Skip to main content

Full text of "Oko Kupe i Korane Mjestopisne i povjestne crtice: mjestopisne i povjestne crtice"

See other formats


This is a digital copy of a book that was preserved for generations on library shelves before it was carefully scanned by Google as part of a project 
to make the world's books discoverable online. 

It nas survived long enough for the copyright to expire and the book to enter the public domain. A public domain book is one that was never subject 
to copyright or whose legal copyright term has expired. Whether a book is in the public domain may vary country to country. Public domain books 
are our gateways to the past, representing a wealth of history, culture and knowledge that's often difficult to discover. 

Marks, notations and other marginalia present in the original volume will appear in this file - a reminder of this book's long journey from the 
publisher to a library and finally to you. 

Usage guidelines 

Google is proud to partner with libraries to digitize public domain materials and make them widely accessible. Public domain books belong to the 
public and we are merely their custodians. Nevertheless, this work is expensive, so in order to keep providing this resource, we have taken steps to 
prevent abuse by commercial parties, including placing technical restrictions on automated querying. 

We also ask that you: 

+ Make non-commercial use of the file s We designed Google Book Search for use by individuals, and we request that you use these files for 
personal, non-commercial purposes. 

+ Refrainfrom automated querying Do not send automated queries of any sort to Google's system: If you are conducting research on machine 
translation, optical character recognition or other areas where access to a large amount of text is helpful, please contact us. We encourage the 
use of public domain materials for these purposes and may be able to help. 

+ Maintain attribution The Google "watermark" you see on each file is essential for informing people about this project and helping them find 
additional materials through Google Book Search. Please do not remove it. 

+ Keep it legal Whatever your use, remember that you are responsible for ensuring that what you are doing is legal. Do not assume that just 
because we believe a book is in the public domain for users in the United States, that the work is also in the public domain for users in other 
countries. Whether a book is still in copyright varies from country to country, and we can't offer guidance on whether any specific use of 
any specific book is allowed. Please do not assume that a book's appearance in Google Book Search means it can be used in any manner 
anywhere in the world. Copyright infringement liability can be quite severe. 

About Google Book Search 

Google's mission is to organize the world's information and to make it universally accessible and useful. Google Book Search helps readers 
discover the vvorld's books vvhile helping authors and publishers reach new audiences. You can search through the full text of this book on the web 



at jhttp : //books . google . com/ 



5Uj 23^5, U. SLO 




HAR\'ARD COI.LKCE I.IBRARY 



Bougjit withtheincome of 
THEKELLERFUND 



Bequeathed inMemory of 

JasperNewton Keller 

Betty Scott Henshaw Keller 

Marian MandellKeller 

Ralph HenshawKeller 

CarlTilden Keller 




$ 



I Digitized by VjOOQ| 




Digitized by LjOOQ IC 



Digitized by LjOOQ IC 




A a cLff? P*^ *V7i+-?lX- 






Lopašić: Oko Kupe i Korane. 



Matica Hrvatska. 1895. 
Digitized by VjOOQ IC 



Digitized by LjOOQ IC 




Lopašić: Oko Kupe i Korane. (Str. 193.) 



Digitized by 



OZ 

(Sa sjevero-za 




iZALJ. 
zapadne strane.) 



Matica Hrvatski 



CftOgfc 



o: 



sa: 



Digitized by LjOOQ IC 



RADOSLAV LOPASIĆ. 



OKO KUPE I KORANE. 



MJESTOPISNE I POVJESTNE CRTICE. 



DOPUNIO 



EMILIJ LASZOWSKI. 



SA DVADESET I TRI SLIKE I JEDNOM ZEMLJOPISNOM KARTOM. 



W 



ZAGREB 1895. 

NAKLADA «M A T I C E HRVATSKE*. 



TISAK KARLA ALBRECHTA. 

Digitized by LjOOQ IC 



Sliv/ SilS.II .10 

y 



/Iharvard" 
|universityI 
i library 

l FEB 9 1966 

^»■■'i li ilii'l III mi- 



Digitized by LjOOQ IC 




Uspomeni 

Radoslava Lopašiea! 

(Sa slikom .*) 



Radoslav Lopašić rodio se u Karlovcu 20. 
maja god. 1855. °d otca Mirka Lopašića, tada načelnika 
i namjestnoga sudca grada Karlovca, i od matere Mag- 
dalene, rodjene Dobrilović. Otca izgubi već god. 1838., 
tako da mu je ostala kao sjena tek uspomena o njego- 
vom sprovodu, pri kojem je — kako to Radoslav u svojih 
bilježkah spominje — bila i gradska muzika. Dobra mu 
majka obasuta djecom dade ga dojilji izvan kuće, gdje 
je valjda od vlažna k stana zadobio bolest, koje se ni kao 
diete ni kao mladić riešiti nije mogao. Zamalo (g. 1843.) 
izgubi i majku i ostane kao sirotče bez otca i majke pod 
skrbničtvom starijega brata Liberata od prve žene otca 
svoga. 



* Gosp. prof. Tade Smičiklas posvetio je: »Uspomeni Rado- 
slava Lopašića« u »Ljetopisu Jugosl. Akademije« (svez. IX. g. 1894.) 
nekrolog, iz kojega se ovdje priobćuje obširan i odlomcima iz nekih pokoj- 
nikovih listova nadopunjen izvadak. 



Digitized by VjOOQl€ 



VI 

Probavljajući Radoslav djetinjstvo i prvu mladost u 
Karlovcu, prikazaše se pred njegovom mladom dušom 
mnoge pojave života, koje su ga dragom uspomenom 
pratile kroz cieli život. Karlovac sam bio je u ono doba 
od hrvatskih gradova trgovački najznamenitiji. Na stalne 
dane pune su ulice svieta, a Kupa sva pokrita ladjama 
i tumbasima, skladišta duga pružila se od Srange do 
Dubovca, a na lujzinskoj i senjskoj cesti kod mnogih 
kuća dižu se tornjevi od dužica ; kola po Karlovcu znalo 
se nabrati kadgod na tisuće, oko kojih se vije poslujući 
narod iz gornje Krajine i Kranjske. Koliki li su ljudi 
od sirotinje postajali bogatuni! Bolnim srcem znao se 
kasnije Rade sjećati, što je sada postalo od njegovoga 
rodnoga grada! 

Kao diete od dobre kuće mogao je rano opaziti i 
narodni pokret. Rodjaci vodili maloga djaka Radoslava u 
karlovačku „Čitaonicu", gdje se ne može da nagleda mnogih 
novina. Osobito se čudio novinama i knjigama ćirilicom 
pisanim, kojih je tamo mnogo bilo. Poznavao je u glavu 
sve odličnije ljude, koji su narodno kolo vodili. Naravno 
je, da je pjevao i ilirske davorije: „Nek se hrusti šaka 
mala", „Nosim zdravu mišicu", „ Prosto zrakom ptica 
leti" itd., koje sam spominje, da je najvolio pjevati. 

Godina 1848. zateče Radoslava u drugom gimnazi- 
jalnom razredu. „Mnogi dogadjaji onoga vremena ostali 
su mi u pameti", veli sam. On vidje dolazak vojske kraji- 
ške, što je polazila kroz Karlovac u Italiju, kamo mu je i brat 
bio otišao i na bojnom polju poginuo. Vidje deputacije 
narodne, koje su odlazile i u Beč i u Zagreb. Svaki čas viju 
se zastave po gradu Karlovcu, kada su se javljali dogadjaji, 
koji su narod usrećivali. Slušao je proglase Jelačića bana, 
koje su čitali na javnim mjestima odlični ljudi, slušao je 
mnoge zanosne govore od odličnih govornika, kojima je 
tada procvao Karlovac. Dakako da je Rade letio sa na- 
rodom i na vježbe garde narodne, koja je bila dika i 
ponos grada Karlovca, a kako si ne bi bio zapamtio i 

Digitized by LjOOQ IC 



VII 

dolazak bana Jelačića u Karlovac? „Karlovac je bio — 
piše on — pun ljudstva, koje je nestrpljivo banov dolazak 
čekalo, a sav je bio nakićen cviećem i urešen zastavama. 
Osobito mi je ostao u pameti dolazak banov senjskom 
cestom oko četvrte ili pete ure po podne. Dan je bio 
vruć, a po cestama mnogo prašine. Kad su mužari na- 
viestili dolazak banov, zagrmiše na šancevima topovi, 
zvonavi zazvoniše, a narod hrli na senjsku cestu. Tu sam 
se i ja smjestio, a imao i što vidjeti. Od Švarče podigli 
se oblaci od prašine, a kroz prašinu sieva vatra od pu- 
šaka i kubura, čulo se iz daleka klikovanje naroda i pra- 
tilaca banovih u gromkom „živio", koji je još nadglasivala 
karlovačka svjetina. Više stotina graničara pratilo je bana 
što na konjima, što na kolima. Mnogi pratioci na kolima 
nosili su u ruci hrvatski barjak, a konjanici palili nepre- 
stano iz kubure. Malo kada bila je na okupu takova ka- 
valerija. Uz staroga umirovljenoga oficira sa pikačem na 
hero, uzkim hlačama sa gajtanima i dugim frakom, jahao 
je pravoslavni pop ili kaludjer gomirski u dugoj mantiji, 
uz šerežana u crvenoj kabanici zeleni financijalni iberajter 
i tako dalje silna smjesa naroda od Ogulina do Karlovca. 
Ban, dočekan urnebesnim „živio" u Karlovcu, unidje na 
trg sv. Trojice, gdje su ga djevojčice cviećem posule. 
Bio sam svjedok, gdje je ban jednu malu djevojčicu, koja 
mu se približila, u zrak podigao i poljubio. u 

Vidio je Rade i pripreme za rat i zanosio se, kako 
se već djače gimnazijalce zanositi može. Svomu zanosu 
nadje ipak dosta zapreka od svojih profesora u gimnaziji. 
Karlovačka gimnazija bila je u rukama Franjevaca reda 
sv. Križa, koji su ju uredili po austrijskom sustavu. Na 
njoj nije bilo traga hrvatskom jeziku. Sve se poučavalo 
latinski, a što nije bilo latinski, to se uzimalo njemački. 
Častni otci, većinom poniemčeni Slovenci, bili su upravo 
protivnici hrvatske ili tadanje ilirske narodne misli. Na 
sreću našu bili su ti ljudi bez znanja i ugleda. Rade pripo- 
vieda, da se bilježilo, tko bi u školi ma samo jednu hrvatsku 

Digitized by LjOOQ IC 



vni 

rieč rekao. Cedulja bi se bacila u zatvorenu škatulju, koju je 
razrednik otvarao i dao šibati te male grješnike, izmed kojih 
je i Rade izvukao dosta puta šiba ili zatvora. God. 1848. 
još je nekako svršio svoju školu, ali sliedeću je cielu 
morao radi bolesti proplandovati na rodnom imanjcu 
Hrčiću. 

Povrativši se Rade opet na nauke, započne mu prvo 
čitanje neškolskih knjiga. Prva knjiga, koja ga je 
sasvim osvojila, bila je Kačič. „Čitao sam ga — veli on 
— a ujedno i pojedine pjesme pjevao više od godinu 
dana, a i poslije po nekoliko sati na dan i to uviek na 
glas, da su me i drugi čuli. Od milinja radi ugodnoga 
Štiva nisam se mogao razstati od knjige, u kojoj su po- 
•vješti slovinskih kraljeva i banova. Mnoge pjesme, kao 
što n. pr. o padu Budima, o Zrinoviću banu, o hrvatskoj 
gospodi naučio sam na pamet. Još mnogo godina kasnije 
znao sam po koju pjesmu pred drugovima recitovati. 
Kasnije sam čitao mnoge knjige, a sa najvećom ljubopitlji- 
vošću Valvasorovo djelo : „Ehre des Herzogthums Krain utf . 
Od srbskih knjiga čitao je Rade najprije Obradovićeva : 
„Priključenija", i ona su mu se tako dopala, da je bio 
odlučio „posjetiti sva ona mjesta, u kojima je bivao 
Obradović i gdje mu se je štogod dogodilo". Mučio se i 
sa starim slaveno-srbskim knjigama, ali ih nije mogao 
razumjeti, Vriedno je spomenuti, kad sam pripovieda, da 
je u Radinoj familiji bila ciela Škrinja starih starosla- 
venskih knjiga, a on ih trgao i u dućan za poslastice 
prodavao, dok ga nije opomenuo njegov stariji prijatelj 
Ilija Guteša, da su to važne i znamenite knjige. Od onda 
počeo je na njih paziti. Dobije u ruke i Kukuljevićev : 
„Arkiv", pa sam veli, da ga je čitanje povjestničkih 
stvari bilo tako osvojilo, da je već ovim čkanjem odlučen 
kasniji pravac njegovu životu. 

Rade predje s gimnazije karlovačke na zagrebačku 
god. 1852. Sa karlovačke gimnazije nije ponesao dobrih 
uspomena, jer da je puno vremena izgubio, a malo na- 

Digitized by LjOOQ IC 



IX 

učio. Nije mu ni u Zagrebu procvalo. Slabo pripravljen, 
a k tomu godinu za godinom boležljiv više je kunjao 
cielim životom, nego li napredovao. Činilo se, da će ga 
bolest već u mladim godinama slomiti. God 1856. upisa 
se i na pravoslovnu akademiju, al dalje od upisa nije 
dospio. Ode na posjed svoj otčinski u Hrčiću, da na 
svježem zraku i pri gospodarstvu i ostane, „gdje mu — 
kako piše jednom Iv. Kukuljeviću — tako brzo prolaze 
časovi, da ne zna ni sam kako, a srce mu je tako ra- 
dostno, što je udaljen od nadutoga svieta i što u tihoj 
samoći, u krugu domorodaca i prijatelja, može koju pro- 
zboriti tako slobodno, da nijedna ptica slobodnije zapje- 
vati ne može. Samo se kadšto zatvara u skrovnu sobu, 
da se nasladi umnim proizvodima vriednih naših i inih spi- 
satelja. O kako su sladki takovi časovi iza učinjena posla 
na poljanah i rudinah !" 



II. 

U ovo doba Radina života padaju oni prvi putovi 
njegovi, o kojima je tako rado pripoviedao medju prija- 
teljima, kako se je stao zanimati za naš rad na književ- 
nom polju, pribirati u svom kraju historičku gradju i 
pretraživati uspomene svoga rodnoga grada Karlovca. 
Jedni su ga u ovom njegovom nastojanju revno podpo- 
magali, — a drugi više puta posve odbijali, Nu njega to 
ni malo ne smeta. Ljubav njegova za svako naše knji- 
ževno nastojanje biva sve to veća, njega sve zanima i 
on nastoji, da svagdje pomogne i činom i zagovorom, o čem 
nam upravo liepo svjedočanstvo podaje jedno njegovo m 
onodobno pismo (iz Stelnika 19. studenoga god. 1858.), 
koje je pisao Ivanu Kukuljeviću o nevolji sa jedinim na- 
šim tadanjim beletrističnim listom „Nevenom". „Naš 
„Neven" (tada je izlazio na Rieci; — piše on — je na 
umoru; još mjesec dana, pa će ga valjda za uviek ne- 



Digitized by LjOOQ IC 



stati, ako mu se kako od koje nenadane strane ne smi- 
luje. Poznato Vam je, da je on u našega obćinstva sve 
do sada vrlo malo pomoći stekao. Do sada morao je Josip 
Vranyczany već 500 for. platiti, da se štamparina namiri. 
On to dulje podnositi ne može, van ako je voljan sam 
se upropastiti, te zato je gotov koncem o. g. odreći se 
uredničtva i „Neven" prepustiti sudbini, neka ona i s njim 
odluči, kako joj volja. Jel zbilja, da je svakomu našemu 
poduzeću samo tako efemeričan život opredieljen, jel 
zbilja, da i naš „Neven", to naše sadanje jedino njego- 
vanje, takodjer nemilice propasti mora ? To bi bila za nas 
golema sramota, ljuta žalost I Ta on je za sada jedini list, 
koji ponešto još nas krepi u književnom životu i put krči 
k narodnoj slavi, s koje će nas siromahe u današnjoj 

groznoj tami jednoć bolje sunce obasjati Uvjeren 

sam, da i Vi prema „Nevenu" ljubav gojite, i da ste za nj 
zabrinuti . . . Da ga preporučite „Matici", neka ga ona 
opet pod svoje okrilje uzme. Dobro bi bilo, da mu se 
tečaj ne prekine, te da ga ona novom godinom preuzme." 
Povratkom ustava g. 1860. bio je i Rade medju onim 
domorodcima, koji su nastojali, da narod obodre i osokole 
na nove prilike. Kao osobita prijatelja naroda zavoli ga 
čitav njegov kraj, i u znak osobita povjerenja izaberu ga 
njegovi suobćinari — ako i mlada — obćinskim glava- 
rom. Al ovo njegovo glavarstvo ne potraja dugo, jer bude 
naskoro radi nekog članka u „ Narodnim Novinama" po 
nalogu bana svrgnut sa službe obćinskog glavara. O tom 
piše on (iz Hrčića 2. lipnja g. 1860.) Ivanu Kukuljeviću: 
„Skorašnje vrieme i nas po ladanju nešto je smutilo, a 
napose mene kano mladjeg i vatrenijeg. Radi nekakova 
članka u „Nar. Nov." o glađu u ovih stranah našao se 
ban prisiljen svrći mene sa službe obćinskog glavara, jer 
se tobože ne pristoji za glavara o glađu, o faktičnoj istini, 
pisati. Neka im bude i to na čast 1 Meni nije ništa draže, 
van da se istina ota ipak u vrieme pravo pisala i štam- 
pala. Terorizmom radi su udaljiti i pogibelj ..." Ova ne- 

Digitized by LjOOQ IC 



XI 

daća Radina u službi obćinskog glavara ipak nije prie- 
čila tadanjeg velikog župana zagrebačkog Ivana Kuku- 
ljevica, — s kojim je Rade u književnim našim poslovima 
već od godina dopisivao i kojemu — kao historičaru — 
dobro je bio poznat kao vrstan sabirač historičkih spo- 
menika, — da dade Radoslava Lopašića uz obće odobra- 
vanje domorodaca naročito karlovačkog kraja u županij- 
skoj zagrebačkoj skupštini od 14. veljače g. 1861. izabrati 
pristavom severinskoga kotara, gdje je bio sudac Radin 
od mladosti prijatelj dr. Josip Vranyczany. 

Sada se počinje Radin javni činovnički rad, za koji se 
je on tek privatnim izučanjem pravoslovnih nauka prilično 
bio pripravio. U jednoj oblastnoj svjedočbi priznaje se, 
„da je poslove toli politične uprave, koli sudbene, na 
koliko su oni pod nadležnost kotarskoga suda spadali, sa 
znanjem pozitivnog zakona i vještinom poslujućega sud- 
benoga činovnika obavljao". 

Za četiri godine umre Radin prijatelj i glavar dr. 
Josip Vranyczany, i god. 1866. bude Rade imenovan na 
njegovo mjesto severinskim kotarskim sudcem. Kao glava 
kotara pun žarkoga patriotizma, preblage naravi i pre- 
mehka srca, oživljavao je Rade svojim dobrim djelima 
cieli svoj i susjedne kotare. Sretan medju prijateljima i 
odan starim hrvatskim običajima kretao se po običaju 
one veselo- burne obnovljene ustavne dobe gotovo u samim 
triumfima po cielom svom kotaru. Pomagao je sirotinju 
na sve moguće načine, a najviše brige posvetio pučkim 
školama. Ne ima gotovo primjera, da bi jedan politički 
činovnik u tako kratko vrieme za pučku školu toliko učinio, 
koliko naš Rade. I sama tadanja vlada — g. 1868. — 
njemu malo odana, priznade njegove velike zasluge. Ko- 
liko sirota iz severinskoga kraja, koje moraju u sviet 
polaziti iz svoje očinske, ali većinom nerodne zemlje, danas 
blagoslivljaju onoga, koji je svojom brigom dizao Škole, 
da oni kao pismeni ljudi u dalekom svietu i preko Oceana 
laglje nadju koricu kruha fca sebe i svoju djecu! 

Digitized by LjOOQ IC 



XII 

Nije Rade i uza sve službene brige i družtvene ob- 
veze zapustio svoje najmilije brige, da sakuplja stare 
spomenike naroda. Sada se tek otvoriše sudcu svi dvo- 
rovi, koji su prije sa devet brava za njega zatvoreni bili. 
Koliko li nije dragocjenih spomenika odnesao i spasao 
iz kakva zakutka, gdje bi sigurno propali bili: on je 
gotovo sve u jednu veliku zbirku sabrao, što su posje- 
dovali njegov kotar i obližnji kotari, u koje je dosegao. 
Kakovu bismo mi imali danas zbirku spomenika, da je 
u ovo sto godina deset takovih sudaca imao hrvatski 
narod ! 

Rade je kušao i samostalno obradjivati već tada 
svoje srećom i trudom stečeno historijsko gradivo. Go- 
dine 1 86 1, piše u „Karlovačkom Viestniku"*, god. 1863. 
i 1864. u „Glasonoši",** a god. 1865. u „Leptiru".*** 
Prvu svoju sasvim samostalnu radnju objelodani g. 1866. 
u „Književniku" pod naslovom: „Cetin". Ovdje se već 
sastajemo sa književnim radnikom, koji se i sa dotičnom 
literaturom dobro upoznao, a sastajemo se i sa spome- 
nicima, koje je on sabrao i koje on označuje : „u svojoj 
zbirci", a kasnije uviek: „u našoj zbirci". Karakteristično 
je u ovoj razpravi o Cetinu, kako Rade nabraja sve gra- 
dove područne Cetin-gradu, o kojima poslije pomno iz- 
tražuje i piše. Bavi se i rodom Frankopana i drugim 
odličnim rodovima hrvatskimi onih krajeva, koje je na 
srcu nosio sve do svoje smrti i nastojao da im povjest 
razjasni. Ova prva, na izvorima samostalno radjena raz- 
prava, naviešta nam ujedno program budućega književnog 
rada Radina. 

Taj program nije propao, jer je Rade napokon go- 
dine 187 1. dospio u Zagreb, gdje bi imenovan podbiljež- 



* »O karlovačkih generalih« i »O postanku Krajine«. 

** »O Tomi Erdodu-banu« , »O porazu Udbinskom«, »Smrt Her- 
berta Auersperga«, »Tomo MiklouŠić — pisac hrvatski«, »Bitka kod Siska 
god. 1492 «, »General Lenković u Klisu«. 

*** »Zrinski i Frankopan na stratištu«. 



Digitized by LjOOQ IC 



XIII 

nikom županije zagrebačke. Ovdje u krugu našega knji- 
ževnoga svieta i kraj procvata naših književnih družtava 
raslo je i njegovo pouzdanje u vlastitu snagu, procvao 
je Rade i podigao se do visine pouzdana izdavača po- 
vjestnih spomenika i savjestna radnika u domaćoj povjestL 
Što je pomalo u službi napredovao i tek poslije mnogo 
godina ipak napokon postao i tajnikom zemaljske vlade, to 
je bila sreća za hrvatsku knjigu. Rade je samo ne na- 
predujući u službi i časti mogao ostati stalno u Zagrebu. 
Svaki slobodni časak posveti tomu, da pribere i uredjuje 
stare spomenike svoje sbirke i da ih dopuni iz zagre- 
bačkih arkiva. 

Nije Rade ni u Zagrebu naglo poletio na književno polje. 
Trebalo je čitave tri godine, dok je napisao u „Viencu" 
— {?• ^74. — prigodan člančić: „Severin", a tek go- 
dine 1875. napisa za „Vienac" valjanu radnju, osnovanu 
na izvorima, a to je kratki pregled povjesti njegova rod- 
noga grada („Grad Karlovac"), o kojoj je, da ju 
sprema za tisak, još g. 1 860. pisao Ivanu Kukuljeviću. Iza ove 
radnje napisa Rade tečajem kojih osam godina (od go- 
dine 1876. do god. 1883.) čitavi niz članaka u „Viencu" 
o gradovima, mjestima i rodovima* oko Kupe i Une, kojih 
prošlost bijaše neumorni sudac severinski poglavito iz 
starih u svom kotaru sakupljenih pisama proučio. 

Godine 1877., kad se je naša „Matica" preustrojila, 
bijaše i Rade Lopašić izabran u odbor „Matice", gdje je 
kao gospodarski podpredsjednik sve do svoje smrti djelo- 
vao. Skišajuć predloge i osnove u odboru „Matice", od- 
važi se god. 1880. i Rade na veće književno djelo, te 
najavi, da bi on napisao obširnu povjest grada Karlovca 
u slavu tristagodišnjice osnutka ovoga rodoljubivoga 
grada. Odbor „Matice" prihvati ovu ponudu, a Rade se 



* Bosiljevo, — Dubovac. — Ogulin. — Barilović. — Lipa. — Ka- 
menske — Bihać. — Žnmberak. — Jastrebarsko. — Križanić-Tnranj. — 
Novigrad na Dobri itd. 



Digitized by LjOOQ IC 



XIV 

primi posla. „Na ovakav rad — veli on — bio sam već 
prije toga pripravljen, kupeći više godina topografske po- 
datke za predjele oko Kupe i Une." Ipak je osjećao, da 
mu gradiva još više treba, zato obredi najprije sve za- 
grebačke arkive, a zatim se uputi u Gradac i u Beč, da 
potraži gradiva za svoju radnju. Proučivši i ove arkive, 
veli : „Ova je knjiga osobito glede starije dobe izradjena 
poglavito po vrelih iz pomenutih arkiva i zbiraka, đočim 
je za noviju dobu upotrebljena ponajviše piščeva zbirka 
rukopisa, zatim arkiv gradski u Karlovcu." 

Karlovac je kao jedan od najmladjih gradova za 
političku povjest u toliko važan, što je postao glava hr- 
vatskoj vojničkoj krajini, a u vrieme francuzkoga vla- 
danja glava Hrvatske u Napoleonovoj Iliriji. Ovo je 
obadvoje shvatio Rade, pa je za vrieme obrane turske 
pripovjedio sve, što se kretalo iz Karlovca, a pri tom 
priobćio je i nove gradje. On veli: „da će biti mnogim 
ugodio, Što je stranom u opazkah pod tekstom pojedinih 
članaka, stranom u dodatku priobćio nekoliko gradje za 
našu vojnu, kulturnu i crkvenu povjest, što ju je pokupio 
dosta velikim trudom bivši javnim zvaničnikom u preko- 
kupskih stranah." Ovako postaje Radina knjiga novi izvor 
za hrvatsko- tursko doba, a za francuzku dobu jest slika 
francuzkoga vladanja u Hrvatskoj do danas najdetaljnija 
i najbolja. 

Kako je ova knjiga („Karlovac. Povjest i mjestopis 
grada i okolice.") primljena, neka nam svjedoči prevriedni 
biskup Đobrila, koji piša prijatelju ovako, kada je Radinu 
knjigu pročitao: „Dočitav povjest i mjestopis grada Karlovca 
i okoiice od R. L., položih knjigu u onu stranu moje male 
knjižnice, koja je ođredjena, da čuva stvari namienjene 
ponovljenom čitanju ili barem pogledu, kad se koji do- 
gadjaj počima otimati sjećanju. Odlažem tu knjigu s ne- 
kim neoznačenim čuvstvom, kakovo osjećamo, kad smo. 
se okriepili dobrom kapljicom, pa ju spremamo u pri- 
čuvu uz onu praktičnu : servata valebunt I Ja nisam stru- 

Digitized by LjOOQ IC 



XV 

kovnjak u povjestnici, još manje kritičar od zanata, pa 
si ni iz daleka ne prisvajam ni znanja ni zvanja za kri- 
tiku, nego izražujem samo osjećaj, kako me se je dojela 
knjiga o Karlovcu. G. Lopašić je ovom knjigom izpunio 
prazninu o posebnoj dogodovštini naroda, digao svjetiljku 
od svjetila. Pisac je pčelinjom marljivosti valjda od svoje 
mladosti sabirao materijal i slagao u jedinstvo povjest- 
ničke nadovezlosti i sklada. Za takov rad hoće se mara 
i uztrajnosti, a bora mi i domoljublja, kakovim se medju 
mnogima iztiče Radoslav, a to valja tim više priznati, 
Što se u svem vidi osobita skromnost i čednost. Ja sam 
dio. mladosti u Karlovcu proživio i poznavao nekoje od 
onih lica, koja Lopašić osobito u periodi francuzke oku- 
pacije spominje, pa uvidjam, da o njima iskreno, obzirno, 
i nepristrano piše. Iz načina, kako o Mirku Lopašiću, 
mnogoljetnom gradskom sudcu, piše, ne bi, tko toga ne 
zna, poznati mogao, da o svom otcu piše." Grad Karlovac 
odlikova svoga rodjenoga sina za ovo djelo začastnim 
gradjanstvom, čemu se Rade sinovski radovao. 

„Matica Hrvatska" naumi književnom radnjom go- 
dine 1889 proslaviti dvjestagodišnjicu oslobodjenja Like 
i Slavonije. Rade se ponudi, da će napisati djelo, — i 
brzo napisa knjigu : „D v a h rvatska junaka — Marko 
Mesić i Luka Ibrišimović". Luka nije Slavonije 
oslobodio, a Marko nije sam Like predobio. Ipak Rade 
uzme ova dva junaka kao glavne predstavnike samoga 
naroda pri ovom oslobodjenju. Ne ima dvojbe, da su ova 
dva čovjeka glavni predstavnici iz srca onoga naroda u 
Lici i Slavoniji, koji je na njihov glas svom snagom skakao 
na oružje. U životopisu ovih dvaju junaka može se čitati 
i srce i duša onoga naroda, koji su oni bili jaki kao 
narodni junaci poslije dvie stotine godina robstva podići 
sa sigurnom nadom, da će se sada spasti. Lopašić je 
upravo predobro pogodio znamenovanje ovih dvaju junaka, 
kojih djela pokazuju, da narod hrvatski i pod turskim 
jarmom još nije bio izgubio svoje narodne hrabrosti. 

Digitized by LjOOQ IC 



XVI 

I za ovo djelo je Rade crpao materijal iz svojih bilježaka, 
koje je od mnogo godina po raznim arkivima kupio« 
„Tek neznatan dio gradje za ovaj spis nadjoh u Štam- 
panih knjigah* — veli on u predgovoru knjige, — a što ne 
citira naročito svojih arkivalnih izvora, to čini zato, „da 
mu se djelo ne poveća i čitanje ne otegoti." 

Godine 1890. napiše Rade Lopašić i opet za „Ma- 
ticu* knjigu o gradovima na Uni-rieci pod naslovom : 
„Bihać i bihaćka Krajina". Povjest ovoga kraja je 
Rade od svoje mladosti proučavao, te mu je tako bila 
poznata, kao nijednomu od naših historika. Malo ima krajeva 
ne samo u Hrvatskoj, nego i u svietu, gdje bi se na tako 
malom prostoru prikazivalo tolika gradova. Većina ih je 
dogradjena u drugoj poli petnaestoga vieka, a svi su pali 
u šestnaestom vieku. Ako je njihova gradnja ubijala 
jadni puk hrvatski onih krajeva, ali oko njih natapao je 
zemlju cio narod hrvatski kroz cieli Šestnaesti viek, dok 
nije linija obranbena pala na Uni. Tako je u ovoj knjizi 
veliki dio onodobne krvave povjesti hrvatske. Lopašić je 
u ovoj knjizi prikupio premnogo novog dosele posve ne- 
poznatog povjestnog materijala. „Pročitao sam dva puta 
čitavu knjigu — piše Vjekoslav Klaić — upamtio silu 
detalja, razsvietlio duševnim svjetlom prošlost onih kra- 
jeva, tako da sam duševnim okom jasno gledao staru 
bihaćku krajinu s bielimi gradovi, hrvatskimi plemeni i 
knezovi: njihov život, njihove borbe, njihovu tužnu pro- 
past i eksodus u posavske i podravske krajeve, sve sam 
to gledao i s Lopašićevimi junaci osjećao i plakao . . . 
Lopašićeva knjiga nije roman, ni pripoviest, a ni zbirka 
pjesama, već historijsko djelo bez ikakve tendencije, nego 
jedino da nam iztumači prošlost bihaćke krajine. Ona je 
prava mozaik-radnja sastavljena od stotine i stotine viesti 
i podataka. Ovakova djela čitaju se jedan put, možda i 
dva puta, kako sam i ja učinio, a onda se ne bacaju u 
zapećak, nego se pomno sahrane u knjižnicu, da se u njih 
gleda, kada što uztreba. Ona su kao i rječnici, pa kao 

Digitized by LjOOQ IC 



XVII 

što u rječnik treba da svaki čas zaviriš, tako ti je u te 
vrsti knjige mnogo puta tražiti, ako se u obće zanimaš 
za ono, o čem pišu. A opet toliko ima čisto nova arki- 
valnoga gradiva, da ovoga djela niti može niti smije 
kritizovati čovjek, koji samo poznaje tiskane izvore/ 

Dok je Rade u „Matici" priobćivao samostalne svoje 
radnje, namieni Akademiji svoje bogate povjestne zbirke, da 
ih malo po malo za štampu priredi i u akademičkih publi- 
kacijah objelodani. Akademija učini ga god. 1883. svojim 
članom dopisnikom, te je već onda bila prihvatila, da se 
štampa njegov veliki zbornik za povjest hrvatske vojne 
Krajine. Ovaj zbornik, za koji je Rade osim materijala 
nabrana u starije vrieme u Pokupju, kasnije u Zagrebu 
i po ostaloj Hrvatskoj, i do tri puta naročito polazio u 
arkive u Gradac, Ljubljanu i Beč, izadje u tri debele 
knjige od god. 1884. do 1889.,* i ovo je danas najzna- 
menitija zbirka za povjest hrvatske Krajine. Nitko ne 
može pisati povjesti obrane Hrvatske i susjednih zemalja, 
a da se ne služi ovim zbornikom. U ovim spomenicima 
vidjamo tužnu sliku ove naše zemlje: Niemac hoće na 
silu da savija svoje gniezdo u srcu hrvatskoga naroda, 
srce naše zemlje hoće da izreže za svoju domenu I To je 
tužno za hrvatsko srce, — al Rade nije u svom radu 
malaksaol On traži o tom spomenike, putuje tečajem 
mnogo godina širom zemlje i u susjedne zemlje i prekapa 
arkive, troši svoje malene činovničke dohodke, prepisuje 
iz svakojakih zamrljanih papira i u kasno doba noći poslije 
dnevnih muka u uredu, i nikad se ne umori pored svih 
boli, koje mu kao Hrvatu mnogo puta ovi njemački 
papiri, pisani na hrvatskoj zemlji proti Hrvatskoj, upravo 
u srce udaraju, — jer ga oduševljava i bodri iskrena, 
žarka i nehinjena domovinska ljubav I 



•Spomenici hrvatske Krajine. Sakupio i nredio Radoslav 
Lopašić. U Zagrebu 1884— 1889. 8-a. 3 knjige (I. knjiga od god. 1473. 
do 1610.; II. knjiga od god. 1610. do 1693.; III. knjiga od god. 1693. 
do 1780. sa dodatkom). 

Lopašić : Oko Kupe i Korane. II. 

Digitized by LjOOQ IC 



XVIII 

Rade je na svojim naučnim putovanjima svaki put 
sabirao gradivo ne samo za onaj predmet, koji mu je bio 
onaj čas na rukama, već je pazio na sve i sabirao sve, što 
je bilo kadro razsvietliti hrvatsku prošlost i uzbuditi u 
narodu domorodnu sviest. On sabira n. pr. u spomenicima 
Krajine doista tužne uspomene o svom narodu, — al 
sabira i radosti, jer pored sile tudje traži svuda i nalazi 
i snagu svoga naroda. U svim njegovim radnjama pro- 
vlači se kao zlatna nit, da traži uz tužne slike i hrvatsko 
junačtvo u obrani domovine i njezinih prava. Rade pri- 
obći ovakih radnja i priloga u akademičkim »Starinama" : 
„za po vješt urote Petra Zrinskoga i Franje Frankopana", 
„za povjest Hrvatske u XVI. i XVII. vieku", „o Tržač- 
kim Frankopanima", w o protestantima u Hrvatskoj", „o 
povjesti Slavonije u XVII. vieku", „o hrvatskim gardama 
na dvorovima u Draždjanima i Potsdamu" itd. 



III. 

Što dosele spomenusmo, to su Radine glavnije knji- 
ževne radnje , koje je on za svoga života izdao. 
Ali najznatnije Radine zbirke, koje je za posljednje četiri 
godine života u težkoj svojoj bolesti uredjivao i za štampu 
priredjivao, — a koje su zapremale ne manje od stotinu i 
deset svežanja rukopisa — ostadoše tek iza njegove 
smrti, a pružaju nam presjajno svjedočanstvo neprekid- 
nog i neumornog Radinog rada od punih trideset godina. 

Rade Lopašić umre 25. travnja god. 1893. Četiri je 
godine poboli evao, bivao na dopustu, dok ne bude kon- 
cem veljače god. 1891. umirovljen. Ovo tužno njegovo 
vrieme doneslo je pravi blagoslov za knjigu našu. U ovo 
doba tek je pregledao Rade, što je u svem svojem životu 
sabrao i stekao. Zakopavajući se medju svoje papire stao 
ih slagati po skupinama, prepisivao pomno za štampu i 
razvijao djelatnost najsnažnijeg čovjeka. U ovo doba do- 



Digitized by LjOOQ IC 



XIX 

vrši i dade on u Akademiji u štampu svoje: „Hrva tske 
urbare"; to je zbirka hrvatskim jezikom pisanih usta- 
nova o ođnošaju izmedju podanika i gospoštija od go- 
dine 1436. pa sve do pod kraj sedamnaestoga vieka. Ovo 
je prvo djelo ove vrsti u knjizi hrvatskoj, koje nam raz- 
klapa cielu sliku o domaćim prilikama našega naroda 
kroz više viekova. Rade je tečajem više godina sav kraj, 

kojem rade ovi hrvatski spomenici — od Karlovca do 
Jadranskoga mora — upravo od sela do sela prošao, te 
nam podao tako izcrpive uvode, obširan i temeljit tumač 
k ovim tako dragocjenim spomenicima, da je s pravom 
očekivao, da će izdanje njegovih: „Hrvatskih urbara" i 
u hrvatskom i u slavenskom svietu učiniti veliki dojam. 

1 nije se prevario, — al mu ne bi sudjeno, da ovo djelo 
prije svoje smrti doštampa ; posljednji arci knjige doštam- 
pani su tek iza njegove smrti. 

Uz „hrvatske urbare" spremao je Rade za Akade- 
miju još cieli niz publikacija. Neka budu samo najglav- 
nije spomenute. Tu su na prvom mjestu: „Hrvatski 
spomenici", koji bi imali biti nastavak poznatoj Ku- 
kuljevićevoj sbirci, a sadržavaju do šest stotina hrvatskih 
listina, poslanica i inih spisa pisanih glagolicom, ćirilicom 
i latinicom, koji teku od god. 1280. do 1600. Na ove 
spomenike nadovezao je Rade kao posebnu publikaciju : 
„Poslanice hrvatske XV. i XVI. vieka"; to su 
vlastoručna pisma hrvatske gospode: Nikole Zrinjskoga, 
Ivana i Jurja Lenkovića, Franje Frankopana-Slunjskoga 
itd. Ovim poslanicama je mislio Rade osobito osvojiti 
hrvatsku publiku, predočujuć joj, kako tadanji prvi vel- 
može i glave hrvatske pišu izključivo — glagolicom i 
ćirilicom — hrvatski. U niz ovovremenih spomenika spa- 
daju i Radini: „Habsburžki spomenici od g. 1527. 
do 1600." Imade ovdje do pet stotina poslanica za našu 
povjest XVI. vieka. 

Na ove hrvatske spomenike do XVI. vieka priklju- 
čuju se od Rade sabrani: „Hrvatski spomenici 

Digitized by LjOOQ IC 



XX 

XVII. vieka", koji takodjer sastoje iz hrvatskih listina 
i poslanica iz ovoga vieka, a liepo ih popunjuju i: „Pi- 
sma zagrebačkim biskupom upravljena u XVII. 
viek u*, koje je pokojnik crpao iz bogate zbirke „Listova", 
što ih čuva zagrebački biskupski arkiv. Pisma ova su 
osobito važna, jer biskupi zagrebački i u političnoj hr- 
vatskoj povjesti stoje na prvom mjestu iza bana. Na njih 
se obraćaju i iz zemlje i izvan zemlje ljudi i obavješćuju 
ih o raznim sgodama, zato mora da bude mnogo povjest- 
nog gradiva u pismima, koja ovi primaju sa raznih strana. 

Do ovih Radinih velikih zbirka do konca XVII. 
vieka po svom znamenovanju stoje : „Spomenicigrčko- 
iztočne crkve u Hrvatskoj i Slavoniji". Ovi spo- 
menici spremni su za štampu i zapremat će dvie knjige, 
a sižu od god. 1595. do polovine XVIII. vieka. Tu su 
bulle papa, privilegija carska, odluke raznih vlada i bi- 
skupa, što se odnose na ovaj predmet, a ujedno i dugi 
niz razprava, koje razpravljaju razna pitanja grčko-iz- 
točne crkve, te pored svega, što je dosele o našoj grčko- 
iztoćnoj crkvi gdje štampano, biti će ovo najpodpunija 
i najuglednija zbirka. 

Uz ove veće zbirke povjestnog materijala ostavio je 
Rade i mnogo manjih zbiraka, koje se odnose — izim 
prepisa listina iz arkiva knezova Babonić Blagaja iz sta- 
rijeg doba — većinom na po vješt hrvatsku od XVI. do 

XVIII. stoljeća. Ovdje nalazimo takodjer i dopunjak Ra- 
dinih: „Krajiških spomenika", mnogo spisa o ratovanju 
i odnošaju našem sa Turcima, a i bilježaka o mnogim 
arkivima, koje je Rade pretražio, i o raznim Radinim 
osnovama u njegovom budućem radu. 

Sve ove zbirke povjestnog materijala spremao je 
Rade za Akademiju, a pošto su one iza Radine smrti 
došle u posjed naše Akademije, to nema dvojbe, da će iste 
malo po malo — do dvie stotine štampanih araka — 
ugledati svjetlo međju akademijskim publikacijama, — i 

Digitized by LjOOQ IC 



XXI 

tad će se tek moći pregledati, koliko je samouk Rade 
hrvatskoj povjesti dragocjena gradiva privriedio. 

U isto vrieme, kad je Rade nastojao, da izdanjem 
„hrvatskih urbara" razsvietli unutarnje prilike priedjela 
od Karlovca do Jadranskoga mora, u isto vrieme se je 
on trudio, da prikaže u povjesti gradova i obćina jasnu sliku 
vanjskih prilika na istom zemljištu. Taj svoj rad bio je 
on razdielio u dvie knjige, u povjest gradova „oko Kupe 
i Korane* i u povjest gradova „oko Modruša i po Vino- 
dolu", a obje ove knjige bio je namienio, da ih izda 
„Matica Hrvatska". O tom piše Rade 8. veljače g. 1893. 
— dakle dva mjeseca prije svoje smrti — odboru „Ma- 
tice Hrvatske* ovako : Pošto je prvoj knjizi, koja bi nosila 
naslov: „Oko Kupe i Korane. Stari gradovi, mana- 
stiri, obćine*, potanko naznačio sadržaj (imade uvod: 
„Krajevi od Kupe i Korane do pod Petrovu goru sada 
i nekada" i opis od dvadeset i pet gradova i obćina*), 
naveo slike i karte, koje bi imale resiti knjigu, veli on 
doslovno: „Tisak knjige može, ako se uvodni članak 
„Krajevi oko Kupe itd. a napose paginira, odmah zapo- 
četi, inače istom za mjesec dana. Knjigu sam jur uredio 
do članka „Perna*. Pisana je načinom, kao što i „Bihać 
i Bihaćka Krajina", a čitat će se isto tako rado, kako se 
nadam. Zanimljivo je, što u cieloj Hrvatskoj nema na 
okupu toliko uzdržanih gradova, koliko upravo oko Kar- 
lovca, pa će zato ilustracije goditi. Iste, kao što i gradju 
za iste, proskrbit ću i naznačit g. tajniku. Trošak ne će 
biti razmjerno velik, a biti će liepa knjiga s kipci. Opis 



* I to: Barilović (preradjeno iz »Vienca«), Belaj, Blagaj na Korani, 
Bosiljevo (preradjeno iz »Vienca«), Bndački, Cetin (preradjeno iz »Knji- 
ževnika«), Draganići (preradjeno iz »Nar. Novina«), Kamensko-manastir (pre- 
radjeno iz »Vienca«), Klokoč (preradjeno iz »Vienca«), Kremen i pleme 
Ladihović, Križanić-Turanj (preradjeno iz »Vienca«), Krstinja, Lipa (pre- 
radjeno iz »Vienca«), Novigrad na Dobri (preradjeno iz »Vienca«), Ozalj, 
Perna i knezovi Peranski, Petrovac-Zlat, Ribnik, Severin, Skrad na Korani, 
Steničnjak, Svetice-manastir, Sv. Petar na Mrie£nici, Švarča, Zvečaj. 



Digitized by LjOOQ IC 



XXII 

mjesta bit će vjeran, jer sam ja sva mjesta u knjizi na- 
značena barem nekoliko puta, a nekoja i sto puta osobno 
pohodio. Knjiga će obsizat 16 , a najviše 18. tabaka. U 
pripoviedanju poslužile su mi mjestimice stare glagolske 
listine, te će se tekst pripoviedanja sa njihovim sadržajem 
moći preplitati. Veliki dio teritorija, koji se u ovoj mojoj 
knjizi opisuje, naseljen je XVII. vieka narodom iz Bosne, 
uslied čega je prošlost prediela, osobito oko Korane i 
pod Petrovom gorom, ponajviše nejasna, a treba jn raz- 
svietliti." Dalje nastavlja: „Ako Bog da, do ljeta moći 
ću predati još jedan — drugi — svezak „ Modru š i Vi- 
nodol*, i tako dobit ćemo barem za jednu stranu tako 
zvani: ,Schlosser-Buch a , koji ima svaka kulturna zemlja 
i narod, i svuda se rado čita. To je već nastojao pokojni 
Ivan Kukuljević, a njegove bilježke ima pravnik La- 
szowski. Ja ih ne trebam, jer sam ja istu gradju proučio, 
koju i Kukuljević, a bivši zemaljski arkiv polazio sam 
skoro svaki dan kroz tri godine. Dakako, da je taj arkiv 
ovdje, pripoviedanje moje bi bilo mjestimice više zaokru- 
ženo i jasnije. Napravio sam si za mnoge stvari bi- 
lježke u nadi, da ću izvornik, kad bude trebalo, ugle- 
dati . . ." 

Nije jadan Rade dospio ni da prvu knjigu, — 
opis gradova „oko Kupe i Korane* — posvema dovrši, — 
jer ga preteče smrt. Za ovu knjigu, da uzmogne ući u 
štampu, trebalo je još napisati uvod i opisati gradove 
Ozalj, Ribnik i Švarču, a i još koješta dopuniti u ru- 
kopisu. „Matica Hrvatska u želeći, da predsmrtni knji- 
ževni rad njenog podpredsjednika Rade ne propadne 
i da mu se i nekom posmrtnom uspomenom oduži, po- 
vjerila je ovaj Radin rukopis i od pokojnika spome- 
nutomu g. Emiliju Laszowskomu (sada već činovniku 
hrv. zemaljskoga arkiva), te je on, poštujuć u svemu 
Radin trud, za ovu knjigu — upotrebiv i Radinu još pre- 
ostalu gradju, a imajuć i sam mnogo i svog i Kukuljevi- 
ćevog materijala — napisao uvod: „Krajevi oko Kupe i 

Digitized by LjOOQ IC 



XXIII 

Korane* i opisao gradove Ozalj, Ribnik i Svarču, a osim 
toga — izpustiv opis Draganima — dodao opis grada 
Brloga i popunio znatno i Radine opise gradova: Bari- 
lovića, Klokoča i Lipe sa novim podatcima. Gosp. La- 
szowski pribrao je i potrebite slike za ovu knjigu, i sa 
prijateljem dr. Mil. Šenoom sastavio ovoj knjizi priloženu 
zemljopisnu kartu : „Krajevi oko Kupe i Korane koncem 
XV. vieka." 



Ako sad pregledamo ovdje u kratko izloženi književni 
rad Rade Lopašića, te promjerimo njegov ne dugi život, 
jer je umro u pedeset i sedmoj godini, i spomenemo, 
da on za sav ovaj rad nije imao nikakve priprave, da je 
on kao javni službenik i danju i noću morao sebi upravo 
krasti vrieme, da nastavlja svoje težke književne radnje, 
da na službenim putovima, kada drugi iza obavljena 
posla traže sladku zabavu, on se zalieće po kućama, po- 
dovima i zakutcima, da izmed prašnih ostanaka spisa i 
knjiga ubere koji stari ali mirisavi cvietak za povjest 
hrvatsku, tad moramo zaključiti, da je naš Rade spadao 
med preriedke naše idealne i požrtvovne patriote i knji- 
ževnike 1 On je svomu čednomu književnomu radu bio 
postavio već pred trideset godina točne granice, i pri 
tom je i do kraja svoga života — ne postavljajuć si 
viših ciljeva, koje ne bi dospio dostignuti — ostao. Htio 
je razsvietliti staru našu topografiju, prikazati nam po- 
vjest hrvatskih gradova i obitelji, — i tu zadaću je on 
sdušno i pošteno, što je bolje znao i umio, do svoje 
smrti vršio 1 Nije tražio ni velikih priznanja ni odliko- 
vanja, a veselila su ga najviše prijateljska odobravanja. 
Tko je ma što želio iz njegovih zbiraka, tomu je on dao 
bez zavisti, uprav s bratinskom srdačnosti, želeć, da se 
time hrvatska knjiga okoristi 1 Živo je vjerovao u svoj 
narod, svojim prijateljima i drugovima bio vjeran i odan, 
a u odboru „Matice Hrvatske 44 uviek na svom mjestu, 



Digitized by LjOOQ IC 



XXIV 

sokoleć i nukajuć svakog na rad i veseleć se svakom 
družtvenom napredku. Njegova u odboru „Matice" pre- 
često izrečena rečenica: „Samo što više knjiga dajte na- 
rodu, a narod će vam sve dati; — ništa se ne bojte l a 
— izraz je i živi svjedok Radine čiste, žarke i iz puna 
srca proiztičuće ljubavi narodnje. I zato, posvećujuć mu 
ove redke, neka mu bude u narodu hrvatskom harna i 
blagoslovljena uspomena 1 




Digitized by LjOOQ IC 

k 



OKO KUPE I KORANE. 



MJESTOPISNE I POVJESTNE CRTICE. 



*^P~ 



Digitized by LjOOQ IC 



Digitized by LiOOQ IC 



sssS 




l^#Sts*£kK*^ --t tfcifcšb ■zfcJtfc Si*rt^CiiJiifc*fcK 



Krajevi oko Kupe i Korane do pod Petrovu 

goru. 

Geografsko-statistiČki osvrt na krajeve oko Kupe i Korane. — 

Rimsko doba: Brojci. Županija gorička. Feudalne prilike: vla- 

stela, plemena^ obćine, trgovi i kmetstvo. — Arcidjakonat gorički. 

— Turske provale. — Seoba Vlaha. 



Weoma krasan i romantičan dio naše hrvatske domovine 
prostire se od Kupe prema jugu uz Koranu i Mriež- 
nicu, a ne manje je zanimiva i prošlost ovih priedjela, koji 
bijahu kroz viekove krvavim pozorištem dogadjaja u po- 
vjesti hrvatskoga naroda. Po gotovo nema 1 u našoj domovini 
na skupu toliko uzdržanih gradova, koliko upravo u ovim 
krajevima, a to je, što i onako krasnu narav još većma 
čini zanimivom i romantičnom. S jedne strane (zapadne 
i sjeverne) zaokružuje Kupa ove priedjele, koja se u slici 
zakuke vijuga od Severina do Karlovca. Od svoga vrela 
pa sve do izpod Ozlja šumi Kupa kroz vrletne stiene, a 
tek gdjegdje probije se kroz pećine, pa teče malo pitomijim 
krajem, ali se opet gubi medju pećinama, dok se na- 
pokon izpod Ozlja ne spusti u liepu pitomu ravninu, 
obraslu šumama i zasijanu svakovrstnim žitom. Već uz 
nju poredali su se gradovi : Severin, malo podalje Ribnik, 
Brlog i ponosni Ozalj. 



Digitized by LjOOQ IC 



Krajevi oko Kupe i Korane. 



Sličan kršovit put provaljuje i Korana, pa i Dobra, 
dok se ne izliju u Kupu. Od ovih dvaju pritoka Kupe 
najromantičniji je tok Korane, koja nastaje od Plitvice i 
Plitvičkih jezera, pa teče kršovitim krajem oko Drežnika, 
pokraj Slunja, dok se izpod Velemerićke i Viničke kose, 
primivši pritok Mriežnicu ne primakne Kupi kod Kar- 
lovca. Na glasu je ova rieka svojom ljekovitom i bistrom 
vodom, i mnogim gradovima, sačuvanim i razvaljenim, 
koji se nad njom s obje strane poredaše, kao primjerice: 
Turanj, Belaj, Barilović, Skrad, i t. d. Baš oko ovih gra- 
dova mnogo je junačke hrvatske krvi proliveno u ljutim 
bojevima sa Turčinom, u kojima se često brat proti 
bratu do očajnosti borio. 

I visoka Petrova gora, koja se stere od Plitvica 
medju Koranom i Glinom sve do Kupe, obrasla bujnim 
šumama, izpresiecana dubokim uvalama, u kojima se ze- 
lene livade i pašnjaci, krije u sebi mnogu povjestnu uspo- 
menu, što svjedoče mnogi razvaljeni gradovi i kule po- 
redane ha njezinim vršcima. Sve nam to kazuje, da je 
onuda nekoč bilo otmenoga i junačkoga života, što ga je 
tamo sproveo hrvatski narod, braneći do zadnje kapi krvi 
svoju milu postojbinu. 

U mnogim mjestima naliče priedjeli oko Korane i 
Mriežnice kraškomu kraju, tako oko Barilovića i tamo 
dalje prema Klokoču i Skradu, dok je oko Vojnića liepa 
crnica zemlja. Ovamo prema Karlovcu sličan je kraj na- 
šemu Zagorju, onomu krasnomu valovlju od manjih i viših 
brežuljaka, a uz Koranu od Velemerića počevši, pa uz 
Mriežnicu kod sv. Petra zemlja je^ dobra i rodna. Oko 
Perjasice pak i Budačkoga, Primišlja i prema Cetinu 
niesu brda tako velika, ali je zemlja prilično slaba. Nu 
veći dio oko Korane je kršovit, a takav je i oko Bosi- 
ljeva protežući se kroz Generalski stol '— negdašnji Li- 
povac, prema iztoku sve do Petrove gore: Ništa bolje 
nije ni oko Severina, gdje je krš obrasao crnogoricom, 

Digitized by LjO< 



Krajevi oko Kupe i Korane. 



bukvom i hrastom, koja potonja dva drva zapremaju 
veći dio Petrove gore. 

Od Karlovca uz Kupu do Ozlja pruža se liepa rav- 
nica, u kojoj uspievaju sve vrsti žita, a zarasla ponešto 
hrastovom šumom, koja prelazi Kupu te zaprema dobar 
dio zemlje prema Draganiću. Dalje od Ozlja priedjel je pri- 
lično gorovit i kamenit, a tu je najviše vinograda i šuma, 
a manje livada, koje se nalaze ponajviše uz Kupu i potoke. 

Od žita uspieva po svuda kukuruza, zob i pšenica, 
koja osobito rodi oko Ozlja, Brloga i Karlovca. Vinogra- 
darstvo bijaše do prije nekoliko godina najnaprednija 
grana gospodarske proizvodnje oko Ozlja, Brloga i Vivo- 
dine, odakle se izvrstno vino izvozilo, osobito u susjednu 
Kranjsku. Danas su vinogradi u ovim priedjelima po go- 
tovo propali od poznate trsne bolesti, peronospore i filo- 
ksere, a tek se nešto novih američkih nasada osniva. 

Narod ovih priedjela, kojima se naumismo baviti u 
ovoj knjizi, bavi se izključivo poljodjelstvom, te mu je 
kukuruz uz korun i sočivo najglavnija hrana. Domaća 
industrija veoma je slaba. Proizvodi se tek nešto platna 
od konoplje i lana, dok je tvornica pamučnina u Dugoj- 
resi veoma napredna, te hrani mnogo naroda ondješnje 
okolice. Proizvodnja lončarške robe, cigle i koža, ne pod- 
miruje ni domaće potrebe. Iz šuma izvozi se mnogo drva, 
hrastova i crnogorice, osobito oko Severina, gdje imade 
veoma mnogo šuma od crnogorice, što se prodaje u ino- 
zemstvo. 

Ceste, kojj^*f*rosiecaju ove priedjele oko Kupe, Ko- 
rane i Mrigžnice, veom^i pospješuju domaću i prolaznu 
trgovinu. '§IavW ceste, koje polaze iz Karlovca k moru, 
Josipova (u Sdnj), Lujzinska (na Rieku) i stara Karolinka 
(takodjer na Rieku), 1 služile su, osobito prije izgradjenja 



1 Josipova cetta prozvana je po caru Josipu II. — Lujzinsku cestu gra- 
dilo je privatno dioničko družtvo g. 1802. — 1812., a gradnju vodio je general 
Filip Vukasović. — Karolinka sagradjena je za Karla VI. u prošlom vieku. 



Digitized by LjOO£7 IC 



Krajevi oko Kupe i Korane. 



željezničke pruge do Rieke, živahnoj trgovini, te su dne- 
vice na stotine kirijaša prevozili robu na Rieku i od 
onuda u Karlovac, odakle je opet prolazila u Zagreb 
cestom, a Kupom u Sisak. Dok danas nije trgovački 
promet na ovim cestama onakav; kakav bijaše prije, to 
su ove ipak veoma važne za mjestni promet. Mnoge ko- 
tarske ceste, koje vode prema bosanskoj granici, pa preko 
Ozlja u Metliku u Kranjsku, takodjer su po promet veoma 
važne, a osobito na sajamske dane. Najvažniji sajmovi 
obdržavaju se u Karlovcu, kamo dolazi narod iz priedjela 
oko Korane, pa iz najskrajnih mjesta do bosanske granice. 
Tako su i sajmovi u Metlici i Černotnlju u Kranjskoj 
veoma važni po trgovinu pokupsfcih priedjela. Na ovim 
sajmovima prodaje se osobito marva i žito, koje u Kar- 
lovac dovoze bivši graničari kordunaši, odjeveni u kožunac 
i opanke, s crvenkapom na glavi, a opasani širokim re- 
menom, iza kojega obično stoji omašna kostura. Iz ovih 
priedjela bivše Krajine prodavalo se mnogo koza na saj- 
movima u Karlovcu, nu danas ovo trgovanje nešto je 
popustilo, od kako je zabranjeno držanje koza poradi 
šteta, koje one čine u novozasadjenim šumama. 

Narod živući u priedjelima oko Kupe i Korane krepak 
je i zdrav, u prkos mnogim oskudicama, koje ga često 
snalaze. U bivšoj Krajini, gdje imade mnogo pravoslavnih 
žitelja, razlikuju se ovi nošnjom od katolika, osobito žene 
krasnim vezenim odielom, a svi, napose oni bliže kor- 
dunu, govore liepom štokavštinom sa osebinama ikavštine. 
Oko Novoga grada, Ribnika, Ozlja i Karlovca govore 
kajkavštinom (ikavci), te počeše nositi crne haljine, od 
kako se vraćaju ljudi iz Amerike, gdje po više godina 
borave, da steku novaca, kojima podižu kod kuće svoje 
gospodarstvo. Nu kod Prilišćana i prema Bosiljevu na- 
lazimo u govoru mnogo čakavštine, jer su ovi prije bili 
čisti čakavci (napose Prilišćani). 

U svim ovim priedjelima stanovaše nekoć čisti hrvatski 
živalj, nu počevši od XV. vieka u napried izginulo je u 

Digitized byLj( 



Krajevi oko Kupe i Korane. 



krajevima bližim bosanskoj medji u borbama sa Turčinom 
mnogo staroga hrvatskoga pučanstva, a doseljeni vlaški 
uskoci ponajviše pravoslavne vjere zapremiše velik dio 
ovih prekokiipskih priedjela, te pridržavši vjeru i običaje 
poznati su nam iz pisama pod imenom krajiških vlaha, a 
i danas jošte voli se narod onih priedjela nazivati krajiš- 
nicima, bili ovi vjere pravoslavne ili katoličke. 

Po statističkom popisu od god. 1890. imadu kotari 
oko Kupe i Korane, u kojima stoje gradovi i mjesta 
pojedince u ovoj knjizi opisana, sliedećtt površinu i broj 
žiteljstva : 

Kotar karlovački 1 14. 1 27 rali io9oQ hv. i 45.255 stanovnika. 
„ ogulinski 187.235 „ 873D „ 41.629 „ 

„ slunjski 147-176 „ 1569D » 43-904 
„ vojnički 124.001 „ 4°°D » 33-666 
„ vrbovski 71 881 „ 88Q „ 19.292 „ 

Od navedenih kotara prvi je u županiji zagrebačkoj 
a ostali u županiji riečko-modruškoj. 1 



Veoma rano spominje nam povjest priedjele oko Kupe 
napučenima. U rimsko doba, daleko prije seobe Hrvata, 
stanovaše u priedjelima oko Kupe pa sve u Kranjsku 
do rieke Krke narod Japida, imajući utvrdjene gradove 
Metulum (Metlika) i Terponos (Černomalj). Dalje na iz- 
toku Japida preko Kupe nalazimo jaki panonski narod 
Brajce. Po svoj prilici ovaj je narod zapremao dobar 
dio naše domovine od Kupe do Petrove gore. S Braj- 
cima imadjahu i Rimljani veoma mnogo posla, dok ih 
podjarmiše, a njihovo se ime do skora iza toga izgubi 
u historiji. Značajno je upravo to, što se dio našega na* 
roda oko Ribnika i Ozlja još dandanas nazivlje Brajcima, 
što nas podsjeća na ovo izginulo panonsko pleme. Osvo- 

1 Statističko izvješće, što ga izdaje zemalj. statist, ured u Zagrebu 1891. 

. Digitized by LjOOQlC 



8 Krajevi oko Kupe i Korane. 



jivši Rimljani Panoniju podigoše tamo mnoge naseobine, 
te upravo u ovim krajevima oko Kupe i Korane bijaše 
mnogo rimskoga življa, što nam svjedoče rimski predmeti 
izkopani u ovim priedjelima. Nu mnogo izkopano ka- 
meno orudje svjedoči nam, da je ovdje bilo i u pred- 
historičko doba ljudskih naseobina. Takovi predmeti 
nadjeni su primjerice kod Ozlja. 

Stariji naši historici tvrde, da j e oko Kupe bilo više 
rimskih naseobina, te nastoje naći kod Karlovca rimsku 
Quadratu, kod Zastenja Dautonu, kod Steničnjaka An- 
desium, a kod Ozlja Aseliju. x Premda je ovo nagadjanje 
veoma zanimivo, ono je uza sve to nepouzdano, jer drugi 
opet nalaze ove rimske naseobine na skroz drugom mjestu. 
Nu nema dvojbe, da je baš kod sv. Petra na Mriežnici 
stajalo nekoč poveće rimsko mjesto, što potvrdjuju rimski 
predmeti i napisi izkopani ondje i u Kamenskom 8 . 

Naselivši Hrvati svoju današnju postojbinu, jamačno 
su odmah zapremili priedjele oko Kupe i Korane, koji 
svojim krasnim položajem, natapani mnogim riekama, 
Kupom, [Dobrom, Koranom i Mriežnicom, pa množinom 
potoka, osobito prijahu gospodarstvu, a poimence poljo- 
djelstvu i stočarstvu, Što osobito njegovahu naši pradjedovi. 

Samostalna država Hrvatska bijaše već u vrieme 
banova, pa kasnije za kraljeva domaće krvi podieljena 
na župe, što bijaše upravo temeljem svemkolikom držav- 
nom uredjenju. S toga još pod vladom kraljeva ugarskih 
iz kuće Arpadove u dvanaestom vieku nalazimo oko 
Kupe više župa ili županija; tako županiju podgorsku, 
koja se steraše medju Kupom i Savom, goričku na jugu 
od Kupe i gorsku na jugu Kupe a na iztoku goričke 
županije. Na ovom mjestu valja nam osobito iztaknuti 
županiju goričku, jer nam se je baviti izključivo mje- 
stima, koja su nekoč stajala u području njezinom. 



1 Krčelić primjerice na str. 6. u svojem djelu: Not. praeliminares. 

2 Momsen: Corpus inscriptionum latin. III. br. 3935 i 3624. 

Digitized by LjOOQ IC 



Krajevi oko Kupe i Korane. 



Županija gorička spominje se u sačuvanim pismenim 
spomenicima već u dvanaestom vieku, te se prostiraše 
od Kupe na jug, gdje je medjila sa župom psetskom 
(Krupa), drežničkom i gorskom. Zapremaše dakle cielu 
bivšu slunjsku i dobar dio prve banske pukovnije. Na 
Kupi uz županiju podgorsku medjila je gorička županija 
takodjer i sa župom metličkom, koja je još tada sačinjavala 
dio naše hrvatske domovine. 

Koncem dvanaestoga vieka spominje se goričkim 
županom Stjepan, praotac slavnih Babonića-Blagaja, koji 
je veoma hrabro branio medje svoje županije od navala 
Niemaca, a poimence od Alberta od Mihova, ljutoga nepri- 
jatelja ugarskoga kralja Bele III. 1 God. 12 19. spominje 
se goričkim županom Burilo, 2 a god. 12 10. Damaldo, 
koji je templarom darovao neke zemlje u području go- 
ričke županije za dobro svoje duše. 3 Bit će po svoj pri- 
lici ova darovana zemlja u Zlatu u Petrovoj gori, gdje 
je kasnije stajao pavlinski samostan. God. 1224. spominje 
se Bonceslav župan gorički i to u privilegiju, što ga je 
kralj izdao Klokočanom, 4 a sliedeće godine 1225. u pri- 
vilegiju Perne župan gorički Mirislav, za kojega se veli, 
da je urodjenik (terrigena), a bijaše kraljevskim pri- 
stavom. 6 Moguće je, da su svi navedeni župani gorički 
iza Stjepana, praotca potonjih Babonića, pripadnici nje- 
gova roda, jer se i kasnije tečajem trinaestoga vfeka 
pisahu Babonići knezovima ili županima od Gorice. Po- 
četkom četrnaestog vieka pisao se je Stjepan Babonić 
knezom od Steničnjaka, a županiju goričku susrećemo 
pod imenom „županije stentčnjačke", koja se ovim imenom 
još god. 1405. nazivlje. 6 



1 Kukuljević: Codex dipl. II. str. 185. 

2 Tkalčić: Monum. episcop. zagrab. I. str. 21. 

3 Wenzel: Codex arpad. XI. str. 107. 

4 Kukuljević: Jura regni I. str. 49. 

5 Wenzel: Codex arpad. XI. str. 183. 

6 Spisi samostana Kamenskoga fasc. I. br. 7, prije u zem. arkivu, sada 
u Budimpešti. 

Digitized by LiOOQ IC 



io Krajevi oko Kupe i Korane. 



Kao svaka županija, tako je i gorička imala svoj 
utvrdjeni županijski grad „castrum Goricense". Gdje je 
pak ovaj grad stajao, veoma je mučno ustanoviti, nu 
sudeći prema sačuvanim nam viestima stajaše grad go- 
rički ondje, gdje je danas Knezgorica ; nu može da bude 
to i Steničnjak, pod kojim imenom živjela je tečajem četr- 
naestoga i ' još početkom petnaestoga vieka stara gorička 
županija. 

Sve do god. 1325. bijahu knezovi Babonići najmo- 
gućiji feudalni gospodari u županiji goričkoj, dok nije 
ban Stjepan i njegova braća, pobunivši se proti kralju, 
izgubio sva svoja imanja oko Kupe pa i veliku županiju 
goričku, koja je sada spala pod upravu banovu, te kao sa- 
mostalna prestala obstojati. Kad je iza toga kralj Ljudevit 
god. 1380. darovao i založio Steničnjak knezu Stjepanu 
Frankopanu Krčkomu, postade ovaj gospodarom gotovo 
ciele stare goričke županije. 1 Kasnije su opet Celjski kne- 
zovi, a napokon Martin Frankopan (g. 1460.) zavladali 
bivšom goričkom županijom. 

U obsegu stare goričke županije živjelo je već u 
najstarije vrieme više slobodnih plemenskih obćina, ili 
kako se same nazivlju: „bratstva plemenitih ljudi". Takova 
se spominju : Strelče, Otok, Smrčković, Ladihović, Husići, 
Stojmerić, Hutinja, Zlat, Goričani, Tušilovići, Bovićani, 
koja su više ili manje ovisna bila o feudalnim gospo- 
darima, koji su sjedjeli u gradu Steničnjaku. Osobito 
bijaše u županiji goričkoj zastupano pleme hrvatsko Ka- 
tetića ili Ratetića (Kathetich), kojemu pripadahu još 
god. 1492. ondje živuće obitelji: Dianiševića, Frkovića, 
Sira vica, Bekovića i Dmianića. 2 Uz ovo nalazimo, ali 
manje zastupano, pleme Mogorića s obiteljima Babonožića 
i Tomašića, 8 koji potonji već god. 1380. imadjahu posjede 



1 Vidi članak o Steničnjaku u ovoj knjizi. 

2 Izvornik listine u arkivu jugosl. akademije. 

8 Neo Reg. A. fasc. 151 1, br. 1. prije u zem. arkivu, sada u Budimpešti. 



Digitized by LjOOQ IC 



Krajevi oko Kupe i Korane. 



oko Kupe i Korane a kasnije držahu i grad Belaj. To- 
mašiće od istoga plemena Mogorića ili Mogorovića na- 
lazimo god. 1503. i u Logodušićima izpod Velebita, odakle 
su se rano doselili u priedjele na Kupi i Korani. 

Spomenusmo plemenske obćine, koje su živjele u 
bivšoj županiji goričkoj sve do provala turskih. Ne ima 
dvojbe, da su ovakove plemenske obćine u staro doba 
sasviem slobodne bile. Nu pod dojmom obćih feudalnih 
pritisaka postala je njihova sloboda ograničena. Njihova 
samouprava bijaše tečajem vremena u toliko stegnuta, 
što su stajale pod vrhovničtvom i zaštitom feudalnih 
gospodara, koji su rado svoje gospodstvo i jaram po- 
daničtva i na slobodne ljude stavljali, te često njihove 
zaključke i presude odobravali i potvrdjivali. 

Na čelu takovih „bratstva plemenitih ljudi" (gene- 
rationes) stajaše „sudac braće" ili kako se u latinskim 
izpravama nazivlje Judex generationis de . . . .", kojega 
je dotično pleme po volji izabiralo. Svoje sastanke i 
zborove držalo je pleme redovito kod svoje crkve u klu- 
pama („svoie spravišće navadno i od vika naričeno k cirkvi 
našbi ... u klupi naše . . ."). U takov zbor dolazilo je cielo 
pleme, te ondje obavljalo viećanje, i sklapalo pravne 
poslove. 1 Takav običaj bijaše kod svih plemenskih obćina, 
a za primjer navesti ćemo obćinu plemena strelačkoga. 

Obćina plemena strelačkoga, nazivana „plemićima od 
Korane" (nobiles de Korana) stajaše u tiesnom odnošaju 
s obćinom plemića otočkih (danas Mekušje), te je često 
zajedno s njima držala „spravišća". U klupe sastajaše se 
ovo pleme kod crkve svoje sv. Tomaša u Strelču ili 
kod sv. Ivana u Trebinji, gdje držahu svoje sudove (in 
sede judiciaria). Djelovanje njihovo ne bijaše sasviem 
slobodno, jer stajahu pod pokroviteljstvom feudalnih 
gospodara. Tako god. 1462. nalazimo pleme strelačko, 
otočko i ostale koranske plemiće pod vrhovničtvom 



Kukuljević: Acta croatica str. 239. 249. 

Digitized by LiOOQ IC 



12 Krajevi oko Kupe i Korane. 



kneza Martina Frankopana „ljubitelja mira i zaštitnika 
crkava i pravice", koji njihove zaključke odobrava i 
potvrdjuje. Kao njihov „naravni zemaljski gospodar" (do- 
minus terre naturalis) često je knez Martin i sam odre- 
djivao stanovite plemiće, koji su kao sudci zajedno s ple- 
menskim njihovim sudcem rješavali priepore i provadjali 
sklapanje ili izvedenje jur sklopljenih pravnih posala. Pleme 
moglo si je na svom zboru stvarati pravila, po kojima 
je živjelo, te ustanoviti dosta velike globe do ioo maraka 
za povreditelja njihova zaključka. 1 
_ + 

1 Priobćujemo ovdje jednu listinu, iz koje se jasno razabira ovaj odnoŠaj : 

Kod crkve sv. Ivana u Trebinji 12. ožujka god. 14.62. Plemići 
koranski zapisuju neke zemlje samostanu u Kamenskom na svom 
spravišću kod crkve sv, Ivana. 

Nos Petrus filius Thome iudex de generatione Strelche. Memorie 
commendamus tenore presencium. Quod Mathko filius Balther cum fratribus 
suis Thoma, Iwan, et Kvrino, nec non cum filiis suis Mathia, Georgio, et 
Broz, Thoma Scontrvch de Zakwpya, et altero Thoma Kralvch, Mykws et 
Wale de Scenowych nobiles de Corana dicte generationis Strelche, 
nostram venientes in presenciam in sedem iudiciariam apud ecclesiam 
beati Johannis Baptiste cum fuissemus vniuersaliter congregati, con- 
fessi sunt oraculo viue vocis in hunc modum, quomodo Broz Wescarych ac 
Balther nec non Petrus filius eius nobiles de Corana quasdam porciones terre 
eoram ipsos hereditario iure concernentes in Skorchve polye et Cwćher et 
Seryawyne blatho nuncupatorum habitas et existentes, cum omnibus ipsjus 
terre vtilitatibus et pertinenciis ad eandem spectantibus vniuersis, claustro 
beate Marie virginis de Kamenzka, more testamentali ob remedium sa- 
lutis animarum suarum et omnium parentum suorum in mortis ipsorum arti- 
culo legassent coram pluribus nobilibus viriš, pro tune ibi existentibus. Item 
idem Mathko filius Balther cum predictis fratribus suis Thoma, Iwan, et 
Kvrino, nec non cum filiis suis Georgio, Mathia et Broz, Thomas Scontrvch 
similiter cum fratribus suis, Georgio, et Fabiano, at alter Thomas Kralvch, 
Mykws et Wale de Scenowych dicti nobiles de Corana in eadem coram . 
nobis sede iudiciaria constituti, cupientes terrena in celestes thesauros commu- 
tare, oraculo viue vocis per hunc modum confessi sunt : quomodo ipsi quas- 
dam porciones terre ipsorum ipsos hereditario iure concernentes, similiter in 
predictp Scorchye polye et Cwcher ac Seryawyne blatho habitas et existentes 
et in contiguitate possessionum claustri, memorato claustro beate Marie vir- 
ginis de Kamenzka et perconsequens fratribus heremitis ordinis saneti Pauli 



Digitized by LjOOQ IC 



Krajevi oko Kupe i Korane. 13 



Izprave, koje je pod svojim imenom izdao sudac i 
providio plemenskim pečatom visećim obično na končanoj 
vrpci (ima i svilenih zeleno- crvene boje), pisane su re- 



primi heremite in eodem degentibus, ob remedium animarum suarum et 
fratrum et filiorum suorum dedissent et donassent, consensissent, ymo de- 
derunt, donauerunt et consenserunt coram nobis iure perpetuo et irreuoca- 
biliter tenendas, possidendas, pariter et habendas, quas quidem porciones 
terre supradicti nobiles de Corana a fratribus condiuisionalibus, et suis re- 
siduis porcionibus diuiserunt et alienauerunt, secundum huius provincie con- 
suetudinem, prius tamen debita reambulacione prehabita ipsius terre coram 
multis nobilibus viriš ad hoc specialiter ac persoDaliter contlbcatis. Item 
primo: coram nobili viro Petro filio Thome pro tune iudice tocins genera- 
cionis Strelchye, Anthonio de itlokoch, Petro Barylowych, altero Petro 
Jechkowych nobilibus de Gorycza, Gregorio Imprych de Jamnycza, et isti 
nobiles viri per dominum comitem Martinum de Frangepanibus 
dominum terre naturalem ad hoc componendum et pacem fa- 
ci en dam inter partes specialiter fuerunt deputati, quam com- 
posicionem idem dominus comes vtpote pacis amator et ecclesiarum, ac 
omnium iurium tutor, gratam et aeceptam habuit et approbauit. Item coram 
commetaneis omnibus et aliis nobilibus viriš multis; primo Anthonio La- 
dechvch, Luča Knezynych, Iwan Wokonowych, et isti tres fuerunt in 
persona omnium nobilium de Othok. Item Mykws et Wale de Sce- 
nowych ac Hyane dicti Kwrkowych f Item Dwim et Iwre ac Thoma 
Scontrvch, altero Thoma Kralych, Jacobo Dombowych nobilibus de Co- 
rana, Iwan Kobilych de*ZaWpya, ipsi quoque omnes commetanei et alii 
nobiles supradicti, ymo tota generacio Strelchye, que quidem generacio se ad 
predićtum claustrum beate Marie virginis in perpetuam confraternitatem con- 
sčripsit et obligauit se perpetue. Confines metas et libertates ipsius claustri 
contra omnem iniusticiam tutare et defendere. Et tale vinculum pacis inter 
se constituerunt omnes supradicti commjtanei, quod vnus per alterius terram 
possit pascuare absque dampno šegetum+et fenilium, excepto tempore glan- 
dinum. Quicunque autem lignum quercinum in silua ipsius claustri suc- 
ciderit absque licencia et voluntate prioris pro tempore 
constituti vnam mar kam soluere tenebitur ipsi claustro. Item qui- 
cunque cuiusuis status et condicionis homo existat, aliquam violenciam intra 
metas sepedicti claustri cuipiam inferre presumpserit, absque iuris reuisione 
ac prioris licencia et voluntate, vt solet euenire tempore glandinum 
k porcos mactare vel pecora abigere pro aliquo dampno segetum 
vel alias, centum markas claustro soluere tenebitur, vel si 
aliquis confugeret ad terram ipsius claustri eciam mortis 
reus, de alterius vicini vel commetanei terra immunis erit, vsque iuris 



Digitized by VjOOQ IC 



14 Krajevi oko Kupe i Korane. 



đovito na pergameni i to jezikom latinskim ili hrvatskim. 
Hrvatske izprave pisane su sve do polovice šestnaestoga 
vieka (g. 1549.) glagolicom, i to veoma liepom, kojom se 



reuisionem; et si aliqua pars in predicta constitucione seu disposicione 
quocunque temporis in processu stare nollet aut non curaret, extunc eo 
facto centum toarkas graues domino naturali et parti aduerse totidem soluere 
tenebitur. Quarum quidem possessionum supranominatarum donacionalium, 
empticionalium, et insuper annexarura mete hic et in aliis litteris priuile- 
gialibus expresse sic continentur: Prima enim meta incipit a parte orien- 
tali a quadam meta terrea contigua terre Valenthowych in Schorchye polye, 
ab ista meta tendit versus meridiem directe ad vnam arborem vulgo hraazt 
vocatam, deinde ad aliam metara prope magnam viam ad partem meridionalem 
quasi ad iactum lapidis, tandem procedit per magnam viam ad meridiem 
circa vnam metam terream, in qua est vna parua arbor terra circumfusa 
vulgo hraztvch, deinde transit per quandam antiquam viam quasi versus 
partem orientalem ad vnam metam terream vbi due vie simul coniuncte 
sunt, inde eciam vadit directe per magnam viam ad vnam metam terream 
versus partem meridionalem, per istam cadit in quendam fluuium Sery- 
wyne blatho voća t um, scilicet in antiquum portum, et per eundem medium 
fluuium versus orientem per magnum et longum spacium, hoc est ad vnam 
vallem penes terram Ledynyc%a vocatam, per quam ascendit versus orientem 
et peruenit ad viam publicam ad vnam paruam arborem quercinam in ra- 
dice dupplicatam et ad aliam crtice signatam et inde descendendo versus 
orientem peruenit ad fontem, qui est in pede roontis et ab eodem vadit 
vsque ad riuulum Lwkachecz vocatum et per * meatam eiusdem vadit 
et peruenit ad vnam vallem Vochva dragha focatam, et per eandem ascen- 
dendo peruenit ad viam publicam, et per eandem viam in magno spacio 
vadit et declinando directe versus meridiem peruenit ad vnam metam terream 
penes viam publicam Cwcherzka vocatam et arborem vulgo • czerych, deinde 
declinando versus occidentem sub vertice montis super tres magnas valles, 
vbi est caput Zayawecz peruenit acb vnam arborem quercinam meta terrea 
circumfusam sub vertice montis et inde ascendendo versus partem aquilonarem 
peruenit ad viam, penes quam est iterum aliud lignum quercinum meta 
terrea circumfusum, et per eandem viam declinando versus occidentem, directe 
per verticem montis per siluam Czerowgay vocatam in magno et longo 
spacio vadit et peruenit ad magnam viam, ad biuicum vulgo Prekrysie, vbi 
imago consueuit stare, et ibi coniungitur cum alia metali antiqua posses- 
sionis Kamenzka, que metalis venit de Cuppa in Oztrogh, deinde ad Yzryn 
per siluam, que olim Legneth vocabatur, vsque ad locum vbi pedites per 
lignum possunt pertransire, wlgo Zeryna berw et inde per paludosam siluam 
vulgo Chrethes vbi sunt mete terree erecte, et per vnum meatum aque 



Digitized by 



Google 



i 



Krajevi oko Kupe i Korane. 15 



služiše ne samo Strelčani već i plemići Otočani. Tako isto 
upotrebljava glagolicu obćina Zlatska imajući svoje sa- 
stanke kod crkve svih svetih u Zlatu/ 
i obćina orlanska, koja se još go- 
dine 1560. sastajala u klupe kod crkve 
sv. Jakova na Gazi. 2 Pečat plemena 
strelačkoga sačuvan nam je na više 
izprava (vidi si. 1.), a u njem se 
vidi strelica sa zviezdom i polumje- 
secom. 

Slično bijaše uredjen život i osta- __ _ _ x A . 

J J . SI. 1. Pečat plemenske 

hh plemenskih zajednica dolje niže obćine stre i 6a lz X v. 

oko Korane : Ladihovića, Klokovčana, vieka. 




vsque prope viam publicam vbi in opposito ex parte meridionali recurrit 
fluuius Zayawecz, ibique vsque ad exitum silue peruenit ad viam publicam, 
que vadit de ecclesia sancti Jacobi et Othok versus locum castri Gori- 
censis, vbi mox ascendendo per ipsam viam ad vnum monticulum pariram 
vadit directe versus orientem includendo siluam vulgo Mokrycze vocatam, et 
peruenit ad supradictum biuicum vulgo Prekrvsie ad tres metas videlicet Ka- 
menzka, Strelchve et Othok, et ibi coniunguntur iste metales, ita quod vna 
occludit a parte orientali et meridionali, altera a parte occidentali et simi- 
liter meridionali. Hoc nihilominus adiecto, quod vniuersa et singula litteralia 
instrumenta, sub quacunque forma verborum superinde confecta, aut confi- 
cienda essent, sint viribus caritura, inania et irrita, ac exhibitori noći tura, 
quocunque temporis processu, coram quouis iudice ecclesiastico, videlicet 
aut seculari si exhiberentur aut exhiberi sperarentur. In cuius rei memo- 
riam firmitatemque perpetuam coram specialibus supradictis hominibus 
domini naturalis, et coram tota generacione Strelchye et 
nobilibus de Othokin sedenostra iudiciaria apud ecclesiam 
sancti Johaonis Baptiste de Therbvna presentes litteras duximus 
sigilli nostri munimine esse roboratas. Datum in loco pretacto, in fešto 
diui Gregorii pape, anno domini millesimo, quadringentesimo sexagesimo se- 
cundo. 

Izvornik na pergament sa o končanoj vrpci visećim pečatom u kr. ugar. 
držav. arkivu pod signaturom M, O. D. S. SS^S7-j nekoč u krv. zem. arkivu: 
acta monast. Kamensko fasc. /. nr. iq. 

1 Vidi članak o Petrovcu u ovoj knjizi. 

2 Lopašić: Karlovac, prilog II. V. 



Digitized by LjOOQ IC 



1 6 Krajevi oko Kupe i Korane. 



b. Hutinjana,/ Husića, 1 Smrčkovića i inih plemenitih ge- » 

' neracija. ' — — -^ 

Iztaknuti nam je još slieđeće. Razmirice, koje se niesu 

1 Priobćujemo ovdje po jednu nepoznatu hrvatsku listinu obćine Hu- 

tinjske i Husića : 

i 
U Butini god. 14.71. Juraj Klinčić kupuje zemljište „ Gornje 
polje" od Lakše Latovničkoga. 

Ja sudac Martin Hrvoj, ki bihe vato vreme sudac moje bratje Hu- 
tinan, dajem na znanje vsim i vsakomu, a zajedno z mojom bratjom 
Hutinani, kamo priđe ta naš list odtvoren, kako priđe pred naz v naše klupi 
svetomu Jurju na Hutinu po imene naš brat Lakše Latovnički, i onde pred 
nami stojeći, poče ponujati vse pleme jednim svoim imenjem, ko se imenuje 
i zove Gorne polje Latovničko, i ponuja se jednuč i drugoč i tretić po 
zakonu običalnu našim, govoreći : bratja moja, ovo mi se je znevolilo i zpo- 
trdlilo, da moram odati moje imenje, gore imenovano, posezite k nemu, ki 
ste volniji i nevrzite mi ga budući na potle ja se hoću prodati, a onde 
jednim glasom se vsi pokloni še i rekoše : prodaj komu moreš, mi ga nećemo, 
i kada mu se vsi pokloniše bližni i dalni, i tada pristupi z druge strane 
plemeniti Juraj Klinčić, grajsćak grada Steničkoga i pred nami poče go- 
vorit: Hutinanje bratja, ako je vaša volja i vaše dopušćenje, ja hoću 
kupiti gore imenovano imenje, i mi mu vsi dopustismo kupiti i pred nami 
be cena tomu polju 32 zlata i pred nami stojeći plati to polje Juraj Klinčić 
vse do beča, ča je njega cena gore imenovana. I kupi to polje Gjuraj 
Klinčić sebi i svomu ostanku i svoga ostanka ostanku voljan držati, rado- 
vati i ostati i za dušu ostaviti, i kamo nemu drago dati kano lastovito 
imenje. I pri tomu biše dobri poštovani muzi ki odumaš piše i boga mo- 
liše : Ivan Vokmanić, Paval Vokmanić Andrej Vrkovi(či)ć . . . uković, Pavel 
Humač(ić) sudac (Jur)ko Odsekić sudac varoša Steničkoga, Jurko Hladinščić . . . ić 
Maihen, pop Mikula, plebanuš Hutinski, i ja sudac gore imenovani — vi- 
cfivši obedve strane stanovite i kontente za veću trdnost toga lista zape- 
čatili ta list našim pečatom plemenskim. Pisal na Hutine let božih tisuću 
četiri sto sedamdeset jedno. 

Prepis latinicom iz XV 7. vieka sa naznakom , da je iz glagolskoga , u zbirci 

jugoslavenske akademije. 

* 

U Husidima (kod Kladuše) god. IJ 14. Benko Crković prodaje 
neku zemlju i maleniŠće. 

Ja sudac Paval' Vukićević, budući vato vrime sudac moe brate Huv- 
sićan dam na znane vsim i vsakomu, kom se pristoi, ali pred kih lice ali 
stol priđe ta naš list otvoren ali kadi li ga tribi naprvo ukazati, kako 



Digitized by LjOOQ IC 



Krajevi oko Kupe i Korane. 17 

mogle riešiti kod kuće na plemenskom „spravišću i sudu", 
podnašane su banu. Nije li pred banom priepor riešen, 
odredjivaše sam, ili na molbu stranaka, posebne sudce, 
redovito izmedju samoga plemena, gdje se je imao priepor 
riešiti, ili izmedju susjednih plemića. Tako je god. 1484. ban 
Matija Gereb u razmirici medju goričkim plemićima Pavlom 



priđe preda me i preda vsu bratju našu Huvsićane v klupi naše navadne 
i od vika nareene i vsagda potrene k crikvi našoi k svetom Jurju v Huvsiće 
po imeni počtovani muž a brat naš Benko Crković si nm i svoimi s Frankom 
i s Jakovom i ondi pred nami stoeći počeše ponujati ednim svoim iminem 
govoreći: bratja ovo nam se e potribilo, da moramo prodati edno svoe imine 
plemenito ležeće v Husićih v lugu i v kralevi gorici malinišće i vse ča nas 
pristoi na pol kolenšcene i ponuja v klupeh trikrat po zakonu toga plemena 
išće vze od sudca dane ponudne ljudi ki ih ponujaše pri hižah bližne i 
dalne po zakonu toga plemene, po imeni Grgura Tuškanića, ki biše va to vri me 
pristav toga plemena, ki mu se vsi pokloniše i rekoše, prodai, komu moreŠ, 
zdrnge strane pristupi po imeni počtovani muž a brat naš Antol Iškić sinmi 
svoimi s Iliju — i s MateŠu i sinovcem svoim Mikulom i Pavlom i poče se 
stim gore imenovanim Crkovićem činiti za to imine i iscini se šnim za zlatih 
Ob (5) čista zlata pune mere i platiše mu vse do beča i kupi to imine po imeni 
plemeniti Antol Iškić i svoimi sini i svoimi sinovci gori imenovanimi sebi i 
svomu ostanku i svoega ostanka ostanku vikovičnim zakonom i neodazvanim 
volni radovati, uživati, dati i prodati darovati ali mu za dušu ostaviti kako sami 
svoju pravu plemenitu plemenšćinu, s kotari niže doli pisanimi, prvi kotar 
na kralevi gorici od meje kladuške i s toga kamika tr v drugi kamik i stoga 
kamika tr v treti kamik Glini, tr v Glini v brig i tomu su iminu kotari, i 
na to biše aldomašniki dobri i počtovani muzi prvi aldomašnik Vid Vračević, 
ide na to boga molil ££ jako brat mu, DD Matko Kiršić, % Matij sinovac mu, 
Ob Ivan Markušić, 3 Štipan brat mu, D*f) Marko Markušić tfi Paval Lukačić 
is Krišćić, Od Lovrenac Đjakovšić z Like i Lukač Picalić i ostala bratja 
Husici i mejaŠi na .to zvanih i prošenih i ja sudac gore imenovani vidući 
obi dvi strani dobro volni i kuntenti i zagovor meju nimi postavismo: ka 
bi strana to pogovorila ali u tom nestala, da ostae gospodinu grada SteniČ- 
koga grivan žmekih 8. tr Ob a . . «. ini tolikoe a to dali e tvrdo, zapečatih 
ta naš list pečatju našu bratinsku općinsku visuću za veću pravdu i tvrdino 
i na vikovične potrene na let gospodnih tekuća ft. (J). %• W. (1514.). 

Ovu je glagolsku listinu vrlo lošo litografiranu izdao magjarski profesor 
Szabd u Šopronju u n Tudomdnyos gyujtemeny-u u kao staro-magjarsku, napisavši 
njoj čitavu razpravu. Otisnuta je s mnogo pogrešaka u „Danici ilirskoj 11 go- 
dine 1840. br. 26. 

Lopašić: Oko Kupe i Korane. 



Digitized by LjOOQ IC 



1 8 Krajevi oko Kupe i Korane. 

Oršićem i Jurjem Tušilovićem, Vukom Tvrdinićem, Ni- 
kolom Zlamčem itd. odredio bio sudce za ovaj priepor 
Ivana Bevenjuda od Skrada, Vojka Maretića, sudca plemića 
goričkih, Stjepana Benkovića, Jurja Jeckovića i Mavra 
Zimića, koji su onda na ročištu u Gorici riešili navedeno 
prieporno pitanje. 1 



1 Orsići, koji kasnije dobiše grad Slavetić kod Jastrebarskoga, potječu 
iz goričke županije, te se pisahu »nobiles de Gorica«. 

U Gorici 6. prosinca god. 14.84.. Banovi povjerenici rješavaju 
priepor medju Pa v lom Oršićem i nekoliko goričkih plemića. 

Nos Johannes Beweynud de Zkrad, Woyko Marethych iudex nobilium, 
Stephanus Benkowych. Georgius Jeckowych, Maurus Zymich, ceterique no- 
biles de Goricha. Significamus tenore presencium quibus expedit vniversis. 
Quomodo erant alique lites inter nobilem Paulum Orssych, et inter nobiles 
Gregorium Tws$illowych, Wok Twerdynych, Ni col a um Lipskak, Michaelem 
Turkowych, Jacobum jobagionem Twssillowych, Nicolaum Zlamach, et 
Thomam similiter Zlamach, ceterosque nobiles de Goricha, pro quadam vinea 
nobilis Pauli Orssych, quam vineam supradicti isti nobiles de Gorycha pro 
se occupaverant minus juste, et indebite, qua de causa iam dictus Paulus 
Orssych ipsos in sedem magnifici domini Mathie Gereb de Wingart, re- 
gnorum Dalmacie, Croacie, et Slauonie bani iuridice procedendo citari fecit, 
comparentibus vero ipsis nobilibus in sede ipsius magnifici domini bani etc. 
nullatenus cum eodem nobili Paulo Orssych litagare volluerunt postulan- 
tesque, et suplicantes ipsi nobiles dictum magnificum dominum banum, vt 
ipsis homines a4 faciendam concordiam et pacem daret deputari, quos per 
suplicacionem ipsorum, magnificus dominus banus deputavit, videlicet nos 
egregium Johannem Beweynud, Woykonem Marethych, Stephanum Ben- 
kowych, Georgium Jeckowych, et Maurum Zymich, vt inter ipsos concor- 
diam, et pacem faceremus. Nos autem huiusmodi concordiam, et pacem 
Inter ipsos nobiles per mandatum magnifici domini bani fecimus 
tali modo: quod supradicti nobiles Gregorius Twssillowych Wok Twer- 
dynych, ceterique nobiles, de Gorycha etc. iamfatum Paulum Orssych in 
dominio ipsius vinee liberum, et pacificum mittant, ipsamque vineam li- 
bere, et pacifice tenere, possidere, pariter et habere permittentes, vt ipsi 
coram ipso Paulo Orssych omni tempore amiciciam exhibere valeant, ita 
tamen: quod dum, et quando ipsi supradicti nobiles contra ipsum Paulum 
Orssvch ex parte ipsius viue aut alterius cause aliquas lites contraxerint 
incedunt ipsi nobiles birsagium magnifico domino bano quinquaginta graues 

frywnas, et totidem ipsi Paulo Orssych. In cuius rei firmitatem, et testi- 
idnium presentes literas nostras eidem Paulo Orssych sub sigillo Woy- 



Digitized by LjOOQ IC 



Krajevi oko Kupe i Korane. 19 

Pojedina plemena imala su takodjer i svoje utvrdjene 
gradove za svoju zaštitu, te tako već rano nalazimo u 
plemenu Ladihovića grad K remen, Klokočana Klokoč, 
Goričana Goricu. I mnoge plemićke porodice ovih plemena 
imadjahu svoje gradove. Tako primjerice Otmici svoj 
Otmić grad, Vojkovići grad Vojković na Glini, Tušilovići 
Tušilović, Tomašići Belaj, Barilovići Barilović, Hojšići 
Hojšić grad, Vojnovići grad Vojnović kod Vojnića itd. 

Uredba plemenskih obćina u priedjelima oko Korane 
silno nastrada za provale turske u našu domovinu, te je 
tečajem burnih viekova šestnaestoga i sedamnaestoga go- 
tovo propala, što pod zulumom turskim što opet pod pri- 
tiskom krajiških zapovjednika, koji su mnoge prekokupske 
gradove posvojili i jednostavno pridržali te utjelovili kra- 
jiškom zemljištu. Od starih plemića postadoše krajišnici, 
a u njihovim gradovima, u koliko niesu razvaljeni, stajaše 
krajiška straža, ponajprije pod zapovjedničtvom samog 
vlastnika grada, a poslije pod zapovjedničtvom krajiških 
častnika ili vojevoda. 

Valja nam jošte reći koju o plemenskim obćinama, 
koje se nalažahu uz Kupu, i to tokom njezinim gore od 
Karlovca, u bivšem području grada Ozlja. Veoma se rano 
iztiče jur prije spomenuta plemenska obćina orlanska 
kraj Karlovca, koja se prostirala od današnje Banije i 
Selca sve do Otoka (Mekušja). 1 Na dalje nalazimo još 
koncem šestnaestoga vieka više plemenskih obćina i to: 
obćinu (sudčije) hrnjetićku (prije Brodarci), mahičansku, 

konis Marethych tune erat iudex nobilium duximus concedendas. Datum 
in Goryzca feria secunda in fešto beati Nicolai confessoris anno domini 
millesimo quadringentesimo octuagesimo quarto. 

Izvornik na papiru sa tragom dvaju pritisnutih pečata u hrvat, zemalj. 
arkivu medju „acta medii <ie*>i*. 

1 Sudac obćine orlanske izdavaše pisma pod plemenskim pečatom, u 
kojem se vidi razkriljeni orao. Takova jedna izprava od g. 1535. nalazi se 
u zem. arkivu. 



Digitized«byVjO< 



2o Krajevi oko Kupe i Korane. 

šipačku, novačku 1 (kod Mahična), 2 zorkovačku, pod- 
brežku, vivodinSku, korušku (kod Lovića), vrhovačku, 
prekrižku, hrašćansku, slapansku, bratovanačku, brložku, 
pokupsku, ozaljsku i tržku, koja je potonja osobit izniman 
položaj imala, kako ćemo to na zgodnom mjestu protuma- 
čiti. Oko Dobre nalazimo obćinu zadobarsku, oštrovršku, 
stativsku, završku i tomašničku, pa već u šestnaestom 
vieku spadahu ove obćine pod grad Ozalj. Nu svakako 
najvažnije plemenske obćine, koje su sve do najnovijega 
vreUtena prilično uzčuvale svoju staru slobodu, bijahu 
obćine Draganić, Kupčina i Krašić, stojeći u staroj pod- 
gorskoj županiji. 

Na čelu obćinama stajaše sudac, kod nekih nazivan 
„rihtarom", dok je u Zadoborju kao u Draganiću na- 
zivan starim hrvatskim imenom „županom". Na sličan 
način, kao u obćinama oko Korane, što gore više spo- 
menusmo, rješavao je sudac priepore nastale u obćini sa 
svojim pristavima „pred bratju", „a kad bi tko prizvao, su- 
dilo se drugoč v stoli gospodinovim pod Ozljem". Nema 
dvojbe, ove su obćine imale i svoje zakone, po ko- 
jima se sudilo. S obćinskim imetkom razpolagaše ciela 
obćina u „svojim klupama i na spravišću", redovito kod 
crkve, gdje se je cielo pleme sastajalo, a tako je u naj- 
starije doba i svaki obćinar sa svojom privatnom „di- 
dinom" (nasljedna obiteljska imovina) mogao razpolagatt 
u sporazumku sa „bratjom" bez ikako voga utjecaja feu- 
dalnih gospodara. Obćinari dobro su se razlikovali od 
novih doseljenika, jer su držali svoju „didinu" i nazivahu 
se redovito nazivom „plemenita bratja*. 

Svaki pravni posao sklapan je pred sudcem vršenjem 
stanovitih formalnosti. Tako su sklapani ugovori u pri- 
suću sudca i braće u obćinskim klupama „po zakonu ple- 

1 Obćina mahićanska sterala se je uz Kupu prema Novacima i KoŠtelu 
sve do Hrnjetića. 

2 God. 1288. uredjene su medje obćine novačke, šipačke i brodarske 
(Hrnjetić). (Lopašić: Urbari hrv. str. 204.) 

Digitized by LjOOQ IC 



Krajevi oko Kupe i Korane. 21 

menskom i klupskom". Za odstup ili prekršaj pogodbe 
mogla se je ustanoviti i globa. O takovom poslu izdao 
je sudac, kao i u obćinama oko Korane, pismo većim 
dielom pisano jezikom hrvatskim (glagolicom i latinicom), 
te je na ovo stavljao „bratinsku pečat, ka je od obćine, 
na višju pravdu i verovanje". 1 

Svakako su ove plemenske obćine prije mnogo slo- 
bodnije i samostalnije bile, nego li nam se pokazuju, 
kad ih u sačuvanim listinama prvi put susrećemo. Nji- 
hove dužnosti bijahu kud i kamo lakše i snošljivije Jirije 
šestnaestoga vieka. Radnje, koje su imale obavljati, bi- 
jahu namienjene obćemu dobru, a poglavito obrani od 
neprijatelja. Ove su dužnosti nastale mnogo veće i muč- 
nije već u Šestnaestom vieku, za Frankopana i Nikole 
Zrinjskoga Sigetskoga, koji je rado slobodne ljude tjerao 
u jaram očitoga kmestva. Sve ove plemenske obćine u 
području grada Ozlja izgubiše tiekom šestnaestoga vieka 
svoju slobodu i nezavisnost. Gradski službenici počeše 
djelovati na izbor sudca, na odluke njegove i na slobodnu 
razpoložbu s imetkom obćinara. Ne ima dvojbe, da je na ovo 
razsulo slobode plemenskih obćina u području ozaljskom 
i to veoma zlo djelovalo, što se je počelo ogromno ozaljsko 
imanje cjepkati u manja imanja, koja su dobili pojedini 
miljenici i zaslužni junaci porodica Frankopana i Zrinjskih. 
Već rano nalazimo mnogo vazala u ozaljskom području. 
Tako u Šenkovcu god. 1390. Andrija Šenkovački, poslije 
plemići Ivkovići, god. 1463. vitez Mavro Nolinger. U 
Pribiću oko god. 1400. Pavao Bakšić, u TomaŠnici Stjepan 
Tatar Mlački (Mlaka na Mriežnici), a kasnije Fabijan 
Šafar od Doljana u Gackoj, u PiŠćetkama god. 1450. Mi- 
hajlo Ugrin, u doljnim Stativama god. 1495. Juraj Fa- 
biančić, u JaŠkovu god. 1480. Ambroz Arbanas od Bosi- 
ljeva, u VukŠinom Šipku oko god. 1460. plemić Vukša, 



1 Izvornik na pergameni (glagolski) od god. 1535. izdan po Šimunu 
Mačašiću sudcu' orlanskomu u zem. arkivu. 



Digitized by LjOOQ IC 



22 Krajevi oko Kupe i Korane. 

poslije 1498. Valentin Hotković i god. 1500. u VrhQvcima 
plemić Blaž Dianković. U kasnijim viekovima još je više 
narastao broj ozaljskih vazala, 1 u Hrastju, Trgu, Ozlju, 
Loviću, Dugom vrhu, Brlogu, Zaluci, Novacima, Mahićnu, 
Hrnjetiću, Orlići itd. koji su uz posjede dobili i kmetove. 

Na taj način gubiše nekoć slobodni plemenski obći- 
nari sve više svoju slobodu postavši kmetovima pojedinih 
vazala, kojim bijahu dodieljena njihova selišta. Potrebe 
grada i vrhovnoga zemaljskoga gospodara postaj ahu sve 
veće, a tako su jadnim kmetovima — nekoć slobodnim 
ljudima, navaljene sve veće dužnosti i nesnosljiviji tereti, 
koji nastadoše s vremenom takovi, kakove nam urbar od 
god. 1642. ustanovljuje. 8 U tom se urbaru ove nekoć 
slobodne plemenske obćine spominju pod nazivom „sud- 
čija a , što je jedina uspomena na bivšu slobodnu plemensku 
obćinu, ali o kakovoj slobodi ili nezavisvosti nema više 
ni govora. 

Zanimivo je takodjer sredovječno ustrojstvo i Život 
obćina neplemića Trga kod Ozlja, Steničnjaka, 3 Dubovca, 



1 Od ovih spomenuti mi je plemićke porodice: Babonožiće, Desiće, 
Oršiće, Tadioloviće, Mogoriće, Do voli će, Vojnoviće, Jankoviće, Križaniće, 
Gušiće, Dešpotoviće, Kružiće, Peranske, Affeltare, i t. d 

* Lopašić : Urbari, str. 211. 

8 Kao primjer postupka pred stolom steničnjackim dodajemo sliedeću 
listinu : 

U Sieničnjaku 29 srpnja god. 1572. Sudbeni stol steničnjacki 
rješava parbu Jurja Krpačića i Martina Zaića za kuće i dva vrta 
u Steničkom varošu. 

My knez Farkas Gyczy wa tho wryme bwdwchy chaznvk y guwer- 
nator grada Zthenychkoga y ozthaly dobry y plemenyty lywdy, kako yezte knez 
Bernarda Nyary. knez Lwkach Fekethe, porkulab grada Ztenycbkogha, knez 
Gaspar y Maxymylyon Barylowychy, knez Myhal y Gergwr Herendychy, 
Symon dyak Zlathynchych z Gazy, Bartol dyak Jwrychych, zwdacz' chetherty 
zthola Zagrebachkoga, Bartol Zwedrowych, zwdacz Bowychky, Mathias 
Kwzanych, Iwan Sewerssych y ozthalv zwdczy derssanya grada Ztenychkogba, 
kako yezth: Iwan Gollwbych zwdacz warasky, Jwrek Sabarycb w kyppw 
zwdcza Zlaczkogha, Zthepon Zthanssetvch zwdacz Jaworowachky, MatthiaS 



Digitized by LjOOQ IC 



Krajevi oko Kupe i Korane. 23 

Perne itd., koje su svoj manje ili više slobodan položaj 
stekle na temelju povlastica danih im od kraljeva i ba- 
nova, a i njihove feudalne gospode. Takove obćine, koje 
se redovito nazivlju imenom „commmunitas", „cives* ili 



Bogowych w kyppw zwdcza Threbynzkoga, Iwan Banych, zwdacz Kwppy- 
synzky, Martyn Fistrowych Rechychky, Zthane Paldych zwdacz Lyppzky, 
Kyre Fabyanchych, zwdacz Hwthynzky. Mathey Kwndenzky zwdacz Ko- 
zthanychky, Marthyn Perzthechych, zwdacz Rosenychky y ozthaly dobry y 
plemenythy lywdy — damo na znanye wzyin y wzakomw, kym ze pryzthoy 
y pred kyh lycze yly zthol pryde tha nas lyzta odthworeny, kako 29 dan 
jwlya w letyh tekwchya 1572 kako thwsy plemenythy Jwray Kerpachych yz 
Bowycha na wkwpp zynom zwoym Mathiassem na postowanu gozpw Kathw,. 
senw pokoynogha Petra Krayacha y na nye zetha Martyna Zaycha za nyke 
hysse y za dwa wertha, ky k nym pryzthoye, lesechy w nwtharnym warossw 
Zthenychkom z yedne zthrane med hyssamy Iwana y Gergwra Papycha, a 
z drwghe ztrany kneza Mykwle Bathyne yz Oppathye. Zatho my gory ymeno- 
wany w ztholu zydechy nayperwo wazamssy gozpodyna Bogha y nyegha 
prawyczw na pamethy y pred zobom ymaywchy nykomwre prawycze neza- 
thayechy, negho zakonw praw prawdw y prawyczu pryzlwsswywchy, ondy 
pred namy zthoyechy jezyky y rychy med nymy pothekosse, nayperwo : 
da zaćhe Matias Kerpachych w kypw zwogha otcza y w zwoyem kypw 
goworythy y prawych od nyh potrybowathy, goworechy : pokassythe my, po 
chem derssythe nasw wlazthowythw wekowyschynw y dedynw, a zdrwghe 
zthrane odgowory Martyn Zaych w zwoyem kypw y zwoye mathere yly 
pwnycze y ozthalyh zyrotha nyh goworechy: pache moy knez Mathias, 
pokasy my, chym naz ysches y gonys yz moye y nassegha prawOgha kwf\a, 
na koy my jmamo prawycze chym owdy sywe nassa opchyna y ozthaly 
pwrgary okolwsny y zwzydy. Mathias Kerpachych reche, da on nyma nyedne 
prawycze ni zwoyw dedynw, negh reche, da hoche pozwydochyty sywymy 
lywdmy po zakonw, kako ye thomw zakon, j da nyky lyzth, pyzan od zthrycza 
zwogha gozpodyna Gaspara popa za tho dwghowanye, sto pyzasse brathu 
zwomw goworechy : knez Jwray, ja ze w. m. chwdym, da the zyrothe 
banthwyethe w thom zelu, ar znathe, kada zam ye oddal, ondy zthe byly. 
Y ako wam ze ye hotylo onogha zela, sto my nyzthe za nye goworyly. Ja 
byh ye w. m. dal. Y ja zam owe hysse zam yz zwoye mosnye zdygnwl y 
zopet oddal, a zelo my ye dal chaznyk wano wryme, ky bysse w Zthenychkom 
gradu knez Boltyssar dyak Zabrdynws. Y na tho y moe moch y oblazth od 
zwogha myloztywnogha gozpodyna. Po tom ]y^thw y recheh prawda med 
nymy potheche y ztholw ze wydy, da nemore drugogha zakona ny d Matias 
Kerpachych z oczem zwoym brathy, negho namezthi, da jma pozwydochyty 
zywymy dobrymy lywdmy yly pyzanw prawyczw, da ye nyegowa dedvna, ar 



Digitized by LjOOQ IC 



24 Krajevi oko Kupe i Korane. 

„hospites", a u hrvatskim izpravama „purgarija" „pur- 
gari", imadjahu na čelu svoga sudca (judex, villicus), 
koji je imao na temelju privilegija pravo rješavati prie- 
pore nastale u obćini, dok je zajedno s cielom obćinom 
mogao suditi o umorstvu, paležu, nasilju i kradji. Sudac 
biran je svake godine u početku sasviem slobodno, a 
kasnije bi potvrdjivan od zemaljskoga gospodara. 1 Ne- 
kim obćinama nije bio dozvoljen slobodni izbor sudca 
kao primjerice Perni, gdje je kralj namještao „defensora" 
(branitelja), koji bi im sudio, 2 nu izbor svećenika bijaše 
na slobodnu volju, gotovo svim takovim obćinama, do- 



ye thomw wnogho rokow bylo, kako zw jedna y drugha ztrana roke braly 
y jemaly y zlobodyly ze jedan y drwghy gozpodom zwoyom, koyw zw zlwsyly, 
da nam roke na prawde nyzw mogly dohayathy, kako zw ym w prawdy 
odzwchewaly, a jedan pwth y drwghy pwth, ako neche po zakony odgowarathy, 
o threthvem pythanyu mora y dwsan ye odgoworythy. Zatho kako on nemore 
wysse recheny Mathias Kerpachych w kypw zwogha ocza y w zwoyem 
pozwydochyty syw prawyczw ny pyzanw, my gory jmenowany prypythazmo 
gory rechenym gozpy Kathy seny pokoynogha Petra Krayacha naWkwp 
s nye zethom Martynom Zaychem y ozthalymy nye zyrothamy hysse rechene 
y werthla oba dwa, ka k nym pryzthoye, na koy prawyczw pokaza pod 
pechat obchynzkw, kako ye ona z pokoynym Petrom Krayachem kwpowala 
ono zelo z werthy onymy od popa Gaspara Kerpaycha zeby y zwoyemw 
ozthrankw wekowychnym zakonom y ako by ze sto napothlve gory rechenomw 
Mathyassw Kerpachychw z oczem zwoym hotylo ymathy w thom zelw y w 
werthyh, da ony jmayw yzkathy popa Gaspara Kerpachycha; y my gory 
jmenowany knez Farkas Gyczy z ozthalymy plemenythymy lywdmy y zwdczy 
dersanya grada Ztenychkogha, wydywssy obyw dwyw ztranw prawycze y 
zwydochazsthwa na doby th dwgh dopythazmo gory jmenowana ; y tha lyzth 
od zthola dazmo pod pechat nassw thoy gozpy Kathy zethom nye Martynom 
Zaychem z ozthaIymy nyh zyrothamy nym y neh ozthankw wekowychnym 
zakonom y neodazwanym za weksse zwydochazthwo y pothwerenye thogha 
lyztha. Pyzan w ztholw Zthenychkom dan y letho gory jmenowano. 

Izvornik na pergament pisan latinicom sa visećim pečatom na crvenoj 
svili u arktvu jugosl. akademije, Zaići bijahu kasnije vlastela u Samoboru u 
dvoru pod starim gradom i u Zagorju* Martinu Zaiću priznano je plemstvo 
od kralja Rudolfa. 

1 Vidi članak o Ozlju u ovoj knjizi. 

2 Wenzel: Codex arpad. XI. str. 182 



Digitized by LjOOQ IC 



Krajevi oko Kupe i Korane. 25 

zvoljen. 1 Ovakve obćine (purgarije) obvezane bijahu ta- 
kodjer na stanovita godišnja podavanja,' koja su plaćale 
kao kunovinu kralju, naznačenu množinu od gospodarskoga 
prihoda, vina i žita, teladi, ovaca, jaja itd. svojoj zemalj- 
skoj gospodi, pače kad je vlast zemaljskih gospodara 
sve širom i većom bivala, morali su često purgari obav- 
ljati i neke radnje te bijahu u starije doba jedino prosti 
od najnižih kmetskih radnja. Vlastela kao zemaljska go- 
spoda rado su nametala i slobodnim ljudima dužnosti, a 
često su i silom ciele slobodne obćine učinili kmetovima. 
Tako je radio i pobožni Martin Frankopan, uza sve to 
što je gradio crkve i oltare. Na ovakav način su slo- 
bodne takove obćine, uzprkos kraljevskim i banovim 
potvrdnicama gubile svoje slobode, skučivane u jaram kme- 
tova, dok niesu napokon i takovima postale pridržavši si je- 
dino puki nariv „plemenite purgarije". Ako su i ustali na 
obranu svojih prava, nije se marilo, pače su i za to, radi 
„pohotjenja za slobodom" još god. 1780. mnogi mužkarci 
i žene iz purgarije tržke čamili u tamnicama. 

U priedjelima oko Kupe i dolje niže prema turskoj Hr- 
vatskoj nalazimo već rano mnogo trgova (oppida). Tako uz 
Kupu Ribnik i Dubovac, a niže dolje Lipu, Skrad, Budački, 
Belaj, Cetinj, Steničnjak i Blagaj na Itorani. I ovi bijahu 
ovisni o gradu, koji se u njima podignuo, te je gospo- 
darima grada takav trg pružao veoma liepi dohodak. Ima 
slučajeva, gdje je dohodak trga pripadao jednomu, dok 
je grad bio vlastničtvom drugoga gospodara, ali redovito 
je vlastnik grada bio ujedno i vlastnikom trga. Položaj 
stanovnika trgova (cives-oppidani) bijaše jamačno u naj- 
starije doba prilično slobodan i samostalan, ali se je te- 
čajem vremena tamo do Šestnaestoga vieka znatno pro- 
mienio, kadno su feudalna gospoda počela i trgovima 



1 I ova sloboda izbora svećenika s vremenom je mnogo nastradala, jer 
su ovo pravo okupirala vlastela, kao primjerice u Trgu, gdje su Tržani već 
koncem petnaestog vieka izgubili to pravo. 



Digitized by LjOOQ IC 



26 Krajevi oko Kupe i Korane. 

gospodariti. Od onda se porodiše česte parnice medju 
vlastelom i gradjanima trga 

Neki su trgovi bili takodjer i zidom opasani, i tako 
zaštićeni proti neprijatelju, a osobito proti turskim nasr- 
tajima. Mnogi trgovi veoma su liepo napredovali, osobito 
oni, kuda je prolazila glavna trgovina. Još u petnaestom 
vieku prolazila je živahna trgovina iz Kranjske kroz 
Ribnik, Trg, Lipu na Skrad i dalje prema Bišću. S toga 
nije ni čudo, dasu se baš ovi trgovi početkom šestnae- 
stoga vieka liepo podigli i izdašne dohodke podavali. 
Jedan od najvećih trgova bijaše Skrad, onda Blagaj i 
Lipa. Upravo u cvietu uništi ove trgove tečajem šestnae- 
stoga vieka turska sila, a na mjestu, gdje je nekoč bio 
živahan promet, odjekivaše tada jauk i lelek. Ne samo 
mnogi trgovi, već i gradovi opustješe za uvieke. 

Slabe imademo viesti za starije, sredovječno doba 
o stanju nižih kmetova, i o odnošaju njihovu naprama 
vlasteli. Svakako bijaše u najstarije doba veoma malo 
kmetova, barem u priedjelima oko Kupe i na jugu nje- 
zinom, jer baš ovuda bijaše osobito razvijena uredba slo- 
bodnih plemenskih obćina. Što je bilo kmetova (coloni), 
ovi su živjeli na zemljama svojih gospodara, te obra- 
djivali njihove zemlje. Nu tečajem šestnaestoga vieka 
mnogo je nastalo kmetova, koji su učinjeni od prije slo- 
bodnih ljudi. Pod pritiskom premoćne vlastele osobito 
Zrinjskih i Frankopana pretvorene su gotovo sve prije 
slobodne plemenske obćine u području grada Ozlja u skroz 
neslobodne i skučene u jaram kmetstva, kako ri'am to 
urbar od god. 1642. jasno pokazuje, opredjeljujući njihove 
dužnosti, a gotovo nikakovih prava ili sloboština. Kuda 
se prostiraše bivša krajina, dobro je bilo po kmetove, jer 
su uredjenjem krajine postali nešto slobodniji ljudi gra- 
ničari, a često se je dogadjalo, da su kmetovi vlastele 
odvrgli se i dali utjeloviti krajini, samo da se rieše kmet- 
skih spona. U obće bijaše položaj kmetova u sedam- 
naestom vieku vrlo nesnosan, a s njima se je često postu- 

Digitized by LjOOQ IC 



Krajevi oko Kupe i Korane. 27 

palo kao sa životinjom, te su mnogi dokončali pod batinama 
i u gradskim tamnicama. Pače i onim kmetovima, koji 
su postali dobrotom svojih gospodara slobodnjacima, nije 
baš najbolje bilo, jer im je često krnjena njihova slo- 
boda. Tekar god. i848._ogranu sunce slobode seljacima 
kmetovima, postavši slobodni ljudi, a i ostali feudalni 
odnošaji prestali su za uvieke. 



Velik dio bivše slunjske pukovnije i skrajni dio 
prve banske zapremaše već u trinaestom vieku arcidja- 
konat gorički kao čest prostrane zagrebačke biskupije. 
Tomu arcidjakonatu bijaše sjedište i središte kod sv. Mar- 
tina u Gorici, koja se crkva već god. 1334. spominje, 
a i danas jošte obstoji na Martinjšćaku kod Velemerića. 
Ovaj se arcidjakonat prostiraše od gorja plješivičkoga 
kod Jastrebarskoga, pa sve preko Kupe daleko na jug, 
a skrajnje mu tačke bijahu Bosiljevo, Cetin i Perna, me- 
djašeći sa biskupijom krbavskom. Zapremaše dio Kranjske, 
oko Metlike, Semića, Doblića, Černomlja i Vinice, gdje 
obstojahu župe u obsegu arcidjakonata goričkoga. Već 
u dvanaestom vieku spominju se gorički arcidjakoni (de 
Guerche) god. 1269. Benko, god. 1270. Stjepan, a god. 1278. 
Manfred. Nu od svih, koji su god bili arcidjakonima 
goričkim, najvažniji je Ivan. Ovaj je živio izmedju go- 
dine 1319. — 1353., te je god. 1334. sastavio velevažni zbornik, 
sadržavajući sve povlastice i popis svih župa zagrebačke 
biskupije. U njegovo doba bijahu u goričkom arcidja- 
konatu 62 župe, te se je dielio u tri kotara: podgorski, 
metlički i gorički. Sam kotar gorički imadjaše 33 Župe, 
zapremajući najviše mjesta, kojima nam se je baviti u 
ovoj knjizi. Arcidjakonat gorički bijaše već god. 1334. 
veoma uvažavan, te njegov arcidjakon imadjaše osmo 
mjesto u kaptolskom senioratu, a u zboru arcidjakona 
pripadaše mu četvrto mjesto. 1 Takodjer i poseban obred 

1 Tkalčić : Monum : episc. zagrab. II. 

Digitized by LjOOQ IC 



28 Krajevi oko Kupe i Korane. 

nazivan goričkim (ritus goricensis vulgariter puncupatus) 
imadjaše ovaj arcidjakonat, koji je po svoj prilici crkva 
zagrebačka usvojila od propale biskupije sisačke. 1 

Zagrebačka je crkva u goričkom arcidjakonatu ubirala 
desetinu, koja je pružala liepi dohodak. Nu za vrieme raz- 
mirica medju hrvatskim plemstvom i kraljem Karlom Ro- 
bertom (u vrieme Babonićeve bune), poče krbavski biskup 
Franjo ubirati desetinu u nekim mjestima goričkoga 
kotara, ^a poimence u Hebetcima, (Ebethca), Mostiću (Mo- 
stiche), Cesti (Chozcha), Primišlju i Mostu spadajući pod 
župu sv. Jurja, te od župljana crkve B. D. M. u Gradcu 
(kod Lipe) i sv. Križa u Gaju. Radi toga vodio je Ivan 
arcidjakon gorički parnicu proti krbavskomu biskupu, da 
obrani pravo zagrebačke biskupije. 2 Akoprem je papinski 
delegat Ivan opat topuski dosudio desetinu goričkoga 
kotara kaptolu zagrebačkomu , to je ipak nasljednik 
Franje biskupa krbavskoga Radoslav svojatao pravo na 
ovu desetinu, te jedino mogaše arcidjakon Ivan gorički 
pobirati desetinu u Kladuši, dok je u ostalim spomenu- 
tim mjestima ubirao krbavski biskup, imajući na svojoj 
strani mogućega kneza Bartola (Frankopana) Modruškoga. 8 
Tako je ovaj priepor i na dalje nastavljen, te je jdš pet- 
naestoga vieka potrajao. 

Sličnih neprilika radi desetine imadjaše kaptol za- 
grebački u isto doba sa vitezovima njemačkoga reda oko 
Metlike, Černomlja i Semića, te sa nekojim svećenicima, 
koji počeše za sebe rečenu desetinu ubirati. Oko god. [410. 
uzkrate opet podložnici Frankopanski oko Ribnika i Ozlja 
kaptolsku desetinu, te istom, kad im izobćenjem zaprie- 
tiše, pokore se i podavahu dužnu desetinu. 

Obseg goričkoga arcidjakonata još je i danas prilično 
istovjetan s onim starim, jedino što su mnoge prije kato- 



1 Tkalčić: Ivan arcidjakon gorički str. 21. u LXXIX. knjizi Rada 
jugoslavenske akademije. V* 

2 Arkiv kaptola zagreb. acta antiqua fasc. 13 br.' 103. 
8 Tkalčić: o c. str. 56 



Digitized by LjOOQ IC 



Krajevi oko Kupe i Korane. 29 

ličke župe doseljenjem pravoslavnih žitelja postale pravo- 
slavnima, i tako izlučene iz arcidjakonata ovoga, a župe 
u Cvitoviću, Blagaju, Lipi, Vališselu (Vrčković), Lukovdolu 
i Lešću pripojene biskupiji krbavskoj, dok su te sve župe 
nekoć pripadale biskupiji zagrebačkoj. 



Život hrvatskoga naroda oko Kupe i preko nje oko 
Korane, koji se bavio poljodjelstvom i stočarstvom, bijaše 
sve do provala turskih miran i pitom, izim što se je kad- 
što pojavilo koje obiteljsko trvenje, ili razmirica sa feu- 
dalnim gospodarima. Već početkom petnaestoga vieka 
imade u ovim krajevima mnogo mjesta, sela, gradova, 
trgova i obćina, a njihove gospodarske prilike bijahu 
veoma povoljne. Nu inače bijaše, kad su se Turci počeli u 
ove priedjele zalietati. Odmah iza poraza kod Nikopolja, 
gdje je kršćanska vojska užasan poraz pretrpjela (g. 1396.), 
počeše Turci napastovati našu domovinu. Već god. 1406. 
zaprieti pogibao od Turaka tako, da je ban Matko Ta- 
lovac s hrvatskim plemstvom ozbiljno razmišljavao o 
obrani Hrvatske. 1 Od ovoga vremena često su Turci 
harali u našim prekokupskim priedjelima. Osobito stradahu 
južni dielovi naše domovine, i to krajevi oko Une pa sve 
gore do Kupe. Odmah početkom petnaestoga vieka znatne 
štete pretrpi od Turaka pleme Ladihovića (danas Cvi- 
tović), koje je tom zgodom izgubilo svekolike kraljevske 
povlastice, kojima im bijaše zajamčena sloboda „plemića 
kraljevine Slavonije". * God. 1408. haraju turski čopori 
čak do Metlike, a tako i god. 1431. 

Istom nakon pada bosanskoga kraljevstva god. 1463. 
bijahu vrata širom otvorena u našu domovinu, te već 
sliedeće god. 1464., a još većma god. 1491. i 1492. osjeti 



m * Prije 11 zem. arkivu med ju spisima samostana Streze, sada u Budimpešti. 

* U mojoj zbirci ponovna potvrda plemstva Ladihovića po kralja Sigis- 
mundu god. I425. 



Digitized by LjOOQ IC 



30 Krajevi oko Kupe i Korane. 

Hrvatska strašan turski posjet. Ne pazeći i ne štedeći 
ništa, počiniše Turci tečajem petnaestoga vieka mnogo 
jada u prekokupskim stranama Ljuto nastradaše pav- 
linski samostani Kamensko i Zlat, koje poharaše i popa- 
liše. Ne samo da su Turci harali naše Prekokuplje, već 
su prodirali i na ovu stranu Kupe, kad Su već god. 152^ 
grozno opustošili okolicu ozaljsku te sve do Jastrebarskoga. 1 
Ali to ne bijaše baš prvi put, što. su Turci harali oko 
Jastrebarskoga, jer su već i prije god. 1482. često uzne- 
mirivali tamošnju okolicu, a poimence kaptolsko mjesto 
Petrovinu. 2 

Iza krbavske bitke (g. i493.)i a još većma iza mohač- 
koga poraza, svom silom dadoše se Turci, da unište našu 
domovinu. U mjesecu svibnju 1527. poharaše Turci okolicu 
ozaljsku i novogradsku, pa priedjele oko Vinice i Belaja, 8 
a god. 1541. oplieniše i opustošiše Rečicu, Švarču, Otok 
(Mekušje), Trebinju i Dubovac. 4 Bez dvojbe su ovim zgo- 
dama stradala i južnija mjesta oko Korane i Mriežnice. 
U Kranjsku rado su Turci zalazili, a odabraše si put 
preko Novoga grada i Ribnika, gdje su mnogo zla poči- 
nili (g. 1543.). Mnogo stradaše Metlika, Černomalj, Krupa, 
Semić i Kočevje. Do skora god. 1548. na samo Miholje 
postrada samostan Zlat i opatija Topuska, a god. 1558. 
popale Turci Pernu, Krstinju, Vranograč i Bojnu, 6 a i 
mnoga mjesta u Pounju padoše u turske ruke. 

God. 1573. nasrnuše Turci čak do Bovića i Krstinje, 
a kod Budačkoga na potoku Radonji zaglavi god. 1575. 
hrabri Herbart Auersperg sa mnogo junaka. Iza toga 
oplieni Ferat Paša iste godine svu zemlju medju Kupom 
i Dobrom i provali u Kranjsku. Isti ovaj Ferat Paša 
plienio je oko Steničnjaka, Trebinje i Utinje, dok je 



1 Vitezović: Kronika. 

2 Liber rubeus : u Starinama XI. str. 57. 

8 Sanudo. Arkiv za jugosl. poviest, XII. str. 274. 

4 TomaŠić: Kronika. 

5 Ibidem. 



Digitized by LjOOQ IC 



Krajevi oko Kupe i Korane. 



Kapidži paša god. 1576. razorio liepi trg izpod grada 
Belaja, poharao župu i grad Smrčkovića i sve priedjele 
oko Korane. I priedjeli oko Bosiljeva mnogo su trpjeli 
od turske sile, osobito god. 1582. kad ih je Aihelberg 
razbio, ali do skora bude od Turaka izpod Bosiljeva po- 
ražen i ubijen. 1 

Uzaludno se opirahu naši pradjedovi navalama tur- 
skim, a ni odkuda ne dobiše odlučne pomoći. Njihove 
medjusobne razmirice pružahu Turcima samo sretniji i 
bolji uspjeh. Istom kad se je opažalo, da padom Hr- 
vatske mogu i nasljedne austrijske pokrajine doći u očita 
pogibao, počelo se ozbiljno misliti na obranu hrvatske 
krajine. God. 1579. osnovana je karlovačka tvrdjava za- 
štićena Kupom i Koranom, koja je imala u buduće biti 
najvažnijom obranbenom tačkom hrvatske krajine. Ali 
uza sve to, što je ova nova utvrda podignuta, stradahu 
prekokupski priedjeli mnogo od Turaka. Vlastela imajući 
svoje gradove na jugu od Kupe držali su u svojim gra- 
dovima stražu, kojoj su izprva sami zapoviedali. Takove 
straže nalazimo u Klokoču, Belaju, Bariloviću itd. ponaj- 
prije pod zapovjedničtvom vlastnika grada, a napokon 
preuzeše ovo sami krajiški častnici. Na taj način iztisnuti 
su iz grada pravi vlastnici, a krajiška uprava nije više 
vratila gradove zakonitim gospodarima. 

Od karlovačkih njemačkih generala i inih krajiških 
zapovjednika počinjena su mnoga nasilja u svem protivna 
zakonima kraljevine Hrvatske. Uzalud se vapilo za pomoć 
kralju i nadvojvodama, kojim bijaše u rukama glavna 
uprava krajine, te svako prosvjedovanje sabora ostade bez 
ikakovoga važnijega uspjeha. U okolici karlovačkoj mnogi 
su dvorovi plemića i gradovi tako rekavši silom posvojeni i 
pripojeni krajini. Barilovići, Herendići i Švarački izgubiše 
po nasilju karlovačkih zapovjednika svoja imanja. Nije 
onda ni čudo, da su vlastela iz prekokupskih strana, 



1 Vidi članak o Bosiljevu u ovoj knjizi. 

)igitteed 



/ 



t 

32 Krajevi oko Kupe i Korane. 

pritisnuti s jedne strane od Turaka, s druge opet od 
njemačkih zapovjednika, morali napustiti svoju postojbinu 
i seliti se gore više u Hrvatsku. Mnogi su preko- 
kupski plemići u hrvatskim velmožama našli prijatelje, koji 
su ih primili u svoje službe, te im dali posjede i kme- 
tove. I ino stanovničtvo prelazilo je Kupu i naselilo se 
na prostranim zemljama grofova Erdoda, Zrinskih i Fran- 
kopana, a mnogi su i u liepom našem Zagorju našli novu 
postojbinu. Već rano doseliše se plemići Vojkovići i Ot- 
mici iz Klokoča u Zagorje, gdje imadjahu posjede. Voj- 
kovići imadjahu takodjer posjede oko Ozlja. Barilovići 
dobiše od Zrinjskih imanja oko Ozlja i Kfbnika, tako i 
Budački predjoše u Šišljavić a Špišići u Blatnicu, gdje su 
dugo vremena držali što kupljena, što opet darovana imanja. 

Od klokočkih plemića važni su Galici- Horvati od Klo- 
koča, koji se već u šestnaestom vieku naseliše u Turovom 
polju i priženivši imanje Črnkovac počeše se nazivati 
Črnkovačkima. Od ovih bijaše veoma važan čovjek Franjo 
Črnkovački (f god. 1705.), koji je poznat kao dobar rodo- 
ljub, vršeći osobito savjestno svoju službu kao hrvatski 
ablegat na bečkom dvoru, te je u pitanjima glede za- 
plienjenih Zrinjskih i Frankopanskih dobara zastupao in- 
terese svoje domovine. 

U takovim žalostnim prilikama, koje su tečajem 
šestnaestoga i sedamnaestoga vieka snalazile naše krajeve 
oko Kupe i Korane, mnogo je nestalo naroda, a cieli 
priedjeli ostadoše gotovo pusti i nenapučeni. Kako je 
rečeno, mnoga su mjesta sasviem propala, te im danas 
jedva možemo naznačiti mjesto, gdje nekoć stajahu. Gra- 
dovi su mnogi razvaljeni, trgovi poharani, a sirotinja i 
nevolja bijaše do skrajnosti. Gotovo sve plemenske ob- 
ćine, koje su sve do šestnaestoga vieka očuvale se od 
jarma feudalnih gospodara, izginuše u priedjelima preko 
Kupe, a tomu bijaše uz tursko haranje najviše kriva 
krajiška uprava, koja je uredjivala krajinu na skroz neo- 
pravdanim načelima. 

* * 

Digitized by LjOOQIC 



Krajevi oko Kupe i Korane. 33 

Opustjele priedjele nastojaše krajiška uprava i sama 
vlastela napučiti, a za. to im dobro dodjoše vlaški uskoci 
(ponajviše vjere pravoslavne a manje katoličke), koji su 
pred turskom silom pobjegli iz Bosne i Pounja. Već u 
prvoj polovici XVI. vieka počeše Vlasi bježati s medje 
ovamo bliže, te god. 1544, nasele takovi katolički 
Vlasi Prilišće i Rozopanjik iza Ribnika. 1 U okolici karlo- 
vačkoj nalazimo prve Vlahe u Utinji, dok ih je još prije 
bilo u Perni. Vlahe oko Steničnjaka naselio je koncem 
sedamnaestoga vieka Ivan Drašković, a general Josip Her- 
berstein naseli ih oko Skrada i Budačkoga, te im takodjer 
odredi zemlje „navlastito med hervackim i vlaškim sinojri^ 
davši im zemljišta medju Koranom i Koranicom, pa medju 
ovom i Radonjom. 2 God. 1690. dovede podgeneral Josip 
Rabata s velikom pogibli života mnogo Vlaha iz Turske, 
t6 ih naseli u Tržcu, Perjasici, Budačkom i Skradu. 8 I po 
ostalim pustim priedjelima bivše' slunjske krajine, oko 
Korane i Mriežnice naseliše se Vlasi, da bude po mnjenju 
njemačkih krajiških zapovjednika „sigurnija i jača krajina". 

Oko Vrbovskoga i Ogulina naseliše Vlahe knezovi 
Frankopani Tržački, te već koncem šestnaestoga vieka 
nalazimo mnogo naseljenih Vlaha oko Gomirja, Moravica 
i Elaškoga, te u području grada Severina. God. 1686. 
naseljeni su Vlasi oko Barilovića, koji su dovedeni iz 
Brekovice, a istodobno naseljuju priedjele oko Veljuna i 
Blagaja. Do skora je i barilovićki kapetan Ivan Jakov 
barun Hallerstein god. 171 1. naselio 158 vlaških obitelji oko 
Krstinje. Oko Klokoča naseliše se Vlasi god. 1713-i 17 17. 

Niesu baš uvieke naseljeni Vlasi na pusta zemljišta, 
već su krajiški zapovjednici veoma često otimali prasje- 
diocima Hrvatima njihove zemlje i na ove onda naseljivali 
vlaške uskoke. Poradi takovih nasilja potužiše se go- 
dine 1 7 18. hrvatske obćine oko Korane, Koranice i Radonje 

1 Vidi članak o Ribnika u ovoj knjizi. 

2 Lopašić: Spomenici krajine II. str. 391. 
8 Ibidem str. 400. 

LopaS* : Oko Kape i Korane. ^.^ by (* 00 g[ e 



34 Krajevi oko Kupe i Korane. 

na kapetana u Križanić-Turnju, baruna Ernesta Ferdi- 
nanda Kulmera, koji je ovim u Tušiloviću oduzeo zemlje i 
na njima naselio Vlahe. Pače i sami Vlasi niesu se onako 
ponieli, kako treba, naprama staromu hrvatskom žitelj stvu, 
s kojim su živjeli. Liepo nam ove odnošaje razjasnjuje 
list Ivana Budačkoga od god. 1701., gdje veli: „dass die 
Wallachen dieser armen croatischen nation, wo sie einen 
ertappen, benden wie die Turken", a tako, da se je dogo- 
dilo i zastavniku Tuškanu u Velemeriću. Nije onda ni čudo, 
kad su i Hrvati proti Vlasima žešće postupali, te ih počeli 
progoniti. 1 U Tušiloviću bijaše već god. 17 18. 70 vlaških 
kuća, kamo htjede kapetan Kulmer naseliti još i 30 hrvat- 
skih. Ovi Vlasi u Tušiloviću naseljeni su bili god. 1717. 
usuprot žestokomu odporu tamošnjih hrvatskih obćina. 9 
Naselivši vlaški uskoci zemlje oko Korane i Mriež- 
nice, nije bilo iz početka nikakovih ozbiljnijih nesporazti- 
maka medju ovima pravoslavne vjere i katoličkim življem, 
već su, u koliko niesu sami imali svoga svećenika, po- 
lazili službu božju u katoličkim crkvama, tiem više, jer se 
katolički svećenici glagolaši veoma malo razlikovahujod 
pravoslavnih, pače i nošnja bijaše im slična. Nu s vre- 
menom steku pravoslavni Vlasi svoje vlastite svećenike, 
sagrade si svoje crkve, te iznimno dozvoljeno im bijaše 
* i katoličke crkve pretvoriti u pravoslavne. Na nekim 
mjestima, kao primjerice u Budačkom i Skradu, sagradiše 
si crkve na ruševinama katoličkih crkava, što je dakako 
dozvolila vojna oblast. 8 Tako si osnovaše u ovim priedje- 
lima pravoslavni Vlasi svoje parokije, koje danas podpa- 
daju eparkiji karlovačkoj. Već god. 1777. bilo je u karlo- 
vačkoj krajini na broj 74 pravoslavne župe, a ciela pravo- 
slavna dieceza karlovačka brojila je god. 1 8 7 1 . 137 parokija. 



1 Croatica god. 17 1 8. mjesec oktobar u arkivu rat. ministarstva u Beču. 
— Lopašić: Spomenici III. str. 203. 

2 Ibidem Croatica. 

3 Registar kod glav. vojnoga zapovjedničtva u Zagrebu. 



Digitized by LjOOQI£ 



V"-mwrW,-^~ ■ffttfF -m : ■ P\ ■&;'■ <■ f- j -t- ^ -■■?** 







<W&ikW^ikti!)W^^ *il H 5£q "■"-- ' : ti V ti WW U Wq SS SS &4ttt£wfe3 



Gradovi oko Kupe i Korane. 



i. 



Barilović. 



Opis okolice i grada. — Plemići Barilovići. — Dogadjaji grada. 
— Barilovićka kapetanija. 



lekoć kumpanijsko mjesto, a do god. 1876. sjedište 
kotarske oblasti, Barilović leži na jugozapadnoj strani 
Karlovca u bivšoj slunjskoj pukovniji. Od Karlovca uda- 
ljeno je nešto više od jedne ure vožnje. Liepa cesta vodi 
iz Karlovca pokraj Turnja i Belaja sve do grada Bari- •« 
lovića priedjelom, kojim protječu Mriežnica i Korana, a 
zaokruženim visokim bregovima Vinicom i Martinšćakom. 
Mnogo dražestnijim i romantičnijim prikazuje se Barilović, 
kad se dolazi cestom od Krnjaka preko Kosirskog brda 
i rieke Korane, preko koje vodi solidni most. 

Grad Barilović (si. 2.) osovio se na oplazu većega brda 
nad samom Koranom. Priedjel oko Barilovića veoma je 
kršovit te nalik kraškim, a izpod ovih silnih pećina nalaze 
se mnoge špilje, kojima teku podzemni potoci. Jedna je 
takova špilja blizu grada pokraj Korane s liepim okame- 
ninama i vrelom veoma tečne vode. O ovoj pećini pri- 

povieda tamošnji narod, da je u njoj bio Kraljević Marko, 

* 

Digitized by VjOOQlC 



36 Gradovi oko Kupe i Korane. — Barilović. 

zahvativši rukom stienu, na kojoj se u kamenu poznaje 
svih pet Markovih prsta. Nešto dalje prema Dugom Selu 
još su dvie slične pećine, ali se u jednu ne može ući radi 
ponora, koji zieva odmah kod ulaza. 

Barilovićki grad bijaše prvobitno sazidan u slici 
četverokuta, ali sada sačuvana je samo iztočna i južna 
strana, sačinjavajući kut s dvjema oblim kulama na 
uglovima. Izpod grada nad Koranom poznaju se zidovi 
gradskoga platna, a tu stajaše posebna zgrada za ka- 
sarnu, dok je Barilović imao vojničku posadu. Kakav 
je danas grad, takav bijaše i prije dvje sto godina, kako 
nam sačuvani nacrti svjedoče. 1 Drveni čardak, koji je bio 
namješten nad najvišom kulom prema Korani a služio 
stražarnicom, srušio se je godine 18 17. Uz grad nalazi 
se istoimeno selo brojeći 414 katoličkih duša. Od kuća 
solidne su jedino one, koje su prije razpusta krajine slu- 
žile za stanove vojničkim častnicima. 

Barilović dobio je svoje ime po porodici Barilovića, 
koja je grad i obližnji priedjel od davnih vremena držala, 
a bijaše u staroj goričkoj županiji uz plemiće : 'Oršiće, 
Babonožiće, Tušiloviće, Maretiće, Zimiće i Dragačiće na 
dobru glasu. Barilovići redovito se pisahu pridjevkom 
„od Gorice" kao i ostali gorički plemići. Prigodom javnih 
funkcija u raznim sudbenim i političkim poslovima često 
se spominju pojedini članovi ove porodice, što je znak, 
da je ova bila veoma uvažavana. God. 1453. uvedoše po 
nalogu bana Fridrika Celjskoga, Petar, Andrija i Gjurko 
Barilovići od Gorice, kao povjerenici banovi, sinove Fa- 
bijana Doljanskoga kaštelana ozaljskoga, a plemića gac- 
koga u dobro Tomašnicu na Dobri. 2 Mihajlo Barilović 
prisustvovaše kao kraljevski povjerenik god. 1494. kod 



1 Valvasor: Ehre des Herzogth. Krain XII. te u zem. arkivu spis 
svezak II. Karlstadter Grani tz betreff. U prvom nalazi se nacrt (g. 1689). a 
u drugom osnova grada Barilovića od god. 1692., te je istovjetna za Val- 
vasorovom slikom. 

9 N. R. A. fasc. 134. br. 13. prije u zem. arkivu, sada u Budimpešti. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Barilović. 



37 



predaje Okića potonjemu kardinalu Tomi Bakaču Erdodu, 
a god. 1492. sa Ivanom Barilovićem kod uvedenja bana 
Egervara u posjed grada Steničnjaka. Napokon se go- 




> 
o 

h 

08 

n 

Q0 



dine 1558. spominju Gašpar, Krsto i Makso Barilovići pri- 
godom uvedenja Gašpara Gušića Turanjskoga u posjed 
kaštela Mriežnice (sv. Petar). 

Digitized by LjOOQ IC 



38 Gradovi oko Kupe i Korane. — Barilović. 



// 



Porodica Barilovića uživaše mirno svoju djedovinu 
sve dotle, dok niesu Turci počeli pustošiti ove priedjele. 
Naročito nastrada grad Barilović godine 1524., kad su 
Turci poharali sav priedjel oko Skrada i Dubovca. I 
kasnije često napadoše Turci zemlje barilovićke, te su 
tamošnji narod dotjerali u skrajnu nevolju. Mjesto, da se 
svi zajedno — i plemstvo i narod — složno opru divljemu 
neprijatelju, hrvaše se i trgaše medju sobom. Razdor i ne- 
prijateljstvo pojedinih velmoža i plemića bijaše prečesto 
razlogom, da se nije moglo uspješno opirati navalama 
turskim. Uz to vrebali su i njemački generali, te tlačili 
narod svojom vojskom, gdje god su mogli. 

Osobito sliku obiteljske nesnosnosti i pokvarenosti 
predočuje nam život porodice Barilovića. Već god. 1549. 
potužiše se Makso i Krsto Barilovići na bratučede svoje, 
Gašpara i Nikolu, da su im silovitiih načinom oteli cieli 
grad Barilović, u koji su prvo spomenuti ponovno kraljev- 
skim nalogom uvedeni. God. 1565. porodi se radi diobe 
grada i imanja velika pravda u porodici Barilovića, a 
Jelena udova Grgura Barilovića i Antun Gerec (stari 
plemić od Gradca kod Virovitice) prosvjedovaše pred 
kaptolom zagrebačkim poradi zauzeća grada Barilovića 
po Gašparu i Ivanu Bariloviću l Ovim potonjim potvrdi 
kralj Maksimilijan II. god. 1567. posjed Barilovića, kojemu 
tada spadahu mjesta: Zapačnik, Vinica, Leskovac, Gre- 
gorići, Skrljevo, Petnik, Brdarica, Skaljevo selo, Podosoje^ 
Prikoranje, MejpotOci i vinogradi u Ponikvama. U toj 
novoj darovnici navodi kralj, da Barilovići ove posjede od 
vajkada drže, na koje imadjahu i mnoga pisma i povelje, 
ali ih zlom sudbinom izgubiše. Ujedno im darova neka 
selišta, koja su smrću Mihajla Barilovića pripala kruni. 8 . 

Već rano osjećahu Barilovići, da im je boravak na 



1 N. R. A. fasc. 2. br. 130. prije u zem. arkivu, sada u Budimpešti. 
Antun Gerec imao je ženu Barbaru Barilovićevu, prije udatu za Jurja Bu- 
dačkoga. 

2 Ibidem fasc. 2. br. 1 31. te stari ovjerovljen prepis u našoj zbirci. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Barilović. ' 39 

njihovoj djedovini Barilović gradu veoma nesiguran radi 
turskih nasrtaja, te nastojahu u sigurnijem kraju steći 
postojbinu. Andrija Barilović stupi rano u službu 
knezova Frankopana, od kojih dobi god. 1481. imanje 
Erjavec kod Ozlja,* I Gašpar Barilović služio je knezovima 
Zrinjskima7 te bijaše god. 1575. porkulg.bom grada Ozlja i 
upraviteljem Zrinjskih dobara. Sve to nije smetalo smu- 
šenoga Stjepana Frankopana Ozaljskoga, da počini na 
Gašparu Bariloviću i njegovoj rodbini okrutno nasilje. 
Na sam blagdan majke božje 2. veljače god. 1564. navali 
Frankopan sa svojim slugama Ivanom Lipšinovićem, 
Petrom Radišićem i'Pavlom Kovačićem oružanom četom 
na grad Barilović te zauzme grad i velik dio toga imanja. 
Sve stvari u gradu poplieni, majku Barilovićevu Uršulu 
i sestru mu Anu zatvori, a gradskog kaštelana Blaža 
Gjuričića dade ubiti. Razori dvie kuće pred gradom, a 
Pavla Kovačića postavi u grad za kaštelana, koji je po 
volji Frankopanovoj vladao. Kad se je Barilović sbog ovoga 
nasilja potužio, bude Stjepan Frankopan odsudjen na smrt 
i gubitak imetka. Akoprem su dva zagrebačka kanonika 
osudu proglasili javno u gradu Skradu i ova postala pravo- 
moćnom, to ipak ne bi bio Gašpar Barilović tako brzo došao 
do zadovoljštine, da nije god. 1575. uhvatio Frankopana 
u Brezovici kod Zagreba u dvoru Krsta Mrnjavčića. 
Barilović zahtievaše, da se osuda izvrši, ali nagovaranjem 
Stjepana Taha, Krsta Oršića i drugih nekih odličnika 
umiri se Barilović, a Frankopan se izkupi platiši Barilo- 
viću 1 2.000 for, koje je posudio od nećaka svojih Nikole, 
Jurja i Krsta Zrinjskih. Za to zapisa Stjepan Frankopan 
Zrinjskima sva svoja imanja, i pravo na Slunj i Lede- 
nice, koje je gradove držala kneginja Ana Frankopanka 
Slunjska, udova Czaszarova. 2 



1 Arkiv kaptola zagreb. locus cred. fasc. 8. br. 143. 

2 N. R. A. fasc. 313. br. 43., fasc. 316. br. 25., fasc. 483. br. 20 i 
fasc. 1645. br. 34. 



Digitized by LjOOQ IC 



4° Gradovi oko Kupe i Korane. — Barilović. 

Međjutiem ovo nasilje Stjepana Frankopana nije 
Gašpara Barilovića odvratilo od mnogih nedjela, koja je 
iza toga sam počinio na jadnim kmetovima. Dobivši za 
■ svoju vjernu službu od knezova Zrinjskih god. 1576. u 
/} Pravutini i Zaluci kod Ribnika zemljišta i kmetove, 1 
' vršio je službu upravitelja Ozija i Ribnika s velikom okrut- 
nošću pače krvoločtvom. Osobito je mučio počam od 
^ god. 1578. do 1584. kmetove fratara Pavlina svetičkih u 
1 r Šenkovcu (danas Fratrovci kod Ozlja) prisilivši ih na 
• razna podavanja: w straševinu a i „žuljevinu" u grad Ozalj, 
a ^ uzprkos prosvjeda državnika pavlinskoga reda u Hr- 

',; v / • vatskoj. Ni krive ni dužne zatvarao fti u ozaljske tam- 
r niče i ondje mučio gladom i žedjom, batinao ih vlastitom 
rukom i psovao, što je znao, najružnijim psovkama. Ob- 
ćinskog sudca iz Šenkovca imenom Mihajla Kavranića 
batinaše tako, da je pod udarcima izdahnuo. Uzalud bijaše 
opominjali od suda i podbana, jer ne popusti od svoje 
okrutnosti do smrti. Gašpar Barilović bijaše do skrajnosti 
pokvaren čovjek te je pače putno obćio svojom sestrom 
Dorom, koja je diete zadavila. Radi tog zločinstva i sa- 
blazni .oduzeo je god. 1582. kralj Rudolfo II. spome- 
nutoj Dori njezin dio imanja Barilovića, te darovao Jurju 
Budačkomu od Buče, vlastelinu sada razorenoga grada 
. Budačkoga, koji bijaše po tankoj krvi potekao od poro- 
dice Barilovića. 8 

Kao da se je dogodilo za osvetu, Barilovići niešu, 
imali dugcfcviše mira i pokoja u svom zavičajnom gradu 
Bariloviću na Korani. Osobito karlovački zapovjednici 
vrebahu na grad Barilović, te već god. 1584. zahtievaše 
vojno vieće u Gradcu, da set ovaj grad ?li posjedne voj- 
skom ili poruši. 8 I zbilja Barilovići izgube početkom 
. v sedamnaestoga vieka svoj grad, jer ga je karlovačka 



1 Kukuljević: Acta croatica str. 277. 

8 Transumpta donat. I. u zem. arkivu. 

3 Croatica sv. III. tf arkivu ratnog ministarstva. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Barilović. 41 

posada silom posvojila. U to doba bijaše grad veoma 
zapušten, te u njem stajaše jedan seljak, koji ga je čuvao. 
Barilović! nešto popraviše grad malo prije nego li ga 
Karlovčani posvojiše. 1 Na molbu Grgura Barilovića i nje- 
gove braće zahtievaše hrvatski sabor od karlovačkoga 
generala, da se okani posvajanja gr^a Barilovića, već 
da dade u grad nekoliko vojnika za stražu. Kao što ova 
molba tako ostadoše i molbe sabora god. 1603. na nadvoj- 
vodu Matiju i kralja Rudolfa II. bez ikakovog uspjeha; 
vojnička oblast nije nikada više vratila grad Barilović, 
već posvoji i kašteo plemića Herendića na Mriežnici. 2 

U Bariloviću smješteno je zapovjedničtvo krajiške 
satnije, dok se Barilovići preseliše na svoja imanja oko 
Ribnika i Ozlja, koja im bijaše knez Juraj Zrinjski novim 
darovnicama potvrdio god. 1591. i 1594. 8 U Zaluci kod /ys' 
Ribnika razstavi se s ovim svietom god. 1672. Gašpar 
posljednji plemić Barilović, ostavivši jedinu kćer Kristinu 
udatu za Krsta Zniku, sina protonotara Petra Znike, na 
koju porodicu predje imetak Barilovića. Sada imade u 
obćini Draganićkoj seljaka Barilovića, koji su po svoj 
prilici potomci čuvenih plemića Barilovića, kao što imade 
medju našim seljačtvom i okukavljenih potomaka glaso- 
vitih Gušića, Orlovića, Gereca, Tomašića i mnogih inih 
znamenitih hrvatskih porodica. 

Oko god. 1 7 10. moljaše banovac (pddban) Stjepan 
Jelačić, sin Katarine Barilovićeve, kralja, da mu dopita * 

kao potomku starih Barilovića grad i imanje Barilović, 4 
što je dakako ostalo bez svakog uspjeha. 

Kapetan 6 barilovićki bijaše čašću pukovnikom, a osim 



1 Lopašić: Spomenici krajine I. str. 331. 

2 Saborski spisi od god. 1603. i 1604. u zera. arkivu. 

8 N. R. A. fasc. 318. br. 11. prije n zem. arkivn, sada u Budimpešti. 

4 Izvornik n našoj zbirci. 

* 6 U koliko mogosmo iz listina i pisama ustanoviti bijahu u Bariloviću 
sliedeći kapetani: god. 161 5. Jakov Zemlić, god. % 1620. Juraj Zemlić, god. 
1825 grof Petar Erdodi, god. 1630. Vuk Čolnić, od god. 1652.— 1664. knez 



Digitized by LjOOQ IC 



42 Gradovi oko Kupe i Korane. — Barilović. 

njega zapoviedahu barilovićkom krajinom jedan poručnik, 
dva vojvode i zastavnici. U posadi stajahu tako zvani 
Niemci i haramije. God. 1690. brojila je posada 80 mo- 
maka, a god. 1653. spominje se knez Mihajlo Heiman 
kao poštar i vojni pisar u Bariloviću. 1 Posada barilovićka 
dobivaše svoju igaću od pokrajine Koruške. Kapetaniji 
ovoj bijahu podčinjena vojvodstva : Budački, Perjasica, 
Klokoč i Skrad. 

f Hrvati stanujući oko Barilovića postadoše od kmetova 
vojnici graničari te služahu pod imenom venturina i ma- 
roj^. u narodnoj vojsci. Puk u okolici pomnoža se znatno 
god. 1686. naseobom pravoslavnih 4 Vlaha, od kojih dodje 
iza provale ogulinskoga podkapetana u Brekovicu 200 
kuća u krajeve Skrada i Barilovića. 2 God. 171 1. naseli 
barun Hallerstein opet 158 pravoslavnih porodica u sela 
tik do Barilovića preko Korane, Koranjski brieg, Mali i 
Veliki Kosinac i Kosirsko selo, a za ove naseljenike kažu 
izprave, da su imali dobrih konja i da su bili oružani. 3 
Iza preustrojstva krajine god. 1749. smještena je u Bari- 
lović 8. kumpanija slunjske pukovnije, a samo kratko 
vrieme god. 1775. bijaše u gradu zapovjedničtvo pukovnije. 
Nakon dokinuća krajine postao je Barilović sidom ko- 
tarske oblasti, ali i ova premještena je god. 1876. u Ra- 
kovac kraj Karlovca. Sada ima u gradu Bariloviću ob- 
ćinski ured i pučka škola. 



Pavao Čolnić, god. 1664. Ivan-franjo Oršić, god. 1679. grof Adam Purg- 
stall, god. 1689. barun Vilim Kušljan, god. 1689. grof Ferdo Herberstein, 
god. 1698. grof Oto Herberstein, god. 1701. Janko Fridrik Budački, god. 
171 1. — 171 7. barun Ivan Jakov Hallerstein, od god. 1 7 19. — 1732. grof Franjo 
Josip Turn. 

1 N. R. A. fasc. 74. br. 47. sada u Budimpešti. 

8 Đie freiwillige Theilnahme der Serben und Kroaten an den letzten 
4 Turkenkriegen. Wien 1 854. str. 165. 

8 U registru starih akata kod glavnog vojnog zapovjednictva u Zagrebu 
za god. 171 1. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Belaj. 43 



II. 

Belaj. 

Plemići Tomašići, — Bitka pod Belajem god, 1528. — Dogadjaji 
grada Belaja, — Razorenje grada. 



|d Udbinje povrh karlovačkoga predgradja Rakovca - 
otvara se pogled na dosta plodnu ravnicu, natopljenu 
riekama Mriežnicom i Koranom, a okruženu slunjskira 
brdima, Martinšćakom, Šišakom i viničkom kosom. Ova 
brda ne samo, da oku ugadjaju svojim liepim šiljastim 
oblikom, već su takodjer zanimljiva u povjestnom pogledu. 
Navrh Martinšćaka vidi se i sada prastara crkva sv. Mar- 
tina, a ista postojala je već za doba Ivana \ arcidja- 
kona (god. 1334.) na brdu Gorici, po kojem je prozvana 
i stara županija gorička i crkveni kotar (arcidjakonat) 
gorički. Izpod viničkog brda, u kojem se crni mramor 
osobite vrsti kopa, bio je dvor glasovita plemića Grgura 
Štefkovića, koji je za ženu imao Veroniku, kćer kneza 
Brnardina Frankopana, najmožnijega hrvatskoga vlastele 
petnaestoga i šestnaestoga vieka. A na sisačkoj glavici, 
koja stoji po sriedi, stojao je još prije 60 godina grad 
Belaj, s kojim su stajala u feudalno} svezi obližnja sela. 
Danas se ne poznaju razvaline grada Belaja, pošto 
ga je vojnička vlast oko godine 1834. sve do temelja 
dala porušiti, da se iz njega vadi gradja za mlin na 
Korani u Kamenjaku i za kuće karlovačke, premda 
ima svuda u okolici dobra kamena, koji se može bez 
muke i razmjerno s malim troškom dovažati. Ne bi se 
znalo, ni kolik je to grad i kakove je spodobe bio, da niesu 
sačuvana dva starija nacrta, jedan od god. 1639. od tali- 
janskoga inžinira Ivana Pierona (si. 3.), koji je radi popravka 
krajiških gradova Hrvatskom putovao, a drugi od god. 1658. 
od bečkog inžinira i arhitekta Martina Stiera, kojega 

Digitized by LjOOQ IC 



44 Gradovi oko Kupe i Korane. — Belaj. 

bješe kralj Leopold u Hrvatsku poslao. 1 Istina u oba 
nacrta naslikan je Belaj kao pust grad i bez krova, ali 
su mu zidine bile ciele i dobro se razabira po sriedi 
visoka okrugla kula, na koju se naslanjao ostali grad. 
Kakav je 17. vieka bio Belaj, takav je i nakon popravka 
sve do časa porušenja. Grad je imao osim prizemlja samo 
jedan kat, ali je bio dosta visok. U velikoj kuli i u gradu 
bilo je u prvom katu pet soba, a raži zemlje osim kuhinje 
još četiri sobe. Osim' velike kule bio je nad ulazom 
manji toranj, u kojem bijaše smještena gradska crkvica 
sv. Vida. U gornjem spratu stajala je željezna altana, 
odkuda su razgledavali sa visine po obližnjoj i dalekoj 
okolici gospodari grada i njihovi gosti. Pod gradom bio 
solidno gradjeni majur, koji je kasnije služio za stan čast- 
niku slunjske pukovnije, pa dielom još i danas stoji. 
Nedalek? od grada pram sjeveru ima pećina, koja je bila 
u tursko doba pregradjena i utvrdjena radi obrane. Grad 
je tako porušen, da mu se ne znadu ni temeljni zidovi, 
vidi se samo grortada kamenja, pieska i vapna. 3 

Niesmo našli u nama poznatim starim pismima spomena 
Belaju sve do polovice petnaestoga vieka. Toliko je pak 
izviestno, da je on bio vazda feudum ogromne gospoštine 
stenjičnjačke sve do god. 1768., kad bude odkupljen i 
vojničkoj krajini pripojen. Najstariji feudatarci belajski 
bili su plemići Tomašići, koji su se pisali plemići Go- 
rički i Belajski. Najstariji Tomašić, koji je Belaj držao, 
bio je god. 1464. Petar Tomašić. Prije njega spominju se 
Tomašići u kotaru plemića goričkih već god. 1360., te je 



1 Pieronov talijanski opis hrvatskih gradova sa nacrtima nalazi se u 
Ljubljanskom Rudolfinu pod naslovom »Relazioni di a. 1639 , collectio bar. 
Erbergc, a prekrasne likove, nacrte i mape izradjene Martinom Stierom čuva 
u dva svezka carska dvorska biblioteka u Beču. 

2 Potanki hrvatski sastavljeni opis grada gospoštine Belaj ske od go- 
dine 1739. u zbirci Laszowskoga. — Imali smo takodjer koloriranu sličicu 
Belaja iz posljednjega doba, dok je postojao, ali ju izručismo prije mnogo 
godina pokojnomu Ivanu Kukuljeviću. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Belaj. 



45 




Digitized by VjOOQ IC 



46 Gradovi oko Kupe i Korane. — Belaj. 

Nikola sin Stjepana Tomašića od Mogorovića, držao neke 
zemlje u Reci ci, koje je prodao Nikoli, Paški, Mihalju, Stje- 
panu i Ivanu, sinovima Tomaša, a unucima Beke. 1 Toma- 
sići su došli kao mnogi ini plemići i stanovnici u Posavlju 
i u Pokuplju iz planinskih i primorskih predjela hrvatskih, 
a naročito iz Like, gdje su u srednjem vieku živjeli Toma- 
v'' I f , - Vaići od staroga plemena Mogorića . ili Mo gorov ića. Na 
molbu Stjepana literata Tomašića, po svoj prilici sina 
Petrova, potvrdio je g. 1481. kralj .Matija Tomašićima 
imanja na Korani i oko Kupe. 8 Ta imanja i kmetovi pod 



1 N. R. A. fasc. 151 1, br. i. prije u zem. arkivu, sada u Budimpešti. 

2 Priobćujemo povelju kralja Matije, koja glasi: 

U Buditnu 24.. kolovoza god. 14.S1. Kralj Matija potvrdjuje 
darovnicom Stjepanu TomaŠiću njegove posjede oko Korane. 

Nos Mathias dei gracia rex Hun gane, Bohemie etc. Meraorie commenda- 
mus tenore presencium significantes quibus expedit vniversis. Quod nos« ad 
humilem supplicacionem fidelis nostri venerabilis Stephani prepositi ecclesie 
Demesiensis secretarii nostri dilecti per eum nostre maiestati pro parte fidelis 
nostri nobilis Stephani Thomasvch literati de Koranna famuli sui porrectam 
totas porciones possessionarias dicti Stephani Thomasvch in possessionibus 
Koranna predicta nec non Bechnvk, Zthrelche Bwkowycza, Re- 
chycza, Grad na, et predio Dwbrawa vocatis omnino in comitatu Za- 
grabiensi in districtu Goriczensi existentes habitas, in quarum 
pacifico dominio idem Stephanus progenitores suos ab antiquo perstitisse, seque 
persistere asserit eciam de presenti. Item totum, et omne ius nostrum regium, 
si quod in eisdem porcionibus possessionariis qualitercunque haberemus aut 
nostram ex quibuscunque causis, viis, modis et racionibus concernerent maies- 
tatem simulcum cunćtis suis vtilitatibus et pertinenciis quibuslibet, teris 
scilicet arabilibuš, cultis et incultis, agris, pratiš, pascuis, fenetis, campis, 
silvis, nemoribus, montibus, vallibus, vineis, vinearumque promontoriis, aquis, 
flauiis, piscinis, piscaturis, aquarumque decursibus molendinis, molendino- 
rumve locis, generaliter vero quarumlibet vtilitatum, et pertinenciarum suarum 
. integritatibus quouis nominis vocabulo vocitatis sub suis veris metis, et 
aotiquis limitibus premissis sic vt prefertur stantibus, et se habentibus 
memorato.Stephano Thomasych de predicta Korrana suisque heredibus, et 
posteritatibus vniversis, noue nostre donaćionis titulo dedimus, donauimus 
et contulimus. Immo damus, donamus et conferimus iure perpetuo et irreuoca- 
biliter tenendas, possidendas pariter et habendas salvo iure perpetuo et salvo 
iure alieno, harum nostrarum vigore, et testimonio literarum mediante, quas in 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Belaj. 47 

Belajem, u Pećniku, Strelču, Bukovici, Rečici i Gradni 
izručena su još iste godine po kaptolu zagrebačkomu 
rečenomu Stjepanu Tomašiću. O Stjepanovu sinu TomaŠu 
spominje se g. 1492., da je imao osim sudca Broza pod 
Belajem ji> u Pećniku 8 i u Strelču 10 kmetova. Spo- 
minje se takodjer darovnica kralja Vladislava, koji bješe 
Tomi Tomašiću zapisao predija: Koranu, Vrbanovo selo 
Pavlekovo selo, Kraljevce, Kraljevu i Golu goricu, a ta 
imanja držali su još g. 1592. Tomo i Stjepan Tomašići. 1 
Osim kmetova bilo je na imanju belajskom i plemića. 
Tako je kod uvedenja Uršule Kanižajke u Steničnjak 
g. 1532. bio svjedokom plemić Ivan Vidašić od Belaja, a 
g. 1560. služio je u Belaju plemić Nikola Đerenčin od 
Đmitrove vaši, koja je stajala u kotaru grada Belaja 
prama Korani. Na ovoj rieci izpod Velemerića bio je u 
predtursko doba namješten glavni prielaz i skela, zvana 
Derenčinov brod. Možda je iz rečene porodice potekao i 
čuveni ban Mirko Đerenčin, koji je u nesretnoj udbin- 
skoj bitci zapao u sužanjstvo i u tamnicama carigradskim 
poginuo. Spominju se tiekom 16. vieka razni belajski 
Tomašići i njihove žene iz roda Gusića, Herendića, Bla- 
ževića, na koje rodove došli su i neki dielovi imanja 
belajskoga. Držimo, da je i poznati hrvatski kronista 
Ivan Tomašić bio takodjer potomak belajskih Tomašića. 
U svojoj kronici znade on ponajviše pripoviedati ratne 
dogadjaje, koji su se zbili na prostoru izmedju srednje 
Kupe i srednje Une od današnjega Karlovca prama 
Bišću. Bez sumnje živio je on dulje vremena u obližnjem 



formam nostri priuilegii redigi facimus, dum nobis in specie fuerint reportate 
Datum Bude in fešto beati Bartholoraei apostoli anno domini millesimo 
quadringentesimo octuagesimo primo, regnorum nostrorura anno Hungarie etc. 
vigesimo quarto, Bohemie vero vnedecimo. 

Ad^reladonem Stephani prepositi Demesiensis. 

Izvornik na pergament kod sveučilištnoga profesora dr. N; pl. Tomašića 
u Zagrebu. Pečat manjka. 

1 Arhiv kapt. zagreb., orig. spisi br. 175. 



Digitized by LjOOQ IC 



48 Gradovi oko Kupe i Korane. — Belaj. 



do Belaja samostanu franjevaca u Steničnjaku ili pak 
u Slunju. 

Dosta ugledna i imućna obitelj belajskih Tomašića 
strašno je tiekom 16. i 17. vieka onevoljila, ali njenoj 
nesreći i osiromašenju kriva je uz obćenitu biedu, koja 
je naš čitav narod snašla, poglavito pokvarenost poje- 
dinih članova te porodice. God. 1535. pobjegao je u 
Tursku Gašpar Tomašić i poturčio se, a grad Belaj da- 
rova kralj Ferdinand glasovitomu junaku i kapetanu u 
Klisu kraj Splita Petru Kružiću. * Ivan Tomašić ubio je 
g. 1568. rodjenoga bratučeda Matiju, sina Nikole Tomašića, 
te izgubi očinska dobra, koja kralj Maksimilijan darova knezu 
Franji Slunjskomu. Dakako, da ovakove kraljevske odluke 
niesu u starije doba mnogo puta izvedene; tako nije po- 
stao vlastelom Belaja ni Kružić, ni ban Franjo Slunjski, 
koji se tri godine iza toga s ovim svietom razstao. 

Provala turska i nevolje, nastale na Krajini došašćem 
raznih tudjih vojnih zapovjednika, uništiše posve vlastelu 
belajsku. Pod gradom Belajem valjda na današnjem logo- 
rištu izpod crkve sv. Doroteje dogodila se je na 5. oktobra 
god. 1528. grozna bitka izmedju Turaka i četa kranjsko- 
hrvatskih. Turke, kojih je bilo do 5000, vodio je paša 
bosanski, a Hrvatima zapoviedali su ban Ivan Kariović te 
braća Vuk i Krsto, knezovi Frankopani od loze Brinjske* 
ili Tržačke. Nakon kreševa od dva sata stanu Turci 
bježati. 700 ostalo ih je na belajskom polju mrtvih, a paša 
bosanski i kapetan udbinski budu težko ranjeni. U bitci 
dopanuo je vitežki ban Kariović osamnaest rana i to po 
nesreći od kranjskih vojnika, koji su ga ne poznajući na- 
rodnu nošnju hrvatsku, držali za Turčina. 8 Zabilježena su 
tri napadaja na sam grad i mjesto Belaj. O napadaju 
god. 1574. izviestio je cesara Maksimilijana ban i biskup 
Juraj Drašković. Na 1. decembra 1576. navali Kapidži 



1 Transsumpt. don. u zem. arhivu. 

2 Dimitz. Geschichte Krains. II. Theil, str. 120. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Belaj. 49 



paša Bosne sa 1500 konjanika na Belaj, ođkuđa odvede 
100 duša, a na povratku uhvati na Korani još drugih 
70 osoba. Takodjer godine 1581. na 27. frebruara, kad 
su Turci bili naletjeli Slunj, prodre turska četa i do 
trga Belajskoga, zarobivši trideset ljudi. Ali ovaj put 
bila je Turcima loša sreća ; naši ih zateku, otmu roblje, 
85 ih usmrte i 40 zarobe. 1 Bilo je bez sumnje još više 
ovakovih provala, koje uništiše grad, mali trg pod gradom 
i ladanje belajsko, pa je Belaj puno prije, nego li ga je 
god. 1639. inžinir Pieroni pohodio, stajao pust i bez krova. 
Jedan ovlaštenik Pavao Tomašić, sin Krsta Tomašića, 
hotjevši kakvu takvu korist imati od svoje djedine, proda 
g. 1638. pred banom Žigom Erdodom u ime svoje i brata 
Tome, ali bez privole ostale braće, grad Belaj, tadanjemu 
žumberačkomu kapetanu grofu Rudolfu Parađeizeru za 
800 fl. i za jednoga gizdavoga konja. Kao razlog prodaji 
spominje se u ugovoru nevolja od Turaka i jal i zlobno 
smetanje krštenih krajišnika« Nevoljni prodavač rodbinske 
baštine bio je sretan, što je u prodajnomu ugovoru zabi- 
lježeno, da će Tomašići imati vazda pravo, da služe kao 
stražari u Belaju, ali su se njegovi potomci tom usta- 
novom ugovora mogli slabo okoristiti, jer za Belaj ne bi- 
jaše dozvoljena straža o krajiškom trošku, a grofovi 
~Paradeizeri bili su poznati sebičnjaci, vrebajući samo izbiti 
vlastitu korist iz krajiške službe, a nipošto da si nametnu > 
kakav teret i izdatak. Belaj nasliedio je nakon Rudolfa 
Paradeizera njegov sin Ivan Ernest, takodjer žumberački 
kapetan, a kad po smrti potonjega g. 1694. primi imanje 
udova mu Margareta, rodjena grofinja Lamberg, ustade u 
banskom stolu Krsto Tomašić, sin Jurjev, a unuk sta- 
rijega Krsta, zahtievajuć, da mu se povrate dielovi nje- 
gova otca Jurja i strica Tome, koje bješe Rudolf Para- 
deizer nepovlastno kupio. Belaj bude doista dosudjen 
Tomašićima, ali odsuda nije nikada izvršena. Udova Ivana 



1 Fiirnembe Schaden. Kriegsarchiv u BeČu, f. 3, br. 9. 

Lopašić: Oko Kupe i Korane. 4 

Digitized by LiOOQ IC 



50 Gradovi oko Kupe i Korane. — Belaj. 



Ernesta Paradeizera, poslije udata za baruna Jurića, ustupi 
Belaj sa čitavim arkivom spisa g. 1699. svojoj kćeri Evi 
Doroteji, ženi grofa Friderika Sauraua. Umrvši g. 1706. 
Krsto Tomašić podigne kraljevski fisk pravdu radi Belaja, 
pa ga dade kao ošastno dobro konfiskovati, namjestivši 
sekvestrom Franju Zdenčaja, tridesetnika pod Novim 
gradom, ali tomu se opre karlovački veliki general knez 
Hanibal Porzia pod izlikom, da Belaj ne spada jurisdikciji 
1 , r banskoj, već generalovoj, pa namjesti u Belaj karlo- 

I vačkoga stražmeštra Ivana Miku Prešerna 1sao zastupnika 
j'J ' prava Sauraua. Od to doba više od šestdeset godina 
držali su imanje i kmete belajske od prije kranjski, a 
poslije i hrvatski plemići Prešerni, kojih potomci Žive 
još i danas u Hrvatskoj. Imanje belajsko imalo je manje 
oranica, ali tim više vinograda i šuma. Osobito je bio 
koristan vinograd u Vinici na sto kopača. Za karakte- 
ristiku spominjemo, da je polag urbara župe sv. Petra 
na Mriežnici od g. 1699. župnik mriežnički primao u gradu 
Belaju svake godine jedne suknene hlače, kad je krize 
popisivao. 

Kad se g. 1768. opet imao jedan dio provincijala pri- 
pojiti krajini pod izlikom, da njoj fali jošte vojne momčadi, 
izvelo je to povjerenstvo u Karlovcu pod predsjedanjem 
barona Kollera uz prosvjed hrvatskih odaslanika barona 
Patačića i protonotara Petra Spišića. Tom prigodom 
militarizirana je uz obližnja imanja na Kupi i Mriežnici 
~ . i gospoština belajska. Za odkup Belaja i novoga mlina 
/ J na Korani ođredjen bude majoru Vidu Prešernu kao feu- 

y dataru 22.137 A« 53 kr., a vlastelinu steničnjačkom grofu 
Ivanu Draškoviću 13.128 fl. Početkom ovoga vieka služio 
je Belaj spremnicom topničke municije, ali je već g. 1850. 
bio gotovo sasviem porušen. 

U gradu stanovao je izprva vojnički častnik, a kasnije 
sve do razorenja služio je grad za magazin, pošto bude 
častnički stan uredjen na obronku brda u staroj zgradi^i 
koja je prije služila kao majur vlastelinski. j 

Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Blagaj. 51 

Vlastele Tomašiće primiše na službu grofovi Fran- 
kopani Tržački i naseliše ih u Lešću kod Bosiljeva, gdje 
živu i danas dosta kukavno na tiesnom i škrpeljitom 
zemljištu u više kuća. Već u urbaru bosiljevaćkom od 
g-. 1650. ima Tomašića i slobodnjaka i ilišnjaka (koji su 
uz robotu i petinu od svih prihoda davali) i kmetova. 
Kralj Ferdinand II. podieli g. 1622. Nikoli Tomašiću 
plemićki list, a kralj Leopold obnovi ga za Ivana i Pavla 
Tomašića g. 1661. Knez Juraj Frankopan Tržački oslobodi 
svoga podložnika Pavla Tomašića, „od vsih malih i ve- 
likih dohodkov, koje je u grad Bosiljevo prvo davati 
bil dužan". Ova pisma uz mnoga ostala čuvaju Tomašići 
još i danas za uspomenu prošlih vremena. 1 

3& 



III. 
Blagaj na Korani. 

Blagaj i okolica. — Knezovi Blagaji gospodari grada Blagaja. — 
Smrt Stjepana Blagaja. — Blagaj kao krajiška straža. 

^tari knezovi Blagaji držali su u Hrvatskoj dva grada 
^^ Blagaja, naime stari Blagaj na Sani, što ga je oko 
god. 1 240. sagradio knez Babo Babonić, i dobom mladji 
Blagaj na Korani, poznat u starije doba najviše pod 
imenom Blagajski Turanj.* 

1 Vidi naše spomenike Tržačkih Frankopana u Starinama, knjiga 
XXV., str. 291. — Jedna grana porodice Tomašića preseli se već u sedam- 
naestom vieku u Primorje, od koje potječe i guverner dalmatinski Franjo 
Ks. barun Tomašić (f god. 1831. u Zadru) i prof. dr. Nik. pl. Tomašić u 
Zagrebu, koji posljednji posjeduje takodjer o svojoj porodici množinu pisama 
i povelja. 

a O knezovima Blagajima prozborismo obširnije u našoj knjizi. Bihać, 
osobito u člancima o gradu Krupi, Otoku i Ostrožcu. 

Digitized by LiOOQ IC 



52 Gradovi oko Kupe i Korane. — Blagaj. 

Podor mladjega Blagaja nalazi se na klisuri povrh Ko- 
rane u bivšoj slunjskoj krajini Hod mjesta Hrvatskoga Bla- 
gaja (ima blizu i drugo mjesto Vlaški Blagaj) ne daleko od 
nove zemaljske ceste. Još god. 1865. bio je grad ponešto 
sačuvan, a u njem je stanovao krajiški vojnički častnik, 
a prije toga, dok niesu bile podignute u obližnjem Veljunu 
nove kumpanijske zgrade, bila je u gradu smještena i 
blagajska kumpanija. Kako se vidi iz narisa gradskih 
zidina, što ga je načinio početkom osamnaestoga vieka 
inžinirski štopski častnik Holstein, poslan sa ostalom ko- 
misijom u Hrvatsku poradi uredjenja medja na osnovi 
karlovačkoga mira god. 1699., bio je blagajski grad velik, a 
sagradjen je nekoč u slici podugačka četverokuta u zavoju 
Korane. Za glavno branište služila je gradu četvero- 
uglasta kula u sredini grada, ali je ta već god. 1700. 
bila do polovine razorena, a sada joj nema po gotovu ni 
traga. Što je ostalo zida od staroga grada, kao da je u 
četverokut gradjeno, zidine su veoma debele a na svemu 
se vidi starina. Na strani podignute su dvie okrugle kule, 
koje su stajale sa ostalom zgradom pod jednim krovom. 
Oko građa znade se starinsko platno, ali grad i platno 
sve se većma ruši, pa će zub vremema do koje doba sve 

uništiti. 

« 

Osim zidina gradskih nema u Blagaja nikakovog 
biljega ni traga, koji bi današnji naraštaj sjećao na njeka- 
dašnju vlastelu i na staro doba. Stara župna crkva sv. Duha 
(koje ipak Ivan arcidjakon g. 1334. još ne spominje) bila 
je valjda nedaleko od građa na mjestu, gdje su i danas 
dvie crkve jedna pored druge. Jedan sat dalje prema Ve- 
ljtmu na Korani ima i treća crkva sv. Ivana, koju zove 
narod svetinjom. Tu se nalazi i sveti zdenac, kamo je išao 
u prijašnja vremena sviet na zborove. U tom zdencu 
kupaju se i danas bolestnici, a narod drži mnogo do lje- 
kovitosti te vode. Valvasor pripovieda, 1 da je pod Blagajem 



1 



1 Ehre d. Herz. Krain, knj. XII. str. 37. — 39. 

Digitized by LjOOQlC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Blagaj. 53 

topla kupelj i izvrstna kiselica. O kiselici pripovieđa i 
narod, da su knezovi Blagaji običavali kraj vrela u nišan 
pucati, pijući uza to vino s kiselicom. Kažu, da još i danas 
dolaze k toj kiselici golubovi, koji ju jako vole, a da se 
je vrelo nekamo u Koranu izgubilo. 

Od starina u okolici Blagaja spominjemo razvaline 
nekadašnjega grada (još god. 1500.) i župne crkve (go- 
dine 1334. i 1 50 i.) Stojmerića, koje se nalaze u šikarju i 
gromači na prostoru izmedju Cvianović-brda i Gojkovca 
uz Glinu. Na lievoj obali Korane nasuprot Blagaju ima 
još i danas nekoliko metara visoka zidina zvana Kuzma, 
a to je ostatak crkvenog zvonika, koji inače nije bio 
šupalj, stare župne crkve sv. Kuzme i Damjana u Hra- 
pavcima (g. 1334. i 1 501.). Još ima nekoliko gromača ka- 
menja od starinskih crkava, a sve drugo uništiše Turci i 
krajiška vojna uprava, koja je upravo poganski zatirala 
starine. 

Priedjele na obje strane rieke Korane oko današnjega 
Blagaja držali su od zemana poput tolikih drugih go- 
spoština i čitavih županija glasoviti knezovi Babonići, 
poslije prozvani Blagaji. Zemlje na desnoj obali Korane 
oko Stojmerića dobiše knezovi Petar, Matija i Kristan 
Babonići od bana Rolanda, zamienivši g. 126^. jedan 
dio svoje županije vodičke uz Unu kod Kostajnice za 
banove zemlje u Žirovcu, Bojni i Stojmeriću. Još je starije 
imanje blagajsko oko Kuzme (Hrapavaca) na lievoj strani 
Korane, gdje je medjašilo sa zemljama plemena hra- 
pavačkoga. God. 1273. imali su knezovi Stjepan i Radoslav 
Babonići, svaki napose svoje zemlje u Hrapavcima a knez 
Stjepan poveća svoje imanje, koje bijaše gore rečene 
godine kupio za sedamdeset mjera (pensae) banskih no- 
vaca od hrapavačkih plemića Dobroteha sina Dobroslava, 
Godedraga sina Radoslava, Bratelka sina Golubova i 



1 Izvorna listina kapt. zagreb. u arkivu -grofa Ludovika Blagaja u 
Bošteinu u Kranjskoj. 



Digitized by LjOOQ IC 



54 Gradovi oko Kupe i Korane. — Blagaj. 

Borislava sina Dragoslava. Prodajna izprava naznačuje 
medje, ali je iz njih samo toliko izvjestno, da je kupljeno 
zemljište ležalo uz Koranu. 

O samom imanju blagajskom na Korani imademo 
malo viesti, a te počimlju istom s petnaestim viekom. Ple- 
mena u Hrapavcima i u Stojmeriću uzdržala su svoje 
slobode, te su ovisila o gradu samo toliko, koliko i druga 
hrvatska plemena, osobito što se tiče obrane. Na čelu 
tih plemena stajali su obćinski sudci i pristavi. 1 Uz ova 
plemena spominju se počevši od petnaestoga vieka gradjani 
novoga trga (Novom forum) kod Turnja (Blagaja), zatim 
obćine Kurjavac na lievoj obali Korani, i mjesta Suhor, 
Suhodol, Rujkovo, Pestonog i Glina. U blagajskom trgu 
živjelo je g. 1461. 70 gradjana, a mjesto imalo je o^im 
obćinskoga sudca dva svećenika, dom Štefana i dom 
Kirina, posebnoga djak a (školnik a) , Matka brodara za 
prevažanje na Korani, više obrtnika: Fabijana mlinara, 
Martina tkalca, Petra krznara, Ivana i Brokuna kovače i 
Ivana klobučara. I Kurjavac bilo je poveće, ako i raz- 
treseno mjesto. Brojilo se g. 1461. 57 kuća, a osim toga 
15 stranaca, a imalo je vlastitoga sudca i djaka. Uz sta- 
rinske župe sv. Kuzme u Hrapavcima i sv. Jakova u Stoj- 
meriću * koje se jur. g. 1334. spominju, podignuta je u 
Turnju Blagajskom novija župa sv. Duha, koja je po- 
trajala dugo vremena do provale turske. 8 



1 U Hrapavcima g. 146 1, sudac Mavar, pristav Martin Mladenić, 54 kuće. 
„ Hrapavcima ., 1 464. sudac Mavar, pristav Kirin Banošić, 52 kuće. 
., Stojmeriću „ 1461. sudac Kirin, pristav Mikša, 63 kuće. 

„ „ „ 1464. sudac Valent, pristav Ivan, 47 kuća. 

„ „ „ 1492. sudac Blaž, pristav Jakov. 

n „ 1493. sudac Tomo. 

„ „ „1501. sudac Benko Baltorić, 

n „ „ 1507. sudac Fabijan Pauličić. 

2 U Hrapavcima se spominje g. 1464. pop Ivan, g. 1501. pop Ivan, župnik, 
Martin kapelan, g. 1 507. Martin Dragšić, župnik. — U Stojmeriću g. 1461. 
pop Jure, g. 1464. pop Nikola, g. 1 501. Juraj župnik ; joste g. 1574. bila je Župa. 
— U Novom trgu g. 1461. popovi dom Štefan i dom Kirin, g. 1464. pop Filip. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Blagaj. 55 

Knezovi Blagaji stanovali su u starije doba ponajviše 
na svojim poglavitim imanjima Ozlju, Steničnjaku, Zrinju, 
i u Ostrožcu, a petnaestoga vieka osobito zavolješe grad 
Brubanj kod Bojne. Pošto su pak sva ta imanja do 
početka 16. vieka Turci zaokupili, pa i sam stari zavičajni 
grad Blagaj na Sani ugrabiše oko g. 1540. Turci (g. 153°- 
držali su Blagaji još Blagaj na Sani), zakloniše se knezovi 
Blagaji na jedina još imanja oko Korane, koja bijahu do 
to doba Turci poštedjeli. Ako i bijahu knezovi Stjepan 
Blagaj i njegovi sinovi Gregorij i Antun zbog toga, što 
se u pravdama sa opatijom Topuskom poslužiše tobože 
krivim izpravama, g. 1504. odsudjeni, 1 da gube uz ostala 
imanja i Blagajski Turanj, a već je dobio bio kraljevski 
blagajnik Ivan Bornemisza od kralja Vladislava i darovnicu 
na blagajska imanja, s toga ipak nije Blagaje glava za- 
boljela, jer ne izgubiše imanja, pače im rečeni kralj 
g. 1507. dade novu potvrdnicu na imanje Stojmerić, 2 a 
kralj Ferdinand založi za 1000 for. knezu Stjepanu Bla- 
gaju i grad Smrčković, koji je stajao negdje blizu izvora 
Gline izmedju Klokoča i Stojmerića. Knezovi Blagaji 
pravdali su se i prije dosta puta s kaptolom zagrebačkim 
poradi desetine, kad im se činilo, da im je nepravedno 
odmjerena. Poradi desetine Blagajskoga Tornja Mio je po 
gotovo u doba, kad se ista vrlo težko podmirivila, tužba 
i natezanja. God. 1533. i 1542. trebalo je toga radi i kraljeva 
posredovanja, a vriednost te desetine bila je polovinom 
16. vieka jako nizka pala; jer dok je desetina g. 1501. 
iznosila još 302 for., prodao je kaptol g. 1552. desetinu 
turanjsku udovi Dori Blagajskoj za 25 for. na tri godine. 
Pače g. 1573. platio je Franjo Blagajski samo 10 for. u 
ime desetine. 

Proti turskoj napasti branili su se knezovi Blagaji 
što su igda bolje mogli. God. 1563. spominje general Len- 



1 Izvorna listina u kapt. zagr. B. 94. 

2 Arkiv kapt. zagreb. fasc. 8. br. 160. 



Digitized by LjOOQ IC 



56 Gradovi oko Kupe i Korane. — Blagaj. 

ković, da Franjo Blagaj sam svoj grad Turanj na Korani 
čuva; krajiškim proračunom za g. 1572. dozvoljeno je 
za Blagaj 6 stražara uz mjesečnu plaću od 19 for. U hr- 
vatskom saboru g. 1574. zamoliše knez Franjo Blagaj i 
Nikola Frankopan Tržački staleže, da budu u njihovim 
gradovima i nadalje staže, a da njihova imanja ne robe 
vojnici krajiškoga generala Herbarta Auersperga, kako 
je to prije običajno bilo. God. 1574. utvrdjen je po zaključku 
hrvatskoga sabora Blagaj, a gospoština bošiljevačka imala 
je za taj posao dati 100 težaka i 12 kola. Godina 1576. bila 
je užasna za priedjele oko Korane. Na 5. februara narene 
Kapidži paša bosanski sa 2000 konjanika na Koranu i 
zasužnji dosta ljudstva; na 1. decembra navali na Blagajski 
Turanj i na Skrad, i odvede 170 ljudi u sužanjstvo. 1 Uslied 
toga bude straža pojačana na 40 momaka. God. 1582. za- 
htievao je hrvatski general Turn, da se Blagaj popravi. Po- 
sljednji hrvatski zapovjednik u Blagaju bio je g. 1584. Petar 
Radojčić ili Delišimunović, predj potonjih baruna Deli- 
šimunovića, a pošto su zatim na skoro čete Hasan paše 
bosanskoga zaokupile gotovo svu Hrvatsku do Kupe, 
uzmakli su naši iz Blagaja, koji je nakon toga mnogo 
godina pust stajao. 

Braneći knezovi Blagaji otmenim junačtvom svoja 
imanja na Glini i Korani, ostaviše staru svoju hrvatsku 
djedovinu istom onda, pošto im je bio silni Turčin nakon 
grozne i očajne mnogogodišnje borbe oteo i posljednji 
pedalj otćinske zemlje, pa se ukloniše u obližnju slovensku 
Kranjsku, gdje je bio knez Stjepan Blagajski već g. 154?** 
u zalog uzeo prostrano imanje i grad Kočevje. Posljednji 
hrvatski Blagaji, Franjo i Stjepan mladji, stekoše kao 
neustrašeni vitezovi častno ime i veliku slavu, vojujući sav 
svoj viek s velikom hrabrošću na hrvatskoj krajini za krst 
i slobodu. Franju Blagajskoga poželješe Hrvati g. 1572. 
nakon smrti vitežkoga Franje Slunjskoga svojim banom. 



1 Lopašić: Spomenici hrv. krajine, knj. I. str. 23. i 24. 

Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Blagaj. 57 

Ban i kardinal Gjuro Drašković preporuči ga za svoga 
druga kralju Maksimilijanu, a staleži hrvatski povjeriše 
1X111 g* x 574- obranu prekokupskih priedjela. Stjepan pak 
Blagajski služio je kao kapetan u vojsci karlovačkoj, 
ali je u kreševu s Turcima kod Zvečaja g. 1598. dično kao 
junak poginuo. 

Opraštajuć se knezovi Blagaji s nesretnom svojom 
otačbinom, položiše velik dio svojih obiteljskih pisama 
kod kaptola zagrebačkoga, a u kralja izhodiše povelju, 
kojom im bude zajamčen povratak obiteljskih imanja, kad 
se jednom Hrvatska oslobodi i Turčin otjera. Nevoljni 
podložnici blagajski razbježali su se već prije, na koliko 
ih nije Turčin utamanio i zarobio. Razni bjegunci iz 
Stojmerića spominju se g. 1580. — 1590. u južnoj Štajerskoj 
oko Brežaca i Rakovca naprotiv hrvatskom mjestu Virju, 
a medju ostalima plemić Ivan Prusević od Stojmerića, 
službenik vlastelina Vida Bingara. 1 

Kad je nakon karlovačkoga mira (g. 1699.) definitivno 
uredjena medja sa Turskom, bude Blagaj opet popravljen 
i stražom obskrbljen. Već prije naseljeno je oko grada 
naroda pravoslavnoga i katoličkoga. U Blagaju ima ži- 
telja sa njemačkim prezimenima, a narod priča, da su te 
porodice naselili Blagajski iz Kočevja. da u sadašnjoj 
svojoj postojbini rade kao obrtnici. Doista brinuo se u 
doba kralja Leopolda kranjski zemaljski kapetan grof 
Eberhard Blagaj i za hrvatska imanja, dolazeći po više 
puta u Hrvatsku, ali Blagaji niesu doveli današnje sta- 
novnike u Blagaj, već je sva prilika, da su katolici bla- 
gajski, kojih je bilo g. 1700. 30 obitelji, a sada ih ima 
80 duša, naseljeni iz sadašnje riečke županije, odkuda je 
početkom 18. vieka mnogo naroda odbjeglo zbog zuluma 
komorskih činovnika i smjestilo se po raznim priedjelima 



1 Zapisnik o saslušanju svjedoka, tičući se samoborskih gradjana, u 
arkivu trgovišta samoborskoga. 



Digitized by LjOOQ IC 



58 Gradovi oko Kupe i Korane. — Bosiljevo. 

krajine. Nešto naroda odselilo se je kasnije poradi glada, 
velike rabote i jer nije bilo u Blagaju čardaka za si- 
gurnost, kako je to povjerenstvo g. 1715. konštatovalo. 1 



IV. 
Bosiljevo. 

Bosiljevo i okolica njegova. — Župa sv. Mavra g. 1034. — ^' 
tfienska obćina bosiljcvaika. — Knezovi Frankopani Trzački gospo 
dari Bosiljeva. — Bitka pod Bosiljevom god. 1582. — Naseljenje 
Vlaha. — Franjo Krsto Frankopan. — Iza urote Zrinjsko-Fran- 
kopanske ini gospodari Bosiljeva do danas. 

[jesta Bosiljeva nema, ali se tako zove stari grad i 
sva župa bosiljevačka, koja broji do 5000 duša. 
Priedjel bosiljevački većom je česti kršovit i neplodan 
sa mnogo gudura i kotlina s bujadi, a što ima polja za 
oranje, to se nalazi po prodolima izmedju krša. Zemljište 
ovo prosiecaju od Kupe do Dobre dvie kose Đružac i 
Preves, obrasle na vršcima nizkom šumom. One diele prie- 
djel na dvie strane, jednu veću i pitomiju prama sjevero- 
iztoku, a drugu manju prama jugu i zapadu jako zapuštenu, 
obraslu šumom i šikarom. Upravo iza staroga grada 
razstavlja se kosa družačka od Prevesa, a na prostoru 
izmedju kosa uzdižu se dva samostojna niža brda: Gra- 
diško, okrunjeno liepom crkvom Bogorodice, i brdo Rezina, 
na koje se dolje na podnožju naslanjaju zidine staroga 
grada Bosiljeva. Ova brda sa gradom i crkvom davaju 
bosiljevačkoj okolini posebnu plastiku, po kojoj se Bosi- 
ljevo već s daleka razpoznaje. 



1 Lopašić: Spomenici hrv. krajine, knj. III. str. 310. 

Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Bosiljevo. 



59 



Grad bosiljevački (si. 4.) sazidan je zgodno na stieni, 
izpod koje probija studenac polag kotarske ceste, koja 
prolazi od Kranjske do toplica u Lešću i na željezničku po- 
staju u Gene- 
ralskom stolu. 
Nedaleko od 
grada vijuga 

se po strmoj ".*•■• 

hridi stara ce- 
sta, probijena 
za cara Karla 
VI. radi pro- 
meta i trgo- 
vine od Kar- 
lovca do mor- 
ske obale. 
Ona je sada 
tako zapušte- 
na, da se njom 
jedva prolazi 
do Karlovca, 
a od Bosiljeva 
prema Vrbov- 
skom ne može 
se nikako pu- 
tovati. 

Stari grad 
ne stoji upra- 
vo visoko, ali 
je iz njega do- 
sta liep i pro- 
stran vidik na 
obližnju do- 
linu, na gusta 
sela, bujne li- 
vade i obra- 




i 

.a 

6 

> 



o 



Digitized by LjOOQ IC 



60 Gradovi oko Kupe i Korane. — Bosiljevo. 

djena polja. Naprotiv gradu preko velike vlasteoske 
livade, koju natapa potok iz gradskoga vrela, podiže se 
župna crkva u gotičkom slogu započeta, ali još uviek 
nedočeta, a straga na jednom vršku iz grmlja i šume 
pomaljaju se zidine grada Steljnika, koji bješe pokojni 
grof Laval Nugent prije kojih sedamdeset godina u ta- 
lijanskom slogu podigao, ali je prije nekoliko godina 
izgorio. Grad je ovelik i sastoji od dva veća razdjela, 
starijeg i novijeg, sa četiri tornja. Kula u dvorištu, na 
četverokut sagradjena, jeste najveća i najstarija. U pri- 
jašnja vremena služila je za tamnicu i stražarnicu. Krilo 
gradsko, sazidano nad vrelom, starije je od onoga, što se 
uz brdo popinje, a najstarija bit će ona strana grada, 
tik koje nalazi se u posebnom tornju crkvica sv. Ane. 
Vrata gradska bila su vazda, a i sada jesu na iztočnoj 
strani. Nekoč bio je pred vratima čardak, iz kojega se 
ulazilo po mostu lančeniku kroz troja vrata u grad. Odmah 
kod vrata bila je „trabantnica", u kojoj su stanovali gradski 
stražari, a nad njom bio je stan porkulaba, koji je pazio 
na stražare i .mnogobrojne sužnje. Kako se vidi iz na- 
putka, što ga je g. 1663. izdao knez Franjo Frankopan za 
porkulaba Ivana Mamica, još se je tada grad bosiljevački 
brižljivo čuvao, da ne padne neprijateljima, a možda i Tur- 
činu u šake. 1 Na desno od crkvice, gdje sada stoji samo 
zid, bila je zgrada na dva kata zvana „Kloštar", u kojoj 
su bez sumnje nekada nekakovi monasi stanovali. Sada 
je tu sve porušeno i zasuto. Na tom mjestu našlo se je 
prije trideset godina tesanoga kamena sa rezbarijama u 
romanskom i iztočnom sfcgu, nekoliko mužara i drugih 
manjih stvari. Kakovih inih spomenika nema u gradu; 
jedino se čita na jednom tramu velike dvorane gradskoga 
krila nad vrelom, usječeno godište i646. Pod gradom 
malo na desno gradiše posljednji Frankopani nove dvore, 
a tu je bio smješten i majur za gospodarstvo, ali to je 



Spomenici Tržackih Frankopana, u »Starinama« knj. XXV. str. 30 1. 

Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Bosiljevo. 61 

sve već odavna porušeno i nema zgradama. nikakova traga. 
Sadašnje gospodarstvene sgrade stoje podaleko od grada 
na „Oštaru" kod negdašnje oštarije (krčme) pokraj Karo- 
linške ceste. 

Na oko sudeć rekao bi, da je Bosiljevo velik i 
omašan grad, ali u njem ima razmjerno malo soba, za- 
premajući kojekakovi nesgrapni zidovi a i nespretni ku- 
tovi gotovo sav unutarnji prostor. Vanjski zidovi i platno 
gradsko postaše tiekom vremena od zraka i elementarnih 
nepogoda posve sivi i tamni te obrastoše bršljanom i 
drugim zelenilom, po čemu grad dobiva sliku prave sredo- 
vječne starine. Pokojni maršal grof Nugent, poznati što- 
vatelj starina, učinio je kao vlastelin bosiljevački koješta 
za uredjenje i uzdržavanje Bosiljeva. U samom gradu nema 
ništa znamenita; knjižnica, koja je ostala iza pokojnoga 
maršala, tiče se ponajviše vojničkih struka i povjesti nje- 
gove obitelji, koja se je doselila iz Englezke u Austriju. 
Zbirke Frankopanske odnesene su iz grada odmah iza 
kako je buknula urota Zrinjsko-Frankopanska god. 1670. 
Jedan dio bosiljevačkog arkiva zabilježen je u popisu, 
što ga priobćismo u Starinama knj. XXV.; gdje se ta 
pisma nalaze, ne znamo. 

Povjestni podatci za Bosiljevo jesu riedjri i nedo- 
statni. Da su bosiljevački krajevi od vajkada naseljeni, 
dokazuju predhistoričke starine: jedan veliki čovječjim 
rukama naneseni humak kod sela Hrsine, tri takova 
humka na sjenokoši kod Korenić sela, pa onda pogansko 
groblje kod župne crkve u Otoku (Troš Marije), gdje se 
našlo osim zemljanih posuda i svakojako orudje, poimence 
sjekire, čekići od kamena i koješta. Tragova rimskim sta- 
rinama ima u Čatrnji kod Lešća. Mjesto se zove Gradišće. 
Po predaji stajao je tu grad, zvan Levund, koji da je 
bio uz modruški grad, zvan Širan, najveći u kraju medju 
Kupom i Kapelom. U Gradišću našlo se starinskih pje- 
jieza, komada izradjena željeza, ruča od kotlova i drugih 
posuda, cigle, tuta i raznih cievi. Novaca rimskih našlo 

Digitized by LjOOQ IC 



62 Gradovi oko Kupe i Korane. — Bosiljevo. 

se je na više mjesta kod Lešća i sela Rađočaja. U po- 
tonjem selu nadjen je oveliki zlatni prsten sa emajlom. 

Za srednje doba nema dugo Bosiljevu spomena u do- 
maćim izvorima. Starije listine o Bosiljevu ili su izgubljene, 
ili se niesu do sada našle. U zbirci Frankopanskih listina 
u Porpettu, 1 koji očevidno potječu od Tržačkih Franko- 
pana, gospodara Bosiljeva, nema do 16. vieka spisa o 
Bosiljevu. Najprije spominje g. 1334. Ivan arcidjakon u 
svojem statutu biskupije zagrebačke župu sv. Mavra „in 
Bozilo", jedinu toga svetca u Hrvatskoj. Uzgred navodi 
se u Ivanovu zborniku župna crkva sv. Bogorodice na 
Gradca, koja je stajala ili na brdu Gradišću tik Bosiljeva, 
ili na Gradišću (Čatrnji) kod Lešća, a možda i na Gra- 
dišću kod Lipe, gdje je § takodjer nekoć stajala crkva. 
Ne ćemo pogriešiti, ako uztvrdimo, da je na Gradišću uz 
grad bio i najstariji kršćanski hram na Bosiljevu sa 
manastirom, u koji su na novo smješteni g. 1531. do- 
minikani. Sadašnja crkva na Gradišću obnovljena je 
u slogu renesanse početkom prošloga vieka liepo i ukusno. 
Na dva zvona te crkve jesu stari gotički napisi naj- 
kasnije iz XIV. vieka, kojih do sada nitko prostiti nije 
mogao poglavito s toga, što su zvona u obliku cilindra 
surovo lievana, a pismena niesu dosta izražena i izgla- 
djena. 

Dok nije bio sasviem oteo mah feudalizam u Hrvatskoj, 
spojeni su bili Bosiljevčani u posebnoj plemenskoj obćini 
kao pleme ili bratstvo. God. 1461. spominje se u listini 
glagolskoj, kojom tadanji župnik gomirski Matija Grebčić 
. dariva jedno selo u blizini kod Bosiljeva monastiru sv. Ni- 
kole u Gvozdu (na Kapeli), pleme bosiljevačko i starje- 
šina plemena Nikola Višnić. 8 Kad je g. 1465. knez Martin 
Frankopan uveden u trg Lipu na Dobri, bili su tamo 



1 Vidi popis tih listina med ju našim spomenicima Tržačkih Franko- 
pana u knjizi XXV. »Starina«. 

2 Kukuljević: Acta croatica, str. 91. 



Digitized by LjOOQ IC 



r 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Bosiljevo. 63 

svjedoci bosiljevački plemići Stjepan, Ilija Fabinci i Grde 
Zandalić. 1 G. 1479. darova knez Anž Frankopan plemiću 
bosiljevaćkomu Ambrozu, sinu Balše, za vjernu službu i 
prolitu krv imanja Jaškovo pod Ozljem i Sjemenišće pod 
Novim gradom na Dobri, 2 a to je potvrdio g. 1486. i knez 
Brnardin Frankopan. Medju svjedocima, koji su g. 1496. 
radi prava pavlinskoga monastira u Zlatu (Petrovcu) 
na crkvenu desetinu saslušani, navodi se izmedju ostalih 
Stjegan Svaraćki, plemić od Bosiljeva, i plemeniti Juraj 
Bosiljevaćki. 8 Spominju se u to doba i plemići Gomilci 
u Bosiljevu, a trag njihova dvora nalazi se pod Gradišćem 
prama selu Hrsini. Plemenu bosiljevaćkomu nema već 
odavna ni traga ni glasa. 

Uz pleme imalo je Bosiljevo i svojega vlastelina. 
Prvi izvjestni vlastelini bosiljevaćki bijahu glasoviti u 
našoj povjesti knezovi Krćki, kasnije prozvani Franko- 
pani. God. 1340. pozivlje kralj Karlo kneza Krćkoga i Mo- 
druškoga Dujma sina Miroslavljeva, kojega bješe takodjer 
imenovao županom požežkim, da dade crkvi zagrebaćkoj 
desetinu polag uredbe, što ju bješe ustanovio prijašnji 
biskup zagrebaćki Ladislav. 4 Pošto tada Krćki kne- 
zovi niesu imali drugih imanja u biskupiji zagrebaćkoj 
osim Bosiljeva, ovaj se poziv ne može ni ticati dru- 
goga kraja. 

Po svoj prilici Bosiljevo je dopalo krčke knezove 
zajedno sa gradom i županijom drežnićkom, koju bješe 
kralj Karlo Dujmiću sinu Miroslava, sina starijega Dujma, 
posebnom poveljom potvrdio. 6 Vlastelinom bosiljevačkim 
bio je god. 1360. — 1380. knez Stjepan Krćki i Modruški. 



1 Neo reg. acta f. 1 642. br. 13., prije u hrv. zem. arkivu, sada 
u Budimpešti. 

8 Izvornik na pergameni u zbirci jugosl. akademije. 

8 Acta monast. Kamensko, prije u hrv. zemalj. arkivu, sada u BudimpeSti. 

4 Codes. eccl. Zagrabiensis u kaptol, arkivu. 

6 Neo reg. acta. f. 1 5 89. br. 2. prije u hrv. zem. arkivu, sada u Bu- 
dimpešti. 



Digitized by LjOOQ IC 



64 Gradovi oko Kupe i Korane. — Bosiljevo. 

Po njegovoj smrti darova god. 1405. njegova udova Ka- 
tarina, rodjena kneginja Metlička i Optujska, selo Radovac 
(sada zvano Fratrovci) pavlinskom manastiru na Gvozdu 
pri Modrušama. 1 U diobnoj izpravi za braću Frankopane, 
sinove Nikole bana, od god. 1449. nije Bosiljevo napose 
navedeno, kao što niesu ni mnoga druga Frankopanska 
imanja spomenuta, ali je sasvim izvjestno, da je sačinjavalo 
sa poglavitim tada gradom Tržcem na Korani jedno vla- 
danje i da je pripadalo Bartolu Frankopanu, osnovaču 
tržačke loze. Već u listini župnika Grebčića od g. 1461. 
spominje se jedino knez Bartol kao vlastnik grada bo- 
siljevačkoga. 

O knezovima Tržačkim starijeg doba, naročito o Ni- 
koli starijem, o Krstu i Vuku, pa o Nikoli mladjem go- 
vorismo u povjestnici grada Tržca (Bihać i bihaćka 
krajina). Čini se, da je Vuk bio podielio rodbinska imanja 
sa bratom Krstom, koji je živio i godine 1530. umro u 
Tržcu, dok je Vuk ponajviše boravio u Bosiljevu, osobito 
nakon ustupa Brinja krajiškoj upravi god. 1538. Vuk 
Frankopan bijaše čovjek svoga vremena velik junak, ali 
i goropadan silnik, koji je dosta puta pokazao divlju 
svoju ćud i pokvarenost, te se u tom nije razlikovao od 
mnogih nasilnih članova tadanjega plemstva i boljar- 
stva. Karakteriše ga osobito ružno nasilje, što ga je 
počinio u Bosiljevu na ljudima, koji mu niesu ništa 
kriva ni zla učinili. Vuk bješe po smrti Mihalja Emrefija 
oženio njegovu udovicu Katarinu Bočkajevu Rasinsku i 
po njoj došao do vlasti i uprave u gradu i imanju krapin- 



1 U regestima manastira sv. Nikole na Gvozdu zabilježeno je, da je 
Radovac darovala pavlinima kneginja Katarina udova Stjepana Frankopana 
god. 1 46 1. To je pako očita pogrješka. Darovnica sačuvana je medju spisima 
manastira kamenskoga, a nju je izdala god. 1405. Katarina udova kneza 
Stjepana Krčkoga i Modruškoga. Stjepan Frankopan, sin bana Nikole, živio 
je do god. 1 48 1., a nije imao žene imenom Katarine, već Ižotu, kćer mark- 
grofa od Este (f g. 1456.), i poslije u drugom braku Luciju. On nije vlastel 
u Bosiljevu, već je dobio kod diobe ModruŠu i druga imanja, pa zato nije 
mogla niti njegova tobožnja ucfeova Katarina Radovcem razpolagati. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — BQsiljevo. 65 



skom. »Bio je lakom, pa htio prisvojiti si i imetak svojih 
pastorkinja, kćeri Emrefijevih, naročito najstarije Katice, 
koja se bješe god. 1536. zaručila sa Lukom Sekeljem, 
barunom od Ormuža, ali je Vuk ženitbu prepriečio, zatvoriv 
djevojku u gradu. Katica se ipak poslije uda za Sekelja, 
koji proti Vuku podigne god. 1537. parnicu pred kra- 
ljevskim dvorskim sudom poradi nasilja, učinjena njegovoj 
ženi. Ne mogav Vuk nauditi samomu Sekelju, osveti se 
nedostojno i mrzko na izaslaniku kaptola zagrebačkoga, 
prebendaru Andriji Koroškomu, koji bješe na Valentinovo 
došao kao odaslanik suda u Bosiljevo. Vuk dočeka reče- 
noga prebendara na velikim vratima grada, pa kad mu 
preda prebendar pozivnicu, htio ga je Vuk u ljutosti i 
mahnitosti s mjesta posjeći. Dva nazočna umjerenija ple- 
mića izbaviše doduše prebendara očite smrti, ali se Vuk 
ne umiri, već dade uboga popa po svojem krvniku svući 
do gola, na stid mu tiela lokot postaviti, pa zatiem javno 
pred gradom u nazočnosti svjetine šibati i mlatiti. Isto 
tako mrcvario je Frankopan i oba pratioca Andrijina, 
plemića Pavla Odrjanića, službenika Sekeljeva, i Mihalja 
gradjanina dubovačkoga, koji je služio kao vodja na putu. 
Odrjanića izbiše batinama i korbačima, a zatiem je bačen 
u tamnicu, gdje ga povaljena sasviem gola na veliki 
kamen čitav dan i noć polievahu mrzlom vodom. Ovaj 
grozni i okrutni postupak bio je ogorčio čitavu Hrvatsku, 
a i samoga kralja Ferdinanda, kojemu se Sekelj bješe 
pritužio. Vuka ođsudi god. 1539. kraljevski sud na gubitak 
glave i imetka, ali poradi te odsude nije ga zaboljela 
glava. Odsuda je ostala neizvedena, kao Što se to ponaj- 
više u ono vrieme dogadjalo, kad se ticalo velmoža i 
silnika, a bezakonju i nasilju od strane jačega ne bijaše 
ni kraja ni konca. 1 

Valja nam spomenuti dvie uredbe, što ih je Vuk 



1 Neo. reg. acta, fasc. 1645, br. 21. prije u hrv. zem. arkivu, sada 
u Budimpešti. 

Lopasie: Oko Kape i Korane. 5 



Digitized by LjOOQ IC 



66 Gradovi oko Kupe i Korane. — Bosiljevo. 



Frankopan kao vlastelin Bosiljeva učinio. Na 4. junija go- 
dine 1531. utemelji on kod crkve Bogorodice na Gradišću, 
koja je bila pod Frankopanskim patronatom, manastir za 
dominikane i izruči ga fratru Šimunu, opredieliv mu ujedno 
i nekoliko dohodaka za uzdržavanje monaha. Dodaje se u 
zakladnici, da su k osnivanju dominikanskoga manastira, 
kojih je tada bilo i po drugim stranama Hrvatske, privoljeli 
župnik i puk bosiljevački. Darovnicu za novi manastir 
potvrdili su kasnije Juraj i Gašpar Frankopani Tržački, 
ali sva je prilika, da se manastir zbog turske napasti nije 
na Gradišću na samotnom mjestu održati mogao, no da se 
monasi preseliše u grad bosiljevački, gdje je jedan dio 
grada uredjen kao manastir, te pod imenom „Kloštar" i 
kasnije, pošto monasi odoše, poznat bio. 1 Osnovavši Vuk 
novi manastir, razpoložio je iste god. 1531. sa imanjem 
turskom provalom uništenoga pavlinskoga manastira 
sv. Nikole u Gvozdu (pri Modrušama) u Radovcu na Kupi, 
darovavši manastirske zemlje i kmetove plemiću Martinu 
Lovinčiću, koji bješe pred turskom silom iz Lovinca u 
Lici uskočio u bosiljevačke strane. Po nekadašnjim svojim 
vlastnicima zove se to selo danas Fratrovci, a ostatci stana 
fratarskoga i crkve sv. Vida znadu se i sada. Kip sv. Vida 
prenesen je kasnije u župnu crkvu u Bosiljevo, kod koje 
se drži i danas glavni crkveni zbor na Vidovo. 

Knez Vuk, kao i njegov sinovac Nikola Tržački, 
koji ga je nakon njegove smrti za saksonskog rata go- 
dine ^546. nasliedio u upravi dobara, imali su pune 
ruke posla, da obrane tržačka imanja od Turaka. Če- 
tovanja turskih bilo je tada bez kraja. God. iM£. pohara 
velika turska vojska Bosiljevo, Ribnik, Novi grad i preko 
Kupe u Kranjskoj, pa je bila sreća, što su te zulumćare 
u Gackoj uhvatili hrvatski vitezovi Petar Kegljević, knez 
Juraj Slunjski, knez Stjepan Blagajski i sam Vuk, te ih 



1 Vidi naše spomenike Tržačkih Frankopana u Starinama, knj, XXV. 
str. 128. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Bosiljevo. 6j 



</', 



hametom porazili. I knez Nikola pokazao se ne samo 
hrabrim junakom, vojujući neprekidno s Turcima, već i 
dobrim gospodarom i rodoljubom, koji se dosta brinuo 
za javne poslove svoje otačbine. Kad ne bismo imali drugih 
dokaza za to, potvrdila bi to sačuvana njegova dva hr- 
vatska glagolska pisma od god. 1558. i 1559., pa njegova 
briga za glagolsko pismo i hrvatsku školu u Černomlju. 
Pošto mu je opustošenjem tržačkih imanja na Korani 
nestajalo dohodaka, a trošak za vojne svrhe postojao 
sve to veći, skrbio je za nova vrela prihoda, kupivši u 
tu svrhu god. 1560. imanje černomaljsko u Kranjskoj. To ///// )/ Y 
je imanje već god. jj39 ^u-^eakupu držao Vuk; Frankopan. 
U prilog je bio Nikoli i znatan miraz njegove žene 
Dore, rodjene kneginje Blagajske, udove Leonarda Gru- 
bera, po kojoj dobije polovicu grada Samobora i tamošnjih 
ruda. Jamačno ga je novčano pomagao i brat mu Krsto, 
kardinal i biskup tridentinski i upravitelj unosne bisku- 
pije briksenske. Umro je Nikola god. 1577. u Bosiljevu, 
gdje ga o Križevo pohodiše zagrebački kanonici Blaž 
Gjurak i Ivan zvan Dionisius, našavši kneza u postelji 
stara i bolestna. 1 

Njegov sin Gašpar morao je oko god. 1580. sasvim 
napustiti koranjska imanja Tržac, Drežnik i Furjan, pa 
se povući u Bosiljevo i Černomalj. Težko pak da bi se 
bio održao na krajini, da nije imao plaće i nešto vojske 
kao kapetan u Križanić-Turnju i Ogulinu. Uz nesreću, 
što je zadesila u to doba čitavu Hrvatsku, počela je 
nemila kob još napose progoniti Frankopansku obitelj. 
Ozaljska grana te porodice izumre god. 1577. s posljednjim 
Stjepanom Ozaljskim. Još prije toga (god. 1572.) prestavi 
se s ovoga v svieta u najljepšoj muževnoj dobi slavni vitez 
Franjo Frankopan Slunjski, posljednji potomak te glaso- 
vite loze. Ostavinu Frankopana Ozaljskoga baštiniše Krsto, 
Juraj i Nikola Zrinjski po svojoj materi Katarini, supruzi si- 



1 Arkiv kapt. zagreb. Loc. cred. Prot. III. str. 335. 

Digitized by LjOOQlC 



*r'.- 



68 Gradovi oko Kupe i Korane. — Bosiljevo. 



f/t, 



getskoga junaka Nikole Zrinjskoga, ali proti Zrinjskima. 
knezovima podigne pravdu Gašpar Tržački radi nasljedstva, 
ter se nagodi sa knezovima Zrinjskima, koji mu odstupiš© 
imanja : Novigrad na Dobri, Zvečaj, Severin i Novi u Vi- 
nodolu. Nije Gašpar uspio glede ostavine Slunjskoga 
kneza. Njegova dobra Slunj, Cetin, Kladušu, Krstinju, 
Goru, Letovanić i Ledenice zapremi dielom cesarska 
vojska, dielom ih pak doskora osvoje Turci. 

Sa primljenim imanjima ozaljske loze ipak se imovno 
stanje Tržačkih Frankopana znatno poboljša, pa bi bio 
Gašpar mogao prilično v kao velmoža živjeti sa svojim 
sinovima Jurjem, Nikolom i Vukom, koje mu je rodila žena 
Katarina, kći glasovitoga generala Ivana Lenkovića, da 
ga niesu vječno napastovali Turci. Nikad niesu pak 
Turci Bosiljevu toliko dodijali, koliko god. 1582. Na 17. no- 
vembra rečene godine izpanuše Turci do Vinice iza Bosi- 
Ijeva, gdje potukoše dio karlovačke vojske, te je jedva 
živ utekao vodja Kegljević. Mjeseca decembra dogodi se 
još veća nesreća pod samim Bosiljevom. Preko Slunja 
stiže viest u Karlovac, da prema Bosiljevu ide velika 
navalna vojska. Iz Karlovca pohiti još u noći namjestni za- 
povjednik Adam Eihelburg sa tri krila austrijskih arkebuzira 
i četom hrvatskih husara te stiže 13. decembra u prvo 
svitanje u Bosiljevo. Tu se već desila četa od 800 turskih 
Vlaha, paleći i robeći sela. Na ove udare Karlovčani te 
ih pomoću kneza Gašpara Frankopana hametom potukoše 
i dvie stotine zarobljenika zatvoriše u grad Bosiljevo. 
Zarobljenici javiše, da ima straga još jaka turska vojska, 
ali je bilo i glasova, da je turska vojska straga posve 
slaba i u rdjavu stanju. Nije dugo vrieme potrajalo, 
kad al bane na Karlovčane do šest stotina turskih 
konjanika. Držeći naši, da je to sva turska vojska, na- 
hrupiše na Turke i potisnuše ih natrag medju krš i gu- 
dure, gdje je bilo težkim karlovačkim konjanicima gotovo 
nemoguće prolaziti, pa mnogi konji malaksaše. Ali ovi 
turski konjanici bijahu samo zamamljivci. Kad bijahu 

Digitized by LjOOQ IC 



r r 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Bosiljevo. 96 



dospjeli Karlovčani u neprolazne klance i gudure, pomoli 
se iz zasjede 3000 momaka jaka odabrana turska vojska pod 
Alibegom, bratom Ferad paše, te obkoli karlovačke konja- 
nike i tu nemilice postradaše kršćanske čete. Pogiboše oba 
kapetana i zapovjednika četa Adam Aihelburg i Kristof ^/, / 
Obričan, a spasao se samo poručnik Sigersdorf biegom 
u Karlovac. Savremena izviešća spominju poimence sve 
poginule austrijske vitezove i nekoliko hrvatskih. Medju 
njima bilo je članova glasovitih rodova iz austrijskih po- 
krajina. Od Hrvata pogiboše medju drugima Petar Voj- 
ković, Nikola Cvetković, Matija Gusić, Gašpar Perović, 
Nikola Vrkanović, Petar Karić^ Petar Hojsić, Luka V 1 -^ 
Klasnić, Luka Despotović. Dobitnici Turci bijahu pravi 
krvoloci, koji ni mrtvim ne oprostiše. Poginule kršćanske 
junake svukoše do gola i na komade ih razsjekoše. 

Radi sužanja, koje bjehu uhitili ljudi Frankopanovi, 
tužili su arkebuziri karlovački kneza Gašpara staležkom 
sudu u Ljubljani, zahtievajući polovicu pliena, našto se 
očitova knez, da je on nekoliko zarobljenika jur izručio ' 
gospodji Lenkovićevoj, a ostalo roblje da će dieliti sa 
karlovačkim vojnicima istom onda, pošto i oni njemu dadu 
dio* od ugrabljenoga ljudstva i konja. 1 Jošte tri puta, 
koliko nadjosmo zabilježeno, dotrčaše Turci k Bosiljevu: 
god. 1583. porobiše Pribance na Kupi, god. 1602. do- 
trčaše sve po sniegu preko Tovunja do Lešća u Bosiljevu, 
popali vši sela i zarobi vši do sto osoba; napokon g. 1645. 
požegoše Turci Smoljake pri Karlovcu i sela bosiljevačka.* 



Kad se god. 1589. dogodila smrt Gašparu Frankopanu, 
bio je od njegovih sinova samo najstariji Juraj nešto po- 
rastao, a mladja dya, Nikola i Vuk, bijahu još djeca. Juraj 



1 Izvorna dva izviešća, jedno generala grofa Josipa Turna u lju- 
bljanskom Rudolfinu. 

* Vitezovića Kronika i Croatia plorans. 

Digitized by LjOOQ IC 



70 Gradovi oko Kupe i Korane* — Bosiljevo. 

boravio je na naucima u Ljubljani, stanujući kod svoga 
rođjaka Krištofa Auersperga, te iz Ljubljane stigne u Bo- 
siljevo, da primi upravu obiteljskih imanja za sebe i za 
svoju braću. Već Gašparu dalo se je bilo na Žao, da je 
ugovorom sa Zrinjskim knezovima od god. 1580. tako malo 
dobio od starih Frankopanskih imanja, te stane tražiti i 
ostala imanja. Mladjahno srce Jurjevo ne mogaše pregor- 
jeti, da Zrinjski knezovi kao nasljednici Stjepana Ozaljskoga 
uživaju tolika Frankopanska dobra, o kojih držaše, da 
njegovu rodu pripadaju, pa zato je on još žešće počeo 
Zrinjske napastovati, a ovi vraćahu šilo za ognjilo. Raz- 
mirice i pravde zbog imanja trajahu medju Frankopanima 
i Zrinjskima više od trideset godina na veliku javnu sa- 
blazan i zator podanika. Prkos i zazor medju dvie pro- 
slavljene obitelji svršio se istom zarukom Katarine Fran- 
kopanove, kćeri generala Vuka, sa banom Petrom Zrinjskim, 
ili da još bolje označimo, istom tragičnom smrti posljed- 
njega hrvatskoga Frankopana i bana Petra Zrinjskoga 
u bečkom Novom Mjestu. 

Kad su braća Frankopani ponarasli, imali su pune 
ruke posla, da svoja turskim provalama opustjela dobra 
nešto urede. Naročito bijahu bosiljevački priedjeli do zla 
boga postradali. Narod bijaše odveden u robstvo, ili ga turski 
mačevi posjekoše, a mnogi se razbjegoše na sve strane. 
Izmedju župa u bosiljevačkom kraju postojala je nepre- 
kidno samo župa sv. Mavra u Bosiljevu, 1 dok tolićka 

1 Više podataka o ovim razmiricama priobćismo po arkivalnim spisima 
u »Viencuc god. 1875., Dr - 2I * — ^ Bosiljevu bili su župnici : god 1501. Lovre, 
g. 1574. pop Radić, god. 1577 pop Stjepan LukaČić, god 1594. pop Mikula Kar- 
gačin, pribanuš ; od god. 1 648 . — 1674. Mihael Prosenko, god 1 680 Gaspar Živčić, 
prije u Krasi cima, g. 1712. Nikola Perko, god 171 2. Matija Markulini, admini- 
strator, god. 1 721. Nikola Srebrić (svršio bogoslovje u Beču, a poslije dvie godine 
profesor u sjemeništu zagreb.), god. 1725. Mate Skradski, god. 1736. Ivan 
Malešić (bio 7 godina župnikom u Dubovcu), god. 1738. Mihael Turjak, 
god. 1740. Paval Hermezdec. — Mihajl Prosenko bio je prvi latinski pop, 
dok su prijašnji župnici bili glagolaši, a glagolaŠi bili su i kapelani g 1680. 
pop Ivan Herendić i god. 1692. pop Ivan Muretić i pop Jure Krizmanić. — 
Matice krstne, smrtne i vjenčanja uvedene su u Bosiljevu god. 1682. 

Digitizedby CiOOgle 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Bosiljevo. 



(sv. Ivana na Globornici), sv. Lenarta u Liplju, navedene 
u popisu od god. 1501., pak lipska sv. Nikole, postojavša 
još god. 1574., u to vrieme prestaše. Kako ima danas 
malo staroga žiteljstva u Bosiljevu, vidi se iz desetinske 
„kladirne ladanja bosiljevačkoga" od god. 1518., 1 u kojoj 
su redom navedeni obvezanici na desetinu, a od ovih ima 
još sada samo nekoliko porodica u Bosiljevu, poimence: Si- 
beniki, Požege, Blažići, Drkosi, Sudetići, Hrbolići, Petki i / 
Brnardići. Gospodarstvo bijaše jako propalo, jer je narodu 
valjalo za obranu vlastitoga života zamienit plug i motiku 
sa sabljom i puškom i vječnu stražu stražiti. Tragovi ovoga 
nesretnoga stanja vide se žalibože i danas na mnogo 
mjesta. Medju Lujzinskom cestom od Prilišća i Vukove- 
gorice prema staroj Karolinškoj cesti znadu se slogovi 
od više stotina nekoć orane zemlje, koja sada leži na ugaru. 
Knezovi Frankopani uložiše veliku brigu, da na svojim 
imanjima nadoknade turskim ratovima uništeno pučanstvo 
novim naseljenicima. U opustjela sela bosiljevačka naleglo 
je svršetkom šestnaestoga vieka iz priedjela, koje Turci 
zauzeše ili poharaše, dosta svjetine, a po sadašnjim imenima : 
Bosanci, Klokočki, Bišćani, Blagajci, Vitunjski, Skradsko 
i po drugim imenima znade se pouzdano, odkle im djedovi 
u Bosiljevo dodjoše. Najviše bosiljevačkih žitelja porietlom 
je iz modruških strana, kako Jto njihova prezimena, za- 
bilježena u modruškom urbaru od god. 1486., dokazuju. 
Da je pak svakojake primjese došlo medju žiteljstvo 
bosiljevačko tiekom vremena, može se razabrati i po 
tom, što su Bosiljevčani ženili kadšto i Turkinje. Tako 
se plemić Ivan Mamić ženio god. 1670. pokrštenom Kata- 
nom (valjda Katom), koja se kao Turkinja zvala Žiža, a još 
god. 1 69 1. rodilo se diete činovnika vlastelinskoga Ivana 
Kamiona iz braka sa Turkinjom Anom Fajel. 8 A i nekoje 
znatnije hrvatske plemićke obitelji, bježeći pred turskom 



1 Izvornik glagolski u arkivu kaptola zagrebačkoga. 
* Krstne matice Župe bosiljevačke. 



rs 



Digitized by LiOOQ IC 



72 Gradovi oko Kupe i Korane. — Bosiljevo. 



silom iz svojih zavičaja, potražiše utočišta u bosiljevačkim 
krajevima. Osim jur spomenute porodice Lovinčića dođjoše 
u Protulipu i Vodenu dragu Mogorčići iz Like ; u Dolnja 
sela nad Kupom obitelj Klasnića (sada prosti seljaci) od 
Klasnić grada kod Gline, u Hrčić kod Kupe plemići 
Milovci, službenici Frankopana i Zrinjskib, u Lešće ne- 
kada moguća i razgranjena obitelj Tomašića od Belaja, 1 na 
Skoblić brdo Skoblići, starinom Ličani, a potomci čuve- 
noga branitelja Zemuna grada Mihalja Skoblića. 

Gospodarstveno stanje u Bosiljevu, a tako i na drugim 
imanjima, poboljšalo se je osobito, pošto se knezovi Juraj, 
Nikola i Vuk Frankopani god. 1 609. razdieliše u obiteljskim 
imanjima. Najstariji Juraj dobi Černomalj i ode u Kranjsku, 
gdje mu poslije god. 161 5. nestaje traga; najmladji Vuk 
primi u nasljedstvo Novigrad na Dobri, Zvečaj i Severin, 
a gospodarom Bosiljeva i Novoga u Vinodolu postane do- 
bom srednji brat, knez Nikola. Nikola i Vuk bijahu svakako 
najznatniji članovi Tržačkih Frankopana ; Nikola postane 
banom hrvatskim, a Vuk prozvan i Krsto bio je, 'odbivši 
dva Lenkovića Ivana i Jurja, otca i sina, koji su se preselili 
u Kranjsku, jedini Hrvat, koji bude * povišen na tada 
veoma odličnu i velevažnu čast velikoga generala i za- 
povjednika sve hrvatske i primorske krajine. Ban Nikola 
bio je čovjek žestoke krvi, svadljiv, kadšto nasilan, nije 
se žacao zamjerit se saboru i staležima, koji ga prisiliše 
god. 1622., da se odrekne banstva, ali je bio Nikola 
ujedno i muž umno veoma nadaren, pa trio tican, darežljiv 
prama crkvama i sirotinji, a uz to slavni vitez i vojvoda, 
te se izkazao u mnogo ratnih prigoda. Odstupivši od banstva 
najviše je svoje dane sprovodio u Bosiljevu, a o njegovu 
boravku svjedoče mnoga sačuvana pisma. Vazda je ipak 
u zgodnim prilikama i kad je trebalo, poslužio kralju i 
domovini. God. 1625 bio je kraljevskim povjerenikom kod 
ustanovljenja medja izmedju turske i kršćanske Hrvatske. 



1 Vidi članak o gradu Belaju u ovoj knjizi. 

Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Bosiljevo. 73 

Mnogo se je brinuo, da mu se predađu gomirski Vlasi, 
koje bješe general Juraj Lenković naselio na nekoć ne- 
prepornom Frankopanskom zemljištu, pripadajući gradu 
Vitunju pod Klekom, ali nije u tom mogao uspjeti. Kad 
đodjoše u' priedjele Bosiljevaćke od god- 1606. — 1620. 
novi Vlasi, nastani ih Nikola oko Troš Marije, u Dubravama 
i u Ponikvama, ućinivši od njih vlastelinske slobodnjake 
uz podavak malene daće i dužnost vojevanja. K Bosiljevu 
pritegne i vlaške naseljenike u Vitunju, koje bijaše njegov 
sinovac Gašpar, budući kapetan u Ogulinu, god. 1639. pod 
Klekom smjestio. Dohodak gospoštini osigura urbarskim 
popisom, iz kojega se razabira, da je u to doba ćitavo vlaste- 
linstvo dovoljno naseljeno bilo kmetovima i slobodnjacima. 
Daće i službe bile Su po bosiljevaćkim selima ako ne veće, 
a to barem tolike, kolike kod gospoština više udaljenih 
od turske krajine po Hrvatskoj i po obližnjim austrijskim 
pokrajinama. Svakako su pak podložnićki tereti u Bosi- 
ljevu veći i za vlastelinstvo izdašniji bili, nego u Vino- 
dolu. Od pojedinoga selišta davali su kmetovi ponajviše 
tada obićajnu najveću službu od šest težaka na tjedan, 
a osim toga desetinu i ćasti. Prave nevolje bili su 
tako zvani „ilišnjaki" oko Lešća, podavajući po šest te- 
žaka i od svega priroda petinu. 1 Staro bosiljevaćko 
vlastelinstvo nije se prije turske provale prostiralo preko 
Dobre i potoka Bistraca, već su krajevi preko tih voda 
pripadali starim Frankopanskim gradovima Skradu i Vi- 
tunju, ali je Nikola nastojao svakako barem nešto spasti 
za svoju obitelj od tih gradova, kad ih vojnićka vlast 
posjela. 8 Izmučen u javnom životu, osobito u ratovanju, 



1 Urbar grada Bosiljeva, popisan po starijim urbarima god. 1650. 

8 Medje vlastelinstva bosiljevačkoga bile su do , provale turske ujedno 
med je zagrebačke Županije i biskupije prama županiji i biskupiji modruŠkoj. 
Medja nije prama Kupi i Severinu ni danas promienjena, a u potlasnje 
doba gospoštini bosiljevačkoj pripojena mjesta Ponikve, Otok (Zgulice) 
Grabrk i kraj preko Dobre oko Dubrava sve do Generalskoga stola (Janjca 
i Lipovca) pripadala su Modruši tako u političnom, kao što feudalnom i 

Digitized by VjOOQ IC 



74 Gradovi oko Kupe i Korane. — Bosiljevo. 



a nemajući sreće ni u obiteljskom životu, moravši se raz- 
lučiti sa svojom vjerenicom groficom Marijanom Erdodi, 
kćerju grofa Petra, brata bana Tome Erdoda, nije čudo, 
što je ban Nikola počeo rano pobolievati, te je već god. 1 634- 
tako opasno bio obolio, da se držao ponukanirn, ne ima- 
jući od srdca poroda, razpoložiti svojim imetkom, naročito 
svojim gradovima i imanjima. Oporuke njegove (posljednja 
od god. 1647.) sjajnim su dokazom, koliko je oporučitelj 
bio prosvietljena i za dobrobit hrvatskoga roda i doma 
uznesena duša. Predavši porodična imanja bratu Vuku i 
sinovcima Gašparu i Jurju, utemelji u Bosiljevu hrvatsku 
školu za naobrazbu tamošnjih siromašnih ljudi, a imanje 
Novi Tičin u Moravskoj i još nekoliko novčanih glavnica 
ostavi za zavod siromašnih učenika svoga naroda hrvat- 
skoga ili ilirskoga „nationis praesertim nostrae Croaticae 
vel Illyricae a , koji je postao temeljem današnjega ple- 
mićkoga konvikta u Zagrebu. Ban Nikola obdari oporučno i 
i obje crkve bosiljevačke* župnu sv. Mavra i sv. Marije 
na Gradišću. Umrvši mjeseca aprila god. 1647. u Beču, bude 
s velikim slavljem prenesen u Trsat i tamo u grobnici 
svojih pradjedova pokopan. 

Brat banov general Vuk nije nikad preuzeo ostavine 
Nikoline, već ju odmah ustupi svojim sinovima, već spo- 
menutom ogulinskomu kapetanu Gašparu (f god. 1652.) 
i Jurju, kapetanu Turnja i Vražića te namjestniku gene- 
rala karlovačkoga (f god. 1661.). Braća si odmah podieliše 
Bosiljevo tako u alodijalu kao i u kmetovima. Posljednji 
Tržački Frankopani bili su osobito darežljivi i nakloni 
pojedinim svojim podanicima, oslobodivši ih od kmetstva, 
da u potrebi oružjem služe. Juraj oslobodi godine 1654, 
obitelj Domitrovića u Osojniku i Tomašića u Lešću od 
svih dužnosti kmetskih a da budu obvezani drugom 



crkvenom pogledu. Sam pak Generalski stol (Lipovac) bio je u kotaru 
grada Skrada, te je pripadao sa župnim mjestima Lešica i Lipa zagrebačkoj 
županiji i biskupiji. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Bosiljevo. 75 

službom. Izmedju darovnica zanimljiva je osobito jedna 
od 27. julija god. 1658., kojom dadoše knez Juraj i markez 
Franjo Krsto Frankopani svojemu vojvodi Vuku Mandiću 
zato, što je doveo Vlahe Uzorčane iz Turske (Valachi Uzor- 
chovenses ex Turcia) u kršćanstvo, četiri kmeta u Otoku 
pri Troš Mariji. 1 Pošto oba starija brata do god. 1661. 
smrt pokosi, osta cieli držatak prekokupski i primorski, 
a tako i Bosiljevo najmladjemu bratu, nesretnomu Franji 
Krsti Frankopanu. Taj izvanredno daroviti mladić gorio je 
plemićkim zanosom i ambicijom; uz to je bio valjano na- 
obražen i pjesničkoga poleta. Njegove u novije doba pro- 
nadjene i tiskom objelodanjene pjesme u bosiljevačlco-braj- 
skom narječju pune su uzleta poetičkoga i jamačno jedan! 1 
od najboljih proizvoda kajkavskp^čakavske starije knjige. 
Franjo Krsto Frankopan primi po rimskom Frangipanu, 
koji bijaše već god. 1638. postavio nasljednikom svoga 
imetka i noslova Nikolu Frankopana, naslov markeza, 
kojim se je još služila i njegova sestra Katarina, udata 
za bana Petra Zrinjskoga. Najmladji Tržački Frankopan 
rado se je bavio u inostranstvu i putovao opetovno go- 
dine 1662. u Rim, gdje si nadje vjerenicu u plemkinji 
mletačkoj Juliji de Naro, rodbini čuvenoga kardinala 
Barbarinija. Služio je od dječačtva na krajini, postao ka- 
petanom ogulinskim, zatim glavarom Senja i primorja. 
Nešto politične okolnosti, nešto nanesene Frankopanu i 
njegovu rodu uvrede, a nešto nagovor i sestre Katarine i 



1 Neo reg. acta. fasc. 679. br. 14. — Obitelj Mandića vele je zaslužna 
za krajiška i kršćansku stvar. Otac Vukov Manojlo bio je vojvoda u Ka- 
menskom pri Karlovcu i izveo je pod vicegeneralom Jurjem Frankopanom 
90 vlaških kuća iz Turske, koje se naseliše oko Otočca. Sam Manojlo po- 
sjekao je svojom rukom 24 Turčina, a medju njima i harambašu god 1673. 
Kad je kralj Leopold njegovu sinu Vuku za zasluge darovao pusti dvor 
Gomiljak, nekoč zavičaj plemića Gomilaca, vinograd Tihovlje i selo Podrebarje 
pri Bosiljevu, bio je Manojlo 90 godina star. Mandići držali su koncem 
17. vieka i imanje HrČići kod Kupe, koje bijaše sve do nedavna od 
mnogo godina vlastniČtvo obitelji pisca ovih redaka. 



Digitized by LjOOQ IC 



j6 Gradovi oko Kupe i Korane. — Bosiljevo. 



sure Petra Zrinjskoga bijahu razlogom, daje i mladi Franko- 
pan pristao uz urotu proti kralju Leopoldu. On bijaše jedan 
od najžešćih urotnika. Dogovori glede ustanka držani su po- 
najviše u Bosiljevu, budući udaljenom od svakoga nadzora, 
a Orfeo Frangepan, rodjak Franjin, valjada potekavši iz loze 
Videmskih Frangepana, nosio je glasove izmedju Čakovca i 
Bosiljeva, kad su čelovodje urote bili razstavljeni. U Bosi- 
* ljevu nadjena su mnoga pisma o uroti i hrvatski izvornik 
spomenice za kraljevski dvor poljski; upravo ta pisma 
pobudiše tiekom iztrage veliki zazor proti urotnicima. Po 
dogovoru s Turcima izpusti Frankopan mnoge turske za- 
robljenike, kojih je dosta bilo u Bosiljevu. Dalnji tečaj 
urote i pogubljaj bana Zrinjskoga i markeza Frankopana 
krvničkim mačem godine 1671. u bečkom Novom Mjestu 
poznat je iz povjesti hrvatske. 1 

Što se sve počinilo na imanjima Zrinjsko-Frankopan- 
skim, pošto je pobuna odkrita, upravo je grozota. Osim veli- 
koga generala, grofa Josipa Herbersteina, najviše su grabili 
njegovi doglavnici, žumberački kapetan, grof Ernest Para- 
deiser i vicegeneral barun Saurer, koji se na Bosiljevo na- 
mjeri. Iz Bosiljeva odveze Saurer 4000 mjerova razna žita, 
marve, vina, silno oružje i druge stvari od velike vriednosti.* 



1 Narod spominje u Bosiljevu Zrinjske i Tržačke, koji bijahu gospoda, 
da im nigdje nije bilo ravnih, ali da su se uzoholili i »zaludjeli«. Pokopani 
da su pod gradom Bosiljevom na luci iz pod vrta vlastelinskoga, gdje su tri 
groba i na svakom grobu da je posadjen, jedan hrast ; dva još danas stoje. — 
Možda su tu pokopani kakovi tada usmrćeni pristalice urotnika. 

8 Oružja bilo je u Bosiljevu mnogo fabrikata senjskog, zatim oklopa, to- 
pova, bojnih sprava, 500 dragocjenih knjiga, mnogo koža velike vriednosti, ri- 
sovih koža zlatom obšivenih i dragim kamenjem obrubljenih, krasnih šatora, čitav 
voz staroga oružja zlatom okovana iz komore oružja, gizdavih konja, osobito 
jahača, više "kočija, jedna vriedna 500 škuda. Jedan hintov sa konjskom 
spravom prodao je Herberstein za 1 000 državnih talira. U novom dvora 
(nova curia) pod gradom porobi Saurer kapelu i odnese osobito fine stvari 
i prekrasno pokućtvo, srebrna sjedala, biele kosti, predmete srebrne bra- 
zilijanskoga, talijanskoga, hrvatskoga i turskoga kova, krasne sate, srebrnu 
škrinju sa svetim moćima. (Bilježke iz hrv. zem. arkiva i iz arkiva zajedničkoga 
financ. ministarstva u Beču.) 

Digitižed by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Bosiljevo. 77 

Osim toga opustoše čitavo imanje bosiljevačko, na kojem 
je bilo izvrstno gospodarstvo, Vlasi, što su bili podčinjeni 
kapetaniji tovunjskoj. Sužnji turski, što su u Bosiljevu 
nadjeni, bili su vriedni 15.300 talira. 

Kraljevski fisk imao je muke, dok je sasviem oglo- 
bljena imanja mogao primiti. Kasnije ih je ravnala kralj, po- 
žunska komora, kojoj je bio predsjednikom nadbiskup 
grof Leopold Kolonić, a glavnim punomoćnikom Grgur 
Pavišić. Upraviteljem Bosiljeva i Severina postavi komora 
Jurja Kukuljevića, koji je već i prije Frankopane služio. 

Na Bosiljevo i na ostala Frankopanska imanja prijavi 
se iza god. 1671. množtvo zvanih i nepozvanih ovlaštenika. 
Muž Marije Julijane Frankopanke, kćeri Jurjeve, grof Fer- 
dinand Traun zahtievao je nasljedstvo svih imanja Franko- 
panskih, ali ga odbiše, navedavši zastupnici fiska, da je kralj 
Bela IV. darovao imanja samo mužkomu koljenu, pa da je 
molitelj stranac, koji po zakonu ne može držati imanja u Ugar- 
skoj i u Hrvatskoj. I pukovnik Franjo Oršić mnogo je izticao 
svoje zasluge kod ugušenja ustanka i želio dobiti barem 
jedan dio Bosiljeva. Najbezobrazniji od sviju molitelja 
bijahu pak braća Ferdinand, Vilhelm, Juraj, Ivan, Adam i 
Karlo Veikhard grofovi Purgstali, tražeći imanja Bosiljevo, 
Severin i Švarču pod izlikom, da će s tim imanjima moći 
zaokružiti svoje u Kranjskoj s onaj kraj Kupe ležeće 
maleno i neznatno imanje Vinicu. __... 

Karlovački general grof Josip Ivan Herberstein, 
poznat kao zakleti neprijatelj Zrinjskih i Frankopana, na- 
stojao je pak iz petnih žila, da se Bosiljevo priklopi 
vojnoj krajini, ali napokon bude Bosiljevo namienjeno 
god. 1683. za odštetu raznih tražbina banu Nikoli Erdodu, 
doduše takodjer protivniku bana Zrinjskoga, ali inače 
rodoljubivu Hrvatu i čestitoj duši, koji se mnogo brinuo, 
da Herberstein Hrvatsku sasviem ne raztoči. Bosiljevo, koje 
je još god. 1674., kad nije bilo više cielo na okupu, 
brojilo 560 podložničkih kuća, bilo je procienjeno kao 
i konfiskovana Božjakovina na 24.000 fl. Herberstein 

Digitized by LjOOQ IC 



78 Gradovi oko Kupe i Korane. — Bosiljevo. 



bojao se je dobiti u banu Erdodu u blizini svoga gene- 
ralata novoga napastnika i takmaca, pa je, što je igda 
više mogao, radio, da ban ne dobije Bosiljeva. A kad u 
tom nije mogao uspjeti, nastojao je, da se sela preko 
Dobre: Erdelj (Prikanci) i Dubrava, kao što i Ponikve i 
Vitunj odciepe od Bosiljeva i spoje s krajinom ogulinskom. 
Pri tadanjim prilikama uspije podpunoma Herberstein, te 
ban rečena mjesta nije nikada primio. Bez sumnje samo 
' huškanjem Herbersteina i ljudi njegove bagre zamoliše 
Ponikavci i Dubravci već god. 1672., da budu krajišnici, 
što doista i postaše, te takovi ostaše sve do napušta 
Krajine u najnovije doba. 1 

Nekoliko kmetova bosiljevaćkih u Protulipi prodaše ko- 
morski povjerenici god. 1679. vlastelinu Lipskom Vuku Mi- 
haćeviću, velikom zastavniku karlovačke vojske, za 1550 fl., 
a godine 1682. prodana su Jurju Kukuljeviću i njegovoj 
ženi Dori Mogorićki 24 kmetska selišta i dvor na Potoku 
(Steljniku), što je nekoć držao Franjo Plasman, upravitelj 
imanja markeza Frankopana i kasnije častnik u hrvatskoj 
gardi izbornoga kneza saksonskoga. 

Iza toga nije se ništa dogodilo u stranama bosiljevačkim, 
što bi bilo vriedno spomena, osim pobune Bosiljevaca, 
Severinaca i ostalih Prekokupčana proti kraljevinskim 
izaslanicima prigodom, kad god. 1696. hrvatski staleži 
odlučiše uvesti državni porez i u ovim prieđjelima. Bosi- 
ljevčani ustaše na oružje i odtjeraše povjerenike, ali 
banska konferencija zaključi na 3. maja rečene godine 
silom pritjerati Prekokupce na plaćanje. 

Ban Nikola Erdodi preminu god. 1693., ostavivši 
jedinca sina, imenom takodjer Nikolu, kojega pokosi smrt 
god. 1706. u cvietu mladosti u njemačkom Gradcu, gdje 
je bio na naucima. Banova imanja dospiju ponajviše na ostalu 
porodicu grofova Erdoda, samo Bosiljevo nasliedi je- 
dinica mu Ana Barbara, udavši se god. 17 10. za grofa 



1 Lopašić: Spomenici hrv. krajine, knj. II. od str. 351 — 353. 

Digitized by LjOOQ IC 



, Gradovi oko Kupe i Korane. — Brlog. 79 

Dizma Andriju Auersperga. Ovaj je živio još god. 1740., 
jsl poslije njegove smrti pripalo je Bosiljevo Nikoli i Karlu 
Auerspergima. Karlo založi Bosiljevo god. 1757. najprije 
Ignjatu Vojkoviću, i proda ga zatim god. 1759. njegovoj 
ženi Ani Mariji de Poczi uz prosvjed tadanjega vlastelina 
severinskoga, generala grofa Krištofa Oršića, koji bješe 
Bosiljevo silom zauzeo, ali ga je morao skoro izpremiti. 
Iza toga došlo je Bosiljevo još i po drugi put na Auer- 
sperge, od kojih ga god. 1820. kupi pokojni maršal grof 
Nugent. Nezaboravljeni ovaj prijatelj našega naroda 
bavio se rado u Bosiljevu sve do svoje smrti, koja ga 
zateče u starom gradu na 2. augusta god. 1862. 



& 



Brlog. 

Brložki grad i okolica njegova. — Župa kamanjska. — Brlog u 
vlasti Zrinjskih. — Dovolići drže Brlog. — Ivan Peranski i kći 
mu Sidonija Barbara Delišimunović vlastnici Brloga. — General 
Rabata posvoji Brlog god. 171J. — Ini gospodari grada do danas. 

Pjjl našoj domovini imamo dva Brloga. Jedan je u bivšoj 
otočkoj pukovniji, a drugi, o kojem ovdje govorimo, 
stoji na desnoj obali rieke Kupe, 25 kim. udaljen od Kar- 
lovca. Liepa kotarska cesta vodi iz Karlovca pokraj 
ponosna Ozlja preko vrletnih bregova sve do grada Br- 
loga, i dalje u susjedni kranjski gradić Metliku, koja je 
jedva sat hoda od onud udaljena. Romantičnu prostranu 
dolinu opasuju daleko na sjeveru uskočke gore, sa naj- 
višim vrhuncem Sv. Gerom (11 75 m. visoka), a bliže 
manji Šumom i vinogradi obrasli brežuljci. Danas da- 

Digitized by LjOOQ IC 



80 Gradovi oko Kupe i Korane. — Brlog. 

kako niesu ovi vinogradi takovi, kakovi bijahu prije 
kojih desetak godina, jer je i njih poznata trsna bolest 
sasviem poharala. 

Tik uz cestu nedaleko brložkog građa stoji župno 
mjesto i selo Kamanje s liepom novom crkvom B. D. M. 
pa školom i župnim dvorom. Župa kamanjska utemeljena 
je god. 1789. te stoji pod patronatom vjerozakonske za- 
klade. Do rečene godine podpadahu sela današnje ka- 
manjske župe pod staru župu svih Svetih u Trgu kod 
Ozlja. Sve do god. 1889., dok nije sagradjena nova župna 
crkva, služila je kapela sv. Filipa iznad sela Reštova 
(1285 m. visoko) župnom crkvom. Od ove je prekrasan 
pogled u Kranjsku i na Žumberak. Uz ovu kapelicu ob- 
stoji u župi kamanjskoj kapelica sv. Blaža u Bratovanjcima, 
koja je veoma stara. 1 Danas broji župa kamanjska 221 1 
duša. Okolo po brežuljcima nanizana su sela : Veliki Vrh, 
Mali Vrh, Presjeka, Bratovanci, Police, Reštovo i Brlog, 
a u dolini Kamanje i Orljakovo. Selo je Brlog preko 
pol sata udaljeno od brložkog grada, koji po njem nosi 
svoje ime. Narod priča, da selo Brlog stoji nad golemim 
ponorom i jezerom, radi česa se svaka pošast boji u nj 
doći. Istina je, da se pod istim selom nalazi špilja, koje 
je ulaz tik uz obalu Kupe. Narod nazivlje ovu špilju 
„Vrlovka", te priča o njoj, da su se za turskih navala 
u nju sakrili ljudi, i tako se branili od neprijatelja. Nu 
izdade ih žena, a Turci ih sve u toj špilji poubijaše. 
Nema sumnje, da je ipak nešto istine na ovoj priči. 



1 U kapelici sv. Blaža zanimiv je glagolski napis na stubištu (Četvero- 
uglata ploča) oltara, koje je jamačno nekoč služilo grobnom pločom. Na. 
ploči razabira se grb, ali sasviem izlizan, nad njim zviezda, a na rubu napis : 
OlElShmin p]am8đ&9T 3 thO\3F. (Mikluš pomiluj je amen.) Zvono kape- 
lice nosi gotski napis. — God. 1668. stajaše još i kapelica sv. Fabijana i Se- 
bastijana u »gorici« (in promonthorio), koja je danas razvaljena, a oltar je pre- 
nesen koncem prošlog vieka najprije u stari Župni dvor na Reštovu, a sada 
u župnu crkvu. Još se danas vidi podor ove male crkvice u nekoč gospo-- 
Štijskom vinogradu »maloj brložkoj«. 



Digitized by LiOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Brlog. 81 

Špilja je veoma prostrana, i preko 600 m. dugačka, a 
ulaz joj do polovice zazidan debelim kamenim zidom, te 
providjen mnogim puškarnicama. Odmah na ulazu špilje, 
ako se malo izkopa, nadju se kosti od ljudi, criepovi 
posuda, komadi željeza i t. d., što nam sve daje povod, 
da ovo narodno pričanje istinitim držimo. 

Sam grad brložki razkrilio se u tiesnoj dolini izpod 
ceste, a niže njega, kojih pet sto koraka, šumi Kupa tje- 
rajući nekoć gradski mlin i pilanu. Oko grada poredane 
su prostrane gospodarske zgrade — danas puste i sru- 
šene — a krasno drveće, koje je oko grada zasadjeno, svje- 
doči, da tu bijaše prije gospodski perivoj. Oko grada 
poznaju se negdašnji nasipi i zidovi, kojima bijaše grad 
opasan, ali su već odavna srušeni i zapušteni. Grad br-' 
ložki (si. 5.) sagradjen je na jedan kat, u slici nepravilna 
deveterokuta, zatvarajući u sredini prostrano dvorište. Ima 
dvoja vrata, jedna na južnoj, a druga na iztočnoj strani. 
Još god. 1893. bijaše brložki grad sasviem cio, nu sada, 
jedva iza godine dana, na polak je razvaljen. Polovica 
sjevernog, pa zapadno i pol južnog krila je bez krova, a 
zidovi su tako porušeni, da se već ne mpže prepoznati. 

Grad brložki ne može se nipošto starinom takmiti 
sa susjednim Ozljem ili Ribnikom, jer prošlost njegova 
ne seže tako daleko u prošle viekove. Priedjeli brložki 
dieliše u davnini sudbinu sa gradom Ozljem, pod koji ; 
spadahu. Sve do god. 1682. bijaše Brlog pristojalište ! 
(appertinentiae) grada Ozlja. Nije nam s toga od potrebe 
sliediti gospodare ovih priedjela, dokle god ne nalazimo 
ime grada brložkog spomenuto, jer će biti o tom govora 
na drugom mjestu, kad budemo pripoviedali o Ozlju. 

Prvi put susrećemo Brlog u sačuvanim listinama 
u drugoj polovici šestnaestog vieka. Od kako je go- 
dine 1544. knez Nikola Zrinjski sa šurjakom si Stjepanom 
Frankopanom, posljednjim od loze Ozaljskih Frankopana, 
sklopio zajednicu dobara, gospodovaše hrabri sigetski 

LopaSić; Oko Kupe i Korane. Q 

Digitized by LiOOQ IC 






r , 



82 Gradovi oko Kupe i Korane. — Brlog. 

junak i priedjelima brložkim. Oko god. 1560. zapiše knez 
Nikola Zrinjski sa ženom si kneginjom Katarinom Fran- 
kopankom imanje brložko Ivanu Đovoliću za velike za- 
sluge, koje si je kao vjeran njegov službenik stekao. 1 
Kad je na to god. 1562. umrla Katarina, žena Nikole 
Zrinjskog, sklopi iste godine Stjepan Frankopan nagodu 
sa nećacima Nikolom, Jurjem i Krstom Zrinjskim, kojom 
im prizna vlastnost onih gradova, koje je već prije 
majci njihovoj ustupio, na ime Ozlja i Dubovca, dočim 
dozvoljuje, da mogu i sa ostalim njegovim gradovima po 
volji s njim zajedno upravljati, a po smrti njegovoj imadu 
1 i ovi pripasti njima. U ovoj izpravi spominje se i imanje 
/brložko kao pristojalište grada Ozlja. 2 

Poslije smrti Zrinjskoga pod Sigetom vladahu sinovi 
njegovi širokim imanjima otca svoga, baštinivši i ostala 
imanja Stjepana Frankopana, koji umrie bez potom- 
stva. Juraj Zrinjski potvrdi Ivajm-Dovoliću zajedno sa 
svojom ženom Sofijom Stumbergovom darovanje i zalog 
brložkih imanja učinjen ovomu po svom otcu knezu Nikoli 
Zrinjskom. 3 

Poslije smrti Jurja Zrinjskoga (g. 1 603.) i brata mu Ni- 
kole (g. 1605.) držahu sinovi Jurjevi Nikola i Juraj ogromna 
Zrinjska imanja. Medju tiem umro je Ivan Dovolić osta- 
vivši imanje brložko sinu si Jurju, koji bijaše oženjen 
Jelenom Križanićevom. Spadaše tada na brložko imanje 
četrnaest selišta, od kojih šest sačinjavaše dvorno mjesto 
(ex quibus sex in curiam conversae), na kojem bijaše sa- 
gradjen dvorac brložki. Stajaše tada samo polovica za- 
padnog krila današnjeg grada, i to od ugla južnog diela 
počevši, sa tri odaje u gornjem spratu, i s velikom pod- 
zemnom pivnicom i isto tolikom prizemnom prostorijom, 
kojih je svod od samog kamena sagradjen. 

1 Prije u zem. arkivu medju »acta bonorum Brlog« br. 6., nu sada 
medju inima u Budimpešti. 

* N. R. A. fasc. 1645. br. 25 prije u zem. arkivu, sada u Budimpešti. 
3 Prije u zem. arkivu medju spisima dobra Brlog br. 6., sada u Budimpešti. 

Digitized by LjOOQ IC 



i&Č&l 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Brlog. 



% 



Jurju Do voliću i ženi mu Jeleni Križanićevoj, pa si- 
novima njegovim Jurju i Ivanu založi za 2400 for. knez 
Nikola Zrinjski god. 1610. šest i sedam dvanaestina se- 
lišta u malom Brlogu i Durlincima i Podgradju u sudčiji 
šipačkoj, te pravo gornice i desetine u sedam vino- 




81. 5. Brlog (na Kupi). 2. Toranj u dvorištu. 3. Pogled na grad sa sada 
razvaljenim ostalim dielom sa sjeverne strane. 

grad& u goricama Brlogu, Vivodini i Hudinskoj gori, sve 
u kotaru grada Ozlja. 1 Tako se poveća imanje brložko, 

1 Ibidem br. 4. 



Digitized by VjOOQl€ 



84 Gradovi oko Kupe i Korane. — Brlog. 



koje je držao rečeni Juraj Dovolić sa svojim sinovima. 
Istodobno držao je i Franjo Krušić dva selišta u Brlog-u, 
sudčiji bratovanjačkoj. Kad je ovaj umro, držala je nje- 
gova udovica ova selišta do god. iJn$^JL6k ih nije iste 
god. knez Nikola Zrinjski za 200 for. istomu Jurju Dovoliću 
založio. 1 

Tri godine zatiem, na ime god. 161 8. založi ponovno 
knez Nikola Zrinjski dvor brložki sa četrdeset k njemu 
spadajućih selišta u Bratovanjcima, Podgsadju, Šipku i 
i Banšćini, spomenutomu Jurju Dovoliću, ženi i sinovima 
njegovim pod svotu od 7076 for., potvrdivši takođjer sve 
zapise i zaloge svojih otaca, učinjene vrhu Brloga poro- 
dici Đovolića. 2 Osim gore spomenuta dva sina imadjaše 
Juraj Dovolić i kćer Jelenu udatu za Krsta Jankovića. 
U susjednoj Kranjskoj držao je Juraj Dovolić takođjer 
imanje W6rdl kod Novog Mjesta, gdje je takođjer mnogo 
boravio. 8 

Poslije smrti Jurja Zrinjskoga god. 1626. nasliediše 
njegova imanja sinovi mu Petar i Nikola. Čim su Petar 
i Nikola ponarasli, preuzeše sami upravu svoje djedo- 
vine, ali Brlog bijaše založen Dovolićem. Nu do skora 
izkupiše braća Zrinjski brložko imanje, i opet ga pripo- 
jiše Ozlju. Kad se na to god. 1649. Petiar i Nikola podie- 
liše, dobije Petar uz Ozalj, Ribnik, Božjakovinu i primorska 
imanja takođjer i Brlog. Ali ga do skora god. 1653, za- 
loži Andriji Gušiću, koji takođjer bude po kaptotiTzagre- 
bačkom u posjed uveden. Tomu se silno uzprotive Franko- 
pani, te podnesu kod kaptola zagrebačkog svečani 



1 Izvornik, izdan li. listopada 1615. u Ozlju, nalazi se u zem. arkivu 
medju spisima dobra Brloga br. 5. Na ovim dvjema selištima živjeli su kmetovi: 
Malija Simanić, udovica Mihajla Lončarića, Ivan Ravan šćak, Juraj Simanić 
i Mihalj Hreztak. Danas nema više ljudi ovog imena u selu Brlogu. 

8 Prije u zem. arkivu medju spisima dobra Brlog br. 6., sada u Budimpešti. 

8 Nekoliko pisama Jurja Đovolića pisanih u "VVordlu nalazi se u 
mojoj zbirci. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Brlog. 85 

prosvjed. 1 Imanje brložko nije medju tiem ostalo dugo u 
rukama Gušića, jer već god. 1664. gospodari njime sam 
Petar Zrinjski. U Brlogu stajaše tada od Zrinjskog postav- 
ljeni upravitelj „dvorsl^, koji je vodio gospodarstvo i 
ubirao daće od kmetova. God. 1664., spominje se Tomaš ^ r ta *■/ 
Zu pani£ kao brložki „dvorski". 2 Tako ostade Brlog u 
vlasti kneza Petra Zrinjskoga sve do god. 1670. 

Iza urote kneza Petra Zrinjskoga i šurjaka mu 
kneza Franje Krste Frankopana zauzeo je po nalogu 
kralja Leopolda I. od 4. travnja 1670. karlovački ge- 
neral Ivan Herbert Herberstein sva Zrinjsko-Franko- 
panska imanja u okolici karlovačkoj. Izviešće pljenit- 
bene komisije spominje nam, što se je sve odvuklo iz 
dvora brložkoga. 3 Bilo je tuj obilje svakovrstna žita i 
vina, stoke i peradi, pa posudja, što se je sve razneslo 
bez ikakova računa. Nešto od živeža spremljeno je u 
karlovačke magazine, a veći dio izvolješe karlovačka go- 
spoda pridržati za sebe. 

U Brlogu bijaše od tada namješten provizor, pod- 
činjen „officijalima" ozaljskim. God. 1675. nalazimo u Br- 
logu upravitelja Jurja Stankovića, dočim je prije god. 1673. 
upravljao Brlogom Petar Tompa od Palične. 4 Oko 
god. 1678. zamoli grof Ivan Peranski, pukovnik hrvatske 
garde na saksonskom dvoru, kraljevsku komoru, da bi mu 
uz odplatu darovala i prodala imanje Brlog te Trešćeno i 
Slapno u kotaru ozaljskom. To je komori upravo dobro 
došlo, jer je trebalo namiriti vjerovnike Zrinjskoga, te 
dati obećani miraz kćerima Petra Zrinjskoga, Zori Vero- 
niki, koja bijaše u samostanu ursulinka cjelovačkih, i 
Petroneli, opatici u samostanu sv. Klare u Zagrebu. Ko- 
mora povjeri ovu prodaju Grguru Pavešiću, koji bijaše 



1 U arkivu kaptola zagrebačkog: locus cred. Protocoll. 27. str. 193. 

2 U mojoj zbirci tm^lju spisima grada Brloga« 
8 Rački: Acta conjtjr. str. 584. 

4 U mojoj zbirci. 



Digitized by LiOOQ IC 



86 Gradovi oko Kupe i Korane. — Brlog. 

u ovakovom poslu veoma vješt. On prođade 2. svibnja 
g. 1679. imanje brložko s dielom bukove šume od 15 jutara 
(Veliko Bukovje), koji je odieljen od imanja ozaljskoga, te 
Trešćeno i Slapno, grofu Ivanu Peranskomu i ženi mu 
Jeleni Berdarin za 19.000 for. 1 Prodaju ovu odobri ko- 
mora i kralj Leopold I. izdavši god. 1682. 28. travnja u 
Laksenburgu pisanu darovnicu vrhu Brloga, Slapna i 
Trešćena za Ivana Peranskoga i ženu mu Jelenu Berdarin, 
te za mužko i žensko potomstvo njihovo. 2 Ovako dodje 
grad i imanje Brlog u ruke stare hrvatske porodice Pe- 
ranskih. 8 Peranski povećao je znatno grad brložki, jer 
dogradi zapadni i sjeverni dio grada. 

God. 1689. umrie Janko Peranski, a svoja imanja 
ostavi oporučno svojoj djeci Jurju, Franji i Barbari 
Sidoniji, udatoj prvi put za podkapetana ogulinskog 
Ivana Zvirčića, a drugi put za grofa Franju Krsta 
Delišimunovića (Jelačića), dočim je trććega sina Mihajla 
Dominika, koji bijaše redovnikom u Češkoj, jur prije iz- 
platio. Medju ostalim imanjima zapade Brlog kćer mu 
Barbaru Sidoniju. Držala je dakle imanja Paraduš, Drežnik, 
Trešćeno i Brlog, dočim je njezin muž Franjo Krsto De- 
lišimunović stekao još prije od svoga poočima Krsta 
Delišimunovića imanje Turanj kod Jastrebarskoga. Franjo 
Krsto Delišimunović bijaše sin Ivana Jelačića, ali ga je 
djed njegov Franjo Delišimunović ne imajući djece 
god. 1676. posinio, te mu ostavio spomenuto turanjsko imanje, 
koje je, zaplienjeno Franji Bukovičkomu, god. 1677. 
dobio od kralja Leopolda I. Kasnije bijaše Franjo Krsto 
Delišimunović zapovjednikom tvrdje kostajničke. 

Grofica Barbara Sidonija bijaše veoma nabožna žena, 
te je za svoga života svakom zgodom dielila milostinje i 
dobročinstva. Čini se, da je ona sagradila u Brlogu spo- 



1 Izvornik u zem. arkivu. medju spisima imanja Brloga. 

2 Izvornik u mojoj zbirci medju brloŽkim spisima. 

3 Vidi članak o Perni u ovoj knjizi. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Brlog. 87 

menutu kapelicu B. Đ. M. od čisla, pošto se do nje 
ova nigdje ne spominje. Još i danas živi u narodu oko 
ferloga tradicija o pobožnoj i dobroj grofinji Peranskoj. 
Narod pripovieda, da je ona sagradila crkvu sv. Filipa i 
Jakova iznad sela Reštova, jer joj je ovo mjestance 
veoma omiljelo, te je onamo svaki dan šetala. I bit će 
tako, jer do nje ne spominje se nigdje rečena crkvica 
sv. Filipa i Jakova. Živjela je ponajviše u Brlogu i Para- 
dušu, a često je posjećivala pavlinski samostan Svetice 
iznad Ozlja, gdje je njezin otac u kapelici sv. Antuna 
pokopan. Ovaj je samostan takodjer mnogim obdarila. 
God. 1 70 1. dobi grofinja Barbara Sidonija od kralja Leo- 
polda I. povlasticu, kojom joj dozvoljuje, da može za 
slučaj smrti svim svojim imetkom, gibivim i negibivim, 
po volji razpolagati, jer inače imala su imanja njezina 
pripasti fisku, kad ne imadjaše djece. 1 Po prilici mje- 
seca travnja god. 1712. umrie suprug njezin Franjo Krsto 
Delišimunović, ona pak ostavši udovom sačini pred 
izaslanicima kaptola zagrebačkoga u Paradušu 6. kolovoza 
iste godine oporuku, kojom sva svoja imanja Brlog, 
Trešćeno, Paraduš i od muža baštinjeni Turanj ostavi 
za zadušbine. Trešćeno oporuci pavlinima svetičkim, Tu- 
ranj kaptolu zagrebačkom, dočim Brlog i Paraduš razdieli 
kao zapise raznim crkvama. 2 Oporuka ova pisana je od 
nje same, i to hrvatskim jezikom, 3 što dokazuje, da je u 
obitelji Peranskih veoma cienjen hrvatski jezik. I predji 
njezini voljeli su pisati hrvatskim nego li latinskim je- 
zikom. 

Malo iza toga, mjeseca ožujka god. 1 7 1 3., umrie Barbara 



1 Izvornik u mojoj zbirci. 

8 Medju ostalima ostavi kapelicama sv. Blaža, sv. Filipa i sv. Fabijana 
i Sebastijana u obsegu današnje kamanjske župe, svakoj po 400 for. Ka- 
pelici sv. Filipa ostavi takodjer sva misna odiela i kalež iz gradske kapelice. 

3 Ovjerovljen prepis po kaptolu zagreb. u mojoj zbirci. Zapisi, koji 
su se imali izplatiti iz Brloga, iznašahu preko 19.000 for. te bijahu namie- 
njeni samim crkvama. 



Digitized by LjOOQ IC 



88 Gradovi oko Kupe i Korane. — Brlog. 

Sidonija Peranska po svoj prilici na svom imanju u Para- 
dušu, kamo je poslije 12. istog mjeseca iz Brloga stigla. 
P9 želji njezinoj, koju je u oporuci očitovala, pokopana 
je u crkvi pavlina svetičkih uz svoga otca. 

Poslije njezinje smrti nastadoše velike neprilike sa 
građom i imanjem Brlogom. Karlovački general grof 
Josip Rabata barun od Dornberga izplati 30. prosinca 
iste godine vjerovnike grofice Delišimunovićeve, Franju 
Ant. Milpohera, kvestora kaptola zagrebačkoga i ljubljan- 
skoga poštemeštra, te kapetana ogulinskoga Sigismunda 
Zniku, koji je prvi pače bio uveden u založno pravo na 
imanje brložko. Na taj način zaokupi general Rabata Brlog i 
Trešćeno. 1 Kraljevski fiskus ustade parnicom proti Ra- 
bati, te mu naloži po podžupanu Sigismundu Škrlcu, da 
napusti Brlog. Nu ovaj nije popustio, već držaše i na 
dalje brložko imanje, te god. 17 14. moljaše kralja i ko- 
moru, da mu za namirene dugove Barbare Sidonije Pe- 
ranske-Delišimunovićeve prepusti i daruje Brlog. Ko- 
mora medju tiem nije puno marila za molbe Raba- 
tine, već odredi dražbu 10. ožujka g. 1722., na kojoj 
kupi Rabata Brlog za 11.363 for. 40 nč. 2 Tu kupnju po- 
tvrdi iste godine sam kralj Karlo VI., izdavši darov- 
nicu vrhu Brloga Rabati i svemkolikom njegovom 
mužkom i ženskom potomstvu. 8 Odmah sliedeće god. 1723. 
proda Rabata Brlog grofu Lovri Paradeizeru, kapetanu 
Križanić-Turnja, za 14 hiljada forinti. 4 Godine 1732. bude 
Lovro Paradeizer umirovljen, te od tada živio je ponaj- 
više u Brlogu i na drugom svom imanju Pogancu u 
Kranjskoj. God. 1736. držao je Brlog sin Lovrin Hanibal 
Paradeizer, koji je tamo mnogo boravio i mnoga pisma 
izdao. God. 1740. proda Ernesto Paradeizer sa malodobnim 



1 Parbeni spisi u mojoj zbirci. 

2 Zem. arkiv »A,£ta bon. Brlog«, br. 102. 
8 Ibidem br. 109. 

4 U mojoj zbirci, medju spisima grada Brloga. 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Brlog. 89 

svojim sinom Karlom imanje brložko grofu Benevenutu 
Sigismundu Petacu (Petazzi), pukovniku i kapetanu slunj- 
skomu i žumberačkomu za 14 hiljada forinti. 1 

Od svoga otca Adelma baštinio je Benevenut Sigis- 
mund Petaci prostrano imanje i grad Ribnik u susjedstvu 
grada Brloga. Nu Ribnik bijaše veoma zapušten, osobito 
grad, koji bijaše upravo na polak razvaljen. S toga obrati 
svu brigu novo kupljenomu Brlogu. Staru kuriju brložku, 
t. j. zapadni i sjeverni dio do kapelice, koja bijaše vrlo 
zapuštena, popravi, dogradivši zapadnomu dielu prostrano 
stubište, dočim je iztočni i južni dio od temelja sagradio. 
I kapelicu gradsku pregradi od temelja. Ovu gradnju 
dovrši do god. 1756., te izposlova, da je sam papa Be- 
nedikt XIV. g. 1 75 1 . posebnim breve-om ustanovio sv. mise, 
koje se imadu u ovoj kapelici obslužavati. 2 Takodjer še 
pobrine, da podigne i ine gospodarske zgrade. 

Petaci je rado boravio u Brlogu, te je s toga onamo 
često došao, da se u prekrasnom kraju odmara od svojih 
službenih posala. Bijaše naime generalom karlovačkim 
(od god. 1754. — 1763.). Kad je god. 1763. umirovljen, živio je 
gotovo do svoje smrti u Brlogu. Nema sumnje, da je za 
njegova života Brlog proživio najsjajnije dane, kakovih 
nije prije a ni poslije doživio. Ne nazivlje badava naš 
historik prošlog vieka Krčelić grad brložki „elegans 
castellum a , s jer takav i bijaše. Sve do nedavna resile 
su dvorane brložke ogromne slike, koje potječu iz doba 
Sigismunda Benevenuta Petaca. 

Malo vremena prije svoje smrti preseli se Petaci na 
svoje imanje Poganec u Kranjskoj, koje je kupio od 
Paradeizera, i ondje umrie god. 1785. Oporukom pisanom 
u Pogancu god. 1777. uredi svoje obiteljske odnošaje. 
Sinu si Adelmu, kojega naimenova univerzalnim bašti- 



1 U arkivu kaptola zagreb. locus cred. Protocol/ 25. str. 314. 

* U mojoj zbirci. 

3 Krčelić: Notit. praelim. str. 483. 



Digitized by LjOOQ IC 



go Gradovi oko Kupe i Korane. — Brlog. 

nikom, ostavi Ribnik, a kćeri Ani Mariji udatoj gro- 
finji Kegljević imanje brložko. 1 Međju braćom đodje g-o- 
dine 1786. do pravde radi Brloga, koja se sretno do- 
vrši nagodom. Ana Kegljevićka držala je Brlog- sve do 
svoje smrti god. 18 11., a po njezinoj smrti nasliede ovo 
imanje kćeri njezine: Ana, Eleonora, udata za grofa 
Ivana N. Oršića, Alojzija i Julijana, udata za komor- 
nika grofa Gavru Kollenbacha, koja bijaše upravo glavnom 
baštinicom. Proti ovima podigne fiskus parnicu poradi 
Brloga, tražeći to imanje kao ošastno nakon izumrća po- 
rodice Peransko-Delišimunovićeve. Ova parnica trajala 
je sve do god. 1838. 

Potomci Ane Marije Kegljevićeve držali su Brlog- do 
god. 1836. Ove godine 3. rujna proda grad i imanje br- 
ložko Julijana Kollenbach sa baštinicima svojih sestara Fi- 
lipu Aleksandru Šufflaju za 20 hiljada u srebru. 2 Šufflaju 5 
podje sretno za rukom dobiti parnicu proti fisku, doka- 
zavši spomenutim privilegijem kralja Leopolda I. od g-o- 
dine 1701., danim Barbari Sidoniji Peranskoj-DeliŠimu- 
novićevoj, da fiskus ne imadjaše pravo za sebe tražiti 
brložko imanje. 

God. 1882. 22. listopada umrie Filip Aleks. Šufflaj, a 
pokopan je uz svoju ženu u raci brložke kapelice. Iza nje- 
gove smrti imanje je brložko čestimično razprodano. Grad 
sam s nešto zemlje kupi susjedni seljak, te ga u pol 
godine do polak razruši. 

1 Ovjerovljen prepis u mojoj zbirci. 

a Izvornik kupoprodajnog ugovora u mojoj zbirci. 

8 Filip Aleks. Šufflaj rodio se god. 1794. u Samoboru, te svrŠivŠi pravne 
nauke, stupi u službu kod carskog fiškala Daniela Baboka VukŠinovačkoga. Ovdje 
se upozna s grofom Adelmom Petacom, vlastelinom Ribnika, koji ga pozove 
na svoje ribničko imanje kao upravitelja. Ovaj poziv primi, te bijaše sve 
do go d. _ 18^ 6. upraviteljem Ribnika. Sa ženom si Barbarom, nećakinjom od- 
vjetnika Baboka, rodio je Šufflaj pet sinova i četiri kćeri. U svoje vrieme 
bijaše Šufflaj na daleko poznat kao dobar gospodar i ugledan vlastelin. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Budački. 91 



VI. 
Budački ili Gorica. 

Plemići gorički i plemići Budački. — Bitka pod Budačkim go- 
dine 1575* > smr t generala Herberta Auersperga. — Ro dopis Su- 
dačkih. 



županiji goričkoj Živilo je od davnih vremena po- 
sebno pleme goričko. Kotar toga plemena obsezao 
je krajeve od Kupe i Mrežnice kod Karlovca pa sve do 
Korane kod Veljuna i iztočno pod Petrovu Goru kod 
Vojnića. Bilo je u plemenu dosta plemića jednoselaca, 
ali jezgru plemena sačinjavali su veća ili manja vlastela, 
držeći dvorove i kmetove. Nekoje porodice bijahu vele- 
ugledne, obnašahu banske, zemaljske i županijske službe, 
pa im je pripadao latinski naslov „egregius", a svi se 
pisahu „de Gorica". Poveća imanja sa kmetovima imahu 
pak osobito porodice : Banski ili Novakovići oko Ban- 
šćine i Velemerića, Barilovići na Korani, Dragačići u 
Trebinji, Otoku i Mrzlompolju, Ivkovići u Peći i u Du- 
gojresi, Oršići u Dolu, Orehovcu i u Lipovcu (Generalskom 
stolu), Zimići u Zimiću blizu Budačkoga, Tomašići u Be- 
laju, Radinovići u Babinoj gori, Tušilovići u Tušiloviću. 1 
Poglavita vlastela medju goričkim plemićima bijahu 
gospodari grada Gorice, prozvanog 16. vieka Budački, 
po staroj ličkoj porodici istoga pridjevka u današnjem 
mjestu Dolnjem Budačkom u kotaru vojničkom. Grad 



1 Razvaline dvorova goričkih plemića vide se još i danas u Mrsi nj u 
u Šumi Loskonji nedaleko Vojnića i u Trupinjaku kod Gornjega Budačkoga 
(Male Crkvine). Po nekoliko kmetova držali u početkom 16. vieka još i ove 
porodice goričke: Andolić, Belčići, BoŽinić, Bosnić, Đrlević, Deželići, Di- 
ankovići, Dragovanići, Jarbolići, Jakmanići, Ječkovići, Knezići, Krikovići, 
Ladetići, Lipšćaki, Markušići, Radinovići, Sidakovići, Slamci, StenŠćaki, 
Trkovići, Turkovići, Tvrdinići, Vojvodići, Vokojevići iliti Frankovići, Voko- 
vići. Vranići. 



Digitized by LjOOQ IC 



92 Gradovi oko Kupe i Korane. — Budački. 

Budački stajao je još prije kakovih petdeset godina, i u 
njem bilo je smješteno zapovjedničtvo budačke kumpa- 
nije slunjske pukovnije, ali sada — pošto ga je dala kra- 
jiška uprava porušiti — jedva mu se znadu ruševine 
na jednoj kamenitoj glavici nedaleko pravoslavne crkve 
sv. Petra kod salieva potoka Rieke, prije Korenica 
ili Tropinčica zvane, u oveći potok Radonju. Lik, što 
ga ovdje donosimo (si. .6.), snimljen je iz Valvasora, 1 pošto 
je grad Budački u ono doba iznova popravljen i za kra- 
jišku stražu uredjen. Vojni inžinir Holstein načinio je 
oko god. 1699. tloris Budačkoga. Grad bio je na četve- 
rokut gradjen, a naslanjao se je u jednom kutu na čvrsti, 
takodjer četvrtasti toranj. Opasivalo ga je jako i visoko 
platno na četiri kuta, a u svakom kutu bila je jedna kula. 
Ulaz u grad bio je namješten prama potoku. Kako se vidi 
naliku Valvasorovu od g. 1686., bio je još tada grad dosta 
sačuvan. Dakako, da je kasnije više put popravljen, 
tako, da je mogao služiti kao stan vojničkomu častniku. 
Kako se zvahu starija vlastela grada Gorice, ne mo- 
gosmo izvidjeti. Budački dodjoše iz Like, ukloniv se 
turskoj sili, u Pokuplje već pod kraj 15. vieka. A niesu 
u te krajeve sami došli, već su ih mnoge obitelji iz gornje 
Hrvatske pretekle. Spominjemo samo : Herendiće od lič- 
koga Bužima, Stančiće od -Obrovca na Uni, Biševiće iz 
Šibenika, Mišljenoviće od Kamičca, Daroviće od Knina, 
koji svi nadjoše utočište medju starim goričkim plemićima. 
Zavičajni svoj starinski Budak .moraše Budački na skoro 
ustupiti Turcima, koji god. 1526. konačno Likom obla- 
daše. Nije to bio kakov dvorac, nego o velik i čvrst grad, 
obtočen Likom, koji se je još g. 1685. l 1689. prigodom 
revindikacije Like tako uspješno braniti mogao, da su ga 
hrvatski graničari prozvali bili „malim Budimom".* Ne ima 
sumnje, da su i Budački imali jošte kao i druge obitelji, 
što su prozvane po svojim gradovima zavičajnim^ napose 



1 Ehre d. Herzogthum Krain. XII. knj. 

2 Lopašić: Spomenici hrvatske Krajine, knj. III., str. 453. 



Digitized by LjOOQ IC 







•a 

& 
i 






CD 



Digitized by LjOOQ IC 



94 Gradovi oko Kupe i Korand — Budački; 

svoje porodično ime, ali nam to nije poznato. Najstariji 
Budački, koji je za doba kralja Matije iz Like u Pokuplje 
došao, zvao se je Juraj; on je dobio od opata topuskog-a 
imanje Buču (Bučicu) kod Bovića, po kojem se imanju 
Budački pisahu „de Buča a , kao što po današnjem Su- 
dačkom „de Gorica". Isti taj Juraj Budački kupi od grada 
Steničnjaka god. 1484. kpristno imanje Šišljavić na Kupi, 
a sinovi njegovi Bartol i Nikola, kanonik zagrebački, na- 
bave god. 1490. imanje Blatnicu od plemića Matka, sina 
Martina Krojača (sartor) od Steničnjaka. Bartolu Budač- 
komu bješe prodao plemić Petar Jurmanović svoje imanje 
Radonju kod Vojnića. 1 Tako postaše početkom 16. vieka 
Budački dosta bogatom i moćnom vlastelom u Pokuplju. 
I u novom zavičaju nastojahu Budački ostati u rodbin- 
skom savezu osobito sa porodicama iz planinske Hrvatske. 
Tako se Bartolova kći Ana uda za Stjepana Mišljeno- 
vica od Kamičca, a Bartolov sin bješe se oženio oko 
god. 1540. Peregrinom, kćeri Jurja Benkovića od Plavna, 
a u drugom braku Barbarom Barilovićkom. Po svoj pri- 
lici bio je rodjak knezovima Mikuli i Bartolu Budačkom 
plemić Tome Bunić od Krbave, kojemu god. 1506. re- 
čeni knezovi darovaše hrvatskom listinom dva kmeta u 
polju budačkom, a da „bude dužan dilati i zidati grad, 
kad bude triba". Zaista, da je morao biti grad Budački 
u to doba čvrst, kad u njem sahranjivahu svoje blago 
sbog nevolje turske i obližnja vlastela. Tako je bio u Bu- 
dačkom spravio razne zlatne i srebrne i druge stvari od 
vriednosti plemić Antun Bakšić od Udbinje, a isto tako 
je bio dao u zaklad Ivanu Budačkomu mnoge dragocie- 
nosti vlastel Zimić, premda je imao svoj vlastiti grad, 
koji ipak nije bio tako čvrst kao Budačka Gorica. Medju 
stvarima, što su g. 1559. povraćene Bakšićima, bijahu tri per- 
nice srebrne, pet svilenih tkanica, dva veprova zuba, turska 
torba, više torbica, dvadeset svitki, dvie čaprage i t. d.* 



1 Arkiv kapt. zagr. Prot. 28., str. II 8. 

2 Arkiv kapt. zagr. Prot. I. p. 40. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Budački. 95 

Predosta su trpjeli nevolje naši pređji od Turaka, ali 
to ih nije nikako moglo skloniti, da medju sobom budu sno- 
šljiviji i mukotrpniji. Osobito rado su vlastela činila silu 
ubogim kmetovima, ne razlikujući se od onih, koji budući 
sigurni od vanjskih neprijatelja, mogahu bezbrižno i la- 
godno živjeti, pak od obiesti bezakonja počinjati. Tako 
je god. 1555. tužio vlastelin steničnjački Tomo Nadaždi 
Ivana Budačkoga, da je oružano navalio na mjesto Ko- 
ranicu i odanle odveo dva kmeta, a g. 1550. da se prav- 
dahu plemić Stjepan Zimić sa kmetom Jurjem Haldićem 
radi nekog mlina, i Haldić imao je položiti prisegu kod 
crkve sv. Ilije na imanju Ivana Budačkoga, ali ga je 
prije toga Budački ubio. 1 Posljednji Budački, koji je svoj 
grad nedaleko Korane držao, bio je Ivanov sin Juraj. 
Taj nije ostavio zavičajna grada, već je izmedju straže, 
koja mu bješe dozvoljena od krajiške uprave, branio 
hrabro i očajno svoj grad od turske sile, koja je bila 
za pašovanja poturice Hasana Predojevića nakon pada 
Bišća godine 1592. opustošila i predobila gotovo sav 
priedjel do Kape. Juraj održao je svoj grad i za grozne 
bitke, koja se je nedaleko Budačkoga na 22, rujna 
god. 1575. dogodila na mjestu, gdje potok Radonja na- 
giblje prama iztoku više jednoga mlina. Ovu bitku su 
naši povjestnici spominjali na šire ili kraće, a savremeni 
kranjski plemić Kisel izdao je napose o njoj spis. Kod 
Budačkoga pobio je tadanji bosanski Ferhat paša četu 
hrvatskoga generala Herberta Auersperga, Kranjce i 
hrvatske graničare, smaknuo samoga Auersperga i mnoge 
ine hrvatske i kranjske vitezove, te i mnogo živih uhvatio, 
a medju inima sina Herbertova Vuka Engelberta i hr- 
vatskoga odličnoga plemića Ivana Vojkovića, koji pla- 
tiše silni odkup za gradnju Feradije, krasne džamije u 
Banjojluci. Auersperg bio je krenuo sa malenom četom 
iz grada Tušilovića, gdje je u oči bitke prenoćio, uz 



1 N. r. acta, f. 1569., 32. 

Digitized by LjOOQ IC 



96 Gradovi oko Kupe i Korane. — Budački. 

Radonju prema Budačkomu, gdje ga iznenada napadoše 
Turci. Savremena izviešća drže, da je Auersperg odviše 
smiono radio, pošav sa malo vojske u boj. Imao je uz 
sebe samo četrdeset vlastitih konjanika, zatiem konjanike 
poginuloga kranjskoga plemića Višnjegorskoga (Weichsel- 
butga) i hrvatske graničare, što mu ih bješe u pomoć 
poslao žumberački kapetan Josip Turn. Kranjski plemić 
Krištof Gal bješe obiedio Žumberčane, da su vjeru pre- 
lomili i smjerali nakon poraza pobjeći u Tursku, ali je 
tu klevetu kapetan Turn svečano odbio. Kod Sudačkoga 
poginulo je i zapalo u tursko sužanjstvo više od 100 
Žumberčana. 1 Smrt čuvenoga generala, čya se glava 
čuva još i danas u gradu Turjaku kod Ljubljane, prouz- 
roči veliku žalost i stravu u Kranjskoj i u Hrvatskoj. 
Savremeni Hrvati štovahu Auersperga u velike kao ju- 
naka i domorodca, koji je svoj viek najviše probavio u 
krajiškoj službi u Hrvatskoj, ne razlikujući se od savre- 
menih hrvatskih boljara niti narodnošću, budući je pod- 
punoma vješt bio hrvatskomu jeziku, pišući glagolskim 
i latinskim pismenima. Jedino si ne mogahu protumačiti nje- 
govu neodlučnost za obsade grada Krupe godine 1565., 
gdje je imao dosta vojske, da izbavi Bakica i ostale ju- 
načke obkoljenike. 

Na sam Budački i njegov varoš napadne 11. januara 
god. 1578. 800 turskih pješaka. Mjeseca julija g. 1581. 
pokušaše Turci uljezti u Budački, preobučeni kao žene, 
koje da su Turcima utekle. God. 1585. pošlo je Turcima 
za rukom, da su mogli popaliti budačko mjesto. Junački 
Juraj Budački otimao se je još i nakon pada Bišća 
turskoj premoći pune tri godine, ali jednom, kad je bio 
iz grada potajno sam izašao, da kupi hrane i streljiva, 
ostaviše stražari Budački grad, te u njega uljezoše Turci 
bez svakoga krvoprolića. Tako se dogodi godine 1596., 
da i Budački pade, a savremenicima bilo je čudo, kako 



1 Štajerski zem. arkiv. Miscellanea. f. 69., br. 18. 

Digitized by LjOOQ IC 

k. . " , . , 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Budački. 97 



se je Jure Budački mogao tako dugo sam na pustoj Kra- 
jini održati. 1 

Izgubivši Budački zavičajni grad živjeli su u napried 
u Šišljaviću i na imanjima u Jegjudovcu (Rakitju) i u Gjur- 
gjekovcu, koja im bješe kralj Rudolfo g. 1579. podielio. 2 
Juraj Budački dobio je od baruna Jurja Ratkaja g. 1598. 
jedno imanje sa kmetovima u Dolnjoj Stubi ci. Jurjev sin 
Janko služio je knezove Zriiijske, upravljajući više godina 
(od god. 161 2. — 1620.) njihovim primorskim imanjima kao 
kapetan i gubernator. Sin Jakova Nikola prodičio se osobito 
kao junak, služeći na hrvatskoj krajini i u carskoj vojsci 
za švedskog? rata kao pukovnik. O Nikoli pripovieda 
Valvasor, koji ga je lično poznavao, a bio je sa Ale- 
ksandrom, sinovcem Nikolinim, sinom Petra Budačkoga, 
pašanac, imajući oba Žene iz kuće kranjskih baruna 
Chechkera (Tschetschker), 8 da mu je jednom kao pu- 
kovniku u švedskom ratu ubijen konj, a on da je bi pao 
natražke zajedno sa konjem. U taj čas da ga je jedan 
Šved ranio iz puške ; zrno predje mu kroz trbuh i odatle 
kroz prsa na grkljan te izadje ozliediv mu jezik na 
usta. Ova smrtonosna rana ipak je zacielila, ali je govor 
Budačkov tako bio promukao, da ga je bilo težko raz- 
umjeti. Poslije švedskoga rata služio je Budački kod 
karlovačke vojske kao stražmeštar arkibusira. Čilost i 
krepčina njegova tiela, a smionost njegova duha zasvje- 
dočuje i ovaj dogadjaj. Kad su jednom ratnom zgodom 
naši za izliku, samo da neprijatelja namame, bili uzmakli, 
a Budački po hrvatskom običaju na konju trbuške ležao, 
nabode ga straga Turčin kopljem tako silno, da je koplje 
na ledja prodrlo bilo. Nabod je bio tiem više ubitačnim, 
što se u tielu koplje od težine bilo prelomilo i u Bu- 
dačkom ostao komad dugačak dva pedlja. Budački ne 



1 Valvasor knj. XII., str. 68. — Croatica u ratn. minist. 

* Arkiv kapt. zagr. f. 22. br. 424. 

8 Aleksandrova žena zvala se Ana Rozina bar. Tchetschker. 

Lopašić: Oko Kupe i Korane. 7 

Digitized by LjOOQ IC 



98 Gradovi oko Kupe i Korane. — Budački. 

izgubi sviesti, već zamoli sasviem spokojno, da mu izvade 
„trn a , a vojnici koplje izvukoše. Još isti dan ogledao se Bu- 
dački s Turcima, i odsjekavši nekoliko turskih glava, nabode 
jednu na komad turskoga koplja na radost svojih konjanika. 1 
' Sinovci Nikole Janko, Baltazar i Aleksandar Budački 
doživješe, da je njihov obiteljski grad opet izbavljen 
od turske vlasti. Oni ga doduše ne dobiše, već ga po- 
sjede krajiška vojna uprava. Namjestnik karlovačkoga 
generala, grof Matija Strassoldo, utvrdi god. 1686. Bu- 
dački onako, kako je na slici Valvasorovoj prikazan, a 
tadanji kapetan turanjski i pukovnik barun Franjo Oršić 
dopremi u Budački 120 vlaških kuća Iz Kladuše i ta- 
mošnje okolice. 8 God. 1701. računalo se, da ima oko Su- 
dačkoga 300 Vlaha, koji puške nose, a da ih jošte ima 
kod kuće 1200. Grad Budački bude podčinjen barilovićkoj 
kapetaniji, a straža bude povjerena domaćim Vlasima. 
Za doba Valvasorova (god. 1688.) čuvao je Budački voj- 
voda Todor sa nekoliko stražara. 

Medju starim Hrvatima i nadošlima Vlasima nastale 
su oko Budačkoga i Grede razmirice zbog medja, koje je 
general grof Herberstein 20. marta ovako ustanovio: 
„Što godir voda Korana iznad Skrada zatiče do vodo- 
staje, kadi Koranica u Koranu utiče, na onu stranu Ko- 
rane i Koranice, zatim takaj, kako Radonja i Koranica 
na onu stran u Krajinu odbija, da vse ono vlaškim si- 
novom za njihovo obdržavanje bude, a što je godir na 
onu stranu Korane i Koranice i Radonje, budi krčevina, 
odorina, ali odkosina, to vse malo i veliko da Hrvatom 
ostaje". 8 Kod ove razdiobe nije ipak ostalo. Navlastito 
iztisnuti su iz Tušilovića g. 17 17. Hrvati Mostanjci, kojima 
bješe general Herberstein Tušilović podielio, a na zemlje 
tušilovićke nastanio je turanjski kapetan barun Fridrik 

1 Valvasor, knj. XII. str. 134. 

2 Theatri Enropaei continuatio 12 tom. str. 103 1. — Lopašić: Sporne« 
nici hrv. Krajine, knj, II. str. 391., 400., 409. 

8 Lopašić: Spomenici Krajine II. str. 391. — 392. 

Digitized by LjOOQ IC 



1 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Budački. 99 

Kulmer Vlahe, dobjegle iz Turije kod Izačića, što bude po- 
vodom mnogogodišnjih svadja i pravda. Jedan dio budačkih 
Vlaha (25 kuća i do 50 vojnik^) odseli se kasnije oko g. 17 15. 
radi glada i nasilja poglavara u Sriem i u Ugarsku. 1 
Pomenuta braća Janko, Aleksandar i Baltazar bili 
su posljednji mužki potomci od koljena plemića Budačkih. 
Jedina im se sestra Ana uda godine 1690. za kapetana 
Gabru Jelačića, sina banovca Stjepana Jelačića. Sva tro- 
jica braće bijahu odlični častnici u karlovačkoj krajiškoj 
vojsci. Janko bio je god. 1701. kapetan i pukovnik u Ba- 
riloviću r a poslije u Križanić Turnju, zapoviedao je počev 
od god. 1704. hrvatskoj krajiškoj vojsci za bune Rako- 
cijeve u Ugarskoj, gdje je 2. oktobra god. 1707. u boju 
s Kurucima takodjer i poginuo. Javivši brat mu Baltazar 
biskupu zagrebačkomu Martinu Brajkoviću smrt Jankovu, 
preporučio se je ujedno kao jedini potomak obitelji za 
bratovu kapetaniju, a zadobivši je, mnogo se je starao za 
naseljenje novih Krajišnika okoVukmanića i Tušilovića. 
Godine 17 13. sagradio je i obskrbio crkvu u Augusta- 
novcu kraj Kupe, kako je to javio Župnik pokupski 
Martin Kos biskupu zagrebačkomu Mirku Esterhaziju.* 
A i Aleksandar služio je već za dobe Valvasorove 
(god. 1688.) kod karlovačkih arkibusira, ali se spominje 
god. 1694. kao jur mrtav. 8 Potonji imao je kćer Anu, 



1 Lopašić: Spomenici hrv. Krajine, knj. III., str. 311. 

2 Epist. episc. Zagr. vol. 48. br. 24. i vol. 60. br. 7. 

8 Valvasor u svojoj knjizi: Ehre d. Herzogth. Krain piše razmjerno 
mnogo više o Budačkima i o Budačkom, nego li o dragim gradovima, a to 
s razloga, jer je BudaČke i njihove prilike kao rodjak bolje poznavao. 
Pošto je Valvasor u siromaštvu svoj život u KrŠkom svršio, pobrinuše se 
Budački za njegova sina Alojzija, koji bude nakon svršenih teoloških nauka 
u karlovačkom franjevačkom samostanu god. 1706. zaredjen po biskupu za- 
grebačkom Martinu Brajkoviću. U jednom pismu mladoga Valvasora reče- 
nomu biskupu iztiče Valvasor svoje srodstvo sa Budačkima i zasluge svoga 
otca za biskupiju zagrebačku, kojoj je bezplatno ustupio znamenitu svoju biblio- 
teku. Ovaj Alojzij Valvasor bio je godine 1725. gvardijanom kasnije za doba 
cara Josipa II. dokinutoga samostana sv. Marije na Gorici više Brdovca. 



Digitized by LjOOQIC 



IOO 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Budački. 



koja se uda za podžupana Adama Uijašića, od kojega 
potječu po tankoj krvi baruni Rauchi, koji dobiše imanja 
imetak Budačkih. Anina je sestra bila po svoj prilici i 
Klara Budačka, god. 1754. udova Jurja Cinderija. 1 



1 Rodopis knezova Budačkih (u koliko sa nam listine bile pri- 
stupne) jest ovaj: 

Juraj BudaČki od BuČe i Gorice. 
(Dobio g. 1484. imanje Šišljavić) 



Bartol Nikola, kanonik zagr., 

arcidjakon Vaške 
(Zadobili g. 1490. imanje Blatnicu) 



Petar, kći nepoznana 

f umro bez imena, koje 

odvjetka kći Đora uda 

se za Nik. Špišića 
(g. 1520.) 



Ivan 
, žena Peregrina, kći Jurja Benko- 
vića od Plavna (g. 1549.) 
, X. Barbara Barilović, poslije kao 
udova udata za kapetana An- 
tuna Gereca (g. I564.) 



Bartol Ana, udova 

Stjepana Mišljenovića 
od Kamičca (g. 1559.) 



Juraj 
Katarina 

I 



Kata, žena Ivana 
Lipničkog (g. 1559) 
Herendića 



Jelena, žena Ivana 
Berislavića 



Janko, gubernator 
Vinodola (od g. 1609.— 1626.) 
X. ŽuXa Mrnjavcić 



Đorotea, 

X. Petra Vojnovića 

(g. 1638. udova) 



Juraj Petar, Nikola, 

X. barunica X. (g. 1672.) 

Werneg Katarina Plepelić, 

I ud. Iv. Jurmanovića 



Baltazar Aleksandar f g. 1694. 

Ana Roz. bar. Tchetschker 



Janko f g. I7<>7. 
Ana Mar. Karić 



Ana, Žena 
Adama Uijašića 



Klara, 
ž\ Jurja Cinderija 
(ud. g. 1754.) 



W 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Cetin. 101 



VII. 
Cetin. 

Opis grada i okolice, — Knezovi Cetinski najstariji gospodari 

Cetina, — Nelepići. — Sabor na Cetinu god. 1527, — Kasnije 

sgode Cetina, — Razorenje Cetina u najnovije doba. 

[[rvatske spomenike i starine progoni ista nemila kob, 
koja i hrvatski narod. Nigdje pak niesu naši na- 
rodni spomenici više stradali, nego li u Krajini vojničkoj ; 
tolika pusta crkvišta i tolike razvaljene gradine, naro- 
čito po gornjoj (karlovačkoj) Krajini jasno o tom svje- 
doče. Valja upravo reći, da su naši spomenici u Krajini 
većim dielom postradali od onoga doba, od kako ih je 
naša vlast od Turaka opet zadobila, a Turci ih čuvahu, 
kao što do nedavna čuvahu starine i gradine po Bosni 
i tako zvanoj turskoj Hrvatskoj (Krajini). U granici kao 
da su sistematično starine uništavali, kadšto za gradju 
novih zdanja, osobito nesretnih Žitnih magazina, a kadšto 
samo zato, jer se tako komu prohtjelo. Koliko je tu, što 
samo mi znademo, propalo umjetnina iz naše prošlosti, 
a koliko pismenih spomenika, koji bi mogli našu povjest 
u koječem razjasniti, da su sačuvani! 

Ne bi bio nitko pomislio, da će u današnje prosviet- 
ljeno doba i na dospjetku svoje dosta tužne uprave voj- 
nička vlast bez pravoga povoda, a na javnu štetu, i u 
prkos javnomu mnienju, izraženom u zaključcima župa- 
nijskih skupština i istoga hrvatskoga sabora, razoriti i 
cetinski grad, koji je bio sve do god. 1866. pored svih 
nezgoda vremena ostao sačuvan i cjelovit, a Hrvatima 
tiem je više srcu prirastao, jer ne samo da je dao ime 
jednoj grani proslavljene obitelji Frankopana (knezova 
Cetinskih), već su upravo u njem naši junački predji prije 
tri sta i šestdeset i osam godina svojevoljno i slobodno 
izabrali Habsburgovca Ferdinanda hrvatskim kraljem. 

Digitized by LjOOQ IC 



102 Gradovi oko Kupe i Korane. — Cetin. 

Kad se je radilo o propasti cetinske starine, nama 
se je upravo udes Cetina na dušu popeo bio, pa s toga 
pohitismo u slunjsku Krajinu, da još stari grad svojim 
očima vidimo, i prije razorenja štogod o njem zabilje- 
žimo. Opis, što ovdje sliedi, tiče se Cetina, kakov je bio 
prije razorenja i kakova mi zapazismo. 



Grad Cetin (si. 7«) leži u kotaru slunjskom riečko- 
modruške županije, pd sata daleko .od medje bosanske na 
visokom brdu, oko kojega su ponoriti dolovi; samo sa 
zapadne strane podižu se još više od grada glavice Ploča i 
Cetinsko bilo. Osobito je divan pogled na grad, kad mu 
se čovjek primakne od Vališsela. Cesta vodi kroz selo 
Cetinsko, sagradjeno na mjestu nekadašnje varoši ce- 
tinske. Mnogo veće selo ima na glavici Ploče povrh Ce- 
tina, nazvano i danas Cetinski Varoš. Oba sela imadu 
sada 119 kuća i 1 143 ponajviše katoličkih žitelja. Raz- 
valine samostana franjevačkoga vide se u dvorištu i vi- 
nogradu seljaka Mandića. Po temeljnim zidovima može se 
suditi, da je to bio veliki samostan. Mnogo je više zida 
stojalo od samostana god. 1790., kad Austrijanci dsvojiše 
Cetin, ali iza toga upotrebljeno je kamenje kod popravka 
gradskih bedema. Jedna grobna ploča iz crkve sa jedi- 
nim napisom nalazi se nad „Mostarskim vrelom" u jarku 
izmedju grada i sela. 1 Od studenca vodi starinski taracani 
put do grada. 

Glavni je ulaz bio u tvrdju na južnoj strani naprama 
glavici „Cetinsko bilo" kroz dvoja vrata. Prva vanjska vode 
izpod kule, čvrsto i ukusno zidane u starije doba. U veži 
kule bili su sa obiju strana dućani i tu je bio pazar, dok 
su Turci grad držali. Druga vrata idu kroz staru ka- 
sarnu, koja je veoma čvrsto sagradjena. Na iztočnoj strani 



1 Na njoj ima napis: »Hac igitur in fossa requiescnnt nobilis Georgii 
ossa, dicti Gergnich Kabinensis. Hune tumulum fecit suis impensis MCCCCCII.« 



Digitized by LjOOQ IC 




O 

— i 
4 



Digitized by VjOOQl€ 



104 Gradovi oko Kupe i Korane. — Cetin. 



bio je kroz gradsko platno jošte jedan ulaz na ciganska 
ili Mostarska vrata (tako nazvana, jer je kroza nj naj- 
preči put bio do samostana), ali su ta vrata bila zatvo- 
rena, i dok je grad čitav 1 bio. 

Na tjemenu brda podiže se stari grad, koji bijahu 
Turci u svojem kitnastom Jeziku nazvali „Drengjulom", to 
će reći hrvatski „duboki biser". Drengjula je bez sumnje 
najstariji dio Cetina. Osnova joj ne ima pravilna lika, a 
duga je u promjerju do trideset metara ; zidovi Drengjule vi- 
soki su preko osamnaest metara, vrlo su debeli i jaki. Od 
juga naslanja se na Drengjulu jaka i visoka četverouglasta 
kula, u kojoj bijaše namještena katolička crkva. Uz kulu 
sazidan je god. 1846. na lik turske munare visoki uzki 
zvonik, na kojem je bio sat. Još u davna vremena iz- 
kopan je n&vrh brda usred Drengjule zdenac dobre 
vode. Nad vratima, što u Drengjulu vode, bila je uzidana 
ovelika kamena ploča sa napisom, koji pripovieda, kako 
je Mehmed paša Drengjulu zidao. Takov jedan napis bio 
je i na bedemu „Ergarskoj tabli" izvan kloštarskih vrata 
na malenom kamenu, u kojem se hvali Ali paša, da je 
bedem podigao. 1 Ma da su tako i zabilježili na kamenu, 
opet je očito, da nije Mehmed Drengjule, a niti Ali paša 
Ergarske izzidao s temelja, već je možda jedno i drugo 
za njihovo doba loše popravljeno, a Drengjula je bez 
sumnje najstariji dio grada, koji je još za Frankopana 
postajao. 



1 Od napisa glasi u hrvatskom prevodu prvo navedeni; »Putujući 
nekoČ bosanski Mehmed paša, plemenita roda, po utvrdama Bosne, našao je 
tvrdju Cetin (umornu) valjanom i jakom, te je za juriš usavrši dubokom i 
visokom kulom Đrengjulom (dubokim biserom). Udaljiv se od tuda, ostao 
je vazda vezirom. Ovo je mjesto našao dostojnim, da bude vratima pobjede. 
Svaka želja, da mu otvori vrata nebeska. 1179. poslije Hegjirec (god. 1756. 
po Kristu). — Na Ergarskoj bilo je turski napisano : »Po božjoj milosti dao 
je poglavica Bosne Ali paša, pobjeditelj, za doba njegova vladanja g li 52. 
(po Hegjiri) mjeseca maja ovo ozidati. Da ga ne bi nikad ništa smetalo u 
svakdanjoj molitvi.« (Oba kamena sa napisima nalaze se sada u zbirci hrvat- 
skoga zemalj. muzeja u Zagrebu.) 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Cetin. 105 

Grad je bio opasan sa dva platna, od kojih je nu- 
tarnje osobito debelo i visoko, a obuhvaćalo je čitav grad. 
Ka krajevima ovoga platna bila su četiri bedema (bastaje) : 
Lenkovićev, begov, Ergarska i Neboj se. Nu bedemi bili 
su već prije trideset godina dosta oštećeni, a zidine iz 
novijega doba mnogo su trošnije, nego li stari zidovi. 
Medju nutrašnjim platnom i Drengjulom prema jugo- 
zapadu podignuta je godine 1846. vojnička kasarna sa 
50.000 for. troška, a u tom gradskom prostoru smještene 
su bile stare kazamate, stan zapovjednika tvrdje i stanovi 
ostalih častnika. Tu je takodjer zdenac, dubok više od 
S hvati. Vanjsko platno, koje je opasavalo taj grad, počev 
od glavnih gradskih vrata na iztočnoj strani, nizko je i 
već je mnogo godina zapušteno. Cetin je u svojoj osnovi 
gradjen u trokutu, a južna strana toga trokuta svinuta 
je poput kakova luka. Onako kako je bio grad sačuvan 
do svoga razora, mogao se održati proti nasrtu neure- 
đene kakove vojske, naročito proti bosanskim i kra- 
jiškim Turcima, izgubio je pak važnost u ozbiljnom vo- 
jevanju, odkako je topničtvo toliko napredovalo. 

Liepo je bilo pogledati iz Đrengjule na sjever i na 
iztok preko mnogobrojnih nizkih brda i jaruga, a oku 
osobito godi, što je tu sve pitomo i dobro obradjeno. 
Nizko polje pokrito je zelenom šumom, a mjestimice za- 
sadjeno vinovom lozom. Upravo sam grad Cetin je opasan 
svuda naokolo vinogradima. Na obroncima steru se plodne 
njive, a izpod njih po dolovima bujne livade, koje nata- 
pljaju potoci. Nigdje ne vidiš krša ni kamena, nigdje pu- 
stare, već je svuda dobra crna zemlja rodica Priedjel na- 
liči u mnogom našemu krasnomu hrvatskomu Zagorju, a po 
ostatcima stare kulture može se suditi, kolika je tu božja 
blagodat bila, dok se niesu u ovim krajevima Turci pojavili. 

Niže Cetina na jednom brdu prema sjeveru opaža 
se humak „Crkvica". Ta je bila možda u staro doba 
(već god. 1334.) Župna crkva „sv. Mirka pod Cetinom", 
prozvana god. 1501. t^Vrčkovićima", ako niesu Vrčkovići 

Digitized by LjOOQ IC 



106 Gradovi oko Kupe i Korane. — Cetin. 

bili u Vališselu, koje je mjesto dobilo sadašnje svoje ime 
po generalu Wallischu nakon osvojenja Cetina g. 1790. 



Izvori za povjest Cetina posve su nedostatni, a za. 
starije doba po gotovo ih ne ima. Ali ako nam i niesu 
poznati spomenici iz najstarijeg doba rimskoga i hrvat - 
skoga, to ipak nekom pouzdanošću možemo zaključiti, da 
je u tamošnjoj okolici kakovo mjesto jur pod Rimljanima 
obstojalo. Barem su naši, predobivši god. 1790. Cetin od Tu- 
raka, našli tamo dosta rimskih i hrvatskih starina, za 
koje sada žalibože ne znamo kamo su dospjele. 1 

Koji je grad ili kolonija rimska oko Cetina i Slunja 
stajala, dade se po sačuvanim rimskim putokazima samo 
nagadjati. Neosnovana je pako viest hrvatskoga kroniste 
Ivana Tomašića, da je Cetin sagradjen g. 450 po Krstu. 
Samo ime Cetin je posve hrvatsko a znači mjesto po- 
krito gustom i tamnom šumom. 1 

Priedjel Cetina pripadao je od starine županiji go- 
ričkoj i crkvenom kotaru goričkom zagrebačke biskupije. 
Za doba Ivana arcidjakona (god. 1334.) postojala je u 
Cetinu katolička župa sv. Svetih. Najstariju vlastelu ce- 
tinsku ne znamo, a možda, da i nije bilo u starije doba u 
Cetinu posebne vlastele, već je grad pripadao plemenu 
klokočkom, koje je obsezalo i Cetin. U drugoj polovici 
četrnaestoga vieka bio je Cetin u kraljevskoj vlasti. Istom 
god. 1387. darova kralj Sigisiriund C6tin sa kotarom 
klokočkim posebnom poveljom knezu Krčkomu Ivanu T 
otcu bana Nikole, nagradiv ga tako za vjerne službe i 
usluge izkazane u više zgodama kralju Ludoviku, kraljicama 
Jelisavi i Mariji pa i samomu darovatelju. Znatna bijaše 



1 Izviešće iz Karlovca od li. augusta 1790. u „Wiener Zeitung-ir\ — 
Gledaj i Berlićevu knjigu : Die Theilnahme der Serben und Kroaten an den 
vier letzten Tiirkenkriegen, str. 339. 

8 Od tuda ime i Cetinju u Crnoj Gori, Cetini kraju i rieci u današnjoj 
Dalmaciji, i Cetinu pri Bosiljevu, j prastaroj gustoj šumi od 2000 rali veličine. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Cetin. 107 

doista pođpora novcem i oružjem, kojom tada možni kne- 
zovi Krčki u pomoć pritekoše nevoljnomu, od neprija- 
telja i urotnika obkoljenomu, a novaca vazda potrebnom 
kralju Sigismundu. Najvećma je pak knez Ivan kralju 
pomogao u vrieme, kad se proti njemu urotiše pred- 
stavnik vranski Ivan od Paležnika (Paližne) i njegove 
pristalice u korist Karla Dračkoga, kojega urotnici kraljem 
proglasiše i u Stolnom Biogradu okruniše. Ustašima 
bješe sreća poslužila, oni ojačaše i postavši sve to smio- 
niji uhvatiše obje kraljice Jelisavu, udovu kralja Ludo- 
vika, i kćer joj Mariju, ženu Sigismunda, odvecloše ih u 
zatočenje u hrvatsko Primorje, gdje je Jelisava u Novom 
gradu preminula. Mariju oslobodi pak junački i odvažni 
knez Ivan Krčki. On obkoli bana Ivana Hrvata, sinovca 
glave urotnika, u gradu Počitelju u gornjoj Lici pod Ve- 
lebitom, te ga izpusti u Novigrad samo pod pogodbom, 
da tamo izposluje u vranskoga predstavnika oslobodjenje 
zarobljene kraljice Marije. Kraljicu je na to prior vranski 
na 4. junija god. 1387. na slobodu pustio. Ona ode na mle- 
tačkoj galiji u Senj, a odatle odpremi je knez Ivan u 
Zagreb, kamo joj bješe u susret došao kralj Sigismund. 1 
Za svoje odlične i dosta velike zasluge stekoše kne- 
zovi Krčki liepi i bogati dar u prostranim imanjima Ce- 
tina i Slunja, a i u napredak vidimo, kako se oni zna- 
doše okoristiti slaboćom i novčanom oskudicom Sigis- 
munda, koji Ivanovu sinu Nikoli Frankopanu (tako se 
on prvi pisaše medju Krčkim knezovima) založi grad Ozalj, 
a darovanje Cetina i okolice iznova potvrdi. 8 Kralju Sigis- 
mundu trebalo je pod svaku cienu možnih pristalaca, pa 
zato je mitio Frankopane svakojako, samo da ne predju 
k stranci suparnika mu Ladislava Napuljskoga, koji 
bješe još god. 1403. odobrio knezu Nikoli kup Ozlja, ali 



1 Listina medju: Neo reg. acta, prije u hrv. zem. arkivu, sada u Bu- 
dimpešti. 

2 Listina medju: Neo reg. acta, f. 1646., br. 3. prije u hrv. zem. ar- 
kivu, sada u Budimpešti. 



Digitized by LjOOQ IC 



io8 Gradovi oko Kupe i Korane. — Cetin. 



pošto se Nikola iznevjeri Sigismundu, na 15. septembra 
godine 1406. darovao Nikoline gradove Cetin i Slunj, 
prozvav Nikolu očitim rebelom, bosanskom velikomu voj- 
vodi Sandalju ; ali Sandalj nije nikad došao do vlasti u re- 
čenim gradovima. 1 Valja da je knez Nikola Frankopan ili 
god. 1408. ili koju godinu kasnije pored grada Slunja 
založio knezu Pavlu Zrinjskomu i grad Cetin. U to doba 
pripadala su k Cetinu takodjer nekoč blagajska imanja 
spojena sa gradom Krupom, imanja u StrabandŽi i u 
Čagliću kod Vranograča i Kladuše, i ta imanja bješe 
prisvojio tadanji ban Nikola Čupor, komu kralj Sigismund 
na Margaretinje god. 141 2. naloži, da vrati oteta imanja 
Pavlu Zrinjskomu. 8 Nije dugo vrieme postojalo, a knez 
Nikola Frankopan izkupi od Zrinjskoga Cetin, ali ga 
opet god. 1429. založi za deset tisuća zlatih braći Tomi 
i Vladislavu, sinovima Benvenuta Okićkoga, koji se iza 
toga pisahu knezovima Cetinskim, a nakon god. 1435., 
pošto od kapetana kneza Celjskoga Bartola Glajnara ku- 
piše imanje Ostrožin kod Bovića, knezovima Ostrožinskim. 8 
Niesu pako knezovi Okićki dugo držali Cetina; u jednoj 
listini bana Matka Talovca od god. 1439. spominje se, 
da su grad Cetin, koji je bio knezu Okićkomu založen za 
veliki novac, na silu oduzeli kraljevi protivnici, s toga 
da je ban, kao upravitelj priorata vranskoga, rečene kne- 
zove, da im naknadi gubitak, i da ih nagradi za izvrstne 
službe učinjene kralju i banu, oslobodio svih podavaka 
i služaba za grad Ostrožin, koji je bio pravo priorata 
vranskoga. U listini niesu izrično navedeni rebeli, što 
oteše knezu Okićkomu Cetin, ali nema sumnje, da se tu 
razumievaju pravi vlastnici Cetina knezovi Frankopani, 
koji su po Hanžu Frankopanu, najstarijemu sinu bana 



1 Arkiv za poviest jugoslav., knj. VII., str. 60. 

2 Neo reg. acta, f. 314., br. 16. 

8 Odnosni prodajni (založni) ugovor Čuva se u arkivu biskupije senjske. 
Vidi regesta u »Poviesti biskupije senjske i modruŠke« od E. Sladovića, 
str. 169. Listina glede prodaje Ostrožina u zbirci jugoslav. akademije. 



Digitized by LjOOQlC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Cetin. 109 

Nikole, došli u koštac sa kraljem Sigismundom, a još 
više sa njegovim novim banom Matkom Talovcem, ro- 
djenim Đubrovčanom od koljena Lukarevića. Još za ži- 
vota bana Nikole Frankopana sin mu se Hanž Fran- 
kopan oženio Katicom, kćerju posljednjega kneza Cetin- 
skoga, Ivaniša Ivanovića Nelepića. Po ugovoru, što ga je 
bio kralj Sigismund potvrdio, imala je žena Hanža Fran- 
kopana, budući da knez Nelepić nije imao mužkoga od- 
vjetka, nasliediti ogromna dobra Nelepićeva u županijama 
kninskoj i cetinskoj. Nelepić umrie negdje god. 1434., 
a njega nasliedi u banstvu Hrvatske i Dalmacije i u 
upravi imanja zet mu Hanž Frankopan. Ovaj je imao sto 
muka, da se uzdrži u vlasti zakonito nasliedjenih imanja. 
Prevrtljivi kralj Sigismund brzo zaboravi po smrti bana 
Nikole Frankopana (god 1432.) i posliednjega kneza Ce- 
tinskoga Ivaniše Nelepića, koliko su mu ti velmože kao 
vjerni i pouzdani pristalice u raznim nezgodama njegova 
vladanja u pomoć bili, pa posveti svu svoju kraljevsku 
milost Dubrovčanima Lukarevićima, kasnijim Talovcima, 
tiem više, što oni kralju takodjer u novčanim neprilikama 
pomogoše i u boju s Turcima život mu spasoše. Ni kralj 
ni njegov ban Matko i ostala braća Talovci niesu do- 
puštali, da Frankopan uživa baštinu Nelepićevu, ali Fran- 
kopan nije si dao s lake ruke pravedno stečenu baštinu 
oteti, pa je tako nastala borba izmedju njega i Četa kra- 
ljevih i banovih pod zapoviedi braće Talovaca. Nije ni 
Frankopan ostao u borbi osamljen; osim podpore svoga 
možnoga roda pristao je uz njega pobratim mu knez 
Stjepan, nećak vojvode Sandalja bosanskoga. Ne ima po- 
tanjih viesti o borbi, koja je nastala izmedju Talovaca 
i svršila pod kraj god. 1436. smrću potonjega, ali se spo- 
minje, da su osobito kod grada Senja u Hrvatskoj bili 
žestoki bojevi, u kojima izgubiše braća Talovci mnoge 
svoje odlične službenike i vojvode. Talovci, osobito Petar, 
brat Markov, koji bude postavljen u mjesto Hanža Fran- 
kopana banom Hrvatskim i Dalmatinskim zaokupiše 

Digitized by LjOOQ IC 



no Gradovi oko Kupe i Korane. — Cetin. 

imanja Nelepićeva i stekoše veliku hvalu i milost kod 
kralja Sigismunda i po njegovoj smrti (9. decembra 
god 1437.) kod njegova nasljednika kralja Alberta. Po- 
tomci pako Hanža Frankopana moraše se zadovoljiti sa 
imanjima, što ih baštiniše od bana Nikole Frankopana. Udo- 
vica Katarina stanovaše sa mladjahnim sinom Jurjem u 
prvo doba nakon katastrofe u gradu Rmanji na gornjoj 
Uni, po kojem se pisaše knjeginjom Rmanjskom. 1 Dakako, 
da Frankopani niesu tako lako pregorjeli smrt bratovu i 
sramotu njihovu rodu nanesenu, te se opriečiše vjerolom- 
nomu kralju, osobito pak njegovu pouzdaniku banu Ta 
lovcu. Po takovom njihovom držanju postaje jasno, zašto je 
Frankopane ban Talovac u listini god. 1 439. rebelima nazvao. 
Vidjevši Frankopani, kakovim je načinom kralj i ban 
oduzeo njihovu bratu Nelepićeva imanja, morali su na 
stojati, da založena imanja Cetin i Slunj (posljednji je 
držao u zalogu Nikola sin Pavla Zrinjskoga) što prije do- 
biju u svoje ruke. Cetin preuzeše valjda već god. 1438., a 
sliedeće godine sklopiše upravo u trgu izpod grada ce- 
tinskoga knezovi Stjepan, Bartol, Andre i Ivan Franko- 
pani sa knezom Zrinjskim ugovor, kojim odkupiše od Zrinj- 
skoga grad Slunj. 2 Deset godina iza toga (god. 1449) po- 
dieliše si sinovi bana Nikole Frankopana u Modruši pred 
tri biskupa otčinska imanja. Dioba provedena je izmedju 
osmero braće i sinovca im Jurja, sina Hanža Frankopana. 
Juraj primi od stričeva u dio grad Cetin, Rmanj sa 
Lapcem i Basku sa Vrbnikom na otoku Krku. Po gradu 
Cetinu prozvaše se njegovi potomci Cetinskim knezovima, 
kao što je Jurjev stric knez Dujmo, kojemu je pripao grad 
Slunj sa Ostrvicom u Lici i Ledenicama u Primorju, primio 
naslov kneza Slunj skoga. 



1 Vidi razpravu našu o urbaru za hrvatske Vlahe cetinske Županije 
god. 1436. u knjizi: Stari hrvatski urbari i Jelčić: Điplomatarium rela- 
tionum reipublicae Ragusanae cum regno Hungariae, str. 400. —401. 

* Neo reg. acta, fasc. 1645., br. 8 prije u hrv. arkivu, sada u Bu- 
dimpešti. 



Digitized by LjOOQ IC 



j 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Cetin. ni 

O knezovima Cetinskim, 1 kojim prije, nego li je minulo 
sto godina, đomre koljeno, malo možemo pripoviedati. 
Knez Juraj rodio je četiri sina Ivana, Andriju, Nikolu 
i Grgura i kćer Doru, udatu za kneza Blagajskoga. Već 
Juraj držao je, da je kod diobe god. 1449. prikraćen, pa 
je tražio dio od imanja modruškoga; pravdu nastavi 
god. 1466. i po njegovoj smrti cetinski kaštelan Jure 
Nehti za njegovu tada još nejaku djecu : Ivana, Andriju i 
Nikolu proti knezu Stjepanu Modruškomu i njegovu sinu 
Brnardinu, ali knezovi Cetinski niesu upjeli pravdom; 2 
pače je kralj Matija g. 1466. iznova potvrdio knezu Stje- 
panu sva njegova imanja, a to isto u&nio je rečeni kralj 
god. 1 48 1. i za kneza Brnardina. Knezovima Andriji i 
Nikoli Cetinskim nestade traga; valjda su oni kao dje- 
čarci ili barem sasviem mladi umrli. Ivan pak preuze 
gospodarstvo na obiteljskim imanjima, dok mu se brat 
Grgur posveti svećeničkomu staležu, pa bude oko g. 1500. 
odlikovan čašću prepošta i velikoga župana u Stolnom 
Biogradu, a god. 1507. povišen na stolicu nadbiskupa 
kaločkoga. Po smrti kralja Matije pristane Ivan uz ce- 
sara Fridrika i Maksimilijana, koji ga odlikovaše daro- 
vanjem SteniČnjaka, ali god. 1493. podje i on sa svojim 
bratučedima Nikolom TržaČkim, sinom Bartolovim, i Br- 



1 Rodopis knezova Frankopana Cetinskih, (u koliko 
ga mogosmo po listinama sastaviti): 

Nikola (Mikula) Frankopan, ban (f g. 1432.). 

Ivan (Hanž Angelns), ban Hrvatske i Dalmacije (f g. 1436.) 

žena Katarina, Kneginja Nelepićka (f g. 1450). 

Juraj, knez Cetinski i Rmanjski (f g. 1466.) 



Ivan Cetinski Andrija Nikola Grgur, arci- Dora 

(t S- H930 biskup kaločki (g. 1480.) 

kod Udbine (■(■ g. 1 521.) udova 

I kneza Ivana 

1 Blagajskoga 

Ivan (Franjo), arcibiskup kaločki (f g. 1 542.). Katarina, žena Gabra Perenva. 
1 Neo reg. acta, f. 1645., br 15. 



Digitized by LjOOQ IC 



ii2 Gradovi oko Kupe i Korane. — Cetin. 

narđinom, sinom Stjepana Modruškoga, u potjeru za Tur- 
cima do Udbine, gdje u nesretnoj po Hrvate bitci zaglavi. 
Brigu za obiteljska imanja preuze sada Grgur Cetinski, 
na koliko je mogao i prispio boraveći većinom u tudjini. 
Na 17. marta god. 1501. dade on u ime svoje nevjeste 
Dore, udove brata Ivana i sina bratova, takodjer ime- 
nom Ivana, imanje Prekovrško u kotarima grada Cetina 
/ plemiću Jurju Grguriću u zamjenu za imanje Malovci 
/ (Malje vac), koje je takodjer stajalo u cetinskom kotaru. 
— I kao nadbiskup kaločki skrbio je Grgur za svoj rod u 
Hrvatskoj. On kupi god. 1504. od ladikovičkoga plemića 
Jurja Sankovića za sinovca Ivana i sestru Doru Blaga- 
jevu grad i imanje Krstinju. Kad se Grgur Cetinski u 
Kaloči god. 1521. s ovim svietom razstavio, živjelo je od 
cetinske grane Frankopana samo još dvoje djece Iva- 
nove: sin Ivan i kći Katarina. Ovo dvoje, odgojeno 
"na dvoru strica Grgura, ostaviše za uviek nesretnu do- 
movinu Hrvatsku. Ivan se zaredi i dobije kao franjevac 
ime Franjo, pristane god. 1526. uz Ivana Zapoljskoga, 
bude god. 1527. Zapoljevim poslanikom u Poljskoj i kod 
pape Klimenta VII. te postane god. 1530. nadbiskupom 
kaločkim. Franjo Frankopan bio je jedan od najugled- 
nijih i najznamenitijih crkvenih dostojanstvenika Ugarske 
i Hrvatske. On je i kasnije kao veleuman čovjek vršio 
razne diplomatične misije za kralja Ivana i Ferdinanda 
Habsburgovca, uz kojega bješe god. 1540. nakon smrti 
Zapoljskoga pristao. 1 Nadbiskup Franjo umrie g. 1542. 
u Požunu. Njegova sestra Katica uda se za Magjara Ga- 



1 Osobito je znamenito njegovo poslanstvo god. 1541. u Regensburg 
do cara njemačkoga i izbornih knezova, da ih skloni na podporu Ugarskoj. 
U njemačkom saboru izreče on govor, koji je tiskan n latinskom izvor- 
niku i njemačkom prievodu. Latinski ima naslov: Oratio reverendissimi 
in Christo patris d. Francisci de Frangepanibus, archiepiscopi Colocensis 
et episcopi Agriensis, oratoris regni Hungariae ad caesarem, electores et 
principes Germaniae MDXLI. — Frankopan spominje rječito nevolje, što ih 
Ugarska i Hrvatska trpi od Turaka. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Cetin. 1 1 3 

briela Perenya i darova magjarskomu narodu najstariji 
magjarski prievod poslanica sv. Pavla apostola, štampan 
g-od. 1533. u Krakovu. 

Imanja Frankopana Cetinskih : grad Cetin, obje Kla- 
duše, velika i mala, grad Hoteš (Pazarište) u Lici i Krstinju 
zaokupe valjda s privolom kneza Franje i njegove sestre 
Kate knezovi Slunjski Juraj i Matija, sinovi Mihovilovi, 
a unuci Đujmovi. To se na žao dalo ostalim Frankopanima, 
naročito potomcima kneza Bartola Tržačkoga knezu Ni- 
koli Tržačkomu i Krsti i Vuku, sinovima kneza Anža 
Brinjskoga. Na tužbu Tržačkih knezova došao je u Cetin 
na Petrovo god. 1521. na izvide spisa kanonik zagrebački 
Petar od Ripča, potonji biskup kninski. 1 Ne znamo, kako 
je pravda svršena, ali imanja cetinska ostaše u napredak 
u vlasti knezova Slunjskih. Samo jednom je javio go- 
dine 1530. ban Ivan Karlović generalu Kacianeru, da je 
došao fratar knez Cetinski Franjo, nadbiskup kaločki, pri- 
stalac kralja Zapolje* u Hrvatsku, ali tada nije rečeni 
knez pohodio Cetina, već je putovao u Ledenice u Vi- 
nodolu do kneza Slunjskoga. 

Slunjski knezovi Juraj i njegov sin Franjo za svoga Života 
ponajviše su boravili u Cetinu, odkuda su razna njihova po- 
najviše hrvatska pisma datovana. Udobnost mjesta, veličina 
grada, krasota priedjela, pitomost i plodnost zemalja da- 
vale su svakako prednost Cetinu pred Slunjem. Ne imamo 
žalibože viesti o ladanju cetinskom i o feudalnim i gospo- 
darstvenim prilikama vlastelinstva cetinskoga. Pod gradom 
bio je varoš (oppidum), od kojega je preko Kupe mogao 
veći biti samo Modruša i Bihać. Na čelu varoške obćine 
bio je izabrani sudac, a varošani zvahu se purgari. 8 Kako 



1 Neo reg. acta, fasc. g. 1643. br. 20.; prije u hrv. zem. arkivu, sada 
u Budimpešti. 

* Izvorno pismo u hrv. zem. arkivu. 

• G. 1549. spominju se žitelji cetinski: Andrija SudenČic, sudac ce- 
tinski, Ivan Kunjac, sudac u obližnjoj Gnojnici, zatim Barić-Kovač, Ma- 
tija Brosić, Paval Bošnjačić, Brna Bučić, Nikola Božičević, Barić-Busić, 

Lopašić: Oko Kupe i Korane. ° 

Digitized by LjOOQ1C 



( 



ii4 Gradovi oko Kupe i Korane. — Cetin. 

ugledno i dobro napučeno mjesto bijaše varoš cetinski, 
vidi se već odtale, što je početkom šestnaestoga vieka 
(g. 1501.) župa sv. Nikole u Cetinu imala osim župnika 
još tri kapelana i dva graciana (prebendara), 1 a osim 
v toga obstojao je u varošu i samostan franjevački sv. Ma- 
rije, najugledniji u cieloj državi hrvatsko-bosanskoj, u 
kojem je sjedio državnik kustodije cetinske, koja je g. 15 14. 
ima samostane u Zrinju, Otoku, Hrastovici, Bišću, Senju, 
u Krupi, Steničnjaku, Obrovcu na Uni, Bielojstieni i Sisku. 
U cetinskom samostanu držani su Često zborovi fratarski, 
tako god. 1514, i5*o. f 1529., 1538., I54 1 -* J 544-> št <> je ta- 
kodjer znak, koliko je upravo cetinski samostan pred- 
njačio ostalima u Hrvatskoj. 1 

Poraz kod Mohača na 29. augusta god. 1526. bio je 
grozna katastrofa za Ugarsku i Hrvatsku. Najveća je 
nevolja stigla oba naroda time, što je u boju poginuo 
kralj Ljudevit II., posljednji Jagelovac. Ugri i Hrvati, 
a s njima i Česi ostadoše bez zakonitoga kralja. Hrvatskoj 
nametao se kao zaštitnik sultan Sulejman i mletačka 
republika, ali ozbiljni kandidati za kraljevski priestol bi- 
jahu samo Ferdinand, nadvojvoda austrijanski, i Ivan Za- 
polja, vojvoda erdeljski. Planinski Hrvati pristanu gotovo 
svi uz Ferdinanda, kojega bolje poznavahu, i koji im je 



Ivan Čehovinski, Ivan Čuglić, Petar Domitrari, Petar i Ivan Draginić, Ivan 
Dobrić, Juraj Drevenjak, Petar Fergol, Ivan Fumić, Vide Grdinić, Anton 
Hrelić, Grgur Jagjudović, Tomaš Imaković, Ilija Jušić, Grgur Kolešić, Jure 
Kovač, *Petar Kirinčić, Martin Kustić, Anton Mihovilić, Barić - Milčić, 
Marko Nagović, Petar Pistorić, Juraj Pintović, Petar PiŠko rić, Pe tar postolar, 
Ivan Pribilić, Martin Sakačm, Mihovil Starešinović, Pavel Šeginir, Mihovil 
Šovarić, Štipan Šekrlin, Grgur Tadošić, Jure Vladišić, Paval Volarić, 
Martin Vrbanić. 

1 G. 1501. bio je župnik u Cetinu imenom Nikola, a Toma, Franjo i 
Jvan bili su njegovi kapelani, a Stjepan i Vid graciani. G. 1549. spominje 
se cetinski župnik takodjer Nikola imenom i pop Juraj, kapelan kneza 
Slunjskoga. Kod sv. Mirka izpod Cetina bio je g. 1 50 1, župnik Andrija i 
kapelan njegov Petar. 

2 Glavinić: Origine della prov. Bosna Croatia. 



S 



r 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Cetin. 1 1 5 

već minulih godina u interesu svojih nutarnjo austri- 
janskih pokrajina proti Turčinu pomagao. Panonski pak 
Hrvati u tako zvanoj slovinskoj zemlji medju Savom i 
Dravom razdvoje se, ali ih svakako veći dio zavoli svo- 
jega zemljaka Ivana Slavičića, koji je bio vlastelin po- 
rietlom iz Zapolja u požežkoj Županiji. U Ugarskoj bila 
je uz Zapolju sva tako zvana narodna stranka, koja je 
s užasom gledala umješavanja stranaca i zazirala od 
kralja 'tudje krvi. Svakako je imao Ferdinand veoma 
opasna takmaca. Ako se on mogao opirati na rod- 
binstvo sa Jagelonima i na pisane ugovore, a to je bio 
Zapolja velikaš domaćega narodnoga kova, kojega je ve- 
ćina Ugra voljela. Oba se pretendenta za priestol da- 
doše pod jesen i zimu g. 1526. birati za kralja Ugar- 
skoga: Zapolja 11. novembra u Stolnom Biogradu, a 
nadvojvoda Ferdinand na 16. decembra u Požunu. Ne 
našav Ferdinand medju Ugrima mnogo odziva, mnogo mu 
jć bilo stalo, da za sebe predobije Hrvate, i da ga oni 
što jednodušnije kraljem odaberu. Za njega su radili medju 
Hrvatima osobito njegovi vojskovodje Kranjac Ivan Ka- 
cianer i čuveni Senjanin Nikola Jurišić. Potonji bio je već 
prije za života kralja Ljudevita Ferdinandov pouzdanik 
medju Hrvatima. Još na 16. julija g. 1526. boravio je Jurišić 
u Cetinu, te je iz toga grada izviestio nadvojvodu o stanju 
Hrvatske. 

Jednodušni izbor Ferdinanda kraljem hrvatskim, obav- 
ljen 1. januara g. 1527. u Cetinu, kadar je bio zaist%»Ferdi- 
nanda obradovati i obodriti. Zašto su pak naši predji 
upravo Cetin za saborište odabrali, lako ćemo pogoditi,, 
ako pomislimo, da je Cetin ležao gotovo u središtu stare 
hrvatske kraljevine, da je bio oveliko i napučeno mjesto 
sa znamenitim gradom i samostanom, a osim toga, da je 
u njem sjedio knez Juraj Frankopan, velmoža, koji je bio 
svojim razborom u svim javnim poslovima domovine, pak 
svojim imetkom, rodoljubljem i uljudnošću na velikom 

glasu u Hrvatskoj. S obzirom na dosta velik broj članova 

* 

Digitized by VjOOQlC 



n6 Gradovi oko Kupe i Korane. — Cetin. 

saborskih, velikaša i zastupnika, za koje nije tada bilo 
gostiona i pristaništa, mnogo je za cielo vriedilo kod izbora 
sabornoga mjesta gostoljublje Slunjskoga i Cetinskoga 
kneza, premda je u ono doba kod Hrvata sveobće vla- 
dalo gostoljublje, koje zaslužni i revni rodoljub Pavao 
Vitezović zgodno u pjesmi iztiče: 

V ćelom orsagu oštarije ne najdeš, 
Stan i dobru volju, kamo goder zajdeŠ. 

Premda tadanje ratno, a uz to i zimsko doba nije bilo 
povoljno za saborisanje i premda znatan dio Hrvata i to 
ne baš najlošijih, osobito u slovinskim krajevima, pod čelo- 
vodstvom glasovitoga Krste Frankopana i žestokoga ali 
značajnoga zagrebačkoga biskupa Šimuna Erdoda pri- 
stane uz Ivana Zapoljskoga, izabravši ga kraljem na sa- 
boru u Dubravi na dan sv. Triju Kralja g. 1527., to se 
je ipak i u Cetinu sakupila gledom na važnost momerita 
iz svih strana tadanje Hrvatske odabrana kita svećenstva, 
velmoža i plemstva, pa se mora samo žaliti, što nije više 
imena prisutnih saboraša u saborskim spisima zabilježeno. 

Medju odličnim velikašima, koji su bili nazočni kod 
izbora u Cetinu, nalazimo Ivana Karlovića, kneza krbav- 
skoga, vlastelina mnogih gradova i imanja na obje strane 
Velebita u Lici i Krbavi, u kninskoj i lučkoj županiji 
(u današnjoj Bakovici i u Kotarima), Nikolu Zrinjskoga, 
otca junaka sigetskoga, i Stjepana Blagajskoga, vlaste- 
lina ojjilnih imanja oko Une, Jurja Frankopana Slunj- 
skoga, Vuka i Krstu Frankopane Brinjske, sinove Anžove, 
vlastelu u Tržcu, Drežniku i na Bosiljevu, i biskupa knin- 
skoga u današnjoj Dalmaciji Andriju Tuškaniću, koji je 
odagnan g. 1522. od Turaka iz Knina, živio ili na bi- 
skupskom imanju u Cazinu ili pak u Topuskoj, gdje 
bijaše opatom. Nekolicina ovih velikaša imaše velika 
imanja ne samo na lievoj strani Kupe i uz Savu, već i 
po ostalim priedjelima nekadašnje kraljevine Slovinške. U 
Cetinu bila je dakle Hrvatska, na koliko nije stenjala pod 

Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Cetin. 117 

igpm turskim ili bila podložna mletačkoj državi, svako- 
lika zastupana. 1 * 

Postoje u saboru pročitana punomoć, Što ju je 5. de- 
cembra g. 1526. izdao i vlastoručno podpisao Ferdinand za 
svoje poslanike Pavla od Obersteina, predstavnika bečke 
crkve, vojvodu Nikolu Jurišića i Ivana Kacianera, te 
Ivana Puhlera, zapovjednika grada Mehova u dolnjoj 
Kranjskoj, te isti punomoćnici u ime Ferdinandovo sve- 
čano obrekoše, da će braniti povlasti, prava i slobode 
kraljevine Hrvatske i njenih stanovnika, izabraše naši u 
Cetinu sakupljeni praotci na samo novo ljeto god. 1527. 
u ime svoje i svih ostalih velikaša i plemića, župa- 
nija, gradova i mjesta kao pravi i zakoniti zastupnici 
svoga naroda Ferdinanda austrijanskoga svojim zakoni- 
tim i naravskim kraljem čitave kraljevine Hrvatske 
(totius regni Croatiae), a njegovu ženu Anku hrvatskom 
kraljicom. Ovaj veleznameniti i odlučni čin obaviše naši 
predji prije podne na tašte dostojno i svečano sa misom 
zahvalnicom u crkvi sv. Marije samostana cetinskog, a 
svi nazočni velikaši, biskupi, knezovi plemići i pučani po- 
ložiše prisjegu vjernosti u ruke kraljeva punomoćnika 
Pavla Obersteina; zvona zazvoniše, a topovi zagrmiše 



1 I imena ostalih u cetinskim izbornim listinama navedenih zastupnika 
vriedno je spomenuti, pa ih evo redom uz naznačaj njihovih zavičaja: Krsto 
Šubić Peranski od Perne, Brnardo Tompić od Vranograča i Zečeva, Ivan 
Kobasić od Brekovice, Paval Janković od Petrovljana na Uni, Gašpar Kri- 
žanić od Hresna, Mihalj Cipčić od Novogagrada (Todorova), Mihalj Skoblić 
od staroga plemena Mo goro vica u Lici, Nikola Babo nožić iz Like, Grgur 
Otmić od Klokoča, sudac županije zagrebačke, Ivan Novaković od plemena 
Novakovića u Lici, Paval Izačić od IzaČića, Gašpar Ježić (po svoj prilici 
iz Primorja), Stjepan Zimima od Gorice u držanju grada SteniČnjaka. Po 
mjestima, Što su ovdje naznačena, dosta nam je jasno, dokle tada jošter do- 
sezahu ostatci kraljevine Hrvatske (reliquiae regni Croatiae), kako sami hr- 
vatski staleži na saboru cetinskom o svojoj domovini govore. Isto tako je 
bjelodano iz samih saborskih pisama i po imenima na sabor prispjevših vel- 
moža i plemića, da je izborni sabor hrvatski g. 1527. držan u Cetinu u 
bivšoj slunjskoj krajini. 



Digitized by LjOOQ IC 



u 8 Gradovi oko Kupe i Korane. — Cetin. 

u znak, da Hrvati opet zađobiše voljom naroda postavlje 
noga kralja. Po čitavoj zemlji budu razaslani glasnici, 
da svuda narodu proglase izbor kralja. 

Na 3. januara dojaviše staleži Ferdinandu uspjeh iz- 
bora, potuživ se na Zapoljeva Krstu Frankopana i zamo- 
livši kralja, da postavi vrhovnim sudcem (banom) Nikolu 
Jurišića. Napokon 27. aprila iste godine poslaše iz Ce- 
tina poklisare do kralja sa znamenitom predstavkom, u 
kojoj iskreno priobćiše Ferdinandu svoja čuvstva i raz- 
gališe vrlo turobnu sliku o stanju svoje domovine. U pred- 
stavci zamoliše Hrvati kralja za jur obećanu pomoć, uz 
osiguranje neuzkolebive njihove vjernosti i postojanosti 
u vjeri kršćanskoj, sbog koje i drage otačbine toliko 
muka i nevolja u neprekidnoj osamdesetgodišnjoj borbi 
sa Turčinom jur podnesoše, odbivši zamamljive ponude 
Turaka i Mlečana. Ponosito govore cetinski zastupnici, 
da Hrvatsku nije nikada nitko silom oružja osvojio, i da 
su njihovi otci poslije smrti Zvonimira svoje volje sklo- 
pili savez sa krunom ugarskom. 

U predstavci živa je slika o tom narisana, kolika je 
nevolja i oskudica tada u Hrvatskoj vladala. Sve prori- 
caše strahovitu biedu i gotovu propast, ali Hrvati ne 
zdvojiše, uzdajući se u se i u svoga kralja, od kojega za- 
iskaše osobito dvie stvari: novaca i bolje uredjenje 
straža po granicama 1 

Podigavši Hrvati u Cetinu Ferdinanda na priestol 
kraljeva hrvatskih, izvedoše oni čin, u kojem se zrcali 
sviestno rodoljublje i osnovana politična kombinacija, na- 
dajući se pouzdano dobru uspjehu od toga izbora u 
obrani od Turčina. Ali da su odviše računali na Ferdi- 
nandovu pomoć, pokazaše skorašnji dogadjaji. Uzprkos 
svečanomu obećanju učinio je novi kralj premalo za sa- 
čuvanje Hrvatske, budući odviše zabavljen u drugim svojim 



1 J. Chmel: Actenstiicke zur Geschichte Kfoatieris und Slavoniens in 
den J. 1526. — 27. Wien 1846. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Cetin. 121 

stein progonio urotnike Zrinjskoga i Frankopana te grabio 
njihov imetak. U Cetinu i u Furjanu držahu Turci vazda 
po 35 momaka na straži. Zapovjedničtvo u gradu prisvo- 
jiše si tekom vremena bezi Beširevići, starinom hrvatski 
plemići, goropadne i ratoborne poturice, koji našoj Kra- 
jini mnogo dodijahu. 

Primirjem karlovačkim (god. 1699.) i poslije poža- 
re vačkim (god. 1 7 18.) nije dotaknut Cetin i njegov kraj, 
ali god. 1737., kad se opet izleže turski rat, obkoliše Cetin 
hrvatski ban grof Esterhazi i karlovački general grof Juraj 
Herberstein. Punih mjesec dana obsjedala je naša vojska 
Cetin, kad al na glas 6 nesreći, koja se dogodila ličkomu 
velikomu kapetanu Rainachu kod Vakufa, koji tu izgibe 
sa 3000 bojnih drugova, i na glas o porazu carske vojske 
kod Banjeluke pod vojvodom Hildenburgshausenom, odu- 
stase obje vojvode od dalnjega obsjedanja. 1 

Bosanski vezir Alipaša Ećimović, odličan državnik 
(bio je tri puta velikim vezirom) i vojskovodja proti voj- 
vodi Hildenburgshausenu, poznavao je znamenitost Cetina, 
koji se je bio netom održao proti vojsci od 20.000 mo- 
maka, te ga dade g. 1739. učvrstiti, kako to jur spome- 
nuti napis na kamenu svjedoči. Kad se god. 1788. cesar 
Josip II. zaratio s Turcima i dao sakupiti kod Karlovca 
poveću vojsku, koje regulaša koje Hrvata krajišnika, imao 
je general Đe Vins udariti u jedan mah (9. februara) na 
pogranične gradove : Bihać, Vakuf, Kladušu, Sturlić, Peć 
i Cetin. Ali ne samo, što niesu napadaji svagdje sretno 
za rukom pošli, već su Turci vrlo žestoko napali na naše 
strane, poimence na Klokoč i na Pernu, i mnogo štete 
počinili. 

Još s proljeća g. 1789. namislio je bio glasoviti Laudon 
uzimati Cetin, ali se to generalima činio mučniji posao, 
nego li uzimanje Berbira (turske Gradiške), koji bješe tada 



1 Izviešća o vojevenju u Bosni g. 1737. — 39. od Omera Efendia u 
prievodu baruna Dubskoga. 



Digitized by LjOOQ IC 



122 Gradovi oko Kupe i Korane. — Cetin. 

naša vojska pritisnula. Istom g. 1790. mogao je general 
Wallisch, dobivši dovoljno bojnih sprava i lumbarada za 
obsjedanje, krenuti pod Cetin iz tabora medju Miljevcem 
i Cvitovićem. Vojska prispije do napogled grada na 23. 
junija, i odmah stanu naše baterije sipati vatru na grad. 
Turci živo se branijahu pucajući iz topova i pušaka, a na 
1. julija izletješe dva puta na naše na Romanović brdu, 
ali budu suzbijeni, dok je u obližnjoj šumi nepomično sta- 
jala poveća turska vojska, bojeći se izaći u kreševo. 

Na 1. julija započela je tjesnija obsada grada tiem, da 
su naši topove primaknuli na Cetinsko brdo i na Veliku 
crkvinu, jedno dvjesta koračaja daleko od grada. Istom 
12. julija navališe Turci, jaki šest tisuća, preko Sadikova 
brda na naše šance na Bilu, odkuda ih vatra iz naših to- 
pova na Romanović brdu prisili uzmaknuti natražke u 
tabor pri Grabarskoj. Dvjesta Turaka zaglavi taj dan u 
krvavoj bitci 

Vatra trajaše medju tiem na grad neprestano dan i 
noć. Premda je grad bio već gotova ruševina, obkoljenici, 
njih jedva jedna tisuća, uztrajaše hrabreno u obrani, uz- 
dajući se u pomoć turske vojske u Grabarskoj. Ele na 20. 
julija u pet sati poslije podne odvažiše se naši grad juri- 
šati. Prvi se popne kroz provale i doprie do Drengjule 
stražmeštar Mihajlo Ogrizović sa dvadeset i pet dobrovo- 
ljaca, 1 a ovi upališe grad, koji je za pol sata sav u pla- 
menu bio. Dobrovoljci nošahu u rukama granate i ba- 
cahu ih pred Turke. Jedna čest Turaka dade se u bieg 
kroz kloštarska vrata ; nego se jadnici izbavili niesu i na 
koliko ne izginuše u kloštarskoj jaruzi, zarenuše se natrag 
u grad, u koji sada kroz otvorena vrata uljeze pobjedo- 
nosna cesarska vojska. Što se Turaka nije u kazamate 
posakrilo, sve to naši u prvom jadu pod mač okrenuše. 
Zapovjednika tvrdje Ali bega Beširevića, starca od sto i 



1 U Cetinu pripovieda se, da su ti dobrovoljci bili koje Ogulinci, koje 
Slunjani, njih dvadeset i pet na broju. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Cetin. 123 

dvanaest godina, uhvatiše živa. Turska vojska u tabora 
kod Grabarske pobježe odmah sutra rano, čim je glas do- 
bila, da je Cetin pao. 

Četiri dana gorio je Cetin, dok li nije sve dogorjelo, 
što je bilo od drva. U tvrdji nadjoše jošte dosta hrane i 
džebane i sedamdeset topova te zarobiše 144 Turčina, koje 
na Švarču odvedoše. Stari Beširević kazivao je, da je 
šest obsjedanja Cetina zapamtio, a da nitko grada pre- 
dobio nije, pa da nije mogao ni pomisliti, da će ga ovaj 
put naši osvojiti. Ogrizović dobio je za junačtvo zlatnu 
kolajnu, a god. 18 13.. postade pukovnikom ogulinskim. 
Slika, koja prikazuje njegovo junačtvo, bila je nekoč u 
Ogulinu, a možda je i sada tamo. Naskoro iza pada 
Cetina umrie cesar Josip II., a bojno oružje nakon sklo- 
pljena mira u Švištovi počinu. Jedini dobitak bijaše za 
Hrvatsku nakon tolikih napora i krvoprolića mala krpa 
zemlje na kordunu sa gradovima Cetinom i Drežnikom. 1 

Odkako je Cetin spojen opet sa Hrvatskom, stajao 
je u njem zapovjednik korduna do god. 181 3.; a poslije 
toga sve do god. 1866. bio je u Cetinu posebni gradski 
zapovjednik, a na stražu išla je uz mjesečnu poredovnju 
(izmjenu) kompanija regulaša i nekoliko topčija iz posade 
karlovačke. 

Turci niesu mogli gubitak Cetina pregorjeti te su 
ga dva puta i poslije zaokupili, a još po treći put g. 1834. 
napali. God. 1809., dok su se hrvatske čete izvan domovine 
sa Francuzima borile, navale Turci na 26. aprila na Cetin i 
Drežnik, osvoje ta dva grada i posjednu svu novoseliju, 
naime priedjel odstupljen god. 1790. švištovskim mirom, iz 
kojega svekoliko žiteljstvo odtjeraše. Prvi dan bjehu Turci 
dozvolili, da naseljenici sobom ponesu i povezu blago 
i stvari, a drugi dan iza toga (27. aprila) popališe sve 



1 Vrela: Oest. Milit. Zeitschrift za god. 1827., svezak I. $tr. i— 4Z. 
sa narisom osnove obsjedanja. — Izviešća iz Wien. Ztg. a u knjizi »Đie 
Theilnahme d. Serben u. Kroaten an den vier letzten Turkenkriegen« od 
str. 334 — 338. — Archivum conv. Franci scanorum Carolstadiens. Rkps. 



Digitized by LjOOQ IC 



124 Gradovi oko Kupe i Korane. — Cetin, 

kolike novonaseljene kuće. Turci su osvojeno zemljište 
kratko vrieme uživali. Prvi napadaj francuzkoga generala 
Delzonsa, koji je sa dvie kompanije Francuza i četiri ba- 
talijuna Hrvata i dva topa na kordun bio izašao, nije 
uspio; izgubiv pod Tržcem 300 momaka, morao je uz- 
maknuti k Slunju. Nego je Turke grdno izmlatio fran- 
cuzki maršal Marmont, upravitelj francuzke Ilirije. Sa- 
kupiv on mjeseca maja 18 10. do 10.000 vojske, ponajviše 
hrvatskih graničara, osvoji ne samo svu novoseliju, već 
i pohara i požeže sva turska mjesta do Bišća. Dozvavši 
Marmont turske kapetane od Peći, Kladuše i drugih 
obližnjih mjesta pred sebe, zapovjedi Turcima, da miruju 
i štuju kršćansku krajinu, inače da će svu zemlju do Une 
popaliti i uništiti. 

Godine 18 13. na 30. aprila uvukoše se Turci pod- 
zemnim putem u Cetin. Kad je to opazio zapovjednik grada, 
kapetan Cindrić, bili su oni već u Drengjulu ušli. Cindrić 

' poleti na Lenkovićev bedem, hoteći tu topove naperiti, al 
ga tursko tanelz Drengjule usmrti. Major Ivan Katalinić, 
poznat kao pisac povjesti dalmatinske, odjaše po zapoviedi 
tadanjega francuzkoga upravitelja u Karlovcu, generala 

/ de Jeanina, na 1. maja sa pet sto karlovačkih huzara prama 
Cetinu, a pošto rečena konjanička četa nije jošte oboružana 
bila, pobrao je karlovački maire Šporer lovačke puške, 
pištolje i noževe od gradjana, pa su tako mladi huzari 
naoružani. Drugi dan iza toga primakne se pet tisuća 
krajiške vojske pod grad i stane ga blokirati, našto iz 
njega izadje, na zapovied vezira bosanskoga, Beširević, 
kapetan od Ostrvice. I navala god. 1834. stajala je Turke 
krvavih glava. Obje njihove vodje, Ale Ajderac i Ale 
Ogjić, budu težko ranjeni, a 200 Turaka osta mrtvih pod 
zidinama grada, 

Danas je slavni nekoč Cetin samo jedna velika gro- 
mada kamenja, i kako je sve porušeno, težko se razpoznaje 
i sama osnova grada. Što je bilo željeza, koristna drvlja 
i druge bolje gradje u gradu, to je sve odneseno. 



Digitized by LjOOQlC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Kamensko. 125 



VIII. 
Kamensko. 

Opis. — Župa kamenska. — Najstarije viesti o Kamenskom. — 
Utemeljenje pavlinskoga samostana g. 14.04.. — Navale turske na 
Kamensko. — Ini dogadjaji samostana. — Razpust pavlinskoga reda. 

f»upno mjesto Kamensko stoji jednu uru niže Karlovca 
kraj Kupe u ravnici na oplazu brdina slunjskih i stre- 
kovačke šume. Sada ima u njem nešto više od 35 kuća i 
379 žitelja katolika, po zvanju poljodjelaca. Put iz Kar* 
lovca vodi banskom cestom kroz Rakovac i Udbinju ro- 
mantičnim priedjelom preko dva mosta na Korani i Mrež- 
nici pod starim gradom Turnjem. Zemlja je uz cestu svuda 
dobra i dosta plodna, ali na žalost mnogo je toga neobra- 
djeno i pusto. Zemlja što je više položena i bregovita, to 
je ilovača, mrzlica i manje plodna. Na Bucelićevoj ledini 
pod briegom iza Kamenskoga ima vrelo kisele vode, koju 
su nekoč ljudi za zdravlje pili. Sada je vrelo zapušteno; 
voda zaudara po sumporu. Po mnienju vještaka ima ki- 
selica kamenska sastavine kao i jamnička i lasinjska, 
štono izviru dva sata niže uz Kupu. 1 

Sgrada nekoč samostanska (si. 8.) naslanja se na crkvu. 
Od sgrade stoji jošte samo jedan dio za stan župnikov i 
za hambar, u kojem se je spravljalo za prijašnje krajiške 
uprave žito na veliku štetu krajišnika. Crkva, gradjena 
prošloga vieka na temelju stare crkve, dosta je prostrana, 
ukusna i liepa, a slog gradjevni naliči renesansi. Nutar- 
njost crkve odgovara sasviem vanjskomu liku. Osim ve- 
likog oltara sa kipom B. D. M. ima jošte dva, sv. Nikole 
i ranjenoga Isusa. Crkva urešena je slikama najvećma 



1 La Langue po spisu Mihajla Kunića : Der Sauerbrunn Jamnica. 
(Agram 1831.) str. 47. 



Digitized by LjOOQ IC 



126 Gradovi oko Kupe i Korane. — Kamensko. 

- ** • ■ ■■ -■■ . .... 

brigom bivših pukovnika slunjskih. Još su i danas sbo- 
rovi kamenski na glasu po cieloj karlovačkoj okolici. Tu 
se sakuplja osobito na blagdane Gospojine u jeseni sav- 
kolik narod s obiju obala Kupe k crkvi kamenskoj, o 
kojoj se pri£a, da se noću svietli, a da je temeljno zem- 
ljište crkve doneseno iz Palestine, 

Kad bjehu pavlinski manastiri g. 1787. dokinuti, od- 
neseno je iz crkve i samostana kamenskoga sve, što je 
veću vriednost imalo i spominjalo na prošlost. Jedino 
nadpis* nad glavnim vanjskim vratima sjeća nas glavnih 
dogadjaja samostanskih. 

Da je u Kamenskom u prastaro doba stajalo zidano 
mjesto, posvjedočuje samo ime, dočim u Kamenskom 
ne ima nigdje na blizu u tlu naravskoga kamena, po ko- 
jem da je prozvano. Bit će tu analogija sa postankom 
imena Steničnjaka i Stenjevca, na kojim mjestima ima 
takodjer tragova rimskih neselbina. I u Kamenskom 
vade seljaci orući i kopajući gromade starih zidova, starog 
orudja, rimskih novaca, po čemu biva izvjestno, da je i 
^ j (v na prostoru današnjega Kamenskoga stajala kakova 

j\ V * r rimska naselbina, možebiti Ajupium, koji stariji kranjski 
\ A v -' {u povjestnici Schonleben, Linhardt i noviji Hicinger oslonom 
na Peutingerov krajobroz i Antoninov putopis traže u 
blizini Karlovca na putu u Sisak (Siscia). 

.Listine sačuvane o priedjelu kamenskom dopiru go- 
tovo do početka trinaestoga vieka. U njima se spominje 
Kamensko nazivima „Kemenchke,Kemenuchka, Kamezka, 



W 



D. O. A. 

Kamenszkense 

Coenobium O. S. P. P. E. 

Fundatum 

1404- 

Jfer Turcam ruina 

tum 1570. 

Caepit reaedificari 1749. 

Terminatum 1767. 



Digitized by LjOOQ IC 




Digitized by VjOOQl€ 



128 Gradovi oko Kupe i Korane. — Kamensko. 

Camniche." Posjed kamenski prostirao se u kotaru : stre- 
lačkom (Strilche) i goričkom u staroj županiji goričkoj. 
Glasom povelje kralja Bele IV., pisane godine 1263. ru- 
kom magistra Farkaša, biskupa zagrebačkoga, bilo je 
Kamensko početkom 1 3. vieka vlastnost nekoga Hvala 
od Gorice, koji umre bez odvjetka. Kasnije polovicom toga 
vieka darova ban Stjepan Kamensko svomu šurjaku knezu 
Caku. To će biti onaj isti Čak, (god. 1225.) župan bor- 
šodski, god. 1257. kraljevski stitonoša, štono ga je kralj 
Bela bio poslao u županiju garešničku radi uredbe medja. 1 
Pošto je i Čak ostavio darovanu zemlju, prisvoji si Kamensko 
bez dozvole kraljeve neki Mirislav. Tomu oduže kralj 
posjed, i razđieli ga u dvoje, te predade jedan dio go- 
dine 11261. prepoštu čazmanskomu Petru i njegovu bratu 
magistru Andriji, koji je valjda tada obnašao čast župana 
varaždinskoga. Ostali dio toga posjeda. u Kamenskom 
pokloni kralj za vojničke zasluge braći Ivanu i Marku 
Pavkovićem, sinovima Vukovoje od Gorice. Pošto je ta- 
danji ban Roland bio zapriečen osobno nove gospodare 
uvesti u tada pusti posjed, ovršio je to župan zagrebački 
Fabijan. Nešto kasnije, ali iste još godine 1263. uvedeni 
su prepošt Petar i brat mu Andrija u posjed Kamenskoga 
takodjer po kaptolskom odaslaniku Martinu bivšem čuvaru 
crkve vacke a tadanjem popu crkve zagrebačke i župniku 
sv. Marije u Podgorju (današnje Volavlje), koji je u prisuću 
banova pristava Nikole i obližnjih susjeda obašao medje.* 
Prije nego li stekoše Hvalove zemlje prepošt Petar 
i župan Andrya, bjehu oni kupili oko god. 1253. u okolici 
kamenskoj druge zemlje od Vukote, Deživoja, Sobjeta, 
Vukše i Bdgoslava, članova plemena Druženova. Uzprkos 
tomu zakonitomu kupu opre se ugovoru i uzbuni pleme 
član Dragota sin Vukšin. Napokon se stranke iz ilova 



1 



1 Tkalčić: Monumenta episc. Zagr. I. p. 115. 

* Acta monasterii Kamensko prije u zem. arkivu. Fasc. I. Nr. 1 — 4., 
sada u Budimpešti. • 



Digitized by LjOOQ IC 



r 



Gradovi »oko Kupe i Korane. — Kamensko. 129 

uravnaše u kaptolu zagrebačkom god. 1262 ; pleme Druže- 
novo, poimence Vukoj, Dragota sin Dežka, Deživoj sa bratom 
Sobjetom, Vukšanom i Dežimirom, zatiem Bogoslav s bratom 
Doklešom, Bužko s bratom Mlačkom, Dragoniš, Slavoša, 
Petar, Raduča, Grdina i Dragota obvezaše se platiti pet- 
deset pjeneza u zlatu globe za slučaj, ako bi koji od njih 
nove vlastnike smetao, a čitavo pleme obreče, da će ih 
braniti u kupljenom posjedu. 1 

Budući da su ovo jedine do sada poznate izprave stari- 
jega doba o predjelima današnjega Karlovca, izcrpsti ćemo 
ih potanje i po njima označiti medje staroga Kamenskoga. 
Medja iztočna započela je kod Kupe, pošla mlakama 
zapadno do potoka Brin (?) zvanoga uz područje grada 
goričkoga (castri Goricensis) do šume Mokrice (silva 
palludosa), odatle šikarom (ligett) na javnu cestu (strata 
publica), štono vodjaše od tada jur postojavše župne 
crkve sv. Jakova na Gazi iliti Otoka pri utjecaju Korane 
u Kupu do dvora grada goričkoga (locus curie castri 
Goricensis). Od tuda spuštala se medja južno preko brdina 
u dolinu, kojom prelazaše cesta od građa goričkoga do 
kuće nekoga Otmislava; a od te ceste krenula je medja 
iztočno do potoka Zlatinjaka (Zalatnik) i navratila se opet 
na Kupu. 

Priedjel kamenski dospio je kasnije u vlastnost kne- 
zova Babonića. Knezovi Babonići: Stjepan, ban čitave 
Slavonije, Ivan i Radoslav darovaše poveljom izdanom 
8. rujna god. 131 1. u gradu Steničnjaku po njima kupljeno 
(tako sami kažu u izpravi) zemljište Kamensko sa svim 
dohodcima u kotarima (districtus) goričkom i strelačkom 
vjernomu si službeniku Jurju, sinu Ozeja i sinovima Jurja. 
Ivanu sinu Jurja potvrdi stečeni posjed u Kamenskom 
god. 1346. glavna skupština županije zagrebačke.* Nasljed- 



1 Origo et notitia districtus Kamenskensis. Rukopis u zbirci kamenskih 
samost. spisa prije u zem. arkivu, sada u Budimpešti. 

* Spisi kamenskog samostana prije u zem. arkivu, sada u Budimpešti. 

Lopašić : Oko Kupe i Korane. 



Digitized by LjOOQ IC 



130 Gradovi oko Kupe i Korane. — Kamenske 

nici u Kamenskom, a možebiti i potomci Ivanovi bili 
su plemići trebinjski, sačinjajući sve do provale turske 
oko god. 1577. sa obližnjim Strelčanima jedno pleme (ge- 
neratio) i jednu bratimsku obćinu. 1 Trebinjani Nikola 
Turković, Petar Krafelić, Križan sa Radomanom, Niko, 
sin Nikole, te čitavo ostalo pleme proda oko god. 1369. 
Kamensko Stjepanu knezu Krčkomu (Frankopanu), tada- 
njemu možnomu vlastelinu grada Steničnjaka. 2 

Stjepan knez Krčki i Modruški prestavi se s ovoga 
svieta god. 1390., ostavi v udovu Katarinu, rodjenu grofinju 
Ptujsku i Metličku, i kćer Elizabetu, koja se posljednja 
udade kasnije za silnoga grofa Fridrika Celjskoga. Ovoj 
Katarini Metličkoj imade zahvaliti svoj postanak samo- 
stan kamenski. Kata utemelji ga na čast sniežne Marije 
za zađušbinu svoju i pokojnoga si supruga god. 1404. i 
pozva u nj po svoj prilici Pavline iz obližnjega samostana 
sv. Petra na Zlatu u Petrovoj gori, gdje se bjehu na- 
stanili Pavlini pod priorom Grdošem jur god. 1309. 8 

Sama osnovateljica skrbila je, da se Pavlini zakonito 
u Kamensko uvedu. Po odredbi tadanjih hrvatskih ba- 
nova Ladislava Grdjevačkoga (de Gordova) i Pavla Zde- 
načkoga (de Izdege) obaviše uvod povjerenici, zastupnik 
kaptola čazmanskoga, štilac Nikola, pa plemići Šimun 
Čepnić od Zlata, Ivan Perćan od Kolečana, Nikola Gr- 
gurev i Petar Grdinov od Gorice. Uvodno pismo veli, da 
KLamensko stoji u Županiji steničnjačkoj (comitatus castri 
Stenychnyak), a to se spominje i u kasnijim listinama. 4 



1 Pleme strelaČko sa dvie župne crkve sv. Tomaša u Strelču i sv. Ivana 
(sada Sv. Ivanac) kod Trebinje spominje se a mnogim pismima latinskim i 
hrvatskim, a obje crkve zabilježio je jur god. 1334. Ivan arcidjakom u svojem 
zborniku. Strelče prostiralo se i preko Kupe na lievu obalu, graničeći tu 
sa obćinom Draganićkom. 

* Origo itd. rkps., kako gore. 

8 Vidi članak o Petrovcu u ovoj knjizi. 

4 Acta con. Kamensko, fasc. I. br. 7. Izvana ima na izpravi napisano 
glagolski: »list kotarski na Kamenskoc. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Kamensko. 131 

Kneginja Katarina dala je novi samostan valjano ure- 
diti, te je kadšto i sama u njem boravila. O postu god. 
1405. zapisa Katarina u Kamenskom samostanu pavlin- 
skomu sv. Nikole u Modruši za duše svojih jedan dvor 
kod Kupe sa svim službama, Što ih je kneginja dobivala. 1 

Kamenski kloštar stekao je do skora stranom darovima 
pobožne vlastele i obćina, stranom kupom toliko posjeda 
i imetka, da su taj samostan ljetopisci pavlinski ubrajali 
medju najbogatije u Hrvatskoj. Prvi nadstojnik, spomenut 
oko g. 1408. bio je Demeter.* Prvi, koji je nadario novi 
samostan, zvao se Ivan Ivanov Vrduk, predj obitelji Se- 
veršića a vlastelin na S varci. Taj pokloni g. 1405. u 
zadušbinu svoje nasliedjene zemlje u Kamenskom, i preda 
fratrima sva pisma, koja se tiču toga zemljišta. 8 God. 1454. 
kupi prior Ladislav glasom lista izdana po plemenskoj 
obćini orlanskoj i sudcu Ambrozu od Bartola sina 
Ivana Bobeka plemena strelačkoga i njegove braće po- 
sjed u Zakuplju na lievoj strani Kupe za 29 for. zlata. 
Vlastnici prodaše zemlju od nevolje, jer je tada glad cielu 
obćinu ljuto pritisnuo. Ovaj kup bješe odobrio i ta- 
danji vlastnik Ozlja knez Nikola Frankopan, a pošto je 
Zakuplje ležalo u području ozaljskom, dao je knez uvesti 
Pavline po svojim pouzdanicima, sudcu krašićkom Jurju, 
mitničaru u Brodu (kod Hrnetića) Ivanu, sudcu hrnetićkom 



1 Ibidem fasc. I. br 8. 

3 TJ pismima zabilježeni su ovi nadstojnici kamenskoga samostana: 
godine 1448. prior Demeter, i fratar Mihael, 1454. prior Ladislav, fratar 
Albert, 1461. prior Demeter, 1465. prior Mihael, 1473. prior Pavel, 1476. 
prior Andrija, 1521. fratar Jure od Senja, 1533. prior Grgur, 1548. prior 
Martin, fratar Ivan od Krupe, 1560. Tomaš vikar, visitator et superior in 
Kamensko. — Poslije obnove samostana bili su priori: god. 1706. Ciprian Vr- 
banić, 171 3. Josip Luketić, 1719. Vuk Vukmerović, 1720. Petar Sudetić, 
1732. grof Mirko Ratkaj, 1745. Ivan Galjuf, 1735. Leopold Dienersperg, 
1743. Dragutin Lozer, 1744. Karlo Zorer, 1760. Matija Trubentaš, 1 770. 
Jerolim Novak, - % — 

8 Acta fasc. I., br. 9. Izvana glagolski: »to je list na kloštar gospoe 

Katarine.« 

* 

Digitized by LiOOQ IC 



132 Gradovi oko Kupe i Korane. — Kamenske 

Nikoli i plemiću Jakovu Pakačeviću iz Ozlja. Tik kod ove 
zemlje držao je imanje pop (gracian) strelački Tomo Skon- 
trić. 1 Pleme strelačko odlikovalo se prijaznim susretanjem 
fratara i njegovanjem samostanskih interesa. U skupštini 
toga plemena, držanoj kod župne crkve sv. Ivana u Tre- 
binji na Grgurovo god. 1462., zapisa plemić Blaž Vestarić 
od Korane sa sinom svojim Petrom za spas svojih duša 
kamenskoj majci božjoj i fratrima svoja imanja u Škvor- 
ćevu polju, Kućaru i Žerjavinovu Blatu, a istom tom pri- 
godom ućiniše na korist samostana zapis i plemići ko- 
ranski: Matko sin Baltazara, Tomo Skontrić sa braćom 
Jurjem i Fabijanom, Tomo Kralić, pa Mikuš i Vale od 
Scenovca, darovavši razlićite zemlje na lievoj obali Kupe. 
Na ovaj dar privolio je kasnije i možni knez Bernardin 
Frankopan, a Pavlini uvedeni su svećano u posjed u nazočju 
mnogih plemića i susjeda, medju kojima spominjemo Petra 
(Tomašića), sudca plemena strelačkoga, plemića Antuna 
od Klokoča, Petra Barilovića, Petra Ječkovića od Gorice i 
Grgura Imprića od Jamnice. Čitavo pleme strelačko sklopi 
napokon vječno bratstvo sa samostanom, te se plemići 
obvezaše braniti i čuvati imanja i medje Pavlina pa 
platiti dobrovoljno globe i štete, ako igdje povriede sa- 
mostanska prava u šumi, koja je ležala oko potoka Sa- 
jevca do stare medje kloštarskoga posjeda. * Od plemića 
strelačkih stekoše kasnije kamenski fratri još više zemalja 
što darom što kupom. God. 1465. izmieni prior Mihalj pred 
sudcem strelačkim Petrom Tomašićem samostansku zemlju 
na Korani za zemlju Grdca Borošića u Kućarskoj glavi, 
a isti prior kupi četiri godine kasnije pismom izdanim u 
skupštini plemića u Trebinji od koranskih plemića Vr- 
bana i Valentina Kralića znatan posjed za 54 zlata i 40 
soldina. 8 



1 Codez capituli Zagrabiensis. 

* Vidi listina otisnutu na str. 12. ove knjige. 

8 Acta monast. Kamensko, sada u Budimpešti. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Kamenske 133 

Znamenito se pomogne samostan kamenski darom 
plemića Marka Molingara, koji ođilazeći g. 1473. u svetu 
zemlju zapisa od zavjeta kamenskoj crkvi i fratrima svoj 
posjed i kmetove u Šenkovcu danas zvanom Fratrovci 
više Ozlja prama Brlogu. Šenkovac držala je u davna 
vremena posebna porodica zvana Šenkovačka. Jedan od 
toga roda Andre sin Filipa uzme g. 1396. u zajedinstvo na 
Šenkovac Martina, Tomu, Vrbana i Jakova sinove Juga 
(Jwk) Pećkoga u kotaru goričkom. Preživjela stranka 
imala je dobiti posjed u nasljedstvo. Ugovor ovaj potvrdi 
god. 1 41 4. kralj Sigismund za banovanja Pavla Čupora 
Moslavačkoga u Slavoniji i Petermana Medvedskoga u 
Hrvatskoj i Dalmaciji. Šenkovac oprosti ban hrvatski i 
vlastelin Ozlja knez Nikola Krčki i Modruški g. 1422. od 
davanja kunovine, koju su inače morali svi plemići u za- 
grebačkoj županiji plaćati kraljevskoj komori. Ovo potvrdi 
kasnije god. 1466. knez Bartol Frankopan sin Nikolin, i 
god. 1 48 1. kralj Matija Korvin, deseci se u Zagrebu, pošto 
bješe Šenkovac god. 1463. prodajom od Jugovića dospio 
pomenutomu Molingaru. Pošto se ovaj nikad više iz 
Jerusolima vratio nije, predao je Šenkovac ovršitelj 
njegove odluke kaštelan ozaljski Matija Dominik ka- 
menskim Pavlinima. Predaji prisustvovali su 10. travnja 
1473. pop Andrija Japrica, župnik kreščićki (Podzvizd), 
plemić Marko od Modruše, Juraj od Verkovića, Vid od 
Bosiljeva, šenkovački obćinski sudac i više ostalih susjeda. 1 

Kako je upravo petnaestoga i početkom šestnaestoga 
vieka vladala otimačina i odlučivala sila jačega, Pavlini 
su kamenski tražili zaštite i obrane u kraljeva i u 
obližnje moćne vlastele. Osobito im je dobro došla za- 
štita gospodara ogromnoga vlastelinstva Steničnjaka, u 
čijem području ležalo je Kamenske Po kneginji Eliza- 
beti Krčkoj i Modruškoj, nesretno udatoj za Fridrika 
Celjskoga, dospije Steničnjak uz mnoge druge gradove i 



1 Acta conv. Svetice. Iz vana: »glagolski list na Šenkovac«. 

Digitized by LjOOQ IC 



134 Gradovi oko Kupe i Korane. — Kamensko. 

varoši u Hrvatskoj u vlast ovih najsilnijih dinasta onog 
vremena. Friđrik knez Celjski i ban hrvatski potvrdi g. 
1453. u Celju Pavlinima imanja u Kamenskom i u Zlati - 
njaku sa kotarom, kako ga bješe poklonila kneginja Ka- 
tarina, a medje označili banovi hrvatski, naloživ ujedno 
vitezu Andriji Krejgaru, kapetanu svomu u Steničnjaku 
i svim budućim kapetanima, da samostanski posjed brane 
i čuvaju. 

Nakon osnutka samostana Kamenskoga pobirahu fratri 
desetinu od priroda svojih podložnika. Oko g. 1460. iz- 
leže se sbog toga pravda sa kaptolom zagrebačkim, koji 
je desetinu za sebe tražio na temelju crkvenih zakona, 
kraljevskih darovnica i uredbe sklopljene za bana Mikca 
i zagrebačkoga biskupa Ladislava (god. 1328.). Stranke 
pravdale se pred delegovanim sudcem papinske stolice Vi- 
nandom, opatom zagrebačkih cistercita kod svete Marije. 
Pavline odsudi Vinando god. 1462. na podavak desetine 
pod kazan izobćenja, ali na njihov priziv dokinuta bješe 
osuda, i upućena pravda na novi sud, u kojem da sude 
tri ugarska opata. Napokon sudio je sbog te desetine po- 
sebni desetinski sudac crkve burgaske u Francezkoj u 
Rimu (god. 1463.). U spisima nije zabilježeno, kako se je 
pravda svršila, nu po svoj prilici, da su fratri i kasnije 
uzimali desetinu na svojim imanjima. 1 

Kad je oko god. 1445. postradao turskom provalom 
pavlinski manastir sv. Petra na Zlatu (Petrovoj gori), po- 
bježe ostatak fratara u Kamensko. Imanjem zapuštenoga 
samostana vladaše god. 1448. prior kamenski, na koliko 
si ga ne prisvojiše grabljivi susjedi. Papa Nikola dozvoli 
na molbu redovnika kamenskih konačni napust Zlata i 
spojitbu obiju samostana u jedno« Ovo je izveo g. 1451. 
papinski delegat, biskup krbavski Vid izpravom izdanom 
u Modruši. 2 



1 Acta conv. Kamen, i Krčelić : Hist. Eccl. Zagrabiensis str. 178. 
9 Zlatski samostan imao je dosta zemalja, a poglavito mu je dobro bilo 
predij Strmec izmedj Steničnjaka i Bovića, koji bješe Ivan opat topuski oduzeo 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Kamensko. 135 

Napređkom turskim nakon propasti kraljevstva bo- 
sanskoga nastaše crni dani i za obližnju Hrvatsku. U 
svjeđočbi arcidjakona bežinskoga Jurja od g. 1484. spo- 
minje se, da su Turci nekoliko godina prije toga sažegli 
i porušili Kamensko. God. 1504. potužiše se redovnici ka- 
menski sa ostalim svojim drugovima u Hrvatskoj i Istri 
u Rimu hrvatskim jezikom (sub lingva slava), da pod- 
nose silna bezzakonja i lupežtva, da im se otimlje blago 
i imanje, pa da niesu u ničem sigurni, na Što papa Julio 
zapovjedi diecezanskim biskupima, da im valja takove 
zločince javno opomenuti pred pukom na popravak, pa 
ako to ne bi koristilo, da ih treba izobćiti iz crkve. 1 Za- 
kleti protivnici fratara kamenskih pojaviše se obližnji ple- 
mići u Otoku (današnje Mekušje) i na Orlići. Imajući oni 
vlastitu župu sv. Jakova na Gazi i vlastite pope glago- 
laše, rodom većinom iz njihova bratstva, obskrbiše g. 1537. 
svoju župu obilno „desetinama, zemljama, sjenokošama", 8 
te su mrzili do zla boga latinske redovnike u Kamen- 
skom. Godine 1535. na osmicu nakon uzkrsa počiniše ovi 
plemići upravo, kad je na blagdan bila prenapunjena 
samostanska crkva, strašnu sablazan i grozno zločinstvo. 
Plemić Matija Brcković navali sa drugovima iz Otoka 
oružanom rukom u crkvu i smakne pred samim velikim 



plemiću Nikoli Tartaru, okrivljenu sbog nevjerstva, i predao manastiru u 
Zlatu uz uvjet, da plaća godimice lio soldina i izbavi pristojan dar o 
Martinju u znak priznanja. Godine 1448 dopusti na molbu priora kamen- 
skoga Demetrije predstojnik opatije topuske (comendatarius) Tomaš biskup 
srebrnički, da se taj predij prepiše na vlastnost samostana kamenskoga. 
Medjutiem Strmac odpao je opet od Kamenskoga, pošto se fratri u nadi, 
da će mirnija vremena nastati, na novo smjestiše u Zlat, gdje su bivali još 
g. 1494., kako se to vidi u savremenim listinama, pače i god. 15 19. Kratko 
vrieme iza toga opustio je taj samostan sasviem, a imetak dopade jednom 
stranom i po drugi put na Kamensko. Godine 15 33. potvrdi iznovice opat 
topuski i biskup kninski Andrija TuŠkanić samostanu kamenskom dobro 
Strmac. 

1 Sladović: Poviest senjske biskupije, str. 217 

* Starinski prepis u arkivu jugosl. akademije. 



Digitized by LjOOQ IC 



136 Gradovi oko Kupe i Korane. — Kamensko. 

žrtvenikom redovnika Mati ju Hrvata (đe Croacia), dok je 
službu vršio. Uslied bule pape rimskoga od god. 1535. 
na Petra štioca zagrebačkoga ujedno namjestnika bisku- 
pova i Stjepana Posedarskoga arcidjakona kalničkoga 
dobiše nalog župnici na Radonji (Vojnić), Steničnjaku, 
u Fuku ( Vukmanić) , kod Majke . Božja (Velemerić) i 
sv. Ilije (Tušilović) na Gorici, na Gazi, u Jastrebarskoj, 
Šipku i Petrovini, da proglase u crkvama izobćenje po- 
menutih zlotvora. 

Kloštar kamenski bude god. 1530. popravljen i po- 
nešto utvrdjen. 1 Kamenski samostan bio je petnaestoga 
vieka podčinjen sudbenosti grada Steničnjaka, koji su mo- 
rali kmetovi kamenski takodjer popravljati. 2 Godine 1550. 
podigoše Pavlini tužbu u sudu kotara steničnjačkoga (in 
judiciis generalibus totius provinciae St.) na obližnjeg 
(valjda u Turnju) vlastelina Grgura Farkašića radi oti- 
manja šume Mokrice na potoku Sajevcu, za koju šumu 
tvrdio je Farkašić, da su ju njegovi predji zajedno sa fra- 
trovima uživali pod kaštel (Turanj). Sliedeće godine nago- 
diše se stranke sbog njena užitka. Posljednji predstojnik 
samostana, stanujući u Kamenskom, bio je g. 1560. Tomaš, 
vikar i prior. 

Pavlini ostaviše Kamensko valjda povodom novih na- 
srtaja turskih, koji se od g. 1570. — 73. dogodiše za ba- 
novanja Gjure Draškovića i Franje Frankopana Slunjskoga. 
U to vrieme pobjegoše mnogi žitelji iz Kamenskoga, našavši 
utočište u željeznoj županiji u Ugarskoj zajedno sa kmeto- 
vima obližnjega Steničnjaka, te utemeljiše ondje mjesto 
Stinac. 8 

Godine 1576. bilo je Kamensko već jako opustilo. 
General reda pavlinskoga Stjepan od Trnove dade mje- 
seca srpnja rečene godine čitav kamenski posjed u zakup 



1 Maretić: Croatia 1840. str. loi. 

2 Consign. provent. arcis Steničnjak bez godišta u zem. ark. 

3 Caplović: Kroaten und "VVenden in Ungarn, str. 9. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Kamensko. 137 

gfeneralu hrvatske Krajine Ivanu Auerspergu za godišnjih 
50 for. pod uvjetom, da čuva crkvu i samostan od propasti, 
ćla drži svećenika u Kamenskom, a da kmetovima ne na- 
miče neobične terete. Pavlinima ostalo je ugovorom prosto 
vazda i u svako vrieme zaiskati povratak Kamen skog 
uz obvezu naknade za popravak i gradnje, ako bi generali 
štogod] popravljali. 1 Akoprem tomu zakupu prigovori 
tadanji vlastnik SteniČnjaka Tomo NadaŽdi u kaptolu 
zagrebačkom po svojim službenicima Gašparu Kupčincu, 
kaštelanu gradskom, i Jakovu Tarnocyu, nastojniku dobara, 
držali su Kamensko i nadalje generali karlovački, na- 
ročito god. 1585. Andrija Auersperg i oko god. 1594. 
Juraj Lenković, ali je zakupna ciena sbog sve to manje 
vriednosti zemalja spala bila na godišnjih 15 for. U 
Kamensko smjestiše generali stražu vojnika. Obično je 
stajao u samostanu jedan vojvoda i 20 vojnika. Kamensko 
i Tovunjsku Peć držahu glavnim predstražama tvrdje 
karlovačke. God. 1584. hoteći Turci zaokupiti Kamensko, 
dodjoše preobučeni u žensko ruho, moleći ulaz kao to- 
božnji uskoci sbog zuluma turskoga, ali budu prepoznati, 
i na kolac nataknuti. 2 

Generali karlovački slabo su marili za pogodbu, 
da valja samostan čuvati; jedan dio zidina porušiše i 
upotrebiše za gradnje u novoj tvrdjavi karlovačkoj ; na- 
ročito su podignuta od kamenja kamenskoga tako zvana 
turska vrata pram Rakovcu. Pače i mnogo kasnije go- 
dine 1 666., kad je ban Petar Zrinjski grad švarački s nova 
podizao, upotrebljeno je gradivo kamenskoga manastira. 
Odkako je koncem šestnaestoga vieka zapušten grad Ste- 
ničnjak, stajali su upravitelji vlastelinstva u Kamenskom, 
gdje je bio za to posebni dvor, u kojem je sjedio g 161 3. 
gubernator vladanja steničnjačkoga Baltazar Vojnović. 

1 Acta mon. Kamensko. Radić: Herbert Auersperg str. 57. Jedan 
primjerak izvornoga ugovora nalazi se u arkivu gradskom grofova Auersperga 
u Turjaku pri Ljubljani 

2 Maretić; Croatia 1 840. str. 10 1. 



Digitized by LjOOQ IC 



/ 



138 Gradovi oko Kupe i Korane. — Kamenske 

Ugovor zakupni sa generalima karlovačkim razriešen 
je početkom sedamnaestoga vieka. Pavlini preuzeše opet 
u vlastitu upravu kamenski posjed, te ono nekoliko kme- 
tova, što se ne bijaše razbjeglo. U Kamenskom sjedio je 
g. 1609. kaštelan biskupa Šime Bratulića Mihael Copnjak, 
valjda za stran Pavlina. 1 Ono malo koristi, što su mogle 
donositi zemlje na pol puste, crpao je remetski samostan 
do utemeljenja novoga manastira kod Svetice god. 1627. 
Mnogo zemalja, osobito što je bilo boljih, prisvojiše si 
vojnici, stražeći na postaji kamenskoj, navlastito vojvode 
kao zapovjednici. Vojvode kamenski počevši od g., 1600., 
poimence Manojlo Mandić. Kapile t, neki Tadija i Kos 
uživali su veći dio zemalja kamenskih, a i poslije pošto 
se Pavlini na novo nastaniše u Kamenskom a straža 
bila premještena u Strekovac, prisvajahu si ti vojvode 
(Bublić, Jakić, Lemić)* samostanske zemlje kod potoka 
Sajevca, pozivajući se na darovnicu namjestnika krajiškoga 
zapovjednika grofa Rudolfa Edlinga od god. 1693. 8 Zato 
je i mogao poručiti na 28. decembra g. 16 17. knez Nikola 
Frankopan generalu pavlinskom Ivanu Zecu, kad ga je 
ovaj opomenuo, da popravi samostan novljanski kod 
mora, da će to učiniti, ako mu Pavlini izruče ono nešto 
kmetova u Kamenskom, koje da je pusto i ništa ne 
koristi Pavlinima, a on, da će ga iz svojih prikupskih 
dobara braniti i barem ponešto se njim okoristiti. 4 

Težke li jade pretrpješe u obće samostanski kmetovi, 
imajući u svakom fratru posebnoga gospodara, a za ne- 
prijatelje svu svjetovnu vlastelu, zavidnu redovnicima 
sbog većega blagostanja i udobnosti Života. Fratarski 
kmetovi, obično najsiromašniji i oderani do zla boga, obi- 

1 U listini kapt. zagrebačkog u našoj sbirci. 

9 Plemići Lemići drže još i sada posjed na jednom hutnku uz cestu 
na Skakavac. 

8 Spomenica stališa hrvatskih n zapisniku komisije rad zaokruženja 
Krajine hrvatske od god. 1767. u zem. akivu. 

4 Acta monast. Noviensis. fasc. I. br. 24. 

Digitized by LjOOQ IC 



l 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Kamensko. 139 

tavajući u tako zvanom prnjavoru, gorko se tuže u isto- 
dobnim spisima na svoj jadni i težki stalež. Zloglasni Gašpar 
Barilović, upravitelj Ozlja, činio je bezbrojna bezzakonja 
kmetovima pavlinskim i prisili kmetove kamenske na 
godišnji podavak, akoprem Kamensko nije nikad stajalo 
u kotaru ozaljskom. Nakon smrti kneza i bana Petra 
Zrinjskoga potužiše se Pavlini carskim komisarima go- 
dine 1672., da je kneginja Katarina Zrinjska pod svu silu 
naumila bila podvrći pavlinske kmetove pod Svarču, 
gdje su tada novi grad zidali, pa da ih je na to laskavo 
nagovarala, a bogme poslije, kad na to pristati ne hjedoše, 
jedne nedjelje porobiti dala. 1 Koliko je u tom istine, nije 
nam znano po spisima, ali to stoji, da su se zbog nesreće 
urotnika upravo mnogi takovi na njih digli i nastojali ih 
sramotiti, kojim su najviše dobra učinili za života. 

Na molbu kamenskoga sudca Tomaša Pavlakovića 
i ostalih podložnika ustanoviše dužnosti kamenskih kme- 
tova po nalogu generala Martina Borkovića god. 1662. 
povjerenici članovi reda Karlo Petračić Istranin i Ivan 
Belostenec, starješina reda. Kmetovi kamenski morali 
su obradjivati zemlje fratarske samo u Kamenskom, drva 
sjeći i raznašati listove iz Kamenskoga do Rečice, Sve- 
tica i Karlovca. Nije postojalo nakon toga ni 12 godina, 
kadno se kmetovi gorko potužiše na priora svetičkoga 
Besedića, koji ih progonjaše i tjeraše na neobične radnje. 
Kmetovi zamoliše „staru pravicu", a rekoše „da velike 
zabune trpe, stojeći na krajini, i malo zimskih noći pod- 
spavaju, a prior ih tira u Svetice na tlaku; da ide njihov 
kloštar (Kamensko) opako; ako ne da general reda ziđe 
popraviti, nam je otići od ovuda (Kamenskoga), jer nas 
zid drži." 

God. 1668. brojilo je mjesto Kamensko, zvano Kloštar, 
petnaest kuća, utjelovljenih župi sv. Jakova na Gazi. 



1 Meraoriale demissum ad Dom. sac. regiae Majestatis Comissarios. 
Medju kamenskim spisima. 



Digitized by LjOOQ IC 



140 Gradovi oko Kupe i Korane. — Kamensko. 

Nešto prije god. 1684. popravljena je crkva, koja je postala, 
već ruševinom, i očišćena od smrada, pošto je bješe Turci 
oskvrnili. Nastojanjem priora svetičkoga Ivana Šeligovića 
služila se tada opet misa u Kamenskom, kamo bi do- 
lazili redovnici od Svetica, osobito svake mlade ne- 
djelje. Mnogo je tu crkvu pripomogao karlovački auditor 
baron Vergucz, davši podignuti jedan oltar u crkvi, te 
darovao i druge urese. Kapetan u Turnju grof Petar 
Drašković napravio je oltar sv. Križa, dok žrtvenik 
sv. Nikole darovaše članovi tada znamenita i bogata 
ceha ladjarskoga u Karlovcu. Daljnje popravke na crkvi 
izvede >prior svetički Ladislav Simandi godine 1692., 
podigavši novi kor, strop i krov nad crkvom. 

Kadno god. 1699. strašnim potresom postrada samo- 
stan svetički, i gotov bio porušiti se, pobjegoše redovnici 
svetički u Kamensko, gdje od to doba ostade takodjer 
jedan dio fratara. 1 Pošto se nakon poraza turskoga kod 
Beča umiriše i naše krajine, odciepljen je formalno 
kamenski samostan od svetičkoga. God. 1707. ustanov- 
ljena je stalna rezidencija kamenska, a prvim priorom 
nakon obnove izabraše Cipriana Vrbanića. 

Velikom zaštitnicom i pomoćnicom za sve samostane 
i crkve u Hrvatskoj a pače i u obližnjoj Kranjskoj bila 
je grofica Barbara Sidonija Delišimunovićka, rodjena Pe- 
ranska, kći pukovnika i zapovjednika hrvatske garde 
na saksonskom dvoru Ivana Šubića Peranskoga. Opo- 
rukom pisanom u Paradušu kod Pisarovine 6. kol. 17 12. 
naloži grofica, da se prodadu njezina imanja Paraduš, 
Đrežnik, Slapno, Brlog, Kostanjevac, pa da se nadare 
petdeset i četiri manastira i crkve, a medju ovima i 
Kamensko sa dva kmeta, dva slobodnjaka i 200 for. „naj 
se crikva popravlja, i koja su potribna, a koj goder bi 
hotel otujiti i najmanje, održi ga Bog od milošće svoje 



1 



1 Benger: Annales, pag. 281, 396., — Vizite kanoničke za arcidjakonat 
gorički u nadbiskupskom arkivu. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Kamensko. 141 

na vike." 1 Mnogo puta nadarivao bi samostan bivši 
kapetan turanjski grof Ernest Paradeizer, a oporukom 
ostavi nakon svoje smrti, koja ga je zadesila u Kranj- 
skoj godine 1760., kamenskim fratrima 1000 fl. 

Pavlini bijahu gospodari na dobru glasu, a trudovi 
njihova nastojanja za kulturu znadu se i danas u okolišu 
negdašnjih pavlinskih samostana; naročito ima svuda 
kod tih manastira izvrstna i plemenita voća. Smjestiv se 
Pavlini po drugi put u Kamensko nastojahu svojski 
urediti gospodarstvo, i naseliše što više kmetova. U tom 
pogledu mogoše se ozirati u primjer karlovačkih gene- 
rala, koji otrgnuv priedjele oko Vukmanića i obližnje 
Knez-Gorice grofici Mandaleni Nadaždi, vlastelinki u 
Steničnjaku i Rečici, naseliše (g. 1700. gjeneral grof Karlo 
Auersperg a g. 1705. princip Hanibal Porzia) na pusta 
zemljišta tako zvane Kranjce, u istinu pak Hrvate iz 
obsega današje riečke županije (imena Abramović, Colnar, 
Kvaternik). Takovi kmetovi dodjoše na kamenska zem- 
ljišta god. 1732. iz Bosiljeva imenom: Priselac, Đokman, 
Marković i drugi. Kmetovi ovi stanovahu u selima Ka- 
menskom, Slunju, Kobilićima i Orlići. 

Počevši od godine 1749. — 1767. obnovljena je sgrada 
samostanska , a crkva ukusno uredjena i ukrašena. 
Crkvu i samostan uresio je liepim slikama fratar Gabro 
Taller, koji je god. 1760. takodjer napravio oltarne 
likove za crkvu Trih Kralja na Baniji, sagradjenu tada 
trgovcem Mihaelom Tucibatom. , Kako su Pavlini bili 
vazda prijatelji knjige i duševnoga napredka, njegovali 
su oni i u Kamenskom znanost i književnost. Go- 
dine 1760. bila je u samostanu svečana disertacija o filo- 
zofiji pod pokroviteljstvom učenoga karlovačkoga auditora 
Matije Hangela, velikoga prijatelja kamenskih Pavlina. 
Predsjedao je disputi fratar Petar Martinović, bivši 



1 Po kaptolu zagrebačkom izdani priepis oporuke u našoj sbirci. 

Digitized by LjOOQ IC 



142 Gradovi oko Kupe i Korane. — Klokoč. 

profesor filozofije u Lepojglavi, a branitelji tesa bijahu 
mlađi filozofi fratri Martin Somtner i Bruno Bogdan. 1 

Prigodom arondiranja hrvatske Krajine god. 1778. 
i god. 1782. procienjen je samostan kamenski, i to 
sgrade na 1 1.272 for. 33 kr., a zemljišta na 31.608 for. 30 kr. 
Radilo se već tada o konačnom razpustu samostana, ali 
dvorska komora predloži ipak, da se ostavi samostan sa 
četiri redovnika, a ostalo osim vrta da se utjelovi Krajini, 
pa da se Pavlinima godimice plaća 1264 for. 20 kr. od- 
štete. 8 Napokon god. 1786. bi dokinut po naredbi cara 
Josipa II. i kamenski samostan, a tri godine kasnije 
premještena je u Kamensko župa od sv. Jakova, gdje 
je bio župni dvor upravo izgorio, a crkvu i groblje Kupa 
podrovala. Župnik dobi za stan jedan dio samostana, a 
ostalo služilo je za žitni magazin kompaniji švaračkoj, 
dok stan manastirskoga gospodarskoga upravitelja, stojeći 
na desno od crkve, opredieli vojna uprava za stan častniku. 

IX. 
Klokoč. 

Okolica i grad. — Crkvine. — Povlastice Klokočana od g. 1224., 

— Frankopani gospodu/u klokoČkim kotarom — Klokočka šupa. — 

Plemići klokocki. — Klokoč pod zaštitom 1 vlasti knezova Celjskih 

i Vitovca. — Nevolje Klokočana. — Klokoč krajiška straža. 

"odjemo li iz Karlovca kordunaškom cestom preko Mriež- 
nice i Korane, pokraj Turnja na sluiijsko brdo kroz 
sela Tušilović i Vojnić dolinom radonjskom na brdo Pre- 

1 Izvještaj priora Tucibata medju kamenskim spisima. 

2 Protocoll. commiss incorporatoriae de a 1768 i izvieštaj savjetnika 
Komaromija u mojoj zbirci. 

Digitized by LjOOQ IC 



J 



/ Gradovi oko Kupe i Korane. — Klokoč. 143 

sjeku, gdje se ceste križaju, to nas jedna cesta vodi na lievo 
11 bivše kompanijsko mjesto Krstinju, dok draga vodi u 
Klokoč. Svega skupa imade od Karlovca dobrih sedam 
sati vožnje do Klokoča. Oko Vojnića je zemlja liepa crnica i 
plodna, ali dalje prema Klokoću poćinje se vrlet i kamen, 
te zemljište dobiva sve dalje prema Slunju lik krasa, koji se 
opet gubi kod Cetina i na bosanskoj medji. Od Dunjaka, 
gdje je pravoslavna Župa sv. Ilije, vide se u gustoj šumi 
na onizkoj kosi podrtine nekoć ućvršćenog i dobro ob- 
šanćanoga grada Otmica. Podnožjem strme kose mlako- 
vačke i klokočke, te šume otmićke i glavice Crkvine 
žubori rieka Glina romantićnim ovim priedjelom. 

Grad Klokoč (si. 9.) osovio se na onizkom brdu, koje 
je ogranak mlakovačke kose. Upravo pod gradom utječe 
potok Rabnica, dolazeći od zapada, u Glinu. U jarku izpod 
grada nalazi se studenac bistre vode, te nosi ime grada, 
koji nosi svoj naziv od zdenca, iz kojega klokoće voda. 
Grad Klokoč sagradjen je na četverokut od sitnoga rek 
bi potočnoga kamena. Zidine su sada već okrhane, ma- 
hovinom obrasle i od starine tmaste, ali uza sve to veoma 
čvrste. Na sjevernoj strani podiže se okrugla kula, za hvat 
viša od gradskoga zida, a još stoji na njoj drveni čardak, 
u kojem bijaše prije straža sa dva topa glasnika, da gru- 
vaju, ako bi se Turčin približavao. 

Iz vana izgleda grad kao kakova stara crkva. God. 1865. 
bijaše grad još dobro uzčuvan, te je služio stanom kra- 
jiškoga Častnika krstinjske kompanije. U gradu bijahu 
tri prostrane sobe, a nad sobama virio je još zid s puš- 
karnicama na tavanu. Po cielom ostalom gradskom zidu 
nalaze se nebrojene puškarnice, a uz gradsko platno, u 
koliko ne bijaše pod krovom, namješten je bio triem. Još 
god. 18 1 6. i 18 18. stanovaše u prvom katu zapovjednik 
korduna, dok je u prizemlju bio stan mjestnoga Častnika, 
a u tornju (stublini) namještaj kordunskoga liečnika. 

Vanjština grada Klokoča pokazuje veliku starinu, ali 
bez ikakove gradjevne znamenitosti. Oblik mu je isto 



— 



144 Gradovi oko Kupe i Korane. — Klokpč. 

takav, kakav mu bijaše prije sto i više godina, kako nam to 
pokazuje sačuvana osnova od konca sedamnaestoga vieka. 1 
Zidovi gradski dugi su četrnaest a široki devet hvati. 
Što se sačuvalo od zida, sve to potječe iz doba prije pro- 
vale turske. U staro doba ulazilo se u grad kroz drveni 
čardak i most lančenik u visini prvoga kata, ali odkako 
je jedan častnik na tom triemu poginuo od turskoga zrna, 
spuštena su vrata niže k zemlji, gdje se i danas nalaze. 
Oko grada bijahu nekoč palisade i duboki obkop, koji 
je sada zasut. 

Izpod grada na obronku brda prostire se klokočko 
selo sa više od 550 žitelja pravoslavne vjere, koji imadu 
svoga paroka kod sv. Ilije u Đunjaku. Župa se ova služ- 
beno zove klokočkom. Jaki i zdravi ljudi nose crvenkape 
i crvene prsluke, a žene se odievaju poput ostalih pravo- 
slavnih bivše krajine. Odielo im je dosta skupocjeno i 
ukusno, jedino što im ne valja kroj. 

Izgled iz grada Klokoča veoma je liep. Vidi se čak 
do Kleka i Plješivice, a i daleko u Bosnu. Osobit je vidik 
u Bosnu sa crkvene kose, gdje je g. 1334. i još koncem 
XVI. vieka stajala katolička Župa klokočke sv. Marije 
u kotaru goričkom. Ovo mjesto nazivlju još danas „farom", 
a tu su koncem prošloga vieka podignuti šanci i obkopi. 

Izpod brda prama jugu i zapadu vidi se zelena klo- 
kočka dolina, i dalje do obronaka cetinskih, krstinjskih 
i kladuških glavica. Prema Klokoču na brdu Crkvini vide 
se razvaline stare crkve, možda sv. Vida (in metis), što 
se £• I 334- u zborniku arcidjakona Ivana goričkoga spo- 
minje. Medju ovim brdinama protječe Glina sa pritocima 
Rabnicom i Žronicom, a presieca ovu dolinu cesta, što do- 
lazi od Dalmatinskoga sela i Hruševice. Najdivniji izgled 
pruža nam se prema jugu sve do Cazina i Jajca, gdje se 
redaju brda i brdašca prerazna oblika. Vidi se siva gra- 



1 



1 U zem. arkivn u svezku II. Karlstadter Granitz betreff. 

Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Klokoč. 



'45 



dina Velika Kladuša, a oko nje romantičan priedjel, ali 
veoma siromašan i pust! 

Ne ima dvojbe, da je na prostoru današnjega klo- 
kočkoga kotara bilo za rimskoga gospodstva pojedinih 
odličnih sgrada ; zato bi imale svjedočiti amo tamo raza- 




o 

1 



si 



sute stare zidine i rimski novci, koje izkopaše po više 
puta u priedjelima Slunja i Cetina. Tko je bio osno- 
vačem grada Klokoča, ne može se znati, ali je sva pri- 
lika, da je postojao već onda, dok su hrvatski kraljevi 

Lopašić: Oko Kupe i Korane. 10 

Digitized by VjOOQ IC 



146 Gradovi oko Kupe i Korane. — Klokoč. 

kraljevali. Valjda ga je sagradilo starinsko i moćno 
pleme klokočko za sielo plemenskoga starješine i puč- 
koga sbora, utvrdivši ga poradi obrane od neprijatelja, 
navlastito feudalnih velmoža i silnika. Kasnije dospio je 
grad, kako se to dogodilo većini plemenskih, obćinskih 
i županskih utvrda, na krunu i državu, a upravljali bi 
ga kraljevski kaštelani. Po tomu, što se jur god. 1224. u 
Klokoću spominje u listini Crkvina, gdje je od zemana 
crkva stajala, može se suditi, da je u priedjele klokoćke 
za davnih vremena uvedena kultura i kršćansko bogoslužje. 
Jedva bi povjerovali danas naši Turopoljci, da je poput 
njihova plemenita kotara bilo u hrvatskoj državi i još mnogo 
slobodnih obćina i plemenitih bratstva (plemenskih ljudi), 
što su se razlikovali od kmetića. Stara županija gorićka 
brojila je puno slobodnih plemena, koja se spominju u li- 
stinama, a dapaće i u spisima saborskim još u drugoj po- 
lovici šestnaestoga vieka. Zapisnici saborski spominju, da 
su na utvrdi pograničnih gradova pomagali težaci i pod- 
vozi god. 1557., 1562., 1567. i 1573. osim drugih vlastela i 
plemena: Klokoćani, Ladihovići ili Vladihovići, Smrčko- 
vići, Vojnovići kod Vojnića, Gorički kod Velemerića i 
Tušilovića uz Koranu, Tvrdenići, Krekovići, Mikšići (oko 
grada Kremena), Huševčani (kod sela Huševica). 1 Naj- 
važnije i najsilnije bilo je pak pleme klokočko, raz- 
granjeno po prostranom zemljištu oko Krstinje i Klo- 
koča prama Kladuši i Cetinu. Klokočki plemići primiše 
svoje povlasti 9. siečnja 1224. od kralja Bele IV. poveljom 
jamačno najzanimivijom i najvažnijom od svih povelja toga 
darežljivog i velikodušnoga kralja, koji je tada za života otca 
kralja Andrije II. bio vojvodom slavonskim. Povelja pi- 
sana je po svoj prilici u Zagrebu rukom Matije prepošta 
zagreb. i kralj, kancelara, a u njoj posvjedočiše kraljevsku 
odluku velikaši, biskupi i župani, a medju ovima ban hr- 



1 Monumenta comitialia regni Hungariae od V. Fraknoia. Volumen 
IV. p. 623. — J Zapisnici saborski u zem. arkivu. 

Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Klokoč. 147 

vatski Martin, Baca župan zagrebački, Gunielin arcibiskup 
spljetski, Martin biskup krbavski, Mićo biskup kninski, 
Herbart opat topuski i Bonceslav župan gorički. Po- 
sljednju petoricu zove povelja urodjenicima zemlje klo- 
kočke, po svoj prilici zato, jer su oni zastupali užu ve- 
lebitsku kraljevinu Hrvatsku. 

Poveljom pođieli Bela stanovnicima klokočkim: Ra- 
došu i njegovoj braći, Zorjanu, Veztu i Đamjanu i nji- 
hovu bratstvu, zatim bratstvu Križana, Šimuna, Slaveča, 
Vranka, Vukca, Fridrika, Đobrogosta i Vukana f za koje 
kaže kralj, da su potomci slobodnjaka sv. kralja na Go- 
rici, za vjernu službu, izkazanu njemu i njegovu otcu kralju 
Andriji, na vieke viekom preimućtva i sloboštine kra- 
ljevskih dvoranika i družine. Zemljište klokočko, da bude 
za vazda njihovo, a da su riešeni svake odvisnosti od kra- 
ljevskoga grada Klokoča. Kralj omjeri kotar klokočki, 
koji je obsezao prostore oko rieke Gline i Krstinje prama 
Korani. Stanovnicima (hospites) unutar kotara valjalo je 
platiti godimice mjesto kunovine deset denara, od koje svote 
dopitao je kralj trećinu plemićima, a ostala dva diela, što 
su pripadala kralju, darova Bela Rađošu KlokoČkomu i 
njegovim nasljednicima za odličnu službu, izkazanu daro- 
vatelju i kralju Andriji. Nasuprot u priznanje ovoga kra- 
ljevskoga velikodušja, da budu dužni plemići klokočki, 
kad bi bila nužda i potreba, priskočiti kralju u pomoć 
petnaestoricom oklopnika i stotinom domaćih pješaka. Po 
običaju kraljevine uvedeni su zatim Klokočani na novo 
u posjed zemalja kraljevskim pristavom Petrom, sinom 
Jurče Zagrebčanina. 1 

Na ovoj listini osnivahu se svakolika prava Kloko- 
čana, koja potvrdiše kasnije i drugi vladari, naročito odo- 
brio je klokočke povlasti kralj Ludovik g. 1381. na molbu 
Kirina sina Pavlova, Nikole sina Vojavića, Andrije sina 
Đamjanova, Pavla sina Ivanova, Grdine sina Živojnova 



1 Kukuljević: Jura, Tomus I„ pag. 49. 

Digitized by LjOOQ IC 



148 Gradovi oko Kupe i Korane. — Klokoč. 

i Stjepana sina drugoga Grdine, svih od plemena klo- 
kočkoga. Plemići klokočki uživahu neoskvrnjeno stečene 
slobode do god. 1387., a te godine promieni se njihov 
odnošaj na toliko, što izpod neposredne zaštite kraljevske 
dospješe pod okrilje obitelji knezova Krčkih, nazvanih 
kasnije Frankopana, pošto kralj Sigismund posebnom po- 
veljom od 25. studenoga navedene godine pokloni uz malu 
odštetu kraljevski grad Cetin i kotar klokočki u župa- 
niji zagrebačkoj hrabromu i vitežkomu Ivanu knezu Krč- 
komu, s obzirom na sjajne zasluge kneževe kod izbave 
kraljice Marije iz ruku buntovničkih. Povelja naročito 
iztiče, da je knez Ivan prvi skočio na pomoć s vojskom, 
kadno ban Ivan Hrvat i predstavnik vranski Ivan od 
Paležnika razbojničkim načinom kod Gorjana uhitiše kra- 
ljice Elizabetu i Mariju, i na silu ih iz grada Gumneča 
(Bosiljevo kod Čazme) odvedoše u PoČitelj pod Velebit 
i poslije Mariju po silovitoj smrti stare kraljice Elizabete 
u Novigrad na morskom žalu, odkle knez Krčki izbavi 
kraljicu Mariju. 1 

U kotar klokočki uvedoše Ivana Krčkoga kralj, po- 
vjerenik Stjepan, sin Vuka od ObreŽi, i zagrebački ka- 
nonik Benedikt još iste godine na dan sv. Lucije. Pukovnik 
barun Gedeon Maretić, potekavši sam starinom od roda 
klokočkoga, tvrdi u svojoj rukopisnoj povjesti kotara klo- 
kočkoga, da je Sigismund predao Klokoč Frankopanima 
iz srdčbe na Klokočane, koji niesu marili pohititi na pomoć 
kraljicama, akoprem niesu bile daleko od mjesta, gdje ih 
zatočiše buntovnici. Medjutiem kralj Sigismund, koji bješe 
g. 1406. na molbu Nikole Frankopana sina Ivanova na 
novo potvrdio Frankopanima posjed Cetina i Klokoča, 
zajamči šest godina kasnije i klokočkim plemićima stare 
sloboštine i to na molbu plemića Franje sina Vladimi- 
rova, Stjepana sina Đražilova i Karina sina Nikolina, 



1 



rMgl 1 .Neo reg. acta fasc. 1646. broj 3. prije u zem. arkivu, sada u 

Dešti. 



Digitized by LjOOQ IC 



r 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Klokoč. 149 

koji đodjoše u ime čitavoga plemena pred lice kraljevo. 
Posljednja kraljevska podkrepa na pravice Klokočana 
sliedila je na 14. rujna g. 1550., kad dodjoše k Ferdinandu 
iz Klokoča Juraj Vojkfi (Vojković) i Krištof Otmić. 1 

Pod zaštitom kraljevskih povlastica napredovao je 
kotar klokočki, te opažamo kod Klokočana za čitava 
dva vieka u svakom pogledu povoljne obiteljske, družtvene 
i imovne odnošaje. Kotar obsezao je god. 1334. pa još i 
god. 1 50 1. Četiri župe: sv. Marije u KlokoČu, sv. Vida 
na Medji, i sv. Križa u Gaju i u Jablanovici. Potonja 
dva mjesta ne obstoje sada, ali se može opredieliti 
položaj Gaju na strani kladuškoj, a Jablanovici prama 
Cetinu. U župi klokočkoj bio je god. 1501. župnik Juraj, 
kapelan Ivan i gracijan (prebendar) Bernardin. 8 

Izmedju obćina, što uzkratiše kaptolu zagrebačkomu 
crkvenu desetinu dopitanu iz nova uredbom bana Mikca 
Prodanića za biskupa zagrebačkoga Ladislava god. 1320., 
bili su Klokočani najviše uporni, uzroci vši time prečeste 
pravde i ovrhe. Na cvjetnicu god. 1447. naloži gubernator 
ugarski Ivan Hunjadi Klokočanima, da podmire desetinu, 
budući da im je dužnost dokazana poveljama kraljevskim 
i odsudom banova Fridrika i Ulrika knezova Celjskih. 8 
Budući da se tomu oglušiše pa se i obližnji Vladihovići 
uzrujaše poradi desetine, ne davši je za tri godine, za- 
povjedi kralj Ladislav o Jako viju g. 1457. tadanjemu 
banu hrvatskomu Ivana Vitovcu Grebenskomu, da silom 
utjera desetinu. 4 Čini se, da su ove krepke kraljevske 
odluke djelovale, i da se Klokočani umiriše, izbavljajući 
u napredak desetinu, a kako se iz kasnijih zapisnika vidi, 
kaptol je desetinu klokočku u zakup davao; god. 1549. 
pobirao je desetinu za kaptol tadanji župnik Brnjevski 
kod Gline. 6 

1 Fejer: Croatia et Slavonia disquisita, pag. 1 3. 
* Popis župa zagr. bisk. Starine, knj. IV., str. 2 16. 

3 KrČelić: Hist. ecclesiae zagr. p. 175. 

4 Marcelović: Rukopisna regesta bijahu u biskupa Guglera u Zagrebu. 

5 Codex sa različitim bilješkama u kapt. arkivu. 

Digitized by LjOOQ IC 



[50 Gradovi oko Kupe i Korane. — Klokoč. 



1 



Plemići klokočki dielili su se na dvoje: na vlastelu 
(vlastelinčiće), držeći svaki po nekoliko kmetskih selišta, i 
na plemiće jednoselce (nobiles unius sessionis). Medju 
prve spadahu porodice: Otmici, Vojkovići, Maretići, Si- 
munčići, Vojnovići, PolaŽanići i Stepići. 1 

Uslied provale turske zadesiše neopisivi jadi narod 
oko Klokoča, koji bijaše prvi na udarcu. Neprestana 
bijaše borba za obstanak, a jamačno bila bi ova uspješnija, 
da nije bilo toliko domaćih nevolja i pokvarenosti. Slo- 
bodne hrvatske obćine niesu toliko nastradale zulumom 
turskim, koliko pretrpješe od domaćih feudalnih velmoža, 
koji upotrebivši obći metež i očajno stanje siromašnih 
plemića i slobodnjaka kadšto silom kadšto prevarom pod 
krinkom zaštite skučiše čitava plemena pod jaram 
kmetstva. Klokočki kotar dobio je iza Frankopana nove 
zaštitnike u knezovima Ulriku i Fridriku Celjskom, a iza 
ovih u banu Ivanu Vitovcu. God. 1530. bijaše Klokoč u 
vlasti bana Ivana Karlovića, te je ovaj u svom gradu 
Klokoću pisao nekoliko pisama, od kojih su nam dva 
poznata. 8 Premda je Ivan Karlović bio veliki tlačitelj u 
Lici i Krbavi, njegov je rodjak i baštinik slavni ban 
Nikola Zrinjski bio još grozniji tjerajući slobodne ljude 
u kmetstvo. Dali je i Klokočane tlačio, nije nam po- 
znato, ali znademo, da su i ovi mnogi trpjeli od su- 
sjednih vlastela, tužeći se g. 1556. na nasilje plemića Jurja 



x Bilo je i drugih manje važnih plemićkih porodica: Lomnički, Ger- 
dakovići, Galici - Horvati , Pavlakovići itd. , koji se svi jos god. 1567. 
i 1573. tamo nalaze, a nose pridjevak „de Klokoch". Mnogi od ovih rano se 
preseliše gore više, te oko Zagreba, u Zagorju i Turopolju stekoše si 
posjede. Najvažniji od svih bijahu Otmici, koji imadjahu blizu KlokoČa svoj 
utvrdjeni grad, te se već god. 1492. napominju kao vele ugledni muževi. 
Tako isto bijaše i porodica Vojkovića, imajući svoj dvor Vojković na Glini, 
veoma rano uvažavana. Ova porodica posjedovaše kasnije imanja u Zagorju. 
Postavši barunima a kasnije grofovima pomagjare si ime, te se počeše pisati 
Vojkfi, a živu još i dan danas. 

2 Zem. arkiv: Privilegia (litt. missiles). 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Klokoč. 151 

Farkašića, 1 god. 1563. zajedno s plemićima Smrčkovićima 
na kneza Franju Blagaja,* a napokon još god. 1573. poradi 
zapisa Klokoča na Franju Nadažda i Jakova Turocija. 8 
Sva daljnja povjest Klokoča nije drugo nego vječno 
rvanje s Turcima i strahovito krvopoliće. God. 1557. 
stavljena je u grad Klokoč krajiška straža. Tako nalazimo 
tamo god. 1563. četiri, a god. 1581. deset plaćenih stražara. 
Kao zapovjednik grada spominje se od god. 1561. — 1563. 
Ivan Maretić, član znamenite klokočke porodice. Go- 
dine 1566. posvoje Turci grad i poubijaše sve stražare 
u njem, ali su do skora iztjerani i pobijeni. Sve do pada 
Bišća god. 1592. branio se Klokoč proti turskoj sili, 
a tada ga naši bez okršaja napustiše, držeći, da je 
Klokoč malo važna uvtrda, tiem više, jer je trebalo 
sila na obranu inih krajiških gradova. 4 Grad zaokupe 
tada Turci, a jadno pučanstvo oko njega stranom se 
razbjeglo a stranom je izginulo pod mačem okrutnih ne- 
prijatelja. Nekoji se skloniše u obližnje krajiške tvrđje, 
dočim su se neki kukavniji valjda ovom zgodom po- 
turčili. Jedan se dio klokočkoga pučanstva naseli u selu 
Gradišću kod Lipe, gdje još i danas imade kojih desetak 
porodica klokočkih. 

Iza toga ne spominje se Klokoč mnogo godina. Dok 
je hrabri knez Petar Zrinjski sa svojim tastom Vukom 
Frankopanom Tržačkim zapoviedao krajiškoj vojsci, za- 
letio se jednom* god. 1649. pod Klokoč i ondje upravo 
$ivo izmlatio Turke. Vrela, koja nam za ovo doba na- 
pominju Klokoč, vele, da je bio pust zajedno sa gradom 
Vojkovićem na Glini i Otmićem. 6 Napokon dodje ipak 
Klokoč u ruke kršćanske vojske. General karlovački 

1 U arkivn kaptola zagreb. locus cred. Protocoll 2. str. 23. 
* Ibidem: Protocoll 3. str. 3T8. 
8 Ibidem: Protocoll 28. str. 547. 

4 Maretićev rukopis. 

5 Valvasor: Ehre d. Herz. Krain, XII. — Lopašić: Spomenici Kra- 
jine II. str. 188. 



Digitized by LjOOQ IC 



•152 Gradovi oko Kupe i Korane. — Klokoč. 

Josip Ivan Herberstein zauzme god. 1681. grad Klokoč, 
te ga dade na državni trošak popraviti, i u nj postavi 
posadu. Osamnaest godina iza toga popravi i uvtrdi že- 
nijski pukovnik Holstein gradinu klokočku, u kojoj za- 
poviedaše Ugrin Matijević. 1 U gradu bijaše stalno na- 
mještena posada, sastojeći od vojvode i nekoliko vojnika, 
te je sve do godine 1747. pripadao Klokoč zajedno sa 
Perjasicom, Budačkim i Skradom kapetaniji barilovićkoj.* 
God. 17 1 3. naseljeno je mnogo Vlaha u klokočkom okružju, 
nu jer zemlja nije mogla tolike hraniti, odbjegoše g. 17 15. 
svi do šest kuća, koji ostadoše ondje. God. 1717. naseli 
opet vojni erar u Klokoču i Krstinji mnogo pravoslavnih 
uskoka, ali i od ovih dobar broj umakne u Tursku. 8 

Nakon preustrojenja Krajine u pukovnije i kumpanije 
(god. 1749.) bude Klokoč postajom za častnika. Posljed- 
njega turskoga rata god 1784. navališe Turci iznenada 
pod Klokoč, posjekavši tu 40 Žumberčana pod poručnikom 
Gvozdano vičem, porobiše mnogo blaga i odvedoše više 
žena i djece u Tursku. Jamačno bilo bi i veće nesreće, 
da nije u pomoć došao kapetan Gola s jakom četom. Iza 
ukinuća Krajine ostade Klokoč prazan. 



1 Stari registar kod vojnog zapovjedništva u Zagrebu. 

2 Zem. arkiv : Karlstadter Granitz betreff sv. I. — Lopašić : Spomenici 
Krajine III. str. 311 

8 Registar kod vojnog zapovjedništva u Zagrebu. — Lopašić : Spome- 
nici III. str. 311. 



*** 



Digitized by VjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Kremen. 153 



X. 
Kremen i Ladihovići. 

Opis grada Kretnena i okolice. — Pleme Ladihovića i povjesi nje- 
gova. — Kremen u vlasti Stjepana Frankopana god. 1442. — 
Herendići drže Kremen. — Turci zaokupe Kremen god. 1582. 
— Doselenje Vlaha. 

|ok je na kordunu bivše slunjske pukovnije počev od 
Maljevca pa do Batnoge iza Cetina sve zeleno i pi- 
tomo, a zemlja plodna, sasviem je drugačije na strani prema 
Slunju, kad se Žalčeva kosa prodje. Priedjel je tu kamenit / 
i lišen šume i sve postaje pusto i neprijazno. Žalibože, 
da se u ovom kraju i u okolici Slunja opaža sve to veća 
oskudica šume, što će narod i najkasnije prisiliti, da se 
kamo drugamo seli. Golotinja i krš priedjela opaža se 
osobito, kad se cestom stigne na Kremensku glavicu, gdje 
se očima otvara vidik ća do Plešivice, na Lisac, na Cvi- 
tović sa katoličkom crkvom sv. Nikole i sa pravoslavnom 
istoga svetca, pa na Veljun i na Slunj. 

Ovi sada dosta pusti krajevi, koji broje riedko i si- 
romašno žiteljstvo, bili su nekoć postojbina snažnog i mno- 
gobrojnog plemena Ladihovića (Vladihovića), koje se po 
dosta puta spominje u sačuvanim povjestnim vrelima. Zub 
vremena uništio je mnoge tragove prošlosti, ali dva mjesta 
sjećaju i danas vanjskim svojim likom na stara vremena. 
Jedno je Gnojnica, gdje je već god. 1334. stajala crkva 
sv. Marije, od koje se vidi nad Koranom podor sa dosta 
tesana kamena, pa crkva sv. Nikole u Ladihoviću (Cvi- 
tović). Gnojnica bješe zavičaj hrvatske obitelji Prapruto- 
vića, iz koje je potekao glasoviti vitez Vuk Praprutović, 
poginuvši g. 1566. u Sigetu uz bana Nikolu Zrinjskoga. 
Obitelji Praprutovića darovaše Zrinjski kasnije, kad se 



Digitized by LjOOQ IC 



154 Gradovi oko Kupe i Korane. — Kremen. 

sbog turske nevolje na Korani održati ne mogoše, dvor 
Ostrnu kod Božjakovine, kamo se oni preseliše. 

Druga je starina Kremen (Kremek), nekoć glavna 
tvrdja plemena Ladihovića, a poslije vlastnost knezova 
Slunjskih Frankopana. Razvaline grada stoje i danas ne- 
daleko od ceste, što u Slunj vodi, polag sela Kremena. 
Grad je sazidan nad Koranom, preko koje stere se pla- 
nina kremenska , zaodjenuta donekle bukovom šumom. 
Sada je Kremen gotovo sasviem porušen; od njega ima 
samo jedna kula do 8 hvati visoka i komad zida. Polje 
pod Kremenom zove se logorište, a kažu, da je na njem 
njegda vojska bila. U jednoj narodnoj pjesmi spominje 
se, kako su Turci iz toga logorišta odveli „Mile" i „Janje" 
od sedam godina. Uz Kremen išla je stara cesta preko 
Korane u Dalmaciju, a tom cestom je još proputovao cesar 
Josip II. Od Kremena na sjevero-zapad prema Blagaju 
ima kod Velike Glave gromada kamenja od neke stare 
crkve, a mjesto zove se i danas Crkvina. Možda je tu bila 
crkva sv. Brnardina, koja se uz župnu crkvu sv. Nikole 
u Ladihovićima (već g. 1 334. župa) u današnjem Cvitoviću 
(Brkašici) spominje u plemenu ladihovićkom. 

O plemenu Ladihovića (Ladyhovich, Vladyhovych) 
nije se saćuvala nikakova uspomena u narodu, jedino o 
gradu Kremenu prića se, da su ga Turci razorili. Tu neka 
pomažu saćuvani pismeni spomenici. Pleme Ladihovića 
držalo je zemlje uz obje obale Korane prema Ladjevcu, 
Slunju, izvoru Gline i Klokoću, te je medjašilo sa pleme- 
nom klokoćkim, smrćkovićkim i stojmerićkim. Već od 
kralja Karla Roberta i nasljednika mu Ljudevita dobi 
pleme Ladihovića zajamćenu plemićku slobodu i posjed. 
Nu poćetkom petnaestog vieka, za turskih provala pro- 
padoše njihove kraljevske darovnice. S toga potvrdi g. 
1425. kralj Sigismund staro njihovo plemstvo i slobodu 
na molbu Domše, sina Jurja Ladihovića. U ovoj se izpravi 
Domša od Ladihovića nazivlje takodjer pridjevkom „aliter 

Digitized by LjOOQ IC 



r 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Kremen. 155 



Miksych ai Pleme lađihovačko sakupljalo se u klupe kod 
župne crkve sv. Nikole u Ladihoviću. Bez sumnje bio je u 
plemenu slobodan izbor župnika. Kao takov bio je god. 
*55 2 - — 55- plemenski brat pop Grgur Stoić, koji je imao 
imanja i kmetove, te se češće spominje u sačuvanim spisima. 
U plemenu bilo je vlastele, koja su držala kmetove, i 
plemića jednoselaca. Poglavica plemena zvao se kao i 
kod obližnjega plemena smrčkovićkoga hrvatski „kne- 
žinjak", a latinski sudac (judex nobilium generationis La- 
dihovich).* Poglavita vlastela bijahu: Fabianići, tJemanići^ 
Herendići, Sankovići, Nikšići ili Mikšići i Cvetovići. 3 Po 
posljednjim obiteljima prozvana su po svoj prilici današnja 
sela Nikšići i Cvitovići. God. 1464. imali su u Ladihovićima 
kmetove vlastela Šimun Vuk, Fabianić, Ne manić i p od 
Kremenom Herendić. Kremen bilo je poglavito imanje i 
ujedno grad za obmanu plemena. Kremen je^prodala bila 
lika, udova Đomše od Ladihovića a kći Blaža Kapitanića 
od Đešnika (Đesnicha), g. 1442. knezu Stjepanu Franko- 
panu za 1000 fl i uz odkup nekih zemalja u modruškoj 
županiji. Pridržala si je pak pravo, da može prodani grad 
opet odkupiti. 4 Kasnije je ili udova Uka ili pak Stjepan 
Frankopan ustupio Kremen plemiću Marku od Čave a koji 
bude u kaštel Kremen g. 1454. uveden. 6 Nekoliko kme- 
tova iz Ladihovića imao je g. 1461. knez Damjan Fran- 
kopan Slunjski, grad Kremen pako dodje u vlast plemića 



1 Stara dva prepisa u zbirci E. Laszowskoga. 

* U Ladihovića bili su knežinjaci : god. 1461. Tomaš KaČizić; g. 1464. 
Šimun; g. 1493 Broz Govorković; g. 1501. Ivan Lovorković ; g. 1 540. 
Ivan Nemanić, sudac plemića. 

* Osim toga spominju se u raznim spisima ovi ladihovićki plemići: 
Bežanići, Dućančići, Fabkovići, HrČići, Lackovići, Mihalovići, Pivičići, 
Stoići, Štefačići, Štefoići, Vitalići, Vukovići, Žibrinići, Žilkovići. (Biljefke 
ove učinismo najviše po registrima crkvene desetine za kotar gorički i po 
prot. 28. loc. credibilis kaptola zagrebačkoga). 

4 Neo reg. acta, fasc. 316. br. 9 prije u hrv. arkivu, sada u Budimpešti. 
A Arkiv kaptola zagreb. Izvorni spisi, fasc. 24, br. 2. 



Digitized by LjOOQ IC 



156 Gradovi oko Kupe i Korane. — Kremen. 

' Herendića , koji bijahu polovicom petnaestoga vieka 
od Bužana (Bužima) u dolnjoj Lici došli u pokupske 
strane, gdje su postali vlastela pod Lipom na Mriežnici 
i u Bubnjarcima kod Ribnika. Najkasnije držahu imanje 
kremensko knezovi Slunjski Frankopani, knez Juraj i po 
njegovoj smrti ban Franjo Slunjski. Njegova sestra Ana 
ustupi god. 1572. sa ostalim imanjima i Kremen, a za 
Kremenom posezali su sada plemići Herendići, tvrdeći, 
da njima pravno pripada. God. 1573. prijavio je kapetan 
Tomo Hojšić od Like u kaptolu zagrebačkomu, da je on 
rečene godine na Vrbanovo u družtvu Mihajla i Petra 
Herendića sa nekoliko vojske (cum certis militibus et 
satelitibus) pošao u susret Turcima, koji su tada često 
četovali, pa da je sa svojom četom legao na sjenokošu 
zvanu Radoplica, čekajući vas dan Turke. Tu čuje na 
jednom riku topova od Kremena, na što je pošao odmah 
s četom pod taj grad, tražeći Turke, kojih ipak nije našao, 
već mu kmetovi kremenski dojaviše, da su grad Kremen 
silom zauzeli sluge Mihajla i Petra Herendića. U taj 
posao nije se hotio pačati Hojšić, te ni malo ne pomažući 
kod zauzeća Kremena, vratio se natrag sa svojom četom. 1 
Herendići niesu mogli pridržati Kremena, koji po- 
sjedne krajiška straža. Knezovi Slunjski imali su mnogo 
brige i muke, da sačuvaju Kremen, koji je bio poradi 
prolaza Turaka kremenskim klancem vazda u velikoj 
opasnosti. Kremen zauzmu Turci mjeseca augusta go- 
dine 1582. Vojvode Mihalovića nije bilo tada u gradu, koji 
su čuvala samo dva stražara. Turci ob noć nahrupiše na 
grad, a vodje im bijahu četiri uskoka. Oni upališe 
Kremen, a 40 osoba odvedoše u sužanjstvo.* Posljednji 
župnik spominje se u Ladihovićima god. 1574. Valjda je 
on doživio propast Kremena i svoga plemena. 

Kremen ostao je pust mnogo godina, ali god. 1645. 



.1 



1 Ark. kapt. kapt zagreb. Loc. ćred. Prot. III. br. 122. 
8 Fugger Relationen. Rkps. car. knjižnjice u Beču. 



Digitized by LiOOQ IC 



r 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Križanić-Turani. 157 

utvrđiše ga iz nova Turci uzprkos uvjetima primirja od 
god. 1635. P a J e služio kao tuska tvrdja prama Slunju 
sve do god. 1699., kad ga naši opet posjedoše i oko 
njega nešto naroda nastaniše. Prvi doseljenici bili su 
većinom Vlasi, samo u priedjelu Brkašice i kod razorene 
crkve sv. Nikole nastanjeno je nekoliko katoličkih obitelji. 
Pošto su novi stanovnici neprestano bili napastovani 
i od Turaka, a katolici takodjer i od Vlaha, 1 a krajišnicima 
nametala se u obće velika robota, to se je dosta kuća 
odselilo iz Kremena i Cvitovića u Sriem. Na mjesto 
odseljenih dodjoše novi žitelji iz Modruša i iz Bosiljeva, 
koji i danas jošte stanuju oko Kremena. Oni sami pri- 
poviedaju, odkuda im djedovi dodjoše pod Kremen. 



<* 



XI. 
Križanić-Turanj. 

Opis okolice. — Osnutak grada Krišanić-Turnja. — Dogadjaji 
Križanic-Turnja. — Hrvatski Krizanići. 

A ko se Karlovčani i najvole šetati do Dubovca i rado 
^* se uzpinju na brdo k staromu gradu, da uživaju sladki 
pogled na milu domovinu, to je i šetnja prama Udbinj^ 
do vrela izvrstne vode, zvane sada obično po njemački 
„Brindl" vrlo ugodna, a to tiem više, što se diljem puta 
prolazi uz tihu Koranu mimo ogromnoga mlina Pon- 
gračeva kroz liepo i dobro uredjeno mjesto rakovačko, 



1 Službeno izviešće od god. 1 71 5. kaže, da CvitovČani izjaviše >dass 
anch die Wallachen ihre Kinder stehlen und in die Turkhev zu Verkauf 
fangen«. Vidi Lopašić: Spomenike hrvatske Krajine, knj. III. str. 310. 



Digitized by LjOOQ IC 



158 Gradovi oko Kupe i Korane. — Križanić-Turanj. 

gdje osobito imponuje veličinom i čistoćom gradnje sgrada 
realne gimnazije. 

Kod Udbinje uzpinje se cesta na brdo, a kad si na 
ovom, otvara ti se široka ravan uz rieke Mriežnicu i 
Koranu okružena dosta visokim i po obliku svom za- 
nimivim vrhovima: Martinšćakom, viničkim i belajskim 
vrhom pa slunjskim brdima. Ovdje upravo u pročelju 
slike medju jablanima povrh dva mosta na riekama 
Korani i Mriežnici, koje se tu slievaju, bjelasa se grad 
Turanjski nefcoč Križanić-Turanj zvan (si. 10.) sa selom 
i velikim mlinom karlovačkog trgovca g. Sliepčevića. 

Grad Turanj nije stariji od Karlovca, koji su počeli 
god. 1579. zidati kao glavnu utvrdu na hrvatskoj Krajini. 
Kraj oko sadašnjega Turnja pripadao je kroz sve doba, 
za koje imamo pismenih spomenika, starodavnomu gradu 
Steničnjaku, koji su već u trinaestom vieku držali knezovi 
Babonići (Blagaji), kasnije knezovi Celjski, Frankopani, 
a kasnije Nadaždi i Đrašković. Zametak Turnja, kao Što 
i dviju kula u Prozorcima na slunjskim brdima, više oko- 
lišnih čardaka, učinjen je prema cjelokupnoj obranbenoj 
osnovi glavne tvrdje, da se Karlovac opaše jakim branicima, 
i tako sigurnije opre turskim provalama. Za sve vrieme, 
dok su Turci na naše strane navaljivali, smatrali su Turanj uz 
Tovunjsku peć (sada Tovunj) i Kamenico, gdje je u ruše- 
vinama pavlinskoga manastira stajala straža , glavnim 
prednjim branikom Karlovca, a iz Turnja poglavito za- 
priečen je prelaz turskih četnika (martoloza) po obližnjim 
klancima i branama (slapovima) na Korani i Mriežnici u 
kršćanske zemlje. 

Za podizanje Turnja mnogo su zaslužna dva člana 
glasovite hrvatske porodice Križanića: kapetani Juraj i 
Gašpar. O toj obitelji spominjemo mimogred, da je iz- 
konom iz stare krbavske županije, i da joj je stari za- 
vičajni grad stajao u Nebluji više Zavalja i Bišća na 
kordunu bivše otočke pukovnije, pa da se odanle i5.~~vieka 
doselila u Hresno u današnjem bosanskom dielu Hrvatske 

Digitized by LjOOQ IC 



w % 


IJ-! 
Kl M j 


1 








3 



Digitized by VjOOQIC 



160 Gradovi oko Kupe i Korane. — Križanić-Turanj. 

izpođ Podzvizđa na rieci Glini i u Zamršje^ i Jelsu_kraj 
JDiibovca, gdje je Križanićima knez Juraj Zrinjski podielio 
bio nekoliko kmetskih selišta. 1 Osnovatelji nove tvrdje 
na Korani, Juraj i Gašpar Križanić, služili su od mlada 
kao vrlo odlični i mnogo cienjeni častnici u krajiškoj 
vojsci. Juraj Križanić bio je kapetanom u vojsci koruškoga 
zemaljskoga poglavara Khevenhullera, koja je god. 1578. 
išla otimati netom po Turcima osvojene gradove na Uni, 
te se je osobito odlikovao kod zauzeća grada Đrežnika. 
Kad se Karlovac gradio, zapoviedala su braća Juraj i 
Gašpar Križanići svaki nad jednom četom konjanika, 
kojima su štitili radnike na novoj tvrdji od turskih navala. 
Junačkoj braći povjerio je bio nadvojvoda Karlo čuvanje 
Frankopanskih nekoč gradova Cetina i Đrežnika i do- 
značio im god. 1 58 1. 400 for. za popravak istih. 

Gradnja Turnja odpočela je god. 1580. pod nadzorom 
Jurja Križanića. Sliedeće iza toga godine napraviše po- 
stojeće još i sada mostove na Korani i Mriežnici. Još 
se nekoliko godina kasnije nastavljao posao u Turnju i 
kod obližnjih čardaka. God. 1583. bilo je dozvoljeno Jurju 
Križaniću, da može 200 za Đrežnik odredjenih težaka 
upotrebiti kod kopanja graba pri Turnju, a hrvatski 
stališi, kako se spominje u saborskim zapisnicima, pomagali 
su radnje kod Turnja i u Prozorcima još i god. 1584.* 
Nova tvrdja prozvana je po junačkim Križanićima Turnjem 
Križanićevim, pod kojim imenom spominje se ona još i 
osamnaestoga vieka, i samo kadšto zovu je u službenim 
spisima „Na mostovima (in pontibus)".* 

1 Dubovački urbar od god. 1 579. u našoj zbirci. 

9 Croatica, regesta u registraturi ratnoga ministarstva n Beču. — 
Saborski zapisnici. 

8 Na koliko nadjosmo zabilježena imena tnranjskih zapovjednika, evo 
ih ovdje spominjemo. Nakon smrti Jurja Križanića, koji je oko god 15 85. 
umro, bio je oko god. 15 86. kapetanom turanjskim knez Juraj Frankopan 
, Tržački, god. i620^ndrija Gusić, od god. 1622. — 1640. Gašpar Janković, 
veliki junak, koji je zapoviedao hrvatskim četama u Furlanskoj za rata 
mletačkoga, a god. 1640. prilikom izvedenja Vlaha iz Turske u boju kod 

Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Križanić-Turanj. 161 

Turanj bio je prvobitno, kako se to još danas poznaje 
na zidovima, podpun četverokut na dva kata. Pred gradom 
stajao je u starije doba ovelik drveni čardak, iz kojega 
se ulazilo mostom sapetim na lance u gornji sprat. 
Grad je bio na okolo opasan palisadama ; medju ovima i 
gradom stajale su staje za konje vojničke. Za doba Val- 
vasorova nije se više ulazilo kroz čardak u grad, već 
izravno ljestvama do mosta lančenika. 1 

Prema važnosti nove tvrdje za obližnju glavnu tvrdju 
karlovačku gotovo na medji turskoj, koja je nakon Hasa- 
novih vojna (poginuo kod Siska 22. lipnja 1593.) išla tik 
kod Turnja izpod Slunjskih brda, dobio je Turanj odmah 
posadu. Ponajprije zapremi ga u listopadu 1582. straža od 
12 puškara, a domala ustrojena je III. krajiška kapetanija 
u Turnju sa kapetanom kao zapovjednikom, poručnikom, za- 
stavnicima, vojvodama, njemačkim vojnicima i haramijama. 
Posada Turanjska brojila je god. 1657. u svem 134 momka 
sa 7539 f° r - godišnje plaće, dočim je bilo još napose u 
Kamenskom 28 vojnika sa plaćom od 1398 for. Plaćala 
je tu vojsku kao i u obližnjem Karlovcu pokrajina Ko- 
ruška * 



G-vozdanskoga sjajno se odlikovao, god. 1654. grof Juraj Frankopan, sin 
generala Vuka, god. 1670. barun Krsto Delišimunović, poslije vicegeneral 
u Karlovcu, vrlo znamenit vojskovodja i stari častnik na Krajini, god. 1680. 
barun Franjo Oršić, god. 1685. barun Baltazar OrŠić, god. 1686. grof Rudolf 
Paradeiser, god. 1690. grof Petar Drašković, god. 1695. barun Ivan Fridrik 
Rambschu&sel, poslije zapovjednik u Lici, koji je zaglavio sa grofom Coro- 
ninom god. 1702. u Ribniku, god. 1702. Baltazar Budački, god. 171 2. barun 
Ferdinand Ernest Kulmer, god. 1 7 19. barun Hallerstein, god. 1724. grof Lovro 
Paradeiser, god. 1733- Nikola Sily, te napokon god. 1743. Karlo Benzoni, 
brat biskupa senjskoga Ivana Benzona, primljen god. 1743. medju indigene 
hrvatske. Kako se može suditi po ovim imenima, bilo je medju zapovjednicima 
turanjskim vrlo znamenitih muževa glasovitoga roda hrvatskoga i njemač- 
koga iz austrijskih pokrajina. 

1 Osnova Križa nić-Turn ja n sbirci carskog inžinira Martina Stiera 
od. 1659. u bečkoj carskoj biblioteci, rkps. pod br. 9225. — Valvasor 
inj. XII. str. 68. 

9 Croatica 1657. 
LopaSić: Oko Kupe i Korane. . \\ 

Digitized by VjOOQ IC 



1 62 Gradovi oko Kupe i Korane. — Križanić-Turanj. 

Vojska stajala je dielomice u Turaju i Kamenskom, 
a većim đielom bila je razmještena na stražama po zidanim 
i drvenim čardacima u Vražiću blizu Barilovića, u Pro- 
zorcima, u ruševinama grada Steničnjaka i nekadašnjega 
Pavlinskoga manastira Petrovca na Petrovoj gori, u Dvo- 
rišću pokraj Korane, na potoku Sajevcu i u Mekušju, a 
nakon razmaknuća Krajine poslije karlovačkoga mira 
(god. 1699.) takodjer u Vojniću i u gradu Krstinji. Iz 
prvine nije bilo medju ovim čardacima sela, već su se tuda 
prostirale guste šume i šikarja, po kojima su se sakrivali 
Turci i kršćeni Martolozi (Vlasi). 

Za navala turskih u Hrvatsku bio je Turanj mnogo 
puta na udaru, i zato su se često kod njega dogadjali 
krvavi sukobi. Spominje se, da je već stariji Juraj Fran- 
kopan jednom Turke pod Križanić-Turnjem razbio. Go- 
dine 1 61 5. popalili su Turci kuće pod Turnjem, a za ge- 
neralovanja Vuka Frankopana (od god. 1637 — l t>5 2 -) bilo 
je više puta čarkanja u tamošnjoj okolici. Na 6. rujna 
god. 1656. porazi odlučno Juraj Frankopan pod samim 
gradom više tisuća Turaka, koji se bijahu prikupili 
počevši od Požege, Dubice sve do Krbave pod zapo- 
vjednicima Ibrahim jDašom od Požege i Mustaj begom od 
Bišća. Frankopan uhvati živa Mustaj begaTPSahin bega 
Horošovića, koji nakon dva dana od težkih rana pogibe, 
zatiem dva Badnjevića, 21 agu i mnogo drugih odličnih 
Turaka, a i sam požežki paša jedva je živ iz boja utekao. 1 

Pošto je nakon karlovačkoga mira bojno oružje na 
Krajini počinulo, razširiše generali i kapetani svoju vlast 
po novo zadobivenim priedjelima, podvrgoše si starosjedi- 
oce i nove naseobine, i stvoriše na mnogim mjestima od 
vojnih zapovjedničtva čitava vlastelinstva sa svima feu- 
dalnim atributima onoga doba. Osobito je bio pohlepan na 
vlast i dohodke turanjski kapetan barun Rambschussel, 
podloživ si silom do 80 vlaških kuća u Steničnjaku, 60 



n 



1 Vitezovićeva: Kronika. 

Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Križanić-Turanj. 163 * 

kuća u Hutini i toliko u Vojniću, od kojih napravi ven- 
turine i mazole (kmetove, koji su bili dužni uz robotu ta- 
kodjer vojevati) na svojem dobru, premda je te uskoke 
bio naselio grof Ivan Drašković. Istom nakon petgo- 
dišnje pravde morao je Rambschussel po nalogu kralja 
Leopolda god. 1700. odstupiti posjednute priedjele u Ste- 
ničnjaku udovi Mariji Magdaleni Đraškovićki. Grofovi 
Draškovići tužili su se i sbog drugih okupacija kapetana 
turanjskih. Karlovački general grof Karlo Auersperg na- 
seli pismom od 29. srpnja god. 1700. tobože Kranjce, ali 
u istinu hrvatske podanike iz delničke okolice (Abramo- 
viće, Colnare, Kvaternike), koji pobjegoše od zuluma ta- 
danje komorske uprave na pusta tada još mjesta gospo- 
štine steničnjaćke u Knezgorici i oko Trebinje kod po- 
drtine stare župne crkve sv. Ivana. Osim ovih naseobina 
prisvojiše si kapetani turanjski i selo Vukmanić, kamo 
bješe god. 17 14. dopremila nove naseljenike već pomenuta 
grofica Đraškovićka, te počeše otimati Đraškovićeve zemlje 
i šume u Petrovoj i Babinoj gori, zatiem selo Vojnić i Bu- 
kovicu, kotar Zastenje, gdje je stajala drvena kurija Dra- 
škovića i t. d. 1 

Napokon naseli kapetan barun Kulmer god. 1718. 
Vlahe u Tušiloviću, na Mostanju i pod samim Turnjem, 
a ovi iztisnuše katoličke Hrvate, što ih je bio tuda na- 
mjestio god. 1689. general Herberstein. Mostanjski Vlasi 
kasnije su odstranjeni. 

Turanjska kapetanija dobila je tako sasviem značaj 
feudalnoga dobra, što je potaklo god. 171 2. ratno vieće 
u Gradcu na misao, da se premjesti kapetanija u Pe- 
trovac na Petrovoj gori, ali se to ipak tada nije izvelo, 
već je kapetanija turanjska dokinuta istom god. 1746. 
nakon preustrojstva Krajine za vojvode Hildburghau- 



1 Extractus gravaminum stat. provinc. a. 1749. propositorum, nunc 
vero exc. comissioni demisse expositorum. U spisima komisije od god. 1767. 
radi arondiranja Krajine. Rukopis u zem. arkivu, 



Digitized by LjOOQ IC 



164 Gradovi oko Kupe i Korane. — Križanić-Turanj. 

sena i osnutka slunjske pukovnije. U Turnju stanovao je 
u napredak zapovjednik husarske krajiške pukovnije, a 
pošto je ta god. 1786. dokinuta, smješten je u grad jedan 
štopski častnik. U ovo doba nastojalo se mnogo oko re- 
forma u Krajini i razvitka industrije. U Turnju osnovana 
je god. 1 79 1. pod upravom slunjskoga pukovnika Kazi- 
mira državna tvornica sukna, u kojoj su poslovale kod 
tkanja krajiške djevojke i mladići nesposobni za vojničku 
službu. Niže grada uz Koranu podignuta je god. 1793. i 
posebna tvornica koža, a sam grad povećan je u to doba, 
te je dobio svoj današnji lik. Sukno i koža tu proizve- 
dena upotrebljena je za krajišku vojsku. Obje tvornice 
obustavile su god. 1799. radnju s neukosti uprave i s toga, 
što nije bilo spretnih radnika, a grad bude u napredak 
upotrebljen za stan štopskoga liečnika, doljna pak sgrada 
za šumskoga krajiškoga direktora. Kasnije zavedena je u 
Turnju matematička škola za odgoj častnika slunjske i 
ogulinske pukovnije. Sada služi ta zgrada za vojničke svrhe. 
Jošte da spomenemo koju o obitelji Križanića, koja 
je Hrvatskoj radjala kroz viekove glasovitih junaka i 
umnih rodoljuba, a medju ostalima čuvenoga zagre- 
bačkoga kanonika Jurja Križanića, najvećega zatočnika 
slavjanske uzajamnosti, kojega je ljubav i čeznuće za 
srodnom braćom i ideja obće slavjanske države odniela 
u daleku Rusiju, gdje je i svoj život svršio (oko 
god. 1670.). U hrvatskim četama na krajini služilo je 
nekoliko Križanića na važnim i odličnim mjestima. 
Kako je osnovatelj Turnja Josip Križanić svršio, ne 
nadjosmo zabilježeno, ali o njegovu bratu Gašparu 
pripoviedaju povjestnici Istvanfi, Ratkaj i Valvasor, da 
je poginuo za vojevanja kod Kostajnice godine 1596. 
pod generalom Jurjem Lenkovićem doista nezasluženom 
smrću, jer ga već na povratku zatukoše vlaški martolozi 
iz zasjede, dok je bezbrižan na vrelu vode pio. 1 Njegovo 

1 Istvanfi Historia XXX.; Ratkaj, II. izdanje str. 1 5 5.; Valvasor 
knj. XII. str. 22. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Križanić-Turanj. 165 

tielo doneseno je u Karlovac, te je tamo pokopano. Tre- 
ćega brata Gabru uhvatiše Turci iste godine 1596. za 
nesretne vojne u Klisu u Dalmaciji, ali je kasnije stekao 
slobodu. Slavan je junak bio Vuk Križanić, vojujući uz 
bana Jurja Zrinjskoga na Turke. Rodoljubivi Ratkaj opi- 
suje uznositom rječitošću njegovo junaćtvo god. 1640. u 
bitci kod Kostajnice, gdje je srnuo poput lava na nepri- 
jatelja, izbavio od očite smrti svojega bojnoga druga 
Ivana Vojkovića i pomogao, da je tu malobrojna banska 
vojska u bieg natjerala sedam jakih turskih četa. 1 Ugledan 
častnik kod arkebusira karlovačkih bio je god. 1653. 
Petar Križanić. Da je taj Petar bio imućan častnik i 
svojim bojnim drugovima dobar pobornik, pokazao je go- 
dine 1653., pozajmiv „za odkupljenje iz Turske zastav- 
nika Vražićkoga Jurja Belavića gotovih pinez dvi sto i 
rešta rajnčkih 6oo a . 2 

Za doba generala Herbersteina u Karlovcu (od 
god. 1669. — 1689.) obnašala su tri Križanića časti u kra- 
jiškoj vojsci. Juraj, koji se u mnogim bitkama hrabro ponio, 
bio je zapovjednikom tjelesne straže generalove od 100 
arkibusira, samih odabranih plemića ; Matijaš i Vuk Kri- 
žanići pak služili su kao kapetani hrvatskih haramija. 
Posljednjega postavio je Herberstein god. 1684. koman- 
dantom u Plaškom. Bilo je jošte i drugih Križanića, koji 
se proslaviše patriotičnim i junačkim djelima, o kojima će 
bez dvojbe prije ili kasnije pripoviedati knjige o našim 
slavnim rodovima, kojih život i rad valjat će napisati na 
častnu uspomenu zaslužnih pokojnika a za utjehu i duševnu 
nasladu te rodoljubnu okrepu budućega naraštaja. 

Odkako Turanj ne služi prvobitnoj svojoj namjeni kao 
krajiška utvrda, zaboravilo se je i ime njegovih osnovaca, 
te se on ne zove više Križanić-Turnjem, premda još po- 
tomci starih Križanića žive pod samim gradom i u blizom 



* Ratkaj, str. 178. 

1 Ugovor pisan u Karlovcu u našoj sbirci. 



Digitized by LjOOQ IC 



1 66 Gradovi oko Kupe i Korane. — Krstinja. 

Mekušju, doista ne više kao vlastela već kao poljodjelci. 
Vriedan član ove obitelji bijaše prelat i kanonik čuvar 
u Zagrebu Juraj Križanić. 



XII. 
Krstinja. 

Opis. — Vlastela u Krstinji. — Ini dogadjaji Krstinje. 

j^esta, što vodi od Karlovca preko Vojnića na bivši 
^^ turski kordun, uzpinje se kod sela Prisjeke, a tu 
se dieli u dva traka, od kojih jedan ide mimo bivšeg 
kumpanijskoga mjesta Krstinje na prijašnji kaštel Ma- 
ljevac pod Veliku Kladušu. U Krstinji je sada u 
mjesto kumpanije sielo obćine, koja broji 5602 duše. Kr- 
stinja pružila se u draži i na obronku visoke glavice, 
na kojem se vide razvaline staroga grada Krstinje. Taj 
grad bio je još početkom osamnaestoga vieka cjelovit, a 
sagradjen je bio u osnovi na spodobu elipse s velikim 
četverouglastim tornjem po sriedi. Turanj stoji i danas i 
dosta je visok, dok je od gradskoga zida malo preostalo. 
U Krstinji pripoviedaju, da je grad sazidala neka 
kraljica Kristina i po sebi prozvala. Po svoj je to prilici 
mudra dosjetka kojekakvih nadri-knjiga i puko etimoložko 
naklapanje, koje ne vriedi ništa. Za katoličku župu Svih 
Svetih kaže se god. 1334., da je u „Crestini", a župnik 
Grgur bio je god. 1501. župnikom u „Kerzthyni a . To je 
ujedno najstarija pomena o Krstinji, gdje je bio koncem 
petnaestoga vieka grad i vlastelinstvo sa više plemića, 
varošana i kmetova. Najstariji poznati vlastelin u Krstinji 
bio je Juraj Sanković, član plemena ladihovićkog (kod 
Kremena), a taj je god. 1504. prodao ujedno sa sinom 

Digitized by LjOOQ IC 



r 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Krstinja. 167 

Nikolom i Ivanom svoje imanje u Krstinji u kotaru ce- 
tinskom knezovima Frankopanima Cetinskim Grguru, ka- 
ločkom i bačkomu nadbiskupu, njegovu sinovcu Ivanu, 
sinu brata mu Ivana, poginulom u boju kod Udbine go- 
dine 1493. i sestri mu Dori, udovi kneza Ivana Blagaja. 
Cetinska loza Frankopana izumre god. 1543. nadbiskupom 
kaločkim Franjom knezom Cetinskim, a imanja cetinska 
nasliedi slunjska grana Frankopana. Odslije spominje se 
u više izprava kao gospodar Krstinje knez Juraj, a po 
njegovoj smrti (f god. 1552.) sin mu Franjo, koji je kao 
ban hrvatski god. 1572. u Varaždinu preminuo. Jedan dio 
krstinjskoga imanja, dvor u Prekovrškom i devet selišta 
kmetova, darova knez Juraj Slunjski god. 1548, ujedno sa 
svojom djecom, sinom Franjom i kćerima Katom i Anom 
svojemu službeniku i kapetanu Nikoli Babonožiću od ple- 
mena (de genere et familia) Mogorovića, koji bješe ve- 
likih zasluga stekao kao upravitelj grada i gospoštine 
steničnjačke. 1 Ostatak imanja i kmetova u Krstinji uprav- 
ljali su za Slunjske knezove kaštelani. God. 1549. bio je 
takovim kaštelanom u Krstinji neki Andrija Rataić— -Sa- / 
vremeni spisi spominju sredinom šestnaestoga vieka više 
plemića, varošana i stanovnika krstinjskih, a najviše iz- 
riču (god. 1540.— 60.) župnika krstinjskog, popa Gašpara - x 
Matulića, koji je bio veoma ugledan svećenik. 2 Krstinja ' 



1 Arkiv kapt. zagr. Loc. cred. Prot. 28. str. 192. 

* God. 1549. navode se ovi Krsti njani : Budarin Juraj, Đaraić Petar, 
Dimitrović Mihalj, Draganić Paval, Filipović Nikola, Grdošić Blaž, Jurči£._ 
Mikula, Jemrihović Anton, Jurjaković Juraj, Jušić Martin, Kablarić Tomaš, 
Kaplić Šimon, KatuČić Grgur, Krajač Šimun, Krbavčić Tomaš, KripČi6 
juraj, Kalani ć Petar, Kuljanović Mihovil, Lisičić Barić, MaliČić Petar, 
Margetić Mihovil, Otrnjak Tomaš, Pavlaković Lukač, Pertić Paval, Piščalić, 
Plišić Anton, Radković Lovre, Rataić Jandrej, Sović Petar, Srečić Kirin, 
Srimčić Petar, Starišina Jantol, Stojčić Antol, Sudivan Šimun, Sudinić Ivan,. 
Šimković Vid, Štefanić Juraj, Trgovca Juraj, Utišenović Grgur, Vidašić 
Mikula, Vlišavić Mikula. — God. 1550. Bahorić Ivan, Briberčfč' Cirga, Gr« 
daŠić Šimon, JajaČić Šimon, KljuČarić Marko, Krojačić Šimon, Krofulić 
Martin, Maričić Lukša, Proganić Martin, Račić Andro, Sedinić Grga, Šimu- 



Digitized by LjOOQ IC 



" T 



1 68 Gradovi oko Kupe i Korane. — Krstinja. 

sačinjavala je posebnu obćinu sa sudcem i starešinama 
na čelu. Sa obližnjim plemenom klokočkim imali su 
Krstinjani god. 1549. pravdu radi medja. Krsto Otmić 
svečano je te godine prosvjedovao u kaptolu zagre- 
bačkom, da ne bi Ivan Babonožić, Petar Kuljanović, pop 
Gašpar Matulić i Blaž Čemerić kao zastupnici krstinjski 
posjeli zemalja na Glini u kotaru grada Otmica. 

Za turskih provala mnogo je Krstinja pretrpjela, a 
knezovi Slunjski imali su muke, da to svoje imanje obrane. 
Na Miholje god. 1558. prodro je bio Malkoč beg sa 
11.000 turske vojske i pod Krstinju, ali su upravo pod 
njom mnogi Turci izginuli.* 

Po smrti kneza i bana Franje Slunjskoga ustupi go- 
dine 1572. njegova sestra Ana udata Cz&szar sa ostalim 
imanjima i Krstinju kralju Maksimilijanu. Počev od te go- 
dine imala je Krstinja krajišku posadu od 10 momaka, 
koja je stajala mjesečno 31 for. Ali i pored straže navali 
god. 1575. mjeseca januara 200 turskih konjanika, koji 
iz predgradja odvedoše 60 ljudi u robiju. God. 1579. za- 
poviedao je straži krstinjskoj vojvoda Mamić, a taj javi 
god. 1585., da ne može više Krstinje čuvati) pa da ju valja 
razoriti. Za čudo, kako se je dugo katolička Župa održala 
u Krstinji; još god. 1573. bio je na zagrebačkoj sinodi 
pop Ivan, župnik krstinjski. 

Krstinja bude napuštena i ostala je turska sve do 
mira karlovačkoga, nakon svršenoga velikoga turskoga 
rata. Povjerenstvo, koje je išlo god. 1699. medje opredje- 
ljivati, našlo je Krstinju pustu, a grad je tada pridržan' 
za kršćansku Hrvatsku. Izaslano god. 17 12. krajiško po- 
vjerenstvo držalo je, da je suvišno opet Krstinju podig- 
nuti, pošto visoko leži u pustari, i da će biti koristnije 



nović Anton, Tublara Mikula, U tešemo" Petar, Turković Juraj. — Go- 
dine 1554. Ratarić Andrija, sudac od Krstinje. — God. 1558. Krajačić 
Stefan, sudac od Krstinje. 

1 Arkiv za jugo si. pov. knj. IX. p. 31. 



Digitized by LjOOQ IC 













IM 



aa-or •' k^ 



■li • /■^3S- : --'- - 3Ty>*~r^W 






W^A 



a 



bio 





















^ *■ . . : ... ^ 


















M 



-i 

00 



, * 



170 Gradovi oko Kupe i Korane. — Krstinja. 

straže dalje prema Turskoj pomaknuti. Sadašnji stanov- 
nici pravoslavne vjere nastanjeni su iz Bosne oko go- 
dine 1700., i bili su podčinjeni krajiškomu kapetanu u 
Križanić-Turnju. Na kapetana baruna Ernesta Kulmera 
bila je pala tužba, da nemilice postupa s novim doselje- 
nicima, i zato se je njih već do god. 17 15. bilo odselilo u 
Sriem i u strane pečuvske u Ugarskoj 19 kuća, koje su 
davale 36 vojnika. Povjerenstvu, što je bilo god. 17 15. 
poslano u Krajinu, da izvidi i sasluša tegobe i nevolje 
krajišnika, potuži se u ime Krstinjana knez Teodor Po- 
pović, da je kapetan* uzeo kod diobe za svako selište po 
jednog vola ili 6 for., a da se narod mora seliti sbog 
ogromnih tereta i glada. Prije dvie godine da su Krstinjci 
morali dati pod bagažu doktora Felbera do Ljubljane dva 
tovarna konja, koji su pocrkali, a krajišnici ne dobiše 
odštete, već ih pače knez zatvara, a poslije je i porkulab 
zatvoren, a ljudi morali su platiti globe 200 for. Velike 
globe da se u obće udaraju na narod, a kapetan ne će da 
prima za globu blago (marvu), već traži gotov novac, što 
je proti običaju Krajine. Krstinjci se ujedno potužiše, da 
ih sile na podavanje tovara za popove ča do Zagreba. 1 
Kad je god. 17 16. buknuo turski rat, Krstinjci bili su 
sbog blizine do turske medje u velikoj opasnosti. Kapetan 
Kulmer tražio je u ratnog vieća, da se Krstinja zaštiti, 
inače da će im propasti i žito, što bjehu posijali. Radilo 
se o tom, da se Krstinjci presele u Tušilović.* 

Za posljednjega turskoga rata od god. 1788. — 179°- 
bilo je kod Krstinje nekoliko puta čarkanja sa obližnjim 
krajiškim Turcima, osobito sa Kladušanima pod zapoviedi 
Ibrahim bega Beširevića. U Krstinji stajali su duže vre- 
mena Slunjani pod zapoviedi potpukovnika Bojalića, koji 
bude u tom ratu ranjen. 



1 



1 Lopašić: Spomenici hrvatske Krajine, knj. III., str. 274., 3 1 2. 

2 Ibidem, str. 314, 3 15. 



Digitized by LiOOQ LC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Lipa. 171 



XIII. 
Lipa. 

Opis okolice, — Župa tipska. — Knezovi Celjski najstariji gospo- 

dari Lipe. — Dora Blagajeva. — Martin Frankopan vlastnik trga 

Lipe. — Tepsići gospodari grada Lipe. — Herendidi Lipski. — 

Mihačevići od Vrhrike. 

£§&d davnih vremena štovali su Slaveni a napose Hrvati 
^^ lipu, držeći je svetim drvom. Pod njezinim hladom 
sakupljahu se k bogoslužju i na javne zborove, s toga 
bijaše po našoj domovini mnogo lipovih nasada, po kojima 
prozvana su mnogobrojna mjesta i priedjeli : Lipa, Lipovac, 
Lipik, Lipnik, Lipovljani i Lipošćani, i t. đ. 

Mjesto Lipa stoji pokraj rieke Dobre, i to s desne 
strane, uru daleko od staje ceste Karolinške, a isto toliko 
od Josipove (senjske) ceste. Od Karlovca imade do Lipe 
čitave tri ure vožnje, išao ti kojom mu drago od gore 
spomenutih cesta. Baš kod Lipe protječe Dobra prvi put 
prostraniju dolinu iza kako je prešla izmedju golih stiena 
i pećina. Gradu Lipi, koji stajaše na brežuljku nekoč 
obraslom lipama, nema gotovo ni traga, a samo neznatni 
ostanci toga grada razpoznaju se na strmoj pećini iznad 
rieke Dobre. Narod nazivlje ovo mjesto „pod Lipom". 
Lipa je danas selo, a broji kojih 20 kuća s katoličkom 
župom senjske biskupije i vlastelinskim dvorom porodice 
Lovinčića, sagradjenim prije kojih dvje sta godina. Seljačke 
su kuće malene i drvene a nadkrite slamom, dosta ku- 
kavne. Župnu crkvu sv. Nikole i dvor (župni) sagradila 
je od temelja god. 1861. vjerozakonska zaklada, koja je 
godine 1790. staru župu u Lipi na novo uzkrisila. 
Priedjel lipski spadao je u staro doba zagrebačkoj 
biskupiji, a župna crkva B. D. M. (na Gradcu) stajaše 
god. 1334. po svoj prilici na mjestu, koje se zove Gra- 



Digitized by LjOOQ IC 



172 Gradovi oko Kupe i Korane. — Lipa. 

dišće, pol sata daleko od Lipe, gdje se i sada vidi hrpa 
kamenja od crkve prenesene po narodnom pričanju na 
Gradišće kod Bosiljeva. 

Od kako nalazimo u pismenim spomenicima spomena 
o Lipi, spominje se posebice grad, a naposeb opet trgo- 
vište (oppidum) Lipa, koje bijaše u staro doba veoma 
važno za trgovinu prolazeću prema Kranjskoj. Dohodak 
od mitnice, koja bijaše ovdje namještena, bijaše prije 
provala turskih prilično unosan gospodarima Lipe. Oko 
god. 1450. držao je trg lipski ban hrvatski Ulrik Celjski, 
koji po nalogu kralja Ladislava predade Lipu i dohodak 
od mitnice zajedno sa gradom Bužimom u bihaćkoj krajini 
udovi Dori Blagajevoj, udatoj na novo za kneza Martina 
Frankopana, na mjesto gradova Gradca, Vrbasa i Kozarca, 
štono ih bijaše založio knezovima Blagajima kralj Sigis- 
mund za 12.000 for. Skoro na to god. 1459. 3. siečnja 
darova Dora Lipu i Bužim svomu mužu Martinu Franko- 
panu izpravom izdanom u gradu Steničnjaku u nazočnosti 
kaptolskih izaslanika kanonika Klimenta od Gore, Martina 
Martinovačkoga i Tomaša Tompe. 1 God. 1469. potvrdi 
kralj Matija Martinu Frankopanu posjed njegovih gradova: 
Skrada, Bužima, Kladuše, Steničnjaka, Ostrovice u Lici 
i trga Lipe, za koje veli, da ove gradove Frankopan od 
mnogo godina posjeduje, i da su mu doživotno podieljeni. 
U posjed rečenih gradova uveden je Frankopan . iste 
godine po kraljevskim povjerenicima Benku Jakmaniću, 
plemiću goričkom, i popu Jurju Vidovu od Krbave. Kod 
uvedenja u trg Lipu prisustvovahu plemići Stjepan od 
Bosiljeva, Ilija Fabijanić, Grga Zandalić od Bosiljeva, 
Vrban Prebanić od Tolića te Juraj i Petar od Babine 
gore.* 

Dok je Martin Frankopan držao trg, bijaše grad Lipa 



1 Marcelović: regesta str. 956. rukopis knjižnice nadbiskupske. 
* Uvodnica prije u zem: arktvu N. R. A. fasc. 1645. br. 13. sada 
u Budimpešti. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Lipa. 173 

i okolišni kotar za petnaestog vieka u vlasti obitelji 
Tepsića od Olnoda, koja se porodica ovamo doseli 
iz prekovelebitskih krajeva naše domovine. Možda su 
predji Tepsića bili dvorjanici hrvatskih kraljeva kao 
tepčije 1 (tepsi), jer takova služba obstajaše na dvoru 
hrvatskih kraljeva iz narodne dinastije. Oko god. 1450. 
založi Vlaho Tepsić imanje i grad Lipu Jurju Herendiću 
od Bužana za 200 for. čistoga zlata. Za neko vrieme 
htjede Tepsić Lipu izkupiti za sebe i sinove si Petra i 
Stjepana, položivši izkupninu kod kaptola zagrebačkoga. 
Nu Herendić ne htjede Lipu povratiti, te poradi toga na- 
stadoše velike pravde, a kralj Matija naloži kaptolu za- 
grebačkomu god. 1472., da Tepsića (Wlay de Lippa) 
uvede u posjed grada Lipe. To učini iste godine kaptol 
zagrebački u prisuću Franje Novakovića od Gorice. 2 Nu 
napokon se naravnaše posredovanjem pametnih i ple 
menitih ljudi. God. 1482. obveza se Herendić pred kap- 
tolom zagrebačkim za sebe i svoje sinove Petra i Ma- 
tiju, da će Vlaha Tepsića i sinove mu Petra i Stjepana 
namiriti za grad Lipu, spadajući gradu Lipi selišta u 
Goričici, Kuševcima, Zalavićima, Pojatišću, Gradišću, Lon- 
čarićima, Kapustićima i Protulipju sa imanjem Poljicama u 
zagrebačkoj županiji. Ovo potonje imanje dobiše nekoć 
Herendići kraljevskom darovnicom za vjernu službu i 
prolivenu krv na bojištu. Tako se Tepsići konačno od- 
rekoše dogovorom svih prava na Lipu, dokle god bude 
mužkoga potomstva u Herendića. 8 Od ovog vremena 
držali su Herendići Lipu gotovo dvje sta godina. Porodica 
Herendića potječe starinom iz stare hrvatske županije 
bužanske, te se s toga i pisahu Bužanskima (de Busan). 



1 Tako je i izumrla porodica Peharnika — Hotkovića za stalno držala, 
da nosi svoje ime od tuda, što je jedan predj bio peharnikom (magister 
pincernarum) na kraljevskom dvoru. 

• U arkivu jugosl. akademije. 

8 Izvorna izprava uz ovjer. priepis izdana po kaptolu zagreb. na dan 
Mihajla arkandjela god. 1482. nalazi se n arkivu jugosl. akademije. 



Digitized by LjOOQ IC 



174 Gradovi oko Kupe i Korane. — Lipa. 



Još god. 1508. spominje se u listini pisanoj u Šćitarima 
medju sudbenim porotnicima plemeniti Barić Herendić 
od Magulac. 1 Jur u petnaestom vieku razgraniše se 
Herendići oko Kupe i u Posavini stekavši si ondje rod- 
binskim svezama liepe posjede. Osim Lipe držali su 
Herendići u to doba dvorove Brdo, Otok, Đuguresu i 
Mrzlo polje uz rieku Mriežnicu i Koranu. Na ova imanja 
dobi Juraj Herendić darovnicu od kralja Matije za snahu 
si Katu Jankovićevu udatu za sina mu Petra Herendića.* 
Sinove Jurja Herendića spominje vlastelin moslavački 
Stjepan Čupor u oporuci god. 1492. uputivši ih ujedno 
sa knezom Bernardinom Frankopanom glede neke ne- 
poznate tražbine na svoje oporučne o vršitelje.* Go- 
dine 1550. — 1560. spominje se Ivan Herendić kao tako 
zvani četvrti sudac (prekokupski),koji je imao liepo imanje 
Mlaku na Mriežnici (sv. Petar). Sin ovoga po imenu 
Petar steče po ženi si Kati Imprićevoj dio imanja Jamnice 
i Gradca na Kupi. Pače i u zelinskom kotaru u obsegu 
negdašnje stare županije moravečke držahu Herendići isto- 
dobno imanje i kašteo Bukovac. 4 Imajući ove posjede 
počeše se Herendići pisati s pridjevkom Mlački (od Mlake) 
po imanju Mlaki, a Mihajlo (god. 1583.) i Franjo Herendić 
(god. 1590.) Lipskima (de Lippa) po gradu Lipi, izpustivši 
često svoje obiteljsko prezime. 

Akoprem su Herendići držali velike posjede i veoflia 
razgranjeni bili, to ipak niesu baš grad Lipu nekom ne- 
zgodom za sebe zadržati mogli. Polovicu Lipe i dohodka 
gradskoga zamieniše ugovorom sklopljenim pred kaptolom 
# zagrebačkim 6. veljače god. 1507. udova Magdalena Mi- 



1 Kukuljević: Acta croat. str. 191. 

2 Genealogija Herendića u našoj zbirci. 

8 Spisi samostana Garića fasc. 7. broj 44. Prije u zemalj. arkivu sada 
u Budimpešti. 

* Popis pokućtva kaštela Bukovca god. 1597. u našoj zbirci. Mihalj 
Herendić podpisivaše se veoma rade glagolicom na inače latinicom pisanim 
izpravama. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Lipa. 175 

lialja i Jelena Matka Herendića knezu Ber nar dinu Franko - 
panu za imanje Bubnjarce kod Ribnika, koje je Frankopan 
odkupio od Petra i Ivana Gregurevaćkih. Knez Bernardin 
očituje se u izpravi, da će godišnji dohodak od 80 ugar- 
skih for., što je dobivao pod Lipom, trebati u tadanje 
gladno vrieme za uzdržavanje vojske u svojim primorskim 
gradovima, te se zaklinje svojom kršćanskom vjerom, da 
će on i njegovi sinovi uvieke štititi udove u Bubnjarcima, 
a Lipu samo tako dugo pridržati, dok traju nevoljna 
vremena, te poslije grad vratiti pravim vlastnicima. 1 
Drugu polovicu Lipe založi pak sinovac rečenih udova 
Ivan Herendić nešto kasnije istomu knezu Bernardinu 
Frankopanu za jednoga konja na četrdeset godina, iza 
kojega vremena morat će Frankopan založeni dio grada 
bez odkupnine vratiti. Taj nam zalog osobito karakterizuje 
tadanje nesretno doba, gdje je konj za junaka vriedio 
više od tolikog imanja. 

Od ovog vremena spominje se u mnogobrojnim spisima 
Ozaljskih Frankopana i knezova Zrinjskih i grad Lipa 
kao vlastnost ovih porodica. God. 1573. pozajmi knez 
Gašpar Peranski knezovima Jurju i Krstu Zrinjskomu za 
podmirenje raznih tražbina, koje je njihov otac knez Ni- 
kola Zrinjski Sigetski dužan ostao, 400 zlatnih dukata, a 
knezovi Zrinjski založe za taj zajam Gašparu Peranskomu 
i njegovim sinovima Ivanu i Stjepanu grad Lipu i deset 
selišta u Dubravcima pod Novim gradom.* Kad pak 
ni knez Bernardin Frankopan ni njegov sin Ferdinand, 
a ni Stjepan Ozaljski i muž sestre posljednjega Katarine 
Nikola Zrinjski ne htjedoše s dobra vratiti Lipe zakonitim 
vlastnicima, potražiše je Herendići pravdom prisilivši 
Nikoline sinove Jurja i Nikolu god. 1577. na odstup. 
Herendići dobiše tako grad Lipu natrag izkupivši je 
takodjer, a Peranski se uslied toga ne mogoše održati u 



1 Ibidem: izvornik na pergameni. 

8 Izvorni koncept izprave u arkivu akademije. 



Digitized by LjOOQ IC 



176 Gradovi oko Kupe i Korane. — Lipa. 

posjedu ovoga grada. Slično se je dogodilo staromu 
Gašparu Peranskomu i njegovim sinovima glede grada 
Dubovca, koji bijahu god. 1577. od Zrinjskih dobili u zalog, 
ali ga odstupi še poslije dvie godine. Zrinjski predaše Lipu 
i Bubnjarce Margareti Otmićevoj, udovi Ivana Herendića, 
i njezinim sinovima Franji, Grguru, Petru i Mihajlu pod 
uvjetom, da će Lipu povratiti Zrinjskim, ako oni naknadno 
dokažu svoje jače pravo na to imanje. 1 

Dok su Frankopani i Zrinjski držali Lipu, stradahu 
ovi krajevi od Turaka, koji prolazeći kroz Bosiljevo i 
Lipu u Kranjsku, putem sve poharaše i pod mač okre- 
nuše. Po Valvasoru poraziše naši god. 1580. medju Ste- 
ničnjakom i Ostrožinom 300 Turaka, koji su upravo od 
Lipe i Rečice mnogobrojne kršćanske zarobljenike sobom 
vukli. U to vrieme zatora turskoga propade i župa sv. Ni- 
kole u Lipi, koja je postajala god. 1501. i još god. 1574. 
imala svoga župnika Jurja, a stajaše u kotaru podgorskom 
arcidjakonata goričkoga. 2 S toga je istoga razloga i grad 
i okolica lipska veoma opustila. Kako nam svjedoči pro- 
cjenbena izprava od god. 1558. prigodom sudbene ovrhe 
na imanjima Stjepana Ozaljskoga, imadjaše grad Lipa 
veliki toranj, ali taj nije bio gotov, niti je tko u njem 
stanovao. Mitnica, kako izprava veli, nekoč unosna, stajaše 
pusta od Turaka; crkva bijaše bez zvonika, a trg pod 
gradom uz crkvu Svih Svetih, sasviem opustio, 8 do je- 
dinih šest selišta. Od sela u okolici lipskoj bilo je tada 
napučeno samo Gradišće sa 4 selišta, ostalo bijaše pusto, 
a strah od Turaka tolik, da se cjenci niesu usudili poći 
dalje po vladanju lipskom. 4 Biedan narod tumaraše više 



1 Prije u zemalj. arkivu N. R. A. fasc. 314. broj 32. sada u Budimpešti 

* Krčelić: Hist. eccles. Zagrab. str. 25. i 30. 

8 Trg i crkva Svih Sveti stajaše nešto niže na Dobri izpod grada. Crkva 
stajaše još god. 1742. Narod tamošnji pripovieda, da su kod crkve Svih Svetih 
bili nekoč važni sajmovi, ali su kasnije preneseni u Sesvete kod Zagreba. 

4 N. R. A. fasc. 1646. br. 22. prije u zemalj. arkivu, sada u Bu- 
dimpešti. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Lipa. 177 

godina po okolišnim šumama, gudurama i podzemnim 
špiljama. 1 

Preuzevši Herendići Lipu moradoše se boriti ne samo 
proti Turcima, već i proti nasilnim njemačkim generalima 
iz Karlovca. Osobito su uskoci služeći generala Herbarta 
Auersperga plienili lipsko vlastelinstvo, radi česa se go- 
dine 1569. potužiše Mihajlo i Grgur Herendići saboru 
hrvatskomu.* Sve tužbe i prosvjedi Herendića podneseni 
i generalima karlovačkim i kralju, niesu ništa pomogli, 
jer skoro god. 161 5. otmu im karlovački ljudi imanje 
Mlaku na Mriežnici, koju pripoje Krajini. Udajom 
ženskih članova porodice Herendića dospiju d Jelovi 
Lipe i ostalih imanja na druge plemićke porodice. 
Već god. 1580. držao je plemić Tomo Mogorić dio Lipe 
sa dvorom u grotulipLjiočim je Franjo Herendić sljed- 
benik Luterove nauke oporukom god. 1597. izključio 
rodjenu si djecu, te svoje imanje u Lipi i Bubnjarcima 
ostavio ženi si Kati Vojkovićevoj. 8 

Dugo su vremena uživali Lipu i Bubnjarce zetovi 
Franje Herendića Vuk Komornik i Nikola Fliok te 
Andrija Rosauer zet Komornikov a upravitelj Zrinjskih 
imanja u Primorju. Napokon držao je ova imanja Ni- 
kola Spišić na temelju založnoga ugovora sa baštini- 
cima. Godine 1633. bijaše Baltazar Herendić vlastnikom 
samo polovice Lipe. Unuci ovoga a sinovi Vuka He- 
rendića Nikola i Baltazar te udova Ivana Suzana udata 
za Matiju Hrastovskoga podieliše s dozvolom bana Petra 
Zrinjskoga god. 1669. medjusobno imanja Lipu, Duguresu, 
Mrzlo polje, Petrakovo brdo, Vidanovo polje i Otok. 4 
Do skora dodje imanje i grad Lipa u tudje ruke. 



1 Ovakova jedna špilja pregledana je god. 1877., te u njoj nadjeno 
mnogo ljudskih kosti i posudja. Jamačno su ove jadnike Turci a špilji 
zagušili. 

9 Sabor, zapisnik u zem. arkivu. 

8 Kukuljević: Acta croat. str. 304. 

4 Diobni spis u našoj zbirci. 

LopaSid: Oko Kupe i Korane. 12 

Digitized by LiOOQ IC 



H 



178 Gradovi oko Kupe i Korane. — Lipa. 

Karlovački častnici i zapovjednici krajiški vrebahu rado 
na imanja u svojoj okolici. Jedni su takova imanja stekli 
i nasilnim sredstvima, drugi se opet lukavo i prievarom 
uvukoše u posjed imanja, iz kojih se ne dadoše više od- 
tjerati. Tako je i karlovački podgeneral grof Matija 
Strassoldo došao u posjed diela Lipe, hoteći god. 1685. l 
ostale dielove toga imanja prikupiti. Medju tiem je za- 
stavnik t. z. njemačke vojske u Karlovcu Vuk Mihačević- 
Čubretić od Vrhrike primio od Žuže Franculićeve dio 
Lipe, koji bijaše svojina njezinoga prvoga muža Ivana 
Herendića. Takodjer Ivan Franjo Herendić prodao je do 
skora svoj dio Lipe Mihačeviću, koji svojim poduzetnim 
duhom ovako steče cielo lipsko imanje, a osim toga 
držao je posjede na gornjoj Švarči i u Kranjskoj. Osim 
toga dobi od kralja Leopolda na dar imanje i dvorac 
Jarčepolje 1 pri Novom gradu, te tako postade Mihačević 
bogatim vlastelinom u ovom kraju Hrvatske. Time izgubi 
JI porodica Herendića. staru si postojbinu u Lipi, te osiro- 
maši sasviem, a danas su im potomci seljaci u Draganiću, 
čuvajući punu škrinju obiteljskih pisama kao uspomenu 
iz sretnih dana svoje prošlosti. 

Poslije smrti Vuka Mihačevića god. 1697. dodje Lipa 
u vlast sina mu Vuka Krsta. Ovomu odmetne se g. 171 1. 
selo Goričica kod Generalskog stola ne hoteći više biti 
kmetovima, te se podvrže karlovačkomu generalatu. Ovo 
si selo prisvoji mnoge zemlje i šume, radi kojih se Mi- 
hačević sve do godine 1748. bezuspješno pravdaše. Pre- 



1 Ovjerovljen priepis u £. Laszowskoga. Porodica Mihačevića potječe iz 
Vrhrike kod Knina, gdje je živjela pod imenom Čubretića. Već u Četrnaestom 
vieku spominje se Vuk Čubretić od Vrhrike, koji je u Vrhrici imao posjede 
darovane po kralju bosanskom Tvrdku i nasljedniku mu Stjepanu Dabiši. 
Ivan Čubretić dobio je od kralja Matije god. 1463. podvrženo cielo vlaško 
pleme Tulića (Wolachos de genere Thwlich), koje je ondje oko Vrhrike na- 
stanjeno bilo. Po Ivanu sinu Mihajla (Mihal) Čubretića nazvala se ova po- 
rodica Mihačevićima iza kako uhvatiše Turci Ivana te ga prozvaše po otcu 
Mihačevićem, koji pridjevak i na dalje ostade »ovoj porodici. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Lipa. 179 

uredjenjem Krajine god. 1746. izgubi sin Vukov Josip 
Mihačević opet Šumu Suhidol do 100 jutara veliku, koja 
je pripojena krajiškomu zemljištu. I za ovu uzalud se tužio 
i generalatu i kruni; jer mu nije nikada vraćena. 1 Slični 
nasilni postupak kod zaokruživanja Krajine osjetiše i 
mnogi ostali vlasteli, a po tom se može suditi neosnovana 
nauka onih pisaca i državnika počevši od Hietzingera, 
da je Krajina posebna pokrajinska cjelina i carsko leno. 
Ovaj veliki gubitak naknadi si Mihačević kupivši imanje 
PrgJniiplje, koje posjedovaše nakon Mogorića obitelj r 
Klasnića, a ova ga založi bosiljevačkomu vlastelinu grofu 
Karlu Auerspergu, od kojega ga Mihačević kupi g. 1743. 
za 2900 for. 

O ovom Vuku Mihačeviću pripovieda još i danas 
puk lipski svega i svačesa. Jamačno bijaše dobar Hrvat 
i junak od oka. Karakteristična je priča o Mihačeviću, 
da je jednom, kad ga je šurjak pismom uvriedio, odmah 
zajahao konja i poletio u Novo Mjesto u Kranjsku, tamo 
ćušnuo rodjaka, a zatiem se kući povratio. Kažu, da je 
kmetovima bio veoma dobar, ali zlo po onoga, koji bi ga 
uvriedio. Jednom je svoga podložnika Ivana Župana, koji 
se je s njim pravdao za neku zemlju, na licu one zemlje 
udario toliko jako buzdovanom po glavi, daje na mjestu 
mrtav ostao. Od tog doba zove se ono zemljište Župa- 
novim grobom. Taj isti buzdovan i njegova slika u 
hrvatskoj gospodskoj odori čuva se u dvoru lipskom 
još i danas. Vuk Mihačević imadjaše jedinicu kćer, koja se 
god. 1 74 1. udade za Stjepana Lovinčića 2 * vlastelina u Žu- 



1 Izvadak „gravaminum status regni Croatiae" od god. 1749., predloženih 
opet god. 1767. prigodom povjerenstva za arondiranje Krajine u zem. arkivu 

1 LovinČići potječu bez dvojbe iz Like (Lovinca), te dobiše god. 1 531. 
od Nikole Frankopana Tržačkoga imanje Radovec (danas Fratrovac na 
Kapi). God. 1550. držali su Lovinčići imanje Žažinu kod Siska, a god. 1604. 
kupiše od Vuka i Nikole Frankopana Tržačkih imanja Žubrince. Većina 
njih služila je na Krajini kao častnici, dočim neke nalazimo u Županijskim 
službama. 



Digitized by 



fcoogle 



H 



1 80 Gradovi oko Kupe i Korane. — Novigrad. 

brincima. Od kad je Vuk posljednji plemić Mihačević 
umro, drži porodica Lovinčića ovo imanje imajući još i 
danas svoj dvorac pod Lipom. 



<&* 



XIV. 
Novigrad na Dobri. 

Opts grada i okolice. — Najstarije viesti o Novomgradu. — Župa 
novogradska. — Frankopani vlastela u Novomgradu do g. 1671. 
— General Herberstein dobiva Novigrad g. 1676. — Red mal- 
teški baštini grad i drži ga do g. 174.6. — Patačići drže Novigrad 
do g. jSop. — Potonji gospodari grada do danas. 

lovih-gradova ima dosta po slavenskim zemljama, a ne- 
koji izmedj njih upravo su znameniti gradovi, a tako 
stari, da bi se mogli punim pravom zvati starim gradovima. 
Iztičemo ovdje samo starodavni ruski Veliki Novgorod, 
gdje je u srednjem vieku uz republikanski ustav evala 
sjajna trgovina, a još su danas tamošnji sajmovi na svjet- 
skom glasu. 

U Hrvatskoj s ove strane Velebita spominju se u 
listinama Novigrad sada Novska kod Jesenovca, nekoć u 
krize vaćkoj županiji, Keglevićev Novigrad kod Blinje 
i Erdodov Novigrad na Savi, a još obstoje mjesta Novi- 
grad u Podravini, Novi na Uni, u bosanskom dielu Hr- 
vatske, Novi nekoć glavno mjesto županije Ličke više 
Gospića i Novi kod mora, starinski držatak knezova Fran- 
kopana u županiji vinodolskoj, te napokon Novigrad 
na Dobri. 

Ovaj Novigrad nalazi se pol drugi sat hoda daleko 
od Karlovca pram zapadu, a osovljen je na malenom 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Novigrad. 181 

y|$ku na oplazu viših brda više uzke, ali bujnim livadama 
uz zelene lugove s obiju strana pokrite doline, kojom 
teče neka Dobra, a nasuprot malenomu mjestu zvanom 











1 




<t^H 




* 








i i 






• j: 




Inc ^^B 























•fi 

■8 
o 

3 
* 



£ 



„Crkveno selo", gdje stoji župna crkva prozvana sv. Ma- 
rija pod Novim-gradom na Dobri. Oba kraja rieke spo- 
jena su^tik pod građom ukusno i čvrsto gradjenim zi- 

Digitized by LjOOQ IC 



1 82 Gradovi oko Kupe i Korane. — Novigrad. 



danim mostom na staroj Karolinškoj cesti, koja je dielom 
sasviem zapuštena, ili se pak samo za nevolju njom pro- 
laziti može prama Karlovcu i moru. 

Osnovan je grad na trokut, koji je prema sjeveru pro- 
duljen. Na svakom kutu ima okrugla kula, dok se če- 
tvrta nešto manja kula podiže uz zid medju oba tornja 
na istočnoj strani. Iz gradskih kula, osobito s one na 
sjeveru i jugoiztoku prekrasan je pogled na župnu crkvu 
i most na Dobri, dolinu dobransku i okolišno gorje ća do 
starca Kleka. Još nedavna je bila u gradu i kapelica, ali 
je prije više godina pogorjela, i sada se u njoj ne misi. 

Ulazi se u grad na jedina vrata na južnoj strani 
preko mosta, koji se diže. Nad tim vratima ima na ka- 
menoj ploči, urešenoj vojničkim znakovima, njemački napis, 
postavljen nakon puta cesara Josipa II., koji je 4. svibnja 
god. 1783. mimo Novog-grada u Primorje prošao, stavljen 
po grofinji Patačićki na uspomenu boravka careva u gradu. 

Novigrad stoji osamljen, niti ima kakova sela, koje 
bi se po njem zvalo, ali je zato po njem prozvana čitava 
okolica, naročito obseg župe novogradske i donekle župe 
završke Novogradčinom, a tamošnji seljaci kažu, da su 
Novogradci. Novogradci poznati su u obližnjem Karlovcu 
kao valjani i marljivi seljaci, koji obradjuju veći dio kar- 
lovačkoga polja. Po govoru, nošnji i glede običaja ne 
razlikuju se mnogo od obližnjih Švarčana, Mriežničana 
i Zvečajaca, ali nešto više od svojih susjeda u lipskoj 
župi senjske biskupije, gdje se dielom i crne halje nose, 
i od tako zvanih Brajaca u župi lipničkoj i sv. križkoj 
prama Ribniku i Ozlju. Novogradci su danas kajkavci i 
donekle ikavci sa obilježjima čakavštine u govoru i na- 
glasku, dok su prije tri sta godina čisti čakavci bili. 

Priedjeli Novoga grada spominju se u starije doba 
pod imenom Dobre, a možebit da je upravo u toj Dobri 
izdao god. 1260. kralj Bela IV. svoju potvrdu knezovima 
Krčkim na županije modrušku i vinodolsku, ako se nije 
to dogodilo u zagorskoj Dobri na medji Štajerske, koja 

Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Novigrad. 183 

se spominje u ugovoru od god. 1271. izmedju češkoga 
kralja Otokara i Ladislava ugarsko-hrvatskoga radi izrav- 
nanja granica. 1 Izrično se pak spominje ova naša Dobra 
god, 1297. u prodajnom ugovoru, stoga sklopiše plemići 
županije goričke Vučko, Martin, Poznan i Andrija za 
Mrzlo-polje, o kojem izprava kaže, da leži uz cestu, što 
vodi do mjesta Dobre (Dobrenin) u grad Steničnjak. Župu 
pak sv. Marije na Dobri u kotaru goričkom zabilježio je 
Ivan arcidjakon već godine 1334. u, svojem sborniku.* 



1 Fejer: Codex dipl. Tom. VI. br. 13. 

8 Spomenut je vriedno još nešto o starinskoj kat. župi zvanoj na Dobri, 
koju je već god. 1 334. popisao Ivan arcidjakon u poznatom svom sborniku* 
docim je njegov vicearcidjakon god. 1350. pop Andrija bio ujedno žup- 
nikom na istoj Dobri, Zanimljivo je, da su nekoč pod Novim-gradom obsto- 
jale dvie crkve, župna sv. Marije, a druga tik do nje na groblju sv. Tro- 
jice, pa zato se i pisahu stariji župnici, da su „plebanuši kod dviju crkava 
(plebani duarum ecclesiarum)". Procjenba Novog-grada od god. Ijj8. .kaže, 
da su obje crkve zidane, da crkva sv. Marije ne ima zvonika,' i da je bila 
uviek kršćanska (christianorum), dok crkva sv. Trojice ima veliki zvonik, 
ali da je zapuštena, a nekoč da je služila Grcima (dicitur fuisse prius gre- 
corum) , t. j , da je nekoč možebiti bila rimska i predkršćanska, jer sljed- 
benika grČko-iztočne vjere nije bilo nikad pod Novim-gradom, a još danas 
kaže narod u prekokupskim priedjelima za sve rimske starine x _da_§u_grčl^e. 
Stari taj zvonik porušen je prije kakovih petnaest godina. Bilo je, što se i 
mi spominjemo, pred župnim dvorom ogromnih kamena sa rezbarijama valjda 
od starinske crkve. Osim župne crkve postojale su već god. 1 558. još dvie 
zidane crkve sv. Marka u plemićkim Stativama i sv. Kralja u Dubravcima, 
koja posljednja bila je od godine 15 18. valjda uslied turskoga četovanja 
opustjela. 

Župnici pod Novim-gradom bili su osim jur spomenutog Andrije 
god. 1501. pop Grgur, god. 1561. glagolaš pop Mate Pridojević, plemić go- 
rički, držeći kmetove svoje porodice pri Bariloviću i u SredDJem vrhu i mlin 
na Korani, od god. 1572.— 1596. glagolaš pop Lukša Fabić, kojega go- 
dine 1572. oporukom preporuči knez Stjepan Frankopan svojim nećacima 
knezovima Zrinjskim, god. 1646. Petar Nagy, god. 1 649. Ivan Perko, go- 
dine 1668. Ambroz Kozjak, god. 1670. Mihalj Tuščić, pitomac bečkoga hr- 
vatskoga kolegija, god. 1692- Ivan Mužanić, poslije kanonik zagrebački, 
god. 1728. Ivan Pećak, god. 1764. Martin Brezak, god. 1824. Ign. Minković, 
god. 1844. Franjo Lovinčić, god. 1852. Ign jat Neralić, koji je otišao go- 
dine 1876. na novo ustrojenu župu u PriliŠće, izlučenu iz Župe novogradske 



Digitized by LjOOQ IC 



184 Gradovi oko Kupe i Korane. — Novigrad. 

Kasnije spominju se u različitim listinama plemići dobranski, 
što služi dokazom, da je tada živjelo i na Dobri slobodno 
pleme neodvisno od grada, i da se i tu istom poslije 
razvio feudalizam u kasnijem obliku. Tako se spominju 
u uvodnici kaptola zagrebačkoga od god. 1441. za Fabi- 
jana Šafara od Doljana u Gackoj, kaštelana grada Ozlja, 
I tA vu dvor Tomašnicu na Dobri plemići Ivan Grdunski (de 
(\x ' Gardo), Franjo Dobranski (de Dobrijan), Luka Ivanković 

/ Stativski (Ztathauich) , Matija Fabijanov od Zadoborja 

(Zadobran) i Juraj Miklić, župan u Zadoborju, 1 a god. 1454. 
bili su svjedoci kod uvedenja sinova Fabijanovih Jurja, Ivana, 
Bartola i Šimuna u istu Tomašnicu plemići Ivan Grdanec 
od Tomašnice, Martin Pertatić od Stativa, pa Martin Dio- 
nižev i Urban sin Blagoje od Stativa, Grdoc od Zavrha 
(Sv. Križa) i napokon Martin od Pišćetaka. 2 Po svjedo- 
čanstvu listine od god. 1 44 1. imalo je tada pleme do- 
bransko poput drugih plemena u okolici karlovačkoj 
svoga župana, pa premda ima tako i pod Novim-gradom 
trag staroj župi hrvatskoj, to ipak ne bismo mogli pri- 
stati uz mnienje dr. Crnčića, 8 da je stara župa (parochia) 
novogradska u obsegu biskupije krbavske, popisana za 
splitskoga sabora god. 1185., bila kod Novog grada na 
Dobri, već bi joj prije mjesto iskali u Gradcu (sada Gra- 
dišću) kod Lipe, gdje je god. 1334. stajala župa i crkva 
sv. Marije (S. Maria de Gradec ultra fluvium Dobra), koju 
je god. 1339. otimao arcidjakonu Ivanu biskup krbavski 
Franjo, ili joj je mjesto bilo u Novom-gradu kasnije pro- 



i bosiljevaČke. Proti župnika Pecka azbanili su se bili Novogradci go- 
dine 1740. ponajviše huškanjem gradskih službenika, te je ban grof Ester- 
hazy odredio bio zemaljski brakij, da red povrati. PataČići smjerali su župu 
novogradsku podignuti na opatiju, kojoj namieniše dohodak crkve sv. Josipa 
ali niesu u tom uspjeli kod kralja. 

1 Neo reg. acta prije u zem. arkivu f. 134, br. 8 sada u Budimpešti. 

8 Ibidem f. 134, br. 13. 

8 Crnčić: Najstarija povjest Krčkoj, Osorskoj, Rabskoj, Senjskoj i 
Krbavskoj biskupiji, str. 39. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Novigrad. 185 

zvanom Novom Todorovu iza Kladuše, u kojem je prie- 
djelu pobirao god. 1348. desetine krbavski biskup Ra* 
došla v. 1 Bilo medjutiem kako mu drago, do malo iza toga 
župi dobranskoj zatro se svaki trag, a u napredak bilo 
je sve do XVI. vieka slobodnih ljudi (plemića) samo u Ple- 
menitim (gornjim) Stativama oko crkvice sv. Marka, dok 
su se tada dolnje Stative zvale za razliku „tlačnej!.*^ — 

Nije izvjestno po spisima Frankopanske obitelji, kad 
je dospio Novigrad u njihovu vlast, da li možebiti već 
god. 1 1 93. sa županijom modruškom ili istom kasnije go- 
dine 1398. kupom Ozlja. U diobnoj izpravi od god. 1449., 
kojom sinovi bana Nikole i brata mu Ivana podieliše 
obiteljska imanja, ne spominje se Novigrad na Dobri, a 
najstarija nam poznata listina, koja govori o Novom-gradu 
kao vlastničtvu Frankopana, jest god. 1495. pisani ugovor, 
kojim knez Bernardin Frankopan zamieni svoj posjed 
Stative tlačne na Dobri sa Jurjem Fabijančićem za grad 
Ključ u modruškoj županiji. 2 Sačuvane listine, pisane u 
Novom-gradu, potječu najviše iz doba posljednjega po- 
tomka ozaljske grane Frankopanske Stjepana, unuka Ber- 
nardinova, a sina Ferdinandova, te šurjaka sigetskoga vi- 
teza bana Nikole Zrinjskoga. Sa svojim šurjakom Zrinjskimi 
sestrom svojom Katarinom živio je čas u miru i ljubavi, čas 
pak u svadji i omrazi, te se je mnogo pogadjao i pravdao, 
zadavajući dosta posla zemaljskim sudcima. Nasliedjena 
imanja podielio je sa sestrom i svakom god. 1550. i 1561., 
ali oba puta pridržao si je uz gradove Ribnik, Skrad ta- 
kodjer i Novi-grad, 8 gdje je mnogo boravio i god. 1572. 
na sam veliki Četvrtak pisao oporuku, kojom ostavi sva svoja 
imanja svojim nećacima Jurju, Krištofu i Nikoli Zrinjskom 
„u pravu didinu i baštinu". 4 



1 Istodobni rukopis pravde nalazi se n arkivu kapt. zagr. 

* Neo reg. acta f. 137. br. 8. prije n zem. arkivu, sada u Budimpešti. 

9 Neo reg. acta f. 1615, br. 22, 25. 

4 Kukuljević: Acta croatica, str. 266. 



Digitized by LjOOQ IC 



1 86 Gradovi oko Kupe i Korane. — Novigrad. 



Sbog počinjena zločina i nasilja plemiću Ladislavu 
Kerečenu i sinu mu Krstu, Stjepan Frankopan bi od- 
suđjen na gubitak glave i imetka, te su po povjerenicima 
Stjepanu Šćitarevačkom i prebendaru Stjepanu od Du- 
brave god. 1558. zaplienjena njegova imanja: Ribnik, 
Novigrad, Lipa, Zvečaj, Skrad, Modruše, Plaški, Ogulin 
i Lukovdol, sada zvan Severin. 

Procjenbena i pljenitbena izprava vrlo je zanimljiv i 
znamenit pismeni spomenik, koji nas poučava o tadanjem 
feudalnom stanju u Hrvatskoj, a napose o veličini imanja 
Frankopanskih i o njihovim odnošajima gospodarstvenim. 
Za Novigrad kaže izprava, da .je zidan, a da ima znatan 
dohodak osobito od mitnice u Javorovcu na mostu preko 
Dobre pod gradom, kuda je tada prolazila glavna cesta 
od Metlike u Kranjskoj prama Mriežnici i dalje na Bu- 
dački, Klokoč i Kladušu. Vlastelinstvo imalo je mnogo 
alodijalnih zemalja, oranica, voćara i vinograda u Straž- 
niku, u Kostanjevcu ili Stativskom vrhu, u Vinskom 
vrhu, Repnjaku, Babinoj gori, Brezovcu i Stupici, a pod- 
ložnike u trgu pod gradom, zatim u kuškoj (danas Ku- 
čevice), stativskoj i dubrovačkoj sudčiji. Svi ti podanici 
bili su već tada dužni gradu služiti „tlakom ili gospoš- 
činom" po dva put kroz tjedan, plaćati o Miholju nešto 
činža u novcu, a kaptolu zagrebačkomu podavati dese- 
tinu, osim 1 5 selišta u plemenitim (gornjim) Stativama, koja 
su podavala u grad godimice svako samo dvie libre u novcu. 
Kmetovi uživali su osim zemalja, što su pripadale po- 
jedinim selištima, silne obćinske šume i pašnjake, koji su 
medjašili sa zemljama grada Ribnika u Modrušpotoku, a 
sa gradom Ozljem u Dugoj Dragi i na potoku Blagosovu. 1 

Nu Frankopanu niesu ovom sgodom oduzeta imanja, 
već se on nagodi s Kerečenom i plati mu 2000 for., koje 
bješe pozajmio od svoga tasta barona Egcka u Kranjskoj. 
— Uza sve mane i ljudske slaboće činio je ipak Stjepan 



1 Neo reg. acta, fasc. 1646. br. 22. sada u Budimpešti. 

Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Novigrad. 187 

Frankopan dobra time, što je držao mnogo hrvatskih ple- 
mić§ i vitezova, izagnanih turskom silom iz otčinskih V / 
ognjišta, na dvorskim službama, i podielio mnogima iz- ' - 
medju tih porodica zemlje i kmetove na svojim dobrima. 
Tako se je i broj vazala u to doba jako pomnožio u 
priedjelima medju Kupom i Koranom. U obsegu gospo- 
štine novogradske podieli Stjepan Frankopan g. 1566. sta- 
rinskomu plemiću Ivanu Mogoriću iz Like imanje i sela 
u Zadoborju, 1 a iste godine darova on plemiću Fabijanu 
sela u Hrtinićima (?) i Ladišiću (sada Ladišić- draga), 
i jedno imanje u Stativama Ivanu Karinčiću od Gacke, ta- 
danjemu porkulabu u Novom-gradu. Drugo imanje sta- 
tivsko prikaza god. 1567. Pavlu Trkćiću,* a sliedeće 
godine zapisa pred kanonicima zagrebačkim, Gašparom 
Zemčejom i Mihajlom od B rubna (Brumanus), koji bijahu 
došli u Novigrad k bolestnomu Stjepanu, svojemu služ- 
beniku Ivanu Beloševiću od Novog-brda pustoselinu Jak- 
šićevo selo i 10 kmetskih selišta „u pristojalištu No- 
voga grada na Dobri a . s U ovo doba nastanjeni su u Za- 
doborju i rodjaci glasovitoga u Klisu poginuloga vojvode 
Petra Kružića, koji se bijahu još god. 1533. uklonili pod 
tada Frankopanski grad Kladušu. Potomci ove obitelji, 
od koje poteče Ivan Kružić god. 1650. sudac zagrebačke 
županije, živu još i danas u Zadoborju kao seljaci, čuva- 
jući svoja starinska porodična pisma.* Napokon založi 
Stjepan još god. 1573. „za vjernost i službu plemenitoga 
i vitežkoga Krištofa Izačića, porkulaba grada Ribnika" ' 
porieklom iz grada Izačića na Uni „Jakšetićevo selo pri 
gradu, pet selišta u Jarčevom polju i malinišće na Dobri". 6 
Kad su knezovi Juraj i Nikola Zrinjski nakon smrti 
otca svoga Nikole na temelju novoga ugovora, skloplje- 



1 Ibidem. Neo reg. acta, f. 1649. br. 3 

9 Knkuljević: Acta croat. str. 312. 

8 Neo reg. acta, f. 1646, br. 15 sada u Budimpešti. 

4 Iz spisa obitelji - Kružića. 

5 Kukuljević: Acta croat. str. 272. 



Digitized by LjOOQ IC 



1 88 Gradovi oko Kupe i Korane. — Novigrad. 

noga god. 1569. sa Stjepanom Ozaljskim, primili upravu 
Novoga-građa, nastavili su oni zalaganje pojedinih česti 
nasliedjenih dobara pojedinim zaslužnim plemićima. 

Nakon smrti Stjepana Frankopana (god. 1577.) P°" 
rodi se sbog nasljedstva Novoga-grada i ostalih imanja 
medju Zrinjskima i . Gašparom Frankopanom Tržačkitn 
pravda, a ta bi dovršena god. 1580. nagodom, kojom 
Zrinjski izručiše Frankopanima uz uvjet, da se Tržački 
odreknu prava na ostala imanja Stjepanova, Novigrad 
pri moru, Severin, Zvečaj, te Novigrad na Dobri, izuzevši 
selišta i imanja založena Tomi Mogoriću, Krištofu Izačiću, 
Ivanu Karinčiću, Petru Muratoviću, Stjepanu Crncu, 
Gašparu Kružiću, Petru Gojšiću, Ivanu Peranskomu i 
Ivanu Karinčiću starijemu, koja da mogu samo Zrinjski 
knezovi odkupiti. Pozivno na ovaj ugovor pozajmi još 
god. 1 610. knez Nikola Zrinjski, kako sam kaže, „u ve- 
likoj svojoj potreboći za put, kojega smo imali vršiti, 
greduć u zemlju ugarsku u Erdelj s gospodinom pala- 
tinom Jurjem Turzom nimajući zadovoljna stroška od vitež- 
koga Ivana Peranskoga sluge našega, a sina pokojnoga 
Štipana Peranskoga 1000 for." i dade mu „u zaklad 
imanje, koje je pokojni Mihalj Mihaljević držao u sudčiji 
dubravskoj u kotaru grada Novoga na Dobri". 1 

Osnivanje manjih dobara (predija) tiem je bilo lakše, 
što je bila i okolica Novoga-grada turskim napadajima jako 
opustila i mnoga zemljišta nitko nije držao. Prigodom 
procjenbe god. 1558. spominju se mnoga pusta sela pod 
Novim- gradom i to valjda uslied turske provale go- 
dine 1543., kadno Turci porobiše i popališe Novigrad, 
Ribnik i Metliku. 2 Takodjer god. 1578. četovali su Turci 
po novogradskom priedjelu i oko drvenoga kaštela na 
Mriežnici, te odveli izpod Novog-grada 126 duša. 1 Od 



1 Izvornik u našoj sbirci. 

* Tumašićeva kronika. Arkiv za povjest jugosl. knj. IX. str. 30. 

8 Valvasor, knj. XII. 



Digitized by VjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Novigrad. 189 

ovoga turskoga zuluma oporavi se istom Novigrad, kad 
je štab njim upravljati nakon smrti najstarijega brata 
Jurja g. 16 10. umjereni, skrbni i mudri Vuk Krsto Fran- s 
kopan, kasnije veliki general hrvatske krajine, koji je bio 
pri diobi sa starijim bratom Nikolom, banom hrvatskim, 
dobio Novigrad i Severin, dok je Nikola za sebe pri- [ 
držao primorski Novi, Bosiljevo, Zvečaj i Černomalj. Služ- 
bujući Vuk više godina kao kapetan u Ogulinu, a kasnije 
kao vicegeneral i napokon vrhovni zapovjednik Krajine 
u Karlovcu, bio mu je Novigrad veoma sgodan za sta- 
novanje, a da je tu ponajviše boravio, dokazom su mnoga 
njegova pisma u Novom-gradu pisana. Uz drugu Vu- 
kovu ženu, grofinju Ursulu Inkoferovu, živjela je god. 1622. 
u Novom-gradu i punica mu Ana Inkofer, rodjena Sibrik, 
te su ove dvie u Novom-gradu prodale svoje imanje 
Kutnjak u križevačkoj županiji. 1 

Vuk namre Novigrad i ostala imanja, što mu je bio 
dielom god. 1647. ostavio brat Nikola, svojim sinovima 
Jurju i Krsti. Kad se spremala poznata urota Zrinjsko- 
Frankopanska, bio je Novigrad sgodno mjesto, odkuda 
je mogao odvažni i vatreni markez Krsto pripaziti na 
karlovačku tvrdju te osnove i naručbe „glavarove" (Zrinj- 
skove) izvadjati. Tu je on prikupljao junake za naum- 
ljenu vojnu na Niemce i tudjince, čemu je dokaz i po- 
velja, izdana 13. veljače 1670., kojom bivše kmetove Gr- 
gura Pavišića i Petra Petrunića proglasi „slobodnjaki na 
vike vikoma, da nam ostanu verni i pošteni spravnim oružjem, 
kamo se zapovi služiti". * Iz Novoga grada poslao je Krsto 
Erankopan na 8. ožujka 1670. znamenito pismo kape- 
tanu Ćolniću, kojim mu poručuje „da je za vsima spraven, 
a tako mi boga, da krilaki (nimški) budu frkati po zraku", 
da ide u Karlovac „samo deset za hrptom, a imam 300 
dobro oružanih, z kojimi se ne bojim karlovačkih žabarov". 8 

1 Naše bilješke. 

* Stariji priepis u našoj zbirci. 

* Rački; Izprave o uroti bana P. Zrinjskoga i Franje Krsta Fran- 
kopana, str. 68. 

Digitized by LjOOQ IC 



190 Gradovi oko Kupe i Korane. — Novigrad. 



Kad je buknula buna Zrinjsko-Frankopanska, nava- 
lili su pođzapovjednici generala Herbersteina, grof Ernest 
Paradeiser i baron Sauer, na Zrinjsko-Frankopanska imanja 
od Karlovca do mora, te su ih nemilice i groznim načinom po- 
robili. Na Novigrad navalio je pukovnik Sauer, te ga sasviem 
opljačkao. U gradu ugrabio je veliku množinu živeža, 
prekrasno pokućtvo, bogato urešene postelje, mnogo platna, 
srebrnine , silu marve i živadi. Medju otetim stvarima 
bio je od velike vriednosti naročito lanac sa numizmatima, 
Što ga je bio neki njemački cesar darovao nekomu Fran- 
kopanu, pa dragocjeni zlatni ključi. Videći ovo pljačkanje 
nameči se na Frankopansko blago i upravitelj Novog- 
grada Tomšić, ali je morao pokradene stvari, ponajviše 
srebro, vratiti, te se dočepa tamnice karlovačke. 1 

Herberstein proglasi kmetove Zrinjsko-Frankopanske 
slobodnima i htjede ih pripojiti ka Krajini, te je već bio 
samo u obsegu novogradske gospoštine popisao u kra- 
jišku vojsku 329 momaka. 2 Poslije izhodio je bio Herber- 
stein, da je Zrinjskova Švarča i Frankopanov Zvečaj 
predan na uživanje generalima karlovačkim, dok je 
god. 1676. dobio Novigrad kao pravo svoje dobro. Oslo« 
bodjeni novogradski seljaci budu opet skučeni u kmetstvo. 

Oporukom ostavi Herberstein nakon smrti, što gaje 
zadesila u Gradcu pod konac god. 1689. Novigrad mal- 
tezkomu redu, kojega je i sam članom bio, pod uvjetom, da 
obskrbljuje crkvu sv. Josipa u Karlovcu, nu Maltezi niesu 
po ?elji zakladnika nikad uredili komture u Novom-gradu, a 
skrb za crkvu sv. Josipa povjeriše godine 1692. po svojemu 
zastupniku sinovcu zakladateljevu, generalu grofu Ferdi- 
nandu Herbersteinu, Franciškanima karlovačkim, uz plaću 
godišnje zadušbine od 550 for. iz dohodaka Novoga-grada. 



1 BiljeŽke iz različitih ne tiskanih spisa stranom n vlastitoj zbirci, 
stranom pak po bilješkama g. bibliotekara KostrenČića iz komorskoga arkiva 
u Beču. 

2 Croatica u registraturi ratn. minist. 1671. Januar. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Novigrad. 191 

Maltezi doduše povećaše imanje god. 1699. odkupom 
dobra Dubranci od Sidonije Peranske udate grofinje De- 
lišimunovićke i kupom vinograda Fratrščice, pa mnogih 
zemalja od Pavlina kamenskih, ali gospoštine niesu oni 
većim dielom sami upravljali, već su je u zakup davali 
različitim Niemcima. Napokon prodaše Maltezi Novigrad 
god. 1746. pukovniku barunu Stjepanu Patačiću, o kojem 
propovieda hrvatski povjestnik Adam Krčelić u svojem 
rukopisnom ljetopisu, 1 da je bio sprvine siromašan, a 
da se je istom kasnije obogatio dobivši zapisom grofinje 
Lambergove dobra Glogovec i Bežanec, i zapovjediričtvo 
kao podkapetan kraljevine u Kostajnici. Novigrad preu- 
zeo je za Stjepana njegov stric Adam Patačić tada prepošt 
zagrebački, kasniji biskup veliko- varadinski, dok je bio 
kupovno-prodajni ugovor sklopio u Beču sa komenda 
torom maltezkog reda, i tajnim javnikom grofom Mih. Alt- 
hanom drugi njegov rodjak Aleksandar Patačić, vlastnik 
Vrbovca i Rakovca. Sabor hrvatski podieli Stjepanu Pa- 
tačiću za Novigrad pravo mača (jus gladii) i pobiranje 
mahovine na mostu Dobranskom, koji bješe pomoću 
hrvatskih stališa veoma čvrsto sagradio. 

Patačići niesu ipak uživali tolike zaštite od vojnih za- 
povjednika karlovačkih , koliko prijašnja vlastela nje- 
mački Maltezi. Već god. 1747. oteše karlovački generali 
vinograd Fratrščicu, pak i mlinove na Mriežnici, koji su 
pripadali zakladi crkve sv. Josipa, a svekolike tužbe na po- 
vratak bile su u zalud. Kad se je god. 1768. u Karlovcu 
po posebnom povjerenstvu pod predsjedničtvom baruna 
Kollera razpravljalo o arondaciji Krajine , valjalo je 
vlastelu Novosadskomu grofu Franji Patačiću odstupiti 
na Krajinu 17 kuća dielom u Karlovcu, dielom u ži- 
dovskom varošu, mlin na Mriežnici, te kmetove u Ga- 
lović-selu, u Gršćakih, Belavić-selu i u Vencu, te Fra- 
trščicu, zašto dobi on odštete sliedeće godine 123.892 for. 



1 Autograf u knjižnici hrv. sveučilišta. 

Digitized by LjOOQ IC 



192 Gradovi oko Kupe i Korane. — Novigrad. 

93 novč., te bude riešen svake obveze prema crkvi sv. 
Josipa. 1 

Grofovi Patačići držali su Novi-grad do doba pro- 
vale Francuza u Hrvatsku (god. 1809.), a tada ga odstupi 
uz posve laku cienu grof Bartol Patačić svojemu pri- 
jašnjemu odvjetniku, a kasnijemu francuzkomu mairu Mirku 
Haraminčiću. Čudnom kobi domre ta vrlo znamenita i 
vele bogata obitelj Patačića, koja je još na saboru hr- 
vatskom godine 1809. zastupana bila po devetorici članova, 
već nakon dvadeset i pet godina (g. 1834.) posljednjim 
ženskim potomkom, grofinjom Eleonorom, udovom Bartola. 

Novi vlastnik Novog-grada Haraminčić, potekavši 
od siromašnoga roda u Turovu polju, steče svojom vje- 
štinom, marljivosti i velikom štednjom razmjerno ve- 
liki imetak, te podigne u Novom-gradu i na drugim svojim 
dobrima valjano gospodarstvo, a svojom oporukom pisanom 
5. stud. god. 1846. u Novom-gradu postade donekle do- 
brotvorom svoga naroda, zapisavši jedan dio imetka za 
obće kulturne i humanitarne svrhe. Rodjaci njegovi, koji 
bjehu Novigrad nasliedili, nisu ga održali, već ga je 
kupio na javnoj prodaji hrvatski zemaljski erar. Ovaj ga 
prodade karlovačkomu veletržcu Franji pl. Turku, koji 
ga još i danas drži, popravivši i uredivši taj stari grad. 



1 „Protocollum commis. localis Carolost.", (prepis u našoj zbirci) i 
„Verzeichniss der Grenzakten" u arkivu ratnog minist. u Bečn. 



Digitized by VjOOQ IC 



r 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Ozalj. 193 



XV. 
Ozalj. 

Opis grada i okolice. — Ozalj u vlasti kraljevskoj do iza god. 1244. — 
Knezovi Babonići gospodari Ozlja. — Babonići izgube Ozalj. — 
Obćina Trika (Ključ). — Frankopani Ozaljski; Stjepan Frankopan 
Ozaljski. — Zrinjski baštine i kupuju grad Ozalj ; Zrinjski 
gospodari Ozlja. — Kralj, komora upravlja Ozljetn. — Markez 
Rajmund Perlas dobiva Ozalj. — Kasniji gospodari grada 

Ozlja. 

»iepa kotarska cesta vođi iz Karlovca kroz Mahično 
na novi željezni most preko Kupe, a od onuda 
pitomom i plodnom ravnicom sve do grada Ozlja. Cielim 
putem možemo vidjeti visoko gore na briegu bivši pav- 
linski samostan Svetice, a dolje niže izpod njega plemićke 
dvorove Hrastje, Grdun a nedaleko ceste do Dobre liepi 
dvorac Jaškovo. 

Grad Ozalj osovio se na strmoj pećini (si. 1 3. i naslovna 
slika knjige), koja se uzdiže na desnoj obali Kupe, a upravo 
tik do nje. Sa sjeverne strane obkoljuje grad Kupa, šumeći 
po svom kamenitom koritu, a s južne je duboka uvala, kojom 
protječe žuboreći gorski potočić, kuda prolazi cesta dalje na 
Metliku. S ove. strane grada poredale se kuće istoimenog sela 
sa sjedištem ozaljske župe, te starom crkvom sv. Vida. 
Ova se crkva spominje već god. 1334. 1 pod imenom sv. 
Vida kod građa (circa castrum), imajući svog svećenika. 
Ulaz u grad vodi sa zapadne strane preko drvenoga 
mosta, dosta visoko nad obkopom. Ovaj most mogaše se 



1 Župnici s/. Vida pod Ozljem spominju se g. 1349. Ivan, g. I450. 
pop Franko, g. 1 501. plebanuš Petar, a Šimun kapelan gradski, god. 1559. 
pop Štipan Stipanić, g. 1647. pop Matko Rajković, g. 1653. Juraj Kutić. 
Potonja trojica bijahu glagolaši. God. 1664.— 1 668. Ivan Culibrka, g. 1667. 
Andrija Dujmić, kapelan gradski. 

Lopasić: Oko Kupe i Korane. 13-> 

Digitized by VjOOQ IC 



194 Gradovi oko Kupe i Korane. — Ozalj. 

sve do god. 1821. lancima držati, što nam svjedoče željezni 
točci nad gradskim vratima. Grad je opasan visokim 
zidom sa više okruglih kula, koje su danas zajedno sa 
zidom mnogo niže nego li bijahu prije. Izvana toga zida 
nalaze se tragovi vanjskom platnu, a ovdje stajaše prije 
od Petra Zrinjskoga sagradjena kapelica sv. Antuna 
Padovanskoga, od koje tek još stoje puste stiene. Iznad 
gradskih vrata nalazi se jednokatna negdašnja stražarnica, 
a slična prizemna stoji unutra na lievoj strani. Tuj bijaše 
prije uzidan u kamenu izklesani grb s lavom, koji se 
danas nalazi negdje u gradskoj pivnici. Upravo na skraj- 
njoj litici nad Kupom stoji jedan dio grada sa napisom 
NICO. COM. ZR. 1556., koji je, kako nam napis kaže, 
junak sigetski Nikola Zrinjski sagradio ili obnovio. Sam 
pak grad sagradjen je na dva kata u slici kuta, koji 
na svakom kraju nosi po jednu kulu. U prizemlju sjeverne 
kule nalazi se gradski arkiv, a podalje u sjevernom dielu 
grada kapelica sv. Antuna, uredjena prošloga vieka. Tuj 
se nalazi nekoliko liepih starih crkvenih odora, te jedna 
turska (crvena) zastava, za koju vele, da je Turcima izpod 
Ozlja oteta. Glavni dio grada okrenut je prema iztoku, 
a u njem su najljepše dvorane, koje nas tek svojim 
ukusnim kaminima sjećaju na sjaj, koji je nekoč bio u 
njima. Od ovuda pruža nam se prekrasan vidik na pro- 
stranu ozaljsku ravnicu, koju sa sjevera i iztoka zao- 
kružuje Kupa. Evo dolje nedaleko grada šumi visoki 
vodopad, kod kojega stoji mlin, tamo niže staro mjesto 
Trg s drevnom crkvom Svih Svetih, koja se već g. 1 334. 
napominje. U njoj imade glagolski nadpis. Dalnji izgled 
zatvara nam bujna šuma, koja se proteže uz Kupu prema 
Karlovcu, te u Đraganić, gdje na vršku vidimo crkvu 
sv. Jurja na Šipku. Prema jugu, zapadu i sjeveru nema 
po gotovo nikakovog daljnjeg izgleda. 

U gradu stanuje danas vlastelinsko činovničtvo i 
zakupnik, a smještena je u njemu i pučka škola i obćinski 
ured. Vlastelinstvo ozaljsko veoma je veliko, te imade liepih 

Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Ozalj. 



195 






šuma, a takođjer plodne zemlje osobito u ravnici prema 
Trgu. Kod Ozlja nalazi se takođjer prostrana špilja, u 
kojoj se je našlo predmeta od kamena i inog posudja, 




l 



4 
o 

—i 

m 



što se sve danas Čuva u arkeoložkom muzeju u Zagrebu. 
Narod oko Ozlja nazivlje se kao i oko Ribu i ka Brajcima, 
a bavi se poljodjelstvom i vinogradarstvom, koje je po- 

Digitized by VjOOQ IC 



196 Gradovi oko Kupe i Korane. — Ozalj. 

tonje zadnjih godina veoma nazadovalo. Župa ozaljska 
broji sada 4774 Žitelja (sam Ozalj 293) te obseže 18 sela. 
Đo nedavna bijaše sjedište župe u Trgu kod Ozlja, a do 
/ god. 1 789. bijaše obseg župe daleko veći, dok nije rečene 
godine odciepljena župa kamanjska. 

Stariji naši historici tvrde, da je Ozalj stara Azelija, 
koja se već u osmom vieku poslije Isukrsta spominje, ali 
ova tvrdnja puko je nagadjanje bez ikakova dokaza. Nema 
sumnje, da je Ozalj veoma star grad. U sačuvanim nam 
listinama spominje se grad Ozalj već polovicom trinaestog 
vieka, a bijaše u vlasti kralja Bele IV. Oko god. 1244. 
htjede Stjepan brat Babonegov (Babonić) posvojiti za sebe 
grad Ozalj, ali ga nije mogao predobiti, jer ga uz kraljeve 
čete hrabro braniše braća Pribići iz županije podgorske, 
koje kralj Bela nagradi god. 1244. plemstvom, ubrojivši 
ih medju svoje dvorjanike i oslobodiv ih od svakoga 
podaničtva prema podgorskomu gradu. 1 

Na kakav je način došao grad Ozalj iza toga u vlast 
knezova Babonića, nije nam poznato, nu svakako moralo 
se to dogoditi za vrieme razmirica o priestolu hrvatsko- 
ugarskom tečajem zadnjih godina trinaestoga vieka. Već 
godine 1280. spominje se ban Stjepan Babonić vlastnikom 
Ozlja, te je iste godine izpod Ozlja sklopio zajedno 
s knezovima Ivanom i Đujmom Krčkim mir s banom 
Nikolom, sinom Henriku Gusingovca. 2 God. 131 3. gospo- 
dovaše još sveudilj Ozljem silni ban slavonski Stjepan 
Babonić, te izdade u Ozlju darovnicu Jurju sinu Hozeja 
vrhu Švarče na Korani. 8 Kad su se iza toga Babonići 
(sinovi Ivana a unuci bana Stjepana) pobunili proti kralju 
Karlu Robertu, izgubiše oko god. 1325. sva svoja imanja 
i gradove oko Kupe i Save, koja postadoše krunska 
dobra pod upravom novoga bana Mikca Prodanića. 

Od ovoga vremena vladaše Ozljem ban Mikac. 

* 
* * 

1 Starine, knj. XXIV. str. 230. 

* Starine, knj. XXV. str. 319. 

** Vidi članak o Švarči u ovoj knjizi. 

Digitized by LjOOQ IC 



1 



■PF^ 1 ^ 8 ^ 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Ozalj. 197 



Već u ovo doba stajaše izpod grada kraljevsko slo- 
bodno mjesto (libera villa domini regis), koje je mnogo 
napastovano i plienjeno bilo od susjednih Niemaca šta- 
jerskih i kranjskih (Teutonici), zakletih protivnika kraljevih. 
Da se tomu doskoči, preseli g. 1329. ban Mikac stanovnike 
ovoga mjesta na otok Ključ, nazivan inače otokom Svih 
Svetih (Mindzent Sigetyi), gdje po svoj prilici stajaše jur 
tada crkva Svih Svetih. Naselje nike tamo oslobodi od 
svake sudbenosti gradskoga kaštelana , davši im po- 
vlasticu, da si mogu po volji birati svećenika i sudca, 
te ubirati brodarinu na Kupi u samom njihovom varošu 
(civitas). Sudac je mogao sam suditi sve priepore, izim 
o kradji, ubojstvu, paležu i nasilju, što je presudjivao 
s cielom obćinom. Osim ovih glavnih povlastica sadržaje 
Mikčev privilegij još neke, te dužnosti, na koje bi- 
jahu unapred obvezani. 1 Povlastice ovoga mjesta, koje 

1 Ostale povlastice i dužnosti sadržane u toj izpravi bijahu slie- 
deće: Kroz tri godine bijahu doseljenici od svake daće prosti, osim 
što svi skupa moradoše podavati 500 idara (idrvs) vina, a nakon tri go- 
dine još na to svaka kuća 20 dinara. Stranac, koji bi se naselio 
ondje, prost bude kroz 4 godine od ove daće. Svatko se mogaše po 
volji odseliti kuda mu drago. Imetak može svatko po volji ostavljati. Na 
Božić, Duhove i na dan Svih Svetih imadu banu ili kaštelanu ozaljskomu 
dati dar od jednog teleta, jedne ovce, 20 kokoši i 200 hljebaca kruha. Od 
globa, na koje sudi sudac, idu dvie trećine bana a jedna obćinu. U ime 
trgovine imali su podavati banu i to za jedan strani voz, osim sukna, 8 di- 
nara, za domaći voz 4 dinara, za konja, koji bi nosio sukno, 8 dinara, ako 
nosi što inoga 2 dinara itd. Taj privilegij glasi ovako: 

Na Savi kod Zagreba ij. srpnja god. iJ2p, Ban Mikac 
daje naseljenicima u Ključu [danas u Trgu kod Ozlja) posebne 
povlastice. 

Nos Mykch banus totius Schlavonie significamus vniuersis, quibus 
espedit presencium per tenorem, quod quia libera villa domini nostri 
regis sub castro Ozol existens per Theutonicos, speciales inimicos 
eiusdem domini nostri regis, frequenter est spoliata et combusta, volentes 
nos fatura prouidere ne ulterius tam de facili eadem libera villa per eosdem 
Theutonicos et alios infideles spoliatur ad insulam C 1 i u c h alio nomine Mind- 
zent Sigetvi vocatum in inferiori parte ipsius castri Ozol ad cursum aque 
existentem duximus traslocandam , talem libertatem eisdem concedentes, 

Digitized by LjOOQ IC 



198 Gradovi oko Kupe i Korane. — Ozalj. 

se prozva Trgom (Forum), Ključem (Culch), potvrdi do 

quod a iurisdiccione iudicis castellani de Ozol pro temporc con- 
stituti omnino sint exempti: item quicumque ab eadem libera villa de snb 
castro ad ipsam insulam se translocauerit ad manendum, per tres annos 
nullam collectam nobis soluat, excepto boe, quod quingentis idrys vini in 
quolibet anno teneantur, elapsis vero ipsis tribus annis de qualibet porta 
seu curia singula viginti denarios singulis annis et vinum modo prea- 
tacto soluere teneantur; si vero aliqui de extraneis locis cansa commorandi 
venerint, quatiior annorum gaudeant Hbertate, i ta sicut veniendi, ita recedendi 
aecepta licencia liberi sint et sicuri; item si quis sine berede decesserit, 
cuicnnque bona sua legare voluerit liberam babeat facultatem; item tribus 
muneribus videlicet in fešto nativitatis domini, pentecostes, et in fešto omnium 
sanetorum nobis vel castellano nostro de Ozol tenantur, ita quod pro 
quolibet munere vnum pecus pascuale, vnam ouem, viginti gallinas. et du- 
centos panes dare teneantur, item quatumcumque de macello veniet, in 
tributo villico et vniuersitati ciuium de ipsa insula relinquemus, insuper 
portum in fluuio Culpa circa ciuitatem eorundem eisdem ciuibus 
libere concedentes, item sacerdotem, quem communitas voluerit, assumant 
iuxta eorum voluntatem, item v Ulicu m inter se eligant anuualem quem 
voluerint, qui omnes causas per reuolucionem anni inter eos iudicet, et termi- 
net, et discernat, exceptis bis videlicet: furta, bomicidia, incendia, et factum 
potenciale, quas causas idem villicus et vniuersitas de eadem insula iudi- 
cabunt ita, quod duas partes iudicii nobis amministrabunt, terciam partem 
vero iudicii pro se ipsis reseruabunt; item si aliquis inter eos homicidium 
comitteret, nibil vltra duas marehas, pro iudicio solvere teneatur, cum 
aduersario coneordabit sicut potest; item si aliquis in furto detentus fuerit 
secundum arbitrium et iudicium villici et vniuersitatis condemnetur; preterea 
forum ab autiquo existens cum tali tributo duzimus coucedendum: de curru 
eztraneo excepto panno octo denarii exigantur, de curru vero 
populorum bani quatuor denarii, de pondere equi, si pannum portauerit, octo 
denari, si vero alias res duos denarios soluant, pro tributo de bove vnum 
denarium, de panno quantum vnus borno portare potest quatuor denarios, 
de porcis vero vsque festum beati Martini confessoris medium denarium, 
post festum vero predictum de quolibet porco singulos denarios persolsant, 
item de qualibet tunica sartita, vel elamide, que vendicioni in eodem foro ex- 
ponitur vnum denarium solvere teneantur, de aliis vero minutiis, que non 
sunt bic denotata, nobis exigantur, per nostrum tributarium modo antiquo 
consueto. In cuius rei memoriam perpetuamque firmitatem litteras nostras 
concessimus sigillo nostro pendenti roboratas. Datum in portu Zava circa 
Zagrabiam fena secunda proxima ante festum Marie Magdalene anno domini 
millesimo trecentesimo vigesimo nono. 

Izvornik ove povelje na pergament nalazi se u pismohrani obćine trske 
kod Ozl/a. Pecat odtrgnut. 

Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Ozalj. 199 

skora (g. 1350.) vojvoda slavonski Stjepan, 1 za tiem ban 
Nikola god. 1349., 2 kralj Ljudevit g. 1370., pa Ivan, Nikola 
i Stjepan Frankopani zajedno s ostalom svojom braćom 
(regnorum Dalmacie et Croatie gubernatores) god. 1433. 8 

Dobivši Tržani ovako svoju slobodu, izabraše si svoga 
svećenika, te već god. 1 349. nalazimo u Trgu svećenikom 
kod Svih Svetih Leonarda, dočim je istodobno svećenik 
Ivan stajao kod sv. Vida u Ozlju, što nam svjedoči, da 
su to onda bile dvie razdieljene župe. Sve do god. 1660. 
imadjahu Tržani i Ozaljčani svaki za sebe posebnu Župu 
i župnika. Većina župnika bijahu glagolaši, te još go- 
dine 1668. bijahu u crkvi Svih Svetih tri glagolska mi- 
sala. Oko rečene godine 1660. prestade Ozalj biti poseb- 
nom župom, te župnik Ivan Culibrka 
bijaše odsada „plebanušem Sv. Vida rf ffiO ^^jjK 
pod Ozljem i Svih Svetih u Trgu". Ali 
pravo kolatorije izgubiše Tržani valjda 
još za vladanja Frankopana. 

Nova obćina tržka liepo se razvijala, 
te je imala i svoj obćinski pečat, u kojem 
se vidi ruka kako drži ključ, a okolo ^ *J ° zV ™ 
stoji nadpis: S. COMVNITATIS D C 
VICOLATIOR. 1604., koji ovdje priobćujemo (si. 14.). 4 I 
sudac imadjaše svoj posebni pečat, koji stavljaše na pisma 
po njemu izdana. Obćina Tržka imala je svoj posebni 
zakon i sudbeni stol o purgariji tržkoj, koji je bio još 
god. 1 57 1. veoma ugledan i mjerodavan, gdje je iste go- 
dine riešena pravda medju slapanskom i hrašćanskom 




1 Izvornik kod iste obćine. 

* Izvornik kod iste obćine, te prepis iz šestnaestog vieka medju 
N. R. A. fasc. 483. br. 7. prije u zem. arkivu sada u Budimpešti. 

8 Izvornik, koji sadržaje potvrdu kralja Ljudevita, nalazi se kod 
tržke obćine. 

4 'Pečat Čuva još i danas obćina tržka. U sačuvanim listinama na- 
zivlju se Tržani „ plemeniti purgari slobodnoga Trga" ili „purgari verao pod- 
ložnici (gosti) polag Ozlja". 



Digitized by LjOOQ IC 



200 Gradovi oko Kupe i Korane. — Ozalj. 

obćinom poradi užitka šuma. Obćina tržka upravljaše 
se sama sve do Šestnaestoga vieka, stojeći ipak pod 
gospodstvom Ozlja. Nu od tog vremena sve je više gubila 
svoju slobodu, te je naskoro po gotovo sasviem sku- 
čena u kruto nevoljničtvo, služeći svojoj ozaljskoj go- 
spodi upravo nedostojnim službama. Upravo je značajno, 
kako spominje urbar od god. 1642. njihove dužnosti i 
prava. Tako medju ostalim veli : „dužni su galge načiniti 
i odsudjenoga do galga sprovoditi, ali čuvati i lojtre 
k galgam držati. Dužni su bigu i konop držati na muče- 
niju zločinca. Kada su u gradu gospoda, dužni su pehare 
držati i na kuhinji oganj ložiti". Svakako bijahu to ve- 
oma čudnovate dužnosti i počasti, koje bijahu dozvoljene 
samo njima kao „purgarom". Sve do razrješenja feudalnih 
spona (god. 1848.) bijahu Tržani podložnici ozaljski, po- 
davajući ovamo razna podavanja i desetine, te im jedino 
ostade formalni naziv „purgarske plemenite obćine". 
Svoga sudca „rihtara", koji je imao uza se i svog „ditića", 
birahu svake godine, a potvrdjivao ga je ozaljski „offi- 
cijal". Ako mu se nije svidjao, mogao je postaviti „has- 
novitijega" i sebi po ćudi. Sudac obćinski i ditić morali 
su za grad sve daće ubrati i „računskomu dijaku" u gradu 
u ruke predati. 

* * 

Od god. 1325. ostade Ozalj kraljevskim gradom, dok 
ga nije god. 1398. kralj Sigismund založio knezu Nikoli 
Krčkomu Frankopanu i materi mu Ani Goričkoj za 
17.000 dukata. 1 Nu odmah ga za tiem iste godine izkupi, te 
opet založi god. 1399. za 24.000 dukata Katarini od Op- 
tuja i Metlike, udovi Stjepana Frankopana,* Skoro na to 
darova i zapisa grad Ozalj iznova na vječna vremena 
kralj Sigismund istomu Nikoli Frankopanu za 42.000 for., 

1 Fejer: codex dipl. X. 2 str. 546. Izvornik prije u zem. arkivu sada 

u Budimpešti. God. 1395. spominje se kralj, kaštelanom u Ozlju neki Grgur. 

9 Listina prije u zem. arkivu N. R. A. fasc. 484. br. 8. sada u Budimpešti. 

Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Ozalj. 201 

primivši od njega još 3000 for. Akoprem je bio knez 
Nikola Frankopan vrstan pristaša Sigismundov, to mu je 
ipak protukralj Lađislav Napuljac god. 1403. potvrdio 
kup Ozlja, dozvolivši mu, da ga može zamieniti sa gra- 
dovima Petra Novakovića, Cetinom i Ostrvicom u Lici. 1 
Po kraljevskom nalogu imao je god. 141 2. kaptol zagre- 
bački Nikolu Frankopana uvesti u grad Ozalj u prisuću 
kneza Ivana Blagaja ili Jakova Tatarića od Mlake ili 
Jurja od Lipe, što je iste godine 141 2. i provedeno. 2 

Nikola Frankopan bijaše sada najvažniji velmoža u 
Hrvatskoj, kojega se posjedi sterahu sve do morskih 
obala. Kako je kaptol zagrebački veliku desetinu ubirao 
po cieloj biskupiji, uzkratiše istu ozaljski i ribnički pod- 
ložnici. Poradi toga imadjaše Frankopan s kaptolom silnih 
neprilika, te uzprkos što je god. 141 1. u Ozlju pred iza- 
slanicima kaptolskim naložio svomu puku, da podaje 
dužnu desetinu, to se narod nije pokorio, jer je s ovom 
desetinom i kasnije god. 141 6. imao posla i kostnički 
sabor. 8 Napokon se ipak podložnici pokoriše i davaše 
dužnu desetinu. Knez Nikola bijaše zgodimice i nasilan 
čovjek; jer god. 1422. posvoji zajedno sa susjedgradskim 
vlastelinom i svojim ozaljskim kaštelanom imanje Pribić, 
koje bijaše svojina Jurja Bakše. 4 Poradi toga imadjaše knez 
Nikola velike neprilike. God. 141 6. zapisa knez Nikola grad 
Ozalj na doživotno uživanje svojoj ženi Dori, kneginji Go- 
ričkoj i Koruškoj. 6 Poslije njegove smrti vladahu sinovi mu 
gradom Ozljem, te već god. 1433. nalazimo u Ozlju Bartola 
Frankopana, gdje Jaškovljanima dozvoljuje neke paše oko 
Dobre, 6 a god. 1437. purgarima tržkim daje žirovinu u 



1 Arkiv za jugo si. povjest. VII. str. 46. 

* N. R. A. fasc. 484. br. 11 sada u Budimpešti. 

3 Ovjerovljeni priepis u arkivu akademije. 

4 Regesta Oršićevoga arkiva str. 246. u zem. arkivu. 
8 N. R. A. fasc. 1645. br. 7. sada u Budimpešti. 

6 Ibidem; Acta Croatica od Kukuljevića str. 57. 



Digitized by LiOOQ IC 



202 Gradovi oko Kupe i Korane. — Ozalj. 

šumi Mirkovom polju preko Kupe. 1 God. 1441. spominju 
listine Stjepana Frankopana vlastnikom Ozlja,* što je na- 
ravno, jer sva braća (sinovi Nikole) imadjahu isto pravo. 
Kad su braća Frankopani god. 1449. u Modruši 
podielili svoju djedovinu, dobije najstariji brat Nikola 
grad Ozalj s Ribnikom, Grižanima s dielom Senja i Krka. 8 
Uz Nikolu držao je i Martin Frankopan jednu čest ozalj- 
skoga imanja u Trešćenu, Slapnu, Hrvatinovcu, Dolj. 
Erjavcu, Pišćetkama, Vrhovcu i Trešćerovcu. Ovo odstupi 
god. 1459. bratu si Nikoli i sinu mu Bartolu kao naknadu 
šteta počinjenih mu u Bakru. 4 Poslije smrti Nikole, i sina 
mu Bartola, s kojima ova grana izumre, dodje Ozalj u 
ruke brata mu Stjepana i sina njegova Bernardina. Uz 
otca vladaše i Bernardin, te god. 1479. dozvoljuje purgarima 
ozaljskim, da mogu u draži pod gradom zidati kuće. 6 
Od ovoga vremena počelo se iznovice dizati mjesto izpod 



1 Izvornik glagolski kod obćine u Trgu. 

* N. R. A. fasc. 484 br. 7. prije u zem. arkivu sada u Budimpešti. 
8 Ibidem fasc. god. 1645. br. 7. 

4 N. R. A. fasc. 1645. br. 11. prije u zem. arkivu, sada u Budim- 
pešti. 

* Izvornik glasi ovako: 

Pod Ozljem god. 1479. Knez Bernardin Frankopan daje slo- 
bode za naseljenike u draži pod gradom Ozljem. 

Mi knez Brnardin Frankopan, krčki, senski, modruški i pročaja, damo 
viditi vsim i vsakomu komuse pristoi i pred kih obraz ta naš list priđe kako 
mi dopustimo vsim purgarom ozalskim i ladancem i vsakomu našemu čoviku, 
da ki bi koli učinil i otel učiniti hiže v draži pod gradom Ozlom dae te iste 
hiše i blago ko vnih malo i veliko volan uživati i prodati i zadužiti i da- 
rovati i za dušu dati i činiti od nih čamue drago i dati je komu nemu drago i 
zato zapovidamo vsim grašćakom i oficialom našim ki su sada i ki naprvo 
budu, da ih imete vtom uzdržati i ino neučinite kako dobite našu milost i na 
to im dasmo ta naš list otvoren pod naš pečat navadni na ljat gdnih ft. ffl. F. Oo. 
dva v Ozli maja prvi dan. 

Izvornik glagolski na pergameni dobro sačuvanoj kod obČine u Trgu. 
Odzdol pečat pritisnut na pergamenu. Ovu listinu prepisao je major Sabljar^ 
ter je preštampana u Kukuljević ': n Acta Croatica u y samo se nalazi tamo po- 
grješno Bartol mjesto Brnardin. 



Digitized byVjOOQlC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Ozalj. 203 

Ozlja, kasniji Podgraj i ozaljsko selo. Stjepanu i sinu mu 
Bernarđinu Frankopanu potvrdi novom darovnicom kralj 
Marija god. 1481. posjed Ozlja, Ritmika, Dubovca i ostalih 
njegovih gradova. 1 Poslije smrti otčeve vladaše knez Ber- 
nardin Ozljem, te potvrdi god. 1498. Valentinu Hotko- 
viću jur prije darovano imanje VukŠin Šipak, koje sta- 
jaše u kotaru ozaljskom.* Bernardin preživje svoju djecu, 
a njegov golemi imetak nasliediše unuci njegovi Stjepan, 
nazvan knez Ozaljski, i Kata (djeca Ferdinanda Franko- 
pana). S početka upravljaše Ozljem i ostalim imanjima 
Juraj GušićJTuranjski, čovjek veoma pokvaren i zloban, 
kojemu bijaše ^povjeren i odgoj Stjepana. Nije onda ni 
čudo, što je Stjepan tečajem svoga života mnogo zla 
počinio, a njegova obiest i nasilje ne imadjaše nikakovih 
granica. 

Osobito važan momenat bijaše po sudbinu Ozlja, 
kad je Stjepan Frankopan sa svakom si Nikolom Zrinj- 
skim god. 1544. sklopio zajednicu dobara. Po ovom ugo- 
voru bijahu dobra obojice zajednička, te čvrsti temelj 
bratskom prijateljstvu na obranu proti Turčinu. Ovim 
ugovorom dobi Zrinjski gospodstvo nad Ozljem, u kojem 
je često boravio. Frankopan i Zrinjski zajedno daruju 
imanja svojim službenicima i prijateljima, u čem se vidi 
prava zajednica. Već god. 1546. darovahu darovnicom pi- 
sanom u „njihovom gradu Ozlju" imanja Podbrežje u 
ozaljskom kotaru Ambrozu Gregorijancu, 8 a god. 1547. 
Jurju Grabucu imanja Hrastje i Vrhovac kod Ozlja. 4 

Istom god. 1550. dobije Nikola Zrinjski grad Ozalj 
sasviem u svoju vlast, kad je Stjepan odstupio sestri 



1 Krčelić: Not. prael. str. 225. 

8 Prije u zem. arkivu N. R. A. fasc. 984. br. 5. sada u Budimpešti. 
Ovo darovanje potvrdi kasnije kralj Ferdinand II. god. 1626. Martinu, Jurju, 
Gašparu, Franji i drugomu Gašparu Hotkoviću (u arkivu jugoslavenske 
akademije). 

3 U zem. arkivu izvornik medju spisima XVI. vieka. 

* N.***. A. fasc. 73. br. 21. prije u zem. arkivu sada u Budimpešti. 



Digitized by LjOOQ IC 



204 Gradovi oko Kupe i Korane. — Ozalj. 

si Kati isti grad te Dubovac, Grobnik, Bakar i Hreljin. 1 
Slična dioba učinjena bi opet god. 1561. Na taj način 
dodje grad Ozalj sasviem u ruke Zrinjskih, koji su ga 
preko sto godina držali. 

Kakav bijaše Stjepan Frankopan nasilnik, to skoro 
počini veliki zločin na plemiću Ivanu i Krsti Kerečenu, a 
opet god. 1564. na plemiću Bariloviću, otevši mu njegov 
grad Barilović na Korani. 2 Kad je pak sestra Stjepa- 
nova Katarina god. 1562. umrla, prizna novom nagodom 
pred tadanjim palatinom Tomom Nadaždom svojim ne- 
ćacima Nikoli, Jurju i Krstu pravu vlastnost nad Ozljem 
i nad svim ostalim gradovima, koje je još prije majci 
njihovoj odstupio. 8 Akoprem bijaše Frankopan radi svojih 
nasilja odsudjen od bana Jurja Đraškovića na smrt i gu- 
bitak imetka, nije ovu kaznu pretrpio, jer ga braća Zrinjski 
odkupe, plativši 12.000 for. Gašparu Bariloviću, koji ga 
je god. 1575. uhvatio u Brezovici i zahtievao, da se na 
njemu ovrsi osuda. Iz zahvalnosti darova Frankopan Jurju 
i Nikoli Zrinjskomu sva svoja imanja i gradove na vječna 
vremena, moleći, da ga samo do smrti hrane. 4 Tako su 
braća Zrinjska iza junačke smrti svoga otca pod Sigetom 
god. 1566. održali se u vladanju grada Ozlja. 

Juraj i Nikola Zrinjski (Krsto f 1573.) često su bo- - 
ravili u Ozlju i ondje izdali mnoga pisma, nagradjujući 
svoje službenike, i zalažući ovim imanja. Tako u kotaru 
ozaljskom dadoše imanje Ivanu Karinčiću, kaštelanu no- 
vogradskomu, Tomašu Mogoriću i Petru Balijardiću te još 
nekim zaslužnim plemićima. 6 

Do skoraumrie knez Stjepan Frankopan god. 15 77-opo-*' 
ručivši svojim nećacima sve svoje gradove i imanja. Nu 



1 Ibidem fasc. 33. br. u. 

* Vidi članak o Ribniku i Bariloviću u ovoj knjizi. 
8 N. R. A. fasc. god. 1645. br. 25. prije u zem. arkivu, sada u Bu- 
dimpešti. 

4 Ibidem fasc. 316. br. 21. i fasc. 3 1 3. br. 43. 

5 U arkivu jugoslavenske akademije. 



Digitized by LjOOQ IC 



r 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Ozalj. 205 

uzprkos tomu su imali Nikola i Juraj Zrinjski mnogo ne- 
prilika sa knezovima Frankopanima Tržačkim i sa 
rodjenim sestrama, koji su parnicom ustali proti njima, 
jedni tražeći imanja Stjepana Frankopana, a druge hoteći 
dio majčinih gradova. I kralj, fiskus tražio je Ozalj i 
ostala Stjepanova imanja kao ošastna, ali svi ovi zahtjevi 
ostadoše uzaludni; jer Zrinjski mogoše dokazati čvrsti 
pravni naslov na ujakove gradove. Za to doba bijaše 
kaštelanom ozaljskim spomenuti jur Gašpar Barilović, 
koji je veoma nečovječno postupao s jadnim kmetovima. 
Poslije smrti kneza Jurja Zrinskoga (g. 1 603.) vladaše 
Ozljem najstariji njegov sin Nikola, te kaštelan njegov 
Ivan Zmajilović. Knez Nikola Zrinjski obdario je mnogo 
plemića imanjima oko Ozlja, te je upravo zlo gospodario. 
Veliko imanje Pribić u ozaljskom kotaru založio samo 
za 12.000 for. primorskomu kapetanu Jurju Čikulinu. 
kojemu je još prije u pijanstvu darovao grad Grobnik. 1 
Marko Oršić od Slavetića dobio je god. 161 7. imanje 
Grdun, Krsto Mrnjavčić vlastelin Brezovice imanje 
Hrastje, 2 Katarina Jakovićeva imanje Lović, Tomaš Mo- 
gorić imanje Krašić na Kupčini, Petar Balijardić Pribić 
a Sara Semeri udova -Ivana Jakovića imanje Završje itd. 
Potomci ovih plemićkih porodica dugo su ' držali ova 
imanja, koja im je kasnije iza pada Zrinjskih potvrdjivala 
komora i kralj. Iza smrti kneza Nikole Zrinjskoga (go- 
dine 1624.), koji nije ostavio od srdca poroda, predade 
njegova udova Jelisava Sečijeva sva imanja šurjaku si 
Jurju, te uništila zapis od 50.000, koji je imala na muževim 
' imanjima. Da se oduži knez Juraj svojoj dobroj šurjakinji, 
predade njoj god. 1625. na doživotno uživanje imanje 
Grdun kod Ozlja, Vrbovao i Božjakovinu. 8 Zla sudbina 
ne dozvoli, da se novi gospodar ozaljski ulije svojih 



1 Rački: Izprave o uroti itd. str. 550. 

8 U zem. arkivu medju spisima XVI. vieka, 

8 N. R. A. fasc. 93. br. 16. prije u zem. arkivu sada u Budimpešti. 

Digitized by LjOOQ IC 



2o6 Gradovi oko Kupe i Korane. — Ozalj. 

ogromnih imanja, jer se već sliedeće god. 1626. razstavi 
sa svietom, otrovan od ohologa Wallensteina. Ostavivši 
nedorasle i slabe sinove Nikolu i Petra baštinicima svoga 
imetka, upravljaše Ozljem Nikola Milovac, kojega je još za 
života imenovao knez Juraj upraviteljem ozaljskih, ribničkih 
i primorskih imanja. Nikola i Petar dobiju skrbnike 1 medju 
kojima bijaše i zagrebački biskup Petar Domitrović. Ovaj 
utemelji god. 1627. pavlinski samostan Svetice kod Ozlja, 
i to imetkom svojih štićenika.* 

Do skora preuzeše Zrinjski sami upravu svoje dje- 
dovine, a desna im ruka ostade i na dalje spomenuti 
Milovac, koji se u spisima spominje kao prefekt ozaljskih 
i ribničkih dobara. 

Veoma je zanimiva viest, koja nam se sačuvala u 
jednom pismu Ivana Ručica, gdje veli, da se je g. 1634. 
u Ozlju razpukao zid, a u njem da se našlo veliko Fran- 
kopansko blago zajedno sa dragocjenom dragim kamenjem 
obloženom kraljevskom krunom. Nu Milovac nije htio 
dalje da traži u zidu, dok se knezovi Nikola i Petar ne 
povrate u Ozalj. s Kakova je ovo bila kruna i što se je 
dalje dogodilo s njom, nije nam poznato. 

Veliko slavlje doživi grad Ozalj god. 1641. Bogati i 
slavni knez Petar Zrinjski pozove od svih strana ugledne 
goste na dan 27. listopada u svoj ozaljski grad, da pri- 
sustvuju vjenčanju njegovom sa duhovitom i krasnom 
Anom Katarinom kćeri karlovačkoga generala Vuka 
Frankopana Tržačkoga. Iza objeda odvezu se svatovi, 
medju kojimi bijahu zatupnici vladara i mletačke republike, 
množina velmoža, plemića, gradjana, a pače vidjevahu 



1 Stjepana Senyeja, biskupa vackoga, Petra Domitrovića, biskupa zagreb., 
grofa Sigmunđa Friderika Trautmansdorfa, Stjepana Patačića, . protonotara, 
i podbana Tomu Mikulića, dočim je gubernatorom svih imanja bio Franjo 
Bacan. 

* Vidi članak Svetice u ovoj knjizi. 

8 Izvadak Ručićeva pisma od 14. studenoga g. 1634. u Arkivu za 
jugosl. po viest. I. str. 172. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Ozalj. 207 

se i slobodnjaci i kmetovi, u Karlovac, gdje je obavljeno 
svečano vjenčanje, a sjajna gostba u kući Frankopanovoj 
trajaše bez kraja i konca. Pod večer drugoga dana 
(28. listopada) vratiše se svi koliki u grad Ozalj, a jamačno 
nije ni ovdje sjajna zabava i obilna gostba izostala. Nema 
sumnje, da su to bili najsjajniji dani, što ih doživio drevni 
ozaljski grad. 

Sve do god. 1649. vladahu braća Nikola i Petar 
Zrinjski svojim imanjima složno i zajednički. Nu rečene 
godine podiele medju sobom sva imanja, a Petra medju 
ostalim gradovima dopade i Ozalj. 1 Od ovoga vremena 
nalazimo kneza Petra i umnu mu ženu Katarinu veoma 
često u gradu Ozlju, gdje činiše mnogo dobra svojim 
podložnikom. Pred gradom sagradi Petar Zrinjski liepu 
crkvicu sv. Antuna od Padove, te u liepom zvoniku od 
tesanoga kamena namjesti dva zvona, a i unutra uredi je 
kako trebalo.* Ovu crkvicu naumi učiniti župnom, te 
tako uzkrisiti ozaljsku župu, koja je oko god. 1660. pre- 
stala obstajati, te je spojena bila sa župom tržkom. Nje- 
govim nastojanjem dozvoli papa Aleksandar god. 1664. 
18. prosinca novu župu ozaljsku kod sv. Antuna; 8 ali to 
nije nikada oživotvoreno. Da se podigne trgovina u opornu 
kraju, izposlova Petar Zrinjski god. 1 668. od kralja Leopolda * 
privilegij sajma za trg izpod Ozlja, u kojem dozvoli kralj 
četiri velika godišnja sajma, 4 nu danas obdržava se samo 
jedan sajam i to 15. svibnja. 

U prekrasnom Ozlju bivaše često banovim gostom 
i njegov suro, a baničin brat Franjo Krsto Frankopan. 
Ovdje je, po nekoj bilježci Vitezovićevoj, spjevana i Petra 



1 Diobna izprava prije u zem. arkivu N. R. A. fasc. 960. br. 38. fasc. 
319. br. 30. i fasc. 304. br« 32. sada u Budimpešti: 

8 Vizita od god. 1668. 

8 Ktikuljevićeve bilježke u mojoj zbirci. 

4 Izvornik ovoga privilegija od 3, ožujka 1668. nalazi se u zem. arkivu. 
Sajmovi bijahu odredjeni na 2. siečnja, na dan Antuna od Padove 13. lipnja, 
na dan sv. Roka i6 # kolovoza i na dan sv. Antuna opata 31. listopada. 



Digitized by LjOOQ IC 



208 Gradovi oko Kupe i Korane. -^ Ozalj. 

Zrinjskoga „Adrianskoga mora Sirena" i sastavljen „Putni 
tovaruš" banice Katarine, a nema dvojbe, da je u Ozlju 
u krugu bana Petra i sestre si Katarine i markez Franjo 
Krsto izpjevao i po koju svoju pjesmu, koju je kasnije 
zasadio u svoj „Vrtić". Primivši još god. 1665. ban Petar 
i dio imanja svoga pok. brata bana Nikole od udovice 
njegove Sofije Loblove u zakup, bijaše on gospodarom 
svih Zrinjskih gradova od Čakovca pa sve do mora. Za 
vrieme bune Zrinjsko Frankopanske bijaše njeko vrieme 
u Ozlju i okolici upravo središte svega banova i Franko- 
panova djelovanja; ovdje je davao ban naloge i odavle 
dugo vremena odašiljao svoje glasnike i poslanike na 
razne strane. 

Po nalogu kralja Leopolda I. već 4. travnja g. 1670. 1 
posjedne karlovački general Herberstein grad Ozalj, gdje 
su njegovi podzapovjednici mnoge dragocienosti Zrinjskih 
razgrabili. Osobito je mnogo stvari od onuda podzapo- 
vjednik Ernest Paradeiser odvukao u Karlovac, a bez 
dvojbe mnogo je i za sebe pridržao. Postupak karlovačkih 
vojničkih glavara bijaše upravo najprostija otimačina. 
Nakon ove zapljene ostade Ozalj gotovo pust; jer sve 
što je bilo bolje nestade iz građa, a tek neznatni broj 
dragocjenoga posoblja, oružja i inih sprema ostade kao 
za porugu u prostranim dvoranama ozaljskoga grada. 8 

Medju tiem ipak je polovica svih 'Zrinjskih dobara 
dopitana Adamu Zrinjskomu, sinu Nikole brata Petrova. 
S toga budu god. 1673. iznova popisane sve stvari u Ozlju 
i ostalim Zrinjskim gradovima. Polovicom Petrovom, koja 
pripade kraljevskoj komori, upravljaše Juraj Kukuljević, 
inače Basan - Sakcinski nazivan, dočim je drugom po- 
lovicom Adamovom upravljao Ivan Hržić, koji se nazivaše 
prefektom ozaljskih i ribničkih dobara. Godine 1673. 
spominje se u Ozlju kraljevskim prefektom i Petar Tompa, 



1 Rački: Izprave o uroti str. 141. 

2 U zem. arkivu; Urbarialia et conscriptiones fasc.' 92 br. 13. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Ozalj. 209 

a god. 1676. porkulabom i dijakom ozaljskim Ivan Zelenčaj, 

koji su vodili gospodarsku upravu i račune. Kako li je 

u ovo doba izgledao grad ozaljski, liepu nam sliku pruža 

spomenuti popis od god. 1673., koji nam opisuje uredjenje 

svih soba i dvorana. Dakako nije više tamo bilo onoga 

zlata i sjaja, što za života slavnoga, ali nesretnoga Petra 

Zrinjskoga ; tek ovdje ondje našlo se nešto vriedna. Kralj. 

komora dade se sada na prodavanje nekih ozaljskih 

imanja, te god. 1679. prodade u ime komore Juraj Pavešić 

imanje Brlog, Slapno i Trešćenu grofu Ivanu Peranskomu, 1 

Hrašće Stjepanu Siliju, 2 Jaškovo obitelji Jurašića, dok je 

mnoga druga jur prije od Zrinjskih založena, na novo 

dotičnim porodicama prodavala ili potvrdjivala. Na taj 

način raztepe se skoro ogromni posjed ozaljski, koji je 

još početkom petnaestoga vieka sezao čak do Podgorja, 

od onuda se sterao preko Kupe na Koranu i Mriežnicu 

graničeći ovdje sa zemljama Steničnjaka i Novoga grada, 

a na zapadu sa ribničkim kotarom. Sa sjevera graničio 

je sa Kranjskom te sezao gotovo do uskočkih gora. 

Knez Adam Zrinjski nije boravio često — iza pada 
Petrova — u Ozlju, već više u Čakovcu.. Ali i ovomu 
nije sreća dala, da uzčuva svoj rod i ime, jer pade u 
bitci kod Slankamena god. 1691., vojujući na Turke, 
ustrieljen u ledja. . . Njegova se udovica Katarina Lam- 
bergova odreče god. 1692. u korist gradačke komore 
svih prava na muževa dobra, na što ista komora kupi i 
ostalu polovicu Zrinjskih dobara od požunske komore za 
500.000 for, te darovnicom kralja Leopolda od god. 1691. 
primi u svoju upravu. 3 

Gradačka komora bijaše od sada gospodarom grada 
Ozlja, kojim upravljahu njezini službenici i povjerenici. 
U Ozlju bijaše stalno namješten porkulab, koji bijaše 



1 Vidi članak o Brlogu u ovoj knjizi. 

1 N. R. A. fasc. 1 28 1. br. 79. sada u Budimpešti 

8 Izvornik u z«m arkivu medju spisima grada Brloga. 



Lopadić: Oko Kupe i Korane. ** \—> 

Digitized by LiOOQ IC 



2 io Gradovi oko Kupe i Korane. — Perna. 

ujedno i računovodjom (dijakom). Takov se god. 1699. 
spominje Juraj Dolovac. Godine 1701. bijaše glavnini 
upraviteljem Ozlja kapetan riečki Oktavij barun Terzi, 
koji oslobodi Krašićane od desetine i gornice od vino- 
grada zasadjehih na kmetskom zemljištu. 1 

Već sliedeće god. 1702. proda komora grad Ozalj 
zajedno s Ribnikohi grofovima Juliju i Benvenutu Petacu, 
primivši mjesto novca (62.000 for.) njihova imanja San 
Servolo i Castelnuovo u Istri.* Ali medju tiem ne dodje 
Ozalj u vlast Petaca, jer ga komora i na dalje držala. 
God. 1725. dobije grad Ozalj zajedno s Grobnikom i Brodom 
grof Rajmundo Perlas, za to, što je svoja imanja u Siciliji 
i Abruzzima ustupio, koja su predana u vlast Rakocijevih 
sinova. 8 Perlas prikupio je k Ozlju imanja Slapno i Sta- 
tive, te je sve skupa god. 1766. prodao grofu Teodoru 
Bacanu.. Od porodice Bacana kupi u najnovije doba Ozalj 
i ostala dva grada kneginja Viktorija Thurn-Taxis, koje 
sin još i danas drži sve ove gradove. 




XVI. 
Perna i Peranski. 

Opis okolice i razvalina Perne. — Povlastica Perne god. 1225. 

— Knezovi Subići-Peranski. — Peranski izgube Pernu. — Ini 

dogadjaji grada i mjesta Perne. 

P» podgorju Petrove gore pram istoku ima mjesto Perna, 
^^ a više mjesta ističe se podor staroga grada Pernika. 
Nad gradom podiže se još veće brdo Gradina, gdje je bez 



1 U arkivu jugosl. akademije u Zagrebu. 

9 Ovjerovljeni priepis u gradu Ritmiku. Vidi članak o Ritmiku u ovoj 
knjizi. % 

8 Ovjerovljeni priepis u arkivu jugosl. akademije. 

Digitized by VjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Perna. 2 1 1 

sumnje nekoć takodjer grad stajao, a po boku glavice, 
na kojoj je Pernik, još su dva brda iste visine, na desno 
Stara crkva, a na lievo Crkvina. Na potonjoj ima razva- 
lina sa dosta tesana kamena od nekadašnje župne crkve. 
Bilo je toga kamenja, pa još sa urezanim slovima, mnogo 
više, ali je odvezeno u Pernu i u okolišna sela, da služi 
za podgradje kuća. Za Staru crkvu kažu današnji Per- 
njani, da je bila pravoslavna, a na Crkvini da je stara 
katolićka crkva. 

Pernik se osovio na pećini, a pod gradom ima na 
Pernici mlin, koji se zove gradski žličnjak. Brdo gradsko 
šuplje je u svojoj utrobi. U špilju ulazi se sa zapada, 
i hodajući kroz uzke i široke prostorije duljinom od 100 
i više metara izlazi se na druga vrata na sjevernoj 
strani. Zidine gradske mnogo je oštetio zub vremena, ali 
su one još i danas ogromne, pa visoke 8 do 10 metara. 
Najviše postavljen je grad sa dvie kule; niže vidimo 
na strani prama Pernici i mjestu zidine od stražarnice i 
ulaznih vrata, a još niže prama obronku brda gradsko 
platno. Dakako da je to sve jako porušeno i razrovano, 
ali se lako razpoznaje osnova grada, koju je cesarski in- 
žinir Holstein god. 1699. napravio. Po toj osnovi vidi se, 
da je Pernik bio sasviem pravilno utvrdjen poput gra- 
dova vitežkoga doba. 

Iz grada milo je pogledati po ograncima Petrove gore, 
pa i dalje preko Gline u bosansku Hrvatsku i ovamo do 
Tbpuske. Petrova gora osobito je impozantna ; ona je po- 
krita sva šumom i samo na oplazima vidi se mjestimice 
nešto obradjene zemlje. Pod gradom nataplja Pernica do- 
linu sa mnogo livada i oranica tjerajući nekoliko mli- 
nova. Mjesto Perna pružilo se preko Pernice po vršku 
nizke glavice a po sriedi mu je parohijalna crkva sa ne- 
koliko sgrada, koje se izmedju voćaka bjelasaju. Iza grada 
prama Peckoj i Petrovoj gori ima gradsko brdo s vino- 
gradima, dok su ostali vinogradi peranski u Čungaru i u 

Digitized by LjOOQ IC 



212 Gradovi oko Kupe i Korane. — Perna. 

Čaropnjaku. U njima raste i danas kao u staro vrieme 
crno vino dobre vrsti. 

Perna je vrlo staro mjesto. Privilegij peranski kralja 
Bele, prvorodjena sina kralja Andrije, od god. 1225. naj- 
starija je povlastica, Što je u Hrvatskoj podieljena ob- 
ćini. Sadržaj povlasti malo da nije istovjetan sa pove- 
ljom samoborskom od godine 1242. Tributa plaćali su 
godimice Pernjani 100 penza, a od trgovine išla je treća 
strana glavaru obćine, a dvie trećine kralju. Pernjanima 
sudi pokrovitelj, postavljen kraljem, a prizivalo se na 
kralja. Banu bilo je zabranjeno oštetit ih, a banu dužni 
su davati konak. Imovinom mogu razpolagati po svojoj 
dragoj volji, i stvari svoje prodavati. Pripada im drva- 
rija za ogriev i za gradju stanja. Priznato im je pravo 
izbora svećenika. Vinograde mogu saditi na brdu Gra- 
dišću (Gradje) i u Žalcu. Konačno označen je poveljom 
i kotar obćine peranske. 1 

Premda nije poveljom glede crkvene desetine ništa 
promienjeno, to držahu Perjani, da nisu dužni ni dese- 
tine davati, pa ju odmah još iste godine uzkratiše. Ali 
biskup zagrebački Filip nije dozvolio, da se crkveno 
pravo krnji te izobći Pernjane, a ovi se brže bolje pokore 
te biskup digne prokletstvo izpravom, izdanom kod sv. 
Klimenta u Novomgradu kod Gore. 8 U napredak bili su 
Pernjani vazda ponositi na svoja prava, a njihov je glavar 
bio dobro pažen kod susjeda. Kad se god. 1234. opatija 
Topuska tužila na pleme Rata poradi sile i otimačine, 
sudio je kao obrani sudac glavar peranski, a kad se je 
ista opatija god. 1242. pravdala sa Đlinjanima radi medja i 
zemalja, pozvani bijahu za svjedoke gradjani Perne i Pe- 



1 Kukuljević; Jura, br. 133., 134. — TVenzel : Codex arpad. XI. 
str. i 83. 

8 Krčelić: hist. eccl. Zagr. str. 88. 



Digitized by VjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Perna. 213 

trinje. 1 God. 1362. poslali su bili Pernjani u kaptol za- 
grebački svoga glavara Jurja sina Vukova i još tri gra- 
djana Tuža sina Marena, Crnca sina Grdine i Vuka sina 
Petine po novi odpravak Beline povelje, a taj primjerak 
sačuvan je još danas. Župa i crkva sv. Marije u Perni 
osnovana je valjda i prije godine 1225., a sbornik arci- 
djakona Ivana od god. 1334. spominje je u arcidjakonatu 
goričkom. 

Čudna je ustanova u povelji kralja Bele od god. 1225. 
za Pernjane, da im ne ima suditi prema običaju u drugim 
obćinama glavar obćinski, već pokrovitelj (defensor) po- 
stavljen kraljem. Ne ima sumnje, da je upravo ova usta- 
nova podkopala slobode peranske i povodom bila, da su 
gradjani peranski dobili vlastelu, od koje su u napredak 
ovisjeli. Kralj Sigismund podieli negdje početkom petnae- 
stoga vieka Pernu za velike službe i zasluge kraljev- 
skomu dvorjaniku Jakovu sina Pavla od Bribira od ple- 
mena Šubića i njegovoj svojti Grguru i Nikoli sinovima 
Mikca te Jurju i Ivanu sinovima Ivana. Proti ustanovi 
povelje od god. 1225. stadoše nova vlastela od puka pe- 
ranskoga zahtievati sudbene globe (birsagia ili judicia) i 
razna jestiva (victualia), po svoj prilici tako zvane časti, 
ali se tomu opre puk peranski i pobuni se proti Šubićima, 
izabrav si tadanjega hrvatskoga bana, kneza Fridrika 
Celjskoga, štitnikom i pokroviteljem. Pošto se Šubići po- 
radi neposlušnosti Pernjana potužiše, naloži kralj Sigis- 
mund na Jurjevo god. 1436. rečenomu banu, da se okani 
protekcije, a Pernjani da budu poslušni i da daće poda- 
vaju * Ali se Pernjani ne pokoriše, već ustrajaše mnogo 
godina u odporu. Osamnaest godina kasnije (god. 1454.) 
potužiše se Nikola Subić sin Mikca za se i za svoje ne- 
ćake Franju, Jurja i Stjepana, opet na Pernjane kralju 



1 Tkalčić: Monumenta eccl. Zagr. T. I. — Krčelić: eccl. Zagr., 
str. 192. 

8 Izvorna listina u našoj zbirci. 



Digitized by VjOOQ IC 



214 Gradovi oko Kupe i Korane. — Perna. 

Mati] i, koji naloži hrvatskomu banu i banovcu, da Per- 
njane pridrže na plaćanje globarine i časti, jer su ta 
podavanja zakonita i običajna. 1 

Ne ima sumnje, da su Šubići tiekom potonjih godina, 
za kojih u obće svuda feudalizam mah preote, svladali 
odpor Pernjana, vršeći feudalna prava poput ostale vla- 
stele u Hrvatskoj u ono doba. Peranski Šubići pisahu se 
u napredak ponajviše samo Peranski, a latinski kadšto 
pomagjarenim oblikom Pernev. Uz Zrinjske Šubiće, koji 
prisiljeni kraljem Ludovikom ostaviše svoju staru dje- 
dovinu u Bribirštini u današnjim kotarima više Skra- 
dina i nastaniše se u Zrinju (odkuda im potječe ime 
Zrinjski), ovi su Peranski Šubići druga grana plemena 
Šubića, koja ili silom ili milom dodje po svoj prilici još 
četrnaestoga vieka u posavsku Hrvatsku. Peranski Šu- 
bići niesu se tako prodičili kao Zrinjski; od njih ne 
ima ni banova, ni vojvoda, ali su oni uviek bili vrlo 
ugledni i pored sve nevolje turske dosta imućni plemići. 
Peranski imali su isti grb kao što i Zrinjani, naime dva 
kreljuta, ali bi reći, da ih niesu Zrinjani držali svojim 
suplemenicima i srodnicima. Pače knez Petar Zrinjski tvrdi 
u jednom pismu od 1 1, maja g. 1655., da su Peranski „de ge- 
nere Subich ex antiqua prosapia patriciorum Ragusanorum 
orta". Doista, da Peranski vuku lozu takodjer iz Dubrov- 
nika, ali samo po tankoj krvi, jer je jedan njihov pradjed, 
možda Nikola Šubić, imao ženu Margaretu, unuku kneza 
Balše, sina vojvode Hrvoje, kojega se potomci ukloniše 
u Dubrovnik, uživajući tu kuću i zemlje, što ih bjehu 
darovali Dubrovčani god. 1400. hercegu Hrvoji. 2 



1 Izvorna listina u našoj zbirci. 

2 God. 1563. bio je donio Gašpar Šubić u kaptol zagrebački pismo 
rektora i vieća dubrovačkoga, podpisano Hieronimom »de Sfondratis de de- 
mona notarii et secretarii civitatis« glede zemalja Hrvojinih, a za Gašpara Šu- 
bića kaže kaptol, da je on: »filius egr. quondam Christophori Swbith de 
Pernva, filii olim Margarethe, filie quondam domine Dorothee, filie olim Balsse* 
filii quondam illustris ducis Hervoe.« (Zagr. kapt. ark. Locus credibilis. Prot. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Perna. '215 

Pošto je već početkom petnaestoga vieka nastala 
turska nevolja, to su Peranski imali i s te strane muke i 
brige, da se održe na novo stečenom imanju. Već spo- 
menuti Nikola Šubić zapao je bio u toliku nevolju, da 
je morao založiti god. 1461. u kaptolu zagrebačkom trg 
peranski knezu Slunjskomu Đujmu Frankopanu. 1 Kasnije 
prenesao je Nikola Šubić zalog Perne na kneza Martina 
Frankopana, brata Dujmova, i gospodju Katu, udovu biv- 
šega celjskoga kapetana u Steničnjaku Jurja Glajnara. 
Martin Frankopan nastojao je Pernu za stalno svojoj 
obitelji pridržati. Ne samo što se je dao kao vlastnik 
Perne god. 1464. zakonito uvesti, već je izhodio u kralja 
Matije privolu, da može i oporukom Pernom razpolagati.* 
Srećom, što je već Nikolin sin Krsto Šubić bio kadar 
odkupiti djedovinu i spasti Pernu za Šubićev rod. Martin 
Frankopan umre god. 1479. U oporuci zapisa on Pernu 
magistru Jurju, kanoniku i gubernatoru topuskom. S ovim 
se pogodi Krsto Šubić, notar na kraljevskom dvoru, te 
Juraj u prisuću kralja Matije god. 1480. ustupi, kako 
izprava veli, za volju prepozita transilvanskoga Petra, 
brata ili barem rodjaka Krste Šubića, Pernu uz naknadu 
zaloga od 2000 for. i doplatak od 1 20 dukata. Kanonik Juraj 
obreče Šubiću, da će mu uručiti i sva pisma, što se tiču 
Perne. 8 Još iste godine uvedeni su po kaptolu zagre- 
bačkom opet u Pernu kao vlasteli Krsto i brat mu Juraj 
Šubić. 4 Krsto Šubić bio je znamenita ličnost doba, u 

I. str. 258. — Spisa glede toga dubrovačkoga imanja imademo i u našoj 
zbirci, a vidi takodjer: Điplomatarium relationum reipublicae Ragusinae 
cum regno Hnngariae od Josipa Gelčića i L. Thalloczy-a, str. 288. i 460.) 

1 Neo reg. acta f. 444., br. 33. prije u hrv. arkivu sada u Budim- 
pešti. — Izv. spisi kapt. zagr. f. 33. br. 33. 

9 Neo reg. acta f. 1645., br. 13« 

8 Izprava, pisana u Budimu in fešto purific. virginis Mane 1480, u 
zbirci jugoslavenske akademije. 

4 Arkiv kapt. zagr. Izvorni spisi, slovo P. br. 568. Kod uvoda bili 
su nazočni susjedi: Stjepan Popadić od Petrovića, Pavao od Bužima, Lovre 
od Budimerića, Martin od Bovića, Matko od Klokoča, Pavao od Pećna, 
Stjepan od Preseke. 



Digitized by LjOOQ IC 



216 Gradovi oko Kupe i Korane. — Perna. 

koje je živio te se često u savremenim spisima spominje. 
Medju ostalim velikašima i plemićima podpisao je Krsto 
7. marta g. 1492« i privolu na požunsko uravnanje medju 
kraljem Vladislavom i cesarom Maksimilijanom. Sa crkvom 
zagrebačkom uredio se je već g. 1494. glede desetine, za 
koju je godimice plaćeno 32 for. Stekao je nova imanja 
i to god. 1500. Svinicu izmedju Hresna i Kladuše po 
smrti Stjepana Pozobčića, a god. 15 13. u Završju i Vrč- 
koviću u kotaru klokočkom. U Svinici mnogo mu je do- 
đijao Bartol, prior vranski. koji je postao kraljevskom 
darovnicom vlastnikom na polovici ; ne samo, što je prior 
Bartol gradio nakon požara kaštela sviničkoga novi 
kaštel za oba diela Svinice, već je čitavu Svinicu i novi 
kaštel prodao bio neovlašteno Ivanu Tahiji.* Krsto 
umrie oko god. 1527., ostavivši mnogobrojnu djecu, oso- 
bito žensku. 

Krstovi sinovi Tomo i Gašpar razdieliše po smrti 
otčevoj god. 1539. peransko imanje medju sobom, osta- 
vivši jedan dio materi Barbari. Nevolja turska pa ne- 
milo susjedstvo Petra i Franje Keglevića, koji upravljahu 
opatijom topuskom, čineći nasilja susjedima, pa i Pe- 
ranskim knezovima osobito u Čemernici, gdje im do go- 
dine 1580. na 2000 for. štete učiniše, 8 satjera Peranske 
knezove opet u zajednicu, dok se god. 1556. definitivno 
ne razdieli Gašpar Peranski sa svojim sinovcem Gavrom, 
sinom Tome. Điobna izprava, pisana hrvatski latinicom, 
razjasnjuje dobrano prilike, u kojima su živjela tadanja hr- 
vatska vlastela. „Gašpar Gusić od Turna, viceban i knez 
Herendić iz Mlake, četvrti sudac stola zagrebskoga" i 
još deset plemića hrvatskih, koji se svi po tadanjem obi- 
čaju zvahu „knezovi", očituju tugu, da su došli u Pernu, 
da medju knezovima Gašparom i Gabrielom „učine pravi 
del oda vsega njih imanja, mala i velika, kmetov, slug i 



1 Spisi a zbirci jugosl. akademije. 

2 Kapt. arkiv. Izvorna pisma, slovo P. br. 156. i 63 1. 



Digitized by 



Google 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Perna. 217 

grada i od ostaloga, uzamši od njih rič i ruku, da će ka 
vsemu onomu pristati, ča god mi med njima polag božje 
pravice i duše naše obnajdemo." Dalje kažu diobni obra- 
nici: „I ne mogosmo nikakva med njimi pravijega dela 
učiniti, nego pomišasmo vse kmete skupa, boljega z 
boljim, bogatijega z bogatijim, a ubožjega s ubožjim. I 
dasmo prvu polovicu kmetov knezu Gabrielu, a drugu 
polovicu knezu Gašparu, vse po legistrih popisavši". Sta- 
roga svoga porkulaba Grgura Tomasovića nagradiše kne- 
zovi Peranski za veliku i koristnu im službu, izjavivši, 
„da ga ote učiniti za plemenita i učiniše ga, i daše mu 
list na to pod svoje pečati". „Hižu novu", koju bješe 
knez Gašpar podigao na svojem dielu, a stajala je po 
svoj prilici kod današnje parohijalne crkve peranske, gdje 
ima i sada traga starim zidinama, ostaviše knezu Gašparu. 

Diobna izprava pokazuje ubožtvo i golotinju, koja je 
u to doba bila mah otela uslied turskih provala i na 
dvorovima hrvatske gospode. Marhe, prirodnina i pokućtva 
bilo je u Perni razmjerno malo. „Kravi dvi, ovac šestero 
nadeste, pšenice i vina vele malo. I ono, ča biše ostalo 
vina i pšenice, to sve stratiše na pokop pokojne gospe 
Uršole, na sedmi dan i četrdesetni dan i nakon godišća". 
Na diel dospješe: „dva saga, jedno odilo, dva vilahna, 
dva vanjkuša, jedna blazina, dva obrusa, dva ručnika, 
dva pehara srebrna, ka bude ta potezala dvi grivni srebra, 
tri zdile olovene, dvanadeste pladnjev olovenih". Karak- 
teristično je, da je stari Gašpar Peranski podpisao iz- 
pravu ' glagolicom, ne poznajući drugo pismo, a mladi 
Gabro latinski sa pomagjarenim pridjevkom „Pernejr". 1 

Gašpar Peranski bio je kapetan krajiške vojske i 
čuveni junak. On je branio od Turaka, koji su upravo za 
njegova života najžešće u Hrvatsku prodirali, ne samo 
zavičajni svoj grad Pernu, već i grad Hresno na Glini, 
što ga je bio dobio po svojoj ženi od roda Križanića, pa 



1 Kukuljević: Acta Croatica, str. 257—259. 

Digitized by LiOOQ IC 



218 Gradovi oko Kupe i Korane. — Perna. 

još tomu i Brekovicu, grad svoga zeta Gašpara Kobasica. 
Rek bi, da je s posljednjim imao najviše posla, a turske 
sužnje, što bi ih na Krajini pohvatao, zatvarao je u Pernu, 
koja je bila najviše zaklonjena, a dosta čvrsta. Polazeći 
god. 1556. Gašpar na vojnu, postavi pred zagrebačkim 
kaptolom, kad bi u boju s Turcima poginuo, štitnicima i bra- 
niteljima Perne i porodice, banovca Gašpara Gusića, literata 
Ambroza Gregorijanca, kapetane Ivana Hojsića i Grgnra 
Farkašića, svoga zeta Gašpara Kobasica i sinovca Gabru 
Peranskoga. 1 Inače je Gašpar Peranski umio dobro 
gospodariti, pa je od svoje krajiške službe znatan novac 
prištedio. Kad je god. .13,65 . knez Ni kola, Franke 
Tržački kupovao za svoju porodicu imanje Qernomalj[^ u 
Kranjskoj, pozajmio mu je Peranski 1000 for. svojega 
novca, a 1000 for. novca unuka Ivana Kobasica. 9 

Od Turaka stradala je mnogo takodjer Perna. Go- 
dine 1548. robiše Malkoč beg i ini bosanski bezi to- 
puško, steničnjačko i peransko ladanje četiri dana i toliko 
noći 8 Upravo deset godina kasnije (god. 1558) na samo 
Miholje udari rečeni zloglasni Malkoč beg sa 11.000 Tu- 
raka opet na Hrvatsku i popali Pernu, Zlat, Krstinju, 
Kladušu, Vranograč, Bojnu i druga obližnja mjesta. 4 
God. 1562. doleti pred Pernu 400 valjano oružanih i giz- 
davo odjevenih Turaka, kakovih je riedko kad bilo vi- 
djeti u Hrvatskoj, ali u zgodan čas desila se je tada kod 
Perne četa Herbarta Auersperga, koja Turke razbije i 
preko glave u bieg potjera. 6 Prama četovanju Turaka 



1 Arkiv kapt. zagr. Loc. cred. Prot. 28., str. 544. 

2 Arkiv kapt. zagr. Loc. cred., prot. 2. str. 90. 
8 Vitezović: Kronika, str. 146. 

4 Arkiv, knj. IX., p. 31. 

6 U boju bili su turski poglavice Hasan, vojvoda od- Novigrada, 
Ibrahim i Mustaf aga, braća od Kostajnice, Mamin i Saliman aga od Ka- 
mengrada te Ibrahim aga Čehović od Novigrada, a bilo je u turskoj vojsci, 
kao Sto obično u to doba, mnogo Vlaha. U boju poginuo novi novaČki voj- 
voda, poslan 8 dana prije s bosanskim pašom Osman šahom, (Izvještaj u ljub- 
ljanskom Rudolfinu.^) 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Perna. 219 

hrvatska vlastela bila su nemoćna, a njihovi gradovi 
sve više opustješe. U ime desetine mogoše god. 1565. 
Gašpar i Gabro Peranski platiti kaptolu zagrebačkomu 
samo 12 for. 

Dugo ne mogoše knezovi Peranski dobiti za svoj grad 
straže na krajiški trošak. Doduše bio je jur god. 1563. 
general Ivan Lenković predložio, da se Perna posjedne 
sa 20 momaka, ali je izviestno, da još deset godina kasnije 
nije bilo nikakove straže u Perni. Istom god. 1577. bilo 
je za Pernu dozvoljeno 50 konjanika, ali već sliedeće go- 
dine nije za njih doznačena plaća. Kad se stražari razi- 
djoše, banu u martu god. 1578. Turci iznenada na Pernu 
i zauzmu je. 1 O toj provali turskoj uzdržala se predaja u 
Perni do današnjega vremena. Predaja kaže, da su Turci 
zauzev Pernu, pošli pod Petrovu goru, da razdiele plien, 
ali ih tu zateče general, došav s vojskom iz Vojnića i 
okrene silesiju Turaka pod mač. I danas ima turskih 
kosti na brdu Konjoderu pod Petrovom gorom više Perne. 
Turci ne bijahu tada posjeli Perne, ali se je Stjepan Pe- 
ranski, sin Gašparov pobojao, da će to Turci učiniti 
nakon pada Cazina i Ostrožca, pa je s toga upozorio kra- 
jiške poglavice na opasnost, koja Perni prieti. Još jednom 
god.^1^84^ oglasio se je Stjepan Peranski iz Perne, za- 
moliv, da mu dadu plaću za njegovih 10 stražara, i da 
se posada premjesti iz Hresna u Pernu, ali ratno vieće 
odluči, da se rečena oba grada napuste, a straža pre- 
mjesti u Skrad. Spominje se, da su Turci na 23. sep- 
tembra opustošili četiri poveća sela kod Čemernice, odve- 
davši 418 duša u sužanjstvo. 8 Tako je pod Petrovom 
gorom sve opustjelo, a poslije nema glasa o Perni punih 
sto godina dana. 

Izgubivši Pernu, služili su Peranski kao častnici na 
Krajini, a živjeli su na svojim imanjima, što ih stekoše 



1 Croatica. 

1 Valvasor knj. XII., str. 126. 



Digitized by LjOOQ IC 



22o Gradovi oko Kupe i Korane* — Perna. 



u Pokupju pod zaštitom knezova Zrinjskih i oko Jam- 
nice. Godine 1589. postane Ivan Peranski gubernatorom 
imanja steničnjačkoga grofa Nadažda, a spominje se 
godine 1596. kao štitnik djece svoga brata Stjepana, 
koji bješe medjutiem umro. Ženitbom dobiše Peranski 
imanja obitelji Imprića u Jamnici, Paradušu i u Gradcu 
polag Kupe. Na ovim imanjima stanovao je g. 1592. Juraj 
Peranski, brat Ivanov i Stjepanov. Knez Nikola Zrinjski 
podieli god. 1620. Ivanu Peranskomu, sinu Stjepanovu, 
imanje Tomašnicu kod Karlovca, a osim toga kupiše od 
knezova Zrinjskih imanja i kmetove u Pišćetkama, Sta- 
tivama i Drežniku, postavši tako posve imućna i ugledna 
vlastela u okolici karlovačkoj. Znamenit je bio čovjek 
svoga doba Janko Peranski, sin Gašparov. Služio je kao 
podkapetan u karlovačkoj vojsci, odkud bude pozvan na 
preporuku kneza Petra Zrinjskoga god. 1 660. u Draždjane 
na dvor izbornoga kneza saksonskoga Ivana Jurja II. 
kao zapovjednik hrvatske tjelesne straže od 75 gardista. 
Na dvoru rečenoga kneza stekao je Janko Peranski mnogo 
koristi, odlikovanja i slave ; postao je komornikom, podpu- 
kovnikom i poglavicom okružja grada Morizburga, gdje 
mu je knez darovao i poveće imanje. Vrativši se nakon 
dvadesetgodišnjega službovanja god. 1681. trajno u do- 
movinu, poveća prištednjom u Saksonskoj porodična 
imanja kupom novih imanja ponajviše Zrinjskih, Brloga, 
Slapna, Trešćena, te umrie god. 1689. i bude pokopan u 
kapeli sv. Antuna crkve svetičke, koju bješe znatno ob- 
dario. Od njegove djece Mihaela, koji bude dominikanom 
u Češkoj, Jurja, Franje i Sidonije Barbare, došla je najviše 
na glas posljednja, oženivši se u drugom braku s grofom 
Krstom Franjom Delišimunovićem, rodjenim JelaČićem. 
Ona je bila jedna od najbogatijih i najodličnijih gospodja 
svoga doba u Hrvatskoj, a preživjevši svoga supruga 
(f g. 1 7 12. u Gori kod Petrinje), ne imajući od srdca po- 
roda, učini oporukom velike zadušbine crkvama i mana- 
stirima hrvatskim. Franjo Peranski pošao je bio god. 1692. 



.1 



Digitized by LjOOQ IC 



r 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Perna. 221 

na vojnu i razpoloži prije svojim imetkom „ako me Bog 
iz tabora zdrava zavrne", ali je po svoj prilici u vojsci 
poginuo, jer se kasnije više ne spominje. Jurjevim sinom 
Gašparom Peranskim, vlastelinom u Paradušu, svrši po- 
slije god. 1740. i Peranska rozgva Bribirskih Šubića. 

Premda je za velikoga turskoga rata (od god. 1682. 
do god. 1699,) sva Petrova gora i njeni ogranci očišćeni 
od Turaka, niesu Peranski više nikada došli do vlasti 
nad starim zavičajnim gradom. Doduše general je Đeli- 
Šimunović kao muž kneginje Peranske po rodbinskom 
nasljednom pravu nastojao peranski kraj prisvojiti za 
svoju obitelj, ali tomu se protiviše petrinjski komandanti, 
ovisni o generalitetu varaždinskom, hrvatski staleži, a i 
sam biskup zagrebački, koji je želio Pernu pripojiti opa- 
tiji topuskoj. Naseljene katoličke Hrvate potisnuše Vlasi 
doseljeni iz Bosne, a kad je biskup Seliščević oko go- 
dine 1 700. naseljivao hrvatsko selo kod Topuske, pobune 
se svi Vlasi, koji se bijahu oko Gline nastanili, te njih 
udari 500 na biskupske čete, ali budu pomoću hrvatske 
staležke vojske potučeni i poplienjeni. Banovac Stjepan 
Jelačić bješe predložio, da se u Pernu premjesti kapeta- 
nija sredička, koja da je suvišna na Kupi. 1 

Novi naseljenici niesu imali sreće. Na Pernu izlete 
Turci i za rata god. 1717. i god. 1788., i oba je puta 
sasviem popališe. Još su gore prošli Pernjani za nesret- 
noga rata od god. 1737. do god. 1739. Mjeseca decembra 
god. 1737. digne se četa Pernjana i Kirinjana od 39 ljudi 
pod Podzvizd i Vranograč, al im je huda sreća bila, te 
izgiboše svikoliki osim jednoga Kirinjca. 8 



1 Lopašić: Spomenici hrv. Krajine. Knj. III., str. 156., 193.— 194., 203. 
• Epistolae od episc. T. LXXXIII. br. 101. u nadbisk. arkivu. 



Yf* 



Digitized by LjOOQ IC 



222 Gradovi oko Kupe i Korane. — Petrovac. 



XVII. 
Petrovac. 

Opis mjesta. — Samostan pavlinski u Zlatu. — Pleme zlatsko. 
— Dogadjaji samostana. 

M^edju planinama hrvatskim znamenita je Petrova gora. 
0*^ Ona nije ni tako visoka koliko zagrebačka gora ili 
Plešivica, ali je posve ođieljena od drugoga gorja, pa 
zato više imponuje. Pokrita je hrastovom i bukovom 
šumom, a golet i kamen ne vidi se na njoj gotovo 
nigdje. Sljemenom svojim dielila je Petrova gora sve do 
nedavna karlovačku Krajinu od banske, a sada ide povrh 
planine medja zagrebačke i riečko-modruške županije. Na 
najvišoj glavici gore na sjevernoj strani vide se razva- 
line grada Petrovca, o kojem se priča, da ga je gradio 
kralj Petar, koji da je na Petrovcu i glavu izgubio, a to 
nije nitko drugi, nego posljednji kralj hrvatski Petar 
Svačić, koji je, braneči od tudjina dom i kraljevski priestol, 
kao junak u Petrovoj gori poginuo. Izpod Velikog Pe- 
trovca, na kojem je podor grada, ima niža glavica Mali 
Petrovac, a tu ima takodjer razvalina starih sgrada i po- 
znaju se zasuti podrumi i zdenci. 

U povjesti hrvatskoj spominje se Petrova gora jur 
od davnih vremena kao Petrov gvozd, koje je ime bilo 
još koncem 1 6. vieka običajno. Po svoj prilici je osnovana 
viest pokojnoga pukovnika Maretića, da je na Petrovcu 
bio grad i hospic templara 1 , koje zamieniše god. 1309. 
ili nešto prije nego li su u Hrvatskoj templari dokinuti, 
drugi redovnici, skromniji i pobožniji Pavlini. 

Od toga vremena spominje se na Petrovoj gori crkva 
i manastir Pavlina sv. Petra u Zlatu, koje se ime krije u 



1 Maretić: Schlosser in Kroazien, rkps. jugo si. akademije. 

Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Petrovac. 223 

današnjem mjestu Slatskom polju (još u 17. vieku Zlackom 
polju), na cesti, što vodi izpod Petrove gore iz Vojnića 
prama Glini. Od plemena zlatskoga 1 kupio je god. 1328. 
prvi prior pavlinski novoga manastira Grdoš veliki prostor 
zemalja po Petrovoj gori i na ograncima njenim sve do medja 
plemena goričkoga, grada Krstine i gradjana peranskih. 
U ove zemlje uveo je Pavline svečano po naredbi kap- 
tola zagrebačkoga pop Kliment iz Steničnjaka, vicearci- 
djakon gorički. Zemlje, kupljene god. 1328. od Zlaćana, 
mnogo su vriedile za manastir, pa su zato nastojali mana- 
stirski poglavari, da dobiju na držanje toga imanja i banske 
i kraljevske potvrde. Kotar kloštra zlatskoga potvrdio je 
konačno god. 1404. na molbu priora Petra i kralj Sigis- 
mund, pošto su prije toga g. 1397. u pravdi medju gradja- 



1 Priobćujemo jednu listinu plemenske obćine zlatske: 
G. 14-75* Pri župnoj crkvi Svih Svetih u Zlatu. 
Ja sudac Tomaš ki bih vato vrime sudac slacki (sin Vrnkov) dam 
na znane] vsim i vsakomu komuse pristoi i pred kih obraz ali stol priđe ta 
moi list otvoren kadi ga bude tribi gledati kako priđe predme i pred vsu 
moju bratju Slaćane v Slat kavsem svetim v klupi Grgur po imeni Štampak, 
govoreći: sudce i moja bratja evo sam priubožal, nimam čim dobra učiniti 
niednoga dobra moim mlaišim otcu ni stricu sada evo ostavlam i daruem 
svetomu Petru na gori Slacki pol sela moega strica Lončara Blaža, pol ga 
ednem to istoi crkvi za tri zlate a vto vrime MŠe priur častan muž fratar 
TomaS zbronskoga ladanja, kada kupi počteno toisto selo svetomu Petru za 
tri zlate vekuvičnim zakonom v neodazvanim i platie lipo čistim zlatom i 
dobre mire i postaviše kotare toga imenja prvi kotar črešna na glavi toga 
iminja ondi e kamen, doli putem vhrast, na nim e križ doli putem o vkamen 
na glavu znože doli znoČa na konac pod artić vdrgu ; snož gori snožu veliko 
kamen; istoga kamena na ... . gre zlibica pola vkočice do ceste ka gre 
od severa na ivčice na put veliki ; gore putem pod cerić kie na glavi dra- 
žice; doli dragu vpotok, gori dragu včrešnu terse katero stave, nato biŠe al- 
domašnici dobri muzi, naiprvo počtovani muž Kelemin Martinić, Tomas USić, 
Ilia Ivšić, Jurko Vsačić, Tomko Kočić, Andria Vidović, ošće mejaš Paval 
Vleovac; a ja sudac više imenovani vidivši dasta obi strani dobre vole dah 
nato moi list pod našu pečat plemensku i višuću va let gospodnih #• 21. F. Dfa« 
Izvornik glagolicom pisan na papiru medju pismima novljanskog pav- 
linskog manastira, prije u zem. arkivu, sada u Budimpešti. 



Digitized by LjOOQ IC 



w ^ 



224 Gradovi oko Kupe i Korane. — Petrovac- 

nima peranskim i plemićima zlatskim te manastirom zlatskim 
poravnane medje po Lovri plemiću od Suseda. 1 U ovo 
doba držao je manastir zlatski takodjer predij Strmac u 
blizini Bovića. Strmac bio je feud opatije topuske, od 
koje bio ga je dobio Nikola Tatar, ali poćiniv neko ne- 
vjerstvo takodjer i izgubio. Predij taj podieli god. 1402. 
opat Ivan manastiru zlatskomu, koji je morao za priznanje 
feuda plaćati na godinu 100 solda i o Martinju jednu Čast 
donieti.* 

Još prije, nego li je propalo kraljevstvo bosansko, 
prodirahu Turci i u Hrvatsku, a to krivnjom same bo- 
sanske vlastele, pozivajući poradi domaćih razmirica Tur- 
čina u pomoć. Već oko godine 1445. postrada turskom 
provalom pavlinski manastir u Zlatu. Turci porobiše i 
popališe manastir, ubivši i nekoliko redovnika u njem. 
Koji su ostali na životu, pobjegoše u obližnji manastir u 
Kamenskom, koji primi pod upravu i imanja zlatskoga 
manastira, na koliko ista sebi ne prisvojiše grabljivi 
susjedni plemići. Na molbu fratara, sada zajednički ži- 
vućih u Kamenskom, dozvoli papa Nikola napust mana- 
stira Zlata i spojitbu manastira kamenskoga i zlatskoga 
u jedno. Ovo je izveo g. 1451. papinski delegat, biskup 
krbavski Vid, izpravom, izdanom u Modruši. Za predij 
Strmac bio je već g. 1448. dozvolio Toma, biskup srebr- 



1 Pisma manastira sv. Petra na zlatskoj gori (na Petrovcu) nalazila sn 
se do nedavno u hrvatskom zemalj. arkivu, ali su odnesena u Budimpeštu. 
Osim izvorne na pergameni pisane kupovne pogodbe ima. med ju pismima i po- 
tvrda kralja Ludo vika od g. 1364. za vrieme zagrebačkoga biskupa Stjepana 
(tocius Sclauonie vicarii generalis) i Nikole od Zeca, bana Dalmacije i Hr- 
vatske, sa glagolskim pripisom: To je list na dol kloštra zlackoga Kaptol 
zagrebački izdao je poslije kupovni ugovor još dva puta, g. 1 369 na molbu 
priora zlatskoga Andrije i fratara Fabijana i Pavla a drugi put god. 1375, 
na molbu fratra Jnrja. Na odpravku g. 1369. ima glagolski dodatak: To je 
list zlacke gore, a i na povelji kralja Sigismunda od g. 1 405. ima opazka: 
To je list na kotare slatske gore s inimi mejaši. 

8 Kao medje predija označuju se u listini opatovoj : vrelo Podcestajak, 
plemići Bovićani, mjesto Pećevje, vrelo Stepanovac, vrelo Glinak. 



Digitized by LiOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Petrovac. 225 

nički i komandatar opatije topuske, da ga može manastir 
kamenski preuzeti i držati. Imali su pak Pavlini kamenski 
glede zlatskih imanja mnogo napasti od plemića zlatskih, 
koji prisvajahu i na silu otimahu zemlje zlatske. Radi 
obrane i zaštite manastirskih dobara morali su se Pav- 
lini uteći zemaljskim sudovima, koji su dali g. 1453. raz- 
vidjeti počinjene Štete u šumama manastirskim. 

Pošto su navale turske polovicom petnaestoga vieka, 
osobito nakon namještaja straža na Vrbasu i Plivi, bile 
prilično prestale, popraviše Pavlini zapušteni manastir 
na Petrovcu, te ga na novo nastaniše. Našlo se je po- 
božnih duša, koji su uskrsnuvšem manastiru različno po- 
magali i darovali mu zemalja, kojih nije prije držao. Oso- 
biti prijatelji i pomoćnici manastira bili su stari hrvatski 
plemići Vojnovići na obronku Petrove gore, gdje ih spo- 
minje još danas mjesto Vojnović kod Vojnića, a znadu 
se zidine njihova zavičajna grada u Trupinjaku. Na pre- 
poruku zlatskog priora Tome uzeli su Pavlini g. 1491. 
u svoje bratstvo Tomu Vojnovića, njegovu ženu Pertu, 
i sinove Franka, Stjepana, Benka, Petra, Pavla i Ivana. 1 
G. 1494. dobio je manastir zlatski znatni dar od Petra 
Antoloviča, koji za zadužbinu ostavi Pavlinima svoju kuću 
u trgu izpod grada Perne i jedan vinograd. Darovanje 
ovo odobri tadanji vlastnik grada Peranskoga Gašpar 
Šubić. Pavlini zlatski dosta su se tiem okoristili, što su 
u svojem kotaru i od svojih podanika pobirali i crkvenu 
desetinu, koja bi inače pripadala crkvi zagrebačkoj. To 
nije bilo pravo kaptolu zagrebačkom, ali su fratrovi zlatski 
svoje pravo na desetinu dokazali g. 1494. pred povjere- 
nicima, župnicima : Brnardom od Gorica, Stjepanom od sv. 
Ivana (Trebinja), Benediktom od Luke (Rečice) i Mar- 
tinom od Velemerića. 2 



1 Kuknljević: Acta Croatica, 145. 

2 Zanimljiva su imena vlastele i plemića, koji su glede desetine preslu- 
šani: Martin Rogač od Zlata, Petar sudac, Antun Đujmović i Paval Jurčić 

Lopasič: Oko Kupe i Korane. 15 



Digitized by VjOOQ IC 



1 



226 Gradovi oko Kupe i Korane. — Petrovac. 

* "- — - - ■ ■■ i . i .i , 

Zaštitnici manastira zlatskoga bili su i gospodari 
grada Steničnjaka, koji je vršio pokroviteljstvo nad ma 
nastirima i župama u svojem području. God. 15 19. oslo- 
bodi vlastelin Steničnjaka Ivan Kanižki manastir od svih 
daća u grad, a navlastito od kunovine, koju je grad za 
državu pobirao. Vlastelin pogodi se sa tadanjim priorom 
Vukom, da će fratrovi u priznanje dozvoljene blagodati tri 
puta misiti, vazda treći dan poslije uskrsa, duhova i sv. 
Martina. Pavlini zlatski uživali su nakon novoga naše 
ljenja manastira sve zemlje, koje je držao manastir od 
starine, samo je predij Strmac ostao kod manastira ka- 
menskoga, kojemu ga iznova potvrdi g. 1523. opat to- 
puški Andrija Tuškanić. 

Kako su Pavlini u priedjelima Petrove gore 16. vieka 
živjeli, te strah i nevolje trpjeli ne samo od Turaka već i 
od domaćega razuzdanoga plemstva, spomenuli smo po- 
nešto kod manastira kamenskoga. Bolje nego li kamenski 
fratrovi niesu jamačno prolazili ni zlatski. Karakteristično 
je za ono doba, da je g. 1525. Pavao, Župnik crkve Svih 
Svetih u Zlatu (gdje se već god. 1334. spominje posebna 
župa), u kaptolu zagrebačkom prosvjedovao proti nasilju 
plemića Jurja Pisca i Ivana Novakovića, koji ga bez raz- 
loga odtjeraše iz Zlata. Župnik odbija od sebe odgovornost, 
ako pogine koje diete bez krsta, a koji odrasli čovjek bez 
izpoviedi. 1 

Po svoj prilici, da je zlatski manastir konačno po- 
stradao g. 1558., kadno na samo Miholje zloglasni Mal- 
kočbeg popali i uništi cielu okolinu Petrove gore : Pernu, 
Zlat, Krstinju, Kladušu, Vranograč i Bojnu. 1 Od to doba 



od Zlata, Stjepan Đraganić od Godinice, Urban od Radonje, Ivan Orlović i 
Nikola od Radonje, Ivan sudac plemena strelačkoga sa plemićima strelačkim 
Martinom Mikovićem, Petrom Valento vicem i Jnrjem Ilićem, Tomo Skuntrić 
odKorane, Fabijan BenČ ić od D obrenina (Novigrad), Stjepan SvarafflJ Juraj 
plemići od Bosiljeva, Martin Mikanić od plemena otočkoga. ^""^ 

1 Locns cred. u kapt. zagr., prot. 28. str. 587. 

8 Tomašića kronika u ark. za povjest jugosl. knj. IX. str. 31. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Petrovac. 227 

niesu više Pavlini stanovali na Petrovcu, a sam manastir 
i njegovo imanje posvoji tadanji vlastelin steničnjački Tomo 
Nadaždi, ugarski palatin. Ovaj radi obrane svojega ogrom- 
noga imanja utvrdi bivši kloštar i postavi u nj stražu. 
Držeći tadašnja vlastela u Perni, Gašpar i Mihael Pe- 
ranski, da se manastir zlatski nalazi u njihovu kotaru, i 
da ga je Nadaždi nepovlastno posvojio, podigoše po svojem 
kaštelanu Grguru Tomaševiću tužbu radi okupacije Zlata. 1 

Zlatski manastir služio je u napried dosta koristno 
kao krajiška utvrda. Manastir je doduše tekom vremena 
propao, ali se je održala čvršća crkva, na kojoj je na- 
pravljen drveni čardak. Radi uspješnije obrane izkopane 
su oko crkve i bivšega manastira grabe i šancevi, koji 
- se i danas na Petrovcu vide. 

Spominje se, da je Petrovac utvrdjen god. 1573. ze- 
maljskim težacima, a poslije da je stajala u njem krajiška 
straža. G. 1579. sklopio je general Ivan Auersperg ugovor 
sa kapetanom Senjaninom Andrijom Tadiolovićem, koji 
se obveza, da će uz ostale gradove, što mu bjehu povje- 
reni, braniti i Petrovac. God. 1580. išli su na stražu u 
Petrovac haramije iz Dubovca ili iz Križanić-Turnja, ali 
još iste godine povjeren je Petrovac uz obližnju utvrdu 
u Kneji kapetanu Petru Ladešiću. 

Zlatsko mjesto pod Petrovcem još je bilo ponešto 
napučeno, ali je oko god. 1580. konačno postradalo. Na 
25. augusta 1574. javio je biskup i ban Drašković varaž- 
dinskom generalu Vidu Haleku, da su dan prije toga 
Turci poharali Zlat i druge krajeve steničnjačke, a da je 
on poslao pomoćne čete u Zlat i u Pernu. 2 Mjeseca maja 
g. 1 584. navale Turci na Petrovac i zasužnje mnogo ljudstva ; 
u to vrieme je 40 stražara premješteno iz Petrovca u Kar- 
lovac. 8 Maretić spominje, da je Petrovac god. 1654. opet od 



1 Loc. cred. u kapt. zagr. Prot. br. I. str. 87. 

2 Miscellanea u zem. štajerskom arkivu, fasc. 43. br. 130. 
8 Croatica 43. 



Digitized by LjOOQ IC 



1 



228 Gradovi oko Kupe i Korane. — Ribnik. 

naših osvojen i u njega postavljena straža. Nakon uređjenja 
medja u smislu karlovačkoga mira mislilo se u Petrovcu 
podignuti još i jaču utvrdu, a crkva petrovačka bude na 
novo popravljena. Nešto prije smjestiše se na obroncima 
Petrove gore oko Vojnića, Steničnjaka i Perne Vlasi iz 
Bosne i Krajine. Vlasi uzprotiviše se god. 1734., kad se 
htjelo popraviti i urediti Petrovac. Spominju se u Pe- 
trovcu sajmovi, kamo je išlo mnogo naroda. Petrovac sa 
obližnjim šumama pripadao je sve do godine 1800. grofu 
Draškoviću, kao vlastelinu u Steničnjaku. 



XVIII. 
Ribnik. 

Opis grada. — Župa ribničko-lipnička. — Babonići najstariji go- 
spodari Ribnika. — Ban Mikac Prodanič i sinovi mu drže Ribnik. 
— Mikac Prodanič prodaje god. 1394. Ribnik knezu Nikoli Krč- 
komu. — Ribnik u vlasti knezova Frankopana ; naseljenje Vlaha u 
Pritišću ; Stjepan Ozaljski i Nikola Zrinjski uživaju u zajednici 
grad Ribnik. — Ribnik u vlasti Zrinjskih. — Turske provale. — 
Protestantizam u Ribniku. — Grofovi Petaci i baruni Vukasovid 
vlastnici Ribnika. — Sadanji gospodari. 

?ođjemo li iz Karlovca Lujzinskom cestom i skrenemo 
u Netretiću prema Metlici, evo nas skoro u Rib- 
niku. 1 Narod, živući u Ribniku i oko njega, bavi se po- 
ljodjelstvom; to su veoma marljivi radnici, nu mnogi se 
sele u Ameriku, što je domaćemu gospodarstvu na uštrb, 



1 Osim ovoga, imamo još dva Ribnika u našoj domovini, i to jedan 
u bivšoj ličkoj, a drugi u bivšoj otočkoj pukovniji. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Ribnik. 229 

ali ovi opet odanle šalju mnogo gotova novca kući. Ribnik 
je upravo središte onoga diela naše domovine, kojega se 
pučanstvo nazivlje Brajcima. To ime nas podsjeća na stari 
narod Brajaca, koji je za Rimljana u ovim priedjelima 
živio. 

Grad Ribnik (si. 15.) stoji u maloj dolini, kojom protječe 
potok Obrh, izvirući izpođ isgpimena dvorca. 1 Ovaj potok 
činipred gradom mali ribnjak, koji je jamačno nekoč veći 
bio ; jer nema dvojbe, da samo ime „Ribnik" potječe od 
„ribnjaka". Grad i vlastelinstvo ribničko nazivlje narod 
„starim Ribnikom" za razliku od „malog" i „novog Rib- 
nika", dviju plemićkih dvoraca, koji stoje blizu grada. 
Vlastelinstvo obseže preko 1600 jutara zemlje, te većim 
dielom sastoji od šuma. Zemlje rode svakovrstnim žitom. 

Oko grada na brežuljku stoje kuće istoimena sela, 
izmedju kojih se uzdiže kapelica sv. Trojstva. 1 S ceste 
vodi drvored jablana do grada. Grad nije izvana izmazan, 
te se vidjeva svaki kamen, što podaje gradu osobiti sta- 
rinski izražaj. U ziđu nalaze se bezbrojne puškarnice, te 
otvori razna oblika, koji su nekoč služili za lumbarde i 
topove. Grad je gradjen veoma nepravilno u slici okruga, 
a providjen dvjema kulama. Na iztočnoj strani, okrenutoj 
pTBbma, perivoju, nalazi se stara zazidana kapija, a nad 
njom u kamenu izklesan stari grb Frankopana Krčkih. 
U grbu vidi se u gornjem polju šestotraka zviezda, a 
dolnje je golo. 

Na sjevernoj strani nalaze se takodjer vrata tri 
metra iznad zemlje, do kojih vodi drveni most, koji se 
nekoč dizati mogao. Takav most bio je nekoč i kod za- 
zidanih vrata. Glavni ulaz u grad je s južne strane, na- 
prema cesti. Oko grada bijaše nekoč duboki obkop, koji 
se mogaše napuniti vodom iz potoka. Sjevero-iztočna kula, 



1 Obrh bijaše početkom XVII. vieka svojina porodice Križanića, te 
se u istom g. 161 7. rodi glasoviti hrvatski pisac Juraj Križanić. 

* Ovu kapelicu sagradiše koncem XVI. ili početkom XVII vieka kne- 
zovi Zrinjski, te je obdariše liepim dohodcima. 



Digitized by LjOOQ IC 



230 Gradovi oko Kupe i Korane. — Ribnik. 



1 



koja je četverouglata, bijaše prije mnogo viša, te kako 
narod priča tako visoka, da je iz Metlike vidjeti bilo. Isto 
tako bijaše i peterokutna zapadna kula mnogo viša, nego 
li je danas. U toj kuli bijaše nekoć mala kapelica, dok 
je danas tamo kuhinja. 

Dvorište gradsko je okruglo, a dva drvena triema vode 
naokolo, tako, da nam se ir nutra čini grad dvokatnim. 
U prizemlju su razni magazini i pivnice, od kojih je naj- 
zanimivija „ mala pivnica", nekoć mučionica. U svodu ove 
nalazi se mali otvor, kuda bi odsudjenoga spustili iz sud- 
nice — današnje upraviteljske pisarne — u muke. Ovaj 
dio grada bez dvojbe je najstariji, i zidovi su mu preko 
dva metra debeli. K ovom dielu dozidaše Frankopani 
sjevero-iztočnu kulu, gdje namjestiše i svoj grb. U ovoj 
se kuli nekoć nalazila velika dvorana s galerijom, koje 
se tragovi još vidjeti mogu. Zapadni dio grada imade 
mnogo tajnih odaja i hodnika u zidu, za koje se pripo- 
vieda, da vode izvan grada čak u Ozalj i Novigrad. U 
prvom spratu su takodjer razne spremnice, a u drugom 
uredjene sobe za gospoštiju, upravitelja i strance. 

Promotrimo li grad u cielosti, vidimo, da je liepo uz- 
čuvao svoj sredovječni oblik, te ga s toga možemo ubra- 
jati medju najstarije sredovječne gradjevne spomenike naše 
domovine, kojih još nije nemili udes razvalio. 



Župa lipnička, u kojoj se grad Ribnik nalazi, veoma 
je stara. Spominje se već polovicom XIV. vieka u zbor- 
niku Ivana arcidjakona goričkog pod imenom sv. Ilije u 
Ribniku, te bijaše tamo župnikom Matija. 1 

Tečajem petnaestoga vieka rjedje se nazivlje ova župa 
ribničkom, već župom sv. Ilije pod Lipnikom. Tako se 
g. 1465. spominje pop Ivan pod Lipnikom. Ovaj bijaše 
glagol aš, kao većina svećenika ribničke okolice sve do 

1 Tkalčić: Monum. episcop. zagrab. II. str. 51. 

Digitized by LjOOQ IC 



£.> 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Ribnik. 



231 



konca sedamnaestog vieka. Pop Ivan pisao je liepo gla- 
golicom, te nam se sačuvala jedna njegova izprava, koju 
je pisao pod Lipriikom 4. lipnja 1465. l Početkom šest- 




dg 



§ 



naestoga vieka stajaše kod grada Ribnika crkva sv. Lovre > 
o k ojoj danas ne ima ni traga. Pače je ne nalazimo kasnije 



1 Kuknljević: Acta Croat. str. 96. 



Digitized by VjOOQl€ 



I 



232 Gradovi oko Kupe i Korane. — Ribnik. 

od g. 1 59 1. nigdje ni spomenutu. Rečene godine spo- 
minje se kod ove crkve sv. Lovre u Ribniku župnik An- 
drija, Toma i Martin kapelani, te Gregor nađarbenik 
(gracianus). 1 Što se dogodilo s ovom crkvicom, nije nam 
poznato, kao što nam nije poznato ni mjesto, gdje li je 
stajala. Kod građa Ribnika, gore više kod ceste, stajala 
je {?• ! 558. drvena kapelica sv. Nedjelje (sv. Trojstva), 
koju koncem šestnaestog vieka na drugom mjestu (gdje 
danas stoji) iz nova od kamena podigoše knezovi Zrinjski. 

God. 1569. spominju pisma popa Mikulu Vučića ple- 
banuša, godine 1584. popa Štefana Matasića, plebanuša 
sv. Ilije, g. 1612.— 1622. popa Petra Mikuličića, koji nije 
ništa latinski znao, dočim je krasno pisao glagolicom. 
Iza ovoga spominju se na dalje: god. 1630. pop Gašpar 
Mikuličić, g. 1644. — 1659. pop Martin Čučić i pop Petar 
Semonović, sami glagolaši. 

Zanimljive viesti o župi ribničkoj (lipničkoj) podaje nam 
izviešće o vizitama arcidjakona goričkoga Ludovika Vuko- 
slavića od g. 1 668. Župna crkva sv. Ilije bijaše tada dugačka, 
ali tiesna, sa tri oltara i sa dva zvona u visokom tornju. 
Župnici imadjahu liepi prostrani stan, te zemlje kod grada 
Ribnika, u Lipniku, a na Goričkoj i Stranici vinograde. 
Imadjahu takodjer svoje kmetove, i to 13 na broj, pet 
činženjaka, koji podavahu na tjedan po dva težaka i to 
od Jurjeva do Martinja, te desetinu kako bijaše u obi- 
čaju. U župi ovoj bijahu još zidana kapelica B. D. M. u 
Žakanju, sv. Filipa i Jakova u Brihovu. Ova posliednja 
bijaše zapuštena, te joj pripadaše cielo jedno selište, na 
kojem stanovaše kmet Marko Grčić, koji plaćžše 14 for. f 
Osim ovih bijahu još kapelice: sv. Lenarda u Pra- 
vutini, koja je imala tri kmeta, sv. Trojice u Ribniku, 
sv. Križa u Bubnjarcima. Nadalje sv. Katarine u Kuniću 



1 RaČki: Popis župa biskupije zagrebačke g. 1354-i 1 501. u Starinama 
knjizi IV. 

9 God. 1669. obnovljena je ova kapelica. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Ribnik. 233 



i sv. Antuna u Rozopanjku. Ovom zgodom potužiše se 
Bubnjarčani arcidjakonu, da im je lipnička crkva odveć 
daleko, te da vole polaziti svetu misu u bližoj Metlici u 
Kranjskoj. S toga je i koncem prošlog vieka od Župe 
lipničke odciepljeno ovo selo, te pripojeno novo ustro- 
jenoj žakanjskoj Župi. 1 

Župni dvor lipnički takodjer je veoma star, što mu 
vanjština posvjedočava. Crkva sama obnovljena je godine 
1770. — 1774. za župnika Sopčića, jer je stara sasviem 
zapuštena i bez krova stajala. Zvono nosi napis g. 141 8. 
Župa lipnička stoji pod kolatorijom vlastelinstva ribničkog, 
brojeći 25 sela sa više od 4784 duša. Imade takodjer 
stare matice krštenih počevši od g. 1659., vjenčanih od 
g. 1679., a mrtvih od g. 1757. 



Najstariji gospodari grada Ribnika bijahu knezovi 
gorički, kasnije Babonići nazivani. Koncem XIII. i po- 
četkom XIV. vieka vladahu ribničkim priedjelom knezovi 
Oto, Radoslav i Ivan Babonići, kojim god. 1300. kralj 
Karlo Roberto, prigodom svoje krunitbe u Zagrebu, po- 
tvrdi posjed Hrvatske od medja Kranjske pa sve do 
Bosne, te od Save do Gvozda, tako, da te zemlje drže i 
vladaju, kako su to njihovi predji činili. 1 

S početka bijahu Babonići oduševljeni pristaše kralja 
Karla, ali ih do skora lukavi Mletčani namame k svojoj 
strani. Babonići se pobune. Kralj svrgne Ivana Babonića 
s banske časti, a novi ban Mikac Prođanić zauzme sve 
njegove gradove oko Kupe i Save, koji postadoše krun- 



1 Crkva žakanjska takodjer je veoma stara. Liber memorabilium veli, 
da je još u XIII. vieku sagradjena. Prvobitno bijaše ova crkva u gotskom 
slogu sagradjena, ali je prigodom obnovljenja u ovom vieku taj slog razoren. 
Ukrasiše je vlastela žakanjskog dvora, osobito Suzana Komornik god. 1664. 
podigavši liepi žrtvenik B. D. M., koji je u novije doba drugim zamienjen. 

* Wenzel: Acta extera I. doc. 180. 



Digitized by LjOOQ IC 



234 Gradovi oko Kupe i Korane. — Ribnik. 

skim dobrima pod upravom banovom. Tako dodje i Ribnik 
pod upravu bana Mikca. 

Mikac bijaše osobiti privrženik kraljev, pa i njegovi 
sinovi Stjepan, Akuš, Ladislav, Lorand i Nikola bijahu 
vjerni pristaše nasljednika Karlova kralja Ljudevita. S toga 
obdar\ kralj Ljudevit Stjepana gradom Harkanjem u 
Ugarskoj (županiji baranjskoj), a sina mu AkuŠa gradom 
Ribnikom i pravom carine na Kupi. 1 Polazeći Akuš iza 
toga god. 1382. na vojnu u Dalmaciju, zapiše 12. rujna 
pred kaptolom zagrebačkim svoje gradove Harkanj i Ribnik 
ženi si Jeleni tako, da Harkanjem po volji razpolaže, a 
Ribnik može dok živi uživati, a po smrti njezinoj ima 
da predje na sina mu Mikca. * Poslije smrti Jelene dodje 
Ribnik u ruke sina njezinoga Mikca, koji ga god. 1394. 
4. kolovoza proda Nikoli knezu krčkomu i senjskomu 
(Frankopanu) za 9600 zlatnih dukata. Nikola izplati odmah 
Mikcu kupovninu, a Mikac se obveza štititi ga u mirnom 
posjedu kupljenog grada pod kaznom od 20 hiljada du- 
kata. 8 Ovim kupom dodje Ribnik u ruke moćne porodice 
Frankopana, koja ga gotovo kroz dva vieka držaše. 

Nikola Frankopan postade do skora najsilnijim vel- 
možom u Hrvatskoj, osobito od kako je kupio od kralja 
Sigismunda grad Ozalj, te primio od istoga u zalog gra- 
dove Bihać, Ripač, Rmanj, Čoku, Lapac, Knin, Vrliku, 
Ostrvicu i Skradin. 4 Od onog doba kad je Nikola kupio 
Ozalj, počeše podložnici ribnički i ozaljski uzkraćivati kap- 
tolu zagrebačkomu dužnu desetinu. Radi toga se g. 14 10. 
kaptol potuži kralju, a sliedeće godine 141 1. naloži knez 
Nikola u Ozlju svim svojim podložnicima, da plaćaju kap- 
tolu desetinu. 6 Nu to nije pomagalo, jer se sve do g. 141 6. 



1 



1 Izvornik prije u zemalj. arkivu N. R. A fasc. 1599 Sr. 6, sada u 
Budimpešti. 

2 Ibidem. 

8 Fejer: Cod. dipl. X 2. str 254. 215. 

* N. R. A. fasc. 483. br, 25. prije u zem. arkivu sada u Budimpešti. 

6 Priepis kaptola čazmanskoga u arkivu jugosl. akademije. Desetina se 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Ribnik. 235 

tužio kaptol na ribničke i ozaljske podanike radi uzkra- 
ćivanja dužne mu desetine. Napokon se ipak pokoriše, 
te podavahu desetinu. 

Poslije smrti kneza Nikole Frankopana, pođiele nje- 
govi sinovi Bartol, Stjepan, Nikola, Dujmo, Martin, Si- 
gismund i Ivan, te Gjuro sin Hanža, medju sobqm sva 
obiteljska imanja. Na ovoj diobi, koja je 12. lipnja 1449* 
obavljena u Modruši, dobije najstariji brat Nikola grad 
Ribnik, Ozalj, Grižane te dio Senja i Krka. 1 Poslije smrti 
njegove dodje Ribnik u ruke brata mu Stjepana. Ovomu 
i sinu njegovu Bernardinu potvrdi kralj Matija go- 
dine 1 48 1. posjed gradova Modruša, Tržca, Vitunja, 
Plasa, Ključa, Hreljina, Grobnika, Vinodola (I), Drivenika, 
Ozlja, Dubovca, Zvečaja i Ribnika.* Skoro iza toga 
umrie knez Stjepan, ostavivši jedincu sinu Bernardinu 
Ribnik i ostale gradove. Akoprem je Bernardin Fran- 
kopan bio jedini baštinik otčevih imanja, to je ipak i knez 
Hanž Frankopan vršio neka prava na ovim imanjima. Tako 
je spomenuti Hanž g. 1496. Ambrozu Arbanasu od Bo- / 
siljeva darovao imanje "Žakanje u ribničkom kotaru. 9 
Bernardin Frankopan bijaše velik muž svojeg doba, te 
doživi veliku starost. On preživi svoje sinove Ferdinanda 
i Krsta, a velik imetak pripade njegovim unucima Stje- 
panu i Katarini, djeci Ferdinanda. Pošto su ovi baštinici 
bili nedorasli, dobiše skrbnike, koji se niesu baš najbolje 
brinuli za odgoj Stjepanov. Glava ovih bijaše Juraj Gušić, 

podavala od Žitka i vina, i to od svakoga kabla po šest banskih denara. Nu 
ova desetina bila je kasnije manja, te je god. 15 18. svaki kmet podavao u 
ime „cirkvene desetine" po šest soldina: „ništa više ne gre nego od svakoga 
kmeta po šest soldini". (Izv. glagolski u kapt. arkivn zagrebačkom.) 

1 N. R. A. fasc. 1546. br. 7. prije u zem. arkivu sada u Budimpešti. 

2 KrČelić : Not. prael. str. 225. Na modruškoj diobi dobi Stjepan gra- 
dove Modruš, Tržac, Vitunj, Grobnik i Đubovac. 

8 N. R. A. fasc. 315. br. 18. prije u zem. arkivn sada u Budimpešti. 
Porodica Arbanasića žive još sada u Turo vom polju. Žakanje bijaše poslije 
posjed g. 1605. Petra Baliardića, g. 1638. Andrije Rossauera, onda Stjepana 
Sili ja, kasnije Benića a napokon Tomašića. 

Digitized by LjOOQ IC 



236 Gradovi oko Kupe i Korane. — Ribnik. 



glavni upravitelj njihove djedovine. Gušić bijaše čovjek 
veoma lakouman, što nije moglo najbolje djelovati na 
Stjepana, koji posta takodjer lakouman i nasilan čovjek. 
Več g. 1 54 1. navalio je Stjepan, po nagovoru Gušića, na 
kaptolsko imanje Petrovinu, koju do zla boga opustoši 
Stjepan Frankopan, nazivan Ozaljski, ne imadjaše 
djece, te sklopi g. 1 544. sa šurjakom si Nikolom Zrinjskim, 
mužom sestre si Katarine, ugovor, kojim ugovoriše za- 
jednicu svojih dobara, i zamjenito nasljedstvo u slučaju, 
kad bi koja stranka umrla bez potomstva. U tom se 
ugovoru redom nabrajaju svakolika imanja i gradovi Fran- 
kopana i Zrinjskoga, a imade ih svih skupa 42 na broj. 
Glavni motiv ovoga ugovora navadjaju taj, da če lakše 
u zajednici odolievati Turčinu. 1 



1 Ibidem fasc. 1645. br. 22. Iste godine 1544. već 25. lipnja primaju 
knezovi Nikola Zrinjski i Stjepan Frankopan u svoju zaštita > Vlahe« iz 
Prilišća i Rozopanjka (oboje blizu Ribnika), odredivši im njihove dužnosti, 
»da imaju od naših zemal služiti kad i kamo koli budu od nas zapoved 
imili, da imaju na Četu i put poiti, i ako bi kada oteli poiti, da jim mi 
imamo brašno dati i ča koli na putu dobudu, suzan, koni, marhe male i 
velike, da imaju nam od vsega dobitka polovicu dati, i tulikoje ako bi kada 
pošli na put ob svoem brašni, da nam imaju od vsega dobitka mala i velika 
treti del datic. Imali su na dalje podavati desetinu od janjaca, dočim od 
inih podavanja budu oprošteni. U ovoj izpravi navedena su takodjer i imena 
Vlaha, koji su »odlučenjemc Zrinjskoga ondje prebivali. Bijahu sliedeći: Mi- 
hovil, Jakov i Tomaš Sestrić, Matko Šuranović, Petar Raspović, Vid Šimu - 
^ nović, Petar Rudanović, Jandrij i Ivaniš Basarović, Radić Zećković, Radivoj 
Subašić, Ivan Strahoević, Milić Dubrović, Juraj i Petar Zelenković, Juraj 
Domić, Matej Kacan, Paval i Grgur Šutilović, Jakov PaviČić, Mikula Buršić, 
Jandrej Luić, PavaTČalić, Ivan Milinović i Radić Labanović. Izvornik gla- 
golski nalazi se kod obćine u Prilišću, facsimile u Mesićevoj Zrinjskoj zviezdi. 
Plienitbeni zapisnik od god. 1558. nazivlje ove Vlahe, stanujuće u Prilišću 
gornjem i dolnjem, te Ivanovcu i Rozopanjku, imenom »Wolaky de MoSkowcz«, 
(jer su došli iz Mužkovca izpod Velebita nedaleko od Orlove), koji sa 
živjeli u spomenutim selima "ha 22 "selišta. (N. R. A. fasc. 1646. br. 22. 
u Budimpešti, prije u našem zemaljskom arkivu.) Sve do godine 1671. spadahu 
Prilišćani i Rozopanjčani pod grad Ribnik, te bijahu slobodnjaci. Kasnije 
podpadahu sve do g. 1848. pod Ozalj. Morali su podavati gradu samo de- 
setinu janjaca i pčela, te stražiti u gradu i nositi pisma na konju (medju 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Ribnik. 237 

U ovo doba veoma je mnogo trpjeo kotar ribnički 
od susjeda Vuka Frankopana Tržačkoga, koji je većinom 
boravio u Bosiljevu i Černomlju u Kranjskoj. Osobito 
uskoci, koje je Vuk po svojim imanjima naselio, mnogo 
su nanašali nasilja ribničkim podanicima, jer je Vuk to 
dozvoljavao. S toga se god. 1546. Stjepan Frankopan 
štajerskim stališima potuži, da od Vuka više trpe, nego li 
od turskoga zuluma. 1 

Oko g. 1553. oženi se Stjepan Frankopan sa Katom, 
kćeri kranjskoga baruna Ivana Josipa od Egcka i Hun- 

ribniČkim spisima u mojoj zbirci), a na tielovo vršiti vojničke počasti. Bi- 
jahu to jamačno jedni od prvih doseljenika, koji su pred turskim nasrtajem 
ostavili svoj zavičaj, te onamo došli valjda već g. 1538. iz Rmanje, kako 
to još danas tvrdi tradicija medju njima 

Premda se nazivlju naročito »Vlasi«, to se ipak ne može reći, da su 
to bili žitelji vjere pravoslavne, jer su već g. 1580. imali u Prilišću kato- 
ličku crkvu sv. Leonarda, te i u najstarijim maticama župe novogradske od 
g. 1650. ubilježeni su njihovi porodi i brakovi kao katolički. Naziv Vlah 
nije ovdje ni u kakovom savezu S vjerom, već znači gorskog stanovnika ili 
pastira, što nalazimo i u drugim našim listinama. 

Knez Stjepan Frankopan pa i knezovi Zrinjski rado uzimahu u službu 
plemiće, koji su dobjegli sa granica pred turskim nasrtajima. Takove, pa i 
druge, koji bijahu za njih zaslužni, darivali su imanjima ili su im opet ista 
zalagali. Moramo znati, da su se naši velmože, uz sav svoj ogromni nekretni 
imetak, Često u novčanoj nuždi nalazili, a pomagahu si tako, da zalagahu 
svoja imanja i posjede. Takovim zalaganjem postigoše daleko veću korist, 
nego li bi bila svota, za koju založiše imanje, jer su takove nove posjednike 
učinili svojim vazalima, odredivši im dužnosti i službe. Tako je Stjepan 
Frankopan darovao g. 1550^ imanje Šimunvrh kod Ribnika (danas Širaunjac) 
plemiću Grguru Gojmerčiću, koji je protjeran od »turske sile« sa svoje »ple- 
menšćine« izpod grada Tržca i dobjegao pod njegovo okrilje. (Suvremeni hr- 
vatski prepis u mojoj zbirci.) Kasnijeg. 1555. založi Stjepan Frankopan imanje 
Obrh Pavlu Klariću od Vrhrike za 290 zlatih forinta, a oko g. 15 60. za- 
piše barunu Ivanu Lenkoviću od Podbrežja (Freithurm u Kranjskoj) imanja 
Trbuhovac i Stankovac, te šest selišta u Kunj£u, kao i pravo gornice u tri 
vinograda u Hlapnifcu. Ovo darovanje potvrdi g. 1562. knez Nikola Zrinjski, 
zapisavši iz nova barunu Lenkoviću spomenuta imanja i selišta. (N. R. A. 
fasc. 1549. br. 2. prije u zem. arkivu sada u Budimpešti). Ova selišta pod- 
padahu sve do god. 1848. gospoštiji Podbrežkoj. 

1 Ibidem br. 20. 



Digitized by LjOOQ IC 



238 Gradovi oko Kupe i Korane. — Ribnik. 

gerspaha. Miraz, koji mu je doniela, osigura joj g. 1553. 
na ritmičkom imanju, dozvolivši, da može u slučaju ako 
bi prije nje umro, držati Ribnik sve dotle, dok zakoniti 
baštinici ne izplate njezin novac. 1 Još god. 1556. podieli 
Stjepan svoja imanja sa sestrom si Katarinom, predavši 
joj Ozalj, Dubovac, Grobnik, Bakar i Hreljin, dok Ribnik 
i ostale gradove zadrži sebi i svom potomstvu. 1 Kako 
bijaše veliki nasilnik, počini Stjepan veliko nasilje na 
Ladislavu i Krstu Kerečenju, te Krstu i Ivi Vragoviću. 
S toga je od bana Petra Erdoda odsudjen na smrt (i 
gubitak svih dobara. Po nalogu banovu obidju go- 
dine 1 5 58. izaslanici Stjepan Šćitarevački i prebenđar 
Stjepan od Dubrave sva Stjepanova imanja, da ih za- 
pliene. Zanimivo je, što pljenitbeni zapisnik govori o Rib- 
niku. Veli, da je grad zidan, a u samom trgovištu (op- 
pidum) stoji drvena kapela sv. Nedjelje, kojoj pripada de- 
setina od ribničkih gradjana. Pred gradom jest vrelo, 
koje služi cielomu trgovištu. Tu se nalazi mitnica na cesti, 
koja vodi u Kranjsku, a ova nosi cielih pet forinta go- 
dimice dohodka. Najčudnovatije jest, što veli, da ne ima 
ribnjaka, od kojega svakako Ribnik nosi svoje ime, tako 
nema ni voćnjaka. Pod nasipom gradskim stajaše tada 
mlin, koji mogaše samo za kiše mljeti. U trgovištu bilo 
je tada 6 napučenih i 29 pustih selišta. Zemlje ribničke 
medjašile su u Modrušpotoku sa zemljama Novoga grada, 
t. j. sa obćinskim šumama i pašnjacima, što ih uživahu 
1 5 selišta u plemenitim (gornjim) Stativama, koja spadahu 
Novom gradu. 8 Zapljena je ova samo na papiru prove- 

1 Miraz iznašao je 3000 for. U arkivu kaptola zagreb. locus credib. 
Protocoll. 28. str. 440. 

2 Prije u zem. arkivu N. R. A. fasc. 33. br. 11. sada u Budimpešti. 
Iste godine bijaše u Ribniku kaštelanom Martin Magdalenić, porietlom iz 
Biele Stiene u bihaćkoj Krajini. Sličnu ponovnu diobu sa sestrom si učini 
Stjepan g. 1561. 

8 Pljenitbeni zapisnik točno sadržaje opis svih Stjepanovih imanja, te 
nam pruža liepu sliku o tadanjim gospodarskim i, imovinskim odnosajima. 
Izvornik: Ibidem fasc. 1646. br. 22. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Ribnik. 239 

đena ; jer Frankopan ipak pridrža sve, plativsi Kerečenjima 
i Vragovićima 2000 for., koje je posudio od svoga tasta, 
pa i sinovi sestre njegove Juraj, Nikola i Krsto Zrinjski 
pomogoše mu novcem u toj nevolji. 1 

Poslije smrti sestre si Kate g. 1562. izkazao se Stjepan 
zahvalnim svojim nećacima. On im potvrdi gradove, koje 
je prije majci njihovoj predao, a dozvoli, da mogu zajedno 
s njim i ostalim njegovim gradovima vladati, koji će 
poslije njegove smrti njima pripasti. U tom se ugovoru i 
darovnici poimence navadjaju sva pristojališta grada Rib- • . • «« / ••'. 
nika i to: trgovište Ribnik, Novaki, Griče, Modrušpotok, / u j; r^r' 
Artinići, Jelkovići, Kunići, Paka, Pravutina, Zaluka, Bri- i 
hovo, Jurovo, Brod, Bukovac, Žakanje, Kohanji vrh, Breznik, 
Ober Klarića (Obrh), Goli vrh i Stranica. 2 

Sve neprilike niesu opametile Stjepana, već dade po 
svojim ljudima g. 1564. navaliti na grad Barilović, svo- 
jinu plemića Gašpara Barilovića. Radi ovog nasilja bude 
8T« l 575- °pet od bana Jurja Draškovića i Gašpara Ala- 
pića odsudjen na smrt i gubitak imanja. Pače ga i uhvati 
podban Ladislav Bukovački kod Krsta Mrnjavčića u Bre- 
zovici, kad je k ovomu došao u pohode. Jadnik bi bio 
sada zaglavio, da ga niesu nećaci Nikola i Juraj Zrinjski 
izkupili, plativsi Bariloviću 12.000 forinti. Za to jim iz 
zahvalnosti darova i odstupi grad Ribnik i ostala 
svoja imanja na vječna vremena, moleći samo, da ga do 
smrti hrane. 8 Već sliedeće godine 1576. naloži kralj 
Maksimilijan II. kaptolu zagrebačkomu, da Zrinjske uvede 
u posjed darovanih i kupljenih Stjepanovih imanja. Kaptol 
ih uvede iste godine, a kao svjedoci kod uvedenja u Ribnik 
prisustvovahu susjedi Martin Oršić od Slavetića, Franjo 
Izačić od Dola, Franjo Klinčić od Zelnice, Ivo Spišić od 
Blatnice, Vuk Đragač od Pleternice, Bernardo Klinčić od 
Griča i Ivo Jarčić od Osečnice. 4 r 

1 Ovjerovljen stari prepis u ribniČkom arkivti. 

2 N. R. A. fasc. 1645. br. 25. prije u zem. arkivti sada u Budimpešti. 
8 Ibidem fasc. 316. br. 21, i fasc. 313. br. 43. 

* Prepis u mojoj zbirci. 

Digitized by LiOOQ IC 



240 Gradovi oko Kupe i Korane. — Ribnik. 

Skoro na to god. 1577. umrie Stjepan, te bude po 
svojoj želji sahranjen u crkvi B. D. M. na Smolči kod 
Ozlja (Svetice). Sa Stjepanom izumre loza Frankopana 
ozaljskih. 

Još g. 1572., na sam veliki četvrtak, načini Stjepan 
Frankopan oporuku u Novom gradu na Dobri, kojom 
oporuci „sve svoje gospodstvo, gradove i sela i sva pri- 
stojališta mala i velika, toliko pri moru, koliko i ovde 
na Hrvatih* svojim nećacima „smožnoj i zveličenoj gos- 
podi Jurju, Kištofu i Mikloušu knezem Zrinškim". 1 Odmah 
po smrti Stjepanovoj poče kralj Rudolfo II. tražiti nje- 
gova izpražnjena imanja, naloživši Zrinjskima, da imadu 
ova imanja predati kruni. Ovaj zahtjev ostade neizpunjen, 
jer Zrinjski imadjahu dovoljno dokaza za svaki pravni 
naslov, po kojem bijahu ovlašteni držati Stjepanova imanja. 
I s rodjenim sestrama imadjahu pravde radi ujakovih do- 
bara. K tomu podigoše se i knezovi Gašpar, Nikola i Juraj 
Frankopani Tržački, tražeći Stjepanova imanja. S ovima 
trajala je parnica sve do g. 1580., kad im Zrinjski na- 
godom odstupiše gradove Novigrad, Zvečaj, Lukovdol 
(Severin) i Novi na moru. 1 Ovu nagodu potvrdi kralj, 
namjestnik u Ugarskoj biskup jegarski Radec, a kaptol 
zagrebački uvede Zrinjske g. 1581. u posjed Ribnika i 
ostalih Stjepanovih gradova. Iza nekih razmirica sa svojim 
sestrama uvedeni su opetovano i napokon god. 1588. u 
posjed gradova svojega ujaka. 

Akoprem su knezovi Zrinjski Frankopanima Tržačkim 
još g. 1580. odstupili neke gradove, to ipak tiem ne bijaše 
parnica dovršena ; jer su knezovi Tržački svakom prilikom 
činili štete u ribničkom kotaru. Osobito stradali su Pri- 
lišćani kao najbliži susjedi Novoga grada i Bosiljeva. 3 
Radi ovih medjašnih priepora i šteta došlo je do opeto- 



1 Kukuljević : Acta Croat. str. 266. 

2 Prije u zem. arkivu sada u Budimpešti. 

8 Prije u zem. arkivu N. R. A. fasc. 313. br. 16, 17, 28, 29, 30, 32, 
34, 36, sada u Budimpešti. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Ribnik. 241 

vanih parnica, koje su trajale sve dotle, dok se nije Petar 
Zrinjski zaručio s Katom, . kćeri Vuka Frankopana Tr- 
žačkoga god. 1641. 

Još oko devedesetih godina 16. vieka založi Juraj 
Zrinjski grad Ribnik sa 72*/* selišta Andriji Tadioloviću. 
Ribnik i još neka imanja izkupi žena Jurjeva Sofija Stum- 
bergova, te je darova sinu si Nikoli Zrinjskomu. 1 Poslije 
smrti Jurjeve (1603.) držala je udovica Sofija grad Ribnik, 
a poslie god. 1605. dodje Ribnik u ruke najstarijeg sina 
Jurjeva. 

Kad se je Nikola Zrinjski razstavio s ovim svietom 
god. 1625., preda njegova udova sva imanja šurjaku si 
Jurju, Glavnim upraviteljem ribničkih dobara bijaše sad 
Nikola Milovac, 2 kojega je još Juraj Zrinjski imenovao. 
Ovaj je svoju vlast u najširem smislu vršio, dok niesu 
braća Zrinjski preuzeli u svoje ruke imanja. Pošto god. 
1649. podiele Petar i Nikola svoja imanja, medju ostalima 
dobi Petar i grad Ribnik, gdje je često boravio i mnoga 
pisma izdao. Odmah iste godine 1 649. darova Petar Zrinjski 
svomu „virnomu sluzi" knezu Ivi Jurju Affelteru imanje 
Vrvišće kod Ribnika, te mlin na Kupi, 8 a god. 1651. 
Gašparu Colariću imanje Šimunvrh (Šimunac), 4 takodjer 
blizu Ribnika. Poslije smrti brata si bana Nikole primi 
Petar g. 1665. i njegovu polovicu imanja u najam, te tako 
bijaše gospodarom svekolikoga obiteljskoga imetka. 

Iza bune Zrinjsko-Frankopanske bijaše god. 1670. i 



1 Ibidem fasc. 317. br. 15. 

2 Toma, Nikola i Ivan Milovac dobili su još g. 1578. od Jurja Zrinj- 
skoga imanje Jurovo i Mostanje kod Ribnika. N. R. A. fassc. 74. br. 29., 
prije n zem. arkivu sada u Budimpešti. 

8 Ibidem fasc. 1450. br. 7. God. 1653. dobi Affelter od Zrinjskoga 
imanje Griče kod Ribnika, koje su kasnije držali Nikola Škrgatić, Saxi, 
Vernići, a napokon Kniewaldi, koji to imanje još danas imadu. Affelteri 
Živu još danas u Kranjskoj ; to su baruni Abfalteri, koji drže grad Krupu 
kod Cernomlja, 

4 Stari priepis u mojoj zbirci 

Lopašić: Oko Kupe i Korana. 16 

Digitized by UOOQ IC 




242 Gradovi oko Kupe i Korane. — Ribnik. 

Ribnik zaplienjen i posjednut po karlovačkoj vojsci. Ne- 
milo su zapovjednici karlovački plienili u Ribniku, te sve 
odvukli što sebi što opet u karlovačke magazine« tako, 
da pljenitbena komisija nije ništa našla osim 80 mjerova 
bara, postavi v tada u Ribnik upravitelja Ivana Zdenčaja, 
kojega zaprisegne. 1 Jedva da je Ribnik bio zaplienjen, 
molio je grof Ernesto Paradeiser kralja, da mu za tražbinu, 
koju je imao proti Petru Zrinjskomu, daruje grad Ribnik. 2 
Nu nije ga ipak dobio, jer je polovica svih zaplienjenih 
dobara dopitana udovi Nikole Zrinjskoga Sofiji Lobi i sinu 
njezinom Adamu.' U Ribniku upravljaše sada dielom 
komore Ivan Kanižar, kasnije Juraj Kukuljević, a dielom 
Adama Zrinjskoga Ivan Hržić. Adam Zrinjski imao je 
mnogo neprilika sa susjednim viničkim vlastelima Purg- 
stallima, koji su svojatali neke ribničke zemlje. On je u 
Ribniku malo boravio, te je svomu službeniku Stjepanu 
/ Siliju god. .1683. založio imanje Žakanje. 4 Pošto je Adam 
Zrinjski 19. kolovoza g. 1691. pao kod Slankamena i ne 
ostavio od srđca poroda, to mu se udovica Marija Kata- 
rina Lamberg odreče na korist kr. komore g. 1692. sva- 
koga prava na imanja Zrinjskih. 5 



Navale turske na Ribnik i njegovu okolicu bijahu 
veoma česte. Akoprem nam izvori malo napominju na- 
vale turske na sam Ribnik, to su nam obilni podatci za 
navale na susjedne krajeve, Metliku u Kranjskoj, Novi- 



1 Rački: Izprave o uroti, str. 575. 

2 N. R. A. fasc. 1091, br. 29, prije u zem. arkivu, sada u Budimpešti. 
8 N. R. A. Ibidem. 

4 Ibidem fasc. 1094. br - 50. Porodica Silija držala je jur god. 1640. 
po Petru Zrinjskomu Jurju Siliju založeno imanje Jurovo. Stjepan Sili držao 
je g. 1685. imanja Pišćetke, Stative i Žakanje. Koncem 17. vieka odseli se 
Martin Sili u Ugarsku, gdje ta porodica još i danas žive, doČim je kod nas 
koncem prošlog vieka sa Mirkom Silijem, konjaničkim kapetanom, izumrla, 

5 Ovjerovljeni stari priepis u Ribniku. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Ribnik. 243 

grad i ondjašnje priedjele. Već g. 1408. provale veći čo- 
pori turski do Metlike, koju opliene, a g. 1431. odvukoše [ 
odanle mnogo robija. 1 God. 1463. porobiše Turci opetovano 
grad Metliku 8 i opet g. 1491. te 1492. Mnogo žešće provale 
turske susrećemo iza nesretne krbavske bitke (g. 1493.) teča- 
jem šestnaestoga vieka, koje su ribnički kraj grozno opu- 
stošile. Osobito postrada god. 1^543. priedjel oko Ribnika, 
kad su Turci ,prodrli u Kranjsku, poharavši Metliku, 
Krupu i Semić. 3 Ovom zgodom pretrpi i sam grad rib- 
nički veliku štetu. U samom trgu ostadoše mnoga selišta 
pusta. Sela u području ribničkom popališe i mnogo na- 
roda odvedoše u sužanjstvo. U selu Brihovu popališe 
crkvu sv. Filipa i Jakova, koja je još g. 1558. bez krova 
stajala. 4 I poslije nesretne bitke kod Budačkoga g. 1575. 
pohara Ferat-paša sve priedjele hrvatske do Metlike, 6 a U 
dvie godine kasnije zauzeše Turci Metliku, te do 900 ljudi ' ' 
i djece odvedoše u roblje. Ovaj užasni pokolj i haranje 
osvete barem donekle složni hrvatski i kranjski seljaci, 
te potukoše Turke kod Topolovića. 6 G. 1578^ pojave se 
Turci opet u ribničkom kraju, te obsjedahu Metliku, za- 
davajući cieloj okolici mnogo straha i nevolje. 

Ne samo da je Ribnik morao podnositi velike ne- 
volje, braneći se sam od napadaja turskih, već je i u ovo 
doba puno doprinašao k utvrdjenju tvrdjava, kojih je stra- 
tegički položaj važan bio. Tako je za banovanja biskupa 
Jurja Draškovića i kneza Frankopana g. 1567. podavao 
Ribnik, Novigrad, Zvečaj i Lipa 150 radnika i 10 pod- 
voza za utvrdjivanje grada Tržca. U bansku vojsku po- 
davao je knez Stjepan Frankopan na svoj trošak od Rib- 



1 Valvasor: Ehre d. Herzogth. Krain, str. 329, 332. 

2 Ibidem str. 369. ? 
8 TomaŠić: Kronika. 

4 Prije u zem. arkivu N. R. A. fasc. 1646, br. 22. sada u Budimpešti. 
8 Dimitz:.Gesch. JCrains III. str. 55. 
6 Ibidem str, 67. 



Digitized by VjOOQ IC 



244 Gradovi oko Kupe i Korane. — Ribnik. 



nika, Zvečaja i Lipe 8 konjanika i 50 strielaca. 1 Akoprem 
se iz svih sila nastojalo, da se zakrči neprijatelju put u 
naše krajeve, to su ipak još neprestano Turci navaljivali 
i u ove priedjele, 

Fošto je gotovo svaki put, kad su Turci harali u 
ovim krajevima, trpjela i susjedna Kranjska, to su Kranjci 
bojeći se Turaka nastojali, da barem donekle utvrde svoje 
medje. S toga su god. 1584. podigli utvrde na proti Fri- 
lišću uzduž Kupe i kod Vinice.* 

Tečajem ovih burnih viekova bijaše Ribnik pred- 
straža susjednoj Kranjskoj. Kad god bi se Turci pri- 
bližavali, pucale su iz Ribnika lumbarde, što je Kranjskoj 
navieštalo dolazak njihov. Dolazak turski doznali su Zrinjski 
i Frankopani vrlo lako kroz svoje uhode. Kao takovi 
bijahu osobito vješti oni Vlasi, koje je Stjepan Frankopan 
Ozaljski naselio kraj svoga grada Ogulina. Takove vješte 
uhode nagradjivao je i sam kralj Ferdinand L, dopita vši 
im nagradu g. 1540. 8 

Trgovina, koja je 15. i početkom 16. vieka dosta 
živahna bila u Ribniku, znatno popusti, po gotovo je 
nestade tečajem ovog nevoljnog vieka. Valja nam spo- 
menuti, da je kroz Ribnik prolazila roba iz Kranjske u 
Krajinu, prema Lipi, Ogulinu, Zagrebu, Senju i Rieci. 

Kako se čini, 17. viek bijaše nešto mirniji, Ne ima 
toliko provala u krajeve ribničke, akoprem su nekoliko 
puta Turci onamo .provalili, nu samo neznatnom silom. 
Kod daljnjih vojna na Turke sudjelovaše i podložnici 
ribnički, te su se vrlo često hrabro ponielL Uz ove voje- 
vahu u krajiškoj vojsci na Turke i ostali Pokupci : Met- 
ličani, Černomaljci, Rečićani i Draganićanu 

Ne samo da su Pokupci u krajiškoj vojsci vojevali na 
Turke, već im bijaše i četovanje obljubljeno, osobito onima, 



1 Saborski spisi u zem. arkivu. 

* Vitezović: Kronika. * 

8 Muhar: Geschichte Steiermarks VIII. str. 454. 



Digrtizedby G00gle 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Ribnik. 245 

koji su morali pred turskom šilom odbjeći sa svojih 
starih ognjišta i naseliti Se u ovim krajevima. Tako su 
se Prilišćani i Rozopanjčani vrlo često sjećali Turaka i 
vraćali im milo za drago. Nu kad su god. 17 17. četovali 
na Turke, poginu gotovo svi za oružje sposobni niužkarci 
iz Prilišća. 1 Od to doba niesu više Prilišćani i Rozo- 
panjčani četovali na Turke. Tečajem osamnaestoga vieka 
nije više bilo turskih navala u ribničke i metličke prie- 
djele. 



Nova vjera, koju je Luter naučao u Njemačkoj, nadje 
u Pokupju, a i u samom Ribniku dosta nasljednika. Uz 
novu vjeru protestantsku prianjahu osobito popovi gla- 
golaši, kojih bijaše i u Ribniku, kako smo to već spome- 
nuli. Ovi je poprimiše tiem oduševljenije, jer je upoznaše 
iz knjiga štampanih glagolicom i iz usta prodikać4, koji 
bijahu sami rodom iz Ribnika ili susjedne okolice. 

Put, kojim je luteranizam došao u Ribnik, bijaše su- 
sjedna Kranjska, gdje je u Metlici sam ban Erdodi na- 
stojao oko razpačavanja protestantskih knjiga. 2 Metlika 
bijaše rek bi središtem luteranizma za ove krajeve, 
koji se vrlo brzo širio po Kranjskoj i preko medje 
u Hrvatskoj, poimence u okolici ribničkoj i ozaljskoj. 
Sam komtur reda njemačkih vitezova, u kojega ruku bi- 
jahu mnoge župe oko Metlike, prodiče novu vjeru. Već 
god. ijftg. . bilo je mnogo sljedbenika vjere Luterove u 
Metlici i u susjednim prekokupskim hrvatskim priedje- 
lima. Iste godine 28. kolovoza sastane se u Metlici rek 
bi mali sbor, kojemu prisustvovaše glavni propagatori 
nove vjere, da viećaju o valjanosti hrvatskoga prievoda 
sv. pisma, što ga učinio Stjepan Konzul Istranin i Antun 



1 Bilježke kod obćine u Prilišću. 

1 Kostrenčić: Beitrage zur Geschichte der protestant. Literatur der 
Sudslaven str. 159— 1 62. 



Digitized by LiOOQ IC 



246 Gradovi oko Kupe i Korane. — Ribnik. 

Đalmatin. Iz prekokupskih krajeva da napomenemo neke, 
koji prisustvovahu na tom sboru : IvanjC,olonić, kapelan iz 
sv. Križa (ZavrŠje), i Stjepan Stiganić, kapelan ozaljski, 
oba glagolaša; zatiem Antun Božić iz Modruša. Ne ima 
sumnje, da su i ribnički popovi sudjelovali kod toga 
sbora, budući da su i oni bili glagolaši, koji su vrlo 
rado pristajali uz novu vjeru. 

U Ribniku i okolici njegovoj propoviedaše vjeru Lu- 
terovu pop Grgur Vlahović^ koji bijaše sam rodom iz 
Ribnika. Još g. i570.~~posjedovaše Vlahović mlin na po- 
toku Obrhu kod Ribnika, koji prodade s dozvolom kneza 
Jurja Zrinjskoga porkulabu ribničkom Ivanu Radiče- 
viću. 1 Vlahovića su žestoko progonili katolički svećenici, 
a osobito ljubljanski biskup, koji ga dade zatvoriti u 
tamnicu, gdje ga držaše 2 1 dan o kruhu i vodi. Za cielo 
bio bi u toj tamnici zaglavio, da ga nije staležki pisar 
odatle izbavio. 8 

Po smrti Vlahovićevoj propoviedaše vjeru Luterovu 
u Ribniku i tamošnjoj okolici Petar Lukić, rodom iz Trga 
kod Ozlja. Taj Lukić imao je takodjer zemlje i vinograde 
na Brezniku iznad Ribnika, koje kasnije g. 1579. prodade 
plemiću Franji Dešiću. Lukić imađjaše dobrih prijatelja 
medju plemićima vlastelima u okolici ribničkoj. Tako ga 
je Franjo Herendić vlastelin u susjednom imanju Bub- 
njarcima rado vidjevao pod svojim krovom. Kad je 
Herendić god. 1597. na svom imanju Bubnjarcima načinio 
oporuku, prisustvovaše i „Lukić Petar predykator a kao 
svjedok oporuke. 8 

Protestantizam bio je zahvatio čvrsti korien u oko- 
lici ribničkoj, te premda je g. 1608. na saboru hrvatskom 



1 



1 U arkivu jugoslavenske akademije suvremeni koncept odnosne izprave 
(Lopašićeva zbirka). 

* God. 1567. primljen je Vlahović od gradjana novomještanskih (u 
Kranjskoj) za propovjednika (Valvasor o c. VII. str. 437). 

8 Kukuljević : o. c. str. 304. 



Digitized by LjOOQ IC 



f 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Ribnik. 247 

stvoren zaključak, da se svi luteranski prodikači iztjeraju 
sa ozaljskih imanja, 1 to je ipak još sliedeće god. 1609. pro- 
poviedao vjeru Luterovu oko Ribnika propovjedač Miško 
Vrbec, koji bijaše iztjeran iz Toplica pri Rožeku u 
Kranjskoj. 2 

Reakcija, koja je još u 16. vieku započela proti pro- 
testantizmu, a osobito za bana Tome Erdoda, koji ga na- 
zivlje „kugom", te djelovanje reda Isusovaca izkorieni 
već u prvim decenijima 17. stoljeća i posljednji trag pro- 
testantizma u kraju ribničkom i ozaljskom. Uspomena na 
Lutera i nauku njegovu živi i dan danas u narodnim 
pripoviedkama u okolici ribničkoj, u kojima se spominje 
Luter ne kao reformator vjerski, već kao živi vrag. 



Odrekavši se udova Adama Zrinjškoga svakoga prava 
na Zrinjska imanja, spade i Ribnik pod upravu gradačke 
komore, koja ga god. 1702. zajedno s gradom Ozljem za 
120.000 for. založi grofu Adelmu i Juliju Petacu. Mjesto 
novca odstupi Petaci komori svoju djedovinu San Ser- 
volo i Caltelnuovo u Istri. 8 Skoro na to dodje Ribnik u 
ruke samoga Adelma Petaca, kojemu još kralj založi Sta- 
tive, Pišćetke i Rozopanjak. God. 1723. založi Petacu po- 
novno novom darovnicom kralj Karlo III. grad Ribnik na 
80 godina. 4 Poslije smrti Adelma Petaca držao je grad 
Ribnik sin mu BenvenutSigismund, koji bijaše karlovačkim 
generalom od g. 1754.-— 1763. Nu Ribnik bijaše za njega u 
veoma zlom stanju. Kako nam jedno pismo spominje, bijaše 



1 Saborski zapisnik od god. 1608. u zem arkivu. 

* Lopašić : Karlovac str. 166. 

8 Ovjerovljeni priepis u ribničkom arkivu. 

4 Ibidem. Porodica Petaca potiče starinom iz Trsta. Adelmo Petaci 
bijaše god. 1708. kapetanom bakarskim, upraviteljem zaplienjenih Zrinjsko- 
Frankopanskih gradova u Primorju, te za nagradu dobi god. 1720. imanje 
Pišćetke kod Ribnika. 



Digitized by LjOOQ IC 



248 Gradovi oko Kupe i Korane. — Ribnik. 

upravo nalik razvalini. 1 S toga je Benvenut naj volio ži- 
vjeti u susjednom svom građu Brlogu. Godine 1 740. prim- 
ljen je Benvenut medju hrvatske indigene, a g. 1769. medju 
ugarske.* Oporukom pisanom u Pogancu (u Kranjskoj) go- 
dine 1777. ostavi Benvenut Ribnik sinu si Adelmu, a Brlog 
kćeri Mariji Ani grofinji Keglević. 8 Kad je umro, dodje 
medju braćom, do parnice upravo poradi Ribnika, koja 
se sretno dovrši nagodom. 

Kad je g. 1803. izminuo založni rok, poče komora 
tražiti natrag grad ribnički. Adelmo nije predao Ribnik 
komori, već se nagadjao i pravdao, pače i oporukom 
god. 1807. ostavi ribničko imanje ženi si Ani Zimmer- 
mann. 4 Nu sred parnice darova kralj Franjo II. g. 1809. 
grad i imanje ribničko zaslužnomu graditelju Lujzinske 
ceste, generalu Filipu barunu Vukasoviću, te naloži kap- 
tolu zagrebačkomu, da Vukasovića u posjed uvede. 6 Iste 
ali godine pade Vukasović boreći se proti silnomu Na- 
poleonu kod Wagrama, ostavivši sina Filipa i udovu 
Ivanu grofinju Malfaty. Petaci ne popusti već nastavi 
parnicu, koja se dovrši nagodom tek poslije njegove smrti 
god. 1839. 6 

Poslije smrti Filipa Vukasovića mladjega, s kojim 
izumrie porodica njegova, imadjaše udova mu barunica. 
Hermina Vlašić sto neprilika sa fiskom, dok ovaj god. 
1858. ne napusti svoj zahtjev. Skoro iza toga dodje Ribnik 
putem kupa u ruke Josipa pl. Galla, koji je drevni ovaj 
grad liepo uzčuvao i popravio. 



1 U mojoj zbirci. 

9 Izvor u mojoj zbirci. 

8 Ibidem. 

4 Ibidem. 

6 Izvornik a ribničkom arkivu. 

6 Ibidem. Vukasović izplati udovi Betacovoj 24.000 forinta. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Severin. 249 



XIX. 
S eV e r i n. 

Opis okolice 'i grada. — Frankopani gospodari Severina. — Grofovi 
Oršići drže Severin. — Severinska županija. — Severinski Vra- 

nicani. 

r ko od Hrvata ne poznaje ili barem nije čuo pripo- 
viedati o veličanstveno i divno izvedenoj Lujzinskoj 
cesti, koja je prije izgradnje riečko-karlovačke željeznice 
poglavito služila za promet i trgovinu izmedju Posavine 
i hrvatskoga primorja! Lujzinska cesta, koju je zrelo i 

. domišljato rodoljublje biskupa Vrbovca zasnovalo, a vi- 
sokoumlje glasovitoga generala Vukasovića, kakono taj 
velikan sam reče, pomoću „novaca i primoraca" izvelo, 
vodi od Karlovca preko visokog i nizkog gorja i uz 
mnoge klance liepim i romantičnim priedjelima punih 18 
milja, dok do morske obale stigne. Od Karlovca osobito 
je milo prolaziti uz nizka brda, ubavim dolinama, kojim 
teku rieke Dobra i Kupa, ali nigdje nije tako krasan 
pogled, kao kad se stigne iza pet sati puta u mjesto 

'Klanac i tu pred očima pukne, dolina, nad kojom se osovio 
u odrožku na> pećini tik do Kupe grad i mjesto Severin. 
Veličanstveniji. pogled, ali nipošto ljepši i dražestniji, pri- 
kazuje se sa Lujzinske ceste jedino još na visokom Jelenju, 
gdje se vidik otvara na hrvatsko more. 

Severin je maleno i neznatno mjesto sa 27 kuća (si. 16.), 
ima školu i obćinu, a znamenit je jedino severinski grad, sa- 
gradjen od ceste do tri sta koračaja ,udaljen na nešto • 
povišenom grebenu nad Kupom. Osnova je gradu če- 
tverouglasta ; južnu stranu kriju mu dva obla tornja, a 
ođtraga bile su nekoć još dvie četverouglaste stubline, 
jedna, što je sačinjavala stari grad, prama zapadu, a druga 
pram sjeveru i iztoku, u kojoj je sada kuhinja, a njegda 

Digitized by LjOOQ IC 



250 Gradovi oko Kupe i Korane. — Severin. 

bijahu glavna gradska vrata sa mostom lančenikom. Sada 
su vrata na iztočnoj strani a nad njima je grof Ivan Oršić, 
popra vivši grad g. 1803., postavio u kamenu nadpis: 

1803. 

Anno millesimo octingentesimo peracto. 

Quae vetus Arx olim nunc innovotecto resurgit, 

Haec Frangepanae stirpis avita fuit. 

More suae gentis, quod hospes ab hospite tutus 

non erat, opposuit ferrea Chatra minis. 

Nunc comitis cura reparante Joannis ab Orssich 

hospita pacifico facta cuique patet. 

Aut sic, aut aliter reparabant forte nepotes 

Nunc mibi sic placuit, tune aliter placeat. 

Kule gradske bile su u staro doba visoke, ali grof 
Oršić, uredjujuć grad, sravnao je čitavu sgradu na jedan 
kat. Severinski grad dobro je sačuvan i u novije doba 
osobito u unutrašnjosti prekrasno i udobno uredjen, pa 
je tako jedan od najljepših gradova u Hrvatskoj. Pred 
gradom je ukusna crkvica, a s traga vrt, park i zvjerinjak. 
Vlastelinstvo severinsko obseže do 4000 jutara zemlje, 
a od toga same šume, ponajviše crnogorice, 3000 jutara. 
Na glasu je lov na zvjerad u Severinu. Posljednjega je- 
lena ustrielio je g. 1850. pok. dr. Josip Vranicani, a medjede 
tamanio je posljednji vlastelin severinski od roda Vrani- 
cana Emanuel, ustrielivši vlastitom rukom njih dvanaest. 

O prošlosti Severina znademo ovo pripoviedati. U 
srednjem vieku pripadao je Lukovdol, sada župno mjesto 
po sata daleko od Severina, županiji i gospoštini mo- 
druškoj, s kojom je imao istu vlastelu, naime knezove 
Krčke. Lukovdol (Severin) spominje se u nama poznatim 
starim pismima ponajprije u modruškom urbaru g. 1486. 
kao vlastnost kneza Brnardina Frankopana, sina kneza 
Stjepana (f g. 1481.), koji je bio kod diobe Frankopanskih 
dobara g. 1449. Modrušu dobio. Tada je Lukovdol brojio 
dvadeset i jedno selište ; svako je služilo samo 84 soldina 
i davalo božičnu čast, ali je jedan dio selišta uslied turskih 
provala bio pust. U urbaru ne spominje se u Lukovdolu 



1 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Severin. 



*5* 



knežev dvor ili grad, premda je bez sumnje već obstojao, 
ali se spominju zemlje crkvene, što je dokaz, da je već 
tada obstojala župa lukovdolska. 1 




u 
m 



si 



1 Župnik Belić,' koji je ostavio rukopisnu povjest krbavske ili modruške 

Digitized by VjOOQl€ 



252 Gradovi oko Kupe i Korane. — Severin. 

> , . , . , , , , 

U raznim ugovorima, što ih je sklapao unuk kneza 
Brnardina, knez Stjepan Ozaljski, počevši od god. 1544. 
sa svojim surom knezom Nikolom Zrinjskim Sigetskim i 
njegovim sinovima glede zajedinstva i ustupa Frankopanskih 
dobara, spominje se i Lukovdol (Severin), o kojem se 
kaže, da leži u kninskoj županiji, pošto se je medjutiem 
bilo zaboravilo, da je Severin stajao na medji biskupije 
i županije modruške prama biskupiji i županiji modruškoj. 1 
'Medjutiem bili su Turci severinske strane još više opu- 
stošili. Povjerenici, što su ušli g. 1558. procienjati Lukov- 
dol, nadjoše na tom imanju Veliku kulu kao grad, zidanu 
crkvu, ali bez zvonika, a u selima Gornjem (sada Gorinci) 
i Dolnjem Lukovdolu samo trinaest napučenih selišta, a 
na Kupi držala je obitelj Sečan mlin, koji još i danas 
drži. Zemalja bilo je dosta, a šume bijahu velike, ali u 
njih bilo je pogibeljno ulaziti, jer po šumama neprestano 
hodahu turski Vlasi na kradju i razbojstvo (Wolaky Tur- 
cici nimium deambulant in eis, et rapiunt ex eis).* Što 
je bilo g. 1558. još poštedjeno oko Lukovdola, to je go- 
dine 1577. popalio i uništio beg od Hlievna ; sreća da se i 
tom prigodom žiteljstvo donekle spasio biegom na sve 
strane. 8 

Severin ustupiše g. 1580. knezovi Zrinjski, koji bašti- 
niše imanja kneza Frankopana Ozaljskoga, knezu Gašparu 
Frankopanu Tržačkomu, a kod te Frankopanske rozgve 
ostalo je imanje sve do propasti Tržačkih knezova (g. 1671.). 
Obiteljska imanja razdi elise god. 1609. medju sobom 
sinovi GaŠparovi Juraj; Nikola i Vuk Krsto. Severin do- 
bio je u dio najmladji brat Vuk, kasnije veliki general 
karlovački. Od kako se u Gomirju naseliše Vlasi (g. 1599.). 

biskupije, pripovieda, da je lukovdolska župa istom g. . 1604. osnovana. — 
Vidi naše hrvatske urbare, str 72. 

1 Neo reg. acta, fasc. 1 645., br. 22, prije u hrv. zem. arkivu, sada u 
Budimpešti. 

2 Ibidem. 

8 . Valvasor, knj. XII. str. 125. 

Digitized by LjOOQ IC 







irs 


.'? '.\ 


'/ - • V ' v ' 


t* 


/ 






1 








' 


j k ' / . 


^ ' l 


V L 


V 




Gradovi 


oko 


Kupe 


i Korane. — 


■ Severin. 






253 



imali su Frankopani mnogo posla i muke, da oču- 
vaju ostatak svojih imanja u Bosiljevu i u Severinu, osobito 
od kako bjehu Vlasi posegli i za Vrbovskim i za Mora- 
vicama, gdje se u prvi mah ne bjehu nastanili. Samo od 
g. 1 60 1. pa do g. 1608. počiniše Vlasi čitavo čislo oti- 
mačina, razbojstva, javnoga nasilja, ubojstva i umorstva 
kod kmetova severinskih, kojima do. d g^ bgg^ ogorčaSe i / 
onako dosta kukavni život. GocT. 1606. počinjali su mnogo 
šteta osobito Vlasi, koje je bio u to doba doveo iz 
Ostrožca karlovački general Vid Kisel. God. 1607. mnogo su 
zla činili Vlasi, što ih je rečeni general izveo bio na novo 
iz Turske i smjestio oko Bosiljeva i Severina, ne znajući 
kuda bi s njima. Ti su Vlasi kroz čitavu zimu ležali u 
selu Jadrču. Jednom se je vraćao knez Vuk Frankopan 
od starih Vlaha (Ponikvačara), gdje je pobirao dohodak, 
sa sedam sluga u Severin. Njega dočeka u zasjedi do 
osamdeset Vlaha, držeći, da će sva tri brata knezove Fran- 
kopane uhvatiti. Frankopan ukloni se nakon ljutoga kre- 
šera u Severin, ali jedan njegov sluga ostao je na mjestu 
mrtav, a više je težko ranjeno. Kad se Frankopani radi 
toga razbojstva potužiše generalu Kiselu, stao se taj iz 1 - 
pričavati, da on ne može Vlahe kazniti, van ako to na- 
loži nadvojvoda u Gradcu. 1 

Vuk Krsto Frankopan bio je ne samo na glasu kao 
junak i vojskovodja, već se takodjer odlikovao kao uman 
gospodar i skrban štitnik svojih podanika. Vuk je imao 
mnogo posla, dok je svoja od Turaka poharana imanja 
opet uredio. U pusta sela naseli on nove kmetove i slo- 
bodnjake; naročito naseli g. 1622. Goricu kod Severina 
i g. 1636. Pleševicu. Za njegova doba dodjoše u seve- 
rinske krajeve iz Kranjske Slovenci i Kočevari ; potomci 
su potonji Rauchi, Šnebergeri, Frdrbari, Znelači i drugi, 
kojih ima osobito u župi plemenitaškoj. Selišta budu sva 
popunjena kmetovima, a kuća podaničkih bilo je u poje- 



1 Lopašić : Spomenici hrvatske Krajine, knj. I., str. 355 — 359. 



254 Gradovi oko Kupe i Korane. — Severin. 



i 



đinim mjestima gotovo više, nego li ih ima danas. Poda- 
nici davali su od cieloga selišta tada najveću službu od 
šest radnika na tjedan. Priroda od žita i vina bilo je 
prilično, samo od šuma nije bilo dohodka, jer se tada 
drvo sbog loših cesta nije moglo dalje prodavati. Sami 
Frankopani riedko bi boravili u Severinu, već bi dola- 
zili na lov. Gospodarstvo je posljednjih godina nadzirao 
Juraj Kukuljević, a posljednji Frankopanski kaštelan u 
Severinu bio je Ivan Stenešić. 

Pošto posljednjemu knezu Tržačkomu Franji Krsti 
g. 1 67 1, u Bečkom Novom mjestu glavu odrdbiše, dospje 
Severin ponajprije ugarskoj, a poslije građačkoj komori. 
Odmah nakon buknuća bune g. 1670 popljačkali su nje- 
mački oficiri iz Karlovca čitavo vlastelinstvo, na kojem 
nadjoše razmjerno dosta vina. Vlastelinstvo^ upravljali 
su za komoru sve do g. 1682. inspektor Grgur Pavišić i 
fisk Juraj Kukuljević. * 

Darovnicom od 20. aprila 1682. podieli kralj Leopold 
grad Severin pukovniku Ivanu Franji Oršiću za zasluge, 
što ih bješe stekao kod ugušenja bune „turskih savez- 
nika" Petra Zrinjskoga i Franje Frankopana. Oršić imao 
je platiti 10 000 for. i kaptolu zagrebačkom 7228. for. za 
srebro, što je bio kupio Petar Zrinjski iz ostavine biskupa 
Petra Petretića. 1 Počev od propasti Zrinjskih i Frankopana 
stekoše starinski gorički plemići Oršići velike časti i 
imetak. Franjo Ivan Oršić bude kapetanom u Križanić- 
Turnju, a njegov brat Baltazar kapetanom u Bariloviću. 
Po ženi Elizabeti Petričevićevoj dobije Ivan Franjo za- 
gorska imanja, postane barunom i naslovnim velikim žu- 
panom modruškim. Pošto je Oršić i Severin zadobio, po- 
bojao se stari kapetan ogulinski, grof Adam Purgstal, 
da će mu Oršić kao modruški župan i ogulinsku kape- 
taniju oteti. 8 Franjin sin Brnardo pogibe god. 1707. u 



1 Zem. arkiv. Transumpt. donat. 

3 Oršići bili su pristalci austrijske stranke u Hrvatskoj. Braća Oršić* 



"Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Severin. 255 

magjarskom ratu proti Rakocziju. Obitelj baruna, kasnije 
grofova Oršića držala je Severin do g. 1823., a tada ga 
grof Karlo Oršić proda plemiću Ambrozu Vranicanu- 
Dobrinoviću. 

Za doba, dok su Oršići držali Severin, spominju ga 
ljetopisi još dva puta. Prvi put g. 1736., kad mitropolit 
dolnj o - karlovački naumi osnovati novu grčko - iztočnu 
biskupiju u Severinu (možda se tada radilo o biskupiji u 
Severinu kod Belovara), a biskup Senjski se tomu: uz- 
protivi. Drugi put iztaknut je Severin kod osnovanja nove 
severinske županije, što se dogodi g. 1776. po odredbi 
kraljice Marije Terezije. Već g. 1765. bili su zamolili 
hrvatski staleži saborskim zaključkom, da se u Primorju 
opet uskrisi starodavna županija vinodolska. Severinska 
županija zauzimaše prostor od Kupe do mora ujedno sa 
gradom Riekom, koji kraljica Marija Terezija riešenjem 
od 2. oktćbra god. 1776. spoji sa kraljevinom Hrvat- 
skom. Skupštine županijske držane su u Mrkoplju, u 
Karlovcu i na Rie'ci. U Karlovcu bio je županijski ma- 
gistrat sa uzama. Ova županija, koja je godine 1785. 
brojila 55.520 duša, postojala je samo deset godina, te 
bude dokinuta odredbom kralja Josipa god. 1786. 1 tobože 
sbog toga, Što je bilo premalo prihoda poreznoga. 



podpisani sa kao „no bi les Croatae" na molbi više plemića, upravljenoj god. 
1672. kralju Leopoldu u ime trojedne kraljevine (triregnum Croatiae, Sla- 
voniae et Dalmatiae), da on kao hrvatski kralj prizna Hrvatsku kao samo- 
stalnu od Ugarske odciepljenu nasljednu kraljevinu, i da u zemlji posebnu 
upravu i sudstvo izmedju domaćih sinova postavi. Predstavka ogradjuje se pod 
kraj vrlo krepko i izrazito proti svakomu tiranstvu u pogledu narodnog 
jezika i žigoše prevaru magjarsku: »Lingua absimilis cordi terribile monstrum 
est. Pudeant, qui linguae et cordis dissidium faciunt.« »Nec tam mente captus 
unquam invenietur, qui non sub nota Teutonum mallet aurum purum, quam 
sub svmbolo Ungarico nctitium.« 

(Vidi prof. dr. Her. Ignaz Bidermann : Steiermarks Beziehungen zum 
kroat. slav. Konigreich im XVI. u. XVII. Jahrhunderte. Gratz 189 1.) 

1 Deductio historica comitatus olim Szeverinensis anno 1778. consti- 
tuti et 1786. aboliti. Rkpis u zem. arkivu. 



Digitized by LjOOQ IC 



256 Gradovi oko Kupe i Korane. — Severin. 

Severinska rozgva Vranicana-Dobrinovića domria je 
prije četiri godine u mužkom koljenu posljednjim članom 
Emanuelom. Ona se odlikova bistrim umom i zanosnim 
hrvatskim patriotizmom. Kad se pokrenula ilirska misao, 
pregnuo je uz nju stari Ambroz Vranicani sa svom dušom i 
nije mu bila nijedna žrtva težka, da pomogne ilirski pokret, * 
osobito u javnim skupštinama. .Severin postao je poslije, 
tridesetih godina stjecištem prekokupskih rodoljuba. Sam 
stari grof Janko Drašković dolazio bi kadšto u severinske 
sastanke i sborove. Veliku pazku posvetio je Ambroz na 
odgoj svoje djece, od kojih će ostati u nezaboravnoj uspo- 
meni osobito poznati rodoljub dr. Josip Vranicani i njegova 
umna sestra Neža, koja se udala za glasovitoga generala 
baruna Josipa Marojčića. Bila je to žena osobita duševna 
dara i vanredne milote. Domovinu i sladki hrvatski jezik 
ljubila je vrhu svega i cielom svojom dušom, a tu ple- 
menitu ljubav pretočila je u srdca djece svoje, koja se 
pokraj takove majke i u tudjini niesu hrvatskomu rodu 
nipošto odnemarila. 

Brat Nežin Josip bio je prava dika i ponos i otcu- i 
starcu Janku Đraškoviću, koji mu je na krstu kumovao, 
a velika nada i ufanje cieiomu hrvatskomu rodu, koji je 
savkolik tugovao, kad ga je mjeseca marta g. 1866. nemila 
smrt u vrstnoj dobi zavidno s obzora narodnjega rada 
u grob strgla. Nakon god. 1848. on je izmedju Hrvata 
ponajprije pošao na visoke škole u Prag, gdje je stekao, 
mnogo znanja i vještine i postao doktorom prava. 
Boraveći za više godina ponajviše u družtvu Pavla 
Safarika, Jana Palackoga, Ladislava Riegera, prof . Engela, 
Antuna Vrtjatka. : - Ferdinanda Mikovca, Dušana Lambela, 
razvedri mu se osobito duh u obćenju pomenutih naj- 
odličnijih čeških učenjaka i patriota, a misli žarkih gojitelja 
slavenske uzajemnosti pretoče mu se u krv. Nakićen mnogim 
znanjem i bogatim izkustim povrati se u domovinu, gdje 
je osam do devet godina blagotvorno radio kao gospodar, 
književnik i narodni zatočnik u skupštinama i u saboru. 



1 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Skrad. 257 

Kolika je vjera bila u njegovo čelično rodoljublje, koliko 
poštovanje njegovih duševnih svojstava, dokazuje njegov 
jednoglasni izbor sa 200 glasova u regnikolarni odbor, 
koji je imao god. 1866. urediti državopravni odnošaj sa 
Ugarskom. Josip Vranicani počiva uz otca Ambroza i 
mladjega brata Emanuela, žarkoga patriota i osobito 
vješta gospodara, koji je i grad Severin prekrasno znao 
urediti, u raci gradske kapele u Severinu. 



*» 



XX. 
Skrad. 

Opis okolice i grada. — Crkvine. — Najstarija vlastela u 
Skradu. — Knezovi Benvenjudi, — Daljni dogadjaji grada. 

"ošav željeznicom iz Karlovca prama Ogulinu, naj- 
više se iztiče prama jugu i iztoku medju brdinama 
Skradska gora. Ona je visoka 429 metara, a pokrita je 
ponešto još šumom. Ali ta šuma već od mnogih godina 
stoji osamljena, a inače je u priedjelima skradskim od 
Mriežnice pa tamo preko Korane zemlja ponajviše pusta, 
kamen i golet sa nekoliko žalostnih njiva, na kojima skoro 
ništa ne rodi, osobito ako je i malo suha godina. Šuma 
je tu već odavna izsječena, a to je najviše i krivo sa- 
dašnjoj neplodnosti zemlje. Nevolja je za današnje skradsko 
stanovničtvo, koje broji više od 1500 pravoslavnih duša, 
što ne vodi u skradske strane nijedna valjana cesta, te 
je tako skradski priedjel • posve osamljen i zapušten. 
Da je nekoč i u okolici Skrada pitomije i živahnije 
bilo, svjedoči ogromna skradska gradina, koja je bila 

Lopaftić: Oko Kupe i Korane. 17 '^^~T^» 

Digitized by VjOOQ LC 



258 Gradovi oko Kupe i Korane. — Skrad. 

sielo prostrane gospoštine sa varošem i napučenim la- 
danjem i sa pet katoličkih župnih crkava. 

Pođor Skrada (si. 17.) stoji nad Koranom na stjeno- 
vitom i šiljastom ogranku Skradske gore. Nasuprot grada 
preko Korane podiže se brdo Kestenjak, od kuda su Turci, 
kako narod priča, udarali lumbardama na Skrad. Grad 
skradski trpio je mnogo zubom vremena, te je na to- 
liko razoren, da se danas jedva može razpoznati njegova 
prvotna osnova i slika. Po jednom nacrtu, što se čuva 
u zemaljskom arkivu, 1 znade se pak, da je Skrad bio 
velik i prostran grad, osnovan na podugački trokut i da 
je bio opasan zidom i tornjevima, a da je i s&m trg izpod 
grada branilo zidano platno. U zid gradski na koranskoj 
strani udario je god. 1864. grom i oborio dio zidina u 
rieku. Starinski taracani put do grada vidi se i danas, 
a znadu se i zidine župne crkve sv : Lovre na nekadašnjem 
trgu izpod grada. Skrad je prastari grad. Postojao je 
valjda još za rimsko doba. Rimskih novaca i^alazi se i 
sada u tamošnjoj okolici. Glasoviti pustolov Pavao Skalić, 
boraveći polovicom šestnaestoga vieka na kraljevskim i 
kneževskim dvorovima u Njemačkoj i u Poljskoj kao to- 
božnji potomak veronežkih Skaligera i srodnik u Europi 
vladajućih porodica, priobćio je darovnicu kralja Bele IV. 
od god. 1263. na Skrad za obitelj Skalića, nazivajući se 
u knjigama, što ih je izdao, naročito u knjizi „Enciclo- 
pedia", tiskanoj god. 1559., grofom Like i unskih krajeva 
te barunom od Skrada. Ali kao Što su sva tobožnja do- 
kazala o slavnom rodu Skalića, natiskana u Skalićevim 
mnogobrojnim knjigama, bila izmišljena i neosnovana, tako 
je i himbeno podmetnuta, a nespretno patvorena i povelja 
o barunstvu skradskom, koji grad niesu nikada držali 

1 U svezku »Karlstadter Granitz betreff.« II. knj. — Manje je vjerna 
slika, što je iraade Valvasor (si. 17.) 11 svojem djelu »Ehre d. Herzogthnms 
Krainc, knj. XII.; na njoj je narisan Skrad odmah nasuprot Barilovića, 
koji je gotovo jedan sat od Skrada udaljen. 



Digitized by LjOOS 



J 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Skrad. 



259 



pređji Skalićevi, živući u Zagrebu kao siromašni obrtnici 
i poljodjoici. 1 

O samom Skradu ne imamo povjestno pouzdanih viesti 
sve do 15. vieka. Kao najstarija vlastela Skrada spominju 
se Frankopani. Po svoj prilici, da su za Skradom posegli 
bili knezovi Celjski, pošto su po Elizabeti, kćeri kneza 
Stjepana Krčkoga, a ženi kneza Fridrika Celjskoga za- 




81. 17. Skrad. (Po Valvasoru od god. 1689.) 



dobili ogromno imanje steničnjačko. Nakon smrti posljed- 
njega Celjskoga kneza Ulrika (god. 1456.) podigli kralj 
Ladislav Skrad Celjskomu kapetanu u Steničnjaku Andriji 
Kreigeru, koji je u to doba i Celjski grad Kostel u 
Zagorju posvojio bio. Oko god. 1463. dodje Skrad valjda 



1 Listina Odtisnuta kod Fejćra. Codex dipl. IV. str. 132. 

Digitized by VjOOQl€ 



260 Gradovi oko Kupe i Korane. — Skrad. 

kupom od udove kapetana Kreigera u vlast bogatoga 
Martina Frankopana. Knez Martin bijaše bezplatno ustupio 
kralju Matiji grad Krupu na Uni, a glede gradova Li- 
povca, Steničnjaka i Kostajnice izjavio, da će ih samo 
za života držati, a poslije smrti da pripadnu kruni. Pri- 
znavajući kralj Matija zasluge Martinove, dozvoli poveljom 
izdanom o uskrsu god. 1464., da može Martin sa ostalim 
svojim imanjima pa i sa gradom Skradom razpolagati 
nakon smrti. Martin je zatiem po tadanjem zakonskom 
običaju uveden po kraljevskom i kaptolskom povje- 
reniku u imanje skradsko i njegov kotar, u pleme 
Čević, dva plemena Kolečana (sv. Petar), u Svoić i u 
Podgoru. Poglavita susjedna vlastela Lorand i Mikša 
Ivkovići od Peći (Dugerese), Mikula Tatarić od Mlake 
(Mriežnice), Albert od Korane, Petar Ladomerić od Ra- 
donje i Jure Malić od Gorice bili su svjedoci svečanoga 
uvedenja, a nitko nije Martinu prigovorio. 1 Već dvie 
godine iza toga (g. 1466.) predade Martin Frankopan 
grad Skrad sa kotarom, u kojem se osim gore naznačenih 
mjesta spominje trg (civile) pod gradom sa tributom, 
imanje Polog, prevoz na Mriežnici, imanje Kolečani, 
kupljeno od Nikole Prtanića od Švarče, u vlastničtvo 
Ivana sina Tome Benvenjuda Ostrožinskoga, kneza Okić- 
koga i Cetinskoga. U darovnici iztiče Martin, da su Ben- 
venjudi dar zavriedili kao vjerni pristalice i pomoćnici 
njegovi u mnogim neprijaznim i težkim zgodama.* Ben- 
venjudi niesu se ni poslije iznevjerili Martinu. Imajući taj raz- 
mirice i trvenja sa svojim sinovcem Hanžom, sinom Barto- 
lovim, radi obiteljskih imanja, dospio je Martin sa Ivanom 
Benvenjudom i nekoliko vjernih službenika po prievari u 
šake sinovčeve, koji ga u Brinju težko zatvori i okova. U 
zatvoru čamio bi bio Martin dugo, da ga nije izkupio 

1 Listina medju neo reg. acta fasc. 1645. br. 13. prije u hrv. arkivu, 
sada u Budimpešti. 

8 Listina medju Acta Frangepanica, fasc. XVII n zbirci jugosl. aka- 
demije. Izdana je u gradu Lipovcu 8. die fešti resurrectionis a. 1466. 

Digitized by LjOOQ IC 



1 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Skrad. 261 

prijatelj Ivan Benvenjuđ, založiv za to knezu Brinjskomu 
cio svoj grad Skrad. Zahvalan Martin Benvenjudu za 
toliku ljubav zapisa mu uz doplatak od 4000 zlatih znameniti 
svoj grad Kostajnicu na Uni. 1 Sam kralj Matija bješe 
god. 1480. pristao, da Ivan Benvenjuđ drži Kostajnicu 
uz uvjet, da kralju ustupi gradove Skrad, Ostrožin i Trsat, 
koje bješe valjda Benvenjed primio od Martina Franko- 
pana nakon smrti njegove god. 1479., 8 ali se kasnije kralj 
predomisli pa državši god. 1481. u Zagrebu državni sud, 
zahtievao je od Benvenjuda predaju Kostajnice, a kad 
taj nije na to s dobre volje pristao, dade ga zatvoriti i 
svezati, držeći ga tako dugo u zatvoru, dok nije predao 
Kostajnicu u -ruke bana Blaža Magjara. Kostajnicu po- 
klonio je iza toga kralj Matija Vuku despotu raškomu 
i po smrti Vukovoj despotima Juri i Jovanu. Na skoro iza 
toga razstavi se s ovim svietom kralj Matija, a sliedeće 
godine 1491. stadoše Ivan Benvenjuđ i njegovi bratići 
Tomo i Nikola tražiti, da im se oteta Kostajnica povrati. 8 
Benvenjudi prodaše g. 1492. Kostajnicu za 8000 zlatih 
banu Ladislavu Egervaru, 4 ali Skrad pridržaše za sebe, 
pišući se knezovima skradskim. Valjda su Benvenjudi tako 
zvani grofovi Skradski, koje i danas narod u okolici 
Skrada spominje. Ali im nije bio sudjen dugi žitak. Već 
god. 1504. bjehu Benvenjudi domrli u mužkom koljenu. 
Kralj Vladislav podieli ošastna dobra Skrad i Ostrožin 
kralj, blagajniku Ivanu Bornemisi. Taj se dao zakonito 
uvesti u oba imanja, ali nije zato postao gospodarom 
Skrada. 5 Knez Brnardin Frankopan držaše, da ima on 
nasljedno pravo na nekadašnji grad strica Martina pa 



1 Listina izdana u Steničnjaku in fešto visitationis b. M. V. Starine V. 
str. 119. 

* List. u kapt. zagr. B. 93., 5. 

8 Neo reg. acta, f. 1558., br. 62. prije* u hrv. pismohrani, sada u 
Budimpešti. 

4 Ibidem f, 644., br. 21. 

6 Arkiv zagr, kapt., si. B., br. 120. 



Digitized by LjOOQ IC 



262 Gradovi oko Kupe i Korane. — Skrad. 

kako je bio odvažan a moćom silom, sakupi god 1505. 
vojsku konjanika i pješaka sa topovima i velikim puškama 
te stane udarati na Skrad, koji mu, kako se na to potuži 
Ana udova Ivana Benvenjuda, kći Mihaela Roha od 
Deča, predadoše neki nevjerni službenici. Ana bila je 
u Skradu te je nju Frankopan zarobio i pod stražom 
čuvao, a u gradu ugrabio je mnogo dragocjenih stvari, 
srebrne pehare i druge stvari i nakite u vriednosti od 
3000 fl. 1 Valjda seje poslije Ana Benvenjudova nagodila 
s Frankopanom, pak se to krivo činilo Elizabeti udovi 
Nikole. Benvenjuda, udatoj za Jurja Djaka od Djakovlja 
i njenoj kćeri Margareti, ženi Baltazara Hobetića od 
Dubovca, koje god. 1 5 1 6. Anu potvoriše kod bana Petra 
Berislavića, da je dogovorno pustila Frankopana u Skrad 
i njih oštetila. Kako bilo da bilo, u napredak bio je 
gospodarom skradskoga imanja knez Brnardin, kojega 
nasliedi unuk mu Stjepan knez Ozaljski i prema sklo- 
pljenim ugovorima knez Nikola Zrinjski i njegovi sinovi. 
Iz registara crkvene desetine poznajemo počevši od 
god. 1 46 1. obseg i neke druge prilike vlastelinstva skrad- 
skoga. Ladanje skradsko prostiralo se na obje strane rieke 
Korane, a dopiralo je prama sjeveru i zapadu do rieke 
Mriežnice, gdje su na medjašu sa županijom modruškom 
stajali dvorovi Janjac kod današnjega Generalskoga stola 
i Ključ iza Poloja kod zaliva potoka Rudnice u Mriežnicu. 
Na imanju skradskom bile su već god. 1334. župne crkve 
sv. Vida u Skradu i sv. Jurja u Kolečanima. Skradska 
crkva bila je poslije posvećena sv. Lovri, a još god. 1588. 
spominju se crkve na skradskom ladanju sv. Jurja 
kod Perjasice, sv. Petra u Kolečanima (kod Mateškoga 
sela) i sv. Nedjelje u Čevićima (u Cerovcu). Sve su 
ove crkve zidane te im se i danas znadu podori, 
samo je bila jedna drvena kapela u Kostajnici župe 
čevićke. Oko crkve bila su groblja. Trg (oppidum, pur- 



1 Acta Frangepanica u zbirci jugosl. akademije. Codez LKVII. 

Digitized by LjOOQ IC 

u 



_J 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Skrad. 263 

garija) pod gradom brojio je god. 1461. sa sudcem i 
pristavom 45 gradjana, a medju njima više obrtnika. 1 Na 
ladanju bila su plemena i sela Lipovac kod današnjega 
Generalskoga stola, Svoić, Kolečani pod Gori, Polje 
(Poloj), Čevići, Kozlnac, Podgorje. Svako pleme, od kojih 
je čevićko bilo najjače, sa 66 obitelji, imalo je kao i 
trg skradski svojega sudca i pristava. Purgari u gornjem 
i dolnjem trgu plaćali su vlastelinstvu samo činž u go- 
tovu novcu, dok su ostali podanici davali časti u novcu 
o Miholju i još tlake (gospošćine) dva dana u tjednu. 
Za gospodarstvo bio je pod gradom sagradjen osobiti 
majur. Gojilo se osobito vinogradarstvo te se spominju 
vinogradi u Bodežnici, u Cerovcu, u Vinici i u Kostajnici 
(Kestenjak). Više udaljeno od grada bilo je vinograda 
u Perjasici, Goloj Gorici, Polju (Poloju), Crkvenom Vrhu 
i Zimnjaku, ali ovi vinogradi rano su zapušteni uslied 
provale turske. Prihoda je imala gospoština od prevoza na 
Korani i na Mriežnici. Grad je imao na Korani dva mlina 
a i podanici imali su svoje mlinove na Korani i Mriežnici te 
na potoku Čeviću, sada Maurović zvanom. Današnji naziv 
potoka potječe bez sumnje od porodice Maurovića, koja je 
na čevićkom potoku držala mlin. Šume i pašnjaci skradski 



1 U trgu pod Skradom spominje se: god. 1461. sudac Gašpar pa 
gradjani: Gašpar Popović, Blaž Tkalac, Kirin crnoga Blaža sin, Matej 
Krenić, Tomko Ivanić, Maleč, Tomo Matejščić, Lukša Hrničić, Jakša Kar« 
bančić, Tomo Črnković, Blaž Rogar, Blaž Vučić, Cvetko, tkalac, Kirin i 
Ivan, šoštari, Ilija Šipačić, Matko Šipračić, Tomo Ban, Blaž Lahnić, Blaž Kame- 
narić, Mavar Milošić itd. — 45 kuća. God. 1469. sudac Šafar, g. 1492. sudac 
Šimun, pristav Tomo. God. 1493 sudac Šimun — u svem 17 kuća. God. 1501. 
sudac Ružan, pristav Jakov Fikšić. — U Čeviću bili su: .god 1461. 
sudac MaleČ, pristav Lukač sa 66 kuća, god. 1464. sudac Blaž, pristav Jarko, 
god. 1498. sudac Benko, pristav Tomo sa 33 kuće. — U Lipovcu bili su: 
god. 1464. sudac Martin, god. 1492 sudac Tomo, god. 1493. sudac Matko 
sa 6 kuća, god. 1501. sudac Paval Česković, pristav Matija sa 9 kuća. — 
U Svoić u bili su: god. 1461. sudac Lovre, pristav Paval sa 29 kuća, go- 
dine 1493. sudac Stanko sa 11 kuća, god. 1501. sudac Juraj Be'sečićV pristav 
Petar Žalubrić. 



Digitized by LjOOQ IC 



»64 Gradovi oko Kupe i Korane. — Skrad. 

bili su prostrani i pružali su priliku za gojenje različite 
stoke. U Skradu nije bilo toliko predijalista, koliko na 
drugim imanjima Frankopanskim. Poglaviti predijalisti bili 
su plemići gorički Oršići, predji današnjih grofova. Oni 
•držahu od grada Skrada predij u Lipovcu (Generalskom 
stolu) i u Orehovcu u župi čevićkoj. God. 1501. spominje 
se u Lipovcu kao predijalista Pavlić Oršić. Oršićima bio 
je uzeo knez Stjepan Frankopan dvorove i kmetove u 
Lipovcu i Orehovcu, nu knezovi Juraj i Krsto Zrinjski 
naknadiše štetu Oršićima, podavši im imanje u Dolu pri 
Pribiću i dvor Kostel. 1 I obitelj Vrbanića imala je pod 
Skradom predij Đobuš, koji potvrdi knez Stjepan Frankopan 
god. 1550. Jerolimu Vrbaniću.* Predijalista pod Skradom 
bio je i pop Matija Predojević, župnik dviju crkava pod No- 
vim gradom na Dobri ; od svoga predija bješe rečeni pop go- 
dine 1564. ustupio dva selišta knezu Stjepanu Frankopanu. 8 
Skradska okolica mora da je strašno postradala nešto 
prije god. 1493., valjda u oči udbinskoga boja. Mnogo 
je tada kuća popaljeno i naroda posječeno ili u sužanjstvo 
odvedeno. Broj kuća spao je u nekoliko godina u trgu i 
po vanjskim selima za polovicu. Skradski trg, koji je brojio 
god. 1 46 1. 45 kuća, spao je g. 1493. na 17. U Čeviću 
bilo je u mjestu 66 kuća god. 1461. poslije trideset i dvie 
godine samo 33, a još je lošiji razmjer bio u Lipovcu i 



1 Acta Croatica, str. 282. — Listina pogrjeŠno je datovana sa g. 1580., 
ona je starija te izdana za života bana Franje Frankopaoa Slanjskoga oko 
god. 1569. U listini spominju se braća Krsto, Matija, Marko, Brnardin i 
Ivan Oršić. U potonje doba bilo je pod Skradom i više predijalista. G. 1573. 
bili su sakupljeni u Skradu predijalisti: udova Jurja Babonožića, Bo gdan Bra to- 
vanić, Marko Draganić, Mihalj Juršanić, Ivan Karinčić, Vuk Klasnić, Gašpar 
Kružić, Nikola Marković, Mihalj Mihaljević i Nikola Zemlić. Svi ti izjaviše 
pred povjerenicima liter. Stjepanom Gregorijancem i kan. zagr. Mih. Brubljanom 
(Brumanom), da Ani Slunjskoj, sestri bana Franje Slunjskoga, ne pripada 
četvrtina iz imanja bratovih. (Neo reg acta, fasc. 615., br. 33.). Dakako da 
su ovi predijalisti mogli biti iz raznih imanja Frankopanskih. 

8 Acta Croat., str. 323. 

8 Arkiv kapt. zagr. loc. cred. Prot 2., str. 66. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Skrad. 265 

u Svoiću, god. 1524. ljuto poharaše Turci skradsku i 
dubovačku okolicu. 1 Još je groznije opustošio krajeve 
oko Korane i Mriežnice nakon trideset godina Malkoč 
beg bosanski.* Napadaj taj dogodio se je god. 1557, a 
o njem [javio je u Gradac štajerski plemić Franjo Teu- 
fenbach, da su Turci provalili u krajeve Skrada, Hoisić 
grada (na Mriežnici) i Ogulina, dok je ban Petar Erdodi 
držao krstitke svoga djeteta. 8 Ne ima sumnje, da je ovim 
izvještajem htio žigosati bana Petra Erdoda, koji je bio 
inače velik junak, poznat savremenicima i potomcima 
dičnim imenom : Zmaj ognjeni. Procjenbena izprava imanja 
Frankopanskih od god. 1558. riše nam sliku za skradsko 
imanje, da je Bogu plakati. Grad je bio tada dielomice 
već zapušten, gospodarske sgrade bijahu Turci razorili, 
trg ostaviše većinom purgari a ladanje kmetovi; selišta 
bila su većinom prazna; u sudčiji čevićkoj bito je čitavo 
mjesto zvano Suhor opustjelo. Većinu vinograda poharaše 
Turci, a u šume i gorske sjenokoše, kojih je bila sva sila, 
nije se smjelo izlaziti poradi straha turskoga. Stanovnici 
medju Koranom i Mriežnicom napraviše si kolibe na 
jednom otoku na Mriežnici kod Janjca, pa ga za nevolju 
ogradiše. Dohodak od tlake, činža, postao je posve ne- 
znatan, a vinska gornica sasviem malena. 

Knez Nikola Zrinjski nije mnogo izgubio, ustupivši 
god. 1 56 1. Skrad svojemu šurjaku Stjepanu Frankopanu, 4 
ali ovaj se nakon smrti svako ve (god. 1566.) odreče svih 
imanja na korist svojih nećaka. Juraj knez Zrinjski založi 
god. 1569. grad Skrad i čitavo imanje za 2000 fl. knezu 
i banu Franji Frankopanu Slunjskomu, a ovaj ga još iste 



1 Marino Sanudo. 

* Na krajobrazima Jezuite Glavača od god. 1680 i Valvasora od go- 
dine 1689. označeno je za čitav kraj oko Korane medju Blagaj em, Polojem 
i Perjasicom, da je opustošen po MalkoČ begu (Totus tractus per Malkoch- 
begum vastatus.). 

8 Miscellanea u štaj. zem. arkivu, fasc. 32., br. 145. 

4 Neo reg. acta, f. 1645., br. 25. 



Digitized by LjOOQ IC 



266 Gradovi oko Kupe i Korane. — Skrad. 



i 



godine za istu svotu preda kapetanu krajiških četa Jurju 
Babonožiću od staroga plemena Mogorovića. 1 Proti ovomu 
zalogu prosvjedovali su, dakako utaman, potomci roda 
Benvenjuda, naime Barbara Kapetanović, kći Ivana 
Zemčeja i Katarine Benvenjud, te Franjo Hudić za svoju 
ženu Veroniku takodjer kćer Ivana Zemčeja. 2 

General Ivan Lenković držao je, da za vituljače i 
topove glasnike ne ima zgodnijega mjesta, nego li Skrad 
i Modruš, ali pored svega toga Skrad nije dobio nikad 
straže na trošak krajiške uprave, već su ga Frankopani i 
Zrinjski branili, koliko su mogli. Tako su Turci g. 1^76 ^ 
mogli sasviem bez odpora porobiti sa 1500 konjanika 
blagajske i skradske priedjele i odvesti u sužanjstvo 
170 duša. 8 Skrad se održao do god. 1585., a tada izviesti 
general Andrija Auersperg ratnomu vieću u njemački 
Gradac, da su mjeseca julija Turci popalili Skrad, a da 
je glas pukao, da su to Turci učinili s dozvolom udove 
Babonožićeve, koja je nakon smrti svoga muža Skrad 
držala. 4 

Od početka sedamnaestoga vieka vazda se spominje 
u sačuvanim pismima samo podor grada skradskoga. Na lie- 
voj obali Korane naprotiv gradu sagradjen je poslije drveni 
čardak, u kojem je straža stajala. Taj Skrad zvao se za raz- 
liku od staroga grada Novim Skradom. Prieđjeli skradski 
napučeni su iznova narodom iz Bosne za velikoga turskoga 
rata god. 1686. Tada je dao karlovački vicegeneral grof 
Matija Srassoldo načiniti do 200 kuća u okolici Blagaja i 
Skrada za pribjegle Vlahe. Vlasi stadoše prelaziti i Koranu 
prama Cerovcu i Bariloviću, ali je tomu kraj učinio go- 
dine 1689. general Herberstein, naredivši, da na lievoj 
obali Korane imadu ostati starosjedioci katolički Hrvati. 5 



1 Arkiv kapt. zagr. Loc. cred. Prot. 2. str. 209. i 241. 
* Ibidem. Pr. 2. Str. 191. 

3 Lopašić: Spomenici hrv. Kraj. I, str. 24. 

4 Croatica u registr. ratn. minist. u Beču. 

6 Đie freiwillige Theilnahme d. Serben und Kroaten an den vier letzen 



Digitized by LjOOQ IC 



FP** 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Steničnjak. 267 

Pravoslavni žitelji imali su još god. 1700. svoju parokiju 
pod Skradom. Do skradskih Vlaha naselio je barilovićki 
kapetan barun Hallerstein god. 171 1. druge Vlahe iz 
turske države, koji i danas stanuju oko Korane u Ko- 
ranskom briegu, u Kosirskom selu i u Malom i Velikom 
Kozincu. 

Kad se god. 17 12. radilo o reformama u hrvatskoj 
Krajini, smjeralo se posadu iz Barilovića premjestiti u 
Klokoč i Trupinjak, a kapetaniju smjestiti u Skradu, nu 
kasnije se je od toga odustalo te je god. 1732. i čardak 
u Skradu napušten. 

Za skradsku okolicu nije se iza toga nitko brinuo. 
Tako je ostao Skrad u svojem rdjavom gospodarstvenom 
stanju, što rodoljub tiem više žaliti mora, jer ne ima nade, 
da će se tako skoro štogod na bolje okrenuti, jer je 
zemlja, kako već spomenusmo, u skradskim stranama stjeno- 
vita i huda, narod nemaran, a žalibože i dosta pokvaren. 



XXI. 
Steničnjak. 

Okolica i grad. — Vlastela Steničnjaka : knezovi Babonići ; — 
Frankopani; — Celjski; — Ivan Korvin; — Egervarski \ — Ka- 
nizaji; — Nadazdi; — Draškovići. — Veličina gospoštije> ekonomske 
prilike i feudalni odnošaji. — Provala Turska i razsulo imanja. 
— Naseljenje Vlaha. 

J||tarodrevni grad i mjesto Steničnjak slabo je danas 
^^ poznato. Ono se nalazilo niže Karlovca medju Kupom 
i Petrovom gorom u bivšoj prvoj banskoj pukovniji, sada 



ost. turkisch. Kriegen, str. 165. — Lopašić: Spomenici hrv. Krajine knj. 
II. str. 381., III. 191. 

DigitizčdbyLjOOQl 



268 Gradovi oko Kupe j Korane. — Steničnjak. 

kotaru Vrginmostu, ali se danas ne zove više Steničnjak, 
već se krije pod imenom Sjeničak. Tako prozvaše stari 
Steničnjak sadašnji pravoslavni žitelji, došavši iz Bosne 
istom prije dvje sta godina, i osnovavši u Steničnjaku 
parokiju, koja broji do 3800 duša. 

Ni s&m stari grad Steničnjak nije pridržao prvobitno 
svoje ime, već se zove Roknićevom gradinom po obitelji, 
koja se je nastanila blizu grada na mjestu, gdje je nekoć 
stajao varoš steničnjački. 

Gradu Steničnjaku (si. 18.) težak je pristup, a stojeći na 
brdu medju još većim glavicama ne opaža se, dok mu se 
bliže ne dodje. Roknićevo brdo, na kojem se osovio grad, 
stoji gotovo po sriedi medju potocima Malom i Velikom Uti- 
njom, jedan sat od prilike više od katoličkog mjesta Ska- 
kavca. Pravoslavna parokija sv. Petke u Sjeničaku stoji 
od grada sjevero-iztočno preko Male Utinje daleko po 
sata hoda od grada. Mala Utinja dosta je jaki potok, 
koji obilno natapa obližnje livade u jarku i tjera nekoliko 
mlinova. Zemlja je u današnjem Gornjem i Dobijem Sje- 
ničaku svuda dobra i jaka, te po njoj izvrstno uspieva 
razno žito. Po brdima ima na sve strane vinograda, u kojima 
raste osobito valjano crno vino. Priedjel naliči jako unskoj 
Krajini ili Zagorju ; svuda ima brežuljaka i uzanih dolina, 
koje naplavljuju bujni i gusti potoci. 

Čovjek je zadivljen, kad s humka nad potokom Sti- 
pičevcem opazi na šiljastom brdu ogromni podor staroga 
Steničnjaka. Ma da je silno oštećen, i uz prkos tomu, što 
je velik dio gradje od staroga grada raznesen i odvezen 
na sve strane, osobito za gradnju parokijalne crkve sv. 
Marije u Trebinju, pa za grad i župnu crkvu u Rečici, 
i one tamne zidine, što su preostale, imponuju svojom ve- 
ličinom i vanjskim likom. 

Gradsko brdo opasuje duboko u jarku potok Tržac, 
koji se dolazeći u dva traka s lieva i desna pram sje- 
veru u jedno korito spaja. Brdo je pitomo i obradjeno; 
vinogradi i oranice dopiru tik pod zidine gradske. Sudeći 

Digitized by LjOOQ IC 




Digitized by VjOOQl€ 



270 Gradovi oko Kupe i Korane. — Steničnjak. 

po razvalinama, do kojih je prilaz lahak samo od Roknić 
sela, stari je Steničnjak bio obsegom veći grad, nego li 
i jedan grad, što još postoji u Hrvatskoj. Imao je više 
kula, ali se sada razabiraju samo tri. Medju kulama bile 
su poveće zgrade za stanovanje vlastele i dvorjanika, 
a u kasnije doba i za mnogobrojne gradske stražare. 
Grad okružavalo je platno, a glavna su mu vrata bila 
namještena prama varošu i jednom brdašcu, o kojem 
se kaže, da je na njem stajalo groblje. Ulaz bio je 
utvrdjen; po svoj prilici se u grad ulazilo diživim 
mostom. Osnova grada bila je nepravilna prema zemljištu, 
na kojem je gradjen. Na zidinama, koje su većim dielom 
jako debele, malo se opaža finije arhitekture i izradjena 
tesana kamena; ponajviše sastoje zidine od tufa i pro- 
stoga kreča. Ima pak u zidinama i izvrstne cigle, koju 
obližnji seljaci vade za svoju porabu. Premda su zidine 
sada ponajviše oborene, to ipak mjestimice dosižu visinu 
od 6 hvati i više. Oko grada nadju se kadšto razni 
novci ; a još nedavno našla je jedna djevojka pred samim 
vratima gradskim zlatan novac, te ga utržila u Karlovcu 
za 9 for. Pripovieda se, da je u gradu bila kapela, po- 
svećena sv. Ani; sada joj se ne zna mjesto. Još nedavno 
moglo se u gradu ulaziti u duboke podrume po ljestvama ; 
danas je sve zasuto. 

Ma da je Steničnjak podignut na prilično visokoj 
glavici (321 metar), iz njega je posve ograničen vidik, 
a to sbog toga, što su, kako jur opazismo, okolne gla- 
vice više od gradskoga brda. Pram iztoku podiže se 
brdo Stražište, nasadjeno donekle vinovom lozom, o kojem 
se pripovieda, da su s njega Turci topovima na Stenič- 
njak udarili i predobili ga. Stražište prozvano je po straži, 
koja je na tom brdu stojala; njegda se je pak Stražište 
zvalo Rožanac. I samo selo Roknić stoji više od građa. 
Pram zapadu zatvaraju vid bregovi Branjenica i Slunjska, 
prozvano po knezu Slunjskom. Najviše je brdo Dvorište 
na sjevernoj strani, a bliže do grada stoji brdo Čopa. 

Digitized by VjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Steničnjak. 271 

Dolje u jarku, gdje se slievaju oba traka potoka Tržca, 
stajala je nekoć brana, kojom se je zajazila vođa poradi 
obrane grada. Tu ima i vrelo Gjurgjevac, iz kojega da 
su išle cievi gore u grad. Kako se je pak vukla voda 
u visinu, ne zna sada nitko kazati. Uz potoke Tržac i 
Starca (Utinju) bilo je više ribnjaka, pa im se još mjesta 
znadu. Jedan je istom prije nekoliko godina osušen. 

Župna crkva sv. Marije, koja se već g. 1334. u Ste- 
nićnjaku spominje, stojala je nekoć iza sela Roknića na 
jednoj oranici, gdje joj se još tragovi znadu. Nešto dalje 
od grada u šumi Medvedjaku ima podor stare crkve, 
„Sveta žalost" zvane. Kažu, da je tu stajao Franjevački 
kloštar. I u gornjem Sjeničaku ima razvalina katolićke 
crkve „Svetinja", a u crkvi ima zidani oltar. 



Stenićnjak spominje se prvi put u jednoj listini od 
godine 1299., i u njoj se kaže, da je Steničnjak spojen 
preko Mrzlog polja sa Dobrom (Novim gradom). 1 Ne ima 
pak sumnje, da je Steničnjak daleko starije mjesto, a 
njegov kraj da je od davnih vremena napučen. Već samo 
ime znači, da je u Steničnjaku, gdje inače ne ima pećina 
ni litica, bilo starih stiena i zidina, po kojima se mjesto 
prozvalo. Hrvatski kronista Ivan Tomašić zabilježio je, 
da je Steničnjak gradjen g. 1105. 8 Istina je, da to nije iz- 
vjestna godina gradnje, ali je dokaz, da se već šest- 
naestoga vieka Steničnjak držao starim gradom. 

U zbirci listina, što ih čuva grof Ludovik Blagaj * 
jedini potomak knezova Babonića, najstarijih vlastela u 
Steničnjaku, ne ima listina o tom gradu, kao što ih s malom 
iznimkom ne ima niti glede ostalih gradova i imanja, što 
su ih Blagaji ranije izgubili. Možda, da se Steničnjak krije 



1 Neo reg. acta, f. 484, h. 2 prije u hrv. zem. arkivu, sada u Bu- 
dimpešti. 

* Arkiv za poviest jugosl., knj. IX , str. 33. ' 



Digitized by LjOOQ IC 



272 Gradovi oko Kupe i Korane. — Steničnjak. 

pod imenom županskoga grada Gorice; isti se spo- 
minje u dviem listinama kamenskoga manastira god. 1263. 
i 1462. U obje se kaže, da Kamensko leži u župi goričkoj 
do zemalja grada goričkoga, do kojega vodi cesta od 
crkve sv. Jakova na Gazi preko šume Mokrice. Knezovi 
Babonići pisahu se izprva i sami knezovima goričkim, a 
poslije takodjer i knezovima od Steničnjaka (Stenizvale, 
Stanisnjrak). Tako je ban čitave Slavonije (Hrvatske) Stje- 
pan Babonić od Steničnjaka oko godine 1300. obrekao 
mletačkim trgovcima, da če ih štititi, ako dodju trgovati u 
njegove zemlje. 1 Još se g. 1336. zovu sinovi bana Stjepana, 
sklapajući ugovor sa vojvodama od Habsburga, knezovima 
od Steničnjaka, * a županija gorička prozove se u prvoj po- 
lovici petnaestoga vieka županijom steničnjačkom. Pače 
se spominje g. 1404. prigodom osnivanja manastira ka- 
menskoga, da se Kamensko nalazi „in comitatu castri a 
Steničnjak. 8 Ima više listina, što ih Babonići izdadoše u 
Steničnjaku u raznim prigodama, ali samo tri listine rečenih 
knezova tiču se neposredno vlastelinstva steničnjačkoga. 
Jednom izdanom g. 131 1. u Steničnjaku darovaše knezovi 
ban Stjepan i braća mu Ivan i Radoslav Babonići knezu 
Jurju sinu Hozeja imanje Kamensko, a drugom pisanom 
u Ozlju godine 131 2. podieli ban Stjepan Babonić istomu 
Jurju svoju zemlju u Švarči (maloj Švarči) polag Korane* 
Napokon se spominje, da su se spomenuta braća Babonići 



1 Glasnik družtva srbske slovesnosti, knj. XV. 219. 

* Krones: Die Freien von Saneck und ihre Chronik, str. 159. — Kne- 
zovi Babonići bili su još od prije sprijateljeni i politični saveznici Habs- 
burgovaca. God. 1307. pristaše uz njih proti vojvodama Henriku i Otonu od 
Tirola i Koruške braća Stjepan, Ivan i Radoslav Babonići. (Krones ibidem r 
str. 46.). A i sa njemačkim cesarom Fridrikom učine u Marburgu 18. februara, 
1316. politični ugovor knezovi Stjepan i Ivan Babonići pod pogodbom, da 
iz saveza bude izključen ban Mladen, vojvoda (ban) hrvatski, grofovi Hinko 
i Ivan od Gorice i knez Radoslav, brat Stjepana i Ivana Babonića. (Izvorna 
povelja u arkivu gubern. u Gradcu. Muhar : Gesch. Steiermark knj. Vl. r 
str. 205.) 

8 Acta conv. Kamensko, br, 7. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Steničnjak. 273 

god. 131 2. pogodili sa biskupom zagrebačkim Augustinom 
Gazotićem radi podavanja crkvene desetine od imanja 
Samobora i Steničnjaka. * 

Kako već kod povjesti Ozlja opazismo, Babonići 
došavši u opreku sa kraljevskom premoći, izgubiše oko 
god. 1325. imanja oko Save i Kupe, a medju ostalima i 
grad Steničnjak. Kako se tada sa Steničnjakom dogodilo 
i kada je upravo kruni pripao, ne nadjosmo zabilježeno. Po 
svoj prilici da je ban Mikac i Steničnjak bojnim oružjem 
zauzeo. God. 1330. imao je rečeni ban u Steničnjaku svoje 
kaštelane Stjepana i Tomu sinove Beka, plemiće od Grbo- 
noga (današnji Kloštar u Podravini). God. 1443. bio je 
kaštelanom u Steničnjaku magistar Nikola. Njemu je pisao 
kralj Karlo, da ne da dirati crkvenu desetinu, koju bi radi 
mienjati neki plemići, a desetina ima ostati onakova, kako je 
uredio bivši biskup zagrebački Ladislav, tadanji nadbiskup 
kaločki. 8 Kao što ostale konfiskovane gradove upravljali su i 
u napredak još trideset i više godina kaštelani, dok ne založi 
kralj Ludovik, deseci se god. 1 380. u Zagrebu, steničnjačko 
imanje Stjepanu knezu Krčkomu i njegovoj ženi Katarini, 
rodjenoj kneginji od Optuja i Metlike, za 10.000 dukata. 3 
Isti kralj bješe ujedno god. 1386. dozvolio knezu Stjepanu, 



1 Farlatti: Illyricum, knj. V., str. 392. — Krčelić : Hist. eccl. Zagr. 
str. 102. 

2 Kaštelani zvahu se hrvatski podkneženi i grašćaki, a latinski joste 
i kapetani, častnici i guvernatori. Kao kaštelani spominju se osim jur u tekstu 
navedenih: god. 1 448. Juraj Glainar i god. 1453. Andrej Kregg, kapetani, 
god. 1466. — 1472. Juraj Klinčić, grašćak, god. 1505. Ivan Budišić, kaštelan, 
god. 151 1. Juraj Parac, provizor i kaštelan, god. 1545. Ivan Babonožić, 
kaštelan kneza Slunj s koga, god. 1554 Baltazar od Zabrdja, kaštelan grofa 
Tome Nadažda, god. 15 60. Vuk Gyczy, častnik i gubernator, god. 1576. Gašpar 
Kupišinski, kaštelan, Jakov Tarnoczi, prefekt, god. 1589 Ivan Šubić Pe- 
ranski, prefekt, god. 1586. Juraj Pechi i Petar Babočaj, službenici grofa 
Franje Nadažda, god 1 61 3. Petar Vojnović, prefekt, god. 161 9. Grga Po- 
kupčić, porkulab. 

8 Neo reg. acta, fasc, 1591. br. 29. prije u hrv. zem. arkivu, sada u 
Budimpešti. 

Lopažić: Oko Kupe i Korane. 18 

Digitized by VjOOQ IC 



274 Gradovi oko Kupe i Korane. — Steničnjak. 

đa može, ne imajući mužkoga poroda, baštiniti njegova 
imanja jedinica kći Elizabeta. 1 Bez sumnje podieljena je 
ta privola s obzirom na udaju sa knezom Celjskim Fri 
drikom II., s kojim se je Elizabeta god. 1388. vjenčala 
Stjepan knez Krčki razstavi se s ovim svietom g. 1390. 
a upravu Steničnjaka preuzme njegova udova Katarina 
Ona pozajmi kralju Sigismundu u njegovoj velikoj ne 
volji još 8000 dukata, držeći sa kćerju Elizabetom 
nadalje u zalogu Steničnjak. Kao vlastelinka Steničnjaka 
utemelji kneginja Kata god. 1404. manastir kamenski i 
nadari jednim dvorom kod Kupe manastir sv. Nikole u 
Modruši. 2 Po smrti udove kneginje Frankopanke, koja je 
skoro iza toga sliedila, primi Celjski knezFridrik imanje ste- 
ničnjačko kao miraz svoje žene Elizabete. Kralj Sigismund 
potvrdi Celjskomu knezu, a svomu svaku, Steničnjak go- 
dine 14 1 5. posebnom listinom, u kojoj se spominju zasluge 
Fridrikove u Njemačkoj, osobito za koncila držana u 
Konstancu. Kralj naloži ujedno kaptolu zagrebačkomu, 
da Celjskoga uvede u Steničnjak. 8 Uz mladoga kneza 
Fridrika živio je do godine 1436. i otac mu knez Herman. 
Đa se mladi knez priuči ranije samostalnomu držanstvu 
i gospodarenju, ustupi mu otac nekoliko obiteljskih 
imanja, te je knez Fridrik uz Steničnjak držao gradove 
Samobor, Mehovo, Novo mesto, Kostanjevicu i Krško. 
U posljednjem gradu stalno bi sa svojom porodicom i 
dvorjanicima prebivao. Knez Fridrik ogriešio se strašno na 
vlastitoj ženi kneginji Elizabeti Krčkoj, probodavši ju go- 
dine 1422. u gradu Krapini noću u postelji. Tako do- 
konča žalostno vriedna hrvatska boljarica, jedinica i me- 
zimče svojih roditelja i zakonita vlastnica Steničnjaka i 
drugih porodičnih imanja. Uzrok je tomu groznomu činu 



1 Ibidem 1592 , br. 5. 

1 Acta conv. Kamensko prije u hrv. zem. arkivu, sada u Budimpešti. 

8 Neo reg. acta, f. 1592., br. 18. Kod uvoda bijahu svjedoci vlastela 
Mutina od Lipovca, Nikola Tot od Suseda, Lađe sin Ladin od Gorice 
i magistar Ivan od Brezovice, predj potonjih, grofova Ivanovića. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Steničnjak. 275 

bila strastvena ljubav, koju je pustopašni knez gojio 
prema pristaloj djevojci, hrvatskoj plemkinji Veroniki od 
Desinića u Zagorju. Fridrik oženi se Veronikom, ali 
svojim mrzkim postupkom razgnjevi otca i svaka, kralja 
Sigismunda. On bude zatvoren ponajprije u gradu 
Ostrvici u Koruškoj, a poslije u gornjem gradu Celju, 
dok se Veronika sa nekoliko dvorkinja i sluga potucala 
od nemila do nedraga i sakrivala po šumama i gudurama. 
Ne uteče ipak srdčbi staroga kneza, koji je uhvati, te 
dade, pošto je redoviti sud nije htio odsuditi na 
smrt, utopiti u kaci vode. Istom po smrti otčevoj (go- 
dine 1435.) postao je Fridrik, kad je i ostala Celjska imanja 
baštinio, gospodar Steničnjaka. 1 Fridrik Celjski, kao i 
njegov sin Ulrik, baveći se za života mnogo državnim 
poslovima u njemačkom carstvu i u kraljevstvu ugarskom, 
i imajući na sve strane silna imanja, gradove i varoše i 
čitave županije, malo su kad vidjeli Steničnjak, već su 
ga za njih upravljali posebni kapetani. 

Kad je god. 1456. u Biogradu Ladislav Hunjadi 
posljednjega Celjskoga kneza Ulrika mačem probo, na- 
stala je jagma za njegovim imanjima. Steničnjak i ostala 
imanja prama Uni zaokupi moćni knez Martin Frankopan, 
oslanjajući se na pravo Frankopanske kuće, od koje je 
otac Ulrikov Fridrik Steničnjak za ženin miraz dobio. 
Martin je od to doba ponajviše stanovao u Steničnjaku, 
te ima mnogo povelja, što ih je on u tom gradu izdao. 
Čim je Martin preuzeo Steničnjak, uzkratio je desetinu, 
koja je godimice 800 fl. nosila. Na službi Martinovoj 
bio je tada župnik Čačarski (Cacharche), glagolski pop 
Pavao, kojega savremeni spisi označuju kao osobita 
opornika proti desetini. 8 God. 1464. potvrdio je kralj 
Matija knezu Martinu dobra, što ih je držao, ali Steničnjak, 



1 Kronika grofova Celjskih : Đie Freien vom Saneck etc. II. 
str. 77—80. 

* Marcelović: Regesta eccl. Zagr. ; rukopis nadb. knjižnjice. 



Digitized by LiOOQ IC 



276 Gradovi oko Kupe i Korane. — Steničnjak. 

Lipovac i Kostajnicu samo dok živi, i zato je Steničnjak 
po Martinovoj smrti (god. 1479.) kralju pripao. Već iste 
godine na blagdan sv. Elizabete (19. novembra) razpo- 
lagao je sam kralj Matija steničnjačkim imanjem, založivši 
goričkom plemiću Fabijanu Đragačiću imanje Rečicu. 1 

Po smrti kralja Matije ustupi g. 1490. kralj Vladislav 
državnim ugovorom Matijinomu nezakonitom sinu, Ivanu 
Korvinu, uz ine gradove i Steničnjak, koji bješe nešto 
prije toga zastupnik Vladislava, njemački cesar Maksi- 
milijan, dao svojemu pristaocu Ivanu knezu Cetinskomu. 2 Ali 
do vlasti u Steničnjaku nije došao niti vojvoda Ivan, niti 
knez Ivan Frankopan, koji dvie godine kasnije pogibe u 
boju kod Udbine, već ga kralj Vladislav god. 1492. ustupi 
banu hrvatskomu Ladislavu Egervaru. U darovnici iztiču 
se obširno odlični čini toga za Vladislavovu vladavinu 
doista zaslužna bana, o kojem povelja kaže, da je vjerno 
i častno služio kralja Mati ju, da je tri kraljevine (Hrvatsku, 
^Slavoniju i Dalmaciju) spasao u opasno doba za krunu i 
da je četiri puta odagnao Turke od Hrvatske i razbio ih 
nedavno, kad su se povraćali iz Koruške. 8 Pošto Ladislav 
Egervar na skoro preminu, nasliediše njegova imanja u 
Hrvatskoj, Steničnjak i Kraljevu Veliku u križevačkoj 
županiji, maloljetni sin Stjepan i kći Klara, udata za Jurja 
Kanižaja, još god. 1505. bana jajačkoga, a god. 1508. 
bana hrvatskoga; a kad je Stjepan Egervar ponarastao, 
ustupi on ugovorom oba prije rečena imanja god. 1508. 
Jurju Kanižaju i njegovu sinu Ladislavu/ Potonji uveden 
je g. 15 12. svečano u sve dielove imanja steničnjačkoga, 
koje je u odnosnoj kaptolskoj izpravi potanko opisano. 6 



1 Arkiv kapt. zagr. Izvorni spisi, slovo D. br. 16. 

2 Firnhaber: Beitrage, str. Jf. 

8 Neo reg. acta, fasc. 1558., br. 67. i 71. prije u zem, hrv. arkivu, 
sada u Budimpešti. 

4 Ibidem, fasc. 1561., br. 41. 

6 Ibidem, fasc. 1562 , br. 36. — Istvanfi, Krčelić, (Hist. eccl. Zagr. 
str. 206) i Pavao Vitezović (Kronika, str. 133 ) pripoviedaju, da je g 15 1 2. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Steničnjak. 277 

Činilo se, da će se Steničnjak opet izmaknuti porodici 
KLanižaja, jer ga godine 1523. kralj Ludovik darovao 
grofu temeškomu Ivanu Dragfiu, ali se već sliedeće go- 
dine (1524.) uravna Ladislav Kanižaj sa svojim rodjakom 
Dragfijem, koji se odreče Steničnjaka i Kraljeve Velike. 1 
Steničnjak nasliedi s privolom kralja Ferdinanda I. i protu- 
kralja Ivana od Zapolja Ladislavova kći Uršula, koja se 
uda za bana hrvatskoga i potlašnjega palatina Tomu 
Nadažda. 2 Tako je Steničnjak došao u vlast grofova 
Nadažda, koji ga više od sto godina držahu. 

Prielaz ogromnoga i koristnoga imanja steničnjačkoga 
od Kanižaja na Nadažde niesu mogli pregorjeti knezovi 
Frankopani, držeći, da imadu po knezu Stjepanu Krčkomu 
(f god. 1390.) i po knezu Martinu Frankopanu nasljedno 
pravo na Steničnjak. Poglaviti predstavnik Frankopana 
bio je tada knez Juraj Slunjski, koji je kod obrane svojih 
imanja na turskoj Krajini imao sto muka, a vazda se je kao 
veliki vitez ponio. Slunjski knez stade svojatati Steničnjak, 
posjedne pojedina mjesta steničnjačka već g. 1532., a i sam 
grad bješe već jednom zauzeo, ali mu ga Tomo Nadaždi 
otme. 8 Na 5. decembra g. 1538. zamoli knez Slunjski kralja 
Ferdinanda, da mu podmiri tražbu od 4000 fl., što mu je 
državna blagajna dugovala za trošak obrane na Krajini, 
i da mu izruči grad Steničnjak, što mu ga bješe Toma 
Nadaždi oteo. 4 Što nije mogao izvesti knez Slunjski s dobra, 
učinio je silom. U sporazumku sa gradskim službenikom 
Mihaljom Balogom i mjestnim svećenicima, koji su voljeli 



hrv. ban Andrija Bot Banjski preminuo u svojem gradu Steničnjak u, ali taj 
grad nije bio Botov, već je on samo kao zemaljski poglavica u njem koje 
vricme proboravio. Ban Bot umro je 13. septembra 151 1. 

1 Ibidem, fasc. 1564. br. 49. i 51. — Žena Ladislava Kanižaja bila 
je rodjena Ana Dragfi. 

* Ibidem, fasc. 1565., br. 44. 

8 Popis šteta, što ih učini knez Slunjski na steničnjaČkom imanju do 
godine 1548., nalazi s? u pismohrani kaptola zagrebačkoga. 

4 Izvorno pismo u tajnom pridvornom arkivu u Beču. 



Digitized by LjOOQ IC 



278 Gradovi oko Kupe i Korane. — Steničnjak. 

vidjeti grad u rukama hrvatskoga junaka i njihova zaštitnika, 
nego u vlasti ugarskoga velmože, pa pomoću zasužnjenih 
u gradu Turaka zapremi knez Slunjski koncem g. 1542. 
grad Steničnjak. O zapremi Steničnjaka piše Barbara Krhek 
svojemu mužu, koji je bez sumnje bio službenik grofa 
Nadažda, zanimljive podatke : „Toj pogibeli nebi nigdore 
veće uzrok nego Balog Mihal; on izda hižu gospodsku 
knezu Slunjskomu, kako Juda Boga, med tim hodeće Jurko 
Zimić, pop Kirin i pop Matij. U nedelju pred vsimi 
Svetimi stajala sta u Stiničku, a po tom v utorak na 
Trebinje. I biše (Balog) zel šest sužanj najboljih u grad, 
ki vodu nose; on je išal u varoš na krčmu. Oni sužnje, 
ki su bili, oni su najprvi grad zaprli. I bili su trabanti 
četiri na vratih. Tri su van pobigli, a jedan je ovde ubijen. 
I kada čuše oni, ki bihu u velikom gradu, popadoše oružje 
i ubiše četiri trabante i porkulaba pri železnih vratih. I 
to čuvši neverni Mihal (Balog), tako je poslao človika 
k Zimiću i Slunjskomu. Od sih 1002 suzan ni nego jedan 
raskovan ; svi su sebe prvo oslobodili u četrtak od večere 
i petak do podne. 1 " 

Bilo je, kako Barbara Krhekova piše svojemu mužu, 
zaključeno medju zakletnicima, da turski sužnji ubiju i rečenu 
Barbaru i njezinu djecu, ali na to nije htio pristati kolovodja 
medju zasužnjenim Turcima Uzref i tako osta Barbara Krhe- 
kova živa. Tomo Nadaždi bješe izviestio, da su okolišni 
plemići smjerali sa gradskim kmetovima Steničnjak opet za- 
uzeti, ali medju tiem dodje treći dan knez Juraj Slunjski 
glavom sa trabantima pod grad, pa ga zapremi. Pokušalo 
se više puta, ne bi li Slunjski s dobra ustupio grad, ali 
sve molbe bile su badava. Radi predaje grada pogadjao 
se sa Slunjskim knezom tadanji banovac Gašpar Grusi«^ 
putujući k Slunjskomu u grad Ostrožin, ali nije uspio. 
Banu Nikoli Zrinjskomu bješe naložio kralj Ferdinand, 
da Steničnjak ili milom ili silom oduzme knezu Slunj- 



1 Kukuljević: Acta Croatica, str. 192. 

Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Steničnjak. 279 

skomu, te ga preda Nađažđu. I ban pošao je bio gla- 
vom do Slunjskoga, nu nije ga mogao skloniti na predaja 
grada. Đozvao je bio i rodjake kneževe, naročito kneza 
Stjepana Blagaja, da posreduju. Slunjski voljan je i Turke 
pozvati u pomoć, ako to bude trebalo. Kad to sve ne 
mogaše pomoći, zamoli ban krajiškoga generala Ivana 
Ungnada, da mu posije lumbarde, koje treba za obsadu 
Steničnjaka; sa Slunjskim knezom da se nije šaliti. 1 

Do uporabe bojne sile nije došlo, a knez Jure Slunjski 
držao je Steničnjak i uživao dohodke od njega sve do 
svoje smrti, koja ga stiže g. 1553. na povratku iz turske 
vojne od Gradiške u Steničnjak, gdje ga na gradskim vratima 
grom osinu. 2 Tomo Nadaždi zaokupi tada grad, dobije od 
kralja Ferdinanda g. 1 557. novu darovnicu, te se dade uvesti u 
sva imanja Steničnjaka po kaptolskom i kraljevskom po- 
vjereniku. Odslije niesu Nadažde više napastovali ni 
Frankopani, niti itko drugi od hrvatskih velmoža. 



U raznim darovnicama, a jošte više u ispravama kap- 
tolskim o uvedenju pojedine vlastele u imanja grada Ste- 
ničnjaka ima prilično viesti o prostoru vlastelinstva, o 
njegovu stanovničtvu i o feudalnim prilikama. Popunjujuć 
te viesti sa podatcima iz urbara od početka šestnaestoga 
vieka, postoji prilično jasna slika cjelokupnoga stanja i 
života u obsegu vlastelinstva. Imanje steničnjačko bilo je 
jedno od najvećih u Hrvatskoj. Prostiralo se na obje strane 
Kupe, te obsezalo sve Pokuplje od Karlovca do Kup- 
čine, pa južno preko Petrove gore do Gline; pa Glinom 
na Koranu i Mriežnicom prama karlovačkoj Gazi, gdje 
je ladanje steničnjačko medjašilo sa zemljama grada Du- 
bovca i Ozlja. Na tom prostoru redala su se mnoga mjesta. 



1 Pismo banovo od 30. aprila g. 1543 prije u hrv. zem. arkivu. Neo 
reg. acta f. 1753.. br. 22. — Vidi i fasc 251. br. 17. 
* Krčelić: Hist. eccl. Zagr. str. 232. 



Digitized by LjOOQ IC 



280 Gradovi oko Kupe i Korane. — Steničnjak. 

dvorovi, plemena i obćine, vazali i plemići. Najtočnije 
naznačena su mjesta „držanja grada Steničnjaka" u uvod- 
noj izpravi bana i senjskoga kapetana od god. 1512. 1 

Poglavito mjesto bio je trg Steničnjak, koji je stajao 
dielom u draži pod gradom i bio obzidan, a dielom nešto 
dalje valjda na potoku maloj Utinji na mjestu, koje se 
i danas Tržac zove. Blizu grada bila su dva majura za 
gospodarstvo vlastelinsko sa stajama i drugim raznim 
sgradama. Tu se i u kasnije doba, kad je poradi turske 
navale gospodarstvo na sasviem nizke grane spalo bilo, 
čuvalo dosta žita i bilo mnogo različitoga blaga i živadi. 
U Tržcu bio je dvor gospodski, a za taj morali su tržari 
(cives) neke radnje obavljati i plaćati činža svake godine 
po deset dukata. Još oko god. 1550. bilo je gradjana do 
150 kuća. „Braća purgari i plemeniti ljudi" imali su svojega 
sudca i starešine, a sakupljali su se na sud i na viećanje 
„v okrišal naš i v naše navadno spravišće i od vika narejeno 
i svagda potrjeno ka oltaru sv. Filipa". 3 Bez sumnje imali 



1 Uz Kupu i Trepču bila su mjesta TrepČica, Đedina (kod Kirina), 
Leparac, Otok (Mekušje), Trebinje, Strilče, Rečica, Luka, Podvorci (Ribari), 
Lipje, Hutiua, Gorica (Knez-G.), Goljak (kod Skakavca), Grodau (naprotiv 
Jamnici), Banjivrh (blizu Eablara u župi skakavačkoj) i Selnica. Na ograncima 
Petrove gore stajahu pako Zlat (Slasko polje), Remetin-dol (kod nekadaš- 
njega pavlinskoga manastira izpod Petrovca), Javorovac (kod Zlata), Radonja 
(kod Vojnića), Kupišinac (Kuplensko), Hrušnjak (Hruševica), Otročić kod 
Krstinje i Husići (blizu Maljevca i Velike Kladuše). Ostala mjesta ste- 
ničnjačkoga ladanja bila su oko Gline i Korane kao Stoj merić (kod Blagaja), 
Koranica (kod BudaČkoga), Koranjani (uz Koranu blizu Veljuna), Kirinčić 
(kod Barilovića), Švarča, Mrzlopolje, Belaj, Velemerić, ili su pako okružavala 
u blizini grad, kao što Kostanjak (Manjerović), Dolac (od Utinje do Vuk- 
manića), Roženica (danas brdo Stražnik), Kaštelišće, Batina, Hlapić, Bu- 
kovac (Bukovica). (Neo reg. acta, f. 1 562., br. 36.) 

2 Dodajemo ovu listinu izdanu po obćini steničnjaČkoj : 

U Steničnjaku I0 % rujna god, 1542. Gašpar Zemljić prodaje 
polovicu svoga selišta u Serivalu popu Jurku Radaioviću, župniku 
u Fuku (Vukmaniću). 

Ja sudac Juraj Volarić, ki esam vato vrime sudac moe brate purgarov 
stiničkih i vsa ostala bratja purgari stenički damo na znane vsim i vsakomu 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Steničnjak. 281 

■' ■ = ■ ■ , ..,,_■ .... , 

su purgari steničnjački razne povelje, koje niesu sačuvane, 
dok je poznata hrvatski glagolicom pisana povelja kneza 
Martina Frankopana za pleme roženičko u blizini Ste- 
ničnjaka, koju je kaptol zagrebački g'. 1563. izdao u la- 
tinskom prievodu. 1 Osim obćinskoga „okrišala ili spravišća„ 
držao je u Steničnjaku svoje skupštine i „stol stenički" 
za čitavu gospoštinu, u kojem su sjedili i odlučivali uz 
kneza i vlastelina ili njegova zamjenika pa poglavite služ- 
benike i obližnji plemići, te župani i sudci plemena i 
obćina u obsegu vlastelinstva. Nekoliko sačuvanih spisa 
svjedoči, da je steničnjački stol i u ono nevoljno doba bio 
sviestan zadatka svoga i da je sdušno i po pravici sudio. 
Tako kažu steničnjački sudci g. 1572., w da side v stolu naj- 
prvo vuzamši gospodina Boga i njega pravicu na pa* 



komuse pristoi i pred kih lice ili spol priđe ta naš list otvoren, ali kadi li ga 
tribi naprvo pomaknuti, kako pridoŠe pred nas i preda vsu bratju našu purgare 
v okrišal naš v naše navadno spravišće ka oltaru svetoga Filipa po imeni 
Gašpar Zemlić i svoju ženu Dorku i svoim* pastorkom' Ferencem' Vladišićem' 
i takoe Jurai Paiž i s svoju ženu Annu, i pred nami stoeći ponudiše svoim 
poo' sela, ko leži v Serivali meju selom, Juršinskih z edne strane, a z druge 
strane na poludnik meju selom Bartola Zidančića, sada pristupi i kupi kie 
volnii, i tu im* se vsi pokloni še, govoreći prodaite komu morete, i tu pristupi 
z druge strane poštovani gosp. Jurko Radatović plebanuš FuČki i svoim bratom 
Petrom i sciniše se snimi za zlatih 5? (10) a pet mu iH prikazaše i kupi 
e gori rečeni gospodin Jurko svoim bratom Petrom sebi i svomu ostanku i 
svoga ostanka ostanku vikovičnim zakonom volni dati, darovati, prikazati 
uživati kamo nim drago, diti kako svoe pravo plemenito oni i nih ostanak 
s vrtom i sa vsim ča ktomu selu pristoi. I pri tom biše aldomašniki dobri i 
poštovani muzi i naiprvi Mihal Spolar ki boga moli, gosp. Anton Stanić, Ivan 
Krajač, Vid Vatentošić i ja pop Tomo plebanuš slacki, ki pisah ta list i ja 
sudac gori imenovani vidivši obi strani kuntenti i dobrovolne zapečatih ta 
list pečatom našim navadnim. Dan v Steničnaku v nedilti po maloj maši na 
let gospodnih «. (J). l> tf. 

Izvornik glagolski na pergameni liepim pismom pisan u akademijiskom 
arhivu. 

1 Na molbu Jakova Jankovića i Martina Prstetića, gradjana roŽeniČkih, 
kaže kaptol, da je listinu „sermone sew idiomate Croatico patenter confectos" 
preveo ,,de sermone Croatico in idioma latinum." Žalibože da sadržaj povelje 
nije naznačen. (Arkiv kapt. zagr. Loc cred. Prot. I. pag. 258.) 



Digitize'd by LjO< 



282 Gradovi oko Kupe i Korane. — Steničnjak. 

tnet i pred sobom imajući nikomure pravice nezatajeći, 
nego zakona prav pravdu i pravicu prislužujući" 1 

Znamenitost grada i varoša steničnjačkoga podigla se 
je osobito početkom 1 6. vieka, odkako je u Steničnjaku držan 
zemaljski sud za cielu prikupsku i prekokupsku Hrvatsku, pa 
pošto se stadoše u njem kupiti staleži hrvatski u državni 
svoj sabor. Sud se je držao obično svakoga mjeseca po 
tri dana, a njemu je predsjedao kraljevinski prabilježnik 
uz županijske sudce, naročito tako zvanoga Četvrtoga sudca 
županije zagrebačke. Gradjani steničnjački držani su bili 
sudjelovati kod suda kao porotnici. Od suda bilo je 
svaki put vlastelinstvu korist do 50 dukata od globa, 
što su ih stranke odsudjene imale platiti. Godine 1569. 
bude zaključeno u hrvatskom saboru, da se i u na- 
pried drže u Steničnjaku kratki sudovi, kojima da pri- 
sustvuje banovac i kraljevinski podbilježnik i podžupan. 
Hrvatski sabori držani su u Steničnjaku nekoliko puta. 
God. 1530. sastaše se u tom gradu hrvatski staleži po 
dva puta, mjeseca maja i junija, dogovarajući se najviše 
o tom, da bi budući bez svake pomoći upuštali se u po- 
godbe sa Turcima, kako su to doista već nekoja hrvatska 
vlastela, naročito Zrinjski, učinili. Sabor držan u maju 
razpršio je ba^ Ivan Karlović, a iz sabora, držana u juniju, 
poslaše Hrvati svoje pouzdanike do generala Ivana Katzi- 
anera i kralja Ferdinanda i njegova brata cesara Karla. 
Znamenit je sabor držan u Steničnjaku mjeseca julija 
g. 1558., u kojem se je radilo ponajviše o obrani kralje- 
vine i o porušenju nekojih gradova na Krajini, čemu se 
oprieše sakupljeni staleži. To je bio posljednji sabor držan 
preko Kupe, a poslije sazivani su hrvatski sabori vazda 
u Zagreb i druga mjesta na lievoj obali gornje Save. 2 



1 Vidi listinu na strani 22. 

s Spisi sabora, držana u Steničnjaku g. 1558., pohranjeni su kod rat- 
noga ministarstva u Beču. — Nekoliko spisa o saborima godine 1530. ima 
naša zbirka. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Steničnjak. 283 

Glede samoga mjesta steničnjačkoga opažamo, đa su 
imali tuj kuće ne samo domaći purgari, već i mnoga vla- 
stela i plemići iz okolice, naročito iz obsega topuske 
opatije. God. 1504. spominje se medju stanovnicima Pavao, 
ljekar, a g. 1562. Juraj, djak, školnik varoški, što je do- 
kazom, da se u starom Steničnjaku staralo i za zdravlje 
i za pouku mladeži. 

S obzirom na vrst i broj žitelja u gradu, varošu i u 
obližnjim mjestima imala je župa steničnjačka g. 1501. osim 
župnika Petra još i kapelana Antuna i Šimuna altaristu. 
Posljednji stanovao je u gradu, gdje se g. 1518. spominje 
Antun kapelan vlastelina Ivana Kanižkoga. 1 Osim župe 
steničnjačke bilo ih je još drugih jedanaest u držanju grada 
steničnjačkoga. Naš izvor doista ne spominje imena tih župa, 
ali smo ih mi po obsegu vlastelinstva kadri posve točno 
naznačiti. 8 Od patronata, koji je danas obćenito samo 
teretom, bilo je koristi vlastelinstvu. Svaki je župnik davao 
polag pogodbe prigodom imenovanja do petdeset dukata, 
a još je morao pomagati kod zidanja i popravka grada. 
Isto takovu dužnost imali su i kmetovi Franjevačkoga 
manastira, koji su spadali gradskoj sudbenosti. 

Kmetovi vlastelinstva, na koliko su službe činili i 
dare davali neposredno u grad, podložni su vlastelinskim 



1 Nadalje su poznati župnici steničnjački : g. 1542. gospodin Anton Stanić, 
g. 1553. pop Gašpar Krpačić, g. 1550. bio je provincijal države Franjevačke 
bosansko-hrvatske fratar Franjo od Steničnjaka. — U starim spisima spominju 
se osim toga razni svećenici rodom iz Steničnjaka. Bit će, da je bio naj- 
znatniji medju njima Juraj sin Martina od Steničnjaka, svećenik biskupije 
zagrebačke, kojemu je bio g. 1468. knez Martin Frankopan, kraljem Matijom 
imenovani patron cistercitske opatije u Topuskom, povjerio duhovnu skrb u 
rečenoj opatiji poslije smrti posljednjega cistercite Friderika Majndorfera 
(Izvorna listina u hrv zem. arkivu medju Acta Buccarana.) 

* Bile su tu po popisu od g. 1501. župe sv. Trojice u Fuki (Vuk- 
maniću), Svih Svetih u Zlatu, sv. Jurja u Husićima, sv. Jurja u Radonji, 
Majke božje u Velemeriću, sv. Ivana u Trebinji, sv. Jakova na Gazi (Otoku), 
sv. Nikole u Luki (Rečici), sv. Jurja u Hutini, sv Tome u Strelču i Majke 
božje u Gradcu (kod Kupe). 



Digitized by LjOOQ IC 



284 Gradovi oko Kupe i Korane. — Steničnjak. 

dvorovima. 1 Kod svakoga takova dvora bio je župan, koji 
je bio podčinjen vrhovnomu županu u gradu. U Stenič- 
njaku kao što u Kranjskoj i u Istri uzdržala se je bila 
još šestnaestoga vieka starodavna institucija županska 
kod administracije vlastelinstva. Gradskomu županu morali 
su vanjski župani podavati godimice po 50 kopuna, pa 
mjeru vina i zobi. Inače su kmetovi u držanju grada da- 
vali obične radnje, desetinu od priroda, gornicu i dese- 
tinu. Svaki kmet davao je godimice po 12 sirova, stoje 
dokazom, da se u krajevima Steničnjaka gojila osobito 
stoka. Od svinja pripadalo je vlastelinstvu svako šesto i 
još daća od 10 kr. od svakoga krmka. Još g. 1550. do- 
bivalo je vlastelinstvo 500 komada svinja. Razumieva se, 
da je sva Petrova gora, tada Petrov gvozd zvana, pri- 
padala gradu steničnjačkomu. U njoj je bila „rudnica", 
gdje se je vadilo i lievalo željezo. Rudari plaćali su od 
rude svake nedjelje po 10 dukata, ili su davali u grad 
svaku treću libru željeza. Zanimljivo je, kako se je u 
Steničnjaku riba gojila; još oko g. 1550. bilo je dvanaest 
ribnjaka, a u njima toliko riba, da se je dobivalo ribari- 
jom po 1000 for. 2 

Grad je imao silni adolijal zemalja, koje su .kmetovi 
obradjivali. Zato je i steničnjačka gospoština vazda imala 
veliku zalihu žitka, s kojom se je u drugoj polovici šest- 



1 Takovi dvorovi bili su oko g 1550. kod Kupe sa 50 selišta kmetova, 
u RoŽenici sa 200 kmetova, u Trebinji sa 300 kmetova, u Zlatu pod Pe- 
trovom gorom sa 150 kmetova, u Petrovoj gori na mjestu, gdje je prije ma- 
nastir bio, sa nekoliko kmetova, u Galcu (Galach?) kod Belaja na Korani 
sa 200 kmetova, u Velemeriću sa 150 kmetova, u Radonji (kod Vojnića) 
sa 60 kmetova, u Hajtićevoj Peći (nepoznato mjesto) sa 60 kmetova, te u 
Rečici preko Kupe do 150 kmetova. U Rečici, kao Što i u Kneji kraj 
Zlata bile su već tada podignute tvrdje za obranu podložnika steničnjačkih, 
koji su sami te tvrdje podizati i podržavati morali. 

2 Ovo nacrtasmo po spisu: „Consignatio proventuum arcis Stenvchnak 
ultra Colapim in Croacia sitae." Neo reg. acta f. 980, br. 8. prije u hrv. 
arkivu, sada u Budimpešti. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Steničnjak. 285 

naestoga vieka krajiška vojska hranila. Kad se g. 1578. 
spremala navalna vojna pod Kevenhilerom, imao je hr- 
vatski general Ivan Auersperg sav provijant dobaviti iz 
Steničnjaka. Veliki dio zemalja na ladanju grada držala 
su slobodna plemena, pa pojedini vazali i predijalisti sa 
svojim kmetovima. Plemena upravljala su se autonomno i 
razpolagala su po svojoj volji imovinom i zemljama. 
Davala su jedino gradu i vlasteli darove i činž, vršili 
vojne službe i radili kod utvrde i popravka grada. Go- 
dine 1464. pripadala su Steničnjaku ova plemena (gene- 
racije): Hutina, Zlat, Otročići, Husići, Stojmerići, Kupi 
sinci, Koranjani, Koranica, Godenica i Javorovac, Strel- 
čani, Švarča i Otok. I nekoja plemena imala su kao 
Husići, Stojmerići, Zlat svoje gradove, a sva plemena 
imala su svoje klupe navadne i od vika narejene za viko- 
vićno spravišće ponajviše kod župnih crkava. Hutinsko pleme 
bilo je jako staro, a prostiralo se od današnjega Vukma- 
nića 1 preko potoka Utinje uz Kupu sve do Selnice na 
potok Zlatnjak. Već g. 1391. obilježen je tomu plemenu 
kotar po posebnom povjerenstvu i o tom sastavljena po- 
sebna izprava, koja je do danas sačuvana. 2 „Od brata" 
toga plemena Lakše Latovničkoga kupio je „grašćak grada 
steničkoga" Juraj Klinčić, „voljom i dopušćem vse bratje 
Gornje polje Latovničko" pokraj Kupe. 8 

Od vazala navesti ćemo samo nekoliko. Medju najstarije 
vazale steničnjačke spada Petar Tomašić, bivši sudac ple- 
mena strelačkoga, koji je oko g. 1465, držao kao vazal grad 
Belaj na Korani. 4 I knezovi okićki prozvani Benvenjudi, 
koji bijahu počevši od godine 1453. gospodari obližnjega 
grada •Ostrožina, držali su u leno imanja Dedinu i 



1 To mjesto prozvano je po praotcu plemena Vukmana, koji je oko 
g. 1300. živio i po njegovim unucima Vukmanićima. 

9 Neo reg. acta, F. 575., br. 23., prije u hrv. zem. arkivu, sada u 
Budimpešti. 

8 Vidi listinu na strani 16. 

4 Vidi članak o Belaju. 



Digitized by LiOOQ IC 



286 Gradovi oko Kupe i Korane. — Steničnjak. 

Trebčicu koja su po smrti Ivana Benvenjuda god. 1513. 
podieljena Jurcu Piscu, Iliji od BuČe i Nikoli Špišiću. 
Knez Martin Frankopan stvorio je kao gospodar Stenič- 
njaka nova predija. Kaštelana svoga steničnjačkoga Jurja 
Klinčića nadari rečeni knez g. 1466. imanjima Banvrhom 
i Selnicom kod Kupe. Ova su imanja Klinčići, poriet- 
lom iz Modruše, ujedno sa imanjem Bukovcem, takodjer u 
držanju steničnjačkoga grada, mnogo godina držali i uživali. 
God. 1467. podielio je knez Martin svojemu lipovačkomu ka- 
štelanu Brnardu Stučiću od Gacke Zamrse kod Kupe. Ovo 
je imanje po izomrću roda Stučića pripalo glasovitim ple- 
mićima Križanićima od Nebluja i od Hresna. 1 Svojemu 
vjernomu službeniku Mikši Ličko vi ću, koji je uz Martina vo- 
jevao pod Sibinjaninom Jankom u boju na Kosovom polju 
i hrabro se ponesao, darova Martin na Blaže vo g. 1479. 
imanja Dolac i Gradac u držanju grada Steničnjaka.* Od- 
mah iza smrti Martina Frankopana na dan sv. Elizabete 
g. 1479. darova kralj Matija imanje Rečicu, koje je vazda 
pripadalo Steničnjaku, goričkomu plemiću Fabijanu Dra- 
gačiću, kojega su kraljevski povjerenici Šimon Imprić i 
magistar Juraj, gubernator topuski, odmah u darovano 
imanje uveli. Po izumrću Dragačića, što se naskoro dogo- 
dilo, opet je Rečica spojena sa Steničnjakom. God. 1539. 
potvrdi kralj darovnicu Tome Nadažda i njegove žene 
Uršule za plemića Farkašića od Klisa za imanje Lipje i 
jednu kuću u varošu Steničnjaku. I glasoviti Stančići, 
prozvani Hrvati, kojima je inače bio zavičaj na Uni, držali 
su kao predijalisti imanje u Koranici kod Budačkoga i 
kuriju u Kalhiću na Korani u obsegu Steničnjaka, a da- 
rova im ga g. 1542. paiatin Toma Nadaždi i njegova 
supruga Uršula Kanižajka. 



1 Darovnica za StuČića, pisana u Steničnjaku, nalazi se ujedno sa po- 
tvrdom kralja Matije u zbirci jugosl« akademije. 

* Listina pisana »in castro nostro Othoczacz in f. s. Blasiic u zbirci 
jugosl. akademije. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Steničnjak. 287 

Preuzevši grofovi Nadaždi vlastelinstvo i grad Ste- 
ničnjak niesu ga mogli u napried mirno vladati sbog 
neprestanoga prodiranja Turaka, koji su imali vazda 
zub na poglavito imanje steničnjačko, dok ga niesu 
sasviem uništili. Već g. 1541. izpane prema Steničnjaku 
livanjski sandžak Marat beg sa 10.000 konjanika i 5000 
pješaka, te na blagdan sv. Magdalene porobi i popali 
Otok, Rečicu, Švarču, Trebinju i Dubovac, odvedavši tri 
tisuće ljudi u nevoljno sužanjstvo. 1 Sedam godina iza 
toga (g. 1548.) porobi zloglasni Malkoč beg uz priedjele 
Topuske i Perne takodjer i sve ladanje Steničnjaka.* Novi 
napadaji turski na Steničnjak dogodiše se god. 1565. i 
g- I 574*> a mislilo se, da će se turskim napadajima naj- 
uspješnije uztuk učiniti, ako bude u Steničnjaku glavna 
krajiška tvrdja i sielo zapovjednika za hrvatsku Krajinu. 
Poradi toga stao se je dogovarati i pogadjati još g. 1574. 
general Herbart Auersperg sa vlastnikom Steničnjaka 
grofom Nadaždom, a i ban hrvatski Juraj Drašković 
radio je iz petnih sila, da nadvojvoda Karlo zadobije 
Steničnjak, ali Nadaždi ne htjede prodati svoje imanje za 
novce, već je zahtievao, da mu se drugo prikladno imanje 
u zamjenu dade. Na tom se dogovaranja razbiše, Stenič- 
njak uzeo je nasljednik Herbarta Auersperga Ivan Au- 
ersperg u zakup, a tvrdja je počev od god. 1579. podig- 
nuta u Karlovcu. Ali upravo odkako preuzeše generali 
Steničnjak, bijahu česte turske navale. Na 5. novembra 
g. 1576. pohara bosanski Kapidži paša okolicu Steničnjaka 
sa 2000 konjanika i odvede 147. sužanja. Mjesec dana 
kasnije navališe velički aga iz Novoga grada i Rustan voj- 
voda od Kostajnice na steničnjačke strane i bili bi ih jako 
oštetili, da niesu još za doba u pomoć priskočili kapetani 
Obrićan i Đuja Vuković. I krajiških Vlaha bilo doletjelo 
do 100 još iste godine pod Steničnjak, gdje uhvatiše osam 



1 Arkiv za poviest jugosl., knj. IX., str. 30. 
■ Vitezović: Kronika, str. 146. 



Digitized by LjOOQ IC 



288 Gradovi oko Kupe i Korane. — Steničnjak. 

gradskih sluga. Za g. 1577. zabilježene su dvie navale na 
Steničnjak, jedna mjeseca julija, kad izpane 300 turskih 
konjanika, a druga mjeseca augusta, kadno su Kapidži 
paša i Tehma Ferad beg sa više tisuća vojske prešli 
Kupu kod Steničnjaka, odvodeći silno ljudstvo u rob- 
stvo. Kašteo Kneju kod Zlata razoriše Turci, a da se u 
zidinama Turci ne ugniezde, tražio je g. 1578. general 
Ivan Auersperg, da se Kneja sve do temelja poruši. Još 
je nesretnija bila za strane steničnjačke godina 1578. Već 
mjeseca januara doleti 2000 turskih konjanika, popale i 
porobe sela i odvedu 800 ljudi u sužanjstvo. Na 19. julija 
izpane 500 kostajničkih Turaka preko Gline i Kupe oko 
Rečice i Lipja i zarobi 300 osoba. Na sreću, da su te zu- 
lumćare naši za doba opazili te ih razbili i oteli im roblje. 
God. 1580. dopru Turci pod grad Steničnjak, te popale 
varoš pod njim. Te iste godine uhvati se s Turcima medju 
Ostrožinom i Steničnjakom karlovački general Vajkard 
Auersperg te ih razbije. I sliedeće godine mjeseca au- 
gusta stignu Turci pod Steničnjak, te je tu bilo kreševo 
izmedju karlovačkih arkibuzira i Turaka, koji budu raz- 
bijeni. Alibeg napadne na kašteo Rečicu, odkuda odvede 
200 duša i 500 goveda. 1 Čestim turskim provalama bude 
čitavo držanje steničnjačko na lievoj obali Kupe uništeno i 
naroda gotovo sasviem lišeno. Osim toga stradalo je ži- 
teljstvo Steničnjačko i vječnom rabotom na krajiškim 
utvrdama, za koje morade Steničnjak medju g. 1550. — 1580. 
davati mnoge tisuće radnika, zatiem množtvo kola i stra- 
žara pod nadzorom gradskih službenika. Što niesu bili 
Turci zasužnjili ili pod mač okrenuli, ono pobježe preko 
Kupe i u dalnje strane. Jedan dio plemića i kmetova ste- 
ničnjačkih uskoči u križevačku županiju medju rieke Veliku 
i gornju Česmu, a mnogo obitelji dopre iz Steničnjaka 



1 Pobilježeno po registrima »Croatica« u registraturi ratnoga ministarstva 
u Beču i po rukopisu: Fiihrnembe Tiirkenschaden, (vidi moje »Spomenike 
hrvatske Krajine«, knj. I.,). Vitezovićeva kronika, Valvasor, zapisnici hrv. 
sabora. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Steničnjak. 289 

u Ugarsku u željeznu županiju, gdje osnuju mjesto i župu 
stinačku, u kojoj živu i danas Hrvati. 1 God. 1584. po- 
bjegoše mnogi žitelji steničnjački u Karlovac te budu u nje- 
govoj okolici nastanjeni. Već .prije g. 1581. videći Fra- 
njevci, da se ne će moći održati u Steničnjaku, prenesu 
s dozvolom vojnih zapovjednika u Karlovcu zvona crkve 
samostanske iz Steničnjaka na Trsat kraj Rieke. 

G. 1586. minuo je bio zakupni rok sa Auerspergima. 
Službenici Franje Nadažda Juraj Pechi i Petar Babočaj 
i sudac Andrija Despotović izviestiše bana Tomu Erdoda, 
da su oni pošli bili u Karlovac do generala Andrije Au- 
ersperga radi izručbe Steničnjaka, ali da niesu uspjeli, 
premda su mu nudili 3000 for. Još g. 1588. držali su Au- 
erspergi Steničnjak, pa pošto je bio grad dosta zapušten, 
opomenuo je nasljednike Ivana Auersperga nadvojvoda 
Ernest, da grad u bolji red sprave. Dok je zakup Ste- 
ničnjaka trajao, prisvojili su si mnoge dielove gospoštine 
generali karlovački i mnogi drugi vojni častnici. General 
uzeo je na silu predij Goljak i selo Udbinju kod Rakovca. 2 
Što su Auerspergi kao zakupnici morali od držanja stenič- 
njačkoga ustupiti Turčinu, i što su oteli zemalja karlovački 
vojnici, to su nastojali Auerspergi nadoknaditi nasilnim 
prisvajanjem zemalja manje vlastele uzduž Kupe. Radi 
toga bilo je opravdanih tegoba proti Auerspergima go- 
dine 1577. u hrvatskom saboru. 

Nadaždi preuzeše već posve pusto imanje steničnjačko 
tek god. 1589., postavivši svojim prefektom Ivana Šubića 
Peranskoga. Đohodku izdašnijem niesu se Nadaždi više ni 
nadali od imanja, a poglavita je dužnost bila novomu 
prefektu, da za svoju gospodu priskrbljuje morske ribe i 
južno talijansko voće. God. 1594. molio je grof Nadaždi 
od vojne uprave podporu za uzdržavanje stražara u Ste- 
ničnjaku, ali bude odbit s razloga, što tobože još ima 



1 Čaplović: Kroaten und Wenden in Ungarn, str. 9. 
* Neo reg. acta g. 1576. br. 12., sada u Budimpešti. 
Lopažić: Oko Kupe i Korane. 19 



Digitized by LjOOQ IC 



290 Gradovi oko Kupe i Korane. — Stenićnjak. 

dosta dohodka od gospoštine. Sliedeće godine bio je već 
nadvojvoda Ferdinand odlučio, da se Stenićnjak po 
upravitelju Peranskom razori, ali se tomu uzprotivi kar- 
lovački general Juraj Lenković. 

Već početkom 17. vieka bio je grad Stenićnjak pust, 
a upravitelj imanja Petar Vojnović stanovao je god. 161 3. 
u Kamenskom. Koristi je bilo samo od zemalja oko dvora 
rećičkoga na lievoj obali Kupe. Taj dvor držao je više 
godina u zakupu generalat karlovački, a general Vuk 
Frankopan potvrdi god. 1620. puku rečičkomu slobode, 
što su ih od prije uživali. Grof Ivan Drašković oženio je 
bio Mariju Magdalenu kćer palatina Franje Nadažda, koji 
se je kasnije god. 1670. bio urotio sa Petrom Zrinjskim 
i Franjom Frankopanom proti kralju Leopoldu I. te i 
on glavu izgubio. Ugovorom od 24. marta god. 1669. 
predao je Nadaždi svojemu zetu u ime miraza razoreni 
grad Stenićnjak i drveni kašteo Rećicu. Nadaždi bio je 
izgubio porodična imanja, ali Stenićnjak pridržao je Ivan 
Drašković, koji je bio jedan od najodličnijih velmoža u 
Hrvatskoj, a na glasu vojskovodja, razbivši god. 1689. 
na Petrovo hametom jaku tursku vojsku kod Zrinja. 
Priznavajući kr^lj zasluge Ivana Draškovića potvrdi njemu 
i njegovoj ženi Stenićnjak god. 1681. posebnom poveljom. 
Upravom imanja bavila se je osobito grofinja Magdalena, 
koja se je, ako i nije prije znala hrvatski, posve bila 
pohrvatila, izdavši g. 1696. i hrvatsku molitvenu knjigu. 

Pošto su nakon god. 1683. Turci i iz banske Krajine 
potisnuti na Unu, zapremili su Đraškovići pomoću svojih 
podložnika na lievoj obali Kupe krajeve steničnjačke i svu 
Petrovu goru, te su stali te priedjele na novo naseljivati. 
Okolicu Steničnjaka, Hutinu, Vojnić i Moravce (Kablače, 
Selnicu,Kovačevac) naseliše Vlasima, koji su došli iz turske 
Hrvatske, a u Vukmanić i u Knez-goricu smjestiše po- 
sredovanjem generala karlovačkog grofa Karla Auersperga 
god. 1700. komorske kmetove (tako zvane Kranjce) iz 
Moravica, Broda i Delnica. Ovih doseljenika bilo je go- 

Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane* — Steničnjak. 291 

dine. 1699. u Steničnjaku 80 kuća i 486 duša, u Hutini 
60 kuća i 280 duša, a toliko takodjer u Vojniću. 

Grof Ivan Đrašković umre god. 1692., a njegova 
dobra i pobožna udova Magdalena nešto od tuge a nešto 
radi bolesti ne ostavi grada Klenovnika, gdje su tada 
Draškovići obićno stanovali, pune dvie godine. Stenič- 
njakom upravljao je za to vrieme mladi grof Petar 
Đrašković, sin Ivanov, koji je bio ujedno kapetanom u 
Križanić Turnju na Korani. Petar zapoviedao je za vrieme, 
dok je bio kapetanom u Turnju, i sa podložnicima Stenič- 
njaka i sa krajišnicima, koji su bili podćinjeni njegovu 
zapovjedničtvu. Petar umrie već god. 1695., a njegovo mjesto 
kapetana- dobije zloglasni barun Fridrik Rambschussel, 
koji je poslije kao kapetan u Liku došao, tamošnji narod do 
zla boga mrcvario, ali svoja nećastiva djela god. 1702. 
u lićkom Ribniku glavom platio. Došavši Rambschussel u 
Križanić-Turanj, stajao je svojatati svu vlast i dohodke, 
koje su pokojnomu Draškoviću pripadali kao vlastelinu Ste- 
nićnjaka. Generali karlovaćki i ratno vieće gradaćko rado 
su gledali, što Rambschussel radi, i onako nastojeći, da raz- 
maknu pod kojom mu drago izlikom prostor Krajine. Istom 
pošto se je grofinja Draškovićka potužila kralju na nasilje 
i nepravdu, naloži kralj 31. decembra god. 1701., da 
kapetan turanjski* ne ima dirati u imanje stenićnjaćko. 
Stenićnjak, Hutina, Moravci budu predani grofinji, nego 
su pridržani za Krajinu još i nadalje Vukmanić i Vojnić. 
Ujedno je general karlovački svojatao i drvariju iz Petrove 
gore, pozivajući se na odredbu karlovačkoga generala 
grofa Josipa Herbersteina od god. 1689., kojom je taj 
siloviti general dozvolio karlovačkoj vojsci drvariju u 
Draganićkom lugu A Radi Vukmanića i Petrove gore 
pravdao se još god. 1728. banski namjestnik grof Ivan 



1 Kotar Zastenje, gdje je bila kurija grofa Nadažda, zauzeo je sa 
mjestima Slunj, DvoriŠće i Žabljak god. 1723. turanjski kapetan barun 
Kulmer. 



Digitized by LjOOQ IC 



292 Gradovi oko Kupe i Korane. — Svetice. 






Drašković sa ratnim viećem, ali je samo djelomice uspio. 
Prigodom regulacije medja izmedju Krajine i provincijala 
hrvatskoga god. 1781. — 1783. morao je ustupiti grof 
Drašković sav prostor imanja Steničnjaka na desnoj obali 
Kupe. Izvide i procjenbu obavio je kao kraljevski komisar 
Sigismund Komaromi. Dielovi Steničnjaka budu procie- 
njeni na 198.173 fl., koju je svotu valjalo po rezoluciji 
cesara Josipa II. od 26. aprila g. 1783. naknaditi banat- 
skim dobrima, računajući kamate po 4 1 h%. Za Steničnjak 
dobiše grofovi Đraškovići god. 1788. veliko imanje Banluk 
u torontalskoj županiji (Banatu). 1 



XXII. 
Svetice. 

Opis okolice i svetičkoga samostana. — Stari glagolaši. — Osnutak 

pavlinskoga samostana na Smolči god. 1627. — Ini dogadjaji sve- 

tičkog samostana. 

[edju Kupom i Dobrom iznad grada Ozlja i dvora 
Jaškova podiže se gorje, niti odviše visoko, niti strmo, 
a na svojim nižim vršcima nasadjeno obilnom vinovom lo- 
zom i načičkano dobro napučenim selima, koja se u sjeni 
granatih voćaka i drugih stabala jedva i opaziti mogu. 
Dva se vrška u tom gorju osobito iztiču; na jednom vi- 
šem prama zapadu bieli se dvor Hrašće sa crkvom 
straga, a na drugom, koji se stere prama Kupi na iz- 
točnoj strani, podiže se povrh množine vinograda i klieti 



1 Spisi ratnoga aikiva u Beču. — Spisi Sig. Komaromia u našoj zbirci. 

Digitized by LiOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Svetice. 293 

crkva svetička sa sgradom nekadašnjega pavlinskoga 
manastira. 1 

Crkva i sgrada manastirska stoje i danas (si. 19.), dakako 
prilično osakaćene i lišene u nutarnjosti i vanjštini koje- 
čega, što je služilo za udobnost i ures, dok su u Sveticama 
bieli fratri (Pavlini) stanovali. Crkva okrenuta je proče- 
ljem prama zapadu, dugačka je, ali uzana, sjeća na crkve 
francuzke cistercitskoga reda, ali nema u gradjevnom 
obziru nikakove znamenitosti. Opaža se, da je crkva gra- 
djena postepeno u više puta. Najstariji joj je dio sanktuar 
sa priedjelom, gdje stoje fratarska sjedala, a kasnije je 
dogradjen ostali dio crkve do vrata. Sjedala su od drva 
vješto i ukusno izradjena sa arabeskama i likovima. Zvonik 
je četverouglast, a na njemu je u novije doba postavljen 
šiljasti krov. Osim velikoga oltara, posvećena Bogorodici, 
imade ih u crkvi još sedam. Glavni oltar osobito je velik, 
ali od drva ; kipovi i ornamenti jako su pozlaćeni. Radjen 
je u rokoko-slogu početkom prošloga vieka bez umjet- 
ničke vriednosti. Kip majke božje i Isusa resile su prije 
krune, što ih je bila splela od zlatnih i srebrnih žica kne- 
ginja Frankopanka. Krune spravljene su sada u sakristiji. 
Na jednoj je napis „Katharina Thersachki", ali je očito, 
da kruna ne potječe od Katarine Frankopanke Tržačke, 
žene Petra Zrinjskoga.* Na velikom oltaru nalazio se 
prije grb generala grofa Krsta Delišimunovića. Kapelu 
sv. Antuna sagradiše ugledni plemići Šubići Peran- 



1 Što ovdje napisasmo o samostanu svetičkom, osniva se ili na vla- 
stitom' opažanju, pohodivši vise puta Svetice, ili je pobilježe no iz arkivalija 
svetiČkih, koji su iz hrvatskoga zem. arkiva odneseni u Budimpeštu. Na koliko 
su podatci od drugud uzeti, zabilježeno je u opazkama. 

* Kao što na ovoj kruni, tako se kaže i u spomenicima svetiČkim, 
da je „beneficij za glagolaše" osnovala kneginja Katarina Tržačka. To je pak 
o^ita pogrješka, zabilježena 17. vieka, kad je živjela jedina Tržačka rozgva 
Frankopana, poznata pod imenom knezova Tržačkih. Katarina Tržačka bila 
je samo jedna, naime žena bana Peti a Zrinjskoga. Ali za njezina života 
nije bilo glagolaša u Sveticama, već su manastir držali Pavlini. 



Digitized by LjOOQ IC 



294 Gradovi oko Kupe i Korane. — Svetice. 



ski, te su u njoj pokopani Ivan Peranski, podpukovnik 
i zapovjednik hrvatske tjelesne garde vojvode sakson- 
skoga, i njegovi predji. Oltar sv. Josipa ima napis i grb 
grofa Krsta Delišimunovića i njegove žene Barbare Si- 
donije Peranske. I na ostalim oltarima ima nekoliko grbova 
hrvatskih plemića. Vidi se, da si mnoge odlične obitelji 
izabraše pokopalište u crkvi svetičkoj. U zvoniku ima 
tri zvona ; jedno je poklonio crkvi ban Tomo Erdodi, kako 
to nadpis posvjedočuje. Zanimivo je osobito zvono, što ga 
Pavlini sami sališe pred crkvom svetičkom g. 1661. Zvono 
teži 14 centi, a na njemu je nadpis: „Ad laudem omnipo- 
tentis Đei et honorem glorios. Genitricis ac s. Pauli I. 
eremitae, industria patrum eiusdem ordinis campana haec 
fusa est hic Svetice anno 1661. 10. octobris per fr. Ig- 
natium Remer Labacensem." Spomenut ćemo još nadpis, 
koji se nekoč nalazio u kamenu nad velikim crkvenim 
vratima, a sada je uzidan nad sakristijom. Na njemu ima 
nadpis : „Monasterium hoc sancti Pauli Eremitae in hono- 
rem Magnae Dei Genetricis Beatissimae virginis Mariae 
singularis patronae ac Protectricis eiusdem sacri ordinis 
erectum, positumque anno 1627." Na vratima sakristije za- 
bilježena je godina 1659., a u dvorištu na zdencu, vrlo liepo 
od klesana kamena sagradjenom, ima utesana godina 17 17. 
Nekadašnja kloštarska sgrada pruža se uz crkvu pod 
jednim krovom od juga prama sjeveru ravnim pravcem 
i zakreće prama iztoku, praveći tako trokut. Na sjever- 
nom uglu, gdje su spojena oba krila sgrade, sazidan je 
četverouglasti turanj. Zapadnu stranu manastira zaprema 
župnik svetički, dok sjevero - iztočni dio sgrade pripada 
vlastelinstvu svetičkom, koje je prije dvadeset godina od 
vjerozakonske zaklade kupio Franjo pl. Tiirk. Odzdola u 
nekadašnjem fratarskom refektoriju smještena je pučka 
škola svetička. Drugi refektorij, koji bijaše nekoč opredie- 
ljen za goste, osobito za gospodje, nalazi se raži zemlje 

tik do ulaznih vrata. 

* 

* * 

Digitized by LjOOQ IC 






> 

00 



00 



Digitized by VjOOQl€ 



296 Gradovi oko Kupe i Korane. — Svetice. 



Na Smolčem vrhu, tako se nekoč zvalo brdo, na ko- 
jem se nalaze Svetice, bilo je od vajkada uvjeta, da se 
podigne manastir. Svojim položajem dražestno i primam- 
ljivo mjesto bilo je možda već u pogansko doba sveti- 
štem, gdje se bogovima klanjalo. Od starine stajale su na 
Smolčem vrhu tri crkvice. Poglavita sv. Bogorodice sta- 
jala je na mjestu, gdje je sada crkva manastirska ; druga 
sv. Margarete bila je nasuprot današnjemu groblju, gdje 
ima kip sv. Josipa, a treća sv. Katarine bila je podig- 
nuta nedaleko od manastirske sgrade izpod briega, a 
tragovi znali su joj se još prije nekoliko godina. Po ovim 
trima crkvama prozvano je mjesto Sveticama. 

Uz narod su u velike poštivali Svetice knezovi Fran- 
kopani, vlastela u obližnjem Ozlju. Knezovi Frankopani, 
poznati kao zaštitnici crkava i osnovači manastira, učinili 
su zadušbine i crkvama svetičkim i omogućili, da se je kod 
njih mogla stalno služba božja vršiti. Osobiti su im ugodnici 
bili hrvatski glagolaši, koji su bili od starine ne samo sve- 
ćenici kod Svetica, već i po svim župama prostranoga vla- 
stelinstva ozaljskoga, a dapače i po cielom crkvenom kotaru 
goričkom biskupije zagrebačke. Naročito su milovali Svetice 
posljednji Frankopani ozaljske grane, knez Stjepan Fran- 
kopan i njegova sestra Katarina, žena bana Nikole Zrinj- 
skoga Sigetskoga. Poštujući uspomene svojih predja po- 
kloni Katarina god. 1550. za olakšanje života hrvatskim 
svećenikom kod Svetica selo Breznik sa 12 selišta kme- 
tova i šumu Bukov vrh. Njezin brat Stjepan, koji je sestru 
preživio, bješe odredio oporukom, g. 1572., da ga pokopaju 
„u crikvi blažene dive Marie na Smolču vrhu, ka se zove 
Svetica" 1 1 sama crkva sv. Marije na Smolčem vrhu gra- 
djena je polovicom 16. vieka sasviem iz nova bez sumnje 



1 Kukuljević : Acta croat., str. 266. — Grobni kamen Stjepana Frankopana, 
na kojem se sada jedva raspoznaje grb Frankopanski, a napisa na njemu nema, 
bio je pred velikim oltarom u crkvi; sada služi kao podnožje pred velikim 
crkvenim vratima. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Svetice, 297 

troškom posljednjih ozaljskih Frankopana. Glagolska sve- 
ćenika bila su kod Svetica vazda po dvojica, od kojih 
je stariji držan župnikom. Svećenici su se često mienjali 
kod Svetica, odilazeći na bolje dotirane župe. Ana Iva- 
nićka izjavila je g. 1655, pred povjerenstvom, da je ona 
zapamtila kod Svetica dvanaest svećenika. Poznata su 
nam i nekoja imena. Petar Mikuličić, koji je god. 1597. 
bio župnikom kod sv. Ilije u Ribniku, bio je prije toga 
svećenik kod Svetica. Posljednji župnik svetički bio je 
glagolaš pop Matej. Popovi svetički stanovali su u „sta- 
rom kloštru" polag crkvice sv. Katarine, imajući dvie 
sobe. 1 

Valjda niesu bili glagolaši dovoljno osigurali bene- 
ficij, što im ga darovaše knezovi Frankopani. To bude 
uzrokom, da prigodom smrti bana Jurja Zrinjskoga (f go- 
dine 1626.) niesu oni više držali darovane kmetove i zemlje, 
već ih je bilo prisvojilo vlastelinstvo ozaljsko. Pače i 
sama crkva sa župnim dvorom bijaše zapuštena i zaprem- 
ljena po Zrinjskim knezovima. Preuzev g. 1626. zagrebački 
biskup Petar Domitrović, sin pravoslavnih roditelja, tu- 
torstvo nad djecom pokojnoga bana Jurja Zrinjskoga, Ni- 



1 Bez sumnje, da bi bili pobožni Frankopani pozvali k Sveticama hr- 
vatske Benediktine iz primorskih strana, da niesu 16. vieka manastiri toga 
za Hrvatsku toli zaslužna reda bili na razsulu. Hrvatski Benediktini bili su 
u starije doba tako na glasu, da su ih pozivali i njihova reda manastire 
ustrajali i vladari po ostalim slavenskim zemljama. Cesar i kralj češki Karlo 
IV. osnova (od g. 1345.— x 37 2 u Zlatnom Pragu na malom mjestu glaso- 
viti manastir Emaus za hrvatske Benediktine. Iz Praga pozove hrvatske ka- 
ludjere slezki vojvoda Konrad II. g. 1380. u Oližno u Slezku, utemeljivši 
tu za njih posebnu opatiju. (Vidi našu knjigu: »Bihać i bihaČka krajina c kod 
članka: Podzvizd i VranograČ.) Napokon pozove god. 1390. poljski kralj 
Ladislav IV. hrvatske monake u Krakov, gdje im sagradi crkvu i manastir 
sv. Križa. A i Celjski knezovi, po srdcu i odgoju Niemci, štovahu u toliko 
slavensko bogoslužje i hrvatske monake, da su ih pozvali do medjumurskih 
Hrvata, utemeljivši knez Fridrik g. 1448. u Štrigovu manastir (opatiju) hr- 
vatskih Benediktina, koji je obstojao sve do doba (g. 1570.) kneza Jurja 
Zrinjskoga. (Bedeković: Natale solum s. Hjeronimi, str. 333.) 



Digitized by LjOOQ IC 



298 Gradovi oko Kupe i Korane. — Svetice. 



kolom i Petrom, nastojao je jedno s razloga, đa se održi 
za crkvu zadušbina Frankopanska, a drugo, da se uklone 
od Svetica hrvatski popovi, kojima nije bio nipošto sklon, 
osnovati na tako udobnom i svetinjama razglašenom 
mjestu manastir tada u Hrvatskoj veoma uglednoga i 
popularnoga reda pavlinskoga. Pavlini budu već na 2. 
julija g. 1627. svečano uvedeni kod Svetica po samom 
biskupu Domitroviću u nazočnosti generala Pavlina Ivana 
Zajca i izaslanika kaptola zagrebačkoga Jurja Čegela i 
više službenika knezova Zrinjskih. Prvi prior bio je ču- 
veni fratar Ivan Orlović Belostenec, koji je svomu narodu 
ostavio neuveli spomenik svojim hrvatskim rječnikom. 
Obstanak Pavlina u Sveticama bio je nesiguran sve dok 
ne postane punoljetnim knez Petar Zrinjski, koji bijaše 
kod diobe imanja izmedju braće g. 1638. i crkvu majke 
Božje svetičke preuzeo. Petar Zrinjski potvrdi na molbu 
priora Ivana Belostenca posebnom poveljom 19. junija 
g. 1640. osnutak manastira, te dozvoli Pavlinima 27. marta 
god. 1643. 1 pobiranje svih dohodaka, koje je dobivala 
crkva svetička od starine, i podieli im 3. septembra go- 
dine 1645. pravo sajma kod manastirske crkve. Konačna 
dioba medju braćom Zrinjskom sliedila je istom g. 1649., 
a tada preuze Petar Zrinjski u svoj dio uz većinu hrvat - 



1 Pismo, što ga je poradi toga upravio knez Petar Zrinjski upravitelju 
Ozlja Matiji Franculiću, glasi u hrv. izvorniku: 

Generose domine nobis honorande, salutem et nostri commendationem. 
Toliko nam bi potribno pisati vašoj milosti, kako došavši pred nas pater 
Ioanes Belostenec zaradi dohotkov, koji su od starine na crikvu pri Sveticah 
odlučeni bili polag pravic, koje od nas imaju, da bi ondešnjim fratrom pres 
vsakoga mankamentuma davali od strane naše. Zato nemajte ih vu rečenih 
dohotkov pobiranju i ladanju nikako bantovati polag tvrde i jake zapovedi 
naše. S tim vas Bog zdravih drži. Ex nostra Chaktornva 27. Martii a. 1643. 

Gen. dom. vestrae benevolus : 

Comes Petrus a Zrin m. p. 

Izvana: Generoso d. Mathiae Franculić, bonorum nostrorum arcis 
Ozalj provisori. 

(Izvornik medju neo reg. acta, prije u hrv. arkivu, sada u Budimpešti.) 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Svetice. 299 

skih imanja i Ozalj. Po pripoviedanju kroniste reda pav- 
linskog ljutio se je sbog Svetica stariji brat Nikola Zrinjski 
na mladjega brata Petra, držeći potonjega razsipnikom. 
Nikola smjerao je pače, da će makar silom oduzeti Pav- 
linima, što im bijaše Petar poklonio. Upravo je htio na- 
valiti na još sasviem neizgradjeni manastir, kad al se 
pomoću matere Božje čudo dogodi na obranu kloštra. 
Dignu se oblaci kao gore od kamena, što Nikolu pobuni. 
On se pokori Bogorodici svetičkoj, obreče, da ne će dirati 
u Pavline, a u čas se oblaci i magla razprše. Nikola 
dodje glavom u Svetice i izmiri se s fratrima. 

Kmetove u Brezniku dobiše Pavlini odmah, ali sbog 
šume Malog vrha, nazvane kasnije Popovski vrh, koja bješe 
spojena sa imanjem Hrašće, bilo je pravde i natezanja 
god. 1635. i l6 55- Mnogi pobožni ljudi nadariše crkvu 
svetičku i učiniše zadušbine. Stjepan Oršić od Slavetića 
darova god. 1631. svoj vinograd u Smolčem vrhu Sveticama 
za dušu svojih predja, koji u crkvi počivaju. Đoroteja 
Humska predala je g. 1641. prioru i definitoru reda Ivanu 
Belostencu za svetičke fratre jednu poveću šumu. Vlaste- 
linka Katarina Mihalićka, udova Baltazara Babonožića, 
ostavi g. 1674. oporukom svoja imanja u Dubravama kod 
Novog grada i imanje Lović za duše Gašpara Izačića i 
Baltazara Babonožića, za koje se bijaše u prvom i dru- 
gom braku udala. Oba ova imanja ne mogoše održati 
Pavlini, već ih uze s dozvolom gradačke komore general 
grof Josip Herberstein, takodjer fratar Maltezkoga reda, 
izplativši u ime zapisa Babonožićke svetičkim Pavlinima 
1000 for. Ostala imanja, naročito kmetove u Brezniku, 
šume u Popovskom vrhu i u Bukovju potvrdio je go- 
dine 1676. svetičkomu manastiru kralj Leopold posebnom 
poveljom. Sliedeće zatim godine budu Pavlini u sva 
ta imanja svečano uvedeni. 

Vriedni prior Ivan Belostenec mnogo se je starao, 
da se manastir konačno uredi. Do g. 1660. bude posve 
izgradjena crkva sa manastirom na dva kata. Već go- 

Digitized by LjOOQ IC 



300 Gradovi oko Kupe i Korane. — Svetice. 



dine 1 650. namještene su u crkvi orgulje milodarima, koje 
dadoše obližnja vlastela i svećenici. Bilo je mjesta za 12 
fratara. Po tri puta primi Belostenec upravu manastira; 
prvi put trajao je njegov priorat punih petnaest godina. 
Pod starost preseli se ix manastir lepoglavski, gdje pre- 
minu g. 1679. u velikoj starosti mnogo čašćen i poštovan. 
Nekoji od njegovih nasljednika mnogo su zaslužni za 
daljni razvitak manastira, a mnogi od njih bio je članom 
uglednih hrvatskih obitelji. 1 

Manastir Svetice bio je u najljepšem razcvatu, kad ga 
na 2. februara g. 1699. zadesi grozna nesreća užasnim po- 
tresom, koji više dana potraja. Potres poruši sjevero-iz- 
točni dio samostana sasviem, a na južnoj strani ostaše 
svodovi samo u četiri sobe, u kojima se pukotine i danas 
vide. Zvonik crkveni bude jako razkliman, a malo da niesu 
iz zvonika zvona izpanula. Kukavni fratri ukloniše se 
u zidine staroga manastira svetičkog, koji bude na novo 



1 Evo reda svetičkih priora, kako ih nadjosmo zabilježene u spisima 
manastira, što su do nedavna čuvana u hrvatskom zem. arkivu, a sada se 
nalaze u Budimpešti: od g. 1630. — 1644. Ivan Belostenec, odg. 1644. — 1650. 
Nikola StraŠćak, g. 1650. Matija Selegović, g. 1655. Ivan Belostenec, go- 
dine 1658. Paval Brezarić, g. 1 660. Paval Besedić, g. 1661. Ivan Matković, 
g. 1662. Ivan Belostenec, g. 1664. Franjo Grabantović, god. 1668. Egidij 
Krupić, g. 1674. Paval Besedić, g. 1676. Stjepan Knezković, g. 1680. Ivan 
Selegović, g. 1 684. Juraj Humski, g. 1686. Nikola Bersencev, g. 1690. Tomo 
Valenteković, g. 1691. Ladislav Simondi, g, 1694. Jerolim Mogorić, go- 
dine 1696. Juraj Vrbanić, g. 1696. Vuk Češković, g. 1*698. Juraj Vrbanić, 
g. 1698. Nikola Matleković, g. 1699. Vuk Češković, g. 1700. Juraj Szalav, 
g. 1702. Juraj Vrbanić, g. 1704. Aleksa Stančević, g. 1707. Baltazar Sily, 
g. 1709 Juraj Lacković, g. 1712. Paval Jurjević, g. 1714. Andrija Gusić, 
g. 1715. Ciprian Vrbanić, g. 1717. Paval Jurjević, g. 1718. Ciprian Vrbanić, 
g. 1710. Juraj Lacković, g 1721. Nikola Mikulić, g. 1722. Petar Budetić, 
g. 1725. Nikola Mikulić, od god. 1726.— 1730 Mirko grof Ratkaj, go- 
dine 1732.—1737. Baltazar Sily, g. 1738. Jerolim Tustić,' g. 1738 Demšić,_. 
g. 1747. Franjo Valenteković, g. 1749. Ignjat Althy, S g. 1749. Donat Lisjak, 
g. 1752. Stjepan Kunović, god. 1758. Stanislav KovaČić dr. th„ god. 1760. 
Đioniz Mirkoci dr. th., g. 1765. Tobija Trnski, g. 1771. Dominik Horvat, 
g. 1778. Jerolim Novak. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Svetice. 301 

opravljen i za stanovanje uredjen. Nezgoda svetička us- 
krisi opet samostan kamenski, kako to pripoviedasmo kod 
opisa rečenoga manastira. 

Bilo je dosta brige i posla, dok se je manastir svetički 
opet pridigao. Pomogoše pobožne duše, osobito pak bogata 
vlastelinka, stanujući ponajviše u obližnjem dvoru Brlogu 
na Kupi, Sidonija Barbara grofinja Delišimunovićka. Za / 
opravak samostana darova Đora Gubaševačka, žena vla- 
stelina hrašćanskoga Stjepana Silia, 2000 for., a bilo je 
i drugih većih i manjih priloga. Manastir sa crkvom bude 
uredjen još i bolje, nego li je prije bio, te se manastir 
počev od g. 1707. zvao residencijom. Za popravak sgrada 
osobito se je mnogo starao fratar Aleksa Stančević, 
Nitko pak nije toliko dobra učinio manastiru svetičkom, 
koliko spomenuta grofinja Delišimunovićka - Peranska. 
Ona umrie 27. marta g. 17 13. na svojem dvoru u Para- 
dušu kod Jamnice. Oporukom, koju bješe učinila 27. au- 
gusta g. 17 1 2. na hrvatskom jeziku, ostavi od svoga ve- 
likoga imetka (bila su medju ostalim imanja: Brlog, Tu- 
ranj u Prigorju, Slapno, Paraduš, Jamnica, Trešćeno i 
jedno poveće imanje u Ugarskoj) malo svojoj braći i ro- 
djacima, već gotovo sve crkvama i manastirima. Svetički 
manastir kao najbližji najvećma je voljela pa ga je prema 
dojmu svoje duše i najvećma nadarila. Njemu i kapeli 
sv. Antuna ostavi grofinja imanje Trešćeno sa sviem, što 
je bilo na njemu, naredivši, da se ima njezino mrtvo tielo 
položiti polag pokojnoga joj otca „prez vsakih ceremonih 
o zdravi Marij večer prez prodečtva". Majci Božjoj sve- 
tičkoj namieni ona oporukom sav svoj nakit, zlato i drago 
kamenje, vriedan polag procjenbe u ono doba više od 
6000 for. Ostavljajući grofinja oporukom te dragocjenosti 
„na vike vikoma" proklela je onoga „koji bi ga otujil 
od blažene dive Mane svetičkoj crikvi, da mu otuji Bog 
dušu njegovu od kraljevstva nebeskoga na vike a , ali po- 
red sve kletve nestalo je nakita i sada mu ne ima traga. 
Po odredbi grofinje služiti su imali dohodci od imanja 

Digitized by LjOOQ IC 



302 Gradovi oko JCupe i Korane. — Svetice. 

Trešćena za troškove kod velikoga oltara, za oltar sv. 
Ivana Nepomuka i za Peranskovu kapelu sv. Antuna. 
Pavlini su uvedeni u vlastničtvo Trešćena već 13. aprila 
g. 1713., ali poslije bilo je mnogo pravda sa kraljevskim 
fiskom sbog toga imanja, koje fratri održati ne mogoše. 

Gospodarstveno stanje manastira bilo je u napried 
povoljno, uživajući fratri kmetove u Fratrovcima, negda 
u Šenkovcu, koje bješe još g. 1460. ostavio kamenskomu 
manastiru vitez Mavar Melingar, 1 i kmetove u Brezniku, 
pa razne zemlje, oranice, vinograde i šume oko Svetica, 
na Gradcu i u Vodostoju kraj Karlovca, u Đraganiću, u 
Zajčaku i pače jedan vrt pred tvrdjom karlovačkom. Go- 
spodarstvo na tim imanjima bilo je uzorno, intenzivno i na- 
predno, o čem ima traga još i danas u okolici svetičkoj, 
gdje je izvrstan nasad vinske loze i gdje osobito fino voće 
raste. Još i danas kolaju kod ljudstva svetičkih krajeva 
pripoviesti o blagostanju svetičkih fratara, koji bijahu 
ponosita gospoda, noseći izpod bielih haljina crvene hlače, 
a primajući svedjer mnogu gospodu u goste. 

Crkvu samostansku dade prior Demšić g. 1738. al 
fresco slikati, ali ta slikarija pobieljena je kasnije i opaža 
se samo kod pojedinih oltara. 

Svetički manastir dignut je sa ostalim manastirima 
hrvatskih Pavlina za cesara Josipa II. poslije god. 1786. 
'Imanja budu konfiskovana za vjerozakonsku zakladu, a 
samostanski arkiv odnesen u Budimpeštu, odkud bijaše 
g. 1849. u domovinu prenesen.. Mnoge druge stvari od 
velike vriednosti raznesene su kojekuda, a najmanje je 
toga ostalo u Sveticama, gdje su ostale gole zidine. Za 
rata turskoga od g. 1788. — 1789. zatvarani su u praznim 
prostorijama manastira zasužnjeni Turci, od kojih je dosta 
pomrlo u Sveticama. Jamu, gdje su Turke pokopali, po- 
kazuju i danas obližnji seljaci. Istom g. 1789. osnovaše u 
Sveticama lokalnu kapelaniju, koja bude kasnije proglašena 



1 Vidi o tom članak o manastiru kamenskom. 

Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Sveti Petar. 303 

samostalnom župom. Prvi mjestni kapelan bude bivši 
fratar Pavlin Josip Krovinović. Prvim župnikom posta 
g. 1809. Josip Regalia. God. 1844. namješteni župnik Ja- 
kov Korotaj, koji je ovdje 26 godina župnikovao, počeo 
je pisati obširnu spomenicu, koja sadržaje sve zanimljivije 
dogadjaje župe počev od g. 1789. ■ 



& 



XXIII. 
Sveti Petar na Mriežnici. 

Opis mjesta. — Rimske starine. — Stara vlastela na Mriežnici 
(Mlaki) i Peći. — Plemići Ivkoviči. — Župa sv. Petra. 

željeznicom, koja ide od Karlovca prama moru, prolazi 
se nešto dalje od Karlovca dosta pitomom dolinom 
pokraj rieke Mriežnice. Sve tamo do Zvečaja i nešto dalje 
ima na obje strane rieke dosta obradjenih polja, a uz 
samu rieku, koja tromo teče i zarasla je rogozom, 
zelenih livada, uz koje stoji više malenih selaca sa 
uzkim tamnim kućicama. Seoca dosta idilično leže, ali 
se na prvi mah opaža, da tu nema osobita blagostanja. 
Mriežnica napunjuje sa svojom tamno- zelenom vodom 
čitavo korito rieke, pa kad ne bi bilo slapova, preko 
kojih se voda prelieva, priličila bi mjestimice, gdje se 
dulji trak rieke ne vidi, jezeru. Bez sumnje, da je upravo 
ova spodoba rieke uzrokom, što se u staro doba. kraj 
mriežnički zvao obćenito Mlakom. 

Krajevi oko Mriežnice jesu od starine kulturni. Upravo 
kod današnjega Župnog mjesta Sv. Petra ima dosta obi- 
lježja rimske prošlosti, te ne ima sumnje, da je tu stajao 



Digitized by LjOOQ IC 



304 Gradovi oko Kupe i Korane. — Sveti Petar. 

kakov rimski grad i naselbina, kojom je prolazila cesta, 
namienjena trgovini i prometu s jedne strane prama moru 
do Senije, a na drugoj strani do Siscije i Romule. Neki 
grad stajao je u samoj Mriežnici, jer se zidine u njoj vide 
osobito ljeti, kad je voda plitka. U zidovima ima dosta 
cigle i izradjena kamena, a kako žitelji Sv. Petra pri- 
poviedaju, izvadjeno je na tom mjestu prijašnjih godina 
kamenih kipova, pilova, vratnica i prozornih obloga, 
ali te starine niesu se cienile te su uzidane u razne sgrade 
ili su upotrebljene za cestovnu gradju. Temeljnih zidina 
sgrada ima osim toga na više mjesta. Takova jedna 
sgrada stajala je sjeverno od crkve prama Mriežnici, a 
od školske sgrade južnim pravcem ima gotovo četvrt 
sata hoda trag debelomu zidu, koji je valjda obimao 
nekadašnje rimsko mjesto. 1 U Sv. Petru nadjena su tako- 
djer dva rimska nadpisa, koja je slavni Momsen priobćio. 
Nešto rimske skulpture ima i sada kod Sv. Petra na 
Mriežnici. U zvoniku župne crkve, koja je god. 171 1. iz 
nova pregradjena, uzidan je kamen sa poprsnim likovima 
dviju žena. 1 Izvan svetišta, gdje oltar stoji, visoko u zida 
ima manji četverouglasti kamen, na kojem je izvajan 
čovjek, koji baca discus. Na dva kamena, uzidana u staji 
župnikovoj, iztesane su spodobe Rimljana (vojnika), ali 
ne ima nadpisa. U crkvi ima pri jednom oltaru ploča, možda 
grobni spomenik, sa nekoliko lapidarnih pismena. Kamenja 
sa rezbarijama ima i po selu, a rimski novci carskog doba 
nalaze se osobito pri kopanju i oranju na obližnjim 
zemljištima. 



1 Izvještaj učitelja Peraka od 23. marta god. 1851. 

■ Corpus inscript. lat. vol. III , pars prior str. 508. pod br. 3935« i 
nadpis pod br. 3624. Momsen kaže, da je prvi nadpis nadjen u Kamenskom, 
ali on potječe od Mriežnice, gdje ga je našao Pavao Vitezović 29. marta go- 
dine 1707. i zabilježio, narisao takodjer i kamen, na kojem su na jednoj 
strani u okrajke iztesane dvie zmije repovima zapletene. (Autograf Vite- 
zovićev prije vlastnost kanonika Guglera u Zagrebu; gdje je sada, nije 
nam poznato.) 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Sveti Petar. 305 



Pošto nadjeni spomenici naznačuju rimsko mjesto, 
koje je na Mriežnici stajalo, mučno je takovo sa sigurnosti 
opređieliti. Opažamo pak, da su oslanjajući se na sa- 
čuvane putokaze (Tabula Peutingeriana i Itinerarium 
Antonini) tražili kranjski povjestnici Schonleben, Linhardt 
i Costa u okolici Karlovca rimsko mjesto Quadratu, a 
učeni dekan Hicinger Arupiam. Po svoj prilici, da se je 
jedno ili drugo mjesto nalazilo na Mriežnici. 

Za hrvatskog doba spominju se mriežnički priedjeli u 
listinama trinaestoga vieka. Već tada, a valjda jur i prije 
postajala je u glavnom mjestu mriežničkom, ondje gdje je 
bio rimski grad, župa sv. Petra u Mlaki ili na Otoku, koju na- 
vodi Ivan arcidjakon god. 1334. U okolici dolnje Mriežnice, 
a u županiji goričkoj, iztaklo se od davnih vremena pet 
poglavitih vlastela od plemena goričkoga. Trojica njih, 
naime rod Ivkovića, Tatarića i Herendića imahu svoje 
dvorove u Mriežnici, Dugoj resi i Crkvenom selu (kod 
mlina Lahova i sv. Petra), dok dvorovi od dvojice, 
Dragačića 1 i Štefkovića* stajahu na desnoj obali Mriežnice 



1 Dragačići bijahu stari imućni plemići gorički, a pisahu se »de Otok«. 
Oni imadu dvor u Banšćini (Bansko selo) te imanja u Kapelišću, Mrzlom 
polju, u Otoku, Orešju, Čašicu, Leskovcu, u Maloj Švarči i u Vinici, naj- 
više na prostoru medju Mriežnicom i Koranom. — God. 1438. dobili su 
Valentin Dragačić i sinovi mu Fabijan i Stjepan, te Franjo sin Mihalja od 
Otoka založno pravo na grad Đubovac. (Vidi Lopašić: Karlovac str. 233.) 
Fabijana, sina Valentina obdari knez Martin Frankopan god. 1463. ima- 
njem Slavetićem u Podgori. Sa Martinom Dragačićem izumre koljeno Dra- 
gačića, a kralj Ferdinand pokloni oko godine 1560. Banšćinu i ostala 
imanja literatu Stjepanu Ladomiru od Bržindvora, koji svoja prava go- 
dine 1572. ustupi knezovima Zrinjskim. (Arkiv kapt. zagr. Prot. III. str. 63. 
Neo registr. acta, fasc. 1645., br. 31.) 

* Grgur Štefković bio je zet kneza Brnardina Frankopana, oženi vši 
se njegovom kćerju Veronikom. Osim imanja Vinice držao je jedno doba 1 
grad Dubovac. Kći Grgura Štefkovića Kata bila se je udala za kranjskoga 
plemića Ivana Schvavfotera, imala je sinove Nikolu, Ivana i Petra, za kojega 
kaže god. 1560. banovac Gašpar Gusić, da ga je nestalo. (Valjda bijaše 
zasužnjen.) (Arkiv kapt. zagr. Prot. I. br. 183.) Schvavfoteri uvedeni su 
g. 1609. u imanja mriežniČka (kasteo Greda), ali ga niesu nikad faktično držali. 
Lopašić : Oko Kupe i Korane. 20 

Digitized by LjOOQ IC 



306 Gradovi oko Kupe i Korane. — Sveti Petar. 

u Banšćini (Banskom selu) i pod Vinicom. Ivkovići 
su vrlo stara vlastela gorička, a zvahu se plemići od 
Peći. 1 Po svoj prilici, da je od roda goričkih plemića 
Pećkih bio Grgur ban sin kneza Marka, koji je na 
Bugare vojevao, te ga za zasluge kralj Ladislav go- 
dine 1283. nagradio. 2 Pećki plemići prozvani su Ivkovići 
po Ivku, koji je oko god. 1350. živio, ostavivši četiri sina: 
Martina, Tomu, Urbana i Jakova, koji su još god, 1414. 
živjeli. Ivkovići imali su poglavito imanje u Đugojresi, 
kojoj su po kraljevoj naredbi, a na molbu Martina i Tome 
sinova Ivka god. 1394. medje označili povjerenici plemić 
gorički Pavao Radmović i kanonik zagrebački Ivan od 
Moravča u nazočju plemića Tatara od Mlake, plemića 
dobrijanskih (od Dobre, Novoga grada) i Andrije Severšića 
od Svarče. 8 Uz Dugoresu držali su Ivkovići imanja u 
Gorici, Lasini, Borincima, a grad im je bio kao što i 
Tatarićima i Herendićima u Mlaki ili Gredi. God. 1396. 
sklopiše braća Ivkovići pobratinstvo s Antunom sinom 
Filipa od Šenkovca (Fratrovca) kod Ozlja te već g. 1406. 
nasliediše od njih rečeno imanje, ali ga već god. 1463. 
njihovi potomci Mikša (Nikola) sin Antunov i Lorando 
sin Tomin prodaše vitezu Mavru Molingaru. 4 Srodnik 
gore spomenutih pećkih plemića bio je ban Paval od 
Peći. On je nadario manastir pavlinski pod Garićem, i 
u crkvi, u kojoj je god. 1409. pokopan, dao sagraditi oltar 



1 Rodopis plemića Ivkovića od Peći, u koliko zabilježismo po listinama, 
jest ovaj: 

Ivko. Grgur (god. 1372.). Pavao, ban (f g. 1409.). 
Martin. Tomo. Urban. Jakov'(god. 1414.). 
Antun. Lorando. 



Mikša f g. 1558. 
Katica. 

* Fejer Cod. dipl. tom. V. vol. 3. 

8 Izvorna listina na pergameni u arkivu akademije. 

4 Spisi manastira svetiČkoga prije u hrv. zem. arkivu sada u Budimpešti. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Sveti Petar. 307 

sv. Pavla. 1 Antolić Ivković od Peći služio je knezove 
Frankopane i izkazao se u ratu. Uvaživ njegove zasluge 
potvrdi mu god. 1461. knez Stjepan Frankopan imanje 
Stražnik pod Vrhom u županiji modruškoj, a to imanje 
držao je već djed Antolićev.* Razni članovi roda Ivkovića, 
koji je bio veoma odličan, spominju se u raznim zgodama, 
naročito Mikša i Lorando, ali se koljeno Ivkovića sa 
Mikšom zatre. Kad postade g. 1558. po smrti Nikole 
Ivkovića imanje ošastno, primiše ga knezovi Frankopani, 
a oni ga izručiše kao vazalima ponajprije plemićima 
Đespotovićima od Hovića, a poslije kapetanu bana 
Nikole Zrinjskoga Ivanu Hojsiću od Like. Po plemićima 
Đespotovićima i Hojsićima prozvan je grad u Mlaki Des- 
potovićevim ili Hojsićevim kaštelom. Despotovićev kaštel 
spominje uz Herendićev, Tatarićev i Štefkovićev g. 1530. 
Kuripešić u opisu poslanstva Nikole Jurišića u Carigrad. 
Druga znamenita vlastela na Mriežnici bili su Tatari, 
ili Tatarići te Hrelčići zvani. Oni su se pisali obično 
plemićima od Mlake ili Otoka, ali držeći već u četrnaestom 
vieku imanje Žitomir u nekadašnjoj županiji moravaćkoj, 
poznati su i pod imenom Žitomirski. Po svoj su prilici 
ovi mriežnički Tatari potomci Tatara, koji za kralja 
Bele IV. provališe u Hrvatsku i kod nas ostaše. Takovih 
porodica bilo je u Hrvatskoj i više, a medju njih brojilo 
se i pleme Tatarića u Turovom polju, koje se 16. vieka 
često spominje. Najprije spominje se oko god. 1350. Juraj 
Tatar od Mlačice. Negovi unuci Nikola i Ivan, sinovi 
Pavla, pak Ivan, Mihajl, Nikola i Lovro, sinovi Jurja, 
valjda brata Pavlova, razdieliše medju sobom imanja 
Tolmačicu, Mlaku. i Žitomir i napraviše diobno pismo u 
kaptolu zagrebačkom god. 1382. Fabijan Tatar bio je 
početkom 15. vieka kaštelanom grada Ozlja i vlastelin u 



1 Spisi manastira garićkoga prije u hrv. pismohrani, sada u Budimpešti. 
Vidi i Fejer tom. X., vol. IV., p. 706. 

9 Izvorna povelja u zbirci jngosl. akademije, 



Digitized by LjOOQ IC 



308 Gradovi oko Kupe i Korane. — Sveti Petar. 

Tomašnici, a njegov sin Juraj Fabianić dostao je kašteo 
Ključ na Mriežnici (g. 1492.), zamieniv ga kasnije sa Br- 
nardinom Frankopanom za imanje Stative na Dobri. 1 Već 
god. 1 5 13. pokušao je knez Brnardin Frankopan po smrti 
Benka Tatara ili Hreličića posvojiti Otok ili Mlaku, ali 
se tomu uzprotivi Gašpar Tatar Žitomirski, sin Ivanov, te 
Gašpar ostane vlastelinom na Mriežnici sve do god. 1550. 8 
Poslije se više ne spominju Tatarići na Mriežnici. 

Herendići niesu od iskona plemići gorički, već bu- 
žanski u današnjoj dolnjoj Lici, odakle polovicom pet- 
naestoga vieka dodjoše u pokupske strane, stekavši imanja 
u plemenu ladihovićkom (kod Kremena) pod Lipom na 
Dobri, na Mriežnici i u Bubnjarcima na Kupi. Po Lipi i 
Mlaki pisahu se plemići lipskima i mlačkima (de Lipa et 
Mlacha). Za Herendićev kašteo Mlaku kaže izvještaj od 
god. 1558., da je sagradjen (valjda na mjestu, gdje je 
sada Lahov mlin) od drva i pletera na Otoku usred 
Mriežnice. Do toga grada vodila su dva drvena mosta, 
jedan veći a drugi manji, potonji mogao se podignuti. 
Početkom 16. vieka držao je tu Mlaku Petar Herendić, 
a pošto je on oko god. 1550. preminuo, upravljao je 
imanjem za svoje pastorke Ivana, Stjepana i Jurja He- 
rendića banovac Gašpar Gusić, koji je oženio udovu Petrovu 
Anu rodjenu Peransku. Gusić je i inače skrbio za svoje 
pastorke, zapisavši im god. 1560., ako bi pred silom 
turskom iz Hrvatske uskočiti morali, svoja imanja u za- 
ladskoj županiji u Ugarskoj i imanje Vinicu svoga ujaka 
Grgura Štefkovića, ako se ne bi našli njegovi sinovi, za 
koje se g. 1560. nije ništa znalo. 3 Priedjeli oko Mriežnice 
trpjeli su 16. vieka ne samo od Turaka, već i od karlovačke 
vojske; god. 1557. opustošiše Turci uz Skrad i Ogulin 
takođjer i Hojsić-grad na Mriežnici. God. 1567. bili su 



1 Neo reg. acta. 

8 Popis arkivalija grofova Oršića u zem. arkivu. 

8 Arkiv kapt. zagr. Prot. I. str. 158., 162., 163., 183. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Sveti Petar. 309 

već Turci osvojili kašteo Mlaku tada već pokojnoga 
Mikše Ivkovića, ali im ga ote Ivan Đespotović i preda ga 
Herendićima za 200 fl. i jednog turskog konja. 1 God. 1572. 
dozvoljena bude za kašteo Hojsić krajiška straža od 
4 momka, a god. 1574. utvrdjen je na novo Herendićev 
grad, za što dadoše težake imanja obitelji Herendića, 
Hojsića i Barilovića. Pošto su god. 1578. Turci ćetovali 
oko Mriežnice, dozvoljeno bude god. 1579. Tomašu Hojsiću 
100 fl. za popravak kaštela. 1 

God. 1607. porobiše karlovački vojnici Herendić grad, 
a pošto nije bilo lieka proti toj sili, pritužio se poradi 
toga hrvatski sabor kralju. Malo godina iza toga zapušten 
je taj grad, koji se u napredak spominje samo kao podor 
fdirutum castellum Mlaka). 

Herendići održali su se kao vlastela na Mriežnici 
gotovo do konca 17. vieka. Jedan dio imanja mriežničkoga 
založio je Nikola Herendić turanjskomu kapetanu Krstu 
Delišimunoviću, a Hojsićev dio imanja prikupi knez Petar 
Zrinjski pod imanje švaračko, s kojim budu skopčani 
i dvorovi i kmetovi oko Mriežnice, što ih već prije držahu 
Zrinjski. Doista je čudo, da su se za sve to vrieme mogle 
medju Mriežnicom i Koranom održati feudalne prilike u 
neposrednoj blizini turske države. 

Uz švaračko imanje postojali su 18. vieka na Mriežnici 
i manji dvorovi. Dvor u Dugojresi prava Herendićeva 
držala je kasnije obitelj Jelačića i Zebića, a drugi dvor 
u Brdu imali su ponajprije plemići Hranilovići, a poslije 
Vojkovići. Već god. 1727. kad je vlastelin Nikola Zebić 
htio slobodnjake Ivančice podložiti si kao kmetove, svo- 
jatao je general karlovački grof Rabata imanja Zebi- 
ćeva i Hranilovićeva za vojnu Krajinu. Godine 1768. raz- 
Širena je karlovačka Krajina pod izlikom, da ima premalo 
vojnika. Tom prigodom pripojena su slunjskoj Krajini 



1 Arkiv kapt. Prot. 2., str 181. 

■ Croatica knj. II. u arkivu ratn. minist. u Beču. 



Digitized by LjOOQ IC 



3 io Gradovi oko Kupe i Korane. — Sveti Petar. 



-** 



imanja oko Korane i Mriežnice u okolici karlovačkoj. 
Kapetan Nikola Zebić dobio je za imanje Mriežnicu 
odštete 1 1.333 &•> a Marija de Poczi, udova Ignjata Vojko- 
vića, 9000; manje odštete primiše za ustupljene zemlje i 
kmetove plemići Lovinčići, Hranilovići i Raizneri. 



Jošte da koju progovorimo o starodavnoj župi sv. Petra 
na Mriežnici, koja se jur spominje god. 1 334. u arcidjakonatu 
goričkom, a u kotaru medjuriečkom (medju Kupom i Ko- 
ranom). Pored sve turske nevolje župa mriežnička (zvana na 
Mlaci) nikada nije prestala. God. 1501. bio je župnikom na 
Mlaci Matko, a god. 1574. Grgur. Crkva je stara porušena a 
sadašnja je nova građjena god. 171 1. Na zvoniku su 
tri zvona. Najmanje je najstarije, a ima nadpis njemački : 
„Got weie uns mit gnad 1536." Pošto su obližnje župe sv. 
Martina na Gorici, sv. Marije u Velemeriću, sv. Nedjelje 
u Će vicu (izmedju Cerovca i Skrada na potoku Mavroviću), 
sv. Jurja u Kolečanima i sv. Ivana koncem 16. vieka Turci 
uništili, prikupiše se svikolici katolici izmedju Dobre i 
Korane u župu mriežničku. God. 1699. brojila je župa 
mriežnička 35 sela i 398 kuća. Župnik imao je šest kmetova, 
a dužnosti župljana i kmetova kao i običaji popisani 
su u urbaru. Medju ostalim zabilježeno je u njemu, da 
župnik kod popisa križića dobiva sukno za jedne hlače 
u gradu Belaju i u dvoru Brdu obitelji Hranilovića. 
O novoj godini išla je procesija širom ciele župe od sela 
do sela, kupeći jaja i pogače. Polovica sabranoga išla je 
župniku, a polovica zvonarima. 1 

Kao što po cielom . arcidjakonatu goričkom bijahu 
glagolaši i kod sv. Petra. Izvjestno se znade, da su bili na 
Mriežnici glagolaši: g. 1662. pop Nikola Sršić, g. 1668. pop 
Ivan Skavurin, god. 1673. pop. Nikola Lacković, g. 1679. 



1 Urbarium eccl. parochiae s Petri in Mrisnicza, inscriptum per Petrom . j 

Tomassich, paroch. loci a. 1699. , 

Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Švarča. 3 1 1 

pop Ivan Vrbanić. 1 Knjiga mrtvih počinje glagolski: 
„To su knjige, kadi se mrtvi zapisuju, leta god. 1674." 
i nastavlja: „god. 1674. na 9- ij una (J un ij a ) preminu pop 
Jivan Vrbanić." — Ima još u knjizi i ova bilježka; „Ja 
pop Jakov Stipanović rekal mladu mašu ovdi pri sv. Petru 
na 29 oktobra god. i686. a2 

XXIV. 
Švarča, 

Opis mjesta. — Svarački plemići: Severšići, Jurišići, Hrastovački 

i drugu — Dogadjaji mjesta. — Grad Petra Zrinjskoga. — 

Razsulo imanja i grada. 

|a južnoj strani prostrane karlovačke ravnine uzdižu 
se zeleni brežuljci, koji se u slici polukruga od Korane 
pa sve do Kupe pružaju, te tako zatvaraju kut, što ga 
ove rieke čine. Na skrajnjem obronku do Kupe stoji stari 
đubovački grad, nekoč budni stražar ovoga priedjela, da- 
nas tek pusta razvalina. Izpod njega i dalje prema iztoku 
poredana su na podnožju ovih brežuljaka karlovačka 
' groblja, a tamo dalje na vršku biele se kuće staroga mjesta 
Švarče. To je Đoljnja, a malo dalje nalazi se i Gornja 
Švarča, a još dalje do Korane evo i Male Švarče. Prve 
dvie spadaju u župu dubovačku, dok Mala Švarča spada 
pod kamensku. Kroz Doljnju Švarču prolazi tako zvana 
Jozefinska cesta, nazivana senjskom, te vodi do mora u 



1 Kao župnici kod sv. Petra spominju se osim toga, god. 1677. Luka 
Celinšćak, god. 1680. Marko Žalac, god. 1699. Petar Tomašić, god 1718. 
Fabijan Špoljarić, god. 1750. Ivan Prešern, god. 1765. Nikola Markešić. 

9 Bilježke učinjene iz župnih knjiga. 

> 

/ 



3 1 2 Gradovi oko Kupe i Korane. — Švarča. 

drevni Senj. Sa Švarče prekrasan je pogled, jer je upravo 
romantičan priedjel na daleko oko nje. Svrnemo li okom 
prema iztoku, vidimo mjesto Udbinju kod Rakovca, tamo 
dalje preko Korane selo Mekušje, nekoć Otok nazivano. 
Iz Otoka potekla je stara hrvatska plemićka porodica 
Plemića od Otoka, od koje bijaše Juraj Plemić poćetkom 
osamnaestoga vieka protonotarom kraljevine Hrvatske. 
Ogledamo li se prema sjeveru, vidimo dolje bieli Kar- 
lovac, a ogromnu ravninu zatvaraju daleko na sjeveru 
zagrebaćka i plješivićka gora, pa onizki draganićki bre- 
žuljci sa bielom crkvom sv. Jurja na Šipku. Tik uz Kupu 
na sjevero-zapadu stoji staro mjesto Hrhjetić, pa dvor 
Kaštelj sa prekrasnim perivojem. 

Na južnoj strani vidimo vinićko gorje, pa dalje Pe- 
trovu goru, medju kojima se vijuga kao srebrna zmija 
ljekovita Korana, gubeći se iza Martinjšćaka. Na vrhu 
zelenog Martinjšćaka bieli se stara crkva sv. Martina 
(u Gorici), koju već god. 1334. Ivan arcidjšflE&irgončkTu 
svom zborniku napominje, te bijaše središtem starog go- 
ričkog kotara. - ~~~~~^ 

Švarča broji danas 595 duša, te je ugodno mjestance, 
koje veseli Karlovčani rado posjećuju, da se užiju prirod- 
nih krasota, kojima je narav baš onaj kraj obilno na- 
darila. Od svojih starina nije Švarča ništa uzčuvala, već na 
mjesto ovih pružila se ondje vojarna i ine privatne kuće, koje 
su se na razvalinama negdašnjeg švaračkog grada podigle. 

Švarča stajaše nekoć u medjama stare hrvatske župa- 
nije goričke, koja je zapremala velik dio bivše slunjske 
Krajine, protežući se sve do Kupe. Najstariji gospodari 
ovih priedjela bili su knezovi gorički Babonići. G. 1313. 
darova Stjepan Babonić, ban ciele Slavonije, Švarču (ter- 
ram Zuarcha circa Coranam) knezu (comiti) Jurju sinu 
Hozeja, kao nagradu za učinjene vjerne službe. 1 Od ove 

1 Darovnica glasi ovako: 

Stephanus banus tocius Sclauonie vniuersis prescns 
scriptum inspecturis tam presentibus, quam futuris salutem in domino, et ad 

Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Švarča. 3 1 3 

godine ostade Švarča u rukama Jurja i njegovih potomaka, 
koji se prozvaše Severšići od Švarče, ili kako se često 
nazivlju jednostavno Švarački, a latinski „de Svarcha". 
Plemići Švarački osnovaše na darovanom imanju liepo 
vlastelinstvo, kojemu bijahu podčinjeni mnogi kmetovi do 
Korane i Mriežnice. G. 1373. spominje se Andrej sin Mi- 
roslava od plemena švaračkoga, koji zajedno s Ivanom 
sinom Bradišića od Jelse, pa Antunom i Albrehtom od Ozlja 
prodaje tri rali zemlje na Gazi i polovicu mlina na MrieŽnici 
Vidanu sinu Vuka od Gaze. 1 Kasnije god. 1394. spominje se 
Andrija Severšić sin Nikole Severšića od Švarče sa svojom 
braćom prigodom uredjenja medja imanja Dugerese, koje bi- 
jaše svojina Martina i Tomaša, sinova Ivka od Peći. 8 U prvoj 
polovici petnaestog vieka bijaše ova plemićka porodica 
Švaračkih mnogobrojna. Bilo je više loza, koje se sve 
nazivahu pridjevkom „od Švarče". G. 1405. spominju pisma 
Ivana sina Ivana Urdunga od Švarče, koji za spas duše 
svoje obdari 'pavlinski samostan u Kamenskom svimko- 
likim svojim nasljednim zemljama u Kamenskom, pre- 



vniuersorum noticiam harnm tenore volumus peruenire, quod cum nos me- 
ritoriis seruiciis et fidelibus comitis Georgii filii H o z e y nobis et 
filiis nostris iugiter quibus astitit assidue, veles impendendis, ac exhinc 
nobis humane laudis premium, diuineque gracie preconium requirat, volentes 
pia recompensacione respondere, vel occnrrere, quamuis plus idem meretur, 
vel maioris esset stipendii, quandam terram nostram Zvarcha vocatam circa 
Ćora nam existentem cum omnibus vtilitatibus suis, et appendenciis vni- 
,uersis, metis et terminis, dedimuS, et contulimus ipsi Georgio, et per eum, 
suis heredibus, heredumque successoribus iure perpetuo possidendam, et ha- 
bendam, et quia memoria ab homine sepius solet super huiusmodi facto 
tolli, volumus litterarum nostrarum testimonio, nec et per filios nostros vel 
fratres collacio per nos comiti Georgio, et filiis suis facta irritetur, appenso 
presentibus sigillum meum pendens, confirmare. Datum i n O z a 1 tercia feria 
prozirna post octauas fešti beati Martini confessoris. Anno domini millesimo 
CCC. tercio decimo 

N. R. A. fasc. 484. br. 4. prije u zem. arkivu sada u Budimpešti. 

1 Izvornik u arkivu akademije. 

9 Izvornik u arkivu jugosl. akademije u Zagrebu. 



Digitized by LjOOQ IC 



314 Gradovi oko Kupe i Korane. — Š var ča. 

davši takodjer i sva pisma, koja se odnose na te zemlje. 1 
S ovim izumre oko g. 141 3. njegova loza, a njegovi po- 
sjedi oko Švarče dodjoSe li ruke rodjaka mu Andrije, 
Petra, Kirina, Bičena, Đrageta i Dragoša od Švarče. Ove 
uvede po nalogu bana Pavla Čupora Moslavačkoga kaptol 
zagrebački u posjed Ivanovih zemalja, koje su več od 
prije držali u zalogu. 2 Isti budu opet god. 1423 po na- 
logu bana Fridrika Celjskoga od kaptola zagrebačkoga 
uvedeni u neke svoje posjede medju Mriežnicom i poto- 
kom Rakovcem. 3 U to doba bili su posjedi švarački veoma 
prostrani medju Kupom, Koranom i Mriežnicom, te su 
kod brda Vučjaka (Vuchiakowrch) medjašili sa zemljama 
plemena plemića od Dobre (Novigrada). 

Plemići švarački bijahu feudarci grada Steničnjaka, 
te im s toga ban Herman Celjski kao gospodar Stenič- 
njaka potvrdi sve njihove posjede na temelju uvodnice od 
god. 1423. Već tada nalazimo, da se pojedine loze plemića 
švaračkih nazivlju posebnim porodičnim imenom, te vi- 
dimo, da osim Severšića imade još Radešića, Kralića i 
Maleca, koji opet svi nose stari pridjevak mjestni „od 
Švarče«. 4 

Iza izumrća Celjskih (g. 1456.) zagospodova Martin 
Frankopan priedjelima grada Steničnjaka, te od toga vre- 
mena ostadoše i plemići švarački pod pokroviteljstvom 
knezova Frankopana. Nasljednici Martinovi, osobito Stje- 
pan Frankopan Ozaljski rado je svojatao tudje posjede. 
Tako si je i na Švarči posvojio posjede, te tamo stvorio 
osebujno vlastelinstvo, a neke je švaračke zemlje pri- 
pojio svomu gradu Dubovcu. God. 1.541. zapisa za 2000 du- 
kata Stjepan Frankopan imanje na Svarči svomu služ- 

1 Spisi samostana Kamenskoga fasc. I. br. 9. prije u hrv. zem. arkivu, 
sada u Budimpešti. Priepis u arkivu akademije 

9 Odnosna listina nalazila se je prije u zem. arkivu medju N. R. A. 
fasc. 1444. br. 15. sub. A. sada u Budimpešti. 

8 Ibidem sub B. 

4 Izvornik u mojoj zbirci. 

Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Švarča. 3 1 5 

beniku Ivanu i bratu mu Stjepanu Gusiću. 1 Medju tiem 
držali su i stari švarački plemići još liepe posjede medju 
Kupom i Koranom. U sačuvanim nam listinama spominje 
se god. 1542. Nikola Severšić, koji je oteo Ivanu Oršiću 
posjed Tihočaj kod Slavetića. 2 God. 1564. živio je Ivan, 
a god. 1572. Juraj Švarački pa Ivan i Krsto Severšići, 
koji bijahu svjedoci oporuci Stjepana Frankopana. 5 Valjda 
ženitbom stekao si je Stjepan Lađomir neko pravo na 
Švarču; jer se ovaj god. 1572. nagadjaše radi Švarče sa 
Stjepanom Frankopanom pa Nikolom, Jurjem i Krstom 
Zrinjskim. 4 

Do skora dobi Senjanin Andrija Tadiolović (g. 1574) 
za vjerne službe, koje je učinio Zrinjskima, od Jurja i Ni- 
kole, neki plemićki dvor i posjede na Švarči. 6 Nu i Stjepan 
i Bernardo Severšići držali su još uvieke tamo svoja 
imanja. Ovi založiše god. 1597. svoje imanje na Švarči 
Jurju Križaniću. 6 Bernardo Severšić bijaše g. 1601. sudcem 
županije zagrebačke, a uz njega se spominje i Tomaš 
Severšić od Švarče, koji bijaše podžupanom zagrebačkim. 
Obojici rabi grb, u kojem se vidi ruka držeći mač. To- 
maš, Stjepan i Franjo Severšići dobiše novom kraljevskom 
darovnicom god. 1609. potvrdjeni posjed svoje djedovine 
na Švarči, na što ih kaptol zagrebački u posjed uvede. 7 

God. 1622. založi Juraj Švarački neke zemlje na Švarči, 
knezu GaŠparu Jankoviću, koji se je kasnije pisao pri- , 
djevkom od Švarče. 8 Poslije smrti Jurja Švaračkoga (Ju- 

1 Prije u zem. arkivu N. R. A. fasc. 74. br. 50. sada u Budimpešti. 

8 Regesta arkiva grofova Oršića str 724. u zem.* arkivu. 

8 Kukuljević: Acta croat. str. 209. 

4 U arkivu kaptola zagr. locus cred. Protocoll. 3. str. 62. 

6 Prije u zem. arkivu N. R. A. fasc. 73. br. 12. sada u Budimpešti. 

6 Arkiv kapt. zagr. loc. cred. Protocoll. 26. str. 109. i ili. 

7 Ibidem : Protocoll 8. str. 223. pa ovjerov. priepisi u arkivu jugo si. 
akademije. S Franjom Severšićem g. 1666. izumre ova porodica. 

8 N # R. A. fasc. 47. br. 44. sada u Budimpešti. Porodica Juričića 
Švaračkih potječe po pripoviedanju Krčelića iz okolice kninske, od kuda je 
g. 1523. ovamo došla, te je valjda došla u srodstvo sa Severšićima. 

Digitized by LjOOQ IC 



3 1 6 Gradovi oko Kupe i Korane. — Švarča. 

ričića) oko g. 1627. posvoji Pavao Nadaždi po svomu sluzi 
Martinu Horvatu njegov dvorac i imanje na Đoljnjoj 
Švarči, te protjera udovicu mu Uršulu Desićevu. 1 Iste 
godine darova kralj Ferdinand II. imanje Đoljnju Švarču 
svomu savjetniku Atanasiju Georgiceju, porietlom Grku, 
kao nagradu za mučna poslanstva u Turskoj i Poljskoj. 9 
Nu medju tiem posvoji Ivan Đrašković, gospodar Stenič- 
njaka, ovo imanje, jer mu je udova Jurja Švaračkoga 200 
for. dugovala, te založi generalu karlovačkomu Vuku 
Frankopanu. Radi toga dodje do parnice; jer Georgiceo 
nije mogao biti uveden u posjed, čemu se oružjem pro- 
tiviše ostali Severšići (Ivan, Petar i Vuk), Đrašković i 
ljudi Nikole Zrinjskoga. Tako dodje do okršaja na samom 
karlovačkom mostu. 8 

Da se Georgiceo rieši svih neprilika proda g. 1631. 
darovanu si Švarču Ivanu Đraškoviću za 1400 forinta. 4 
Odmah založi Đrašković i ovo Vuku Frankopanu, ali skoro 
izkupi, te proda Švarču god. 1632. za 2210 for. Gašparu 
Jankoviću, kapetanu karlovačkih konjanika. 6 Imanje pak 
na Švarči, koje je još g. 1574. dobio Tadiolović, te pri- 
padalo Zrinjskima, držao je god. 1649. Janković, koji ga 
preda iste godine Krstu Đelišimunoviću kapetanu tovunj- 
skomu na doživotno uživanje. 6 

Knezu Petru Zrinjskomu svidjao se posjed Gašpara 
Jankovića na Đoljnjoj Švarči osobito prikladnim, da tamo 
podigne utvrdjeni grad, koji bi i karlovačku tvrdju držao 
u zaptu. S toga se Zrinjski mienjao s Jankovićem. 
Zrinjski mu dade imanje Đol (Kaštelj) kod Krašića, a 



1 Ibidem : fasc. 74. br. 49. 

2 Ibidem: fasc. 90 br. 13., 14. 

8 Ibidem: fasc. 74 br. 39. i fasc. 90. br. 14. te u arkivu kapt. zagreb 
locus cred G- fasc 17. br, 333. 

4 Ibidem N. R. A. fasc. 95. br. 15. i fasc. 93. b. 12. 

8 Ibjdem: fasc. 93. br. 13. 

6 Ibidem : fasc. 74. br. 36. Žena Delis imuno vica bijaše Suzana MrnjavČić, 
koja se takodjer u pismu spomiuje. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Švarča. 317 

ovaj mu odstupi Švarču, te oko god. 1660. sazida knez 
Petar Zrinjski na Švarči grad, koji dobro učvrsti. Novi taj 
grad bijaše upravo trn u oku karlovačkim zapovjednicima, 
te zato kad iza pobune Zrin jsko- Fra nkopanske kralj Leo- 
pold I. 4. travnja g. 1670. naloži karlovačkomu generalu 
Herbersteinu, da zauzme sva Zrinjska i Frankopanska imanja, 
te da poruši i Karlovcu pogibeljni grad Švarču, Herberstein 
rado izvrši taj nalog i već 7. travnja napusti karlovačku 
posadu, te čvrsti taj grad skoro do temelja razvali. 1 
Pljenitbenoj komisiji, kad je 4. srpnja došla na Švarču, 
uzprotivi se oružanom silom karlovački podzapovjednik 
Sauer, koji je mnogo toga sa Švarče pograbio, te sam 
plienitbeni zapisnik veli, da je Švarča upravo nedostojno 
razvaljena. Pod grad Švarču spadalo je tada 214 kmetova, 
a godišnji dohodak iznašao je u novcu 81 for. i 13 nč., 
202 kopuna, 47 pilića i 816 kokošjih jaja. 8 Tako spade 
Švarča kraljevskom fisku. 

Od razvalina grada Švarče sagradi karlovački general 
Herberstein g. 1686. u tvrdji karlovačkoj generaliju, 8 crkvu 
sv. Josipa, toranj i stražarnicu nad vratima tvrdje. 4 I dubo- 
vački grad popravljen je kamenom s razvalina grada 
Švarče. 

Od kako je osnovana karlovačka tvrdja, te uredjena 
karlovačka Krajina, bijaše Švarča svojim prirodnim po- 
ložajem veoma važna tačka sa strategičkog gledišta. Već 
g. 1 610. stajahu stalno na Švarči dva vojvode sa 50 mo- 
maka kao straža. 6 Kad je pak došla u ruke kr. fiska, 
vrebahu na nju karlovački zapovjednici. S toga i mo- 
ljaše g. 1672. bojno vieće u Gradcu kralja, da Švarču sa 
Zvečajem, Novim gradom i Novim utjelovi karlovačkom 

1 Rački : Izprave o uroti str. 141. i 200. 
* Ibidem: str. 581. 

8 To je današnja kadetska škola. U ulazu nalazi se tamo kamenploča, 
koja veli, da je ova sgrada sagradjena od ruševina Švarče. 
4 Vitezović: Kronika. 
6 Lopašić: Spomenici Krajine II. str. 2. 

Digitized by LjOOQ IC 



318 Gradovi oko Kupe i Korane. — Zvečaj. 

generalatu. 1 Nu kralj to nije učinio, već darova Švarču 
god. 1 68 1. Ivanu i Jurju Delivuku,* mužu Kate kćeri 
Franje Severšića, dočim je takodjer na gornjoj Švarči 
stekao lipski vlastelin Vuk Mihačević liepe posjede. Sve 
do god. 1740. ostade Švarča u rukama ove porodice, dok 
udova Marjana i Kata Đelivuk (god. 1740.) sve ne pro- 
daše Franji Kuševiću, 8 mužu Jelene kćeri Katine. 

U Gornjoj Švarči živjelo je tada više plemićkih obi- 
telji, koje potekoše većinom od Severšića, koji su g. 1666. 
u mužkom rodu izumrli. Tako Hrastovski, Delivuki, Erhoti, 
Fundurulići, Đubkovići i Stankovići. Ovi svi prodaše go- 
dine 1768/9. svoje posjede na Švarči eraru, pa i Kušević 
učini isto sa posjedima u Švarči, Mekušju i Udbinji, za koje 
mu erar plati 20 hiljada forinta. 4 Ovako su svi ovi 
posjedi na Švarči odciepljeni od provincijala i utjelovljeni 
Krajini. Od tada služiše sve do razriešenja Krajine u vojne 
krajiške svrhe. Pa i danas drži erar na Švarči velik po- 
sjed, koji je namienjen vojnim svrhama, a na mjestu, gdje 
nekoć stajaše Zrinjski grad, stoji domobranska vojarna, 
bivši stan kapetana za obstanka Krajine. 



* 



XXV. 
Zvečaj. 

Okolica i grad. — Crkvine. — Povjest grada. 

|va sata od Karlovca uz senjsku (Josipovu) cestu stoji 
strmo nad Mriežnicom ostatak grada Zvečaja (si. 20.). 
Kućica je to tako malena i neznatna, da putnik jedva opaža 

1 Ibidem: str. 350. 

9 U arkivu kaptola zagreb. locus cred. Đ. fasc. 15. br. 288. 

8 Ibidem: Protocoll. 25. str. 319. i 322. 

4 N. R. A. fasc. 1444. -br. 15., 16., 17., 18.. 19. i 20. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Zvečaj. 



3*9 



obilježja građa, ako ne upeti straga prema rieci tmaste 
zidove dviju kula, koje stoje sa kućom po sriedi pod 
jednim krovom. Sgrada je sačuvana samo raži zemlje, 
posve je nizka, te je još nedavna služila za krmu. 

Po današnjoj malenoj i trošnoj kućici Zvečaj jedva 
bi tko živ i pomisliti mogao, da su to ostatci grada 
Frankopanskoga, oko kojega se prostiralo dosta koristno 
imanje na obje obale rieke Mriežnice. Nije pak grad 
Zvečaj nezgodom vremena i uslied turske nevolje propao, 




81. 20. Zvečaj. 

već su njega uništile uredbe i dogadjaji, koji su skopčani 
bili s institucijom vojne Krajine. Okoliš Zvečaja pripojen 
je g. 1765. konačno k slunjskoj vojnoj Krajini, a budući da 
je grad suvišan bio, razoren je prigodom radnje Josipove 
ceste god. 1777., a njegova gradja rabila je za zidove 
ceste i kod gradnje velike staje i magazina na novoj 
prometnoj postaji zvečajskoj. Od staroga grada (si. 21.) 
koji je imao po sriedi visoki obli turanj i na okolo u 
četverokut zidano platno sa kulama, nije porušen u pri- 



Digitized by 



Google 



320 Gradovi oko Kupe i Korane. — Zvečaj. 



zemlju samo dio građa nad Mriežnicom, i to poradi toga, 
da bude u njem nastanjen častnik SvaraČke kumpanije. 

Dok je tako malo preostalo od grada Zvečaja, od stare 
župne crkve sv. Jurja u Grabrju, koju spominje arcidjakon 
Ivan g. 1334. a stajala je po pučkoj predaji naprotiv gradu 
preko Mriežnice, ima tek gromača kamenja u Grabriku, 
a spominje ju „popovska luka a uz Mriežnicu . Te je župe 
rano nestalo, a kasnije valjda petnaestoga vieka osnovana je 
nova župa sv. Ivana u držanju (provincia) grada Zvečaja. 
Ona postoji još i sada te ima zabilježena tri godišta, na 
zvoniku god. 1526., na velikom oltaru god. 1587, a na 
oltaru desno god. 1687. Valjda je kod crkve sv. Ivana 
bio župnikom pop Juraj, koji je god. 1551. služio kneza 
Stjepana Frankopana Ozaljskoga, a lako ga je služio, jer 
se god. 1558. o toj zidanoj crkvi kaže, da stoji pusta već 
trideset godina, dakako poradi turske nevolje. Poslije je 
ta crkva opravljena na novo, te je i sada podružnica 
župne crkve sv. Petra na Mriežnici. 

Zvečaj imao je od starine svoju posebnu vlastelu 
grabrsku, poslije prozvanu zvečajska, a oko Zvečaja bila 
su već u davna vremena plemena Tolići, Babinogorci i 
Zubci. God. 1334. spominju se kod Zvečaja sinovi Hejmina 
od Gr^brja kao vlastela. God. 141 4. bio je kod uvedenja 
plemića Severšića u Svarču banski povjerenik Damjan 
sin Andrije od Zvečaja, a kod uvoda Fabiana Šafara od 
Doljana u Gackoj, kaštelana Ozaljskoga, god. 1441. u 
imanje Tomašnicu bio je svjedok vlastelin Juraj sin Mateja 
od Zvečaja. Po svoj prilici bio je oko god. 1460. posljednji 
posebni vlastelin Zvečajski Ivan, a taj se bio oženio sa 
kćeri skradskoga vlastelina Nikole Benvenjuda Katicom, 
koja se god. 1481. kao udova spominje. Po njegovoj smrti 
darova obćine oko Zvečaja : Toliće, Sveto Ivance (Zvečaj), 
Babinu goru i Zubce kralj Matija knezu Nikoli Franko- 
panu, gospodaru Ozlja. 1 Pošto su imanja Nikolina po 



1 Szechćnyev katalog, knj. I. str. 516. 

Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Zvečaj. 321 




co 

CD 






0« 
5 



Lopašić: Oko Kupe i Korane. 



21 



Digitized by LjOOQl€ 



322 Gradovi oko Kupe i Korane. — Zvečaj. 

smrti sina mu Bartola (g. 1474.) prešla na Stjepana, njegova 
sina Brnarđina i unuka Stjepana Ozaljskoga, to je Zvečaj 
izmienio rečene knezove kao svoje gospodare. Uz ostale 
gradove potvrdio je god. 1481. kralj Matija i Zvečaj 
knezovima Stjepanu i Brnardinu. Jedan dio zemalja oko Zve- 
čaj a u Zubcima i u Babinoj gori spadao je staroj vlasteli 
Ivkovićima od Peći, a kad ovi izumrieše, proda Kata 
Herendićeva, udova posljednjega Ivkovića imenom Nikole, 
god. 1507. te zemlje knezu Brnardinu Frankopanu i 
njegovim sinovima za 25 zlatih. 1 

Zvečaj se u svim ugovorima medju knezom Stjepanom 
Ozaljskim i banom Nikolom Zrinjskim i njegovim sinovima 
počev od god. 1544. spominje kao grad Frankopanski. 
Kod diobe imanja izmedju Stjepana Ozaljskoga i knezova 
Zrinjskih g. 1562. pripao je Zvečaj knezu Stjepanu Ozalj- 
skomu, 8 koji je od njega imao malo koristi, pošto ga Turci 
više puta poharaše. G. 1 558. zaplienjen je sa ostalim imanjima 
Stjepana Ozaljskog po odsudi bana Petra Erdeda i Zvečaj. 
Pfocjenbena izprava predočuje žalostnu sliku imanja, koje 
bijaše većim dielom opustošeno. U gradu stanovao je još 
kaštelan Juraj Zalaić, ali je gospodarstvo bilo spalo na 
posve nizke grane. Majur bio je poražen i pust ; isto tako 
i župna crkva. U obćinama Zubci, Babina gora, Zalačić, 
Brod, Sveto Ivance i u Gradancima bilo je u svem tri- 
deset i osam selišta kmetova. Ovi su podavali godišnjega 
činža 1 fl. i po dva težaka u nedjelju. Vinograd nad 
gradom davao je do sto kuplenika vina, a desetina od 
gorica u Vinici i u Zubcima jedva petdeset. Priedjeli preko 
Mriežnice prama Korani stajali su gotovo sasviem pusti, 
i po njima plienjahu martolozi i turski konjanici. 8 

Tako opustošeni Zvečaj predaše god. 1580. nakon 
smrti Stjepana Ozaljskoga knezovi Zrinjski uz primorski 



1 Registar arkivalija obitelji grofova Oršića u zem. arkivu. 

* Neo reg. acta, f. 1645., br. 22 i 25. prije u hrv. ark., sada u Budimpešti. 

8 Ibidem, fasc. 1646., br. 22. 



Digitized by LjOOQ IC 



Gradovi oko Kupe i Korane. — Zvečaj. 323 

Novi i Severin knezovima Frankopanima Tržačkim, 
koji ga đržahu sve do urote Zrinjsko Frankopanske 
god. 1670. Frankopani nastojahu prikupiti pod Zvečaj 
ostatak staroga grada Skrada, na koliko ga ne bijahu 
Turci posjeli. Sam grad bude ponešto troškom vojne 
uprave popravljen, a poradi toga razvidjen je Zvečaj 
god. 1539. i god. 1558. po cesarskim inžinirima Pieroniu 
i Martinu Stieru, koji napraviše i nacrte grada i tro- 
škovnike o gradjevnom trošku. I zbilja obsezao je sedam- 
naestoga i osamnaestoga vieka vlastelinski kotar zvečajski 
preko Mriežnice sav priedjel do Korane blizu staroga 
grada Skrada i Perjasice, u kojoj se bijahu koncem 
17. vieka Vlasi nastanili. Preko Mriežnice imadjahu Fran- 
kopani veći dio oranica, livada, vinograda, a osobito 
mnogo sjenokoša, pa i veliki broj kmetova i slobodnjaka, 
osobito oko podora starih župnih crkava sv. Nedjelje u 
Ceviću na potoku Mavroviću i sv. Jurja u Kolečanima kod 
Perjasice. Mnogo zemalja medju Mriežnicom i Koranom 
držali su Novogradci i Bosiljevci, plaćajući činž u grad 
Zvečaj. Dosta obilan dohodak išao je gradu od mitnice 
zvečajske, koju su morali plaćati svi trgovci s robom, 
koja je od mora dolazila. Oprošteni bijahu od plaćanja 
jedino Senjani na osnovi kraljevskih privilegija. Pače i 
roba, koja je prolazila kroz Lipu i na Petrakovo brdo, 
spala je pod kontraband, ako nije od nje plaćena u Zvečaju 
mitnička pristojba. 1 Kod diobe imanja medju knezovima 
Jurjem, Nikolom i Vukom Frankopanom g. 1608. pripao 
je Zvečaj sa obližnjim Novimgradom na Dobri Vuku Fran- 
kopanu. 

Zvečaj nije nikada imao straže o trošku krajiške vojne 
uprave, već su ga ponajprije knezovi Frankopani, a 
poslije Zrinjski sami sa svojim podanicima branili i čuvali, 



1 Podatci izvadjeni iz spisa : Urbarium d omi ni i Zvechay trans Mrizniczam 
a. 1721. medju Croatica g 1731. febr. f. 7. 11 registraturi ratnoga ministarstva 
n Beču. 



Digitized by LjOOQ IC 



324 Gradovi oko Kupe i Korane. — Zvečaj. 



kako su mogli. — God. 1598. na 17. decembra dogodila 
se je velika nesreća karlovačkoj vojsci u blizini Zvečaja. 
Dopro je bio naime glas u Karlovac, da jedna slaba 
turska četa hara oko Mriežnice, na što izpanuše iz Karlovca 
proti Turcima tri čete pod vodstvom generala Jurja Len- 
kovića. Čete kapetana kneza Stjepana Blagajskoga i Jakova 
Prankha nabasaše na veliku tursku vojsku od 5000 momaka, 
koji su stajali u zasjedi. Turci natjeraše naše u Mriežnicu, 
gdje se mnogi utopiše. Knezu Stjepanu Blagajskomu bude 
odsječena glava, a tu pogiboše gotovo svi karlovački 
•vojnici, koji su u četi bili, samo se spase sam general 
Lenković, koji je sa četrdeset bojnih drugova nešto otraga 
stojao te se mogao spasti u tvrdju karlovačku. 1 Stjepan 
Blagaj (od god. 1587. kapetan husara u Karlovcu) bio je 
posljednji član svoje dične porodice, koji je u Hrvatskoj 
živio i za nju s mačem u ruci život izgubio. 

God. 1670. oplieni Zvečaj karlovačka vojska, a general 
grof Ivan Herberstein pripoji Zvečaj karlovačkomu gene- 
ralatu. U napredak bio je Zvečaj sa Đubovcem i Švarčom 
tako zvano „kuhinjsko imanje" karlovačkih zapoviedajućih 
generala, koji su od tih imanja sav dohodak dobivali. 
Poslije ustrojena je za ta imanja posebna administracija, 
i dohodak bude oduzet generalima, a god. 1765., kako jur 
opazismo, spojen je Zvečaj sa slunjskom regimentom. 



1 Izvorno izviešće Lenkovićevo u ljubljanskom Rudolfinu. — Vitezo- 
vićeva kronika, str. 179. 




Digitized by LjOOQ IC 



i 



%Tfflf^^^ifflrrwp^ 




Gdje je što.* 



Uspomeni Radoslava Lopašićal 

I. Mladost Lopašićeva. — II. Lopašićev književni rad do njegove 
smrti. — III. Preostali Lopašićev književni rad iza njegove smrti 



Strana 



♦Krajevi oko Kupe i Korane do pod Petrovu 

goru« 

Geografsko-statistički osvrt na krajeve oko Kupe i Korane. — 
Rimsko doba : Brajci. Županija gorička. Feudalne prilike: vlastela, 
plemena, obćine, trgovi i kmetstvo. — Arcidjakonat gorički. — 
Turske provale. — Seobe Vlaha 3 

Gradovi oko Kupe i Korane. 

I. **Barilović. — Opis okolice i grada. — Plemići Barilovići. — 

Đogadjaji grada. — Barilovićka kapetanija 35 

II. Belaj. — Plemići Tomašići. — Bitka pod Belajem god 1528. 

— Đogadjaji grada Belaja. — Razorenje grada 43 

III. Blagaj na Korani. — Blagaj i okolica. — Knezovi Blagaji 
gospodari grada Blagaja. — Smrt Stjepana Blagaja. — Blagaj kao 
krajiška straža 5 1 

IV. Boslljevo. — Bosiljevo i okolica njegova. — Župa sv. Mavra 
god. 1034. — Plemenska obćina bosiljevačka. — Knezovi Fran- 

* Članke, koji su obilježeni sa jednom zviezdicom (*), napisao je, a 
Članke, koji su obilježeni sadvie zviezdice (**), dopunio je Emil Laszowski. 

Digitized by LjOOQ IC 



1 



326 Gdje je što. 



Strana 



kopani TržaČki gospodari Bosiljeva. — Bitka pod Bosiljevom go- 
dine 1582 — Naseljenje Vlaha. — Franjo Krsto Frankopan. 

— Iza nrote Zrinjsko-Frankopanske ini gospodari Bosiljeva do 
danas • 58 

V. *Brlog. — Brložki grad i okolica njegova. — Žnpa kamanjska 

— Brlog u vlasti Zrinjskih. — Đovolići drže Brlog. — Ivan Pe- 
ranski i kći mu Sidonija Barbara Đelišimunović vlastnici Brloga. 

— General Rabata posvoji Brlog god. I713. — Jni gospodari 
grada do danas 79 

VI. Budački ili Gorica. — Plemići gorički i plemići Budački. 

— Bitka pod Bndačkim godine 1575 ; smrt generala Herberta 
Auersperga — Rodopis Budačkih 91 

VH. Cetin. — Opis grada i okolice. — Knezovi Cetinski najstariji 
gospodari Cetina — Nelepići. — Sabor na Cetinu god. 1527. 

— Kasnije sgode Cetina. — Razorenje Cetina u najnovije 

doba 101 

VIH. Kamensko. — Opis. — Žnpa kamenska. — Najstarije viesti 
o Kamenskom. — Utemeljenje pavlinskoga samostana g. 1 404. 

— Navale turske na Kamensko. — Ini dogadjaji samostana. 

— Razpust pavlinskoga reda 125 

IX. **Klokofi. — Okolica i grad. — Crkvine. — Povlastice Klo- 

kočana od g. 1224. — Frankopani gospoduju klokočkim ko- 
tarom. — Klokočka župa. — Plemići klokočki. — Klokoč 
pod zaštitom i vlasti knezova Celjskih i Vitovca. — Nevolje 

Klokočana. — Klokoč krajiška straža 142 

X. Kremen i Ladihovići. -*- Opis grada Kremena i okolice. 

— Pleme Ladihovića i po vješt njegova- — Kremen u vlasti 
Stjepana Frankopana god. 1442. — Herendići drže Kremen. 

— Turci zaokupe Kremen g. 1582. — Doseljenje Vlaha ••• 153 
XI. Križanić-Turanj. — Opis okolice. — Osnutak grada Kri- 

žanić-Turnja. — Dogadjaji Križanić-Turnja. — Hrvatski Kri- 
žanići 157 

XH. Krstinja. — Opis. — Vlastela u Krstinji. — - Ini dogadjaji 

Krstinje 1 66 

XIH. **Iiipa. — Opis okolice. — Župa lipska. — Knezovi Celjski 
najstariji gospodari Lipe. — Dora Blagaj eva. — Martin Franko- 
pan vlastnik trga Lipe. — Tepsići gospodari grada Lipe. — 
Herendići Lipski. — Mihačevići od Vrhrike 171 

XIV. Novigrad, na Dobri. — Opis grada i okolice. — Najstarije 
viesti o Novomgradu. — Župa novogradska. — Frankopani vla- 
stela u Novomgradu dog. 1671. — General Herberstein dobiva 
Novigrad g. 1676. — Red maltežki baStini grad i drži ga do 



Digitized by LjOOQ IC 



Gdje je što. 327 

Strana 
g. 1746. — Patačići drže Novigrad do g. 1809. — Potonji 

pospodari grada do danas 180 

XV. *Osalj. — Opis grada i okolice. — Ozalj u vlasti kraljevskoj 
do iza g 1244. — Knezovi Babonići gospodari Ozlja. — Ba- 
bonići izgube Ozalj. — Obćina Trska (Ključ)« — Frankopani 
Ozaljski; Stjepan Frankopan Ozaljski. — Zrinjski baštine i 
kupuju grad Ozalj ; Zrinjski gospodari Ozlja. — Kralj, komora 
upravlja Ozljem, — Markez Rajmund Perlas dobiva Ozalj. 

— Kasniji gospodari grada Ozlja 193 

XVI. Perua i Feranski. — Opis okolice i razvalina Perne. 

— Povlastica Perne god. 1225. — Knezovi Šubići-Peranski. 

— Peranski izgube Pernu. — Ini dogadjaji grada i mjesta 
Perne- 210 

[ XVII. Petrovac. — Opis mjesta. — Samostan pavlinski u Zlatu. 

— Pleme zlatsko. — Dogadjaji samostana 222 

X VTII. *JEtibnik. — Opis grada. — Župa ribničko-lipnička. — Ba- 
bonići najstariji gospodari Ribnika. — Ban Mikac Prodanić 

i sinovi mu drže Ribnik. — Mikac Prodanić prodaje god. 
1394. Ribnik knezu Nikoli Krčkomu. — Ribnik u vlasti 
knezova Frankopana; naseljen je Vlaha u Prilišću; Stjepan 
Ozaljski i Nikola Zrinjski uživaju u zajednici grad Ribnik. 

— Ribnik u vlasti Zrinjskih. — Turske provale. — Prote- 
stantizam u Ribniku. — Grofovi Petaci i baruni Vukasovići 
vlastnici Ribnika. — Sadanji gospodari 228 

XIX. Severin. — Opis okolice i grada. — Frankopani gospodari 
Severina. — Grofovi Oršići drže Severin. — Severinska žu- 
panija. — Severinski Vranicani 249 

XX. Skrad. — Opis okolice i grada. — Crkvine. — Najstarija 
vlastela u Skradu. — Knezovi Benvenjudi. — Dal j ni doga- 
djaji grada 257 

XXI. Steničnjak. — Okolica i grad. — Vlastela Steničnjaka: 
knezovi Babonići; — Frankopani; — Celjski; — Ivan 
Korvin ; — Egervarski ; — Kanižaji ; — Nadaždi ; — Draš- 
kovići. — Veličina gospoštije, ekonomske prilike i feudalni 
odnošaji. — Provala Turska i razsulo imanja. — Naseljenje 

Vlaha 267 

XXII. Svetice. — Opis okolice i svetičkoga samostana. — Stari 
glagolaši. — Osnutak pavlinskoga samostana na Smolči go- 
dine 1627. — Ini dogadjaji svetičkog samostana 292 

XXHI. Sveti Petar na Mriežnioi. Opis mjesta. — Rimske 
starine. — Stara vlastela na Mriežnici (Mlaki) i Peći. — 
Plemići Ivkovići. — Župa sv. Petra 303 



Digitized by LjOOQ IC 






328 Gdje je što. 

XXIV. *Švarča. — Opis mjesta. — Švarački plemići: Severšići, 
JoriSići, Hrastovački i drugi. — Dogadjaji mjesta. — Grad 

Petra Zrinjskoga. — Razsalo imanja i grada 311 

SXV. Zvocaj. — Okolica i grad. — Crkvine. — Povjest grada. 31& 



Slike u ovoj knjizi: 

Na posebnom listu: 
Ozalj (sa sjeverozapadne strane). Naslovna slika. 

U knjioi odtianute: 

Slika Radoslava LopaSića. Na čela knjige. 
I, Pečat plemenske obćine Strelča iz XV. vieka. Str. 15. 
3, Baritović. Str. 37. 

3. Belaj god. 1 639. (Po Pieronovom nacrta.) Str. 45. 

4. Bosiljevo (sa iztočne strane). Str. 59. 
5- Brlog (na Kupi). Str, 83. 

6 Sudački oko god. 1686 (Po Valvasoru). Str. 93. 

f. Cetia. Str. 103. 

8. Kamenske Str. 127. 

9. Klokoč (sa sjevero-zapadne strane). Str. 145. 

10, Krilanić-Turanj. Str. 159. 

11, Krs tinja. (Nacrt prof. E. Krambergera.) Str. 169. 

12, Novigrad na Dobri. Str. 181. 

13, Ozalj (sa sjevero-iztoČne strane). Str. 195. 

14, Pečat obćine tržke (kod Ozlja). Str. 199. 
15 Rtbnik (sa iztočne strane). Str. 231. 

i6 + Severin. Str. 251. 

17. Skrad. (Po Valvasoru od god. 1689.) Str. 259. 

iS. Ste ai čn jak. (Po nacrta prof. E. Krambergera.) Str. 269. 

19, Svetice. Str. 295. 

20, Z Tečaj. Str. 319 

21, ZveSaj god. 1639. Str. 321. 






Zemljopisna karta: 

Krajevi oko Kupe i Korane koncem XV. vieka. Na kraju knjige. 



* 



• 



Digitized by LjOOQ IC 



Digitized by LjOOQ IC 



<•' 



Digitized by LjOOQ IC 



Digitized by LjOOQ IC