bi dično bilo za Osijek, da mu stara crkva 
još dugo u današnjem obliku postoji. U tu svrhu dakako hoće se, kano 
Što za svako ozbiljnije djelo, volja čvrsta, muževna, rađena, odlučna i 



216 //• Rasprave. 



postojana, koja se ne da svakom malenkošću ustrašiti. Ono medjutim, 
što je grad dosele učinio, jamči nam, da u njega dostatne sile i energije 
uzmanjkati ne će, ali nek nam dopusti još jedno samo reći. Mjesto, na 
kom sada crkva stoji, upravo je stvoreno za crkvu. Budući pak da je to 
isto mjesto za trgovačke svrhe vrlo probitačno, naravno je, da pohlepa 
ljudska za njim zaseže. Uprave je gradske dužnost, da svaku ponudu, 
ma ona inače kako mu drago probitačna bila, odlučno od sebe odbije, 
koja bi smjerala na to, da se to mjesto crkvenoj svrsi oduzme. Drugo, 
što se gradu na srce metnuti ima, jest: da dobro pazi, komu će gradjenje 
crkve danas sutra povjeriti. Neka nam grad oprosti, što ćemo mu reći : 
varoška kuća u najnovije doba u gornjem gradu zidana pravi je non-sens. 
Upotrebljujemo hotimice riječ tudju, jer svaka naša u tom obziru mo- 
rala bi biti oštrija i ujedljivija. S toga velimo Osječanima: ako ne misle 
crkvu novu bolje i umnije graditi, nego Što je gradjena varoška kuća, 
onda je stoput bolje, da se novac crkveni sirotinji podijeli, a stara crkva 
i nadalje ostavi, da svjedoči i nadalje naš nemar za više svete svrhe, 
naš izopačeni ukus, kojim biva, da gradnje naše neumjetnicima povje- 
ravamo, dočim bi za istu, a možebiti i manju cijenu, Schmidt, Ferstel, 
Hansen, Semper, Cipola, Zeri, Boito, Scala i t. d. osnove nam dali, koje 
bi gradu na čast služile i ljepšemu slogu i ukusu put krčile. Toliko na 
prigovor: zašto nije stolna crkva gradjena u Osijeku, što bi pretpo- 
stavilo, da se biskupska stolica s kaptolom onamo prenese. Osijek može, 
ako hoće, imati lijepu crkvu župnu, a opet ne može biskupu i kaptolu 
dati onoga, što im starodavno sijelo biskupije daje. 

Svaka starodrevna crkva, bila ona romanskoga ili pak gotičkoga 
sloga, u svom temeljnom nacrtu predstavlja latinski 
križ. Tomu je tako i kod nas. Tko dakle misli proučiti stroj naše crkve, 
koji je posve jednostavan, taj neka udje u crkvu glavnim ulazom i neka 
sredinom glavne ladje dopre do stuba, kojima se u svetište uzlazi. Ovo, 
što ćemo sada reći, zapamtiti imaju osobito mladenci naši, koji po svi- 
jetu nauka radi putuju, ter ušav na Rajni ili u Francuskoj u kakvu 
staru baziliku, žele njenu zagonetku, koja je čestokrat vrlo zapletena, 
riješiti. Evo im prosta načina, koji i u našoj crkvi slijedimo. 

Došav dakle do stuba, koje u svetište vode, opazit ćemo dva glavna 
stupa i na njima oveći luk, koji znanost zove „slavolukom" (Triumph- 
bogen, are triomphal). Tima stupovima odgovaraju naprečac jednaka 
dva stupa sa jednakim i opet lukom, i to kod nas biva od istoka na zapad, 
u ostalim pak crkvama, kako smo jur opazili, protivno. Svagdje su pak 
i ostale dvije strane svijeta istovetnim lukom na istim stupovima pro- 
vidjene. Imamo dakle i gore i dolje potpuni četverokut, koji 
znanost „glavnom kvadraturom" naziva. Strane toga četverokuta ozna- 
čuju širinu prvo srednje ladje, drugo samoga svetišta u strogom smi- 
slu, koji se istim pravcem kod nas prama zapadu stere, a treće širinu 
raskrsne ladje (Querschiff). 

U promjeru ovoga četverokuta leži nedvojbeni ključ za sve ostale 
mjere u crkvi. Po njem se mjeri prostor izmedju stupa i stupa i prostor 
četverokuta u pobočnim ladjama, kano takodjer i onih četverokuta, 




STOLNA CRKVA DJAKOVAČKA IZNUTRA. 



i. Stolna crkva u Djahovu. 217 

koji se oko svetišta nabrajaju. Kod nas je prostor toga središnjega če- 
tverokuta 6° 3'; to je dakle širina srednje ladje, svetišta i raskrižnih 
ladja; polovica te mjere označuje prostor od stupa do stupa od istoka 
prama zapadu, i toliki su svi, što ih u crkvi vidimo, pobočni četvero- 
kuti. Taj središnji kvadrat najbitniju upravo zadaću u cijelom stroju 
crkvenom ima. Njegovo se biće, da tako reknemo, ili cijelom cjelinom 
ili djelomice u svoj crkvi ponavlja. U njem i po njem sve ostalo živi, 
oko njega sve se mota i giba. Tu je u starim bazilikama glavni oltar; to 
isto će biti i u našoj crkvi. Budući pak da na križu tu upravo glavom 
počiva Isus, zato ovaj četverokut simbolički označuje moć i silu onoga, 
komu se tuj služi, o komu sv. Ivan govori: „On je svjetlost, koja ima 
prosvijetiti svakoga čovjeka, koji na ovaj svijet dolazi. Sve je po njem 
učinjeno i ništa nije na svijetu, što ne bi po njem učinjeno bilo". A sv. 
Pavao: ,,U njem živimo, u njem jesmo, u njem se gibamo". 

Kad se promatralac, koji je tako središnju točku dobro pregledao 
i izmjerio, natrag istim putem povrati i sustavi se pred vratima, obrne 
se i opet prema zapadu; tada mu istom jasno postaje, kako je sve, što 
crkva zatvara, u najboljem skladu. U ladji je glavnoj, pak kad se okom 
baci na svodove, koji se od stupa do stupa razvijaju i koji se valovitoj 
vodi prispodobiti mogu, tada mu se i nehotice namiče misao, da se i 
zbilja ladjom vozi i da na valovima morskima plovi. Čini mu se, da je 
svetište stvoreno silnom nekom strujom, koja otajstvenim načinom i 
iza sebe ostavlja i ujedno s tolikom hitrinom crkvu napred valja, da ju 
je ispod slavoluka za dva središnja četverokuta napred dotisnula, dok 
se nije napokon u poluokrugu razbila i u samu sebe povratila. Pače raz- 
bijeni tom strujom valovi rastrojili su se ter je i desni sa sjeverne i lijevi 
sa južne strane isto to učinio, što i središnji, to jest dva središnja četve- 
rokuta u protivnom pravcu sa sobom iznio i poluokrugom se svojim 
natrag povratio. 1 pobočne je ladje struja prisilila, da se u visu svom 
jednim svojim četverokutom razbiju i dvije kapele sa sjeverne i južne 
strane stvore. Ove kapele imaju vrata, koja s vanjštinom opće; to će u 
našoj prispodobi reći, da je narav sama dva oduška stvorila, kojima bi 
se suvišni valovi izlili, da se prekomjerno gibanje ponešto utiša i željni 
mir povrati. Simbolički pak ova dvoja nova vrata znače, da kad se pri 
većim svečanostima premnogo svijeta u crkvu zgrne i ophodi čine, 
jedan dio pravovjernika mira i reda radi izlaziti i ulaziti može pobočnim 
ovim produhama. 

Opetujemo, da se je tijem upravo najveći sklad oko središnje točke 
stvorio i svetište lijepo u tri jednake pole u jednom istom razmjerju 
izvan središnje ladje rastrojilo, oko kojih se u skladnom redu razni če- 
tverokuti sabiraju. Ovijem se upravo bitno razlikuju crkve sredovječne 
i romanskoga i gotičkoga sloga od starodrevnih bazilika pred X. sto- 
ljećem i od bizantinskoga sloga. U starovječnim bazilikama, kao n. pr. 
u staroj bazilici sv. Petra i bazilici sv. Pavla izvan mira (extra muros), 
ne ima središnje točke, koja bi pojedine dijelove ujedno spajala. Svaki 
pojedini dijel posve svojevoljno svoje biće razvija i svoju zadaću vrši. 
Ne ima dakle u njima jedinstva, bez kojega ne ima ni umjetnosti. U 



218 //• Rasprave. 



bizantinskom pak slogu, n. pr. u Aji Sofiji u Carigradu, središnji če- 
tverokut takav je, ako smijemo reći, samovladnik i okrutnik postao, 
da je svakomu pojedinomu dijelu svoju posebnu naravnu zadaću oteo i 
nekim načinom progutao. Ako dakle stare bazilike ne imaju jedinstva, 
bizantinske bazilike ne imaju nikakve posebnosti. Čega u starim bazi- 
likama posve ne ima, toga je u bazilikama bizantinskima odviše, ter se 
jedinstvo u azijatsku tiraniju pretvorilo. Crkva sv. Marka u Mlecima 
sva je divna, ali tko ju god bude s ove strane motrio, odmah će opaziti, 
da i u njoj središnja kvadratura preveć vlada i premaze. Ovijem se 
dakako nije htjelo reći, da nijesu obje crkve, i Aja Sofija i sv. Marko, 
vrlo lijepe. Umni njihovi začetnici znali su nedostatak, o kom govo- 
rismo, nadoknaditi divnim dćtailima, koje svatko u crkvi sv. Marka 
vidjeti može. U Aji Sofiji dćtaili su još ljepši, samo se poslije, kako su 
ju Turci iskvarili, dovoljno ocijeniti ne mogu. Dade li Bog, pak se ta 
crkva opet Isusu i evangjelju povrati i od turskih prikrpina očisti, onda 
će se istom njezine pojedinosti u naravnom svom sjaju i ljepoti poka- 
zati. Ali polag svega toga naša gornja opaska istinita je ter opetujemo : 
mi nerado vidimo, da se politički i društveni odnošaji na crkveni sim- 
bolizam prenašaju, ali je izvjesno, da slog bizantinski nekom azijat- 
skom apsolucijom umjesto kršćanske slobode odiše. Tko se o tom po- 
bliže ubavijestiti želi, neka čita djelo pod naslovom: „Geschichte der 
bildenden Kunste im Mittelalter" von Dr. Karl Schnaase, napose svez.l 1., 
glavu prvu, stranu 126. pod natpisom: „Das gemeinsame Ideal, der 
Grundriss und der Rhythmus des Planes". Tko se pak želi potanje 
ubavijestiti o crkvi Aje Sofije i sv. Marka, neka čita djelo Dr. Karla 
Lutzowa pod naslovom: „Die Meisterwerke der kirchlichen Baukunst" 
str. 17. i 58. 

Ovomu nedostatku bizantinskoga sloga doskočiti pokušao je slavni 
umjetnik Bramante nacrtom svojim vatikanske crkve sv. Petra u slogu 
renaissance. Bramante je zemljak neumrloga Raffaela Santija, koji je 
preporukom Bramanteovom u Rim pozvan. Nacrt Bramanteov osniva 
se na grčkom križu, u kom je središnja kvadratura iznutra, a kuba na 
tom četverokutu podignuta izvana vladalicom bila. Vrlo je žaliti, da se 
Bramanteov nacrt izveo nije. Da je to bilo, onda bi se istom valjano 
prosuditi dalo, da li je zadatak sretno riješen. Na crkvi vatikanskoj 
mnogi su umjetnici radili. Jedno, ali kratko vrijeme i sam Raffael. Mi- 
chelangelo radio je 17 punih godina na kubi, i to bez ikakve nagrade, 
želeći, da mu to bude pred sudom božjim cijena slave vječite, kao što 
mu je kuba sama svojom neizmjernom izvrsnošću cijena postala slave 
neumrle vremenite. Radili su i drugi još na istoj zgradi do Maderne i 
Berninija i proizveli smjesu renaissance i barokizma, čim se je križ 
Bramanteov pretvorio u križ latinski. Maderna je, ako se ne varamo, 
predvorje načinio, koje je pravi mrtvački pokrov za djelo Braman- 
teovo i za kubu Michelangelovu, koju sad sa trga sv. Petra i ne vidimo, 
nego moramo ići čak na Pincio ili u našu, kako Rimljani vele, Slavoniju 
(via degli Schiavoni), da si oko tim divnim umotvorom napasemo. 
Objamne pruge (Umrisslinien) te kube najizvrsnije su na svijetu. Od 



J Stolna crkva u D Jakovu. 219 



Berninija je konfesija, to jest glavni oltar. U sadašnjem svom kipu 
crkva osim kube ne odgovara zakonima stroge umjetnosti, i mnogi po- 
sjetnik, koji se njezinoj ogromnosti čudi, i ne sluti, da su sve one crkve, 
koje su u njoj kano manje zabilježene, pod estetičkim vidom mnogo iz- 
vrsnije nego ona. Ona bi u prvobitnoj svojoj osnovi imala zname- 
nitu zadaću riješiti, dočim sada, po našem barem mnijenju, manje estt- 
tičke vrijednosti ima nego starodrevna bazilika, koju je ona nadomje- 
stila. Da Bog uskrisi Bramantea, morao bi mu ujedno milost ukazati, 
da nikad u Rim i na trg sv. Petra ne dodje, jer kad bi to bilo, uvjereni 
smo, da bi se odmah triput u grob povratio; toliko je njegova misao i 
njegov nacrt izopačen. Mi medjutim dvojimo, da li bi umjetniku stvar 
posve za rukom pošla bila, sve da je on sam djelo svoje do konca ruko- 
vodio. Mi uopće dvojimo, da li renaissansa crkvenomu slogu odgovara, i 
stoput romanskomu i gotičkomu stroju u tom obziru prednost dajemo. 

Ali vratimo se sada u crkvu našu. Kad glavnim ulazom u našu 
crkvu stupimo, odmah nam se u njoj pred oči stavi slika svetoga 
križa, čim se odmah očituje glavna namjera crkvi i najhitnija 
točka nauka evangjeoskoga. Križ je znak spasenja našega. Muka Isu- 
sova cijena je otkupljenja našega. Smrt Gospodnja vječiti je izvor ži- 
vota i neumrlosti naše. Tko se iole osim kruha svakidanjega hranom 
nebeskom hrani, tomu, kako u crkvu našu udje, na um pada ona sveta 
izreka Isusova: „Ja sam život, put i istina*'* i ona sveta prispodoba 
puna istine i utjehe: „Ja sam trs, a vi loza, pa kakogod loza samo dotle 
živi i plodi, dok je u životnom svezu sa trsom, tako i vi samo u toliko 
živite, u koliko ste u istinitom savezu sa mnom"**. Slika naše crkve 
svakoga ulaznika živo opominje, da mu je dužnost tako na ovom svi- 
jetu živjeti, da se sveta krv i duša Isusova nekim načinom u krv i dušu 
njegovu prelije, da on sam živo udo tijela Isusova postane, tako da 
Isus sam u njem, on pak u Isusu djeluje. 

Budući pak da je pruga uzdužna, koja stup sa stupom spaja, svo- 
dovna, što gibanje i težnju za napretkom izrazuje po onoj misli sv. 
Pavla apostola: „Život ovaj je trkalište; u njem, kao u starom trkalištu, 
mnogi trče, ali ih malo do cilja dospijeva", zato opominje sv. Pavao: „Sic 
currite, ut comprehendatis"*** (tako trčite, da cilj postignete), 
svaki ulaznik odmah pojmi, da mu je onamo težiti, gdje se otajstvo 
sv. križa i žrtva golgotska ponavlja. Čudnovato je, da učeni Schnaase 
o ovom simboličkom znamenovanju crkava starih dvojiti može veleći, 
da je križ više posljedica konstruktivnih i estetičkih nego simboličkih 
razloga. Ne može biti ni najmanje dvojbe, da je to mnijenje neosno- 
vano. Prvo: i sam Schnaase u gore navedenom svom djelu često i 
često tumači nalike pojedinih dijelova crkvenih iz konstruktivnih raz- 
loga, ali nipošto ne isključuje doktrinalne i simboličke razloge. Nedo- 
sljednost ta tim je manje u našem slučaju dokučiva, čim se upravo o 
glavnoj točki nauka kršćanskoga i o bitnom vjerozakonskom simbolu 

* Iv. 14, 6. 
*♦ Iv. 15, 5-7- 
*** I. Kor. 9, 24. 



220 //• Rasprav*. 



radi. Drugo : ako se oko baci na najstarije bazilike gradjene samim Kon- 
stantinom, n. pr. baziliku staru sv. Petra i sv. Pavla extra muros, pak 
se prispodobe sa bazilikama XI.— XIV. stoljeća, onda se ni jedan čas 
ne može dvojiti, da se je u crkvenim zgradama lik križa od prvoga odmah 
časa u temeljnim starim nacrtima razvijati počeo. Komu je pri ruci 
knjiga, u kojoj se slični nacrti nalaze, odmah će mu samo oko kazati, 
da je istina, što rekosmo. Da zabadava ne duljimo govora, samo ćemo 
navesti, da se likovi starih križeva analogno sa likovima starih bazi- 
lika razvijaju. Mi posjedujemo jedan vrlo lijep križ iz XIV. stoljeća. 
Kad se taj križ na tle položi, eto mu odmah nacrt crkve romanske XII. 
do XIV. stoljeća. Gornji visovi križa već nijesu pravokutni i maleni 
kao u krize vima V. i VI. do X. stoljeća, nego su mnogo veći i 
okrugli, prava tri poluokruga (apside) u našoj crkvi. Na jednoj je strani 
našega križa Isus propet, u glavnom je okrugu Bog otac, u pobočnima i 
na podnožju tri Marije. S druge strane u sredini je Isus zakonoša, a u 
apsidama su 4 evangjeliste u poznatim simbolima svojima. U tom našem 
križu slika je živa crkava razvijenih poslije X. stoljeća. Pače kad se u 
obzir uzmu i četvrta dolnja apsida i odozdo okrug zemaljski, onda je u 
našem križu živa slika Bamberške, Speierske i Mainčke crkve. Treće: 
u starim bazilikama opaziti je u glavnoj apsidi sliku Isusovu u neobično 
velikom razmjerju u mozaiku sa dvanaest apostola, tako n. pr. u Mariji 
Velikoj u Rimu, u Montrealu nad Palermom. Pače negdje te negdje u 
staro doba običaj je bio objesiti u visini slavoluka ogromni kip Isusov, 
koji je svakomu ulazniku odmah u oči pasti imao. Ako se ne varam, to 
je učinjeno u Beču u Lerchenfeldskoj crkvi, koja je bila prvi romanski 
pokušaj u Austriji. Mi ovaj posljednji običaj ni iz estetičkoga ni iz sim- 
boličkoga razloga odobriti ne možemo. Prvo ne, jerbo taj kip ne- 
ugodan utisak u motriocu probudjuje. Drugo ne, jerbo kad naprama ol- 
taru idemo, vid se naš koncentrirati ima na oltaru, gdje (vere realiter 
et substantialiter) istinito, stvarno i suštveno živi i kraljuje onaj, komu 
se u crkvi utječemo. Taj kip samo buni i smeta. Povoljniji nam je u tom 
obziru običaj, koji smo opazili u Fiorenci, u prekrasnoj crkvi Mariji 
Novelli, gdje na nutarnjem pročelju veliko propeto visi. Tu dakle kad 
iz crkve izlazimo i ledja glavnomu oltaru okrenemo, vidimo Isusa, što 
će reći, da ga nigda s oka i s pameti naše ne smetnemo. Bilo to me- 
djutim kako mu drago, stalno je, da su prvi kršćani i prvi umjetnici 
odmah, kako su iz katakomba svojih na svijetlo božje stupili, u zgra- 
dama svojima crkvenima poglavito na križ i svetu njegovu žrtvu mi- 
sliti počeli. 

Na posljetku već od najstarije dobe u običaju je bilo, da se kip 
Isusov, od kamena istesan, na glavnom mjestu u vanjskom pročelju 
više portala podigne, i to u slici zakonoše, pun veličanstva i ozbiljnosti 
sa knjigom otvorenom ili zatvorenom u lijevoj ruci, na kojoj stoje slova 
A i ti (Alfa i Omega), a desnom pokazujući ranu blagoslivlja Isus svijet. 
Hoće se tijem svakomu na svijetu da rekne: Zakon Isusov temelj je 
svakoj sreći i svakomu blagoslovu. U pojedinim osobama i u obite- 
ljima, ako će biti zadovoljstva, mira i blagoslova, valja da evangje- 



i. Stolna crkva u Djakovu. 221 

oska čistoća, vjernost, ljubav, radinost, ustrpljivost i t. d. vlada. Ali se 
tijem i cijelomu društvu veli : Evangjelje nije doduše zakonik politički 
ili društveni ili medjunarodni, ali duh evangjelja ima i u političke i 
medjunarodne i društvene odnošaje skroz i skroz prodrijeti, pa dok 
bude u svijetu oholosti, preziranja, sebičnosti i odurnosti, dok bude 
laži i prevare, dok ljudi budu mislili, da su samo bludu i razkošju za 
ljubav na ovom svijetu, nikada ni mira ni sreće. Istom onda, kad svuda 
po svijetu i u svim odnošajima zavlada ona istina i pravda, koja u nebu 
vlada i za kojom svaki dan vapijemo: „Budi volja tvoja na nebu kao i 
na zemlji"; kad poniznost, čednost, ljubav, velikodušnost i ono sveto 
načelo zavlada: „Što želiš, da ti drugi učini, učini vazda i ti drugomu; 
a što ne bi rad, da tebi drugi učine, neka ni ti drugomu učiniti"; kad 
istom jedan drugomu sreću, slobodu i napredak ne budemo zavidjeli, 
nego u tudjoj sreći i napretku jamstvo za vlastiti svoj napredak sma- 
trali budemo; kad se jedan za drugoga rado žrtvovali budemo, kao što 
se je Isus za sve nas žrtvovao: onda će istom pravi mir, prava sloboda, 
pravo blagostanje i bratski medju narodima odnošaji postati. Dotle 
daj, oružaj se do nokata, a skrajna nužda i nevolja poput stare kuge 
hoda po svijetu, ili da mori ljude ili da jedne proti drugima huška i diže. 
Kad je kukavština i nevolja na svijetu najveća, onda se rado zalijećemo 
u rajske te vedrine, da si vjeru i nadu okrijepimo, da će doći i jednom 
vrijeme, kad će biti na svijetu jedan pastir i jedno stado, i kad će Bog 
stvoriti, kao što Pismo veli*, novo nebo i novu zemlju, na kojoj ne će 
biti više zavisti, zloće, svadje, osvete i rata, nego samo ljubavi i pra- 
voga bratinstva; kad će zemlja krvlju sina božjega posvećena i u ba- 
štinu čovječju povraćena, trudu i znoju čovjeka rado odgovoriti i ma- 
terinsku utrobu svoju svima na užitak i zadovoljstvo rado otvoriti; 
kad će bolesti i nevolje barem one, koje strast, požude i grijeh na hi- 
ljade radjaju, prestati i ono se vrijeme povratiti, o kom Isaija prorok 
veli, da će med i mlijeko svuda teći, a maleno se djetešce mirno sa 
lavom i risom sigrati**. Odgovorit će čitatelji: Ej lijepa sna! Mi, koji 
u sveto evangjelje vjerujemo, ne dvojimo, da će taj san jedanput isti- 
nom postati, jerbo kroz sve nužde i nevolje Bog čovječanstvo k tomu 
cilju vodi. Njemu nevolje i bludnje i opačine ljudske služe na svete 
svrhe, samo čovjek znati ne može vrijeme ni časa, koje je posve u nje- 
govoj ruci. Mi barem ne možemo se odreći nade, da će nadoći jedan 
put vrijeme, gdje će prestati slobodom se zvati ona jačega naroda slo- 
boda, kojom se drugi slabiji narodi pod jaram bacaju, i gdje će se pi- 
tanja velika rješavati ne brutalnom silom i krvavim ratom, nego umom 
ljudskim i božjom pravdom. Medjutim gledajmo svi, da taj san istinom 
postane najprvo u duši i svijesti našoj, pak onda u domu i obitelji našoj. 
Koji pak oblasti i upliva na javne poslove imamo, gledajmo po mo- 
gućnosti, da se taj san i u javnim odnošajima malo po malo obistini. 
I ovaj medjutim prastari običaj, koji nam je povoda pružio ovoj 



* Isaija 65, 17—25; Apoc. 21. l- 
** Isaija 11, 6—8. 



222 //• Rasprave. 



opasci, dokaz je, da je učeni Nijemac Schnaase zabludio, kad je starim 
krstovitim osnovama simboličko značenje porekao. 

Mi ćemo se ovoga običaja držati, ter će na pročelju naše crkve iznad 
glavnoga portala stajati Isus s evangjeljem u ruci, desnom blago- 
slivljajući svijet. Samo je željeti, da kiparu posve za rukom podje u 
lice i položaj Isusov metnuti ono veličanstvo i onu ozbiljnost, onu 
ljubav i ono milosrdje, koje božanstvenomu zakonoši odgovara. 

U ostalom osnovna ova slika starih i novih crkava sredovječnoga 
sloga, čini nam se, da je nekim načinom prisilila arhitekte stare, 
da i u pojedinim takodjer čestima oblik poprime, koji križu naliči. Tako 
n. pr. u stupovima, na kojima svodovi počivaju. O tom će se svatko 
lako uvjeriti, ako promotrio bude stupove ili naše ili na priliku stu- 
pove stolne crkve zagrebačke, koji su se, da oblik križa dobiju, u zvi- 
jezdu obratili, koja svojim vršcima na istok, zapad, jug i sjever gleda, 
da kad prugu povučemo od istoka na zapad, od sjevera na jug, pot- 
puni križ imamo, koji se u našoj crkvi i u svodovima, kojima su ladje 
zaključene, tako ponavlja, da najgornji križevi naliče valjcima, koji 
unakrst stavljeni sliku križa nose, koji se zove križ sv. Andrije, jerbo je 
po starom predavanju sveti Andrija na takvom križu raspet bio. U 
crkvi dakle našoj, kadgod okom pogledamo na križ kao što se to pri- 
stoji, nailazimo, da se živo sjećamo, da je onaj, koji je na drvetu križa 
za nas umr'o, jedini put, život i istina, i da nije drugoga imena pod 
nebom do imena Isusova, u komu bi čovjek spašen biti mogao. 

Pokle smo ovo napisali, onda smo pogledali, što o tom piše učeni 
markez Selvatico, pak smo našli, da naše mnijenje doslovce potvrdjuje. 
U svom djelu: „Storia estetico-critica delle arti del disegno" str. 36. od 
prilike veli: „Stari su kršćani odmah početkom dodali starim bazili- 
kama nalik križa. Mnogi mniju, da je Konstantin začetnik toga obi- 
čaja, kao što to svjedoče bazilike sv. Ivana Lateranskoga i sv. Petra. 
Neki učenjaci to niječu, ali bez razloga, jerbo se ne može tajiti, da je 
križ, to sveto orudje muke i smrti Isusove, taj sv. simbol našega otku- 
pljenja, odmah početkom kršćanske vjere postao glavni emblem i znak 
i zastava kršćanske općine. Nije bilo tada kršćanina, koji ne bi križ i 
Isusa imao na jeziku i koji ga ne bi nosio u duši. Opće je osvjedočenje 
zavladalo, da taj sveti znak valja nositi na tijelu proti svakoj napasti, 
i da ga valja imati u kućama živih i u počivalištu mrtvih. Nije dakle 
moguće ni pomisliti, da bi pravovjerni puk kod crkvenih zgrada zabo- 
raviti mogao na taj temeljni znak svoga spasa i na taj bitni simbol 
svoje vjere." 

U našoj crkvi, kako smo jur gore spomenuli, trisu ulaza, tri 
predvorja, tri ladje i u svetištu tri raskršća. Ova 
okolnost ima svakoga sjetiti na glavnu točku kršćanskoga nauka, 
kom sv. Ivan veli: „Tri su, koji svjedočanstvo daju na nebu, Otac, Sin 
i Duh sveti, a sva su tri jedno." * A sam Gospod veli: „Idite i učite 
sve narode krsteći ih u ime Oca, Sina i Duha svetoga."** Sveti oci, oso- 



* 1. iv. 5 7. 

** Mat. 28 19. 



i. Stolna crkva u Djahovu. 223 

bito oni, koji su slijedili stope platoničkoga mudroslovlja, kao što se je 
razvilo u aleksandrinskoj školi, s punim pravom naziru svuda tragove 
sv. Trojstva i jedinstva. U naravi, jerbo je djelo ruku božjih, u kom se 
njegove izvrsnosti odzivaju. U čovjeku, u komu upravo prebiva nje- 
gova slika i prilika. U povijesti svjetskoj i u životu pojedinih ljudi. 
Divno je, kako sv. Augustin, duhom i višim poletom pravi orao, tim 
načinom život naroda i pojedinih ljudi riše i tumači. U životu svakoga i 
naroda i pojedinca tri se stvari ujedno steći imaju, ako misle svoj cilj 
postid, a to je : znanje, hot jenje i moć. Spojimo li to troje u službi istine 
i pravde ujedno, eto ti lijepa i slavna života i divnih uspjeha. Uzmanjka 
li pak makar samo i jedno od toga, okržljavio je život i rad naš. Bog je 
sa svojom slikom i prilikom položio u dušu i pojedinca i naroda klicu 
pravu i živu svoga svemogućtva. I narodu je i čovjeku granice nemo- 
gućtva uvijek i uvijek razmaknjivati. Dok narodi i ljudi toj težnji 
iskreno i od važno služe, dotle su vrijedni biti orudjem viših svrha; kad 
pak omlitave i u bludnje i blud zagreznu, tada polag sve vanjske sjaj- 
nosti u grob hrle. Sv. Augustin u divnom svom djelu ,,De civitate 
Dei", koje je poslije Makabeja prvi ali divni pokus bio filozofije 
povijesti, tijem načinom tumači i veličinu i propast rimskoga 
naroda. U istinu, kad se tijem putem prosude dogodjaji svijeta, onda 
se do osobitih posljedica dolazi. Nikad nije slavan narod kukavnije po- 
ginuo nego narod grčki; nikad nije grad ružnije propao nego Carigrad. 
Mlitavost i raspuzlost duše čestokrat sakriva se plaštem mudrosti, 
trijeznosti i umjerenosti. Kod Grka se sva kukavština krinkom zakrila 
pobožnosti. Kad je valjalo sve sile duše svoje napeti, da se krvavi 
dušman odbije, kad je trebalo s oružjem u ruci braniti vjeru i oltare, 
domovinu i obitelj, Grci povjerivši obranu svoga grada Genovezima, 
u crkvi oči pretvaraju i ruke u vis dižu, da Boga na milosrdje ganu, to 
će red, da Boga samoga sukrivcem svoje mlitavosti i ništavosti učine. 
Jedini Grk vrijedan starih Grka Leonide i Temistokla tada je u Cari- 
gradu car sam bio, postavši žrtvom koliko svoga junaštva, toliko ku- 
kavštine svoga naroda. Usuprot stari Jude brane se proti vrlomu Rimu 
s nečuvenim junaštvom ; ne predaje se nijedan, dok i posljednji kamen 
grada i crkve čitav stoji. Upravo tijem junaštvom zalog stekoše, da će 
dobitnika svoga preživjeti i da će se jednom opet u svoju domovinu 
povratiti. U taj red spada boj Španjolaca i Rusa proti Napoleonu. Sa- 
ragossa i Moskva goruća neumrli su naslov slave, kojom se je i jedan i 
drugi narod ovjenčao. Narod, koji zna, što hoće, koji se za istinu i 
pravdu i baštinu svojih otaca muževno bori, prije ili poslije mora te 
mora do svoje svrhe dospjeti. Osobito se pak kršćaninu ne pristoji nigda 
zdvojiti, jer se on u svetom otajstvu druži sa onim, koji je neizmjernost 
i svemogućnost. „Omnia possum in eo, qui me confortat"* (Sve mogu 
u onom koji me krijepi). Mnogi i mnogi ljudi i ne znaju, što mogu, jer 
ne imaju odvažnosti, da sile svoje makar samo pokušaju. Dao Bog, 
da se svaki, koji u našu crkvu udje i njezinu sliku trojstva i jedinstva 
opazi, proti svakoj mlitavosti i raspuzlosti ojači i okrijepi. 
*~Fiiip~4, 13. 



224 H- Rasprave. 



U crkvu se našu trima ladjama u svetište dolazi. Riječ „1 a d j a" 
prastara je ter simbolizira to, da je ovaj svijet, u komu se nalazimo, 
sličan moru, u kom se bura, hridi i napasti svakojakih bojati imamo, 
da nam se brod života i sreće ne polomi. Sjećaju nas ladje i na to, da je 
Isus more vrlo ljubio i da je s mora često puk podučavao, da je prve 
vjerovjesnike i apostole svoje iz sredine prostih ribara izabrao. Sjećaju 
nas ladje napose na onaj sveti čin, kojim je Isus Petra, kad je tonuti 
počeo, spasao, i na onaj drugi, kojim je, kad se vjetar i velika bura po- 
rodi, vikom i prošnjom apostola probudjen, vjetru i valovima zapo- 
vijedio, da se utješe, i apostole svoje ukorio, što su vjeru i pouzdanje 
u nj izgubili. Vrlo lijep primjer za svakoga nas, da nikad ne zdvajamo, 
da u njega pouzdano vazda pomoć prosimo, pak da ne dvojimo, da će 
nam dobrota njegova, ma se u kakvoj pogibelji nalazili budemo, po- 
moćnicu ruku pružiti. 

Svetište je i sva poprečna ladja u nas za četiri 
stube uzdignuta. Na slavolucima diže se u vis kuba, iznutra 
visoka 20 hvati, izvana 30° 5', a pod cijelim svetištem i cijelom po- 
prečnom ladjom nalazi se vrlo prostrana i vrlo lijepa raka (kripta), 
koja živu i potpunu sliku i priliku na sebi nosi cijeloga svetišta i cijelih 
raskršća. Ima dakle kripta u duljini 15. a u širini 30 hvati, prava pod- 
zemna crkva, koja shvatiti može od prilike dvije hiljade ljudi. 

Svaka od ovih okolnosti ima svoje znamenovanje. Sto se svetište i 
poprečne ladje više ostale crkve dižu, razlog je i doktrinalni i obredo- 
slovni. Prvi: jerbo je svećenstvo od puka razlučeno. Ono je posred- 
nikom medju Bogom i pukom. Ono žrtvu sv. oltara prikazuje i otaj- 
stva ostala na spas puka obavlja; ono je puku vodjom, pastirom i na- 
učiteljem, pak mu pristoji dakle uzvišenije mjesto. Drugi: jer za službu 
božju, da se slobodno širi i razvija i da ju puk dobro opaziti i slijediti 
može, hoće se prosto i uzvišeno mjesto. U nekim, pače u mnogim cr- 
kvama tu se upravo nalaze one balustrade i ograde, kojima govori 
Montalembert u svom gori navedenom govoru. Mi ih, ako živi budemo, 
nipošto podići ne ćemo, jerbo ako i jest istina, da se svećenstvo od 
puka razlikuje, ipak je i to istina, da svećenstvo iz puka, pače većom 
stranom iz sirotinje proizlazi, a svaki i najmanji do svećenstva i do 
najvećega u njem stepena do viti se može. Naš zemljak Siksto V., jedan 
od najumnijih i najslavnijih papa u srednjem vijeku, od siromašna 
pastirčeta papom je postao. Njegova sestra Kamila, koja je poslije u 
Rimu znamenitu ulogu igrala, u djetinjstvu svom prošeci u Montaltu 
običavala bi reći: „Moj će vam brat naplatiti, kad papom postane". 
Toliko je živa neka slutnja u obitelji živjela, da će to naše pastirče jed- 
nom vrhovnim pastirom cijeloga stada Isusova postati. Poznato je, 
da je u najnovije doba Hiibner pisao povijest toga našega slavnoga 
zemljaka pod političkim i diplomatičkim vidom i dokazao, da se nje- 
govomu veleumlju jedino zahvaliti ima, da nije tadašnja Španjolska 
cijelu Francusku, a s njom i cijeli izobraženi svijet progutala. Red se 
dakle može bez pretjerivanja, da je ravnovjesje europejsko, na kom se 
je do danas sloboda i neodvislost europejskih naroda osnivala, Sikstom 



i. Stolna crkva u Djakovu. 225 

V. osnovano i posvećeno. Sad je upravo tomu ravnovjesju odzvonilo, 
pak ne ima pametara, koji bi prorokovati mogao, što će iz toga slijediti. 
1 Nikola V., jedan od najučenijih i najslavnijih poslije Grgura Veli- 
koga papa, bio je u mladosti svojoj skrajno siroče, tako da su ga, i kad 
je papa bio, zvali „siroče, prosjače Sarzansko". Velika duša toga pape 
nije mogla dugo preživjeti pad Carigrada, koji bi bio on prepriječio, 
da se nijesu vladari europejski na svete njegove opomene o miru i slozi 
oglušili. 

Zašto svetište ne bismo imali ogradjivati, evo još razloga. Istina 
je, da svećenstvo uzvišeno mjesto u puku zauzima, ali je i to istina, da 
je svećenstvo skroz i skroz sa pukom spojeno i da nikakvoga na svijetu 
razloga ne ima od puka se lučiti. Svaka nužda i nevolja puka najprvo 
se u srcu svećenika odazvati ima; svaka bolest pučka u svećeniku naj- 
prečega ljekara naći ima. Svećenik je upravo onaj Bogom poslani Sa- 
maritanac, koji rane puka svoga uljem i vinom prati i viđati ima. 
Sv. Augustin na jednom mjestu ovako od prilike svećeniku govori: 
„Svećenice brate, u koliko si kršćanin, svoj si i skrbiti imaš za vlastitu 
dušu, da ju ne izgubiš; u koliko si svećenik, nisi svoj, nego puka svoga; 
sve, što imaš kano svećenik, puku svomu posvetiti imaš. U zao čas, 
ako talenat, koji ti je povjeren, da s njim dobit stječeš, u zemlju ukopaš.' 4 
Tako je: Isus je, kako sam veli, na ovi svijet došao ne zato, da 
mu svijet služi, nego da on svijetu služi*, a služio je svijetu na spas, 
kad se je nama za ljubav u štali betlehemskoj rodio, kad se je na gori 
Maslinskoj krvavim znojem znojio, kad je na drvetu križa za nas umr'o. 
Služio nam je, kad je devedeset i devet ovaca ostavio i izgubljenu ovcu 
tražio i našav ju na ramenima svojima u ovčarnicu donio; kad je u slici 
oca obiteljskoga razbludnoga sina, kad se je skrušen povratio, u naručaj 
svoj primio i očinskim cjelovom u stara njegova prava povratio; služi 
nam, kad se na oltarima za nas žrtvuje i hranom duša naših postaje. 
Eto svećeniku primjera, koji doslovce slijediti ima. Uvijek je svećeniku 
u stadu svome bivati i njemu sve vrijeme svoje, sav život svoj, pače 
ako je nužno, i smrt svoju žrtvovati. Kad je dakle takov savez medju 
svećenikom i pukom, zašto da se u crkvi jedan od drugoga ogradom 
luči? 

Na posljetku: premda je svećenik jedini pozvan, da sve. otajstva 
obavlja, izvjesno je, da i puk u svećenstvu udioništvuje. Sveti Petar 
očevidno puk naziva „regale sacerdotium"** (kraljevsko svećeništvo). 
Zato svećenik pri svetotajstvu, kad žrtvu prikazuje, ne govori samo u 
svom imenu, nego i u imenu cijeloga puka: „Prikazujemo tebi, Bože; 
molimo te, Bože, primi ovo prikazanje puka svoga i t. d. " Svaki na 
svijetu ima prilike, a i dužan je svećeničko ovo zvanje vršiti. Vladari i 
mogućnici sjetiti se imaju, da se je Isus svoga veličanstva odrekao i do 
naše slaboće zato ponizio, da priliku dobije neizmjernu ljubav i milo- 
srdje svoje prama nam vršiti. 1 oni su dužni nekim načinom sa prestolja 
svoga sići i do svake nužde i nevolje puka svoga poniziti se i ljubavlju 

* Mat 20, 28. 
** i. Petr. 2, 9. 

15 



226 //• Rasprave, 



svojom i dobrotom svojom puku na službi biti. To je simboličko 
znamenovanje običaja, po kom vladari i mogućnici na veliki četvrtak 
prosjacima noge peru. Ovo svećeničko zvanje imaju ovršiti roditelji u 
kućama svojima othranjujući djecu svoju u strahu božjemu, u svakoj 
kreposti i izvrsnosti, da im djeca postanu ne samo nosioci imena, nego 
i časti i poštenja i slave. Ovo svećeničko zvanje vrši odvjetnik, kad za 
nikakvu cijenu ovoga svijeta ne će da brani nepravdu i zloću, nego 
uvijek samo istinu i nevinost. Ovo zvanje vrši liječnik, koji s istom, ako 
ne i s većom revnošću hrli k bolesniku siroti, kano i bogacu. Ovo zvanje 
vrši sudija, koji voli desnu ruku u vatru baciti nego štogod pot- 
pisati, što bi proti svijesti i zakonu bilo i t. d. Svaki nas i nesjetni ima 
ovim načinom zgode i prilike narodu neizmjernu ljubav ukazati, jerbo 
ne ima dvojbe, da vršeći tako svaki u svom zvanju dužnost svoju naj- 
više narodu koristiti možemo. Čim se u svijetu manje pazi na istinu, 
pravdu, vjeru, čast i poštenje, tijem je veća i nužda i obvezanost, da se 
svaki u svom posebnom zvanju na svećeničku našu dužnost sjetimo. 
To su razlozi, s kojih mislimo da se svetište od ostale crkve ogradjivati 
ne ima. 

Rekli smo malo prije, da se naša crkva kao sve sredovječne crkve 
u glavi svojoj na troje dijeli. Kuba u vis ide, u sredini ostaje svetište, a 
pod svetištem i poprečnom ladjom stoji kripta. Te tri strane crkve vrlo 
lijepo simboličko znamenovanje imaju. U prastarim bazilikama ono, 
što mi danas k r i p t o m ili počivalištem nazivljemo, zvalo se je ,,c o n- 
f e s s i o", što će od prilike reći „ispovjedalište". U tom dijelu crkve 
bilo je tijelo sahranjeno sveca, komu je crkva posvećena bila, a puk se 
imao tuj hrabriti na očitu i neustrašivu ispovijest svete vjere i božje 
istine, sve ako bi nužno bilo za istinu i samu smrt podnijeti. U tima ba- 
zilikama, kao n. pr. u svetoj Janji i u sv. Lovri u Rimu, uzlazi se u sve- 
tište po 10 do 12 stuba, a toliko je od prilike stuba, po kojima se snilazi 
u konfesiju, koja je obično bivala poslije samoga svetišta najljepše ure- 
šeni dio crkve. Tko je ikada bio u crkvi pečuškoj, može si dosta jasnu 
sliku tih crkava predstaviti. Ovaj stroj starih crkava miliji nam je nego 
današnji sv. Petar i sv. Pavao extra muros. U tima crkvama snilazi se 
u konfesiju ravnim putem, tako da te na jedanput iznenadi praznina, 
u koju bi, da nije ograde, propao. S estetičkoga gledišta ovo se od- 
lučno odsuditi mora. Te tri strane crkve predstavljaju simbolički tri 
stanja crkve božje, to jest stanje slavodobiča, stanje borbe i stanje 
patnje (ecclesia triumphans, ecclesia militans et ecclesia patiens). Kuba 
i svetište u visu svom crkva su slavodobitna, koja će po starom običaju 
uresom svojim značiti nebo plavo sa zlatnini zvjezdanu. Želi crkva, da 
se svaki kršćanin, podignuv pogled svoj u vis, sjeti posljednjega cilja 
svoga. Sveti Pavao apostol divnim načinom razlaže, da se je Bog raz- 
nim načinom čovjeku očitovao. Očitovao se je ljepotom nebeskom i 
zemaljskom, koja njegovu moć, njegovu izvrsnost svjedoči. Očitovao 
se je Bog u slici i prilici čovječjoj, osobito pak u svijesti njegovoj, koja 
ga opominje i na dobro nagovara, a kudi i odsudjuje, kad je zgriješio; 
toj božjoj opomeni nitko se na svijetu oglušiti ne može. Očitovao se Bog 



i. Stolna crkva u Djakoou. 227 

osobitim načinom u vjeri našoj, u kojoj samo sveto biće svoje, svoju 
svjetlost, svoju ljubav i milosrdje čovječanstvu poklanja. Ali polag 
svega toga, veli sv. Pavao, poznajemo Boga na ovom svijetu samo kao 
u ogledalu i u nekoj zagonetki; istom kad na onaj svijet sretno dospi- 
jemo, onda ćemo ga vidjeti i spoznati licem u lice, kakov je u samom 
sebi*. To je težnja vječita svake poštene duše: „Cupio dissolvi et esst 
cum Christo"** (želim se prestaviti i sa Isusom združiti). Nikakova so- 
fistika na ovom svijetu nije kadra ovu težnju u srcu čovječjem uga- 
siti, pače čim se više na nju navaljuje, čim je više zla na ovom svijetu, 
tijem se više u nama budi želja, da onamo dospijemo, gdje ne ima za- 
visti, sebičnosti, ne ima grijeha ni smrti. Sveta je zadaća crkve, da tu 
težnju i želju u srcu pravovjernih svojih riječju i otajstvima svojima, 
a i vanjskim strojem i uresom bogomolja svojih goji i razvija. 

Središte iliti svetište crkveno predstavlja, kako rekosmo, crkvu 
vojujuću. Tko misli ovaj boj najbolje dokučiti, taj neka čita život sv. 
Pavla apostola. On je, i ne obazrev se na njegovo više nadahnuće, bio 
jedan od najredjih, najizvanrednijih i najumnijih i najznačajnijih ljudi, 
koje je igda zemlja nosila. Zato ne samo crkvenjaci, nego i svjetovnjaci, 
pače i isti slobodoumci duboko se njemu klanjaju i njegove spise u red 
najizvrsnijih spisa postavljaju. Njegove poslanice divna su upravo stvar 
i najkrepčija hrana svakoj duši. Tko je god u crkvi do veće znamenitosti 
dopr'o, veliki je štovatelj sv. Pavla bio i njegovoga nauka, ter ako je 
sv. Ivan Zlatousti i ako je Bossuet Demostena i Cicerona u govorni- 
štvu nadmašio, to sv. Pavlu zahvaliti imaju. Izvanredni dakle taj muž 
opisuje jednom nutarnji boj, kojim mu se duša sveudilj bori. U nje- 
govom opisu svaki sebe lako poznati može. „Osjećam, veli on, u sebi dva 
zakona, jedan zakon svijesti moje, koja me na dobro nagovara, a drugi 
zakon puti i požude, koji me na zlo navadja. Boreći se tako sa samim 
sobom žalibože često posrnem, često ne činim i ne tvorim onoga dobra, 
što sa svom dušom odobravam, nego ono zlo, komu se skroz i skroz 
moja svijest protivi. nesretnika mene, vapije na posljetku Pavao, tko 
će me osloboditi od opasne i često smrtne borbe ove?" Evo prava i isti- 
nita povijest duše naše. Svatko priznati mora, da mu se je za krepost i 
valjanost ljuto proti samomu sebi boriti, pak koliko ih je, koji su sav 
svijet svladali i poginuli zato, što nisu umjeli same sebe svladati ! Zato 
već prastara neka poslovica veli, da je veći onaj, koji je samoga sebe 
predobio, nego onaj, koji je najveće gradove svladao. Čudnovato je, 
kako može biti ljudi, koji se tomu opiru; medjutim ako ih i ima, koji u 
životu sve taje i niječu, što se na vječnost i krepost odnaša, dodje čas i 
hora, kad se svijest probudi, kad se strah ničim već više utažiti ne može. 
Znamo nebrojenih primjera, gdje su junaci takovi vrlo željeli, da im 
čovjek u ime Boga k smrtnoj postelji pridje i da ih utješi. Drago im je 
tada bilo na njihove tužbe i jade, da su život izgubili i skupocjeno vri- 
jeme zaman potratili, čuti: Ne zdvajaj, prijatelju! Istina, žaliti je, da 
se prežaliti n e može, što život zaman potratimo; ali nas dobrota i ljubav 

* T. T'or. 13, 12. 
** Filip. 1, 23- 



228 //• Raspravi. 



božja nikad ne ostavlja, ako se u žaobi i suzi našoj makar na koncu ži- 
vota našega odziva iskreno kajanje i ponešto barem ljubav božja; ufaj 
se u muku i smrt Gospoda našega i sjećaj se, kako je razbojniku, koji 
je vas svoj život u opačinama proveo, na jednu samo riječ: „Sjeti se na 
me, Gospodine, kad udješ u kraljevstvo svoje", obrekao: „Danas ćeš sa 
mnom u raju sastati se." To je, što crkva svakomu pojedinomu svomu 
'članu propovijeda, pak na oltarima našima pokazuje onoga, koji je 
Pavlu jadikujućemu odgovorio: „Ne boj se, Pavle; krepost bojem dra- 
gocjenija postaje, a proti svakoj opasnosti štiti te dovoljno milost moja." 
Osim ovoga i stanje je crkve stanje boja, a u tom boju i ona se oslanja 
na onoga, koji na oltarima našima živeći ostaje s njom do konca svijeta. 
Taj je boj, kako vidimo, danas žešći nego ikada; pak premda mi pri- 
znajemo, da bi se u vremenitoj, da tako reknemo, strani crkve mnogo 
ispraviti i popraviti moralo; premda mi uvijek govorimo, da bi se crkva 
u vladanju svom što više na to sjetiti imala, da kao što je otajstvo na- 
šega otkupljenja i spasa otajstvo poniznosti, ljubavi i milosrdja, da je 
upravo tako otajstvo mudrosti, s kojom se svijet vladati i za spas ljudi 
djelovati ima, otajstvo duboke poniznosti, otajstvo one ljubavi i onoga 
milosrdja, koje je početnik vjere i cijelim životom svojim i osobito na 
drvetu križa dovršio; ljubavi, milosrdju, ustrpljivosti crkva najsjajnije 
svoje pobjede pripisuje — polag svega ovoga ne možemo da ne rek- 
nemo, da su današnji napadaji na crkvu nepravedni i nerazložni i vrlo 
opasni. Predati moć ma kakovu na vjeru oblasti, koja medju bitne 
svoje atribute silu broji, kojom nas prisiliti može, da joj volju činimo, 
znači očevidno sa slobodom svijesti i duše svakoj ostaloj slobodi si- 
guran grob kopati i strašnomu militarizmu put krčiti. Nadamo se za- 
cijelo, da se naš narod nigda ne će dati zavesti, da tijem putem podje. 
Sloboda je lijepa i sveta stvar, vrijedna čovječjega društva, božjim 
bićem u novom zavjetu posvećena, ali sloboda valja da se ravnim na- 
činom na sve rasprostre, što je u čovječjem društvu zaslužilo, da živi i 
narav svoju na opću korist razvija. 

Kripta predstavlja crkvu u stanju patnje. Amo ne spada patnja 
crkve, koju gori napomenusmo, ni patnja onih, koji su se i u životu i u 
smrti posve odrekli istine i pravde, koji mrze i na Boga i na čovječan- 
stvo, koji bi radi da mogu sve razoriti i u prah i pepeo obratiti, čim se 
čovječanstvo diči. Ti su se po samoj volji i želji svojoj odrekli božjega 
bića. Ovdje se dakle razumije patnja onih plemenitih duša, koje se još 
očistiti i usavršiti imaju, da s neizmjernom božjom čistoćom i izvrs- 
nošću u živo općenje stupiti mogu. Čudnovato je, kako su upravo ovaj 
nauk, komu svaki zakutak u katakombama, komu svaki tako reći ka- 
men u starim bazilikama svjedočanstvo daje, protestanti zanijekati 
mogli. Mi ne znamo nauka, koji bi više poezije imao i koji bi bolje srcu 
i duši čovječjoj odgovarao nego ovaj. Mi mislimo, da ne može biti pri- 
zora divnijega, Boga i ljudi vrednijega, nego vidjeti sirotu udovicu, 
kad u crno zavijena skuplja dječicu svoju oko sebe i na smrtnom odru 
supruga svoga nariče: kad joj iz svakoga trepeta duše, iz svake suze, iz 
cijeloga cvila prodire glas: „Ah, Bože mili, što učinih, zašto mi ote vojna 



j. Stolna crkva u Djakovu. 229 

i s njim polu duše moje? Ali hvala ti, Bože, jer si me ti naučio, da osim 
ovoga kratkoga i kukavnoga života ima još i drugi život, gdje se jednoć 
sve ono sastati ima, što se je na ovom svijetu svetom ljubavlju ljubilo. 
Ah, srce moje za sve je već sada ohladnjelo, što ovaj svijet zatvara, je- 
dino za tobom, Bože, i za onim časom čezne, koji će me s tobom i u tebi 
sa vojnom mojim združiti. Ako živjeti želim, želim za ljubav siročadi 
ovoj, koju si sada mojoj samoj brizi izručio. Budi im ti odsele ocem ! 
Ti znaš, Gospodine, da je suprug moj bio čestit, pošten, krepostan, ali 
ako možebiti još nije u toliko čist, da je vrijedan izvrsnosti tvoje, evo, 
Gospodine, žalosti moje, evo suza mojih, evo sirotinje djece moje, evo 
nada sve svett žrtve, kojoj si ti i to osobito opredjeljenje dao, da du- 
šama preminulima na utjehu i olakšicu služi. Evo ti svega toga prika- 
zujem za vojna svoga, da ga primiš čim prije u sveto krilo tvoje i srce 
tvoje, otkale će po milosti tvojoj bdjeti i blagosivati djecu svoju i blažiti 
tugu i žalost moju." Ovoj žalosti i ovomu naricanju istinu i poeziju od- 
reći samo je strast i sljepoća mogla. Ovo je, što crkva kriptom govori 
kršćanstvu, a više nje se upravo zato molitva, zato otajstvo sveto obav- 
lja, da se naših mrtvih često sjećamo i da ih onomu preporučujemo, 
koji je jedini spas naš i zalog sretnog uskrsnuća našega. 

Naša je kripta vrlo lijepa. Ona je u troje razdijeljena. U njoj se 
stupi sa stupićima (colonne) lijepo i skladno zamjenjuju. Svodovi su 
vrlo lijepo na križ stavljeni. Riječ u jednu, mi mislimo, da ljepše pod- 
zemne crkve ni ljepšega počivališta u cijelom carstvu nije. Jedva če- 
kamo, da iz sadanje spilje tjelesa naših ovdje počivaj ućih biskupa pre- 
nesemo. Kripta naša zaslužuje poseban opis, koji ćemo s vremenom i 
dati. U njoj će biti četiri oltara. U njoj će se velikom nedjeljom sveča- 
nosti crkvene obavljati. Ova okolnost, da nam je kripta tako dobro za 
rukom pošla, osobito nas veseli. Poslije crkve prva nam briga ima biti 
za groblje, gdje tjelesa naših milih počivaju. Kako su lijepa groblja u 
Italiji ! Kako je lijep sv. Lovro u Rimu, sv. Miniato u Fiorenci, kako je 
divno groblje u Piši i Bologni! Mi dakako takovih počivališta imati ne 
možemo, ali može biti i naše siromašnije groblje dobro ogradjeno; može 
biti čisto i bez korova; može imati u sredini svojoj križ, znak spasenja 
i ufanje usnulih; mogu se tjelesa redom pokapati, tako da svaki svoje 
pokojnike lako pohoditi i bez svake zapreke na grob kleknuti može. 
Ovo zahtijeva nabožno čuvstvo, ovo i sama izobraženost sa sobom nosi. 
Zato ne možemo na ino, nego da zamolimo naše domaće svećenstvo, da 
poslije crkve osobitu pozornost obrati na groblje. Po groblju se sudi 
vjera i izobraženost naša. Gdje su groblja zapušćena, tuj je nemar i 
nehajstvo za vjeru i svaki napredak bez dvojbe zavladalo. 

Čudnovato, da smo razlažući simboličko značenje ovih triju crkava 
naišli na protivštinu markeza Selvatica, dočim se s nama slaže učeni 
Nijemac Schnaase. Ali kao što je prije bio Schnaase u bludnji, a markez 
u istini, tako protivnim načinom sada bludi markez Selvatico, a Schna- 
ase pravo ima. Tko iole na samu stvar pazi i u stare spise ponešto zaviri, 
n. pr. u život Konstantina Velikoga, pisan Eusebijem, ocem crkvene 



230 //• Rasprave. 



povijesti, taj ni za čas dvojiti ne će, da je naše tumačenje istinito i 
osnovano na prastarom predavanju. 

Ova nam okolnost priliku pruža za jednu opasku, koja je po našem 
mnijenju vrlo važna, a ta je: kad se čitaju djela umjetnička, n. pr. 
Schnaasea, Liibkea, Kuglera, Burkhardta, istoga inače vrlo čestitoga 
Viollet-le-Duc-a „Dictionnaire raisonnć de l'architecture francaise 
du 11 au 16 si£cle u , koga ne možemo dosta preporučiti: onda se opa- 
zuje, da je dobra jedna trećina, ako ne i više, njihovih djela suvišna, da 
je uzalud pisana, da se njihova umovanja osnivaju na pijesku. Tuj se 
u sredovječni simbolizam Bog zna kakove misli i političke i društveno- 
feudalne unašaju bez ikakvoga temelja. Nijemci još polag toga kod 
svakoga važnijega iznašašća govore o germanskom duhu, koji je svemu, 
što je ljepše, kumovao. Razlog je tomu, što simbolika kršćanska sred- 
njega vijeka još u povoju leži, a ipak ona je, kao što Francuzi vele, ,,le 
dernier mot" (posljednja riječ) sredovječne umjetnosti, i sva današnja 
neizvjesnost graditelja u tom obziru jedino o nedostatku te znanosti 
visi. U njoj je jedini onaj otajstveni ključ, kojim se do starih ruda i do 
staroga blaga dospjeti može. Bolji pravac, koji je od 30 do 40 godina 
počeo, istom tada će se moći posve ojamčenim smatrati, kad znanost 
simbolička sredovječne umjetnosti čvrst temelj i onaj razvitak postigla 
bude, koji važnosti njezinoj odgovara. Mnogo je dakako u tom obziru 
jur učinjeno, n. pr. po Rossiju u Rimu, po Guerangeru u njegovoj Ce- 
ciliji, koje djelo željno očekujemo, i po Cahieru u djelu ,,Nouveaux 
mćlanges d'archćologie", koje djelo pred sobom imamo, pa nam je 
drago, što čuveni pisac s velikom učenosti i s dičnim uspjehom suzbija 
navale na crkvu lakoumnih francuskih pisaca, koji se bez ikakvoga 
zvanja i još manjega znanja upušćaju u tumačenje simbola sredovječnih. 
Mi smo medjutim tvrdo uvjereni, da se takovo djelo, koje učeni svijet i 
pravi umjetnici jedva iščekuju, jedino svećenikom pisati može; toliko 
se tu hoće znanja u bogoslovlju, u obredoslovlju, u povijesti crkvenoj, 
u povijesti dogmatičnoj, u starim sredovječnim religioznim običajima 
i t. d. Riječ u jednu, stvar u toliko je skroz i skroz bogoslovne naravi, 
da ju samo vrlo učen, darovit i rađen svećenik sretno dovršiti može. 

U samom svetištu četvora su vrata: dvoja u sakristiju vode, a dvoja 
u dva predvorja, jedno sa sjeverne, a drugo sa južne strane. Iz tih pre- 
dvorja uzlazi se u dvije vrlo lijepe bogomolje, u sjevernoj strani snilazi 
se ujedno u kriptu. Te dvije bogomolje više sakristija vrlo su krasne. 
Otvorene su prama svetištu lijepim svodištima (arkadama), koja poči- 
vaju na stupcima umjetno izradjenima i urešenima. Ove bogomolje 
predstavljaju živu sliku starih empora ili triforia, to jest svodišta, koja 
su se u starim bazilikama cijelom srednjom ladjom više pobočnih ladja 
uzdizala. Takovih empora ima crkva Aja Sofija. U lijevom njezinom 
predvorju uzlazi se u empore namijenjene ženskomu spolu, koje Grci 
,,gynaikeion" zovu. 

Na četiri velika stupa počiva usred raskršća naša kuba. Izvana 
joj je visina 30 5', iznutra pak 21°. Više lukova prelazi se iz četverokuta 
u osmokut (oktogon). U tu svrhu sazidana su četiri trokuta oslanjajuća 



J. Stolna crkva u Djakovu. 231 

se na stupove i slavoluke. Ti trokuti u spoljašnjosti su posve pravokutni, 
u nutarnjosti su polojni, zato ih znanost zove pendentivi, jerbo nekim 
načinom vise. Od njih se diže kuba u oktogon. Na tima pendentivima 
naslikat će se simboli četiriju evangelista, što će u simbolici reći, da se 
cijela crkva osniva na Isusu kano na temeljnom kamenu i na četiri 
stupa, koji su četiri evangjelja. Tri su razloga, zašto se kuba u osmokut 
obraća. Ovdje samo jedan navadjamo, razlog estetični. Kuba ima biti 
ili posve obla, kao što je Brunelleskova u Mariji fiorentinskoj i slavna 
kuba Michelangelova u sv. Petru vatikanskom. U tom slučaju, mislimo, 
da kuba počiva na četiri stupa i ogromnom obodu, koji se na njih i na 
odnosne lukove oslanja. Ili ima biti oktogona, i tada počiva, kao kod nas, 
na stupovima i pendentivima i lukovima. Estetika za drugi oblik ne zna, 
koji bi zakonu ljepote odgovarao. Kuba četverokutna bila bi pravi non- 
sens. U svakom našem kutu diže se stupić počivajući na konsolima. 
Osam je takvih stupica i osam medju njima prostora, u koje ima doći 
osam simboličkih slika odnosećih se na zvanje i život sv. Petra, komu je 
crkva posvećena. Više tih stupica je obod (Fries), a više njega je 
osam prozora okruglih „rosette" zvanih, koji kubu i cijelo svetište 
prosvjetljuju. Ti prozori stoje izmedju okosnica, koje se u vršku svom 
svadjaju u ružicu, koja će nositi na sebi jaganjca božjega, koji odnima 
grijehe svijeta. 

Crkva će imati 7 olt ara, što znači 7 svetih otajstva, koja su jedini 
simbol, koja znače i djeluju ono, što znače, a čovjek, dok je čovjek 
i dok živi u vidivom ovom svijetu, treba vanjskih znakova, da se uz- 
digne do Boga, da iz vječitoga toga izvora crpe življe vrhunaravnoga 
života, bez kojega na ovom svijetu cilj svoj polučiti ne može. Onda 
će to prestati, kada, kao što Apostol veli*, umrlo naše tijelo odjene se 
neumrlošću i kad ono, što se kvari, postane nepromjenljivo i duhovito. 
Ne može se dosta odsuditi običaj na stupove naslanjati oltare, kao 
što se to vidi u stolnoj crkvi zagrebačkoj, a i u stolnoj crkvi bečkoj. 
Bože sačuvaj, da bismo sličnim opaskama željeli ikoga na svijetu uvri- 
jediti. Nitko tomu nije kriv nego vrijeme, a kad zgodni čas dodje, 
lako će se to popraviti. O prečasnom metropolitskom kaptolu u Za- 
grebu nije dvojiti, da će na svake razumne popravke pristati, jer koliko 
smo čuli, opirao se je on, i to s punim pravom, nakani pokojnoga Ala- 
govića, s kojom je na stolnu crkvu pravu pravcatu krastu bacio, koja 
je lijepu staru intonaciju stolnoj zagrebačkoj crkvi otela. Naš nacrt 
ima i osmi oltar u tribuni. Mi ćemo tu postaviti u polovici stol za bi- 
skupa, a oko biskupa ima biti 12 stolica za kanonike, s jedne 6 i s druge 
strane 6, što predstavlja svetu sliku Isusa usred svojih 12 apostola. 
Briga ima biti biskupa, da se broj kanonika s vremenom uzmnoži. 
Broj 12 odgovara i staroj simboli i nuždi dijecezanskoj. 

Ladje i sva crkva počiva na stupovima korintičkima, koji od 
prvoga svoga začetka pak sve do kraja izrazuju u svojim profilima 
kipove lukova, koji njima odgovaraju, i svodova, kojima se ladje 
zatvaraju. Stupovi su oko zidova polovični, a samo su stupovi srednji 

* I. Kor. 15. 



232 //• Rasprave. 

do prvih glavica, to jest do visine pobočnih ladja, u cjelini. Od prvih 
glavica i pobočnih ladja i srednji stupovi preobrazili su se u polustu- 
pove do drugih glavica, od kojih se malo po malo počinju luko\i 
i svodovi, koji crkvu iznutra zatvaraju. Medju svaka dva polustupa 
i izmedju pobočnih ladja stoji jedan dugački, ali obli prozor. Medju 
svaka dva gornja polustupka više njihovih glavica stoji jedan prozor, 
i to okrugli, koji „roseton" nazivaju. Glavice su stupova, i gornje 
i dolnje, po zahtjevu korintičkoga sloga, lišćem raznim urešene. Dolnje 
glave stupova u srednjoj ladji spajaju svodovi, u pobočnim pak la- 
djama i u gornjem spratu srednje ladje obodi (Friese), koji i u svetištu 
samom oko svih poluokruga teku i u same sebe povraćaju se. Ovdje 
nam je umetnuti jednu opasku naših rimskih prijatelja radi, s kojima 
se ne slažemo. Oni su zbog slika u gornjem spratu oko poluokruga 
(apsida) taj obod uništili. Neka nam vjeruju, da je to dvostruk ne- 
dostatak, i to prvi estetički, jer se pruga, koja u dolnjem spratu skroz 
naskroz teče, bez ikakva razloga u gornjem spratu prebija. Mi smo 
uvjereni, da će i to prosti čovjek opaziti, jer kad vidi, da doljnja pruga 
unaokolo teče, a da se paralelna gornja u najvažnijem mjestu bez 
očevidna razloga prebija, mora se pobuniti i mora pitati: zašto je to? 
A na to pitanje ne će mu ni najvještija estetika dati odgovor. A drugo: 
vrlo važan simbolički razlog zahtijeva, da se u crkvama romanskims 
nijedna obzorna (uzdužna) pruga ne prebije, nego da se cijelim okrugom 
sama u sebe povraća; što značiti ima prvo božju neizmjernost, kojoj 
se u crkvi klanjamo, a drugo, da čovjek pošav u kreposti i pokori 
naprijed, više se nigda u stari grijeh povraćati ne smije. Ako je dakle 
moguće, spojimo dva cilja ujedno, bez da vrijedjamo ili estetiku ili 
simboliku. 

Medju svaka dva polustupa, i u srednjoj i u poprečnoj crkvi i u 
svetištu, nalaze se četverokuti, koje u gornjoj strani zatvara obod 
od glave do glave, a u dolnjoj svod od stupa do stupa. To četverokatno 
polje zovu Francuzi „travćes", a Nijemci „Bogenfelder". U starim 
crkvama tuj su bile empore, triforia, u našoj crkvi tu je mjesto slikama 
na lijepu. U ladji će one predstavljati dogadjaje staroga zavjeta, koji 
su osobitim načinom novi zavjet pripravljali. U svetištu i raskrsnim 
ladjama predstavljat će se dogadjaji novoga zavjeta sa posljednjim 
sudom, kojim se povijest ovoga svijeta dovršiti, a udes vječnosti zapo- 
četi ima. 

Mislimo, da je najzgodnije ovdje nešto progovoriti o slika rij i, 
kojom će biti naša crkvena urešena. Sastavljanje kartona bilo je povje- 
reno Fridriku Overbecku (rodj. 3. srpnja 1789. u Lubecku). Overbeck 
bijaše jamačno najveći religiozni slikar našega vijeka, vjerni sljedbenik i 
drug neumrlih i nedostiživih trecentista i kvatrocentista, Giotta, Avanzija 
i A. Fiesola. Ovi su najveći upliv imali na njegove kompozicije, u kojima 
su izražene uzvišenost i nježnost nebeske ljubavi i nutarnje blaženstvo, 
kano i pokora i skrušenost. Kartoni, koje je Overbeck za našu crkvu 
prije svoje smrti dogotovio, bjehu za kubu i apside opredijeljeni. Ali 
pošto je kuba odviše visoka, a nije obla i ne polazi odmah iz svojega 



i. Stolna crkva u Dj okovu. 2}} 



početka u svodove, nego se iz četverokuta stubočke diže u osmokut, 
kano što to narav cijeloga crkvenoga stroja zahtijeva, te se ne bi slike 
odozdo dovoljno opazile: bit će mjesto njih u kubi postavljeni simboli 
odnoseći se na zvanje i život sv. Petra. Overbeckovi kartoni ne će se 
dakle za sada izvadjati; no ako oni ne će žalibože resiti našu stolnu 
crkvu, resit će ipak zbirku slika, namijenjenu Jugoslavenskoj akade- 
miji u Zagrebu. Tuj će oni biti vječitim ogledom za sve one, koji se 
umjetnosti posvetili budu. 

Slike na lijepu u našoj crkvi izvadjaju znameniti umjetnici oba 
Seitza, otac i sin. Ova oba umjetnika idu jednim te istim pravcem, 
samo što sin vjernije slijedi stope škole fiorentinske XV. vijeka. Kod 
starijega Seitza opaža se više tragova novije škole, i to velikoga Cor- 
neliusa, kojemu je on bio učenikom i suradnikom u Monakovu, a sada 
mu je sljedbenikom. On je mnogo radio u Ateni, i povodom tijem, 
da prouči bizantinsku slikariju, boravio je dulje vremena u Atosu (na 
Sv. gori). Ovaj smjer naših umjetnika opaža se izražen na. onima trima 
slikama, koje su oni jurve prošloga ljeta dogotovili. (Vidi opis u „Vijencu" 
br. 39. god. 1873- i br. 1—2. god. 1874.). Slika starijega Seitza pred- 
stavlja Isusa liječećega bolesne i nemoćne; jedna slika mladjega Seitza 
predstavlja krštenje Isusa, druga posjet Isusov u kući Marte i Marije. 
U ovim su umotvorinama naši umjetnici potvrdili lijepi glas, koji si 
stekoše u umjetnosti. Stariji Seitz znao je osobama svoje slike dati 
tako vjeran izraz njihove duše, čuvstva i osjećaja, kako to samo veliki 
umjetnici znadu. Slike mladjega Seitza, kada bismo im u tradiciji 
tražili mjesto, rekli bismo, da spadaju u vrst klasičnoga naturalizma, 
koji su do najljepše savršenosti doveli Masaccio i Masolino u Firenci, 
kano što to svjedoče njihove slike u Brancaccievoj kapeli crkve Del 
Carmine, pred kojima su se božanstveni Raffael iz Urbina i fra 
Bartolomeo, kano i ini najveći umovi poklanjali. Izvanredna je zasluga 
Seitza, što nastavlja tradiciju, dugovječnom propalosti (dćcadence) 
prekinutu. — Pobrinulo se takodjer za vrsnu ornamentaciju, koju 
će izvoditi ornamentalni slikar Voltollini, naš zemljak iz Dalmacije. 
Ne sumnjamo, da će vještini njegovoj za rukom poći onako crkvu 
našu po prilici ukrasiti, kano što je assiska urešena. Drago nam je, što 
će tijem naša crkva imati djela domaćih umjetnika ; jer osim ornamen- 
tacije iz kista Voltollinijeva može se ona podičiti i vrlim našim Riječa- 
ninom Doneganijem, kiparom, koji osim što od više godina nadzire 
gradnju crkve, radi takodjer za nju bas-reliefe. Budi mu posao blago- 
slovljen, da zauzme u našoj hrvatskoj crkvi ono mjesto, koje u fioren- 
tinskima pripada slavnomu Donatellu. 

U romanskom slogu, osim prozora, apsida i ulaza, vlada pruga 
osovna (vertikalna) kano i u gotičkom. I u romanskim crkvama tim 
se načinom oko i srce u vis diže i čovjek opominje, da je na ovom svijetu 
samo putnik, a da mu je prava domovina gori. Romanski se slog u 
tom obziru dosta dugo sa samim sobom boriti imao. Stare bazilike 
ispod X. stoljeća, a dosta dugo i poslije, imale su u glavnoj i poprečnoj 
ladji nutarnji pokrov drveni, i to naravno obzorni. To je ogromni ne- 



234 //• Rasprave. 



dostatak bio, jerbo se je tijem vertikalna težnja dolnjih pruga vrlo 
nespretno prebijala. Bilo je to pravo protuslovlje i pogrješka i proti 
estetici i proti simbolici. Osim toga bila je velika pogibelj spojena 
sa drvenim pokrovom, to jest pogibelj požara. Prekrasna crkva ro- 
manska u Bambergu onaj isti dan je izgorjela, kad se je početkom 
XIII. stoljeća posvetila. Poznato je, da je stara bazilika sv. Pavla 
extra muros I823. godine upravo tada izgorjela, kad je papa Lav XII. 
na smrtnoj postelji ležao. Vrlo je čudnovato, da su današnji gradi- 
telji te crkve na napredak ogromni, koji je u tom obziru znanost 
učinila, posve zaboravili i crkvi toj i opet u srednjoj ladji drveni pokrov 
dali. Mi kadgod smo u novije doba u tu crkvu ušli i taj pokrov vidjeli, 
zavapili smo: „0 singularem mentis pigritiam et stultitiam", koju 
ni skupocjeni rijetki mermeri ni bogata pozlata sakriti u stanju nije. 
Uopće ta je bazilika u svojoj popravi mnogo trpjela. Ili ju je trebalo 
po starom stroju opet podići, ili je valjalo novu romansku baziliku 
sazidati. Ovo, što je sad učinjeno, pravi je nesmisao. Šteta što je naj- 
velikodušniji i najdarežljiviji papa Pije IX. mjesto našega Martina 
od Lovrane, mjesto Bramantea i Brunelleska, mjesto Peruzzia i Michel- 
angela naišao na ljude vrlo slabe glave, a još manjeg znanja. Kad se 
sada u našoj ili sličnoj kojoj staroj crkvi pogleda u vis i opazi zaključne 
svodove, čini mu se, da to nigda drukčije nije moglo ni biti, a ipak je 
izvjesno, da su se najmudrije glave 200 od prilike godina borile, kako 
bi tu zadaću riješile. Vrijedno je tu borbu kroz sve svoje faze pratiti 
u vrlom rječniku, koji smo jur naveli, Viollet-le-Duc-a. Lako je bilo 
svesti pobočne ladje uske; ali je teško bilo svesti ladju glavnu i poprečnu, 
koje su negda te negda posve izvanredne širine bile. Prvi takovi svo- 
dovi bili su posve obli, slični polovičnomu valjku. Te svodove Nijemci 
zovu ,,Tonnengewolbe" ili ,,Cylinder-Gewolbe", pak budući da su imali 
lik zipke (kolijevke), Francuzi su ih prozvali „voute en berceau". 
Na posljetku se je došlo do svodova, koji se križaju, koje Nijemci 
zovu ,,Kreuzgewolbe", Francuzi pak „arcs en ogive ili i tiers point 44 . 
Ti križajući se svodovi najbolje i oku i glavnoj težnji i znamenovanju 
cijele zgrade i gradjevnomu sustavu odgovaraju. Tko se tom želi 
pobliže ubavijestiti, nek pročita u Schnaasea od str. 144. i dalje naslove: 
„Gemeinsames Ideal, Wolbungsarten". Ovomu primjerno dobila je 
kuba naša takodjer takove svodove, i osim razloga gore navedena 
imala je ona i iz ovih razloga u gornjem svom razvitku osmokutna 
biti. Svod stolne crkve u Zagrebu, jednak svodu crkve pečuške, 
kasniji je po svoj prilici iz XVI. oko konca ili iz XVII. stoljeća. Njemu 
u znanosti ni imena ni uspomene ne nadjosmo. 

Ovaki su k r i ž e v n i svodovi naše crkve, što je znak, da 
je naš arhitekt, pokojni profesor Roesner, primjer našoj crkvi tražio 
u skrajnoj dobi romanske bazilike, to jest u drugoj polovici XIII. i 
početkom XIV. stoljeća, kad je već sustav svodovni svoj posljednji 
razvitak postigao. Nama se po nacrtima koje pri ruci imamo, čini, da 
se je naš umjetnik ponajviše obazreo na lijepu romansku crkvu na 
Rajni u Maria-Laachu. Sto? — reći će možebiti koji čitatelj, zar 



i. Stolna crkva u Djakovu. 235 

crkva djakovačka nije izvorna ? Mi odgovaramo, da nije, i sreća je, 
da nije, jer bi inače po svoj prilici to bila, što crkva stolna u Ostrogonu 
i u Pešti sv. Leopolda, to jest baš nikakve umjetničke vrijednosti. 
Ovo nam priliku daje, da s jednom opaskom, koja se barem nama 
važnom čini, opis nutarnje naše crkve dovršimo. Ta opaska jest : Mnogo 
se govori i piše o izvornicima (originalima), o izvornim ljudima, o 
izvornim mislima, o izvornim djelima i knjigama. Po našem shva- 
ćanju sve to može imati samo relativnu vrijednost. U strogom smislu 
u cijeloj povijesti čovječanstva ne poznajemo nego samo jednoga suć- 
tvenoga izvornika. Taj supstancijalni izvornik jest onaj, o kom sv. 
Ivan veli: ,,U početku bješe slovo, i slovo bješe kod Boga, i Bog bijaše 
slovo". Svi ostali izvornici samo su u toliko doista izvornici, u koliko 
im za rukom podje sa vječitim tim izvornikom u živi savez stupiti, 
jer je on svjetlost, koja ima prosvijetliti svakoga čovjeka, koji na ovaj 
svijet dolazi; on jedini daje ljudima moć, da sinovi božji budu ne po 
puti i pohotjenju ljudskom, nego po samom Bogu. On jedini, rodjen 
u šta\i i othranjen u prostoj kolibici u Nazaretu, mogao je, bivši još 
djetetom od 12 godina, smesti i pobuniti najmudrije i najoštroumnije 
učitelje onoga naroda; on jedini nije trebao nikakve tradicije, nikakva 
nauka, nikakve škole, ni atenske ni rimske, a ipak mu je nauk u 
svakoj riječi u svakoj priči i prispodobi posve božanstven, skroz i skroz 
izvoran, tako da je puk pravo imao, kad je vapio: „Blažena utroba, 
koja te je nosila, i blažena prsa, koja si sisao; nigda još nije čovjek 
govorio, kao što taj čovjek govori". On da sve i nije nigda nijednoga 
čuda učinio, sve da i nije njegovo uskrsnuće nedvojbenim pečatom 
istinitosti potvrdila najhitrija lukavost Farizeja i hvaljena mudrost 
i providnost Rimljana, kad su stražu pred grob njegov postavili: ipak 
bi već sama priča o Samaritaninu, koji ranjeniku i nevoljniku uljem 
i vinom rane ispira, i druga o ocu obiteljskom, koji razbludnog sina 
poslije pokajanja rado u naručaj svoj prima i u stara njegova prava 
povraća; već bi način sam, kojim ženu grješnicu proti himbenoj zlobi 
Farizeja brani, a drugu grješnicu na izvoru Jako vi je vu podučava; 
već bi mudrost i istina, kojom Farizeje, kad ga pitaju, smije li se porez 
cesaru davati itd., već bi ovo, čemu ni najslabije osjene u svoj grčkoj 
i rimskoj znanosti naći nije, dostatno bilo, da se pred njega sa svetim 
Tomom na tle bacimo i iz svega srca zavapijemo: „Gospodine naš i 
Bože naš!" Eto nam jedinoga u cijeloj čovječanskoj povijesti suć- 
tvenoga izvornika, koji je u stanju bio i smrt svoju u svima svojim 
okolnostima obratiti u vječiti izvor svakoga žjvota i svake neumrlosti. 
Mi svi ostali ljudi što smo, to smo u njem i po njem. Svaki čovjek 
ono što jest, to je po tradiciji i nauku, ništa čovjek na svijetu izvesti, 
u ničem uspjeti ne bi mogao bez tradicije, u kojoj i po kojoj um 
naš hranom duševnom isto tako hranimo i krijepimo, kano što se tijelo 
zrakom nebeskim hrani i razvija. U prvom traku svjetlosti, koji je pri 
stvaranju iz oka božjega u oku čovječjem odsjevnuo, u prvom dahu, 
kojim je slovo božje prvoga čovjeka nadahnulo, odazvao se duhu 
čovječjemu pravi dan, koji ne zalazi, i pravi život, koji ne prestaje, 



236 //• Rasprave. 

da istinu poznavati i pravdu božju vršiti može. Prvobitnim općenjem 
svojim sa čovjekom položio je sam Bog u srce čovječje plodovito ono 
sjeme, koje razgranivši se po cijelom svijetu obilati je plod donijelo, 
kojim se sav svijet hrani i o kom pismo veli: „Neživi čovjek osamom 
hljebu, nego o svakoj riječi, koja proizlazi iz usta božjih"*. To je tra- 
dicija. Narod, koji posve pretrgne tu nit tradicije, izumire, kao što 
Indijanci u Americi. U kom pak narodu tradicija ta dogadjajem kojim 
oslabi, taj narod nazaduje. Ovdje, žalibože, mi sami primjerom slu- 
žiti možemo, jer otkad je din-dušmanin u našim kućama zasio, otada i 
nazadujemo. Sad se, hvala Bogu, stranom barem dižemo i trsimo, 
da starom tradicionalnom stazom napredak naš nastavimo. To isto 
valja i o pojedinim ljudima, o pojedinim znanostima i o pojedinim dje- 
lima. Pojedini ljudi mnogo laglje umno napreduju u sredini naroda 
izobražena nego ljudi, koji se radjaju i razvijaju u primitivnim odno- 
šajima. Zato ako slučajno kojigod od takovih ljudi do kakove zna- 
menitosti, učenosti, rječitosti itd. dospije, svijet se čudom čudi i pita : 
„Unde Saul inter prophetas ?" (Odakle Saul medju prorocima ?) 
Ali i najumniji čovjek dijete je svoga vremena; sva njegova origi- 
nalnost u tom se jedino sastoji, što je znao i umio življe, koji u tradi- 
ciji leže, bolje upotrijebiti nego drugi manje darovit čovjek. 

Kuba florentinske crkve stolne i njezin zvonik, kuba sv. Petra 
u Rimu divni su umotvori, ali stoje u najužem savezu sa tradicijom 
srednjega vijeka, samo što se je uzvišeni duh Giotta, Brunelleska i 
Michelangela umio divno starim i novim materijalom poslužiti, dočim 
bi srednje ruke ljudi istim sredstvom stvorili stvari, koje bi već davno 
u zaboravnosti iščeznule. To isto valja i o svakoj znanosti. Svaka zna- 
nost manje više je plod tradicionalnoga razvitka tako, da tko bi s te 
strane pozitivnoj nauci pravo znanosti odrekac, taj bi dosljedno svaku 
znanost uništio. Ono, što u mudroslovlju ili pravoslovlju novim i iz- 
vornim zovemo, ništa drugo nije nego nove i kadšto dakako vrlo umne 
i vrlo zaslužne posljedice starih premisa. U ostalom i narovoslovlje, 
koje se danas s tolikom ljubavlju goji, koje neki jedinom znanosti 
krste, skroz i skroz je pozitivno. Ni stariji Plinije, Humboldt starih 
vremena, ni Humboldt, Plinije našega vremena, ni vlas jednu nisu 
u cijeloj naravi promijeniti mogli; jedino, što su učinili, jest: da su 
izvanrednom učenosti sve, što se je o naravi u njihovo vrijeme znati 
moglo, u divnu jednu sintezu spojili i svijetu priopćili. Ako su to dakle 
bili učeni ljudi, ako je naravoslovlje učenost, onda se nikojemu pozi- 
tivnomu nauku pravo znanosti zanijekati ne može. Što se napose 
bogoslovlja tiče, ono jenajprva i najznamenitija znanost, jer kao što se 
naravoslovlje spoljašnjošću, da tako reknemo, tako se bogoslovlje 
bavi nutarnjošću bića božjega; pak kao što um čovječji nigda ne će 
iscrpsti vrelo vidive naravi, tako će još manje igda iscrpsti nevidivu 
narav božju. Zvanje naravoslovne znanosti jest: da od dana do dana 
dublje prodre u tajne naravi i upotrijebi ih na korist čovječanstva. 
Cilj pak znanosti bogoslovne jest: sve više i više prodrijeti u otaj- 

* Mat. 4. 4. 



i. Stolna crkva u Djakovu. 2}7 

stva božje naravi i božjih svjetova na slavu i spas čovječanstva. 
Jedna i druga znanost premda se na pozitivnom posve te- 
melju osnivaju, prava je ipak znanost, i dužnost im je, da se 
nikad u radu svom ne sustave, nego da uvijek i bez prestanka napre- 
duju. Sv. Augustin, da nije u crkvi milanskoj Sv. Ambrosije orlovski 
svoj um pod jaram sv. vjere skučio, ostao bi doduše uvijek čovjek 
vrlo uman, ali ništa više nego rimski retor. Istom kad se je po svom 
obraćenju hranom kršćanske tradicije hraniti i krijepiti počeo, postade 
čudom učenosti u svakoj struci znanja ljudskoga. Vrlo bi željeti bilo, 
da se i u nas barem bolji i darovitiji svjetski življi bogoslovnim znanjem 
bave, kao što to u Njemačkoj i u Franceskoj biva. Što se pak umjetnosti 
i djela njezinih tiče, ona posve tradicijom živi. Kad je u renaissance 
i klasicizam nit predavanja prekinuo i samovolji mašte ljudske granice 
na sve strane širom rastvorio, onda je umjetnost prava propadati po- 
čela, dok joj nije napokon barokizam u besvijesnoj svojoj razuzdanosti 
posve grob iskopao. Slikaru Tiepolu u Mlecima i arhitektu rimskomu 
Berniniju nitko ne može veleuma odreći, ali jer nije bilo prave tradicije, 
koja bi ih hranila i od samovolje branila, djela njihova ostaju bez 
osobite umjetne vrijednosti. 

Mi smo već gore opazili, da umjetnici, i gotičari i romaniste, još 
sveudilj tumaraju i da umjetnička znanost još se podobro i u sumračju 
nalazi. I jedno i drugo otud dolazi, što još nije dovoljno utrvena staza, 
koja u pravu sredovječnu tradiciju vodi. Zato se mladjim umjetnicima 
dosta preporučiti ne može, da staru sredovječnu umjetnost uče, da 
stare umotvore dan i noć snimaju, da iz njihovih živalja materijal 
beru za svoje misli i svoja iznašašća. Tijem se jedino putem do lijepih 
odnosno originalnih rezultata i u crkvenim i u civilnim zgradama 
dospjeti može. Mi smo zahvalni pokojnomu arhitektu Roesneru, što 
se je toga pravca držao, jerbo je tijem upravo polučio, da mu je djelo 
opće odobrenje steklo. 

3- 

Spoljašnjost naše crkve lijepa je i ugodna. Stare bazilike 
u nutarnjosti svojoj često puta vrlo odlične, obično su imale vanjštinu 
posve neznatnu. U tom se obziru i opet odlikuje crkva sv. Pavla extra 
muros. Svaki, koji je bio u Rimu, pripoznat će, da je vanjština te crkve 
vrlo loša. I taj se grijeh ima pripisati nevještini graditelja i njihovomu 
izvanrednomu nemaru za napredak znanstveni. Da su baziliku po 
stroju XI., XII. ili XIII. stoljeća gradili, tomu bi nedostatku odmah 
pomoženo bilo; ali ni jesu razumjeli ni stare bazilike posve obnoviti 
ni nove kako valja sazidati. Sadašnja je, kao što smo jur opazili, 
samo nespretna smjesa. I zvonik je te crkve ispod svake kritike, što 
tim više vrijedja oči, budući da se u Rimu mnogo romanskih zvonika 
nalazi vrlo krasnih. I stare arapske mošeje, premda su iznutra posve 
divne, imaju vanjštinu neznatnu. Tako na priliku divna mošeja 
u Kordovi u Španiji neopisive je ljepote u nutarnjosti svojoj. Koji 
je od naših čitatelja u Zagrebu ter u crkvi stolnoj vidi 3 ladje, nek po- 



238 //• Raspravi. 



misli, da u kordovskoj mošeji, sadašnjoj crkvi, ima 19 ladja. Stupica 
je u njoj nekada preko 1400 bilo, sad ih je samo 900; pa ipak ta crkva u 
vanjštini svojoj isto tako kao i čuvena Alhambra u Granadi slična 
je jednostavnoj teškoj tvrdjavi. Ovo odgovara posve arapskoj naravi, 
koja se rado u samu sebe povlači, a za vanjski svijet malo haje. Taj 
vrlo daroviti i rađeni narod ostavio je u Siciliji i Spaniji lijepih spo- 
menika. Okrutna pak i surova rasa turkomanska ne će u najljepšim 
stranama Europe iza sebe ništa drugo ostaviti nego pustoš i svakojaki 
gad i smrad, na veliku štetu upravo našega naroda. 

Sustav romanski i gotički tijem je vanjštinu svoju oljepšao, što 
je ne samo u nutamjosti, nego i u vanjštini sve terete crkvene navalio 
na stupove, koji se izvana zovu njemački „Strebepfeiler" ili, ako se 
ne varamo, ,,Widerlager", francuski „contre-forts", naški bismo ih 
možebiti nazvali opirači, jer im je dužnost, da se opru pritisku svakomu 
i da mu ne dopuste, da se razlazi. Takovih opirača vidjeti je u Zagrebu 
u Markovoj crkvi u istočnoj strani medju prozorima. Svakomu stupu 
nutarnjemu odgovara izvana stup opirač. Tijem se je postiglo, da 
zidovi postanu tako tanki, da su mjesto stare težine postali skupa 
sa stupovima lijepi uresi. U gotičkom slogu skoro je nestalo zidova, 
ter se sve svelo na stupove i njihove urese. Svatko će se o tom lako 
osvjedočiti, ako pogleda na svetoga Stjepana i na Votivnu crkvu u 
Beču. Naša gotička crkva u Zagrebu ne može nam u tom obziru biti 
primjerom, jer je ne samo iznutra, nego i izvana iskvarena. I naša se 
djakovačka romanska bazilika na istom sustavu osniva, tako da 
i u njoj svakomu stupu i polustupu u nutamjosti i izvana odgovara 
stup opirač. 

Medjutim osim dviju strana, koje ćemo poslije pobliže opisati, 
glavne su strane u bazilikama romanskima pročelje (fasada) i kor 
iliti svetište. 

Što se našega pročelja tiče, ono ima prvo troja vrata, srednja 
su dvokatna. Počivaju pak vrata, osim dolnje glavne podstave (Sockel), 
na atičkim stupićima, koji kockastu glavu imaju. Pobočna vrata imaju 
samo dvije takove kolumne, glavna pak četiri u dolnjem i dvije u 
gornjem sprat u. Sva troja vrata polojnom se prugom prema nutar- 
njosti razvijaju, što i Schnaase i Liibke tako tumače, kao da se svijet 
poziva, da ulazi u crkvu, da s Bogom svojim opći i najdubljim potre- 
boćama duše svoje zadovoljava, što nam onu evangjeosku priču spo- 
minje, po kojoj otac obitelji ruke širi, da sina rasipnika, koji po svijetu 
bludi i tumara, kad se pokaje, u naručaj svoj primi i u baštinu staru 
povrati. Na stupićima dižu se lukovi arcivolte, koji će skupa sa dnom, 
koji znanost ,,tympan" zove, osobitim načinom urešeni biti, jerbo 
je i u starim bazilikama to mjesto uvijek osobitim načinom urešeno 
bilo, budući da polazniku crkvenomu to najviše u oči udara. Da se 
vrata zatvarati i otvarati mogu, u gornjoj strani glavnoga luka po- 
prečno je stavljen stup, kojim se u vršku radjaju polumjeseci (lunette), 
u koje dolaze bas-reliefi predstavljajući s jedne strane navješćenje Gospino, 
a s druge porodjenje Isusovo, u polovici pak adoraciju iliti sveta tri 



x. Stolna crkva u Djakovu. 239 

Kralja. Portali sadašnje ■ crkve nešto su promijenjeni, ne odgovaraju 
dakle posve prvobitnomu nar isu. Rekli smo već gore, da srednji portal 
ima i gornji sprat. U dnu njegovom nalazi se okrug, koji se ima popu- 
niti Isusom u bas-reliefu u slici zakonoše cijeloga svijeta, to jest držeći 
u lijevoj ruci sveto evangjelje sa slovima „Alfa i Omega", a desnom 
blagoslivljajući svijet. Sva troja vrata pokrivena su trokucima, na 
kojima se u nar isu nalaze križevi, u istinu pak bit će u polovinjem 
sv. Petar, komu je crkva posvećena, lijevo pak i desno sv. Čiril i Metod. 

Ovo je od prilike uopće slika portala romanskih. Bit će poznato, 
da i crkva bečka sv. Stjepana i naša stolna crkva u Zagrebu, premda 
su inače gotične, imaju portale romanske. Zagrebački je portal 
veoma sličan onomu na romanskoj crkvi u Sz. Jdku kod Šoprona. U 
Beču znamo zacijelo, otkale to dolazi, to jest odatle, što je sadanja 
crkva gotička postala iz starije romanske, od koje su u Beču sav portal 
i dva prednja zvonika zadržana. Portal zagrebačke crkve bješe sa- 
gradjen polovicom XVII. vijeka, u dobi klasicizma, kada su se oblici 
romanskoga sloga rado upotrebljavali. No taj pojav može se samo tijem 
tumačiti, ako se uzme, da je na mjestu sadanjega portala stajao stariji 
romanski, koji je u XVII. vijeku bio preradjen, te je ovom prigodom 
stariji oblik nasljedovan, da se pojedini dijelovi mogu shodnije upo- 
trijebiti. A da je ondje stajao romanski portal, potvrdjuju dva lava, 
koji su na objema stranama ondje smješteni i nalik su sličnim roman- 
skim kipima. (V. K. Weiss: Der Dom zu Agram, str. 27.) Bilo je u staro 
doba u običaju osloniti vrata crkvena na dva lava, koji su simbol 
bdjenja. Dva lava po staroj simbolici znače dva čuvara i stražara 
crkvena, jer se veli, da lav s otvorenim očima spava. Ovo je barem 
mnijenje u najstarije doba ovladalo i u simbolizam crkveni prešlo. 
Ima jedan stari spis grčkim jezikom početkom II. stoljeća pisan nekim 
Tacijanom pod naslovom „Bestiarium", u kom se simboličko značenje 
razne živine tumači, izmedju ostalih i lava (Vidi ,,Noveaux mćlanges 
d' archćologie sur le moyen &ge" par le p. Ch. Cahier na strani 117. 
i 118.). 

Više glavnoga portala u nas je obod, kojim se prvi četverokut 
zatvara, a drugi iliti glavni prozor „roseton" 3 1 /« hvata u promjeru. 
Taj je roseton izvanredno lijep. Sastoji se pak iz osovine u sredini na- 
lične djetelini četveroperki, što Nijemci zovu „Fischblase". Iz te osovine 
proizlaze polumjeri, to jest vrlo lijepo izradjeni stupici, koji se ispod 
površine u prepletene svodove spajaju. U površini su unaokrug velike 
ružice, kojih na nacrtu nije; sam pak je roseton u lijepom okviru 
iz terra-cotte, koji u uglovima svojima zvijezde nosi. Osim što je ovo 
najljepši ures pročelja, ima takod'er lijepo simboličko znamenovanje. 
Znači naime božje oko, ter kao što traci sunčani od istoka svuda se po 
crkvi po ovom prostoru razastiru, tako i božje oko svuda dopire i čovjeka 
opominje, da ima biti onakav pred ljudima, kakav bi rad bio pred 
samim Bogom, o kom je pisano*, da će na sudnjem danu rasvijetliti 
tajne tmine i očitovati sve sujete ljudskoga srca i da će svakoga po 

* I. Kor. 4, 5. 



240 //• Rasprave. 



zasluzi i vrijednosti svojoj nagraditi. Evo svete i spasonosne istine, koju 
ima ovaj prozor probuditi u srcu svakoga čovjeka. Više toga prozora 
i opet je obod, koji zaključuje drugi četverokut, a otvara treći, koji 
u trokut (Hauptgiebel) prelazi i pročelje glavno dovršuje. U tom trokutu 
nalazi se prozor trostrani (triforium), koga i opet na nacrtu nije. Srednji 
je prozor viši, a dva sa strane uža i niža. Tuj bi imao doći mozaik, što 
bi pri ishodu sunčanom, kamo naše pročelje gleda, osobito dražesno 
bilo. Mi ćemo mozaik zamijeniti faiensom, to jest slikom pečenom 
u terra-cotti, ili što bi još bolje bilo, u tako zvanoj puzzolani, to jest 
osobitoj zemlji, koje samo u Italiji i, ako se ne varamo, u Grčkoj ima. 
Predstavljat će pak ta slika Isusa, kako sv. Petru ključeve i vrhovno 
pastirstvo daje; pri boku pak bit će sv. Ilija i sv. Dimitar. Okolo 
glavnoga kuta u vrh nanizani su lijepi okviri. Devet ih je i dobit 
će u dubljini svojoj (Nischen) angjele, što će značiti devet kora angjeoskih, 
koji se Isusu kano Bogu klanjaju i hvalu mu vječitu daju, što je u 
ključevima nebeskima toli divnu i spasonosnu oblast svojoj crkvi 
podijelio. Na vršku je trokuta križ, a skrajni nutarnji obod oko tro- 
kuta jest tako zvana reskavica („Zickzack"). U ostalim obodima ta- 
kodjer su neke promjene učinjene u našoj odsutnosti, koje nam se 
ne mile, jerbo ne ima dvojbe, da je najljepši i slogu romanskomu naj- 
prikladniji obod svodasti, osobito kad se svodovi ili potkove prepleću. 
Nijemci ovakovi obod zovu i „Kreisbogenfries". Ovo zato bilježimo, 
jer se tijem pročelje od narisa razlikuje. 

Glavnomu pročelju, koje srednjoj ladji odgovara, s jedne i s druge 
strane dižu se dva romanska zvonika, 42 hvata visoka. Položaj 
naših zvonika, koji izvana pobočne ladje zatvaraju, odgovara naj- 
boljoj tradiciji. Rekli smo već, da i u slogu gotičkom i u romanskom 
osovna pruga posvuda vladati ima. Naši zvonici na onom mjestu, 
gdje su, tu težnju postepenim načinom lijepo i skladno izrazuju. 
Najprvo se u vis dižu pobočne ladje; pak kad su one u toj zadaći do- 
spjele, onda srednja ladja svojom visinom istu težnju nastavlja; na 
posljetku, kad je i srednja ladja svoju zadaću svršila, zvanje to pre- 
uzimaju na se dva zvonika, koji dvadeset i sedam hvati u vis idu, 
jednakim korakom u pet paralelogramnih odjela. Svaki odjel osim 
jednoga, u kom su okruži za ure, ima svoje romanske prozore, koji su 
nešto ljepši nego oni. koje na nacrtu vidimo, jerbo u gornjem svojem 
dnu imaju malu zvijezdu. Svaki obod ima svoje urese, a drago nam je, 
da se je slučajno valjada desilo, da se motivi tih uresa sudaraju posve 
s motivima, koji se na ponjavcima našega naroda nalaze. Posljednji 
odjel ima svoje trokute, svoje cvjetove i svoju galeriju, na koju se 
izlaziti i vidik uživati može. Ni ovoga posljednjega na narisu ne ima. 
Odatle se na našim zvonicima dižu dva okrugla šiljka, svaki 15 hvati 
visok, koji su se na vršku vrlo lijepo rascvali. Ti su šiljci okruglom 
opekom zidani, što im osobito lijepo obličje daje. Tima šiljcima do- 
spjela je ascensionalna težnja zvonika naših, propovijedajući svakomu, 
koji ih ugleda: „Sursum corda!" (U vis dušom i srcem!) Jedan od 
najljepših zvonika romanskih jest zvonik stolne crkve u Spljetu. Zvonici 




STOLNA CRKVA DJAKOVACKA STRAGA (SA ZAPADA). 



i. Stolna crkva u Djakovu. 241 

u Zagrebu sv. Marka i stolne crkve iz XVII. su stoljeća, niti su 
išta drugo nego gomila kamenja sa klopastim šeširom. Stolna crkva 
imala je negda po svoj prilici dva gotička zvonika. Južnomu se vidi trag, 
našli bi sigurno temelj i sjevernomu, kad bi se umjesno kopalo. Zvonik 
crkve sv. Stjepana u Beču spada medju najljepše gotičke na svijetu, 
samo bi vrlo željeti bilo, da mu se drug sjeverni na istu visinu popne. 
Kao što se obično mlitavost i neodvažnost ljudska potvorama prikriva, 
tako i Bečani u pomanjkanju pravih razloga, da se izvine, vele, da je 
bolje i ljepše, da je samo jedan zvonik u sv. Stjepana, jer drugi 
ne bi smio biti puki snimak sadašnjega, a tko bi sadašnjemu premca 
stvorio ? To se je mnijenje čak i umjetnika dojmilo, kojima bi valjalo 
odvratiti, da su i dva oka na čovječjoj glavi jedno drugomu posve 
prilična, pak ipak je ljepši čovjek dvo- nego jednook. Začetnik osnove 
znao je dobro, što je radio, a sramota je za naš vijek i za Beč, da nije 
u stanju drugoga zvonika sazidati. Ne će biti možebiti suvišno ovdje 
opaziti, da su Talijani u srednjem vijeku poprimili običaj zvonike 
ne samo od pročelja, nego i od crkve posve odijeliti. Isto su učinili 
i sa krstilištima (baptisteria). Tijem su doduše postigli, da su im 
pročelja vrlo lijepa, n. pr. u Orvietu, u Sieni, u Fiorenci, u Miniatu 
i Novelli, u Piši itd., ali su tijem nužni savez medju crkvom i zvoni- 
cima prekinuli. Najljepši je zvonik u Italiji Giottov u Fiorenci spada- 
jući na stolnu crkvu sv. Marije, koja je skupa sa zvonikom u fioren- 
tinskoj gotici zidana, koja se od njemačke posve razlikuje. Ta divna 
crkva nema ni dan danas pročelja. Dotični narisi Giottovi izgubili su 
se. Već je 30 do 40 godina, što se tom radi, da se taj zadatak riješi, 
pak još ni dan danas nije riješen. Ogromna je dakako ta zadaća iznaći 
pročelje, koje bi ostaloj ljepoti crkvenoj posve odgovaralo. Mi smo 
nekoliko takovih nacrta vidjeli, pak bi nacrtu Scale, umjetnika mle- 
tačkoga, nad svima prednost dali. 

Ovijem smo opisali istočnu stranu crkve. Poslije nje najzname- 
nitija je strana zapadna. U njenoj blizini nalazi se humac, 
s kojega je vidik na crkvu zaista izvanredno lijep. Tuj ti se predstavlja 
u vanjskom svom obliku sve svetište, sva kuba, sva tri poluokruga, 
sva tri glavna trokuta i sakristije. Poluokruzi su osobito lijepi. 

Opisat ćemo glavni poluokrug. Pri zemlji se ovija oko njega 
kamenit obod, podnož, koji Nijemci „Sockel" zovu. U nekoj visini 
ovija se opet oko kruga kamenit rub. U prostoru izmedju jednoga 
i drugoga ruba nalaze se prozori u kriptu; poslije male stavke i opet 
je polojit obod kamenit, na kom se dižu stupovi, koje znanost „lišene" 
naziva. Te lišene, iznutra šire a uže iznapolja, sačinjavaju 5 svodova 
sa trostrukim lukovima u vršku, koji sav gornji teret drže i dopuštaju, 
da su zidovi u svodovima posve tanki, što vrlo lijepu raznolikost pred- 
stavlja, a u prisunju svjetlost tako razbija, da sunce i sjena izmjenice 
cijelomu stroju lijep relijef daje. 

Ovo, što ovdje navedosmo, valja cijeloj vanjskoj crkvi, tako 
da je u neko dnevno doba pravo milinje pogledati u crkvu; tako se mje- 
stimice jasne i polujasne boje sa sjenom i polusjenom mijenjaju i same 

16 



242 //• Rasprave. 

sobom igraju, da je naravno dražestvo tijem načinom podvostručeno. 
Više lukova diže se unaokrug svodište (Blendgallerie, arcades aveugles). 
Više njega je lijep obod, a više njega kamenit rub, koji žlijebom i 
otjecajem služi vodi, koja se s krova slijeva. Više triju poluokruga 
dižu se glavna tri trokuta, koji takodjer svoje obode, svoje rubove imaju, 
i dobit će još ove godine, ako Bog da, svoje vrhovne nakite u kamenitom 
cvijeću, koji se „fijale" nazivaju, Što će ih skladno svezati sa kubom, 
koja se više njih diže. 

Kuba je ta najljepši vanjski dio crkve. Opisav ju iznutra rekli 
smo, da se je četverokut pretvorio u osmokut s pomoću četiriju tro- 
kuta. Na ta četiri trokuta dižu se u vanjštini na sve četiri strane svijeta 
četiri mala tornja. Svaki kubni kut ima svoj opirač (Strebepfeiler) 
okrunjen lijepom f i jalom. Dosljedno ima ih unaokrug osam. Med ju 
svaka je dva stupa trokut (Giebel), i to okrunjen svojim cvijetom, 
imajući na dnu svom lijep prozorić u slici djeteline četveroperke, svoje 
obode i rube. Sama kuba ima dva glavna ruba, jedan dolnji, gdje 
osmokut počiva, drugi gornji, koji glavno dno kube zatvara. Medju ta 
dva ruba u svakoj je strani oktogona jedan lijep ružičast prozor. 
Više gornjega je ruba obod, a više oboda galerija posve slična galerijama 
na tribunama. Više te galerije jest glavniji i posljednji rub, koji počiva 
na kamenitim zubićima. Sva kuba ima svoj pokrov (Helm) olovom 
zastrt. Na vršku pak kube nad zlatnom jabukom diže se pozlaćeni križ. 
Ne može biti dvojbe, da naša kuba u broj najljepših kuba spada. U 
koliko mi poznajemo, medju čuvenije kube spada rimski Panteon, 
kuba sv. Petra vatikanskoga od Michelangela, kuba Bramanteova 
u Fiorenci, kuba u Aji Sofiji u Carigradu. U najnovije doba gradi 
Schmidt odmah izvan linije gradske u Beču crkvu sa gotičkom kubom 
ili da bolje reknemo, sva mu je crkva sama kuba, i to gotička. Vanj- 
ština je te crkve vrlo lijepa; hoće li nutarnjost vanjštini odgovarati, 
ne bismo smjeli kazati. 

Sad nam još samo preostaje, da jednu s t r a n u u kratko opišemo, 
naime sjevernu. Naravno je pak, da su obje strane posvema jed- 
nake. Dva su u crkvi sprata. Niži pobočnoj, a viši srednjoj ladji odgo- 
vara. Crkva je na humcu, koji se u nas sa sjevera u poloj spušća; stoga 
je ta strana crkve u vis otišla i providjela se zidom urešenim stupićima, 
koji crkvenim stupovima posve odgovaraju. Ovdje je negda mlaka 
oko tvrdje vodila; zato nam je bilo ovu stranu crkve u temeljima na 
pilotama poput Mletaka zidati. Tomu se polojitomu položaju pripisati 
ima, što je poluokrug sjeverni dublji. Tijem smo povodom priliku imali 
na zapadnoj strani istoga poluokruga steći lijep vanjski ulaz 
u kriptu. Ima dakle ona iznutra i izvana svoj ulaz. Rekli smo 
već gori, da se sredovječne bazilike i jednoga i drugoga sloga tijem 
odlikuju, što sve terete ne zidovi, nego stupovi nose. Svakomu 
nutarnjemu stupu i polustupu odgovara vanjštinom u istovetnom 
pravcu stup pravokutni, koji mi opiračem (a Nijemci „Strebepfeiler") 
zovemo. Svakomu dakle nutarnjemu četverokutu pobočne, a duljinom 
i glavne ladje odgovara u vanjštini četverokut medju dva i dva opirača. 



x. Stolna crkva u Djakovu. 24} 

Zidovi su medju njima mnogo tanji, pače ih je nekim načinom posve 
nestalo, jer u svakom četverokutu nalazi se visok prozor. Kod nas su 
ti prozori obli te najboljoj tradicionalnoj dobi odgovaraju. Svodovi 
su njihovi najprvi iz čistih lijepih opeka. U nutarnjoj svojoj dubljini 
imaju sa svake strane lijep i vitak stupič, kojemu polovinom isto 
takov stupić odgovara. Skrajni stupici, pokle su se na kamenitoj po- 
lojnoj ploči uspeli do dvije i više trećine prozora, na dvoje se u glavi- 
cama svojima razbijaju i jednim istim pravcem oko cijeloga prozora 
prolaze i jedan se u drugi prelijeva, a drugomu prelazi iz glavice 
odmah u polovinji stupac, i to u slici djeteline troperke. U dnu, koje 
se je tijem porodilo, novi je prozorčić postao u obliku ribljega mje- 
hurčića (Fischblase). U onoj istoj pruzi, u kojoj se iznutra u pobočnoj 
crkvi obod od glavice u glavicu pruža, pruža se takodjer i izvana ka- 
menit rub, koji kad udari o stup, razbije se nekim načinom i oguša, 
a kad na prozore naidje, onda se oko njih u luk savije. Teče pak ne 
samo cjelinom pobočne ladje, nego i duljinom kapele. Rekli smo gore, 
da taj rub, koji gradjevno (konstruktivno) i uresno (dekorativno) zvanje 
obavlja, na opiračima oguša. Poslužili smo se tom riječju zato, jerbo 
Nijemci taj čin nazivaju „Verkropfung", a glavicu, koja tijem postaje, 
gušu (Kropf). Više prozora je obod naličan kamenitomu zublju, na 
kojem počivaju žljebovi i cijevi kamenite, kojima se voda slijeva. Iz 
svakoga opirača u visini krova proistječe zid, koji polojnim putem 
penje se do srednje ladje, a tu u slici lišena t. j. plosnatih pruga uzilazi 
do gornjega ruba središnje ladje. Te lišene imaju zvanje isto sa stupo- 
vima, to jest olakoćuju zidove i posve nutarnjim četverokutom od- 
govaraju; pak kao što u dolnjem spratu medju stupom i stupom nalaze 
se visoki, tako se u gornjem spratu medju lišenom i lišenom u tankim 
zidovima nalaze okrugli prozori, tako zvani rosetoni, koji teku oko 
cijele crkve i prosvjetljuju i srednju i poprečnu ladju i isto svetište. 
1 ti su prozori vrlo lijepi i odgovaraju najboljoj dobi umjetnosti. Sustav 
im je skoro istovetan sa glavnim rosetonom u pročelju. Više tih pro- 
zora u srednjoj ladji i opet je obod s kamenitim zupcima, a na njem 
žljebovi i cijevi, kojima se voda sa krova srednje ladje svadja. Jedno 
je samo, što se u tom obziru opaziti mora, a to je, da je pruga, koja 
od svetišta pa do zvonika putem glavnoga krova vodi, odveć dugačka 
i da se u dovoljni sklad sa ostalom crkvom ni unapred ni unazad 
ne prelijeva. Nijemci bi tomu rekli: „Mangel an hinreichender Grup- 
pirung". To je, što glede takovih crkava opazuje markez Selvatico, 
i to vrlo dobro, samo dvojimo vele, da li je način, kojim bi se tomu 
nedostatku doskočiti imalo, po markezu preporučen, doista dobar, 
to jest da se za temeljnu osnovu mjesto latinskoga grčki križ poprimi. 
Na svaki pak su način Nijemci tomu nedostatku u divnim svojim 
crkvama romanskima bolje doskočili, stvoriv ne samo na istočnoj, 
nego i na zapadnoj strani i u središtu novih zborova (Gruppen), koji 
se umjetničkim posve načinom ujedno vežu i divnu harmoniju sači- 
njavaju. Tako na pr. crkva u Speieru dvije kube ima, jednu na istoku, 
drugu na zapadu, i oko svake dva zvonika. Crkva najljepša romanska 



244 //• Rasprave. 

u Bambergu ima četiri zvonika i dvije poprečne ladje, jednu na istoku, 
drugu na zapadu. 

Tijem je načinom potpuni sklad polučen, ali se tomu hoće sred- 
stva, koja našemu narodu u današnjim okolnostima pri ruci nijesu. 
Mi smo na našu crkvu do sad potrošili od prilike 700.000 forinti u go- 
tovom novcu. U ovaj račun ne spada mnoštvo materijalnih stvari, 
koje je gospoština priskrbila, Što bi onu svotu na milijun i više povi- 
silo. Gradnja traje osam godina. Trebat će još toliko godina, dok se 
gradnja posve dovrši, a pet od prilike, da se crkva posveti. Kad se 
pomisli, kako je današnjim danom teško u najvećim gradovima monu- 
mentalne zgrade zidati, i kako se na daleko takove gradnje razvlače, 
onda će se lako dokučiti, što znači takovu zgradu graditi u malenom 
mjestancu Djakovu, gdje se je sve, što na gradnju spada, i opeka i 
kamen, i kreč i pijesak, upravo stvoriti moralo. Hvala Bogu, taj ma- 
terijal tako je dobar, da ni u Rimu ni u Beču, kao što nam ljudi vještaci 
vele, boljega ne ima. Ima dakle naša zemlja sve uvjete za spomenike, 
samo joj manjka prosvjete i blagostanja. Najveći je križ bio i jest, 
što su se samo strane sile kod ogromnoga toga posla upotr i j ebiti mogle, i to 
bez ikakvoga natječaja, tako da nismo uvjete mi stavljali, nego takve 
kakve poprimiti morali. Mnogo je tu trebalo odlučnosti, ustrpljivosti 
i postojanosti; ali kad pomislimo, da smo često u zdvojenju, da tako 
reknemo, išli u postelju, a sutradan Bog sa svijetlom svojim iznenada 
pomoć svoju pružio, onda bez ikakova pretvaranja i iz dna duše svoje 
vapijemo: „Non nobis Domine, non nobis, sed nomini Tuo da gloriam !"* 
(Ne nama, ne nama, Gospodine, nego jedino svetomu Tvojemu imenu budi 
slava i hvala !) Nadamo se zacijelo, da će Bog milostivo i do konca pratiti 
djelo, slavi svojoj i izobraženosti našega naroda posvećeno. Veliku 
zahvalnost imamo u tom obziru očitovati prama stolnomu kaptolu, 
koji se upravo svojski za poduzeće naše zauzima. Osobitu smo pak 
hvalu dužni ne samo mi, nego i cijela biskupija prevrijednomu starini 
biskupu Maticu, koji s najvećom točnošću račune rukovodi, a početkom, 
dok se nije posebni odbor sastavio, vodio je i gradjevni dnevnik, koji 
će biti izvornikom povijesti odnoseće se na postanak i gradnju naše 
crkve. Bog ga blagoslovio i još dugo i dugo uzdržao da posvećenje 
crkve ne samo doživi, nego i mnogo godina preživi ! Kaptolu neka 
nadalje bude preporučena crkva naša ! U kaptolu se ne samo moralna, 
nego i fizična, ako tako reći smijemo, neumrlost predstavlja; nitko 
dakle od njega ni sposobniji ni valjaniji nije, da djelo sveto čuva i una- 
predjuje. Dvije su stvari, na koje se bitno paziti mora. Prva, da sve, 
što se u crkvi i oko crkve radi i nabavlja, bude posve prama romanskom 
slogu, odobreno čovjekom vještakom. U tu vrst spadaju ne samo 
oltari, kanonička sjedala, razni ormari itd., nego i sve ruho 
misno, svijećnjaci, kadilo, kaleži, riječ u jednu: sve do najmanjih 
sitnarija. Drugo pak, na Što se osobito paziti ima, jest, da se crkva 
ne ošteti i ne iskvari. Evo što se u sličnim stvarima obično dogadja. 
Jednomu nije crkva dosta svijetla, daj otvaraj dakle gdjegod nove 

* Ps. 113. 



i. Stolna crkva u Djakovu, 245 

prozore. Drugomu nije dosta oltara, daj dakle oslanjaj i na stupove 
oltare, itd. Ne može se misliti, koliko je štete i kvara tijem načinom 
crkvama naneseno. Kaptol upravo zato tradicionalnu nit u svakoj 
biskupiji bez prestanka raspleće, da umom i ugledom svojim slične ne- 
podopštine prepriječi. 

Još jedna je stvar, koja se u našim ovdje okolnostima budućim bi- 
skupima i kaptolu vruće preporučiti mora. Crkva je velika i ugledna, 
a mjesto Djakovo malo, u kom je, kako i iskustvo uči, jako teško pri- 
stojan kor, to jest pristojno i službi božjoj odgovarajuće pjevanje i 
muziku nabaviti, a ipak ove dvije stvari bitni su dio službe božje i od 
prevelike važnosti, da se u srce i dušu slušaoca nježnija i sve:ija čuvstva 
bude i njeguju. Ta se uzvišena svrha osobito u manjim mjestima je- 
dino polučiti dade dječačkim sjemeništem (seminarium puerorum). 

Takova sjemeništa, kad bi se sposobnim načinom ustrojila, mogla 
bi biti na osobitu korist crkvi i narodu. U takovim sjemeništima našla 
bi siromaška ali darovita mladež svoje utočišće i priliku, da se izobrazi. 
Valjalo bi tako udesiti stvar, da u takim sjemeništima, osim posebnih 
nekih predmeta, i svi ostali predmeti, koji se u našim gimnazijama uče, 
predavani budu, da ako koji mladenac možebiti ne bi volje imao posvetiti 
se svećeničkomu staležu, u svijetu svoje nauke nastaviti može. U takova 
sjemeništa mogli bi djecu svoju smjestiti i oni odlični roditelji, koji 
žele, da im se djeca u religioznim načelima, što je današnjemu vremenu 
toliko nužno, učvrste. U tima sjemeništima imala bi se djeca osobito 
u pjevanju i muzici vježbati, čim bi se crkveno pjevanje i muzika 
i u tim manjim mjestima na onaj stepen uzvisiti mogla, koji uzvišenoj 
svrsi službe božje odgovara. To je po našem mnijenju jedini način, 
kojim bi se velikomu dosadanjemu nedostatku u toj velevažnoj struci 
doskočiti moglo. Hvala Bogu, u nas u Djakovu opstoji jurve u tu svrhu 
zadužbina od 150 od prilike hiljada forinti. U toj svoti, ako se, kao što 

tom ni dvojiti ne smijemo, dobro čuvala i uložila bude, siguran 
zalog leži, da će jednom biskupija do te važne stečevine doći. 

Po našem mnijenju još bi troje trebalo, da crkva djakovačka 
pristojni vidik zadobije. Prvo: morala bi se južna strana biskupske 
zgrade porušiti, da ne priječi pogled na crkvu s te strane. Strana pak 
prednja, istočna, imala bi se u romanskom slogu čistom pečenicom 
(Rohbau) popraviti i još na jedan sprat uzdići, da se za knjižnicu i 
arhiv pristojne prostorije dobiju. Tada bi istom rezidencija vanjskim 
svojim obličjem susjetki svojoj crkvi odgovarala. Ovo je zadatak, koji 
biskupi danas sutra proizvesti imaju. 

Drugo: valjalo bi kuće uzduž crkve sa sjeverne strane premje- 
stiti. Tijem bi se trg, što je nužno, raširio i močvara od crkve odbila. 

1 onako ljudstvo tu zbog prevelike vlage živjeti ne može. To će, na- 
damo se, općina u sporazumljenju s biskupom proizvesti. 

Treće je zamašnije i dulje dakako vremena treba da se izvede, 
a to jest: valjalo bi kuće kanoničke smjestiti u red dviju bližnjih ulica. 
Sadašnje mjesto tih kuća nisko je i močvarno. Negda je tu bez dvojbe 
tekao opkop gradski. Pače valjalo bi sjemenište i sjemenišnu crkvu 



246 //• Rasprave. 



prenijeti na mjesto stare ljekarne. Tijem bi mjesto dobilo prostrani trg 
i lijepo šetalište, kad bi se tu s vremenom posadili divlji kesteni. 
Na posljetku tuj bi se imala dva lijepa javna zdenca iskopati, da si 
općina dobre i zdrave vode dobavi. Osim toga u slučajevima požara 
takvi su zdenci od prijeke nužde. Opetujemo, da ovo ne ima preš- 
nosti, treba ostaviti vremenu, da to proizvede; na priliku kad se bude 
radilo o tom, da se dječačko sjemenište gradi, onda se o tom govoriti 
može. Tri su sile, koje bi u tu svrhu složno raditi imale: biskup, kaptol i 
općina, koja bi se tijem ponajviše koristila. biskupu i kaptolu ne 
može biti dvojbe; a ni općina ne bi se smjela sustezati, tijem manje, 
što joj sredstva dopuštaju podupirati nakane biskupove. Općina ima 
više stotina jutara općega pašnjaka. Ovo zemljište, kojemu će cijena 
svaki dan rasti, po najnutarnjijem biću svom ima služiti općim kul- 
turnim svrhama. Evo općini glavnice za malu realku, koju si želi, i 
za poljepšanje mjesta, koje ujedno zdravstveno stanje popravlja. 
Biskup ja upravo s tom namjerom velikodušan naprama općini bio. 

Tijem završujemo opis stolne crkve djakovačke, koja imade ne samo 
religiozni, nego i po naš narod kulturni zadatak. Umotvorine bjehu za 
sve zemlje i narode prava učilišta, iz kojih se kratkim i uspješnim 
putem širila prosvjeta i ugladjenost. Narod bez umotvorina jest ujedno 
bez uzora za svoj viši duševni život. Što smo u taj opis upleli svako- 
jakih refleksija, koje kano da ne stoje u tješnjoj svezi s opisom samim, 
učinismo iz razloga, da opis bude poučniji i zabavniji, a dala nam se 
ujedno prilika očitovati neke misli svoje, koje želimo da nam se od- 
biju na račun svoje odanosti prama vjeri i domovini. 

(Glasnik biskupije djakovačko-srijemske 1874, br. 5 — /<¥. i 
„Stolna crkva u Djakovu. U Zagrebu i#74 %l ). 



SLIKE U STOLNOJ CRKVI 
DJAKOVAČKOJ. 



Vrlo nam je drago, što čitateljima „Glasnika" priopćiti možemo, da 
je ovih dana prva slika na lijepu (al fresco) u našoj novoj stolnoj crkvi 
dovršena. Sudeći po ovoj prvoj slici možemo si predstaviti, od koje važ- 
nosti bit će za monumentalnu crkvenu umjetnost u našoj domovini onaj 
veličanstveni niz slika, kojima će slavni Seitzi našu divnu crkvu ukra- 
siti. Ove slike mogu se u našoj domovini smatrati prvim pojavom na 
polju one uzvišene crkvene umjetnosti, koja je kod drugih naroda toli 
cijenjena bila. Bit će ove slike od velike znamenitosti i za naše svećen- 
stvo, koje će prigodu imati naučiti se poznavati, što je krasno, ukusno i 
uzvišeno, te će po tom odgovarajući svomu uzvišenomu zvanju u svom 
djelokrugu dostojnim načinom i za umjetnost zauzeti se moći, i tim 
svoju izobraženost i revnost za slavu božju i u toj struci posvjedočiti. Za 
sada pak bilo bi dobro, da se domaće naše svećenstvo sjeti na naredbu 
dijecezansku, koja propisuje, da se bez dozvole i odobrenja duhovnoga 
stola ništa u crkvi raditi ne dade. Sa žalošću moramo reći, da višeput 
svećenstvo u pogledu nutarnjega uresa crkve mnogo potroši, a zabadava. 
Mnogo je bolje, da zidovi crkveni ostanu bijeli, nego da se slikama na- 
rese, koje su višeput prava karikacija umjetnosti. 

Mislim, da će čitatelje „Glasnika" zanimati, ako koju o toj prvoj 
slici g. Seitza mladjega prozborimo. 

Slika ova predstavlja nam krštenje Isusovo. Cijeli pred- 
met podijelio je umjetnik veoma vješto u tri grupe. 

U sredini je Isus sa sv. Ivanom. U Isusu golom osim pasa i stojećem 
u vodi slika je čovječjega ideala. Ruke je na prsima sklopio te je sav u 
molitvi i razmatranju. Vidi mu se na licu i u svem položaju, da je počeo 
obavljati sveto otajstvo poniznost, dovršeno na drvetu križa, da ljud- 
sku oholost i njezine posljedice izliječi. U molitvi čini se da nutarnjim 
načinom moli: „Otče! daj, da nijedan izgubljen ne bude od onih, koje 
si mi dao i koji će sv. krštenjem dionici postati muke i smrti moje." Mo- 
litva, s kojom je počeo i dočeo spasitelj sveto djelo otkupljen ia. I ne- 



248 //• Raspravi. 



vješto oko odmah spazi u golom tijelu Isusovu izvanrednu pravilnost 
risanja i divnu gipkost linija, što spojeno sa prozračnom tako rekav in- 
karnacijom tijela božanstvenoga čini, da se jedva oko od prilike spasite- 
ljeve odvratiti dade. 

Čin sv. krštenja obavlja sv. Ivan, prava prilika pustinjačke stro- 
gosti, slavna vjesnika pokore, koju koliko riječju toliko strogim životom 
prodikuje. Tijelo mršavo i koštunjasto pokriva plašt pustinjački. Noge 
su gole. S lijevoga ramena zbacio je plašt, da tim prostije sv. krštenje 
obavi. Kosa i brada duga i razvezana, lice i cijelo biće krstiteljevo govori 
strahopočitanje i pobožnu revnost ; prvo, jer mu je u dio palo krstiti onoga, 
komu vrijedan nije ni opanaka zazriješiti (Mat. 111, 11.); drugo, jer mu 
je dostojno odgovoriti milosti i zvanju božjemu, koje ga pretečom i kr- 
stiteljem sina božjega učini. 

Ovu grupu dovršuje više glave Isusove i Ivanove golub, simbol 
Duha svetoga, iz koga se izobiljem razlijevaju traci božje milosti, u ko- 
jima se odzivaju: prvo, riječi vječnoga oca: „Ovo je sin moj poljubljeni, 
koji mi je srcu prirastao" (Mat. III, 17.); drugo, one obilne milosti 
božje, koje se sv. otkupljenjem našim razlijevati počeše i razlijevati se 
imaju do konca vremena. 

Na desnoj strani slike nalaze se tri angjela u slici triju mladića. 
Jedan tih angjela drži svite Isusove, a druga dva ubrus, da tijelo Isu- 
sovo poslije kršćenja otaru. Ta je grupa neizmjerno lijepa, ili motrio 
divnu harmoniju boja, ili krasna odijela sa bogatim i vrlo vješto izve- 
denim nabo-ima, ili položaj i grupiranje angjela, ili ljepotu, nevinost 
svetih duhova i pripravnost njihovu na službu božju. Sve to živo izra- 
zuje onu izreku Duha svetoga: „Sunt administratoru spiritus in mini- 
sterium missi propter eos, qui haereditatem capient salutis." (Hebr. I, 
14.). U toj struci čini nam se da se je umjetnik uspeo do najveće visine. 
Mi barem po svoj Italiji nijesmo vidjeli nigdje ljepših angjela. Tkogod 
ima nježno srce i zdravo oko, neka pogleda klečećeg angjela s najdesnije 
strane, ter će, uvjereni smo, udilj naći, da je sud naš posve pravedan. 

Posljednja grupa, slici s lijeva, učenici su Ivanovi pripravljajući se 
na krštenje. Medju njima tri lica vrlo vješto grupirana, tako da medju 
dvojicom mladjom kano krasan posve umjetan kontrast stariji u polo- 
vici stoji. Ta starija posve još odjevena osoba kano da svoje drugove 
gole do plašta i pripravne na krštenje revno pita, o čem se radi, pače 
čini se, kao da ih kori, što tako živo naprijed hitaju. Lijevi od tih mla- 
dića ruke je na prsima raskrstio u znak adoracije i poklonstva; desni 
pak živom animacijom starcu odgovara i tumači sv. otajstvo. Ova 
osoba bez dvojbe spada medju najbolje i najizvrsnije u cijeloj slici, 
pravi remek i što se položaja i što se izraza i karakteristike tiče. Risana 
je pak i pisana slika upravo plastičkom izvrsnošću, tako da bih skoro 
rekao, da je iz mramora načinjena, te se čini, da u toj slici kakvu grčku 
statuu nazireš. Vidi se, da slikar nije zabadava u vječitom gradu učio, 
muzej vatikanski pohodio, a bez dvojbe da ga je kod iznašašća ove slike 
Sikstinska kapela i posljednji sud Michelangelov, napose pak figura 
Isusova nadahnula. Učenik sjedeći svojim indiferentnim licem valjada 



2. Slikš u stolnoj crkvi djakovačkoj. 249 

je simbol onih, koji u crkvi božjoj sv. otajstva hladnokrvno primaju ne 
osjećajući onako živo, kao što bi morali, vrhunaravnu njihovu krepost. 

U perspektivi vidjaju se još i drugi učenici. Cijelomu pak činu neki 
prijazni značaj daje naslikano vedro nebo s okolicom ukrašenom lijepim 
drvećem, kojom izmedju niskih brežuljaka Jordan teče. 

Kad bismo mi imali znanstveno označiti vrst ovoj slici u tradiciji 
14-tog vijeka, na koju se oslanja, mi bismo po slabom sudu našem rekli, 
da ova slika spada u vrst klasičkoga naturalizma u najboljem smislu, 
koji je do najljepše savršenosti doveo Masaccio i Masolino u Fiorenci. 
Tko od naših čitatelja ima zgodu posjetiti Fiorencu, neka udje u crkvu 
Del Carmine, a u njoj u tako zvanu kapelu Brancaccievu. Tuj će vidjeti 
divne proizvode dvaju više hvaljenih slikara, pred kojima su se poklo- 
nili najveći umovi, n. pr. božanstveni Ra fael Urbinatski i prijatelj 
njegov Fra Bartolommeo. Izvanredna je zasluga Seitzeva, što nastavlja 
staru tradiciju, dugovječnom propalosti (dćcadence) pretrgnutu. Čuli 
smo, da je ovih dana đošav ženica u crkvu pred slikom Seitzevom klekla 
i skrušeno se Bogu molila. Ovaj čin proste pobožnice mnogo više veli i 
mnogo uspješnije hvali Seitza nego sud naš, koji ovim izričemo. Slika 
svaka religiozna ima biti tumač Sv. pisma i neka vrsta prodike, koju ne- 
pokvareno srce prostih ljudi višeput bolje shvaća nego ohladnjeli duh 
učenjaka. 

Mi ćemo s vremenom, koliko znamo i umijemo, progovoriti i o osta- 
lim slikama naše crkve. 

Opisali smo prvu monumentalnu sliku u crkvi stolnoj djakovačkoj 
dogotovljenu slikarom Seitzem mladjim. Opaziti nam je, da je slika iz- 
vedena po svojstvenom narisu slikara. Overbeckovi bo kartoni još se ne 
izvadjaju. Oni su opredijeljeni za kupolu i apside. Budući pak da je ku- 
pola odveć visoka i budući da nije obla, te ne polazi odmah iz svoga po- 
četka u svodove, nego se iz četverokuta stubokce diže u osmokut, kao što 
to narav cijeloga crkvenoga stroja zahtijeva, zato ne bi se slike odozdo 
iz crkve dovoljno opazile. Overbeckovi kartoni dakle ne će se. ni izva- 
djati, nego će mjesto njih u kupoli postavljeni biti simboli odnoseći se 
na zvanje i život sv. Petra, komu je crkva posvećena. Kartoni Over- 
beckovi za sada se nalaze izloženi u austrijskom muzeju u Beču; pak 
ako i ne će žalibože resiti našu stolnu crkvu, resit će ipak našu narodnu 
zbirku u Zagrebu i bit će našoj mladeži, koja se umjetnosti posvetila 
bude, vječitim ogledom, koji slijediti valja; jer nije dvojbe, da je slavni 
Overbeck bio najveći religiozni slikar našega vijeka, vjeran sljedbenik i 
drug neumrlih i nedostiživih trecentista i kvatrocentista, Giotta, Avan- 
zija i Angelika Fiesola, koje dan i noć učiti i po mogućnosti slijediti ima 
svaki mladić, koji misli u religioznoj umjetnosti do ikoje znamenitosti 
dospjeti. 

Druga slika u našoj crkvi dogotovljena je Seitzem starijim. Oba Seitza, 
otac i sin, jednim te istim pravcem idu s tom medjutim samo razlikom, 
što mladji vjernije slijedi stope škole florentinske petnaestoga vijeka. U 
slici starijega Seitza polag stare sljedbe opaziti je više tragova novije 
škole, i to ako se ne varamo velikoga Corneliusa, komu je stariji Seitz 



250 //• Rasprave. 



učenikom bio, a sada je sljedbenikom. Poznato će biti, da si je Corne- 
lius pod prosvijećenim pokroviteljstvom kralja Ljudevita neumrlost 
stekao u pinakoteci monakovskoj i u crkvama monakovskima. Seitz sta- 
ri] i bješe ne samo učenikom, nego i suradnikom Corneliusovim u Mona- 
kovu. Mi smo imali prilike Ćorneliusove slike u Monakovu i Berlinu vi- 
djeti. Prava je naslada za čovjeka, koji se iole umije za idealima zanesti, 
slike Ćorneliusove promatrati. Mi se dobro sjećamo na jedan Corne- 
liusov posljednji sud, koji je medjutim polag sve svoje ljepote i izvrs- 
nosti želju u nama probudio, da je slikar malo manje Michelangela u 
Sikstini, a malo više Angelika u Orvietu, Orcagnu u pisanskom groblj u 
slijedio. Stariji Seitz mnogo je radio u Ateni i povodom tijem, da bolje 
prouči Bizantince, dulje vremena boravio u Svetoj gori (Atosu). 

Slika Seitza starijega u našoj crkvi predstavlja Isusa, kako 
bolesne i nemoćne liječi, što je simbol živi onoga božan- 
stvenoga lijeka, koji dušama našima pruža svagda, kad se pouzdano i 
skrušeno na njega obratimo. Isusu s lijeva nalaze se bolesnici jurozdrav- 
ljeni, s desna nevoljnici k njemu hrle i pomoć u njega pitaju; Isus sam 
u središtu nalazi se upravo u svetom činu — koji još traje. Okrenuo se 
na desno i vidimo ga samo u profilu polovicom lica. Čin se obavlja pod 
vedrim nebom, a za samim činom vide se vrata gradska i sam grad. 
Drago nam je vele, što se na toj slici i zgrada nalazi, i to zgrada vrlo 
lijepih romanskoga sloga. 

Jedna od tih zgrada ima vrlo krasni peristil, to jest predvorje sa 
kolumnama i svodovima, da ne mogu biti ljepši. Opetujemo, da nam je 
drago i takovih zgrada u našim slikama vidjeti, da se i tijem boljemu 
ukusu priuči naš narod, jer žalibože sve, Štogod se u nas ili crkvenih ili 
civilnih zgrada gradi, tako je slabo i neukusno, da pod estetičkim vidom 
upravo ništa i ne vrijedi i ukus nam više kvari nego čisti. — Mi mislimo, 
da bi upravo uzvišenomu zvanju svete crkve dolikovalo, da se u tom 
obziru na čelo postavi našemu narodu. Umjetnost, žrtvom golgotskom 
posvećena, i ona služiti ima svrhama božje providnosti, narodu na izo- 
braženje i oplemenjen je. Ne može biti dvojbe, da je umjetnost od 16. 
stoljeća počevši poglavito zato propadala, što su svećenici na nju svaki 
upliv izgubili. Crkva pak i svećenstvo u srednjem vijeku preobilno su se 
i vele uspješno umjetnošću poslužili u zvanju svom. Divni su zaisto 
plodovi, koje je duh kršćanski na polju svakovrsne umjetnosti u sred- 
njoj dobi proizveo, tako da se s njima ni iz daleka ništa po našem barem 
mnijenju prispodobiti ne da, što je klasička umjetnost starih Grka i Rim- 
ljana stvorila. Sve, Što je graditeljstvo, slikarstvo i vajarstvo od 10. do 
15. vijeka uzvišena stvorilo, sve seje to u crkvi steklo, da svrhama bož- 
jima i ljudskima služi. 

Isto to valja muzici i pjevanju. Danas žalibože što se u tom obziru 
uzvišenim svrhama službe božje posvećuje, većom stranom mnogo je 
lošije od onoga, što svjetskim zabavama, koje su kadšto vrlo dvojbene 
naravi, služi. Pak se ipak tužimo, da su nam crkve po svecima i nedje- 
ljama prazne. Stari koludri i stari svećenici ne samo da su umjetnost šti- 
tili i svakim načinom podupirali, nego upravo mnogi od njih najveći su 



2. Slike u stolnoj crkvi djakovačkoj. 251 

umjetnici bili. Najljepše crkve po Italiji, Maria Novella u Fiorenci, 
Sopra Minerva u Rimu, Giovanni e Paolo, Dei Frari u Mlecima proiz- 
vodi su svećenički. Najdivnije minijature, najuzvišenije slike svećenici 
su negda sami slikali, n. pr. naš Clovio, Angeliko Fiesole i brat mu Bene- 
detto i t. d. Sad se to od svećenika ne zahtijeva; ali se ne samo s obzirom 
na opću izobraženost, nego upravo s obzirom na zvanje svećeničko danas 
od svećenika zahtijevati mora, da umjetnost razumije, da zna rasuditi 
stara i nova djela umjetnosti i razlučiti zlo od dobra ; zahtijeva se od 
svećenika, da ne podupire ništariju, kukavštinu, nego da pod okrilje 
svoje uzme pravu umjetnost, koja često puta propada zbog pomanj- 
kanja pomoći, koja se izobiljem zlomu i pokvarenomu ukusu pruža. To 
je jedini način, da se umjetnost ne samo u crkvi, nego po njoj u svijetu 
preporodi i oplemeni, dokazav tim, da je i ona dionicom postala onoga 
preporodjenja, koje se na križu obavilo. 

Zato se danas u Francuskoj i Njemačkoj predaje mladeži crkvenoj 
nauka o umjetnosti. U Beču bogoslovi svakim četvrtkom slušaju pre- 
davanja upravitelja muzealnoga g. Eitelbergera. Samo se kod nas još 
. spava i potreba ta ne osjeća. Zato sve, što imamo starih umjetnina ter je 
nepravdom vremena oštećeno, ne samo da se ne popravlja, nego se od 
dana do dana sve više grdi i izopačuje. Što se pak nova gradi i namiče, to 
upravo ništa ne znači i novac je većom stranom utaman bačen. Mi, koji 
ovo pišemo, prijatelji smo i štovatelji svećenički. Znamo mi njegove 
velike zasluge cijeniti; ali baš upravo zato bismo željeli, da i u tom ob- 
ziru prvo se svećenstvo probudi i ostalomu narodu na čelo stavi. Svatko 
zna, koliko je pokojni Montalembert crkvu katoličku ljubio, koliko je 
katoličko svećenstvo štovao; pak je upravo on prije 30 do 40 godina isto 
tako ko mi danas na svećenstvo francusko se tužio u svojim spisima: 
,,Du vandalisme en France, De 1' ćtat actuel de 1' art religieux en France, 
De T attitude actuelle du vandalisme en France". Uopće se tomu slav- 
nomu mužu, pak tada Riu, koji je klasičko djelo pisao: „De l'art chrć- 
tien", zahvaliti ima, da se je vandalizmu u Francuskoj na put stalo, da 
je umjetnost boljim pravcem pošla; napose pak, da je svećenstvo 
francusko važno svoje zvanje u tom obziru ozbiljnije shvaćati i 
vršiti počelo. 

Možebiti će biti tko, koji će čitajući ovo reći : Lako je to pisati, ali 
otkale našemu narodu novaca, da umjetnih crkava i t. d. gradi, da skupih 
umjetnih slika i kipova kupuje? Tomu odgovaramo: I vele novaca da 
se u tutanj potrošiti, ko što je to tri sto i više godina za vrijeme dekaden- 
cije i barokizma bivalo, a čestoput još i dan danas biva. A malim novcem 
dadu se lijepe stvari sagraditi. Evo živoga primjera: Irski narod najne- 
sretniji je na svijetu; on je pravi mučenik. Sve mu je oteto, i zemlje i 
crkve njegove; tudjin je ostao u vlastitoj domovini, a harač ljuti daje 
stranim svećenicima, koji medju njim i ne prebivaju; pak ipak taj slavni 
mučenik i sirotan što crkvica i kapelica od 30 do 40 godina zida, sve je 
krasno i vrlo umjetno u slogu gotičkom, ko što to svjedoči Monta- 
lembert, koji je svu Irsku proputovao. 1 naš narod rado na crkve daje; 
dosta se u nas na slične stvari troši, samo bi valjalo, da se svećenici u 



252 //• Rasprave. 



nas s onim znanjem i onom voljom, ko što to irski svećenici čine, na čelo 
naroda stave. Još jedanput velimo, da ne pišemo ovo, da korimo, nego 
da zamolimo svećenstvo, da o tomu misliti i, kako bi se stvari na bolje 
obratiti mogle, promatrati stane. Duši bi lijepo mjesto spremio, ko bi od 
mladjih i učenijih svećenika složio i izdao djelo pod naslovom od pri- 
like: „Archaeologia sacra" ili,, Aesthetica sacra", koje bi prostim, posve 
praktičnim načinom tumačilo, što je umjetnost crkvena, što je u tom 
obziru uzvišena u srednjem vijeku stvoreno, što bi valjalo nasljedovati, 
i t. d. Djelo bi se to lako sastaviti dalo iz djela, koje je u tom obziru 
pisao učeni Lubke i Liitzow. Slično djelo imalo bi se barem dvaput na 
nedjelju u sjemeništima našima predavati. Mi barem scijenimo, da ta- 
kvo djelo na bitnost bogoslovnih nauka spada i da bi jednoj od naj- 
prečih potreba našega naroda i naše crkve odgovorilo. 

Upravo kad nam je ovo pod perom bilo, čitasmo dopis iz Zagreba 
u „Obzoru" od 8. prosinca (1873-). u kom se govori, kako je crkva sv. 
Marije u Kaptolu popravljena. istom predmetu govori i „Katolički 
list" od 11. prosinca. Ovo su vrlo povoljni pojavi. Vidi se iz toga, da naš 
narod rado troši na crkvu i umjetnost, samo bismo rekli, da se i u istim 
dopisima očituje premalo znanja o pravoj umjetnosti. Mi crkvu sv. 
Marije u Kaptolu ne poznajemo. Ako je u tri ladje razdijeljena, ako u 
osnovi predstavlja križ latinski, ako u raskršću imade kupolu, ako sve- 
tilište ima apsidu (polukrug), ako i u prozorima i u vratima svuda vlada 
obla linija, ako je sanktuar naprama ladjama malo uzdignut, tada ne 
ima dvojbe, da je crkva romanskoga sloga i da spada medju rijetkosti u 
našoj zemlji, da joj je doba postanja 13. stoljeće i da je bez dvojbe naj- 
starija crkva u Zagrebu, jer ostale crkve, kao što stolna, crkva sv. 
Marka, pak i crkva franjevačka u Kaptolu, koju smo samo mimoišav 
nekoliko puta vidjeli, gotičke su, dakle bez dvojbe nešto poslije zidane, 
kad se je naime iz obloga svoda romanskoga razvijati počeo svod ši- 
ljasti, gotički. Vrlo bi vrijedno bilo proučiti kolumne ili pilastre, na ko 
jima svodovi počivaju. Iz njih pak iz svodova moglo bi se doba crkve 
potanko označiti. Vrlo bismo rado takodjer vidjeli predikaonicu i taj 
bas-relief predstavljajući Ivana Krstitelja, kako u pustinji riječ božju 
pripovijeda. Što se veli, da je prije sto od prilike godina kanonik Mata- 
ković i mramorne oltare postavio u toj crkvi, žalosno je. Namjera toga 
kanonika bila je bez dvojbe sveta; ali ti oltari zacijelo ništa ne vrijede i 
crkvi, ako je zbilja sloga romanskoga, nimalo ne dolikuju. Sva se nji- 
hova vrijednost sastoji u kamenu, estetičke pak vrijednosti ne imaju ni- 
kakove. Bojimo se, da i ono, što se veli, da je crkva narisana i pozlaćena, 
u tu istu vrstu spada. Slične crkve ne dadu se drukčije popraviti, nego 
da se pozove arhitekt, koji staru umjetnost skroz i skroz razumije, pak 
da se osnova napravi, kako bi se crkva iz temelja popravila i prvobitnoj 
svojoj ljepoti povratila. Montalembert u svom djelu „Du vandalisme en 
France" razlučuje vandalisme destructeur i vandalisme constructeur. 
U ovu drugu kategoriju svi mi žalibože spadamo. A ne može se misliti, 
koliko je prvi vandalizam crkve zagrebačke, a napose pak stolnu crkvu 
nagrdio. Bogu je plakati, da se na svom mjestu ne osjeća potreba, da se 



2. Slike u stolnoj crkvi djahovačkoj. 253 

ta lijepa crkva popravljati i u stari svoj lik povraćati počne. Mi smo 
nakanili o tomu jednom opširno progovoriti. Sto se pak one misli tiče, 
koju dopisnik iz Zagreba nagovješćuje, to jest da se crkva sv. Marka 
ruši i druga zida, to je vrlo nesretna misao, kojoj se valja sa svom silom 
oprijeti. Mjesto, gdje se ta crkva nalazi, vrlo je lijepo i za crkvu posve 
pristojno. Ako bi se štogod na tom mjestu rušiti imalo, to bi se rušiti 
morali dvori banovi, koji prvobitno tu stajali nisu. Tijem bi se veći pro- 
stor dobio na trgu Markovom. Za banove dvore, da o tudjoj milostinji i 
laski ne živimo, kupiti bi se imala kuća Dragutina Jelačića na Južnom 
šetalištu i tuj sazidati zgrada slična zgradama florentinskima srednjega 
vijeka. Crkva sv. Marka nipošto se ne bi rušiti imala. Crkva sv. Marka 
prvobitno je bila lijepa crkva gotička, koju je vrijeme i vandalizam 
ljudski pokvario i nagrdio isto tako, kao i katedralnu crkvu. U crkvi sv. 
Atarka sve, što služi službi božjoj, prava je pravcata parodija na službu 
božju, ali nije mnogo bolje ni u katedralnoj crkvi. Crkva sv. Marka nosi 
na sebi još nedvojbenih dokaza gotičkoga stroja. Prozori su u apsidi još 
gotički. Okosnice iliti rebra u apsidi i sanktuariju svjedoče isti stil. 
Ulaz sa južne strane gotički je, a prije nekoliko godina, kad smo u toj 
crkvi bili, još se je vidjela na sjevernoj strani kod ulaza u sanktuarij vrlo 
lijepa gotička konsola sa okosnicom svojom, koja se u vis diže. Pače ako 
se ne varamo, ista konsola na sebi još nosi tragove stare pozlate, što je 
takodjer gotičko. Ta se crkva dakle nipošto ne bi smjela rušiti, jer bi to 
bio strašan vandalizam, nego bi se ta crkva imala iz temelja popraviti i 
svojoj izvornoj formi povratiti. Mi smo nedavno zamolili arhitekta 
Schmidta, prvoga u Njemačkoj i Austriji gotikera, da prošav kroz 
Zagreb previdi malo tu crkvu i kaže nam, bi li se mogla popravit. On 
nam je odlučno odgovorio, da je crkva bez dvojbe gotička i da bi se lako 
popraviti dala, a poprava bi stajala 60 tisuća forinti. Recimo, da bi po- 
prava stajala dvostruko, ipak bi to bio veliki dobitak naprama pol mi- 
lionu forinti, što bi inače takova zgrada nova stajala, kao što to stoji 
crkva kod \Veissgerbera u Beču. Rušiti pak crkvu sv. Marka, a zidati 
crkvu, kakove se u nas obično zidaju, to bi bilo zaman novac trošiti i 
podjedno dva glavna grijeha du vandalisme destructeur i du vandalisme 
constructeur na našu veliku sramotu i štetu počiniti. 

Mi ćemo crkvama i zagrebačkima i drugima nekima u našoj 
zemlji opširnije progovoriti. Skrajno je doba, da se u tom obziru istina 
rekne i priznaje. 

Ali povratimo se k našoj slici. Te su zgrade romanske, jedna manja 
naginje na orijentalni, druga veća na fiorentinski kip. Na velikim vra- 
tima, koja u grad vode jest prozor. Na tom prozoru stoje i čudo, koje se 
zbiva, sa živim ganućem gledaju dva lica, jedno mladje, drugo starije. 
Tuj je slikar po običaju starih slikara sebe samoga i svoga sina naslikao. 
U predvorju, koje smo malo prije spomenuli, nekoliko je takodjer osoba 
u živom razgovoru. Iz treće pak velike zgrade nose na nosilima boles- 
nika u vodenoj bolesti. Žena i dijete za njim gledaju plačući i naričući. 
Valjada su sirotice svu nadu izgubile, da će vojnu i ocu igda pomoženo 
biti. U daljini vide se brda i stabla razna. Isus sam po staroj najboljoj 



254 "• Raspravi. 



tradiciji slikan je u tunici crljenkastoj, zagasite masti, a ogrnjen je 
plavim plaštem. Položaj tih halja, nabori i gradacija boja posve svrsi 
odgovara, a licem je Isus uzor ljepote, kosa mu se sa obadvije strane 
vrlo lijepo razlijeva, a resi ga brada, koja čovjeku tridesetogodišnjaku 
od prilike odgovara. Upravo je u svetom činu. Iz lica mu prozire osim 
božanstvene milote i dobrote blaženi mir i potpuno pouzdanje u vje- 
čitoga oca svoga i samoga sebe. Dočim je sve oko njega u nekom svetom 
strahu, u silnom očekivanju, u živom gibanju, tako da se je točak sv. 
Petra apostola dojmilo, koji revniji i živahniji od ostalih apostola bivši 
i sam se u čudu nalazi, što i licem svjedoči ter dignutim rukama valjada 
ujedno i zahvalnost prama Isusu govori, a druga dva apostola Ivan i 
Jakob o božanstvu Isusovom ubaviješćeni posve mirni stoje i čekaju, da 
ih meštar na službu svoju i nemoćnika pozove — djeluje Isusov božan- 
stveni mir vrlo dobro na motritelja pak i nehotice radja pobožnu misao: 
čudesa tvoriti i vrhunaravne čine obavljati posve odgovara biću Isuso- 
vomu. U svem položaju Isusovu, u njegovu licu i gibanju njegovu ko da 
čitaš: on je doduše otkupio sav svijet, ali je prirodjeno svetomu biću 
njegovu djelo ljubavi i milosrdja obavljati osobito nad sirotinjom, nad 
bolnim i nevoljnim svijetom. Čini se, da čuješ riječi svete, koje nevolj- 
nicima govori: „Hodite k meni, koji ste bolni i preterećeni, i ja ču vas 
ozdraviti i razgaliti. 44 Dijete je žensko pred Isusom u naručaju maj- 
činom, koja kleči, da se Isusu pokloni i prošnju mu svoju ponizno pri- 
kaže. U licu joj čitaš žal i pečal za djetetom; ali ujedno i pouzdanje u 
Isusa. Dijete čini se da je padavicu imalo; ali kako se je Isus ruke i glave 
djeteće dotaknuo, odmah je trzavica prestala, a premda još nesvje- 
stica traje, ipak je očevidno, da je dijete preobraženo, da će ozdraviti. 
Mi mislimo, da je slikar vrlo dobro učinio, što je čin trajući naslikao, da 
tijem cijelomu prizoru osobitu živahnost i znamenitost priskrbi, probu- 
djujući u motritelju misao, ko da sam glavom svetomu činu prisustvuje, 
nukajući ga, da si i on bud u tjelesnoj bud u duševnoj bolesti svojoj od 
spasitelja lijeka zaprosi. Otale se u duši plemenitoj udilj sv. vjera i 
ljubav, a i zahvalnost prama božanstvenomu dobročinitelju radja. 
Nama se čini, da je slikaru posve za rukom pošlo sve teškoće s tom na- 
mjerom spojene sretno nadvladati. 

Prije nego nastavimo tu stranu slike nadalje promatrati, obazreti 
nam se je na lijevu, gdje su obavljeni čini božanstvenoga milosrdnika 
predstavljeni. Za njim odmah kleči žena krvotočjem oboljela. Crpen je 
čin, kao što je poznato, iz evangjelja, u kom se pripovijeda, kako je 
nekom prilikom žensko čeljade svite se Isusove dotaklo, a Isus osjetiv, 
da se je sila iz njega izlila, obazreo se i ženi rekao: „Vjera tvoja, ženo, 
spasla te je." Vrlo je prostim i istinitim načinom označeno, da je to če- 
ljade slično ženi evangjeoskoj tijem, da je sirotica klečeći lijevom rukom 
oči i lice pokrila, dočim je desnom halju Isusovu, od koje se zdravlju 
nada, prihvatila. Neizmjerno je lijep i naravan položaj te ženske, izvan- 
redno lijepo i krasno ruho, nabori istiniti. Vidi se, da je umjetnik stare 
kipe učio, a da ga se rugota, koju danas ženske glave kadšto na se meću, 
hvala Bogu dojmila nije. Malo dalje za Isusom stoji čovjek u potpunoj 



2. Slike u stolnoj crkvi djakovačkoj. 255 

dobi muževnoj. Semitičkoga je porijekla. Slijep je bio, mlada ga je 
kćerka dovela; ali je jurve božjom milošću progledao. Siromah slijepac, 
pred kojim se na jedanput svijet otvori, sav je zabunjen; ne zna, je li 
istina, što vidi, ili je samo opsjena, ne zna, sanja li ili je na javi. Kao što 
u sličnim slučajevima bivati mora, oči su mu se daleko rastvorile, obje je 
ruke i nehotice na oči digao, kao da dvojeći siromah vas svijet pita : 
„Što je to? Je li moguće, da sam progledao?" — Isto se čuvstvo i djeteta 
dojmilo, i ono siroče kano zatravljeno puno nevinosti i ljubavi k ocu hrli 
te brižno ruke k očevomu vidu diže i ko da govori: „Ah bože mili ! Je li 
moguće, da si se bajku momu smilovao? Je li moguće, da te, oče, više 
vodati ne ću, nego da ćeš ti u svijetlu božjem i majci i meni odsele vo- 
djom, hranom i obranom biti? 44 — Mi ne znamo, jeda li jeigda umjetniku 
za rukom pošlo živahnije i izrazitije nutarnja čuvstva duše na licu i ci- 
jelom položaju očitovati, nego je ovdje Seitzu starijemu. Svatko i naj- 
prostiji, koji oko na ovu scenu baci, odmah će shvatiti, o čemu se radi, 
odmah će zavapiti : „Ovomu je siromahu slijepcu Isus vid povratio." 

Poznato je, da medju stotine stvari, na koje paziti valja u umjet- 
nosti, spada kano glavna stvar izraz nutarnji duše, koji prostim i na- 
ravnim načinom tako odgovarati ima namjeri slike, da svaki zdravoga 
uma i srca motritelj može istu potpuno shvatiti i dokučiti. U tom su 
upravo tako zvani trecentiste i kvatrocentiste majstori bili. Zato markez 
Selvatico u svojim krasnim predavanjima na akademičku mladež mle- 
tačku ne može da joj dosta preporuči Giotta i školu njegovu. Stvar se 
čini na prvi pogled laka, a ipak je neizmjerno teška. I tuj ko svagdje 
valja ono staro: „Est modus in rebus sunt certi denique fines, quos ultro 
citroque nequit consistere rectum." Vrhunac, do koga se u tom obziru 
doviti može samo veleum, jest, da tako reknemo, punctum mathema- 
ticum. Obični umjetnici ili se stvari ne domaše ili ju, što je možebiti još 
gore, premaše. U tom obziru, ko i u svemu velikan je pravi i upravo ne- 
dostiživ Lionardo da Vinci. Njegova Posljednja večera u Milanu u tom 
pogledu pravi je unicum, rekli bismo upravo bez pretjeranja: viša in- 
spiracija. Neizmjerna je šteta, što se je to pravo čudovište umjetničko 
odmah kvariti počelo. Već poslije kratkoga vremena, kad ju je umjet- 
nički Plutarh Vašari gledao, ljuto je oštećena bila, a što istom danas? 
Pak ipak i danas, kad čovjek tu sliku prvi put ugleda, od čuda kanoti 
zapanjen ostane i živo osjeća, koliko neizmjerno za istinom ostaju sve 
one kopije, sve one štampe, kojih je na stotinu ta slika doživjela. U toj 
slici i takoj, kakva je danas, sve je divno, sve je božanstveno, dakako 
za čovjeka, koji je tanke duše ter se lako za idealima i poezijom zanese. 
Ima tupih ljudi, koji ništa ne ćute pak im je sve na ovom svijetu jedno, 
samo nek se dobro i udobno živi. Nesretna vremena, kad taki duh na- 
rodom zavlada ! Mi smo imali priliku tu divnu sliku vidjeti i nekoliko 
ura pred njom u društvu umjetnika provesti, pak velimo i još jedanput: 
sve je na njoj divno. Da se pak na ono vratimo, o čemu govorimo, po- 
znato je, da Isus u sredini te slike raširiv ruke apostolima govori: „Evo 
me žrtvom živom, da vas svijet i vas otkupim, evo me hranom vječitom, 
da vas svijet i vas svoje naravi dionikom učinim, evo me vašega pravoga 



256 //• Rasprave, 



prijatelja i dobročinitelja; pak će me ipak jedan od vas izdati." Kad čo- 
vjek baciv oko na divne one četiri grupe na troje, u koje je Lionardo raz- 
dijelio svoju sliku, potraži lice Judino, odmah ga poznaje, odmah mu 
čita na licu, kako su ga se preljuto kosnule riječi Isusove, premda s bo- 
žanstvenom blagošću izušćene. Odmah ga, velimo, Čovjek poznaje, 
premda ga je slikar tankim i rekli bismo skoro samo nevidivim potezom 
i migom oka označio. Ali u tom se upravo veleum sastoji. Drugi bi sred- 
nji slikar Bog zna kako pregnantno Judu označio, a tim bi upravo cilj 
svoj promašio i u barokizam zagazio, ko što se to na mnogim Posljed- 
njim večerama vidi. 

Za ozdravljenim slijepcem u našoj slici još se jedan iscijeljeni bo- 
lesnik nahodi. Nogu, koja mu je ozdravila, razvezao je i na glavicu slom- 
ljenoga stupa postavio, a polag njega stoji majka i valjada žena. Sve 
troje duboko su tronuti i čude se. Žena od radosti suze lijeva. Scena je i 
ovo lijepa i svrsi svojoj odgovara. Nama je drago, što ovaj prizor nije tako 
živahan kao prvašnji. Gradacija u izrazu čuvstva spada medju zakone 
zdrave umjetnosti, kojih se pravi umjetnik nikada odreći ne smije. 

Da dovršimo opis slike, povratiti nam se je na desnu stranu. Za 
ženom, koja bolesno dijete Isusu prikazuje, dokocao je k Isusu klja- 
stavac. Na koljenima siromah koca i na rukama. Ove proti ozljedi štiti 
četveronožni stolčić, kojim nabada, kad grede. Vidjeti je ovakih nevolj- 
nika kadšto i u nas, više pak u Orijentu. Sustavio se nevoljnik pred 
Isusom i podupr'o se lijevom rukom o svoj stolčić. Oči i lice i desnu ruku 
digao je prama božanstvenomu milosrdniku, ko da govori: „Isuse! 
smiluj se i meni, daruj i meni tužnomu nevoljniku hod, da se prehraniti 
i životom opskrbiti mogu." Ovaj kip i licem i položajem i ruhom vrlo je 
karakterističan i posve prema naravi izveden. Na posljetku još jedan 
zbor k Isusu prilazi, a to je slijepac, koga muškič jedan vodi; slijepac 
pak na krkači nosi kljastavca. Valjada je slikar izraziti htio misao, da 
sirota siroti najprije pomaže. Dijete provodič puno je strahopočitanja 
ter naivno u Isusa gleda držeći kapu u ruci. Slijepac pun ozbiljnosti i 
svetoga pouzdanja naprijed grede, a kljasta vac živo u Isusa gleda, rekao 
bih, da bi poletio, da mu se je krila domašiti. Možebiti da bi se ovoj 
grupi, premda je dosta lijepa i umjesna, premda je motiv iz Raffaelske 
slike „Incendio di borgo" uzet, sa estetičkoga gledišta nešto prireći 
moglo. U cijeloj slici lijepa raznolikost podvržena je medjutim zakonu 
jedinstvenosti, bez koje ne ima u slikama napose religioznima i histo- 
ričkima vrijednosti umjetničke. Tijem dosp jesmo u opisivanju slike. 

I mladi je Seitz drugu svoju sliku, koja predstavlja posjet Isusov 
u kući Marte i Marije, skoro dovršio,što kad proljećem uzbude, i nju 
ćemo opisati. Više tih slika teku dva ruba. U prostoru njihovu doći 
će kano ures slovo zlatno Sv. pisma, koje se na samu sliku odnaša. 
Slike ne imaju još svoje okvire. To će biti posao ornamentalnoga 
slikara. Tomu se je posvetio vrli naš domorodac Voltollini Dalma- 
tinac. Ne dvojimo ni najmanje, da će njegovoj vještini za rukom, 
poći našu crkvu onako krasno uresiti, ko Što je od prilike crkva assiska 
urešena. Drago nam je vele, da se našinci bave na*om crkvom. Našinci 



2, Slike u stolnoj crkvi djakovalkoj. 257 

trsit će se bez dvojbe srce svoje i um svoj i uspomenu prevesti u djelo 
svoje. I Seitzi su starinom po svoj prilici naši ljudi. Znano je, da i 
naš vrli Riječanin Donegani već više godina nadzire gradnju crkvenu. 
Njegove su zasluge u tom obziru znamenite. Sad sprema bas-reliefe. 
Nadamo se, da će mu taj važni posao tako za rukom poći, da u po- 
vijesti naše crkve zauzme ono mjesto, koje od stoljeća zauzima slavni 
Donatello gledom na fiorentinske crkve. Imat će u crkvi našoj posla, 
kad doraste, i Rendić naš. Samo mu iz sve duše svjetujemo, da u 
Fiorenci što može više uči djela Luke della Robbie. To je biopo našem 
mnijenju najveći vajar srednjega vijeka, pravi Angeliko Fiesole u 
vajarstvu. Nek uči na vratima baptistera fiorentinskoga Ghibertija. 
Taj u vajarstvu ono mjesto zauzima, koje Domenico Ghirlandajo 
u slikarstvu; a vrata Ghibertijeva tako su izvanredno lijepa, da je 
Michelangelo rekao, da su vrijedna, da se u raj nebeski prenesu. Nek 
uči i staroga Orcagnu ter nek nikad ne prođje, a da se ne sustavi 
i u svoju zbirku narisS. štogod ne nariše kraj crkve Or San Michele, 
koja je prava perla gotičke umjetnosti, a oltaru gotičkomu u toj crkvi 
ne znamo da li igdje na svijetu para ima. Isklesan pak na tom oltaru 
u kamenu život Majke božje vrijedan je, da svaki mladi vajar kle- 
čeći ga kopira. Slavni Andrija Orcagna bio je najveći um koncem 14. 
i početkom 15. stoljeća, u slikarstvu, vajarstvu i graditeljstvu ravno 
izvrstan. Osim crkve Or San Michele od njega je u Fiorenci divni 
Palazzo Vecchio skupa sa galerijom na starom trgu. Orcagna je bio 
preteča Michelangela, u proizvodima svojim i gorostasan i ljubežljiv 
ujedno, što potonje ili s nehotice ili s nemoći nije postigao Michelangelo. 

Budući pak da govorimo o mladim našim umjetnicima, to 
neka znaju, da ništa lijepa i uzorna proizvesti ne mogu, ako im je 
duša i srce prazno i hladno. Ako se misliš proslaviti, umjetnice, valja 
da krv i dušu tako rekav u kamen ili bez preneseš. Zato ti prava 
briga budi, da si dušu oplemeniš i rajskim idealima snabdiješ. Nikada 
u spasitelju .svijeta ne ćeš izraziti veličanstvo i milost, ako mu se u 
istini u duši svojoj ne klanjaš. Nikad ispod tvoga kista ne progovori 
majka otajstvene ljubavi i rajske čistoće, ako se ti sam ljubavlju 
k nebu uznijeti i čistoćom biće svoje odjenuti ne umiješ. Uči divnoga 
Angelika Fiesolskoga, uči Luku della Robbiu, pak ćeš se uvjeriti, 
kako im iz svakoga poteza duša sama govori. Sa umjetnikom je ko 
sa govornikom. Zabadava se govornik nateže i napreže, zabadava 
sva sredstva rječitosti iscrpljuje; ako mu ne idu riječi iz srca i duše, 
ostaje uvijek hladan, nigda se do srca i duše doviti ne može. Tako i 
umjetnik da cijeloga života svoga na jednom jeditom umotvoru radi, 
zabadava je, ako nije misao, koju izreći želi, iz dna duše crpao, ako ju 
nije žarom srca svoga razgrijao, ostade mu sav trud badava, ostade 
mu proizvod mrtvo slovo bez ikake umjetne vrijednosti i bez ikakoga 
upliva. 

Na posljetku samo još jednu o koloritu naše slike, Nama se boje 
dopadaju. Čini nam se medjutim, ko da neka žutica zemlja svud 
prodire, što puti (karnaciji) osobito škodi i sklad prelaza iz svijetla 

17 



258 //• Rasprave. 



u sjene buni. Na svaki način čine nam se boje mladjega Seitza čistije 
i skladnije, što je lako opaziti, budući da slika jednoga naprečac upravo 
stoji slici drugoga. 

Slijedi opis treće slike na lijepu u stolnoj crkvi djakovačkoj, 
koju je mladji Seitz dovršio. Odnaša se slika na epizodalni čin evan- 
gjeoski, naime na posjet Isusov u kući s v. Marte, M. M a n- 
dalijene i Lazara*. Epizodalnim činom u evangjelju zovu 
neki čine, što su se zbili slučajem i ne imaju neposredni savez 
sa božanstvenim zvanjem Isusovim; a usuprot, što navlas i namje- 
nice spada na zvanje spasiteljevo, zovu činom sustavnim (supstan- 
cijalnim). U vrstu sustavnih čina Isusovih spada n. p. čin, kojim je 
Isus apostole baštinicima svoga svetoga zvanja i svoje moći postavio, 
kad ih je naime poslao, da po svem svijetu sveti nauk njegov propo- 
vijedaju i puk krste;** čin, kojim je Isus vlastitim svojim duhom 
nadahnuo apostole te ih namjesnicima svoga milosrdja učinio davši 
im oblast, da riješe i vežu grijehe na zemlji, jamčeći im podjedno, da 
će u nebu valjati, što oni dosude na zemlji;*** čin, kojim je Isus na po- 
sljednjoj večeri samoga sebe apostolima i cijelomu svijetu kao jelo i 
pilo dao, učiniv ujedno apostole i njihove nasljednike do konca svijeta 
punomoćnicima neizmjerne ljubavi i smrti svoje te predav im oblast, 
da žrtvu Kalvarije na spas svijeta svedjer ponavljaju i božan- 
stveno njegovo biće medju nama pravim, živim, istinitim načinom 
pod prilikom kruha i vina potvaraju.**** 

Akoprem ova razlika, kako se vidi, ima neki temelj, ipak je i to 
istina, da pod uplivom božanstvenoga bića Isusova i čini tako zvani 
epizodalni sa zvanjem Isusovim u tijesnom savezu stoje. Nek nam 
bude dozvoljeno ovo nekim primjerima razjasniti. Isus n. pr. trudan 
i umoran u svetom zvanju svom dolazi s apostolima k izvoru Jakov- 
ljevu, da se tuj odmori i otpočine. Apostoli se razidjoše u obližnja 
mjesta, da hrane i pića nabave. Slučajno dodje žena Samaritanka 
na zdenac, da vode nagrabi. Ovu slučajnu priliku upotrijebi božan- 
stveni spasitelj, da sa ženom zametne (zapodjene) divni razgovor, 
u kom se istine općenite (universalne) i vječite odzivaju. Pita Isus 
u žene vode, a kad žena začudjena odvrati: „Ta za Boga, ti si Zudija, 
pak zar ne znaš, da medju Zudijama i Samaritancima ne ima općenja, 
nego samo vječite mržnje i odurnosti ?" — odgovara joj Isus: „Moja 
ženo ! Znaj, da je blizu vrijeme, pače je tuj, da svaka mržnja i odur- 
nost medju ljudima i ljudima, medju narodom i narodom prestane; 
došlo je vrijeme, pače je tuj, da se prizna, da svi ljudi bez razlike 
pravo imaju kazati stvoritelju svomu: Oče naš, a Mesiji, koji će 
ih krvlju svojom posvetiti i smrću svojom sretnoj neumrlosti povra- 
titi: Brate i naš subaštiniče; došlo je vrijeme, da svi narodi bez razlike 
jednim te istim pravom ne samo nebo, nego i zemlju ovu svetom 



* Luk. 10, 38. 
•* Mat. 28, 19. 

*** Iv. 20, 19—23. 
**** Luk. 22, 19. 



2. SliJu u stolnoj crkvi djakovačkoj. 259 

baštinom svojom nazivlju, pak u jednakoj slobodi, istini, pravdi, 
kreposti, u jednakoj medjusobnoj ljubavi i napretku zalog si traže 
i vremenitoj i vječitoj sreći. Samaritanci, veli Isus ženi, i Zudije misle, 
da se samo na brdu Garizim i na brdu Siona žrtva ugodna Bogu pri- 
kazati može; znaj pak, da je vrijeme došlo, da se mjesto jaganjaca 
i kozlića i ostalih živinica žrtva sveta, čista i neumrla jaganjca božjega, 
koji odnima grijehe svijeta, ne samo na jednom ili drugom mjestu, nego 
svagdje na svijetu i u svakom narodu prikazuje; a znaj, da se Bog 
ne obzire na vanjštinu, na obilje i sjajnost bogoštovlja, nego jedino 
na srce plemenito, na svijest čistu, na namjeru svetu. Bog je duh i 
istina, i tko njemu služiti misli, u duhu i istini služiti mu ima. To je 
vrhovno načelo zakona, koji će Mesija proglasiti i primjerom svojim 
i smrću svojom za uvi jeke potvrditi"*. Opetujemo: evo slučajnom 
prilikom izušćenih istina općenitih i vječitih, koje se na sve narode, 
na sve okolnosti i na sva vremena odnašaju; evo istina novih i dosele 
ni u najizobraženijih naroda u Rimu i Ateni nečuvenih, istina, koje 
poslije Isusa postadoše svojinom i baštinom svih ljudi, tako da ih i 
najprostije djetešce, koje svoj katekizam zna, dobro pojmiti i u život 
prenijeti umije. 

Evo još jednoga čina evangjeoskoga, koji epizodalnim nazivaju, 
a mudrost ga Isusova obrati na postignuće svete svrhe svoje i na korist 
svega svijeta i svih vremena. Farizeji htjevši osvaditi i omraziti Isusa 
privedo e k njemu ženu nesretnicu okrivljenu zbog preljuba. „Sudi 
joj, vele, gospodine, po zakonu Mojsijevu, koji nalaže, da se ta vrsta 
grijeha kamenovanjem kazni". Bit će bilo, da je žena bila mlada i od- 
lična, da je spadala na svojtu uglednu i obljubljenu. Mnjahu dakle 
licumjerci i zavidnici : ili će ženu odsuditi Isus po zakonu i tada se omra- 
ziti sa cijelom obitelju i cijelim narodom, ili će ju odriješiti i tijem se u 
opreku staviti sa zakonom Mojsijevim; u jednom i drugom pak slu- 
čaju naša je dobit. Ali se ljuto prevariše, jer Isus poznajući, da su 
osvadnici grobovi izvana bijeli, iznutra pak puni smrada, poznajući 
njihovu hudu namjeru, pogleda ih s onom oštrinom, koja do najnutar- 
njijih tajna duše i svijesti dopire, i reče im: „Istina je, žena je smrt 
zaslužila, tkogod je od vas čist i u svojoj duši miran, nek prvi kamenom 
se na nju baci". Ovo rekav poče po tlu crkvenom pisati, i to po mnijenju 
nekih imena onih zlobnika, koji su istu opačinu počinili i možebiti se 
na sirotu grješnicu samo zato razljutili, što se njihovim požudama 
odazvati nije hotjela. Vidjevši zlobnici, da su Isusu ljage opakih 
njihovih duša poznate, jedan po jedan iz crkve uzmakoše. A Isus 
dignuv oči upita ženicu: „Gdje su, koji te osvadiše ?" — a na odgovor: 
„Ne ima ih, gospodine", odriješi ju od grijeha s lijepom ozbiljnom opo- 
menom: „Kad ne ima nikoga, koji bi te odsudio, ne ću te ni ja odsu- 
diti; povrati se kući u miru božjem i nemoj više griješiti".*- Slučajno 
dakle ovo napastvovanje farizejsko upotrijebi Isus, da praktičnim 
načinom dokaže, da je on vječito slovo božje, koje sve zna i vidi i 

* Iv. 4, 7- 
** Iv. 8, 3—H. 



260 //• Rasprave. 



komu ništa nepoznato nije, što u svijesti i životu čovječjem biva; 
da je on po vječitom ocu svom postavljen vrhovnim sucem živih 
i mrtvih; da zakon Mojsijev, zakon straha i vanjštine prestaje, a da 
počinje nov svetiji zakon, zakon milosti i nutarnjosti; da otkad je 
Mesija na ovaj svijet došao, da mukom i smrti svojom zamijeni čovjeka 
grješnika i da mu milost božju opet povrati, grijesi se kazniti imaju 
ne vanjskim načinom, nego svetom pokorom i skrušenjem, i da se 
u kršćanskoj kazni poglavito o tom radi, da se grješnik izviđa, popravi 
i kreposnomu životu i opet povrati. Slučajni ovaj čin upotrijebi Isus, 
da u spasenju grješnice predstavi svijetu živi simbol onoga otajstva, 
kojim svaki pojedinac u svetoj pokori ljagu duše svoje krvlju sina 
božjega pere i u smrti Isusovoj dobit neumrloga života i baštine vje- 
čite slavi. Opetujemo, predstavlja nam se u slučaju spašene prelju- 
bodnice simbol otajstva, koje je nama slabićima i nemoćnicima na ovom 
svijetu toliko nužno, da bi bez njega skoro bez ikakva ploda ostalo 
presveto otajstvo presvetoga križa i smrti Gospodnje. 

U tu vrstu evangjeoskih dogadjaja spada i ono zlobno napastvovanje, 
kad su naime Farizeji upitali Isusa, da li se smije davati porez cesaru. 
Mreža vrlo fino zapletena, da ju nije mudrost božja prelijepim i za 
cio svijet prekorisnim načinom rasplela. Imao se je Isus po nakani 
licumjeraca omraziti ili pred cesarskom vlasti, ako rekne, da nije slo- 
bodno danak davati cesaru, čim bi nekim načinom potvrdio onu him- 
benu potvoru: „Čini se kraljem, zato je protivnik cesarev", ili bi se 
imao omraziti puku žudinskomu, koji je sa svim jarom ponositoga 
svoga srca mrzio na Rimljane i jaram njihov vrlo neustrpljivopodnašao, 
ako rekne: Mora se davati daća cesaru. Isus medjutim ne učini ni jedno 
ni drugo, nego upotrijebi tu slučajnu zgodu, da izusti nečuvenu dosele 
istinu, istinu neumrlu, na kojoj se sav poredak svijeta i država, svaki 
napredak i svaka sloboda osniva, to jest da se svako društvo čovječje 
ima osnivati na dvije različite, usvojim svrhama i sredstvima samostalne, 
a u svom doticaju, koji se na nikakav način izbjeći ne da, skladne oblasti : 
„Podajte cesaru, što je cesarevo, a Bogu, što je božje". * Kršćansko osobita 
društvo imalo bi misliti i iz svih sila nastojati, da u cjelovitom orga- 
nizmu svojem bude simbol one svete sloge i jedinstva, koje se u vje- 
čitom slovu božjem očitova, kad se je s puti i naravi našom u jednoj 
božanstvenoj osobi združilo i spojilo na spas i vječitu korist ne samo 
pojedinaca, ne samo svakoga društva, nego cijeloga svijeta. Znak je 
slabosti i kratkovidnosti, kojom se, budi nam slobodno reći, medio- 
kriteti današnjega vremena toliko odlikuju, tražiti raskol i razdvoj 
ondje, gdje bi onolika sloga nužna bila, kolika opstojati ima izmedju 
zdrave duše i čila tijela. Zudije ogrnuše Isusa crvenim plaštem, da 
mu se narugaju; skoro nam se slični tima Zudijama čine oni, koji skrajno 
svoje neumijeće i nevještinu svoju u vladanju pokrivaju liberalnim 
prnjotinama progonstva crkve božje, majke cijele europejske izo- 
braženosti i zatočnice svake slobode. Crkva moralnim svojim uplivom 
promiče mir i red, zakonitost i pravednost, zdušnost, izvornost -i pravu 



• Mat. 22, 15—22. 



2. Slike u stolnoj crkvi djakovatkoj. 26l 

slobodu; ali poku>aj, ma s koje strane, ruke joj putati te ju na postig- 
nuće stanovitih političkih svrha svesti, odmah si ju smrtno ranio i 
oslabio ; skoro ju svakoga upliva na svijest i ćud na odnu lišio. 

Takav epizodalni čin predstavlja, kao što rekosmo, trefa slika 
na li epu, mladjim Seitzem u našoj stolnoj crkvi izvedena, to jest 
posjet Isusov u kući Lazara, M. Marte i M. Mandalijene 

Da sliku s estetičkoga gledišta dobro prosuditi možemo, valja 
ponajprije dobro pojmiti čin evangjeoski, koji slika predstavlja. Valja 
se obazreti i na posebni motiv, koji slikar osobitim načinom istaknuti 
želi. Valja dobro prosuditi, u koliko je slikar shvatio smisao i domašaj 
bibličkoga čina i u koliko mu je za rukom pošlo pristojnom formom 
odjenuti istinu evangjeosku. Ovo je nužni uvjet svakoj zdravoj este- 
tičkoj kritici, ter ako se čestoput opažava, da ljudi, inače vješti i učeni, 
slabo shvaćaju i krivo sude slike, osobito religioznoga sadržaja, razlog 
je taj, što nijesu u stanju shvatiti pravi smisao slike i u koliko je ista 
dušu i srce slikarovo pronikla i maštu mu razgrijala, da ju prikladnim 
idealom odjene. Dokaz ovomu čitasmo ovih dana u „Revue des deux 
mondes" od 15. kolovoza o. g. (1874.), gdje u 4. knjizi Emil Montćgut, 
najučeniji i najduhovitiji umjetnički pisac današnjega vremena u 
Francuskoj, opisuje u svojim „Impressions de voyage et d' art souve- 
nirs du Lyonnais" Spasovo ili Uzašašće Gospodinovo slikano Petrom 
Peruginom, a poklonjeno muzeju lionskomu papom Pijem VII. Ovo 
je djelo najbolje od Peruginovih djela. Ne samo to, nego je Ascensija 
Peruginova jedno od najljepših, najumnijih i najdivnijih djela, što 
i h je igda umjetnost proizvela. Ako su igdje superlativi na svom mjestu, 
to su sigurno tuj. To djelo ne samo da je posve izvanredno pod vidom 
umjetničkim, nego i pod vidom teologičkim. Pak ipak o tom divnom 
umotvoru govori spiritualni akademik francuski Mćrimće ovako: 
,,Le caractćre des figures et les poses sont admirables de nai'vetć et 
de noblesse; mais le dessin est sec et đur, comme celui des premiers 
peintres grecs. La vierge, qui occupe le milieu du tableau, n' est pas 
une femme. II me semble qu' i cette epoque on ne savait ce que c'ćtait 
que la composition, ou bien qu'on ne faisait aucun cas de cet art. 
Les figures sont placćes au hasard & cdtć les unes des autres, et pour- 
raient čtre dćplacćes sar.s que le tableau en souffrit". Tomu odmah 
nadodaje Montćgut: „Voili qui est franc, seulement ce tout le con- 
traire de la vćritć". A u daljoj svojoj raspravi očevidno dokazuje, da 
je sud Mćrimćea od riječi do riječi kriv i da je upravo protivno istina. 
Na posljetku zaključuje: „Nulle scćne d' aucun drame humain ne 
saurait ćgaler le pathćtique de celle - li pour ceux qui ont 1' intelli- 
gence et P amour des choses religieuses." Ovo i zato napisasmo, da se 
naši mladi umjetnici čuvaju suda, koji čestoput u svojim učionama 
orakulskim načinom slušaju, ko što čujemo, da je negdje te negdje 
modom postalo Tiepola za najvećega slikara svih vremena držati. 

Sadržaj slike naše znamo. Isus vraćajući se iz Galileje u Žudi ju, 
morao je po zemljopisnom položaju svete zemlje proći Betanijom, 
gdje mu rodjaci, koje pohoditi nakani, stanovahu. Svatko si lako 



262 //• Rasprom. 



pomisliti može, koliko je veselje s posjeta Isusova kuća Martina 
osjetiti morala; jer osim što je Isus u rodbini po krvi s kućom 
bio, ne ima dvojbe, da su ukućani jur upućeni bili o dostojanstvu 
mesijskom Isusa i o svetom zvanju njegovom. Sve okolnosti čina, 
koji nam slika predstavlja, to dokazuju. Mi ćemo samo jednu na- 
vesti, koja i u istoj slici svoj izraz nalazi. Marija Mandalijena, djevojka 
prelijepa i uzorna, sva se je izgubila u Isusu i u svetom njegovom 
nauku. Očevidno je, da je čista i poletna duša njezina mističkim 
jur načinom zaručila se i sjedinila za uvi jeke sa srcem Isusovim, što je 
svakomu čovjeku na ovom svijetu manje više nužno, ako misli baštine 
Isusove vrijednim postati, jer sv. Pavao apostol veleći, da ga ništa 
na ovomu svijetu, ni smrt ni život, ni patnja ni udobnost, ni svijet 
ni pakao, od ljubavi Isusove odvrnuti u stanju nije', nadodaje ,,ana- 
thema" onomu, koji ne ljubi Isusa Krsta*". Bez djelotvorne ljubavi onoga, 
koji nas je s neizmjernom ljubavlju svojom otkupio i neumrlomu 
opredjeljenju našemu povratio, ne ima prave kreposti ni izvrsnosti, 
ne ima spasenja. Mandalijenin odnošaj prama Isusu, kao što ga Sv. 
pismo, a po Svetom, pismu i slika naša predstavlja, nedvojbenim je 
dokazom, da se je u kući Martinoj znalo i osjećalo, što je Isus i sveto 
zvanje njegovo. Zato neopisiva i vrhunaravna radost i veselje odsijeva 
iz lica Martina i Lazarova, ko što nam ih slika predstavlja, a veselje Man- 
dalijene živom i neumrlom ljubavlju preobrazilo se u zanesenost svetu, 
koja se u srcu i duši zaručnika i Boga njezina gubi, otresav se na uvi jeke 
svega, što varavi ovaj svijet zatvara. Budi nam dozvoljeno ovdje jednu 
važnu okolnost navesti, kojom se Mandalijenin položaj u Svetom pismu 
i našoj slici razjašnjuje. Sv. evangjelje M. Mandalijeni vrlo lijepu i 
vrlo častivu ulogu opredjeljuje. Ona suzama svojima pere noge Isusove, 
a kosom svojom ih tare;*** ona malo prije smrti Isusove tijelo njegovo 
skupocjenim i miomirisnim uljem maže, što je u Judi Iskarioti, bogo- 
grdnom tatu i pohlepniku, licumjernu žaobu probudilo, da bi se ta 
skupocjena mast prodati, a novcem dobivenim siromasima u pomoć 
priteći moglo/*** 

Mandalijena rano jutrom u nedjelju hrli sa drugim Marijama 
ka grobu, da pomaže tijelo Isusovo ;f Mandalijeni se Isus napose po- 
slije slavnoga uskrsnuća u slici baščovana prikazujcft Otkale dakle, 
da Sv. pismo M. Mandal ijenu grješnicom naziva, kojoj se mnogo 
otpušća, budući da je mnogo ljubila ?fff Ova posljednja okolnost dala je 
povoda, da se je predavanje o M. Mandalijeni ponešto po našem mnijenju 
iskvarilo. I mi se sami sjećamo, da nam je dobra majka, tumačeći svete 
dogadjaje evangjeoske u djetinjstvu našem, razlagala, kako je sv. 
Mandalijena taštinom i pohlepom za dopadnošću u neuredni i grješni 

* Rimlj. 8, 38 i 39 
** Kor. I, 16 22. 
*** Luk. 7, 38 
**** Iv. 12, 1—8. 
t Mark 16 
tt Iv. 20 14—17- 
ttt Luk. 7, 39, 47- i 48. 



2. SHke u stolnoj crkvi djakovatkoj. 263 

život pala. Ah, kako se još i dan danas rado sjećamo tih dogadjaja 
iz djetinjstva našega ! Koliko blagosivamo dobru majku svoju, koja 
je prostim svojim, ali blaženim, materinjom ljubavlju posvećenim 
načinom više djelovala na srce i dušu našu nego sva potonja učenost. 
Ah, od koli neizmjerne važnosti je, da se u svakoj kući, od najprostije 
do najodličnije, dobri kršćanski običaji uščuvaju, svete knjige čitaju, 
otajstva nauka kršćanskoga slave i djeci tumače. U tom ponajviše 
leži otajstvo sretne budućnosti našega naroda. Pita se dakle, u čem 
se je sastojao grijeh sv. Mandalijene i da li se tuj i zbilja misliti ima 
na bludni i raspušteni život? Ako se čovjek obazre na sve okolnosti, 
u kojima sv. Mandalijena djeluje; ako se uzme u obzir, da je kuća 
Martina bila kuća posve uredna i častiva; da je Mandalijena živjela 
najprije pod nadzorom dobrih i poštenih roditelja, a poslije 
pod nadzorom starije sestre i brata Lazara; da je kuća domaća 
Mandalijene ne samo uredna i častiva, nego i imućna bila, inače ne bi 
bilo Mandalijeni moguće dragocjenim uljem pomazati tijelo Isusovo; 
da je Mandalijena u mladjanoj dobi bila, kad se je dogadjaj, o kom 
govorimo i koji slika predstavlja, zbio, i da je već tada i sv. Mandalijena 
po ljubavi i milosti Isusovoj do izvanredne izvrsnosti i svetosti dospjela, 
i tomu dosljedno da se je dakle grijeh Mandalijenin prije ovoga dogadjaja 
pokazati imao: onda iz svih ovih i ostalih okolnosti bezdvojbeno slijedi, 
da se tuj o bludnom i nečistom životu ni pomisliti ne može. U čem je 
dakle Mandalijena zgriješila? Po svoj se prilici sav grijeh sv. Mandalijene 
u tom sastoji, Što je prelijepa i uzorna djevojka premnogo držala do 
vanjske svoje ljepote; što je pregizdava i za nakitima i dopadnošću 
odveć pohlepna bila. Sve stvari, koje se kod mlade, lijepe i opće hvaljene 
djevojke lako dokučiti mogu. Ako je tako, reći će nam se: otkle na- 
djevak grješnice? Vjerojatno je, da je djevojka, upoznav se pobliže 
s naukom Isusovim i svetim zvanjem njegovim i uvidjev, da ljepota 
vanjska bez nutarnje dobrote i vrijednosti ništa nije, pače da se često- 
put u pogibelj i propast duševnu izvrgne, vrlo se kajala zbog predjašnje 
taštine i ispraznosti svoje. Budući pak da ljudi, koji se božjom milošću 
do višeg stepena izvrsnosti podignu, rado u poniznosti i skrušenosti 
srca svoga i pomanja pomanjkanja svoja grijehom nazivaju, vrlo je 
vjerojatno, da je svetica naša sama sebe grješnicom nazvala i da 
joj to ime sv. evangjelje ne toliko gledom na prvašnju taštinu, 
koliko gledom na njezinu izvanrednu čednost i poniznost na jednom 
mjestu daje. Ime grješnice dakle kod naše sv. Mandalijene po svoj 
prilici više je ime poniznosti i pohvale nego ime veće kakove neured- 
nosti i ukora. Ovako ju i slika naša predstavlja, i to po našem mnijenju 
s punim pravom. Predstavlja ju naime punu ljepote i svetosti, iz koje 
neokaljana prvobitna nevinost i čistoća u nedvojbenim crtama prosi jeva. 
Sad je odgovoriti na pitanje, koji je smisao čina evangjeoskoga 
i kako ga slika shvaća i predstavlja? Isus dodje u kuću Martinu. Marta 
sa ukućanima u velikom je veselju, ali ujedno i u velikoj zabuni, kako bi 
vrijedno i dostojno Isusa počastila. Sv. Lazar odmah se ustavio pn 
ulazu sa sv. Ivanom i sluša željno i pomnjivo zgode Isusove, koje mu 



264 H- Rasprave. 



Ivan pripovijeda. Mandalijena pak sjedi kod nogu Isusovih i sva za- 
nesena sluša nauk njegov. Marta u brizi i zabuni obraća se na samoga 
Isus i veli mu žaobno: „Gospodine, vidiš, koliko se mučim i radim, 
dočim šest a moja., otkad si došao, sjedi kod nogu tvojih; zapovjedi 
joj, da mi pomogne!" Isus odgovara: „Marta! Marta! Preveć se 
brineš i buniš, a samo je jedno potrebno; Marija najbolji dio odabra, 
koji joj se ne će nigda oduzeti". Stvar je na prvi pogled jasna. Isus 
ponavljajući riječ: „Marta! Marta!" ponešto kori Martu zbog pre- 
tjerane brige, kano d^ bi joj rekao: „Zašto se toliko mučiš i pečališ, 
Marto? Zar ne znaš, da se cijena prave gostoljubivosti ne sastoji u 
obilju jela i pila nego u iskrenoj ljubavi i privrženosti? Mio mi je tvoj 
rad i tvoje nastojanje, ali mi je još milija uzorni ljubav Mandali jene, 
koja mene radi na vas svijet i na sva svjetska nastojanja zaboravlja". 
Varao bi se medjutim, koji bi mislio, da Isus na ovom mjestu kudi 
skrb i radnju domaću. Da tomu nije tako, slijedi već iz toga, što Gospodin 
govoreći o Mandalijeni veli, da je ona najbolji di odabrala. Dio dakle 
Martin dio je dobar. Naravnu dužnost, da se čovjek u znoju lica svoga 
hrani i za blagostanje svoje brine, sv evangjelje ne samo da ne slabi, 
pače potvrdjuje i oštri. Evangjelju je briga za dom i za ukućane svoje 
sveta briga, tako da je onaj, koji tu brigu z metne, poganu sličan. Rad 
medju prve dužnosti stavlja kršćanstvo, tako da onaj, koji ne radi, nije 
vrijedan, da se hrani. Svetomu evangjelju rad je prva i najbolja molitva 
i glavno sredstvo čistim i neporočnim se uzdržati. Radom čovjek najbolje 
volji božjoj i pravednosti odgovara i za grijehe svoje zadovoljava. Ako 
pak evangjelje ujedno zapovijeda, da kršćanin najprije traži pravdu božju 
na ovom svijetu, i da se više brine za dušu nego za tijelo svoje, i da 
nada sve traži pro vidjeti se obiljem onoga blaga, koga moljac razvrći, a 
lupež ukrasti ne može: to biva posve shodno naravi čovječjoj, koja 
ne živi samo hljebom i pilom, nego i svakom riječju, koja iz usta ožjih 
proizlazi. Kršćanstvo tijem potvrdjuje onu svetu i nerazrješivu svezu, 
koja izmedju blagostanja i kreposti opstoji, tako da se o jednom bez 
drugoga nikako uspješno raditi ne može. 

Nešto je malo teže tumačenje riječi Isusove, koja se na Mariju 
odnaša: „Marija je najbolji dio odabrala, koji joj nitko oteti ne može." 
Kršćanski moral razlikuje evangjeoski svjet od stroge dužnosti, bez koje 
ne ima kreposti, ne ima napretka, ne ima spas . Odgovor, što ga je 
negda božanstveni početnik sv. vjere naše mladiću dao, kad ga je ovaj 
pitao: „Što imam činiti, da udjem u kraljevstvo nebesko ?", na sva- 
koga se na svijetu, mi tko on bio, odnaša. „Obdržavaj zapovijedi", 
veli Isus*. Bez obdržavanja zapovijedi evangjeoskih nitko ne može 
biti dionikom one baštine, koju nam je Isus svetom mukom i smrti 
svojom zaslužio. Drugo je svjet evangjeoski, koji vrše samo oni, koji 
su Bogom i sretnom ćudi pozvani, da izvanrednom izvrsnošću i uzor- 
nošću svojom svijete svima, koji se u kući božjoj nahode. To je onaj 
najbolji dio, što ga je Marija odabrala, koja u svojoj osobi predstavlja 
one rijetke i izabrane duše, koje se do tolike svetosti i izvrsnosti dižu, 

* Mat. 19, 16. 



2. Slike u stolnoj crkvi djakovačkoj. 265 

da cijelomu svijetu uzorom služe. Razlika, koju kršćanstvo čini iz- 
međju stroge dužnosti, bez koje se spasti ne možemo, i izmedju krš- 
ćanske savršenosti i svetosti, najbolje se, nek nam je dozvoljeno prevažnu 
ovu stvar opetovati, slika i opet u onom evangjeoskom mladiću, koji 
Isusa pita: „Što imam činiti, da udjem u kraljevstvo božje ?" Isusov 
odgovor sveta je i nepromjenljiva riječ, ko što je sam bog svet i nepro- 
mjenljiv. 

„Obdržavaj zapovijedi" svakomu je na svijetu rečeno, kralju 
kao i podaniku, ugledniku kao i prostaku, bogatašu kao i siromahu, sve- 
ćeniku kao i svjetovnjaku, svakomu, koji misli cilj i opredjeljenje 
svoje p stići. Mladić medjutim nezadovoljan u prerevnosti svojoj 
s odgovorom Isusovim odvraća : „Ja sam zapovijedi i do sada obdržavo, 
i htio bih i više šta učiniti". Tada Isus: „Moj mladiću, želiš li izvrstan 
biti, odreci se svega na ovom svijetu i podijeli sve, što imaš, medju siro- 
tinjom i po tom dodji i slijedi mene". Mladić ne imajući te sile duševne 
povrati se, veli Sv. pismo, s tužnim srcem kući svojoj. Evo očevidne 
razlike medju strogom dužnosti i višim zvanjem, koje samo nekim 
izabranim bićima odgovara. Ova razlika posve odgovara naravi čovječjoj 
i povijesti ljudskoj. U svakom staležu na svijetu bilo je i ima ljudi, 
koji svoje dužnosti čine tako, da im se ništa prigovoriti ne 
može; ali ima takodjer i posve uzoritih ljudi, kojima je Bog sam 
nekim načinom zastavu idealnosti u ruke postavio, da slabiji svijet 
sa sobom povlače. Omlitavio bi svijet i od iste svoje stroge duž- 
nosti odvratio bi se, da nije takovih uz ra. Takvi nam se uzor prikazuje 
u Mariji Mandalijeni, koja se iz ljubavi prama Isusu svijeta odriče, 
da uzornim posve i svetim načinom jedino Bogu i svetomu vjereniku 
svomu služi. Marti se ništa prigovoriti ne može. Ona svoju dužnost 
strogo vrši; ali je Marija izvrsnija, i njezin dio u ljubavi božjoj i izvrsnosti 
kršćanskoj mnogo bolji. To je smisao dogadjaja našega i riječi Isusovih, 
koje slikar dobro shvatiti ima, ako misli zadaću svoju sretno riješiti. 

Pred nama stoji slika stara predstavljajući posjet Isusov kod 
Marte. Sastavitelj joj je jedan od mletačkih Bassana, a vjerojatno 
najbolji od Bassana, t. j. Jacopo Bassano. Slika je u mnogom obziru 
vrlo dobra i skupocjena; ali što vrijedi, kad je glavni svoj cilj promašila ? 

U svakom dogadjaju evangjeoskom ima nešto poezije i idealnosti. 
To je upravo, što se shvatiti i izraziti ima; a naš stari Venecijanac 
upravo protivno čini, to jest umjesto da idealizira, on siromah vulgari- 
zira sveti dogadjaj. On nespretnim načinom pretvara dogadjaj sveti, 
u mletački genre. Vidi se doduše na slici Isus, učenici, Marta i Marija. 
Sjedi doduše Marija kod nogu Isusovih, a Marta se tuži; ali veći dio 
zauzima posudje kuhinjsko i jela, koja se spremaju, kuhač, služinčad 
njegova i njihovo gibanje. Ne manjka tu djetić ribar, koji svakovrsnu 
ribu iz košarke vadi; tu vam je obični Bassano v pas, koji na mačku reži, 
itd. Ova strana slike svu pozornost motritelja na sebe privlači, tako 
da si na poglavitu stvar, na Isusa i Mariju skoro sasvim zaboravio. 
Opetujemo : slika je lijepa, ali je očevidno glavnu svoju zadaću posve 
promašila; pak ipak ima ljudi, koji takove i slične slike skoro više 



266 //• Rasprave. 



cijene, r nego][Giotta, Fiesola, itd. Oslabljeno čuvstvo religiozno oslabilo 
je i estetičku ćut i kritički sud ljudi. 

Drago nam je, što reći možemo, da je naš umjetnik zadaću svoju 
posve dobro shvatio i riješio: ko što u samom dogadjaju, tako je i u 
slici sedam glavnih osoba; Isus prišav u kuću sa običnom pratnjom, 
t. j. sa Petrom, Ivanom i Jakobom, Marta sa Marijom i Lazarom. 
Slikar je te osobe po tradicionalnom običaju razdijelio na troje. Ob 
desnu sv. Ivana, najmladjega od apostola, sustavio se Lazar, takodjer 
mladenac, odmah pri vratima i živo se s njim spominje, razlažući mu 
val jada kućne i obiteljske dogadjaje, a sv. Ivan opet njemu dogadjaje 
Isusove. 

Svatko će lako uvidjeti, da je taj položaj posve prirodan, jer mladji 
svijet, kad se nježno ljubi, kod prvoga odmah susreta živahnije osjeća 
veselje sastanka i s osobitom radošću odmah se upušća u žestoki izljev 
misli i ćuti, koji mu dušom pokreću. Obadva stoje ne imavši u revnosti 
svojoj kada ni pomisliti na stol i sij io. U sredini Isus umoran s puta 
sjedi sa ostalom dvojicom učenika, Petrom i Jakobom. Kod Isusovih 
nogu kleči sa sklopljenim rukama Mandali jena izgubivši se, tako rekav, 
u srcu i svetoj riječi Isusovoj. S lijeve strane stoji i posluje Marta. 
Slikar je vrlo vješto i kršćanskomu simbolizmu posve shodno postavio 
u zahod slici grad i polje, i to takovim načinom, da se i u samoj naravi 
znamenovanje i smjer slike jasno odziva. Radi se, kao što gore jur 
opazismo, poglavito o tom: 1. da se domaća radinost i pomnja odobri 
i potvrdi, ali ujedno i višoj svrsi, na koju smo po neumrloj duši našoj 
i po svetoj krvi i smrti Isusovoj pozvani, da se podredi. Za to s lijeve 
strane za Martom rabotnici se nahode, koji vrt i polje obradjuju, jedni 
pomnjivo i revno, a drugi mlitavo i lijeno. Jedan od ovih rabotnika 
lijenost i nehajstvo svoje čak i otezanjem očituje, ko što to žalibože 
čestoput i u istini biva. Na strehi u predvorju nuz drvene stupce penje 
se vrlo bujna lomača s lijepim i obilnim groždjem, znak božjega blago- 
slova, koji se pomnjivim poslovanjem, u znoju lica, stječe. Tuj se još 
i raznih posuda u klasičkom stroju i na zemlji i na polici nalazi. Marta 
stoji okrenuta k Isusu. Ona je stasom i licem uzor ljepote i dobrote 
ženske u zreloj dobi, od 20 do 30 od prilike godina. Poznato će biti, 
da je u smislu staroga predavanja Marta u ono doba, kad je Isus kuću 
njezinu pohodio, udovicom bila. U revnom se poslovanju nahodi, zato 
je rukave zasukala i gornju halju z pregla, što ie sve tako izvedeno, 
da ljepotu odjeće i nabora nimalo ne smeta, ni čednosti i stidi jivosti 
ne vrijedja. U desnoj ruci zdjelu drži Marta, lijevu je pak prama Isusu 
pružila, ierbo je predstavljena upravo u času, kad je dospjela tužiti se. 
Tkogod se okom baci na kip Martin, vjerovat će osvjedočenju na- 
šemu, da je slikar duševno stanje Martino prostim doduše i naravnim, 
ali ujedno istinitim i svetičkim načinom tako izrazio, da je u toj važnoj 
struci umjetnosti rekli bismo vrhunac postigao. Vidi se, da je Marta 
žaobu svoju dovršila, ali u licu i položaju njezinom čita joj se još jasno 
sav govor. Čini se, da zvuči posljednjih joj izreka još sveudilj 
šume u zraku, tako je plastično izraženo psihologičko stanje Martino. 



2. SUJu u stolnoj crkvi djakovaikoj. 267 

Osim toga je Marta simbol radinosti i pomnjivosti kućne. Cijelim svojim 
bićem u radu je i revnosti, u žurbi i poslovanju. I ovo će značenje 
u Martinom kipu i cijelom gibanju i najprostije oko opaziti. Drago nam 
je, da je tomu tako, jer će ova strana slike u sva buduća vremena pri- 
liku dati propovjednicima, da svijet naš opominju na radinost i pomnju, 
Sto je u ovim stranama naše domovine osobito nužno, jer ne ima dvojbe, 
da nam ovdje svijet nije toliko rađen, koliko bi rađen biti morao. Bit 
će, da je to nesretna posliedica turskih vremena i nastalih poslije 
toga bezumnih društvenih i političkih odnošaja. Zato je ovdje dvo- 
struka dužnost pastira duševnoga, da svijet nuka na rad i pomnju, 
da ga opominje na važnu izreku sv. Pavla apostola, po kojoj je bez- 
božnik i gori od pogani a onaj, koji se za svoju kuću i ukućane svoje 
svojski ne brine*; da mu na um i dušu stavi, da je blagostanje mate- 
rijalno uvjet moralnomu napretku i svakoj višoj svrsi, za kojom krepki 
i čestiti narod naš težiti ima. Bude li pak obratno propovjednik htio 
ujedno pokazati, u kojem savezu sa materijalnim napretkom stoji sveta 
vjera i krepost kršćanska, bude li htio, što vazda činiti ima, staviti 
puku svomu na srce, da se najviše brinuti ima za dušu svoju neumrlu, 
jer što prudi čovjeku, da vas svijet dobije, ako dušu svoju izgubi, i 
jer u duši zdravoj i bodroj glavni uvjet leži blagoslovljenom radu: 
onda mu prilikom služiti može bujni trs, koji se na ovoj strani naše 
slike nahodi i koji svijet i nehotice sjeća na onu divnu prispodobu Isu- 
sovu"*, da je on čokot, mi pak ljudi da smo loze, koje samo dotle žive 
i plod donose, dok su u živom općenju sa čokotom; inače odsječene 
od čokota suše se i u vatru bacaju. 

Ova prispodoba zrcalo je cijele povijesti čovječanstva. Sve što je na 
svijetu dobra, slavna i stavna, to je u Isusu i po Isusu; sve što je osim 
njega ili proti njemu, tašto je, opsjena je puka i propast prava. Tako je 
bilo uvijek do sada, i tako će biti i do konca svijeta. Umjetnik, kad je 
na lijevu stranu lomaču postavio, sigurno je na ovu priliku mislio 
i na ono sveto otajstvo, o kom Isus kod Ivana na poglavlju 6. s tolikom 
energijom i odlučnosti govori, kad veli: „Amen, amen velim vam, 
tko ne bude io od kruha ovoga t. j. od tijela moga i pio od kaleža 
ovoga t. j. od krvi moje, ne će živjeti na uvijeke. Tko bude io kruh 
ovaj, u meni će živjeti i ja u njem; tko blaguje moje tijelo, živjet će na 
uvijeke". Opetujemo, da je ovo pri sastavljenju ove strane pred očima 
lebdilo umjetniku, koji zna kao i mi, da čovjek ne živi samo o kruhu 
i vinu, nego o svakoj riječi, koja proizlazi iz usta božjih, i da čovjek 
ostaje vazda slab i nemoćan, ako se ne krijepi kruhom angjeoskim i 
vinom neumrlim t. j. tijelom i krvi Isusovom. Valja doista i za naša vre- 
mena, koja tako malo haju za presveto otajstvo i izvor neumrloga 
života, ovo apostolsko: „Zato upravo medju vama mnogi su slabi, 
mnogi u oskudici živu, mnogi drijemaju, a mnogi su u istinu mrtvi, 
dočim mniju, da žive."*** 

* I. Tim. 5, 8. 
*• Iv. 15, 4. 

*** I. Kor. 11, 30. 



268 //• Rasprave. 

Ali obratimo se na središnju stranu slike. Tu nam najprije u oči pada 
Isus, božanstveni spasitelj naš. Uzor je čovječje ljepote i dobrote. 
Duga mu se kosa, na dvoje razdijeljena, duboko niz ramena razlijeva, 
a lijepa mu brada lice resi. Plašt mu se gornjom stranom spustio tako, 
da mu se dolnja oširoka halja vidi, a ruke mu se slobodnim načinom 
šire. Upravo je počeo govoriti obrativ se k Marti. Desnu je ruku prama 
Marti digao i opomenu svoju sa dva podignuta prsta pooštrio. Lijevu 
je više Marijine glave podigao u znak, da njezino ponašanje odobrava. 
Tkogod zna Sv. pismo i pogleda na sliku, udilj će i sam početi s Isusom 
govoriti: „Marta, Marta, preveć se brineš i smućuješ; Marija je najbolji 
dio odabrala, koji joj se nigda ne oduže 44 ; tako je živo dotična misao u 
Isusovu licu i u rukama izražena. Čovjek rekao bih čuje zvuk božan- 
stvenih riječi, koje Isus govoriti poče. To je jedna od bitnih zadaća 
umjetničkih, da zna značaj i stanje duševno tako živo i istinito narisati, 
da se u njem sve jasno čita, što u duši i srcu biva. Mi smo gore jur opazili, 
što ove riječi znače; ovdje nam je samo nadodati, da je ovijem doga- 
djajem i gostoljubivost preporučena i ono sveto čuvstvo, koje i onoga, 
koji gosta prima, kao i samoga gosta oduševljavati ima, t. j. da se na 
nikakvu vanjštinu u gostoljubivosti ne gleda, nego najviše na srce 
i ljubav. Komadić hljeba sa čašom čiste vode, ako je iskrenom ljubavlju 
začinjeno, više vrijedi nego Bog zna kakova gozba, gdje iskrene lju- 
bavi i štovanja nije. Slika Isusova i u licu i u položaju i u gibanju tako 
je izvrsno djelo, da će uvijek slikarima za uzor služiti moći. 

Budući pak da se u ovoj strani slike o tom poglavito radi, da 
se skrb za vječnost i za višu izvrsnost naprama skrbi za vremenitim 
dobrom, koje se je Isusu za ljubav Marija posve odrekla, dostojno 
ocijeni i uvaži, vrlo je zgodno umjetnik ovoj strani slike u zahod stavio 
crkvu sa svijetom, koji u nju ulazi. Crkva je u slogu renaissance izve- 
dena i sjeća živo na crkvu, koju je božanstveni Raffael Urbinatski 
stavio u slici svojoj „Vjenčanje i prstenovanje sv. Josipa sa Majkom 
božjom", koja sada resi zbirku milanesku „Brera" zvanu. Čini nam se 
od prilike, da bi takovo ili vrlo slično lice bilo crkve vatikanske sv. 
Petra, da je divna namisao Bramanteova vjerno izvedena. Sjeća ovo 
simboličko predstavljanje na malu jednu sliku Raffaelovu, u kojoj 
se ponavlja alegorija Grka Prodika o Herkulu na krstopuću, u po- 
sjedu gosp. Sykes (Passavant: „Kunstreise durch England und Bel- 
gien". Vidi Ferd. Piper 1. tom, p. 433.). Pred mladićem stoje dvije ženske, 
jedna mu nudi knjigu i štit, druga cvijeće. Za prvom je zgrada na visu 
strme brdine, za drugom varoš pokraj rijeke na podnožju brdskom. 
Ovijem se označuje s jedne strane život pun rada i posla sa slavom, 
a s druge strane život s uživanjem i razbludom bez slave. Na koju se 
stranu mladić odlučiti ima, označuje božanstveni slikar bujnim stablom 
lovorike, što ga je slici unazad stavio. Tako pravi slikari umiju zna- 
čenje slike svoje i mrtvom naravi uzdići i oplemeniti. 

Druga osoba, na koju se s ove strane pozornost obratiti ima, jest 
Marija Mandalijena. Kleči ona pred nogama Isusovim sa sklopljenim 
rukama. Sve, što smo gore rekli svetoj Mandalijeni, živo je u njoj 



2. Slike u stolnoj crkvi djakovačkoj. 269 

izraženo. Djevojka je ona čista, nevina i lijepa. Zanesena je za Isusom 
i svetim naukom njegovim. Odrekla se je svega na svijetu i živi jedino 
u ljubavi Isusovoj. Akcija, koju slika predstavlja, živahna je i rekao bih, 
da se pred očima našima upravo tada obavlja, ali je Marija Manda- 
Iijena posve mirna. Ukor Martin i pohvala njezina Isusom izrečena 
ko da se nje i ne tiče, toliko se je u biće Isusovo, u sveto zvanje njegovo 
i dužnost, koju joj plamteće srce prama Isusu nalaže, izgubila. Riječ 
u jednu, sv. Mandalijena, kao što nam ju sv. evangjelje i po njem 
slika naša predstavlja, uzor je i pravo prvenče onoga svetoga staleža, 
koji se iz ljubavi Isusove svega odriče, da tijem slobodnije i uspješnije 
Bogu i čovječanstvu služi. Sv. Mandalijena prvi je cvijetak u vrtu 
evangjeoskom redovničkoga zvanja. Današnjemu svijetu zagrezlu u 
materijalnost zgraža se nad tim zvanjem, jerbo mu je i sveto evan- 
gjelje s otajstvima i strogim moralom svojim mrsko; ali taj stalež 
u duhu kršćanskom leži, taj je stalež jedan od najzaslužnijih staleža 
ovoga svijeta. Leibniz, najveći filozof njemački, akoprem protestant, 
priznaje potpuno evangjeoski izvor i važnost veliku toga staleža, 
priznaje neocjenivu onu baštinu, koju svijet tomu staležu duguje. 
A naš divni Montalembert pisao je pet debelih knjiga o tom staležu 
pod naslovom: „Les moines d' occident", a njegova knjižica „0 životu 
sv. Elizabete" vrijedna bi bila, da se što prije prevede u naš jezik i 
da se u svakoj kući čita. Sveti Franjo, prosti trgovački dječak, po- 
krenuo je u 13. stoljeću cijelom Europom i označio joj idealni cilj, 
za kojim težiti ima. Najljepši i najdivniji spomenici europejski djelo 
su redovničkoga staleža, a sve naše knjižnice bile bi podobro prazne 
i suhoparne, da ne bijaše neumornog poslovanja redovničkoga Naš 
vijek hoće da bude demokratičan, a mrzi ludim načinom instituciju 
skroz i skroz demokratičnu, koja čini, da se ljudi u grimizu rodjeni 
u bolnicama i sirotištima službi bolesnika i ostavljenika sa svijem 
srcem i sa vom dušom posvećuju. Tko pak život promatranju jedino 
i molitvi posvećen suvišnim stijeni, taj ne zna naravi ni božje ni čovječje, 
ne zna moći čiste i pobožne molitve, i ne sjeća se, da bi samo sedam 
pravednika u stanju bilo strahoviti udes od Sodome 1 Gomore od- 
vratiti. Naša sveta Mandalijena ne mogući dulje ostati u zemlji, koja 
je najveće zločinstvo počinila, koje medjutim božje milosrdje u najveće 
dobročinstvo pretvori, otputova u Francusku i u peščeri marseljskoj 
postade za vazda odvjetnicom njeziifom, posvetiv ju uzornom pokorom 
i molitvom svojom. Tomu odvjetništvu ima se bez dvojbe zahvaliti, 
da je Francuska u vrijeme apostolsko kršćanskom zemljom postala, 
a narod francuski prvim i najzaslužnijim narodom europejskim. I 
sada je najviše kršćanskoga duha u Francuskoj, pak onaj, koji je poslije 
pregorke muke i smrti svoje treći dan slavodobitno uskrsnuo, jamči 
nam, da će Francuska polag svih muka i nevolja, koje ju danas tište, 
ipak jednom u krsnuti i na čelo se europejskih naroda u svem, 
što je lijepo, istinito, pravedno i uzorito, postaviti. Mir i tihoća Manda- 
lijenina na našoj slici i vanjskim svojim obličjem nam se dopada, jer 



270 //• Rasprave. 



gdje je akcija živahna i žestoka, tuj zakon umjetničke gradacije i kon- 
trasta zahtijeva, da se nahodi i živalja mirnijih, tiših i blažih. t5Q 

U ovom srednjem zboru nahode se još dvije osobe, a to je sv. Jakob, 
brat Ivanov, i sv. Petar. Sveti Jakob, rodjak Isusov, sličan mu je vanj- 
skim obličjem. On je dobro shvatio domašaj riječi Isusovih znajući, 
da u božanstvenoj ekonomiji kršćanstva, a to jest čovječanstva, leži, 
da ima na svijetu ljudi, koji su u stanju više praha zemaljskoga posve 
se uzdignuti i cijelomu svijetu na uzor jedino u Bogu i u njegovoj 
svetoj službi živjeti. Sv. Jakob tu misao tijem bolje shvaća, što ju je 
odlukom svojom i svetim zvanjem svojim slijedeći jedino Isusa po- 
tvrdio. Jedna od najznamenitijih osoba u ovoj strani slike jest osoba 
sv. Petra. Kao što su iz starorimskih novaca posve poznate slike starih 
rimskih careva, n. pr. Klaudija, Nerona, Vespasijana, Tita, Domicijana, 
Nerve, Trajana, itd., isto tako točno poznajemo sliku i priliku glavnih 
apostola, koji su se dulje vremena bavili u Rimu, t. j. sv. Petra i Pavla. 

Sv. Pavao bijaše čovjek crnomanjast, visoka čela, ćelave glave, 
dugačka lica, orlovskoga nosa, guste brade, velikih otvorenih očiju. 
Slika njegova u mjedu, koja se vidi i dan danas u kršćanskom muzeju 
vatikanskom i koja je iz konca drugoga stoljeća, istinita je njegova 
slika. Čovjek inače bijaše slaba tijela i vrlo nespretna hoda, što mu 
sarkastičkim načinom predbacuje pisac dijaloga „Philopatris" zvana. 
Sve te pojedinosti pobliže navadjaju se u vrlo starim djelima sv. 
Tekle. Pak ipak taj slabi čovječac, da tako reknemo, odmah, kako bi 
izustio plamteću riječ svoju, svatko bi udilj oćutio, da iz njega izvan- 
redni genij govori. Kad je sveti Pavao prvi put oko konca godine 57. 
pozivajući se na cara pred sudište rimsko (praetorium) stupio i braniti se 
počeo, sve je u čudo stavio i nekim načinom očarao. Da su se neki tada 
na kršćanstvo obratili, svjedoči sam apostol u svojoj poslanici pisanoj 
u isto doba na Filipljane*: „Salutant vos omnes sancti, maxime autem 
qui de Caesaris domo sunt". Toj je obrani prisustvovao i Seneka, bu- 
dući da je koncem te godine konsulom bio. Od toga vremena stupi 
Seneka u odnošaj sa sv. Pavlom u toliko, da je u nekim svojim djelima 
ne samo misli, nego upravo i riječi sv. Pavla osvojio i kršćanstvo mnogo 
bolje pojmio nego Tacit. U jednoj od svojih poslanica na Lucilija hvali 
i u zvijezde kuje način, kojim su kršćani muke svoje trpjeli. U našoj 
zbirci taj list dolazi pod br. 78. Tacit, akoprem suvremenik, polag sve 
svoje učenosti i ozbiljnosti ipak je neizmjerno lakouman i neuk, kad 
valja ocijeniti domašaj dogadjaja važnih, koji su se pred njegovim 
očima zbivali. Jošter nam je opaziti, da je sv. Pavao pri koncu svoga 
života i boravljenja rimskoga (g. 66. od prilike po Isusu, g. 69. pak bio 
je mučen) i pred samoga Nerona stavljen bio, da se opravda, što je 
neke važne osobe na dvor carski spadajuće zaveo. I tom prilikom 
sveti se je Pavao tako divnim načinom branio, da je istu divlju zvijer 
na milost i blagost sklonio. U svojoj drugoj poslanici na Timoteja na 
poglavlju 4. o tom sam sv. Pavao ovako govori : „Gospodin me je uščuvao 
i moću me n adahnuo, da ga tuj propovijedam ... i oslobodjen bih iz 

* Filip 4, 22. 



2. Slike u stolnoj crkvi djakovaihoj. 271 

ralja lavovih". Godi neizmjerno srcu kršćanskomu, da tolikoga čovjeka 
i apostola licem tako rekav u lice i danas poznavati može. Kip i obličje 
sv. Petra isto tako potanko poznajemo. Mjedni kip njegov u muzeju 
vatikanskom iz konca 2. stoljeća takodjer je istinit. Po tom sv. Petar 
bijaše okrugla, svijetla lica, obilne kundraste kose i brade, crnih ži- 
vahnih očiju, stasa vitka i uzrasla. Tko priliku ima u Rim doći, kad 
udje u crkvu sv. Petra, neka zna, da je mjedni kip, komu se svijet 
na desnoj strani pred glavnim oltarom klanja, istiniti kip Petrov i da 
je po svoj prilici na tom istom mjestu sv. Petar na drvetu križa za Isusa 
i za sv. vjeru preminuo. Svi znameniti slikari slijedili su u svojim pro- 
izvodima ovaj tradicionalni pravac. I mi sami posjedujemo star misal 
iz početka 14. stoljeća, gdje su ta dva apostola desetput od prilike 
u tradicionalnom kipu predstavljeni. Drago nam je, da se je naš slikar 
na slici, koju opisujemo, toga istoga pravca držao. Sv. Petar na ime 
predstavljen je u pravom, istinitom i izvornom kipu. Osim toga mu je 
slikar i nutarnju ćud vrlo dobro pogodio, kad ga je predstavio u obličju 
čovjeka, koji smisao i domašaj riječi Isusovih još traži i nagadja. Dočim 
susjed Petrov sv. Jakob posve mirno i blaženo tako rekav počiva 
u istini Isusom izušćenoj, sv. Petar nekim načinom još nagadja i pita 
se, što će reći riječi Isusove: „Marija je najbolji dio odabrala, koji se 
čovjeku nigda oteti ne može". Tko sliku Petrovu u našoj slici spazi, 
a pozna iz Svetoga pisma značaj njegov, odmah će si reći : Jest, to 
je onaj apostol, koji Isusu, kad poče o otajstvu svete svoje muke i 
smrti govoriti, odvrati: „Bože sačuvaj, Gospodine, ne će se tebi nigda 
to dogoditi"; a drugom prilikom, kad se je Isus tužio, da će ga svi apo- 
stoli u čas nužde i progonstva odbjeći: „Ne, ne, Gospodine, ne ćemo 
mi toga učiniti, pak ako svi ostali i učine, ja te nigda ostaviti ne ću, 
makar mi bude bilo s tobom i umrijeti". Riječ u jednu: odsijeva iz 
oblika Petrova na našoj slici apostol revan, svet, dušom i tijelom Isusu 
privržen, no koji se kadšto u žestini i prerevnosti svojoj preveć zanijeti 
i zabluditi može, osobito kad se što obljubljenoj njegovoj misli i nadi 
protivi. Vidi se medjutim iz svega, da će se mudrost i ljubav Isusova 
u odlučni čas znati poslužiti i slabijom, ako tako smijemo reći, stranom 
-Petrovom, da sebe proslavi i svetomu nauku svomu nove sjajne dokaze 
božanstvene moći i kreposti podijeli. Tako nam slika naša svetoga Petra 
predstavlja, i ovo bismo mi nazvali teologičkim značenjem njezinim ; 
što se pak umjetničke strane tiče, samo se po sebi razumije, da je gra- 
dacija u čuvstvima i izrazima, kad istini i svetoj svrsi služi, nov ures 
slici. Još nam je samo dodati, da slikar vrlo vješto i umjetno sv. La- 
zara pred vratima predstavlja u odori kućnoj, koja se pristoji težaku 
domaćemu; a sv. Ivan, sustavljen pri ulazu, predstavljen je u odori 
putničkoj, pošto mu prijatelj Lazar razlažući domaće dogadjaje nije 
dopustio, ni da plašt putnički s led ja snimi. Sv. Ivan uzor je takove 
ljepote ljudske, da je ona u isto doba pravim ogledalom osobite nutarnje 
ljepote. Sv. Lazar pak lijep je mlad čovjek, živahan, pravi izraz semi- 
tičkoga tipa. 

Mi dakle sliku odobravamo i hvalimo, ma s koje ju strane pro- 



272 //• Rasprave. 

matrali. I misao sama i način, kojim je izražena, i sastavak i grupiranje 
i pojedini zbori i osobe i nadodaci, koji značenje slike razjasniti imaju, 
sve potpuno svojoj svrsi odgovara i pravi nam umjetnički ideal pred 
oči stavlja. Zahvaljuje*™) slikarima na poslu, što ga oni s tolikim umom, 
s tolikom revnošću i ozbiljnošću izvadjaju; samo ih jedno molimo, 
da koliko je samo moguće pospješe stvar, jer osjećamo dan na dan, 
da nam se život naginje; i akoprem za ovaj svijet puno ne marimo 
i akoprem nam kadšto i zbilja u toliko otešća svijet, da zavapijemo: 
„Cupio dissolvi", ipak iskreno ispovijedamo, da Boga molimo, da nas 
dotle uzdrži, dok crkvu dovršimo i blagoslovimo. Tada ćemo drage 
volje reći: „Sada otpusti. Gospodine, slugu tvoga, jer ugledaše oči 
naše spasenje svoje i slavu tvoju". 

U „Glasniku" i „Vijencu" opisane su slike u novoj stolnoj crkvi 
djakovačkoj. Od tada su iste pomnožane, ali žalibože ne u onom broju, 
u kojem bi to moglo i moralo biti. Kolika je nevolja s tudjinom poslo- 
vati! Tudjinac u najboljem slučaju obazire se više na svoju korist 
nego li na samu stvar. Sretan narod, koji radi vlastitim silama, koje 
se osim svoga probitka uvijek više obaziru na ime i slavu, koju u posao 
i poduzeće svoje ulažu. Zato u zaostalom narodu vladi prva i najpreča 
briga ima biti, da se učilišta raznovrsna stvaraju i usavršuju. Sto se 
u tom obziru učini, to ostaje i djeluje na uvijeke, dočim uspjeh stotinu 
ostalih briga i napora danas jest, sutra nije. 

U kupoli mjesto osam slika po Overbeckovim kartonima slikani su 
simboli, koji seodnose na život i vlast sv. Petra, 
komu će crkva posvećena biti. Činilo nam se, da slike zbog prevelike 
visine i stubokog položaja ne bi bile dosta vidljive ni čitljive; mislim, 
da nas je slutnja prevarila i da je pokojni Overbeck bolje shvatio stvar, 
kad je svoje divne kartone prigotovio, da se u slike prenesu, koje bi 
svako zdravo oko dobro shvatiti i proučiti moglo. Ti kartoni ostaju 
medjutim osobiti ures naše zagrebačke zbirke, koje će nam mnoge 
europejske zbirke zavidjeti. Slike Overbeckove i njegovi kartoni spa- 
daju u vrstu onih umjetnina, koje će svijet sve više i više cijeniti. Over- 
beck je bez ikakve dvojbe najizvrsniji religiozni slikar našega vijeka, 
vrijedan i dostojan, da se uvrsti u broj najvećih te struke slikara 14. 
i 15. stoljeća. Njegova slika na pročelju tako zvane Porcijunkule u 
dolnjoj crkvi assiskoj spada medju najdivnije umotvore cijeloga svijeta. 
Na začelju iste crkvice vidi se slika stara ili Spagne ili Perugina, sad 
se dobro ne sjećam, ali se sjećam dobro, da nije ni sluga Overbeckovoj 
slici; pak ipak ima medju nama puzavaca i patuljaka, koji Overbecku 
sad ovo sad ono prigovaraju, mjesto da klečeći uče i studiraju. Glavna 
mana naših ljudi jest, što ne poznav još kako valja ni najprvih ele- 
menata umjetnosti već se nadimlju do visine starih Grka i Raffaelovih 
divota. Prava darovitost očituje se neutrudivošću u učenju i poslo- 
vanju, nepovjerenjem u samoga sebe i nezadovoljstvom sa svojim po- 
slom. Raffaelu se sav svijet čudio i njegove umotvore u zvijezde kovao; 
sam on je sa sobom i sa svojim djelima najviše nezadovoljan bio. Ne- 
dvojbeni znak traljavoga duha jest: presumcija, koja sve bolje zna 



2. Slika u stolnoj crkvi djakovatkoj. 273 

nego drugi; koja se bez truda i posla najvećih zadaća masa; koja misli, 
da se išta na svijetu bez muke, bez bdjenja, bez sveudiljnoga rada i 
napora postići može. Simboli kupole naše odnašaju se, kako rekoh, na 
život, konac i vlast sv. Petra. Kako u crkvu na glavna vrata udješ, 
predstavlja ti se u kupoli na zapadnoj strani sunovraćen križ, na 
kojem je sv. Petar umr'o, a više križa dva goluba drže verige, koje 
je sv. Petar u mamertinskim tamnicama na sebi nosio. Te se verige i 
danas u Rimu čuvaju u crkvi, koja se naziva S. Petri ad vincula. 
Na protivnoj t. j. istočnoj strani, na koju se sa zapadnoga polukruga 
gleda, slikano je prestolje sv. Petra (cathedra s. Petri), snimljeno 
posve po pravom prestolju Petrovu, koje se u Rimu u crkvi vatikan- 
skoj čuva. To prestolje vidivi je znak one vrhunaravne moći, koju 
sv. Petar i nasljednici njegovi kano učitelji (doctores) cijele crkve 
posjeduju; zato više prestolja golub lebdi, da označi onu vrhunaravnu 
krepost Duha svetoga, koja vrhovnoga učitelja vasione crkve nadah- 
njuje i štiti, da u bludnju ne padne, kad svijetu otajstva sv. vjere Isu- 
sove tumači i razlaže. Uz ovaj simbol stoje dva angjela u odijelu dja- 
kona i kade prestolje Petrovo, znak one poslušnosti i privrženosti, 
koju svijet duguje vrhovnoj moći i oblasti u crkvi božjoj. Križu pak 
uz bok s jedne i druge strane stoje opet dva angjela držeći jedan ključe 
nebeske, a drugi pastirski štap, znakove one vrhovne moći, koja do 
kraja i konca svijeta ovoga dopire, kojoj se svatko pokoriti ima, ako 
misli kratkotrajni ovaj život sretnom neumrlosti zamijeniti. U sre- 
dištu kupole od sjevera i juga dva su kerubina, jedan u vis u nebo, 
a drugi u niz na zemlju gleda, a oba skupa znače onu moć, koja što 
razriješi na zemlji, razriješeno biva i u nebu, opominjući svijet, 
da je zemlja krvlju Isusovom posvećena postala njivom, u koju se 
sjeme baca, da do žetve vječne u nebu dozrije, i da svi mi na ovom 
svijetu tako živjeti i zakonu se božjemu pokoriti imamo, da nam ze- 
maljski život cijenom blažene vječnosti postane. 

Kupola se je u osmerokut pretvorila po četiri poluge, na kojima 
se četiri svoda razvijaju. Na te četiri poluge slikani su znakovi četvo- 
rice evangjelista, ko što ih označuje divno vidjenje Ezekijela proroka, 
otajstvena knjiga apokalipse i prastaro predavanje. Orao predstavlja 
sv. Ivana, angjeo sv. Matiju, lav sv. Luku, a vol sv. Marka. Na četiri 
sv. evangjelja osniva se poglavitim načinom kraljevstvo Isusovo. U 
crkvi našoj četiri evangjelista nose na sebi najglavniji dio crkve, to 
jest kupolu. Na obodu okolo kupole napisano je zlatnim slovima: 
„Tu es Petrus et super hane petram aedificabo ecclesiam meam et 
portae inferi non praevalebunt adversus eam" (Math. 16. Ti si Petar, 
vrhu te stijene sagradit ću crkvu svoju i vrata paklena nigda ju nad- 
vladati ne će). Dvije hiljade skoro godina pišu svjetski dogadjaji živi 
komentar tomu božjemu proročanstvu, komu se nijedan razborit 
čovjek oteti ne bi mogao. 

Sve je u crkvi našoj u medjusobnom suglasju. Crkva je posvećena 
sv. Petru. Glavni je oltar Petrov oltar, a stoji pod samom kupolom. 
Sve dakle, što je u kupoli i oko nje, odnaša se na sv. Petra. Oko kupole 

18 



274 U' Rasprave. 



su na južnoj i sjevernoj strani po tri polumjeseca, više kojih se četvero- 
uglaste svijetle slike na lijepu razvijaju. U te polumjesečne polukruge 
nisu se mogle smjestiti i opet svijetle slike, koje bi gornje slike pobi- 
jale, nego su po zakonu postepenosti i opreke tuj sretno smjeSćene 
slike modro-svijetle, koje Francuz ,,en grisaille", Nijemac pak „grau in 
grau" naziva, a mi bismo ih „modropisi" zvati mogli naprama ostalim 
slikama, koje bi se „svjetlopisi" zvale. Ove su slike isto tako shvat- 
ljive i čitljive ko i posve svijetle slike. Trajnost je pak njihova ista 
ko i slika svijetlih na lijepu. Tko se o tom uvjeriti želi, nek pogleda 
u Padovi crkvicu Arena zvanu, u kojoj je slavni Giotto pod nadzorom 
i nadahnućem neumrloga Dantea svijetle slike izvadjao, a ispod njih 
bogoslovne kreposti u modroj svjetlini postavio. I jedne su i druge 
dan danas u istom stanju, pače bih rekao, da su se posljednje još bolje 
uzdržale. Drugi je takav primjer u divnoj florentinskoj crkvi Maria 
Novella zvanoj, koja u jednoj od pobočnih svojih apsida sadržaje 
slike Filipa Lippija na lijepu posve svijetle i modro-svijetle, ravnim 
načinom uščuvane i hvaljene. Te naše modro-svijetle slike odnašaju 
se na život sv. Petra i pravi su uzor, štono Francuz veli: „chef- 
d'oeuvre". Djelo su ruku mladoga Seitza, dočim su simboli, o kojima 
sam do sad govorio, djelo ruku starijega Seitza. 

Mladi Seitz medjutim slijedio je u ovoj struci svoga posla pokoj- 
noga Overbecka, tako da se o nekim osobito slikama može reći, da nisu 
Seitzeve, nego Overbeckove. Prva takva slika u južnom polukrugu 
na istočnoj strani predstavlja zvanje sv. Petra po Overbecku. Tu nek 
dodju mladi slikari, pak nek vide i nauče se, da je umjetnost divna 
poezija, koja um i Srce u idealne visine zanaša. Koliko dostojanstvo 
i kolika ozbiljnost u Isusu, koji božanstvenim svojim bićem i ushitom 
zanaša za sobom prosto ali pošteno srce ribara galilejskoga, koje u očima 
božjima više vrijedi nego sva nadutost, ponositost i ispraznost oholih 
učenjaka! Kolika odlučnost i revnost Petrova, koji sa svim žarom 
tople duše svoje slijedi poziv Isusov, da odsele s njim u istini i pravdi 
vječitoj za spas ljudi djeluje! To isto čuvstvo i nehotice obuzima 
i brata Petrova Andriju, koji pri krmilu sjedeći s očima u Isusa uprtima 
desnu je na prsima stisnuo, ko da govori: ,,I ja sam, Gospodine, spreman 
krmila se svoga odreći i tebi se na uvijeke posvetiti". Kameno bi srce 
bilo, koje ne bi pogledom na ovu sliku čvrsto odlučilo, svake se tro- 
mosti i mlohavosti, svake ništavosti i taštine ovoga svijeta odreći 
i glas vječite istine i pravde u svakom poštenju, u svakoj kreposti 
i izvrsnosti slijediti. 

Na poprečnoj strani nastavlja se život sv. Petra u dvije slike. 
Na jednoj, motriocu s lijeva, predstavlja se onaj evangjeoski čin, u kom 
Petar vidjevši Isusa, gdje vrhu vode grede, moli, da mu dopusti slije- 
diti ga. Što kad bješe učinjeno, poče sv. Petar strašiti se, poče u vjeri 
klonuti i dvojiti, a po tom udilj tonuti vapijući: „Gospodine, spasi 
me, pogiboh!" Što Gospodin učini pruživ mu ruku i ukori v ga: „Malo- 
dušniče, zašto kloneš vjerom?" Upravo ovaj posljednji momenat pred- 
stavlja slika. Petar straši se i tone, a Isus mu pruži ruku i spase ga. Oblik 



2. Stikš u stolnoj crkvi djahovalhoj. 27 S 



Isusov i sve biće njegovo posve je idealno, ko što ga je samo Overbeck 
znao shvatiti i izvesti, pun veličanstva i snage, bez dvojbe da je pravi i 
živi Bog, komu se i vjetrovi i valovi morski pokoravaju. Petar pun žara i 
revnosti lako se zanaša, lako se u svaku pogibelj baca, ali se i iako smućuje, 
smete i propada. Pun vjere i zanosa baci se u vodu, ali odmah se poče 
strašiti, a po tom i tonuti. Jedva mu se iz duše istisnu riječ, koja ga 
spase : „Gospodine, spasi me, pogiboh !" Takvi smo mi ljudi ! Ima časova, 
kad bismo i najteže stvari poduzeli, kad bismo se nebu pod oblake 
uzdigli, kad bismo i u najveću pogibelj posrnuli, a pri prvoj poteškoći 
odmah se pokajemo i duhom klonemo, radi česa nam čestoput cio život 
jalov ostane. Bolje je dulje razmišljati i teže se odlučiti, ali kad si jednom 
u vodu skočio, ne dvoj, ne plaši se, pa makar ne samo do koljena, nego 
i do glave zaronio. Onaj, koji vjetrima i moru zapovijeda, kuša vjeru 
tvoju, ne boj se, ne će te ostaviti. On je u dušu tvoju jedan dio svoga 
vlastitoga bića i mogućstva ucijepio. Sve možeš u njem, samo ne dvoj, 
vjere ne gubi, ne zdvajaj ni onda, kad vas svijet oko tebe zdvaja. U 
tom leži sva cijena života i sav uspjeh poduzeća naših. Ovo isto valja 
još više o narodima. — Mlitavošću i mlohavošću ništa se na ovom 
svijetu postići ne da. Narod, koji ne zna uzavreti i do Boga pisnuti, 
kad mu se bez ikakva razloga najsvetija prava uskraćuju, propada 
i izumire, jer samo tudjom milošću, to jest vlastitom svojom sramotom 
i porugom živi. To je anemija prava i smrt gotova. 

Druga slika na istoj strani samosvojna je slika Seitza mladjega. 
Ona predstavlja, kako Isus sv. Petru vrhovnu moć i oblast u crkvi u 
slici i prilici ključeva predaje. Pred Isusom kleči sv. Petar i ključe 
nebeske sa svom pobožnošću prima osjećajući živo, koliku odgovor- 
nost pred Bogom i svijetom na se prima, kad se na čelo apostolskomu 
redu i zvanju postavlja. Tu su i ostali apostoli. I oni su istim čuvstvom 
oduševljeni, jer i oni na općenitu svrhu istu moć in solidum primaju, 
pod uvjetom ipak, da uvijek i u svakom položaju s poglavicom svojim 
u živom općenju ostanu. Slika je u svakom obziru krasna, a slikar 
vrijedan i dostojan, da stope neumrloga Overbecka slijedi. U slici je 
i za pojedinca i za narod puno divne pouke i ponuke. Sve naše naravne 
sile tašte su, isprazne i neplodne, ako se s njima ne spoji vrhunaravna 
sila božje milosti i božjega blagoslova. Otmi oku čovječjemu 
svjetlost sunčanu, oko je oslijepilo na uvijeke; otmi njivi, koja te 
hrani i odijeva, toplinu i rosu nebesku, njiva je izvjetrila i obumrla; 
otmi djetetu riječ i njegu roditeljsku, otmi mu svako općenje ljudsko, 
dijete je onijemilo i u apsolutnoj nemoći usahlo. Što je oku svjetlost 
sunčana, što je njivi toplina i rosa nebeska, što je djetetu riječ i njega 
roditeljska, to je čovjeku Bog i milost njegova. Ja sam trs, veli istina 
vječita, a vi ste loze. Lozu od čokota otcijepljenu u vatru bacaju. 
Smrtonosni nož u srce naroda rivaju oni, koji bi ga rado od vjere i Boga 
otcijepiti. Samo oni narodi uspijevaju, koji Boga i vjeru najprečom 
i najsvetijom stvarju smatraju i narodne sile svoje moću i milošću 
odozgo sveudilj osvježuju i okrepljuju. 

Na sjevernoj su strani i opet dvije slike modrolike. Prva je na za- 



276 //• Rasprave. 

padu s južne strane i odnaša se na zatajenje Petrovo. Ništa toliko sla- 
bost i nemoć ljudsku ne dokazuje ko zatajenje Petrovo. Petar, kosa 
je Gospodin svega ljubavlju svojom obasuo i poglavicom i uzorom 
apostolskim učinio; Petar, koji dvaput najsvečanijim načinom meštra 
svoga Bogom proglašuje (Mat. 16. i Iv. 6.); Petar, koji se malo prije 
pred Isusom i cijelim zborom apostolskim pohvali, da ga nikad ostaviti 
ne će, pa makar ga svi ostavili, da će mu vazda vjeran ostati, pa makar 
mu bilo s Isusom umrijeti; Petar ga triput zataji i na posljetku prisegom 
potvrdi, da ne poznaje čovjeka. Ah, koliko se puta u svijetu ova po- 
grda ponavlja! Ah, kad je prijateljstvo, koje Petra i ostale apostole 
s Isusom spaja, toli krhko i slabo bilo, što ćemo se mi od prijateljstva 
nadati ! Prerijetka je stvar u svijetu pravo prijateljstvo, kad čovjeka crni 
dani snadju. Prijateljstvo je samo ono stalno i ustrajno, koje se na 
kreposti i istini osniva, a ljubavlju i milošću božjom sveudilj začinja. 
Slika predstavlja nam momenat u povijesti bibličkoj, kad je Petar 
poslije trojnoga zatajenja trojnim pijetlovim pjevom označena bježati 
počeo s mjesta napasti. Isusov ozbiljni, ali ujedno i milostivi pogled 
sjeti Petra riječi proročanskih: „Prije nego li pijetao triput zapjeva, tri- 
put ćeš me zatajiti", ali mu ujedno i istisnu iz očiju gorku suzu pokornicu. 
Bježi Petar pun straha i užasa, ali ne zdvaja, jer se u neizmjernu ljubav 
i milost Isusovu nada, da će mu grdni grijeh oprostiti. Takovo je lice 
i biće Petrovo na slici. Djavao u grdnoj slici rogata čovjeka naslonio se 
na stup predvorja, pak se zlobnim i zavidnim načinom ceri i smije, 
što mu je za rukom pošlo glavni stup crkve slomiti i samoga poglavicu 
apostolskoga pod svoj jaram skučiti. Ali se zaman raduješ i rugaš, 
hudobniče pakleni i krvnice stari ! Jer ako i jest istina, da smo preslabi, 
da se nigda u same sebe uzdati i oholo se ponašati ne smijemo; ako i 
jest istina, da smo plahi i nestalni i ono potvorimo, što smo jur oplakali: 
ipak nismo izgubljeni i očajni, jer pravi kaj u srcu, a istiniti vaj na je- 
ziku do samoga srca božjega dopire te nam staru milost i ljubav božju 
opet i opet povraća. Samo se slijeposti i oholosti, samo se tvrdokor- 
nosti i očajnosti čuvati imamo, a ostalo sve prava suza pokornica ispra- 
viti i izbrisati može, tako da se i iste stare ozljede nekim načinom 
u znakove naše pobjede i božje milosti pretvaraju. To je znameno- 
vanje slike naše. 

U istom redu na sjevernoj strani nastavlja se slika, koja predstavlja 
Petra, kako ga angjeo Gospodnji iz tamnice jerosolimitanske izbavlja. 
Ova je slika Overbeckov remek. Tkogod makar i nevještak u ovu sliku 
pogleda, odmah će mu sa srcem i oči uz nju se prilijepiti. Angjeo je 
Petra jur probudio i za ruku prihvatio, vrata su tamnice širom otvo- 
rena, putnici su jur na pragu, a čuvari vojnici tvrdo spavaju. Oblik 
angjela oblik je pravoga božjega poslanika. Lice mu je u istinu lice 
čovjeka, ali mu je cijelo biće očevidno idealno. Vrhunaravno svoje zvanje 
s lakom lakoćom obavlja, da mu je očevidno to isto svakidanja zabava, 
kojoj je posve privikao. Sv. Petar još se nije posve osvijestio, još misli, 
da otajstveno neko više vidjenje vidi, ali ipak dobrohotno i drago- 
voljno spasitelja svoga slijedi. Na čuvarima vidi se, da im san više znači 



2. Slike u stolnoj crkvi djakovačkoj. 277 

nego navadan san, i da se Bog njihovim snom služi, da više svoje ci- 
ljeve izvrši. Cijeli slog slike, pojedina lica, njihov izraz i položaj taki je, 
da se povijest biblička i čin vrhunaravni ljepšim i idealni j im načinom 
tumačiti ne može. Slika se slobodno uz bok staviti može divnoj slici 
Raffaelovoj u vatikanskim stanzama istog sadržaja, koju je naš čuveni 
zemljak Dubrovčanin Mančun u bakar urezao i nedavno objelodanio. 
Svatko će lako dokučiti, da slika naša u današnjim okolnostima oso- 
bitu vrijednost ima. Što je Petru obrečeno i iskazano, to je svim nje- 
govim nasljednicima svojim načinom obrečeno i zajamčeno. Nebo 
će i zemlja proći, ali riječi obećanja božjega ne prolaze. Što se pak nas 
samih tiče, budi nam vazda vjera čvrsta ko vjera Petrova, budi nam 
ljubav čista i vatrena, ko što je bila Petrova, pak ne trebamo nigda 
ni u najnepovoljnijim okolnostima zdvojiti, jer Bog bdije nad nama, 
koji iz ljutice kamena izbija vodu bistricu, a iz smradna groba uskrisuje 
Lazara ria novi preobraženiji život. 

Posljednja slika modrolika nahodi se u sjevernoj polovici svetišta 
na istočnoj strani, predstavlja pak smrt Petrovu po Overbecku. Po- 
znato je, kad je Isus poslije slavnoga svoga uskrsnuća sv. Petru na obali 
jezera Genezaretskoga vrhovnu moć podijelio upitav ga triput: „Ljubiš 
li me, Petre, više nego ostali?" i nadodav na trojni povoljni odgovor 
triput: „Pasi ovce moje, pasi janjce moje!", istom svečanom prilikom 
reče sv. Petru: „Petre, Petre, kad si bio mlad, sam si sebe pasao 
i hodio, kud si htio; kad ostariš, Petre, drugi će te pasati i voditi, 
kud ne bi htio. Ti pak slijedi mene". Riječi se ove odnašaju na smrt 
Petrovu, koji je imao u službi svetoga i uzvišenoga zvanja svoga 
istim načinom na drvetu križa umrijeti, ko što je Isus, spasitelj naš, 
za nas sve i za grijehe naše na drvetu križa umr'o. Ovaj dogadjaj pred- 
stavlja slika naša. U polovici je križ sunovraćen; polag križa stoji 
Petar nag, samo mu krvnici boke pašu. S jedne i druge strane gledaoci 
i vojnici rimski. Izmedju prvih mnogi žale i oplakuju poglavicu apostol- 
skoga. Drugi su pak većom stranom ravnodušni, ko da se stvar njih 
i njihova gospodstva pobliže i ne tiče. U njima je izražen onaj ograni- 
čeni opseg rimskoga mudrovanja, po kom se prepirka religiozna vodi 
samo medju Žudi jama i kršćanima, a Rim i njegova budućnost ko da 
je tobože daleko nad njom uzvišena. Sveti Petar odabire svojevoljno 
sunovraćeni križ u znak duboke poniznosti, na koju ga nuka uspomena 
gorka negdašnje sramotne propasti. Ruke je raširio prama križu, 
znak, da dragovoljno za Isusa i sveto zvanje svoje smrt podnaša; glavu 
je i oči upr'o u nebo, otkle mu se Isus pokazuje, ko da bi reći htio : 
„Isuse, negda sam se preveć u samoga sebe pouzdao, pak sam grdno 
posrnuo, danas se nimalo u sebe ne uzdam, nego jedino u tebe. Ti 
me, Gospodine, pomozi i okrijepi, jer bez tvoje pomoći i okrepe i opet 
propadoh. Daj, Gospodine, da smrt moja vrijedno i dostojno okaje 
grdnu nezahvalnost i zatajanje moje; U ostalom, Gospodine, i život 
moj i sveto zvanje moje i smrt moja, koju sad podnašam; djelo je svete 
milosti i ljubavi tvoje. Ti u nama vlastito djelo svoje kruniš i nagra- 
djuješ. Priljubi, molim te, križ moj svetomu križu tvomu, a posveti 



278 */• Rasprave. 



smrt moju svetom smrću tvojom, da bude nasljednicima mojima 
uzor, a tebi i svetoj crkvi tvojoj na slavu i diku na uvijeke". Žrtva 
se ponizna Gospodinu očevidno dopala, jer je zaisto postala slavom, 
utjehom i okrepom crkve božje, kojom se ona i danas ponosi, tješi 
i krijepi i ponosit će se, tješiti se i krijepiti na uvijeke. Nama pak nek 
slika bude ponukom, da vas život naš istini i pravdi božjoj posve- 
timo, pa makar bilo za istinu i pravdu trpjeti i smrt samu podnijeti ; 
jer ništa nije uzoritijega ni plodovitijega nego za istinu i pravdu trpjeti 
i umrijeti. Tko to čini, slavi i zasluzi Isusovoj se je priljubio i patnje 
svoje i smrt svoju u izvor obilni života i spasa obratio. Čovjek kršćanin 
ničesa se na svijetu ne boji nego samo grijeha i one smrti, koju grijeh 
radja. Smrt poslije smrti i uskrsnuća Gospodnjega nije više smrt, 
nego početak novoga neumrloga života, blažen prelaz iz ove doline 
od suza u prebivalište vječite slave i utjehe. Tako se više i oko oltara 
glavnoga posvećena sv. Petru sve na život, zvanje i smrt sv. Petra 
u harmoničkom skladu odnaša. 

Sad mi je nastaviti opis svijetlih slika na lijepu, koje u novije doba 
nastadoše. 

Sustav, po komu se slike u crkvi našoj razvijaju, jest: da se pri 
ulasku u glavnoj ladji slikaju dogadjaji staroga zavjeta, koji se oso- 
bitim načinom odnašaju na novi zavjet, u komu je razvoj religiozni 
čovječanstva svoj posljednji cilj i vrhunaravnu savršenost postigao. 
U samom pak svetištu (sanctuarium) slikaju se slike novoga zavjeta 
u povjesnom i naravnom svom razvoju. U južnom dakle polukrugu 
sa istočne strane počinje prva slika novoga zavjeta pisana na lijepu 
mladim Seitzem. Slika predstavlja pohodjenje Gospino. 
Po starom običaju slika je rastrojena. S jedne i druge strane vrlo su 
lijepe zgrade, jedna slici na lijevoj u staroj renaissanci, a druga na 
desnoj u lombardeskom stilu. Slikar da logičkim i historičkim redom 
novi zavjet počne, postavio je u predvorje s desne strane navješćenje 
Gospino. Radost i ushićenost poslanika božjega probija u izvanrednoj 
hitrini i žestini, s kojom djevici navješćuje otajstvo sveto, koje mu 
je Bog na srce i usta postavio. Angjeo Gospodnji pun je rajske ljepote, 
pun štovanja i strahopočitanja prama zaručnici Duha svetoga. Stari 
su slikari ovaj dogadjaj čestoput u onom momentu predstavljali, kad 
je prečista djevica pozdravom angjeoskim nekim načinom ustrašena 
i iznenadjena progovorila: „Kako će to biti, kad ja muža ne poznajem? 4 * 
U minijaturama mojima nalazi se jedno takovo predstavljanje divne 
ljepote i izvrsnosti. Naš slikar Majku božju, prečistu djevicu, predstavlja 
u položaju, kad ju je strah zbog čistoće i nevinosti njezine jur minuo, 
kad se u poniznosti i pokornosti srca svoga volji i odluci božjoj jur 
podvrgava veleći iz svega srca i iz sve duše svoje: „Evo službenica 
Gospodnja, budi meni po riječi tvojoj!" Slikar je sliku tako vješto 
i istinito udesio, da i Majka božja i vjesnik rajski, a i motrilac svaki 
duboko osjeća, da se je milošću božjom najprvo i najpoglavitije otajstvo 
spasa ljudskoga začećem sina božjega obavilo. Tako je slikar dosljednim 
posve načinom povijest novoga zakona prvim upravo dogadjajem 



2. Slike u stolnoj crkvi djakovačkoj. 279 

začeo. Sad istom u glavnoj slici slijedi drugi dogadjaj, to jest pohodjenje 
Gospino. Majka božja zna i osjeća duboko domašaj svetoga otajstva, 
koje se u blaženoj njezinoj utrobi obavilo; zna i osjeća nutarnji savez, 
u kom to sveto otajstvo s ostalim dogadjajima iste vrste stoji; zna i 
osjeća, da je u isti hip i starica Elizabeta začela djetića, budućega pret- 
hodnika,, pripravnika i krstitelja spasiteljeva, o kom sam Spas veli, 
da zemlja nigda izvrsnijega i svetijega čovjeka ne vidje. Po nadahnuću 
Duha svetoga hrli s drugom i zaštitnikom svojim Majka božja preko 
brda i gora k rodjakinji svojoj u grad Judin Hebron. Slikar predstavlja 
dogadjaj sveti u onom času, kad starica Elizabeta Majci božjoj s drugom 
svojim i s ukućanima svojima u susret hiti. Svete te žene i pratnje 
njihove susretaju se pred dvorom Zaharijinim. Znajući Elizabeta, 
da je blažena Marija po Duhu svetom postala živim žrtvenikom i pravim 
hraništem Boga živoga i spasa ljudskoga, pada pred njom na koljena 
ter iz dna duše svoje vapije: „Otkle meni i domu momu čast, da me 
majka božja pohadja?" i ponavlja nekim načinom pozdrav angjeoski, 
kojim i dan danas sav svijet Majku božju pozdravlja: „Zdravo, Marijo, 
milosti puna, blagoslovljena ti medju ženama i blagoslovljen plod 
utrobe tvoje !" Prignuta pred Majkom božjom koljena angjela Gabrijela 
i sv. Elizabete prvenci su one neumrle slave, onoga divnoga štovanja 
i uzvišenoga poklona, kojim sam Bog djevu bogorodicu odlikova, kojim 
crkva božja evo već dvije hiljade godina bez prestanka prati Majku 
božju, označiv pobožnost, koja se njoj pristoji, grčkom riječju ,,hyper- 
dulijom", to jest štovanjem i poklonom presvetim, uzvišenim daleko 
više neba i zemlje, kao što je milošću božjom i zvanje Marijino neiz- 
mjerno više neba i zemlje uzvišeno. Svi puci i narodi, koji se Isusu 
kano Bogu i spasu svomu klanjaju, klanjaju se ujedno s izvanrednom 
pobožnošću i pouzdanjem i Bogorodici svetoj. Sva su stoljeća prepuna 
divnih dokaza te izvanredne pobožnosti; svako stoljeće ima svoga 
Ivana Damascenskoga, ima svoga Bernarda; našemu je pak stoljeću 
neumrli Pije IX. dan, da staru slavu Majke božje novim sjajem obasja, 
a tim svijet kršćanski, koji je uslijed neizmjernih zala i nezgoda skoro 
zdvojio, na novo ufanje probudi. Štovanje Majke božje smatralo se je 
vazda, i to s punim pravom, kao znak obilujućega duha kršćanskoga. 
Dok se u velelijepim crkvama oltari neoskvrnjenomu začeću Majke 
božje dižu; dok svijet kršćanski mjesta oprošćenja Gospina svojim 
hodočašćem štuje i odlikuje; dok se na pučini morskoj u krhkoj ladjici 
slika Gospina kano zvijezda jutarnja i utočište sigurno nalazi ; dok se 
u prostoj kolibici domaći svijet svaki dan jutrom i večerom oko svijetla, 
koje pred Majkom božjom gori, sakuplja, da se na muke i patnje svaki- 
danjega života ojači i u nadi blažene neumrlosti okrijepi : dotle neman 
paklena uzalud reži na križ sveti i na spas svijeta. 

Majka se božja puna milosti, dobrote i umiljatosti prignula, da 
staricu objeručke prihvati i u naručaj svoj digne. Živi je to znak one 
milosti i ljubežljivosti, koju prama svijetu nosi, i onoga posredovanja, 
koje je Majka božja medju zemljom i nebom na se primila ne samo 
tada, kad je slovo vječito, sina božjega začela i porodila, i kada je u 



280 //• Rasprave. 

Kani galilejskoj na piru prije vremena prvo čudo pretvorene vode u 
vino od sina svoga na uhar i veselje gostima isprosila, nego osobito tada, 
kada je pod drvetom križa srce svoje i bol duše svoje priljubila srcu 
Isusovu i svetoj muci njegovoj na spas svijeta, i kada je s punim pravom 
zaslužila, da u osobi sv. Ivana majkom cijelomu svijetu postane. Ovo 
je posredovanje nada i utjeha svijetu kršćanskomu, koji se s punim 
pouzdanjem u svakoj nuždi i nevolji, osobito pak u oči smrti na nju 
obraća. A sv. Bernardo s punim pravom veli, da se od pamtivijeka nije 
čulo, da bi se itko u potreboćama svojima na nju pouzdano obratio, 
a da ne bi uslišen bio. 

Za Majkom božjom stoji sv. Josip, pravi lik pobožnosti. Slikar 
je ovu stranu slike svoje popunio sa dvoje prosjačadi, koja na tlu bla- 
guje i znalično dogadjaj sveti promatra. S druge strane slike za sv. 
Elizabetom stoji sv. Zaharija, pun strahopočitanja prama sv. Gospi. 
Slikar mu je po starom običaju pratnju sastavio osobljem sebi milim 
i dragim. Tu je žena slikarova sa dvoje djece, jedno vodi, a drugo u 
naručaju drži; za ženom su dvije sestre slikarove. Skoro bih rekao, 
da je slikar tim ponešto slici svojoj naudio, odjenuo ju preveć likom 
sadašnjosti. Slikar se je u bitnosti držao predavanja. Ja mnogo starih 
slika istoga sadržaja poznajem istim od prilike načinom izvedenih. 
I u mojim minijaturama slična se slika nalazi. Meni se medjutim čini, 
da bi se istoj slici s vrlo dobrim uspjehom nov posve i dosele neobi- 
čajan lik dati mogao. Poznato je, da je tom prilikom živa ćut otajstva 
svetoga i zvanja svoga Majci božjoj iz srca i duše istisnula slavospjev 
divan „Magnificat" (Uzveličajem), koji crkva svaki dan u večernici 
svojoj ponavlja, kao što u jutarnjici svojoj ponavlja svaki dan slavo- 
spjev Zaharijin „Benedictus" (Blagoslovljen). Poezija jevrejska 
sva je neobičajne ljepote i izvrsnosti, kojoj se čude i dive ne samo 
ljudi vjernici, nego i nevjernici. Knjizi Jobovoj i psalmima Davidovima 
nijedna književnost ovoga svijeta ništa slična uz bok staviti ne može. 
Iz vrutka toga crple su sve bolje glave napitak vode bistre i žive, 
kojom su srce svoje svježile i krijepile na divne umotvore. U Lamar- 
tinovim meditacijama mnogo je tomu tragova. U cijeloj pak poeziji 
jevrejskoj najdivniji je i najizvrsniji slavospjev Marijin .„Magnificat", 
u kom uzveličaje Boga, spasitelja svoga, koji vršeći riječ Abrahamu 
i sjemenu njegovu zadanu, najveće otajstvo milosrdja svoga obavlja, 
obazrev se jedino na poniznost i umiljatost službenice svoje. Proriče, 
da će ju sva pokoljenja do konca svijeta blaženom nazivati i slaviti. 
Hvali božju dobrotu, koja ohole ponizuje, a ponizne uzvisuje. Kvar je, 
što mi u hrvatskom jeziku ne imamo još prevoda, koji bi divnomu tomu 
slavospjevu dolikovao. Ja bih želio, da svaka izobražena gospoja našega 
naroda taj slavospjev na izust znade; jer kad se slavi otajstvo Gospino, 
slavi se ujedno otajstvo oslobodjenja ženskoga iz one zapuštenosti 
i potištenosti, u kojoj je ženski spol kroz stoljeća čamio i u kom dan 
danas čami svagdje, kud svijetlo kršćanstva doprlo nije. Prva i posljednja 
riječ kršćanstva, da tako reknem, oslobodjenje znači slabijega spola. 
Čast Bogorodice na licu svake ženske odsijeva. U Majci božjoj žena 



2. Slikt u stolnoj crkvi djakovačkoj. 28l 

je do najviše časti uzvišena. Sjaj se zvijezda oko glave bogorodice 
odsijeva takodjer na čelu svake ženske glave cijenom krvi Isusove 
otkupljene. Zvono, koje nas triput na dan poziva, da Gospu pozdra- 
vimo i uspomenu upućenja Gospodnjega slavimo, glasi ujedno i slo- 
bodu, čast i uzvišeno zvanje gospoje i u obitelji i u društvu. Pak ako 
se je Majka božja otajstvu sv. križa iz svega srca i sve duše priljubila, 
priljubila se je s obzirom na spol svoj, da ga žrtvom srca svoga nekim 
načinom posveti i na nasljedovanje svojih vlastitih izvrsnosti u zvanju 
njegovom okrijepi. Dašto, čim je veća čast, na koju uzdiže kršćanstvo 
ženski spol, tim su veće i dužnosti, koje u ime nove časti isti spol i u 
obitelji i u društvu vršiti ima. Naš je narod po naravi svojoj tanke 
ćudi. On možebiti jedini izmedju indo-europejskih naroda najnjež- 
nijom i najčasnijom riječju ženski spol označuje. Riječi „djeva, djevica, 
djevičanstvo, djevovati itd." crpene su iz istoga izvora, iz koga i la- 
tinski „Deus, divus" i grčki „theos", a to će reći, da je našemu narodu 
žensko čeljade u nevinosti i poštenju svom nešto izvanredna, nešto 
božanstvenoga. 

Samo se pak po sebi razumije, da će nježni spol samo tada 
ispuniti zvanje kršćansko i naum naroda našega, ako čistoćom, vjer- 
nošću, umiljatošću i požrtvovanjem svojim vječitomu uzoru svomu, 
to jest blaženoj Majci božjoj sličan postane. Da će se naš ženski spol 
danas sutra do te visine dovinuti, dokazom je ona slava, koju su u naj- 
novije doba neke gospoje slavjanske jur postigle. Najobljubljenija 
knjiga novije dobe jest: „Rćcit d' une soeur" od gospoje Craven, koja 
je 22 izdanja doživjela. Slovi pak i slavi knjiga hvalu mlade Ruskinje 
Aleksandrine, supruge brata spisateljičina. Ista gospoja Craven, koja 
se medju najumnije i najklasičnije spisatelje francuske današnje dobe 
brojiti ima, napisala je u najnovije vrijeme djelo pod naslovom: ,,La 
soeur Natalie", u kom izvanredne i upravo heroj ičke kreposti opisuje 
Natalije, Ruskinje, u redu sestara ljubavi kršćanske. A pokojnu go- 
spoju Swetchine sav svijet poznaje i slavi. Samo se sjetiti moraju 
i oni, na koje to spada, da se požuriti imamo, da stvorimo zavode, 
u kojima bi se ženski spol čim potpunije i izvrsnije izobražavati mogao. 
Nama Hrvatima nije u nijednom poslu kasniti. 

Ja mislim, da bi se onaj dogadjaj sveti vrlo lijepo izvesti dao 
predstavljajući onaj hip, kad je blažena djevica počela slavospjev 
pjevati, na što su sigurno i angjeli božji, a i svi ostali prisutnici drage 
volje pristali. Dašto da bi se misao ova poroditi imala u glavi umjet- 
nika darovita, koji bi umio dulje vremena njom se baviti i u žaru srca 
svoga višeput ju okupati i razgrijati. 

Slijedi u istom redu slika porodjenja Isusova, koje naš 
narod „Božićem" naziva ter tim načinom vrlo lijepo i zgodno označuje 
božanstvenu narav djeteta, koje u jaslicama leži. Pogledom na ovu 
lijepu sliku Seitza mladjega i nehotice nam na um pada divno evan- 
gjelje sv. Ivana, orolika vjesnika božje naravi Isusove i svetoga upu- 
ćenja njegova. ,,U počelu bijaše riječ, i riječ bijaše kod Boga, i Bog 
bijaše riječ ... i riječ je put učinjena i prebiva medju nama, i vidjesmo 



282 //• Rasprave. 

slavu njegovu kano slavu jedinorodjenika očeva, punu milosti i istine." 
Slovo božje izvor je vječiti života. Sve, što jest i živi, po njem jest 
i živi, a ništa nije na nebu ni na zemlji, što ne bi po njem bilo i 
živjelo. Slovo božje izvor je vječiti svjetlosti i one, koja cijelomu 
svijetu u. svetoj vjeri svijeti, i one, koja u svijesti ljudskoj svijeti 
svakomu čovjeku, koji dohodi na ovaj svijet. Tko se vjeri svetoj 
ogluši, taj u tminama ostaje, njemu se i naravne svjetlosti sjaj u duši 
sve više i više trne i tamni. Na sliku smo i priliku božju stvoreni; to 
jest: slovo je božje od postanka našega nekim načinom u umu i srcu 
našem živjelo i djelovalo, a kad prvobitni taj dar izgubismo, tada se 
slovo božje rodi djetetom, da nam priskrbi moć i pravo, da se i mi 
preporodimo u sinove božje, ne po krvi i puti, ne po pohoti ljudskoj, 
nego po samom Bogu. Slovo se božje uputi, da se i opet sa milošću 
i svjetlošću svojom u staro prebivalište, svoje u dušu i svijest našu 
povrati i život vječni u nama i po nama djeluje. Ovo je smisao slike, 
koju opisujemo. Slika predstavlja noćno doba. Tmine u spilji betle- 
hemskoj znak su onih tmina, u kojima je rod čovječji više hiljada godina 
čamio. Zvijezde medjutim ponešto sjaju na obzorju nebeskom, a 
zora, hvala bogu, puca, koja vječito sunce navješćuje. Dan je svanuo 
rodu ljudskomu, koji nikad ne zalazi. Isus je danas, sutra i uvijek. 
Iz izvora vječite svjetlosti i života svijetlo se i život na sve strane raz- 
liježe. Na lijevoj strani slike nešto je bujniji i obilniji život, svjetlost 
sjajnija, jer je tu Majka božja, tu je hranitelj i branitelj obitelji svete, 
pravednik božji, sv. Josip, tu je lijepi zbor angjela pjevajući na sva 
grla: „Slava na visini Bogu, a na zemlji mir ljudima dobre volje". 
Svi su ti u srcu i duši svojoj u obilnoj mjeri oćutjeli moć otkupljenja 
ljudskoga i milosti božje. Majka božja lijepa je kano sunce žarko, 
božje se oko u nju zagledalo, a zvijezde joj nebeske glavu okrunile. 
Ona je unapred najskupocjeniji dar otajstva svetoga primila, kad je od 
ljage istočnoga grijeha sačuvana, od prvoga začeća svoga ogledalom 
i izvorom čistoće, pravde i svetosti postala. Ona klečeći klanja se Bogu 
stvoritelju, ali ujedno i sinu svomu. Vrijedno je i dostojno, da se prvi 
glas zahvalnosti na tolikom daru u srcu vječitoga oca odzove iz duše 
prečiste i presvete Majke božje. Nju svi vijekovi i sva pokoljenja do konca 
svijeta slijede hvalu i slavu dajući Bogu ocu, što iz ljubavi prama nama 
nije štedio ni jedinorodjenika svoga osudivši ga žrtvom za spas i uskrsnuće 
naše. I Božića našega i blaženu Majku božju predstavi] a slikar u idealnoj 
ljepoti, koja otajstvu svetomu dolikuje. Zbor angjela predstavlja slikar 
u slici krilatih djetića. Djetići su, ali su tako idealni i rekao bih eterični, 
da se odmah opazi, da su stanovnici nebeski, koji samo tada na ovaj 
svijet dolaze, kad ih milosrdje božje šalje, da na spas ljudski djeluje. 
Vidi im se, da nikad doslije radosnijega poslanstva ne obaviše. Slavu 
božju pjevaju, a iz usti i lica lako je opaziti, kojim je čuvstvom srce i duša 
im uzavrela. Angjeli naši živo čovjeka sjećaju na one čuvene angjele 
Luke della Robbie u Fiorenciji, koii takodjer slavu i hvalu božju pje- 
vaju, a umjetnik je moć čuvstva i grla njihova s tolikom plastičnošću 



2. Slike u stolnoj crkvi djahovackoj. 283 

izrazio, da lako razabireš, koji dubokim, koji srednjim, a koji visokim 
glasom otpijevaju. 

Na ovu stranu slike spada i sv. Josip, koji svu svoju dušu, da tako 
rečem, u pobožnosti i zahvalnosti pred prestoljem božjim izlijeva, 
Sto se vječiti otac udostojao njega hraniteljem i braniteljem sinu svomu 
na ovom svijetu odabrati; što mu je dozvoljeno ocem se nekim barem 
načinom nazvati onoga, koji drugoga oca ne ima van prvu osobu 
svetoga Trojstva, koja ga vječitim, prvorodjenim, jedinorodjenim sinom 
svojim učini. Slikar si vještim i posve dramatičkim načinom prelaz 
na drugu stranu slike sprema tim, što se sijedi starina pastir od svoga 
zbora odlučio i sv. Josipu priljubio, da sveto otajstvo licem u lice ugleda. 
Starina pastir jedva se na nogama drži, zato ga sv. Josip ljubezno 
podupire. Starina će taj spadati bez dvojbe u broj onih izabranika 
božjih, kakvih je ne samo u žudijskom, nego i u poganskom svijetu 
bilo, koji su u duši svojoj duboko osjećali kraj i konac staroga svijeta, 
a proricali novi svijet s novim spasom i preporodom svojim. Jasno je, 
da se starini, kad je Božića svoga i Spasa svoga ugledao, iz duše otimaju 
one riječi sv. Simeuna: „Sad otpušćaj, Gospode, slugu svoga u miru 
božjem, jer vidješe oči moje spasonošu, što ga cijelomu svijetu daruješ." 

Na drugoj su strani slike pastiri i pastirice, koje angjeli božji 
poslaše, da se Bogu svomu i Mesiji svomu poklone. Zbor je ovaj vrlo 
vješto i vrlo skladno sastavljen. Svakomu je pastiru i svakoj pastirici 
na licu čitati, što im srce osjeća. Razne darove nose: jedni košaricu jaja, 
drugi golubiće, treći janjce, svi pak srce nevino, pošteno i Spasu svomu 
posve privrženo, bez čega nijedna molitva, nijedan dar Bogu ugoditi 
ne može. U Majci božjoj, u Josipu i angjelima božjima nebo se, da tako 
reknem, Bogu klanja; a u nevinoj pastirčadi zemlja se u prirodnoj 
nevinosti svojoj pred božje prestolje prostrla, da se vječitomu pastiru 
duša naših pokloni i da mu na ljubavi zahvali. 

Pri ovoj slici čovjeku na um pada slavna slika Correggia, koju 
draždjanska zbirka čuva, a zove se u povijesti umjetničkoj „Noć Cor- 
reggiova". — Draždjanska zbirka podobar broj Correggiovih slika 
posjeduje. Ja sam višeput te slike pobliže promatrao i njihovoj se lje- 
poti i izvrsnosti dostojno poklanjao, osobito pak njegovoj „Noći", 
koja isto predstavlja, što i slika, koju sam opisao. Correggio je veleuman 
učenik staroga Lionarda da Vinci. Dražestvenost njegovih poluboja 
upravo je neopisiva. Correggio je Parmi slavu neumrlosti pribavio. 
On je željno želio kakvugod sliku neumrloga Urbinata vidjeti, pak 
kad ju jednom ugleda, reče: „Sad vidim, da sam i ja slikar". Sud ga 
nije prevario. Correggio je doista veliki slikar. On bi se bio po mom 
sudu skoro izjednačio sa Raffaelom, da se je znao samo čuvati afektacije 
i nenaravnih položaja. U svakoj skoro povećoj Correggiovoj slici ima 
osoba u takvom položaju, koji silovitim nazvati moraš. Čini se, da sli- 
karu nije vazda samo do toga stalo, da čin svoj u poetički sklad, koji 
um i srce u vis diže, složi, nego da kadšto svoje anatomičko znanje 
pokaže. Ova ćut barem mene obuzima, kad poveće Correggiove slike 
promatram. Slavnoj njegovoj „Noći" ne možeš se dosta načuditi, samo 



284 //• Rasprave. 

da nije na desnoj strani pastiri, koji u silovitom položaju neugodno 
diraju u oko i srce, koje je skladu i harmoniji priviklo. I ja imam dvije 
slike Correggiove. Jedna od njih spada u broj, kojima prigovaram. 
Predstavlja Isusa na gori Kalvariji. Zaspali i tek probudjeni apostoli 
u takvom su položaju, koji se s istinom i s naravlju nikad složiti ne da. 
Ovako bar ja sudim i sud svoj na vidik iznašam zato, da se naši mladi 
umjetnici silovitih i nenaravnih položaja ko od usijana gvoždja čuvaju. 
U afektaciji i nenaravnosti očituje se većom stranom neznanje i nezvanje. 

S te strane slika je Seitzeva, koju sam opisao, pravi uzor. Jezik 
je u njoj poetički, ali ujedno i posve naravan. Njemu će se učenjak rado 
pokloniti, ali će ga i nevještak dobro i lako shvatiti i proučiti. 

U apsidi južnoj, koja za ovom slikom slijedi, predstavit će se sveta 
tri kralja. U poprečnoj pak strani svetišta slijedi slika, koja predstavlja 
Isusa dvanaestgodišnjega u hramu u sredini uči- 
telja i zakonoša. 

Blažena djevica Marija i Josip odvedoše po zakonu i običaju 
dvanaestgodišnjega Isusa u Jerusalem na svečanost Pashe, kojom se 
je slavila uspomena oslobodjenja žudinskoga iz sužanjstva misirskoga. 
Pasha bijaše Zudijamaod prilike to isto, što nama kršćanima Uskrs, živa 
slika i prilika oslobodjenja našega od sužanjstva grijeha i smrti vječite. 
Zudijski Pasha sjena je samo i proročanstvo bio onomu Pashi novoga 
zavjeta, po kom Isus u slavodobiću svoga uskrsnuća slavu uskrsa 
i spasa našega na uvijeke dokonča. Običaj je bio, da se Zudije sa svih 
strana svijeta tom prilikom jatomice u Jerusalem zgrnu. Poznato je, 
da se je to isto zbilo i tada, kad je Tito Vespasijan Jerusalem opsio 
i predobio. Ta je okolnost povodom upravo bila, da se je Jerusalem 
tako odlučno, tako junački i tako slavno branio. Običaji religiozni 
sveti su; oni na um i srce naroda veliki upliv imaju. Narod, koji se 
svijesno svoje vjere drži, s Bogom se je združio i dobar dio mogućtva bož- 
jega sebi je u nuždi i nevolji prisvojio. Narod pak, koji se je vjeri svojoj 
otudjio, omlitavi i iznemogne, sramotom se svojom ko svakidanjim 
kruhom hrani, a na posljetku tudje spone i okove obljubi, jerbo to prija 
nebrizi, tromosti i lijenosti njegovoj. Dašto da je Jerusalem, kao što 
je Isus pretkazao, neizbježivomu udesu svomu podleći morao, jerbo 
je najveće zločinstvo počinio i osvetu božju na se onim nesvijesnim 
vapajem izazvao: .,Krv njegova vrhu nas i vrhu djece naše!" Ali je 
ipak smatrajući stvar po naravnom tečaju slavno podlegao i poginuo, 
dočim ne ima sramote i ukora, koga ne zaslužiše Grci, što slavni Konstan- 
tinov grad tako lakim i mlitavim načinpm u ruke nekrstu pasti do- 
pustiše. — Sveta obitelj obavi u hramu božjem svoju pobožnost i kući se 
povraća. Ali kad tamo, pri sutonu opaziše roditelji, da se dijete Isus 
izgubilo. Komu hram jerusalemski i običaji žudinski poznati nisu, 
čudom će pitati: Kako je moguće, da se dijete izgubiti moglo? Kako je, 
da roditelji to istom opaziše, kad se dan naginjati počeo? Po propisu 
i običaju žudinskom ženski je spol u hramu posvema razlučen bio 
od muškoga, kao što i dan danas u sinagogama biva. Pri koncu sveča- 
nosti izlazio je iz hrama svaki spol svojim izlazom, pače i svojim ulicama 



2. Slihi u stolnoj crkvi djakovačkoj. 285 

do samoga sutona tako, da su se rodjaci i suplemenici istom u podve- 
čerje istoga dana sastati mogli. Blažena djevica dakle mišljaše, da je dijete 
s Josipom, a Josip da je s Marijom; istom pri sutonu, kad se na putu 
sastadoše, opaziše, da je djeteta nestalo. Bistro će oko u svakom ljudskom 
životu opaziti nedvojbenih tragova božje ruke, koja mirno i umilno volju 
i slobodu našu k višemu opredjeljenju vodi. Sav život svete obitelji dašto 
da nije drugo nego neprestano čudo božje ljubavi i božje providnosti. 
Božanstveno djetešce već u povojima proganjaju i na muke odsu- 
djuju, jer je to upravo cijena biti imalo otkupljenja našega, jerbo i 
mi svi na ovom svijetu samo cijenom muke i nevolje do viših svojih 
svrha dospjeti i sveudiljnom žrtvom moć svoje kreposti i izvrsnosti 
posvjedočiti imamo. I Majka božja strahom i trepetom živi, a časoviti 
gubitak sina božjega ima ju bez dvojbe pripraviti na onaj gubitak 
i onu žrtvu, koju je materinje srce njezino pod drvetom križa podnijeti 
moralo. Naravno je, da roditelji djetešce traže kod rodjaka i supleme- 
nika svojih; naravno je, da se u Jerusalem vraćaju i svud za njega 
pitaju, dok ga koncem trećega dana u hramu samom nadjoše. 

Ovo je čin, koji naša slika predstavlja. Slikar je i opet u troje sliku 
razdijelio. U sredini je Isus sam. S desna su roditelji sa jednim pra- 
tiocem, valjada rodjakom u odijelu putnika i hodočasnika. S lijeva 
su učitelji i zakonoše, neki sjedeći, a neki stojeći. Majka i otac našav 
sinka zapanjeni ostaju. U srcu njihovom žalost i pečal, od nove i nena- 
dane radosti i veselja nerazdvojena, ne da im još sad progovoriti. Samo 
majka dijete objeručke za desnu ruku hvata. Poslije će istom, kad se 
duša i srce razbistri, reći: „Ah, sine, što učini? Ja i otac tugujući evo 
već treći te dan tražimo!" I dijete božanstveno još ima nešto doreći 
učiteljima i zakonošama, ter će onda istom majci odvratiti: „Zašto 
me tražiste? Zar ne znate, da mi je zvanje vječitoga oca moga vršiti?" 
Čin dakle, koji se predstavlja, traje još sveudilj. Predstava tako je živa, 
da se motriocu čini, da dionikom postaje dogadjaja, koji se pred nje- 
govim očima zbija i obavlja. S lijeva su zakonoše i tumačitelji za- 
kona božjega. Vidi im se na licu i položaju, da su stvari neizmjerno 
važne, koje iz ustiju Božića našega slušaju. Od najstarijih vremena 
pitalo se je, što je Isus ovom prilikom starješinama žudinskima tumačio. 
Evangjelista naprosto veli, da je Isusovo ponašanje posve dolikovalo 
čednosti i umiljatosti djetinje dobe njegove. Ja nisam toga mnijenja, 
a drago mi je, da je i slikar drukčije stvar shvatio. Isus je Bog i čovjek 
ujedno. Bog po ocu, koji ga od vijeka bićem, slavom i moći sebi ravna 
porodi; čovjek po majci, koja ga u vremenu po Duhu svetom zače 
i porodi. Jedna i druga narav spojena je i djeluje u jednoj i po jednoj 
božanstvenoj osobi, koju Isusom spasiteljem svijeta nazivamo. Komu 
je ovo neshvatljivo i preveć otajstveno, nek pomisli, da i mi sami 
u sebi slično otajstvo nosimo. U svakom su čovjeku dvije posve razli- 
čite naravi: jedna duševna, koja misli, ćuti i slobodnom voljom i od- 
lukom djeluje, druga tjelesna, koja prvoj vanjskim orudjem služi, 
dok se prije ili poslije ne istroši i u prah i pepeo povrati. Obje pak 
susrele su se i spojene djeluju u jednoj i po jednoj ter istoj osobi, koju 



286 //• Rasprave. 

čovjekom zovemo. Cijelim javnim životom Isusovim od prvog početka 
tja do smrti i slavnog uskrsnuća njegova očituje se poglavitim načinom 
božanstveno biće i moć njegova, tako da bi s uma sašao, koji bi za- 
nijekati htio. Skromni život Isusov pečat poniznosti i umiljatosti 
na sebi nosi, ali tako, da ipak od vremena do vremena božanstvena 
moć i narav njegova kroza nj kano sunce kroz oblake prosine. Na takvo 
očitovanje božje moći i naravi spada po mom mnijenju i objavljenje 
dvanaestgodišnjega Isusa u hramu jerusalemskom. Ovo samo a i riječi 
Isusove: „Zar ne znadoste, da mi je zvanje, koje mi vječiti otac naloži, 
vršiti?" dokazuje, da se je o prevažnoj stvari radilo, koja u uskom 
savezu sa svrhom upućenja Gospodnjega stoji. Izraz dakle evangjeoski: 
„slušao i pitao" ne isključuje, da je Isus sam izvornikom i početnikom 
prvim bio svemu, što biva i što se tumači, i da je stvar duboko zasi- 
zala u sustav otkupljenja našega. Evangjelista nijedne riječi ne spo- 
minje o onom, što se je govorilo; ali kad se u obzir uzme, da je sav 
svijet tada duboko ćutio, da je vrijeme nadošlo, da se Mesija objavi 
i da se svijet novim posve načinom pretvori i preobrazi: onda ne će 
biti dvojbe, da je bio govor o Mesiji samom i o svojstvima njegovima. 
Kad se pak u obzir uzme opća skoro bludnja kod Zudija, da će Mesija 
na ovaj svijet doći, ne da kraljevstvo duševno ustanovi, nego da Zu- 
dije od jarma rimskoga oslobodi i da kraljevstvo izraelsko povrati, 
u kom bi učitelji i tumačitelji prva mjesta zauzeti imali; kad se u obzir 
uzme, da su isti učenici Gospodnji tom bludnjom zaneseni prepirali 
se, koji će od njih biti preči i poglavitiji u kraljevstvu Mesijinom; 
kad se u obzir uzme, da i sam sv. Petar s istoga razloga ne može odlučiti, 
da vjeruje Isusu, koji razlaže, da mu je skorim sramotnu smrt za spa- 
senje svijeta podnijeti; kad se u obzir uzme, da su i poslije samoga 
uskrsnuća Gospodnjega dvojica učenika na putu u Emaus tumačiti 
počela Isusu, kako im je meštar poginuo, a oni su se nadali, da će 
kraljevstvo izraelsko povratiti: onda će biti skoro izvjesno i nedvoj- 
beno, da je Isus ovom prilikom na tu poglavitu bludnju udario tuma- 
čeći stare proroke i razlažući narav i zvanje Mesije i onoga kraljevstva, 
koje se je imalo po njem utemeljiti. Tako slikar stvar tumači. 

Naučitelji i zakonoše na lijevoj strani slike tako su vjerno i isti- 
nito označeni, da ih je slikar po svoj prilici u Ghettu rimskom dal 
vero snimio. To su pravi pravcati tipi semitički, potomci onih Zudija, 
koje Tito, Vespasijan i Pompej zasužnjiše i u stari Rim premjestiše. 
Tri se osobito lica u prednjem redu odlikuju. Jedno stoji, a dva sjede. 
Jednomu sjedećih se vidi, da mu je sve na svijetu jedno. Dušu nje- 
govu nigda nije razjario oganj živoga osvjedočenja. On u preobilju 
živi i uživa, a za ostalo si glave ne tare. On tu sjedi samo pristojnosti 
radi. On će sve na svijetu potpisati i svemu se prilagoditi, samo da 
dobro živi i čast uživa. Kad se takovi ljudi, kakvih žalibože puno ima 
na svijetu, do časti i upliva, osobito u kritičko doba uzdignu, onda 
narodu svomu neizrečenu štetu nanašaju. Drugi sjedi, a noge je pre- 
krstio. U lice mu je jal i otrov zlobe i zavidne duše probio. On bi po 
svoj prilici odmah sad, da može, dijete na križ pribio, što je znak, 



2. Slike u stolnoj crkvi djakovačkoj. 287 

da sluša istine, koje zlobnoj i oholišavoj duši ne prijaju. Poniznost, 
zatajenje samoga sebe, požrtvovanje za istinu i pravdu do same krvi, 
ljubav prama svakomu, i onomu, koji je nas uvrijedio, milosrdje bez 
kraja i konca prama sirotinji i nesretnicima, iskrenost i otvorenost 
prama Bogu i svijetu, pokora i kajanje, ništavost svega sjaja i odličja, 
ako nije duša čista i Bogu ugodna: to i sto ostalih stvari, koje je Mesija 
i naukom i svetim primjerom, pače i smrću svojom potvrditi imao, 
to razlaže božanstveno djetešce, a to je toliko razjarilo dušu zlobnika, 
da mu vatra iz očiju i cijeloga lica sijeva, koja bi, da mu je po želji, 
jezik i glas istine božje spržiti i uništiti imala. Što? Da njega Mesija na 
sve te dužnosti obveze, kad je njemu Bog po sjemenu Abrahamovu 
obvezan bez ikakve ostale brige i zasluge sve dati, što je sjajno i trajno 
na nebu i na zemlji? Istim čuvstvom oduševljen je i stojeći Farizej 
s tom samo razlikom, što on još umuje proti Isusu, prema kojemu je i 
ruku pružio. Slikar je nutarnja čuvstva te trojice učenjaka tako 
vjerno i istinito izrazio, da mu se upravo čestitati mora, što je tu naj- 
važniju stranu slikarstva tako sretno i majstorski svladao. Slika je naša 
daleko sa svake strane izvrsna, vrijedna i dostojna Seitza mladjega, 
koji se već sada pribrojiti more najizvrsnijim slikarima našega vijeka. 

Slijedi na istoj strani slika kršćenja Isusova, koju sam jurve opisao. 

U srednjem svetištu na južnoj strani nastavlja slikar predstav- 
ljenje dogadjaja evangjeoskih. Pi\a slika na toj strani predstavlja 
Isusa, kako s gore razlaze i tumači svetotajstva 
blaženstva kršćanskoga. U kršćanstvu sve je tako usko 
spojeno, da se jedno od drugoga nipošto razdvojiti ne može. Nauk 
o Bogu i o čovjeku, nauk o Isusu i svetoj muci i smrti njegovoj te- 
meljem služi zakonu evangjeoskomu. Tko bi zakon i moral na drugom 
temelju osnovati htio, taj bi na pjeskovitom tlu zgradu dizao, koju bi 
prva bura i oluja podrovala i uništila (Luk. 6.) Bez čvrste vjere u Isusa 
i u moć svete smrti njegove, bez ufanja svetim uskrsnućem i uzašašćem 
Gospodinovim pokrijepljena, bez ljubavi žive prama Isusu, vječitomu 
ljubovniku našemu, sve težnje ljudske za čistoćom i plemenitošću 
duše ostadoše manje više puke sanjarije. Čovjek je sam po sebi pre- 
slab, bez više potpore ostade vavijek igračkom svojih strasti i plijenom 
svojih pohota. Bilo je ipak učenjaka, koji su teoretičnu stranu kršćan- 
stva od praktične razlučivali, pak ako bi ih i bilo, koji bi prvoj, nikad 
ih nije bilo, koji bi drugoj prigovarali. Zakon kršćanski svi jednodušno 
smatraju najuzvišenijim i najčistijim zakonom, a čovjeka i društvo, 
koje se po njem vlada, najizvrsnijim i najplemenitijim. Ja opetujem, 
da je ludo i nedosljedno ono razdvajati, što je Bog sam i narav ujedno 
spojila. Ali je sveta i neoprovrgljiva istina, da je zakon evangjeoski 
najljepši i najizvrsniji zakon, a istina vječita stoput pravo ima, kad 
veli, da bi se onaj udilj o božanstvenoj naravi kršćanstva uvjerio, koji 
bi cio zakon evangjeoski u život i djelovanje svoje prenio; jer bi toliko 
blaženstvo u duši i svijesti svojoj osjetio, da bi odmah priznati morao, 
da je to plod ruku božjih. Tko se želi o istini, koju razlazem, uvjeriti, 
nek ozbiljno pročita poglavlje peto sv. Mateja i šesto sv. Luke. U oba 



288 //• Rasprave. 

se razlazu otajstva zakona božjega, što ih naša slika predstavlja. Isus 
je cijelu noć u molitvi na brdu proveo i istom prigodom po svoj prilici 
izmedju učenika svojih 12 apostola odabrao. Sišav na podnožje i ne 
mogav odoljeti žestini mnoštva, koje ga se dotaknuti želi, otvori usta 
i poče razlagati divne ljepote zakona svoga, koji je naumio vlastitom 
krvlju svojom potvrditi i zapečatiti. Blaženi ubogi duhom, jer nji- 
hovo je kraljevstvo nebesko. To će reći : blaženi oni, koji su se u duši 
svojoj otresli spona, koje ih s ovim svijetom spajaju, njihovo bo je 
kraljevstvo nebesko, od koga nas najviše odvraćaju strasti i požude 
naše, oholost, putenost, pohlepa za čašću i bogatstvom itd. Uz tu je- 
dinu cijenu stječe istina sveta, sloboda nutarnja mir i blaženstvo 
božje, koje sam ovaj svijet ni dati ni oteti ne može. Slikar je pristojnim 
načinom u sredinu slike postavio Isusa samoga. Isus u idealnoj ljepoti 
i u veličanstvu, kroz koje božja narav i božji ugled prosijeva, govori 
i pripovijeda, što i otvorene svete usnice i raširene prema mnoštvu 
ruke svjedoče. Na desnoj su strani apostoli, a na lijevoj mnoštvo puka. 
Isus se na lijevu obratio. U mnoštvu, koje Isusa sluša, a i u apostolima 
lako je razaznati, kako se koga riječi Isusove doimaju. Tu je razabrati 
krotke i miroljubive, kojima Isus veli, da su baštinici zemlje i sinovi 
božji, koji u miru i blagoslovu božjem za vječitim svojim opredjeljenjem 
idu i plod zemlje uživaju; jer ne paze na svaku neugodnu riječ i uvredu; 
jer vole prešutjeti i pregorjeti nego li ljubav i slogu poremetiti; jer su 
odlučni hiljadu nepravda prije podnijeti nego li ikomu ma i najmanju 
nepravdu nanijeti; jer su svagda spremni oprostiti i s protivnikom se 
svojim izmiriti. To su oni, koji kada se kod oltara sjete, da imaju pro- 
tivnika, s kojim se još izmirili nisu, kući se vraćaju i izmiruju, pak 
onda istom u crkvu dolaze, da dar Bogu prikažu. Razabrati je u mnoštvu 
nemilosrdne, kojima Isus milosrdje božje obriče. Ne ima načina sigur- 
nijega i uspješnijega Boga na milosrdje prama sebi i svojima sklo- 
niti nego milosrdje prama ubogima i nevoljnima vršiti. Kojom mjerom 
mjerimo, tom će nam se i odmjeriti. Preporuča pak sljedbenicima 
svojima ne samo sirotinju i nevoljnike svake vrste, nego i same protiv- 
nike i neprijatelje, jer veli: „Ako same prijatelje ljubili i njima dobro 
činili budete, ništa više ne činite, nego što su i pogani činili. Od vas 
se više zahtijeva, koji ste se Bogu zavjerili, koji sja i daždi vrhu pra- 
vednih i nepravednih, koji sina svoga na drvetu križa cijenom učini 
otkupljenja i spasenja grješnika i protivnika svojih". Razabrati je u 
mnoštvu one, kojima godi važna riječ Isusova: „Blaženi, koji gladuju 
i žedjaju pravdu, jer će se nasititi". Društvo čovječje ne živi samo 
kruhom i vinom, nego stoput više istinom i pravdom božjom. Gdje 
ove posljednje hrane nestaje, tu društvo čovječje polag svega sjaja 
vanjskoga i izobilja zemaljskoga iznemože i propada. Zato su oni, koji 
i životom i naukom o tom rade, da te svete baštine i hrane u narodu 
nikad ne ponestane, najveći prijatelji i dobročinitelji narodni. Raza- 
brati je one blažene, kojima čistoća srca daje, da Boga samoga vide. 
Nečistoća je u pravom smislu gusta magla, koja oku ne dopušta, da do 
sunca istine i bića božjega dopre. Ništa nije kadro svijetlo uma čovjeku 



2. Slikt u stolnoj crkvi djakovaikoj. 289 

toliko potamniti i čovjeka do same nijeme životinje poniziti ko blud 
i nečistoća, čistoća pak srca i duše plod je najljepši kršćanstva. Ona 
čovjeka iz kala ovoga života u rajske visine uznaša i Bogu pribli- 
žuje. To su oni, o kojima na istom mjestu Gospodin veli, da bi voljeli 
oči svoje iskopati nego li dopustiti, da se po njima pohota i blud u 
dušu uvuče. Razabrati je na posljetku i one, koji plaču i progonstvo 
trpe zbog pravednosti. Ne ima na svijetu veće kreposti i izvrsnosti 
nego mirnim i Bogu odanim načinom progonstvo zbog pravde i istine 
podnijeti. Tko to čini, vječitomu uzoru svomu Isusu sličan i priličan 
postaje, koji svako progonstvo i grdnu smrt podnese, da nas otkupi 
i da nam primjer ostavi, koji slijediti imamo. Lijepo je i uzorito sav 
život svoj narodu svomu posvetiti; ali da nam je u tajne božje provid- 
nosti dublje prodrijeti, vidjeli bismo, da čovjek nigda narodu svomu 
više koristiti ne može, nego kad umije mirno i dostojno progonstvo 
za pravdu i istinu podnijeti. Tom se cijenom i žrtvom najuspješnije od 
Boga sloboda i spas naroda isprositi i zajamčiti može. Izvrsnost je krš- 
ćanska težnja i moć po zakonu božjemu i po svijesti svojoj živjeti 
i od svega se onoga malo po malo odlupiti, što strasti i sebičnosti našoj 
prija. U živoj toj težnji ima dašto stanovitih granica dužnosti svete, 
koju svatko vršiti ima, koji misli opredjeljenje svoje polučiti; ali ima 
i osim toga prostora neizmjernih, koji su za one plemenite duše, koje 
ushitom svojim i izvrsnošću svojom i u ovom životu već više u nebu 
nego na zemlji žive, u kojima se slika i prilika božja u tolikom sjaju 
pokazuje, da se u njima nekim načinom svetost i izvrsnost Isusova 
potvara. Ti su uzor čovječanstva i osobiti dar božji za narod svaki. 
Ovamo spada ono, što apostolima svojima veli: „Vas će mene radi pro- 
goniti i fruštati, ali se upravo zato radujte i veselite, što ste vrijedni 
i dostojni za me i za svrhe božje trpjeti 44 . Ovo se je doslovce i ispunilo 
na apostolima, jerbo se o njima veli, da se veseli od skupštine žudijske 
vraćaju, jerbo su dostojni bili sramotu i ukor Isusa radi pretrpjeti. 
I u zboru apostola ko i u zboru ljudstva ima tako živih i rječitih izraza, 
da će, uvjeren sam, danas sutra mladji slikari i umjetnici amo dolaziti, 
da ih prouče i snimaju. Bit će to pak lako moguće, jer se slika sa desne 
bogomolje (empore) više sakristije iz bliza vidjeti i proučiti može. 

Ja sam prije rekao, da bi željeti bilo, da svaka naša gospodja 
slavospjev „Magnificat" na izust znade. Sada pak velim: željeti bi 
doista bilo, da se svakoj kršćanskoj obitelji barem jednom na 
nedjelju u skupu pročita 5- poglavlje sv. Mateja i 6. sv. Luke, u kom 
Isus otajstva blaženstva božjega tumači i divnim primjerima dokazuje, 
u čem se sastoji prednost i izvrsnost kršćanskoga zakona nad starim 
zakonom. Znati bi se i pamtiti imalo, da je kršćanstvo prava luč, 
prava jakost i energija svake obitelji i svakoga naroda. Budući pak 
da se Isus na istim mjestima osobitim načinom obazire na apostole 
i nasljednike njihove, koje luč svijeta i sol zemlje naziva, imali bismo 
i mi svećenici, koji se i onako Svetim pismom kano svakidanjim kruhom 
hraniti imamo, ta mjesta često proučiti; jer samo ćemo tako ono narodu 

19 



290 //• Raspravi. 

našemu biti, što po latinskom nazovu našem biti imamo : sacerdos, to 
jest pravo božje uzdarje. 

Slijedi na istoj strani slika, koja predstavlja pohod, kojim je Gospodin 
počastio kuću Marte, Marije i Lazara. Ovu sam sliku jur opisao. 

U apsidi slikat će se krunjenje Gospino, najuzvišeniji cilj otkup- 
ljenja našega i posljednja svrha naša, budući da po nauku sv. Pavla 
apostola i na nas čeka kruna neumrlosti, kojom će se okruniti svi oni, 
koji su Bo;a na ovom svijetu iskreno ljubili. 

Na sjevernoj strani svetišta slijede slike Seitza starijega, od kojih 
sam prvu, koja predstavlja liječenje raznih bolesti i nemoći po Isusu, 
jurve opisao. 

Druga slika Seitza starijega predstavlja Isusa, kako iz 
hrama božjega tjera i progoni prodavaoce i 
kupce. Prije svoje smrti htjede Isus još jednom svečanim 
načinom kano kralj i Mesija ul jesti u Jerusalem, koji je toliko ljubio, 
da je nad udesom njegovim gorke suze lijevao. Uputi se dakle 
jutrom na Cvjetnicu u pratnji svojih apostola na osliću u Jerusalem. 
Puka je tada izvanredno mnoštvo u Jerusalemu bilo. Neki Isusa 
sami dopratiše, neki na svečanost vazmenu u hram jerusalemski 
dohrliše. Sav pak puk Isusa dočekuje i pozdravlja najdičnijim 
načinom. Jedni svoje haljine i ponjavce, drugi cvijeće i granje steru 
po zemlji, kud je Isus proći imao, svi pak vapiju iz svega grla: „Hosana 
sinu Davidovu (a to će reći: Slava sinu Davidovu), blagoslovljen 
koji dolazi u ime Gospodnje! Slava na visini Bogu!" Sav pak grad 
skoči na noge i pita: „Tko je ovaj?" — a puk odgovara: „Ovo je Isus, 
prorok iz Nazareta, koji je u Galileji." 

Tko misli ovaj dogadjaj dobro shvatiti i razabrati, što se je u 
hramu samom nedjeljom, a što ponedjeljkom i utorkom zbilo, nek pro- 
čita poglavlje 21. sv. Mateja, poglavlje 11. sv. Marka, a 19. sv. Luke. 
U hramu se Isusu predstavlja prizor pun grdobe i odurnosti. Poglavice 
svećenički i starješine, kojima bi svetost i neoskvrnjenost hrama božjega 
na srcu ležati morala, dopušćaju, da se hram božji pretvara u tržište 
i prodavalište, na kom se nevini puk hudoj pohoti i sebičnosti žrtvuje. 
Isus bijaše krotak i umiljat, pun dobrote, ljubavi i milosrdja prama 
svakomu. On kori apostole, Što bi, da mogu, oganj s neba bacali, 
da se grješnici i neharnici sprže i utamane. On rado s grješ- 
nicima opći, jer bolesnici najviše ljekara trebaju. On nam se 
sam predstavlja pod slikom pastira, koji izgubljenu ovcu traži 
i na ramenima ju svojima u ovčarnicu nosi; pod slikom oca, koji 
razbludnoga i rasipnoga sina na prvu riječ pokore i pokajanja 
rado i veselo u naručaj svoj prima i u stara svoja prava povraća; 
pod prilikom božjega Samarićanina, koji naše rane uljem i vinom 
ispira i za naš spas sama sebe žrtvuje. Njemu je najdraže oprašćati 
i u milost primati. Tako učeniku, koji ga je zatajio i zakletvom potvrdio, 
da ga ne poznaje, na prvi pogled suze u oku prašća i staro mu dosto- 
janstvo povraća. Tako razbojniku na desnoj svojoj, kad se pokaja 
i krasne one riječi izusti: „Mi smo zaslužili, što pođnašamo; ti, Gospo- 



2. Slike u stolnoj crkvi djahocačkoj. 291 

dine, nevin i nedužan trpiš; smiluj mi se, Gospodine, kad unidješ 
u slavu svoju" — tako, velim, razbojniku, u koga se mi svi grješnici 
ugledati moramo, rado oprašća, kad veli: „Danas ćeš još sa mnom 
sastati se u raju". Jednu ipak stvar ni preblago srce Isusovo mirno 
podnijeti ne mogaše, a to je licumjerstvo, koje Boga i pobožnost hudim 
orudjem svoje sebičnosti i lakomnosti čini, licumjerstvo, koje čestoput 
i najčistiju pobožnost i krepost odurnom i pogrdnom čini. Zato da osveti 
mjesto sveto, da žigoše javno opakost himbenih srdaca, da moć naravi 
svoje pred cijelim pukom zasvjedoči, uze u ruke trostruki bič i poče 
progoniti iz hrama prodavaoce i kupce veleći: „Pisano je, dom moj 
dom je molitve i pobožnosti, vi ga pak pretvoriste u spilju razbojničku". 
Riječi ove samo iz usta živoga i pravoga Boga proisteći mogu, jer bi te 
iste riječi u ustima samoga pukoga čovjeka veliko bogogrdje bile. 
Stari Seitz nije u bojama svojima tako čist i jasan, ko što mu je 
sin; ali mu se odreći ne može, da jasno misli i govori i da mu slike pravi 
pečat monumentalnosti i one veličajnosti na sebi nose, koja slikama na 
lijepu u većim crkvama posve pristoji. Ovo je upravo bitno svojstvo 
slike na lijepu, u kom se je toli slavno odlikovao i u Rimu i u Monakovu 
i u Berlinu pokojni Cornelius, a u nas evo u Djakovu stari Seitz, učenik 
njegov. Isus je u sredini slike. S jedne su strane muški, pravi krivci 
i oskvrnitelji hrama božjega, a s druge su ženske, koje golubiće 
i druge nevine živinice prođavaju, što u običaju bijaše, jer su se te živi- 
nice po zakonu i običaju u hramu žrtvovati morale. Isus je pun veličan- 
stva i one strahovitosti, kojom će jednom na sudnjem danu suditi 
žive i mrtve. Vidi mu se iz lica i položaja, da je sudac i osvetnik, koji 
svetost pravde i zakona svoga osvećuje. Obratio se na lijevu. Pro- 
davaoce i kupce strah i užas hvata, ne toliko zbog udarca, jer je bič 
posve malen i neznatan bio, koliko zbog one strahovitosti, ozbiljnosti 
i veličine, pred kojom svako koljeno na nebu i na zemlji niče pada, 
a svaki se stvor pod teretom neumoljive pravde božje i svoje nevrijed- 
nesti snebiva. Osjeća svaki, da moć bića božjega u Isusu prebiva, da 
oko njegovo sveto do otajstva svijesti i srdaca dopire, da bič srditosti 
njegove bije i obara prave krivce i prave oskvrnitelje, koje je vlastita 
svijest još prije ođsudila nego Bog sam. Strah i užas obuze ne samo 
ljude, nego i istu nijemu živinu. Jedan se prodavalac bori najprije sa 
samim sobom, pak onda i s volkom svojim, koji sav rastrašen i razjaren 
bježi. Značajan je osobito jedan kip mjenjača, koji se s trpezom svojom 
i cekinima svojima prevrnuo; čitati mu je u licu i izrazu strah, ali mu 
to ne izbrisa pečal za blagom i novcem, koja mu je cijelu dušu pro- 
bila. Vidi se iz svega, da nesretnik ne posjeduje blago, već da blago njega 
posjeduje i da mu se srce tako već isušilo i okorjelo, da za drugu brigu 
i želju osim novca i ne mari. Skupac spada u onu vrstu nesretnika, 
koji se tudjom sirotinjom i nesrećom bez ikakva milosrdja na svoju 
korist služe; koji čim više stječu i imaju, tim više žedjaju i gladuju; 
koji i u čas smrti na ništa drugo ne misle, nego na novac svoj, u koji 
su sav život i svu slast svoju, svu slavu i sav cilj svoj stavili. Bog bi dao, 
da takovih nemani već jednom nestane na svijetu ! I na drugoj strani slike 



292 //• R*spr<x» 

svijet bježi u strahu i trepetu, ali je strah ipak manji, jer je i krivnja 
manja. Sv. Pavao veli: „U strahu i trepetu djelovati nam je svoj spas". 
I nevin čovjek prestraši se, kad na svoju slabost s jedne, a na strogost 
suda božjega s druge strane pomisli. Michelangelo je u poznatom svom 
„Posljednjem sudu" u Sikstinskoj kapeli Isusa suca tako veličanstvena 
i strahovita naslikao, da se je strah nekim načinom i same Majke božje 
i samih pravednika i izabranika božjih dojmio. Tolika je moć veličan- 
stva i pravde božje, kad nam se živo predoči. Takva se vrsta straha 
i na našoj slici s desna osjeća. Naravno je pak, daše je cio ovaj dogadjaj 
neugodno dojmiti morao srca starješina i svećenika, koji bi sigurno 
već sad uhitili i na smrt odsudili Isusa, da se nisu bojali puka, koga je 
valjalo prije paklenim načinom navesti, da sveti i istiniti pozdrav: 
„Slava sinu Davidovu!" zamijeni odurnim i užasnim: „Propni, propni 
njega; krv njegova vrhu nas i vrhu djece naše!" 

To slijedi nedvojbeno iz onoga, što odmah dalje izvješćuje evangje- 
lista. Kad Isus istjerav prodavaoce poče puk podučavati, bolesnike 
i nevoljnike čudotvornim načinom viđati, tada se svećenici i starje- 
šine u gnjevu i bjesnilu svom trse Isusa zavesti i pred pukom omra- 
ziti, a to najprije djetinjastim pitanjem: „Zašto ne zabraniš vikati djeci, 
koja neprestano viču: Slava Bogu na visini! Slava sinu Davidovu!" 
A Isus im odgovori: „Pisano je, da djeca tako ne govore, kamenje 
bi govorilo. Iz usta djetića i prosjaka pripravit ću slavu i hvalu tebi". 
Drugo himbeno pitanje bijaše već ozbiljnije, ali i odgovor Isusov bi- 
jaše ozbiljniji i oštriji. ,,U koje ime, vele svećenici i književnici, učiš 
i djeluješ?" A Isus: „Ja ću vam drage volje odgovoriti, ali mi prije vi 
odgovorite na pitanje: da li krštenje Ivanovo bijaše od Boga ili od 
ljudi?" A oni umuknuše misleći u sebi: ako reknemo, da od Boga bi- 
jaše, odgovorit će nam : zašto ga dakle ne nasljedovaste? — ako li pak 
kažemo: od ljudi, bojati se je, da puk na nas ne navali, koji sv. Ivana 
kao velika proroka prizna vaše i štovaše. Odgovoriše dakle: „Mi ne 
znamo". A Isus njima: „Budući da mi ne ćete odgovoriti, ne ću ni ja od- 
govoriti na pitanje vaše". Razumijeva pak Isus, da im ne će odgovoriti 
neposrednim načinom, jer im posrednim načinom u priči i prispodobi 
tako jasno i tako umno odgovara, da su morali sami sebe odsuditi 
i da ih je vas nazočni svijet iz samih usta njihovih odsudio. „Imađjaše, 
veli Isus, otac obiteljski krasan vinograd providjen svijem, što na 
preobilan plod sluti. Prije pak nego će otputovati, povjeri vinograd 
najamnicima svojima. Vrativ se u vrijeme berbe doma posla dvaput 
sluge i dvoranike svoje u vinograd, da plod poberu i u pivnicu donesu. 
Al kad tamo, najamnici obaput dvoranike i sluge prognaše, neke izbiše, 
neke umoriše, neke kamenovaše. Otac obiteljski na posljetku posla 
samoga sina svoga u vinograd misleći: Njega će valjada barem štedjeti 
i poslušati. Ali jest, najamnici sad se istom živo razgnjeviše i urotiše, 
da sina i baštinika umore i da tijem načinom baštinu sami sebi pri- 
svoje i na svoje svrhe obrate. Što mislite, nastavlja Isus, što će činiti 
otac obiteljski s najamnicima, koji se tolike nezahvalnosti i odurnosti 
krivci učiniše?" Rado bi oni i sad svu stvar mukom mimoišli, ali ne 



2. Slihi u stolnoj crkvi djakovačkoj. 293 

mogu zbog puka i naroda, koji očekuje odgovor, koji si svakomu na 
licu čitao. Ne odgovoriti značilo bi bez dvojbe samoga sebe odsuditi. 
Odgovaraju dakle: „Otac će obiteljski opake te najamnike odsuditi 
i pogubiti, a baštinu će svoju drugim najamnicima povjeriti, koji 
će obilni plod prinašati". — „Čujte, odvraća im Isus, vi sami sebe od- 
sudiste; vi ste ti odurni najamnici, koji krv starih i novih proroka 
i izaslanika od Abela tja do Zaharije proliste; vi baštinu moju i vinograd 
moj na zle svoje svrhe upotrijebiste; vi i samomu sinu vječitoga oca 
o glavi radite, vi ćete ga skorim na smrt odsuditi i na križ pribiti. 
Zato će se kraljevstvo nebesko od vas oduzeti i dati narodima, koji će 
umjeti bolje se s njim poslužiti i na spas ga svoj upotrijebiti". I ova 
će se slika vrlo dobro shvatiti i proučiti moći sa južne bogomolje više 
južne sakristije. 

Slijedi u pobočnom sjevernom svetištu slika, koja predstavlja 
posljednju večeru. 

Isus je pravi božji svećenik. Žrtva, koju on Bogu prikazuje, jest 
on sam. Žrtvu je svetu i neizmjernu počeo, kad se je nama za ljubav 
svoje i božje svjetlosti odrekao i čovjekom postao; dovršio pak na dr- 
vetu križa, kad je za vapio: „Dovršeno je", kad nas je cijenom krvi i 
smrti svoje otkupio i s vječitim ocem svojim izmirio, kad nam je u 
smrti i uskrsnuću svom izvor vječitoga života otvorio i zalog nam 
vječite slave podijelio. Svako božje djelo pečat vječnosti i neizmjer- 
nosti na sebi nosi. Prvi. vrhunaravni čin božje moći jest stvorenje 
svijeta ovoga. Od časa stvorenja tja do danas i do konca svijeta dan za 
danom novo je stvaranje; jer samo ona moć svijet uzdržati može, 
koja ga je stvorila. Na toj podlozi naravne se moći svijeta razvijaju 
i djeluju. Kad te podloge nestane, nestat će i svijeta, jer će se moći 
svjetovne tada poremetiti, medjusobno sraziti, satrti i uništiti. I sve- 
ćeništvo Isusovo vječito je. On sam vječiti je temelj i izvor svećeništvu, 
koje se svud na svijetu obavlja. To znači posljednja sveta večera, 
na kojoj se vidivim načinom blaguje jaganjac vazmeni, otajstvenim 
pak načinom jaganjac božji, koji odnima grijehe svijeta. Posljednja 
večera divno je čudo božje ljubavi i milosrdja prama nama. U njoj Isus 
otajstvenim načinom predusreta smrt svoju na drvetu križa prikazav 
ocu svomu vječitomu tijelo svoje i krv svoju za spasenje svijeta. 
U njoj Isus otvara vječiti i neiscrpivi izvor svećeništvu novoga zavjeta 
rekav apostolima: „Ovo, što ja činim, činite i vi na uspomenu muke 
i smrti moje". Ovaj se sveti dogadjaj raznim načinom predstavlja. 
U čuvenoj „Posljednjoj večeri" slavnoga Lionarda da Vinci u Milanu 
u polovici je Isus, uzor božanstvene mudrosti i dobrote i ustrpljivosti. 
Prozborio je riječi života vječnoga, ali ujedno i riječi ukora, koje se 
živo dojmiše duše apostola. Apostoli lijevo i desno, tri po tri u zboru, 
vatreno medju sobom zbore i sramotu izdajstva paklenoga od sebe 
odbijaju. Opstoji jedna „Posljednja večera" od Raffaela u bakrorezu 
po Mark - Antoniju. I ona divnim načinom isti motiv predstavlja. 
„Jedan će me od vas izdati" reče Isus, a apostoli se na toliko uzbuniše 
i uzrujaše, da im je duša slična i prilična uzburkanu moru, koje oluja 



294 lL R<Hp™*' 

amo tamo razvraća. To je u slici divnim načinom označeno. Istu misao 
izrazuje Seitz stariji u našoj slici, samo se čini, da je oluja jur prestala i 
da su se valovi ponešto barem stišali. Isus je u polovici slike pun ljubavi, 
dobrote, mudrosti i one moći, koja moru i vjetrovima zapovijeda. 
Na njem je vidjeti, da se najsvetija odluka božja vrši i da cijelim bićem 
svojim želi apostole umiriti i utješiti, jer je došlo vrijeme toli žudjeno, 
da jedinorodjeni sin božji u slavi svojoj proslavi ujedno i vječitoga 
oca svoga i da mu staru baštinu, preporod jeni i krvlju svojom posvećeni 
rod ljudski opet povrati. 

Kip Isusov isti je od prilike koji i u Lionarda i u Raffaela, koji u 
Ghirlandaja i Andrije del Sarta u Florenciji u samostanu sv. Marka 
u većem i manjem blagovalištu. Apostoli još medju sobom zbore i 
govore, ali su se ponešto umirili, jerbo im je svijest čista, a onaj, koji 
je imao paklenu nakanu izvesti, tako označen, da više nikakve dvo- 
umnosti nije biti moglo. Sv. Ivan počiva jur miran i blažen na prsima 
meštra svoga, priljubio se ognjišću vječitu, da srce svoje još većma na 
božju i ljudsku ljubav razgrije. Nesretnik Juda Iskariot na skrajnoj lje- 
vici pravi je kip paklenjaka, koji rodu ljudskomu zavidi sreću, slavu 
i slobodu, koja ga čeka. Vidi se, da se je usudioprimiti jiće sveto, zalog 
života i neumrlosti, kad je duša čista; zalog smrti i odsude vječite, 
kad je duša nečista. Sa zalogajem svetim i bogogrdjem hudim zapečati 
on na uvijeke zlobu i zavist duše svoje tako, da ga ništa više od paklene 
nakane svoje odvratiti ne može. 

Jednom je pritisnuo tobolac s novcem na prsa odajući srce svoje, 
koje se novcu kano Bogu klanja i njemu sve žrtvuje, što je čovjeku na 
ovom svijetu sveto i uzvišeno, sve, što mu je milo i drago; drugom pak 
se kano očajanik za kose hvata, znak, da ga svijest jošte grize i da mu 
luč k pokori i pokajanju još posve ugasnula nije, dok na posljetku o 
milosti i ljubavi božjoj ne zdvoji i grdnim samoubojstvom ne skonča. 
Dobro veli apostol: „Avaritia idolorum servitus" (Lakomost se idolima, 
to jest kumirima klanja). Kad čovjek pomisli pogledom na ovu sliku, 
da se je tu o najvećem otajstvu ljubavi i milosrdja božjega prama 
nama radilo; kad pomisli, da nam to pravo i istinito očitovanje božje 
ljubavi i milosrdja tim milije biti mora, što ga je Isus začinio divnim 
žarom srca svoga veleći apostolima: „Željno sam želio ovaj put vaz- 
menoga jaganjca s vama blagovati" — to će reći: željno sam želio 
za vas umrijeti, jer je u smrti mojoj cijena života, slave i otkupljenja 
vašega; kad čovjek pomisli, da nas je Isus posljednjom večerom u 
časti i po časti svećeničkoj dionicima učinio na uvijeke cijele baštine 
svete muke i smrti svoje; kad pomisli, da je Isus povodom posljednje 
večere u znak svoje poniznosti i ljubavi apostolima noge prao; kad 
pomisli, da Isus upravo ovom prilikom apostolima na vječitu utjehu sve 
ono ponavlja, što je igda ljubavi dobrote božanstveno srce njegovo 
prama njima oćutjelo; „Vi niste, veli on, sluge moje, nego prijatelji 
moji, koje iskreno ljubim, kojima sva otajstva srca svoga otkrivam; 
i otac moj vječiti ljubi vas, jer ste vi mene ljubili i meni vjerovali; 
ljubite se medju sobom, kao Što sam ja vas ljubio; zapovijedi moje ob- 



2. Sliks u stolnoj crkvi djakovačkoj. 295 

državajte; ne smućujte se, što vas ostavljam, ja ću se opet povratiti, 
vidjet ćete me, preteći ću vas u Galileji; ne bojte se, kad vas mene radi 
proganjali budu, ja ću biti s vama, ne ću vas ostaviti osamljene, poslat 
ću vam Duha svetoga, koji će vas utješiti i okrijepiti"; sveto ovo obe- 
ćanje šestput ponavlja; „Ja sam, veli im, pravi vinograd, a otac moj 
je vinogradar; ja sam trs, a vi ste loze; loza, koja u meni ostaje, plod 
donaša, a loza od čokota odsječena suši se i u vatru baca; ostajte u meni, 
ko što ja ostajem u vama, pak ćete plod obilni donijeti i plod će vaš na 
uvijeke trajati"; nadodaje još i divnu molitvu za njih i za vas svijet, 
da se nitko ne izgubi, nego da svi spašeni budu; da svi, koji u njega 
vjeruju ili igda vjerovali budu, u jedinstvu presvete Trojice zalog i 
slavu svoga vlastitoga jedinstva i spasa slave; — kad sve ovo, po- 
navljam, čovjek promisli, onda se i nehotice vapaj iz nježne duše iz- 
tisne: „Ah dobri i milostivi Bože, zašto dopusti, da se otajstvo pre- 
čiste i predivne ljubavi tvoje pri posljednjoj večeri nekim načinom 
oskvrni najcrnijom nezahvalnošću i najgrdnijim izdajstvom, zašto do- 
pusti, da nam sunce pravednosti, istine i ljubavi, da nam dan naš, 
koji ne zalazi, u podnevu upravo tmasti oblaci zastiru?" Ova čuvstva 
obuzimahu već početkom nježnije duše; zato se je već 14. stoljećem 
ovaj dogadjaj i drugim načinom predstavljao. Slavni Dominikanac 
Angeliko Fiesole predstavlja Isusa, kako pri posljednjoj večeri pričešća 
svoje apostole, ali ih je samo 11; dvanaestoga pak označuje stolica 
na tlo porušena. Njega je u najnovije doba slijedio čuveni Overbeck, 
umjetnik nježne pobožnosti i sveta života. Ni njegova duša ne mogaše 
podnijeti, da blago otajstvo posljednje večere pogrdi gnj usnom osobom 
Jude, koju samo bezdno pakleno izriga. Najneviniji je u tom obziru 
brat Angelika Fiesola, Dominikanac Benedetto. I on predstavlja 
Isusa, kako u posljednjoj večeri pričešćuje apostole, ali je tu 12 apostola, i 
svi su bez iznimke označeni sjajnim polumjesecem oko glave. Valjada 
je dobri Dominikanac mislio, da i Judi Iskariotu takav znak apostolske 
časti dotle pripada, dok se ne pričesti i tim bogogrdnim činom sama 
sebe na uvijeke ne odsudi. 

U ostalom otajstvo svete večere služi nam i poukom i po- 
nukom. Poukom: da i najcrnija nezahvalnost i najgrdje otajstvo pakla 
božjoj providnosti služi na podignuće viših svrha. Ponukom : da se od 
svake strasti i pohote čuvamo, osobito pak od lakomosti za novcem, 
koja u naše doba toliko mah preotima. Moć religioznoga čuvstva naj- 
plemenitija i najuzvišenija je moć duše naše. Ona nas više nas samih 
i više praha zemaljskoga u idealne visine uznaša; njoj se sva slavna 
i heroička djela ovoga svijeta pripisati imaju. Nju je sama ruka božja 
kano živu žeravicu u srce ljudsko položila. Do nas je i do odgojenja na- 
šega, da ne dopustimo, da se taj žar duše naše utrne, da ga prah i pepeo 
ništavih želja i nevaljala življenja zaduši. Pače do nas je i do odgojenja 
našega, da žar taj svaki dan njegujemo, da ga idealnim 
životom i idealnim težnjama u oganj sveti raspirimo. U ovom 
se sastoji otajstvo života i budućnosti naše. Ko što se svaki dan 
kruhom i vinom hranimo, tako se isto svaki dan i očenašom hraniti 



296 !! - Rasprave. 

moramo. Svaka nedjelja jest doduše dan svečanosti i veselja obitelj- 
skoga i javnoga, ali je ujedno i dan molitve i pobožnosti, da se pri ognju 
presvete žrtve razgrijemo i na idealne svrhe i žrtve okrijepimo. Tko 
ovo niječe, ne poznaje nimalo narav ljudsku. Zabadava je ona divna 
večera, na koju nas Gospodin poziva, ako smo se materijalnim životom 
u živine pretvorili, pak kad nam je za Boga i narod uzavreti i na 
bitnije se žrtve odlučiti, onda se po riječi Sv. pisma ili ženimo ili njivu 
našu kušamo, to će reći, onda za 30 srebrnjaka sve prodajemo, što 
bismo pogledom na Boga i narod samom žrtvom vlastitoga života 
svoga otkupiti imali. 

S ovakom mišlju i željom prelazim na opis slijedeće u istom redu 
slike Seitza starijega, koja predstavlja izdajstvo Judino. 

Isus poslije posljednje večere uzilazi s učenicima svojima na Goru 
maslinsku, da po običaju svom noć u molitvi i promatranju probavi. 
Uzašav na goru ostavlja učenike svoje na polju ter ih ljubezno opo- 
minje, da mole i bdiju, jer je fiastao čas tmina i kušnje. On se pak 
sam na gori prostire pred vječitim ocem svojim ter ga iz dna duše 
• po triput moli, da ga mimoidje kalež ljuti, ali svaki put nadoda je ono, 
što i mi u svakoj nuždi i nevolji ponoviti imamo: „Ali ne moja, nego 
tvoja sveta volja budi!" Svako djelo božje dobrote i ljubavi osniva 
se na slobodnoj volji i odluci božjoj. Bog je čovjeka slobodnom voljom 
i odlukom stvorio, da se slikom i prilikom svojom na ovom svijetu 
nasladjuje i da u dragovoljnom posluhu i izvrsnom životu ljudskom 
veličanstvu svomu dostojni poklon i strahopočitanje priskrbi. Bog je 
čovjeka slobodnom voljom i odlukom otkupio; zato Isus prije nego bi 
cijenom muke i smrti svoje rod čovječji s ocem svojim izmirio, sve- 
čanim načinom pred Bogom i zemljom priznaje, da sve ono, što na 
slavu božju i spas ljudski podnaša, slobodnom voljom i odlukom pod- 
naša. Otajstvo naše smrti i propasti bijaše otajstvo naše oho- 
losti i neposluha. Otajstvo našega otkupljenja i spasa imalo je biti 
otajstvo dragovoljne poniznosti i posluha. U strogom smislu pregorka 
muka Isusova počinje na Gori maslinskoj. Tu se obavi smrtni boj 
(agonia). Tu Isusa obalije krvavi znoj, koji mu iz svetoga tijela istisnu 
ne samo promatranje onih nepravda i hudopština, koje se tada na njem 
dovršiše, nego i one nezahvalnosti i nevjernosti, kojom ga opaki ljud 
vazda zameću i za 30 srebrnjaka prodavaju. Na gori Kalvariji pro- 
lijeva Isus svu svoju krv, da čovjeka od vječite propasti otkupi i na ne- 
umrli život probudi. Na Gori maslinskoj krvavim znojem posvećuje 
i od staroga prokletstva oslobadja zemlju, da ju otkupljenik kano 
baštinu svoju smatrati i na korist svoju u miru božjem obraćati može. 
Molitvom i angjeoskim pozdravom okrijepljen Isus silazi s gore i na- 
vješćuje učenicima, da je užasni čas prispio i da se izdajica jur pri- 
bližuje. Malo poslije eto i zbilja Jude lskariota u pratnji sa svjetinom 
i vojnicima. Ovaj čas naša slika predstavlja. Parnica, koju pakost žu- 
dinska proti Isusu vodi, ništa drugo nije nego paklena mreža neured- 
nosti i nezakonitosti. Jednu takvu neurednost odmah s početka spo- 
čituje Isus Zudijama: „Vi, kako vidim, j^dođjostejs ^oružjem i koljem 



2. Sliki u stolnoj crkvi djakovačkoj. 297 

proti meni kano proti lupežu. Ja se pak svaki dan bavih medju vama 
i javno podučavah u crkvi, a vi me ne uhitiste. Ali je nužno, da se 
vrši Sveto pismo, jer je sad vaša ura i moć tmina". Ja sam već jednom 
rekao, da je Isus i u skromnom životu svom kadšto božanstvo svoje 
očitovati običavao; sad pak opetujem: presveta muka njegova bila je 
poniženje i uništenje njegovo, ali se i u njoj višeput očituje moć i slava 
božanstva njegovoga. Na pitanje: „Koga tražite?" odgovara mnoštvo 
„Isusa Nazarećanina !" Isušim pak s takvim veličanstvom i s tolikom 
moći odvraća: „Ja sam", da ih ta riječ: „ja sam" onesvješćuje i na tlo 
obara. I doista dotle ga se dohvatiti ne mogahu, dok im se sam ne 
predade govoreći: „Ja vam rekoh, da sam ja; ako mene tražite, evo 
me ! Ove t. j. apostole moje pustite". 

Čudnovato je, da je moglo biti učenjaka, koji su iz proste bludnje 
i puke predsude, da je vrhunaravnost nemoguća, ustvrdili, da Isus 
nije pravi i živi Bog. Poznato je, da Renan u svom „Životu Isusovu" 
Isusa stoput naziva uzorom čovječanstva, koji se je i životom i naukom 
do takve izvanredne i do sad nečuvene izvrsnosti i visine podigao, 
da ga Bogom nazvati možemo, premda po njegovu pravi i živi Bog 
nije. Ovako umovanje pravo je pravcato protuslovlje, koje skrajnu 
slabost uma čovječjega, a preveliku moć bludnji i predsudS. dokazuje. 
Istina je živa: Isus je i kano čovjek samo smatran i životom i naukom 
uzor pravi čovječanstva, ali s ovom izrekom, koju svi prizna vaj u, 
nerazdruživo je spojena vjera i uvjerenje, da je Isus ujedno pravi živi 
Bog, jednoga bića, jedne moći i jedne slave s vječitim ocem svojim, 
a to zato, jer Isus vjeru o božanstvenom biću i naravi svojoj tako jasno 
i razgovijetno uči i predaje, da uprav na njoj samoj sav život svoj, 
sve uzvišeno zvanje svoje, sva djela svoja, osobito pak svetu smrt 
i uskrsnuće svoje bezdvojbenim načinom osniva. Ako je dakle Isus 
uzor čovječanstva, onda je ujedno i pravi i živi Bog; ili ako nije pravi 
i živi Bog, onda ne može biti uzorom čovječanstvu, nego je pravi bogo- 
grdnik. Izmedju ostalih primjera evo živi primjer iz muke njegove. 
Dovedu Isusa svezana pred Kaifu, velikoga svećenika, čovjeka ništa vca 
i nevjernika, koga su Rimljani rado vidjeli na visu svećeništva, jerbo 
su željeli, ko što to svagdje samosilnici žele, da se i ta doslije još ne- 
oskvrnjena moć u narodu žudinskom skrši i uništi. Tu preslušaše 
razne svjedoke proti Isusu, ali svjedočanstva njihova ne bijahu suglasna. 
Na posljetku dva su se svjedoka složila u tom* da su čuli, da je Isus 
rekao, da će hram jerusolimski u tri dana porušiti i opet ga sagraditi, 
a Isus govoraše o hramu tijela svoga i o svetom uskrsnuću svom. U 
velikoj se dakle srneći i pobuni nalazi vrhovni svećenik i sud. Tada ve- 
liki svećenik Kaifa ovako progovori Isusu: „Ja te zaklinjem Bogom 
živim, reci nam: jesi li ti Krst, sin Boga blagoslovljena na uvijeke?" 
Pitanje ne može biti ni svečanije ni jasnije. Isus ima odgovoriti u ime 
Boga živoga, to jest, ima tvrdnju svoju najsvečanijom zakletvom 
potvrditi. Na to svečano i jasno pitanje Isus isto tako svečano i jasno 
odgovara: „Vi rekoste, ja jesam sin božji". Pak da nikad nitko o smislu 
svetih riječi njegovih dvojiti ne može, nadodaje: „U istinu govorim vam: 



298 //. Rasprave. 

od sada ćete vidjeti sina čovječanskoga, gdje sjedi ob desnu vječitoga 
Boga i dolazi vrhu oblaka nebeskih". Isus dakle u najsvečanijem času 
života svoga zakletvom potvrdjuje, da je sin božji, da sjedi ob desnu 
oca svoga, to jest, da je s njim jedne moći i jedne slave, i da će premda 
sad ponižen i nepravedno sudjen jednom u sjaju svoga veličanstva 
na oblacima doći suditi žive i mrtve. Sad velim: ako je Isus uzor čovje- 
čanstva, onda je bez dvojbe ujedno i Bog pravi i živi. Nije li pak Bog 
pravi i živi, onda ne može biti uzor čovječanstva. Onda Kaifa pravo ima, 
što haljinu svoju razdire, što u sav glas vapije: „Što će nam inih svje- 
dočanstva, on sam proti sebi svjedoči, jer se Bogu ravnim čini i hudim 
bogogrdnikom označuje"; onda pravo ima besvi jesna svjetina, koja viče : 
„Jest, kriv je smrtne pedepse, propni, propni njega!" Ali vratimo se 
k našoj slici. 

Crna je noć. Umjetnik je crveno-žutkastu boju bakalja na podlozi 
guste tmine tako udesio, da užas i strahotu označuje, koja je i pukom 
i zlobom ljudskom zavladala. Pred vojnicima i svjetinom grede Juda 
Iskariot, zloćom, zavišću i licumjerstvom pravi infernalni kip. To 
označuje ne samo lice, ne samo oči, čelo i usta, nego i svaka vlas na glavi 
i na bradi. Odurno i izgubljeno stvorenje, koje se paklenoj moći 
u službu i suzan jstvo predalo ! Lijevom drži tobolac s novcem u ruci 
kano znak one strasti i pohote, koja ga u ponor pakleni strmoglavi; 
desnom ogrlio je Isusa ter ga ljubi. Isus je i opet pravi kip veličanstva 
i onoga božjega mira i utjehe, koja pravednika ni usred svih muka 
ovoga svijeta ne ostavlja. Na najgadniji i najhudji pozdrav krotko 
i umiljato odgovara Isus: „Prijatelju, što si došao?" Još jednom izgub- 
ljenika prijateljem naziva, ne bi li se osvijestio i pokajao; znak, da 
ljubav i milost božja grješnika nikad ne ostavlja, nego ga svedjer 
na pokoru nuka. U riječima: „Zar poljupcem sina čovječanskoga 
izdaješ?" leži ljuti prijekor, da je zloba snošljivija, kad se u naravnom 
svom licu predstavlja, nego li kad se plaštem licumjerstva pokriva. 
Ah! kamo sreće, da se ovaj hudi čin, podloga izdajstva u svijetu ne 
potvara ! Isus je ruke raskrstio. Lijevu predao je protivnicima, da ju ko- 
nopom vežu, znak, da je dragovoljno uznikom i sužnjem postao, da nas 
od okova smrti i od sužanjstva paklenoga oslobodi. Desnom pak liječi 
ranu Malha, sluge svećeničkoga, koji pred sv. Petrom leži. Umjetnik je, 
ko što mi sam kaza, tim označiti htio, da je Isus vječiti dobročinitelj 
roda ljudskoga i da je napose u svetoj muci svojoj liječnik božji, koji 
rane naše svojim ranama i svojom patnjom vida. Nama je pak svima 
u tom vječiti primjer, da i neprijateljima svojima dobro činimo, jerbo 
Isus svoga protivnika ranu čudnovatim načinom liječi. S te je strane 
vrlo znamenito, što Isus ukora va učenika, koji se mača latio, da ga brani. 
„Moj Petre, veli on učeniku, ostavi se oružja, jer tko se oružjem služi, 
oružjem se i gubi. Volja oca moga i otajstvo spasenja ljudskoga zahtijeva, 
da ja trpim i umrem; a kad bih ja htio, jedan samo dah usta mojih uništio 
bi ne samo sve protivnike moje, nego i sav svijet; kad bih ja htio, otac 
moj bi poslao dvanaest kora angjeoskih, da me brane. Znaj i pamti dobro, 
Petre, da se sveto zvanje, koje obavljam i koje sam vama povjerio, ne 



2. Slike u stolnoj crkvi djakovačkoj. 299 

ima nikada braniti oružjem vanjskim, nego samo oružjem duševnim. 
Otajstvo vjere i spasa moga braniti se ima vazda samo istinom i pravdom 
božjom, samo ljubavlju, svetošću, ustrpljivošću i svakim poštenjem 
i izvrsnošću svakom. Ja nisam nipošto na ovaj svijet došao, da gubim 
svijet, nego da ga spasem. Moj Petre, drvo križa i smrt moja, to je 
jedino oružje, kojim se služim, da svijet predobijem. U smrti mojoj 
i u uskrsnuću mom leži zalog života i slave vječite. U tom ja vama 
i nasljednicima vašima ostavljam vječiti primjer, koji slijediti imate. 
Zadaća vaša nije rane zadavati i krv prolijevati, nego je vaša zadaća 
i dužnost sveta za protivnike i neprijatelje svoje krv vlastitu proliti i 
smrt dragovoljno podnijeti". Ovo uzvišeno načelo ostavlja Isus kano 
svetu, skupocjenu baštinu crkvi svojoj, nasljednici prava svojih i 
otajstva svojih. 

Slika je posve monumentalna. Isusu s desna neki su Farizeji ruga- 
jući mu se i radujući se zlu njegovu. S te strane u daljini vidjeti je 
apostole, gdje bježe. Jedini Petar ostaje, da Isusa slijedi. On na sebi 
ljuto oćutje, da je riječ Isusova vječita i da Isus tajna srdaca naših 
i tajna budućnosti naše dobro poznaje, i da se svaka riječ proročan- 
stva njegovih doslovce ispuniti ima. 

U apsidi, koja slijedi, slikat će se Isus na križu. U istom pak sve- 
tištu na istočnoj strani slijedi slika Seitza starijega: uskrsnuće 
Gospodnje. Parnica, koju pakao i zloća žudinska proti Isusu 
podiže, dvije svoje strane ima: jednu zakonitu (juridičku) i tjelovitu 
(materijalnu), a drugu moralnu. Sav pak čin svete muke i smrti ima 
značenje sakramentalno ili otajstveno, po kom je muka Isusova cijena 
otkupljenja našega, a smrt njegova izvor vječitoga života našega. 
Premda je Isus na drvetu križa umr'o i pokopan bio, jerbo je to otajstvo 
ljubavi i milosrdja božjega u ime spasa ljudskoga zahtijevalo, ipak je 
Isus i sa strane juridičke i materijalne divno pobijedio; jerbo sva par- 
nica proti njemu od prvoga početka pak tja do konca svoga ništa drugo 
nije bila nego tja do najtanjih niti svojih huđo pletivo svake neured- 
nosti i očevidne nezakonitosti. Kad se pak protivnik proti nedužnoj 
žrtvi svojoj nezakonitošću služiti mora, onda je baš upravo u tjelovitoj 
pobjedi svojoj grdni i sramotni poraz doživio. Ako Bog da života i 
zdravlja, ja ću o tom jednom opširno progovoriti, jerbo mislim, da će 
stvar izobraženije naše krugove, osobito pak odvjetničke zanimati. 
U ostalom nevinost Isusovu svjedoči sam izdajica odbijajući od sebe 
cijenu izdajstva i ispovijedajući očito pred zavoditeljima svojima, 
da je izdao krv pravednika. Nevinost Isusovu svjedoči Poncije Pilat, 
čovjek slab i neznačajan, kakvih je uvijek puno na svijetu, koji se i 
same svoje sjene boji, koji je pripravan svemu se prilagoditi i sve ne- 
pravde ovoga svijeta odobriti, samo da svoj položaj spase. Njegovo je 
svjedočanstvo posve vjerodostojno, premda voda, kojom ruke svoje 
pere, nije u stanju oprati sramotu, koju je na se i na uspomenu svoju na 
uvijeke bacio. Nevinost Isusovu osobitim načinom svjedoči izobraženi 
rimski stotnik, koga je dužnost vojnička slučajno pod križ dovela, 
da svjedokom postane divne one ustrpljivosti, krotkoće, mudrosti i 



300 //• Rasprave. 

milosrdja, s kojim Isus smrt na drvetu križa podnaša. Lijepa riječ toga 
stotnika: „Vere hic filius Dei erat" (u istinu ovo je sin božji), jasan će 
i vječit dokaz nevinosti Isusove ostati. — Tako je božja providnost od- 
redila, da kroz tmaste oblačine žudijske nepravde i krvoločnosti probije 
od vremena do vremena sunce božje pravde i istine. 

Ali još i s druge strane moralna je pobjeda Isusova sjajna i slavna. 
Isus posve jasnim i odrešitim načinom proriče ne samo smrt svoju, 
nego ujedno i uskrsnuće svoje. Nikoga u cijeloj Judeji ne bijaše, koji 
toga ne bi bio znao. Stoga starješine svećenički poslije smrti Isusove 
dolaze k Pilatu i govore: „Ovaj bunitelj puka rekao je, da će treći dan 
uskrsnuti. Bojimo se, da ne dodju učenici njegovi i da ga ne ukradu; daj 
nam stražu, koja će nad grobom njegovim bdjeti." Kad bi čovjek smio 
svete i neumrle riječi Isusove u prosti jezik obične parnice prenijeti, tada 
Isus Zudijama ovo govori: „Vi ćete me umoriti, ali znajte, da će upravo 
smrt moja, koju vi držite zalogom vaše pobjede, sjajnim i vječitim zna- 
kom postat vaše sramote i vašega poraza; jer ću ja treći dan uskrsnuti, 
što će biti vječita pobjeda moći, neumrlosti i slave božje, koja u meni 
prebiva, a vječitim temeljem nade i ufanja, koju svijetu ostavljam". 
Starješine svećenički primorani su bitnu ovu okolnost u parnicu svoju 
proti Isusu uplesti; zato išću i postavljaju stražu na grobna vrata, 
zato vlastitim pečatom svojim označuju grob Isusov, zato pred cijelim 
svijetom priznavaju: ako bi Isusa nestalo iz groba, da bi najpotonja gora 
bila od prvašnjih (novissima erunt pejora prioribus). Sada se ne pita : je li 
Isus i zbiljam uskrsnuo, jer je sveto uskrsnuće njegovo i sveto prebivanje 
i općenje njegovo s apostolima i učenicima svojima tako jasno i ne- 
dvojbeno, kao što je jasno i nedvojbeno sunce božje, koje nam na nebu 
sja i sjat će do konca svijeta; nego se pita: kako se starješine sve- 
ćenički i Zudije prama tomu svetomu činu ponašaju, kako parnicu 
s te strane nastavljaju? Odgovor: tako se ponašaju, da je bjelodano, 
da je svaka njihova riječ prava potvora, laž i kleveta; t. j. sami i ne- 
hotice ispovijedaju i priznavaju, da su poraženi i osramoćeni na uvijeke. 
Što dakle vele, kad se je glas u Jerusalemu prosuo, da je Isus, kao 
što je prorekao, zaista uskrsnuo? Vele: „Reći ćemo, došli su učenici 
noćom, podmitili vojnike rimske i ukrali tijelo Isusovo". Ponavljam: 
svako je to slovo bezdvojbena laž, potvora i kleveta, kojom se uskr- 
snuće Isusovo i pobjeda njegova, a poraz žudijski potvrdjuje. Voj- 
nici rimski podmićeni ! Istina je, carstvo se rimsko jur duboko u pro- 
past svoju naginje; ali ako je u njem još išta zdrava, značajna i kre- 
posna, to je sigurno vojska rimska. Legije rimske svud po svijetu 
ostaviše sjajnih dokaza svoje kreposti i valjanosti. Kad je svud u rim- 
skom carstvu zapta i discipline nestalo, strogi zapt i disciplina uzdr- 
žavala se još u rimskoj vojsci. Rimljani pak neizmjerno prezirahu 
Zudije. Sad pitam: je li vjerojatno, da su se u tima okolnostima voj- 
nici rimski dali podmititi, i to po ljudima, koji se tada svijetla božjega 
progonstva radi čuvati moraju; po ljudima, koji tada u narodu žudij- 
skom najviše potlačeni i prezirani bijahu! Da se to vjeruje, hoće se 
drugih dokaza nego li pukih riječi i očevidnih potvora. Ako je ne- 



2. Sliks u stolnoj crkvi djakovačkoj. J01 

moguće, da su rimski vojnici podmićeni bili, isto je tako nemoguće, 
da su učenici Isusovi podmitili vojnike. Učenici Isusovi u strahu i 
užasu živu. Nigdje se oni na svijetu pokazati ne smiju. Osim toga 
učenici izgubiSe svako ufanje u Isusa. Oni prvo dvoje o njegovom 
uskrsnuću. Kad je prvi put Isus u skrovitom mjestu i pri zatvorenim 
vratima med ju njih stupio i mir im nazvao, premda su već znali 
i vjerodostojno čuli, da je Isus uskrsnuo, prestraše se ipak misleći, 
da utvoru vide. Isus ih istom umiriti morade pokazujući im rane tijela 
svoga i blagujući na očigled njihov. Ali recimo, da je i jedno i drugo 
moguće, zašto starješine svećenički u stvari toli važnoj i odlučnoj 
parnicu ne nastavljaju? Zašto vojnike rimske pred vojnički sud ne 
stavljaju, da se javnom odsudom prizna i potvrdi, da su se vojnici 
rimski podlim načinom podmititi dali? Zašto ne istražuju, gdje su 
učenici Isusovi i koji su ti, koji tijelo Isusovo u noćno doba ukradoše? 
Starješine svećenički ljudi su oštroumni i dosjetljivi, zašto ne pitaju 
i ne istražuju, gdje je mrtvo tijelo Isusovo? Kolika bi to dobit za njih 
bila, da su doista tijelo Isusovo našli i pred cijeli puk iznijeli, da se pre- 
vara javno dokaže! Starješine svećenički od časa, kad Isusa uhitiše, 
pak sve do križa i groba s najvećom uzrujanošću i halabukom par- 
nicu proti Isusu vode, nesvijesni puk proti njemu huškaju i oštro- 
umljem upravo paklenim slabića i neznačajnika Poncija Pilata primo- 
raše, da odsudu njihovu izvrši. Zašto sad, kad se je upravo o konačnoj 
ili dobiti ili porazu radilo, sramežljivo nekim načinom i muče samo 
potvoru hudu u svijet bacaju bez brige i nastojanja, da se potvora 
dokaže i potvrdi? Zašto? Zato, jer su i sami uvjereni, da izmišljotina 
njihova ništa drugo nije nego puka laž i kleveta. Mentita est iniquitas 
šibi. Ali osim toga dokaza evo još jedan pozitivan i bezdvojben dokaz, 
da je potvora žudinska laž i kleveta. Poznato je, da su apostoli malo 
poslije, Duhom svetim okrijepljeni, javno počeli u Jerusalemu evan- 
gjelje Isusovo propovijedati, i to s takvim uspjehom, da je svijet na 
hiljade i hiljade vjeru Isusovu primao. Što na to starješine sveće- 
nički? Starješine svećenički ovim nenadanim pojavom iznenadjeni 
i prestrašeni pozivaju apostole pred onaj isti vrhovni sud — synedrion 
— koji je Isusa na smrt odsudio, ter im javnom odlukom najstrože 
zabranjuju, da više u Jerusalemu i Judeji predikovati ne smiju. A 
što na to apostoli? Apostoli po ustima sv. Petra ovo od prilike od- 
vraćaju: „Mi smo vam u svem, što se stvari ovoga svijeta tiče, podložni; 
ali u stvarima vjere i svijesti vi nikakve moći nemate. U tim stvarima 
starija je božja od vaše. Isus je pravi Mesija, koga naši proroci navije- 
stiše; on je najveći dobročinitelj naroda žudinskoga i spas svijeta. 
Nezahvalnost je skrajna i prava sljepota, što ga vi odbiste, na smrt 
odsudiste i na križ pribiste. Ali vam je nastojanje uzalud, jer Isus je 
treći dan uskrsnuo od mrtvih i živi te će živjeti na uvijeke. Mi 
njega slijedimo, pak rekli vi i odlučili, što vam drago, mi moramo 
vršiti sveto zvanje, koje nam je on u ime spasa svijeta naložio". Oče- 
vidno je, da apostoli uskrsnuće Isusovo pred vrhovnim sudištem, 
pred Anom i Kaifom propovijedaju. A što na to vrhovno sudište? 



302 //• Rasprave. 

Što Ana i Kaifa? Nijedne riječce o staroj potvori! Ako je pak igda 
bilo povoda i razloga ponoviti ju, to je sad bilo u očigled apostola, 
koji tobože zločin učiniše, a sad cijelomu vrhovnomu sudištu i starje- 
šinama svećeničkima nezahvalnost prama Isusu spočitavaju i navješ- 
ćuju, da je Isus na uvijeke zloću njihovu nadvladao i od mrtvih slavo- 
dobitno uskrsnuo. Tako je božja providnost htjela, da ono isto vrhovno 
sudište i oni isti opaki ljudi, koji Isusa na smrt križa odsudiše, javnom 
da tako reknem odlukom svojom priznadu i potvrde vječiti poraz svoj 
i vječito slavodobiće kršćanstva. 

Ovo slavodobiće predstavlja slika Seitza starijega. Ona je posve 
monumentalne naravi, vrijedna i dostojna tolikoga slikara. Slikar 
je po staroj predaji svu svoju namisao u dva veličajna poteza sveo. 
Na jednoj je strani prazan grob Isusov, a nad grobom angjeo rajske 
ljepote, bijel ko snijeg, a sjajan ko sunce. Iz lica i očiju veselje mu 
božje prosijeva. S druge su strane tri Marije, koje jutrom rano u ne- 
djelju pohitiše grobu, da tijelo Isusovo po običaju pomažu. Pobož- 
nice su u brizi, tko će im strašni kamen s grobnih vrata odvaliti; no 
kad tamo, kamen je jur odvaljen, a grob prazan. Ali je Bog skrbio, 
da pobožnost i sveta namjera bude nagradjena; jer angjeo ženama 
govori: „Ne bojte se, vi Isusa tražite, nije ovdje, uskrsnuo je! Nego 
idite u Jerusalem i navijestite to učenicima njegovima." Sve, što su te 
pobožne Marije u ovom času u duši i srcu svom oćutjeti morale, to 
je umjetnik vještim, istinitim i veličajnim načinom u lice i položaj 
njihov metnuo. Višeput je i sad vidjeti, kako naš dobri puk pred ovom 
ili onom slikom poklekne i Bogu se pomoli. Uvjeren sam, da će i ovu 
sliku prosto i pošteno srce našega puka dobro shvatiti i razumjeti. 
Jedan će pred nju kleknuti i sam sebi reći: „Ah nužno je, da i ja iz groba 
svojih grijeha jednom ustanem i da se u nj više ne povratim, ko što 
se ni Isus više u grob svoj ne vraća. Pod tim samo uvjetom vrijedan 
ću biti, da se kršćaninom i pravim učenikom Isusovim nazovem". 
Drugi će opet kleknu v pred sliku iz dna duše za vapiti: „Hvala ti, 
Isuse, što si sam u sebi i sam po sebi cijenom moga otkupljenja i spasa 
postao". Treći će pak u nuždi i nevolji pogledom na ovu sliku okrije- 
piti dušu svoju i ojačati ufanje svoje znajući, da onomu, tko dra- 
govoljno s Isusom pati i trpi, dan uskrsnuća i slave pofaliti ne može. 

Slijedi u istom redu slika od istoga slikara, koja predstavlja uza- 
šašće Isusovo u nebo ili Spasovo. 

Isus poslije slavnoga svoga uskrsnuća 40 dana boravi med ju 
apostolima i učenicima svojima; tješi ih i krijepi; otkriva im najtaj- 
nija otajstva nauka svoga i zvanja njihova; dijeli im oblast ključeva 
nebeskih; daje Petru vrhovnu moć u crkvi svojoj; šalje ih po svem 
svijetu, da nauk sveti propovijedaju i da krste u ime Oca, Sina i Duha 
svetoga. Na posljetku izvede ih iz grada i na očigled njihov uznese se 
u nebo i vraća u sjaj vječite svjetlosti i slave svoje, da i tu ob desnu 
vječitoga oca svoga djelo otkupljenja našega nastavi. Ide k ocu svomu, 
da Duha svetoga, koji od Oca i Sina zajedno proizlazi, pošalje, da u 
apostolima i u crkvi njegovoj na uvijeke ostane i za spas ljudski djeluje. 



2. Slike u stolnoj crkvi djakovačkoj. 303 

Baština sveta, u koju unilazi, i naša je baština po zaslugi muke i 
krvi njegove, jer nam on u njoj mjesto pripravlja. 

Ovaj sveti dogadjaj živa je slika i prilika onoga uzvišenoga 
opredjeljenja, na koje smo kršćanstvom pozvani, ako se živom vjerom 
i izvrsnim životom na nj na ovom svijetu pripravimo. 

Slikar je slijedio staru predaju. Isus se diže u oblake. Tijelo njegovo 
sveto, uskrsom preobraženo, duhovito, prozračno i sjajno, samo se 
po sebi u zrak diže. Sjajni oblaci i svjetlobojna duga obuima ga, a iz 
tijela samog traci sunčani na sve strane probijaju i božje biće i slavu 
svjedoče. Slikar je u kipu Isusovu slijedio stope neumrloga Urbinata 
u posljednjoj njegovoj slici, koja preobraženje Isusovo na gori tabor- 
skoj predstavlja i koja se dan danas kano alem-kamen u zbirci vati- 
kanskoj čuva. I u njoj se Isus preobražen i sjajan u zrak digo. Samo 
što u slici Raffaelovoj Isusa okružuju Mojsija i Ilija, u našoj pak slici 
dva angjela. Jedan u vis gleda, drugi pak u niz, da zemlji navijesti, 
da će Isus, koji se sada u nebo diže, opet se jednom u sjaju svoga veli- 
čanstva na oblacima nebeskima povratiti, da sudi žive i mrtve. Pogled 
na ovu sliku još jednu misao u nama budi. Sv. Pavao apostol uči nas, 
da ćemo svi uskrsnuti, ali da se ne ćemo svi promijeniti. Samo će pra- 
vednici i izabranici božji uskrsom poput Isusa Krsta preobraženi biti. 
Preobraženo tijelo pravednika po divnom opisu Pavlovu bit će duho- 
vito, prozračno, sjajno i neumrlo. Ispod Isusa na zemlji slikar je 
apostole u dva vrlo lijepa zbora razdijelio. Sva su lica apostoli lijepa 
i značajna. Vidi se, da ih polag sve individualne razlikosti sve jedno 
čuvstvo oduševljava, to jest žarka ljubav i zahvalnost prama Isusu. 
Čuvstvo je to tako živo i jako, da bi se apostoli za meštrom svojim 
zanijeli i nekim načinom u nebo poletjeli, da nije po zapovijedi Isusovoj 
još jedno vrijeme na zemlji ostati i sveto zvanje Isusovo na spas svijeta 
vršiti. Slikar je, da neku razlikost u zborove uvede, s punim pravom 
s jedne i s druge strane stavio po jednoga apostola, kako se je na zemlju 
prostr'o, da se Isusu kano Bogu i spasitelju još jednom na ovom svijetu 
pokloni. Po mom sudu i po općem mnijenju ovo je najljepša slika 
Seitza starijega. I boja mu je u ovoj slici sjajnija i čistija nego li u 
ostalim slikama. 

Sad bi mi još samo preostalo dvije slike u glavnoj ladji opisati, 
ali mi se ne će. Umjetnik, koji ih je slikao, vrlo je dobar i plemenit 
čovjek, no slab slikar. Slike mu nimalo nisu monumentalne. Reklo se, 
da je učenik Overbeckov i da je dugo vremena kod Overbecka radio. 
Ja u njegovim slikama ni najmanjega traga Overbeckove umjetnosti 
ne nalazim. Slika jedna predstavlja žrtvu Noemovu, a druga žrtvu 
Abrahamovu. Tim će slikama najoštrija kritika biti neposredno su- 
sjedstvo Seitza starijega i mladjega. 

(Glasnik biskupije djakovačko-srijemske 1873. br. i8. y 18-4. br. 
i—2, 19—23., 1878. br. 1, 3, 5—10J 



3. TRI RIJEČI NAŠE/AU. SVEUČILIŠTU. 



Jedna od najvažnijih i najplemenitijih želja narodnih, hvala Bogu, 
ispunjena je. Sveučilište je otvoreno. Narod ga je neizmjernim žrtvama 
stvorio, što je tim veće hvale vrijedno, čim oskudnija vremena živimo. 
Sveučilište je hram posvećen istini u svim strukama znanja i umjenja 
ljudskoga. U njem se dakle svatko istini svetoj klanjati ima, kojom sve 
na svijetu biva i živi, jer oduzmi biću i životu istinu, odmah siga u sjenu 
i utvoru pretvorio. To znači ona sveta priča o trsu i lozi, koja samo 
dotle živi, dok ostaje u živom općenju sa korijenom svojim. Svako 
društvo, bilo ono državno ili obiteljsko, u istini jedino uvjet pravoga 
života i sigurne budućnosti ima. Stari Polibije tri sto godina unaprijed 
je propast rimskoga carstva prorekao, jerbo je opazio, da njim istina, 
pravda i krepost vladati prestaje. Tursko carstvo sva Europa od rasula 
brani; ali uzalud, kad u njemu istine ni u zametu ne ima. U obitelji se 
istina očituje vjernošću, ljubavlju i slogom, pak ako se makar i najstarija 
i najčuvenija obitelj od toga odvrati, odmah u propast naginjati počne. 
Istina je dakle onaj uzvišeni cilj, za kojim svaki član sveučilišni iz sve 
duše, iz svih sila težiti ima. Svatko tko u sveučilištu boravi, ima istinu 
cijelom dušom prigrliti tako, da je i u život i zvanje prenese i plodove 
njezine u narodu na sve strane širi. 

1. Istina u duši i umu. Čovjek na sliku i priliku božju stvoren 
neodoljivim načinom za istinom teži. Težnja se ta odmah, kad se čovjek 
na život probudi, odzove najprvo u svijesti našoj i svetim njezinim opo- 
menama, a poslije u jeziku našem, u kom nutarnje slovo naše otaj- 
stvenim načinom put i riječ postaje i u vanjski svijet prelazi, da istinu 
govori, budi, širi i brani. Bez istine nitko biti ne može, tako da se isti 
zavodnik i himbenik plaštem istine odjenuti mora, misli li opaki cilj 
svoj postići. Tu prirodjenu i Bogom danu težnju mora svaki član sve- 
učilišta gojiti i razvijati, jerbo kao što se tijelo naše hljebom svaki- 
danjim, tako se isto duša naša istincm, tom hranom nebeskom, gojiti, 
krijepiti i razvijati ima. Lijepo veli Pismo: „Čovjek ne živi samo jelom 
i pilom, nego i svakom riječi, koja od Boga dolazi, jerbo je Bog vječiti 
izvor istine i onoga svijetla, koje prosijeva svaku dušu, koja dolazi na 



3- Tri rijiči naUmu sveučilištu. J05 

ovaj svijet". Istina je baština sveta, koje nam nitko oteti ne može. 
Sve, što si na ovom svijetu stekao, i blago, koje posjeduješ, i čast, koju 
obnašaš, i sloboda, koju uživaš, sve ti se oduzeti može; do jednoga samo 
nijedna moć ovoga svijeta ne doseže, a to je: istina, znanje i poštenje, 
koje si duši svojoj priskrbio. Otale ona sveta opomena: „Tražite vrhu 
svega ono blago, koje ni molj razgristi ni lupež ugrabiti ne može". 
To je ono blago, koje se na sveučilištu stječe. „Istina i znanje najljepši 
j e ures i najsilnija moć duše naše ; istinom se i znanjem jedino do veli- 
koga imena i do neumrle prave slave dospijeva" veli Tacit kršćanski: 
Tertulijan. U istini i znanju leži čestoput uvjet života ili smrti za cio 
narod. Da je narod francuski u posljednjem ratu imao vojsci na čelu 
umnoga Napoleona I. ili Julija Cesara, izbjegao bi bio sigurno štetu 
i poraz, što je pretrpio. Evo što se duši i umu pribavlja time na sve- 
učilištu. Mladost je svježa srca i poletne misli ; zato će, ne dvojim, svaki 
mladić, koji ovo uščita, sa svom ozbiljnosti odlučiti, da umu svomu to 
blago, taj ures, tu snagu čim obilnije priskrbi. 

Ali se pita, kakva ima biti duša, da za tolike darove sposobna bude? 
Od odgovora na ove pitanje zavisi ponajviše uspjeh radnje i nastojanja 
na sveučilištu našem. Duša mladića, koji se na sveučilištu nauci posveti, 
ima biti skroz i skroz kršćanska. Jer 1. kao što se ništa uzvišenijega na 
ovom svijetu postići ne može bez truda i napora, tako se ne može ni 
znanje i umjenje; kac što zemlju, da nam žudjenim plodom urodi, 
znojem lica svoga natapati moramo, tako isto, ako mislimo, da sjeme 
istine i pravde, koje se na zemljište duše naše baca, plod donese, ima se 
dan i noć znojem lica našega natapati, inače je palo sjeme na kamen 
ili na drač, i ostalo je loše, ili ga nije zemlja pokrila, i došle ptice nebeske 
i odnijele ga. Ako u duševnom i umnom radu želimo uspjeti, valja sa- 
moga sebe zatajiti, valja se rasipnosti i raskošja odreći, valja sve vrijeme 
znanju i umjenju žrtvovati. Sveto pismo, da čovjeka na rad obodri 
i probudi, upućuje ga na mravca i pčelu; naše novo sveučilište, misli li 
svoju svrhu postići, ima nekim načinom mravinjakom i pčelinjakom 
postati. Svaki je nas primio od Boga lijepih darova, jedan deset, drugi 
pet, a treći dva talenta; ali se valja darom božjim poslužiti, valja ta- 
lentom dobivenim lihvariti. U istini je Bog, a tko istini služi, Bogu 
služi, pak će Bogu razlog dati, kako se je vremenom, prilikom i darom 
božjim poslužio. Svakomu mladiću imala bi ona priča evangjeoska o 
slugama, koji talent od gospodara primiše, da se njim posluže, uvijek 
pred očima lebditi. Naš sv. Jero, najveći genij i najučeniji čovjek svoga 
vijeka, svjetuje svećenicima, da se kruhom Svetoga pisma u znoju lica 
svoga svaki dan hrane, da im se knjiga sveta iz ruku nikad ne izmiče, da 
s njom bdiju i nad njom zaspe; na posljetku svoj im energičnim načinom 
veli: „Svećenik je poput proroka, o kom se veli: Devoravit librum 
hunc" — svete knjige gutati, probaviti i u krv svoju pretvoriti. Ovo se 
isto svakomu mladiću reći mora. Valja da se knjiga uvijek mladiću u 
ruci nalazi, valja čestoput noć u dan pretvoriti, valja nauk, koji slušaš, 
ako smijem tako reći, proždrijeti i u meso i krv svoju pretvoriti. Ne hasni 
tu ni na genijalnost i lakoću u učenju pozivati se, jer prvo genijalnost 

20 



306 //• Rasprave. 



je vrlo rijetka stvar i čestoput, što se takovom naziva, ništa drugo nije 
nego puka mašta i taština; a drugo: kao što je zdravu i jedru tijelu 
više hrane potrebno nego slabu, isto tako darovita duša više hrane 
duševne treba, jer inače ostade, kako iskustvo višeput uči: ,,aes sonans 
et cymbalum tinniens". Čim si darovitiji, moj mladiću, tim, vjeruj mi, 
imaš ozbiljniji i radeniji biti, želiš li do istine i do lijepa imena dospjeti; 
ako si darovitiji, a ti spadaš i onako medju one izabranike, kojima je 
Bog zastavu u ruke stavio, da druge brže za sobom na strmu goru po- 
vuku, koja na vršku svom hrani bujnu lovoriku dosudjenu onima, koji 
ustraju do konca. Napoleon prvi, najgenijalniji čovjek našega vijeka, 
u svojim memoirima stoput ponavlja, da vojnik, koji misli do znanja 
i slave ratne dospjeti, ima, kako on veli, oblijedjeti bdjenjem nad knji- 
gama i kartama geograf ičkima; da je budala, koji misli, da se vojnička 
znanost samo praksom uči. Jedanput mu vojvoda neuchatelski reče o 
jednom generalu: ,,I1 sent le poudre" (smrdi puščanim prahom), a Na- 
poleon mu odvrati: ,,J' aimerais mieux, qu'il sentit l'huile de la lampe" 
(volio bih, da smrdi uljem noćne lampe). Vrijedna i dostojna izreka 
tolikoga muža! Isti taj veliki muž reče jednomu mladiću u svojoj 
školi: „Travaillez sans cesse, chaque heure perdue est une chance de 
malheur pour Tavenir" (radite bez prestanka, jer svaka ura izgubljena 
povodom biti može nesreće za budućnost). Koli lijepa i ozbiljna riječ! 
Koli se ona pristoji stvari, o kojoj govorimo! 

Ako je pak tomu tako, onda pitam ja, što je, što mladež, za rasipnim 
i zabavnim životom toli pohlepnu, na toliku ozbiljnost i radinost sklo- 
niti može? Da li pozitivističke i materijalističke doktrine, koje se žali- 
bože već u nas širiti počinju: da moralnoga zakona, o kom Ciceron isto 
tako divno i istinito, kao i sv. Pavao apostol zbori, nema? — da se svi 
naši naravni nagoni i sve naše pohlepe i pohote mirno razvijati imaju, 
jer tko njima svima bez razlike zadovolji, da je svoju svrhu postigao? — 
da su najveći zločinci, da su dakle petroleosi, koji su taoce ni krive ni 
dužne poubijali i oganj u biblioteke i zbirke bacali, ne toliko krivci, 
koliko samo nesretnici? — da se cijelo othranjenje čovjeka u tom sa- 
stoji, da se neka maglovita predstavljanja (Vorstellungen), kako vele, 
etiziraju, koja tada voljom po svojoj volji bez potpune njezine slobode 
vladaju? — Po toj bi teoriji učeni ljudi, koji tih etiziranih „Vorstellunga" 
do sitosti imaju, ujedno i najizvrsniji bili, a ja velim: kad sudac živih 
i mrtvih bude posljednju statistiku kreposti i zloća sastavio, onda će 
se po svoj prilici više učenjaka i vještaka na lijevoj strani naći nego 
prostoga puka, koji je po svojoj vjeri i katekizmu živio. Dobro je sv. 
Augustin opazio: „Surgunt indocti et regnum coelorum rapiunt, nos 
autem doctrinis nostris in coeno vitiorum volutamur". Je li to nauk, 
pitam još jednom, koji je u stanju mladež na onu radinost i požrtvo- 
vanje skloniti, bez koje ne ima istine, ne ima nauke? Ah nije; i stoput 
ne samo u ime vjere, nego i u ime zdravoga uma opetujem: nije! 
Kud takove užasne teorije vode, vidi se iz toga, Što se je Moleschott, 
glavni stup njihov, usudio prispodobu učiniti izmeđju zločinca, koji je 
njemu samo nesretnik, bez ikakve krivnje, i izmedju suca, koji u ime 



J. Tri HjšH naštmu svđtUiUiiu. J07 

društva i zakona sudi, ter zločinca pretpostavlja sucu: ,,Quel raport en 
effet — veli on — y a-t-il entre l'individu aveuglć par la passion, qui 
commet un meurtre, et le calme d'un tribunal, qui sans obtenir un avan- 
tage moral, quel qu'il soit, se venge d'un crime par la mort?" Tu je 
ubojica oslobodjen, a sudište odsudjeno. Po toj filozofiji karnoga prava 
ne bi suci zagrebački smjeli odsuditi ubojicu Bastijančića, koji je u po 
bijela dana u Zagrebu ubio siromaha Hofmanna, nego protivnim na- 
činom suci odsudjujući nevinoga nesretnika zaslužili su, da se odsude 
na 18 godina tamnice ! (Vidi „ Revue des deux mondes" od kolovoza god. 
1873- na strani 531., naslov: „La responsabilitć morale et le droit de 
punir" od E. Caro). 

Duša mladenačka za istinu i nauk samo sv. evangjeljem sposobna 
postati može, koje veli i uči, da čovjek u sadanjem stanju svom nije 
posvema zdrav dušom svojom; da ima u čovjeku osim svetoga zakona 
svijesti i zle pohote, koju suzbijati, pokoriti i na križ, da tako reknem, 
pribijati valja; da je nauk, krepost, izvrsnost i sve, čim se čovječanstvo 
diči i ponosi, uspjeh ljute borbe, koju čovjek sa samim sobom biti mora; 
da je mnogo teže, kao što su već stari rekli, samog sebe nego sav svijet 
nadvladati, jer se je čestoput dogodilo, da je onaj, koji je sav gotovo 
svijet nadvladao, kukavno stradao i poginuo ne znajući samoga sebe 
savladati; da se čovjek ne samo do groba sa samim sobom za krepost 
i izvrsnost boriti mora, nego da u toj borbi čovjek i najčestitiji čestokrat 
podlegne, što ne samo sv. Pavao apostol sebi samom divno lijepim 
načinom svjedoči, nego i poganska mudrost to isto priznaje, pošto u 
ime njezino jedan od prvih mudraca staroga svijeta veli: „Video meliora 
proboque, deteriora sequor". — Kad je dakle sv. Pavao apostol, čovjek 
najizvrsniji, makar se i ne obazreš na njegovo uzvišeno zvanje, sebi 
rekao: „Castigo corpus meum et in servitutem ređigo, ne cum aliis 
praedicavero, reprobus ipse efficiar" (fruštam, trapim tijelo svoje i pod 
jaram ga stavljam, da sam ne propadnem, dočim drugim spas navje- 
šćujem), jasno je, da i mladež, koja se je nauci posvetila, na samu sebe 
paziti ima, da se ima čuvati svake zle prigode, da ima pohote svoje 
strogim načinom pod jaram svoga uma i svoje svijesti stavljati, da se 
u boju proti samomu sebi od malenih nogu vježbati ima, da iz obilna iz- 
vora svete vjere sva ona sredstva crpsti ima, koja su Bogom dana, da 
se čovjek na svaki ozbiljniji rad spremi, osnaži i učvrsti. To mi se danas 
nužnije čini nego igda. U doba moje mladosti vladao je u školi veći 
zapt nego li danas, te ja barem od svoje strane ne mogu dosta Bogu 
zahvaliti, što sam skoro svu svoju mladost u sjemeništima i zavodima 
pod strogom disciplinom proveo. Ako je išta u meni znanja i dobrote, 
priznajem drage volje, da je to puki dar božji i posljedica onoga stro- 
goga reda, kojino u sjemeništima vlada. Ja ozbiljniji značaj, znanje 
i svakovrsnu valjanost engleskoga naroda tomu ponajviše pripisujem, 
što se mladež sveučilišna u Engleskoj većinom u konviktima i pod 
zaptom othranjuje. Danas je veća sloboda nego negda na sveučilištima 
i u školama, pak i otud može velike koristi biti, jer ne ima dvojbe, da 
je ono plemenitije i uzvišenije, što se naslobodnoj volji i odluci osniva; 



308 //• Raspra*. 

ali pod jednini samo uvjetom: da se naime mladež tom slobodom dobro 
posluži, da sama po sebi sa svom ozbiljnosti uz rad prione, da nigda bez 
uzroka i važnoga povoda od predavanja ne izostane, da, riječ u jednu, 
čim je manje discipline vanjske, tim više bude u svakoj duši i srcu zapta 
nutarnjega, po kom se drug sa drugom u poslu, u marljivosti, u poštenju 
i dičnom ponašanju natječe; a budući da to bez pomoći odozgorbiti 
ne može, zato molim mladiće i zaklinjem narodnom budućnosti, koja 
na njima ostaje, da se vjeri svojih otaca ne ogluše. 

Imaj svaki, komu je iole moguće, svoju bibliju, ter kad ti duh inim 
naukomištivenjemotešča,ati ga razgali i obodri kojom glavom Svetoga 
pisma, osobito Novoga zavjeta. To je vazda meni barem bio, a i danas 
je najbolji odmor. Imaj svaki i nesjetni više kreveta svoga znak sv. križa, 
pak reci barem jutrom i večerom spasitelju svomu: „Ti si, Isuse, put, 
život i istina; ti me vodi, ti me krijepi, ti me nahrani! Ti si, ne imav kud 
glave svoje postaviti, sav sveti život svoj posvetio neumrloj istini i pravdi, 
koja svijetom vlada i vladat će uvijeke! Daj da i ja istoj svetoj svrsi sve 
vrijeme svoje i sve sile duše svoje, osobito u proljetno ovo doba života 
svoga, posvetim! Ti si me, Gospodine, svetom krvlju svojom pobratio i 
svetom božanstvenom smrću svojom na novi viši život probudio; po- 
sveti ti život i nastojanje moje i daj da, kao što si ti u naravi čovječjoj 
meni sličan postao, i ja tebi, vječitomu uzoru svomu, po milosti i po- 
moći tvojoj svaki dan sličniji i na svaki rad i posao sposobniji po- 
stanem ! Daj mi ti, vječiti moj dobrotvore, da pod teretom svoje važne 
zadaće ne smalakšem i učini jaram, što ga nosim, lakim i slatkim!" (ju- 
gum meum suavs et onus meum leve). Ah mladeži moja ! znaj, da u tom 
uvjet života i smrti tvoje i naroda našega stoji. 

Ako je prema tomu izvjesno, da duša mladenačka kršćanska biti 
ima, želi li ona trudom i naporom onim istini se i nauci posvetiti, koji 
svrsi vodi, to biva još izvjesnije, kad se obazremo 2. na sve ono, čega se 
duša čovječja čuvati ima, misli li sebe pravom istinom, znanjem i umje- 
njem obogatiti. Tri su osobito stvari, kojih se duša u tom pravcu čuvati 
ima, i to prvo oholosti. Filozofija, poslovice svih naroda, pak i našega, 
potvrdjuju i izrazuju istinu, da ohola duša oslijepi, a to je posvema na- 
ravno, jer Bog je vječiti izvor svake istine, ter što je sunce zemlii, to je 
Bog duši čovječjoj, pak zato svaki čovjek, koji iskreno za istinom hlepti, 
ima uvijek iz dna duše svoje vapiti: „Gospodine! ti si luč vječita, po- 
svijetli ti dušu moju i rasprši tminu, koja me obuzima !" Oholica se pak 
odvraća od Boga, jer sebe samoga kumirom čini, komu se u nutarnjosti 
svojoj klanja. On je po svom mnijenju sam po sebi svijetao i sjajan, da 
mu pomoći odozgor ne treba. Čovjek u svojoj ograničenosti ima štovati 
onu svetu baštinu istina, koja se od pamtivijeka od koljena do koljena 
tja do naših vremena predaje i hranom tako rekav duševnom čovječan- 
stva biva. Čovjek, koji za istinom teži, ima se obazreti i na tudji svijet 
i osvjedočenje. Oholica pak prezire ex professo čovječanstvo i svu tra- 
diciju ljudsku; on zazire od ugleda božjega, zabacuje svaki ugled, svaki 
svjet i svako osvjedočenje ljudsko; on je sebi samomu najveći ugled, 
ter bi se sav svijet ludoj njegovoj glavi klanjati imao. Čim je koja 



3- Tri HjeH našemu sveučilištu. 309 

stvar novija i rekao bih apsurdni ja, tim je njemu milija; ta zašto 
bi on ostalomu učenomu svijetu naličio? Iskustvom je svih vre- 
mena posvjedočeno, da oholica za istinu nije. Evo nekoliko primjera ! 
Sveti Petar, dok je bio ponizan, poznaje i najdublja otajstva bića Isu- 
sova; pooholiv se pak ne shvaća ni najjasniju istinu. Isus kod Ivana na 
pog. 7. govori najdubljem otajstvu vjere, to jest svetom tijelu i krvi 
svojoj, koja ima svijetu hranom i pilom, to jest izvorom neumrloga ži- 
vota biti. Na posve odlučne i posve jasne riječi Isusove ostavi ga ljud- 
stvo, koje je malo prije čudnovatim načinom nahranio bio; a Isus obrati v 
se na apostole veli: „Zar ćete me i vi ostaviti?" Tada Petar u ime ostale 
cijele družine: „Kuda ćemo, Gospodine! Ti posjeduješ riječi života vječ- 
noga?" Evo u prostoj izreci dvostruko otajstvo u jedno spojeno, otaj- 
stvo naime znanja i poniznosti; jer sv. Petar htjede reći: „Gospodine! 
Mi dubljinu otajstva, kom pripovijedaš, isto tako ne dokučujemo, kao 
i ostali svijet; ali to znamo, da si ti Bog živi i pravi, da se tvomu neiz- 
mjernomu umu svaki um klanjati i tvojoj svetoj riječi pokloniti ima." 
Ali isti taj Petar poslije ni najprostiju istinu ne priznaje; on ne vjeruje 
Isusu, da će umrijeti, premda je Isus često otajstvu smrti svoje go- 
vorio i u njemu izvor neumrloga života za cio svijet označio ; premda je 
iz neizmjerne mržnje pisaca i Farizeja, kao i iz nestalnosti ljudstva, 
koje danas viče: „Hosanna" a sutra: „Crucifige" lako uvidjeti bilo, da 
će Isus uhićen i na smrt odsudjen biti. Petar ne vjeruje, jer si je u glavu 
ubio, da će Isus vremenito kraljevstvo osnovati i njemu prvo mjesto do 
sebe opredijeliti. Pak i tada je Petar samo poradi oholosti svoje ljuto 
posrnuo, kadno je na opomenu Isusovu: „Svi ćete me ostaviti" odvratio: 
„Ako te svi ostave, ja te ostaviti ne ću; ja sam pripravan s tobom u smrt 
poći." Petar, koji se je u gordosti više sve ostale braće, koji slabost svoju 
priznaju, izdigao, niže sve ostale duboko je pao, kad se je na glas ženice 
zaklinjao, da ga ne poznaje. — Iz povijesti svjetske budi mi slobodno 
jedan samo slučaj navesti, koji je užasnih posljedica imao. Svatko zna, 
koli ogromna je duha čovjek bio Napoleon I. Thiers, divni njegov po- 
vjesnik, predstavlja nam ga u mladjanoj dobi kano uzor kratkoće i čed- 
nosti, koji, premda najumniji, ipak svakom zgodom i druge za savjet 
pita. U toj vlastitosti njegovoj nalazi Thiers s punim pravom ključ div- 
nomu uspjehu u prvoj dobi života njegova. Poslije kad se je pooholio, 
odmah je i oslijepio duhom, te sebi samomu i cijelomu svomu dobiću 
grob iskopao. Iza strašnoga poraza u Rusiji još se je uspješno Napoleon 
proti Rusu i Prusu borio, te se je poslije nekoliko krvavih bitaka tom 
radilo: da li će Austrija pristati uz koaliciju. Metternich od strane tasta 
dodje u Draždjane k Napoleonu. U predsoblju zateče sve skoro zname- 
nitije generale francuske osvjedočene, da je Francuska jako iznemogla 
te da joj je bez skrajne opasnosti i očevidne štete nemoguće proti cijeloj 
Europi rat voditi. Svi dakle praćahu Metternicha s najvećim željama, 
da mu za rukom podje Napoleona na mir skloniti. Uzalud je Metter- 
nich nudio Napoleonu takovu Francusku, kakovu si danas nijedan 
Francuz ni u snu snivati ne može. Nudio mu je, ako se dobro sjećam, 
cijelu Francusku s jednom i drugom obalom Rajne, nudio cijelu Ho- 



110 H- Rasprave. 



landiju i Belgiju itd. Napoleon ne htjede popustiti, a poslanik se carski 
bez uspjeha vraća. Živo Thiers opisuje, kako su generali u predsoblju i 
očima i licem i cijelim vanjskim položajem pitali: „Kako je? Jeli pitanje 
smrti i života sretno za Francusku riješeno?" Metternich ne sustavi se 
kod njih, nego im samo oštrim i odlučnim načinom usklikne: „Votre 
empereur est un fou." I pravo je rekao: taj genijalni muž postao je po 
oholosti i gordosti svojoj pravi mahnitac, koji je sebe i narod svoj u 
skrajnu nesreću strmoglavio. Bitka mu je lipska posljednji udarac dala. 
Gdjegod je ljudi, tu svagdje žalibože ima takovih pojava,, te se je i 
u nas našlo ljudi, koji nisu umjeli ni same sebe ravnati ni sebi ikakvi po- 
ložaj priskrbiti; ali su navaljivali ljuto i okrutno na svakoga, koji bi se 
usudio i jednu riječ u javnim poslovima izreći, jer su sebi isključivo 
pravo prisvajali državu i društvo hrvatsko urediti; a to tobožnje ure- 
djenje ne bijaše drugo nego pravi moralni i državni cinizam; ali se je 
zato i slučilo, da su svoju sramotu i skrajnu sljepoću krvlju svojom za- 
pečatili, dočim se tijem inače slava i veliko ime pečati. I u najnovije 
doba pojavila se žalibože i u nas teorija, koja ne znaš da li zamršenijom 
misli ili riječju maši se filozofije Buchnerove, Moleschottove itd., da 
nam tobože dokaže, da pravih zločinaca na svijetu ne ima. ,,A quoi 
sert le libre arbitre i celui, qui vole, qui assassine par nćcessitć? Les eri- 
minels & vrai dire sont pour la plupart des malheureux plus dignes de 
pitić, quede mćpris."Ove Moleschottove riječi kao da su se pod plaštem 
ne znam kakova originaliteta u Zagreb preselile! Pak čemu sve to? Da 
se put prokrči blažemu postupku prama krivcima i uznicima — ! Ah Bože 
neumrli! Kud s puke taštine i ispraznosti zalutasmo? Svatko zna, da 
nigda na svijetu ni pitanja ne bi bilo, da ropstvo prestane i da se sa kriv- 
cima i uznicima ljubezno i milostivo postupa, da nije kršćanstva, to jest, 
da nije onoga, koji je robom postao, da nas ropstva vječitoga oslobodi ; 
da nije onoga, koji za sve milosti, koje nam je toli obilno iskazao, u ime 
uzdarja ništa za se ne prosi, nego veli: „Blaženi, koji ste bolnika pomogli, 
koji ste gologa odjenuli i gladne nahranili, koji ste sirotu pohodili i tješili 
itd.; što ste tim učinili, meni ste učinili!" Ah zar nam je u mrtvim i 
otrovnim izvorima tražiti milosrdje za uznike i nesretnike kraj one bo- 
žanstvene priče o Samaritancu i ranjeniku, koja se svagdje i danas vrši, 
gdje duha kršćanskoga ima? Ili kraj one druge divne o sinu rasipnom, 
koga milost očeva i u bludnji svagdje prati, a kad se je pokajan povratio, 
otac ga rado u naručaj prima i cjelo vom Ijubeznim u sva svoja prava po- 
vraća? Ah! zar se drugdje za krivca milosrdje tražiti ima nego u srcu i 
primjeru onoga, koji je ženu preljubnicu, Farizejima na smrt odsu- 
djenu, oslobodio sa lijepom opomenom : „Hajde u ime božje i nemoj više 
griješiti !" Ja još jedanput opetujem: svijet o pravoj ljubavi i milosrdju 
ne bi ni pojma imao, da nije onoga, koji je na drvetu križa čovje- 
čanstvo samim sobom zamijenio i nama svakomu u smrti svojoj ne samo 
zalog neizmjernoga milosrdja svoga, nego i primjer svetoga života, koji 
svojim načinom slijediti imamo, ostavio. Ah! može li biti suca od njega 
blažega, kad je razbojniku ob desnu na jednu samo riječ: „Spomeni se 
mene, kad dodješ k ocu svomu" — oprostio uvjeriv ga, da će se još danas 



j. Tri HjtH našemu sveučilištu. ^\\ 

s njim sastati u raju? Kako je Sveto pismo divno i božanstveno ! U jednoj 
njegovoj izreci i priči više mudrosti i znanstvenosti ima nego u tisuć hva- 
ljenih i samim sobom opojenih pisaca. Ja bih se životom svojim okladio, 
da se više uma i razbora nalazi u prostoj izreci lupeža evangjeoskoga 
s desne strane, kad druga svoga kori: „Nama pravo biva, mi pođnašamo, 
što smo zaslužili, ovaj pak nevin trpi", nego u cijelom razvratnom umo- 
vanju materijalističke nauke, osobito pak u bljutavim plagijatima nje- 
zinima. 

Proti op isnim ovim sanjarijama, koje iz oholosti i taštine proizviru, 
ništa drugo dušu mladenačku liščuvati podobno nije do milosti, nauka 
i primjera Isusova. Sveto evangjelje riješilo je otajstvo najveće svijeta 
ovoga, kojega nigda um čovječji sam po sebi riješio ne bi, otajstvo naime 
smrti i života. Grijeh i smrt otajstvo je oholosti ljudske, ali ujedno pravi 
uskrs i neumrli život naš otajstvo je poniznosti božje. Vječito slovo 
božje, istobitni sa ocem svojim i Duhom svetim Bog, čovjekom je postao 
i ponizio se do smrti križa, da rod čovječji otkupi i na nov život uskrisi. 
To je, što sveto evangjelje svedjer čovjeku pred oči stavlja ter mu u ime 
kreposti i spasa zapovijeda, da oči svoje nikad ne odvraća od slabosti i 
nutarnjih nevolja svojih; zapovijeda mu, da bude ponizan i da sve, što 
ima i što stječe, ne sebi, nego Bogu pripisuje. Zato čovjek čestit, 
makar bio i najučeniji i najzaslužniji ter ga sav svijet u zvijezde kovao, 
uvijek ostaje ponizan, čedan, umiljat; često puta se on pred lice božje 
prostire ne u onoj slici, u kojoj ga svijet vidi, nego u pravoj svojoj nutar- 
njoj slici, punoj grijeha i nevolja, pak veli : „Ako je štogod u meni ozbiljna 
znanja, ako je pohvalnih i korisnih djela, nije to moje, ne^o tvoj^, Bože ! 
Ti dao priliku, ti pomagao i sredstva pružio; ti bez ikakvih zasluga na 
čast uzdigao, ti svetim dahom svojim nadahnuo, sve, sve je to tvoje 
djelo; tebi dakle nek je hvala i slava! Što je moje, to su grijesi i slaboće 
moje, pak je zato i meni iz dna duše za vapiti : Si iniquitates observa- 
veris, Domine, quis sustinebit? Domine, salva me, pereo" (Gospodine! 
ako se samo na grijehe moje obazreš, a ne na veliko milosrdje tvoje, 
kako ću sud tvoj podnijeti ! Gospodine ! spasi me, jer inače pogiboh). 
Ovo je jedino kadro dušu mladenačku od oholosti uščuvati ; zato svaki 
mladenac, koji se nauci na sveučilištu posveti, i opet se ima često pred 
križ prostrijeti pak i reći : „Gospodine ! kad si se ti tako duboko i do smrti 
križa ponizio za mene, daj mi milost, da i ja s tobom uvijek ponizan 
ostajem i onih se zlatnih riječi Augustinovih uvijek sjećam: Kogod misli 
veću zgradu znanja i kreposti podići, taj neka duboki temelj poniznosti 
kopa." 

Još se jednoga duša čuvati ima, koja se istini i nauci posveti, a to je 
razuzdanost i razbluda. Istina je svako slovo božje. Ona je tako čista, 
neporočna, sveta kao i Bog, te se zato samo čistoj, neporočnoj i svetoj 
duši priljubiti može. Dobro veli Pismo: ,,ln animam coinquinatam ve- 
ritas non ingredietur" (U okaljanu dušu ne će istina). Razbluda je duši 
ono, štono je mraz lijepu proljetnomu cvijetu; ona je upravo otrov, koji 
u duši čovječjoj svaku istinu ubija. Ah ! Bogu je samomu znano, koliko 
je plemenitih duša i života pozvanih po naravi na ime i slavu neumrlu 



312 //• Rasprave. 



ta neman uništila i u prerani grob strmoglavila ! Kako je divna i zaista 
velika bila duša Aleksandra Macedonskoga ! Kako je taj uzoriti mladić, 
dok je čistim i neporočnim bio, ljubio i štovao istinu u učitelju svom Ari- 
stotelu i u neumrlom pjesniku Homeru, koga je uvijek pri spavanju pod 
glavu metao ! Pak što je iz te duše još u cvijetu njezine dobe -azbluda 
učinila? Učinila je, da je čovjek proti samu sebi bjesnio i lijepo svoje ime 
i slavu skupa s tijelom u prerani grob bacio; učinila je, da je Aleksan- 
dra poput okrutne zvijeri proti najboljim i najvjernijim prijateljima 
svojim bjesnio, te na posljetku i samo slavnoga Parmeniona i još slav- 
nijega mu sina Filotu na smrt odsudio. Vrijedno je ovaj posljednji 
zločin u Kvintu Kurciju čitati, jer jasno dokazuje, kako razbluda u duši 
čovječjoj svaki trag istini i pravdi zamete. Duga osvada Aleksandrova 
ništa drugo nije nego mreža bludnja i potvora, dočim je obrana Filote 
jasna kao dan, istinita kao sunce božje, tako da je ovaj posljednji u 
nemoći i smrti svojoj doista velik i slavan, dočim je Aleksandra u pre- 
moći i okrutnosti svojoj upravo kukavan i svakoga preziranja vrijedan. 
Ovo je već i stari svijet slutio ; zato je u priči svojo; o Sirenama mladež 
opominjao, da se na vele opasni glas vila razbludnica oglušiti ima, misli 
li more života sretno prebroditi. A vrijedno je, da svaki sveučilišni 
mladić dva tri puta pročita i na izust nauči, što glede toga veli najveći 
rimski mudrac Ciceron u raspravi svojoj ,,De senectute" glav. 12., u 
kojoj izrično tvrdi, da je razbluda najveća neprijateljica uma, da se njom 
vid duševni posve trne, a zdrav sud kvari. Kraj svega toga jedino je 
slava sv. evangjelja, da je ono više nego ikoja stara knjiga ne samo opas- 
nost razblude jasnijim i razgovjetnijim načinom označilo, nego i pro- 
tivnu posve krepost, čistoću naime i neporočnost duše u svijet uvelo i 
tijem upravo čvrst temelj pravoj prosvjeti i napretku položilo. Zato 
mladić želeći dušu svoju za istinu i viši život sposobnom učiniti, ima se 
duhom sv. evangjelja opojiti, ima onu vjeru u srcu svom gojiti, koja mu 
po ustima sv. apostola Pavla veli, da se razbludom ubija ne samo vla- 
stita duša, nego ujedno ponavljaju rane Isusove, te se njom sam spasi- 
telj iznovice na križ pribija; ima svedjer pred očima imati one divne 
riječi istoga apostola: ,,In Deo vivimus, movemur et sumus" t. j. ima se 
svedjer sjećati, da pred očima Boga svoga stoji, živi i giba se, ter da ima 
nasljedovati primjer svetoga onoga mladića, dobrotvora i spasitelja 
svoga naroda, koji je volio tamnicu prestoljem zamijeniti nego li grdno 
djelo pred očima božjima počiniti. U svetom evangjelju čitamo, da je 
Isus mladiću, koji ga upita: „Što sam čineći, da dionik tvoga kraljev- 
stva budem?" odgovorio: „Obdržavaj zapovijedi i slijedi po mogućnosti 
primjer moj." Svaki mladić, koji je pristupom na sveučilište više zvanje 
u narodu prigrlio, imao bi osvjedočenim biti, da se je upravo tijem pred 
Bogom i narodom obvezao, da će zapovijedi obdržavati i uzor svoj vje- 
čiti, Isusa nasljedovati. Kad je Isus pri posljednjoj večeri najdivniji dokaz 
ljubavi prama rodu ljudskom dao ođlučiv na vijeke medju nama kano 
vječiti izvor istine i života pod otajstvom kruha i vina ostati, tad je do- 
duše apostole okrijepio i na uzvišeno zvanje ohrabrio; ali je jedan samo 
apostol tom prilikom glavu svoju na božanstveno srce Isusovo položio, 



j. Tri riječi našemu sveučilištu* \\X 

a taj apostol bio je mladić čiste, svete, djevičanske duše, sv. Ivan. Sveti 
Ivan, velim, koji je tako duboko u otajstvo božje istine prodr'o, da mu 
simbolom kraljevski ptić orao služi. Oj mladosti lijepa, oj mladosti mila! 
Ovo je tebi na spomen pisano ! Vjeruj mi, vjeruj, istina je slovo božje, 
pak ako misliš na srcu i grudima počivati te božanstvene vjerenice, ako 
misliš dublje prodrijeti u tajne istine, kojoj si se posvetila, a ti budi i 
ostani uvijek čiste, svete, neporočne duše Ivanove. To je, to jedini uvjet 
slave i napretka, za kojim plemenita duša s tolikom žestinom teži. — 
Ovo je prva riječ moja. Ali pošto svi istinu zato štujemo, da ju u život i 
zvanje prenesemo, to je druga riječ moja: istina u životu i 
zvanju. 

2. Vječito slovo božje sišlo je na ovaj svijet, da put, istina i život 
postane. Isto tako i nutarnje slovo čovjeka ima istinom i životom po- 
stati. U tu ravno svrhu posvetismo se i mi istini i znanju. Drvo se plo- 
dom, a čovjek životom i znanjem sudi. ,,Ex fructibus eorum cogno- 
scetis eos." Tko zna, a ne čini, dvostruka je ukora vrijedan. Općenita 
je tužba, da je malo odvažnih i značajnih muževa, koji ozbiljno i sve- 
strano svoje dužnosti vrše. Sveučilištem se upravo polučiti namjerava, 
da se broj muževa bi reć hiljadi, koji ozbiljno dužnosti svoje vrše, i 
istinu, koju prigrliše, sa svim žarom srca svoga u život prenašaju. Za- 
daća učitelja s ote strane upravo je neizmjerna. Učitelj je sveto ime, 
Gospodinu našemu u toliko omiljelo, da je jednom meštrom nazvan sa 
osobitom energijom odgovorio: „Sum etenim". Učitelj svaki jedan dio 
zvanja Isusova vrši, i zato uzora svoga stope vjerno slijediti i vazda se 
sjećati ima, da je o Isusu pisano: „Coepit facere, dein docere". uči- 
telju svakom reći se može kao i o svećeniku, da ima biti luč svijeta, 
ujedno pak i sol zemlje. Život učitelja ima učeniku biti ogledalo pravo 
i glavni dokaz istini, koju pripovijeda. Učiti, a ne činiti znači jednom 
graditi, a drugom razgradjivati. Običaj je razlikovati izmedju skrom- 
noga i javnoga života; u učitelju poput skladnoga idealnoga bića ima 
sve biti skladno, lijepo i uzorito. Njegov i skromni i javni život ima biti 
primjernim. Sve pak, što do sad rekoh i što bi se reći moglo, od jedne 
stvari zavisi, naime od kršćanske vjere i života učiteljeva. Najučeniji 
i najodličniji gost, koga pri otvaranju sveučilišnom imadosmo, nije se 
ustručavao javno kršćansku kulturu naglasiti i sveučilištu našemu za- 
reljeti, da cvate i da se razvija ,,ad gloriam Dei omnipotentis". Svaki, 
koji j a naumio uzvišeno mjesto učiteljsko na sveučilištu našem za- 
uzeti, ima najprvo sa samim sobom na čistu biti: kakav mu je duh i 
srce naspram onoj svetoj baštini istini, koje neposredno od Boga do- 
aze, koje Bog pod osobitu zaštitu svoju uze, koje on sam temeljem i 
glavnim kamenom učini svemu, što um čovječji snuje, gradi i radi. U 
toj je svetoj baštini hrana, kojom se pokoljenje ljudsko od kolijevke 
svoje pa sve do danas hrani, bistvuje i živi; ono pak, što se izvan nje 
nalazi, ili samo još od odlomaka njezinih životari ili je bezuvjetno pro- 
palo. Ja podobro poznajem knjigu dvaju glavnih europejskih naroda, 
pak mogu po duši reći: sve, što su isti protivnici kršćanstva lijepa i 
istinita u svojim knjigama zamislili, nije njihov izum, nego pravi plijen, 



J44 H' Rasprave. 



jer je sve iz vječitoga izvora sv. evangjelja crpeno. Ostalo je pak 
pljeva, koju prvi vjetar na sve četiri strane svijeta raznese. Opinionum 
commenta delet dies, naturae judicia confirmat. 

Znam ja, što mladji osobito učenjaci kadšto reći običaju: krš- 
ćanstvo je pozitivno i nepromjenljivo, a umu i znanju čovječjemu 
hoće se polje neizmjerno i beskrajno. Kršćanstvo je dakako pozitivno; 
ali pitam ja: je li rod čovječji od jučer ili je od hiljadu i hiljadu go- 
dina? ter što je danas u rodu ljudskom, što ne bi manje više na sebi 
znak pozitivnosti nosilo? Danas se osobitim načinom goje znanosti 
naravoslovne i filologičke, pak pitam ja: da li se jedna ili druga ta zna- 
nost ne osniva na temelju pozitivnom i nepromjenljivom? Ni stari 
Plinije ni noviji Humboldt ni Newton ni Kopernik nijesu u naravi ni 
jota jedan promijenili, nego su duhom pronicavim u tajne naravi pro- 
drli i stare joj zakone na korist i slavu roda ljudskoga na vidik iznijeli. 
Filolozi tajne zakone jezika i misteriozne odnošaje raznih jezika otkri- 
vajući divnim načinom rasvjetljuju mističku dobu naroda, kamo po- 
vijest inače nikad dospjela ne bi; ali se sva filologija kano i naravo- 
slovlje na pozitivnom temelju kreće i pozitivnim posve predmetom 
bavi. — Istina je, da je kršćanstvo nepromjenljivo, kao što je nepro- 
mjenljiv Bog, cd koga kršćanstvo neposredno dolazi; ali zar nije ta- 
kodjer nepromjenljiva istina matematička, povjesna, juridička itd.? 
Zar nije više ljudske samovolje uzvišena kao nebo od zemlje? Me- 
djutim varao bi se, tko bi mislio, da u kršćanstvu ne ima napretka i 
da ono znanstveni razvitak u čovječanstvu pači. Istina božja jedan je 
dio nekim načinom neizmjernoga bića božjega, koga ograničeni um čo- 
vječji nikad iscrpsti ne može, nego mu je dužnost i umom i srcem svo- 
jim sve dublje i dublje u nj prodirati. Pisano je u tom obziru klasičko 
djelo još u petom stoljeću po Vincenciju Lerinskomu. Kršćanstvo u 
nepromjenljivom biću svom upravo je jedini stalni temelj na ovom 
svijetu, na koji se rad čovječji bez pogibelji osloniti može, jedina luč 
umu ljudskomu, koja se nigda ugasiti ne da. Hvalimo Bogu, da je tako; 
jer inače kraj vječite nestalnosti svih stvari na ovom svijetu, uz vječite 
i većinom vele opasne promjene, kojima se djela uma i ruku čovječjih 
odlikuju, bilo bi pokoljenje ljudsko prilično ladji na uzburkanom 
moru bez krmila i luke. Hvalimo, velim, Bogu, da se po kršćanstvu u 
tom brodu nalazi onaj, koji našom molbom probudjen vjetru i valo- 
vima zapovjediti može, da se utišaju. Ja bih se vidom svojih očiju 
okladio, da bi najboljim i najplemenitijim dijelom čovječanstva skrajno 
zdvojenje zavladalo, kad bi polag današnje nestalnosti i uzrujanosti 
europejske moguće bilo, da sunce svijetla kršćanskoga ugasne, 
jer bi tada skrajni nered i užasni prevrat nadvladao, koji bi 
Europu za kratko vrijeme u groblje preobratio. Kršćanstvo nikad um- 
nomu napretku na putu bilo nije. Sv. Augustin, sv. Tomo Akvinatski 
natkrilili su Platona i Aristotela; sv. Ivan Zlatousti i Bossuet natkrilili 
su Demostena i Cicerona upravo zato, što su u svijetlu svetoga evan- 
gjelja živjeli. Veliki filozofi Pascal i Leibniz, veliki pjesnici Dante i 
Lamartine, veliki povjesničari Adam^Muller i Guizot, veliki juriste 



j. Tri riječi našemu sveučilištu. 34 5 

Montesquieu i Beccaria kršćani su bili. Najveći današnji astronom i 
ispitatelj naravi sunčane Isusovac je otac Secchi. Kršćanstvo se nije 
nikad slobodnomu istraživanju u nijednoj struci opiralo, nikad nije od 
najsmjelijih i najzanesenijih hipoteza zaziralo, nego je samo zaziralo 
od oholosti i taštine ljudske, koja čestoput odsudjuje, što ne razumije, 
čestoput se više samoga Boga i njegove istine uzdiže samo zato, da 
svijet zablene i u čudo baci. Naš je narod od kolijevke svoje u ovim 
stranama kršćanstvom njegovan bio; ono se poslije u muževno doba 
njegovo sa slavom i veličinom njegovom pobratilo; ono ga je u nevolji 
njegovoj tješilo i hrabrilo te mu je i danas pri preporodu njegovu 
vjeran drug i dobrotvor. Zato naš narod želi i zahtijeva, da mu se 
mladež svagdje, a najpače na sveučilištu u duhu kršćanskomu othra- 
njuje. Tko dakle toga duha nije, ne ima pravo zasjesti stolicu učiteljsku. 
Kršćanstvo se osniva na slobodnoj volji i odluci; tko ga ne ima, nek 
u zvanju i stanju, što si ga je odabrao, mirno živi i dužnosti svoje vrši, 
ali bi griješio proti naročitoj volji narodnoj, proti Duhu svetomu, proti 
budućnosti našoj, kad bi se kano nevjernik i apostol nevjerstva na 
stolicu učiteljsku popeo. Tuži se svijet s punim pravom, da je malo 
velikih značajeva sličnih staromu Regulu, koji je na neizrečene muke 
izišao, da riječ svoju održi, ili Fabriciju, o kom neprijatelji rekoše, 
da bi prije sunce od svoga tečaja odvratili nego li Fabricija od istine i 
pravde. Tomu je po mom čvrstom uvjerenju glavni uzrok, što se ljudi 
lakoumno odreknu dužnosti, koje ih prama Bogu i istini božjoj vežu. 
Tko riječ Bogu danu krši, kako će riječ čovjeku i zvanju svomu danu 
nepomično uzdržati? Bitno je dakle za naš narod i njegovu budućnost, 
da mu učitelji i s te strane primjerni i uzorni budu. Neka mi gg. učitelji 
ove riječi ne zamjere, jer proistječu iz srca, koje učiteljsko zvanje ne- 
izmjerno štuje. Ja sam i sam u mladosti svojoj učiteljevao, pak mi je 
Bog svjedok, da bi se i sada rado na učiteljstvo, da mi je moguće, po- 
vratio. Medjutim i ovdje, gdje sam, učitelj sam, pak molim učiteljee 
da me svojim drugom smatraju i da uvjereni budu, da sam sve, što sam 
njima rekao, i sam sebi rekao. 

A sad još nešto barem učenicima u tom smjeru. Narod je naš 
teškim žrtvama sveučilište podigao, pak s punini pravom želi i oče- 
kuje, da mu svi staleži, koji iz sveučilišta proizlazili budu, radeniji, 
svjesniji, korisniji i izvrsniji budu, jerbo to znači istinu u život i zvanje 
prenijeti. Želi i očekuje narod, da budući svećenici odgojeni u novom 
sveučilištu budu učenjaci rječitiji, revniji, neporočniji i svetiji nego 
do sada; želi i očekuje, da budući svećenik bude prava slika i prilika 
Isusa nasljedujući njegovu ustrpljivost i neumornost, kad je kod vrela 
Jakovljeva gladan i žedan ženu grješnicu podučavao; — njegovo mi- 
losrdje, kad je devedeset i devet pravednih ovaca ostavio, da izgubljenu 
ovcu nadje i na ramenima svojima u ovčamicu privede; — njegovu 
ljubav, kad je u slici Samaritanca nevoljnu ranjeniku vinom i uljem 
rane ispirao; — njegovu čednost i poniznost, kad je branio, da ga 
svijet dobrim meštrom naziva, budući da je sam Bog dobar. U novije 
doba jednom se je prilikom s neke strane navalilo na svećenstvo, kano 



316 //• Rasprave. 



da nije zadaću svoju dobro shvatilo i dužnost svoju svijesno vršilo. 
Ja mislim, da je tuj nešto i nepravde i lakoumnosti bilo. Sjećam se, da 
je Seneka jednom prilikom kudiocima svojima odgovorio: ,,Qucd in 
me reprehendis, in sinu proprio reperies". Sva zvanja u nas još dan 
danas nose značaj izvora svoga; ter ako je svećeniku na koljena pasti 
i iz dna duše svoje mane priznati i za vapiti : „Nijesam vrijedan ni dostojan 
oči k nebu uzdignuti", to ja ne poznajem u narodu našem staleža, koji 
bi smio oči u nebo dignuti i reći: „Nisam kano drugi ljudi". Kad nam 
bude sav narod bolji i izobraženiji, onda će i svi staleži, koji iz njega 
proizlaze, bolji i izvrsniji biti. Istina je medjutim, koja se tajiti ne da, 
da svećenik i po zvanju, komu se je posvetio, i po nauku, koji propo- 
vijeda, i po svetim činima, koje obavlja, mora prvi i najuzoritiji biti. 
Naši viši i odličniji staleži, ako se i nijesu sasvim kršćanstvu otudjili, 
Ponešto su ipak napram njemu ohladnjeli. Recimo istinu, da smo i mi 
svećenici barem nešto tomu krivi, jer ako i hranimo mlijekom nauka 
božjega puk i malene naše, gdje je ona hrana krepčija i obilatija, o kojoj 
Pismo govori i koju odlični jima i izobraženijima dugujemo? Narod 
želi i očekuje od budućih svojih svećenika, da će izmedju njih biti 
učenih i rječitih, koji će poput Ravignana, Lacordaira i Feliksa barem 
u gradovima skupiti oko sebe u korizmeno vrijeme cvijet naših umnika, 
da im razlazu, kolika sila upravo posvećujuća leži u kršćanstvu gledom 
na najuzvišenije zadatke društvene i državne; kako duh kršćanski 
svako zvanje i skromno i javno posvećuje, na idealnu ljepotu uzvisuje 
i neumrlom vrijednosti opskrbljuje; kako je predsuda i opsjena, kano 
da je teško i skoro nemoguće zapovijedi evangjeoske obdržavati; jer 
je evangjelje naravi božjoj isto tako kao i ljudskoj prirodjeno, pak kad 
dužnost kršćanska u običaj predje, svatko živo osjeća istinu onih Isu- 
sovih riječi: „Jugum meum suave et onus meum leve". 

Želi i očekuje narod naš, da mu u buduće odvjetnici i suci, koje 
bude novo sveučilište radjalo, budu učeniji, zđušniji i pravedniji. Od- 
vjetnici i suci vrše svoje zvanje veoma važno, može se reći, da vrše 
upravo zvanje božje, jer pravdu i pravicu braniti i vršiti stvar je 
upravo božja. Odvjetnički i sudački stalež svugdje su na svijetu naj- 
odličnijih muževa državi i društvu dali. Narod, koji se med ju izobra- 
žene narode broji, mora imati odvjetnike ili suce, na koje ni sumnja 
ne smije pasti, kao da bi hotimice ili ikomu na svijetu za volju pravdu 
zametnuli i nevinost pogazili; a ne zna se, tko je pred Bogom i ljudima 
odurniji i gnusniji, da li onaj, koji nepravdu brani, ili onaj, koji bogo- 
grdnim načinom na toli mrsko djelo ljude zavadja i sili. Narod želi i 
očekuje od budućih svojih sudaca i odvjetnika, da ih ništa na svijetu, 
ni ista smrt od poštena zakona i pravde odvratiti ne će. Sa sviješću, 
zakonom i pravdom ne da se igrati; zato glatki Rimljanin kad je ruke 
prao, nikako nije mogao oprati ljagu vječitu, koju je imenu i uspomeni 
svojoj nanio, kadno je hudom nepravdom božanstvenu pravdu na smrt 
odsudio. Ja se sjećam, da sam jednoć o nekom sucu u Francuskoj 
čitao, kako je u opasno vrijeme svaki put, kad bi na sud pošao, pred 
propetom kleknuo i vapio: „Bože, koji si nepravedno odsudjen htio biti, 



J. Tri rij eH na&tmu sveučilištu. 317 

da mene kukavca od pravednoga vječitoga ođsudjenja spaseš; Bože, 
koji ćeš me jednoć suditi po onoj pravdi ili nepravdi, koju ja na ovom 
svijetu vršio budem, daj mi ti, da se nikoga ne strašim, da se na ništa 
ne obazirem, nego samo na zakon i pravdu. Ako bi se jezik kadgod 
na nepravdu otvoriti ili ruka krivicu potpisati htjela, Gospodine, ti si 
i Jezik i ruku stvorio, daj, da jezik zamukne navijeke, da se ruka osuši 
prije, nego što krivicu potpiše". Ovakove suce i odvjetnike želi u 
buduće narod naš. 

Od onih, koji iz sveučilišta proizlazili budu, neki će se posvetiti 
učenosti, neki učiteljstvu, a neki opet odlučiti, da perom u ruci svaki 
dan u javnim organima istinu pripovijedaju i svijetlo božje u narodu 
šire. Od svih tih narod želi i očekuje istinu, i ništa drugo nego istinu 
božju. Istinu svaki dan u nebrojenim kruzima širiti najljepše je pre- 
imućstvo, koje društvo čovjeku pojedincu podijeliti može; ali je zato 
toga čovjeka velika odgovornost pred Bogom i ljudima. On kao što 
može prosvijetliti, okrijepiti, umiriti, može tako isto i tmine navući/ 
oslabiti, otrovati, uzbuniti i prevratiti. Ako danas svijet od toga pre- 
imućstva ponešto zazire, krivi su ljudi, koji kadšto istinu i pravdu za 
trideset srebrnjaka prodaju i u strasti svojoj na sve, što je pojedincu, 
društvu i narodu milo i drago, nemilice udaraju. Pravo je netko rekao, 
da je čovjek, koji se perom budi svaki dan budi u knjigama služi, sličan 
i priličan ili mudru umniku, koji s bičem u ruci svijetu svijetli i stazu 
istine i poštenja pokazuje, ili mahnitu zanesenjaku i ludjaku, koji sa 
sabljom u ruci žari i pali sve, što mu u susret dodje. Naš narod od svojih 
umnika očekuje ono prvo, to jest svjetlost pravu, istinu, poštenje, 
umjerenost i opreznost, koje su osobito u našim okolnostima nužne. 
— Narod naš na posljetku želi i očekuje od svih onih, koji se na nje- 
govim ledjima do viših mjesta uspnu, da narod svoj ljube, da sve svoje 
sile njemu posvete, da bratski i prijateljski s njim postupaju, da gdješto 
s njegovim manama ustrpljenje imadu; riječ u jednu: želi i očekuje 
narod, da se mogućnici i prvostolnici njegovi sjećaju, da nije slovo 
božje zato s neba snišlo, da mu se služi i dvori, nego da on svih nas 
sluga i dobrotvor postane. Svaki dakle mogućnik ima po poniznosti i 
ljubavi u dubljine naroda sići te se slugom narodnim u svem učiniti. 
Ako se ovako svijesno na sve strane bude istina u život i zvanje pre- 
našala, tada će se lako putem novoga sveučilišta polučiti ono, za čim 
istina svaka težiti mora, što je treća riječ moja. 

3. Kad istina duboko zasjedne u duši i svijesti čovjeka te kad 
ju ovaj zdušno u život i zvanje prenaša, tad ona naravnim na- 
činom urodi plodom svojim, to jest ljubavlju, dobrotom, milošću, 
slogom i jedinstvom, za čim svaka plemenita duša teži. Naj- 
uzvišeniji cilj i najplemenitiji plod istine jest odista ljubav i jedin- 
stvo. Bog je vječita istina, i zato upravo Bog je ujedno i ljubav vječita. 
Vrlo lijepo veli Sv. pismo: „Bog je ljubav i tko u ljubavi živi, živi u 
Bogu i Bog živi u njemu". vječitom slovu božjem, koje je nama za 
ljubav čovjekom postalo, veli se, da „smo vidjeli slavu njegovu, slavu 
jedinorodjenoga očeva, puna milosti i istine." I zaisto! Kao što je spas 



318 //• Raspravi. 



naš bio put, život i istina, bio je u istoj mjeri ljubav, dobrota i milo- 
srdje. S ljubavi te upravo željno je želio s učenicima svojima posljednju 
večeru blagovati, to jest sebe sama žrtvom čovječanstva učiniti, da 
svijet otkupi i njega s vječitim ocem svojim pomiri, da se s čovječan- 
stvom po krvi i smrti svojoj pobrati i jedan dio božanskoga bića svoga 
u dušu ucijepi, to jest: da mu neizmjernu ljubav i milosrdje pokaže i 
s njim zavijeke sjedini. Vrlo je znamenita u tom obziru posljednja 
molitva, koju Gospod naš prije odlaska svoga s ovoga svijeta ocu 
svomu šalje, molitva posve divna, božanstvena, njegova bića vrijedna 
i dostojna. „Evo je, veli on, vrijeme, da se poslije dovršena zvanja 
svoga opet k tebi, oče, povratim; molim te, združi i ujedini one, koje 
si mi poklonio, da združeni i ujedinjeni navijeke ostanu, kao što ja i ti 
sjedinjeni jesmo !" Oni, koje je vječiti otac pomazaniku svome dao, 
jesu oni, koji su istinu božju prigrlili, pak se moli za njih Isus, da se 
plod istine svete i u njima obilno očituje, ona naime ljubav, sloga i je- 
dinstvo, koje u jedinstvu božjem svoju sliku i priliku ima. Zato gdje 
je istine prave, gdje ljudi sa svom dušom istinu ljube i vrše, tuj nikad 
ljubavi, sloge i jedinstva ne manjka. Kad čovjek po tom nedvojbenom 
pravilu društva europejska sudi, onda se vrlo ražalostiti i nad udescm 
svijeta upravo rasplakati mora. Ovi česti ogromni ratovi i krvoprolića, 
ovaj neprestani nemir, nesloga i razmirica, ovo grčevito trzanje, ove 
ogromne spreme na boj i pokolj, nedvojbeni su dokazi, da je u Europi 
žalibože malo istine prave, malo pravde božje, koja nije ino nego istina 
u životu i odnošaju ljudskom i odnošaju medjunarodnom; jer da je 
istine i pravde, bile bi više ljubavi, sloge i dobrote, bilo bi više one li- 
jepe težnje, da se stvari mirno putem uma i razbora riješe, ne pak putem 
boja, koji ljute rane i nove zavisti, nove strasti, nove nepravde i nove 
ratove radja. Bog sam zna, kamo će stvari u Europi dospjeti, ne bude 
li se svijet brzim osvijestio i ozbiljnije onomu povratio, koji kano šte 
je vječiti izvor istine, tako isto vječiti izvor je ljubavi i mira, za 
kojim čovječanstvo već od mnogo vremena čezne. Sad stvari tako stoje, 
da i najmanja iskra ogromni požar prouzročiti može. 

Što se nas napose tiče, mi upravo osobiti povod imamo istinu i 
pravdu tako ljubiti, štovati i u život prenašati, da se otud sama po 
sebi ljubav i sloga radja. Mi upravo osobiti povod imamo iz svega 
srca za uzvišenim ciljem istine, to jest jedinstvom težiti. Mi smo bo- 
reći se kroz vijekove protiv barbarstva za kršćansku izobraženost 
vrlo oslabili i iznemogli. Uda tijela našega još su i dan danas rastr- 
gana. Sveučilište upravo naše svetu zadaću ima, da narod složi i združi, 
da se ono, što je nepravda i udes hudi od tijela našega otrgnuo, i opet 
majci našoj općoj priljubi. Sveučilište naše ima upravo biti ono sveto 
ognjište, na kom se srca bratska na ljubav, slogu i jedinstvo razgri- 
jati imaju. — U samom našem užem domu dva brata rodjena, jedne 
majke sinove, još predsude neke rastavljaju. Jednu krv, jednu dušu 
dva dična imena, koja jedno te isto znače, čestoput razdvajaju. Do 
sveučilišta je, da te predsude i razmirice prestanu, da se braća u jednu 
dušu i u jednu svetu namjeru spoje. Na sveučilištu je, da jedan dru- 



j. Tri riječi našemu sveučilištu. y\g 

goga u medjusobnoj ljubavi, dobroti, potpori, i svakovrsnoj kreposti 
pretječe. Na čast budi braći dalmatinskoj rečeno, oni su od jedno de- 
setak godina upravo orijaški napredovali. Oni ako nas nisu prestigli, 
sigurno su nas dostigli. Oni su upravo s početka novo sveučilište kra- 
snim i upravo odličnim silama providjeli, tako da bi se njima i naj- 
starija sveučilišta ponositi mogla. Riječ u jednu: naši dični Dalma- 
tinci još su u duši i svijesti svojoj s nama nerazdruživo spojeni. Bu- 
dimo im na tom zahvalni i ukažimo im svakom prilikom dvostruku i 
trostruku ljubav, jer su toga zaista vrijedni i dostojni. A što ću reći o 
našim prvim susjedima, braći slovenskoj? Ah neka znaju, da ćemo 
mi svi na uvijeke u duši i srcu našem zadržati zahvalnu uspomenu 
onih riječi izušćenih po jednom od najodličnijih njihovih sinova: „Braćo 
Srbi i Hrvati, znajte, da mi Slovenci vaše sveučilište smatramo kano 
naše vlastito sveučilište." Zlatne odista riječi pune nade i utjehe! Kad 
sam te lijepe i uzorite riječi čuo, mene je suza radosti polila. Budimo 
dakle i toj braći zahvalni, pokažimo im svakom prilikom, da je udes 
njihov naš udes, da je rana njihova naša bol, da je veselje njihovo 
naša radost. Čast osobita, koju nam tom prilikom ukazaše braća Po- 
ljaci, Česi, Slovaci, dužnost nam nalaže, da uzajamnost bratsku gor- 
ljivo njegujemo, da se moralno medju sobom podupiremo i da se nji- 
hovoj radosti radujemo, a njihovoj tuzi žalujemo. Sveučilište naše 
otvoreno je i bijednoj našoj braći Bošnjaku i Bugarinu. Prigrlimo ih 
bratski, kad k nam pridju, i tako ih ljubimo, primajmo i dvorimo, 
da povrativ se u svoju postojbinu apostoli postanu one umne moralne 
sveze, za kojom svaka plemenita duša težiti mora. Baratajmo tako 
s njima, da se povrativ medju svoje pohvaliti mogu: „Našli smo u 
Zagrebu braću ljubeznivu, nikad im ljubav zaboraviti ne ćemo, to je 
zemlja blažena, narod plemenit, koji u svakom dobru stalno napreduje." 
Tijem će načinom sve više i više mladeži iz onih strana k nama hrliti, 
a naše sveučilište postati izvorom svijetla, kreposti, sloge i ljubavi i 
za daleke krajeve naših zemalja. Svatko, tko je na sveučilište naše 
došao, budi nam mio gost, da našu izobraženost, našu uljudnost, našu 
pravednost, bespristranost, našu ljubav i umiljatost svagdje priznati 
i pohvaliti mora. 

Ova dužnost svete ljubavi i jedinstva sve nas obvezuje. Obvezuje 
visoku vladu, da djelo s tolikom hvalom i svojom slavom početo do- 
vrši pridruživ u urečeno vrijeme liječnički fakultet. Bez toga ostade 
sveučilište ime bez same stvari. Najplemenitiji dio znanja liječničkoga 
sastoji se u tom, da izvore i zlokobne povode raznih bolesti i prevelike 
umrlosti iznadje i odstrani. Tomu važnomu poslu samo je domaće 
sveučilište doraslo. Osim toga svaka bolest, po mom barem osvjedo- 
čenju, u raznim stranama zemlje i u raznih naroda ima osobiti svoj 
značaj, osobite obilješke, osobiti razvitak i osobite svoje lijekove. Sve 
to mladež liječnička samo u zemlji samoj, samo u zemaljskim bolni- 
cama naučiti se može. Samo se pak po sebi razumije, da je mladiću po 
dovršenim u domu svom naucima probitačno u svijet otići i obilnije 
izvore znanju i umjenju svomu potražiti. 



320 //• Rasprave. 

Obvezani su učitelji na ljubav učenika, koje kano vlastitu djecu 
svoju ljubiti i njegovati imaju, a mladež ima u učiteljima svojima 
ljubiti i štovati duševne roditelje i ravnatelje svoje. Taj vrlo lijepi i 
mili odnošaj ponajviše zavisi od učitelji; ja bih rekao, da onomu uči- 
telju glavno svojstvo manjka, koji ne umije ljubav, štovanje i pouz- 
danje mladeži svoje steći. Mladež pak uzletna duha i nježna srca vazda 
se skoro rado ljubavi odzove. 

♦ Na ljubav su međjusobno obvezani svi učenici. Što je negda Isus 
o učenicima svojima rekao: ,,In hoc cGgnoscet mundus, quod disci- 
puli mei estis, si caritatem ad invicem habueritis", to valja i o učeni- 
cima sveučilišnima. Narod želi u tom poznati mladež svoju, ako se 
međjusobno u ljubavi, u slozi, u nauci i svakovrsnoj kreposti natječe. 
Naravna je posljedica pravoga znanja i umjenja uljudnost, dobro- 
stivost, čednost i ljubav, koja se dakako najviše vršiti ima prama 
onomu, s kojim u svakiđanjem bratinskom odnošaju stojimo. 

Obvezan je na ljubav i slavni grad Zagreb i plemeniti Zagrepčani. 
Svatko hvali grad Zagreb zbog lijepoga njegova položaja, zbog nutar- 
njega njegova reda i čistoće. Ja ne dvojim nimalo, da se grad Zagreb 
brine i za čistoću moralnu i da ne će nikada i ni pod kakvom izlikom 
dopustiti, da se ona otrovna vrela pošasti u njemu uvriježe, koja po 
velikim gradovima mladež truju ter dušu i tijelo u prerani grob bacaju. 
Zagrepčani pak dvojakim načinom ljubav prama sveučilištu vršiti 
mogu i moraju. Ja sam višeput čuo, kako pošteni i brižljivi roditelji 
žale i boje se, kad dijete svoje u daleki svijet šalju; boje se, velim, da 
im se dijete ne pokvari i po zlu ne podje. Od ove skrbi i bojazni dužni 
su Zagrepčani osloboditi roditelje tijem, da budu djeci, koju u kuću 
svoju primaju, otac i majka; da ih čuvaju kao oko u glavi, da se ne 
pokvare; da bdiju nad njima kao nad vlastitom djecom svcjom; da se 
pred Bogom i narodom obvezani osjećaju djecu tako dobru, nepo- 
kvarenu i nedužnu roditeljima povratiti, kako su ih iz ruku roditelja 
primili. Svatko će lako uvidjeti, da se tu radi o neizmjerno važnoj 
dužnosti, o kojoj budućnost našega naroda zavisi. Tko tu važnu duž- 
nost vrši, obvezuje si ne samo roditelje na uvijeke, nego upravo i Boga 
i cio narod. Osim toga mladež je naša većom stranom potrebna i siro- 
mašna, pak neka se Zagrepčani, koje je Bog blagoslovio, spomenu, 
da ne ima ljepše, pred Bogom i pred narodom zaslužnije stvari nego 
sirotinju u nauku poduprijeti. Svevišnji sam zna, koje je siroče znakom 
božjim označeno i na više zvanje opredijeljeno; a ja mislim, da ne ima 
veće radosti nego vidjeti, kako je negdašnje siroče čestitim i slavnim 
postalo, i pomisliti: ,,I ja sam nešto tomu svojom potporom doprinio". 

Ja izbrojih dosta veliki broj obvezanosti, pak da mi se ne rekne: 
„Drugomu prodičiš, a sebi samomu ne ćeš", evo me i kod samGga sebe. 
Ja sam za svaku gimnaziju u našoj zemlji, ako se dobro sjećam, nešto 
učinio. Gdje sam mogao, rado sam učeću se siročad potpomagao, a žao 
mi je, da nisam mogao to i obilnije činiti, i molim one vrle mladiće, 
koji su se zabadava na mene obraćali, da mi oproste; pored velikih 
svojih troškova nije mi moguće bilo na sve dospjeti. — Sad pak po- 



j. Tri riječi našemu sveučilištu. 3 21 

lažem u ruke sveučilišta deset hiljada u papirima senjskoga brodar- 
skoga društva za potporu siromaških učenika na sveučilištu. Svjetlijem 
pak starješine i učitelje sveučilišta, da se tij.em povodom zbor sklopi, 
komu bi se možebiti mogli i odličniji ljudi pridružiti, koji povjerenje 
svoje braće posjeduju, pak da se svi magnati i imućniji građjani naše 
domovine pozovu, da na plemenitu svrhu potpore sirote učenika svaki 
po mogućnosti doprinese. Opaženo je bilo, da osim tri dične i u na- 
šemu narodu poznate boljarske porodice ostalih magnata na otvaranju 
sveučilišta nije bilo. Ja sam u duši svojoj uvjeren, da to nije hotimice 
učinjeno. Radilo se je o stvari plemenitoj, koja svima bez razlike sta- 
leža i stranke na srcu ležati mora i leži sigurno na srcu i duši naše do- 
maće aristokracije, koja se je vazda blagodarnošću i velikodušnošću 
odlikovala. Uvjeren sam u duši svojoj, da će se ovo, što izustih, i sad 
sjajnim načinom potvrditi. Nek mi sveučilište i svaki pojedini oprosti, 
što ja baš ovo rekoh. Narod je naš prigodom otvaranja sveučilišta 
jedan dio slave, koja njega jedinoga ide, dobrostivo na me pred stranim 
svijetom prenio. Neka mu bude zato vječita hvala, i neka narod bude 
uvjeren, da ću ga do groba, pače i preko groba uvijeke ljubiti. Bog je 
meni bez ikakvih mojih zasluga još u mladje doba neizmjerno blago- 
tvoran bio. Bog dragi od mene ništa ne treba, nego je sebe narodom, 
koji sto nužda i potreboća ima, zamijenio. Ja se dakle gledam Bogu 
odužiti i na milosrdje ga prama meni na sudnjem danu skloniti. Ali 
baš upravo stoga, što je narod mene osobitim načinom pri onomadnjoj 
svečanosti odlikovao, dužnim sam se ja scijenio ove tri riječi na sve- 
učilište upraviti; nadam se pak, da je ono, što je rečeno, iz duše i svi- 
jesti samcga naroda crpeno. 

Zaključujući svoju besjedu sjećam se na jedan znameniti čin iz 
života sv. Augustina. Sv. Augustin bivši od osamnaest godina mladić 
čitao je raspravu Gceronovu o Kvintu Hortensiju, slavnom govorniku. 
U toj raspravi rimski mudrac po običaju svom tako divnim načinom 
opisuje mudrost i one probitke, koje ona čovjeku pruža, da je mladić 
orlovskoga uma i poleta sasvim zanesen ostao te odlučio dotle ne mi- 
rovati, dok mudrost ne dostigne. Žalibože rasprava je Ciceronova po- 
ginula, ali ja iz svega srca i sve duše želim, da se krasna mladež naša 
slušajući na sveučilištu mudre i razborite nauke svojih učitelja istom 
željom kao i Sv. Augustin zanese za pravom mudrošću, koja je uvijek 
sa ljubavlju Boga i čovjeka spojena; a akc je moguće, još gorlji- 
vije želim i Boga molim, da ju ondje nadje, gdje se jedino 
nahodi, gdje ju je i sv. Augustin na neumrlu svoju slavu našao, to 
jest u vječitom slovu božjem i sv. evangjelju; jer ako i jest istina, da 
se nauk i znanje iz raznih knjiga crpsti može, istina je takodjer sveta 
iskustvom svih vremena i naroda potkrijepljena, da se prava mudrost 
samo u onoga nalazi, koji je luč vječita božja, koja prosjati ima u duši 
i srcu svakoga čovjeka, koji na ovaj svijet dolazi. Ja rekoh, a Bog 
dcbri nek blagoslovi! 

(Glasnik biskupije djakovačko-srijcmskc ib'74. br. 23 — 24.; 1875* 

br. 1 —2.) 

21 



4. PUTOPISNE CRTICE. 



Nedavno sam odmora radi jedan dio Njemačke i to trkomice 
proputovao, pak me neki osobiti razlozi nukaju, da put svoj makar i 
površno opišem. 

Kad čovjek sredinom Slavonije s juga na sjever putuje, onda 
mu je najteži put do Osijeka. Jedna jedina napravljena cesta spaja 
Savu s Dravom, pak i ta je dosta loša. Od Broda dc blizu Djakova 
bila je ta cesta negda dobra; sad čini se da je zapuštena. Razlog tomu 
valjada će biti neizvjesno stanje Granice. G. vrhovni zapovjednik 
Mollinary lijep je glas stekao u našem narodu. Ja ga molim, da ne do- 
pusti, da ta toli nužna cesta propadne. Koliko je važno, da se cesta 
napravi, toliko je važno, da se dobro uzdržaje, inače je sav trošak i 
sav trud uzalud. U našim okolnostima samo dvije godine zanemari 
makar najbolju cestu, ona je propala. Od Djakova do Osijeka dosta je 
loša ista cesta, i premda se u novije doba nešto više na njoj radi, to ni 
iz daleka ne doseže, jer je ta cesta jako opterećena ter se zimi tako 
pokvari, da nije njom putovati. Mag^ari, na koje, mislim, ta cesta 
spada, imali bi se iz vlastitoga svoga interesa više na nju obzirati. 
Njihove dvije željeznice, koje do Osijeka dopiru, peštanska naime i 
segedinska, ništa drugo nisu nego dva Siska, kojima se sva roba, što 
se na osječkom tržištu stječe, u Peštu odvlači. Čim su dakle ceste 
s južne strane u Slavoniji bolje, tijem će obilnije ti magjarski Sisci 
svoju svrhu vršiti. Na cijelom ostalom putu po Njemačkoj, Francuskoj, 
Italiji i tako dalje ne razbije se i ne izmuči se čovjek toliko, koliko na 
rečenoj cesti. 

O s i j e k je poznata našemu svijetu varoš. Ona po položaju svome 
ima trgovačko opredjeljenje. Da se u tom pravcu razvije, neki se uvjeti 
ispuniti moraju. Zaliti je, da je tu grad. On je od početka rastrojio 
varoš, koja je sad na četvero razdijeljena. Ako je Osijek svoj narodni 
značaj izgubio, to se ponajviše gradu zahvaliti ima. U Austriji puno 
ima gradova, medju kojima ima mnogo posve suvišnih. Naša osobito 
zemlja po položaju i opredjeljenju svomu obiluje gradovima. Tu je 
Karlovac, Gradiška, Brod, Raca, Varadin, Osijek. Po mom mnijenju 



4' Putopisne crtice. 523 



svi su ti gradovi suvišni. Prva četiri ništa i ne znače, nego što štetu 
čine dvostruku zemlji, jer prvo pače trgovački razvitak dotičnih mjesta, 
a drugo novac za uzdržavanje tih gradova nuždan bolje bi bilo obratiti 
na nužnije svrhe. Ni Osijek ne odgovara svojoj svrsi. Današnji pro- 
jektili uništit će taj grad za tili čas. Nekoliko hiljada ljudi zatvorenih 
dulje vremena u toj tvrdjavi moraju skapati od bolesti. Taj grad u 
ozbiljnim slučajevima prava je mišolovka za posadu. Što znači Varadin, 
ja ne znam. To znam, da grad onaj samo može odgovoriti svojoj svrsi 
danas, koji je u stanju veliku armadu dulje vremena u sebi sahraniti, 
kao što na priliku Verona ili kod nas Komoran. Naši đeputirci u dele- 
gacijama uvijek bi morali nastojati, da se ti suvišni gradovi ukinu; a 
grad Osijek nikoga izabrati ne bi smio svojim povjerenikom na sabor, 
koji ne bi obrekao, da će raditi tom, da Osijek prestane biti tvrd ja- 
vom. Istom kad se to postigne, prestat će ona vječita trvenja osječka 
na Štetu opću. Grad Osijek ništa nema osobita. Položaj mu je posve 
prozaičan i ponešto nezdrav. Sreća što u okolici ima dosta nasada, 
što zrak čisti. Voda mu posve ništa ne valja. O tom, kako bi se toj 
nuždi doskočilo, nitko i ne misli, a ipak je izvjesno, da otale mnoge 
bolesti i slabosti dolaze, otale u vrijeme pošasti nerazmjerno mnoge 
žrtve. Toj bi se nuždi možebiti pomoglo, kad bi se dravska voda shod- 
nim i čistim putem u grad svela. Ova je slutnja tijem opravdana, što 
je i danas najbolja i najzdravija voda u bunaru kod agencije, to jest 
voda dravska nepokvarena u svom tečaju. Ostali svijet u Osijeku pije 
vodu pokvarenu i nezdravu, jerbo ta voda većim dijelom u doticaju 
stoji sa kanalima, koji smet izvažaju. Da je pameti i novca, tcj bi se 
nuždi u Osijeku lako doskočilo. 

U novije doba stekao je grad dva vrlo lijepa zavoda, koje ima 
zahvaliti kršćanskomu duhu predja svojih. Sirotište i bolnicu stvorila 
je ljubav Krstova, to jest ljubav i milosrdje prama čovječanstvu, koje 
se u boli i nuždi nalazi. Tuj 'je jedini izvor svakomu dobru, kojim se 
svijet ponosi. Grad Osijek po položaju svom namijenjen je trgovini i 
prometu. U takom se gradu rado razvijaju niže strasti, a zaboravlja 
se često na neumrlo opredjeljenje čovjeka. Zato je sveta dužnost oblasti, 
koja gradom vlada, pomisliti za vremena na onu vječitu istinu: „Čo- 
vjek ne živi samo kruhom i pilom, nego svakom riječi, koja iz ustiju 
božjih proizilazi". Pobrinuti se je oblasti za idealne svrhe gradjana i 
načine, kojima se one goje i njeguju. Gornji se grad silno razvija. Tr- 
govina i promet tuj se stječu. Tu je i sijelo skore sviju oblasti. Oblast 
gradska ima se sjetiti, da tuj crkve dostojne ne ima. Ona crkva, koja 
opstoji, na žalost i sramotu je gradu. U gradu takovu, kakav je Osijek, 
valja da crkva i vanjskim svojim obličjem i nutarnjim svojim uresom 
božje veličanstvo, a ujedno i pobožnu i plemenitu ćud gradjanstva 
svjedoči. 'Ona će biti mjerilo, kojim će stranac suditi izobraženost i 
skrb gradjana za više idealne svrhe. Pohodio sam bolnicu u dolnjem 
gradu. Mogu reći po duši, da grad nije mogao izabrati nespretnije 
mjesto za belnicu. Svi, koji su u tom sudjelovali, velikoga su ukora 
vrijedni. Zgrada stoji upravo sjevernim vjetrovima na udarcu. Za- 



324 //• Rasprave. 



čeljem svojim okrenula se Dravi, otkle zimi od samih Karpata ljuti 
sjevernjaci velikom silom dolaze. I za najzdravije ljude ne bi tu pro- 
bitačno bilo živjeti, a kamo li za bolesnike. Prije jedno dvadeset go- 
dina zidali su u sličnom položaju u Kamenici othranilište za vojničku 
djecu. Danas to othranilište prazno stoji. Bog bi dao, da se to i našoj 
bolnici ne dogodi! Valja na svaki način sa sjeverne strane saditi drveće 
jako i visoko, ne bi li se vjetrovima odoljelo. Pred pročeljem na jugu 
množina je putova, koji će ljeti silu bcžju praha nositi u bolnicu, što je 
i opet zdravlju vrlo škodljivo. Oblast se ima pobrinuti, da samo oni 
putovi opstoje, koji su bezuvjetno nužni. Ti putovi imaju se ljeti pom- 
njivo poljevati. Ostali se imaju zabraniti. Visoka je vlada velike hvale 
vrijedna, što je njegu bolesnika prepustila duvnama. Ne ima dvojbe, 
da su na takovo djelo skroz i skroz religiozno najsposobniji redovnici 
i duvne. Dakako da su i redovnici i duvne ljudi pak da se kadšto i kod 
njih neurednosti nadje, što površnomu svijetu povoda daje, da na reli- 
giozne zavode viče; ali iskustvo svih naroda i svih vijekova dokazalo je, 
da su za njegu nemoćnih i bolesnika najsposobniji oni, koji u bolesniku 
i ntmoćniku smatraju brata Isusovom krvi posvećena i skrbi bližnjega 
povjerena. Mislim, da je najnovije iskustvo u kaznioni lepoglavskoj 
osramotilo one vikače, koji su prvašnju upravu grdno napadali i osu- 
djivali. Njega sirotišta u dobrim je rukama za sad, ali sam uvjeren, da će 
visoka vlada i tuj jednom istim putem poći, kojim je kod bolnice pošla. 
Polag drugih idealnih svrha ima se u Osijeku s osobitom pom- 
njom njegovati narodni značaj, jerbo ga inače što njemački grad što 
merkantilni položaj osječki utamaniše. Prije četrdeset do pedeset go- 
dina Osijek je u toliko slavjanski grad bio, da su se mnoge obitelji po 
imenu svojih utemeljitelja i otaca nazvale, na priliku: Ivokovi, Pa- 
vlovi, Derviševi itd. Danas sve je inače; danas u odlični jim kruzima i 
u socijalnim odnošajima jedva ćeš čuti koju slavjansku riječ. Zato bi 
se imao grad i vlada osobitim načinom pobrinuti za škole. Viša gim- 
nazija i realka opstoje, ali Bože moj, u kakvim zgradama! To su vam 
ružne i posve primitivne, a vrhu toga močvarne i nezdrave zgrade. 
Znam ja, Što se na to odvraća: „Lako je tebi govoriti i kritizirati, ali 
gdje je novaca?" Ja odgovaram: Umna uprava naći će izvor za tu naj- 
prvu i najnužniju potrebu. Nigdje se novac bolje i plemenitije uka- 
matiti ne da nego na dobro othranjenje djece. U djeci je bitni zavjet 
bolje budućnosti narodne. Djeca su nosioci ne samo imena, nego i us- 
pomene i slave naše. U dušu i svijest djece naše prenašamo mi najsvetije 
želje i težnje naše, pak nam se je pobrinuti, da djeca vrijedni i dostojni 
' zatočnici budu svega, što je Bog u dušu našu i u dušu naroda postavio. 
Škole, koje zidamo, zidamo ne samo za nas, nego i za buduća poko- 
ljenja, ter ako je zajam i opterećenje i budućega narašćaja igdje oprav- 
dano, to je kod škola i svega onoga, što na škole i njihovo oplemenjenje 
spada. Meni se čini, da polag svega ovoga još je prijeka nužda, da se u 
Osijeku čim prije podigne viša djevojačka škola. Mogao je to učiniti 
grad Varaždin, ne vidim, zašto ne bi to isto učiniti mogao i grad Osijek? 
U Osijeku je to jedino sredstvo, da se ljepši spol, koji toliki upliv na 



4* Putopisne crtice. 325 



obitelj i društvo ima, privikne narodnomu jeziku i narodnomu običaju. 
Na posljetku čini mi se, da bi nužno bilo, da naše zagrebačko kaza- 
lišno društvo od vremena do vremena i u Osijek dodje. To pravda za- 
htijeva, jer se to društvo iz državne blagajne ponajviše uzdržava. 
Osim toga nužda je prijeka, da se u Osijeku probudi i njeguje želja za 
plemenitijom narodnom zabavom. Kako stvari sad u Osijeku stoje, 
dolaze tamo razna njemačka društva, koja čestoput ne samo da tudje 
svijet od svoga naroda i zavičaja, nego mu još i dušu truju nemoralnim 
komadima. Veli mi svijet, da se upravo ove godine komadi davaju u 
Osijeku, koji sve, što nam sveto biti ima, na ruglo stavljaju. Moj narode, 
čuvaj se od toga ko od vreloga gvožđja ! Lako je narod pokvariti i otro- 
vati, ali je neizmjerno teško popraviti i preporoditi ga. 

Kad se iz Osijeka u Njemačku kreneš, put ti je na Beč. Iz Osijeka 
se u Beč željeznicom dolazi za jedan dan, to jest od šest ura jutrom do 
jedanaest večeri. Kad bi bilo reda, moglo bi se za nekoliko ura i ranije 
doći. Uopće ne ima nužnije željeznice na svijetu od one, koja iz Osijeka 
u Beč vodi. Kaže se, da je vrijeme naj skupocjenija stvar na svijetu 
i da njim valja lihvariti. Nigdje se na svijetu ne trati zaman vrijeme 
tako kao na rečenoj željeznici. Tiče se nas osobito Hrvata. Mi se ca- 
ljizamo na toj željeznici ko na đvokolim tarnicama. Iz Osijeka do Za- 
greba još i hajde de, ali od Zagreba do Osijeka od rana jutra pak do 
dva tri sata poslije ponoći. Na pruzi toj skoro do blizu Beča nije ništa 
vidjeti, što bi dušu ushit it i a srce razigrati moglo. Varoš Pečuh lijepo 
leži, ali je grad nečist, gadan, ter se ni iz daleka Zagrebu, koji je u tom 
obziru upravo uzoran, prispodobiti ne može. Sa željeznice vidjeti je stolnu 
crkvu, koja je negda imala biti lijepa i ukusna, sada je iznapolja i iz- 
nutra oštećena i izgrdjena, a nitko valjada o popravi i ne misli, jer se 
zato hoće viša izobraženost, više znanje i želja stvoriti nešto, što i 
preko groba ostaje i nastojanju našemu više značenje podjeljuje. Po- 
kojni Scitovsky u plemenitoj namjeri, ali bez ikakve koristi i više 
svrhe podigao je dvanaest apostola na južnoj strani iste crkve. Pročelje 
i apsida te crkve posve je zagradjena i sakrivena i četiri fortifikatorna 
tornja ne služe crkvi uresom. Magjari hvale i u zvijezde kuju gornjo- 
subotičku crkvu. Ono, što se od nje sa željeznice vidi, nedvojbenim je 
dokazom, da je ta hvala posve neosnovana. I to je nezgoda putniku na 
toj željeznici, da se u Kaniži zlo i nečisto jede, a o mirnom počitku 
nigdje ni govora nije. Činovnici na magjarskim željeznicama čestoput 
su nevježe Skrajni. Posjetnici sveučilišne svečanosti u Zagrebu iz Osi- 
jeka barem nastrađaše sa svojim freikartama. Ja jednoga poznajem, 
koji je polag svoje proste cedulje više platio nego se obično plaća. 
Ovako ve zle porabe valja u javnim listovima žigosati, jer se inače na 
opću štetu za vazda uvriježiše. 

Kad iz Osijeka u Njemačku putuješ, prva ti je postaja Beč. 
Beč i Latin i Nijemac, zapadni i sjeverni Slovin: Wien, Vienna, Viđen 
zovu. Samo mi južni Slaveni zovemo ga Beč. Od nas su tu riječ po svoj 
prilici pozajmili Magjari. Otkale je to ime, što upravo znači, ne znam. 
Jedan mojih bosanskih prijatelja reče mi jednom: Beč mi zato Bečom 




326 //• Rasprave. 

nazivamo, jer se je na nas, koji mi na jugu i istoku ležimo, izbečio. 
Ako ta riječ u ustima našima i zbiljam naravno opredjeljenje Beča 
znamenuje, onda se zaman Beč na nas beči, jerbo svoje zvanje ne pojmi. 
Uopće njemački živalj u Austriji imao je do sad dobrih odvjetnika i 
sudaca, dobrih upravitelja i profesora, dobrih liječnika i umjetnika, 
ali nikakvih upravo državnika. Što je dosad u Austriji državnika bik), 
to je bilo slavjanske krvi. Ali dakako u Ugarskoj drukčije se stvar ima. 
Tuj državnici rastu ko gljive, tu je barem svaki treći čovjek pravi dr- 
žavnik; otale su u Ugarskoj Solonovi upravo zakoni, otale uzorna 
uprava i sudstvo, otale cvatuće financije i ekonomija, otale opći na- 
predak i potpuno posvuda zadovoljstvo. Ili se dakle Beč bečio II ne 
bečio na nas, istočno pitanje je za sad u posve sigurnim rukama, i 
uvjeti sjajnoj budućnosti u Ugarskoj posve su nedvojbeni. Tko je vidio 
Beč negda, kad je još debelim pašom nutarnji grad od predgradja raz- 
dijeljen bio, a sada ga, kad se je taj pas u sjajan prsten (Ring) pre- 
tvorio, posjeti, taj odmah ogromnu razliku opazi. Negda je Beč bio 
prava slika i prilika provincijalnoga grada; noviji istom razvitak povisi 
ga do časti prave metropole, pravoga rezidencijalnoga grada. Divna 
njegova okolica i veličanstveni Dunaj uzvisuju ga više Berlina, Pa- 
riza i Londona. Samo će Stambul, Napulj i Rim ljepši i ugodniji biti. 
Što se novih zgrada tiče, mnogo ih ima dakako lijepih i ukusnih. Medju 
najljepše spada austrijski muzej, koji je kopija rimske Kancelarije, 
koju, ako se ne varam, samomu Raffaelu ili Peruzziju pripisuju. Raz- 
lika je ipak izmedju rimske i bečke zgrade tolika, kolika izmedju ori- 
ginalne slike Raffaelove i kopije njezine učinjene Sassoferratom. Ima 
medjutim u Beču dosta javnih i privatnih zgrada, koje nimalo nisu 
pošle za rukom, tako na priliku Opera je vrlo loše djelo. U značaju 
istočnom, koji u Ringu bečkomu premaze, leži pretjerivanje i afek- 
tiranje. Zato sam svomu prijatelju i pratiocu pravo dati morao, kad 
je tvrdio, da se je barokizam iz ostale Europe sada preselio u Beč, a 
otale u Peštu, u TemeSvar i žalibože u naš Zagreb, i t. d. 

Dva sam dana samo u Beču boravio i društvu svomu jedino za 
volju posjetio riznicu carsku. Ima tuj vrlo rijetka i vrlo skupocjena 
kamenja; ali iskreno ispovijedam, da to kamenje preda mnom velike 
cijene ne ima. Ovo je proizvod slijepe sile naravne, u kojoj se doduše 
očituje moć i dobrota božja, ali ništa, što bi se čovjeku u zaslugu upi- 
sati moglo. Cijena je tomu kamenju posve konvencionalna. Umjet- 
nina makar ona bila samo iz opeke, iz voska, iz drveta ili kamena, za 
umna i svijesna čovjeka više vrijedi, jer nosi na sebi sjajne tragove 
uma čovječjega i svjedok je kulture i izobraženosti ljudske. Ljepši spol 
rado se oko tih dragocjenosti stječe; ali bi i on znati imao, da ljepota 
prava, osobito tada, kad je ogledalo vjerno nutarnje ljepote i dobrote, 
više resi dragi kamen nego on ljepotu. Ljepota je sama sobom bez 
ikakvih uresa ljepota, a uresi i nakiti na praznoj i nevrijednoj glavi 
samo satiru izazivaju. Meni su za to mnogo draži bili oni časovi, koje 
sam u Belvederu proveo. 

Kad čovjek u zbirku napuljsku, rimsku, florentinsku i t. d. udje, 



4- Putopisne crtice. yif 



onda mu se pričini, da se u onom javnom vrtu nalazi, u kom je negda 
florentinski neki dužda mnoštvo grčkih i rimskih umotvorina sakupio 
i prijateljima svojima umjetnicima na užiće i pouku izložio; čini se 
čovjeku, da u toj otvorenoj akademiji sluša učenoga Machiavella, 
kako prijateljima svojima tumači Tita Uvija; čini mu se, da tuj po- 
zdravlja zadubenoga u koji grčki divot vor nedosežnoga Michelangela 
i genijalnoga Lionarda da Vinci; čini mu se, da se tuj rukuje sa divnim 
Raffaelom i njegovim prijateljem fra Bartolommeom ; Čini mu se, da 
se prijatelji i da opći sa blaženim dusima, koji su u tima galerijama 
sjajnu uspomenu i neumrla svoja djela ostavili. Ovaj put kako sam u 
galeriju belvedersku stupio, sretnim slučajem odmah sam susreo Raf- 
faelovu Belle jardinidre, jerbo ju je netko snimio, da ju valjada kopira. 
Čovjek nježne duše pred divnim takvim tvorom i nehotice do zemlje 
se klanja ne samo zato, da se Majci božjoj, majci milosti i dobrote, i 
božanstvenomu njezinu porodu pokloni, nego da i dostojno počasti 
onu genijalnu dušu, koja je umjela otajstvo božje toli lijepo i istinito 
shvatiti i izraziti. U svakoj slici nekim načinom i umjetnik živi. Kad 
fra Angelikove Majke božje i celestijalne njegove angjele ugledaš, odmah 
ti se u njima i Čista, neporočna i zaista angjeoska duša toga Domini- 
kanca pred oči stavi. Kod Raffaelovih slika, kod njegovih mnogo- 
vrsnih madonna, kod njegove Transfiguracije, kod njegove Dispute 
i t. d., omdah ti se predstavi i njegov harmonični, uzoriti, poletni i ta- 
jinstveni duh, koji je rekao bih iz samoga bića božjega svoje uzore i 
nacrte crpao i na platno ili zid prenašao. Njegovo uzvišeno zvanje, 
čini se, da je početkom i dočetkom njegova života označeno. Rodio se 
taj divni mladić na dan najvišega otajstva božjega, na veliki petak, a 
usnuo je poslie 37 godina na isti dan velikoga petka. U istom redu 
naći je uzornih slika iz svih škola talijanskih; tuj su dvije vrlo lijepe 
slike Peruginove, tu vam je napose mnoštvo slika iz mletačke škole. 
Tizian, Palma stariji, Paolo Veronese, Bonifazio, Tintoretto, svi su tu 
u više lijepih primjera. Samo se ne sjećam, da bi naišao na našega Car- 
paccia, koga ja držim jednim od najumnijih i najizvrsnijih slikara mle- 
tačke škole. Štogod u mletačkoj galeriji od njega vidiš, divno je. On je 
najveći legendarni slikar svih vremena. A njegovo Predstavljanje Go- 
spino u velikoj sali mletačkoj držim najizvrsnijom religioznom slikom 
u cijeloj bogatoj mletačkoj zbirci. S druge su strane Nizozemci, na- 
pose lijepi Rubensi, van Dycki, Rembrandti i t. d. U gornjem spratu 
sja njemačka škola vrlo obilno zastupana. Najljepša i naj umjetni ja je 
slika Durerova, koja predstavlja Sveto trojstvo i Slavu nebesku. Durer 
je Raffael njemački. njem je Raffael, kad je njegov portrait na po- 
klon dobio, rekao: „Ovaj bi njemački umjetnik sve nas nadmašio, da 
u tako povoljnim okolnostima živi kao mi." Vrijedno je posjetiti i odjel 
novijih slika. Tu je zastupan sjajni Makart, nježni Kupei wieser, duboki 
i zaisto filozof ički Fiihrich, umni i vrlo cijenjeni Steinle i t. d. Kod 
Schelleina, čuvenoga restaurateura, vidio sam jednu vrlo lijepu sliku 
našega vrloga Čermaka, koja se i sa najizvrsnijom nizozemskom slikom 
najbolje dobe natjecati može. Predstavlja slijepca prosjaka na mostu 
praškom. 



r -kr^-^rr— ■£;■ t:ci se 




rv. se r.j. r.i> Zd^reo 
kii j •• ;ck kdrr'.ičkorr. ulijom 
*k ■■■ ni kirč":: — u kojoj se pro- 
::- ;> kV>r. predstavlja. 

\veta i*: ?/, ",;tr i iv.aic ".rijedar. oriča; :^\ .:. izl-^a:: r.a>enu: štovanju 
predmete vjerozukorr-ke. Ne irr.a r.i-ta !;er^e<i ne<y» vjjieti čovjeka, 
ovibito izobrazba, e J je se ■.: svoj por;izno>;i i iskrenosti duie svoje 
javno vomu otkupitelju klanja i iz svetih rana r.je^vih krepost crpe, 
da *.e proti -vijcin nepogodama ovoga svijeta za sveta prava pravde 
\ r.titir U»:i. Ali Uože inoj ! ono <to predstavlja Isusa. Majku božju i sveta 
olajdva muke i smrti (jospodnje, mora biti primjereno svetosti i bo- 
/air.tvriio'.ti satne stvari, a pitam ja svakoga, koji zdravo oko i nježnu 
riit poijednje. je li Isus, koji nam se u rečenoj kapelici na poklon pređ- 
•ilavlja, vječito ono stvorenje božje, o kom sv. Ivan veli: „1 vidjesmo 
**lavu njegovu, slavu jedinorodjenika očeva, puna milosti i istine"? 



4- Putopisni crtici. 329 



Je lito Spasitelj, koji sebi veli: „Ja i otac jedno jesmo", jedno bićem, 
moći i slavom, tako da mu je to bez dvojbe odsijevalo i u ljepoti i uzo- 
ritosti lica i obličja, jer je, ko što apostol veli, bio „splendor gloriae et 
figura substantiae patris sui aeterni", to jest živi odsjev slave i pravi 
kip bića vječitoga oca svoga? Slika, koja nam se u kapelici zagrebačkoj 
predstavlja, ružna je, odurna je, i rekao bih prije, da jf ruglo, nego da 
predstavlja najsvetije otajstvo vjere naše. Istina je, slika predstavlja 
Isusa trpećega za grijehe svijeta; ali i takov je on uzor ljepote, do- 
brote i ljubavi. Tako ga je predstavljao najizvrsniji slikar religiozni 
fra Angeliko, komu je u običaju bilo klečeći Spasitelja u muci slikati i 
pri tom gorke suze prelijevati. AH zato je Isus njegov trpeći doisto 
sličan Isusu, koji je s tolikom krotkoćom, ustrpljivcšću i ljubavi svijet 
na drvetu križa otkupio i na novi neumrli život probudio, da su pod 
križem ne same žene gorko plakale i u prsa se lupale, nego da je i izo- 
braženi Rimljanin, stotnik, u ime cijeloga poganstva zavapio: „Vere! 
hic filius Dei est" (Zaisto! on je pravi sin božji). Pitam ja svakoga, 
koji je igda na sliku, kojoj govorim, u Zagrebu pogledao, 
jesu li mu se slične misli nametnule? U prvom stoljeću bilo je nez- 
natnih ljudi, koji su krivo tumačeći Izaiju proroka mislili, da je slika 
i prilika Isusova ružna bila; ali odmah s početka kršćanstva nadvla- 
dalo je mnijenje, da je Isus i vanjštinom svojom bio uzor ljepote, do- 
brote i milosti. Čini se, da su ljudi, koji su zagrebačku kapelu podigli, 
uskrisiti htjeli mnijenje prvih onih neznatnika; toliko je slika ružna i 
neprilična. Ovaj ukor ne tiče se nijedne osobe, nego same stvari, jerbo 
nije tomu nijedna osoba, nego samo vrijeme krivo. Cilj je ovih redaka, 
da se ta kapela zamijeni ljepšem i dostojnijom. Zagreb napreduje; 
prema tomu napretku valja da sve ono napreduje, što mu u oči pada, 
napose ono. Što na dušu i ćut njegovu u religioznom smislu utjecati 
ima. Ja bih na svaki način volio, da ne ima nikakove kapelice, nego da 
onaka, kaka je, ostane. 

Pohadjajući stare crkve u Beču običajem ja uvijek pohoditi i 
lijepu staru gotičku crkvu Majke božje pri stubama (Maria-Stiegen). 
Ova je crkva doista vrijedna, daju svaki posjetnik bečki pohodi. Ona 
je vrlo dobro uzdržana i prosta od oštetina i nevaljalih prikrpina, što 
je rijetko. Kad sam u crkvu sa svojom družinom unišao, upravo se je 
mnogobrojni puk sa svećenikom Bogu molio, što je toj lijepoj crkvi 
krasnim uresom i višim životom bilo, a i nama povoda dalo, da u skladu 
bratskom dušu k Bogu uzdignemo i na vječitom tom ognjištu srce 
naše na plemenite misli i nakane razgrijemo. Ovaj sam put pogledao i 
u crkvu Augustinsku pri carskom dvoru. U njoj se, ko što je poznato, 
nalazi divni grobni spomenik od Canove vrijedan i dostojan, da ga 
čovjek stoput pohodi i prouči. Njemu sličnoga ni u Beču, a lako ni u 
cijelom carstvu nema. Umotvor taj bio je ovaj put ponešto zastrt, 
jer su crkvu popravljali. I to je lijepa crkva gotička, nego podobro 
iskvarena. Njezinu je vanjštinu svu vrijeme poharalo i zametnuto. 
Pročelje njezino na zapadu zastr'o je carski muzej, začelje pak i južnu 
stranu negdašnji August inski samostan, a sada više crkveno odgoj ilište, 



330 //• Rasprave. 



sjevernu pak stranu dućani. Na sreću je toj crkvi, što se je u novije 
doba domogla lijepoga i posve pristojnoga velikoga žrtvenika. Taj 
žrtvenik bio je pokojnim carem meksikanskim Maksoni naručen za 
Votivnu crkvu za 70 hiljada forinti. Kad je oltar bio gotov, graditelj 
je Ferstel svečano prosvjedovao, da se taj oltar bez njegova znanja i 
odobrenja naručen u Votivnu crkvu ne smjesti, jer je medju gotikom 
i gotikom razlika. Medjutim umre car Maks, umre i graditelj toga ol- 
tara, a sirota udovica graditeljeva u sto jada zbog oltara. Bila je i kod 
mene i nudila mi ga. U posljednje doba vidio sam ga kod vajara Meiks- 
nera. Sad se je valjada sirotica brige riješila, jer je oltar prodan i u 
crkvi Augustinskoj smješten. To je vrlo lijep gotički oltar bogato 
urešen i mnogobrojnim kipovima providjen. Upravo je našao najpri- 
kladnije za se mjesto. Šteta, što taj oltar nije đobavljen za crkvu našu 
prvostolnicu u Zagrebu. Mnijem, da bi njoj posve pristajao. Onda bi 
naši mogućnici u Zagrebu vidjeH, što je pravi gotički oltar i što se crkvi 
zagrebačkoj pristoji. 

Dakako da sam i bolje novije crkve pohodio, to jest: crkvu sv. 
Jelisave blizu južne i istočne željeznice, crkvu kod Weissgarbera, 
crkvu Lazarista i u Funfhausu i crkvu altlerchenfeldsku. crkvama 
Schmidtovim mogu reći, da su krasne. Prva mu je ipak najbolje za 
rukom pošla, to jest crkva Lazarista kod Mariahilferlinije. Crkva kod 
VVeissgarbera preveć je u nutarnjosti svojoj popisana i urešena. Fiinf- 
haus je kupola gotička. Ona je prenos kupole mletačke „Della Salute" 
u gotički slog. Vanjština je te crkve zaista impozantna; ali se bojim, 
da nutamjost tomu vanjskomu veličaju nimalo odgovarati ne će. 
Ogromna taka zgrada mogla se je samo izvesti pod uvjet, da ju iznutra 
grdni stupovi drže. Posljedica pak toga jest, da će prostor nutarnji 
crkve biti prema vanjštini premalen i preneznatan. čut, koja će čovjeka, 
kad u tu crkvu im išao bude, obuzeti, bit će po svoj prilici prevara 
(Enttauschung). To je barem moja slutnja, o kojoj, da li je temeljita, 
istom će se suditi moći, kad djelo dovršeno bude. Ornamentacija pi- 
sana, u koliko se sad već prosuditi dade, i ta mi se ne dopada. Schmidt 
čini mi se da ljubi pretjeranost i boje odveć živahne. Crkva altlerchen- 
feldska lijepa je crkva romanskoga sloga. Ona na osobitu čast služi 
graditelju svomu Švajcaru Miilleru, koji je žalibože u mladim svojim 
godinama preminuo. U njem je umjetnost, osobito pak crkvena, 
mnogo izgubila. Njegovo djelo tim je veće hvale vrijedno, čim je prvi 
bio pokušaj te vrste i čim je imao zgradu crkvenu podignuti na temelju 
po drugom arhitektu nacrtanu i izvedenu. Slika je u toj crkvi preveć; 
zato je posjetniku, makar i učen i vješt čovjek bio, teško nit slijediti, 
koja misao sa mišlju, sliku sa slikom spaja. G. Fiihrich je s te strane 
crkvu opisao. U ovaj mi čas njegov opis pri ruci nije. U toj su crkvi 
mnogi bečki umjetnici priliku imali svoju vještinu razvijati. Tuj je 
radio Fiihrich, Kupelwieser, Blas, Engerth i t. d. Ja bih naš svijet, 
koji tu crkvu pohodio bude, opaznim učinio na glavnu sliku u apsidi, koju 
ponešto glavni oltar zastire. Sastavak je od Fiihricha, a izveo ju je 
Engerth. Predstavlja slavu nebesku. Fiihrich je u svojim kompozi- 



4- Putopisne crtice. y^\ 



cijama pravi mudrac kršćanski, koji duboko u tajne kršćanske istine 
prodire. Ja tu sliku držim najboljom slikom u cijeloj crkvi. Tkogod 
tu crkvu pohodi, sa čuvstvom velikoga zadovoljstva i prave utjehe iz 
nje izlazi. To se je ne samo meni, nego i cijelomu momu društvu dogo- 
dilo. Tko dakle od našega svijeta u Beč dodje, nek ne propusti tu lijepu 
crkvu posjetiti. Navratio sam se jednom sa svojim drugom i suput- 
nikom u tako zvani Volksgarten, da čujemo Straussa, koji je tada 
svirao. Tuj nadjosmo neobično mnoštvo svijeta, a razlog tomu bijaše, 
što su upravo taj dan u tomu vrtu Bečani slavili i častili sjeveropolce. 
Bečana se odmah kano pošast primi, kad ma tko na ulici stane i u ma 
kaki predmet zjati počne. Za čas je tuj vreva ljudi. A svatko si po- 
misliti može, koliko je tada ljudstva u vrtu biti moralo, kad je no- 
vinstvo bečkoj čeljadi natovarilo, da se tuj radi o plodu njemačke izo- 
braženosti i austrijskoga ustava. U tom vrtu stanuje, ko što je poznato, 
Tezej od Canove u hramu grčkom. Da taj grčki heros ne spada u vrstu 
onih polubogova, koji imaju usta a ne govore, imaju uši a ne čuju, 
imaju noge i ruke a ne hodaju i ne rade, već bi odavno razorio taj ku- 
kavni hram i oprostio se svoga tamnovanja. Njemu bi mjesto u sjajnoj, 
prostranoj i otvorenoj izbi bilo. Umotvor talijanskoga Fidije pravi je 
dragulj, komu bi valjalo pristojan okvir i sjajan dvor posvetiti. 

Poslije dvodnevna boravljenja u Beču krenusmo put zlatnoga 
Praga, te od jedne ure po podne dospjesmo u P r a g oko devete ure na 
večer. Zlatni Prag spada medju najznamenitije gradove srednje Eu- 
rope. U zlatnom Pragu zasnovano je bilo prvo sveučilište, a daleko 
poslije otvorilo se je prvo njemačko sveučilište u Lipskom gradu, i 
opet po Slavjanima osnovanu. Najnovija struja europejskih doga- 
djaja dosudi mu, po momu barem mnijenju, upravo svemirsku zna- 
menitost. U srcu Europe složi i združi se, poslije nečuvene sreće i 
ogromnih pobjeda, njemački narod, koji je uvijek za tijem težio, da 
granice svoje na sve strane rasprostre, kojoj težnji su jur podlegla u 
staro doba mnoga slovenska plemena. Od prastarih vremena pak do 
dan danas očituje se od vremena pa do vremena u čovječanstvu in- 
stinktivnim, da tako reknem, načinom težnja i želja sa jedne jedite 
točke cijelim jednim kontinentom, pače cijelim svijetom po volji vla- 
dati. Taka misao obuze Makedonca Aleksandra, dok dobitnik cijele 
skoro Azije sam sebi, to jest svojoj razuzdanosti i raskošnosti ne pod- 
leže. Znamo, da se je veliki narod rimski, prvi i nedostižan u politici i 
mudrosti svjetskoj, toj namisli, da cijelim svijetom gospodi, podobro 
približio; ali mu se blizu luke brod slomi i država razori, čemu je većim 
dijelom sama ogromnost carstva uzrokom bila, jerbo čim se je više 
rasprostiralo carstvo, tijem je više u središtu slabilo, čim je više pli- 
jena i bogatstva bilo, tijem je više iščezavala krepost i pravednost, 
bez kojih se ništa na ovom svijetu stalna i ustrajna stvoriti ne može. 
Konstantin Veliki prenese carstvo u Bizant, da odatle barem jednim 
dijelom Europe i Azijom vlada; ter zaisto, ako ima na svijetu mjesta, 
s kojega bi se moglo i Azijom i Europom ujedno zavladati, to je novi 
Rim; ali carstvo brzo oslabi, iznemože i užasnim posve načinom pod- 



ft 



1 

) 



%%2 U* Rasprave. 



leže divljoj sili, koja malo da ne porazi cijelu Europu. U naše doba tu 
staru namisao uskrisi genijalnim načinom najveći general, koga je igda 
svijet ugledao, to jest Napoleon Bonaparte; pak kako kukavno sirota 
skonča na otoku sv. Jelene! Do sada je promisao božja tu namisao 
smela, ko što je smela graditelje babilonske kule. U toj težnji i namisli 
leži velika bludnja, koja ipak ko svaka bludnja nešto istine u sebi ima. 
Zadaća svakoga čovjeka, svake države i cijeloga čovječanstva jest: 
vršiti istinu i pravdu na ovomu svijetu. To je kruh svakidanji, kojim 
se svako biće i svako društvo hraniti ima, ako misli opstojati, ustra- 
| jati, koristiti. Budući pak da je najviši cilj i najplemenitiji plod istine 

j; sloga i ljubav, zato svako društvo i cijelo čovječanstvo ko što teži za 

! istinom, tako isto teži za slogom i jedinstvom. Ono, što rekoh, leži u 

I naravi čovječjoj i u svetom evangjelju, koje sva otajstva ljudske na- 

li Tavi i ljudskoga društva u sebi sadržaje. Ovo će se jedinstvo, osnovano 

V. na istini i pravdi, na medjusobnom štovanju, prije ili poslije u svijetu 

L ispuniti. Divlji medjutim nagon pokvarene ljudske naravi pretvara 

Y ovo sveto i istinito čuvstvo u težnju za tiranijom i gospodstvom bez 

|j istine i pravde, bez medjusobnoga štovanja i ljubavi. Čovjek ovaj di- 

*( vlji nagon prenaša u obitelj, u državu, u društva; otale neizmjerna zla 

i u obitelji i u državi: otale ona gore naznačena težnja, koja se naravi 

\ ljudskoj, promisli božjoj opire: za to ju ova smesti i osramotiti mora. 

Ako me sve ne vara, njemački će narod stare one pokušaje za gospod- 
stvom europejskoga kontinenta ponoviti, što kad bi mu za rukom 
pošlo, prestade u Europi istina i pravda, prestade sloboda, neodvis- 
nost i svaki napredak. Narod će njemački po svoj prilici u toj svojoj 
težnji zasegnuti jednom rukom za Baltičkim, drugom za Jadranskim i 
cijelim stasom i obrazom putem Dunaja, koji već sada svojom rijekom 
nazivaju, za Crnim morem. Toj težnji imala bi se cijela Europa oprijeti. 
Prvi je napose na udarcu Prag i češki narod. Prag nekim načinom u 
, samom imenu svom nosi izraženo providencijalno opredjeljenje svoje. 

Na njem se kano na tvrdoj stijeni prvi vali neprijateljskih navala raz- 
l biti imaju. Otale njegovo veliko znamenovanje. Zidovi dosadanje t vr- 

ij djave ruše se u Pragu, i to s punim pravom, jerbo manje tvrdjave ni- 

! jesu od nikakove skoro koristi. Tolike je medjutim strategičke važ- 

p nosti Prag, da bih ga ja pretvorio u veliki, dobro utvrdjeni tabor, 

j koji bi u stanju bio dulje vremena veliku vojsku sahraniti, što bi ta- 

ji kvim načinom izvesti se moglo i moralo, da naravnomu razvitku grada 

a u nijednom obziru ne škodi. Dakako da to još ni iz daleka ne doseže. 

| Sav savcat Češki narod imao bi se čim prije u pravednim svojim za- 

I htjevima zadovoljiti i tako u moralnu tvrdjavu obratiti, koja više 

l vrijedi nego ikakovi oklopi i bedemi materijalni. Narav je svu Češku 

ij tvrdjavom proti Njemačkoj učinila. A u valjanosti, postojanosti, vjer- 

l nosti i junaštvu češkoga naroda imali bi državnici austrijski čim prije 

5 podići čvrstu stijenu, koja bi svakoj sili odoljeti kadra bila. 

j Ja rekoh gore, da grad Prag spada medju najljepše gradove u 

srednjoj Europi. Položaj Praga divan je. S njegova Hradčina, s nje- 
gova Višehrada čarobno je upravo prozorje. Položaj mu je taki, da 



4- Putopisne crtice. 333 



osim Napulja i Stambula u cijeloj Europi ne ima grada, koji bi se ljep- 
šim položajem ponositi mogao. Što se pak nutarnje njegove ljepote 
tiče, ja mu ne bi znao premca do Rima, Florence i Mletaka. Oštro- 
umlje, ozbiljnost, ustrajnost i umjetnička vještina Čeha priskrbila je 
gradu Pragu osobiti značaj ljepote i klasičke vrijednosti. Tu je do se- 
damdeset od prilike tornjeva, izmedju kojih mnogi su pravi umjet- 
nički spomenici. Kad se ili s Hradčina ili s Višehrada okom na te tornje 
baci, onda ti se sveudilj osvjedočenje namiče, da tuj narod plemenit 
živi, koji polag sto briga svakidanjega života nigda s vida pustio nije 
više idealne svrhe, koje neumrlomu duhu Čovječjemu toliko dolikuju. 
Sto i sto je tu dvorova i velikih palača, jedna ljepša od druge. Ja se 
nisam dosta načuditi mogao ljepoti palače Klam-Gallasove. Pred njom 
sam barem po ure ko zapanjen stajao. Ona je u najčistijem slogu re- 
naissance sazidana. Nijedna palača u Beču ni starija ni novija s njom 
se prispodobiti ne može. Pogledom na tu i neizbrojene druge zgrade u 
Pragu probudila se je u srcu mom želja, da bi naši graditelji zagre- 
bački u Prag išli učiti se, kakve zgrade gradu Zagrebu odgovaraju, a 
to tijem većma, što u Pragu ne samo velikih lijepih zgrada ima, nego 
Što je tu nebrojeno mnoštvo prostih gradjanskih kuća, koje u pravil- 
nom posve slogu zidane pravu umjetničku vrijednost imaju. Na Hrad- 
činu se na prečac dvoru nadbiskupskom nalazi palača, ako se ne varam 
plemenite obitelji Černin, u florentinskoj renaissanci od sama kamena 
zidana, tako lijepa, da bi jedva ljepšu u Fiorenci našao. Što se pak 
njezina vidika tiče, on je tako lijep, da se ljepši samo više Bosfora i 
više napuljskoga zaljeva naći može. Taj umjetnički značaj Praga 
prisilio je svijet, da i u ono doba, kad se je drugdje grdni barokizam 
širio, bolje i pravilnije zida. Zato je u Pragu razmjerno mnogo manje 
ružnih zgrada nego drugdje. 

Boraveći dva dana u Pragu pohodio sam dakako neke stare znance 
i prijatelje. Prevrijedni starina Palackv i zet njegov Rieger ne bijahu 
kod kuće. Palackv je starorimskoga značaja muž. Sve, što je u narodu 
Češkom darova i vrlina, u njegovoj se duši snašlo i narodnoj obrani i 
koristi posvetilo. Njega narod češki s punim pravom ocem otadžbine 
naziva; jer ako je narod češki čudnovatim načinom u novije doba iz 
groba svoga uskrsnuo, tomu je vrlo mnogo doprinijela povijest češkoga 
naroda zlatnim peroni Palackoga pisana. Palackj kano zatočnik i 
branitelj svoga naroda slavi se u narodu češkom; kano učenjak pak 
prve vrste slavi se on s punim pravom u ostalom svijetu. Rieger je po 
svojoj izvanrednoj darovitosti, rječitosti i znanju, po svom značaju i 
ugledu kano stvoren, da na krmilu sjedi. U državi, koja državnim ta- 
lentima zaisto ne obiluje, šteta je velika, ako ljudi daroviti, a na više 
državničko zvanje upućeni praznuju. Kad čovjek pomnjivo čita po- 
vijest francuskoga prevrata na koncu prošloga stoljeća, ne može se 
oteti uvjerenju, da je revolucija izmedju ostalih uzroka poglavito i za- 
to užasnim pravcem pošla, što su ljudi daroviti i značajni, po slabosti 
i nestalnosti vladaoče voj na nerad odsudjeni, mjesto ustupili slabićima 
i nevještacima, koje je struja strahovitih dogadjaja skupa s kraljem i 



r 



334 //• Rasprave. 



5 Francuskom u ponor strmoglavila. Pohodio sam i Zeithammera, koji 
si je vještim svojim perom i neumornim radom slavno mjesto u publici- 
stici stekao, a i bijednika i stradalca Skrejšovskoga, komu se je zdravlje 
posve oporavilo, koji zna i osjeća, da ako je časno za narod svoj dje- 
lovati, da je slavno za njega trpjeti i da se narodu i istini nikada veća 
usluga učiniti ne može, nego kad se vrijednim i dostojnim načinom za 
njih pati i strada. Značaj grada Praga jest ne samo neka svečana 
ozbiljnost, nego i neka vrsta svete melanholije spojene sa nadom i radom, 
što se u licu praških pobornika opaziti može. 

Za kratko vrijeme boravljenja u Pragu obratio sam svoju pozor- 
nost osobito na crkvene spomenike starije i nove dobe. Medju spo- 
menicima te vrste prvo mjesto zauzima stolna crkva sv. Vida na Hrađ- 
činu. Ona je gotička crkva iz početka 14. stoljeća. Jedan dio samo 
crkve, to jest svetište i toranj dovršen je po prvobitnom nacrtu. Ja 
sam tu crkvu prije trideset od prilike godina vidio i instinktivnim na- 
činom opazio, da medju starom zgradom i novijim prikrpinama neiz- 
mjerna razlika opstoji. Velim: instinktivnim načinom, jer se u teolo- 
gičkim školama žalibože ne uči estetika crkvena, premda u zgradama 
crkvenima srednjega vijeka leži najtemeljitija apologija katoličke 
crkve. Kad sam ušav sad u crkvu sv. Vida prispodobio ju s onim, što 
je pred trideset godina bila, iskreno ispovijedam, da sam izvanredno 
veselje očutio i tada upravo odlučio ove putne crte napisati i priopćiti. 
Sada se čisti i popravlja crkva u veliko , nastavlja gradnja pod umnom 
upravom češkoga graditelja Krannera. Prije trideset godina nije na to 
nitko ni mislio do jednoga jedinoga tadašnjega kanonika Pešine. Ja 
sam imao prilike upoznati se s tijem plemenitim mužem u Marijskim 
kupkama (Marienbad). Tu sam spoznao i posvećenoga tadašnjega bi- 
skupa praškoga VVidmanna. Čestoput bih ja općio sa kanonikom 
Pešinom, a kadgod bi nas biskup zajedno ugledao, odmah bi rekao: 
„Ja ću se okladiti, da vam Pešina o našoj crkvi stolnoj govori. On i ne 
zna o ničem drugom govoriti, nego samo o crkvi stolnoj; samo kad 
ne bi njegovi govori puke sanjanje bile!" I zaista kanonik Pešina uvijek 
bi o crkvi sv. Vida govorio i o načinu, kako bi se ona popraviti i dozi- 
dati mogla. On je u tu svrhu čitav sustav izumio i dokazivao, kako bi 
se crkva za jedno dvadeset do trideset godina dozidati mogla, kad bi 
svaki Čeh u tu svrhu svaki mjesec samo jednu krajcaru žrtvovao, 
ostaviv dakako onima, koje je Bog obilnije blagoslovio, proste ruke. 
On je u tu svrhu smjestiti dao u crkvu škrinju, u koju je primjera radi 
i da plemenitomu nagonu srca svoga zadovolji, sam svaki mjesec u sta- 
novito vrijeme u svečanoj odori mjesto krajcare dukat svoj položio. 
U Pragu svak je živi toga čovjeka sanjarom proglasio i pretjerancem. 
koji misli ljude na tanak led navesti; ali je Bog blagoslovio to revno - 
vanje plemenitoga Pešine i evo danas njegov san istinom i životom 
biva; ali zato sad svatko u Pragu i Češkoj, pa bez dvojbe mnogi od 
onih takodjer, koji ga negda pogrdiše, blagosivlju ime i uspomenu 
njegovu. Primjer njegov i danas dobro djeluje i svaki priznaje, da 
ovo, što sad biva, plod je sjemena, koje je on u zemlju bacio i znojem 
cijeloga života svoga natapao. 



4* Putopisne crtice. 335 



Pri ulazu crkvenom nailazi se na kapelu sv. Vojtjeha. Tu poklek- 
nusmo i sv. Vojtjehu se preporučismo. Kapela ta pod umjetničkim 
vidom ništa ne vrijedi i bez dvojbe da će i na nju red doći, da se dru- 
gom ljepšom i dostojnijom zamijeni. U crkvi pomolismo se Bogu ta- 
kodjer na grobu sv. Ivana Nepomuka. Grob je taj iz samoga srebra. 
Cijene, da 30 centi srebra važe. Ja mogu reći, da mi se taj grob nimalo 
ne dopada. Ja bih volio to srebro u novac pretvoriti i zavjetniku češ- 
koga naroda kamenit spomenik u gotičkom slogu, koji ostaloj crkvi 
bolje prija, podignuti. I to će po svoj prilici biti. Bijasmo i u kapeli 
sv. Vaclava, koja je vrlo lijepa i nosi na sebi vidive još, a na mjestima 
i dobro sačuvane tragove slika na lijepu. Crkva sama popravlja i na- 
stavlja se dičnim upravo načinom po zakonima prave umjetnosti i 
znanosti. Svetište jur je gotovo, a novi oltar glavni lijep je i uzoran, 
da ne možeš očiju s njega skinuti. Ja bih vrlo želio, da nadbiskup za- 
grebački i kanonici vide taj oltar; tad bi istom dokučili, što je pravi 
gotički oltar. Kako on silno dušu i srce u vis diže ! Onda bi vidjeli, što 
se crkvi zagrebačkoj pristoji. Tu sam u južnoj jednoj kapeli vidio 
oltar staroga Achtermanna, koji sam u Rimu u njegovu atelieru vidio 
Taj vrli vajar napravio je taj oltar iz puke pobožnosti i ljubavi umjet 
ničke; ali zato je i prenio u njega i mnogobrojne njegove kipe i bas 
reliefe čistu, neporočnu i svetu dušu svoju. Ja ne vjerujem, da je od 
vremena Luke della Robbie išta u tomu pravcu ljepšega i izvrsnijega 
stvoreno. Tu ti sve duši i srcu tako odgovara, da u njem i nehotice 
sveta i pobožna Čuvstva radja. Polag svega toga nije umjetnik svoga 
oltara nikomu prodati mogao, jer nije bio nijednoj crkvi namijenjen. 
Trebalo je dakle naći prije crkvu nego li nadješ kupca. I meni ga je 
umjetnik nudio, pak sam se vrlo radovao, što se je crkva našla u sv. 
Vidu i kupac u nadbiskupu praškom. Oltar crkvi dosta dobro dolikuje, 
samo mi se je činilo, da bi se morao naprama visini crkvenoj više malo 
podignuti. U ostalom diže već vrli Kranner diljem crkve stupove, na 
kojima pobočne ladje počivati imaju. Još deset do petnaest godina 
imat će Česi stolnu crkvu, koja će se s najljepšim crkvama u Europi 
s punim pravom natjecati moći. Bit će im to živi i istiniti simbol nji- 
hove vjere u Boga, a ujedno i njihovih državnih i narodnih prava i 
one samosvojnosti, za kojom težiti moraju. Narod, koji s tolikom od- 
važnošću Bogu svomu spomenik diže, svoju budućnost i svoja prava 
pod zaštitu božju stavlja i s punim pravom reći može: „Si Deus pro 
nobis, quis contra nos?" (Ako je Bog s nama, tko će proti nama?) 

Svaki pravi Hrvat kod ovakih zgoda i nehotice na svoju domo- 
vinu i na svoj stolni grad i crkvu pomisli. Kada će se kod nas pojaviti 
Pešina, da revnuje za kuću Gospodnju i da ne miruje, dok se društvo ne 
sklopi, koje bi se popravka stolne naše crkve od važno, krepko i uspješno 
latilo? Nedavno se je tom nešto u „Katoličkom listu" i u podlisku 
„Obzorovom" pisalo, ali se čini, ko da u odlučnim upravo kruzima 
stvar nije najbolje primljena. Reklo se možebiti: To su fantazije. Ja 
odgovaram: Pokojnomu Pešini stoput se je prije reći moglo, da su 
njegove nakane sanjarije, pak te sanjarije, kako gore rekoh, sad isti- 



336 //. Rasprave. , 

nom i životom bivaju. Mlitavosti i udobnosti ljudskoj vide se višeput 
i najprikladniji predloži neizvedivi, jerbo se ništa većega i slavnijega 
bez truda i napora na ovom svijetu proizvesti ne da. Sva djela ođlič- 
nija bila su u počecima svojima sanje, a svi ljudi, koje je povijest slav- 
nom uspomenom ovjenčala, neko vrijeme sanjari i nepraktični pre- 
tjerana. Hoće se dakako za veća poduzeća novca i vremena, ali nada 
sve hoće se znanja i ljubavi. Ljubav osobito čudesa tvori. U ljubavi je 
i novac i znanje i uspjeh, jerbo je u ljubavi pravoj sam Bog „Deus ca- 
ritas est, et qui manet in caritate, in Deo manet et Deus in illo 44 (Bog 
je ljubav, a tko u ljubavi ostaje, ostaje u Bogu, a Bog ostaie u njem). 
Reklo se možebiti: „Odakle nam miliona, da crkvu stolnu čistimo i 
popravljamo?' 4 U gornjim riječima dovoljan je tomu odgovor. Reklo 
se to isto prije 30 godina u Pragu, pak je ljubav i gorljivost jednoga 
jedinoga čovjeka otvorila vrela, koja još i dan danas teku. Crkva stolna 
zagrebačka ima, kako čujem, dvadeset do trideset hiljada forinti go- 
dišnjega prihotka. Posvetimo to, ako više smoći ne možemo, na oči$- 
ćenje i popravu crkve tečajem 20, 30, 50 godina. Veća djela ne vrše se 
u 2, 3 il 5 godina. Počnimo u Bogu, ali počnimo znanstveno i sustavno, 
pak kad dobri naš i darežljivi narod ugleda lijepih stvari, koje se na- 
bavljaju, uvjereni budimo, da će se podatno njegovo srce na dare i 
poklone razgrijati. Ima mnogo ljudi, koji su sveučilište sanjom pro- 
glasili, pak evo danas ono hvala Bogu opstoji; opstoji žrtvama naroda 
našega, koji u dobroti svojoj slavu, koja njemu jedinomu pristoji, na 
pojedine ljude prenaša. Bitno je, da se ili Ferstel ili Schmidt u Zagreb 
pozovu i da se društvo sklopi, koje bi stvar rukovodilo, i da prvaci 
crkveni u zaštitu sveti taj cilj uzmu. Reklo se je na posljetku, kako 
čujem, i to: „Što na stranoga čovjeka spada, ima on dosta svojih briga, 
nek mete pred svojima vratima". Upravo se je to isto prije 30 do 40 
godina reklo slavnomu Montalembertu, koji je veliku knjigu o tom 
pisao; reklo se je to njemu i prijatelju njegovu Riu i Viletu i Viktoru 
Hugu, i to s većini možebiti pravom nego piscu članka stolnoj crkvi 
zagrebačkoj, koji je svećenik, dočim su svi gore spomenuti muževi 
svjetovnjaci. Reklo se, velim, to njima, ali glas istine i pravde, ma ot- 
kale zamnio, ne ostaje glas vapijućega u pustinji. I zaisto nastojanje 
tih muževa spasio je hiljadu spomenika od propasti u Francuskoj i 
otvorilo put k boljoj umjetničkoj budućnosti, i ako je francuski narod 
gledom na umjetnost prvak, to ima zahvaliti Montalembertu, Riu itd. 
Stolna crkva zagrebačka i njezino stanje nijednomu Hrvatu nije tudja 
stvar, ko što ni prestolni grad i stanje njegovo nikomu nas tudje biti 
ne smije. Čim se više bude kultura u Zagrebu širila, tijem će se više u 
svim izobraženim kruzima osjećati nužda, da se stolna crkva popravi. 
U stolnoj crkvi svojoj zagrebačkoj smatrat će sav savcat narod simbol 
svoje vjere u Boga, ali ujedno i simbol svoga narodnoga ponosa, svoje 
cjelokupnosti i svih svojih prava i težnja, koje želi pod zaštitu božju 
staviti. Ako mi crkvenjaci zapustimo u tom obziru dužnost svoju, ja 
sam uvjeren, da će nas svjetski živalj preteči i nekim načinom osra- 
motiti. Zurimo se dakle i držimo se onoga, što Sveto pismo veli: „Glo- 
riam meam alteri non dabo u . 



4- Putopisni crtice. 337 



U povratku sa Hradčina navratismo se u tako zvani „Belvedere", 
otkle se naužismo divnoga doista vidika na Vltavu i dolnji grad. Bel- 
vedere je lijepa zgrada u slogu italske renaissance. U velikoj njezinoj 
dvorani nalaze se slike dosta dobre na lijepu odnoseće se na povijest 
češkoga naroda. Na tom je ljetnjaku kralj češki Rudolf II. sa slavnim 
zvjezdoznancem Tychom Braheom često puta zvijezde motrio. Uz- 
lazeći i silazeći sa Hradčina prodjoh kraj spomenika Radeckoga. Meni 
se taj spomenik nimalo ne dopada. Slavnoga generala nose vojnici na 
štitu. Meni se taj način predstavljanja ni sa moralnoga ni sa estetič- 
koga gledišta ne mili. Pohodismo i Gospinu crkvu pred Tvnom, koja 
je negda Husitima služila. I ona je gotičkoga sloga iz 15. stoljeća. Šteta 
je velika, što je ta lijepa crkva posve obzidana. Pročelja joj nije ni 
vidjeti. Do njega se kroz uske neke ulice i koridore provlačiti moraš. 
U nutarnjosti svojoj glavne crte i samo tijelo neoštećeno je; ostalo sve, 
što se uresom i detailom zove, grdnim je načinom iskvareno. Samo je 
propovjedaonica vrlo lijepo i ukusno gotičko djelo od drva, komu 
sam slično vidio u monakovskoj stolnoj crkvi. U tim propovjeda- 
onicama sve je sustavno i organično, dočim sam u novim gotičkim 
propovijedaonicama opazio anorganičkim posve načinom nametnut 
širok obod, koji bi imao tobože priječiti, da se glas u vis ne gubi, ko da 
se to organičnim načinom ne bi postići moglo. 

Poslije kako promotrismo varošku kuću, lijepu noviju gotičku 
zgradu sa još ljepšim ostancima starogotičkima, i poslije kako posje- 
tismo muzej, koji je u najboljem redu (zbirka osobito mineralogička i 
zoologička vrlo su bogate i vrlo lijepo uredjene), uputismo se u Više- 
hrad. Otale je neizrecivo lijep pogled na zlatni Prag, osobito sa nje- 
govih bedema. Tu pohodismo crkvu, koja je takodjer negda gotička 
bila, a sad je tako iskvarena, da se staroj gotici jedva nešto tragova u 
pobočnim ladjama opaziti može. Znamenito i vrlo lijepo je groblje 
na Višehradu. Tu nadjosmo grobove neumrlih Čeha Hanke, Jung- 
manna, ŠafaHka i t. d. i drugih uskrisitelja i prosvjetitelja češkoga na- 
roda i zavapismo iz dna duše: ,,Requiescant in sancta pače! Hvala 
vam i slava neuvela na trudu za narodni preporod i prosvjetu! Bog 
vam ga stostruko naplatio; dao Bog, hiljadili se u slovjenskom narodu 
muževi, koji vašim slavnim primjerom zaneseni djela neumrla tvore". 
Položaj toga groblja na višehradskom visu tako je lijep, da se s njim 
samo najljepše na svijetu groblje, to jest sveti Miniato u Firenci pri- 
spodobiti može. Čujem, da se i u Zagrebu misli na osnovanje ljepšega 
groblja. To je pravo. To zahtijeva vjera, to zahtijeva ljubav prama 
našim pokojnicima, to zahtijeva i korist narodna, jerbo se mladost 
ničim bolje na slavna djela potaknuti ne može, nego kad vidi, kako se 
zaslužni i slavni muževi i poslije groba u spomenicima svojima štuju 
i slave. U okolici zagrebačkoj ima položaja kano stvorenih upravo za 
lijepo i uzorno groblje. Posjetismo na Višehradu i prijatelja Stulca, 
za sada prepošta višehradskoga, ali ga kod kuće ne nadjosmo. Ja mu 
ostavih svoju kartu, premda sam želio nepoznat u Pragu ostati. Vrijedni 
taj svećenik zida od samoga kamena pravu palaču prepoštiju sa vrlo 

22 



'■•i 



J 



^38 //• Rasprave. 



lijepom kapelom u domu samom. Ostali kanonici višehradski obita- 
vaju dolje tik obale vltavske, te je nedokučivo, kako se ta gospoda 
j.{ zimi u nepogodno vrijeme na strmi vis višehradski penju. Valjada u 

-* takovo vrijeme bogomolju svoju u domovima svojima obavljaju. 

Večeri povratismo se k Željeznoj zvijezdi, odsjedištu našemu, da 
se na sutrašnji odlazak spremimo. Oko 10 ure medjutim eto ti k meni 
moga staroga prijatelja prepošta Stulca. Dobio kasno moju kartu, 
pak ne mogao srcu odoljeti, da me ne vidi. Stulc je uzoran svećenik, 
vrli češki pisac i revni domorodac. Prava je slast s njim zboriti i go- 
jj voriti. Prije desetak godina probavismo četiri nedelje skupa u Parizu 

l\ s knezom Gjurom Ljubomirskim. On mi pripovijedaše, kako je Gjuro 

siromah u naručaju njegovu u Krakovu nedavno preminuo; a ja njemu, 
kako me je isti prije dvije od prilike godine u Beču pohodio, našav kod 
mene Petra Preradovića, kako se hvalio, da je staromu svojemu kataru 
želudskomu lijek u neslanom od mekinja hljebu našao, a evo danas ni 
* njega ni Petra Preradovića ne ima. Pripovijedaše Stulc, kako prepo- 

štiju gradi zajmom, koji se iz dohodaka prepoštskih za 25 godina na- 
>■ miriti mora, dodavši, da sad i kamate i amortizaciju iz svojih dohodaka 

*i namiruje i da opet više dohotka ima, nego mu predšasnici imahu. 

*] Tako Bog blagosiva dobro djelo. Ja bih s prijateljem do jutra ostao, 

* 1 da ni jesam s rashlade bolovao i da mi nije bilo sutra dan otputovati, a 

onako se oko pol noći rastanusmo, obećavši on meni, da će me pohoditi, 
š j a ja njemu, da ću odsele, ako u Prag dođjem, kod njega u lijepom nje- 

f ! govu dvoru odsjesti. Stulc ostavi i taj put u meni sliku valjanoga sve- 

" ćenika, koji samo zvanju svomu i idealnim svrhama živi. Ja sliku 

prava svećenika držim najljepšom slikom ovoga svijeta; ali je ujedno 
i to istina, da ne ima ništa nujnijega ni bljutavijega do svećenika, 
[j koji samo za ekonomiju i svjetske probitke živi, koji muči i zijeva, 

kad se učenosti i umjetnosti govori, a jezik mu se istom razveže, 
kad se radi tom, kako se zemnjaci sade, kako se duhan čuva i kako 
se slatko dobro pivo pije. 

Sutra dan, koji je petak bio, otputovasmo u Draždjane. 
Željeznica u Draždjane vodi puteni Saske Svajce, koja je neizrečeno 
lijepa i zanimiva. Iz Praga do Draždjana dolazi se za nekoliko ura. 
Draždjani su doista dražesni i ugodni. U njima bi se čovjek lako udo- 
mio. Cijelo moje društvo zaljubi se u Draždjane, a i ja velim, da Draž- 
djani sa svake ruke spadaju u vrstu najljepših, najbogatijih i najudob- 
nijih gradova u cijeloj Njemačkoj. Mi odsjedosmo u svratištu ,,Bel- 
levue", otkale se vidik otvara na Labu, kojom mnoštvo parobroda i 
ij ostalih ladja plovi. Živahni taj promet gledati vrlo je ugodno. Meni 

i\ pri tom pogledu pade na um naša Drava. Da su se oni mnogi milijuni, 

jj| koji se troše na poljepšanje Pešte, uložili u očišćivanje i uredjenje 

:! dravsko, Drava bi do Maribora brodi vom postala i cijelim svojim te- 

■ji čajem danas sutra sliku živahne i prometne Labe predstavljala. Tom 

jj| prilikom padoše mi na um magjarske željeznice, ko n. pr. od Dom- 

jji bovara do Zakanja, koje na sadanjim svojim mjestima praznuju, 

[[ dočim da ih preneseš u Slavoniju od Zemuna do Karlovca, probitak 



4- Putopisn* crtice. 339 



njihov bio bi velik i za Magjarsku i za Hrvatsku. Narav se hvala Bogu 
siliti ne da, jer se inače novac u tutanj troši i višekrat u samo bezdno 
hrli. Ovaj dan poslije objeda samo površno pogledasmo varoš i mi- 
mogred posjetismo crkvu katoličku Sv. Jadvige i Briihlovu terasu, 
najljepše i najmilije šetalište draždjansko ležeće na lijevoj obali Labe, 
s koje se vrlo lijep vidik na novu varoš otvara. Sutrašnji dan posje- 
tismo zbirku draždjansku, koja spada medju najbogatije zbirke ovoga 
svijeta. Zgrada, u kojoj su zbirke smještene, osim tako zvanoga sta- 
roga Zwingera u rokoko-slogu, novija je gradjena čuvenim u cijelom 
svijetu graditeljem Semperom. Sudi se uopće, da je to najljepša i naj- 
izvrsnija zgrada novijega vremena u slogu klasičke renaissance. Ja 
mislim, da će svaki, koji \u zgradu vidi, rado priznati, da je zgrada 
pravi remek, samo mi je jedno opaziti. Nosi ta zgrada u polovini svojoj 
kupolu. Ta je kupola prvo sama u sebi neznatna, a drugo na nikaki 
način ne spada na zgradu te vrste i zato ju ruži i harmoniju cijelu 
kvari. Po svoj prilici, kad je sva zgrada dogotovljena bila, pokazala 
se je nužda, da se slikama veća svjetlost pribavi, i tada se morala hoćeš 
ne ćeš kupola ostaloj zgradi prikrpati, što je za galeriju samu dobro, 
za zgradu pak po mom mnijenju zlo. Gradi se u Draždjanima i novo 
glumište, i to istim graditeljem. I ta zgrada u istom stilu bit će izvrsna, 
daleko ljepša i izvrsnija nego bečka „Opera". 

Što se same zbirke tiče, ona je u cijeloj Europi slavljena i višeput 
opisana. U putne crte samo osobite opaske spadaju. Tu je zbirku 
većom stranom nabavio kralj saski August III. Sto najljepših slika iz 
modenske je galerije, nabavljeno za sto tisuć cekina. Dobro opazuje 
učeni Hubner u svom franceskom opisu zbirke draždjanske, da danas 
ni za desetput veću cijenu ne bi bilo moguće te slike nabaviti. Šez- 
deset do sedamdeset slika nabavljeno je iz praške galerije za 50 hiljada 
talira, čijom štetom, lako je dokučiti, ko što je lako dokučiti, čijom 
štetom nestade silnih umjetnina — kod zaplijenjenih dobara dviju 
slavnih hrvatskih obitelji, Zrinjskoga i Frangepana. Čudnovata su to 
vremena bila prošloga vijeka. Umalo da nije taj velikodušni kralj 
dobio Madonnu di Foligno, najdragocjeniji ures danas zbirke vati- 
kanske, za 4000 škuda, a božanstvenu sliku sv. Cecilije u Bologni za 
15 hiljada cekina. Tako se je malo tada cijenio Raffael. Sada te slike 
ne bi se za nikaki novac nabaviti mogle. Galerija draždjanska mnogo 
je novca stajala i mnogima rasipnost kraljeva nije po volji bila, pak 
ipak osim neizmjerne moralne koristi, koju galerija čini, nikada se 
novac bolje i korisnije uložiti nije mogao. Da se sračuna novac, koji 
su stranci polazeći te zbirke u Draždjanima potrošili, vidjelo bi se, da 
je kapital uložen ne samo obilne kamate nosio, nego i da se je već i 
više puta sav isplatio. Najdragocjeniji ures draždjanske galerije jest 
Raffaelova Majka božja, Sikstova zvana, kupljena Augustom trećim 
za 20 hiljada cekina u Piacenci. Slika danas vrijedi to, što je negda 
za svu galeriju skupa s njom dano. Ona je zaista divna i božanstvena. 
Majku božju oblaci nose. Na njezinu licu i obrazu vidi se doduše, da 
je stvor čovječji, ali osobitom milošću u najuže općenje i srodstvo sa 



340 //• Rasprave. 



presvetim Trojstvom uzvišena. Svaki pojedini kip sam je u sebi pravi 
chef d' oeuvre. Kad bi se ondje birati moglo, gdje sve na nedosežnoj 
visini stoji, ja bih kip Sikstov najizvrsnijim proglasio. Njemu u toj 
struci nigdje na svijetu prispodobe nije nego u sv. Franji na slici Raf- 
faelovoj „Madonna di Foligno". Dva angjela na dolnjoj strani Ma- 
donne Sikstove misliš da nije slikar slikao, nego da su i zbilja onaj čas 
s neba samoga sišli. U istoj galeriji nahodi se Holbeinova Madonna 
baselska sa glavarom iste varoši i njegovom suprugom i djecom. Ni- 
jemci kad pred tom slikom sve svoje superlative iscrpu, onda ju na 
posljetku ravnom proglase Raffaelovoj slici, a ja velim: premda je 
Holbeinova slika krasna i izvrsna, ipak je medju jednom i drugom 
tolika razlika, da se u istinu reći može, Raffaelova slika pisana je u 
nebu, a Holbeinova pravljena na zemlji. Galerija draždjanska ima 
mnogo Tiziana, a medju tima je najizvrsnija Tizianova slika u povijesti 
umjetničkoj poznata pod imenom „11 Christo della moneta". Zloća i 
himbenost Fariseja, koji novac Isusu pruža, ne može se istinitijim na- 
činom izraziti, nego što je tu izražena. Netko je još u doba Tizianovo, 
po svoj prilici Polidoro sam, pokušao snimiti tu sliku; ali je medju iz- 
vornikom i snimkom neizmjerna razlika. Ta je slika, ko i ostale Tizia- 
nove, spadala u broj ono sto slika, što su iz Modene nabavljene. Ima 
ista galerija mnogo Correggia, izmedju ostalih i najljepše Correggiovo 
djelo, Poklon pastira, poznato u povijesti pod imenom „Noć Corre- 
ggiova", vrlo izvrsno djelo, koga se dosta nagledati ne možeš. Slika 
je ova Bog zna koliko puta bila kopirana. Najljepša kopija, koju sam 
vidio, jest od Pompeja Battonija. Tu je i čuvena Mandalijena Corre- 
ggiova, koju su jednom iz galerije ukrali, ali poslije dugoga vremena i 
velikoga truda i opet našli: djelo vrlo lijepo, ali bi Mandalijenu prije 
okrstio kakvom starom božicom nego kršćanskom pokornicom. Cor- 
reggio daleko bi veći slikar bio, da se je znao čuvati od nenaravnih po- 
ložaja u pojedinim svojim kipovima. Valjada je tijem svoje anato- 
mičko znanje pokazati htio. To je hrid, na kojoj su mnogi umjetnici 
već nasjeli. Još je vrijedno spomenuti dvanaest ponjavaca (tapisse- 
rija), šest nizozemske škole, a šest Raffaelovih, nalazećih se u kupoli. 
Raffaelovi „arazzi" pravo su Čudo ljepote i izvrsnosti. Oni sadržaju 
dogadjaje iz povijesti apostola Petra i Pavla. 

Taj dan poslije objeda provezosmo se kroz svu i južnu staru i 
sjevernu novu varoš, a na posljetku ustavismo se nešto u vrtu kra- 
ljevskom, koji u staroj varoši na jugo-istočnoj strani leži. Ulice su 
posvuda široke, zdrave, pune lijepih i starih i novih zgrada. Naprama 
kraljevskomu vrtu naidjosmo na 50 do 100 novih ljetnjaka, jedan ljepši 
od drugoga. U samom vrtu nadjosmo neobično mnoštvo svijeta, jer 
su se sutra dan u lijepim sjenicama prodavati imale razne stvari za 
ne znam kaku humanitarnu svrhu. U Draždjanima je običaj, da takom 
prilikom najodličnije gospodjice i mlade gospodje razne predmete 
prodaju. Lijep zaisto običaj, jer se tijem načinom najplemenitije ćuv- 
srvo u srcu čovječjemu goji, to jest čuvstvo dobrotvornosti. U polo- 
vici toga vrta nalazi se ljetnjak kraljev, a u tomu ljetnjaku dvije zbirke. 



4- Putopisni crtici. 341 



Jedna raži zemlje zove se Starinarski muzej. U njem se razne stvari iz 
crkava katoličkih, koje su protestantima u ruke pale, nahode. Ne bih 
nikoga svjetovati mogao, da tu zbirku pohodi, jer u njoj ništa nema, 
što bi bilo vrijedno vidjeti. A drugo čuvar toga muzeja grdna je va- 
ralica, tako da se čini, da je ta neznatna zbirka samo zato tu smje- 
šćena, da mu priliku pruži neoprezne posjetnike besramno globiti. 
Čudno je, da se je takva šta u samoj kraljevskoj kući uvriježiti moglo. 
Muzej u gornjem spratu zove se„Rietschelov muzej". Taj je vrijedan, 
da se posjeti. U njemu su svi modeli vajara Rietschela izloženi. Naj- 
znamenitiji je spomenik Lutherov u Wormsu. Luther stoji na visokom 
podnožju; u lijevoj drži bibliju, a desnu je šaku takim obrazom i polo- 
žajem na nju stavio, da očevidno kaže: „Ovo i samo ovo je slovo božje", 
i da se sav svijet, koji se tomu diktatu ne bi podvrgao, na poprište 
izaziva. Na podnožju se nalaze 4 kipa, Hus, Wiclif, Savonarola, če- 
tvrti mi je ispao iz pameti. Djelo nije loše u estetičkom obziru, ali ne 
ima u njemu istine i nutarnjega sklada. Biblija je zaisto slovo božje, 
ali slovo mrtvo, koje istom u ustima i po ustima čovječjima istinom 
postaje, a čovjek svaku mrtvu stvar služavkom i orudjem svojih strasti, 
svojih osobnih namjera, svojih bludnja i grijeha čini. Otale koliko 
učenih toliko i tumača, koji će se svaki zakleti, da je njegovo samo 
tumačenje pravo i istinito. Da nije vječito slovo božje drugim shodnim 
načinom providjelo, da riječ njegova, svijetlo ovoga svijeta, vječitom 
i nepromjenljivom ostane, po učenim glavama barem dvije sto puta za 
dvadeset stoljeća zamijenila bi se ona bila osobnim mnijenjem ljudi. 
Što Luther u spomenutom spomeniku s tolikom svečanošću istinom 
proglasuje, to je samo njegovo subjektivno mnijenje, i ništa drugo. 
Da je moguće, da svih pet kipova kamenitih udilj čudom božjim oživi, 
prva bi stvar bila ljuta i užasna borba Sv. pismu i njegovu tuma* 
čenju; pa kako je Luther oholica i nesnosnik bio, lako da bi, poput 
Serveta, Hus i Savonarola na novo po njemu na ognjište i vatru od- 
sudjeni bili. Modeli spomenika Schillerova i Gotheova iz Weimara vrlo 
su lijepi. 

Sutrašnji dan, koji u Draždjanima još provedosmo, bila je nedjela, 
pak nam je naravno prva briga bila, da crkve pohodimo. Oko jedanaest 
ura prisustvovasmo u crkvi Sv. Jadvige katoličkoj službi božjoj. Pro- 
dika je vrlo lijepa bila ljubavi božjoj i iskrnjoj i kako se njom i samo 
njom jedinom duša i srce plemeni, uzvisuje i izobrazuje. Šteta što riječ 
propovjednikova nije većega domašaja bila. Mnogi slušalac nije ga 
mogao dovoljno čuti. Na velikoj misi muzika i pjevanje bilo je izvan- 
redno lijepo. Jedno mi se samo u toj službi božjoj mililo nije, a to je 
stroga neka policija. Tko se je domašio klupa, taj ostade u miru; nas 
ostale sluznici kraljevi otisniiše i strpaše pod kor. Toj strogosti povod 
morao je biti neugodan kakav dogadjaj, ali ona sigurno u domu božjem 
nije na svom mjestu. Poslije naše službe božje otidosmo ja i moj su- 
putnik u crkvu luteransku sv. Križa, da prisustvujemo slovenskoj 
službi božjoj. Znano je, da u Draždjanima i okolici stanuje sto hiljada 
starosjedilaca Slovena pod imenom Lužičana, Soraba ili Srba. Nijemci 



342 /A Rasprave. 



ih Vendima nazivaju. Dijele se u katolike i Luterane. U crkvi Sv. Ja- 
dvige vide se ispovijedaonice za Slovene Srbe. Imaju tu kadšto i kato- 
lici svoju prodiku. U crkvi sv. Križa, najvećoj u Dražđjanima, na- 
djosnio pastora pri oltaru, kako štjje neke crte iz Sv. pisma. Po do- 
vršenu čitanju okrene se puku, opomene ga, da pristupi k oltaru na is- 
povijed, općenitu dakako, koju pastor sam u ime cijele općine čini. 
Tom prilikom reče pastor slovo s takvom ozbiljnošću, s takvom gor- 
ljivošću i rječitošću, da bi željeti bilo, da se riječ božja u nas svagdje 
tako štuje i da svaki katolički propovjednik tako se svijesno i točno 
na prodiku pripravi. Moj je drug nešto više, ja sam tek smisao razumio. 
Puk je u crkvi bio srednje klase, a tip mu još sasvijem slovenski. Jed- 
noga vrijednoga starinu vidio sam pri oltaru, koji je širokim češljem 
u zatiljku vlasi svoje spojio isto tako, ko što je to i kod nas do nedavna 
bilo, a gdješto još i dan danas biva. Kadgod bi pastor riječ „Isus" 
izustio, sav bi svijet u ime štovanja pokleknuo. Poslije prodike pjevali 
su se psalmi Davidovi, a mi, budući da se je medjutim pastor u sakri- 
stiju povratio, k njemu. Rekosmo mu, da smo Sloveni i da smo došli 
riječ slovensku usred njemačkoga svijeta slušati. Ja ga odmah upitah: 
„Recite mi, hoće li se ovo pleme od poplave njemačke sačuvati ?" # On 
mi posve odlučno odgovori, da hoće, i izbroji nam natanko sve nje- 
govo crkveno i književno nastojanje i radnje, i to ne samo protestan- 
tskoga, nego i sa velikim štovanjem i katoličkoga dijela. Da nas pak 
potvrdi u osvjedočenju, da će se Lužičani saski uzdržati, reče nam: 
„Kad je Luther prije 300 godina čuo, da su „Vendi" reformaciju pri- 
grlili, tada odmah odredi, da im se biblija u njihov jezik prevede. Neki 
se tada toj nakani protivljahu veleći: Nije to nužno, jer za 20 godina 
nestalo je i cigloga Venda". Pak nadoda naš vrli pastor: ,,I hvala Bogu, 
to se proročanstvo nije još ispunilo; pače broj našega naroda od dana 
do dana raste; imamo danas lijepu našu literaturu i znamo i osjećamo, 
Što i u ostalom slovenskom svijetu biva". Pak budući da smo mu kazali, 
da smo Hrvati — „Znamo, nastavi, da Hrvati imadu jednoga biskupa, 
koji svoj narod iskreno ljubi i njegov napredak po mogućnosti pro- 
miče". Ja ne mogoh, da mu se na te ljubezne riječi ne otkrijem, što je 
veliko veselje i radost našemu vrijednomu lužičkomu Srbu prouzro- 
kovalo. Rastasmo se prijateljski i bratski, ko što se pristoji. Crkava 
osobitih u Dražđjanima ne ima. Katolička crkva i sve protestanske 
manje su više baroke. Jednu jeditu crkvu protestantsku, koju dvor- 
skom nazivaju, vidio sam gotičku. Dakako da je to stara katolička 
crkva, nezgodom dogadjaja u posjed protestantski prešla. Izvana je 
crkva lijepa, iznutra ištečena, i to naravno, jer prvo: premda su pro- 
testanti neku vrstu oltara zadržali, odmah se opazi, da tu prave žive 
i istinite žrtve ne ima. Sve je i u vanjskima svojim znacima hladno, 
bez božanstvenoga žara i života, koji iz katoličkog oltara prosija, u 
srca probija. A drugo: protestanti bogomolje svoje nekim načinom 
pretvaraju u opere i koncertne dvorane tijem. što u više spratove prave 
lože za posjetnike smještaju. To bogomolji i svaki hijerarhički značaj 
i estetički razvoj oduzima. 



4- Putopisne crtice. 343 



Poslije dvodnevnoga boravljenja u Draždjanima krenusmo treći 
dan put B e r 1 i n a. Ko što je put iz Praga do Draždjana lijep i ugodan, 
tako je put od Draždjana do Berlina nujan i nemio. Sve sama ravnica 
i nujna jednolikost. Stvar samo tijem biva podnošljiva, što tu rađen i 
okretan narod prebiva, koga je milina bila gledati, kako plodine 
svoje sprema i njive svoje obradjuje. Monotoniju prebijaju i česti 
gajevi umjetnim načinom gojeni. Ravni toj manjkaju vode, zato je 
vidjeti naših vjetrenjača, koje takodjer u ravnima tima prostorima 
dosta dobro oku ugadjaju. U pjeskovitoj takoj ravnini i nedvojbenom 
negdašnjem jezerskom tlu leži Berlin sa svojom mutnom i nečistom 
Sprevom. Ko što Draždjane, tako i Berlin osnovaše negda Sloveni. 
Tragovi nesumnjivi staroga slovenstva uzdržaše se u nebrojenim ime- 
nima varoša, rijeka i obitelji. Draždjani, Lipsko, Berlin, Laba, Spreva, 
Regnica, Bulov, Virhov, Gregorov, Radović, Redvić i t. d. sve su 
ostanci staroga slovenstva. Najbliža Berlinu postaja zove se varoš 
Jiiterbog. Bit će u tom po svoj prilici trag staroga slovenskoga boga 
Bijel-boga, komu je suparnikom bio Crn-bog. U varoši Juterbogu po- 
nijemčeno je pročelje, a začelje ostade još dc danas slovensko. Berlin 
je ogromna varoš, središte učenosti i izobraženosti njemačke, trgo- 
vine i obrtnosti svjetske. Berlin izvanredno naglo raste, osobito otkad 
je postao stožerom i središtem njemačkoga carstva. Za malo će Berlin 
brojiti jedan milion duša. Sad već dopire do blizu devet sto hiljada. 
Ja sam opisujući Prag rekao, da je lijep i u strategičkom obziru vrlo 
znamenit. O Berlinu se ni jedno ni drugo, po mom barem sudu, reći ne 
može. Što se posljednjega tiče, Berlin je posve otvorena varoš, koja se 
proti neprijatelju ni braniti ne bi mogla. Pače položaj naravni Berlina 
takav je, da se i ne bi nikad u tvrdo mjesto pretvoriti mogao. U po- 
sljednjem ratu francusko-njemačkom očevidno su Nijemci pravo imali, 
jer su svoju neodvisnost branili. Ovo mnijenje skoro je opće, premda 
bi se (budući da su dogadjaji rat neizbježivim učinili) još pitati imalo, 
tko je dogadjajima onaj pravac dao, da su se u boj i pokolj izvrgnuti 
morali. Bilo to medjutim kako mu drago, izvjesno je, da se postupak 
Nijemaca poslije Sedana ničim opravdati ne da. Da je u Europi one 
sloge, one ljubavi k istini i pravdi, koju evangjelje kano uvjet pravoga 
života i napretka preporučuje, rat danski, rat francusko-njemački ne 
bi bio moguć. A što danas Europa u nemiru živi, što se silni novac na 
oružje troši, a siromašni puk pod teretom daća skoro iznemaže, uzrok 
će medju ostalima i taj biti, što se je dopustilo, da se plijenom dvaju 
provincija živa i duboka rana na tijelu eurr.peiskom otvori, koja se 
samo novim pokoljem iscijeliti može. Čini se, da ni sama Njemačka 
ne može mirno probaviti ono, što je po svojim pobjedama progutala. 
Otale ona grčevita trzavica, koju u Njemačkoj vidimo; otale osobiti 
neki pojavi u državnom njezinom životu, kojima u povijesti pametara 
ne ima; otale strah, da se ona prije ili poslije ne baci u suno vratne pot- 
hvate, koji groznih posljedica imati mogu. Kad se čovjek pita, kako 
da nije Njemačka u vlastitom svom interesu poslije Sedana druge 
uvjete svoje odštete i sigurnosti tražila, onda sam ja barem sam sebi 



344 // - Rasprave. 

na to pitanje odgovorio: jerbo se nije mogla stare i prirod jene svoje 
težnje za rasprostranjen jem svoga gospodstva odreci ; jerbo nije mogla 
javnomu mnijenju odoljeti, koje je kadikad tako silno i tiranićko. da 
mu se i najveći moguinici oprijeti ne mogu. Ja se sjećam iz dobe prvin 
invazija francuskih, da je stari Bliicher i njegova stranka zubima tako 
rekavši škripala od ljutine, što tada već nije Francuska raskomadana 
na korist Pruske i Njemačke. Medjutim kad čovjek Berlin, to središte 
sviju sila državnih, materijalnih i moralnih, vidi i opazi, kako se ni- 
jedan čas proti neprijateljskim navalama braniti ne može, onda se 
dokučuje, kako su Prusi težiti morali, da ono u okrajcima svoje države 
nadomjeste, što im je narav u središtu njihovu bezuvjetnim načinom 
odrekla. Ja medjutim ostajem polag svega toga kod osvjedočenja, da 
bi za budućnost Europe i za budućnost same Njemačke mnogo pro- 
bitačnije bilo, da su Nijemci poslije Sedana druge materijalne uvjete 
one odštete i one sigurnosti tražili, na koju su sveto pravo imali, i da 
nijesu zaboravili, da se uvjeti moralne sigurnosti, koja bi se tijem po- 
stigla, ničim na svijetu zamijeniti ne dadu. 

Što se pak ljepote tiče, dašto da je grad Berlin lijep moderni grad. 
Tu je 58 krasnih prostorija (trgova). Tu je 480 širokih, prostranih i 
lijepo uredjenih ulica. Tu je 700 javnih zgrada, velikim dijelom dobro 
i ukusno sagradjenih. Tu je 170 hiljada privatnih kuća, od kojih se 
mnoge sa najljepšim zgradama ovoga svijeta takmiti mogu. Berlin je 
središte najviše umne izobraženosti. Njegove zgrade posvećene znanosti 
i umjetnosti najljepše su i najudobnije možebiti na svijetu. Ali polag 
svega toga Berlin nije lijep grad. Njegove pravilne ulice i zgrade jedna 
drugoj većom stranom slične, ko da su ponavljanje i nekim načinom 
karakteristika one monotonije, u kojoj grad leži. Nikakav umjetni rad 
ne može nadomjestiti sliku lijepe naravi. Nijemci prispodabljaju Berlin 
Beču i vele, da je Berlin daleko ljepši; ali se ljuto varaju, jer lijepi 
Dunaj i krasna bečka okolica vječitu prednost Beču podjeljuju. Od- 
sjedosmo Pod lipikom (Unter den Linden) na istočnom Berlina okrajku, 
sa sjeverne strane, u najvećemu berlinskom svratištu, „Rimu" zvanom. 
Tu je čovjek upravo u središtu varoškom, samo nekoliko stotina ko- 
račaja od sveučiHšta, od „Opere 44 , od carske kuće i kuće nasljednika 
carskoga, od Otočca Spreve, na kom je carski dvor, na kom su muzeji 
i t. d. Najveća je vreva ljudstva Ih ter der> Linden. A kad čovjek od 
Brandenburških dveri, to jest od zapada na istok, do carskoga dvora 
prodje, onda je proš'o najljepšom i najživahnijom ulicom i dospio do 
najznamenitijega prostora (pijace). Brandenburške dveri, slične aten- 
skim propilejama, pet otvorenih svodišta počivajućih na doričkim 
stupovima, i carev i nasljednikov stan, i veliki muzej na otoku Spreve 
— grčke su zgrade, što je znak, da se jednom u Berilnu vrlo greciziralo. 
Ima ljudi, koji se ljepoti tih zgrada dosta načuditi ne mogu. Ja od 
svoje strane rado priznajem, da su to lijepe zgrade, ali ipak opaziti 
moram: grčki genij osobite je naravi bio; stvorio je on doduše i u znanju 
i u umjetnosti vječitih ideala, koji malenomu grčkomu narodu na 
vječitu slavu služe; sva se je rimska, a dobrim dijelom i sva današnja 



4- Putopisne crtice. 345 



kultura razvila iz zametaka i sjemena duhom grčkim izumljena. Ali 
ne može se sve, što su Grci za se i za svoju Atenu i za svoje okolnosti i 
za svoj puk stvorili, i na drugim mjestima oponašati. Što bi bilo, kad bi 
danas tkogod htio stare grčke tragike i komike na bečkom ili berlin- 
skom glumištu u doslovnoj njihovoj slici ponavljati? Isto to valja o 
njihovim zgradama. One su bile uzor za grčki život, za grčko podneblje, 
za male grčke gradove. Njihova arhitektura bila je vrlo nježna, divno 
urešena i zaisto uzorna, ali se je obično kretala u manjemu razmjeru. 
Takvih lijepih grčkih zgrada vidjeti je u južnoj Italiji, napose pak u 
Pompeju, skoro u svoj svojoj cijelosti. Ali prenesi te zgrade iz južne 
Italije ili iz same Grčke u Beč, u Berlin, u Petrograd, pak ćeš odmah 
opaziti, da im tuj nije mjesta i da tuj svu svoju prvobitnu ljepotu 
gube. Svaki arhitekt mora paziti, gdje gradi. Naravna okolica, brdo ili 
ravnina, rijeke i gajevi, pače isto podneblje i zrak isti cjeloviti su nekim 
načinom dio zgrade, jer joj lijepim okvirom i relijefom služiti imaju. 
Rimski narod, najmudriji i najpraktičniji narod ovoga svijeta, primio 
je svu svoju kulturu od Grka. Sav jezik rimski prepleten je jezikom 
grčkim, i dobro je netko opazio, da rimski jezik ništa drugo nekim na- 
činom nije nego grčki u mondijalnu svoju sliku prenesen, ko što je to 
dolikovalo gospodarima cijeloga svijeta. Rimske zgrade u zamecima 
svojima grčke su, ali u mondijalni svoj jezik i formu prenesene. Ako 
su Rimljani štogod iz Atene strogo snimali u Rimu, to su samo iz oso- 
bita obzira na Grke ili, da bolje reknem, na grčke bogove učinili. Zato 
u starom Rimu samo na pojedine bogomolje nailaziš u strogom grčkom 
stilu izvedene. Praktični duh Rimljana osjetio je dobro, da bi zgrada, 
koja je u Ateni divna bila, u Rimu svu svoju divotu izgubila. Čini se, 
da ovo, što rekoh, i u Berlinu sad osjećaju; zato što se u novije doba 
zidje, zidje se vrlo dobro i vrlo pravilno, i to većim dijelom u slogu re- 
naissance. 

I u Berlinu smo samo dva dana boravili. Moje društvo pohodilo 
je operu, ja sam bio bolešljiv. Slučajno su čuli pjevati Hrvaticu Mallin- 
gerovu. Ona vrlo lijepo pjeva i predstavlja. Ta ženska glava sreću je 
svoju polučila hrvatskom darežljivošću. Sto je sad u Berlinu, ititko 
joj zamjeriti ne može, jer svatko za boljim teži; ali je velikoga ukora 
vrijedna, što se je svoga naroda odrekla i što bar kadšto u Zagreb ne 
dodje, da se svojim dobrotvorima oduži. Pohodili smo kraljevski muzej, 
koji carskoj kući na prečac leži. To je djelo grčko, od Schinkela sa- 
zidano. I na to se odnaša moja gornja opaska, premda ima ljudi, koji 
to djelo najizvrsnijim novijega vremena proglašuju, i premda ga Ni- 
jemci u svojim djelima zovu ,,das erhabenste Bauwerk Berlins, eine 
gelungene Reproduktion griechischer Baukunst im hochsten Sinne". 
Ja bih to sada potpisati mogao samo sa gornjom reservom. Kad čovjek 
sa popriječne strane na to predvorje sa 18 ogromnih joničkih stupova 
pogleda, onda se i nehotice upita, jeda li su Grci igda uz tolike stube u 
svoj peristil se penjati morali, jeda li je njihovo graciozno predvorje 
toli ogromne dimenzije imalo. Kad si čovjek takvo grčko predvorje 
predstavi, onda mu odmah pade na um, da su Grci i orijentalski narodi 






I 






346 //• Rasprave. 



veći dio dana vani probavili. Grčko dakle predvorje uvijek je bilo živo 
i gipko. Tuj si u svako vrjieme od rana jutra do kasne večeri vidio 
razne zbore Grka u živahnom kretanju i općenju. Da takav atrium 
ne ostane hladan i polumrtav, trebalo ga je ogrijati i nekim načinom 
oživiti okretnim, živahnem i strastvenim duhom grčkim. I samo 
fizično gibanje Grka, lijepi zvuči njihova okrugloga jezika, ista 
njihova odjeća prosta i raznolika imali su njihovu peristilu 
svoj osobit relijef i okvir pribaviti. Svega toga na sjeveru nije. I u Ber- 
linu unilazi se i izlazi se u stanovito vrijeme u muzej, ali u kakvim 
haljama, kakvim hladnim i umjerenim korakom! Većom pak stranom 
taj peristil prazan je i mrtav. Eto s čega od prilike mislim da se od pre- 
velikoga greciziranja u većim varošima čuvati imamo. Što se zbirke 
muzealne tiče, ona spada medju lošije u Europi, što nije ni čudo, jer je 
najmladja. 1 bečka i draždjanska i monakovska starije su i daleko bo- 
gatije. Ima u toj zbirci mnogo slika okrštenih Raffaelom, polag kojih 
bi se imao velik znak pitanja staviti. Dvije su samo po mom sudu bez 
dvojbe Raffaelove, i to jedna poznata u povijesti umjetnosti pod ime- 
nom „Madonna del Duca di Terra nuova". Bogorodica drži božan- 
stveno čedo u krilu, koje s desne strane prima od malenoga Sv. Ivana 
vrvcu sa „Ecce agnus Dei". S lijeve strane angjelak sa strahopoči- 
tanjem čin taj promatra. U začelju je lijepo polje. Slika je dakako 
vrlo izvrsna, ali ne spada u vrstu najboljih Raffaelovih slika. Bolja 
je druga Raffaelova slika poznata pod imenom „Madonna Colonna". 
Bogorodica je odvratila lijevom knjigu, u kojoj je tek čitala, pak gleda 
s onom nježnošću, s onom božanstvenom ljubavlju na Čedo svoje, 
koja je svakoj kršćanskoj majci uzorom postati imala. Isus pak sa si- 
novskim pouzdanjem lijevom grli majku prihvativ desnom njedra 
majčina, što je simbol one ljubavi i dobrote, s kojom je cijelo poko- 
ljenje čovječje prigrlio. 

Pohodismo i novi muzej, u kom smo veliko mnoštvo modernih 
slika vidjeli. Mogu reći, da me je pogled na te mnogobrojne slike vrlo 
ražalostio. Nigdje prave poezije, nigdje pravih ideala, koji bi dušu i srce 
čovječje u viši i ljepši svijet uznijeli. Većom je stranom lakoumnost, 
da ne reknem frivolnost, zavladala. Medju tolikim slikama samo tri 
religiozne, i to kakve ! Pada mi na um ono klasičko : „ Aetas parentum 
pejor avis dedit nos nequiores mox daturos progeniem vitiosiorem". 
I bih doista umjetnosti našega vremena zdvojio, da nisam u Mona- 
kovu priliku imao vidjeti slike Corneliusa, Kaulbacha, Hessa, Over- 
becka i t. d., premda je veliko pitanje, da li će ti doisto veliki umjet- 
nici, kojih danas već na ovom svijetu nije, vrijednih i dostojnih na- 
sljednika naći. 

Posjetismo takodjer dvor carski, u kom se samo diplomatičke 
svečanosti obavljaju, jer car i nasljednik prestolja, ko Što je jur rečeno, 
obitavaju u svojim privatnim kućama. Carska je palača zgrada raznih 
epoha počevši od 16. vijeka pak sve do današnjega vremena. Ulaz na 
zapadnoj strani snimak je slavoluka Septimija Severa, nad kojim se 
diže velika kupola, carska kapela od Stiillera i Schado\va. Zgrada 



4> Putopisni crtics- 347 



premda nije klasična, ipak je veličanstvena. Prije nego se u nutarnje 
dvorane udje, običaj je u Berlinu, da svatko, muško ili žensko, navuče 
na noge velike vunene čarape. Tuj je svaki put velik smijeh. Početkom 
jedva u njih hodaš. Najbolje se u njih sklizati. Dvorane su velike i vrlo 
skupocjeno urešene. Mladi provodič tumači sve u dvoru. Ja takova 
tumačenja ne mogu podnijeti; zato obično ili naprijed ili nazad za 
jednu sobu idem. U dvoranama se tima nalaze i bitke novije, napose 
one kod Koniggratza. Naš tumač ne propusti opaziti, da se je ta slika 
drugamo prenijela, kad je car naš Berlin pohodio. Versailles je u tomu 
obziru izvrstan. U Versaillesu nalazi se u slikama i kipovima sva po- 
vijest francuska od početka njezina do sadanjega vremena. Francuz 
da svoju djecu poduči u povijesti svoga naroda i da im pokaže nje- 
gove najslavnije sinove, ništa drugo ne treba, nego da s njima dvaput 
na nedjelju u versailleske dvorane ode i slike i kipove vjerno tumači. 
Francuska je još polag toga sretna, da posjeduje povijest Francuske 
s divnom jasnošću i temeljitošću pisanu za svoju unučad pokojnim 
Guizotom. Tu dakle povijest u ruke, pak s djecom u Versailles, eto ti 
najboljega predavanja povjesnice! Mene u berlinskim dvoranama 
ništa nije osobito zanimalo. Najmanje pak pripovijedanje tumača, 
koliko zlata i srebra koji kandelaber u sebi nosi, koliko koja vaza stoji; 
što je svijet s otvorenim ustima slušao. Meni je jedno samo u pameti 
ostalo. Kad dodjosmo na kraj dvorana, nadjosmo neku vrstu kapele 
i u njoj vrlo lijepu sliku od Palme starijega predstavljajuću uzašašće 
Gospino. Slika je po svoj prilici prije poznate Tizianove „Assumpte" 
pravljena, jerbo u sastavku svom naliči Tizianovoj. Možebiti da se 
Tizian Palminom slikom nadahnuo. Slika je, kako velju, vrlo lijepa i 
ja bih ju bez oklijevanja Tizianovoj slici pretpostavio. Naš tumač 
kad je ispripovijedao, tko je i kada sliku poklonio, nadoda, da ta slika 
samo privremeno stoji ter će se zamijeniti drugom pristojnijom, što 
njegovi protestantički slušaoci drage volje primiše. Čudni li su ljudi 
protestanti; koji još nisu u racionalistički tabor prešli, vjeruju ko mi u 
božanstvo Isusovo, dakle vjeruju i to, da je blažena djevica Marija 
bila prava bogorodica. Ta pak vjera istinita i sveta čvrst je temelj i 
naravni izvor, iz koga same po sebi izviru sve one božanstvene povla- 
stice, koje grčka i latinska crkva Majci božjoj pripisuju. Priznati vrutak 
nebeski, a ne priznati ono, što iz njega naravnim načinom proistječe, 
nije umno i dosljedno. 

Zgrade, koje su mi u Berlinu još u oči pale, jesu slijedeće: Novi 
muzej, koji se još dogradio nije; prekrasna zgrada u slogu renaissance. 
Jedno mi se ne mili, što se u zgradu unilazi sa dvije strane visokim 
stubama, koje do prvoga sprata od prilike dopiru. Ne ima dvojbe, da 
bi prosto pročelje u slogu klasičkom mnogo više tu zgradu uresilo. Te 
visoke stube sa svojim pročeljem zastirat će neugodno jedan dio zgrade. 
Medju najljepše novije zgrade u Berlinu spada varoška kuća u slogu 
rcmanskom od Wasemanna. Što mi je u toj zgradi u oči palo, jest, da 
je sva osim podloge od pečene zemlje, tako da su i najnježniji detaili i 
uresi, na priliku na prozorima i vratima, na obodima i naborima svi 



348 //• Rasprave. 

od pečene cigle. Ima varoSka kuća toranj 84 m. visok, s koga je vrio 
lijep vidik na Berlin i okolicu. 1 galerija tako zvana carska Pod lipama 
djelo je \Vasemanna, takodjer cijelo od pečene zemlje. Ta je galerija 
nešto manja od čuvene galerije Viktora Emanuela u Milanu, ali je po 
mom sudu ljepša cd sestre svoje milaneske. Pod staklenom tom ulicom 
i kubom sastaje se sve do pol uoči odlični svijet berlinski. I u Monakovu 
našao sam najljepših zgrada u svima svojim detailima, pače i u kipo- 
vima i bas-reliefima svojima od terra cotte. Sličnih starih zgrada vidio 
sam samo u Ferrari. U nas u Zagrebu i Osijeku prave se vrlo dobre 
opeke, pak da ie dovoljno znanja arhitektoničkogs, da je dobrih po- 
znavalaca i risara uresa arhitekturalnih, da je kapitala i obrtničke 
okretnosti, lako bi se mogli i u nas, barem u Zagrebu i Osijeku, proiz- 
vadjati ti detaili, uresi i t. d. na veliku našu korist i na ukraSenje naših 
varoša i domova. Crkve su u Berlinu vrlo loše. Ćini se, da protestan 
tima nije dano išta znamenitijega u tom pravcu proizvesti- Berlinska 
tako zvana ..Hofkirche" na najljepšem prostoru, to jest na carskoj 
pijaci, upravo je ružno djelo Misle ju skoro zamijeniti drugom cr- 
kvom. Katolička crkva u Berlinu posvećena sv. Jadvigi slaba je 
kopija rimskoga Pantei na. Židovska sinagoga u Berlinu spada medju 
najljepše zgrade te vrste. Ona je u slogu mauričkom zidana arhitektom 
Knoblauchom; s vana i s mitra djelo je izvrsno i veličanstveno. S mitra 
je umni graditelj nasljedovao Alhambru. Osobito bogato je urešeno 
centralno mjesto, na kom se škrinja zavjeta nalazi. Kad se pri večer- 
njoj službi rasvijetli bogomolja, onda misliš, da si se u vilinske dvore 
preselio. Ova je zgrada sigurno najljepša sinagoga na ovom svijetu. 
Jedno mi je svaki put, kad sam Berlin pohodio, neugodno u oči 
palo, a to je : mutna i gadna Spreva i otvoreni po cijelom Berlinu po- 
točići, koji smet u Sprevu nose. Za čude je, kako toliki grad već odavna 
nije ozbiljne mislio, kako bi se toj ( gromnoj grdobi, koja lice berlinsko 
toliko ruži i zdravlje Berlinaca toliko kvari, konac učinio. Ja sam 
cijelim ovim putovanjem nazebom obolio, pak sam u Berlinu liječnika 
kućnoga zvati morao, da se s njim posavjetuiem. Čovjek je mlad, ali 
vrlo uman i razborit bio. U razgovoru upitam ga, kako je to, da se za 
zdravlje i čistoću u Berlinu ozbiljnije ne misli? On mi odgovori, da se 
već od dvadeset od prilike godina o tom govori, da su liječnici berlinski 
mnogo i mnogo puti berlinske poglavarstvo upozorili na štetu i kvar, 
koja se tim načinom pučanstvu nanosi, da su dokazali, da su statis- 
tičkim datima potvrdili, da kod svake pošasti dvostruko više djece u 
Berlinu umre nego u jednakim okolnostima u drugim mjestima. Ja 
sam tu sporost stranom barem pripisivao prirodjenoj njemačkoj šted- 
nosti i obzirnosti, gdje se o poduzeću radi, koje će 15 do 20 milijuna 
talira progutati. Ja sam tu njemačku opreznost hvalio s obzirom na 
omu neizmjernu lakoumnost, s kojom neki narodi u nezrele, nesmišljene, 
suvišne i tašte svrhe milijune i milijune bacaju, dočim zemlji najhitniji 
uvjeti ekonomičkoga napretka manjkaju, i dočim siromašni puk pod 
teretom javnih daća skoro iznemaže. Moj doktor medjutim tvrdi, da 
je u Berlinu tomu nehajstvu većim dijelom to krivo, što zastupnici 



4- Putopisne crtice. 349 



gradski bojeći se kod novih izbora za svoja zastupnička mjesta, koja 
ponajviše srednje gradjanstvo dijeli, ne smiju glasovati za zamašnije 
izdatke, premda su u duši svojoj uvjereni, da su ti izdaci nužni i 
korisni. Gneist mi medjutim onomad reče, da je stvar jurve dozrela i 
da će se skorim početi u djelo prevadjati. Meni pri tom i nehotice pade 
na um naš grad Zagreb i plemenito nastojanje našega vrloga doktora 
Čačkovića. Jedan dio vrlo važnoga liječničkoga zvanja upravo se u 
tom sastoji, da se vrelo raznih bolesti i pošasti zatvori. Grad pak Zagreb 
nek se sjeti, da mu ne ima preče zadaće i dužnosti do one, da se posve 
očisti, da se zdravom vodom opskrbi. Djeca danas veći dio dana u 
školi probave. Valja dakle, da su škole prostrane i zdrave. Glumište, 
zabavišU, gdje se svijet svaki dan u većem broju sastaje, valja da je 
lijepo, ukusno, nada sve pak valja da je zdravo. Ako u kojoj stvari 
na svijetu, to je u toj opravdan razborit zajam, jerbo što se s njim po- 
stigne, to će uživati i kasnija pokoljenja; vrijedno je dakle, da i po- 
tomstvo jedan dio tereta na se uzme. Ko što je ludo i nerazborito novce 
u tutanj bacati na tašte i oholišave svrhe, tako je isto ludo i nerazbo- 
rito oklijevati s nužnim i neodoljivim stvarima. 

Za kratki čas našega boravljenja u Berlinu nismo mogli posjetiti 
ni Potsdama ni Sanssoucija ni Monbijoua i t. d., nego smo ipak po- 
hodili zoologijski vrt, koji će biti, ko svi skoro ostali znanstveni zavodi, 
najprvi i najizvrsniji u Europi. Na zapadnoj strani Berlina leži i u njeg 
se ide kn z tako zvani Thiergarten. To je vrlo lijep gaj, a takvih ga- 
jeva i nasada puno je oko Berlina. Ti gajevi lijepo rese Berlin i njegovu 
poiožaju posve odgovaraju, jer da tih gajeva nije, imali bi Berlinci 
kod najmanjega vjetra sav svoj okolišni pijesak u svojim širokim uli- 
cama. Koliko to zdravlju škodi, dokučit će svaki, koji je igda prvim 
proljećem u Pešti bio, u koju proljetni vjetrovi silu pijeska iz okolice 
unašaju. Rekoh gore, da je zoologijski vrt berlinski veoma bogat i iz- 
vrstan. tom se ne samo učenjak i stručnjak, nego i svaki laik posjetnik 
lako uvjeri, a berlinska vlada u toj barem struci nije štedna, pače je 
upravo rasipna, što joj na h\alu služi, jer ako je generozitet igdje na 
svom mjestu, to je sigurno na svom mjestu, gdje se radi kulturi i 
umnom napretku narodnom. Za svaku vrstu živina tu su posebne 
zgrade, posebna kupališta, jezera, prostori, jedno ljepše od drugoga. 
Tu sam prvi put u svom životu vidio nekoliko morskih pasa. Gadna 
zvijer, koja po vodi kano munja plovi, a proždrljiva glavu svoju često 
iz vode ističe, da plijen svoj uhiti. Pravi krvolok morski. Tu je vidjeti 
zgrada za slonove, da ih ljepših za tu zvjerad samo je narav u sred- 
njoj Africi podići mogla. Tu sam, ko i u „ Jardinu des plant.es" u Parizu, 
vidio dva bijela jelena, kojih mi do stotine imademo. Mililo mi se, što 
učitelji i učiteljice djecu svoju pouke radi u taj vrt vode. Kolika je tu 
vreva, vika i cika djece! Najvole se djeca zabavljati oke majmuna. 
Meni je pak ta živina, u nekima osobito svojim vrstama, odurna, jer je 
karikatura čovječja. Odurna mi je ta živina, osobito otkad saznadoh, 
da ima ljudi, koji čovjeka otrokom i praunukom majmunovim učiniše. 
Stari rimski mudrac reče. „Nihil tam absurdum, quod non defenderit 



350 //• Rasprave. 

aliquis philosophorum". I zaisto ništa se apsurdnije^a ni pomHiti ne 
može, nego da je jopac pradjed čovjeka, čovjeka, velim, koji u svijati 
svojoj ima nedvojbeno nutarnje svjedočanstvo božanstvenoga izvire 
svoga. Ne samo kršćanski, nego i poganski je svijet do sad u svijesti 
štovao Boga samoga, božju riječ, božju opomenu, Kižje karanje, komu 
se nitko na .ivom svijetu uprave stoga oteti ne može. Sto svijest v& 
moći i dohvata čovječjega stoji i što je Bog sam u svijesti nepieđo* 
bitna stražara i zatočnika kreposti i nevinosti ljudskoj postavio. Čo- 
vjeka, opetujem, koji u jeziku svom drugo vanjsko nedvojbeno svje- 
dočanstvo posjeduje, da je cd Boga. Riječ čovječja čudnovat je dar 
božji. U svakoj je riječi odjek nedvojbeni one svete istine, kojom ljudi 
vele: „Oče naš!" O vječitom slom božjem veli se: ,,Et verbum cam 
factum est et habitavit in nobis" (i slovo put učinjeno jest i prebivaše 
medju nama). To sveto otajstvo nekim načinom pretvara se u riječi 
čovječjoj, po kojoj slovo nutarnje čovjeka, njegova misao, ćut njegova 
put postaje i u vanjski svijet prelazi. Čovjek u svojoj riječi otajstvenu 
moć posjeduje, da mehaničkim gibanjem jezika i usana svojih zrak 
prisili, da mu nosiocem misli i duševnih svojih namjera bude, da ih u 
tudju dušu i srce prelijeva. U jednoj riječi bibličkoj o postanku i zvanju 
čovječjem više prave znanstvenosti ima nego u svima tima novijim 
teorijama, koje svijet truju. Starija njemačka filozofija izjednačila je 
čovjeka s Bogom. To se je donekle dokučiti moglo, jer je čovjek u su- 
stavu svom i duševnom i tjelesnom čestoput i u životu i djelovanju 
svom tako divna stvar, da se lako sa samim Bogom takmiti može. Ali 
ta sramota i ruglo, da u ime tobožnje znanosti samoga sebe do gadne 
životinje snizi i majmunovim unukom proglasi, samo je našemu ku- 
kavnomu vremenu podobna. 

Kad sam već ovim pravcem pošao, nek mi se oprosti, ako ovomu 
još nešto nadovežem, što se nas upravo tiče. Nedavno čitasmo izjavu 
upravo užasnu nekih djaka na slovinskom jugu, u kojoj se religija, to 
jest upravo Bog sam i neumrlost i sve, što s time u svezi stoji, zloćom, 
opsjenom, nazatkom krsti. Evo kud slične teorije vode! Ovo ni naj- 
izobraženiji, ni najčvršći narodi bez užasnih posljedica podnijeti ne 
mogu, ko što nam to potvrdjuje povijest francuska koncem prošloga 
stoljeća pak sve do dana današnjega. Mladi pak i nezreli narodi 
pod uplivom takovih načela bez ikakve dvojbe propadaju i izumiru 
Naši neprijatelji imaju doista dovoljno uzroka radovati se našoj 
razvratnosti i našoj propasti, u koju s bogogrdnom upravo lako- 
umnošču srćemo! Ujedno pak čitasmo i u „Kat. Listu" i u „Obzoru", 
kako je jedan docent na novom zagrebačkom sveučilištu u uvodnom 
svom govoru tvrdio, da u čovjeka ne ima slobodne volje ni odluke. 
Ovaj nauk u neposrednom kausalnom savezu s užasnom gore spome- 
nutom doktrinom stoji Ako ne ima slobodne volje u čovjeka, onda 
Čemu Bog? Onda ne ima kreposti, ne ima neumrlosti, ne ima zasluge 
ni nagrade; onda ne ima o kršćanstvu ni govora, a stanje naše braće 
preko Save i Une, koji pod igom i udesom musulmanskim stenju, 
stanje je posve pravilno. Ako ne ima slobodne volje, onda je puka op- 



4- Putopisne crtice. 35 1 



sjena slava, koja se pojedinim velikim i zaslužnim muževima i naro- 
dima dijeli; onda je nepravda i zločin kazniti komunarde, koji su taoce 
ni krive ni dužne smicali, a biblioteke i zbirke, koje se nigda nadokna- 
diti ne dadu, u oganj bacali. Ako ne ima slobodne volje, onda se naj- 
plemenitija nastojanja naroda za slobodom, znanjem i umjenjem is- 
praznim i nerazložitim naporom nazvati moraju. Kaže nam ,,Obzor", 
da mladež tu teoriju nije odobravala. Ja vjerujem, jer se ona očevidno 
protivi naravi i svijesti ljudskoj, jer ona očevidno tmine radja i tromost 
i trulost tursku promiče, jer ona dočim svakoj kreposti i svakomu 
slavnomu djelu svoju cijenu oduzima, ujedno svako nedjelo i svaki 
zločin opravdava. Ah mladeži mila, ne slušaj takvih ctrovnih nauka; 
čuvaj ko oko u glavi vjeru otaca svojih, koja osim nutarnje svoje vri- 
jednosti, kojoj se najgenijalniji ljudi s punim pravom klanjaju, u divnom 
svom uspjehu u čovječanstvu vanjski pečat božanstvenosti svoje nosi, 
koji svak lako opaziti i razabrati može, tko kršćanske sa nekršćanskim 
narodima prispodobi! Ti pak, narode, koji s tolikim požrtvovan jem 
učilišta sinovima svojima stvaraš, pazi, komu se othranjenje mladeži 
povjerava! U nauku leži uvjet i života i smrti tvoje: života, ako je 
nauk dobar; smrti, ako je nevaljao i otrovan. 

Poslije dvodnevnoga boravljenja u Berlinu krenusmo pu1 B a m- 
berga. U lipskom kolodvoru ležećem na jugozapadu Berlina, kojim 
valja u Bamberg poći, nadjosmo neobično mnoštvo svijeta, jerbo je 
bila u Lipskcm „misa", to jest sajam. Kolodvor malen, da ga svaka 
provincijalna varoš većega ima, a ovamo na pročelju napisano: .,Es 
wird von Taschendieben gewarnf. Lako je dakle pomisliti, koliko su 
putnici u toj vrevi ljudi za svoje novce u brizi biti morali. Mi hvala 
Bogu bez štete izbavismo se iz te napasti. Put iz Berlina u Bamberg 
ide uz Wittenberg, gdje je Luther svoje 93 teze na crkvu augustinsku 
pribio pozivajući smjelim i dosele nečuvenim načinom svakoga na 
dvoboj, koji bi mu se protiviti htio. Sa željeznice vidi se njegov kip 
podignut na pročelju iste crkve. Samostan, u kom je prebivao, sad je 
kasarna. U Lipsko, kraj koga se prolazi, nijesmo se svraćali. Ja sam 
već nekoliko puta u njem bio; jedan put sa pokojnim svojim prijateljem 
Matom Topalovićem, ter se živo i sad sjećam jednoga dogadjaja. Gle- 
dali mi naime crkvu jednu oko poldneva, kad nikoga u njoj ne bješe. 
Vrata od tornja otvorena, a moj Mato: „Hajdemo na toranj, da Lipsko 
i okolicu njegovu gledamo". Ja ne htjedoh, a moj prijatelj popne se na 
toranj sam. Ja odem u grad, povratim se poslije duga vremena kući, 
a mog Mate nikad. Zabrinut počnem ga tražiti, idem i k crkvi, a kad 
tamo, al moj prijatelj navrh tornja s jedne balustrade viče i zaklinje 
svijet, da ga oslobodi, jer je zatvoren. U nuždi siromah čak se i 
kamenčićima dolje nabacivao, ne bi li samo pozornost na se svratio. 
Taki se sjetim jadu pak potečem k crkvenjaku, da otvori crkvu i vrata 
na tornju, koja je ne znajući, da se itko na toranj popeo, zatvorio, 
dok je moj Mato Lipsko razgledavao. Bože moj ! Koliko smo se nultomu 
dogadjaju, koji je pokojnik vrlo humorističkim načinom pripovijedati 
znao, smijali! 



)52 //• Rasprave. 



Bamberg je vrlo lijepa varoš u južnoj Njemačkoj sa 30 od prilike 
hiljada ljudi. Leži na pet ugodnih brežuljaka. Dijeli ga u dvije pole 
mala rijeka Regnica (Regnitz). Slavjansko to ime nedvojbeni je znak, 
da su tu negda Slavjani obitavali. U Nijemaca je poslovica: „Da je 
moj Nurnberg, ja bih ga u Bambergu pozobao". Meni je bilo do toga, 
da stolnu crkvu bamberšku, ljubimicu svoju, vidim. Oko 9 ura jutrom 
podjemo k crkvi, koja na najljepšem i najvišem brežuljku leži. Iz dolnje 
varoši dva su uzlaza k crkvi, jedan južni, drugi sjeverni. Mi prvim podjosmo 
i poslije četvrt ure od prilike popesmo se na humac, gdje crkva leži. 
Ustavismo se na istočnoj strani, koja je po svoj prilici najstarija i naj- 
ljepša. S te strane pogled na istočnu apsidu i dva istočna tornja upravo 
je divan. Čovjek i nehotice tu kano zapanjen pol ure ostane i oči s tih 
ljepota ne skida. Učeni dr. Dragutin Lutzow u djelu svom „Die Mei- 
stenverke der Kirchenbaukunst" toj crkvi na strani 135- ovako go- 
vori: „Der romanische Styl hat in Deutschland kein zweites Monu- 
ment aufzuweisen, welches diese Wurde und Grossartigkeit der Ge- 
sammtlage mit einem ahnlichen Reichthum architektonischen und 
plastischen Schmuckes vereinigte". Naše se prosvijećeno stoljeće 
ruga mračnoj sredovječnosti, a ja bih se glavom okladio, da naše vri- 
jeme ne bi u stanju bilo podignuti spomenike slične bamberškoj, 
mainčkoj, kolnskoj, florentinskoj i t. d. i t. d. crkvi. Sad kad se radi 
popravi starih spomenika, koliko je mlitavosti i koliko neodlučnosti ! U 
staro doba ljudi su svježiji, odlučniji i pothvatniji bili nego danas. 
Crkva u Bambergu tri ulaza ima. Dva na istočnoj apsidi, a treći glavniji 
na sjevernoj strani. Na apsidu istočnu penje se na 18 od prilike stuba. 
Mi udjosmo u crkvu sa južno-istočne strane. Ulaz taj vodi u južnu po- 
bočnu ladju, i premda čovjeka tu raznovrsne ljepote zaustavljaju, 
ipak mu je najpreče hrliti u sredinu crkvenu, da otale na strane prozre. 
Bože moj ! Kaka divna i samosvojna misao kretala je glavom, koja je tu 
crkvu stvorila ! Crkva ima tri ladje: srednja je ladja 45, a svaka pobočna 
25 stopa široka. Cijela crkva duga je 335, a široka 97 stopa. Prema 
tomu je i visina. Crkva ne ima pročelje u strogom smislu, nego dva 
kora, uzimajući tu riječ ne u našem, nego u arhitekturalnom smislu, 
to jest ima dvije apside i dva velika oltara, jedan istočni, a drugi za- 
padni. Na te se kore penje na 18 stuba dvostrukim pravcem, sa juga i 
sa sjevera. Istočni veliki oltar služi svečanoj službi biskupskoj, zapadni 
službi kapitulskoj. Taj stroj ko Što je nov i samorodan, tako je neiz- 
mjerno veličanstven i dražestan. Kako to sve srce čovječje u vis diže 
i na neumrlu njegovu zadaću opominje! To je zaisto pravi i istiniti 
simbol one ladje evangjeoske, koja čovjeka usred uzburkane pučine 
ovoga svijeta sigurnim posve načinom u luku mira i blaženstva vodi. 
Crkva je posve čista i prozorna. Ne ima tu nikakovih tudjih inorodnih 
prnja i prikrpina. Zasluga je to neumrloga kralja bavarskoga Ljudevita. 
Budući pak da u toj okolnosti spasonosna opomena za Zagreb i nje- 
govu stolnu crkvu leži, evo što tom spomenuti Lutzow na strani 130. 
svoga djela piše: „Im Laufe der letzten Jahrhunderte hatten sich 
eine Fiille zum Theile prachtvoller Spatrenaissance- und Rococo- 



4* Putopisne crttce. *)fy 



Monumente in der Kirche angesanimelt. Jetzt befinden sich in den 
Hauptraumen nur noch eine kleine Anzahl mittelalterlicher Kunst- 
werke nebst einigen modernen, welche neuerdings im Style des Mit- 
telalters fiir den Dom gearbeitet wurden. Das ubrige ist bei den in 
den zwanziger Jahren durch Konig Ludwig I. angeordneten Bestim- 
mungen theils bei Seite gestellt, theils ganz entfernt worden". To je 
ogromna crkva, pak je u njoj samo šest oltara. Sad si pomislimo, što 
znače oni silni oltari u našoj stolnoj crkvi zagrebačkoj ! Dok smo mi u 
polovici crkve stajali i na sve se strane obazirali, eto ti svećenika, gdje 
ide na sv. misu. Kad čovjek u stranom svijetu slučajno na sv. misu 
naidje, odmah mu se srce u grudima razigra i ohrabri, jer si veli: „Evo 
mi staroga moga domaćega prijatelja, koji me s ljubavlju i milošću 
svojom po svem svijetu prati ! Evo mi brata, koji me krvlju svojom 
posvećuje i ojačuje ! Evo mi vječitoga dobrotvora, koji mi u smrti 
svojoj zalog neumrloga života i nove snage pruža". Misa se govoraše 
u južno-zapadnoj grobnici kanoničkoj. Ja sam osobiti uzrok imao za- 
hvalnim se Bogu ukazati, jer sam cijeloga puta bolovao, a sad se opo- 
ravljati počeo. 

Poslije mise povratismo se i opet u crkvu i stadosmo pojedine 
stvari promatrati. U koru zapadnom, koji se Petrov kor zove, zna- 
menit je spomenik iz 11. stoljeća podignut na čast biskupa Suidgera, 
koji je papom postao pod imenom Klementa II. i koji ovdje počiva. 
Na oltaru u južnoj pobočnoj ladji nalazi se propeto slonove kosti, o 
kom vele, da ga je car Hinko II. iz Jerusolima donio. U istinu pak je 
djelo vrlo lijepo iz poznije dobe romanskoga sloga. U istočnom koru 
na sjevernoj strani nalaze se vrlo lijepi kipovi Majke božje, angjela 
Gabrijela, Sibile i t. d. iz najbolje dobe romanske. Najljepši spomenik 
u cijeloj crkvi jest grobnik cara Hinka II. i njegove supruge S. Kuni- 
gunde. Vajar, koji ga je napravio, zvao se je Tillmann Riemschneider 
iz Wurzburga, koji tijem svojim djelom zaslužuje, da se uz bok stavi 
Adamu Kraftu i Petru Vischeru. Na ploči gornjoj toga spomenika leže 
car i carica, kipovi vrlo izvrsni. Bas-reliefa pak ima šest, od kojih 
jedan kulturno-povjesno znamenovanje ima. Predstavlja naime caricu, 
kako se proti sumnji preljuba brani idući bez oštete na živom uglevlju. 
Dok sam oko toga spomenika boravio, pridje k meni žena neka i upita 
me nešto, što ja nijesam mogao razumjeti. Moj drug i suputnik, s kojim 
se poslije razgovarala, reče mi, da me je pitati htjela, jeda li sam ja 
jedan od progonjenih biskupa njemačkih, što je stoga slutila, jer je na 
mojoj ruci prsten opazila. Kazivala je, kako dan i noć plače i Isusa 
mob, da crkvi svojoj mir i slobodu povrati. Kad sam to čuo, žao mi bješe, 
što ju razumio nijesam, jer bih joj siroti na utjehu rekao, da se ništa 
za crkvu božju ne boji. Onaj, koji je u gorkoj muci i smrti najveću sla- 
vodobit slavio, znat će u svoje vrijeme osloboditi zaručnicu svoju. 
Ja bih ju ponukovao, da u svojoj molitvi i pouzdanju ustraje, što će 
sirota i učiniti, jer da su suze i molitve pravednika daleko možnije nego 
najveća moć svjetska, koja kad se proti svijesti i pravdi, to jest proti 
Bogu obrati, sama sebe slabi i u prividnim dobitima svojima konačni 

23 



354 U- Rasprave. 

si poraz sprema. Još mi je samo napomenuti, da se u južnoj pobočnoj 
kapeli posvećenoj Sv. Antunu nalazi vrlo lijepa oltarna slika od Matije 
Griinwalda, suparnika neumrloga Hansa Durera. Kor istočni zove se 
Gregurov kor. I u njem je sila božja lijepih spomenika, koje bi samo 
velika knjiga opisati mogla. Pod tijem je korom grobnica biskupska 
iz dvanaestoga stoljeća. Djelo vrlo lijepo i vrlo zanimivo ! Poslije dvije 
ure boravljenja u crkvi izadjosmo ter crkvu izvana promatrati sta- 
dosmo. Ne zna se, da li je crkva iznutra ili izvana ljepša. Ima crkva, 
ko što gore rekoh, dvije apside i četiri tornja. Apsida istočna starija 
je i izvrsnija nego zapadna, koja sa svojim tornjima podobro već na- 
ginje na dobu gotičku ili, da bolje reknem, na smjesu dvaju slogova, 
romanskoga i gotičkoga. Na sjevernoj je strani treći portal veći od 
ostalih dvaju. Lako da se taj portal samo kod osobitih svečanosti 
otvara. 

Crkvi na prečac stoji lijepa kraljevska palača, u kojoj sad stanuje 
udovica pokojnoga kralja grčkoga Otona. Nije mogla ta visoka gospodja 
ljepše stanovište izabrati. Vraćajući se sjevernim putem naidjosmo 
na obalu Regnice i opazismo uzduž južne obale toli lijepim i upravo 
pitoreskim načinom postavljene domove i njihove trijemove, da slič- 
noga ugodnoga prizora nigdje vidio nijesam do Mletaka, kad se kanalom 
velikim, ili u Fiorenci, kad se obalom rijeke Arna pogleda. Doklegod 
živio budem, nikad mi ugodna slika crkve bamberške iz duše iščez- 
nuti ne će. 

Poslije objeda krenusmo put Monakova. Da su mi iole po- 
slovi dopustili, rado bih bio jedan ili dva dana boravio u Nurnbergu, 
vrlo znamenitoj i vrlo lijepo ležećoj varoši; onako pak isti dan oko 10 
ura večeri dospjesmo do Monakova i odsjedosmo kod Četiri dobe go- 
dine (Vier Jahreszeiten). Monakov su negda po svoj prilici osnovali 
monasi. Do nedavna još nosio je na sebi sliku srednjega provincijalnoga 
grada. Sada je prva rezidencijalna varoš i jedan od najljepših gradova 
u Njemačkoj. Sve to grad Monakov ima zahvaliti jednomu jedinom 
čovjeku, t. j. pokojnomu kralju Ljudevitu. Sve, što je Monakov, po 
njemu jest. Kudgod se u gradu okom baciš, svugdje na sjajne tragove 
rada njegova nailaziš. Ulica najljepša Ljudevitova od tako zvane 
loggie zidane poput loggie Orcagnine u Fiorenci, pa prema sjeveru 
do dveri trijumfalnih njegovo je djelo. Njegovi nebrojeni spomenici, 
njegovo sveučilište i politehnika, njegove pinakoteke, gliptoteka i bi- 
blioteka, njegove mnoge lijepe crkve i t. d. On je već nasljednikom oko 
sebe skupio najznamenitije umjetnike, Corneliusa, Schwanthalera, 
Hessa, Schnorra, Kaulbacha i t. d. i stvarao djela neumrle vrijednosti. 
On je i u Rimu oko sebe skupljao bolje njemačke umjetnike: Over- 
becka, Steinlea, Foltza i t. d. i podupirao ih živo. On je čovjek vječite 
slave. Pravo su imali umjetnici, što su ga već za života neuvelim vi- 
jencem ovjenčali i na pročelju pinakoteke i u mjednom spomeniku, 
koga mu usred ulice Ljudevitove podigoše. On je pokazao, što jedan 
jedini čovjek može, kad se sa sretnim vanjskim položajem spoji ple- 
menita i uzvišena duša. Nije dakako ni pokojnik bez mana bio, a tko 



4- Putopisne crtice. 155 

je bez njih, kad jedan od najvećih ljudi, kojih je igda pod nebom bilo, 
sv. Pavao vapi je: ,,Infelix ego, quis me liberabit de corpore mortis 
hujus?" (tko će me osloboditi od smrtonosne pohote moje?). Ali te 
male sjene ne mogu nikako zasloniti sjajnu svjetlost života njegova, 
jer je bio čovjek, koji je svoj narod iskreno ljubio i sve sile svoje nje- 
govoj slavi posvetio i doista zaslužio, da ga ne samo Nijemci, nego vas 
svijet štuje, uzveličaje i po mogućnosti nasljeduje. Veći dio čovje- 
čanstva pod teretom svakidanjih briga i nevolja stenjući ne ima vre- 
mena na ideale misliti i uzvišene stvari stvarati; za to su oni, koje je 
Bog ma kojim načinom uzvisio i obilnim blagom blagoslovio. Bog od 
nas ništa ne treba. Njemu mi ništa dodati, ništa oduzeti ne možemo. 
Sebe je on zamijenio narodom, koji je mogućnicima i bogatirima oso- 
bitim načinom preporučio. Meni se ne može na ino, nego da to sam 
sebi i svećenicima često ponavljam. Svećenik i po zvanju, koje obavlja, 
i po nauku, koji pripovijeda, i po činima, koje vrši, i po položaju, koji 
u narodu zauzima, upućen je, da se svakoj naprednoj i idealnoj težnji 
na čelo stavi. Kleveće se proti vjeri, da je nazadna, dočim je u njoj 
uprav sjeme i zamet svakomu napretku, dočim ona upravo svako 
plemenito nastojanje najbolje podupire i pod zaštitu najprvo ljudske 
svijesti, poštenja i značaja, a na posljetku i božje pravde i milosti 
stavlja. Ali je na svećenicima životom i primjerom dokazati, da je 
tomu tako, i ne dopustiti, da se iz mlohavosti i trulosti njihove oružje 
proti Bogu i vjeri kuje. Neizmjernoga ukora vrijedan je svećenik, koji 
na svijetnjak postavljen ne svijetli, koji ne samo ne radi i ne gradi, 
nego i ono, što mu je uzdržati i uščuvati, razgradjuje i zapušća. 

Ja sam samo dva dana boravio u Monakovu i zato se u posjetu 
svom stegnuo samo na stvari najpreče i srcu momu najmilije. Poslije 
kako sam varoš, koju sam medjutim i od prije poznavao, podobro pre- 
gledao, pohodio sam najprvo staru pinakoteku. Zgrada je to vrlo lijepa, 
u slogu renaissance arhitektom Klenzeom pod Ljudevitom sazidana. 
Na jednoj su strani 24 kipa čuvenih umjetnika od Schwanthalera. 
Ima u njoj 1500 slika. Staro-njemačka i nizozemska škola osobito je 
dobro zastupana. Ima tu, ako se dobro sjećam, divnih slika od Van 
Eycka. Te su slike velika rijetkost i pravi biseri. Dva brata Van Eycka 
uvrstiti se imaju medju najveće umjetnike sviju škola. Ivan Van Eyck 
prvi je uljem pisati počeo. Od njega se tomu priučio Vlah Antonello 
da Messina i prenio važni taj obret u Italiju. Što se finoće i nježnosti 
tiče, nitko se sa Van Eyckom takmiti ne može. Dosta je pogledati nje- 
govu sv. Ceciliju. Meni je drago, da malu jednu sliku providjenu mo- 
nogramom od Van Eycka posjedujem. Ja rekoh gore: ako se dobro 
sjećam, jer kako na pamet samo pišem, moguće je, da sam te Van 
Eyckove slike u berlinskom muzeju \idio. U monakovskoj zbirci i 
ostale su škole, navlastito pak talijanske, podobro zastupane. Pogrje- 
škom držim, što mjesto običnih imena slike talijanske nose imena 
obiteljska svojih umjetnika. Na priliku Tizianove slike dolaze pod 
imenom Vecellia, slike Pavla Veronesa pod imenom Caliarija, Tinto- 
rettove pod imenom Robustija i t. d., što smetnju poroditi može kod 




356 //- Rasprave. 



posjetnika, koji nisu posve vješti povijesti umjetničkoj. Pinakoteka 
monakovska ima vrlo lijepih i nedvojbenih Raffaela. Majka božja po- 
znata u povijesti pod imenom „Madonna di časa Tempi" jedna je od 
ljepših Raffaelovih slika. Majka božja drži božanstveno djetešce u 
naručaju svom i s tolikom ga vjernošću i žestinom priljubila srcu svomu, 
da bi rekao, da bi ga rad u srcu i duši svojoj sahraniti od neprijatelja 
njegovih i odvratiti od njega gorki kalež, koji mu je valjalo po volji 
oca vječitoga za spas svijeta ispiti. Majka božja poznata pod imenom 
„Madonna di časa Canigiani" najizvrsnija je piramidalna figura, koju 
umjetnici toliko ljube. Sv. Josip na vrhu piramide naslonio se na štap 
i s velikom pobožnošću gleda, kako s lijeve strane sv. Ivan sa krila sv. 
Jelisave Isusu pruža vrvcu „Agnus Dei", a Isus ob desnu sa krila 
majke svoje klečeće i knjigu u ruci držeće prima vrvcu iz ruku Ivanovih. 
Izvrsnija od ove Raffaelove slike slika je druga Raffaelova u istoj 
pinakoteci pod imenom „Madonna della tenda". Tu su tri kipa, Majka 
božja, Isus i Ivan, sva tri tako izvrsna i divna, da se u umjetnosti 
jedva više dospjeti može. 

Kad čovjek tri četiri ure provede u tako bogatoj zbirci, onda se 
toliko umori, da nije kadar više na ništa paziti; zato odgodismo na 
drugi dan posjet pinakoteke, a taj dan pogledasmo vanjsko lice Mona- 
kova i posjetismo crkve neke i glavno monakovsko groblje. Medju no- 
vije ljepše crkve monakovske spada crkva sv. Ljudevita u Ljudevi- 
tovoj ulici. Zidana je u slogu romanskom. Ima na pročelju dva tornja 
visoka 71 m. Pokrivena je musivnim načinom, to jest pisanim crijepom, 
Što bi se i u nas lako uvesti moglo, da je obrta; ne mogu se pak ljepši 
ni stalniji krovovi ni pomisliti od te vrste krovova. Crkva ima 3 ladje. 
Sve je unutri prema zakonima umjetničkima u skladu, niti ikomu na 
svijetu pada na um pomnoženjem oltara oštetiti i oružiti crkvu. U toj 
se crkvi nahodi u glavnoj apsidi Corneliusov Posljednji sud, vrlo 
lijepo i izvrsno djelo, pristojno velikomu i pobožnomu duhu Corneli- 
usovu. I ostale slike na lijepu njegovi su većom stranom nacrti izvedeni 
njegovim učenicima. Vidjesmo tom prilikom i lijepe dveri dobitnice 
(Siegesthor) i vidjesmo lijepo sveučilište. Kako su sretni ti njemački 
mladići, koje i vanjska slika zgrada, koje pohadjaju, opominje na 
nježnost, izglađjenost duše i više kulturne svrhe. Dok smo na ovom 
svijetu i dok ovo umrlo tijelo na sebi nosimo, dotle ostajemo i vanj- 
skim uplivima izloženi. Zato zgrade, u koje mladež na nauke šaljemo, 
valja da su ne samo zdrave, nego da su i lijepe i umjetne. Tijem biva, 
da mladež postaje ne samo učenom, nego ujedno i čednom, ugladjenom, 
umjerenom i u cijelom vanjskom svom ponašanju milom i ljubežljivom. 
Pohodismo taj put i baziliku sv, Bonifacija. To je vrlo lijep snimak 
staro-rimskih bazilika iz VI. i VII. stoljeća. Ima naravno svoje pre- 
dvorje. Ima pet ladja. Srednja je ladja visoka 26, a ostale 14 metara. 
Ima 66 stupova monolita, t. j. od jednoga kamena. Podnožja su i gla- 
vice tih stupova od mermera. Krov je iznutra poput starih bazilika 
otvoren. Tu je život sv. Bonifacija slikan na lijepu po Hessu vrlo iz- 
vrsnim načinom. U toj crkvi s desne strane pri ulazu leži pokojni kralj 



4* Putopisni crtice. 357 



i veliki dobrotvor naroda svoga Ljudevit 1. sa suprugom svojom Te- 
rezom. Tomu će se grobu svaka poštena duša duboko pokloniti. Ja 
sam ga iz počitanja prama velikomu pokojniku poljubio. Te stare ba 
zilike imaju nešto mističkoga, što svetim otajstvima vrlo lijepo odgovara. 
Gledom na monakovsku baziliku sv. Bonifacija ipak mi je opaziti, da 
bih ja volio, da je pokojni Ljudevit i njegov graditelj stare bazilike 
rimske VI. stoljeća posve nasljedovao, što kod apside ovdje učinjeno 
nije. U starim naime bazilikama, na priliku u sv. Lovri u Rimu, pri 
apsidi uzilaziš na kor i glavni oltar na jedno 18 do 20 stuba, a ujedno 
raži zemlje silaziš i opet toliko stuba u podzemnu tako zvanu konfe- 
siju. U Bonifacijevoj bazilici toga ne ima, nego je apsida u jednoj visini 
sa ostalom crkvom poput apside od prilike u sv. Pavlu u Rimu. Da je 
prastari običaj zadržan, onda bi pokojni Ljudevit u konfesiji vrijedno 
i dostojno sebe i svoje slave počivalište našao; dočim sad, meni se ba- 
rem tako čini, toliki čovjek neprimjerno u nekoj zabiti leži. Istim ma- 
hom pohodismo u predgradju ,,Au" crkvu Auer-Kirche ili Maria- 
hilfer-Kirche. Crkva je to gotička, većom stranom zidana opekom. 
Ja sam pogledom na tu crkvu, koja će od prilike 300 hiljada forinti 
stajati, odmah pomislio na Osijek. Osijek ako iole bude dobre volje, 
lako si može sličnu crkvu nabaviti. U njoj je 16 vrlo lijepo pisanih go- 
tičkih prozora po nacrtu Hessovu. U njoj je put križa vrlo izvrstan od 
pečene zemlje po Schvanthalerovim narisima. Sve je u toj crkvi har- 
monično i skladno. Jednu je znamenitu pogrješku graditelj učinio, 
što je toranj naslonio na krov, mjesto da ga je sebe postavio. Istom 
zgodom vidjesmo i Bavariju i tako zvanu „Ruhmeshalle". Moj drug 
i suputnik popeo se je na nju, da uživa vidik na varoš i okolične Alpe. 
I ja sam sa družinom gore pošao, ali sam se zapare radi natrag po- 
vratio. 

Vrlo znamenita stvar, koju taj put još vidjesmo, jest monakovsko 
groblje. Groblje je poslije crkve najvažnija i najsvetija stvar. Groblje 
je pravi poklon (cultus), koji neumrlosti i uskrsnuću prikazujemo; 
obratnim načinom groblje dobro uredjeno lijepa je opomena ljudima 
na neumrlo zvanje i opredjeljenje njihovo. Groblje je spomenik ljubavi 
i štovanja, koji milim pokojnicima našima dižemo. Groblje je mjerilo 
naše tanke, plemenite i izobražene ćudi, jerbo samo divlji i odurni 
narod pokojnike svoje zanemariti može. Groblje monakovsko vrlo je 
lijepo. Ono je nasljedak i snimak nekim načinom groblja sv. Lovre u 
Rimu. Tu je vrlo lijepih spomenika. Tu je red takav, da svatko po- 
kojniku svomu lako doći može. Tu su unaokolo svodišta ili arkade, 
gdje se najodličniji spomenici i na zidovima krasne slike na lijepu na- 
hode. Vidi se i tu upliv pokojnoga Ljudevita i umjetnika njegovih 
prijatelja. Ja da nisam bio vrio umoran, potražio bih bio grob pokoj- 
noga Mohlera. Njegova sam djela u mladosti s velikim oduševljenjem 
čitao. Napose njegovu simboliku, njegovu patristiku, njegovo djelo 
jedinstvu crkve, koje se takmiti može sa istoimenim djelom Ciprija- 
novim. U groblju naidjosmo na grob djevojke, koja je, kako vele, 
umrla sušicom stoga, Što joj je sav životni sok u kosu prelazio, u koju 



-*t \t :---r :i Zćrn-\t zl-tz nEipa. \* SKimsnkj. it^S >:«; 

irTilir :r» "LTriCTi". r-i^ k/j&L. l ct^ćlu nKiniLkc*v5iL«n: ina velikih 

^'i. : tt »:-T.r u "ti-e 5* rnc nm^: "ne rzmke p:tFra-*iii- da neko 

"■n.irric :~ ir.ira-.- \a rr>r^ jt gitfetm:, rra>UT- da se ccazi. ako 
:*>' r-rrrr net Vno xčrk r.rrfh&. da 5* prcpnjiefi p>kopanje 
tt.-^zta. mrr •*::. .*£: s-n*;. >:• riješe: *>k'< vir nmxi vidjeli u raznim 
:v"l~-l ;.^n. >_ '-r£ 2z«p:- urešeni, jrap sl tksk* ležali ili svud red 
: _\ vci v'.l^ 1> rr.- ;it kad>i: : snrr ^ ai pudedaiL jer bi fe čovjek 
::±u li.c ^ • >'# -li : zl y»:*y:ci pmmec zazact. Dobro je. da čovjek 
c^ir. 21 rrr. - crrvt*. cd)* :n_ & vji: _>t.;> sl bfli soc»: što smo. 
'• : ^r. : ~ il c -.ik'- 1 prlfu- 1:* iek- : :i£>:cJce na jm padaju osne mudre 
: p .-. t-c vrVtr ir -.r.nra ri?=2- da k ■:**; svije: san? san: da se viSe 
r:'±-:t, ~Tr.j7- Zu *.£- Tičr.' za niei>: ča je scnrr prilična tatu. koji 
"j •: . ; ~ i'-liz^ Lii st ttz : reridar» : t- d. urc«Hje H imalo biti svagdje 
i'.:*. : j v -r. -TcJ.rTj ■ Ni :• bi s»ecy;ic: : »i^one u nas imale veću po- 
z.~i.'i: •Ti:::::r£. i- sida. Ja vec ->d -iik: rodina •ipocsinjem u mjestu, 
ziz ::ir.-;-r^- : r.ccer.ikr : -.ocrnire- da 5e ix*!je brinu za svoje groblje, 
-i «ri •^r'.r : -rđe ij: iali'rvižć >:• sad badava. 

^-:ri .:*r. "-ila ;c r^d^ja: zato sn» na velikoj misi u stolnoj 
:r#:.: ~:1: f rk-.a ;c r*2a i-rk?;*rr. tjtjl a snijet Mi) pobožan, ^to se i 
r.'^r "#: «::.^1 ... c r x: :ak.v«"»v»n: rr2ik»:«m. rekao bih. du^a o duS razgrije 
i ž. • :^::.i »r.:r. s-.e::h fr-tH «:t>ien: ^Gdje je dwje ili troje u ime 
rr/;;c ^arrar/.«. :j sirr. ;a u sredili njihoTOj-. Kor i pjevanje više mi se 
rrMil.f r.cć r " ^ Lrižjjarin:a. Crk%-j stolnu zove puk Marijinom crkvom 
'Fra.cr.kircr.ć.. Or.a je eoričkosa sl>?a iz polovice XV. stoljeća. Sva 
je i ; .ana i 5 r.-ira «>d pečene zemlje. Ima na proćdju dva tom ja \isoka 
1'/> metara. Tolikrj je i crkva duca. Ima tri ladje iste veličine i mno- 
žir> i \rh lijepih >pjmer.ika. I ona je u novije doba pomnjom i uplivom 
Ljudevita kralja od tudjih prikrpina oć&ena. Šteta što tornjevi ne 
iniaju svoje gotičke vr^ke. nego nekakve tursko-perzijske ćalme, što 
Nijema zovu: „Birnenhelme. das \Vahrzeichen Munchens". Taj dan 
pohodismo i novu pinakoteku- Tu su slike novijih slikara iz prve po- 
lovice našega stoljeća. Mene su zanimale najviše slike poznatih slikara. 
Veličanstveno je Kaulbachovo ..Razoren je Jerusalema". U Over- 
beckovoj Mariji i Jelisavi nalaziš vrlo umno nasljedovanje Raffaelovo. 
Njegova Italija i Germani ja i njegova Rimljanka slike su izvrsne za 
svakoga, koji u slikama istinu i naravitost traži. Schnonrovi prizori iz 
Nibelunga i Gallaitov Monah hraneći siromaha prve su vrste slike u 
toj zbirci. Ova je zbirka uopće velika utjeha ljubitelju umjetnosti. 
Jedne se samo brige otresti ne može, a ta je: da li će ti vrijedni slikari, 
koji zbirku predstavljaju, svojih dostojnih nasljednika naći? Ono, što 
sam u tom obziru u Berlinu vidio i što i sam tom znam, ne dopušća 
mi, da posve odlučno odgovorim: hoće. Ovo naše materijalistično doba 
ne prija nikako pravoj poeziji i idealnomu shvaćanju stvari. Posjetili 
smo taj dan i tako zvani Nvmphenburg, ljetište kraljevsko. Ni kra- 
ljevska palača ni vrt kraljevski očekivanju ne odgovaraju. Najljepše 
je još tu jezero i na njem množ bijelih labudova. Te se je nedjelje otvo- 



4. P utopistu crtic4. 359 



rila pučka zabava na livadi Terezijskoj (Theresienwiese), koja leži 
gradu na južnom zapadu. Mi probavismo na toj zabavi dobru uru. Tu 
je bila sila božja svijeta nižih razreda, pravi naš prosti sajam u jesensko 
doba, kad se i za svadbe i za zimu mnogo kupuje. Tu se kuha, peče, 
vari. Tu se po zemlji jede, pije, smije, šali. Tu se svira, igra, pleše. Tu 
se svakojake jestojke, poslastice i robe nude i kude, prodaju i kupuju. 
Tu harlekini svake vrste na svoje predstave puk mame, vabe, privlače, 
siluju. Tu je riječ u jednu prava slika i prilika pučke vreve i pučkoga 
života. Tu bi pravi umjetnik i psiholog imao učiti dušu čovječju, nje- 
zine strasti i načine, kojima se očituju. Ta se zabava momu društvu i 
meni vrlo milila. Na prečac toj sjenokoši sa sjevera stoji vela gospa 
„Bavarija". Meni se činilo, da je s osobitim zadovoljstvom motrila tu 
zabavu, to veselje i sreću pučku, ko da bi s nekim ponosom rekla: 
„Ova pučka sreća moj je ponos, jer je moje djelo". Na što bih joj ja 
odvratio: „Moja Bavarijo, raduj se, dok je vremena, jer kad se po- 
svema preobraziš u Germaniju, ne vjerujem, da ćeš imati često povoda 
takvoj radosti". Do sad je barem iskustvom dokazano, da su manje 
države n. pr. Belgija, Švicarska, Holandija i ista Švedska i Norveška, 
sretnije i zadovoljnije nego velike. Najveća je medjutim nevolja, kad 
zla kob odsudi malen narod na savez s velikim, što ga višeput, bez ika- 
kvoga svoga probitka, sunovrati u vrtlog velikoga troška i rasipa. 
Takov narod gine i valja mu osobite mudrosti i opreznosti, da sasvijem 
ne izgine. Još mi je samo na jednu stvar oprezne učiniti našince, koji 
bi Monakov pohodili. U Maksimilijanovoj ulici, dugačkoj 1600 koračaja, 
nailazi se u istočnom pravcu na lijep prostor. S lijeve je strane toga 
prostora vladin dvor (Regierungsgebaude), jedna od najljepših zgrada 
u Monakovu, sva od pečene zemlje. Ta je zgrada vrijedna, da ju naši 
ljudi, koji u Monakov dodju, prouče. Svi su uresi, sve baze i glavice, 
svi kipovi od terra-cotte. Slične bi se zgrade u nas u Zagrebu i Osijeku 
dizati morale. Taj sam se dan pred večer slučajno sastao na ulici sa 
Gregoroviusom, koji je vrlo učeno i vrlo opširno djelo u osam svezaka 
izdao Rimu sredovječnomu. Prvo pitanje, koje je na mene stavio, 
jest: „Jeste li čitali moju Lukreciju Borgiu i šta velite njoj?" Ja mu 
odgovorim, da jesam i pohvalim djelo, ko što se pohvaliti mora, ali da 
nismo na ulici bili, bio bi mu neke opaske moje priopćio. 

Ovijem dovršismo, s božjom pomoći, nakanu svoju i povra- 
tismo se kući. Ovijem dovršujem i ja ove putne crtice, koje na brzu 
ruku napisah još samo jedno nadodajući, da mi je vrlo žao bilo, što 
nijesam mogao barem dva dana u Solnogradu i lijepoj njegovoj okolici 
probaviti. 

(Glasnik biskupije djakovačko-srijemsie 1875. & r * - — 3» 5 — *4-) 



5. PREDGOVOR NOVO/AU OBREDNIKU. 



Poljubljena u Isusu braćo! 

Stari obrednici naši izdadoše, zato je nužda nastala, da se obrednik 
rimski pretisne. Obrednik je poslije Svetoga pisma najvažnija knjiga, 
jer se po obredniku sveta otajstva dijele i ostala služba božja za spas 
duše obavlja. Obrednik, ko svaka druga knjiga, po samom sebi 
mrtvo je slovo; životom i istinom postaje kroz nas svećenike. Zato 
je sveta dužnost naša, da točno i ozbiljno obrednik upotrebljujemo 
i svetim načinom službu božju i dužnosti svoje pastirske obavljamo. 
Strahovita odgovornost na nama leži, ako po nesreći ono, što po mnijenju 
i nakani svete majke crkve ima biti izvorom života i spasa, našom 
nebrigom i nehajstvom postane izvorom smrti i propasti. Znamo svi, 
da je Bog već u starom zavjetu prokletim proglasio onoga, ,,qui opus 
Dei facit negligenter" (koji djelo božje obavlja površno). Stari obredi 
odnašahu se samo na sjenu onih neumrlih dobara, koja po vrijednosti 
muke i smrti Gospodnje postadoše baštinom cijeloga svijeta. Ako 
dakle prokletstva vrijedni bijahu svećenici, koji površno obavljahu 
obrede žudinske. Što će istom biti sa svećenicima novoga zavjeta, 
koji najsvetija otajstva života vječnoga i spasa ljudskoga površno 
i bezbrižno obavljaju? Zato se svima, osobito pak mladjim svećeni- 
cima živo preporučiti mora, da često obrednik prostiju i dobro 
prouče, ter da posve točno, svijesno, ozbiljno i sveto obrede svete 
obavljaju. Nitko nek ne reče: Propisi (rubrike) su kadšto sitne stvari. 
U toli svetoj i ozbiljnoj stvari, kao što je služba božja ' i spas duša, 
ne može biti nikakvih sitnarija. Sve, što po obredima našima obav- 
ljamo, posvećeno i uzveličano je svrhom, za kojom idemo, i posluhom, 
koji crkvi majci dugujemo. Tko iskreno ljubi Isusa i sveto zvanje 
svoje, taj je vjeran ne samo u krupnim stvarima, koje u oči padaju, nego 
i u najmanjima. Obavljajući zvanje svećeničko po propisima crkvenima, 
mi smo osobitim nekim načinom sluge evangjeoski, kojima je Gospodin 
povjerio talente svoje. Do nas je, da točnošću, svijesnošću i rade- 
nošću svojom vrijedni i dostojni budemo, da nam Gospodin prilikom, 



5. Predgovor novomu obredniku, 36I 

kad razloge svoga službovanja davali budemo, rekne; „Euge serve 
bone et fidelis, quia super pauca fuisti fidelis, super multa te consti- 
tuam; intra in gaudium Domini tui" (Ej dobri moj slugo, budući da si 
vjeran bio u malom, postavit ću te vrhu mnogih; unidji u veselje 
Gospodina svoga). 

Budi mi dozvoljeno na dvije stvari braću svećenike u tom pravcu 
opazne učiniti. 

Sredotočje cijeloga obreda katoličkoga i izvor vječiti svake milosti i 
života jest sveta ona i neumrla žrtva, koju svaki dan na spas svijeta ponav- 
ljamo. U tom svetom otajstvu leži sva cijena i sva krepost svih svetih 
otajstva i svega obreda našega. Valja dakle, da je crkva, u kojoj Isus 
sam s otajstvom božje i ljudske naravi svoje, s milošću svetoga otkup- 
ljenja svoga prebiva i spas naš djeluje, uvijek čista i urešena; valja 
da pred svetim otajstvom uvijek luč sjaji, znak one svjetlosti, koja 
svakoga čovjeka s oltara naših obasjati ima; valja da je ruho misno 
čisto i čitavo i tolikomu otajstvu posve prikladno; valja napose da 
se mi svećenici vazda sjećamo, kako nam ruke imaju biti čiste i 
neoskvrnjene, koje Boga svoga nose i puku na poklon prika- 
zuju, kako nam jezik ima biti čist i neporočan, koji se krvi Isusovom 
kvasi, kako nam duša i srce ima biti čisto i sveto, koje Isusa samoga 
u prebivalište svoje prima Sveta misa, vrijedno i dostojno obavljena, 
veliki je povod pobožnosti i skrušenosti u puku kršćanskom; ali isto 
tako sveta misa, rečena površno, prebrzo i nebrižno, povod je smutnji 
i propasti u puku, koji s punim pravom veli: da je svećenik zbilja 
uvjeren, da se u svetoj misi sam živi Isus za nas isto tako prikazuje, ko što 
se je nekoć prikazao na gori Kalvariji, nije moguće, da bi sveto otajstvo 
tako površno, tako brzo i nemarno obavljao. Kolika odgovornost 
s te samo strane na nama leži! Tu se na nama doslovce ispunjuje ono: 
„Positus hic in resurrectionem vel ruinam multorum in Israel". Sve- 
ćenik ozbiljno i sveto, ko što se pristoji, govoreći sv. misu povod je 
uskrsu; svećenik govoreći sv. misu površno i nemarno povod je smrti 
i propasti u puku svom. Sveta majka crkva s punim pravom propi- 
suje, da se nikad svećenik k svetomu oltaru ne približuje bez ozbiljne 
priprave, bez molitve i skrušenja. Zato se u svakoj crkvi klecalo i pro- 
pisani molitvenik nalazi. Dašto da cijeli život naš ne bi dostatan bio, 
da se vrijedno i dostojno pripravimo na jedno jedino obavljanje sve- 
toga otajstva. Zato uvijek dušom i srcem čisti i neporočni imamo 
biti, da nam inače pravi i živi zalog života i neumrlosti ne postane 
povod smrti i propasti vječite. Zato imamo se i u sobi svojoj priprav- 
ljati na dostojno obavljanje svete oltarske žrtve; ali polag svega toga 
ostaje nam sveta dužnost, da u crkvi samoj svaki put prije sv. mise 
pokleknemo i propisane molitve obavimo. Dužni smo to ne samo sve- 
tomu otajstvu, ne samo svetoj crkvi, majci našoj, ne samo samim sebi 
i spasu svomu, nego smo dužni to i puku svomu, koji se, vjerujte mi, 
smućuje i kvari videći, kako svećenik bez ikakve priprave i molitve 
k oltaru svetomu pristupa i od njega odstupa. Dajte dakle, braćo 
moja, da i u tom obziru dužnosti i zvanju svomu svećeničkomu zado- 



t , 

} I 



I 



362 //• Rasprave. 

voljimo; dajte da uvijek sveto oltarsko otajstvo tako sveto i ozbiljrK 
obavljamo, da svijet naš vidi i osjeti, da nam svaka riječ i svaki ćii 
iz srca i duše proistječe. Vi osobito, mladja braco moja, jedina posliji 
Boga nada i ufanje puka našega, dajte da se od prvih vremena svece 
ništva svoga priviknete sveto i dostojno obavljati sveto otajstvo mise i 
sve ostale crkvene obrede, jer tada nije dvojiti, da če se na vama, na vašu 
slavu, a na korist puka našega obistiniti ona riječ Sv. pisma: „Adolescens 
juxta viam suam ambulans, etiam cum senuerit, non recedet ab ea." U 
protivnom pak slučaju vrlo se je bojati, da se na vama ne ispuni strašna, 
ali istinita riječ sv. Ivana Zlatoustoga: „Raro vidisacerdotem citopoeni- 
tentem". Sjećajmo se vazda svi mi, što tom govori isti sv. Ivan Zlato- 
usti u trećoj knjizi svećeništvu: „Cum videris dominum immolantem 
et jacentem, et sacerdotem sacrificio incumbentem ac precantem, 
omnesque pretiosc illo sanguine rubentes, an putas, te adhuc 
cum hominibus et in terra esse? an non potius in coelo, trans- 
latus, omnique carnali cogitatione eliminata nudo animo menteque 
pura, quae in coelis sunt, circumspicis? miraculum! O Dei benigni- 
tatem ! qui cum patre sursum sedet, illa hora omnium manibus tenetur, 
seseque volentibus dat complectendum et accipiendum. Illud autem 
omnes faciunt oculis fidei. Num tibi haec contemptu digna videntur? 
an hujusmodi esse, ut possit quispiam adversus ea extolli? Visne 
et sanctimoniae illius excellentiam ex alio miraculo perspicere? Heliam 
mihi ob oculos depinge, immensamque circumfusam turbam et ho- 
stiam lapidibus impositam, atque omnes alios in quiete et magno 
silentio stantes, solum vero prophetam precantem: tum repente flammam 
ex coelis in sacrificium injectam. (3. lib. R. c. 18.) Admiranda haec sunt 
omnique stupore plena. lllinc te transfer ad ea, quae nunc peraguntur, 
ac non mira tantum videbis, sed omnem stuporem superantia. Stat enim 
sacerdos non igneni gestans, sed Spiritum sanctum, preces multo tem- 
pore fundit, non ut fax demissa coelitus apposita consumat, sed ut 
gratia in sacrificium delapsa per illud omnium animos inflammet et 
argento igne purgato splendidiores exhibeat. Hoc itaque terribilis- 
simum mysterium quis tandem, nisi admodum insaniat et mente captus 
sit, despicere audeat?"* 

Poznato je, da je sv. Ivan ovo pisao bivši još svjetovnjakom i 
odvjetnikom, pisao pak svomu drugu Basiliju, svećeniku i biskupu. 
Smatrajmo, da sv. Ivan Zlatousti te svete i ozbiljne riječi i nama svima 
govori. 

Drugo, što u istom pravcu kazati imam, jest: poslije sv. mise 
najsvetije i najpreče je otajstvo otajstvo sv. pokore i pričesti. U njemu 
se živim i istinitim načinom ponavlja na svakom pravom pokorniku 
otajstvo križa. U njemu Isus svetom krvlju svom pere ljage duše po- 
kornice i izgubljenu ovcu na ramenima svojima u ovčarnicu prenosi. 



* I ovo i sve ostalo iz svetoga Ivana Zlatoustoga navadjam po prevodu 
latinskom po Montfauconu, Benediktincu reda sv. Maure, neizmjerno zaslužnom 
za staru literaturu crkvenu. Čovjek se ne može dosta načitati sv. Ivana Zlatoustoga 
u prevodu, a što bi istom bilo, da ga čitati može u izvorniku? 






i 



5- Predgovor novomu obredniku. 363 

U njemu mi svećenici po danoj nam odozgor oblasti Lazare u grobu 
grijeha otrule i smradne na život uskrisujemo i razmetne sinove i 
kćeri u naručaj vječitoga oca opet povraćamo. Koliko znanja, koliko 
mudrosti i opreznosti, koliko je ljubavi i požrtvovanja nužno, da to 
sveto otajstvo vrijedno i dostojno obavljamo ! Kad mi je već pri ruci 
djelo sv. Ivana Zlatoustoga svećeništvu, dopustite, braćo, da vam 
njegove misli u tom obziru priopćim i njegovim uzvišenim ugledom 
slabost svoga govora poduprem. Govori o tom sv. otac u knjizi 111., 
glavi 5. i 6., i veli, da je svećenik moći svojom uzdignut daleko višean- 
gjela i arhangjela; jer Gospodin nije angjelima ni arhangjelima, nego 
svećenicima samo rekao: ,,Quaecunque ligaveritis in terra, erunt ligata 
et in coelo, et quaecunque solveritis in terra, erunt soluta et in coelo" 
(Mat. 18, 18.) Imaju, veli on nadalje, i oni, koji ovim svijetom vladaju, 
moć vezati i sapinjati, ali samo tjelesa, ,,hoc autem vinculum sacerdotale 
ipsam attingit animam, coelosque transcendit; ac quaecunque in- 
terne sacerdotes faciunt, eadem Deus superne confirmat, servorum- 
que sententiam ipse Dominus ratam facit". Vječiti otac sav sud vrhu 
živih i mrtvih povjeri sinu svomu; sin pak to isto u cijelosti svojoj 
povjeri svećenicima svojima. Nastavljajući pak gore spomenutu pri 
spodobu veli: „Koliko bi se na ovom svijetu štovali i strahopočitali 
ljudi, kojima bi vrhovni vlasnik povjerio oblast, da od smrti i tamnice 
oslobadjaju odsudjenike! Koliko dakle više štovati i slušati imamo 
one, ,,qui a Deo tanto majorem potestatem accepere, quantum coelum 
terra pretiosius, et quanto animae corporibus!" Prispodabljajući 
u 6. glavi iste knjige svećenstvo staroga zakona sa svećenstvom novoga, 
ove vrlo znamenite riječi izu r .ćuje: „Corporis lepram purgare, immo 
potius nullatenus purgare, sed purgatos probare tantum Judaeorum 
sacerdotibus licebat; et tamen nosti, quanta tune esset pro sacerdotali 
dignitate concertatio. Hi vero non lepram corporis, sed immunditiam 
animae, non purgatam probandi, sed prorsus purgandi potestatem 
aeceperunt; ita ut qui ipsos contemnunt, longe sceleratiores et graviore 
supplicio digniores sunt ipso Dathan et sociis ejus". 

Pak što mislite, braćo i prijatelji, zašto to sve navadja sv. Ivan 
Zlatousti? Zato, da svomu prijatelju Basiliju dokaže, da svećeničku čast 
ne izbjegava zato, što ne bi dovoljno cijenio moć i ugled svećenički, 
nego što je skroz uvjeren o svojoj nevrijednosti i nesposobnosti za toli 
sveto i uzvišeno zvanje. Ah braćo, ako je taj divni veleum, ako je 
čovjek tolike svetosti i izvrsnosti tako mislio i govorio, što ćemo mi 
istom polag neizmjerne slabosti i nedostatnosti svoje reći? O svetih i 
sretnih vremena, kad su tako mislili i govorili oni, koji su se na sveće- 
ništvo pozivali i nekim načinom silili ! svetih i sretnih vremena, kad 
su tako govorili ne samo svećenici duhom božjim opojeni, nego i izo- 
braženi svjetovnjaci i odvjetnici, ko što svjetovnjak i odvjetnik tada 
sv. Ivan Zlatousti bijaše, kad je divne knjige svećeništvu pisao! 
O narode moj, koga poslije Boga iz svega srca i iz sve duše ljubim, kad 
će tebi osvanuti jednom to sveto i sretno vrijeme, da će se i tvoji odlični 
svjetovnjaci sličnim načinom odzivati svijesti, osvjedočenju i svetoj 



364 H' Rasprave. 

vjeri svojoj ! sveta majko crkva katolička, kolike si ljubavi, privr- 
ženosti i štovanja vrijedna, što si u saboru tridentinskom otajstvo sv. 
ispovijedi, koje je svijetu poslije otajstva sv. križa najnužnije, tako 
divno i valjano opravdala, obranila i osvetila proti svima onima, koji 
riječi Isusove: ,,Quaecunque ligaveritis super terram, erunt Iigata 
etiam in coelis, et quaecunque solveritis super terram, erunt soluta 
etiam in coelis" — bogogrdnim načinom u puki i isprazni zvuk pretvoriti, 
te iz puke strasti i mržnje svećenstvo novoga zavjeta, puno milosti i 
istine, u sjenu svećenstva staroga zavjeta pretvoriti htjedoše ! Kako 
se lijepo i istinito tomu sv. nauku o sakramentu sv. pokore same riječi 
Isusove i apostolske u svojoj istini i prvobitnoj neoskvrnjenosti svojoj 
odzivaju ! Kako sv. Ivan Zlatousti o tom otajstvu govori, kano da je u 
saboru tridentinskom sjedio i na pogrde protestantske o sv. otajstvu 
pokore mislio! „Corporis lepram purgare, immo potius nullatenus 
purgare, sed purgatos probare Judaeorum sacerdotibus licebat; hi 
vero (sacerdotes novi foederis) non lepram corporis, sed immunditiam 
animae, non purgatam probandi, sed prorsus purgandi potestatem 
acceperunt". Šco se pak nas samih tiče, braćo, molimo se dan i noć Bogu. 
trsimo se iz svega srca i iz sve duše, da vjerni i dostojni namjesnici 
tolikoga otajstva božjega postanemo. Obazirimo se osobitim načinom 
na mladež našu, u kojoj nada bolje budućnosti leži. Spomenimo se, 
da je Isus, spas naš i vječiti uzor naš, mladež osobitim načinom ljubio i 
nama preporučio. U sv. ispovijedi i sv. pričesti tako ljubezno, mudro i 
očinski postupajmo, da ta sveta otajstva mladeži cmile i vječitu želju 
za sobom u srcu njihovom probude i ostave. U izobraženijim narodima 
svagdje se prva ispovijed i prva pričest svečanijim načinom mladeži 
podjeljuje, tako da joj uspomena na te slavne i svete čine vječita 
u srcu i duši ostane. Ja sam višeput u Rimu, a jednom i u Parizu prvoj 
pričesti mladeži prisustvovao. Vjerujte mi, braćo, da sam svakom takvom 
zgodom tako ganut i ushićen bio, da sam se oćutio kano s ovoga svijeta 
prenesen u onaj bolji svijet, o kom Isus pri svetoj svojoj posljednjoj ve- 
čeri govori, kad veli: „Amodo non bibam amplius de hoc genimine 
vitis, donec illud novum bibam in regno patris mei". Činilo mi se za- 
isto, da se u raju nebeskom nalazim i skupa sa nevinom mladeži u licu 
i užiću božjem onaj divni i otajstveni napitak pijem, o kom Isus gore 
govori. Nikad mi s uma sići ne će utisak, koji sam u crkvi pariškoj 
takvom zgodom oćutio. Crkva što može biti ljepša i ukusnije urešena. 
Oltar sav u cvijetu. Mladež sa roditeljima i prijateljima u svečanom 
ruhu. Crkva dupkom puna. Svećenici mnogobrojni. Najstariji i naj- 
dostojniji uspe se na prodikaonicu i poče govoriti o svetom otajstvu 
oltarskom i o sreći i slavi onih, koji vrijedno i dostojno Isusa u dušu 
svoju primaju. Mogu reći, da sam se sit naplakao slušaju6 toga vrijed- 
noga svećenika, komu je duša očevidno od prve njegove pričesti pa sve 
do tada ostala bijela kao snijeg, kao što mu je bijela bila i glava. Sto 
puta sam ja tada za vapio: „Ah! zašto se i kod nas prva pričest tako 
svečanim načinom ne dijeli? Ta i naš je svijet istom cijenom krvi Isu- 
sove otkupljen, a Isus ne samo da je danas, sutra i uvijek, nego je 



5. Predgovor novomu obredniku. 365 

svagdje jedan te isti, pun milosti, istine i ljubavi prama svakomu puku 
i narodu". Do nas je, braćo, da ovu pravednu želju svaki u svojoj župi 
uvedemo i sveto obdržavamo. Zato vas molim i u Gospodinu naredjujem, 
da se odsele svud po biskupiji našoj najsvečanijim, što samo u našim okol- 
nostima biti može, načinom prva sv. pričest mladeži podjeljuje. Svrsi 
će, mislim, najshodni je biti, ako se u okružnim koronama posavjetujete, 
kada i kakvim bi se to načinom najbolje obavilo. Vaše odluke imaju 
se jednakosti radi amo poslati, da se u sklad dovedu i u „Glasniku" 
svima priopće.* Dašto pak da takova svečanost samo svoju cijenu 
ima, ako se prije mladež sa svom mogućom pomnjom poduči i 
uputi, što je sveta ispovijed i kako ju valja obavljati, da nam bude 
u istinu zalog milosti i novoga života; što je nadalje sveta pričest, 
koga li njoj primamo, i kako Bogu i spasu svomu mjesto u duši svojoj 
pripraviti imamo. Samo u ovom slučaju ostaje svečanost prve pričesti 
uspomena sveta, koja čovjeka do konca života prati i na dužnost opo- 
minje, da Bogu svomu u čistoći i neporočnosti duše svoje ima vrijedno 
prebivalište u sebi pripraviti. 

Ja sam već prije rekao, a sad ponavljam, da je svaka knjiga sama 
u sebi mrtvo slovo. Valja to i Sv. pismu i o Stopama Hristovima 
Tome Kempenskoga i o divnoj Filoteji najnovijega naučitelja crkve- 
noga, sv. Franje Saleskoga i svima knjigama sv. otaca. Istom po ustima 
i riječima svećeničkima sve to životom postaje i sjemenom, koje u 
srcu stada našega stostruki plod donašati ima. Isto to valja i našem 
obredniku. I obrednik postaje puti, životom i istinom po riječi, ljubavi 
i revnosti našoj. Moja mila braćo ! Od neizmjerne je važnosti u sveće- 
nika dar riječi i jezika. Ništa na nama toliko pečat božanstvenoga 
izvora, božje slike i prilike ne nosi, koliko riječ i jezik, kojim se misao 
naša upućuje i u srce bližnjega našega presadjuje. Bez toga dara sve- 
ćenik ne može biti pravim svećenikom. Zato je Duh sveti, da taj nepro- 
cjenivi dar u prvih, većom stranom prostih i neukih svećenika i posla- 
nika, nadomjesti, dar jezika apostolima poklonio. Zato je pisano: 
„Fides ex auditu, auditus autem per verbum Dei. Quomodo autem 
audient sine praedicante?" Nikad svećenik bez dara riječi i jezika 
ne ispuni one svete dužnosti, koje po Titu i Timoteju svom apostol naroda 
svima svećenicima nalaže: „Argue, increpa, obsecra inomni patientia 
et doctrina". A ono, što apostol nadoda je: „Erit enim tempus, cum 
sanam doctrinam non recipient, sed ad sua desideria coacervabunt 
šibi magistros prurientes auribus, a veritate autem auditum avertent, et 
adfabulas convertentur", valja ne samoo vremenu apostolskom, nego još 
više našem, i nije rečeno samo Titu, nego i svima nama. O nama apostol 
veli: „Verbum Christi habitat in vobis abundanter in omni sapientia" 
(Col. 3, 16.), nama: ,,Qui bene praesunt praesbyteri, duplici honore digni 
habentur, maxime qui laborant in verbo et doctrina" (1. Tim. 5, 17.)» 
nama sv. Petar u I. svojoj poslanici (3, 15): „Parati estote ad satis- 
factionem omni petenti vos rationem de ea, quae in vobis est, spe", 

* Ovo pSući zamolih braću u Zagrebu, da obred, kojim se slična svečanost 
drugdje obavljati običava, obredniku našemu pridodadu, što je i učinjeno. 



368 //• Rasprave. 



ostalo. Vrijedno je i to opaziti, da je sv. Ivan Zlatousti osobiti Što- 
vatelj bio sv. Pavla apostola, koji je najučeniji i najrječitiji apostol 
bio, u kom se je učenost i tančina grčka sa semitičkim genijem sretno 
u jedno spojila. Zato ga je Isus osobitim načinom odibrao i posudom 
izbora svoga, „vas electionis" nazvao. Njemu je upravo u navadi bilo 
praktične istine sa otajstvima vjere uvijek spajati i srcu slušalaca svojih 
preporučivati. Zato se svakomu, koji misli crkvenim govornikom 
postati, nigda dosta preporučiti ne može Štijenje sv. Pavla apostola. 
U gore hvaljenoj knjizi sv. Ivan Zlatousti tri glave, 6., 7. i 8., njemu sa- 
momu posvećuje. Hvali sv. Ivan Zlatousti s punim pravom rječitost 
sv. Pavla apostola, premda bi, veli, taj apostol i bez rječitosti svomu 
zvanju zadovoljio, jer je moć imao čudesa tvoriti i na svijet djelovati; 
jer je tolikom milošću obilovao, da je u nebo uznesen čuo riječi otaj- 
stvene, koje se svijetu otkriti ne smiju; jer se je tolikom svetošću 
i izvrsnošću odlikovao, da se reći može, da je toliko smrti za Isusa 
i sveto zvanje podnio, koliko je dana u apostolatu proveo: ipak se, 
veli, taj apostol rječitošću služi tako, da mu se je Areopag u Ateni, 
a kuća cesarska u Rimu divila i da su ga Likaonci bogom proglasiti 
htjeli. Sve se to saznaje, nadodaje sv. otac, iz njegovih divnih listova, 
,,ex epistolarum virtute, qua non iis solum, qui tune erant, fidelibus, 
sed etiam iis, qui ab illo tempore in hunc usque diem fuere, et iis, qui 
post futuri sunt usque ad novissimum Christi adventum, profuitpro- 
futurusque est, necjuvandi finemfaciet,donec humanum genusperman- 
serit ! Quemadmodum enim ex adamante construetus, sic scripta ejus 
uni versas orbis ecclesias circummuniunt. Ipseque instar fortissimi athletae 
stat, etiamnum medius captivam ducens omnem cogitationem in oboe- 
dientiam Christi, et destruens omnem celsitudinem devantem se contra 
cognitionem Dei (II. ad Cor. 10, 5.) Haec porro omnia operatur per 
admirabiles illas epistolas divina plenas sapientia, quas reliquit nobis. 
Neque solum ad dogmata spuria confutanda germanaque tutanda 
idonea sunt ejus scripta, sed etiam ad bonam vitam instituendam 
maximae utilitatis sunt. Horum enim subsidio hodieque ecclesiarum 
praefeeti utentes virginem castain, quani ille Christo adoptavit, concin- 
nant eformantque et ad spiritualem pulehritudinem deducunt (II. Cor. 
11, 2.) His iteni irruentes inillam morbos depellunt partamque 
sanitatem conservant. Talia ille . . . nobis remedia reliquit, tanta virtute 
praedita, quorum experientiam habent, qui illis frequenter utuntur". 
Poslije ovih lijepih i istinitih riječi nije nužno, da ja slabom 
i nedostatnom riječju svojom braći svećenicima osobitim načinom pre- 
poručujem štijenje Djela apostolskih, koja neki petim evangjeljem Pavla 
apostola nazivaju, i štijenje Pavlovih svih poslanica. Divni sv. Au- 
gustin nigda ne bi bio napisao djelo klasično ,,De civitate Dei" iliti 
filozofiju povijesti rimske, kojoj se samo knjige Makabejaca i povijest 
općenita Bossueta prispodobiti može, da nije bio sveudiljni štilac 
i štovalac sv. Pavla i da nije već prije orolikim upravo duhom duboko 
pronikao u otajstvo sv. Trojstva i u sva otajstva milosti božje. Ja 



5. Predgovor novomu obredniku, 369 

mogu reći, da sam tako čvrsto uvjeren, da bez vrlo ozbiljnih dogmatičkih 
i metafizičkih studija ni govora ne može biti izvanrednoj kakvoj 
rječitosti, da bih odmah, kad bih moć imao, ne samo stolicu rječitosti 
crkvene, nego ujedno i stolicu Tomistike na našem sveučilištu uveo. 
Djela sv. Tome Akvinatskoga najizvrsnija su metafizika kršćanska, 
a ujedno i najoštroumnija dijalektika, što i jedno i drugo spada na 
bitne uvjete temeljite rječitosti. Svetomu Pavlu, sv. Augustinu i sv. 
Tomi ima zahvaliti Bossuet, da je bio Bossuetom, t. j. najrječitijim 
biskupom poslije sv. Ivana Zlatoustoga. Svetomu Pavlu, sv. Augus- 
stinu i sv. Tomi ima zahvaliti Lacordaire, daje postao Lacordairom, t. j. 
najučenijim, najrječitijim i najizvrsnijim svećenikom n2?ega devet- 
naestoga stoljeća. 

Što se vas napose, braćo, tiče, kojima će obrednik naš porabe radi 
u ruke dospjeti, molim vas još jednom, da prevažna ta knjiga po lju- 
bavi, revnosti i riječi vašoj oživi i u živo orudje spasa obrati se. Nikada 
nijednu priliku ne propustite, da svete obrede ne popratite živom riječju 
i opomenom vašom. Mogu reći, da sam se više puta ražalostio, a kad 
je stranih prisutno bilo, i zastidio, kad sam gdješto opazio, da mladji 
svećenici školskoj mladeži katekizam iz knjige štiju i predavaju. Ah ! 
mili brate moj, zar ne mora nauk, koji djeci predaješ, biti bolja polo- 
vina duše tvoje? Zar nije istina, da ono samo do srca dopire, što iz srca 
samoga se vadi? S kojim pravom zahtijevaš, da djeca sama svoj krš- 
ćanski nauk na pamet znadu, kad ga ti sam Čestoput dosta nehajno 
iz mrtve knjige čitaš? Čestoput sam žalibože čuo, da se svijet sam 
tuži, da je vjenčajući svećenik mukom sveto otajstvo ženidbe obavio. 
Ah! moja braćo, otajstvo ženidbe najvažnije je otajstvo. Preporodili 
smo i preobrazili svu našu općinu, ako nam za rukom podje, da ljudi 
dobro pojme, što je sveto ženidbeno otajstvo i koje im dužnosti 
nalaže. U otajstvu ženidbe i obitelji domaće leži otajstvo sreće ili 
propasti cijele općine i cijele države, jer i općina i država iz 
izvora obitelji proizvire. Kakva obitelj, takva općina, takva dr- 
žava, takav cio narod. Kako bi se dakle toli važno otajstvo mukom 
obavljalo? Mi nismo dašto u stanju na piru vodu u vino pretvoriti, 
ko što je to Isus na piru u Kani Galileji učinio, ali smo u stanju to 
čudo moralnim nekim načinom potvoriti, ako riječju i opomenom 
našom- u srcima mladenaca probudimo ozbiljnu volju i odluku, da 
uvijek, u svakoj zgodi i nezgodi, svoju kršćansku dužnost vrše. Mi 
dašto da nismo u stanju tri četiri hiljade ljudi sa malo kruha i ribe 
u pustinji nasititi, ko što je to Isus, spasitelj naš, učinio. To se od nas 
i ne zahtijeva. Ali on, koji je jednom takom prilikom povod uzeo o 
najsvetijem otajstvu tijela i krvi svoje govoriti, on nam nalaže, da ni- 
kada i nikada stadu svomu u pustinji života ne uskratimo hranu ne- 
besku riječi božje. Velika će odgovornost za nas biti, ako danas sutra 
na sudnjem danu maleni se pred Bogom izvinjavali budu: „Gladni 
bijasmo i žedjasmo, ali nikoga ne bijaše, tko bi nam bio pružio 
napitak vode žive 44 . 

Osobitim pak načinom preporučujem braći svećenicima, da nikad 

24 



370 //• Rasprave. 



bolesnika ne provide i mrtvaca ne pokopaju bez riječi utješljive prama 
ožalošćenoj obitelji. Smatrajmo uvijek sebe u sličnim okolnostima 
kano namjesnike Isusa, pred kojega ožalošćene dolaze Marta i Manda- 
li jena: „Gospodine, da si ti ovdje bio, ne bi umr'o brat naš Lazar". 
Na slična žalovanja odgovorimo i mi: „Ne žalostite se, nije pokojnik 
umr'o, već samo spava. Od sada sa Isusom združen moli, da obitelj 
osamljenu utješi i blagoslovi. Kršćaninu pravomu smrt nije smrt prava, 
nego početak života pravoga, a što nas od pokojnika rastavlja, samo 
je jedan jedini mig oka našega. Gledajmo ustrpljivošću i povjerenjem 
u Boga vrijedni postati, da se čim prije sa milim pokojnikom našim 
u Bogu sastanemo". Takve se riječi pristoje u sličnim okolnostima 
svećeniku, koga je Isus angjelom mira i utjehe posvetio. Dopustite, 
braćo, da vam i u tom obziru uzoran upravo primjer navedem. Listovi, 
koje je pisao sveti naš Jero, najljepši su i najdivniji listovi i stoput 
nadilaze ljepotu i izvrsnost toliko hvaljenih listova Plinija mladjega 
na cara i prijatelja svoga Trajana. U listu svom na Paulu tješi sv. 
Jero ovu kršćanku, što je smrću izgubila kćer Blesilu. Ne može se 
u toj struci listova ništa ljepšega, ništa uzoritijega ni pomisliti. Naj- 
prije hvali sv. otac mladu pokojnicu zbog velikih njezinih darova 
po naravi i po milosti božjoj. ,,Quis dabit, ovako počinje, capiti meo 
aquam et oculis meis fontem lacrimarum, et plorabo: non ut Jeremias 
ait, vulneratos populi mei; nec ut Jesus miseram Jerusalem; sed plorabo 
sanctitatem, misericordiam, innocentiam, castitatem; plorabo omnes 
pariter in unius morte defecisse \irtutes. Non quod lugenda sit illa. 
quae abiit, sed quod nobis impatientibus sit dolendum, quod talem 
videre desiimus. Quis enim siccis ooulis recordetur, viginti annorum 
adolescentulam tam ardenti fide crucis levasse vexillum, ut magis 
amissam virginitatem, quam mariti doleret interitum? Quis sine singul- 
tibus transeat orandi instantiam, nitorem linguae, memoriae tenaci- 
tatem, acumen ingenii? Si graece loquentem audiisses, latine eam 
nescire putares. Si in romanum sonum lingua se verterat, nihil omnino 
peregrini sermo redolebat. Jam vero, quod in Origene quoque illo 
Graecia tota miratur, in paucis non dicam mensibus, sed diebus, ita 
hebraeae linguae vicerat difficultates, ut in discendis canendisqu^ 
psalmis cum matre contenderet". Budući pak da ništa nije u stanju 
ožalošćenu dušu utješiti, kao prava i iskrena sućut, nastavlja sveti otac : 
„Sed quid agimus? Matris prohibituri lacrimas, ipsi plangimus. Con- 
fiteor affectus meos, totus hic liber fletibus scribitur. Flevit et Jesus 
Lazarum, quia amabat illum. Non est optimus consolator, quem proprii 
vincunt gemitus, cujas visceribus emollitis, fracta in lacrimis verba 
desudant. Testor, mea Paula, Jesum, quem Blaesilla nunc sequitur, 
testor sanctos angelos, quorum consortio fruitur, eadem me dolorum 
perpeti tormenta, quae patrem : patrem esse špiritu, nutricium caritate". 
Čovjek se ne može od milinja sa tim divnim listom rastati. Morao bih 
ga svega navesti, da se izvanredna njegova ljepota i rječitost oćuti. 
Ovdje neka bude dosta još samo navesti, kako sveti Jero pod dvostrukim 
vidom i slave vječite i slave vremenite, koju je mlada pokojnica zaslu- 



5- Predgovor novomu obredniku. 3 71 



žila, tješi ucviljenu majku: „Sada pomisli, rmja Paula, da ti ne govorim 
ja, nego sam Isus ovako: Qjid ploras? non est mortua puella, sed 
dormit ..." Samu pak pokojnicu Blesilu navadja, da ovako majci 
govori : „Si unquam me amasti, mater, si tua ubera suxi, si tuis insti- 
tuta sum monitis, ne invideas gloriae meae, nec hoc agas, ut a nobis 
in perpetuum separemur. Putas, me esse solam? Habeo pro te Mariam 
matrem Domini. Multas hic video, quas ante nesciebam. quanto 
melior est iste comitatus. Habeo Annam quondam in evangelio prophe 
tantem, et, quo magis gaudeas, tantorum annorum labores ego ir> 
tribus mensibus consecuta sum". Toliko je pokojnica po smrti svoga 
muža u samoći živjeia i Bogu isključivo služila. Što s*. pak slave i uspo- 
mene na ovom svijetu tiče, koju izabranici božji tijem obilnije uživaju, 
čim manje za njom teže, zaključuje sveti otac: ,.Itaque dum špiritu* 
hos artus regit, dum vitae hujus fruimur commeatu, spondeo, promitto, 
polliceor, illam mea lingua resonabit, illi irei dedicabuntur labores, 
illi meum sudabit ingenium. Nulla erit pagina, quae non Blaesillam 
sonet. Quocunque sermonis nostri monumenta pervenerint, illa cum 
meis opusculis peregrinabitur. Hane mente mea đefixam legent vir- 
gines, viduae, monaehi, sacerdotes. Brevis vitae spatium aeterna 
memoria compensabit. Quae cum Christo vivit in coelis, in hominum 
quoque ore victura est. Transibit et praesens aetas, sequentur saecula 
post futura, quae sine amore, sine invidia judicabunt. Inter Paulae 
(matere) Eustochiaeque (sestre) r.omen media ponetur. Nunquam in 
meis moritura est libris. Audiet me semper loquentem cum sorore, 
cum matre". Kad slične divne stvari čovjek čita, onda istom žali, što 
se u našim školama osim poganskih klasika i kršćanski naši klasici 
ne čitaju; onda istom zavidi narodu franceskomu, u kom se listovi 
sv. našega Jere prevadjaju u narodni jezik, da ih odlične gospodje 
čitati mogu. Iz takove knjige ovo navadjam. Što se pak nas samih 
svećenika tiče, ovo, što iz svetoga našega Jere navedoh, nek nam bude 
ponukom, da nijedan obred ne obavimo, a da ga lijepom riječi i svetom 
opomenom ne popratimo. 

Ja sam malo prije rekao, što je od prilike nužno, da si dar riječi, 
koji nam je toliko nuždan, priskrbimo; sad pak velim: najnužniji 
uvjet, da si taj dar priskrbimo, jest srce ljubavlju Isusovom i lju- 
bavlju puka svoga puno. Ovo jedno sve ostale nedostatke kadšto 
nadomjestiti može, ono se pak samo ničim na svijetu nadomjestiti 
ne da. Nikad još, nikad nije čovjek istinu uspješno preporučio i u život 
priveo, koju nije duboko u svom vlastitom srcu oćutio i svakom prilikom 
oživotvorio. Ako je sv. Pavao toli divan čovjek bio, to je poglavito 
onoj svetoj ljubavi zahvaliti imao, koja ga je s Isusom nerazrješivo 
združila i koja mu je onu divnu želju iz srca istisnula: „Cupio anathema 
esse pro fratribus meis". Srce, koje ljubi Isusa, najobilnija je knjiga, 
iz koje rječitost crpsti imamo. Imajmo takvo srce, pak nam nikad 
riječi manjkati ne će; nikad nijednu sgodu mimoići ne ćemo, da spasonos- 
nom poukom i ponukom puk svoj ne okrijepimo i na borbu proti zloći 
ne ohrabrimo. 



372 //• Rasprave. 

Još mi je samo jedno u tom obziru nadodati. Sv. Pavao apostol 
kao Što je poznato, bojao se je, da propovijedajući drugima sam od- 
sudjen i odbačen ne postane. „Vereor, veli on, ne, cum aliis praedicavero, 
ipse reprobus efficiar". Moja braćo, kad se je u tom obziru bojao i strašio 
apostol naroda, koji je milošću božjom i spasonosnim djelovanjem 
sve ostale apostole nadmašio; koji je toliko Gospodina ljubio, da ga 
ništa, ni progonstvo nikakvo, ni mač, ni križ, ni smrt, da ga nijedna 
moć ni ovoga ni onoga svijeta od Isusa otcijepiti nije mogla; koji je 
sunarodnjake svoje toliko ljubio, da bi dragovoljno za njihov spas 
žrtvom vječitoga prokletstva, kad bi moguće bilo, postao; kad se je, 
velim, apostol Pavao toliko bojao i strašio, da vršeći svećeničko i apo- 
stolsko zvanje sebe samoga ne izgubi i u propast ne strmoglavi : što 
ćemo mi istom polag skrajne naše slabosti, nedostatnosti, polag sto 
mana i pogrješaka naših reći! Što ćemo mi reći, koji se u tom obziru 
možebiti ničim drugim tješiti ne možemo, nego da je ljubav i dobrota 
božja, moć i krepost svetih otajstva neodvisno od naše slabosti 
i nevrijednosti učinila, da grješnik pokornik otpušćenje grijeha svojih 
dobiva, makar i nevrijedna usta bila, koja odrješenje navješćuju, 
samo ako je ispovijed iskrena i potpuna, kao što iskrena i potpuna 
bijaše ispovijed sina razmetnoga; samo ako je skrušen je izvrsno, kao 
što bijaše izvrsno skrušen je očitnika u hramu božjem; samo ako je 
ljubav božja dušu probila, kao što bijaše probila dušu Mandalijene 
pokornice, kad je suzama svojima noge Isusove prala, a kosom trla; 
da je presv. pričest zalog neumrloga života i baštine vječite, pa ma 
kakav bio svećenik, koji sv. oltarsko otajstvo dijeli, samo ako je duša 
čovjeka čista i neporočna, ako je vrijedno prebivalište Boga i spa- 
sitelja svoga ! Ali polag svega toga, braćo, strašiti i bojati se moramo, 
da spas ljudski djelujući sami sebe ne izgubimo i ne upropastimo. 
Svećenik kano svećenik nije svoj, nego je Isusov i puka svoga. 
Svećenik kano svećenik ne živi sebi, nego zvanju svomu i puku svomu. 
Svećenik kano svećenik niti sam živi niti sam umire. „Positus hic 
in resurrectionem vel ruinam multorum in Israel". Svećenik je, kad 
u istini živi i milost božju uživa, povod životu i milosti cijelomu stadu 
svomu: ali ako po nesreći ne živi, mrljina je postao, koja pošast smrtnu 
na sve strane rasprostire. Svećenik je ili sunce, koje sja, ili rosa, koja 
natapa, ili žar, koji grije, ili sol, koja od trulosti čuva ; ili ako to nije, onda 
je tmina, koja svijetlo božje gasi; onda je suša, koja sjemenu proniknuti 
ne da; onda je kvas, koji sve tijesto probija i kvari; onda je sol ishlap- 
jela, koja ništa ne hasni. Sv. Ivan Zlatousti u višeput hvaljenom djelu 
svom, a i sveta majka crkva u redjenju samom svećenika prispodablja 
vojvodi, koji vojsku ili na slavu i dobit ili na poraz i propast vodi; pri- 
spodablja krmilaru, koji lad ju ili u sigurnu luku ili na brodolomni greben 
ravna. I jedna i druga je prispodoba posve istinita s tom primjedbom, 
da dočim obični vojvoda poslije pobjede u mir, a krmilari poslije svla- 
danoga mora u luku dolaze, mi svećenici u svetom zvanju sve jednako 
u ljutoj borbi, sve jednako u buri i medju opasnim grebenima se nala- 
zimo. Kad je tako, braćo, onda, ako ne nama samima za ljubav, a ono 



5« Predgovor novomu obredniku. 375 

za ljubav Isusu i svetomu zvanju svomu, za ljubav časti i ugledu sve- 
ćeničkoga staleža, za ljubav spasu duša nam povjerenih, budimo uzor 
i ogledalo živo puku našemu ! Ne ima, vjerujte mi, ljepšega, časni jega, 
uzvišenijega i slobodnijega bića na ovom svijetu, nego što je biće pra- 
voga svećenika po srcu Isusovu, pak makar takav svećenik na najpro- 
stijoj i najzapuštenijoj župi bio. Protivnim načinom ne ima bića hudjega 
i nesretnijega, ne ima bića, koje bi sa samim sobom i sviješću svojom 
u većem protuslovlju živjelo, većega sažaljenja vrijedno bilo, nego sve- 
ćenik, koji kad se u mrežu grijeha i nevaljalštine zaplete, svakomu 
se na svijetu, svakoj laži, svakoj opsjeni i svakoj kukavštini klanja, 
jer se je odučio jedinomu onomu se klanjati, komu se je po zvanju 
svomu posvetio t. j. vječitoj istini i pravdi u Isusu Krstu. Sv. Ivan 
Zlatousti, kao što sam jur već jedan put rekao, negdje u svojim spisima 
veli : „ Raro vidi sacerdotem cito poenitentem" ; a to je posve naravno, 
jer svećenik, koji na čistoću duše svoje ne pazi, u neprestanom bogogrdju 
živi i od rana jutra tja do kasne noći Boga svoga na srdžbu i osvetu 
probudjuje. Svećenik takav dijeleći po obredniku svom otajstva sveta 
dijeli puku svomu blago života i milosti, sebi pak doslovce „thesau- 
rizat iram in die irae", teče hudu stečevinu srdžbe na dan srdžbe. Gle- 
dajmo dakle, braćo, da po neporočnosti i nevinosti našoj protivno 
bude t. j. da se služeći obrednikom i dijeleći živct i milost božju, i mi 
sami u životu i svakoj milosti i izvrsnosti krijepimo ! 

Svećeništvo, ako je dobro i kreposno, najveći je dar božji; ako 
je pak nevaljalo, najveća kazna božja, koju je običavala desnica 
božja na okorjeli narod žudinski tada izasuti, kad je sve ostale kazne 
zaman iscrpla. Budimo narodu svomu, ko što po samom imenu svomu, 
sacerdos, biti moramo: dar božji. Istinabog iz naroda samoga proiz- 
lazimo, zato sve mane i nedostatke naroda svoga iz krila obitelji svojih 
crpemo i na sebi nosimo; ali se sjetimo, da smo upravo zato svećeničko 
zvanje odabrali, da se općih mana i slaboća otresemo, da se u svakoj kre- 
posti i valjanosti puku na čelo stavimo,da mu u istini svijetlo budemo 
i sol, koja od skvarenosti čuva. Sramota bi i ukor bio, da mi, koji smo se 
zavjetovali, da ćemo na čelo narodu stati i naučitelji i prosvjetitelji 
njegovi biti, da lošiji i slabiji od njega samoga budemo. Naš siromaški 
narod dosta trpi. Ja sam u duši svojoj skroz naskroz uvjeren, da će 
narod naš sve patnje i suprotivštine svoje sretno svladati i do svoga 
cilja dospjeti, samo ako mi svećenici u čestitosti i revnosti našoj živi 
mu zaklon i živa mu potpora budemo. Ne bude li mu toga zaklona 
i nasipa bilo, dvojim vele, da li će se od potopa i poplave, koja na nj na- 
valjuje, osloboditi. Kakva je lijepa i uzvišena zadaća čuvarom, zaštit- 
nikom, spasiteljem i posvjetiteljem biti svoga naroda u doba upravo 
odlučno, kad se važni odnošaji stvaraju! Još jednom dakle, braćo, 
dajte da obrednik, koji u ruke vaše stavljam, da po njemu svoje sveto 
zvanje vršite, bude ljubavi, revnosti i čestitosti vašom puku našemu 
izvor poboljšanja života i milosti, nama pak i svećenicima reda da bude 
izvor slave i preporuke pred Bogom i pred ljudima. Amen. 

U Djakovu, dana 4. veljače 1878. 
(Glasnik biskupije djakovačko-srijemske 1878. 6r. 8, 10 — 13.) 



I 



III. 

OKRUŽNICE. 



1. OKRUŽNICA OD G. 1877. 

O JEDINSTVU CRKVE. 



Ljubezna u Isusu braćo! 

Najhitniji i najuzoritiji plod svetoga otkupljenja našega jest 
jedinstvo. Sav rod čovječji, krvlju jaganjca božjega otkupljen i na 
novi neumrli život uskrišen, postade pravo i živo udo onoga otajstve- 
noga tijela, komu se svetim upućenjem i požrtvovanjem svojim na 
čelo postavi prvorodjenik svakoga stvora Isus Krst. Sveta i neumrla 
ljubav, koja je otajstvo jedinstva na drvetu križa obavila i sve nas u 
braću svoju i sinove božje obratila, ništa drugo toliko ne želi, nego da 
svaki čovjek, koji na ovaj svijet dolazi, bude dionikom svetoga toga 
jedinstva ne samo tijelom i vanjskim načinom, nego upravo duhom i 
istinom, to jest ljubavlju božjom, milošću i svetim životom, priličnim 
životu Isusovu, koji svakomu uzor biti ima, prema komu nam je iz 
svih sila težiti. Divna je u tom obziru i doista vječite uspomene vri- 
jedna molitva, kojom spasitelj naš pred samu smrt dušu svoju i naj- 
vruću želju srca svoga u krilo vječitoga oca svoga izlijeva: „Vrijeme 
je,* veli on od prilike, da žrtvu, koju si mi naložio, cijenu spasenja ljud- 
skoga podnesem: vrijeme je, da se povratim u svjetlost tvoje i svoje 
vječite slave; daj, oče vječiti, da nijedna duša, koja u mene vjerovala 
bude, ne pogine; daj da svi, koji se igda krstom mojim okrstili budu, 
jedna budu duša medjusobno i jedno tijelo. Kao što sam ja u tebi, a 
ti 'u meni, tako neka ostanu i oni na vi jeke jedno u nama. To će biti 
svijetu živim dokazom, da si ti mene doista na ovaj svijet poslao i da 
tvoja moć i slava u meni prebiva. Ja sam u njima, ti u meni zato, da 
budu i oni potpuno medju sobom jedno i da u tom jedinstvu i svetosti 
života njihova prizna svijet, da sam ja tvoj pravi poslanik i da ih ti 
istom ljubavlju ljubiš, kojom si mene od uvijeke ljubio" (Iv. 17.) 

Ovo sveto jedinstvo ujedno je posljednji i najuzvišeniji cilj sve- 
toga našega otkupljenja. Isus u ime svete muke i smrti svoje proriče, 
da će doći vrijeme, kad će jedan samo pastir na svijetu biti, a vasioni 
svijet jedna samo ovčarnica; pak kao što je Isus spasitelj na urečeni 



378 Hl- 0kru{nic4. 



dan i način uskrsnuo slavodobitnik smrti i pakla; kao što je Jerusolim 
u vrijeme Isusom označeno razoren i uništen, a puk žudinski po svem 
svijetu raspršen bio: tako će isto i to božanstveno proročanstvo jednom 
sigurno istinom i živim činom postati. Nebo i zemlja prolazi, a riječ bo- 
žja ostaje istinom vječitom. Premda se današnjim danom sve na svijetu 
nekim načinom razilazi, razdvaja i rastvara, ipak se meni čini, da se 
svijet po svem, što u njem danas biva, i po istim bludnjama i razmi- 
ricama svojima ovoj svetoj svrsi, koju Sv. pismo označuje, sve više pri- 
bližuje. Ja znam iz vlastita iskustva, da ta sveta slutnja u duši i srcu 
najplemenitijih ljudi, vjerom, osvjedočenjem, zvanjem i položajem 
posve različitih, živi; da je to osobit cilj njihovih težnja i napora na 
ovom svijetu; da je to jedina nada i utjeha njihovih muka i patnja, 
kojima danas svijet toliko obiluje. Plemeniti oni muževi raznih naroda, 
koji se svega na svijetu odriču i u pogibelj svakovrsnu bacaju, da ne- 
poznane još i neproučene krajeve okruga zemaljskoga otkriju i ljudskim 
težnjama pristupne učine, množe se danas u toliko i vlade prve ovoga 
svijeta javnim svojim sredstvima toliko ih podupiru, da skorim nijed- 
noga mjesta na cijeloj ovoj zemlji ne će više nepoznana i čovječjemu 
duhu i pothvatu nepristupna ostati. Ti plemeniti muževi i te vlade 
imaju bez dvojbe razne svoje namjere; meni se pak čini, da su svi 
skupa orudje i težaci u rukama božje providnosti, da zemlju od staroga 
svoga prokletstva i neplodnosti oslobode i u živu baštinu božju i čo- 
vječju pretvore, a ujedno i put protru onomu jedinstvu, na koje smo svi 
na svijetu otajstvom ljubavi i krvi Isusove pozvani. Sila pare i mu- 
njine, koja toliki prevrat u vidivom svijetu učini, koja sve prostore 
ovoga svijeta jednim — da tako reknem — dahom i mahom proguta i 
ljude i ljudske pothvate s jednoga kraja svijeta na drugi u najtješnje 
općenje stavi, ta sila divno množi one mnogovrsne sveze i odnošaje, 
koji su kadri sav rod ljudski u jednu stvarnu cjelinu pretvoriti. Ali 
onaj, koji je umio ogromno carstvo rimsko tako udesiti i prirediti, da 
bude živom pripravom i pravim uvodom kršćanstvu, na kom se je sva 
sila njegova razbiti i rasplinuti imala; onaj, koji je u svetoj vjeri svojoj 
rodu ljudskomu, da neumrlo svoje opredjeljenje i vječitu baštinu 
svoju postigne, sveto otajstvo tako darovao, da se ujedno bez nje i 
njezinih neumrlih istina, bez njezinih milosti i kreposti ništa^ višega i 
ustrajnijega ni ovdje postići r,e može, jer je sin božji zemlju ovu krvlju 
svojom orosio, posvetio i oplodio zato, da čovjeku bude sjetvom, na 
kojoj mu je ono sijati, okapati i obradjivati, što mu je u vrijeme žetve 
u vječnosti žeti i pobirati: onaj će, velim, znati i umjeti, kad vrijeme 
dozrije do časa, koji vječiti otac opredijeliti ima, sva ta ljudska izu- 
mijeća i iznašašća u sredstvo pretvoriti, da se najidealniji cilj čovje- 
čanstva, moralno i religiozno jedinstvo njegovo postigne i riječ vje- 
čita o jednom pastiru i jednoj ovčarnici ispuni. Evo, mila braćo u 
Isusu, koje misli čestoput i moju dušu probijaju, pak budući da je je- 
dinstvo, za kojim svaka uzoritija duša teži, plod i cilj muke i smrti Go- 
spodnje, koja se u sveto korizmeno vrijeme slaviti i promatrati ima, 
dopustite, da vam u ime korizmene riječi o tom jedinstvu i dužnosti, 
koje nam ono nalaže, progovorim. 



J. Okružnica od g. i8j 7. jedinstvu crkve. 379 

Pitanje je: 1. što nam to sveto jedinstvo glede nas samih u našem 
medjusobnom odnošaju nalaže? — 2. što nam isto jedinstvo nalaže 
glede puka i naroda, koji je Bog našoj skrbi povjerio? — a 3. Što nam 
jedinstvo to nalaže glede onoga dijela naroda našega, koji s nama u 
crkvenom općenju ne živi? Na ova tri pitanja želim odgovoriti. Samo 
se pak po sebi razumije, da kao što je vječiti izvor jedinstva, o kojem go- 
vorim, živa i prava ljubav božja, tako je isto posljednji cilj i najsvetija 
sveza toga jedinstva i opet ljubav sveta, u kojoj se sav zakon i sva 
izvrsnost kršćanstva stječe; ljubav, koja nikad ne prestaje, jer dočim 
se vjera u vidjenje, a ufanje u uživanje pretvoriti ima, ljubav vječita 
ostaje; ona nas jedina ljubavi i milosti božje vrijednima na ovom 
svijetu čini, a ujedno ona jedina nam put krči, da se u vječnosti s lju- 
bavlju vječitom i blaženstvom na uvijeke spojimo. Samo se dakle po 
sebi razumije, da tko jedinstvu govori, poglavito ljubavi govo- 
riti ima. 

1. Mi svećenici, ljubezna braćo, u jedinstvu božjem osobito mjesto 
zauzimljemo; mi smo osobita uda onoga svetoga tijela, koje sv. Pavao 
apostol u poslanici svojoj I. na Kor. 12, 12—14, 19— 27. divnim zaisto 
načinom opisuje dokazujući, da se na tijelu Isusovu, kao na tijelu čo- 
vječjem, razna uda nalaze, da svako udo svoje sveto opredje- 
ljenje ima, da je svima u suglasju djelovati i svrhe svoje posebne 
vršiti, da tom zdravlje i krepost cijeloga tijela zavisi, da 
nijedno udo ne ima pravo drugo prezirati, da ne smije oko n. pr. 
reći ruci: Ja te ne trebam, a ni sama glava ne smije reći nogama: Ja 
bez vas mogu biti; pače uda neka čim se čine čednija i neznatni ja, 
tijem veću njegu, pažnju i štovanje zaslužuju. Tim apostol kani, kako 
je znano, postići, da se Korinćani raspra svojih odreknu, da jedan 
drugoga ne prezire, da se ostave svojih stranačkih naziva ter da se svi 
bez razlike slože u Isusu i da u ljubavi i jedinstvu mirno spasenje svoje 
djeluju. U nama svećenicima osobitim načinom prebiva moć Isusova 
djelujući sveto otajstvo spasenja i jedinstva ljudskoga. Ovaj sveti od- 
nošaj osobite nam dužnosti nalaže. Jedinstvo svetoga zvanja našega 
zahtijeva od svećenika, da biskupa svoga osobitim načinom ljubi i 
štuje i da se nikada i pod nikakvu cijenu od njega ne razvrgne. Što u 
crkvi božjoj u veliko biva, to se u svakoj biskupiji napose ponoviti 
ima. Svi biskupi, koje je Isus u apostolima svojima vlastitim duhom 
nadahnuo i svojom vlastitom moći na nebu i na zemlji odjenuo, imaju 
se u svetoj ljubavi, u štovanju, u sinovskoj odanosti i poslušnosti slo- 
žiti oko onoga, komu je u Petru rečeno: „Ti si stijena i vrhu te stijene 
sagradit ću crkvu moju, proti kojoj ni ista vrata paklena nigdar pre- 
vladati ne će". Svećenicima je ovo sveta slika i prilika, koju valjaj u 
svakoj biskupiji oko svoga biskupa ponoviti. Kao što je negda veliki 
apostol naroda dugi put u Jerusolim poduzeo, da se poglavici apostol- 
skomu predstavi, da se s njim posavjetuje i da sveto izvanredno zva- 
nje svoje pod osobitu njegovu zaštitu stavi; kao što se taj isti sv. apo- 
stol s vremenom u ljubavi i slavnom djelovanju svom u samom središtu 
svijeta ovoga tako sa sv. Petrom združio, da ga ni sama smrt od njega 



380 ///• Okružnice. 



razdružiti u stanju nije bila, kao što ih ni crkva božja u štovanju svom 
nigda razdružiti ne će: tako je svakomu svećeniku biskupa svoga rado 
pohadjati, rado se s njim posavjetovati, rado sve svoje zvanje, sve radosti 
i žalosti svoje pod zaštitu njegove moći, njegova blagoslova i odobrenja 
postavljati, rado se u svim zgodama i nezgodama s njim tako združivati, 
da ga nikakva pogibelj, nikakva napast, nikakvi povod, pa ni sama 
smrt od biskupa svoga razdružiti ne može. Lijep i uzorit primjer u tom 
daju nam danas svećenici u Njemačkoj, koji su biskupima svojima 
tijem privrženiji i odaniji, čim je žešće progonstvo i nevolja, koja na 
biskupe navaljuje. Braćo ljubezna! Svijet se i onaj, koji vjere ne ima, 
ovomu ustroju crkvenomu čudi i divi; on priznaje, da nigda na svijetu 
nije bilo stroja umnijega i krepčijega. 

Njemu je čestoput taj stroj predmetom neosnovane bojazni, mr- 
žnje i progonstva; nama pak, koji božanstveni izvor toga svetoga 
stroja poznajemo, nama je on moć i krepost božja, kojoj nitko na svi- 
jetu odoljeti ne može; nama je on utjeha božja i nada u svim nezgo- 
dama ovoga svijeta; on nam je jamstvo, da će u njem svijet na po- 
sljetku lijek svojih zala i utočišće mira i sloge, slobode i napretka jednom 
naći. Bilo je vremena, kad se je taj sveti odnošaj osobitim načinom 
njegovati morao, tako na pr. kad je Irud na poglavicu apostolskoga 
navalio i u tamnicu ga strmoglavio, da ga na dan pashe nesvijesnomu 
puku žrtvuje. Tada je sav kršćanski svijet u svim crkvama za njega se 
Bogu molio i glavu crkvenu pod zaštitu božje moći i milosti stavljao, 
dok nije angjeo Gospodnji divnim načinom Petra iz tamnice oslobodio. 
Tako na pr. kad je sedamnaestim stoljećem crkva franceska, inače 
stolici sv. Petra najvjernija, u pogibelji bila, da se od jedinstva crkve- 
noga ne odvrgne, što je slavnomu Bossuetu medju divnim njegovim 
govorima najdivniji mu „0 jedinstvu crkvenom" iz srca i duSe istis- 
nuto, u kojem se pred nebom i zemljom Bossuet zaklinje, da se stolice 
sv. Petra nigda odvrći ne će, i moli Boga, da mu jezik iz čeljusti prije 
istrgne, a ruku osuši prije, nego bi dopustio, da isto proti jedinstvu 
katoličkom izusti ili napiše. 

Braćo moja! Nije potrebe, da vam razlazem, da ako je igda ta- 
kovo vrijeme bilo, da je i današnje. Danas ako igda ima se u ime 
svete stvari, koju zastupamo i u ime svetoga zvanja, koje obavljamo, 
iz svega srca i iz sve duše i iz svih sila njegovati čuvstvo svetoga je- 
dinstva i svijesno njegove dužnosti vršiti, jerbo nam u tom samo leži 
krepost i jamstvo, da ćemo poteškoće zvanja našega sretno svladati. 

Svećenici braćo! Ljubite dakle biskupa vašega ljubavlju svetom, 
to jest ljubavlju, koja se poglavito odnaša na višu onu moć, koja u 
biskupu prebiva i djeluje. Stari oci sv. Ignacije i sv. Polikarpo biskupa 
u dijecezi kano Isusa samoga smatraju i od svećenika i puka zahtije- 
vaju, da ga u sredini svojoj kano samoga Isusa ljube, primaju i slu- 
šaju. To je ona sveta ljubav, s kojom naš dobri i pobožni puk pri posjetu 
crkvenom jatomice pred biskupa svoga hrli i na koljena se baca, da 
sveti njegov blagoslov za se i za svoje primi. To je ona sveta ljubav, 
s kojom se i najotmenije obitelji, u kojima žar svete vjere još ugasnuo 



J. Okružnica od g. i8yy. o jedinstvu crkve. 3 81 

nije, presretnima cijene, kad biskupa u domu svom počastiti i blago- 
slov njegov primiti mogu, vapijući iz svega srca ono apostolsko: „Hodie 
salus domui huic facta est" (Danas je spas ovoj kući ukazan). Sve- 
ćenik dakako želi i vrućom molitvom sveudilj od Boga prosi milost, 
da bude biskup prema uzvišenomu zvanju svomu; želi, da kao što je 
Isus sam „splendor gloriae et figura substantiae" vječitoga oca svoga, 
tako da i biskup, koji Isusa u dijecezi predstavlja, bude u životu i u 
djelovanju svom živa slika i prilika Isusova, sjaj njegove slave i kip 
pravi svetoga bića njegova; ali ga ipak u ljubavi prama biskupu ni- 
kakav nedostatak, nikakva ljudska slaboća, pače ni sama nevrijed- 
nost smutiti ne može, jer on u biskupu Isusa samoga i svetu njegovu 
moć štuje i njoj se klanja, nedostatke pak i slaboće ljudske pred Boga 
i njegovo sveto milosrdje jedino iznaša, scijeneći u nježnosti duše i svi- 
jesti svoje, da je tudje grijehe i rane u svakom, osobito pak u ovom 
slučaju na vidik iznašati toliko, koliko samomu se Isusu rugati i sra- 
mote po Zudijama Isusu namijenjene potvarati. Prava, sveta i nježna 
ljubav svećenička nigda si ni sjenom takovoga grijeha dušu okaljati 
ne će. Ljubav, koju svećenik prama biskupu svomu gojiti i jedinstvo 
s njim njegovati mora, jest ljubav ustrpljiva i dobrostiva. „Caritas 
patiens est, benigna est". Biskup je Duhom svetim postavljen, da cr- 
kvom božjom vlada. Vladati uopće, braćo moja, jest vrlo teška stvar. 
Prerijetki su u svijetu pojavi: Mojsije, Solon, Numa Pompilije, a ne- 
zgoda je velika, što u naše osobito doba svaki, koji je iole u knjigu za- 
virio, sebe sposobnim za vladanje i stvaranje zakona sci jeni. Zakoni se 
crpsti imaju ne iz mrtvih knjiga, nego iz živoga slova ljudske svijesti i 
pravih narodnih potreboća i običaja, a vladati jest: sve sile narodne 
prirodjenim posve načinom upotrijebiti i dizati, da se božje svrhe u 
narodu vrše. I jedno i drugo dar je osobitih duhom božjim opojenih 
ljudi. Ako je pak svako vladanje teška stvar, vladanje je duševno naj- 
teža. „Ars artium cura animarum". U svakom i najboljem i najple- 
menitijem vladanju ima nedostatka i slaboća. Ljubav, koju svećenik 
biskupu svomu duguje, zahtijeva, da se ti nedostaci i slaboće ustrp- 
ljivo podnašaju. Dobar svećenik u sličnim slučajevima Bogu zahva- 
ljuje, da mu cijenu ljubavi žrtvom ustrpljivosti diže i obilne milosti 
svoje vrijednom čini. Svećenik ne može dosta u tom obziru na sebe 
paziti, jer se čestoput i pod plaštem same revnosti i svete neke neza- 
dovoljnosti krije taština i oholost, koja sve bez razlike na sito i rešeto 
stavlja, koja ničim na svijetu zadovoljna nije, koja sve bolje zna i 
umije nego drugi. Taj duh kritike i pesimizma čestoput se najvoli 
prihvatiti srca dobrih i učenih svećenika, da im kano crv rastoči svu 
vrijednost života. Kolika pak u tom opasnost leži, uči nas užasni pri- 
mjer, koji nam Sveto pismo pred oči stavlja. Svi znamo, što se je jed- 
nom samomu Gospodinu našemu dogodilo, kad mu je Mandalijena 
skupocjenim uljem noge mazati, a suzama prati i kosom trti počela. 
Čin taj svete i posljednje ljubavi prema Isusu činio se je Judi suvišnim 
i neumjesnim, jer, veli, moglo bi se to skupocjeno ulje prodati i siro- 
tinji na uhar obratiti. Evo kako se lakomost i nesvijesna kritika pod 



382 ///• Okru\nice. 



plaštem pobožnosti i milosrđja krije. Koliko pak pošasti u toj kritici 
leži, lako je odatle slutiti, što su i svi ostali apostoli uz Judu pristajati 
počeli, dok nije Isus blagim svojim i doista božanstvenim načinom 
otkrio pobožnost i cijenu božju te divne ljubavi, koja se je do konca 
svijeta slaviti i hvaliti imala, nadodav: „Žena je ova tijelo moje uljem 
na smrt, koja mi predstoji, pripravila. Mene doskora ne će na ovom 
svijetu biti, da mi se ljubav ukaže; a sirotinje, da joj se ljubav i mil > 
srdje ukaže, bit će tja do konca svijeta". 

Bog sačuvaj, braćo moja, da je tijem rečeno, da se ne ima biti 
prama biskupu posve iskrenim i otvorenim; da se ne ima u važnim i 
ozbiljnim stvarima čednim doduše, ali i odlučnim načinom mnijenje 
svoje očitovati; ali to vazda tako učiniti valja, da se ljubav nikada i 
ničim ne povrijedi. Veliki apostol naroda u vrlo važnoj jednoj zgodi, 
kao što znate, otprto je svoje mnijenje i u samo lice poglavici apostol- 
skomu sv. Petru očitovao; ali zato nije ona sveta potčinjenost, koja 
od samoga Isusa dolazi, ni u čem povrijedjena, najmanje pak povrije- 
djena je ona sveta i ustrajna ljubav, koja je ova dva apostola tja do 
mrti jednom dušom i jednim tijelom, da tako reknem, učinila. Ljubav, 
koju svećenik biskupu svomu u ime svetoga jedinstva ukazati ima, 
jest ljubav poslušna. ,,Qui ecclesiam non audierit, sit tibi sicut eth- 
nicus et publicanus". U svakoj biskupiji crkva se božja, koju sa si- 
novskom odanošću slušati valja, u biskupu stječe. ,,Qui vos audit, me 
audit; qui vos spernit, me spernit" — veli Gospodin apostolima svo- 
jima. U svakoj dijecezi apostolska moć u biskupu živi i prebiva; njoj 
se dakle isto tako kao i samomu Isusu klanjati valja. U biskupiji bi- 
skupi su usta, po kojima sam Gospodin govori, uči i zapovijeda; bi- 
skupi su vrata ona, o kojima Sv. pismo govori, po kojima svećenik 
jedino ulazi u posebno stanje i zvanje svoje. Inače unići znači kra- 
domice unići i Bogu se samomu protiviti. U rukama biskupskima u 
svakoj biskupiji stoje sva beneficia crkvena. Mila moja braćo! Ne- 
mojte misliti, da je laka i ugodna stvar beneficia crkvena podjeljivati. 
Bog je najmudriji, najsvetiji i najizvrsniji. On najbolje zna, što nam 
prija. Otajstvo sveto, po kom je za nas sina svoga žrtvovao, dokaz je, 
da u svem, što na svijetu biva, njegova ljubav prama nama vlada. 
Pa ipak ih puno ima, koji s providnošću njegovom zadovoljni nisu. 
Mnogo ih ima, koji proti Bogu mrmljaju i njegovu svetu volju preziru. 
Kukavci, da im je u otajstvo života i budućnosti prozreti, vidjeli bi i 
osvjedočili bi se, da im Bog tada najveću ljubav ukazuje, kad im pro- 
šnje uskraćuje, jer čovjek sam nikad znati ne može, što mu prija, a 
prosi i želi čestoput ono, što bi mu na štetu i propast bilo. Ako je tako 
s božjom svetom providnošću, kako bi slabi čovjek cijelomu svijetu 
zadovoljio! Kad ih desetak jedno te isto prosi, a svaki sebe najvred- 
nijim i najdostojnijim cijeni, očevidno je, da devet nezadovoljnika 
ostati mora. Ima dakako svaki biskup glede beneficia svojih svetih 
dužnosti. Njegovo je svaki put, kad je beneficij dijeliti, pred križ klek- 
nuti i onu pravdu prositi i vršiti, koja nam se u otajstvu sv. križa oči- 
tuje. Njegovo je po svijesti i duši svojoj raditi, a nikoga ni najmanjega 



i. Orufnica od g. iSyj. o jedinstvu crkve. 383 

ne zametavati. Ali mila moja braćo, ako s te strane ima svetih duž- 
nosti, koje biskup vršiti ima, ima ih takodjer, koje svaki svećenik 
vršiti mora. Svaki svećenik pravo ima, da gleda udes svoj poboljšati. 
To je svakomu prirodjeno, a što je komu prirodjeno, to ni sveta vjera 
ni crkveno pravo osuditi ne mogu. Jedino je, što i zdravi razum i 
sveta vjera i crkveno pravo zahtijeva, da se svećenik u tom pravcu 
ne ima jedino ravnati obzirom na vremeniti dobitak i veći prihod, jer 
bi to očevidno značilo na više svoje zvanje i njegove dužnosti zabo- 
raviti. „Habentes alimenta et quibus tegamur, his contenti simus". 
Hvala Bogu, ovo nikomu u dijecezi našoj ne manjka. Istina je sveta, 
da u tom poslu imaju daleko prevagnuti obziri duševni na slavu božju 
i korist duša pravovjernih smjerajući. Tu je svakomu svećeniku pred 
sveti križ se prostrijeti i u otajstvu njegovu tražiti ono, što mu je činiti, 
da svijest svoju ne okalja i Boga ne uvrijedi. Drugo načelo, koje u tom 
poslu slijediti valja, jest: kad smo u krilo biskupovo izlili sve brige, 
nužde i prošnje naše, valja mirno i spokojno sa svom Čednosti i poniz- 
nosti duše svećeničke čekati uspjeh; pa ako uspjeh ne odgovori našoj 
želji, ne pristoji se mrmljati, ogovarati, zavidjeti i na nepravdu tu- 
žiti se. 

Tko bi tako činio, nepravdu bi, na koju se tuži, na svoju dušu 
prenio, svadju i razdor medju braćom bez povoda proizveo i red bi 
sveti, koji je Isus sam osnovao, poremetio. Valja se biskupu pouzdano 
povjeriti i pomisliti, da je biskup ostium, pa je božja volja, da svaki 
svećenik ondje ostane, gdje biskup odredi. Valja se u tom obziru sve- 
ćenicima sjetiti onoga, što se je jednom medju apostolima zbilo. Posva- 
djali se naime jednom apostoli vrhu toga, tko će njih prvi biti u kra- 
ljevstvu Isusovu. Mislili naime ljudi Duhom svetim još dovoljno nepro- 
svijećeni, da je kraljevstvo Isusovo kraljevstvo ovoga svijeta i za- 
htjeloimse sjajnih u kraljevstvu tom pročelja. Lijep je zaista i divan 
nauk, koji tom prilikom Isus apostolima svojima, a u njima i svima nama 
daje. „Moji prijatelji, veli on apostolima, duh, koji sada u vama vlada, 
nije duh sveti, nego duh svjetski; kraljevstvo moje nije kraljevstvo 
ovoga svijeta, u kojem se sjajna mjesta taštini i ljudskoj oholosti di- 
jele, nego je kraljevstvo duševno, u kojem se ljubav, poniznost, sve- 
tost i požrtvovnost vrši. U mojem će kraljevstvu onaj preda mnom i 
vječitim ocem mojim biti, ma gdje inače bio, najprvi i najodličniji, 
koji bude umio po ljubavi i poniznosti svojoj biti posljednji posve- 
ćujući sve svoje sile koristi općoj". Mila moja braćo! Mi spadamo u 
to kraljevstvo Isusovo, mi u tom kraljevstvu odlično mjesto zauzi- 
mamo, pak je do nas, da sebe medju braćom ne scijenimo najprvima 
i najvrednijima, nego da u čednosti i poniznosti pravoj sebe držimo 
vazda posljednjima. Tijem duhom ako opojeni budemo, prestat će 
glede beneficia nezadovoljstvo, neosnovano tužbovanje, ogovaranje, 
svadja i zavist; prestat će i ona skrajnja i doisto nedokučiva Iako- 
umnost, s kojom gdješto svećenici i mimo i proti biskupu svomu traže 
zaklon u svjetskoj ruci, što je upravo toliko, koliko srebrnjacima iz- 
davati vječitu istinu, što uvijek biva, kad nakanu gojimo cijenom vi- 






384 



///, OkrutnUi. 



I 






«a vremenitoga probitka J^S^"*'' «SfeS«5 

*iiii kad bih vas oko sebe tada W«F» to ; ,josto)m}egi 

s»a.' &«• -"a* pasa *•- 

£ ljubite ljubavi u svet™ us!«).« »^ j(th , „ om 

Sisaše** 5 *: 

iia svijetu potužiti ne mogu. Mogu reu. u ja ven t et . 

non receperun^'.Alt hvala £°g*£5 e ^ „ da 1 
toliko Uubavi i Štovanja od brace sto c , u bavlju » a 

SS đSta Bogu i "*■*■£ *jgg££d*. ».«*** 
, lin uflnfli. da m. je JjnftJJ I MJpr ije Bogu 
uviU bio. Zato na tom netoedvom aaru n Ja e t 

Z 'SfeS Proizlazi, pak aođa«ntt. ^ ^ . U v,er 

va&iliubavi. dobroti i ^J^ffl dobrotu l)U» 
dal moja najpreča briga, da , ^'[u^aj naprama var 
Sotom svakom prilikom f^%SZ * ad ie °?K 
Hkci sklapam. Prva je ljuba> f«™Sina, braći na Ćete 
ffi mene, premda nevnjeUna ne* .1^ . Mfl ^fc 
, n U, svoj« moć! . voje jul ^ 1* , prosim . da 

ia ea sveud j iz svega srca iz sve au.c . e> da ft 

£&£ srce moje, a dam. r^nliS^n apostole i uft 
SJom istom ljubavlju jubim. tojom je oyg ^ pa 
S, T <» je svakidanja molitva moja k tenu 
K ne ima na ovom svijetu veće radosti »n* JJJ, 
gS Subav prama bratu kojem uk -t Mg ^ m 
postati. Ja san, na.ovom >vije tu 1 ujv J ^^ u r 
kojoj poslije Boga unaro zahvali ., ako j Ja m 

^ pokOJ«£ brata »RiSllKffiS »*■* da " 
doradi 000. Sto se fednom dogodilo spasim " d , 

gdj« 5* jatomice na a^^ffiftfi I« 

smrti svoje držati, 



li 

jj ; 386 ///. Okrutnu*. 

4 ; 



f 



\t 



podupirati; ako im briga ima biti svaku ljagu od zbora svoga odstraniti 
i za to se skrbiti, da im zvanje Časno i štovano uvijek bude: koliko veća 
je ta dužnost za vas, koji vječitoj ljubavi Isusu za to služite, da svaki 
dan u ljubavi medjusobnoj rastete. Sjećate se, braćo, da je Isus jednom 
posve odlučno rekao: ,,In hoc cognoscet mundus, quia vere discipuli 
mei estis, si caritatem ad invicem habueritis". Znak dakle, po kojem 
svijet sudi, a Bog priznaje, da smo vrijedni nositi ime učenika Isurovih. 
jest ljubav, koju medjusobno vršimo. Zabadava, brate moj sveće- 
f| niče, ti ističeš učenost i pobožnost svoju; zabadava ime svoje, koje 

! se slavno po svijetu širi; zabadava se pozivaš na čudesa, koja tvoriš; 

■ sve je zaman, ako ne imaš prama braći svojoj ljubavi nježne, ljubavi 

, j djelotvorne, ljubavi onakve, kako je divnim načinom sv. apostol Pavao 

) ; opisuje; sve je, velim, badava; ti si polag svih preimućtva svojih ..aes 

? ' sonans et cymbalum tinniens". Mi smo, braćo, po zvanju našem na- 

isljednici Isusove ljubavi. Mi svaki dan ponavljamo otajstvo one svete 
., žrtve, po kojoj Isus vječito medju nama prebiva, da darove svetoga 

t; bića i svete ljubavi svoje medju nama dijeli. Stoput bi svećenik ne- 

Fi vrijedan bio prava, kojim Isusa za grijehe svijeta svaki dan žrtvuje, 

f ; kad bi pri tom otajstvu svete božje ljubavi hladan i sebičan ostati 

i mogao; kad mu se ne bi pri tom svetom božjem ognjištu srce i duša 

; . razgfijala na ljubav braće svoje i puka svoga. To bi očevidni znak bio 

:> ne života, nego smrti. Ljubimo se dakle i ljubite se, braćo, medjusobno: 

j pak budući da smo slabi ljudi, budući da i pravednik sedamput na dan 

I posrne, budući da se kadšto i nehotice medju nama ljubav ozlijedi, 

I , p,va nam i najp/eča briga budi, da se s bratom pomirimo i u jedinstvo 

J se svete ljubavi s njim opet povratimo. Znate, braćo, da Bog od čovjeka, 

} koji u svadji živi, nikakvi dar ne prima, dok se s bratom svojim ne po- 

i miri. Mi, braćo, svaki dan imamo prikazati vječitomu ocu našemu ne 

I kakvi takvi dar, nego dar najsvetiji i najuzoritiji, dar sina božjega, 

« koji se svaki dan po rukama našima žrtvuje za grijehe svijeta. Mi 

(: dakle prije nego što pristupimo svetomu žrtveniku i izustimo riječi: 

\ „Introibo ad altare Dei", imamo se s bratom našim pomiriti, ako mi- 

{ slinio, da dar života vječnoga ne bude nam kazna smrti vječite. Mi u 

|. ispovijedaonicama našima na dužnicima božjima otajstvo svetoga 

j križa ponavljamo i duše pokornice krvlju sina božjega od ljaga duševnih 

peremo zato, da se mi prvi sjetimo, da i mi dužnicima našima opro- 
i stimo, ako mislimo milosrdja božjega vrijedni biti. Nama Gospodin 

! svaki dan, kad prije svete mise „confiteor" molimo, jedan veliki dio 

I ' duga našega iz obveznice naše briše i oprašća, ali zato od nas najprvo 

I" zahtijeva, da i mi to isto učinimo glede dužnika naših. 

! Ljubite se dakle, braćo, uvijek i bez prestanka! Ako vam- je Bog 

dao, da korporativno, kao na priliku u sjemeništu živite, nek sveta 
j medjusobne ljubavi sveza, koja tijelo vaše u jedno spaja, svima oče- 

I vidna bude tako, da mladež duhovna od vas se uči, kako joj valja 

j svaki dan u ljubavi božjoj i ljubavi medjusobnoj rasti, ako misli vrsnom 

{ postati, da jednom teške i važne dužnosti svetoga zvanja svoga us- 

pješno vrši. Ništa, vjerujte mi, nije kadro na srce i dušu mladeži blago- 



/. Okrufnica od g. i8jy. o jedinstvu crkve. *}$J 

tvornije djelovati nego izgled i primjer svete ljubavi, koju svijesno i 
revno medju sobom vršeći ujedno i prama Gospodinu svomu vršite. 
Živite li u većem gradu i mjestu, gdje se i redovnika nalazi, nemojte 
se uznijeti, nemojte se na malenkosti obzirati, nego kao sa svom 
ostalom braćom, tako i s redovnicima u ljubavi i slozi živite. Onaj je 
medju vama prvi i najizobraženiji, koji je najčedniji i najponizniji i 
koji u srcu svom najobilnije blago ljubavi božje i iskrnjega posjeduje. 
To od nas Bog, to i vas narod očekuje i zahtijeva. 

Sveto zvanje naše sto prilika nam pruža bratsku ljubav vršiti. 
Korone se svake godine dvaput drže. U njima se vrlo važne stvari ras- 
pravljaju. Naša ozbiljnost, učenost, revnost, kadra je stvari u sebi 
važnoj još veću važnost i znamenitost priskrbiti; ali valja korone 
pohadjati, valja stvar vrlo ozbiljno uzeti, a ne iz ništetnih razloga i iz 
samoga nemara korone zapustiti. Svećenik pravi, koji sveto zvanje 
svoje dovoljno pojmi i po mogućnosti vrši, korone smatra kano sveta 
neka ognjišta, pri kojima mu se ima duša na žaru srca bratskoga raz- 
grijati na ljubav božju, na ljubav puka i svetoga zvanja svoga i na 
ljubav braće svoje. U pohadjanju korona vrši dobar svećenik zapo- 
vijed starješina svojih; ali još više vrši potrebu srca svoga, da se sa 
braćom svojom sastane, da se s njima o važnim stvarima zvanja svoga 
posavjetuje, da se bratskim znanjem i iskustvom koristi, da braći 
svojoj nove dokaze prave bratske ljubavi ukaže i od njih primi. U žu- 
pama našima slave se oprošten ja i razni crkveni godovi. Evo i opet 
lijepe prilike, da se ljubav bratska ukaže. Pri takovoj zgodi svećenik, 
koji puk i braću svoju ljubi, nikad izostati ne će. Valja da susjedni sve- 
ćenik riječ božju propovijeda; valja da se služba božja svečanijim na- 
činom obavi; valja da puku, koji misli otajstvo svete pokore obaviti, 
više svećenika na službi stoji; svi ti i ostali razlozi, napose pak razlog 
bratske ljubavi pravoga svećenika silno nukaju, da takovom zgodom 
sebe i službu svoju bratu i puku kršćanskomu ne uskrati. Takve zgode 
i prilike, braćo moja, pune su radosti i utjehe za nas; to je, što, ako 
tako reći smijem, svetu poeziju života i zvanja našega čini. A ni one 
zgode rodjenoga i godovnoga dana brata i susjeda svoga ne valja za- 
pustiti, jer su i one zgode ljubavi i privrženosti bratske, koje srcu bo- 
žjemu i srcu svećeničkomu gode. I zabava je nužna i dopuštena. Isus 
je sam na piru bio i zabavu pirnu prvim svojim čudom posvetio. Lijepo 
je, Bogu i narodu milo, kad braću u ljubavi i veselju sakupljenu vidi. 
Dakako da zabava mora biti u poštenju i umjerenosti. Dakako da za- 
bava svećenička mora biti takova, da bude ostalomu narodu uzor, 
kako se valja u čistoći, umjerenosti, uljudnosti tako zabaviti, da ne bude 
otale ni tijelu ni duši ni glasu ni imenu štete, nego koristi. 

U svima pak sastancima našima jednoga se osobito čuvati imamo, 
to jest ogovaranja odsutne braće. Sramota je prava častiti braću, a 
ujedno na čast i poštenje odsutne braće navaljivati. Sramota je meso 
janjića i telića sa braćom blagovati, vino u veselju piti, a ujedno kost i 
svoga brata, ko što pisac veli, glodati i njegovim krvopijom biti. To 
bi, braćo moja, pravo nebratstvo bilo, duhu svećeničkomu posve pro- 



388 ///• Okruiniee. 



tivno. Dosta je i onako toga rugla u današnjem svijetu. Čini se. da se 
tijem više danas u svijetu na čast i poštenje iskrnjega navaljuje, čim 
je više svijet u grijeh i kal zagreznuo, ko da se vlastiti grijeh i neči- 
stoća tudjim grijehom i nečistoćom oprati dade. Gledajmo, braćo, da 
barem naše svećeničke kuće i naši svećenički stolovi od slične nepo- 
dopštine prosti ostanu. Ime i poštenje odsutnoga brata budi svetinja, 
na koju nitko u domu i pri stolu našem navaliti ne smije. Nasljedujmo 
u tomu velikoga Augustina. Dom njegov bio je svakomu gostu otvoren; 
ali se nikad nitko nije usudio pri njegovu stolu na tudje poštenje udariti. 
Više njegova blagovališta čitale su se slijedeće riječi: ,,Quisquis amas 
hospes absentum rodere famam, hane mensam noveris vetitam esse 
tibi". Kao što je ljubav tako moguća, da i samu smrt svlada, tako je 
ona i umna i dosjetljiva, da joj se nijedna prilika izmaći ne može, gdje 
bi moć svoju ukazala. 

Ja ću samo još dvije zgode napomenuti, u kojima mislim da se 
prava svećenička ljubav osobitim načinom očitovati ima. U našoj bi- 
skupiji župnik i pomoćnici u jednom stanu stanuju i pri jednom te 
istom stolu blaguju. To je velika dobrobit, a nije posvuda tako; nije u 
Italiji, nije u Francuskoj, nije u Njemačkoj, nije, kao što sam i sam 
opazio, ni kod braće naše Slovenaca. Stvar je od tolike važnosti, da su 
gdjekoji njemački biskupi u posljednjem crkvenom saboru nakanu 
imali neke predloge u tom obziru učiniti. Za čim drugi i izobraženiji 
narodi teže, to, hvala Bogu, u nas opstoji. Župnik i pomoćnik dva biča. 
koja je otajstvo svetoga zvanja svećeničkoga u jednu da tako reknem 
osobu pretvorilo, zajedno žive i posluju. Otale velike koristi i za je- 
dnoga i drugoga proistječu. Župniku je pomoćnik štap i potpora; on ga 
ima u svim težim poslovima dragovoljno zamijeniti; on ima veći dio 
tereta, koji briga duševna nalaže, sa nemoćnih ledja župnikovih na 
svoja ledja naprtiti, starijemu svećeniku priliku dati, da se odmori i 
zaštedi. Župniku u drugovanju sa mladjim bratom ima oživjeti slatka 
uspomena vlastite mladosti svoje. Pomoćnik u starijem bratu svom 
ima oca, savjetnika i učitelja, koji sve blago obilnoga iskustva 
svoga mladjemu bratu rado priopćuje, tako da je pomoćniku razgovor 
i život župnikov živa knjiga, iz koje se uči ars artium, briga za duše 
krvlju sina božjega otkupljene. Jedan su drugomu sveudiljni izvor 
utjehe i veselja. Blago stanje i blagi odnošaj! Ali samo tada, ako je 
pravom božjom ljubavlju oduševljen. Čestoput međjutim po našoj 
slabosti i nedostatku našem biva, da se ono, što je Bog i narav sama 
opredijelila na korist i utjehu, izvrgne na štetu i žalost našu. Stoga mi 
dopustite, braćo ljubezna, da vas po dužnosti svojoj i jedne i druge u 
ime one ljubavi, kojom smo se Isusu i njegovoj svetoj službi zavjerili.na 
neka opomenem. Što se vas mladjih svećenika tiče, vi ste, braćo, pred 
Bogom i svijetom nada bolje budućnosti u dijecezama našima, vi po 
naravnom zakonu razvitka i napretka ljudskoga imate biti učeniji, 
izvrsniji, izobraženiji i revniji od nas starijih svećenika. U zao čas, 
ako bi se taj naravni zakon izvrgnuo u dijecezama ovima, u kojima 
mnogobrojne, hvala Bogu, živu uspomene na svete i izvrsne svećenike, 



i. Okružnica od g. 1877. jedinstvu crkve. 389 

koji su znali i umjeli ne samo znojem, nego i krvlju svojom natopiti 
njivu Gospodnju i nju pred sudom božjim u svetu i bogomilu baštinu 
pretvoriti. Ta sveta uspomena od vas zahtijeva, da se trsite učenim, 
izobraženim, revnim i neporočnim svećenikom biti po srcu i želji Spa- 
sovoj. Moja braćo! Današnjega vremena mnogo se od svećenika za- 
htijeva. I kod nas žalibože počinje se širiti neka vrsta znanja, koje se 
svetomu evangjelju protivi; mi svećenici odvjetnici smo neumrlih 
božjih istina, pak se hoće izvanredna znanja i umjenja, da sili pro- 
tivničkoj odolimo. Sveta crkva u vas nadu svoju postavlja. Čovjek 
mlad rado se zabavlja, pače rado se u zabavama gubi i darove uma 
i srca često zaman rasipa. Pazite na sebe! Ne dajte se tom strujom 
zavesti! Sav svećenički život ima biti posvećen molitvi, promatranju 
i učenju. Knjiga sveta nikad se ne ima izgubiti iz ruku naših. Znanje 
i umjenje ima biti kruh svakidanji, kojim se hranimo. Vrijeme je sku- 
pocjena stvar; izgubljeno jednom vrijeme nikad se više nadoknaditi 
ne može. Mladost je za nauk i život najvažnija. Mnogi stariji svećenici 
zaman žale za izgubljenom mladosti i vremenom u tutanj probav- 
ljenim. Na vama je, mladja moja braćo, da se danas sutra zaman ne 
kajete. Napose pak u kućama župničkima budite čedni, ponizni i mi- 
roljubivi. Ne vrijedjajte nikada nikoga; radje podnesite ma što na 
svijetu, nego da ikad ljubav oskvrnite naprama župniku. Bog će vam 
obilno naplatiti, što njemu i njegovoj svetoj ljubavi za ljubav pre- 
trpjeli budete. Vjerujte mi, moja braćo, velika je moć u ljubavi, njoj 
na dugo nitko odoljeti ne može. Budete li stalni u ljubavi, koja se rado 
žrtvuje, rado sve podnaša, koja se svemu nada, a nikad ne zdvaja, koja ne 
misli ništa zla i t. d., doživjet ćete svagdje ono, što je doživio apostol 
ljubavi, da je naime pri svetoj večeri s glavom na srcu Isusovom počivao. 
Ljubav prava, čistoća života, revnost u poslovanju, ljubav ka knjizi 
i nauci otvorit će vam prije ili poslije srce brata starijega, da na 
njem otpočinete i sebe na svaki novi rad u Gospodinu okrijepite. 
Toliko mladjim svećenicima. 

Što se pak vas župnika i starijih svećenika tiče, vama ja ponav- 
ljam: ljubavi i dobroti nitko na svijetu odoljeti ne može, osobito pak 
mladost ne, koja se toli lako za ljubavlju i dobrotom povlači. Ustrp- 
ljivi budimo, jerbo nam sveta ljubav, koju jedan prama drugomu go- 
jiti imamo, nalaže: „Alter alterius onera portate". Nada sve pak budi 
nam kuća uredna, čista i neporočna. Ne dopustimo, da nam u kućama 
istom tkogod vlada ili mladost vrijedja i zavadja. Zrak, u kom mladji 
svećenik u kućama našima živi, nek bude pun onoga svetoga mirisa, 
kojim po nauku apostolskom krepost i izvrsnost naša odisati mora. 
Mladji je brat neiskusan i zavedljiv. Kuća župnikova nek mu bude u 
malenom ono, što mu je bila sjemenišna kuća; nek mu bude drugo po- 
novljeno sjemenište, u kom neki sveti zapt vlada; kuća župnička nek 
bude neka vrsta crkve, u kojoj se u svoje vrijeme Bog moli, u kojoj se 
sveta promatranja čine, u kojoj se sve ono u kratko obavlja, što se 
svetim evangjeljem pripovijeda. Ako je iole moguće, župniku i ka- 
pelanu nek je molitva općenita. Život župnikov nek bude mladjemu 



390 ///• Oktu\nic$. 



bratu živa knjiga, iz koje se uči prava ljubav božja i iskrnja. Ima kre- 
post, dobrota i ljubav privlačivu silu svoju, u njoj milost božja živi. 
pak joj mlad j i brat na dugo odoljeti ne će. To slijedimo, pak će, uvjeren 
sam, mnoge tužbe i zavade prestati, a u kuće župske povratiti se ljubav 
bratska, gdje joj i jest naravni Bogom opredijeljeni stan. 

Druga vrsta ljubavi bratske, koju osobitim načinom preporučam, 
jest ljubav prama oboljelu bratu. Možda bi u tom obziru u svakom 
kotaru osobiti propisi bili nužni, ali nikakvi propisi na svijetu ne mogu 
nadomjestiti prave bratske ljubavi, koja sve zna, sve dočuje, sve može 
i umije. Moja braćo! Ako isto na svijetu srce naše ganuti i ljubav našu 
izazvati može, to sigurno brat bolesnik. U njem, vjerujte mi, osobitim 
načinom Isus sam prebiva i darove ljubavi naše prima. Što smo bratu 
učinili, samom smo Isusu učinili. On će nam ljubav nagraditi. Kako 
dakle začujemo, da je brat obolio, odmah k njemu pohrlimo, odmah 
ostalu susjednu braću o tom ubavijestimo, odmah naredbu učinimo, 
da svaki dan poredice drugi brat bolesnika pohodi tako, da nijedan dan 
nije, gdje bi brat bolesnik bez svećeničkoga posjeta i utjehe bio. Si- 
romah svećenik, koji je Čestoput sav svoj vijek u službi božjoj pro- 
bavio, koji je tolikim bolesnicima utjeha i pomoć bio, čestoput on sam, 
kad pod stare svoje dane u bolest padne, osamljen bez ikoga svoga leži, 
lišen one utjehe, za kojom svaka duša na smrtnoj postelji toliko teži. 
Gledajte, braćo, da to vaša bratska ljubav ne dopusti. Ne ima na svijetu 
ljubavi ljepše i dragocjenije, nego koju bratu bolesniku ukazujemo. 
Brinimo se za brata bolesnika, da mu ništa na tijelu, napose pak da 
mu ništa na duši ne manjka; da u svoje vrijeme sveta otajstva primi 
i onom se popudbinom okrijepi, koja nam je nužna, da u vječnost ko- 
račimo i pred suca vječitoga stupimo. Nikada bratu umrlomu posljed- 
nju počast ne uskratimo. Ljubavi svete sveza smrću se ne prekida. 
Za dušu njegovu vazda se Bogu molimo! Povjeri li pak pouzdanje 
bratsko našoj brizi baštinu svoju ili ma Što drugo, to obavimo svijesno 
i brzo, da svatko opazi, da. što činimo, ne činimo iz sebičnosti ikakve, 
nego iz prave bratske ljubavi. Stvar ova sama po sebi dosta jasno 
govori; meni je samo opaziti, da tko želi, da u posljednjem času bez 
utjehe i okrepe božje ne ostane, taj gledaj, da bratu bolesniku i ne- 
močniku u pomoći bude. Ljubav bolesnika najmožnije izaziva ljubav 
božju, da nas u posljednjem času ne ostavi i da nam neprocjenivi dar 
sretne i blažene smrti daruje. 

Ovo je odnošaj, u kojem medjusobno živjeti imamo. Bude li taj 
odnošaj, kakav po zapovijedi Isusovoj biti mora, onda će i onaj, koji 
nas s pukom našim spaja, onakav biti, kako ga Bog zahtijeva. 

2. Sveza, koja nas sa dobrim pukom našim u jedno tijelo spaja, 
osobite je naravi i osobite nam dužnosti nalaže. Svakoga župnika, 
koga je biskup redovitim načinom na župu poslao, Isus je sam svetom 
i nerazrješivom svezom sa pukom spojio, onom istom svezom, kojom 
je božansko srce njegovo sa cijelom crkvom božjom spojeno. U sveće- 
niku župniku Isus sam u svakoj župi sa svetim bićem svojim, sa mukom 
i smrću svojom, sa svetom milošću svojom živi i djeluje. Braćo moja 



J. Okružnica od g. 1877. o jedinstvu crkve. 391 

svećenici ! Po svetom redu i odnošaju našem napram puku svom nismo 
svoji, nego smo Isusovi, a budući da je Isus u neizmjernoj dobroti svojoj 
sebe samoga i sve darove svoje svetom baštinom puka svoga učinio, 
nas pak svećenike po svetom redu i poslanju nasljednicima svoje moći 
i namjesnicima svoje ljubavi postavio: nismo svoji, nego smo sa svima 
darovima svojima, sa zdravljem i životom svojim, sa učenošću i pobož- 
nošću svojom, sa vrhunaravnom moću i krepošću svojom, vlastitost 
puka. Kao što je Isus na drvetu križa svetom žrtvom cijeloga svijeta 
postao, tako smo mi svaki u župi svojoj neprestana žrtva svete ljubavi, 
koja nas s pukom našim spaja. I zaisto, braćo moja, ako mi, premda 
nevrijedni i nedostojni, svaki dan u svetoj misi otajstvo svetoga križa 
ponavljamo, biva to stoga, što dobri Isus želi živim i istinitim načinom 
pod prilikom kruha i vina u sredini puka našega na uvijek biti, da mu 
bude zalogom neumrloga života, da mu povodom bude, da Bog u njemu, 
on pak u Bogu živi, da bude puku svomu u svom svetom tijelu i krvi 
mana, to jest piće i hrana nebeska na život vječni, da mu bude vje- 
čitim izvorom utjehe, dočim od oltara govori puku: „Dodjite k meni 
svi, koji težačite i preterećeni jeste, i ja ću vas okrijepiti 44 ; da sve nužde 
i potreboće, sve prošnje i molitve puka on u svoje ruke primi i vječi- 
tomu ocu svomu podastre. Ako mi svećenici u ispovijedaonicama na- 
šima ponavljamo otajstvo svetoga križa, to biva opet puku našemu za 
volju, koji Isus sam svetom krvlju svojom pere od ljaga grješnih; biva 
to zato, da se u svakoj župi pravim i istinitim načinom ponavlja ona 
božanstvena priča, po kojoj otac obiteljski dragovoljno u naručaj svoj 
prima i cjelovom očinskim u sva svoja stara prava povraća sina ra- 
sipnoga i razbludnoga, odmah kako se je pokajao, odmah kako se je 
ponizio i rekao: „Nisam više vrijedan sinom biti oca svoga, nego ću biti 
zadovoljan, ako me posljednjim svojim slugom u kući domaćoj učini". 
Ako se svake nedjelje i svetkovine riječ božja propovijeda i otajstvo 
svetoga evangjelja tumači, biva to i opet puku našemu za ljubav, da 
mu nikada ne manjka one hrane božje, bez koje isto tako duša čovječja 
ne može biti, kao tijelo čovječje bez kruha svakidanjega. Riječ u jednu: 
sve, što mi u župama našima kano svećenici činimo, činimo u ime 
ljubavi i milosti Isusove, koja u istini u puku našem prebiva i nas 
same orudjem svojim živim i sveudiljnom svojom žrtvom u ime spa- 
senja puka našega Čini. Crkva je dakle kuća božja i kuća puka našega; 
mi sami sluge božji i sluge u Isusu puka našega. Isti dom naš uvijek 
ima biti otprto u svoj prijaznosti i umiljatosti utočišće puku našemu 
u potrebama njegovima. Griješi dakle svećenik vrlo proti svetomu 
zvanju svomu, kad puk svoj, koji se njemu u nuždama svojima utječe, 
neprijazno i odurno prima. Puk u svoje i k svomu dolazi. Ima neus- 
trpljivih svećenika, kojima puk nikad dobro došao nije. Dodje li u jutro: 
Zašto si mi tako rano došao? Dodje li o podne: Zar mi mirno ni blago- 
vati ne daš? Dodje li pred večer: Kud ću u noć, da s tebe glavu izgubim? 
Siromašni puk nikada dobro došao nije, uvijek kriv i opet kriv. Ah 
braćo moja ! Ne varajmo se, nije to duh Isusov. Ja ne nalazim nigdje 
u sv. evangjelju, da bi Isus neprijazno i odurno puk primao; a na si- 



392 ///• Okrutnu*. 



rotinju je uvijek osobitim načinom pazio. Njoj za ljubav odrekao se 
vječitoga bogatstva svoga i odjenuo se skrajnim siromaštvom, ,,exi- 
nanivit semet ipsum formam servi accipiens". S kolikom ustrpljivošću 
i blagošću prima i podučava, premda umoran, premda gladan i žedan, 
ženu grješnicu, ženu Samaritanku kod zdenca Jakovljeva! A koliko je 
njegovo milosrdje prama svijetu, koji ga na hiljade u pustinju slije- 
djaše, da se svetih njegovih usta i svetoga nauka njegova nauiiva! 
Njemu za ljubav čudo je učinio, kruh i ribe uzmnožio, da ga nahrani 
i okrijepi. A cijelo vrijeme svete muke i smrti svoje što drugo čini, 
nego s onom svetom blagošću, s kojom se ovca na žrtvenik voditi daje, 
on sebe samoga daje i žrtvuje za nas, koji smo po grijehu njegove ne- 
prijaznosti i odurnosti vrijedni bili? Ah braćo! Po svetom tom pri- 
mjeru prijazno, ljubezno i umiljato primajmo svakom prilikom puk 
naš! „Uli nos semper đebitores sumus!" Njegovi smo mi vazda dužnici 
i sluge. Hvalimo Bogu, da se sa svim pouzdanjem na nas u nuždi i po- 
treboćama svojima obraća. Gledajmo samo, da vazda pouzdanja toga 
vrijedni i dostojni budemo. Njegovo povjerenje u nas, to je ona sveta 
njiva, na kojoj mi dan i noć u znoju lica svoga sijati i raditi imamo, 
a da u vječnosti u ime božje obilno žanjemo. 

Nekojim je svećenicima naš puk odveć prost i surov, odveć ne- 
skladan i nezgrapan. Ah moja braćo! Ako je tako, tko je tomu kriv? 
Što je do sad i zbilja učinjeno, da nam puk kroći i ugladjeniji bude? 
Mi smo svi nezrelo groždje jeli, pak se čudom čudimo, da su nam 
zubi utrnuli i otupili. Pak zar nije do nas, koji smo ugladjeniji i izo- 
braženiji, da ga blagim i umiljatim načinom našim popravimo i izgla- 
dimo? Zar nije upravo do one svete božanstvene vjere, koju mi pro- 
povijedamo, koja je kadra iz kamena istesati sinove Izraela, koja čo- 
vjeka, kad se dostojnim načinom za njom ponese, u pravoga angjela 
pretvori, kojoj je upravo zadaća, da staroga Adama u nama umori, a 
novoga po slici i prilici Isusovoj uskrisi — zar nije do nje, da na srce i 
dušu puka našega djeluje, da bude blaži, ugladjeniji i dobrostivniji? 
Jest i stoput jest, ali mi imamo biti fiđeles dispensatores, vjerni na- 
mjesnici božji; mi imamo biti sal terrae et lux mundi (svijetlo božje i 
sol zemlje), da mu um i pamet prosvijetimo, da mu srce od svake skva- 
renosti i opakosti sačuvamo. Mi mu našim blagim, umiljatim i revnim 
službovanjem duh naš, duh Isusov u dušu uliti i u nov ga stvor pre- 
tvoriti imamo. Dosta je siromaškomu puku našemu nužda i nevolja. On 
se potuca čestoput od nemila do nedraga. Ne mari i ne haje se za 
njega čestoput do jedine zgode, kad valja od njega silom ili milom 
nešto oduzeti. Dajmo mi svećenici, da mu kuća božja i kuća župnička 
bude neko pristanište, da se u njem od vjetra i nepogode barem za koji 
čas sahrani. Dajmo, da bar u nas pouzdanje ima i da zna, da će u nama 
uvijek pravoga oca, prijatelja i savjetnika naći. Dajte, da mu mi 
barem u toliko teret olakšamo, da se kod nas do volje natužiti i izjadati 
može. Nikakva surovost ne može svećenika od svete dužnosti, pri- 
jaznosti i ljubežljivosti prama puku svomu odriješiti. Narod žudinski 
bijaše jako tvrdokoran i neharan, pak nigdje ne čitamo u Svetom 



i. Okružnica od g. i8yj. o jedinstvu crkve. J9J 

pismu, da bi Gospodin naš prema njemu neprijazan bio, izuzevši dva 
slučaja, i to prvo proti licumjerc ma, koji su pod plaštem kreposti i 
pobožnosti svijet varali i zavadjali, a drugo proti bogogrdnicima, koji 
su crkvu božju u sajam i spilju lupeža pretvarali. Puk žudinski njega, 
najvećega svoga dobročinitelja i vječitu slavu svoju, poslije kratko- 
trajnoga hosana na smrt odsudi vapijući: „Propni, propni!" A on vrhu 
Jerusolima i naroda svoga gorke suze prolijeva i žali, što se volji božjoj- 
opire i što božju osvetu na se izaziva, dočim bi mogao pod okriljem 
Boga i spasa svoga mirovati, kao što pilići miruju pod okriljem majke 
svoje. Zudije u bjesnilu svome vapiju: „Krv njegova vrhu nas i djece 
naše"; izazivaju osvetu božju, koja se i dan danas na njima vrši. A Isus 
sa drveta križa: ,Oče nebeski! Sva osveta tvoja nek se danas na meni 
vrši, i kad si odlučio, da muka i smrt moja bude cijena otkupljenja 
ljudskoga i izvor života vječnoga, daj, da sav svijet dionikom postane 
plodova otajstva, koje se danas na meni obavlja. Smiluj se, ah smiluj 
se i narodu momu; istina je, da najveće zločinstvo čini, ali je ipak 
moj, mio i drag srcu momu. Orudje je neizmjernoga mi osrđja tvoga. 
Prosti mu, Bože, i smiluj mu se, jer ne zna, što čini". Evo sveti pri- 
mjer, ko i slijediti imamo. Istim duhom opojena vidimo velikoga apo- 
stola naroda. Premda je on po osobitom zvanju i djelovanju svom 
otudjio se nekim načinom narodu svomu, ipak ga ljubi s onom svetom 
gorljivošću, koja se pristoji njegovu veliku srcu. Svi se dobro sjećamo 
one divne njegove žaobe, kojom pred svim svijetom ispovijeda, da je 
on član naroda, koji sav svijet prezire, a Bog pravednim bičem svojim 
progoni: „Izraelci su, i ja sam; sjeme su Abrahamovo, i ja sam; 
baštinici su obećanja božjih, i ja sam. Ja sam udo tijela njihova i 
krv sam od krvi njihove. Sagriješili su, oglušili se na glas proroka 
svojih, umorili su Boga i spasa svoga, krivci su prokletstva i 
osvete božje, ali su ipak moji; moje se srce od njih nikad otcijepiti 
ne će; pače želio bih ja željno njih sobom zamijeniti i po primjeru 
Boga i meštra svoga vlastitom žrtvom njih od prokletstva božjega 
otkupiti (Cuperem ego anathema esse pro fratribus meis)." Evo 
prave ljubavi svećeničke, koja se ničim na svijetu smesti i smutiti ne 
da, pače koja u nesreći i nezgodi naroda svoga sveudilj raste, dok se 
do one žestine i izvrsnosti ne dovine, koju je Isus u božanstvenom 
srcu svom prama svima nama gojio. Ovo samo primjera radi navedoh. 
Puk nam je pak naš, vjeru te, braćo, blag, dobar i svakomu, koji 
mu igda ljubav ukaže, osobito pak svomu svećeniku posve privržen i 
haran. Da ga vašoj ljubavi i dobroti preporučim, dopustite, da nešto 
iz vlastitoga svoga iskustva navedem. Biva kadšto, da se župnik ogri- 
ješi, da ses pukom svojim zavadi i da u ružne i teške nezgode padne. 
U svijetu i medju ljudima to biva i ne ima zamjerke, samo ako se po- 
kajemo i obratimo i angjelima božjima ono veselje prouzročimo, koje 
vrhu grješnika pokornika uvijek osjećaju; ali što dobri puk naš u po- 
dobnim slučajevima, kad dočuje, da se strogo proti njegovu župniku 
postupati kani? Evo ga k starješini svomu, mislio bi čovjek, da se po- 
tuži, da župnika svoga osvadi; ali ne, braćo moja, ne, takvo ponašanje 



394 ///• Okrufnicđ. 



ne podnaša plemenita i dobra duša njegova. Evo ga, ne da vapi : Propni, 
propni! — nego evo ga, da sa svim žarom predobroga srca svoga zamoli 
starješinu, da župniku svomu oprosti: „Ne otimajte nam ga, ne sra- 
motite nam ga; zgriješio je, istina, ali smo svi grješnici. pak nam 
Bog oprašta; zgriješio je, ali je ipak dobar, nama je toliko ljubavi 
ukazao, da mu rado svaku uvredu opraštamo. Ako je kazniti, mo- 
limo, nas kaznite, a pastiru našemu oprostite". Ah braćo moja mila, 
vjerujte mi, da sam ja pri takvim prizorima opetovano pred Bogom 
i spasom svojim od radosti kano malo dijete zaplakao i iz svega srca 
za vapio: „0 Bože dobri, Bože neumrli! Kako je dobar i plemenit narod, 
ko i si mi povjerio ! Daj mi milost, da budemo svi svećenici prema do- 
broti i vrijednosti njegovoj. Svećenici dobri najveći su dar i blagodat 
puku kršćanskomu; oni su upravo ono, što se o Isusu veli, resurrectio 
multorum in lsrael. Bože sveti, koji si srcem toli plemenitim nadario 
puk naš, izvadi mu ti iz svetoga otajstva srca svoga svećenike vrijedne 
i dostojne zvanja svoga, vrijedne i dostojne svetih namjera tvojih, 
vrijedne i dostojne plemenite duše naroda našega, koju si nama sve- 
ćenicima najviše na dušu i srce stavio, da je njegujemo te vrijednu i 
dostojnu učinimo tvoga blagoslova na ovom svijetu, a svete one baštine, 
koju si nam križem svojim zaslužio, na onom svijetu". Dobar nam je 
puk naš, braćo, i predobar; vrijedan je i prevri jedan ljubavi i skrbi 
naše. Ja ga ljubim, braćo, i želim u toj ljubavi svaki dan napredovati; 
ja volim više njegovu prostotu i neugladjenost, pod kojom se dobra i 
plemenita duša njegova očituje, nego tud ju ugladj..nost i umjetnost, 
pod kojom se višeput šegavost i zasjeda sakriva. Meni je iskreno ispo- 
vjediti, da sam najugodnije čaše svoga života probavio ne u odličnim 
gradovima i u visokim društvima, nego prilikom kanoničkih posjeta 
u sredini prostoga svoga puka i naroda, nasladjujući se njegovom is- 
krenosti, dobrotom i prostodušnosti. 

Ljubimo dakle, braćo, ljubimo puk svoj, koji je Bog skrbi našoj 
povjerio ! Ljubimo dobre i poštene dobrote i poštenja radi ! Oni su 
utjeha i kruna naša. Oni su pomoćnici i nekim načinom susvećenici 
naši. Oni svojim svetim primjerom i svjetom svojim potvrdjuju riječi 
života vječnoga, koje mi propovijedamo. Gledajmo, da se u svakoj 
župi našoj stvori lijepa kita dobrih i uzornih ljudi, koji bi životom i 
ponašanjem svojim kvasom evangjeoskim postali, da cijelu masu 
probiju i duhom svetim opoje. Ljubimo pod vostr učenom ljubavlju i 
grješnike i nemoćnike ! Oni najviše našu ljubav i gorljivost trebaju. 
Grješnici su po Isusu pravi bolesnici, koji liječnika više trebaju nego 
zdravi. Kako pak valja s nemoćnicima postupati, pokazao nam je dobri 
pastir, koji devedeset i devet dobrih ostavlja i izgubljenu ovcu traži, 
i kad sama u stanju nije povratiti se u ovčarnicu, on je na svoja ramena 
meće i u ovčarnicu nosi. Trsimo se puku našemu dokazati, da je grijeh 
jedini uzrok ne samo naše nesreće i nemira duševnoga, nego i svake 
nesreće i nezgode vremenite i tjelesne. Ovo korizmeno vrijeme upravo 
je za to prikladno, da užasne posljedice grijeha puku našemu živo pred- 
očimo, pokazujući na križ i tumačeći otajstva svete muke i smrti 
Gospodnje. 



i. Okružnica od g. 1877. o jedinstvu crkve. 395 

Brinimo se, braćo, dan i noć o tom nastojmo, da obiteljski život u 
puku našem bude pristojan i po onoj svetoj i neumrloj knjizi udešen, 
koja propisuje: „Viri, diligite uxores vestras, sicut Christus dilexit 
ecclesiam suam". Obitelj je neizmjerno važna stvar; obitelj je u bit- 
nosti narod i država. Kakva obitelj, takav je narod i cijelo društvo. 
Pred svetim evangjeljem obitelj je sveto ognjište, na kom se srce cije- 
loga doma razgrijati i očvrstiti ima na slogu i ljubav, na urednost i 
radinost, na Čast i poštenje, na vjernost, pobožnost, postojanost, us- 
trpljivost i sve one ostale kreposti, u kojima i skromna i javna sreća 
naroda sastoji. Majka ima biti u domu srce obitelji, svećenica i goji- 
teljica svetih i nježnih čuvstva; ona je živa žrtva ustrpljivosti, pod- 
nošljivosti i ljubavi za sve svoje, osobito pak za djecu i porod svoj. 
Otac je pravi hranitelj i branitelj kuće i obitelji svoje. Ocu je biti živom 
i istinitom providnosti kuće svoje. On je živi primjer svake dobrote i 
kreposti, umjerenosti, čistoće i radinosti; u životu svom svima svo- 
jima knjiga živa mudrosti, dobrote i poštenja. Njemu je skrbiti za ba- 
štinu koliko vremenitu, toliko još stoput više za baštinu onu svetu 
poštenja i časti, o kojoj Sveto pismo lijepo veli, da je ni molj razgristi 
ni tat ukrasti ne može. Djeca u obitelji pravi su božji blagoslov, sveza 
svete ljubavi obiteljske, nosioci koli imena toli časti i poštenja obitelj- 
skoga, baštinici predavanja skrbi i napretka obiteljskoga. Ona su na 
ovom umrlom svijetu ocu i majci neka vrsta neumrlosti, za kojom na- 
ravnim nagonom toliko težimo; ona su zalog, one vječitosti, kojom 
svaki narod želi dospjeti do konca vremena. Iz lijepe te i divne košnice, 
koju kršćanskom obitelju zovemo, prenašaju se naravnim načinom 
rojevi u narod i društvo, pak ako je matica dobra i zdrava, tada su 
rojevi, koji se iz nje roje, krepki i snažni, u svakom poduzeću uspješni 
i sretni. 

Ljubimo i brinimo se za mladež i školu ! U mladeži i školi leži, kao 
što svi znamo, otajstvo budućnosti naše. Tkogod je igda narod svoj 
oplemeniti i preobraziti htio, brinuo se osobitim načinom za odgoj 
mladeži. Isus je osobitom ljubavlju mladež ljubio, a mladež je s oso- 
bitom žestinom k njemu hrlila. Brinimo se osobito za školu, koja oče- 
vidno od nekoga vremena nazaduje. Čim ja više o školi mislim, tim se 
više uvjeravam, da je nepromišljeno bilo razriješiti onu svezu moralnu, 
koja je kod nas" Školu sa crkvom tako spajala, da ni u jedno državno 
pravo nimalo dirala nije. Da se je u nas više pazilo na živu knjigu 
svijesti i pravih potreboća narodnih nego li na mrtve i čestoput štetne 
teorije, sigurno se to ne bi učinilo. Posljedice toga, boj m se, bit će 
štetnije nego sam i sam početkom mislio. Na svaki pak način ovo po- 
vodom nam biti ima, da svoju skrb i za pravi napredak škole i mladeži 
podvostručimo, da na sve, što u školi biva, oštrim okom pazimo i da 
ne dopustimo, da crkveno starješinstvo neke krupne nepodopštine 
sazna prije iz novina nego od svećenika, kojima nadleži crkvenu oblast 
u sličnim slučajevima obavijestiti. 

Ljubimo, braćo, osobito sirotinju! Nju nam osobitim načinom 
na dušu stavlja onaj, koji je svima nama za ljubav sirotom postao, od 



396 ///• Okružnice. 



tudje milostinje na ovom svijetu živio, a na posljetku nigdje nije mjesta 
našao, da trudnu glavu svoju odmori. Skrbiti se za sirotinju i njoj u 
pomoć priteći znači Bogu sličnim biti, koji se zove i svemogući i sve- 
znajući i najpravedniji i najsvetiji, ali se najvoli zvati najmilosrdniji, 
jerbo milosti i milosrdju njegovu ni kraja ni konca ne ima i jerbo srcu 
njegovu najviše godi blagodati svoje ljubavi i milosti svijetu dijeliti. 

Skrbimo se za bolesnike i umirajuće! To je najteži, ali i naj- 
ljepši i najzaslužniji dio dužnosti naše. To je osobito preimućtvo zvanja 
našega, da bolesniku i izdišućemu budemo angjeli i poslanici božji, 
da ga tješimo, hrabrimo i na put u vječnost ukrijepimo! da žalost, 
koju kuća i obitelj pri smrti svojih ukućana osjeća, našom sućuti i 
našim sažaljenjem olakšamo i ublažimo. 

Ljubav puka našega zahtijeva, da mu sto i stoput opetujemo: 
Vjeru svetu čuvaj kao vid očinji, nju čuvaj kano dušu duše svoje ! Vjera 
je neprocjenivi dar božji, po kom umrli čovjek božjega bića i istine, 
božje milosti i neumrlosti dionikom postaje, da posljednje svoje opre- 
djeljenje postigne i vrijednim se učini one svete baštine, koju nam je 
Isus dragocjenom svojom krvi zaslužio. To je poglavita svrha svete 
vjere naše. Ali sveta vjera u krilu svom nosi ujedno sve one uvjete, 
koji su nužni, da na ovom svijetu mirno i spokojno živimo i da sve 
one više težnje svjetske, za kojima čovjek i društvo s punim pravom 
teži, u potpunoj mjeri postignemo. Ovaj je život u tom obziru prava 
sjetva, a neumrlost prava žetva. Valja dakle svetu vjeru Čuvati ne 
samo u ime neba i vječnosti, nego i u ime zemlje ove i svetih ciljeva 
njenih. Jedno je s drugim nerazrješivo spojio onaj, koji je dušu i tijelo 
u jedno biče čovječje združio; onaj, koji je u otajstvu upućenja riječi 
božje božanstvenu i čovječju narav spojio u jednu osobu, koja se Isu- 
krst zove i koja je prebivala medju nama puna milosti i istine. U tu je 
svetu svrhu jednom ter istom neumrlom žrtvom i rod čovječji od gri- 
jeha i smrti otkupljen i zemlja naša od prokletstva i neplodnosti svoje 
oslobodjena i u baštinu vječitoga oca našega, a u blagoslovljeno prebi- 
valište čovječje pretvorena. Osobitim pak načinom nastojmo o tom, 
da nam puk svuda u medjusobnoj ljubavi i slozi živi, da malo po malo 
nestane u sredini njegovoj svih raspra i zavada, osobito pak onih uža- 
snih osveta, koje Čestoput cijele obitelji i cijela mjesta u crno zavijaju. 
Gledajmo puk naš osvjedočiti, da se ništa tako svetoj' vjeri ne protivi, 
kao svadje i neprijateljstva, jer je Isus na ovaj svijet zato poglavito 
došao, da nas s Bogom pomiri i u braću svoju pretvori, da i mi u miru 
i ljubavi medjusobnoj živimo i jedan drugomu uvrede rado oprostimo, 
kao što želimo, da nam Bog oprosti grijehe naše. Gledajmo ga uvjeriti, 
da ništa toliko kao osveta ne vapi je u nebo za osvetom božjom; 
recimo mu: Čovjek je prava neman i božje prokletstvo, koji osvetu 
čini, a zna, da ga Isus dragi svaki dan žrtvom svojom od osvete božje 
čuva i otima. Gledajmo svijet naš uputiti i uvjeriti, da ne ima za naše 
obitelji i naše općine veće nesreće nego svadja i osveta, koja je u stanju 
najobilnije imućtvo uništiti i na prosjački štap svesti. Ovo je, o čem 
vrlo često i svakom prilikom govoriti moramo. Sveti Ivan Zlatousti 



J. Okružnica od g. 1877. ° jedinstvu crkve. 397 

skoro sve svoje divne govore, koje je kao svećenik puku antiohijskomu 
držao, dovršuje jednom ter istom opomenom, da se naime svijet drži 
uvijek istine, da nikad lažju ne okalja duše svoje, da se napose lako- 
umnih zakletva čuva. Bit će, da je s te strane mnogo u Antiohiji onoga 
vremena griješeno. Ja bih svjetovao svećenicima, da o slozi i ljubavi 
često i često govore i na grdobu i štetu osvete navaljuju, jer je ona ža- 
libože jako u puku našem zavladala. Sveta vjera naša, izraz najveće 
božje ljubavi, sto nam prilika pruža, da o tom govorimo i puk naš 
svjetujemo. 

To su dužnosti, koje nam u ime svetoga jedinstva prama puku 
našem nalaže vječiti pastir duša naših, koji će jednoć strogi razlog 
iskati od nas, kako smo njegovim darovima lihvarili. S pukom našim 
iz jednoga ter istoga izvora proizlazimo, s njim po zvanju svom u 
svetom jedinstvu život boravimo, s njim na posljetku u jednom po- 
čivalištu počivamo, s njim ćemo zajedno na glas trublje božje uskrs- 
nuti i pred suca svoga vječitoga stupiti. Blago nam, braćo mila, ako 
nas, kao što to ovdje kadšto biva, puk naš na onom svijetu u ime svete 
ljubavi, koju smo prama njemu ovdje vjerno vršili, pred Bogom i 
sucem našim zagovarao bude. Budite uvjereni, da nam ništa pred 
Bogom više hasniti i srce suca našega ništa više skloniti ne može, 
da plaštem milosrdja svoga mane i nedostatke naše pokrije, nego 
svjedočanstvo i zagovor ljubavi, koju smo puku svomu u zvanju svomu 
iskazivali. 

3. Budući pak da živimo gdjegdje i u sredini puka našega, koji 
s nama u crkvenom općenju ne živi, i budući da su se u tom obziru u 
novije doba osobiti znaci medju nama pojavili, dopustite, da vam još 
razložim, što smo i tomu dijelu svoga naroda u ime ljubavi kršćanske 
dužni učiniti. 

Svima nam je, braćo moja, poznato, da su se u najnovije doba 
osobiti proroci izvana i medju nama unutri pojavili. Prvi nas poduča- 
vaju, da imamo biti Hrvati, katolici, što bi u sebi dobro bilo, da nisu 
ti nepozvani našega naroda savjetnici očevidni mrzitelji i jednoga i 
drugoga, i da nije hude namjere, da se tim razdor medju jednokrvnom 
braćom sije. Ime hrvatsko ime je časti i poštenja tim više, budući da 
je to ime vazda pod stijegom Isusovim vojevalo za kršćansku izobra- 
ženost i slobodu, a nikad — nikad, hvala Bogu, nije zašlo pod zastavu 
Belijala, koji je žalibože u jednom dijelu naše zemlje poldrug vijeka 
tako ljuto zasjeo na prsa naroda našega, da mu se još ni danas ne da 
posve prosto i slobodno odahnuti. Ime će to i odsele, ako Bog dade, 
ostati znak časti i poštenja, znak kršćanske prosvjete i slobode, ali 
ujedno i živi simbol sloge i ljubavi medju braćom. Na pravo i povijest 
svoju ne smije nijedan narod zaboraviti, jer su se u njoj rasplele niti 
božje providnosti i osnovali temelji bolje budućnosti, koja zahtijeva, 
da se ne ruši, ne razdvaja i ne rasipa, što je Bog i narav sagradila, u 
jedno tijelo spojila i na jedno više opredjeljenje pozvala. 

Što se svete katoličke vjere tiče, čuvajmo je kao oko u glavi, 
javno i pred cijelim svijetom ispovijedajmo je, kao što se pristoji, po- 



398 ///• Okrufnux. 



tvrdimo je svakom prilikom i životom svojim. No pravi bi hudobnik 
bio, tko bi se vjerom na?om poslužiti hotio, da nas zamrazi i razdvoji. 
Vjera je sveta stvar; ona je u bitnosti božje biće, božja istina i ljubav, 
koja u nama i med ju nama prebiva. Cilj svete vjere jest, da najsvetijim 
i najnježnijim vezom braću u jedno spoji, kao što je vječiti pomazanik 
božji svetom žrtvom svojom zemlju s nebom na uvijek spojio i sav 
rod ljudski u jedno biće pretvorio. Zadaća sv. vjere jest, da u ime božje 
ljude miri, predsude briše i strasti ljudske blaži; da goruće ugljevlje, 
kao što Sv. pismo veli, pod uzglavlje jednorodne braće stavlja; da 
vinom i uljem rane bratske pere i umiva. Vjera, koja bi kadra bila razdor 
medju braćom sijati, ne bi bila vjera, nego puko praznovjerje; ne bi 
bila istina božja, nego bludnja ljudska. To je, braćo, što mi učiti. Čega 
se mi u zvanju i životu našem držati imamo. 

Našlo se ljudi i medju nama, koji su drugo časno i pošteno ime, 
kojim se dobar dio naroda našega služi i ponosi, javno na ruglo izni- 
jeli, i to, o Bože neumrli ! u onaj čas, kad se to ruglo napisati nekim 
načinom nije drukčije moglo nego upravo krvlju bratskom. Bilo je 
vazda takvih ljudi na ovom svijetu. O njima veli s punim pravom 
apostol naroda: „Erraverunt in cogitationibus suis, gloriam in contu- 
melia quaesierunt, putantes, se esst sapientes, stulti facti sunt !" (Tašte 
su im misli, slavu u nečasti traže, a misleći, da su najpametniji, sadjoše 
s uma). Ja pak velim: ako bi i bilo s jedne ili druge strane u tom ob- 
ziru kakvih predsuda, ako bi se n. p. imenu narodnomu gdjegod i zbilja 
priljubila i vjera, što nigdje na svijetu ne biva, imajmo ipak ustrp- 
ljenje, ne kršimo nikad zakona bratske ljubavi, znajmo pouzdano, da 
će vrijeme, napredak i prosvjeta slične predsude odstraniti. Tko bi 
pak tim povodom hotimice razdor medju braćom sijao, podoban bi 
bio onomu, o kom sv. evangjelje veli, da se je noću, kad su težaci po- 
spali, tajimice potkrao u njivu i kukolj medju čistu pšenicu posijao. 
One omraze, koje su se istom zgodom na svećenstvo bacale, lako će 
svećenstvo hrvatsko pregorjeti. Ono se nikad u nijednoj stvari nije 
otudjivalo od naroda svoga. Tako je pravo i tako valja da vazda 
bude; jer kao što sunce božje tako i svijetlo vjere božje svud na svijetu 
dopire. Vjeri božjoj ništa, što u narodu biva, nije indiferentno. Ona je 
kao i Bog, vječiti izvor njezin, svagdje, gdje se radi, da se narodu po- 
mogne, da se narod oslobodi, uzvisi i oplemeni, da se izobrazi i svrhu 
svoju dokuči. Po tom se i mi svećenici vladati imamo. Služimo i mi 
najprije Bogu, a onda narodu svomu, gdjegod se prilika pruži. 

Narodu bih pak našemu svjetovao, da lakoumno ne razvrgava 
onih sveza, koje vjeru i crkvu s društvom i narodom našim spajaju. 
Francuzi i Talijani daleko su izobraženiji i sretniji narod od nas, pak 
se čestoput njihovi najumniji i najzdušniji državnici tuže, da m se je 
svećenstvo od države i narodnih težnja otudjilo. To se nezgodom i 
nesrećom narodnom smatra, a tako i jest. No tomu je kriva težnja, koja 
je prevladala, sve sveze razvrći, koje svećenstvo s narodom spajaju. 
Ja im obično odgovaram: ,,0ci vaši, a i vi ponešto, zobaste grozd je 
nezrelo; ne čudite se dakle, što vam zubi utrnuše". Englezi su naj- 



/. Okružnica od g. 1877. o jedinstvu crkve. 399 

praktičniji narod na svijetu. Oni su se većinom žalibože otcijepili od je- 
dinstva katoličkoga; ali zato ipak nisu razvrgli one sveze, koje crkvu 
sa narodom i državom spajaju. Njihova je crkva još i danas u državi 
ugledna, moguća i bogata. Ako se ja ne varam, to je upravo jedan od 
silnih onih živalja, u kojima veličina moći i ugled velike Britanije po- 
čiva. Francuzi su dakako duhovitiji i darovitiji narod nego Englezi, 
pak evo već blizu sto godina, otkad se Francuzi bez mira i pokoja, bez 
ustrajnosti i postojanosti od jedne skrajnosti do druge talasaju, na- 
hodeći se još i danas na pučini uzburkanoga mora i ne znajući, kad će 
i kako će jednoć do žudjene luke dospjeti. Ako se ja i opet ne varam, 
jedan barem uzrok tomu je, što su lakoumno sve sveze razriješili, koje 
su crkvu, taj živi simbol svake postojanosti i ustrajnosti, sa narodom 
i državom spajale. U našem narodu ne ima tomu zaisto ni najmanjega 
povoda. Ja bih ovo, braćo, možda šutom mimoišao, da nije žalibože 
i opasnijih težnja i bludnja u narodu našem, na koje se mi svećenici u 
zvanju i djelovanju svojem obazreti moramo. 

Mladost naravnim svojim poletom rado se u jedno jato zbija, rado 
ljubav i slogu medju bratom goji. Ima ih, koji sjeme razdora .u srce 
same mladeži bacaju odvraćajući je od kršćanstva, vječitoga toga 
vrela svake ljubavi i sloge. 

Ima i u nas ljudi, koji misle i javno govore, da se je kršćanstvo 
preživjelo, da je izobraženiji i učeniji svijet dozreo do svoje neodvis- 
nosti, a otajstvo križa i svetoga evangjelja da ostaje samo prostoga 
puka našega baština. taštine ! o nezrelosti ! koja mnogo uči, a slabo 
prokuha, koja mrtve knjige štije, a u živoj knjizi svijesti čovječje i 
povijesti ljudske ništa čitati ne umije; koja oči ima, a ne vidi, da se 
pravi vrtlog gnusne i opasne korupcije ne nalazi u prostom puku, koji 
u svakidanjoj muci svojoj neki barem korektiv pokvarene naravi svoje 
i strasti ima, nego u onoj množini poluizobraženih ljudi, koji misle, da 
osobito neko preimućtvo posjeduju bez ikakve muke, bez ikakva truda 
i napora do časti i gospodstva, do lasti i slasti, do svakoga uživanja 
doći; koji u smjelosti i pretjeranosti svojih misli i govora glas osobite 
učenosti i mudrosti traže, koga umnim i uspješnim radom postići ne 
umiju; koji ne vide i ne osjećaju, da se i najumniji i najizvrsniji ljudi, 
kao na pr. sv. Pavao apostol i sv. Augustin, sa zloćom, nestašicom i 
tromošću naravi svoje ljuto i do smrti boriti moraju; koji ne vide i ne 
osjećaju, da je najintimniji zakon cijeloga čovječanstva i jedini uvjet 
njegove vitalnosti zatajenje i požrtvovanje samoga sebe, zakon pisan 
krvavim slovima na drvetu križa i jedina cijena svake kreposti i izvrs- 
nosti, svake pobjede i slave, svake ustrajne koristi, koju novija izo- 
braženost i prosvjeta svojom nazvati može. Sunce nas božje sve grije; 
u njem i po njem jedino živimo i blagodati božje na ovom svijetu uži- 
vamo. Ali budući da to svaki dan i neprestance biva, lako na tu dobrobit 
zaboravljamo i ne smišljamo, što bi iz nas bilo, da sunca božjega na 
jednoć nestane. Sv. Pavao apostol veli: „Isus je sunce pravde naše, u 
kojem se gibamo, živimo i bivamo". Pak i s te strane neharni i lako- 
umni čovjek lako na dobrobit božju zaboravlja i ne spominjete, što 



400 ///• Okru\nice. 



bi iz nas bilo, da nam sunce pravde i milosti naše ugasne. Da je čovjeku 
okom božjim prodrijeti u otajstvo knjige svjetske, uvidio bi, da se sve, 
što je um čovječji od dvije hiljade godina uzvišena i ustrajna izumio, 
pripisati ima jedino onoj vječitoj svjetlosti, u kojoj živimo i o kojoj 
sv. Ivan govori, da ona prosvjetljuje svakoga Čovjeka, koji na ovaj 
svijet dolazi; uvidio bi, da je sve ostalo, što je Čovjek sam po sebi izumio, 
prazna slama i loza od čokota odsječena, koja ništa drugo ne vrijedi, 
nego da je na vatru bace. Bez njegove moći, koja nam je jezik u istini 
i pravdi razriješila, ni pristojno ime njegovo, kao što Sv. pismo veli, 
izreći ni onu bogogrdnu misao izustiti ne bismo mogli, da se je onaj 
preživio, koji je vječiti izvor svakoga bića i u kom i po kom je svaki 
život. Da on nije srce naše razgrijao, da on nije slabu i neplodnu volju 
našu pokrijepio, nikad se jie dovinusmo do one mudrosti i odvažnosti, 
koja časti, poštenju i općoj koristi za ljubav rado se same sebe i cijeloga 
ovoga svijeta od iče. Da nije one svete ljubavi prama sirotinji i nevolji 
svake vrste, koja se je otajstvom svetoga križa iz srca božjega u srce 
čovječje presadila, veći dio čovječanstva u hudje bi i gore sužanjstvo 
danas propao, nego što je staro sužanjstvo bilo. A ta sirotinja i ti pat- 
nici i jadnici, kad im svaka ćut kršćanska u duši izumre, tada postaju 
divlja zvijer, koja bjesni, ruši, obara i mori. Bez one idealnosti i požr- 
tvovnosti, na koju nas kršćanstvo uskrisi i probudi, postadosmo sa 
svim umom i razumom svojim plijenom gnusnoga materijalizma, to 
jest plijenom pohote, sebičnosti, lakomosti i rata svih proti svakomu 
i svakoga proti svima. Otkad je u Europi oslabila kršćanska čut. za- 
vladala je na sve strane gola sebičnost i u strah bacila najplemenitije 
ljude, koji se od dana do dana pitaju: Što će biti iz nas, ako to tako 
dugo potraje? A slijep je kod očiju, tko ne vidi, da bi se Europa sa svom 
svojom kulturom u strahovito groblje pretvorila, kad bi se zbilja u 
srcu i svijesti čovječjoj, gdje mu je poslije neba najpreče mjesto, Isus 
preživio, dok se ne bi on i opet njoj smilovao te je iz smradnoga groba, 
kao nekoć Lazara, na nov život uskrisio. 

Oprostite, braćo, što me žestina misli i osjećaja daleko zavede. 
Rekoh to, da vas na slične tužne pojave opomenem i zamolim, da oso- 
bitim načinom pazite na mladež, koja se nauci posvećuje, da je od toga 
otrova i te pošasti sačuvate, da joj svakom prilikom rečete, da je čovjek 
sa dvostrukom naravi svojom u jednoj osobi prava slika i prilika božja, 
ali da ta slika samo tada u prirodnom svom sjaju zasjati obećava, kad 
je svjetlost božja obasja i kad se u njoj potvori slika i prilika onoga, 
koji se je do slabosti naše naravi stoga ponizio, da se mi do visine nje- 
gove izvrsnosti dovinuti možemo, tvoreći čudesa dobrote, ljubavi i od- 
važnosti, kakva čovjek sam po sebi nikad proizvesti kadar nije. Mla- 
deži, koja se nauci posvećuje, valja u dušu ucijepiti, da sv. vjera zna- 
nosti i umnomu napretku ni najmanje na putu ne stoji. Kršćanstvo 
ni'e Nevvtonu i Leibnizu, nije našemu Boškoviću i ocu Secchiju na putu 
stajalo, da su do izvanredne dubljine u znanosti prodrli i umnomu na- 
pretku nove i nenadane pute prokrčili. Pače da nam je te izvanredne 
ljude upitati, jednodušno bi nam odgovorili: „Vjera se naša svakomu 



J. Okrufmca od g. i8yy. o jedinstvu crkve. 4Q1 

umnomu napretku iz svega srca raduje; ona osobitim svojim svijetlom 
i one skrajne tajne svake znanosti razjašnjuje, do kojih samomu umu 
čovječjemu dospjeti nije dano." Jest, vjera je, kao i Bog i njegova sveta 
istina, vječita i nepromjenljiva, ali to napretku ne pači. I narav božja, 
koju svaki dan gledamo, nepromjenljiva je. Ni Humboldt starih vre- 
mena, Plinije stariji, ni Plinije naših vremena, Humboldt, nisu ni 
atoma naravi vidive promijenili, nego su samo izvanrednim umom 
svojim do tajna naravi prodrli i naravoslovnim znanostima nove pu- 
tove prokrčili. Sveta vjera nije na put stajala ni Zlatoustomu ni Bos- 
suetu, da su u rječitosti Demostena i Cicerona natkrilili. Sveta vjera sa 
velikim svojim dužnostima, koje u ime Boga i vječitosti nalaže, svaku 
slobodu podupire i čovjeka vrijednim čini, da plodove slobode uživa. 
Oconnell, Lacordaire i Montalembert bili su najslobodoumniji ljudi 
našega vijeka. To svakom prilikom mladeži na srce i dušu stavljajmo ! 

Ako nam za rukom pod je ova načela u srce mladeži ucijepiti, onda 
će mladež u plemenitoj duši svojoj osjetiti prijeku nuždu, da a bašti- 
nom brige za srećom i slavom narodnom na se uzme i skrb za ljubav i 
slogu medju jednorodnom braćom, pak makar se stvar toli sveta i nužna 
i ne dala drukčije polučiti nego samo cijenom znamenitih žrtava. 

U ostalom ljubimo iskrenom ljubavlju braću, koja s nama u cr- 
kvenom općenju ne stoje ! Ljubimo ih, jerbo se mi lijepim imenom ka- 
toličkim ne samo stoga ponosimo, što nam je vjera svuda po svijetu 
jedna ter ista, kao što je Bog i Isus i sveto kršćenje jedno, nego i stoga, 
što nam je ljubav općenita, koja nikoga na svijetu ni istoga neprija- 
telja svoga od žara svoga ne isključuje. Ljubimo brata ne samo stoga, 
što je s nama jedna krv i jedan narod i što je božja volja, da s njim u 
stostrukom odnošaju svakidanjega života živimo, nego i stoga, što : mo 
s njim, hvala Bogu, u najbližem srodstvu svete vjere naše. Vjera nam 
je osini jedne jedite iznimke jedna ter ista. Općenita nam je ona 
sveta i otajstvena žrtva, u kojoj i po kojoj Isus načinom pravim i isti- 
nitim medju nama prebiva, da se na spas svijeta vječitomu ocu svomu 
žrtvuje. Općenito nam je svećenstvo, koje predavanje crkveno čuva, u 
kom moć i ljubav Isusova prebiva i koje poreklom svojim tja do samih 
apostola dopire. Općenite su nam svete knjige božjega nadahnuća, 
koje riječi vječitoga života i hranu nebesku u sebi sadržavaju. Općenit 
nam je broj sedam svetih sakramenata, koje je Isus ustanovio, da po 
njima u svima potreboćama života svoga plodove muke i smrti njegove 
uživamo. Sve su to, braćo mila, sveze svete, koje nas na ljubav bratsku 
nukaju i pobudjuju. Šteta, sramota i grjehota bi bila, da čim smo vje- 
rom samom jedni drugima bliži, tim odurniji i nesnosniji jedni prama 
drugima budemo. 

Istina je, da mi katolici drukčije tumačimo one svete i neumrle, 
one neizmjerno važne i posve odlučne riječi: „Ti si Petar, to jest sti- 
jena, i na toj stijeni sagradit ću crkvu svoju i vrata paklena ne budu 
nikad proti njoj premogla. Tebi ću dati ključe nebeske; što ti budeš 
svezao na zemlji, bit će svezano i na nebu, a što ti budeš razriješio na 
zemlji, bit će razriješeno i na nebu". (Mat. 16.) Mi katolici vjerujemo 

26 



402 ///• Okrutnu*. 



i osvjedočeni smo, da te riječi ne znače samo puku počast, nego pravu 
pravcatu vrhovnu vlast u crkvi božjoj, razlog njezine vječitosti i nepo- 
bjedivosti, izvor i središte jedinstva crkvenoga, bez kojega stvar svete 
vjere i svijesti neophodnim načinom manje više propada u nepozvane 
ruke, a Isus ju je onima povjerio, koje je svojim vlastitim duhom na- 
dahnuo i svojom vlastitom moči odjenuo. Ova je razlika žalibože razvrgla 
svezu crkvenoga opčenja medju nama, ali nam je pomisliti, da po nauku 
sv. Pavla apostola i sv. Augustina osim sveze vidive, kojom se u jedno 
tijelo spajamo, ima još i druge otajstvene i nevidive sveze medju nama, 
koju je osnovao onaj, koji nikoga na svijetu ne odsudjuje niti iz srca 
svoga isključuje, koji bez vlastite krivnje i zle volje svoje u bludnju 
ne pada. Naš je narod obično pun dobre volje, pun ljubavi i privrže- 
nosti prama Isusu, da u jednoj njegovoj istini svima se njegovim isti- 
nama u poniznosti srca svoga klanja. Ne tudjimo se dakle od braće 
svoje, već znajmo, da nam istina, koju mi javno ispovijedamo, osobite 
dužnosti prama braći nalaže. Istina je božja uvijek i uvijek s neke 
strane dužnost svete ljubavi, koju vršiti valja. Isus je put, život i istina, 
ali je upravo stoga bio ujedno ljubav najveća i milosrdje bez mjere. 
Pokazujmo i dokazujmo istinu, u koju vjerujemo, obiljem ljubavi svete 
napram bratu svomu. Osim toga svaka plemenitija duša, koja osjeća 
svetost i nježnost onih mnogostručnih sveza, koje nas s braćom u Isusu 
spajaju, žali, što smo se u jednoj toli važnoj stvari razvrgli, i žudi od 
Boga, da te razlikosti jednom medju nama nestane. U toj svetoj i pra- 
vednoj žudnji odziva se duh Isusov, koji je najvruću molitvu na vje- 
čitoga oca svoga upravio glede jedinstva svih onih, koje je krvlju 
svojom otkupio (Iv. 17.) Ovo nas i opet na ljubav djelotvornu prama 
bratu upućuje, jerbo ništa na svijetu nije toliko kadro put k jedinstvu 
utrti, koliko prava ljubav. 

Crkva božja najuzvišenije i najplodovitije svoje pobjede zahvaliti 
ima materinskoj ljubavi i ustrpljivosti svojoj. To je tako udesio onaj, 
koji je upravo tada nebo i zemlju pobijedio i ime si nad svakim imenom 
stekao, kad je žrtvom ljubavi svoje na drvetu križa postavši, u smrti 
svojoj izvor vječiti neumrloga života rodu ljudskomu otvorio. Mi 
dakle katolici svetošću života i izobiljem ljubavi istinitost vjere svoje 
i plemenitost težnje svoje za jedinstvom svakom prilikom pokazati 
imamo. To je apostolsko zvanje, koje svatko u crkvi božjoj vršiti i 
može i mora. Prvi su kršćani u svetosti i neporočnosti života svoga, u 
ljubavi i dobročinstvima svojima tražili sredstvo, da svijet predobiju, 
a povijest nam svjedoči, da su prvi kršćani u tom divno uspjeli. Ja 
sam gore u uvodu k ovomu bratskomu pozdravu opazio, da danas 
najuzvišeniji umovi potrebu jedinstva osjećaju, i to s punim pravom, 
jer je u jedinstvu snaga i jakost, a u raskolu slabost i rasulo. Danas se 
žalibože sa svih strana više nego ikada na vjeru Isusovu navaljuje; na- 
valjuje se ljuto ne samo na ovu ili onu očitovanu istinu, nego upravo 
na cjeloviti temelj kršćanstva. U istinu se reći može, da su protivnici 
vjere Isusove sjekirom ljuto upravo na korijen zamahnuti onoga div- 



i. Okrufn ca od g. 1877. jšdinstvu crto*. 403 

noga drveta gorušice, pod kojim je čovječanstvo dvije hiljade godina 
mir, blaženstvo i svaki napredak uživalo. Zato danas svatko, tko u 
božanstvo kršćanstva vjeruje, osjeća nuždu, da se bar dvije velike 
crkve, istočna i zapadna, svojih starih domaćih razmirica odreknu i 
da se izmire, ne bi li sjedinjenim silama općenitomu neprijatelju odo- 
ljele i čovječanstvo od onih užasnih nesreća oslobodile, u koje bi bez 
dvojbe palo, ako bi se Isusa i svetoga evangjelja odreklo. To i nas nuka 
i živo potiče, da svaki u svom okrugu molitvom i bratskom ljubavlju 
žudjenomu tomu jedinstvu put krčimo. 

Pije VII. dijeleći jednom u Parizu blagoslov mnogobrojnomu 
puku francuskomu i naišav na čovjeka, koji je s osobitom odurnošću 
blagoslov njegov prezirao, reče mu blagim načinom: „Prijatelju! Ti 
ne vjeruješ u moć, kojoj se svijet ovaj u meni klanja; ali znaj, da bla- 
goslov sijedoga starca nikad nikomu škodio nije". Veli se, da je to na 
nazočni svijet vrlo blago djelovalo. Ja pak velim: ljubav i molitva 
nikad nikomu škodila nije; pače ljubav i molitva pred Bogom više 
može nego cijela knjižnica učenih rasprava, koje rijetko kad bez ljubavi 
i molitve do srca ljudskoga dopiru. Slična se molitva po duhu Isu- 
sovu i u jednoj i u drugoj crkvi ponavlja. Opstoji pak jurve u crkvi 
našoj društvo svetim ocem našim Pijem devetim odobreno i blagoslov- 
ljeno, koje se sveudilj moli, da se dvije crkve zapadna i istočna, a bu- 
dući da se istočna danas skoro sva stječe u slavjanskoj, da se slav- 
jansko-istočna crkva sa zapadnom izmiri i da se ono sveto jedinstvo, 
koje je Isusu u posljednjoj njegovoj molitvi toliko na srcu ležalo, opet 
izmedju njih povrati. Pristojno je, braćo moja i ja želim, da se i mi u 
duhu svega onoga, što do sad rekoh, toj svetoj namjeri i tomu pleme- 
nitomu društvu pridružimo. Ja sam u tu svrhu osobitu zakladu osnovao, 
po kojoj će se svaki mjesec barem jedanput u sjemenišnoj crkvi pred 
oltarom neoskvrnjenoga začeća Gospinoga u prehvaljenu svrhu sv. 
misa pjevati i u njoj se za povratak sloge i jedinstva medju istočnom 
i zapadnom crkvom i za slogu i jedinstvo naroda našega ona ista mo- 
litva, koju je negda Isus sim molio, ponavljati i u srce Isusovo pri 
svetoj žrtvi stavljati, da je on opet i opet vječitomu ocu svomu pri- 
kaže, ne bi li se uskorili i uspješili oni putovi svetoga jedinstva, koje 
Bog u svojoj ruci drži, da ih u svoje vrijeme na svoju vječitu slavu a 
na neizmjernu korist čovječanstva na vidik iznese. Ova će se zaklada 
posebnim pismom časnomu svećenstvu priopćiti. Samo se pak po sebi 
razumije, da se spomenuta pobožnost vremenom u stolnu crkvu pre- 
nijeti ima, koja je živi simbol jedinstva svetoga, jer je ona poglavici 
apostolskomu posvećena, jer se u njoj medju simbolima i slikama, koje 
se na život i moć i svrhu sv. Petra odnašaju, zlatnim slovima čitaju 
i srcu kršćanskomu preporučuju riječi: „Ti si Petar i vrhu te stijene 
sagradit ću crkvu svoju i vrata paklena ne će je nikad nadvladati". 

Ovijem dovršujem bratski pozdrav svoj u oči sv. korizmenoga 
vremena, glede kojega ostaju dosadanje ustanove u staroj kreposti 
svojoj. Vas pak, braćo, molim, da se Bogu skupa sa mnom molite, da 



404 ///• Okrufmc*. 

nam da milost, da poteškoće, kbje se dokončanju stolne crkve naše 
put stavljaju, sretno svladamo i da ja barem po vašoj molitvi i ljubi 
vrijedan i dostojan budem, da je na slavu božju i utjehu dobroga pu 
našega posvetim i blagoslovim. 

U ostalom ljubav Boga oca, milost Isusa Krsta i svi darovi Du 
svetoga neka vazda u nama ostanu i po nama djeluju. Amen. 

U D jakovu, dne 20. siječnja 1877. 

! i (Glasnik biskupije djakovačko-srijemske 1877. 6r. 3 s/r. 17—3^ 




2. OKRUŽNICA OD GODINE 1881. 

O SV. ĆIRILU I AETODU. 



Poljubljena u Isusu braćo! 
Mili moj puče kršćanski! 

Ima svetkovini, koje sav kršćanski puk svetkuje. Takve su sve- 
tkovine, koje nam život i otajstva Gospodina našega i neoskvrnjene 
majke njegove Bogorodice u pamet dozivaju. Takve su svetkovine: 
svetkovina sv. Ivana Krstitelja, koji je u utrobi majčinoj posvećen i 
više svakoga ljudskoga stvora osim Majke božje uznesen; svetkovina 
sv. Josipa hranitelja i branitelja Isusova i odvjetnika cijele crkve 
božje na zemlji; svetkovina svih svetih apostola, na kojima je kano 
na čvrstim stijenama polag samoga sebe sazidao i ustanovio Isus sv. 
crkvu, zaručnicu svoju i baštinicu svih onih dobara, koja je on rodu 
ljudskomu priskrbio i cijenom svete krvi . voje na drvetu križa na 
uvijeke zajamčio. Ali polag tih i sličnih općenitih svetkovina ima i 
svaka crkva, svaka biskupija i svaki narod svojih vlastitih svetaca, 
koje osobitim načinom štuje i zaziva. Naša stolna crkva posvećena je 
sv. Petru, poglavici apostolskomu i stožerniku jedinstva crkvenoga, 
što ovdje kod nas jednoj od najprečih potreboća naroda našega od- 
govara. Naša biskupija srijemska, koja je apostolskoga izvora, po- 
svećena je danas sv. Dimitriji, koji ugledom svojim staromu gradu 
Srijemu istisnu ime rimsko i nadjenu ime svoje, to jest ime Mitrovice. 
Naša prastara biskupija bosanska posvećena je staromu proroku Iliji, 
što je znak, da smo mi od starodavnih vremena bivali u pobližoj svezi 
s istokom, koji s punim pravom sv. Iliju osobitim načinom štuje i za- 
ziva. Isto to valja i o raznim narodima. Jedan narod štuje s osobitom 
pobožnošću sv. Stjepana i Ladislava, drugi sv. Severina i Leopolda, 
treći sv. Vaclava i Ivana Nepomuka, četvrti sv. Kazimira i Stanislava, 
peti sv. Nikolu i Savu; a ukupni narod slavenski štuje i zaziva sv. Ći- 
rila i Metoda, o kojima se s punim pravom reći može, da su slaven- 
skomu narodu to isto, što su cijelomu kršćanstvu sv. apostoli Petar i 
Pavao. 



406 ///• Okrutnu*. 



Žalibože mi osobito katolici Slaveni nismo đo najnovijega vre- 
1 mena za to toliko marili. Žalibože nas je i s te velevažne strane zauzela 

i neka nemarnost, po kojoj se rado za tudjim povadjamo, a na svoje, 

ma kako sveto i plemenito bilo, zaboravljamo; kobna nemarnost, po 
j kojoj skoro nimalo ne hajemo za ono sveto otajstvo budućnosti, na 

' koje nas je božja providnost očevidno pozvala i na koje bismo, da se 

; čim prije ostvari i ispuni, sve moći duše i srca našega upraviti morali. 

I Ali hvala Bogu i u tom obziru stvar je od nekoga barem vremena i 

medju nama na bolje krenula. Čini se, da smo se već i mi Slaveni od 
i dubokoga svoga sna i nemara probudili; čini se, da smo se i mi već 

jednom osvjedočavati počeli, da je život ne samo pojedinca, nego i 
; cijelih naroda plemenita borba, i da se viši ciljevi ne samo ne- 

ki umrloga, nego i zemaljskoga života sanio cijenom sveudiljne muke i 

i sveudiljne žrtve postići mogu. I nama već i u javnom i u obiteljskom 

životu pred očima lebditi počinje ona vječita istina, koju Gospodin 
1 naš i Spas naš izusti divnom prilikom slugi, kojima povjeri blago svoje 

i darove svoje; pak oni samo vladaju i uživaju, koji se blagom tim i 
darovima vjerno i pomnjivo poslužiše, dočim je nemarni sluga samoga 
sebe na tmine, ropstvo i svakovrsno zlo odsudio, kad je od samoga 
nekakova straha i predanja povjereno si blago u zemlju zakopao. 
„Ejicite eum, veli o njem Pismo, in tenebras exteriores, ibi erit fletus 
et stridor dentium" (Bacite ga u tmine vanjske, gdje će biti plač i 
škripnja zubi). To su oni mlitavci i traljavci u svakom narodu, koji 
u vječitom strahovanju život provode, koji nijedno pitanje, o kom je 
vijećati i odlučiti, do dna ne prouče, koji skrstiv ruke uvijek i uvijek 
od slijepoga nekoga udesa i Bog zna od kakvih izvanrednih slučajeva 
spas i slobodu naroda svoga iščekuju. Ti su, koji se kršćanstva odrekoše, 
koji bi narod na smrt i tmine i svakovrsnu nevolju na uvi jeke samo 
zato odsudili, da u miru i raskošju, u časti i vlasti korist svoju uživaju. 
Hvala Bogu, kako rekoh, stvar je i medju nama ponešto barem na 
bolje pošla. Zato evo već od nekoliko godina i biskupi i svećenici naši 
trude se i napinju, da se naš narod privikne obazirati se više nego do- 
sele na svete svoje odvjetnike i apostole Ćirila i Metoda i da ih pom- 
njivije i u nuždama svojima zaziva; a hvala Bogu, dobri puk naš i u 
tom obziru ko i u svakom drugom rado pristaje uza svete i plemenite 
namjere svećenika svojih. A bit će to u buduće još i obilnije i plodovi- 
tije, budući da je prošla godina i svećenicima i kršćanskomu puku na- 
šemu u tom pravcu novu i svetu pouku i ponuku donijela. 

Medju najvažnije, to jest i najutješljivije dogadjaje prošle ove 
godine brojimo s punim pravom ono dobročinstvo i onu blagodat, 
koju je cijelomu Slavenstvu sv. otac papa Leon XIII. u velikoj dobroti 
i očinskoj ljubavi svojoj prikazao, kad je osobitom okružnicom odredio, 
da se svetkovina svetih naših apostola Ćirila i Metoda po svem svijetu 
s većom i sjajnijom svečanošću nego dosele obavlja i slavi. Ovo se dašto 
uopće svih Slavena, ali osobito nas katolika tiče, koji u sv. ocu papi 
štujemo ne samo onu svetu ljubav i dobrotu, koju on prama nama iz 
samoga srca Isusova crpe, nego ujedno i onu vrhovnu moć i oblast. 



2. Okružnica od g. 1881. o sv. JČirilu i Mttodu. 407 

po kojoj se sveta vjera i sveto jedinstvo u crkvi božjoj čisto i neoskvr- 
njeno čuva i crkvene vlasti onim redom i zakonom vrše, koji namjeri 
Isusovoj i neumrlomu zvanju svete majke crkve odgovara. Ja sam se 
na tom daru sv. oca jur srdačno i umiljato u ime svoje i cijele biskupije 
zahvalio; a važni odgovor, koji sam u tom obziru dobio, smatram kao 
osobiti dar milosti, kojom me dobri Bog nuka i hrabri, da sto i sto 
briga i muka, koje je danas u svetom zvanju podnašati, ustrpljivije i 
skrušenije podnašam. Hvala vječita na tom daru najprvo Bogu, a onda 
i sv. ocu papi! Ovo je takodjer uzrok, da sam predmetom ovogodiš- 
njega svoga lista na dobri puk i svećenstvo svoje odabrao divnu okruž- 
nicu sv. oca pape Lava X 1 1 1., to će reći : 2 i v 1 s v. Č i r i 1 a i Me- 
toda i razlog, zašto ih osobitim načinom štovati 
i zazivati i m a m 0. To je, mislim, u očigled hvaljene papine okruž- 
nice sveta dužnost svakoga katoličkoga biskupa, koji medju Slavenima 
sveto svoje zvanje obavlja. U tom obziru sama nam se po sebi nameću 
nekoja pitanja, ko na priliku: Koji je bio mediu nama Slavenima po- 
glaviti smjer djelovanja apostolskoga svetih ćirila i Metoda? Što se 
mi osobito iz svetoga života njihova naučiti, što u djelima i životu 
našem potvoriti imamo? Koja je nakana svete božje providnosti, kad 
danas osobitim načinom medju Slavenima probudjuje i širi svetu uspo- 
menu naših apostola Ćirila i Metoda, i kako se mi svi Slaveni bez 
razlike imamo toj svetoj božjoj nakani odazvati? Dašto da su svjeti 
božji nedokučivi i da umu čovječjemu nije dano točno označiti čas i 
uru onoga otajstva milosti, koje je vječiti otac samomu sebi pridržro. 
Ali ipak ako se jednom potanko ispita i prouči apostolski život svetih 
naših apostola Ćirila i Metoda i ako se drugom obazremo na svečanu 
riječ vrhovnoga pastira u stadu Gospodnjem na današnja tršenja Sla- 
vena i na poglavitu njihovu nuždu, da svrhu Bogom opredijeljenu po- 
stignu, tada ne može biti dvojbe, da se božja providnost uspomenom 
svetih naših apostola Ćirila i Metoda u ovo naše doba poslužiti kani, da 
Slavene ponuka i opomene na sveto jedinstvo u vjeri i crkvi, koje je 
Bog sam vječitom podlogom učinio one bratske ljubavi i sloge, one 
odvažnosti i odlučnosti, bez koje se ništa važnijega na ovom svijetu 
postići ne može. Pak budući da se upravo proti tomu svetomu je- 
dinstvu danas silno odasvuda nasrće i predsude šire, ko da je ono 
slobodi i napretku narodnom i svim posebn m željama i namjerama, za 
kojima svaki narod s punim pravom teži, protivno, želi providnost 
božja svečanijom uspomenom svetih naših apostola dokaz i primjer 
svim Slavenima pružiti, da se jedinstvom svetim u crkvi božjoj kano 
darom Bogom danim u ništa ne dira, što je narodu ikojemu prirodjeno 
i omiljelo, nego upravo protivnim načinom da se i sloboda i napredak, 
narodni, da se svi narodni običaji i sve pravedne narodne težnje vrhu- 
naravnom nekom moći po jedinstvu crkvenom okrepljuju, opleme- 
njuju i na postignuće viših ciljeva upućuju. 

Evo smjera, kojim mislim promatrati okružnicu sv. oca pape ili, 
što je posve jedno: život i apostolsko djelovanje svetih naših apo- 
stola Ćirila i Metoda. Pokazat ću naime: 



408 / ^ / - Okrufmcs. 



I. Kako su sveti naši apostoli Ćiril i Metod pripovijedajući i ši 
sv. vjeru Isusovu međju Slavenima — - na što ih je Bog već prvim 
četkom života njihova opredijelio — cijelom dušom i srcem po, 
vito za jedinstvom svetim u crkvi božjoj težili i tijem svima nama 
mjer ostavili, koji slijediti imamo. 

II. Kako su sveti naši apostoli upravo u tom svetom jedins 
uvijek tražili i našli svaku potporu i obranu proti progoniteljima i 
pasnicima svojima; kako su u tom jedinstvu uvijek tražili i našli pn 
jamstvo za posebna prava, posebne povlasti i obrede, koje su u sv 
crkve medju Slavenima uvadjali, što je i opet nauk i opomena svi 
nama, da u istom tom jedinstvu tražimo utočište za sve posebne i 
rodne naše želje i težnje. 

I. 

Sveti naši apostoli Ćiril i Metod cijelim svojim apostolskim d 
lovanjem medju Slavenima poglavito su za tim išli, da se jedinstvc 
crkvi božjoj ukorijeni i sačuva. Velim: jedinstvo, koje je najbitnij 
najsjajniji značaj crkve Isusove na zemlji, jer ne može biti dvojbe, 
je vječito slovo božje, Isus spas naš poglavito za to čovjekom post; 
da cijelo pokoljenje ljudsko u jednu svetu obitelj, u jedno otajstve 
tijelo pretvori, komu on na uvijeke glavom, svećenikom i spasitelji 
ostaje. Ta je sveta misao i nakana poglavito božanstvenim srcem n 
govim zavladala, kad nas je sve na drvetu križa cijenom svete krvi < 
kupio, posvetio, pobratio i na novo kano djecu božju pod okrilje v 
čiioga oca svoga postavio. Zato u molitvi divnoj, koju u oči muk 
smrti svoje na oca svoga kod Iv. na pogl. 17. upravlja, iz sve di 
svoje prosi i vapije: „Daj, vječiti oče, da se nijedan od onih, koje s< 
posvetio i u milost tvoju povratio, ne izgubi, nego da se svi spasu os 
jući vazda medju sobom jedni, ko što si ti, oče moj, bićem, moći i slavo 
sa mnom uvijeke jedno". Zato sa crkvom, otajstvenom zaručnice 
l svojom, na uvijeke ostaje Isus (Mat. 28.) Ostaje sa svetim srcem i 

\ F ljubavlju svojom, ostaje sa svima otajstvima svete muke i smrti svo 

j | tako da sa sv. apostolom Pavlom svi s ushićenim srcem zavapiti n 

} ; žemo: „Isus danas, sutra i na vi jeke". Zato svetu crkvu svoju p 

spodablja Isus divnoj kući na vrhuncu gorskom, koju svatko živ ug 
dati, svatko u nju uljesti, svatko u njoj utočište od onih zala, koja 
na ovom svijetu tište, tražiti ima. U toj nebeskoj kući mir i pokoj v 
čiti vlada; u njoj se jedino nalazi božja izvjesnost glede neumrla 
naše, u njoj sva uda obitelji na jednu svetu svrhu smjeraju, u njoj 
jedni apostoli, drugi proroci, treći naučitelji i t. d., da pod blagi 
ugledom glavara i ključara kućnog o tom jednodušno rade, da se sva 
raskol iscijeli, da ukućani ne budu kano djeca, koja se za svakim v 
trom povadjaju, nego da dospjevši do zrelosti dobe Isusove u jedri 
se vjeri i svetoj ljubavi slože i sjedine, ter u svakoj kreposti, svetost 
pravednosti napreduju. Zato Isus crkvi svojoj nalog daje, da od da: 
do dana sve više materinsko svoje krilo širi i u naručaj svoj nove i no 
narode prima, dok ne dospije ono sveto i sretno vrijeme, kad se bu 



\ 



i 
i 



2. Okrufnua od g. 1881. sv. drilu i Metodu. 409 

cijelo pokoljenje ljudsko pretvorilo u jedno stado pod jednim vrhov- 
nim pastirom, što je posljednji cilj svetoga otkupljenja našega i svete 
crkve božje na zemlji. 

Evo svete i božanstvene svrhe, na koju je Bog opredijelio svete 
naše Ćirila i Metoda, kad ih je na zvanje apostolsko medju Slavene 
pozvao; pak čudnovata stvar, ne samo svaki korak njihovoga apo- 
stolskoga djelovanja medju Slavenima na to smjera, nego takodjer i 
sve okolnosti njihovoga života prije došašća njihova medju Slavene. 
Tri ću samo slične okolnosti iz te dobi njihovoga života navesti, i to 
prvo, da su u Solunu rodjeni, koji je tada drugo mjesto za Carigradom 
u europejskom dijelu istočnoga carstva zauzimao, u Solunu velim, za 
kojim se i danas vas skoro svijet otima, jerbo će on po divnom polo- 
žaju svom na zaljevu Egejskoga mora prije ili poslije znamenit dio 
stare važnosti i slave Carigradu oteti, kad to jest postane cijelomu za- 
padu Europe najprečom i najkraćom cestom i ishodištem u istok i 
Indiju. Ali se mi, koji stvari ovoga svijeta s višega gledišta smatramo, 
Solunu s drugih razloga klanjamo, i to zato što je negda u njem bivao 
sv. Pavao apostol, koji je dvije divne poslanice na Solunjane pisao, 
koje još i dan danas u našem Sv. pismu sa pobožnošću čitamo; zato 
što je u njem sveti naš Dimitar živio, kad je kano namjesnik carski 
Ahajom vladao, — - što je u njem za vjeru Isusovu krv svoju prolio i 
mučdnikom postao; što se u njem još i sad nalazi prelijepa bazilika sa 
pet ladja na čast i poštenje sv. Dimitra negda podignuta, danas žali- 
bože turska džamija, u kojoj se po svoj prilici nalazi sv. tijelo Dimi- 
trovo; što je još u prastaro doba iz Soluna u naš Srijem prenesen i u 
prvostolnoj crkvi sv. Dimitra sahranjen plašt krvlju našega mučenika 
označen i posvećen. Ali vrhu svega toga mi se poglavito zato Solunu 
klanjamo, što je u njem prije 1000 od prilike godina rodjeno dvoje 
braće, sveti naši Ćiril i Metod. Trag pak božje providnosti u tom leži, 
što su odnošaji grada Soluna onda od prilike oni isti bili, koji i danas. 
Grad je bio grčki ; govorilo se u njem helenski, ali bilo je u gradu, bilo 
je osobito oko grada veliko mnoštvo Slavena, koji u neprekidnoj i 
svakidanjoj svezi sa gradom samim živješe; po tom naši sveci bijahu 
poreklom Grci i govorahu grčkim jezikom, kojim se tada dospijevalo 
do svakoga znanja i umjenja na ovom svijetu, ali govorahu ujedno od 
malenih nogu i slavenski, što je bezuvjetna nužda bila, ako se je mi- 
slilo, da danas sutra sveto apostolsko zvanje medju Slavenima plo- 
dovito obavljaju. Ne može bo poslenik apostolski biti bez potpunoga 
znanja jezika narodnoga; jer ako je Gospodin negda čudom dar jezika 
apostolima poklonio, da svemu svijetu razumljivi budu, poslije apo- 
stolskih vremena naravnim je načinom svakomu svećeniku znati pot- 
puno jezik stada svoga, a u zao čas pastiru, koji bi se usudio i 
bez toga breme zvanja apostolskoga na se naprtiti i muče ga bez govora 
i nauka obnašati. Osim toga valja pastiru u sredinu stada svoga do- 
nijeti srce i ljubav slično srcu i ljubavi Isusa, koji više Jerusolima 
gorke suze prolijeva, što tvrdokorno oklijeva staviti se pod okrilje 
njegovo; koji na drvetu križa, kad za vas svijet umire, s osobitom se 



410 ///• Okružnice. 



i molitvom za nesretni narod svoj na vječitoga oca svoga obraća. C 

se pak samo tada postići dade, ako su svećenici iz naroda samoga | 
nikli; ako jezik njegov i sve nužde njegove poznavaju; ako su se s nj 
u svem tako rekav srasli; ako iste rane i nevolje njegove obljube, 
ih tijem sigurnije izviđaju; ako se njegove zapuštenosti ne stide; 2 
se raznih napadaja na njega ne plaše i ako su u svakoj nezgodi p 
pravni biti za njega žrtvom i prokletstvom, ko što svećenike na 
svetim primjerom svojim nuka veliki apostol naroda. 
, EVo okolnosti, u kojima je providnost božja odabrala narodu si 

venskomu apostole svoje. I jedan i drugi njih od malih nogu svoj 
poznavali su i obljubili su narod slavenski. Stariji brat Metod bio 
/ zbog izvanrednih sposobnosti svojih još u mladosti svojoj izabran str 

,- tegom iliti vladarom jednoga dijela Slavena, koji u okolici Soluna i 

vljahu, kojom je prilikom bez dvojbe još pobliže upoznao i obljub 
blagi i krotkoćudni narod slavenski. Ovo je medjutim mjesto ubr: 
sveti naš Metod zamijenio svećeničkim i redovničkim zvanjem u s; 
moći gore olimpijske. A mladji brat Konstantin bio je divnoga uma 
mladić velike učenosti, vrli poznavalac ne samo zapadnih, nego mnogi 
takodjer i istočnih jezika. Znamo pak iz nedvojbenoga izvora, da 
boraveći jednom neko vrijeme u Hersonu, to jest od prilike u dana 
,■ njem Sevastopolju, naišao na starodrevni rukopis slavenski sa o< 

■ t lomcima Sv. pisma, koje je proučio i tom se prilikom i jeziku rusk< 

[ slavenskomu privikao. Medjutim i mladji brat istodobno od prilil 

\i I sa starijim bratom posveti se u Carigradu zvanju svećeničkomu i r< 

■j j dovničkomu, odbivši od sebe sve i najsjajnije ponude svjetskih časti 

1 odlikovanja. 

Druga okolnost, u kojoj se očevidno trag božje providnosti gl< 
dom na buduće zvanje naših apostola očituje, jest, da su naši aposto 
poslani carem, da na hersoneskom poluotoku na vjeru Isusovu obral 
Kozare, narod čudo-tatarski, pronašli tijelo sv. Klementa. Tiče se t 
ponajviše mladjega brata, komu je učenost, mudrost, odvažnost i pn 
j J • nicavost duševna u svima općenitim stvarima, dok je živio, prvo mjest 

označila. Znao je sveti naš čiril iz stare povijesti, da je sveti Klemer 
braneći postojano i odvažno vjeru Isusovu carem Trajanom u prc 
gonstvo odbijen bio; znao je, da je nastavljajući i poslije sveto zvanj 
svoje istim carem na smrt odsudjen i kamenom vratu u more strme 
glavi jen bio; znao je, da su tadašnji kršćani svete moći Klementov 
pronašli i na obližnjem nekom otočiću sahranili. To sve znajući sve* 
Ćiril upotrijebi vrijeme svoga boravljenja u Hersonu, da potraži 
iznadje tijelo Klementovo, što mu putem što starih izvornika što iu 
menih predaja zaista'i za rukom podje na veliku svoju i brata Metod 
utjehu, a na neizrecivo veselje ondašnjega puka kršćanskoga. Od tad 
su te svete moći Klementove nerazdjelive pratilice naših svetih apc 
stola posvuda postale. Ako se pak pitamo, tko je sv. Klement bio, ond 
nam povijest odgovara: sv. Klement, član odlične obitelji rimske 
učenik je bio Petrov i njegov treći na prvostolnoj rimskoj stolici na 
sljednik. Kano takvi pisao je dvije divne poslanice na Korinćane nali] 



i* 



2. Okružnica od g, i88x. o sv. Čirilu i Metodu. 41 1 

onima, koje je malo prije njega sv. Pavao na iste upravio. Njega sv. 
lrenej u zborniku svom rimskih prvostolnika kano četvrtoga poslije 
sv. Petra navadja. Taj zbornik uščuvalo nam je do dan danas vrijeme 
u velevažnoj Irenejevoj knjizi o krivovjerstvu, u kojoj izmedju ostalih 
uči, da se crkvi rimskoj radi prvostolništva njezinoga sve na svijetu 
crkve pokoriti i da se na nju vazda u svima svojim nuždama obraćati 
moraju: ,,Ad quam, scilicet ecclesiam Romanam, propter potiorem 
ejus principalitatem omnem convenire necesse est ecclesiam". Kad 
se sada polag svega toga upitamo, zašto su naši sveti apostoli tako 
trudno i pomnjivo moći sv. Klementa potraživali, odgovor je posve 
lak: zato što je Klement bio svet i slavan muž, što je neprestano živio 
u pobožnoj uspomeni svega kršćanstva, ali nada sve zato, što ga je za- 
padna crkva od davnašnjih vremena u najsvetiji dio — kanon — - sv. 
svoje mise skupa sa Linom i Kletom uvrstila; što je nasljednikom bio 
sv. Petra i što je za slobodu crkve i za neodvisnost zvanja apostolskoga 
po primjeru sv. Petra život svoj žrtvovao. Te svete moći imale su po 
božjoj volji našim apostolima posvuda, osobito pak u Slavenstvu, biti 
živim svjedočanstvom one svete ljubavi i odanosti, one pobožnosti 
prema crkvi rimskoj, koju su oni u čistoj i neporočnoj duši svojoj no- 
sili i kano dragocjeni amanet uvijek i uvijek čuvali. 

Treća okolnost, kojom Bog osobitim načinom označuje zvanje 
naših apostola medju Slavenima, jest, da su se oba baš u onaj par u 
Carigradu našli, kad su se u njem strasti i požude najjače raspalile; 
kad je taština i oholost ljudska stožernika i prvostolnika sveopće crkve 
nalik Isusu Krstu u osobiti znak divljega protuslovlja pretvorila (,,Po- 
situs hic in signum, cui contradicetur") ; kad je nerazborito i odurno 
takmljenje u Bizantu najviše o tom radilo, da se u istoku trag zamete 
onoj svetoj predaji, koja se Isusom samim počela, kad je Petra teme- 
ljem i ključarem crkve svoje nazvao i pastvu mu i ovaca i jaganjaca 
u triput povjerio; one, velim, svete predaje, koju svi sveti oci istočne 
crkve izrično priznavaju, koja bi se i danas u svakom kamenu crkava 
bizantinskih odazivala, kada bi u njima riječi i nauci Grgura bogo- 
slova i Ivana Zlatoustoga odjeknuti mogli. Tu svetu predaju priznaju 
i isti početnici nesretnoga raskola, kad se njom kano varkom služe, 
ne bi li svetu rimsku stolicu zaveli, da svetoga i pravednoga patri- 
jarhu svrgne i odsudi, a mjesto njega na patrijaršiju za brzo vrijeme 
od ciglih sedam dana uzdigne i potvrdi svjetovnjaka učena doduše i 
rječita, ali strasna i pohlepna, koji se nije ustručavao požudi svojoj 
za ljubav razriješiti i razdrijeti nešivenu halju Isusovu, što je najveći 
grijeh u crkvi božjoj, koji bi pravi svećenik sto i stoput zalogom očiju 
svojih i žrtvom života svoga otkupiti morao. — Evo u kakovoj su se 
kušnji i napasti nalazili sveti naši apostoli. Znamo pak iz vjerodostojnih 
izvora, da se je pokušalo i naše svece, osobito pak mladjega brata Kon- 
stantina, mudrošću i slavom tada u istoku prvaka, u tadašnji metež i 
vrtlog zavesti. Znamo pače od suvremenika Anastasija, učenoga knjiž- 
ničara vatikanskoga, koji je u Rimu mnogo sa našim svecem općio, 
da je Konstantin naš jednom ljuto ukorio novoga patrijarhu, kad je 



412 



///. Okružnice. 



prigodu tražio, da staroga patrijarhu Ignacija zavede i tobože ka 
neuka osramoti. Iz toga se pak ukora očevidno vidi, da je našem 
svecu sav život i djelovanje Focija, kano okorela pohlepnika, mrza 
i oduran bio. Naši dakle sveci u toj kušnji ostaše čisti, ko što zlato i 
vatri čisto ostaje; pače svi buduči dogadjaji jasno dokazuju, da je Boj 
upravo tom kušnjom u duši njihovoj utvrdio stalnu nakanu, koju si 
oni sa sobom u Moravsku ponijeti imali, da budu dobrotvorni posred 
nici izmedju Slavena i sv. rimske stolice i da cijelomu Slavenstvu oso 
bitim načinom jedinstvo crkveno na dušu i srce stave kano jedini znak, 
u kom sve poteškoće i pogibelji života svoga svladati i sve želje srca 
svoga postići mogu: ,,In hoc signo vinces" (u ovom znaku ćete po- 
bijediti). Tu je svetu zastavu sam Bog usred velikih kušnja u ruke 
naših svetaca postavio, da je vazda širom razvijenu pred očima Sla- 
vena u vis dižu. 

U ovo upravo doba posla vrli knez velike Moravske Rastić poruke 
svoje u Carigrad k caru Mihajlu, da od njega vjerovjesnike isprose, koji 
bi puk njegov u svetoj vjeri okrijepili i potvrdili. Izbor pade na braću 
našu Konstantina i Metoda, koji se rado i iz svega srca tomu zvanju 
odazvaše, jerbo ih je ono imalo odazvati iz vretfe ljudi, koji u zaslijep- 
ljenosti svojoj nipošto ne htjedoše priznati, da sve ono, što se na ovom 
svijetu cijenom strasti i požuda postigne, po nauku sv. Pavla apostola, 
ni smeta ni blata ljudskoga vrijedno nije; koji nipošto uvidjeti ne 
htjedoše, da oholost i nepravda kadšto doduše digne u vis ljude i na- 
rode, ali samo zato, da ih u svoje vrijeme tijem dublje strmoglavi, pc 
onoj staroga mudraca: „Tolluntur in altum, ut lapsu graviori ruanf 
(u vis se dižu, da tim dublje u ponor padnu). Ne ima dvojbe, da si 
sveta naša braća u samoći svojoj čestoput o tom zborili i jade svoj« 
naricali. Mladji je napose po poletnom i pronicavom duhu svom višepul 
starijemu bez dvojbe govorio: „Vjeruj mi, brate, vjeruj, ova država : 
ova crkva, koja se tako korenito pravomu zvanju svomu i strahu bo 
žjemu otudji, u veliku nesreću srnja: a Bog bi dao, da za sobom u ist 
ponor i nesreću ne povuče dobri i blagoćudni narod slavenski, na koir 
bi se tada u punoj mjeri ispunilo onoSv. pisma: Tudjinci zobaše grozd j< 
nezrelo, a naši zubi utrnuše. Znaci božje srdžbe i kaštige jurve se pri 
miču; hajdmo, brate, hajdino u slavenski svijet, kamo nas evo Boj 
zove; radimo, da Slavene u vjeri okrijepimo, da ih vezom zakona bo 
žjega u jedno spojimo, ne bi li ih od zala, koja se zemljacima našim; 
primiču, oslobodili". — Od ovoga časa sav život svetih naših apostoh 
posvećen osta spasu i koristi naroda slavenskoga, poglavito pak tomu 
da se narod slavenski u svetom jedinstvu crkvenom uzdrži i uščuva 

Sad nam je već spomenuti dobročinstvo naših apostola, kojim si 
jedinim, da inih nebrojenih i nije, vječitu zahvalnost i slavu nas Sla 
vena zaslužili. Mladji naime brat čuvši još u Carigradu, da Slaveni do 
sele ni pismena svojih ne imaju, obrete i složi slova slavenska i tim te 
melj položi knjizi i svakomu umijeću medju nama. Što je bijela zor; 
sjajnomu suncu, koje nam svijeti i dani, to je Slavenima ovo Konstan 
tinovo iznašašće, komu jedinomu poslije Boga zahvaliti imaju svi 



2. Okrufnica od g. 1881. sv. Ćirilu 1 Metodu. 41 3 

prosvjetu, u kojoj i danas žive, i za kojom s punim pravom sve više i 
više teže. A premudro je i posve prema volji božjoj radio Konstantin, 
kad je već sad, da se skupa sa bratom na zvanje svoje pripravi, pre- 
vadjati počeo sv. evangjelje u slavenski jezik, č m se je u ime znanosti, 
za kojom su već i od sad i Slaveni poći imali, poklonio vječitomu onomu 
zakonu božjemu, koji veli, da je svake mudrosti početak i temelj strah 
božji. 

Poslije ovih priprava podjoše apostoli naši na opredjeljenje svoje. 
Zaustaviše se jedno vrijeme medju Bugarima na dvoru bugarskoga 
kneza Borisa, koga ako i nisu, ko što bi neki stari spomenici htjeli, 
okrstili i na vjeru Isusovu obratili, ipak su njegovo preporodjenje bez 
dvojbe pripravili i uskorili, a narod bugarski svakako u svetoj vjeri 
potvrdili i ukrijepili. Odovud je put naše svete apostole diljem kroz 
same slavenske narode tja do gornje Moravske vodio, što im je priliku 
dalo narod taj, njegove težnje i običaje još pobliže poznavati, sjeme 
riječi božje posvuda sijati ter si tako prokrčiti put do srca i ljubavi 
one grane Slavenstva, kojoj su se osobitim načinom posvetiti imali. 
Tako sretno dospješe naši apostoli na mjesto zvanja svoga negdje po 
prilici godine 864. Tuj ih pak u glavnom gradu Velehradu i knez Rastić 
i puk slavenski s neizmjernim veseljem i oduševljenjem dočeka. Pak 
ako se pitamo, što je tolikomu veselju i slavlju glavni povod, odgova- 
raju nam stara pisma: povod je tomu, što se je ime i slava naših apo- 
stola već tad po svem svijetu orila; što se je puk slavenski od ljubavi 
njihove, srcem Isusovim posvećene, svakomu dobru, svakoj utjesi i 
svakoj obrani nadao; što je puk čuo, da apostoli naši sa sobom sla- 
venska pismena i slavensko sv. evangjelje nose; što se je znalo, da sveta 
naša braća zbore i govore jezikom ne tudjim i nepoznatim, nego nji- 
hovim vlastitim, koji od srca i duše do srca i duše dopire; poglavito 
pak zato, što je i knez i puk čuo i znao, da naši sveti apostoli nose sa 
sobom moći sv. Klementa, sluteći u duši svojoj, da te svete moći pape 
mučenika imaju glavni cilj njihova boravljenja i djelovanja medju 
Slavenima označivati. — Od proljeća godine 864. pa do jeseni godine 
867., to jest do polaska svoga u Rim, ostadoše i poslovaše sveti naši 
apostoli u Moravskoj s takvim plodom i takvim načinom, da postaše 
upravo divnim uzorom svakomu svećeniku, koji misli ime apostolskoga 
svećenika zaslužiti i izvorom vječitim svake sreće i svakoga napretka 
postati. 

Poglavita briga naših svetih apostola u Moravskoj bila je, da do- 
maće svećenstvo za Slavene odgoje, koje bi, i naravnim i vrhunaravnim 
vezom sa narodom svojim spojeno, pripravno vazda bilo svakoj se 
njegovoj nuždi i nevolji drage volje odazvati i krv svoju po primjeru 
svetih apostola za spas braće svoje proliti. Ovo je sveto načelo Isus 
sam primjerom svojim potvrdio, kad je apostolima, koji su ime njegovo 
po svem svijetu nositi imali, dar jezika poklonio. Bez ovoga načela u 
životu i crkvi ne ima ni u jednom narodu pravoga i stalnoga napretka 
u vjeri i kreposti kršćanskoj. Ova nam se sveta istina u ovim stranama 
osobitim načinom nameće, jer bacimo li oko na obližnji naš jug i upi- 



i 

V 



9 



ii 



l$» 



414 ///. Okrutnu*. 



tamo li se, zašto se je vjera kršćanska u Bosni i Hercegovini podobro 
uzdržala, a zašto je malo dalje tamo i na jednu i na drugu stranu po- 
dobro stradala, onda ne ima dvojbe, da se je vjera kršćanska u Bosni 
i u i Hercegovini uzdržala i uzmnožila brigom i zaslugom domaćih sve- 

jj ćenika, i da je dalje tamo na manjak pošla s nestašice narodnoga sve- 

jj ćenstva. — Ah braćo moja, svećenici bosanski ! Znam ja, da vi ljudske 

f hvale ne tražite, ali kad ljudi, koji vas ne poznaju, i ovako i onako o 

* vama sude, dopustite, da svoju o vama i ja reknem, koji vas od ma- 

5 lenih nogu poznajem, koji sam prije trideset od prilike godina vašega 

{ slavnoga biskupa Marijana redio, koji sam dvadeset i pet godina du- 

hovnu vašu mladež ovdje na srcu svom grijao. Znam ja, braćo, da svi 
I mi na sebi nosimo trag onoga izvora, iz kojega proistječemo, i onih 

i okolnosti, u kojima živimo. Tko ovo uvažiti ne zna, taj nek muči, 

$ jerbo mu sud nikada pravedan biti ne može. Znam ja i oplakujem skupa 

J s vama sve mane i nedostatke naše i vapijem Bogu, da ih on sam po- 

f pravi, da nas same kori i mori, a svaku štetu od puka našega odvrati; 

/| ali znam ja i to, da je bilo medju vama uvijek i do najnovijega 

1* vremena svećenika, koji su za svetu vjeru i za puk svoj sve svoje žr- 

) tvovali i krv svoju rado prolili. Dašto, vi živite u tihoći i zabiti; zato 

svijet o tom ništa ne zna; ali se nadam, da tijem više to zna i cijeni 
Bog sam i da će blagosloviti njivu krvlju tolikih svetih i revnih posle- 
nika natopljenu; znam ja, da je uvijek bilo i da i danas ima velikom 
j većinom medju vama svećenika, koje prava učenost i pobožnost odli- 

kuje, koji zadaću svoju dobro shvaćaju, koji revno i plodonosno u vi- 
nogradu Gospodnjem posluju i imenu svećeničkomu u svakom obziru 
na čast i poštenje služe; znam ja, da kršćanstvo u Bosni i Hercegovini 
hvala Bogu svakim danom raste, a rekli ljudi strani što im drago, 
znam, da se puk naš tamo dobrotom, pobožnošću, čistoćom i radi- 
nošću odlikuje, a to će i pred Bogom i pred svijetom bosanskomu sve- 
ćenstvu najboljim opravdanjem i najčistijom slavom ostati. Samo, 
*, braćo, dajte, da i u ovo najnovije doba sve sile svoje uspregnemo, da 

j j narodu svon:u otac i majka budemo i da ga od onih pogibelji, koje mu 

danas prijete, oslobodimo. Danas je do nas možebiti više nego igda, 
da i one, koji su proti nama, prisilimo, da se pred značajem našim i 
pred svećeničkim radom našim poklone. Što se pak mladeži bosanske 
tiče, preporučimo je zatočištu svetih naših apostola, koji su negda 
toliko o tom radili, da Slavenima narodno svećeništvo u samom domu 
njihovom odgoje; preporučimo je sv. Cirilu i Metodu, jeda bi joj se 
Bog smilovao, da se ne sili povlačiti se u tudjinstvu od nemila do ne- 
draga, nego da pod blagim okriljem svojih vlastitih otaca i svoje domaće 
braće do potpune zrelosti svećeničke dobe ostanu. Siliti mladež, da se 
iz svoga vlastitoga doma seli, znači kadšto sijati u srcu njezinom odur- 
nost, da se prije ili poslije mržnja žanje. Kad mladež do potpune zre- 
losti jednom doraste, tada nek u ime božje ide po svijetu ko pčela po 
cvijetu i nek iz tudjih izvora crpe duševno blago na korist svoju i naroda 
svoga. Tijem će se u njoj srce širiti i na štovanje i ljubav naprednijih 
naroda buditi. 



2. Okrufmca od g. 1881. sv. Ćirilu t Metodu. 415 

Ovo je duh, u kom su sveti naši apostoli u Moravskoj radili ; zato 
su narodne škole posvuda otvarali i mladež u njima sami podučavali, 
zato su prevod Svetoga pisma i liturgičkih knjiga u narodni jezik revno 
nastavljali, zato su se istim tim jezikom r.e samo u tumačenju svetoga 
evangjelja i riječi božje, nego i u samoj liturgiji t. j. službi božjoj po- 
služivali, a tim su upravo polučili, da se je narod iz svega srca i iz sve 
duše svetoj vjeri i kreposti kršćanskoj priljubio. I to nam slavenskim 
svećenicima iz djelovanja svetih naših apostola primjerom vječitim 
služiti ima, što su oni iz svih sila nastojali, da se medju Slavenima 
svetost i nerazrješivost ženidbene sveze kao oči u glavi čuva, što je 
svakomu narodu jedini izvor pravemu životu i napretku koli u obi- 
telji toli i u državi. I u toj velevažnoj struci voljeli su naši apostoli 
povesti se za strožim zakonom zapadne, nego za slabijim i popust- 
ljivijim običajem istočne crkve. 

Kad čovjek ovo sveto i plodonosno djelovanje naših apostola pro- 
motri, rekao bi, da bi to moralo svakomu ljudskomu srcu na veselje 
i utjehu služiti; ali ljudi ostaju uvijek ljudi, ter se žalibože čestoput i 
u najsvetiju stvar uplete zloba i zavist ljudska. Upravo to, što bi hvalu 
i općenitu slavu proizvesti moralo, posta povodom raznih osvada i 
kleveta: da strani došljaci srpom svojim u tudju žetvu zasežu i puk 
od zakonitih svojih vodja odvraćaju; da svete jezike preziru, a loši 
neki i barbarski jezik čak i u crkvene obrede uvadjaju; da se raznim 
novotarijama pak i samim krivovjerstvom služe, da puk zavedu i u 
svoje mreže zapletu, i tako dalje. Ah kamo sreće da nije i danas sličnih 
osvada i da se ne bi stoko j i naš biskup i sad s te strane potužiti mogao, 
kad ne bi bolje i probitačnije bilo slične pokore u srcu Isusovu za dan 
sudnji sahraniti, kad će Isus rasvijetliti sve tajne tmina i sve svjete 
srdaca, da bude svakomu po djelima i zaslugama njegovima; a to tim 
većma, budući da dobri Bog takovom upravo borbom običava ljude 
kušati, značaj njihov krijepiti, cijenu kreposti njihove dizati i tajne 
svetih svojih namjera otkrivati. Tako se upravo dogodi i našim apo- 
stolima, koji su povodom tih osvada u Rim pozvani. Pa kad se čovjek 
upita, tko i zašto naše apostole u Rim poziva, kud i kamo naši apostoli 
teže, da mir i obranu nadju, onda je jasno, da su apostoli naši Bogom 
opredijeljeni, da narod slavenski sa stožerom jedinstva crkvenoga na 
uvijeke spoje i sljube. Poziva naše apostole u Rim sv. otac papa Ni- 
kola I., muž osobitoga oštroumlja i značaja, koji u plemenitoj duši 
svojoj velike namjere snuje glede južnih i zapadnih Slavena, koje tada 
jedino povijest pobliže poznaje. Čuo je papa osvade i pogrde, koje se 
na naše apostole bacaju, ali je ujedno čuo i hvale njihove ter zna, da 
su hvale zaslužene, a osvade izmišljene. Poziva ih papa k sebi, ne da 
ih sudi i kori ili da se s njima pravda, nego da ih okrijepi, da ih utješi 
i da se s njima slavenskim stvarima posavjetuje, napose pak, kako 
bi se od Slavena uopće, a posebice od Bugara odvratila pogibelj, da 
se u mreže bizantinske ne zapletu. Radilo se naime u to doba o tom, da 
Grci glede južnih Slavena, napose pak glede Bugara potvore onu pre- 
vrtljivost i šegavost, s kojom su negda oci njihovi grdno kljuse u ne- 



416 



///. Okrufmcs. 



II 









sretnu Troju uveli, da je razore i utamane, što je velikomu rimsk 
piscu glede prevrtljivca, koji je Trojance na to naveo, izbilo iz 
usklik: ,,Et ab uno disce omnes", što će reći: kakvi jedan, takvi 
U tom važnom poslu nitko nije mogao zrelije i nadležnije Rimu 
zboriti nego naši apostoli, koji su Bugare od djetinjstva poznav 
njihovo povjerenje uživali, koji su nedavno u dvoru bugarskoga ki 
Borisa dulje vremena boravili i svetu vjeru pripovijedali. 

Slavensko i bugarsko je pitanje u to doba papi Nikoli I. r^ 
brigu zadavalo, a u odgovorima njegovima na pitanja bugarska o 
vaju se bez dvojbe umni i prokušani svjeti naših svetih apostola, 
odgovore na pitanja bugarska sačuvalo nam je hvala Bogu vrije 
Oni su divni spomenik mudrosti, umjerenosti i ljubavi rimskih pa 
komu se s punim pravom vas svijet, osobito pak mi južni Slaveni 
boko pokloniti imamo. U njima sv. otac papa Nikola I. za hiljadu 
dina prelazi i nadmašuje svoje vrijeme. slobodi svijesti i o nači 
kako se imaju pogani na svetu vjeru obraćati, tako divno i uzorito 
vori papa, da bi pred njim tobožnji slobodoumnici danas od stid 
srama zamuknuti i u zemlju poniknuti morali. — Vjera i zakon, 
rijekom uči papa, samo tada pred Bogom i svijetom cijenu imaju, ; 
se polag milosti božje samo na prostoj i posve slobodnoj volji o: 
vaju. Uznike i okrivljenike preporučuje papa blagosti i milosr« 
kneza bugarskoga učeći i opominjući, da se zakonu doduše zadovol 
i svaki zločin i krivica okajati mora, ali uvijek samo tako, da se s < 
žirom na pravo, što ga svakomu na svijetu sveta krv Isusova pruža, n 
veći obzir uzme na poboljšanje okrivljenika i na njegovo izmirenje 
društvom čovječjim; samo se pak po sebi razumije, da se po nai 
velikoga pape sa sužnjima ima bratski postupati, budući da ih je 1: 
cijenom svete smrti svoje na drvetu križa najprvo u braću svoju 
po tom i u braću gospodara svojih pretvorio. U kaznenim istraga 
svako mučenje i svako silovanje sa svom odlučnosti velike duše sv 
odsudjuje papa i proglašuje, da je svako silovito priznanje posve 
valjalo i ništavo; što se pravim čudom priznati mora, ako se u ot 
uzme vrijeme, u kom papa govori. Sto je i više takvih papinih odgov< 
na pitanja bugarska, pak bih ih sve do jednoga proći morao, da i 
hovu mudrost i umjerenost skupa sa shodnosti njihovom za danas 
naše okolnosti dovoljno označim. Dosta je opaziti, da mi Slav 
uopće, a napose pak da mi južni Slaveni u velikom papi Nikoli I. va3 
ljubiti i Štovati imamo pravoga oca i prijatelja našega, koji je važn 
pitanja slavenskoga potpuno shvatio i koji je iz sve duše i iz svih i 
nastojao, da nas od onoga jaza odvrati, koji je tada pod nama zj 
počeo. Žalibože nije to njemu, nije našim apostolima za rukom po* 
ali se strpimo i umirimo, jer pod svetim otajstvom božje milosti 
gubi se nijedno plemenito tršenje, nego čeka, ko što Pismo govori, 
čas i uru svoju, koju je vječiti otac naš sebi samomu pridržao. Meni 
čini, da ta ura sad već kuca, jer se i mi već buditi počinjemo i jer n; 
je dobri Bog u Lavu XIII. na stolici Petrovoj uskrisio novoga Nikolu 
koji nas iskreno ljubi i brani i koji važnost slavenskoga pitanja po: 



2, Okrufnica od g. 1881. o m Ćirilu i Metodu. 447 

shvaća, ko što to svaki redak zlatne njegove posljednje okružnice 
svjedoči. 

Što se pak tiče pitanja, kud i kamo teže sveti naši apostoli, da u 
nevolji svojoj mir i olakšicu nadju, to nam svi onodobni dogadjaji 
jasno odgovaraju : ne obraćaju se na istok, gdje su jur bili živi svjedoci 
onoga nemira i nereda, one strastvenosti i pohlepnosti, koja je imala 
istok od zapada na žalost i štetu cijeloga svijeta otcijepiti; ne obraćaju 
'se na stolicu carigradsku, koja nije smogla ni sjenu jednoga slovca iz 
Svetoga pisma za prvenstvo svoje pokazati, koja za svoje nerazborito 
pregnuće ni razlog apostolskoga izvora navesti ne uzmože, jer ju je 
samo svjetska moć iz taštih obzira, u koje se crkva božja nikad uple- 
tati ne bi smjela, iz ništa svoga podigla i na vrtoglavi vis, s koga je prije 
ili poslije duboko pasti morala, postavila. Ne obraćaju se sveci naši na 
bizantinsku crkvu, koju doduše svatko živ sažaliti, ali ujedno i odsu- 
diti mora, jer je ponajviše ona sama teške one negve i verige sebi sa- 
kovala, u kojima još i danas čami i cvili. Ne obraćaju se sveci naši na 
novi Rim, nego se obraćaju na stari znajući dobro, da je to prestolje 
Petrovo, koje je Isus vlastitom rukom svojom podigao, a Petar po na- 
ročitoj volji božjoj iz Antiohije prenio i krvlju svojom na uvijeke učvr- 
stio. Obraćaju se na nasljednika svetoga Petra, kod koga je ne samo 
zapad, nego i istok vas dosele u svima svojim pitanjima i nuždama 
odgovor, mir i utjehu božju tražio i našao. Obraćaju se pak s mirnom 
dušom i s potpunim povjerenjem, jer vode množinu učenika svojih, 
da ih u Rimu posvetiti i službi božjoj med Slavenima opredijeliti dadu. 
Evo s kakvim duhom i s kakvom namjerom podjoše sveta braća n*ša 
čiril i Metod u Rim k papi Nikoli 1. 

Na putu svom navratiše se u dolnju Panoniju, gdje ih panonski 
knez Kocel u svom dvoru željno primi, da skupa s pukom svojim iz 
usta njihovih slovo spasenja čuje i da im nekolicinu mladih učenika 
pridoda, koji bi se u Rimu redili i za svećeničko zvanje u Panoniji pri- 
pravili. Ovaj put provede naše apostole i kroz gornju posavsku Hr- 
vatsku, tako da smo i mi, ko i svi ostali južni i zapadni Slaveni, glas 
naših apostola čuli i njihovim se nastojanjem u svetoj vjeri okrijepili. 
Dospjeli su pak naši apostoli negdje jeseni g. 867. u Rim, ter se u 
istinu reći može, i svaki će, koji nepristrano suditi zna, odmah pri- 
znati, da ne samo svaki korak naših apostola u Rimu na jednu svetu 
svrhu smjera, nego da i svi dogadjaji, koje izvan moći ljudske sama 
božja volja tom prilikom vrši, na jedno te isto smjeraju, a to je: da se 
dokaže, da naši apostoli o tom sveudilj rade, da narod slavenski svojoj 
brizi povjeren na uvijeke svetoj rimskoj stolici priljube i privežu. Pri- 
spjevši naši apostoli u Rim ne nalaze doduše u životu više velikoga 
pape Nikole I. On je za vrijeme njihova putovanja preminuo. Ali na- 
laze mjesto njega starinu Hadrijana II., koji je ne samo stolicom i 
moći, nego ujedno i duhom i namjerom pravi nasljednik i baštinik 
predšasnika svoga bio. Zato im se pri samom dolasku u vječiti grad 
izvanredna čast iskazuje tim, što im u susret ide neizmjerno mnoštvo 
puka iz svih razreda pučanstva sa samim papom na čelu. Sav je svijet 

27 



I 



416 ///• Okrutnu*. 



t sretnu Troju uveli, da je razore i utamane, što je velikomu rimskomu 

t piscu glede prevrtljivca, koji je Trojance na to naveo, izbilo iz duše 

usklik: ,,Et ab uno disce omnes", što će reći: kakvi jedan, takvi svi. 
U tom važnom poslu nitko nije mogao zrelije i nadležnije Rimu pro- 
jj zboriti nego naši apostoli, koji su Bugare od djetinjstva poznavali i 

[J njihovo povjerenje uživali, koji su nedavno u dvoru bugarskoga kneza 

v Borisa dulje vremena boravili i svetu vjeru pripovijedali. 

jj Slavensko i bugarsko je pitanje u to doba papi Nikoli I. najveću 

ri brigu zadavalo, a u odgovorima njegovima na pitanja bugarska odzi- 

j! vaju se bez dvojbe umni i prokušani svjeti naših svetih apostola. Te 

j i odgovore na pitanja bugarska sačuvalo nam je hvala Bogu vrijeme. 

|! Oni su divni spomenik mudrosti, umjerenosti i ljubavi rimskih papa, 

j komu se s punim pravom vas svijet, osobito pak mi južni Slaveni du- 

!j boko pokloniti imamo. U njima sv. otac papa Nikola I. za hiljadu go- 

! dina prelazi i nadmašuje svoje vrijeme. slobodi svijesti i o načinu, 

! kako se imaju pogani na svetu vjeru obraćati, tako divno i uzorito go- 

's vori papa, da bi pred njim tobožnji slobodoumnici danas od stida i 

1 srama zamuknuti i u zemlju poniknuti morali. — Vjera i zakon, iz- 

rijekom uči papa, samo tada pred Bogom i svijetom cijenu imaju, ako 
se polag milosti božje samo na prostoj i posve slobodnoj volji osni- 
f vaju. Uznike i okrivljenike preporučuje papa blagosti i milosrdju 

; kneza bugarskoga učeći i opominjući, da se zakonu doduše zadovoljiti 

| , i svaki zločin i krivica okajati mora, ali uvijek samo tako, da se s ob- 

* žirom na pravo, što ga svakomu na svijetu sveta krv Isusova pruža, naj- 

^ • veći obzir uzme na poboljšanje okrivljenika i na njegovo izmirenje sa 

društvom čovječjim; samo se pak po sebi razumije, da se po nauku 
velikoga pape sa sužnjima ima bratski postupati, budući da ih je Isus 
cijenom svete smrti svoje na drvetu križa najprvo u braću svoju, a 
po tom i u braću gospodara svojih pretvorio. U kaznenim istragama 
svako mučenje i svako silovanje sa svom odlučnosti velike duše svoje 
odsudjuje papa i proglašuje, da je svako silovito priznanje posve ne- 
valjalo i ništavo; što se pravim čudom priznati mora, ako se u obzir 
/ uzme vrijeme, u kom papa govori. Sto je i više takvih papinih odgovora 

na pitanja bugarska, pak bih ih sve do jednoga proći morao, da nji- 
hovu mudrost i umjerenost skupa sa shodnosti njihovom za današnje 
naše okolnosti dovoljno označim. Dosta je opaziti, da mi Slaveni 
uopće, a napose pak da mi južni Slaveni u velikom papi Nikoli I. vazda 
ljubiti i štovati imamo pravoga oca i prijatelja našega, koji je važnost 
pitanja slavenskoga potpuno shvatio i koji je iz sve duše i iz svih sila 
nastojao, da nas od onoga jaza odvrati, koji je tada pod nama zjati 
počeo. Žalibože nije to njemu, nije našim apostolima za rukom pošlo; 
ali se strpimo i umirimo, jer pod svetim otajstvom božje milosti ne 
gubi se nijedno plemenito tršenje, nego čeka, ko što Pismo govori, na 
čas i uru svoju, koju je vječiti otac naš sebi samomu pridržao. Meni se 
čini, da ta ura sad već kuca, jer se i mi već buditi počinjemo i jer nam 
je dobri Bog u Lavu XIII. na stolici Petrovoj uskrisio novoga Nikolu I., 
koji nas iskreno ljubi i brani i koji važnost slavenskoga pitanja posve 



2. Okružnica od g. 1881. o sv. Ćirilu i Metodu. \\J 

shvaća, ko što to svaki redak zlatne njegove posljednje okružnice 
svjedoči. 

Što se pak tiče pitanja, kud i kamo teže sveti naši apostoli, da u 
nevolji svojoj mir i olakšicu nadju, to nam svi onodobni dogadjaji 
jasno odgovaraju: ne obraćaju se na istok, gđjesujur bili živi svjedoci 
onoga nemira i nereda, one strastvenosti i pohlepnosti, koja je imala 
istok od zapada na žalost i štetu cijeloga svijeta otcijepiti; ne obraćaju 
'se na stolicu carigradsku, koja nije smogla ni sjenu jednoga slovca iz 
Svetoga pisma za prvenstvo svoje pokazati, koja za svoje nerazborito 
pregnuće ni razlog apostolskoga izvora navesti ne uzmože, jer ju je 
samo svjetska moć iz taštih obzira, u koje se crkva božja nikad uple- 
tati ne bi smjela, iz ništa svoga podigla i na vrtoglavi vis, s koga je prije 
ili poslije duboko pasti morala, postavila. Ne obraćaju se sveci naši na 
bizantinsku crkvu, koju doduše svatko živ sažaliti, ali ujedno i odsu- 
diti mora, jer je ponajviše ona sama teške one negve i verige sebi sa- 
kovala, u kojima još i danas čami i cvili. Ne obraćaju se sveci naši na 
novi Rim, nego se obraćaju na stari znajući dobro, da je to prestolje 
Petrovo, koje je Isus vlastitom rukom svojom podigao, a Petar po na- 
ročitoj volji božjoj iz Antiohije prenio i krvlju svojom na uvijeke učvr- 
stio. Obraćaju se na nasljednika svetoga Petra, kod koga je ne samo 
zapad, nego i istok vas dosele u svima svojim pitanjima i nuždama 
odgovor, mir i utjehu božju tražio i našao. Obraćaju se pak s mirnom 
dušom i s potpunim povjerenjem, jer vode množinu učenika svojih, 
da ih u Rimu posvetiti i službi božjoj med Slavenima opredijeliti dadu. 
Evo s kakvim duhom i s kakvom namjerom podjoše sveta braća n*ša 
čiril i Metod u Rim k papi Nikoli I. 

Na putu svom navratiše se u dolnju Panoniju, gdje ih panonski 
knez Kocel u svom dvoru željno primi, da skupa s pukom svojim iz 
usta njihovih slovo spasenja čuje i da im nekolicinu mladih učenika 
pridoda, koji bi se u Rimu redili i za svećeničko zvanje u Panoniji pri- 
pravili. Ovaj put provede naše apostole i kroz gornju posavsku Hr- 
vatsku, tako da smo i mi, ko i svi ostali južni i zapadni Slaveni, glas 
naših apostola čuli i njihovim se nastojanjem u svetoj vjeri okrijepili. 
Dospjeli su pak naši apostoli negdje jeseni g. 867. u Rim, ter se u 
istinu reći može, i svaki će, koji nepristrano suditi zna, odmah pri- 
znati, da ne samo svaki korak naših apostola u Rimu na jednu svetu 
svrhu smjera, nego da i svi dogadjaji, koje izvan moći ljudske sama 
božja volja tom prilikom vrši, na jedno te isto smjeraju, a to je: da se 
dokaže, da naši apostoli tom sveudilj rade. da narod slavenski svojoj 
brizi povjeren na uvijeke svetoj rimskoj stolici priljube i privežu. Pri- 
spjevši naši apostoli u Rim ne nalaze doduše u životu više velikoga 
pape Nikole I. On je za vrijeme njihova putovanja preminuo. Ali na- 
laze mjesto njega starinu Hadrijana 11., koji je ne samo stolicom i 
moći, nego ujedno i duhom i namjerom pravi nasljednik i baštinik 
predšasnika svoga bio. Zato im se pri samom dolasku u vječiti grad 
izvanredna čast iskazuje tim, što im u susret ide neizmjerno mnoštvo 
puka iz svih razreda pučanstva sa samim papom na Čelu. Sav je svijet 

27 



% 



1 1 



418 ///• Okruimcš. 



u Rimu proniknut osvjedočenjem, da su naši apostoli izvanredni ljudi 
da njihovoj nevinosti, pobožnosti, učenosti i zaslugama ne ima prigo 
vora, da njihov dolazak u Rim na više božje svrhe sluti, da se radi ( 
prevažnom djelu posredovanja izmed svete rimske stolice i cijeloj 
Slavenstva, da su oni Bogom opredijeljeni vječiti zatočnici i odvjet 
nici slavenskoga svi eta u crkvi božjoj. Sto u općoj radosti još osobiti 
i papi i puku rimskomu godi, jest, da naši apostoli sa sobom nose tijeli 
sv. Klementa, koga su u Rimu i kano papu mučenika i kano Rimljanin; 
osobito častili i zazivali. Tom prilikom bude tijelo sv. Klementa s ve 
likim slavljem postavljeno u prastaru crkvu sv. Klementa, koja još 
dan danas stoji i ime sv. Klementa nosi. 

Samo se pak po sebi razumije, da su u takvim okolnostima naš 
apostoli u Rimu sve postigli, za čim su težili. Redjeni su i na čast sve 
ćeničku uzvišeni svi učenici, koje su sa sobom u Rim naši apostoli po 
veli i odabrali, da im u djelu apostolskom pomoćnici i suradnici budu 
Prevod liturgičkih knjiga u slavenski jezik odobren je; poraba slaven 
skoga jezika u službi božjoj papom Hadrijanom potvrdjena je; nek; 
barem samostalnost našim apostolima u Moravskoj i Panoniji dragi 
je volje dozvoljena. Ovo je posljednje zahtijevalo, da se ili oba naš< 
sveca ili barem jedan njih na čast biskupsku uznese; a onodobni nan 
spomenici svjedoče, da su oba brata u Rimu biskupi postali, i to naj 
prvo mladji brat Konstantin, za kojim se je kano najučenijim i lake 
najznamenitijim čovjekom svoga vijeka sav učeni svijet u Rimu take 
rekav otimao, da se njegovom mudrošću i njegovim znanjem okorist 
i okrijepi. Osobita je čast našemu Konstantinu u dio pala, Što ga j< 
sam papa Hadrijan II. u staroj vatikanskoj bazilici i na samom pragi 
svetih apostola Petra i Pavla najsvečanije za biskupa posvetio, na 
mjeravajući tijem očevidno pred cijelim svijetom, osobito pak onim 
koji se je našim apostolima tvrdokorno opirao, posvjedočiti, kolike 
čovjeka samoga cijeni, koliko se s njim u svetoj vjeri i ljubav slaže 
koliko sve svete njegove namjere odobrava. Ali je još jedna osobita 
okolnost, koja tomu posvećenju i od strane papine i od strane našega 
apostola viši značaj daje. Tom naime prilikom promijeni naš aposto 
dojakošnje svoje ime „Konstantin" u ,,čiril", koje je do smrti nosio 
Pa ako se pitamo, zašto je papa ovom prilikom ime Konstantinovc 
promijenio, onda odgovor ne može biti dvojben, da je papa tim o na 
čiti htio osobitim načinom i vrijednost čovjeka, koga posvećuje, i cijeni 
;; one moći, koju mu daruje, i milinje one nade i pouzdanja, koje u njega 

li stavlja. To znači po starom običaju u sličnim prilikama promjena 

imena. Zato je Isus, spas naš, upravo tada, kada je poglavicu apo- 
stolskoga svojim namjesnikom i temeljem svoje crkve učiniti htio 
staro njegovo ime „Šimun" u ime „Petar" pretvorio, koji je ime „Petar 
sve do smrti svoje nosio i nosit će ga do vijeka. Zato se upravo i dana! 
svakomu Petrovomu nasljedniku, kad stolicu svoju zauzimlje, inu 
staro promijeni. Kad se pak upitamo, zašto je sveti naš apostol uprave 
ime „čiril" odabrao, onda je odgovor takodjer bezdvojben: zato šte 
je čiril Aleksandrinski u petom stoljeću u sličnim od prilike okolno 



2. Okružnica od g. 1881. o sv. Ćirilu 1 Metodu. 4^9 

stima isto tako odvažno i muževno proti Nestorijancima branio sveta 
prava rimske stolice, ko što ih je proti Bizantincima on sam i stariji 
mu brat Metod branio. Sveti čiril Aleksandrinski trsio se iz sve duše 
postati posrednikom i pomiriteljem izmedju rimske stolice i latinskoga 
svijeta s jedne i izmedju grčkoga naroda i istočnoga svijeta s druge 
strane. Sveta i neumrla zadaća, koju je i naš sveti apostol sebi skupa 
sa bratom svojim prisvajao gledom na svetu rimsku stolicu i latinski 
svijet s jedne i cijeli tada poznati slavenski svijet s druge 
strane. Ali je Bog odlučio, da se od sada toj svetoj zadaći na ovom 
svijetu samo stariji brat kano biskup u Moravskoj posveti, i to ne 
samo s tolikom ljubavlju i revnošću, nego ujedno i s tolikom mudrosti 
i postojanosti, ko da se čini, da se je u blagu i krotku dušu njegovu 
po preminuću Ćirilovu duša bratova nekim načinom prelila. Mladji 
bo brat pedesetoga dana poslije svoga posvećenja 14. veljače god. 
869- prestavi se u Rimu u 42. godini života svoga. Pa kad čovjek sve 
okolnosti te smrti pobliže promotri, onda priznati mora, da je Bog i u 
samoj toj smrti vječiti spomenik svim Slavenima u Rimu podići htio, 
da se Časteći i zazivajući svete apostole svoje uvijek sjete one svete 
misli i nakane, kojoj su oni na ovom svijetu služili, da slavenski svijet 
u jedinstvu sa svetom rimskom stolicom uzdrže. 

Ne ima dvojbe, da je našim apostolima uvijek najmiliji govor bio 
svetom zvanju svom. Toga je srce njihovo prepuno bilo. O tom oni 
medjusobno vazda zbore i vijećaju, kako negda u Bizantu i na puto- 
vanju svom u Moravsku, tako i na putovanju svom u Italiju i u sa- 
mom Rimu. Osobito se pak to moralo zbiti za vrijeme bolesti mla- 
djega brata, kad je dušu njihovu stostruka briga probijati morala, što 
će biti iz zvanja njihovoga, ako se Bogu svidi Čirila k sebi pozvati. I 
zbilja starodavni spomenici bilježe nam, da je sveti Ćiril osjetiv, da 
mu se zadnji čas života približuje, ovako od prilike starijemu bratu 
progovorio: „Rodjeni brate moj, evo časa, da se rastanemo; ja idem 
k Bogu, da razlog dajem o životu svom; ti ostaješ još na ovom svijetu, 
da se mučiš i rabotaš. Znam ja, da je i tebi ko i meni dođi jao ovaj svijet; 
znam ja, da si ti obljubio samoću olimpijsku i da bi ti najviše godilo, 
da se u nju povučeš. Ali, brate, zaklinjem te utrobom majčinom, koja 
nas je oba nosila, ne čini toga, ne ostavljaj stada, koje nam je Bog po- 
vjerio; ti znaš, da mu velike pogibelji prijete, jer malo prijatelja, a 
mnogo protivnika ima, koji bi ga, da mogu, satrli i pod jaram svoj 
skučili. Nastavi djelo sveto, koje će te spasti, i gledaj, da Slaveni u vjeri 
i jedinstvu svetom zalog nadju onoj snazi, s kojom se protivštine svijeta 
ovoga jedino svladati dadu 44 . Ne ima dvojbe, da je brat bratu u me- 
djusobnom plaču i pobožnom naricanju odgovorio: „Umiri se, brate! 
Jest istina, s tobom ja više nego polovicu duše svoje i snage svoje 
gubim; ti si do sad moj očinji vid bio; ali ne dvoj brate, nastavit ću 
ja djelo tvoje, a ti se moli Bogu, da slaboći i nemoći mojoj u pomoć 
priteče i da spase puk svoj, koji je cijenom svete krvi sina svoga na 
slobodu i svaku sreću pozvao 41 . — Umiren i utješen tako sveti čiril 
pred samu smrt svoju obraća se na Boga s divnom molitvom, koju je 



420 



///. Okrutne*. 



iz samoga srca Isusova crpao, jerbo je ta molitva očevidni odziv 01 
božanske molitve, koju je negda pred smrt svoju Isus, spas naš, kod 1 1 
17. na vječitoga oca svoga upravio, kad je molio, da svi do jednog 
koji su u njega povjerovali, spašeni budu i da se u jedinstvu svetoi 
slože i združe, nalik onomu jedinstvu, u kom on sam sa ocem svojii 
navijek živi i djeluje. Molitva sveta, koju bi svaki pravi kršćanin uvije 
pred očima imati, uvijek promatrati i u život prevadjati imao, ko Š1 
ju je pred očima imao sv. čiril naš, kad je iz sve duše svoje zavapk 
„Gospodine Bože, koji si stvorio sve angjeoske redove i sve besputr 
sile; koji si razapeo nebo i osnovao zemlju; koji si iz nebića preveo 
biće sve, što jest; Bože, koji poslušaš svakoga, koji volju tvoju tvor 
koji se tebe boji i zapovijedi tvoje vrši: poslušaj molitvu moju i sahrai 
vjerno stado tvoje, komu si na čelo stavio mene nesposobnoga i n< 
dostojnoga roba tvoga. Izbavi ga od bezbožne i poganske zlobe, koj 
tebe huli; uzmnoži svetu crkvu tvoju, pogubi u njoj svako raskol je 
sakupi sve u jedinstvo sveto; probudi u njoj vrle ljude jedno te ist 
misleće u pravoj vjeri i pravom ispovijedanju; nadahni srca njihov 
duhom sina tvoga; tvoj bo je dar, što si nas nedostojne pozvao na pr 
povijedanje Krista tvoga, da se trapimo i da blagim djelima tvorim 
ona, koja su tebi ugodna. Tebi predajem kano tvoje, koje si meni i; 
ručio; štiti ih ti silnom tvojom desnicom, uzmi ih ti pod sveto okril. 
tvoje, da svikolici slave i hvale Oca, Sina i Duha svetoga !" Ovo mole< 
izljubi se sa bratom i oprosti se sa svima pritomnima i preminu u G( 
spodinu. — Ne ima duše, koja ne bi čuvši ove svete vapaje od rados 
zaplakala i za vapila: „0 molitve svete, koju bi svaki Slaven, ko 
vjeru svoju neoskvrnjenu čuva, naizust znati i svaki dan s pobožnii 
srcem potvoriti morao. O ljubavi čiste, koja se u vječnost preseli, d 
se na žaru srca božjega sve više i više razgriješ i za nas djeluješ ! O sve 
čirile, moli za nas! Ti sad u jedinstvu sa trojednim Bogom uživz 
vječno blaženstvo i još više cijeniš ono jedinstvo u vjeri, koje si nai 
s tolikom žestinom na ovom svijetu preporučivao. Moli za nas, d 
nam to sveto jedinstvo već dalje ne uskrati Bog, jer je u njem ne sam 
uvjet spasa našega na onom, nego i zalog sloge i medjusobne ljuba 1 
na ovom svijetu; jer je u njem jedina poluga one prosvjete, slobode 
kreposti, kojom se jedinom svaka viša svrha ovdje postići dade* 4 . 

Mrtvo tijelo sv. čirila bude na zapovijed pape Hadrijana u baz 
lici vatikanskoj pri samom pragu svetoga tijela Petrova pokopano, 
to najsvečanijom porabom obreda ne samo zapadnih, nego i istočnil 
Tuj bi sveto tijelo još i do danas sahranjeno ostalo, da nije božja pri 
vidnost drugačije odlučila, koja i u životu i u smrti naših svetih api 
stola za jednom te istom višom svrhom uvijek ide. Stariji naime br; 
poslije svečanoga pokopa dodje svetomu ocu papi ter mu slijedeće c 
prilike reče: „Sveti oče, hvala ti vječita, što si brata moga tako sv 
čano sahraniti dao; hvala ti, što si mu tako odlično mjesto vječitoj 
pokoja opredijelio; to je za nas i za našu obitelj i za onu božju svrh 
za kojom smo na ovom svijetu išli, velika čast i slava; ali oprosti, mei 
vjera i pobožnost prama majci mojoj obvezuje, da te zamolim, da r 



2. Okružnica od g. 1881. sv. Ćirilu i Metodu. 421 

tijelo moga brata pokloniš, da ga u postojbinu moju odnesem, jer nas 
majka, kad smo se od nje rastajali i u daleki svijet odlazili, mlijekom, 
koje smo sisali, obvezala, da će onaj, koji drugoga preživi, tijelo po- 
kojnikovo u Solun prenijeti i u samostanu olimpijskom sahraniti". 

Pobožnoj toj želji i molitvi nije se mogao papa oglušiti; ali sada nasta 
sveta, borba medju sinovskom pobožnosti Metodovom i medju pobož- 
nosti cijeloga puka rimskoga, koji na sva usta moli i zaklinje papu, da 
ne dopusti, da se moći sv. čirila iz Rima odstrane. „Sjeti se, veljaše 
puk papi svomu, sjeti se, kolike svetosti, kolike slave i kolikih je za- 
sluga pokojnik bio; sjeti se napose, oče sveti, da je pokojnik dušom i 
srcem vazda u Rimu bio i da je najpreča njegova briga uvijek bila, da 
puk slavenski nerazdruživo priljubi svetoj stolici rimskoj; vrijedno je 
dakle i dostojno, da pokojnik u Rimu počiva, da u Rimu svim budućim 
pokoljenjima svetu vjeru svoju i glavnu namjeru apostolskoga svoga 
zvanja posvjedočava". Ovim razlozima nije moglo odoljeti ni srce 
pape ni srce Metoda, koji je samo molio, da kad mu brat na svaki već 
način u Rimu vjekovati mora, da vjekuje polag moći sv. Klementa, 
koje je u Rim donio. Tako bude sv. Ciril naš u crkvi sv. Klementa po- 
kopan, gdje se prije nekoliko godina i grob njegov, ali žalibože prazan, 
pronadje i gdje se slike, koje našu braću i život njihov pokazuju, još i 
sad čuvaju. 

Rim je prvi i najznamenitiji grad na svijetu, koji zaman vječitim 
ne nazivaju. On sav svijet osobitim načinom zanima. U njem osim 
svemu svijetu općenitih svetinja svaki odličniji narod svojih osobitih 
svetinja ima i čuva. Hvala Bogu, ima i naš narod svojih vlastitih 
svetinja u Rimu. Stara crkva na Kapitolinskom brdu „Ara coeli" 
(oltar nebeski) zvana sahranjuje tijelo pobožne naše kraljice bosanske 
Katarine, koja od bjesnoće turske nadje utočište i pokoj svoj u vje- 
čitome gradu. Crkva sv. Jere danas je narodna naša crkva u Rimu, 
koju našemu zemljaku Sikstu petomu, najumnijemu a lako i najzna- 
čajnijemu sredovječnih papa, zahvaliti imamo. S njom je spojen zbor i 
kaptol naš, a uskoro će se, ako Bog da, s njom spojiti i više othranilište 
za odličnije naše mladje svećenike. Nijedan Slaven, koji u Rim dolazi, 
ne bi smio ovu crkvu mimoići tijem više, budući da je ona posvećena 
svetomu našemu Jeri, koji je u četvrtom stoljeću onu istu zadaću na 
istoku vršio, koju su naši sveti apostoli na zapadu. Sv. Jeronim u Dal- 
maciji našoj rodjen, u Rimu odgojen, proveo je sav svoj vijek u sa- 
moći betlehemskoj. Na njega se zbog neizmjerne učenosti i ugleda 
njegova sav svijet obraćao. Sveti Damaz papa, sveti Augustin često 
i čestoput od njega svjeta i nauka traže. Svak bi na svijetu rad ga za 
se predobio i u prilog svomu mnijenju i tršenju odabrao; ali on u silnom 
metežu svoga vremena sa svom snagom ognjevite duše jedno samo te 
jedno cijelomu istoku dovikuje: „Gdje je Petar, tu je prava crkva; ja 
se samo s onim združiti mogu, koji se stolice Petrove nepomično drži." 
Evo molitve svete, koja bi se svakomu Slavenu u crkvi našoj svetoga 
Jere u Rimu iz duše odbiti i u srcu božjem odjeknuti imala. Ali medju 
najmilije naše slavenske svetinje u Rimu spada crkva sv. Klementa, 



422 ///• Okru\nic$. 



jer u njoj i dan danas počivaju moći sv. Klementa, koje su naši apo- 
stoli u Rim donijeli; u njoj leži tijelo našega sv. čirila, u njoj se svaki 
njezin dio i svi, da tako reknem, zidovi njezini odzivaju uspomenom 
naših svetih apostola, ter bi i nju svaki Slaven u Rimu pohoditi i u 
njoj onu istu molitvu, koju je u sv. Jeri rekao, sa skrušenim srcem po- 
noviti morao; jer ona posve odgovara najvišemu cilju, koji su naši 
apostoli na zapadu i medju nama pred očima imali i koja najvećoj 
našoj narodnoj potreboći odgovara. Toj bi molitvi svaki Slaven još na- 
dodati morao i prošnju, da nam se Bog dragi smiluje, da tijelo sv. ćirila 
ako ne prije, a ono barem do g. 1885. t. j. do onoga vremena prona- 
djemo, kad ćemo na Velehradu svi slaviti tisućgodišnju uspomenu 
smrti sv. Metoda, ne bi li se tu braća pobliže u Isusu spoznala i spo- 
razumjela i put si do svetoga jedinstva u vjeri i crkvi prokrčila. 

Kad ja sve ovo ukupno promotrim i sa stanjem današnjega Sla- 
venstva prispodobim, onda mi se i nehotice iz dna duše otima vapaj : 
Ah Slaveni, Slaveni, braćo u Isusu ! Kad bi slabi moj glas do vas do- 
prijeti mogao, ja bih vam rekao: Vi Sveto pismo štujete kano riječ 
božju i njemu se kano vječitoj istini klanjate; je li moguće, da ne opa- 
zite znamenitost, ozbiljnost, jasnost i odrešitost onih riječi Isusovih 
kod Mateja na-pogl. 16.: „Ti si Petar i vrhu te stijene sazidat ću crkvu 
moju, koju nigda ni vrata paklena savladati ne budu; tebi, Petre, dajem 
ključe nebeske; što ti razriješiš na zemlji, bit će razriješeno i na nebu". 
Ja mislim, da ne može biti nikakve dvojbe, da se tuj ne radi o taštom 
samo naslovu i vanjskoj nekoj počasti, nego da se tu radi o sustavnom 
upravo biću crkve božje, o temeljnom upravo kamenu, na kom njezina 
sigurnost i vječitost počiva, o izvoru upravo i o posljednjem cilju nje- 
zine moći i oblasti. To svako slovo svete te izreke i odrešitost slika i 
prispodoba njezinih očevidno znači. Je li moguće, Slaveni, da se bi- 
stromu vašemu umu i žarkomu srcu vašemu otme prevažnost riječi 
Isusovih kod Ivana na pogl. 21., kad Petra po tri puta pita, da li ga 
ljubi, i to zato, da ga na nestalnost i trojno zatajenje njegovo opomene, 
da po tri puta to znači cijenu svete ljubavi, kojom se jedino u kršćan- 
stvu do časti i milosti dopire; ali i poglavito zato, da se preimućtvo 
Petrovo po tri puta samim Bogom izušćeno i potvrdjeno: „Pasi ovce 
moje, pasi janjce moje" nikada u svijetu ne zaboravi, nego do konca 
svijeta sto i sto puta ponavlja. Slaveni! Mi svi bez razlike štujemo i 
častimo svete naše apostole Ćirila i Metoda; mi smo se svi od srca ra- 
dovali, kad smo čuli, da je mudrost i dobrota pape Lava XIII. u naj- 
novije doba naše apostole na višu čast u crkvi božjoj uzdigla; ako je 
pak tako, onda je li moguće, da ujedno ne priznamo, da su naši apostoli 
vazda dušom i tijelom svetoj rimskoj stolici privrženi bili; da su u njoj 
vazda u svim nuždama i potrepštinama svojima Štit i obranu tražili; 
da su uvijek ne samo ovim ili onim korakom svojim, nego cijelim ži- 
votom i apostolskim djelovanjem svojim na to najviše smjerali, da 
sve Slavene u svetoj i nerazrješivoj svezi sa rimskom crkvom i prvo- 
stolnikom njezinim uzdrže i sačuvaju. Ah Slaveni braćo! Vi ste oče- 
vidno Bogom opredijeljeni, da velike stvari i u Aziji i u Europi izva- 



2. Okrufnico od g. 1881. sv. drilu i Metodu. 423 

djate; vi ste, čini mi se, pozvani, da prestarjelo i u skrajnju neku se- 
bičnost zagrezlo društvo zapada preporodite i u njega više srca i lju- 
bavi, više vjere i zakona, više čuti za pravednost i snošljivost, za mir i 
slogu unesete; ali znajte, da čete u tom pravcu na opčenitu korist i 
vašu slavu samo tada uspjeti i sve ogromne vaše nutarnje i vanjske 
neprilike svladati, ako se sa crkvom zapadnom izmirite i sporazu- 
mi jete i tako svijet od onih predsuda i od onih sumnja, s kojima danas 
sve vaše i najplemenitije čine prati, oslobodite. 

Hvala Bogu, crkva istočna ne razilazi se daleko od zapadne. Znala 
je ona odrešito od sebe odbiti svaku napast, koja je na nju u šesnae- 
stom vijeku sa zapada navaljivala. Lako je jaz, koji obje te crkve raz- 
dvaja, premostiti, samo ako bude mudrosti, umjerenosti, prave po- 
božnosti i iskrenosti. A u tom leži upravo dvostruko otajstvo sile i 
snage, kojim bi prvim opča crkva svladati mogla ono skrajno nevjer- 
stvo i onu pokvarenost, koja se danas posvuda strahovito širi i smrto- 
nosnim udarcima ne samo na ovu ili onu granu, nego na sam korijen 
stabla evangjeoskoga navaljuje; a drugim otajstvom sile i snage 
crkva bi se istočna preporodila i od mrtvila svoga oslobodila, da u vla- 
stitom domu svom plodovitije nego dosele uzdrmane temelje državne i 
društvene zgrade čuva i one opasne ništa vaše suzbije, koji sa samim pa- 
klom druguju i njegovim se oružjem služe, da sve, što stoji, i sve, što je 
narodu u ime života i budućnosti njegove milo i drago, rastvore, razore, 
unište i utamane. Kad se mi Slaveni ovim pravcem povedemo, onda 
nije moguće, da nam još jedna vrlo važna okolnost na pamet ne padne, 
a ta je, da raskol crkveni u izvoru i povodu svom nije ni najmanje 
stvar Slavena, nego jedino Grka, koji su tim upravo nedjelom svojim 
jedan dobar dio naroda našega u skrajnu nesreću za sobom povukli, 
koju oni još i danas ljuto osjećaju. Pak bih ja braći svojoj Slavenima, 
osobito u ovim našim stranama podviknuo: „Sinite mortuos sepelire 
mortuos suos" (pustite, da mrtvi sami pokapaju mrtve svoje). Bog 
nek blagoslovi Grke, ali oni nek sami gledaju, kako će se raskrstiti sa 
razdorom crkvenim i njegovim posljedicama. Mi ne bismo trebali žeti 
i u snopove slagati, što sijali i zalijevali nismo, a to tijem manje, budući 
da iz nekih današnjih pojava i iz najnovijih nekih grčkih djela slutim, 
da mnogi Grci još i dan danas mržnjom kipe i na crkvu katoličku i na 
Slavene. Ja premda svaki narod štujem i premda svojim zemljacima 
uvijek svjetujem, da svoje doduše muževno brane, ali nikad u tuđje 
ne diraju, pače da, ako nije druge, radje nepravdu pretrpe nego li na- 
našaju: ipak sam pri tom višeput zavapio: O Bože sveti! Eto ti opet 
u živom primjeru stare basne vuku i ovci. O Grci ! Sto i stoput bi se 
prije crkva katolička i Slaveni na vas potužiti morali. Jer kažite mi, 
molim vas, što vam je crkva katolička, što su vam Slaveni krivi, da je 
stari Bizant državnu svoju zadaću posve zapustio i u razne se bogo- 
slovne raspre i besposlice sasvijem izgubio; da je crkvu svoju upravo 
tada u bezdno strmoglavio, kada ju je proti svakomu pravu i proti 
svakoj predaji do neba podići htio? Što vam je katolička crkva kriva, 
što su vam Slaveni krivi, da je grčki narod pod bizantinskom upravom 



424 



///. Okrufma. 



tako oslabio i omlitavio, da je u odsudni čas obranu stolnoga sv< 
grada skoro samim Talijanima povjerio, dočim je on zdvojan i 
voljan po crkvama i bogomoljama plazio, puzao i Boga tentao, da 
čudom spase? Drugačije su u staro doba Židovi svoj dragi Jerusol 
proti Rimljanima, a u novije doba Španjolci svoju Saragossu pr 
Francuzima branili. Jedina sreća, što je tom prilikom Bog, s obzin 
valjada na neumrlu slavu starih Grka, divnim upravo junaštvon 
slavnom smrti cara Konstantina Paleologa čast i poštenje imena g 
koga spasao i osvetio. Što vam je katolička crkva, što su vam Slavi 
križarskim vojnama tako poremetili, da je tim istočno carstvo znat 
oslabilo i iznemoglo? Ne može se dašto sve odobriti, što su križari 
nili, ali najveća krivnja toga spada na neiskrenost, zavist i prev 
Ijivost vašu. (Jedno od najbolje pisanih u najnovije doba grčkih dj< 
jest: „Histoire de la civilisation hellenique par M. C. Paparigopou 
professeur d' histoire i P universitć d' Athćnes". U tom djelu prem 
nešta umjerenije pisanom proviruje odurnost prama rimskoj crkv 
Slavenima. Pisac helenizmu za ljubav vrlo površno shvaća i pros 
djuje sve dogadjaje, koji se odnašaju na zapad i Slavene. Naši učenj; 
u Zagrebu ne bi smjeli slične književne pojave ne poznavati). — I 
posljetku, kad se toliko tužite, Grci, kažite mi, molim vas, što je kai 
lička crkva, što su Slaveni krivi, da su Fanariote općenitu nesreću up 
trijebili, da se crkvi slavenskoj na poluotoku Balkanskom u njed 
upravo uvuku; da joj u službi božjoj narodni jezik iz ustiju istisn 
da joj za više crkvene časti svoje ljude narinu, kojima je više stajalo 
vune i vimena nego do spasa i koristi svojih ovaca? Ja to ne navadjai 
da ikoga ukorim i stare rane ozlijedim, jerbo to ni svetomu zvan 
momu ni srcu momu ne odgovara, i jerbo znam, da je vrijeme, da 
ne svadjamo, nego da se složimo i jedan drugoga bratski pomognem 
ali navadjam to, da majku svoju, katoličku crkvu opravdam i da SI 
venima na dušu stavim, da ih i primjer svetih apostola čirila i Meto 
i da ih sve onodobne okolnosti silno nukaju, da se sa stolicom sv. Pet 
izmire i da pri njoj vazda obranu svoju i utjehu traže. 1 onako sta 
slike i prilike država i naroda više se nikad povratiti ne će. Pitar 
istočno još sveudilj vrije, a tajna božja još i danas ostaje, šta će sa S 
lunom i Carigradom biti. Ja sa svoje strane ne ustručavam se pr 
Bogom i pred svim svijetom ispovjediti, da vruće želim, da i stai 
davna bazilka sv. Dimitrije u Solunu i divna crkva svete Sofije u C 
rigradu čim prije u kršćanske ruke dospiju, i da u njima poslije toli 
stoljeća i riječ božja opet zaori i sveta se naša otajstva opet potvo 
Riješilo se medjutim istočno pitanje kako mu drago, došao Solur 
Carigrad ma u čije ruke, nedvojbeno na svaki način ostaje, da se st; 
lik dvaju svjetova istočnoga i zapadnoga i njihovoga medjusobno 
takmljenja više nigda povratiti ne može. On već odavna u svom gro 
počiva, pak bi vrijeme bilo, da se i raskol, komu je on povod b 
jednom već na uvijeke pokopa i uništi. 

Mnogi, koji ovo uščita, reći će: Sve je to lijepo i dobro, ali se 
jedinstvo, što ga ti tako vruće preporučuješ, tečajem vremena izvrj 



2. Okružnica od g. j88i. o sr. ćirilu i Metodu. 425 

i u opasnost svega posebnoga, što je narodima milo i drago, prevratilo. 
— Ja sam pak uvjeren, da je ta sumnja i ta bojazan posve neosnovana, 
što kanim i opet primjerima iz života i apostolskoga djelovanja svetih 
naših apostola dokazati. 

II. 

Sveta je vjera najveći i najpreči dar čovjeka na ovom svijetu. U 
njoj i po njoj sam Bog bićem i svijetlom svojim, ljubavlju i milošću 
svojom prebiva i djeluje. Vjera sveta ima cijelo biće čovjeka i sve nje- 
gove odnošaje probiti, ona ga ima popraviti i preporoditi, ona ga ima 
uzvisiti i oplemeniti, ona ga ima u svima nezgodama života tješiti i 
hrabriti, ona ima sve namjere njegove posvetiti i posljednji mu cilj 
tako označiti, da ga ujedno okrijepi, da sve, što mu na putu stoji, 
sretno svladati može. Evo najprve i najpreče nužde ne samo svakoga 
čovjeka, nego i svakoga naroda i svakoga društva. Zato ako ima naroda, 
koji u neprestanoj nekoj groznici i trzavici živi; koji se ne zna nikad 
ustaviti, nego sveudilj vjetrom sije, a olujom žanje; koji strasti i požude 
svoje na oltar diže; koji svakovrsno zločinstvo, grabež i umorstvo 
javno ovlašćuje; koji pod izlikom slobode i prosvjete svaku slobodu, 
slobodu svijesti i molitve, slobodu ljubavi i požtrvovanja, slobodu 
prosvjete i nauke gazi i tare: takvi narod očevidno propada i ne ima 
mu druge, nego da proti slabosti i sljepoći svojoj lijek u svetoj vjeri 
traži. Ako ima naroda, koji u mlitavosti svojoj ne zna položaj svoj 
shvatiti i pravice svoje braniti; koji se svedjer utvarom neke tajinstvene 
budućnosti tješi, a ovamo se ropstvom i tudjim tutorstvom ponosi; 
koji da plodove svoje trulosti mirno uživa, čast i uvjerenje svoje na 
prodaju nosi : taj se je narod očevidno preživio i ne ima mu druge, nego 
da u svetoj vjeri izvor života i uskrsnuća svoga traži. Što valja o svetoj 
vjeri uopće, valja i o svakom članku vjere; valja napose o jedinstvu 
crkvenom, koje je Bog čovječanstvu zato darovao i krvlju sina svoga 
na drvetu križa posvetio, da se ponovi ona stara sveza bratinstva, 
sloge i ljubavi, koja je prvobitno u svijetu vladala, i da se već jednom 
za vazda utamane strahoviti oni razdori i ratovi, koje strast i oholost 
uvijek medju narode sije i širi. Gdje toga jedinstva nije, tuj ili raz- 
vratnost i samovolja tolika zavlada, da proti nijekanju i pretjeranomu 
rešetanju nijedan članak svete vjere siguran nije, ili pak tolika mli- 
tavost i nevolja, da svi skoro darovi svete vjere i sva moć crkvena 
isprazna i neplodna ostaje; a ne ima ni u prvom ni u drugom slučaju 
druge, van da se u svetom jedinstvu i sigurnosti u vjeri i čast i slo- 
boda i plodovitost u životu i djelovanju traži. Jedinstvom se svetim u 
pojedinoj crkvi ništa na svijetu ne gubi, nego se samo opća sila i opći 
ugled na postignuće uzvišenih domaćih svrha plodonosno obraća. Ovu 
su svetu istinu naši apostoli duboko u duši svojoj oćutjeli i potomstvu 
svomu primjerom svojim opet i opet preporučili. 

U onim okolnostima, u kojima su naši apostoli pred hiljadu go- 
dina živjeli, dvije su se nužde vrhu svega medju Slavenima ukazale, 
kojima su imali zadovoljiti, ako su mislili uzvišenu svrhu svoga apo- 



43C 



vko*a jt^'šuL - ih-rri;2 ; sl-žr: criž>:> : ^ iirrjgCLrii : :c s-i**:* 
pro*hr,i£koca jpliva pr;^ti rrk.i. Ječrj: pik : Jr-** pjsčJČi >- r-ii 
ivt!i apr/vtoli pod okrnjen: ;edir*r.i .r*£-.*r>:«ci. žv;ž*itS p:c krt? 
kom obrer/zn Fr»o*yfc:fci rrnskih 3»c :>::ćši.:ce : sve -:e-*x3£. r-i £•:■; 
sjj u *vom r.iTij- rjt&L 

1. Sto se prvoga tiće. r^i 5-i a;>/st>j vri:« icoro $£-•*:£: vrij-eJ 
nost i *ijer;u narodnosti Njnra je r-aroćr.i jezi r>:« oeočr:: žir h:*ž;i 
koji prirodjeno pra*.o ima. da se r.jeg-je i razvi;*, da se : -- 5iri>rr»r 
i u javnom životu svidje rari Oni 5- daleko ■:<: sebe oćbijili oc: 
ođurno*t, koja narodni jezik i narodne običaje - vlasnton: svje: i>m: 
do zvijezda kuje, u tudjem pak prokletstvom i ::e$re6xr- pr*xlaiuje 
/mi su nepravdom i licumjersr.om proeiasiii jezik napicrj pod izlikon 
surovosti sa svoga mjeta istisnuti i tudjim zairijeniti, a ujedno m; 
svako sredstvo uskratiti, da se razvija i plemer.i: pače na>i su ajVi>:ol 
u tom obziru posve uvjereni biii da >alja narodnost i narodni jezi! 
sa samom svetom vjerom usko spojiti i u živo orudje spasa ljudsko? 
pretvoriti. Ovim duhom opojeni ljubili su oni, njegovali i brar.ili jezi] 
slavenski u toliko, da su mu put do samoga sebe i do is:e službe božj. 
prokrčili. Njima mi Slaveni zahvaliti imamo osobito ono preimućtv« 
naAega jezika, kojim se nijedan narod u Europi, ni Nijemac ni Franciu 
ni Talijan ponositi ne može, to jest da je jezik sveti, kojim se ne sam 
u istočnoj, nego i u zapadnoj crkvi služba božja obavlja i presveti 
otajstvo vrti, kojim se kruh u tijelo, a vino u krv Isusovu na spas svijet; 
pretvara. Pak ako se upitamo, je li to velike muke i truda stajalo na* 
apostole, onda sa istinitom povi jesti u ruci odgovoriti moramo: jes 
to stajalo na.<e apostole neizrecivoga truda i napora, koji su oni u prc 
bitak svetoj vjeri i narodu naSemu sretno svladali utekav se vazd 
pod obranu svete rimske stolice. Odmah početkom svetoga zvanj 
svoga, kad su stali riječ božju narodnim jezikom međju Slavenim 
pripovijedati, kad su počeli Sveto pismo i liturgičke knjige u slavensk 
jezik prevadjati, kad su zamislili djecu slavensku oko sebe kupiti 
nju u knjizi i službi božjoj podučavati, odmah se strahovita vika n 
njih podigla, a kad se cijeloj toj vici do dna pronikne, onda joj je jedir 
pravi razlog, Sto se protivnici naših apostola boje, da se tim putem n 
bi puk slavenski njihovoj moči, vlasti i samovolji posve i za vazda is 
trgnuo. Sve je o.stalo samo izlika. Izlika je bila jezik slavenski prc 
glasiti surovim, koji uzvišenosti službe božje i otajstva božjih ne od 
govara, jer protivnici jezika slavenskoga ni najmanje poznavali nisi 
Izlika je bila reci, da je Bog sam samo tri jezika posvetio i službi božje 
namijenio, jer je razlog tašt, da je Bog to isto odredio, kad je dopustio 
da se samo tri jezika: žudinski, grčki i latinski u naslov više križa Isu 
sova prime. Izlikom je na posljetku očevidnom i pravom zlobom bile 
kad se je tvrdilo, da Bog ni iznašašče slavenskih pismena po Konstan 
tinu ne odobrava, jer da bi se, kad bi to u njegovoj volji bilo, več o< 
jskona onda ta pismena obresti morala, kad su semitska, grčka i la 
finska obretena; čim se očevidno za tim ide, da se siromaško Slaven 



2. Okružnica od g. 1881. o sv. drilu i Metodu. 427 

stvo na vječitu glupost odsudi i onoga oružja na uvijeke liši, što ga 
knjiga i znanost svakomu narodu pruža, da samosvojnim životom živi 
i tudjoj se samovolji otme. Premda su pak ti razlozi prava izlika bili, 
to im ipak doba naših apostola veliku moć pripisuje, a samo je odu- 
ševljenost, učenost i izvanredna svetost naših apostola, osobito pak 
mladjega brata Konstantina, nešto barem olaglje tu veliku brigu 
obaviti i svladati mogla tada, kad su prvi put u Rimu boravili. Tomu 
se bez dvojbe ugledu pripisati ima krasni onaj list pape Hadrijana II. 
na moravskoga i panonskoga kneza Rastića i Kocela, koji je poslije 
smrti svoga brata Metod kano biskup jeseni g. 869. sa sobom u Pano- 
niju ponio i koji nam je vrijeme samo u slavenskom prevodu uzdržalo. 
U tom listu odobrava papa Hadrijan slavenski jezik u službi božjoj i 
svetoj misi navadjajući u tu svrhu bez dvojbe one iste razloge, koje je 
i Konstantin navadjao, prijeteći izopćenjem onima, 
kojibise usudili tomu protivni biti i hulitislova 
jezika slavenskoga. ,,Qui autem, veli knezovima, ausus fu- 
erit aliter persuadere vobis vituperans litteras linguae vestrae, sit ex- 
communicatus". 

Rekao bi čovjek, da bi ovom apostolskom odlukom stvar za vazda 
svršena biti morala, ali nije tomu tako, jer sad istom navališe u tom 
obziru osobite muke i nevolje na našega svetoga apostola i u Panonij 
i u Moravskoj, gdje je s neizmjernim plodom riječ božju pripovijedao 
i zvanje svoje obavljao. U dolnjoj Panoniji podje čak protivnicima 
zavidnicima našega apostola za rukom Ivana VIII., nasljednika Ha 
drijanova na rimskoj stolici, na to skloniti, da porabu slavenskoga je 
zika u službi božjoj izrijekom zabrani. Ali naš sv. Metod ne dade se 
ni tijem smesti, nego mirno i postojano nastavi, ko i prije, djelo svoje. 
Pak kad pitamo, da li nije tijem poslušnost prama svetoj rimskoj sto- 
lici zametnuo, onda odgovaramo: sv. Metod bio je uvijek svetoj rim- 
skoj stolici dušom i tijelom privržen; on bi volio stoput umrijeti nego 
vjerom pokrenuti ili prisegu, kojom se je pri redjenju u Rimu obvezao, 
prekršiti; ali je uvidio, da bi odstupi vši od staze svoje u očevidnu po- 
gibelj stavio vjeru i spas pravovjernika svojih, koji su slovu slaven- 
skomu u službi božjoj tako obikli, da mu se nipošto odreći nisu htjeli. 
Mislio je sv. naš Metod, da mu je u takvim okolnostima dopušćeno upi- 
rati se na ugled apostolske stolice i odluku pape Hadrijana; znao je on, 
da je papa Ivan na zabranu svoju zaveden potvorenim i neosnovanim 
razlozima stranih zlobnika; znao je, da će mu za rukom poći, kako se 
istina otkrije i razloži, papu Ivana umiriti i na svoju stranu skloniti, 
ko što mu je to bez dvojbe i za rukom pošlo. Ali još veće muke i ne- 
volje snadjoše našega apostola u tom poslu u Moravskoj, jer tuj vje- 
čitim njegovim protivnicima podje za rukom u vrtlog svoj zaplesti i 
kneza Svatopluka, čovjeka čestoput strasna, neprovidna i zanesena; 
podje im za rukom sa omrazom slavenskoga jezika u sumnju staviti i 
čistoću vjere našega Metoda; ali dobri Bog u svem tom pripravi svecu 
našemu novi povod sjaja, i to u svečanom saboru rimskom, na koji 
Ivan VIII. god. 879. pozva i sv. Metoda, da sebe i zvanje svoje pred 



428 IH- Okrutnu*. 



cijelim svijetom obrani i opravda. Kad Čovjek Slaven tu obranu i to 
opravdanje u starim spomenicima čita, onda nije moguće, da mu se od 
svetoga nekoga ushićenja i ponosa oko suzom radosnicom ne zarosi. 
Sveti Metod protivnicima svojima, koji jezik slavenski barbarskim, 
surovim i nespretnim proglašuju, pred cijelim saborom rimskim odgo- 
vara: „0 braćo u Isusu! Ne vjerujte glasu, koji ne umije što govori; 
ne vjerujte slovu, koje iz srca strast i pohlepa izbija. Ja poznajem 
jezik slavenski; taj je jezik u svakom obziru krasan, obilan i darovit. 
On se sa svakim i najnaprednijim jezikom ovoga svijeta prispodobiti 
može, a daj mu, Bože, mira i pokoja, njemu je izvrsnost grčkoga i 
rimskoga jezika širom otvorena; vrijedan je on i dostojan riječi vječite 
i službe božje. Mi smo, ja i blaženi brat moj, u taj jezik preveli Sveto 
pismo i liturgičke knjige, pak smo se u Gospodinu uvjerili, da je on već 
sad posve dorastao svetomu zvanju, na koje ga Bog i korist puka sla- 
venskoga poziva". Nadodaje pak duhom upravo božjim opojen svetac 
naš: „Znajte pak, braćo, da je jezik narodni u službi božjoj puku sla- 
venskomu tako omilio, da ga se nipošto odreći ne će. Otimati mu iz 
usta riječ njegovu pri otajstvu i svetom pojanju, znači vjeru mu samu 
iz srca i duše otimati. Znajte pak i pamtite, časna braćo, ako mislite 
u vjeri i jedinstvu uzdržati i sačuvati ono slavenskoga svijeta, što se u 
krilima svete majke crkve nalazi; ako mislite još i ono Slavenstva pre- 
dobiti, što se danas još neizvjesno koleba medju istokom, koji propada, 
i zapadom, koji se diže i pretvara, a vi čuvajte jezik slavenski u litur- 
giji kao oko u glavi". Ovo su posljednje dakako vrlo dobro shvatili 
i razumjeli oci saborski; što se pak prvoga, to jest ljepote i sposob- 
nosti jezika slavenskoga tiče, premda nikoga nije bilo u saboru, koji 
bi se na onoj visini znanja i umjenja nalazio, kojoj se mi i 
danas u našim svetim apostolima čudimo i divimo, bilo je ipak tada 
u vječitom gradu i bugarskih i dalmatinskih biskupa, koji su toliko 
poznavali jezik slavenski, da su javno posvjedočili: „Pravo ima Metod; 
po njegovim ustima sam Bog govori i sveto se srce brata čirila odziva; 
i mi svi tako mislimo i iz svega srca razloge Metodove potvrdjujemo". 
Samo se pak po sebi razumije, da je sveti naš Metod trebao samo otvoriti 
dušu i srce svoje pred saborom, da se odmah vidi i spozna čista i ne- 
oskvrnjena vjera njegova, koja je Ivana VIII. na javnu slavu i vječitu 
osvetu Metodovu izazvala, kad u listu na Svatopluka naziva Metoda 
svetim čovjekom, koji se u vjeri posve slaže sa rimskom crkvom, koji 
je uvijek učio i uči ono, što svetoj predaji otaca naših odgovara; a 
protivnici Metodovi osramotiše se grdno i zapletoše se u mrežu, koju 
su Metodu zapleli, kad su ga okrivili, da u svetoj liturgiji ne pjeva vje- 
rovanje po običaju njemačkom sa dodatkom ,,i od Sina", jerbo u to 
isto doba i crkva rimska, majka i učiteljica svih ostalih po svijetu cr- 
kava, premda je uvijek vjerovala i učila, da Duh sveti proizlazi i od 
Oca i od Sina, nije drukčije pjevala u misi vjerovanje nego i sam Metod 
u Panoniji i Moravskoj svojoj. 

Ovo sve toliko je silno pokrenulo umom i srcem sabora i pape 
Ivana VIII., da je on najsvečanijim načinom za vazda potvrdio i za 



2. Okružnica od g. 1881. o sv. Ćirilu i Metodu. 429 

svetu misu i za časoslovlje i za svu službu božju povlasticu jezika na- 
šega, kojom se mi svi još i dan danas ponosimo. Glasi pak ona u izvor- 
niku ovako: „Litteras denique sclavinicas a Constantino philosopho 
quondam repertas, quibus Deo laudes debitae resonent, jure laudamus, 
et in eadem lingua Christi Domini nostri praeconia et opera enarrentur 
jubemus; neque enim tribus tantum, sed omnibus linguis Dominum 
laudare auctoritate sacra monemur . . . Nec sanae fidei et doctrinae 
aliquid obstat, sive missas in eadem sclavinica lingua canere, sive sa- 
crum evangelium vel lectiones divinas novi et veteris testamenti bene 
translatas et interpretatas legere, aut alia horarum officia omnia psal- 
lere, quoniam qui fecit tres linguas principales, hebraeam scilicet, 
graecam et latinam, ipse creavit et alias omnes ad laudem et gloriam 
suam"* — u prevodu pak: „Slavenska pismena od Konstantina filo- 
zofa nekoć obretena, da se njima Bog dostojno slavi, pravedno i po- 
hvalno odobravamo i zapovijedamo, da se u istom jeziku djela i čini 
Gospodina našega Krista pripovijedaju; jer ne samo trima, nego svima 

jezicima Boga hvaliti svetim se dostojanstvom nukamo Ne 

protivi bo se ni vjeri ni nauku, ako se ili misa u slavenskom jeziku pjeva, 
ili sveto evangjelje jali božanska štivenja novoga i staroga zavjeta 
dobro prevedena i protumačena čitaju, ili sve ostale molitve i psalmi 
časoslova pjevaju; jer onaj, koji je stvorio tri poglavitija jezika, ži- 
dovski naime, grčki i latinski, stvorio je i sve ostale na hvalu i slavu 
svoju". 

Medjutim tko prouči povijest Slavena od tada do sada, pak se 
danas baci okom na Panoniju i Moravsku, u kojoj su djelovali naši 
apostoli, taj se nimalo čuditi ne će, da našemu jeziku u liturgiji i službi 
božjoj ondje danas ni traga ni glasa nije. Čudnovato je samo to, što je 
naš jezik apostolsku povlasticu i sveti značaj svoj kod nas uzdržao, 
jer se hvala Bogu kod nas i dan danas u cijeloj biskupiji senjskoj, a 
ponešto i u posestrimi našoj Dalmaciji služba božja i presveto otajstvo 
obavlja narodnim jezikom. Znak je to po mom osvjedočenju, da je 
božja providnost nas upravo opredijelila, da svetu namjeru naših 
apostola u ovim stranama vršimo i kvasom u božjoj ruci postanemo, 
koji bi svu ostalu masu probio i u sveto jedinstvo složio. Zato su naši 
ljudi vrlo dobro radili, što su lani ljeti svuda svečano slavili hiljadu- 
godišnju uspomenu svetoga onoga preimućtva, koje Ivan Vili. na- 
šemu jeziku za vječita vremena podijeli i potvrdi. 1 mi smo se ovdje 
u stolnom mjestu našem toj svečanosti drage volje priključili, a svaki 
će, koji buduće dogadjaje točnije promjeriti znade, odobriti onu težnju 
naših ljudi, da se slične svečanosti u narodu našem ponavljaju, jer ga 
to od sna i mrtvila budi, jer mu to znamenite zgode povijesti njegove 
u pamet dozivlje, jer mu to ćut vjere i pobožnosti diže i radja u srcu 
nakanu svetinjama se svojima poslužiti na one uzvišene svrhe, koje je 
Bog sam u njih postavio. Ali će možebiti tkogod reći: To je bilo, pa i 
nije. Ja pak odgovaram : Tko je god prost od predsuda i poznaje Rim, 
ne kako ga mašta pretjeranih ljudi slika, nego kakav je zaista u samom 

* Vidi: Rački, Vijek i djelovanje sv. Ćirila i Metoda, sv. II. str. 332. i 333- 



Š 



430 ///• Okrufnicđ. 



sebi, taj će odgovoriti: Nije tako. A evo hvala Bogu lanjska nam go- 
dina u divnoj okružnici Lava XIII. donese neprocjenivi dar, dar posve 
sličan nekadašnjemu daru pape Hadrijana II. i Ivana VIII., dar vri- 
jedan vječite uspomene i slave, dar, koji staru slavu i čast naših apostola 
na novi vidik u cijeloj crkvi uznaša, dar, koji svemu djelovanju naših 
apostola novi pečat i novi sjaj prisvaja. Javno je već sada pred cijelim 
svijetom dokazano, da mi Slaveni ne samo nismo isključeni iz srca 
vrhovnoga pastira, koji po primjeru Isusovu sav svijet ljubi, nego da 
sveti otac papa Lav XIII. isto tako važnost i znamenitost pitanja sla- 
venskoga u devetnaestom vijeku shvaća, ko Što ga je u devetom veliki 
um Nikole I. i njegovih nasljednika shvatio. Sveti otac papa Lav XIII. 
zlatnom okružnicom svojom na vas svijet odobrava, potvrdjuje i u 
zvijezde kuje cijelo djelovanje naših svetih apostola, napose pak i ono, 
kojim oni povlasticu svetoga jezika našemu jeziku priskrbiše i njega 
u sveto otajstvo uvedoše. Ja u zahvalnici, koju sam svetomu ocu glede 
toga podastr'o, naročito velim, da bi sveta rimska stolica drage volje 
tu povlasticu našega jezika na novo odobrila i na vas slavenski svijet 
protegla, kad bi to cijena našega spasa i znak našega sjedinjenja u vjeri 
i crkvi bilo; a sveti otac u odgovoru svom po zaslužnom svom sto- 
žerniku tajniku to isto odobrava i nastavlja, da je očevidno promisao 
božja i pod samim religioznim vidom veliku budućnost opredijelila 
slavenskomu narodu i u Europi i u Aziji; nada se sveti otac, da će se 
Bog tijem velebnim plemenom poslužiti na veliku slavu vjere i crkve 
božje; odobrava čuvstva i misli moje; blagosiva me i nuka, da svetim 
žarom slijedim stope apostola naših Ćirila i Metoda. Ah sveti oče, hvala 
ti i slava vječita na daru tvom ! Poznavao sam ja, poznavali smo svi 
mi, koji blizu tebe stojimo, već odavna svete te misli i nakane tvoje, 
ali je dobro i spasonosno, da ih i vas svijet poznaje, koji žalibože če- 
stoput i najjasnije stvari izvraća i iskrivljuje. Što se pak očinske opo- 
mene tvoje tiče, da stope svetih naših apostola slijedim, ah preslab sam 
ja, odveć sam siromašan i grješnik, nego da samo i pomisliti smijem na 
prispodobu svoju sa svetima našim apostolima; ali ću ja tu opomenu 
uvijek u srcu i pameti svojoj uzdržati, jer znam i osvjedočen sam, da 
ne ima nijednomu narodu veće blagodati na ovom svijetu, nego što su 
svećenici duhom božjim opojeni. Valja to osobito o narodu ponešto 
zapuštenom, koji premnogo protivnika, a premalo prijatelja broji, kao 
naš narod. Želim ja iz svega srca i iz sve duše nasljedovati naše svete 
apostole u ljubavi i revnosti prama vjeri i svetomu zvanju apostol- 
skomu, u ljubavi i odanosti prama svetoj rimskoj stolici, u ljubavi i 
privrženosti prama narodu momu. 

Prije nekoliko godina kolao je pod mojim imenom skoro po svem 
svijetu grdni neki govor, koji je oblikom i sadržajem svojim meni tako 
tudj bio, ko što mi je tudje ono mjesto u južnoj Americi, u kom je za- 
bludjeli neki svećenik skrušeno priznao, da je meni taj govor pod- 
metnuo, ponudiv mi po rukama svoga ispovjednika svaku zadovolj- 
štinu. Premda je taj govor očevidne i nedvojbene znakove na sebi 
nosio, da je podmetnut, ipak se je mnogi njim smutio ne znajući valjada, 



2. Okrufnica od g. 1881. sv. Ćirilu i Metodu. 43 1 

da se moji kakvi takvi govori čuvaju u javnim hraništima, do kojih 
pristup nije lagan. Premda je, velim, tomu tako, drago mi je, da i ovom 
prilikom pred cijelim svijetom ispovjediti mogu, da bih volio stoput, 
da mi desnica usahne, a jezik se u ustima ukoči, nego da i jednu samo 
izreku grdnoga govora, komu se je ime moje nametnulo, proslovim ili 
napišem. Ja se u tome, ko i u svem ostalom, držim svetih slavenskih 
apostola, pak ću, ako mi se Bog smiluje, onu vjeru i onu ljubav, koju 
su oni u srcu svom prama svetoj stolici i narodu slavenskomu gojili, 
pred prestolje božje čistu i neoskvrnjenu donijeti, da je ondje na uvijeke 
nastavim i sa molitvom svetih naših apostola združim: da Bog štiti, 
brani i blagoslovi narod moj i da mu napose Što prije pokloni dar sviju 
darova t. j. jedinstvo u svetoj vjeri i crkvi, kojim se svako dobro ovoga 
i onoga svijeta ponajsigurnije postići može. 

2. Evo što su naši apostoli pod okriljem svete rimske stolice narodu 
slavenskomu stekli; ali je njima osim ovoga još jedna stvar na srcu 
ležala, koja je djelovanju njihovu temeljem i podlogom biti imala, 
pak su i to uplivom i ugledom svete rimske stolice narodu slavenskomu 
namakli, a to je: samostalnu i od svakoga tudjega upliva prostu crkvu. 

Kad je još sv. Metod poslije preminuća brata svoga u Rimu bo- 
ravio, dodju na papu Hadrijana II. poruci od vrloga panonskoga kneza 
Kocela, da bi mu izvolio poslati Metoda, da zvanje apostolsko u Pa- 
noniji obavlja. Ne mogavši ni onako zbog ratnih dogadjaja vratiti se 
Metod u Moravsku, drage volje odazva se po papinom nalogu želji 
kneza Kocela i dodje negdje koncem godine 869. kano pokrajinski bi- 
skup u Panoniju, da slavenskim jezikom i duhom ono postigne u puku 
slavenskom, što strani svećenici svojim načinom postići ne mogahu. Ali 
poslije kratkoga boravljenja u Panoniji uvjeri se i on i knez panonski, 
dl se uzvišena svrha apostolskoga zvanja u njoj dotle postići ne može, 
dok Metod u crkvenom obziru pod vrhovnim pravom i upravom solno- 
gradskih biskupa ostane. U tu svrhu neophodna je nužda bila, da se 
za Panoniju i Moravsku stvori samostalna metropolija. Zato se godine 
870. Metod i opet uputi u Rim k svetomu ocu papi, da mu stvar po- 
tanko razloži i da od njega za slavenski puk novu metropoliju isprosi. 
Hadrijan II. drage volje na to prista, premda je dobro znao, da će se 
toj nakani i odluci iz svih sila opirati ne samo crkva njemačka, nego ta- 
kodjer i svjetska vlast, koja je već odavno pod vrhovno svoje pravo 
skučivala Panoniju, a žudnjom svojom zasegnula i za Moravskom. Ako 
igda, to se je ovom prilikom očevidno dokazalo, da sveta rimska stolica 
od nikakvih protivština i poteškoća ne preda i ne zazire, kad se radi 
tom, da se ikoja posebna crkva tudjih okova u ime spasa svoga liši i do 
one samosvojnosti dovine, bez koje u stanovitim okolnostima ne može 
nipošto zvanje apostolsko onih plodova radjati, kojima Isus veli: 
,.Ecce ego mitto vos, ut eatis et fructum afferatis et f r uct us ve- 
s t e r m a n e a t" (ja vas šaljem, da idete i plod donašate i da plod 
vaš ostane). Kad se čovjek sad upita, koja je to metropolija, koju 
sad za Slavene i za slavenskoga apostola stvori papa, onda je odgovor 
po starim spomenicima posve jasan: to je bila prastara metropolija 




432 



///. Okruinict, 






srijemska, na kojoj je negda po naročitoj izreci papinoj sjedio sv. fi 
dronik, jedan od 70 učenika Gospodnjih, tako da se s te strane nek 
načinom reći mora, da su srijemski biskupi nasljednici sv. Meto< 
Nadbiskupije te nestade u šestom stoljeću navalom divljih Obara, a 
devetom je povrati Karlo Veliki i podvrže prabiskupu solnogradskon 
pod kojim je 75 godina ostala, dok je nije evo sad Slavenima i sv. A 
todu za ljubav u staro svoje pravo povratio Hadrijan II. Jezgra pak 
metropolije obuhvaćala je Panoniju i dolnju i gornju i vrhu toga N 
ravsku. I to prvo zato, što je Panonija i jedna i druga na srijems 
metropoliju od vajkada spadala, a drugo zato, što su u staro do 
obično pod imenom Panonije i Moravsku uzimali i što je Moravska ] 
vobitno apostolatu naših svetih apostola podvržena bila. 

Sad se je dakle naš Metod povratio u Panoniju ne samo kano p 
krajinski biskup, nego kano pravi metropolita i vrhovna glava crk 1 
kojoj se svaki podvrći morao, koji je mislio u Panoniji kano svećer 
ostati i zvanje svoje nastaviti. Ali upravo stoga se porodi proti sv. ft 
todu ne samo neka odurnost, nego upravo mržnja i gnjev kod svećeniJ 
koje bi sveto zvanje njihovo više svake mržnje uznijeti moralo. Stn 
svećenici ovom zgodom s tolikom kivnosti, okrutnosti i bezobzirno 
navališe na našega sveca, da je očevidno, da se na njima osobitim 1 
činom vrši ono, što je Isus negda rekao: „Simone, Simone! Djavo c 
luči, da vas prorešeta, ko što se žito rešeta". Zabadava naš sv. Met 
stoji čvrst ko pećina, kad bura na nju navali; zabadava svom snage 
uma i srca svoga brani pravo rimske stolice i protivnicima temelj 
odgovara, da je Panonija od prastarih vremena baština sv. Petra; 
proti papi ne vrijedi ništa zastarjelost, jer je njegovo suditi i odluči 
što, kako i kad ovo ili ono neumrlomu cilju sv. crkve božje i spasu pu 
odgovara. Sve je to zabadava; u ljutoj toj borbi morade naš Met 
podleći tim više, što su sad upravo nove brige i nove muke u samoj li 
liji navalile na papu Hadrijana 11., koji bi ga jedini obraniti mogao 
što je on ubrzo preminuo; a ni vrli Kocel, koji je Metoda ko dušu sve 
ljubio, ništa nije za njega učiniti mogao, jer je i on sam pod vrhov 
pravo Karolinga spadao. Jedan nam stari spomenik „Ziće sv. Metod 
svjedoči, da su strani biskupi ovom prilikom sv. Metoda proti svakor 
pravu i običaju pred svoj sud povukli, da su ga zlostavljali, da su 
prognali i u tamnicu bacili, u kojoj je nekoliko godina čamio. Ova 
okolnost nekim stranim učenjacima dakako nije nimalo milila; za 
su ovaj stari spis u sumnju stavili i rekli, da je „Ziće sv. Metoda" sar 
stara priča, koja štošta zanovijeta, što se nigda dogodilo nije. Ali t 
će ko Bog, koji ne samo na onom, već čestoput i na ovom svijetu ( 
kriva tajne tmina i svjete srdaca, da bude i ovdje već gdjekomu po 2 
slugama njegovima? 

Lani su upravo, kad smo u našoj domovini slavili uspomenu p 
vlastice našega jezika otkriveni i na svijetlo izneseni neki stari rukop 
u britanskom muzeju, koji gore pomenutu okolnost iz tmina, na kc 
je već gotovo odsudiše, u vedrinu poludnevlja prenesoše. Tima se sj 
sima bavi danas već sav učeni svijet, a i naši vrli učenjaci objelodani 



2. Okrufnica od g. 1881. o sv. Ćirilu i Metodu. 433 

ih u ovogodišnjim „Starinama" svojima.* Ovi spisi vrlo rasvjetljuju 
staru povijest našega naroda; gledom pak na okolnost, kojoj govorim, 
znameniti su osobito listovi pape Ivana VII I. na solnogradskoga i pa- 
sovskoga nadbiskupa Alvina i Hermanrika i frizinskoga biskupa Ha- 
nona; znameniti su osobito napuci, koje Ivan VIII. svomu poruku 
Pavlu, biskupu jakinskomu, u stvari panonske metropolije i sv. Metoda 
daje, da ih pred kraljem Ljudevitom, pred knezom Svatoplukom i 
pred njemačkim biskupatom upotrijebi. U tima napucima nalaže 
Ivan VIII. svomu poruku, da onim istim od prilike razlozima brani 
izvor i postanje metropolije panonske, kojima je to isto i Metod branio. 
Meće poruku svomu tako rekav u usta riječi, kojima valja odsuditi po- 
stupak njemačkih biskupa proti Metodu. „Vi — nalaže mu da reče — 
vi bez kanoničke odluke odsudiste biskupa po samoj sv. stolici po- 
slana; vi ga u tamnicu baciste i ćuškama vrijedjaste; vi ga od svetoga 
zvanja njegova odstraniste za pune tri godine, premda je čestoput i 
porucima svojima i listovima na svetu rimsku se stolicu pozivao. Vi 
to sve prikriste i zatajiste i tijem doisto zaslužiste, da vas barem toliko 
od zvanja vašega odbijem, koliko je bio Metod po vama odbijen, tijem 
više budući da vi nadbiskupa na vaš sud prisiliste, kojega samo star- 
ješina njegov t. j. sveta stolica na sud pozivati pravo ima". U poslanici 
svojoj na arcibiskupa Hermanrika tako se oštrim ukorima služi Ivan 
VIII., da bi ih današnje vrijeme jedva podnijelo i da ih ja ni otpisati 
ne smijem; dosta je, da je istoga arcibiskupa izopćio i pred sud u Rim 
pozvao. Isto to čini papa i glede Hanona frizinskoga u poslanici na 
njega. Ja mogu reći, da kad sam ovo sve čitao, suze su me oblile ter sam 
se i neh6tice na možnoga odvjetnika Slaveni s vrućim vapajem obratio: 
„0 sv. Metode! Tebi je Bog po vrijednosti i zaslugama tvojima obilne 
darove već na ovom svijetu udijelio, ali sad vidim, da te je Isus oso- 
bitim načinom ljubio, kad te je na zemlji pozvao, da muke njegove i 
zlostavljanja njegova dionikom budeš, da tako ujedno i neumrle 
slave njegove dionikom na nebu postaneš. Ti si, sv. Metode, Bogom 
pozvan bio, da nama Slavenima vječitim uzorom i primjerom budeš ne 
samo u riječi i nauku svetom, ne samo u čistom i izvrsnom životu i u 
svakovrsnom požrtvovanju, nego ujedno i u progonstvu i u tamnici, 
koju si ti za vjeru i zvanje svoje, za nepomičnu privrženost svoju prama 
svetoj rimskoj stolici ustrpljivo podnašao. Mogao si ti, znam ja, od 
svega toga jednom samo riječi osloboditi se, da si htio popustiti i nad- 
biskupije se svoje odreći; da si se htio u olimpijsku samoću, kamo te 
je srce i onako vuklo, povući, gdje bi te tvoji zemljaci sigurno u zvijezde 
kovali, što bi tvojim ugledom, tvojom slavom i tvojom svetošću po- 
kriti mogli barem ponešto grdno otajstvo nevjere i raskola, kom su 
u to doba najžešće radili; ali si ti volio sto puta svaku muku podnijeti 
nego samo makar sjenom kakvom vjeru svoju i ljubav svoju prema 
svetoj rimskoj crkvi zatajiti". 

Evo što svakomu iz srca izbiti moraju spisi u najnovije vrijeme ob- 
reteni. Oni su ujedno vječitim cioki.zom, da se sveta rimska stolica od 

* Vidi: Starine Jugoslav. akademije, knjiga XII. str. 206. i t. d. 

28 



434 /// - Okrufnice. 



ničega ne plaši i ne preda, kad se o tom radi, da se progonjeni pravednik 
zaštiti i obrani i da se crkvi i narodu ona sloboda zajamči, bez koje ni 
o vječitom ni o vremenitom spasu svom plodonosno djelovati ne može. 
Naravno je pak, da se je sad sv. Metod ugledom i odlukom sv. rimske 
stolice svojih zala riješio i zvanju svomu povratio, ali mu je bilo još sto 
drugih muka i neprilika svladati. U Panoniju svoju povratiti se ne 
dopustiše mu okolnosti, jer ona po smrti vrloga kneza Kocela potpade 
posve pod pravo i upravu Karolinga, glavnih njegovih protivnika. U 
Moravskoj pak ne dade mu mirovati neutaživi jal protivnika, kojima za 
rukom podje u spletke svoje zavesti i kneza Svatopluka, koji polag 
svih svojih inače lijepih vlastitosti nije ni nokta vrijedan bio slavnoga 
strica svoga Rastića. I to je, što je našega sv. Metoda oko godine 879- 
dovelo i opet u Rim pred sabor crkveni i pred papu Ivana VIII., gdje 
mu Bog u naknadu zala, koja ni kriv ni dužan podnijeti morade, oso- 
bitu pobjedu i osobitu slavu priskrbi, jer, kako vidjesmo, ne samo da 
je čistoća vjere njegove novom svjetlošću prosjala, ne samo da je po- 
raba jezika slavenskoga u svetoj misi i službi božjoj potvrdjena, nego 
je ujedno tom prilikom Ivan VIII. svečanim načinom potvrdio metro- 
poliju panonsku i u samoj stvari i u osobi Metodovoj; zato u pismu na 
Svatopluka nazivlje Metoda „venerabilem archiepiscopum" (časnoga 
nadbiskupa) i odlučuje: „Nostrae apostolicae auctoritatis praecepto 
archiepiscopatus ejus privilegium confirmamus et in perpetuum Deo 
juvante firmum manere statuimus" (zakonom naše apostolske moći 
potvrdjujemo povlasticu njegove metropolije i odlučujemo, da ta po- 
vlastica po božjoj milosti na uvijek stalna i nepomična ostane). Kad 
ovo čovjek promotri, ne može dosta požaliti, Što se je Svatopluk ovom 
prilikom dao zavesti, da zaišće za latinsku službu božju posebnu bi- 
skupiju u Njitri, jer je to upravo postalo crvom, koji je rastočio zdravo 
deblo samostalnosti crkvene, za kojom su i Ivan VIII. i sv. Metod i svi 
Slaveni s punim pravom toliko težili; a Bogu je samomu poznato, ko- 
liko je naš Metod stoga pretrpjeti morao. Toliko je ipak izvjesno, da je 
naš Metod i u novim tim mukama uvijek i uvijek krepku obranu našao 
u Ivanu VIII., koji medju Slavenima uopće, a medju nama Hrvatima 
napose vječitu uspomenu zaslužuje, jer je probitke slavenske uvijek 
krepko branio i jer je nas Hrvate mudrim svjetinu i napucima od raz- 
vrata bizantinskoga odvratio i na svezu sa Rimom i sa zapadnom pro- 
svjetom uputio. Osim do sada jurve poznatih krasnih njegovih listova 
na domaće naše knezove, poimence Branimira, sadržaju listine ono- 
madne u Londonu nadjene izvadak listova na naše knezove Doma- 
goja i Mutimira od g. 873-, od kojih se jedan proteže na kneza Doma- 
goja, a drugi na Mutimira, zatim od god. 875-, od kojih je jedan upra- 
vljen na sve pravovjerne u Dalmaciji i Hrvatskoj, drugi opet na Do- 
magoja. * 

Sto se medjutim našega svetoga Metoda tiče, njemu je Bog na 
kraju života mirnije i plodonosnije dane poklonio, jer mu je dozvo- 
ljeno bilo i svoju milu Panoniju pohoditi i u Moravskoj vrloga češ- 

* Vidi: Starine Jugosl. akademije, knjiga XII. str. 212. i si. 



2. Okružnica od g. 1881. o sv. Ćirilu i Mttodu. 435 

koga kneza Borivoja i suprugu njegovu Ludmilu okrstiti, sebi u vrlom 
svom učeniku, rodjenom Moravljaninu, Gorazdu vrijednoga si na- 
sljednika opredijeliti i čas svoje smrti godine 885- licem na Cvjetnicu 
u crkvi divnim govorom, koji je sve nazočne na plač natjerao, označiti 
i zaista dne 6. travnja iste godine u naručaju svojih milih u prestolnom 
gradu Moravske u Gospodinu usnuti. Stari nam pak životopisac njegov 
svjedoči, daje prije preminuća svoga s istim duhom, kao i negda pokojni 
mu brat Ciril, svoje opominjao, da u vjeri stalni i postojani ostanu, da 
se ne plaše onoga, koji tijelo ubija, nego rad je onoga, koji i tijelo i dušu 
na vječitu smrt odsuditi može; da uvijek složni i u sv. vjeri sjedinjeni 
ostanu i da svoje ljube i njeguju, ali tudje nikad ne preziru i nepravde 
nikad nikomu ne čine. — Kad čovjek na ovu posljednju okolnost u 
životu sv. našega Metoda pomisli, onda mu i nehotice na um dolazi, da 
mu je Bog mirnim i uspješnim životom posljednjih dana nekim načinom 
zastrijeti htio otajstva rasula i propasti, koje je naskoro snaći imalo i 
ljubljenu metropoliju njegovu i narod njegov, dok mu ga ne otkrije 
ondje, gdje je pisano: ,,Et tempus non erit amplius" (i vremena više 
ne će biti), gdje se svako sjeme, pa makar ga svijet satrvenim smatrao, 
do zrelosti svoje u rukama vječitoga oca našega čuva, i gdje hiljada 
godina ni jednog samo oka trenutka vrijedna nije. 

Tkogod se okom baci na današnju Panoniju i na dogadjaje, koji 
se u njoj i Moravskoj do danas zbiše i razviše, ne će se nimalo čuditi, 
da staroj Metodovoj metropoliji ni traga ni glasa ne nalazi; ali je na 
svaki način čudnovato, da se je ko što slavenskomu jeziku u liturgiji, 
tako i toj metropoliji neki trag na slavenskom jugu medju nama Hr- 
vatima uzdržao, što bi znak bio, da je Bog barem neki dio svetih Meto- 
dovih namjera na nas Hrvate prenio. Svatko će, koji ovo uščita, odmah 
pogoditi, da mislim novu našu metropoliju zagrebačku. Ako igda, a 
ono se je poslije burnih godina 1848. i 1849- sa svih strana osjećala 
nužda dvostruke samostalnosti, koja Hrvatskoj po naravi stvari i po 
položaju njezinom na opću korist pristoji. Ta je nužda stvorila novu 
nadbiskupiju zagrebačku, a mi smo neumrlomu Piju IX. vječitu za- 
hvalnost dužni, da se je prama nama tom prilikom onim istim ukazao, 
ko negda Ivan VI II. prama Slavenima u Panoniji i Moravskoj. Tijem 
je i opet pred cijelim svijetom dokazano, da je slobodu i svaki napredak 
pojedinih crkava i naroda Bog sam nerazrješivom svezom spojio sa 
sv. rimskom stolicom. Neka mi se pak oprosti, što ovom prilikom nadu 
izričem, da će ono isto osvjedočenje, koje je zagrebačku metropoliju 
stvorilo, jednoć istu i okružiti i popuniti, jer se bistromu oku nikako 
oteti ne može, da to najviši razlozi zahtijevaju i da ista metropolija 
samo tada neumrlo svoje zvanje u ovim našim stranama ispuniti može, 
ako se čim prije okrijepi, učvrsti i ojači, a to će reći, ako se raspruži i 
sva ostala uda crkve katoličke kod nas u jedno spoji, združi i sjedini. 
Može to biti bez ikakve uvrede starih historičkih prava i naslova, koja 
medjutim na vazi božjoj samo tada štogod znače, ako višoj svrsi u 
istinu služe; prestane li to, onda na povijest spadaju, ali u sadašnjosti 
nikakove cijene ne imaju. I onako svi dijelovi crkve katoličke ovdje na 



436 ///• Okrutnu*. 



jugu našem svojevoljnim načinom za jedinim svojim stožerom, to jest 
za Zagrebom teže. Na zagrebačku nadbiskupiju spada bez dvojbe i po- 
sestrima naša Bosna ponosna. Ima doduše vremena mašte i Ikarskoga 
poleta, kad se ljudi i bolji obično dalje steru nego bi morali, kad zasežu 
rukom tamo, gdje im jezik nijedne razumljive riječi prozboriti ne 
umije; ali če doći vrijeme uma i razbora, pak će se uvidjeti, da biskupija 
bosanska, na koju Bosna spada, ne samo imenom, nego i pravom op- 
stoji, koje nije još zastarjelo niti je po ikom opozvano. Ime mjesno, 
koje se gdješto istoj biskupiji daje, od stolice njezine dolazi, a pred 
kanoničkim pravom ništa upravo ne znači. Nikakvim se dakle na 
svijetu umovanjem zatajiti ne da, da se prava Bosna razumijevati ima, 
kad bula, koja zagrebačku crkvu na metropoliju diže, u područje nje- 
zino i bosansku biskupiju pribraja. Znamo mi svi, da je Bosna već 
odavna u rukama vrhovnih pastira svete crkve, kojima smo mi ne- 
izmjernu zahvalnost dužni na dobročinstvima, koja siromašnoj crkvi 
od četiri stoljeća u crno zavijenoj ukazaše i dan danas ukazuju. Mi 
potpuno povjerenje i pouzdanje u vrhovnoga našega pastira imamo. 
Kad nas na to ne bi svi vijekovi nukali, dosta bi bio sam vijek i djelo- 
vanje naših apostola, da nas i sad i vazda na isto naputi. Mi želimo, da 
i nadalje vrhovna uprava crkve u Bosni u Rimu ostane dotle, dok ne 
svane dan, kada će se moći svoj svojemu povratiti, gdje se ne samo 
jedna te ista sveta vjera i ljubav nalazi, nego gdje je takodjer jedna te 
ista krv i gdje se sa riječju božjom i sa govorom svetim riječ i govor 
narodni takodjer u jedno slijeva. 

Ja bih ovim svršio nauk crpen iz života svetih naših apostola, da 
nisam čestoput medju nama na vlastite svoje uši slušao krive, a kadšto 
i smiješne prigovore proti sv. rimskoj stolici, na koje se radi same stvari 
obazreti moram. Veli se naime: Sad poslije proglašene nepogrješivosti 
papine sve je u crkvi samovolji izvrženo, proti kojoj se nikakvo osobito 
pravo ili običaj obraniti ne može, a navadja se kadšto smiješnim na- 
činom u tu svrhu i težnja sv. rimske stolice za posjedom svjetskim, 
dočim se o Isusu zna, da je rekao, da kraljevstvo njegovo nije od ovoga 
svijeta, da je u goru sam pobjegao, kad ga je zanesena svjetina kraljem 
proglasiti htjela. Ni jedan ni drugi navod nikakvoga baš temelja ne ima. 

Što se prvoga tiče, najprvo valja opaziti, da slavenska riječ, kojom 
se mi barem ovdje služimo, da dotični nauk sv. majke crkve, naime 
„nepogrješivost" izrečemo, nije točna. Ona bi lako čovjeka neuka u 
bludnju zavesti mogla, ko da crkva uči, da sv. otac papa pogriješiti 
ne može, dočim nauk kršćanski veli, da zabluditi ne može, kad kano 
vrhovni pastir i naučitelj crkve svečanim načinom nauk svete vjere 
proglašuje i tumači. Možebiti bi riječ „nezabludivost" bolje prijala 
nauku kršćanskomu? Bilo medjutim tomu kako mu drago, nedvojbeno 
je, da se naukom o nezabludivosti papinoj ništa novoga u crkvi uvelo 
nije. Crkva božja, kao i sam vječiti zaručnik njezin, nepromjenljiva je, 
ostaje danas, sutra i uvijeke jedna te ista. Divni nutarnji sustav njezin 
nikad se razvrči ne može, jer je ona pravo otajstveno tijelo Isusovo. 
Nezabludivost crkve i nezabludivost pape jedna je ter ista stvar, niti 



2, Okružnica od g. 1881. sv. drilu i Mfiodu. 457 

je ikomu na svijetu dano razdvojiti u crkvi božjoj tijelo od glave ni 
glavu od tijela. Kad sveta crkva proglašuje i tumači nauk sveti, čini 
to uvijek po ustima glave; kad glava to isto čini, crpe vječitu istinu iz 
istih svetih i nepromjenljivih izvora, crpe ju istim duhom opojena, ko 
i crkva sama. Kad sabor halcedonski slušajući poslanicu sv. Lava Ve- 
likoga s ushićenjem kliče: „Svi to isto držimo; to je prava vjera crkve 
božje; po ustima Lava sam sveti Petar govori", tada po ustima papi- 
nima čuva crkva i štiti svijet kršćanski proti bludnji i prevari. Kad je 
Pije IX. u naše doba proglasio nauk neoskvrnjenom začeću Majke 
božje člankom §y. vjere, onda to učini slijedeći svetu predaju, koja je 
od štale betlehemske počela ter se sve više i razgovjetnije razvijala 
sve do sv. Augustina, a od sv. Augustina do one zrelosti i potpunosti u 
našoj dobi, po kojoj je tako rekav svako dijete kršćansko taj nauk na 
jeziku svom nosi 0; učini to, pokle je svu braću i saučitelje svoje u tom 
poslu za savjet i svjedočanstvo upitao i cijelim se korom biskupa okružio. 
Posve je dakle krivo reći, da je crkva od jučer tako rekav nesnošljiva 
i samovoljna postala. Crkva božja u svom vijeku ne samo skoro dvije 
hiljade godina broji, nego je početkom svijeta i ona počela. Bog je 
čovjeku, kad ga je stvorio i neumrlim svojim duhom nadahnuo, 
s jedne strane za tjelesni život hranu i užiće u vidivoj naravi opre- 
dijelio, koju sam njegov zakon uzdržaje i oplodjuje; s druge strane 
opredijelio mu je baštinu vječitih istina, bez kojih neumrli njegov 
život opstajati ne može, po onoj vječite istine: „Čovjek ne živi samo 
o kruhu i pilu svakidanjem, nego svakoj riječi, koja proizlazi iz 
usta božjih". Ovu posljednju baštinu, da se nigda u rodu ljud- 
skom ne izgubi, čuva pod okriljem božjim od iskona sveta crkva. 
Njezini su sveti patrijarhe, od kojih je predaja do trojice arapskih mu- 
draca dospjela i k jaslicama ih u Betlehem, da se vječitoj istini u 
puti i krvi poklone, privela. Njezini su bili u staroj Ateni i Rimu 
oni divni ljudi, koji su iskreno istinu božju vrhu svega tražili, 
čuvali, branili, širili i njoj za ljubav čestoput i sam život svoj žrtvo- 
vali. Njihove spise sveta majka crkva štuje, preporučuje i s onom 
providnosti, koja majčinoj ljubavi odgovara, svuda u svoje uči- 
one uvadja, tim više budući da se u njima kadšto i samo došašće 
božje sluti i proriče. Njezini su u odabranom narodu žudinskom 
oni veliki proroci: Isaija, Jeremija, Ezekiel, Daniel i drugi, koji su 
divnim načinom vjeru u jedinoga Boga i svetu njegovu providnost 
čuvali i narod od svakoga zla i grijeha kano od očevidne propasti 
odvraćali; koji su svijetlu zoru do samoga bijeloga dana, koji 
nam je u Isusu osvanuo, i u domovini i u progonstvu navješ- 
ćivali i zakon božji sa istinom svetom, kojoj se tvrdoglavi narod često 
opirao, tako mudro i postojano tumačili, branili i preporučivali, 
da im svijet ovaj u mudrosti, u značajnosti i svakovrsnoj veli- 
čajnosti ništa uz bok staviti ne može. Njezino je na posljetku 
zvanje duhom božjim opredijeljeno, da onu svetu baštinu čistu i 
neoskvrnjenu do konca svijeta uščuva, koju je u dospjelosti vre- 
mena samo vječito slovo božje svijetu darovalo i žrtvom svete svoje 



438 '"• Okružnice. 



smrti posvetilo; onu svetu baštinu, koja sve stare zavjete potvrdjuje 
i novim blagom iz samoga bića i srca božjega crpenim popunjuje, 
koju je Bog sam jedinim temeljem i uvjetom spasa i višega života 
svakomu čovjeku i svakomu narodu na uvijeke namijenio. Nije 
crkva stoga nesnošljiva, jerbo ona uči, da je svaki onaj u crkvi 
božjoj, koji iskreno istinu božju traži, čuva, brani i u život prevadja, 
krv od krvi njezine i vlast od vlasti njezine; osobito pak ako zna i 
umije za istinu svetu štagodj žrtvovati i pretrpjeti. Pače sveta majka 
crkva štuje i visoko cijeni i izvan svoga krila one plemenite javne i 
skromne duše, koje Isusa i svetu istinu božju iskreno ljube, traže, 
brane, šire i, koliko je moguće, primjerom svojim potvrdjuju; jer sv. 
majka crkva uči i drži, da su te plemenite duše prava čeda njezina, 
pak ako i ne spadaju na tijelo, spadaju na dušu njezinu. Sažaljuje 
pak, oplakuje i odsudjuje crkva one, koji u krilu njenu vlastitu krv 
svoju tako rekav izdaju i njezino srce probijaju, koji domaće blago 
svoje lakoumno preziru i na baštinu svetu u svakovrsnoj bludnji i 
smutnji navaljuju. O tima drži crkva, da ako i spadaju na tijelo, ne 
spadaju ipak na dušu njezinu. 

Dašto da je po naročitoj volji i odluci božjoj najpreče pravo i 
osobita dužnost apostola i biskupa svetu baštinu istina kršćanskih 
čistu i neoskvrnjenu do konca svijeta čuvati, razvijati, tumačiti i 
iz nje zdravu i nepokvarenu hranu za vas svijet crpsti, jer su oni 
Duhom svetim postavljeni, da u svetoj i nerazrješivoj svezi i slozi 
sa glavom svojom i pod njezinom vrhovnom vlasti i upravom 
crkvom božjom vladaju i vjeri Isusovoj onu stalnost i sigurnost 
daju, bez koje ona nipošto biti ne može. U crkvi božjoj, ko i 
u svakom društvu, mora biti vrhovna moć i sudište, koja razmirice, 
Što se u toli širokom svijetu dogadjaju, odlučnim i neopozivim 
načinom rješava. Narav pak same stvari i divni sustav crkve jamči 
nam, da su te odluke vazda mudre, pravedne i istinite. U crkvi je 
božjom upravo rukom sve tako u jedno spojeno, da prirodjenim 
pravcem jedno drugo veže, pazi, čuva, podupire i popunjuje tako, da 
se nigda zabluditi ne može. Kad sveti otac papa u rijetkim slučajevima 
sam kano glava crkve i vrhovni naučitelj kršćanskih naroda kršćanski 
koji nauk člankom vjere proglašuje, mi katolici držimo i vjerujemo, 
da je to nedvojbena istina Bogom objavljena, poglavito zato, jer smo 
uvjereni, da po ustima njegovima sam Petar govori, komu je Isus, kad 
ga je sinom Boga živoga proglasio, rekao: ,,Non caro et sanguis reve- 
lavit tibi, sed Pater meus, qui in coelis est" (nije ti tu istinu otkrila krv 
i put tvoja, nego otac moj, koji je u nebu) — sam, velim, sv. Petar, koga 
je Isus vječitim i neporušivim temeljem crkve svoje postavio, komu je 
osobitim načinom ključe nebeske i pastvu ovaca i jaganjaca povjerio; 
ali tkogod sustav crkve pobliže poznaje, taj će priznati, da su izvori 
svete istine u crkvi tako jasni i razgovijetni, da se u ukupnoj svijesti 
crkve Duh sveti vazda tako živim i neodoljivim načinom očituje, da 
nije ni pod samim čovječanskim vidom moguće, da vrhovni naučitelj 
crkve zabludi, kad iz tih izvora i iz svijesti crkve istinu kršćansku crpe, 



2. Okrufnica od g. 1881. o sv. Ćirilu i Mitodu. 439 

tumači i razvija. Krivo je dakle i posve nerazložito tvrditi, da se je 
člankom vjere papinoj r.ezabludivosti u crkvu uvukla neka vrsta sa- 
movolje, od koje svijet predati mora, jer gdje Isus sam prebiva i gdje 
Duh sveti svijem ravna, tuj nikakovoj na svijetu samovolji govora 
b \ i ne može. Pod takovom tvrdnjom često se puta sakriva najveća 
s. movolja, koja bez ikakva razloga na slobodu svete majke crkve i 
na najhitnije pojave njezinoga neumrloga zvanja i života navaljuje. 
Istina je, bilo je u povijesti vremena, kad je sveta majka crkva veći 
upliv i u javne poslove država i naroda imala; ali nije si ona nikada tu 
vlast samovoljno prisvojila, nego su joj istu sami narodi u svojim naj- 
većim nuždama i potreboćama nametnuli, kojima nitko do crkve same 
u ono doba zadovoljiti nije mogao. Upliv crkve u ono doba javna je 
velika nužda i veliko dobročinstvo bio. Danas nekakovoj u tom ob- 
ziru pogibelji govoriti, pravo je licumjerstvo. Danas ne imaju se države 
i narodi ništa bojati od svete majke crkve, nego mnogo više od vlastite 
razvratnosti i one svemogućnosti, koja se u sve i svašto miješa i tako 
često i čestoput sjeme u samoj klici utamani, koje bi inače obilnim 
plodom urodilo. Danas se crkva posvuda skoro po svijetu za svoju vla- 
stitu slobodu i za slobodu svijesti ljuto boriti ima. 

Ja opetujem: licumjerstvo je pravo danas i pomisliti, da bi crkva 
drugim načinom na države i narode uplivati mogla nego onim istim, 
kojim je Isus sam uplivao, to jest preporučujući svetu vjeru i krepost 
kršćansku sa onim načelima, koja su jedina moguća strasti i požude 
ljudske ukrotiti, društvo čovječje oplemeniti i od onih ponora, u koje 
inače srnjati mora, odvratiti. Danas crkva boreći se za sloboau svoju u 
utrobi svojoj, ko i negda, nosi slobodu i prosvjetu svih naroda učeći ih, 
da se sloboda samo tako spasti i uživati dade, ako se sloboda crkve i 
svijesti štedi i ako se evangjeoska načela i prava kršćanske kreposti 
skroz i skroz u javnom i u tihom životu naroda udome i učvrste. Ja 
velim: sa svakim je pravom skopčana i dužnost, sa najvećim na svijetu 
pravom najveća i dužnost, t. j. dužnost istinu svetu vazda, osobito pak 
tada, kad svijet skoro vas zabludi i proti istini se sroči, stalno ju i nepo- 
mično sa žrtvom života, ako je nužno, braniti. Ja sam uvjeren, da sav 
svijet u današnjoj općoj razvratnosti i neizvjesnosti, koja je i duhom i 
životom naroda zavladala, Bogu osobito zahvalan biti ima, da je jedno 
barem biče na ovome svijetu više praha zemaljskoga i meteža ljud- 
skoga visoko uzdigao i svetim svojim zvanjem i pravom svojim obve- 
zao, da istinu čistu i neoskvrnjenu bez straha i obzira ljudskoga svemu 
svijetu navješćuje i slobodu svijesti i narodi brani i čuva. To je ne- 
umrla zadaća papa rimskih, koju su oni znali i umjeli ne samo sa sjajne 
stolice svoje, nego i iz mamertinskih tamnica i iz podzemnih kata- 
komba i sa samoga križa vršiti. Kad bi toga glasa ponestati moglo, 
onda bi istom svijet osjetio, da mu je nešta posve bitnoga u moralnom 
životu ponestalo. Pomrčina bi to bila, koja tmine navješćuje. Da ostala 
mukom mimoidjem, ja sam uvjeren, da u ovo posljednje doba svijet nije 
vidio prizora divnijega i uzoritijega, nego što ga je vidio u Piju VII. 
Sav je skoro svijet podlegao jarmu okrutnoga samosilnika, samo jedan 



440 '"• 0kru{nic4. 



čovjek, do koga je samosilniku neizmjerno stalo, podlegao nije; a ta; 
je čovjek dobri, blagi i sveti Pije VII., komu sveto zvanje i božje pravo 
dade snagu, da se i u progonstvu i u groznoj osami jenosti bez ikakvoga 
na svijetu svjeta i svake pomoći svakoj sili opre i svakoj prevari otm*. 
Osjetio je tada živo sav svijet, da je sveti taj starina u duši svojoj naj- 
veći dio slobode svega svijeta nosio, jer ga je poslije poraženoga silnika 
u zvijezde upravo kovao i s općim veseljem i općim slavljem na staru 
stolicu njegovu otpratio. Priznao je to i sam veleumni stradalnik, kad 
je na samotnom školju usred mora svojim nasljednicima svjetovao, da 
u svetu rimsku stolicu nikad ne diraju; što da su oni vjerno slijedili, 
ne bi sigurno sa sobom i narod francuski u grozovitu propast strmo- 
glavili. To je ona silna moć, koja je negda po papi Lavu Velikom Atilu 
„bič božji" od Rima i Italije odbila. A i dan danas ja ne znam prizora 
divnijega, nego što nam ga Vatikan pruža. Sjedi tuj na stolici Petrovoj 
starac izvanredne mudrosti, dobrote i umjerenosti; sjedi lišen stare 
svoje časti i slobode i zna dobro, da u ovo burno i razvratno doba nije 
daleko od njega križ, na kom je sv. Petar poginuo; pak ipak sveti taj 
starina nalazi u duši i položaju svom toliko snage, da se nijedno važ- 
nije pitanje na svijetu njegovoj brizi i mudrosti oteti ne može. Ili je 
razjarene i na svaku silu pripravne društvene redove umiriti, podučiti 
i na stazu svetoga evangjelja uputiti; ili je staroj mučenici Irskoj put 
kreposti, poštenja, ustrpljivosti i umjerenosti označiti; ili se je za po- 
tlačenu slobodu crkve u Njemačkoj, u Belgiji i Francuskoj zauzeti : tuj 
se, ko i u sto drugih prilika, glas njegov čuje, glas istine božje i prave 
mudrosti, koji — hvala Bogu — tajinstvenom nekom moći i onamo 
dopire, gdje se njegovomu pravu i povlastici njegovoj ne klanjaju. 

Ah sveti oče! Hvala ti vječita, Što u očinskoj tvojoj brizi za vas- 
koliki svijet nijesi ni na nas, nas kršćanske Slavene zaboravio! Znaj, 
sveti oče, da se je krasna okružnica tvoja o Čirilu i Metodu živo oda- 
zvala u srcu cijeloga Slavenstva. Dobro je, da svijet, koji je čestoput 
pristran i nepravedan, zna, da iz srca tvoga, u kom se ljubav Isusova 
odziva, ni Slaveni isključeni nijesu. Nije dašto naše znati onaj čas. koji 
je otac nebeski sebi pridržao, ali ne ima dvojbe, da će sjeme riječi tvoje 
prije ili poslije željeni plod donijeti, o čem ćemo mi svi iz svih sila polag 
tebe raditi, dok ovdje živimo i dok se, ako Bog da, u vječnosti sa svetim 
čirilom i Metodom sastanemo. Radit ćemo o tom, velim, i mi biskupi, 
jer je i nama slijediti primjer papa rimskih, budući da smo i mi pravi 
naučitelji naroda i budući da je naše zakone nauka kršćanskoga na 
razne potreboće pojedinih crkava i naroda upravljati. 

Ne ima se dakle svijet ništa za se i za svoje osobite svojine od naj- 
novijega članka sv. vjere bojati; ali je još i manje osnovano i upravo 
smiješno u tom obziru pozivati se na vremeniti posjed papinski, za 
kojim se tobože toliko teži. Ovo pitanje u nikakvom savezu ne stoji sa 
naukom, koji iz života i djelovanja naših svetih apostola crpemo. Sve 
pak, što se o njem razborito reći može, jest : da je posjed papin jedan 
od najstarijih i najzakonitijih posjeda na ovom svijetu i da se u njega 
dirnuti nije moglo, a da se sav društveni red i svaki imetak ne uzdrma; 



2. Okružnica od g. 1881. o sv. Ćirilu i Mttodu. 441 

da je taj posjed providnost božja u najsvetije svrhe, za slobodu i čast 
sv. rimske stolice opredijelila i da se rimska stolica njega, ko što ni 
vlastite slobode, nikada odreći ne može. 

Jasno je nadalje i posve izvjesno, da oštroumlju i mudrosti ljudskoj 
joS do danas nimalo za rukom pošlo nije proiznaći drugo koje sredstvo, 
koje bi slobodu i čast svete stolice tako zajamčilo, da se katolički svijet 
umiriti može; a doklegod to ne bude, dotle će se u prosvjedu sv. rimske 
stolice odazivati mnijenje i osvjedočenje cijeloga katoličkoga svijeta. 
U ostalom ne miješajmo to pitanje sa pitanjima, s kojima ono u sa- 
vezu ne stoji, nego povjerimo ga božjoj providnosti, kojoj se svatko na 
svijetu pokoriti mora. 1 onako ne može se ni pomisliti i grdna je kle- 
veta, da bi sveti rimski prvostolnik ikada htio i kanio zadobiti posjed 
svoj cijenom makar samo jedne kapi krvi ljudske ili ičijom na svijetu 
štetom, jer je on namjesnik onoga, koji je na ovaj svijet došao, ne da 
tudju krv polijeva ili štetu ma ikomu nanašai, nego da svoju vlastitu 
krv za spas svijeta do posljednje kapi prolije i da svojom Štetom i mu- 
kom sve ljude i narode od iitit i vjekovite muke otkupi. 

S mirnom dakle dušom približujmo se svetoj rimskoj stolici i 
tražimo u nje s potpunim uvjerenjem vazda svjeta, obrane i utjehe, 
ko što nas na to životom i primjerom svojim upućuju naši sveti apostoli 
Ciril i Metod. Oni su za svoje vrijeme skoro sa svima knezovima sla- 
venskih plemena u doticaj dolazili: oni su boravili u gornjoj Moravskoj 
i uplivali na kneza Rastića i Svatopluka; oni su pokrstili češkoga kneza 
Borivoja i suprugu mu Ludmilu; jedan dio nadbiskupije panonske 
prostirao se je i preko Dunava na Srbiju; prolazili su oni Hrvatskom 
i živi trag za sobom ostavljali; doprli su oni na sjeveru do Slavena na 
Visli i Labi, — pak su posvuda svjetovali, učili i opominjali Slavene, da 
u jedinstvu svete vjere i crkve traže zalog onoj slozi, ljubavi, snazi i me- 
djusobnom sporazumljenju, bez kojega nisu nikako postići mogli više 
one svrhe, za kojima su težiti morali. Kad čovjek na ovo pomisli, onda 
ne može dosta nažaliti, što slavenski narodi nisu umjeli odazvati se 
nauku tako mudromu i spasonosnomu. Da je to bilo, bila bi po svoj 
prilici sva povijest Slavena drugim pravcem pošla; ali što nije onda 
učinjeno, valja danas učiniti. Ja sam čvrsto uvjeren, da je Bog po- 
glavito zato danas medju Slavenima probudio općenitu želju, da se 
sveti naši apostoli Ciril i Metod više nego dosele štuju i slave; da je zato 
poglavito ponukao očinsko srce Lava XIII., da svete naše na odlični ji 
stepen pred cijelom crkvom uzvisi, da nas opomene na one svete svjete 
i nauke, koje su nam negda na ovom svijetu davali sveti naši, i koje 
oni i danas ponavljaju pred prestoljem božjim. Daj dakle da svaki nas, 
koji nešto moći i upliva u narodu i plemenu svom uživamo, daj da ga 
na to upotrijebimo, da se tim prije u jedinstvu svete vjere i crkve božje 
sastanemo i iz njega luč i snagu crpemo, da plemenite i pravedne naše 
težnje i svrhe postignemo. Istina je, sveti se naši nijesu nigdje sastali sa 
najvećim i sa najslavnijim plemenom slavenskim, koje se je tada tek 
ozbiljnije u jednu cjelinu sabirati i na vidiku povijesti ljudske snažnije 
pokazivati počelo; ali stoga upravo veličajno to pleme ništa posla nije 




442 ///• Okrufmc*. 



imalo sa onim spletkama, koje su tada u Bizantu nesretni raskol ra- 
djale. To upravo pleme ne bi nipošto dopustiti smjelo, da raskol, koji 
grčko ime i grčku narav na sebi nosi, slavenskim postane i ostane. I 
onako to pleme po mom mnijenju i osvjedočenju svoje nutarnje i vanjske 
poteškoće svladati i svoj odnošaj naprema najdarovit jemu slaven- 
skomu plemenu inače nikako poboljšati ne može nego približujući se 
svetoj rimskoj stolici, što hvala Bogu u naše evo doba i biva. Ostalo 
će Bog u svoje vrijeme nadodati tomu slavnomu plemenu, koje već 
stoga osobiti božji blagoslov zaslužuje, što zna i umije za najsvetiju 
na ovom svijetu stvar bez ikakvih sebičnih svrha krv svoju na potoke 
prolijevati. 

Sprema se već sada slavenski svijet, da 6. travnja godine 1885. 
na Velehradu svečanim načinom proslavi tisućgodišnju uspomenu 
smrti sv. Metoda. Gledajmo, da se tuj u što većem broju sastanemo i 
jaganjcem božjim, koji odnima grijehe svijeta, zavjetimo, da ćemo 
nauk svetih naših apostola vjerno slijediti i u jedinstvu svete vjere i 
crkve zalog naše sreće i sloge tražiti. 

Što se pak napose nas u ovoj biskupiji tiče, sjetimo se svi, da je 
naša stolna crkva posvećena svetomu Petru, stožerniku jedinstva cr- 
kvenoga. Zlatna slova, koja nam odmah pri ulazu u novu našu crkvu 
u oči udaraju: „Ti si Petar, i vrhu te stijene sagradit ću crkvu svoju, i 
vrata paklena ne će je nadvladati", nek nas vazda opominju, da izmed 
ostalih dužnosti kršćanskih imamo i jedinstvo crkveno njegovati i po 
mogućnosti širiti. Oltar pak na čast i poštenje naših svetih apostola u 
istoj crkvi nek nam bude ponukom, da se i mi dušom barem i molitvom 
priključimo onoj bratovštini, koja će čestoput pred tijem oltarom kle- 
čati i svetim se našima u ime svetoga jedinstva u vjeri glede svih Sla- 
vena utjecati. Ovu nam dužnost okolnosti, u kojima u biskupiji živimo, 
osobito nalažu. Živimo sa braćom našom istočnoga obreda. Budimo 
prama njima puni ljubavi i dobrote i sjetimo se, da je najsjajniji dokaz 
prave vjere ljubav čista i dobrotvorna; sjetimo se, da je ljubav ona 
silna moć, koja sve svladava, kojoj se nitko, ni ista smrt oprijeti ne 
može. Ljubimo iskreno braću, s kojom živimo, ne samo stoga, što su 
s nama jedna krv i jedan narod i Što nam je obojima jedna budućnost, 
nego ljubimo ih i zato, što je i njihov crkveni obred lijep i veličanstven, 
uveden u crkvu po sv. Basiliju i sv. Ivanu Zlatoustom, koje i mi i oni 
kano svete božje ugodnike Štujemo i zazivamo; što se na njihovim 
žrtvenicima pravi živi Bog na spas svijeta prikazuje; što se i u njihovim 
hramovima sveto slovo božje ori; što se u njihovom svetom pojanju 
čarobni glasovi istoka isto tako divno odzivaju, kao kod nas zapada. 
Ne slušajmo nikad one, koji bi nas ma kakvim načinom razdvajati 
htjeli, to su bo očevidno opći neprijatelji naši. One grdne poslovice, 
koje je pakao sam izumio, da odumost i mržnju medju nama sije, is- 
korijenimo za vazda iz srca i duše naše, pak kad im već u rječnicima 
našima traga nestati ne može, nek im nigda i nigda traga u ustima na- 
šima ne bude. I jedni i drugi štujemo i zazivamo sv. Čirila i Metoda, to 
je pravo i Bogu drago; ali ta dva sveta imena nek nas u ljubavi i bratskoj 



2. Okružnica od g. 1881. o m Ćirilu i Mttodu. 443 

slozi tako spoje, da ostanemo doduSe svaki pri onom, što nam je sveto 
i milo, Sto nam je od vi jekova duši i srcu priraslo; ali da se ujedno 
združimo u onom, što su nam sveti apostoli naši cijelim životom i dje- 
lovanjem svojim preporučivali, što su nam na čas smrti kano svetu 
oporuku ostavili, što i dan danas pred božjim licem ponavljaju, a to 
je: da vjerom i crkvom jedni budemo i to jedinstvo kano zalog sreće 
naše i vremenite i vječne smatramo ! Amen. 

Ovaj list imat će braća svećenici tečajem korizme svojim načinom 
puku pročitati i protumačiti. U ostalom glede korizmenoga posta 
ostaje sve pri starom. Puk medjutim kršćanski opominjimo, da se trsi 
skrušenošću i pokorom, djelima ljubavi i milosrdja popustljivost svete 
majke crkve glede posta otkupiti. 

U D j a k v u dne 4. veljače 1881. 
(Glasnik biskupije djakovačko-srijemske 1881. br. 4. str. 25 — 53. > 




I 



I 



gdje je Sto. 



na strani 

PRISTUP VII 

NACRT ŽIVOTA : 

Glava I. Strossmaver prije svoga biskupstva 3 

Glava II. Strossmaverovo biskupovanje 9 

Glava III. Strossmaverov rad u narodnoj politici 40 

Glava IV. Strossmaver u narodnoj prosvjeti 78 

Glava V. Strossmaver kao svjetski Čovjek iza vatikanskoga koncila 102 

I. GOVORI : 

1. Govor o akademiji i sveučilištu govoren u saboru dne 29- 

travnja 1861 129 

2. Govor o odnošajima kraljevine Hrvatske Dalmacije i Sla- 

vonije prema kralj evini Ugarskoj govoren u saboru dne 5. 

srpnja 1861 135 

3. Govor pri otvorenju Jugoslavenske akademije govoren dne 

28. srpnja 1867 157 

4. Govor na koncilu vatikanskom govoren dne 25. siječnja 1870. 170 

5. Govor pri otvorenju galerije slika govoren dne 9- studenoga 

1884 182 

II. RASPRAVE: 

1. Stolna crkva u Djakovu 203 

2. Slike u stolnoj crkvi djakovačkoj 247 

3. Tri riječi našemu sveučilištu 304 

4. Putopisne crtice 322 

5. Predgovor novomu Obredniku 36O 

III. OKRUŽNICE: 

1. Okružnica od g. 1877. o jedinstvu crkve 377 

2. Okružnica od g. 1881. o sv. Ćirilu i Metodu 405 



£fzS6Z5 



HOOVER INST 



>\ 



vmmz 



% 




on 



tast ttampeđ below 



f-OH USE 
'J 3 3RARY ("V 



JLY