(navigation image)
Home American Libraries | Canadian Libraries | Universal Library | Community Texts | Project Gutenberg | Children's Library | Biodiversity Heritage Library | Additional Collections
Search: Advanced Search
Anonymous User (login or join us)
Upload
See other formats

Full text of "Povjest Hrvata : od najstarijih vremena do svretka XIX. stoljea"



Klaic, Vjekoslav 
Povjest Hrvata, 



IDR 
1535 
K53 
1899 

V. h, pt. 1 
C. 1 
ROBA 



p VJEKOSIAV KIAIC i^ 



III 



POVJEST 
1 H RVATA 




SESTT SVEZ^iKL- SNOPICPmi 

i^-KAKlADA STKUGLI ZAGREB^ 



£03S34_ 

Knjizara St. Kugli, Zagreb, Ilica br, 30. 

Knjizara kraljevskoga sveucilista i jugoslavenske akademije 



POVJESNE KNJIGE izasle nasom nakladom: 



BUCKLE: POVIJEST CIVILIZACIJE. 

DE2ELIC: SVETI KARLO VELIKI I HRVATI. 

GINDELI-KLAIC: POVJESNICA STAROQA 
VIJEKA. 

QRUBER: IZ STARIJE HRVATSKE POVIJESTI. 

QR2ETIC NIK.: O VJERI STARIH SLA VENA 
PRAM A PRAVJERI ASIRACA I PRASE- 
MITA. 

IVEKOVIC: ANTE STARCEVIC. 

.1 AGIC : STARINE I N JIHOVO ZN AMEND VANJE. 

KASSOWITZ-CVIJIC ANTONIJA: V. LISINSKI U 
KOLU ILIRA, stotoj obljetnici njegova ro- 
denja. Nagradeno iz Zaklade grofa I. N, Dra- 
Skovica za g. 1917. Ilustracije u tekstu i na 
dvadeset priloga odabrao i priredio dr. Branko 
Senoa. 

KLAIC v.: 2IV0T I DJELA PAVLA RITTERA- 
VITEZOVICA. Ilustrirano (15 slika), nagra- 
deno iz zaklade grofa DraSkovida za. g. 1913. 

KLAIC: POVIJEST HRVATA. I. BroS. Vez. 
« POVIJEST HRVATA. II. BroS. Vez. 
POVIJEST HRVATA. III. Bros. Vez. 
« POVIJEST HRVATA. IV. Bros. Vez. 
POVIJEST HRVATA. V. Bros. Vez. 

KLAIC: SLAVONIEN VON X. BIS XIII. JAHR- 
HUNDERT. 

KLAIC: BRIBIRSKI KNEZOVI. 

KLAIC: KRCKI KNEZOVI I FRANKAPANI. 

KLAIC: IZ SLAVENSKE POVIJESTI. 

KARLIC: KRALJSKI DALMATIN. 

KOHARIC: DAS ENDE DES KROATISCHEN 
NATIONALKONIGTUMS. 

K0R2INEK: POVJESNICA NOVOGA VIJEKA. 

KUHAC: GLAZBENO NASTOJANJE GAJEVIH 
ILIRA. 

KUHAC: VATROSLAV LISINSKI. 

KUKULJEVIC: ARKIV ZA POVJESNICU XI. 

KUKULJEVIC: ZWEI SLAVEN. 

KUKULJEVIC: SLOVNIK UMJETNIKA JUGO- 
SLAVENSKIH. II., III.. IV. 



KUKULJEVIC: LEBEN SODSLAV. KONSTLER. 

I/IL. V. 
KUKULJEVIC: ANDREAS MEDULiC SCHIA- 

VONE. 

KUKULJEVIC: LEBEN DES G. JULIUS CLO- 
VIO. 

KUKULJEVIC: POVJESNI SPOMENICI JUZNIH 
SLA VENA. 

KUKULJEVIC: PAVAO SKALlC. 

KUKULJEVIC: lURA REGNI CROATIE. DAL- 
MATIE ET SLAVONIE. 

LJUBIC: OPIS JUGOSLAVENSKIH NOVACA. 

MARCHETI: JEANNE D' ARC. 

MACAULAY: ODABRANI ESSAYI. 

MEDAKOVIC: 2IV0T CRNOGORACA. 

MILINOVIC: BIAC. 

ORTNER: POVIJEST KRAJINE. 

PAVLETIC: 2IV0T I PJESNICKA DJELA FR. 
MARKOVICA. Monografija o pjesniku i filo- 
zofu. 

POSLJEDNJI ZRINSKI I FRANKAPANI. Veliki 
zbornik s radnjama Vj. Klaica: Zrinski i Fran- 
kopani; dra. Sisica: Posljednji Zrinski i Fran- 
kopani na braniku svoie domovine; dra. R. 
Horvata: Zator Zrinskih j Frankopana, te 
s prilozima Ch. Segvica, F. Roziia, E. La- 
szowskoga, O. Ivekovica, dra. V. Dezelica i 
drugih. — Djelo ie stampano u velikom for- 
matu, str. 340, a ukraseno &a 108 slika te s re- 
produkcijom stare slike Petra Zrinskoga. 

PERVOLF: UGARSKA I ISTOCNO PITANJE. 

POLIC: PARLAMENTARNA POVJEST. I., II. 

POLIC: IVAN barun VRANYCZANY. 

PUKLER: PRILOZI KULTURNOJ I PRAVNOJ 
POVIJESTI HRVATA. 

RABAR: POVIJEST NAJNOVIJEGA VREMENA. 
RAC: 2IV0T STARIH GRKA. 
SRKULJ: DOCUMENTA HISTORIAM CRO ATI- 
CAM SPECTANTIA. 
SIMEONOVIC-MILAN: MOJI D02IVLJAJI. 
SRKULJ: IZVORI ZA POVIJEST. I. 



XV. 

HRVATSKO KRALJEVSTVO 

ZA PRVA TRI HABSBURGOVCA. 

(1527.— 16G8.). 

Teritorijalne promjene. — NaCin vladanja. Bani i banovci. Banski namjestnlci. Sabori. — Upravne 

oblasti i oblastnici. — Zitelji po narodnosti i po stalezima. — Sudjenje i pravo. — Vojska i 

obrana kraljevstva. — Da6e i porezi. — Vjera i crkva; skole i uzgojni zavodi; novi koledar. — 

Kniizevnost latinska, talijanska i slavensko-hrvatska. — Umjetnos'ti. — Materijalna kultura. 



K 1 a i G, Hrv. povj. Ill, (6.) 



^ 



GOSTBA BABILONSKOGA KRALJA BALTAZARA. 
Slika Andrije Medulica. Original u saleriji slika ii Becu. 



XV. HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRI 

HABSBURGOVCA. 



(1527.— 1608). 







eritorijaliie promjene. Dok je hrvatsko kraljevstvo u XV. stoljecu 
gubilo poKlavito na zapadu, gdje su mu Mletci iigrabili sve 
otoke od Krka do Hvara, i onda gradove i oblasti u primorju 
od Novigrada, Nina i Zadra gotovo do usca rijeke Neretve: u 
XVI. je stoljecu nemilo stradalo na i s t o k u, gdje su T u r c i 
sve do god. 1593. otimali njemu zupanije, gradove i varosi, 
tako da je kraljevstvo na koncu toga stoljeca obuhvatalo jedva 
125 □ myriametara. 

Vec u proljecu 1527. harali su Turci po Lici i Krbavi, te su je 
osvajali; 30. ozujka zauzeli su O b r o v a c, koji je zalud branio knez 
Jurko Posedarski; malo zatim pali su u njihove ruke posljednji gra- 
dovi u Krbavi, kao Udbina, Komic i Mrsinj. Na koncu godine 
1527. i na pocetku 1528. obladali su Turci Jajcem, Banjalukom 
i ostalim gradovima Jajacke banovine. Od citave Hrvatske na jugu 
Velebita drzao se jos nekih deset godina znameniti grad K 1 i s; no i 
taj podlegao je turskoj sili 12. ozujka 1537. Tako su od nekadanje 
stare Hrvatske ostale u krscanskoj vlasti tek zupe i zupanije Drez- 
nicka, Modruska, Catanska (Qacka). Vinodolska, i primorje od Senja 
preko Baga (Karlobaga) do Novigradskoga zatona (Podgorska zupa). 

Naporedo s osvajanjem oblasti i gradova u staroj Hrvatskoj sirili su Turci svoju 
vlast po Slavoniji izmedju Save, Dunava i Drave. Vec u oci boja na Muhackom polju 
bijahu zauzeli jedan dio Srijema i tvrdi Petrovaradin (28. srpnja 1526.); malo zatim 
obladali su jednim dijelom Vukovske zupanije i slabo utvrdjenim Osijekom (14. kolo- 
voza 1526.). Ostatak Vukovske zupanije drzao se je jos ncko vrijeme; ali tijekom daljili 
deset godina otimali su Turci i te ostatke, te su napokon 1536. osvojili grad Pozegu i 
s njom citavu pozesku zupaniju. Kralj Ferdinand I. nastojao je doduse, da zaustavi tur- 
sko napredovanje, te da im preotme, sto su dosad zauzeli; no nakon Ijutog poraza krs- 
canskc vojske kod Qorjana blizu Djakova (9. listopada 1537.) nije vise bilo moguce, da 
se zadrzi turska bujica. Ood. 1540. dopanuli su turskili ruku vec gradovi Jasenovac, 
Nov ska, Subotski grad (Sombotelj) i B r i t v i c e v i n a u tadanjoj Krizevackoj 
zupaniji; tri godine poslije (naime 1543.) osvojili su oni jos Bijelu Stijcnu, C a k 1 o- 

1* 




4 HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRI HABSBURGOVCA. 

vac, Stup(5anicu, a jamacno jos Pakrac i Podborje (Daruvar) u istoj zupaniji. 
U isti mah (1543.) zauzeli su u slavonskoj Podravini znamenite gradove Valpovo, Ora- 
hovicu, Vo6in (Vucin) i Brezovicu. Slijedece godine 1544. zapao ih je znameniti 
tada grad Kraljeva Velika s Medjurijecjem (Medjuricem), a 1545. grad Erdeda M o- 
slavina s Citavim kotarom i Qarickim brdima. Napokon god. 1552. owojili su Turci V i- 
r V i t i c*u, stolicu zupanije istoga imena, onda Zacesam ill Cazmu, sijelo zace- 
samskoga kaptola, i D u b r a v u, grad i zaselak zagrebaCkih biskupa. Tako su od pro- 
strane Krizevacke zupanije ostala u krscanskoj vlasti samo dva kotara (processus), dok 
su ostala dva bili budi u turskoj vlasti budi posve opustoseni. Tek na koncu sestnaestoga 
stoljeca i na pocetku sedamnaestoga vratili su se rieki krajevi stare Krizevacke zupanije 
opet pod krscansku vlast, kao kraj oko Belovara (Rovisca), oko ZaCesma (Cazma), i okc" 
lica Moslavine. 

Od druge polovice XVI. stoljeca nastcje Turci svom snagom, da obladaju onim di- 
jelom tadanjc zagrebacke zupanije, koji se je sterao na jugu Kupe izmedju Une i Korane, 
i uz Unu od Jasenovca do Bihaca. Taj dio bijase u XV. stoljecu prozvan Hrvatskom 
(doljna, inferior), odkad se je naime sila plemstva i puka u nj preselila iz juznih hrvatskih 
krajeva.* Sirenje turske vlasti u torn kraju (u sredovjecnoj Gorskoj i Gorickoj zupi) za- 
pocinje padom Kostajnice na Uni (1556.); slijedecih godina osvajaju Turci Otok, 
Busevid i Ljesnicu (1558.), onda N o v i g r a d na Uni (1560.), nadalje K r u p u 
(1565.), zatim Buzin i Cazin (1576.), slijedece godine (1577.) Podzvizd, Gornju 
i Dolnju Kladusu, Ostrozac i Zrinj, god. 1578. Qvozdansko; i napokon 
god. 1592. znamenite gradove Bihac i Ripac na Uni, a Dreznik, Furjan i Ce- 
t i n u podrucju Korane. God. 1593. zauzeli su i Topusko (koja je opatija od god. 1557. 
pripadala zagrebackim biskupima), a god. 1596. grad B u d a c k i. Turci se bijahu u kraju 
izmedju Une, Kupe i Korane tako udomili, da su godine 1592. kod utoka Petrinjcice u Kupu 
nasuprot Brestu podigli svoju tvrdinju P e t r i n j u (novu), da iz nje provaljuju u zemlju 
medju Kupom i Savom, te da udaraju na Si^ak i Turopolje. Iza srecne obrane Siska 
(1593.) i krvavih borba za Petrinju (1593.— 1595.) dosao je doduse potonji grad u krscan- 
sku vlast, a s Petrinjom takodjer poslije obnovljeni gradovi Gore i Hrastovica; ali 5i- 
tav ostali kotar izmedju Korane, Kupe i Une ili je ostao u turskoj vlasti ili je stajao raz- 
valjen i pust. God. 1596. mole poglavice turskih Vlaha (biskup Padoslav, vojvoda Milos, 
knez Dojcin, i drugi), nastanjeni u turskoj uiukoj krajini, nadvojvodu stajerskoga Ferdi- 
nanda, da im dade nekoliko gradova »od sedamdeset pustih gradov, koji su 
pusti medju Unu i Kupu«. Oni ne istu gradova »velikih, nego malih, je da bi Bog 
dao, da Unu oslobodimo i dalje«. 

Godine 1606. (kad se je ugovarao mir na uscu rijeke 2iive) tekla je medja ostat- 
cima hrvatskoga kraljevstva prema turskomu carstvu po prilici ovako: Izmedju Drave i 
Save (u Slavoniji) bila je granica malo ne lavna crta povucena od Drave istocno Gjur- 
gjevcu, Klostru i Pitomaci na jugozapad prema Savi istocno od Siska, tako da su Raca, 



* U spisima XVI. stoljeca vise se puta izrijekom napominje, da se onaj kotar (pro- 
cessus) Zagrebacke zupanije, koji se stere na jugu Kupe, sada zove Hrvat- 
ska. Tako u jednom saborskom Clanku od god. 1560. citamo: »residua vero pars ehisdem comi- 
tatus Zagrabiensis ultra Colapim existens, quae nunc regnum Croatiae vocatur« (Fraknoi, Mo- 
numenta comitialia, IV., 634). U registru ratne dade za god. 1554. cita se opet: »alter tamen 
proces&uum ultra Kwp<pam existens, qui moderno tempore regnum Croatiae appellatur, a dudum 
per divos reges exemptus est«. (Vjesnik kr. hrv. si. dal. zemaljskoga arkiva, IX. 93). Sravni jo§ 
Barabas S., Codex epistolaris et diplomaticus comitis Nicolai de Zrinio, svezak II., gdje u jednoj 
izpravi od god. 1577. na strani 559. stoji za neke gradove (castra): »omnino (in) comitatu Zagra- 
biensi ultra Colapim, ilia scilicet parte comitatus, quae hoc tempore publice Croatia dicitur, 
sita . . .« 



TERITORIJALNE PROMJENE. - 5 

Oaricgrad i Moslavina bill u krscanskoj vUisti; na jugii Save i Kupe (u Hrvatskoj) tekla 
je granica najprije istim smjerom sve do Blinje i Vinodola, koja su mjesta pripadala Tur- 
cima; iza toga je granica isla ravno zapadnim smjerom prema Korani sijekuci potoke Pe- 
trinjcicu, Glinu i Trepcu, tako da su Petrinja, Hrastovica, Gore i Stenicnjak bill u krscan- 
skoj Hrvatskoj; dalje na zapadu rastavljala je hrvatsko kraljevstvo od Turske rijeka Ko- 
rana pocev od Barilovica do Slunja, onda suha medja naokolo nekadanje Gatanske zupe 
(Otocac, Prozor, Brlog, Brinje, Jesenica u krscanskoj vlasti), i napokon sljeme planine 
Velebit, tako da je citavo Podgorje s primorskim mjestima (Senj, Jablanac, Karlobag, 
Starigrad i Dracevac) do usca Zrmanje bilo u krscanskoj vlasti. Na Zrmanji izmedju 
mora i turskoga Obrovca bila je tada tromedja hrvatska, turska i mletacka. 

Na pocetku XVII. stoljeca dakie najveci je dio nekadanjega hrvatskoga kraljevstva 
bio u vlasti turskoj i mletackoj. Preostao je samo na skrajnjem sjeverozapadu onaj komad 
izmedju Drave i Jadranskoga mora, koji se je prislanjao o nasljedne zemlje (Stajersku, 
Kranjsku, Istru) Habsburgovaca. A taj su ostatak savremeni Hrvati stall nazivati »r e- 
liquiae reliquiarum regnorum Dalmatiae, Croatiae et Sciavoniae«. Sve drugo bilo je 
u vlasti turskoj ili mletackoj, tako te su brojne oblasti i kotari sredovjecnoga kraljevstva 
hrvatskoga postale sastavine budi turske Bosne budi mletacke Dalmacije. Prema tomu 
je nekadanje hrvatsko kraljevstvo na pocetku sedamnaestoga stoljeca bilo raztrojeno ili 
bolje raz5etvoreno, te je pripadalo raznim drzavnim tvorevinama, i to: 

1. Ostatci hrvatskoga kraljevstva iU »ostatci kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Sla- 
vonije« pripadali su (zajedno sa zapadnom i sjevernom Ugarskom) monarkiji Habsburga, 
koji se osim toga drzali zemlje ceske krune i svoje nasljedne zemlje. Ta krscanska 
ili habsburzka Hrvatska zivila je i nadalje svojim dosadanjim zivotom: ona je 
drzala i branila svoj stari ustav, svoju upravu, svoja prava, privilegije i uredjenje. Sre- 
distem i ognjistem tih »ostataka« hrvatskoga kraljevstva postala je naskoro slobodna kra- 
Ijevska varos Gradec kod Zagreba, koja se god. 1557. u saborskom zapisniku izri- 
jekom zove glavnim gradom Hrvatske i Slavonije (civitatem suam regalem Montisgre- 
censem, quae est metropolis istorum regnorum). 

2. Iztocne i jugoiztocne oblasti sredovjecne Hrvatske pripadale su v i 1 a j e t u ili 
pasaluku Bosni, a po njoj osmanlijskoj ili turskoj carevini. Sama Bosna bila je iz- 
prva, kad je god. 1463. spala pod tursku vlast, tek turski sandzak pod upravom sandzak- 
begova, koji su se pokoravali turskomu beglerbegu od Rumelije (Romanije u Evropi); 
istom god. 1580. uzvisio je sultan Murat III. bosanskoga sandzakbega Ferhatbega Soko- 
lovica ha cast beglerbega, te je njegovoj vlasti podvrgao osim sandzaka Bosne jos daljih 
osam sandzaka, i to: Hercegovacki, Kliski, Licki, Zacesamski (Cernicki), Pozezki, Zvor- 
nicki, Vucitrnski i Prizrenski, tako da je pasaluk ili vilajet Bosna tada sastojao od devet 
sandzaka.* Poslije bise od pasaluka Bosne odkinuti sandzaci Vucitrn i Prizren, a priva- 
Ijen sandzak Bihac, tako da je pasaluk taj u prvoj cetvrti sedamnaestoga stoljeca osim 
same Bosne obuhvatao jos ovih sedam sandzaka: Hercegovacki (hercegovski, del 
Ducado), Kliski (kliski i hlivanjski i hrvatski i primorski), Licki (licki i krbavski i za- 
krcki i kotarski), B i h a c k i (s Ostrozcem, Krupom i Kamengradom), Cernicki (Pa- 
krac, Zacesam ili Cazma), Pozezki (s Viroviticom, Osijekom, Vukovaroni i Brodom) 
i Zvornicki (sa Sabcem i Srebreniko m). Srijemski sandzak ostao je jos od 
cara Sulejmana II. pod Budimskim vilajetom. 

Stolica bosanskoga beglerbega bila je pocev od god. 1580. B a n j a I u k a, dok su 
prijasnji bosanski sandzakbegovi stolovali u Sarajevu (nekadanjoj Vrhbosni), 



• Namah iza god. 1541. bijaSe sultan Sulejman II. od osvojene Ugarske osnovao dva vila- 
Jeta ili pasaluka: Bu dim ski i Temi§ var ski, svaki sa vi§e sandzaka. Na poCetku sedam- 
naestoga stoljeca podigli su Turci jo§ dalja dva vilajeta u Ugarskoj, naime Jegarskl i Ka- 
n i z k i. Tako su god. 1608. obstojala u turskoj Ugarskoj Cetiri vilajeta sa 24 sandzaka. 



6 HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRI HABSBURGOVCA. 

3. Citavo primorje srcdovjedioga hrvatskoga kraljevstva pocev od Nina i usca 2r- 
manje sve do kotara grada Uubrovnika (izuzev turski Skradiii), zatini otoci od Krka do 
Visa i Korcule pripadali su m 1 e t a c k o j D a 1 m a c i j i, i po njoj rcpublici Mlctcinia i 
iiiezinom duzdu. Ta mietacka Daimacija obi.hvatala je ne sanio gradove sredovjecne Dal- 
macije, nego i nedavno jos hrvatske, kao N. vigrad, Nin, Belgrad, §ibenik i Omis, pace i 
neke kotare, koji su prije bili sastavine hrvatskih zupanija. Pace i plemenita obcina Poljica 
stala se je ubrajati ii Dalmaciju, sto nije nikad prije bilo. Tako se je ime Daimacija pro- 
sirilo svuda, dokle je dopirala mietacka vlast. Citavoj mletackoj Dalmaciji zapovijedao je 
u ime republike glavni (generaini) providur (proveditor), kojemu su bili podredjeni kne- 
zovi (comites) u kotarima pojedinih gradova i otoka. Glavni providur stolovao je u gradu 
Z a d r u. 

4. Posve odkinuta od ostataka kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, a opa- 
sana na sjeveru, iztoku i jugu mletackim i turskim posjedom (na jugu mletackom Alba- 
nijom) ostala je kao osamljena oaza slobodna obcina (republika) grada Dubrov- 
nika. Njezin kotar obuhvatao je isti obseg kao u petnaestom stoljecu: na kopnu Ston i 
Stonski Rat (Peljesac), zatim primorje od Stona do Zatona (Terre nove), i napokon zupu 
Konavle s gradom Cavtatom; na raoru drzaia je vece otoke L a s t o v o (Lagosta) i 
M i j e t (Meleda), zatim sedam marijih otoka (VH. Elaphites), po imenu O 1 i b, J a k 1 j a n, 
Sipan, Lopud (Isola di Mezzo), Kolocep, Daksa i Lokrum. God. 1602. odmet- 
nuli su se ziteiji otoka Lastova od Dubrovnika, te su se podvrgli Mletcima; ali vec 1606. 
viatilo se Lastovo opet pod vlast obcine dubrovacke. 

Dubrovniku i Dubrovcanima pise Mletcanin Ivan Krst. Giustiniani god. 1553. uz ostalo 
i ovo: »Obseg citavoga grada broji dvije trecine talijanske milje. Uresen je grad lijepim crkvama 
(47) i samostanima (8) redovnika i opatica, u kojima ima mnogo zlatnih slika, dragim kame- 
njem oblozenih, koje su od velike vrijednosti. Osobito je lijep gradski trg, na kojem stoji lijep 
zdenac (fontana), obilujuci zivom, cistom i svjezom vodom. Imade jos i drugi zdenac sa jos 
vise vode na kraju grada kod kopnenih zapadnih vrata. Ovi su zdenci (fontane) umjetnine, a voda 
im pritjeCe kroz cijevi od krede 12 milja daleko od grada. Mnogo ima nadalje zgrada visokih i 
lijepih, te sve ovo cini, da je grad lijep i razkosan, premda je malen. No jos vi§e resi grad 
mnoStvo trgovaca i stranaca, navlastito Turaka, kojima se bogatstvo sastoji od trgovacke robe. 
Zemlja ne rodi Dubrovcanima bas obilato. Najvise imaju vina; stoga radije trguju, te imade 
pojedinih Ijudi i porodica, kojima vrijedi imetak 100.000 dukata i vise. Plove po svima krajevima 
svijeta, te imadu svega 100 brodova. S toga se misli, da Dubrovnik ima sila novaca. Buduci da 
Dubrovcani moraju svuda trgovati, a uza to zele uzdrzati sebe i grad i svoju mllu slobodu, paze 
se lijepo sa svima vladarima, a narocito sa sultanom, kojega zemlje medjase posvuda 
naokolo s gradskom obcinom. P 1 a c a j u m u (sultanu) redoviti danak, svake godine 
13.000 ugarskih dukata. Jos su sticenici (feudatarii) mletacke republike, rimskoga cara i 
francuskoga kralja.« 

»Vlada im je republikanska, zivu slobodno te nisu nikomu podlozni. Biraju si svakoga 
mjeseca glavara, kojemu je ime k n e z (rettore), te ga nemalo caste i postivaju. Osim toga biraju 
i druge razne cinovnike, koji ravnaju gradom i njegovim pripadnicima. U njihovu su (velikom) 
vijecu plemici, navrsivsi dobu od dvadeset godina, a ima ih sada 300. Plemickiti porodica nema 
vise od trideset. Prihodi gradski ne dosezu velike svote; glavni dohodak jest od carine na trgo- 
vacku robu svake vrste i od soli, koje se godimice izvodi u zatonu stonskom za kojih 30.000 
dukata, i koje se veliki dio odpravlja turskim podanicima. U gradu ima do 30.000 zitelja, a u 
citavom ostalom kotaru (vanjskom) 25.000 dusa. 2itelji gradski uljudjeni su i ugladjeni (sono assai 
civili et politici) i t d.« 

Prikazujuci dalje nutarnje prilike bavit cemo se poglavito uredbama i zivotom hab - 
burzke Hrvatske, a o turskoj Bosni, mletackoj Dalmaciji i gradu Dubrovniku spominjat 
cemo samo ono, sto je najpotrebitije, da se znade. 

Nacin vladanja: Bani i banovci. Banski namjestnlcl. Sabori. Za Habsburgovaca 
nema vise ni traga, da bi koji clan kraljevskoga roda zamjenjivao kralja kao h e r c e g 
(dux) u hrvatskom kraljevstvu. Kraljevi zamjenici jesu sada samo bani, koji imadu na- 
slov »regnorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae banus«. Ti se bani smatraju sve vise 



NACIN VLADANJA. BANI I BANOVCl. BANSKI NAMJESTNICI. SABORI. 7 

podkraljima (p r o r e x), te se u spisateljima 16. ^toljeca (narocito u Isthvanff'ju) 
leclovito tako i zovu. Pace i u jednoj sluzb noj izpravi kralja Ferdinanda od 9. kolovoza 



mmt'->mmmmim''SM mm!i i m « i f !mnm» vmmKm»iis>» miif i miwiimwi li p 



rmmmMmmt mmm mmr mmt jmm mm jmm jfm0 mmr smm jtmm mmt- jmrj^ 




SIBYLLA TIBURTINA. 

Slika sitnoslikara Julija Klovia. 

Tiburtinska Sibilla pred rimskim carem Augustom i skuplienom svjetinom na javnom trgu u Rimu 

navijesta porod Isusov, i prorockim nadahnucem apoiena pokazute pfstom Bogorodicu, koia se ie 

njioj sa sinkom na ruci u oblacima prikazala. Ovom je miniaturom: ukrasio Klovio rukopis rimske 

poviestnice od Pavla Orosija. koji se cuva u knjij^nici arsenala u Parizu. 

bfJBnibt:/' 

1554. kaze se za bana Nikolu Zrinskoga: »fungitur magno officio, cum sit banus et tan- 
quam v i c e r e x trium regnorum nostrorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae«. 



8 HRVATSKO KRAUEVSTVO ZA PRVA TRI HABSBURQOVCA. 

Prvih godina vladanja kralja Ferdiiianda I., dok je Slavouija velikim dijelom sta- 
jala uz protukralja Ivana Zapolju (1526.— 1534.) imalo je hrvatsko kraljevstvo vise puta u 
jedan mah i po tri bana: dva Ferdinandova, a jednoga Zapoljina. Tako protiv Ferdinan- 
dovih bana Franje Badana i druga mu kneza Ivana Karlovica (t 9. kolovoza 
1531.) stoje Zapoljini bani: najprije knez Krsto Frankapan (t 27. rujna 1527.), a za 
njim zagrebacki biskup Simun Erdedi (1530.— 1534.). Od 9. prosinca 1537. dalje re- 
djaju se tekar Ferdinandovi bani bez protubanova; i to najprije Tomo Nadazdi i 
Petar Keglevic god. 1537.-1539. zajedno, a poslije god. 1540. do konca 1542. Petar 
Keglevic sam. Grof Tomo Nadazdi bijase se naime prema koncu 1539. na banskoj 5asti 
zahvalio, na sto je kralj 12. sijecnja 1540. Petra Keglevica na njegovu molbu imenovao 
j e d i n i m banom za citavo hrvatsko kraljevstvo (ut tu solus sine aliquo coUega ba- 
natus officium pro nunc geras), odrediv§i mu podjedno banderij od 300 lakih konjanika. 

Cinilo se je, da ce odsad hrvatskomu kraljevstvu stajati na celu vazda samo je- 
dan ban. Petra Keglevica zamijenio je kao jedini ban knez Nikola Zrinski (27. XII. 
1542.— 27. XII. 1556., a ovoga opet Petar Erdedi (1556.— 1567.). Ali po smrti Erde- 
tiovoj imenovao je kralj Maksimilijan opet u jedan mah dva bana, i to zagrebackoga bi- 
skupa Jurja Dra§kovica (1567.-1577.) i mladoga kneza Franju Frankopana 
Slunjskoga (1567 — 1572.); kad je pak Franjo Frankopan Slunjski u prosincu 1572. 
umro, dobio je Draskovic nakon nekog vremena za druga G a s p a r a A 1 a p i c a (4. II. 
J 574. — lipnja 1577). Oba bana: Draskovic i Frankopan, bijahu si daU naciniti zajed- 
nicki banski pecat* sa svojim grbovima, zeleci tako pokazati, da ce zajednicki vr- 
siti sve politicko-upravne i sudbene poslove; jedino banski banderij i ratovanje vodio je 
knez Franjo Frankopan sam, jer je to biskupu bilo zabranjeno. 

God. 1577. — 1595. imalo je hrvatsko kraljevstvo opet samo po jednoga jeditoga 
bana; najprije je banovao Krsto Ungnad (instalovan 5. veljace 1578., odstupio na po- 
cetku 1584.), a njega je zamijenio zet njegov, grof Tomo Erdedi (instalovan 8. IV. 
1584.), koji bijase nakon vise odreka konacno 15. svibnja 1595. na saboru u Zagrebu po- 
lozio svoju bansku cast s vise razloga, a narocito stoga, sto nije primao redovito placu 
za uzdrzavanje banske cete ili banderija, i sto se je u obce stezala njegova vlast u voj- 
nickim poslovima. 

Nakon odstupa Tome Erdeda imenovao je kralj u srpnju 1595. zagrebackoga bi- 
skupa Gaspara Stankovackoga i baruna Ivana Draskovica za banske 
administratore (upravitelje) na godinu dana i pol. Oni ce vrsiti samo politicko- 
upravne i sudske poslove, a ne ce imati ni banderija (banskoga, doticno kraljevskoga), 
niti ce vrsiti vojnicke vlasti. No vec 11. sijecnja 1596. bise oba na saboru u Zagrebu in- 
stalirani za prave bane, te su polozili i bansku prisegu. Dali su si pace naciniti i zajed- 
nicki banski pecat,** kao nedavno biskup Draskovic i Franjo Frankopan Slunjski. Medju- 
tim vec 30. lipnja iste godine umro je biskup Caspar Stankovacki, a na to ostao je opet 
kao jedini ban barun Ivan Draskovic sve do 5. kolovoza 1607., kad se je na saboru u 
Krapini konacno odrekao svoje casti, jer nije mogao podnijeti, kako se je krnjila banska 
\last u svakom pogledu. Sada je hrvatsko kraljevstvo ostalo preko godine dana bez bana, 
dok nije novi kralj Matija nakon krunisanja svoga imenovao u prosincu 1608. banom 
grofa Tomu Erdeda, koji je vec jednom castno vrsio ovu cast. 

Banska je vlast gubila od god. 1578. poglavito zato, Sto je kralj Rudolf one godine 
povjerio vrhovnu upravu hrvatske i slavonske krajine svome stricu, nadvojvodi Karlu, 
vladaru nutarnjo-austrijskih zemalja. Od toga su casa i sam Karlo i njegovi nasljednici 
(Ernest, Maksimilijan, Ferdinand) ne samo vr§ili vrhovnu vojnicku vlast na krajinama. 



Klai£, Vjesnik hrv. arh. drustva X. 47 — 49. 
Laszovski, Vjestnik kr. zem. arkiva I. 61. 



NACIN VLADANJA. BANI I BANOVCI. BANSKI NAMJESTNICI. SABORI. 9 

nego su i o torn radili, da recene krajine, a snjima i ostalu Hrvatsku i Slavoniju sto uze 
pridruze nasljednim pokrajinama austrijskim (Stajerskoj, Kranjskoj i Koruskoj). Hrvatski 
stalezi nasuprot trazili su vec od god. 1606. najodlucnije, da se banu povrati stara pu- 
novlast, da naime od Drave pa do Jadranskoga mora stoji na celu i kraljevstvu i kra- 
jinama (et banatui pristina auctoritas restituatur, nempe ut a Dravo usque ad mare Adria- 
ticum regno et confiniis praesit). 

Dok su bansku cast obavljali redovito velikasi (grofovi, baruni) i prelati (biskupi), 
sluzbu su baiiovca ili podbana (vicebana) bez iznimke vrsili clanovi nizega plem- 
stva. Tako se je obicajem stvorilo pravilo, da vicebanom ne smije da bude ni koji veli- 
ka§, vec jedino mali plemic, koji je prema tomu i reprezentant svoga staleza. Dok je 
bane imenovao kralj, banovce namjestali su bani, i to tako, da je svaki novi ban pred 
prvim saborom, koji bi se za njegova banovanja sastao, progiasio po svojoj volji ba- 
novca, ili imenovavsi novo lice ili potvrdivsi dotadanjega banovca. 

Prvih dvanaest godina vladanja Ferdinandova bila su redovno uz dva bana tako- 
djer i po dva banovca. Tako se god. 1527. — 1531. spominju vicebani Emerik Bradac 
(de Ladomercz) i Ivan Svetacki (de Zcmpche), a god. 1538. i 1539. vicebani Pavaq 
R a t k a j (de Rathka) i Andrija od Trnovca(de Tharnocz). God. 1540. spominje se 
samo jedan viceban, po imenu Mihajlo Svetacki (de Zempche), i od toga casa, cini 
se, ostaje vazda po jedan banovac. Od god. 1544. redjaju se banovci ili vicebani ovako: 
Ga§par Qusic (Gwzych) od Turnja (15 14. — 1556.), Mihajlo KereSenji de Ka- 
nyaffewlde (1557.— 1558.), Ambroz Gregorijanec (1559.— 1565.), Ivan Forcic 
od Butine vasi (1565.— 1572.), Vladislav Bukovacki od Bukovice (1573.— 1576.), 
Stjepan Gregorijanec (1578.-1581.), Ga§par Druskovecki (de Drus- 
kowcz, 1581.), Ivan od Zaboka (1584.), Lad is la v Impric od Jamnice (1586.), 
Stjepan Berislavic od Male Mlake (1596.), Gaspar Petricevic od Miketinca 
(1596.— 1598.), Juraj Keglevic (1598.— 1599.), i napokon Krsto Mrnjavcic od 
Brezovice, koji je tu cast obavljao od god. 1599. sve do svoje smrti god. 1626. 

Banovci ili vicebani vr§ili su jo§ prijasnjih stoljeca uz svoju vicebansku cast ta- 
kodjer sluzbu zupana u kojoj slavonskoj zupaniji, i to budi u krizevackoj, budi u zagre- 
backoj. Pocevsi od Forcica vicebani su bill podjedno (veliki) zupani i zagrebacke i kri- 
2evacke zupanije, tako te se vec Forcic u jednoj hrvatskoj ispravi od god. 1572. zove 
»Knez Ivan Forcic od Butine vasi, hrvatskoga i slovinskoga orsaga viceban, i krizevacke 
i zagrebske gradskih megj §pan«. Kad su nadalje 24. ozujka 1607. grofovi Erdedi postali 
n a s 1 j e d n i zupani varazdinske zupanije, onda je redovito jedan clan te porodice vrsic 
veliko-zupansku cast u toj zupaniji, dok je viceban vrsio tu cast u zagrebackoj i krize- 
vackoj zupaniji. 

Za vladanja prvih Habsburgovaca zavedena bi u hrvatskom kraljevstvu takodjer 
cast banskoga namjestnika (locumtenens banalis, excelsi banalis officii locum- 
tenens regius). Prvi banski namjestnik bio je kninski biskup Andrija Tuskanid, ko- 
jega bijase kralj Ferdinand I. po smrti bana Ivana Karlovica imenovao 27. kolovoza 
1531. banskim namjestnikom za ono vrijeme, dok za bansku cast nadje zgodnoga muza. 
Kralj oznacuje u pismu na hrvatske staleze zadacu banskoga namjestnika ovako: »ut in- 
terea, quam successor (bani) eligatur, ea munia vicesque obeat et agat, que 
banus ipse, si iam nominatus et presens esset, vel nosmet adessemus, agere possemus, 
atque omnia ea agat et faciat, que ad commodum nostrum regnique conservacionem, ac 
vestram utilitatem et defensionem neccessaria et opportuna videbuntur, auctoritate nostra 
regia sibi in hac parte et ad tantum, ut premissum est, tempus attributa et concessa«. 

Vlast banskoga namjestnika bila je po tome ista kao i banska, tek je bila privre- 
mena, jer je imala trajati samo dotle, dok kralj imenuje novoga bana. Banske je namjest- 



10 HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRI HABSBURGOVCA. 

Hike odredjivao i imenovao sam kralj. God. 1581. pokusao je tadanji ban Krsto Uiignad, 
boraveci dulje u iiccu, da po svojim nuiicijima skloni hrvatski sabor, iieka povjeri nje- 
govu zamjeiiiku u vojnickim stvarima (in militia domini bani iocumtenentem), mladomu 
jirofu Petru Erdedu, da se sporazumno s tadanjim banovcem Gasparom od Druskovca 
brine za obranu krajine. Ali stalezi nijesu prihvatili banova zahtjeva. Oni ne ce da 
imenuju banskoga namjestnika, jer se to protivi starim slobostiuama i kon- 
stituciji (quod nullum iocumtenentem contra veteranas libertates et constitucionem regni 
habere vellent). Oniimaju, akojebanodsutan, svoga banovca u kra- 
lj e v s t v u, i taj goopodin banovac mora, kako je sluzbu preuzeo, po obicaju svojih pred- 
sastnika braniti krajine kraljevstva s bansklm cetama i s puckim ustankom. Tako je 
hrvatski sabor ovaj put zaprijecio, da bi se ir.ogao namjestiti banski namjestnik i onda, 
kad kraljevstvo imade bana, ali je zabavljcn kojim poslom izvan zemlje. Hrvatski su se 
stalezi i poslije mnogo otunali tome, da bi ousutnoga bana zamjenjivao drugi nego bano- 
vac ili viceban. Ali napokon prevladalo jc ipak nastojanje, da se sluzbujucem banu, ako 
je za kojim poslom morao boraviti izvan kraljevstva, imenuje koji velikas za zamjeni!.:i 
ili namjestnika u zemlji za njegova izbivanja u tudjini. Tako je onom prigodom, kad je n 
travnju 1626. tadanji ban knez Juraj Zrinski posao ratovati u Ugarsku, Cesku i Sasku, 
kralj Ferdinand II. dne 20. svibnja 1626. posebnim pismom odredio, da za citavo vrijemc 
banova izbivanja budu zamjenici (substituti) njegovi grof Sigismund Erdedi i protonotar 
Stjepan Patacic od Zajezde. 

Poslije boja na Muhackom polju razvija se sve vise djelovanje s a b o r a. Nema do- 
du§e vise hrvat^^kih i slavonskih sabora, kojima bi kralj ili herceg predsjedao, kao za pro- 
slih stoljeca; no zato su se sabori cesce sastajali, a predsjedali su ini banl ili njihovi za- 
mjenici. Saborski su se zakljucci ili artikuli biljezili u zapisnike ili protokole. Saborski 
protokoli od god. 1526. — 1556. pretezno su izgubljeni ili koje gdje razasuti; zapi nici od 
god. 1557. upisani su u zasebne knjige (12 knjiga do god. 1831.), te se cuvaju u kr. zemalj- 
skom arhivu u Zagrebu.' Bas po tim protokolima kaO i po drugim saborskim spisima 
(aktima) moze se sastaviti prilicno jasna slika sabora pocevsi od druge polovice XVI. sto- 
ljeca pa. do najnovijih vremena. 

Prvih deset godina (1526. — 1536.) vludanja kralja Ferdinanda I., dok je u Slavoniji 
jaka stranka protukralja Ivana Zapolje, saslaju se cesto stalezi hrvatski posebice, a sla- 
vonski opet zasebno. Hrvatski sabori vijecaju u Getinu (1527.), Perni (1530.), Stenicnjaku 
(1530.), Kladusama (1532.) Topuskom (1530., 1633., 1535.), Ripcu (1534.), pace iznimice u 
lurovom polju (1530.) i jednom u Zagrebu; stalezi opet slavonski vijecaju poglavito u 
Dubravi (1527.), Krizevcima, Yarazdinu i Zagrebu. Tek iznimice saslaju se stalezi tako 
hrvatski kao i slavonski na zajednicki sabor. Takav je zajednicki sabor (conventus regni- 
colarum regnorum Croatie et Slavonic) bio u lipnju 1533. u Zagrebu pod predsjedanjem 
Petra Keglevica, kojega bijase kralj netom irnenovao svojim komisarom za kraljevine 
Hrvatsku i Slavoniju, da ih brani, te u njima vrsi pravdu i pobira kraljevske prihode. 

Poslije god. 1536. sastao se je samo jos jednom posebice hrvatski sabor, i to u srp- 
nju 1558. u Stenicnjaku, da vijeca o obrani hrvatskih krajeva na jugu Kupe (responsiones 
et articuU dominorum statuum et ordinum regni Croatiae in congregacione eorum gene- 
raU de mandato domini bani decima septima iulii in Zthenychnyak constitutorum cele- 
brata, ;i^dj-ajiicula et proposiciones eiusdem domini bani etc. facte); inace vijecaju i za- 
kljucuju. slavonski kao i hrvatski stalezi vazda zajedno. Tako javlja kralj Ferdinand 1 
. vec,,l^>t,RfP?iM9.a.;153.7. »omnibus et singulis prelatis, baronibus, egregiis, nobilibus, pru- 

' ''^''♦'"iCif^daj najnoVile izdanje jugoslavenske akademije u Zagrebu: Si sic Ferdo, Acta co- 
' -'rtlitMlia regtii Groatiae, Dalmatiae et Slavoniae, voL I— V. Zagrabiae 1912.— 1918. Ovi svezci 
•^^flhvadaju protokole i akta hrvatskih 1 slavonskih sabora za god. 1526. — 1628. 



NACIN VLADANJA. BANI I BANOVCI. BANSKI NAMJESTNICI. SABORI. 11 

dentibus et circumspectis, ac toti universitati regnicolarum regni nostri Croatie et Scla- 
vonic in generali diauta Crisii congregatis«, da saljc za svoje komisare na taj njihov sa- 
bor bar una Nikolii Jurisica i grofa Franju Bacana. Zakljucci napokon ili artikuli, stvoreni 
od hrvatskih i slavonskih staleza na tim saborima, imadu od god. 1557. redovito ovaj na- 
slov: »Articuli statuum et ordinum regnorum Croacie et Sclavoniae in con- 

gregacione eorum generali celebrata editi «, cime se izrijekom istice, da su pri 

njihovu stvaranju sudjelovali stalezi obiju kialjevina. 

Slika hrvatsko-. lavonskih sabora ili kraljevstva iirvatskoga u drugoj polovici XVI. 
stoljeca i prvih godina XVII. jest po prilici cvakova. 

Sabor se sastaje pretezito u Zagrebu (u kraljevskoj varosi na brdu Gradcu ili ii 
biskupskim dvorima), onda vise puta u Varazdinu (budi u gradu grofova Erdeda budi n 
kraljevskoj varosi), a iznimice u gradu ili trgovistu Krapini ili cak u Svetom Krizu Za- 
cretju. Sabor se okuplja kroz godinu dva do tri puta, a traje redovno dan ili dva, izni- 
mice i po vise dana. Redovito sazivaju se hryatsko-slavonski stalezi na sabor u oci sa- 
stanka ugarskoga sabora i nakon svrsetka njegova, nadalje prigodoni imenovanja novoga 
bana (instalacijoni sabori), napokon kad prijeti pogibao od vanjskih neprijatelja (Turaka i 
ugarskih buntovnika), da se proglasi obci i.stanak i cine odredbe za obranu kraljevstva. 
Zbiva se i to, da se sabor saziva, da vijeca i odlucuje o zasebnim kraljcvskim predlozima 
(propozicijama), koje se ticu vjerskih pitanja, poreznih reforama i drugih upravno-sudskili 
i vojnickih posala (narocito glede obrane krajina). 

Tokom godina pokrenulo se pitanje, koga zapravo zapada sazivati sabor hrvat- 
skoga kraljevstva: da li samoga kralja ili pa^ bana? God. 1537. urice i raspisuje (indixi- 
mus et conscripsimus) sabor sam kralj Ferdinand; god. 1549. povjerava (commisimus) isti 

kralj banu Nikoli Zrinskomu, da mora sabor raspisati i obdrzavati (ut gene- 

ralem congregationem indicere et celebrare debeat); godine 1556. proglasuje Fer- 
dinand sabor po svome sinu Maksimilijanu (generalis diaeta et conventus a regc 
herdinando per filium Maximilianum indicitur). Buduci da su u isto vrijeme vise 
puta bani i bez naloga kraljeva ili predhodne privole njegove sazivali hrvatsko- 
siavonske sabore, to je kralj Maksimilijan odredio, da saziv sabora hrvatsko-sla- 
vonskoga pripada jedino kralju bas tako kao i u Ugarskoj. Ali tome oduprli su se hr- 
vatski stalezi i redovi, iznoseci, da se tim gazi stare pravo njihovo, a suvise da je i tesko 
provesti, jer kralj nikad ne zalazi u hrvatsko kraljevstvo, dok u Ugarskoj ipak dosta bo- 
ravi. Napokon je hrvatsko-slavonski sabor u toj stvari 26. rujna 1567. stvorio zakljucak. 
da bi kralj poput predjasnjih kraljeva dopu^tio banima i dalje slobodno zakazati i pro- 
glasivati sabore, ali da nijedan zakljucak saborski ne bi vrijedio, ako ga ne bi njegovo 
velicanstvo milostivo potvrdilo. Kralj je taj saborski artikul prihvatio, pace ga zajedno 
s drugim clancima toga sabora svecano i POtvrdio (sankcionirao), ali s tim dodatkom, 
da bani moraju vazda prije saziva sabora o svojoj namjeri kralja obavijestiti, te mu poa- 
jedno prikazati one stvari, radi kojih smjeraju staleze sazvati, te s njima raspravljati. 
Kraljem sankcionirani clanak zajedno s doda^kom glasi od rijeci do rijeci: »Intellexerunt 
praeterea status et ordines praescripti, fidejes subditi suae caesareae maiestatis, indicti- 
onem et publicationem diaetae seu conventug horum regnorum instar regni Hungariae 
sibi reservasse. Cum autem statibus et ordinibus suae sacrae caesareae maiestatis fide- 
libus libertati apertissime id derogare videtUj-^ neque horum regnorum conditio cum Hun- 
garia conferenda sit, maxime cum maiestas sua in Hungaria frequentius personaliter exi- 
stat, hue vero reges Hungariae aut nunquam aut admondum raro venire soleant, sed om- 
nia per medium banorum et officialium suorum peragere soleant et dignentur, idcirco sup- 
plicant humillime, maiestas sua caesarea ingruente summa necessitate regnorum isto- 
rum huiusmodi conventum dominis banis instar aliorum banorum tempore divorum re- 



12 HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRI HABSBURGOVCA. 

lum Hungariae, praedecessorum suae maiestatis caesareae libere indicari et pronuiiciari 
facere clementer admittat, hoc sibi clemeiiter persvadendo, quod neque ipsi, neque reg- 
num praescriptum aliud pro rato sint liabituri, nisi quod per suam sacram maiestatem 
clementer fuerit coufirmatum, quemadmodum sacra eius maiestas caesarea ipsos ba- 
ncs in veteri consuetudine indicendo regnicolis illorum regnorum suorum dietae clemen- 
ter conservare velle sese benigne obtulit, dummodo semper a banis ipsis hac de re prius 
admoneatur et quarumnam rerum tractandarum causa generalis ipsa dieta indicenda sit, 
edoceatur)«. Prema lome dakle moraju bani vazda prije saziva sabora kralja o tom oba- 
vijestiti, te u njega izraditi kao neku predsankciju za one predmete, koje ce pred staleze 
iznijeti, da ih pretresu i o njima odluku stvore. Stvorene pak zakljucke (artikule) moraju 
kralju na potvrdu poslati, te samo potvrdjeni clanci vrijede kao obvezatni zakoni za citavo 
kraljevstvo. Medjutim imade i poslije takovih sabora, koje su bani sazvali po izricitom na- 
logu kraljevu, pa tako se u saborskim zapisnicima izmjenjuju formule, da se je sabor sa- 
stao budi »ex (special!) mandate caesareae et regiac maiestatis ex edicto dominorum ba- 
norum«, budi opet »ex edicto banorum ex dementi concessione sacratissimae caesareae et 
regiae maiestatis«. Kad nema bana, saziva sabor podban ili veliki zupani, pa tako citamo 
u jednom saborskom i^rotokolu od god. 1595., da se je sabor sastao »ex edicto dominorum 
comitum comitatuum huius regni«. Saziv sabora proglasivao se je pisrneno bar cetrnaest 
dana prije dana, kad se je morao sastati. Tako je ban Krsto Ungnad pozivnicama izdanim 
6. prosinca 1578. u Gornjoj Stubici proglasio sastanak sabora u Varazdin za Tominje (21. 
prosinca) iste godine. 

Treba ogledati, kako je sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije bio u to doba sastav- 
Ijen, naime koga je zapadalo pravo, a i d u 2 n o s t, da na nj dolazi. Stalezi i redovi (sta- 
tus et ordines) u saboru zovu i pisu se takodjer »domini et nobiles caeteri- 
que status et ordines regnorum Croatiae et Sclavoniae«, po cemu 
sudimo, da je osim gospode i plemica bilo takodjer clanova drugih nekih staleza, koji se 
nijesu pribrajali ni velikoj gospodi, ni plemstvu. Medju te ostale redove i staleze spadali 
su nedvojbeno poklisari cetiriju kraljevskih slobodnih gradova Zagreba, Varazdina, Krize- 
vaca i Koprivnice (od svakoga po dva), a mozda i Senja; a zatim i zastupnici kaptola za- 
grebackoga (po dva kanonika), moguce takodjer zacesamskoga i senjskoga kaptola. Da 
li su u to vrijeme dolazili na sabor jos poglavari crkvenih redova (narocito Pavlina i Fra- 
njevaca), ne moze se ustanoviti. Od prelata dolazili su na sabor biskupi zagrebacki, knin- 
ski i senjski; od svjetovne gospode (baruna i magnata) svi urodjeni i dorasli clanovi gro- 
fovskih i barunskih porodica. Pozivale su se i lidovice velikasa, jamacno da zastupaju 
svoje nedorasle sinove. Od nizega plemstva dolazili su na sabor podban ili banovac, ve- 
liki zupani i pod^upani, protonotar i viceprotonotar i napokon od svake zupanije (zagre- 
backe, krizevacke i varazdinske) po dva od zupanijskoga plemstva izabrana zastupnika 
ili nuncija. Veliki broj nizega plemstva nije tako dolazio na sabore. Prema tome nije broj 
saborskih Clanova bio tocno odredjen, narocito sto se tice baruna i magnata. Po jednom 
popisu stanova iz god. 1588. bilo je za clanove sabora, koji se je obdrzavao 21. veljace u 
kraljevskoj varosi Varazdinu, priredjeno kod gradjana u svemu 27 stanova (hospitium). 
Buduci da je u pojedinim stanovima bilo smjesteno i po dva ili tri, a mozda i vise gosti, 
to se na taj sabor skupilo najmanje 35 do 40 clanova. No bit ce, da je na pojedinim sa- 
borima bilo i preko 50 clanova. 

Vrlo rano stall su se baruni i magnati otimati duznosti, da sami glavom dolaze na 
sabor, vec su onamo §iljali svoje sluzbenike kao svoje nuncije s punomocima i instruk- 
cijama. Vec na saboru 4. sijecnja 1570. ocitovali su nunciji gospodje Barbare Alapic, Mi- 
lialja Sekelja i Krste Bacana, da bez znanja svojih gospodara (sine scitu dominorum su- 
orum) ne mogu privoliti na placanje neke dace od njihovih posjeda. Jednako izjavili su 



NACIN VLADANJA. BANI I BANOVCI. BANSKI NAMJESTNICI. SABORI. 



IS 



na saboru 1. listopada 1577. u Zagrebu nunciji udovice grofa Petra Erdeda i njezinih si- 
nova (po imenu »egregii Johannes Swberay et Michael Swgnethych) na neku tuzbu 
vicebana Bukovackoga, da o to] stvari nemaju nikakve upute (superinde nullam habere 
informationem). Bas radi toga zapinjali su cesto saborski poslovi, te su se hrvatski sta- 
lezi 20. prosinca 1579. tuzili, sto stanoviti velikasi i ugledniji plemidi ne dolaze na sabore 
osobno, ved ili posve izbivaju ili salju svoje nuncije s ogranicenim punomocima, pa se 
onda ne 6e pokoravati saborskim zakljuccima. Sabor pak od 20. rujna 1584. odredio je, 
da se protiv velikasa i plemica, koji ne dolaze na vije6anje, pa se onda krate zakljuccima 
pokoriti, imade prema dekretu 
kralja Vladislava II. postupati i 
strogo ih kazniti. Napokon je sa- 
bor od 21. veljace 1588. zakljucio, 
da jedan nuncij ili zastupnik smije 
na saboru zamjenjivati samo jed- 
noga gospodara (principala), a ni- 
po§to vi§e njih, kako se je dosad; 
dogadjalo. 

Clanovi sabora bili su ne- 
povrjedivi, te su se slobodno kre- 
tali. Oni su uzivali »salvus 
conductus«, kao i Clanovi 
ugarskoga sabora; tko bi »salvus 
conductus« pogazio, smatrao se 
je krivcem nevjere. Cini se, da se 
je za vrijeme sabora osobito pa- 
zilo, da u kraljevstvu vlada opce- 
niti mir, pa5e da ni sudovi nijesu 
vr§ili svoje poslove (iuristitium). 
Znacajno je, kako je viceban Bu- 
kovacki na saboru u Zagrebu 1. 
listopada 1577. tuzio udovu grofa 
Petra Erdeda, po imenu Barbaru 
Alapicevu (i njezine sinove), sto 
su njezini Ijudi i podanici prosle 
noci izlemali i izraniH njegove 
Ijude i kmetove (»quod sub 
praesenti quoque salvo 
conductu congregatio- 
n i s r e g n i in proxime praete- 
rita nocte praefati homines et 
subditi . . . dominorum Erdeody homines et colonos . 
sortis suae . . vulneribus et verberibus . . . affecissent) 

Ne zna se tocno, kako se je u saboru vijecalo i glasovalo. Mnogo se puta spominje, 
da se neki zakljucak stvorio jednodusno (unanimi voto), ali ima i slucajeva, da su poje- 
dini clanovi protiv zakljucaka vecine ulagali prosvjftde. Stoga je dolazilo koji put i do 
zestokih sukoba, narocito izmedju gospode i odlicnijih plemica s jedne strane, a nizega 
plemstva i varoskih nuncija s druge. Tako su na jednom saboru u Varazdinu god. 1579. 
planule tako zestoke borbe i opreke, da se je sabor morao raspustiti (et ex huiusmodi 
di.sensione congregatio ipsa dissoivi debuit). Djelokrug sabora bio je obse^an: rasprav- 




^"TONIUS DALMATA EXUL. 



j'wi 



ANTUN DALMATIN. 
prevodilac protestantskih knjiga na hrvatski jezik. 



domini vicebani ac dominae con 



14 HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRl HABSI3URG0VCA. 

Ijalo se je i odluCivalo o svemu, §to je spadalo u javni zivot kraljevstva. Vijccalo zc o 
predlozima (propositiones) kraljevim, izne-cnim po njegovim poklisarima ili oratorima, 
on da o predlozima banovim, napokon o zeljama, zahtjevima i tcgobama staleza i redova, 
koje su iznosili budi pojcdinci budi svi zajcdno. Na saborima predstavljali i uvadjali su 
kraljevski povjerenici novo imenovane bane, koji su opet nakon polozene prisege pro- 
Riasivali banovce ili vicebane; na saborima birali su stalezi protonotara i viceprotonotara, 
onda kapitana kraljevstva i druge zemaljske cinovnike (kao i podzupane i plemickc sudce 
zupanija zagrebacke i krizevacke); napokon birali su stalezi takodjer poslanike ili nuncije 
(dva ili tri) za ugarski sabor, te su im davali i pismeni naputak ili instrukciju, kako da za- 
stupaju kraljevstvo na ugarskom saboru. Stalezi na saboru raspisivali su nadalje da6e i 
poreze, odredjivali sve potrebito za obranu kraljevstva, onda su rjesavali razne upravne 
poslove, a napokon su i sudili prucim se strankama o tuzbama, koje bi ove pred njili 
iznijele. Sabor je podjedno ustanovljivao rokove za obdrzavanje banskoga ili oktaval- 
noga suda, pa je takodjer birao clanove ili prisjednike (assessores) toga suda. 

Sve zakljucke ili artikule, koje je sabor stvorio, biljezio je protonotar ili vice- 
protonotar kraljevsiva u saborski zapisnik ili protokol. Najstariji takav saborski zapisnik 
s artikulima sacuvan je od 19. travnja 1528. s napisom: »Articuli et conclusiones per do- 
minos regnicolas regni Sclavoniae in congregatione eorundem generali, Crisii in dominica 
Quasimodo in anno domini 1528. celebrata acti et editi sequuntur in hunc modum«. Vrlo 
rano stall su stalezi budi sve Clanke saborske budi zamasnije siljati kralju na potvrdu ili 
sankciju. Ovaki kraljem potvrdjeni clanci vrijedili su kao zakoni (statutum, lex) kraljev- 
stva. Kad sabor ne bi siljao svojih zakljucaka kralju na sankciju, onda bi se saborski pro- 
tokol sa clancima potvrdio pecatom kraljevstva i zakljucnom formulom, koja je to kazi- 
vala. Takove su formule bile: »Ouae praemissa et quaevis praemissorum singula, per 
status et ordines regni firmiter et inviolabiliter observanda, status et ordines ipsi s i - 
gillo ipsorum publico communiri voluerunt«, ili opet: »In quorum omnium praemis- 
sorum robur et firmitatem perpetuam praesentes articulos ipsorum modo, quo supra, 
unanimi voto statutos, s i g i 11 o ipsorum authentico obsignari et communiri fecerunt«. 

Glede oblika kraljevske sankcije treba razlikovati dvije periode. U prvoj periodi 
(1527. — 1567.) podnose stalezi u adresi svoje clanke, a kralj u odgovoru (responsum) te 
clanke ili prihvaca ili odklanja, ili opet na njih svoje primjetbe stavlja. U drugoj periodi 
(1567. — 1608.) imade sankcija clanaka hrvatskih sabora posve oblik sankcije artikula ugar- 
skih sabora, te sastoji od tri dijela: 1. od uvoda, u kojem kralj obznanjuje, da je primio 
artikule hrvatsko-slavonskoga sabora s molbom, da sve te artikule prihvati i potvrdi; 
2. od doslovnoga teksta svih artikula; i 3. od zakljucka zajcdno sa s a n k c i j o m. 
Na taj. reci bi, svecani nacin potvrdili su: kralj Maksimilijan artikule sabora hrvatsko- 
slavonskih od 21. rujna 1567. i 8. svibnja 1569., a kralj Rudolf artikule saborske od 5. ve- 
Ijace 1578. i 5. srpnja 1604. Treba istaknuti, da stalezi nijesu uvijek trazili kraljevsku po- 
tvrdu za sve artikule nekoga sahora, nego tek za one, koje su jmatrali osobito zamas- 
nima, i koji su imali vrijediti kao stalni zakoni. Tako su od kralja Rudolfa trazili i do- 
bili sankciju poglavito onih artikula sabora od 5. srpnja 1604., koji se ticu vjere katoliCke 
i izgona protestantskih propovjednika iz kraljevstva, kao i toga, da doseljeni Vlasi pla- 
caju crk\''i zagrebackoj desetinu, te da se pokoravaju svojoj zemalj"koj gospodi. 

Premda su hrvatsko-slavonski sabori imali za prva tri Habsburgovca tako pro- 
stran djelokrug, da se je u njima ogledao sav javni zivot kraljevstva, ipak su tako sla- 
vonski, kao i hrvatski stalezi u to doba r e d o v i t o dolazili i na ugarske sa- 
bor e. Oni su dolazenje na ugarske sabore smatrali ne samo za svoje pravo i duz- 
nost, nego i za svoju dobit, jer su drzali, da se privilegija i prava ugarskih staleza 
samo po sebi ticu i njih. Zato su artikule ugarskih sabora (doticno kraljevske dekrete 



NACIN VLADANJA. BANI I BANOVCI. BANSKI NAMJESTNICI. SABORI. 15 

s potvrdom onih artikula) vazda progla§ivali u svome saboru (salvis iuribus nostris). 
Suvise su hrvatski stalezi, pritisnuti od nadvojvoda i upravitelja nutarnjo-austrijskih ze- 
iralja, kao i od krajiskih generala. trazili zastite i pomoc u svojih ugarskih drugova, na- 
rocito da odrze bansku vlast u punom obsegu i svoj teritorij. Oni su pred ugarske sta- 
le^e iznosili svoje jade i tegobe, pa tako je ugarski sabor mnogo puta vijecao i odlucivao 
poslovima hrvatskoga kraljevstva, koji po pravu nijesu na nj ni spadali. 

Na ugarski sabor dolazili su redovito svi oni hrvatski stalezi i redovi, kojima je 
pripadaio to pravo za hrvatsko-slavonski sabor. No povrh ovih birao je hrvatsko-sla- 
vonski sabor za svaki raspisani sabor ugarski dva do tri poslanika ili n u n c i j a, kojima 
je bilo zastupati citavo kraljevstvo kao takcvo. To su bili nuncii regni. Dok su 
ostali saborski clanovi iz Hrvatske i Slavonije mogli govoriti i glasovati prema svojim 
licJnim ili stalezkim potrebama, nunciji kraljevstva morali su raditi prema primljenoj uputi 
ili instrukciji, koju im je hrvatsko-slavonski sabor pismeno dao, te su nakon svrsena sa- 
bora ugarskoga morali u hrvatsko-slavonskom saboru polagati racun o svome djelovanju. 
Oni su za svoj trosak i trud primili od svoga sabora i placu, po prilici 200 do 1000 ugar- 
skih forinti. Kao zastupnicima kraljevstva i§lo ih je prvo mjesto u ugarskom sa- 
boru. Kad su god. 1600. nakon dugoga vremena opet imali doci na ugarski sabor nunciji 
Krdeija, izrijekom je sabor u Varazdinu 1. vejjace u instrukciji zapovjedio svojim nunci- 
jima, da Erdeljcima nipo§to ne ustupe prvoga mjesta ni glasa, jer to pristoji kraljevstvu 
hrvatskomu (similiter etiam si Transsylvaniae nuntii in eadem dieta in medio regnicola- 
rum comparuerint, cum primum locum et vocem regnum istud semper in regni Hungariae 
publico conventu habuit, minime locum aut vocem Transsylvanis cedant). Jednako upu- 
cuje hrvatsko-slavonski sabor od 25. lipnja 1607. svoje izabrane nuncije (Krstu Mrnjav- 
Cica i Ivana Kitonica) za ugarski sabor u Pozunu, da moraju ondje odrzati svoje starinom 
uobicajeno prvo mjesto, te ga ne smiju nikomu ustupiti (primum locum more antiquitus 
consveto nuUi cedendo observabunt). 

Sacuvao se popis stalefa i redova, koje je god. 1583. tadanji ugarski kancelar po- 
zvao na sabor ugarski. Po ovom popisu poslao je on pozive na ove staleze i redove u 
Hrvatskoj i Slavoniji: 

»Ad comitatus: (uz 35 ugarskih zup-anija) joS ove slavonske: Varasdiensem, Zagra- 
biensem, Crisiensem (dakle tri). Onda joSposebice na staleze kraljevina Hrvat- 
ske i Slavonije (ad status regnorum Croatiae et Sclavoniae). 

Ad praelatos: Zagrabiensem, electum Tinien'sem, electum Segniensem (onda jos ugar- 
skih osam). 

Ad barones: Christophorum Ungnad (tada hrvatski ban), comitem Georgium de Zrinio. 

Ad magniflcos (magnates): comitem Nicolaum de Zrinio, Stephanum et Qasparem 
Peteo, Qasparem Drascovith, Stephanum de Qregoriancz, Petmm Rathl<ay, Matthaeum Kegle- 
wyth, Franciscum Blagay, Qasparem Tersachky (Frankopan Trzacki), Qabrielem et Stephanum 
Tahy, Qasparem et Nicolaum Alapy, Stephanum et Petrum Castellanffy, Michaekm Zekel, comites 
Petrum et Thomam Erdody (u svem osamnaest). 

Ad viduas dominorum: viduam Petri Erdeody, uxorem Simonis Keglewyth. 

Ad capitula: Zagrabiense (jos sedam ugarskih). 

Ad prothonotarios: Magis+rmn Emericum Pethe Sclavoniae et locumtenentis. 

Ad civitates: Zagrabiam, Vara&dinum, Crisium, Capronczam (in Sclavonia). 

Jos brojnije bili su na okupu hrvatsko-slavonski stalezi na ugarskom saboru god. 
1604. Tad su bili pozvani: zagrebacki biskup Simun Bartulic s biskupima kninskim, sri- 
jemskim i bosanskim, od drzavnih baruna ban Ivan Draskovic, mestar kraljevskih to- 
varnika grof Tomo Erdedi i propalatin Nikola Isthvanffy, koji je u Hrvatskoj stalno pre- 
bivao. Od velikasa ili magnata spominju se grof Petar Erdedi, knezovi Juraj, Nikola i 
Vuk Frankopani Trzacki, Franjo Drzanic (Dersffy), knez Ivan Zrinski, barun Petar Dras- 
kovic, Ivan i Juraj Keglevic, Franjo i Stjepan Pethe w, Benedikt Turoci od Ludbrega, 



16 HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRT HABSBURQOVCA. 

Ivan i Juraj Ratkaj od Velikoga Tabora. Napokon bili su nunciji hrvatsko-slavonskoga 
sabora (prepost zagrebackoga kaptola Franjo Ergeljski i zagrebacki podziipan Franjo od 
MedoSovca), nunciji kaptola zagrebackoga, nunciji triju zupanija (zagrebacke, varazdin- 
ske i kri^evacke) i cetiriju kraljevskih slobodnih varosi (Zagreba, Varazdina, Krizevca i 
Koprivnice). Svega dakle 39 do 40 lica. 

Djelokrug ugarskoga sabora bio je siri od hrvatsko-slavonskoga poglavito po tome, 
sto se je na ugarskim saborima obavljalo k r u n j e n j e kralja i kraljice zajednickom 
krunom sv. Stjepana. Ti su krunitbeni sabori bili osobito svecani, te su takim prigodama 
i hrvatski velikaSi vr§ili razne sluzbe pri svecanostima. Tako je bilo za krunisanja kralja 
Maksimilijana 8. rujna 1563., kad se je osobito iztaknuo knez Nikola Zrinski Sigetski; 
jednako se je prigodom krunisanja kralja Rudolfa 25. rujna 1572. odlikovao sin njegov 
knez Juraj Zrinski svojom novom ratnom opremom. Ugarski su sabori takodjer dozvolja- 
vali kralju ratnu dacu (dica regia, subsidium), all ta se je daca u hrvatskom kraljevstvu 
mogla samo onda pobirati, kad ju je poslije toga hrvatsko-slavonski sabor posebice pri- 
hvatio i po zemlji razglasio, te svoje pouzdanike pri popisivanju i utjeravanju recene 
dace imenovao. 

Upravne oblasti i oblastnici. Ban je kao podkralj i vrhovni upravitelj hrvatskoga 
kraljevstva imao naslov: »ban kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije« (regnorum 
Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae banus). No od prave Dalmacije nije drzao bas nista, 
jer je citava bila u vlasti Mletaka, a od Hrvatske i Slavonije odkidali su mu tijekom XVI. 
stoljeca Turci i krajiski generali sve vise, tako te je napokon upravljao tek »ostatcima 
ostataka« (reliquiae reliquiarum) Hrvatske i Slavonije. 

Kako je sredovjecna Dalmacija bila sva u mletackoj vlasti, stalo se je u habs- 
burzkoj Hrvatskoj prenositi ime Dalmacija na primorje od Trsata do Karlobaga. Ta 
nova Dalmacija obuhvatala je kneziju Vinodol, pa onda Senj i senjsku kapitaniju. U 
jednoj povelji kralja Rudolfa od 20. kolovoza 1577. kaze se izrijekom, da su vinodolski 
gradovi (castra) netom preminuloga kneza Stjepana Frankopana Ozaljskoga, po imenu 
Bakar, Novi i Ledenice, »omnino in regno nostro Dalmatiae existentia 
et habita«. U clanku 32. ugarskoga sabora od god. 1596. kaze se nadalje za knezove Zrin- 
ske: »se habere in Dalmatia circa littora maris Adriatici certas arces, ut Grobnyk, 
Bakar et Hrelin«. God. 1608. opet ugarski sabor clankom dvanaestim trazi od kralja: 
»insuper S e g n i a m quoque civitatem in Dalmatia existentem maiestas sua 
regia a corona regni minime avelli patiatur«. 

Dok se je primorje hrvatsko stalo nazivati Dalmacijom, prosirilo se ime Hrvatske 
na onaj dio Zagrebacke zupanije, koji se je prostirao na jugu rijeke Kupe. Prema jednoj 
izpravi od god. 1544. pripadaju hrvatskomu dijelu zagrebacke zupanije gradovi: Ozalj, 
Ribnik, Dubovac, Novigrad na Dobri, Zvecaj, Skrad, Lipa i kasteo Mlaka ili Despotovica 
i:a zapadu, a Zrinj, Qvozdanski, Pedalj, Krupa, Mutnica, Jamnica, Ljesnica, Novi, Kostaj- 
nica, Komogojna i Prekovrski na iztoku. Hrvatskoj pripadaju jos neki dijelovi stare kne- 
zije Modruske (Modruse, Vitunj, Ogulin, Plasi, Jesenica, Kljuc, Pec, Janjac i Lukovdol), 
koji se u recenoj izpravi od god. 1544. pribrajaju zupaniji Tninskoj (Kninskoj), kao da se 
je time htjelo sacuvati uspomenu na ovu slavnu zupaniju, koja je od god. 1522. bila po- 
sve u turskoj vlasti; Hrvatskoj nadalje ostali su izprva neke neznatne cesti knezija Ga- 
tanske (Gacke) i Dreznicke, no i te su posiije spale budi pod krajinu, budi pod Turke. 

Dok se je tako sva zemlja izmedju Kupe i Gvozda (i preko njega) prozvala Hrvat- 
skom, ostalo je ime Slavonije ograniceno tek na zapadne strane one oblasti, koja se pro- 
stire Dravi na jugu sve do Save i preko nje do Kupe. U jednu rijec: medja izmedju Hrvat- 
ske i Slavonije bijase se pomakla konaCno od gore (ivozda na sjever do Kupe. 

Sve do boja na Muhackom polju vr§io je ban vrhovnu upravu u citavom kraljev- 



UPRAVNE OBLASTI I OBLASTNICI. 17 

stvu od Drave do Jadranskoga mora.* Njemu kao podkralju bile su podvrgnute i obje ka- 
pitanije: Sen j ska i Bihadka, osnovane za obranu od vanjskih neprijatelja. Ali za 
Habsburgovaca poCelo se je najprije obje te kapitanije, a onda i druge kapitanije, koje 
su se na granici ili krajini prema Turskoj osnivale, podvrgavati vrhovnim kapita- 
nima carske vojske, koju su dizale i uzdrzavale austrijske nasljedne pokrajine, te 
koja je pomagala pri obrani hrvatskoga kraljevstva od turske sile. Ti su vrhovni kapi- 
tani carske vojske (supremus capitaneus ad confinia Croatiae Sclavoniaeque, ili gentium 
provinciarum haereditarium in regno Sclavoniae supremus capitaneus) izprva vr§ili same 
vrhovnu vojnicku vlast na krajinama; ali su tijekom godina sve vi§e preotimali vlast i u 
upravnim, paSe i u sudskim stvarima, tako te je teritorij kraji§kih kapitanija napokon u 
svim poslovima bio odkinut od bana. To je tiaroCito vrijedilo od onoga 5asa, kad je car 
i kralj Rudolf pismom, izdanim u Becu 25. veljace 1578., konaCno povjerio vrhovnu upravu 
hrvatsko-slavonske krajine od Drave do Jadranskoga mora svome stricu nadvojvodi 
Karlu u Stajerskom Qradcu, pa tom prigodom i bana u vojni5kim poslovima podredio 
njegovoj vrhovnoj vlasti. Sabor je ugarski od iste godine doduSe Clankom 15. ustanovio, 
neka nadvojvoda Karlo kao vrhovna glava krajine »podrzaje s banom Hrvatske i Slavo- 
nije takav sporazumak, da ne uzslijedi §to nepodobno ili protivno slobodi kra- 
ljevstva* (et serenissimus archidux Carolus cam cum bano Croatiae et Sclavoniae inteli- 
gentiam habere velit, ne quid sequatur inconveniens aut libertati regni contrarium); ali 
uza sve to radili su i nadvojvoda Karlo i njemu pokorni general! i kapitani na krajini i 
hrvatskoj i slavonskoj, da posve obladaju povjerenim njima kapitanijama i generalijama. 
Jer ti generali i kapitani, sve bez izuzetka velikaSi i plemi6i nutarnjo-austrijskih zemalja 
(Stajerske, Kranjske, Koruske i Qorice) nijesu priznavali gospodara osim svoga nadvoj- 
vode Karla i po njegovoj smrti (t 1590.) sina mu Ferdinanda Stajerskoga, te su sluSali 
samo zapovijedi njihove i ratnoga vijeca njihova u Stajerskom Gradcu. Zaludo su hr- 
vatski stale2i pocev od god. 1606. odlucno zahtijevali od kralja Rudolfa, »da se vlast ban- 
ska po starom obiCaju opet protegne od Drave do Jadranskoga mora i u ratnim i u poli- 
tickim poslovima (authoritas banalis more antiquo a Dravo usque ad Adriaticum mare ut 
se extendat tum in bellicis quam etiam politicis), zatim da se kapitanije na krajinam'a 
povjeravaju zasluznim urodjenicima (bene meritis indigenis), a nipoSto vi§e tudjincima. 
Tako se je hrvatsko kraljevstvo, kojim su vladali Habsburgi, u drugoj polovici XVI. sto- 
lje6a sve vi§e raspadalo na d v a upravna podruCia : na g r a d j a n s k u Hrvatsku i Sla- 
voniju, pa na hrvatsku i slavonsku k r a j i n u. 

1. Gradjanska Hrvatska i Slavonija, koja je sve vi§e gubila od svoga zemljista, 
odrzala je ne samo svoj stari ustav, nego i svoje sredovjeSno politiCno uredjenje i upravu. 
Ona je u politicno-upravnom pogledu razdijeljena na z u p a n i j e (comitatus, varme- 
djija) i na knezije: prvima upravljaju veliki zupani (supremus comes), koji se 
ili biraju ili imenuju, a drugima gospoduju nasljedni zupani ili knezovi (comes 
perpetuus) iz raznih velikaskih porodica (Zrinski, Frankopani, Erdedi). Zupanija ima u to 
vrijeme samo tri: varazdinska, krizevacka i zagrebacka, a knezije su Vi- 
nodol, Modru§e i Moslavina. 

Ve6 bi spomenuto, da je u drugoj polovici XVI. stoljeca banovac ili viceban redo- 



* God. 1672. opisuje zagrebacki kanonik Ivan Babic obseg kraljevina Dalmacije, Hrvatske 
i Slavonije ovako: 

»Regnum Sclavoniae olim gloriosissimum, postea hostis potentia labefactum, t r 1 p a r t i- 
tum est: Dalmatia enim ea confinia, quae mari Adriatico adiacet, Croatia intra Bacliensium vul- 
ga Unnam et Colapim sita; Sclavonia vero, quae a Colapi usque Dravum flumina sese extendat, 
complectitur. Segnia Dalmatiae civitas caputque aliorum finium Maritimorum est, Carnioliae, Ca- 
rinthiae, Istriae contra vicina Lichae et Corbaviae validu Turcarum praesidia atitemurale. Prae- 
terea sunt Dalmatiae praesidia seu castella: Prozor, Otochiach, Brignii, Carlobago, Ledenicze«. 
Klaie, Hrv. povj. Ill, (6.) 2 



18 HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRI HABSBURGOVCA. 

vito obna^ao Cast velikos:a 2iipana u zagrebackoj i krizevaCkoj zupaniji. Na 5elu varaz- 
dinske 2upanije bio je najprije fupanijskom skupStinom izabrani veliki fupan, po imenu 
Toma Pethew (1526.); namah zatim povjerio je kralj Cast i sluzbu velikoga 2upana te 2u- 
panije palatini! Stjepanu Batoru (do g. 1530.). Poslije ovoga bio je varazdinskim zupanom 
Petar Keglevid Bu^inski (1531. — 1540.)* i uza nj god. 1536. Ljudevit Pekri od Petrovine. 
God. 1543. dne 1. prosinca zalozio je kralj grad i varo§ Varazdin zajedno s 5a§cu veli- 
koga fupana vara^dinskoga (una cum . . . honore comitatus Warasdiensis) grofu Ivanu 
Ungnadu, koji je onda tu slu2bu vrSio sve do svoga odlazka u tudjinu (1556.). Iza njega 
obavljao Cast velikoga zupana u Varazdinu sin njegov Kristofor Ungnad, koji se g. 1568. 
izrijekom zove »s u p r e m u s comes W a r a s d i e n s i s«. On je ostao velikim Zupa- 
nom u Varazdinu i onda, kad je postao banom hrvatskim, tako da se god. 1582. pi§e 
»comes comitatus Warasdiensis ac regnorum Dalmatiae Croatiae et Sclavoniae banus«. 
Po njemu preSla je velikozupanska cast na njegova zeta, grofa Tomu Erdeda. God. 1607. 
napokon imenovao je kralj Rudolf grofa Tomu Erdeda i njegove potomke za n a s 1 j e d n e 
2upane (comes perpetuus) varazdinske za sva vremena. 

Velike 2upane zamjenjivali su u pojedinim zupanijama podzupani ili v i c e - 
c m i t e s. Spominje se koji put i zamjenik podzupana ili subvicecomes. Tako je 
god. 1568. uz velikoga zupana Kristofora Ungnada i podzupana Petra Ratkaja u varaz- 
dinskoj zupaniji Adam Herkovid ili Herkffy bio »subvicecomes«. 2upani i podzupani pred- 
sjedali su zupanijskim skupstinama i zupanijskomu sudu. 

Svaka zupanija bila je razdijeljena na cetiri kotara (processus) ili s u d 5 i j e. 
Pojedinim sudcijama bio je na Celu po jedan plemicki sudac (index nobilium); njega 
je zamjenjivao m a 1 i sudac (viceiudex nobilium). Plemicki sudci bili su ne samo sudbeni 
Cinovnici, nego i upravni. Sudcije nijesu u ono vrijeme imale jos zasebnih naziva topo- 
grafskih ili geografskih, nego su se nazivale po plemickim sudcima, koji su tada bili 
njima na celu. God. 1543. dijelila se varazdinska Zupanija na ove cetiri sudcije ili kotara: 
1. processus Petri Semowczy (obuhvatao je Varazdinske Toplice, grad Va- 
rasdln, Biskupec, Kocan, Tmovec, Bartolovec, Ceperlinec, Otok); 2. processus 
Stephani Dragas (obuhvatao mjesta: Obrez, Vidovec, Beretinec, Cresnjevo, Bele- 
tinec, ZamlaCu, Budislavec, grad Vinicu, Vidovec, Marusevec, Krizovljane i dr.); 3. pro- 
cessus Nicolai Marygolth (grad Belu, grad Lobor, grad Ostrc, Zlatar, Zajezdu, 
grad Belec, Lepoglavu i grad Trako^dan i dr.); 4. processus Johannis Puha- 
k c z y (Komor, Krizanec, Zabok, grad Krapinu, grad Kostel s Pregradom, grad Veliki 
Tabor, Cesargrad, i t. d.). 2upanija zagrebaCka bila je takodjer razdijeljena na cetiri ko- 
tara; dva kotara bila su u podruCju ZagrebaCke gore (jedan od Bistrice, Psarjeva i Sv. 
Ivana Zeline do grada Grebena, Huma i Bedenice, — drugi od Susjedgrada i Medved- 
grada preko Zagreba do Vugrovca i Bozjakovine, zatim na sjevernoj strani gore od 
Bistre, Gornje i Donje Stubice do Omilja i Drenove); treci kotar ili processus zapremao 
je kraj izmedju Save i Kupe (varo§ Sisak, grad Pokupje, Jastrebarsko, Samobor, grad 
Okie, Turopolje i grad Lukavec i t. d.); napokon cetvrti kotar obuhvatao je sav kraj na 
jugu Kupe sve do Une, Jos god. 1572. spominje se u jednoj ispravi: »Ia Bartol Juricic z 
Svarce, sudac ceterti stola Zagrebskoga u stranah prikokupskih«, 
a god. 1595. opet Lacko Govorkovic, kao »sudac ceterti varmegje zagra- 
becke«. Od krizevacke zupanije spominju se recene god. 1543. samo jos dva kotara: je- 
dan je obuhvatao Sveti Petar Cvrstec, Rovisce, Gudovec, Businec, Cirkvenu, Dubravu, 
Ivanic, Mo3lavinu, Totusevinu, Preseku, Rakovec, Vrbovec, Raven i oba varosa Krize- 
vaCka (civitas inferior Crisiensis, civitas superior Crisiensis); a drugomu pripadali su 

* U cirilskom pismu (xl 14. listopada 1538. podpisuje se on: »Petar Keglevid ban hrvacki, 
Dalmacije i Slovinske i s'.obodni Span vara§dinski«. 



UPRAVNE OBLASTI I OBLASTNICI. 



19 



giadovi i mjesta Ludbreg, Rasinja, Quscerovec, Veliki i Mali Kalnik, Canjevo, Miholec, 
Bisag, Vinicno, Sudovec, Remetinec i dr. (processus Ambrosii literati). Ostala dva kotara 
na iztoku prema pozezkoj zupaniji bill su vec tada pusti (residui processus duorum iudi- 
cum nobilium deserti). 

U knezijama, narocito u Vi- 
nodolu (provincia Vinodol, Wein- 
thal), zamjenjivali su nasljedne 
knezove (Frankopane i Zrinske) 
gubernatoriza citavu oblast, 
a njima su u pojedinim gradovima 
bili podredjeni k a s t e 1 a n i ili 
k a p i t a n i (castellanus, capita- 
neus, njem. Pfleger). 

Svaka od spomenutih triju 
zupanija (zagrebacka, varazdin- 
ska i krizevacka) imala jos i dru- 
gih upravnih cinovnika. Od tih se 
izticu osobito n o t a r i (notarii se- 
dis comitatus), koji su uz ino opre- 
mali sve pismene radnje, narocito 
isprave, izdane od zupanijskih 
skup§tina i sudova. 

2. Hrvatska i slavonska 
krajina razvijala se tijekom XVI. 
stoljeca polagano i postepeno. Vr- 
liovni kapitani (obrister feldhaupt- 
mann) 5eta iz nutarnjo-austrijskih 
pokrajina (Stajerske, Kranjske i 
Koruske), koji su pomagali bra- 
niti hrvatsko kraljevstvo jos od 
god. 1522., zapovijedali su u prvi 
mah jedino cetama recenih po- 
krajina; no god. 1530., kad je ta 
cast zapala Ivana Kocijana 
(Katzianera), stall su oni ne samo 
sebi prisvajati vrhovnu vlast nad 

postojecim vec kapitanijama (senjskom i biliackom), nego su u obce sve vise utjecali u 
vojnicke poslove kraljevstva hrvatskoga.* Ugled i vlast njihova rasla je sve jace, sto se 




STJEPAN KONZUL IZ BUZETA, 
prevodilac protestantskih knjiga na hrvatski jezik. 



* Vrhovni kapitani vojske iz austrijskih 
Nikola Jurisic (1526.— 1527.), Nikola T 
atque supremus capitaneus ad confinia Croatiae 
god. 1530.— 1537., Nikola JuriSifi po drug! 
1540. do 12. sijecnja 1544. PosHje njega vrsio je 
od ozujka 1544. do veljace 1546.; njega je zamij 
od Ormuza (gencium provinciarum haereditari 
pitaneus) god. 1546.— 1552.; na to je tu sluzbu po 
hauptmann an den crabatischen und windischen 
(1556.). Vrhovnim kapitanom (confiniorum regno 
taneiis) postao je zatim Ivan Lenkovic od 
a njega je zamiienio L u k a S e k e 1 j, koji je god. 
je Sekelj god. 1575. 



nasljednih zemalja od 1526. do 1568. bili su ovi: 
hurn god.' 1529. (Nicokus a Turri, consiliarius 
Sclavoniaeque), Ivan Kocijan (Katzianer) 
put god. 1537.— 1539., Ivan Ungnad od god. 
tu sluzbu J u r a j W 11 d e n s t e i n kao lajtnant 
enio opet kao vrhovni kapitan Luka Sekelj 
um Styriae et Carinthiae in regno Sclavoniae ca- 
drugi put preuzeo Ivan Ungnad (obrist veld- 
graniz), te ju zadrzao do svoga odlazka u tudjinu 
rum Sclavoniae et Croatiae regius generalis capi- 
Podbrizja (1556.— 1567., umro*22. lipnja 1569.), 
1567. i 1568. po drugi put obnasao tu cast. Umro 



20 HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRI HABSBURQOVCA. 

je vi§e kapitanija osnivalo na Rranici Hrvatske i Slavonije prema turskomu carstvu. Vr- 
liovni kapitan imao je naskoro i dva zamjenika ili podzapovjednika: jednoga za hrvat- 
sku krajinu, a drugoga za slavonsku krajinu (potonji nekako od god. 1552.). 

God. 1568. u drugoj polovici te godine proveo je kralj i car Maksimilijan zamaSnu 
pi omjenu. On je tadanjega vrhovnoga kapitana Luku Sekelja rijesio sluzbe, jer je ja- 
macno ved onda smjerao vrhovnu upravu krajine hrvatsko-slavonske povjeriti svome 
bratu, nadvojvodi Karlu kao gospodaru niitai njo-austrijskih zemalja, sto je medjutim tek 
iiakon deset godina (1578.) izvrSio kralj i car Rudolf. Tako postadoSe dotadanji zamjenici 
vrhovnoga kapitana samosvojni, i to barun Herbard Auersperg u hrvatskoj kra- 
jini, a Vid Halek u slavonskoj. Zapovjednici tih krajina imali su najprije naslov obrist- 
lajtnanta. poslije obrstara, i napokon generala. Stolicom hrvatske krajine postade god. 
1579. netom osnovani K a r 1 o v a c (Karlstadt, Carolostadium), po kojemu se je i ta kra- 
jina stala nazivati karlovackom; dok ie zapovjednik slavonske krajine sjedio u V? 
ra§dinu, po cemu se je pocelo tu krajinu nazivati varaSdinsko m.* 

U posljednjoj cetvrti XVI. stoljeca, a prije pada Bihaca god. 1592., brojila je i hrvat- 
rka i slavonska krajina po vise kapitanija, tako te je citavo kraljevstvo bilo njima opa- 
sano. U hrvatskoj krajini obstojale su ove kapitanije: 1. Senjska s poglavitim 
gradovima i utvrdjenim mjestima: Senj, Starigrad, Karlobag, Trsat, Ledenice, Otocac, 
Piozor i Brlog.** 2. Bihacka s gradovima Bihac, Ripac, Sokol, Izacic, Toplicki turanj 
i mnogim drugima; 3. Ogulinska, osnovana svakako prije god. 1567., obuhvatala ie 
osim Ogulina poglavito mjesta prijasnje Modruske knezije (Modruse, Plaski, Dabar, Je- 
senice), zatim Slunj, Kremen, Dreznik i Trzac: napokon 4. Hrastovicka, utemeljena 
takodjer jo§ prije god. 1567., s gradovima i kastelima: Hrastovica, Gore, Blinja, Vino- 
dol, Ajtic, Mazin, Gradac i Greda. God. 1592. propale su Bihacka i Hrastovicka kapitanija, 
jednako su gradovi Ogulinske kapitanije iztocno od Slunja slijedece godine dosle u tursku 
vlast. God. 1595. obnovljena bi Hrastovicka kapitanija pod imenom P e t r i n j s k e. Toj 
je obnovljenoj kapitaniji bila stolica tvrda Petrinja, a pripadale su jot jos gradovi Hra- 
stovica 1 Gore, zatim neke manje tvrdinje i kasteli uz rijeku Kupu. Kotar ove kapitanije 
stall su poslije nazivati Pokupskom krajinom (confinia Colapiana) ili opet Ban- 
skom krajinom (confinia banalia), jer se za obranu njezinu nijesu brinule nutarnjo- 
austrijske pokrajine, nego hrvatski stalezi zajedno s banom. Hrvatskoj ili karlovackoj kra- 
jini 'pribrajala se je jos jedna kapitanija, koja se nije sterala na granici prema Turskoj, 
nego u nutarnjoj zemiji na medji Kranjske i hi vatskoga kraljestva (Slavonije). To je 
2umberacka kapitanija (glavno nijesto 2umberak, njemacki Sichelberg, castel- 
lum Sichilberg, castrum Sichelberg), naseljena god. 1530. i 1538. Uskocima, koji bijahu 
prebjegli iz Bosne i turske Hrvatske, 2umberacka kapitanija obstojala je svakako vec 
prije god. 1537., kad joj je bio na celu Ivan Puchler od Mehova. 

U slavonskoj krajini spominju se kapitanije: 1. Koprivnicka ih G j u r- 
g j e V a c k a, osnovana oko god. 1548.. a pripadali su joj gradovi i kasteli Koprivnica, 



* Samostaini zapovjednici od god. 1568. dalje bili su: 

a) u hrvatskoj krajini: barun Herbart Auersperg (t 22. rujna 1575.), barun Ivan 
Auersperg (1575. — 1577.), Ivan Ferenberger (18. sijecnja 1578. do 6. studienoga 1579.), barun Wei- 
kard Auersperg (1579.— 1580.), barun Jobst Josip Thurn (1581. do 15. lipnja 1589.), barun Andrija 
Auersperg (1589. do 8. Hstopada 1593.), Juraj Lenkovic od Podbrizja (15 94. do 8. lipnja 1601.), 
Vid Kisel od Fuzine (Kaltenbrunn, 1601.— 1609.). 

b) u slavonskoj krajini: Vid Halek (t 15. travnja 1589.), Ivan Qlobitzer (15. travnja 
do 14. svjbnja 1589.), Stjepan Grasswein (1589.-1593.), barun Ivan Sigismund Herberstein (1594.— 
1603.), i grof Sigismund Fridrik Trautmansdorf (1603.— 1630.). 

** Senjska kapitanija pribraja se izmjenice i Primorskoj Krajini (Meergrenze, con- 
finia maritima). 



2ITELJI PO NARODNOSTI I PO STALE2IMA. 21 

Qjurgjcvac, Prodavic (Virje), Novigrad, Gjelekovec, Drnje, Rasinja i Ludbreg; 2. Kri- 
z e V a c k a, utemeljena oko god. 1560., a spadali su na nju gradovi i kasteli Krizevci, Vr- 
bovec, Gradec, Sv. Petar Cvrstec, Cirkvena, Gjurgjic, Glogovnica, Apatovac, Topolovac, 
Sv. Ivan 2abno i Trema; napokon 3. Ivanicka, izlucena prije god. 1577. iz Krize- 
vacke s gradovima i kastelima: Ivanic tvrdja, Ivanic trg, Ivanic klostar, Lupoglav, 
Bozjakovina, Gumnik (Bosiljevo) i Sveti Kriz. 

Na celu pojedinim kapitanijama stajali su kapitani (doticno veliki kapitani), koji su 
stolovali u glavnom mjestu kapitanije, dok su u ostalim mjestinia bill kastelani (Pfleger). 
Znacajno je, da su ne samo zapovjednici objju krajina, nego i kapitani, pace i kastelani 
bill gotovo bez izuzetka strand, narocito Nijemci iz unutarnjo-austrijskih pokrajina 
(Stajerske, Kranjske i Koruske), jer se je plemstvo recenih pokrajina time nastojaio od- 
stetiti, sto su te pokrajine morale prinositi znatne svote za uzdrzavanje hrvatske i sla- 
vonske krajine. 

Zitelji PC narodnosti i po stalezima. Razseljivanje hrvatskoga naroda, koje bijase 
zapocelo u posljednjoj desetini petnaestoga stoljeca, nastavilo se je kroz citavo XVI. 
stoljece. 

Nakon boja na Muliackom polju sve je vise preotimaio maha izseljivanje na- 
roda u susjedne zemlje, koje su bile bolje zaklonjene od turskih provala. Osobito mnogo 
naroda bjezalo je preko Urave i Mure u jugozapadnu Ugarsku. Dne 10. sijecnja 
1537. dozvolio je kralj Ferdinand pozunskomu zupanu Ivanu Salaju od Kerecenja i medju- 
murskomu vlastelinu Gasparu Ernustu od Cakovca, da na rijeci Muri izmedju svojih po- 
sjeda Legrada i Dubrave urede skelu (vadum) s dovoljno brodova, na kojima bi se mogli 
prevazati brojni bjegunci iz Slavonije, koji su se sa stokom i drugom prtljagom svojom 
zaklanjali u nutarnje krajeve kraljevine Ugarske (habentes respectum miserorum fugien- 
tium, qui metu Thurcorum ex partibus regni nostri Sclavcniae aliisque locis partium illa- 
rum ad interiora regni nostri Hungariae cum iumentis ac pecoribus et ceteris ipsorum 
rebus ac sarcinis commigrant). Kralj je to dopustio jer je zelio, da bude vise prelaza 
preko Mure (ut plures pateant in fluvio Mura traiectus). Jamacno je i na Dravi bilo 
mnogo takvih »brodova«, po kojima je narod grnuo u sigurnije krajeve zapadne Ugarske. 
Mora da je vrlo mnogo naroda, narocito pucana, prcbjeglo na sjever, jer je ugarski sa- 
bor u Pozunu god. 1550., jamacno na zahtjev hrvatskih nuncija, clankom 72. odredio, »da 
se oni seljaci, koji su minulih godina budi radi glada budi od straha pred Turcima iz Sla- 
vonije prebjegli u Ugarsku, imaju odpustiti od onih, na kojih su imanja dosli, ako bi se 
dobre volje povratiti htjeli« (statutum est etiam, ut rustici illi, qui vel propter famem vel 
metum Turcarum ex Sclavonia in Ungariam per hos annos emigrarunt, per eos, in quo- 
rum bonis sunt, si sponte redire voluerint, remittantur; nee retinere eos audeant, sub 
poena in articulis migrationis colonorum expressa). Svakako je malo seljaka trazilo, da 
se kuci povrate; pace kadgod bi Turci jace pritisnuli hrvatsku zemlju (1556., 1565., 1576. 
do 1578., 1592.), opet bi izseljavanje ojacalo, tako da je domala sva jugozapadna Ugarska 
bila puna hrvatskih izseljenika (Wasser-Kroaten ili Bosner-Kroaten). Od tih dosljaka po- 
tiecu hrvatske naseobine, koje i danas jos postoje u zupanijama pozunskoj, sopronskoj, 
mosonjskoj, zeljeznoj, a nekad su obstojale i u gjurskoj. Kad je 2. kolovoza 1579. gjurski 
biskup Juraj Draskovic bio okupio diecezansku sinodu u Sombotelju (Sabaria, Steina- 
manger), bilo je izmedju 28 nadoslih zupnika d e v e t njih s hrvatskim prezimenima. BiH 
su to poimence ovi: Ambrozije Turcic (sub magnifico domino Joanne Chorom), Ivan 
K 1 n i 6 (ex Czindorff), Juraj P o s v a d i c (ex Geristorff), Matija K a p 1 i c (ex Oren- 
stein), Luka M a s n i k (in Pandorff), Petar M a r a s i c (in Horndorff), Mihajlo S t r i n- 
5 i 6 (ex Oroszvar seu Karlburg), Pankracije R o z i c (ex Pottestorff) i Jakov I g 1 i c (ple- 
banus capituli ecclesiae Jaurinensis in Wayden). Spominje se jos Ivan § o 1 i c (benefici- 



22 HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA FRVA TRl HABSBURGOVCA. 

atus Soproniensis), koji nije mogao radi bolesti do6i. Drugi neki 2upnici nijesii smjeli pri- 
sustvovati rimokatolickoj sinodi, jer su ini branila njihova protestantska vlastela, a biU) 
jc jamacno i takovili, koji su sami naginjali novovjercima ili se bijahu njima jur pridruzili. 
Ali ve6 po izbrojenim hrvatskim zupnicima moze se nagovijestati, da je gjurska bisku- 
pija tada bila dobrano naseljena hrvatskim pukom. Uz seljake nastanilo se i gospode hr- 
vatske, plemica obicnih i velikasa. Izmedju till iztiCu se narocito K o 1 o n i c i (pravo Ko- 
luni6i), koji bijahu uskocili iz Psetske zupanije (oko Petrovca u danasnjoj sjeverozapadnoj 
Bosni). Kolonici bijahu stekli posjeda u Stajerskoj i Ugarskoj; jos god. 1618. kaze se o 
Ernestu Kolonidu, vicekapitanu u Gjuru, da je potekao od stare hrvatske plemicke poro- 
dice (ex antique Croatiae sanguine et nobili prosapia oriundus). 

Naporedo s izseljivanjem u Ugarsku teklo je seljenje Hrvata u nasljedne pokra- 
jine austrijske na zapadu, narocito u Kranjsku i Stajersku. Vec god. 1533. jadikuje hr- 
vatski sabor u adresi na kralja Ferdinanda I,, sto gospoda i pleniici Koruske mnogim 
obecanjima vabe k sebi narod hrvatski, a narocito kmetove. Neka kralj zapovjedi, da se 
vise zitelji i kmetovi ne odvode u Korusku, jer ce inace hrvatsko kraljevstvo ostati pusto. 
Hrvati pisu kralju ovako: »Tandem, sereniss,ime domine, domini et nobiles Korynthie 
cum multarum libertatum promissionibus et aliis viis, quibus possunt, totum fere popu- 
lum ex ilia alioquin eciam desolata terra concitarunt et nostros iobagiones ad se recipi- 
unt; a quo si non desisterent, statim ipsa pars regni deserta manebit. Dignetur igitur 
vestra maiestas comittere, ne ad Corinthiam nostros iobagiones et incolas traducere au- 
dcant«. Svoju molbu opetuju hrvatski stalezi na svom saboru u Topuskom 9. rujna 1535., 
tuzeci se, kako stalezi nasljednih zemalja nebrojene (sine numero) kmetove hrvatske od- 
vode i preseljuju, pak traze, da se Ijudi i kmetovi njihovi, koji su vec u austrijske pokra- 
jine odvedeni, opet njima povrate ( . . . cum nostri iobagiones sine numero in regna maie- 
statis vestre transferuntur et abducuntur; mittunt enim ad iobagiones nostros ipsorum 
nuncios, multa subsidia et presidia illis pollicentes, multasque expensas eis mittentes, sic 
abvocant, cum quibus iidem levantur et deducuntur de terra nostra, ad illaque regna trans- 
feruntur). Vapaji hrvatskih sabora nijesu nasli odziva, jer se je sve vise puka selilo u au- 
strijske zemlje, osobito u jugoistocnu Kranjsku, gdje su napunili okolis Metlike, Crnomlja, 
Podbrizja, Vinice, Poljane i Kostela. Jos god. 1689. razlikovao ih je Valvasor od kranjskih 
Slovenaca i doseljenih Uskoka pisuci o njima ovako: »Das dritte Volk der Einwohner 
(Mittel-Krains) besteht in denen Krabaten, welche bei Mottling, Freienthurm, Weinitz, 
Tschernembl und derer Orten herum leben. Diese kleiden sich wiederum auf besonderc 
Weise, namlich als echte Krabaten, gleichwie auch ihre Sprache recht krabatisch ist. Sic 
besitzen schone, grosse und sehr gute Baufelder, das beste Weingebirge, wie auch treff- 
liche Viehv/eide; gehen oft auch auf Partei in die Tiirkei, fiirnemlich die so bei Weinitz 
und Freinthurm herum wohnhaft, wozu auch iiire Leibesbeschaffenheit nicht iibel ge- 
schickt, sintemal es frische, gesunde, starke, wohlberittene Leute sind«. U Kranjsku i 
ostale nutarnjoaustrijske pokrajine selili su se ne samo kmetovi, nego i plemici. Izmedju 
potonjih izticu se najprije Nikola Jurisic (Mikulica) i jedan ogranak porodice Len- 
kovica (Ivan i sin mu Juraj); hrvatskoga su porijekla jos plemici Gusici, koji se u 
prvoj polovici XVI. stoljeca bijahu iz Gatanske zupanije (Gusicgrad, Briog) odselili u 
Kranjsku, gdje su poslije u Metlickom kraju drzali vise gradova i imanja (Poganci, Gra- 
dec, Zaborst ili Forst). Napokon udomila se jc po.,ve u Kranjskoj knezevska ili grofov- 
ska porodica Babonica ili Blagajskih, nakon sto je (grof Franjo Blagajski) oko 
god. 1571. izgubila posljednje ostatke svoje gospostije u Hrvatskoj. U Kranjskoj drzala je 
sve do izumrca svoga imanje Bostajn (Weissenstein). 

Tijekom druge polovice XVI. stoljeca osnovane su jos hrvatske naseobine u jufnoj 
Stajerskoj, onda u Dolnjoj Austriji (na Moravskom polju, uz rijeke Litavu i 



2ITELJI PO NARODNOSTI I PO STALE2IMA. 23 

Diju), napokon u Moravskoj (u okruzju Mikulovskom sela Gutfjeld, Nova Prerava i 
hrljesdorf). Zacctnik i utemeljitelj potonjih kolonija bio je oko god. 1584. barun Kristofor 
Teuffenbach, vlastelin gospostije Drnoholskc (Uiirnholz) na Moravi, koji je kao carski ko- 
misar za krajinu dolazio u hrvatsko kraljevstvo. 

Neprekidno izseljivanje kroz citavo stoljece nemilo se je doimalo hrvatskih i sla- 
vonskih staieza. I na saboru u Zagrebu 15. svibnja 1562. jadikuju oni, kako u relikvijama 
kraljevina Hrvatske i Slavonije zivu pretuzni kmetovi, koji trpe od neprestana bje- 
z a n j a i drugih pretezkih tereta (esse et residere colonos valde miserrimos, et c o n- 
tinua fuga ac undique maxima oppressione laborantes). No jos Ijuce zabugariia su 
hrvatska i slavonska gospoda na saboru u Zagrebu 8. travnja 1584. Tu su iznosili, kako 
su ostatci hrvatskoga kraljevstva grozno opustjeli, da u citavoj zemlji nema vise od 3000 
dimova (portarum), dok je u prijasnja sredna vremena sama krizevacka zupanija brojiia 
do 12.000 dimnjaka; pa se onda kaze, da su nebrojeni kmetovi moraii ostaviti svoja sje- 
dista, te se hrpimice odselili u razlicite strane svijeta, kao u Ugarsku, Austriju, Morav- 
sku, Stajersku i Kranjsku (quod miseri coloni . . . derelictis sedibus ipsorum propriis, ad 
diversas partes orbis, utpote Hungariam, Austria m, Moravia m, Stiriamet 
Carniolam et alio quotannis turmatim emigrare cogantur). 

Mnogo naroda dospjelo je u ono tuzno doba i na iztok u tursko carstvo. Dogadjalo 
se to silom i miiom. Prigodom nebrojenih provala i cetovanja zarobljivali su Turci mnogo 
naroda i odvodili ga u suianjstvo; turski martolosi grabiii su cak i sitnu djecu, da im ili 
robuju ili da ih poturce. No bilo je i krscanskih prebjega, koji su se dobre voije skla- 
njali u susjedni bosanski pasaluk. Tako je godine 1540. piemic Kristofor Svetacld (de 
Zemche, Zempche) sam se pokorio suitanu, samo da odrzi svoju vlast i gradove (Nov- 
sku, Subotsku i druge); jednako se je oko god. 1559. poturcio njegov brat, bivsi bano- 
vac hrvatski Miliajlo Svetacki. Od njih su potekli turski begovi Svetackovici, 
koji su onda sve do konca XVII. stoijeca mnogo utjecali u poslove pozezkoga sandzaka. 
Zagrebacki kanonik Franjo F i 1 i p o v i c dopanuo je god. 1570. za turske provale do Iva- 
nica suzanjstva, te se je poslije poturcio. Odiicnije piemice, koji bi zapali u tursko su- 
zanjstvo, izkupljivaii bi rx)djaci i prijatelji (pace i sabor) novcem iz robstva ili bi ih za- 
mjenjivali turskim suznjevima; no ogromna vecina puka, za koju nije nitko placao od- 
kupa, ostajala je u suzanjstvu. Bilo je suznjeva, koji se nijesu nikako htjeli iznevjeriti 
krscanstvu; takav je bio piemic Bartol Jurjevic (Ujurgjevic, Georgijevic) iz oko- 
lisa Topuskoga, koji se je nakon trinaestgodisnjega suzanjstva (1526. — 1539.) srecno kao 
krscanin vratio medju krscane. 

Uz izseljivanje u strane zemlje trajalo je preseljivanje naroda u samom hr- 
vatskom kraljevstvu. To je preseljivanje sastojalo u tom, da se je narod iz izlozenih kra- 
jeva sklanjao u sigurnija i mirnija mjesta. Preseljivanje iz juznih krajeva u sjeverne (iz 
stare Hrvatske u Slavoniju) zapocelo je vec u XV. stoljecu, a selenje od iztoka prema 
zapadu nakon boja na Muhackom polju. Osobito mnogo naroda hrlilo je s juga k sje- 
veru. Plemici K e g 1 e v i c i boravili su sve do god. 1494. u okolisu gornje Zrmanje (Ke- 
gal ili Keglevic grad) i u Kninskoj zupaniji, iza recene godine stoluju u Buzinu u Zagre- 
backoj zupaniji, napokon poslije god. 1522. nastanjuju se u Krizevackoj zupaniji (Bijela Sti- 
jena) i u Varazdinskoj (Lobor, Krapina, Kostel). Plemici i potonji grofovi Drasko- 
vic!, starinom iz juzne Hrvatske (Lika, Biline, Knin) dolaze najprije u Blinju i Svarcu 
u Zagrebackoi zupaniji, dok se na posljedku ne ustalise u Trakoscanu u Varazdinskoj zu- 
paniji. S niima dijele jednaku sudbinu brojne plemicke porodice iz juzne Hrvatske. B e - 
r i s 1 a V i c i dolaze iz Vrhrike (Vrlike) u Turopolje (Mala Mlaka), D u d i c i iz Cetinske 
zupanije u varazdinsku (Orehovica), Pataci6i i Hatezevici iz Lucke zupanije u 
Varasdinsku (Zajezda), BojniciciiForCidi iz Kninske zupanije u Varasdinsku, 



24 HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRI HABSBURQOVCA 

Novakovi6i iz Qatanske zupanije u Zagrebacku (Slanovec), i t. d. Plemicke obcine 
zagreba5ke zupanije na sjeveru Kupe primaju brojne plemide iz juznih krajeva; drugi do- 
sijaci kupuju plemicke posjede iii ih dobivaju od kralja na dar za svoje zasluge, treci na- 
pokon zene se kcerima starili siavonskih piemica, pa se na njihovim posiedima nastanjuju. 
Tako su Pata(^ici i Hatezevi6i uzeli za zene kceri piemica Herkovica (Herkffy) od Za- 
jezde, pa poslije gospodovaii njihovim imanjima. Bilo je opet piemica iz juzne Hrvatske, 
koji su sklapali nasljedne ugovore sa slavonskim porodicama o medjusobnom nasljedstvu 
nakon izumrca budi jedne budi druge porodice, pa su onda obladali imanjima siavonskih 
plemida, ako bi ovi umrli bez potomaka. Tako su god. 1522. Ivan Forcic od Butine vasi 
u kninskoj zupaniji, a gospodar brojnih posjeda u kninskoj, buzkoj i gatanskoj zupaniji, 
i zagorski plemic Ivan Golec od Sutjeske (danas Sutinsko), kao gospodar kastela Su- 
tjeske i posjeda u Macu, Beretincu. Ferkuljevcu i Krizancima u varasdinskoj zupaniji, 
utanacili ugovor o medjusobnom nasljedstvu, pa kad je nakon mnogih godina Ivan Golec 
bcz potomaka umro, onda su Forcici s pismenom privolom kralja Ferdinanda od 17. ve- 
Ijace 1561. bastinili svu njegovu plemenstinu u varasdinskoj zupaniji, posto bijahu u to 
izgubili gotovo sav svoj posjed u juznoj Hrvatskoj. Napokon su brojni plemici iz juznih 
krajeva nasli zaklonista kod velikasa i velikih posjednika u sjevernim stranama, narocito 
kod knezova Zrinskih i Frankopana. Ti su plemici kao vazali ili sluge recenih kne • 
zova vrsili razne sluzbe na imanjima njihovim, a mnogi su od njih primali vece ili 
manje . posjede za nagradu. 

plemicima vazalima pise Rade Lopasic: »Provalom Turaka bude gotovo sva Hrvatska 
opustosena, a ne moguci Hrvati odoljeti premoci turske velesile, pobjeze sve, sto je moglo, i ma- 
rilo za krst i slobodu, k svojoj braci u zaklone kod Kupe i Save. Frankopani i Zrinski knezovi 
dijelili su svaki udes sa svojom nesrecnom bracom, osobito ako isti bijahu plemici i vojaci, pak 
ih svu silu smjestise po svojim imanjima, aU nigdje toliko, koiiko na vlasteHnstvu Ozaljskom, 
Ribnickom 1 CakovaCkom (u Medjumurju), stvorivsi si tako vazda vjerne sluzbenike, 
poglavice i vojnike u cetama proti Turcima. Nigdje u Hrvatskoj, a jamacno niti drugdje u obhz- 
njim zemljama, nije se dogodilo, da bi vlastela tako ogromna imanja razcjepkali i razdijelili 
medju manje vazale i plemice. Jamacno polovica, ako ne vise, od vlastelinskoga alodijala, pa i 
mnoga pusta selista odstupise Frankopani, a poslije Zrinski, ili badava za nagradu, ili kao zalog 
za zajmove pojedinim zasluznim porodicama staroga koljena (beneplacentiarii, summalistae), stvo- 
rivsi za pribjegle hrvatske bezku6nike malena imanja sa dvorovima i vecim ili manjim brojem 
kmetova. Od cesti bijahu medju pridoslim bjeguncima glasoviti hrvatski rodovi, koji, buduci H- 
seni svakoga blaga i bogatstva, jadno bi bili vec onda postradali, da im nije pruzeno uto6iste na 
imanjima Zrinsko-Frankopanskim . . . Znamenitost tih rodova spoznat ce svaki . . . , ako 
navedemo sarao Babonozice, De§i6e, Despotovice, Hodkovi6e (Peharnike), J a n- 
kovi6e, Krizanice, Mogoride, Orsice i Vojnovice, koji uz mnoge druge (Q o j- 
merCice, Grabuse, Orlovci6e, Zebi6e i t. d.) utekose pod okrilje Frankopana i 
Zrinskih . . .« 

Nijesu se samo plemici zaklanjali u sigurnije krajeve, nego takodjer kmetovi i slo- 
bodnjaci. Tako je ban i grof Petar Erdedi god. 1562, u Zdencini izpod svoga grada Okica 
»naseUl sto ku6 Hrvatov, ki su od turske sile od Bisca uskocili i pri 
svicah i pri zvizdah u nase kraje prisli«. Na celu tih uskoka bili su Juraj Simanovic, Mar- 
tin Malcic i Ivan Juratovic; porodica Orlovici cuva jos i danas stijeg od zastave, pod 
kojom su njihovi predji s drugima obiteljima iz svoga staroga zavicaja na Uni presli u 
sadanju svoju postojbinu. Nakon pada Bihaca (1592.) ponovo su brojni »Biscani« selili na 
sjever; take je jedna skupina dosla oko 1599. u selo Hrasce kod Odre u Turovom polju, 
dok se je druga skupina nastanila u kptaru slobodne kraljevske varosi Qradca kod Za- 
greba, te je po njoj prozvano danasnje selo Horvati polag Save. Dolazilo je puka i s iz- 
toka iz Slavonije. Tako je knez Juraj Zrinski god. 1619. naselio »nekotere Slovence« ili 
Slovince u pustoj gori Lipi Gaj u podrucju svoga kastela Vrbovca. 

Kraj neprekidnoga izseljivanja kroz jedno stoljede i vi§e bilo bi hrva^sko kraljev- 



2ITELJI PO NARODNOSTI I PO STALE2IMA. 



25 



stvo posve opustilo, da se nije mnogo naroda i doseljivalo. Doseljivao se je pak 
najvise iz turskoga carstva krscanski puk, koji nije htjeo ili mogao podnositi zu- 
lume svojih nekrstenih gospodara. Ti se doseljenici zovu koji put Turci, jer su dola- 
zili iz turskih krajcva, a onda najobicnije V l a s i (Valachi), rjedje pak R a s a n i ili S r b i 
(Rasciani sive Servian!). Buduci da su uskocili ili prebjegli iz turskih oblasti, zovu ih ta- 
kodjer Prebjezi ili U s k o c i (pace i P r e d a v c i). Svi ti doseljenici pripadaju narodu 
lirvatsko-srbskomu, govore hrvatskim ili srbskim jezikom, a imadu ogromnom vecinom 
uarodna prezimena i narodna krstna imena. Vjere su pak pretezno grcko-iztocne (pra- 
voslavne). Naravno da ima medju njima i Potomaka sredovjecnih romanskih Vlaha, koji 
su u to doba bili vec dobrano pohrvaceni i posrbljeni. 

Za Habsburgovaca spomi- 
nju se kao doseljenici u Hrvatsku 
najprije oni U s k o c i, koji su se 
god. 1530. do 1538. nastanili u 
Zumberku, a u isto vrijeme ili ne- 
sto poslije i u Senjskoj kapitaniji. 
Naseljivanjem Uskoka u 2umberku 
zapoceo je god. 1530. hrvatski 
plemic Ivan Kobasid od Breko- 
vice, od god. 1526. vlastnik grada 
Zumberka i njegova kotara. Ti se 
prvi nskocki naseljenici zovu u 
suvremenim spomenicima »Pri- 
beg seu Volahe« ili magjarski 
»Thwrwk Olahokath prebegw- 
keth«, a kaze se za njih izrijekom, 
ua su prebjegli iz turske carevine 
(qui salierunt de Thurcis, qui de 
Tnrcia ad partes Christianorum 
profugiunt), premda se tocno ne 
zna iz kojega kraja ili sandzaka.* 
Kad je po smrti Ivana Kobasica 
1533. kralj Ferdinand I. preuzeo 
Zumberak (1533.) i ondje osnovao 
kapitaniju, podijelio je trima Usko- 
cima, za koje veli, da su dosli iz 
Bo:ne (auss Bossen), 5. lipnja go- 
dine 1535., privilegij, kojim je njima potvrdio posjednute zemlje i oprostio ih svake dace 
za 20 godina uz pogodbu, da vr§e vojnu sluzbu. Namah sutradan 6. lipnja izdao je po- 
velje i njihovim vojvodama: Resanu §ismanovicu, Jurju Radivojevicu, i Radovanu 
Preradovicu. Potonjemu darovao je posjed Gusinci u kotaru grada 2umberka. Tri 
godine zatim, naime 1538., zamoliU su opet drugi Vlasi iz Turske, naseljeni u S r b u i 
okolisu njegovu, da budu primljeni u krscanstvo. Bilo ih je 500 odraslih muzkih glava sa 
zenama, djecom i brojnom stokom. Njihove vojvode Radonja, Vuk Pavko i knez Stjepan 
(weyda Radoma, weyda Paffko, weyda Stepan) zamolili su u srpnju recene godine bi- 




DINKO ZLATARIC, 
Piesnik dubrovaCki. 



* Moguce je, da su to oni Vlasi (Wolahy, Wlassy), koje su u rujnu 1530, preporu5ivali gra- 
djani Bihada i ban Ivan Karlovic vrhovnom kapitanu Ivanu Kocijanu (Katzianeru), da ih primi u 
svoju zastitu. Ti su Vlasi prebivali prije »in Zerb, et in Unacz, et in Dlamoch«, a 
vodio ih je sin Vladislava Stipkovida, vojvode u Dlamocu (QIamocu). 



26 HRVATSKO KRALJEVSTVO 2A PRVA TRI HABSBURQOVCA. 

hackoga kapitana Erazma Thurna, da ih preporuci kralju Ferdinandu, sto je Tliurn 14. 
srpnja i uciiiio. Jediiako su se receni vojvode obratili i na Nikolu (Mikulu) Jurisica po- 
slavsi mu posebno pismo po njegovom slugi Vuku Popovicu. Spotnenutim vojvodama pri- 
druzio se jos cetvrti vojvqda, po imenu Ivan Pejack (Ivan Peyatzkh), moleci Jurisica da 
i njegovih 150 »dobrih muzeva« (gueter manner) primi u kraljevsku siuzbu. I zaista ie 
Jurisic pismom na kralja 21. srpnja iz Ljubljane preporucio molbe njihove. Posto je kralj 
posebnom poveljom zajamcio tima Uskocima (vojvodas et capitaneos Servianorum seu 
Rascianorum) neke povlasti, presli su oni u polovici listopada u krscanstvo, premda su 
Turci na dva mjesta na njih vrebali, da ih zadrze. Vec ^17. listopada javijao je bihacki 
kapitan Erazmo Thurn kralju Ferdinandu, kako je bas sada s pomocu bana Petra Kegle- 
vica i drugih hrvatskih grofova (kneza Jurja Slunjskoga i Stjepana Blagajskoga) Ijude iz 
Srba (die leute von Serb), s kojima je kroz citavo Ijeto ugovarao i kojima je kralj podi- 
jelio slobostine, srecno s Bozjom pomoci doveo preko medje u zemlju kraljevu. Podjedno 
je saopcio kralju, da su i istarski Cici (die issterreichischen Zittschen), koji su se zadrza- 
vali kod turskoga Obrovca, presli u kraljevu zemlju u nemalom broju sa 40.000 glava 
stoke, pak je molio, da i tima Cicima dade jednake povlastice kao onim doseljenicima iz 
Srba. I Jurisic molio je 22. listopada iz Ljubljane kralja Ferdinanda, »da i V 1 a s i m a, koji 
se u nas zovu stari Rimljani, i koji su iz Turske zajedno s drugima ovamo uskocili, 
podijeli jednako slobodno pismo, kako ga je dao Srbima (damit auch die Walachen, 
welche bei uns allt Romer genennt sein, und auch yetzundt von den Tiirckhen mitsambt 
anndern heriiber gefallen, nach Inhalt Euer Romischen kuniglichen Majestet verschrei- 
bung und freibrief, so den Surfen geben ist worden, in gleicher mass zuesagen thuen 
soil). Bududi da je ban Petar Keglevic bio mnogo doprineo, da su receni Uskoci iz Srba 
i Obrovca mogli nesmetano iz Turske u kraljevu zemlju preci, izdao mu je kralj Ferdi- 
nand 6. studenoga 1538. zasebno pohvalno pismo. Tu spominje kralj narocito, da je od 
Jurisica i drugih doznao, »te in hoc, quod capitanei et woyvode Rasciani sive Servian! 
atque Valachi, quos vulgo Zytschy (Cici) vocant, cum eorum subditis et adherentibus fi- 
dem devotionemque erga nos amplexi iam nunc ad loca ditionemque nostram commi- 
grarunt et bona eorum omnia mobilia salva transportaverint, sedulam promptamque ope- 
ram una cum ceteris navasse ac non vulgare adiumentum, quo id facilius fieret, per te 
allatum fuisse«. 

Nema potankih podataka, po kojuna bi se moglo ustanoviti, kad su se prvi Uskoci 
doselili u Senj i ostale gradove ove kapitanije. Svakako je Uskoka bilo u Senju i okolici 
jo§ god. 1533., kad se na njih tuze Rijecani. God. 1536. Uskoci vec na svojim ladjama uz- 
nemiruju more. Bit ce, da je mnogo njih nadoSlo i nakon pada Klisa (1537.). Velik dio 
Uskoka sluzio je za placu uz starosjedioce i pridosle Nijemce. Medju vojnicima, koji 1551. 
kao placenici stoje u Senju, Otoccu, Brinjama, Brlogu i Drezniku, spominju se u samom 
Senju pjesmom proslavljeni Ivan SenjaninilvanDanicic. Dahsu Prerad i Luka 
K u k u 1 j e V i c, Pavao L o p a s i c, Marko J e 1 a c i c i Ivan Mazuranic i drugi, koji 
su takodjer one godine sluzili u Senju kao placeni vojnici, bih starosjedioci ili Uskoci, ne 
moze se ustanoviti. God. 1540. bilo je Uskoka vec i u Vinodolu, poimence u Bakru, te su 
se pokoravali knezu Stjepanu Frankopanu Ozaljskomu. 

U drugoj polovici XVI. stoljeca kao da je neko vrijeme doseljivanje iz Turske u 
krscanske zemlje ponesto jenjalo. Uzrok tome bit ce, sto su Turci uz hrvatsku i slavon- 
sku krajinu osnovali i svoju tursku krajinu, metnuvsi u medjasne gradove sandzaka 
lickoga, bosanskoga, pakrackoga (cernickoga) i pozezkoga jake posade 
pjesaka i konjanika. Izmedju tih gradova i naokolo njih smjestili su brojne krscanske 
Vlahe, koji su ili ondje vec prije prebivaU ili su ih iz nutarnjih turskih (srbskih) zemalja 
onamo dopremili. Ti su Vlasi sacinjavali neredovitu tursku vojsku, kojoj je pri provalama 



llTEUl PO NARODNOSTI I PO STALE2IMA. 27 

u krscansku Hrvatsku i Slavoniju bilo utirati put redovitim cetama, te uzput harati i ro- 
biti. Vlaske su se neredovite cete turske, koje nijesu primale place, vec dobivale samo dio 
plijena (unbesoldte Turggen und Walachen,* zvale takodjer martolozi (mozda od 
grcke rijeci: apixatwXo? = oruzani krajiski strazar, ili opet ajxaptrnXo? = grjesnik, lu- 
pez). Bilo je pak tih Vlaha martoloza mjestimice toliko na okupu, da su se po njima cesli 
pakrackoga (cernickoga) i pozezkoga sandzaka stale nazivati Mala Vlask 'Kleine 
Wallachei). 

Poslije pobjeda nad Turcima kod Siska (1593.) i Petrinje (1596.) zaredalo ie izuon 
u veiike selenje naroda iz turskoga vilajeta Bosne u krscansku Hrvatsku i Slavoniju.'' 
Ve6 u listopadu 1595. prebjegao je vlaski episkop Vasilije, koji je dosad stolovao u mana- 
stiru Remeti (Orahovici) u pozezkom sandzaku, u Krizevce, te se je stao s tadanjim 
zapovjednikom slavonske krajine Ivanom Sigismundom Herbersteinom dogovarati, kako 
da se krscanski puk iz Male Vlaske prevede u slavonsku krajinu. Slijedece godine 1596. 
javio se je prebjeg Ivan Pejasinovic sa svojom bracom i drugovima, kojima su sudac i 
purgari slobodnoga gornjega varosa Krizevackoga otvorenim listom 29. rujna dozvolili, 
da se nastane na varoskoj zemlji pod pogodbom, »da varosi vsemi podanki, kako su se 
obecali, da budu p o k o r n i«. Godine 1597. doveo je krizevacki kapitan Gregorije Lai- 
bacher prvu ovecu skupinu naroda iz Male Vlaske (iz Kusonja i Stupcanice), pa ih je na- 
selio u okolisu Krizevaca, kao u Crkveni, sv. Ivanu 2abnu, Glogovnici, Gradcu,sv. Petru 
Cvrstecu i t. d. Iste godine naselio je sam Herberstein do 1700 Vlaha sa 4000 komada 
stoke u okoli§u nekadanjega grada Rovisca, a hrvatski sabor dozvolio im je pace i poda- 
vanje hrane dotle, »dok se nauce zemlju obradjivati*. Slijedecih godina 1598. — 1600. do- 
seljivalo se je iz cernickoga i pozezkoga sandzaka sve vise naroda, tako da je god. 1600. 
vec vise tisuca Vlaha ili pribjega bilo nastanjeno oko Krizevaca, Rovisca, Poganca i 
Ivanica. 

Potaknut uspjesima slavonskoga zapovjednika stao je i zapovjednik hrvatske krajine 
mamiti Vlahe iz turske Hrvatske. 1 zaista je god. 1600. prva veca skupina turskih 
Vlaha presia u krscansku Hrvatsku, te ju je Lenkovic naselio na pustom zemljistu oko 
razvaljenoga Gojmerja ili G o m i r j a, koje bijahu knezovi Zrinski bastinili od Stjepana 
Frankopana Ozaljskoga. U Goniirje dosli su tada i srbski kaludjeri, koji su ondje osnovali 
manastir. Nakon smrti Lenkoviceve nastavio je naseljivanje nasljednik mu Vid Kisel, a 
pomagao ga je senjski kapitan Danilo Frankol. Tako su do god. 1606. dosli Vlasi i Moro- 
vlasi (Morlaci) u Moravice (Mavrovice) i Vrbovsko, i napokon u Lie. No buduci 
da su ta mjesta pripadala knezovima Frankopanima i Zrinskima, doslo je radi Vlaha do 
zestokih borba izmedju tih knezova i zapovjednika hrvatske krajine, koje su mnogo go- 
dina potrajale. Narocito bilo je prijepora izmedju knezova Nikole i Jurja Zrinskoga 
s jedne strane, a zapovjednika Vida Kisela s druge radi Vlaha Krmpota ili Krmpocana 
(Morlachi chiamati Carampati, Morlachi ciamati Carmpothi), koje bijase senjski kapitan 
Frankol doveo iz turskih tada Kotara na jugu Velebita. Ti Vlasi bise naseljeni u Lieu (500 
dusa, medju njima 200 oruzju doraslih muzkih glava), te su u prvi kraj priznali kneza 
Nikolu Zrinskoga za svoga zemaljskoga gospodina, pace njihovi glavari (vojvoda Dam- 
jan Krmpocanin, Toma Skorupovic, Toma Markovic, Marko Balinovid i Mile Budorcic) 
prisegli su 16. lipnja 1605. u crkvi sv. Jurja na Hreljinu pred vinodolskim gubernatorom 
Julijem Cikulinom, knezovima NikoU i Jurju Zrinskomu vjecnu vjernost i sluzbu; ali vec 
25. travnja 1606. tra^io je Vid Kisel od nadvojvode Ferdinanda, da oslobodi Uskoke 
u Lieu od vlasti kneza Zrinskoga i njegova gubernatora Cikulina, pa da ih podvrgne nje- 
mu i njegovim kapitanima na krajini. 



* Vidi moju Povjest Hrvata III./l, strana 408—410, 424—428, 441. 



» HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRI HABSBURGOVCA. 

Uz veliku seobu Vlaha (Srba, Uskoka, Pribjega) iz turske carevine dolazile su u 
Hrvatsku i Slavoriiju jo^ i pojedinc porodice iz austrijskih zemalja (Stajerske, Kraujske, 
Istre i Koruske), pa onda iz mletackih zemalja, poglavito iz Dalmacije. Iz austrijskih ze- 
malja do.;eljivali su se poglavito vojnici, koji su se nastanili u krajiskim gradovima (u 
Senju, Karlovcu, Koprivnici i t. d.), a iz mletacke republike osobito bjegunci, koji su se 
bojali suda i kazni. Takovi su se bjegunci u Senju zvali venturini (doSljaci ili prido- 
slice). Bilo je medju njima i odlicnijih porodica, kao knezovi Posedarski iz Po- 
sedarja u mletackoj Dalmaciji. Dosavsi u Senj pridruzili su se Uskocima. Kneza Martina Po- 
sedarskoga dao je komisar Rabata god. 1601. u Senju objesiti; ali porodica njegova ostala 
jc i dalje u varosi, te se god. 1608. spominje »antiqua familiae nobilitate clarus F r a n - 
ciscus Torquatus, comes Posse da riae«, kojega je Vid Kisel dao zasuznjiti, 
kad se je kao nuncij grada Senja vracao s ugarskoga sabora u svoj zavicaj. Franjo je 
nakon nekoga vremena iz tamnice pobjegao, te je god. 1609. nadvojvodi Ferdinandu po- 
sebnim njemackim pismom tuzio silnika i trazio zastitu protiv njega i njegova ortaka, 
senjskoga kapitana Sigismunda Gusica. Na toj tuzbi podpisao se je knez svojom rukom 
»Franciscus Torquatus comes Corbavie et Posedarie«. 

Neprekidnim izseljivanjem, preseljivanjem i doseljivanjem mnogo se je promijenila 
ethnografska slika hrvatskoga kraljevstva, narociti na krajini hrvatskoj i slavonskoj, koja 
se je postepeno pretvarala u veliki logor vojnicki. Gradjanska Hrvatska i Slavonija nije 
se toliko preobrazila, tek sto je u Slavoniju doslo medju stare Slovince mnogo staro- 
hrvatskoga plemstva i puka. Ni stalezke prilike nijesu se u tom dijelu hrvatskoga 
kraljevstva znatno promijenile. Tu je u glavnom ostalo onako, kako je bilo minulih 
stoljeca. 

Od velikoga plemstva ili magnata bill su i sada prvi i najodlicniji knezovi Z r i n - 
ski i Frankopani. Ali dok su Frankopani polagano izumirali (od c e t i r i loze Fran- 
kopana izumrli su knezovi Cetinski god. 154.3,, Slunjski god. 1572. i Ozaljski god. 1577., 
tako da je ostala napokon samo loza knezova Trzackih) i gubili svoja posjedovanja 
(knezovi Trzacki drzali su oko god. 1586. samo B o s i 1 j e v o s kotarom, zatim Severin 
ili Lukovdol na Kupi s kotarom, Novigrad na Dobri, Zvecaj na Mreznici, i napokon jedini 
grad Novi u citavom Vinodolu): knezovi su Zrinski okupili u svojim rukama ogromna po- 
sjedovanja sirom citavoga hrvatskoga kraljtvstva, stekavsi medju imm kraljevskini pis- 
mom gotovo citavo Medjumurje (Cakovac i Strigovo), te obladavsi po smrti posljednjega 
kneza Frankopana Ozaljskoga (1577.) najvecom cesti njegova imanja, narocito grado- 
vima z 1 j e m, Dubovcem i Slunjem u zagrebackoj zupaniji, zatim Bakrom i ostalim 
gradovima (osim Novoga) u Vinodolu. Neke druge starohrvatske porodice, kao knezovi 
Kurjakovici od Krbave bijahu ili izumrle (osim loze knezova Posedarskih, koji su prebjegli 
u Senj), ili su morali ostaviti svoju domovmu, kao knezovi Babonici Blagajski. Mjesto 
njih podigU su se novi velikaski rodovi, narocito Baka5i ili Erdedi (Erdeody, Jer- 
delji, Herdelji), koje je god. 1565. zapalo grofovsko dostojanstvo; god. 1567. postali su 
i Draskovici barunima. God. 1604. pribrajali su se osim netom izbrojenih jo§ ovi ro- 
dovi hrvatskim magnatima ili velikasima: Keglevidi od Buzina i Lobora, Pethew^^ 
(Petheo) od Bele i Ivanca, R a t k a j i (Rathkay) od Velikoga Tabora (de Nagytabor), i 
Thuroczy od Ludbrega. Jamacno su se magnatima pribrajali takodjer A 1 a p i c i 
(Alapi) od velikoga Kalnika, koji su medjutim u drugoj polovici XVI. stoljeca u muzkoj 
lozi izumrli; cast barunsku dobili su god. 1569. i Kastelanovidi od Svetoga Duha i 
Bisaga, ali kao da se nijesu tim osobito izticali. Suvise je ta porodica vec god. 1620. 
izumrla. Velika§i ili magnati imali su naslov »spectabilis et magnificus* 
(ugledni i velemozni), a pecatili su svoja pisma crvenim voskom. 

Uz magnatske porodice stoji veliki broj nizega ili maloga plemstva. Usli- 



ZITELJI PO NARODNOSTI I PO STALEZlMA. 29 

jed iz^eljivanja i preseljivanja bijase sredovjecne plemenske organizacije hr- 
vatskoga plemstva gotovo posve nestalo; odsad spominju se samo pojedina brat- 
stva (zadruge) ili cak porodice toga plemstva, koje su razasute na sve strane, tako da 
se kod pojedinih rodova tek kadikad 5uje, da su potomci ovoga ili onoga plemena (na pr. 
Mogorovica). U krajevima izmedju Kupe, Korane i Une, kamo bija§e pribjeglo mnogo toga 
starohrvatskoga plemstva, nema gotovo ni jednoga plemena vi§e na okupu, dok se u 
prijedjelu medju Koranom i Kupom redom nizu manje ili ve6e plemicke obdine, 
vise ili manje zavisne od gospodara poglavitih gradova (primjerice Ozlja). U kraju iz- 
medju Kupe i Save nalazimo takodjer vi§e takovih plemickih obcina (Draganici, Kra§i6i, 
Pribici), a najveca je plemenita obdina T u r o p o 1 j e, koja bas u ovo vrijeme vodi ze- 
stoku i dugu borbu za svoju samosvojnost protiv velikasa, koji ju nastoje podjarmiti. Tek 
god. 1560. dobila je turopoljska plemicka obcina svoj pisani statut, po kojemu je onda 
dalje zivjela te se razvijala. 

Po svojem porijeklu moze se plemstvo u ovo vrijeme podijeliti na vi§e skupina. U 
prvom su redu porodice praplemstva hrvatskoga, koje su nekad okupljene kao 
plemena, nastavale u 2upama, te uzivale u svakom pogledu podpunu slobodu. Kad su 
se plemena razpala, a pojedine se zadruge ili porodice, izgubivSi svoju plemenitu djedo- 
vinu, razselile, onda su ti praplemidi ostali bez ikakvih dokaza svoje plemenstine, pa su 
sada od kraljeva trazili, da im staro plemstvo iznova potvrdi. Uz njih se redaju poro- 
dice u brojnim plemenskim obcinama Slavonije, kojih su predci nekad bili podanici kra- 
Ijevskih zupanijskih gradova, te su se tijekom vremena dobavili slobode, a po tom i 
plemstva (najprije kao liberi iobagiones, a poslije kao nobiles iobagiones). Imade nadalje 
plemi(5a, koji su to postali time, §to im je kralj podijelio neko plemicko imanje, kojega 
su gospodari budi izumrli, budi da je njihovo imanje s drugog povoda (radi nevjere i t. d.) 
pripalo kralju (doticno njegovu fisku). Kralj Je podjeljivao takovo plemicko imanje za- 
sebnom darovnicom (donatio regis), redovito da nagradi doticnika za vjerne sluzbe 
njegove. Nadarenik, ako nije bio plemi6, postao je plemicem tim darom. Najmladju sku- 
pinu plemi(5a sa5injavali su onl, koje je kralj za njihove zasluge posebnom poveljom na- 
prosto proglasio plemicima (ne podijelivSi im nikakva imanja), te im podjedno oznacio i 
g r b (arma), koji smiju nositi i rabiti. Takvi se plemici zovu a r m a 1 i s t e (nobiles ar- 
males), a kraljevsko pismo s oznakom (5esto i slikom) grba zove se grbovnlca (li- 
terae armales). Armaliste bili su samo osobno slobodni (ad personam); njihovi neplemicki 
posjedi nijesu tim nimalo postali slobodni, vec su ostali podvrgnuti svima dacama i dru- 
gim obvezama. Cini se, da su se mnogi novo imenovani armaliste kratili te obveze izpu- 
njavati, stoga su poslije morali svi takovi plemici svoje plemicke listove ili grbovnice pred 
hrvatski sabor donasati, da se ondje procitaju, te onda ili prihvate ili eventualno i zabace. 
Prvi put citali su se plemidki listovi, izdani od ugarske kancelarije god. 1569. — 1587., w 
hrvatskom saboru, drzanom u sijecnju 1588. u varo§i Varasdinu, a objavljeni su »iuxta pu- 
blicas constitutiones diaetae Posoniensis novissimae . . ., iussu etiam praefati domini bani 
(Erdeda)«. Vlastnici tih plemickih listova pridonijeli su svoje izprave »in vim nobilitationis 
suae«. Tom je prigodom sabor stvorio zakljucak, da i ostali (novo imenovani) plemici, koji 
nijesu mogli donijeti svojih plemickih povelja u ovo zasjedanje, prikazu svoje grbovnice u 
prvom buducem saboru, jer de inace izgubiti svoje privilegije (item decretum est, ut re- 
liqui nobiles, qui in praesenti congregatione huiusmodi eorum nobilitatis insignia producerc 
nequivissent, earn in proxima futura congregacione, sub ammissione et cassatione eorun- 
dem privilegiorum producere debeant). Odsad su se plemicki listovi (armales) novo ime- 
novanih armalista u saboru redovito proglasivali i potvrdjivali ( . . . sunt confirmatae ne- 
mine contradicente); no bilo je i slucajeva, da je tko prosvjedovao. Tako je primjerice 
god. 1609. turopoljski zupan Juraj Vagic prosvjedovao protiv plemickoga lista za Jurja 
Cvetasina (Hranilovica), a sabor je zupanu o tom prosvjedu izdao izpravu. 



30 HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRI HABSBURGOVCA. 

Dok su se tragovi razlicitomu porijeklu plemstva u to vrijeme sve vi§e gubili, di- 
jelilo se je nize plemstvo potanje po svome imanju ili posjedu. Narocito lucili su se ple- 
midi na one, koji su imali prostrane posjede, te su kao veci posjednici imali takodjer vi§e 
ili manje podanlka ili kmetova, i na one, koji su posjedovali tek jedno seli§te, na kojemu 
su sami prebivali, a nijesu imali nikakvih kmetova. Prvi su se zvali plemici vele- 
posjednici (nobiles bene possessionati), a drugi plemici jednoselci (nobiles 
unius possessionis. nobiles unius sessionis, curialistae, nobiles iobagiones non habentes, ka- 
dikad i nobiles taxati). Potonjim imenom »nobiles taxati« zvali su ih zato, jer su im veli- 
kasi i plemici veleposjednici htjeli nametnuti, da placaju ratnu dacu (taxa, dica, contribu- 
tio) i ostale izravne poreze, budu6i da nijesu imali kmetova, koji bi za njih placali reCene 
dade. Ali plemici jednoselci odiucno su se opirali tome nastojanju, a vodili su ih plemici 
jednoselci u Turopolju, koje bijase jos kralj Matijas Korvin god. 1483. oslobodio od pla- 
canja ma koje da6e. Privilegij kralja Matijasa potvrdili su poslije kralj Ferdinand I. god. 
1548., a kralj Rudolf god. 1602. i 1608. Napokon je i hrvatski sabor 23. rujna 1610. stvorio 
ovaj zaklju5ak: »Nobiles autem unius sessionis universi Campi Zagrabiensis seu Turopo- 
liensis . . . per status etiam et ordines universos a cunctis tam regiis quam regni ordinariis 
ac extraordinariis . . . taxis et contributionibus ac laboribus, a modo deinceps futuris sem- 
per temporibus eximuntur, et immunes pronunciantur, in privilegiisque ipsorum universis 
perpetuo confirmantur.« 

Kao neki prelaz od plemstva k stalezu kmetova cine p r e d i j a 1 c i (praediales) i 
slobodnjaci (libertini, knapi). Predijalci zivu u to doba poglavito na posjedima crkve- 
nih dostojanstvenika ili prelata (praediales praelatorum), narocito na imanjima zagrebac- 
koga biskupa kao opata u Topuskom; a slobodnjaci naseljeni su na imanjima svjetov- 
nih velikasa. Jedni i drugi licno su posve slobodni, te ne placaju redovno dace ni drugih 
davaka; no zato su duzni sluziti svojoj zemaljskoj gospodi kao vojnici, te se okupiti pod 
njihovim zastavama (banderijima), kad gospoda vode svoja banderija u rat. 

Najnizi i najbrojniji stalez sacinjavaju kmetovi ili coloni (iobagiones). Kme- 
tovi su podanici na posjedima svoje zemaljske gospode ili vlastele, nemaju nikakovih 
politidkih prava ni vlastitoga zemljista, vec za onu vlastelinsku zemlju, na kojoj prebi- 
vaju, placaju svomu zemaljskomu gospodinu (dominus terrestris) zemljarinu (terragium, 
nona) i cine mu razne sluzbe (tiaka, rabota); suvise namiruju za svoga vlastelina sve 
dace, sto ih on mora davati crkvi (desetinu), kraljevstvu (dimnicu ili pecuniae fumales) i 
napokon kralju (ratnu dacu, kontribuciju, dica ili subsidium). Tako isto podpadaju pod sud . 
vlastelina ili njegovih cinovnika. Stanje kmetova jos bi pogorsano, kad bi im god. 1514. 
zabranjeno slobodno preseljivanje (libertas migrandi, libera migratio) od jednoga vla- 
stelina k drugomu. Tim bise kao prikovani na zemlju svoga zemaljskoga gospodina i 
osudjeni na vjecito robovanje (perpetua rusticitas). To je medjutim bilo takodjer povo- 
dom, da su kmetovi prigodom turskih provala stall jatomicc bjezati u susjedne austrijske 
zemlje na zapadu. Bas radi toga bjezanja bili su slavonski stalezi prinudjeni, da vec na 
saboru u Krizevcima 6. sijecnja 1538. povrate kmetovima nekadanju slobodu selenja od 

jednoga gospodara k drugomu. Clancima 21 ^24. odredjena bi ne samo sloboda selenja 

kmetova, nego bi takodjer ustanovljen i nacin, kako da se preseljivanje obavlja (modus 
accipiendi licentiam colono), pace odredjena i globa od 25 maraka za onoga vlastelina, 
koji bi svoga kmeta silom pridrzavao, ne pu§tajuci ga da prijedje k drugomu vlastelinu, 
koji ga je htjeo k sebi primiti. I ugarski sabori od god. 1547. i 1556. prihvatili su slobodu 
selenja kmetova, te je narocito potonji sabor u Pozunu god. 1556. u vise clanaka (27., 30., 
31., 32.) ustanovio nacin, kako da se pri tom postupa. Napokon je i sabor kraljevina Hr- 
vatske i Slavonije, sastavsi se 7. ozujka 1557, u Zagrebu, zakljucio, da sc imade trans- 
migracija kmetova provadjati po ustanovama proslogodisnjega ugarskoga sabora u Po- 



ZITELJI PO NARODNOSTI I PO STALEZIMA. 



31 



zunu (De transmiRracione vero colonorum modus et ordo, in articulis Posonii anno 1556. 
editis conscriptus, per omnia observetur). 

Pored svega toga, sto bi kmetovima vracena sloboda selenja, biloje njihovo sta- 
nje i dalje nepovoljno. Nije nimalo pretjerano, kad ugarski namjestnik Antun Vrancic god. 
1573. javlja kralju Maksimiiijanu, da zemaljska gospoda bolje i castnije postupaju s gove- 
dima, nego sa svojim podanicima — kmetovima. Nije stoga cudo, da su se kmetovi bunili; 
najopasnija bila je seljacka buna bas god. 1573., kad joj je bio vodja Matija Qubec. Medju- 
tim kako se stanje kmetova nije ni nakon te bune poboljsalo, ustajali su oni i potonjih 
stoljeca. 

Nijesu svi kmetovi jednaki 
ni po obsegu gospodske zemlje, 
na kojoj su nastanjeni, a ni po 
sluzbama, koje cine zemaljskoni 
gospodinu. Ono gospodsko zem- 
Ijistc, na kojemu stoji kmet sa 
svojom porodicom, zove se s e- 
I i s t e ili s e 1 o (sessio jobagio- 
tialis), a sastoji redovito od Itu- 
dista (hiziste, dvorno hizno mje- 
sto), dvoriSta sa stajom, zatim od 
oranica, sjenokoSa, pasnjaka i 
drugih zemalja. Velicina seli§ta 
nije jednaka; obicno obuhvataio 
je jedno seliste 12 dana oranice 
(koliko je u to vrijeme moze po- 
orati) i sjenokose za 4 stoga sijena. 
Oni kmetovi, koji su drzali citavo 
seliSte ili sessiju, zvali su se c i- 
j e 1 s e 1 c i; a bilo je kmetova, 
koji su imali samo pol, cetvrtinu 
ili 5ak osminu seliSta. Onaki kme- 
tovi, koji nemaju oranice ni dru- 
gih zemalja, nego samo kuciSte, 
dvoriSte i vrt, zovu se p o - 
dvorci ili pridvorci (inqui- 
lini, Kleinhausler); oni stanuju 
obicno naokolo grada ili dvora 
svoga zemaljskogagospodina(vla- 
stelina), kadsto i unutar zida dvor- 

skoga (gradskoga), u tako zvanoi purgariji ili purgi. Onaki kmetovi, koji nemaju ni svoga 
kucista, vec stanuju u kuci kojega drugoga kmeta ili podvorca, ^ovu se subinqui- 
lini. Prema velicini zemlje, koju kmet obradjuje, jesu i njegove sluzbe koje cini zemalj- 
skomu gospodinu. Novo naseljenim kmetovima odredjuje zemaljski gospodin nakon uta- 
nacene pogodbe njiiiove duznosti i sluzbe. U tom su pogledu osobito poucni primjeri, sto 
ill je nanizao Lopasic u svom djelu »Hrvatski urbari« na strani 378 — 411. 

Kao zaseban stalez izticu se osobito u XVI. stoljecu v a r o s a n i (gradjani) ili p u r- 
g a r i (cives) u varo§ima (civitates) i trgovima (oppida) hrvatskoga kraljevstva. Va- 
rosi ima vise vrsti; u prvom su redu kraljevske slobodne varosi, kao Zagreb 
(doticno Qradec kod Zagreba), Varazdin, Koprivnica, i Krizevci u Slavoniji, a Senj i Bi- 




DINKO RANJINA, 

'pjesnik du'brovacki. 



32 HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRI HABSBURUOVCA. 

liac (do god. 1592.) u Hrvatskoj. Te varo§i imadu svojii vlastitu samoupravu s biranim 
Midcem na celu, zivu po iistanovama i statutima, koje su sami stvorili, a utjecu i u javne 
poslove, §aljudi svoje poklisare ili nuncije ne samo na hrvatski sabor, nego i na ugarski. 
One nisu pod^rgnute banskoj vlasti, nego izravno kralju, kojega zastupa budi kraljev- 
ski tovarnik (tavernicus), budi opet personal. U drugom su redu one varosi i trgovi, koji 
su podlozni kojemu zemaljskomu gospodinu (duhovnomu ili svjetovnomu) ili korporaciji 
(kaptolu). Takove su varoSi i trgovi Dubovac, Jastrebarsko, Krapina, Novi u Vinodoiu, 
Samobor, Sisak, Trg kod Ozija i drugi. Purgari tih varosi i trgova imadu vrlo razlicite 
povlastice (neki vise, a nekl manje), te ne utjecu izravno u javni zivot. Imade niedju va- 
rosima i trgovima ove druge vrste i takovih, koji su nekad uzivali kraljevsku slobodu, ali 
su tijekom vremena zajedno s gradovima, Pod koje su spadali, kraljevskim darovnicama 
doSle u vlast vellkasa, koji su im kao zemaljski gospodari njihovi znatno stezali i ograni- 
cili njihove privilegije. Tako je primjerice varos ili trg Samobor imao vece slobode i 
prava, dok je grad Samobor vise njega bio u kraljevskoj vlasti, nego onda, kad je re- 
ceni grad dosao u ruke grofova Ungnada i poslije Erdeda. 

Pod konac XVI. stoljeca smatraju se varosani (cives) ili purgari kao c e t v r t i 
staled uz duhovni, velikaSki i plemicki stalez. Mnogo puta zovu se ti varosani »p 1 e m e - 
niti purgari«, zeleci time oznaciti, da su ravni plemicima,- premda su se pravi plemici, 
stanujuci u varosima, vazda dijelili od ostalih purgara, koji nijesu bili plemici. Napokon je 
preotelo maha, te su se purgari stall nazivati i »knezovima«. Samo tako moze se razu- 
mjeti Juraj Kri2anic, kad pise oko god. 1663. ovako: »Hrvati svakomu sostaru govorc 
k n e z Ivan, knez Pavel, knez Milos, oponasajuci Ugre, koji svakome kazu Uram, naime 
gospodine . . . « (eodem modo Croati ad unumquenque sutorem dicunt knez Iwan, knez 
Pawel, knez Milosz, ex imitatione Ungarorum, qui ad omnes dicunt Uram, Domine . . .). 

Sudjenje i pravo. Za prvih Habsburga promijenilo se u hrvatskom kraljevstvu koje 
oia i u sudbenim i pravnim poslovima. Kako je nakon pada Knina (1522.) i gubitka Like 
s Krbavom (1527.) dosla jezgra stare Hrvatske pod tursku vlast, nestalo je ne samo zu- 
panija i zupanijskih sudbenih stolova na jugu Velebita, nego i zasebnoga banskoga suda 
za Hrvatsku u gradu Kninu. Jednako se u tim od Turaka osvojenim krajevima ne istice 
staro hrvatsko obicajno pravo. Tragovi staroga hrvatskoga prava odrzali su se jedino u 
nekim oblastima stare Hrvatske, koje bijahu s Dalmacijom dosle pod mletacku vlast. Mlet- 
cani dali su to obicajno pravo hrvatsko popisati, kako to svjedoce preostali zapisi od 
god. 1551. i 1553., ucinjeni u Novigradu kod Zadra, a upisaiii su u njemu pravni obicaji, 
>'koji su vrijedili u krajevima Hrvatske pocev od Zadra pa do Nina, i koje su drzaii nasi 
(hrvatski) djedovi i pradjedovi«. I »Statut lige kotara Ninskoga« sastavljen bi na hrvat- 
skom tlu za vladanja mletackoga. 

Brojni hrvatski doseljenici, koji su iz stare Hrvatske prebjegli u krajeve izmedju 
Gvozda i Drave, ponijeli su sa sobom ne samo svoje hrvatsko narjecje i glagolsko pismo, 
nego i svoje pravne obicaje. Ali u svom novom zavicaju morali su se svedjer vise prila- 
godjivati prilikama u Slavoniji, pa su tako prihvatili i slavonske sudske uredbe, koje su 
se u mnogo cemu podudarale s ugarskim pisanim pravom, kako ga je jo§ god. 1514. za- 
pisao i 1517. stampom izdao Stjepan Verbeci. Znacajno je, kako se je pokazalo potrebi- 
tim, da se latinskim jezikom pisano obiCajno pravo ugarsko od Verbeca prevede na hr- 
vatski jezik, a ucinio je to god. 1574. varasdinski sudac Ivan Pergosid, izdavsi svoj 
prevod stampom uz naslov: »Decretum, koteroga ie Verbewczi Istvan diachki popiszal 
. . od Ivanussa Pergossicha na slouienszki iezik obernien. Stampan v Ncdelischu. Leto 
^lasscgha zuelichenia 1574.« Pergosid je svoj prevod posvetio knezu Jurju Zrinskomu, pa 
•. posveti kaze, da je djelo stampao tiskar, ^>ko]ega Vase gospodstvo dopelja na korist i 
na odicenje oveh nevolnih i zavrzenih ostankov orsaga«. Ali jos je znacajnije, da se je 



SUDJEN.IR I PRAVO. 33 

opet drugi Hrvat, po imenu Ivan Kitonid od Kostajnice (*1561., 1 1619.) proslavio svo- 
jim naucnim radom na polju pravnih znanosti, prikazavsi u jednom djelu sudbeni postu- 
pak u Ugarskoj, dok je u drugom objasnio stanovite ne-^uglasice u Verbecijevu djelu. 

Vrhovni sud za kraljevinu Slavoniju i ostatke kraljevine Hrvatske bio je i u ovo 
doba banski osmicki ill oktavalnisud (indicia octavalia ili octavae). Sastav 
suda bio je u glavnom onaki, kao i u petnaestom stoljecu. Pribivali su mu uz bana i ba- 
novca jos protonotar i od staleza na saborima narocito izabrani prisjednici ili assessores. 
I rokovi za sastanak suda ostali su stari. Ali radi dugotrajne borbe izmedju protukralja 
Ferdinanda I. i Ivana Zapolje, zatim radi izbivanja nekih protonotara (koji su bili pod- 
jedno protonotari u Ugarskoj), onda radi precestih turskih provala u zemlju, i napokon radi 
cestih kuznih bolesti dogadjalo se je, da se banski sud nije redovno sastajao, pace se je 
vi§e puta desilo, da banskoga suda nije bilo kroz citav niz godina. Tako se tuzi hrvatski 
sabor od 11. studenoga 1602., da se radi ratnili smutnja gotovo kroz deset godina nije 
sastao oktavalni sud ( . . . fere ab integro decennio non sine maximo incommodo huius 
regni in hisce cruentissimorum bellorum turbinibus indicia octavalia nulla sunt celebrata). 
Isprekidano sastajanje banskoga suda, koji se je u to vrijeme stao nazivati i banskim s t o- 
1 o m (tabula banalis), bilo je povodom, da se je na saborima sestnaestoga stoljeca 
nuiogo o njemu raspravljalo i zakljucivalo. 

S obzirom na zamaSnost i presnost parbenih predmeta i parnica jamacno se jo 
vec u petnaestom stoljedu vrsio pri banskomu sudu dvojaki parbeni postupak, i to 
du2i i kraci. Duzi za zamasne i manje presne stvari, a kraci za presne i manje za- 
niaSne. Prema tomu dijelilo se je i bansko sudovanje obzirom na dulji ili kraci parbeni 
postupak na dvoje: na redoviti ili glavni oktavalni sud (iudicium octavale 
vel generale), i na kratku pravdu (kratka sprava, kratko pitanje, iudicium breve,' 
breviS). 

Tako glavnome sudu oktavalnomu kao i brevisu predsjedao je jos 1527. sam ban, 
kako se to razbira iz sudskih isprava, izdanih za banovanja kneza Krste Frankopana. 
No poslije se je iioiMcajilo, da je ban s protonotarom vodio jedino rasprave glavnoga suda 
(iudicium generale), koji se je sastajao u sijecnju (pro festo Epiphaniae domini) i u kolo- 
vozu (pro festo beati Jacobi apostoli) u kraljevskoj slobodnoj varo§i na brdu Qradcu kod 
Zagreba. Brevi§e pak ili iudicia brevia prepustao je ban sve vise banovcu ili vice- 
banu, kojega je opet pomagao viceprotonotar kraljevstva. Rokovi za brevise nijesu bili 
to5no ustanovljeni; sad se spominje kao rok blagdan sv. Ivana Krstitelja, sad opet blag- 
dan sv. Jurja i sv. Mihalja. No bilo je i drugih rokova. Prema tomu sastajao se je brevis 
valjda onda, kad je bila potreba. Glavni sud trajao je isprva trideset i dva dana, a po- 
slije god. 1574. i cetrdeset, dok je brevis trajao tri do Cetiri dana, pace i po §est dana. 
Suvise su bano^vac i viceprotonotar obilazili po kraljevstvu, te su drzali kratke spravc 
sad u Zagrebu ili Stenicnjaku, sad opet u Krizevcima. Tako se je brevis po neki nacin 
prometnuo u neku vrst zupanijskoga suda. Dok su se pred glavnim sudom vodile velike 
i dugotrajne parnice o plemickim posjedovanjima, o njihovim privilegijama i njima od 
kraljeva podijeljenim darovnicama; dotle se je na brevisima sudilo o smetanju posjeda, o 
na^iljima svake ruke, o diobama medju bracom, kao i o cetvrtini, o mirazu i opremi ple- 
mickih kceri. I o odlukama brevisa izdavale su se isprave, koje je sastavljao viceproto- 
notar kraljevstva. Vrlo vazne ustanove o bonskom sudu (generalnom i brevisu) zabi- 
Ijezene su u zapisnicima hrvatskih (slavonskih) sabora od 19. travnja 1528., 1. rujna 1558., 
21. svibnja 1559., 24. veljace 1568., 9. svibnja 1569., 25. veljace 1579., 30. lipnja 1585., 20. 
travnja 1586., 4. sijeanja 1587. i 21. veljace 1588. 

U XVI. stoljedu rodilo se pitanje, kojemu je sudu podvrgnut ban hrvatski, ako na- 
stane parnica izmedju njega i kojega drugoga velika§a, plemica ili plemidke opcine u 
Klaia, Hrv. povj. III. (6.) 3 



34 fIRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRI HABSBURQOVCA. 

kraljevstvu. §to se znade, pokrenulo se to pitanje prvi put Rod. 1548., kad je izmedju 
bana Nikole Zrinskoga i plemida Turopoljaca planuo spor radi grada Lukavca. Medjutim 
ni drugi baiii nijesu htjeli dolaziti pred batiski sud, kojemu su sami bili predsjednici, ved 
radi toga, §to nitko u vlaslitoj parnici ne moze da bude i sudac i stranka (quia nemo in 
propria causa index et actor fieri potest). Ba§ radi toga bijaSe kralj Ferdinand 13. pro- 
sinca 1548. odredio, da Zrinski dodje pred banski sud, ali da tome sudu ne predsjeda ovaj 
put on sam. nego oratori, koje 6e kralj na dojduci sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije 
poslati. Ali tih oratora nije opet Zrinski htio priznati, jer nijesu redoviti sudci kraljev- 
stva. Parnica se je svr§ila tek god. 1553. pred obranim sudcima, a nipoSto pred redovitini 
sudom. Sasvim drugCije bijase se ponio ban Ivan Draskovic. On je na saboru u Zagrebu 
7. studenoga 1596. svecano izjavio, da se on u svima svojim pravdama, bio on tu^itelj ili 
tuzenik, podvrgava oktavalnomu (banskomu) sudu pod vicebanom, protonotarom i pri- 
sjednicima. Sabor je povladjivao toj njegovoj izjavi, jedino su joj se oduprli Ivan, Petar i 
Juraj Keglevid, ne zna se s kojih razloga. U raborskom zapisniku zabiljezena je banova 
izjava ovako: »Nec illud latet dominos regnicolas, praedecessores praefati domini moderni 
l)ani per abusum liac praerogativa usos fuisse, quod ipsi nequaquam in iudiciis octavaii- 
bus et sedibus comitatuum coram vicebano regni et comitibus comitatuum iuri parere aut 
respondere volebant, in Iioc regno se indices habere non posse asse- 
rendo; praelibatus tamen dominus Joannes Draskovicii banus, maioris faciens man- 
data Dei quam praedecessorum suorum indignam praerogativam, considerans com- 
munem esse omnium iustitiam, submisit se in omnibus causis tam per ipsum 
dominum banum motis, quam contra eundem per quosvis movendis, iudicio vicebani, ma- 
gistri protonotarii et assessorum sedis octavalium iudiciorum, comitatuumque comitum, 
vicecomitum et iudicum; consentientibus ad id benevole statibus et ordinibus, solum ma- 
gnificis dominis Joanne, Petro et Georgio Keglevich de Busin contradicentibus«. Medju- 
tim i ban Ivan Draskovic opozvao je vec 9. studenoga 1604. na saboru u Zagrebu svoju 
prvobitnu izjavu, da ne bi njom obvezao i svoje nasljednike na banskoj stolici (dominus 
banus quoque coram toto regno revocasset oblationem suam ratione cuiusdam promissae 
iuristationis suae, ne videlicet successoribus suis praerogare videretur). 

Uz bane i vicebane isticu se pri oktavalnom sudovanju sve vise protonotari 
i njihovi zamjenici viceprotonotari. Vec za bana Krste Frankopana spominje se 
mnogo kroz god. 1527. protonotar magistar B a 1 1 a z a r Ho be tic od Dubovca (de 
Dwbowcz), koji je za Ljudevita II. vrsio sluzbu viceprotonotara slavonskoga. Njega je 
naslijedio god. 1529.— 1531. magistar Petar od Konjske (de Konzka), bogat vlastelin 
u varasdinskoj i krizevackoj zupaniji. God. 1539. — 1554. je protonotarom slavonskim ma- 
gistar Mihajlo od Ravna (de Rawen, Rawony), koji je prije toga bio ravnatelj kra- 
Ijevskih parnica (causarum regalium director). Taj Miiiajlo od Ravna ili Ravenski primio 
je poslije (oko g. 1549.) takodjer sluzbu u Ugarskoj kao protonotar kraljevskoga dvor- 
skoga sudca (iudicis curie regie prothonotarius), pa je stoga bio cesto zaprijecen, da bo- 
ravi u hrvatskom kraljevstvu. Jos vecili neprilika bijase, kad je iza smrti Miiiajia Ra- 
venskoga postao slavonskim protonotarom magistar D a m j a n d e A r a n y a n, jos od 
god. 1549. protonotar namjestnika ugarskoga palatina. Receni Damjan malo je dolazio u 
Slavoniju, pa stoga se radi njegova izbivanja mnogo puta nijesu mogli obdrzavati ni 
oktavaini sudovi. Vec god. 1558. pozivali su ban i stalezi iirvatski protonotara Damjana, 
da dodje na oktavaini sud u Zagreb, koji bi (valjda radi njega) odredjen za izvanredni rok, 
naime za praznik sv. "Martina. God. 1568. opet ustanovljuje hrvatski sabor rok za okta- 
vaini sud na osmicu blagdana sv. Margarete, samo da bi magistar Damjan mogao na nj 
doci, jer tada nije morao pribivati oktavalnomu sudu u Pozunu. Ali magistar Damjan ipak 
nije dolazio, pa tako je u hrvatskom kraljevstvu sudovanje zapelo. Bit ce, da su se po- 
radi toga i ban i hrvatski stalezi potuzili janiomu kralju, koji je onda stalezc pozvao, da 



SUDJENJE I PRAVO. 35 

biraju novoga protonotara, koji poznaje zakone i prava kraljevstva, te koji je podoban 
du^nosti svoje ispunjavati (maiestas sua caesarea et regia, visa et intellecta tarn adversa 
valetudine, qua assidue quasi affictaretur egregius magister Damianus de Aranyan, 
prothonotarius regni, qui et alioquin etiam non solum officio prothonotariatus locumte- 
nentis suae sacrae maiestatis in Hungaria, verum etiam aliis maiestatis suae negotiis sae- 
pius occupatus esset, adeo, ut opportuno tempore officio prothoHotariatus regnorum isto- 
rum respondere invigilareque non posset, sua sacra maiestas clementer fidelibus suis re- 
gnicolis committit et mandat, ut idoneam et sufficientem personam iuriumque et legum 
regni peritam in protiionotarium eligerent). Stalezi sabrani na saboru u Zagrebu izabrali 
su 9. svibnja 1569. zaista novoga protonotara, po imenu magistra Emerika Pe- 
thewa de Hethes, bivsega protonotara pri namjestniku kraijevskoga personala u 
Ugarskoj, te su podjedno odrediii, da se oktavalni sudovi opet sastaju u sijecnju i kolo- 
vozu, kako je zakonom bilo ustanovijeno. Ali ni Emerik Petliew nije se drzao utanacenja, 
jer je god. 1572. opet preuzeo sluzbu protonotara kod ugarskoga namjestnika Antuna 
Vran^ica, te stao zanemarivati poslove u hrvatskom kraljevstvu. Radi toga je lirvatsko- 
slavonski sabor od 7. prosinca 1572. pozvao Emerika Pethewa, da se smjesta odrece 
sluzbe budi u Ugarskoj budi u lirvatskom kraljevstvu (ut dictus magister Emericus pro- 
thonotarius per litteras regni admoneatur, ut officio praescripto prothonotariatus domini 
locumtenentis statim valedicat et continuam residentiam in regno habeat, ... vel autem 
cedat et valedicat officio prothonotariatus regni . . .). Pethew odazvao se je odlucnomu 
zahtjevu hrvatskih staleza, te se je zahvalio na Casti protonotara u Ugarskoj, pa je onda 
sve do smrti svoje (t 1586.) boravio stalno u Hrvatskoj i vrSio sluzbu kao »prothono- 
tarius regni«. 

Po smrti Emerika Pethewa izabrali su hrvatski stalezi na saboru 20. travnja 1586. 
protonotarom kraljevstva Martina odSombotelja (Zombothely, Zombateli). Kad 
je taj nakon nekoliko godina umro, stalezi su na saboru u Zagrebu 5. sijeCnja 1592. imaH 
birati protonotara. Zanimljivo je, da su ovaj put na naroCiti zahtjev (ad singularem pe- 
titionem) bana Tome Erdeda proglasili protonotarom magistra Matiju Sekelja (Ze- 
kel), ali uz ogradu, koju je i ban prihvatio, da se time ne dira u privilegija kraljeva Mati- 
jasa Korvina i Vladislava II., izdana stalezima u pogledu slobodnoga izbora protonotara 
(ut privilegia serenissimorum regum Hungariae Mathiae, Vladislai gloriosissimae memoriae, 
dominis regnicolis clementer collata, confirmentur, et prout sunt a regnicolis accepta et 
approbata, observentur). Podjedno je sabor sastavio neki naputak za protonotara, 
kojim je odredio, kako da se ponasa prema stalezima, prema vicebanu i viceprotonotaru, 
kao i prema prudim se strankama. Protonotar ne smije drzavljane, koji 5emu prigova- 
raju, ni kojim nacinom vrijedjati, vec im mora duznu poCast izkazivati. S gospodinom vice- 
banom i gospodinom viceprotonotarom mora prijateljski ziviti, te ne smije za njihove par- 
bene spise nista primati. Kad ga viceprotonotar zamjenjuje, mora mu za dangubu i tro§ak 
prigodom oktavalnoga suda, od primljenih pristojba svaki put izplatiti po petdeset ugar- 
skih forinti, kako je cinio nekad magistar Emerik Pethew de Hettes nekadanjemu vice- 
protonotaru Ivanu Petricevicu. Sto se tice Pristojbe (taxam) i iskupa sudskih spisa (re- 
demptionem literarum), stalezi se i redovi za sada (pro nunc) podvrgavaju obzirnosti pro- 
tonotara (humanitati praefati prothonotarii sese submittunt); no ako bi on po obicaju pre- 
djaSnjih protonotara prevrsio mjeru prevelikim pristojbama (si . . . in nimia taxatione 
praecesserit), propisat ce mu stalezi stanoviti nacin i red (certum modum et ordinem 
eidem regnicolae praescribent). Nakon svrsenoga oktavalnoga suda ne smije se iz kra- 
ljevstva udaljiti, dok nije odpremio sve parbene spise; ako pak te gotove spise koji od 
drzavljana ne bi mogao iskupiti, mora im odrediti cijenu i ostaviti ih kod viceproto- 
iiotara da ih stranke podignu. (Et ut absolutis iudiciis octavalibus, antequam literas cau- 
sales expediat, ex regno ne recedat. Expeditas autem literas, si quas ipso facto aliqui ex 

3* 



36 rtRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRI HABSBURQOVCA. 

regnicolis redimere non potuerint, statute praetio, apud praefatum viceprotonotarium re- 
linquat. decretum est). 

Medjutirn ni Matija Sekelj nije zadovoljavao staleze hrvatske, jer je i on uz svoju 
sluzbu u hrvatskom kraljevstvu obavljao 5ast protonotara personala kraljevskoga (per- 
sonalis praesentiae) u Ugarskoj. Kad je stoga on umro, stalezi odlucise birati doma- 
cega (3ovjeka, koji je sav svoj vijek proveo slu2edi svojoj domovini. I tako bi na saboru 
u Varasdinu 1. veljace 1600. izabran QaSpar PetriCevic (de Miketincz), gojenac 
biskupa Jurja Dra§kovica. On jc nekad obavljao sluzbu viceprotonotara, a u posljednje 
doba vrSio je 5ast vicebana i podjedno zupana zagrebackoga i varazdinskoga, pa je tako 
bio vjeSt ne samo pravniCkim stvarima, nego takodjer upravnim, financijalnim i vojnickim 
poslovima. Steta je samo, da je taj vrstni muz zivio samo jos dvije godine i nekoliko 
mjeseci. Po njegovoj smrti stalezi su na saboru u Zagrebu 11. studenoga 1602. izabrali 
protonotarom Matiju AndrejaSica od Novaka, premda su se bojali, da on radi sla- 
boga zdravlja ne ce moci povjerene mu casti primiti. Uza sve to ostao je on protonota- 
rom sve do godine 1615., kad je umro, te ga je 12. listopada te godine zamijenio dota- 
danji viceprotonotar Stjepan PataCic. 

Kako su protonotari cesto i dugo bill odsutni, znatno je porasla vlast njihovih za- 
mjenika viceprotonotara. Izmedju viceprotonotara isticu se poimence Mihajlo Mile- 
thynczy (t 1561.), zatim Ivan Petricevi6 de Miketincz (1565.— 1585.), onda 
Mihajlo od Vurnovca (Urnoczi, 1585), Petar Pojatic (tl591), Caspar Pe- 
tr ice vie (1591.— 1596.), i napokon Stjepan Berislavic od Male Mlake (de 
Kysmlaka, 1602.-1608.). 

Buduci da su protonotari bill izvjestitelji banskoga oktavalnoga suda, te izdavali 
i banskim pecatom pecatili odluke toga suda: to je tokom godina gotovo sav posao kod 
toga suda presao u njihove ruke. Tako je napokon doSlo i do toga, da su oni neke stvari 
i sami rjesavali sve bez bana, te se je uz banski oktavalni sud razvilo zasebno p r o t o- 
notarsko sudovanje. Taj je sud (iudicatus et forum protonotariale) obavljao sve 
nasljedne poslove plemstva, narocito je protonotar obavljao diobe izmedju zakonitih ba- 
st inika, brinuo se za ostavljene udove i sirote, nadzirao skrbnike i primao tuzbe protiv 
njih, trazio od skrbnika obracune i sudio njima, ako su pronevjerili povjereni im imetak 
sirotinjski. Poslije se je sve vise sirila sudbona vlast protonotarska, tako da su sudili i o 
neprepornim dugovima (processus liquidi debiti), i drugim stvarima. 

Pored najvisega banskoga (oktavalnoga) suda obstojali su i u ovo vrijeme svi oni 
nizi sudovi, koji se spominju u petnaestom stoljecu. Ni uredjenje tih sudova (z u p a - 
nijskih, kotarskih, plemenskih) nije se znatno promijenilo; tek sto su se osude 
i odluke kotarskih i plemenskih sudova u Slavoniji mnogo sastavljale u narodnom hrvat- 
skom jeziku kao nekad u juznoj Hrvatskoj. Bilo je to ocito zbog preseljivanja hrvat- 
skoga plemstva i puka iz juzne Hrvatske u Slavoniju. Tako su i sudski zapisnici trgo- 
vista Krapine u to vrijeme sastavljeni u hrvatskom jeziku. Kao ogled isprave, izdane u 
hrvatskom jeziku, budi ovaj spis krizevackoga (kotarskoga) sudca Mate Pisacica, koji je 
izdan u Hizanovcu izpod Kalnika 2. srpnja 1586., a pisan je latinskim pismom i tadanjim 
pravopi^om: 

»My Matthe dyak Pyzachycz de Hysanovecz, zwdecz kryseweczke graczke mese, dayemo 
ze na znanyie po thorn nassem lyzthw, da doyde pred naz z edne strane gozpa Dorycza Woyno- 
weczka i z zwoym gozpodarom, plemenytym Matthem Wyssakom, a z drwge ztrane doyde pleme- 
nyty Bias Wyssak. I tako pred naz dasse i waluwasse dobrowollno gozpa Dorycza goreimenowana i 
z zwoym gospodarom, plemenythym Mattheyem Wyssakom, da ztha dalla za swoyw potrebochw 
w zaklad plemenythomw Bllassw Wyssakw dwye orany zemle w Podwyny za try dwkate. 
W dwyeyw meztw ztoy tha zemla; jedna tha zemla kotary ze zemlwm kneza Sebestyana Swpa- 
nycha od polno, a zgwora ze kotary od zewera zcmlyami, ky e isty woynoweczky; a drwso 



SUDJENJE I PRAVO. 



37 




oranye zemle ztoy gore pry zynokossy w podwyny, kotera zynokossa ta izta iezt z twm zem- 
Iwm data i zalosena zkwpa w zaklad, i ta zemla kotary ze twm iztwm zynokossom od zonchega 
zhoda. I tako da dersy te gore rechene zemle i zynokossw Bias Wyssak i z zwoywm deczwm, 
doklam bwdw mogly zkwpythy plemenythy Matte Wyssak i negova decza; i gda goder bwdvv 
mogly polosythy try dwkate Bllassw Wyssakw i negowoy deczy, a ony da imayw dobrowoino 
odpwztythy zemlw i zynokossw. I tho my dazmo tha nas lyzt na tho za wechega werowanya i 
zwedochtwa rady pod nassw zwcew pechatw zapecachen. Dan tha lyzt w hyssy nasse. In festo 
visitacionis Marie anno domini 1586.« 

Vrio je zanimljiva ]os i ova isprava kotarskoga sudca u varasdinskoj zupanijl, i to 
tako radi jezika kao i radi sadrzaja njezinoga: 

»Jaz Janos Gwbasoczy, zodecz warazdynzke graczke megye, i Myhal Mahalynzky,- pry- 
zesnyk the izte warazdynzke graczke megye, zwedochymo po owom moyem lyzttw, kako ye 
knez Myhal Pernar dozwal naz, i 
poleg naz dobre plemenyte Iwdy, po 
ymene: kneza Iwana Schwelycha, i 
kneza Iwana i Petra Baxaya, i 
Matth. Kozowa, Caspara Kwrthycha, 
i kneza Jwrya Wokmerowycha, i 
Mykwlw Bwyanycha, i Jwrya Qo- 
basoczya, Ztypana Kattycha; -i zta 
pred naz knez Myhal Pernar, i poche 
goworyty: moy gozpon zodecz i 
pryzesnyk i oztala gozpoda! Ja pred 
w(asse) m(ylozty) we tako thosbo 
dayem, kako owy moy kmett, po 
ymene Peter Horwatt, da ye hotel 
meny takowo newerw wchynyty, da 
ye hotel z moye zemle wzkochytty. 
Zato moy gozpon zodecz i pryzes- 
nyk i ostala gozpoda, te takow kmett, 
ky zwomw gozpodnw newerw my- 
zly wchynyty, zato te takow kmett, 
ka-y-e wreden ter od w. m. prawde 
chakam. Zato my prawdenym zako- 
nom prygledazmo, i nam ze to praw- 
deno wydj: ky zwomw gozpodnw 
takowo newerw wchyny, ily myzly 
wchynyty, da zwomw gozpodnw 
glawom i marhom zaozta. Zato my 
gore imenowany prawdeno prygle- 
dawsy, dazmo wett lyztt pod goz- 
podna zocza pechatt, da ako by ta 

kmett kamo prosal, z wettem lyztom da ye zlobodan za nym poyty i k rokam ga wzettv 
kako zwoga krywcza, ky zwomw gozpodw newerw wchyny, i da ga nemore nygdar zwez- 
tytty. Zato dazmo wett lyztt za wechega werwanya voly pod g. zocza pechatt i roke pyzma. 
Datum in curia mea nobilitari Qredycze 6. die Augusti 1587. Joannes Qwbassoczy. m. p.« 

Sto se tice plemenskih sudova, to su isprave plemenskih sudova na jugu 
Kupe (sudac brace Bovican, sudac brace Strilcan) sastavljeni hrvatskim jezikom, a pisani 
glagolicom; plemenski sudovi u Krasicu i Draganicu rabe takodjer hrvatski jezik, a pisu 
izmjenice glagolicom i latinicom; plemenski sud u Turopolju napokon sluzi se vazda 
samo latinskim jezikom, premda u toj plemenitoj opcini zivu zgoljni Hrvati 

Vrijedno je jos spomenuti, da i neki vlastelinski sudovi, kao primjerice 
sudbeni stol opatije u Topuskom, izdavaju isprave u hrvatskom jeziku budi glagolicom, 
budi latinicom (1550., Ja Juraj Martinkovid, §pan opatije topu§ke; — 1566., Mi JandrijaS 
Kopcic od Pokupja, span crikve blazene divice Marije od Topuska). Kad je god. 1544. 




CVIJETA ZUZORICEVA 
(Flora Zuzzeri). 



38 HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRI HABSBURQOVCA. 

knez Petar Keglevid bio gubernator topuSki, pisale su se hrvatske isprave takodjer bo- 
sanskom (iiriliconi. 

Vi§e puta utjecale su se stranke obranickim sudovima (obrani sudci, electi 
arbitri et amicabiles compositores), da se tako uklone dugotrajnim parnicama pred redo- 
vitim sudovima. Zanimljiva je u torn pogledu parnica, u kojoj su obrani sudci god. 1532. 
u Petrinji sudili izmedju kneza Nikole Zrinskoga i kneza Petra Keglevica radi imanja 
Selca, za koje je Keglevic tvrdio, da pripada njegovoj Totusevini i gradu Blinji, dok ie 
Zrinski opet smatrao, da pristoji »od staroga vrimena« njegovu gradu Komogojni. No jos 
je zanimljivije, da su obrani sudci svoju odluku izdali za Zrinskoga u latinskom jeziku, a 
za Keglevica u hrvatskom jeziku dirilicom. Hrvatska isprava zapocinje ovako: »Mi Iva- 
ni§ Kastelanfi de Sent lelek, Paval Kere5enji od Kanjafevid, Baltazar Hobetic de Dobooc, 
Ivan Vagatovic, porkolab grada hrastovickoga, Ivan Saronic de Kosnica, sudac gradske 
meje zagrebske, Mihal Kisevic de Lomnica, Mihal Svetacki, Kristof Peranski, Ivan Tom- 
pic od Vranograca, Ivanis Qolac od Sutiske, Mihal Budisic od Like i Miklos Vagatovic, 
u dugovanju zdola pisanu meju uzmoznom gospodom Miklosem Zrinskim od jedne i Pe- 
trom Keglevi6em od Buzina, spanom gradske meje varazdinske, od druge stran, sudci 
i pitaCi po istih stranah jednako obrani, dajemo na znanje: kako mi u sa- 
danju nedelju, ka je druga od posta, buduci se spravili ovde u mesto, ko se zove Petrinja, 
i uzroke stran recenih sideci ovde skupno dovarsiti hotijuci, postovani gospodin Petar ple- 
banus samoborski, prokurator recenoga kneza Miklosa Zrinskoga. . . poce govoriti . . . « 

Vojska i obrana kraljevstva. Za prva tri Habsburgovca prijetila je hrvatskomu kra- 
Ijevstvu najveca pogibao od Turaka, koji su gotovo dnevice na nj udarali, te mu gradove 
i kotare otimali. Stoga je posve prirodno, da su stalezi neprekidno radili oko obrane svoje 
domovine, a pri tome su ih pomagali i kralj i susjedne nutarnjo-austrijske pokrajine, na- 
roCito Stajerska, Kranjska i Koruska. Dogadjalo se je cesto, da su ostatci hrvatskoga 
kraljevstva bili pretvoreni u veliki vojnicki tabor, prepunjen vojskom domacom i stra- 
nom. Napokon je na granici Hrvatske i Slavonije prema turskoj carevini nastala hr- 
vatska i slavonska krajina. Stoga se vojska dijeli u to doba na vojsku gra- 
djanske Hrvatske i Slavonije, i na vojsku na krajinama (u kapitanijama). 

U ostatcima gradjanske Hrvatske treba razlikovati redovitu i vanrednu vojsku. Re- 
do vitu vojsku sacinjavaju: kralj evski (banski) banderij pjesaka i konjanika:, 
zatim zemaljske haramije; vanredna vojska dize se, kad zemlji prijeti veca po- 
gibao, i to najprije banderiji prelata ivelikasa, a kad ni to ne dostaje, p u c k i 
ustanak citavoga kraljevstva. 

Jo§ od kralja Matijasa Korvina primao je ban iz kraljevske blagajne godisnju placu 
od 10.000 zlatnih forinti gotova novca i za 1000 forinti soli, da tim novcem uzdrzaje 
kraljevsku cetu ili banderij, s kojim ce braniti povjereno mu kraljevstvo. Za 
Habsburgovaca spominje se izrijekom prvi put za bane Tomu Nadazda i Petra Kegle- 
vi6a, kako su oni primili od kralja Ferdinanda obecanje, da ce im davati redovitu godis- 
nju pladu za uzdrzavanje kraljevske cete ili banderija od 400 konjanika (svaki po 200 ko- 
njanika). Sa5uvalo se je pismo kralja Ferdinanda, izdano banu Tomi Nadazdu 4. prosinca 
1537. u §tajerskom Gradcu, u kojem javlja kralj, kako se je s recenim banom pogodio 
(concordavimus), da ce ban za kraljevsku sluzbu drzati cetu od 200 lakih konjanika, za 
koje ce mu davati godi§nju placu po 20 forinti za svakoga momka, onda po 2 forinta 
mjesecno za svakoga konja; nadalje za odijelo i banski stol (ad vestituram et interten- 
tionem mense sue) godisnjih 2000 formti, i napokon za placanje uhoda godisnjih 500 fo- 
rinti, pacJe i vi§e, ako bi za njih vi§e raorao tioSiti. Jednako pismo primio je i ban Petar 
Keglevid. SuviSe je Ferdinand njemackim pismom iz Kremsa 18. prosinca 1537. zapovje- 
dio austrijskomu vicedomu, da za svakoga bana dade naCiniti po jednu svilenu za- 



VOJSKA I OBRANA KRALJEVSTVA. 39 

s t a y u, zatim da ih banima posalje, a kralju racun o izdatku podastre. U recenom se 
pismu cita doslovce: »Nachdem wir die wolgebornen unser lieben getreuen Thomam do 
Nadasdi und Petern Keglovitsch zu unsern banen in Windischianden aufgenumen, und 
sich gebiirt, ainem jeden ainen seideu fanenzusolchemambt zuzustellen, dem- 
nach ist unser ernstlicher bevel, das du also zwen seiden fanen, wie wir dir miiudiich 
bevolen, machen lassest und gedachten unsern banen, dem Nadasdi und Keglowitsch, je- 
dem ainen zustellest . . . « Jednako se javlja takodjer za bana Nikoiu Zrinskoga Siget- 
i>koga, kako je on, prije nego sto je imenovan banom, god. 1542. utanacio s kraljem Fer- 
dinandom, da 6e mu kralj za uzdrzavanje kraljevske cete ili banderija od 1000 placenih 
vojnika (600 lakih konjanika i 400 pje§aka) svake godine davati po 20.000 forinti; suvise 
placat ce mu za uzdrzavanje njegova stola, zatim za nagradjivanje uhoda i putovanje 
glasnika daljih 4000 ugarskili forinti. Nesumnjivo je kralj darovao Zrinskomu i zastavu 
(banderium), koja ce se vijati pred kraljevskom cetom, pa se je po zastavi stala nazivati 
i sama ceta bauderijem. Oko kraljevske (banske) vojske skupljale su se i sve druge cete 
(dotiCno banderija), koje je ban kao vrhovni vojvoda kraljevstva vodio protiv neprijatelja. 

Nema ni najmanje sumnje, da su i nasljednici kneza Nikole Zrinskoga na banskoj 
stolici prije instalacije primali od kraljeva zastavu i obecanje, da ce dobivati godisnju 
placu za uzdrzavanje kraljevske cete ili banderija. Ali samo isplacivanje godisnjega pri- 
nosa nije bilo redovito i radi pomanjkanja novca i poradi drugih razloga, pa stoga je 
bilo i mnogo tuzbe. Koji put morao se je i kraljevski banderij budi opet smanjiti (do 
400 — 500 momaka) budi posve raspustiti, jer ga bani nijesu mogli placati. Grofa Tomu 
Erdeda je pace to i sklonilo, da se je god. 1595. na banskoj casti zahvalio. O tom javlja 
hrvatski sabor od 15. svibnja recene godine bas potanko. U saborskom zapisniku 5ita se 
doslovce: »... serenitatem suam (archiduceni Maximilianum) non lateat, spectabilem et 
magnificum dominum Thomam Erdeodi etc., comitem et banum, officio banali co- 
ram sacratissima caesarea regiaque maiestate (Rudolfo) ... P r a g a e 
valedixisse, banderium etiam serenissimo domino principi ar- 
chiduci Matthiae... Posonii resignasse et dedisse, in praesentique 
congregatione regni statibus etiam valedictionem officii banalis declarasse et manifeste 
dixisse, ipsum in officio banali nequaquam ampUus posse esse, nam sub banatu 
ipsius miHtibus existentibus nulla satisfactione et solution e 
facta eidem sua maiestas caesarea et regia veniam dedisset«. Stalezi nadalje mole nad- 
vojvodu Maksimilijana, neka poradi kod kralja Rudolfa, da imenujc po svojoj volji no- 
voga bana, samo da je vjest vojnik i domaci covjek (militaris et nostras), pa da ga onda 
»kraljevstvu s banderijem vojnika po starim ustanovama pred- 
s t a V i« (regno cum banderio militum iuxta veteranas con Jitutiones praesentet). Jos 
pridaju stalezi, da se oni, ako ne budu imali bana, ne ce pokoravati ni jednomu ge- 
neralu strane narodnostij, makar svi zajedno s domovinom propali. Po ovome 
se vidi, da nije samo nestasica novaca bila uzrokom, da su kralji stall banima placu za 
kraljevski banderij uskracivati. 

Nije bolje proSao ni nasljednik Tome Erdeda, ban Ivan Draskovic. On i njegov 
drug, biskup zagrebacki Caspar Stankovacki predstavili su se hrvatskomu saboru 18. pro- 
sinca 1595. samo kao »izabrani bani« (electi bani), pa nijesu ni propisane i obicajne pri- 
sege polozili, poglavito zato, §to im kralj ne bijase doznacio ni placu za kraljevsku ili 
bansku cetu (stipendium militum banalium) ni poslao banske zastave (banderiumque ba- 
nale et nunc quidem apud manus ipsorum non esse). Stalezi su stoga namah izabrali za- 
sebne poslanike, koji ce poci u Prag kralju Rudolfu, u Bee nadvojvodi Matiji, i u Qradac 
nadvojvodi Ferdinandu »radi potvrde recenih izabranih banova« (pro confirmatione dic- 
torum dominorum electorum banorum). Poslanici jamacno su nesto izradili, jer su receni 



40 HRVATSKO KRALJEVSTVO 2A PRVA TRI HABSBURQOVCA. 

bani malo zatim na saboru ii.Zagrebu 11. sijeciija 1596. uobicajenu prisegu pred kraljev- 
skim komisarima i stalezima polozili; no kad je nakon smrti biskupa Stankovackoga 
ostao jedinim banom Ivan Draskovic, dogadjalo se vi§e puta, da nije primao placu za 
kraljevsku cetu, tako da se je napokon god. 1607. morao na banskoj casti zahvaliti. 

Uz kraljevski banderij ill bansku cetu, koju su kraljevi morali placati, pQstojala je 
u kraljevstvu jos jedna ceta placenih vojnika, koju su uzdrzavali stalezi kraljevstva od 
/'.cmaljskih prihoda. Ti zemaljski placeni vojnici zvali su se h a r a m i j e (orsazki hara- 
niije). Haramije sluzili su za placu kao lako oruzani pjesaci. Sama rijec haramija tur- 
skoga je porijekla, te znaci hajduka u losern smislu. Haramije vrsili su isprva samo 
sluzbu oruznika u nutarnjoj zemlji, a poslije su stajali takodjer kao strazari na grani- 
cama kraljevstva na Kupi i koji put na Dravi. Uredba haramija zavedena bi na saboru u 
Dubravi 8. svibnja 1539., kad bijahu nastale provaie turskih martolosa u hrvatsko kra- 
Ijevstvo, te su i riutarnji krajevi zemlje stradali od njihova haracenja. Sabor je otvorio 
ovaj zakljucak: »Buduci da je napokon doslo do toga, da Turci haraclije ili martolozi 
prodiru gotovo u sve gore i u srce kraljevstva, odluceno je, da se njima odupire jedna- 
kim odporom. Stoga je odredjeno, dasetri sto pjesaka haraclija unovaci, te 
da se uzdrzavaju kroz citavo Ijeto, pa i u jeseni. Unovacit ce ih gospoda bani, te ce ih 
razmjestiti na zgodnim i potrebitim mjestima, kako ce potreba iziskivati. Tu su brigu 
gospoda bani na sebe preuzeli« (Cum tandem eo tam deventum sit, ut Thurce plagiarii 
sive martholoczii totos fere montes visceraque regni ingressi sint, visum est, ut illis si- 
mili obstaculo resistatur. Propterea ordinatum est, ut trecenti pedites plagiarii conducan- 
tur et per integram estatem atque eciam autumpnum conserventur, quos domini bani 
conducant et in locis aptis necessariisque coUocent, secundum necessitatis exigenciam, 
quorum curam iidem domini bani in se assumpserunt). Stalezi pobrinuli su se i za uzdr- 
zavanje tih 300 haramija, te su u istom saboru odredili, da se za placanje njihovo pobira 
po jedna forinta od svili imanja, i to po novom popisu. Pobirat ce taj prinos protonotar 
Mihajlo Ravenski i to u dva obroka, svaki put po pol forinte. A platit ce ovu pripomoc 
za taj put iznimicc i svecenstvo, koje je inace od slicnih daca bilo oprosteno. 

Tokom daljih godina i decenija jos se vise puta bave sabori ustanovama o harami- 
jama. Cini se, da je uredba haramija neko vrijeme bila zanemarena, pa da je tek god. 
1574. opet obnovljena. Sabor u Zagrebu od lo. svibnja recene godine izdaje naime nove 
odredbe glede haramija. Stalezi ukidaju nedavno zavedeni obicaj, da banovac ili vice- 
ban sa petinom gospodskih kmetova i stanovitim brojem konjanika brani protiv turskih 
Vlaha ili martolosa prelaze i klance po gorama Medvednici (zagrebackoj gori), Ocuri 
(Ivancici) i Kalnickoj gori, pak odredjuje, da se unovaci i na zemaljski trosak uzdrzaje 
240 dobrih vojnika pjesaka (haramija). Na celu svim tim pjesacima bit ce viceban, dok 
ce manjim odjelima zapovijedati vojvode i desetnici. Dvije stotine momaka upotrebit ce 
viceban za straze na Kupi i ostalim mjestima na krajini; a preostalih 40 razmjestit ce on 
u nutarnjoj zemlji, i to 20 u gori Ocuri sve do gradova (maloga i velikoga) Kalnika, a 
drugih 20 u gori Medvednici do Moravca. Haramije bit ce u sluzbi kroz cetiri mjeseca 
pocevsi od Vidovdana (15. lipnja), a dobivat ce placu od prihoda dimnice. Od svakoga 
dimnjaka dat ce se po jedna forinta u dva obroka (jedan na Vidovdan, a drugi na Mi- 
holje), a pobirat ce tu dimnicu blagajnik kraljevstva (thesaurarius regni), po imenu Mi- 
hajlo Konjski. Ako bi haramije u borbi s Turcima i Vlasima ugrabili plijena, razdijelit ce 
se taj plijen na tri dijela: dvije trecine dobit ce vojnici za nagradu, a ireci dio predat ce 
viceban za buduce potrebe kraljevstva. 

U saborskom zapisniku od 17. travnja 1575. spominje se prvi put ime »haramija« (ad 
solutionem haramiarum), a u saborskom zapisniku od 1. listopada 1577. cita se, da su ha- 
ramije i njihove vojvode unovaceni od vicebana Ladislava Bukovackoga, za strazu na 



VOJSKA I OBRANA KRALJEVSTVA. 41 

Kupi protiv neprijatelja luraka jednii trecinu obecane im place za minule godine poklonili 
kraljevstvu, uz uvjet, da im blagajnik Mihajlo Konjski tocno isplati preostale dvije trecino 
duzne im place. Sabor od 11. ozujka 1585. povisio je broj haramija za strazenje po go- 
lama u nutarnjoj zemlji, te je za Kalnicku goru odredio 25 momaka (ubrojivsi dva deset- 
nika ili decuriona), za Zagrebacku goru (Medvednicii) 18 momaka pod vodstvom Ivana i 
Jurja Mikulica, a za Ivancicu ili Ocuru (ad custodiendan montem Hochuria et ibidem vi- 
cina periculosa loca) 15 momaka s jednim desetnikom, sve pod zapovijedi samoga ba- 
novca. Na saboru od god. 1586. povisen bi broj haramija opet do punili 300 momaka; 
200 strazit ce i braniti kraljevstvo na Kupi, a preostalih 100 pazit ce na sigurnost u nutar- 
njoj zemlji (pro praecavendis plagiatorioruni ingiessibus per monies Kemlek, Hociiur et 
Medvednicza, maiorique securitate viarum), i to kod Medvednicc 20, kod Bozjakovine 
20, kod Ocure 20, kod Kalnika 20, kod Huma 10, i napokon 10 kod Lovrecine i Dvorisca. 
Nadzornik (superintendentem) sviju till haraniija bit ce viceprotonotar Mihajlo od Vur- 
novca, dok ce im vrhovnim zapovjednikom ostati i dalje ban Tomo Krdedi, koji je u ono 
vrijeme vrsio takodjer sluzbu zemaljskoga kapitana. Jos su obseznije odredbe hrvat- 
skih sabora od god. 1588. i 1589. Bududi da je nadvojvoda Karlo trazio od staleza, da 
povise broj iiaramija za daljiii sto (dakle na 400), ocituje sabor 29. svibnja 1589., da mu 
je jedva moguce uzdrzavati dosadanji broj od 300 ijudi. Na istome saboru zahvalio se je 
takodjer ban Erdedi na Casti vrhovnoga kapitana haramija, na sto su stalezi izabrali 
Stjepana Qregorijanca kapitanom pokupskiii haramija »cum plenaria atque omnimoda 
authoritate constituendi, mutandi et de novo eligcndi, prout magis pro utilitate et defen- 
sione regni sibi visum fuerit«. Glede onih lOO haramija, koji ce straziti u nutarnjoj zem- 
lji, odrediji su stalezi ovako: Kod Ocure, Lobora i Krapine stajat ce 20 haramija, a zapo- 
vijedat ce im kraljevski savjetnik i kapitan Caspar Dra§kovi6; kod Lestakovca, Bele i 
Ivanca strazit ce 20 momaka pod zapovjodnikom Fetrom Radovicem; kod Hrascine i 
Huma smjestit ce se 10 momaka, a zapovijedat ce im zasebni sluzbenici grofa Baltazara 
Bacana; kod Canjeva i Kalnika bit ce 10 haramija pod Jurjem od Praskovca, kod Ra- 
kovca i Bozjakovine 10 momaka pod Qabrijelom Tahijem, kod Moravca i Bisaga deset 
haramija pod carskim i kraljevskim kapitanom Stjepanom Kastelanovicem, i napokon kod 
Medvednice, Stubice i Laza dvadeset haramija pod kapitanom Stjepanom Gregorijancem. 
Svi ti haramije bill su smjeSteni na Kupi u utvrdjenim kastelima, a u nutarnjoj zemlji 
po gorama imali su svoje strazarnice (stationes), u kojima su no6ili i od nepogoda se za- 
klanjali. Uz kapitane imali su svoje desetnike (decuriones), koji su ih vodili, te koji su 
morali biti domaci Ijudi (indigenae), poznavajuci dobro sve putove i mjesta (viarum et lo- 
corum bene periti). Ako bi zarobili kojega Vjaha ili martoloza, morali su ga na kolac na- 
biti (Valachos vero captos palis affigant). 

Kad bi zaprijetila kraljevstvu veca pogibao, mogao je ban pozvati velikaSe (barune 
i prelate), da se pod kraljevsku zastavu okupe sa svojim b a n d e r i j i m a. Tih bande- 
rija medjutim bilo je u 16. stoljecu prema prijasnjim stoljecima malo, jer su velikasi bill iz- 
gubili velik dio svojih posjedovanja i podanika. Kralj je Ferdinand dapace na pocetku 
svoga vladanja morao priskociti u pomoc hrvatskim knezovima, da uzmognu braniti 
svoje gradove uz tursku medju. Kad su pak ti gradovi ili dosli u turske ruke ili opet ostali 
pusti i svojih podanika liseni, nijesu hrvatski knezovi mogli uzdrzavati svoja banderija. 
Vrijedi to narocito za knezove Frankopane i Blagaje. U polovici 16. stoljecu nije u cita- 
vom hrvatskom kraljevstvu bilo ni jednoga velikasa, koji bi mogao podizati citav ban- 
derij od 400 konjanika. Knezovi su Zrinski oko god. 1565. bill doduse duzni, da dizu 500 
konjanika i 400 pjesaka, ili da mjesto toga plate 15.000 .forinti, ali to su cinili jamacno 
kao gospodari Medjumurja i imanja Vranskoga priorata. Biskup je zagrebacki u isto vri- 
jeme morao dizati samo 100 konjanika ili platiti 3000 forinti; jednako cinio je to kaptol za- 
grebacki; Franjo Tahi za sva svoja imanja u Ugarskoj i Slavoniji morao je dati 100 ko- 



42 HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA Tl^l HABSBURQOVCA. 

njanika i 50 pje§aka (ili 3000 forinti), Ivan Qjulaj isto toliko, udovica Adama Ungnada 300 
konjanika i 200 pjesaka (ili 10.000 forinti), i iiapokon franjo Bacanl za sve svoje po- 
sjede u Ugarskoj i Slavoniji 400 konjanika 1 300 pjesaka (ili 12.000 forinti). Jo§ su svi sa- 
n'ostani Paviina u Ugarskoj i Slavoniji morali dati 100 konjanika ili 3000 forinti. 

U najvecoj opasnosti odredjivao je hrvatski sabor, da se podigne pucki ili sve- 
opdi ustanak (insurrectio, generalis expeditio, exercituatio generalis). Cini se, da je 
hrvatski sabor u Zdencima 20. sijecnja 1478. iia poziv kralja Matijasa Korvina prvi put 
odredio opci pucki ustanak citave zemlje, te torn prigodom ustanovio i nacin, kako da se 
pri tome postupa. U 16. stoljecu dva su sabora, sto se znade, izdala posebne odredbe o 
puCkom ustanku, i to sabor u Krizevcima od 19. travnja 1528., i poslije sabor u Zagrebu 
od 5. sijecnja 1592. 

Po ustanovama sabora od god. 1528. dize se pucki ustanak samo za o b r a n u 
kraljevstva od turske sile; stoga se nebrojeno mnostvo puckih ustasa ne smije voditi u 
navalni rat izvan granica kraljevstva (cum tali innumerabili copia gentium extra limites 
regni exire non liceat). U pojedinim zupanijania i kotarima dizat ce narod na oruzje i vo- 
diti ga odredjeni za to vojvode (levator gentium et ductor), noseci svuda naokolo krvavi 
maC (per delacionem cruentis ensis). U varasdinskoj zupaniji podizati i vodit ce Cete go- 
spodin Ratkaj, a u zagrebackoj gospodin Ivan Kaatelanovic. U krizevackoj zupaniji vrsit 
ce taj posao u kotaru svetackom (Zemche) vjceban Ivan Svetacki (Zcmchey). u krizevac- 
kom kotaru viceban Emerik Bradac, a u kotaru zdenackom (Zdenci, Izdentz) i virovi- 
tickom (de Verowcze) pa sve do donjili medja kraljevstva gospodin Petar Keglevic. Ustati 
na oruzje mora svaki muskarac bez izuzetka (neminem excipiendo), ako se moze sma- 
trati sposobnim za nosenje oruzja: prelati i svjetovna gospoda, plemici, svjetovni svece- 
nici i redovnici, djaci, gradjani, varosani i kmetovi. Tko se ne podigne ili ne htjedne 
boriti se s Turcima, bit ce strogo kaznjen. Velikas, plemic, djak i kmet izgubit ce glavu; 
ako gu ne bi mogli uhvatiti, ne ce nikad vise smjeti u domovini zivjeti, kamo li kakve 
casti dobivati. Svecenicr i redovnici, koji bi se kratili poci na vojsku, biti ce uhvaceni i 
liseni svih svojili beneficija i svojih stvari, te ne ce ni u buduce nikad vise moci unutar 
kraljevstva primati ma kakve prihode. Qospoda i plemici, koji ne bi dizali i svoje poda- 
uike onako, kako treba (recte), bit ce i za to kaznjeni od gospode banova. Kastelani gra- 
dova i tvrdinja, ako je u jednom gradu samo jedan, to mora ovaj mjesto sebe poslati do- 
bra konjanika i s njim sve Ijude za oruzje sposobne, koje samo moze da smogne; ako su 
pak u nekom gradu dva kastelana, moze jedan ostati u gradu i poslati za sebe konjanika, 
dok drugi mora sam glavom da podje na vojnu. Vclikasi i gospoda moraju poci na vojnu 
sa zastavama i obilatim cetama u punom broju (in pleno et copioso numero levatis). I 
udovice plemica moraju pripomoci: ona koja ima do deset kmetova, mora opremiti i po- 
slati po jednoga konjanika, a ona, koja ima manje od deset, neka dade jednoga dobroga 
pu§kara. Udovice plemida jednoselaca neka ostanu kod kuce i neka se Bogu mole. Napo- 
kon bi odredjenb, da povrh toga svaki plemic i posjednik mora od dvadeset kmetova 
svojih opremiti i dr2ati po jednoga konjanika, koji ce konjanici na poziv i pod vodstvom 
banovaca pohitati u pomoc Kranjskoj, ako bi Turci u nju provalili, pa i gradovima Biscu, 
Ripcu, Krupi, Kostajnici i Dubici, ako bi ih Turci stall podsjedati. 

Odredbe o insurekciji obnavljao je hrvatski sabor tijekom 16. stoljeca vi§e puta; 
no najobseznije su one, koje je izdao 5. sije5nja 1592., kad je hrvatskomu kraljevstvu 
prijetila gotova propast od bosanskoga beglerbega Hasanpase Predojevica. Tada su sta- 
lezi na predlog nadvojvode Ernesta stvorili citav z a k o n o sveopcem puckom ustanku 
ili insurekciji (certam et strictam legem de insurrectione), koji je potanko prikazan u 
predja§njem svezku ovoga djela (strana 372.— 374.), gdje se govori o ratovanju s Turcima 
za vladanja cara i kralja Rudolfa. Po ovome novome redu ili zakonu o insurekciji bili su 



VOJSKA I OBRANA KRALJEVSTVA. 



43 



duzni, da se dignu na-noge, takodjer i oni plemidi, koji nijesu imali nikakvoga imetka, 
nego samo grbovnice (armales uobiles impossessionati), nadalje gradjani slobodnih kra- 
Ijevskih gradova zajediio sa svojim podanicima (de colonis), pace i trgovci iz stranih ze- 
malja, koji su ma gdje u kraljevstvu prebivali Ovi potonji morali su budi sami po6i u rat, 
biidi mjesto sebe poslati o svom trosku jednoga konjanika; suvise morao je strani trgo- 




NASLOVNI LIST ..KRONIKE" 
Antuna Vramca. 



vac od svakih 500 forinti, sto mu je roba vrijedila, opremiti i uzdrzavati po jednoga ko- 
njanika, jer je inace izgubio svu svoju robu. Jos bi ustanovljeno, da viceban i podzupan 
varasdinski imadu nakon primljene upute od bana proglasiti mjesto i dan, gdje i kada ce 
se pucki ustase okupiti u logoru; tu u odredjenom taboru obavit ce se smotra vojske 
(facta lustratione), a onda ce se cete Siljati u pomoc onamo, gdje bude od potrebe (quo 
necessitas postularet). 



44 i-fRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRI HABSBURGOVCA. 

Citavoj vojsci gradjanske Hrvatske i Slavonije stajao je na celu ban, a uza nj jc 
l)io kapitan kraljevstva (capitaneus regni). Kapitanu kraljevstva bilo je narocito 
braniti s liaramijama Rradove uz rijeku Kupu tc oiidjc odbijati navale turske. Buduci da 
je lirvatskomu saboru pristojalo u to doba pravo, da bira kapitana, a u drugu se je ruku 
dogadjalo koji put, da se ban nije slagao s izabranim kapitanom, kusalo se je takim nesu- 
elasicama stati na put i tako, da je sabor povjerio kapitansku cast samomu banu, a taj si 
je onda sam birao pomocnika ili vicekapitana. U obce odnosi kapitana prema banu nijesu 
tada bili jos posve tocno odredjeni. Tako Jc ban Tomo Erdedi prviii godina svoga bano- 
vanja vrsio i kapitansku cast; no kad su ga neki potvorili, da je novce za uzdrzavanje lia- 
ramija na Kupi za sebe upotrebio, odrekao se je on na saboru u Zagrebu 29. svibnja 
1589. te casti uz ocitovanje, da se buduci kapitan mora njemu pokoravati zajedno s ha- 
ramijama (ut quicunque per eosdem status capitaneus eisdem peditibus eligeretur et 
piaeficeretur, is cum eisdem peditibus semper imperio eiusdem domini bani parere et 
obtemperare debeat). Stalezi su na to' izabrali kapitanom Stjepana Qregori- 
j a n c a. Medjutim je receni Stjepan Gregorijanec vec god. 1591. dosao u sukob s banom 
Krdedom, a kad je na to i obolio, pozvao ga je sabor 5. sijecnja 1592,, da se ocituje, moze 
li svoju sluzbu vrsiti. Ako je ne moze, neka se zahvali, a sabor za taj slucaj ovlastuje 
bana, da posavjetovavsi se s vicebanom i viceprotonotarom izabere drugoga sposobnoga 
za kapitana (in locum ipsius regni capitaneum, quern idoneum esse duxerint, eligendum 
liabeat). Sto se je dalje dogodilo, nije poznato. Prigodom uvedenja Qaspara Stankovac- 
koga i Ivana Draskovica u bansku cast na saboru u Zagrebu 11. sijecnja 1596. izabrali su 
stalezi mjesto oboljeloga Mihalja Vojkovica kapitanom kraljevstva Ivana Keglevica 
Buzinskoga, koji ce pri obrani granice na Kupi zavisiti od banova (qui in defensione 
confiniorum a dominis banis dependebit). Na daljem saboru 22. svibnja iste godine povi- 
sen bi broj zemaijskih haramija na 300 pjesaka i 50 konjanika, te ujedno odredjeno, da 
se kapitan kraljevstva Ivan Keglevic mora u svim posiovima (in omnibus negotiis) poko- 
ravati zapovijedima i odredbama (imperio et commissionibus) gospode banova. Kad se na 
to Keglevic jos 7. studenoga iste godine na svojoj casti zahvalio, izabrao je sabor kapita- 
nom Qregorija Pethewa de Gerse, kojega bi zadaca bila, da zapovijeda ne samo 
liaramijama, nego i citavoj vojsci kraljevstva u vrijeme insurekcije (cuius officii erit, non 
tantum peditibus regni, sed tempore insurrectionis generalis expeditionis regni et genti- 
bus regni diligenter advigilare et imperare). Godine 1598. izabrao je sabor 14. travnja 
mjesto Gregorija Pethewa kapitanom kraljevstva Pavla Gregorijanca, te je od- 
rfcdio i postaje, u kojima ce haramije stajati. Te su postaje bile: Hrastilnica sa 50 pje- 
§aka, Sisak sa 50, Drencina sa 50, Letovanic sa 50, Gore 50, Pleter 50, Sredicki (gdje cc 
biti i rezidencija kapitana) sa 50 konjanika i 100 pjesaka, Degoj sa 25 pjesaka, Dunarica 
slap sa 10, Sisljavici sa 10, Zavrsje sa 5, Blatnica sa 5, Kupcina sa 10, Recica sa 20, Sv. 
Katarina sa 10, Kravarska sa 10, Petrovina sa 10, Pescenica sa 10, i napokon Lekenik 
sa 10 pjesaka. Ovima ce pje§acima kapitan imenovati gorljive vojvode (vayvodas dili- 
gentes), a sam ce se za vrijeme vojne pokoravati banu (ipseciue dominus capitaneus a 
bano tempore expeditionis dependebit). Vec u kolovozu 1598. napustio je Gregorijanec 
svoju sluzbu radi bolesti, na sto je sabor izabrao kapitanom Krstu Mrnjavcica, ko- 
jega je opet 26. travnja 1599. zamijenio mladi grof Petar Erdedi. Njegova je pogla- 
vita zadaca bila, da sa 550 pjesaka i 100 konjanika do 15. studenoga brani postaje i pre- 
laze na krajini uz Kupu, i to sporazumno s banom (mutuam cum domino bano et lustra- 
tore intelligentiam habens . . .). 

Ali ni grof Erdedi ne ostade dugc. Kad se je on vec 21. listopada 1599. zahvalio 
(propter rationabiles causas), povjerili su stalezi cast kapitana samomu banu Ivanu 
Draskovic u. Nakon tri godine hrvatski sabor s privolom bana (annuente domino bano) 
11. studenoga 1602. snuje oko toga, da opet bira zasebnoga kapitana (pro defensione con- 



VOJSKA I OBRANA KRALJEVSTVA. 45 

finiorum Colapianorum), pa salje dva svoja Clana (Ivana Ratkaja i Franju Orehovackoga) 
s naputkom grofovima Erdedima, da budi stariji brat Tomo budi mladji Petar primi tu 
sluzbu. Mozda se nijesu mogli pogoditi, jer sabor 6. sijecnja 1603. odredjuje, da se sluzba 
kapitana kraljevstva i dalje ostavi banu Dra§kovicu. Tek na saboru 30. travnja iste go- 
dine, kad se je ban zahvalio na casti kapitana, te citavi sabor salijetao (ad intercessio- 
nem totiiis regni) grofa Tomu Erdeda, prihvatio je on kapitaniju »s punom vlasti 
n j e z i n m« (cum plena eiusdem officii auctoritate), i to tako,, da drzi sporazum s ba- 
nom, ali obratno i ban s njime (ita ut mutuam inteliigentiam habeat cum domino bano etc, 
dominus banus vicissim cum ipso). Po ovim se podatcima vidi, da je bilo cesto trvenja 
i opreka izmedju banova i kapitana, jamacno zato, sto nijesu bili tocno odredjeni odnosi 
jcdnoga spram drugoga. Mozda bas radi takvih nesugia'^ica polozio je i Tomo Erdedi vec 
13. sijecnja 1605. svoju cast. Stalezi su torn prigodom izrekli njemu hvalu za >'^jerno vr- 
§enje (pro fideli administratione) povjerene mu siuzbe, te zatim zamolili bana Drasko- 
vica, da ponovo preuzme kapitaniju, §to je on i prihvatio. 

Dok je vrhovni vojvoda ditave vojske gradjanike Hrvatske i Slavonije bio ban hr- 
vatski, zapovijedao je krajiskim cetama, koje su uzdrzavale i placale poglavito nutarnjo- 
austrijske zemlje (^tajerska. Kranjska i Koruska) najprije po jedan vrhovni kapitan. a od 
god. 1568. po dva generalna kapitana ili generaia, i to jedan u hrvatskoj krajini od mora 
do utoka Kupe u Savu, a drugi u slavonskoj krajini izmedju Save i Drave. Ta je kra- 
jiSka voj-jka bila razmjestena u pojedinim kapitanijama, doticno po gradovima tih kapita- 
nija, te je vojsku u hrvatskoj krajini placala Kranjska. a cete slavonskc krajine vojvodina 
Stajerska s Koruskom. Sastojala je pak krajiska vojska od pjeSadije, konjanika i topdzija. 

Broj i raspored kraji§ke vojske po kapitanijama i gradovima mnogo se je mijenjao; 
ah u opce mofe se re6i, da je broj vojske svedjer rastao. Oodine 1553. brojila je citava 
krajiSka vojska, razmjeStena po kapitanijama i gradovima, 4164 momka, i to 2791 momak 
u slavonskoj krajini, a 1373 momka u hrvatskoj; suvise je generalni kapitan citave kra- 
jine drzao uza se 1050 momaka. God. 1577. imala je slavonska krajina 1972 vojnika, koji 
su stajali godisnjih 103,614 forinti; a hrvatska krajina brojila je 2757 momaka s godisnjom 
placom od 148.988 forinti; ukupno je dakle krajiska vojska brojila potonje godine 4729 
momaka, a stojala je oko 253.000 forinti. No taj se je broj smatrao posve nedostatnim, 
pa se je stoga predlagalo, da se vojska na obima krajinama povisi do 685S momaka uz 
godisnji trosak od nekih 406.000 forinti. Za tu bi svotu osim nutarnjo-austrijskih pokrajina 
morao prinositi takodjer i njemacki car, koji je primao od drzave godi§nju ratnu pripo- 
moc za ratovanje s Turcima. 

Vec bi spomenuto, da se je krajiska vojska dijelila na pjesake (haramije, slavon- 
ske str.jelce, njemacke strijelce), konjanike (huzare, njemacke konjanike) i topdzije (nje- 
macke Hackenschutzen). Ne samo haramije i huzari, nego i tako zvani »njemacki« vojnici 
bili su vecinom domaci sinovi, a zvali su ih »r.jemackim« radi odijela i oruzja. Sacuvani 
su hrvatskim jezikom pisani »kapituli«, izdani od nadvojvode Karla u stajerskom Qradcu 
1. ozujka 1578., kojima je odredjen »sluzbeni zakon« (Kriegsordnung) tako za hrvatske 
pjesake (haramije), kao i za konjanike (huzare). Za konjanike ili huzare neka kapitan 
uzima »vse ili vetschi dela (pro maiori parte) plemenite viteze s dobrimi kojni, 
oklopi ili panziry, sisakom, scitom, kopjem, sablo, bodezom ili sekirico spravne«. Same 
odredbe »sluzbenoga zakona« vrlo su stroge tako za pjesake kao i za konjanike. Jedan 
kapitul kaze izrijekom: »Nijedan ubogim kmetom i tezakom sili ni krivine vcini pod kas- 
tigo veliko«. 

Momcad u vojsci na krajinama bila je sastavljena poglavito od Hrvata, i to budi 
od urodjenika budi od doseljenika (U s k o k a, p r e b j e g a). Castnici nasuprot pocev od 
generaia i kapitana do strazmestara bili su gotovo sami stranci iz nutarnjo-austrijskih po- 



46 HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRI HABSBURQOVCA. 

krajina, i to malo ne sve Nijemci. Vrhovnu vojnidku upravu napokon citave krajine vo- 
dili su nadvojvode u Stajerskom Qradcu sa svojim dvorskim ratnim vijecem 
(Hofkriegsrath). Ti su se nadvojvode s generalima narocito od god. 1578. u jednu ruku sve 
vi§e paCali u vojniCke poslove gradjanske lirvatske i Slavonije, te tako krnjili ugled i 
vlast hrvatskih bana; a u drugu su ruku na tlu obiju krajina prisvajali si i gradjansku 
vlast, osobito od onoga ^asa, kad su se posljednjih decenija XVI. stoljeca brojni V 1 a s i 
s porodicama i stokom svojom stali naseljivati u kotarima krajiskih kapitanija. Stoga je 
razumljiv zalitjev hrvatskih staleza na pocetku sedamnaestoga stoljeca, da se sluzbe i 
vrhovne kapitanije na krajinama daju samo zasluznim domacim sinovima, a banu da se 
povrati njegova stara punovlast, da naime od Drave do Jadranskoga mora stoji na celu 
ne samo gradjanskoj Hrvatskoj i Slavoniji, nego i krajinama. 

Kako je u hrvatskomu kraljevstvu od boja na Muhackom polju pa sve do mira na 
uscu 2itve prijetila dnevice gotova propast od Turaka, posve je prirodno, da su se kra- 
Ijevi, nadvojvode, ugarski i osobito hrvatski stalezi mnogo brinuli za obranu njegovu. 
Brojni tvrdi gradovl i zamcl, koji se nijesu mogH branlti, ill je prijetila opasnost, da bi se 
Turci mogli u njima ugnijezditl, bi§e sravnjeni sa zemljom; nasuprot bise opet na zgod- 
nim mjestima podignuti novi gradovi i tvrdinje. Tako nastadose tvrdlnja u Sisku, grad 
Nehaj kod Senja, pa i Karlovac na sutoku Korane i Kupe. Tako je i ban Petar Erdedl do- 
zvolio god. 1557. plemicu Ajticu, da podigne kasteo u Hresnu. Mnogo se je pazilo na to, 
da gradovi i tvrdinje, narocito na krajini, budu vazda u dobrom stanju, te snabdjevene 
oruzjem za obranu. Nema gotovo hrvatskoga sabora, koji ne bi odredjivao radnike i po- 
voze po sudcijama i zupanijama budi za prevazanje gradje budi za popravak i utvrdjiva- 
nje krajiskih gradova. Suvi§e utvrdjivali su se zgodni prelazi ill b r o d o v i na rijekama, 
a na suhoj medji ill na vaznim togkama u nutarnjoj zemlji podizali bi nasipe ill o g r a d e 
(od posjecenih stabala), koje su zvali latinskim imenom »indago«, a bile im je zadr- 
zavati neprijatelja, kad bi u zemlju provaljivao. Suvise bi na zgodnim mjestima postav- 
Ijali strazarnice i strazare, zatim postare i postarske konje za raznasanje vijesti i pisama, 
i napokon uhode, koji su zalazili u turske krajeve i dojavljivali, §ta se ondje sprema. 

Medju sustavne uredbe za obranu ne samo Hrvatske i Slavonije, nego takodjer 
Kranjske i Stajerske bise jo§ zavedene posebne p o s t a j e, gdje su se palile v i t u 1 j a c e 
(krijesovi) 1 topovi, pa tako navijeStao narodu dolazak Turaka. Tim bi se u jednu ruku 
upozorivao narod na prijetecu opasnost, a u drugu pozivao, da se na odredjenim vec 
mjestima (t a b o r i m a) okupi na zajednicku obranu. 

Stalne postaje za paljenje vituljaca (njemacki Oreitfeuer = Kreidfeuer) po5ele 
su se uredjivati u ^tajerskoj god. 1522. Slovene! zvali su ovakve postaje gromade. U 
^tajerskoj uredjivao ih je prvi tadanji zemaljski kapitan Sigismund Dietrichstein poseb- 
nim mandatom od 7. svibnja recene godine. Godine 1539. spominju se izrijekom u ^ta- 
jerskoj neke postaje za palenje vituljaSa i muzara; tako brdo sv. Donata izmedju Optuja 
i Rogatca, Maribor, Celje, Vildon i Qradac. God. 1564. imade takovih postaja uza citav 
tok Sutle, kao u Brescima, Kun§pergu (Konigsberg), Rogatcu i Borlinu (Ankenstein). U 
citavoj Stajerskoj broji se vec 25 postaja. Poslije se je mreza postaja tako razgranala, 
da ih je napokon bilo 50 i vise. 

I u hrvatskom kraljevstvu nalazimo takovih postaja. Vec 14. travnja 1539. pozvao je 
kralj Ferdinand I. hrvatske staleze po svom komisaru Luki Sekelju, da urede postaje za vitu- 
Ijace (de constituendis et habendis exploratoribus et signis ultro citroque cum crepitu 
bombardarum ex eminentioribus iocis atque arcibus dandis, et id 
genus aliis ordinationibus, in hoc, ut eo melius ad defensioneni omnes, exposcente necessi- 
tate, parati, et ad summenda arma succincti esse possint). Dne 14. ozujka 1540. obavje§- 
cuie Ivan Ungnad, vrhovni kapitan slavonske i hrvatske krajine, stajerske staleze, da je 



VOJSKA I OBRANA KRALJEVSl VA. 47 

za obranu od Turaka uveo vituljace i topove (Kreudfeuer und Kreudschiissen) God. 1553. 
nabraja zamjenik vrhovnoga kapitana u hrvatskoj krajini Ivan Lenkovic onih p e t mjesta, 
gdje su dosad bile postaje za paljenje vituljaca. Prva je bila izmedju Kostanjevice i Bre- 
2aca na Ceroveckom brdu, druga na brdu Ostrcu medju Uskocima ii 2umberku, treca u 
nietlickom kotaru na Plesivici, cetvrta na brdu Krpelj izmedju Ogulina i Modrusa, a peta 
na Krasu izmedju Qotnika (Guetenegg) i Jablanca. Na svakoj postaji bio je po jedan stra- 
2ar (scartleut), koji je primao godiSnju placu od 36 forinti. Lenkovic predlaze, da se te 
postaje i dalje drze »zur warnung der armen landt und der ganzen granizen«. Prema 
tomu primljena bi u proracun i svota od 180 forinti za placu strazarima onih pet postaja. 

Od postaja u Slavoniji poznate su poglavito one uz rijeku Kupu. Hrvatski sabor od- 
redio je god. 1562. za Cuvanje prelaza preko Kupe za strazare pet konjanika (2 kod 
Bresta, a po jednoga kod Letovanica, Kravarskoga i Streleckoga blizu crkve sv. Mar- 
tina u Jamnici); osim toga namjestio je za stra2are kod muzara za pucanje (penes pixi- 
des sonum facientes) §est pjesaka. Ti su pjeSaci stajali: dva na Cardaku izmedju Kravar- 
skoga i Letovanica, dva kod crkve sv. Katarine u Turopolju (penes pixidem Mossar = 
muzar), i napokon dva kod crkve sv. Martina u Jamnici. Njihova je zadaca bila: » . . 
dum quid novi de Thurcarum adventu viderint vel audiverint, mox pixides em.ittere et 
sonum dare, cunctisque quibus poterunt, famam denunciare . . .). O postajama u nutarnjim 
krajevima Slavonije nijesu podatci poznati; samo se znade, da je jedna postaja god. 1565., 
(dodu§e posve zanemarena) bila na jednom brdu kod trga Krapine, po svoj prilici onom 
brdu, koje se danas zove 2idovski grad. 

Vjecitim ratovanjem s Turcima podigao se je u hrvatskom narodu i junacki duh 
do najvece visine. Taj se je herojski duh o5itovao i nebrojenim m e j d a n i m a, koje su 
hrvatski junaci dijelili s Turcima. I povjesne biljeSke i narodne junacke pjesme slave hr- 
vatske junake, gospodu i pucane, koji su se prodi5ili na mejdanima. Kao kod zapadno- 
evropskih vitezova bi§e ustaljena neka pravila, po kojima se je polazilo na mejdan i dije- 
lilo perje. Sto su inace kod dvoboja djeverovi, bill su kod tadanjih mejdana z a t o c - 
nici, te je svaki mejdandzija imao po jednoga. ObiCno se je dijelio mejdan na ocigled 
dviju neprijateljskih vojska ili ceta, pa bi so zgadjalo, da se je dvoboj pojedinaca pro- 
metnuo u boj medju obima vojskama ili Cetama. Zato su tako kraljevi ugarski kao i tur- 
ski sultani vi§e puta zabranjivali mejdan. Izmedju svih mejdana mnogo se je raspravljalo 
o mejdanu, sto ga je Nikola Zrinski imao dijeliti s turskim beglerbegom MehmetpaSom 
Sokolovicem na polju kod Gjurgjevca 24. kolovoza 1554. Nakon mnogih dogovaranja i 
molba dozvolio je napokon kralj Ferdinand knezu i banu Zrinskomu, da se ogleda sa svo- 
jim protivnikom. Odredjen bi dan i mjesto za mejdan, i ucinjene bi§e sve priprave za mej- 
dan; ali Mehmeda Sokolovica nije bilo. God. 1568. mnogo se govorilo o mejdanu bana i 
kneza Franje Frankopana Slunjskoga s turskim Hamzabegom; ali kralj Maksimilijan nije 
ni nakon opetovanih molba dozvolio banu, da se bije, jer se je bojao, da bi se stoga mo- 
gao poroditi novi rat s Turcima. Vise puta dogadjalo se je, da su hrvatska i turska voj- 
ska, kad bi se gdje jedna namjerila na drugu,odabrale po izbor junake, da se ogledaju mje- 
sto citave vojske. Tako bi 4. svibnja 1545. kod Selnice ili Konjskoga u Zagoriu od hrvat- 
ske i turske vojske izabrano po sto momaka, da na oCigled obiju vojska »k o p I j a 1 o m e« 
(copi prochen). Ali najednom prekrsise turski vojvode Ulamabeg i Muratbeg utanaScno 
primirje, pa se oborise na plandujucj cete hrvatske, koje su vodili Zrinski i Wildenstein, 
te ih razprsise i natjerase u bijeg. Mnogo se poslije spominjalo o mejdanu izpod grada 
Klisa oko god. 1527., u kojem je hrvatski jurak Mile Parisevid svladao turskoga goro- 
stasa Bakotu, pa onda majci Bozjoj na Trsatu darovao ogromnu svijedu vostanicu, koja 
se pokazivala jos na koncu sedamnaestoga stoljeca. Od junaka, koji se bijahu proslavili 
mejdanima, spominju se jos Malagrudic u Slunju, Ivan Margetic u Ludbregu, Deli Tudor 
u Novigradu (Todorovo) i pjesmom proslavljeni Ivo Senjanin (1551). 



48 . HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRI HABSBURQOVCA. 

Kako su tijekom 16. stoljeca rijeke Duuav, Sava i Drava do§le pretezitim dijelom 
u vlast Turaka, nestalo je i ratne mornarice na tima rijekama. Poslije god. 1542. nema 
vi§e spomena §ajkasima ili nasadnicima ni njihovim sajkama ili nasadama. U 
lirvatskom primorju, narocito u Senju, stali su U s k o c i na svojim malim sajkama odo- 
lijevati i turskoj i mletackoj ratnoj mornarici. Uskoci zaietavali bi sc po jadranskom inoni 
na sve strane, pa bi kao smioni gusari zaprijetili koji put i samim Mletcima. Uskoci bill 
su u opce na dobru glasu kao vjesti mornari, tako da se je i car Kario V. za njih zanimao, 
te ih jedan dio naselio oko grada Diinkirciiena (Dunkerque) u tadanjoj Nizozemskoj (sada 
Francuskoj). U prvoj polovici 17: stoljeca posjetio je potomke tih naseljenih Uskoka hr- 
vatski putnik Feliks Gladic, te je u pismu na svoga brata Ivana Bartola javio, kako je 
s njima hrvatski govorio. 

Da(5e i porezi. Nakon boja na Muhackom polju nestaje u kraljevstvu hrvatskom (u 
Slavoniji) sredovjecne marturine ili kunovine kao javne redovite dace, a mjesto nje po- 
staje dosadanja izvanredna ratna daca iliriz (taxa, contributio, dica, subsidhim ili iu- 
vamen) sve cesca, te se polagano pretvara u redovitu dacu. Medjutim i od te ratne dade 
bila je kraljevina Hrvatska radi turskih napadaja i pustosenja jos od kralja Vladislava II. 
oproStena, pa s njom i od kraljevine Slavonije onaj kotar zagrebacke zupanije, koji se je 
prostirao na jugu Kupe prema Uni. 

Hrvatsko je kraljevstvo (doticno Slavonija) uzivalo i za Habsburgovaca osebujnu 
povlasticu, da je uvijek samoinasvome saboru dozvoljavalo polo vie u one 
ratne dace, koju bi Ugarska dozvolila na u.s?arskom saboru. Suvise su nehajne platce glo- 
bili bani, a ne zupanije kao u Ugarskoj. Cm bi hrvatski sabor dozvolio ratnu dacu, koja 
se je imala ubrati u dva godisnja obroka, imenovao je kralj poreznika (dicator 
I e g i u s), koji ce sastaviti popis ili registar svih posjednika i imanja u trima zu- 
panijama Slavonije, kao i sva o g n j i s t a ili d i mn j a k e (f u m u s), od kojih ce se ubi- 
rati daca. Kad je popis bio gotov, posla bi tri p o b i r a c a (e x a c t o r e s) u tri zupa- 
nije (u svaku po jedan), da primaju novce, pa da ih onda predadu dikatoru, koji ce ih Za- 
jedno, s registrom i obracunom poslati kraljevskoj komori u Pozun. Dikatora i eksaktore 
pomagali su pri njihovu poslovanju zupani i plemicki sudci pojedinih zupanija. Tko ne bi 
platio dace, njega bi ban ili viceban tako dugo gonio i globio, dok ne bi svojoj duznosti 
zadovoljio. 

Najstariji poznati regist^ir i obracun o ratnoj daci potjece iz godine 1543. za bano- 
vanja Nikole Zrinskoga Sigetskoga. Nepoznati po imenu poreznik ili dikator u svome 
popisu (registruiK connumeracionis subsidii regni Sclavonic anno domini 1543. regie maie- 
stati oblati) navodi po zupanijama i sudcijama sve posjede i vlasteline, kao i broj njiho- 
vih kmetovskih dimnjaka (ognjista), od kojih se davalo po pol forinte ratne dade. Uz to 
uvrsteni su u popis takodjer kraljevski slobodni gradovi sa svojim prinosima, Medju inim 
se sponiinje, da varos Varasdin nije dopustila da ju oporezu, ali uza sve to nametnuto joj 
je 300 forinti. Kraljevska slobodna varos na brdu Qradcu oporezovana bi sa 350 forinti, 
gornja varos Krizevac sa 24 forinta, a donja varos Krizevac 90 forinti. U citavoj Slavo- 
niji popisano bi 10.645 dim ova, koji su imali platiti 5322^ forinte. Od krizevacke 
zupanije oporezovane .<-u samo dvije sudcije, jer su treca i cetvrta bile puste (residui pro- 
cessus duorum iudicum n(<bilium deserti), a i od zagrebacke zupanije bila je oprostena 
cetvrta sudcija na jugu Kupe (in comitatu Zagrabiensi, licet sunt quatuor processus iudi- 
cum nobiliuni, tamen unus processus, qui et maior cutellus vocatur, ultra Kwppam, est 
exemptus a tempore regis Vladislai. Ille non est dicatus). Prema tomu imala je krize- 
vacka zupanija izplatiti (samo dvije sudcije) 750 ^^ forinti, varasdinska (sve cetiri suddije) 
1858 forinti, a zagrebacka (tri sudSije) 2714 forinti. Vrijedno je iztaknuti, da je dikator Za- 
jedno s pobiracima i ostalim pomagacima Primao placu za svoj trud. Dikator primio je 



DACE I POREZI. 



49 



za sve tri zupanije 300 for. (od svake 100 for.), pobiraci za dva mjeseca posla po 6 forinti, 
zupani po 12 for, a plemicki sudci po 6 forinti, tako da je citav rad oko razporezanja i 
pobiranja ratne dace stajao 443 forinte. 

Neprestane turske provale i nemilo pustosenje zemlje pridonijelo je, da je broj di- 
mova Hi ognjista svedjer padao, a po torn i svota ubrane dace. Godine 1554. bio je dika- 
torom literat Ambroz Qregorijanec. Iz njegovog registra i obracuna razabira se, da je on 




BEGOVA (USREF-BEGOVA) DZAMIJA U SARAJEVU. 



nogao popisati samo jos 4648 d i m o v a (ognjista) u sve tri zupanije; po cemu se vidi, 
ia je za ciglih jedanaest godina broj dimova spao za vise od polovice. Krizevacke zupa- 
lija bila je posve opustosena (iam quasi totaliter desolatus est), tako da je u njoj izbro- 
ig tek 367 dimova; u varasdinskoj popisao je samo 1537 K dima, a u zagrebackoj 2743 K- 
lima. Tako se je zgodilo, da je Ambroz Qregorijanec u citavoj Slavoniji u ime prvoga 
)broka ratne dace (od svakoga dimnjaka ili ognjista po pol forinte) imao ubrati tek ne~ 
(laic, Hrv. .povj. III. (6.) 4 



r 



50 HRVATSKO KRALJEVSTVO Ik PRVA TRI HABSBURQOVACA. " 

znatnu svotu od 2324 forinte. No i od te svorc utjerao je zaista 1327 forinti; drugo je 
ostalo neuplaceno. 

Svc to jace opadanjc ratne dace zabrinulo je kralja i ugarsku komoru u Pozunu. 
Trebalo je velikih svota za placanje bana i njegovog banderija, a prihod od ratne dace 
bivao sve manji. Stoga se je pocelo raditi, da se prihod ratne dade povisi. U prvom redu 
stalo se nastojati, da se sve neurcdnosti pri popisivanju i pobiranju uklone. Pri popisu se 
innogo jDuta zatajivalo i propustalo tocno biljeziti sve dimovc; stoga bi odredjeno, da se 
gotovi registri poslju komori na pregledanje. I zaista je komora mnogo puta prigovarala i 
naknadno dala zabiljeziti izpustene dimove. Onda se izdavali nalozi, da se §to strode i 
savjestnije daca utjerava, te obracun smjesta komori §alje. 

Nadalje je komora stala raditi oko tOga, da se ukinu sve slobostine i privilegija, 
po kojima su pojedini stalezi, driizine i gospoda bili oslobodjeni od placanja dace. A toga 
je bilo i suvise. Take nijesu placali ratne dace biskupi, kaptoli i svecenici, onda plemici 
jednoseici, zatim svi zemaljski i zupanijski siuzbenici, a napokon po posebnoj kraljevskoj 
miiosti i neki veiikaSi. Trebalo je dakle ukinuti sve povlastice, kojima su toliki drzavljani 
bili )>s 1 o b o d n i« (liberi) i »izuzeti« (cxempti) od placanja ratne dace. Ali pri tom nasto- 
janju doSla je komora u sukob sa svima onima, kojih su interesi bili povrijedjeni, pa je 
bilo svakakve borbe. Plemici jednoseici (nobiles unius sessionis), koji nijesu imali kme- 
tova, vec su morali sami glavom polaziti u rat, protivili su se zestoko, da placaju jo§ i 
latnu dacu. Na celu tima plemicima jednoselcima stoje Turopoljci, koje bijase jos kralj 
Matijas Korvin oslobodio od placanja sviju javnih daca. Kad je nadalje ugarska komora 
stala zahtijevati, da se javni siuzbenici u hrvatskom kraljevstvu podvrgnu placanju ratne 
dace, utekli su se ovi hrvatskim stalezima, pa se je onda hrvatski sabor obratio na samoga 
kralja Maksimilijana, da od toga odustane, »jer su sva imanja i posjedi u kraljevini Slavo- 
niji, koja pripadaju vicebanu, protonotaru, viceprotonotaru, podzupanima i plemickim sud- 
cima, za ono vrijeme, dok sluze kao redoviti sudci, vazda od Ijudskoga pametara bili iz- 
uzeti od placanja poreza i javne dace«. Na to je kralj 29. srpnja 1567. izdao u Pozunu na- 
log prefektu i vijecnicima ugarske komore, da od recenih javnih zvanicnika vise ne traze 
nikakove javne dace (quatenus acceptis presentibus et rebus sic, u prefertur stantibus 
et sc habentibus, memoratos vicebanum, protonotarium et viceprotonotarium, nee non 
vicecomitem et iudices nobilium dicti regni nostri Sclavonic in eorum, ut premissum est, 
antiqua consueta libertate et prerogativa conservare, et per alios 
etiam, quorum interest, conservari facere; nee uUum censum seu taxam, in publicis con- 
stitucionibus expressam, a colonis ipsorum bonorum ubicunque in regno nostro 
Sclavonic existencium, tam preterite quam future taxe et census racionc exigere vel 
exigi facere debeatis et teneamini«). Medjutim komora je i dalje zahtijevala, da se ta po- 
viasiica hrvatskih sluzbenika ukine; pace je trazila da se i zitelji zagrebacke sudcije na 
jugu Kupe, kao i oni. u kukavnim ostatcima krizevacke zupanije na novo placanju dace 
podvrgnu. Radi toga bilo je jos mnogo govora i tegoba slijededih godina 1568. i 1569. 
tako na hrvatskim saborima kao i na ugarskim. 

Napokon se je komora dosjetila jos jednomu nacinu, kako da povisi ratnu dacu u 
Slavoniji. Dosad se je ta daca razporezivala po dimovima ili ognjistima (fumus) na kmet- 
skim selistima, ili po (dvoristnim) vratima (porta), kroz koja se je u ta selista ulazilo i 
vozilo; ali buduci da su na kmetskim selistima uz glavnu kucu, u kojoj je bilo ognjistc 
s dimnjakoni, stajale i druge kuce bez ognjista i dimnjaka, u kojima su pojedini ozenjenil 
parovi stanovali, odredjeno bi, da se odsad popiSu i u registre unesu sve kuce zaj 
stanovanje bez izuzetka, a ne samo kuce sa ognjistima ili dimnjacima. Tako bi uve-| 
deno placanje ratne dace po kucama (domus), a ne po dimnjacima (fumus), Kako j( 
svaka zadruga imala na svome selistu po vise kuca, a samo jednu s dimnjakom, to se j^ 



DACE I POREZI. 51 

zbog izlozene novotarije ili novoga popisa (connumeratio) prihod ratne dace znatno po- 
digao. Jos god. 1596. placala se je ratna daca po dimnjacima ili ognjistima, a god. 1598. 
vec po kucama (domus). Qodine 1600. popisano bi na taj nacin u tri slavonske zupanije 
<zagrebackoj, varasdinskoj i krizevackoj) n sve 11.957 kuca, dakle za 1312 vise, nego 
iodine 1543. dimnjaka ili ognjista. Dakako da su po tome pojedine kmetske zadruge, koje 
su imale brojnu celjad i vise kuca, morale i po deset puta vise prinositi za ratnu dacu, 
nego u vrijeme prije te novotarije. Stoga je vec hrvatski sabor od 14. veljace 1602. po- 
vjerio izabranim nuncijima za ugarski sabor. neka porade, da se opet uvede stari nacin 
popisivanja ratne dace, naime po broju dimnjaka, a ne kuca, jer je seljacki puk do skraj- 
«osti osiromasio. Saborski naputak na nuncije kaze izrijekom: »Dica autem seu taxa re- 
j:ia in hoc regno penes numerum fumorum et non domorum, eo quod plebs 
rustica huius regni summa paupertate et inopia sit circumdata, ut imponatur, implo- 
randum fiet«. Ali moljakanje hrvatskih staleza slabo je koristilo, jer hrvatski sabor od 7. 
veljace 1609. ponovo zakljucuje, da se ratna daca (dica regia) ima pobirati »ne po ku- 
cama, kao ovih minulih godina, nego po dimovima, kao u stara vremena« (non 
per domos, uti hisce praeteritis annis, sed per fumos, uti antiquis temporibus). Pored 
toga ne zaboravljaju hrvatski stalezi nikad zahtijevati, da se prihod od ratne dace upo- 
trebljuje na korist kraljevstva, naroCito za placu bana i njegove 5ete (banderija), kao i za 
obranu zemlje (krajine du2 Kupe). 

Kao neizravna daca kraljevska ostala je i za prva tri Habsburgovca t rides e- 
tina (tricesima, Dreissigst). Po magjarskom nazivu »harminczad« prozvali su i Hrvati 
»harmicom« ne samo dacu, nego i mjesto, gdje se je pobirala. Tako opominju jos i danas 
mjestna imena »Harmica« (kao kod Zapresica na medji hrvatsko-stajerskoj) na trfide- 
setnice ili carinarc, koje su prije ondje postojale. I Jelacicev trg u Zagrebu zvao se je sve 
•do godine 1850. »Harmica«, jer je ondje stajala tridesetnica jos od trinacstoga stoljeca. 

Tridesetina ili harmica bila je carina (teloneum, tributum), koja se je placala pr- 
votno od trgova5ke robe, koja se je iz stranih zemalja (Njemacke, Italije) uvozila, a po- 
slije i od one robe, koja se je u tudjinu izvozila. Tridesetinom pak zvala se je zato, sto 
•se je od sve robe placalo trideseti dio njezine vrijednosti. Prihod pripadao je kralju i nje- 
govoj komori, ili pak onomu, komu bi ga kralj namijenio. Tako je primjerice prihod za- 
grebacke tridesetnice u srednjem vijeku pripadao kraljici. Na celu svima tridesetnicama 
n hrvatskom kraljevstvu bio je po kralju imenovani vrhovni tridesetnicar (su- 
premus tricesimator in regno Sclavoniae), koji je vise puta imao i druga, a uza nj vi§e 
ai2ih 5inovnika i pomocnika, koji su bill razmjesteni po citavom kraljevstvu u glavnim 
tridesetnicama i njihovim filijalkama. Poglaviti pomocnik vrhovnomu tridesetnicaru bio 
je njegov priglednik ili contrascrlba. Vrhovni tricesimator primao je godisnju 
placu od 200 forinti, a contrascriba 150 rajnskih forinti, racunajuci na forintu Sestdeset 
Icrajcara. 

Kod pobiranja tridesetine dogadjale su se brojne nepodobstine, i radi toga, sto su 
tridesetnicari vrijednost robe precjenjivali, samo da nametnu sto vecu tridesetinu, kao i 
radi toga, sto su carini podvrgavali i takovu robu, koja je bila slobodna od svake ca- 
rine. Stoga je bilo vjecitih tuzba protiv tridesetnicara. Da se doskoci takim zloporabama, 
izdavali su kraljevi zasebne cjenike ili tarife, u kojima su potanko oznacivali robu, 
podvrgnutu carini, kao i normalnu taksu za pojedini komad, svezanj, rif, lakat, bacvu, 
sanduk, centu ili libru stanovite robe. Zanimljivi su u tom pogledu cjenici kralja Ferdi- 
nanda I. od 11. lipnja 1539., od kojih je jedan posebice vrijedio za Slavoniju, a drugi za 
Hrvatsku. Oba se cjenika razlikuju i po robi, a donekle i po mjerama i utezima. Tako se 
u Slavoniji placala carina za konje, goveda i sitnu stoku, dok toga u cjeniku za Hrvatsku 
nema. Na kraju tarife za Hrvatsku dodano je jos i to: »Si que in hoc regesto res obmissae 

4* 



52 HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRI HABSBURQOVCA. 

forent ab hac rerum limitatione, aut mentio de eisdem non fuisset facta, tricesimatores 
advertere debent, ut iuxta illarum pretia limitentur, et de singulis viginti flore- 
norum rebus florenus unus exigatur«. Po tome doznajemo, da se u to vri- 
jcme nije placala tridesetina, nego vec d v a d e s e t i n a. To bi se potvrdilo jos i tim, sto 
se u tarifi za Slavoniju kod vise vrsti robe racuna u ime carine pet postotaka od onoga^ 
sto roba stoji. Tako se kaze; da se od cente klincaca, ako se prodaje za 100 forinti, imade 
pobirati carina od 5 forinti; jednako od cente gjumbira, ako se prodaje za 40 forinti, ci- 
tava 'dva forinta. 

Dogadjalo se je i to, da su tricesimatori pobirali tridesetinu i od onake robe, koja 
se nije u kraljevstvo uvozila ni iz njega u tudjinu izvozila, nego se je u samoj zemlji kii- 
povala i preprodavala. Dolazili su pace na redeljne sajmove u pojedine varosi i druga 
mjesta, pa su traziii carinu od svega, §tp se na trgovima prodavalo, pa bilo to i za do- 
macu porabu. Vec slavonski sabor od god. 1531. upozorivao je kralja Ferdinanda I., kako 
je u Slavoniji obicaj, da se tricesima mora placati samo od onih stvari, koje se iz stra- 
nih kraljevstva dovoze ili u drugo kraljevstvo izvoze (consuetudinem autem regni earn 
esse, ut saltem de hiis rebus, que ex alio regno inducerentur, et quead alium regnum educe- 
rentur, tricesimas solvere tcnerentur); ali kao da to nije mnogo koristilo, jer slavonski 
sabor od 8. — 10. ozujka 1560. ponovo moli kralja, neka odredi, da njegovi tridesetnicari 
stegnu pobiranje carine na prijasnja i od staiine uobicajena mjesta, kako su ih predsast- 
nici njegova velicanstva bili odredili, i podjcdno neka im zapovjedi, da podanike nje- 
gova velicanstva tako nepravedno ne ucjenjuju, kako su navikli, sileci i plemice i seljake- 
na placanje neobicnih carina, jer i plemici i kmetovi njihovi i onako mnogo stradavaju 
tako od Turaka kao i od drugih razlicitih pljackasa (supplicant praeterea iidem status, 
regni maiestati caesareae, dignetur maiestas sua sacratissima iam tandem tricesimatores 
suos in hiis regnis ad priora et ab antiquo solita, a divisque regibus suae maiestatis 
pracdecessoribus ordinata loca reducere et committere eis, ne subditos suae maiestati^ 
ita indebite taxent, prout facere sunt soliti, et ne compellant nobiles subditos suae maie- 
statis aequc ac rusticos tricesimas ipsas inconsuetas persolvere, qui et aliquin una cunn 
miseris colonis eorundem tum per Thurcas Cum etiam diversos direptores valde et super- 
que sunt afflicti et dcpaupertati). 

Kralj se je Ferdinand I. mnogo trsio, da tridesetinu u Slavoniji uredi. Cim su u to» 
kraljevini bile prilike za nj povoljnije, namjestio je on god. 1530. za tridesetnicare Luku 
Sekelja od Ormuza, i uza nj kao druga L j u d e v i t a P e k r i j a. Posljednjega je. 
u prosincu 1537. lisio te sluzbe, na sto je god. 1538. dne 21. rujna dao Sekelju za druga 
nekoga Leonarda Kubinija, pa je tom prigodcm nalozio svome savjetniku i upra- 
vitelju sviju kraljevskih prihoda u Slavoniji, Pavlu Bornemissi, da recenom Kubiniju pre- 
dade sve tridesetnice u Slavoniji, kojima je privremeno upravljao, te da iz njih uklonl 
svoje sluzbenike. Kubini opet primio je od kralja 28. rujna 1538. poseban naputak, ko- 
jega se je morao drzati kao vrliovni tridesetnicar (tanquam supremus tricesimator) u kra- 
ljevini Slavoniji. Najprije je morao poloziti pred ugarskom kom.orom prisegu, da ce 
siuzbu svoju vjerno vrsiti. Nadalje bi mu nalozeno, da stalno boravi na svome mjestu, i 
da svoje sluzbenike u pojedinim filijalama strogo nadzire; one, koji ne bi zdusno obavljali 
svoje poslove, mora smjesta ukloniti i drugima, koji su sposobni, zamijeniti, jer on jamci 
za svaku stetu, koje bi njegovi sluzbenici nanijeli, te mora za njih odgovarati i skodu na- 
knaditi. U svima stvarima tridesetine mora nadalje Pavla Bornemissu, kraljeva savjet- 
nika i vrhovnoga nadzornika (superintendentis) kraljevskih prihoda u kraljevini Slavoniji, 
priznavati za svoga poglavara (pro superiore), te u njega traziti savjeta i pomoci; ako 
njega ne bi bilo u zemlji, imade se izravno obracati na dvorsku komoru. Novce, sa- 
brane u ime tridesetine mora predavati onomu, koga kralj za to odredi, suvise imade 
svakoga cetvrtgodista polagati racun o primljenim novcima. Za sve to prima Kubini it 



DACE I POREZI. 53 

ime godisnje place i troska za uzdrzavanje citave druzine svoje pet sto forinti, koju 
svotu moze namiriti od dohodaka tridesetnice. Slijedece godine 1539. dne 28. ozujka ime- 
novao je kralj Ferdinand I. nekoga Andriju Prewila za priglednika (contrascriba), koji cc 
stajati o boku tridesetnicarima Luki Sekelju i Leonardu Kubiniju. Iste godine 9. travnja 
obznanio je kralj iz Beca ymagnifico Lucae Zekel de Ormosd, ac egregio Leonhardo de 
Kubyn, praefectis tricesimarum nostrarum regni Sclavoniae«, da je radi pogibelji, koja 
prijeti ovomu kraljevstvu, dokinuo privilegij, po kojemu su dosad zitelji i gradjani u kra- 
Ijevskoj slobodnoj varosi na brdu Gradcu kod Zagreba bili oprosteni od placanja tridese- 
tine. Tridesetnicari moraju u buduce od recenih zitelja i gradjana traziti i pobirati carinu 
od svake vrsti robe (de mercibus cuiuscunque generis), koju ti gradjani kroz Zagreb iz- 
voze ili dovoze (que per Zagrabiam elves ipsi educunt vel inducunt). Od take ubrane 
tridesetine imaju tricesimatori varoskoj opcini isplacivati godisnjih 200 forinti, da si ona 
torn svotom uzmogne u ovo opasno doba varoske utvrde popravjjati i od rasula sacu- 
vati. Kad mine opasnost od neprijatelja, kralj ce milostivo imati na umu slobostine i pri- 
vilegija slobodne kraljevske varosi. 

Qlavna tridesetnica (suprema tricesinia) ili carinara za Slavoniju bila je u N e d e - 
liscu u Medjumudu. Za kralja Maksimilijana radilo se je god. 1568. i 1569., da se ta 
glavna tridesetnica, buduci da je stajala na otvorenom mjestu (in aperto loco), prenese u 
koje sigurnije utvrdjeno mjesto, koje bi bilo manjc izlozeno turskim provalama. Austrij- 
ska komora kao da je radila, da se prenese u Optuj, na sto ugarska komora nije mogla 
privoliti. Poslije se je predlagalo, da se prenese u Varasdin, gdje je bila dosad njezina 
filijalka. Jo§ 21. svibnja 1569. poziva kralj Maksimilijan ugarsku komoru, neka ga izvi- 
jesti, kako bi se dale izvesti, da se vrhovna carinara u Nedeliscu po zelji ondjesnjih tri- 
desetnika premjesti u Varasdin (cum tricesimatores regni nostri Sclauonie et in Nedelicz 
constituti translationem officii illius Warasdinum petierunt, quomodo ilia tricesimae su- 
premae translatio in Warasdinum fieri recte posset, votum et consilium vestrum primo 
quoque tempore perscriberetis). 

Za kralja Rudolfa i nadvojvode Matije vise se je puta hrvatski sabor zajedno s kra- 
Ijevskim gradom Qradcem kod Zagreba tuzio radi pobiranja carine (contra exactionem 
tricesimae). Bilo je to narocito god. 1592. i 1601. U jednom pismu biskupa Simuna Bra- 
tulida od god. 1603. spominju se kao carinare ili tridesetnice u Slavoniji Varasdin, 
Vinica, Nedelisce, Klanjec i Samobor, a u jednom saborskom zakljucku od 
13. sijecnja 1605. jos dalja mjesta, kao Krapina, Zagreb, Jaska i Ribnik. No bilo 
je carinara jos i u drugim mjestima, kao u C v e 1 1 i n u i drugdje. Prihod od carine ili 
tridesetine nije bio vazda jednak, vec se je znatno mijenjao. Samo tako moze se razu- 
mjeti, kad kralj Maksimilijan 29. kolovoza 1564. ugarsku komoru poziva, neka mu iznesc 
razloge, zasto su prihodi slavonskih carinara znatno spali. Jedan zamasan razlog vec mu 
je poznat. Neki su naime velikasi podigli sami mitnice, pa ubiru od trgovaca velike 
takse; stoga se trgovci klone 1 kraljevskih carinara, da ne budu globljeni od velikasa, 
pa se radije svracaju na druga mjesta (alia diverticula). 

Dok su ratna daca i tridesetina bili kraljevski (drzavni) porezi, kojima je raspola- 
sao kralj i njegova (ugarska) komora, zavedena bi takodjer za namirenje domacih po- 
treba (autonomnih izdataka) hrvatskoga kraljevstva postepeno neka redovita daca, po 
imenu dimnica ili pecuniae fumales. Prve sigurne tragove toj daci nalazimo 
na pocetku 16. stoljeca, kad se je dimnica rasporezivala i ubirala za namirenje putnoga 
troska onim poslanicima, koje je sabor siljao na kraljevski dvor (quando universitas no- 
bilium regni . . . Sclavoniae generaliter vel parcialiter pro aliquo eorum negocio apud . . . 
maiestatem . . . promovendo, ab incolis regni aliquas coUectas vel denarios fumales exigi 
ordinasset...). Vec god. 1505. potvrdjuje kralj Vladislav II. zagrebackomu kaptolu sta- 



54 HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRI HABSBURQOVCA. 

riji privilegij, po kojemu podanici kaptola nijesii bili duzni placati rec^enu dacu. Pod- 
jedno zabranjuje banima, vicebanima, zupanima i plemidldm sudcima kraljevine Slavonije. 
da ne smiju »a populis et iobagionibus ipsius (capituli) aliquas collectas et denarios fuma- 
les pro quocunque negocio communitatis dicti regni nostri Sclavonic generaliter vel par- 
cialiter fieri debenda, exigere, eosdemque racione non solucionis huiusmodi in personis^ . 
rebusque et bonis ipsorum quibusvis impedire, turbare vel quovismodo dampnificare«, 
Kralj istice, da je kaptol uzivao taj privilegij od davnine (ab antiquo), po Cemu hi 
mogli nagadjati, da su se »pecuniae (denarii) fumales« vise puta pobirale i prije 16. sto- 
Ijeca, kad bi to stalezi na saboru odredili. Znacajno je, da je i kralj Ljudevit II. god. 1519. 
receni privilegij zagrebackomu kaptolu potvrdio, te o toj stvari posebno pismo izdao na 
tadanjega bana Petra Berislavica. 

Uvodjenje dimnice kao redovite dace za domace potrebe (regni necessitates), cini 
se da je nailazilo u opce odpora ne samo kod zagrebackoga kaptola, nego i kod velikoga 
dijela plemstva. Tako je primjerice slavonski sabor u Krizevcima na pocetku god. 1523. 
zakljucio pobirati dimnicu ili »pecuniae fumales«; ali se malo zatim, naime 10. veljace 
iste godine sastao u Grdjevcu jedan dio plemstva (Baltazar Bacan, Ivan Tahi, Ivan Ka- 
stelanovic, Ivan i Ljudevit Pekri, Franjo Nelipic, Pankracij, Ivan, Mihajlo, Kristofor i Vuk 
Svetacki), te je pozvao citavo ostalo plemstvo na sastanak u Dolnje Zdence, pa da ondie 
svi Zajedno prosvjeduju, sto je sabor u Krizevcima »pro§Iih dana« nametnuo »tako ne- 
pravedno« plemstvu »quasdam pecunias fumales«. 

Za Habsburgovaca postaje dimnica redovitom dacom. Iz zapisnika slavonskoga 
sabora, drzana 19. travnja 1528. u Krizevcima, doznajemo, da je dimnica one godine iz- 
nosila po 20 denara od svakoga dima, i da je pobiranje te dace bilo povjereno protono- 
taru Baltazaru Hobeticu, kojemu je o ubranoj svoti bilo poloziti racun. Iz zapisnika dru- 
goga slavonskoga sabora u Krizevcima, obdrzavanoga 6. sijecnja 1538., razabiramo, da 
su stalezi tada stvorili zaseban clanak ili artikul (dvadeset i peti) o dimnici. Najprije iz- 
lazu, kako su radi razlicitih posala kraljevstva morali vise puta siljati poklisare na dvor 
kraljevskoga velicanstva, pa su za namirenje troskova tim poklisarima bili prinudjeni 
novce uzajmljivati ili obveznice izdavati; jednako su morali ciniti, da bi saborom iza- 
brane prisjednike za obdrzavanje banskoga (oktavalnoga) suda mogli placati. Stoga su 
nametnuli dimnicu ili xpecuniae fumales«, i to po 10 denara od dima, da se placa i utje- 
rava od imanja tako gospode kao i plemica, pace i od plemida jednoselaca po najnovi- 
jemu popisu ratne dace (iuxta numerum novissimae dicationis). Ubrani pjenezi neka se 
predadu u ruke vicebanova, da s njima raspolazu. Vicebani ce najprije od tih novaca 
platiti velemoznomu gospodinu Franji Bacanu 216 forinti, koje su mu stalezi ostali duzni, 
kad je prosle godine kao njihov poslanik putovao pred kraljevsko velicanstvo, pa torn 
prigodom recene novce potrosio; nadalje neka vicebani namire putne troskove onim po- 
klisarima, koji su netom isli pred kralja u Stajerski Qradac, i to svakome po deset fo- 
rinti. Suvise neka vicebani isplate prisjednicima i plemickim sudcima, koji ce prisustvo- 
vati (oktavalnomu) sudu, za svaki t jedan svakomu pojedinomu po dva forinta; osta- 
tak pak dimnice neka sacuvaju za druge potrebe kraljevstva. Napokon izabiru sta- 
lezi na saboru dva svoja pouzdanika (Ivana Qoleca od Sutinske i Stjepana od Pras- 
kovca), koje ce se zajedno s covjekom, poslanim od kralja, u stanoviti dan i na mjestu, koje 
ce ban Toma Nadazdi odrediti, sastati, pa ce onda pred njima po kraljevoj zapovijedi po- 
lagati racun Emerik Bradac, ko]e je prosle godine upravljao svima prihodima kraljevstva. 

Kako se vidi po prikazanom saborskom 51anku, bila je dimnica na pocetku god. 
1538. vec posve uredjena, kao i nacin pobiranja te dace. Sabor je odsad poglavito odre- 
djivao prema potrebama zemlje, kolika da bude koje godine ta daca. Trazio jc sad 10 de- 
nara od dima ili dimnjaka, sad opet 15, 20, 25, ili 40 denara, a koji put i vise. Brojili su 



DACE I POREZI. 



55 



se pak dimovi ili ognjista po popisima ili registrima sastavljenim za ratnu dacu. Sabor 
je podjedno imenovao pobirace te dace (exactores), i to obicno za svaku zupaniju po 







^r-- 









jr^ --si-p-^^ijr^J 



US*>^7fir^nj 




X^ 



MEDRESA KURSUMLIJA U SARAJEVU. 



jednoga. Tako je primjerice sabor od god. 1565. odredio po 25 denara od dima, te iza- 
bnao za pobirace dimnice Gaspara Mrnjavcica u zagrebackoj zupaniji, Stjepana Dreno- 



56 HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRI HABSBURGOVCA. 

va(3koga od Bijele Stijene u varasdinskoj, a Mojsiju Humjkoga u krizevackoj. Sabor opet 
od 21. rujna 1567. dozvolio je za namirenje troSkova poslanicima u Pozun i za placu 
prisjednicima banskoga oktavalnoga suda po 12 denara od dimnjaka, te je izabrao za 
cksaktore kanonika Stjepana Sesvetackoga u zagrebackoj i krizevackoj zupaniji, i zup- 
iiika krapinskoga Ivana od Dobre kuce za varasdinsku zupaniju. Znacajno je, da se je 
tada pobirala dimnica i u sudciji zagrebacke zupanije juzno od Kupe, koja je morala po 
Jimitaciji u saboru ucinjenoj pridonijeti u sve 105 forinti i 75 denara. Eksaktori morali su 
ubrati recenu dimnicu do Martinja (11. studenoga), izdavsi svakoj stranci namiru (sche- 
dam quietalem), pa onda sabrane novce predati vicebanu. 

Kako je vec spomenuto, pecuniae fumales stale su se pobirati prvobitno za nami- 
renje troskova poklisarima na kraljevski dvor, a onda za placanje prisjednika pri ban- 
skomu sudu. Poslije su dobivali od dimnice stanovite svote takodjer i nunciji, koje je 
hrvatski sabor slao na ugarski sabor u Pozun; nadalje su se od prihoda dimnice dozna- 
civale odkupnine za one plemice, koji bi dopanuli turskoga suzanjstva, jednako bi se da- 
vale nagrade javnim sluzbenicima (vicebanma, protonotarima i t. d.) za osobite zasluge 
(munus donativum). Napokon placali su se od prihoda dimnice takodjer zemaljske hara- 
mije, koje je kraljevstvo o svom trosku uzdrzavalo. Buduci da je se za haramije bas 
najvise trosilo, poceli su »p e c u n i a e f u m a 1 e s« zvati »p e c u n i a e h a r a m i a 1 e s«. 
Tako je tijekom 16. stoljeca dimnica postajala sve veca, jer su svedjer rasle potrebe 
kraljevstva (necessitates rcgni). 

Bas radi toga otimali su se neki stalczi cesto toj daci. Mnogi velikasi nijesu je u 
obce htjeli placati, pa je stoga bilo i smutnje, tako da se je daca morala i silom utjeravati. 
Osobito se je jako branio zagrebacki kaptol, koji se svedjer pozivao na svoja staia pri- 
vilegija i trazio zastite u kralja. Dne 6. rujna 1565. zapovijeda kralj Maksimilijan banu 
Erdedu, da zagrebackomu kaptolu smjesta povrati u ime »pecuniae fumales« oduzetih 105 
torinti, jer su imanja (bona) recenoga kaptola »ex antiqua libertate et concessione . . . per 
divos quondam Hungariae reges facta exempta et supportata ... a solutione pecuniae fu- 
ir:alis«. Uza sve lo nametali su sabori kaptolu recenu dacu, ne priznavajuci te njegove 
slobostine. No za to su sabori u drugu ruku cesto oprastali plemice jednoselce od dimnice, 
jer nijesu imali kmetova. Tako je sabor hrvatsko-slavonski od 15. sijecnja 1566. u isti 
mah izrijekom odiucio, da se kaptol zagrebacki nema osloboditi od dimnice (capitulum 
Zagrabiense a fumalibus ne sit exemptum), dok se plemici jednoselci imaju za sve vijeke 
od nje osloboditi (nobiles unius sessionis a fumalibus pecuniis semper sint exempti). 

Vjera i crkva; skole i uzgojni zavodi; novi koledar. Sto su Turci dalje napredo- 
vali i osvajali komad po komad hrvatskoga kraljevstva, redom su propadale katolicke 
biskupije i organizacija katolicke crkve u krajevima, kojima su oni obladali. Tako je na- 
pokon u Hrvatskoj preostala jedino s e n j s k a biskupija i s njom malen dio k r b a v s k o- 
modruske (s Vinodolom), a u Slavoniji biskupija zagrebacka. Sve ostale bisku- 
pije (kao kninska, skradinska u Hrvatskoj; a srijemska, bosansko-djakovacka i pecujska 
u Slavoniji) izgubile su svoja podrucja, te su se smatrale biskupijama »u nevjernickim 
stranama« (in partibus infidelium). Ugarsko-hrvatski vladari imenovali su doduse i dalje 
biskupe za te nevjernicke krajeve, ali ti biskupi imali su jedino cast, a nijesu vrsili ni- 
kakve vlasti. Pace i veliki dio katolickoga puka iselio se je iz propalih biskupija u si- 
gurnije krajeve, a s njima su odlazili i njegovi svecenici. Tako je u zagrebacku bisku- 
piju doslo iz juzne Hrvatske i stanovit broj popa glagolasa. 

Medjutim i u preostalim biskupijama Hrvatske i Slavonije trgnula je katolicka 
vjera i crkva u nazadak. Tomu su u prvom redu pridonijele politicke smutnje za Ljude- 
vita II. Jagelovica, a u drugu vjerski pokreti u Njemackoj i Svajcarskoj, gdje su se po- 
Javili vjerski novotari Lutor i Kalvin, koji su se obarali na uredbe katolicke crkve 



VJERA I CRKVA; SKOLE I UZQOJNI ZAVODI. 57 

i iijezina glavara, rimskoga papu. Ti su vjerski novotari (prozvani od katolika krivovjer- 
cirna ili hereticima) nalazili odziva ne samo u zapadnoj Evropi, nego i u austrijskim zem- 
Ijama, koje su medjasile s ugarskim i hrvatskim kraljevstvom, pa tako je jos prije boja 
na Muhackom polju nova evangelicka vjera imala privrzenika tako u Ugarskoj 
kao u Slavoniji i Hrvatskoj. Jos za kralja Ljudevita II. stvoren bi na ugarskom saboru 
od god. 1523. zakonski clanak ili artikul (54.), kojim se je kralj morao obvezati, da ce 
smrcu i oduzimanjem imanja kazniti sve Lutorane, kao i njihove privrzenike i zastitnike 
(omnes Lutheranos, et illorum fautorcs, ac factioni ipsi adhaerentes, tamquam publicos hae- 
reticos, hostesque sacratissimae virginis Maiiae, poena capitis et ablatione omnium bono- 
rrm suorum, maiestas regia, veluti catholicus princeps punire dignetur). 

Uza sve to mnozili su se u Ugarskoj Lutorani (protestanti), a poslije i Kalvini (re- 
foimirani). Lutorovu vjeru prihvacali su poglavito Nijemci i Slaveni u Ugarskoj, a Kal- 
vinovu Magjari. Sirenju novih vjera biio je uz ino u prilog, sto su one dopustale zenitbu 
svecenika, zatim sto su pri crkvenim obredima uvodile bez izuzetka narodne jezike 
mjesto mrtvoga latinskoga. Napokon su i mnogi velikasi (magnati) ugadjali novovjer- 
cima, ne samo da se uklone placanju crkvene desetine, nego .i da se zadobave imanja i 
prihoda katolicke crkve i njezinih slui^benika. 

U hrvatsko kraljevstvo prodirale su nove vjere dvojakim putem. Lutorova ili pro- 
testantska iz susjedne Stajerske i Kranjske (kojoj je tada pripadala austrijska ili istocna 
Istra), dok se je iz Ugarske preko Mure i Drave sirila izprva takodjer protestantska 
vjera, a poslije Kalvinova ili reformirana. Sirenju novovjeraca mnogo su pogodovale i 
politicke prilike u Hrvatskoj i Slavoniji, osobito u prvo vrijeme vladanja Ferdinanda I., 
kad se je on morao boriti s protukraljem Ivanom Zapoljom. Ferdinandovci bijedili su Za- 
poljevce, da su nevjernici, koji suruju s Turcima; Zapoljevci spoticali su opet Ferdinan- 
dovcima, da su ortaci njemackih heretika ili protestanata (Lutorovaca). Zagrebacki bis- 
kup Simun od Erdeda bio je Zapoljevac, dok je vecina zagrebackoga kaptola pristajala uz 
Ferdinanda. Kako je kraj takih prilika stradala katolicka vjera i crkva, najbolje pokazuje 
pismc, Sto ga je zagrebacki kaptol god. 1530. upravio na kralja Ferdinanda I. Kaptol pise: 
»Stolica nase crkve zagrebacke sada je radi odmetnistva druge stranke (Zapoljine) 
prazna, te nema prelata, koji bi se za sakraniente i duhovne stvari brinuti mogao i mo- 
rao, jer se s one strane ne daje sveta potvrda, te ne mogu svete redove primati oni, 
Icoji bi to htjeli, buduci da nemamo (onoga), koji bi ih dijelio. Crkve su popaljene i 
{crkvene) odore ne mogu se posvecivati, a ni djecacima dijeliti potvrda. Odatle se i po 
svecenicima i po svjetovnjacima radjaju mnoge stvari, koje se ne bi morale dogadjati; 
stoga nije dobro biti bez biskupa, pa da ovce blude bez pastira«. Kaptol moli pokorno 
kralja, da nastoji senjskoga biskupa Franju .^ozefica namjestiti za podrucnoga biskupa, te 
ga imenovati glavnim vikarom u duhovnim poslovim.a, koji bi svemu tomu doskocio i 
nedostatak izpunio. Mnogi se pace radi toga odmecu od kralja, koji bi se inace pokora- 
vali, kad bi crkva (zagrebacka) imala takova predstojnika. 

Cini se, da nijesu samo politicke prilike bile uzrokom nazadovanju vjerskoga zi- 
vota u zagrebackoj biskupiji. U jednome pismu od 11. ozujka 1534. tuzi se opet iz Du- 
brave zagrebacki biskup Simun od Erdeda papi Klementu VII., kako se je velikas Bebek, 
zaveden protestantskim predikatorom Matijom, kratio vjencati po obredu katolicke 
crkve, pa onda dodaje: »Neka bude uvjerena vasa svetost, da se ja nijesam i zgodno i 
bezobzirno opirao nepromisljenosti takovih (Lutorovih pomagaca) u toj mojoj vrlo pro- 
stranoj biskupiji, tobijurvecidiosvecenstva bio zarazen tom nada 
sve pogubnom sljedbom, poglavito jersuKoruskaiKranjskanjoj 
(biskupiji) blize te s njome medjase« (certa enim sit sanctitas vestra, quod nisi 
et opportune et importune talium temeritati in hac diocesi mea finium latissimorum resti- 



58 HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRI HABSBURQOVCA. 

tissem, iam maior pars cleri secta ipsa perniciosissima imbuta fuisset, presertim quod et 
Carintia et Carneola ei vicina et contermina sit). 

Jo§ god. 1534. radilo se je o torn, da se biskup §imun s nekim svojim drugovima 
kralju Ferdinandu I. pokori. To se je napokon i postiglo, te je biskup Simun negdje u 
travnju ili svibnju 1535. s Petrom Erdedom boravio na kraljevskom dvoru u Becu, gdje 
se je poklonio svome kralju. Vi§e mjeseci prije toga smijerao je biskup $imun urediti ta- 
kodjer vjerske i crkvene stvari u svojoj biskupiji, pa je u to ime razglasio d i j e c e - 
zansku sinodu, koja se je imala sastati na Veliku Oospojinu (15. kolovoza) 1535. u 
gradu Zagrebu. Za tu sinodu Cinile su se velike priprave. Jos 29. ozujka 1535. obznanio 
je sinodu kanonik i lektor Petar Qrangja kanonicima zagrebackoga kaptola, koji su tada 
ucili na sveucilistu u Padovi. Bili su to Toma Bakac, rodjak biskupov i veliki prepoSt 
kaptola, zatim kanonik me§tar Petar Qrangja, sinovac lektorov. Potonjeg pozvao je stric 
pismom, da neopazice (sine tumultu) odputuje u Mletke, ako mu bude lazno, pa da ondjc 
potrazi trgovinu (officinam) Lukantonija de Qiunta, knjizara Firentinca, koji bijase nekad 
o trosku Ivana Papa, knjizara budimskoga god. 1505. za biskupovanja zagrebackoga 
biskupa Luke kao patrona nastampao brevijar. Ako nadje njega ili kojega od 
njegovih bastinika, neka ih pita, da li bi jos 200 primjeraka (bilo vise ili manje) recenoga 
brevijara htjeli nastampati. Neka mu odgovor smjesta pismom javi, »jer na blagdan 
uzasasca Gospojina obdrzavat 6e se sinoda« (nam od festum assumptionis Domine si- 
rodus celebrabitur), pa bi dobro bilo, kad bi se brevijari mogli za nju donijeti ili opre- 
niiti. Drugim pismom od istoga dana javljao je lektor takodjer prepostu Tomi Bakacu, 
da je sveta sinoda za blagdan uzasasca Marijina odredjena« (quoniam sacra sinodus ad 
festum ascensionis Marie est insinuata), buduci da smo ucinili ocitovanje kralju Ferdi- 
nandu (fecimus nempe professionem serenissimo Ferdinando regi). Po ovome sudimo, da 
se je na sinodi uz vrsenje crkvenih posala imalo obznaniti svecenstvu, da se je biskup 
Simun kralju Ferdinandu pokorio. 

Nema vijesti, da li se je sinoda zaista sastala ili ne. No vjerojatno je, da je bila 
na okupu, jer na Veliku Gospojinu boravi biskup ^imun od Erdeda zajedno sa svojim 
rodjacima u Zagrebu, te prodaje pred kaptolom grad Zelinu Pavlu Kerecenju, obecavajuci 
mu da ce ga braniti »contra Joannem c o m i t e m Scepusiensem«. Prije toga bavio se 
je Simun u svom gradu Zacesamu ili Cazmi (21. srpnja), a poslije u svojoj kuriji u Ivanicu 
(25. kolvoza). Bit 6e dakle, da je biskup navlastice oko 15. kolovoza doSao u Zagreb, da 
odrzi urecenu sinodu. 

Poslije god. 1535. nema kroz dvadeset godina osobitih vijesti o novovjercima u 
zagrebadkoj biskupiji; no zato se vise javlja o njima u krajevima na istoku i jugu ovc 
biskupije. Na tlu nekadanje pecujske biskupije sirila se je protestantska vjera nakon 
pada Valpova (1543), a pogodovali su joj osvajaci turski, koji su voljeli novovjercima 
nego katolicima. Vec godine 1544. ugnijezdila se je s obje strane Drave i Dunava od Val- 
pova do Vukovara Lutorova vjcia, a propovijedao ju je neki Mihajlo Staranin 
(Starinus, Sztarai) iz sela Stare u baranjskoj zupaniji. Za sedam godina osnovao je on sa 
svojim drugovima 120 protestantskih crkvi u' onom kraju, tako te se je na Duhove (17. 
svibnja) god. 1551. mogla obdrzavati u Tordincima i sinoda protestantske crkve u onim 
krajevima. Sam Mihajlo ponosi se poslije sinode u jednom pismu na prijatelja, pisanom 
20. lipnja one godine u varosi Lasko (in civitate Lascoviana, Lascovie) velikim uspjehom 
svoga rada. Tako pise: »Septenium iam est elapsum, postquam ego ex Dei optimi ma- 
ximi voluntate sub dominio Turcarum in inferiore Baronia (Baranya) primus atque solus 
in civitate Lascoviana, uno miliari Hungarico ab Ezek (Osijek) distante, verbum crucis 
annunciare cepi, et iam cis et ultra Danubium atque Dravum, cum reliquis fratribus po- 
stea ad messem . . . accedentibus, centum viginti ecclesias ductore Spiritu sancto edifi- 



VJERA I CRKVA; SKOLE I UZGOJNI ZAVODI. 59 

cavi . . . Longum esset enarrare, charissimc domine Nicolae, quos conflictus cum sacri- 
ficulis pape hoc septennio in annunciando Dei verbo habuerimus. Hoc tameii satis est 
scripsisse, quod eos ubique vicimus et tamquam lupos ab ovili Christi procul fugavimus, 
atque alios trans Titium (Tisa) flumen, alios tamen trans Savum flumen ire coegimus . . . 
Hoc anno in feria Pentecostes, tempore synodi, circa Valpo (Valpovo) et Valcovar (Vu- 
kovar) duobus preliis eos superavimus, atque nonnullos per timorem sub capisterio, tribus 
mulieribus desup3r sedentibus, latere coegimus; unde iam Sclavis natum est prover- 
bium: Pop je pod Coritom, pod troyom senom (pop je pod koritom, pod tro- 
jom zenom«). 

U isto vrijeme nekako stala je protestantska vjera prodirati u senjsku i krbavsko- 
modrusku biskupiju, i to iz Kranjske i austrijske Istre, odakle se je nova vjera sirila tako 
u mletacku Istru, kao i u Dalmaciju. U Kranjskoj bio je glavni propovjednik protestantizma 
slovenski pop Primoz Trubar (1508- 1586.), a u Istri iztice se medju prvima P e - 
tar Pavao Vergerije niliadji (Vergerius, 1498.— 1565.), potomak stare plemickc 
porodice iz Kopra. Vergerije bio je izprva gorljiv katolik, tako da ga je papa Pavao III. 
imenovao biskupom krbavsko-modruskim, a kralj ga Ferdinand I. preporucio pismom iz 
Innsbrucka od 27. svibnja 1536. knezovima (Nikoli, Jurju i Stjepanu) Frankopanima »ob 
animi sui fervorem indefessumque laborem et diligentiam, quam in causa fidei adhiberi 
baud unquam cessat«; ali god. 1545. odmetnuo se je od katolicke crkve, pace je predo- 
bio za protestantsku vjeru ne samo brata svoga, puljskoga biskupa Ivana, nego i dosa- 
danjega senjskoga biskupa Franju Jozefica, rodom Rijecanina. Kralj je Ferdinand 
I. na to Jozefica bacio u tamnicu (episcopus — Segniensis — ob certas causas in custo- 
dia sua detinetur), a upravu senjske biskupije povjerio je pismom iz Augsburga od 17. 
ozujka 1548. sveceniku senjske biskupije Franji 2ivkovicu kao vikaru u duhovnim i svje- 
tovnim stvarima. Franjo 2ivkovic spominje se u studenom 1551. kao biskup senjski. 

Nema sumnje, da su uz biskupe protest ante pristali i mnogi svecenici u Istri i Hr- 
vatskoj, narocito pak popovi glagolaSi. Moralo je dolaziti do zestokih prepiraka izmedju 
katolickih i protestantskih propovjednika. Kao odjek vjerskih disputacija smatrati nam 
je hrvatski spis »Razgovaranje medju papistom i lutorano m«, napisan 
po nekom Antunu Senjaninu, a stampan latinskim pismenima u Padovi god. 1555. 
Ovaj spis, kojega se je sacuvao jedan jediti primjerak u Mletcima, imade podpuni na- 
slov: Rasgovarange megiu papistu, i gednim Luteran. Stvmaceno po Antone Segnianinc. 
Stampan v Padoue Miseza Sctembra po Qracioze Percacine godischie M.I).LV.« Tko je 
tai Antun Senjanin, koji je spis napisao, ne moze se ustanoviti; no obicno se misli, da 
je to pseudonim, iza kojega se krije sam Vergerij. Ova slutnja postaje vjerojatnija po 
tome, sto se na jednom mjestu Vergerije toboze kudi, a zaista hvali. Tako spotice; pa- 
pista luteranu: »Sve te tvoje misli i umenja jesu nova i samo od trideset osam godiSc ©d 
sle jesu pocati biti ucena od Martina Lutera '1 od onoga inoga imenom V e r j e r i j a, k i 
hote vece radiji i brze pojti sluziti onim luteranom i njim pomoci 
nego biti biskup i sluziti papi, i da bi ga djaval ponesel to«a 
istoga, zac nam veliku skodu cini«. »Razgovaranje« razasiljalo se je iz Istre 
ne samo po Hrvatskoj, nego i po mletackoj Dalmaciji. U jednom izvjestaju na mletacku 
republiku iz god. 1556. javlja se, da je pop Ivan Antulin iz Labina u Istri poslao u Za- 
dar doktoru Fanfogni i drugima neki svezanj, u kome su bill »stanoviti spisi koje u la- 
tinskom, koje u slavenskom jeziku, a protiv katolicke vjere i tako bezbozni, kako se 
moze samo pomisIiti«. 

U to bijase opet u zagrebackoj biskupiji stala siriti se protestantska vjera. Unasali su 
je njemacki vojnici i njihovi zapovjednici, pretezito plemidi iz Stajerske, Koruske i Kranj- 
ske. Na celu svima bio je pak barun Ivan Ungnad, vrhovni kapitan slavonske i 



60 HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRI HABSBURQOVCA. 

lirvatske krajine god. 1552. do 1556., koji je pored toga jos od godine 1543. drzao grad 
Varasdin i vr§io cast velikoga zupana varasdinskoga. Ungnad i sav njegov rod .bill su 
zadahnuti protcstantizmom; njegov sin Krsto bio je god. 1558. djak na protestantskom 
sveucilistu u Wittenbergu, a rodjak njihov David vrsio je god. 1557. kroz tri mjeseca 
i dast rektora na torn sveucilistu. Dok je Ivan Ungnad zivio u Hrvatskoj i Siavoniji, 
sirila se protestantska vjera ne samo na njegovim posjedima (Varasdin i Samobor), nego 
su se za njim povodila i mnoga hrvatska gospoda. Sam ban Nikola Zrinski Sigetski (1542. 
do 1556.), ako i nije ocito izpovijedao protestantsku vjeru, ipak joj je pogodovao, povo- 
de6i se za mladim kraljem Maksimilijanom, sinom kralja Ferdinanda I. Nasuprot je sam 
herdifiand bio odlucan protivnik novovjeraca ili heretika, kako to svjedoci po njemu po- 
tvrdjeni zakonski clanci ugarskih sabora u dekretima od god. 1548. (artikul 5. i dalje), 
1550. (art. 12. i dalje), 1552. (art. 7.), 1554. (art. 7.), 1556. (art. 26.) i 1563. (art. 31.). Uza 
sve to naginjali su protestantizmu osim bana Zrinskoga i drugi velikasi u Siavoniji, kao 
Sekelji, Franjo Talii sa sinovima, a narocito neki clanovi porodice Erdeda. 

Odlucno pristajanje uz protestantsku vjeru bilo je i povodom, te je kralj Ferdinand 
l^risilio baruna Ivana Ungnada, da ostavi god 1556. hrvatsko kraijevstvo i nasljedne 
zemlje habsburske, pa da se preseli u Njemacku, napokon u Wiirttemberg, gdje ga je 
ugostio gorljivi protestantski herceg Kristofor. Ungnad nastanio se je u dokinutom sa- 
mostanu sv. Amanda (Munchhof) u gradicu Urachu, gdje je osnovao t i s k a r u za stam- 
panje crkvenih knjiga, kojima bi se sirila protestantska vjera medju juznim Slavenima. 
Ta je tiskara, prislonjena uza sveuciliste u Tiibingenu, radila sve do smrti njezinog osni- 
vaca Ungnada o Bozicu god. 1564. 

Protestantizam sirio se je ne samo knjigama, nego i zivom rijecju. A navijestali su 
ga i hrvatski sinovi, koji su ucili u protestantskim skolama po Njemackoj. Medju te 
spada Ivan Drugnic (Drugnetius, Drwgnyczy, Illyricus Johannes Trugnitius), ro- 
dom iz krizevacke zupanije (mozda iz samih Krizevaca), koji je god. 1552. nakon pada 
Zacesama i Dubrave pod Turke, posao u Njemacku, gdje je kroz tri godine boravio u 
Strassburgu uceci pocela bogoslovije (initia doctrinae evangelii). Ali kao da nije osobito 
napredovao. Protestanti u Strassburgu preporucili su ga u polovici god. 1555. glavnomu 
ucitelju nove vjere, Filipu Melanchthonu u Wittenbergu (u Saskoj), da kod njega izuci 
do kraja. Drugnic ostao je kod Melanchthona oko mjesec dana, primajuci od njega i 
hranu; no kad se je njemacki ucenjak uvjerio, da doduse nije zao covjek, ali da ne 6e 
osobito napredovati u naucima, svjetovao ga je, da se vrati u svoju domovinu, gdje se 
njegov jezik govori, pa da ondje kao djakon sluzi kod neke crkve i navijesta evangjelje. 
U to ime izdao mu je 25. srpnja 1555. dva preporucna pisma: jedno na Mateja Collina, 
sveucilisnoga profesora u Pragu, moleci ga, da putnika ugosti na prolazku njegovu u 
Bee; drugo na ugarskoga palatina i bivsega bana hrvatskoga Tomu Nadazda, da Drug- 
nicu bude u pomoc te mu pribavi kakovo mjesto u zemlji, gdje se njegov materinji jezik 
govori. Ne zna se medjutim, da li se je Drugnic zaista vratio u domovinu, i sta je dalje 
radio. Po jednom trecem pismu Meianchthonovu iz god. 1557. (ako je dobro datovano), 
n: igli bi nagadjati, da je Drugnic jos dvije godine ostao u Njemackoj, pa da se je tekar 
onda povratio u Slavoniju. 

Vise se znade o drugom propovjedniku (predikantu) protestantskom iz Hrvatske, 
po imenu o. Gregoriju Vlahovicu, koji je bio rodom iz Ribnika kod Ozlja, te se 
je izticao kao gorljiv predikant nove vjere god. 1559.— 1581., kad je umro 18. veljace u 
Ljubljani, gdje bi sahranjen na groblju sv. Petra. On je mnogo godina bio stalno namje- 
sten u Metlici (u Bijeloj Kranjskoj), te je odanle cesto zalazio u susjednu Hrvatsku, gdje 
mu je bio vrlo sklon tadanji ban Petar Erdedi. Vec 20. prosinca 1561. javlja Matija 
Khiombner. pisar kranjskih staleza u Ljubljani, barunu Ungnadu o Vlahovicu: »Gospodin 



VJERA I CRKVA; §KOLE I UZQOJNI ZAVODI. 



61 



(iregor (Vlahovic) u Metlici djeluje deset milja daleko i siroko krsteci i propovijedajuci 
s velikom silom; on je zaista najbolji (propovjcdnik). Gospodin ban (Petar Erdedi) pri- 
mio ga je u svoju milost, te ga je pozvao, da dodje u Slavoniju u njegove gradove; gro- 
fovi u Hrvatskoj rado ga slusaju, te je kod njih kao i kod ostalog obcinstva u velikom 
ugledu. Kapitan u Senju i drugi rado bi imali propovjednika, ali on se ne moze njima 




ALAD2A-DZAMIJA U FOCI. 



^1 



odazvati i nije im pomogao. Papiste se nadaju, da (stvar) ne ce obastati. Ali se nadamo 
Gregor i mi, da ce Bozja rijec vjecito stajati«. Dne 13. ozujka 1563. pise opet Khlombner 
Ungnadu, kako se protestantizam siri po Kranjskoj i Hrvatskoj, pa dodaje, da narocito- 
Gregorije Vlahovic iz Metlike u velike napreduje. On da je nedavno pred banom i za- 
grebackim biskupom propovijedao. Ovu vijest dopunjuje Vlahovic u svojim listovima- 
U jednom pismu na Konzula javija, kako je nedavno podno Cesargrada na Sutli propovi- 



62 HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRI HABSBURQOVCA. 

jt;dao i kako je 251 osoba primila sakramenat. Sam domaci papistiCki iupnik gospodiii 
Caspar odrekao se je pape, pa je njemu pomagao dijeliti sakramenat (pod obima po- 
dobama). U drugom pismu opet se hvali, kako je podno Okica (valjda u Kerestincu) drzao 
propovijed pred banom Erdedom. Nazocni su bili jos zagrebacki biskup (Matija Bru- 
man), gospodin Sekelj (iz Krapine), gospodin Gruber (iz Samobora) i brojni plemici, te 
su mnogi od njih, koji su ga prije progonili, stali govoriti: »No sada vjerujemo, da ti 
istinu navijestas i besjedis, jer ti ovako govoris pred biskupom, a svi §ute mukom, jer 
ti ne mogu odgovoriti«. I tako su oni, koji su ga prije progonili, postali mu dobri prija- 
telji, te se odrekli papinstva. Napokon je Khiombner javio 24. rujna 1563. nekomu Gug- 
geru: »Kapitani u Senju i Bihacu trazili su propovjednike, jednako i kapitan na Rijeci 
(Franjo Barbo). Ban Erdedi pozivao je takodjer predikante u Zagreb, a medju njima Gre- 
gorija Vlahovi(5a iz Metlike, pa ih je odanle htio poslati u Sisak«. Uz Vlahovica i druge 
Hrvate dolazili su u Slavoniju i Hrvatsku takodjer njemaCki protestantski propovjednici, 
naroCito u krajiske gradove, gdje su bile smjestene njemacke posade pod njemackim ka- 
pitanima iz Stajerske i Kranjske. Na pocetku god. 1564. imali su ti njemacki protestantski 
vojnici na krajini stalnoga propovjednika uz placu. Bio je to neki Andrija Lilko, 
lutoranski predikant vojske na krajini, koji je dobivao placu od 140 forinti na godinu. 
Radilo se je pace i o uredjenju protestantske crkve u Hrvatskoj. Jos 22. travnja 1567. 
izdaje protestantski konsistorij u Regensburgu nekomu Tomi Faschangu punomoc, da 
navijeSta novu vjeru u Hrvatskoj. 

Bas god. 1564. zaustavljeno bi dalje sirenje protestantizma u hrvatskom kraljev- 
stvu. Mnogo je tomu pridonijela smrt baruna Ivana Ungnada i napustanje njegove 
tiskarne u Urachu i Tiibingenu; ali jamacno jos vise svrsetak katolickoga koncila u 
Tridentu i dolazak odlucnoga Jurja Draskovida na stolicu zagrebacke biskupije. 

Juraj Draskovic, tada jos pecujski biskup, bio je od 18. sijecnja 1562. na 
crkvenom saboru u Tridentu poslanik kralja Ferdinanda I. za Ugarsku. Kako je Ferdi- 
nand uza sve to, sto je bio gorljiv katolik, nastojao oko zblizenja izmedju katolicke 
crkve i novovjeraca, bilo je Draskovicu poraditi, da koncil privoli na pricest pod obim 
podobama za svjetovnjake i na zenitbu za svecenike. Draskovic je zaista 27. kolovoza 
1562. na crkvenom saboru drzao govor o kalezu za laike, ali crkveni otci nijesu prihvatili 
njegovih zelja. Jednako nije koncil pristao na zenitbu za svecenstvo, na sto je Draskovic 
kao pravovjerni sin katolicke crkve 6. prosinca 1563. podpisao dekrete koncila i time sc 
obavezao, da ce ih vrsiti. 

U to bijase tadanji zagrebacki biskup Matija Bruman 18. kolovoza 1563. umro, na 
sto je Ferdinand 19. studenoga, dakle u o5i zakljucka koncila tridentinskoga, Jurja Dras- 
kovica imenovao biskupom zagrebackim. Draskovicu bilo je sada osobito do toga, da u 
svojoj novoj biskupiji istrijebi protestante i kalvine, pa da proglasi i provede dekrete 
koncila u Tridentu. Suvise bilo mu je na srcu, da brojne sljedbenike grcko-iztocne crkve 
"(medju njima i one u Rusiji) unijom privede u krilo rimokatolicke crkve, kojoj bi se tako 
na istoku naknadilo, sto je na zapadu izgubila. 

Dne 21. ozujka 1569. pise biskup i onda vec ban hrvatski Draskovic pismo iz Beca 
-francuzkomu kardinalu Karlu od Lotaringije, s kojim se bijase upoznao na koncilu u Tri- 
dentu- U torn pismu odgovara on kardinalu na njegovu poslanicu, u kojoj se posljednji 
njemu izjadao radi krvavih vjerskih borba s Hugenotima (Kalvinima) u Francuskoj. Dras- 
kovic tjesi kardinala, pa onda dodaje Ȥto se nadalje tice nasih krajeva Slavonije i Hr- 
vatske, gdje sam ja i biskup u Zagrebu i podkralj (ban) . . ., mogu se utjesiti, da po mi- 
losti Svemogucega nemamo tolikih herezija i raznih raskolnika kao sto ih ima u ostalim 
Jcrajevima Ugarske i drugim susjednim prekogorskim oblastima, vec izuzev nadutost Tu- 
Taka uzivamo dobar duhovni mir (quanto poi alle nostre parti de la Schiavonia et Croa- 



VJERA I CRKVA; SKOLE I UZQOJNI ZAVODI. 63 

cia, dove io sono et vescovo di Zagrabia et vicere . . ., per gracia del omnipotente non 
habbiamo tante heresie et diverse scisme come nel rimanente del' Ongaria et altri paesi 
circumvicini oltramontani s' hanno, ma del fastidio di Turchi infuora, godiamo d' una 
bona pace spirituale)«.) Da je tomu duhovnomu miru u hrvatskom kraljevstvu pridonio 
mnogo bas sam biskup Draskovic, svjedoci narocito papa Pio V. u jednom pismu na 
njega dne 9. kolovoza 1569., u kojem hvali i slavi gorljivost njegovu oko obrane kato- 
liCke vjere i crkve. Ali ga ipak podsjeca, neka svom mogucom pomnjom uznastoji zapri- 
jeciti, »da otrovi heretika ne zaraze njegovo stado (haereticorum ve- 
nena ne gregem tuum inficiant, quanta potes diligentia, vitare contende)«. 

Najboljim sredstvom za suzbijanje novovjeraca smatrao je Draskovic obdrzavanje 
dijecezanskih sinoda sa svojim svecenstvom. Jednu takovu sinodu bijaSe sazvao za 19. 
■do 21. veljace 1570. u grad Zagreb. Spisi te sinode izgubljeni su ili zametnuti; samo je 
sac^uvan razpored, po kojemu su se imali poslovi vrsiti. Svakoga od tri dana morala je u 
jutro uz latinske mise bit! ijedna hrvatska (croatica lingua), i to prva dva dana 
sveCana i pjevana pred velikim zrtvenikom, a treci dan tiha. Poslije misa drzao je biskup 
u crkvi sjednice u nazocnosti sabranoga svecenstva, te je proglasivao i tumacio usta- 
nove ili konstitucije, koje je svecenstvo moralo odsad tocno i savjestno izpunjavati. Kon- 
stitucije bile su pisane latinskim, slovinskim i hrvatskim jezikom (la- 
tine, sclavonice et croatice), a sadrzavale su poglavito odredbe koncila tridentinskoga. 
Da li su medju njima bile odredbe, naperene izravno protiv novovjeraca, ne moze se usta- 
noviti; ali vjerojatno je, da ih je bilo. 

Draskovic nije sustao na pol puta. Vec na koncu god. 1572. snovao je sazvati 
d r u g u sinodu, pa je o toj svojoj namjeri obavijestio u pismu od 16. prosinca iste godine 
svoga druga i zemljaka Antuna Vrancica, tada nadbiskupa ostrogonskoga i namjestnika 
kraljeva za Ugarsku. Vranci6 je u pismu iz Trnave 6. sijecnja 1573. odobravao njegovu 
namjeru, te mu cestitao, §to ce za kratko obdrzavati sinodu sa svojim klerom (quod 
autem synodum quoque brevi sit clero suo celebratura, gratulamur sane, et valde lau- 
damus, quod dioecesanos suos crebrius revisat, et sanctissimis documentis ac monitis 
suis subinde imbuat, ut super greges Domini, quos pascunt, aeternae vitae verbo excu- 
bent vigilantius, nee in cura officii pastoralis obtopescant). 

Nema vijesti, da li se je ova sinoda zaista sastala; no cini se, da je bila na okupu, 
i da sc je bavila poglavito vjerskim novotarijama u sjevernim krajevima zagrebacko 
biskupije, narocito u Medjumurju, gdje je knez J u r a j 111. Z r i n s k i (1549. — 1603.) pro- 
gonio katolicku vjeru i njezine sluzbenike, te namjestao propovjednike nove vjere. Pod- 
jedno je u Nedeliscu kod Cakovca osnovao i tiskaru za sirenje protestantskih knjiga u 
hrvatskom (slovinskom) jeziku. U toj je tiskari jamacno stampao svoje spise pop Mi- 
hajlo BuCic, god. 1565. katolicki zupnik u Stenjevcu kod Zagreba, a god. 1567. do 
1571. paroh u medjumurskoj Belici. Bucic stampao je tu uz ino neki spis, u kojem 
je po primjeru Kalvina tvrdio, da se blagoslovom svecenickim ne pretvara kruh i vino 
u tijelo i krv Gospodnju, kako to uci i katolicka crkva i Lutorovi protestanti. Po svoj 
prilici bi na toj sinodi prvi put osudjeno naucanje Bucicevo. 

Ali kao da se Bucic nije pokorio osudi sinode, pa zato je biskup Draskovic sazvao 
trecu sinodu za 8. ozujka 1574. Od te sinode sacuvao se je popis svecenika, koji su 
nazocni bili, i onda konstitucija, kojom bi utvrdjena katolicka nauka o oltarskom sveto- 
tajstvu i osudjeno naucanje Bucicevo; pace bi i kralj Maksimilijan umoljen, da krivo- 
vjerca progoni. Poglavite stavke u toj konstituciji jesu tri. U prvoj se iziaze, kako Bucic 
stampanom knjigom nastoji u Slavoniji i susjednim oblastima razprostraniti krivi 
nauk Kalvinista (impia doctrina, quam Michael Buchich apostata ex Calvini- 
starum haeresi hausit, et in hoc Sclavoniae regno et vicinis provinciis 1 i b e 1 1 o i m - 



64 HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRI HABSBURGOVCA. 

pre s so disseminare contendit); dvadeset i sedmom stavkom izkljucuje se vec prije iz- 
obceni (a n t e a excommunicatum) BuCid ponovo kao heretik iz druztva Kristovih vjer- 
nika (Michael autem Buchich tanquam haereticus sacramentiperda et novus quidam Ca- 
pharnaita ab omnibus Christi fidelibus, veluti i a m a n t e a per nos legitime a coetu 
Christi fidelium exclusus, ct nunc gravatus et reaggravatus vitetur et execretur); 
napokon dvadeset i osmom (posljednjom) stavkom poziva se car i kralj, da protiv here- 
tika kao svjetovni vladar postupa (confidit etiam sancta synodus in domino, quod augu- 
stissimus imperator et rex noster clementissimus in dictum hominem impium et blas- 
phemum pro suo caesareo ac regio officio severe animadvertere non negliget . . .). 

I nasljednici Jurja Draskovica na biskupskoj stolici redom su gorljivo trijebiii Lu- 
torane i Kalvinc, ali ill nijesu mogli zatrti, jer su novovjercima pogodovaii knezovi Zrinj- 
ski u Medjumurju i Ozlju, a strani kapjtani na krajinama (u Varasdinu, Koprivnici, Iva- 
nicu, Petrinji, Karlovcu, Ogulinu i Senju). Osobito gorljivo revnovao je protiv novovje- 
raca biskup Nikola Stjepanic Selnicki od Konjscine (1598. — 1602.), koji bi- 
jase izucio nauke u Parizu na Sorboni, a poslije u sveucilistu u Bologni kao pitomac 
hrvatsko-ugarskoga kolegija. Kako je odlucno postupao protiv novovjeraca, dokazuje nje- 
gova tuzba caru i kralju Rudolf u, pisana u Zagrebu 5. svibnja 1601., u kojoj prikazuje 
kao glavnoga pobornika nove vjere kneza Jurja Zrinskoga, koji je najprije sve zupne 
crkve u Medjumurju lisio desetine i drugih prihoda, a sada to isto ucinio i na prostra- 
nim posjedima grada Ozlja, gdje je takodjer katolicke svecenike uklonio pa ih zamijenio 
heretickim propovjednieima, koje je gospodin nadvojvoda Ferdinand iz svojih (nutarnjo- 
austrijskih) pokrajina (Stajerske, Kranjske i Koruske) protjerao. Ti ce nebogi puk otro- 
vati bezboznim naukom, ako kralj za vremena zlu nc doskoci. Biskup tuzi jos literata 
Benedikta Blazekovida, gradjanina i stanovnika kraljevske varosi na brdu 
Gradcu u Zagrebu, a opaka kalvinistu, koji ne samo da zaiudjuje svoje sugra- 
djane svojim zlokobnim bludnjama, nego ih podjedno puti i pobudjuje protiv katolickoga 
svecenstva da udaraju na njegova imanja te ih preotmu. Biskup moli kralja, da izdade 
njemu dva naloga: jedan za Zrinskoga, da hereticke predikante ukloni i katolicke povrati; 
a drugi za sudca i gradjane varosi Zagreba, da literata Blazekovica iz svoje obcine iz- 
bace, ako se ne bi htio krivovjerja odreci. Znacajna tuzba biskupova glasi izvorno 
ovako: » Constat, sacratissime imperator, banc Sclavorum gentem ab eo toto tempore, ex 
quo illam s. Ladislaus rex ab idolorum cultura ad veri Dei cultum et fidem catholicam 
convertit coronaeque regni Hungariae subiecit, semper in eadem fide divina suffragante 
gratia illibate permansisse. Permansuramque deinceps, Deo sic volente, credibile foret, 
nisi a quibusdam perversis haereticorum erroribus passim jnficeretur. Quorum caput est 
dominus comes a Z r i n i o, qui omnes propemodum parochiales ecclesias ante quidem 
in bonis Chaktorniensibus, nunc autem recens in bonis castri suis Ozal, omnino in hac 
mea dioecesi existentes, decimis et aliis redditibus spoliavit; sacerdotes amovit et loco 
eorum haereticos concionatores, quos serenissimus princeps archidux Ferdinandus ex 
suis expulit provinces, induxit et recepit, ita ut eorum opera ac artibus et ecclesias ipsas 
instauratione destitutas collabi et miseram Plebem impio dogmate infici necesse sit, nisi 
vestra sacratissima maiestas huic malo tempestive occurrerit. Alter vero est quidam 
Benedictus literatus Blasekowych dictus, civis et inhabitator civitatis ve- 
strae sacra tissimae maiestatis hie Zagrabiae. perversus Calvinista, qui suo nefario errore 
caeteros cives non solum dementat, verum etiam contra clerum huius meae ecclesiae, 
ut eius bona infestent et occupent, suis pravis consiliis instruit atque dirigit. Ouam- 
obrem supplico vestrae sacratissimae maiestati, uti domino et protectori omnium eccle- 
siarum clementissimo quam humillime dignetur mihi bina dare mandata. Unurn ad dictum 
comitem a Zrinio, ut decimus et alios redditus ecclesiis parochialibus, quarum antea fue- 
runt, integre restituere, concionatores illos haereticos statim ablegare et catholicos sa- 



VJERA I CRKVA: SKOLE I UZGOJNI ZAVODI. 65 

cerdotes reducere; aliud autem ad iudiceni et civcs huius civitatls Zagrabiensis, ut prae- 
fatum Benedictum literatum Calvinistam concivem suum, si impiam illam haeresiam abiu- 
lare et relinquere nollet, e medio sui foras relegare, quibus etiam sub gravi indignatione 
sua serio demandare dignetur, ut ab occupatione bonorum ecclesiasticorum abstineant, scd 
si quid iuris se habere praetendunt, id non vi, sed iure mediante requirere debeant et te- 
neantur«. Biskup Nikola Stjepanic obdrzavao je takodjer 9, srpnja 1602. dijecezansku si- 
nodu u Zagrebu, pa je torn prigodom izdao odredbe ili konstitucije, kojih su neke bile na- 
perene protiv novovjeraca. Tako je zabranie citanje krivovjerskih knjiga i zapovjedio po- 
bijanje heretickih nauka, nadalje je zabranio dijeljcnje pricesti pod obima prilikama svje- 
tovnjacima, a zenitbu svecenicima. 

Kad se je po smrti njegovoj (23. prosinca 1602.) radilo o torn, tko da mu bude na- 
sljednikom, preporucivao je ban Ivan Draskovic u pismu od 24. ozujka 1603. nadvojvodi 
Maksimilijanu Ernestu radi toga, »sto se biskupija zagrebacka s preostalim ostatcima 
kraljevine Slavonije ima za§tititi odkrivovjerja, koje se je stalo iz susjed- 
stva uvlaciti (quia autem ipse episcopatus zagrabiensis una cum aliis reliquiis 
ipsius regni Sclavoniae contra haereses quae ex vicinio irrepere ceperunt muniendus 
foret) tada vec vrlo zasluznoga srijemskoga naslovnoga biskupa Simuna Bratu- 
lica, koji je bio redovnik sv. Pavla, te se bijase vec prodicio kao general pavlinskoga 
reda, obnovivsi zapustene ili propale samostane, te napunivsi ih novim redovnicima, po- 
sto se bijahu stari oko god. 1557. na sve strane razbjegli. Postavsi zaista biskupom {23. 
kolovoza 1603.) gorljivi je Bratulic izvijestio nadvojvodu Ferdinanda, kojemu je pripa- 
dala vrhovna uprava slavonske i hrvatske krajine, kako u Varasdinu »neki nekatolicki 
vojnici drze nedozvoljene sastanke, pa citaju krivovjerske knjige i postile«. Nadvojvoda 
je namah izdao na obrstara slavonske krajine Sigismunda Fridrika Trautmansdorfa na- 
log, da tomu sirenju rcformacije stane na put; suvise je pismom iz Stajerskoga Qradca 
11. veljace 1604f bodrio biskupa, da i dalje u slicnim prigodama sporazumno s obrstarom 
postupa, »damit die katholischc Religion vielmelir propagiert, als derselben ein Abbruch 
durch euere Untergebene gestattet werde*. 

Jos iste godine 1604. potvrdio je kralj Rudolf 1. svibnja clanke netom minuloga sa- 
bora ugarskoga, te je pridodao na svoju ruku recenim clancima jos jedan svoj (naime 
dvadeset i drugi), kojim je sve pocev od sv. Sljepana kralja u prilog rimokatolickoj crkvi 
izdane odredbe u punom obsegu potvrdio, te podjedno odredio, da se svi, koji bi na sa- 
boru iznosili vjcrska pitanja, imadu kao zacetnici nemira i novotari bezobzirno kazniti, 
kako odredjuju ustanove prijasnjih kraljeva. Taj je clanak u Ugarskoj, gdje je bilo vec 
mnogo Lutorana i Kalvina, prouzrocio veliku zlovolju, dok je u kraljevstvu hrvatskom 
pokrenuo radosno uzbudjenje. Sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije, sastavsi se 5. srpnja 
1604. a varosi Gradcu kod Zagreba, izrekao je kralju »vjecitu hvalu«, sto nastoji »ortO" 
doksnu vjeru, od njegovih presvetih predja sacuvanu, a od stanovitog vremena 
krivovjerjem donekle progonjenu, povratiti u prijasnje stanje njezino« ; a uza 
to je jednodusno odlucio, da se svi krivovjerci, narocito pak na imanjima oko 
Ozlja boraveci propovjednici, koji su iz Stajerske (i Kranjske) protjerani, ili ma kojim 
drugim nacinom onamo dolaze, imadu i z b a c i t i. Bit ce pak zadaca zagrebackoga 
biskupa kao dijecezanskoga (poglavara) toga kraljevstva, da po svojoj pastirskoj duznosti 
gorljivo postupa protiv takovih razvratnih bludnja. Hrvatskim i slavonskim stalezima nije 
bilo dosta, da su ovaj clanak protiv heretika stvorili nego su ga uz neke druge poslije po- 
slali kralju Rudolfu na potvrdu, sto je on 16. sijecnja 1608. zaista i ucinio. Tako je po- 
stao vjerski zakon za hrvatsko kraljevstvo, skroz opi ecan vjerskim zakonima kra- 
ljevine Ugarske. Nema sumnje, da je bas biskup Bratulic najvise pridonio tome zakonu. 
On ga je zaista. i vrsio s pomocu nutarnjo-austrijskoga nadvojvode Ferdinanda. Tako je 
jos iste godine 1604. radio, da se iztjera protcstantski propovjednik iz Koprivnice (de 
Klaic, Hrv. povj. III. (6.) 5 



66 HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRf HABSBURGOVCA. 

cxturbando praedicante Capronczcnsi), a god. 1606 tako je zivo prikazao opasnost pro- 
testanata u Fetrinji, da je nadvoivoda Ferdinand ogorccno uzkliknuo: »Hocu obrstaru 
krajine svojim rijecima zapovjediti. da bez odlaganja drzkost vojnika u Petrinji ukroti, 
pa da ne samo vrsenje hercze (bogosluzja protestantskoga) zaprijeci, ncgo i knjige kri- 
vovjerjem zadahnute iz svili kutova Petrinje pokupi i ognjem spali, a one, koji bi dalje 
krivovjerje izpovijedali, da budi rijecima budi cinom na kazan osudi«. 

Kod proganjanja i obracanja Lutorana i Kalvina pomagali su biskupa Bratulica na- 
pokon i Isusovci, kojima bijalui jos 1597. pristupila tri hrvatska plemica, po imenu 
Ivan Misljcnovie, Stjepan Ratkaj i Petar Vragovic od Marusevca. Jos od god. 1602. ra- 
"dilo se je o torn, da druzba Isusova dodje u Hrvatsku i Slavoniju, pa da se nastani u 
jjlavnoni gradu Zagiebu. Iz pisma, sto ga je 4. studenoga 1602. Ivan 2anic (Zanitius), su- 
3)crior Turcanske isusovacke rezidencije u Ugarskoj, pisao notaru kraljevine Slavohije 
Ivanu od Samsinovca, doznajemo, da je receni Zanic malo prije toga boravio u Zagrebu, 
da prouCi prilike u varosi i ustanovi, da li bi se mogla ondje osnovati isusovacka na- 
seobina, i kako bi se pri tome po>tupalo. Iz pisma opct, sto ga je Isusovac Ivan Mislje- 
novic iz stajerskoga Gradca 6. siiecnja 1606. pisao zagrebackomu sudcu Baltazaru Vla- 
liovicu, razabire se, da je stvar tada bila vec dozrela za provedenje, te Misljenovic iz- 
laze potanko, kolika ce biti korist za varos Zagreb, »koja ce nesumnjivo cvasti, kad u 
njoj nauci stanu cvjetati« (quae sine dubio florere incipiet cum in ea studia floruerint)«. 
I zaista su 28. listopada 1606. dosli u Zagreb Isusovci Ivan Zanic i Petar Vragovic, te 
osnovali svoju prvu rezidenciju u hrvatskom kraljevstvu. Isusovacki povjestnicar pripo- 
vijeda, da su Isusovce pozivali u svoju varos jos od god. 1601. sami Zagrebcani, potak- 
r.uti od svoga sugradjanina magistra Benedikta Blazekovica (kojega bijase u isto vrijeme 
tuzio biskup Stjepanic kao okorjela i razvrainoga Kalvinistu). Dodaje jos, da su nados'i 
Isusovci obratili god. 1614. na katolicku vjeru dvadeset i osam zagrebackih gradjana, 
koji su bili potajni Lutorani, zatim dvije piemenite gospodje i jednoga mladoga plemica 
(viginti octo cives, occulti heretici ac maxime erroribus Lutheri depravati, turn publicis 
tum privatis colloqiis nostrorum ad catholicam fidem sunt reducti, quibus duae nobiles 
jiiatronae cum iuvene item nobili accesserunt). 

Dok se reformacija uslijed protureformacije nije mogla nikako u hrvatskom kra- 
ljevstvu pravo udomiti, pocela je grcko-iztocna vjera dobivati prve oblike cr- 
Jtvene organizacije. Grcko-iztocna vjera i crkva prodirala je. u Hrvatsku i Slavoniju iz 
turskoga carstva, naroCito iz pasaluka Bosne. Jo§ god. 1557. bijase veliki vezir turski 
Alehmed Sokolovic o b n o v i o pred sto godina (1459.) propalu patrijarsijtii 
srpsku u Peci (Ipek), namjestivsi za prvoga patrijarha svoga rodjenoga brata M a - 
karija, koji bijase ostao vjeran pradjedov<.koj vjeri. Toj patrijarsiji pripadali su svi 
sljedbenici grcko-istocne vjere u bosanskom vilajetu sa svima manastirima i episkopijama, 
koje su se redom javljale. Tako se je jedna od prvih pojavila za sandzake cernicko- 
pakracki i pozezki episkopija u manastiru Orahovici u nekadanjoj S 1 a v o - 
n i j i; a oko god. 1596. spominje se na rijeci Uni »protopop Radoslav, biskup 
Pounskih krajin i poglavnik i zapovidnik tridcset popov i pravitelj liristijanske 
vire«. Kad su posljednjega decenija Vlasi (Srbi) u vecim gomilama stall prelaziti u krscan- 
sku Hrvatsku i Slavoniju. dolazill su s njima njihovi kaludjeri i cpiskopi, pa su onda na 
tlu svoje nove domovine osnivali nove manastire i cpiskopije. 

Jos u listopadu 1595. bijase episkop ili vladika V a s i 1 i j e iz manastira r a h o - 
vice (Remete) dosao u Krizevce generalu slavonskomu Herbersteinu, te je s njime o 
torn vijecao. kako da Vlasi iz Male Vla§ke (pakracko-cernickoga sandzaka) predju na 
krscansku stranu. Namah iza toga stall su Vlasi god. 1596.— 1600. grnuti u slavonsku 
krajinu (Krizevci, Roviste, Poganac kod Koprivnice, Ivanic i t. d.), te su se nastanili iz- 



VJERA I CRKVA; SKOLE I UZQOJNl ZAVODI. 



67 



medju Kalnicke gore i Marcanske gore. S njima je dosao i njihov episkop S i m u n (Vra- 
tanja, Vretanja, Vretania), koji je poslije stolovao u manastiru sv. Mihovila u M a r c i, i 
za kojega se izrijekom kaze, da ga je posvetio srpski patrijarh Jovan u Pe6i. U isto vri- 
jeme po prilici (sredinom god. 1600.) bijase general hrvatske krajine Juraj Lenkovic na- 
selio Vlahe iz Pounja blizu Ogulina na pustom zemljistu oko razvaljenoga Gojmerja ili 
Q o m i r j a. Uz Vlahe dosli su i srpski kaludjeri, te su u Qomirju osnovali manastir, ko]i 
i daiias jos postoji. 

I duhovne i svjetovne vlasti pogodovale su isprva selenje Vlalia, njihovih kaludjera 
1 episkopa, jer se ocekivalo, da 
ce se oni stopiti s rimokatolickom 
crkvom i priznati rimskoga papii 
za vrhovnoga duhovnoga pogla- 
vara svoga. Bas god. 1596. bijase 
jedan dio grcko-iztocnili Malo- 
rusa u Poljskoj unijom u Bre- 
stu pridruzio se rimokatolickoj 
crkvi; a god. 1597. bio je i sam 
srpski patrijarh Jovan spre- 
man, da se papi podlozi. U to ime 
bijase u rujnu reccne godine po- 
slao papi Klementu VIII. u Rim 
•dva srpska kaludjera Damjana 
Ljubibratica i Pavla, pa su prc- 
dali papi u ime svoga gospodara 
obscznu cirilicom pisanu spome- 
nicu, u kojoj je patrijarh izjavio: 
»mi da smo vasoj svetinji pod- 
Jozni i materi crkvi«. Kroz tri go- 
dine (1598.— 1600.) nastoji papa, 
da se ta unija zaista provede, pa 
u to ime dopisuje ne samo s re- 
cenim patrijarhom Jovanom i 
kercegovackim metropolitom Vi- 
sarionom (Bessarionom), nego i 
s barskim nadbiskupom Tomom 
kao katolickom primasu Srbiie: 
ali nakon pada Kanize (20. listo- 
pada 1600.) pod Turke stvar je 
opet utihnula. Tck 1605. i 1606. 
trazi opet patrijarh Jovan zajedno 
s ostalim duhovnim i svjetovnim 
popovima, kao i knezovima i voj- 

vodama »u kraljevstvu srbskomu, bugarskomu i arbanaskomu« u novoga pape Pavla V, 
cara i kralja Rudolf a, nadvojvode Ferdinanda Stajerskoga, i generala hrvatske krajine 
Vida Kisela pomoci za oslobodjenje izpod turskoga jarma; ali do unije s rimokatolickom 
crkvom nije doslo. 

Refermacija bila je u prilog i postanju i razvitku srednjih (latinskih, gimnazija) i 
visih skola (sveualista), koje su osnivali budi protestanti budi rimokatolici (narocito Isu- 
sovci). Sto se znade, postojala je u hrvatskom kraljevstvu (doticno u ostatcima njego- 




JULUt KLOViO, 

(don Julio Clouio). 

hrvatski miniaturista. 

Autoportret. 



68 HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRI HABSBURQOVCA. 

vim) u XVI. stoljecu samo jcdna latinska skola, naime skola Pavlina u Lcpoglavi, 
kojom je oko god. 1503. upravljao kao prefekt otac Marko od Dubrave, poslije vi- 
kar pavlinskoga samostana sv. Marije u Remetama kod Zagreba (1503. Hoc circiter 
anno Lepoglavae institutum est seminarium studio rum, eorundemque praefec- 
tum egit p. Marcus Dombrinus). No ta je skola u jednu ruku bila odredjena samo 
za obrazovanje pavlinskih redovnika; a u drugu je vcc oko god. 1527. zahirila, bududi 
da su kaludjeri pod utjecajem protestantskoga pokreta stali ostavljati samostane, tako te 
je kralj Ferdinand I. morao god. 1559. pozvati sve biskupe u Ugarskoj i Hrvatskoj (Sla- 
voniji), medju inima i zagrebackoga biskupa Brumana, da bjegunce pohvataju, te ih nji- 
liovu generalnom prioru Tomi predadu. Kralj u pismu na biskupe, pisanom u Becu 20, 
listopada recene godine, govori ovako: »Expositum est maiestati nostre in persona fi- 
delis nostri venerabilis fratris Thome patris, prions generalis religiosorum fratrum here- 
mitarum ordinis sancti Pauli primi heremite, qualiter superioribus temporibus quidam con- 
fratres eorum professi per nonnullos profanos et perverse doctrine homines 
seducti jp monasterio clam aufugissent ac ordinem sacrum in pcrniciem animarum sua- 
rum et scandalum manifestum abiecissent; supplicatumque est nobis humillime, ut super 
eo ipsi generose providere dignaremur. Cum autem huismodi scandala apud imperitam 
plebem magnum sincere religionis catholiceque fidei contemptum pariant, nee per nos- 
silencio preteriri ac impunite relinqui debeant, fideiitatibus vestris harum serie generose 
committimus et mandamus firmiter, ut si prefati confratres ubicumque in dioecesibus ve- 
stris deprehensi fuerint, eos detineri et dicto exponenti (Thomae priori) tradi facere de- 
beatis, quo et scandalum evitetur et per eum saluti animarum ipsorum consulatur; si 
autem ex seductoribus eorum quospiam deprehenderetis, tunc in eos pro muneris vestri 
officio autoritateque maiestatis nostre cesarce vobis in hac parte attributa debite animad- 
vertere debeatis . . .« Znademo, da je nalog kraijev koristio, te da se je opet povratila 
stega u pavlinskim manastirima. Oko god. 1583. opet je postojala gimnazija u Lepoglavi^ 
pace general rcda pavlinskoga Stjepan Trnavljanin dozVolio je, da tu skolu. 
polaze i svjetovnjaci djaci (pro iuventute saecularium). Rektorom te prosirene skole na- 
mjestio je general otca Martina if Dubrave. I tako je ta javna gimnazija pavlinska 
postojala do god. 1637., kad ju je vikar Martin Borkovic po savjetu ostalih Pavlina za 
mladez svjetovnoga staleza ukinuo (abolitae sunt scholae Lepoglavenses pro iuventute 
saeculari), i to s razloga, sto bijahu Isusovci vec svoju latinsku skolu u Zagrebu otvorill 
i usavrsili (eo quod iam inducti in regnurri patres societatis Jesu literariiam latinitatis- 
palaestram aperuerint). 

Isusovci, dosavsi u jesen god. 1606. u Zagreb, bijahu vec u svibnju god. 1607 
otvorili u zgradi tik do crkve sv. Katarine i u susjednom manastiru Dominikanaca svojif 
gimnaziju, koja je 1609. brojila 260 ucenika, god. 1611 vec 300, a god. 1614 cak 330- 
Naucna osnova njihova bila je za ono vrijeme tako savrsena, da se nije mogla s njihovom 
skolom takmiti pavlinska gimnazija. 

Visokih skola (sveucilista) nije u Hrvatskoj u XVI. stoljecu bilo nikakovih, iz- 
uzevsi mozda bogoslovnu skolu u sjemenistu (c r n o j s k o 1 i) u Zagrebu, kojii 
bijase osnovao i uredio biskup Juraj Draskovic oko god. 1569. Hrvatski sinovi, zeljni vi- 
sih nauka, odilazili su u tudjinu, najvise u Italiju (Bologna, Padova, Rim), u Bee i §taierski 
Gradac, u Krakov, gdjekoji i u Pariz. U prvo su doba reformacije grnuH i u Njemacku, na- 
rocito na protestantska sveucilista u Strassburgu, Tiibingenu i Wittenbergu, gdje su naucalJ 
Luther i Melanchthon. Gdje koji zaostali bi u Njemackoj, kao Matija Qrbic (Qarbitius Illy- 
ricus), Matija Vlacic (Mathias Flacius lUyricus), i daroviti pustolov Pavao Skalic, rodom 
Zagrebcanin. Na sveucilistu u Wittenbergu ucili su gotovo svi Ungnadi (Adam, David- 
Ljudevit, Simun, Kristofor), onda neki Petar Vragovic iz Dubrave (1555. — 1558.), pa i; 



VJERA I CRKVA; SKOLE I UZGOJNI ZAVODI. 69 

neki Kristofor Gadolt »Croata« (1559.), po svoj prilici sin Adama Gadolta, koji se 1527. 
spominje kao sluzbenik (rudar?) kneza Nikole Zrinskoga u Gvozdanskom. 

Da ne bi mladi Ijudi u tudjini stradali budi od bijede budi od razvratnog zivljenja, 
postojala su vec od srednjega vijeka uz velika sveucilista posebni zavodi ili k o 1 e g i j a 
za djake raznih naroda. Tako je primjerice u Bologni jos od god. 1364. postojao od kar- 
dinala legata Egidija Albornoza osnovani kolegij za 24 spanjolska djaka. Po uzoru toga 
kolegija utemeljio je zagrebacki kanonik i naslovni biskup Pavao Zondinus (Zond 
= danasnja Szonta izmedju Apatina i Baca u Ugarskoj) god. 1553. ugarsko-ilirski 
kolegij u Bologni za djakc iz Ugarske i Slavonije. Taj kolegij imao je biti pod zasti- 
tom i vrhovnom upravom zagrebackoga kaptola, a primat ce u njemu stan i hranu iz- 
prva samo cetiri alumna ili skolara, koji ce uciti budi bogosloviju, budi pravo ili Ijec- 
nictvo. Kad se imanje kolegija umnozi, mo6i ce se u nj smjestiti 6, 8 i vise djaka, ali tako, 
da polovica bude iz Ugarske, a pplovica iz Slavonije. God. 1556. ili 1557. izradio je Zon- 
dinus i pravilnik ili statut od 42 clanka, po kojima bi se u kolegiju zivjelo. Po njima bi 
odredjeno, da se u kolegij mogu slati samo takovi mladi Ijudi, koji su u 25, godinu zivota 
stupili, te vec na kojem sveucilistu tri godine ucili, i u gramatici, logici i ostalim slobod- 
nim znanostima tako napredovali, da se mogu namah posvetiti visim naucima, kao bo- 
xosloviji, pravu ili medicini. Nadalje se trazi, da pitomac bude zakonito dijete i pravo- 
vjerni rimokatolik, ni najmanje sumnjiv s Lutorova krivovjerja (alienus a 
suspitione haeresis Lutherianae). Jos se odredjuje, da se u kolegij ne moze primiti nitko, 
koji je prijc bio redovnik, koji je pocinio ubojstvo ili je proglasen infamnim, ili koji je bio 
ili jest ozenjen. U brojnim clancima izlazu se potanko duznosti pitomaca. Jednim se brani 
njima nositi razkoSno (svileno) ili svjetoVno odijelo, narocito spanjolsku kapu. Odijelo 
Heka im bude talar erne boje; neka se ne povode za mladicima onoga doba, koji za odi- 
jelo preko svojih sila trose, dok su im roditelji mozda kod kuce hodali u bockorima (in 
bochkor). Drugim clancima zabranjuje se pitomcima zaduzivanje, igre kartania i koc- 
kama za novae, nosenje oruzja za navalu i obranu, pozivanje na mejdan, a napokon i 
citanje h.Metickih knjiga. Osobito im se zabranjuju pijanke prigodom skolskih svecanosti, 
kako se to z g a d j a u d o m o v i n i (in patria), kad se nadju na okupu prijatelji, pa se 
nadbijajii jeduci i pijudi. 

Godinu dana prije osnutka ugarsko-ilirskoga kolegija u Bologni, naime god. 1552.,' 
bijase papa Julije III. pobudom osnivaca reda Isusovaca Ignjata Loyole osnovao kolegij 
u Ritnu za njemacke mladice, koji bi pod upravom Isusovaca bogosloviju izucili, da 
onda vrativsi se u domovinu brane katolicku vjeru od protestanata. U taj njemacki kolegij 
prin.ljen bi 28. rujna 1560. i Stjepan Szant6 (Arator) iz Ugarske, koji je nakon svrsenih 
iiau!.:i stupio u red Isusovaca, te svom gorljivoscu nastojao, da se u Rimu takodjer 
osniije kolegij za mladice iz Ugarske. S dozvolom pape Gregorija XIII. od 1. ozujka 
1578. podigao je Szanto zaista ugarski kolegij u samostanu ugarsko-hrvatskih Pavlina na 
bidii Celiju. No buduci da je taj samostan bio suvise udaljen od sveucilista, bude nakon 
sest mjeseci ugarski kolegij godine 1579. pridruzen njemackomu. Tako nastade nje- 
macko-ugarski kolegij (Collegium Germanicum et Hungaricum) u Rimu. Dne 20. 
prosinca 1593. prijavila su se i dva Hrvata (Joannes Banhegyi, Croata, dioecesis Za- 
grabiensis — Andreas Samsinoci, Croata, dioecesis Zagrabiensis), da budu primljeni u 
Hjemacko-ugarski kolegij. Poglavari zavoda nijesu znali, da Ji bi ih primili ili ne, jer nijesu 
mi Ugri ni Nijemci. Napokon je papa Klement VIII. odredio, da se imadu primiti. Poslije je 
sve vise Hrvata dolazilo u germansko-ugarski kolegij, tako da ih je do god. 1780. ucilo 
u njemu u sve 163. 

Papa Gregorije XIII. (1572. — 1585.), koji je za pravo osnivac njemacko-ugarskoga 
kolegija u Rimu, utemeljio je jos zaseban zavod za juzne Slavene, koji bi nakon svrsenih 



70 HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRI HABSBURGOVCA. 

nauka bogoslovnih navijestali i sirili katolicku vjeru medju razkolnicima (sizmaticima) i 
nevjernicima (Turcima) iia Balkanskom poluotoku. To je »i 1 i r s k i k o 1 e g i j u L o - 
r e t ii« na jugu primorskoga grada Jakina (Ancona) u Italiji, Iza nekoga vremena bi taj za- 
vod napusten, a djaci njegovi premjesteni u Rim. Istom papa Urban VIII. obnovio je ko- 
legij u Loretu bullom svojom od prvoga iipnja 1627. (Collegium illyricae iuventutis in 
civitate Lauretana pro 30 adolescentibus — pro salute provinciae illyrieae, praesertim 
vero jittoralis Dalmatiae). I ovim kolegijem upravljali su Isusovci, koji su u njemu i na- 
uCali. Izmedju profesora najpoznatiji je Isusovac Jakov Mikalja (Micalia, Mikaglja)^ 
koji je sastavio i god. 1649. — 1651. u Loretu i Jakinu stampom izdao rjecnik hrvatsko- 
talijansko-latinski s napisom »Blago jczika Slovinskoga (Thesaurus linguae illyricae sive 
Dictionarium lUyricum). 

Znameniti papa Gregorije XIII. proslavio se je jos i tim, §to je bullom »Inter gra- 
vissimas« od 24. veljace 1582. proglasio noyi po njemu popravljeni koledar, 
odredivsi medju inim, da se u listopadu recene godine deset dana preskoci, pa da se od 
4. listopada namali prijedje na 15. listopada. U hryatsko kraljeystyo uyeden bi noyi ko- 
ledar kraljevskim nalogom od 7. veljace 1584. All je bilo mnogo Ijudi, koji su se drzalf 
staroga (Julijeva) koledara. Stoga je hrvatsko-slavonski sabor od 24. srpnja 1588. odre- 
dio, da plemicki sudci moraju u svojim kotaiima razglasiti uyedenje noyoga koledara; 
ako bi se tko poslije sluzio starim, osudit ce ga zupanijski sud na globu od 200 forinti. 
Protiy osude nema priziva. Uza sye to nije bilo moguce sasyim izkorijeniti stare kole- 
dare. Jos 17. rujna 1599. pise nadyojvoda Matija iz Beca obcini yarosi Zagreba pismo, 
kojim zabranjuje stampanje, razpacavanje starih koledara pod prijetnjom globe od 1000 
talira. Jednako je ugarski sabor od god. 1599 clankom 45. odredio, da se start koledar 
ukida; nadalje da se zupnici, koji noyi koledar osudjuju, imadu lisiti syojih prihoda; a 
kraljevske yarosi i gospoda, koja se starim koledarom sluze ili ga stampati daju, neka se 
kaznc globom od 1000 talira. 

Knjizevnost latiiiska, taliia<nska i slavensko-hrvatska. Kako je izseljiyanje hrvat- 
skoga naroda u strane zcmlje (Italiju, Njemacku i Ugarsku) potrajalo kroz citayo sest- 
naesto stoljece, mnogi su se Hrvati u tudjini proslayili i svojim knjizevnim djelovanjem. 
•Sasvim je prirodno, da su ti muzevi privrcdji\ ali za tudju kulturu, pisuci u tudjim jezi- 
cima, poglavito u latinskom. Tako je ova knjizevna radnja hrvatskih emigranata bila od 
siabe ili riikakve koristi za hrvatski narod i zemlju. Prema tomu vrijede za nas radovi 
njihovi samo toliko, sto su ih napisali Ijudi, koji su bill porijetlom iz Hrvatske. 

No bilo je izuzetno i takvih muzeva, koji su se u tudjini bavili i nasim stvarima. 
Medju te ubrojiti nam je dva V r a n c i c a, strica i sinovca, koji su inace djelovali u 
Ugarskoj. Stariji, Antun Vrancic (rodjen u Sibeniku 29. svibnja 1504., umro kao nad- 
biskup ostrogonski i kraljevski namjestnik ugarski u Presovu 15. Iipnja 1573.) pisao je uz 
razna pjesnicka, geografska, putopisna i historicka djela zivotopise hrvatskoga bana Pe- 
tra Berislavica (Vita Petri Berislavi) i znamenitoga biskupa 1 kardinala Jurja Utisenica 
(Vita F. Georgii Utisseny), a u hrvatskom jeziku, sto se znade, neku kratku »Molityu, 
koju slozi i govori svaki dan«. Sinovac njegov Faustin Vrancic (rodjen 1551. u Si- 
beniku) zivio izmjenice u Ugarskoj i Mletcima, gdje je i umro 1616. Bio je neko vrijemc- 
canadskim biskupom, a bavio se je filosofijom (logikom), mehanikom, historijom i jeziko- 
slovjem. Znamenit je njegov rjecnik od pet jczika evropskih, koji je izdao u Mletcima 
god. 1595. (Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarrum, latinae, italicae, 
germanicae, dalmaticac et ungaricae, Venetiis, apud Nicolaum Morettufn, 1595.), te 
koji se mora smatrati prvim rjecnikom hrvatskoga jezika. Znacajno je, kako on oprav- 
dava, sto je od svih slavenskih jezika izabrao bas hrvatski (dalmatinski) za taj rjecnik. 
Ucinio je tako stoga, sto je medju slavenskim jezicima hrvatski jezik n a j c i s c i, kao 



KNJI2EVN0ST LATINSKA. TALlJANSKA I SLAVENSKO-HRVATSKA. 71 

medju talijanskim idiomima toskansko (quod inter reliqua purissimum sit, quemadmoduni 
inter italica hetruscum); pace i Cesi i Poljaci zadrzali su Ijepotu svoga jezika jos od svo- 
jili prvih knezova Ceha i Leha, kad su ti zivjeli na tlu Dalmacije (Hrvatske). Faustiii 
Vrancic napisao je i hrvatsku naboznu knjigu »Zivot nikoliko izabranih divic«, koju je 
stampao u Rimu god. 1606. kod Alojza Zanelta. Pisu takodjer, da je sastavio povjesnicu 
Dalmacije, i da je u svojoj oporuci odredio, neka ju s truplom njegovim u grob sahrane. 
Ali to je potonja izmisljotina, jer u njegovoj oporuci, koju je sastavio u Rimu 12. lipnjvi 
1615., nema takvoj odredbi ni traga. Vrancic raspolaze samo sa svojom imovinom, 
koju ostavlja svojoj zakonitoj kceri Ruzi (koju je imao prije nego sto se bijase zapopio), 
zatim bratu Kazimiru i njegovim muskim potomcima, a poslije ovih opcini grada Sibe- 
nika, svojemu rodnomu gradu (patriae meae). Izmedju njegovih djela jos su spomena vri- 
jedna: »De Sclavinis seu Sarmatis ad Christophorum Varsovinum canonicum Cracovien- 
sem«, i zivotopis strica Antuna: »Vita Antonil Verantii archiepiscopi Strigoniensis et car- 
dinalis«, koji je stampan tek na koncu 18. stoljeca. 

Od Hrvata, koji su se izselili u Njemacku, mnogi su se pridruziii vjerskome po- 
kretu Lutorovu ili reformaciji. Bili su to poglavito Ijudi iz austrijske Istre, koja se je 
tada pribrajala Kranjskoj, zatim iz drugih primorskih krajeva, u kojima zive Hrvati i Slo- 
vene!. Uz Slovenca Primoza Trubara (1508. — 1586.), koji je prvi iz Njemacke (Tii-^ 
bingena) s pomocu wiirttemberzkoga vojvode Kristofa stao siriti protestantsku vjeru me-^ 
dju Slovencima u Kranjskoj, prevodeci i stampajuci novovjerske knjige u slovenskom. 
jeziku, javio se je kao gorljiv privrzenik Lutorova nauka bivsi koparski biskup P e t a t 
Pavao Vergerije (1498.— 1565), koji je, izopcen iz katolicke crkve, takodjer god.. 
1553. nasao zaklona u Tubingenu, te stao vojvodu Kristofa putiti, da pomaze sirenje nove 
vjeie medju Hrvatima i ostalim juznim Slavenima prevadjanjem i stampanjem vjerskih 
knjiga latinicom, giagolicom i cirilicom. Ocekivaio se je, da ce se tako reformacija udo- 
miti ne samo medju Slovencima i Hrvatima, nego i medju Srbima i ostalim slavenskim 
krscanima u turskoj carevini sve do Carigrada. 

Vec god. 1555. izasla je prva hrvatska latinicom stampana protestantska knjizica 
>;Rasgovarange megiu papistu i gednim luteran. Stumaceno po 
Antune Segnianine. Stampan v Padoue miseza setembra po Gra- 
cioze Percacine godischie M.D.LV.«, u kojoj Lutorovac pobija starovjerca ili 
papistu, te bran! novu vjeru. Premda se izrijekom kaze, da je knjizica napisana po ne- 
kom Antunu Senjaninu, i da je stampana u Padovi: ipak se zna, da je to neka mistifika- 
cija. Utvrdjeno je naime, da knjizica nije stampana »v Padove«, vec u Tubingenu, a pi- 
sac njezin »Antun Senjanin« mogao bi biti mozda poslije poznati »Antun Dalmatin« (An- 
tonius Dalmata ab Alexandro), jer se je Seni tada pribrajao (austrijskoj) Dalmaciji; no 
vjerojatnije je ipak, da se iza pseudonima Antuna Senjanina krije sam Petar Pavao Ver- 
gerije. 

Malo zatim, naime god. 1556. morao je gorljivi privrzenik nove vjere, barun Ivan 
U n g n a d, dosad vrhovni kapitan u Hrvatskoj i Slavoniji, veliki zupan varazdinski i 
posjednik u Hrvatskoj, i podjedno zemaljski kapitan Stajerske, ostaviti sve zemlje austrij- 
skih Habsburgovaca, pa se je preselio u Njemacku, da odanle siri protestantizam medju 
Slovencima i Hrvatima. Ungnad.sklonio se je takodjer u Tubingen, gdje mu je vojvoda 
Kristof darovao dvorac Monchshof (Amandcnhof) u Urachu kraj Tiibingena. S pomocu 
protestantskih staleza njemackih, od koiih je primao novcane priloge, a na pobndu Ver- 
gerija i Trubara, osnovao je u Urachu zasebnu tiskaru s glagolskim, cirilskim i latin- 
skim pismenima, gdje ce se stampati hrvatske protestantske knjige, koje ce rasturivati 
medju Hrvatima i ostalim juznim Slavenima sve do Carigrada. Podjedno je okupio u 
Urachu i Tiibingenu zgodne za to pismene niuzeve, da prevode knjige u hrvatski jezik- 



72 HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRI HABSBURGOVCA. 

Medju ovima istakli su se poglavito Stjepan Konzul Istranin (* 1521. u Buzetu, 
t poslije 1568. u zapadnoj Ugarskoj medju ondje naseljeuim Hrvatima) i Antun Ale- 
ksandrovic Dalmatin (Antonius Dalruatia ab Alexandre), rodom valjda Senjanin, 
t u Ljubljani 1579.); a njih pomagali su i drugi, kao Juraj Cvecic iz Pazina u Istri 
(t 15S5.), Juraj JuriSic iz hrvatskoga Vinodola (t 1578. u Ljubljani). Osim ovih spo- 
minju se kao radnici u tiskari (slagnri, korektori i t. d.) Matija Pomazanic iz Istre, Juraj 
pi. Drenovacki iz Bosne, Leonardo Merceric iz Dalmacije i jos ncki drugi. 

Hrvatska prevodiona i tiskara u Urachu (koja se je pribrajala sveucilistu u TUbin- 
genu) djelovala je kroz cetiri godine (1561.— 1564.), naime do smrti njezina osnivaca ba- 
runa Ungnada, koji je umro 27. prosinca 15G4. u Ceskoj, kamo bijase posao, da se po- 
kloni novomu kralju Maksimilijanu II., dosad prijatclju i pomagacu reformacije. Po smrti 
Ungnadovoj prenesena bi i poliranjena hrvatska tiskara u njegov grad Waldenstein u Ko- 
ruskoj, gdje je ostala do god. 1580. Odanle bi prenesena u stajerski Gradac, gdje ju je nad- 
vojvoda Karlo zatvorio u grad Schlossberg. Karlov sin i nasljednik Ferdinand II. poklo- 
liio ju je poslije rimskoj stolici, da se u njoj stampaju hrvatske crkvene knjige od netom 
osnovane kongregacije »za sirenje katolicke vjere« (congregatio de propaganda fide). Ti- 
skara bila je u Rimu vec 1. travnja 1626. 

Tijekom cetiriju godina izaslo je iz hrvatske tiskare u Urachu osim dva »pokusna 
lista« (glagolski i cirilski) u sve dvadesct i pet vecih i manjih knjiga u 25.000 primje- 
raka. Suvise stampano je i nekoliko (8) talijanskih protestantskih knjiga, koje su !bile 
namijenjene za one, koji govore ili vole talijanski jczik. Od hrvatskih knjiga stampano 
je 12 glagolicom, 7 cirilicom, a 6 latinicom. Poslije su (1568.) u drugoj tiskari u Regens- 
burgu naknadno izasie latinicom jos dvije knjige, naime prvi i drugi dio »Postile«. Od 
velikoga broja primjeraka sacuvalo se je do danas nekih 300 primjeraka, i to poglavito 
II Njemackoj. Primjerci u hrvatskim zemljama unisteni su u vrijeme protureformacije. 

Protestantske knjige tiskare u Urachu jesu vjerske knjige, kao katekizmi, postile, 
apologije, i t. d. Ungnad je mnogo nastojao da izadje i citavo sveto pismo u hrvatskom 
prevodu, ali u kratko vrijeme nije se to moglo provesti, pa tako su izasla samo dva di- 
jela novoga zavjeta. Radu je u opce smetalo trojako pismo, kao i to, sto medju knjizev- 
nim radnicima nije bilo pravoga sporazuma, koje narjecje da prihvate za knjizevni jezik. 
Podlogom im je cakavstina ali ju navracaju na stokavstinu, dok im kod prevoda iz Tru- 
barovih slovenskih knjiga zaostaju tragovi ovoga narjecja. 

Dok se je u Njemackoj radilo, da se hrvatskim knjigama rasiri medju Hrvatima i 
ostalim juznim Slavenima reformacija, nastojali su pape u Rimu, da jednakim nacinom 
provedu protureformaciju, pa da medju Slavenima grcko-istocne vjere na Balkanskom 
poluotoku (pace i u Poljskoj i Ruskoj) nadoknade gubitke u Njemackoj i ostaloj zapadnoj 
Evropi. U tome nastojanju pomagali su pape ne samo Isusovci, nego i neki hrvatski ise- 
Ijenici, koji su se sklonili u Rim i Italiju. Od tih odlikuju se poglavito Spljecanin A 1 e - 
ksandar Komulovic i Pazanin Bartolomej Kasic. 

Aleksandar Komulovic (Lesandro Komulouich, Comuleus, Comuli), vlastelin spljet- 
ski, boravi u. doba znamenitoga pape Gregorija XIII. u Rimu, te bi 1576. primljen za brata 
u zbor sv. Jeronima. Bio je jamacno vec tada svecenik, i to na glasu. Dne 2. svibnja 1581. 
mole sarajevski katolici papu Gregorija, da im dopusti »za nase potrebe crkovne i du- 
hovne za prokuratora gospodina Aleksandra Komulovica Dalmatina, koji stoji u kolegiju 
Germaniku«, isto trazi bosanski biskup Antun Matkovic i katolici u Solima (Tuzli). Ko- 
mulovic bavio se je tada uz ino prevadjanjem djela savremenoga ucenoga Isusovca i 
protureformatora Roberta Bellarmina o pravoj vjeri krscanskoj na hrvatski jezik, te mu 
.je za stampanje toga prevoda zbor sv. Jeronima u svojoj sjednici od 4. veljace 1582. do- 
ztiacio pripomoc od 20 skuda. I zaista je jos iste godine izaslo djelce: »Nauch char- 



KNJI2EVN0ST LATINSKA, TALIIANSKA I SLAVENSKO-HRVATSKA. 



73 



stianschi za slovignschi narod vvlaasti iazich... sloxen po poctova- 
nomu gospodinu Dom Lexandru Comulouichia Canonichu i vlastelinu Splitschomu ... In 
Roma, per Francesco Zanetti 1582.«. 

Ovim djelom izasao je Komulovic jos vise na glas u krscanskom svijetu jugosla- 
venskom, pa su narocito katolici u turskom carstvu zudili, da ga po§lju k njima za vizi- 
tatora. Dne 9. sijecnja 1584. istupio je Komulovic iz zbora sv. Jeronima, jer da mu drugi 
poslovi ne dopustaju baviti se zborom; a namah sutradan, 10. sijecnja, izdao je papa Qre- 
gorije XIII. dekret, kojim je Aleksandra Komulovica, kanonika Zadarskoga, i Tomu Ra- 
dija, clana druzbe Isusove, imenovao svojim visitatorima za Albaniju i ostale pokrajine 




LOGGIA U QRADU HVARU. 



turskoga carstva. Komulovic proboravio je u turskomu carstvu tri godine, radeci uz ino 
i tome, kako da krscanske narode okupi i pripravi za oslobodjenje ispod turske vlasti. 
Vrativsi se pod konac 1586. ili na pocetku 1587. u Rim stupi 12. travnja posljednje go- 
dine opet u zbor sv. Jeronima, te bi pd pape Siksta V. imenovan prvim nadpopom (archi- 
presbyter) netom osnovanoga kaptola i crkve istoga zbora. Poslije, za pape Klementa 
VIII. (1592. — 1605.), ponovo ga zapade zadaca, da vrsi sluzbu papinskoga legata i visi- 
tatora ne samo u turskoj carevini, nego takodjer u Poljskoj i Ruskoj, gdje je 1595. i 1597. 
boravio u Moskvi na dvoru cara Fedora Ivanovica, posljednjega vladara iz porodice Ru- 
rikove. U to je vrijeme neprekidno nastojao. da skloni Poljsku i Rusku na rat protiv 
Osmanlija, a uz to da ruskoga cara predobijc za sjedinjenje s Rimom. Smrt posljednjega 



74 HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRI HABSBURGOVCA. 

cara iz roda Rurikova (1598.) i na to nastale smutnje pomrsiSe sve te osnove. Na to se 
je Komiilovi^, tada vec opat Ninski (abbas Nonensis) povratio u Rim, gdje je 1. travnja 
1599. stupio u druzbu Isusovaca. Kao Isusovac premjesten bi u Dubrovnik, gdje je i umrO' 
11. srpnja 1611. 

Posljednjih godina zivota svoga bavio se je Komulovid opet knjizevnim radom, te 
je u prozi napisao hrvatskim jezikom knjigu: Zarcalo od ispoviesti za onieh, 
kojse cesto ispovidaju i mnogae drugae stvari tumacenae i sloxenae po P. 
Otcu Alessandru Komulovichia popu od drusbe Isusove«. Knjiga bi doduse stampana tek 
god. 1611. u Rimu kod Bartolome.ia Zanettija, ali je bila od duhovniii poglavara njego- 
vih odobrena jos za zivota njegova, naime 14. listopada 1606. A pregledao i ocijenio ju 
je mladji drug njegov, Isusovac Bartolomej Kasic, tada ispovjednik za hrvatski jezik (pro 
lingua illyrica) u basilici sv. Petra u Rimu. 

Bas taj Bartolomej Kasic (Cassius, 1575.— 1650.), rodom Pazanin, od god. 
1590. pitomac ilirskog zavoda u Loretu, a poslije clan druzbe Isusove i clan »akademije 
ilirskoga jezika« u Rimu, stao je god. 1600. po nalogu svoga generala Aquavive i s odo- 
brenjem pape Klementa sastavljati prvuhrvatsku gramatiku za one clanove 
svoga reda, koje ce zapasti zadaca, da uce taj jezik, pa da kao vjerovjestnici, legati i 
visitatori sire i uivrdjuju katolicku vjeru i papinsku vlast medju juznim Slavenima, naro- 
cito u turskoj carevini. Kasic radio je kroz cetiri godine na toj knjizi, uzevsi za podlogu 
bosansko narjecje kao najrasirenije (quae apud plurimos populos 1 a t i s s i m e palet). Po- 
sto je djelo dominikanac Augustin Petkovic (Ouintius) iz Spljeta ocijenio i 2. travnia 
1604. odobrio, izasla je ta gramatika stampom s naslovom »Institutionum lin- 
guae illyricae libri duo. Authore Bartholomaeo Cassio Curictensis societatis 
Jesu. Editio prima. Romae, apud Aloysium Zanettum. M.DCIIII. Superiorum permissu. 
Iza te gramatike zaredali su poslije brojne knjige Kasiceve u hrvatskom (ilirskom) jeziku, 
medju njima i prevod citavoga svetoga pisma, koje mu starjesine nijesu dozvolili stam- 
pati, te je do danas ostalo u rukopisu. 

Jos od druge polovice 15. stoljeca, narocito iza propasti bosanskoga kraljevstva, 
kad je sva sila bosanske vlastele i puka patarenske vjere prigrlila islam, stao se je u 
Bosni uvlaciti tursko-arapski jezik i s njim njegova knjizevnost. Kako su brojni mladi 
Bosnjaci budi dobrovoljno, budi kao »tudji djecaci« (adzemioglana) dolazili u Cari- 
grad, da se ondje odgoje u islamskoj vjeri i osmanlijskom duhu, mnogi su se od njih po- 
slije proslavili kao visoki dvorski i vojnicki dostojanstvenici, zatim kao ucenjaci i pjes- 
nici. Ti su poturcenjaci bill u jednu ruku razsadnici tursko-arapske kulture u Bosni, a u 
drugu opet sirili su hrvatski (srpski) jezik sve do visoke porte u Carigradu. 

Izmedju brojnih ucenjaka i pjesnika tursko-arapskih bosansko-hrvatskoga porijetla 
da spomenemo samo neke. Tu je u prvom redu rano umrli njezni pjesnik Alajbeg Herce- 
govic, sin Ahmeta liercegovica (t 1519.) i unuk hercega Stjepana Kosace. Taj se je Alaj- 
beg proslavio pod pjesnickim imenom S i r i (= Lavski). Znamenit je nadalje komentator 
persijskih klasika Sudi (t 1593.), rodjen u selu Sudicima pokraj Sarajeva, a poslije uci- 
telj u Carigradu, gdje su ga slusali brojni Bosnjaci i Hercegovci, koji su se popeli do vi- 
sokih dvorskih dostojanstva. Osobito se je proslavio kao pjesnik Dervisaga Baje- 
z i d a g i c, rodjen u Mostaru u sestom deceniju 16. stolj., a umro kod Budima g. 1603. Dosav 
kao dijete u Carigrad stupio je u skolu Atmcjdan-serajc, gdje je ucio arapsku i persijsku 
lijepu knjizevnost. Tu mu je bio uciteljem i netom spomenuti Sudi. Poslije je bio savjet- 
nikom na dvoru sultana Murata III. (do god. 1595.), a onda u vise navrata carski na- 
mjestnik u Bosni. Bajezidagic pjevao je uz ino gasele po uzoru persijskih pjesnika; naj- 
Ijepsi mu je gasel u slavu rodnoga grada Mostara, gdje se nalaze i ove kitice (u hrvat- 
skom prevodu): 



KNJI2EVN0ST LATINSKA, TALIJANSKA I SLAVENSKO-HRVATSKA. 



75. 



»Ko bi mogo opjevati redom 
Sve Ijepote divnoga Mostara; 
Zar se cudis srce, sto ga Ijubim 
Sa Ijubavlju sinavskoga zara? 



S dvije kule velika cuprija 
Pruz.ila se preko r'jeke carne, 
Te sa svojim velebnijem lukom 
Pricinja se poput duge same. 



Cio svijet da obidjes redom 
Ne bi naso onakova sv'jeta; 
On je majdan darovitih Ijudi, 
Seher Mostar ures je svijeta. 

Tu je gnjezdo slavnijeh junaka 
I na peru i na bojnom ma5u; 
Kad od vazda ] sada iz njega 
S dana na dan velikani skacu.< 



Spomena je vrijedan jos uceni kadija Hasan Kafi el-Akhisari. Rodio se je 
oko god. 1547. u gradu Pruscu (Akhisar) kod gornjega Vrbasa, gdje je i umro god. 1616. 
Bio je pravedan sudija i pobozan asketa, a napisao je brojna djela razlicitoga sadrzaja. 
Medju najbolja djela njegova vrsta se spis »Temelji mudrosti o uredbi svijeta«; u njem se 
ogledaju njegovi nazori o osmanlijskoj drzavi, koja je vec u njegovo vrijeme pocela gubiti 
od svoje velicine i sjaja. Djelo je prvotno napisao u arapskom jeziku, a poslije ga je pre- 
to5io u turski vulgarni jezik. Pod konac 16. stoljeca javlja se jos znameniti povjestnicar 
Pecevi ili IbrahimpaSa Alajbegovic (Ibrahim efendi Pecujlija, rodjen u Pe- 
ciihu oko god. 1570., a umro god. 1650.). On je u svome djelu prikazao povjestnicu od 
prvili dana sultana Sulejmana II. (1520.) do posljednjih dana Murata IV. (1640.). Hammer- 
Purgstall veli za to djelo: »Tarihi Pecevi je izvrstna pragmaticka povijest. Pisac pripo- 
vijeda vecinu dogadjaja svoga vremena kao ocevidac, prijasnje iz usta otca i drugih oce- 
vidaca s obzirom na suvremene, njemu iz prevoda poznate ugarske historicare«. 

U hrvatskom (srpskom) jeziku nema kroz 16. stoljece u Bosni nikakvih stampanih 
djela ni poboznih ni svjetovnih, premda se je na dvoru u Carigradu govorilo i hrvatski, te 
izdavali (cirilicom) razliciti spisi i povelje. Pace i cirilske tiskare u Qorazdi nestalo je 
poslije god. 1531. U prostom puku zivjele su i rasadjivale se tek narodne umotvorine, po- 
glavito narodne pjesme. Putopisac Benedikt Kuripesic spominje god. 1531. izrije- 
kom, da je cuo u Bosni i Hrvatskoj pjevati junacke narodne pjesme o Malkosicu i vjer- 
nom slugi vojvode Radosava Pavlovica, kao i o junaku Kobilicu ili Kobilovicu; a dalma- 
tinsko-hrvatski pjesnik P. Hektorovic stampao je god. 1568. Cak doslovce dvije narodne 
Djesme u svojoj knjizi »Ribanje i ribarsko prigovaranje«. Junacke narodne pjesme zvali 
su u ono doba »b u g a r s t i c e« (bugarscice, bugarstine, bugarkinje), mozda zato, sto im 
je napjev turoban (odatle bugariti = naricati), a mozda zato, sto su sastavljene u puckom, 
ili vulgarnom govoru (in vulgari sclavonico; lingua sclavica = lingua vulgaris = 
lingua et littera bulgarica). Te su se junacke narodne pjesme stale luciti po krajevima, u ko- 
jima su zivjeli i djelovali opjevani junaci, na ungjurske s junacima iz Ungjurovine 
(Madzarske, Ugarske), zatim na krajisnicke s junacima turskim i krscanskim na 
m.edjama krscanskih i osmanlijskih oblasti. Kao zasebna vrst krajisnickih pjesama jesu 
u s k o c k e pjesme, koje slave senjske uskoke, poglavito Senjanin Ivana (1551.). Bugar- 
stice bile su u 16. stoljecu tako rasirene, da su ih pjevali ne samo u Bosni, nego i po oto- 
cima dalmatinskim (Hvaru). 

Vrlo razliciti bili su dakle utjecaji, koji su u 16. stoljecu djelovali na razvitak knji- 
zevnosti tako u ostatcima kraljevstva hrvatskoga, kao i u mletackoj Dalmaciji i slobod- 
nom Dubrovniku. U jednu ruku razabire se jos i dalje odsjev starijih i mladjih humanista 
Italije, dok se u drugu ruku vidi utjecanje reformacije iz Njemacke i protureformacije- 
iz Rima; napokon se moze ustanoviti i domasaj prostonarodne poezije s istoka. 

Premda su »ostatci kraljevina Hrvatske i Slavonije« bili kroz citavo 16. stoljece 
izlozeni najezdi osmanlijskoj, a uz to su stradali i od gradjanskih smutnja, ipak nije u 
njima zamro knjizevni zivot. Pisalo pak se Je 1 u latinskom i u hrvatskom jeziku s obojim 



76 • HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRI HABSBURQOVCA. 

pismenima (latinskim i Klagolskim). Od radiiika na hrvatskoj knjizi najstariji je vele za- 
sluzni Simiin Kozicic iz stare vlasteoske porodice B e g ii a u Zadru. Rodjen iz- 
medju god. 1460. i 1470. od otca Aloizija i niatere Oreje, prevolio ^e svecenickomu sta- 
lezu, te se vcc 1502. spomlnje kao kanonik metropolitanske crkve u Zadru. Papa Julije 
]{ imenovao ga je 5. studenoga 1509. biskupom u Modrusama. Kao biskup pribivao je 
crkvenom koncilu u rimskom Lateranu, gdje se je proslavio sa svoja dva govora u prilog 
krscanstvu protiv Turaka. Prvi govor govorio je 24. travnja 1513., te ga je posvetio 
Jtnezu Bcrnardinu Frankopanu; drugi govor »o pustosenju Hrvatske« (de Croatiae deso- 
latione) izrekao je 9. studenoga 1516. Kako je biskupska stolica u Modrusama bila nastra- 
<lala, :tolovao jc u Novom (Novigradu) u Vinodolu. Jos god. 1526. dne 18. listopada iz- 
<iaje domin Matko Duplic glagolsku ispravu pred castnim . . . gospodinom Simunom bisku- 
pom modruskim . . . v biskupiji v Novom«; ali poslije toga nije Simun bio ni tu siguran 
radi turskili provala, pa se je sklonio u Rijeku. Odavle pise 18. listopada 1530. kapitami 
Ivanu Katzianeru u Ljubljanu: »Ja sada ovdje sprovodim zivot na Rijeci (Hie nunc vi- 
.tam vivo in terra Fluminis), jer se ne usudjujem boraviti u Vinodolu radi Turaka (quia 
•esse in Vinodolo non audeo propter Turchos), kojih sam rukama drugom zgodom jedva 
umakao (ex quorum manibus vix alias evasi). Predjasnjega dana vratio sam 
se iz Mletaka (superiori die ex Venetiis redii), pa smjesta pisem vasemu gospod- 
stvu . . . « 

Nagadja se, da je Kozicic u Mletcima nastojao oko uredjenja tiskare latinskim i gla- 
xolskim slovima, koja bi prenesena na Rijeku u biskupovu kucu, gdje bi vec 15. prosinca 
1530. nastampan »Oficij blazene djevice Marije«. Iza toga su slijedece godine 1531. do- 
stampane jos dvije glagolske knjige. Prva je Misal hrvatski za porabu hrvatskih 
slagolasa, za koji se na kraju pise ovako: »Svrscn Misal hrvacki od slova do sl.ova kuzan, 
popravlen i prepisan castnim va Isukrste otcem gospodinom Simunom Kozicicem, Zadra- 
ninom, biskupom modruskim, stampan v Rici v hizah ego prebivanija, trazenijem ego 
m(i)l(o)sti Dominikom i Bartolomeom z Bre§e stampaduri. Vladajucu vedrenomu gospo- 
dinu Frdinandu kralju rimskomu, ugarskomu i ceskomu, dan 28. miseca aprila leta od 
Krstova rojstva 1531. «. Taj lijepi misal »po obicaju rimskoga dvora«, uresen je i lijepim 
<[rvorezima. 

Malo dana iza misala, koji je Kozicic tek popravio, izaslo je malo historijsko 
djelce, koje je biskup valjda preradio po kojem latinskom ili talijanskom spisu. Puni na- 
pis te male historije glasi: »Knjizice odzitja rimskih arhiereov i cesa- 
r V, od Petra i Julija daze do sadajnih Klimenta Sedmoga i Karla Petoga. Stampano v 
Rici V hizah prebivanija gospodina Simuna biskupa modruskoga, vladajucu vedrenomu 
gospodinu Ferdinandu, kralju rimskomu, ugarskomu, ceskomu i procaja. Va vrime uzveli- 
cenoga g(ospodi)na Mikule Jurisica, kapitana rickoga, dan 15. maja, leto od Krstova roj- 
stva 1531, « Knjizicu je Kozicic posvetio znamenitomu trogirskomu biskupu Tomi Nigru, 
kojemu pise uz ino: »Svrsivsi juze mi sale i inie nike knjizice podobno se 
(j)est vidilo nam, da knizice sije Stampamo, v kih se uzdrzit na kratci zitie vsih rimskih 
arhiereov i cesarov...« Vrijedno bi bilo ustanoviti, koje su to »nike knjizice«; da li nje- 
■govi govori na koncilu ili sto drugo? Nakon dvije godine, u rujnu 1533. zivio je Kozicic 
u Zadru, pa je tu i umro u ozujku 1536. Sahranjen bi na susjednom otoku Uljanu (Uglian), 
fdj'e no bijase jedan od predaka njegovih (Simon de Begna) podigao samostan s crkvom 
sv. Jeronima i sv. Petra, koju je papa Martin V. na molbu opata manastira sv. Krsevana 
-5. srpnja 1430. podijelio redovnicima Franjevcima vikarije bosanske. U toj zaduzbini pie- 
mica Begna bill su grobovi clanova te porodice, a medju njima pocivali su tu ve6 otac, 
majka i jedan brat biskupa Simuna. Prezivjeli brat biskupov Ivan Donat, stavio je ovaj na- 
pis na zajednickoj grobnici njihovoj: »Simoni Begnio Episcopo Modrussiensi divinarum 
iiumanarumque litterarum scientia clarissimo fratri benemerito, Aloysioque, ac Oreae pa- 



KNJI2KVN0ST LATINSKA. TALIJANSKA I SLAVENSKO-HRVATSKA. 77 

rentibus piientissimis, nee non Petro Equiti fratri dulcisimo, Joannes Donatus Begnius Ca- 
nonicus Jadertinus fieri curavit. A(nno) D(on!ini) MDXXXVIII. Kal. Junii«. 

Poslije Kozicica izaSla je u 16. stolje6u samo jos jedna stampana glagolska knjiga. 
To je brevijar Mikule Bro2ica, plovana u OmiSlju, dostampan u ozujku 1561. u 
Mletcima kod sinova Zana FranCiska Torezani. No zato nema sumnje, da je bilo dosta 
knjiga u rukopisu, narocito iiistorijskih. Medju te spada tekar u najnovije vrijeme na 
svjetlo iznesena knjizica o Podsjedanjui osvojenju Sigeta god. 1566., sa6u- 
vana u giagolskom rukopisu, premda se cini, da je iz iatinskoga pisma prepisana. Ta za^ 
iiimljiva knjizica, kojom se slavi juna§tvo Nikole Zrinskoga i smrt njegova u Sigetu, na- 
pisana je u cakavsko-kajkavskom narjecju tik nakon dogadjaja, jer ju je naniah zatim. 
slovenski pisac Samojlo Budina (rodjeni Ljubljancanin) preveo na latinski, te je god. 1568. 
u Becu svoj prevod stampom izdao. Sudeci po predgovoru napisao je izvornik hrvatski 
junak, koji je pri osvojenju Sigeta dopanuo turskoga suzanjstva, pa se onda oslobodio. 
Mislilo se je na Gaspara Alapica, poslije bana hrvatskoga; no vjerojatnije je, da je ano- 
nimni pisac neki Janus Cernko, dijak i komornik kneza Nikole Zrinskoga, a god. 
1570. »lovasniestar« Nikolinih sinova Jurja i Kristofa. 

Neprekidne borbe s Turcima, pa i nutariije sniutnje u ostatcima kraljevstva pobu- 
djivale su knjizevne Ijude, te su stall biljeziii znatnije dogadjaje svoga vrcmena i proslih 
stoljeca u latinskom i hrvatskom jeziku. Od latinskih djela spominjemo kratku kroniku 
Hivatske (Chronicon breve regni Croatiae) Franjevca Ivana Tomasica, spis o bor- 
bama izmedju protukraljeva Ferdinanda I. i Ivana Zapolje od Ivana Zermegha 
(t 1584.), historijske spise zagrebackili kanonika i biskupa Nikole Mike a, Nikole 
Stjepanida SeIni5koga i Pavla Jagustica, o kojima je bilo vec govora u 
ovome djelu. Najznamenitija historijska knjiga ovoga stoljeca u latinskom jeziku je po- 
vjesnica Ugarske (Historiarum de rebus Hungarieis libri XXXV.), koju je napisao glaso- 
viti Nikola Isthuanffi (1535—1615.), prozvan ugarskim Livijem, jer je pisao po na- 
cinu humanista. Bio je doduse porijetlom iz Ugarske, ali je veci dio zivota proboravio a 
Slavoniji u gradu Vinici kod Varazdina, koji bijase bastinio po majci, te je u njem i umro. 
U drugoj polovici 16. stoljeca izasla je i p r v a svjctska kronika ili opca historija u hr- 
vatskom jeziku, a napisao ju je takodjer zagrebacki kanonik i bivsi 2upnik zagrebadki,. 
po imenu Antun Vramec (1538.— 1587). Naslov je djelu: »Kronika vezda znovich 
zpravljena kratka szlovenzkim iezikom po D. Antolu pope Vramcze kanouniku zagre- 
beehkomu. Stampane v Lublane po Juane Manline, leto M.D.LXXVIII. 

Kronika Antuna Vramea je doduse prva svjetska historija u hrvatskom jeziku, na- 
rocito u kajkavskom narjecju; ali nije u opce prva knjiga u torn narjecju. Starije su vjer- 
ske knjizice, koje je u duhu novovjeraea pisao i stampati dao pop M i h a j 1 o B u c i 6, 
zupnik u Belici u Medjumurju. Bucic prihvatio je novu vjeru po nauku Francuza Kalvina, 
koja se bijase razsirila medju Magjarima u susjednoj Ugarskoj; a pomogao ga je od- 
lucno knez Juraj Zrinski, gospodar Medjumurja i gorljiv privrzenik novovjeraea. Zrinskf 
je ne samo progonio Franjevce i Pavline u Medjumurju, nego je god. 1572. na svome 
posjedu u Nedeliscu kraj Cakovca osnovao tiskaru, u kojoj su se stampali spisi Mihajla 
Bucica. Poimence se istice jedan spis, kojemu ne znamo hrvatskoga naslova (libello im- 
presso, in illo impio magna ex parte a sacramentoperdis suffurato libello), radi kojega bi 
Bucic 8. ozujka 1574. na sinodi u Zagrebu kao okorjeli kalvinista osudjen, te iz kato- 
licke crkve izopcen. 

Pored vjerskih knjiga stampale su se u tiskari u Nedeliscu i druge stvari. Tako je^ 
Ivan Pergosic, notar i zupanijski sudac u Varasdinu, izdao svoje djelo: »Decretum,. 
koterega je Verbewczi Istvan diachki popisal, ... od Ivanussa Pergossiclia na szlo- 
viensski jezik obernien. Stampan v Nedelischu Leto nassegha zuelichenia 1574.« To je 



78 HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRI HABSBURGOVCA. 

<lakle Verbeciiev »Tripartitum« u hrvatskoni prevodu kajkavsko - stokavskoga narjecja. 
Prevod svoj posvetio je Pergosic knezu Jurju Zrinskomu, pa u predgovoru veli, da je tu 
knjigu stampao tiskar, »kojega Va§e gospodstvo (Zrinski) dopelja na korist i odicenje oveh 
Jievolnih i zavrzenih ostankov orsaga«. 

Jos prije Jurja Draskovica, koji je prvi odiucno provodio protureformaciju, sjedili 
su na stolici zagrebackih biskupa muzevi, koji su se odlikovali knjizevnim radom. Medju 
te spada Nikola Olah (1543.— 1548., t 1568), koji je uz ino latinskim jezikom napisao 
j:eografiju Ugarske (i Hrvatske), nadalje domaci sin Pavao Gregorijanec (1550. 
do 1557., t kao kalocko-backi nadbiskup i gjurski biskup u Becu 21. listopada 1565.), 
koji je takodjer napisao historijsko-geografsko djelo o Ugarskoj (Breviarium rerum 
Hungaricarum historico-geographicum), a uza to je bio clan komisije, koja je dopunila 
Verbecijev »Tripartitum« u novi »Ouadripartituni iuris consuetudinarii 
regni Hungariae«. To je djelo medjutim ostalo nestampano sve do god. 1799., kad 
ga je izdao na svijet zagrebacki biskup Maksimilijan Vrhovac. Sam Juraj Drasko- 
^,n6 (1525.— 1587.) bio je vec prije svoga imenovanja za biskupa zagrebackoga (19. stude- 
noga 1563.) dobro poznat naucenjak i knjizevni radnik. Jos kao mladi magistar predavao 
je astronomiju na sveucilistu u Becu (1549.), nastavljajuci svoje nauke u Padovi izdao je 
ondje god. 1551. svoj latinski spis protiv nauke Kalvinove (Confutatio eorum quae dicta 
sunt a Joanne Caluino), kao pecujski biskup izdao je god. 1559. stampom pastirsko pismo 
(Epistola paraenetica) svojim vjernicima, a kao zastupnik kralja Ferdinanda I. na crkve- 
jiom saboru u Tridentu drzao je 24. veljace i 27. kolovoza 1562. dva govora, koji su vise 
puta stampani. Kao biskup zagrebacki (1563. — 1578.) redigovao je svoju bogatu korespon- 
denciju, sastavljao govore za sinode, a jamacno je napisao i dekret, kojim bi osudjen Kal- 
vin Bucic i njegova nauka. Uz biskupa djelovali su i kanonici, kao Antun Vramec; a od 
ostalih kanonika istakao se je kao latinski pjesnik kanonik 1 zupnik sv. Marije Juraj 
W u r f f e 1, koji je god. 1572. dao u Becu stampati ovecu pjesmu u 43 kitice u slavu bisku- 
povu (Carmen sapphicum ad reverendissimum D. D. Georgium Drascovich, episcopum 
•ccclesiae Zagrabiensis . , .) I nakon odlaska Draskoviceva iz Zagreba slavili su zahvalni 
Hrvati svoga nekadanjega biskupa i bana; tako je plemeniti Caspar Petricevic od 
Miketinca god. 1583. ispjevao ovecu pjesmu njemu u pocast, pa ju je izdao stampom u 
Becu (Panegyricus in honorem reverendissimi domini Qeorgii Drascovitii . . .). 

Nekoliko godina iza odlaska Draskovi6eva u Ugarsku preselio se je Antun Vramec 
u Varazdin. gdje je god. 1584. postao varoskim zupnikom. Tu se je Vramec nasao 
na okupu s notarom Ivanom Pergosicem i Blazom Skrinjaricem, rekto- 
rom varoske skole, Taj trolist bavio se je izdasno knjigom i pisanjem knjiga. Kako je u 
isto vrijeme bila prenesena tiskara kneza Jurja Zrinskoga iz Nedelisca u Varasdin, gdje 
je njom upravljao iz Ljubljane prognani Ivan Manlius, stall su ovi knjizevnici u njoj stam- 
pati svoja djela. Vramec je po svoj prilici na zelju tadanjega biskupa Pavla Heresinca hr- 
vatskim (kajkavskim) jezikom napisao i izdao svoju »P o s t i 1 u« u dva dijela. Prvomu 
■dijelu je napis: »Postilla na vsze leto po nedelne dni vezda znovich szpraulena 
slovenszkim iezikom po Antolu Vramcze sz. P. doktore i czirkue Varasdinszke P. Stam- 
pano V szlobodnom kralievom varassu Varasdine M.D.LXXXVI«; a drugomu: »Postilla 
veszda znovich zpravliena szlouenskim ieszikom po godoune dni na vsze leto. Po 
Ant. Vramczu sz. p. Doctoru. Stampano v szlobodnom kralieuom varassu Varasdinu. 
M.D.LXXXVI.«. Slijedece godine 1587. izasle su dvije latinske knjige Vramcevih drugova 
Ivana Pergosica i Blaza Skrinjarica. Posljednji je svoje religiozno-misticno djelce »De 
iigno paschali« posvetio Vramcu, pa se u posveti tuzi, kako Ijudi zlobno prigovaraju nji- 
Jiovu radu, jer im nije nista sveto, nego ono, sto sami hoce. 

Dok se u »ostatcima kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije« pisu poglavito u 
•dva jezika (latinskom i hrvatskom) narocito vjerske (nabozne i obredne) knjige i donekle 



KNJI2EVN0ST LATINSKA, TALIJANSKA I SLAVENSKO-HRVATSKA. 



79 



•povjestna djela: u mletackoj Dalmaciji (s mletackom Albanijom) i u slobodnom Dubrov- 
niku cvate suvise i lijepa knjizevnostu tri jezika, naime u latinskom, talijanskom 
i hrvatskom. 

Hrvatska knjiga razvijala se je tada u dva pravca: kao vjerska, pisana gotovo bez 
izuzetka u prozi, i kao svjetovna u stihoviina. Medju najstarije prozaiste ubrojiti nam je 
dubrovackoga vlastelina Basila Gradica, koji je bio glasovit kao dubokouman bo- 
goslov i vrstan poznavalac grckoga jezika. Bio je najprije redovnik u benediktinskom sa- 
mostanu na otoku Mljetu, odakle je poslije god. 1530. posao u Italiju na Monte Cassino. 
God. 1584. postao je biskupom u Stonu, gdje je i umro slijedece godine 1585. Prvo nje- 
govo pozrtato djelo »L i b a r c e veleduhovno i bogoljubno o d m o 1 i t v e« stampano je u 
Mletcima 1561. kod Ivana Giunte, prevod je latinskoga djela »De oratione« od Tullija 




MENCETICEVA KULA (MENCETTA) U DUBROVNIKU. 



Orispolda; izvorno je drugo djelo njegovo: »Libarce od dievstva i dievic- 
k o g a b i t j a, stampano 1567. u Mletcima po Ivanu Krst. Guerra. On je sam smatrao ovo 
djelo tako znamenitim, da ga je god. 1584. preveo na talijanski jezik i izdao u Rimu pri 
Bartolu Bonfadinu i Titu Dianu. Znacajno je, da je isto djelo Isusovac Simon Visocki pre- 
veo na poljski jezik, te ga 1607. izdao u Kalisu. Znamenit je nadalje Zadranin pop S i - 
mun Budinic (Budineo), koji se god. 1581. spominje kao »ilirski ispovjednik u Rimu-<. 
Prvo mu je djelo prevod psalama s napisom: »Pokorni i mnogi ini psalmi Davidovi« (u 
Rimu pri Fr. Zanetti 1582.); nadalje iste godine stampao je kod istoga tiskara prevod 
djela Isusovca Ivana Polanka s napisom: »Ispravnik za jerei, ispovidnici i za pokornih«. 
Slijedece god. 1583. izdao je opet u Rimu djelo: »Summa, a to jest skupljcnje ili sabranje 
flauka Christianskoga, slozeno po poctovanom otcu Petru Kanisiu teologu ili bogoslovcu 
druzine Isusa, koje iz vlaskoga ili latinskoga jazika u slovinski jazik protumacio jest pop 



80 HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRI HABSBURGOVCA. 

Simun Budineo Zadranin*. Znacajno je, da je tai prevod iza§ao u dva izdanja: jedno la- 
tinskim slovima, a drugo 6irilskim pismenima. Treci duhovni spisatelj je dominikanac fra- 
tar Luka Pallavicini Bracanin, »mestar reda pripovidavac« (praedicatorum) 
i inkvisitor papinski u Zadru (1591.— 1601.), koji je 8. studenoga 1598. dovrsio doslovni 
prevod (cakavskim narjecjem) svih (150) Davidovih psalama. Ovo je djelo odkri- 
veno i Stampano tek u najnovije vrijeme. 

U 16. stoljedu osobito je bogata lijepa knjizevnost hrvatska u mletackoj Dalmaciji 
i slobodnom Dubrovniku. Javljaju se narocito tri knjizevna sredi§ta: jedno u Zadru s Ni- 
nom, drugo na otoku Hvaru, a trede u Dubrovniku. U Spljetu kao da je iza Marulida 
(t 1524.) hrvatska Vila pjesnikinja zamrla. Kolo zadarsko - ninskih pjesnika zapocinje 
Petar Zoranid (Albis), starinom LiCanin od plemena Mogorovica (Tetacica). Rodjen 
je god. 1508. u Zadru, a zivio je najvise u Ninu, gdje su mu vec djed i otac prebivali. Kad 
mu je bilo dvadeset i osam godina (1536.), spjevao je, potaknut djelom »Arcadia« tali- 
janskoga pjesnika Jakova Sannazara, pastirski roman u stihovima i prozi, koje odise naj- 
vecom Ijubavi prema hrvatskom narodu i jeziku. Taj prvl hrvatski roman, izradjen od 
najvece cesti u dramatskom obliku (u dialozima), izaSao je stampom u Mletcima god. 
1569. kod Dominika Farri s napisom: »Planine, ke zadrze u sebi pisni pete po pastirih, 
pripovisti i pritvore junakov i deklic, i mnoge ostale stvari slozene po Petru Zoranicn 
Ninjaninu«. Drug! zadarski pjesnik bio je Brno Karnarutic iz vlasteoske porodice 
zadarske. Kada se je rodio i kada je umro, nije dosad ustanovljeno; znade se samo, da 
mu se je otac zvao Dunat (messer Donado Carnaruti), koji je god. 1527. jos zivio u nu- 
tarnjem gradu Zadru, te mu je porodica brojila osam dusa. Jamacno je medju njima bio 
vec i sin Brno (Bernardin). Poslije je Brno sfupio u uzi snosaj s knezom Nikoiom Zrin- 
skim Sigetskim; vjerojatno je poput Stjepana Frankopana postao »vojvodom« neke cete, 
koje je Nikola Zrinski drzao, kad bi mu povjerena obrana jugozapadne Ugarske izmedju 
Dunava i Drave. Kad je Nikola Zrinski junackom smrti poginuo u Sigetu (1566.), kosnulo 
se je to duboko Karnarutica, pa je u slavu svoga »bivsega gospodina« ispjevao epsku 
pjesan, koja je prva iz hrvatske historije u nasoj knjizevnosti. Toj je knjizi naslov: »Va- 
zetje grada Sigeta, pisan na 4 dila razdiljena* (u Mletcih 1584.), a posvecena je 
knezu Jurju Zrinskomu, sinu sigetskoga junaka. U posveti kaze, da je odlucio »ispuniti 
dug moj ovim, ako i prezrenim slogom, i svitu navistiti, koliko godi izvrsite hrabrosti 
istoga gospodina, otca milosti tvoje, a navlastito, koju on ucini u pogibli grada Sigeta«. 
Karnarutic ispjevao je jos pjesnicku pripovijest u pet pjevanja s napisom: »Izvrsita Iju- 
bav i napokon nemila i nesricna smrt Pirama i Tizbe« (Mletci 1586.), te ju posvetilo ostro- 
gonskomu nadbiskupu Antunu Vrancicu. 

U pjesnickom kolu na otoku Hvaru javilo se je pet spisatelja. vlastelinu H o r - 
tenziju Brtucevicu (* u gradu Hvaru 1516.), sinu Jeronimovu, znade se samo, da 
je spjevao pjesmu »U pohvalu Tizbe i Segeta« od Karnarutica; a za Ivana Paro- 
z i d a (* u gradu Hvaru 1537.), javlja se, da je spjevao »Vlahinju«, koja nije sacuvana. 
Kud i kamo znanienitiji je od njih Hanibal Lucie (* u gradu Hvaru 1485., umro 1553.), 
takodjer vlastelin, koji je imao posjeda i na otoku Visu. Lucie je uz »Pisni ljuvene«, po- 
slanice 1 drugo spjevao prvu izvornu hrvatsku dramu svjetovno-romantickoga sadrzaja 
s napisom »Robinja«, kojom je zelio proslaviti Dubrovnik i sjajnu moc njegove vla- 
stele. Nadovezao je pak na narodne pjesme, koje su u ono doba kolale o hrvatskim ba- 
nima Majeru Blazu i Mirku Derencinu. Qlavna lica njegove drame jesu Robinja, unuka 
Majera Blaza, i mladi Derencin, unuk bana Mirka Derencina. Mladi Derencin, preobucen 
u trgovacko odijelo, odkupljuje u Dubrovniku na trgu od turskih gusara za 3000 dukata 
nesrecnu Robinju, koja se onda udaje za svoga osloboditelja, kojega je ve6 odprije skro- 
vito Ijubila. Sva djela Luciceva izdao je po smrti njegovoj nezakoniti sin i bastinik mu 
Antonije s napisom: »Skladanja izvrsnih pisan razlicih postovanoga gospodina Hanibala 



KNJI2EVN0ST LATINSKA, TALIJANSKA I SLAVENSKO-HRVATSKA. 81 

Lucia, vlastelina hvarskoga, koje cini stampati u Bnecih sin njegov Antoni ... In VenG' 
tia per Francesco Marcolini i556.« Dok je Lucie bio naskroz plemic i patricij, njegov 36 
nesto mladji suvremenik Petar Hektorovic(*u Starigradu na otoku Hvaru 1487., 
umro g. 1572.), premda takodjer rodjeni patricij, bio iskren prijatelj pucana i njiiiovih ' 
nastojanja. I on je u mladosti pjevao Ijubavne pjesme, aii se je poslije odvratio od puste 
erotike i stao pisati pjesnicke poslanice. Tako je i u obliku velike poslanice prijatelju Je- 
ronimu Brtucevicu u svojoj sestdeset i devetoj godini (1555.) ispjevao svoje glavno i naj- 
vece djelo »Ribanjc i ribarsko prigovaranje«. Ovo skroz originalno djelo za 
pravo nije nikakva didakticna pjesma (poput suvremene talijanske »ecloga pescatoria«), 
vec samonikla idila iz iivarskoga zivota, narocito tamosnjih ribara. Pjesnik prica lijepo 
i realisticno, kako je, zeleci sc odmoriti, kroz tri dana sa dva ribara (Paskojem i Nikoiom) 
plovio po moru izmedju otoka Hvara, Suleta i Braca, loveci ribu, pjeVajuci pjesme i uzi- 
vaju6i prirodne Ijepote, dok se nije na osvitku cetvrtoga daria opct vratio na Tvrdalj, 
svoj dvorac kod Starigrada, u kojem je proboravio najljepse dane svoga zivota. Putu- 
juci drugi dan iz grada Hvara (Novigrada) prema otoku Suletu pjevao je ribar Paskof 
»bugarscicu« Kraljevlcu Marku i bratu Andrijasu, ribar Nikola Radosavu Siverincu, i 
napokon oba zajedno u dva glasa (»jedan nize drzec, drugi vise pojuc«) riarodnu pisan: 
»I klice djevojka«. Zanimljivo je, da je pjesnik zabiljczio nc sanio tekst bugarscica, nego 
i napjeve. Hektorovicevo »Ribanje i ribarsko prigovaranje i razlicrie stVari inc slozene po 
Petretu Hektorovicu Hvaraninu« stampano je god. 1568. u Mletcima kod Fr. Iv. Komota,- 
Dalji hvarski pjesnik, koji bi tek u najnovije vrijemc odkriveh, jest Martin Benetd" 
\i6, vjerojatno mladji suvremenik Lucica i Hektorovica, jer poznaje djela ne samo 
svoga zemljaka Lucica, nego i Dubrovcanina Marina Drzica (t 1567.), kojega zove »na§ 
dobri spivalovac«, te ga donekle i oponasa. Benetevic spjevao je'>>H va rkin ju«, po- 
kiadnu komcdiju u pet cina, koja se je mnogo prikazivala. I Beneievid Spominje »btigar*- 
scicu od Petra Resetine«. , . ' ' " "/ 

U slobodnom Dubrovniku istaklo se je tijekom 16. stoljeda do^ dvadeset hrvatskih 
pjesnika, koji su nastavljali rad Siska Mencetica i Gjora Dr2ica."Da sporhenemo fek 
najznatnije i najplodnije. Najstariji od ovih bit ce pucanin (zlatar) A n d r i j a Cubra- 
nov.ic, koji je zivio i radio u prvoj polovici stoljeca (oko 1480. — 1530.), a spjevao je po 
nacimi firentinskili pjesnika prvu hrvatsku pokladnu pjesmu ili rhaskeratu s napisom 
>Jedjupka« (Egipcanka = Ciganka gatalica). Ova »Jedjupka«, iza koje se skriva sani 
pjesnjk, petim gospojama svasta proricc, oc'aje i svjetuje, a sestoj, koju pjesnik voli i 
osobito odiikuje (od 620 stihova posvecuje nioj 360), spotice, §to rte uzvraca Ijubav 
onome, koji za njom gine, ali mu rijec u grlu zapinje, kad hoce da joj to kaze. Cubra- 
r.oviceva »Jedjupka« Ijepsa je od svih poznatih talijanskih maskerata, tc nadilazi sve po- 
tonje hrvatske imitacije. U Dubrovniku bila je rasirena vec god. 1527.. a §tampana bi tek 
1599. u Mletcima (kod Altobela Salikana). Drugi je pucanin dubrovacki Mavro (Ni- 
kola) Vetranic (1482.— 1576.), redovnik bcncdiktinski i najplodniji pjesnik 16. stoljeca. 
Bio je lirik, epik i dramatik pretezito religioznog i rcfleksivnog smjera. Najljepse mu je 
i najoriginalnije djelo »Remeta«, idila iz pustinjackoga zivota, ii kojoj se prikazuje zi- 
vot pustinjaka (samoga Vetranica) na otocicu sv. Andrijc. Spomena je Vrijedan jos Ve- 
tranicev nedovrseni fantasticki alegorijsko-fllozofski ep »P e 1 c g r i n« (Putnik); a od 
drama odlikuju se »S u z a n a c i s t a« u cetiri cina, i onda »Posvetiliste Abra- 
movo« u pet cina, oko kojega se je pjesnik najvise trudio. ali ga je tako rastegnuo 
(2636 stihova), da se u jtom obliku nije moglo prikazivati. Mladji suvremenik Vetranicev 
je opet pucanin Nikola Naljeskovic (rodj. oko 1510., umro god. 1587.), po zani- 
manjU'trgovap, a, po.knjizeynoiTi radu najstaii[i pjesnik komedija u Dubrovniku. Njegove 
tri komedi je .beznapisa,vise su lakrdije, u kojima je porodicni zivot u Dubrovniku 
prikazan u grubim crtama j najkrupnijim rijecirna. Prve dvije komedije samo su dram- 
K 1 a i c, Hrv. povj. III. (6.) 6 



82 HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRI HABSBURQOVCA. 

ske scene, tek treca je iz^vedena u tri ciiia. Nalje§kovica kud i kamo nadvisuje Marin 
Dr2id s nadimkom Vidra, sinovac pjesnika Gjora. Rodio se je oko god. 1520. u Du- 
brovniku, a umro god. 1567. u Mletcima, gdje je i sahranjen u crkvi di san Qianpolo. Ma- 
rin Drzid napisao je cetiri pastirske igre (Tirena, Vcnera i Adon, Plakir, Qjuho Krpeta); 
prve dvije u stihovima, a posljednje dvije u prozi. Znade se, da je »Tirena«, koja ima 
pet cina, prvi put 1548. prikazivana javno pred knezevskim dvorom, a drugi put 1550. 
prigodom pira Vlalia Drfica u kuci 2enikova djeda po majci. Tom se je prigodom izvo- 
dila 1 viteska igra >>Moieska«: (»bojni nacin od moreske«), koja se je sve do danas na 
otoku KorCuli odrzala. Nadalje je Drzic spjevao pravu pokladnu igru: »Novela od 
S t a n c a«, koja se smatra najdotjeranijim i najcjelovitijim djelom njegovim, tako te se i 
sad prikazuje u glumistu u Zagrebu. U njoj se crta obijesna dubrovacka mladez, kako se 
je krupno nasalila s okolisnjim seljakom, sa starim vlahom Stancem, koji je za poslom 
dosao u grad, pa ne na§av§i stana zadrijemao kod zida pred gradskim zdencem. Jos je 
Drzic napisao sest komedija u stilu suvremene plautovske talijanske komedije (Komedija 
od Pometa, Dundo Maroje, Skup, Pjerin, Arkulin i Tripce de Utolce); napokon je preveo 
Euripidovu dranui »Hekubu« iz talijanskoga prevoda. Drzic je najveci komediograf stare 
dubrovacko-dalniatinske knjizevnosti; steta samo, da su neka djela njegova ili posve iz- 
£4ib!jena ili tek od cesti sacuvana. Za pustopasnim, dosjetljivim i hitrim Drzicem javio se 
jc niladji suvremenik njegov, takodjer viasteoski sin Dinko Ranjina (1536.— 1607.), 
koji je neko vrijeme zivio u Firenci (1563. — 15()7.) u kolu knjizevnika na dvoru Medicejaca. 
Ranjina je poglavito lirski pjesnik, i to refleksivni; suviSe je on uveo u hrvatsku knjizev- 
t'ost epigranie, ponajviSe rugalice, u kojima je zigosao poroke porodiCnog i drustvenog 
zivota. Znacajna je njegova rugalica »Jednomu, ki niSto ne cini, a tudje sve huli«. Jos 1563. 
stampao je Firenci: »Piesni razlike«. Vrativgi se iz Firenze u Dubrovnik vrsio je razne 
drzavne sluzbe, te je bio sedam puta knezom republike. Pjevao je tada nialo ili niSta, ali 
ie ostao prijatelj knjige i knjizevnika, koji su se okupljali u njegovom Ijetnikovcu pod 
Vrucicom na Ratu kod Trpnja. Nakon sto je u hrvatskoj knjizevnosti oko 1571. zavladao 
neki zastoj, javio se je na popristu bogati PuCanin Dinko Zlataric (1558. — 1609.), 
koji je pjevao hrvatske i latinske pjesme. Bio je inace vrlo obrazovan covjek, koji je 
nauke filosofskc i pravnc izucio u Padovi, gdje ga bijahu god. 1579. izabrali za rektora. 
Njegov pjesnicki ideal bila jc glasovita sa.svoje Ijepote i obrazovanosti Dubrovkinja Cvi- 
jeta Zuzoriceva (Floria Zuzzeri, rodj. oko 1555.), kojoj je i Tasso posvetio dva so- 
r.eta, dok su ju drugi firentinski pjesnici prozvali dubrovackom Aspasijom. Mnoge lirske 
pjesme Zlatariceve spjevane su u polivalu Cvijeti; njoj je takodjer posvetio svoj prevod 
Ovidijeve metarmofoze »Ljubav i smrt Pirama i Tizbe«, koju je god. 1597. izdao u Mlet- 
cima Zajedno sa prevodom Sofoklove tragedije »Elektre« i prevodom Tassove »Aminte« 
s naslovom »Ljubmir«. Citavo pak izdanje posvetio je Ranjina knezu Jurju Zrinskomu, 
koji mu se je za to latinskim pismom iz Cakovca lijepo zahvalio. U nizu znatnijih pjes- 
nika hrvatskih budi jos spomenut Antun Sasin, vec radi toga, sto je pod naslovom 
»Razboji od Turaka« opjevao suvremene bojeve s Turcima (1593—1594.) pocev od 
sjajne pobjede krscanske kod Siska; ali to nije epos, vec samo suvremena kronika u sti- 
hovima. 

Dok se je hrvatska knjizevnost rascvala, latinska knjiga u isto doba obamire. Od 
knjizevnih vrsta ?amo jos pjesnictvo ima dva tri znatnija zastupnika, koji u latinskom 
jeziku okretno sastavljaju razlicite prigodne pjesme. Tako u Kotoru pjeva latinskim je- 
zikom Kotoranin Ludovik Paskalic (Pasquali, Pascale), kojega su latinska »Car- 
niina« god. 1551. stampana u Mletcima. To su poglavito elegije (26). Medjutim pjevao je 
on i u talijanskom jeziku sonete, madrlgale i kancone, po kojima je iza§ao vise na glas 
nego svojim latinskim pjesmama. Najznatniji latinski pjesnik u Dubrovniku bio je toga 
stoljeca jedan tudjinac, po imenu Didak Pir (Pyrrhus, Pirro), za pravo Jacobus 



KNJI2EVN0ST LATINSKA, TALIJANSKA I SLAVENSKO-HRVATSKA. 83 

Flavius, zidov, rodjen 1517. u Evori u Portugalskoj. On je kao ucitelj dubrovacke 
skole ondje prozivio drugu polovicu 16. stoljeca, bio je ucitelj Dinka Zlatarida i mnogih 
<irugih Dubrovcana, a istakao se je vec prije dolaska u Dubrovnik u Spanjolskoj, En- 
^leskoj, Francuskoj, Belgiji, Italiji i Grckoj kao vrstan humanista. I u Dubrovniku, gdje 
je ostao do svoje smrti, sastavio je mnogo latinskih pjesama, vedim dijelom epigrama 
najrazlicnijega sadrzaja, povodeci se za Marcijalom. Osim stampanih pjesama (1582. i 
1592.) ostale sii mnoge u rukopisu (Didaci Pirihi elegiarum libri III. ad D. Slatarichium Pa- 
tav. Scholae Rectorein et equitem splendidissimum; accessit Lyricorum libellus eodem 
auctore) 

Latinski jezik ustupio je mjesto ne samo hrvatskomu, nego i talijanskomu, jer 
su se dalmatinsko-dubrovacki knjizevnici povodili za miadjim humanistima talijan- 
skim, pa njegovali zive jezike mjesto mrtvoga. Tako je i u prozi sve vi§e maiia otimala 
talijanstina mjesto latinstine, kojom su odsad pisali jedino bogoslovi svoje rasprave i djela. 

Ne samo da je Paskalic uz latinsku poeziju njegovao talijansku, nego je bilo i hrvat- 
skih pjesnika, koji su pjevali i taiijanski. Tako je Savko Bobaljevic Qlusac (Sa- 
vius Bobali Sordo, 1530.— 1585.) izasao na glas vise kao taiijanski pjesnik nego kao hr- 
vatski. On je svoje »Rime amorose, pastorali e satiriche*, izasle po smrti njegovoj god, 
1589., posvetio Dinku Ranjini. Kao taiijanski »rimatori« (pjesnici) poznati su jos ovi inace 
lirvatski pjesnici : Petar Hektorovic, Eranjo Lukarevic (Luccari) Bu- 
rin a, Dinko Ranjina i Dinko Zlatari6. Talijanske pjesme pjevao je takodjer 
DubrovCanin Mihajlo Monaldi (rodj. oko 1550., umro 1592.), a isticu se jos pleme- 
nite 2ene Julija Bunic (Bona) i spomeuuta vec Cvijeta Zuzzeri (Zuzoriceva). 

Talijanskim jezikom pisu se u to doba i prozaicna djela, poglavito znanstvena. Fi- 
lozofski pisci u obliku dialoga raspravljaju o razlicnim pitanjima iz podruCja tadanje filo- 
zofije. Tako hrvatski pjesnik Nikola NalJeSkovic (Nale) izdaje god. 1579. svoje ta- 
lijansko djelo »Dialogo sulla sfera del mondo«; Nikola Gucetic (Oozze, 1549. — 1610.) 
iednako u dialozima govori o Ijubavi i Ijepoti, a spomenuti ved pjesnik Mihajlo Mo- 
naldi pi§e deset dialoga o Ijepoti s napisom »L' Irene*, koji su stampani tek iza nje- 
gove smrti god. 1599. Najznamenitiji filozof ovoga stoljeca jest Fran jo Patrizio 
(Petris 1529. — 1597.), s otoka Cresa, koji se je bavio najzakucastijim problemima filoso- 
fije. Jednako se bave i prirodnim naukama. Nikola Sagri (t 1572.) napisao je djelo o 
plimi i osjeci, a Antun Medo (umro oko 1600.), porijeklom Grk, bavio se je razlicnim 
matematickim pitanjima. Znacajno je, da je Dalmatinac Ivan Franjo Srica (Fortu- 
r.io) napisao p r v u talijansku gramatiku, koja je prvi put stampana u Jakinu god. 1516. 
To je gramatika onoga knjizevnoga jezika, kojim su pisali Dante, Petrarca i Boccaccio. 

Napokon su i povjesnicu pisali w talijanskom jeziku. U torn se pogledu osobito 
istidu dubrovacki historiografi. Tako su talijanskim jezikom napisani najstariji 
Ijetopisi ili kronike o Dubrovniku, kao kronika anonimna Ijetopisca, koja oba- 
seze povjesnicu Dubrovnika od osnutka grada god. 457. do god. 1554.; zatim »Annali di 
T^agusa« od Nikole Ranjine (1494. — 1582.), koji takodjer dopiru do god. 1552. Ra- 
njina je takodjer sastavio ili prepisao najstariji kanconijer ili pjesmaricu, u koju su une- 
sene pjesni prvih hrvatskih pjesnika u Dubrovniku. I Ivan Qundulic Marinov 
sastavio je dubrovacku kroniku do god. 1484.; ali se ne moze tocno ustanoviti, kada je 
zivio. Na osnovu svih tih kronika. koje su do najnovijega doba ostale u rukopisima 
(stampane su tek 1883. i 1893. od Natka Nodila u spomenicima jugoslavenske akademije),' 
sastavljali su svoje stampane historije o Dubrovniku firentinski dominikanac i kaptolski 
vikar crkvc dubrovacke Serafin Razzi, koji je u djelu: »La storia di Raugia, Lucca 
1595. « prikazao historiju Dubrovnika do god. 1571.; nadalje Dubrovcanin Jakov Lu- 
karevic (Giacomo Luccari, 1551.— 1615.) poznato djelo: »Copioso ristretto degli annali 
di Rausa, Venezia 1605.«, u kojem je prikazana povjesnica grada do god. 1600. 



84 HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRI HABSBURGOVCA. 

Izraedju svili dubrovackih povjesnicara 16. stoljeda proslavio se jc osobito Mavro' 
Orbini, biySi opat benediktinskoga samostana u Mljetu (t 1614.). On se je bavio histo-^ 
rijoni ne samo Dubrovnika, nego svih dr^ava i zemalja jugoslavenskili, a donekle sla- 
venskih u opce. On je izdao djelo: »I1 regno de gli Slavi hoggi corrotamente detti Schia- 
voni. Historia di Don Mauro Orbini Rauseo abbate Melitense. In Pcsaro 1601.« Orbina 
ide ta poglavita zasluga, §to je on, premda katolicki redovnik, pisao svoju historiju juz- 
nih Slavena ne obzfruci se na vjeru njihovu, te jc jednakom Ijubavi I polelom crtao i sla- 
vio sve velike i slavne muzeve, bili oni katoljci ili ne. Bas stoga ugodilo je njegovo djelo^ 
svim Slavenima bez razlike vjere, te su ga i Rusi preveli u svoj jezik nastojanjem nov- 
gorodskoga arhiepiskopa Tcofana Prokopovida (1722.) Posveceno je caru Petru Velikomu.. 
Umjetnosti. Najprije gradjanski rat izmedju Ferdinanda I. i Ivana Zapolje. a onda- 
neprekidne borbe s Turcima, koji su svedjer napredovali prema zapadu, nijesu nimalo* 
bile podesne za razvoj umjetnosti u »ostacima« hryatskoga kraljevstva. Pace brojne: 
sredovjecne gradjevine, kao crkve, gradovi, sa,niostani i varosi prometnuse se u razva- 
line-, budi sto ih Turci za svojih provala raznietriuli, budi sto su ih krscani samr 
razvalili, da se Turci u njima ne ugnjezde. Tako je za ratovanja izmedju' 
Ferdinandovaca i Zapoljevaca nastradala god. 1529. stolna crkva sv. Stjepana u Zagrebu. 
dok je za turskih provala poruseno gotovo sve od Pozege do Virovitice 1 Zacesmai 
(Cazme), kao i medju Unom i Kupom od Kostajnice do Topuskoga. God. 1596. spominju* 
pounski Ylasi »s e d a m d e s c t p u s t i h g r a d o v, k b j i s u p u s t i m e j u U n U! 
i K up u«. 

Kraj takih prilika posve je prirodno, da graditeljska umjetnost nije u »ostatcimav 
niogla napredovati. Gradilo se je u opce samo za obrambene svrhe, da se izlozehija mje- 
sta i gradovi na krscansko-turskoj krajini utvrde i zastite. Stoga nije bilo gotovo sabqra.. 
na kojem ne bi stalezi dozvoljavali radnike, gradju i povoz za prenasanje gradje u hr- 
vatsko-siavonske krajiske gradove. Jedino tjm nacinom moglo se je poluciti, da su se 
Turci kod utvrdjenili gradova Qjurgjevca, Koprivnice, Krizevaca i lyanica u slavonskolj 
krajini, pa onda kod gradova duz Kupe, u banskoj i hrvatsko] krajini zaustavili, pa da nr-^ 
jesu i »ostatci« kraljevstva spaii pod njihovu vlast. 

Bas radi obranc od Turaka moralo se je pomisijati i na osnivanje n o v i h gradova 
i tvrdjava. Tako su nastali gradovi i tvrdinje: grad S i s a k (1544.) uz varos istoga imena,. 
grad Nehaj (1551. — 1558.) vise varosi Senja, i oveca tvrdja Karlovac (1579.) kod 
utoka Korane u Kupu do staroga grada Dubovca. Po ovom primjeru sagradili su i Turct 
tvrdju Petrinju (1592.) na utoku Petrinjcice u Kupu. 

U nutarnjoj zemlji nijesu gradjevinama toliko naudili Turci, ali su one stradale od' 
nemara i potresa. Narocito je stetan bio potres 15. i 16. rujna 1590., kad je 1 Zagreb 
drugi put u torn stoljecu stradao. Tom je prigodom i nedavno (1574.) popravljeni M e d - 
V e d g r a d tako ostecen, da se je gospodar njegov Stjepan Qregorijanec morao preseliti 
u dvore nize grada, u Sestine. Jednako su nekako i drugi gospodski gradovi na gorskim 
visovima opustjeli, pa su mjesto njih nastali dvori na podanku gora i brda. Tako su pri- 
mjerice na podanku visokoga Cesargrada u hrvatskom Zagorju u ravnici osvanuli 
N V i dvori. Dogadjalo se i to, da su oblasti silom razvaljivale pojedine gradove i 
utvrde, koje su siloviti vclikasi i plemici podizaii bez dozvole kraljeve na svojim po- 
sjedima. Tako je ban Krsto Ungnad 5. veljaCe 1581. s brojnom druzinom svojom sve do 
tcmelja dao porusiti grad § a b a c, koji bijahu neovlasteno podigli plemici Keglevici na- 
suprot Krapini. 

Dok su ovako u »ostatcima« hrvatskoga kraljevstva umjetnosti zahirile, slalo je u 
susjednoj turskoj Bosni poglavito graditeljstvo napredovati. Turci su doduse u prvi kral 
obarali krscanske sredovjecne umjetnine, narocito crkve, ili su ih pretvaraii u svoje; air 



J 



UMJETNOSTI. 85 

kako je znameiiit dio domactga ziteljstva hrvatskoga patarenske vjere prigrlio islam" 
5tali su odiicniji i bogatiji poturcenjaci podizati arapsko-turske gradjev in e, 
kac) d z a m 1 j e (hramove), t e k i i e (samostane za dervise), m e d r e s e (vjerske skolc 
s iiiternatima), b a n j e (kupke), musafirhanc (svratista za siromasne putnike), t a s- 
iihane i bezistane (zgrade za trgovanje) i t. d. Mimo to podizali su zgrade (litvr- 
4Kiie kastele) za stanovanje oblastima, poglavito vojnickim (sara je), onda mostove 
(ciiprije) i t. d. Bas po tim gradjevinama dobiie su poglavite varosi bosanske, kao Sa- 
ra .i:vo (prije Vrhbosna), Mostar, Foca i Banjaluka svojc orijentalno lice. 

, . Vec u drugoj polovici 15. stoljeca proslavili su se neki turski namjestnici u Bosni 
svbjim gradjevinama. Osobito se isticu sandzakbeg I sab eg od plemena Hranu-^ 
i i i:,. osniyac turskoga Sarajeva, koji jc sagfadio u Cast sultana Muhameda 11. glasovitu 
Carevu dzamiju,. i do njc banju (1459.),, onda Carevu cupriju preko Miljacke, jednu 
tckiju, musarfirlianu,. golemi lian Kolobaru u Bazjdzanima, i nekc manje gradjevine. Sin 
Tijcgov Melmiedbeg Hranusic podigao je (1519.) dzamiju Mehitietbegovu. Afi najvise pro- 
skivio se je u 16. stoljecu syojim gradnjama Qazi Husrcfbeg (1480.— 1541.), koji je 
u tri maha bio sandzakbeg n Bosni, te je nastojao da u svojim gradjevinama kud i kamo 
aiadkrili sve, sto se dotada na polju arliitekture stvorilo u Sarajevu i Bosni. On je god. 
1529. podigao glasovitu Begqyu dzamiju u Sarajevu, koja nc same po svojoj 
ai hitektonskoj koncepciji, hego i po svojim dimenzijama nadmasuje svd ostate dzamijc 
cmoga doba. »Sravnimo li ju sa Carevom (dzamijom), s Mehmcdbegovom ili sa Skender- 
lijom (Mustafbega Skenderpasica od god. 1517.)» to sve tri izgledaju prema Begovoj rek 
bi kao miniature. Ako kod Careve dzamije djeluje na posmatraca gracilnost stupova, vit- 
Icost munare, elegancija kubeta. kod Begove dzamijc sve je to jacc, vece, snaznije, ma- 
sivnije, a ipak jc arhitektu uspjclo stvoriti umotvor, koji se ^oimlje promatraca jcdinstve- 
jiim umjetnickim dojmom, te i ne ce osjecati one masivnbsti zidoya, koji bi gbtov6 dbli- 
kovali utvrdjenomu gradu ili kuli«. Qraditelj Begove dzamije nijc poznat; ali se znadc, 
da su radnici (kamenari, kovaci, zidari i tesari) bili Dubrovcani. I po ostaloj Bosni sa- 
gradjene su u 16. stoljecu lijepe dzamije. Tako Alad^a-dfamija u Foci, podignuta 
:^od. 1550. od Hasan-Nazira, s osobito lijepom propovjedaonicom; onda Karagjoz- 
xl^amija u Mostaru, podignuta god. 1569. od Karagjoz-bega Hadzi Mehmeda; i napo- 
kon krasna Ferhadija u Banjaluci, koju je god. 1576. dao sagraditi sandzakbeg Fer- 
hadbeg Sokolovic nakon svoje pobjede kod Budackoga, primivsi veliku odkupninu od za- 
Tobljene krscanske gospode. 

Qazi Husrefbeg podigao je poslije Begove dzamije jos citav niz drugih gradjevina 
za sljedbenike islama. QIasovita je njegova medresa »K u r s u m 1 i j a«, za koju je usta- 
novio i naucnu osnovu, po kojoj ce se u toj visokoj skoli predavati. Nadalje je podigao 
hanikah ili tekiju (samostan) za dervise (kaludjere), musafirhanu za primanje i 
prehranu siiomasmh putnika; vrlo zanimljivu banju ili kupaliste u dva dijcla (za muske 
1 za 2enske), prostrane zgrade za trgovanje (bezistan, taslihan), i jos drugo. Sve su se te 
gradnje pretezno odrzale do danas. Po njegovu primjeru podizali su jednake humani- 
tarne, zdravstvene i skolske zgrade i drugi bosanski velikasi muslimanske vjere (Soko- 
lovidi, Kopcici, Skenderpasici) po ostalim mjestima Bosne. 

Jo§ su spomena vrijedne kamene c u p r i j e ili m o s t o v i, podignuti u to vrijeme 
po Bosni i Hercegovini. Najznatnija je cuprija u Visegradu na rijeci D r i n i, koju 
je god. 1571. dao podici slavni Mehmetbeg Sokolovic. Ova cuprija stoji na jedanaest si- 
Ijatih lukova, kojima sirina nije jednaka; ima ih od 13.7 metara do 18.6 metara. Duljina 



* Savremeni povjestnicar turski Aali (t 1592.), pise o Bosnjacima islamske vjere ovako: 
»Bez sumnje BoSnjaci, koji se pribrajaju hrvatskom narodii, odlikuju se kao prosti vojnici do- 
'brotom i poboznosti, kao age i zapovjednici obrazovanoScu i vrlinom; ako dodju do casti velikih 
-vezira u upravi su dobro6udni, ponosni i pravedni, da ih veiikaSi hvale i odlicni umnici slave.« 



86 HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRI HABSBURGOVCA. 

joj broji 170 metara, sirina 6.3 m. neimaru ili graditelju cuprije ne zna se ni§ta; pufc 
Plica, da mu je ime bilo Mitar ili Rade, i da je gradio sedam godina, jer mu je Drina vi§e 
puta oborila pojedine stupove. Za nekoliko godina starija od opisane cuprije jest cu- 
prija u Mostaru na Neretvi, podignuta (na mjestu starijih drvenih mosti6a) za sul- 
tana Sulejmana II. god. 1566. Ova je cuprija duga 29 met., siroka samo 4.55 m., a poCiva 
na jednom jeditom polukruznom svodu od 27.3 m. promjera. Od povrsja Neretve dO' 
vrSka svoda imade 19.5 met. 

U mletackoj Dalmaciji i slobodnom Dubrovniku stoji graditeljstvo i kiparstvo posve 
pod mietackim utjecajem. Kako su brojne crkve u primorskim gradovima vec po- 
sve izgradjene, ima ih tek nekoliko, kojih se gradnja dovrsava. Tako se stolna c r k v a 
sv. Jakova u Sibeniku dogradjuje do god. 1555., kad bi posve dogotovljena i posve- 
cena. Jednako je dovrsena u to vrijeme stolna crkva sv. Marka u Korculi, na 
kojoj se kao na sibenskoj ogledaju razni stilovi (mletacka gotika i rana renaissansa). 
Zvonik stolne crkve u Trogiru, koji je jos 1422. poceo graditi meStar Matija Qojko- 
V i c, dovrsio je napokon god. 1592. — 1598. graditelj Trifun Bokani6. Zvonik je tada 
bio visok sa svojim kubetom 141 stopu, a sirok 17 stopa. U 16. stolje^u nastavlja se gra- 
djenjem svjetovnih zgrada u blizini crkvi a na javnim trgovima, koji tim postaju promet- 
nim centrima tih gradova. Gotovo svaki dalmatinski grad ima tada svoj »Qospodski 
trg« (piazza dei Signori), gdjeno uz postojece vec crkve nicu nove palace mletackih 
providura ili gradskih knezova, onda stanice za obavljanje javnih poslova (loggia pu- 
blica), zatim javni uredi. kao carinare (dogane) i t. d. Tako je u svakome gradu »Qos- 
podski trg« kao mala slika trga sv. Marka u Mletcima. Sve su te zgrade sagradjene u 
mletackom slogu gotskih i renaissancnih oblika. Gotovo sve »Ioggie« u Dalma-- 
c i j i j e s u d i e 1 a 16. s t o I j e 6 a. Najstarija loggia je u gradu Trogiru, a najljepsa i naj- 
impozantnija u gradu H v a r u, sagradjena u slogu visoke renaissance. Prica se, da ju je 
zasnovao graditelj Michele Sanmicheli iz Verone (1484. — 1559.). Lijepa je jos i posve sa- 
cuvana loggia u Zadru; njezino procelje sastoji od tri luka medju dorskim stupovima. 

U ovo stoljece redjaju se jos gradjevine za zastitu i obranu primorskih gradova 
od navala susjednih Turaka, zatim neke zdravstvene gradjevine (vodovodi, cisterne, 
zdenci). Kako je turska vlast dopirala mjestimice sve do samih gradova, trebalo ih je, na- 
rocito s kopnene strane, zastititi jakim zidovima, kapijama, fortovima i drugim utvrdama. 
To je utvrdjivanje dalmatinskih gradova povjerila mletacka republika spomenutomu ve6 
graditelju Sanmicheliju. On je zadacu svoju sjajno izveo, pokazavsi i pri tim prakticnim; 
gradjevinama svoj umjetnicki ukus. Cak i naijednostavnije zidine i utvrde odlikuju se li- 
jepom strukturom i plemenitim razmjerjem, a ne manjka im ni dekorativnog nakita. Oso- 
bito su mu ukusne neke varoske kapije ili dveri; kao primjerice »kopnena vrata* 
(porta di terraferma) u Zadru. Sanmicheli zasnovao je takodjer tvrdjicu sv. Ni- 
kole (fort S. Nicolo) na ulazu u luku grada Sibenika, a podigao ju je njegov sinovac 
Giovanni Qirolamo Sanmicheli god. 1533. Jos je Sanmicheli zamislio veliku cisternu u 
Zadru sa pet zdenaca, ali je ona izvedena tek god. 1574. za generalnoga providura Alvisa 
Grimanija. 

I slobodni Diibrovcani, premda su zivili u prijateljstvu s turskim sultanima i pla- 
cali njima godiSnji dohodak, nastojali su da svoj rodjeni grad sto bolje osiguraju i jace 
utvrde. Te su se utvrde, nalik na kameni pojas, do danas odrzale, te daju gradu s kop- 
nene i morske strane vanrednu slikovitost. Svima utvrdama gospoduje silna Menee- 
tice.va kula (Mencetta), jaka tvrdinjica s dvojakom ogradcm, koju je Michelozzo Mi- 
chelozzi sagradio. Jos je znamenita na strmoj . stijeni u more strseca kula sv. Lo- 
vrinca, onda fortezza Leverono god. 1539. od mjernika Dorije sagradjena, i 
fortezza Margheritta, podignuta oko god. 1570. od Saporossa Matteucija. Sve te 



UMJETNOSTI. 87 

kule s ostalim kulama i zidinama tvore zaokruzenu cjelinu, koju prekidaju tek gradske 
dveri, a koja je u glavnom nastala u 16. stoljecu. 

U 16. stoljecu isticu se jos neki hrvatski slikari i mjedoresci, kojih su djela raza- 
suta po Italiji i ostaloj Evropi. Njihovo kolo zapocinje Julije Klovio (Jure Glovic), 
rodjen 1498. u Grizanima u Vinodolu, a umro 5. sijecnja 1578. u Rimii, gdje je i sahranjen 
u crkvi sv. Petra ad Vincula. Tu su mu 44 godine nakon smrti postavili svedenici nje- 
gova reda crni mramorni spomenik s poprsjem od bijelog mramora i s napisom, gdje se 
uz drugo cita »domino Julio Clovio de Croatia*, i opet »Julius Clovio pictor nuUi secun- 
dus«. I sam Klovio pridavao je svojemu prezimenu »Croata, Croatus, Croata, de Croa- 
tia*, a kadikad »Illyricus« ili »Macedo«. Proslavio se je pak kao sitnoslikar ili mi- 
R i a t u r i s t a (miniatore). Oko 1515. dosao jc iz Hrvatske u Italiju, u Mletke, gdje mu je 
bio protektorom Marino Qrimani, potonji kardinal. Negdje 1524. desio se je opet na 
dvoru ugarsko-hrvatskoga kralja Ljudevita II., te je sudjelovao i u boju na Muhackom 
polju, iz kojeg se je srecno spasio. Vrativsi se na to u Italiju dodje u Rim; ali vec iza 
nekoliko mjeseci morade bjezati iz Rima, kad su taj grad 6. svibnja 1527. zauzele i orobile 
cete cara Karla V. Habsburgovca. Lutajuci neko vrijeme stize u Mantovu, gdje no udje 
u samostan kanonika redovnika sv. Spasa, pa promijeni svoje krstno ime Juraj u Giulio. No 
vec god. 1530. ili 1531. stupio je opet u sluzbu svoga prvasnjega protektora Grimanija, 
koji je izradio u pape, da je smio izstupiti iz samostana, te kao svjetovni svei^enik zivjeti 
uz svoga dobrotvora, najprije u Perugiji, a onda u Rimu. U Rimu ostade do svoje smrti, 
proboravivsi tek god. 1549.— 1554. u Firenci na dvoru hercega Cosima I. iz porodice Me- 
dici, i onda krade vrijeme u Parmi i Piacenzi. Po smrti svoga prvoga protektora Grima- 
nija (t 1546.) stupi Klovio u sluzbu kardinala Aleksandra Fames a, sinovca pape 
Pavla III., kojega je sjajni dvor (sagradjen od Antuna da Sangallo i Michelangela Buona- 
rottija) bio najugledniji u Rimu, i zbiraliste najumnijili pjcsnika, ucenjaka i umjetnika. 

Klovio bavio se je gotovo bez izuzetka sitnoslikarstvom, ukrasujuci svojim slikari- 
jama brojne rukopise duhovnoga i svjetovnoga sadrzaja. Po njemu ilustrovani rukopisni 
molitvenici, korali, misali i brevijari razasuti su po knjiznicama citave Evrope, a najvise 
po Italiji. Najodlicnije djelo njegovo jest »Molitvenik blazene djevice Ma- 
rije«, koji je naslikao za kardinala Farnesa, a dovrsio ga je 1546. nakon marljiva rada 
od devet godina. Vec suvremenici cijenili su u velike ovo djelo Klovijevo, a noviji ga uz- 
nose nada sve, zovuci umjetnika sad »malim i novim Michelangelom«, sad opet »Rafaelom 
niiniatora«, dok za samo djelo kazu, da se pricinja vise bozanskim djclom, nego co- 
vjecjim (che ella pare cosa divina e non umana). Osim ovoga djela ukrasio je Klovio ru- 
kopis Danteove »Divina comedia«, gdje je narocito sjajna slika, koja prikazuje Beatri- 
cinovo putovanje po suncu. Jos su znamenite njegove sitnoslikarije za rukopise »Zivot 
Franje Marije od Montefeltra della Rovere IV.« i »2ivot Friderika od Montefeltra, voj- 
vode urbinskoga«. Nadalje je Klovio izkitio s pomocu svojih ucenika krasno pisanu po- 
vjesnicu rimsku Pavla Orosija (liistoria romana excerpta .ex libris Pauli 
Orosii), gdje su narocito vjerni portreti rimskih careva snimljeni po pjenezima, meda- 
Ijama i poprsjima. Na listu 181. prikazana je Sibilla Tiburtina, kako navijesta caru Okta- 
vijanu dolazak spasitelja Isukrsta. Po nalogu spanjolskoga kralja Filipa II. izradio je dva- 
naest slika za spanjolski zivotopis cara Karla V.; a za portugalskoga kralja Ivana III. 
uresio je jedan rukopis Davidovili psalama sa 41 slikom. Pored mnogo drugih vecih i 
manjih djela naslikao je Klovio jos dva autoportrcta: jedan god. 1528. kad mu je bilo tri- 
deset godina; a drugi pod starije dane. Posl:ednji pohranjen je u kr. galeriji slika u Fi- 
renci, te imade napis »D. Giulio miniatore«. »Kao umjetnik sjedinio je Klovio u svojim rad- 
njama njeznost i zivahnost boja Rafaelovih sa smjeloscu i krijeposcu risanja Michelange- 
lova. Njegove. najsitnije slike i figure drze n:nogi za tako savrsene, da covjek, kad ih pro- 
matra, pomislja, da u nekoj optickoj komori gleda zive slike«. 



88 HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRI HABSI3URG0VCA. 

Dok je Klovio zivio u Rimu i srednjoj Italiji, te sc bavio sitnoslikarstvom, njegov 
mladji savremenik Andrija MedulicSchiavone radio je poglavito ii Mletcima. 
Medulic (Andreas Sclavonus, dictus Medola, quondam ser Simeonis) rodio se je god. J503. 
od otca Simuna u Zadru, a umro je god. 1563. u Mletcima, gdje bi sahranjen u crkvi sv. 
Luke. Medulic je kao djecak do§ao u Mletke, te je imao prigode, da promatra i prou5ava 
djela slavnih raletackih slikara i bakrorezaca Parmeggianina, Qiorgiona i Tiziana Vecel- 
liia. Potonja dva postadose njegovim uzorima God. 1553. bijase se vec tako izvjestio, da 
ga je neumrli Tizian predlozio, da zajedno sa pet drugova (medju njima Tintoretto i Ve- 
ronese) slikama ukrasi knjiznicu u duzdovoj pala£i. Bilo niu je naslikati tri slike za na- 
gfadu od 40 dukata, pa je posao dovrsio god. 1556. Iza toga zaredase njegove radnje po 
crkvama i palacama, a i samostalnc slike. U samini Mletcima (s Chioggijom) bilo je do 
sedamdeset vecih i manjili radova; osim toga u Padovi, Firenzi, Napulju i Rimu. Jedna 
od najboljih slika njegovih je »Po sljednja vecera«u palaCi Borghese u Rimu. Ova 
krasno bojadisana i velika slika odlikuje se ncobicnim rasporedom. Tu ne sjedi Isus za 
siolom, vec stoji iza Ivana, koji pri stolu spava. Sedam apostola stoji takodjer, a pet njih 
sjedi za stolom u raznim polozajima, pa slusaju govor Isusov. Znamenita je jos njegova 
slika »Vjencanje mletackoga duzda s morem« u stolnoj crkvi sv. Marka u 
Mletcima. Jos se hvali slika » J u p i t e r i J o« u divnoj okulici, prekrasno sastavljena u 
duhu Tiziana. I od Medulica ima dva autoportreta: jedan iz mladih dana (u Firenci), a 
drugi iz staracke dobe (u Becu). Medulic bavio se je i bakrorezbarijom (do 140 bakro- 
reza). Kao slikar istice se Medulic nada sve svojim sjajnim koloritom (mekim i socnim), 
zatim jednostavnom i ukusnom kompozicijom. No zato mu crtanje nije uvijek pravilno ni 
tocno. Portreti njegovi jesu gotove biografije. 

Za" njim dolazi Sibencanin Martin Kolunic s polatinjenim prezimenom Rota 
(rota = kolo), koji se je proslavio u 16. stoljecu kao znamenit i vrlo plodan mjedorezac. 
Potekao je od porodice Kolunica, koja se bijase iz istoimenog m.jesta u starohrvatskoj 
zupi Pset (danas Petrovac i Bilaj u Bosni) pred Turcima sklonila budi u mletacki Sibe- 
I'ik, budi u Ugarsku i Austriju, gdje su potomci njczini pod imenom Kolonic vrsili visoke 
svjetovne i duhovne casti (nadbiskupi u Ostrogonu i Becu). Martin Kolunic rodio se je 
izmedju god. 1530. i 1540. u Sibeniku. Gdje je mladost svoju sproveo i gdje je ucio, nije 
poznato; nagadja se samo, da je ucio u Mletcima, jer su prve reprodukcije njegovih ba- 
kroreza god. 1565. — 1572. izlazile u Mletcima. Tako isto nagadja se, da mu je bio mece- 
nom nadbiskup ostrogonski i njegov zcmljak Antun Vrancic, kojemu je posvetio dva 
svoja bakroreza (mrtvoga Isusa i Magdalenu pokornicu). Valjda ponukom Vrancicevom 
pozvan bi oko god. 1573. u Bee na dvor cara i kralja Maksimilijana II., gdje je onda i 
ostao za cara i kralja Rudolf a II. God. 1576. upisan je u imenik dvorskih umjetnika: »Mar- 
tin de Rota Rom. Kh. Maiestet Conterfetter, Maler und Bildhauer«, a jednako i god. 1589. 
2ivio je jos god. 1592., kad je urezao podobu cara i kralja Rudolfa II. Kada i gdje je umro, 
nije ustanovljeno. Od njegovih bakroreza poznato jc dosad 159 komada, medju njima 56 
portreta. Medju njima jesu portreti gotovo svih tadanjih njemackih Habsburgovaca, 
onda portreti austrijskih i ugarskih velikasa (Vrancica, Isthuanffija, Fejerkovyia). Naj- 
slavnijim djelom njegovim drzi sc »P o s 1 j e d n j i s u d«, izradjen po glasovitoj slici 
Michelangelovoj u Sikstinskoj kapeli u Rimu. Njegovi portreti Rudolfa II. i Antuna Vran- 
cica broje se medju najbolje bakrorezne podobe onoga vremena. 

Ne po rodu, nego po porijeklu spada medju hrvatske slikare 16. stoljeca Q i r o - 
lamo del Pacchia (1477.— 1533.) iz Siene. Bio je sin nekoga Ivana Ivanovica, za 
kojega se spominje, da je bio Zagrcbcanin (Giovanni di Giovanni, maestro de le' Bom- 
barde, di Saghabria in Sclavonia). Oko god. 1531. osnovao je Pacchia sa jedanacst dru- 
gova svojih knjizevno drustvo »La congrega dei Rozzi« (druzina neotesanaca), u koje 
je stupio i dubrovacki pjesnik Marin Drzic, koji je tada u Sieni boravio. Pacchia proslavio 



MATERIJALNA KULTURA. 89 

•se je kao slikar; njegovih slika ima po raznim galerijama u samoj Sieni, zatim u Tudnu, 
Berlinu, Londonu, Muncheou i Budimpesti. Najbolje lira je djelo oltarska slika u crkvi 
San Christofano u Sieni prikazujuci Madonu s Isusom na prijestolju, uz koje stoje dva 
svetca. Zagasiti topii tonovi neobicno fino djeluju na velicajnu kompoziciju. Poslije god. 
1533. gubi se Pacchiji trag u Sieni; nagadja se, da je pobjegao u Francusku, posto je su- 
djelovao u nekoj buni. 

U 16. stoljecu javljaju se Hrvati i na Polju g 1 a s b e n e u m j e t n o s t i. Zagrebca- 
nin Pavao Skalic (1534. — 1575.), koji je poznat sa svoga burnoga zivota, bavio se je 
takodjer glasbom, te je napisao raspravii a liri.s naslovom »Dialogus de Lyra«, koja je 
izasla u Koinu (Colonia) god. 1570. . 

Materijalna kultura. Kad je hrvatsko-kraljevstvb god. 1527. stalo uz Habsburgie, na- 
stali su zivlji doticaji izmedju njega i austrijskih nasljednih zemalja (Austrije, Stajerske, 
Kranjske s Istrom i Rijekom, pa i Koruske). Ali se je osjetila namah i razlika femedju 
stare i nove tekovine Habsburga, naroCito na polju materijaine kulture. Dok je u Hrvat- 
skoj i Slavoniji (kao i u Ugarskoj) jos uvijekprcvladavalo poljoprivredno gospodarstvo, u 
austrijskim je pokrajinama ve6 maha preotimalo nov2ano gospodarstvo. Hrvatska i Sla- 
vonija bile su poglavito agrarne zemlje, dok su austrijske pokrajine bile ve6 industrijalne 
i trgovacke zemlje; u Hrvatskoj je 1 Slavoniji bilo razmjerno malo gotovih novaca, dok 
je u austrijskim pokrajinama bilo toga kud i kamo vise. Dok su austrijske pokrajine Sta- 
jerska, Kranjska, Koru§ka i. Gorica samo za uzdr^avanje hrvatsko-slavonske krajirie 
imale god. 1578. doprinijeti 548.205 rajnskih forinti, ostatci su kraljevina Hrvatske i Sla- 
vonije god. 1600. mogli skupiti ratne dace jedva 8967 ugarskih forinti i 75 denara. 

Druga je nevolja bila, sto su u to vrijeme kolali i vrijedili u hrvatskotn kraljev- 
stvu pjenezi dviju valuta: u g a r s k e i r a j n s k e (njemacke), koje se nijesu mogle 
posve izjednaciti. U Hrvatskoj i Slavoniji bio je prije zakoniti novae ugarski forint 
(florenus hungaricalis) i ugarski denar (denarius hungaricalis, soldin, novae), kojih 
je 100 saCinjavalo jednu ugarsku forintu. Sada je iz austrijskih pokrajina pritjecao nje- 
macki novae, kao rajnski forint (florenus rhenensis), zatim krajcar (crucifer, 
Kreutzer) i b e c (viennensis, denarius viennensis, denarius niger), te je jedan rajnski fo- 
rint vrijedio za 60 krajcara ili 240 beca. 

U prvi kraj udeseno bi tako, da je rajnski forint vrijedio 80 ugarskih denara ili */5 
ugarske forinte, tako da se je za jednu ugarsku forintu davalo 75 krajcara ih 300 beca. No 
podjedno su dolazile iz austrijskih zemalja i druge vrste novca, kao talir (imperialis) 
sa 100 denara vrijednosti, onda gro§ (gtossus), vrijedan 3 krajcara ili 4 denara; i na- 
pokon njemacki zlatni forint ili dukat (aureus), koji je vrijedio dva rajnska 
forinta. Radi toga nastala je citava zbrka pri preracunavanju obiju vrsti novaca, te se je 
Jirvatski sabor kroz citavo 16. stoljece morao baviti tim stvarima. 

Vec 1527. tuzi se hrvatski sabor, da stalezi pri svakom zlatnom forintu gube kod 
nekih po deset krajcara, a kod nekih i po cetrnaest; pa onda moli kralja, da dade samo 
iakove novce, koje bi mogli bez velike stete izdavati. U hrvatskoj kraljevini bill bi potre- 
biti ovakovi pjenezi: ugarski forinti, stari ugarski denari, grosi (wlgo rypparii) i kraj- 
cari. God. 1537. slavonski sabor odredjuje, da se novae i njemacki i ugarski, oba u svojoj 
vrsti i vrijednosti, imadu primati i kolati (moneta autem Qermanica et Hungarica utrique 
in suo genere ac valore recipiatur et currat). Slavonski sabor u Krizevcima god. 1538. 
opetuje zakljucak od prosle godine, te odredjuje, da se za (ugarski) forint daje 75 
Icrajcara, a za gros da se daje 4 krajcara ili 16 beca (viennensibus). Sabor hrvatsko- 
slavonski god. 1570. ustanovljuje opet, da u opsegu kraljevstva imade na sajmovima i 
tjednim trzistima podpuni talir vrijediti lOOdenara, rajnski talir 80 dinara, a ugarski du- 
kat (aurei hungarici) po 150 dinara; tko se toga ne drzi, gubi svoju robu na trgu. Jed- 
iiako odredjuje sabor god. 1571., da se po zapovijedi kraljevoj mora u svim zupanijama i 



90 HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA, PRVA TRI HABSBURQOVCA. 

slobodnim gradovima pod gubitak robe i milosti kraljeve primati talir za 100 denara, a 
dukat (aureus) za 150 denara. Isto opetuje sabor god. 1572. Sabor hrvatsko-slavonski od 
17. srpnja 1578. tuzi se kralju, da (njemacki) vojnici na krajini primaju za placu o§tecene 
i iako obrezane talire i dukate (circumcisam et interdictam monetam aureorum et talle- 
rorum), pa ih onda namecu ubogim kmetovima uz podpunu vrijednost; kad pak kmetovi 
s tim novcem idu trgovati i kupovati u nasljedne pokrajine, onda im tamosnji trgovci 
uraCunavaju reCene pjeneze samo u toliko, koliko vaze i vrijede. Tako kmetovi i gos- 
poda trpe veliku stetu. Suvise tuzi se sabor od 22. prosinca iste godine, da trgovci u 
§tajerskoj, Kranjskoj i Koruskoj (naro5ito u Optuju, Radgoni, Ljubljani i Novom mjestu) 
ne ce da primaju dukate i talire onako, kako je odredjeno u hrvatskom kraljevstvu; pa 
zato mole kralja, da zapovjedi svojini nasljednim pokrajinama, da se i ondje racunaju 
s istim brojem denara, kao u hrvatskom kraljevstvu (ut moneta ipsa u b i q u e aequali 
numero accipiatur). Cini se, da sve molbe i ziahtjevi hrvatskih staleza nijesu koristili, 
ve6 da su u nasljednim pokrajinama zapostavljali ugarske novce. Sabor slavonski od 10. 
aprila 1606. moli kralja, »da se ugarski novae prima u susjednim pokrajinama onako, 
kako kola u Ugarskoj, jer je pravedno, da susjedne pokrajine (austrijske) primaju no- 
vac od Slovinaca i Hrvata uz onu vrijednost, uz koju je ovi (Slovinci i Hrvati) dobivaju«. 
(ut moneta Hungarica in vicinis provinciis recipiatur eo modo, sicut in Hungaria cur- 
rit, . . . nam iustum esset, si vicini provinciales sub eo valore pecuniam a Slavis et Croa- 
tis reciperent, quo eis datur), I slavonski sabor od 24. lipnja 1607. opetuje tu molbu, tra- 
zeci, da ugarski novae jednako vrijedi u Njemackoj i ostalim kraljevim zemljama kao u 
Ugarskoj; ako se pak to ne bi moglo dopustiti, neka se njegovo veli- 
canstvo pobrine u buduce za takove pjeneze, koji bi jednako vri- 
jcdili za sva kraljevstva njegova. Qotovo isto trazio je i sabor od 3. rujna 
1608. ovim zakljuckom: »Moneta autem hungarica plenario sub valore, eodem videlicet 
sub quo in Hungaria, in universa Austria et Styria, Carinthia et Carniolia aliisque regnis 
suae maiestati subiectis recipiatur. Hoc autem si non admitteretur, sua maiestas talem 
deinceps fieri curare dignetur pecuniam, quae idem per universa suae maiestatis regna 
valeat«. 

Mnogo je smetalo i to, sto su se pjenezi patvorili. Takav se slucaj spominje na sa- 
boru od 28. listopada 1581. Buduci da je mnogo patvorena novca (adulterina, falsa mo- 
neta seu peeunia) na sve strane zemlje kolalo, trudio se je grof Tomo Erdedi, da pro- 
nadje patvoraca. I zaista ga je nasao. Bio je to neki Ivan Dogan, kmet gospodje Ivana 
§pi§ica u Jamnici. Grof je krivea zajedno s kalupom (fabriles formae) doveo pred sfa- 
leze, koji su povjerili recenomu grofu i banovcu, da traze njegove ortake. 

Narodu u ostatcima kraljevstva bilo ie poglavito vrelo prihoda ratarstvo. 
Alt ni to nije onako napredovalo, kako bi trebalo. Najprije su neki krajevi, poglavito uz 
tursku medju, bili posve opustoseni, tako da su nalicili gotovoj pustinji. Takovih pustinja 
(terra deserta) bilo je i na slavonskoj i na banskoj i hrvatskoj krajini. Vec hrvatski sa- 
bor na Cetinu u travnju 1527. moli kralja, da poslje svoje zasebne posianike, koji ce raz- 
gledati »pustu zemlju i prebivalista nasa« (desertam terram ac mansiones nostras). Su- 
vise je broj kmetova svedjer opadao. Mnogo su ih Turci odvukli u robstvo, brojni drugi 
razbjegli su se i sklonili u sigurnije krajeve Ugarske i Kranjske. God. 1571. imao je ban 
i knez Franjo Frankapan Slunjski na svim prostranim posjedima svojima u Hrvatskoj (ad 
omnia castra sua haereditaria in maximis confiniis et desertissimis locis posita) jedva 
dvadeset kmetova (vix iam viginti colonos). Sabor hrvatsko-slavonski god. 1584. tuzi se 
opet, da se u citavom kraljevstvu ne moze vec oporezovati vi§e od 3000 ognjiSta ili 
porta, dok je prije za srecnih vremena samo krizevacka zupanija imala 12.000 dimova, 
koji su da6u davali. All i ono malo kmetova, sto je u zemlji preostalo, nije se moglo iz- 
dasno baviti obradjivanjem zemlje. U jednu ruku bili su silno zaposleni poslovima oko 



MATERIJALNA KULTURA. 91 

podizanja utvrda na krajini i dovazanja potrebite gradje za taj posao, a u drugu ruku 
opet nijesu nikada sigurni za svoj zivot na otvorenom polju, tako te su puskom o ra- 
menu orali i kopali, ocekuiuci svaki cas navale Turaka i njihovih martolosa. Osobito su 
bill izlozeni ostatci krizevacke zupanije. Sabor hrvatsko-slavonski od 24. veljace 1568. ja- 
dikuje, kako se nevoljni kmetovi u mnogim nijestima te zupanije ne usudjuju nocu bora- 
viti u svojim kucama, nego jutrom iz utvrda kao iz pecina izilaze, pa se pod vecer od 
straha, da ih neprijatelji ne ugrabe, opet za obranu zivota i porodica svojih z a k 1 a - 
njaju u kolibice u utvrdama podignutim na stablima (in tuguriola in 
fortaliciis, in arboribus constructis), pa ondje dan na dan najbij'edniji zivot provode. 

Mnogo su ratarstvu smetale razne nepogode, a narocito poplave. Najvise su za- 
davale jada poplave rijeke Save, koje su nanosile ogromnu stetu okolisnjim zemljama. 
Sabor hrvatsko-slavonski od 4. sijecnja 1570. izabrao je zasebnu komisiju od vise lica^ 
kojoj je banovac Ivan Forcic na Celu, da iztrazi, kako bi se poplave zaprijecile. Dne 12. 
tiavnja iste godine zakljuCuje sabor nakon izvida recene komisije, da se u cas, koji bano- 
vac odredi, okupe kmetovi svih velikaSa i plemica u Turopolju, pa da nasipom ograde 
Savu i zaustave poplavljivanje Turopolja. Dvije godine zatim, god. 1572. opet sabor bira 
komisiju, koja 6e 1. svibnja pregledati rijeku Savu, gdje bi se zgodno mogla prokopati 
(ad revissionem fluvii Zawi, ubi transfodi posset). Napokon god. 1607. moli kaptol zagre- 
baCki stalefe, da dozvoii radnike, koji ce podici nasipe i tako zaprijeCiti poplave rijeke 
Save. Sabor odredio je kmetove nekih posjeda u Turopolju, da posao obave. 

Uza sve nepogode i nedace ratarstvo je ipak bilo tako unosno, da su se redovno- 
niogle namirivati potrebe zemlje. Mogle su se pa5e obskrbljivati hranom posade u kra- 
jinama, a bilo je ponesto i za izvoz. Dogadjalo se je pa5e, da su kadkada vojnicima na 
krajini zito i liesplatno davali, pa im i dovazali u utvrdjene gradove. No bilo je i slabih 
Ijetina, a cak i gladi. God. 1527. u traviiju jadikuje hrvatski sabor u Cetinu ovako: »Bu- 
duci da se zivez ne dovaza ni s mora ni od Save, to je u Hrvatskoj tolik glad, kako ga 
ni jedan covjek nije vidio. Mnogi su Ijudi od gladi vec pomrli, a i sada umiru«. I hrvat- 
sko-slavonski sabor od 4. sijecnja 1570. javlja, da je u zemlji tolika nestasica zita, da 
nevoljni puk u vrlo mnogim mjestima od gladi umire. Iste godine 12, travnja jadikuje 
sabor, kako strasno hara glad, te se po kucama nalaze mrtvi kmetovi sa zenama i dje- 
com, koji su stradali od gladi; prezivjeli pak kusaju da se odrze praveci si hranu od dr- 
veca. Mnogi te mnogi plemici, gledajuci kako im zene i djeca pogibaju od gladi, idu boga- 
tijim velikasima za kmetove, pa obavljaju tezacke poslove, samo da se prehrane. Krul% 
koji se je proslih godina na trgu u Zagrebu dobivao za 20 beca, moze se sada kupiti je- 
dva za jedan ugarski forint, kad bi se samo mogao dobiti. U travnju 1582. hvale se hrvat- 
sko-slavonski stalezi, da imade »hvala Bogu« toliko zita svake vrsti, pa da stoga mogit 
dati bezplatno hranu za krajiske gradove, pa ce ju vecim dijelom bezplatno onamo i od- 
vesti. U srpnju 1583. tuze se na slabu zetvu (annonae sterilitate); godina 1585. bila je ne- 
sto rodnija, ali zato se tuze u travnju 1586., da je tuca na mnogim mjestima prirod unis- 
tila. Sabor od 21. rujna 1587. prica opet, da je Ijetina, prfemda se puk nadlao obilatof 
zetvi, ipak bila tako slaba, da na mnogim mjestima nijesu dobili ni deseti dio posijanoga 
siemena. K tomu je puk, nadajuci se obilatoj zetvi, ostatke zaliha prodao Stajercima,. 
Kranjcima i Koruscima, ill ih zamijenio za sol, pa tako je zavladala nestasica, da kvarta 
zita, koja se je prije dobivala za pol forinta, sada se jedva moze kupiti za dva rajnska 
forinta. Ima ih, koji u kuci imadu vise soli nego zita. 

Broj zitelja u hrvatskom kraljevstvu poceo je rasti, kad su se u posljednjoj desetini' 
16. stoljeca stall Vlasi u vecim skupinama naseljivati. Ali Vlasi bavili su se poglavito sto- 
carstvom, te nijesu znali zemlju obradjivati. Sabor od 20. listopada 1597. odredio je od 
svake porte stanovitu mjeru hrane za pomoc prehrani Vlaha, koji bise dovedeni iz Sla- 



l^ 



92 HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRI HABSBURGOVCA. 

tine. All vec 1. veljace 1600. odklanja sabor dalju pripomoc radi velike suse, kuge i zu- 
luma stranih vojnika. 

Vina rodilo je uvijek dosta, ali nije uvijek biio osobite vrsti (bochkor = buckuris). 
Sabor je pace jednom molio kralja, da dozvoli izvoz vina u Ugarsku. Ali najviSe vina po- 
troSilo se je u zemlji samoj, gdje su ga narocito njemacki kapitani i drugi vojnici iz tia- 
sljednih zemalja mnogo trosili. Zanimljivo je, §to glasoviti Jurko Kri2ani6 pi§e o vinu u 
Hrvatskoj: »U Hervatov sje razaetpremnogo vino, ali dlja (radi) previso- 
kih gor i dlja nebitja plovnili rijek(a) nikamo se ne izvazaet. Hervati adda ob vinu pricu 
imajut i veljet: »Nikoli (nikada) sje tol mnogo vina ne urodit, da bismo go ne izpili,! i nir 
koli sje ga tol malo neurodit, da bi nam go ne bilo dosta«. 

Vec bi spomenuto, da se je na koncu 16. stoljeca dolazkom Vlaha stocarstvo po- 
diglo. Vlasi su dovodili sobom mnogo velike i sitne stoke tako u Hrvatsku kao i u Sla- 
voniju. Tako je jedna ceta od 117 dusa dovela sa sobom 100 goveda i 400 komada sitnoga 
blaga, a druga od 1700 dusa 4000 komada blaga. Ta oni bill su poglavito i gotovo bez 
izuzetka stocari. 

i Rudarstvom bavili su se i u ovom stoljedu poglavito knezovi Zrinski. Zname- 
nit bio je njihov rudnik u Qyozdanskoni; tu su osnovali i kovnicu pjeneza, u kojoj 
su kovali (1527. — 1534.) srebrene grose s likom kralja Ferdinanda I. Jos na saboru u 
Cetinu, 1. sijeenja god. 1527. radill su poslanici kralja Ferdinanda^ da majdan i kovnica 
dodju u kraljevske ruke; ali pogadjanje nije iraalo uspjeha. Sabor od 28. travnja iste go- 
dine opet je trazio, da kralj receni majdan i kovnicu preuzme; ali je kralj na to odgo- 
.vorio, da toga radi drugih . brojnih zamasnih posala sada uciniti ne moze, ve6 6e o torn 
raditi sto prije bude nioguce. Nikola je Zrinski tada cijenio, da mu majdan i kovnice nose 
^odimice 30.000 dukata, te je bio gotov, pboje prepiisiiti kralju uz godisnji dohodak od 
15.000 dukata. Sad je Zrinski utanacio neki ugjovor s nekim fiteljima kraljevskoga slo- 
bodnoga grada Gradca do Zagreba, te su receni najamnici stall o svom troSku majdan i 
kovnicu uredjivati. Ali na to je slavonski sabor u Krizevcima 19. travnja 1528. zakljucio, 
vda se pjenezi Nikole Zrinskoga sasvim i u svemu dokinu« (ut pecuniae Nicolal de Zry- 
nyo penitus et in toto aboleantur). Ako bi se naslo Ijudi, koji bi te novce u vecoj mjeri (in 
copia) nudili, imadu se uhvatiti i kao razpacatelji patvorenih novaca (falsa moneta) kako 
treba kazniti. Za uzvrat odlcazao je knez Zrinski Zagrebcanima najamni ugovor, na sto 
•e kralj na njihovu tuzbu 7. prosinca 1528. krezu zapovjedio. da ostecenicima smjesta po- 
vrati sve troskove i naknadi stetu (de omnibus dampnis et expensis in cultura huiusmodi 
iodinarum factis). Kako se je parba svrsila, nije poznato: samo se ztiade, da je kralj Fer- 
<dinand 18. studenoga 15J9. knezu dozvolio, da od srebra vadjenog u Gvozdanskom kuje 
pjeneze, ali da mora o svom trosku namjestiti i drzati nadstojnika kovnice, kao i pregle- 
daca pjeneza, koji de kralju poloziti prisegu. Dne 20. srpnja 1530. izdan bi poseban napu- 
tak tako za nadstojnika kovnice, kao i za pregledaca novaca, koju je sluzbu tada obav- 
Ijao Sebastijan Rieder. 

Pored rudnika u Gvozdanskom spominje se u to vrijeme rudnik bakra u selu R u- 
■dama tik Samobora u Samoborskoj gori. Tu je bakrenu rudu vadio neki njemacki ple- 
iTiic Leonardo Gruber (Grueber, Grwbar), koji bijase kupio i grad Samobor. Isti 
je Gruber bio takodjer ortak kneza Zrinskoga u rudokopu u Gvozdanskom. Kad je Gru- 
beru umrla prva zena, zarucio se je Dorotejom, sestrom kneza Stjepana Blagajskoga. Da 
•osigura svoju buducu 2enu za slucaj svoje smrti, molio je kralja Ferdinanda, da mu svo- 
jom diplomom potvrdi ucinjeni zapis kneginji Doroteji. U tom pismu pi§e »Leonardus 
Oruber de Zamobor*, da je vec od nekoliko godina »sudionikom i suradnikom u rudniku 
u Gvozdanskom*. Cini se, da je kralj ugodio molbi njegovoj, jer Gruber 2Z. veljace 1533. 
zapisuje svojoj zarucnici grad Samobor, koji bi se ipak mogao odkupiti od nje za 8000 
rajnskih forinti 



MATERIJALNA KULTURA. 93 

Godinu dana zatim umro je knez Nikola Zrinski Stariji (pryih mjeseci 1534.). Udo- 
vica njegova Jeleiia Karloviceva sa sinovima Ivanom i Nikolom Sigetskim nasli su se ja- 
macno u velikoj novcanoj potrebi, jer oni 3. svibnja 1534. pred zagrebackim kaptolom za- 
lazu za 7600 forinti Akaciju Schrottu de Kynwregh, dvoraniku i vijecniku kralja Ferdi- 
nanda i dotadanjemu drugu pokojnikovu, Leonardu Gruberu, »grad Pedalj, zatim sve rudo- 
kope (fodinas) i Ijevaonice (fusinas) pod gradom Gvozdanskim i u njegovom kotaru«. 
Schrottu, kojega zastupa Sebastijan Flassar, i Gruberu, ostaje sve zalozeno, dok se oni 
ne namire prihodom od rudnika i to tako, da se marka dobivenoga cistoga srebra racuna 
po sedam forinti i 25 denara (marca puri et finati argenti computabitur pro singulis sep- 
tem florenis et denariis viginti quinque). Dne 14. rujna 1535. pravio se je izmcdju Schrotta 
i Grubera s jedne strane, a sinova pokojnoga kneza Zrinskoga s druge strane prvi obra- 
cun, po kojemu &u potonji ostali duzni vise, nego sto bijahu primili minule godine. Uz tu 
nevolju prijetila je Zrinskima turska sila, koju su Zrinski, baveci se mnogo u gradu Gvoz- 
danskom, teskom mukom odbijali. Godine 1540. dne 4. svibnja javlja knez Ivan Zrinski 
iz Gvozdanskoga Nikoli Jurisicu, da je doduse odbio Turke od toga grada, kao i od 
Pedlja i Zrihja, all da su mu razorili i spalili rudnike i Ijevaonice naokolo Gvozdanskoga 
(l)erkhwerkk mil sammt dem Huettwerkli verderbet und verprent). Bit ce da je ucinjenu 
stefu popravio, jer god. 1549. dobivalo se je u rudniku mjesecno 1180 lota cistoga srebra. 
God. 1560. spbminje Se neki prugger kao upravitelj rudnika. God. 1574. — 1576. radilo je u 
Gvozdanskom 30 radnika iz hrvatskoga primorja. Ali 13. sijeCnja 1578. osvojilr su Turci, 
grad Gvozdanski, kojom su prigodom razvalili rudnik, zatrpali jame i sve unistili. U tur- 
skim rukama ostade Gvozdanski do polovice 17. stoljeca. 

Saraobbrski rudnik bakra R ii d e ost^o je po smrti Leonarda Grubera (t 1546.) 
udovici Dori Blagajskoj i sinu Krsti. Potonjemu oteo je grad Samobor i Rude god. 157S. 
tadanji ban Krsto Ungnad, gorljiv privrzenik protestantske vjere. Kako su rudari bill po- 
glavito Nijemci, rasiri se po njima i protestaptska vjera, koju je poslije iztrijebio s po- 
moou Franjevaca banov zet, grof Tomo Erdedi. 

U 16. stoljecu stalo se traziti rude iuZagrebackoj gori. Jos god. 1480. bi- 
jase kralj Matijas dozvolio Gregoriju Stubickomu, da trazi i kopa sol po Slavoniji. Nema 
sumnje, da je Gregorijc pokusao variti sol u Slanom potoku u Zagrebackoj gori. Odkako 
je zagrebacki kaptol dobio god. 1521. pravo, da vadi rude, mnogi su se zagrebacki gra- 
djani, poglavito njemacke narodnosti, bavili tim poslom. Po imenu spominju se Juraj Ci- 
naberski, kojega je plemstvo god. 1606. proglaseno u hrvatskom saboru, zatim njegov 
drug Ivan Siber. Oni su god. 1613. od zagrebackoga kaptola dobili dozvolu, da grade- 
rudnike oko Zagreba i po zagrebackoj zupaniji; iste godine utanacili su zaseban ugovor 
s knezom Nikolom (VI.) Zrinskim za kopanje ruda u gori oko Medvedgrada. Ako bi knez 
odustao od zakupa, ima platiti poduzetnicima 25.000 forinti u ime globe. Ugovor potvrdio- 
je god. 1622. sam kralj Ferdinand II. 

b r 1 m bavili su se poglavito gradjani u kraljevskim slobodnim gradovima (Za- 
grebu, Varazdinu, Koprivnici, Krizevcima), ponesto u Senju i Karlovcu, a onda u trgovis- 
tima (Krapini, Samoboru, Jastrebarskom, Sisku i t. d.). Do pada Bihaca pod Turke (1592.) 
bilo je i u njemu obrtnika i zanatlija. Sredovjecne organizacije obrtnickih bratovstina 
(colendinum fraternitatis) postojale su i dalje, ali su se pretezno sada zvale c e h o v i (con- 
fraternitas czehae). Ceh krojaca u Zagrebu, koji je imao svoj statut jos od god. 1447., dao- 
si je po varoskom sudeu Jurju Blazekovicu (1569.— 1588.) taj statut, jer je bio trosan, na- 
novo prepisati i ovjeroviti. Inace se o cehovima i razvoju obrta u 16. stoljecu znade raz- 
mjerno malo, jer to nije jos iztrazeno. 

t r g V i n i znade se nesto vise, jer se mnogo spominje u saborskim zapisnicima. 
Tu je cesto govora o zaprekaraa solidnoj trgovini, kao o prekupcima i kriomcarima, o- 
zabrani izvoza, o stranim trgovcima, o nedjeljnim sajmovima i t. d. U prvom redu sme- 



94 HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRI HABSBURGOVCA. 

lale su razliCite mjere (mensurae). Stoga odrcdjiije hrvatsko-slavonski sabor 26. srpnja 
1588., da u Citavom kraljevstvu moraju vazda i svagdje vrijediti stare zagrebacke 
nijere, koje se ni u cemu ne razlikuju od budimskih, kako su ustanovljene tredim de- 
kretom (artikulom 6.) kralja Sigismunda od god. 1405. Oni, koji se ne bi njih drzali, bit ce 
kaznjeni, kako receni dekret odredjuje. Prema tomu ispravit 6e podzupani sve mjere ne 
samo u slobodnim gradovima, nego i po seiima i mjestima velikaSa i plemida. Nadalje 
je robu poskupljivalo prekupljivanje, osobito zita. Od toga su stradali osobito voj- 
nici u tvrdjavama na krajini. Dne 21. rujna 1560. izvjescuju povjerenici Franjo Teuf en- 
bach i Franjo Poppendorf kralja Ferdinanda, kako vlastela i gradjani zabranjuju svojim 
kmetovima prodavati suvisak hrane drugima nego samo njima. Vojnici moraju stoga ku- 
povati sve od vlastele'i gradjana uz dvostruke, pace i sesterostruke cijene prema onim 
cijenama, uz koje ih prodavaju sami kmetovi. Povjerenici stoga mole kralja, neka po- 
imence izbrojenim velikasima i plemicima zapovjedi, da zito i vino daju vojnicima i proda- 
vaju uz onu cijenu, kako taj zivez dobivaju od kmetova. Kako je prekupljivanje preoti- 
malo maha, pokazuje i odredba hrvatsko-slavonskoga sabora od 26. rujna 1567. gdje se 
ka2e: »Prekupci zive^a neka se kazne po javnim ustanovama sabora pozunskoga od go- 
dine 1563.« (praeemptores vero victualium iuxta constitutiones publicas conventus Poso- 
niensis anni domini 1563. puniantur). Zanimljivo je, da su se tim prekupljivanjem stall ba- 
viti i njemacki vojnici (milites Qermani) na krajini. Imajuci.neki od njih dosta gotovih 
novaca izlazili bi iz svojih postaja u susret kmetovima, koji su vozili hranu u krajiske 
gradove, pa bi od njih za malu cijenu kupovali robu, koju su onda svojim drugovima dvo- 
struko iU trostruko skuplje prodavali. Sabor hrvatsko-slavonski od 22. veljace 1588. odlu- 
Sio je stoga citavu stvar prijaviti generalu krajine, da tu Stetnu zloporabu dokrajci. 

Ba§ radi prekupaca bill su stalezi vi§e puta u 16. stolje6u prinudjeni, da tocno usta- 
nove cijene svoj robi, koja se je prodavala i kupovala. Jednu takovu limitaciju ci- 
i e n a izdao je slavonski sabor 19. travnja 1528. u Krizevcima. Njim bi odredjena maksi- 
malna cijena za odijelo, obucu, konjsku opremu, oruzje, sesire i kape, a napokon i za zi- 
votne namirnice. Tako je primjerice obuca za muskarce stajala 15 — ^25 denara, za zene 
samo 12 — 14 denara, krava za klanje 1 forint, vol za klanje ill oranje 2 forinta, tele izpod 
godine 18 denara, pile 1 denar, odojak 2 denara, tovljena svinja 1 forint (manja pol fo- 
rinte), hljebac sira 2 — 4 denara, 6 jaja samo 1 bee i t. d. Podjedno je sabor odredio, da se 
svima, koji bi skuplje prodavali, imade roba na trgovima oduzeti. Od ove limitacije ne 
razlikuje se znatno druga za deset godina poslije (1538.); samo sto je vol za oranje stajao 
12 formti, a krava muzara 6 forinti. Cijena za svinje i perad ostala je ista; funta gove- 
djcga mesa stajala je 1 krajcar, a svinjskoga 2 denara. Obsezna je jos limitacija slavon- 
skoga sabora od 17. kolovoza 1603. »Buduci da su trgovci zaboravivsi na spasenje svoje, 
uobicajili prodavati sve stvari ne onako, kako se pristoji dobrim trgovcima, nego 
skroz zidovskim i vise nego lihvarskimnacinom, odredio je sabor novu 
limitaciju za sve vrsti platna, sukna, barsuna, darovca, skrleta, cizama, opanaka, nazu- 
vaka i drugih obuca, zatim za mirodije, meso (libra za 2 denara), i t. d. Za zivotinjske 
koze odredjeno je, da se ne smiju izvoziti iz zemlje, a kova£ima i drugim obrtnicima (ar- 
tifices) naredjeno bi, neka svoje obrtnine prodavaju za pravednu cijenu, da ne bi vrijedjali 
Boga i kupce, jer ce inaSe magistrati protiv njih postupati. 

Vrlo je zamrseno bilo pitanje izvoza i uvoza. Skroz agrarnoj zemlji trebalo 
je mnogo toga iz tudjine, a zito nije se dalo izvazati radi potreba na krajinama. Vec sabor 
slavonski od 19. travnja 1528. morao je ustati protiv onih, koji su na ladjama po Savi i 
Dravi izvazali plodine u krajeve zauzete od Turaka, pa ih ondje za najvecu cijenu pro- 
davali; ovakvim Ijudima treba oduzeti i plodine i ladje. Nasuprot dozvolio je sabor iz- 
voz u njemacke strane (in partes Alemanicas), jer odanle ne prijeti kraljevstvu nikakva 
lK)gibao. I drugi sabor slavonski od god. 1538. odredjuje, da se kazne oni, koji zivez pro- 



MATERIJALNA KULTURA. 95 

-davaju neprijateljima krscanstva; neka se uhvate i roba im odiizme, ako bi se pak odu- 
pirali, neka ih se slobodno ubija. Na Dravi neka straze biskup zagrebacki, Ladislav More i 
Ladislav Banffy, a na Savi gospoda Svetacki i sluzbenici grada u Velikoj. Teze je bilo 
braniti izvoz u primorske i prekomorske strane. Kad je godine 1560. kralj Ferdinand 1. 
strogim ediktom (gravissimo edicto) zabranio izvazanje i prodavanje zita u prekomorske 
zemlje, hrvatsko-slavonski sabor se je tome opro, jer odakle ce dobivati sol (morsku), ulje 
i slicne stvari? K tomu nema takove zabrane ni za Njemacku ni za Ugarsku, gdje nije 
zabranjeno ni prodavanje Turcima. Sabor pace trazi dozvolu uvazanja zita iz Ugarske u 
Slavoniju, i obratno izvazanje vina iz Slavonije u Ugarsku. Na to su poslanici Ferdinan- 
dovi izjaviii, da je kralj zabranio recenim ediktom izvazanje samo p r e k o mora (u Ita- 
liju), a ne do mora (ad mare) u hrvatsko primorje. Tim su se stalezi izmirili, pa je onda 
sabor od god. 1566. zakljucio, da se zito i vino ne smije prodavati u zemlje izvan gra- 
nica kraljevstva. Sabor od god. 1567. opet odredjuje: »Buduci da nikakvih rudnika soli 
(fodinas salium) nema unutar kraljevstva, nego se mora rabiti morska sol, to je radi po- 
trebe dozvoljeno izmjenjivati takovu sol za zito«. Kad je poslije kralj i opet zabranio pro- 
davanje plodina u tudje zemlje, dok nijesu namirene krajine, sabor se je god. 1573. po- 
novp opro ediktu, jer kmetovi moraju prodavati zito i radi soli i radi toga, da skupe no- 
vaca za namirenje ratne dace i drugih poreza. Kad je pak god. 1583. zavladala glad, 
stalezi su odredili najmanju mjeru zita, koja se smije zamjenjivati za morsku sol; pod- 
jedno su ustanovili, da se gotovim novcem ima placati kvarta soli sa 50 dinara. Znac^ajna 
ie prijava potonjega zagrebackoga biskupa Simuna Bratulica nadvojvodi Matiji, pisana u 
Lepoglavi 2. listopada 1602., kojom on tuzi velikase i plemice kraljevstva, kako oni u 
ovo vrijeme, gdje se skuplja med i zivotinje u sumama tovljene, silno mnoztvo obojega 
od svojih kmetova za novae pobiru, pa onda to kao svoje alodijalne produkte iz itraljev- 
stva u Optuj, Radgonu i druga mjesta Stajerskc izvoze i ondje prodavaju. Tim prikra- 
■cuju kraljevsku tridesetnicu, te Bratulic savjetuje nadvojvodu, neka naredi, da receni ve- 
lika§i ne smiju nista izvoziti iz kraljevstva, nego moraju svoju robu odpremati i iztova- 
rivati u Varasdinu, Vinici, Nedeliscu, Klanjcu i Samoboru, gdje su tridesetnice. Onamo 
neka slobodno dolaze strani trgovci na kupovanje, ali ce podjedno platiti i tridesetinu. 

Redovitoj trgovini smetalo je mnogo krionicarenje. Tim su se poglavito ba- 
vili Uskoci. God. 1600. sveCano se na saborii ogradjuju posjednici imanja i kaStela u Dol- 
njoj Stubici, sto Uskoci i drugi trgovci soli s tcretnim konjima obilaze javne ceste i pu- 
tove, samo da ne plate posjednicima imanja duznu mitnicarinu, we6 se suljaju po Sumama 
i drugim neobicnim puteljcima. Takove kriomcare (clancularios) trebalo bi kazniti po sta- 
tutima kraljevstva. Jos su vise skodili trgovini razni putujuci trgovci bez stalnoga sje- 
dista. Sabor od 10. travnja 1606. zakljucuje: >.Poznato je, da mnogi lutajuci trgovci po- 
glavito narodnosti talijanske (nationis Italicae) obilaze po kraljevstvu, a nemaju 
stalnog sjedista, vec nose novce iz kraljevstva. Ako se oni za tri mjeseca u kojoj varosi 
ili trgovistu stalno ne nastane i imanja u kraljevstvu ne nabave, ne smiju se baviti trgo- 
vinom. Inace moraju izgubiti sve, sto imaju na prodaju«. Naslovni biskup bosanski Franjo 
Ergeljski svjetuje opet pismom od 10. rujna 1608. navojvodu Matiju, da ne dozvoli trgo- 
vanje Turaka s domacim Ijudima bez predhodnog znanja poglavara, i to s mnogo raz- 
loga, a najvise s toga, sto bi Turci mogli lukavo zavesti puk na nevjeru i izdajstvo. 

Trgovini u prilog bili su nedjeljni sajmovi (fora hebdomadalia) i veliki godisnji va- 
sari (nundinae) po varosima i trgovistima. Gotovo sve varosi imali su vec iz proslih sto- 
Ijeca sajamska privilegija; u 16. stoljecu dobila su ih neka nianja mjesta. God. 1562. ob- 
drzavali su se nedjeljni sajmovi u Varasdinu, Vinici, Ludbregu, Koprivnici, Krizevcima, 
T^akovcu, Moravcu, Vugrovcu, Zagrebu, Samoboru, Cicama, Klanjcu, Stenicnjaku i dru- 
gim mjestima. Sabor slavonski od 27. srpnja 1606. dozvolio je velike vasare u Ivanicu i . 
trgovistu Dubravi, pa je odredio, da se dozvola razglasi po 5itavoj zemlji. God. 1590. po- 



96 HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRI HABSBURQOVCA. 

dijelio je kralj Rudolf II. dozvolu za obdrzavanje vclikili godisnjili vasaru (nundinas li- 
beras seu fora annualia libera) porodici Ratkaj od Velikoga Tabora na njczinim posjedima: 
Desinic, Sopot, Sela i Mali Tabor, odredivsi i dane za obdrzavanje njihovo. 

Za unapredjenje trgovine Irebalo je i dobrili p r o m e t a I a, poimence dobrih kop- 
nenili i vodenih casta. Glavna mjesta u nasljednim austrijskim zemljama, iz kojih su vo- 
dile cestc u hrvatsko kraljevstvo, bila su Ljubljana, Novo mjesto i Metlika u Kranjskoj, a 
Optuj i Radgona (Radkersburg) u Stajerskoj. Osobito Optuj i Radgona bili su u tako zi- 
vom prometu sa Slavonijom, da su neki smatrali, da pripadaju Slavoniji. Iz Optuja vodila 
je preko Maceljske gore stara rimska cesta do Siska. U primorske krajeve vodila je sre- 
dovjecna cesta preko Modrusa prema Senju. Kako se je iz nasljednih austrijskih zemalja 
vozilo mnogo oruzja (topova), zaire i drugo na krajinu, nastojalo se je, da ceste budu u 
hrvatskom kraljevstvu vazda u dobrom stanju. Hrvatski sabori neprestano pozivaju vla- 
stelu, kroz kojih posjede prolaze ceste i putovi, da ih sa svojim kmetovima drze u redu, 
da popravljaju mostove, brodove za prevoz i gazove, jer ce inace izgubiti pravo da po- 
biru mitnicarinu,^ pa ce im se mitjiice oduzeti. Narocito u drugoj polovici stoljeca, kad sii 
se skupljale ye6e vojske na krajinama, bila je preka potreba popravljanja cesta. Na sa- 
boru od 17. srpnja 1578. odluceno bi, da plemicki sudci sviju zupanija u banovo ime po- 
zovu magnate i plemice, da pod gubitak mitnica (sub amissione teloniorum) poprave oste- 
cene putove i mostove. Jednako opetuju sabori od god. 1579., 1600., 1604. i 1606. Buduci 
da su niekiplemicippjediiie ceste zatvarali ili nove mitnice postavljali, postupalo se je 
protiv njih. Tako je sabor od. g. 1604. odredio, da se ukine nova mitnica u Cehima u Tu- 
ropolju„ zatim mitnica u kotaru grada Krapine bariina Keglevica. 

Promeiu pomagale su osobito javne poste, koje su se u 16. stoljecu uvodile. 
Bilo ill je jamacno u svima mjestima, gdie su obstojale tridesetnice, kao i u slobodnim kra- 
Ijevskim varosima. Osobito je znamenita bila posta, koja je vozila u Radgonu, jer odavle 
vodila je jedna posta u stajerski Gradac, a druga preko Fiirstenfelda, Kiseka i feljez"- 
noga grada u Bee. Za promet po rijekama spominju se jos god. 1537. prenosne la- 
dje (naves transfretatoriae) na Dravi i Savi, zatim sajke ili nasade, kojima bi se 
zemlja branila. God. 1537. predlazu poslanici slavonski Ferdinandu I., da drzi na Dravi i 
Muri" 140 sajka, a na Savi 60, Kralj je obecao, da ce tako uciniti, ali se ne zna, da li je 
njegovo obecanje, bilo ispunjeno. 

U ovom stoljecu stalo se brinuti takodjer za na r o drio z dr a v 1 je. Vec godine 
1568. javila se je nemila kuga; ali u jeseni 1599. i u Ijetu i jeseni 1600. bjesnila je u Za- 
grebu i drugim vecim mjestima tako zestoko, da se je sabor morao sastajati u Krapini i 
Sv. Krizu Zacrecu. Na saboru u Krapini bi odluceno, da se moraju okuzena mjesta strogo 
odijeliti od zdravih, i da se zaustavi svaki promet medju njima. U sijecnju 1601. sastao se 
je opet sabor u Zagrebu. Da se zdravstvene prilike poboljsaju, bijase sabor jos 21. listo- 
pada 1599. odlucio, da se namjesti vjest zemaljski lijecnik i uza nj zemaljski 
Ijekarnik, Nakon kuge javlja se u saboru 11. studenoga 1602., da se zemaljskim lijec- 
nikom izabire doktor iilozofije i medicine Daniel R o s e nb e r g(er) uz godisnju placu 
od 200 rajnskih forintL Ljekarnik dobivat ce godimice 32 forinta. Na predlog dra. Rosen- 
bergera izabrao je sabor ?7. srpnja 1606. zemaljskim Ijekarnikom zagrebackoga gradja- 
nina Jakova Gasparina uz godisnju placu od 40 ugarskih forinti, da pomno Ijekarnu cuva 
i dr2i. 



Knjizara St Kugliy Zagreb, Ilica br. 30. 

Knjizara kraljevskoga sveucilista i jugoslavenske akademije 



SRKULJ: IZVORI ZA POVIJEST. II. 

IZVORI ZA HRV. POVIJEST. IV. 
SRKULJ: PREGLED OPCE HRV. POVIJESTI. 
SRKULJ: POVIJEST SRBA, HRVATA I SLOVEN. 

NOVO I. I II. 
RACKI: SLOVENSKI SVIJET. 
RADIO: MODERNA KOLONIZACIJA I SLA- 

VENI. 
RADIC: SAVREMENA EVROPA. 
RAMBAUND: POVIJEST RUSIJE. 
DVADESETDEVETI SRPANJ 1845. 
SISIC: VOJVODA HRVOJE — VUKCIC-HRVA- 

TINIC. 



SISIC: GESCHICHTE DER KROATEN. 

SiSiC: ABRIDGER POLITICAL HISTORY OF 

RIJEKA (FIUME). 
SISIC: PREGLED POVIJESTI HRVATSKOGA 

NARODA. I. 
TOMIC: POVIJEST RIMSKA DO CAREVA. II. 
TRESIC: MACCHIAVELI I MACCHIAVELIZAM. 
VALLA: POVIJEST SREDNJEGA VIJEKA. II. 
POVIJEST SREDNJEGA VIJEKA. III. 
« POVIJEST SREDNJEGA VIJEKA. IV. 
« POVIJEST NOVOGA VIJEKA. 
VIDINOVIC: JOSIP JURAJ STROSMAJER. 



ZEMLJOPISNE KNJIGE izasle u nasoj nakladi: 



GODRA: MONOGRAPHIE. 
ERA NIC: PLITVICKA JEZERA. 
HIRC: ZEMLJOPIS HRVATSKE. 

* ZEMLJOPIS HRVATSKE. I/V. 

« GORSKI KOTAR. 

« PLITVICKA JEZERA. 
HOIC: SLIKE IZ OPCEGA ZEMLJOPISA. IV. 
HOIC: SLIKE IZ OPCEGA ZEMLJOPISA. V. 

Knjiga L 



HOIC: SLIKE IZ OPCEGA ZEMLJOPISA. V. 

Knjiga 2. 
HUDOVSKI: ZAGREB I OKOLICA. 
HUDOVSKI: AGRAM UND UMGEBUNG. 
KUKULJEVIC: BERICHT UBER EINEN AUS- 

FLUQ NACH DALMATIEN. 
JAMBRECAK: IZLETI I OMANJI PUTOPISI. 
PEYER-SIROLA: ZEMLJOPISNI ATLAS. 



Studij povjesti u velike je olaksan, ako imate 

Schubertov 

Historicki atlas. 

koji na lijepim kartama (44) prikazuje kretanje Sla- 
vena i dragih naroda kroz vjekove 



Knjizara SL Kugli Zagreb, Ilica br. 30 

Knjiiara kraljevskoga sveucilista i jugoslavenske akademije 



ZEMLJOVIDNE KARTE 



VELIKA KARTA JUQOSLAVIJE ZA ZID. Ujedi- 
njenjem triju plemena juznoslavenskih u jednu 
politi5ku cielinu. nastala ie potreba da se i u 
Skolama promieni obuka u zemljopisu. Kako 
je sadaSnja drzava SHS na zemljovidu bila 
raskinuta, tako su jedni dijelovi Dili na jedtiaj, 
a drugi dijelovi na drugai mapi, odvazila se 
knjizara St. Kugli da izda kartu, na kojoj ie 
prikazano ditavo kralievstvo SHS. — Izradbu 
je povjerila priznatom nasem stru5njaku, gosp. 
kr. sveuS. profesoru dru. A. Franovid-Qavaz- 
ziju, koji je ulozio mnogo truda, da karta bude 
tocna s obzirom na teren i na nomenklaturu. 
Velicina karte 128/152 cm. Saljemo ju prema 
zelji latinskim ili cirilskim naslo.vom. 

MALI ZEMLJOVID KRALJEVINE SRBA. HR- 
VATA I SLOVENACA. Uredio ga dr. A. Fra- 
novid-Gavazzi. Auto karta sa kilometrickinl 
oznakama sa terenom i bez terena. — Mjerilo 
1 : 1,000.000. 

KLAIC: ZEMLJOVID HRVATSKE, SLAVONUE 
I DALMACIJE, BOSNE I HERCEGOVINE I 
POGRANICNIH ZEMALJA po J. Rothaugu i 
drugima. Mjerilo 1 : 300.000, obrubljen plat- 
n.>/n i polunapet 

KLAIC: ZEMLJOVID HISTORlCKl HRVATSKE, 
SLAVONUE I DALMACIJE. Obrubljen pUat- 
nom i polunapet i cijeli na platno napet. Sta- 
povi posebno vise. 

ZEMLJOVID DALMACIJE sa pokrajnim zemlia- 
ma, glavnim cestama i zeljeznicama od J. 
Paulynia. Nadopunjeno do konca god. 1902. 



200 cm. sirine i 110 cm. visine. Obrubljen 
platnom i polunapet i cijeli na platno napet. 
Stapovi posebno. 

ZEMLJOVID HRVATSKE I SLAVONUE. Prire- 
dio I, Payer. Obrubljen platnom i polunapet i 
cifeli na platno napet. Stapovi posebno. 

ZEMLJOVID AZIJE. Velicina 130X155 cm. Ob- 
rubljen platnom i polunapet. 

ZEMLJOVID AFRIKE. Velicina 130X155 cm. Ob- 
rubljen platnom i polunapet i cijeli na platno 
napet. Stapovi posebno. 

ZEMLJOVID SJEVERNE AMERIKE. Vel. 130X 
155 cm. Obrubljen platnom i polunapet i cijeli 
na platno napet. Stapovi posebno. 

ZEMLJOVID JU2NE AMERIKE. Vel. 133X155 
cm. Obrubljen platnom i polunapet i cijeli na 
platno napet. Stapovi posebno. 

ZEMLJOVID AUSTRALIJE. Vel. 110X136 cm. 
Obrubljen platnom i polunapet i cijeli na 
platno napet. Stapovi posebno. 

ZEMLJOVID PALESTINE. Obrublien platnom i 
polunapet i cijeli na platno napet. Stapovi po- 
sebno. 

ZEMLJOVID PALESTINE. (Cirilicom.) Obrub- 
ljen platnom i polunapet i cijeli na olatno n.-)- 
pet. Stapovi posebno. 

ZEMLJOVID POLUKRUGLJA. Zapadna i istoc- 
na. sjeverna i ju2na pol i svjetska karta u 
Merkartovoj prvoj projekciji. Od Kozena. Hr- 
vatski priredio prof. dr. Matkovic. 130 cm. Si- 
rine i 110 cm. visine. Obrubljen platnom i po- 
lunapet. 



Preporucamo Vam kao najbolji hrvatski atlas 

Novi 

Kozenov skolski Atlas 

sa novim granicama sviju drzava. 



UNIVERSITY OF TORONTO 
LIBRARY 



DO NOT 

REMOVE 

THE 

CARD 

FROM 

THIS 

POCKET 




^iSiH^ii-in