Skip to main content

Full text of "Povjest Hrvata : od najstarijih vremena do svretka XIX. stoljea"

See other formats 


Klaic,   Vjekoslav 
Povjest  Hrvata, 


IDR 
1535 
K53 
1899 

V.  h,  pt.  1 
C.  1 
ROBA 


p  VJEKOSIAV  KIAIC   i^ 


III 


POVJEST 
1  H  RVATA 


SESTT  SVEZ^iKL-  SNOPICPmi 

i^-KAKlADA  STKUGLI  ZAGREB^ 


£03S34_ 

Knjizara  St.  Kugli,  Zagreb,  Ilica  br,  30. 

Knjizara  kraljevskoga  sveucilista  i  jugoslavenske  akademije 


POVJESNE  KNJIGE  izasle  nasom  nakladom: 


BUCKLE:  POVIJEST  CIVILIZACIJE. 

DE2ELIC:  SVETI  KARLO  VELIKI  I  HRVATI. 

GINDELI-KLAIC:   POVJESNICA   STAROQA 
VIJEKA. 

QRUBER:  IZ  STARIJE  HRVATSKE  POVIJESTI. 

QR2ETIC  NIK.:  O  VJERI  STARIH  SLA  VENA 
PRAM  A  PRAVJERI  ASIRACA  I  PRASE- 
MITA. 

IVEKOVIC:   ANTE   STARCEVIC. 

.1 AGIC :    STARINE  I  N JIHOVO  ZN AMEND VANJE. 

KASSOWITZ-CVIJIC  ANTONIJA:  V.  LISINSKI  U 
KOLU  ILIRA,  0  stotoj  obljetnici  njegova  ro- 
denja.  Nagradeno  iz  Zaklade  grofa  I.  N,  Dra- 
Skovica  za  g.  1917.  Ilustracije  u  tekstu  i  na 
dvadeset  priloga  odabrao  i  priredio  dr.  Branko 
Senoa. 

KLAIC  v.:  2IV0T  I  DJELA  PAVLA  RITTERA- 
VITEZOVICA.  Ilustrirano  (15  slika),  nagra- 
deno iz  zaklade  grofa  DraSkovida  za.  g.  1913. 

KLAIC:  POVIJEST  HRVATA.  I.  BroS.  Vez. 
«        POVIJEST  HRVATA.  II.  BroS.    Vez. 
POVIJEST  HRVATA.  III.  Bros.  Vez. 
«        POVIJEST  HRVATA.  IV.  Bros.  Vez. 
POVIJEST  HRVATA.  V.  Bros.  Vez. 

KLAIC:  SLAVONIEN  VON  X.  BIS  XIII.  JAHR- 
HUNDERT. 

KLAIC:  BRIBIRSKI  KNEZOVI. 

KLAIC:  KRCKI  KNEZOVI  I  FRANKAPANI. 

KLAIC:  IZ  SLAVENSKE  POVIJESTI. 

KARLIC:  KRALJSKI  DALMATIN. 

KOHARIC:  DAS  ENDE  DES  KROATISCHEN 
NATIONALKONIGTUMS. 

K0R2INEK:  POVJESNICA  NOVOGA  VIJEKA. 

KUHAC:  GLAZBENO  NASTOJANJE  GAJEVIH 
ILIRA. 

KUHAC:  VATROSLAV  LISINSKI. 

KUKULJEVIC:  ARKIV  ZA  POVJESNICU  XI. 

KUKULJEVIC:  ZWEI  SLAVEN. 

KUKULJEVIC:  SLOVNIK  UMJETNIKA  JUGO- 
SLAVENSKIH.  II.,  III..  IV. 


KUKULJEVIC:   LEBEN   SODSLAV.   KONSTLER. 

I/IL.  V. 
KUKULJEVIC:     ANDREAS    MEDULiC    SCHIA- 

VONE. 

KUKULJEVIC:  LEBEN  DES  G.  JULIUS  CLO- 
VIO. 

KUKULJEVIC:  POVJESNI  SPOMENICI  JUZNIH 
SLA  VENA. 

KUKULJEVIC:  PAVAO  SKALlC. 

KUKULJEVIC:  lURA  REGNI  CROATIE.  DAL- 
MATIE  ET  SLAVONIE. 

LJUBIC:    OPIS    JUGOSLAVENSKIH    NOVACA. 

MARCHETI:  JEANNE  D'  ARC. 

MACAULAY:   ODABRANI  ESSAYI. 

MEDAKOVIC:  2IV0T  CRNOGORACA. 

MILINOVIC:  BIAC. 

ORTNER:  POVIJEST  KRAJINE. 

PAVLETIC:  2IV0T  I  PJESNICKA  DJELA  FR. 
MARKOVICA.  Monografija  o  pjesniku  i  filo- 
zofu. 

POSLJEDNJI  ZRINSKI  I  FRANKAPANI.  Veliki 
zbornik  s  radnjama  Vj.  Klaica:  Zrinski  i  Fran- 
kopani;  dra.  Sisica:  Posljednji  Zrinski  i  Fran- 
kopani  na  braniku  svoie  domovine;  dra.  R. 
Horvata:  Zator  Zrinskih  j  Frankopana,  te 
s  prilozima  Ch.  Segvica,  F.  Roziia,  E.  La- 
szowskoga,  O.  Ivekovica,  dra.  V.  Dezelica  i 
drugih.  —  Djelo  ie  stampano  u  velikom  for- 
matu,  str.  340,  a  ukraseno  &a  108  slika  te  s  re- 
produkcijom  stare  slike  Petra  Zrinskoga. 

PERVOLF:   UGARSKA  I  ISTOCNO  PITANJE. 

POLIC:   PARLAMENTARNA  POVJEST.  I.,  II. 

POLIC:  IVAN  barun  VRANYCZANY. 

PUKLER:  PRILOZI  KULTURNOJ  I  PRAVNOJ 
POVIJESTI  HRVATA. 

RABAR:  POVIJEST  NAJNOVIJEGA  VREMENA. 
RAC:  2IV0T  STARIH  GRKA. 
SRKULJ:   DOCUMENTA   HISTORIAM  CRO ATI- 
CAM  SPECTANTIA. 
SIMEONOVIC-MILAN:  MOJI  D02IVLJAJI. 
SRKULJ:  IZVORI  ZA  POVIJEST.  I. 


XV. 

HRVATSKO  KRALJEVSTVO 

ZA  PRVA  TRI  HABSBURGOVCA. 

(1527.— 16G8.). 

Teritorijalne  promjene.  —  NaCin   vladanja.  Bani  i  banovci.  Banski  namjestnlci.  Sabori.  —  Upravne 

oblasti  i  oblastnici.  —  Zitelji  po  narodnosti  i  po  stalezima.    —    Sudjenje   i   pravo.    —    Vojska   i 

obrana  kraljevstva.  —  Da6e  i  porezi.  —  Vjera  i  crkva;  skole  i  uzgojni  zavodi;  novi  koledar.  — 

Kniizevnost   latinska,   talijanska   i   slavensko-hrvatska.  —  Umjetnos'ti.  —  Materijalna  kultura. 


K  1  a  i  G,  Hrv.  povj.  Ill,  (6.) 


^ 


GOSTBA  BABILONSKOGA  KRALJA  BALTAZARA. 
Slika  Andrije  Medulica.  Original  u  saleriji  slika  ii  Becu. 


XV.  HRVATSKO  KRALJEVSTVO  ZA  PRVA  TRI 

HABSBURGOVCA. 


(1527.— 1608). 


eritorijaliie  promjene.  Dok  je  hrvatsko  kraljevstvo  u  XV.  stoljecu 
gubilo  poKlavito  na  zapadu,  gdje  su  mu  Mletci  iigrabili  sve 
otoke  od  Krka  do  Hvara,  i  onda  gradove  i  oblasti  u  primorju 
od  Novigrada,  Nina  i  Zadra  gotovo  do  usca  rijeke  Neretve:  u 
XVI.  je  stoljecu  nemilo  stradalo  na  i  s  t  o  k  u,  gdje  su  T  u  r  c  i 
sve  do  god.  1593.  otimali  njemu  zupanije,  gradove  i  varosi, 
tako  da  je  kraljevstvo  na  koncu  toga  stoljeca  obuhvatalo  jedva 
125  □  myriametara. 

Vec  u  proljecu  1527.  harali  su  Turci  po  Lici  i  Krbavi,  te  su  je 
osvajali;  30.  ozujka  zauzeli  su  O  b  r  o  v  a  c,  koji  je  zalud  branio  knez 
Jurko  Posedarski;  malo  zatim  pali  su  u  njihove  ruke  posljednji  gra- 
dovi  u  Krbavi,  kao  Udbina,  Komic  i  Mrsinj.  Na  koncu  godine 
1527.  i  na  pocetku  1528.  obladali  su  Turci  Jajcem,  Banjalukom 
i  ostalim  gradovima  Jajacke  banovine.  Od  citave  Hrvatske  na  jugu 
Velebita  drzao  se  jos  nekih  deset  godina  znameniti  grad  K  1  i  s;  no  i 
taj  podlegao  je  turskoj  sili  12.  ozujka  1537.  Tako  su  od  nekadanje 
stare  Hrvatske  ostale  u  krscanskoj  vlasti  tek  zupe  i  zupanije  Drez- 
nicka,  Modruska,  Catanska  (Qacka).  Vinodolska,  i  primorje  od  Senja 
preko  Baga  (Karlobaga)  do  Novigradskoga  zatona  (Podgorska  zupa). 

Naporedo  s  osvajanjem  oblasti  i  gradova  u  staroj  Hrvatskoj  sirili  su  Turci  svoju 
vlast  po  Slavoniji  izmedju  Save,  Dunava  i  Drave.  Vec  u  oci  boja  na  Muhackom  polju 
bijahu  zauzeli  jedan  dio  Srijema  i  tvrdi  Petrovaradin  (28.  srpnja  1526.);  malo  zatim 
obladali  su  jednim  dijelom  Vukovske  zupanije  i  slabo  utvrdjenim  Osijekom  (14.  kolo- 
voza  1526.).  Ostatak  Vukovske  zupanije  drzao  se  je  jos  ncko  vrijeme;  ali  tijekom  daljili 
deset  godina  otimali  su  Turci  i  te  ostatke,  te  su  napokon  1536.  osvojili  grad  Pozegu  i 
s  njom  citavu  pozesku  zupaniju.  Kralj  Ferdinand  I.  nastojao  je  doduse,  da  zaustavi  tur- 
sko  napredovanje,  te  da  im  preotme,  sto  su  dosad  zauzeli;  no  nakon  Ijutog  poraza  krs- 
canskc  vojske  kod  Qorjana  blizu  Djakova  (9.  listopada  1537.)  nije  vise  bilo  moguce,  da 
se  zadrzi  turska  bujica.  Ood.  1540.  dopanuli  su  turskili  ruku  vec  gradovi  Jasenovac, 
Nov  ska,  Subotski  grad  (Sombotelj)  i  B  r  i  t  v  i  c  e  v  i  n  a  u  tadanjoj  Krizevackoj 
zupaniji;  tri  godine  poslije  (naime  1543.)  osvojili  su  oni  jos  Bijelu  Stijcnu,  C  a  k  1  o- 

1* 


4  HRVATSKO  KRALJEVSTVO  ZA  PRVA  TRI  HABSBURGOVCA. 

vac,  Stup(5anicu,  a  jamacno  jos  Pakrac  i  Podborje  (Daruvar)  u  istoj  zupaniji. 
U  isti  mah  (1543.)  zauzeli  su  u  slavonskoj  Podravini  znamenite  gradove  Valpovo,  Ora- 
hovicu,  Vo6in  (Vucin)  i  Brezovicu.  Slijedece  godine  1544.  zapao  ih  je  znameniti 
tada  grad  Kraljeva  Velika  s  Medjurijecjem  (Medjuricem),  a  1545.  grad  Erdeda  M o- 
slavina  s  Citavim  kotarom  i  Qarickim  brdima.  Napokon  god.  1552.  owojili  su  Turci  V  i- 
r  0  V  i  t  i  c*u,  stolicu  zupanije  istoga  imena,  onda  Zacesam  ill  Cazmu,  sijelo  zace- 
samskoga  kaptola,  i  D  u  b  r  a  v  u,  grad  i  zaselak  zagrebaCkih  biskupa.  Tako  su  od  pro- 
strane  Krizevacke  zupanije  ostala  u  krscanskoj  vlasti  samo  dva  kotara  (processus),  dok 
su  ostala  dva  bili  budi  u  turskoj  vlasti  budi  posve  opustoseni.  Tek  na  koncu  sestnaestoga 
stoljeca  i  na  pocetku  sedamnaestoga  vratili  su  se  rieki  krajevi  stare  Krizevacke  zupanije 
opet  pod  krscansku  vlast,  kao  kraj  oko  Belovara  (Rovisca),  oko  ZaCesma  (Cazma),  i  okc" 
lica  Moslavine. 

Od  druge  polovice  XVI.  stoljeca  nastcje  Turci  svom  snagom,  da  obladaju  onim  di- 
jelom  tadanjc  zagrebacke  zupanije,  koji  se  je  sterao  na  jugu  Kupe  izmedju  Une  i  Korane, 
i  uz  Unu  od  Jasenovca  do  Bihaca.  Taj  dio  bijase  u  XV.  stoljecu  prozvan  Hrvatskom 
(doljna,  inferior),  odkad  se  je  naime  sila  plemstva  i  puka  u  nj  preselila  iz  juznih  hrvatskih 
krajeva.*  Sirenje  turske  vlasti  u  torn  kraju  (u  sredovjecnoj  Gorskoj  i  Gorickoj  zupi)  za- 
pocinje  padom  Kostajnice  na  Uni  (1556.);  slijedecih  godina  osvajaju  Turci  Otok, 
Busevid  i  Ljesnicu  (1558.),  onda  N  o  v  i  g  r  a  d  na  Uni  (1560.),  nadalje  K  r  u  p  u 
(1565.),  zatim  Buzin  i  Cazin  (1576.),  slijedece  godine  (1577.)  Podzvizd,  Gornju 
i  Dolnju  Kladusu,  Ostrozac  i  Zrinj,  god.  1578.  Qvozdansko;  i  napokon 
god.  1592.  znamenite  gradove  Bihac  i  Ripac  na  Uni,  a  Dreznik,  Furjan  i  Ce- 
t i n  u  podrucju  Korane.  God.  1593.  zauzeli  su  i  Topusko  (koja  je  opatija  od  god.  1557. 
pripadala  zagrebackim  biskupima),  a  god.  1596.  grad  B  u  d  a  c  k  i.  Turci  se  bijahu  u  kraju 
izmedju  Une,  Kupe  i  Korane  tako  udomili,  da  su  godine  1592.  kod  utoka  Petrinjcice  u  Kupu 
nasuprot  Brestu  podigli  svoju  tvrdinju  P  e  t  r  i  n  j  u  (novu),  da  iz  nje  provaljuju  u  zemlju 
medju  Kupom  i  Savom,  te  da  udaraju  na  Si^ak  i  Turopolje.  Iza  srecne  obrane  Siska 
(1593.)  i  krvavih  borba  za  Petrinju  (1593.— 1595.)  dosao  je  doduse  potonji  grad  u  krscan- 
sku vlast,  a  s  Petrinjom  takodjer  poslije  obnovljeni  gradovi  Gore  i  Hrastovica;  ali  5i- 
tav  ostali  kotar  izmedju  Korane,  Kupe  i  Une  ili  je  ostao  u  turskoj  vlasti  ili  je  stajao  raz- 
valjen  i  pust.  God.  1596.  mole  poglavice  turskih  Vlaha  (biskup  Padoslav,  vojvoda  Milos, 
knez  Dojcin,  i  drugi),  nastanjeni  u  turskoj  uiukoj  krajini,  nadvojvodu  stajerskoga  Ferdi- 
nanda,  da  im  dade  nekoliko  gradova  »od  sedamdeset  pustih  gradov,  koji  su 
pusti  medju  Unu  i  Kupu«.  Oni  ne  istu  gradova  »velikih,  nego  malih,  je  da  bi  Bog 
dao,  da  Unu  oslobodimo  i  dalje«. 

Godine  1606.  (kad  se  je  ugovarao  mir  na  uscu  rijeke  2iive)  tekla  je  medja  ostat- 
cima  hrvatskoga  kraljevstva  prema  turskomu  carstvu  po  prilici  ovako:  Izmedju  Drave  i 
Save  (u  Slavoniji)  bila  je  granica  malo  ne  lavna  crta  povucena  od  Drave  istocno  Gjur- 
gjevcu,  Klostru  i  Pitomaci  na  jugozapad  prema  Savi  istocno  od  Siska,  tako  da  su  Raca, 


*  U  spisima  XVI.  stoljeca  vise  se  puta  izrijekom  napominje,  da  se  onaj  kotar  (pro- 
cessus) Zagrebacke  zupanije,  koji  se  stere  na  jugu  Kupe,  sada  zove  Hrvat- 
ska.  Tako  u  jednom  saborskom  Clanku  od  god.  1560.  citamo:  »residua  vero  pars  ehisdem  comi- 
tatus  Zagrabiensis  ultra  Colapim  existens,  quae  nunc  regnum  Croatiae  vocatur«  (Fraknoi,  Mo- 
numenta  comitialia,  IV.,  634).  U  registru  ratne  dade  za  god.  1554.  cita  se  opet:  »alter  tamen 
proces&uum  ultra  Kwp<pam  existens,  qui  moderno  tempore  regnum  Croatiae  appellatur,  a  dudum 
per  divos  reges  exemptus  est«.  (Vjesnik  kr.  hrv.  si.  dal.  zemaljskoga  arkiva,  IX.  93).  Sravni  jo§ 
Barabas  S.,  Codex  epistolaris  et  diplomaticus  comitis  Nicolai  de  Zrinio,  svezak  II.,  gdje  u  jednoj 
izpravi  od  god.  1577.  na  strani  559.  stoji  za  neke  gradove  (castra):  »omnino  (in)  comitatu  Zagra- 
biensi  ultra  Colapim,  ilia  scilicet  parte  comitatus,  quae  hoc  tempore  publice  Croatia  dicitur, 
sita . . .« 


TERITORIJALNE  PROMJENE.  -  5 

Oaricgrad  i  Moslavina  bill  u  krscanskoj  vUisti;  na  jugii  Save  i  Kupe  (u  Hrvatskoj)  tekla 
je  granica  najprije  istim  smjerom  sve  do  Blinje  i  Vinodola,  koja  su  mjesta  pripadala  Tur- 
cima;  iza  toga  je  granica  isla  ravno  zapadnim  smjerom  prema  Korani  sijekuci  potoke  Pe- 
trinjcicu,  Glinu  i  Trepcu,  tako  da  su  Petrinja,  Hrastovica,  Gore  i  Stenicnjak  bill  u  krscan- 
skoj Hrvatskoj;  dalje  na  zapadu  rastavljala  je  hrvatsko  kraljevstvo  od  Turske  rijeka  Ko- 
rana  pocev  od  Barilovica  do  Slunja,  onda  suha  medja  naokolo  nekadanje  Gatanske  zupe 
(Otocac,  Prozor,  Brlog,  Brinje,  Jesenica  u  krscanskoj  vlasti),  i  napokon  sljeme  planine 
Velebit,  tako  da  je  citavo  Podgorje  s  primorskim  mjestima  (Senj,  Jablanac,  Karlobag, 
Starigrad  i  Dracevac)  do  usca  Zrmanje  bilo  u  krscanskoj  vlasti.  Na  Zrmanji  izmedju 
mora  i  turskoga  Obrovca  bila  je  tada  tromedja  hrvatska,  turska  i  mletacka. 

Na  pocetku  XVII.  stoljeca  dakie  najveci  je  dio  nekadanjega  hrvatskoga  kraljevstva 
bio  u  vlasti  turskoj  i  mletackoj.  Preostao  je  samo  na  skrajnjem  sjeverozapadu  onaj  komad 
izmedju  Drave  i  Jadranskoga  mora,  koji  se  je  prislanjao  o  nasljedne  zemlje  (Stajersku, 
Kranjsku,  Istru)  Habsburgovaca.  A  taj  su  ostatak  savremeni  Hrvati  stall  nazivati  »r  e- 
liquiae  reliquiarum  regnorum  Dalmatiae,  Croatiae  et  Sciavoniae«.  Sve  drugo  bilo  je 
u  vlasti  turskoj  ili  mletackoj,  tako  te  su  brojne  oblasti  i  kotari  sredovjecnoga  kraljevstva 
hrvatskoga  postale  sastavine  budi  turske  Bosne  budi  mletacke  Dalmacije.  Prema  tomu 
je  nekadanje  hrvatsko  kraljevstvo  na  pocetku  sedamnaestoga  stoljeca  bilo  raztrojeno  ili 
bolje  raz5etvoreno,  te  je  pripadalo  raznim  drzavnim  tvorevinama,  i  to: 

1.  Ostatci  hrvatskoga  kraljevstva  iU  »ostatci  kraljevina  Dalmacije,  Hrvatske  i  Sla- 
vonije«  pripadali  su  (zajedno  sa  zapadnom  i  sjevernom  Ugarskom)  monarkiji  Habsburga, 
koji  se  osim  toga  drzali  zemlje  ceske  krune  i  svoje  nasljedne  zemlje.  Ta  krscanska 
ili  habsburzka  Hrvatska  zivila  je  i  nadalje  svojim  dosadanjim  zivotom:  ona  je 
drzala  i  branila  svoj  stari  ustav,  svoju  upravu,  svoja  prava,  privilegije  i  uredjenje.  Sre- 
distem  i  ognjistem  tih  »ostataka«  hrvatskoga  kraljevstva  postala  je  naskoro  slobodna  kra- 
Ijevska  varos  Gradec  kod  Zagreba,  koja  se  god.  1557.  u  saborskom  zapisniku  izri- 
jekom  zove  glavnim  gradom  Hrvatske  i  Slavonije  (civitatem  suam  regalem  Montisgre- 
censem,  quae  est  metropolis  istorum   regnorum). 

2.  Iztocne  i  jugoiztocne  oblasti  sredovjecne  Hrvatske  pripadale  su  v  i  1  a  j  e  t  u  ili 
pasaluku  Bosni,  a  po  njoj  osmanlijskoj  ili  turskoj  carevini.  Sama  Bosna  bila  je  iz- 
prva,  kad  je  god.  1463.  spala  pod  tursku  vlast,  tek  turski  sandzak  pod  upravom  sandzak- 
begova,  koji  su  se  pokoravali  turskomu  beglerbegu  od  Rumelije  (Romanije  u  Evropi); 
istom  god.  1580.  uzvisio  je  sultan  Murat  III.  bosanskoga  sandzakbega  Ferhatbega  Soko- 
lovica  ha  cast  beglerbega,  te  je  njegovoj  vlasti  podvrgao  osim  sandzaka  Bosne  jos  daljih 
osam  sandzaka,  i  to:  Hercegovacki,  Kliski,  Licki,  Zacesamski  (Cernicki),  Pozezki,  Zvor- 
nicki,  Vucitrnski  i  Prizrenski,  tako  da  je  pasaluk  ili  vilajet  Bosna  tada  sastojao  od  devet 
sandzaka.*  Poslije  bise  od  pasaluka  Bosne  odkinuti  sandzaci  Vucitrn  i  Prizren,  a  priva- 
Ijen  sandzak  Bihac,  tako  da  je  pasaluk  taj  u  prvoj  cetvrti  sedamnaestoga  stoljeca  osim 
same  Bosne  obuhvatao  jos  ovih  sedam  sandzaka:  Hercegovacki  (hercegovski,  del 
Ducado),  Kliski  (kliski  i  hlivanjski  i  hrvatski  i  primorski),  Licki  (licki  i  krbavski  i  za- 
krcki  i  kotarski),  B  i  h  a  c  k  i  (s  Ostrozcem,  Krupom  i  Kamengradom),  Cernicki  (Pa- 
krac,  Zacesam  ili  Cazma),  Pozezki  (s  Viroviticom,  Osijekom,  Vukovaroni  i  Brodom) 
i  Zvornicki  (sa  Sabcem  i  Srebreniko  m).  Srijemski  sandzak  ostao  je  jos  od 
cara  Sulejmana  II.  pod  Budimskim  vilajetom. 

Stolica  bosanskoga  beglerbega  bila  je  pocev  od  god.  1580.  B  a  n  j  a  I  u  k  a,  dok  su 
prijasnji  bosanski  sandzakbegovi  stolovali  u  Sarajevu  (nekadanjoj  Vrhbosni), 


•  Namah  iza  god.  1541.  bijaSe  sultan  Sulejman  II.  od  osvojene  Ugarske  osnovao  dva  vila- 
Jeta  ili  pasaluka:  Bu dim  ski  i  Temi§  var  ski,  svaki  sa  vi§e  sandzaka.  Na  poCetku  sedam- 
naestoga stoljeca  podigli  su  Turci  jo§  dalja  dva  vilajeta  u  Ugarskoj,  naime  Jegarskl  i  Ka- 
n  i  z  k  i.  Tako  su  god.  1608.  obstojala  u  turskoj  Ugarskoj  Cetiri  vilajeta  sa  24  sandzaka. 


6  HRVATSKO  KRALJEVSTVO  ZA  PRVA  TRI  HABSBURGOVCA. 

3.  Citavo  primorje  srcdovjedioga  hrvatskoga  kraljevstva  pocev  od  Nina  i  usca  2r- 
manje  sve  do  kotara  grada  Uubrovnika  (izuzev  turski  Skradiii),  zatini  otoci  od  Krka  do 
Visa  i  Korcule  pripadali  su  m  1  e  t  a  c  k  o  j  D  a  1  m  a  c  i  j  i,  i  po  njoj  rcpublici  Mlctcinia  i 
iiiezinom  duzdu.  Ta  mietacka  Daimacija  obi.hvatala  je  ne  sanio  gradove  sredovjecne  Dal- 
macije,  nego  i  nedavno  jos  hrvatske,  kao  N.  vigrad,  Nin,  Belgrad,  §ibenik  i  Omis,  pace  i 
neke  kotare,  koji  su  prije  bili  sastavine  hrvatskih  zupanija.  Pace  i  plemenita  obcina  Poljica 
stala  se  je  ubrajati  ii  Dalmaciju,  sto  nije  nikad  prije  bilo.  Tako  se  je  ime  Daimacija  pro- 
sirilo  svuda,  dokle  je  dopirala  mietacka  vlast.  Citavoj  mletackoj  Dalmaciji  zapovijedao  je 
u  ime  republike  glavni  (generaini)  providur  (proveditor),  kojemu  su  bili  podredjeni  kne- 
zovi  (comites)  u  kotarima  pojedinih  gradova  i  otoka.  Glavni  providur  stolovao  je  u  gradu 
Z  a  d  r  u. 

4.  Posve  odkinuta  od  ostataka  kraljevina  Dalmacije,  Hrvatske  i  Slavonije,  a  opa- 
sana  na  sjeveru,  iztoku  i  jugu  mletackim  i  turskim  posjedom  (na  jugu  mletackom  Alba- 
nijom)  ostala  je  kao  osamljena  oaza  slobodna  obcina  (republika)  grada  Dubrov- 
nika.  Njezin  kotar  obuhvatao  je  isti  obseg  kao  u  petnaestom  stoljecu:  na  kopnu  Ston  i 
Stonski  Rat  (Peljesac),  zatim  primorje  od  Stona  do  Zatona  (Terre  nove),  i  napokon  zupu 
Konavle  s  gradom  Cavtatom;  na  raoru  drzaia  je  vece  otoke  L  a  s  t  o  v  o  (Lagosta)  i 
M  i  j  e  t  (Meleda),  zatim  sedam  marijih  otoka  (VH.  Elaphites),  po  imenu  O  1  i  b,  J  a  k  1  j  a  n, 
Sipan,  Lopud  (Isola  di  Mezzo),  Kolocep,  Daksa  i  Lokrum.  God.  1602.  odmet- 
nuli  su  se  ziteiji  otoka  Lastova  od  Dubrovnika,  te  su  se  podvrgli  Mletcima;  ali  vec  1606. 
viatilo  se  Lastovo  opet  pod  vlast  obcine  dubrovacke. 

0  Dubrovniku  i  Dubrovcanima  pise  Mletcanin  Ivan  Krst.  Giustiniani  god.  1553.  uz  ostalo 
i  ovo:  »Obseg  citavoga  grada  broji  dvije  trecine  talijanske  milje.  Uresen  je  grad  lijepim  crkvama 
(47)  i  samostanima  (8)  redovnika  i  opatica,  u  kojima  ima  mnogo  zlatnih  slika,  dragim  kame- 
njem  oblozenih,  koje  su  od  velike  vrijednosti.  Osobito  je  lijep  gradski  trg,  na  kojem  stoji  lijep 
zdenac  (fontana),  obilujuci  zivom,  cistom  i  svjezom  vodom.  Imade  jos  i  drugi  zdenac  sa  jos 
vise  vode  na  kraju  grada  kod  kopnenih  zapadnih  vrata.  Ovi  su  zdenci  (fontane)  umjetnine,  a  voda 
im  pritjeCe  kroz  cijevi  od  krede  12  milja  daleko  od  grada.  Mnogo  ima  nadalje  zgrada  visokih  i 
lijepih,  te  sve  ovo  cini,  da  je  grad  lijep  i  razkosan,  premda  je  malen.  No  jos  vi§e  resi  grad 
mnoStvo  trgovaca  i  stranaca,  navlastito  Turaka,  kojima  se  bogatstvo  sastoji  od  trgovacke  robe. 
Zemlja  ne  rodi  Dubrovcanima  bas  obilato.  Najvise  imaju  vina;  stoga  radije  trguju,  te  imade 
pojedinih  Ijudi  i  porodica,  kojima  vrijedi  imetak  100.000  dukata  i  vise.  Plove  po  svima  krajevima 
svijeta,  te  imadu  svega  100  brodova.  S  toga  se  misli,  da  Dubrovnik  ima  sila  novaca.  Buduci  da 
Dubrovcani  moraju  svuda  trgovati,  a  uza  to  zele  uzdrzati  sebe  i  grad  i  svoju  mllu  slobodu,  paze 
se  lijepo  sa  svima  vladarima,  a  narocito  sa  sultanom,  kojega  zemlje  medjase  posvuda 
naokolo  s  gradskom  obcinom.  P 1  a  c  a  j  u  m  u  (sultanu)  redoviti  danak,  svake  godine 
13.000  ugarskih  dukata.  Jos  su  sticenici  (feudatarii)  mletacke  republike,  rimskoga  cara  i 
francuskoga  kralja.« 

»Vlada  im  je  republikanska,  zivu  slobodno  te  nisu  nikomu  podlozni.  Biraju  si  svakoga 
mjeseca  glavara,  kojemu  je  ime  k  n  e  z  (rettore),  te  ga  nemalo  caste  i  postivaju.  Osim  toga  biraju 
i  druge  razne  cinovnike,  koji  ravnaju  gradom  i  njegovim  pripadnicima.  U  njihovu  su  (velikom) 
vijecu  plemici,  navrsivsi  dobu  od  dvadeset  godina,  a  ima  ih  sada  300.  Plemickiti  porodica  nema 
vise  od  trideset.  Prihodi  gradski  ne  dosezu  velike  svote;  glavni  dohodak  jest  od  carine  na  trgo- 
vacku  robu  svake  vrste  i  od  soli,  koje  se  godimice  izvodi  u  zatonu  stonskom  za  kojih  30.000 
dukata,  i  koje  se  veliki  dio  odpravlja  turskim  podanicima.  U  gradu  ima  do  30.000  zitelja,  a  u 
citavom  ostalom  kotaru  (vanjskom)  25.000  dusa.  2itelji  gradski  uljudjeni  su  i  ugladjeni  (sono  assai 
civili  et  politici)  i  t  d.« 

Prikazujuci  dalje  nutarnje  prilike  bavit  cemo  se  poglavito  uredbama  i  zivotom  hab  - 
burzke  Hrvatske,  a  o  turskoj  Bosni,  mletackoj  Dalmaciji  i  gradu  Dubrovniku  spominjat 
cemo  samo  ono,  sto  je  najpotrebitije,  da  se  znade. 

Nacin  vladanja:  Bani  i  banovci.  Banski  namjestnlcl.  Sabori.  Za  Habsburgovaca 
nema  vise  ni  traga,  da  bi  koji  clan  kraljevskoga  roda  zamjenjivao  kralja  kao  h  e  r  c  e  g 
(dux)  u  hrvatskom  kraljevstvu.  Kraljevi  zamjenici  jesu  sada  samo  bani,  koji  imadu  na- 
slov  »regnorum  Dalmatiae,  Croatiae  et  Sclavoniae  banus«.  Ti  se  bani  smatraju  sve  vise 


NACIN  VLADANJA.  BANI  I  BANOVCl.  BANSKI  NAMJESTNICI.  SABORI.  7 

podkraljima  (p  r  o  r  e  x),  te  se  u  spisateljima    16.   ^toljeca    (narocito   u   Isthvanff'ju) 
leclovito  tako  i  zovu.  Pace  i  u  jednoj  sluzb  noj  izpravi  kralja  Ferdinanda  od  9.  kolovoza 


mmt'->mmmmim''SMmm!iim«if!mnm»vmmKm»iis>»  miifi  miwiimwilip 


rmmmMmmt  mmm  mmr  mmt  jmm  mm  jmm  jfm0  mmr  smm  jtmm  mmt- jmrj^ 


SIBYLLA  TIBURTINA. 

Slika  sitnoslikara  Julija  Klovia. 

Tiburtinska  Sibilla  pred  rimskim  carem  Augustom  i  skuplienom  svjetinom  na  javnom  trgu  u  Rimu 

navijesta  porod  Isusov,  i  prorockim  nadahnucem  apoiena  pokazute  pfstom  Bogorodicu,  koia  se  ie 

njioj  sa  sinkom  na  ruci  u  oblacima  prikazala.  Ovom  je  miniaturom:  ukrasio  Klovio   rukopis   rimske 

poviestnice   od  Pavla  Orosija.  koji  se  cuva  u  knjij^nici  arsenala  u  Parizu. 

bfJBnibt:/' 

1554.  kaze  se  za  bana  Nikolu  Zrinskoga:   »fungitur  magno  officio,  cum  sit  banus  et  tan- 
quam  v  i  c  e  r  e  x  trium  regnorum  nostrorum  Dalmatiae,  Croatiae  et  Sclavoniae«. 


8  HRVATSKO  KRAUEVSTVO  ZA  PRVA  TRI  HABSBURQOVCA. 

Prvih  godina  vladanja  kralja  Ferdiiianda  I.,  dok  je  Slavouija  velikim  dijelom  sta- 
jala  uz  protukralja  Ivana  Zapolju  (1526.— 1534.)  imalo  je  hrvatsko  kraljevstvo  vise  puta  u 
jedan  mah  i  po  tri  bana:  dva  Ferdinandova,  a  jednoga  Zapoljina.  Tako  protiv  Ferdinan- 
dovih  bana  Franje  Badana  i  druga  mu  kneza  Ivana  Karlovica  (t  9.  kolovoza 
1531.)  stoje  Zapoljini  bani:  najprije  knez  Krsto  Frankapan  (t  27.  rujna  1527.),  a  za 
njim  zagrebacki  biskup  Simun  Erdedi  (1530.— 1534.).  Od  9.  prosinca  1537.  dalje  re- 
djaju  se  tekar  Ferdinandovi  bani  bez  protubanova;  i  to  najprije  Tomo  Nadazdi  i 
Petar  Keglevic  god.  1537.-1539.  zajedno,  a  poslije  god.  1540.  do  konca  1542.  Petar 
Keglevic  sam.  Grof  Tomo  Nadazdi  bijase  se  naime  prema  koncu  1539.  na  banskoj  5asti 
zahvalio,  na  sto  je  kralj  12.  sijecnja  1540.  Petra  Keglevica  na  njegovu  molbu  imenovao 
j  e  d  i  n  i  m  banom  za  citavo  hrvatsko  kraljevstvo  (ut  tu  solus  sine  aliquo  coUega  ba- 
natus  officium  pro  nunc  geras),  odrediv§i  mu  podjedno  banderij  od  300  lakih  konjanika. 

Cinilo  se  je,  da  ce  odsad  hrvatskomu  kraljevstvu  stajati  na  celu  vazda  samo  je- 
dan ban.  Petra  Keglevica  zamijenio  je  kao  jedini  ban  knez  Nikola  Zrinski  (27.  XII. 
1542.— 27.  XII.  1556.,  a  ovoga  opet  Petar  Erdedi  (1556.— 1567.).  Ali  po  smrti  Erde- 
tiovoj  imenovao  je  kralj  Maksimilijan  opet  u  jedan  mah  dva  bana,  i  to  zagrebackoga  bi- 
skupa  Jurja  Dra§kovica  (1567.-1577.)  i  mladoga  kneza  Franju  Frankopana 
Slunjskoga  (1567 — 1572.);  kad  je  pak  Franjo  Frankopan  Slunjski  u  prosincu  1572. 
umro,  dobio  je  Draskovic  nakon  nekog  vremena  za  druga  G  a  s  p  a  r  a  A  1  a  p  i  c  a  (4.  II. 
J 574.  —  lipnja  1577).  Oba  bana:  Draskovic  i  Frankopan,  bijahu  si  daU  naciniti  zajed- 
nicki  banski  pecat*  sa  svojim  grbovima,  zeleci  tako  pokazati,  da  ce  zajednicki  vr- 
siti  sve  politicko-upravne  i  sudbene  poslove;  jedino  banski  banderij  i  ratovanje  vodio  je 
knez  Franjo  Frankopan  sam,  jer  je  to  biskupu  bilo  zabranjeno. 

God.  1577. — 1595.  imalo  je  hrvatsko  kraljevstvo  opet  samo  po  jednoga  jeditoga 
bana;  najprije  je  banovao  Krsto  Ungnad  (instalovan  5.  veljace  1578.,  odstupio  na  po- 
cetku  1584.),  a  njega  je  zamijenio  zet  njegov,  grof  Tomo  Erdedi  (instalovan  8.  IV. 
1584.),  koji  bijase  nakon  vise  odreka  konacno  15.  svibnja  1595.  na  saboru  u  Zagrebu  po- 
lozio  svoju  bansku  cast  s  vise  razloga,  a  narocito  stoga,  sto  nije  primao  redovito  placu 
za  uzdrzavanje  banske  cete  ili  banderija,  i  sto  se  je  u  obce  stezala  njegova  vlast  u  voj- 
nickim  poslovima. 

Nakon  odstupa  Tome  Erdeda  imenovao  je  kralj  u  srpnju  1595.  zagrebackoga  bi- 
skupa  Gaspara  Stankovackoga  i  baruna  Ivana  Draskovica  za  banske 
administratore  (upravitelje)  na  godinu  dana  i  pol.  Oni  ce  vrsiti  samo  politicko- 
upravne  i  sudske  poslove,  a  ne  ce  imati  ni  banderija  (banskoga,  doticno  kraljevskoga), 
niti  ce  vrsiti  vojnicke  vlasti.  No  vec  11.  sijecnja  1596.  bise  oba  na  saboru  u  Zagrebu  in- 
stalirani  za  prave  bane,  te  su  polozili  i  bansku  prisegu.  Dali  su  si  pace  naciniti  i  zajed- 
nicki banski  pecat,**  kao  nedavno  biskup  Draskovic  i  Franjo  Frankopan  Slunjski.  Medju- 
tim  vec  30.  lipnja  iste  godine  umro  je  biskup  Caspar  Stankovacki,  a  na  to  ostao  je  opet 
kao  jedini  ban  barun  Ivan  Draskovic  sve  do  5.  kolovoza  1607.,  kad  se  je  na  saboru  u 
Krapini  konacno  odrekao  svoje  casti,  jer  nije  mogao  podnijeti,  kako  se  je  krnjila  banska 
\last  u  svakom  pogledu.  Sada  je  hrvatsko  kraljevstvo  ostalo  preko  godine  dana  bez  bana, 
dok  nije  novi  kralj  Matija  nakon  krunisanja  svoga  imenovao  u  prosincu  1608.  banom 
grofa  Tomu  Erdeda,  koji  je  vec  jednom  castno  vrsio  ovu  cast. 

Banska  je  vlast  gubila  od  god.  1578.  poglavito  zato,  Sto  je  kralj  Rudolf  one  godine 
povjerio  vrhovnu  upravu  hrvatske  i  slavonske  krajine  svome  stricu,  nadvojvodi  Karlu, 
vladaru  nutarnjo-austrijskih  zemalja.  Od  toga  su  casa  i  sam  Karlo  i  njegovi  nasljednici 
(Ernest,  Maksimilijan,   Ferdinand)   ne   samo  vr§ili  vrhovnu  vojnicku  vlast  na  krajinama. 


Klai£,  Vjesnik  hrv.   arh.  drustva  X.  47 — 49. 
Laszovski,  Vjestnik  kr.  zem.  arkiva  I.  61. 


NACIN  VLADANJA.  BANI  I  BANOVCI.  BANSKI  NAMJESTNICI.  SABORI.  9 

nego  su  i  o  torn  radili,  da  recene  krajine,  a  snjima  i  ostalu  Hrvatsku  i  Slavoniju  sto  uze 
pridruze  nasljednim  pokrajinama  austrijskim  (Stajerskoj,  Kranjskoj  i  Koruskoj).  Hrvatski 
stalezi  nasuprot  trazili  su  vec  od  god.  1606.  najodlucnije,  da  se  banu  povrati  stara  pu- 
novlast,  da  naime  od  Drave  pa  do  Jadranskoga  mora  stoji  na  celu  i  kraljevstvu  i  kra- 
jinama  (et  banatui  pristina  auctoritas  restituatur,  nempe  ut  a  Dravo  usque  ad  mare  Adria- 
ticum  regno  et  confiniis  praesit). 

Dok  su  bansku  cast  obavljali  redovito  velikasi  (grofovi,  baruni)  i  prelati  (biskupi), 
sluzbu  su  baiiovca  ili  podbana  (vicebana)  bez  iznimke  vrsili  clanovi  nizega  plem- 
stva.  Tako  se  je  obicajem  stvorilo  pravilo,  da  vicebanom  ne  smije  da  bude  ni  koji  veli- 
ka§,  vec  jedino  mali  plemic,  koji  je  prema  tomu  i  reprezentant  svoga  staleza.  Dok  je 
bane  imenovao  kralj,  banovce  namjestali  su  bani,  i  to  tako,  da  je  svaki  novi  ban  pred 
prvim  saborom,  koji  bi  se  za  njegova  banovanja  sastao,  progiasio  po  svojoj  volji  ba- 
novca,  ili  imenovavsi  novo  lice  ili  potvrdivsi  dotadanjega  banovca. 

Prvih  dvanaest  godina  vladanja  Ferdinandova  bila  su  redovno  uz  dva  bana  tako- 
djer  i  po  dva  banovca.  Tako  se  god.  1527. — 1531.  spominju  vicebani  Emerik  Bradac 
(de  Ladomercz)  i  Ivan  Svetacki  (de  Zcmpche),  a  god.  1538.  i  1539.  vicebani  Pavaq 
R  a  t  k  a  j  (de  Rathka)  i  Andrija  od  Trnovca(de  Tharnocz).  God.  1540.  spominje  se 
samo  jedan  viceban,  po  imenu  Mihajlo  Svetacki  (de  Zempche),  i  od  toga  casa,  cini 
se,  ostaje  vazda  po  jedan  banovac.  Od  god.  1544.  redjaju  se  banovci  ili  vicebani  ovako: 
Ga§par  Qusic  (Gwzych)  od  Turnja  (15 14. — 1556.),  Mihajlo  KereSenji  de  Ka- 
nyaffewlde  (1557.— 1558.),  Ambroz  Gregorijanec  (1559.— 1565.),  Ivan  Forcic 
od  Butine  vasi  (1565.— 1572.),  Vladislav  Bukovacki  od  Bukovice  (1573.— 1576.), 
Stjepan  Gregorijanec  (1578.-1581.),  Ga§par  Druskovecki  (de  Drus- 
kowcz,  1581.),  Ivan  od  Zaboka  (1584.),  Lad  is  la  v  Impric  od  Jamnice  (1586.), 
Stjepan  Berislavic  od  Male  Mlake  (1596.),  Gaspar  Petricevic  od  Miketinca 
(1596.— 1598.),  Juraj  Keglevic  (1598.— 1599.),  i  napokon  Krsto  Mrnjavcic  od 
Brezovice,  koji  je  tu  cast  obavljao  od  god.  1599.  sve  do  svoje  smrti  god.  1626. 

Banovci  ili  vicebani  vr§ili  su  jo§  prijasnjih  stoljeca  uz  svoju  vicebansku  cast  ta- 
kodjer  sluzbu  zupana  u  kojoj  slavonskoj  zupaniji,  i  to  budi  u  krizevackoj,  budi  u  zagre- 
backoj.  Pocevsi  od  Forcica  vicebani  su  bill  podjedno  (veliki)  zupani  i  zagrebacke  i  kri- 
2evacke  zupanije,  tako  te  se  vec  Forcic  u  jednoj  hrvatskoj  ispravi  od  god.  1572.  zove 
»Knez  Ivan  Forcic  od  Butine  vasi,  hrvatskoga  i  slovinskoga  orsaga  viceban,  i  krizevacke 
i  zagrebske  gradskih  megj  §pan«.  Kad  su  nadalje  24.  ozujka  1607.  grofovi  Erdedi  postali 
n  a  s  1  j  e  d  n  i  zupani  varazdinske  zupanije,  onda  je  redovito  jedan  clan  te  porodice  vrsic 
veliko-zupansku  cast  u  toj  zupaniji,  dok  je  viceban  vrsio  tu  cast  u  zagrebackoj  i  krize- 
vackoj zupaniji. 

Za  vladanja  prvih  Habsburgovaca  zavedena  bi  u  hrvatskom  kraljevstvu  takodjer 
cast  banskoga  namjestnika  (locumtenens  banalis,  excelsi  banalis  officii  locum- 
tenens  regius).  Prvi  banski  namjestnik  bio  je  kninski  biskup  Andrija  Tuskanid,  ko- 
jega  bijase  kralj  Ferdinand  I.  po  smrti  bana  Ivana  Karlovica  imenovao  27.  kolovoza 
1531.  banskim  namjestnikom  za  ono  vrijeme,  dok  za  bansku  cast  nadje  zgodnoga  muza. 
Kralj  oznacuje  u  pismu  na  hrvatske  staleze  zadacu  banskoga  namjestnika  ovako:  »ut  in- 
terea,  quam  successor  (bani)  eligatur,  ea  munia  vicesque  obeat  et  agat,  que 
banus  ipse,  si  iam  nominatus  et  presens  esset,  vel  nosmet  adessemus,  agere  possemus, 
atque  omnia  ea  agat  et  faciat,  que  ad  commodum  nostrum  regnique  conservacionem,  ac 
vestram  utilitatem  et  defensionem  neccessaria  et  opportuna  videbuntur,  auctoritate  nostra 
regia  sibi  in  hac  parte  et  ad  tantum,  ut  premissum  est,  tempus  attributa  et  concessa«. 

Vlast  banskoga  namjestnika  bila  je  po  tome  ista  kao  i  banska,  tek  je  bila  privre- 
mena,  jer  je  imala  trajati  samo  dotle,  dok  kralj  imenuje  novoga  bana.  Banske  je  namjest- 


10  HRVATSKO  KRALJEVSTVO  ZA  PRVA  TRI  HABSBURGOVCA. 

Hike  odredjivao  i  imenovao  sam  kralj.  God.  1581.  pokusao  je  tadanji  ban  Krsto  Uiignad, 
boraveci  dulje  u  iiccu,  da  po  svojim  nuiicijima  skloni  hrvatski  sabor,  iieka  povjeri  nje- 
govu  zamjeiiiku  u  vojnickim  stvarima  (in  militia  domini  bani  iocumtenentem),  mladomu 
jirofu  Petru  Erdedu,  da  se  sporazumno  s  tadanjim  banovcem  Gasparom  od  Druskovca 
brine  za  obranu  krajine.  Ali  stalezi  nijesu  prihvatili  banova  zahtjeva.  Oni  ne  ce  da 
imenuju  banskoga  namjestnika,  jer  se  to  protivi  starim  slobostiuama  i  kon- 
stituciji  (quod  nullum  iocumtenentem  contra  veteranas  libertates  et  constitucionem  regni 
habere  vellent).  Oniimaju,  akojebanodsutan,  svoga  banovca  u  kra- 
lj e  v  s  t  v  u,  i  taj  goopodin  banovac  mora,  kako  je  sluzbu  preuzeo,  po  obicaju  svojih  pred- 
sastnika  braniti  krajine  kraljevstva  s  bansklm  cetama  i  s  puckim  ustankom.  Tako  je 
hrvatski  sabor  ovaj  put  zaprijecio,  da  bi  se  ir.ogao  namjestiti  banski  namjestnik  i  onda, 
kad  kraljevstvo  imade  bana,  ali  je  zabavljcn  kojim  poslom  izvan  zemlje.  Hrvatski  su  se 
stalezi  i  poslije  mnogo  otunali  tome,  da  bi  ousutnoga  bana  zamjenjivao  drugi  nego  bano- 
vac ili  viceban.  Ali  napokon  prevladalo  jc  ipak  nastojanje,  da  se  sluzbujucem  banu,  ako 
je  za  kojim  poslom  morao  boraviti  izvan  kraljevstva,  imenuje  koji  velikas  za  zamjeni!.:i 
ili  namjestnika  u  zemlji  za  njegova  izbivanja  u  tudjini.  Tako  je  onom  prigodom,  kad  je  n 
travnju  1626.  tadanji  ban  knez  Juraj  Zrinski  posao  ratovati  u  Ugarsku,  Cesku  i  Sasku, 
kralj  Ferdinand  II.  dne  20.  svibnja  1626.  posebnim  pismom  odredio,  da  za  citavo  vrijemc 
banova  izbivanja  budu  zamjenici  (substituti)  njegovi  grof  Sigismund  Erdedi  i  protonotar 
Stjepan  Patacic  od  Zajezde. 

Poslije  boja  na  Muhackom  polju  razvija  se  sve  vise  djelovanje  s  a  b  o  r  a.  Nema  do- 
du§e  vise  hrvat^^kih  i  slavonskih  sabora,  kojima  bi  kralj  ili  herceg  predsjedao,  kao  za  pro- 
slih  stoljeca;  no  zato  su  se  sabori  cesce  sastajali,  a  predsjedali  su  ini  banl  ili  njihovi  za- 
mjenici. Saborski  su  se  zakljucci  ili  artikuli  biljezili  u  zapisnike  ili  protokole.  Saborski 
protokoli  od  god.  1526. — 1556.  pretezno  su  izgubljeni  ili  koje  gdje  razasuti;  zapi  nici  od 
god.  1557.  upisani  su  u  zasebne  knjige  (12  knjiga  do  god.  1831.),  te  se  cuvaju  u  kr.  zemalj- 
skom  arhivu  u  Zagrebu.'  Bas  po  tim  protokolima  kaO  i  po  drugim  saborskim  spisima 
(aktima)  moze  se  sastaviti  prilicno  jasna  slika  sabora  pocevsi  od  druge  polovice  XVI.  sto- 
ljeca pa.  do  najnovijih  vremena. 

Prvih  deset  godina  (1526. — 1536.)  vludanja  kralja  Ferdinanda  I.,  dok  je  u  Slavoniji 
jaka  stranka  protukralja  Ivana  Zapolje,  saslaju  se  cesto  stalezi  hrvatski  posebice,  a  sla- 
vonski  opet  zasebno.  Hrvatski  sabori  vijecaju  u  Getinu  (1527.),  Perni  (1530.),  Stenicnjaku 
(1530.),  Kladusama  (1532.)  Topuskom  (1530.,  1633.,  1535.),  Ripcu  (1534.),  pace  iznimice  u 
lurovom  polju  (1530.)  i  jednom  u  Zagrebu;  stalezi  opet  slavonski  vijecaju  poglavito  u 
Dubravi  (1527.),  Krizevcima,  Yarazdinu  i  Zagrebu.  Tek  iznimice  saslaju  se  stalezi  tako 
hrvatski  kao  i  slavonski  na  zajednicki  sabor.  Takav  je  zajednicki  sabor  (conventus  regni- 
colarum  regnorum  Croatie  et  Slavonic)  bio  u  lipnju  1533.  u  Zagrebu  pod  predsjedanjem 
Petra  Keglevica,  kojega  bijase  kralj  netom  irnenovao  svojim  komisarom  za  kraljevine 
Hrvatsku  i  Slavoniju,  da  ih  brani,  te  u  njima  vrsi  pravdu  i  pobira  kraljevske  prihode. 

Poslije  god.  1536.  sastao  se  je  samo  jos  jednom  posebice  hrvatski  sabor,  i  to  u  srp- 
nju  1558.  u  Stenicnjaku,  da  vijeca  o  obrani  hrvatskih  krajeva  na  jugu  Kupe  (responsiones 
et  articuU  dominorum  statuum  et  ordinum  regni  Croatiae  in  congregacione  eorum  gene- 
raU  de  mandato  domini  bani  decima  septima  iulii  in  Zthenychnyak  constitutorum  cele- 
brata,  ;i^dj-ajiicula  et  proposiciones  eiusdem  domini  bani  etc.  facte);  inace  vijecaju  i  za- 
kljucuju.  slavonski  kao  i  hrvatski  stalezi  vazda  zajedno.  Tako  javlja  kralj  Ferdinand  1 
.  vec,,l^>t,RfP?iM9.a.;153.7.  »omnibus  et  singulis  prelatis,   baronibus,   egregiis,   nobilibus,   pru- 

' ''^''♦'"iCif^daj  najnoVile  izdanje  jugoslavenske  akademije  u  Zagrebu:  Si  sic  Ferdo,  Acta  co- 
' -'rtlitMlia  regtii  Groatiae,  Dalmatiae  et  Slavoniae,  voL  I— V.  Zagrabiae  1912.— 1918.  Ovi  svezci 
•^^flhvadaju  protokole  i  akta  hrvatskih  1  slavonskih  sabora  za  god.  1526. — 1628. 


NACIN  VLADANJA.  BANI  I  BANOVCI.  BANSKI  NAMJESTNICI.  SABORI.  11 

dentibus  et  circumspectis,  ac  toti  universitati  regnicolarum  regni  nostri  Croatie  et  Scla- 
vonic in  generali  diauta  Crisii  congregatis«,  da  saljc  za  svoje  komisare  na  taj  njihov  sa- 
bor  bar  una  Nikolii  Jurisica  i  grofa  Franju  Bacana.  Zakljucci  napokon  ili  artikuli,  stvoreni 
od  hrvatskih  i  slavonskih  staleza  na  tim  saborima,  imadu  od  god.  1557.  redovito  ovaj  na- 
slov:   »Articuli  statuum  et  ordinum  regnorum  Croacie  et  Sclavoniae  in  con- 

gregacione  eorum  generali celebrata  editi «,  cime  se  izrijekom  istice,  da  su  pri 

njihovu  stvaranju  sudjelovali  stalezi  obiju  kialjevina. 

Slika  hrvatsko-.  lavonskih  sabora  ili  kraljevstva  iirvatskoga  u  drugoj  polovici  XVI. 
stoljeca  i  prvih  godina  XVII.  jest  po  prilici  cvakova. 

Sabor  se  sastaje  pretezito  u  Zagrebu  (u  kraljevskoj  varosi  na  brdu  Gradcu  ili  ii 
biskupskim  dvorima),  onda  vise  puta  u  Varazdinu  (budi  u  gradu  grofova  Erdeda  budi  n 
kraljevskoj  varosi),  a  iznimice  u  gradu  ili  trgovistu  Krapini  ili  cak  u  Svetom  Krizu  Za- 
cretju.  Sabor  se  okuplja  kroz  godinu  dva  do  tri  puta,  a  traje  redovno  dan  ili  dva,  izni- 
mice i  po  vise  dana.  Redovito  sazivaju  se  hryatsko-slavonski  stalezi  na  sabor  u  oci  sa- 
stanka  ugarskoga  sabora  i  nakon  svrsetka  njegova,  nadalje  prigodoni  imenovanja  novoga 
bana  (instalacijoni  sabori),  napokon  kad  prijeti  pogibao  od  vanjskih  neprijatelja  (Turaka  i 
ugarskih  buntovnika),  da  se  proglasi  obci  i.stanak  i  cine  odredbe  za  obranu  kraljevstva. 
Zbiva  se  i  to,  da  se  sabor  saziva,  da  vijeca  i  odlucuje  o  zasebnim  kraljcvskim  predlozima 
(propozicijama),  koje  se  ticu  vjerskih  pitanja,  poreznih  reforama  i  drugih  upravno-sudskili 
i  vojnickih  posala  (narocito  glede  obrane  krajina). 

Tokom  godina  pokrenulo  se  pitanje,  koga  zapravo  zapada  sazivati  sabor  hrvat- 
skoga  kraljevstva:  da  li  samoga  kralja  ili  pa^  bana?  God.  1537.  urice  i  raspisuje  (indixi- 
mus  et  conscripsimus)  sabor  sam  kralj  Ferdinand;  god.  1549.  povjerava  (commisimus)  isti 

kralj    banu    Nikoli   Zrinskomu,    da    mora    sabor    raspisati    i    obdrzavati    (ut gene- 

ralem    congregationem    indicere    et     celebrare    debeat);    godine    1556.    proglasuje    Fer- 
dinand   sabor    po    svome    sinu    Maksimilijanu    (generalis    diaeta    et    conventus    a    regc 
herdinando    per    filium    Maximilianum    indicitur).    Buduci    da    su    u    isto    vrijeme    vise 
puta    bani    i    bez    naloga    kraljeva    ili    predhodne    privole    njegove    sazivali    hrvatsko- 
siavonske    sabore,    to    je    kralj    Maksimilijan    odredio,    da    saziv    sabora    hrvatsko-sla- 
vonskoga  pripada  jedino  kralju  bas   tako   kao  i  u  Ugarskoj.  Ali  tome  oduprli  su  se  hr- 
vatski  stalezi  i  redovi,  iznoseci,  da  se  tim  gazi  stare  pravo  njihovo,  a  suvise  da  je  i  tesko 
provesti,  jer  kralj  nikad  ne  zalazi  u  hrvatsko  kraljevstvo,  dok  u  Ugarskoj  ipak  dosta  bo- 
ravi.  Napokon  je  hrvatsko-slavonski  sabor  u  toj  stvari  26.  rujna  1567.  stvorio  zakljucak. 
da  bi  kralj  poput  predjasnjih  kraljeva   dopu^tio  banima  i  dalje  slobodno  zakazati  i  pro- 
glasivati  sabore,  ali  da  nijedan  zakljucak  saborski  ne  bi  vrijedio,  ako  ga  ne  bi  njegovo 
velicanstvo  milostivo  potvrdilo.  Kralj  je  taj  saborski  artikul    prihvatio,  pace  ga    zajedno 
s  drugim    clancima  toga  sabora  svecano  i  POtvrdio    (sankcionirao),   ali    s    tim    dodatkom, 
da  bani  moraju  vazda  prije  saziva  sabora  o  svojoj  namjeri  kralja  obavijestiti,  te  mu  poa- 
jedno  prikazati  one  stvari,  radi  kojih  smjeraju  staleze    sazvati,    te    s    njima    raspravljati. 
Kraljem  sankcionirani  clanak  zajedno  s  doda^kom  glasi  od  rijeci  do  rijeci:   »Intellexerunt 
praeterea  status  et  ordines  praescripti,  fidejes  subditi  suae  caesareae  maiestatis,  indicti- 
onem  et  publicationem  diaetae  seu  conventug  horum    regnorum    instar    regni    Hungariae 
sibi  reservasse.  Cum  autem  statibus  et  ordinibus  suae  sacrae  caesareae  maiestatis  fide- 
libus  libertati  apertissime  id  derogare  videtUj-^  neque  horum  regnorum  conditio  cum  Hun- 
garia  conferenda  sit,  maxime  cum  maiestas  sua  in  Hungaria  frequentius  personaliter  exi- 
stat,  hue  vero  reges  Hungariae  aut  nunquam  aut  admondum  raro  venire  soleant,  sed  om- 
nia per  medium  banorum  et  officialium  suorum  peragere  soleant  et  dignentur,  idcirco  sup- 
plicant humillime,  maiestas  sua  caesarea   ingruente   summa   necessitate   regnorum   isto- 
rum  huiusmodi  conventum  dominis  banis  instar  aliorum  banorum  tempore  divorum  re- 


12  HRVATSKO  KRALJEVSTVO  ZA  PRVA  TRI  HABSBURGOVCA. 

lum  Hungariae,  praedecessorum  suae  maiestatis  caesareae  libere  indicari  et  pronuiiciari 
facere  clementer  admittat,  hoc  sibi  clemeiiter  persvadendo,  quod  neque  ipsi,  neque  reg- 
num  praescriptum  aliud  pro  rato  sint  liabituri,  nisi  quod  per  suam  sacram  maiestatem 
clementer  fuerit  coufirmatum,  quemadmodum  sacra  eius  maiestas  caesarea  ipsos  ba- 
ncs in  veteri  consuetudine  indicendo  regnicolis  illorum  regnorum  suorum  dietae  clemen- 
ter conservare  velle  sese  benigne  obtulit,  dummodo  semper  a  banis  ipsis  hac  de  re  prius 
admoneatur  et  quarumnam  rerum  tractandarum  causa  generalis  ipsa  dieta  indicenda  sit, 
edoceatur)«.  Prema  lome  dakle  moraju  bani  vazda  prije  saziva  sabora  kralja  o  tom  oba- 
vijestiti,  te  u  njega  izraditi  kao  neku  predsankciju  za  one  predmete,  koje  ce  pred  staleze 
iznijeti,  da  ih  pretresu  i  o  njima  odluku  stvore.  Stvorene  pak  zakljucke  (artikule)  moraju 
kralju  na  potvrdu  poslati,  te  samo  potvrdjeni  clanci  vrijede  kao  obvezatni  zakoni  za  citavo 
kraljevstvo.  Medjutim  imade  i  poslije  takovih  sabora,  koje  su  bani  sazvali  po  izricitom  na- 
logu  kraljevu,  pa  tako  se  u  saborskim  zapisnicima  izmjenjuju  formule,  da  se  je  sabor  sa- 
stao  budi  »ex  (special!)  mandate  caesareae  et  regiac  maiestatis  ex  edicto  dominorum  ba- 
norum«,  budi  opet  »ex  edicto  banorum  ex  dementi  concessione  sacratissimae  caesareae  et 
regiae  maiestatis«.  Kad  nema  bana,  saziva  sabor  podban  ili  veliki  zupani,  pa  tako  citamo 
u  jednom  saborskom  i^rotokolu  od  god.  1595.,  da  se  je  sabor  sastao  »ex  edicto  dominorum 
comitum  comitatuum  huius  regni«.  Saziv  sabora  proglasivao  se  je  pisrneno  bar  cetrnaest 
dana  prije  dana,  kad  se  je  morao  sastati.  Tako  je  ban  Krsto  Ungnad  pozivnicama  izdanim 
6.  prosinca  1578.  u  Gornjoj  Stubici  proglasio  sastanak  sabora  u  Varazdin  za  Tominje  (21. 
prosinca)  iste  godine. 

Treba  ogledati,  kako  je  sabor  kraljevina  Hrvatske  i  Slavonije  bio  u  to  doba  sastav- 
Ijen,  naime  koga  je  zapadalo  pravo,  a  i  d  u  2  n  o  s  t,  da  na  nj  dolazi.  Stalezi  i  redovi  (sta- 
tus et  ordines)  u  saboru  zovu  i  pisu  se  takodjer  »domini  et  nobiles  caeteri- 
que  status  et  ordines  regnorum  Croatiae  et  Sclavoniae«,  po  cemu 
sudimo,  da  je  osim  gospode  i  plemica  bilo  takodjer  clanova  drugih  nekih  staleza,  koji  se 
nijesu  pribrajali  ni  velikoj  gospodi,  ni  plemstvu.  Medju  te  ostale  redove  i  staleze  spadali 
su  nedvojbeno  poklisari  cetiriju  kraljevskih  slobodnih  gradova  Zagreba,  Varazdina,  Krize- 
vaca  i  Koprivnice  (od  svakoga  po  dva),  a  mozda  i  Senja;  a  zatim  i  zastupnici  kaptola  za- 
grebackoga  (po  dva  kanonika),  moguce  takodjer  zacesamskoga  i  senjskoga  kaptola.  Da 
li  su  u  to  vrijeme  dolazili  na  sabor  jos  poglavari  crkvenih  redova  (narocito  Pavlina  i  Fra- 
njevaca),  ne  moze  se  ustanoviti.  Od  prelata  dolazili  su  na  sabor  biskupi  zagrebacki,  knin- 
ski  i  senjski;  od  svjetovne  gospode  (baruna  i  magnata)  svi  urodjeni  i  dorasli  clanovi  gro- 
fovskih  i  barunskih  porodica.  Pozivale  su  se  i  lidovice  velikasa,  jamacno  da  zastupaju 
svoje  nedorasle  sinove.  Od  nizega  plemstva  dolazili  su  na  sabor  podban  ili  banovac,  ve- 
liki zupani  i  pod^upani,  protonotar  i  viceprotonotar  i  napokon  od  svake  zupanije  (zagre- 
backe,  krizevacke  i  varazdinske)  po  dva  od  zupanijskoga  plemstva  izabrana  zastupnika 
ili  nuncija.  Veliki  broj  nizega  plemstva  nije  tako  dolazio  na  sabore.  Prema  tome  nije  broj 
saborskih  Clanova  bio  tocno  odredjen,  narocito  sto  se  tice  baruna  i  magnata.  Po  jednom 
popisu  stanova  iz  god.  1588.  bilo  je  za  clanove  sabora,  koji  se  je  obdrzavao  21.  veljace  u 
kraljevskoj  varosi  Varazdinu,  priredjeno  kod  gradjana  u  svemu  27  stanova  (hospitium). 
Buduci  da  je  u  pojedinim  stanovima  bilo  smjesteno  i  po  dva  ili  tri,  a  mozda  i  vise  gosti, 
to  se  na  taj  sabor  skupilo  najmanje  35  do  40  clanova.  No  bit  ce,  da  je  na  pojedinim  sa- 
borima  bilo  i  preko  50  clanova. 

Vrlo  rano  stall  su  se  baruni  i  magnati  otimati  duznosti,  da  sami  glavom  dolaze  na 
sabor,  vec  su  onamo  §iljali  svoje  sluzbenike  kao  svoje  nuncije  s  punomocima  i  instruk- 
cijama.  Vec  na  saboru  4.  sijecnja  1570.  ocitovali  su  nunciji  gospodje  Barbare  Alapic,  Mi- 
lialja  Sekelja  i  Krste  Bacana,  da  bez  znanja  svojih  gospodara  (sine  scitu  dominorum  su- 
orum) ne  mogu  privoliti  na  placanje  neke  dace  od  njihovih  posjeda.  Jednako  izjavili  su 


NACIN  VLADANJA.  BANI  I  BANOVCI.  BANSKI  NAMJESTNICI.  SABORI. 


IS 


na  saboru  1.  listopada  1577.  u  Zagrebu  nunciji  udovice  grofa  Petra  Erdeda  i  njezinih  si- 
nova  (po  imenu  »egregii  Johannes  Swberay  et  Michael  Swgnethych)  na  neku  tuzbu 
vicebana  Bukovackoga,  da  o  to]  stvari  nemaju  nikakve  upute  (superinde  nullam  habere 
informationem).  Bas  radi  toga  zapinjali  su  cesto  saborski  poslovi,  te  su  se  hrvatski  sta- 
lezi  20.  prosinca  1579.  tuzili,  sto  stanoviti  velikasi  i  ugledniji  plemidi  ne  dolaze  na  sabore 
osobno,  ved  ili  posve  izbivaju  ili  salju  svoje  nuncije  s  ogranicenim  punomocima,  pa  se 
onda  ne  6e  pokoravati  saborskim  zakljuccima.  Sabor  pak  od  20.  rujna  1584.  odredio  je, 
da  se  protiv  velikasa  i  plemica,  koji  ne  dolaze  na  vije6anje,  pa  se  onda  krate  zakljuccima 
pokoriti,  imade  prema  dekretu 
kralja  Vladislava  II.  postupati  i 
strogo  ih  kazniti.  Napokon  je  sa- 
bor od  21.  veljace  1588.  zakljucio, 
da  jedan  nuncij  ili  zastupnik  smije 
na  saboru  zamjenjivati  samo  jed- 
noga  gospodara  (principala),  a  ni- 
po§to  vi§e  njih,  kako  se  je  dosad; 
dogadjalo. 

Clanovi  sabora  bili  su  ne- 
povrjedivi,  te  su  se  slobodno  kre- 
tali.  Oni  su  uzivali  »salvus 
conductus«,  kao  i  Clanovi 
ugarskoga  sabora;  tko  bi  »salvus 
conductus«  pogazio,  smatrao  se 
je  krivcem  nevjere.  Cini  se,  da  se 
je  za  vrijeme  sabora  osobito  pa- 
zilo,  da  u  kraljevstvu  vlada  opce- 
niti  mir,  pa5e  da  ni  sudovi  nijesu 
vr§ili  svoje  poslove  (iuristitium). 
Znacajno  je,  kako  je  viceban  Bu- 
kovacki  na  saboru  u  Zagrebu  1. 
listopada  1577.  tuzio  udovu  grofa 
Petra  Erdeda,  po  imenu  Barbaru 
Alapicevu  (i  njezine  sinove),  sto 
su  njezini  Ijudi  i  podanici  prosle 
noci  izlemali  i  izraniH  njegove 
Ijude  i  kmetove  (»quod  sub 
praesenti  quoque  salvo 
conductu  congregatio- 
n  i  s  r  e  g  n  i  in  proxime  praete- 
rita  nocte  praefati  homines  et 
subditi . . .  dominorum  Erdeody  homines  et  colonos  . 
sortis  suae  . .    vulneribus  et  verberibus  . . .  affecissent) 

Ne  zna  se  tocno,  kako  se  je  u  saboru  vijecalo  i  glasovalo.  Mnogo  se  puta  spominje, 
da  se  neki  zakljucak  stvorio  jednodusno  (unanimi  voto),  ali  ima  i  slucajeva,  da  su  poje- 
dini  clanovi  protiv  zakljucaka  vecine  ulagali  prosvjftde.  Stoga  je  dolazilo  koji  put  i  do 
zestokih  sukoba,  narocito  izmedju  gospode  i  odlicnijih  plemica  s  jedne  strane,  a  nizega 
plemstva  i  varoskih  nuncija  s  druge.  Tako  su  na  jednom  saboru  u  Varazdinu  god.  1579. 
planule  tako  zestoke  borbe  i  opreke,  da  se  je  sabor  morao  raspustiti  (et  ex  huiusmodi 
di.sensione  congregatio  ipsa  dissoivi  debuit).  Djelokrug  sabora  bio  je  obse^an:   rasprav- 


^"TONIUS  DALMATA  EXUL. 


j'wi 


ANTUN  DALMATIN. 
prevodilac  protestantskih  knjiga  na  hrvatski  jezik. 


domini  vicebani  ac  dominae  con 


14  HRVATSKO  KRALJEVSTVO  ZA  PRVA  TRl  HABSI3URG0VCA. 

Ijalo  se  je  i  odluCivalo  o  svemu,  §to  je  spadalo  u  javni  zivot  kraljevstva.  Vijccalo  zc  o 
predlozima  (propositiones)  kraljevim,  izne-cnim  po  njegovim  poklisarima  ili  oratorima, 
on  da  o  predlozima  banovim,  napokon  o  zeljama,  zahtjevima  i  tcgobama  staleza  i  redova, 
koje  su  iznosili  budi  pojcdinci  budi  svi  zajcdno.  Na  saborima  predstavljali  i  uvadjali  su 
kraljevski  povjerenici  novo  imenovane  bane,  koji  su  opet  nakon  polozene  prisege  pro- 
Riasivali  banovce  ili  vicebane;  na  saborima  birali  su  stalezi  protonotara  i  viceprotonotara, 
onda  kapitana  kraljevstva  i  druge  zemaljske  cinovnike  (kao  i  podzupane  i  plemickc  sudce 
zupanija  zagrebacke  i  krizevacke);  napokon  birali  su  stalezi  takodjer  poslanike  ili  nuncije 
(dva  ili  tri)  za  ugarski  sabor,  te  su  im  davali  i  pismeni  naputak  ili  instrukciju,  kako  da  za- 
stupaju  kraljevstvo  na  ugarskom  saboru.  Stalezi  na  saboru  raspisivali  su  nadalje  da6e  i 
poreze,  odredjivali  sve  potrebito  za  obranu  kraljevstva,  onda  su  rjesavali  razne  upravne 
poslove,  a  napokon  su  i  sudili  prucim  se  strankama  o  tuzbama,  koje  bi  ove  pred  njili 
iznijele.  Sabor  je  podjedno  ustanovljivao  rokove  za  obdrzavanje  banskoga  ili  oktaval- 
noga  suda,  pa  je  takodjer  birao  clanove  ili  prisjednike  (assessores)  toga  suda. 

Sve  zakljucke  ili  artikule,  koje  je  sabor  stvorio,  biljezio  je  protonotar  ili  vice- 
protonotar  kraljevsiva  u  saborski  zapisnik  ili  protokol.  Najstariji  takav  saborski  zapisnik 
s  artikulima  sacuvan  je  od  19.  travnja  1528.  s  napisom:  »Articuli  et  conclusiones  per  do- 
minos  regnicolas  regni  Sclavoniae  in  congregatione  eorundem  generali,  Crisii  in  dominica 
Quasimodo  in  anno  domini  1528.  celebrata  acti  et  editi  sequuntur  in  hunc  modum«.  Vrlo 
rano  stall  su  stalezi  budi  sve  Clanke  saborske  budi  zamasnije  siljati  kralju  na  potvrdu  ili 
sankciju.  Ovaki  kraljem  potvrdjeni  clanci  vrijedili  su  kao  zakoni  (statutum,  lex)  kraljev- 
stva. Kad  sabor  ne  bi  siljao  svojih  zakljucaka  kralju  na  sankciju,  onda  bi  se  saborski  pro- 
tokol sa  clancima  potvrdio  pecatom  kraljevstva  i  zakljucnom  formulom,  koja  je  to  kazi- 
vala.  Takove  su  formule  bile:  »Ouae  praemissa  et  quaevis  praemissorum  singula,  per 
status  et  ordines  regni  firmiter  et  inviolabiliter  observanda,  status  et  ordines  ipsi  s  i  - 
gillo  ipsorum  publico  communiri  voluerunt«,  ili  opet:  »In  quorum  omnium  praemis- 
sorum robur  et  firmitatem  perpetuam  praesentes  articulos  ipsorum  modo,  quo  supra, 
unanimi  voto  statutos,  s  i  g  i  11  o  ipsorum  authentico  obsignari  et  communiri  fecerunt«. 

Glede  oblika  kraljevske  sankcije  treba  razlikovati  dvije  periode.  U  prvoj  periodi 
(1527. — 1567.)  podnose  stalezi  u  adresi  svoje  clanke,  a  kralj  u  odgovoru  (responsum)  te 
clanke  ili  prihvaca  ili  odklanja,  ili  opet  na  njih  svoje  primjetbe  stavlja.  U  drugoj  periodi 
(1567. — 1608.)  imade  sankcija  clanaka  hrvatskih  sabora  posve  oblik  sankcije  artikula  ugar- 
skih  sabora,  te  sastoji  od  tri  dijela:  1.  od  uvoda,  u  kojem  kralj  obznanjuje,  da  je  primio 
artikule  hrvatsko-slavonskoga  sabora  s  molbom,  da  sve  te  artikule  prihvati  i  potvrdi; 
2.  od  doslovnoga  teksta  svih  artikula;  i  3.  od  zakljucka  zajcdno  sa  s  a  n  k  c  i  j  o  m. 
Na  taj.  reci  bi,  svecani  nacin  potvrdili  su:  kralj  Maksimilijan  artikule  sabora  hrvatsko- 
slavonskih  od  21.  rujna  1567.  i  8.  svibnja  1569.,  a  kralj  Rudolf  artikule  saborske  od  5.  ve- 
Ijace  1578.  i  5.  srpnja  1604.  Treba  istaknuti,  da  stalezi  nijesu  uvijek  trazili  kraljevsku  po- 
tvrdu za  sve  artikule  nekoga  sahora,  nego  tek  za  one,  koje  su  jmatrali  osobito  zamas- 
nima,  i  koji  su  imali  vrijediti  kao  stalni  zakoni.  Tako  su  od  kralja  Rudolfa  trazili  i  do- 
bili  sankciju  poglavito  onih  artikula  sabora  od  5.  srpnja  1604.,  koji  se  ticu  vjere  katoliCke 
i  izgona  protestantskih  propovjednika  iz  kraljevstva,  kao  i  toga,  da  doseljeni  Vlasi  pla- 
caju  crk\''i  zagrebackoj  desetinu,  te  da  se  pokoravaju  svojoj  zemalj"koj  gospodi. 

Premda  su  hrvatsko-slavonski  sabori  imali  za  prva  tri  Habsburgovca  tako  pro- 
stran  djelokrug,  da  se  je  u  njima  ogledao  sav  javni  zivot  kraljevstva,  ipak  su  tako  sla- 
vonski,  kao  i  hrvatski  stalezi  u  to  doba  r  e  d  o  v  i  t  o  dolazili  i  na  ugarske  sa- 
bor e.  Oni  su  dolazenje  na  ugarske  sabore  smatrali  ne  samo  za  svoje  pravo  i  duz- 
nost,  nego  i  za  svoju  dobit,  jer  su  drzali,  da  se  privilegija  i  prava  ugarskih  staleza 
samo  po  sebi  ticu  i  njih.  Zato  su  artikule  ugarskih  sabora  (doticno  kraljevske  dekrete 


NACIN  VLADANJA.  BANI  I  BANOVCI.  BANSKI  NAMJESTNICI.  SABORI.  15 

s  potvrdom  onih  artikula)  vazda  progla§ivali  u  svome  saboru  (salvis  iuribus  nostris). 
Suvise  su  hrvatski  stalezi,  pritisnuti  od  nadvojvoda  i  upravitelja  nutarnjo-austrijskih  ze- 
iralja,  kao  i  od  krajiskih  generala.  trazili  zastite  i  pomoc  u  svojih  ugarskih  drugova,  na- 
rocito  da  odrze  bansku  vlast  u  punom  obsegu  i  svoj  teritorij.  Oni  su  pred  ugarske  sta- 
le^e  iznosili  svoje  jade  i  tegobe,  pa  tako  je  ugarski  sabor  mnogo  puta  vijecao  i  odlucivao 
0  poslovima  hrvatskoga  kraljevstva,  koji  po  pravu  nijesu  na  nj  ni  spadali. 

Na  ugarski  sabor  dolazili  su  redovito  svi  oni  hrvatski  stalezi  i  redovi,  kojima  je 
pripadaio  to  pravo  za  hrvatsko-slavonski  sabor.  No  povrh  ovih  birao  je  hrvatsko-sla- 
vonski  sabor  za  svaki  raspisani  sabor  ugarski  dva  do  tri  poslanika  ili  n  u  n  c  i  j  a,  kojima 
je  bilo  zastupati  citavo  kraljevstvo  kao  takcvo.  To  su  bili  nuncii  regni.  Dok  su 
ostali  saborski  clanovi  iz  Hrvatske  i  Slavonije  mogli  govoriti  i  glasovati  prema  svojim 
licJnim  ili  stalezkim  potrebama,  nunciji  kraljevstva  morali  su  raditi  prema  primljenoj  uputi 
ili  instrukciji,  koju  im  je  hrvatsko-slavonski  sabor  pismeno  dao,  te  su  nakon  svrsena  sa- 
bora  ugarskoga  morali  u  hrvatsko-slavonskom  saboru  polagati  racun  o  svome  djelovanju. 
Oni  su  za  svoj  trosak  i  trud  primili  od  svoga  sabora  i  placu,  po  prilici  200  do  1000  ugar- 
skih forinti.  Kao  zastupnicima  kraljevstva  i§lo  ih  je  prvo  mjesto  u  ugarskom  sa- 
boru. Kad  su  god.  1600.  nakon  dugoga  vremena  opet  imali  doci  na  ugarski  sabor  nunciji 
Krdeija,  izrijekom  je  sabor  u  Varazdinu  1.  vejjace  u  instrukciji  zapovjedio  svojim  nunci- 
jima,  da  Erdeljcima  nipo§to  ne  ustupe  prvoga  mjesta  ni  glasa,  jer  to  pristoji  kraljevstvu 
hrvatskomu  (similiter  etiam  si  Transsylvaniae  nuntii  in  eadem  dieta  in  medio  regnicola- 
rum  comparuerint,  cum  primum  locum  et  vocem  regnum  istud  semper  in  regni  Hungariae 
publico  conventu  habuit,  minime  locum  aut  vocem  Transsylvanis  cedant).  Jednako  upu- 
cuje  hrvatsko-slavonski  sabor  od  25.  lipnja  1607.  svoje  izabrane  nuncije  (Krstu  Mrnjav- 
Cica  i  Ivana  Kitonica)  za  ugarski  sabor  u  Pozunu,  da  moraju  ondje  odrzati  svoje  starinom 
uobicajeno  prvo  mjesto,  te  ga  ne  smiju  nikomu  ustupiti  (primum  locum  more  antiquitus 
consveto  nuUi  cedendo  observabunt). 

Sacuvao  se  popis  stalefa  i  redova,  koje  je  god.  1583.  tadanji  ugarski  kancelar  po- 
zvao  na  sabor  ugarski.  Po  ovom  popisu  poslao  je  on  pozive  na  ove  staleze  i  redove  u 
Hrvatskoj  i  Slavoniji: 

»Ad  comitatus:  (uz  35  ugarskih  zup-anija)  joS  ove  slavonske:  Varasdiensem,  Zagra- 
biensem,  Crisiensem  (dakle  tri).  Onda  joSposebice  na  staleze  kraljevina  Hrvat- 
ske  i   Slavonije   (ad   status   regnorum   Croatiae  et  Sclavoniae). 

Ad  praelatos:  Zagrabiensem,  electum  Tinien'sem,  electum  Segniensem  (onda  jos  ugar- 
skih osam). 

Ad   barones:    Christophorum   Ungnad    (tada  hrvatski  ban),  comitem  Georgium  de  Zrinio. 

Ad  magniflcos  (magnates):  comitem  Nicolaum  de  Zrinio,  Stephanum  et  Qasparem 
Peteo,  Qasparem  Drascovith,  Stephanum  de  Qregoriancz,  Petmm  Rathl<ay,  Matthaeum  Kegle- 
wyth,  Franciscum  Blagay,  Qasparem  Tersachky  (Frankopan  Trzacki),  Qabrielem  et  Stephanum 
Tahy,  Qasparem  et  Nicolaum  Alapy,  Stephanum  et  Petrum  Castellanffy,  Michaekm  Zekel,  comites 
Petrum  et  Thomam  Erdody  (u  svem  osamnaest). 

Ad  viduas  dominorum:  viduam  Petri  Erdeody,  uxorem   Simonis  Keglewyth. 

Ad  capitula:  Zagrabiense  (jos  sedam  ugarskih). 

Ad   prothonotarios:   Magis+rmn  Emericum  Pethe  Sclavoniae  et  locumtenentis. 

Ad  civitates:  Zagrabiam,  Vara&dinum,  Crisium,  Capronczam   (in  Sclavonia). 

Jos  brojnije  bili  su  na  okupu  hrvatsko-slavonski  stalezi  na  ugarskom  saboru  god. 
1604.  Tad  su  bili  pozvani:  zagrebacki  biskup  Simun  Bartulic  s  biskupima  kninskim,  sri- 
jemskim  i  bosanskim,  od  drzavnih  baruna  ban  Ivan  Draskovic,  mestar  kraljevskih  to- 
varnika  grof  Tomo  Erdedi  i  propalatin  Nikola  Isthvanffy,  koji  je  u  Hrvatskoj  stalno  pre- 
bivao.  Od  velikasa  ili  magnata  spominju  se  grof  Petar  Erdedi,  knezovi  Juraj,  Nikola  i 
Vuk  Frankopani  Trzacki,  Franjo  Drzanic  (Dersffy),  knez  Ivan  Zrinski,  barun  Petar  Dras- 
kovic, Ivan  i  Juraj  Keglevic,  Franjo  i  Stjepan   Pethe w,    Benedikt    Turoci    od    Ludbrega, 


16  HRVATSKO  KRALJEVSTVO  ZA  PRVA  TRT  HABSBURQOVCA. 

Ivan  i  Juraj  Ratkaj  od  Velikoga  Tabora.  Napokon  bili  su  nunciji  hrvatsko-slavonskoga 
sabora  (prepost  zagrebackoga  kaptola  Franjo  Ergeljski  i  zagrebacki  podziipan  Franjo  od 
MedoSovca),  nunciji  kaptola  zagrebackoga,  nunciji  triju  zupanija  (zagrebacke,  varazdin- 
ske  i  kri^evacke)  i  cetiriju  kraljevskih  slobodnih  varosi  (Zagreba,  Varazdina,  Krizevca  i 
Koprivnice).  Svega  dakle  39  do  40  lica. 

Djelokrug  ugarskoga  sabora  bio  je  siri  od  hrvatsko-slavonskoga  poglavito  po  tome, 
sto  se  je  na  ugarskim  saborima  obavljalo  k  r  u  n  j  e  n  j  e  kralja  i  kraljice  zajednickom 
krunom  sv.  Stjepana.  Ti  su  krunitbeni  sabori  bili  osobito  svecani,  te  su  takim  prigodama 
i  hrvatski  velikaSi  vr§ili  razne  sluzbe  pri  svecanostima.  Tako  je  bilo  za  krunisanja  kralja 
Maksimilijana  8.  rujna  1563.,  kad  se  je  osobito  iztaknuo  knez  Nikola  Zrinski  Sigetski; 
jednako  se  je  prigodom  krunisanja  kralja  Rudolfa  25.  rujna  1572.  odlikovao  sin  njegov 
knez  Juraj  Zrinski  svojom  novom  ratnom  opremom.  Ugarski  su  sabori  takodjer  dozvolja- 
vali  kralju  ratnu  dacu  (dica  regia,  subsidium),  all  ta  se  je  daca  u  hrvatskom  kraljevstvu 
mogla  samo  onda  pobirati,  kad  ju  je  poslije  toga  hrvatsko-slavonski  sabor  posebice  pri- 
hvatio  i  po  zemlji  razglasio,  te  svoje  pouzdanike  pri  popisivanju  i  utjeravanju  recene 
dace  imenovao. 

Upravne  oblasti  i  oblastnici.  Ban  je  kao  podkralj  i  vrhovni  upravitelj  hrvatskoga 
kraljevstva  imao  naslov:  »ban  kraljevina  Dalmacije,  Hrvatske  i  Slavonije«  (regnorum 
Dalmatiae,  Croatiae  et  Sclavoniae  banus).  No  od  prave  Dalmacije  nije  drzao  bas  nista, 
jer  je  citava  bila  u  vlasti  Mletaka,  a  od  Hrvatske  i  Slavonije  odkidali  su  mu  tijekom  XVI. 
stoljeca  Turci  i  krajiski  generali  sve  vise,  tako  te  je  napokon  upravljao  tek  »ostatcima 
ostataka«     (reliquiae  reliquiarum)  Hrvatske  i  Slavonije. 

Kako  je  sredovjecna  Dalmacija  bila  sva  u  mletackoj  vlasti,  stalo  se  je  u  habs- 
burzkoj  Hrvatskoj  prenositi  ime  Dalmacija  na  primorje  od  Trsata  do  Karlobaga.  Ta 
nova  Dalmacija  obuhvatala  je  kneziju  Vinodol,  pa  onda  Senj  i  senjsku  kapitaniju.  U 
jednoj  povelji  kralja  Rudolfa  od  20.  kolovoza  1577.  kaze  se  izrijekom,  da  su  vinodolski 
gradovi  (castra)  netom  preminuloga  kneza  Stjepana  Frankopana  Ozaljskoga,  po  imenu 
Bakar,  Novi  i  Ledenice,  »omnino  in  regno  nostro  Dalmatiae  existentia 
et  habita«.  U  clanku  32.  ugarskoga  sabora  od  god.  1596.  kaze  se  nadalje  za  knezove  Zrin- 
ske:  »se  habere  in  Dalmatia  circa  littora  maris  Adriatici  certas  arces,  ut  Grobnyk, 
Bakar  et  Hrelin«.  God.  1608.  opet  ugarski  sabor  clankom  dvanaestim  trazi  od  kralja: 
»insuper  S  e  g  n  i  a  m  quoque  civitatem  in  Dalmatia  existentem  maiestas  sua 
regia  a  corona  regni  minime  avelli  patiatur«. 

Dok  se  je  primorje  hrvatsko  stalo  nazivati  Dalmacijom,  prosirilo  se  ime  Hrvatske 
na  onaj  dio  Zagrebacke  zupanije,  koji  se  je  prostirao  na  jugu  rijeke  Kupe.  Prema  jednoj 
izpravi  od  god.  1544.  pripadaju  hrvatskomu  dijelu  zagrebacke  zupanije  gradovi:  Ozalj, 
Ribnik,  Dubovac,  Novigrad  na  Dobri,  Zvecaj,  Skrad,  Lipa  i  kasteo  Mlaka  ili  Despotovica 
i:a  zapadu,  a  Zrinj,  Qvozdanski,  Pedalj,  Krupa,  Mutnica,  Jamnica,  Ljesnica,  Novi,  Kostaj- 
nica,  Komogojna  i  Prekovrski  na  iztoku.  Hrvatskoj  pripadaju  jos  neki  dijelovi  stare  kne- 
zije  Modruske  (Modruse,  Vitunj,  Ogulin,  Plasi,  Jesenica,  Kljuc,  Pec,  Janjac  i  Lukovdol), 
koji  se  u  recenoj  izpravi  od  god.  1544.  pribrajaju  zupaniji  Tninskoj  (Kninskoj),  kao  da  se 
je  time  htjelo  sacuvati  uspomenu  na  ovu  slavnu  zupaniju,  koja  je  od  god.  1522.  bila  po- 
sve  u  turskoj  vlasti;  Hrvatskoj  nadalje  ostali  su  izprva  neke  neznatne  cesti  knezija  Ga- 
tanske  (Gacke)  i  Dreznicke,  no  i  te  su  posiije  spale  budi  pod  krajinu,  budi  pod  Turke. 

Dok  se  je  tako  sva  zemlja  izmedju  Kupe  i  Gvozda  (i  preko  njega)  prozvala  Hrvat- 
skom, ostalo  je  ime  Slavonije  ograniceno  tek  na  zapadne  strane  one  oblasti,  koja  se  pro- 
stire  Dravi  na  jugu  sve  do  Save  i  preko  nje  do  Kupe.  U  jednu  rijec:  medja  izmedju  Hrvat- 
ske i  Slavonije  bijase  se  pomakla  konaCno  od  gore  (ivozda  na  sjever  do  Kupe. 

Sve  do  boja  na  Muhackom  polju  vr§io  je  ban  vrhovnu  upravu  u  citavom  kraljev- 


UPRAVNE  OBLASTI  I  OBLASTNICI.  17 

stvu  od  Drave  do  Jadranskoga  mora.*  Njemu  kao  podkralju  bile  su  podvrgnute  i  obje  ka- 
pitanije:  Sen j ska  i  Bihadka,  osnovane  za  obranu  od  vanjskih  neprijatelja.  Ali  za 
Habsburgovaca  poCelo  se  je  najprije  obje  te  kapitanije,  a  onda  i  druge  kapitanije,  koje 
su  se  na  granici  ili  krajini  prema  Turskoj  osnivale,  podvrgavati  vrhovnim  kapita- 
nima  carske  vojske,  koju  su  dizale  i  uzdrzavale  austrijske  nasljedne  pokrajine,  te 
koja  je  pomagala  pri  obrani  hrvatskoga  kraljevstva  od  turske  sile.  Ti  su  vrhovni  kapi- 
tani  carske  vojske  (supremus  capitaneus  ad  confinia  Croatiae  Sclavoniaeque,  ili  gentium 
provinciarum  haereditarium  in  regno  Sclavoniae  supremus  capitaneus)  izprva  vr§ili  same 
vrhovnu  vojnicku  vlast  na  krajinama;  ali  su  tijekom  godina  sve  vi§e  preotimali  vlast  i  u 
upravnim,  paSe  i  u  sudskim  stvarima,  tako  te  je  teritorij  kraji§kih  kapitanija  napokon  u 
svim  poslovima  bio  odkinut  od  bana.  To  je  tiaroCito  vrijedilo  od  onoga  5asa,  kad  je  car 
i  kralj  Rudolf  pismom,  izdanim  u  Becu  25.  veljace  1578.,  konaCno  povjerio  vrhovnu  upravu 
hrvatsko-slavonske  krajine  od  Drave  do  Jadranskoga  mora  svome  stricu  nadvojvodi 
Karlu  u  Stajerskom  Qradcu,  pa  tom  prigodom  i  bana  u  vojni5kim  poslovima  podredio 
njegovoj  vrhovnoj  vlasti.  Sabor  je  ugarski  od  iste  godine  doduSe  Clankom  15.  ustanovio, 
neka  nadvojvoda  Karlo  kao  vrhovna  glava  krajine  »podrzaje  s  banom  Hrvatske  i  Slavo- 
nije  takav  sporazumak,  da  ne  uzslijedi  §to  nepodobno  ili  protivno  slobodi  kra- 
ljevstva* (et  serenissimus  archidux  Carolus  cam  cum  bano  Croatiae  et  Sclavoniae  inteli- 
gentiam  habere  velit,  ne  quid  sequatur  inconveniens  aut  libertati  regni  contrarium);  ali 
uza  sve  to  radili  su  i  nadvojvoda  Karlo  i  njemu  pokorni  general!  i  kapitani  na  krajini  i 
hrvatskoj  i  slavonskoj,  da  posve  obladaju  povjerenim  njima  kapitanijama  i  generalijama. 
Jer  ti  generali  i  kapitani,  sve  bez  izuzetka  velikaSi  i  plemi6i  nutarnjo-austrijskih  zemalja 
(Stajerske,  Kranjske,  Koruske  i  Qorice)  nijesu  priznavali  gospodara  osim  svoga  nadvoj- 
vode  Karla  i  po  njegovoj  smrti  (t  1590.)  sina  mu  Ferdinanda  Stajerskoga,  te  su  sluSali 
samo  zapovijedi  njihove  i  ratnoga  vijeca  njihova  u  Stajerskom  Gradcu.  Zaludo  su  hr- 
vatski  stale2i  pocev  od  god.  1606.  odlucno  zahtijevali  od  kralja  Rudolfa,  »da  se  vlast  ban- 
ska  po  starom  obiCaju  opet  protegne  od  Drave  do  Jadranskoga  mora  i  u  ratnim  i  u  poli- 
tickim  poslovima  (authoritas  banalis  more  antiquo  a  Dravo  usque  ad  Adriaticum  mare  ut 
se  extendat  tum  in  bellicis  quam  etiam  politicis),  zatim  da  se  kapitanije  na  krajinam'a 
povjeravaju  zasluznim  urodjenicima  (bene  meritis  indigenis),  a  nipoSto  vi§e  tudjincima. 
Tako  se  je  hrvatsko  kraljevstvo,  kojim  su  vladali  Habsburgi,  u  drugoj  polovici  XVI.  sto- 
lje6a  sve  vi§e  raspadalo  na  d  v  a  upravna  podruCia :  na  g  r  a  d  j  a  n  s  k  u  Hrvatsku  i  Sla- 
voniju,  pa  na  hrvatsku  i  slavonsku  k  r  a  j  i  n  u. 

1.  Gradjanska  Hrvatska  i  Slavonija,  koja  je  sve  vi§e  gubila  od  svoga  zemljista, 
odrzala  je  ne  samo  svoj  stari  ustav,  nego  i  svoje  sredovjeSno  politiCno  uredjenje  i  upravu. 
Ona  je  u  politicno-upravnom  pogledu  razdijeljena  na  z  u  p  a  n  i  j  e  (comitatus,  varme- 
djija)  i  na  knezije:  prvima  upravljaju  veliki  zupani  (supremus  comes),  koji  se 
ili  biraju  ili  imenuju,  a  drugima  gospoduju  nasljedni  zupani  ili  knezovi  (comes 
perpetuus)  iz  raznih  velikaskih  porodica  (Zrinski,  Frankopani,  Erdedi).  Zupanija  ima  u  to 
vrijeme  samo  tri:  varazdinska,  krizevacka  i  zagrebacka,  a  knezije  su  Vi- 
nodol,  Modru§e  i  Moslavina. 

Ve6  bi  spomenuto,  da  je  u  drugoj  polovici  XVI.  stoljeca  banovac  ili  viceban  redo- 


*  God.   1672.  opisuje  zagrebacki  kanonik  Ivan  Babic  obseg  kraljevina  Dalmacije,  Hrvatske 
i  Slavonije  ovako: 

»Regnum  Sclavoniae  olim  gloriosissimum,  postea  hostis  potentia  labefactum,  t  r  1  p  a  r  t  i- 
tum  est:  Dalmatia  enim  ea  confinia,  quae  mari  Adriatico  adiacet,  Croatia  intra  Bacliensium  vul- 
ga  Unnam  et  Colapim  sita;  Sclavonia  vero,  quae  a  Colapi  usque  Dravum  flumina  sese  extendat, 
complectitur.  Segnia  Dalmatiae  civitas  caputque  aliorum  finium  Maritimorum  est,  Carnioliae,  Ca- 
rinthiae,  Istriae  contra  vicina  Lichae  et  Corbaviae  validu  Turcarum  praesidia  atitemurale.  Prae- 
terea  sunt  Dalmatiae  praesidia  seu  castella:  Prozor,  Otochiach,  Brignii,  Carlobago,  Ledenicze«. 
Klaie,  Hrv.  povj.  Ill,  (6.)  2 


18  HRVATSKO  KRALJEVSTVO  ZA  PRVA  TRI  HABSBURGOVCA. 

vito  obna^ao  Cast  velikos:a  2iipana  u  zagrebackoj  i  krizevaCkoj  zupaniji.  Na  5elu  varaz- 
dinske  2upanije  bio  je  najprije  fupanijskom  skupStinom  izabrani  veliki  fupan,  po  imenu 
Toma  Pethew  (1526.);  namah  zatim  povjerio  je  kralj  Cast  i  sluzbu  velikoga  2upana  te  2u- 
panije  palatini!  Stjepanu  Batoru  (do  g.  1530.).  Poslije  ovoga  bio  je  varazdinskim  zupanom 
Petar  Keglevid  Bu^inski  (1531. — 1540.)*  i  uza  nj  god.  1536.  Ljudevit  Pekri  od  Petrovine. 
God.  1543.  dne  1.  prosinca  zalozio  je  kralj  grad  i  varo§  Varazdin  zajedno  s  5a§cu  veli- 
koga fupana  vara^dinskoga  (una  cum . . .  honore  comitatus  Warasdiensis)  grofu  Ivanu 
Ungnadu,  koji  je  onda  tu  slu2bu  vrSio  sve  do  svoga  odlazka  u  tudjinu  (1556.).  Iza  njega 
obavljao  Cast  velikoga  zupana  u  Varazdinu  sin  njegov  Kristofor  Ungnad,  koji  se  g.  1568. 
izrijekom  zove  »s  u  p  r  e  m  u  s  comes  W  a  r  a  s  d  i  e  n  s  i  s«.  On  je  ostao  velikim  Zupa- 
nom u  Varazdinu  i  onda,  kad  je  postao  banom  hrvatskim,  tako  da  se  god.  1582.  pi§e 
»comes  comitatus  Warasdiensis  ac  regnorum  Dalmatiae  Croatiae  et  Sclavoniae  banus«. 
Po  njemu  preSla  je  velikozupanska  cast  na  njegova  zeta,  grofa  Tomu  Erdeda.  God.  1607. 
napokon  imenovao  je  kralj  Rudolf  grofa  Tomu  Erdeda  i  njegove  potomke  za  n  a  s  1  j  e  d  n  e 
2upane  (comes  perpetuus)  varazdinske  za  sva  vremena. 

Velike  2upane  zamjenjivali  su  u  pojedinim  zupanijama  podzupani  ili  v i c e - 
c 0 m i t e s.  Spominje  se  koji  put  i  zamjenik  podzupana  ili  subvicecomes.  Tako  je 
god.  1568.  uz  velikoga  zupana  Kristofora  Ungnada  i  podzupana  Petra  Ratkaja  u  varaz- 
dinskoj  zupaniji  Adam  Herkovid  ili  Herkffy  bio  »subvicecomes«.  2upani  i  podzupani  pred- 
sjedali  su  zupanijskim  skupstinama  i  zupanijskomu  sudu. 

Svaka  zupanija  bila  je  razdijeljena  na  cetiri  kotara  (processus)  ili  s u d 5 i j e. 
Pojedinim  sudcijama  bio  je  na  Celu  po  jedan  plemicki  sudac  (index  nobilium);  njega 
je  zamjenjivao  m  a  1  i  sudac  (viceiudex  nobilium).  Plemicki  sudci  bili  su  ne  samo  sudbeni 
Cinovnici,  nego  i  upravni.  Sudcije  nijesu  u  ono  vrijeme  imale  jos  zasebnih  naziva  topo- 
grafskih  ili  geografskih,  nego  su  se  nazivale  po  plemickim  sudcima,  koji  su  tada  bili 
njima  na  celu.  God.  1543.  dijelila  se  varazdinska  Zupanija  na  ove  cetiri  sudcije  ili  kotara: 
1.  processus  Petri  Semowczy  (obuhvatao  je  Varazdinske  Toplice,  grad  Va- 
rasdln,  Biskupec,  Kocan,  Tmovec,  Bartolovec,  Ceperlinec,  Otok);  2.  processus 
Stephani  Dragas  (obuhvatao  mjesta:  Obrez,  Vidovec,  Beretinec,  Cresnjevo,  Bele- 
tinec,  ZamlaCu,  Budislavec,  grad  Vinicu,  Vidovec,  Marusevec,  Krizovljane  i  dr.);  3.  pro- 
cessus Nicolai  Marygolth  (grad  Belu,  grad  Lobor,  grad  Ostrc,  Zlatar,  Zajezdu, 
grad  Belec,  Lepoglavu  i  grad  Trako^dan  i  dr.);  4.  processus  Johannis  Puha- 
k  0  c  z  y  (Komor,  Krizanec,  Zabok,  grad  Krapinu,  grad  Kostel  s  Pregradom,  grad  Veliki 
Tabor,  Cesargrad,  i  t.  d.).  2upanija  zagrebaCka  bila  je  takodjer  razdijeljena  na  cetiri  ko- 
tara; dva  kotara  bila  su  u  podruCju  ZagrebaCke  gore  (jedan  od  Bistrice,  Psarjeva  i  Sv. 
Ivana  Zeline  do  grada  Grebena,  Huma  i  Bedenice,  —  drugi  od  Susjedgrada  i  Medved- 
grada  preko  Zagreba  do  Vugrovca  i  Bozjakovine,  zatim  na  sjevernoj  strani  gore  od 
Bistre,  Gornje  i  Donje  Stubice  do  Omilja  i  Drenove);  treci  kotar  ili  processus  zapremao 
je  kraj  izmedju  Save  i  Kupe  (varo§  Sisak,  grad  Pokupje,  Jastrebarsko,  Samobor,  grad 
Okie,  Turopolje  i  grad  Lukavec  i  t.  d.);  napokon  cetvrti  kotar  obuhvatao  je  sav  kraj  na 
jugu  Kupe  sve  do  Une,  Jos  god.  1572.  spominje  se  u  jednoj  ispravi:  »Ia  Bartol  Juricic  z 
Svarce,  sudac  ceterti  stola  Zagrebskoga  u  stranah  prikokupskih«, 
a  god.  1595.  opet  Lacko  Govorkovic,  kao  »sudac  ceterti  varmegje  zagra- 
becke«.  Od  krizevacke  zupanije  spominju  se  recene  god.  1543.  samo  jos  dva  kotara:  je- 
dan je  obuhvatao  Sveti  Petar  Cvrstec,  Rovisce,  Gudovec,  Businec,  Cirkvenu,  Dubravu, 
Ivanic,  Mo3lavinu,  Totusevinu,  Preseku,  Rakovec,  Vrbovec,  Raven  i  oba  varosa  Krize- 
vaCka  (civitas  inferior  Crisiensis,  civitas  superior   Crisiensis);   a   drugomu   pripadali   su 

*  U  cirilskom  pismu  (xl  14.  listopada  1538.  podpisuje  se  on:  »Petar  Keglevid  ban  hrvacki, 
Dalmacije   i  Slovinske  i   s'.obodni   Span   vara§dinski«. 


UPRAVNE  OBLASTI  I  OBLASTNICI. 


19 


giadovi  i  mjesta  Ludbreg,  Rasinja,  Quscerovec,  Veliki  i  Mali  Kalnik,  Canjevo,  Miholec, 
Bisag,  Vinicno,  Sudovec,  Remetinec  i  dr.  (processus  Ambrosii  literati).  Ostala  dva  kotara 
na  iztoku  prema  pozezkoj  zupaniji  bill  su  vec  tada  pusti  (residui  processus  duorum  iudi- 
cum  nobilium  deserti). 

U  knezijama,  narocito  u  Vi- 
nodolu  (provincia  Vinodol,  Wein- 
thal),  zamjenjivali  su  nasljedne 
knezove  (Frankopane  i  Zrinske) 
gubernatoriza  citavu  oblast, 
a  njima  su  u  pojedinim  gradovima 
bili  podredjeni  k  a  s  t  e  1  a  n  i  ili 
k  a  p  i  t  a  n  i  (castellanus,  capita- 
neus,  njem.  Pfleger). 

Svaka  od  spomenutih  triju 
zupanija  (zagrebacka,  varazdin- 
ska  i  krizevacka)  imala  jos  i  dru- 
gih  upravnih  cinovnika.  Od  tih  se 
izticu  osobito  n  o  t  a  r  i  (notarii  se- 
dis  comitatus),  koji  su  uz  ino  opre- 
mali  sve  pismene  radnje,  narocito 
isprave,  izdane  od  zupanijskih 
skup§tina  i  sudova. 

2.  Hrvatska  i  slavonska 
krajina  razvijala  se  tijekom  XVI. 
stoljeca  polagano  i  postepeno.  Vr- 
liovni  kapitani  (obrister  feldhaupt- 
mann)  5eta  iz  nutarnjo-austrijskih 
pokrajina  (Stajerske,  Kranjske  i 
Koruske),  koji  su  pomagali  bra- 
niti  hrvatsko  kraljevstvo  jos  od 
god.  1522.,  zapovijedali  su  u  prvi 
mah  jedino  cetama  recenih  po- 
krajina; no  god.  1530.,  kad  je  ta 
cast  zapala  Ivana  Kocijana 
(Katzianera),  stall  su  oni  ne  samo 
sebi  prisvajati  vrhovnu  vlast  nad 

postojecim  vec  kapitanijama  (senjskom  i  biliackom),  nego  su  u  obce  sve  vise  utjecali  u 
vojnicke  poslove  kraljevstva  hrvatskoga.*  Ugled  i  vlast  njihova  rasla  je  sve  jace,  sto  se 


STJEPAN  KONZUL  IZ  BUZETA, 
prevodilac  protestantskih  knjiga  na  hrvatski  jezik. 


*   Vrhovni  kapitani   vojske  iz   austrijskih 
Nikola    Jurisic    (1526.— 1527.),    Nikola    T 
atque  supremus  capitaneus  ad  confinia  Croatiae 
god.   1530.— 1537.,   Nikola   JuriSifi  po   drug! 
1540.  do  12.  sijecnja  1544.  PosHje  njega  vrsio  je 
od  ozujka  1544.  do  veljace  1546.;  njega  je  zamij 
od  Ormuza  (gencium  provinciarum  haereditari 
pitaneus)  god.  1546.— 1552.;  na  to  je  tu  sluzbu  po 
hauptmann  an  den  crabatischen  und  windischen 
(1556.).   Vrhovnim   kapitanom    (confiniorum    regno 
taneiis)  postao  je  zatim  Ivan  Lenkovic  od 
a  njega  je  zamiienio  L  u  k  a  S  e  k  e  1  j,  koji  je  god. 
je  Sekelj  god.  1575. 


nasljednih  zemalja  od  1526.  do  1568.  bili  su  ovi: 
hurn  god.'  1529.  (Nicokus  a  Turri,  consiliarius 
Sclavoniaeque),  Ivan  Kocijan  (Katzianer) 
put  god.  1537.— 1539.,  Ivan  Ungnad  od  god. 
tu  sluzbu  J  u  r  a  j  W 11  d  e  n  s  t  e  i  n  kao  lajtnant 
enio  opet  kao  vrhovni  kapitan  Luka  Sekelj 
um  Styriae  et  Carinthiae  in  regno  Sclavoniae  ca- 
drugi  put  preuzeo  Ivan  Ungnad  (obrist  veld- 
graniz),  te  ju  zadrzao  do  svoga  odlazka  u  tudjinu 
rum  Sclavoniae  et  Croatiae  regius  generalis  capi- 
Podbrizja  (1556.— 1567.,  umro*22.  lipnja  1569.), 
1567.  i  1568.  po  drugi  put  obnasao  tu  cast.  Umro 


20  HRVATSKO  KRALJEVSTVO  ZA  PRVA  TRI  HABSBURQOVCA. 

je  vi§e  kapitanija  osnivalo  na  Rranici  Hrvatske  i  Slavonije  prema  turskomu  carstvu.  Vr- 
liovni  kapitan  imao  je  naskoro  i  dva  zamjenika  ili  podzapovjednika:  jednoga  za  hrvat- 
sku  krajinu,  a  drugoga  za  slavonsku  krajinu  (potonji  nekako  od  god.  1552.). 

God.  1568.  u  drugoj  polovici  te  godine  proveo  je  kralj  i  car  Maksimilijan  zamaSnu 
pi omjenu.  On  je  tadanjega  vrhovnoga  kapitana  Luku  Sekelja  rijesio  sluzbe,  jer  je  ja- 
macno  ved  onda  smjerao  vrhovnu  upravu  krajine  hrvatsko-slavonske  povjeriti  svome 
bratu,  nadvojvodi  Karlu  kao  gospodaru  niitai  njo-austrijskih  zemalja,  sto  je  medjutim  tek 
iiakon  deset  godina  (1578.)  izvrSio  kralj  i  car  Rudolf.  Tako  postadoSe  dotadanji  zamjenici 
vrhovnoga  kapitana  samosvojni,  i  to  barun  Herbard  Auersperg  u  hrvatskoj  kra- 
jini,  a  Vid  Halek  u  slavonskoj.  Zapovjednici  tih  krajina  imali  su  najprije  naslov  obrist- 
lajtnanta.  poslije  obrstara,  i  napokon  generala.  Stolicom  hrvatske  krajine  postade  god. 
1579.  netom  osnovani  K  a  r  1  o  v  a  c  (Karlstadt,  Carolostadium),  po  kojemu  se  je  i  ta  kra- 
jina stala  nazivati  karlovackom;  dok  ie  zapovjednik  slavonske  krajine  sjedio  u  V? 
ra§dinu,  po  cemu  se  je  pocelo  tu  krajinu  nazivati  varaSdinsko m.* 

U  posljednjoj  cetvrti  XVI.  stoljeca,  a  prije  pada  Bihaca  god.  1592.,  brojila  je  i  hrvat- 
rka  i  slavonska  krajina  po  vise  kapitanija,  tako  te  je  citavo  kraljevstvo  bilo  njima  opa- 
sano.  U  hrvatskoj  krajini  obstojale  su  ove  kapitanije:  1.  Senjska  s  poglavitim 
gradovima  i  utvrdjenim  mjestima:  Senj,  Starigrad,  Karlobag,  Trsat,  Ledenice,  Otocac, 
Piozor  i  Brlog.**  2.  Bihacka  s  gradovima  Bihac,  Ripac,  Sokol,  Izacic,  Toplicki  turanj 
i  mnogim  drugima;  3.  Ogulinska,  osnovana  svakako  prije  god.  1567.,  obuhvatala  ie 
osim  Ogulina  poglavito  mjesta  prijasnje  Modruske  knezije  (Modruse,  Plaski,  Dabar,  Je- 
senice),  zatim  Slunj,  Kremen,  Dreznik  i  Trzac:  napokon  4.  Hrastovicka,  utemeljena 
takodjer  jo§  prije  god.  1567.,  s  gradovima  i  kastelima:  Hrastovica,  Gore,  Blinja,  Vino- 
dol,  Ajtic,  Mazin,  Gradac  i  Greda.  God.  1592.  propale  su  Bihacka  i  Hrastovicka  kapitanija, 
jednako  su  gradovi  Ogulinske  kapitanije  iztocno  od  Slunja  slijedece  godine  dosle  u  tursku 
vlast.  God.  1595.  obnovljena  bi  Hrastovicka  kapitanija  pod  imenom  P  e  t  r  i  n  j  s  k  e.  Toj 
je  obnovljenoj  kapitaniji  bila  stolica  tvrda  Petrinja,  a  pripadale  su  jot  jos  gradovi  Hra- 
stovica 1  Gore,  zatim  neke  manje  tvrdinje  i  kasteli  uz  rijeku  Kupu.  Kotar  ove  kapitanije 
stall  su  poslije  nazivati  Pokupskom  krajinom  (confinia  Colapiana)  ili  opet  Ban- 
skom  krajinom  (confinia  banalia),  jer  se  za  obranu  njezinu  nijesu  brinule  nutarnjo- 
austrijske  pokrajine,  nego  hrvatski  stalezi  zajedno  s  banom.  Hrvatskoj  ili  karlovackoj  kra- 
jini 'pribrajala  se  je  jos  jedna  kapitanija,  koja  se  nije  sterala  na  granici  prema  Turskoj, 
nego  u  nutarnjoj  zemiji  na  medji  Kranjske  i  hi  vatskoga  kraljestva  (Slavonije).  To  je 
2umberacka  kapitanija  (glavno  nijesto  2umberak,  njemacki  Sichelberg,  castel- 
lum  Sichilberg,  castrum  Sichelberg),  naseljena  god.  1530.  i  1538.  Uskocima,  koji  bijahu 
prebjegli  iz  Bosne  i  turske  Hrvatske,  2umberacka  kapitanija  obstojala  je  svakako  vec 
prije  god.  1537.,  kad  joj  je  bio  na  celu  Ivan  Puchler  od  Mehova. 

U  slavonskoj  krajini  spominju  se  kapitanije:  1.  Koprivnicka  ih  G  j  u  r- 
g  j  e  V  a  c  k  a,  osnovana  oko  god.  1548..  a  pripadali   su   joj   gradovi   i   kasteli   Koprivnica, 


*  Samostaini  zapovjednici   od   god.   1568.  dalje  bili  su: 

a)  u  hrvatskoj  krajini:  barun  Herbart  Auersperg  (t  22.  rujna  1575.),  barun  Ivan 
Auersperg  (1575. — 1577.),  Ivan  Ferenberger  (18.  sijecnja  1578.  do  6.  studienoga  1579.),  barun  Wei- 
kard  Auersperg  (1579.— 1580.),  barun  Jobst  Josip  Thurn  (1581.  do  15.  lipnja  1589.),  barun  Andrija 
Auersperg  (1589.  do  8.  Hstopada  1593.),  Juraj  Lenkovic  od  Podbrizja  (15  94.  do  8.  lipnja  1601.), 
Vid  Kisel  od  Fuzine  (Kaltenbrunn,  1601.— 1609.). 

b)  u  slavonskoj  krajini:  Vid  Halek  (t  15.  travnja  1589.),  Ivan  Qlobitzer  (15.  travnja 
do  14.  svjbnja  1589.),  Stjepan  Grasswein  (1589.-1593.),  barun  Ivan  Sigismund  Herberstein  (1594.— 
1603.),  i   grof   Sigismund  Fridrik   Trautmansdorf  (1603.— 1630.). 

**  Senjska  kapitanija  pribraja  se  izmjenice  i  Primorskoj  Krajini  (Meergrenze,  con- 
finia maritima). 


2ITELJI  PO  NARODNOSTI  I  PO  STALE2IMA.  21 

Qjurgjcvac,  Prodavic  (Virje),  Novigrad,  Gjelekovec,  Drnje,  Rasinja  i  Ludbreg;  2.  Kri- 
z  e  V  a  c  k  a,  utemeljena  oko  god.  1560.,  a  spadali  su  na  nju  gradovi  i  kasteli  Krizevci,  Vr- 
bovec,  Gradec,  Sv.  Petar  Cvrstec,  Cirkvena,  Gjurgjic,  Glogovnica,  Apatovac,  Topolovac, 
Sv.  Ivan  2abno  i  Trema;  napokon  3.  Ivanicka,  izlucena  prije  god.  1577.  iz  Krize- 
vacke  s  gradovima  i  kastelima:  Ivanic  tvrdja,  Ivanic  trg,  Ivanic  klostar,  Lupoglav, 
Bozjakovina,  Gumnik  (Bosiljevo)  i  Sveti  Kriz. 

Na  celu  pojedinim  kapitanijama  stajali  su  kapitani  (doticno  veliki  kapitani),  koji  su 
stolovali  u  glavnom  mjestu  kapitanije,  dok  su  u  ostalim  mjestinia  bill  kastelani  (Pfleger). 
Znacajno  je,  da  su  ne  samo  zapovjednici  objju  krajina,  nego  i  kapitani,  pace  i  kastelani 
bill  gotovo  bez  izuzetka  strand,  narocito  Nijemci  iz  unutarnjo-austrijskih  pokrajina 
(Stajerske,  Kranjske  i  Koruske),  jer  se  je  plemstvo  recenih  pokrajina  time  nastojaio  od- 
stetiti,  sto  su  te  pokrajine  morale  prinositi  znatne  svote  za  uzdrzavanje  hrvatske  i  sla- 
vonske  krajine. 

Zitelji  PC  narodnosti  i  po  stalezima.  Razseljivanje  hrvatskoga  naroda,  koje  bijase 
zapocelo  u  posljednjoj  desetini  petnaestoga  stoljeca,  nastavilo  se  je  kroz  citavo  XVI. 
stoljece. 

Nakon  boja  na  Muliackom  polju  sve  je  vise  preotimaio  maha  izseljivanje  na- 
roda u  susjedne  zemlje,  koje  su  bile  bolje  zaklonjene  od  turskih  provala.  Osobito  mnogo 
naroda  bjezalo  je  preko  Urave  i  Mure  u  jugozapadnu  Ugarsku.  Dne  10.  sijecnja 
1537.  dozvolio  je  kralj  Ferdinand  pozunskomu  zupanu  Ivanu  Salaju  od  Kerecenja  i  medju- 
murskomu  vlastelinu  Gasparu  Ernustu  od  Cakovca,  da  na  rijeci  Muri  izmedju  svojih  po- 
sjeda  Legrada  i  Dubrave  urede  skelu  (vadum)  s  dovoljno  brodova,  na  kojima  bi  se  mogli 
prevazati  brojni  bjegunci  iz  Slavonije,  koji  su  se  sa  stokom  i  drugom  prtljagom  svojom 
zaklanjali  u  nutarnje  krajeve  kraljevine  Ugarske  (habentes  respectum  miserorum  fugien- 
tium,  qui  metu  Thurcorum  ex  partibus  regni  nostri  Sclavcniae  aliisque  locis  partium  illa- 
rum  ad  interiora  regni  nostri  Hungariae  cum  iumentis  ac  pecoribus  et  ceteris  ipsorum 
rebus  ac  sarcinis  commigrant).  Kralj  je  to  dopustio  jer  je  zelio,  da  bude  vise  prelaza 
preko  Mure  (ut  plures  pateant  in  fluvio  Mura  traiectus).  Jamacno  je  i  na  Dravi  bilo 
mnogo  takvih  »brodova«,  po  kojima  je  narod  grnuo  u  sigurnije  krajeve  zapadne  Ugarske. 
Mora  da  je  vrlo  mnogo  naroda,  narocito  pucana,  prcbjeglo  na  sjever,  jer  je  ugarski  sa- 
bor  u  Pozunu  god.  1550.,  jamacno  na  zahtjev  hrvatskih  nuncija,  clankom  72.  odredio,  »da 
se  oni  seljaci,  koji  su  minulih  godina  budi  radi  glada  budi  od  straha  pred  Turcima  iz  Sla- 
vonije prebjegli  u  Ugarsku,  imaju  odpustiti  od  onih,  na  kojih  su  imanja  dosli,  ako  bi  se 
dobre  volje  povratiti  htjeli«  (statutum  est  etiam,  ut  rustici  illi,  qui  vel  propter  famem  vel 
metum  Turcarum  ex  Sclavonia  in  Ungariam  per  hos  annos  emigrarunt,  per  eos,  in  quo- 
rum bonis  sunt,  si  sponte  redire  voluerint,  remittantur;  nee  retinere  eos  audeant,  sub 
poena  in  articulis  migrationis  colonorum  expressa).  Svakako  je  malo  seljaka  trazilo,  da 
se  kuci  povrate;  pace  kadgod  bi  Turci  jace  pritisnuli  hrvatsku  zemlju  (1556.,  1565.,  1576. 
do  1578.,  1592.),  opet  bi  izseljavanje  ojacalo,  tako  da  je  domala  sva  jugozapadna  Ugarska 
bila  puna  hrvatskih  izseljenika  (Wasser-Kroaten  ili  Bosner-Kroaten).  Od  tih  dosljaka  po- 
tiecu  hrvatske  naseobine,  koje  i  danas  jos  postoje  u  zupanijama  pozunskoj,  sopronskoj, 
mosonjskoj,  zeljeznoj,  a  nekad  su  obstojale  i  u  gjurskoj.  Kad  je  2.  kolovoza  1579.  gjurski 
biskup  Juraj  Draskovic  bio  okupio  diecezansku  sinodu  u  Sombotelju  (Sabaria,  Steina- 
manger),  bilo  je  izmedju  28  nadoslih  zupnika  d  e  v  e  t  njih  s  hrvatskim  prezimenima.  BiH 
su  to  poimence  ovi:  Ambrozije  Turcic  (sub  magnifico  domino  Joanne  Chorom),  Ivan 
K  0  1  0  n  i  6  (ex  Czindorff),  Juraj  P  o  s  v  a  d  i  c  (ex  Geristorff),  Matija  K  a  p  1  i  c  (ex  Oren- 
stein),  Luka  M  a  s  n  i  k  (in  Pandorff),  Petar  M  a  r  a  s  i  c  (in  Horndorff),  Mihajlo  S  t  r  i  n- 
5  i  6  (ex  Oroszvar  seu  Karlburg),  Pankracije  R  o  z  i  c  (ex  Pottestorff)  i  Jakov  I  g  1  i  c  (ple- 
banus  capituli  ecclesiae  Jaurinensis  in  Wayden).  Spominje  se  jos  Ivan  §  o  1  i  c  (benefici- 


22  HRVATSKO  KRALJEVSTVO  ZA  FRVA  TRl  HABSBURGOVCA. 

atus  Soproniensis),  koji  nije  mogao  radi  bolesti  do6i.  Drugi  neki  2upnici  nijesii  smjeli  pri- 
sustvovati  rimokatolickoj  sinodi,  jer  su  ini  branila  njihova  protestantska  vlastela,  a  biU) 
jc  jamacno  i  takovili,  koji  su  sami  naginjali  novovjercima  ili  se  bijahu  njima  jur  pridruzili. 
Ali  ve6  po  izbrojenim  hrvatskim  zupnicima  moze  se  nagovijestati,  da  je  gjurska  bisku- 
pija  tada  bila  dobrano  naseljena  hrvatskim  pukom.  Uz  seljake  nastanilo  se  i  gospode  hr- 
vatske,  plemica  obicnih  i  velikasa.  Izmedju  till  iztiCu  se  narocito  K  o  1  o  n  i  c  i  (pravo  Ko- 
luni6i),  koji  bijahu  uskocili  iz  Psetske  zupanije  (oko  Petrovca  u  danasnjoj  sjeverozapadnoj 
Bosni).  Kolonici  bijahu  stekli  posjeda  u  Stajerskoj  i  Ugarskoj;  jos  god.  1618.  kaze  se  o 
Ernestu  Kolonidu,  vicekapitanu  u  Gjuru,  da  je  potekao  od  stare  hrvatske  plemicke  poro- 
dice  (ex  antique  Croatiae  sanguine  et  nobili  prosapia  oriundus). 

Naporedo   s   izseljivanjem  u   Ugarsku  teklo  je  seljenje  Hrvata   u  nasljedne  pokra- 
jine  austrijske  na  zapadu,  narocito  u  Kranjsku  i  Stajersku.  Vec  god.   1533.  jadikuje  hr- 
vatski  sabor  u  adresi  na  kralja  Ferdinanda  I,,    sto    gospoda  i  pleniici    Koruske    mnogim 
obecanjima  vabe  k  sebi  narod  hrvatski,  a  narocito  kmetove.  Neka  kralj  zapovjedi,  da  se 
vise  zitelji  i  kmetovi  ne  odvode  u  Korusku,  jer  ce  inace  hrvatsko  kraljevstvo  ostati  pusto. 
Hrvati  pisu  kralju  ovako:   »Tandem,  sereniss,ime    domine,    domini   et   nobiles    Korynthie 
cum  multarum  libertatum  promissionibus  et  aliis  viis,  quibus  possunt,  totum  fere  popu- 
lum  ex  ilia  alioquin  eciam  desolata  terra  concitarunt  et  nostros  iobagiones  ad  se  recipi- 
unt;   a  quo  si  non  desisterent,  statim  ipsa  pars  regni  deserta  manebit.   Dignetur  igitur 
vestra  maiestas  comittere,  ne  ad  Corinthiam  nostros  iobagiones  et  incolas  traducere  au- 
dcant«.  Svoju  molbu  opetuju  hrvatski  stalezi  na  svom  saboru  u  Topuskom  9.  rujna  1535., 
tuzeci  se,  kako  stalezi  nasljednih  zemalja  nebrojene  (sine  numero)  kmetove  hrvatske  od- 
vode i  preseljuju,  pak  traze,  da  se  Ijudi  i  kmetovi  njihovi,  koji  su  vec  u  austrijske  pokra- 
jine  odvedeni,  opet  njima  povrate  ( . . .  cum  nostri  iobagiones  sine  numero  in  regna  maie- 
statis  vestre  transferuntur  et  abducuntur;  mittunt    enim  ad  iobagiones    nostros    ipsorum 
nuncios,  multa  subsidia  et  presidia  illis  pollicentes,  multasque  expensas  eis  mittentes,  sic 
abvocant,  cum  quibus  iidem  levantur  et  deducuntur  de  terra  nostra,  ad  illaque  regna  trans- 
feruntur). Vapaji  hrvatskih  sabora  nijesu  nasli  odziva,  jer  se  je  sve  vise  puka  selilo  u  au- 
strijske zemlje,  osobito  u  jugoistocnu  Kranjsku,  gdje  su  napunili  okolis  Metlike,  Crnomlja, 
Podbrizja,  Vinice,  Poljane  i  Kostela.  Jos  god.  1689.  razlikovao  ih  je  Valvasor  od  kranjskih 
Slovenaca  i  doseljenih  Uskoka  pisuci  o  njima  ovako:    »Das    dritte  Volk  der    Einwohner 
(Mittel-Krains)   besteht  in   denen  Krabaten,  welche    bei   Mottling,   Freienthurm,  Weinitz, 
Tschernembl  und  derer  Orten  herum  leben.  Diese  kleiden  sich  wiederum  auf  besonderc 
Weise,  namlich  als  echte  Krabaten,  gleichwie  auch  ihre  Sprache  recht  krabatisch  ist.  Sic 
besitzen  schone,  grosse  und  sehr  gute  Baufelder,  das  beste  Weingebirge,  wie  auch  treff- 
liche  Viehv/eide;  gehen  oft  auch  auf  Partei  in  die  Tiirkei,  fiirnemlich  die  so  bei  Weinitz 
und  Freinthurm  herum  wohnhaft,  wozu  auch   iiire    Leibesbeschaffenheit    nicht    iibel    ge- 
schickt,  sintemal  es  frische,  gesunde,  starke,  wohlberittene    Leute    sind«.    U    Kranjsku    i 
ostale  nutarnjoaustrijske  pokrajine  selili  su  se  ne  samo  kmetovi,  nego  i  plemici.  Izmedju 
potonjih  izticu  se  najprije  Nikola  Jurisic  (Mikulica)   i  jedan  ogranak  porodice   Len- 
kovica  (Ivan  i  sin  mu  Juraj);  hrvatskoga  su  porijekla  jos  plemici  Gusici,  koji  se   u 
prvoj  polovici  XVI.  stoljeca  bijahu  iz  Gatanske    zupanije    (Gusicgrad,    Briog)    odselili    u 
Kranjsku,  gdje  su  poslije  u  Metlickom  kraju  drzali  vise  gradova  i  imanja  (Poganci,  Gra- 
dec,  Zaborst  ili  Forst).  Napokon  udomila  se  jc  po.,ve  u  Kranjskoj  knezevska  ili  grofov- 
ska  porodica  Babonica  ili  Blagajskih,  nakon  sto  je  (grof  Franjo  Blagajski)  oko 
god.  1571.  izgubila  posljednje  ostatke  svoje  gospostije  u  Hrvatskoj.  U  Kranjskoj  drzala  je 
sve  do  izumrca  svoga  imanje  Bostajn  (Weissenstein). 

Tijekom  druge  polovice  XVI.  stoljeca  osnovane  su  jos  hrvatske  naseobine  u  jufnoj 
Stajerskoj,  onda  u  Dolnjoj  Austriji  (na  Moravskom  polju,  uz  rijeke  Litavu  i 


2ITELJI  PO  NARODNOSTI  I  PO  STALE2IMA.  23 

Diju),  napokon  u  Moravskoj  (u  okruzju  Mikulovskom  sela  Gutfjeld,  Nova  Prerava  i 
hrljesdorf).  Zacctnik  i  utemeljitelj  potonjih  kolonija  bio  je  oko  god.  1584.  barun  Kristofor 
Teuffenbach,  vlastelin  gospostije  Drnoholskc  (Uiirnholz)  na  Moravi,  koji  je  kao  carski  ko- 
misar  za  krajinu  dolazio  u  hrvatsko  kraljevstvo. 

Neprekidno  izseljivanje  kroz  citavo  stoljece  nemilo  se  je  doimalo  hrvatskih  i  sla- 
vonskih  staieza.  I  na  saboru  u  Zagrebu  15.  svibnja  1562.  jadikuju  oni,  kako  u  relikvijama 
kraljevina  Hrvatske  i  Slavonije  zivu  pretuzni  kmetovi,  koji  trpe  od  neprestana  bje- 
z  a  n  j  a  i  drugih  pretezkih  tereta  (esse  et  residere  colonos  valde  miserrimos,  et  c  o  n- 
tinua  fuga  ac  undique  maxima  oppressione  laborantes).  No  jos  Ijuce  zabugariia  su 
hrvatska  i  slavonska  gospoda  na  saboru  u  Zagrebu  8.  travnja  1584.  Tu  su  iznosili,  kako 
su  ostatci  hrvatskoga  kraljevstva  grozno  opustjeli,  da  u  citavoj  zemlji  nema  vise  od  3000 
dimova  (portarum),  dok  je  u  prijasnja  sredna  vremena  sama  krizevacka  zupanija  brojiia 
do  12.000  dimnjaka;  pa  se  onda  kaze,  da  su  nebrojeni  kmetovi  moraii  ostaviti  svoja  sje- 
dista,  te  se  hrpimice  odselili  u  razlicite  strane  svijeta,  kao  u  Ugarsku,  Austriju,  Morav- 
sku,  Stajersku  i  Kranjsku  (quod  miseri  coloni . . .  derelictis  sedibus  ipsorum  propriis,  ad 
diversas  partes  orbis,  utpote  Hungariam,  Austria m,  Moravia m,  Stiriamet 
Carniolam  et  alio  quotannis  turmatim  emigrare  cogantur). 

Mnogo  naroda  dospjelo  je  u  ono  tuzno  doba  i  na  iztok  u  tursko  carstvo.  Dogadjalo 
se  to  silom  i  miiom.  Prigodom  nebrojenih  provala  i  cetovanja  zarobljivali  su  Turci  mnogo 
naroda  i  odvodili  ga  u  suianjstvo;  turski  martolosi  grabiii  su  cak  i  sitnu  djecu,  da  im  ili 
robuju  ili  da  ih  poturce.  No  bilo  je  i  krscanskih  prebjega,  koji  su  se  dobre  voije  skla- 
njali  u  susjedni  bosanski  pasaluk.  Tako  je  godine  1540.  piemic  Kristofor  Svetacld  (de 
Zemche,  Zempche)  sam  se  pokorio  suitanu,  samo  da  odrzi  svoju  vlast  i  gradove  (Nov- 
sku,  Subotsku  i  druge);  jednako  se  je  oko  god.  1559.  poturcio  njegov  brat,  bivsi  bano- 
vac  hrvatski  Miliajlo  Svetacki.  Od  njih  su  potekli  turski  begovi  Svetackovici, 
koji  su  onda  sve  do  konca  XVII.  stoijeca  mnogo  utjecali  u  poslove  pozezkoga  sandzaka. 
Zagrebacki  kanonik  Franjo  F  i  1  i  p  o  v  i  c  dopanuo  je  god.  1570.  za  turske  provale  do  Iva- 
nica  suzanjstva,  te  se  je  poslije  poturcio.  Odiicnije  piemice,  koji  bi  zapali  u  tursko  su- 
zanjstvo,  izkupljivaii  bi  rx)djaci  i  prijatelji  (pace  i  sabor)  novcem  iz  robstva  ili  bi  ih  za- 
mjenjivali  turskim  suznjevima;  no  ogromna  vecina  puka,  za  koju  nije  nitko  placao  od- 
kupa,  ostajala  je  u  suzanjstvu.  Bilo  je  suznjeva,  koji  se  nijesu  nikako  htjeli  iznevjeriti 
krscanstvu;  takav  je  bio  piemic  Bartol  Jurjevic  (Ujurgjevic,  Georgijevic)  iz  oko- 
lisa  Topuskoga,  koji  se  je  nakon  trinaestgodisnjega  suzanjstva  (1526. — 1539.)  srecno  kao 
krscanin  vratio  medju  krscane. 

Uz  izseljivanje  u  strane  zemlje  trajalo  je  preseljivanje  naroda  u  samom  hr- 
vatskom  kraljevstvu.  To  je  preseljivanje  sastojalo  u  tom,  da  se  je  narod  iz  izlozenih  kra- 
jeva  sklanjao  u  sigurnija  i  mirnija  mjesta.  Preseljivanje  iz  juznih  krajeva  u  sjeverne  (iz 
stare  Hrvatske  u  Slavoniju)  zapocelo  je  vec  u  XV.  stoljecu,  a  selenje  od  iztoka  prema 
zapadu  nakon  boja  na  Muhackom  polju.  Osobito  mnogo  naroda  hrlilo  je  s  juga  k  sje- 
veru.  Plemici  K  e  g  1  e  v  i  c  i  boravili  su  sve  do  god.  1494.  u  okolisu  gornje  Zrmanje  (Ke- 
gal  ili  Keglevic  grad)  i  u  Kninskoj  zupaniji,  iza  recene  godine  stoluju  u  Buzinu  u  Zagre- 
backoj  zupaniji,  napokon  poslije  god.  1522.  nastanjuju  se  u  Krizevackoj  zupaniji  (Bijela  Sti- 
jena)  i  u  Varazdinskoj  (Lobor,  Krapina,  Kostel).  Plemici  i  potonji  grofovi  Drasko- 
vic!, starinom  iz  juzne  Hrvatske  (Lika,  Biline,  Knin)  dolaze  najprije  u  Blinju  i  Svarcu 
u  Zagrebackoi  zupaniji,  dok  se  na  posljedku  ne  ustalise  u  Trakoscanu  u  Varazdinskoj  zu- 
paniji. S  niima  dijele  jednaku  sudbinu  brojne  plemicke  porodice  iz  juzne  Hrvatske.  B  e  - 
r  i  s  1  a  V  i  c  i  dolaze  iz  Vrhrike  (Vrlike)  u  Turopolje  (Mala  Mlaka),  D  u  d  i  c  i  iz  Cetinske 
zupanije  u  varazdinsku  (Orehovica),  Pataci6i  i  Hatezevici  iz  Lucke  zupanije  u 
Varasdinsku  (Zajezda),  BojniciciiForCidi    iz    Kninske    zupanije  u   Varasdinsku, 


24  HRVATSKO  KRALJEVSTVO  ZA  PRVA  TRI  HABSBURQOVCA 

Novakovi6i  iz  Qatanske  zupanije  u  Zagrebacku  (Slanovec),  i  t.  d.  Plemicke  obcine 
zagreba5ke  zupanije  na  sjeveru  Kupe  primaju  brojne  plemide  iz  juznih  krajeva;  drugi  do- 
sijaci  kupuju  plemicke  posjede  iii  ih  dobivaju  od  kralja  na  dar  za  svoje  zasluge,  treci  na- 
pokon  zene  se  kcerima  starili  siavonskih  piemica,  pa  se  na  njihovim  posiedima  nastanjuju. 
Tako  su  Pata(^ici  i  Hatezevi6i  uzeli  za  zene  kceri  piemica  Herkovica  (Herkffy)  od  Za- 
jezde,  pa  poslije  gospodovaii  njihovim  imanjima.  Bilo  je  opet  piemica  iz  juzne  Hrvatske, 
koji  su  sklapali  nasljedne  ugovore  sa  slavonskim  porodicama  o  medjusobnom  nasljedstvu 
nakon  izumrca  budi  jedne  budi  druge  porodice,  pa  su  onda  obladali  imanjima  siavonskih 
plemida,  ako  bi  ovi  umrli  bez  potomaka.  Tako  su  god.  1522.  Ivan  Forcic  od  Butine  vasi 
u  kninskoj  zupaniji,  a  gospodar  brojnih  posjeda  u  kninskoj,  buzkoj  i  gatanskoj  zupaniji, 
i  zagorski  plemic  Ivan  Golec  od  Sutjeske  (danas  Sutinsko),  kao  gospodar  kastela  Su- 
tjeske  i  posjeda  u  Macu,  Beretincu.  Ferkuljevcu  i  Krizancima  u  varasdinskoj  zupaniji, 
utanacili  ugovor  o  medjusobnom  nasljedstvu,  pa  kad  je  nakon  mnogih  godina  Ivan  Golec 
bcz  potomaka  umro,  onda  su  Forcici  s  pismenom  privolom  kralja  Ferdinanda  od  17.  ve- 
Ijace  1561.  bastinili  svu  njegovu  plemenstinu  u  varasdinskoj  zupaniji,  posto  bijahu  u  to 
izgubili  gotovo  sav  svoj  posjed  u  juznoj  Hrvatskoj.  Napokon  su  brojni  plemici  iz  juznih 
krajeva  nasli  zaklonista  kod  velikasa  i  velikih  posjednika  u  sjevernim  stranama,  narocito 
kod  knezova  Zrinskih  i  Frankopana.  Ti  su  plemici  kao  vazali  ili  sluge  recenih  kne • 
zova  vrsili  razne  sluzbe  na  imanjima  njihovim,  a  mnogi  su  od  njih  primali  vece  ili 
manje .  posjede  za  nagradu. 

0  plemicima  vazalima  pise  Rade  Lopasic:  »Provalom  Turaka  bude  gotovo  sva  Hrvatska 
opustosena,  a  ne  moguci  Hrvati  odoljeti  premoci  turske  velesile,  pobjeze  sve,  sto  je  moglo,  i  ma- 
rilo  za  krst  i  slobodu,  k  svojoj  braci  u  zaklone  kod  Kupe  i  Save.  Frankopani  i  Zrinski  knezovi 
dijelili  su  svaki  udes  sa  svojom  nesrecnom  bracom,  osobito  ako  isti  bijahu  plemici  i  vojaci,  pak 
ih  svu  silu  smjestise  po  svojim  imanjima,  aU  nigdje  toliko,  koiiko  na  vlasteHnstvu  Ozaljskom, 
Ribnickom  1  CakovaCkom  (u  Medjumurju),  stvorivsi  si  tako  vazda  vjerne  sluzbenike, 
poglavice  i  vojnike  u  cetama  proti  Turcima.  Nigdje  u  Hrvatskoj,  a  jamacno  niti  drugdje  u  obhz- 
njim  zemljama,  nije  se  dogodilo,  da  bi  vlastela  tako  ogromna  imanja  razcjepkali  i  razdijelili 
medju  manje  vazale  i  plemice.  Jamacno  polovica,  ako  ne  vise,  od  vlastelinskoga  alodijala,  pa  i 
mnoga  pusta  selista  odstupise  Frankopani,  a  poslije  Zrinski,  ili  badava  za  nagradu,  ili  kao  zalog 
za  zajmove  pojedinim  zasluznim  porodicama  staroga  koljena  (beneplacentiarii,  summalistae),  stvo- 
rivsi za  pribjegle  hrvatske  bezku6nike  malena  imanja  sa  dvorovima  i  vecim  ili  manjim  brojem 
kmetova.  Od  cesti  bijahu  medju  pridoslim  bjeguncima  glasoviti  hrvatski  rodovi,  koji,  buduci  H- 
seni  svakoga  blaga  i  bogatstva,  jadno  bi  bili  vec  onda  postradali,  da  im  nije  pruzeno  uto6iste  na 
imanjima  Zrinsko-Frankopanskim  .  .  .  Znamenitost  tih  rodova  spoznat  ce  svaki . . . ,  ako 
navedemo  sarao  Babonozice,  De§i6e,  Despotovice,  Hodkovi6e  (Peharnike),  J  a  n- 
kovi6e,  Krizanice,  Mogoride,  Orsice  i  Vojnovice,  koji  uz  mnoge  druge  (Q o j- 
merCice,  Grabuse,  Orlovci6e,  Zebi6e  i  t.  d.)  utekose  pod  okrilje  Frankopana  i 
Zrinskih . . .« 

Nijesu  se  samo  plemici  zaklanjali  u  sigurnije  krajeve,  nego  takodjer  kmetovi  i  slo- 
bodnjaci.  Tako  je  ban  i  grof  Petar  Erdedi  god.  1562,  u  Zdencini  izpod  svoga  grada  Okica 
»naseUl  sto  ku6  Hrvatov,  ki  su  od  turske  sile  od  Bisca  uskocili  i  pri 
svicah  i  pri  zvizdah  u  nase  kraje  prisli«.  Na  celu  tih  uskoka  bili  su  Juraj  Simanovic,  Mar- 
tin Malcic  i  Ivan  Juratovic;  porodica  Orlovici  cuva  jos  i  danas  stijeg  od  zastave,  pod 
kojom  su  njihovi  predji  s  drugima  obiteljima  iz  svoga  staroga  zavicaja  na  Uni  presli  u 
sadanju  svoju  postojbinu.  Nakon  pada  Bihaca  (1592.)  ponovo  su  brojni  »Biscani«  selili  na 
sjever;  take  je  jedna  skupina  dosla  oko  1599.  u  selo  Hrasce  kod  Odre  u  Turovom  polju, 
dok  se  je  druga  skupina  nastanila  u  kptaru  slobodne  kraljevske  varosi  Qradca  kod  Za- 
greba,  te  je  po  njoj  prozvano  danasnje  selo  Horvati  polag  Save.  Dolazilo  je  puka  i  s  iz- 
toka  iz  Slavonije.  Tako  je  knez  Juraj  Zrinski  god.  1619.  naselio  »nekotere  Slovence«  ili 
Slovince  u  pustoj  gori  Lipi  Gaj  u  podrucju  svoga  kastela  Vrbovca. 

Kraj  neprekidnoga  izseljivanja  kroz  jedno  stoljede  i  vi§e  bilo  bi  hrva^sko  kraljev- 


2ITELJI  PO  NARODNOSTI  I  PO  STALE2IMA. 


25 


stvo  posve  opustilo,  da  se  nije  mnogo  naroda  i  doseljivalo.  Doseljivao  se  je  pak 
najvise  iz  turskoga  carstva  krscanski  puk,  koji  nije  htjeo  ili  mogao  podnositi  zu- 
lume  svojih  nekrstenih  gospodara.  Ti  se  doseljenici  zovu  koji  put  Turci,  jer  su  dola- 
zili  iz  turskih  krajcva,  a  onda  najobicnije  V  l  a  s  i  (Valachi),  rjedje  pak  R  a  s  a  n  i  ili  S  r  b  i 
(Rasciani  sive  Servian!).  Buduci  da  su  uskocili  ili  prebjegli  iz  turskih  oblasti,  zovu  ih  ta- 
kodjer  Prebjezi  ili  U  s  k  o  c  i  (pace  i  P  r  e  d  a  v  c  i).  Svi  ti  doseljenici  pripadaju  narodu 
lirvatsko-srbskomu,  govore  hrvatskim  ili  srbskim  jezikom,  a  imadu  ogromnom  vecinom 
uarodna  prezimena  i  narodna  krstna  imena.  Vjere  su  pak  pretezno  grcko-iztocne  (pra- 
voslavne).  Naravno  da  ima  medju  njima  i  Potomaka  sredovjecnih  romanskih  Vlaha,  koji 
su  u  to  doba  bili  vec  dobrano  pohrvaceni  i  posrbljeni. 

Za  Habsburgovaca  spomi- 
nju  se  kao  doseljenici  u  Hrvatsku 
najprije  oni  U  s  k  o  c  i,  koji  su  se 
god.  1530.  do  1538.  nastanili  u 
Zumberku,  a  u  isto  vrijeme  ili  ne- 
sto  poslije  i  u  Senjskoj  kapitaniji. 
Naseljivanjem  Uskoka  u  2umberku 
zapoceo  je  god.  1530.  hrvatski 
plemic  Ivan  Kobasid  od  Breko- 
vice,  od  god.  1526.  vlastnik  grada 
Zumberka  i  njegova  kotara.  Ti  se 
prvi  nskocki  naseljenici  zovu  u 
suvremenim  spomenicima  »Pri- 
beg  seu  Volahe«  ili  magjarski 
»Thwrwk  Olahokath  prebegw- 
keth«,  a  kaze  se  za  njih  izrijekom, 
ua  su  prebjegli  iz  turske  carevine 
(qui  salierunt  de  Thurcis,  qui  de 
Tnrcia  ad  partes  Christianorum 
profugiunt),  premda  se  tocno  ne 
zna  iz  kojega  kraja  ili  sandzaka.* 
Kad  je  po  smrti  Ivana  Kobasica 
1533.  kralj  Ferdinand  I.  preuzeo 
Zumberak  (1533.)  i  ondje  osnovao 
kapitaniju,  podijelio  je  trima  Usko- 
cima,  za  koje  veli,  da  su  dosli  iz 
Bo:ne  (auss  Bossen),  5.  lipnja  go- 
dine  1535.,  privilegij,  kojim  je  njima  potvrdio  posjednute  zemlje  i  oprostio  ih  svake  dace 
za  20  godina  uz  pogodbu,  da  vr§e  vojnu  sluzbu.  Namah  sutradan  6.  lipnja  izdao  je  po- 
velje  i  njihovim  vojvodama:  Resanu  §ismanovicu,  Jurju  Radivojevicu,  i  Radovanu 
Preradovicu.  Potonjemu  darovao  je  posjed  Gusinci  u  kotaru  grada  2umberka.  Tri 
godine  zatim,  naime  1538.,  zamoliU  su  opet  drugi  Vlasi  iz  Turske,  naseljeni  u  S  r  b  u  i 
okolisu  njegovu,  da  budu  primljeni  u  krscanstvo.  Bilo  ih  je  500  odraslih  muzkih  glava  sa 
zenama,  djecom  i  brojnom  stokom.  Njihove  vojvode  Radonja,  Vuk  Pavko  i  knez  Stjepan 
(weyda  Radoma,  weyda  Paffko,  weyda  Stepan)  zamolili  su  u  srpnju  recene  godine  bi- 


DINKO  ZLATARIC, 
Piesnik  dubrovaCki. 


*  Moguce  je,  da  su  to  oni  Vlasi  (Wolahy,  Wlassy),  koje  su  u  rujnu  1530,  preporu5ivali  gra- 
djani  Bihada  i  ban  Ivan  Karlovic  vrhovnom  kapitanu  Ivanu  Kocijanu  (Katzianeru),  da  ih  primi  u 
svoju  zastitu.  Ti  su  Vlasi  prebivali  prije  »in  Zerb,  et  in  Unacz,  et  in  Dlamoch«,  a 
vodio  ih  je  sin  Vladislava  Stipkovida,  vojvode  u  Dlamocu  (QIamocu). 


26  HRVATSKO  KRALJEVSTVO  2A  PRVA  TRI  HABSBURQOVCA. 

hackoga  kapitana  Erazma  Thurna,  da  ih  preporuci  kralju  Ferdinandu,  sto  je  Tliurn  14. 
srpnja  i  uciiiio.  Jediiako  su  se  receni  vojvode  obratili  i  na  Nikolu  (Mikulu)  Jurisica  po- 
slavsi  mu  posebno  pismo  po  njegovom  slugi  Vuku  Popovicu.  Spotnenutim  vojvodama  pri- 
druzio  se  jos  cetvrti  vojvqda,  po  imenu  Ivan  Pejack  (Ivan  Peyatzkh),  moleci  Jurisica  da 
i  njegovih  150  »dobrih  muzeva«  (gueter  manner)  primi  u  kraljevsku  siuzbu.  I  zaista  ie 
Jurisic  pismom  na  kralja  21.  srpnja  iz  Ljubljane  preporucio  molbe  njihove.  Posto  je  kralj 
posebnom  poveljom  zajamcio  tima  Uskocima  (vojvodas  et  capitaneos  Servianorum  seu 
Rascianorum)  neke  povlasti,  presli  su  oni  u  polovici  listopada  u  krscanstvo,  premda  su 
Turci  na  dva  mjesta  na  njih  vrebali,  da  ih  zadrze.  Vec  ^17.  listopada  javijao  je  bihacki 
kapitan  Erazmo  Thurn  kralju  Ferdinandu,  kako  je  bas  sada  s  pomocu  bana  Petra  Kegle- 
vica  i  drugih  hrvatskih  grofova  (kneza  Jurja  Slunjskoga  i  Stjepana  Blagajskoga)  Ijude  iz 
Srba  (die  leute  von  Serb),  s  kojima  je  kroz  citavo  Ijeto  ugovarao  i  kojima  je  kralj  podi- 
jelio  slobostine,  srecno  s  Bozjom  pomoci  doveo  preko  medje  u  zemlju  kraljevu.  Podjedno 
je  saopcio  kralju,  da  su  i  istarski  Cici  (die  issterreichischen  Zittschen),  koji  su  se  zadrza- 
vali  kod  turskoga  Obrovca,  presli  u  kraljevu  zemlju  u  nemalom  broju  sa  40.000  glava 
stoke,  pak  je  molio,  da  i  tima  Cicima  dade  jednake  povlastice  kao  onim  doseljenicima  iz 
Srba.  I  Jurisic  molio  je  22.  listopada  iz  Ljubljane  kralja  Ferdinanda,  »da  i  V  1  a  s  i  m  a,  koji 
se  u  nas  zovu  stari  Rimljani,  i  koji  su  iz  Turske  zajedno  s  drugima  ovamo  uskocili, 
podijeli  jednako  slobodno  pismo,  kako  ga  je  dao  Srbima  (damit  auch  die  Walachen, 
welche  bei  uns  allt  Romer  genennt  sein,  und  auch  yetzundt  von  den  Tiirckhen  mitsambt 
anndern  heriiber  gefallen,  nach  Inhalt  Euer  Romischen  kuniglichen  Majestet  verschrei- 
bung  und  freibrief,  so  den  Surfen  geben  ist  worden,  in  gleicher  mass  zuesagen  thuen 
soil).  Bududi  da  je  ban  Petar  Keglevic  bio  mnogo  doprineo,  da  su  receni  Uskoci  iz  Srba 
i  Obrovca  mogli  nesmetano  iz  Turske  u  kraljevu  zemlju  preci,  izdao  mu  je  kralj  Ferdi- 
nand 6.  studenoga  1538.  zasebno  pohvalno  pismo.  Tu  spominje  kralj  narocito,  da  je  od 
Jurisica  i  drugih  doznao,  »te  in  hoc,  quod  capitanei  et  woyvode  Rasciani  sive  Servian! 
atque  Valachi,  quos  vulgo  Zytschy  (Cici)  vocant,  cum  eorum  subditis  et  adherentibus  fi- 
dem  devotionemque  erga  nos  amplexi  iam  nunc  ad  loca  ditionemque  nostram  commi- 
grarunt  et  bona  eorum  omnia  mobilia  salva  transportaverint,  sedulam  promptamque  ope- 
ram  una  cum  ceteris  navasse  ac  non  vulgare  adiumentum,  quo  id  facilius  fieret,  per  te 
allatum  fuisse«. 

Nema  potankih  podataka,  po  kojuna  bi  se  moglo  ustanoviti,  kad  su  se  prvi  Uskoci 
doselili  u  Senj  i  ostale  gradove  ove  kapitanije.  Svakako  je  Uskoka  bilo  u  Senju  i  okolici 
jo§  god.  1533.,  kad  se  na  njih  tuze  Rijecani.  God.  1536.  Uskoci  vec  na  svojim  ladjama  uz- 
nemiruju  more.  Bit  ce,  da  je  mnogo  njih  nadoSlo  i  nakon  pada  Klisa  (1537.).  Velik  dio 
Uskoka  sluzio  je  za  placu  uz  starosjedioce  i  pridosle  Nijemce.  Medju  vojnicima,  koji  1551. 
kao  placenici  stoje  u  Senju,  Otoccu,  Brinjama,  Brlogu  i  Drezniku,  spominju  se  u  samom 
Senju  pjesmom  proslavljeni  Ivan  SenjaninilvanDanicic.  Dahsu  Prerad  i  Luka 
K  u  k  u  1  j  e  V  i  c,  Pavao  L  o  p  a  s  i  c,  Marko  J  e  1  a  c  i  c  i  Ivan  Mazuranic  i  drugi,  koji 
su  takodjer  one  godine  sluzili  u  Senju  kao  placeni  vojnici,  bih  starosjedioci  ili  Uskoci,  ne 
moze  se  ustanoviti.  God.  1540.  bilo  je  Uskoka  vec  i  u  Vinodolu,  poimence  u  Bakru,  te  su 
se  pokoravali  knezu  Stjepanu  Frankopanu  Ozaljskomu. 

U  drugoj  polovici  XVI.  stoljeca  kao  da  je  neko  vrijeme  doseljivanje  iz  Turske  u 
krscanske  zemlje  ponesto  jenjalo.  Uzrok  tome  bit  ce,  sto  su  Turci  uz  hrvatsku  i  slavon- 
sku  krajinu  osnovali  i  svoju  tursku  krajinu,  metnuvsi  u  medjasne  gradove  sandzaka 
lickoga,  bosanskoga,  pakrackoga  (cernickoga)  i  pozezkoga  jake  posade 
pjesaka  i  konjanika.  Izmedju  tih  gradova  i  naokolo  njih  smjestili  su  brojne  krscanske 
Vlahe,  koji  su  ili  ondje  vec  prije  prebivaU  ili  su  ih  iz  nutarnjih  turskih  (srbskih)  zemalja 
onamo  dopremili.  Ti  su  Vlasi  sacinjavali  neredovitu  tursku  vojsku,  kojoj  je  pri  provalama 


llTEUl  PO  NARODNOSTI  I  PO  STALE2IMA.  27 

u  krscansku  Hrvatsku  i  Slavoniju  bilo  utirati  put  redovitim  cetama,  te  uzput  harati  i  ro- 
biti.  Vlaske  su  se  neredovite  cete  turske,  koje  nijesu  primale  place,  vec  dobivale  samo  dio 
plijena  (unbesoldte  Turggen  und  Walachen,*  zvale  takodjer  martolozi  (mozda  od 
grcke  rijeci:  apixatwXo?  =  oruzani  krajiski  strazar,  ili  opet  ajxaptrnXo?  =  grjesnik,  lu- 
pez).  Bilo  je  pak  tih  Vlaha  martoloza  mjestimice  toliko  na  okupu,  da  su  se  po  njima  cesli 
pakrackoga  (cernickoga)  i  pozezkoga  sandzaka  stale  nazivati  Mala  Vlask  'Kleine 
Wallachei). 

Poslije  pobjeda  nad  Turcima  kod  Siska  (1593.)  i  Petrinje  (1596.)  zaredalo  ie  izuon 
u  veiike  selenje  naroda  iz  turskoga  vilajeta  Bosne  u  krscansku  Hrvatsku  i  Slavoniju.'' 
Ve6  u  listopadu  1595.  prebjegao  je  vlaski  episkop  Vasilije,  koji  je  dosad  stolovao  u  mana- 
stiru  Remeti  (Orahovici)  u  pozezkom  sandzaku,  u  Krizevce,  te  se  je  stao  s  tadanjim 
zapovjednikom  slavonske  krajine  Ivanom  Sigismundom  Herbersteinom  dogovarati,  kako 
da  se  krscanski  puk  iz  Male  Vlaske  prevede  u  slavonsku  krajinu.  Slijedece  godine  1596. 
javio  se  je  prebjeg  Ivan  Pejasinovic  sa  svojom  bracom  i  drugovima,  kojima  su  sudac  i 
purgari  slobodnoga  gornjega  varosa  Krizevackoga  otvorenim  listom  29.  rujna  dozvolili, 
da  se  nastane  na  varoskoj  zemlji  pod  pogodbom,  »da  varosi  vsemi  podanki,  kako  su  se 
obecali,  da  budu  p  o  k  o  r  n  i«.  Godine  1597.  doveo  je  krizevacki  kapitan  Gregorije  Lai- 
bacher  prvu  ovecu  skupinu  naroda  iz  Male  Vlaske  (iz  Kusonja  i  Stupcanice),  pa  ih  je  na- 
selio  u  okolisu  Krizevaca,  kao  u  Crkveni,  sv.  Ivanu  2abnu,  Glogovnici,  Gradcu,sv.  Petru 
Cvrstecu  i  t.  d.  Iste  godine  naselio  je  sam  Herberstein  do  1700  Vlaha  sa  4000  komada 
stoke  u  okoli§u  nekadanjega  grada  Rovisca,  a  hrvatski  sabor  dozvolio  im  je  pace  i  poda- 
vanje  hrane  dotle,  »dok  se  nauce  zemlju  obradjivati*.  Slijedecih  godina  1598. — 1600.  do- 
seljivalo  se  je  iz  cernickoga  i  pozezkoga  sandzaka  sve  vise  naroda,  tako  da  je  god.  1600. 
vec  vise  tisuca  Vlaha  ili  pribjega  bilo  nastanjeno  oko  Krizevaca,  Rovisca,  Poganca  i 
Ivanica. 

Potaknut  uspjesima  slavonskoga  zapovjednika  stao  je  i  zapovjednik  hrvatske  krajine 
mamiti  Vlahe  iz  turske  Hrvatske.  1  zaista  je  god.  1600.  prva  veca  skupina  turskih 
Vlaha  presia  u  krscansku  Hrvatsku,  te  ju  je  Lenkovic  naselio  na  pustom  zemljistu  oko 
razvaljenoga  Gojmerja  ili  G  o  m  i  r  j  a,  koje  bijahu  knezovi  Zrinski  bastinili  od  Stjepana 
Frankopana  Ozaljskoga.  U  Goniirje  dosli  su  tada  i  srbski  kaludjeri,  koji  su  ondje  osnovali 
manastir.  Nakon  smrti  Lenkoviceve  nastavio  je  naseljivanje  nasljednik  mu  Vid  Kisel,  a 
pomagao  ga  je  senjski  kapitan  Danilo  Frankol.  Tako  su  do  god.  1606.  dosli  Vlasi  i  Moro- 
vlasi  (Morlaci)  u  Moravice  (Mavrovice)  i  Vrbovsko,  i  napokon  u  Lie.  No  buduci 
da  su  ta  mjesta  pripadala  knezovima  Frankopanima  i  Zrinskima,  doslo  je  radi  Vlaha  do 
zestokih  borba  izmedju  tih  knezova  i  zapovjednika  hrvatske  krajine,  koje  su  mnogo  go- 
dina potrajale.  Narocito  bilo  je  prijepora  izmedju  knezova  Nikole  i  Jurja  Zrinskoga 
s  jedne  strane,  a  zapovjednika  Vida  Kisela  s  druge  radi  Vlaha  Krmpota  ili  Krmpocana 
(Morlachi  chiamati  Carampati,  Morlachi  ciamati  Carmpothi),  koje  bijase  senjski  kapitan 
Frankol  doveo  iz  turskih  tada  Kotara  na  jugu  Velebita.  Ti  Vlasi  bise  naseljeni  u  Lieu  (500 
dusa,  medju  njima  200  oruzju  doraslih  muzkih  glava),  te  su  u  prvi  kraj  priznali  kneza 
Nikolu  Zrinskoga  za  svoga  zemaljskoga  gospodina,  pace  njihovi  glavari  (vojvoda  Dam- 
jan  Krmpocanin,  Toma  Skorupovic,  Toma  Markovic,  Marko  Balinovid  i  Mile  Budorcic) 
prisegli  su  16.  lipnja  1605.  u  crkvi  sv.  Jurja  na  Hreljinu  pred  vinodolskim  gubernatorom 
Julijem  Cikulinom,  knezovima  NikoU  i  Jurju  Zrinskomu  vjecnu  vjernost  i  sluzbu;  ali  vec 
25.  travnja  1606.  tra^io  je  Vid  Kisel  od  nadvojvode  Ferdinanda,  da  oslobodi  Uskoke 
u  Lieu  od  vlasti  kneza  Zrinskoga  i  njegova  gubernatora  Cikulina,  pa  da  ih  podvrgne  nje- 
mu  i  njegovim  kapitanima  na  krajini. 


*  Vidi  moju  Povjest  Hrvata  III./l,  strana  408—410,  424—428,  441. 


»  HRVATSKO  KRALJEVSTVO  ZA  PRVA  TRI  HABSBURGOVCA. 

Uz  veliku  seobu  Vlaha  (Srba,  Uskoka,  Pribjega)  iz  turske  carevine  dolazile  su  u 
Hrvatsku  i  Slavoriiju  jo^  i  pojedinc  porodice  iz  austrijskih  zemalja  (Stajerske,  Kraujske, 
Istre  i  Koruske),  pa  onda  iz  mletackih  zemalja,  poglavito  iz  Dalmacije.  Iz  austrijskih  ze- 
malja do.;eljivali  su  se  poglavito  vojnici,  koji  su  se  nastanili  u  krajiskim  gradovima  (u 
Senju,  Karlovcu,  Koprivnici  i  t.  d.),  a  iz  mletacke  republike  osobito  bjegunci,  koji  su  se 
bojali  suda  i  kazni.  Takovi  su  se  bjegunci  u  Senju  zvali  venturini  (doSljaci  ili  prido- 
slice).  Bilo  je  medju  njima  i  odlicnijih  porodica,  kao  knezovi  Posedarski  iz  Po- 
sedarja  u  mletackoj  Dalmaciji.  Dosavsi  u  Senj  pridruzili  su  se  Uskocima.  Kneza  Martina  Po- 
sedarskoga  dao  je  komisar  Rabata  god.  1601.  u  Senju  objesiti;  ali  porodica  njegova  ostala 
jc  i  dalje  u  varosi,  te  se  god.  1608.  spominje  »antiqua  familiae  nobilitate  clarus  F  r  a  n  - 
ciscus  Torquatus,  comes  Posse  da  riae«,  kojega  je  Vid  Kisel  dao  zasuznjiti, 
kad  se  je  kao  nuncij  grada  Senja  vracao  s  ugarskoga  sabora  u  svoj  zavicaj.  Franjo  je 
nakon  nekoga  vremena  iz  tamnice  pobjegao,  te  je  god.  1609.  nadvojvodi  Ferdinandu  po- 
sebnim  njemackim  pismom  tuzio  silnika  i  trazio  zastitu  protiv  njega  i  njegova  ortaka, 
senjskoga  kapitana  Sigismunda  Gusica.  Na  toj  tuzbi  podpisao  se  je  knez  svojom  rukom 
»Franciscus   Torquatus   comes   Corbavie   et  Posedarie«. 

Neprekidnim  izseljivanjem,  preseljivanjem  i  doseljivanjem  mnogo  se  je  promijenila 
ethnografska  slika  hrvatskoga  kraljevstva,  narociti  na  krajini  hrvatskoj  i  slavonskoj,  koja 
se  je  postepeno  pretvarala  u  veliki  logor  vojnicki.  Gradjanska  Hrvatska  i  Slavonija  nije 
se  toliko  preobrazila,  tek  sto  je  u  Slavoniju  doslo  medju  stare  Slovince  mnogo  staro- 
hrvatskoga  plemstva  i  puka.  Ni  stalezke  prilike  nijesu  se  u  tom  dijelu  hrvatskoga 
kraljevstva  znatno  promijenile.  Tu  je  u  glavnom  ostalo  onako,  kako  je  bilo  minulih 
stoljeca. 

Od  velikoga  plemstva  ili  magnata  bill  su  i  sada  prvi  i  najodlicniji  knezovi  Z  r  i  n  - 
ski  i  Frankopani.  Ali  dok  su  Frankopani  polagano  izumirali  (od  c  e  t  i  r  i  loze  Fran- 
kopana  izumrli  su  knezovi  Cetinski  god.  154.3,,  Slunjski  god.  1572.  i  Ozaljski  god.  1577., 
tako  da  je  ostala  napokon  samo  loza  knezova  Trzackih)  i  gubili  svoja  posjedovanja 
(knezovi  Trzacki  drzali  su  oko  god.  1586.  samo  B  o  s  i  1  j  e  v  o  s  kotarom,  zatim  Severin 
ili  Lukovdol  na  Kupi  s  kotarom,  Novigrad  na  Dobri,  Zvecaj  na  Mreznici,  i  napokon  jedini 
grad  Novi  u  citavom  Vinodolu):  knezovi  su  Zrinski  okupili  u  svojim  rukama  ogromna  po- 
sjedovanja sirom  citavoga  hrvatskoga  kraljtvstva,  stekavsi  medju  imm  kraljevskini  pis- 
mom  gotovo  citavo  Medjumurje  (Cakovac  i  Strigovo),  te  obladavsi  po  smrti  posljednjega 
kneza  Frankopana  Ozaljskoga  (1577.)  najvecom  cesti  njegova  imanja,  narocito  grado- 
vima 0  z  1  j  e  m,  Dubovcem  i  Slunjem  u  zagrebackoj  zupaniji,  zatim  Bakrom  i  ostalim 
gradovima  (osim  Novoga)  u  Vinodolu.  Neke  druge  starohrvatske  porodice,  kao  knezovi 
Kurjakovici  od  Krbave  bijahu  ili  izumrle  (osim  loze  knezova  Posedarskih,  koji  su  prebjegli 
u  Senj),  ili  su  morali  ostaviti  svoju  domovmu,  kao  knezovi  Babonici  Blagajski.  Mjesto 
njih  podigU  su  se  novi  velikaski  rodovi,  narocito  Baka5i  ili  Erdedi  (Erdeody,  Jer- 
delji,  Herdelji),  koje  je  god.  1565.  zapalo  grofovsko  dostojanstvo;  god.  1567.  postali  su 
i  Draskovici  barunima.  God.  1604.  pribrajali  su  se  osim  netom  izbrojenih  jo§  ovi  ro- 
dovi hrvatskim  magnatima  ili  velikasima:  Keglevidi  od  Buzina  i  Lobora,  Pethew^^ 
(Petheo)  od  Bele  i  Ivanca,  R  a  t  k  a  j  i  (Rathkay)  od  Velikoga  Tabora  (de  Nagytabor),  i 
Thuroczy  od  Ludbrega.  Jamacno  su  se  magnatima  pribrajali  takodjer  A 1  a  p  i  c  i 
(Alapi)  od  velikoga  Kalnika,  koji  su  medjutim  u  drugoj  polovici  XVI.  stoljeca  u  muzkoj 
lozi  izumrli;  cast  barunsku  dobili  su  god.  1569.  i  Kastelanovidi  od  Svetoga  Duha  i 
Bisaga,  ali  kao  da  se  nijesu  tim  osobito  izticali.  Suvise  je  ta  porodica  vec  god.  1620. 
izumrla.  Velika§i  ili  magnati  imali  su  naslov  »spectabilis  et  magnificus* 
(ugledni  i  velemozni),  a  pecatili  su  svoja  pisma  crvenim  voskom. 

Uz  magnatske  porodice  stoji  veliki  broj  nizega  ili  maloga  plemstva.  Usli- 


ZITELJI  PO  NARODNOSTI  I  PO  STALEZlMA.  29 

jed  iz^eljivanja  i  preseljivanja  bijase  sredovjecne  plemenske  organizacije  hr- 
vatskoga  plemstva  gotovo  posve  nestalo;  odsad  spominju  se  samo  pojedina  brat- 
stva  (zadruge)  ili  cak  porodice  toga  plemstva,  koje  su  razasute  na  sve  strane,  tako  da 
se  kod  pojedinih  rodova  tek  kadikad  5uje,  da  su  potomci  ovoga  ili  onoga  plemena  (na  pr. 
Mogorovica).  U  krajevima  izmedju  Kupe,  Korane  i  Une,  kamo  bija§e  pribjeglo  mnogo  toga 
starohrvatskoga  plemstva,  nema  gotovo  ni  jednoga  plemena  vi§e  na  okupu,  dok  se  u 
prijedjelu  medju  Koranom  i  Kupom  redom  nizu  manje  ili  ve6e  plemicke  obdine, 
vise  ili  manje  zavisne  od  gospodara  poglavitih  gradova  (primjerice  Ozlja).  U  kraju  iz- 
medju Kupe  i  Save  nalazimo  takodjer  vi§e  takovih  plemickih  obcina  (Draganici,  Kra§i6i, 
Pribici),  a  najveca  je  plemenita  obdina  T  u  r  o  p  o  1  j  e,  koja  bas  u  ovo  vrijeme  vodi  ze- 
stoku  i  dugu  borbu  za  svoju  samosvojnost  protiv  velikasa,  koji  ju  nastoje  podjarmiti.  Tek 
god.  1560.  dobila  je  turopoljska  plemicka  obcina  svoj  pisani  statut,  po  kojemu  je  onda 
dalje  zivjela  te  se  razvijala. 

Po  svojem  porijeklu  moze  se  plemstvo  u  ovo  vrijeme  podijeliti  na  vi§e  skupina.  U 
prvom  su  redu  porodice  praplemstva  hrvatskoga,  koje  su  nekad  okupljene  kao 
plemena,  nastavale  u  2upama,  te  uzivale  u  svakom   pogledu   podpunu   slobodu.  Kad  su 
se  plemena  razpala,  a  pojedine  se  zadruge  ili  porodice,  izgubivSi  svoju  plemenitu  djedo- 
vinu,  razselile,  onda  su  ti  praplemidi  ostali  bez  ikakvih  dokaza  svoje  plemenstine,  pa  su 
sada  od  kraljeva  trazili,  da  im  staro  plemstvo  iznova  potvrdi.  Uz  njih  se  redaju  poro- 
dice u  brojnim  plemenskim  obcinama  Slavonije,  kojih  su  predci  nekad  bili  podanici  kra- 
Ijevskih  zupanijskih  gradova,  te  su  se  tijekom   vremena   dobavili  slobode,   a   po   tom   i 
plemstva  (najprije  kao  liberi  iobagiones,  a  poslije  kao  nobiles  iobagiones).  Imade  nadalje 
plemi(5a,  koji  su  to  postali  time,  §to  im  je  kralj   podijelio   neko   plemicko   imanje,   kojega 
su  gospodari  budi  izumrli,  budi  da  je  njihovo  imanje  s  drugog  povoda  (radi  nevjere  i  t.  d.) 
pripalo  kralju  (doticno  njegovu  fisku).  Kralj  Je    podjeljivao    takovo    plemicko   imanje    za- 
sebnom  darovnicom  (donatio  regis),  redovito  da  nagradi  doticnika  za  vjerne  sluzbe 
njegove.  Nadarenik,  ako  nije  bio  plemi6,  postao  je  plemicem  tim  darom.  Najmladju  sku- 
pinu  plemi(5a  sa5injavali  su  onl,  koje  je  kralj  za  njihove  zasluge  posebnom  poveljom  na- 
prosto  proglasio  plemicima  (ne  podijelivSi  im  nikakva  imanja),  te  im  podjedno  oznacio  i 
g  r  b  (arma),  koji  smiju  nositi  i  rabiti.  Takvi  se  plemici  zovu  a  r  m  a  1  i  s  t  e  (nobiles  ar- 
males),  a  kraljevsko  pismo  s  oznakom  (5esto  i  slikom)  grba   zove   se  grbovnlca   (li- 
terae  armales).  Armaliste  bili  su  samo  osobno  slobodni  (ad  personam);  njihovi  neplemicki 
posjedi  nijesu  tim  nimalo  postali  slobodni,  vec  su  ostali  podvrgnuti  svima  dacama  i  dru- 
gim  obvezama.  Cini  se,  da  su  se  mnogi  novo  imenovani  armaliste  kratili  te  obveze  izpu- 
njavati,  stoga  su  poslije  morali  svi  takovi  plemici  svoje  plemicke  listove  ili  grbovnice  pred 
hrvatski  sabor  donasati,  da  se  ondje  procitaju,  te  onda  ili  prihvate  ili  eventualno  i  zabace. 
Prvi  put  citali  su  se  plemidki  listovi,  izdani  od  ugarske  kancelarije  god.   1569. — 1587.,  w 
hrvatskom  saboru,  drzanom  u  sijecnju  1588.  u  varo§i  Varasdinu,  a  objavljeni  su  »iuxta  pu- 
blicas  constitutiones   diaetae   Posoniensis   novissimae . . .,  iussu  etiam  praefati  domini  bani 
(Erdeda)«.  Vlastnici  tih  plemickih  listova  pridonijeli  su  svoje  izprave  »in  vim  nobilitationis 
suae«.  Tom  je  prigodom  sabor  stvorio  zakljucak,  da  i  ostali  (novo  imenovani)  plemici,  koji 
nijesu  mogli  donijeti  svojih  plemickih  povelja  u  ovo  zasjedanje,  prikazu  svoje  grbovnice  u 
prvom  buducem  saboru,  jer  de  inace  izgubiti  svoje  privilegije  (item  decretum  est,  ut  re- 
liqui  nobiles,  qui  in  praesenti  congregatione  huiusmodi  eorum  nobilitatis  insignia  producerc 
nequivissent,  earn  in  proxima  futura  congregacione,  sub  ammissione  et  cassatione  eorun- 
dem  privilegiorum  producere  debeant).  Odsad  su  se  plemicki  listovi  (armales)  novo  ime- 
novanih  armalista  u  saboru  redovito  proglasivali  i  potvrdjivali  ( . . .  sunt  confirmatae  ne- 
mine  contradicente);  no  bilo  je  i  slucajeva,  da  je  tko  prosvjedovao.  Tako  je  primjerice 
god.  1609.  turopoljski  zupan  Juraj  Vagic  prosvjedovao  protiv   plemickoga   lista   za   Jurja 
Cvetasina  (Hranilovica),  a  sabor  je  zupanu  o  tom  prosvjedu  izdao  izpravu. 


30  HRVATSKO  KRALJEVSTVO  ZA  PRVA  TRI  HABSBURGOVCA. 

Dok  su  se  tragovi  razlicitomu  porijeklu  plemstva  u  to  vrijeme  sve  vi§e  gubili,  di- 
jelilo  se  je  nize  plemstvo  potanje  po  svome  imanju  ili  posjedu.  Narocito  lucili  su  se  ple- 
midi  na  one,  koji  su  imali  prostrane  posjede,  te  su  kao  veci  posjednici  imali  takodjer  vi§e 
ili  manje  podanlka  ili  kmetova,  i  na  one,  koji  su  posjedovali  tek  jedno  seli§te,  na  kojemu 
su  sami  prebivali,  a  nijesu  imali  nikakvih  kmetova.  Prvi  su  se  zvali  plemici  vele- 
posjednici  (nobiles  bene  possessionati),  a  drugi  plemici  jednoselci  (nobiles 
unius  possessionis.  nobiles  unius  sessionis,  curialistae,  nobiles  iobagiones  non  habentes,  ka- 
dikad  i  nobiles  taxati).  Potonjim  imenom  »nobiles  taxati«  zvali  su  ih  zato,  jer  su  im  veli- 
kasi  i  plemici  veleposjednici  htjeli  nametnuti,  da  placaju  ratnu  dacu  (taxa,  dica,  contribu- 
tio)  i  ostale  izravne  poreze,  budu6i  da  nijesu  imali  kmetova,  koji  bi  za  njih  placali  reCene 
dade.  Ali  plemici  jednoselci  odiucno  su  se  opirali  tome  nastojanju,  a  vodili  su  ih  plemici 
jednoselci  u  Turopolju,  koje  bijase  jos  kralj  Matijas  Korvin  god.  1483.  oslobodio  od  pla- 
canja  ma  koje  da6e.  Privilegij  kralja  Matijasa  potvrdili  su  poslije  kralj  Ferdinand  I.  god. 
1548.,  a  kralj  Rudolf  god.  1602.  i  1608.  Napokon  je  i  hrvatski  sabor  23.  rujna  1610.  stvorio 
ovaj  zaklju5ak:  »Nobiles  autem  unius  sessionis  universi  Campi  Zagrabiensis  seu  Turopo- 
liensis . . .  per  status  etiam  et  ordines  universos  a  cunctis  tam  regiis  quam  regni  ordinariis 
ac  extraordinariis . . .  taxis  et  contributionibus  ac  laboribus,  a  modo  deinceps  futuris  sem- 
per temporibus  eximuntur,  et  immunes  pronunciantur,  in  privilegiisque  ipsorum  universis 
perpetuo  confirmantur.« 

Kao  neki  prelaz  od  plemstva  k  stalezu  kmetova  cine  p  r  e  d  i  j  a  1  c  i  (praediales)  i 
slobodnjaci  (libertini,  knapi).  Predijalci  zivu  u  to  doba  poglavito  na  posjedima  crkve- 
nih  dostojanstvenika  ili  prelata  (praediales  praelatorum),  narocito  na  imanjima  zagrebac- 
koga  biskupa  kao  opata  u  Topuskom;  a  slobodnjaci  naseljeni  su  na  imanjima  svjetov- 
nih  velikasa.  Jedni  i  drugi  licno  su  posve  slobodni,  te  ne  placaju  redovno  dace  ni  drugih 
davaka;  no  zato  su  duzni  sluziti  svojoj  zemaljskoj  gospodi  kao  vojnici,  te  se  okupiti  pod 
njihovim  zastavama  (banderijima),  kad  gospoda  vode  svoja  banderija  u  rat. 

Najnizi  i  najbrojniji  stalez  sacinjavaju  kmetovi  ili  coloni  (iobagiones).  Kme- 
tovi  su  podanici  na  posjedima  svoje  zemaljske  gospode  ili  vlastele,  nemaju  nikakovih 
politidkih  prava  ni  vlastitoga  zemljista,  vec  za  onu  vlastelinsku  zemlju,  na  kojoj  prebi- 
vaju,  placaju  svomu  zemaljskomu  gospodinu  (dominus  terrestris)  zemljarinu  (terragium, 
nona)  i  cine  mu  razne  sluzbe  (tiaka,  rabota);  suvise  namiruju  za  svoga  vlastelina  sve 
dace,  sto  ih  on  mora  davati  crkvi  (desetinu),  kraljevstvu  (dimnicu  ili  pecuniae  fumales)  i 
napokon  kralju  (ratnu  dacu,  kontribuciju,  dica  ili  subsidium).  Tako  isto  podpadaju  pod  sud . 
vlastelina  ili  njegovih  cinovnika.  Stanje  kmetova  jos  bi  pogorsano,  kad  bi  im  god.  1514. 
zabranjeno  slobodno  preseljivanje  (libertas  migrandi,  libera  migratio)  od  jednoga  vla- 
stelina k  drugomu.  Tim  bise  kao  prikovani  na  zemlju  svoga  zemaljskoga  gospodina  i 
osudjeni  na  vjecito  robovanje  (perpetua  rusticitas).  To  je  medjutim  bilo  takodjer  povo- 
dom,  da  su  kmetovi  prigodom  turskih  provala  stall  jatomicc  bjezati  u  susjedne  austrijske 
zemlje  na  zapadu.  Bas  radi  toga  bjezanja  bili  su  slavonski  stalezi  prinudjeni,  da  vec  na 
saboru  u  Krizevcima  6.  sijecnja  1538.  povrate  kmetovima  nekadanju   slobodu   selenja   od 

jednoga  gospodara  k  drugomu.  Clancima  21 ^24.  odredjena  bi  ne  samo  sloboda  selenja 

kmetova,  nego  bi  takodjer  ustanovljen  i  nacin,  kako  da  se  preseljivanje  obavlja  (modus 
accipiendi  licentiam  colono),  pace  odredjena  i  globa  od  25  maraka  za  onoga  vlastelina, 
koji  bi  svoga  kmeta  silom  pridrzavao,  ne  pu§tajuci  ga  da  prijedje  k  drugomu  vlastelinu, 
koji  ga  je  htjeo  k  sebi  primiti.  I  ugarski  sabori  od  god.  1547.  i  1556.  prihvatili  su  slobodu 
selenja  kmetova,  te  je  narocito  potonji  sabor  u  Pozunu  god.  1556.  u  vise  clanaka  (27.,  30., 
31.,  32.)  ustanovio  nacin,  kako  da  se  pri  tom  postupa.  Napokon  je  i  sabor  kraljevina  Hr- 
vatske  i  Slavonije,  sastavsi  se  7.  ozujka  1557,  u  Zagrebu,  zakljucio,  da  sc  imade  trans- 
migracija  kmetova  provadjati  po  ustanovama   proslogodisnjega   ugarskoga   sabora   u   Po- 


ZITELJI  PO  NARODNOSTI  I  PO  STALEZIMA. 


31 


zunu  (De  transmiRracione  vero  colonorum  modus  et  ordo,  in  articulis  Posonii  anno  1556. 
editis  conscriptus,  per  omnia  observetur). 

Pored  svega  toga,  sto  bi  kmetovima  vracena  sloboda  selenja,  biloje  njihovo  sta- 
nje  i  dalje  nepovoljno.  Nije  nimalo  pretjerano,  kad  ugarski  namjestnik  Antun  Vrancic  god. 
1573.  javlja  kralju  Maksimiiijanu,  da  zemaljska  gospoda  bolje  i  castnije  postupaju  s  gove- 
dima,  nego  sa  svojim  podanicima  —  kmetovima.  Nije  stoga  cudo,  da  su  se  kmetovi  bunili; 
najopasnija  bila  je  seljacka  buna  bas  god.  1573.,  kad  joj  je  bio  vodja  Matija  Qubec.  Medju- 
tim  kako  se  stanje  kmetova  nije  ni  nakon  te  bune  poboljsalo,  ustajali  su  oni  i  potonjih 
stoljeca. 

Nijesu  svi  kmetovi  jednaki 
ni  po  obsegu  gospodske  zemlje, 
na  kojoj  su  nastanjeni,  a  ni  po 
sluzbama,  koje  cine  zemaljskoni 
gospodinu.  Ono  gospodsko  zem- 
Ijistc,  na  kojemu  stoji  kmet  sa 
svojom  porodicom,  zove  se  s  e- 
I  i  s  t  e  ili  s  e  1  o  (sessio  jobagio- 
tialis),  a  sastoji  redovito  od  Itu- 
dista  (hiziste,  dvorno  hizno  mje- 
sto),  dvoriSta  sa  stajom,  zatim  od 
oranica,  sjenokoSa,  pasnjaka  i 
drugih  zemalja.  Velicina  seli§ta 
nije  jednaka;  obicno  obuhvataio 
je  jedno  seliste  12  dana  oranice 
(koliko  je  u  to  vrijeme  moze  po- 
orati)  i  sjenokose  za  4  stoga  sijena. 
Oni  kmetovi,  koji  su  drzali  citavo 
seliSte  ili  sessiju,  zvali  su  se  c  i- 
j  e  1 0  s  e  1  c  i;  a  bilo  je  kmetova, 
koji  su  imali  samo  pol,  cetvrtinu 
ili  5ak  osminu  seliSta.  Onaki  kme- 
tovi, koji  nemaju  oranice  ni  dru- 
gih zemalja,  nego  samo  kuciSte, 
dvoriSte  i  vrt,  zovu  se  p  o  - 
dvorci  ili  pridvorci  (inqui- 
lini,  Kleinhausler);  oni  stanuju 
obicno  naokolo  grada  ili  dvora 
svoga  zemaljskogagospodina(vla- 
stelina),  kadsto  i  unutar  zida  dvor- 

skoga  (gradskoga),  u  tako  zvanoi  purgariji  ili  purgi.  Onaki  kmetovi,  koji  nemaju  ni  svoga 
kucista,  vec  stanuju  u  kuci  kojega  drugoga  kmeta  ili  podvorca,  ^ovu  se  subinqui- 
lini.  Prema  velicini  zemlje,  koju  kmet  obradjuje,  jesu  i  njegove  sluzbe  koje  cini  zemalj- 
skomu  gospodinu.  Novo  naseljenim  kmetovima  odredjuje  zemaljski  gospodin  nakon  uta- 
nacene  pogodbe  njiiiove  duznosti  i  sluzbe.  U  tom  su  pogledu  osobito  poucni  primjeri,  sto 
ill  je  nanizao  Lopasic  u  svom  djelu  »Hrvatski  urbari«  na  strani  378 — 411. 

Kao  zaseban  stalez  izticu  se  osobito  u  XVI.  stoljecu  v  a  r  o  s  a  n  i  (gradjani)  ili  p  u  r- 
g  a  r  i  (cives)  u  varo§ima  (civitates)  i  trgovima  (oppida)  hrvatskoga  kraljevstva.  Va- 
rosi  ima  vise  vrsti;  u  prvom  su  redu  kraljevske  slobodne  varosi,  kao  Zagreb 
(doticno  Qradec  kod  Zagreba),  Varazdin,  Koprivnica,  i  Krizevci  u  Slavoniji,  a  Senj  i  Bi- 


DINKO  RANJINA, 

'pjesnik  du'brovacki. 


32  HRVATSKO  KRALJEVSTVO  ZA  PRVA  TRI  HABSBURUOVCA. 

liac  (do  god.  1592.)  u  Hrvatskoj.  Te  varo§i  imadu  svojii  vlastitu  samoupravu  s  biranim 
Midcem  na  celu,  zivu  po  iistanovama  i  statutima,  koje  su  sami  stvorili,  a  utjecu  i  u  javne 
poslove,  §aljudi  svoje  poklisare  ili  nuncije  ne  samo  na  hrvatski  sabor,  nego  i  na  ugarski. 
One  nisu  pod^rgnute  banskoj  vlasti,  nego  izravno  kralju,  kojega  zastupa  budi  kraljev- 
ski  tovarnik  (tavernicus),  budi  opet  personal.  U  drugom  su  redu  one  varosi  i  trgovi,  koji 
su  podlozni  kojemu  zemaljskomu  gospodinu  (duhovnomu  ili  svjetovnomu)  ili  korporaciji 
(kaptolu).  Takove  su  varoSi  i  trgovi  Dubovac,  Jastrebarsko,  Krapina,  Novi  u  Vinodoiu, 
Samobor,  Sisak,  Trg  kod  Ozija  i  drugi.  Purgari  tih  varosi  i  trgova  imadu  vrlo  razlicite 
povlastice  (neki  vise,  a  nekl  manje),  te  ne  utjecu  izravno  u  javni  zivot.  Imade  niedju  va- 
rosima  i  trgovima  ove  druge  vrste  i  takovih,  koji  su  nekad  uzivali  kraljevsku  slobodu,  ali 
su  tijekom  vremena  zajedno  s  gradovima,  Pod  koje  su  spadali,  kraljevskim  darovnicama 
doSle  u  vlast  vellkasa,  koji  su  im  kao  zemaljski  gospodari  njihovi  znatno  stezali  i  ograni- 
cili  njihove  privilegije.  Tako  je  primjerice  varos  ili  trg  Samobor  imao  vece  slobode  i 
prava,  dok  je  grad  Samobor  vise  njega  bio  u  kraljevskoj  vlasti,  nego  onda,  kad  je  re- 
ceni  grad  dosao  u  ruke  grofova  Ungnada  i  poslije  Erdeda. 

Pod  konac  XVI.  stoljeca  smatraju  se  varosani  (cives)  ili  purgari  kao  c  e  t  v  r  t  i 
staled  uz  duhovni,  velikaSki  i  plemicki  stalez.  Mnogo  puta  zovu  se  ti  varosani  »p  1  e  m  e  - 
niti  purgari«,  zeleci  time  oznaciti,  da  su  ravni  plemicima,-  premda  su  se  pravi  plemici, 
stanujuci  u  varosima,  vazda  dijelili  od  ostalih  purgara,  koji  nijesu  bili  plemici.  Napokon  je 
preotelo  maha,  te  su  se  purgari  stall  nazivati  i  »knezovima«.  Samo  tako  moze  se  razu- 
mjeti  Juraj  Kri2anic,  kad  pise  oko  god.  1663.  ovako:  »Hrvati  svakomu  sostaru  govorc 
k  n  e  z  Ivan,  knez  Pavel,  knez  Milos,  oponasajuci  Ugre,  koji  svakome  kazu  Uram,  naime 
gospodine . . .  «  (eodem  modo  Croati  ad  unumquenque  sutorem  dicunt  knez  Iwan,  knez 
Pawel,  knez   Milosz,   ex  imitatione   Ungarorum,  qui  ad  omnes  dicunt  Uram,  Domine  . . .). 

Sudjenje  i  pravo.  Za  prvih  Habsburga  promijenilo  se  u  hrvatskom  kraljevstvu  koje 
oia  i  u  sudbenim  i  pravnim  poslovima.  Kako  je  nakon  pada  Knina  (1522.)  i  gubitka  Like 
s  Krbavom  (1527.)  dosla  jezgra  stare  Hrvatske  pod  tursku  vlast,  nestalo  je  ne  samo  zu- 
panija  i  zupanijskih  sudbenih  stolova  na  jugu  Velebita,  nego  i  zasebnoga  banskoga  suda 
za  Hrvatsku  u  gradu  Kninu.  Jednako  se  u  tim  od  Turaka  osvojenim  krajevima  ne  istice 
staro  hrvatsko  obicajno  pravo.  Tragovi  staroga  hrvatskoga  prava  odrzali  su  se  jedino  u 
nekim  oblastima  stare  Hrvatske,  koje  bijahu  s  Dalmacijom  dosle  pod  mletacku  vlast.  Mlet- 
cani  dali  su  to  obicajno  pravo  hrvatsko  popisati,  kako  to  svjedoce  preostali  zapisi  od 
god.  1551.  i  1553.,  ucinjeni  u  Novigradu  kod  Zadra,  a  upisaiii  su  u  njemu  pravni  obicaji, 
>'koji  su  vrijedili  u  krajevima  Hrvatske  pocev  od  Zadra  pa  do  Nina,  i  koje  su  drzaii  nasi 
(hrvatski)  djedovi  i  pradjedovi«.  I  »Statut  lige  kotara  Ninskoga«  sastavljen  bi  na  hrvat- 
skom tlu  za  vladanja  mletackoga. 

Brojni  hrvatski  doseljenici,  koji  su  iz  stare  Hrvatske  prebjegli  u  krajeve  izmedju 
Gvozda  i  Drave,  ponijeli  su  sa  sobom  ne  samo  svoje  hrvatsko  narjecje  i  glagolsko  pismo, 
nego  i  svoje  pravne  obicaje.  Ali  u  svom  novom  zavicaju  morali  su  se  svedjer  vise  prila- 
godjivati  prilikama  u  Slavoniji,  pa  su  tako  prihvatili  i  slavonske  sudske  uredbe,  koje  su 
se  u  mnogo  cemu  podudarale  s  ugarskim  pisanim  pravom,  kako  ga  je  jo§  god.  1514.  za- 
pisao  i  1517.  stampom  izdao  Stjepan  Verbeci.  Znacajno  je,  kako  se  je  pokazalo  potrebi- 
tim,  da  se  latinskim  jezikom  pisano  obiCajno  pravo  ugarsko  od  Verbeca  prevede  na  hr- 
vatski jezik,  a  ucinio  je  to  god.  1574.  varasdinski  sudac  Ivan  Pergosid,  izdavsi  svoj 
prevod  stampom  uz  naslov:  »Decretum,  koteroga  ie  Verbewczi  Istvan  diachki  popiszal 
. .  od  Ivanussa  Pergossicha  na  slouienszki  iezik  obernien.  Stampan  v  Ncdelischu.  Leto 
^lasscgha  zuelichenia  1574.«  Pergosid  je  svoj  prevod  posvetio  knezu  Jurju  Zrinskomu,  pa 
•.  posveti  kaze,  da  je  djelo  stampao  tiskar,  ^>ko]ega  Vase  gospodstvo  dopelja  na  korist  i 
na  odicenje  oveh  nevolnih  i  zavrzenih  ostankov  orsaga«.  Ali  jos  je  znacajnije,  da  se  je 


SUDJEN.IR  I  PRAVO.  33 

opet  drugi  Hrvat,  po  imenu  Ivan  Kitonid  od  Kostajnice  (*1561., 1 1619.)  proslavio  svo- 
jim  naucnim  radom  na  polju  pravnih  znanosti,  prikazavsi  u  jednom  djelu  sudbeni  postu- 
pak  u  Ugarskoj,  dok  je  u  drugom  objasnio  stanovite  ne-^uglasice  u  Verbecijevu  djelu. 

Vrhovni  sud  za  kraljevinu  Slavoniju  i  ostatke  kraljevine  Hrvatske  bio  je  i  u  ovo 
doba  banski  osmicki  ill  oktavalnisud  (indicia  octavalia  ili  octavae).  Sastav 
suda  bio  je  u  glavnom  onaki,  kao  i  u  petnaestom  stoljecu.  Pribivali  su  mu  uz  bana  i  ba- 
novca  jos  protonotar  i  od  staleza  na  saborima  narocito  izabrani  prisjednici  ili  assessores. 
I  rokovi  za  sastanak  suda  ostali  su  stari.  Ali  radi  dugotrajne  borbe  izmedju  protukralja 
Ferdinanda  I.  i  Ivana  Zapolje,  zatim  radi  izbivanja  nekih  protonotara  (koji  su  bili  pod- 
jedno  protonotari  u  Ugarskoj),  onda  radi  precestih  turskih  provala  u  zemlju,  i  napokon  radi 
cestih  kuznih  bolesti  dogadjalo  se  je,  da  se  banski  sud  nije  redovno  sastajao,  pace  se  je 
vi§e  puta  desilo,  da  banskoga  suda  nije  bilo  kroz  citav  niz  godina.  Tako  se  tuzi  hrvatski 
sabor  od  11.  studenoga  1602.,  da  se  radi  ratnili  smutnja  gotovo  kroz  deset  godina  nije 
sastao  oktavalni  sud  ( . . .  fere  ab  integro  decennio  non  sine  maximo  incommodo  huius 
regni  in  hisce  cruentissimorum  bellorum  turbinibus  indicia  octavalia  nulla  sunt  celebrata). 
Isprekidano  sastajanje  banskoga  suda,  koji  se  je  u  to  vrijeme  stao  nazivati  i  banskim  s  t  o- 
1  o  m  (tabula  banalis),  bilo  je  povodom,  da  se  je  na  saborima  sestnaestoga  stoljeca 
nuiogo  o  njemu  raspravljalo  i  zakljucivalo. 

S  obzirom  na  zamaSnost  i  presnost  parbenih  predmeta  i  parnica  jamacno  se  jo 
vec  u  petnaestom  stoljedu  vrsio  pri  banskomu  sudu  dvojaki  parbeni  postupak,  i  to 
du2i  i  kraci.  Duzi  za  zamasne  i  manje  presne  stvari,  a  kraci  za  presne  i  manje  za- 
niaSne.  Prema  tomu  dijelilo  se  je  i  bansko  sudovanje  obzirom  na  dulji  ili  kraci  parbeni 
postupak  na  dvoje:  na  redoviti  ili  glavni  oktavalni  sud  (iudicium  octavale 
vel  generale),  i  na  kratku  pravdu  (kratka  sprava,  kratko  pitanje,  iudicium  breve,' 
breviS). 

Tako  glavnome  sudu  oktavalnomu  kao  i  brevisu  predsjedao  je  jos  1527.  sam  ban, 
kako  se  to  razbira  iz  sudskih  isprava,  izdanih  za  banovanja  kneza  Krste  Frankopana. 
No  poslije  se  je  iioiMcajilo,  da  je  ban  s  protonotarom  vodio  jedino  rasprave  glavnoga  suda 
(iudicium  generale),  koji  se  je  sastajao  u  sijecnju  (pro  festo  Epiphaniae  domini)  i  u  kolo- 
vozu  (pro  festo  beati  Jacobi  apostoli)  u  kraljevskoj  slobodnoj  varo§i  na  brdu  Qradcu  kod 
Zagreba.  Brevi§e  pak  ili  iudicia  brevia  prepustao  je  ban  sve  vise  banovcu  ili  vice- 
banu,  kojega  je  opet  pomagao  viceprotonotar  kraljevstva.  Rokovi  za  brevise  nijesu  bili 
to5no  ustanovljeni;  sad  se  spominje  kao  rok  blagdan  sv.  Ivana  Krstitelja,  sad  opet  blag- 
dan  sv.  Jurja  i  sv.  Mihalja.  No  bilo  je  i  drugih  rokova.  Prema  tomu  sastajao  se  je  brevis 
valjda  onda,  kad  je  bila  potreba.  Glavni  sud  trajao  je  isprva  trideset  i  dva  dana,  a  po- 
slije god.  1574.  i  cetrdeset,  dok  je  brevis  trajao  tri  do  Cetiri  dana,  pace  i  po  §est  dana. 
Suvise  su  bano^vac  i  viceprotonotar  obilazili  po  kraljevstvu,  te  su  drzali  kratke  spravc 
sad  u  Zagrebu  ili  Stenicnjaku,  sad  opet  u  Krizevcima.  Tako  se  je  brevis  po  neki  nacin 
prometnuo  u  neku  vrst  zupanijskoga  suda.  Dok  su  se  pred  glavnim  sudom  vodile  velike 
i  dugotrajne  parnice  o  plemickim  posjedovanjima,  o  njihovim  privilegijama  i  njima  od 
kraljeva  podijeljenim  darovnicama;  dotle  se  je  na  brevisima  sudilo  o  smetanju  posjeda,  o 
na^iljima  svake  ruke,  o  diobama  medju  bracom,  kao  i  o  cetvrtini,  o  mirazu  i  opremi  ple- 
mickih  kceri.  I  o  odlukama  brevisa  izdavale  su  se  isprave,  koje  je  sastavljao  viceproto- 
notar kraljevstva.  Vrlo  vazne  ustanove  o  bonskom  sudu  (generalnom  i  brevisu)  zabi- 
Ijezene  su  u  zapisnicima  hrvatskih  (slavonskih)  sabora  od  19.  travnja  1528.,  1.  rujna  1558., 
21.  svibnja  1559.,  24.  veljace  1568.,  9.  svibnja  1569.,  25.  veljace  1579.,  30.  lipnja  1585.,  20. 
travnja  1586.,  4.  sijeanja  1587.  i  21.  veljace  1588. 

U  XVI.  stoljedu  rodilo  se  pitanje,  kojemu  je  sudu  podvrgnut  ban  hrvatski,  ako  na- 
stane  parnica  izmedju  njega  i  kojega  drugoga  velika§a,  plemica  ili  plemidke  opcine  u 
Klaia,  Hrv.  povj.  III.  (6.)  3 


34  fIRVATSKO  KRALJEVSTVO  ZA  PRVA  TRI  HABSBURQOVCA. 

kraljevstvu.  §to  se  znade,  pokrenulo  se  to  pitanje  prvi  put  Rod.  1548.,  kad  je  izmedju 
bana  Nikole  Zrinskoga  i  plemida  Turopoljaca  planuo  spor  radi  grada  Lukavca.  Medjutim 
ni  drugi  baiii  nijesu  htjeli  dolaziti  pred  batiski  sud,  kojemu  su  sami  bili  predsjednici,  ved 
radi  toga,  §to  nitko  u  vlaslitoj  parnici  ne  moze  da  bude  i  sudac  i  stranka  (quia  nemo  in 
propria  causa  index  et  actor  fieri  potest).  Ba§  radi  toga  bijaSe  kralj  Ferdinand  13.  pro- 
sinca  1548.  odredio,  da  Zrinski  dodje  pred  banski  sud,  ali  da  tome  sudu  ne  predsjeda  ovaj 
put  on  sam.  nego  oratori,  koje  6e  kralj  na  dojduci  sabor  kraljevina  Hrvatske  i  Slavonije 
poslati.  Ali  tih  oratora  nije  opet  Zrinski  htio  priznati,  jer  nijesu  redoviti  sudci  kraljev- 
stva.  Parnica  se  je  svr§ila  tek  god.  1553.  pred  obranim  sudcima,  a  nipoSto  pred  redovitini 
sudom.  Sasvim  drugCije  bijase  se  ponio  ban  Ivan  Draskovic.  On  je  na  saboru  u  Zagrebu 
7.  studenoga  1596.  svecano  izjavio,  da  se  on  u  svima  svojim  pravdama,  bio  on  tu^itelj  ili 
tuzenik,  podvrgava  oktavalnomu  (banskomu)  sudu  pod  vicebanom,  protonotarom  i  pri- 
sjednicima.  Sabor  je  povladjivao  toj  njegovoj  izjavi,  jedino  su  joj  se  oduprli  Ivan,  Petar  i 
Juraj  Keglevid,  ne  zna  se  s  kojih  razloga.  U  raborskom  zapisniku  zabiljezena  je  banova 
izjava  ovako:  »Nec  illud  latet  dominos  regnicolas,  praedecessores  praefati  domini  moderni 
l)ani  per  abusum  liac  praerogativa  usos  fuisse,  quod  ipsi  nequaquam  in  iudiciis  octavaii- 
bus  et  sedibus  comitatuum  coram  vicebano  regni  et  comitibus  comitatuum  iuri  parere  aut 
respondere  volebant,  in  Iioc  regno  se  indices  habere  non  posse  asse- 
rendo;  praelibatus  tamen  dominus  Joannes  Draskovicii  banus,  maioris  faciens  man- 
data  Dei  quam  praedecessorum  suorum  indignam  praerogativam,  considerans  com- 
munem  esse  omnium  iustitiam,  submisit  se  in  omnibus  causis  tam  per  ipsum 
dominum  banum  motis,  quam  contra  eundem  per  quosvis  movendis,  iudicio  vicebani,  ma- 
gistri  protonotarii  et  assessorum  sedis  octavalium  iudiciorum,  comitatuumque  comitum, 
vicecomitum  et  iudicum;  consentientibus  ad  id  benevole  statibus  et  ordinibus,  solum  ma- 
gnificis  dominis  Joanne,  Petro  et  Georgio  Keglevich  de  Busin  contradicentibus«.  Medju- 
tim i  ban  Ivan  Draskovic  opozvao  je  vec  9.  studenoga  1604.  na  saboru  u  Zagrebu  svoju 
prvobitnu  izjavu,  da  ne  bi  njom  obvezao  i  svoje  nasljednike  na  banskoj  stolici  (dominus 
banus  quoque  coram  toto  regno  revocasset  oblationem  suam  ratione  cuiusdam  promissae 
iuristationis  suae,  ne  videlicet  successoribus  suis  praerogare  videretur). 

Uz  bane  i  vicebane  isticu  se  pri  oktavalnom  sudovanju  sve  vise  protonotari 
i  njihovi  zamjenici  viceprotonotari.  Vec  za  bana  Krste  Frankopana  spominje  se 
mnogo  kroz  god.  1527.  protonotar  magistar  B  a  1 1  a  z  a  r  Ho  be  tic  od  Dubovca  (de 
Dwbowcz),  koji  je  za  Ljudevita  II.  vrsio  sluzbu  viceprotonotara  slavonskoga.  Njega  je 
naslijedio  god.  1529.— 1531.  magistar  Petar  od  Konjske  (de  Konzka),  bogat  vlastelin 
u  varasdinskoj  i  krizevackoj  zupaniji.  God.  1539. — 1554.  je  protonotarom  slavonskim  ma- 
gistar Mihajlo  od  Ravna  (de  Rawen,  Rawony),  koji  je  prije  toga  bio  ravnatelj  kra- 
Ijevskih  parnica  (causarum  regalium  director).  Taj  Miiiajlo  od  Ravna  ili  Ravenski  primio 
je  poslije  (oko  g.  1549.)  takodjer  sluzbu  u  Ugarskoj  kao  protonotar  kraljevskoga  dvor- 
skoga  sudca  (iudicis  curie  regie  prothonotarius),  pa  je  stoga  bio  cesto  zaprijecen,  da  bo- 
ravi  u  hrvatskom  kraljevstvu.  Jos  vecili  neprilika  bijase,  kad  je  iza  smrti  Miiiajia  Ra- 
venskoga  postao  slavonskim  protonotarom  magistar  D  a  m  j  a  n  d  e  A  r  a  n  y  a  n,  jos  od 
god.  1549.  protonotar  namjestnika  ugarskoga  palatina.  Receni  Damjan  malo  je  dolazio  u 
Slavoniju,  pa  stoga  se  radi  njegova  izbivanja  mnogo  puta  nijesu  mogli  obdrzavati  ni 
oktavaini  sudovi.  Vec  god.  1558.  pozivali  su  ban  i  stalezi  iirvatski  protonotara  Damjana, 
da  dodje  na  oktavaini  sud  u  Zagreb,  koji  bi  (valjda  radi  njega)  odredjen  za  izvanredni  rok, 
naime  za  praznik  sv.  "Martina.  God.  1568.  opet  ustanovljuje  hrvatski  sabor  rok  za  okta- 
vaini sud  na  osmicu  blagdana  sv.  Margarete,  samo  da  bi  magistar  Damjan  mogao  na  nj 
doci,  jer  tada  nije  morao  pribivati  oktavalnomu  sudu  u  Pozunu.  Ali  magistar  Damjan  ipak 
nije  dolazio,  pa  tako  je  u  hrvatskom  kraljevstvu  sudovanje  zapelo.  Bit  ce,  da  su  se  po- 
radi  toga  i  ban  i  hrvatski  stalezi  potuzili  janiomu  kralju,  koji  je  onda  stalezc  pozvao,  da 


SUDJENJE  I  PRAVO.  35 

biraju  novoga  protonotara,  koji  poznaje  zakone  i  prava  kraljevstva,  te  koji  je  podoban 
du^nosti  svoje  ispunjavati  (maiestas  sua  caesarea  et  regia,  visa  et  intellecta  tarn  adversa 
valetudine,  qua  assidue  quasi  affictaretur  egregius  magister  Damianus  de  Aranyan, 
prothonotarius  regni,  qui  et  alioquin  etiam  non  solum  officio  prothonotariatus  locumte- 
nentis  suae  sacrae  maiestatis  in  Hungaria,  verum  etiam  aliis  maiestatis  suae  negotiis  sae- 
pius  occupatus  esset,  adeo,  ut  opportuno  tempore  officio  prothoHotariatus  regnorum  isto- 
rum  respondere  invigilareque  non  posset,  sua  sacra  maiestas  clementer  fidelibus  suis  re- 
gnicolis  committit  et  mandat,  ut  idoneam  et  sufficientem  personam  iuriumque  et  legum 
regni  peritam  in  protiionotarium  eligerent).  Stalezi  sabrani  na  saboru  u  Zagrebu  izabrali 
su  9.  svibnja  1569.  zaista  novoga  protonotara,  po  imenu  magistra  Emerika  Pe- 
thewa  de  Hethes,  bivsega  protonotara  pri  namjestniku  kraijevskoga  personala  u 
Ugarskoj,  te  su  podjedno  odrediii,  da  se  oktavalni  sudovi  opet  sastaju  u  sijecnju  i  kolo- 
vozu,  kako  je  zakonom  bilo  ustanovijeno.  Ali  ni  Emerik  Petliew  nije  se  drzao  utanacenja, 
jer  je  god.  1572.  opet  preuzeo  sluzbu  protonotara  kod  ugarskoga  namjestnika  Antuna 
Vran^ica,  te  stao  zanemarivati  poslove  u  hrvatskom  kraljevstvu.  Radi  toga  je  lirvatsko- 
slavonski  sabor  od  7.  prosinca  1572.  pozvao  Emerika  Pethewa,  da  se  smjesta  odrece 
sluzbe  budi  u  Ugarskoj  budi  u  lirvatskom  kraljevstvu  (ut  dictus  magister  Emericus  pro- 
thonotarius per  litteras  regni  admoneatur,  ut  officio  praescripto  prothonotariatus  domini 
locumtenentis  statim  valedicat  et  continuam  residentiam  in  regno  habeat, ...  vel  autem 
cedat  et  valedicat  officio  prothonotariatus  regni . . .).  Pethew  odazvao  se  je  odlucnomu 
zahtjevu  hrvatskih  staleza,  te  se  je  zahvalio  na  Casti  protonotara  u  Ugarskoj,  pa  je  onda 
sve  do  smrti  svoje  (t  1586.)  boravio  stalno  u  Hrvatskoj  i  vrSio  sluzbu  kao  »prothono- 
tarius  regni«. 

Po  smrti  Emerika  Pethewa  izabrali  su  hrvatski  stalezi  na  saboru  20.  travnja  1586. 
protonotarom  kraljevstva  Martina  odSombotelja  (Zombothely,  Zombateli).  Kad 
je  taj  nakon  nekoliko  godina  umro,  stalezi  su  na  saboru  u  Zagrebu  5.  sijeCnja  1592.  imaH 
birati  protonotara.  Zanimljivo  je,  da  su  ovaj  put  na  naroCiti  zahtjev  (ad  singularem  pe- 
titionem)  bana  Tome  Erdeda  proglasili  protonotarom  magistra  Matiju  Sekelja  (Ze- 
kel),  ali  uz  ogradu,  koju  je  i  ban  prihvatio,  da  se  time  ne  dira  u  privilegija  kraljeva  Mati- 
jasa  Korvina  i  Vladislava  II.,  izdana  stalezima  u  pogledu  slobodnoga  izbora  protonotara 
(ut  privilegia  serenissimorum  regum  Hungariae  Mathiae,  Vladislai  gloriosissimae  memoriae, 
dominis  regnicolis  clementer  collata,  confirmentur,  et  prout  sunt  a  regnicolis  accepta  et 
approbata,  observentur).  Podjedno  je  sabor  sastavio  neki  naputak  za  protonotara, 
kojim  je  odredio,  kako  da  se  ponasa  prema  stalezima,  prema  vicebanu  i  viceprotonotaru, 
kao  i  prema  prudim  se  strankama.  Protonotar  ne  smije  drzavljane,  koji  5emu  prigova- 
raju,  ni  kojim  nacinom  vrijedjati,  vec  im  mora  duznu  poCast  izkazivati.  S  gospodinom  vice- 
banom  i  gospodinom  viceprotonotarom  mora  prijateljski  ziviti,  te  ne  smije  za  njihove  par- 
bene  spise  nista  primati.  Kad  ga  viceprotonotar  zamjenjuje,  mora  mu  za  dangubu  i  tro§ak 
prigodom  oktavalnoga  suda,  od  primljenih  pristojba  svaki  put  izplatiti  po  petdeset  ugar- 
skih  forinti,  kako  je  cinio  nekad  magistar  Emerik  Pethew  de  Hettes  nekadanjemu  vice- 
protonotaru Ivanu  Petricevicu.  Sto  se  tice  Pristojbe  (taxam)  i  iskupa  sudskih  spisa  (re- 
demptionem  literarum),  stalezi  se  i  redovi  za  sada  (pro  nunc)  podvrgavaju  obzirnosti  pro- 
tonotara (humanitati  praefati  prothonotarii  sese  submittunt);  no  ako  bi  on  po  obicaju  pre- 
djaSnjih  protonotara  prevrsio  mjeru  prevelikim  pristojbama  (si . . .  in  nimia  taxatione 
praecesserit),  propisat  ce  mu  stalezi  stanoviti  nacin  i  red  (certum  modum  et  ordinem 
eidem  regnicolae  praescribent).  Nakon  svrsenoga  oktavalnoga  suda  ne  smije  se  iz  kra- 
ljevstva udaljiti,  dok  nije  odpremio  sve  parbene  spise;  ako  pak  te  gotove  spise  koji  od 
drzavljana  ne  bi  mogao  iskupiti,  mora  im  odrediti  cijenu  i  ostaviti  ih  kod  viceproto- 
iiotara  da  ih  stranke  podignu.  (Et  ut  absolutis  iudiciis  octavalibus,  antequam  literas  cau- 
sales  expediat,  ex  regno  ne  recedat.  Expeditas  autem  literas,  si  quas  ipso  facto  aliqui  ex 

3* 


36  rtRVATSKO  KRALJEVSTVO  ZA  PRVA  TRI  HABSBURQOVCA. 

regnicolis  redimere  non  potuerint,  statute  praetio,  apud  praefatum  viceprotonotarium  re- 
linquat.  decretum  est). 

Medjutirn  ni  Matija  Sekelj  nije  zadovoljavao  staleze  hrvatske,  jer  je  i  on  uz  svoju 
sluzbu  u  hrvatskom  kraljevstvu  obavljao  5ast  protonotara  personala  kraljevskoga  (per- 
sonalis praesentiae)  u  Ugarskoj.  Kad  je  stoga  on  umro,  stalezi  odlucise  birati  doma- 
cega  (3ovjeka,  koji  je  sav  svoj  vijek  proveo  slu2edi  svojoj  domovini.  I  tako  bi  na  saboru 
u  Varasdinu  1.  veljace  1600.  izabran  QaSpar  PetriCevic  (de  Miketincz),  gojenac 
biskupa  Jurja  Dra§kovica.  On  jc  nekad  obavljao  sluzbu  viceprotonotara,  a  u  posljednje 
doba  vrSio  je  5ast  vicebana  i  podjedno  zupana  zagrebackoga  i  varazdinskoga,  pa  je  tako 
bio  vjeSt  ne  samo  pravniCkim  stvarima,  nego  takodjer  upravnim,  financijalnim  i  vojnickim 
poslovima.  Steta  je  samo,  da  je  taj  vrstni  muz  zivio  samo  jos  dvije  godine  i  nekoliko 
mjeseci.  Po  njegovoj  smrti  stalezi  su  na  saboru  u  Zagrebu  11.  studenoga  1602.  izabrali 
protonotarom  Matiju  AndrejaSica  od  Novaka,  premda  su  se  bojali,  da  on  radi  sla- 
boga  zdravlja  ne  ce  moci  povjerene  mu  casti  primiti.  Uza  sve  to  ostao  je  on  protonota- 
rom sve  do  godine  1615.,  kad  je  umro,  te  ga  je  12.  listopada  te  godine  zamijenio  dota- 
danji  viceprotonotar  Stjepan  PataCic. 

Kako  su  protonotari  cesto  i  dugo  bill  odsutni,  znatno  je  porasla  vlast  njihovih  za- 
mjenika  viceprotonotara.  Izmedju  viceprotonotara  isticu  se  poimence  Mihajlo  Mile- 
thynczy  (t  1561.),  zatim  Ivan  Petricevi6  de  Miketincz  (1565.— 1585.),  onda 
Mihajlo  od  Vurnovca  (Urnoczi,  1585),  Petar  Pojatic  (tl591),  Caspar  Pe- 
tr  ice  vie  (1591.— 1596.),  i  napokon  Stjepan  Berislavic  od  Male  Mlake  (de 
Kysmlaka,    1602.-1608.). 

Buduci  da  su  protonotari  bill  izvjestitelji  banskoga  oktavalnoga  suda,  te  izdavali 
i  banskim  pecatom  pecatili  odluke  toga  suda:  to  je  tokom  godina  gotovo  sav  posao  kod 
toga  suda  presao  u  njihove  ruke.  Tako  je  napokon  doSlo  i  do  toga,  da  su  oni  neke  stvari 
i  sami  rjesavali  sve  bez  bana,  te  se  je  uz  banski  oktavalni  sud  razvilo  zasebno  p  r  o  t  o- 
notarsko  sudovanje.  Taj  je  sud  (iudicatus  et  forum  protonotariale)  obavljao  sve 
nasljedne  poslove  plemstva,  narocito  je  protonotar  obavljao  diobe  izmedju  zakonitih  ba- 
st inika,  brinuo  se  za  ostavljene  udove  i  sirote,  nadzirao  skrbnike  i  primao  tuzbe  protiv 
njih,  trazio  od  skrbnika  obracune  i  sudio  njima,  ako  su  pronevjerili  povjereni  im  imetak 
sirotinjski.  Poslije  se  je  sve  vise  sirila  sudbona  vlast  protonotarska,  tako  da  su  sudili  i  o 
neprepornim  dugovima  (processus  liquidi  debiti),  i  drugim  stvarima. 

Pored  najvisega  banskoga  (oktavalnoga)  suda  obstojali  su  i  u  ovo  vrijeme  svi  oni 
nizi  sudovi,  koji  se  spominju  u  petnaestom  stoljecu.  Ni  uredjenje  tih  sudova  (z  u  p  a  - 
nijskih,  kotarskih,  plemenskih)  nije  se  znatno  promijenilo;  tek  sto  su  se  osude 
i  odluke  kotarskih  i  plemenskih  sudova  u  Slavoniji  mnogo  sastavljale  u  narodnom  hrvat- 
skom jeziku  kao  nekad  u  juznoj  Hrvatskoj.  Bilo  je  to  ocito  zbog  preseljivanja  hrvat- 
skoga  plemstva  i  puka  iz  juzne  Hrvatske  u  Slavoniju.  Tako  su  i  sudski  zapisnici  trgo- 
vista  Krapine  u  to  vrijeme  sastavljeni  u  hrvatskom  jeziku.  Kao  ogled  isprave,  izdane  u 
hrvatskom  jeziku,  budi  ovaj  spis  krizevackoga  (kotarskoga)  sudca  Mate  Pisacica,  koji  je 
izdan  u  Hizanovcu  izpod  Kalnika  2.  srpnja  1586.,  a  pisan  je  latinskim  pismom  i  tadanjim 
pravopi^om: 

»My  Matthe  dyak  Pyzachycz  de  Hysanovecz,  zwdecz  kryseweczke  graczke  mese,  dayemo 
ze  na  znanyie  po  thorn  nassem  lyzthw,  da  doyde  pred  naz  z  edne  strane  gozpa  Dorycza  Woyno- 
weczka  i  z  zwoym  gozpodarom,  plemenytym  Matthem  Wyssakom,  a  z  drwge  ztrane  doyde  pleme- 
nyty  Bias  Wyssak.  I  tako  pred  naz  dasse  i  waluwasse  dobrowollno  gozpa  Dorycza  goreimenowana  i 
z  zwoym  gospodarom,  plemenythym  Mattheyem  Wyssakom,  da  ztha  dalla  za  swoyw  potrebochw 
w  zaklad  plemenythomw  Bllassw  Wyssakw  dwye  orany  zemle  w  Podwyny  za  try  dwkate. 
W  dwyeyw  meztw  ztoy  tha  zemla;  jedna  tha  zemla  kotary  ze  zemlwm  kneza  Sebestyana  Swpa- 
nycha  od  polno,  a  zgwora  ze  kotary  od  zewera  zcmlyami,    ky   e   isty   woynoweczky;    a    drwso 


SUDJENJE  I  PRAVO. 


37 


oranye  zemle  ztoy  gore  pry  zynokossy  w  podwyny,  kotera  zynokossa  ta  izta  iezt  z  twm  zem- 
Iwm  data  i  zalosena  zkwpa  w  zaklad,  i  ta  zemla  kotary  ze  twm  iztwm  zynokossom  od  zonchega 
zhoda.  I  tako  da  dersy  te  gore  rechene  zemle  i  zynokossw  Bias  Wyssak  i  z  zwoywm  deczwm, 
doklam  bwdw  mogly  zkwpythy  plemenythy  Matte  Wyssak  i  negova  decza;  i  gda  goder  bwdvv 
mogly  polosythy  try  dwkate  Bllassw  Wyssakw  i  negowoy  deczy,  a  ony  da  imayw  dobrowoino 
odpwztythy  zemlw  i  zynokossw.  I  tho  my  dazmo  tha  nas  lyzt  na  tho  za  wechega  werowanya  i 
zwedochtwa  rady  pod  nassw  zwcew  pechatw  zapecachen.  Dan  tha  lyzt  w  hyssy  nasse.  In  festo 
visitacionis  Marie  anno  domini  1586.« 

Vrio  je  zanimljiva  ]os  i  ova  isprava  kotarskoga  sudca  u  varasdinskoj  zupanijl,  i  to 
tako  radi  jezika  kao  i  radi  sadrzaja  njezinoga: 

»Jaz  Janos  Gwbasoczy,  zodecz  warazdynzke  graczke  megye,  i  Myhal  Mahalynzky,-  pry- 
zesnyk  the  izte  warazdynzke  graczke  megye,  zwedochymo  po  owom  moyem  lyzttw,  kako  ye 
knez  Myhal  Pernar  dozwal  naz,  i 
poleg  naz  dobre  plemenyte  Iwdy,  po 
ymene:  kneza  Iwana  Schwelycha,  i 
kneza  Iwana  i  Petra  Baxaya,  i 
Matth.  Kozowa,  Caspara  Kwrthycha, 
i  kneza  Jwrya  Wokmerowycha,  i 
Mykwlw  Bwyanycha,  i  Jwrya  Qo- 
basoczya,  Ztypana  Kattycha;  -i  zta 
pred  naz  knez  Myhal  Pernar,  i  poche 
goworyty:  moy  gozpon  zodecz  i 
pryzesnyk  i  oztala  gozpoda!  Ja  pred 
w(asse)  m(ylozty)  we  tako  thosbo 
dayem,  kako  owy  moy  kmett,  po 
ymene  Peter  Horwatt,  da  ye  hotel 
meny  takowo  newerw  wchynyty,  da 
ye  hotel  z  moye  zemle  wzkochytty. 
Zato  moy  gozpon  zodecz  i  pryzes- 
nyk i  ostala  gozpoda,  te  takow  kmett, 
ky  zwomw  gozpodnw  newerw  my- 
zly  wchynyty,  zato  te  takow  kmett, 
ka-y-e  wreden  ter  od  w.  m.  prawde 
chakam.  Zato  my  prawdenym  zako- 
nom  prygledazmo,  i  nam  ze  to  praw- 
deno  wydj:  ky  zwomw  gozpodnw 
takowo  newerw  wchyny,  ily  myzly 
wchynyty,  da  zwomw  gozpodnw 
glawom  i  marhom  zaozta.  Zato  my 
gore  imenowany  prawdeno  prygle- 
dawsy,  dazmo  wett  lyztt  pod  goz- 
podna  zocza  pechatt,  da  ako  by  ta 

kmett  kamo  prosal,  z  wettem  lyztom  da  ye  zlobodan  za  nym  poyty  i  k  rokam  ga  wzettv 
kako  zwoga  krywcza,  ky  zwomw  gozpodw  newerw  wchyny,  i  da  ga  nemore  nygdar  zwez- 
tytty.  Zato  dazmo  wett  lyztt  za  wechega  werwanya  voly  pod  g.  zocza  pechatt  i  roke  pyzma. 
Datum  in  curia  mea  nobilitari   Qredycze  6.  die  Augusti  1587.  Joannes  Qwbassoczy.  m.  p.« 

Sto  se  tice  plemenskih  sudova,  to  su  isprave  plemenskih  sudova  na  jugu 
Kupe  (sudac  brace  Bovican,  sudac  brace  Strilcan)  sastavljeni  hrvatskim  jezikom,  a  pisani 
glagolicom;  plemenski  sudovi  u  Krasicu  i  Draganicu  rabe  takodjer  hrvatski  jezik,  a  pisu 
izmjenice  glagolicom  i  latinicom;  plemenski  sud  u  Turopolju  napokon  sluzi  se  vazda 
samo  latinskim  jezikom,  premda  u  toj  plemenitoj  opcini  zivu  zgoljni  Hrvati 

Vrijedno  je  jos  spomenuti,  da  i  neki  vlastelinski  sudovi,  kao  primjerice 
sudbeni  stol  opatije  u  Topuskom,  izdavaju  isprave  u  hrvatskom  jeziku  budi  glagolicom, 
budi  latinicom  (1550.,  Ja  Juraj  Martinkovid,  §pan  opatije  topu§ke;  —  1566.,  Mi  JandrijaS 
Kopcic  od  Pokupja,  span  crikve  blazene  divice   Marije   od  Topuska).   Kad   je   god.   1544. 


CVIJETA  ZUZORICEVA 
(Flora  Zuzzeri). 


38  HRVATSKO  KRALJEVSTVO  ZA  PRVA  TRI  HABSBURQOVCA. 

knez  Petar  Keglevid  bio  gubernator  topuSki,  pisale  su  se  hrvatske  isprave  takodjer  bo- 
sanskom  (iiriliconi. 

Vi§e  puta  utjecale  su  se  stranke  obranickim  sudovima  (obrani  sudci,  electi 
arbitri  et  amicabiles  compositores),  da  se  tako  uklone  dugotrajnim  parnicama  pred  redo- 
vitim  sudovima.  Zanimljiva  je  u  torn  pogledu  parnica,  u  kojoj  su  obrani  sudci  god.  1532. 
u  Petrinji  sudili  izmedju  kneza  Nikole  Zrinskoga  i  kneza  Petra  Keglevica  radi  imanja 
Selca,  za  koje  je  Keglevic  tvrdio,  da  pripada  njegovoj  Totusevini  i  gradu  Blinji,  dok  ie 
Zrinski  opet  smatrao,  da  pristoji  »od  staroga  vrimena«  njegovu  gradu  Komogojni.  No  jos 
je  zanimljivije,  da  su  obrani  sudci  svoju  odluku  izdali  za  Zrinskoga  u  latinskom  jeziku,  a 
za  Keglevica  u  hrvatskom  jeziku  dirilicom.  Hrvatska  isprava  zapocinje  ovako:  »Mi  Iva- 
ni§  Kastelanfi  de  Sent  lelek,  Paval  Kere5enji  od  Kanjafevid,  Baltazar  Hobetic  de  Dobooc, 
Ivan  Vagatovic,  porkolab  grada  hrastovickoga,  Ivan  Saronic  de  Kosnica,  sudac  gradske 
meje  zagrebske,  Mihal  Kisevic  de  Lomnica,  Mihal  Svetacki,  Kristof  Peranski,  Ivan  Tom- 
pic  od  Vranograca,  Ivanis  Qolac  od  Sutiske,  Mihal  Budisic  od  Like  i  Miklos  Vagatovic, 
u  dugovanju  zdola  pisanu  meju  uzmoznom  gospodom  Miklosem  Zrinskim  od  jedne  i  Pe- 
trom  Keglevi6em  od  Buzina,  spanom  gradske  meje  varazdinske,  od  druge  stran,  sudci 
i  pitaCi  po  istih  stranah  jednako  obrani,  dajemo  na  znanje:  kako  mi  u  sa- 
danju  nedelju,  ka  je  druga  od  posta,  buduci  se  spravili  ovde  u  mesto,  ko  se  zove  Petrinja, 
i  uzroke  stran  recenih  sideci  ovde  skupno  dovarsiti  hotijuci,  postovani  gospodin  Petar  ple- 
banus  samoborski,  prokurator  recenoga  kneza  Miklosa  Zrinskoga. . .  poce  govoriti . . .  « 

Vojska  i  obrana  kraljevstva.  Za  prva  tri  Habsburgovca  prijetila  je  hrvatskomu  kra- 
Ijevstvu  najveca  pogibao  od  Turaka,  koji  su  gotovo  dnevice  na  nj  udarali,  te  mu  gradove 
i  kotare  otimali.  Stoga  je  posve  prirodno,  da  su  stalezi  neprekidno  radili  oko  obrane  svoje 
domovine,  a  pri  tome  su  ih  pomagali  i  kralj  i  susjedne  nutarnjo-austrijske  pokrajine,  na- 
roCito  Stajerska,  Kranjska  i  Koruska.  Dogadjalo  se  je  cesto,  da  su  ostatci  hrvatskoga 
kraljevstva  bili  pretvoreni  u  veliki  vojnicki  tabor,  prepunjen  vojskom  domacom  i  stra- 
nom.  Napokon  je  na  granici  Hrvatske  i  Slavonije  prema  turskoj  carevini  nastala  hr- 
vatska i  slavonska  krajina.  Stoga  se  vojska  dijeli  u  to  doba  na  vojsku  gra- 
djanske  Hrvatske  i  Slavonije,  i  na  vojsku  na  krajinama   (u  kapitanijama). 

U  ostatcima  gradjanske  Hrvatske  treba  razlikovati  redovitu  i  vanrednu  vojsku.  Re- 
do vitu  vojsku  sacinjavaju:  kralj evski  (banski)  banderij  pjesaka  i  konjanika:, 
zatim  zemaljske  haramije;  vanredna  vojska  dize  se,  kad  zemlji  prijeti  veca  po- 
gibao, i  to  najprije  banderiji  prelata  ivelikasa,  a  kad  ni  to  ne  dostaje,  p  u  c  k  i 
ustanak  citavoga  kraljevstva. 

Jo§  od  kralja  Matijasa  Korvina  primao  je  ban  iz  kraljevske  blagajne  godisnju  placu 
od  10.000  zlatnih  forinti  gotova  novca  i  za  1000  forinti  soli,  da  tim  novcem  uzdrzaje 
kraljevsku  cetu  ili  banderij,  s  kojim  ce  braniti  povjereno  mu  kraljevstvo.  Za 
Habsburgovaca  spominje  se  izrijekom  prvi  put  za  bane  Tomu  Nadazda  i  Petra  Kegle- 
vi6a,  kako  su  oni  primili  od  kralja  Ferdinanda  obecanje,  da  ce  im  davati  redovitu  godis- 
nju pladu  za  uzdrzavanje  kraljevske  cete  ili  banderija  od  400  konjanika  (svaki  po  200  ko- 
njanika). Sa5uvalo  se  je  pismo  kralja  Ferdinanda,  izdano  banu  Tomi  Nadazdu  4.  prosinca 
1537.  u  §tajerskom  Gradcu,  u  kojem  javlja  kralj,  kako  se  je  s  recenim  banom  pogodio 
(concordavimus),  da  ce  ban  za  kraljevsku  sluzbu  drzati  cetu  od  200  lakih  konjanika,  za 
koje  ce  mu  davati  godi§nju  placu  po  20  forinti  za  svakoga  momka,  onda  po  2  forinta 
mjesecno  za  svakoga  konja;  nadalje  za  odijelo  i  banski  stol  (ad  vestituram  et  interten- 
tionem  mense  sue)  godisnjih  2000  formti,  i  napokon  za  placanje  uhoda  godisnjih  500  fo- 
rinti, pacJe  i  vi§e,  ako  bi  za  njih  vi§e  raorao  tioSiti.  Jednako  pismo  primio  je  i  ban  Petar 
Keglevid.  SuviSe  je  Ferdinand  njemackim  pismom  iz  Kremsa  18.  prosinca  1537.  zapovje- 
dio  austrijskomu  vicedomu,  da  za  svakoga  bana  dade   naCiniti  po  jednu  svilenu  za- 


VOJSKA    I    OBRANA   KRALJEVSTVA.  39 

s  t  a  y  u,  zatim  da  ih  banima  posalje,  a  kralju  racun  o  izdatku  podastre.  U  recenom  se 
pismu  cita  doslovce:  »Nachdem  wir  die  wolgebornen  unser  lieben  getreuen  Thomam  do 
Nadasdi  und  Petern  Keglovitsch  zu  unsern  banen  in  Windischianden  aufgenumen,  und 
sich  gebiirt,  ainem  jeden  ainen  seideu  fanenzusolchemambt  zuzustellen,  dem- 
nach  ist  unser  ernstlicher  bevel,  das  du  also  zwen  seiden  fanen,  wie  wir  dir  miiudiich 
bevolen,  machen  lassest  und  gedachten  unsern  banen,  dem  Nadasdi  und  Keglowitsch,  je- 
dem  ainen  zustellest . . . «  Jednako  se  javlja  takodjer  za  bana  Nikoiu  Zrinskoga  Siget- 
i>koga,  kako  je  on,  prije  nego  sto  je  imenovan  banom,  god.  1542.  utanacio  s  kraljem  Fer- 
dinandom,  da  6e  mu  kralj  za  uzdrzavanje  kraljevske  cete  ili  banderija  od  1000  placenih 
vojnika  (600  lakih  konjanika  i  400  pje§aka)  svake  godine  davati  po  20.000  forinti;  suvise 
placat  ce  mu  za  uzdrzavanje  njegova  stola,  zatim  za  nagradjivanje  uhoda  i  putovanje 
glasnika  daljih  4000  ugarskili  forinti.  Nesumnjivo  je  kralj  darovao  Zrinskomu  i  zastavu 
(banderium),  koja  ce  se  vijati  pred  kraljevskom  cetom,  pa  se  je  po  zastavi  stala  nazivati 
i  sama  ceta  bauderijem.  Oko  kraljevske  (banske)  vojske  skupljale  su  se  i  sve  druge  cete 
(dotiCno  banderija),  koje  je  ban  kao  vrhovni  vojvoda  kraljevstva  vodio  protiv  neprijatelja. 

Nema  ni  najmanje  sumnje,  da  su  i  nasljednici  kneza  Nikole  Zrinskoga  na  banskoj 
stolici  prije  instalacije  primali  od  kraljeva  zastavu  i  obecanje,  da  ce  dobivati  godisnju 
placu  za  uzdrzavanje  kraljevske  cete  ili  banderija.  Ali  samo  isplacivanje  godisnjega  pri- 
nosa  nije  bilo  redovito  i  radi  pomanjkanja  novca  i  poradi  drugih  razloga,  pa  stoga  je 
bilo  i  mnogo  tuzbe.  Koji  put  morao  se  je  i  kraljevski  banderij  budi  opet  smanjiti  (do 
400 — 500  momaka)  budi  posve  raspustiti,  jer  ga  bani  nijesu  mogli  placati.  Grofa  Tomu 
Erdeda  je  pace  to  i  sklonilo,  da  se  je  god.  1595.  na  banskoj  casti  zahvalio.  O  tom  javlja 
hrvatski  sabor  od  15.  svibnja  recene  godine  bas  potanko.  U  saborskom  zapisniku  5ita  se 
doslovce:  »...  serenitatem  suam  (archiduceni  Maximilianum)  non  lateat,  spectabilem  et 
magnificum  dominum  Thomam  Erdeodi  etc.,  comitem  et  banum,  officio  banali  co- 
ram sacratissima  caesarea  regiaque  maiestate  (Rudolfo) ...  P  r  a  g  a  e 
valedixisse,  banderium  etiam  serenissimo  domino  principi  ar- 
chiduci  Matthiae...  Posonii  resignasse  et  dedisse,  in  praesentique 
congregatione  regni  statibus  etiam  valedictionem  officii  banalis  declarasse  et  manifeste 
dixisse,  ipsum  in  officio  banali  nequaquam  ampUus  posse  esse,  nam  sub  banatu 
ipsius  miHtibus  existentibus  nulla  satisfactione  et  solution e 
facta  eidem  sua  maiestas  caesarea  et  regia  veniam  dedisset«.  Stalezi  nadalje  mole  nad- 
vojvodu  Maksimilijana,  neka  poradi  kod  kralja  Rudolfa,  da  imenujc  po  svojoj  volji  no- 
voga  bana,  samo  da  je  vjest  vojnik  i  domaci  covjek  (militaris  et  nostras),  pa  da  ga  onda 
»kraljevstvu  s  banderijem  vojnika  po  starim  ustanovama  pred- 
s  t  a  V  i«  (regno  cum  banderio  militum  iuxta  veteranas  con  Jitutiones  praesentet).  Jos 
pridaju  stalezi,  da  se  oni,  ako  ne  budu  imali  bana,  ne  ce  pokoravati  ni  jednomu  ge- 
neralu  strane  narodnostij,  makar  svi  zajedno  s  domovinom  propali.  Po  ovome 
se  vidi,  da  nije  samo  nestasica  novaca  bila  uzrokom,  da  su  kralji  stall  banima  placu  za 
kraljevski  banderij  uskracivati. 

Nije  bolje  proSao  ni  nasljednik  Tome  Erdeda,  ban  Ivan  Draskovic.  On  i  njegov 
drug,  biskup  zagrebacki  Caspar  Stankovacki  predstavili  su  se  hrvatskomu  saboru  18.  pro- 
sinca  1595.  samo  kao  »izabrani  bani«  (electi  bani),  pa  nijesu  ni  propisane  i  obicajne  pri- 
sege  polozili,  poglavito  zato,  §to  im  kralj  ne  bijase  doznacio  ni  placu  za  kraljevsku  ili 
bansku  cetu  (stipendium  militum  banalium)  ni  poslao  banske  zastave  (banderiumque  ba- 
nale  et  nunc  quidem  apud  manus  ipsorum  non  esse).  Stalezi  su  stoga  namah  izabrali  za- 
sebne  poslanike,  koji  ce  poci  u  Prag  kralju  Rudolfu,  u  Bee  nadvojvodi  Matiji,  i  u  Qradac 
nadvojvodi  Ferdinandu  »radi  potvrde  recenih  izabranih  banova«  (pro  confirmatione  dic- 
torum  dominorum  electorum  banorum).  Poslanici  jamacno  su  nesto  izradili,  jer  su  receni 


40  HRVATSKO  KRALJEVSTVO  2A  PRVA  TRI  HABSBURQOVCA. 

bani  malo  zatim  na  saboru  ii.Zagrebu  11.  sijeciija  1596.  uobicajenu  prisegu  pred  kraljev- 
skim  komisarima  i  stalezima  polozili;  no  kad  je  nakon  smrti  biskupa  Stankovackoga 
ostao  jedinim  banom  Ivan  Draskovic,  dogadjalo  se  vi§e  puta,  da  nije  primao  placu  za 
kraljevsku  cetu,  tako  da  se  je  napokon  god.  1607.  morao  na  banskoj  casti  zahvaliti. 

Uz  kraljevski  banderij  ill  bansku  cetu,  koju  su  kraljevi  morali  placati,  pQstojala  je 
u  kraljevstvu  jos  jedna  ceta  placenih  vojnika,  koju  su  uzdrzavali  stalezi  kraljevstva  od 
/'.cmaljskih  prihoda.  Ti  zemaljski  placeni  vojnici  zvali  su  se  h  a  r  a  m  i  j  e  (orsazki  hara- 
niije).  Haramije  sluzili  su  za  placu  kao  lako  oruzani  pjesaci.  Sama  rijec  haramija  tur- 
skoga  je  porijekla,  te  znaci  hajduka  u  losern  smislu.  Haramije  vrsili  su  isprva  samo 
sluzbu  oruznika  u  nutarnjoj  zemlji,  a  poslije  su  stajali  takodjer  kao  strazari  na  grani- 
cama  kraljevstva  na  Kupi  i  koji  put  na  Dravi.  Uredba  haramija  zavedena  bi  na  saboru  u 
Dubravi  8.  svibnja  1539.,  kad  bijahu  nastale  provaie  turskih  martolosa  u  hrvatsko  kra- 
Ijevstvo,  te  su  i  riutarnji  krajevi  zemlje  stradali  od  njihova  haracenja.  Sabor  je  otvorio 
ovaj  zakljucak:  »Buduci  da  je  napokon  doslo  do  toga,  da  Turci  haraclije  ili  martolozi 
prodiru  gotovo  u  sve  gore  i  u  srce  kraljevstva,  odluceno  je,  da  se  njima  odupire  jedna- 
kim  odporom.  Stoga  je  odredjeno,  dasetri  sto  pjesaka  haraclija  unovaci,  te 
da  se  uzdrzavaju  kroz  citavo  Ijeto,  pa  i  u  jeseni.  Unovacit  ce  ih  gospoda  bani,  te  ce  ih 
razmjestiti  na  zgodnim  i  potrebitim  mjestima,  kako  ce  potreba  iziskivati.  Tu  su  brigu 
gospoda  bani  na  sebe  preuzeli«  (Cum  tandem  eo  tam  deventum  sit,  ut  Thurce  plagiarii 
sive  martholoczii  totos  fere  montes  visceraque  regni  ingressi  sint,  visum  est,  ut  illis  si- 
mili  obstaculo  resistatur.  Propterea  ordinatum  est,  ut  trecenti  pedites  plagiarii  conducan- 
tur  et  per  integram  estatem  atque  eciam  autumpnum  conserventur,  quos  domini  bani 
conducant  et  in  locis  aptis  necessariisque  coUocent,  secundum  necessitatis  exigenciam, 
quorum  curam  iidem  domini  bani  in  se  assumpserunt).  Stalezi  pobrinuli  su  se  i  za  uzdr- 
zavanje  tih  300  haramija,  te  su  u  istom  saboru  odredili,  da  se  za  placanje  njihovo  pobira 
po  jedna  forinta  od  svili  imanja,  i  to  po  novom  popisu.  Pobirat  ce  taj  prinos  protonotar 
Mihajlo  Ravenski  i  to  u  dva  obroka,  svaki  put  po  pol  forinte.  A  platit  ce  ovu  pripomoc 
za  taj  put  iznimicc  i  svecenstvo,  koje  je  inace  od  slicnih  daca  bilo  oprosteno. 

Tokom  daljih  godina  i  decenija  jos  se  vise  puta  bave  sabori  ustanovama  o  harami- 
jama.  Cini  se,  da  je  uredba  haramija  neko  vrijeme  bila  zanemarena,  pa  da  je  tek  god. 
1574.  opet  obnovljena.  Sabor  u  Zagrebu  od  lo.  svibnja  recene  godine  izdaje  naime  nove 
odredbe  glede  haramija.  Stalezi  ukidaju  nedavno  zavedeni  obicaj,  da  banovac  ili  vice- 
ban  sa  petinom  gospodskih  kmetova  i  stanovitim  brojem  konjanika  brani  protiv  turskih 
Vlaha  ili  martolosa  prelaze  i  klance  po  gorama  Medvednici  (zagrebackoj  gori),  Ocuri 
(Ivancici)  i  Kalnickoj  gori,  pak  odredjuje,  da  se  unovaci  i  na  zemaljski  trosak  uzdrzaje 
240  dobrih  vojnika  pjesaka  (haramija).  Na  celu  svim  tim  pjesacima  bit  ce  viceban,  dok 
ce  manjim  odjelima  zapovijedati  vojvode  i  desetnici.  Dvije  stotine  momaka  upotrebit  ce 
viceban  za  straze  na  Kupi  i  ostalim  mjestima  na  krajini;  a  preostalih  40  razmjestit  ce  on 
u  nutarnjoj  zemlji,  i  to  20  u  gori  Ocuri  sve  do  gradova  (maloga  i  velikoga)  Kalnika,  a 
drugih  20  u  gori  Medvednici  do  Moravca.  Haramije  bit  ce  u  sluzbi  kroz  cetiri  mjeseca 
pocevsi  od  Vidovdana  (15.  lipnja),  a  dobivat  ce  placu  od  prihoda  dimnice.  Od  svakoga 
dimnjaka  dat  ce  se  po  jedna  forinta  u  dva  obroka  (jedan  na  Vidovdan,  a  drugi  na  Mi- 
holje),  a  pobirat  ce  tu  dimnicu  blagajnik  kraljevstva  (thesaurarius  regni),  po  imenu  Mi- 
hajlo Konjski.  Ako  bi  haramije  u  borbi  s  Turcima  i  Vlasima  ugrabili  plijena,  razdijelit  ce 
se  taj  plijen  na  tri  dijela:  dvije  trecine  dobit  ce  vojnici  za  nagradu,  a  ireci  dio  predat  ce 
viceban  za  buduce  potrebe  kraljevstva. 

U  saborskom  zapisniku  od  17.  travnja  1575.  spominje  se  prvi  put  ime  »haramija«  (ad 
solutionem  haramiarum),  a  u  saborskom  zapisniku  od  1.  listopada  1577.  cita  se,  da  su  ha- 
ramije i  njihove  vojvode  unovaceni  od  vicebana  Ladislava  Bukovackoga,  za  strazu  na 


VOJSKA  I  OBRANA  KRALJEVSTVA.  41 

Kupi  protiv  neprijatelja  luraka  jednii  trecinu  obecane  im  place  za  minule  godine  poklonili 
kraljevstvu,  uz  uvjet,  da  im  blagajnik  Mihajlo  Konjski  tocno  isplati  preostale  dvije  trecino 
duzne  im  place.  Sabor  od  11.  ozujka  1585.  povisio  je  broj  haramija  za  strazenje  po  go- 
lama  u  nutarnjoj  zemlji,  te  je  za  Kalnicku  goru  odredio  25  momaka  (ubrojivsi  dva  deset- 
nika  ili  decuriona),  za  Zagrebacku  goru  (Medvednicii)  18  momaka  pod  vodstvom  Ivana  i 
Jurja  Mikulica,  a  za  Ivancicu  ili  Ocuru  (ad  custodiendan  montem  Hochuria  et  ibidem  vi- 
cina  periculosa  loca)  15  momaka  s  jednim  desetnikom,  sve  pod  zapovijedi  samoga  ba- 
novca.  Na  saboru  od  god.  1586.  povisen  bi  broj  haramija  opet  do  punili  300  momaka; 
200  strazit  ce  i  braniti  kraljevstvo  na  Kupi,  a  preostalih  100  pazit  ce  na  sigurnost  u  nutar- 
njoj zemlji  (pro  praecavendis  plagiatorioruni  ingiessibus  per  monies  Kemlek,  Hociiur  et 
Medvednicza,  maiorique  securitate  viarum),  i  to  kod  Medvednicc  20,  kod  Bozjakovine 
20,  kod  Ocure  20,  kod  Kalnika  20,  kod  Huma  10,  i  napokon  10  kod  Lovrecine  i  Dvorisca. 
Nadzornik  (superintendentem)  sviju  till  haraniija  bit  ce  viceprotonotar  Mihajlo  od  Vur- 
novca,  dok  ce  im  vrhovnim  zapovjednikom  ostati  i  dalje  ban  Tomo  Krdedi,  koji  je  u  ono 
vrijeme  vrsio  takodjer  sluzbu  zemaljskoga  kapitana.  Jos  su  obseznije  odredbe  hrvat- 
skih  sabora  od  god.  1588.  i  1589.  Bududi  da  je  nadvojvoda  Karlo  trazio  od  staleza,  da 
povise  broj  iiaramija  za  daljiii  sto  (dakle  na  400),  ocituje  sabor  29.  svibnja  1589.,  da  mu 
je  jedva  moguce  uzdrzavati  dosadanji  broj  od  300  ijudi.  Na  istome  saboru  zahvalio  se  je 
takodjer  ban  Erdedi  na  Casti  vrhovnoga  kapitana  haramija,  na  sto  su  stalezi  izabrali 
Stjepana  Qregorijanca  kapitanom  pokupskiii  haramija  »cum  plenaria  atque  omnimoda 
authoritate  constituendi,  mutandi  et  de  novo  eligcndi,  prout  magis  pro  utilitate  et  defen- 
sione  regni  sibi  visum  fuerit«.  Glede  onih  lOO  haramija,  koji  ce  straziti  u  nutarnjoj  zem- 
lji, odrediji  su  stalezi  ovako:  Kod  Ocure,  Lobora  i  Krapine  stajat  ce  20  haramija,  a  zapo- 
vijedat  ce  im  kraljevski  savjetnik  i  kapitan  Caspar  Dra§kovi6;  kod  Lestakovca,  Bele  i 
Ivanca  strazit  ce  20  momaka  pod  zapovjodnikom  Fetrom  Radovicem;  kod  Hrascine  i 
Huma  smjestit  ce  se  10  momaka,  a  zapovijedat  ce  im  zasebni  sluzbenici  grofa  Baltazara 
Bacana;  kod  Canjeva  i  Kalnika  bit  ce  10  haramija  pod  Jurjem  od  Praskovca,  kod  Ra- 
kovca  i  Bozjakovine  10  momaka  pod  Qabrijelom  Tahijem,  kod  Moravca  i  Bisaga  deset 
haramija  pod  carskim  i  kraljevskim  kapitanom  Stjepanom  Kastelanovicem,  i  napokon  kod 
Medvednice,  Stubice  i  Laza  dvadeset  haramija  pod  kapitanom  Stjepanom  Gregorijancem. 
Svi  ti  haramije  bill  su  smjeSteni  na  Kupi  u  utvrdjenim  kastelima,  a  u  nutarnjoj  zemlji 
po  gorama  imali  su  svoje  strazarnice  (stationes),  u  kojima  su  no6ili  i  od  nepogoda  se  za- 
klanjali.  Uz  kapitane  imali  su  svoje  desetnike  (decuriones),  koji  su  ih  vodili,  te  koji  su 
morali  biti  domaci  Ijudi  (indigenae),  poznavajuci  dobro  sve  putove  i  mjesta  (viarum  et  lo- 
corum  bene  periti).  Ako  bi  zarobili  kojega  Vjaha  ili  martoloza,  morali  su  ga  na  kolac  na- 
biti  (Valachos  vero  captos  palis  affigant). 

Kad  bi  zaprijetila  kraljevstvu  veca  pogibao,  mogao  je  ban  pozvati  velikaSe  (barune 
i  prelate),  da  se  pod  kraljevsku  zastavu  okupe  sa  svojim  b  a  n  d  e  r  i  j  i  m  a.  Tih  bande- 
rija  medjutim  bilo  je  u  16.  stoljecu  prema  prijasnjim  stoljecima  malo,  jer  su  velikasi  bill  iz- 
gubili  velik  dio  svojih  posjedovanja  i  podanika.  Kralj  je  Ferdinand  dapace  na  pocetku 
svoga  vladanja  morao  priskociti  u  pomoc  hrvatskim  knezovima,  da  uzmognu  braniti 
svoje  gradove  uz  tursku  medju.  Kad  su  pak  ti  gradovi  ili  dosli  u  turske  ruke  ili  opet  ostali 
pusti  i  svojih  podanika  liseni,  nijesu  hrvatski  knezovi  mogli  uzdrzavati  svoja  banderija. 
Vrijedi  to  narocito  za  knezove  Frankopane  i  Blagaje.  U  polovici  16.  stoljecu  nije  u  cita- 
vom  hrvatskom  kraljevstvu  bilo  ni  jednoga  velikasa,  koji  bi  mogao  podizati  citav  ban- 
derij  od  400  konjanika.  Knezovi  su  Zrinski  oko  god.  1565.  bill  doduse  duzni,  da  dizu  500 
konjanika  i  400  pjesaka,  ili  da  mjesto  toga  plate  15.000  .forinti,  ali  to  su  cinili  jamacno 
kao  gospodari  Medjumurja  i  imanja  Vranskoga  priorata.  Biskup  je  zagrebacki  u  isto  vri- 
jeme morao  dizati  samo  100  konjanika  ili  platiti  3000  forinti;  jednako  cinio  je  to  kaptol  za- 
grebacki; Franjo  Tahi  za  sva  svoja  imanja  u  Ugarskoj  i  Slavoniji  morao  je  dati  100  ko- 


42  HRVATSKO  KRALJEVSTVO  ZA  PRVA  Tl^l  HABSBURQOVCA. 

njanika  i  50  pje§aka  (ili  3000  forinti),  Ivan  Qjulaj  isto  toliko,  udovica  Adama  Ungnada  300 
konjanika  i  200  pjesaka  (ili  10.000  forinti),  i  iiapokon  franjo  Bacanl  za  sve  svoje  po- 
sjede  u  Ugarskoj  i  Slavoniji  400  konjanika  1  300  pjesaka  (ili  12.000  forinti).  Jo§  su  svi  sa- 
n'ostani  Paviina  u  Ugarskoj  i  Slavoniji  morali  dati  100  konjanika  ili  3000  forinti. 

U  najvecoj  opasnosti  odredjivao  je  hrvatski  sabor,  da  se  podigne  pucki  ili  sve- 
opdi  ustanak  (insurrectio,  generalis  expeditio,  exercituatio  generalis).  Cini  se,  da  je 
hrvatski  sabor  u  Zdencima  20.  sijecnja  1478.  iia  poziv  kralja  Matijasa  Korvina  prvi  put 
odredio  opci  pucki  ustanak  citave  zemlje,  te  torn  prigodom  ustanovio  i  nacin,  kako  da  se 
pri  tome  postupa.  U  16.  stoljecu  dva  su  sabora,  sto  se  znade,  izdala  posebne  odredbe  o 
puCkom  ustanku,  i  to  sabor  u  Krizevcima  od  19.  travnja  1528.,  i  poslije  sabor  u  Zagrebu 
od  5.  sijecnja  1592. 

Po  ustanovama  sabora  od  god.   1528.  dize   se  pucki   ustanak  samo  za   o  b  r  a  n  u 
kraljevstva  od  turske  sile;  stoga  se  nebrojeno  mnostvo  puckih  ustasa  ne  smije  voditi  u 
navalni  rat  izvan  granica  kraljevstva  (cum  tali  innumerabili  copia  gentium  extra  limites 
regni  exire  non  liceat).  U  pojedinim  zupanijania  i  kotarima  dizat  ce  narod  na  oruzje  i  vo- 
diti ga  odredjeni  za  to  vojvode  (levator  gentium  et  ductor),  noseci  svuda  naokolo  krvavi 
maC  (per  delacionem  cruentis  ensis).  U  varasdinskoj  zupaniji  podizati  i  vodit  ce  Cete  go- 
spodin  Ratkaj,  a  u  zagrebackoj  gospodin  Ivan  Kaatelanovic.   U   krizevackoj   zupaniji   vrsit 
ce  taj  posao  u  kotaru  svetackom  (Zemche)  vjceban  Ivan  Svetacki  (Zcmchey).  u  krizevac- 
kom  kotaru  viceban  Emerik  Bradac,  a  u  kotaru   zdenackom    (Zdenci,    Izdentz)  i  virovi- 
tickom  (de  Verowcze)  pa  sve  do  donjili  medja  kraljevstva  gospodin  Petar  Keglevic.  Ustati 
na  oruzje  mora  svaki  muskarac  bez  izuzetka  (neminem   excipiendo),  ako   se   moze   sma- 
trati  sposobnim  za  nosenje  oruzja:  prelati  i  svjetovna  gospoda,  plemici,  svjetovni  svece- 
nici  i  redovnici,  djaci,  gradjani,  varosani  i  kmetovi.  Tko  se  ne  podigne  ili  ne  htjedne 
boriti  se  s  Turcima,  bit  ce  strogo  kaznjen.  Velikas,  plemic,  djak  i  kmet  izgubit  ce  glavu; 
ako  gu  ne  bi  mogli  uhvatiti,  ne  ce  nikad  vise  smjeti  u  domovini  zivjeti,  kamo  li  kakve 
casti  dobivati.  Svecenicr  i  redovnici,  koji  bi  se  kratili  poci  na  vojsku,  biti  ce  uhvaceni  i 
liseni  svih  svojili  beneficija  i  svojih  stvari,  te  ne  ce  ni  u  buduce  nikad  vise  moci  unutar 
kraljevstva  primati  ma  kakve  prihode.  Qospoda  i  plemici,  koji  ne  bi  dizali  i  svoje  poda- 
uike  onako,  kako  treba  (recte),  bit  ce  i  za  to  kaznjeni  od  gospode  banova.  Kastelani  gra- 
dova  i  tvrdinja,  ako  je  u  jednom  gradu  samo  jedan,  to  mora  ovaj  mjesto  sebe  poslati  do- 
bra  konjanika  i  s  njim  sve  Ijude  za  oruzje  sposobne,  koje  samo  moze  da  smogne;  ako  su 
pak  u  nekom  gradu  dva  kastelana,  moze  jedan  ostati  u  gradu  i  poslati  za  sebe  konjanika, 
dok  drugi  mora  sam  glavom  da  podje  na  vojnu.  Vclikasi  i  gospoda  moraju  poci  na  vojnu 
sa  zastavama  i  obilatim  cetama  u  punom  broju  (in  pleno  et  copioso  numero  levatis).   I 
udovice  plemica  moraju  pripomoci:  ona  koja  ima  do  deset  kmetova,  mora  opremiti  i  po- 
slati po  jednoga  konjanika,  a  ona,  koja  ima  manje  od  deset,  neka  dade  jednoga  dobroga 
pu§kara.  Udovice  plemida  jednoselaca  neka  ostanu  kod  kuce  i  neka  se  Bogu  mole.  Napo- 
kon  bi  odredjenb,  da  povrh  toga  svaki  plemic   i  posjednik   mora   od   dvadeset   kmetova 
svojih  opremiti  i  dr2ati  po  jednoga  konjanika,  koji  ce  konjanici  na  poziv  i  pod  vodstvom 
banovaca  pohitati  u  pomoc  Kranjskoj,  ako  bi  Turci  u  nju  provalili,  pa  i  gradovima  Biscu, 
Ripcu,  Krupi,  Kostajnici  i  Dubici,  ako  bi  ih  Turci  stall  podsjedati. 

Odredbe  o  insurekciji  obnavljao  je  hrvatski  sabor  tijekom  16.  stoljeca  vi§e  puta; 
no  najobseznije  su  one,  koje  je  izdao  5.  sije5nja  1592.,  kad  je  hrvatskomu  kraljevstvu 
prijetila  gotova  propast  od  bosanskoga  beglerbega  Hasanpase  Predojevica.  Tada  su  sta- 
lezi  na  predlog  nadvojvode  Ernesta  stvorili  citav  z  a  k  o  n  o  sveopcem  puckom  ustanku 
ili  insurekciji  (certam  et  strictam  legem  de  insurrectione),  koji  je  potanko  prikazan  u 
predja§njem  svezku  ovoga  djela  (strana  372.— 374.),  gdje  se  govori  o  ratovanju  s  Turcima 
za  vladanja  cara  i  kralja  Rudolfa.  Po  ovome  novome  redu  ili  zakonu  o  insurekciji  bili  su 


VOJSKA  I  OBRANA  KRALJEVSTVA. 


43 


duzni,  da  se  dignu  na-noge,  takodjer  i  oni  plemidi,  koji  nijesu  imali  nikakvoga  imetka, 
nego  samo  grbovnice  (armales  uobiles  impossessionati),  nadalje  gradjani  slobodnih  kra- 
Ijevskih  gradova  zajediio  sa  svojim  podanicima  (de  colonis),  pace  i  trgovci  iz  stranih  ze- 
malja,  koji  su  ma  gdje  u  kraljevstvu  prebivali  Ovi  potonji  morali  su  budi  sami  po6i  u  rat, 
biidi  mjesto  sebe  poslati  o  svom  trosku  jednoga  konjanika;  suvise  morao  je  strani  trgo- 


NASLOVNI  LIST  ..KRONIKE" 
Antuna  Vramca. 


vac  od  svakih  500  forinti,  sto  mu  je  roba  vrijedila,  opremiti  i  uzdrzavati  po  jednoga  ko- 
njanika, jer  je  inace  izgubio  svu  svoju  robu.  Jos  bi  ustanovljeno,  da  viceban  i  podzupan 
varasdinski  imadu  nakon  primljene  upute  od  bana  proglasiti  mjesto  i  dan,  gdje  i  kada  ce 
se  pucki  ustase  okupiti  u  logoru;  tu  u  odredjenom  taboru  obavit  ce  se  smotra  vojske 
(facta  lustratione),  a  onda  ce  se  cete  Siljati  u  pomoc  onamo,  gdje  bude  od  potrebe  (quo 
necessitas  postularet). 


44  i-fRVATSKO  KRALJEVSTVO  ZA  PRVA  TRI  HABSBURGOVCA. 

Citavoj  vojsci  gradjanske  Hrvatske  i  Slavonije  stajao  je  na  celu  ban,  a  uza  nj  jc 
l)io  kapitan  kraljevstva  (capitaneus  regni).  Kapitanu  kraljevstva  bilo  je  narocito 
braniti  s  liaramijama  Rradove  uz  rijeku  Kupu  tc  oiidjc  odbijati  navale  turske.  Buduci  da 
je  lirvatskomu  saboru  pristojalo  u  to  doba  pravo,  da  bira  kapitana,  a  u  drugu  se  je  ruku 
dogadjalo  koji  put,  da  se  ban  nije  slagao  s  izabranim  kapitanom,  kusalo  se  je  takim  nesu- 
elasicama  stati  na  put  i  tako,  da  je  sabor  povjerio  kapitansku  cast  samomu  banu,  a  taj  si 
je  onda  sam  birao  pomocnika  ili  vicekapitana.  U  obce  odnosi  kapitana  prema  banu  nijesu 
tada  bili  jos  posve  tocno  odredjeni.  Tako  Jc  ban  Tomo  Erdedi  prviii  godina  svoga  bano- 
vanja  vrsio  i  kapitansku  cast;  no  kad  su  ga  neki  potvorili,  da  je  novce  za  uzdrzavanje  lia- 
ramija  na  Kupi  za  sebe  upotrebio,  odrekao  se  je  on  na  saboru  u  Zagrebu  29.  svibnja 
1589.  te  casti  uz  ocitovanje,  da  se  buduci  kapitan  mora  njemu  pokoravati  zajedno  s  ha- 
ramijama  (ut  quicunque  per  eosdem  status  capitaneus  eisdem  peditibus  eligeretur  et 
piaeficeretur,  is  cum  eisdem  peditibus  semper  imperio  eiusdem  domini  bani  parere  et 
obtemperare  debeat).  Stalezi  su  na  to'  izabrali  kapitanom  Stjepana  Qregori- 
j  a  n  c  a.  Medjutim  je  receni  Stjepan  Gregorijanec  vec  god.  1591.  dosao  u  sukob  s  banom 
Krdedom,  a  kad  je  na  to  i  obolio,  pozvao  ga  je  sabor  5.  sijecnja  1592,,  da  se  ocituje,  moze 
li  svoju  sluzbu  vrsiti.  Ako  je  ne  moze,  neka  se  zahvali,  a  sabor  za  taj  slucaj  ovlastuje 
bana,  da  posavjetovavsi  se  s  vicebanom  i  viceprotonotarom  izabere  drugoga  sposobnoga 
za  kapitana  (in  locum  ipsius  regni  capitaneum,  quern  idoneum  esse  duxerint,  eligendum 
liabeat).  Sto  se  je  dalje  dogodilo,  nije  poznato.  Prigodom  uvedenja  Qaspara  Stankovac- 
koga  i  Ivana  Draskovica  u  bansku  cast  na  saboru  u  Zagrebu  11.  sijecnja  1596.  izabrali  su 
stalezi  mjesto  oboljeloga  Mihalja  Vojkovica  kapitanom  kraljevstva  Ivana  Keglevica 
Buzinskoga,  koji  ce  pri  obrani  granice  na  Kupi  zavisiti  od  banova  (qui  in  defensione 
confiniorum  a  dominis  banis  dependebit).  Na  daljem  saboru  22.  svibnja  iste  godine  povi- 
sen  bi  broj  zemaijskih  haramija  na  300  pjesaka  i  50  konjanika,  te  ujedno  odredjeno,  da 
se  kapitan  kraljevstva  Ivan  Keglevic  mora  u  svim  posiovima  (in  omnibus  negotiis)  poko- 
ravati zapovijedima  i  odredbama  (imperio  et  commissionibus)  gospode  banova.  Kad  se  na 
to  Keglevic  jos  7.  studenoga  iste  godine  na  svojoj  casti  zahvalio,  izabrao  je  sabor  kapita- 
nom Qregorija  Pethewa  de  Gerse,  kojega  bi  zadaca  bila,  da  zapovijeda  ne  samo 
liaramijama,  nego  i  citavoj  vojsci  kraljevstva  u  vrijeme  insurekcije  (cuius  officii  erit,  non 
tantum  peditibus  regni,  sed  tempore  insurrectionis  generalis  expeditionis  regni  et  genti- 
bus  regni  diligenter  advigilare  et  imperare).  Godine  1598.  izabrao  je  sabor  14.  travnja 
mjesto  Gregorija  Pethewa  kapitanom  kraljevstva  Pavla  Gregorijanca,  te  je  od- 
rfcdio  i  postaje,  u  kojima  ce  haramije  stajati.  Te  su  postaje  bile:  Hrastilnica  sa  50  pje- 
§aka,  Sisak  sa  50,  Drencina  sa  50,  Letovanic  sa  50,  Gore  50,  Pleter  50,  Sredicki  (gdje  cc 
biti  i  rezidencija  kapitana)  sa  50  konjanika  i  100  pjesaka,  Degoj  sa  25  pjesaka,  Dunarica 
slap  sa  10,  Sisljavici  sa  10,  Zavrsje  sa  5,  Blatnica  sa  5,  Kupcina  sa  10,  Recica  sa  20,  Sv. 
Katarina  sa  10,  Kravarska  sa  10,  Petrovina  sa  10,  Pescenica  sa  10,  i  napokon  Lekenik 
sa  10  pjesaka.  Ovima  ce  pje§acima  kapitan  imenovati  gorljive  vojvode  (vayvodas  dili- 
gentes),  a  sam  ce  se  za  vrijeme  vojne  pokoravati  banu  (ipseciue  dominus  capitaneus  a 
bano  tempore  expeditionis  dependebit).  Vec  u  kolovozu  1598.  napustio  je  Gregorijanec 
svoju  sluzbu  radi  bolesti,  na  sto  je  sabor  izabrao  kapitanom  Krstu  Mrnjavcica,  ko- 
jega je  opet  26.  travnja  1599.  zamijenio  mladi  grof  Petar  Erdedi.  Njegova  je  pogla- 
vita  zadaca  bila,  da  sa  550  pjesaka  i  100  konjanika  do  15.  studenoga  brani  postaje  i  pre- 
laze  na  krajini  uz  Kupu,  i  to  sporazumno  s  banom  (mutuam  cum  domino  bano  et  lustra- 
tore  intelligentiam  habens  . . .). 

Ali  ni  grof  Erdedi  ne  ostade  dugc.  Kad  se  je  on  vec  21.  listopada  1599.  zahvalio 
(propter  rationabiles  causas),  povjerili  su  stalezi  cast  kapitana  samomu  banu  Ivanu 
Draskovic u.  Nakon  tri  godine  hrvatski  sabor  s  privolom  bana  (annuente  domino  bano) 
11.  studenoga  1602.  snuje  oko  toga,  da  opet  bira  zasebnoga  kapitana  (pro  defensione  con- 


VOJSKA  I  OBRANA  KRALJEVSTVA.  45 

finiorum  Colapianorum),  pa  salje  dva  svoja  Clana  (Ivana  Ratkaja  i  Franju  Orehovackoga) 
s  naputkom  grofovima  Erdedima,  da  budi  stariji  brat  Tomo  budi  mladji  Petar  primi  tu 
sluzbu.  Mozda  se  nijesu  mogli  pogoditi,  jer  sabor  6.  sijecnja  1603.  odredjuje,  da  se  sluzba 
kapitana  kraljevstva  i  dalje  ostavi  banu  Dra§kovicu.  Tek  na  saboru  30.  travnja  iste  go- 
dine,  kad  se  je  ban  zahvalio  na  casti  kapitana,  te  citavi  sabor  salijetao  (ad  intercessio- 
nem  totiiis  regni)  grofa  Tomu  Erdeda,  prihvatio  je  on  kapitaniju  »s  punom  vlasti 
n  j  e  z  i  n  0  m«  (cum  plena  eiusdem  officii  auctoritate),  i  to  tako,,  da  drzi  sporazum  s  ba- 
nom,  ali  obratno  i  ban  s  njime  (ita  ut  mutuam  inteliigentiam  habeat  cum  domino  bano  etc, 
dominus  banus  vicissim  cum  ipso).  Po  ovim  se  podatcima  vidi,  da  je  bilo  cesto  trvenja 
i  opreka  izmedju  banova  i  kapitana,  jamacno  zato,  sto  nijesu  bili  tocno  odredjeni  odnosi 
jcdnoga  spram  drugoga.  Mozda  bas  radi  takvih  nesugia'^ica  polozio  je  i  Tomo  Erdedi  vec 
13.  sijecnja  1605.  svoju  cast.  Stalezi  su  torn  prigodom  izrekli  njemu  hvalu  za  >'^jerno  vr- 
§enje  (pro  fideli  administratione)  povjerene  mu  siuzbe,  te  zatim  zamolili  bana  Drasko- 
vica,  da  ponovo  preuzme  kapitaniju,  §to  je  on  i  prihvatio. 

Dok  je  vrhovni  vojvoda  ditave  vojske  gradjanike  Hrvatske  i  Slavonije  bio  ban  hr- 
vatski,  zapovijedao  je  krajiskim  cetama,  koje  su  uzdrzavale  i  placale  poglavito  nutarnjo- 
austrijske  zemlje  (^tajerska.  Kranjska  i  Koruska)  najprije  po  jedan  vrhovni  kapitan.  a  od 
god.  1568.  po  dva  generalna  kapitana  ili  generaia,  i  to  jedan  u  hrvatskoj  krajini  od  mora 
do  utoka  Kupe  u  Savu,  a  drugi  u  slavonskoj  krajini  izmedju  Save  i  Drave.  Ta  je  kra- 
jiSka  voj-jka  bila  razmjestena  u  pojedinim  kapitanijama,  doticno  po  gradovima  tih  kapita- 
nija,  te  je  vojsku  u  hrvatskoj  krajini  placala  Kranjska.  a  cete  slavonskc  krajine  vojvodina 
Stajerska  s  Koruskom.  Sastojala  je  pak  krajiska  vojska  od  pjeSadije,  konjanika  i  topdzija. 

Broj  i  raspored  kraji§ke  vojske  po  kapitanijama  i  gradovima  mnogo  se  je  mijenjao; 
ah  u  opce  mofe  se  re6i,  da  je  broj  vojske  svedjer  rastao.  Oodine  1553.  brojila  je  citava 
krajiSka  vojska,  razmjeStena  po  kapitanijama  i  gradovima,  4164  momka,  i  to  2791  momak 
u  slavonskoj  krajini,  a  1373  momka  u  hrvatskoj;  suvise  je  generalni  kapitan  citave  kra- 
jine drzao  uza  se  1050  momaka.  God.  1577.  imala  je  slavonska  krajina  1972  vojnika,  koji 
su  stajali  godisnjih  103,614  forinti;  a  hrvatska  krajina  brojila  je  2757  momaka  s  godisnjom 
placom  od  148.988  forinti;  ukupno  je  dakle  krajiska  vojska  brojila  potonje  godine  4729 
momaka,  a  stojala  je  oko  253.000  forinti.  No  taj  se  je  broj  smatrao  posve  nedostatnim, 
pa  se  je  stoga  predlagalo,  da  se  vojska  na  obima  krajinama  povisi  do  685S  momaka  uz 
godisnji  trosak  od  nekih  406.000  forinti.  Za  tu  bi  svotu  osim  nutarnjo-austrijskih  pokrajina 
morao  prinositi  takodjer  i  njemacki  car,  koji  je  primao  od  drzave  godi§nju  ratnu  pripo- 
moc  za  ratovanje  s  Turcima. 

Vec  bi  spomenuto,  da  se  je  krajiska  vojska  dijelila  na  pjesake  (haramije,  slavon- 
ske  str.jelce,  njemacke  strijelce),  konjanike  (huzare,  njemacke  konjanike)  i  topdzije  (nje- 
macke  Hackenschutzen).  Ne  samo  haramije  i  huzari,  nego  i  tako  zvani  »njemacki«  vojnici 
bili  su  vecinom  domaci  sinovi,  a  zvali  su  ih  »r.jemackim«  radi  odijela  i  oruzja.  Sacuvani 
su  hrvatskim  jezikom  pisani  »kapituli«,  izdani  od  nadvojvode  Karla  u  stajerskom  Qradcu 
1.  ozujka  1578.,  kojima  je  odredjen  »sluzbeni  zakon«  (Kriegsordnung)  tako  za  hrvatske 
pjesake  (haramije),  kao  i  za  konjanike  (huzare).  Za  konjanike  ili  huzare  neka  kapitan 
uzima  »vse  ili  vetschi  dela  (pro  maiori  parte)  plemenite  viteze  s  dobrimi  kojni, 
oklopi  ili  panziry,  sisakom,  scitom,  kopjem,  sablo,  bodezom  ili  sekirico  spravne«.  Same 
odredbe  »sluzbenoga  zakona«  vrlo  su  stroge  tako  za  pjesake  kao  i  za  konjanike.  Jedan 
kapitul  kaze  izrijekom:  »Nijedan  ubogim  kmetom  i  tezakom  sili  ni  krivine  vcini  pod  kas- 
tigo  veliko«. 

Momcad  u  vojsci  na  krajinama  bila  je  sastavljena  poglavito  od  Hrvata,  i  to  budi 
od  urodjenika  budi  od  doseljenika  (U  s  k  o  k  a,  p  r  e  b  j  e  g  a).  Castnici  nasuprot  pocev  od 
generaia  i  kapitana  do  strazmestara  bili  su  gotovo  sami  stranci  iz  nutarnjo-austrijskih  po- 


46  HRVATSKO  KRALJEVSTVO  ZA  PRVA  TRI  HABSBURQOVCA. 

krajina,  i  to  malo  ne  sve  Nijemci.  Vrhovnu  vojnidku  upravu  napokon  citave  krajine  vo- 
dili  su  nadvojvode  u  Stajerskom  Qradcu  sa  svojim  dvorskim  ratnim  vijecem 
(Hofkriegsrath).  Ti  su  se  nadvojvode  s  generalima  narocito  od  god.  1578.  u  jednu  ruku  sve 
vi§e  paCali  u  vojniCke  poslove  gradjanske  lirvatske  i  Slavonije,  te  tako  krnjili  ugled  i 
vlast  hrvatskih  bana;  a  u  drugu  su  ruku  na  tlu  obiju  krajina  prisvajali  si  i  gradjansku 
vlast,  osobito  od  onoga  ^asa,  kad  su  se  posljednjih  decenija  XVI.  stoljeca  brojni  V  1  a  s  i 
s  porodicama  i  stokom  svojom  stali  naseljivati  u  kotarima  krajiskih  kapitanija.  Stoga  je 
razumljiv  zalitjev  hrvatskih  staleza  na  pocetku  sedamnaestoga  stoljeca,  da  se  sluzbe  i 
vrhovne  kapitanije  na  krajinama  daju  samo  zasluznim  domacim  sinovima,  a  banu  da  se 
povrati  njegova  stara  punovlast,  da  naime  od  Drave  do  Jadranskoga  mora  stoji  na  celu 
ne  samo  gradjanskoj  Hrvatskoj  i  Slavoniji,  nego  i  krajinama. 

Kako  je  u  hrvatskomu  kraljevstvu  od  boja  na  Muhackom  polju  pa  sve  do  mira  na 
uscu  2itve  prijetila  dnevice  gotova  propast  od  Turaka,  posve  je  prirodno,  da  su  se  kra- 
Ijevi,  nadvojvode,  ugarski  i  osobito  hrvatski  stalezi  mnogo  brinuli  za  obranu  njegovu. 
Brojni  tvrdi  gradovl  i  zamcl,  koji  se  nijesu  mogH  branlti,  ill  je  prijetila  opasnost,  da  bi  se 
Turci  mogli  u  njima  ugnijezditl,  bi§e  sravnjeni  sa  zemljom;  nasuprot  bise  opet  na  zgod- 
nim  mjestima  podignuti  novi  gradovi  i  tvrdinje.  Tako  nastadose  tvrdlnja  u  Sisku,  grad 
Nehaj  kod  Senja,  pa  i  Karlovac  na  sutoku  Korane  i  Kupe.  Tako  je  i  ban  Petar  Erdedl  do- 
zvolio  god.  1557.  plemicu  Ajticu,  da  podigne  kasteo  u  Hresnu.  Mnogo  se  je  pazilo  na  to, 
da  gradovi  i  tvrdinje,  narocito  na  krajini,  budu  vazda  u  dobrom  stanju,  te  snabdjevene 
oruzjem  za  obranu.  Nema  gotovo  hrvatskoga  sabora,  koji  ne  bi  odredjivao  radnike  i  po- 
voze  po  sudcijama  i  zupanijama  budi  za  prevazanje  gradje  budi  za  popravak  i  utvrdjiva- 
nje  krajiskih  gradova.  Suvi§e  utvrdjivali  su  se  zgodni  prelazi  ill  b  r  o  d  o  v  i  na  rijekama, 
a  na  suhoj  medji  ill  na  vaznim  togkama  u  nutarnjoj  zemlji  podizali  bi  nasipe  ill  o  g  r  a  d  e 
(od  posjecenih  stabala),  koje  su  zvali  latinskim  imenom  »indago«,  a  bile  im  je  zadr- 
zavati  neprijatelja,  kad  bi  u  zemlju  provaljivao.  Suvise  bi  na  zgodnim  mjestima  postav- 
Ijali  strazarnice  i  strazare,  zatim  postare  i  postarske  konje  za  raznasanje  vijesti  i  pisama, 
i  napokon  uhode,  koji  su  zalazili  u  turske  krajeve  i  dojavljivali,  §ta  se  ondje  sprema. 

Medju  sustavne  uredbe  za  obranu  ne  samo  Hrvatske  i  Slavonije,  nego  takodjer 
Kranjske  i  Stajerske  bise  jo§  zavedene  posebne  p  o  s  t  a  j  e,  gdje  su  se  palile  v  i  t  u  1  j  a  c  e 
(krijesovi)  1  topovi,  pa  tako  navijeStao  narodu  dolazak  Turaka.  Tim  bi  se  u  jednu  ruku 
upozorivao  narod  na  prijetecu  opasnost,  a  u  drugu  pozivao,  da  se  na  odredjenim  vec 
mjestima  (t  a  b  o  r  i  m  a)  okupi  na  zajednicku  obranu. 

Stalne  postaje  za  paljenje  vituljaca  (njemacki  Oreitfeuer  =  Kreidfeuer)  po5ele 
su  se  uredjivati  u  ^tajerskoj  god.  1522.  Slovene!  zvali  su  ovakve  postaje  gromade.  U 
^tajerskoj  uredjivao  ih  je  prvi  tadanji  zemaljski  kapitan  Sigismund  Dietrichstein  poseb- 
nim  mandatom  od  7.  svibnja  recene  godine.  Godine  1539.  spominju  se  izrijekom  u  ^ta- 
jerskoj  neke  postaje  za  palenje  vituljaSa  i  muzara;  tako  brdo  sv.  Donata  izmedju  Optuja 
i  Rogatca,  Maribor,  Celje,  Vildon  i  Qradac.  God.  1564.  imade  takovih  postaja  uza  citav 
tok  Sutle,  kao  u  Brescima,  Kun§pergu  (Konigsberg),  Rogatcu  i  Borlinu  (Ankenstein).  U 
citavoj  Stajerskoj  broji  se  vec  25  postaja.  Poslije  se  je  mreza  postaja  tako  razgranala, 
da  ih  je  napokon  bilo  50  i  vise. 

I  u  hrvatskom  kraljevstvu  nalazimo  takovih  postaja.  Vec  14.  travnja  1539.  pozvao  je 
kralj  Ferdinand  I.  hrvatske  staleze  po  svom  komisaru  Luki  Sekelju,  da  urede  postaje  za  vitu- 
Ijace  (de  constituendis  et  habendis  exploratoribus  et  signis  ultro  citroque  cum  crepitu 
bombardarum  ex  eminentioribus  iocis  atque  arcibus  dandis,  et  id 
genus  aliis  ordinationibus,  in  hoc,  ut  eo  melius  ad  defensioneni  omnes,  exposcente  necessi- 
tate, parati,  et  ad  summenda  arma  succincti  esse  possint).  Dne  14.  ozujka  1540.  obavje§- 
cuie  Ivan  Ungnad,  vrhovni  kapitan  slavonske  i  hrvatske  krajine,  stajerske  staleze,  da  je 


VOJSKA  I  OBRANA  KRALJEVSl  VA.  47 

za  obranu  od  Turaka  uveo  vituljace  i  topove  (Kreudfeuer  und  Kreudschiissen)  God.  1553. 
nabraja  zamjenik  vrhovnoga  kapitana  u  hrvatskoj  krajini  Ivan  Lenkovic  onih  p  e  t  mjesta, 
gdje  su  dosad  bile  postaje  za  paljenje  vituljaca.  Prva  je  bila  izmedju  Kostanjevice  i  Bre- 
2aca  na  Ceroveckom  brdu,  druga  na  brdu  Ostrcu  medju  Uskocima  ii  2umberku,  treca  u 
nietlickom  kotaru  na  Plesivici,  cetvrta  na  brdu  Krpelj  izmedju  Ogulina  i  Modrusa,  a  peta 
na  Krasu  izmedju  Qotnika  (Guetenegg)  i  Jablanca.  Na  svakoj  postaji  bio  je  po  jedan  stra- 
2ar  (scartleut),  koji  je  primao  godiSnju  placu  od  36  forinti.  Lenkovic  predlaze,  da  se  te 
postaje  i  dalje  drze  »zur  warnung  der  armen  landt  und  der  ganzen  granizen«.  Prema 
tomu  primljena  bi  u  proracun  i  svota  od  180  forinti  za  placu  strazarima  onih  pet  postaja. 

Od  postaja  u  Slavoniji  poznate  su  poglavito  one  uz  rijeku  Kupu.  Hrvatski  sabor  od- 
redio  je  god.  1562.  za  Cuvanje  prelaza  preko  Kupe  za  strazare  pet  konjanika  (2  kod 
Bresta,  a  po  jednoga  kod  Letovanica,  Kravarskoga  i  Streleckoga  blizu  crkve  sv.  Mar- 
tina u  Jamnici);  osim  toga  namjestio  je  za  stra2are  kod  muzara  za  pucanje  (penes  pixi- 
des  sonum  facientes)  §est  pjesaka.  Ti  su  pjeSaci  stajali:  dva  na  Cardaku  izmedju  Kravar- 
skoga i  Letovanica,  dva  kod  crkve  sv.  Katarine  u  Turopolju  (penes  pixidem  Mossar  = 
muzar),  i  napokon  dva  kod  crkve  sv.  Martina  u  Jamnici.  Njihova  je  zadaca  bila:  »  .  . 
dum  quid  novi  de  Thurcarum  adventu  viderint  vel  audiverint,  mox  pixides  em.ittere  et 
sonum  dare,  cunctisque  quibus  poterunt,  famam  denunciare . . .).  O  postajama  u  nutarnjim 
krajevima  Slavonije  nijesu  podatci  poznati;  samo  se  znade,  da  je  jedna  postaja  god.  1565., 
(dodu§e  posve  zanemarena)  bila  na  jednom  brdu  kod  trga  Krapine,  po  svoj  prilici  onom 
brdu,  koje  se  danas  zove  2idovski  grad. 

Vjecitim  ratovanjem  s  Turcima  podigao  se  je  u  hrvatskom  narodu  i  junacki  duh 
do  najvece  visine.  Taj  se  je  herojski  duh  o5itovao  i  nebrojenim  m  e  j  d  a  n  i  m  a,  koje  su 
hrvatski  junaci  dijelili  s  Turcima.  I  povjesne  biljeSke  i  narodne  junacke  pjesme  slave  hr- 
vatske  junake,  gospodu  i  pucane,  koji  su  se  prodi5ili  na  mejdanima.  Kao  kod  zapadno- 
evropskih  vitezova  bi§e  ustaljena  neka  pravila,  po  kojima  se  je  polazilo  na  mejdan  i  dije- 
lilo  perje.  Sto  su  inace  kod  dvoboja  djeverovi,  bill  su  kod  tadanjih  mejdana  z  a  t  o  c  - 
nici,  te  je  svaki  mejdandzija  imao  po  jednoga.  ObiCno  se  je  dijelio  mejdan  na  ocigled 
dviju  neprijateljskih  vojska  ili  ceta,  pa  bi  so  zgadjalo,  da  se  je  dvoboj  pojedinaca  pro- 
metnuo  u  boj  medju  obima  vojskama  ili  Cetama.  Zato  su  tako  kraljevi  ugarski  kao  i  tur- 
ski  sultani  vi§e  puta  zabranjivali  mejdan.  Izmedju  svih  mejdana  mnogo  se  je  raspravljalo 
o  mejdanu,  sto  ga  je  Nikola  Zrinski  imao  dijeliti  s  turskim  beglerbegom  MehmetpaSom 
Sokolovicem  na  polju  kod  Gjurgjevca  24.  kolovoza  1554.  Nakon  mnogih  dogovaranja  i 
molba  dozvolio  je  napokon  kralj  Ferdinand  knezu  i  banu  Zrinskomu,  da  se  ogleda  sa  svo- 
jim  protivnikom.  Odredjen  bi  dan  i  mjesto  za  mejdan,  i  ucinjene  bi§e  sve  priprave  za  mej- 
dan; ali  Mehmeda  Sokolovica  nije  bilo.  God.  1568.  mnogo  se  govorilo  o  mejdanu  bana  i 
kneza  Franje  Frankopana  Slunjskoga  s  turskim  Hamzabegom;  ali  kralj  Maksimilijan  nije 
ni  nakon  opetovanih  molba  dozvolio  banu,  da  se  bije,  jer  se  je  bojao,  da  bi  se  stoga  mo- 
gao  poroditi  novi  rat  s  Turcima.  Vise  puta  dogadjalo  se  je,  da  su  hrvatska  i  turska  voj- 
ska, kad  bi  se  gdje  jedna  namjerila  na  drugu,odabrale  po  izbor  junake,  da  se  ogledaju  mje- 
sto citave  vojske.  Tako  bi  4.  svibnja  1545.  kod  Selnice  ili  Konjskoga  u  Zagoriu  od  hrvat- 
ske  i  turske  vojske  izabrano  po  sto  momaka,  da  na  oCigled  obiju  vojska  »k  o  p  I  j  a  1  o  m  e« 
(copi  prochen).  Ali  najednom  prekrsise  turski  vojvode  Ulamabeg  i  Muratbeg  utanaScno 
primirje,  pa  se  oborise  na  plandujucj  cete  hrvatske,  koje  su  vodili  Zrinski  i  Wildenstein, 
te  ih  razprsise  i  natjerase  u  bijeg.  Mnogo  se  poslije  spominjalo  o  mejdanu  izpod  grada 
Klisa  oko  god.  1527.,  u  kojem  je  hrvatski  jurak  Mile  Parisevid  svladao  turskoga  goro- 
stasa  Bakotu,  pa  onda  majci  Bozjoj  na  Trsatu  darovao  ogromnu  svijedu  vostanicu,  koja 
se  pokazivala  jos  na  koncu  sedamnaestoga  stoljeca.  Od  junaka,  koji  se  bijahu  proslavili 
mejdanima,  spominju  se  jos  Malagrudic  u  Slunju,  Ivan  Margetic  u  Ludbregu,  Deli  Tudor 
u  Novigradu  (Todorovo)  i  pjesmom  proslavljeni  Ivo  Senjanin  (1551). 


48  .  HRVATSKO  KRALJEVSTVO  ZA   PRVA  TRI  HABSBURQOVCA. 

Kako  su  tijekom  16.  stoljeca  rijeke  Duuav,  Sava  i  Drava  do§le  pretezitim  dijelom 
u  vlast  Turaka,  nestalo  je  i  ratne  mornarice  na  tima  rijekama.  Poslije  god.  1542.  nema 
vi§e  spomena  §ajkasima  ili  nasadnicima  ni  njihovim  sajkama  ili  nasadama.  U 
lirvatskom  primorju,  narocito  u  Senju,  stali  su  U  s  k  o  c  i  na  svojim  malim  sajkama  odo- 
lijevati  i  turskoj  i  mletackoj  ratnoj  mornarici.  Uskoci  zaietavali  bi  sc  po  jadranskom  inoni 
na  sve  strane,  pa  bi  kao  smioni  gusari  zaprijetili  koji  put  i  samim  Mletcima.  Uskoci  bill 
su  u  opce  na  dobru  glasu  kao  vjesti  mornari,  tako  da  se  je  i  car  Kario  V.  za  njih  zanimao, 
te  ih  jedan  dio  naselio  oko  grada  Diinkirciiena  (Dunkerque)  u  tadanjoj  Nizozemskoj  (sada 
Francuskoj).  U  prvoj  polovici  17:  stoljeca  posjetio  je  potomke  tih  naseljenih  Uskoka  hr- 
vatski  putnik  Feliks  Gladic,  te  je  u  pismu  na  svoga  brata  Ivana  Bartola  javio,  kako  je 
s  njima  hrvatski  govorio. 

Da(5e  i  porezi.  Nakon  boja  na  Muhackom  polju  nestaje  u  kraljevstvu  hrvatskom  (u 
Slavoniji)  sredovjecne  marturine  ili  kunovine  kao  javne  redovite  dace,  a  mjesto  nje  po- 
staje  dosadanja  izvanredna  ratna  daca  iliriz  (taxa,  contributio,  dica,  subsidhim  ili  iu- 
vamen)  sve  cesca,  te  se  polagano  pretvara  u  redovitu  dacu.  Medjutim  i  od  te  ratne  dade 
bila  je  kraljevina  Hrvatska  radi  turskih  napadaja  i  pustosenja  jos  od  kralja  Vladislava  II. 
oproStena,  pa  s  njom  i  od  kraljevine  Slavonije  onaj  kotar  zagrebacke  zupanije,  koji  se  je 
prostirao  na  jugu  Kupe  prema  Uni. 

Hrvatsko  je  kraljevstvo  (doticno  Slavonija)  uzivalo  i  za  Habsburgovaca  osebujnu 
povlasticu,  da  je  uvijek  samoinasvome  saboru  dozvoljavalo  polo  vie  u  one 
ratne  dace,  koju  bi  Ugarska  dozvolila  na  u.s?arskom  saboru.  Suvise  su  nehajne  platce  glo- 
bili  bani,  a  ne  zupanije  kao  u  Ugarskoj.  Cm  bi  hrvatski  sabor  dozvolio  ratnu  dacu,  koja 
se  je  imala  ubrati  u  dva  godisnja  obroka,  imenovao  je  kralj  poreznika  (dicator 
I  e  g  i  u  s),  koji  ce  sastaviti  popis  ili  registar  svih  posjednika  i  imanja  u  trima  zu- 
panijama  Slavonije,  kao  i  sva  o  g  n  j  i  s  t  a  ili  d  i  mn  j  a  k  e  (f  u  m  u  s),  od  kojih  ce  se  ubi- 
rati  daca.  Kad  je  popis  bio  gotov,  posla  bi  tri  p  o  b  i  r  a  c  a  (e  x  a  c  t  o  r  e  s)  u  tri  zupa- 
nije (u  svaku  po  jedan),  da  primaju  novce,  pa  da  ih  onda  predadu  dikatoru,  koji  ce  ih  Za- 
jedno, s  registrom  i  obracunom  poslati  kraljevskoj  komori  u  Pozun.  Dikatora  i  eksaktore 
pomagali  su  pri  njihovu  poslovanju  zupani  i  plemicki  sudci  pojedinih  zupanija.  Tko  ne  bi 
platio  dace,  njega  bi  ban  ili  viceban  tako  dugo  gonio  i  globio,  dok  ne  bi  svojoj  duznosti 
zadovoljio. 

Najstariji  poznati  regist^ir  i  obracun  o  ratnoj  daci  potjece  iz  godine  1543.  za  bano- 
vanja  Nikole  Zrinskoga  Sigetskoga.  Nepoznati  po  imenu  poreznik  ili  dikator  u  svome 
popisu  (registruiK  connumeracionis  subsidii  regni  Sclavonic  anno  domini  1543.  regie  maie- 
stati  oblati)  navodi  po  zupanijama  i  sudcijama  sve  posjede  i  vlasteline,  kao  i  broj  njiho- 
vih  kmetovskih  dimnjaka  (ognjista),  od  kojih  se  davalo  po  pol  forinte  ratne  dade.  Uz  to 
uvrsteni  su  u  popis  takodjer  kraljevski  slobodni  gradovi  sa  svojim  prinosima,  Medju  inim 
se  sponiinje,  da  varos  Varasdin  nije  dopustila  da  ju  oporezu,  ali  uza  sve  to  nametnuto  joj 
je  300  forinti.  Kraljevska  slobodna  varos  na  brdu  Qradcu  oporezovana  bi  sa  350  forinti, 
gornja  varos  Krizevac  sa  24  forinta,  a  donja  varos  Krizevac  90  forinti.  U  citavoj  Slavo- 
niji popisano  bi  10.645  dim  ova,  koji  su  imali  platiti  5322^  forinte.  Od  krizevacke 
zupanije  oporezovane  .<-u  samo  dvije  sudcije,  jer  su  treca  i  cetvrta  bile  puste  (residui  pro- 
cessus duorum  iudicum  n(<bilium  deserti),  a  i  od  zagrebacke  zupanije  bila  je  oprostena 
cetvrta  sudcija  na  jugu  Kupe  (in  comitatu  Zagrabiensi,  licet  sunt  quatuor  processus  iudi- 
cum nobiliuni,  tamen  unus  processus,  qui  et  maior  cutellus  vocatur,  ultra  Kwppam,  est 
exemptus  a  tempore  regis  Vladislai.  Ille  non  est  dicatus).  Prema  tomu  imala  je  krize- 
vacka  zupanija  izplatiti  (samo  dvije  sudcije)  750  ^^  forinti,  varasdinska  (sve  cetiri  suddije) 
1858  forinti,  a  zagrebacka  (tri  sudSije)  2714  forinti.  Vrijedno  je  iztaknuti,  da  je  dikator  Za- 
jedno s  pobiracima  i  ostalim  pomagacima  Primao  placu  za  svoj  trud.  Dikator  primio  je 


DACE  I  POREZI. 


49 


za  sve  tri  zupanije  300  for.  (od  svake  100  for.),  pobiraci  za  dva  mjeseca  posla  po  6  forinti, 
zupani  po  12  for,  a  plemicki  sudci  po  6  forinti,  tako  da  je  citav  rad  oko  razporezanja  i 
pobiranja  ratne  dace  stajao  443  forinte. 

Neprestane  turske  provale  i  nemilo  pustosenje  zemlje  pridonijelo  je,  da  je  broj  di- 
mova  Hi  ognjista  svedjer  padao,  a  po  torn  i  svota  ubrane  dace.  Godine  1554.  bio  je  dika- 
torom  literat  Ambroz  Qregorijanec.  Iz  njegovog  registra  i  obracuna  razabira  se,  da  je  on 


BEGOVA  (USREF-BEGOVA)  DZAMIJA  U  SARAJEVU. 


nogao  popisati  samo  jos  4648  d  i  m  o  v  a  (ognjista)  u  sve  tri  zupanije;  po  cemu  se  vidi, 
ia  je  za  ciglih  jedanaest  godina  broj  dimova  spao  za  vise  od  polovice.  Krizevacke  zupa- 
lija  bila  je  posve  opustosena  (iam  quasi  totaliter  desolatus  est),  tako  da  je  u  njoj  izbro- 
ig  tek  367  dimova;  u  varasdinskoj  popisao  je  samo  1537 K  dima,  a  u  zagrebackoj  2743  K- 
lima.  Tako  se  je  zgodilo,  da  je  Ambroz  Qregorijanec  u  citavoj  Slavoniji  u  ime  prvoga 
)broka  ratne  dace  (od  svakoga  dimnjaka  ili  ognjista  po  pol  forinte)  imao  ubrati  tek  ne~ 
(laic,  Hrv.  .povj.  III.  (6.)  4 


r 


50  HRVATSKO  KRALJEVSTVO  Ik  PRVA  TRI  HABSBURQOVACA. " 

znatnu  svotu  od  2324  forinte.  No  i  od  te  svorc   utjerao  je   zaista   1327  forinti;    drugo  je 
ostalo  neuplaceno. 

Svc  to  jace  opadanjc  ratne  dace  zabrinulo  je  kralja  i  ugarsku  komoru  u  Pozunu. 
Trebalo  je  velikih  svota  za  placanje  bana  i  njegovog  banderija,  a  prihod  od  ratne  dace 
bivao  sve  manji.  Stoga  se  je  pocelo  raditi,  da  se  prihod  ratne  dade  povisi.  U  prvom  redu 
stalo  se  nastojati,  da  se  sve  neurcdnosti  pri  popisivanju  i  pobiranju  uklone.  Pri  popisu  se 
innogo  jDuta  zatajivalo  i  propustalo  tocno  biljeziti  sve  dimovc;  stoga  bi  odredjeno,  da  se 
gotovi  registri  poslju  komori  na  pregledanje.  I  zaista  je  komora  mnogo  puta  prigovarala  i 
naknadno  dala  zabiljeziti  izpustene  dimove.  Onda  se  izdavali  nalozi,  da  se  §to  strode  i 
savjestnije  daca  utjerava,  te  obracun  smjesta  komori  §alje. 

Nadalje  je  komora  stala  raditi  oko  tOga,  da  se  ukinu  sve  slobostine  i  privilegija, 
po  kojima  su  pojedini  stalezi,  driizine  i  gospoda  bili  oslobodjeni  od  placanja  dace.  A  toga 
je  bilo  i  suvise.  Take  nijesu  placali  ratne  dace  biskupi,  kaptoli  i  svecenici,  onda  plemici 
jednoseici,  zatim  svi  zemaljski  i  zupanijski  siuzbenici,  a  napokon  po  posebnoj  kraljevskoj 
miiosti  i  neki  veiikaSi.  Trebalo  je  dakle  ukinuti  sve  povlastice,  kojima  su  toliki  drzavljani 
bili  )>s  1  o b o d n i«  (liberi)  i  »izuzeti«  (cxempti)  od  placanja  ratne  dace.  Ali  pri  tom  nasto- 
janju  doSla  je  komora  u  sukob  sa  svima  onima,  kojih  su  interesi  bili  povrijedjeni,  pa  je 
bilo  svakakve  borbe.  Plemici  jednoseici  (nobiles  unius  sessionis),  koji  nijesu  imali  kme- 
tova,  vec  su  morali  sami  glavom  polaziti  u  rat,  protivili  su  se  zestoko,  da  placaju  jo§  i 
latnu  dacu.  Na  celu  tima  plemicima  jednoselcima  stoje  Turopoljci,  koje  bijase  jos  kralj 
Matijas  Korvin  oslobodio  od  placanja  sviju  javnih  daca.  Kad  je  nadalje  ugarska  komora 
stala  zahtijevati,  da  se  javni  siuzbenici  u  hrvatskom  kraljevstvu  podvrgnu  placanju  ratne 
dace,  utekli  su  se  ovi  hrvatskim  stalezima,  pa  se  je  onda  hrvatski  sabor  obratio  na  samoga 
kralja  Maksimilijana,  da  od  toga  odustane,  »jer  su  sva  imanja  i  posjedi  u  kraljevini  Slavo- 
niji,  koja  pripadaju  vicebanu,  protonotaru,  viceprotonotaru,  podzupanima  i  plemickim  sud- 
cima,  za  ono  vrijeme,  dok  sluze  kao  redoviti  sudci,  vazda  od  Ijudskoga  pametara  bili  iz- 
uzeti  od  placanja  poreza  i  javne  dace«.  Na  to  je  kralj  29.  srpnja  1567.  izdao  u  Pozunu  na- 
log  prefektu  i  vijecnicima  ugarske  komore,  da  od  recenih  javnih  zvanicnika  vise  ne  traze 
nikakove  javne  dace  (quatenus  acceptis  presentibus  et  rebus  sic,  u  prefertur  stantibus 
et  sc  habentibus,  memoratos  vicebanum,  protonotarium  et  viceprotonotarium,  nee  non 
vicecomitem  et  iudices  nobilium  dicti  regni  nostri  Sclavonic  in  eorum,  ut  premissum  est, 
antiqua  consueta  libertate  et  prerogativa  conservare,  et  per  alios 
etiam,  quorum  interest,  conservari  facere;  nee  uUum  censum  seu  taxam,  in  publicis  con- 
stitucionibus  expressam,  a  colonis  ipsorum  bonorum  ubicunque  in  regno  nostro 
Sclavonic  existencium,  tam  preterite  quam  future  taxe  et  census  racionc  exigere  vel 
exigi  facere  debeatis  et  teneamini«).  Medjutim  komora  je  i  dalje  zahtijevala,  da  se  ta  po- 
viasiica  hrvatskih  sluzbenika  ukine;  pace  je  trazila  da  se  i  zitelji  zagrebacke  sudcije  na 
jugu  Kupe,  kao  i  oni.  u  kukavnim  ostatcima  krizevacke  zupanije  na  novo  placanju  dace 
podvrgnu.  Radi  toga  bilo  je  jos  mnogo  govora  i  tegoba  slijededih  godina  1568.  i  1569. 
tako  na  hrvatskim  saborima  kao  i  na  ugarskim. 

Napokon  se  je  komora  dosjetila  jos  jednomu  nacinu,  kako  da  povisi  ratnu  dacu  u 
Slavoniji.  Dosad  se  je  ta  daca  razporezivala  po  dimovima  ili  ognjistima  (fumus)  na  kmet- 
skim  selistima,  ili  po  (dvoristnim)  vratima  (porta),  kroz  koja  se  je  u  ta  selista  ulazilo  i 
vozilo;  ali  buduci  da  su  na  kmetskim  selistima  uz  glavnu  kucu,  u  kojoj  je  bilo  ognjistc 
s  dimnjakoni,  stajale  i  druge  kuce  bez  ognjista  i  dimnjaka,  u  kojima  su  pojedini  ozenjenil 
parovi  stanovali,  odredjeno  bi,  da  se  odsad  popiSu  i  u  registre  unesu    sve    kuce    zaj 
stanovanje  bez  izuzetka,  a  ne  samo  kuce  sa  ognjistima  ili  dimnjacima.  Tako  bi  uve-| 
deno  placanje  ratne  dace  po  kucama  (domus),  a  ne  po  dimnjacima   (fumus),  Kako  j( 
svaka  zadruga  imala  na  svome  selistu  po  vise  kuca,  a  samo  jednu  s  dimnjakom,  to  se  j^ 


DACE  I  POREZI.  51 

zbog  izlozene  novotarije  ili  novoga  popisa  (connumeratio)  prihod  ratne  dace  znatno  po- 
digao.  Jos  god.  1596.  placala  se  je  ratna  daca  po  dimnjacima  ili  ognjistima,   a   god.   1598. 
vec  po  kucama  (domus).  Qodine  1600.  popisano  bi  na  taj  nacin  u  tri  slavonske  zupanije 
<zagrebackoj,   varasdinskoj   i   krizevackoj)   n  sve  11.957  kuca,  dakle  za  1312  vise,  nego 
iodine  1543.  dimnjaka  ili  ognjista.  Dakako  da  su  po  tome  pojedine  kmetske  zadruge,  koje 
su  imale  brojnu  celjad  i  vise  kuca,  morale  i  po  deset  puta  vise  prinositi  za  ratnu  dacu, 
nego  u  vrijeme  prije  te  novotarije.  Stoga  je  vec  hrvatski  sabor  od  14.  veljace  1602.  po- 
vjerio  izabranim  nuncijima  za  ugarski  sabor.  neka  porade,  da  se  opet  uvede  stari  nacin 
popisivanja  ratne  dace,  naime  po  broju  dimnjaka,  a  ne  kuca,  jer  je  seljacki  puk  do  skraj- 
«osti  osiromasio.  Saborski  naputak  na  nuncije  kaze  izrijekom:  »Dica  autem  seu  taxa  re- 
j:ia  in  hoc  regno  penes  numerum  fumorum  et  non  domorum,  eo  quod  plebs 
rustica  huius  regni  summa  paupertate  et  inopia  sit  circumdata,  ut  imponatur,  implo- 
randum  fiet«.  Ali  moljakanje  hrvatskih  staleza  slabo  je  koristilo,  jer  hrvatski  sabor  od  7. 
veljace  1609.  ponovo  zakljucuje,  da  se  ratna  daca  (dica  regia)  ima  pobirati  »ne  po  ku- 
cama, kao  ovih  minulih  godina,  nego  po  dimovima,    kao  u  stara    vremena«  (non 
per  domos,  uti  hisce  praeteritis  annis,  sed  per   fumos,  uti  antiquis    temporibus).   Pored 
toga  ne  zaboravljaju  hrvatski  stalezi  nikad  zahtijevati,  da  se  prihod  od  ratne  dace  upo- 
trebljuje  na  korist  kraljevstva,  naroCito  za  placu  bana  i  njegove  5ete  (banderija),  kao  i  za 
obranu  zemlje  (krajine  du2  Kupe). 

Kao  neizravna  daca  kraljevska  ostala  je  i  za  prva  tri  Habsburgovca  t rides e- 
tina  (tricesima,  Dreissigst).  Po  magjarskom  nazivu  »harminczad«  prozvali  su  i  Hrvati 
»harmicom«  ne  samo  dacu,  nego  i  mjesto,  gdje  se  je  pobirala.  Tako  opominju  jos  i  danas 
mjestna  imena  »Harmica«  (kao  kod  Zapresica  na  medji  hrvatsko-stajerskoj)  na  trfide- 
setnice  ili  carinarc,  koje  su  prije  ondje  postojale.  I  Jelacicev  trg  u  Zagrebu  zvao  se  je  sve 
•do  godine  1850.  »Harmica«,  jer  je  ondje  stajala  tridesetnica  jos  od  trinacstoga  stoljeca. 

Tridesetina  ili  harmica  bila  je  carina  (teloneum,  tributum),  koja  se  je  placala  pr- 
votno  od  trgova5ke  robe,  koja  se  je  iz  stranih  zemalja  (Njemacke,  Italije)  uvozila,  a  po- 
slije  i  od  one  robe,  koja  se  je  u  tudjinu  izvozila.  Tridesetinom  pak  zvala  se  je  zato,  sto 
•se  je  od  sve  robe  placalo  trideseti  dio  njezine  vrijednosti.  Prihod  pripadao  je  kralju  i  nje- 
govoj  komori,  ili  pak  onomu,  komu  bi  ga  kralj  namijenio.  Tako  je  primjerice  prihod  za- 
grebacke  tridesetnice  u  srednjem  vijeku  pripadao  kraljici.  Na  celu  svima  tridesetnicama 
n  hrvatskom  kraljevstvu  bio  je  po  kralju  imenovani  vrhovni  tridesetnicar  (su- 
premus  tricesimator  in  regno  Sclavoniae),  koji  je  vise  puta  imao  i  druga,  a  uza  nj  vi§e 
ai2ih  5inovnika  i  pomocnika,  koji  su  bill  razmjesteni  po  citavom  kraljevstvu  u  glavnim 
tridesetnicama  i  njihovim  filijalkama.  Poglaviti  pomocnik  vrhovnomu  tridesetnicaru  bio 
je  njegov  priglednik  ili  contrascrlba.  Vrhovni  tricesimator  primao  je  godisnju 
placu  od  200  forinti,  a  contrascriba  150  rajnskih  forinti,  racunajuci  na  forintu  Sestdeset 
Icrajcara. 

Kod  pobiranja  tridesetine  dogadjale  su  se  brojne  nepodobstine,  i  radi  toga,  sto  su 
tridesetnicari  vrijednost  robe  precjenjivali,  samo  da  nametnu  sto  vecu  tridesetinu,  kao  i 
radi  toga,  sto  su  carini  podvrgavali  i  takovu  robu,  koja  je  bila  slobodna  od  svake  ca- 
rine.  Stoga  je  bilo  vjecitih  tuzba  protiv  tridesetnicara.  Da  se  doskoci  takim  zloporabama, 
izdavali  su  kraljevi  zasebne  cjenike  ili  tarife,  u  kojima  su  potanko  oznacivali  robu, 
podvrgnutu  carini,  kao  i  normalnu  taksu  za  pojedini  komad,  svezanj,  rif,  lakat,  bacvu, 
sanduk,  centu  ili  libru  stanovite  robe.  Zanimljivi  su  u  tom  pogledu  cjenici  kralja  Ferdi- 
nanda  I.  od  11.  lipnja  1539.,  od  kojih  je  jedan  posebice  vrijedio  za  Slavoniju,  a  drugi  za 
Hrvatsku.  Oba  se  cjenika  razlikuju  i  po  robi,  a  donekle  i  po  mjerama  i  utezima.  Tako  se 
u  Slavoniji  placala  carina  za  konje,  goveda  i  sitnu  stoku,  dok  toga  u  cjeniku  za  Hrvatsku 
nema.  Na  kraju  tarife  za  Hrvatsku  dodano  je  jos  i  to:  »Si  que  in  hoc  regesto  res  obmissae 

4* 


52  HRVATSKO  KRALJEVSTVO  ZA  PRVA  TRI  HABSBURQOVCA. 

forent  ab  hac  rerum  limitatione,  aut  mentio  de  eisdem  non  fuisset  facta,  tricesimatores 
advertere  debent,  ut  iuxta  illarum  pretia  limitentur,  et  de  singulis  viginti  flore- 
norum  rebus  florenus  unus  exigatur«.  Po  tome  doznajemo,  da  se  u  to  vri- 
jcme  nije  placala  tridesetina,  nego  vec  d  v  a  d  e  s  e  t  i  n  a.  To  bi  se  potvrdilo  jos  i  tim,  sto 
se  u  tarifi  za  Slavoniju  kod  vise  vrsti  robe  racuna  u  ime  carine  pet  postotaka  od  onoga^ 
sto  roba  stoji.  Tako  se  kaze;  da  se  od  cente  klincaca,  ako  se  prodaje  za  100  forinti,  imade 
pobirati  carina  od  5  forinti;  jednako  od  cente  gjumbira,  ako  se  prodaje  za  40  forinti,  ci- 
tava  'dva  forinta. 

Dogadjalo  se  je  i  to,  da  su  tricesimatori  pobirali  tridesetinu  i  od  onake  robe,  koja 
se  nije  u  kraljevstvo  uvozila  ni  iz  njega  u  tudjinu  izvozila,  nego  se  je  u  samoj  zemlji  kii- 
povala  i  preprodavala.  Dolazili  su  pace  na  redeljne  sajmove  u  pojedine  varosi  i  druga 
mjesta,  pa  su  traziii  carinu  od  svega,  §tp  se  na  trgovima  prodavalo,  pa  bilo  to  i  za  do- 
macu  porabu.  Vec  slavonski  sabor  od  god.  1531.  upozorivao  je  kralja  Ferdinanda  I.,  kako 
je  u  Slavoniji  obicaj,  da  se  tricesima  mora  placati  samo  od  onih  stvari,  koje  se  iz  stra- 
nih  kraljevstva  dovoze  ili  u  drugo  kraljevstvo  izvoze  (consuetudinem  autem  regni  earn 
esse,  ut  saltem  de  hiis  rebus,  que  ex  alio  regno  inducerentur,  et  quead  alium  regnum  educe- 
rentur,  tricesimas  solvere  tcnerentur);  ali  kao  da  to  nije  mnogo  koristilo,  jer  slavonski 
sabor  od  8. — 10.  ozujka  1560.  ponovo  moli  kralja,  neka  odredi,  da  njegovi  tridesetnicari 
stegnu  pobiranje  carine  na  prijasnja  i  od  staiine  uobicajena  mjesta,  kako  su  ih  predsast- 
nici  njegova  velicanstva  bili  odredili,  i  podjcdno  neka  im  zapovjedi,  da  podanike  nje- 
gova  velicanstva  tako  nepravedno  ne  ucjenjuju,  kako  su  navikli,  sileci  i  plemice  i  seljake- 
na  placanje  neobicnih  carina,  jer  i  plemici  i  kmetovi  njihovi  i  onako  mnogo  stradavaju 
tako  od  Turaka  kao  i  od  drugih  razlicitih  pljackasa  (supplicant  praeterea  iidem  status, 
regni  maiestati  caesareae,  dignetur  maiestas  sua  sacratissima  iam  tandem  tricesimatores 
suos  in  hiis  regnis  ad  priora  et  ab  antiquo  solita,  a  divisque  regibus  suae  maiestatis 
pracdecessoribus  ordinata  loca  reducere  et  committere  eis,  ne  subditos  suae  maiestati^ 
ita  indebite  taxent,  prout  facere  sunt  soliti,  et  ne  compellant  nobiles  subditos  suae  maie- 
statis  aequc  ac  rusticos  tricesimas  ipsas  inconsuetas  persolvere,  qui  et  aliquin  una  cunn 
miseris  colonis  eorundem  tum  per  Thurcas  Cum  etiam  diversos  direptores  valde  et  super- 
que  sunt  afflicti  et  dcpaupertati). 

Kralj  se  je  Ferdinand  I.  mnogo  trsio,  da  tridesetinu  u  Slavoniji  uredi.  Cim  su  u  to» 
kraljevini  bile  prilike  za  nj  povoljnije,  namjestio  je  on  god.  1530.  za  tridesetnicare  Luku 
Sekelja  od  Ormuza,  i  uza  nj  kao  druga  L  j  u  d  e  v  i  t  a  P  e  k  r  i  j  a.  Posljednjega  je. 
u  prosincu  1537.  lisio  te  sluzbe,  na  sto  je  god.  1538.  dne  21.  rujna  dao  Sekelju  za  druga 
nekoga  Leonarda  Kubinija,  pa  je  tom  prigodcm  nalozio  svome  savjetniku  i  upra- 
vitelju  sviju  kraljevskih  prihoda  u  Slavoniji,  Pavlu  Bornemissi,  da  recenom  Kubiniju  pre- 
dade  sve  tridesetnice  u  Slavoniji,  kojima  je  privremeno  upravljao,  te  da  iz  njih  uklonl 
svoje  sluzbenike.  Kubini  opet  primio  je  od  kralja  28.  rujna  1538.  poseban  naputak,  ko- 
jega  se  je  morao  drzati  kao  vrliovni  tridesetnicar  (tanquam  supremus  tricesimator)  u  kra- 
ljevini Slavoniji.  Najprije  je  morao  poloziti  pred  ugarskom  kom.orom  prisegu,  da  ce 
siuzbu  svoju  vjerno  vrsiti.  Nadalje  bi  mu  nalozeno,  da  stalno  boravi  na  svome  mjestu,  i 
da  svoje  sluzbenike  u  pojedinim  filijalama  strogo  nadzire;  one,  koji  ne  bi  zdusno  obavljali 
svoje  poslove,  mora  smjesta  ukloniti  i  drugima,  koji  su  sposobni,  zamijeniti,  jer  on  jamci 
za  svaku  stetu,  koje  bi  njegovi  sluzbenici  nanijeli,  te  mora  za  njih  odgovarati  i  skodu  na- 
knaditi.  U  svima  stvarima  tridesetine  mora  nadalje  Pavla  Bornemissu,  kraljeva  savjet- 
nika  i  vrhovnoga  nadzornika  (superintendentis)  kraljevskih  prihoda  u  kraljevini  Slavoniji, 
priznavati  za  svoga  poglavara  (pro  superiore),  te  u  njega  traziti  savjeta  i  pomoci;  ako 
njega  ne  bi  bilo  u  zemlji,  imade  se  izravno  obracati  na  dvorsku  komoru.  Novce,  sa- 
brane  u  ime  tridesetine  mora  predavati  onomu,  koga  kralj  za  to  odredi,  suvise  imade 
svakoga  cetvrtgodista  polagati  racun  o  primljenim  novcima.  Za   sve   to  prima  Kubini   it 


DACE  I  POREZI.  53 

ime  godisnje  place  i  troska  za  uzdrzavanje  citave  druzine  svoje  pet  sto  forinti,  koju 
svotu  moze  namiriti  od  dohodaka  tridesetnice.  Slijedece  godine  1539.  dne  28.  ozujka  ime- 
novao  je  kralj  Ferdinand  I.  nekoga  Andriju  Prewila  za  priglednika  (contrascriba),  koji  cc 
stajati  o  boku  tridesetnicarima  Luki  Sekelju  i  Leonardu  Kubiniju.  Iste  godine  9.  travnja 
obznanio  je  kralj  iz  Beca  ymagnifico  Lucae  Zekel  de  Ormosd,  ac  egregio  Leonhardo  de 
Kubyn,  praefectis  tricesimarum  nostrarum  regni  Sclavoniae«,  da  je  radi  pogibelji,  koja 
prijeti  ovomu  kraljevstvu,  dokinuo  privilegij,  po  kojemu  su  dosad  zitelji  i  gradjani  u  kra- 
Ijevskoj  slobodnoj  varosi  na  brdu  Gradcu  kod  Zagreba  bili  oprosteni  od  placanja  tridese- 
tine.  Tridesetnicari  moraju  u  buduce  od  recenih  zitelja  i  gradjana  traziti  i  pobirati  carinu 
od  svake  vrsti  robe  (de  mercibus  cuiuscunque  generis),  koju  ti  gradjani  kroz  Zagreb  iz- 
voze  ili  dovoze  (que  per  Zagrabiam  elves  ipsi  educunt  vel  inducunt).  Od  take  ubrane 
tridesetine  imaju  tricesimatori  varoskoj  opcini  isplacivati  godisnjih  200  forinti,  da  si  ona 
torn  svotom  uzmogne  u  ovo  opasno  doba  varoske  utvrde  popravjjati  i  od  rasula  sacu- 
vati.  Kad  mine  opasnost  od  neprijatelja,  kralj  ce  milostivo  imati  na  umu  slobostine  i  pri- 
vilegija  slobodne  kraljevske  varosi. 

Qlavna  tridesetnica  (suprema  tricesinia)  ili  carinara  za  Slavoniju  bila  je  u  N  e  d  e  - 
liscu  u  Medjumudu.  Za  kralja  Maksimilijana  radilo  se  je  god.  1568.  i  1569.,  da  se  ta 
glavna  tridesetnica,  buduci  da  je  stajala  na  otvorenom  mjestu  (in  aperto  loco),  prenese  u 
koje  sigurnije  utvrdjeno  mjesto,  koje  bi  bilo  manjc  izlozeno  turskim  provalama.  Austrij- 
ska  komora  kao  da  je  radila,  da  se  prenese  u  Optuj,  na  sto  ugarska  komora  nije  mogla 
privoliti.  Poslije  se  je  predlagalo,  da  se  prenese  u  Varasdin,  gdje  je  bila  dosad  njezina 
filijalka.  Jo§  21.  svibnja  1569.  poziva  kralj  Maksimilijan  ugarsku  komoru,  neka  ga  izvi- 
jesti,  kako  bi  se  dale  izvesti,  da  se  vrhovna  carinara  u  Nedeliscu  po  zelji  ondjesnjih  tri- 
desetnika  premjesti  u  Varasdin  (cum  tricesimatores  regni  nostri  Sclauonie  et  in  Nedelicz 
constituti  translationem  officii  illius  Warasdinum  petierunt,  quomodo  ilia  tricesimae  su- 
premae  translatio  in  Warasdinum  fieri  recte  posset,  votum  et  consilium  vestrum  primo 
quoque  tempore  perscriberetis). 

Za  kralja  Rudolfa  i  nadvojvode  Matije  vise  se  je  puta  hrvatski  sabor  zajedno  s  kra- 
Ijevskim  gradom  Qradcem  kod  Zagreba  tuzio  radi  pobiranja  carine  (contra  exactionem 
tricesimae).  Bilo  je  to  narocito  god.  1592.  i  1601.  U  jednom  pismu  biskupa  Simuna  Bra- 
tulida  od  god.  1603.  spominju  se  kao  carinare  ili  tridesetnice  u  Slavoniji  Varasdin, 
Vinica,  Nedelisce,  Klanjec  i  Samobor,  a  u  jednom  saborskom  zakljucku  od 
13.  sijecnja  1605.  jos  dalja  mjesta,  kao  Krapina,  Zagreb,  Jaska  i  Ribnik.  No  bilo 
je  carinara  jos  i  u  drugim  mjestima,  kao  u  C  v  e  1 1  i  n  u  i  drugdje.  Prihod  od  carine  ili 
tridesetine  nije  bio  vazda  jednak,  vec  se  je  znatno  mijenjao.  Samo  tako  moze  se  razu- 
mjeti,  kad  kralj  Maksimilijan  29.  kolovoza  1564.  ugarsku  komoru  poziva,  neka  mu  iznesc 
razloge,  zasto  su  prihodi  slavonskih  carinara  znatno  spali.  Jedan  zamasan  razlog  vec  mu 
je  poznat.  Neki  su  naime  velikasi  podigli  sami  mitnice,  pa  ubiru  od  trgovaca  velike 
takse;  stoga  se  trgovci  klone  1  kraljevskih  carinara,  da  ne  budu  globljeni  od  velikasa, 
pa  se  radije  svracaju  na  druga  mjesta  (alia  diverticula). 

Dok  su  ratna  daca  i  tridesetina  bili  kraljevski  (drzavni)  porezi,  kojima  je  raspola- 
sao  kralj  i  njegova  (ugarska)  komora,  zavedena  bi  takodjer  za  namirenje  domacih  po- 
treba  (autonomnih  izdataka)  hrvatskoga  kraljevstva  postepeno  neka  redovita  daca,  po 
imenu  dimnica  ili  pecuniae  fumales.  Prve  sigurne  tragove  toj  daci  nalazimo 
na  pocetku  16.  stoljeca,  kad  se  je  dimnica  rasporezivala  i  ubirala  za  namirenje  putnoga 
troska  onim  poslanicima,  koje  je  sabor  siljao  na  kraljevski  dvor  (quando  universitas  no- 
bilium  regni . . .  Sclavoniae  generaliter  vel  parcialiter  pro  aliquo  eorum  negocio  apud . . . 
maiestatem . . .  promovendo,  ab  incolis  regni  aliquas  coUectas  vel  denarios  fumales  exigi 
ordinasset...).  Vec  god.  1505.  potvrdjuje  kralj  Vladislav  II.  zagrebackomu  kaptolu  sta- 


54  HRVATSKO  KRALJEVSTVO  ZA  PRVA  TRI  HABSBURQOVCA. 

riji  privilegij,  po  kojemu  podanici  kaptola  nijesii  bili  duzni  placati  rec^enu  dacu.  Pod- 
jedno  zabranjuje  banima,  vicebanima,  zupanima  i  plemidldm  sudcima  kraljevine  Slavonije. 
da  ne  smiju  »a  populis  et  iobagionibus  ipsius  (capituli)  aliquas  collectas  et  denarios  fuma- 
les  pro  quocunque  negocio  communitatis  dicti  regni  nostri  Sclavonic  generaliter  vel  par- 
cialiter  fieri  debenda,  exigere,  eosdemque  racione  non  solucionis  huiusmodi  in  personis^ . 
rebusque  et  bonis  ipsorum  quibusvis  impedire,  turbare  vel  quovismodo  dampnificare«, 
Kralj  istice,  da  je  kaptol  uzivao  taj  privilegij  od  davnine  (ab  antiquo),  po  Cemu  hi 
mogli  nagadjati,  da  su  se  »pecuniae  (denarii)  fumales«  vise  puta  pobirale  i  prije  16.  sto- 
Ijeca,  kad  bi  to  stalezi  na  saboru  odredili.  Znacajno  je,  da  je  i  kralj  Ljudevit  II.  god.  1519. 
receni  privilegij  zagrebackomu  kaptolu  potvrdio,  te  o  toj  stvari  posebno  pismo  izdao  na 
tadanjega  bana  Petra  Berislavica. 

Uvodjenje  dimnice  kao  redovite  dace  za  domace  potrebe  (regni  necessitates),  cini 
se  da  je  nailazilo  u  opce  odpora  ne  samo  kod  zagrebackoga  kaptola,  nego  i  kod  velikoga 
dijela  plemstva.  Tako  je  primjerice  slavonski  sabor  u  Krizevcima  na  pocetku  god.  1523. 
zakljucio  pobirati  dimnicu  ili  »pecuniae  fumales«;  ali  se  malo  zatim,  naime  10.  veljace 
iste  godine  sastao  u  Grdjevcu  jedan  dio  plemstva  (Baltazar  Bacan,  Ivan  Tahi,  Ivan  Ka- 
stelanovic,  Ivan  i  Ljudevit  Pekri,  Franjo  Nelipic,  Pankracij,  Ivan,  Mihajlo,  Kristofor  i  Vuk 
Svetacki),  te  je  pozvao  citavo  ostalo  plemstvo  na  sastanak  u  Dolnje  Zdence,  pa  da  ondie 
svi  Zajedno  prosvjeduju,  sto  je  sabor  u  Krizevcima  »pro§Iih  dana«  nametnuo  »tako  ne- 
pravedno«  plemstvu  »quasdam  pecunias  fumales«. 

Za  Habsburgovaca  postaje  dimnica  redovitom  dacom.  Iz  zapisnika  slavonskoga 
sabora,  drzana  19.  travnja  1528.  u  Krizevcima,  doznajemo,  da  je  dimnica  one  godine  iz- 
nosila  po  20  denara  od  svakoga  dima,  i  da  je  pobiranje  te  dace  bilo  povjereno  protono- 
taru  Baltazaru  Hobeticu,  kojemu  je  o  ubranoj  svoti  bilo  poloziti  racun.  Iz  zapisnika  dru- 
goga  slavonskoga  sabora  u  Krizevcima,  obdrzavanoga  6.  sijecnja  1538.,  razabiramo,  da 
su  stalezi  tada  stvorili  zaseban  clanak  ili  artikul  (dvadeset  i  peti)  o  dimnici.  Najprije  iz- 
lazu,  kako  su  radi  razlicitih  posala  kraljevstva  morali  vise  puta  siljati  poklisare  na  dvor 
kraljevskoga  velicanstva,  pa  su  za  namirenje  troskova  tim  poklisarima  bili  prinudjeni 
novce  uzajmljivati  ili  obveznice  izdavati;  jednako  su  morali  ciniti,  da  bi  saborom  iza- 
brane  prisjednike  za  obdrzavanje  banskoga  (oktavalnoga)  suda  mogli  placati.  Stoga  su 
nametnuli  dimnicu  ili  xpecuniae  fumales«,  i  to  po  10  denara  od  dima,  da  se  placa  i  utje- 
rava  od  imanja  tako  gospode  kao  i  plemica,  pace  i  od  plemida  jednoselaca  po  najnovi- 
jemu  popisu  ratne  dace  (iuxta  numerum  novissimae  dicationis).  Ubrani  pjenezi  neka  se 
predadu  u  ruke  vicebanova,  da  s  njima  raspolazu.  Vicebani  ce  najprije  od  tih  novaca 
platiti  velemoznomu  gospodinu  Franji  Bacanu  216  forinti,  koje  su  mu  stalezi  ostali  duzni, 
kad  je  prosle  godine  kao  njihov  poslanik  putovao  pred  kraljevsko  velicanstvo,  pa  torn 
prigodom  recene  novce  potrosio;  nadalje  neka  vicebani  namire  putne  troskove  onim  po- 
klisarima, koji  su  netom  isli  pred  kralja  u  Stajerski  Qradac,  i  to  svakome  po  deset  fo- 
rinti. Suvise  neka  vicebani  isplate  prisjednicima  i  plemickim  sudcima,  koji  ce  prisustvo- 
vati  (oktavalnomu)  sudu,  za  svaki  t jedan  svakomu  pojedinomu  po  dva  forinta;  osta- 
tak  pak  dimnice  neka  sacuvaju  za  druge  potrebe  kraljevstva.  Napokon  izabiru  sta- 
lezi na  saboru  dva  svoja  pouzdanika  (Ivana  Qoleca  od  Sutinske  i  Stjepana  od  Pras- 
kovca),  koje  ce  se  zajedno  s  covjekom,  poslanim  od  kralja,  u  stanoviti  dan  i  na  mjestu,  koje 
ce  ban  Toma  Nadazdi  odrediti,  sastati,  pa  ce  onda  pred  njima  po  kraljevoj  zapovijedi  po- 
lagati  racun  Emerik  Bradac,  ko]e  je  prosle  godine  upravljao  svima  prihodima  kraljevstva. 

Kako  se  vidi  po  prikazanom  saborskom  51anku,  bila  je  dimnica  na  pocetku  god. 
1538.  vec  posve  uredjena,  kao  i  nacin  pobiranja  te  dace.  Sabor  je  odsad  poglavito  odre- 
djivao  prema  potrebama  zemlje,  kolika  da  bude  koje  godine  ta  daca.  Trazio  jc  sad  10  de- 
nara od  dima  ili  dimnjaka,  sad  opet  15,  20,  25,  ili  40  denara,  a  koji  put  i  vise.  Brojili  su 


DACE  I  POREZI. 


55 


se  pak  dimovi  ili  ognjista  po  popisima  ili  registrima  sastavljenim  za  ratnu  dacu.  Sabor 
je  podjedno  imenovao  pobirace  te  dace  (exactores),  i  to  obicno  za  svaku   zupaniju  po 


^r-- 


jr^    --si-p-^^ijr^J 


US*>^7fir^nj 


X^ 


MEDRESA  KURSUMLIJA  U  SARAJEVU. 


jednoga.  Tako  je  primjerice  sabor  od  god.  1565.  odredio  po  25  denara  od  dima,  te  iza- 
bnao  za  pobirace  dimnice  Gaspara  Mrnjavcica  u  zagrebackoj  zupaniji,  Stjepana  Dreno- 


56  HRVATSKO  KRALJEVSTVO  ZA  PRVA  TRI  HABSBURGOVCA. 

va(3koga  od  Bijele  Stijene  u  varasdinskoj,  a  Mojsiju  Humjkoga  u  krizevackoj.  Sabor  opet 
od  21.  rujna  1567.  dozvolio  je  za  namirenje  troSkova  poslanicima  u  Pozun  i  za  placu 
prisjednicima  banskoga  oktavalnoga  suda  po  12  denara  od  dimnjaka,  te  je  izabrao  za 
cksaktore  kanonika  Stjepana  Sesvetackoga  u  zagrebackoj  i  krizevackoj  zupaniji,  i  zup- 
iiika  krapinskoga  Ivana  od  Dobre  kuce  za  varasdinsku  zupaniju.  Znacajno  je,  da  se  je 
tada  pobirala  dimnica  i  u  sudciji  zagrebacke  zupanije  juzno  od  Kupe,  koja  je  morala  po 
Jimitaciji  u  saboru  ucinjenoj  pridonijeti  u  sve  105  forinti  i  75  denara.  Eksaktori  morali  su 
ubrati  recenu  dimnicu  do  Martinja  (11.  studenoga),  izdavsi  svakoj  stranci  namiru  (sche- 
dam  quietalem),  pa  onda  sabrane  novce  predati  vicebanu. 

Kako  je  vec  spomenuto,  pecuniae  fumales  stale  su  se  pobirati  prvobitno  za  nami- 
renje troskova  poklisarima  na  kraljevski  dvor,  a  onda  za  placanje  prisjednika  pri  ban- 
skomu  sudu.  Poslije  su  dobivali  od  dimnice  stanovite  svote  takodjer  i  nunciji,  koje  je 
hrvatski  sabor  slao  na  ugarski  sabor  u  Pozun;  nadalje  su  se  od  prihoda  dimnice  dozna- 
civale  odkupnine  za  one  plemice,  koji  bi  dopanuli  turskoga  suzanjstva,  jednako  bi  se  da- 
vale  nagrade  javnim  sluzbenicima  (vicebanma,  protonotarima  i  t.  d.)  za  osobite  zasluge 
(munus  donativum).  Napokon  placali  su  se  od  prihoda  dimnice  takodjer  zemaljske  hara- 
mije,  koje  je  kraljevstvo  o  svom  trosku  uzdrzavalo.  Buduci  da  je  se  za  haramije  bas 
najvise  trosilo,  poceli  su  »p  e  c  u  n  i  a  e  f  u  m  a  1  e  s«  zvati  »p  e  c  u  n  i  a  e  h  a  r  a  m  i  a  1  e  s«. 
Tako  je  tijekom  16.  stoljeca  dimnica  postajala  sve  veca,  jer  su  svedjer  rasle  potrebe 
kraljevstva  (necessitates  rcgni). 

Bas  radi  toga  otimali  su  se  neki  stalczi  cesto  toj  daci.  Mnogi  velikasi  nijesu  je  u 
obce  htjeli  placati,  pa  je  stoga  bilo  i  smutnje,  tako  da  se  je  daca  morala  i  silom  utjeravati. 
Osobito  se  je  jako  branio  zagrebacki  kaptol,  koji  se  svedjer  pozivao  na  svoja  staia  pri- 
vilegija  i  trazio  zastite  u  kralja.  Dne  6.  rujna  1565.  zapovijeda  kralj  Maksimilijan  banu 
Erdedu,  da  zagrebackomu  kaptolu  smjesta  povrati  u  ime  »pecuniae  fumales«  oduzetih  105 
torinti,  jer  su  imanja  (bona)  recenoga  kaptola  »ex  antiqua  libertate  et  concessione  . . .  per 
divos  quondam  Hungariae  reges  facta  exempta  et  supportata ...  a  solutione  pecuniae  fu- 
ir:alis«.  Uza  sve  lo  nametali  su  sabori  kaptolu  recenu  dacu,  ne  priznavajuci  te  njegove 
slobostine.  No  za  to  su  sabori  u  drugu  ruku  cesto  oprastali  plemice  jednoselce  od  dimnice, 
jer  nijesu  imali  kmetova.  Tako  je  sabor  hrvatsko-slavonski  od  15.  sijecnja  1566.  u  isti 
mah  izrijekom  odiucio,  da  se  kaptol  zagrebacki  nema  osloboditi  od  dimnice  (capitulum 
Zagrabiense  a  fumalibus  ne  sit  exemptum),  dok  se  plemici  jednoselci  imaju  za  sve  vijeke 
od  nje  osloboditi  (nobiles  unius  sessionis  a  fumalibus   pecuniis   semper   sint   exempti). 

Vjera  i  crkva;  skole  i  uzgojni  zavodi;  novi  koledar.  Sto  su  Turci  dalje  napredo- 
vali  i  osvajali  komad  po  komad  hrvatskoga  kraljevstva,  redom  su  propadale  katolicke 
biskupije  i  organizacija  katolicke  crkve  u  krajevima,  kojima  su  oni  obladali.  Tako  je  na- 
pokon u  Hrvatskoj  preostala  jedino  s  e  n  j  s  k  a  biskupija  i  s  njom  malen  dio  k  r  b  a  v  s  k  o- 
modruske  (s  Vinodolom),  a  u  Slavoniji  biskupija  zagrebacka.  Sve  ostale  bisku- 
pije (kao  kninska,  skradinska  u  Hrvatskoj;  a  srijemska,  bosansko-djakovacka  i  pecujska 
u  Slavoniji)  izgubile  su  svoja  podrucja,  te  su  se  smatrale  biskupijama  »u  nevjernickim 
stranama«  (in  partibus  infidelium).  Ugarsko-hrvatski  vladari  imenovali  su  doduse  i  dalje 
biskupe  za  te  nevjernicke  krajeve,  ali  ti  biskupi  imali  su  jedino  cast,  a  nijesu  vrsili  ni- 
kakve  vlasti.  Pace  i  veliki  dio  katolickoga  puka  iselio  se  je  iz  propalih  biskupija  u  si- 
gurnije  krajeve,  a  s  njima  su  odlazili  i  njegovi  svecenici.  Tako  je  u  zagrebacku  bisku- 
piju  doslo  iz  juzne  Hrvatske  i  stanovit  broj  popa  glagolasa. 

Medjutim  i  u  preostalim  biskupijama  Hrvatske  i  Slavonije  trgnula  je  katolicka 
vjera  i  crkva  u  nazadak.  Tomu  su  u  prvom  redu  pridonijele  politicke  smutnje  za  Ljude- 
vita  II.  Jagelovica,  a  u  drugu  vjerski  pokreti  u  Njemackoj  i  Svajcarskoj,  gdje  su  se  po- 
Javili  vjerski  novotari   Lutor  i  Kalvin,  koji  su  se  obarali  na  uredbe  katolicke  crkve 


VJERA  I  CRKVA;  SKOLE  I  UZQOJNI  ZAVODI.  57 

i  iijezina  glavara,  rimskoga  papu.  Ti  su  vjerski  novotari  (prozvani  od  katolika  krivovjer- 
cirna  ili  hereticima)  nalazili  odziva  ne  samo  u  zapadnoj  Evropi,  nego  i  u  austrijskim  zem- 
Ijama,  koje  su  medjasile  s  ugarskim  i  hrvatskim  kraljevstvom,  pa  tako  je  jos  prije  boja 
na  Muhackom  polju  nova  evangelicka  vjera  imala  privrzenika  tako  u  Ugarskoj 
kao  u  Slavoniji  i  Hrvatskoj.  Jos  za  kralja  Ljudevita  II.  stvoren  bi  na  ugarskom  saboru 
od  god.  1523.  zakonski  clanak  ili  artikul  (54.),  kojim  se  je  kralj  morao  obvezati,  da  ce 
smrcu  i  oduzimanjem  imanja  kazniti  sve  Lutorane,  kao  i  njihove  privrzenike  i  zastitnike 
(omnes  Lutheranos,  et  illorum  fautorcs,  ac  factioni  ipsi  adhaerentes,  tamquam  publicos  hae- 
reticos,  hostesque  sacratissimae  virginis  Maiiae,  poena  capitis  et  ablatione  omnium  bono- 
rrm  suorum,  maiestas  regia,  veluti  catholicus  princeps  punire  dignetur). 

Uza  sve  to  mnozili  su  se  u  Ugarskoj  Lutorani  (protestanti),  a  poslije  i  Kalvini  (re- 
foimirani).  Lutorovu  vjeru  prihvacali  su  poglavito  Nijemci  i  Slaveni  u  Ugarskoj,  a  Kal- 
vinovu  Magjari.  Sirenju  novih  vjera  biio  je  uz  ino  u  prilog,  sto  su  one  dopustale  zenitbu 
svecenika,  zatim  sto  su  pri  crkvenim  obredima  uvodile  bez  izuzetka  narodne  jezike 
mjesto  mrtvoga  latinskoga.  Napokon  su  i  mnogi  velikasi  (magnati)  ugadjali  novovjer- 
cima,  ne  samo  da  se  uklone  placanju  crkvene  desetine,  nego  .i  da  se  zadobave  imanja  i 
prihoda  katolicke  crkve  i  njezinih  slui^benika. 

U  hrvatsko  kraljevstvo  prodirale  su  nove  vjere  dvojakim  putem.  Lutorova  ili  pro- 
testantska  iz  susjedne  Stajerske  i  Kranjske  (kojoj  je  tada  pripadala  austrijska  ili  istocna 
Istra),  dok  se  je  iz  Ugarske  preko  Mure  i  Drave  sirila  izprva  takodjer  protestantska 
vjera,  a  poslije  Kalvinova  ili  reformirana.  Sirenju  novovjeraca  mnogo  su  pogodovale  i 
politicke  prilike  u  Hrvatskoj  i  Slavoniji,  osobito  u  prvo  vrijeme  vladanja  Ferdinanda  I., 
kad  se  je  on  morao  boriti  s  protukraljem  Ivanom  Zapoljom.  Ferdinandovci  bijedili  su  Za- 
poljevce,  da  su  nevjernici,  koji  suruju  s  Turcima;  Zapoljevci  spoticali  su  opet  Ferdinan- 
dovcima,  da  su  ortaci  njemackih  heretika  ili  protestanata  (Lutorovaca).  Zagrebacki  bis- 
kup  Simun  od  Erdeda  bio  je  Zapoljevac,  dok  je  vecina  zagrebackoga  kaptola  pristajala  uz 
Ferdinanda.  Kako  je  kraj  takih  prilika  stradala  katolicka  vjera  i  crkva,  najbolje  pokazuje 
pismc,  Sto  ga  je  zagrebacki  kaptol  god.  1530.  upravio  na  kralja  Ferdinanda  I.  Kaptol  pise: 
»Stolica  nase  crkve  zagrebacke  sada  je  radi  odmetnistva  druge  stranke  (Zapoljine) 
prazna,  te  nema  prelata,  koji  bi  se  za  sakraniente  i  duhovne  stvari  brinuti  mogao  i  mo- 
rao, jer  se  s  one  strane  ne  daje  sveta  potvrda,  te  ne  mogu  svete  redove  primati  oni, 
Icoji  bi  to  htjeli,  buduci  da  nemamo  (onoga),  koji  bi  ih  dijelio.  Crkve  su  popaljene  i 
{crkvene)  odore  ne  mogu  se  posvecivati,  a  ni  djecacima  dijeliti  potvrda.  Odatle  se  i  po 
svecenicima  i  po  svjetovnjacima  radjaju  mnoge  stvari,  koje  se  ne  bi  morale  dogadjati; 
stoga  nije  dobro  biti  bez  biskupa,  pa  da  ovce  blude  bez  pastira«.  Kaptol  moli  pokorno 
kralja,  da  nastoji  senjskoga  biskupa  Franju  .^ozefica  namjestiti  za  podrucnoga  biskupa,  te 
ga  imenovati  glavnim  vikarom  u  duhovnim  poslovim.a,  koji  bi  svemu  tomu  doskocio  i 
nedostatak  izpunio.  Mnogi  se  pace  radi  toga  odmecu  od  kralja,  koji  bi  se  inace  pokora- 
vali,  kad  bi  crkva  (zagrebacka)  imala  takova  predstojnika. 

Cini  se,  da  nijesu  samo  politicke  prilike  bile  uzrokom  nazadovanju  vjerskoga  zi- 
vota  u  zagrebackoj  biskupiji.  U  jednome  pismu  od  11.  ozujka  1534.  tuzi  se  opet  iz  Du- 
brave  zagrebacki  biskup  Simun  od  Erdeda  papi  Klementu  VII.,  kako  se  je  velikas  Bebek, 
zaveden  protestantskim  predikatorom  Matijom,  kratio  vjencati  po  obredu  katolicke 
crkve,  pa  onda  dodaje:  »Neka  bude  uvjerena  vasa  svetost,  da  se  ja  nijesam  i  zgodno  i 
bezobzirno  opirao  nepromisljenosti  takovih  (Lutorovih  pomagaca)  u  toj  mojoj  vrlo  pro- 
stranoj  biskupiji,  tobijurvecidiosvecenstva  bio  zarazen  tom  nada 
sve  pogubnom  sljedbom,  poglavito  jersuKoruskaiKranjskanjoj 
(biskupiji)  blize  te  s  njome  medjase«  (certa  enim  sit  sanctitas  vestra,  quod  nisi 
et  opportune  et  importune  talium  temeritati  in  hac  diocesi  mea  finium  latissimorum  resti- 


58  HRVATSKO  KRALJEVSTVO  ZA  PRVA  TRI  HABSBURQOVCA. 

tissem,  iam  maior  pars  cleri  secta  ipsa  perniciosissima  imbuta  fuisset,  presertim  quod  et 
Carintia  et  Carneola  ei  vicina  et  contermina  sit). 

Jo§  god.  1534.  radilo  se  je  o  torn,  da  se  biskup  §imun  s  nekim  svojim  drugovima 
kralju  Ferdinandu  I.  pokori.  To  se  je  napokon  i  postiglo,  te  je  biskup  Simun  negdje  u 
travnju  ili  svibnju  1535.  s  Petrom  Erdedom  boravio  na  kraljevskom  dvoru  u  Becu,  gdje 
se  je  poklonio  svome  kralju.  Vi§e  mjeseci  prije  toga  smijerao  je  biskup  $imun  urediti  ta- 
kodjer  vjerske  i  crkvene  stvari  u  svojoj  biskupiji,  pa  je  u  to  ime  razglasio  d  i  j  e  c  e  - 
zansku  sinodu,  koja  se  je  imala  sastati  na  Veliku  Oospojinu  (15.  kolovoza)  1535.  u 
gradu  Zagrebu.  Za  tu  sinodu  Cinile  su  se  velike  priprave.  Jos  29.  ozujka  1535.  obznanio 
je  sinodu  kanonik  i  lektor  Petar  Qrangja  kanonicima  zagrebackoga  kaptola,  koji  su  tada 
ucili  na  sveucilistu  u  Padovi.  Bili  su  to  Toma  Bakac,  rodjak  biskupov  i  veliki  prepoSt 
kaptola,  zatim  kanonik  me§tar  Petar  Qrangja,  sinovac  lektorov.  Potonjeg  pozvao  je  stric 
pismom,  da  neopazice  (sine  tumultu)  odputuje  u  Mletke,  ako  mu  bude  lazno,  pa  da  ondjc 
potrazi  trgovinu  (officinam)  Lukantonija  de  Qiunta,  knjizara  Firentinca,  koji  bijase  nekad 
o  trosku  Ivana  Papa,  knjizara  budimskoga  god.  1505.  za  biskupovanja  zagrebackoga 
biskupa  Luke  kao  patrona  nastampao  brevijar.  Ako  nadje  njega  ili  kojega  od 
njegovih  bastinika,  neka  ih  pita,  da  li  bi  jos  200  primjeraka  (bilo  vise  ili  manje)  recenoga 
brevijara  htjeli  nastampati.  Neka  mu  odgovor  smjesta  pismom  javi,  »jer  na  blagdan 
uzasasca  Gospojina  obdrzavat  6e  se  sinoda«  (nam  od  festum  assumptionis  Domine  si- 
rodus  celebrabitur),  pa  bi  dobro  bilo,  kad  bi  se  brevijari  mogli  za  nju  donijeti  ili  opre- 
niiti.  Drugim  pismom  od  istoga  dana  javljao  je  lektor  takodjer  prepostu  Tomi  Bakacu, 
da  je  sveta  sinoda  za  blagdan  uzasasca  Marijina  odredjena«  (quoniam  sacra  sinodus  ad 
festum  ascensionis  Marie  est  insinuata),  buduci  da  smo  ucinili  ocitovanje  kralju  Ferdi- 
nandu  (fecimus  nempe  professionem  serenissimo  Ferdinando  regi).  Po  ovome  sudimo,  da 
se  je  na  sinodi  uz  vrsenje  crkvenih  posala  imalo  obznaniti  svecenstvu,  da  se  je  biskup 
Simun  kralju  Ferdinandu  pokorio. 

Nema  vijesti,  da  li  se  je  sinoda  zaista  sastala  ili  ne.  No  vjerojatno  je,  da  je  bila 
na  okupu,  jer  na  Veliku  Gospojinu  boravi  biskup  ^imun  od  Erdeda  zajedno  sa  svojim 
rodjacima  u  Zagrebu,  te  prodaje  pred  kaptolom  grad  Zelinu  Pavlu  Kerecenju,  obecavajuci 
mu  da  ce  ga  braniti  »contra  Joannem  c  o  m  i  t  e  m  Scepusiensem«.  Prije  toga  bavio  se 
je  Simun  u  svom  gradu  Zacesamu  ili  Cazmi  (21.  srpnja),  a  poslije  u  svojoj  kuriji  u  Ivanicu 
(25.  kolvoza).  Bit  6e  dakle,  da  je  biskup  navlastice  oko  15.  kolovoza  doSao  u  Zagreb,  da 
odrzi  urecenu  sinodu. 

Poslije  god.  1535.  nema  kroz  dvadeset  godina  osobitih  vijesti  o  novovjercima  u 
zagrebadkoj  biskupiji;  no  zato  se  vise  javlja  o  njima  u  krajevima  na  istoku  i  jugu  ovc 
biskupije.  Na  tlu  nekadanje  pecujske  biskupije  sirila  se  je  protestantska  vjera  nakon 
pada  Valpova  (1543),  a  pogodovali  su  joj  osvajaci  turski,  koji  su  voljeli  novovjercima 
nego  katolicima.  Vec  godine  1544.  ugnijezdila  se  je  s  obje  strane  Drave  i  Dunava  od  Val- 
pova do  Vukovara  Lutorova  vjcia,  a  propovijedao  ju  je  neki  Mihajlo  Staranin 
(Starinus,  Sztarai)  iz  sela  Stare  u  baranjskoj  zupaniji.  Za  sedam  godina  osnovao  je  on  sa 
svojim  drugovima  120  protestantskih  crkvi  u'  onom  kraju,  tako  te  se  je  na  Duhove  (17. 
svibnja)  god.  1551.  mogla  obdrzavati  u  Tordincima  i  sinoda  protestantske  crkve  u  onim 
krajevima.  Sam  Mihajlo  ponosi  se  poslije  sinode  u  jednom  pismu  na  prijatelja,  pisanom 
20.  lipnja  one  godine  u  varosi  Lasko  (in  civitate  Lascoviana,  Lascovie)  velikim  uspjehom 
svoga  rada.  Tako  pise:  »Septenium  iam  est  elapsum,  postquam  ego  ex  Dei  optimi  ma- 
ximi  voluntate  sub  dominio  Turcarum  in  inferiore  Baronia  (Baranya)  primus  atque  solus 
in  civitate  Lascoviana,  uno  miliari  Hungarico  ab  Ezek  (Osijek)  distante,  verbum  crucis 
annunciare  cepi,  et  iam  cis  et  ultra  Danubium  atque  Dravum,  cum  reliquis  fratribus  po- 
stea  ad  messem . . .  accedentibus,  centum  viginti  ecclesias  ductore  Spiritu  sancto  edifi- 


VJERA  I  CRKVA;  SKOLE  I  UZGOJNI  ZAVODI.  59 

cavi . . .  Longum  esset  enarrare,  charissimc  domine  Nicolae,  quos  conflictus  cum  sacri- 
ficulis  pape  hoc  septennio  in  annunciando  Dei  verbo  habuerimus.  Hoc  tameii  satis  est 
scripsisse,  quod  eos  ubique  vicimus  et  tamquam  lupos  ab  ovili  Christi  procul  fugavimus, 
atque  alios  trans  Titium  (Tisa)  flumen,  alios  tamen  trans  Savum  flumen  ire  coegimus . . . 
Hoc  anno  in  feria  Pentecostes,  tempore  synodi,  circa  Valpo  (Valpovo)  et  Valcovar  (Vu- 
kovar)  duobus  preliis  eos  superavimus,  atque  nonnullos  per  timorem  sub  capisterio,  tribus 
mulieribus  desup3r  sedentibus,  latere  coegimus;  unde  iam  Sclavis  natum  est  prover- 
bium:  Pop  je  pod  Coritom,  pod  troyom  senom  (pop  je  pod  koritom,  pod  tro- 
jom  zenom«). 

U  isto  vrijeme  nekako  stala  je  protestantska  vjera  prodirati  u  senjsku  i  krbavsko- 
modrusku  biskupiju,  i  to  iz  Kranjske  i  austrijske  Istre,  odakle  se  je  nova  vjera  sirila  tako 
u  mletacku  Istru,  kao  i  u  Dalmaciju.  U  Kranjskoj  bio  je  glavni  propovjednik  protestantizma 
slovenski  pop  Primoz  Trubar  (1508-  1586.),  a  u  Istri  iztice  se  medju  prvima  P  e  - 
tar  Pavao  Vergerije  niliadji  (Vergerius,  1498.— 1565.),  potomak  stare  plemickc 
porodice  iz  Kopra.  Vergerije  bio  je  izprva  gorljiv  katolik,  tako  da  ga  je  papa  Pavao  III. 
imenovao  biskupom  krbavsko-modruskim,  a  kralj  ga  Ferdinand  I.  preporucio  pismom  iz 
Innsbrucka  od  27.  svibnja  1536.  knezovima  (Nikoli,  Jurju  i  Stjepanu)  Frankopanima  »ob 
animi  sui  fervorem  indefessumque  laborem  et  diligentiam,  quam  in  causa  fidei  adhiberi 
baud  unquam  cessat«;  ali  god.  1545.  odmetnuo  se  je  od  katolicke  crkve,  pace  je  predo- 
bio  za  protestantsku  vjeru  ne  samo  brata  svoga,  puljskoga  biskupa  Ivana,  nego  i  dosa- 
danjega  senjskoga  biskupa  Franju  Jozefica,  rodom  Rijecanina.  Kralj  je  Ferdinand 
I.  na  to  Jozefica  bacio  u  tamnicu  (episcopus  —  Segniensis  —  ob  certas  causas  in  custo- 
dia  sua  detinetur),  a  upravu  senjske  biskupije  povjerio  je  pismom  iz  Augsburga  od  17. 
ozujka  1548.  sveceniku  senjske  biskupije  Franji  2ivkovicu  kao  vikaru  u  duhovnim  i  svje- 
tovnim  stvarima.  Franjo  2ivkovic  spominje  se  u  studenom  1551.  kao  biskup  senjski. 

Nema  sumnje,  da  su  uz  biskupe  protest  ante  pristali  i  mnogi  svecenici  u  Istri  i  Hr- 
vatskoj,  narocito  pak  popovi  glagolaSi.  Moralo  je  dolaziti  do  zestokih  prepiraka  izmedju 
katolickih  i  protestantskih  propovjednika.  Kao  odjek  vjerskih  disputacija  smatrati  nam 
je  hrvatski  spis  »Razgovaranje  medju  papistom  i  lutorano m«,  napisan 
po  nekom  Antunu  Senjaninu,  a  stampan  latinskim  pismenima  u  Padovi  god.  1555. 
Ovaj  spis,  kojega  se  je  sacuvao  jedan  jediti  primjerak  u  Mletcima,  imade  podpuni  na- 
slov:  Rasgovarange  megiu  papistu,  i  gednim  Luteran.  Stvmaceno  po  Antone  Segnianinc. 
Stampan  v  Padoue  Miseza  Sctembra  po  Qracioze  Percacine  godischie  M.I).LV.«  Tko  je 
tai  Antun  Senjanin,  koji  je  spis  napisao,  ne  moze  se  ustanoviti;  no  obicno  se  misli,  da 
je  to  pseudonim,  iza  kojega  se  krije  sam  Vergerij.  Ova  slutnja  postaje  vjerojatnija  po 
tome,  sto  se  na  jednom  mjestu  Vergerije  toboze  kudi,  a  zaista  hvali.  Tako  spotice;  pa- 
pista  luteranu:  »Sve  te  tvoje  misli  i  umenja  jesu  nova  i  samo  od  trideset  osam  godiSc  ©d 
sle  jesu  pocati  biti  ucena  od  Martina  Lutera  '1  od  onoga  inoga  imenom  V  e  r  j  e  r  i  j  a,  k  i 
hote  vece  radiji  i  brze  pojti  sluziti  onim  luteranom  i  njim  pomoci 
nego  biti  biskup  i  sluziti  papi,  i  da  bi  ga  djaval  ponesel  to«a 
istoga,  zac  nam  veliku  skodu  cini«.  »Razgovaranje«  razasiljalo  se  je  iz  Istre 
ne  samo  po  Hrvatskoj,  nego  i  po  mletackoj  Dalmaciji.  U  jednom  izvjestaju  na  mletacku 
republiku  iz  god.  1556.  javlja  se,  da  je  pop  Ivan  Antulin  iz  Labina  u  Istri  poslao  u  Za- 
dar  doktoru  Fanfogni  i  drugima  neki  svezanj,  u  kome  su  bill  »stanoviti  spisi  koje  u  la- 
tinskom,  koje  u  slavenskom  jeziku,  a  protiv  katolicke  vjere  i  tako  bezbozni,  kako  se 
moze  samo  pomisIiti«. 

U  to  bijase  opet  u  zagrebackoj  biskupiji  stala  siriti  se  protestantska  vjera.  Unasali  su 
je  njemacki  vojnici  i  njihovi  zapovjednici,  pretezito  plemidi  iz  Stajerske,  Koruske  i  Kranj- 
ske. Na  celu  svima  bio  je  pak  barun  Ivan   Ungnad,   vrhovni   kapitan   slavonske  i 


60  HRVATSKO  KRALJEVSTVO  ZA  PRVA  TRI  HABSBURQOVCA. 

lirvatske  krajine  god.  1552.  do  1556.,  koji  je  pored  toga  jos  od  godine  1543.  drzao  grad 
Varasdin  i  vr§io  cast  velikoga  zupana  varasdinskoga.  Ungnad  i  sav  njegov  rod  .bill  su 
zadahnuti  protcstantizmom;  njegov  sin  Krsto  bio  je  god.  1558.  djak  na  protestantskom 
sveucilistu  u  Wittenbergu,  a  rodjak  njihov  David  vrsio  je  god.  1557.  kroz  tri  mjeseca 
i  dast  rektora  na  torn  sveucilistu.  Dok  je  Ivan  Ungnad  zivio  u  Hrvatskoj  i  Siavoniji, 
sirila  se  protestantska  vjera  ne  samo  na  njegovim  posjedima  (Varasdin  i  Samobor),  nego 
su  se  za  njim  povodila  i  mnoga  hrvatska  gospoda.  Sam  ban  Nikola  Zrinski  Sigetski  (1542. 
do  1556.),  ako  i  nije  ocito  izpovijedao  protestantsku  vjeru,  ipak  joj  je  pogodovao,  povo- 
de6i  se  za  mladim  kraljem  Maksimilijanom,  sinom  kralja  Ferdinanda  I.  Nasuprot  je  sam 
herdifiand  bio  odlucan  protivnik  novovjeraca  ili  heretika,  kako  to  svjedoci  po  njemu  po- 
tvrdjeni  zakonski  clanci  ugarskih  sabora  u  dekretima  od  god.  1548.  (artikul  5.  i  dalje), 
1550.  (art.  12.  i  dalje),  1552.  (art.  7.),  1554.  (art.  7.),  1556.  (art.  26.)  i  1563.  (art.  31.).  Uza 
sve  to  naginjali  su  protestantizmu  osim  bana  Zrinskoga  i  drugi  velikasi  u  Siavoniji,  kao 
Sekelji,  Franjo  Talii  sa  sinovima,  a  narocito  neki  clanovi  porodice  Erdeda. 

Odlucno  pristajanje  uz  protestantsku  vjeru  bilo  je  i  povodom,  te  je  kralj  Ferdinand 
l^risilio  baruna  Ivana  Ungnada,  da  ostavi  god  1556.  hrvatsko  kraijevstvo  i  nasljedne 
zemlje  habsburske,  pa  da  se  preseli  u  Njemacku,  napokon  u  Wiirttemberg,  gdje  ga  je 
ugostio  gorljivi  protestantski  herceg  Kristofor.  Ungnad  nastanio  se  je  u  dokinutom  sa- 
mostanu  sv.  Amanda  (Munchhof)  u  gradicu  Urachu,  gdje  je  osnovao  t  i  s  k  a  r  u  za  stam- 
panje  crkvenih  knjiga,  kojima  bi  se  sirila  protestantska  vjera  medju  juznim  Slavenima. 
Ta  je  tiskara,  prislonjena  uza  sveuciliste  u  Tiibingenu,  radila  sve  do  smrti  njezinog  osni- 
vaca  Ungnada  o  Bozicu  god.  1564. 

Protestantizam  sirio  se  je  ne  samo  knjigama,  nego  i  zivom  rijecju.  A  navijestali  su 
ga  i  hrvatski  sinovi,  koji  su  ucili  u  protestantskim  skolama  po  Njemackoj.  Medju  te 
spada  Ivan  Drugnic  (Drugnetius,  Drwgnyczy,  Illyricus  Johannes  Trugnitius),  ro- 
dom  iz  krizevacke  zupanije  (mozda  iz  samih  Krizevaca),  koji  je  god.  1552.  nakon  pada 
Zacesama  i  Dubrave  pod  Turke,  posao  u  Njemacku,  gdje  je  kroz  tri  godine  boravio  u 
Strassburgu  uceci  pocela  bogoslovije  (initia  doctrinae  evangelii).  Ali  kao  da  nije  osobito 
napredovao.  Protestanti  u  Strassburgu  preporucili  su  ga  u  polovici  god.  1555.  glavnomu 
ucitelju  nove  vjere,  Filipu  Melanchthonu  u  Wittenbergu  (u  Saskoj),  da  kod  njega  izuci 
do  kraja.  Drugnic  ostao  je  kod  Melanchthona  oko  mjesec  dana,  primajuci  od  njega  i 
hranu;  no  kad  se  je  njemacki  ucenjak  uvjerio,  da  doduse  nije  zao  covjek,  ali  da  ne  6e 
osobito  napredovati  u  naucima,  svjetovao  ga  je,  da  se  vrati  u  svoju  domovinu,  gdje  se 
njegov  jezik  govori,  pa  da  ondje  kao  djakon  sluzi  kod  neke  crkve  i  navijesta  evangjelje. 
U  to  ime  izdao  mu  je  25.  srpnja  1555.  dva  preporucna  pisma:  jedno  na  Mateja  Collina, 
sveucilisnoga  profesora  u  Pragu,  moleci  ga,  da  putnika  ugosti  na  prolazku  njegovu  u 
Bee;  drugo  na  ugarskoga  palatina  i  bivsega  bana  hrvatskoga  Tomu  Nadazda,  da  Drug- 
nicu  bude  u  pomoc  te  mu  pribavi  kakovo  mjesto  u  zemlji,  gdje  se  njegov  materinji  jezik 
govori.  Ne  zna  se  medjutim,  da  li  se  je  Drugnic  zaista  vratio  u  domovinu,  i  sta  je  dalje 
radio.  Po  jednom  trecem  pismu  Meianchthonovu  iz  god.  1557.  (ako  je  dobro  datovano), 
n:  igli  bi  nagadjati,  da  je  Drugnic  jos  dvije  godine  ostao  u  Njemackoj,  pa  da  se  je  tekar 
onda  povratio  u  Slavoniju. 

Vise  se  znade  o  drugom  propovjedniku  (predikantu)  protestantskom  iz  Hrvatske, 
po  imenu  o.  Gregoriju  Vlahovicu,  koji  je  bio  rodom  iz  Ribnika  kod  Ozlja,  te  se 
je  izticao  kao  gorljiv  predikant  nove  vjere  god.  1559.— 1581.,  kad  je  umro  18.  veljace  u 
Ljubljani,  gdje  bi  sahranjen  na  groblju  sv.  Petra.  On  je  mnogo  godina  bio  stalno  namje- 
sten  u  Metlici  (u  Bijeloj  Kranjskoj),  te  je  odanle  cesto  zalazio  u  susjednu  Hrvatsku,  gdje 
mu  je  bio  vrlo  sklon  tadanji  ban  Petar  Erdedi.  Vec  20.  prosinca  1561.  javlja  Matija 
Khiombner.  pisar  kranjskih  staleza  u  Ljubljani,  barunu  Ungnadu  o  Vlahovicu:  »Gospodin 


VJERA  I  CRKVA;  §KOLE  I  UZQOJNI  ZAVODI. 


61 


(iregor  (Vlahovic)  u  Metlici  djeluje  deset  milja  daleko  i  siroko  krsteci  i  propovijedajuci 
s  velikom  silom;  on  je  zaista  najbolji  (propovjcdnik).  Gospodin  ban  (Petar  Erdedi)  pri- 
mio  ga  je  u  svoju  milost,  te  ga  je  pozvao,  da  dodje  u  Slavoniju  u  njegove  gradove;  gro- 
fovi  u  Hrvatskoj  rado  ga  slusaju,  te  je  kod  njih  kao  i  kod  ostalog  obcinstva  u  velikom 
ugledu.  Kapitan  u  Senju  i  drugi  rado  bi  imali  propovjednika,  ali  on  se  ne  moze  njima 


ALAD2A-DZAMIJA  U  FOCI. 


^1 


odazvati  i  nije  im  pomogao.  Papiste  se  nadaju,  da  (stvar)  ne  ce  obastati.  Ali  se  nadamo 
Gregor  i  mi,  da  ce  Bozja  rijec  vjecito  stajati«.  Dne  13.  ozujka  1563.  pise  opet  Khlombner 
Ungnadu,  kako  se  protestantizam  siri  po  Kranjskoj  i  Hrvatskoj,  pa  dodaje,  da  narocito- 
Gregorije  Vlahovic  iz  Metlike  u  velike  napreduje.  On  da  je  nedavno  pred  banom  i  za- 
grebackim  biskupom  propovijedao.  Ovu  vijest  dopunjuje  Vlahovic  u  svojim  listovima- 
U  jednom  pismu  na  Konzula  javija,  kako  je  nedavno  podno  Cesargrada  na  Sutli  propovi- 


62  HRVATSKO  KRALJEVSTVO  ZA  PRVA  TRI  HABSBURQOVCA. 

jt;dao  i  kako  je  251  osoba  primila  sakramenat.  Sam  domaci  papistiCki  iupnik  gospodiii 
Caspar  odrekao  se  je  pape,  pa  je  njemu  pomagao  dijeliti  sakramenat  (pod  obima  po- 
dobama).  U  drugom  pismu  opet  se  hvali,  kako  je  podno  Okica  (valjda  u  Kerestincu)  drzao 
propovijed  pred  banom  Erdedom.  Nazocni  su  bili  jos  zagrebacki  biskup  (Matija  Bru- 
man),  gospodin  Sekelj  (iz  Krapine),  gospodin  Gruber  (iz  Samobora)  i  brojni  plemici,  te 
su  mnogi  od  njih,  koji  su  ga  prije  progonili,  stali  govoriti:  »No  sada  vjerujemo,  da  ti 
istinu  navijestas  i  besjedis,  jer  ti  ovako  govoris  pred  biskupom,  a  svi  §ute  mukom,  jer 
ti  ne  mogu  odgovoriti«.  I  tako  su  oni,  koji  su  ga  prije  progonili,  postali  mu  dobri  prija- 
telji,  te  se  odrekli  papinstva.  Napokon  je  Khiombner  javio  24.  rujna  1563.  nekomu  Gug- 
geru:  »Kapitani  u  Senju  i  Bihacu  trazili  su  propovjednike,  jednako  i  kapitan  na  Rijeci 
(Franjo  Barbo).  Ban  Erdedi  pozivao  je  takodjer  predikante  u  Zagreb,  a  medju  njima  Gre- 
gorija  Vlahovi(5a  iz  Metlike,  pa  ih  je  odanle  htio  poslati  u  Sisak«.  Uz  Vlahovica  i  druge 
Hrvate  dolazili  su  u  Slavoniju  i  Hrvatsku  takodjer  njemaCki  protestantski  propovjednici, 
naroCito  u  krajiske  gradove,  gdje  su  bile  smjestene  njemacke  posade  pod  njemackim  ka- 
pitanima  iz  Stajerske  i  Kranjske.  Na  pocetku  god.  1564.  imali  su  ti  njemacki  protestantski 
vojnici  na  krajini  stalnoga  propovjednika  uz  placu.  Bio  je  to  neki  Andrija  Lilko, 
lutoranski  predikant  vojske  na  krajini,  koji  je  dobivao  placu  od  140  forinti  na  godinu. 
Radilo  se  je  pace  i  o  uredjenju  protestantske  crkve  u  Hrvatskoj.  Jos  22.  travnja  1567. 
izdaje  protestantski  konsistorij  u  Regensburgu  nekomu  Tomi  Faschangu  punomoc,  da 
navijeSta  novu  vjeru  u  Hrvatskoj. 

Bas  god.  1564.  zaustavljeno  bi  dalje  sirenje  protestantizma  u  hrvatskom  kraljev- 
stvu.  Mnogo  je  tomu  pridonijela  smrt  baruna  Ivana  Ungnada  i  napustanje  njegove 
tiskarne  u  Urachu  i  Tiibingenu;  ali  jamacno  jos  vise  svrsetak  katolickoga  koncila  u 
Tridentu  i  dolazak  odlucnoga  Jurja  Draskovida  na  stolicu  zagrebacke  biskupije. 

Juraj  Draskovic,  tada  jos  pecujski  biskup,  bio  je  od  18.  sijecnja  1562.  na 
crkvenom  saboru  u  Tridentu  poslanik  kralja  Ferdinanda  I.  za  Ugarsku.  Kako  je  Ferdi- 
nand uza  sve  to,  sto  je  bio  gorljiv  katolik,  nastojao  oko  zblizenja  izmedju  katolicke 
crkve  i  novovjeraca,  bilo  je  Draskovicu  poraditi,  da  koncil  privoli  na  pricest  pod  obim 
podobama  za  svjetovnjake  i  na  zenitbu  za  svecenike.  Draskovic  je  zaista  27.  kolovoza 
1562.  na  crkvenom  saboru  drzao  govor  o  kalezu  za  laike,  ali  crkveni  otci  nijesu  prihvatili 
njegovih  zelja.  Jednako  nije  koncil  pristao  na  zenitbu  za  svecenstvo,  na  sto  je  Draskovic 
kao  pravovjerni  sin  katolicke  crkve  6.  prosinca  1563.  podpisao  dekrete  koncila  i  time  sc 
obavezao,  da  ce  ih  vrsiti. 

U  to  bijase  tadanji  zagrebacki  biskup  Matija  Bruman  18.  kolovoza  1563.  umro,  na 
sto  je  Ferdinand  19.  studenoga,  dakle  u  o5i  zakljucka  koncila  tridentinskoga,  Jurja  Dras- 
kovica  imenovao  biskupom  zagrebackim.  Draskovicu  bilo  je  sada  osobito  do  toga,  da  u 
svojoj  novoj  biskupiji  istrijebi  protestante  i  kalvine,  pa  da  proglasi  i  provede  dekrete 
koncila  u  Tridentu.  Suvise  bilo  mu  je  na  srcu,  da  brojne  sljedbenike  grcko-iztocne  crkve 
"(medju  njima  i  one  u  Rusiji)  unijom  privede  u  krilo  rimokatolicke  crkve,  kojoj  bi  se  tako 
na  istoku  naknadilo,  sto  je  na  zapadu  izgubila. 

Dne  21.  ozujka  1569.  pise  biskup  i  onda  vec  ban  hrvatski  Draskovic  pismo  iz  Beca 
-francuzkomu  kardinalu  Karlu  od  Lotaringije,  s  kojim  se  bijase  upoznao  na  koncilu  u  Tri- 
dentu- U  torn  pismu  odgovara  on  kardinalu  na  njegovu  poslanicu,  u  kojoj  se  posljednji 
njemu  izjadao  radi  krvavih  vjerskih  borba  s  Hugenotima  (Kalvinima)  u  Francuskoj.  Dras- 
kovic tjesi  kardinala,  pa  onda  dodaje  Ȥto  se  nadalje  tice  nasih  krajeva  Slavonije  i  Hr- 
vatske,  gdje  sam  ja  i  biskup  u  Zagrebu  i  podkralj  (ban) . . .,  mogu  se  utjesiti,  da  po  mi- 
losti  Svemogucega  nemamo  tolikih  herezija  i  raznih  raskolnika  kao  sto  ih  ima  u  ostalim 
Jcrajevima  Ugarske  i  drugim  susjednim  prekogorskim  oblastima,  vec  izuzev  nadutost  Tu- 
Taka  uzivamo  dobar  duhovni  mir  (quanto  poi  alle  nostre  parti  de  la  Schiavonia  et  Croa- 


VJERA  I  CRKVA;  SKOLE  I  UZQOJNI  ZAVODI.  63 

cia,  dove  io  sono  et  vescovo  di  Zagrabia  et  vicere . . .,  per  gracia  del  omnipotente  non 
habbiamo  tante  heresie  et  diverse  scisme  come  nel  rimanente  del'  Ongaria  et  altri  paesi 
circumvicini  oltramontani  s'  hanno,  ma  del  fastidio  di  Turchi  infuora,  godiamo  d'  una 
bona  pace  spirituale)«.)  Da  je  tomu  duhovnomu  miru  u  hrvatskom  kraljevstvu  pridonio 
mnogo  bas  sam  biskup  Draskovic,  svjedoci  narocito  papa  Pio  V.  u  jednom  pismu  na 
njega  dne  9.  kolovoza  1569.,  u  kojem  hvali  i  slavi  gorljivost  njegovu  oko  obrane  kato- 
liCke  vjere  i  crkve.  Ali  ga  ipak  podsjeca,  neka  svom  mogucom  pomnjom  uznastoji  zapri- 
jeciti,  »da  otrovi  heretika  ne  zaraze  njegovo  stado  (haereticorum  ve- 
nena  ne  gregem  tuum  inficiant,  quanta  potes  diligentia,  vitare  contende)«. 

Najboljim  sredstvom  za  suzbijanje  novovjeraca  smatrao  je  Draskovic  obdrzavanje 
dijecezanskih  sinoda  sa  svojim  svecenstvom.  Jednu  takovu  sinodu  bijaSe  sazvao  za  19. 
■do  21.  veljace  1570.  u  grad  Zagreb.  Spisi  te  sinode  izgubljeni  su  ili  zametnuti;  samo  je 
sac^uvan  razpored,  po  kojemu  su  se  imali  poslovi  vrsiti.  Svakoga  od  tri  dana  morala  je  u 
jutro  uz  latinske  mise  bit!  ijedna  hrvatska  (croatica  lingua),  i  to  prva  dva  dana 
sveCana  i  pjevana  pred  velikim  zrtvenikom,  a  treci  dan  tiha.  Poslije  misa  drzao  je  biskup 
u  crkvi  sjednice  u  nazocnosti  sabranoga  svecenstva,  te  je  proglasivao  i  tumacio  usta- 
nove  ili  konstitucije,  koje  je  svecenstvo  moralo  odsad  tocno  i  savjestno  izpunjavati.  Kon- 
stitucije  bile  su  pisane  latinskim,  slovinskim  i  hrvatskim  jezikom  (la- 
tine,  sclavonice  et  croatice),  a  sadrzavale  su  poglavito  odredbe  koncila  tridentinskoga. 
Da  li  su  medju  njima  bile  odredbe,  naperene  izravno  protiv  novovjeraca,  ne  moze  se  usta- 
noviti;  ali  vjerojatno  je,  da  ih  je  bilo. 

Draskovic  nije  sustao  na  pol  puta.  Vec  na  koncu  god.  1572.  snovao  je  sazvati 
d  r  u  g  u  sinodu,  pa  je  o  toj  svojoj  namjeri  obavijestio  u  pismu  od  16.  prosinca  iste  godine 
svoga  druga  i  zemljaka  Antuna  Vrancica,  tada  nadbiskupa  ostrogonskoga  i  namjestnika 
kraljeva  za  Ugarsku.  Vranci6  je  u  pismu  iz  Trnave  6.  sijecnja  1573.  odobravao  njegovu 
namjeru,  te  mu  cestitao,  §to  ce  za  kratko  obdrzavati  sinodu  sa  svojim  klerom  (quod 
autem  synodum  quoque  brevi  sit  clero  suo  celebratura,  gratulamur  sane,  et  valde  lau- 
damus,  quod  dioecesanos  suos  crebrius  revisat,  et  sanctissimis  documentis  ac  monitis 
suis  subinde  imbuat,  ut  super  greges  Domini,  quos  pascunt,  aeternae  vitae  verbo  excu- 
bent  vigilantius,  nee  in  cura  officii  pastoralis  obtopescant). 

Nema  vijesti,  da  li  se  je  ova  sinoda  zaista  sastala;  no  cini  se,  da  je  bila  na  okupu, 
i  da  sc  je  bavila  poglavito  vjerskim  novotarijama  u  sjevernim  krajevima  zagrebacko 
biskupije,  narocito  u  Medjumurju,  gdje  je  knez  J  u  r  a  j  111.  Z  r  i  n  s  k  i  (1549. — 1603.)  pro- 
gonio  katolicku  vjeru  i  njezine  sluzbenike,  te  namjestao  propovjednike  nove  vjere.  Pod- 
jedno  je  u  Nedeliscu  kod  Cakovca  osnovao  i  tiskaru  za  sirenje  protestantskih  knjiga  u 
hrvatskom  (slovinskom)  jeziku.  U  toj  je  tiskari  jamacno  stampao  svoje  spise  pop  Mi- 
hajlo  BuCic,  god.  1565.  katolicki  zupnik  u  Stenjevcu  kod  Zagreba,  a  god.  1567.  do 
1571.  paroh  u  medjumurskoj  Belici.  Bucic  stampao  je  tu  uz  ino  neki  spis,  u  kojem 
je  po  primjeru  Kalvina  tvrdio,  da  se  blagoslovom  svecenickim  ne  pretvara  kruh  i  vino 
u  tijelo  i  krv  Gospodnju,  kako  to  uci  i  katolicka  crkva  i  Lutorovi  protestanti.  Po  svoj 
prilici  bi  na  toj  sinodi  prvi  put  osudjeno  naucanje  Bucicevo. 

Ali  kao  da  se  Bucic  nije  pokorio  osudi  sinode,  pa  zato  je  biskup  Draskovic  sazvao 
trecu  sinodu  za  8.  ozujka  1574.  Od  te  sinode  sacuvao  se  je  popis  svecenika,  koji  su 
nazocni  bili,  i  onda  konstitucija,  kojom  bi  utvrdjena  katolicka  nauka  o  oltarskom  sveto- 
tajstvu  i  osudjeno  naucanje  Bucicevo;  pace  bi  i  kralj  Maksimilijan  umoljen,  da  krivo- 
vjerca  progoni.  Poglavite  stavke  u  toj  konstituciji  jesu  tri.  U  prvoj  se  iziaze,  kako  Bucic 
stampanom  knjigom  nastoji  u  Slavoniji  i  susjednim  oblastima  razprostraniti  krivi 
nauk  Kalvinista  (impia  doctrina,  quam  Michael  Buchich  apostata  ex  Calvini- 
starum  haeresi  hausit,  et  in  hoc  Sclavoniae  regno   et   vicinis   provinciis   1  i  b  e  1 1  o    i  m  - 


64  HRVATSKO  KRALJEVSTVO  ZA  PRVA  TRI  HABSBURGOVCA. 

pre  s  so  disseminare  contendit);  dvadeset  i  sedmom  stavkom  izkljucuje  se  vec  prije  iz- 
obceni  (a  n  t  e  a  excommunicatum)  BuCid  ponovo  kao  heretik  iz  druztva  Kristovih  vjer- 
nika  (Michael  autem  Buchich  tanquam  haereticus  sacramentiperda  et  novus  quidam  Ca- 
pharnaita  ab  omnibus  Christi  fidelibus,  veluti  i  a  m  a  n  t  e  a  per  nos  legitime  a  coetu 
Christi  fidelium  exclusus,  ct  nunc  gravatus  et  reaggravatus  vitetur  et  execretur); 
napokon  dvadeset  i  osmom  (posljednjom)  stavkom  poziva  se  car  i  kralj,  da  protiv  here- 
tika  kao  svjetovni  vladar  postupa  (confidit  etiam  sancta  synodus  in  domino,  quod  augu- 
stissimus  imperator  et  rex  noster  clementissimus  in  dictum  hominem  impium  et  blas- 
phemum  pro  suo  caesareo  ac  regio  officio  severe   animadvertere   non  negliget . . .). 

I  nasljednici  Jurja  Draskovica  na  biskupskoj  stolici  redom  su  gorljivo  trijebiii  Lu- 
torane  i  Kalvinc,  ali  ill  nijesu  mogli  zatrti,  jer  su  novovjercima  pogodovaii  knezovi  Zrinj- 
ski  u  Medjumurju  i  Ozlju,  a  strani  kapjtani  na  krajinama  (u  Varasdinu,  Koprivnici,  Iva- 
nicu,  Petrinji,  Karlovcu,  Ogulinu  i  Senju).  Osobito  gorljivo  revnovao  je  protiv  novovje- 
raca  biskup  Nikola  Stjepanic  Selnicki  od  Konjscine  (1598. — 1602.),  koji  bi- 
jase  izucio  nauke  u  Parizu  na  Sorboni,  a  poslije  u  sveucilistu  u  Bologni  kao  pitomac 
hrvatsko-ugarskoga  kolegija.  Kako  je  odlucno  postupao  protiv  novovjeraca,  dokazuje  nje- 
gova  tuzba  caru  i  kralju  Rudolf u,  pisana  u  Zagrebu  5.  svibnja  1601.,  u  kojoj  prikazuje 
kao  glavnoga  pobornika  nove  vjere  kneza  Jurja  Zrinskoga,  koji  je  najprije  sve  zupne 
crkve  u  Medjumurju  lisio  desetine  i  drugih  prihoda,  a  sada  to  isto  ucinio  i  na  prostra- 
nim  posjedima  grada  Ozlja,  gdje  je  takodjer  katolicke  svecenike  uklonio  pa  ih  zamijenio 
heretickim  propovjednieima,  koje  je  gospodin  nadvojvoda  Ferdinand  iz  svojih  (nutarnjo- 
austrijskih)  pokrajina  (Stajerske,  Kranjske  i  Koruske)  protjerao.  Ti  ce  nebogi  puk  otro- 
vati  bezboznim  naukom,  ako  kralj  za  vremena  zlu  nc  doskoci.  Biskup  tuzi  jos  literata 
Benedikta  Blazekovida,  gradjanina  i  stanovnika  kraljevske  varosi  na  brdu 
Gradcu  u  Zagrebu,  a  opaka  kalvinistu,  koji  ne  samo  da  zaiudjuje  svoje  sugra- 
djane  svojim  zlokobnim  bludnjama,  nego  ih  podjedno  puti  i  pobudjuje  protiv  katolickoga 
svecenstva  da  udaraju  na  njegova  imanja  te  ih  preotmu.  Biskup  moli  kralja,  da  izdade 
njemu  dva  naloga:  jedan  za  Zrinskoga,  da  hereticke  predikante  ukloni  i  katolicke  povrati; 
a  drugi  za  sudca  i  gradjane  varosi  Zagreba,  da  literata  Blazekovica  iz  svoje  obcine  iz- 
bace,  ako  se  ne  bi  htio  krivovjerja  odreci.  Znacajna  tuzba  biskupova  glasi  izvorno 
ovako:  » Constat,  sacratissime  imperator,  banc  Sclavorum  gentem  ab  eo  toto  tempore,  ex 
quo  illam  s.  Ladislaus  rex  ab  idolorum  cultura  ad  veri  Dei  cultum  et  fidem  catholicam 
convertit  coronaeque  regni  Hungariae  subiecit,  semper  in  eadem  fide  divina  suffragante 
gratia  illibate  permansisse.  Permansuramque  deinceps,  Deo  sic  volente,  credibile  foret, 
nisi  a  quibusdam  perversis  haereticorum  erroribus  passim  jnficeretur.  Quorum  caput  est 
dominus  comes  a  Z  r  i  n  i  o,  qui  omnes  propemodum  parochiales  ecclesias  ante  quidem 
in  bonis  Chaktorniensibus,  nunc  autem  recens  in  bonis  castri  suis  Ozal,  omnino  in  hac 
mea  dioecesi  existentes,  decimis  et  aliis  redditibus  spoliavit;  sacerdotes  amovit  et  loco 
eorum  haereticos  concionatores,  quos  serenissimus  princeps  archidux  Ferdinandus  ex 
suis  expulit  provinces,  induxit  et  recepit,  ita  ut  eorum  opera  ac  artibus  et  ecclesias  ipsas 
instauratione  destitutas  collabi  et  miseram  Plebem  impio  dogmate  infici  necesse  sit,  nisi 
vestra  sacratissima  maiestas  huic  malo  tempestive  occurrerit.  Alter  vero  est  quidam 
Benedictus  literatus  Blasekowych  dictus,  civis  et  inhabitator  civitatis  ve- 
strae  sacra tissimae  maiestatis  hie  Zagrabiae.  perversus  Calvinista,  qui  suo  nefario  errore 
caeteros  cives  non  solum  dementat,  verum  etiam  contra  clerum  huius  meae  ecclesiae, 
ut  eius  bona  infestent  et  occupent,  suis  pravis  consiliis  instruit  atque  dirigit.  Ouam- 
obrem  supplico  vestrae  sacratissimae  maiestati,  uti  domino  et  protectori  omnium  eccle- 
siarum  clementissimo  quam  humillime  dignetur  mihi  bina  dare  mandata.  Unurn  ad  dictum 
comitem  a  Zrinio,  ut  decimus  et  alios  redditus  ecclesiis  parochialibus,  quarum  antea  fue- 
runt,  integre  restituere,  concionatores  illos  haereticos  statim  ablegare   et   catholicos   sa- 


VJERA  I  CRKVA:  SKOLE  I  UZGOJNI  ZAVODI.  65 

cerdotes  reducere;  aliud  autem  ad  iudiceni  et  civcs  huius  civitatls  Zagrabiensis,  ut  prae- 
fatum  Benedictum  literatum  Calvinistam  concivem  suum,  si  impiam  illam  haeresiam  abiu- 
lare  et  relinquere  nollet,  e  medio  sui  foras  relegare,  quibus  etiam  sub  gravi  indignatione 
sua  serio  demandare  dignetur,  ut  ab  occupatione  bonorum  ecclesiasticorum  abstineant,  scd 
si  quid  iuris  se  habere  praetendunt,  id  non  vi,  sed  iure  mediante  requirere  debeant  et  te- 
neantur«.  Biskup  Nikola  Stjepanic  obdrzavao  je  takodjer  9,  srpnja  1602.  dijecezansku  si- 
nodu  u  Zagrebu,  pa  je  torn  prigodom  izdao  odredbe  ili  konstitucije,  kojih  su  neke  bile  na- 
perene  protiv  novovjeraca.  Tako  je  zabranie  citanje  krivovjerskih  knjiga  i  zapovjedio  po- 
bijanje  heretickih  nauka,  nadalje  je  zabranio  dijeljcnje  pricesti  pod  obima  prilikama  svje- 
tovnjacima,  a   zenitbu   svecenicima. 

Kad  se  je  po  smrti  njegovoj  (23.  prosinca  1602.)  radilo  o  torn,  tko  da  mu  bude  na- 
sljednikom,  preporucivao  je  ban  Ivan  Draskovic  u  pismu  od  24.  ozujka  1603.  nadvojvodi 
Maksimilijanu  Ernestu  radi  toga,  »sto  se  biskupija  zagrebacka  s  preostalim  ostatcima 
kraljevine  Slavonije  ima  za§tititi  odkrivovjerja,  koje  se  je  stalo  iz  susjed- 
stva  uvlaciti  (quia  autem  ipse  episcopatus  zagrabiensis  una  cum  aliis  reliquiis 
ipsius  regni  Sclavoniae  contra  haereses  quae  ex  vicinio  irrepere  ceperunt  muniendus 
foret)  tada  vec  vrlo  zasluznoga  srijemskoga  naslovnoga  biskupa  Simuna  Bratu- 
lica,  koji  je  bio  redovnik  sv.  Pavla,  te  se  bijase  vec  prodicio  kao  general  pavlinskoga 
reda,  obnovivsi  zapustene  ili  propale  samostane,  te  napunivsi  ih  novim  redovnicima,  po- 
sto  se  bijahu  stari  oko  god.  1557.  na  sve  strane  razbjegli.  Postavsi  zaista  biskupom  {23. 
kolovoza  1603.)  gorljivi  je  Bratulic  izvijestio  nadvojvodu  Ferdinanda,  kojemu  je  pripa- 
dala  vrhovna  uprava  slavonske  i  hrvatske  krajine,  kako  u  Varasdinu  »neki  nekatolicki 
vojnici  drze  nedozvoljene  sastanke,  pa  citaju  krivovjerske  knjige  i  postile«.  Nadvojvoda 
je  namah  izdao  na  obrstara  slavonske  krajine  Sigismunda  Fridrika  Trautmansdorfa  na- 
log,  da  tomu  sirenju  rcformacije  stane  na  put;  suvise  je  pismom  iz  Stajerskoga  Qradca 
11.  veljace  1604f  bodrio  biskupa,  da  i  dalje  u  slicnim  prigodama  sporazumno  s  obrstarom 
postupa,  »damit  die  katholischc  Religion  vielmelir  propagiert,  als  derselben  ein  Abbruch 
durch  euere  Untergebene   gestattet   werde*. 

Jos  iste  godine  1604.  potvrdio  je  kralj  Rudolf  1.  svibnja  clanke  netom  minuloga  sa- 
bora  ugarskoga,  te  je  pridodao  na  svoju  ruku  recenim  clancima  jos  jedan  svoj  (naime 
dvadeset  i  drugi),  kojim  je  sve  pocev  od  sv.  Sljepana  kralja  u  prilog  rimokatolickoj  crkvi 
izdane  odredbe  u  punom  obsegu  potvrdio,  te  podjedno  odredio,  da  se  svi,  koji  bi  na  sa- 
boru  iznosili  vjcrska  pitanja,  imadu  kao  zacetnici  nemira  i  novotari  bezobzirno  kazniti, 
kako  odredjuju  ustanove  prijasnjih  kraljeva.  Taj  je  clanak  u  Ugarskoj,  gdje  je  bilo  vec 
mnogo  Lutorana  i  Kalvina,  prouzrocio  veliku  zlovolju,  dok  je  u  kraljevstvu  hrvatskom 
pokrenuo  radosno  uzbudjenje.  Sabor  kraljevina  Hrvatske  i  Slavonije,  sastavsi  se  5.  srpnja 
1604.  a  varosi  Gradcu  kod  Zagreba,  izrekao  je  kralju  »vjecitu  hvalu«,  sto  nastoji  »ortO" 
doksnu  vjeru,  od  njegovih  presvetih  predja  sacuvanu,  a  od  stanovitog  vremena 
krivovjerjem  donekle  progonjenu,  povratiti  u  prijasnje  stanje  njezino« ;  a  uza 
to  je  jednodusno  odlucio,  da  se  svi  krivovjerci,  narocito  pak  na  imanjima  oko 
Ozlja  boraveci  propovjednici,  koji  su  iz  Stajerske  (i  Kranjske)  protjerani,  ili  ma  kojim 
drugim  nacinom  onamo  dolaze,  imadu  i  z  b  a  c  i  t  i.  Bit  ce  pak  zadaca  zagrebackoga 
biskupa  kao  dijecezanskoga  (poglavara)  toga  kraljevstva,  da  po  svojoj  pastirskoj  duznosti 
gorljivo  postupa  protiv  takovih  razvratnih  bludnja.  Hrvatskim  i  slavonskim  stalezima  nije 
bilo  dosta,  da  su  ovaj  clanak  protiv  heretika  stvorili  nego  su  ga  uz  neke  druge  poslije  po- 
slali  kralju  Rudolfu  na  potvrdu,  sto  je  on  16.  sijecnja  1608.  zaista  i  ucinio.  Tako  je  po- 
stao  vjerski  zakon  za  hrvatsko  kraljevstvo,  skroz  opi ecan  vjerskim  zakonima  kra- 
ljevine Ugarske.  Nema  sumnje,  da  je  bas  biskup  Bratulic  najvise  pridonio  tome  zakonu. 
On  ga  je  zaista.  i  vrsio  s  pomocu  nutarnjo-austrijskoga  nadvojvode  Ferdinanda.  Tako  je 
jos  iste  godine  1604.  radio,  da  se  iztjera  protcstantski  propovjednik  iz  Koprivnice  (de 
Klaic,  Hrv.  povj.  III.  (6.)  5 


66  HRVATSKO  KRALJEVSTVO  ZA  PRVA  TRf  HABSBURGOVCA. 

cxturbando  praedicante  Capronczcnsi),  a  god.  1606  tako  je  zivo  prikazao  opasnost  pro- 
testanata  u  Fetrinji,  da  je  nadvoivoda  Ferdinand  ogorccno  uzkliknuo:  »Hocu  obrstaru 
krajine  svojim  rijecima  zapovjediti.  da  bez  odlaganja  drzkost  vojnika  u  Petrinji  ukroti, 
pa  da  ne  samo  vrsenje  hercze  (bogosluzja  protestantskoga)  zaprijeci,  ncgo  i  knjige  kri- 
vovjerjem  zadahnute  iz  svili  kutova  Petrinje  pokupi  i  ognjem  spali,  a  one,  koji  bi  dalje 
krivovjerje  izpovijedali,  da  budi  rijecima  budi  cinom  na  kazan  osudi«. 

Kod  proganjanja  i  obracanja  Lutorana  i  Kalvina  pomagali  su  biskupa  Bratulica  na- 
pokon  i  Isusovci,  kojima  bijalui  jos  1597.  pristupila  tri  hrvatska  plemica,  po  imenu 
Ivan  Misljcnovie,  Stjepan  Ratkaj  i  Petar  Vragovic  od  Marusevca.  Jos  od  god.  1602.  ra- 
"dilo  se  je  o  torn,  da  druzba  Isusova  dodje  u  Hrvatsku  i  Slavoniju,  pa  da  se  nastani  u 
jjlavnoni  gradu  Zagiebu.  Iz  pisma,  sto  ga  je  4.  studenoga  1602.  Ivan  2anic  (Zanitius),  su- 
3)crior  Turcanske  isusovacke  rezidencije  u  Ugarskoj,  pisao  notaru  kraljevine  Slavohije 
Ivanu  od  Samsinovca,  doznajemo,  da  je  receni  Zanic  malo  prije  toga  boravio  u  Zagrebu, 
da  prouCi  prilike  u  varosi  i  ustanovi,  da  li  bi  se  mogla  ondje  osnovati  isusovacka  na- 
seobina,  i  kako  bi  se  pri  tome  po>tupalo.  Iz  pisma  opct,  sto  ga  je  Isusovac  Ivan  Mislje- 
novic  iz  stajerskoga  Gradca  6.  siiecnja  1606.  pisao  zagrebackomu  sudcu  Baltazaru  Vla- 
liovicu,  razabire  se,  da  je  stvar  tada  bila  vec  dozrela  za  provedenje,  te  Misljenovic  iz- 
laze  potanko,  kolika  ce  biti  korist  za  varos  Zagreb,  »koja  ce  nesumnjivo  cvasti,  kad  u 
njoj  nauci  stanu  cvjetati«  (quae  sine  dubio  florere  incipiet  cum  in  ea  studia  floruerint)«. 
I  zaista  su  28.  listopada  1606.  dosli  u  Zagreb  Isusovci  Ivan  Zanic  i  Petar  Vragovic,  te 
osnovali  svoju  prvu  rezidenciju  u  hrvatskom  kraljevstvu.  Isusovacki  povjestnicar  pripo- 
vijeda,  da  su  Isusovce  pozivali  u  svoju  varos  jos  od  god.  1601.  sami  Zagrebcani,  potak- 
r.uti  od  svoga  sugradjanina  magistra  Benedikta  Blazekovica  (kojega  bijase  u  isto  vrijeme 
tuzio  biskup  Stjepanic  kao  okorjela  i  razvrainoga  Kalvinistu).  Dodaje  jos,  da  su  nados'i 
Isusovci  obratili  god.  1614.  na  katolicku  vjeru  dvadeset  i  osam  zagrebackih  gradjana, 
koji  su  bili  potajni  Lutorani,  zatim  dvije  piemenite  gospodje  i  jednoga  mladoga  plemica 
(viginti  octo  cives,  occulti  heretici  ac  maxime  erroribus  Lutheri  depravati,  turn  publicis 
tum  privatis  colloqiis  nostrorum  ad  catholicam  fidem  sunt  reducti,  quibus  duae  nobiles 
jiiatronae  cum  iuvene  item  nobili  accesserunt). 

Dok  se  reformacija  uslijed  protureformacije  nije  mogla  nikako  u  hrvatskom  kra- 
ljevstvu pravo  udomiti,  pocela  je  grcko-iztocna  vjera  dobivati  prve  oblike  cr- 
Jtvene  organizacije.  Grcko-iztocna  vjera  i  crkva  prodirala  je.  u  Hrvatsku  i  Slavoniju  iz 
turskoga  carstva,  naroCito  iz  pasaluka  Bosne.  Jo§  god.  1557.  bijase  veliki  vezir  turski 
Alehmed  Sokolovic  o  b  n  o  v  i  o  pred  sto  godina  (1459.)  propalu  patrijarsijtii 
srpsku  u  Peci  (Ipek),  namjestivsi  za  prvoga  patrijarha  svoga  rodjenoga  brata  M  a  - 
karija,  koji  bijase  ostao  vjeran  pradjedov<.koj  vjeri.  Toj  patrijarsiji  pripadali  su  svi 
sljedbenici  grcko-istocne  vjere  u  bosanskom  vilajetu  sa  svima  manastirima  i  episkopijama, 
koje  su  se  redom  javljale.  Tako  se  je  jedna  od  prvih  pojavila  za  sandzake  cernicko- 
pakracki  i  pozezki  episkopija  u  manastiru  Orahovici  u  nekadanjoj  S 1  a  v  o  - 
n  i  j  i;  a  oko  god.  1596.  spominje  se  na  rijeci  Uni  »protopop  Radoslav,  biskup 
Pounskih  krajin  i  poglavnik  i  zapovidnik  tridcset  popov  i  pravitelj  liristijanske 
vire«.  Kad  su  posljednjega  decenija  Vlasi  (Srbi)  u  vecim  gomilama  stall  prelaziti  u  krscan- 
sku  Hrvatsku  i  Slavoniju.  dolazill  su  s  njima  njihovi  kaludjeri  i  cpiskopi,  pa  su  onda  na 
tlu  svoje  nove  domovine  osnivali  nove  manastire  i  cpiskopije. 

Jos  u  listopadu  1595.  bijase  episkop  ili  vladika  V  a  s  i  1  i  j  e  iz  manastira  0  r  a  h  o  - 
vice  (Remete)  dosao  u  Krizevce  generalu  slavonskomu  Herbersteinu,  te  je  s  njime  o 
torn  vijecao.  kako  da  Vlasi  iz  Male  Vla§ke  (pakracko-cernickoga  sandzaka)  predju  na 
krscansku  stranu.  Namah  iza  toga  stall  su  Vlasi  god.  1596.— 1600.  grnuti  u  slavonsku 
krajinu  (Krizevci,  Roviste,  Poganac  kod  Koprivnice,  Ivanic  i  t.  d.),  te  su  se  nastanili  iz- 


VJERA  I  CRKVA;  SKOLE  I  UZQOJNl  ZAVODI. 


67 


medju  Kalnicke  gore  i  Marcanske  gore.  S  njima  je  dosao  i  njihov  episkop  S  i  m  u  n  (Vra- 
tanja,  Vretanja,  Vretania),  koji  je  poslije  stolovao  u  manastiru  sv.  Mihovila  u  M  a  r  c  i,  i 
za  kojega  se  izrijekom  kaze,  da  ga  je  posvetio  srpski  patrijarh  Jovan  u  Pe6i.  U  isto  vri- 
jeme  po  prilici  (sredinom  god.  1600.)  bijase  general  hrvatske  krajine  Juraj  Lenkovic  na- 
selio  Vlahe  iz  Pounja  blizu  Ogulina  na  pustom  zemljistu  oko  razvaljenoga  Gojmerja  ili 
Q  o  m  i  r  j  a.  Uz  Vlahe  dosli  su  i  srpski  kaludjeri,  te  su  u  Qomirju  osnovali  manastir,  ko]i 
i  daiias  jos  postoji. 

I  duhovne  i  svjetovne  vlasti  pogodovale  su  isprva  selenje  Vlalia,  njihovih  kaludjera 
1  episkopa,  jer  se  ocekivalo,  da 
ce  se  oni  stopiti  s  rimokatolickom 
crkvom  i  priznati  rimskoga  papii 
za  vrhovnoga  duhovnoga  pogla- 
vara  svoga.  Bas  god.  1596.  bijase 
jedan  dio  grcko-iztocnili  Malo- 
rusa  u  Poljskoj  unijom  u  Bre- 
stu  pridruzio  se  rimokatolickoj 
crkvi;  a  god.  1597.  bio  je  i  sam 
srpski  patrijarh  Jovan  spre- 
man,  da  se  papi  podlozi.  U  to  ime 
bijase  u  rujnu  reccne  godine  po- 
slao  papi  Klementu  VIII.  u  Rim 
•dva  srpska  kaludjera  Damjana 
Ljubibratica  i  Pavla,  pa  su  prc- 
dali  papi  u  ime  svoga  gospodara 
obscznu  cirilicom  pisanu  spome- 
nicu,  u  kojoj  je  patrijarh  izjavio: 
»mi  da  smo  vasoj  svetinji  pod- 
Jozni  i  materi  crkvi«.  Kroz  tri  go- 
dine  (1598.— 1600.)  nastoji  papa, 
da  se  ta  unija  zaista  provede,  pa 
u  to  ime  dopisuje  ne  samo  s  re- 
cenim  patrijarhom  Jovanom  i 
kercegovackim  metropolitom  Vi- 
sarionom  (Bessarionom),  nego  i 
s  barskim  nadbiskupom  Tomom 
kao  katolickom  primasu  Srbiie: 
ali  nakon  pada  Kanize  (20.  listo- 
pada  1600.)  pod  Turke  stvar  je 
opet  utihnula.  Tck  1605.  i  1606. 
trazi  opet  patrijarh  Jovan  zajedno 
s  ostalim  duhovnim  i  svjetovnim 
popovima,  kao  i  knezovima  i  voj- 

vodama  »u  kraljevstvu  srbskomu,  bugarskomu  i  arbanaskomu«  u  novoga  pape  Pavla  V, 
cara  i  kralja  Rudolf  a,  nadvojvode  Ferdinanda  Stajerskoga,  i  generala  hrvatske  krajine 
Vida  Kisela  pomoci  za  oslobodjenje  izpod  turskoga  jarma;  ali  do  unije  s  rimokatolickom 
crkvom  nije  doslo. 

Refermacija  bila  je  u  prilog  i  postanju  i  razvitku  srednjih  (latinskih,  gimnazija)  i 
visih  skola  (sveualista),  koje  su  osnivali  budi  protestanti  budi  rimokatolici  (narocito  Isu- 
sovci).  Sto  se  znade,  postojala  je  u  hrvatskom  kraljevstvu  (doticno  u  ostatcima  njego- 


JULUt  KLOViO, 

(don  Julio  Clouio). 

hrvatski    miniaturista. 

Autoportret. 


68  HRVATSKO  KRALJEVSTVO  ZA  PRVA  TRI  HABSBURQOVCA. 

vim)  u  XVI.  stoljecu  samo  jcdna  latinska  skola,  naime  skola  Pavlina  u  Lcpoglavi, 
kojom  je  oko  god.  1503.  upravljao  kao  prefekt  otac  Marko  od  Dubrave,  poslije  vi- 
kar  pavlinskoga  samostana  sv.  Marije  u  Remetama  kod  Zagreba  (1503.  Hoc  circiter 
anno  Lepoglavae  institutum  est  seminarium  studio  rum,  eorundemque  praefec- 
tum  egit  p.  Marcus  Dombrinus).  No  ta  je  skola  u  jednu  ruku  bila  odredjena  samo 
za  obrazovanje  pavlinskih  redovnika;  a  u  drugu  je  vcc  oko  god.  1527.  zahirila,  bududi 
da  su  kaludjeri  pod  utjecajem  protestantskoga  pokreta  stali  ostavljati  samostane,  tako  te 
je  kralj  Ferdinand  I.  morao  god.  1559.  pozvati  sve  biskupe  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj  (Sla- 
voniji),  medju  inima  i  zagrebackoga  biskupa  Brumana,  da  bjegunce  pohvataju,  te  ih  nji- 
liovu  generalnom  prioru  Tomi  predadu.  Kralj  u  pismu  na  biskupe,  pisanom  u  Becu  20, 
listopada  recene  godine,  govori  ovako:  »Expositum  est  maiestati  nostre  in  persona  fi- 
delis  nostri  venerabilis  fratris  Thome  patris,  prions  generalis  religiosorum  fratrum  here- 
mitarum  ordinis  sancti  Pauli  primi  heremite,  qualiter  superioribus  temporibus  quidam  con- 
fratres  eorum  professi  per  nonnullos  profanos  et  perverse  doctrine  homines 
seducti  jp  monasterio  clam  aufugissent  ac  ordinem  sacrum  in  pcrniciem  animarum  sua- 
rum  et  scandalum  manifestum  abiecissent;  supplicatumque  est  nobis  humillime,  ut  super 
eo  ipsi  generose  providere  dignaremur.  Cum  autem  huismodi  scandala  apud  imperitam 
plebem  magnum  sincere  religionis  catholiceque  fidei  contemptum  pariant,  nee  per  nos- 
silencio  preteriri  ac  impunite  relinqui  debeant,  fideiitatibus  vestris  harum  serie  generose 
committimus  et  mandamus  firmiter,  ut  si  prefati  confratres  ubicumque  in  dioecesibus  ve- 
stris deprehensi  fuerint,  eos  detineri  et  dicto  exponenti  (Thomae  priori)  tradi  facere  de- 
beatis,  quo  et  scandalum  evitetur  et  per  eum  saluti  animarum  ipsorum  consulatur;  si 
autem  ex  seductoribus  eorum  quospiam  deprehenderetis,  tunc  in  eos  pro  muneris  vestri 
officio  autoritateque  maiestatis  nostre  cesarce  vobis  in  hac  parte  attributa  debite  animad- 
vertere  debeatis . . .«  Znademo,  da  je  nalog  kraijev  koristio,  te  da  se  je  opet  povratila 
stega  u  pavlinskim  manastirima.  Oko  god.  1583.  opet  je  postojala  gimnazija  u  Lepoglavi^ 
pace  general  rcda  pavlinskoga  Stjepan  Trnavljanin  dozVolio  je,  da  tu  skolu. 
polaze  i  svjetovnjaci  djaci  (pro  iuventute  saecularium).  Rektorom  te  prosirene  skole  na- 
mjestio  je  general  otca  Martina  if  Dubrave.  I  tako  je  ta  javna  gimnazija  pavlinska 
postojala  do  god.  1637.,  kad  ju  je  vikar  Martin  Borkovic  po  savjetu  ostalih  Pavlina  za 
mladez  svjetovnoga  staleza  ukinuo  (abolitae  sunt  scholae  Lepoglavenses  pro  iuventute 
saeculari),  i  to  s  razloga,  sto  bijahu  Isusovci  vec  svoju  latinsku  skolu  u  Zagrebu  otvorill 
i  usavrsili  (eo  quod  iam  inducti  in  regnurri  patres  societatis  Jesu  literariiam  latinitatis- 
palaestram  aperuerint). 

Isusovci,  dosavsi  u  jesen  god.  1606.  u  Zagreb,  bijahu  vec  u  svibnju  god.  1607 
otvorili  u  zgradi  tik  do  crkve  sv.  Katarine  i  u    susjednom   manastiru   Dominikanaca   svojif 
gimnaziju,  koja  je   1609.  brojila  260  ucenika,  god.  1611  vec  300,  a  god.  1614  cak  330- 
Naucna  osnova  njihova  bila  je  za  ono  vrijeme  tako  savrsena,  da  se  nije  mogla  s  njihovom 
skolom  takmiti  pavlinska  gimnazija. 

Visokih  skola  (sveucilista)  nije  u  Hrvatskoj  u  XVI.  stoljecu  bilo  nikakovih,  iz- 
uzevsi  mozda  bogoslovnu  skolu  u  sjemenistu  (c r n o j  s k o  1  i)  u  Zagrebu,  kojii 
bijase  osnovao  i  uredio  biskup  Juraj  Draskovic  oko  god.  1569.  Hrvatski  sinovi,  zeljni  vi- 
sih  nauka,  odilazili  su  u  tudjinu,  najvise  u  Italiju  (Bologna,  Padova,  Rim),  u  Bee  i  §taierski 
Gradac,  u  Krakov,  gdjekoji  i  u  Pariz.  U  prvo  su  doba  reformacije  grnuH  i  u  Njemacku,  na- 
rocito  na  protestantska  sveucilista  u  Strassburgu,  Tiibingenu  i  Wittenbergu,  gdje  su  naucalJ 
Luther  i  Melanchthon.  Gdje  koji  zaostali  bi  u  Njemackoj,  kao  Matija  Qrbic  (Qarbitius  Illy- 
ricus),  Matija  Vlacic  (Mathias  Flacius  lUyricus),  i  daroviti  pustolov  Pavao  Skalic,  rodom 
Zagrebcanin.  Na  sveucilistu  u  Wittenbergu  ucili  su  gotovo  svi  Ungnadi  (Adam,  David- 
Ljudevit,  Simun,  Kristofor),  onda  neki  Petar  Vragovic   iz   Dubrave    (1555. — 1558.),   pa   i; 


VJERA  I  CRKVA;  SKOLE  I  UZGOJNI  ZAVODI.  69 

neki  Kristofor  Gadolt  »Croata«  (1559.),  po  svoj  prilici  sin  Adama  Gadolta,  koji  se  1527. 
spominje  kao  sluzbenik  (rudar?)  kneza  Nikole  Zrinskoga  u  Gvozdanskom. 

Da  ne  bi  mladi  Ijudi  u  tudjini  stradali  budi  od  bijede  budi  od  razvratnog  zivljenja, 
postojala  su  vec  od  srednjega  vijeka  uz  velika  sveucilista  posebni  zavodi  ili  k  o  1  e  g  i  j  a 
za  djake  raznih  naroda.  Tako  je  primjerice  u  Bologni  jos  od  god.  1364.  postojao  od  kar- 
dinala  legata  Egidija  Albornoza  osnovani  kolegij  za  24  spanjolska  djaka.  Po  uzoru  toga 
kolegija  utemeljio  je  zagrebacki  kanonik  i  naslovni  biskup  Pavao  Zondinus  (Zond 
=  danasnja  Szonta  izmedju  Apatina  i  Baca  u  Ugarskoj)  god.  1553.  ugarsko-ilirski 
kolegij  u  Bologni  za  djakc  iz  Ugarske  i  Slavonije.  Taj  kolegij  imao  je  biti  pod  zasti- 
tom  i  vrhovnom  upravom  zagrebackoga  kaptola,  a  primat  ce  u  njemu  stan  i  hranu  iz- 
prva  samo  cetiri  alumna  ili  skolara,  koji  ce  uciti  budi  bogosloviju,  budi  pravo  ili  Ijec- 
nictvo.  Kad  se  imanje  kolegija  umnozi,  mo6i  ce  se  u  nj  smjestiti  6,  8  i  vise  djaka,  ali  tako, 
da  polovica  bude  iz  Ugarske,  a  pplovica  iz  Slavonije.  God.  1556.  ili  1557.  izradio  je  Zon- 
dinus i  pravilnik  ili  statut  od  42  clanka,  po  kojima  bi  se  u  kolegiju  zivjelo.  Po  njima  bi 
odredjeno,  da  se  u  kolegij  mogu  slati  samo  takovi  mladi  Ijudi,  koji  su  u  25,  godinu  zivota 
stupili,  te  vec  na  kojem  sveucilistu  tri  godine  ucili,  i  u  gramatici,  logici  i  ostalim  slobod- 
nim  znanostima  tako  napredovali,  da  se  mogu  namah  posvetiti  visim  naucima,  kao  bo- 
xosloviji,  pravu  ili  medicini.  Nadalje  se  trazi,  da  pitomac  bude  zakonito  dijete  i  pravo- 
vjerni  rimokatolik,  ni  najmanje  sumnjiv  s  Lutorova  krivovjerja  (alienus  a 
suspitione  haeresis  Lutherianae).  Jos  se  odredjuje,  da  se  u  kolegij  ne  moze  primiti  nitko, 
koji  je  prijc  bio  redovnik,  koji  je  pocinio  ubojstvo  ili  je  proglasen  infamnim,  ili  koji  je  bio 
ili  jest  ozenjen.  U  brojnim  clancima  izlazu  se  potanko  duznosti  pitomaca.  Jednim  se  brani 
njima  nositi  razkoSno  (svileno)  ili  svjetoVno  odijelo,  narocito  spanjolsku  kapu.  Odijelo 
Heka  im  bude  talar  erne  boje;  neka  se  ne  povode  za  mladicima  onoga  doba,  koji  za  odi- 
jelo preko  svojih  sila  trose,  dok  su  im  roditelji  mozda  kod  kuce  hodali  u  bockorima  (in 
bochkor).  Drugim  clancima  zabranjuje  se  pitomcima  zaduzivanje,  igre  kartania  i  koc- 
kama  za  novae,  nosenje  oruzja  za  navalu  i  obranu,  pozivanje  na  mejdan,  a  napokon  i 
citanje  h.Metickih  knjiga.  Osobito  im  se  zabranjuju  pijanke  prigodom  skolskih  svecanosti, 
kako  se  to  z  g  a  d  j  a  u  d  o  m  o  v  i  n  i  (in  patria),  kad  se  nadju  na  okupu  prijatelji,  pa  se 
nadbijajii  jeduci  i  pijudi. 

Godinu  dana  prije  osnutka  ugarsko-ilirskoga  kolegija  u  Bologni,  naime  god.  1552.,' 
bijase  papa  Julije  III.  pobudom  osnivaca  reda  Isusovaca  Ignjata  Loyole  osnovao  kolegij 
u  Ritnu  za  njemacke  mladice,  koji  bi  pod  upravom  Isusovaca  bogosloviju  izucili,  da 
onda  vrativsi  se  u  domovinu  brane  katolicku  vjeru  od  protestanata.  U  taj  njemacki  kolegij 
prin.ljen  bi  28.  rujna  1560.  i  Stjepan  Szant6  (Arator)  iz  Ugarske,  koji  je  nakon  svrsenih 
iiau!.:i  stupio  u  red  Isusovaca,  te  svom  gorljivoscu  nastojao,  da  se  u  Rimu  takodjer 
osniije  kolegij  za  mladice  iz  Ugarske.  S  dozvolom  pape  Gregorija  XIII.  od  1.  ozujka 
1578.  podigao  je  Szanto  zaista  ugarski  kolegij  u  samostanu  ugarsko-hrvatskih  Pavlina  na 
bidii  Celiju.  No  buduci  da  je  taj  samostan  bio  suvise  udaljen  od  sveucilista,  bude  nakon 
sest  mjeseci  ugarski  kolegij  godine  1579.  pridruzen  njemackomu.  Tako  nastade  nje- 
macko-ugarski  kolegij  (Collegium  Germanicum  et  Hungaricum)  u  Rimu.  Dne  20. 
prosinca  1593.  prijavila  su  se  i  dva  Hrvata  (Joannes  Banhegyi,  Croata,  dioecesis  Za- 
grabiensis  —  Andreas  Samsinoci,  Croata,  dioecesis  Zagrabiensis),  da  budu  primljeni  u 
Hjemacko-ugarski  kolegij.  Poglavari  zavoda  nijesu  znali,  da  Ji  bi  ih  primili  ili  ne,  jer  nijesu 
mi  Ugri  ni  Nijemci.  Napokon  je  papa  Klement  VIII.  odredio,  da  se  imadu  primiti.  Poslije  je 
sve  vise  Hrvata  dolazilo  u  germansko-ugarski  kolegij,  tako  da  ih  je  do  god.  1780.  ucilo 
u  njemu  u  sve  163. 

Papa  Gregorije  XIII.  (1572. — 1585.),  koji  je  za   pravo   osnivac   njemacko-ugarskoga 
kolegija  u  Rimu,  utemeljio  je  jos  zaseban  zavod  za  juzne  Slavene,  koji  bi  nakon  svrsenih 


70  HRVATSKO  KRALJEVSTVO  ZA  PRVA  TRI  HABSBURGOVCA. 

nauka  bogoslovnih  navijestali  i  sirili  katolicku  vjeru  medju  razkolnicima  (sizmaticima)  i 
nevjernicima  (Turcima)  iia  Balkanskom  poluotoku.  To  je  »i  1  i  r  s  k  i  k  o  1  e  g  i  j  u  L  o  - 
r  e  t  ii«  na  jugu  primorskoga  grada  Jakina  (Ancona)  u  Italiji,  Iza  nekoga  vremena  bi  taj  za- 
vod  napusten,  a  djaci  njegovi  premjesteni  u  Rim.  Istom  papa  Urban  VIII.  obnovio  je  ko- 
legij  u  Loretu  bullom  svojom  od  prvoga  iipnja  1627.  (Collegium  illyricae  iuventutis  in 
civitate  Lauretana  pro  30  adolescentibus  —  pro  salute  provinciae  illyrieae,  praesertim 
vero  jittoralis  Dalmatiae).  I  ovim  kolegijem  upravljali  su  Isusovci,  koji  su  u  njemu  i  na- 
uCali.  Izmedju  profesora  najpoznatiji  je  Isusovac  Jakov  Mikalja  (Micalia,  Mikaglja)^ 
koji  je  sastavio  i  god.  1649. — 1651.  u  Loretu  i  Jakinu  stampom  izdao  rjecnik  hrvatsko- 
talijansko-latinski  s  napisom  »Blago  jczika  Slovinskoga  (Thesaurus  linguae  illyricae  sive 
Dictionarium   lUyricum). 

Znameniti  papa  Gregorije  XIII.  proslavio  se  je  jos  i  tim,  §to  je  bullom  »Inter  gra- 
vissimas«  od  24.  veljace  1582.  proglasio  noyi  po  njemu  popravljeni  koledar, 
odredivsi  medju  inim,  da  se  u  listopadu  recene  godine  deset  dana  preskoci,  pa  da  se  od 
4.  listopada  namali  prijedje  na  15.  listopada.  U  hryatsko  kraljeystyo  uyeden  bi  noyi  ko- 
ledar kraljevskim  nalogom  od  7.  veljace  1584.  All  je  bilo  mnogo  Ijudi,  koji  su  se  drzalf 
staroga  (Julijeva)  koledara.  Stoga  je  hrvatsko-slavonski  sabor  od  24.  srpnja  1588.  odre- 
dio,  da  plemicki  sudci  moraju  u  svojim  kotaiima  razglasiti  uyedenje  noyoga  koledara; 
ako  bi  se  tko  poslije  sluzio  starim,  osudit  ce  ga  zupanijski  sud  na  globu  od  200  forinti. 
Protiy  osude  nema  priziva.  Uza  sye  to  nije  bilo  moguce  sasyim  izkorijeniti  stare  kole- 
dare.  Jos  17.  rujna  1599.  pise  nadyojvoda  Matija  iz  Beca  obcini  yarosi  Zagreba  pismo, 
kojim  zabranjuje  stampanje,  razpacavanje  starih  koledara  pod  prijetnjom  globe  od  1000 
talira.  Jednako  je  ugarski  sabor  od  god.  1599  clankom  45.  odredio,  da  se  start  koledar 
ukida;  nadalje  da  se  zupnici,  koji  noyi  koledar  osudjuju,  imadu  lisiti  syojih  prihoda;  a 
kraljevske  yarosi  i  gospoda,  koja  se  starim  koledarom  sluze  ili  ga  stampati  daju,  neka  se 
kaznc  globom  od  1000  talira. 

Knjizevnost  latiiiska,  taliia<nska  i  slavensko-hrvatska.  Kako  je  izseljiyanje  hrvat- 
skoga  naroda  u  strane  zcmlje  (Italiju,  Njemacku  i  Ugarsku)  potrajalo  kroz  citayo  sest- 
naesto  stoljece,  mnogi  su  se  Hrvati  u  tudjini  proslayili  i  svojim  knjizevnim  djelovanjem. 
•Sasvim  je  prirodno,  da  su  ti  muzevi  privrcdji\  ali  za  tudju  kulturu,  pisuci  u  tudjim  jezi- 
cima,  poglavito  u  latinskom.  Tako  je  ova  knjizevna  radnja  hrvatskih  emigranata  bila  od 
siabe  ili  riikakve  koristi  za  hrvatski  narod  i  zemlju.  Prema  tomu  vrijede  za  nas  radovi 
njihovi  samo  toliko,  sto  su  ih  napisali  Ijudi,  koji  su  bill  porijetlom  iz  Hrvatske. 

No  bilo  je  izuzetno  i  takvih  muzeva,  koji  su  se  u  tudjini  bavili  i  nasim  stvarima. 
Medju  te  ubrojiti  nam  je  dva  V  r  a  n  c  i  c  a,  strica  i  sinovca,  koji  su  inace  djelovali  u 
Ugarskoj.  Stariji,  Antun  Vrancic  (rodjen  u  Sibeniku  29.  svibnja  1504.,  umro  kao  nad- 
biskup  ostrogonski  i  kraljevski  namjestnik  ugarski  u  Presovu  15.  Iipnja  1573.)  pisao  je  uz 
razna  pjesnicka,  geografska,  putopisna  i  historicka  djela  zivotopise  hrvatskoga  bana  Pe- 
tra  Berislavica  (Vita  Petri  Berislavi)  i  znamenitoga  biskupa  1  kardinala  Jurja  Utisenica 
(Vita  F.  Georgii  Utisseny),  a  u  hrvatskom  jeziku,  sto  se  znade,  neku  kratku  »Molityu, 
koju  slozi  i  govori  svaki  dan«.  Sinovac  njegov  Faustin  Vrancic  (rodjen  1551.  u  Si- 
beniku)  zivio  izmjenice  u  Ugarskoj  i  Mletcima,  gdje  je  i  umro  1616.  Bio  je  neko  vrijemc- 
canadskim  biskupom,  a  bavio  se  je  filosofijom  (logikom),  mehanikom,  historijom  i  jeziko- 
slovjem.  Znamenit  je  njegov  rjecnik  od  pet  jczika  evropskih,  koji  je  izdao  u  Mletcima 
god.  1595.  (Dictionarium  quinque  nobilissimarum  Europae  linguarrum,  latinae,  italicae, 
germanicae,  dalmaticac  et  ungaricae,  Venetiis,  apud  Nicolaum  Morettufn,  1595.),  te 
koji  se  mora  smatrati  prvim  rjecnikom  hrvatskoga  jezika.  Znacajno  je,  kako  on  oprav- 
dava,  sto  je  od  svih  slavenskih  jezika  izabrao  bas  hrvatski  (dalmatinski)  za  taj  rjecnik. 
Ucinio  je  tako  stoga,  sto  je  medju  slavenskim  jezicima    hrvatski    jezik    n  a  j  c  i  s  c  i,    kao 


KNJI2EVN0ST  LATINSKA.  TALlJANSKA   I  SLAVENSKO-HRVATSKA.  71 

medju  talijanskim  idiomima  toskansko  (quod  inter  reliqua  purissimum  sit,  quemadmoduni 
inter  italica  hetruscum);  pace  i  Cesi  i  Poljaci  zadrzali  su  Ijepotu  svoga  jezika  jos  od  svo- 
jili  prvih  knezova  Ceha  i  Leha,  kad  su  ti  zivjeli  na  tlu  Dalmacije  (Hrvatske).  Faustiii 
Vrancic  napisao  je  i  hrvatsku  naboznu  knjigu  »Zivot  nikoliko  izabranih  divic«,  koju  je 
stampao  u  Rimu  god.  1606.  kod  Alojza  Zanelta.  Pisu  takodjer,  da  je  sastavio  povjesnicu 
Dalmacije,  i  da  je  u  svojoj  oporuci  odredio,  neka  ju  s  truplom  njegovim  u  grob  sahrane. 
Ali  to  je  potonja  izmisljotina,  jer  u  njegovoj  oporuci,  koju  je  sastavio  u  Rimu  12.  lipnjvi 
1615.,  nema  takvoj  odredbi  ni  traga.  Vrancic  raspolaze  samo  sa  svojom  imovinom, 
koju  ostavlja  svojoj  zakonitoj  kceri  Ruzi  (koju  je  imao  prije  nego  sto  se  bijase  zapopio), 
zatim  bratu  Kazimiru  i  njegovim  muskim  potomcima,  a  poslije  ovih  opcini  grada  Sibe- 
nika,  svojemu  rodnomu  gradu  (patriae  meae).  Izmedju  njegovih  djela  jos  su  spomena  vri- 
jedna:  »De  Sclavinis  seu  Sarmatis  ad  Christophorum  Varsovinum  canonicum  Cracovien- 
sem«,  i  zivotopis  strica  Antuna:  »Vita  Antonil  Verantii  archiepiscopi  Strigoniensis  et  car- 
dinalis«,  koji  je  stampan  tek  na  koncu  18.  stoljeca. 

Od  Hrvata,  koji  su  se  izselili  u  Njemacku,  mnogi  su  se  pridruziii  vjerskome  po- 
kretu  Lutorovu  ili  reformaciji.  Bili  su  to  poglavito  Ijudi  iz  austrijske  Istre,  koja  se  je 
tada  pribrajala  Kranjskoj,  zatim  iz  drugih  primorskih  krajeva,  u  kojima  zive  Hrvati  i  Slo- 
vene!. Uz  Slovenca  Primoza  Trubara  (1508. — 1586.),  koji  je  prvi  iz  Njemacke  (Tii-^ 
bingena)  s  pomocu  wiirttemberzkoga  vojvode  Kristofa  stao  siriti  protestantsku  vjeru  me-^ 
dju  Slovencima  u  Kranjskoj,  prevodeci  i  stampajuci  novovjerske  knjige  u  slovenskom. 
jeziku,  javio  se  je  kao  gorljiv  privrzenik  Lutorova  nauka  bivsi  koparski  biskup  P  e  t  a  t 
Pavao  Vergerije  (1498.— 1565),  koji  je,  izopcen  iz  katolicke  crkve,  takodjer  god.. 
1553.  nasao  zaklona  u  Tubingenu,  te  stao  vojvodu  Kristofa  putiti,  da  pomaze  sirenje  nove 
vjeie  medju  Hrvatima  i  ostalim  juznim  Slavenima  prevadjanjem  i  stampanjem  vjerskih 
knjiga  latinicom,  giagolicom  i  cirilicom.  Ocekivaio  se  je,  da  ce  se  tako  reformacija  udo- 
miti  ne  samo  medju  Slovencima  i  Hrvatima,  nego  i  medju  Srbima  i  ostalim  slavenskim 
krscanima  u  turskoj  carevini  sve  do  Carigrada. 

Vec  god.  1555.  izasla  je  prva  hrvatska  latinicom  stampana  protestantska  knjizica 
>;Rasgovarange  megiu  papistu  i  gednim  luteran.  Stumaceno  po 
Antune  Segnianine.  Stampan  v  Padoue  miseza  setembra  po  Gra- 
cioze  Percacine  godischie  M.D.LV.«,  u  kojoj  Lutorovac  pobija  starovjerca  ili 
papistu,  te  bran!  novu  vjeru.  Premda  se  izrijekom  kaze,  da  je  knjizica  napisana  po  ne- 
kom  Antunu  Senjaninu,  i  da  je  stampana  u  Padovi:  ipak  se  zna,  da  je  to  neka  mistifika- 
cija.  Utvrdjeno  je  naime,  da  knjizica  nije  stampana  »v  Padove«,  vec  u  Tubingenu,  a  pi- 
sac  njezin  »Antun  Senjanin«  mogao  bi  biti  mozda  poslije  poznati  »Antun  Dalmatin«  (An- 
tonius  Dalmata  ab  Alexandro),  jer  se  je  Seni  tada  pribrajao  (austrijskoj)  Dalmaciji;  no 
vjerojatnije  je  ipak,  da  se  iza  pseudonima  Antuna  Senjanina  krije  sam  Petar  Pavao  Ver- 
gerije. 

Malo  zatim,  naime  god.  1556.  morao  je  gorljivi  privrzenik  nove  vjere,  barun  Ivan 
U  n  g  n  a  d,  dosad  vrhovni  kapitan  u  Hrvatskoj  i  Slavoniji,  veliki  zupan  varazdinski  i 
posjednik  u  Hrvatskoj,  i  podjedno  zemaljski  kapitan  Stajerske,  ostaviti  sve  zemlje  austrij- 
skih  Habsburgovaca,  pa  se  je  preselio  u  Njemacku,  da  odanle  siri  protestantizam  medju 
Slovencima  i  Hrvatima.  Ungnad.sklonio  se  je  takodjer  u  Tubingen,  gdje  mu  je  vojvoda 
Kristof  darovao  dvorac  Monchshof  (Amandcnhof)  u  Urachu  kraj  Tiibingena.  S  pomocu 
protestantskih  staleza  njemackih,  od  koiih  je  primao  novcane  priloge,  a  na  pobndu  Ver- 
gerija  i  Trubara,  osnovao  je  u  Urachu  zasebnu  tiskaru  s  glagolskim,  cirilskim  i  latin- 
skim  pismenima,  gdje  ce  se  stampati  hrvatske  protestantske  knjige,  koje  ce  rasturivati 
medju  Hrvatima  i  ostalim  juznim  Slavenima  sve  do  Carigrada.  Podjedno  je  okupio  u 
Urachu  i  Tiibingenu  zgodne  za  to  pismene  niuzeve,  da  prevode  knjige  u  hrvatski  jezik- 


72  HRVATSKO  KRALJEVSTVO  ZA  PRVA  TRI  HABSBURGOVCA. 

Medju  ovima  istakli  su  se  poglavito  Stjepan  Konzul  Istranin  (*  1521.  u  Buzetu, 
t  poslije  1568.  u  zapadnoj  Ugarskoj  medju  ondje  naseljeuim  Hrvatima)  i  Antun  Ale- 
ksandrovic  Dalmatin  (Antonius  Dalruatia  ab  Alexandre),  rodom  valjda  Senjanin, 
t  u  Ljubljani  1579.);  a  njih  pomagali  su  i  drugi,  kao  Juraj  Cvecic  iz  Pazina  u  Istri 
(t  15S5.),  Juraj  JuriSic  iz  hrvatskoga  Vinodola  (t  1578.  u  Ljubljani).  Osim  ovih  spo- 
minju  se  kao  radnici  u  tiskari  (slagnri,  korektori  i  t.  d.)  Matija  Pomazanic  iz  Istre,  Juraj 
pi.  Drenovacki  iz  Bosne,  Leonardo  Merceric  iz  Dalmacije  i  jos  ncki  drugi. 

Hrvatska  prevodiona  i  tiskara  u  Urachu  (koja  se  je  pribrajala  sveucilistu  u  TUbin- 
genu)  djelovala  je  kroz  cetiri  godine  (1561.— 1564.),  naime  do  smrti  njezina  osnivaca  ba- 
runa  Ungnada,  koji  je  umro  27.  prosinca  15G4.  u  Ceskoj,  kamo  bijase  posao,  da  se  po- 
kloni  novomu  kralju  Maksimilijanu  II.,  dosad  prijatclju  i  pomagacu  reformacije.  Po  smrti 
Ungnadovoj  prenesena  bi  i  poliranjena  hrvatska  tiskara  u  njegov  grad  Waldenstein  u  Ko- 
ruskoj,  gdje  je  ostala  do  god.  1580.  Odanle  bi  prenesena  u  stajerski  Gradac,  gdje  ju  je  nad- 
vojvoda  Karlo  zatvorio  u  grad  Schlossberg.  Karlov  sin  i  nasljednik  Ferdinand  II.  poklo- 
liio  ju  je  poslije  rimskoj  stolici,  da  se  u  njoj  stampaju  hrvatske  crkvene  knjige  od  netom 
osnovane  kongregacije  »za  sirenje  katolicke  vjere«  (congregatio  de  propaganda  fide).  Ti- 
skara bila  je  u  Rimu  vec  1.  travnja  1626. 

Tijekom  cetiriju  godina  izaslo  je  iz  hrvatske  tiskare  u  Urachu  osim  dva  »pokusna 
lista«  (glagolski  i  cirilski)  u  sve  dvadesct  i  pet  vecih  i  manjih  knjiga  u  25.000  primje- 
raka.  Suvise  stampano  je  i  nekoliko  (8)  talijanskih  protestantskih  knjiga,  koje  su  !bile 
namijenjene  za  one,  koji  govore  ili  vole  talijanski  jczik.  Od  hrvatskih  knjiga  stampano 
je  12  glagolicom,  7  cirilicom,  a  6  latinicom.  Poslije  su  (1568.)  u  drugoj  tiskari  u  Regens- 
burgu  naknadno  izasie  latinicom  jos  dvije  knjige,  naime  prvi  i  drugi  dio  »Postile«.  Od 
velikoga  broja  primjeraka  sacuvalo  se  je  do  danas  nekih  300  primjeraka,  i  to  poglavito 
II  Njemackoj.  Primjerci  u  hrvatskim  zemljama  unisteni  su  u  vrijeme  protureformacije. 

Protestantske  knjige  tiskare  u  Urachu  jesu  vjerske  knjige,  kao  katekizmi,  postile, 
apologije,  i  t.  d.  Ungnad  je  mnogo  nastojao  da  izadje  i  citavo  sveto  pismo  u  hrvatskom 
prevodu,  ali  u  kratko  vrijeme  nije  se  to  moglo  provesti,  pa  tako  su  izasla  samo  dva  di- 
jela  novoga  zavjeta.  Radu  je  u  opce  smetalo  trojako  pismo,  kao  i  to,  sto  medju  knjizev- 
nim  radnicima  nije  bilo  pravoga  sporazuma,  koje  narjecje  da  prihvate  za  knjizevni  jezik. 
Podlogom  im  je  cakavstina  ali  ju  navracaju  na  stokavstinu,  dok  im  kod  prevoda  iz  Tru- 
barovih  slovenskih  knjiga  zaostaju   tragovi  ovoga  narjecja. 

Dok  se  je  u  Njemackoj  radilo,  da  se  hrvatskim  knjigama  rasiri  medju  Hrvatima  i 
ostalim  juznim  Slavenima  reformacija,  nastojali  su  pape  u  Rimu,  da  jednakim  nacinom 
provedu  protureformaciju,  pa  da  medju  Slavenima  grcko-istocne  vjere  na  Balkanskom 
poluotoku  (pace  i  u  Poljskoj  i  Ruskoj)  nadoknade  gubitke  u  Njemackoj  i  ostaloj  zapadnoj 
Evropi.  U  tome  nastojanju  pomagali  su  pape  ne  samo  Isusovci,  nego  i  neki  hrvatski  ise- 
Ijenici,  koji  su  se  sklonili  u  Rim  i  Italiju.  Od  tih  odlikuju  se  poglavito  Spljecanin  A 1  e  - 
ksandar  Komulovic   i  Pazanin  Bartolomej   Kasic. 

Aleksandar  Komulovic  (Lesandro  Komulouich,  Comuleus,  Comuli),  vlastelin  spljet- 
ski,  boravi  u.  doba  znamenitoga  pape  Gregorija  XIII.  u  Rimu,  te  bi  1576.  primljen  za  brata 
u  zbor  sv.  Jeronima.  Bio  je  jamacno  vec  tada  svecenik,  i  to  na  glasu.  Dne  2.  svibnja  1581. 
mole  sarajevski  katolici  papu  Gregorija,  da  im  dopusti  »za  nase  potrebe  crkovne  i  du- 
hovne  za  prokuratora  gospodina  Aleksandra  Komulovica  Dalmatina,  koji  stoji  u  kolegiju 
Germaniku«,  isto  trazi  bosanski  biskup  Antun  Matkovic  i  katolici  u  Solima  (Tuzli).  Ko- 
mulovic bavio  se  je  tada  uz  ino  prevadjanjem  djela  savremenoga  ucenoga  Isusovca  i 
protureformatora  Roberta  Bellarmina  o  pravoj  vjeri  krscanskoj  na  hrvatski  jezik,  te  mu 
.je  za  stampanje  toga  prevoda  zbor  sv.  Jeronima  u  svojoj  sjednici  od  4.  veljace  1582.  do- 
ztiacio  pripomoc  od  20  skuda.  I  zaista  je  jos  iste  godine  izaslo  djelce:  »Nauch  char- 


KNJI2EVN0ST  LATINSKA,  TALIIANSKA    I  SLAVENSKO-HRVATSKA. 


73 


stianschi  za  slovignschi  narod  vvlaasti  iazich...  sloxen  po  poctova- 
nomu  gospodinu  Dom  Lexandru  Comulouichia  Canonichu  i  vlastelinu  Splitschomu ...  In 
Roma,  per  Francesco  Zanetti  1582.«. 

Ovim  djelom  izasao  je  Komulovic  jos  vise  na  glas  u  krscanskom  svijetu  jugosla- 
venskom,  pa  su  narocito  katolici  u  turskom  carstvu  zudili,  da  ga  po§lju  k  njima  za  vizi- 
tatora.  Dne  9.  sijecnja  1584.  istupio  je  Komulovic  iz  zbora  sv.  Jeronima,  jer  da  mu  drugi 
poslovi  ne  dopustaju  baviti  se  zborom;  a  namah  sutradan,  10.  sijecnja,  izdao  je  papa  Qre- 
gorije  XIII.  dekret,  kojim  je  Aleksandra  Komulovica,  kanonika  Zadarskoga,  i  Tomu  Ra- 
dija,  clana  druzbe  Isusove,  imenovao  svojim  visitatorima  za  Albaniju  i  ostale   pokrajine 


LOGGIA  U  QRADU  HVARU. 


turskoga  carstva.  Komulovic  proboravio  je  u  turskomu  carstvu  tri  godine,  radeci  uz  ino 
i  0  tome,  kako  da  krscanske  narode  okupi  i  pripravi  za  oslobodjenje  ispod  turske  vlasti. 
Vrativsi  se  pod  konac  1586.  ili  na  pocetku  1587.  u  Rim  stupi  12.  travnja  posljednje  go- 
dine  opet  u  zbor  sv.  Jeronima,  te  bi  pd  pape  Siksta  V.  imenovan  prvim  nadpopom  (archi- 
presbyter)  netom  osnovanoga  kaptola  i  crkve  istoga  zbora.  Poslije,  za  pape  Klementa 
VIII.  (1592. — 1605.),  ponovo  ga  zapade  zadaca,  da  vrsi  sluzbu  papinskoga  legata  i  visi- 
tatora  ne  samo  u  turskoj  carevini,  nego  takodjer  u  Poljskoj  i  Ruskoj,  gdje  je  1595.  i  1597. 
boravio  u  Moskvi  na  dvoru  cara  Fedora  Ivanovica,  posljednjega  vladara  iz  porodice  Ru- 
rikove.  U  to  je  vrijeme  neprekidno  nastojao.  da  skloni  Poljsku  i  Rusku  na  rat  protiv 
Osmanlija,  a  uz  to  da  ruskoga  cara  predobijc  za  sjedinjenje  s  Rimom.  Smrt  posljednjega 


74  HRVATSKO  KRALJEVSTVO  ZA  PRVA  TRI  HABSBURGOVCA. 

cara  iz  roda  Rurikova  (1598.)  i  na  to  nastale  smutnje  pomrsiSe  sve  te  osnove.  Na  to  se 
je  Komiilovi^,  tada  vec  opat  Ninski  (abbas  Nonensis)  povratio  u  Rim,  gdje  je  1.  travnja 
1599.  stupio  u  druzbu  Isusovaca.  Kao  Isusovac  premjesten  bi  u  Dubrovnik,  gdje  je  i  umrO' 
11.  srpnja  1611. 

Posljednjih  godina  zivota  svoga  bavio  se  je  Komulovid  opet  knjizevnim  radom,  te 
je  u  prozi  napisao  hrvatskim  jezikom  knjigu:  Zarcalo  od  ispoviesti  za  onieh, 
kojse  cesto  ispovidaju  i  mnogae  drugae  stvari  tumacenae  i  sloxenae  po  P. 
Otcu  Alessandru  Komulovichia  popu  od  drusbe  Isusove«.  Knjiga  bi  doduse  stampana  tek 
god.  1611.  u  Rimu  kod  Bartolome.ia  Zanettija,  ali  je  bila  od  duhovniii  poglavara  njego- 
vih  odobrena  jos  za  zivota  njegova,  naime  14.  listopada  1606.  A  pregledao  i  ocijenio  ju 
je  mladji  drug  njegov,  Isusovac  Bartolomej  Kasic,  tada  ispovjednik  za  hrvatski  jezik  (pro 
lingua  illyrica)  u  basilici  sv.  Petra  u  Rimu. 

Bas  taj  Bartolomej  Kasic  (Cassius,  1575.— 1650.),  rodom  Pazanin,  od  god. 
1590.  pitomac  ilirskog  zavoda  u  Loretu,  a  poslije  clan  druzbe  Isusove  i  clan  »akademije 
ilirskoga  jezika«  u  Rimu,  stao  je  god.  1600.  po  nalogu  svoga  generala  Aquavive  i  s  odo- 
brenjem  pape  Klementa  sastavljati  prvuhrvatsku  gramatiku  za  one  clanove 
svoga  reda,  koje  ce  zapasti  zadaca,  da  uce  taj  jezik,  pa  da  kao  vjerovjestnici,  legati  i 
visitatori  sire  i  uivrdjuju  katolicku  vjeru  i  papinsku  vlast  medju  juznim  Slavenima,  naro- 
cito  u  turskoj  carevini.  Kasic  radio  je  kroz  cetiri  godine  na  toj  knjizi,  uzevsi  za  podlogu 
bosansko  narjecje  kao  najrasirenije  (quae  apud  plurimos  populos  1  a  t  i  s  s  i  m  e  palet).  Po- 
sto  je  djelo  dominikanac  Augustin  Petkovic  (Ouintius)  iz  Spljeta  ocijenio  i  2.  travnia 
1604.  odobrio,  izasla  je  ta  gramatika  stampom  s  naslovom  »Institutionum  lin- 
guae illyricae  libri  duo.  Authore  Bartholomaeo  Cassio  Curictensis  societatis 
Jesu.  Editio  prima.  Romae,  apud  Aloysium  Zanettum.  M.DCIIII.  Superiorum  permissu. 
Iza  te  gramatike  zaredali  su  poslije  brojne  knjige  Kasiceve  u  hrvatskom  (ilirskom)  jeziku, 
medju  njima  i  prevod  citavoga  svetoga  pisma,  koje  mu  starjesine  nijesu  dozvolili  stam- 
pati,  te  je  do  danas  ostalo  u  rukopisu. 

Jos  od  druge  polovice  15.  stoljeca,  narocito  iza  propasti  bosanskoga  kraljevstva, 
kad  je  sva  sila  bosanske  vlastele  i  puka  patarenske  vjere  prigrlila  islam,  stao  se  je  u 
Bosni  uvlaciti  tursko-arapski  jezik  i  s  njim  njegova  knjizevnost.  Kako  su  brojni  mladi 
Bosnjaci  budi  dobrovoljno,  budi  kao  »tudji  djecaci«  (adzemioglana)  dolazili  u  Cari- 
grad,  da  se  ondje  odgoje  u  islamskoj  vjeri  i  osmanlijskom  duhu,  mnogi  su  se  od  njih  po- 
slije proslavili  kao  visoki  dvorski  i  vojnicki  dostojanstvenici,  zatim  kao  ucenjaci  i  pjes- 
nici.  Ti  su  poturcenjaci  bill  u  jednu  ruku  razsadnici  tursko-arapske  kulture  u  Bosni,  a  u 
drugu  opet  sirili  su  hrvatski  (srpski)  jezik  sve  do  visoke  porte  u  Carigradu. 

Izmedju  brojnih  ucenjaka  i  pjesnika  tursko-arapskih  bosansko-hrvatskoga  porijetla 
da  spomenemo  samo  neke.  Tu  je  u  prvom  redu  rano  umrli  njezni  pjesnik  Alajbeg  Herce- 
govic,  sin  Ahmeta  liercegovica  (t  1519.)  i  unuk  hercega  Stjepana  Kosace.  Taj  se  je  Alaj- 
beg proslavio  pod  pjesnickim  imenom  S  i  r  i  (=  Lavski).  Znamenit  je  nadalje  komentator 
persijskih  klasika  Sudi  (t  1593.),  rodjen  u  selu  Sudicima  pokraj  Sarajeva,  a  poslije  uci- 
telj  u  Carigradu,  gdje  su  ga  slusali  brojni  Bosnjaci  i  Hercegovci,  koji  su  se  popeli  do  vi- 
sokih  dvorskih  dostojanstva.  Osobito  se  je  proslavio  kao  pjesnik  Dervisaga  Baje- 
z  i  d  a  g  i  c,  rodjen  u  Mostaru  u  sestom  deceniju  16.  stolj.,  a  umro  kod  Budima  g.  1603.  Dosav 
kao  dijete  u  Carigrad  stupio  je  u  skolu  Atmcjdan-serajc,  gdje  je  ucio  arapsku  i  persijsku 
lijepu  knjizevnost.  Tu  mu  je  bio  uciteljem  i  netom  spomenuti  Sudi.  Poslije  je  bio  savjet- 
nikom  na  dvoru  sultana  Murata  III.  (do  god.  1595.),  a  onda  u  vise  navrata  carski  na- 
mjestnik  u  Bosni.  Bajezidagic  pjevao  je  uz  ino  gasele  po  uzoru  persijskih  pjesnika;  naj- 
Ijepsi  mu  je  gasel  u  slavu  rodnoga  grada  Mostara,  gdje  se  nalaze  i  ove  kitice  (u  hrvat- 
skom prevodu): 


KNJI2EVN0ST  LATINSKA,  TALIJANSKA    I  SLAVENSKO-HRVATSKA. 


75. 


»Ko  bi  mogo  opjevati  redom 
Sve  Ijepote  divnoga  Mostara; 
Zar  se  cudis  srce,  sto  ga  Ijubim 
Sa   Ijubavlju   sinavskoga   zara? 


S  dvije  kule  velika  cuprija 
Pruz.ila  se  preko  r'jeke  carne, 
Te  sa  svojim  velebnijem  lukom 
Pricinja  se   poput  duge  same. 


Cio  svijet  da  obidjes  redom 
Ne  bi  naso  onakova  sv'jeta; 
On  je  majdan  darovitih  Ijudi, 
Seher  Mostar  ures  je  svijeta. 

Tu  je  gnjezdo  slavnijeh  junaka 
I  na  peru  i  na  bojnom  ma5u; 
Kad  od  vazda  ]  sada  iz  njega 
S  dana  na  dan  velikani  skacu.< 


Spomena  je  vrijedan  jos  uceni  kadija  Hasan  Kafi  el-Akhisari.  Rodio  se  je 
oko  god.  1547.  u  gradu  Pruscu  (Akhisar)  kod  gornjega  Vrbasa,  gdje  je  i  umro  god.  1616. 
Bio  je  pravedan  sudija  i  pobozan  asketa,  a  napisao  je  brojna  djela  razlicitoga  sadrzaja. 
Medju  najbolja  djela  njegova  vrsta  se  spis  »Temelji  mudrosti  o  uredbi  svijeta«;  u  njem  se 
ogledaju  njegovi  nazori  o  osmanlijskoj  drzavi,  koja  je  vec  u  njegovo  vrijeme  pocela  gubiti 
od  svoje  velicine  i  sjaja.  Djelo  je  prvotno  napisao  u  arapskom  jeziku,  a  poslije  ga  je  pre- 
to5io  u  turski  vulgarni  jezik.  Pod  konac  16.  stoljeca  javlja  se  jos  znameniti  povjestnicar 
Pecevi  ili  IbrahimpaSa  Alajbegovic  (Ibrahim  efendi  Pecujlija,  rodjen  u  Pe- 
ciihu  oko  god.  1570.,  a  umro  god.  1650.).  On  je  u  svome  djelu  prikazao  povjestnicu  od 
prvili  dana  sultana  Sulejmana  II.  (1520.)  do  posljednjih  dana  Murata  IV.  (1640.).  Hammer- 
Purgstall  veli  za  to  djelo:  »Tarihi  Pecevi  je  izvrstna  pragmaticka  povijest.  Pisac  pripo- 
vijeda  vecinu  dogadjaja  svoga  vremena  kao  ocevidac,  prijasnje  iz  usta  otca  i  drugih  oce- 
vidaca  s  obzirom  na  suvremene,  njemu  iz  prevoda  poznate  ugarske  historicare«. 

U  hrvatskom  (srpskom)  jeziku  nema  kroz  16.  stoljece  u  Bosni  nikakvih  stampanih 
djela  ni  poboznih  ni  svjetovnih,  premda  se  je  na  dvoru  u  Carigradu  govorilo  i  hrvatski,  te 
izdavali  (cirilicom)  razliciti  spisi  i  povelje.  Pace  i  cirilske  tiskare  u  Qorazdi  nestalo  je 
poslije  god.  1531.  U  prostom  puku  zivjele  su  i  rasadjivale  se  tek  narodne  umotvorine,  po- 
glavito  narodne  pjesme.  Putopisac  Benedikt  Kuripesic  spominje  god.  1531.  izrije- 
kom,  da  je  cuo  u  Bosni  i  Hrvatskoj  pjevati  junacke  narodne  pjesme  o  Malkosicu  i  vjer- 
nom  slugi  vojvode  Radosava  Pavlovica,  kao  i  o  junaku  Kobilicu  ili  Kobilovicu;  a  dalma- 
tinsko-hrvatski  pjesnik  P.  Hektorovic  stampao  je  god.  1568.  Cak  doslovce  dvije  narodne 
Djesme  u  svojoj  knjizi  »Ribanje  i  ribarsko  prigovaranje«.  Junacke  narodne  pjesme  zvali 
su  u  ono  doba  »b  u  g  a  r  s  t  i  c  e«  (bugarscice,  bugarstine,  bugarkinje),  mozda  zato,  sto  im 
je  napjev  turoban  (odatle  bugariti  =  naricati),  a  mozda  zato,  sto  su  sastavljene  u  puckom, 
ili  vulgarnom  govoru  (in  vulgari  sclavonico;  lingua  sclavica  =  lingua  vulgaris  = 
lingua  et  littera  bulgarica).  Te  su  se  junacke  narodne  pjesme  stale  luciti  po  krajevima,  u  ko- 
jima  su  zivjeli  i  djelovali  opjevani  junaci,  na  ungjurske  s  junacima  iz  Ungjurovine 
(Madzarske,  Ugarske),  zatim  na  krajisnicke  s  junacima  turskim  i  krscanskim  na 
m.edjama  krscanskih  i  osmanlijskih  oblasti.  Kao  zasebna  vrst  krajisnickih  pjesama  jesu 
u  s  k  o  c  k  e  pjesme,  koje  slave  senjske  uskoke,  poglavito  Senjanin  Ivana  (1551.).  Bugar- 
stice  bile  su  u  16.  stoljecu  tako  rasirene,  da  su  ih  pjevali  ne  samo  u  Bosni,  nego  i  po  oto- 
cima  dalmatinskim  (Hvaru). 

Vrlo  razliciti  bili  su  dakle  utjecaji,  koji  su  u  16.  stoljecu  djelovali  na  razvitak  knji- 
zevnosti  tako  u  ostatcima  kraljevstva  hrvatskoga,  kao  i  u  mletackoj  Dalmaciji  i  slobod- 
nom  Dubrovniku.  U  jednu  ruku  razabire  se  jos  i  dalje  odsjev  starijih  i  mladjih  humanista 
Italije,  dok  se  u  drugu  ruku  vidi  utjecanje  reformacije  iz  Njemacke  i  protureformacije- 
iz  Rima;   napokon  se  moze  ustanoviti  i  domasaj  prostonarodne  poezije  s  istoka. 

Premda  su  »ostatci  kraljevina  Hrvatske  i  Slavonije«  bili  kroz  citavo  16.  stoljece 
izlozeni  najezdi  osmanlijskoj,  a  uz  to  su  stradali  i  od  gradjanskih  smutnja,  ipak  nije  u 
njima  zamro  knjizevni  zivot.  Pisalo  pak  se  Je  1  u  latinskom  i  u  hrvatskom  jeziku  s  obojim 


76  •  HRVATSKO  KRALJEVSTVO  ZA  PRVA  TRI  HABSBURQOVCA. 

pismenima  (latinskim  i  Klagolskim).  Od  radiiika  na  hrvatskoj  knjizi  najstariji  je  vele  za- 
sluzni  Simiin  Kozicic  iz  stare  vlasteoske  porodice  B  e  g  ii  a  u  Zadru.  Rodjen  iz- 
medju  god.  1460.  i  1470.  od  otca  Aloizija  i  niatere  Oreje,  prevolio  ^e  svecenickomu  sta- 
lezu,  te  se  vcc  1502.  spomlnje  kao  kanonik  metropolitanske  crkve  u  Zadru.  Papa  Julije 
]{  imenovao  ga  je  5.  studenoga  1509.  biskupom  u  Modrusama.  Kao  biskup  pribivao  je 
crkvenom  koncilu  u  rimskom  Lateranu,  gdje  se  je  proslavio  sa  svoja  dva  govora  u  prilog 
krscanstvu  protiv  Turaka.  Prvi  govor  govorio  je  24.  travnja  1513.,  te  ga  je  posvetio 
Jtnezu  Bcrnardinu  Frankopanu;  drugi  govor  »o  pustosenju  Hrvatske«  (de  Croatiae  deso- 
latione)  izrekao  je  9.  studenoga  1516.  Kako  je  biskupska  stolica  u  Modrusama  bila  nastra- 
<lala,  :tolovao  jc  u  Novom  (Novigradu)  u  Vinodolu.  Jos  god.  1526.  dne  18.  listopada  iz- 
<iaje  domin  Matko  Duplic  glagolsku  ispravu  pred  castnim . . .  gospodinom  Simunom  bisku- 
pom modruskim . . .  v  biskupiji  v  Novom«;  ali  poslije  toga  nije  Simun  bio  ni  tu  siguran 
radi  turskili  provala,  pa  se  je  sklonio  u  Rijeku.  Odavle  pise  18.  listopada  1530.  kapitami 
Ivanu  Katzianeru  u  Ljubljanu:  »Ja  sada  ovdje  sprovodim  zivot  na  Rijeci  (Hie  nunc  vi- 
.tam  vivo  in  terra  Fluminis),  jer  se  ne  usudjujem  boraviti  u  Vinodolu  radi  Turaka  (quia 
•esse  in  Vinodolo  non  audeo  propter  Turchos),  kojih  sam  rukama  drugom  zgodom  jedva 
umakao  (ex  quorum  manibus  vix  alias  evasi).  Predjasnjega  dana  vratio  sam 
se  iz  Mletaka  (superiori  die  ex  Venetiis  redii),  pa  smjesta  pisem  vasemu  gospod- 
stvu . . .  « 

Nagadja  se,  da  je  Kozicic  u  Mletcima  nastojao  oko  uredjenja  tiskare  latinskim  i  gla- 
xolskim  slovima,  koja  bi  prenesena  na  Rijeku  u  biskupovu  kucu,  gdje  bi  vec  15.  prosinca 
1530.  nastampan  »Oficij  blazene  djevice  Marije«.  Iza  toga  su  slijedece  godine  1531.  do- 
stampane  jos  dvije  glagolske  knjige.  Prva  je  Misal  hrvatski  za  porabu  hrvatskih 
slagolasa,  za  koji  se  na  kraju  pise  ovako:  »Svrscn  Misal  hrvacki  od  slova  do  sl.ova  kuzan, 
popravlen  i  prepisan  castnim  va  Isukrste  otcem  gospodinom  Simunom  Kozicicem,  Zadra- 
ninom,  biskupom  modruskim,  stampan  v  Rici  v  hizah  ego  prebivanija,  trazenijem  ego 
m(i)l(o)sti  Dominikom  i  Bartolomeom  z  Bre§e  stampaduri.  Vladajucu  vedrenomu  gospo- 
dinu  Frdinandu  kralju  rimskomu,  ugarskomu  i  ceskomu,  dan  28.  miseca  aprila  leta  od 
Krstova  rojstva  1531. «.  Taj  lijepi  misal  »po  obicaju  rimskoga  dvora«,  uresen  je  i  lijepim 
<[rvorezima. 

Malo  dana  iza  misala,  koji  je  Kozicic  tek  popravio,  izaslo  je  malo  historijsko 
djelce,  koje  je  biskup  valjda  preradio  po  kojem  latinskom  ili  talijanskom  spisu.  Puni  na- 
pis  te  male  historije  glasi:  »Knjizice  odzitja  rimskih  arhiereov  i  cesa- 
r  0  V,  od  Petra  i  Julija  daze  do  sadajnih  Klimenta  Sedmoga  i  Karla  Petoga.  Stampano  v 
Rici  V  hizah  prebivanija  gospodina  Simuna  biskupa  modruskoga,  vladajucu  vedrenomu 
gospodinu  Ferdinandu,  kralju  rimskomu,  ugarskomu,  ceskomu  i  procaja.  Va  vrime  uzveli- 
cenoga  g(ospodi)na  Mikule  Jurisica,  kapitana  rickoga,  dan  15.  maja,  leto  od  Krstova  roj- 
stva 1531, «  Knjizicu  je  Kozicic  posvetio  znamenitomu  trogirskomu  biskupu  Tomi  Nigru, 
kojemu  pise  uz  ino:  »Svrsivsi  juze  mi  sale  i  inie  nike  knjizice  podobno  se 
(j)est  vidilo  nam,  da  knizice  sije  Stampamo,  v  kih  se  uzdrzit  na  kratci  zitie  vsih  rimskih 
arhiereov  i  cesarov...«  Vrijedno  bi  bilo  ustanoviti,  koje  su  to  »nike  knjizice«;  da  li  nje- 
■govi  govori  na  koncilu  ili  sto  drugo?  Nakon  dvije  godine,  u  rujnu  1533.  zivio  je  Kozicic 
u  Zadru,  pa  je  tu  i  umro  u  ozujku  1536.  Sahranjen  bi  na  susjednom  otoku  Uljanu  (Uglian), 
fdj'e  no  bijase  jedan  od  predaka  njegovih  (Simon  de  Begna)  podigao  samostan  s  crkvom 
sv.  Jeronima  i  sv.  Petra,  koju  je  papa  Martin  V.  na  molbu  opata  manastira  sv.  Krsevana 
-5.  srpnja  1430.  podijelio  redovnicima  Franjevcima  vikarije  bosanske.  U  toj  zaduzbini  pie- 
mica  Begna  bill  su  grobovi  clanova  te  porodice,  a  medju  njima  pocivali  su  tu  ve6  otac, 
majka  i  jedan  brat  biskupa  Simuna.  Prezivjeli  brat  biskupov  Ivan  Donat,  stavio  je  ovaj  na- 
pis  na  zajednickoj  grobnici  njihovoj:  »Simoni  Begnio  Episcopo  Modrussiensi  divinarum 
iiumanarumque  litterarum  scientia  clarissimo  fratri  benemerito,  Aloysioque,  ac  Oreae  pa- 


KNJI2KVN0ST  LATINSKA.  TALIJANSKA   I  SLAVENSKO-HRVATSKA.  77 

rentibus  piientissimis,  nee  non  Petro  Equiti  fratri  dulcisimo,  Joannes  Donatus  Begnius  Ca- 
nonicus  Jadertinus  fieri  curavit.  A(nno)  D(on!ini)  MDXXXVIII.  Kal.  Junii«. 

Poslije  Kozicica  izaSla  je  u  16.  stolje6u  samo  jos  jedna  stampana  glagolska  knjiga. 
To  je  brevijar  Mikule  Bro2ica,  plovana  u  OmiSlju,  dostampan  u  ozujku  1561.  u 
Mletcima  kod  sinova  Zana  FranCiska  Torezani.  No  zato  nema  sumnje,  da  je  bilo  dosta 
knjiga  u  rukopisu,  narocito  iiistorijskih.  Medju  te  spada  tekar  u  najnovije  vrijeme  na 
svjetlo  iznesena  knjizica  o  Podsjedanjui  osvojenju  Sigeta  god.  1566.,  sa6u- 
vana  u  giagolskom  rukopisu,  premda  se  cini,  da  je  iz  iatinskoga  pisma  prepisana.  Ta  za^ 
iiimljiva  knjizica,  kojom  se  slavi  juna§tvo  Nikole  Zrinskoga  i  smrt  njegova  u  Sigetu,  na- 
pisana  je  u  cakavsko-kajkavskom  narjecju  tik  nakon  dogadjaja,  jer  ju  je  naniah  zatim. 
slovenski  pisac  Samojlo  Budina  (rodjeni  Ljubljancanin)  preveo  na  latinski,  te  je  god.  1568. 
u  Becu  svoj  prevod  stampom  izdao.  Sudeci  po  predgovoru  napisao  je  izvornik  hrvatski 
junak,  koji  je  pri  osvojenju  Sigeta  dopanuo  turskoga  suzanjstva,  pa  se  onda  oslobodio. 
Mislilo  se  je  na  Gaspara  Alapica,  poslije  bana  hrvatskoga;  no  vjerojatnije  je,  da  je  ano- 
nimni  pisac  neki  Janus  Cernko,  dijak  i  komornik  kneza  Nikole  Zrinskoga,  a  god. 
1570.  »lovasniestar«  Nikolinih  sinova  Jurja  i    Kristofa. 

Neprekidne  borbe  s  Turcima,  pa  i  nutariije  sniutnje  u  ostatcima  kraljevstva  pobu- 
djivale  su  knjizevne  Ijude,  te  su  stall  biljeziii  znatnije  dogadjaje  svoga  vrcmena  i  proslih 
stoljeca  u  latinskom  i  hrvatskom  jeziku.  Od  latinskih  djela  spominjemo  kratku  kroniku 
Hivatske  (Chronicon  breve  regni  Croatiae)  Franjevca  Ivana  Tomasica,  spis  o  bor- 
bama  izmedju  protukraljeva  Ferdinanda  I.  i  Ivana  Zapolje  od  Ivana  Zermegha 
(t  1584.),  historijske  spise  zagrebackili  kanonika  i  biskupa  Nikole  Mike  a,  Nikole 
Stjepanida  SeIni5koga  i  Pavla  Jagustica,  o  kojima  je  bilo  vec  govora  u 
ovome  djelu.  Najznamenitija  historijska  knjiga  ovoga  stoljeca  u  latinskom  jeziku  je  po- 
vjesnica  Ugarske  (Historiarum  de  rebus  Hungarieis  libri  XXXV.),  koju  je  napisao  glaso- 
viti  Nikola  Isthuanffi  (1535—1615.),  prozvan  ugarskim  Livijem,  jer  je  pisao  po  na- 
cinu  humanista.  Bio  je  doduse  porijetlom  iz  Ugarske,  ali  je  veci  dio  zivota  proboravio  a 
Slavoniji  u  gradu  Vinici  kod  Varazdina,  koji  bijase  bastinio  po  majci,  te  je  u  njem  i  umro. 
U  drugoj  polovici  16.  stoljeca  izasla  je  i  p  r  v  a  svjctska  kronika  ili  opca  historija  u  hr- 
vatskom jeziku,  a  napisao  ju  je  takodjer  zagrebacki  kanonik  i  bivsi  2upnik  zagrebadki,. 
po  imenu  Antun  Vramec  (1538.— 1587).  Naslov  je  djelu:  »Kronika  vezda  znovich 
zpravljena  kratka  szlovenzkim  iezikom  po  D.  Antolu  pope  Vramcze  kanouniku  zagre- 
beehkomu.  Stampane  v  Lublane  po  Juane  Manline,  leto  M.D.LXXVIII. 

Kronika  Antuna  Vramea  je  doduse  prva  svjetska  historija  u  hrvatskom  jeziku,  na- 
rocito u  kajkavskom  narjecju;  ali  nije  u  opce  prva  knjiga  u  torn  narjecju.  Starije  su  vjer- 
ske  knjizice,  koje  je  u  duhu  novovjeraea  pisao  i  stampati  dao  pop  M  i  h  a  j  1  o  B  u  c  i  6, 
zupnik  u  Belici  u  Medjumurju.  Bucic  prihvatio  je  novu  vjeru  po  nauku  Francuza  Kalvina, 
koja  se  bijase  razsirila  medju  Magjarima  u  susjednoj  Ugarskoj;  a  pomogao  ga  je  od- 
lucno  knez  Juraj  Zrinski,  gospodar  Medjumurja  i  gorljiv  privrzenik  novovjeraea.  Zrinskf 
je  ne  samo  progonio  Franjevce  i  Pavline  u  Medjumurju,  nego  je  god.  1572.  na  svome 
posjedu  u  Nedeliscu  kraj  Cakovca  osnovao  tiskaru,  u  kojoj  su  se  stampali  spisi  Mihajla 
Bucica.  Poimence  se  istice  jedan  spis,  kojemu  ne  znamo  hrvatskoga  naslova  (libello  im- 
presso,  in  illo  impio  magna  ex  parte  a  sacramentoperdis  suffurato  libello),  radi  kojega  bi 
Bucic  8.  ozujka  1574.  na  sinodi  u  Zagrebu  kao  okorjeli  kalvinista  osudjen,  te  iz  kato- 
licke  crkve  izopcen. 

Pored  vjerskih  knjiga  stampale  su  se  u  tiskari  u  Nedeliscu  i  druge  stvari.  Tako  je^ 
Ivan  Pergosic,  notar  i  zupanijski  sudac  u  Varasdinu,  izdao  svoje  djelo:  »Decretum,. 
koterega  je  Verbewczi  Istvan  diachki  popisal, ...  od  Ivanussa  Pergossiclia  na  szlo- 
viensski  jezik  obernien.  Stampan  v  Nedelischu  Leto  nassegha  zuelichenia   1574.«   To  je 


78  HRVATSKO  KRALJEVSTVO  ZA  PRVA  TRI  HABSBURGOVCA. 

<lakle  Verbeciiev  »Tripartitum«  u  hrvatskoni  prevodu  kajkavsko  -  stokavskoga  narjecja. 
Prevod  svoj  posvetio  je  Pergosic  knezu  Jurju  Zrinskomu,  pa  u  predgovoru  veli,  da  je  tu 
knjigu  stampao  tiskar,  »kojega  Va§e  gospodstvo  (Zrinski)  dopelja  na  korist  i  odicenje  oveh 
Jievolnih  i  zavrzenih  ostankov  orsaga«. 

Jos  prije  Jurja  Draskovica,  koji  je  prvi  odiucno  provodio  protureformaciju,  sjedili 
su  na  stolici  zagrebackih  biskupa  muzevi,  koji  su  se  odlikovali  knjizevnim  radom.  Medju 
te  spada  Nikola  Olah  (1543.— 1548.,  t  1568),  koji  je  uz  ino  latinskim  jezikom  napisao 
j:eografiju  Ugarske  (i  Hrvatske),  nadalje  domaci  sin  Pavao  Gregorijanec  (1550. 
do  1557.,  t  kao  kalocko-backi  nadbiskup  i  gjurski  biskup  u  Becu  21.  listopada  1565.), 
koji  je  takodjer  napisao  historijsko-geografsko  djelo  o  Ugarskoj  (Breviarium  rerum 
Hungaricarum  historico-geographicum),  a  uza  to  je  bio  clan  komisije,  koja  je  dopunila 
Verbecijev  »Tripartitum«  u  novi  »Ouadripartituni  iuris  consuetudinarii 
regni  Hungariae«.  To  je  djelo  medjutim  ostalo  nestampano  sve  do  god.  1799.,  kad 
ga  je  izdao  na  svijet  zagrebacki  biskup  Maksimilijan  Vrhovac.  Sam  Juraj  Drasko- 
^,n6  (1525.— 1587.)  bio  je  vec  prije  svoga  imenovanja  za  biskupa  zagrebackoga  (19.  stude- 
noga  1563.)  dobro  poznat  naucenjak  i  knjizevni  radnik.  Jos  kao  mladi  magistar  predavao 
je  astronomiju  na  sveucilistu  u  Becu  (1549.),  nastavljajuci  svoje  nauke  u  Padovi  izdao  je 
ondje  god.  1551.  svoj  latinski  spis  protiv  nauke  Kalvinove  (Confutatio  eorum  quae  dicta 
sunt  a  Joanne  Caluino),  kao  pecujski  biskup  izdao  je  god.  1559.  stampom  pastirsko  pismo 
(Epistola  paraenetica)  svojim  vjernicima,  a  kao  zastupnik  kralja  Ferdinanda  I.  na  crkve- 
jiom  saboru  u  Tridentu  drzao  je  24.  veljace  i  27.  kolovoza  1562.  dva  govora,  koji  su  vise 
puta  stampani.  Kao  biskup  zagrebacki  (1563. — 1578.)  redigovao  je  svoju  bogatu  korespon- 
denciju,  sastavljao  govore  za  sinode,  a  jamacno  je  napisao  i  dekret,  kojim  bi  osudjen  Kal- 
vin  Bucic  i  njegova  nauka.  Uz  biskupa  djelovali  su  i  kanonici,  kao  Antun  Vramec;  a  od 
ostalih  kanonika  istakao  se  je  kao  latinski  pjesnik  kanonik  1  zupnik  sv.  Marije  Juraj 
W  u  r  f  f  e  1,  koji  je  god.  1572.  dao  u  Becu  stampati  ovecu  pjesmu  u  43  kitice  u  slavu  bisku- 
povu  (Carmen  sapphicum  ad  reverendissimum  D.  D.  Georgium  Drascovich,  episcopum 
•ccclesiae  Zagrabiensis . , .)  I  nakon  odlaska  Draskoviceva  iz  Zagreba  slavili  su  zahvalni 
Hrvati  svoga  nekadanjega  biskupa  i  bana;  tako  je  plemeniti  Caspar  Petricevic  od 
Miketinca  god.  1583.  ispjevao  ovecu  pjesmu  njemu  u  pocast,  pa  ju  je  izdao  stampom  u 
Becu  (Panegyricus  in  honorem   reverendissimi  domini  Qeorgii  Drascovitii . . .). 

Nekoliko  godina  iza  odlaska  Draskovi6eva  u  Ugarsku  preselio  se  je  Antun  Vramec 
u  Varazdin.  gdje  je  god.  1584.  postao  varoskim  zupnikom.  Tu  se  je  Vramec  nasao 
na  okupu  s  notarom  Ivanom  Pergosicem  i  Blazom  Skrinjaricem,  rekto- 
rom  varoske  skole,  Taj  trolist  bavio  se  je  izdasno  knjigom  i  pisanjem  knjiga.  Kako  je  u 
isto  vrijeme  bila  prenesena  tiskara  kneza  Jurja  Zrinskoga  iz  Nedelisca  u  Varasdin,  gdje 
je  njom  upravljao  iz  Ljubljane  prognani  Ivan  Manlius,  stall  su  ovi  knjizevnici  u  njoj  stam- 
pati svoja  djela.  Vramec  je  po  svoj  prilici  na  zelju  tadanjega  biskupa  Pavla  Heresinca  hr- 
vatskim  (kajkavskim)  jezikom  napisao  i  izdao  svoju  »P  o  s  t  i  1  u«  u  dva  dijela.  Prvomu 
■dijelu  je  napis:  »Postilla  na  vsze  leto  po  nedelne  dni  vezda  znovich  szpraulena 
slovenszkim  iezikom  po  Antolu  Vramcze  sz.  P.  doktore  i  czirkue  Varasdinszke  P.  Stam- 
pano  V  szlobodnom  kralievom  varassu  Varasdine  M.D.LXXXVI«;  a  drugomu:  »Postilla 
veszda  znovich  zpravliena  szlouenskim  ieszikom  po  godoune  dni  na  vsze  leto.  Po 
Ant.  Vramczu  sz.  p.  Doctoru.  Stampano  v  szlobodnom  kralieuom  varassu  Varasdinu. 
M.D.LXXXVI.«.  Slijedece  godine  1587.  izasle  su  dvije  latinske  knjige  Vramcevih  drugova 
Ivana  Pergosica  i  Blaza  Skrinjarica.  Posljednji  je  svoje  religiozno-misticno  djelce  »De 
iigno  paschali«  posvetio  Vramcu,  pa  se  u  posveti  tuzi,  kako  Ijudi  zlobno  prigovaraju  nji- 
Jiovu  radu,  jer  im  nije  nista  sveto,  nego  ono,  sto  sami  hoce. 

Dok  se  u  »ostatcima  kraljevina  Dalmacije,  Hrvatske  i  Slavonije«  pisu  poglavito  u 
•dva  jezika  (latinskom  i  hrvatskom)  narocito  vjerske  (nabozne  i  obredne)  knjige  i  donekle 


KNJI2EVN0ST  LATINSKA,  TALIJANSKA    I  SLAVENSKO-HRVATSKA. 


79 


•povjestna  djela:  u  mletackoj  Dalmaciji  (s  mletackom  Albanijom)  i  u  slobodnom  Dubrov- 
niku  cvate  suvise  i  lijepa  knjizevnostu  tri  jezika,  naime  u  latinskom,  talijanskom 
i  hrvatskom. 

Hrvatska  knjiga  razvijala  se  je  tada  u  dva  pravca:  kao  vjerska,  pisana  gotovo  bez 
izuzetka  u  prozi,  i  kao  svjetovna  u  stihoviina.  Medju  najstarije  prozaiste  ubrojiti  nam  je 
dubrovackoga  vlastelina  Basila  Gradica,  koji  je  bio  glasovit  kao  dubokouman  bo- 
goslov  i  vrstan  poznavalac  grckoga  jezika.  Bio  je  najprije  redovnik  u  benediktinskom  sa- 
mostanu  na  otoku  Mljetu,  odakle  je  poslije  god.  1530.  posao  u  Italiju  na  Monte  Cassino. 
God.  1584.  postao  je  biskupom  u  Stonu,  gdje  je  i  umro  slijedece  godine  1585.  Prvo  nje- 
govo  pozrtato  djelo  »L  i  b  a  r  c  e  veleduhovno  i  bogoljubno  o  d  m  o  1  i  t  v  e«  stampano  je  u 
Mletcima   1561.   kod   Ivana   Giunte,   prevod  je  latinskoga  djela  »De  oratione«  od  Tullija 


MENCETICEVA  KULA  (MENCETTA)  U  DUBROVNIKU. 


Orispolda;  izvorno  je  drugo  djelo  njegovo:  »Libarce  od  dievstva  i  dievic- 
k  o  g  a  b  i  t  j  a,  stampano  1567.  u  Mletcima  po  Ivanu  Krst.  Guerra.  On  je  sam  smatrao  ovo 
djelo  tako  znamenitim,  da  ga  je  god.  1584.  preveo  na  talijanski  jezik  i  izdao  u  Rimu  pri 
Bartolu  Bonfadinu  i  Titu  Dianu.  Znacajno  je,  da  je  isto  djelo  Isusovac  Simon  Visocki  pre- 
veo na  poljski  jezik,  te  ga  1607.  izdao  u  Kalisu.  Znamenit  je  nadalje  Zadranin  pop  S  i  - 
mun  Budinic  (Budineo),  koji  se  god.  1581.  spominje  kao  »ilirski  ispovjednik  u  Rimu-<. 
Prvo  mu  je  djelo  prevod  psalama  s  napisom:  »Pokorni  i  mnogi  ini  psalmi  Davidovi«  (u 
Rimu  pri  Fr.  Zanetti  1582.);  nadalje  iste  godine  stampao  je  kod  istoga  tiskara  prevod 
djela  Isusovca  Ivana  Polanka  s  napisom:  »Ispravnik  za  jerei,  ispovidnici  i  za  pokornih«. 
Slijedece  god.  1583.  izdao  je  opet  u  Rimu  djelo:  »Summa,  a  to  jest  skupljcnje  ili  sabranje 
flauka  Christianskoga,  slozeno  po  poctovanom  otcu  Petru  Kanisiu  teologu  ili  bogoslovcu 
druzine  Isusa,  koje  iz  vlaskoga  ili  latinskoga  jazika  u  slovinski  jazik  protumacio  jest  pop 


80  HRVATSKO  KRALJEVSTVO  ZA  PRVA   TRI    HABSBURGOVCA. 

Simun  Budineo  Zadranin*.  Znacajno  je,  da  je  tai  prevod  iza§ao  u  dva  izdanja:  jedno  la- 
tinskim  slovima,  a  drugo  6irilskim  pismenima.  Treci  duhovni  spisatelj  je  dominikanac  fra- 
tar  Luka  Pallavicini  Bracanin,  »mestar  reda  pripovidavac«  (praedicatorum) 
i  inkvisitor  papinski  u  Zadru  (1591.— 1601.),  koji  je  8.  studenoga  1598.  dovrsio  doslovni 
prevod  (cakavskim  narjecjem)  svih  (150)  Davidovih  psalama.  Ovo  je  djelo  odkri- 
veno  i  Stampano  tek  u  najnovije  vrijeme. 

U  16.  stoljedu  osobito  je  bogata  lijepa  knjizevnost  hrvatska  u  mletackoj  Dalmaciji 
i  slobodnom  Dubrovniku.  Javljaju  se  narocito  tri  knjizevna  sredi§ta:  jedno  u  Zadru  s  Ni- 
nom,  drugo  na  otoku  Hvaru,  a  trede  u  Dubrovniku.  U  Spljetu  kao  da  je  iza  Marulida 
(t  1524.)  hrvatska  Vila  pjesnikinja  zamrla.  Kolo  zadarsko  -  ninskih  pjesnika  zapocinje 
Petar  Zoranid  (Albis),  starinom  LiCanin  od  plemena  Mogorovica  (Tetacica).  Rodjen 
je  god.  1508.  u  Zadru,  a  zivio  je  najvise  u  Ninu,  gdje  su  mu  vec  djed  i  otac  prebivali.  Kad 
mu  je  bilo  dvadeset  i  osam  godina  (1536.),  spjevao  je,  potaknut  djelom  »Arcadia«  tali- 
janskoga  pjesnika  Jakova  Sannazara,  pastirski  roman  u  stihovima  i  prozi,  koje  odise  naj- 
vecom  Ijubavi  prema  hrvatskom  narodu  i  jeziku.  Taj  prvl  hrvatski  roman,  izradjen  od 
najvece  cesti  u  dramatskom  obliku  (u  dialozima),  izaSao  je  stampom  u  Mletcima  god. 
1569.  kod  Dominika  Farri  s  napisom:  »Planine,  ke  zadrze  u  sebi  pisni  pete  po  pastirih, 
pripovisti  i  pritvore  junakov  i  deklic,  i  mnoge  ostale  stvari  slozene  po  Petru  Zoranicn 
Ninjaninu«.  Drug!  zadarski  pjesnik  bio  je  Brno  Karnarutic  iz  vlasteoske  porodice 
zadarske.  Kada  se  je  rodio  i  kada  je  umro,  nije  dosad  ustanovljeno;  znade  se  samo,  da 
mu  se  je  otac  zvao  Dunat  (messer  Donado  Carnaruti),  koji  je  god.  1527.  jos  zivio  u  nu- 
tarnjem  gradu  Zadru,  te  mu  je  porodica  brojila  osam  dusa.  Jamacno  je  medju  njima  bio 
vec  i  sin  Brno  (Bernardin).  Poslije  je  Brno  sfupio  u  uzi  snosaj  s  knezom  Nikoiom  Zrin- 
skim  Sigetskim;  vjerojatno  je  poput  Stjepana  Frankopana  postao  »vojvodom«  neke  cete, 
koje  je  Nikola  Zrinski  drzao,  kad  bi  mu  povjerena  obrana  jugozapadne  Ugarske  izmedju 
Dunava  i  Drave.  Kad  je  Nikola  Zrinski  junackom  smrti  poginuo  u  Sigetu  (1566.),  kosnulo 
se  je  to  duboko  Karnarutica,  pa  je  u  slavu  svoga  »bivsega  gospodina«  ispjevao  epsku 
pjesan,  koja  je  prva  iz  hrvatske  historije  u  nasoj  knjizevnosti.  Toj  je  knjizi  naslov:  »Va- 
zetje  grada  Sigeta,  pisan  na  4  dila  razdiljena*  (u  Mletcih  1584.),  a  posvecena  je 
knezu  Jurju  Zrinskomu,  sinu  sigetskoga  junaka.  U  posveti  kaze,  da  je  odlucio  »ispuniti 
dug  moj  ovim,  ako  i  prezrenim  slogom,  i  svitu  navistiti,  koliko  godi  izvrsite  hrabrosti 
istoga  gospodina,  otca  milosti  tvoje,  a  navlastito,  koju  on  ucini  u  pogibli  grada  Sigeta«. 
Karnarutic  ispjevao  je  jos  pjesnicku  pripovijest  u  pet  pjevanja  s  napisom:  »Izvrsita  Iju- 
bav  i  napokon  nemila  i  nesricna  smrt  Pirama  i  Tizbe«  (Mletci  1586.),  te  ju  posvetilo  ostro- 
gonskomu   nadbiskupu   Antunu   Vrancicu. 

U  pjesnickom  kolu  na  otoku  Hvaru  javilo  se  je  pet  spisatelja.  0  vlastelinu  H  o  r  - 
tenziju  Brtucevicu  (*  u  gradu  Hvaru  1516.),  sinu  Jeronimovu,  znade  se  samo,  da 
je  spjevao  pjesmu  »U  pohvalu  Tizbe  i  Segeta«  od  Karnarutica;  a  za  Ivana  Paro- 
z  i  d  a  (*  u  gradu  Hvaru  1537.),  javlja  se,  da  je  spjevao  »Vlahinju«,  koja  nije  sacuvana. 
Kud  i  kamo  znanienitiji  je  od  njih  Hanibal  Lucie  (*  u  gradu  Hvaru  1485.,  umro  1553.), 
takodjer  vlastelin,  koji  je  imao  posjeda  i  na  otoku  Visu.  Lucie  je  uz  »Pisni  ljuvene«,  po- 
slanice  1  drugo  spjevao  prvu  izvornu  hrvatsku  dramu  svjetovno-romantickoga  sadrzaja 
s  napisom  »Robinja«,  kojom  je  zelio  proslaviti  Dubrovnik  i  sjajnu  moc  njegove  vla- 
stele.  Nadovezao  je  pak  na  narodne  pjesme,  koje  su  u  ono  doba  kolale  o  hrvatskim  ba- 
nima  Majeru  Blazu  i  Mirku  Derencinu.  Qlavna  lica  njegove  drame  jesu  Robinja,  unuka 
Majera  Blaza,  i  mladi  Derencin,  unuk  bana  Mirka  Derencina.  Mladi  Derencin,  preobucen 
u  trgovacko  odijelo,  odkupljuje  u  Dubrovniku  na  trgu  od  turskih  gusara  za  3000  dukata 
nesrecnu  Robinju,  koja  se  onda  udaje  za  svoga  osloboditelja,  kojega  je  ve6  odprije  skro- 
vito  Ijubila.  Sva  djela  Luciceva  izdao  je  po  smrti  njegovoj  nezakoniti  sin  i  bastinik  mu 
Antonije   s  napisom:   »Skladanja   izvrsnih  pisan  razlicih  postovanoga  gospodina  Hanibala 


KNJI2EVN0ST  LATINSKA,  TALIJANSKA  I  SLAVENSKO-HRVATSKA.  81 

Lucia,  vlastelina  hvarskoga,  koje  cini  stampati  u  Bnecih  sin  njegov  Antoni ...  In  VenG' 
tia  per  Francesco  Marcolini  i556.«  Dok  je  Lucie  bio  naskroz  plemic  i  patricij,  njegov  36 
nesto  mladji  suvremenik  Petar  Hektorovic(*u  Starigradu  na  otoku  Hvaru  1487., 
umro  g.  1572.),  premda  takodjer  rodjeni  patricij,  bio  iskren  prijatelj  pucana  i  njiiiovih ' 
nastojanja.  I  on  je  u  mladosti  pjevao  Ijubavne  pjesme,  aii  se  je  poslije  odvratio  od  puste 
erotike  i  stao  pisati  pjesnicke  poslanice.  Tako  je  i  u  obliku  velike  poslanice  prijatelju  Je- 
ronimu  Brtucevicu  u  svojoj  sestdeset  i  devetoj  godini  (1555.)  ispjevao  svoje  glavno  i  naj- 
vece  djelo  »Ribanjc  i  ribarsko  prigovaranje«.  Ovo  skroz  originalno  djelo  za 
pravo  nije  nikakva  didakticna  pjesma  (poput  suvremene  talijanske  »ecloga  pescatoria«), 
vec  samonikla  idila  iz  iivarskoga  zivota,  narocito  tamosnjih  ribara.  Pjesnik  prica  lijepo 
i  realisticno,  kako  je,  zeleci  sc  odmoriti,  kroz  tri  dana  sa  dva  ribara  (Paskojem  i  Nikoiom) 
plovio  po  moru  izmedju  otoka  Hvara,  Suleta  i  Braca,  loveci  ribu,  pjeVajuci  pjesme  i  uzi- 
vaju6i  prirodne  Ijepote,  dok  se  nije  na  osvitku  cetvrtoga  daria  opct  vratio  na  Tvrdalj, 
svoj  dvorac  kod  Starigrada,  u  kojem  je  proboravio  najljepse  dane  svoga  zivota.  Putu- 
juci  drugi  dan  iz  grada  Hvara  (Novigrada)  prema  otoku  Suletu  pjevao  je  ribar  Paskof 
»bugarscicu«  0  Kraljevlcu  Marku  i  bratu  Andrijasu,  ribar  Nikola  0  Radosavu  Siverincu,  i 
napokon  oba  zajedno  u  dva  glasa  (»jedan  nize  drzec,  drugi  vise  pojuc«)  riarodnu  pisan: 
»I  klice  djevojka«.  Zanimljivo  je,  da  je  pjesnik  zabiljczio  nc  sanio  tekst  bugarscica,  nego 
i  napjeve.  Hektorovicevo  »Ribanje  i  ribarsko  prigovaranje  i  razlicrie  stVari  inc  slozene  po 
Petretu  Hektorovicu  Hvaraninu«  stampano  je  god.  1568.  u  Mletcima  kod  Fr.  Iv.  Komota,- 
Dalji  hvarski  pjesnik,  koji  bi  tek  u  najnovije  vrijemc  odkriveh,  jest  Martin  Benetd" 
\i6,  vjerojatno  mladji  suvremenik  Lucica  i  Hektorovica,  jer  poznaje  djela  ne  samo 
svoga  zemljaka  Lucica,  nego  i  Dubrovcanina  Marina  Drzica  (t  1567.),  kojega  zove  »na§ 
dobri  spivalovac«,  te  ga  donekle  i  oponasa.  Benetevic  spjevao  je'>>H  va  rkin  ju«,  po- 
kiadnu  komcdiju  u  pet  cina,  koja  se  je  mnogo  prikazivala.  I  Beneievid  Spominje  »btigar*- 
scicu  od  Petra  Resetine«.  ,  .        '  '   "    "/ 

U  slobodnom  Dubrovniku  istaklo  se  je  tijekom  16.  stoljeda  do^  dvadeset  hrvatskih 
pjesnika,  koji  su  nastavljali  rad  Siska  Mencetica   i   Gjora  Dr2ica."Da   sporhenemo   fek 
najznatnije  i  najplodnije.  Najstariji  od  ovih  bit  ce  pucanin   (zlatar)   A  n  d  r  i  j  a   Cubra- 
nov.ic,  koji  je  zivio  i  radio  u  prvoj  polovici  stoljeca  (oko  1480. — 1530.),  a  spjevao  je  po 
nacimi  firentinskili  pjesnika  prvu  hrvatsku  pokladnu    pjesmu    ili    rhaskeratu    s    napisom 
>Jedjupka«   (Egipcanka  =   Ciganka  gatalica).  Ova  »Jedjupka«,  iza  koje  se  skriva  sani 
pjesnjk,  petim  gospojama  svasta  proricc,  oc'aje  i  svjetuje,  a  sestoj,  koju   pjesnik  voli  i 
osobito  odiikuje  (od  620  stihova  posvecuje  nioj    360),    spotice,    §to    rte    uzvraca    Ijubav 
onome,  koji  za  njom  gine,  ali  mu  rijec  u  grlu  zapinje,  kad  hoce  da  joj  to  kaze.  Cubra- 
r.oviceva  »Jedjupka«  Ijepsa  je  od  svih  poznatih  talijanskih  maskerata,  tc  nadilazi  sve  po- 
tonje  hrvatske  imitacije.  U  Dubrovniku  bila  je  rasirena  vec  god.  1527..  a  §tampana  bi  tek 
1599.   u  Mletcima   (kod  Altobela   Salikana).  Drugi  je   pucanin   dubrovacki  Mavro   (Ni- 
kola) Vetranic  (1482.— 1576.),  redovnik  bcncdiktinski  i  najplodniji  pjesnik  16.  stoljeca. 
Bio  je  lirik,  epik  i  dramatik  pretezito  religioznog  i  rcfleksivnog  smjera.  Najljepse  mu  je 
i  najoriginalnije  djelo   »Remeta«,  idila  iz  pustinjackoga  zivota,  ii  kojoj  se  prikazuje  zi- 
vot  pustinjaka  (samoga  Vetranica)  na  otocicu  sv.  Andrijc.  Spomena  je  Vrijedan  jos  Ve- 
tranicev  nedovrseni  fantasticki  alegorijsko-fllozofski    ep    »P  e  1  c  g  r  i  n«    (Putnik);    a    od 
drama  odlikuju  se  »S  u  z  a  n  a  c  i  s  t  a«  u  cetiri  cina,  i  onda   »Posvetiliste  Abra- 
movo«  u  pet  cina,  oko  kojega  se  je  pjesnik  najvise    trudio.    ali  ga    je    tako    rastegnuo 
(2636  stihova),  da  se  u  jtom  obliku  nije  moglo  prikazivati.  Mladji  suvremenik  Vetranicev 
je  opet  pucanin  Nikola  Naljeskovic  (rodj.  oko   1510.,  umro  god.   1587.),  po  zani- 
manjU'trgovap,  a,  po.knjizeynoiTi  radu  najstaii[i  pjesnik  komedija  u  Dubrovniku.  Njegove 
tri  komedi  je  .beznapisa,vise  su  lakrdije,  u  kojima  je  porodicni  zivot  u  Dubrovniku 
prikazan  u  grubim  crtama  j  najkrupnijim  rijecirna.  Prve  dvije  komedije  samo  su  dram- 
K  1  a  i  c,  Hrv.  povj.  III.  (6.)  6 


82  HRVATSKO  KRALJEVSTVO  ZA  PRVA  TRI  HABSBURQOVCA. 

ske  scene,  tek  treca  je  iz^vedena  u  tri  ciiia.  Nalje§kovica  kud  i  kamo  nadvisuje  Marin 
Dr2id  s  nadimkom  Vidra,  sinovac  pjesnika  Gjora.  Rodio  se  je  oko  god.  1520.  u  Du- 
brovniku,  a  umro  god.  1567.  u  Mletcima,  gdje  je  i  sahranjen  u  crkvi  di  san  Qianpolo.  Ma- 
rin Drzid  napisao  je  cetiri  pastirske  igre  (Tirena,  Vcnera  i  Adon,  Plakir,  Qjuho  Krpeta); 
prve  dvije  u  stihovima,  a  posljednje  dvije  u  prozi.  Znade  se,  da  je  »Tirena«,  koja  ima 
pet  cina,  prvi  put  1548.  prikazivana  javno  pred  knezevskim  dvorom,  a   drugi  put  1550. 
prigodom  pira  Vlalia  Drfica  u  kuci  2enikova  djeda  po  majci.  Tom  se  je  prigodom  izvo- 
dila  1  viteska  igra  >>Moieska«:  (»bojni  nacin  od  moreske«),  koja  se  je  sve  do  danas  na 
otoku  KorCuli  odrzala.  Nadalje  je  Drzic  spjevao  pravu    pokladnu  igru:    »Novela    od 
S  t  a  n  c  a«,  koja  se  smatra  najdotjeranijim  i  najcjelovitijim  djelom  njegovim,  tako  te  se  i 
sad  prikazuje  u  glumistu  u  Zagrebu.  U  njoj  se  crta  obijesna  dubrovacka  mladez,  kako  se 
je  krupno  nasalila  s  okolisnjim  seljakom,  sa  starim  vlahom  Stancem,  koji  je  za  poslom 
dosao  u  grad,  pa  ne  na§av§i  stana  zadrijemao  kod  zida  pred  gradskim  zdencem.  Jos  je 
Drzic  napisao  sest  komedija  u  stilu  suvremene  plautovske  talijanske  komedije  (Komedija 
od  Pometa,  Dundo  Maroje,  Skup,  Pjerin,  Arkulin  i  Tripce  de  Utolce);  napokon  je  preveo 
Euripidovu  dranui   »Hekubu«  iz  talijanskoga  prevoda.  Drzic  je  najveci  komediograf  stare 
dubrovacko-dalniatinske  knjizevnosti;  steta  samo,  da  su  neka  djela  njegova  ili  posve  iz- 
£4ib!jena  ili  tek  od  cesti  sacuvana.  Za  pustopasnim,  dosjetljivim  i  hitrim  Drzicem  javio  se 
jc  niladji  suvremenik  njegov,  takodjer  viasteoski  sin  Dinko  Ranjina  (1536.— 1607.), 
koji  je  neko  vrijeme  zivio  u  Firenci  (1563. — 15()7.)  u  kolu  knjizevnika  na  dvoru  Medicejaca. 
Ranjina  je  poglavito  lirski  pjesnik,  i  to  refleksivni;  suviSe  je  on  uveo  u  hrvatsku  knjizev- 
t'ost  epigranie,  ponajviSe  rugalice,  u  kojima  je  zigosao  poroke  porodiCnog  i  drustvenog 
zivota.  Znacajna  je  njegova  rugalica  »Jednomu,  ki  niSto  ne  cini,  a  tudje  sve  huli«.  Jos  1563. 
stampao  je  Firenci:  »Piesni  razlike«.  Vrativgi  se  iz  Firenze  u  Dubrovnik  vrsio  je  razne 
drzavne  sluzbe,  te  je  bio  sedam  puta  knezom  republike.  Pjevao  je  tada  nialo  ili  niSta,  ali 
ie  ostao  prijatelj  knjige  i  knjizevnika,  koji  su  se  okupljali    u  njegovom    Ijetnikovcu    pod 
Vrucicom  na  Ratu  kod  Trpnja.  Nakon  sto  je  u  hrvatskoj   knjizevnosti   oko   1571.   zavladao 
neki  zastoj,  javio  se  je  na  popristu  bogati  PuCanin    Dinko    Zlataric    (1558. — 1609.), 
koji  je  pjevao  hrvatske  i  latinske  pjesme.  Bio   je    inace    vrlo    obrazovan    covjek,    koji    je 
nauke  filosofskc  i  pravnc  izucio  u  Padovi,  gdje  ga  bijahu  god.  1579.  izabrali  za  rektora. 
Njegov  pjesnicki  ideal  bila  jc  glasovita  sa.svoje  Ijepote  i  obrazovanosti  Dubrovkinja  Cvi- 
jeta  Zuzoriceva  (Floria  Zuzzeri,  rodj.  oko  1555.),  kojoj  je  i  Tasso  posvetio  dva  so- 
r.eta,  dok  su  ju  drugi  firentinski  pjesnici  prozvali  dubrovackom  Aspasijom.  Mnoge  lirske 
pjesme  Zlatariceve  spjevane  su  u  polivalu  Cvijeti;  njoj  je  takodjer  posvetio  svoj  prevod 
Ovidijeve  metarmofoze  »Ljubav  i  smrt  Pirama  i  Tizbe«,  koju  je  god.  1597.  izdao  u  Mlet- 
cima Zajedno  sa  prevodom  Sofoklove  tragedije  »Elektre«  i  prevodom  Tassove  »Aminte« 
s   naslovom   »Ljubmir«.   Citavo   pak   izdanje  posvetio  je  Ranjina  knezu  Jurju  Zrinskomu, 
koji  mu  se  je  za  to  latinskim  pismom  iz  Cakovca  lijepo  zahvalio.  U  nizu  znatnijih  pjes- 
nika hrvatskih  budi  jos  spomenut  Antun   Sasin,  vec  radi  toga,  sto  je  pod  naslovom 
»Razboji  od  Turaka«  opjevao  suvremene  bojeve  s  Turcima  (1593—1594.)  pocev  od 
sjajne  pobjede  krscanske  kod  Siska;  ali  to  nije  epos,  vec  samo  suvremena  kronika  u  sti- 
hovima. 

Dok  se  je  hrvatska  knjizevnost  rascvala,  latinska  knjiga  u  isto  doba  obamire.  Od 
knjizevnih  vrsta  ?amo  jos  pjesnictvo  ima  dva  tri  znatnija  zastupnika,  koji  u  latinskom 
jeziku  okretno  sastavljaju  razlicite  prigodne  pjesme.  Tako  u  Kotoru  pjeva  latinskim  je- 
zikom  Kotoranin  Ludovik  Paskalic  (Pasquali,  Pascale),  kojega  su  latinska  »Car- 
niina«  god.  1551.  stampana  u  Mletcima.  To  su  poglavito  elegije  (26).  Medjutim  pjevao  je 
on  i  u  talijanskom  jeziku  sonete,  madrlgale  i  kancone,  po  kojima  je  iza§ao  vise  na  glas 
nego  svojim  latinskim  pjesmama.  Najznatniji  latinski  pjesnik  u  Dubrovniku  bio  je  toga 
stoljeca  jedan  tudjinac,  po  imenu  Didak  Pir  (Pyrrhus,    Pirro),  za  pravo    Jacobus 


KNJI2EVN0ST  LATINSKA,  TALIJANSKA  I  SLAVENSKO-HRVATSKA.  83 

Flavius,  zidov,  rodjen  1517.  u  Evori  u  Portugalskoj.  On  je  kao  ucitelj  dubrovacke 
skole  ondje  prozivio  drugu  polovicu  16.  stoljeca,  bio  je  ucitelj  Dinka  Zlatarida  i  mnogih 
<irugih  Dubrovcana,  a  istakao  se  je  vec  prije  dolaska  u  Dubrovnik  u  Spanjolskoj,  En- 
^leskoj,  Francuskoj,  Belgiji,  Italiji  i  Grckoj  kao  vrstan  humanista.  I  u  Dubrovniku,  gdje 
je  ostao  do  svoje  smrti,  sastavio  je  mnogo  latinskih  pjesama,  vedim  dijelom  epigrama 
najrazlicnijega  sadrzaja,  povodeci  se  za  Marcijalom.  Osim  stampanih  pjesama  (1582.  i 
1592.)  ostale  sii  mnoge  u  rukopisu  (Didaci  Pirihi  elegiarum  libri  III.  ad  D.  Slatarichium  Pa- 
tav.  Scholae  Rectorein  et  equitem  splendidissimum;  accessit  Lyricorum  libellus  eodem 
auctore) 

Latinski  jezik  ustupio  je  mjesto  ne  samo  hrvatskomu,  nego  i  talijanskomu,  jer 
su  se  dalmatinsko-dubrovacki  knjizevnici  povodili  za  miadjim  humanistima  talijan- 
skim,  pa  njegovali  zive  jezike  mjesto  mrtvoga.  Tako  je  i  u  prozi  sve  vi§e  maiia  otimala 
talijanstina  mjesto  latinstine,  kojom  su  odsad  pisali  jedino  bogoslovi  svoje  rasprave  i  djela. 

Ne  samo  da  je  Paskalic  uz  latinsku  poeziju  njegovao  talijansku,  nego  je  bilo  i  hrvat- 
skih  pjesnika,  koji  su  pjevali  i  taiijanski.  Tako  je  Savko  Bobaljevic  Qlusac  (Sa- 
vius  Bobali  Sordo,  1530.— 1585.)  izasao  na  glas  vise  kao  taiijanski  pjesnik  nego  kao  hr- 
vatski.  On  je  svoje  »Rime  amorose,  pastorali  e  satiriche*,  izasle  po  smrti  njegovoj  god, 
1589.,  posvetio  Dinku  Ranjini.  Kao  taiijanski  »rimatori«  (pjesnici)  poznati  su  jos  ovi  inace 
lirvatski  pjesnici :  Petar  Hektorovic,  Eranjo  Lukarevic  (Luccari)  Bu- 
rin a,  Dinko  Ranjina  i  Dinko  Zlatari6.  Talijanske  pjesme  pjevao  je  takodjer 
DubrovCanin  Mihajlo  Monaldi  (rodj.  oko  1550.,  umro  1592.),  a  isticu  se  jos  pleme- 
nite  2ene  Julija  Bunic  (Bona)  i  spomeuuta  vec  Cvijeta  Zuzzeri  (Zuzoriceva). 

Talijanskim  jezikom  pisu  se  u  to  doba  i  prozaicna  djela,  poglavito  znanstvena.  Fi- 
lozofski  pisci  u  obliku  dialoga  raspravljaju  o  razlicnim  pitanjima  iz  podruCja  tadanje  filo- 
zofije.  Tako  hrvatski  pjesnik  Nikola  NalJeSkovic  (Nale)  izdaje  god.  1579.  svoje  ta- 
lijansko  djelo  »Dialogo  sulla  sfera  del  mondo«;  Nikola  Gucetic  (Oozze,  1549. — 1610.) 
iednako  u  dialozima  govori  o  Ijubavi  i  Ijepoti,  a  spomenuti  ved  pjesnik  Mihajlo  Mo- 
naldi pi§e  deset  dialoga  o  Ijepoti  s  napisom  »L'  Irene*,  koji  su  stampani  tek  iza  nje- 
gove  smrti  god.  1599.  Najznamenitiji  filozof  ovoga  stoljeca  jest  Fran  jo  Patrizio 
(Petris  1529. — 1597.),  s  otoka  Cresa,  koji  se  je  bavio  najzakucastijim  problemima  filoso- 
fije.  Jednako  se  bave  i  prirodnim  naukama.  Nikola  Sagri  (t  1572.)  napisao  je  djelo  o 
plimi  i  osjeci,  a  Antun  Medo  (umro  oko  1600.),  porijeklom  Grk,  bavio  se  je  razlicnim 
matematickim  pitanjima.  Znacajno  je,  da  je  Dalmatinac  Ivan  Franjo  Srica  (Fortu- 
r.io)  napisao  p  r  v  u  talijansku  gramatiku,  koja  je  prvi  put  stampana  u  Jakinu  god.  1516. 
To  je  gramatika  onoga  knjizevnoga  jezika,  kojim  su  pisali  Dante,  Petrarca  i  Boccaccio. 

Napokon  su  i  povjesnicu  pisali  w  talijanskom  jeziku.  U  torn  se  pogledu  osobito 
istidu  dubrovacki  historiografi.  Tako  su  talijanskim  jezikom  napisani  najstariji 
Ijetopisi  ili  kronike  o  Dubrovniku,  kao  kronika  anonimna  Ijetopisca,  koja  oba- 
seze  povjesnicu  Dubrovnika  od  osnutka  grada  god.  457.  do  god.  1554.;  zatim  »Annali  di 
T^agusa«  od  Nikole  Ranjine  (1494. — 1582.),  koji  takodjer  dopiru  do  god.  1552.  Ra- 
njina je  takodjer  sastavio  ili  prepisao  najstariji  kanconijer  ili  pjesmaricu,  u  koju  su  une- 
sene  pjesni  prvih  hrvatskih  pjesnika  u  Dubrovniku.  I  Ivan  Qundulic  Marinov 
sastavio  je  dubrovacku  kroniku  do  god.  1484.;  ali  se  ne  moze  tocno  ustanoviti,  kada  je 
zivio.  Na  osnovu  svih  tih  kronika.  koje  su  do  najnovijega  doba  ostale  u  rukopisima 
(stampane  su  tek  1883.  i  1893.  od  Natka  Nodila  u  spomenicima  jugoslavenske  akademije),' 
sastavljali  su  svoje  stampane  historije  o  Dubrovniku  firentinski  dominikanac  i  kaptolski 
vikar  crkvc  dubrovacke  Serafin  Razzi,  koji  je  u  djelu:  »La  storia  di  Raugia,  Lucca 
1595. «  prikazao  historiju  Dubrovnika  do  god.  1571.;  nadalje  Dubrovcanin  Jakov  Lu- 
karevic (Giacomo  Luccari,  1551.— 1615.)  poznato  djelo:  »Copioso  ristretto  degli  annali 
di  Rausa,  Venezia  1605.«,  u  kojem  je  prikazana  povjesnica  grada  do  god.  1600. 


84  HRVATSKO  KRALJEVSTVO  ZA  PRVA  TRI  HABSBURGOVCA. 

Izraedju  svili  dubrovackih  povjesnicara  16.  stoljeda  proslavio  se  jc  osobito  Mavro' 
Orbini,  biySi  opat  benediktinskoga  samostana  u  Mljetu  (t  1614.).  On  se  je  bavio  histo-^ 
rijoni  ne  samo  Dubrovnika,  nego  svih  dr^ava  i  zemalja  jugoslavenskili,  a  donekle  sla- 
venskih  u  opce.  On  je  izdao  djelo:  »I1  regno  de  gli  Slavi  hoggi  corrotamente  detti  Schia- 
voni.  Historia  di  Don  Mauro  Orbini  Rauseo  abbate  Melitense.  In  Pcsaro  1601.«  Orbina 
ide  ta  poglavita  zasluga,  §to  je  on,  premda  katolicki  redovnik,  pisao  svoju  historiju  juz- 
nih  Slavena  ne  obzfruci  se  na  vjeru  njihovu,  te  jc  jednakom  Ijubavi  I  polelom  crtao  i  sla- 
vio  sve  velike  i  slavne  muzeve,  bili  oni  katoljci  ili  ne.  Bas  stoga  ugodilo  je  njegovo  djelo^ 
svim  Slavenima  bez  razlike  vjere,  te  su  ga  i  Rusi  preveli  u  svoj  jezik  nastojanjem  nov- 
gorodskoga  arhiepiskopa  Tcofana  Prokopovida  (1722.)  Posveceno  je  caru  Petru  Velikomu.. 
Umjetnosti.  Najprije  gradjanski  rat  izmedju  Ferdinanda  I.  i  Ivana  Zapolje.  a  onda- 
neprekidne  borbe  s  Turcima,  koji  su  svedjer  napredovali  prema  zapadu,  nijesu  nimalo* 
bile  podesne  za  razvoj  umjetnosti  u  »ostacima«  hryatskoga  kraljevstva.  Pace  brojne: 
sredovjecne  gradjevine,  kao  crkve,  gradovi,  sa,niostani  i  varosi  prometnuse  se  u  razva- 
line-,  budi  sto  ih  Turci  za  svojih  provala  raznietriuli,  budi  sto  su  ih  krscani  samr 
razvalili,  da  se  Turci  u  njima  ne  ugnjezde.  Tako  je  za  ratovanja  izmedju' 
Ferdinandovaca  i  Zapoljevaca  nastradala  god.  1529.  stolna  crkva  sv.  Stjepana  u  Zagrebu. 
dok  je  za  turskih  provala  poruseno  gotovo  sve  od  Pozege  do  Virovitice  1  Zacesmai 
(Cazme),  kao  i  medju  Unom  i  Kupom  od  Kostajnice  do  Topuskoga.  God.  1596.  spominju* 
pounski  Ylasi  »s  e  d  a  m  d  e  s  c  t  p  u  s  t  i  h  g  r  a  d  o  v,  k  b  j  i  s  u  p  u  s  t  i  m  e  j  u  U  n  U! 
i  K up u«. 

Kraj  takih  prilika  posve  je  prirodno,  da  graditeljska  umjetnost  nije  u  »ostatcimav 
niogla  napredovati.  Gradilo  se  je  u  opce  samo  za  obrambene  svrhe,  da  se  izlozehija  mje- 
sta  i  gradovi  na  krscansko-turskoj  krajini  utvrde  i  zastite.  Stoga  nije  bilo  gotovo  sabqra.. 
na  kojem  ne  bi  stalezi  dozvoljavali  radnike,  gradju  i  povoz  za  prenasanje  gradje  u  hr- 
vatsko-siavonske  krajiske  gradove.  Jedino  tjm  nacinom  moglo  se  je  poluciti,  da  su  se 
Turci  kod  utvrdjenili  gradova  Qjurgjevca,  Koprivnice,  Krizevaca  i  lyanica  u  slavonskolj 
krajini,  pa  onda  kod  gradova  duz  Kupe,  u  banskoj  i  hrvatsko]  krajini  zaustavili,  pa  da  nr-^ 
jesu  i  »ostatci«  kraljevstva  spaii  pod  njihovu  vlast. 

Bas  radi  obranc  od  Turaka  moralo  se  je  pomisijati  i  na  osnivanje  n  o  v  i  h  gradova 
i  tvrdjava.  Tako  su  nastali  gradovi  i  tvrdinje:  grad  S  i  s  a  k  (1544.)  uz  varos  istoga  imena,. 
grad  Nehaj  (1551. — 1558.)  vise  varosi  Senja,  i  oveca  tvrdja  Karlovac  (1579.)  kod 
utoka  Korane  u  Kupu  do  staroga  grada  Dubovca.  Po  ovom  primjeru  sagradili  su  i  Turct 
tvrdju  Petrinju  (1592.)  na  utoku  Petrinjcice  u  Kupu. 

U  nutarnjoj  zemlji  nijesu  gradjevinama  toliko  naudili  Turci,  ali  su  one  stradale  od' 
nemara  i  potresa.  Narocito  je  stetan  bio  potres  15.  i  16.  rujna  1590.,  kad  je  1  Zagreb 
drugi  put  u  torn  stoljecu  stradao.  Tom  je  prigodom  i  nedavno  (1574.)  popravljeni  M  e  d  - 
V  e  d  g  r  a  d  tako  ostecen,  da  se  je  gospodar  njegov  Stjepan  Qregorijanec  morao  preseliti 
u  dvore  nize  grada,  u  Sestine.  Jednako  su  nekako  i  drugi  gospodski  gradovi  na  gorskim 
visovima  opustjeli,  pa  su  mjesto  njih  nastali  dvori  na  podanku  gora  i  brda.  Tako  su  pri- 
mjerice  na  podanku  visokoga  Cesargrada  u  hrvatskom  Zagorju  u  ravnici  osvanuli 
N  0  V  i  dvori.  Dogadjalo  se  i  to,  da  su  oblasti  silom  razvaljivale  pojedine  gradove  i 
utvrde,  koje  su  siloviti  vclikasi  i  plemici  podizaii  bez  dozvole  kraljeve  na  svojim  po- 
sjedima.  Tako  je  ban  Krsto  Ungnad  5.  veljaCe  1581.  s  brojnom  druzinom  svojom  sve  do 
tcmelja  dao  porusiti  grad  §  a  b  a  c,  koji  bijahu  neovlasteno  podigli  plemici  Keglevici  na- 
suprot  Krapini. 

Dok  su  ovako  u  »ostatcima«  hrvatskoga  kraljevstva  umjetnosti  zahirile,  slalo  je  u 
susjednoj  turskoj  Bosni  poglavito  graditeljstvo  napredovati.  Turci  su  doduse  u  prvi  kral 
obarali  krscanske  sredovjecne  umjetnine,  narocito  crkve,  ili  su  ih  pretvaraii  u  svoje;  air 


J 


UMJETNOSTI.  85 

kako  je  znameiiit  dio  domactga  ziteljstva  hrvatskoga  patarenske  vjere  prigrlio  islam" 
5tali  su  odiicniji  i  bogatiji  poturcenjaci  podizati  arapsko-turske  gradjev  in  e, 
kac)  d  z  a  m  1  j  e  (hramove),  t  e  k  i  i  e  (samostane  za  dervise),  m  e  d  r  e  s  e  (vjerske  skolc 
s  iiiternatima),  b  a  n  j  e  (kupke),  musafirhanc  (svratista  za  siromasne  putnike),  t  a  s- 
iihane  i  bezistane  (zgrade  za  trgovanje)  i  t.  d.  Mimo  to  podizali  su  zgrade  (litvr- 
4Kiie  kastele)  za  stanovanje  oblastima,  poglavito  vojnickim  (sara je),  onda  mostove 
(ciiprije)  i  t.  d.  Bas  po  tim  gradjevinama  dobiie  su  poglavite  varosi  bosanske,  kao  Sa- 
ra .i:vo  (prije  Vrhbosna),  Mostar,  Foca  i  Banjaluka  svojc  orijentalno  lice. 

,  .  Vec  u  drugoj  polovici  15.  stoljeca  proslavili  su  se  neki  turski  namjestnici  u  Bosni 
svbjim  gradjevinama.  Osobito  se  isticu  sandzakbeg  I  sab  eg  od  plemena  Hranu-^ 
i  i  i:,.  osniyac  turskoga  Sarajeva,  koji  jc  sagfadio  u  Cast  sultana  Muhameda  11.  glasovitu 
Carevu  dzamiju,.  i  do  njc  banju  (1459.),,  onda  Carevu  cupriju  preko  Miljacke,  jednu 
tckiju,  musarfirlianu,.  golemi  lian  Kolobaru  u  Bazjdzanima,  i  nekc  manje  gradjevine.  Sin 
Tijcgov  Melmiedbeg  Hranusic  podigao  je  (1519.)  dzamiju  Mehitietbegovu.  Afi  najvise  pro- 
skivio  se  je  u  16.  stoljecu  syojim  gradnjama  Qazi  Husrcfbeg  (1480.— 1541.),  koji  je 
u  tri  maha  bio  sandzakbeg  n  Bosni,  te  je  nastojao  da  u  svojim  gradjevinama  kud  i  kamo 
aiadkrili  sve,  sto  se  dotada  na  polju  arliitekture  stvorilo  u  Sarajevu  i  Bosni.  On  je  god. 
1529.  podigao  glasovitu  Begqyu  dzamiju  u  Sarajevu,  koja  nc  same  po  svojoj 
ai  hitektonskoj  koncepciji,  hego  i  po  svojim  dimenzijama  nadmasuje  svd  ostate  dzamijc 
cmoga  doba.  »Sravnimo  li  ju  sa  Carevom  (dzamijom),  s  Mehmcdbegovom  ili  sa  Skender- 
lijom  (Mustafbega  Skenderpasica  od  god.  1517.)»  to  sve  tri  izgledaju  prema  Begovoj  rek 
bi  kao  miniature.  Ako  kod  Careve  dzamije  djeluje  na  posmatraca  gracilnost  stupova,  vit- 
Icost  munare,  elegancija  kubeta.  kod  Begove  dzamijc  sve  je  to  jacc,  vece,  snaznije,  ma- 
sivnije,  a  ipak  jc  arhitektu  uspjclo  stvoriti  umotvor,  koji  se  ^oimlje  promatraca  jcdinstve- 
jiim  umjetnickim  dojmom,  te  i  ne  ce  osjecati  one  masivnbsti  zidoya,  koji  bi  gbtov6  dbli- 
kovali  utvrdjenomu  gradu  ili  kuli«.  Qraditelj  Begove  dzamije  nijc  poznat;  ali  se  znadc, 
da  su  radnici  (kamenari,  kovaci,  zidari  i  tesari)  bili  Dubrovcani.  I  po  ostaloj  Bosni  sa- 
gradjene  su  u  16.  stoljecu  lijepe  dzamije.  Tako  Alad^a-dfamija  u  Foci,  podignuta 
:^od.  1550.  od  Hasan-Nazira,  s  osobito  lijepom  propovjedaonicom;  onda  Karagjoz- 
xl^amija  u  Mostaru,  podignuta  god.  1569.  od  Karagjoz-bega  Hadzi  Mehmeda;  i  napo- 
kon  krasna  Ferhadija  u  Banjaluci,  koju  je  god.  1576.  dao  sagraditi  sandzakbeg  Fer- 
hadbeg  Sokolovic  nakon  svoje  pobjede  kod  Budackoga,  primivsi  veliku  odkupninu  od  za- 
Tobljene  krscanske  gospode. 

Qazi  Husrefbeg  podigao  je  poslije  Begove  dzamije  jos  citav  niz  drugih  gradjevina 
za  sljedbenike  islama.  QIasovita  je  njegova  medresa  »K  u  r  s  u  m  1  i  j  a«,  za  koju  je  usta- 
novio  i  naucnu  osnovu,  po  kojoj  ce  se  u  toj  visokoj  skoli  predavati.  Nadalje  je  podigao 
hanikah  ili  tekiju  (samostan)  za  dervise  (kaludjere),  musafirhanu  za  primanje  i 
prehranu  siiomasmh  putnika;  vrlo  zanimljivu  banju  ili  kupaliste  u  dva  dijcla  (za  muske 
1  za  2enske),  prostrane  zgrade  za  trgovanje  (bezistan,  taslihan),  i  jos  drugo.  Sve  su  se  te 
gradnje  pretezno  odrzale  do  danas.  Po  njegovu  primjeru  podizali  su  jednake  humani- 
tarne,  zdravstvene  i  skolske  zgrade  i  drugi  bosanski  velikasi  muslimanske  vjere  (Soko- 
lovidi,  Kopcici,  Skenderpasici)  po  ostalim  mjestima  Bosne. 

Jo§  su  spomena  vrijedne  kamene  c  u  p  r  i  j  e  ili  m  o  s  t  o  v  i,  podignuti  u  to  vrijeme 
po  Bosni  i  Hercegovini.  Najznatnija  je  cuprija  u  Visegradu  na  rijeci  D  r  i  n  i,  koju 
je  god.  1571.  dao  podici  slavni  Mehmetbeg  Sokolovic.  Ova  cuprija  stoji  na  jedanaest  si- 
Ijatih  lukova,  kojima  sirina  nije  jednaka;  ima  ih  od  13.7  metara  do  18.6  metara.  Duljina 


*  Savremeni  povjestnicar  turski  Aali  (t  1592.),  pise  o  Bosnjacima  islamske  vjere  ovako: 
»Bez  sumnje  BoSnjaci,  koji  se  pribrajaju  hrvatskom  narodii,  odlikuju  se  kao  prosti  vojnici  do- 
'brotom  i  poboznosti,  kao  age  i  zapovjednici  obrazovanoScu  i  vrlinom;  ako  dodju  do  casti  velikih 
-vezira  u  upravi  su  dobro6udni,  ponosni  i  pravedni,  da  ih  veiikaSi  hvale  i  odlicni  umnici  slave.« 


86  HRVATSKO  KRALJEVSTVO  ZA  PRVA  TRI  HABSBURGOVCA. 

joj  broji  170  metara,  sirina  6.3  m.  0  neimaru  ili  graditelju  cuprije  ne  zna  se  ni§ta;  pufc 
Plica,  da  mu  je  ime  bilo  Mitar  ili  Rade,  i  da  je  gradio  sedam  godina,  jer  mu  je  Drina  vi§e 
puta  oborila  pojedine  stupove.  Za  nekoliko  godina  starija  od  opisane  cuprije  jest  cu- 
prija  u  Mostaru  na  Neretvi,  podignuta  (na  mjestu  starijih  drvenih  mosti6a)  za  sul- 
tana Sulejmana  II.  god.  1566.  Ova  je  cuprija  duga  29  met.,  siroka  samo  4.55  m.,  a  poCiva 
na  jednom  jeditom  polukruznom  svodu  od  27.3  m.  promjera.  Od  povrsja  Neretve  dO' 
vrSka  svoda  imade  19.5  met. 

U  mletackoj  Dalmaciji  i  slobodnom  Dubrovniku  stoji  graditeljstvo  i  kiparstvo  posve 
pod  mietackim  utjecajem.  Kako  su  brojne  crkve  u  primorskim  gradovima  vec  po- 
sve izgradjene,  ima  ih  tek  nekoliko,  kojih  se  gradnja  dovrsava.  Tako  se  stolna  c  r  k  v  a 
sv.  Jakova  u  Sibeniku  dogradjuje  do  god.  1555.,  kad  bi  posve  dogotovljena  i  posve- 
cena.  Jednako  je  dovrsena  u  to  vrijeme  stolna  crkva  sv.  Marka  u  Korculi,  na 
kojoj  se  kao  na  sibenskoj  ogledaju  razni  stilovi  (mletacka  gotika  i  rana  renaissansa). 
Zvonik  stolne  crkve  u  Trogiru,  koji  je  jos  1422.  poceo  graditi  meStar  Matija  Qojko- 
V i c,  dovrsio  je  napokon  god.  1592. — 1598.  graditelj  Trifun  Bokani6.  Zvonik  je  tada 
bio  visok  sa  svojim  kubetom  141  stopu,  a  sirok  17  stopa.  U  16.  stolje^u  nastavlja  se  gra- 
djenjem  svjetovnih  zgrada  u  blizini  crkvi  a  na  javnim  trgovima,  koji  tim  postaju  promet- 
nim  centrima  tih  gradova.  Gotovo  svaki  dalmatinski  grad  ima  tada  svoj  »Qospodski 
trg«  (piazza  dei  Signori),  gdjeno  uz  postojece  vec  crkve  nicu  nove  palace  mletackih 
providura  ili  gradskih  knezova,  onda  stanice  za  obavljanje  javnih  poslova  (loggia  pu- 
blica),  zatim  javni  uredi.  kao  carinare  (dogane)  i  t.  d.  Tako  je  u  svakome  gradu  »Qos- 
podski  trg«  kao  mala  slika  trga  sv.  Marka  u  Mletcima.  Sve  su  te  zgrade  sagradjene  u 
mletackom  slogu  gotskih  i  renaissancnih  oblika.  Gotovo  sve  »Ioggie«  u  Dalma-- 
c  i  j  i  j  e  s  u  d  i  e  1  a  16.  s  t  o  I  j  e  6  a.  Najstarija  loggia  je  u  gradu  Trogiru,  a  najljepsa  i  naj- 
impozantnija  u  gradu  H  v  a  r  u,  sagradjena  u  slogu  visoke  renaissance.  Prica  se,  da  ju  je 
zasnovao  graditelj  Michele  Sanmicheli  iz  Verone  (1484. — 1559.).  Lijepa  je  jos  i  posve  sa- 
cuvana  loggia  u  Zadru;  njezino  procelje  sastoji  od  tri  luka  medju  dorskim  stupovima. 

U  ovo  stoljece  redjaju  se  jos  gradjevine  za  zastitu  i  obranu  primorskih  gradova 
od  navala  susjednih  Turaka,  zatim  neke  zdravstvene  gradjevine  (vodovodi,  cisterne, 
zdenci).  Kako  je  turska  vlast  dopirala  mjestimice  sve  do  samih  gradova,  trebalo  ih  je,  na- 
rocito  s  kopnene  strane,  zastititi  jakim  zidovima,  kapijama,  fortovima  i  drugim  utvrdama. 
To  je  utvrdjivanje  dalmatinskih  gradova  povjerila  mletacka  republika  spomenutomu  ve6 
graditelju  Sanmicheliju.  On  je  zadacu  svoju  sjajno  izveo,  pokazavsi  i  pri  tim  prakticnim; 
gradjevinama  svoj  umjetnicki  ukus.  Cak  i  naijednostavnije  zidine  i  utvrde  odlikuju  se  li- 
jepom  strukturom  i  plemenitim  razmjerjem,  a  ne  manjka  im  ni  dekorativnog  nakita.  Oso- 
bito  su  mu  ukusne  neke  varoske  kapije  ili  dveri;  kao  primjerice  »kopnena  vrata* 
(porta  di  terraferma)  u  Zadru.  Sanmicheli  zasnovao  je  takodjer  tvrdjicu  sv.  Ni- 
kole  (fort  S.  Nicolo)  na  ulazu  u  luku  grada  Sibenika,  a  podigao  ju  je  njegov  sinovac 
Giovanni  Qirolamo  Sanmicheli  god.  1533.  Jos  je  Sanmicheli  zamislio  veliku  cisternu  u 
Zadru  sa  pet  zdenaca,  ali  je  ona  izvedena  tek  god.  1574.  za  generalnoga  providura  Alvisa 
Grimanija. 

I  slobodni  Diibrovcani,  premda  su  zivili  u  prijateljstvu  s  turskim  sultanima  i  pla- 
cali  njima  godiSnji  dohodak,  nastojali  su  da  svoj  rodjeni  grad  sto  bolje  osiguraju  i  jace 
utvrde.  Te  su  se  utvrde,  nalik  na  kameni  pojas,  do  danas  odrzale,  te  daju  gradu  s  kop- 
nene i  morske  strane  vanrednu  slikovitost.  Svima  utvrdama  gospoduje  silna  Menee- 
tice.va  kula  (Mencetta),  jaka  tvrdinjica  s  dvojakom  ogradcm,  koju  je  Michelozzo  Mi- 
chelozzi  sagradio.  Jos  je  znamenita  na  strmoj .  stijeni  u  more  strseca  kula  sv.  Lo- 
vrinca,  onda  fortezza  Leverono  god.  1539.  od  mjernika  Dorije  sagradjena,  i 
fortezza  Margheritta,  podignuta  oko  god.  1570.  od  Saporossa  Matteucija.  Sve  te 


UMJETNOSTI.  87 

kule  s  ostalim  kulama  i  zidinama  tvore  zaokruzenu  cjelinu,  koju  prekidaju  tek  gradske 
dveri,  a  koja  je  u  glavnom  nastala  u  16.  stoljecu. 

U  16.  stoljecu  isticu  se  jos  neki  hrvatski  slikari  i  mjedoresci,  kojih  su  djela  raza- 
suta  po  Italiji  i  ostaloj  Evropi.  Njihovo  kolo  zapocinje  Julije  Klovio  (Jure  Glovic), 
rodjen  1498.  u  Grizanima  u  Vinodolu,  a  umro  5.  sijecnja  1578.  u  Rimii,  gdje  je  i  sahranjen 
u  crkvi  sv.  Petra  ad  Vincula.  Tu  su  mu  44  godine  nakon  smrti  postavili  svedenici  nje- 
gova  reda  crni  mramorni  spomenik  s  poprsjem  od  bijelog  mramora  i  s  napisom,  gdje  se 
uz  drugo  cita  »domino  Julio  Clovio  de  Croatia*,  i  opet  »Julius  Clovio  pictor  nuUi  secun- 
dus«.  I  sam  Klovio  pridavao  je  svojemu  prezimenu  »Croata,  Croatus,  Croata,  de  Croa- 
tia*, a  kadikad  »Illyricus«  ili  »Macedo«.  Proslavio  se  je  pak  kao  sitnoslikar  ili  mi- 
R  i  a  t  u  r  i  s  t  a  (miniatore).  Oko  1515.  dosao  jc  iz  Hrvatske  u  Italiju,  u  Mletke,  gdje  mu  je 
bio  protektorom  Marino  Qrimani,  potonji  kardinal.  Negdje  1524.  desio  se  je  opet  na 
dvoru  ugarsko-hrvatskoga  kralja  Ljudevita  II.,  te  je  sudjelovao  i  u  boju  na  Muhackom 
polju,  iz  kojeg  se  je  srecno  spasio.  Vrativsi  se  na  to  u  Italiju  dodje  u  Rim;  ali  vec  iza 
nekoliko  mjeseci  morade  bjezati  iz  Rima,  kad  su  taj  grad  6.  svibnja  1527.  zauzele  i  orobile 
cete  cara  Karla  V.  Habsburgovca.  Lutajuci  neko  vrijeme  stize  u  Mantovu,  gdje  no  udje 
u  samostan  kanonika  redovnika  sv.  Spasa,  pa  promijeni  svoje  krstno  ime  Juraj  u  Giulio.  No 
vec  god.  1530.  ili  1531.  stupio  je  opet  u  sluzbu  svoga  prvasnjega  protektora  Grimanija, 
koji  je  izradio  u  pape,  da  je  smio  izstupiti  iz  samostana,  te  kao  svjetovni  svei^enik  zivjeti 
uz  svoga  dobrotvora,  najprije  u  Perugiji,  a  onda  u  Rimu.  U  Rimu  ostade  do  svoje  smrti, 
proboravivsi  tek  god.  1549.— 1554.  u  Firenci  na  dvoru  hercega  Cosima  I.  iz  porodice  Me- 
dici, i  onda  krade  vrijeme  u  Parmi  i  Piacenzi.  Po  smrti  svoga  prvoga  protektora  Grima- 
nija (t  1546.)  stupi  Klovio  u  sluzbu  kardinala  Aleksandra  Fames  a,  sinovca  pape 
Pavla  III.,  kojega  je  sjajni  dvor  (sagradjen  od  Antuna  da  Sangallo  i  Michelangela  Buona- 
rottija)  bio  najugledniji  u  Rimu,  i  zbiraliste  najumnijili  pjcsnika,  ucenjaka  i  umjetnika. 

Klovio  bavio  se  je  gotovo  bez  izuzetka  sitnoslikarstvom,  ukrasujuci  svojim  slikari- 
jama  brojne  rukopise  duhovnoga  i  svjetovnoga  sadrzaja.  Po  njemu  ilustrovani  rukopisni 
molitvenici,  korali,  misali  i  brevijari  razasuti  su  po  knjiznicama  citave  Evrope,  a  najvise 
po  Italiji.  Najodlicnije  djelo  njegovo  jest  »Molitvenik  blazene  djevice  Ma- 
rije«,  koji  je  naslikao  za  kardinala  Farnesa,  a  dovrsio  ga  je  1546.  nakon  marljiva  rada 
od  devet  godina.  Vec  suvremenici  cijenili  su  u  velike  ovo  djelo  Klovijevo,  a  noviji  ga  uz- 
nose  nada  sve,  zovuci  umjetnika  sad  »malim  i  novim  Michelangelom«,  sad  opet  »Rafaelom 
niiniatora«,  dok  za  samo  djelo  kazu,  da  se  pricinja  vise  bozanskim  djclom,  nego  co- 
vjecjim  (che  ella  pare  cosa  divina  e  non  umana).  Osim  ovoga  djela  ukrasio  je  Klovio  ru- 
kopis  Danteove  »Divina  comedia«,  gdje  je  narocito  sjajna  slika,  koja  prikazuje  Beatri- 
cinovo  putovanje  po  suncu.  Jos  su  znamenite  njegove  sitnoslikarije  za  rukopise  »Zivot 
Franje  Marije  od  Montefeltra  della  Rovere  IV.«  i  »2ivot  Friderika  od  Montefeltra,  voj- 
vode  urbinskoga«.  Nadalje  je  Klovio  izkitio  s  pomocu  svojih  ucenika  krasno  pisanu  po- 
vjesnicu  rimsku  Pavla  Orosija  (liistoria  romana  excerpta  .ex  libris  Pauli 
Orosii),  gdje  su  narocito  vjerni  portreti  rimskih  careva  snimljeni  po  pjenezima,  meda- 
Ijama  i  poprsjima.  Na  listu  181.  prikazana  je  Sibilla  Tiburtina,  kako  navijesta  caru  Okta- 
vijanu  dolazak  spasitelja  Isukrsta.  Po  nalogu  spanjolskoga  kralja  Filipa  II.  izradio  je  dva- 
naest  slika  za  spanjolski  zivotopis  cara  Karla  V.;  a  za  portugalskoga  kralja  Ivana  III. 
uresio  je  jedan  rukopis  Davidovili  psalama  sa  41  slikom.  Pored  mnogo  drugih  vecih  i 
manjih  djela  naslikao  je  Klovio  jos  dva  autoportrcta:  jedan  god.  1528.  kad  mu  je  bilo  tri- 
deset  godina;  a  drugi  pod  starije  dane.  Posl:ednji  pohranjen  je  u  kr.  galeriji  slika  u  Fi- 
renci, te  imade  napis  »D.  Giulio  miniatore«.  »Kao  umjetnik  sjedinio  je  Klovio  u  svojim  rad- 
njama  njeznost  i  zivahnost  boja  Rafaelovih  sa  smjeloscu  i  krijeposcu  risanja  Michelange- 
lova.  Njegove.  najsitnije  slike  i  figure  drze  n:nogi  za  tako  savrsene,  da  covjek,  kad  ih  pro- 
matra,  pomislja,  da  u  nekoj  optickoj  komori  gleda  zive  slike«. 


88  HRVATSKO  KRALJEVSTVO  ZA  PRVA  TRI  HABSI3URG0VCA. 

Dok  je  Klovio  zivio  u  Rimu  i  srednjoj  Italiji,  te  sc  bavio  sitnoslikarstvom,  njegov 
mladji  savremenik  Andrija  MedulicSchiavone  radio  je  poglavito  ii  Mletcima. 
Medulic  (Andreas  Sclavonus,  dictus  Medola,  quondam  ser  Simeonis)  rodio  se  je  god.  J503. 
od  otca  Simuna  u  Zadru,  a  umro  je  god.  1563.  u  Mletcima,  gdje  bi  sahranjen  u  crkvi  sv. 
Luke.  Medulic  je  kao  djecak  do§ao  u  Mletke,  te  je  imao  prigode,  da  promatra  i  prou5ava 
djela  slavnih  raletackih  slikara  i  bakrorezaca  Parmeggianina,  Qiorgiona  i  Tiziana  Vecel- 
liia.  Potonja  dva  postadose  njegovim  uzorima  God.  1553.  bijase  se  vec  tako  izvjestio,  da 
ga  je  neumrli  Tizian  predlozio,  da  zajedno  sa  pet  drugova  (medju  njima  Tintoretto  i  Ve- 
ronese) slikama  ukrasi  knjiznicu  u  duzdovoj  pala£i.  Bilo  niu  je  naslikati  tri  slike  za  na- 
gfadu  od  40  dukata,  pa  je  posao  dovrsio  god.  1556.  Iza  toga  zaredase  njegove  radnje  po 
crkvama  i  palacama,  a  i  samostalnc  slike.  U  samini  Mletcima  (s  Chioggijom)  bilo  je  do 
sedamdeset  vecih  i  manjili  radova;  osim  toga  u  Padovi,  Firenzi,  Napulju  i  Rimu.  Jedna 
od  najboljih  slika  njegovih  je  »Po sljednja  vecera«u  palaCi  Borghese  u  Rimu.  Ova 
krasno  bojadisana  i  velika  slika  odlikuje  se  ncobicnim  rasporedom.  Tu  ne  sjedi  Isus  za 
siolom,  vec  stoji  iza  Ivana,  koji  pri  stolu  spava.  Sedam  apostola  stoji  takodjer,  a  pet  njih 
sjedi  za  stolom  u  raznim  polozajima,  pa  slusaju  govor  Isusov.  Znamenita  je  jos  njegova 
slika  »Vjencanje  mletackoga  duzda  s  morem«  u  stolnoj  crkvi  sv.  Marka  u 
Mletcima.  Jos  se  hvali  slika  » J  u  p  i  t  e  r  i  J  o«  u  divnoj  okulici,  prekrasno  sastavljena  u 
duhu  Tiziana.  I  od  Medulica  ima  dva  autoportreta:  jedan  iz  mladih  dana  (u  Firenci),  a 
drugi  iz  staracke  dobe  (u  Becu).  Medulic  bavio  se  je  i  bakrorezbarijom  (do  140  bakro- 
reza).  Kao  slikar  istice  se  Medulic  nada  sve  svojim  sjajnim  koloritom  (mekim  i  socnim), 
zatim  jednostavnom  i  ukusnom  kompozicijom.  No  zato  mu  crtanje  nije  uvijek  pravilno  ni 
tocno.  Portreti  njegovi  jesu  gotove  biografije. 

Za"  njim  dolazi  Sibencanin  Martin  Kolunic  s  polatinjenim  prezimenom  Rota 
(rota  =  kolo),  koji  se  je  proslavio  u  16.  stoljecu  kao  znamenit  i  vrlo  plodan  mjedorezac. 
Potekao  je  od  porodice  Kolunica,  koja  se  bijase  iz  istoimenog  m.jesta  u  starohrvatskoj 
zupi  Pset  (danas  Petrovac  i  Bilaj  u  Bosni)  pred  Turcima  sklonila  budi  u  mletacki  Sibe- 
I'ik,  budi  u  Ugarsku  i  Austriju,  gdje  su  potomci  njczini  pod  imenom  Kolonic  vrsili  visoke 
svjetovne  i  duhovne  casti  (nadbiskupi  u  Ostrogonu  i  Becu).  Martin  Kolunic  rodio  se  je 
izmedju  god.  1530.  i  1540.  u  Sibeniku.  Gdje  je  mladost  svoju  sproveo  i  gdje  je  ucio,  nije 
poznato;  nagadja  se  samo,  da  je  ucio  u  Mletcima,  jer  su  prve  reprodukcije  njegovih  ba- 
kroreza  god.  1565. — 1572.  izlazile  u  Mletcima.  Tako  isto  nagadja  se,  da  mu  je  bio  mece- 
nom  nadbiskup  ostrogonski  i  njegov  zcmljak  Antun  Vrancic,  kojemu  je  posvetio  dva 
svoja  bakroreza  (mrtvoga  Isusa  i  Magdalenu  pokornicu).  Valjda  ponukom  Vrancicevom 
pozvan  bi  oko  god.  1573.  u  Bee  na  dvor  cara  i  kralja  Maksimilijana  II.,  gdje  je  onda  i 
ostao  za  cara  i  kralja  Rudolf  a  II.  God.  1576.  upisan  je  u  imenik  dvorskih  umjetnika:  »Mar- 
tin  de  Rota  Rom.  Kh.  Maiestet  Conterfetter,  Maler  und  Bildhauer«,  a  jednako  i  god.  1589. 
2ivio  je  jos  god.  1592.,  kad  je  urezao  podobu  cara  i  kralja  Rudolfa  II.  Kada  i  gdje  je  umro, 
nije  ustanovljeno.  Od  njegovih  bakroreza  poznato  jc  dosad  159  komada,  medju  njima  56 
portreta.  Medju  njima  jesu  portreti  gotovo  svih  tadanjih  njemackih  Habsburgovaca, 
onda  portreti  austrijskih  i  ugarskih  velikasa  (Vrancica,  Isthuanffija,  Fejerkovyia).  Naj- 
slavnijim  djelom  njegovim  drzi  sc  »P  o  s  1  j  e  d  n  j  i  s  u  d«,  izradjen  po  glasovitoj  slici 
Michelangelovoj  u  Sikstinskoj  kapeli  u  Rimu.  Njegovi  portreti  Rudolfa  II.  i  Antuna  Vran- 
cica broje  se  medju  najbolje  bakrorezne  podobe  onoga  vremena. 

Ne  po  rodu,  nego  po  porijeklu  spada  medju  hrvatske  slikare  16.  stoljeca  Q  i  r  o  - 
lamo  del  Pacchia  (1477.— 1533.)  iz  Siene.  Bio  je  sin  nekoga  Ivana  Ivanovica,  za 
kojega  se  spominje,  da  je  bio  Zagrcbcanin  (Giovanni  di  Giovanni,  maestro  de  le'  Bom- 
barde,  di  Saghabria  in  Sclavonia).  Oko  god.  1531.  osnovao  je  Pacchia  sa  jedanacst  dru- 
gova svojih  knjizevno  drustvo  »La  congrega  dei  Rozzi«  (druzina  neotesanaca),  u  koje 
je  stupio  i  dubrovacki  pjesnik  Marin  Drzic,  koji  je  tada  u  Sieni  boravio.  Pacchia  proslavio 


MATERIJALNA  KULTURA.  89 

•se  je  kao  slikar;  njegovih  slika  ima  po  raznim  galerijama  u  samoj  Sieni,  zatim  u  Tudnu, 
Berlinu,  Londonu,  Muncheou  i  Budimpesti.  Najbolje  lira  je  djelo  oltarska  slika  u  crkvi 
San  Christofano  u  Sieni  prikazujuci  Madonu  s  Isusom  na  prijestolju,  uz  koje  stoje  dva 
svetca.  Zagasiti  topii  tonovi  neobicno  fino  djeluju  na  velicajnu  kompoziciju.  Poslije  god. 
1533.  gubi  se  Pacchiji  trag  u  Sieni;  nagadja  se,  da  je  pobjegao  u  Francusku,  posto  je  su- 
djelovao  u  nekoj  buni. 

U  16.  stoljecu  javljaju  se  Hrvati  i  na  Polju  g  1  a  s  b  e  n  e  u  m  j  e  t  n  o  s  t  i.  Zagrebca- 
nin  Pavao  Skalic  (1534. — 1575.),  koji  je  poznat  sa  svoga  burnoga  zivota,  bavio  se  je 
takodjer  glasbom,  te  je  napisao  raspravii  a  liri.s  naslovom  »Dialogus  de  Lyra«,  koja  je 
izasla  u  Koinu  (Colonia)  god.  1570.  . 

Materijalna  kultura.  Kad  je  hrvatsko-kraljevstvb  god.  1527.  stalo  uz  Habsburgie,  na- 
stali  su  zivlji  doticaji  izmedju  njega  i  austrijskih  nasljednih  zemalja  (Austrije,  Stajerske, 
Kranjske  s  Istrom  i  Rijekom,  pa  i  Koruske).  Ali  se  je  osjetila  namah  i  razlika  femedju 
stare  i  nove  tekovine  Habsburga,  naroCito  na  polju  materijaine  kulture.  Dok  je  u  Hrvat- 
skoj  i  Slavoniji  (kao  i  u  Ugarskoj)  jos  uvijekprcvladavalo  poljoprivredno  gospodarstvo,  u 
austrijskim  je  pokrajinama  ve6  maha  preotimalo  nov2ano  gospodarstvo.  Hrvatska  i  Sla- 
vonija  bile  su  poglavito  agrarne  zemlje,  dok  su  austrijske  pokrajine  bile  ve6  industrijalne 
i  trgovacke  zemlje;  u  Hrvatskoj  je  1  Slavoniji  bilo  razmjerno  malo  gotovih  novaca,  dok 
je  u  austrijskim  pokrajinama  bilo  toga  kud  i  kamo  vise.  Dok  su  austrijske  pokrajine  Sta- 
jerska,  Kranjska,  Koru§ka  i.  Gorica  samo  za  uzdr^avanje  hrvatsko-slavonske  krajirie 
imale  god.  1578.  doprinijeti  548.205  rajnskih  forinti,  ostatci  su  kraljevina  Hrvatske  i  Sla- 
vonije  god.  1600.  mogli  skupiti  ratne  dace  jedva  8967  ugarskih  forinti  i  75  denara. 

Druga  je  nevolja  bila,  sto  su  u  to  vrijeme  kolali  i  vrijedili  u  hrvatskotn  kraljev- 
stvu  pjenezi  dviju  valuta:  u  g  a  r  s  k  e  i  r  a  j  n  s  k  e  (njemacke),  koje  se  nijesu  mogle 
posve  izjednaciti.  U  Hrvatskoj  i  Slavoniji  bio  je  prije  zakoniti  novae  ugarski  forint 
(florenus  hungaricalis)  i  ugarski  denar  (denarius  hungaricalis,  soldin,  novae),  kojih 
je  100  saCinjavalo  jednu  ugarsku  forintu.  Sada  je  iz  austrijskih  pokrajina  pritjecao  nje- 
macki  novae,  kao  rajnski  forint  (florenus  rhenensis),  zatim  krajcar  (crucifer, 
Kreutzer)  i  b  e  c  (viennensis,  denarius  viennensis,  denarius  niger),  te  je  jedan  rajnski  fo- 
rint vrijedio  za  60  krajcara  ili  240  beca. 

U  prvi  kraj  udeseno  bi  tako,  da  je  rajnski  forint  vrijedio  80  ugarskih  denara  ili  */5 
ugarske  forinte,  tako  da  se  je  za  jednu  ugarsku  forintu  davalo  75  krajcara  ih  300  beca.  No 
podjedno  su  dolazile  iz  austrijskih  zemalja  i  druge  vrste  novca,  kao  talir  (imperialis) 
sa  100  denara  vrijednosti,  onda  gro§  (gtossus),  vrijedan  3  krajcara  ili  4  denara;  i  na- 
pokon  njemacki  zlatni  forint  ili  dukat  (aureus),  koji  je  vrijedio  dva  rajnska 
forinta.  Radi  toga  nastala  je  citava  zbrka  pri  preracunavanju  obiju  vrsti  novaca,  te  se  je 
Jirvatski  sabor  kroz  citavo  16.  stoljece  morao  baviti  tim  stvarima. 

Vec  1527.  tuzi  se  hrvatski  sabor,  da  stalezi  pri  svakom  zlatnom  forintu  gube  kod 
nekih  po  deset  krajcara,  a  kod  nekih  i  po  cetrnaest;  pa  onda  moli  kralja,  da  dade  samo 
iakove  novce,  koje  bi  mogli  bez  velike  stete  izdavati.  U  hrvatskoj  kraljevini  bill  bi  potre- 
biti  ovakovi  pjenezi:  ugarski  forinti,  stari  ugarski  denari,  grosi  (wlgo  rypparii)  i  kraj- 
cari.  God.  1537.  slavonski  sabor  odredjuje,  da  se  novae  i  njemacki  i  ugarski,  oba  u  svojoj 
vrsti  i  vrijednosti,  imadu  primati  i  kolati  (moneta  autem  Qermanica  et  Hungarica  utrique 
in  suo  genere  ac  valore  recipiatur  et  currat).  Slavonski  sabor  u  Krizevcima  god.  1538. 
opetuje  zakljucak  od  prosle  godine,  te  odredjuje,  da  se  za  (ugarski)  forint  daje  75 
Icrajcara,  a  za  gros  da  se  daje  4  krajcara  ili  16  beca  (viennensibus).  Sabor  hrvatsko- 
slavonski  god.  1570.  ustanovljuje  opet,  da  u  opsegu  kraljevstva  imade  na  sajmovima  i 
tjednim  trzistima  podpuni  talir  vrijediti  lOOdenara,  rajnski  talir  80  dinara,  a  ugarski  du- 
kat (aurei  hungarici)  po  150  dinara;  tko  se  toga  ne  drzi,  gubi  svoju  robu  na  trgu.  Jed- 
iiako  odredjuje  sabor  god.  1571.,  da  se  po  zapovijedi  kraljevoj  mora  u  svim  zupanijama  i 


90  HRVATSKO  KRALJEVSTVO  ZA,  PRVA  TRI  HABSBURQOVCA. 

slobodnim  gradovima  pod  gubitak  robe  i  milosti  kraljeve  primati  talir  za  100  denara,  a 
dukat  (aureus)  za  150  denara.  Isto  opetuje  sabor  god.  1572.  Sabor  hrvatsko-slavonski  od 
17.  srpnja  1578.  tuzi  se  kralju,  da  (njemacki)  vojnici  na  krajini  primaju  za  placu  o§tecene 
i  iako  obrezane  talire  i  dukate  (circumcisam  et  interdictam  monetam  aureorum  et  talle- 
rorum),  pa  ih  onda  namecu  ubogim  kmetovima  uz  podpunu  vrijednost;  kad  pak  kmetovi 
s  tim  novcem  idu  trgovati  i  kupovati  u  nasljedne    pokrajine,    onda  im    tamosnji    trgovci 
uraCunavaju  reCene  pjeneze  samo  u  toliko,  koliko  vaze  i  vrijede.  Tako  kmetovi  i  gos- 
poda  trpe  veliku  stetu.  Suvise  tuzi  se  sabor  od  22.  prosinca  iste  godine,  da  trgovci  u 
§tajerskoj,  Kranjskoj  i  Koruskoj  (naro5ito  u  Optuju,  Radgoni,  Ljubljani  i  Novom  mjestu) 
ne  ce  da  primaju  dukate  i  talire  onako,  kako  je  odredjeno  u  hrvatskom  kraljevstvu;   pa 
zato  mole  kralja,  da  zapovjedi  svojini  nasljednim    pokrajinama,    da    se    i    ondje    racunaju 
s  istim  brojem  denara,  kao  u  hrvatskom  kraljevstvu   (ut  moneta  ipsa   u  b  i  q  u  e  aequali 
numero    accipiatur).  Cini  se,  da  sve  molbe  i  ziahtjevi   hrvatskih   staleza   nijesu   koristili, 
ve6  da  su  u  nasljednim  pokrajinama  zapostavljali  ugarske  novce.  Sabor  slavonski  od  10. 
aprila  1606.  moli  kralja,  »da  se  ugarski  novae    prima    u  susjednim    pokrajinama    onako, 
kako   kola  u  Ugarskoj,   jer  je    pravedno,    da  susjedne  pokrajine  (austrijske)  primaju  no- 
vac  od  Slovinaca  i  Hrvata  uz  onu  vrijednost,  uz  koju  je  ovi  (Slovinci  i  Hrvati)  dobivaju«. 
(ut  moneta  Hungarica  in  vicinis  provinciis  recipiatur  eo  modo,   sicut  in  Hungaria  cur- 
rit, . . .  nam  iustum  esset,  si  vicini  provinciales  sub  eo  valore  pecuniam  a  Slavis  et  Croa- 
tis  reciperent,  quo  eis  datur),  I  slavonski  sabor  od  24.  lipnja  1607.  opetuje  tu  molbu,  tra- 
zeci,  da  ugarski  novae  jednako  vrijedi  u  Njemackoj  i  ostalim  kraljevim  zemljama  kao  u 
Ugarskoj;  ako  se  pak  to  ne  bi  moglo  dopustiti,  neka  se  njegovo  veli- 
canstvo  pobrine  u  buduce  za  takove  pjeneze,  koji  bi  jednako  vri- 
jcdili  za  sva  kraljevstva  njegova.  Qotovo  isto  trazio  je  i  sabor  od  3.  rujna 
1608.  ovim  zakljuckom:  »Moneta  autem  hungarica  plenario  sub  valore,  eodem  videlicet 
sub  quo  in  Hungaria,  in  universa  Austria  et  Styria,  Carinthia  et  Carniolia  aliisque  regnis 
suae  maiestati  subiectis  recipiatur.  Hoc  autem  si  non  admitteretur,  sua  maiestas  talem 
deinceps  fieri  curare  dignetur  pecuniam,  quae  idem  per  universa  suae  maiestatis  regna 
valeat«. 

Mnogo  je  smetalo  i  to,  sto  su  se  pjenezi  patvorili.  Takav  se  slucaj  spominje  na  sa- 
boru  od  28.  listopada  1581.  Buduci  da  je  mnogo  patvorena  novca  (adulterina,  falsa  mo- 
neta seu  peeunia)  na  sve  strane  zemlje  kolalo,  trudio  se  je  grof  Tomo  Erdedi,  da  pro- 
nadje  patvoraca.  I  zaista  ga  je  nasao.  Bio  je  to  neki  Ivan  Dogan,  kmet  gospodje  Ivana 
§pi§ica  u  Jamnici.  Grof  je  krivea  zajedno  s  kalupom  (fabriles  formae)  doveo  pred  sfa- 
leze,  koji  su  povjerili  recenomu  grofu  i  banovcu,  da  traze  njegove  ortake. 

Narodu  u  ostatcima  kraljevstva  bilo  ie  poglavito  vrelo  prihoda  ratarstvo. 
Alt  ni  to  nije  onako  napredovalo,  kako  bi  trebalo.  Najprije  su  neki  krajevi,  poglavito  uz 
tursku  medju,  bili  posve  opustoseni,  tako  da  su  nalicili  gotovoj  pustinji.  Takovih  pustinja 
(terra  deserta)  bilo  je  i  na  slavonskoj  i  na  banskoj  i  hrvatskoj  krajini.  Vec  hrvatski  sa- 
bor na  Cetinu  u  travnju  1527.  moli  kralja,  da  poslje  svoje  zasebne  posianike,  koji  ce  raz- 
gledati  »pustu  zemlju  i  prebivalista  nasa«  (desertam  terram  ac  mansiones  nostras).  Su- 
vise je  broj  kmetova  svedjer  opadao.  Mnogo  su  ih  Turci  odvukli  u  robstvo,  brojni  drugi 
razbjegli  su  se  i  sklonili  u  sigurnije  krajeve  Ugarske  i  Kranjske.  God.  1571.  imao  je  ban 
i  knez  Franjo  Frankapan  Slunjski  na  svim  prostranim  posjedima  svojima  u  Hrvatskoj  (ad 
omnia  castra  sua  haereditaria  in  maximis  confiniis  et  desertissimis  locis  posita)  jedva 
dvadeset  kmetova  (vix  iam  viginti  colonos).  Sabor  hrvatsko-slavonski  god.  1584.  tuzi  se 
opet,  da  se  u  citavom  kraljevstvu  ne  moze  vec  oporezovati  vi§e  od  3000  ognjiSta  ili 
porta,  dok  je  prije  za  srecnih  vremena  samo  krizevacka  zupanija  imala  12.000  dimova, 
koji  su  da6u  davali.  All  i  ono  malo  kmetova,  sto  je  u  zemlji  preostalo,  nije  se  moglo  iz- 
dasno  baviti  obradjivanjem  zemlje.  U  jednu  ruku  bili  su  silno  zaposleni  poslovima  oko 


MATERIJALNA  KULTURA.  91 

podizanja  utvrda  na  krajini  i  dovazanja  potrebite  gradje  za  taj  posao,  a  u  drugu  ruku 
opet  nijesu  nikada  sigurni  za  svoj  zivot  na  otvorenom  polju,  tako  te  su  puskom  o  ra- 
menu  orali  i  kopali,  ocekuiuci  svaki  cas  navale  Turaka  i  njihovih  martolosa.  Osobito  su 
bill  izlozeni  ostatci  krizevacke  zupanije.  Sabor  hrvatsko-slavonski  od  24.  veljace  1568.  ja- 
dikuje,  kako  se  nevoljni  kmetovi  u  mnogim  nijestima  te  zupanije  ne  usudjuju  nocu  bora- 
viti  u  svojim  kucama,  nego  jutrom  iz  utvrda  kao  iz  pecina  izilaze,  pa  se  pod  vecer  od 
straha,  da  ih  neprijatelji  ne  ugrabe,  opet  za  obranu  zivota  i  porodica  svojih  z  a  k  1  a  - 
njaju  u  kolibice  u  utvrdama  podignutim  na  stablima  (in  tuguriola  in 
fortaliciis,  in  arboribus  constructis),  pa  ondje  dan  na  dan  najbij'edniji  zivot  provode. 

Mnogo  su  ratarstvu  smetale  razne  nepogode,  a  narocito  poplave.  Najvise  su  za- 
davale  jada  poplave  rijeke  Save,  koje  su  nanosile  ogromnu  stetu  okolisnjim  zemljama. 
Sabor  hrvatsko-slavonski  od  4.  sijecnja  1570.  izabrao  je  zasebnu  komisiju  od  vise  lica^ 
kojoj  je  banovac  Ivan  Forcic  na  Celu,  da  iztrazi,  kako  bi  se  poplave  zaprijecile.  Dne  12. 
tiavnja  iste  godine  zakljuCuje  sabor  nakon  izvida  recene  komisije,  da  se  u  cas,  koji  bano- 
vac odredi,  okupe  kmetovi  svih  velikaSa  i  plemica  u  Turopolju,  pa  da  nasipom  ograde 
Savu  i  zaustave  poplavljivanje  Turopolja.  Dvije  godine  zatim,  god.  1572.  opet  sabor  bira 
komisiju,  koja  6e  1.  svibnja  pregledati  rijeku  Savu,  gdje  bi  se  zgodno  mogla  prokopati 
(ad  revissionem  fluvii  Zawi,  ubi  transfodi  posset).  Napokon  god.  1607.  moli  kaptol  zagre- 
baCki  stalefe,  da  dozvoii  radnike,  koji  ce  podici  nasipe  i  tako  zaprijeCiti  poplave  rijeke 
Save.  Sabor  odredio  je  kmetove  nekih  posjeda  u  Turopolju,  da  posao  obave. 

Uza  sve  nepogode  i  nedace  ratarstvo  je  ipak  bilo  tako  unosno,  da  su  se  redovno- 
niogle  namirivati  potrebe  zemlje.  Mogle  su  se  pa5e  obskrbljivati  hranom  posade  u  kra- 
jinama,  a  bilo  je  ponesto  i  za  izvoz.  Dogadjalo  se  je  pa5e,  da  su  kadkada  vojnicima  na 
krajini  zito  i  liesplatno  davali,  pa  im  i  dovazali  u  utvrdjene  gradove.  No  bilo  je  i  slabih 
Ijetina,  a  cak  i  gladi.  God.  1527.  u  traviiju  jadikuje  hrvatski  sabor  u  Cetinu  ovako:  »Bu- 
duci  da  se  zivez  ne  dovaza  ni  s  mora  ni  od  Save,  to  je  u  Hrvatskoj  tolik  glad,  kako  ga 
ni  jedan  covjek  nije  vidio.  Mnogi  su  Ijudi  od  gladi  vec  pomrli,  a  i  sada  umiru«.  I  hrvat- 
sko-slavonski sabor  od  4.  sijecnja  1570.  javlja,  da  je  u  zemlji  tolika  nestasica  zita,  da 
nevoljni  puk  u  vrlo  mnogim  mjestima  od  gladi  umire.  Iste  godine  12,  travnja  jadikuje 
sabor,  kako  strasno  hara  glad,  te  se  po  kucama  nalaze  mrtvi  kmetovi  sa  zenama  i  dje- 
com,  koji  su  stradali  od  gladi;  prezivjeli  pak  kusaju  da  se  odrze  praveci  si  hranu  od  dr- 
veca.  Mnogi  te  mnogi  plemici,  gledajuci  kako  im  zene  i  djeca  pogibaju  od  gladi,  idu  boga- 
tijim  velikasima  za  kmetove,  pa  obavljaju  tezacke  poslove,  samo  da  se  prehrane.  Krul% 
koji  se  je  proslih  godina  na  trgu  u  Zagrebu  dobivao  za  20  beca,  moze  se  sada  kupiti  je- 
dva  za  jedan  ugarski  forint,  kad  bi  se  samo  mogao  dobiti.  U  travnju  1582.  hvale  se  hrvat- 
sko-slavonski stalezi,  da  imade  »hvala  Bogu«  toliko  zita  svake  vrsti,  pa  da  stoga  mogit 
dati  bezplatno  hranu  za  krajiske  gradove,  pa  ce  ju  vecim  dijelom  bezplatno  onamo  i  od- 
vesti.  U  srpnju  1583.  tuze  se  na  slabu  zetvu  (annonae  sterilitate);  godina  1585.  bila  je  ne- 
sto  rodnija,  ali  zato  se  tuze  u  travnju  1586.,  da  je  tuca  na  mnogim  mjestima  prirod  unis- 
tila.  Sabor  od  21.  rujna  1587.  prica  opet,  da  je  Ijetina,  prfemda  se  puk  nadlao  obilatof 
zetvi,  ipak  bila  tako  slaba,  da  na  mnogim  mjestima  nijesu  dobili  ni  deseti  dio  posijanoga 
siemena.  K  tomu  je  puk,  nadajuci  se  obilatoj  zetvi,  ostatke  zaliha  prodao  Stajercima,. 
Kranjcima  i  Koruscima,  ill  ih  zamijenio  za  sol,  pa  tako  je  zavladala  nestasica,  da  kvarta 
zita,  koja  se  je  prije  dobivala  za  pol  forinta,  sada  se  jedva  moze  kupiti  za  dva  rajnska 
forinta.  Ima  ih,  koji  u  kuci  imadu  vise  soli  nego  zita. 

Broj  zitelja  u  hrvatskom  kraljevstvu  poceo  je  rasti,  kad  su  se  u  posljednjoj  desetini' 
16.  stoljeca  stall  Vlasi  u  vecim  skupinama  naseljivati.  Ali  Vlasi  bavili  su  se  poglavito  sto- 
carstvom,  te  nijesu  znali  zemlju  obradjivati.  Sabor  od  20.  listopada  1597.  odredio  je  od 
svake  porte  stanovitu  mjeru  hrane  za  pomoc  prehrani  Vlaha,  koji  bise  dovedeni  iz  Sla- 


l^ 


92  HRVATSKO  KRALJEVSTVO  ZA  PRVA  TRI  HABSBURGOVCA. 

tine.  All  vec  1.  veljace  1600.  odklanja  sabor  dalju  pripomoc  radi  velike  suse,  kuge  i  zu- 
luma  stranih  vojnika. 

Vina  rodilo  je  uvijek  dosta,  ali  nije  uvijek  biio  osobite  vrsti  (bochkor  =  buckuris). 
Sabor  je  pace  jednom  molio  kralja,  da  dozvoli  izvoz  vina  u  Ugarsku.  Ali  najviSe  vina  po- 
troSilo  se  je  u  zemlji  samoj,  gdje  su  ga  narocito  njemacki  kapitani  i  drugi  vojnici  iz  tia- 
sljednih  zemalja  mnogo  trosili.  Zanimljivo  je,  §to  glasoviti  Jurko  Kri2ani6  pi§e  o  vinu  u 
Hrvatskoj:  »U  Hervatov  sje  razaetpremnogo  vino,  ali  dlja  (radi)  previso- 
kih  gor  i  dlja  nebitja  plovnili  rijek(a)  nikamo  se  ne  izvazaet.  Hervati  adda  ob  vinu  pricu 
imajut  i  veljet:  »Nikoli  (nikada)  sje  tol  mnogo  vina  ne  urodit,  da  bismo  go  ne  izpili,!  i  nir 
koli  sje  ga  tol  malo  neurodit,  da  bi  nam  go  ne  bilo  dosta«. 

Vec  bi  spomenuto,  da  se  je  na  koncu  16.  stoljeca  dolazkom  Vlaha  stocarstvo  po- 
diglo.  Vlasi  su  dovodili  sobom  mnogo  velike  i  sitne  stoke  tako  u  Hrvatsku  kao  i  u  Sla- 
voniju.  Tako  je  jedna  ceta  od  117  dusa  dovela  sa  sobom  100  goveda  i  400  komada  sitnoga 
blaga,  a  druga  od  1700  dusa  4000  komada  blaga.  Ta  oni  bill  su  poglavito  i  gotovo  bez 
izuzetka  stocari. 

i  Rudarstvom  bavili  su  se  i  u  ovom  stoljedu  poglavito  knezovi  Zrinski.  Zname- 
nit  bio  je  njihov  rudnik  u  Qyozdanskoni;  tu  su  osnovali  i  kovnicu  pjeneza,  u  kojoj 
su  kovali  (1527. — 1534.)  srebrene  grose  s  likom  kralja  Ferdinanda  I.  Jos  na  saboru  u 
Cetinu,  1.  sijeenja  god.  1527.  radill  su  poslanici  kralja  Ferdinanda^  da  majdan  i  kovnica 
dodju  u  kraljevske  ruke;  ali  pogadjanje  nije  iraalo  uspjeha.  Sabor  od  28.  travnja  iste  go- 
dine  opet  je  trazio,  da  kralj  receni  majdan  i  kovnicu  preuzme;  ali  je  kralj  na  to  odgo- 
.vorio,  da  toga  radi  drugih .  brojnih  zamasnih  posala  sada  uciniti  ne  moze,  ve6  6e  o  torn 
raditi  sto  prije  bude  nioguce.  Nikola  je  Zrinski  tada  cijenio,  da  mu  majdan  i  kovnice  nose 
^odimice  30.000  dukata,  te  je  bio  gotov,  pboje  prepiisiiti  kralju  uz  godisnji  dohodak  od 
15.000  dukata.  Sad  je  Zrinski  utanacio  neki  ugjovor  s  nekim  fiteljima  kraljevskoga  slo- 
bodnoga  grada  Gradca  do  Zagreba,  te  su  receni  najamnici  stall  o  svom  troSku  majdan  i 
kovnicu  uredjivati.  Ali  na  to  je  slavonski  sabor  u  Krizevcima  19.  travnja  1528.  zakljucio, 
vda  se  pjenezi  Nikole  Zrinskoga  sasvim  i  u  svemu  dokinu«  (ut  pecuniae  Nicolal  de  Zry- 
nyo  penitus  et  in  toto  aboleantur).  Ako  bi  se  naslo  Ijudi,  koji  bi  te  novce  u  vecoj  mjeri  (in 
copia)  nudili,  imadu  se  uhvatiti  i  kao  razpacatelji  patvorenih  novaca  (falsa  moneta)  kako 
treba  kazniti.  Za  uzvrat  odlcazao  je  knez  Zrinski  Zagrebcanima  najamni  ugovor,  na  sto 
•e  kralj  na  njihovu  tuzbu  7.  prosinca  1528.  krezu  zapovjedio.  da  ostecenicima  smjesta  po- 
vrati  sve  troskove  i  naknadi  stetu  (de  omnibus  dampnis  et  expensis  in  cultura  huiusmodi 
iodinarum  factis).  Kako  se  je  parba  svrsila,  nije  poznato:  samo  se  ztiade,  da  je  kralj  Fer- 
<dinand  18.  studenoga  15J9.  knezu  dozvolio,  da  od  srebra  vadjenog  u  Gvozdanskom  kuje 
pjeneze,  ali  da  mora  o  svom  trosku  namjestiti  i  drzati  nadstojnika  kovnice,  kao  i  pregle- 
daca  pjeneza,  koji  de  kralju  poloziti  prisegu.  Dne  20.  srpnja  1530.  izdan  bi  poseban  napu- 
tak  tako  za  nadstojnika  kovnice,  kao  i  za  pregledaca  novaca,  koju  je  sluzbu  tada  obav- 
Ijao  Sebastijan  Rieder. 

Pored  rudnika  u  Gvozdanskom  spominje  se  u  to  vrijeme  rudnik  bakra  u  selu  R  u- 
■dama  tik  Samobora  u  Samoborskoj  gori.  Tu  je  bakrenu  rudu  vadio  neki  njemacki  ple- 
iTiic  Leonardo  Gruber  (Grueber,  Grwbar),  koji  bijase  kupio  i  grad  Samobor.  Isti 
je  Gruber  bio  takodjer  ortak  kneza  Zrinskoga  u  rudokopu  u  Gvozdanskom.  Kad  je  Gru- 
beru  umrla  prva  zena,  zarucio  se  je  Dorotejom,  sestrom  kneza  Stjepana  Blagajskoga.  Da 
•osigura  svoju  buducu  2enu  za  slucaj  svoje  smrti,  molio  je  kralja  Ferdinanda,  da  mu  svo- 
jom  diplomom  potvrdi  ucinjeni  zapis  kneginji  Doroteji.  U  tom  pismu  pi§e  »Leonardus 
Oruber  de  Zamobor*,  da  je  vec  od  nekoliko  godina  »sudionikom  i  suradnikom  u  rudniku 
u  Gvozdanskom*.  Cini  se,  da  je  kralj  ugodio  molbi  njegovoj,  jer  Gruber  2Z.  veljace  1533. 
zapisuje  svojoj  zarucnici  grad  Samobor,  koji  bi  se  ipak  mogao  odkupiti  od  nje  za  8000 
rajnskih  forinti 


MATERIJALNA  KULTURA.  93 

Godinu  dana  zatim  umro  je  knez  Nikola  Zrinski  Stariji  (pryih  mjeseci  1534.).  Udo- 
vica  njegova  Jeleiia  Karloviceva  sa  sinovima  Ivanom  i  Nikolom  Sigetskim  nasli  su  se  ja- 
macno  u  velikoj  novcanoj  potrebi,  jer  oni  3.  svibnja  1534.  pred  zagrebackim  kaptolom  za- 
lazu  za  7600  forinti  Akaciju  Schrottu  de  Kynwregh,  dvoraniku  i  vijecniku  kralja  Ferdi- 
nanda  i  dotadanjemu  drugu  pokojnikovu,  Leonardu  Gruberu,  »grad  Pedalj,  zatim  sve  rudo- 
kope  (fodinas)  i  Ijevaonice  (fusinas)  pod  gradom  Gvozdanskim  i  u  njegovom  kotaru«. 
Schrottu,  kojega  zastupa  Sebastijan  Flassar,  i  Gruberu,  ostaje  sve  zalozeno,  dok  se  oni 
ne  namire  prihodom  od  rudnika  i  to  tako,  da  se  marka  dobivenoga  cistoga  srebra  racuna 
po  sedam  forinti  i  25  denara  (marca  puri  et  finati  argenti  computabitur  pro  singulis  sep- 
tem  florenis  et  denariis  viginti  quinque).  Dne  14.  rujna  1535.  pravio  se  je  izmcdju  Schrotta 
i  Grubera  s  jedne  strane,  a  sinova  pokojnoga  kneza  Zrinskoga  s  druge  strane  prvi  obra- 
cun,  po  kojemu  &u  potonji  ostali  duzni  vise,  nego  sto  bijahu  primili  minule  godine.  Uz  tu 
nevolju  prijetila  je  Zrinskima  turska  sila,  koju  su  Zrinski,  baveci  se  mnogo  u  gradu  Gvoz- 
danskom,  teskom  mukom  odbijali.  Godine  1540.  dne  4.  svibnja  javlja  knez  Ivan  Zrinski 
iz  Gvozdanskoga  Nikoli  Jurisicu,  da  je  doduse  odbio  Turke  od  toga  grada,  kao  i  od 
Pedlja  i  Zrihja,  all  da  su  mu  razorili  i  spalili  rudnike  i  Ijevaonice  naokolo  Gvozdanskoga 
(l)erkhwerkk  mil  sammt  dem  Huettwerkli  verderbet  und  verprent).  Bit  ce  da  je  ucinjenu 
stefu  popravio,  jer  god.  1549.  dobivalo  se  je  u  rudniku  mjesecno  1180  lota  cistoga  srebra. 
God.  1560.  spbminje  Se  neki  prugger  kao  upravitelj  rudnika.  God.  1574. — 1576.  radilo  je  u 
Gvozdanskom  30  radnika  iz  hrvatskoga  primorja.  Ali  13.  sijeCnja  1578.  osvojilr  su  Turci, 
grad  Gvozdanski,  kojom  su  prigodom  razvalili  rudnik,  zatrpali  jame  i  sve  unistili.  U  tur- 
skim  rukama  ostade  Gvozdanski  do  polovice  17.  stoljeca. 

Saraobbrski  rudnik  bakra  R  ii  d  e  ost^o  je  po  smrti  Leonarda  Grubera  (t  1546.) 
udovici  Dori  Blagajskoj  i  sinu  Krsti.  Potonjemu  oteo  je  grad  Samobor  i  Rude  god.  157S. 
tadanji  ban  Krsto  Ungnad,  gorljiv  privrzenik  protestantske  vjere.  Kako  su  rudari  bill  po- 
glavito  Nijemci,  rasiri  se  po  njima  i  protestaptska  vjera,  koju  je  poslije  iztrijebio  s  po- 
moou  Franjevaca  banov  zet,  grof  Tomo  Erdedi. 

U  16.  stoljecu  stalo  se  traziti  rude  iuZagrebackoj  gori.  Jos  god.  1480.  bi- 
jase  kralj  Matijas  dozvolio  Gregoriju  Stubickomu,  da  trazi  i  kopa  sol  po  Slavoniji.  Nema 
sumnje,  da  je  Gregorijc  pokusao  variti  sol  u  Slanom  potoku  u  Zagrebackoj  gori.  Odkako 
je  zagrebacki  kaptol  dobio  god.  1521.  pravo,  da  vadi  rude,  mnogi  su  se  zagrebacki  gra- 
djani,  poglavito  njemacke  narodnosti,  bavili  tim  poslom.  Po  imenu  spominju  se  Juraj  Ci- 
naberski,  kojega  je  plemstvo  god.  1606.  proglaseno  u  hrvatskom  saboru,  zatim  njegov 
drug  Ivan  Siber.  Oni  su  god.  1613.  od  zagrebackoga  kaptola  dobili  dozvolu,  da  grade- 
rudnike  oko  Zagreba  i  po  zagrebackoj  zupaniji;  iste  godine  utanacili  su  zaseban  ugovor 
s  knezom  Nikolom  (VI.)  Zrinskim  za  kopanje  ruda  u  gori  oko  Medvedgrada.  Ako  bi  knez 
odustao  od  zakupa,  ima  platiti  poduzetnicima  25.000  forinti  u  ime  globe.  Ugovor  potvrdio- 
je  god.  1622.  sam  kralj  Ferdinand  II. 

0  b  r  1 0  m  bavili  su  se  poglavito  gradjani  u  kraljevskim  slobodnim  gradovima  (Za- 
grebu,  Varazdinu,  Koprivnici,  Krizevcima),  ponesto  u  Senju  i  Karlovcu,  a  onda  u  trgovis- 
tima  (Krapini,  Samoboru,  Jastrebarskom,  Sisku  i  t.  d.).  Do  pada  Bihaca  pod  Turke  (1592.) 
bilo  je  i  u  njemu  obrtnika  i  zanatlija.  Sredovjecne  organizacije  obrtnickih  bratovstina 
(colendinum  fraternitatis)  postojale  su  i  dalje,  ali  su  se  pretezno  sada  zvale  c  e  h  o  v  i  (con- 
fraternitas  czehae).  Ceh  krojaca  u  Zagrebu,  koji  je  imao  svoj  statut  jos  od  god.  1447.,  dao- 
si  je  po  varoskom  sudeu  Jurju  Blazekovicu  (1569.— 1588.)  taj  statut,  jer  je  bio  trosan,  na- 
novo  prepisati  i  ovjeroviti.  Inace  se  o  cehovima  i  razvoju  obrta  u  16.  stoljecu  znade  raz- 
mjerno  malo,  jer  to  nije  jos  iztrazeno. 

0  t  r  g  0  V  i  n  i  znade  se  nesto  vise,  jer  se  mnogo  spominje  u  saborskim  zapisnicima. 
Tu  je  cesto  govora  o  zaprekaraa  solidnoj  trgovini,  kao  o  prekupcima  i  kriomcarima,  o- 
zabrani  izvoza,  o  stranim  trgovcima,  o  nedjeljnim  sajmovima  i  t.  d.  U  prvom  redu  sme- 


94  HRVATSKO  KRALJEVSTVO  ZA  PRVA  TRI  HABSBURGOVCA. 

lale  su  razliCite  mjere  (mensurae).  Stoga  odrcdjiije  hrvatsko-slavonski  sabor  26.  srpnja 
1588.,  da  u  Citavom  kraljevstvu  moraju  vazda  i  svagdje  vrijediti  stare  zagrebacke 
nijere,  koje  se  ni  u  cemu  ne  razlikuju  od  budimskih,  kako  su  ustanovljene  tredim  de- 
kretom  (artikulom  6.)  kralja  Sigismunda  od  god.  1405.  Oni,  koji  se  ne  bi  njih  drzali,  bit  ce 
kaznjeni,  kako  receni  dekret  odredjuje.  Prema  tomu  ispravit  6e  podzupani  sve  mjere  ne 
samo  u  slobodnim  gradovima,  nego  i  po  seiima  i  mjestima  velikaSa  i  plemida.  Nadalje 
je  robu  poskupljivalo  prekupljivanje,  osobito  zita.  Od  toga  su  stradali  osobito  voj- 
nici  u  tvrdjavama  na  krajini.  Dne  21.  rujna  1560.  izvjescuju  povjerenici  Franjo  Teuf en- 
bach  i  Franjo  Poppendorf  kralja  Ferdinanda,  kako  vlastela  i  gradjani  zabranjuju  svojim 
kmetovima  prodavati  suvisak  hrane  drugima  nego  samo  njima.  Vojnici  moraju  stoga  ku- 
povati  sve  od  vlastele'i  gradjana  uz  dvostruke,  pace  i  sesterostruke  cijene  prema  onim 
cijenama,  uz  koje  ih  prodavaju  sami  kmetovi.  Povjerenici  stoga  mole  kralja,  neka  po- 
imence  izbrojenim  velikasima  i  plemicima  zapovjedi,  da  zito  i  vino  daju  vojnicima  i  proda- 
vaju uz  onu  cijenu,  kako  taj  zivez  dobivaju  od  kmetova.  Kako  je  prekupljivanje  preoti- 
malo  maha,  pokazuje  i  odredba  hrvatsko-slavonskoga  sabora  od  26.  rujna  1567.  gdje  se 
ka2e:  »Prekupci  zive^a  neka  se  kazne  po  javnim  ustanovama  sabora  pozunskoga  od  go- 
dine  1563.«  (praeemptores  vero  victualium  iuxta  constitutiones  publicas  conventus  Poso- 
niensis  anni  domini  1563.  puniantur).  Zanimljivo  je,  da  su  se  tim  prekupljivanjem  stall  ba- 
viti  i  njemacki  vojnici  (milites  Qermani)  na  krajini.  Imajuci.neki  od  njih  dosta  gotovih 
novaca  izlazili  bi  iz  svojih  postaja  u  susret  kmetovima,  koji  su  vozili  hranu  u  krajiske 
gradove,  pa  bi  od  njih  za  malu  cijenu  kupovali  robu,  koju  su  onda  svojim  drugovima  dvo- 
struko  iU  trostruko  skuplje  prodavali.  Sabor  hrvatsko-slavonski  od  22.  veljace  1588.  odlu- 
Sio  je  stoga  citavu  stvar  prijaviti  generalu  krajine,  da  tu  Stetnu  zloporabu  dokrajci. 

Ba§  radi  prekupaca  bill  su  stalezi  vi§e  puta  u  16.  stolje6u  prinudjeni,  da  tocno  usta- 
nove  cijene  svoj  robi,  koja  se  je  prodavala  i  kupovala.  Jednu  takovu  limitaciju  ci- 
i  e  n  a  izdao  je  slavonski  sabor  19.  travnja  1528.  u  Krizevcima.  Njim  bi  odredjena  maksi- 
malna  cijena  za  odijelo,  obucu,  konjsku  opremu,  oruzje,  sesire  i  kape,  a  napokon  i  za  zi- 
votne  namirnice.  Tako  je  primjerice  obuca  za  muskarce  stajala  15 — ^25  denara,  za  zene 
samo  12 — 14  denara,  krava  za  klanje  1  forint,  vol  za  klanje  ill  oranje  2  forinta,  tele  izpod 
godine  18  denara,  pile  1  denar,  odojak  2  denara,  tovljena  svinja  1  forint  (manja  pol  fo- 
rinte),  hljebac  sira  2 — 4  denara,  6  jaja  samo  1  bee  i  t.  d.  Podjedno  je  sabor  odredio,  da  se 
svima,  koji  bi  skuplje  prodavali,  imade  roba  na  trgovima  oduzeti.  Od  ove  limitacije  ne 
razlikuje  se  znatno  druga  za  deset  godina  poslije  (1538.);  samo  sto  je  vol  za  oranje  stajao 
12  formti,  a  krava  muzara  6  forinti.  Cijena  za  svinje  i  perad  ostala  je  ista;  funta  gove- 
djcga  mesa  stajala  je  1  krajcar,  a  svinjskoga  2  denara.  Obsezna  je  jos  limitacija  slavon- 
skoga  sabora  od  17.  kolovoza  1603.  »Buduci  da  su  trgovci  zaboravivsi  na  spasenje  svoje, 
uobicajili  prodavati  sve  stvari  ne  onako,  kako  se  pristoji  dobrim  trgovcima,  nego 
skroz  zidovskim  i  vise  nego  lihvarskimnacinom,  odredio  je  sabor  novu 
limitaciju  za  sve  vrsti  platna,  sukna,  barsuna,  darovca,  skrleta,  cizama,  opanaka,  nazu- 
vaka  i  drugih  obuca,  zatim  za  mirodije,  meso  (libra  za  2  denara),  i  t.  d.  Za  zivotinjske 
koze  odredjeno  je,  da  se  ne  smiju  izvoziti  iz  zemlje,  a  kova£ima  i  drugim  obrtnicima  (ar- 
tifices) naredjeno  bi,  neka  svoje  obrtnine  prodavaju  za  pravednu  cijenu,  da  ne  bi  vrijedjali 
Boga  i  kupce,  jer  ce  inaSe  magistrati  protiv  njih  postupati. 

Vrlo  je  zamrseno  bilo  pitanje  izvoza  i  uvoza.  Skroz  agrarnoj  zemlji  trebalo 
je  mnogo  toga  iz  tudjine,  a  zito  nije  se  dalo  izvazati  radi  potreba  na  krajinama.  Vec  sabor 
slavonski  od  19.  travnja  1528.  morao  je  ustati  protiv  onih,  koji  su  na  ladjama  po  Savi  i 
Dravi  izvazali  plodine  u  krajeve  zauzete  od  Turaka,  pa  ih  ondje  za  najvecu  cijenu  pro- 
davali; ovakvim  Ijudima  treba  oduzeti  i  plodine  i  ladje.  Nasuprot  dozvolio  je  sabor  iz- 
voz  u  njemacke  strane  (in  partes  Alemanicas),  jer  odanle  ne  prijeti  kraljevstvu  nikakva 
lK)gibao.  I  drugi  sabor  slavonski  od  god.  1538.  odredjuje,  da  se  kazne  oni,  koji  zivez  pro- 


MATERIJALNA  KULTURA.  95 

-davaju  neprijateljima  krscanstva;  neka  se  uhvate  i  roba  im  odiizme,  ako  bi  se  pak  odu- 
pirali,  neka  ih  se  slobodno  ubija.  Na  Dravi  neka  straze  biskup  zagrebacki,  Ladislav  More  i 
Ladislav  Banffy,  a  na  Savi  gospoda  Svetacki  i  sluzbenici  grada  u  Velikoj.  Teze  je  bilo 
braniti  izvoz  u  primorske  i  prekomorske  strane.  Kad  je  godine  1560.  kralj  Ferdinand  1. 
strogim  ediktom  (gravissimo  edicto)  zabranio  izvazanje  i  prodavanje  zita  u  prekomorske 
zemlje,  hrvatsko-slavonski  sabor  se  je  tome  opro,  jer  odakle  ce  dobivati  sol  (morsku),  ulje 
i  slicne  stvari?  K  tomu  nema  takove  zabrane  ni  za  Njemacku  ni  za  Ugarsku,  gdje  nije 
zabranjeno  ni  prodavanje  Turcima.  Sabor  pace  trazi  dozvolu  uvazanja  zita  iz  Ugarske  u 
Slavoniju,  i  obratno  izvazanje  vina  iz  Slavonije  u  Ugarsku.  Na  to  su  poslanici  Ferdinan- 
dovi  izjaviii,  da  je  kralj  zabranio  recenim  ediktom  izvazanje  samo  p  r  e  k  o  mora  (u  Ita- 
liju),  a  ne  do  mora  (ad  mare)  u  hrvatsko  primorje.  Tim  su  se  stalezi  izmirili,  pa  je  onda 
sabor  od  god.  1566.  zakljucio,  da  se  zito  i  vino  ne  smije  prodavati  u  zemlje  izvan  gra- 
nica  kraljevstva.  Sabor  od  god.  1567.  opet  odredjuje:  »Buduci  da  nikakvih  rudnika  soli 
(fodinas  salium)  nema  unutar  kraljevstva,  nego  se  mora  rabiti  morska  sol,  to  je  radi  po- 
trebe  dozvoljeno  izmjenjivati  takovu  sol  za  zito«.  Kad  je  poslije  kralj  i  opet  zabranio  pro- 
davanje plodina  u  tudje  zemlje,  dok  nijesu  namirene  krajine,  sabor  se  je  god.  1573.  po- 
novp  opro  ediktu,  jer  kmetovi  moraju  prodavati  zito  i  radi  soli  i  radi  toga,  da  skupe  no- 
vaca  za  namirenje  ratne  dace  i  drugih  poreza.  Kad  je  pak  god.  1583.  zavladala  glad, 
stalezi  su  odredili  najmanju  mjeru  zita,  koja  se  smije  zamjenjivati  za  morsku  sol;  pod- 
jedno  su  ustanovili,  da  se  gotovim  novcem  ima  placati  kvarta  soli  sa  50  dinara.  Znac^ajna 
ie  prijava  potonjega  zagrebackoga  biskupa  Simuna  Bratulica  nadvojvodi  Matiji,  pisana  u 
Lepoglavi  2.  listopada  1602.,  kojom  on  tuzi  velikase  i  plemice  kraljevstva,  kako  oni  u 
ovo  vrijeme,  gdje  se  skuplja  med  i  zivotinje  u  sumama  tovljene,  silno  mnoztvo  obojega 
od  svojih  kmetova  za  novae  pobiru,  pa  onda  to  kao  svoje  alodijalne  produkte  iz  itraljev- 
stva  u  Optuj,  Radgonu  i  druga  mjesta  Stajerskc  izvoze  i  ondje  prodavaju.  Tim  prikra- 
■cuju  kraljevsku  tridesetnicu,  te  Bratulic  savjetuje  nadvojvodu,  neka  naredi,  da  receni  ve- 
lika§i  ne  smiju  nista  izvoziti  iz  kraljevstva,  nego  moraju  svoju  robu  odpremati  i  iztova- 
rivati  u  Varasdinu,  Vinici,  Nedeliscu,  Klanjcu  i  Samoboru,  gdje  su  tridesetnice.  Onamo 
neka  slobodno  dolaze  strani  trgovci  na  kupovanje,  ali  ce  podjedno  platiti  i  tridesetinu. 

Redovitoj  trgovini  smetalo  je  mnogo  krionicarenje.  Tim  su  se  poglavito  ba- 
vili  Uskoci.  God.  1600.  sveCano  se  na  saborii  ogradjuju  posjednici  imanja  i  kaStela  u  Dol- 
njoj  Stubici,  sto  Uskoci  i  drugi  trgovci  soli  s  tcretnim  konjima  obilaze  javne  ceste  i  pu- 
tove,  samo  da  ne  plate  posjednicima  imanja  duznu  mitnicarinu,  we6  se  suljaju  po  Sumama 
i  drugim  neobicnim  puteljcima.  Takove  kriomcare  (clancularios)  trebalo  bi  kazniti  po  sta- 
tutima  kraljevstva.  Jos  su  vise  skodili  trgovini  razni  putujuci  trgovci  bez  stalnoga  sje- 
dista.  Sabor  od  10.  travnja  1606.  zakljucuje:  >.Poznato  je,  da  mnogi  lutajuci  trgovci  po- 
glavito narodnosti  talijanske  (nationis  Italicae)  obilaze  po  kraljevstvu,  a  nemaju 
stalnog  sjedista,  vec  nose  novce  iz  kraljevstva.  Ako  se  oni  za  tri  mjeseca  u  kojoj  varosi 
ili  trgovistu  stalno  ne  nastane  i  imanja  u  kraljevstvu  ne  nabave,  ne  smiju  se  baviti  trgo- 
vinom.  Inace  moraju  izgubiti  sve,  sto  imaju  na  prodaju«.  Naslovni  biskup  bosanski  Franjo 
Ergeljski  svjetuje  opet  pismom  od  10.  rujna  1608.  navojvodu  Matiju,  da  ne  dozvoli  trgo- 
vanje  Turaka  s  domacim  Ijudima  bez  predhodnog  znanja  poglavara,  i  to  s  mnogo  raz- 
loga,  a  najvise  s  toga,  sto  bi  Turci  mogli  lukavo  zavesti  puk  na  nevjeru  i  izdajstvo. 

Trgovini  u  prilog  bili  su  nedjeljni  sajmovi  (fora  hebdomadalia)  i  veliki  godisnji  va- 
sari  (nundinae)  po  varosima  i  trgovistima.  Gotovo  sve  varosi  imali  su  vec  iz  proslih  sto- 
Ijeca  sajamska  privilegija;  u  16.  stoljecu  dobila  su  ih  neka  nianja  mjesta.  God.  1562.  ob- 
drzavali  su  se  nedjeljni  sajmovi  u  Varasdinu,  Vinici,  Ludbregu,  Koprivnici,  Krizevcima, 
T^akovcu,  Moravcu,  Vugrovcu,  Zagrebu,  Samoboru,  Cicama,  Klanjcu,  Stenicnjaku  i  dru- 
gim mjestima.  Sabor  slavonski  od  27.  srpnja  1606.  dozvolio  je  velike  vasare  u  Ivanicu  i  . 
trgovistu  Dubravi,  pa  je  odredio,  da  se  dozvola  razglasi  po  5itavoj  zemlji.  God.  1590.  po- 


96  HRVATSKO  KRALJEVSTVO  ZA  PRVA  TRI  HABSBURQOVCA. 

dijelio  je  kralj  Rudolf  II.  dozvolu  za  obdrzavanje  vclikili  godisnjili  vasaru  (nundinas  li- 
beras  seu  fora  annualia  libera)  porodici  Ratkaj  od  Velikoga  Tabora  na  njczinim  posjedima: 
Desinic,  Sopot,  Sela  i  Mali  Tabor,  odredivsi  i  dane  za  obdrzavanje  njihovo. 

Za  unapredjenje  trgovine  Irebalo  je  i  dobrili  p  r  o  m  e  t  a  I  a,  poimence  dobrih  kop- 
nenili  i  vodenih  casta.  Glavna  mjesta  u  nasljednim  austrijskim  zemljama,  iz  kojih  su  vo- 
dile  cestc  u  hrvatsko  kraljevstvo,  bila  su  Ljubljana,  Novo  mjesto  i  Metlika  u  Kranjskoj,  a 
Optuj  i  Radgona  (Radkersburg)  u  Stajerskoj.  Osobito  Optuj  i  Radgona  bili  su  u  tako  zi- 
vom  prometu  sa  Slavonijom,  da  su  neki  smatrali,  da  pripadaju  Slavoniji.  Iz  Optuja  vodila 
je  preko  Maceljske  gore  stara  rimska  cesta  do  Siska.  U  primorske  krajeve  vodila  je  sre- 
dovjecna  cesta  preko  Modrusa  prema  Senju.  Kako  se  je  iz  nasljednih  austrijskih  zemalja 
vozilo  mnogo  oruzja  (topova),  zaire  i  drugo  na  krajinu,  nastojalo  se  je,  da  ceste  budu  u 
hrvatskom  kraljevstvu  vazda  u  dobrom  stanju.  Hrvatski  sabori  neprestano  pozivaju  vla- 
stelu,  kroz  kojih  posjede  prolaze  ceste  i  putovi,  da  ih  sa  svojim  kmetovima  drze  u  redu, 
da  popravljaju  mostove,  brodove  za  prevoz  i  gazove,  jer  ce  inace  izgubiti  pravo  da  po- 
biru  mitnicarinu,^  pa  ce  im  se  mitjiice  oduzeti.  Narocito  u  drugoj  polovici  stoljeca,  kad  sii 
se  skupljale  ye6e  vojske  na  krajinama,  bila  je  preka  potreba  popravljanja  cesta.  Na  sa- 
boru  od  17.  srpnja  1578.  odluceno  bi,  da  plemicki  sudci  sviju  zupanija  u  banovo  ime  po- 
zovu  magnate  i  plemice,  da  pod  gubitak  mitnica  (sub  amissione  teloniorum)  poprave  oste- 
cene  putove  i  mostove.  Jednako  opetuju  sabori  od  god.  1579.,  1600.,  1604.  i  1606.  Buduci 
da  su  niekiplemicippjediiie  ceste  zatvarali  ili  nove  mitnice  postavljali,  postupalo  se  je 
protiv  njih.  Tako  je  sabor  od.  g.  1604.  odredio,  da  se  ukine  nova  mitnica  u  Cehima  u  Tu- 
ropolju„  zatim  mitnica  u  kotaru  grada  Krapine  bariina  Keglevica. 

Promeiu  pomagale  su  osobito  javne  poste,  koje  su  se  u  16.  stoljecu  uvodile. 
Bilo  ill  je  jamacno  u  svima  mjestima,  gdie  su  obstojale  tridesetnice,  kao  i  u  slobodnim  kra- 
Ijevskim  varosima.  Osobito  je  znamenita  bila  posta,  koja  je  vozila  u  Radgonu,  jer  odavle 
vodila  je  jedna  posta  u  stajerski  Gradac,  a  druga  preko  Fiirstenfelda,  Kiseka  i  feljez"- 
noga  grada  u  Bee.  Za  promet  po  rijekama  spominju  se  jos  god.  1537.  prenosne  la- 
dje  (naves  transfretatoriae)  na  Dravi  i  Savi,  zatim  sajke  ili  nasade,  kojima  bi  se 
zemlja  branila.  God.  1537.  predlazu  poslanici  slavonski  Ferdinandu  I.,  da  drzi  na  Dravi  i 
Muri"  140  sajka,  a  na  Savi  60,  Kralj  je  obecao,  da  ce  tako  uciniti,  ali  se  ne  zna,  da  li  je 
njegovo  obecanje,  bilo  ispunjeno. 

U  ovom  stoljecu  stalo  se  brinuti  takodjer  za  na  r  o  drio  z  dr  a  v  1  je.  Vec  godine 
1568.  javila  se  je  nemila  kuga;  ali  u  jeseni  1599.  i  u  Ijetu  i  jeseni  1600.  bjesnila  je  u  Za- 
grebu  i  drugim  vecim  mjestima  tako  zestoko,  da  se  je  sabor  morao  sastajati  u  Krapini  i 
Sv.  Krizu  Zacrecu.  Na  saboru  u  Krapini  bi  odluceno,  da  se  moraju  okuzena  mjesta  strogo 
odijeliti  od  zdravih,  i  da  se  zaustavi  svaki  promet  medju  njima.  U  sijecnju  1601.  sastao  se 
je  opet  sabor  u  Zagrebu.  Da  se  zdravstvene  prilike  poboljsaju,  bijase  sabor  jos  21.  listo- 
pada  1599.  odlucio,  da  se  namjesti  vjest  zemaljski  lijecnik  i  uza  nj  zemaljski 
Ijekarnik,  Nakon  kuge  javlja  se  u  saboru  11.  studenoga  1602.,  da  se  zemaljskim  lijec- 
nikom  izabire  doktor  iilozofije  i  medicine  Daniel  R  o  s  e  nb  e  r  g(er)  uz  godisnju  placu 
od  200  rajnskih  forintL  Ljekarnik  dobivat  ce  godimice  32  forinta.  Na  predlog  dra.  Rosen- 
bergera  izabrao  je  sabor  ?7.  srpnja  1606.  zemaljskim  Ijekarnikom  zagrebackoga  gradja- 
nina  Jakova  Gasparina  uz  godisnju  placu  od  40  ugarskih  forinti,  da  pomno  Ijekarnu  cuva 
i  dr2i. 


Knjizara  St  Kugliy  Zagreb,  Ilica  br.  30. 

Knjizara  kraljevskoga  sveucilista  i  jugoslavenske  akademije 


SRKULJ:  IZVORI  ZA  POVIJEST.  II. 

IZVORI  ZA  HRV.  POVIJEST.  IV. 
SRKULJ:  PREGLED  OPCE  HRV.  POVIJESTI. 
SRKULJ:  POVIJEST  SRBA,  HRVATA  I  SLOVEN. 

NOVO  I.  I  II. 
RACKI:  SLOVENSKI  SVIJET. 
RADIO:    MODERNA    KOLONIZACIJA    I    SLA- 

VENI. 
RADIC:   SAVREMENA  EVROPA. 
RAMBAUND:  POVIJEST  RUSIJE. 
DVADESETDEVETI  SRPANJ  1845. 
SISIC:  VOJVODA  HRVOJE  —  VUKCIC-HRVA- 

TINIC. 


SISIC:  GESCHICHTE  DER  KROATEN. 

SiSiC:  ABRIDGER    POLITICAL    HISTORY    OF 

RIJEKA   (FIUME). 
SISIC:  PREGLED    POVIJESTI     HRVATSKOGA 

NARODA.  I. 
TOMIC:   POVIJEST  RIMSKA  DO   CAREVA.   II. 
TRESIC:  MACCHIAVELI  I  MACCHIAVELIZAM. 
VALLA:  POVIJEST  SREDNJEGA  VIJEKA.  II. 
POVIJEST  SREDNJEGA  VIJEKA.  III. 
«        POVIJEST  SREDNJEGA  VIJEKA.   IV. 
«        POVIJEST  NOVOGA  VIJEKA. 
VIDINOVIC:  JOSIP  JURAJ  STROSMAJER. 


ZEMLJOPISNE  KNJIGE  izasle  u  nasoj  nakladi: 


GODRA:  MONOGRAPHIE. 
ERA  NIC:  PLITVICKA  JEZERA. 
HIRC:  ZEMLJOPIS   HRVATSKE. 

*      ZEMLJOPIS  HRVATSKE.  I/V. 

«      GORSKI  KOTAR. 

«      PLITVICKA  JEZERA. 
HOIC:  SLIKE  IZ  OPCEGA  ZEMLJOPISA.  IV. 
HOIC:  SLIKE  IZ  OPCEGA  ZEMLJOPISA.  V. 

Knjiga  L 


HOIC:  SLIKE  IZ  OPCEGA  ZEMLJOPISA.  V. 

Knjiga  2. 
HUDOVSKI:  ZAGREB  I  OKOLICA. 
HUDOVSKI:  AGRAM  UND  UMGEBUNG. 
KUKULJEVIC:   BERICHT  UBER    EINEN    AUS- 

FLUQ  NACH  DALMATIEN. 
JAMBRECAK:  IZLETI  I  OMANJI  PUTOPISI. 
PEYER-SIROLA:  ZEMLJOPISNI  ATLAS. 


Studij  povjesti  u  velike  je    olaksan,   ako    imate 

Schubertov 

Historicki  atlas. 

koji  na  lijepim  kartama  (44)  prikazuje  kretanje  Sla- 
vena  i  dragih  naroda  kroz  vjekove 


Knjizara  SL  Kugli  Zagreb,  Ilica  br.  30 

Knjiiara  kraljevskoga  sveucilista  i  jugoslavenske  akademije 


ZEMLJOVIDNE  KARTE 


VELIKA  KARTA  JUQOSLAVIJE  ZA  ZID.  Ujedi- 
njenjem  triju  plemena  juznoslavenskih  u  jednu 
politi5ku  cielinu.  nastala  ie  potreba  da  se  i  u 
Skolama  promieni  obuka  u  zemljopisu.  Kako 
je  sadaSnja  drzava  SHS  na  zemljovidu  bila 
raskinuta,  tako  su  jedni  dijelovi  Dili  na  jedtiaj, 
a  drugi  dijelovi  na  drugai  mapi,  odvazila  se 
knjizara  St.  Kugli  da  izda  kartu,  na  kojoj  ie 
prikazano  ditavo  kralievstvo  SHS.  —  Izradbu 
je  povjerila  priznatom  nasem  stru5njaku,  gosp. 
kr.  sveuS.  profesoru  dru.  A.  Franovid-Qavaz- 
ziju,  koji  je  ulozio  mnogo  truda,  da  karta  bude 
tocna  s  obzirom  na  teren  i  na  nomenklaturu. 
Velicina  karte  128/152  cm.  Saljemo  ju  prema 
zelji  latinskim  ili  cirilskim  naslo.vom. 

MALI  ZEMLJOVID  KRALJEVINE  SRBA.  HR- 
VATA  I  SLOVENACA.  Uredio  ga  dr.  A.  Fra- 
novid-Gavazzi.  Auto  karta  sa  kilometrickinl 
oznakama  sa  terenom  i  bez  terena.  —  Mjerilo 
1  : 1,000.000. 

KLAIC:  ZEMLJOVID  HRVATSKE,  SLAVONUE 
I  DALMACIJE,  BOSNE  I  HERCEGOVINE  I 
POGRANICNIH  ZEMALJA  po  J.  Rothaugu  i 
drugima.  Mjerilo  1  :  300.000,  obrubljen  plat- 
n.>/n  i  polunapet 

KLAIC:  ZEMLJOVID  HISTORlCKl  HRVATSKE, 
SLAVONUE  I  DALMACIJE.  Obrubljen  pUat- 
nom  i  polunapet  i  cijeli  na  platno  napet.  Sta- 
povi  posebno  vise. 

ZEMLJOVID  DALMACIJE  sa  pokrajnim  zemlia- 
ma,  glavnim  cestama  i  zeljeznicama  od  J. 
Paulynia.    Nadopunjeno    do   konca    god.    1902. 


200  cm.  sirine  i  110  cm.  visine.  Obrubljen 
platnom  i  polunapet  i  cijeli  na  platno  napet. 
Stapovi  posebno. 

ZEMLJOVID  HRVATSKE  I  SLAVONUE.  Prire- 
dio  I,  Payer.  Obrubljen  platnom  i  polunapet  i 
cifeli  na  platno  napet.  Stapovi  posebno. 

ZEMLJOVID  AZIJE.  Velicina  130X155  cm.  Ob- 
rubljen platnom  i  polunapet. 

ZEMLJOVID  AFRIKE.  Velicina  130X155  cm.  Ob- 
rubljen platnom  i  polunapet  i  cijeli  na  platno 
napet.  Stapovi  posebno. 

ZEMLJOVID  SJEVERNE  AMERIKE.  Vel.  130X 
155  cm.  Obrubljen  platnom  i  polunapet  i  cijeli 
na  platno  napet.  Stapovi  posebno. 

ZEMLJOVID  JU2NE  AMERIKE.  Vel.  133X155 
cm.  Obrubljen  platnom  i  polunapet  i  cijeli  na 
platno  napet.  Stapovi  posebno. 

ZEMLJOVID  AUSTRALIJE.  Vel.  110X136  cm. 
Obrubljen  platnom  i  polunapet  i  cijeli  na 
platno  napet.  Stapovi  posebno. 

ZEMLJOVID  PALESTINE.  Obrublien  platnom  i 
polunapet  i  cijeli  na  platno  napet.  Stapovi  po- 
sebno. 

ZEMLJOVID  PALESTINE.  (Cirilicom.)  Obrub- 
ljen platnom  i  polunapet  i  cijeli  na  olatno  n.-)- 
pet.  Stapovi  posebno. 

ZEMLJOVID  POLUKRUGLJA.  Zapadna  i  istoc- 
na.  sjeverna  i  ju2na  pol  i  svjetska  karta  u 
Merkartovoj  prvoj  projekciji.  Od  Kozena.  Hr- 
vatski  priredio  prof.  dr.  Matkovic.  130  cm.  Si- 
rine i  110  cm.  visine.  Obrubljen  platnom  i  po- 
lunapet. 


Preporucamo   Vam  kao  najbolji  hrvatski  atlas 

Novi 

Kozenov  skolski  Atlas 

sa  novim  granicama  sviju  drzava. 


UNIVERSITY  OF  TORONTO 
LIBRARY 


DO  NOT 

REMOVE 

THE 

CARD 

FROM 

THIS 

POCKET 


^iSiH^ii-in