Pjesme Petra Hektorovića i Hanibala Lucića

Google

This is a digital copy of a book that was prcscrvod for gcncrations on library shclvcs bcforc it was carcfully scannod by Google as part of a projcct

to make the world's books discoverablc onlinc.

It has survived long enough for the copyright to cxpirc and thc book to cntcr thc public domain. A public domain book is one that was never subjcct

to copyright or whose legal copyright term has expircd. Whcthcr a book is in thc public domain may vary country to country. Public domain books

are our gateways to the past, representing a wealth of history, cultuie and knowledge that's often difficult to discovcr.

Marks, notations and other maiginalia present in the original volume will appear in this flle - a reminder of this book's long journcy from thc

publishcr to a library and rmally to you.

Usage guidelines

Google is proud to partner with libraries to digitize public domain materials and make them widely accessible. Public domain books belong to the
public and we are merely their custodians. Nevertheless, this work is expensive, so in order to keep providing this resource, we have taken steps to
prevent abuse by commercial parties, including placing technical restrictions on automatcd querying.
We also ask that you:

+ Make non-commercial use ofthefiles We designed Google Book Scarch for use by individuals, and we request that you use these files for
personal, non-commercial purposes.

+ Refrainfrom automated querying Do nol send automatcd queries of any sort to Google's system: If you are conducting research on machine
translation, optical character recognition or other areas where access to a laige amount of text is hclpful, please contact us. We encourage the
use of public domain materials for these purposes and may be able to help.

+ Maintain attributionTht Goog^s "watermark" you see on each flle is essential for informingpeopleabout this project andhelping them lind
additional materials through Google Book Search. Please do not remove it.

+ Keep it legal Whatever your use, remember that you are lesponsible for ensuring that what you are doing is legal. Do not assume that just
because we believe a book is in the public domain for users in the United States, that the work is also in the public domain for users in other
countrics. Whethcr a book is still in copyright varies from country to country, and wc can'l offcr guidancc on whelhcr any speciflc use of
any speciflc book is allowed. Please do not assume that a book's appearance in Google Book Search means it can be used in any manner
anywhere in the world. Copyright infringement liabili^ can be quite seveie.

About Google Book Search

Google's mission is to organize the world's information and to make it universally accessible and useful. Google Book Search helps rcaders
discovcr the world's books while helping authors and publishers reach new audiences. You can search through the full icxi of this book on the web

at |http : //books . google . com/|

I

I

> r

■ iili

^Ts

H

'JHft

I c

'"•'sr_V(

"Osj.j_

■» .■> ■

PJESNI RAZLIKE

DINKA EANINE,

VLASTELINA DUBROVAČKOGA,

U KOJIH ON KAŽE SVE, ŠTO SE SGODI BfU STVORITI
KROZ ^iUBAV STOJEĆI U GRADU LATINSKOM OD

^ANGLK

NA 8VUBT ISDALA

lOSLAVENSKA AKADEMUA ZNANOSTI I UMJETNOSTI

' «

U ZAGREBU 1891.

JVOOBLATBNakB AKADBIfm (dKMIČKB TISKARS).

/

\.

N..

• • •

• •••

• •••,•• •

• • • • "r • •
• • • •, » « •

• ^ • - •

• •••••• • ••

• • • • •

» • '

' » • • • '•

• • •• • •

• «
• ^ •

.*.

^ *

I

PRANO LUKAREVIC.

nad prilikom pjesniTca.

Ovo je prilika pjesnivca, kl na svit
našega jezika hotje slas objavit',

ki pojać lavezni od svoje labavi
svijeh starih sve pjesni za sobom ostavi,

negovo da ime živjeće meda svim
jak lovor sred zime meu dubjem ostalim.

IBTI

a pohvala onoga, ki je je apisao.

Da si ti pisat ktil toga moć velika,
koga si ovdi amil upisat priliku,

znaj, oči ne bi me vik mogle na .svijeti
u nijedno jur vrime ljepša stvar vidjeti ;

nu za sve er toga ne piša tvakripos,
ja srca sred moga li vidim tuj lipos,

er je on u ovih pjesiieh ktje objavit',
vridno tač a kojih sve dni će sve živit'.
Ovu Lukarevičevu pjesmu prevede na latinski jezik Brnardo
Zamana ovako:

Si magnam isti as voluisses pingere laudem,

cujas picta tibi tam bene imago ridet,
tempore nil allo potuissent nostra videre

palchrius in terris lumina vel melias.
Sed tua vis quamquam non haec expres8erit, haeret

fixa tamen, medio splendet et usqae sinu,
namqae suis, dignos quos extudit, alite fama

ambrosiis aevam vivet in omne modis.

MARKO RANINA

a pohvala pjesnika.

Nitko se ne trudi ni rvi s tobome,
ni želi meu Jadi hvalu inu nad svome:

ti si sam sve ine, meu nami ki su biF
pjesnivce jedine nadišal i dobil.

1

VI

ISTOGA.

Ako je svakomu svud dano na sviti,
Sto ima u svoma srcu moć izriti:

pravedno riću ja, da je na svit znano svim,
ni, i^'eruj, spjevanja drugoga nad ovim.

ISTOGA

Q hvalu Dubrovnika.

Ako je tvoja vlas općena i trg tvoj
raznosil slavan glas po zem)i došle svoj,

od sad ćeš tve ime što većom hvalom ti
pjesnima ovime k nebesom uzniti.

PRANO LUKAREVIĆ

. U hvalu istoga.

Koliko na saj svit Dubrovnik, slavni grad,
može se slavan rit u svomu bilju sad,

pokoli višna ies, u nem pri što ni bil,
toliko vridna jes pjesnivca satvoril.

ISTOGA.

Jur ako vrime sve ne ima došle ti,
ko pojuć ime tve proslavi na sviti,

Dubrovniče, sada ktjej višnu moć slavit',
er ona tebi da, kim ćeš vik slavan bit\

RIJEČ DINKU RANINI I NEGOVIJEM PJESMAMA

HRVATSKIJEM.

Kad je govor o fitarijem hrvatskijem pjesnicima, imenuje se
pravom medu naj bojim liricima Dinko Ranina

Život Dinka iliti Dimka' Ranine^ opisuje Appendini u svojem
djelu Notizie istoiico-critiche sulla antichitš^ storia e letteratura de'
Raguaei (1803) u 2. svesku str. 225 — 226. Opisan je i u Ga|ufovoj
knizi Galleria di Ragusei illostri, iz koje je dotični članak preveo
M. Ban i štampao u 2. svesku Dubrovnika god. 1851 str 101 — 106
s naslovom: Domo Ranina, koji članak ima iz drugoga prijevoda
i u predgovoru Gajeva izdana Raninijeh pjesama god. 1850.

^) Dinko, skraćeno od D6mtnko prema Đominicus, je ime, te se govori za
Dominik. Taj oblik rabi pjesniku samomu u naslovu liegova isdai&a: pjesni
razlike Dinka Bdnine, a i drugdje, kao u 63. pjesmi: ah neboga Dinka! —
Oblik Dimko, nastao od Domko preko Dominik, kao Bim od Boma, Jakin
od Ancona itd., čita se u poslanici, koju je pisao Niku Na)eškoviću na 12.
novembra 1571, pod kojom je potpisan: sluga vaše milosti Dimko Babina,
kavalijer svetoga Stijepana. Istijem oblikom piSe to ime Na]ešković u odgo-
voru na poslanicu : gospodinu Dimku Babini odgovor. Vidi Stari pisci V 837.
— Dolazi i ipokoristićno Dimo u Na]eškovićevu odgovoru na poslanicu Ba-
ćininn: Izvrsni moj Dimo, V 335. Sravni u akad. rječniku Dinko Dimo.

^ Badina, polatineno Araneus, kako dolazi napisano okolu pjesnikove slike :
Dominicus Araneus. Početno je slovo a dometnuto, da bude srodno s riječju
aranea pauk i ujedno simbolično. Za to ima i pauk u okviru (koga u ovom
izdaiiu nema) nad i^egovom slikom stojeći sred razapete mreže, i u dodanom
grbu, koji inače po Budmanijevoj tvrdii^i nije pravi rodbinski grb Bai^inine
kuće. Ovdje je paučina razapeta među dva drveta, o kojoj visi pauk nad
osov|enom zmijom, a sve nosi napis: ingenio, non viribus. Prema tomu ima
i talijanski AraneOf n. pr. u zadnem stihu Monaldijeva soneta al sig. cavalier
Bagnina, u kiiizi Bime đel sig. M. Monaldi Baguseo. in Venezia T anno 1599:
Si provo Araneo i fati avversi e schivi. U opće Dinko rado igra svojim prez-
imenom dovodeći je u dodir s riječju raniti rana n. pr. u 24 pjesmi: Ba-
nenu Bani vik, ni rano ni za ran ne moći naći lik ; 146. buduć tamo naš
BaAeni prijate), 147. taj lovac Baiieni, 169. ja pastir Baneni žestokom }ubavi,
na kraju kiiige: i koga trg hrani, o trgu govori, a BaAen o rani, koja ga
sve mori. 8 toga su ga i drugi zvali BaiHenik, u. pr. Baraković u Vili Slo-
vinki XI 276 (vidi Stari pisci xvii 162):

Dubrovnik Livijom proovita,
ku Dimko Baiienik u pismi počita.

Skraćeno vajada slika radi zove ga Kanavelić 176» Banu:

Vidim joite u života Dinka Baiia.

vm

Ranini je pisao i S. l^ubić najprije u knizi Dizionario biografico,
a za tijem u ogledalu kniževne povijesti jugoslavjanske II. 389 — 391.

Naš se je pjesnik rodio u Dubrovniku od vlasteoske obite|i god.
1536., kako Appendini i ostali za nim piipovijeđaju. Ne dolazi
zabi|eženo, kako mu se zvao otac iH tko ma je bila majka, niti
da je imao braće. Po 226. pjesmi, kojoj je napis : gospodinu Marku
Ranini bratu svomu, i kojoj početak glasi: hrabreni brajo moj,
moglo bi se misliti, da mu je bio Marko brat, ali posve izvjesno
to nije, kad u 152. pjesmi Marka zove samo prijate{em a ne i
bratom. Jesu li mu bili iiako u rodu ili ne Ranina Andrajica (366)
Ćtnho (153) i Sime (173), to se iz dotičnijeh poslanica ne razabire.
Neku gospođu Niku zove bratučedom (402) to je sestrom od strica
Inače zove rođakom Miha Menčetića (str. 7), Miha Lukarevića
(184. 319) D. Bartola (196).

Kad je s uspjehom svršio naake, posla ga još mlada otac u
Mesinu u Italiji, da se zanima trgovinom. U tom se je gradu uz
trgovačke posle bavio pjesničtvom i usavršivao se u liepijem nau-
tima^. U Mesini ga zatravi neka krasotica čestita plemena i od
velike kuće imenom Livija^.

Slićno dolazi i polatiiieno Bagnia i Bhannia, Flavius Eborensls u posveti
svoga djelca o viteškim redovima pjeva:

Insignes auro phaleras et luoida froena
attulerat nuper Bagnia Tusoas eques,
Bagnia soUemnes Stephani jnratos ad aras
assiduam Gosmo sub duce militiam . . .
I drugdje:

Quali8 in historiisi guaeris, tuas extitit abbas

Bhannia pro veteris jure sodaUcii?
Qaod tibi oonsulti Phoebi oortina referret,

id mea versiculis Masa duobus ait:
sive fidem spectes sermonisi sive nitorem:
qais novus hic, dices, Đalmata Thucjdides?
^ Apend. 1. c. Spedito da suoi parenti in Messina per che attendesse alla
meroatura, seguit6 in qa6lla cit& ad essercitarsi nella poesia illirioa. K tomu
jos dodaje: e spezialmente nelP apprendere la lingua Greca. Nu taj će do*
datak biti lih kombinacija Appendinijeva iz liekijeh pjesama, za koje Banina
veli, da su izete iz grčkijeh spjevalaca. Po Što gotovo sve pjesmice, koje su
izete odatle, nijesu uzete iz klasičnijeh pjesnika, nego iz pozn\jih, a većina
nih dolazi u grčkoj antolog^'i, s kojom se Italija tik pred Ra£inijem vre-
menom poćela upoznavati a izdavala se je u Florenci i u M}ecima, te su
postojale bez sumiie već i talijanske preradbe, kako je imalo i latinskijeb
prijevoda, i po što barem 843. pjesma očito kaže, da je ponačiAena više po
Ausonijevu prijevodu latinskom, nego li po grčkom izvorniku: to ja teško
vjengem, da se je Bai&ina mučio i učio grštini, nego pristajem posve uz
Maixnera, »da Babina pjesme, o kojih veli, da su izete iz grčkih spjevalaca,
nije preveo baš iz grčkoga originala^ nego iz koje latinske ili talijanske
preradbe**, n^

' Pjesma jk, se završuje: vas svit govori: ah neboga Dinka, kako ga
umori Livija zla Latinka. U 2. pjesmi pjeva: Latinka ^jepa vil s velikom

IX

Iz Mesine se preseli do skora u Floreneu, gdje je god. 1 563.
štampom izdao svoje razlike pjesme. Mladi je muž svojom učenošća
i oglađenošću ponaSana do malo obratio na se pozor kneza Kuzme
(Cosmo di Medici), koji ga tako ob|ubi, da ga god. 1567. u5ini vitezom
reda svetoga Stijepana^ Proputovavšl Italija vrati se a svoj rodni
grad Dubrovnik^ gdje se oženi i osta do smrti god. 1607. u krugu
svoje obiteji i dobrijeh prijateja štovan i slav^en. Izabran držav-
nijem vjećnikom tu je čast obav|ao toliko revno i sdušno, da ga
do sedam puta izabraše ravnate|em ili upravite|em republike. Uz
sve službene, trgovačke i kućne posle negovaše neprestano u|adna
knigu. Negova kuća, dvorac sagrađen u Vrućici na Ratu*, bila je

}al)aYi u srce moje stril }nveno postavi. Trećoj je pjesmi po6etak: ^angle
grad bi, koji vilu da, ka mene prem sasma posvoji; itd. Osim Livije Me-
sii^aoke napomii^e Appendini još i&eku Boza iz Florence : il Bagnina ne^ suoi
composimenti ci fa menzione dl una certa Livia di Messina, e di una oerta
Bosa di Firenze, che formano spesso il soggeto dei di lui canti. Ali u hr-
vatski^em j^esmama ne dolazi nikakva Boza, niti nema u iiima spomene o'
J'lorLŽii^rpvoj, za. kojima. bi bio. EaMnatekođerJ^uba^^^ jj^lamtio, kako
misli da4uf iJ^aže Kukiii[evi6 u Zlatarićevu životopisu (ix). !]^ubi6 u Ogledala
misli, da je Bai&ina Bozu spomiii^ao u italijanskijem pjesmama, koje hvale
Mavro Orbini i Nikola GuSetić. ^flj^ j^ ^°'^''^° aT7r>j^ rjfiffmfi ^pd. tS^S^i ^'^■'^'^r i

rQdilftl^gBr"god. "^ takifem (^ 'et etom ■ n a Vjiemi on> d ft4^-D*ĐfeQ~.|>lamtio. Sve '
se va{a da odnosi' na kasnije doba, kad je Flora veo na glas ooSla. Tada
-može biti da joj je posvetio koje talijansko djelce. Abbiam gi4 vedatto, che
i Domenico Bagnina e Zlatarich le dedicattono le loro opere, veU Appendini
u i^ezinu životopisa.

^ Append. 1. c. Nel 1567 fa da qael principe ascritto aU^ordine oavalle-
resco di S. Stefano. Držim, da je istinita godina, kada je Baiiina postao vi-
tezom, i da ja je Appendini našao tako zabi}ežena. Ali tada je Baiiini prema
prije rečenomu bila 31 godina dobi, a na slici, koja ga prikazuje n 27. go-
dini dobi, visi ma na prsima već krst, znak reda sv. Stijepana, a dodana je
slika k&izi, koja je god. 1563. izašla na svijetlo. Kako se to slaže? Moglo je
biti, da je imao sebe naslikana kakav je bio u 27. godini dobi pa je dao
kasnije sliku preraditi, krst na i^u metnuti i tako kiiizi izaŠloj prije četiri
godine dodati zajedno s onijem pjesmicama pred liom i iza Ae. Nu to je
malo vjerojetno, da je sliku dao prenaprav]ati, volim držati, da so je dao
naslikati tek onda, kad je stekao viteštvo, i da mu je tada bilo 27 godina
dobi, da se dakle nije rodio god, 1536., nego jedno četiri godine kasnije (okolo
1540.). čini se, da je Appendini godina liegova naređena izračunao po na-
pisa okolu slike i po godini, koje sa pjesme štampane bile. Sliku je svakako
kasnije mogao dodati gotovoj k^izi. Da stvar tako stoji, kako tuj nagađam,
onda bi bio Bafiina ispjevao i izdao svoje pjesme mlad i premlad. Jeste,
mlad, veoma mlad, ali nemoguće nije, osobito ne za čovjeka južnoga pod-
neb}a i Dinkova stališa i naobrazovai&a.

^ App. 1. c. Nel 1583 si £abric6 a Vrnciza nella penisola di Punta una
časa a qaista di torre, e vi pose sopra la porta la se^uente iscrizione: D.
Bagnina, Gosmi Magni Ducis Etruriae eqaes, domum hane turris instar ad
suum amicoramque commodum erexit 1588. Dinko s&m tu kuću spomi^e u
155. pjesmi^ kojom Maroja Mažibradića poziva da ga posjeti:

dođ k meni malo
na ovi dvor mili moj sazidan na vodi
pod koji drijeva broj svakojih dohodi.

X

sastajalište svijeh odliSnijeh domaćih i stranijeh muževa na glasu
onoga vremena.

Od Dinkova domaćega kAiževnoga rada imamo knigu različnijeh
pjesama, koje je on sam štampom izdao. Ove je pjesme sam na-
zvao razlike pjesni. Od nih suvdeke take, koje su negove vlastite,
a neke take, kojim je predmet crpen iz starijeh pjesnika latinskijeh
i grčkijeh. nekima s&m kaže od. kojega su pjesnika uzete, a za
neke ni ne kaže da su od kle izete. Ni ove ni one nijesu što no
se veli prijevod, nego samo parafraze, koje gotovo sve u koje čem
ziaostaju za uzorima, te ne umijem, kako je mogao Šafarik na-
pisati: alle Ubersetzungen des Ranina, besonders jene ausMoschus
und Philemon, sind vortrefflicb, a po Moshu je načinena samo
jedna pjesma i po Filomenu jedan komadić, jer cijela od nega ne-
mamo ni jednoga komada. Tako ponačii^ene ili parafrazovane pjesme
jesu a) po latinskijem pjesnicima 55. ftjesma po Tibulovoj (IV 14):
rumor ait crebro nostratn peccare puellam; 124. po Marcijalovoj
(V 42): callidus effrac^a nummos fur auferet arca; 213. po Pro-
percijevoj (II 1 2 ili III 2) : quicunque ille fuit, puerum qui pinxit
Amorem; 43. po Katulovoj (V od st. 6 — 13): vivamus, niea Lesbia,
atque amemus . . da mihi basia mille, deinde centum ; — b) po
grčkijem pjesnicima 22. pjesma po Teokritovoj XIX. idili 3C7)po)t>.s7rirYi^ :
TOV )t>.e7UTav tov ''EpcoTa X(xxa zsvTads iLzhtja^ ; i 59. po Moshovoj
prvoj idili : a KuTupi; tov ''EpcoTa tćv ulea (/.axp6v ž^ciGTpet, 135. je
po Filemonovu ulomku iz komedije SapSto;: st toc Xa)cpu* t^jaTv toJv
x.aKć5v Y)v (pap[JLa3cov, 355. je od 2. kitice počain po anakreontskoj
pjesmi (24): <pu(7tc x,epaTa Taiipot;, oTu^a; sScimcsv Iotok;; 217. 301.
340—345. načinene so po pjesmama u grčkoj antologiji, sve se
nalaze u izdanu Fr. Đubnera: epigrainmatum anthologia palatina,
gdje su i latinski prevedene, 217. je po Antipatru tesalonskom

(IX 10): TTOU^tTTO; SlVaXt71 TTOT ETUl TTpoP^TlTt TaVO(J^£(<;, 301. JO pO

pjesmi nepoznata pisca (IX 157): ti; ^eov sIttsv ''EpcoTa; deou xa)t6v
oOSev 6p(5(jLev, 70. pjesmi je uzorom pjesma Julijana Egipćanina (XVI
388): <JT£(po; Tr^ijcov tuo*' eupov, 340. je načinena od dvije pjesme

Spomi£e kuću za tim Mažibradić u odgovora na ovu poslanica:

ZoveŠ me na dvor tvoj sazidan na vodi
gdi plavi velik broj svakoji dohodi,
i morske gdi vile pjesni ti spjevaja.

Kad ta ka6a Baiiina spomiiie a pjesmama, koje je dao štampati g. 1568., to
ja je tada već imao te je nije tek god. 1583. podigao, kako Appendini i
dragi za liim pripovijedaju. Onda ju je va^ada samo popravio, dogradio ili
opet iz nova sazidao i onaj napis na na metnuo.

XI

Ntkarhove (XI 169 i 170): e^^e; oLizArf/etj^cti (jiiXXwv Asivappi; 6
fel^cdv i Saxpu£b ^eCScov 6 (fikifr^po^, ou^' oti d'vn^fncet, 841. ima za

predmet stvar, o kojoj ima u antologiji tri pjesmice (IX U i 12
i 1 3), jedna se pripisuje Filipu ili Isidoru : in)pd<; 6 (;iv -plov; 6 S' ap
0(jL(jLa<yi a[j!.(poTepou Ss, jedna Leonidi Tarentincu: tu9W? dc^TiTeutov
y<o>.6v TcoSa? TižpTa^ev, a jedna Platonu mlađemu : avšpa ti? Xt7c6YDiov
vcoToto liTzoLrj^fif;, 342. je po Antipatra siđonskoga pjesmi (IX 231), ek
7r>.aTavov ^vipav paffTOt^oudav ajji7re>.oo : A(>y)v [^i 7u>.aTdćvt(Jxov š(pep7di^ou<ja
)caW7rTst, 343. je po prijevodu Ausoni evu načiienu od IX 44. i 45.
pjesmice: thesauro invento, qui limina mortis inibat, 344. je po
pjesmici bezimenoga pisca (IX 67): gtt^^viv [Lnrp\ji% Xt7rapav Xtdov,
i(5Te^z 3toOpo;, 345. je po Lucilijevoj (XI 391): (jlOv *A(j)c^75':riaSy,<; 6
(fik(k(rf}fO(; elSev ev o&c<o. — Ovu je vrst Raninijfeh pjesama Fr. Maixoer
svestrano procijenio u raspravi štampanoj god. 1884. u LXX. kAizi
Hada jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti str. 196 — 221
pod naslovom : Prievodi RaiUne Dinka iz latinskih i grčkih klasika,
na koju time štioca Raninijeh pjesama upućujem, a iz Ae navodim
samo završetak : „To su pjesme, koje je RaAina iz lat nskih i grSkih
pjesnika bud preveo ili bo}e rekuć parafrazovao bud barem za
osnovu kojoj pjesmi uzeo. Između grčkih pjesama najviše ih je u
antologiji, što ih je preveo ili se barem po nih ravnao. No i inače
čini se, da su pjesme antologije donekle utjecale na izbor gradiva
i pjesničke vrsti, koje je Dinko RaAina obrađivao u svojih ,pjesnih
:razlikih^ Tuj bo vidimo goto\o sve vrsti pjesama zastupane, što
se nalaze u antologiji. Tako osim nadgrobnih i lubavnih pjesama,
koje sam već prije spomenuo, ima mnogo takovih, koje stvari ozna-
čiše kao irrisoria ((j^toTTTDta) 58 61 62 63 177—183 270—276 368,
nada|e zagonetaka poput onih oM^iLocroL u antbol. XIV 369 — 772.
Dapače i neki naslovi se podudaraju. Sr. pjesme 4 u :;oru prolitja,
5 u pramaljeto, 6 u isto pramaljeto, i anth. Xl4 15 16iIX 363
na pro]yeće; pjesme 143 vrh sreće 144 opet vrh sreće i anth. IX
180 — 183 sk nfjv tu^viv. Tim naravno neću da kažem da je naš
pjesnik te pjesme u antologiji nasljedovao ili oponašao, ali mnijem,
da je za ocjenu Aegovih pjesama uvažavai&a vrijedan momenat na-
vesti, da su gotovo sve pjesničke vrsti^ kod Aega zastupane, koje
se nalaze u grčkoj antologiji''.

Ja k tomu dodajem jedino to^ da se čini, da je još koje šta na-
čineno samo iz reminiscencije onoga, što je pjesnik amo tamo čitao

^ Kad kad i vadsko lice pjesme. Y.

XII

a da više nije ni znao gdje je čitao. U 106. pjesmi kori nekoga,
koji Hl je prisvajao pjesmi Šiškove i Đorine. To mu je dalo povod,
da stavi u stihove bajku o vranu, koji se tuđim perj.em nakitio i
otišao među druge ptice, koje su ga za tijem očupale. Ta mu je
bajka mogla dati opet povod da sastavi 313. pjesmu:

Kakono vi pčele idete sve med taj
za druzih zbivati po cvitju na svit saj ;

i kako vi crvi na listju sve novu

za druzih snujete tuj zlatu osnovu;

i kako vi ovce, ke gorom hodite,

sve vunu i mliko za druzih nosite;

i kako vi jaki volovi čim grete
pritvrdu zem|u tu za druzih orete:

tako me jur misli trud velik stvoriše,
a druži moju slas, ku čekah, dobiše.

Ono prisvajane tuđega truda sjetilo je Raninu na ono. Sto se
priča u Vergilijevu životopisu. Car je Avgusto jednom narodu rim-
skomu davao igre. Danu je bilo vrijeme lijepo vedro a noćju je sve
kiša lijevala. Vergil^e tijem potaknut napisa na igrište ovaj distih:
Nocte pluit tota, redeunt spectacula mane,
divisum imperium cum Jove Caesar habet
To se caru dakako svidjelo te je zaželio da mu se pjesnik prijavi.
Kad se na mah nitko nije prijavio, oglasi se netko i dobi od cara
nagradu. To Vergilije doču i pod onaj distih napisa sa svojim
podpisom ovaj heksametar:

Hos ego versiculos feci, tulit alter honores.
Car na to pozva Vergilija i onoga Aetkovića k sebi, da se opravda
od potvore. Ovaj je sve tvrdio da je on sastavio onaj distih, s toga
mu se reklo, da dopise shodan pi ntametar Vergilijevu heksametru.
Kad toga nije mogao niknko učiniti, napisa mu Vergilije prvu po-
lovinu pentametra tri četiri li puta, ne znam baš, jer na pamet citu-
jem, ovo: sic vos non vobis, neka barem k tomu pridoda drugu
polovinu. Nu kad ni toga nije bio kadar učiniti, napisa Vergilije:

sic vos non vobis mellificatis apes,
sic vos non vobis velera fertis oves,
sic vos non vobis fertis aratra boves,
sic vos non vobis nidificatis aves. —
Osim grčkijeh i latinskijeh pjesnika bili su Ranini uzorom pje-
vana i hrvatski stariji pjesnici navlas Š. Menčetić i Đ. Držić, koje
sam hvalno spomine i slavi nadgrobn^em pjesmama.

XIII

pjesme, koje nijesu naročito uzete iz grčkoga i latinskoga jezika,
koje su dakle više svojina Dinkova, ocijenio je Fr. Petračić, na
skorom biće tomu već 30 godina^ kad je bio još na gimnaziji uči«*
te|em, u izvješća senske gimnazije god. 1862. Nemogu ino, nego
da prenesem onu ocjena doslovno ovamo, već s toga, što je maka,
dočepati se onoga programa. On govori:

,,U svojih pjesmali pjeva }ubav i prijate|stvo , ponajviše opet
|ubav. Pjesme Ranine, u kojih }ubav pjeva, iako su raznovri^tne u
sadržaju, da je imao ili za zbila, što sam veli, vas od |ubavi iz-
ranen biti, ili samo drage pjesnike nasljedovati, tako da nije koja
jubovna prigoda svakoj pjesmi povoda dala. Ako prvo stoji, vaja
priznati da ne znamo koje »u to jubovce bile, jer samo jednoj za
ime znamo, to je Livija iz Mesine, o kojoj pjesnik veli :

Vas svit govori: ah neboga Dinka
kako ga umori Livija zla Latinka^ (73).

U gradu l^angle prebiva i |epša je od svih sabranih zvijezda;
nu ngledav prestaše za neko vtqeme dasi pakleni osuđene duše
mučiti; tko je nu vidio, vidio je božju priliku. Je U ta |ubav od*
živa našla, ne može se zak^učiti. Imađe pjesama koje govore o
uslišanu, ali te nisu posvema čiste. U ostalom pjeva ponajviše
nemir, koji mu |abav uzrokuje: sve se jadnom utiša (veli a 113
p.), uzburkano se more smiri, plav u luku uplovi i počine, gorska
zvijer se upitomi, samo mladost neće da se upokoji ; a kad je već
naumio oslobodit se tih muka, onda ga lijep pogled iz nova smuti
te još većma uzplamti (120). Tako mu je srce u neprestanoj borbi
8 razumom. U tom nemiru se sad nada da de mu ].ubav nagra-
diena biti, sad opet zdvaja te tuguje za izgubjenom Slobodom (77).
Žene su mu k6 i sjena. Kad za iom trčimo, onda od nas bježi,
a kad od ne bježimo, onda nas stigava. Ne vjeruj ženam veli:

Nigda se nijedno zlo lii na svit zgodilo,
u koje u|ezlo ni žensko ko dilo.
' Žena bi stvar prika, ka vrh sve naravi

u omraze človika s višMme postavi. (67);

pak opet pjeva, da mu je vila u paklu a on u raju, ostavio bi
raj i pošao za iiom u pakao, ljubav mu je

u medu gork nalip a zmija u cvitju;

te želi da bog svakoga jubavi ub^ude, jer:

hoć uklet koga uprav, da cvileć sve upi,
kuni ga, da ].ubav na nega nastupi, (pj. 1),

XIV

a ko što slavić n pjesmi svoje tuge pjeva, tako i od ne pjeva
pjesme, nego samo svoje tuge nabraja. Pjevajnć ponajviše o istom
predmetu nije ni iuđo, da ne nalazimo u svih pjesmah istoga žara
i iste zanešenostif nego da se često ponav|a^y te po tom mrzao i
preširok bude, ko u pjesmi Luci Lukareviću (26), gdje u 216 sti-
hova po Propercijevu načinu razne mitologične i histerične primjere
navodi, da silnu moć jubavi dokaže.

U drugi red idu pjesme, kojimi uznosi slast pravoga prijatejstva.
Medu prijatep nabraja Andrajicu (366) Marka (152, 226), Simu
(173) i duha (153) Raninu> Đorđa Bartulića (196) Vlaha Bunića
(285, 254) Frana Gundulića (299, 355) Mihu Lukarica (184) Frana
Mihu Lukarevića (151, 319) Vlaha Lukei (242), Ivana Mihočeva
(387) Maroju Mažibradida (85, 155) Luku Sorkočevića (220). Zla-
tarića on ne spomine, n« go Zlatarić nega. Odnošaji naprama sva-
komu pojedinomu ne mogu se iz navedenih pjesama razjasniti, ali
to je stalno, da izim rodbinstva znai&e i krjepost čvrsti vez bijahu,
koji ga sAimi spajaše. Luci Sorkočeviću, Franu Lukareviću i Đordn
Bartoliću piše:

radi loUžne te mudrosti

meu nami bivši }ubav mila;

8 te Jubavi uživao je divne radosti, te jim želi :

bog vam dao duga lita
sve blaženstvo šega svita
s vašim dražim uživati (146).

IS[egovo plemenito srce ocijenaše pravo pr^atejstvo toliko, da
blaženim naziv].e našavšega pravoga prijate|a, koji će u pomoć pri-
skočiti i žrtvovati se, kad je nužda (306) ; ali takovih je malo, i
8 toga je pun tužbe na lažiprijateje, svijet mu je pun himbe i prevare,

da samu čioviku bo|e je stojati,

neg sto zlih pri]ate|a uza se imati (262).

Tih on neće i veli (97) takovu himbenu prijate|u ili neg ga pravo
|ubi ili nek ga mrzi, jer i on sam je iskren te se ne zna pretvarati:

Ovo je bitje me, ovo je jur moj red,
tko hoće slatka me, sladi sam nego med,

tko li me grka kad poželi koji hip,
grči sam nego jad i čemer i nalip.

1 Ne gledeći na predmet nego na pojedine riječi vafa opaziti^ da se odmie
često ponavja fraea: na sviti, na saj svit, na svit saj, kqja mu se gotovo u
svakoj pjesmi nehotice narivava. V.

XV

Ne mogu himben vik ja kako ti biti,
inako mnu čiovik ne bih se brojiti (102).
Ista plemenita načela očituju se i u ostalih Aegovib mislih o
čovječjih stvarih. Sam bivši sedam puta upravife^em ne dade se
zanesti taštinom svjetskom, već tražaše pravi mir, koji dolikuje
mudi'acu. Ne mogaše ga istinabog nigdje naći, jerbo:

život naš ni na svit ino neg toj more,
u mira koje bit s krajem vik ne more (389);
ali za to je uvidio da mu je istinu tražiti:

jedan mir u svemu iznađoh ovi sam
za istinu znat-^ er vik počinut ne imam (269).
I prem znade, da mnogi poman i mudar čovjek uspjeti ne može
uza vas svoj trud, a da mnogomu, koji niti znafia imade, niti se
trudi, sve za rukom ide^ ipak mu je znanost već sama po sebi
izvor mira. U pjesmi 15. veli, da želi erotičnom pjesmom slavu
steći, ali na da}e dodaje:

i ako toj dostojno ne mogu stvoriti,
daj ću moć pokojno život moj voditi

u družtvu od |udi, kim znaAe da posluh^
s slobodom, ku žudi kripostan svaki duh.
S toga nagovora Maroju Mažibradića
nek uztraje u svojih težnah pjesničkih, jerbo učenim judem uspo-
mena ne gine, kao što i Šiškova i Torina propala nije; bogatac
umre pak je zaboravjen,. samo mudri kAiževnik živi uv^ek. Zna-
nost i krijepost čine čovjeka vrijednim i dostojnim; plemenština
nije ništa, ako je um ne resi,

er kripos jes, ka svaka dariva,
bez koje plemenit nitko vik ne biva
Što je grubo, ostaje grubo i u lijepu odijelu, samo dragi kamen
}epši je vezan u zlato:

tako kad i pleme stakmi se s krijeposti,
čoeka duh prosine dvaš većom svitlosti (339).
To su mu zvijezde predhodnice, koje k miru vođe, niti stranpu-
ticom zahode, kao što sreća, kojoj govori:

čudne ti si, srećo, ćudi,
čoeka gladiš dugo vrime,

a pak ga u čas jedan zlime
jadom tvoja zled utrodi.
Zgode i nezgode idu jedne za drugom ko dani i noći (303), pak
kako može biti sreće u tom smislu, kad je Juđsko srce nazasitno,

XVI

niti igđa želiti prestajemo, već u že|ah nas i smrt zatiče (267), za
to treba sreću u sebi iskati; to je pravo raditi, pak govorio svijet
što ma drago ; dosta je čovjeku, da ga negova neukornost brani :

biv čista tvoja čas, ništa se ne brini,
bez gritia zao glas prikora ne čini.
Sve nepogode ne mogu postojana čoeka uništititi, jerbo kd što
nevrijeme i vjetrovi dub oklaštriti mogu ali ne oboriti tako može
1 sreća čovjeka dobra uzeti, ali pod ni pošto srca, ni pameti po-
mutiti (184). Odviše se za to tugovati ne va|a, budući svaka stvar
u sebi crva ima (131) a zla.voja ispija onomu, koga preoblada,
mozak i kosti. S toga piše bratu svomu Marku (216), da je mla-
*đost doba. vesela, a Vlahu Banicu :

svakomu pak ve}u, da ije i pije,
uživa, veseli, raduje i smije.
Još 08tiyu negove pobožne pjesme, u kojih plače svoje pogrješke.
Te pjesme su pune misli u psalmih nahodećih se, i nadahnute po-
božnošću kršćanskoga srca, kojoj jedinoj, ako sve na svijetu prođe,
kraja nije.

Dinko bijaše ponosan svojimi pjesmami, te veli da ga negova
pera k nebesom uzdižu ne daleko od Šiška i ćrore (171), za to
ga |uto rane sudi Aegovih zavistnika, nam dosad nepoznatih, na
koje često i žestoko nava|uje. Jednoga od nih pita, kad je muha
učila pčelu med sabirati i vrana slavića pjevati, pak ga naziv|e
i^oilom, uhatim Midom, koji ga za to huli, jerbo što tko ne razu-
mije, toga ni cijeniti ne zna. On sam znade, da će koješta po-
grješno biti, s toga veli svojim pjesmam, čim ih ođprema, nek se
sniženo poklone štiocu, koji ih |ubezno primi, pa kako što zla
naSe, nek mu reknu:

rusa ka sred gore obći se raSati
viku se ne more bez drače ubrati (434^,
i opet:

što je dobro, htij] vazet, a što je zlo, postaj (ja (435)
i opet:

nu čtenja tvoriti čim budeš toj dilo,
ako bi viditi gdigod se sgodilo,

da ma svis jubavi ne hitro što reče:
uzmi cvit, a ostavi drača tja daleče." (M. Menčetiću).
Izostavivši drugo podajem iz te ocjene još ovo: „Jezik kojim
su te pjesme pisane^ je čakavski, ali ne onako čist, kao što u
pjesnika pisavših prije Dinka, već pomiješan štokavštinom kao i

XVII

Zlatarićev . . Glede sintakse može se reći, đa se uza slovinski teme}
oalazi podosta tuđega kvasa, da se uza jasnoću izreka nađe koješta
zamaršena i uzlata, tako đa pisac po tom nerazumjiv postane . .*

Mimolazeći ostalo ističem jednu vlastitost Dinkova govora, jer
se ne sjećam da sam je igdje drugdje čitao, koje se je također
Petračić dodirnuo, a ta je, da Ranina kadkad promijeni verbum
finituip s infinitivom n. pr. it diže mjesto ide dići 125 J!, it prosu
mj. idem prositi 137 I, it štuju mj. idu štovati 148 d, se it ne
mori mj. ne ide se moriti 145 5, it meće mj. ide metati 296 ^,
činit žive mj. čine živiti 145 67, čin't^ vene mj. čini venuM 183 6,
čin't' pati mj. čini patiti 221 7, činV stvori mj. čini stvoriti 312 ^,
stat pravi mj. stane praviti 322 5, čuti rjeh (rih) mj. čub riti
(reći) 99 1 i 400 105; silit se dobude mj. sili se dobiti 341 8,
doć umori mj. dođe umoriti 354 34] viditi odirn mj. vide odirati
368, čin't' sgine mj. čioi sginuti 400 57; ako bi viditi gdigod se
sgodilo mj. ako bi se vidjelo gdigod se sgoditi (Mlbu Menčetiću).
To je neobična Čudnovata konstrukcija. Kako je nastala? Rekao
bih ovako: čovjeku se kadkad nehotice zareče, kako se zateklo
onomu, koji je prvi stih prve Vergilijeve ekloge ovako recitovao:
Tityre, tu patulae recubans sub fagmine tegi, mj. tegmine fagi, ili
onomu, koji kaza: po cijedi mu se pobradilo, mj. po toadi mu se
pocijedilo. Tako se je moglo zareći Ranini te je nehotice napisao
recimo: |ubav bogove u zviri čin't stvori, mj. čini stvoriti (312).
Takft mu se konstrukcija, kad bi je opazio, mogla svidjeti te ju
je upotrebio više puta kasnije naumice.

Velika je većina pjesama Đinkovijeb složena stihom dmnaestetcem^
poredanijem u distihe. Slik čini svrštak prve polovine prvoga stiha
sa svršetkom prte polovine drugoga stiha, i svršetak prvoga stihat
sa svršetkom drugoga stiha u svakom distihu. Tako biva u svim
distisima do 230. pjesme, a odanle da|e čini slik samo završetak
prvoga stiha sa svršetkom drugoga stiha. Tako to ide do 377.
pjesme od koje da|e opet dolaze slici u distisima, kako u 1. pjesoS
do 230. Ranina pjesme, koje idu iza broja 331. zove nove pjesni:
kako ću dobro moć, hoti mi vlas dati, sej pjesni me nove ovdi sad
pisati (231). U više pjesama čini polovina metra već stih za se
te su is^emiješani dvanaesterci sa šestercima, kadkad poredani u
kitice, kasto bez redi, sa slicima različno ponan^ještenijem. — Ne-
koliko pjesama je složenijeh osmercem potedanijem u kitice od 4
stiha (144-146, 354 411—413 433), gdje četvrti stih može biti
i četverac (357 — 359). — Četmaestercem složene su 4 pjesme od
STARI pisoi xvin. b

XVIII

od kola (335-338). Rijetko dol.«zi četverac ispremiješan s odmercem
i šestereem (362-3^4), a i^asma osam|eno čine dva sloga stih
(361 362). '

Stih zove I^aiiina oran (gen. orna, kor. or ti orati, sravni: brazda,
lijepa domaća riječ za tuda stih od aTotp;): ima uzdarje od n^a
zlat pjenez po svaki oran pjeBni, vidi str, 2; pogriješenje u 401
pjesni na 55 ornu . . U prvi početak na drugpm orna (u i-pravcima).

Po drugi put su štampane Ran-ne pjdsme u M|ecima god.^tobož
1634. u dva sveska, u jednom pjesme |uvene, a li drugom du-
hovne, ćuđoiednei šajive'. I po Banovu prijevodu Ga|uf ova članka
o DRanini bile bi te pjesn:'e ^^bija prelšfampane god. 1634. J^
nijesam vidio ni. jedan svezik to^a izdana niti ga Kokujevićeva
bibliografija ^le navodi, nego spomine iždaiić od dvije godine prije,
liuka Terzić je god. . 1706. izdao kAigu: pokripjena umirajući(h).
Tik pred početkom same .knige iza predgovora i kalendara ima
Oglas knigotršca: Nota delli libri in lingoa slava, che si vendono
uella bottega di Bartolo Ocćhi libraro sopra la Riva de Schia oni
^V inaegne di S. Dpmenico al ponte della Madonna :con li saoi
ultimi'prez^i. Med^u druzijem; kn^igama knižar nuđa na prodaju i:
•Pjesni razU/fe Dinka RanineJ. \6, i pjesni lubavi Dinka Ranine
L 16.-7 Akademička,, knižnica ima jednii :knižicu od izdana godi
,1632, 8 naslovon^: pjesni' razlike Dinka Ranine vlajstelina diibro-
vačkog.1^. In Venetia MPCXXXII presso Marco Ginnami. :Po na-
slova sudeći bi((e j>Ya kniga ista š onom; koju nuđa knižar Occhi na
prodaju i štampar Ginnami je naštampao i ovu i omi uzmimo, god.
163?, Nu nije baš vjerpvatno, da bi se bile ove dvije Inige tako brzo
r^pačale^, daje Ginnami nakon dvije godine osjećao potrebu, da
je^iznovice preštainpa. Ali bi moglo, biti, da je pjesni }ubavi. prer
&|ampao tek goi, 1634*. Na tomu se .proiivi Kukujevićev navod:
III, izdaiie, pjesni Jubovne« U Mlecih 1632 16. Može se pomisliti,
dft ApP'^ndini nije točno ^abiježio godine a ostali su to tako za
^im. dj|e pripovijedlili, Primjerak: pjesni razlike iz god. 16B2 je
kiii^ica u JljS^ini, broji 108 paginovanijeh strana ijedan listbež
pa^inan^e. Nema nikakva pred ovora, niti iivoda a sadržaje 164
EJlBsmef koj& su sve uzete iz prvoga izdana ovim poredanem.: t5 ,26
ž^6:62— 67 97— 1:09 122—127 129 130 131 134 135 138 143—148

, *r Append. 1. c. i l^^ubi^ diz. biog^, Nel 16^:16 poesie di Domianico furono
rislAmpaiie in Venezia đa Marco Ginami in due tomi/uno dei qaali contiene
fe'4os^>ro.tic){e; e Paltro le safire, le morati- e-le burlesche. . ' : '

*

{ ' .;

150—156 159— 1 '3 177— 185 20i 204 205 206 216 217 220
222 226 248 251,253 256 257 262—268 270—276 279 285 304
306 308 318 319 323 339-347 360 366—373 378—380 389 390
400 403— 408 411 — 436, a na zadnem nepaginovanom listu su
ona dva odgovora Lukareviću, koja su u prvom izdanu iza kazala
štampana, i one dvije Lukarevićeve pjesme, koje su u prvom izdaAn
nad slikom Dinkovom. Pripisane — ne štampane — su tomu pri-
mjerku dvije pjesmice nekoga Marka Marinovića.

Nad prilikom pjesnika.
' ' 1. -

Ranine je ovo slika, komu krepos Jes naj draže

koga glasu pjesni tvoje, dobro od sv'jeta za sliditi ;

slovinskoga od jezika a za stavnos vik ]ubiti

on narodnos ukazo je, nami kaže vjera i dika,

er s pjesnima on nam kaže ko se ima vik scjeniti
što je potribho 2a živiti, od vjfernijeh |ubovnika.

•

Pjesnika je, zn^j, slika, ki slatko pievoje,.
vrh svijeh pjesnika glas nega u^nio je,

kak. ori tve kreposti n pjesni objavi,
1a6 slavno prena dosti ime ovdi ostavi,

da vik (!e spomena tva ovdi živiti,
i po sva vrimena tve ime glasiti. \.

Kad je drugomu svesku s naslovom pjeiifli |ubavi u knižari cijena
išla, koja je svesku s naslovom pjesni' razlike, to će biti ondje
ponamještene ostale pjesme iz prvoga izdasf^V ^ ^^^ ^ onom nelna
nijedne nove pjesme, biće i u ovom samo ,pijej?me, koje imaju već
u prvom izdanu. "■

Prvo je izdane preštampano i god. 1850. hastojanem i troškoni
Ludevita Gaja. U predgovoru ima Galiifov članak o Domu Banini.
Pjesme su onako preštampane kako tdu redom u prvom izdann^
samo nije doštampana posveta u prozi niti je preštampana posla-
nica Mihu Menčetiću, jer su bila iz eksemplara, iz koga se pre-.
štampavalo, vajda istrgnuta dva lista. ^

Nekako teško je vjerovati, da pjesnik, koji je do 27 (ili 23) go-
dine svoje dobi ispjevao onoliko pjesama hrvtitskijem jezikbmv iza
toga preko 40 godiija nije l^ige gotovo ništa hrvatski ^etiab; ii.to^^

tijem teže, što je u posveti Mihu Menčetiću obećao dati još jedan
,ne mao broj lacijeh pjesni'. Nu gdje sa te pjesme? je li riječ
održao te ih zbija složio i dao štampati? Nema više spomena o
Aima. Maroje Mažibradić odgovara Ranini na 155. pjesmu u po-
slaniei; koja je podana na koncu prvoga izdana, ovako :

Dijeli se sa vr^la tve rike |uvene
|ubav tva vesela i dođe do mene

s kriposnim knigami sloziv ih u pjesan . . .

Vrelo rijeke juvene Dinkove je Mesina: ovdje je spjevao svoje
pjesone, odavle je datovana i posveta Menčetiću: ,iz ^angle na
Xy. aprila 1563^ On je dakle otišao iz Mesine i vratio se u Du-
brovnik i bivs^o u svojoj kući u Vrućici. Donio je sobom pjesme
priređene za štampu, va}a da već doštampane, Među nimi je bila
i 155. pjesnpa Maroju Mažibradiću. Na ovu je pjesmu Mažibradić
odgovorio pjesmom; koju je Ranina vrac*ajuOi se u Mesinu ili volim
vjerovati seleći se u Florencu sobom odnio i na kraju pridodao
svojim pjesmama. Da je taj odgovor Marojin zbi|a odgovor na 1 55.
pjesmu Dinkovu, o tom ne može biti ni najmaće šumne, ako se
pročitaju obje pjesme. Dinko Maroja k sebi zove ovako:

• . . dođ k meni malo sad . . .

na ovi dvor mili moj sazidan na vodi,
pod koji drijeva broj svakojih dohodi ...

a odgovor Marojin ima gotovo iste riječi:

zoveš me na dvor tvoj sazidan na vodi,
gdi plavi velik brod svakoji dohodi.

One ,kripo8ne kAige složene u pjesan^ nijesu dakle nikakovo
novo djelo RaAino, nego su pjesme koje je izdao u Florenci god.
1563., a poslanica Maroja Mažibradića na Aega, po što je bijelo-
dano odgovor na 155. pjesmu Dinkovu, koja je štampana već god.
1563., ne svjedoči ni malo, kako l^ubić u Ogledalu hoće, da je
Dinko i poslije god. 1563. naški pjevao. Za što je ta poslanica
štampana kao dodatak na kraju izdaAa Dinkovijeh pjesama, tomu
sam uzrok baš sada nagađao a va|ada i pogodio. Da u toj po-
slanici Mažibradić o RaAini govori ,kao već stojećem u zaklonu u
VručiciS to je zakjučeno od pogrješne vijesti Appendinijeve, da je
Dinko kuću u Vručici podigao stopram god. 1583. Appendin^a je
na tu tvrdnu zaveo va|ada onaj datum u napisu na kući, koji je
mogao biti kasnije dodan kod popravka ili dozidavana kuće. Da
onaj zakjočaJc stoji; gnda bi bila Mažibradićeva poslanica Ra^nijem

XXI

pjesmama pridodana najmane 20 godina iza doštampane knige.
Može li se pomisliti, da mu je Maroje tako kasno odgovorio i da
je na tu kasnu u|udnost Dinko bio toliko ujudan, te je odgovor
Marojin nakon toliko vremena poslao u Floiencu onomu štamparu
da ga natisne istijem slovima na isto onakav papir, kako je prije
dvadeset godina naštampao Aegove pjesme? Vidio sam dva pri-
mjerka prvoga izdana Raninijeh pjesama štampana na različnom
papiru, nu oba istijem slovima, ali u dodatku je isti papir i ista
slova^ koja u ostaloj knjizi. A štampar da je sve to čuvao dvadeset
godina! Da bi se tražilo, našlo bi se možda, da je bio već mrtav.

\iXihi6 po Stuliću pripovijeda, da nam ostaje mnogo izvomijeh
radna i prijevoda Raninijeh u rukopisu. Za što Stulić ništa ne
kaže sadržaju onoga rukopisa niti gdje je vidio taj rukopis? za
što u izdaju od god. 1632. iz toga rukopisa ma ni jedne jedincate
pjesme nije preštampane, nego samo sve iz prvoga izdana ? Va{ada
je bilo malo toga, što je hrvatski pjevao poslije florentinskoga
izdaiia.

Jedan rukopis Raninijeh pjesama hrani dubrovačka bibliotheca
franciscana. On ima naslov : Pjdsni razlike Dinka Ranine vlastelina
dubrovačkoga primjerene, i$takmene i izrađene na način prvoga
pripisa pritištena u Florenci god. gosp. MDLXIII polak sinova
Lorenca Torrentina. Taj je rukopis složen od dva prijepisa, jednoga
starijega i jednoga od prošloga stojeća. Od starijega se prijepisa
izgubilo mnogo listova — svijeh ima 78, a prvi nosi broj 49 —
i česa je tu nestalo, popuneno je iz florentinskoga izdana. Po-
punke i ispravke načinio je Đ. Mattei, nu nikako prije god. 1784.,
jer ima u rukopisu ova bi|eška: Berhardus Zamagnius Petri F.
poeta clariss. alterum ex superioribus epigrpmma sub initium a(nni)
CI0I0CCLXXXIIII sic latine Ragusii ex morbo eonvalescens extulit.
Stariji prijepis potiče vajda od prijepisa ne još štampanijeh pjesama,
jer ima, premda malo, tragova isprvične koncepcije. Tako n. pr. u
florentinskom izdanu 9. i 10. stih 159. pjesme glase: to li ga do-
vesti tko meni bude, znaj, za svoje sve trude, ke uzme on tađaj . .
Svuda u osfalijem distisima dolazi slik u sredini prvoga stiha sa
sredinom drugoga stiha, samo ga ovdje nema Da je sprvice slik
i tuj bio, tko će o tom posumniti ? U našem rukopisu glasi 9. oran
ovako: toli ga tko bude dovesti meni, znaj, . . i tako je svakako
glasio isprva pa je tako primit i u ovo izdane. \) ovom su ruko-
pisu pjesme prema florentinskomu izdanu ovako poredane: 1 — 70,
72—108, 114 115 146 206 209 210 214 218 224 227 229 230

xxn

231 337—346, 363—369 372 373 374 376 377 378 386 398 401
243 400 379 380 378 po drugi put ; dvije još ne štampane pjesme
71 109—113 116—144 193 197 199 200 145 147—152, 155—166,
168—172, 220 (precrtano) 173 402 174 175 170 177—192 230
232—239, 194 279 240—278 280—293, 370 371 294-336 347
387—390 381—384, 393 348— 36^\ 375 385 361 362, jednajoš ne
štampana pjesma 195 190) 198 200 201 202 204 387 (precrtano),
205 206 208 210 211 213 216 216 217 219 220 222 221 223
225 154 226 387 precrtano, 228 i jedna precrtana, 391 392
394—397 399 404—410 432 411-431 433—436, za tijem one 4
u dodatku flor. izdana, pod brojevi 437—440, 441 je pjesmica od
dva distiha na zadnem listu flor. izd., 153, slijede pjesme iz ru-
kopisa: poslanice Nikole Naješkovića Dubrovčanina s odgovorima
Naješkovićevijem pod br* 446—451, pod br. 452 je MonaldijeV
sonet: al sigr. cavalier Bagnina, a br. 453 Raninin odgovor na
to, oboje talijanski, a br. 454 je nadgrobnica Dinka Banine složena
po Dinku Zlatariću spjevaocu dubrovačkomu, meu negovijem pje-
smama na broju 52:

Života svrši dni, ukopan odi bi
Ranina, ki s pjesni neumrli glas dobi,

koje čim spjevaše, za sobom serene
i vile vodaše i zvijeri i stijene;

Apolo prosuzi mrtvoga videći,

i Lubav u tuzi poniče cvileći.

Stariji dio rukopisa ima svoje brojeve pisane latinskijem slovio^a,
koji ne podudaraju s brojevima florentinskoga izdana. Tako- su
pjesme pod br. CXVI do CLII u flor. izdanu 379 380 378 (444
445) 71 109—113 116—142. itd.

To su pjesme složene gotovo sve prije 1568. godine, samo su
tri još nepoznate^ za koje nema zabiježeno otkle su uzete, samo
se kaže, da nijesu pritištene u pripisu florentinskom. Rukopis do-
duše navodi četiri, ali je među nima jedna, koja ima u flor. izdanu.
To je ona gosp. Mihu Menčetiću ispred početka samijeh pjesama
(str. 7), ali je malo kraća nego je tamo, evo ovaka:

Komu ću poslat sad, me pjesme pismo ovoj,
ko stvori h kroz gork jad u žeji |uvenoj

služeći jednu vil, pravo se reć prija,
koj slike nije bil', sunač zrak što obsija.

XXIII

neg tebi, kAižniče, komu u tojzi strani
vridno se sad diče svi naši grđdani?

Ako se što pravi neznano aP reče,
uzmi cvit a ostavi draču tja daleče.

Dubrovački rukopis bi|ežim slovima db.

KAižnica jugosl. akademije ima jedan rukopis od 188 strana
(I. b. 37 . U nem nema ni jedne pjesme, koja ne bi bila već u
^rvom izdanu , samo su pjesme drukčije poredane i nijesu sve.
Poredane su ovako: a) pjesni razlike od strane 1 — 77 i to ove u
flor. izdaću: 15 36 65 lt4 145 147 148 150 156 161 62 63 66
67 97-105 171 172 177—183 107—109 112 123 125—227 129
134 138 143 201 185 204—206 216 246 248 251 256 257
262—264 266 268 270—276 279 304 306 308 346 360 367—373
378-380 389 390 434—436, a strane 78—80 su prazne. Ovim
se pjesmama pridružuju pjesni različnijem licima i nadgrobnice i
to od strane 81—140. ove: 26 146 151—155, 85 a str. 102—105
je odgovor Mažibradićev Ranini, koji je u prvom izdanu na kraju
čtampan, 229 242 355 387 173 184 220 222 226 253 64 285
319 339, strana 118. ima poslanicu Lukarevićevu Ranini, 366, str.
120 i 121 ima dvije poslanice Lukareviću, 106 162—170 388 400,
list 136 je prazan, 403 404 406 405. — b) pjesni iz starijeh spje-
vaoca od str. 140—150 i to: 135 124 159 160 217 340 342 344
345, strane 151 i 152 su prazne. — ti^) pjesni božanstvene^ i to:
411 412 408 413 407 418 207 131 414 303 416—433 347 130.
— To je dakle prijepis pjesama po izbor iz prvoga izdana, koji
se od nega razlikuje gotovo samo u tom, da se za stsl. *& obično
piše je, gdje je Ranina štampao i ili ie^ n. pr. u 15. pjesmi: svjet
Ijep živjeti mj. svit lip živiti, itd. (ak.).

Pod signaturom I. c. 2. ima akademijska knižnica još jedan ru-
kopis, u kojem ima 24 Dinkove pjesme, i to: 40 398 61 92 91
94 98 99 104 117 129 133 148 144 154 156 174 264 245 280
256 258 261 i 309. (akb.).

U rukopisu akademijske knižnice pod signaturom I. b. 73 prije
br. 646, spomenutom već u V. knizi starih pisaca str. X, koji sa-
držaje poslanice Nikole Naješkovića, ima tri Ranine još ne štam-
pane pjesmice, koje ćeš naći pod konac ovoga izdana.

Od svega se toga razabire, da Ranina nije mnogo više hrvatski
pjevao i pisao; nego je ono, što ima u florentinskom izdanu, i da
nije održao riječi, koju je zadao Mihu Menčetiću u posveti, da

XXIV

I

,božja vlas' nije hotjela, đa mu se dade nzrok da pokloni Jog
jedan ne mao broj pjesni tacijeh" (pag. 7). Ali se razabire i to,
da su se negove pjesme mnogo prepisivale, ne doduše bve, nego
po izbor prema sviSeAu pojedinijeh prepisivača.

Ranina je i talijanski pjevao, l^ubić pripovijeda, da mu talijanske
pjesme hvale Mavro Orbini i Nikola Gučetić. Ja ih nijesam vidio
kamo li čitao, ali da je zbi|a i talijanski slagao pjesme^ tomu je
svjedok Đtibrovčanin M. Monaldi. Među Monaldijevim pjesmama
štampanijem u M|ecima god 1599. ima sonet: al sig. cavaller Ra-
gnina il Monaldi; i drugi sonet Raninin: risposta del cavalier Ra-
gnina. Đa čitalac nekoliko razabere, kako je Ranina talijanski
pjevao, stav|am ona dva soneta ovamo.

Al sigr. cavalier Bagnina il Monaldi.

Mentre dapresso il cor di 86 v' imprime

r altero ciglio di quel chiaro duce,

coi fortuna ministra e virtti duce
alz6 da terra e sh tanto sublime

Me qui donna gentil, che fra le prime

di virtti; di beltk sola riluce;

qual fra lumi minor, che '1 dia' addUce,
con servitti piti grave ognor opprime.

voi felice, che la pura fede
gradir sentite da quegli occhi divi,
u risposta e la vo8tra alta mercede!

lo r interno mio duol verso in due rivi,
ne di pietš, costei vinta si vede,
si provo Araneo i fati avversi e schlvi.

Risposta del cavalier Ragnina.

Se sovente veggiam, che le cose ime
air altezza real qua giti conduce
fortuna, che del mondo č guida e duce

ed or inaiza altrui et or opprime,

perchč, Monaldi, voi, che tra le prime
alme sedete, in cui virtti riluce,
non sperate, che 1 cor selvaggio e truce

della degna di voi pietii s' imprime ?

XXV

Non si scorge per prova, e mira e vede,
che gli agghiacciati stagni e gorghi e rivi
si struggon, qiiando il dl lungo a noi riede?

Pregando, amando in voi speme s' avvivi
d' aver la desiata un dl mercede
dagli occhi ch'or ti son si crudi e schivi.

Ovo je izdane Raninijeh pjesama udešeno prema florentiDskomu
izdanu od god. 1563. Pjesme idu istim redom jedna iza druge,
kojim u prvom izdanu, samo su na kraju dodane tri četiri li još
ne štampane. Kakovim se je pravopisom Eanina služio, to je raz-
ložio Maretić u knizi: istorija hrvatskoga pravopisa latinskijem
slovima str. 14 — 17. Onomu dodajem samo, da Ranina nekoje ri-
ječi piše slovom z, koje mu slovo inače služi za današne slovo c,
koje riječi mi pišemo također slovom z, a za koje Dinko piše dugo
/. Da je te riječi Ranina izgovarao, kako ih većina naroda izgo-
vara, pisao bi ih bio onim / ali što ih piše slovom z, to mu je
ono z u. Aima glasilo nalik na naše c, to je ts. Budmani u LXV.
knizi Rada str 158 piše, da imaju Dubrovčani osobiti sični glas dz,
koji se čuje naj veće kod tuđih riječi: spendza, midzerija, a kod
same dvije narodne dzora i jedzero (običnije jedz6r). Ranini je
dakle z u onim riječima glasilo dz, a te su riječi jezero zora i zo-
riti, pak dvije grčke Z6t>.o? i Z(kyy(ly\ = Mesina. To trijeba, da se
u izdanu istakne, a to sam time istaknuo, da sam za glas dz pisao
znak ? : jei^ero iotsl lonti I^angle l^oilo.

Za stsl. « dolazi u Ranine najčešće i, često ie i je, rijetko e.
Maretić piše: ,vrijedno je zabi}ežiti, da ie upotrebjava Ranina za
dugo « a je za kratko «. Od toga se pravila nalazi doduše i od-
micana, ali je to rijetko^ .Meni se odmicane nije pričinilo baš
rijetko: na prvijem deset Ustima ima ie za kratki današni slog na
ovijem mjestima: piesni 1 2, spievalac 2, spievaju 2, spievan 2,
vidieti 3 19, spieva 4, pienje 5, liepota 7 9, u piesneh 7, ktie 10,
vierno 17, miesto 19, biežat 20, promienu 24, sred lieta 24, a na-
prijed u posveti Menčetiću : posieče, neizmierne, nieke miere, bieše,
biehu. Dolazi i ista riječ u istom značenu čas sa ie čas sa je:
nevjeri neviernoj da vierno vjeruješ 24, vieruj 34 i vjeruj, pjesan
2, ljepota 3, bježi 33 a bieži 137, dieluje 26 a djeluje 35 itd. Do-
š}eđno sa ie pisane dolaze riječi od »snove p^va : spievati spievalac.
Može biti da je take riječi Rai&ina dugo izgovarao, ja sam ih
pisao sa je: pjesni spjevati ljepota bježati itd., samo u 194. pjesmi

XXVI

stih zahtjeva da se piše biješe; ali u riječima, u kojim dug ili
kratak slog čini ili može činiti razlikn u značenu, kao scijena ex-
istimatio a scjena aestimatio sch^tzung u dobrom smisla, pisao sam
ije gdje je u izvoru ie a je gdje je u izvoru je. Jer se s i /kasto
zamijeAige, pisao sam došjeđno bez iz kroz, prem da se često piše
bes is kros.

U florentioskom izdanu ima i štamparskijeh grijeSaka, koje ni-
jesa pobiježene u ispravcima s napisom: ,ovdi su se pribrali(!) po-
grjeSenja od pisma^ a to se na kraju opravdava ovako: Ako La-
tini (= Talijani) u stvareh nih jezika, kime svak čas govore, čine
pogrebu u pismu ovakom, nije čudo, da su i u ovomu isto stvorili,
od koga nijednoga znanja ni uminja neimaju. Cić toga tko bude
vidjeti ove pogrebe, moći će na listijeh svojijeh sam perom pri-
činite neka uzrok ne ima kadgođi, kada čti, pomesti misaoS Što je
očito griješka štamparska, isprav}eno je u ovom izdanu mukte,
inače je svuda u opasci zabi|eženo, gdje je što promijeneno, a
miješalo se svuda, ma i možda bez potrebe, gdje bi imao biti,
barem na oko, slik u zađfiem ili u predzađnem slogu u riječima
s izvornijem vokalom «, za koje se piše čas i čas ie ili je (e).
Uvjeren bo sam, da se je slik pomutio stopram kod prepisivana
za štampa prire&enijeh pjesama. Na takav je način u 146. u prvom
stihu pogrješno naštampano ,mili' za isprvično ,draziS što slik za-
htjeva, koji inače u čitavoj pjesmi vlada. Tako držim, da je u
157. pjesmi drugi stih stopram kod prepisivana dobio ovaj red
riječi: kadgod ja moj celov sadružim s tvojime, a da je izvorno
glasio ovako: kadgod moj celov ja sadružim s tvojime: ja je bio
slik na koja u sredini prvoga stiha, tako zahtjeva slik na tom
mjestu svuda u ostaloj pjesmi. Ovake stvari mislim da sam dužan
bio ispraviti.

M. Va^avac,

3 "

Plbmbnitomu knižniku svake Časti dostojnomu

Gospodinu gk)spodinu

MIHU MENGETIĆU

VLASTHLIHU DUBROVAČKOMU

DINKO RANINA

SNIŽENIM PRIKLONSTVOM MILO POZDRAV^ENJB PIŠE.

^iubav, ka pai^ieti mudrije neg moju privrati, mnogo razumni
prijatelu i rođjače moj, u ovih stranah latinskih stojeći usili i mene
također, đa budu sliđiti ne stupaje, u kojih mi način da u istinu
ne mao, izostavši mi bremena od mojih činenja svakdanih; bivši
njeka ćud moja, nikako ne stati zaludu, da ovi broj od pjesni raz-
licih učinim, koje sad vami posilam po običaji staroj i sadanoj od
svijeh spjevalac, ki svoja pisma komu godi vazda u darov daju.
I ne moj se čuditi, da lubavi u vlas se^ podložih; er kako narav,
ka s čudnime razumom sve stvari uzdrži i vlada, hoće da prolitje
cvitje plodi, a ljeto i jesen paka voće dava, tako i mlados siluje,
đa dni svoje mladosti provede. Ni mi mane od tvoje mudrosti po-
hu}eno biti ima videći, da pjesni stavih se pisati, znajući vi, er pismo
od pjesni časna je velmi stvar, a toj se vidi po đareh i časteh ke
su stari spjevaoci od gospode i krajeva na svijetu imali. Sipiun
Afrikan priliku Enija spjevaoca, koga vazda u svijeh činenjeh od
boja i mira za druga držaše, čini u jedan kami mramoran urezat
i paka vrh greba liegova postavi, bivSi ga živa velicim blagom
darovao. Kra}i od Eđipta Menandru spjevaocu poklisare poslaše
velike mu dare obečajući, đa bi htio život svoj među nima pro-
vesti. Augusto rodni dan Vir^ilija spjevaoca s velicim časti spome-
nivat svako godište činaše. Euripide spjevalac toliko primlen bi prid
kralem od Mačedonije, da nemu časti velike činaše svaki dan sobom
ga na trpezi držeći i nemu zlatan sud kime on pijaše, u poklon
darova, i mnogo robja, od Atene koji bjehu, milos mu učini da

* nvlafe.
STARI PISCI xvin.

I • * " » . • . ,

.* •

mogu slobodno na nih dom iz zemje negove otiti. Kra) Lehsandro
veliki od Srbji gospodar, koji svit dobi vas podstupivši s vojskome
Tebu, grad grčki, ki mu se bješe odvrgao, uzamši ga na pokon,
posječe šes tisuć duša a tridesti tisuća zarobivši paka proda, vojsci
davši slobodu, da vas grad poplijene i paka razvrgu mire mu na
zem}u, ništa ne mane učini prostiti svoj kući spjevaoca Pindara,
da nu ni u što ne budu tegnuti. Isti kral Lehsandro razbivši Đarija
kra|a i našadši jedan zaklop vas urešen drazijem kamenjem od
sejene neizmjerne sva ostala plijena junakom razdijelivši uze ga
za sebe i reče : prem se ova stvar prešaše za u fiojzi hraniti Ome-
rove pjesni, koje u tolikoj velikoj časti scijenaše, da ih vazda pored
s mačem nakon glave držaše. Stacija spjevaoca Đomieijan rimski
kral čas mu veliku stvorivši krunom ga darova i množim inim
darima od sejene ne male. Ptolomeo kral Omeru spjevaocu crkvu
sagradi i u liojzi priliku negovu od mramora postavi. Lisandro od
Sparte kral rvući Atenu grad i znajući, er oni dan, ki bješe na-
mislio dati mu rvanu naj posleđnu, imaše se ukopati Sofokle spje-
valac, prod]i rok u tomu dnevi za ne smesti čas, koja se činaše
ukopu negovu. Stesikoru,' komu, kako Plinio veli, dođe pjet slavic
na usta negova, kada se porodi; došađši u Katinu mještani toga
grada ne samo ga primiše s velikom časti, danu mu jošte dio daše
u vladanju grada, i u svijeh pjeDczeh, koje kovahu, negovu priliku
ciljahu. Toj se isto prigodi meni viditi bivši u tomu gradu: moji
prijateji pokloniše mi jedan tih srebrnih pjeneza, u kojih bješe ne-
gova prilika, i ukazaše mi također greb negov s mramorom sazidan
kod vrata od grada, koja se imenom negovim jošte i dan današi^i
zovu Stesikorova vrata. Istomu Stesikoru spjevaocu Falari, posilni
gospodar Agri^entina grada čini crkvu kako bogu sazidat i Imeru,
negov rodni grad, ki mu tada neprijatej bješe, usili, da časti božan-
stvene imenu negovu vik budu činiti. Opiano spjevalac, ki; kako
hoće množi rijeti, stojeći na našem^ otoku od Mljeta, učini pjesni
od riba morskijeh, koje pokloni Antoniju, sinu česara Severa rim-
skoga, i ima uzdarje od nega zlat pjenez po svaki oran pjesni, i
negovi građani hoteć ga počtiti od svitla mramora priliku negovu
srid grada staviše s tijezijem pismom odzgora:

Ja jesam Opiano svim slatki spjevalac,
koga smrt zavidna prije reda umori,

a da mi di}i« rok smrt živit dadiše,
nijedan mi umrli ne bi vik takmen bil.

1 Ne, nego na Malti (= lat također Melita), ^ điligi, griješkom.

Za toj se dobro vidi, za koliko vrijednu stvar pjesan je scijenena,
koliko svetijeh juđi na svijetu jes bilo, ki nijesu pismo toj utekli
pisati. Salamun, koga bog vrhu svijeh }udi mudrosti nadari, užežen
luvenim plamenom ne stvori li u mlados pjesni pribludne, u kojih
ukaza, koliko vlas nad nami ima moć že]e luvene? David kral,
otac negov, ne igra li prid arkom, u kojoj zakon puk riegov no-
šaše pojući pjesni razlike, koje on učini i nami u pismo ostavi?
Lacedemoni videći, er nijedna stvar nije toliko vrijedna ni krepka
za vojske voditi i rasr^be smetnijeh bojnika tažiti, strah s nih srca
odnimit i podžeći ih na že}u od časti i slave, koliko slatka besjeda
dostojna spjevaoca, poslaše protiva Ateniezom Tirtea pjesnika, uči-
nivši ga vojevodom nada svom nih vojskom. Prvi oni stari besjed-
nici prid zbornim skupom gradovladne gospode nih besjede činahu
bez nijednoga uresa ni dike od riči, tako da, budući malo slatke,
ne mogahu ni priniti ni odnimiti srca sudac na nih hotinje, koju
stvar videći Isokrate, Trasimako i Gorgija nih besjede pod njeke
mjere općene pjesnima složiše i staviše. U istinu vehku moć otajnu
i divnu u sebi pjesni imaju. Timoteo spjevalac, kako piše veliki
Basilio, romonim pojanjem od pjesni gnivno si}aše kra}a Lehsandra
na smeću i na rat i nega tako srčna tutako pojući opeta činaše
pokojno utažat. Damon Pitagorik pojanjem od pjesni dovede na
dobro i počteno živinje jedne mlace ki bjehu na pitje od vina i
na blud odveće prikorno podani. Senokrate također romonom takime
ozdravi jednijeh, ki bjehu izašli pameti svoje van. Talete kretenski
čini kugu minut iz mjesta, gdi bješe. I ako bi reći htil vaš razum,
da taj govor tvorili su |udi, ki viku boga na sviti ne znaše, ne
čtimo K također, da rečeni kral i prorok David ozdravi romonom
od pjesni negovih Saula, ki bješe nekome nemoći od hudoga duha
ne malo pedjepsan? Eliseo prorok ne htje navijestiti kraju izrael-
skomu, što ima učinit za vodu iznaći, koju on iskaše, cić da mu
vojska od žeđe ne pomre, što godi mu prije toga ne čini dovesti
jednoga spijevca, ki pojući romonom od pjesni bozi mu višni duh
nareče sve, što rit imaše, i tako kraju navijesti stvar, ka se primaše
negovoj potrebi. Ne zna li se paka er broj nesvršni višiiijeh anđela,
ki stoje sveđer goru prid Ueem božijem, nigdje ne pristaju spjevaje
u pjesni : svet svet svet gospodin bog od vojska ? I zarad toga ne-
beskoga pojanja odredi u crkvah negovih na zem|i, da se pjesni
razlike sve poju, za ino ne, neg kako reče Grore:

Umrli da znaju,
ku milos bog dili prid sobom u raju.

Ne čuju li se svud po dvoru gorske pastirke, čim stada nih pasu
planinom hodeći, gdi pjesni spjevaju za boli rasladit ke godi ne-
voje? Ne vidimo li |udi, ki kopanjem trudnim nive čine plodit u
pjesni pojući, gdi trudim svojima razgovor davaju ? Trudni i umorni
putnici za prikratit muku dosadnoga puta putujuc spjevaju. I oni,
ki brode strašne i pogibne dubine sinega mora, spjevaju veselo trudni
duh radostan za stvorit i učinit. U svijeh gradovijeh od svijeta ti,
ki rabom od ruke život svoj provode, od pjesni slasti pojućom slade
jad prigrki trudnoga umora. Ne vidi li se u moru, er Serene tolike
slatke pjesni poju, da mnoge ludi pomorne nih slados zatravi? Na
zem}i također koliko velik broj jes od ptica razlicijeh, koje iiih
pjesnima slatkima sebi i družim razgovor ne mao davaju? Nije
zem)e, nije grada, nije mjesta na svitu nigda bilo, nije sada, ni
će biti toliko divjačna u svijeh jezicijeh od svita, gdje nije pjesan
}ub}ena. Svi jezici pjesni pišu i poju i oni također, ki pisma ne
znaju. Nijedan se ni način od pisma davneniji^ ni stariji ne veli,
nego ovi od pjesni ; pače, kako znani Grci vele, ako bogovi među
sobom štogodi govore, sve su nih besjede pjesnivim ričima takmerio
stisnute, i toj se vidjelo po djelu, er pjesan bivši u sebi divna stvar
nijedan odgovor bog Apolo u Delfu ne davaše, što godijer u pjesan
učinen ne bješe. Toj isto Sibile također čiiiahu, kad godi htijahu
koju stvar proročit. Ka se stvar mogaše slađa nač od pjesni za
ludi razagnane po gorah u jedno skupiti, kako se veli od spjevaoca
Orfea? Kad pojase negove pjesni, od slasti bijesnoga sliđahu dubja
vode, kamenja i zviri razlike, koje su na sviti. Pitagora, Demo-
krito i Empedokle, mještanin ovoga otoka, u komu se naj prije
pjesan na svit nađe, i ostali množi od starih davnenih grčkijeh
mudraca,^ što godi su upisali, sve su u pjesan složili tijezime na-
činom scijeneči boje ludi na nauk privesti. Kom stvari potuknut bi
Marko Tulio, svitlos rimskoga jezika, da reče hvaleći Arkija spje-
vaoca : slas vrijedna od pjesni rados daje mladosti, a staros nejaku
veselu satvara, u sreći dobrojzi dika su častena, a u zloj nezgodnoj
razgovor izvršan Ona mudra duša knižnoga Platona, koga ti, mogu
rit, nigda iz ruke ne puštaješ, reče u razgovoru prijazni, nih vridnos
poznavši: slidimo ovi put, u koji smo uljezli s pomoću spjevalac,
za što oni svijem nami voci sa i oci svakoga razuma. I na drugom
mjestu kažući, kolika se scijena činit od i'iih ima, privodi Sokrata
Minoju ove rijeci govorit: o vridni človiče ti i svi ini, ki lube i

* đavgneni. * mudrca.

žele shranit čas glasa počtena, imaš pomuivo blusti se ne uzet
omrazu s nijednijem spjevaocem, er oni u oba dva tvorenja od
hvale i hulbe u istinu velju mod i silu imaju. U Fedru još za tim
riječi tej veli: spjevalac uresivši pjesnivim napravam činenja hra-
brena od starih vrimena za nauk mudrosti svima su onimim, ki
doći imaju. Također u onomu pismu, gdi nas uči podobno živiti,
ovej riči govori: kako bude mlados prijat slova prve knige, neka
se stavi čtit pojanja spjevalac učeć ih na pamet, u kih mnoga i iz-
vrsna djela od ludi svitlijeh i vridnijeh počitana su i hvajena, ciča
da kriposnim zavidom ganuti od slave i časti budu se siliti nih
slavna i hrabrena činenja nasljedovat. Na drugom mjestu razmišla-
jući, što je pjesan, reče: pjesan je dar bozi, nigda spjevaoci pjesni
ne mogu činiti, što godi duh bozi pamet nih ne nadahue. Nijesu
po trudu i rabu svakdanem spjevaoci, nu božjom iskrom tegnuti
svoje pjesni vrijedne i časne spjevaju i nigda pjet ne mogu, što
nijesu božjom kriposti ganuti, govoreči stvari ne, koje oni umiju,
neg koje im duh bozi nariče. Za toj Sišmundo, spjevalac našega
jezika, čas u istinu vrijedna vaše kuće Menčetić, taj razum Pla-
tonov razmišlajuči u jednoj pjesni svojoj rieče:

Cica tej luvezni, istinu govoru,
svis moja uzbijesni, da ne vim, što tvoru.

1 ne mojte scijenit, da toj na sreću pravi, er Sišmundo veoma
slijedio je i lubio pisma Platonova, kako se vidi u onoj pjesni, koju
rič po rič iz nega svu ize, ka tako govori:

Ah da te bog stvori po sridi kako svit,
a meni da izda očiju tolikoj,

koliko jur zvizda kriposti nebeskoj,
ter da ja od svih stran uzgledam tvoj ures,

kako je svit gledan od zvizda iz nebes.

Ta je sud činen od pjesni spjevalac. Ma kamo gredu ja ? veliko
je i široko poje ovo, u koje ne hteći neznano uljezoh, lasno, vjeruj,
za uljesti, a mučno za na dvor opeta iziti; za to ga tja pušta vam
na stranu, bivši mnogo bo|e zamuknut nego riti od maue nego se
podobi, er hoteć govorit o jednoj satvari, koja je očita svim }udem
od svita, ne bi drugo bilo, neg jedno htjet se trudit suncu svjetlos
davat, u dubravu drva nosit a u more vodu lijevat, nu samo riču
ovo, bivši pjesan toliko dostojna u sebi, naši prvi spjevaoci Sišmundo
i Gore videči, er je jezik potreban i ubog nasljedujući stare spje-
vaoce grčke i latinske, u kojih svaki u svoj jezik sili se svoje

6

misli u pjesan spjevati, i oni također hotješe upisat u nih domaći
. jezik satvari, ke im se zgođiSe na službi luvenoj, vede svojim nego
tuđim^ čuvši se držani, i ne htješe tuđe zem|e uzorane i naređene
kopat znajući, er tko tuđa pomaga, ki potrebe ne ima, sve gubi
što čini, a tko svoga potrebna i nevojna ugleda, ne samo prid svo-
jim, danu još prid tuđim dobru čas dobiva, veleći se ne mani:
boje je prid svojim i malo bit poznan^, nego se prid tuđim ne-
znano izgubit. Ja za to nih stupe slideći^ er su oni prva svitlos
našega jezika, koga tolik dio veličak od svita govori, i ki nam
ukazaše put, po komu imamo za nima mi hodit, također i ja ove
moje pjesni razlike upisah, ke vidit kad budete, molu vas s tizime
vaiime razumom, s kojim ste prid znanim vrijedni tolikoj, našadši
ih lude, osvijestite ih, ali hude pokarajte, za što ja, bivši moj stvor,
ne mogu im nikako zla obraza ukazat, i dobro ih hteći, kako svak
svoje stvari dobro hoče, što bih ja u nih scijenio za mudros, mogla
bi bit ludoS; er lubav pamet zaslijepjuje, da uprav stvari ne razbira
i nima kad godi, kad vam bremena izostane od čtenja razlicih
mudrih kniga, koje vi toliko sve pomnivo prid očim držite, htjete
se razgovorit za moći dosade kniga tijeh dignuti, er kako ni dobro,
da sveđer luk napet stoji, tako nije razloga, da človik na misleh
sve svoju pamet drži, slideći nauk oni stari, ki nas uči tako govo-
reći: čovječe, u svemu što Činiš, drži način i mjeru, vazda kada
trudiš, za trudom uzmi las, neka las nepokoj od truda odgone, a
kad pak počineš, opet počni trudit, neka te zaludnost s pokoja ne
obujmi. Time primi ove moje pjesni, kakve godijer su, ne gledav
mao dar, neg srce od toga, ki ti dar poklana, onako kako od
onoga velikoga krala Artasersa od Perzije čtimo, ki iduć putem
jednijem s vojskami svojima i želeći mu moći dar ki godi učinit
jedan ubog kopač, ki tuj po sreći stase kopajući i videći, da ne
ima nijedne satvari dostojne, s kojom bi se mogao kralu poklonit,
pristupi k jednomu bistru kladencu, ki tuj blizu nega izviraše, i
stisnuvši obje dlani od ruka, za što suda nijednoga ne imaše pri
sebi, zacrpe što može vode i poteče kraju, nemu je pokloni, da je
se napije. EraJ videći čisto srce od človika napi se i primi ju u
darov s većom Jubavi, neg da mu bude poklonio naj vredniji darov
dragoga kamenja. Za sada ne ću drugo rit, ovej pjesni, ke se u
ovomu tađu mjestu učiniše, bivši vam ugodne, došadši k vami
tamO| božja vlas hoteći, dat mi ćete uzrok, da vam poklonim još

^ poznam.

jedan ne mao^ broj pjesni tacijeh, i pisama u odriješenu besjedu
složenijeh s mnozima stvarima u naših krajih učinenih. Bog vam
dao sladak mir bez truda imati u zdravju dni trajuć s vašima pri-
jate)im. Iz I^angle na XV. aprila 1563.

Natura ita inpellimur, ut prodesse velimus^
quia os homini sublime dedit celumque videre^

GOSPODINU MIHU MENČETI(5u

PRIJATBl^iU I ROĐJAKU SVOMU.

Komu sad poslati me ćif ove pjesni ja,
na dvori spjevati ke hotje dvis moja,

služeći jednu vil pravo se reć prija,
koj slike nije biF, sunač zrak što obasja,

neg tebi, knižniče, komu u tojzi strani 5

vridno se sad diče svi naši građani,

cić tvori kad umor budu t' ki podati,
da nima razgovor mož ki god prijati?

Er mnokrat, viruj, slas činil' je od pjesni,
da se stre hud poraz zle jadne boljezni; 10

nu čtenja tvoriti čim budeš toj dilo,
ako bi viditi gdi god se sgodilo,

da ma svis }ubavi ne hitro što reče,
uzmi cvit, a ostavi draču tja daleče.

^ jeđa ne mao.

' Ova 8u dva retka tciko napisana, da se čitaju s desna na lijevo : Sumilev
esseđorp. itd.

POČETAK OD PJESNI RAZLICIJEH DINKA RANINE
VLASTELINA DUBROVAČKOGA.

1.

O vi svi }uveni, ki ove slišate
pjesni, sad po meni, što je )ubav, poznate,

i od ne svaki vas čuvat se sad spravi
pri neg vas pod svu vlas ne sila postavi,

er svak, tko u bludu |uvezan tuj lubi, 5

sve za man u trudu služeći dni gubi.

Vrh stvari tih mnokrat ove se još zgode
da tko mni cvit ubrat, drača ga obode.

Skroven je svaki hip, to je red ne bitju,
u medu gork nalip, zla zmija u cvitju, 10

prit ona gdi bude, stvar je zla i prika,
od ne da ublude svakoga človika.

Hoć uklet koga uprav, da cvileč sve upi,
kuni ga, da |ubav na nega nastupi.

2.

I..atinka, lijepa vil^-« velikom |ubavi
u srce moje sUnl )aveno postavi,

od moga ter stana daleče na dvori
ne lipos izbrana velmi me zlo mori,

slobodu svu meni zaveza u tvrd vez 5

rič medna u ženi, ka toli mila jes,

ka tvrdo hva}ena jes, er je od vike
Čestita plemena od kuče velike,

i na svit toga rad tač joj se klanaju,
da mudrih sto ju sad spjevalac spjevaju. 10

Anđelski ne ukras, ki česti sve slide,
svih vila slavni glas vridnostju nadide.

Prid suncem svitlosti zvizda su sve male,
a pri ne liposti sve vile ostale.

trit,— '- ■ -A^Ji

PJESNI RAZLIKB.

Grlo ne pribilo, ko Jubav obhiti, 15

vehni je prem milo očima viditi.

Pribistre ne oči svitle se svim vide,
neg sunce s istoči kad z :;orom iziđe.

Ne kosi za isto take su prigode,
da zlato pričisto svitlostju nadhode, 20

i velju svim scjenu prid svitom imaju
dva luka; ka sjenu pozorim stvaraju.

Ni pjesan tač mila, nada sve ku zovu
radosnu, tijeh vila, po moru ke plovu,

koliko od ove vile, ku svak čita, 25

nada sve ka slove ljepote od svita.

Kad svitli ne ures ke stvara govore,
nebo, ko tamno jes, razvedrit sve more,

ter tkogod bude taj spjevan glas ne čuti,
romon, ki dijeli raj, u sebi očuti. 30

Ne vlasti izbrane taj stupaj prilijepi,
kad na cvit suh stane, opet ga pokrijepi.

Da joj pak za tim, znaj, tuj mudros višna vlaS;
ku yil vik na svit saj i>e ima do danas,

i mnokrat još slidi tko gre zrit ne diku, 35
da u licu ne vidi višnega priliku.

Nu pri bih sve zvižde zgar s neba sabrojil,
neg rajske ne gizde mogal reć stoti dil;

tim boje je pustiti riči sve sa svima,
od mane neg riti nego se reč prima. 40

15 pribielo.

3.

l^angle grad bi, koji vilu da^ ka mene
pxfinQL_aasma posvoji kroz , že|ft livene;

od ke mnu da nigdar lipša se na svijeti
umrla nijedna stvar ne može vidjeti.

Kad višni ne gizde stvorit se pripravi, 5

naj lipše sve zvižde u jedno sastavi,

radosti od velje u vječnoj visini
čudno se veselje prem sasma učini;

a jada s tugami za dugo vrimena
osudnim dušamj ne da rat pakljena. 10

10 DINKO BAli^NA,

Stvorac ti, ki gori u višnih sve sudi,
ljepotu satvori taku, cić da )udi

mogu, čim gledati uzbudu ne dike,
kigod dil poznati negove prilike.

4.

U ?ORU PROLITNU.

!Sad gre noć mrkla van u tmine od gora,
a J^ora bijeli dan s neba zgar otvora

ter ptice sve sili Juveno na sviti,
da žuber nih mili počinu tvoriti,

najliše tuj, koja u našem dvoru stan 5

sama se dostoja činiti noć i dan,

ka slatko Juvezni tctč spjeva medene,
da i mene na pjesni probuda |uvene.

5.

U PRIMALJETO.

Zem|a, koj zimni hlad sjevera lis svenu,
odjeću na se sad postav}a zelenu.

Vode, ke studeno valovje lijevaju,
prozrinje cakleno svitlo sad imaju.

Morski val, ki radi zime zal tač biva, 5

ni s krajem u svađi, nu mirno počiva.

Ptice se sad čuju, gdi tvore svud velje
pjenje, kim kazuju nih milo veselje.

Svaki duh na svit saj, u sebi er je rad,
|uveni plamen taj počine kazat sad. 10

Na pokon sve ćuti promjenu na svit saj,
a moj plač prijuti sve trpi jedan vaj.

Tomu mi uzrok jes taj }ubav neprava,
ka mi, vaj, zlu boles s čemerom sve dava.

6.

U ISTO PROLITJE.

Sad lijepo prolitje tih nami vodi dan,
i trava i ovitje iz zem|e grede van.

Sada se svaki vir rastapa pod nebi,
sad s krajem tvori mir more, ko gnivno bi.

2 iEemglie.

PJB8N1 RAZLIKB. 11

Vedra su nebesa, koja svit vesele, 5

zemla se uresa tim; oči što žele.

Piti su medena a velmi zrit mila
prozrita, caklena, studena taj vrila.

Prolitni tihi hlad vjetreći miris taj
od cvitja nosi sad, da svim mni svit se raj. 10

Od ptice svakoje žuberom slatki glas
veselo sad poje luvenu milu slas.

Sada se svaki kraj radostan, drag veli,
sada se na svit saj svaki duh veseli;

a nebog tužan ja nikako ne čuju 15

u meni veselja, neg cvileć tuguju.

Tomu mi uzrok bi luveni oni boj,
koji me pogubi žestoko ovako j.

7.

Jedna jur ljepota, s kojom je združena
izvrsna dobrota života počtena;

jedan lip, drag pogled, jedna lijepa usti,
iz kih rič jakno med slatka se izusti;

jedan smih drag toli, ki činit ima vlas^ 5

da zledim ne boli taj, s kim gre hud poraz ;

jedan lip, drag ures, kim Jubav pripravja,
neizdrišan prem tvrd vez na grlo da stavla;

jedna jur milos taj združena s )ubavi,
koja se na svit saj u pjesneh svud slavi; 10

jedan hod tih, počten, jedan znan lip govor,
u komu jes skroven od slasti svaki stvor;

jedan čin s hitrinom oholo priklonan,
ki duhu vik inom na svitu ne bi dan,

smamiše tolikoj kroz silnu tuj nib mod 15

jadovni život moj, da sve mre dan i noć.

8.

Rat i mir sladak jes i gniv, ki satvara
anđelski tvoj ures, koji me umara;

slatke su još zledi, slatke su zle vo|e,
kim tvoji pogledi srce mi nevo}e;

sladak je zli poraz, ki činit suze tre, 5

ar velja meni čas s jubavi tvoje gre.

14 DINKO RA^INA^

ni koli odluka zgar višna jes duga,
ni hvale od puka, ni dvorbe od sluga, 10

ni srcu da žudi duh mi moj vik veli
stvari tej, ke ludi i skupi puk želi;

nu samo, gospoje, žuđu ja skroveno
moć s tobom dni moje vik trajat luveno.

15.

Neka idu van ini po svitu blago toj
iskati, u scini koje jes tolikoj^

aliti dvoriti u dvoru gospode,
gdi bude sgubiti sva se vlas slobode,

i dalek od svoga it stana po moru, 5

zlu na svit rad koga sve pate pokoru;

meni ti jes dika živiti kraj gore,
i^angleva gdi rika umira u more,

ištuć moć dobiti u pismu ku god čas,
čim budu dvoriti Latinke lip ukras, 10

i ako toj dostojno ne mogu stvoriti,
daj ču moč pokojno život moj voditi

u družstvu od }udi, kim znanje da posluh;
s slobodom, ku žudi kripostan svaki duh.

4 ah, gdi budu sgubiti svoje vlas slobode. 10 ah. budem. 14 slobodom.

16.

Svak meni govori: tamnice, svijes stavi
ter se već ne mori man za tom lubavi.

A ja im velju : rad svaki se trud pravi,
na dobro mjesto kad misal se postavi.

Bivši uprav rečeno: tač srca tvrda ni, 5

ko služeć smi|eno |ubko se ne učini.

Tim dočim sunce sja vrhu nas na sviti,
s ufanjem vjerno ja vazda ću služiti.

17.

U toU plam velik čuju se gori ti,
da nemu slike vik ni bilo na sviti,

i ako svis tvoja čudi se sve za toj,
kako u toj zledi ja ne skratim život moj,

PJBSMI RAZLIKE. 15

znaj đobrO; đa viku ne more umriti, 5

tko lipos tolika uživa na sviti.

Pače mi mila jes toliko zled moja
i huda ma boles, ere bih vazel ja,

da je vječni moj poraz pateći zle trude,
cič da ma viku slas lipsati ne bude. 10

18.

Ako cić er nosi lubav se velika,
pedjeps se sve prosi i muka zla prika,

pravo ti govoru, daj meni u dilu
s pedjepsom pokoru od veće nemilu,

er velik dostoju ja pedjeps i prosim 5

gledaje na moju sve }ubav, ku t' nosim;

nu ako se davati opći jad s krivine
onimim, ki rati od zledi sve čine,

ne pedjeps' jur mene prava jadim zlime,
neg tve te luvene oči, kim rani me. 10

2 pedjepse.

19.

Izbrana mladosti, ku rajem svak zove,
glas tvoje liposti po svijetu svud slove.

S uzdahom prostinu svi oni, ki na svijeti
tvu lipos jedinu uzbudu vidjeti.

Pritihi stupaj tvoj gdi pleše uza n stav, 5

svak želi mjesto onoj celivat za Jubav.

Mož dati ti meni u riči najmaćoj
jad, komu svrhe ni, smrt, život, mir i boj,

gledaje tve dike vidi se jur meni,
među sve vil slike da na svit tebi ni. 10

Tvoj ures luveni i slavni ukras taj
kazuje sad meni na svijetu novi raj,

ter misli moj se mni, staviv um i kripos,
kad narav učini andelsku tvu lipos,

da sasma rastvori izgled taj, is koga 15

najprije satvori lipos lica tvoga

8 sviti.

20.

Gospoje svih gospoj, ka tuge moje znaš,
kroza Sto pogled tvoj od mene sve skrivaš.

16 DINKO RAl^INA,

znaj dobro, tve oči kad svrneš, k stran' ih dav,
iz mojih er toči dvi rike zla lubav.

Ne bi li t' nigda čut, što vas svit stav pravi, 5
da s' oči pravi put od svake }ubavi?

Razmisli toga dil ter mi kti pak riti,
za sto bi sunce bil', da svitu ne sviti?

Eazbor tvoj toli lud ni, da t' ni dano znat;
ko li je gruba ćud lijepu stvar zakrivat. 10

U nidnoj meu nami sejeni se ne broji,
jedan lip drag kami, skroveno ki stoji.

Od blaga zlo bi se svud moglo vik reći,
da ga rđa sve grize u tminah stojeći.

Ne čin' tim, verni tvoj da tužno sve hodi, 15
pogledom pogled svoj pogleda kad godi,

i bježat tač ne moj od drage lubavi,
višna čes u kojoj svu rados postavi;

nu |ubko ovi svit uživaj bez sile,
dočim je s tobom cvit mladosti tve mile. 20

Sve vlasti gizdave čin' da te svud slide
pri nego sunce tve g zapadu otide;

ar voće tko zrilo ne trga u svoje dni,
man ga je pak gnilo brat, kad već vrime ni.

Vremena nijedan dan ne kti zlo strajati, 25
er se je pak za man po stvoru kajati.

A oto sama ti bez nijedne sad štete
mož dobro poznati, kako nam dni lete

U lipos tuj tvoju ne uzdaj se nikađar,
er svrhu na svoju dohodi svaka stvar. 30

Sve ljeti sunač zrak što čini da zene^
opet toj zima pak sjeverom zlim svene.

Nu vazda naprijeda čin' s misli da tečeš,
neka pak, kad sijeda uzbudeš, ne rečeš:

jaoh, nijesam lijepa sad, a kad bih jur lijepa, ^5
bit mudra ne umih tad, nego li prem slijepa.

8 kstranih. 8 S&fta.

PJESNI BAZLIKB. 17

21.

KAŽE, ZA ŠTO JE ŽESTOKA NEGOVA GOSPODA.

Naj prije skrovena taj narav od sgori
od tvrda kamena mu vilu satvori,

pak, kako se prima svim lipim vilami,
putim i kostima uresi taj kami.

Nu narav u tome činenju na svit saj ^

prem stvari malome ište ti vas stvor taj,

kada kip svršeno tom puti napravi,
unutra kameno srce joj ostavi.

22.

Sgodi se na svit saj, da ]^ubav vesela
kraduć med slatki taj peči ju zlo pčela.

Tuj ona nemilo cvileći poteče
k materi na krilo ter ovuj rič reče:

od pčele zlu t' ima zled rana na sviti, 5

za sve er je očima zvir mala viditi.

Mati se ne tada nasmija ter tima
tješeć ju nojzi da odgovor ričima:

da i ti; ma diko, što malo ne vidiš,
biv mala, koliko žestoko zlo raniš? ^^

8 tješiić.

23.

Gospoje svih gospoj,
ni čudo, ako ja u že}i Juvenoj

rih slavno, od tebe da lipša na sviti
ni se vik rodila, ni se će roditi;

er narav sva svoja mišlenja postavi 5

da tebe lipotom vrhu svih proslavi,

i tač te učini,
da nitko pod nebi takmen ti ni u čem ni,

i kad bi taku vil
gizdavu opeta satvorit ona ktil', 10

triba bi bilo noj
sa trudim mnozima u muci velikoj,

al nijednu da satvar ne učini ne kripos,
al opet da stvori anđelsku tvu lipos.

STARI PISCI XVIII. S

18 DINKO RAl^INA,

24.

ELEGIJA ALITI TUŽBA NA LUBAV,

U KOJOJ KAŽE, KS TUGB TRJEBA JE DA PROĐU STI ONI, Kl SLUŽE l^UBAVI.

Gorući taj tvoj plam, labavi neprava,
velike muke nam svaki čas zađava.

Cesto se zadosti u tebi prigađa,
da velje gorkosti mala slas porađa.

Sveđer je na svit saj oko tvoga cvita 5

žestoka |uta taj zla zmija povita.

Ki ruse u taj tvoj perivoj brat hode,
vazda ih dračje toj zlo sasma izbode.

Stan u tvoj uniti s prva jur lasno je,
ali pak iziti veomi prem mučno je. 10

Tvoja je taština u svako nam vrime
od ljeta maglina, vedrina od zime;

rana, koj nać se lik u lijecijeh ne more^
koje zlo može vik na svitu bit gore?

Duša svijeb naga dobrijeh prem dila, 15

gdi rados nije draga; a muka jes mila.

Služba tvoga dvora s štete je mladosti,
a sa zla prijekora nejakoj starosti.

Zled, koja trpi vik, i ako joj koji daš
pristojan vridan lik, stvari se gora dvaš. 20

Nijednoga s tobom ni kripka vik zlamena,
gnivi su cakleni, a vjera kamena;

himbena rič je tva, stvari su zla Čina,
dobit je sumniva, a pogib istina.

Krepko su stoj uče sve s tobom žalosti, 25

a naglo bjeguče prem sasma radosti;

u malo jes meda veomi nemilo
sve od zloga ijeda skroveno grčilo.

Neplodni pijesak taj svak sije, tkogodi
za tobom na svit saj bludeči dni vodi. 30

Tko hoće da čuje, tve što su nehari,
ove sve trebuje da pati on stvari,

očitit skrovena željenja kada gre,
da mu rič studena sred usta vazda mre,

u svojoj čemernoj kad tuzi tuguje, 35

nevjeri nevjernoj da vjerno vjeruje.

17 štete bez s.

n

PJBSNI RAZLIKB. 19

RANENU RANI vik, ni rano ni zaran
nije moći naći lik u nidnoj svita stran',

još da se srcome prem duša rastavi;
da žive žejome? vrh reda naravi, 40

da pušta mir za rat; da kopni, da zgara^
da sebe tisuć krat priko dan zlo vara,

da poje, da piše vil sve čas sve svoje dni,
da plačem užiže taj mramor studeni;

na svaku promjenu u že}ali sve tmut; 45

i u stvar }ublenu sasma se obrnut;

sad crven, sad bio plam na licu nositi,
kadgod strah ali sram uzbude sliditi;

tvorit plač priluti s načini čudnime,
sred ljeta stinuti, goriti sred zime; 50

zaklinat, dvoriti, moliti i služit,
plakati; cviliti, uzdisat i tužit;

čin't jadi da česti budu te sve morit,
pasti se bolesti; plačući smih tvorit,

od srama uzlom bit vas jezik zavezan 55

i velmi besjedit kadgodi reda van,

kod ogDa, zrak gdi sja, sve se zlo lediti,
a kad je dalek tja, vas u plam vruć iti,

želeći jedan dan izletit mnogo lit,
pak naglo jak no san zginuti na saj svit, 60

ne ostaviv taj tva čes za sobom stvar drugu,
neg s stidom zlu boles; kajanje i tugu;

ne hotjet primiti nikada vrijedan svjet,
na sebe mrziti, . a družim dobra kt jet ;

cviUti dan i noć s čemera i s jada, 65

hotinju podat moć, razlogom da vlada;

svim tužno vrh svega zlo srce nositi
i od grijeha tuđega proštenje prositi;

hraait se sveđ tome, za sve er se ne prima,
jestvinom, kojome smrt život uzima; 70

u srcu plakati; a zdvora privelje
druzima kazati radosno veselje;

sve drugo misliti, a paka prem jedne
besjede činiti razbjeno neredne.

88 ne grijeskom za nie. 58 vraćiti? 62 neg; stidom.

20 DINKO RAli^rNA/

kađno je zla zima, tjerati vrh toga 75

s nemoćnim stupima jeljena plahoga;

u. miru nikađe ne živjet sobome,
sijane livade polivat morome;

česte imat rati, a rijetke mire,
na ledu pisati bez nijedne jur mire; 80

veće krat još na tu stvar taštu, da bude
dostojat; i platu ne pitat za trude.

Stvar je pak naj huđa vrh svega na pokon,
ktinja ktjet da tuđa vazda t' su za zakon;

oda zla umora pakao imati 85

u srcu, a zdvora raj veseo kazati,

lijeno objet vršiti, a naglo prijevare
himbene tvoriti, ke činit zli mare;

dni jadno sve trajat i život gubiti,
za slobod ne hajat, a robstvo lubiti, 90

i vazda pod nebi, čim sunce zgar sviti,
mrtav bit u sebi, a u druzih živiti.

25.

Toliko na nebi ni svital sunač zrak^
kad ne ima pri sebi oblaka tmasti mrak,

koliko lice tve i slavni tvoj ures,
u kom su dike sve, ke dili dobra čes.

Tko dni sve provodi s tvojome mladosti, 5

vazda se nahodi u rajskoj radosti.

U pakao da bi ktil' poć lipos tvoja taj,
pakao bi; znaj, stvoril on čas se vječni raj.

26.

OVU ELEGIJU PIŠE GOSPODINU LUCI LUKAREVIĆU,

PRIJATBIliU SVOMU, DA RAZLOa NE IMA KABAT GA, ER l^UBAV VELIKU JEDNOJZI

GOSPOJI LATINCI NOŠAŠB.a)

Prijate}u dragi moj, ne moj se čuditi,
ako tač luven boj kti me zlo raniti^

er lubav u tomu, znaj, taku ima moć,
da može svakomu na svijetu vrha doč.

Clovika hva}ena toli ni viku biF, 5

koga ni od žena kadgod blud zamamil,

a) ak. gospođina Luzi Lnccari priateju svomu.

PJESNI RAZLIKB. 21

kogod je pače bil vik vridan ištare,
svakoji jes čutil iie hude prijevare.

U stare one dni, kad već svijet bješe prav,
sgođilo što se ni na svitu za }ubavl 10

Svijes Judcka govori, da njekad rad toga
Gove se satvori u vola jednoga.

Velike jur muke podnese s Jubavi
ApolO; ki lijeke iznađe u travi,

ki noinozijeh ozdravi, a svojoj rani lik 15

u nidnojzi travi ne može naći vik.

S Venerom svojome Marte, boj ki lubi,
rarežome jednome poklop}en tvrdo bi.

Ne može od bludi uteći }uvene
Pluton bog, ki sudi tej strane pakljene, 20

u kojih zli plač stav sveđ po sva vremena
ne žive vik Jubav ni žeja luvena,

ki velmi tač rabi u }uvenom hipu,
da silno ugrabi Proserpinu lipu.

Andromaku |ubi Perso žejom tome, 25

da za nu zao boj ni s nakazni morskome.

Zao podni }uven var i hude zle sile
Tesalik Ležandar rad Tebe sve mile.

Lijepa Ariadna Tesea zaradi
veomi prem jadna s ocem se zlo svađi. 30

Fedra, Ipolita ne moguć imati,
čini ga srdita od oca zaklati.

Enea Lavinu Turnu uze, rad koje
stvoriše u plinu od rata zle boje.

Medea pak ona, krajska kći ka je bil', 35

zaradi Jasona što nije učinil'

nemilo, rad koga er ga tako }ubi,
da brata zlo svoga svom rukom pogubi!

Veliki Akile zaradi Juvezni
kolike nemile podnese boljezni! 40

Demofonta svoga Jubi tač Filide,
da smrtni rad toga na konac jur priđe.

Safo pak, ka krasno tač pjesni činaše,
da spjevce sve lasno dobiti mogaše,

25 ak. Perseo. 28 ak, Lehsandar.

•Tf-

22 DINKO RAi^lNA,

velmi tač prem }ubi svojega Fauna, 45

svih mladac koji bi slava, čas i kruna.

Cirče, koja Judi u zviri stvaraše,
Ođisa zabludi, da nać dom ne umijaše.

Orfeo, ki pojal toliko slatko je,
kti sljesti u pakal Euride rad svoje. 50

Alčide, na svitu koji jak toli bi,
lava, zvir srditu, da rukom svom ubi

i stavi pod silu, ke će bit vik slava,
idru, zmiju nemilu, Cerbara troglava,

nu ženskom znanju pak |uvenu vlas dvore, 55
za sve er bi velmi jak, odrvat ne more,

ter kroz tu on že}u moguće Jubavi
s djevojkam kudjeju presti se postavi.

Užiže na svit saj još taj zrak )uveni
i mudra sijeda taj srca, u kih krvi ni. 60

I čiste djevice kad god ta čuju plam,
ter tužno nih lice poliju zlim suzam.

Atalantu dobi na pokon luven boj,
u teku koja bi brza prem tolikoj.

Za združit |uven plač od svoga Pirama, 65
Tisbe se na oštar mač nabosti ktje sama.

Leandro tač moćno Eru svu }ub}aše,
da more gd noćno ne malo plivaše.

Ne kteć čut vile cvil, ka mu dar mao pita,
Narčiso, ki je bil ljepota od svita, 70

čini ga rad toga !^ubav, bog svim pravi,
na se man istoga zlu |ubav da stavi.

Tač Nizo zli rabi kroz svoju neviru,
da AlČidu ugrabi lijepu Dianiru.

Na svitu tač ima zle muke luvene 75

Pariz, sin Priama, zaradi Elene,

ku skrovno Jubeć on od muža krijuće
ugrabi na pokon nu nemu iz kuće,

i negov tač žestok ogan se svim pravi,
da rotno vas istok u boj se postavi. 80

Silna moć taj jaka pridobi zlim jadi
Masinisu paka Sofonisbe radi.

68 go, Gc^ ponoćno. 76 ak. Parid.

PJBSNI RAZLIKE. 23

Bibli, blud od koje vik će se oa svit znat,
ne naoguć na svoje hotinje brata imat,

toliko zlom rati plaka sve nezgode, 85

dokle se obrati u rijeku od vode.

Kroz hudu prijevaru zlim bludim otrova
i krala Cinaru Mira, kći negova.

Videći Ezako, gdi bješe sred luga,
Eperiju kako zmija peči iz kruga, 90

za moći zginuti sred morske dubine
tište se niz luti od jedne visine,

gdi negov na poraz bozi se smiliše,
ter nega u taj čas norcome stvoriše,

tim nori svud na svit taj norac dan i noć, 95
jeda bi utopit nemu se kako moć.

Dobra ktje tolikoj Ifi Anaksarati,
da gnivno život svoj sam sebi prikrati.

Nisovi njeki čas toliko zloj Sili
veomi prem lip ukras Minosa omili, 100

da }uven trpeć boj svom ocu ostriže
kosu, u koj tolikoj zlamenje jur biše.

Neron, ki čemeran i žestok toli bi,
ženski ga Juven plan na pokon pridobi.

Kleopatra Cezara, koji svit dobi vas, 105

učini da sgara plamenom svaki čas.
• Favstina čemer zal učini patiti
Marku, ki mudros znal svaku jes na sviti.

Anibal, hvalena koji se čas pravi,
jedna ga svim žena prem tamna zatravi. 110

Psikrata kralica Mitradata lubi
tač velmi, da lica nega rad pogrubi,

a to jes er dviže naj prije ures svoj,
pak kose ostriže za moć poć š nim u boj,

gdi tač zlo u muci juvenoj goraše, 115

da kop je u ruci sveđ prid nim nošaše.

Porcija kad začu, da Bruto zginul jes,
zlim ognem u plaču prikrati svoju čes.

Kroz }ubav svakoje podnese zle sile
Antioko rad svoje Stratonike mile; 120

109 ak, Anmbala. 114 ak. na boj.

24 DINKO RAikiNA,

gdi znana da pomoć Ijekara ne bifie,
taj mladac svoju moć prije reda sgubiše.

Ako ćeš ti riti, blud da taj imaše
|udi, ki na sviti vik boga ne znaše,

plam toga umora tač u nem prem vruć bi, 125
Sikem, sin Emora, da Dinu ugrabi,

rad koje čineć boj do malo za time
prikrati život svoj i s ocem svojime.

Kti službu veselu svim Jakob satvorit,
za moći Rakelu kakogod izdvorit. 130

SansoU; ki svu slavu bojnika zatravi,
na krilo svu glavu da Lidi postavi,

ku toli za drag dar na svitu držaše,
da od ne viku stvar zlu prijat ne mnaše;

nu mu tuj pokore zle velmi pripravi, 135

ter u tem ne more odrvat lubavi.

Pak za tim bez vida slipimi že]ami
tač krala Davida Bersabe zamami,

da čime boj biju bojnici srditi,
ne muža Uriju ktje prava ubiti, 140

a sve toj govore, čim bude š nom bivat,
ne dike da more bez šumne uživat.

Amon pak; koji bi sin kra}a Davida,
Tamaru tač |ubi, svu sestru bez stida,

da Dojzi zlu silu samoj na jedini . 145

od veće nemilu prem sasma učini.

Salamun, mudrosti koga bog nadari,
velmi se zlo dosti u žene privari:

toli ga )uvena zlo iskra goraše,
seam stotin da žena u dvoru držaše, 150

gdi ga tej pakljene muke tač zgubiše,
da jedne rad žene, crnica ka biše,

vjeru boga svoga pogrdiv ostavi,
na svitu rad koga čestit se jur pravi.

Ne samo ima vlas nad nami ludima, 155

danu se ne ukras i zvijeri još prima:

u gori zeleni meu stvore jur ine
jeljeni smam}eni meu sobom rat čine.

144 bestiđa. 158 ak. smamjeni.

PJESNI RAZLIKB. ^ 25

Nije li se vidilo u stadu svaki broj,
da velmi nemilo za lubav bije boj? 160

Taj Jubav još tiri lava, zvir srditu,
za sve er se svih zviri kral pravi na svitu.

Tigri čijem mukaju u gorah lutijeh stav,
u tomu znat daju, da vlada nim jubav.

I ptice pod nebi, ke lete ne pristav, 165

zamirno u sebi kazuju, sto je |ubav:

grlica, ka druga izgubi luvena,
ne će stat sred luga nigdjere zelena,

ni bistre vik vode tođer se napiti,
. za u te nezgode moć tužno živiti. 1 70

I vrle nakazni u morskoj dubini
u lubav priblazni taj plamen jedini,

ter fluta riba onaj, u moru ka plije,
iziđe na suh kraj za lubav od zmije,

a zmija nalip svoj na kami tuj stoje 175

izriga, cić da noj ne stvori zlo koje,

paka se naredno od svake šumne van
sadruže za jedno u slatku juvezan.

Alfeja gospodi rijeku tač sve lubav,
kroz more da hodi s morem se ne miješav, 180

i sve toj dan i noć djeluje svim dilom
k Retuzi za moć doć, kladencu ne milom.

Kamenja lubavi još se ona klanaju,
od mora kim plavi pravedan put znaju,

kojega zlosrdo }u vezan tać steže, 185

da gvozdje toj tvrdo sve k sebi poteže.

Tuj lubav još služe i ne vlas poznaju
i dubja; ka duše u sebi ne imaju:

u zem}i kad paoma kod paome žuđene
ne raste, veoma na pospjeh uvene. 190

Koju stvar znan kopač videći za noj moć
ozdravit luven plač, taku joj da pom6ć:

urježe mao štitak od paome žudene,
u srce ter ga pak stavi noj, ka vene,

i tako na svit saj s čudnome Jubavi 195

svenuta paoma taj opet se pojavi.

182 ah, K Aretuzi.

26 * DINKO KAMINA,

Na pokon {ubav taj, koj se raj priklada,
s nebesi vas svit saj uzdrži i vlada.

Za to ja sad ve]u, ako jur na sviti
nijesu ti tuj žeju vik mogli dobiti 200

neumrli bogovi; od kih moć prijaka
hrabreno sve slovi vrh višnih oblaka,

i duše toUke od vridnih tač ludi,
kih slave velike po svitu cte svudi:

reci mi svijes tvoja, prijateju moj mili, 205

kako ću moći ja odrvat toj sili,

bivši ma moć mala, a ne vlas velika,
koja je skončala s bogovi čio vika?

I ako kamenja i dubja zelena
ne mogu zlamenja uteći }uvena, 210

ja, koga višni sgar nadari dušome,
kako ću moc igdar ne živjet željome?

Vik mi već tim ne moj zabavlat čes tvoja,
ako toj prijakoj }ubavi služim ja,

er ludos, s tim se bit, svi znani govore, 215
nikako ki dobit viku bit ne more.

27.

O vi svi, ki ste čas od mudrih na sviti,
meni se, mo|u vas, ne mojte čuditi,

ako, čim cvit žene vile, ku svijet slavi,
zla ]ubav jur mene s pameti rastavi;

er i vi, ki časti imate, tako stav, 5

svi ludo upasti mogli biste u lubav,

i radi pokore, ka se tuj dostoja,
činiti dvaš gore, nego li činu ja;

ar }ubav ima moć kroz ne vlas srditu
svijem srcem vrha doć, koja su na svitu. 10

28.

Od že|e luvena, o slavo sva moja,
da )ubiš ti mene, koUko tebe ja,

zval bih se vik blažen vrhu svih ja |udi,
za sve er sam poražen bil mnogo zlim trudi.

Ti sama meu nami u muci u svakoj 5

mojimi tugami velmi si drag pokoj;

PJRSNI RAZLIKA.

27

ti sama sve moje izvidat mož rane
lijecima od tvoje milosti izbrane;

ti s' pravo ufanje i život slatki moj,
ka mož me skončanje dić riječi u jednoj ; 10

čim tužu skroveno kroz rajski tvoj ures,
me srce združeno s tobome velmi jes;

ni žuđu ni že)u na svitu vik inoj^
neg kaogod da ve|u milosnik ja se tvoj.

29.

Ka god zvir, vjeruj, jes pod nebom na sviti
izvan tih, ke sunca ne mogu viditi,

način je općeno svijema vazdje dan,
da trude toliko, koliko vide dan;

nu zvižde kad priđu, sve zađu u gore, 5

za moči počinut daj mirno do s^ore

A ja, vaj, netom zrak taj svijetli od i^ore
počne se kazati s neba zgar vrh gore,

pokoja ne imam, dokli god trpi dan,
pod toli nemilu sreću sam doli dan^ 10

pak kako mrak skrije zrak svijetli na sviti,
nemilo plaču sve želeć dan viditi.

I kada ne bude veće zrak viditi,
da s neba prosvit]a svaku stvar na sviti,

sve moje počnu klet večere i i^ore, 15

dokle god sunce zgar iziđe vrh gore,

videći ja, u vlas jadovno da sam dan
toj, ka mi vik ne će dopustit miran dan.

Pri će se mrkla noć obrnut u bijel dan,
neg li će ijedan mir od ne bit vik mi dan, 20

i zviri srdite utažit vrh gore,
neg ću imat jednu noć mirnu ja do :;ore:

toliko nemilos ne huda na sviti
malo se jur boli moju zled viditi.

Pokli od ne nije mi dan miran dan viditi, 25
me i^ore vik će mrak smrtni imat na sviti.

28 DINKO BANI NA,

30.

Gospoje svih vila,
iz o6i iz tvojih izleti zla strila,
ka mi prem nemilo srce je ranila.

Ko stravom, ni riječi,
toliko zlo se zled unutra upriječi, 5

tuj ranu žestoku ne može đa izliječi.

Za to te ja mo}u,
s milosti đa s tvojom u pomoć, čim bolu,
pristati ti budeš na moju nevoju,

neka svak na sviti 10

reče, čas za tvoju visoko poniti:
vimo vik ovakoj pravo je služiti.

31.

Ako me ne pristav
ucvila žestoka, nemila, zla ]ubav,
jak zvijeri kad tjera po gori srdit lav,

zač ne će odniti
ki prav gniv že}u onu, ka sili slijediti 5

mene tu, ka žudi moju zled viditi?

Ludos je sijati
zem}u onu, ku budeš ti kušav poznati,
podoban da t' ne će na vrime plod dati.

Tako ti veju ja 10

oružja obukši, kime bi svis moja
mogla se dobavit prvoga pokoja.

Nu jad zle Jubavi
on čas me s oružjem tim mojim rastavi,
ter za moj trud veći u skut ga noj stavi. 15

6 vidieti.

32.

Vil želi tač mu zled,
er kad god ukaže meni se jur mila,
cić muka da moja ne bi se svršila.

A kad rat gniva ne me srce uvridi,
žestoka jes toli,
da mnom se ne boK,
dokli god smrti me biljege ne vidi;
kad li pak, gdi zblidi,

PJESNI RAZL1KR. 29

upazi smrtni jad nevo)na mu mlađos,

tada mi ukaže milosnu svu rados. 10

Bole bi tisuć krat, da konac prikine,
o komu zlo takoj
sve visi život moj;
nu hemu ne dike ne dadu jedine
poginuv da zgine, 15

eić da se za čudo sve kaže i pravi
me bitje svim tima, ki služe lubavi.

33.

0. gorka Jubavi,
kroz ovu vil, koja slavan se cvit pravi,
tvrdosti vruć plamp.n Ji-srce me .stavi,

u komu jak zmija,
ka pije krv, stoji, ter; nebog tužan ja 5

prijati za mal čas ne moga pokoja:

vik mi stril tvoj mira
ne hoče da poda, nu hoće da umira
u muci bez plate ma služba i vira.

Koja ti hvala ]ešy 10

činit mi sve kros taj jedini ne ures
patiti nevole, trud, muku i boles?

Ni pravo, da tuže
ti, ki t' su podložni, nu oni, ki druže
oholas ter ne će tvoju vlas da služe. 15

Znan lovac, dobro znaj,
za zvirim, ku ima, ne brzi svoj stupaj,
nego li za onom, ka bježi na svit saj.

Molu te tim^ ne moj,
lubavi nemila, davat mi tolikoj 2 )

od veće čemeran i žestok nepokoj.

Nu ako ć hvaleno
na svitu tve da je krajevstvo Juveno,
tvim plamom užezi ne srce studeno;

toj ti će na saj svit 25

slava, čas i dika jedina vazda bit,
koja se vik ne će ni zabit ni zgubit

30 DINKO RAliiriNA,

34.

Toliko velmi jes,
o vilo, tvoj ukras na svitu meni drag,
er se ja velmi blag

zovu, kad vidim ga za moju dobru čes.
Ni žuđu ino stav 5

tuj uza n, nego ga sve gledat za }ubav.

Cić toga veliku
* sve tugu ja patim, kada sam daleče

od tebe, ka reče

zvati se ma milos u vike za diku 10

}ubavi, ka ne će
da zla har sluzi se vernu vik nameće.

Ne čini, moju te,
da moja sve mlados pati zle silosti,
nu s tvojom liposti 15

izviđa' skrovene me rane prijute,
koje mi pokoja
ne dadu, hoteći da sgine svis moja.

Er veće na svit saj
ni, vjeruj, nevoje, neg svtđer svaki dan 20

patiti trud za man
uzdišuć kroz hudi luveni |uti vaj,
ki mukam sve zlima
životnu svu kripos velmi zlo vazima.

Toj život dobro moj 25

sad pozna, čim žive u tužnoj zloj uzi,
ko li se zlo suzi

i cvili, od veće pateći žestok boj,
i kako nije zledi
vik gore od one, ku lubav odredi. 30

Tim, dušo, ne umori
kroz hude, nemile, čemerne, zle tuge
verna tvoga sluge,

ki t' s veljom |ubavi priklono tač dvori,
da krozi te tužit 35

prija voli, nego se z drugome sadružit.

Er tvoja najmana
rič ima čudnu moć, da moje nemile
zle rane, ke strile

PJBSNl RAZUKB. 31

stvoriSe od oči, kim Jubav sve RANA; 40

čim budu pogledat

na mene, mogu mi sve zledi izvidat.

A tvoj smih veseli,
ki slatko stvaraju tva usta medena^
čini mi skrovena 45

ma že]a da ino na svitu ne želi;
neg u tojzi slasti
drag celov jedan moć kako god ukrasti.

Nijedna t' stvar ne gine,
milosnom pomoći ktit milo ugledat 50

mene, ki slobod dat
ne branih, za dvorit tve dike jedine,
nu vazda čas biti
hoće ti, koja se vik ne će sgubiti.

35.

ODIJEVEiiJB.

Svi oni, ki putuju ^

po svitu, veličak u sebi vaj čuju,
kada se od dražih od svojih djejuju.

U muci prijuti
fiih srce nevojno zlu boles oćuti, 5

a pozor suzami grozno se zamuti,

ter u tu zled priku
s načinom rič ne da jad riti človiku,
tač srce usčuje zlu boles veliku.

Naj liše skuši li 10

po djelijeh, kad budu, čim budu živili,
š nima, da vjerno vik jesu ih |ubili.

Muka je velika,
kad se duh odije)a od tužna človika,
nu toj ni zledi ovoj ni blizu prilika. 15

Toj sada poznam ja,
videći, dragi moj, gdi daleč ideS tja
od mene, ka se rih zvati se vik tvoja.

Tej riječi velafe
vil jedna, čim svoga dragoga gledaše 20

dijelat se, kojega vrh svega )ub}aše.

32 DINKO BAliSriNA,

36.

ODIJE];.ENJE.

Pokli se ođiti
od mene daleče, prijate]u moj mili,
vjetri te i more svud zdravo nosili.

Boles, ka svijes mi ubi,
sve bi rek, da veli: stvar, koja se lubi, 5

kada se odijeli, polu se izgubi.

Vidu sad, da duša
na svitu ovomu ino vik ne kuša
razmi jad, kim naš sluh smetno se zagluša.

Pravo ti sad velu, 10

er bez tve prijazni, prijaznivi prijateju,
malo se viku ja z druzima veselu.

Ti s' hrabren u boju,
a na tvu vridnu svis riti ovu dostoju,
da s' velmi nadišal svim dušu svakoju. 15

Od srca hvajena
od fVoga pri meni ostaje spomena
i staće pri meni sve vike vremena.

Er jubav, kome svijes
od mudrih veže se, na grlo moje jes 20

postavi!', dobro znaj, neizdrišan prem tvrd vez.

9 ak. smorno.

57.

ODIJEI^BNJB.

Gulija ne plaka Pompeja kruto tać,
čuv da čes prijaka zada mu smrtni plač;

zlo toli ne cvili Prokrina sestra tad,
Tereo nemili kad joj da gorki jad; *

Menelao tej suze ne proli one dni, 5

Elenu kad uze Pariz mu himbeni;

Sikeja Đido vik ne ima tač zlu boleS;
videć zli da človik skratil mu život jes,

ne može cvil se reć da ima tač s Jubavi
ona, ku samu speć Tezeo ostavi; 10

nitko; mnu, nikadar ne cvili kruto tač,
koliko ja sada lijevaje grozni plač,

od mene videć sad vaj gdi se odila
taj, bez ke mene jad srtirtno sveđ ucvi|a.

PJBSNI KAZLIKE. 3H

38.
ODUB^ENJB.

Kad se ti, ma vilo, od mene odili,
velmi mi nemilo zled srce ucvili.

Gora vik jaoh, tužba ne bi mi s lubavi,
neg kad se ma družba s tvojome rastavi.

Nigda se pozor moj u muci pri|uti 5

suzami tolikoj velmi zlo ne smuti.

Vik kroz plam )uveni u meni na sviti
ne bi već ogneni uzdah moj viditi.

U nidnoj moj boli kroz nidnu nevoju
ne ima vik jur tolik ma misal zlu voju. 10

Vjeruj mi, nijedan hip nesrećna ma duša
čemer, jad i nalip gorčiji ne kuša,

er je zled pakljena, gdi duše zle cvilc;
kad se dva luvena meu sobom razdile.

8 vidieti.

39.

ODUB^ENJB.

Tvoje mi dijenje, koje ti sad spravi,
toli zlo cvijenje u srce postavi,

er kako oni čas ne budu urariti,
u koji tvoj ukras bude se dijeliti

pravedno s tugami moći ću ja riti, 5

da veće meu nami ni smrti na sviti.

To li taj nepokoj, ki se smrt ma pravi,
pozreči život moj životom rastavi,

molim te, gospoje, s prijeklonjem ufano,
čin srce da moje vazda t' je pridano. 10

8 G(y: po sreći.

40.

Za njekom jur gorom, livada gdi stase,
lip junak pod borom trudan počivaše.

Jedna vil tuj milo cvitje stav sve braše
ter nemu na krilo lubko ga sipaše.

Noj samoj kon skuta jak zmija iz kruga
toj plaha košuta proteče iz luga.

Komu vil tuj zače u riči prem mile:
stan' gori, junače, uzmi luk i strile.

STARI PISCI XVIII.

34 DINKO RAl^INA,

Bojniče hrabreni, ako zvir ustrili,
hoću da s' ti meni Jubovnik moj mili, lO

to li je griješiti uzbude stril tvoja,
pobratim na sviti da mi si, hoću ja.

Tuj junak priskoči ter hitro iz krovi
vili toj na oči brzu zvir ulovi,

ka vidiv stvar onuj, gdi vojnik zvir ubi, 15
pristupi naglo tuj ter nega polubi

i š nim raj drag tvore poda mu uza n stav
što dragu drag more poklonit za lubav.

U slasti sad slovi, er vridno jes, reče,
tko dobar lov lovi, da dobar dar steče. 20

41.

U boju što junak gore se snebiva,
toj draže plijeno pak s junaci uživa.

Sto žedan ni človik, ki god trud svoj tvore,
od pitja slasti vik dobro čut ne more.

Sto veće nevole pate, ki putuju, 5

pokoja to bo}e na domu slas čuju.

Sve što već jednu plav val morski skončava,
toj draže pak pristav kraju mir poznava.

Sto u zlu pri smeća gora se zamuti,
u dobru slas veća to se pak oćuti. 10

Tač s prva što človik s Jubavi veći trud
pati, toj draže vik pak kuša luven blud.

42.

Dar čekav luveni, ki mi doć sve cknaše,
svaki se čas meni godište činaše,

a u me to Ije stanje sve srce predaše,
ter strah zli i ufanje boj po nem činaše.

Tuj kroz taj želni var ja poznah na sviti, 5
ko li je huda stvar žejome živiti.

Nu kad se svršeno izvrši obit moj,
iskusih, pravedno da vele mnogi toj :

človika što poraz s prva već snebiva,
to draže paka slas u dobru uživa, 10

i kako meu svime raj na svit imaju,
ki z dražim svojime luveno dni traju.

PJBSNI RAZLIKfi. 35

43.

Bivši sad združeni u lubko mi dilo
razbludnih sto meni celova da riiilo,

i kad ih razum tvoj sve zbroji iz nova,
opeta smeti broj tih milih celova,

da im ni svrha vik; ali da s požude 5

nami ki zavidnik zavidit ne bude;

pače m' ih, vjeruj, daj bez broja na sviti,
er malo žud' ih taj, k' ih može sbrojiti.

44.

Gizdava ma vilo, rad koje na sviti
samo mi jes milo i drago živiti,

eelujuć, jaoh, ne moj koral, cvit od mora,
ugrizat tolikoj, er krv gre na dvora.

Nu griska tolikoj u tvojoj razbludi 5

ti vidiš, kolikoj da celov ne udi;

ar stvoriv inako, znaj dobro svis tvoja,
da te već nikako celivat ne ću ja.

6 koliko. 8 celeviat.

45.

U VESELJE RADOSTI LJUVENE.

Liposti vrh vila svih te bog nadili,
razbludo ma mila? zgovore moj mili.

Kad mi čes k tebi doć, ma mila; podili,
svitja se stvori noć nego dan pribili.

Tuj čijem ja budu uza te počivat, 5

drago je u bludu tve dike uživat;

naj liše gdi kroz toj zagrUš me grlo,
ter rečeš: dragi moj, me dobro neumrlo,

uživaj radosti od slasti Juvene,
čim naše mladosti na svitu cvit žene. 10

Onda mi svijet ovi svitlostju prosine,
kad naši celovi jezike promine.

Dvornu slas kušati kad mi ukras tvoj pusti,
slatko je griskati medene tve usti.

čim budu kon tvoje česti ja pribivat 15

uzdišuć, milo je tve oči celivat,

1

36 DINKO RAlSriKA,

er slasti sve na svit u dugo domore,
a celov dosadit nigdare ne more.

Slas vječna meni čut onda se učini,
razdvojna naša put kada se sjedini. 20

ćim pjesni naSe mi budemo pripivat,
u skutu tvome mi drago je počivat.

Ležeć tva pribila sa mnome put naga
velmi mi jes mila. velmi mi jes draga.

U milo dobra čes kad združi nas dilo, 25

uživat slatko jes pribluđno tve krilo.

Svaki je meden stvor, ki ures tvoj dili
ti s' tngam razgovor, ti s' pokoj moj mili;

steć stopom, znaj pravo, vidim se u raju,
ma mila zabavo, moj tihi Dunaju. 30

21 pripievat.

46.

PASTIRSKE PJESNf.

Pastir, ki skriva vik sve drage Juvezni,
ci6 da mu hud človik bil ne bi s boljezni,

nasad se na vodi jedan dan jur liti,
na koju dohodi imanje sve piti,

s pastirkami tance stavi se igrati, 5

ter drage pjesance veselo spjevati,

i kolo tuj vodeć na travi zeleni
ne moguć trpet već svoj ogan juveni,

koji mu zle sile podijeli neprave,
od svoje primile pastirke gizdave 10

jedan drag celov lip ukrade krijuće,
kim diže zli nalip sve iskre goruće,

i toli ne usti on slatke tuj nade,
da pjesni ne pusti, dokli dan pozade.

4 Gaj: dovodi. 8 tarpech.

47.

Špila je kamena, ku sunce ne peče,
a iz fie studena voda van sve teče.

Iz dvora takmeno u čudnoj tišini
toj dubje zeleno ljeti joj hlad čini.

Pastirka ma mila gdje mi se ukaza 5

sva gola sred vrila deri tja do pasa,

PJBSNl RAZLIKE. 37

U komu tuj kup}uć put bijelu liladaSe,
čim stado plandujuć pod borjem ležaše.

A ptice od izgor po dubju pojaliu,
koliko razgovor da nojzi davahu, 10

i sunce s neba zgar bješe se ustaviF
tač lijepu videć stvar, koj slike ni vik bil'.

To prvi bi mile početak , jubavi
pastira, ki strile Juveue vik slavi.

48.

Pastir, ki duge dni pati zla }uvena
sjedeći u sjeni od đubja zelena,

i videć, da mu stvor van djela ne griješi,
u taki on govor svoj jezik izdriješi:

o ti, ka na svit saj (ubav nam porodi; ^

ostaviv vječni raj, po komu ti hodi,

vazda ću činit ja, uz tvoj dom prisveti
da budeš od cvitja svaki broj vidjeti;

i nosit na tvoje toj divno kamenje
od stada sve moje najprvo rođenje, 10

uzrokom pokoli od tvoga plamena
mnome se poboli moja vil |uvena,

i meni ne brani pod granam dubja stav
ne ures izbrani uživat za ]ubav.

49.

Ovi dan primili, ki skrati me trude,
kamenak da bili bilježat vik bude,

kraj vode studene danas se ugasi
že)a ona, ka mene žestoko porazi.

Od mene hvajena u sve ćeš bit hvale, ^

o vodo studena među sve ostale

Dopusti višna moć, da nidna zvir prika
na blizu tebe doć ne bude do vika,

da nidna zla trava niknuti ne bude
kon tede, ka slava biti ćeš ma svude; 10

da tve dno cakleno, bistrinom ko sviti,
od stada smućeno ne bude vik biti;

38

DINKO RAi^lNA,

sjencu ti pak za tim, tve da su sve dike,
javorje granam svim stvaralo do vike.

Pastiri, juvezni koji su poznali,
nih medne vik pjesni uza te spjevali,

i tance nih mile kon tebe nepristav
gizdave sve vile vodile za lubav.

Nijedan te vik oblak tamnostju ne obujmil,
ni ljetni sunač zrak svim plamom prisušil.

Neka su tva dila rad dara čestita
vrhu svih sve vrila naj draža od svita.

Nekoji jur pastir tej riječi velaše,
uz bistri čime vir pod borjem sjedaše.

15

20

2 bili. 3 đanase. 21 diela.

50.

DJEVOJKA GOVORI.

Jedan dan šetaje po lugu zelenu,
za rados gledaje na vodu studenu,

upazih kon vira, ki bistro viraše,
jednoga pastira gdi ranen ležaše

na krilu vil jedne, ka srcem tužnime
u suze neredne plakaše nad nime.

Videć čim pozira na nu ne dobro toj,
gdi ranen umira u muci nerednoj,

a pastir svim smrti da se bliz viđaše
život svoj, ki strti zla boles naglase,

većma ga vile plač moraše u gori,
neg rana, koju mač prem bridak satvori.

Djevica ja mlada želeći viditi,
ku svrhu stvar tada imače na sviti,

u hladan skrih se mrak od dubja sred gore,
sunčani gdi se zrak vik nazrit ne niore,

gdi moć me nijednu vlas ne imaše viditi,
jer se sva u taj čas za grane tjeh skriti.

Tuj riječi smijene pastira, ki mraše,
i suze smućene vile, ka plakaše,

rekal bi, da bihu pateći zlu silos
sve vode, ke vrihu, priveli na railos,

i tvrdi taj kami, ki blizu nih stase,
nih jadnim tugami da se zlo bo]aše.

10

15

20

PJESNI BAZLIKB. 39

Pastir taj videdi, da blizu smrti jes, 25

rič ovu kti reći pri neg ga skrati čes:

vilo, ljepotom ka se mož svud slavit,
ni mi, znaj, životom mučno se rastavit,

Istom da u tvome srcu ja na sviti
za ko godi brime moć budu živiti. 30

A vila, ku poraz čemeran opteče,
čuvši taj snižan glas rič ovuj tuj reče:

ako nas ki svu moć uzbude skratiti,
kako će igdar moć sam drugi živiti?

i ako u tvomu sve srcu živu ja, 35

a tva čes u momu živit se dostoja;

i ki si čas moja, budući umri ti,
kako ću moći ja bez tebe živiti?

1 čime suzami riči tej velaše,

rane mu kosami rusima sve trase, 40

a on noj na skuti čim bolan ležaše
čemeran plač }uti ustima pijaše.

I tako cvileći zgodi se čudna stvar,
do danas ku reći ja ne čuh nikadar:

celove pastir taj pokone vili toj 45

dajući na svit saj prikrati život svoj,

kojega i vila životom sadruži,
toli čes nemila duši joj prituži.

Tač oba umriše, jednoga sgubiv mač,
drugoga, ki biše bo}ežliv, grozan plač. 50

50 bješe.

51.

JEDNIJEM, KOJI GA SILAHU, DA KU GOD PJESAN ZAČNE.

O vi svi, koji stav ovdi sad slišite,
pokli me za lubav pjesni pjet silite,

bivši svi luveni, čim tužeć cvilite,
molu vas, sad meni za milos recite,

kad s kegod odluke zle dođe nesreća, 5

od ove dvi muke ka muka jes veća:

jednu vil dan i noć svim srcem žuditi
i š nom se vik ne moć nikako združiti,

ali čim |uveno budeš je lubiti,
da ju vidiš svršeno pak sasma zgubiti? 10

10

40 DINKO RAlI^INA,

Kroz moju ja tugu Juveno čim suzih,
i jednu i drugu tuj satvar iskusih,

ter činu pravedno sud ovi u meni,
da je čemer zli jedno, drugo jad pakljeni.

52.

Soko je čudi ove, svi ludi toj znaju,
kad vidi sinove, da u sebi ne imaju

vlas za moć zrčati u sunce, ko sviti,
ne će nih poznati za plod svoj na sviti,

i slični za sve tim er mu su krilima
i stvarim ostalim, u sebi ke ima,

za stvor svoj nikadar ne če nih da scijeni
ne bivši jedna stvar, ka slična nemu ni.

Cud ti je čudna toj, stvar vridna po sve dni,
da uzme nauk svoj jedan znan luveni,

komu se ne prima da dvore scijeniti
za svoju vil ima ni jednu vil na sviti.

Sto god je na svoje sve žele viditi
ne bude svakoje nemu se takmiti.

Velu t' sad ja time, gospođe obična, 15

svim že]am moj ime čin' da si prilična.

Tebi se dostoja kteč da se ja dičem,
ali u svem bit moja, ali prem u ničem.

53.

Ja, ki ti njekada mio bjeh tolikoj,
kako me ti sada kti ostavit ovakoj?

Kako ti spomena pri tebi izginu
od dobra bremena, među nam ki minu?

Tko bi mnil, hvalena ti ka si dobrotom, 5

da vjera združena nije s takom lipotom?

Ti prijekor veliku, znaj, vjeruj, dobivaš,
ka vjeru toliku tač brzo zabivaš.

Znaš, kad bi pravila ti meni vrh svega:
ti s' duša ma mila od srca mojega, 10

]ubav mi jes tvoja tač draga na sviti,
da bez ne ne bih ja vik mogla živiti?

znaš, kad bi tve dike dijelit me vidile
od suza dvi rike kao bi te polile?

PJESNI RAZLIKE.

Ni pravo, cvite moj, niti se đostoja 15

u poje poć bit boj pak uteć iz boja.

Nu malo spomeni, čim mene |ub]aše,
riči one, ke meni često krat velaše:

zraci snncu zgoru pri se će strajati,
i dubje po moru počet se rađati; 20

mrkla noć prije će bit syijet}a neg dan bili,
neg ću ja nelubit vazda tvoj plam mili.

Svih vila gospoje, ka si čas i gizda,
privarit lasno je jednoga, ki se uzda,

Sad objet, ki daje vil svomu luvenu, 25

upisat triba je u vodu studenu.

54.

Ah pravo je li toj, je li to pravedno,
da tako život moj ucvijaš neredno?

BivSi ti vjeran bio, svak kako t' svjedoči,
i veće lubio nego li me oči,

spomen' še malo sad, kad no me lub]aše, 5

i na me grlo kad tve ruke stavlaše,

spomen' se, kad mio bih i kad mi kti riti :
vazela s tobom bih ovako umriti.

Vaj tomu vazda bi, vazda taj zled čuje,
ki vele prem lubi i vele vjeruje. 10

55.

OVU PJESAN IZE IZ SPJEVAOCA TIBDLA.

Spovijeda njeki glas, da zgreši ma vila,
ka njekad svijeh ukras gospođa jes bila.

Hotil bih sad gluh bit i slijep bez vida,
za ne čut ni vidit, što od ne glas spovida.

Bez jada moga, znaj, stvoril' stvar ni ta se, 5
zamukni, što me, vaj, skončaješ, zli glase.

56.

Ijjubav me skončava kroz lutu ne silu
videć, ma zabava da je drugim u krilu,

ne cijeć ke gizdave i mile liposti,
neg zarad neprave i hude skuposti.

41

42 DINKO RAI^INA,

Veliku t' ima moć, o zlato, tvoja vlas, 5

da dini mnokrat oć počtenje slavu, i čas.

57.

Gospođe, tva jubav velmi me usili,
da t' dvoru nepristav službenim sve dili,

i odkle u ruke mu slobod donesoh,
velike t' ja muke rad tebe podnesoh,

i veću Sto t' vernos ma služba nošaše, 5

to veću nemilos tva mi čes tvoraše.

Koli krat ures tvoj tač me zlo utrudi,
da čini život moj gorku smrt da žudi

čineć mi nerazlog i svaku krivinu,
to neka ja nebog prav prije poginu. 10

Ja bih to sve podnil veselo i milo,
da nis' ti prominil' na druzih me dilo,

nu m' od tve ovi dan, gospođe, lubavi
jedan prav gniv čudan prem sasma izbavi.

58.

OVDI PJESNI SUDE, U KOJIH SE ZLIM ŽENAM RUGA,

O vilo ti, koja sve živeš U mitu,
za sve da t' mnogo ja darovah na svitu,

ti, vidu, nigdare ne hoćeš pristati
iz nova sve dare opeta pitati.

Velika skupos taj, čuj, da plam luveni 5

ne bi vas na svit saj zgasnula u meni,

znajući er vele svi ti, kih lov zdrži :
tko oteže luk vele, brzo ga prikrši.

59.

Ki razlog jes ovoj, neka mi sad reku,
ja zgrijah peć, a u noj sad drugi kruh peku?

Svak to zna, er vele, a vjeruj mnogo uprav,
vladalac gdi je vele^ tuj zgine brzo plav.

Vrh svega govore, da dvjema na sviti 5

dobro se ne more nikako služiti.

Ni pravo, ovite moj, ma mila gospoje,
u ruci u jednoj dva mača da stoje.

PJBSNI RAZLIKE. 43

60.

Grospođe žestoka, ku ćud ma ne znaše,
za sve er se visoka ti toli đržaše.

Pipah ti zaisto rukami, gdi t' stase,
stvar onu, ku čisto ti toli držaše.

Usta tvih ka je slas, usta ma sad znaju, 5

imah te pod mu vlas, veće se ne haj u
* Jubavi; kom tva čes mu pamet primisti,
er štetna meni jes a tebi s koristi.

61.

JEDNOJ ZLOJ ŽENI,

KA SE S NJBKIJBH RASIPAŠE A SVOGA PBIJATE^A ^UBIT VEĆE NE KTIJAŠE.

Vilo, ka tve blude na mjesto zlo stavi,
velmi si zloćude i hude naravi,

tvrda je tva zloća od veće zle svijesti,
er samo hoć voća nezrela sve jesti;

znaj, voće nezrilo jedući ki traju, 5

usta im nemilo zlo gorka ostaju.

Zao si put obrala, na svitu svak vika,
u tih je moć mala, a šteta velika.

Ni taja umiju dobro ti tajati,
ni žita kad siju z načinom sijati. 10

!l^ubav, ka nih steže i po nih ka laži,
brzo se užeže, a brže ugasi.

Hvaleno nikada nije dobru težaku,
da lozu pribada na pritku nejaku.

4 ak. b. sved. 5 nezrelo. 10 ak, b. žito.

. 62.

JEDNOMU NEPRIJATELU,*)

KOJI SE LUDO ZAHVA^IVAŠB IMAT JEDNU ŽENU, KA SVOMU IjiUVENU

PRAVU VJERU DRŽAŠE.

Ti, koji domome sve živiš opako,
ne mo' se sa mnome natjecat nikako

o ovu vil, ka bjega nigdare tva ne bit,
ere ćeš na svega sa mnome izgubit.

a) ak, nema neprijate}u.

44 DINKO RAI^IKA,

Kteć da si blag riti kroz tvu ćud mahnitu, 5
veće ja nego ti blaga imam na svitu,

a djela i ćudi, cić kih se sve smijeju,
neka ih svit sudi, koji zna objeju

Lje tebi ne dike man je iskat s tom dlakom,
biv grube prilike zlo obučen i lakom. 10

Neslanu riječ toli pak imaS, da ju ne bi
nasolir sve soli, koje su pod iiebi.

Koliko hoć posila', po kom hoć nu zvati,
ne da ma kobila vik dvjema jahati.

11 da u nebi.

63.

PRIJATELU JEDNOMU, KOGA ZLO ŽENE RASIPAHU.

Sto s(3 si, znance moj, reci mi sad uprav,
zadal prem tolikoj odveće u jubav?

Da s' Jusep dobrotom, Salamun mudrosti;
Apsalon ljepotom a Sanson jakosti,

ne dajuć pak blaga, bil' ne bi meu nami 5
družba tva vik draga zlijem hudijem ženami.

Tijem da te po sve dni zla li uda ne tište,
tuj lubav odženi, ka mjedi sve ište

3 ak, Jozef. 8 ak, oSđeni.

64.

DRUŽINI SVOJOJ, Kl Š NIME STAHU.

Tužna je naša čes, luveni, ovdi stav,
gdi imamo na pjenez kupovat sve lubav.

Toliko imamo slasti s nih uresa^
koliko davamo našega pjeneza.

Nih himbe var neprav, ako nam i ukaže 5

u čem god ku lubav, sve hineć toj laže.

Muke se na sviti vik hude ne vele,
neg žene |ubiti, ke mjedi sve žele.

65.

Bič ovu čuh ja reć, koja vik stvara se:
tko ogau mni raždeć snijegom, zlo vara se:

1 Ovc^j stih u ispravcima ovako ispravfa: Ki6 ova ja reći ćah, ka vik
stvara se, ali onda nema slika u sredini, koji je u svijem ostalijem stisima.

PJBSNT RAZLIKB. 45

S trpeze svudi se čoek diže s bolesti,
ki meso stavi se sirovo sve jesti.

U žene, ke tvore muževom svojima 5

privare, nitkore uzdat se ne ima.

A za svu hudu čes vil hude tko lubi,
vrime, čas i pjenez i zdravje sve gubi.

66.

Stražniče, ki gledaš i bjudeš studeni
kladenac, za č ne daš napit se ti meni?

Kuplu se sve gnusne zviri u nem, neka znaš,
a meni Ije usne okvasit vik ne daš.

Taj straža tamna je, tvoj razum sad gdi je, 5
za česa voda je, neg da se jtir pije?

Molu te u mu bar, žedna me posluži
prije neg ga sunce sgar zrakami prisuši.

4 u ispravcima: lie ti. 8 nega, to je: klciđenac, a u iapraveima: aeg ja,
to je: vodu.

67.

U dare Juvene, pravo se svud pravi,
da su svud zle žene nebarne naravi,

i da svak još ima mučenje pakleno,
ženami tko zlima gre služit Juveno.

Sa zli j em još tugami život svoj minu je, 5

od veće ženami tko vjerno vjeruje.

Mužu ka var čini sa zlijema djelima,
ne prijate} }uveni ufanje zlo ima

Nigda se nijedno zlo ni na svit sgodilo,
u koje uljezlo nije ženske ko dilo. 10

Žena bi stvar prika, ka vrb sve naravi
u omrazu človika s višnime postavi.

Tim tomu veju ja, ki dvorbi duh spravja,
da u žene ufanja vik svoga ne stavfa.

68.

Izbrana njeka vil, za kom mre život moj,
bivši jur nasadiP lijepi svoj perivoj

voćima svim tima i tima još oviti,
ke zemla svud ima u sebi na sviti.

46 DINKO RAlI^INA,

i na te sve plode, ke zelen gojiše, 5

kladenac od vode prem bistre teciše,

ka s milom vil svijesti, da prijam š nom pokoj
čini me uljesti u ne taj perivoj,

gdi brati žuđene sve plode da meni
kraj vode studene na travi zeleni; 10

tuj ona od gospoj videći, da dili
ne mjesto lijepo onoj velmi mi omili,

reče mi: verni moj, kad god ti šetat hoć,
u ovi moj perivoj slobodno možeš doć.

I puta bez broja tuj se je vidilo, 15

voće toj jedoh ja u družbi S nom milo.

Nu jednom obdeno kako mi tuj biše,
iduč brat žuđejio toj voće, ko zriSe,

na koje za vas svit kako me upusti,
nikako otvorit ne mogoh me usti, 20

er mi se tadi hip; za sve er me nuđaše,
pri grče neg nalip i čemer činaše.

Uprosih uzrok noj na ku stvar ja tada,
koja mi jur takoj odgovor vrijedni da:

verni moj, znaj ovoj ter se ne ć čuditi, 25

er slasti tolikoj nije slatke na sviti;

ku dugo, mogu rit, ijedući sve vrime
ne će se primrazit s porazom čudnime.

17 bješe.

69.

Jedna vil u sjeni od duba sjedeći,
ovitak drag rumeni za kosom držeći,

star junak jezdeć sam tuj vilu upazi,
za kom ga |uven plam velmi zlo porazi,

na kona ter vrže svoga nu silome, 5

a pak ju naj brže povede domome,

uprosi ku takoj : jezik tvoj divičan
rec' mi, dom ovi moj je li ti običan ?

Komu vil reče toj : starce moj nesličan,
nije mi dom ovi tvoj nikako običan, 10

er mnogo jes bo}e mlaca vik želiti,
neg velmi na vole zlostara Jubiti.

Cuv star, vil gdi svede rič, ku čut ne mniše,
opet nu povede k mjestu, u kom pri biše.

PJBSNT BAZLIKB. 47

Do malo za tim pak u velikoj snazi 15

jezdeći mlad junak tuj vilu upazi,

na kona ku vrže svojega silome,
ter ju pak naj brže povede domome,

uprosi ku takoj : jezik tvoj divičan
rec' mi, dom ovi moj je li ti običan? 20

Komu vil reče toj : mlače moj priličan;
meni dom ovi tvoj velmi je običan,

er mnogo jes boje svim mlaca želiti,
neg velmi navoje zlostara lubiti.

Tuj se u vlas mlacu da vil veleć želome : 25
kako hoć ti vlada', mlače moj, sad mnome.

Za to ja sad velu, ako je človik star,
luvenu Ad že}u ne slidi nikadar,

er nigda na sviti djevojka do vika
ne može |ubiti zlostara človika, 30

a grubo vazda krat jes, kad se gdi vidi,
da lubav ali rat star človik ki slidi,

i svud tim govore : sve, Sto star vik dvori,
sili se što more, sve kona man mori.

70.

Sgodi se njekada, da ona vil jednome,
na voju ka vlada mladostju mojome,

u ppje gdi zađe rad cvitja, ko braše,
u cvitju da nađe gdi ^iubav ležaše,

ku s cvitjem veselo u vijenac svu zavi, 5

paka ga na čelo vrh kosa postavi.

Kak' ona vidje toj, zaupi svim od nebes :
na nebu, ko će, stoj, me nebo ovdi jes.

71.

Za skratit moje dni, gospođe svih vila,
tvrdo t' se proć meni kažeš ti nemila,

tvoreć mi kako zmaj u giiivu ognen boj,
toj da plam vruci taj prije sprži život moj.

Nu mojim tugama ja se zlo boleči 5

gasim plač suzama svaki čas suzeči.

Tako me kteć strti tva milos neprava,
u mjesto zle smrti život mi sve dava.

48 DINKO RAIJ^INA,

72.

Anđelska bi dika vile, ku svit slavi,
od tuđa jezika, ka mene zatravi

i hado zamami mlacima meu svima
zlatima kosami i crnim očima.

Ne mogoh ja ino, neg li se noj dati, 5

ka se me jedino dobro će vik zvati,

pokli mi ne ures ne kti dat u trudu
{uvenu man boles sve patit zaludu.

73.

Gt>spoje luvena, ka mi tač omili,
da ne stril ognena srce mi prostriU,

ter smrtno svaki čas ja patim toga dil
muku, trad i poraz, uzdahe, plač i cvil.

Ako mi davat taj tač budeš jad }uti, 5

brzo ćeš na svit saj nemilo začuti,

gdl. yas svit govori: ah npiboga Dinka,
k ak j 7 g a u mo ri l i vija da Tiatink a

74.

O cvite svih gospoj, velmi se zovu blag,
pokli sam tolikoj ]uveno tebi drag.

Ni žuđu ni že|u na saj svit, znaj, inoj,
neg da se ja velu milosnik vazda tvoj.

75.

GOSPODINU FRANU LUKAREVIĆU.

Pjesniče dragi moj, čul sam, tvoj ki je vaj,
nu meni ti ne moj čudit se na svit saj,

ako, čim stoju mlad na dvori bez stida
u ovi slavni grad, ki i^angle sazida,

Latinka slavna vil čini me nepristav 5

patiti Juven cvil za milos i }ubav.

l^ubovnik veći dil, koji su hva|eni,
na dvor« jesu bil' Juveno smamjeni;

a pisma nu čitaj, ter ćeš moć viditi,
kolicih jes tuđ kraj zatravil na sviti. IO

4 bestida.

PJB8NI RAZLIKE. 49

76.

Rad tebe, gospođe, vjeran ti biv sluga,
ne šteđu, da dođe na mene sto tuga.

Znam, da ti^ ka veliš sam' se cvit gizdavi,
da mene sve želiš rad velje jubavi.

Ne šteđu života, za skratit moju čes, ^

istom tva lipota da mirna s mene jes,

života rok moga, ne branu, da mine,
istom glas da tvoga počten ja ne zgine.

77

Uhiću pticu ja i stavlu pod ;^ zatvor,
ka misli, kao bi tja uteći moć na dvor.

Svaka zvijer trud pati ter prija zlu boles,
za slobod imati, ka toli vridna jes;

a ja, vaj. pod nebi, jak taj stvor jedini, 5

ki zatvor sam sebi sagrađa i čini,

u srce u moje zatvaram tvu diku,
za ne moć, gospoje, uteć ti u viku.

78.

Na grani kad stoje od duba zelena
ki slavic uspoje sva p jenja medena,

tad stari plač svoj, znaj, ponav}a u sebi,
ki njekad na svit saj patit mu trijeba bi,

i cvil taj on slidi toliko na sviti, 5

koliko jur vidi da može cviliti.

Tako ja, kad poju nebavac pjesnim tim,
ne poju, nu broju me tuge, ke patim.

79.

Prikrati svoje dni sred ogna bez boli
sagunski puk oni, ki vjeran bi toli ;

Katon se na sviti sam rukom svom ubi,
toliko sgubiti slobod mu mučno bi

Nalip hud kti popit Sofonisba zvana, 5

Rim]anom za ne bit u robstvo podana,

na sluštvo već mrzi, neg na smrt, ku spravi
krajica, na prsi ka zmiju postavi ;

STARI PISOI xvin.

50 DINKO RAiiriNA,

silim se a ja, vaj, sve život moj dliti,
za družim na svit saj u robstvu služiti. 10

Istina da li je toj, da li se dostoja,
da ja vik jesam tvoj, a da ti nijes moja?

Kroz tve zlo hotinje, o moćna lubavi,
slipo ti želinje u srce me stavi.

14 Oaj: slipost.

80.

Lipota tvoja taj i slavna tva dika
trpiti na svit saj ne će ti do vika;

dokli cvit mladosti sad združen s tobom jes,
uživaj radosti, uživaj dobru čes;

nikako na sviti tve vrime ne gubi, 5

kti toga lubiti, ki tebe sve lubi.

Brzo deš viditi mraz i zimu priku,
ka ti <5e odniti svu lipos i diku,

a kad ti sgine tja od ljeta taj hvala,
u pakao iz raja, naći ćeš, da s^ pala, 1^

ter tva čes luvena kad bude izit van,
izvan se bremena brinućeš, a zaman.

12 Gaj: vremena.

81.

Nigda ti ogan moj ne ktjeh ja odkriti,
ki kroz plam }uti svoj sve me ište spržiti,

bojeć se toga dil za budu čes moju,
da ne bih razgnivil kakogod svis tvoju, 5

ka bi stvar biP uzrok, od šta svak b}ude se,
da većma moj prijerok uzmnožit bude se;

nu veče trpiti ne moguć ovi jad
silan sam ja riti liposti tvojoj sad:

o cvite gizdavi, u meni čuju, znaj, 10

rad tvoje lubavi, gdi sve mrem na svit saj

i ne imam radosti ja ine na sviti,
neg kad tve liposti gdi budem viditi.

Moju te, čin' za toj za skratit me trude,
prid tobom uzdah moj da mjesto nać bude. 15

82.

O vilo čestita, ku slavno svak poje,
uresu od svita i dobro sve moje.

PJBSm RAZLIKE.

pokli u mu 8V1S stavit tač hotje hud poraz
iiposti tvoje cvit, ki cafti svaki čas,

tvoj ures izbrani, molu te, da meni 5

8 pogledom ne brani taj celov medeni,

celov, ki tolikoj mio mi jes i drag,
da mnokrat život moj rad nega zovu blag.

Taj ti sam ištu dar za }ubav, ku t' nosim,
van koga inu stvar ni žudim ni prosim. 10

83.

Ja ti ću svakoje dat slave, |ubavi,
er srce u moje svet plamen postavi,

plamen, kom zle oči svaki čaš zavide,
a mojim uzroci, da na svit raj vide^

raj, koji način jes, da avis me kriposti 5

razbirat može čes sgar višne svitlosti,

svitlosti, rad koje za ti plam počteni
tebi se dostoje hvale, kim svrhe ni.

84.

^ubavi, ne mnu vik, da lipšim, dobro znaj,
uzlome bi čio vik zavezan na svit saj,

nego sam ja sada videći, da mene
tač lijepa stvar vlada u že}e }uvene,

ke toli hva)ene jesu sad u meni 5

i toli počtene, da ništor draže ni;

jer slava, kom slovu, svudi mi svitlo sja,
vrhu svih gdi zovu Juvenib blag se ja,

^ubavi; koje čes silna svud doseza,
pokli me u taj vez tvoja čes zaveza^ 10

moću rit u svakoj od svita ja strani:
blažen stril budi tvoj, kim srce me rani.

85.

GOSPODINU MAROJU MAŽIBRADIĆU.

Ti, koji skrovene u svakomu cvitu
potaje }uvene mož znati na svitU;

ki na dni na naše u čudnu načinu
razabrat od laže umiješ istinu,

51

52 DINKO RMkmAj

reci mi, boga đil, ka pie stvar potiSte 5

sliditi onu vil; ka mu zled sve ište?

Ako je rič onaj pravedna, ku vele,
da jadi na svit saj sve dobro vik žele,

i ako dobro jes ona me pod nebi,
za č srce zlu boles sve ima u sebi, 10

i srcu stvara zled ako mi očima,
za 6 k noj gre moj pogled, ki ta jad š ne prima ?

Moju te, ne brani riti mi sve uprav,
tako te ne rani zlom ranom zla (ubav.

6 <ik. ovn. 10 ak, md mjesto: sve. 11 ah, led.

86.

Izbrani cvite moj, ki se čas ma brojiš,
spomen' se, cvitje toj, ko sveđer ti gojiš,

koliko kratak hip negova zelen taj,
i njegov ukras Up ]\xt trpi na svit saj,

i kako na brime ubrat ga boje jes, ^

neg da moć od zime skrati mu slavnu čes,

ne dajuć cvitja sgar za ino nam nebesa,
neg da se kagod stvar nim na svit uresa.

Tač i cvit slavni taj tve dike jedine
ne trpi na svit saj, neg naglo sve gine,

i koli boje jes ubrat cvit mladosti
pri, neg ga huda čes zle šatre starosti,

staros, ka ni nami ino vik na svit saj,
neg čemer s tugami i s jadom plač i vaj.

5 brieme. 12 nega.

10

87.

Cvite moj, cvit oni vrhu svih gizdavi,
ki meni pokloni u biljeg Jubavi,

sveđer ga u vodi hranu ja studeni,
da ne bi kaogodi uvenul gdi meni. ^

Nu tuj ga zdržati ni voda ne ima moć,
da svu čes ne krati po vaz dan i svu noć,

ka mi stvar sve čini razborno misliti,
moj cvite jedini vrhu svih na sviti,

PJBSNI RAZLIKE. 53

da sve er cvit od tvoje izbrane lijeposti
suzami od moje goji se mladosti, 10

ne moreš kroz kripos nijednu ti stvoriti,
da tvoja sve lipos ne gine na sviti,

lipos, koj sve vrime vrijednu čas odnosi,
jak vihar sred zime kad zelen gdi kosi.

88.

Mogu se blag zvati, gizdava ma vilo,
kad počnem gledati tve lice pribilo.

Drag mi je tvoj pogled, pogled tvoj ogneni,
za sve er mi stvara zled u žeji luveni;

er kad se stvar draga |uveno pozire, 5

slatko se primaga, a slađe umire,

ter oči me nigdar prem žejne na sviti
van tebe nijednu stvar ne žele viditi;

ti si nih blaženstvo i drag mir u trude,
van koga krajevstvo ino vik ne žude. 10

89.

O ovite svih gospoj, koj slike vik ne bi,
ako ja pogled moj gdje svrnem proć tebi,

također na mene i tvoja lipos taj
sve oči luvene obrne na svit saj.

Ako što govoru, besjedu inu i^oriš, 5

to li smih ki tvoru, i ti ga tuj tvoriš,

i tako meu nami tva lipos |uvena
mnozima želami meni je takmena.

Od tebe nu ako ja pokonu prosu slas,
gluha se čas tvoja satvori u taj čas, 10

ter moj taj vaz govor, s hitrinom takom greS,
kroz njeki Čudan stvor na drugo izvrneš.

^iuvena ma hvalo, mo}u te za lubav,
razmisli ti malo, činiš li toj uprav:

vodu mi stavi ti kod usta, a kad ja 15

hoću se napiti; odnijet je budeš tja.

90.

O sunce s neba zgar, koga zrak jedini
na zem|i svaku stvar prosvita i čini;

54 DINKO RA]!klNA,

k nebeskoj visini hoti se vratiti,
za č svitlos sad tva ni potrebna na sviti,

er Bvitle dvi zvižde na zem)i sad sjaju, 5

od raja ke gizde sve sobom imaju,

kojih zrak sveđ more prosvitjat, dobro znaj,
svit, zem}u i more i viSni vječni raj 5

i kako čes tvoja sunce jes na svit taj,
tač i vil jes moja sunce pak na svit saj. 10

Još čijem tužu ja budući ti doći,
za meni vlas tvoja bit s kegod pomoći,

ter studen nmiš mramor od srca užeći
one vil, ka umor može se moj reći;

koj moji ogneni uzdasi za mal čas 15

ne imaše sve svoje dni moć sgrijat studen mraz.

Moju te, vrati se k nebesom tvoja moć,
za č malu, vidi se, da mi dat mož pomoć,

er ogan, mogu reć, srce me taj ima,
da mogu tebe užeć zrakam svim s tvojima. 20

91.

ljubavi, koje vlas na svit se svud slavi,
za što me u poraz ovako gork stavi,

ovako gork stavi, da nebog tužan ja
vrhu sve naravi ne vim nać pokoja?

Ne vim nać pokoja, ar meni ne daš vik, 5

da moja gospoja stvori mi vrijedan lik,

stvori mi vrijedan lik, neka ja na sviti
mogu se sve človik tužan zvat i riti.

Tužan zvat i riti nu bi bil' dvaš boje,
da budem umriti, neg cvilit s nevo}e, 10

neg cvilit s nevolje, ka kroz ne žestok vaj
srce me zlo ko}e jadovno na svit saj,

jadovno na svit saj jer život tko vodi,
ne žive vijeku taj, nu mrtav sve hodi.

92.

Nijedan ni človik nijednoj vil pod nebi
tuj lubav nosil vik, ku nosu ja tebi;

er da sam u raju, rjeću ovo sad smino,
gdi duše imaju blaženstvo jedino,

J

PJESNI BAZLIKB. 55

a da s' ti pak doli u paklu, svaki duh 5

gđi grijeh svoj boli za zli svoj neposluh,

u raju ne bih stal, nu taj čas, moguć ja,
sljezal bih u pakal tuj, gdi je čes tvoja,

za moći u vike kon tebe živiti,
kojojzi ni slike viku bil' na sviti. 10

93.

O ti, ka s' život moj, smirno te ja molu,
ne čini, tolikoj luveno da boju;

nu meni da' pomoć, kako ću moći ja
odagnat mu nemoć od mene dalek tja,

ka mi vik pokoja ni mira ne daje, 5

neg hoće, svakoja da me zleđ skončaje,

da ti tko u družbu ne reče kazaje:
ovo, ka za službu slugam svim smrt dajo;

ka bi stvar uzrok bil', da na se ti sama
gnivno bi pomrzil' od muke i srama 10

Vrijedan red daj za toj, kako 6 čas tvu shranit,
a tužni život moj zle smrti obranit,

od dobra neka t' glas ostaje na sviti,
ki čudnu ima vlas čin't' ime živiti.

18 odobra.

94.

Kad tvoju }uvenu gdi lipos ja vidu,
rad koje sve venu, uzdišu i bliđu,

ve}u ti u istinu, mni mi se vidjeti
jednu stvar jedinu neumrlu na svijeti;

i zriv tvih oČi zrak vazel bih umriti, 5

prid bogom goru pak za dobro moć riti:

lipotu rajsku ja vidil sam na svit saj,
kojoj se dostoja takmiti vječni raj.

Ma kako, raju moj, mogu ja umriti,
ako je pogled tvoj život moj na sviti ? 10

95.

O ovite nemili, ki kroz tve zlo dilo
srce mi prostrili odveće nemilo,

ki je toj razlog prik, ja tebi krv moju
ne branu, da je vik zapovid na tvoju,

56 DINKO RA]!5riNA,

a ti neć milosti ni malo da stvoriS 5

mojojzi mladosti, ku jadno sve moriš?

JoS ufam u boga, da se ćeš kajati,
kad mene neboga uzbudeš strajati,

i da ćeš kroz tugu u suzah još riti:
kak' ovo ktih slugu čin't' virna umriti, 10

koji mi tuj lubav nosil je na sviti,
da za me kti jur prav nepravo umriti?

Nu meni taj kasna milosti biće bar,
a tebi Ije časna ne će bit nikadar.

96.

Srid oči tvojih ti, od svijeta ke s' ures,
vidiš se nositi njekoju taka čes,

da, tko te pozriti uzbude kon sebe,
siliš ga, ]ubiti da počne on tebe;

a pak se videć ti lublena za time 5

na n počneš mrziti s načinom čudnime,

i toli žestok vaj ti nemu tuj tvoriš,
dokli ga na svit saj prem sasma umoriš.

Tim božju s neba sgar sad molu ja kripos,
da meni ovu stvar dopusti za milos: 10

pokli f je srcu jad vidit se lubiti^
da t' počne svak od sad na svitu zlo htiti,

neka tva veće čes, nemilos ku slavi,
ne daje zlu boles u mjesto }ubavi.

11 Gc^j: pokli htie.

97.

JEDNOMU ZLOĆUDU*) ZLOTVORU.

Kako ti želiti i hotit dobra moć
mogu ja gdi mi ti za dva dni dobra hoć?

Stvar se taj dobrima ne prima jur nigdje,
lubi me, kao s' ima, ali mi sve zlo ktje',

zač stvoriv inako i bivši tač prem hud
činićeš, da opako izvrnem ja mu ćud.

*) dk, zloćudnu.

PJKSNI BAZLIKB. 57

ter 6vL bit, zleče moj, pravedno potaknut,
da budem riti toj, što ne bi ti rad čut;

er ako srama vid tvoga ni zlo tvorit,
mane će mene stid oda zla govorit. 10

98.

JEDNIJEM HIMBENIJEM PRIJATE^OM.

Na ove tamne dni već ni moć živiti,
prijatela vema ni sad nigdje na sviti.

Sad je svud nepokoj, ni veće veselja,
prođe tja vrime onoj od dobrih prijatela;

prijateli od danas štogodi jur čine, 5

kroz njeku skrovnu slas himbeno sve hine.

Jes tkogod, tko kaže Jubit te s lubavi,
a li pak sve laže u tomu, Sto pravi.

Ovi svit, mogu reć, kao dobro vidi se,
sve što se stara već, sve zlobniji čini se. 10

4 odobrih. 5. odanas. 6. Gc^: vlas. 7. gliubite. 8. ak, a Ije.
10 /lobni.

99.

I S T u R M.

Ka je ovo huda čes, ku čuti sad ja rijeh,
da danas malo jes prijate}a dobrijeh?

Taj kaže luveno tvoju čes lubiti,
a od tud pak himbeno ište te sgubiti.

Taj mnokrat još veli, da dobrom tvojime 5
vazda se veseli s načinom čudnime,

nu kad pak upazi, da t^ ka stvar dobro gre,
tad ga zled porazi, da s tuge smrtno mre.

Čina su himbena, a kažu ćud milu,
svaka rič takmena ni k srcu ni g dilu;

jezikom kažu med, a u srcu imaju
nalipa hudu zled, kom sve svit skončaju.

Tim pravo bog vika : proklet bud' človik taj,
u umrla čio vika ki se uzda na svit saj.

10

1 ak, sada rjeh (čuti rijeh == čuh reći.) 3. ak. 6as. 4. otud.

58 DINKO VLAjkmA,

100.

ISTI JBM.

Zle ti su postale na svitu sad zloće,
veliki ni mali ni pravo da hoće.

Pogibe sva vira na svijetu meu ludi,
svak drugu zapira, da u čem god naudi.

Ni reda, ni mira, ni prava razloga, 5

ni da se ozira veće tko na boga.

Puno je sve jada u taju skrovitu,
uzdat se ni sada ni u koga na svitu:

taj kaže ustima, da t' dobro satvara,
a u srcu pak ima tisuću privara. 10

Tim živit daleče bole jes s Jubavi,
neg da t' se zlo steče š nih hude naravi,

ar živuć muke sve pati van veselja,
ufanjem tko žive od tacih prijate}a.

8 vjera. 18 ah, er.

101.

KAŽE LAŠTVO PRIJATE|iA^) DANAŠNIH.

Tko je tač nesvijestan na svitu od |udi,
ki će rit, prijazan da danas ne udi?

Tomu, ki tako mni, pravedno ja velu,
da vjere sada ni u nijednom prijatelu:

prijateli svi slide danas te, ovo jes
istina, čijem vide, da je s tobom dobra čes,

a netom na sviti sreća ti pogine,
prijate|i svi t' se ti zločinci učine.

a) štampano . . . neprijate)a. ak, ima pravo: prijateja. ak. taj mj, tać.

102.

JEDNOMU NEPRIJATE^iU,

KOJI SE RIJEČIMA PRIJATE^ ČIIJ^AŠE A ĐJBLIM PAK SVAKO ZLO TVORAŠE.

Ti, ki si vazda bil od }udi tamnilo,
kako si jur hotil, tako t' se sgodilo,

er človik zao kad čini zled nepravu,
mnokrat mu iznenad zlo pade na glavu.

PJBSNI RAZUKB. 59

Ja t' rekoh : sa mnom skok ne skači, zlotvore, 5
er što vi neposkok, već skočit ne more.

Ovo je bilje me, ovo je jur moj red,
tko hoće slatka me, slađi sam, nego med,

ko li me grka kad poželi koji hip,
grči sam nego jad i čemer i nalip. 10

Ne mogu himben vik ja kako. ti biti,
inako, mnu, človik ne bih se brojiti.

Tim na svit blago je me uživat puštuju,
da jaci dvore me a mudri svjetuju.

13 dk. blagome.

103.

JEDNOMU ZAVIDNIKU.

^juven trud satvoril ni te tako bleda,
neg te je napunil' zavidos zla ijeda,

zavidos, koja bdi s tisuću očiju,
da tuđe zlo vidi, ko dobri zrit kriju.

2. dk, jeđa.

104.

ISTOMU.

Zavidos, jadni crv u tebi vidi se,
iz žila gdi ti krv sve sisa i grize.

Tamnice, ne vidiš zled tvoju pod nebi,
ti svima zavidiš, a nitko vik tebi.

105.

ISTOM.

V

Cloviče, ki tvu vlas ne braniš sgubiti,
istom da tuđ poraz mož kako viditi,

bil je uzrok, da t' ma čes, ke me bog dobavi,
u srce zlu boles s čemerom postavi.

Nu meni toga rad, tamnice hudi moj,
malo se haje sad, hoteč mi zlo za toj ;

er sjena kip slidi, a hudi nenavis,
prid znanim ki blidi razumnu svaku svis.

7 slieđi. ak. budi.

60 DINKO RAJhHA,

106.

JEDNOME, Kl PJESNI ŠIŠKOVE I GORINE OSVOJAŠE.

S napravam čuđnime bješe se jedan dan
tim perjem tuđime uresil crni vran,

i Kp se on takoj videć kti otiti
od ptica u ta broj, ki lete po sviti,

ke, kako vidješe negove tuj dike, 5

meu sobom sve rjeSe: oh lipe prilike,

na perja, ka ima, mogal bi svak riti,
nad pticam da je svima on sam kral na sviti.

Od perja nu tega kada var vidiše,
velik rug vrh iiega u smihu stvoriše, 10

pak taj vas ptica broj ize sve pero van,
bez perja ter takoj osta go crni vran,

veleći: svakome takoj bud' na sviti,
ko časti tuđome ište se počtiti.

6 riše.

107.

JEDNOMU, Kl NIŠTO NE UČINI, A TUĐE SVE HULI.

Jadovni zleče moj, zavidos s kim bjesni,
za zle prem tolikoj ne scijeni me pjesni.

Ak' u nih ni sada onijeh sve riči,
kim staro njekada brijeme se tač diči:

„Svitlušto sunačce, rožice, diklice, 6

luveno srdačce, grimizna svilice,

za što me tač vema ostavi, moj venče,
krunice biserna, moj zlačen prstenče?"

U ova vremena, moj hudi tamnice,
druga sad imena naše pjesni diče, 10

jer jak lis u cvitju, tač nijedna na svit saj
u jednomu bitju ne trpi običaj.

Također i riči, kime se jur njekad
stara svijes diči, u scijeni nijesu sad.

i ove sad, ke veće jesu, znaj, scijenene, 15

8 vremenom bit ne će od druzih primjene.

Bazliki svit ovi, ki trpi svoju čes,
sve večt i n5vi, što godi. na uem jes.

Tim ne kteć rug biti svijem spjevcom na svit saj.
kad što hoć huliti, f^n dobro razmišljaj. 20

PJBSNI RAZLIKE. 61

108.

Rasrdiv Juveni ^^ubav se sa svu moć
i videć, da meni ne može vrha doć,

otide u taj čaS; za mene mod strti,
ter združi svoju vlas s nesrećom i smrti.

S prva mi zla huda lubav da prem tolik 5
velik jad pun truda, da odahnut ne mnu vik,

a ucvili tač me boj zlohude nesreće,
da veće život moj bit vesel vik ne će;

pak smrt, ka ne ima razbora naravi,
s naj dražim mojima svime me rastavi. 1^

Kolicih prikrati vaš taj sud nepravi
s nesrećom, zla smrti i huda |ubavi!

Tim čudo ni, lipi drum znanja da gine,
er buduć svi slipi bez znanja sve dine.

10 ah, onima. 14 sliepi.

109.*)

U putu za moj vaj srekši se sastavi
smrt jadna; luta taj s čemernom ljubavi,

ter kada svitlos proć od sunca vidiše;
u jednom stanu noć jednaga dijeliše.

S jutra ustav pak rano, kad se tme odile, 5
meu sobom neznano prominiše strile,

i cić er vele se svi slijepe naravi,
za grehe od te se nijedan liih ne stavi.

S starcome ja u toj idući jur tada
opregnu smrt luk svoj, da nemu smrt zada^ 10

a ^.ubav proć meni striU se svom strilom,
cić da me po sve dni plač mori mukom zlom.

Tim ja, ki dar prosu prid očim tvojime,
u licu smrt nosu s bljedilom čudnime;

a taj; ki pravedno imaše umriti; 15

za tobom neredno vidi se smamiti.

Tako t' se na svit saj, sgodiv se saj smeća,
za hud moj plač i vaj promini ma sreća.

*) db, kaže, za što u }abavi smrtno mre. 8 ote. 9 starcome.

110.

Mo|u te rad boga, o moćna lubavi,
ali me tužnoga života izbavi.

62 DINKO RAli^INA,

ali me onoga cvita ti dobavi,
na svitu glas koga sve slove u slavi.

111.

Pokli me izbrani ures tvoj gizdavi
toliko izrani čemernom lubavi,

mo}u te, ne brani, da tko te sve slavi
u miloj tvoj shrani, da se drag tvoj pravi.

1 db, tvoj ures.

112.

Zlo ti sam jadovan, vaj meni nebogu,
uhitit svu no6 san me oči ne mogu.

Ti sad spiš, a meni; toj hoće ma vira,
tvoj ukras luveni sve se u san prizira,

ter s' u odru vrču tja sve s čela na čelo
scijeneći naći ja tve lice veselo.

Ni dosta; da ob dan nož stavlaš mi u dušu,
nu mrklom noću još činiš me, da tužu.

113.

Od mora tužni rat smiri se u vodi,
ako ne vazda krat, a ono kad godi ;

nejaka morska plav, u moru ka gine,
na kraju gdi god stav kad godi počine;

od zime studene silna moć taj jaka
kad god mrak odždene od crnih oblaka;

u gori još pustoj žestoke sve zviri
kad godi tih pokoj veselo samiri;

a mlados, vaj, moja meu mlaci jur svima
za mal čas pokoja ne može đa ima.

5 db, taj silna moć jaka.

114.

O-ospođc; hotij oć
taj rat zli sr^beni,

ki nosiš proć meni,
er zdrišit ne ima moć

hudi tvoj giiv neprav
uzal ti, u ki nas zavezat kti }ubav,

za biljeg od vire ks^ naše toj tvoje
srce mi ktje dati; a tebi jur moje,

10

PJBSNI RAZLTKE. 63

i tač nas zaveza uzorne svojome;
da sam vik s tobom ja, a ti tod sa mnome.

115.

zvižde luvene,
gdi Jubav sve drži sve strile ognene,
nijeste li vi oni
tatovi skroveni,
ki srce ukrasti hotjeste jur meni? 5

Nijeste li one vi, ke vašim pogledi
ktiste plam užeći,
u komu goreći
srce mi na konac huda smrt odredi?

Odnim'te za malo 10

s mene plam taj vrući, da ne bi skončalo
kao godi jur mene vaše toj nemilo
činenje i dilo,

pak srce vrat'te mi, ko ukrast nebogu

htiste mi, bez nega er živit ne mogu. ^^

6 pogleđim. 14. vrate, st^ 14. i 15. je po ispravku preStampan, a
na mjestu u prvom iedanu glasi ovako :

p&k srce vrate mi, ko mi vašom vlasti
hotjeste ukrasti.

116.

Vidu sad, za ures^ tvoj, o mila ljubavi,
da u rusi. u ovoj. gnezdo tve postavi,

u koje stvor svak blag, cić er su ne žile
s lipotom razum drag i dike sve mile;

u svako ter vrime cteć medu granami, 5

jaoh, ranaš srce me oštrima dračami,

a ne daš vik na svit za službu, ku t' tvorim,
da od ne daj jedan cvit u platu izdvorim.

Na svitu ovomu, ^iubavi, tvoja mod
ako ćeš svakomu da možeš vrha doć, 10

nositi već ne moj taj tvoj stril izbrani,
neg drača tizih broj, kim srce me rani.

2 ;,ggiiie/do" (=* gikezdo i gMjegdo).

64 , DINKO RABINA,

117.

O dubje zeleno, meni sad recite,
što tako skroveno me sunce držite ?

Spletoste vi grane gusto tač na sviti,
da meni sve brane sunce me viditi.

O huda dubravo, z dubjem tim tvojime 5

mrak činiš nepravo očima moj ime,

kroza Što, zle sjeni, kroz taj vaš budi mrak
ne date vi meni zrit sunca moga zrak.

Vi ste uzrok, da oči me, na ke sjen pride^
jaoh, sunca s istoči že|noga ne vide. 10

Sunce me, ko ima moč, čim mi zrak svoj dili,
da stvori tma se noć u svital dan bili.

Zlo gvozdje vidjela na tvom tom korijenu,
pokli mi s' zrak skrila u svoju tuj sjenu!

Pravo ti ja ve}u, da ću još na svijeti 15

na moju svu že|u sunce me vidjeti,

er ne mož tolikoj ti gusta vik biti,
da kad god uzdah moj ne če te razbiti.

4 đb. me sunce. 12 ah. b, tmasta noć.

118.

Ako me svaki dan to hude ti moriš,
cič žešče |uven plan da u meni razgoriš,

znaj, tvoreć sr^beni gniv mi tač nepristav
mogla bi u meni zgasnuti svu |ubav,

er sr^ba nemila, mnokfat se vidilo,
gospodi skratila službeno da je dilo.

119.*)

Ne mogu neg riti, pokli me sad slišaš,
prida mnom koli ti velmi zlo sagrišaš,

zapričav sveder put kroz hude tej stvore,
da dragu drag u skut vidjet se ne more.

Višni bog učinil s načini čudnima,
vik da tvoj Juven cvil pokoja neima.

Toj neka po tugi tvoj umiš pak boje
razumjet put drugi sve tuđe nevole.

*) đb, TJ jednoga, koji ga iskaSe z dražima rastavit. 3 db. tvej.

PJS8N1 RAZLIKE. 65

120.

Ja ODU, ku sliđu; ostavit odlučim,
ali u tem pak vidu, da se man sve mučim,

er kad smih tvoreći pozor mi obrati,
u srce plam veći opet mi povrati;

nališe rič milu kad s time sadruži, &

satvori dvai silu veću mi u duši.

Tač }ubav sve gore dava mi već muke
zaradi pokore od moje odluke.

121.

Ktil bih rit ja tvomu razumu naredno,
u srcu što momu sve držim skroveno,

a to jes, u čudnoj er muci umiru,
kadgodi pozor tvoj u že|ah poziru.

S počtenjem Čas tvoja i sramni još stid moj ^
bil je uzrok, da ti ja nijesam vik rekal toj ;

nu bi ktil, želo ma, od tebe tolikoj,
domisliš da sama misli se ti mojoj.

5 đb, jur mj. još.

122.

Misleći ja nebog o tuzi |uveni
sve htinje i razlog kara se u meni,

u tomu ter boju čim mene rat mori,
za koriš za moju razlog mi govori:

Serena pjesni čut toliko ne hodi, &

er to ni pravi put, na nebo ki vodi.

Odagni ludi san, ter malo pozira',
ne vidiš svaki dan, kako se umira?

A ktinje pak veli: ne vjeruj ništa toj,
kteći da veseli život se sve dni tvoj; ^0

nu tvoje sve na svit ti srce postavi,
da je već zaslužit podložno }ubavi.

Tako t' me sve mori od dvjeju gnivan boj,
i šumnu, da gori dobiće razbor moj.

STARI PJSCl xvi]i. £

66 DIMKO KUitlMA,

123.

JEDNOMU SKUPU ČLOVIKU.*)

U paklu nahođi stvar se ova neumrla,
človik go u vodi gdi stoji do grla.

Đni mu se zlo traju greznući sred vira,
usta mu pucaju; od žeđe umira,

i kad se napiti oči mu požude, 5

voda mu otiti daleko tja bude;

vrh Aegsi pak voće tuj ra^te na grani,
ko ubrat kad boce, grana se odstrani.

Od tebe, skupče, toj pripovis sve veli,
ki vik hoć, da duh tvoj od veće sve želi; 10

čim blaga dosta imaš, skupos te tač vlada,
pri nemu da umiraš od žeđe i glada.

Koja stvar vik na svit huđa se može rit,
uboški neg živit, za bogat pak umrit?

*) db. U jednoga sknpa čovjeka.

124.

OVU PJESAN IZE IZ MARCIJALA, U KOJOJ KAŽE, DA SE
PRIJATELOil DAROVI POKLANAT IMAJU.

Znan lupež it diže pjeneze svaki dan
a ogaii zli užiže od dvora našijeh stan.

Dužnici na saj svit tako se podnose,
da mnokrat svu dobit i z dugom odnose.

Tko sijevom livadu neplodnu nasadi, 5

od ne pak u jadu ni sjeme ne vadi.

Himbena zla žena od hipa do hipa
svojega )uvena nemilo rasipa.

A val; ki prolijeva po morskoj pučini,
krcata jur drijeva razbijat sve čini; 10

nu sreća ne ima vik gospodstva nad time^
dariva što človik prijatejom svojime.

Blago, ko daš nime, ne mož ga sgubiti,
ar s tobom sve vrime vazda će živiti.

PJB8MI BAZUKB. 67

125.

KAŽE, KAKO ČOVJEK POKOJA NE IMA NA SVITU.

Spjevalac stari broj stvar ovu nam poje^
da u strani paklenoj, zle duše gdi stoje,

jes jedan jur človik, kojega višći sad
osadi, da ima vik patiti ovi trud

za svoj vaj pokore, da va)a jean kami 5

na jedan vrh od gore svojima rukami,

i u svojoj kad boli gori ga uzvali,
da mu se niz doli opeta obali,

i tuj jad negova truda se ne skrati,
nu opet iz nova počne ga va|ati. 10

Tač hoće višni sud meu dušam tim zlima,
da negov viku trud pokoja ne ima.

Sto je ino duša taj, ka u zlu dni traje,
ner človik, koga vaj svita sve skončaje?

a kami težki jes nevo]a neprava, 15

ka mu sve zlu boles s čemera zadava,

ki u noćni dignut mrak scijeneć zled sve rane
druga mu sjutra pak iz nova osvane:

dobro mu još tuga jedna, vaj, ne mine,
a za nom pak druga on čas ga dostigne, 20

avakomu ter se mni, da viku do vika
trudnije ništo ni nevo}na človika.

6 ah, nema od. 16 đb, ah, s čemerom.

126.

Pripovis jes njeka, da pastir jednome
divjega človjeka dovede domome,

i u to er vrime oda svud sniježaše,
pristupit kti š nime, gdi ogaA goraše,

ki sunce svijetlo sgar on da je jur mniše, 5
er ogna prije nigdar vidio ne biše,

a ogan, gdi je zima, i sunce na sviti
velmi su očima prem mila viditi.

U ogan tuj, gdi sjaše, ne mneć se oprlit,
skočiti ktijaše, za moć ga zagrlit, 10

ter jošte |ubiti; nu pastir taj znani
tuj satvar stvoriti veleć mu zabrani:

68 DINEO RAJJbNA,

izvrni tvoj stupaj, ter k ognu ne hrli,
inako ogan taj svu ti put isprli,

ter ćeš znat, da oko što lijepo gđi sudi, 15

sve paka žestoko toj srcu naudi,

i da ga gledati pomaga zdaleče,
nu u n hoteć ticati na blizu zlo peče

priči riči ovej svud uče, gdi hode,
pribludne mlace tej, ki bludeć dni vode, 20

ljepota ženskih zrak koliko gledati
mio je, toli pak zao je prem kušati.

2 Človika. 11 ak. jošter. 15 đb, er oko. 16 db, da adi. 19 ove
ak, ovej.

127.

ćim svitli s neba sgar sunčani vječni zrak,
zamirno ovu stvar u suncu vidi svak:

kad bježi ki človik tekuće napride,
njegova sjena vik za nime da ide;

kad li se stavi pak tjerat ju za timC; ^

prid vjetrom jak oblak da bježi pred nime.

Cim žegu nas plami tej mile }ubavi
i žene meu nami take su naravi,

kad od nih }uven dar budemo prositi,
tad one nijednu stvar ne <Se nam stvoriti, 1^

kad li pak upaze, da što nas ki ne će,
tad se one poraze velmi zlo odveće,

ter s veljom silosti proć htjenju našemu
hoće nam milosti stvarati u svemu.

Dafne lip sunač zrak od Feba bježaše, 1^

Narcisa a Eko pak, čijem bježi tjeraše.

Svakoja tim žena vazda krat na sviti
čoeka da je sjena; može se vik riti.

1 đb. svitH zrak. 17 db, tim svaka, znaj, Žena. 18 db, jar riti.

128.

Ovite moj gizdavi, ne gniv' se svis tvoja,
ako ti tko pravi, da druge gledam ja.

Višni bog odzgori nam oči, ke imamo,
za drugo ne stvori, neg da nim gledamo.

PJB8N1 RAZI<1KB. 69

Pravo ti sad ve|u, sve vile, ke gledam, 5

da niednoj mu že)u na dvorbu ja ne dam,

ni mi vik može ub's nijedna nih u misal,
razmi ti^ koj mu svis svu jesam zapisal,

tako mi višna vlas dal' duga vremena,
uživat s tobom slas od dobra |uvena, 10

kako svim tvoru ja rug na svit vilami,
toli me svijes tvoja zamami že|ami.

Tim šumnu ostavi i digni taj zli vaj,
kome slas (ubavi sve gine na svit saj.

129.

O srićo, o smrti, o silna |ubavi,
da li me satrti vaša se moć spravi;

o zvižde nemile, o svite himbeni,
da li mi zle sile daste jad pak)eni;

da li mi mira vik ne ćete vi dati, 5

vrh tužnih da Človik budu se ja zvati?

Ne bi li vam dosti, da po se svaki vas
bude mi gor kosti stvarati svaki čas?

neg li se ujedno svi htjeste sastati,
za moći neredno već mene skončati. 10

Bir bi mi dvaš bo|e, da buda umriti,
ner sveđer zle vo)e u srcu nositi,

er* smrt, ka kroz svu čes stvorenja sva ko}e,
na svitu svrha jes od svake nevo}e.

6. ak. budem. 11. ak, budem. 12 ak, neg.

130.

Veliko, prem velje na ovi dan hva)eni
radosno veselje čuju sad u meni,

tolike videći milosti i hvale,
po dobroj moj sreći da mi su dopale.

Nu pokli za nad vaj, kao mudri svi znaju,
sve stvari na svit saj promjenu imaju,

mo|u te že|ome, o bože jedini,
nesrećom malome ovu čes zamini.

70 DIMKO KALIMA,

131.

UMRLIM U TUGAH RAZGOVOR DAJE.

V

Cloviče, moj ti svjet ne čini zle vole,
đa te tač sve na svijet zlosrđo nevo}e.

Miran daj misli red, zlu misal prikrati,
nitko ni, tko svU zled na svitu ne pati,

ni vrime vik tugu svu na svit ne mina, 5

nu iz jedne u drugu svak čas se promina.

Ni voća, ni drva, ni ti'ave pod nebi,
koja svoga crva ne ima u sebi;

ni Človik na svit saj bez misli vidi se,
da kroz svoj ki god vaj svoje srce ne grize. 10

V

2 s'vit. 8 đb. boles n^. misaL 10 krosvoj. đb, hudi n^'. kigod.

132.

Vil ona, ku tiri jadovni moj stupaj,
žestocih od zviri rodi se na svit saj,

zmije je jadovne nih mlijekom hraniše,
a trave otrovne s čemerom dojiše.

Milosti vik ne da, er molbe ne čuje, 5

koga god pogleda, svakoga otruje.

Ne može nać se lik žestokoj ne rani,
}udckom se krvi vik uzdrži i hrani.

Ona je vrh vila svim velmi van puta
ohola, nemila, žestoka i }uta. 10

Ne dvored pogledu, u kom je jadan zrak,
upiSi na ledu, na ognu prigri pak.

3 db. mlijekom dojiše. ^ db, a čemerom hraniše. 7 db. žestoci.

133.

Od kosi dva prama, kora]ne dvi usti,
iz kih se bez srama slatka rič izusti;

dva luka, pod kima pozora dva stoje,
kim se vik reć prima, da svu čas dostoje;

jabuke dvi mile, milo prem skrovene, I

iz kojih sve strile izliču ognene,

čine mi na svit saj patiti nepristav
jadovni, grozni vaj za milos i |ubav

2 beerama.

PJBSNl BAZLIKB. 71

134.

SVJETUJE LUDI, DA VEOMA NE SMAGNU ZA ZLATOM.

Cloviče umrli, ne čini, život tvoj
za zlatom da t' brli odveće tolikoj.

Zla žeđa od zlata,, ka mnozih zlo vara,
na saj svit nam vrata od slave zatvara.

Ne budi, zli poraz čime mi slidimo, 5

nam istim čini nas, da zlu Čes želimo.

Rad nega vazda krat, inako ne scini,
na svitu zla se rat satvara i čini.

Vridnos, ka š nime jes, u nidnoj ni sejeni,
protivna za što čes mnokrat ju promijeni, 10

ter kad nas pak vrime životom rastavi,
sve naše tad ime u zabit postavi.

Tim tamni taj ne moj općeni slidit drum
nu svrni stupaj tvoj na slavni taj razum,

ki ti će, znaj, svudi, tve da su sve dike, 15
u usteh čin't' od |udi živiti sve vike.

7 scieni. 16 ah. ustih.

135.

KAŽE, DA SUZE NIJESU LIK TUGAMI. IZETA IZ FILEMONA

GRČKOGA SPJEVAOCA.

S jadima suze lik da mogu koji dat,
človik bi ih imal vik na zlatu kupovat;

nu ako vik suze ne dižu zli poraz,
plakati čemu se nemilo svaki čas?

Na svit se sgađa tač, u ki se zla zbiše, 5

ili plač' il ne plač\ boles se ne diže.

Kako plod duh ima, tač boles ima plač,
koja se reć prima, da je srcu žestok mač.

2 đb. na zlato. 6 bolese.

136.

Vaj meni nebogu, život mi sve vene,
već trpit ne mogu zle muke |uvene.

Ne da mi radosti vik |ubav jur ova,
ka |utom gorkosti prije toga ne trova.

Tkiu

72 DINKO RAli^INA,

137.

ćim platu it prosa služenja za moja,
u srcu mom nosu sve drugo srce ja,

ko srce me sili kroz svoj plam jedini,
da ktinje u dili negovo sve čini.

1 đb. ja proSn 8 krosvoj.

138.

JEDNOMU,*) KOJI SE IMANJEM SVOJIM SLAV^AŠE.**)

Cloviče, ki reći možeš se oštar mač,
u tvoj se toj sreći oholit' ne moj tač:

sve više čoek koli bude se dignuti,
ukinuv pak toli niže će padnuti.

A sreća ima ćud, kad koga priblazi, 5

da ga pak kroz ne sud zlosrdo porazi.

Zakona S nom prava nikada, vjeruj, ni,
dobra, ka nam dava, prominat sve čini.

*) cU>. 17 jednoga **) đb, oholo slavlaše 2 o^. u tvojoj toj sreći (bez
se). 8 db. zač više. 4 ak. panati.

139.

Žestoku ja ti se tjerati stavih zvir,
ka sgubit, mni mi se, da mi će svaki mir.

Po lako gredu ja, nu ona, ka preši
nagleći dalek tja, prida mnom sve bježi.

Ako mi u ruke upade ikada, 5

činiću, da muke plati mi sve tada,

muke, ke za ne dil prem trudno na svit saj
ja jesam jur patil slideći ne stupaj,

ter gorči što poraz bude mi u trudu,
to ću pak veću slas uživat u bludu; 10

to li je stić ne uzmogu, stavivši svu silos,
ovi ću dar bogu prositi za milos,

ako je ki človik loveći u trudu
ustjera, da ju vik on sKdi zaludu.

9 đb, grci.

PJBSNI BAZLIKK.

140.

O bože luveni, jedini na sviti,
za milos sad meni, mo|u te^ hti riti,

je r itko, da reći blažen se, kako ja^
može vik u sreći pod suncem, koje sja?

videć, dar da oni, ki sam tač ja želil,
za Jubav pokloni jur meni moja vil,

ke ures s lipotom i slave i dike
mojime životom vladaće u vike.

141.

moćna lubavi, pokli me tva strila
ovako zatravi kroz ovu od vila,

tako t' plam luveni i zlate tve strile
na svitu po sve dni slavjene vik bile,

moju te ja milo, ne čini, da ima vlas
ijedno vik grčilo za smutit moju slas,

neka, čim tja gredu dni kratke mladosti,
me vrijeme provedu u slatkoj radosti.

142.

O moćna meu nami neumrla Jubavi,
kojoj plam s strelami na svitu svak slavi,

mom srcu ni poraz, da ga si ranila,
ako tva mala slas toliko jes mila,

slas, ka um zanosi, ter ne vim ja riti
stvar, ka se jur prosi meni sad na sviti.

73

2 plam strelami.

143.

VRH SREĆE.

O pravdo prisveta, o bože jedini,
nu gleda', prokleta zla sreća što čini:

hoć' ona svakih tih, ki tebe it čtuju,
u mukah prem čudnih da vazda stanuju ;

a ti, ki proć tebi zledno idu svaki dan,
da sveder pod nebi imaju miran stan.

Bogactva, ka ima na svitu, vidi svak,
jednim ih vazima, a drugim dava pak.

74 DINKO RAi^INA,

Nijedan vik krepak/.red na svitu nije u noj
pravednim daje zled, a zlima tih pokoj. 10

Ne huda tonota kroz ne moć srditu
vik krepka života ne ima na svitu.

Ne mogu neg reći pravedno ja sada,
laživo hineći vas saj svit jur vlada^

čijem čini, da vrvi zla boja tužni rat, 15

dostojstva ni krvi ne hoće razbirat.

Zakona ne ima, istinu da brani,
mlace nam vazima, a starce zle hrani.

Odluke sve naše i nada ufanja
zatvara u laže kroz zla ne vladanja. 20

Bivši ona pod nebi na svitu po sve dni
nekrepka u sebi promjene sve čini;

ter hudi ne poraz i ob dan i ob noć
uzima svitlim vlas, a tamnim dava moć.

18 ak, ove n^. zle. 20 krozla.

144.

VRH SREĆE.

Gledaj, srećo, moga jada: skrovno iz kruga zla me zmija

ja veće krat bih u boju, peči u srce zlim nalipom. 20
nu vik tako zledno u znoju Ja iđah kako dobri taj drug,

ne ostah ranen kako sada. ki ne šumni nigdje, di je.

Veće puta putujući 5 a ne scijenah, da se zmije

ih po daždu u zloj snazi, pod cvijetjem viju u krug.
ma nigda me daž ne skvasi, I prije patih morske smeće 25

kako sada doma idući. i vik prs me ne poboli,

Veće rijeka pješ prigazih a sad, što me mao val poli,

i zla ne imah u taj vas rok, 10 stuži mi se prem zlo od veće.
a sad, što ktih mao prit potok, Bez potrebe i u potrebi

na zlu mjestu zlo se upazih. ja veće krat bez zazora 30

Mnogo travu brah godišta plivah strašna, čudna mora,

konu momu po livadi i vik srcu zled mi ne bi.
tođer, gdi se drača sadi, 15 A sad što se, čudne stvari,

i nigdar mi ne bi ništa. u jedan lokan spustih malo,

A sad svijesti s njekom slipom u ruke mi veomi žalo 35

ubrat kteći jedan cvit ja i u noge grč udari.

PJBSNI RAZLIKE.

75

Igrah mnokrat ja s vilami
u pustoši vihrijefa gora,
i u tem ne čuh vik umora
jak taj mramor tvrdi kami. 40

A što sad mal s jednom stoje
skoknuh, tač me stavi u smeću,
da za vele dana ne ću
čut u meni snage moje.

Mnogo voda pih po sviti 45
mutnih, i zdrav vazda jur bih,
a što bistre sad se napih,
za srce me zlo uhiti.

Mnokrat mene žeđa zani
ljeti loveć proć daleče, 50

nu me ovako vik ne upeče
taj privrući zrak sunčani.

Patih muke, trude i jade
i pri u njeke dobre me dni,
nu vik, jaohi tužnu meni, 55
trudnij ne ostah nego sade.

Mnokrat ruse brah kraj vode
i ne bi mi zlo nikade,

a Sto utrgnuh jednu sade,

zlo mi drača dlan probode. 60

Za toj vele: mnogiš satvar
u mao jedan čas stvori se,
ka pak, vjeruj, ne zgodi se
u vas čoeči život nigdar.

čudne ti si, srećo, ćudi: 65
čoeka gladiš dugo vrime,
a pak ga u čas jedan zlime
jadom tvoja zled utrudi.

Njegda stoje kola tvoja
pravo, a njegda doli srte, 70
Ije se u okolo vazda vrte
u neredu bez pokoja.

Sad si blaga, sad srdita,
sad u ledu, sad u cvitju,
nekrepka si u tvom bitju 75
i u svem vazda promjenita.

Puziva su i plaziva
tva blaženstva puna smeće,
za to se uzdat ne ću veće
u obećanja tva laživa. 80

22 ak. gđi. 38 ak. vitijeh. 64 dk. nema u.

145.

U HVALU PASTIUA, KIH ŽIVOT JES BO^il, NEGO*) SVI INI

ŽIVOTI OD SVIJETA.

Blago vami, o pastiri,
ki živete bez zlijeh vo)a
gdi sveđ teku pokraj pola
tihe vode bistri viri.

Nijedan vas se it ne mori 5
oko vrata zlijeh građana,
ni oko dvorna toga stana,
gdi se pravda huda tvori.

Vam taj vrli tere smini
boj ne daje zle pokore, 10

ni vas straši strašno more,
ko smrt množim prijat čini.

čim se ki vas pićom čtuje,
vi bez šumne slatko ite,
er se viku ne bojite, 15

da tuj tkogod vas otruje.

Vas zavidos ne skončava,
tuđe blago da želite,
er se samo veselite
o tem, što vam zemla dava. 20

*) đb, nego 80. 8. tik, posred po}a. 5 vaše.

76

DINKO BAli^lNA,

Nije mane vami drago
grabit, trovat, klati i bit
za po smrti pak ostavit
ko neizmirno velje blago.

Među vam se ne porađa, 25
ni mu date, da romoni
nepravedni nesklad oni,
ki meu sobom bratju svađa.

Svaki od vas rado uživa,
za sve er nisu vaSi stani 30
tim mramorim sazidani,
u kih zled se svaka skriva.

Kad vam dođu koje prike,
u uboštvu se ne bolite,
ni u bogactvu oholite, 35

na jedan način živuć vike.

Iz vašega draga obora
sjutra :;orom onda, kada
izvedete pasti stada,
drag se istok vam otvora, 40

ar pasude sve po gori
vam pasti jerka vaša mila
ne da, da vam huda sila
od }ubavi vik zled stvori.

S kome hode po dubravi, 45
ne imav nijedne vik boljezni,
vi spjevate slatke pjesni
u veselju i Jubavi.

Kad se dub je pak pomladi;
došadši vam primalitje, 50

sve razlike trave i cvitje
brat idete po livadi,

ko za dobit mir že|ami
u vjenačce postavite,
pak nim čelo uresite 55

vašim gorskim tim vilami.

Još pod sjencom od javora
vi na travi na zeleni,

gdi vjetrići sve studeni

vjetre hladeč zeraju zgora, 60

na romonu ki slišate
bistre vode i studene,
u sne mile i žuđene
oči vaše zatvarate.

Vami daju po dubravi 65
stada vunu, žita nive,
kim se čelad Činit žive
u veselju i Jubavi.

Za vas pčele na svit trude
med beruči po tom cvitu, 70
ko je dano primalitu,
da gojiti rosom bude.

Vi na volu vazda imate
grude sira, masla, mlika,
voća čudna i razlika; 75

koja ljeti uživate.

Svako je vaše čudno dilo,
znano lozje vi režete,
koje mnokrat još penete
na brijeatje toj nih milo, 80

na kom rasteć u tišini
slatki dava sok od vina;
kim se srcu sva gorčina
čudno sginut na svit čini

Vaše čaše vi u slavi 85

gorskim cvitjem urešate,
kad zdravice napijate
u drag biljeg od |ubavi.

I kad plandit ide stado
gdi vjetrići tihi hlade, 90

vi činite čudne tade
igrC; za dan strajat rado,

tere tako dobre voje
u plandištu, gdi igrate,
put biljega svi strijejate, 95

ne bez plate, tko udri bole.

21 ak. nit je. 23 biti, đb, bit 31 ak mramorom. 70 7i db. cvitju, pra-
malitju. 74 (25. sire, maslo. 80 briesto, đb» briestje.

PJESNI RAZLIKB.

77

A čim igre tej se traju,
svi slavici, ki tuj stoju,
milim pjesnim, koje poja,
vam razgovor vesel daju. 100

I kušavši rados velju
sa svim dražim tim žejarai
velncii milo jes tuj vami
trajat vrime u veselju,

gledav zraci čime peku 105
uz dubrave tej zelene,
bistre vode i studene
gdi romoneć slatko teka.

Kad li pake zamirite,
da je došla s snigom zima, 1 10
s strelam, s mrežam i sa psima
svaka zvirja vi lovite.

Kad li rabeć trud prijate
do bijeloga deri danka,
slas tuj milu tiha sanka 115
u pokoju uživate.

A mi, jaoh vazda svudi,
mi građani na svit samo
život zao prem imamo
vrhu svijeh inijeh Judi. 120

Nigda nam dan ne osvita,
ki nam ne da sto zlijeh tuga,
a vami je vik za druga
sve blaženstvo šega svita.

Pri nas jada svih je sila, 125
nam nesreća srce ko|c
kroz svoje tuge i nevo}e,
koje na nas sve posila.

tuj pjesancu

Od života sve tišine
slatke, mile vami dvore, 130
a nas jadi hudi more
ter nam život mrzit čine.

Tuj imavši vi čes velju
svim se može blažen riti,
tko uzbude svoj voditi 135

život 8 vami u veselju.

Ovdi stojeć, dobro znajte,
ja životu velmi vašem
sad zavidim, čime kažem
slas, ku sveđer vi kušate. 140

Poznav dobra, ka su pri vas,
množi jesu kra|i bili,
ki su svoja ostavili
sva kralevstva družim u vlas,

da ih budu gospođi ti 145

sa svijem ktjenjem i že}ami,
za svoj život među vami
moć veselo provoditi.

I taj život još činiše
oni dobri prvi judi, 150

ki na svitu bez zle ćudi
vas svoj vijek provodiše,

kada zemja neorana
sama na svit plod davaše,
a iz dub ja sve med vraše 155
svud okolo sa svih strana.

Jašuć gorom, ka svud cćaše,
bivši život nih vidio
gospodičić jedan mio,
čim promijenit čes iskaše, 1 00
sam pojase.

110 snigom. 111 strelam. 149 đb jur mj, još. 151 bezle.

78

DINKO RAŠlSAj

146. V

GOSPODINU LUCI SORKOČEVIĆU I FRANU LUKAREVIĆU I
ĐORDU BARTOLI MILO POZDRAVLENJE PIŠE.*)

5

15

Prijateji moji draži,
kojih narav svim darovi
vrh svih, od kih sad glas slovi,
velmi vridno prem ukrasi.

Eripos vaša taj s nebesa,
kom sud vječni vas nadari,
sve otajne na svit stvari
razbiraje zgar doseza.

Vi poznate, za što suh ipan
ljeti žene povrh gore, 10

za što je slano sine more,
zem|a teška a lak ogan;

zač mjesecu tom jasnomu
sunce svitlos svoju dava
i zač mu je pak skončava
u svitlenju svom punomu.

I put vrelu znate pravi,
kime može čoek na sviti
i po smrti još živiti
u vječnojzi sveđer slavi.

Radi knižne tej mudrosti
meu nam bivši (ubav mila,
ka kušat mi kroz ne dila
čini divne sve radosti,

videč, gdi se spravno carne 20
i velike teške plavi,
kim se mjesto naše slavi,
uputiše za tej strane.

Zasve er nijeste u tom nadu,
ove stvari š|u vam tamo, 30
neka znate, kako amo
mi živemo u ovom gradu.

20

u ovem vridnu slavnu gradu,
gdi Latinke lipe, naile
kroz skrovene, drage sile 35
svim (uvenim srca kradu.

Od krajevske sej države,
ka tih slasti dosta traje,
Ibla gora, koju slave
svi spjevaoci, taj plod daje. 40

Znam, da tamo ovi dari
mnogo boji nahode se,
nu čio viku primraze se
sveđer jesti jedne stvari,

pak mu lubav vaša slava 45
videč vam se reci prima:
8 milom misli dar se uzima,
kad se z drazijem srcem dava.

Prim'te tim ga, kao bih i ja
vaš dar prijal z dobre vole, 50
za moć nime kao god boje
dobit milos sih gospoja,

koje stvari, ke posila
tuđa zemla, tvrdo žude,
da u piću nima bude, 55

izvan svijeh inijeh vila.

Ter nam daju mnokrat rati,
za tej stvari moć im naći,
er se i nim kruh domaći
sveđ primrazi blagovati. 60

Kako no se, za uprav riti,
sgađa mnokrat tamo i tima,
kim močete slasti ovima
dobro že}u utažiti.

*) ak. Gospodina Luci Sorgo i Frana Luccari i Đordu Bartoli miio po-
zdrav)enje. 1 mili mj. draži, ali opako, jer nebi bilo slika, ak. ima pravo :
draži. 8 ak. razbirajuć. 25 oarne ostavih radi strane. 30 ak. glem. 3i
dk, gdi Latine lijepe vile. 50 ak, primal dobre vo}e. 62 ak, tako n^. tamo.

PJBSNI RAZLIKV.

79

Uz stvar g}a vi još rečena,
da se vaS um razgovori,
sgovor leđan, ki duh stvori
u besjedu odriješenu,

ki pročtivSi ktite riti,
u tem pismu nova čina
je li dobra ka hitrina
sa neznanim har stvoriti?

I ako milos vi želite
učiniti za tim meni;
buduć tamo naS Ratieni
prijate}, nega pozdravite,

i recte mu: pjesan draga,
ku mi posla, tač je lipa,
da sva srca na svit cipa,
od juvezni ka su naga.

Još tako vam zle gorkosti
{ubav ne dal' iskrovita
u tom gradu lipu od cvita^
u kom cafte sve liposti,

65 n stvar. 82 ah. ne daj.

65 jur ako ste od |ubavi 85
štogod hitro satvorili,
svaki s' od vas naglo usili,
da me stvari tej dobavi.
Er mudrosti vaše znaju,

70 da nas uče svjeti stari, 90

meu prijate}im da satvari
bit opčene vik imaju.

Ako ovo, što sad pišu,
nije naredno u napravi,

75 uzrok dajte zloj {ubavi, 9.)

kroz ku že{no sve uzdišu,

i vik ka mi ne da mira,
ni radosti, ni pokoja,
hoteć mlados da se moja

80 u bolesti sve satira 100

Ne iuL drugo sad pisati,
bog vam dao duga lita,
sve blaženstvo šega svita
s vašijem drazijem uživati.

90 dk. svjeta.

147.

LOVAC U SMRT PSA SVOGA.

Sam iduč g zeleni sporome g dubravi
taj lovac Raneni nemilom {ubavi,

kom kako pozađe gdi voda viraše,
svojega psa nađe gdi mrtav ležaše.

Prasac ga zli divi ranio tuj biše,
čim soko jak sivi za fiime teeiše.

I nega zlo takoj rai^ena videći
u tuzi čemernoj ne može neg reći:

koliko jur zviri prid tobom, vaj, pade,
koje sa mnom tiri u lovu njekadel

Pri stadnoj nevo{i gdi godi grediše,
naj verni i bo{i svih pasa ti bi Se.

Kad godi vidihu, da jih stup tvoj tiri,
velmi zlo treptihu prid tobom sve zviri.

5

10

1 ah. dabravi beg g. 9 i 14 pri tobom.

80 DINKO RAl^rNA,

Lupeži prokleti i vuci sred gore 15

sad će se spraviti, da svako zlo tvore.

Gdi hoćeš da naša stada sad jur minU;
videći da straža verna im poginu?

Tim za tve {a dike u gori zeleni
građu sad kraj rike ovi grob kameni, 20

od tvoga imena za časno sloviti
neka t' vik spomena ostane na sviti:

ovdi ja verni pas ukopan sad stoju,
ki taku vridnu čas za vernos dostoju.

Gospodar moj ures ta mi kti stvoriti, 25

kako ki haran jes svim vernim na sviti.

16 đb, svaka zla. 24 db. vridnu tnj, vernn.

148.

VRH LOVA JEDNOGA.

Jezdeć ja jednome po jednoj dubravi
velmi se želome ma misal postavi

da bi mi kako moć ki god lov stvoriti
pri neg dan bude poć druzima svititi.

Na pokon svim slavnu ulovih k večeru 5

plovku, ka po travnu plovaše jei^eru,

i on čas potekoh uzam im za time
tere ju zapekoh s napravam čudnime,

pak sjedoh vesel tuj pun že}noga ktina
blago vat travu onuj, ku ocat načina. 10

Mačka u toj zla priđe u dilu himbenu
ter s razna tuj skide mu plovku pečenu,

i skrovno zasjede, da nitko ne zna toj,
ter moj lov iz jede, ki žuđeh tolikoj.

Nu ki čtiš zgod ovuj, znaj dobro svis tvoja, 15
ako kad mačku tuj uhitit budu ja,

tako mi vik nemir u tuzi ne imati,
činiću na ne pir sve mise dozvati;

neka zna, tuđu stvar tko na svit vazima,
kako vik on hud var s prijevare sve prima.

20

4 đb, svitliti. 9 db, pun svakoga smiuja. 15 ak, zgoda. 20 dk. zle
mj, sve.

PJESNI KAZLIKB. 81

149.

V

Cuh njekijeh ja reći, još človik na svit saj
u tuzi živeći da pati plač i vaj.

Dobro jes živiti, istom da k starosti
bude on priniti dni od sve mladosti.

A ovo ja ve}u sad, Človiku da boje 6

jes umrit pri, neg^ jad kuša zle nevo}e,

blaženstvo najveće kad je š nim na sviti,
sva dobra kad sreće budu se skupiti;

er bo)e kratak put bez truda imati,
nego dug, a zled čut, da t' srce sye rati. 10

Toj dobro vidu ja videći, da meni
|uven jad dodija u muci pak}eni,

ne kteći milosti da meni vik stvori,
neka u zloj žalosti trudno me cvil mori.

Bo|e moj mladosti jur biše umriti, 15

kad u ne milosti živ|aše na sviti;

ar ne bih nevoje, vaj, patil zlo dilo,
ka srce me ko)e toliko nemilo,

da život zvat se moj drugo sad ne prima,
neg živi nepokoj, ki svrhe ne ima. 20

150.

JEDNOMU, Kl SE RIČIMA Mo6 VELIKE ČINAŠE, A PRIKOR

NA POKON VELIKU*) PRIMI.

O ti, ki ričima oholo besjedeć
među svim tamnima moreš se prvi reć,

stavi se tva sila^ ka ludo sve vika,
od veće ter krila ukaza velika,

a malo pak nima prem sasma poleti, 5

ter stvarim svojima sam sebe ošteti.

Gore se tej tvoje sve bređe stvoriSe,
a male njekoje pak mise rodiše.

U tonot uveznu, koji se ne smiče,
i lijevom tvu desnu u laktu odsiče. 10

Hotjet se sa mnome natjecat, gore t' bi,
er časti vrednome svu slavu izgubi.

a) ak. velik. 11 hotje t' (?)

STARI PISCI XVIII.

82 DINKO RAlSflNA,

Zlotvore hadi moj, dobro se mož stavit,
u pričah Sto ti toj ma pjesan kti pravit.

151.

GOSPODINU FRANU LUKAREVIĆU, PRIJ.\TELU SVOMU.

Da su me snižene moći sad kriposti
poredom takmene tvojoj zi vridnosti

činil bih svud glas tvoj, ki mali sad vide,
k nebedom . toliko j visoko da otide,

da m^u sve ostale, ke su se vidile, 5

tvoje bi tej hvale najprvo svim bile.

Nu ako kom sredome s vremenom ikada,
znaj, ovo pismo me, ko pišu ja sada,

spjevano aliti čteno gdi uzbude
tebe cić na sviti, što misli me žude, 10

svi ludi viditi dobro će moć tada,
kako čas stvorit ti želil sam njekada

žudnime žejami zaradi ]ubavi,
ku razum meu nami od pisma postavi.

12 stvoriti.

152.

GOSPODINU MARKU RANINI, PRIJATELU SVOMU.

/ '. Pokli se na razum jedini na sviti

prihitri taj tvoj um sad hotje staviti,

čin' s veljom }ubavi^ da stupi tvoji slide
taj desni put pravi, ki mali sad vide.

Ne moj čin't' nikada za uma bit zrela, 5

da te Čin pripada tjerat trud do čela;

er na vrh tko žudi ke gore visok dbć,
trijeba je, potrudi prije toga da svu moć.

A tomu razlog prik nije, bivši rečeno,
u zemji stoji vi k svud zlato skroveno, 10

što veći nepokoj pri budeš podniti,
sve 6 toj, znaj, veći broj pak slave dobiti,

ka ti će činiti, da u duga vremena
bude glas živiti od tvoga imena.

5 /rila.

pjiSMi mzr.iin». 83

153.

GOSPODINU GUHU RANINI, PRIJATEI^U SVOMU, RAZGOVOR

U SMRT BRATA NEGOVA DAVA.

Ako te na svit saj smrt z drazijem rastavi,
na svemu hvalu daj višnojzi |ubavi,

nikako ter ne moj pateći tej smeće
eviliti tolikoj žestoko odveće.

Plač poda puku zlom, ki misli ne stavka, 5
stvorenje stvorcu svom kako se odprav|a.

Tebi se men svime podobi na saj svit
porazom svakime nesreće rug tvorit

Taj smrtna huda čes, što ga je skončala,
život mu vječni jes ne hteći podala. 10

Iz zem}e hotivši da žito novo gre,
trijeba je, razgnivši prije toga da umre.

Tač nami prije vsega trijeba se rastavit
životom, višnega hoteć se dobavit.

On sada, mogu rit, da mirno pribiva, 15

er trga svih dobit besvršnu uživa.

Svijet je ovi perivoj, sunač zrak nad kim sja,
u komu velik broj jes voća i cvitja,

a stvorac od zgore nad svima gospodar,
utrgnut ki more, kad hoće koju stvar, 20

ki mnokrat opći pak brat' stvari zelene,
cić da ih sunač zrak ali led ne svene.

Znaj, more tko brodi sejsvitne nevole,
što ga se slobodi prije, toli sve bo}e.

Tim pravo ni, tuga da s tobom boravi, 25

ako se od duga on robstva izbavi.

11 i/emglie. 18 (16. svega. 14 »* ž životom.

154.

GOSPODINU MAROJU MAŽIBRADIĆU,

Na znanje pridrago nastojat svak ima
veće neg na blago, ko sreća vazima,

er znanu nigda glas, još da umre, ne umira,
danu se svaki čas to više prostira;

84 DINKO RAl^INA,

a bogat mogu rit, još dobro ne mine, 5

a on čas mu na saj svit spomena pogine,

bogatao mnogo je bil', kih se sad meu naju
spomena sva izgubit', ter se već ne znaju;

a vik će hvajena bit, ino ne more.
meu nami spomena od Siska i Gore; 10

er stvari kamene sve na svit li psa ju,
a samo spomene od mudrih ostaju.

Tim pustit taj ne moj put, mali ki vide,
po kom si stupaj tvoj uputil da ide ;

za § ako sveđer taj budeš dium sliditi, 15

krunu ćeš vječnu, znaj, na čelo tve sviti,

i ako se dostoja čas dobro činiti,
pisma će vik tvoja na svitu živiti.

6 na svit saj, db. i ak, pravo. 14 db^ po komu 8\ 15 db. pat tvoriti,
ali precrtano i pripisano: drum sliditi.

155.

REČENOM GOSPODINU MAUOJU.

Ne bivši dobro vik, spjevče moj jedini,
jedan čin da človik na svitu sve čini,

dođ k meni malo sad, ako je tva misal
svim pomna za naš grad tej knige ispisal',

na ovi dvor mili moj sazidan na vodi, 5

pod koji drijeva broj svakojih dohodi,

daj ' na glas Sereila, ki uza n dan trate,
jedđ t' se juvena spjevanja povrate,

ka njekad medena bihu tač na sviti,
da će nih spomena ne malo živiti. 10

Nagleći jezik moj sve t' ovo sad kriči
za moć muk kao taj tvoj činH' razbit u riči,

i ne ću pustit stvor od pjesni spjevati,
dokli se na govor moj budeš ozvati.

8 doch. 5' U dt^ovačkom rukopisu ima sa strane k ovomu stihu pripis:
BrSac ovi dvor bi na Vraćici u Rata kod Trp na ^di je još ostatak od ^ađe
urešen pjesnićkijem- ori^itna istoga spjevca. -^ Na ovu je poslanicu Maroje
odgovorio pjesmom, koja je proomu izdanu dodana na kraju knige i koja je
Hampana medu Mašibradićevijem pjesmama u XT, knizi str. 106, ali nešto
mai^avOf sfa td se ovdje preštampava:

PJESMI RAZLIKB. 85

VRI DNOM U I SVAKOM KRIPOSTIM UZVIŠRKOMU GOSPODINU

lUMKU KANINI MAKOJE MAŽIBRADIĆ OUGOVOK ČIN|.

Dijeli se sa vrela tve rike )uvene
lubav tva vesela i dođe do mene

s kriposnim knigami^ složiv ih u pjesan,
vridnos tva meu nam i s kih će bit noć i dan.

Znam kripos i svoj glas ne da mi očiti, 5

za č tvoja svitla čas svitlostju tač sviti,

da mtioge tamnosti našega jezika
pros vitli zadosti, da će sjat do vika.

Nu velja prijazan, prijateiu dragi moj,
kojom se zavezan nahodim tolikoj, 10

da uzla stvar koja neće moć do vika
razdrišit, ne ću ja, ni mane smrt prika,

toj želeć, da i ja upored s tvojime
uzročim, da prosja i trpi me ime.

Teško je breme toj, ko vridnos tva prosi, IJ>
p jesni vče dragi moj, i hoće da nosi,

slavica od vrana za č ni moć pritvorit,
i zemla puštana ne može plod plodit;

u dugo za č vrime zgodit se toj bude,
i svoje da ime tkogodi zabude. 20

Ti žudiš luveno, toj dobro vidu ja,
da zlatom takmeno rđavo gvozdje sja.

Rijeti ću ovu stvar: ako je što bilo
u mene ikadar, sve se je zgubilo.

Za tijezim pak pjesni, nije način, da tvori, 25
tko žive s boljezni i koga plač mori,

kako ja, ki veće ni sam moj ni sam živ,
koga su nesreće satrle i gork gniv,

u komu ni reda, u komu zdravja ni,
ki sve smrt pogleda, nemilo ka mu ckni. 30

Od moje nesreće ne ću ti već pravit,
za mir tvoj u smeće i srce ne stavit,

jer kad bih nevole izrekao stoti dil,
ku ja znam najboje, ni, tko bi ne suzil.

A što me razum tvoj u pjesneh sad slavi 35
govore, da znam toj u bilju i travi,

86 DINKO RAlftlNA,

ke BUDce đaž plodi na zemji, a s nebes,
u kojih dohodi toliko vridna čes;

ter uz toj naravi otajna hoć da znam,
i hoćeš Jubavi da tvojoj odvjet dam. 40

Znam dobro, da ganu }nbav te ma na toj,
ka hoće da stanu, gdi mudrih stoji broj,

hoteći stvar malu veliku učinit
i dat joj pohvalu, toj mogu procinit.

Razum tvoj dohita sve stvari zlamene 45

ne samo što pita za {ubav sad mene,

ter da ja reku što, o tomu govore,
prilit bi bilo to vode malo u more.

ZoveS me na dvor tvoj, sazidan na vodi,
gdi plavi velik broj svakoji dohodi, 50

i morske gdi vile pjesni ti spjevaju,
i ke te tač mile, da živeš u raju;

a sve toj, jer tvoja vridnos hoće i žudi,
da se pamet moja na pjesni probudi.

Ako t' su boljezni, zov' me, da se t' bolim, 55
a ne moj na pjesni, velmi te sad molim;

za č spjevat nije mi moć, kako ti od zgar rih,
u meni nije moć, neg sam pun tuga svih.

Najposli posla mi tva vridnos lis bio,
koji sam suzami.za rados primio; 60

kra)evi i carevi ke š^u tijem, ke mile,
za vrijedne ke stvari hitro milos dile,

neka tuj pitaju, što srce nih žudi,
toj da se plaćaju htinja nih i trudi.

Hvala ti velika na tojzi milosti, 65

koj da je prilika rijeti mi nije dosti.

Za to t' ja stvar inu ni želim ni pitam,
neg milos jedinu, koj život obitam,

da u noj ne pristav, do sada kako je,
uzdržiš mu |ubav i stvari sve moje, 70

i ako po sreći zgodi se kadgodi,
da budem ja steći koji dio slobodi,

srce me skroveno u djela očita
dati će ]uveno, što t' stidom obita.

PJBSNI BAZUKE. 87

1 56.

čim more plivaše Leandro u noći
za toj, ku že)aSe, veselo moć doći,

gledajuć na jedan plam malahan ogneni,
ki mu bi vazda sam put za dvor }uveni/

i plijuć on takoj, za raj drag uživat, 5

od vala budi boj poče ga dobivat.

Grdi vidi, da ima vik skratiti on tadaj,
izdriješit kti jezik u romon slatki taj:-

more, boga rad, kroz hudo tve dilo
što se tač kažeš sad proć meni nemilo? i()

kroz vale smućene mojojzi mladosti
oh ne moj obćene zabranit radosti.

Nu ako tolikoj ti sada na sviti
želiš mi život moj na svrhu đoniti,

mo)u te, kroz tvoje tišine daj mi vlas, 15

da mogu od moje ja žele kušat slas,

a toga pak po tom kad prijam tuj rados
na uzvrati životom rastavi mu mlados.

2 đb. i dk, k toj. 7 db, gdi videć. B db, u tažni romoa taj. ii db
studenoi aa strane: smućene.

157.

O vilo ti, koja pod tvu vlas stavi me,
kadgod moj celov ja sadružim s tvojirae,

duša ma iziđe iz srca veselo,
ter pake tuj priđe od usti na čelo,

i tuj ti kroz tuj slas^ jak da se otravi, 5

uzdiše svaki čas veselo s {ubavi,

kroz slasti medene ka ju tač zamrsi,
da hoće studene ostavit me prsi,

za u te pak tvoje (ranam svim za nać lik)
uljesti, u koje veselit mni se vik.

Nu za cijeć er onaj odluka, pod ku jes
stavlena na svit saj, za slidit tvojU čes;

kroz nidnu jur satvar ne da joj, mene van
da može ikadar živiti čas jedan.

Ustavi stupaj svoj uzdišuć, nu paka 15

ukaže, koli noj mučna je stvar taka,

10

1 potvu. 2 kadgod ja moj celov, (di onda nema slUea, 8. isroa.

88 DINKO BAlSriNA,

koja joj svim Da svit brani, jak sobome,
đa živit i umrit ne može s tobome.

158.

Gospođe, život moj ku služit' sam obra,
bivši ja sluga tvoj, za što mi ne i dobra?

za što me svaki čas skončaješ to veće,
koliko đa poraz ne znaš me nesreće?

Lipotu tvu dvore većma se na sviti 5

nikako ne more nijedna stvar }ubiti,

nego li ja tebe i |ubim i dvorim,
rađ koje sam sebe ne šteđim đa umorim.

Taj ti zna dobro viđ tvoj na svit jedini,
a nu mi zapoviđ kugođi učini, 10

đa bih znal nevoje sve na svit pođniti,
ne ću t' vik iz vo|e nikako iziti,

na službi er tvojoj već voju umriti;
u družbi }uvenoj neg z drugom živiti.

159.

OVU PJESAN IZE IZ MOSKA, STAROGA SPJEVAOCA

GRČKOGA JEZIKA.

Jednom se prigodi, onaj vil, ku pjena
na svitu porodi od mora studena,

sve čedo ]uveno sgubila đa biše,
rađ koga svršeno u srcu cviliše.

I viđeć, na sviti đa mira nije noj, 5

umrlim praviti tuj vaze ovakoj :

ođ sina ako glas bude mi tko dati,
od mene taj će čas lip celov prijati;

toli ga tko bude dovesti meni, znaj,
za svoje sve trude, ke uzme on tadaj, 10

ne samo prijat celov negova hoće čes,
nu drugi, znaj, đarov, ki vredniji nmogo jes.

Ter tkogod bude poć nega tuj iskati,
biljezih on će moć po ovih ga poznati :

čedo je mlado toj zamirne prilike, 15

na svit saj u kojoj čudne su sve dike;

9 opako naštampano: toli ga dovesti tko meni bude, snaj đb. imaprano-

PJBSKI RAZLIKE. 89

rudokos i oči žestocih ođveće,
iz kojih gđi skoči, svud plamen vruć meće.

Puti on ni bile, nu plamu takmene,
u koj su sve sile od ogna skrovene. 20

Slatku rič svim Čini, besjedu kad tvori,
nu u srcu to mu ni, što ustim govori.

U i'iemu čudna moć na svitu sve živi,
utažit ni ga moć, kada se razgnivi.

Kadgod stvar ku stvara, djeluje ter čini; 25
vuhveno sve vara i laže i hini.

S malima rukami, nu nima daleče
meće, kteć da nami ka god se zled steče,

i nim strir ognene tač hitro poteza,
da i strane pakljene kad godi doseza. 30

Go hodi strelami, kao ptica leteći,
u srcu vitami i }udem stojeći.

Malahat luk ima i na iiem malu stril,
s kom se mnokrat prima, i nebu da da cvil.

S trkaćom zlatime, gdi se strile hrane, 35

nalipom ke zlime sve su zlo trovane;

ke buduć ognene, nimi se tač brani,
da mnokrat i mene, svu mater, izrani.

Sva je š nim nemilos, ter mnokrat zlim dili
i svoju on mlados žestoko ucvili. 40

Plam nosi u ruci, kim čini, sunač plan
da pati u muci žestoku boljeztin.

Ako moć ka znana uhiti čedo toj,
meni ga svezana dovesti kti takoj;

i ako bi cviliti stat vazel s tej strani, 45

ne moj £ie smiliti, ere te privari;

toli bi smijeh tvorit tuj vazel s tej strani,
ne daj smijeh privarit da tebe tuj bude.

Ako bi još hotil celov dat on tebi;
za moći uteć cvil pripravan tuj sebi, 50

ne daj se kroz taj blud celivat tva sila,
er celov otrov hud na srce posila.

To li bi po sreći, himbeno čim cvih,
ktil ti tuj još reći: moj dragi i mili,

19 db, k plamu. 34 ak, dava vnj. da đa. 43 (25. a ako.

90 DIKKO RMINA,

evo t' sad bez sile darivam na sviti 55

plamen, luk i strile, a kti' me pusititi,

ne uzmi toj nigdar, za hudo er dilo
ta je vas ognem dar ograđen nemilo.

55 besile. 57 db. nikađar.

160.

PJESAN OVA KAŽE, DA RIJEČI BOŽIJE U SEBI NIJESU
PROTIVNE; IZETA IZ PULČA SPJEVAOCA GRČKOGA*)

Biv bređa mnom mati, otide za mir svoj
u bogov praSati, što se će rodit noj.

Febo joj hti riti : od tebe, ženo, znaj,
muška se roditi glava će na svit saj;

a Marte: žena će od tebe iziti, 5

na svitu koja će svim se moć viditi.

Juno pak mo|ena reče joj za tima :
polumuž polžena rodit se teb' ima.

I tako zgodi se. Kad se ja porodili,
u meni vidi se i žena i človik. 10

Opet još prositi ide ih mimo toj,
kom imam svršiti ja smrti život moj.

Marte krs, Juno mać, a Febo voden kraj
reče joj, kroz hud plač dat mi će smrtni vaj.

I toj se sve takoj na pokon jur sgodi: 15

dognav me stupaj moj, gdi rasteć dub rodi,

tuj se uspeh ja tade, ki vodu sjenaše,
mač mi van ispade iz pasa, gdi stase,

i na n tuj pri strani ja padoh lazeći,
a noga na grani osta mi viseći, 20

doli pak glava mi k vodi se prikuči,
ka s čudnim mukami jadno me izmuči.

Sgodi se meni tač, da svrSih ja moj vik
kroz vodu, krs i mač, biv žena i človik.

*) Ne grčkoga; biće to talijanski pjesnik iz Fiorence Luigi Pulci, aU mi
izvor pjesmi nači nije pošlo ga rukom, 11 ak. prosit ih idem ih. 17 sje-
gniasce* cik. sjegnasce moiđa: scjenaše. 18 • 24 oA;. kras n^, kars, opako.

161.

Životu nemili, pun svake nesreće,
koji me ucvili žestoko odveće;

PJBSNI RAZLIKB. 91

Životu, pokoja ki nikad ne vidi,
tač tuga svakoja teško te uvridi;

života, komu čes odluči na sviti, 5

da ima zlu boles u tugah patiti;

životu, u dilu ki nidnom ne imaš
radosti kroz vilu, ku sveđer svud tjeraš;

životu, sebi sam ki tugu zadaješ
kroz luven žestok plam, čim se zlo skončaješ; 10

životu, ki meni istomu dotrudi,
toli jad pak|eni mom srcu naudi;

životu, ki živi moreS se riti vaj,
toliko razgnivi tvoja me muka saj;

životu, vik mi dan dan jedan ne prođe, 15

kad sto zlih boljezan na mene ne dođe;

života, kom ne će ni smrt se ozvati,
da se me nesreče jad na svit ne skrati.

8 ak. ter n^, ta5. 18 ah, možeš. 18 da se me jad srede na sviti
ne skrati.

162.

NAD6R0BJE ŠIŠMUNDA HENGETIĆA.

O Šiško razumni, čestiti odvede,
koga glas svim se mni da lipsat vik ne će,

luvcnim ki njekad goril si plamenom,
pokoli ležiš sad pod ovim kamenom,

i pokli t' nikada ne vidih priliku, 5

ovu t' rič ja sada govoru za diku:

među sve gizdave blažena gospoja,
ka dike i slave na svitu dostoja,

razliki ovi broj od cvitja zelena
postav|am sad na tvoj grob svitla kamena, 10

i čim čas pripivam, u koj glas tvoj slovi,
suzami polivam mramorni grob ovi:

užival' duša t' raj u družtvu tvoje vil,
a zemla na svit saj laka ti kostem bil'.

18 ak. tve vile, opdko. 14 ak. kostim.

92 DINKO RAI^INA,

163.

u ISTOGA.

Putniče dragi moj, molim te s lubavi,-
ne brzaj tolikoj, nu stupaj ustavi,

ter pozrit kti sade, aiprašav pak mene,
što su Ove sagrade s mramorom kamene?

Ovdi, znaj, spjevalac Sišmundo počiva, 5

ki svu čas svih mladac svom časti dobiva.

On svomu hotenju ne postavi platu
u dragu kamenju, u srebru, ni zlatu,

nego li u tu stvar prem sasma čestitu,
ka sginut nikadar ne može na svitu, 10

i za sve er susta smrtni ga zli poraz,
u sto mudrih usta sad žive negov glas;

ar pisma )uvena tač mudra ostavi,
da če vik spomena živjet mu u slavi.

4

2 đb, nu tvoj stup. 4 GcfJ: sgrađe. 5 ak, odi. 7. hotinju. 12 đb
žive sad.

164.

u I S T O G A.

Putniče,, boga rad, pokli te bog đoni,
ovomu grobu sad časno se pokloni,

i tako t' u slavi živjeti počteni,
od cvijetja vijenac svi' na grob mu kameni,

Sišmundo spjevalac počiva pod kime, 5

koji če vrh mladac svih živit sve vrime.

V

S nim pjesan isteče i š nime zapade,
sginuti, što reče, ne će mu nikade.

Od boga ni sad. već aliti od vila,
da umi čas itko reć u p jenja taj mila. 10

Tijem spjevci pjesnima spjevaocu stvor'te čas,
ki vam put svojima otvori za steć glas,

neka po sve vrime, dokole trpi raj,
'negovo toj ime sve žive na svit saj.

165.

u ISTOGA.

Šišmunđo, ki mile ta« pjesni ostavi,
da te vik sve vile hvaliče u slavi;

PJRSNI RAZLIKR.

93

dobro ja tebe, znaj, poznam, svim da vike
ne vidih na svit saj očim tve prilike.

I činu t' čas sada, ter mi si u scini
rad pjesni, njekada koje ti učini.

Na ova, vaj, vremena, pokona ka broje,
nitko ni, luvena pjenja već da poje,

od kole ti umri, pjesnivče, iz koga
kladenac vrijedni vri od znanja svakoga,

ma kako ururije, rih, kako toj tih riti,
ako u usta sto mudrih ti živeš na sviti?

ere ta samo mre i gine s vremena,
spomenu ki svu stre od dobra imena.

9 ak. pjesniče. 11 ak. htih. 12 ako usta (ik. ak u usta.

166.

u ISTOGA.

Bivši ti, ki gledaš, tko je ovo, znati rad,
ovdi, znaj, Siško naš spjevalae leži sad.

Od pjesni u nem dar videći s čudesi,
uze ga višni zgar, da mu raj uresi;

i da mu kriposti, umrli ke žude,
u vječnoj svitlosti spjevati da bude.

Putniče, moli tim zgar boga od nebes,
da laka .vik kostim na svit mu zem]a jes.

167.

u ISTOGA.

Sišmundo veliki; ki spjeva skrovene
tej pjesni u diki od žele Juvene,

ne moguć kamenu sagradu zgraditr
podobnu imenu ja tvomu na sviti,

tvojemu pepelu u želah velmi rad
ovu ja veselu mu pjesan spjevam sad.

Dokli god na svit saj, ošad noć mrkla van,
uz vodi Jfira. taj umrlim bijeli dan

leteći vik svudi i stječuć veću čas,
po usteh od ludi iće tvoj vječni glas.

10

10

94 DINKO KABINA,

168.

NAD6R0BJE GORE DRŽIĆA.

Putniče, ki gređeš u slavi }uveiii,
molu te, da pozreS ovi grob kameni;

i pak mu učin' čas poklonom svis tvoja,
za č i^egov vječni glas svaku čas dostoja;

spjevalac er ćl-ore ovdi sad leži, znaj, 5

ki pjesni sve tvore dobil je vječni raj,

gdi u pjesni prave, kojih zrak svud siva,
sve hvale i slave višiiega pripiva.

Kad huda zla kripos od smrti na n dođe,
od pisma sva lipos pod zem}u š ^im pođe; 10

spjevalac nijedan vik ne ima na sviti
slađi nega jezik za pjesni činiti,

^nališe |uvene, u kih kti skazati
svA stvari skrovene, ke trijeba jes znati.

Nitko već sada ni, umjetno da piše, 15

na naSe ove dni, na koje sve lipfie.

Sad vile gizdave spjevalac ne imaju,
da lijepe nih slave u pjesneh spjevaju.

Putniče, pođi tja ter slidi taj tvoj put,
Sto želje, sve ti ja podobno činih čut, 20

gdi bivii ovi dan negovo čul ime
velmi si, znaj, držan očima tvojime.

8 db, 8 poklonom. 18 ak. naj liše. 18 ak, pjesnih.

169.

u ISTOOA.

O spjevče hrabreni, koga svijet sad slavi,
ja pastir Ra ne ni žestokom {ubavi

na grobni tvoj kami za slavno tve bitje
punima rukami prosipam sve cvitje,

još noSu t' mirise s voAima čudnima, 5

er tebi prosi se taka čas i prima,

i ovi lovor mlad sađu sad kraj rike,
neka ti čini hlad nad grobom u vike,

i slovo po slovo u n pišu pak za tim,
me novo pismo ovo neka je znano svim, 10

PJBSNI RAZLIKE. 95

da t' lipsat ne more u nijedne ime dni:
Ovdi leži Gore pjesnivac razumni,

ki pjesni tač spravno i hitro satvori,
da vas svit prem slavno sad o nem govori.

14 ak, da vasaj svit slavno.

170.

u ISTOGA.

!^ubavi, dobro znaj, er tvoja sva pala
jes s Gorom na svit saj slava čas i hvala;

pod zemlu otide, da već vik s tobom ni
oni, ki tve slide slidil je sve svoje dni.

Znanje, kim sve človik u pismu diči se, 5

u nikom veće vik pod nebom ne zri se.

U naSu potrebu tko nam će skazat moć
pravi put, ki k nebu vodi nas dan i noć?

za našoj boljezni razgovor podati,
tko nam će već pjesni vesele spjevati? 10

Hoti mi kazati; o smrti zla^ prika,
za što htje skončati tač slavna človika?

Istina da li je, da li se reć prima,
da stvari vrednije vazda smrt uzima?

171.

JEDNOMU ZAVIDNIKU.')

Zavidnik njekoji sve huli me pjesni,
ki se zvat dostoji u svemu nesvijesni.

Nemu zla nenavis, ki tuđu zled želi,
tač velmi stisnu svis, da ne zna, što veli.

Nu se ni čuditi, ar noćna ptica onaj 5

sunač zrak vik zriti ne može na svit saj.

Zavidos otrovna kroz ne zled očitu
vazda bi protivna kriposti na svitu.

Jade zli, s čemera jošte ćeš puknuti,
videći ma pera k nebesom dignuti 10

ne mnogo daleče od Siska i Gore,
kih pjesan glas steče, ki sginut ne more

a) (i6 n jednoga savidnika. ak. dragomn nenavidnikn. 8 wuda: zli,
opako. 4 oJb. želi fi^*. veli. h ak er noćna.

96 DIMKO RANI NA,

na zemlji nikade, kao dobro svit vidi,
gdi od nih svak sade u slavi besidi.

172.

ISTOMU.

Zavidni zleče moj, komu zla nenavis
kroz ne zli nepokoj svu čini zgubit svis,

kao s hulbam ludima sva pamet pobjesni,
ofitrim ti zubima sve grizeš me pjesni.

Vrh mojih satvari čineći Midin sud, 5

jak s njeke da bari biti će taki trud;

istom čuj, da ti se ne zgodi jedan dan,
jak nemu sgodi se sudeći zlo pjesan;

er zavis ranu, znaj, na zdravu satvara,
kom sebe na svit saj, ne drugih, umara. 10

Ja ću Čin't jak putnik, ki svim rič da zlu čut
bude, on ne će vik ostavit dobar put;

duša ma pored s tvom da ne bi riku onu
išla pit, gdi z glasom spomene sve tonu.

4 db. oštrimi zubima.

173.

GOSPODINU SIMU RANINI, PRIJATELU SVOMU-

Knižniče dragi moj, ki mudros slideći
sve želiš tolikoj prijate} se moj reći,

svih starih |ubavi, od kih glas još slove,
ti s' izgled prem pravi na naše dni ove.

Orestu Filade pravednu vjeru dav 5

nije nosil nikade veliku tač |ubav,

ni vridnom Piritu Teseo hrabreni,
rad koga na svitu podni trud svršeni.

Ni vik se, mnu, reče, u tuzi čemernoj
Kastoru Poluče da vjeran bi takoj, 10

ni nosi Pitija Đamonu vjeru, znaj,
ku nosi čes tvoja meni sve na svit saj

rad tvoje velike dobrote, kojoj ja
ne vim nać prilike, sve što zrak sunač sja.

PJKSNI RAZLIKE.

97

174.

Blažen plam, luk i stril najprije kad meni
u tuzi zada cvil žestok jad |uyeni;

blaženi zavezaj, ki moju vlas sveza
kroz tuj mo(S na svit saj od tretih nebesa;

blažena odluka, ka naj pri odluči^
(uvena da muka život moj zamuči ;

blažena ova čes, ka Čini na mede
da bude do6 boles od žeje Juvene,

pokli se moj poraz i ]uto grčilo
u dragu svrnu slas od veće prem milo.

Blažena budi moć i siia i kripos^
ku podnih dan i noć slijedeći ne lipos;

blažene sve rane, ke prija srce me
služeć ne izbrane liposti sve vrime;

blaženi svi gnivi, ke podni bitak moj
trpeći jad živi u muci nerednoj ;

blažena muka i trud, uzdasi, plač i vaj,
ke kroz ne gorki sud podnil sam na svit saj

pokli se ja ve}u sad vesel u meni,
}uvenu što že)u slidil sam »ve moje dni.

Blažene sve zvižde, pod kih sam složen vez,
koje mi ne gizde čin'še zrit lip ures;

blažena i kripos, silovat ka me kti,
izvrsnu da lipos budu ja |ubiti ;

blažena gluha smrt, koju zvah tolikoj,
da mene bude strt u muci Juvenoj ;

blažena na svit saj budi vik po sve dni
studena šumna onaj, kom srce sve kopni,

pokli ma |uvena vil mila na sviti
mene hti blažena vrh blažih stvoriti

Blaženi budi dan, ki strajah idući,
] noći, koje san ne združi plačući;

blaženo me stanje, ko sam ja satvorih,
kroz žejno plakanje, čim lijepos ne žudih;

blaženo blijedilo, ko steče moj obraz
kopneći nemilo na suncu kako mraz;

blaženi ratni boj od hude nevoje,
kom srce tolikoj me pati zle vo)e,

5

10

15

"20

v5

30

35

84 db. proz. želih.

STARI PISCI XVIII.

2".->ll.T.-l^

\^:

P ■

98 DINKO RAlSriNA,

pokli mi svanu dan kroz :;oru žadenu,
kom mi bi način dan za rados |uvenu. 40

Blažene boljezni, blaženi uzdasi,
^:; blažene i pjesni, kim se čas ne glasi ;

blaženi pogledi, kim ona kroz smih svoj
srce me odredi, da služit bude noj;

blažena čes moja, koja me nanese 45

na nu, koj svakoja stvorenja čude se;

blažena višna moć bud vazda u viko;
ka čini na svit doć liposti ne dike,

pokli sam dobro uprav, slideć fie liposti,
veselom kroz |ubav nadi}en milosti. 50

Blaženo bud čelo, blažene i riči;
kojim se veselo ma mlados sad diči;

blaženi lip pogled, blažene i usti,
iz kih se kako med slatka rič izusti;

blaženi lip razum, ki čini moć meni 55

od neba naći drum u želi počteni ;

blaženi svaki duh mogal se sad reći,
ki stoji u posluh ne riči i^oreći,

pokli ne lipota, s ke svis ma jad primi,
od moga života zlu boles odnimi. 60

Blažen taj, tko moli ne lice izbrano
za zdravje svoj boli moći nać ufano;

blažen taj, ki slidi i dvori ne ures,
u kom se sva vidi ljepota zgar s nebed;

blažen bud dan i noć i tođer sve vrime, 65
ki zove na pomoć prislavno ne ime;

blažen bud jošte taj blagosov, koji noj
sve dava na svit saj u žeji }uvenoj,

pokli u ne dvoru ja izdvorih dvoreći
stvar, ka se ne prija dvoranu vik reći. 70

Blažen taj, tko pravi, da nojzi u vike
u dvoru Jubavi ni bilo prilike;

blaženo sunce toj i mjesec i zvižde,
ke za mir velik moj stvoriše ne gizde;

blaženi grad oni i mjesto u nemu, 75

naj prvo ko đoni oko ne k mojemu;

42 đb. krasi, ali precrtano i napisano: glasi. 43 krosmih. 54 đb. slatki
smih. 67 đb, blažen joS budi taj.

!•

!t.'/

PJESMI BAZLIKS. 99

blažena pisma ma i listja velik broj,
u kojih pjesnima dobivah slavu noj,

pokli tu grlih ja, ku kad bih spoviđil,
nikako rič moja vjerovna ne bi biF. 80

176.

PTICA POSLANA DJEVOJCI OD MLACA*)

ZA ikEGA aOVOBI.

Jedan, ki cvileći sve tuži na sviti,
tvu lipos želeći očima viditi,

koja ga kroz |ubav tač botje satrti,
da se on izgled prav može rit od smrti,

tebi me posila u ovoj tamnici, 5

ka s' lipos dobila svakojzi mladici;

a ja, ka tugami begovim bolih se,
sa svime že)ami na ovi put spravih se,

za sve da s mojom me on drugom rastavi,
živih ja s kojome u veljoj }ubavi. 10

Znaj tvoja dobrota, er slobod ne prosu
od moga života, prida te ki nosu,

nu te ću moliti, čim mu se zrit b|udeš,
da nega smiliti }ubavi tvom budeS.

*) đb. mlaca jednoga. 4 đb, more. 9 s mojome. đb. s mojome đmgomo
rastivi. 18 Simu. 14 db. g ^ubavi.

176.

NA TUJ PJESAN DJEVOJKA MLACU ODGOVOR DA.*)

ti, ka po sili doć hotje sad k meni
od toga, ki cvili u maci )uveni,

ostaviv dalek tja tvu drugu jedinu,
s kom dobro ćes tvoja čuh vrime da minu,

da slobod zgubiti ne budeš sa svima, 5

a ja stvar stvoriti, koja se ne prima;

na tvoj stan žuđeni opet se zavrati
k onomu, ki k meni hotje te poslati,

i Aemu reci tuj: o mlače izbrani,
dalek ćeš mene. Čuj, stojati na strani 10

*) db, Na ti\j pjesan djevojka pak ovi odgovor mlaca da. Gcij: Đievojka
ptici odgovara. 4 db, brijeme čuh da mma 8 ^. ki meni.

■*^. -^ -

ino DINKO RANINA,

s tvom misH, s kom hini mu čistos ockvrnit,
bez ke se ne scini nijedna vil na saj svit,

er veće vo}u glas s počtenjem imati,
neg da svit budem vas na mu moć vladati.

12 scieni.

177.

OVU PJESAN UČINI«^) JEDNIJEM ZAVIDNIKOM, KAŽUĆI IM,
ER NIJESU DOBR[ RAZUMJET NEGOVA PISMA I NEGOVE

PJESNI, A NEGO DA IH HULE.*)

Vi, koji svakoje jezike učite,
a stvari od svoje kuće pak ne umite,

pokli se tolikoj vi mudri činite,
nu meni sad ovoj poredom recite:

Ka ona hrabrena naj prvo duša bi, 5

uboga svačena ka blago ugrabi?

i imali rad toga on muku ku tade,
ne bivši tuj &ega, kada ga pokrade?

Rec'te mi vi sade, lupež taj; koga rih,
da uboga pokrade, stvori li koji grih? 10

a) db. čini jednima. *) dk, drngijem zaviđnikom. Gaj: niekim zavidni-
kom, koji nisn raznmili iiegovih pjesnih, a hulili su ih.

178.

JEDNOMU TIJEH») ZAVIDNIKA.

l^oile tamni moj, ki lažuć sve hiniš,
u pismu tolikoj čime se vješ činiš,

rec' mi, ako t' um nezdrav u svemu sad nije,
ko je taj, ki bi prav osuđen naj prije?

ki slipac jes onoj, ki slipci meu svima 5

vidinje tolikoj tanahno prem ima?

ke s' ono tii žene, ke nikad na sviti
stojeći skrovene ne mogu umriti?

ki človik ono bi, koga moć srdita
treti dil jur ubi na zem}i od svita? lO

i ka je ono stvar, ku mudri govore,
da na svit nikadar }ubit se ne more?

kti' mi pak tva voja pravedno još riti,
ka je stvar naj bola i gora na sviti?

a) đh, tizih. 3 ak, k6t'. 4 db tko. 10 ak, treći.

PJESNI RAZLIKU. 101

179.
ISTOM U.a)

O ti, ki, buđuć hud u svaka tva dila,
sad kažeš pasju ćud staroga l^oila,

kunu t' se od sade na kripos naj višu,
da t' veće nikade ne ukazu, što pišu,

er s njekom nesvisti zavidnom od veće &

vas pjesni red čisti postaviš u smeće,

hoteć ih načinat s načini njekima,
s kim pjesan vazda rat razbjenu zlu prima.

Mogu te ja u to prilična zazvati
k olovu, ki pluto hoće učit plivati; ^^

ma se ni toj stvari čuditi na svit saj,
spjevaoci za č stari patil' su taj vik vaj;

nu tebi spomene hoću ove stvoriti,
neka se na mene ne mož pak tužiti:

muž oni ni jesam ja mrtvoga, znaj, doma, ^^
ki, kad psos ku prija, ni trijeska ni groma,

a dobru tuj horu poznaF su kroz smih moj
svi oni, ki pokoru patil' su za grih svoj.

a) đb. u istoga zavidnika. 5 nesviesti. 9 toj. 11 <ik, a,V mj, ma.

180.

iSTOMU.a)

Što s tobom bit gore može sad od jada,
hudi moj zlotvore, kim navis zla vlada?

Svakoje tve dilo ukaza dan ovi,
da u tebi i^oilo stari se ponovi,

ter grizeć zubima oštrima nepristav 5

takmena pisma ma, ka složih kroz }ubav,

nu da bih hva|en bil kroz tvu moć jezika,
ma hvala ne bi bil' toliko velika.

a) db, U istoga. 8 ak, ter mj, tve.

181.

ISTOMU.*)

Ako um tamni tvoj ne scijeni me pjesni,
ni čudo vele toj, zlotvore nesvijesni,

za što rič kreposna nekoja govori:
tko razum ne pozna, časti mu ne tvori.

a) db, U istoga.

•I •

, • • , .....

• -' ' • •

• » . * » •

102 DINKO RAI^INA,

182.a)

Sad poznam kroz ivu svis; zla zmijo od kraga,
er mudrim nenavis vazda je za druga,

i dobro da stari veli svjet od svita,
visocih da stvari vazda se tris hita.

a) db. U istoga.

183.

ISTOMU.«-)

Znaj dobro, I^oile moj, s kim navis sve slove,
er pjesni velik broj stvoril sam dni ove,

ke k tebi š}u sada i na tvoj slijepi sud,
jeda š nih čes tvoja ki prija žestok trud.

Za što glas, ki vridnu vidi se da zenO; i

čoeku zlu zavidnu žestoko čin't' vene,

i nem zled sva poraz taki vik ne daje,
koliko tuđa čas, ka ga sve skončaje.

a) đb, U istoga. 8 ak. š|em.

184.

GOSPODINU MIHU LUKAREVIĆU,

PRIJATE^U I BODJAKU SVOMU.

U gori dub jedan, ki žile tvrd' ima,
za sve er je sa svih stran bjen zlima vjetrima.

Kad kroz nih zlo vitje dimaje s nebesa
smaknu mu sve cvitje, kime se uresa,

čim mu rat tuj tvore za moć mu zled stvorit, 5
nijedan ga ne more na zem|u oborit.

Isto se vidi toj u mudru človiku,
kad sreća kroz ne boj stvori mu stvar priku,

srca mu hrabrena i krepke pameti
vik ne moć sr^bena ne može uzeti; 10

i ako ku nemu vlas dopusti viSna čes,
nigda ga oholas ne stisne u svoj vez,

er sebi za zakon u svemu jes stavil
tuj jakos, kome on duh je svoj utvrdil.

5 6ima.

PJBS8NI RAZT.IKK. 103

185.

JEDNOMU, KOGA ŽENE U RASAP STAVLAHU.

Ovi ti daju svit pravedan tere zdrav:
nikako za vas svit ne slid' već tuj (ubav,

nu naglo izid' van iz toga ti kola,
ako neć jedan dan vidit te svim gola.

Ne vidiš, zaludu da činiš, što tvoriš, 5

čime tu prihudu (uvezan zlu dvoriš?

Ne može gora zled zvati se ni riti,
neg sveđer tuđ pogled bez plate dvoriti,

psom tuđim metati kruh kućni svaki čas,
brzo će nestati tve moči mala vlas. 10

A to ćeš poznati, kad veće vremena
ne bude kajati taj ktinja luvena,

ter ćeš tad skusiv znat, ko li je zla že}a,
vrijedan svjet ne prijat od dobra prijateja.

1 <ik. dajem. 4 vidite. 7 db. more.

186.

O dušo ti, koja mož se raj moj riti,
mu že}u ako t' ja ne ktih vik odkriti,

uzrok je tomu, znaj, tve lice jur bilo,
proć meni ko sve, vaj, tač kažeš nemilo,

da, kad sam s tobome, ne smijem kroz ]ubav 5
tužiti že]ome, kakono dalek stav,

bojeć se toga dil, da ne bih, kao veče,
tvu lipos razgnivil za zled me nesreće.

Nu ti ja u pjesan ve}u sad slobodno,
tvoja me (uvezan čini mrit jadovno, IO

i toli^ gospoje, (ubim te na sviti;
iz misli da moje ne ć mi vik iziti.

Tim s mene čin' tuga (uvena da minO;
er pravo ni, sluga pravedan da zgine.

187.

vrla, nemila, žestoka ^ubavi,
kojoj luk i krila na svitu svak slavi,

za č me kti dobavit dara; ki me mraše^
ako me rastavit opet š nim imaše?

104 DINKO RANINA,

Zla je boles gledati, J^ubavi, dragu stvar, f)

a š aom se sastati ne moći nikadar.

Nu muka vik na svit ni gorih ni huđih,
neg dobro sve vidit u rukah u tuđih.

188.

prika, zla česti od hude nesreće,
čudnom ti s' bolesti ranil' me odveće.

Teliko bi mi prik poraz tve pokore,
da nidan vik mi lik pomoći ne more.

Mo}u te, ostani mene se tvoja zled, 5

ter već tač ne rani, svudi me mimogred.

1 db, o huda, zla.

189.

O zvizdo nemila, koj bih dan za suzna,
tvrdo t' si stamnila vrh mene pritužna.

O česti žestoka^ ka diliš hud poraz,
tvrdo ti s visoka tište me tvoja vlas.

O jade prihudi od slijepe nesreće, 5

tvrdo ti zlim trudi smuti me odveće.

O sve vi odluke s uredbom s neba zgar,
tvrdo ti zle muke podaste meni dar.

človika ni doli pod nebom na svit saj,
koji se već boli od mene kroz svoj vaj ; 1

ni život život moj, toj svak sad poznava,
neg živi nepokoj, ki me sve skončava,

u tuzi nemirnoj živući pun smeće
Jubavi nevirnoj vjeran rob od veće.

10 db. krosvoj.

190.

Tko dobro svoje bude }ub|eno zgubiti^
za svršit svoje trude, on želi umriti,

a ja, ki od me vil razdilen ostaju,
8 kojom sam jur živil jaki no u raju,

taj čemer smiSjaje sve žeju živiti,
ma boles neka je bez svrhe na sviti ;

za što nam, er tko mre i žive, da tuži,
a ne taj, ki umre davši mir svoj duši.

7 db, gre n^. mre.

PJESNI UAZLIKB.

iyi.

O duno piilipa, ke vrijednos, vaj, meni
sve srce sad cipa u želi Juveni,

mo)u te rad boga, skuč' malo tve grane,
da mene neboga svim plodom prihrane.

192.

dube zeleni, blažene tve grane,
pokle tač medeni u sebi plod hrane,

plod, ki ću verno ja svim srcem |ubiti,
dokli god sunce sja vrhu nas na sviti.

193.

O vilo ma mila, u koj moć naravi
sva divna svoja dila i misli postavi,

da tebe daruje lipotom vrhu svih,
od kih se sad čtuje glas vila umrlih;

tva dika {uvena siluje na sviti 5

taj srca kamena, studena |ubiti.

Na puno nagledal ne bih se svih gizda,
da bih broj ja imal od oči jak zvizda.

Nu kad god misleći živjet mi jad ne da,
ako tko zrčeći na tebe pogleda, 10

ter mnogiš kroz tuj stvar, ka me zlo skončaje,
kad gromi s nebe zgar daž od svud lijevaje

u meni šumnu ja, da ne bi Gove taj,
za odnit te k nebu tja, kao sljezal na svit saj

105

14 ođnite.

194.

Biješe jednome na suncu jur silo
sunce ono me milo,
pod nebom kom slike
nije bir, nije sada, ni će bit u vike.

Tuj oba za isto 5

prosuvši od kosa nih zlato prićisto
za vidit, ko je IjepSi u lice rajsko toj,
uzeše gledat se, gledav se ter takoj

sunce me tolikoj
lipo se viđaše, 10

da nemu činaše

106 DIMKO RANINA,

sunce se toj biti,

a suncu sunce me, kim :;ora ma sviti.

195.

Govori zao jezik što hoće riječima,
čista se zlata vik tamna rđa ne prima,

a dub, ki sve žile tvrd' ima u gori^
nigda moč zle sile vjetra ga ne obori.

Biv Čista tvoja čas ništa se ne brini. 5

bez griha zao glas prikora ne čini.

Neka t' pas hud vije vrh dobra života,
tko zdrav prs zavije, zdrava ga odmota.

3 đb, tvrde. 8 par fame.

196.

GOSPODINU 60RĐI BARTOLI,

BODJAKU I PRUATBl^U SVOMU.

Veselo živ}ah ja u že}i }uveni,
dokoU vil moja milosna bi meni,

ne idah polijuć suzami moj obraz,
ni tiskah uzdah vruć iz srca svaki čas.

Toliko mu mlados ja viđah čestitu, 5

da nikom zavidos ne imah na svitu.

Vik človik u sreći, ki dobra sva prija,
mogal se ni reći tač blažen, kako ja.

A tvrda sad toli srca svit ne ima,
koji se ne boli nesrećam mojima, 10

videći sve vike, gdi rvu noć i dan
od suza dvi rike iz oči mojih van.

Tebi ovo, koji čtiš, ve|u ja, ki pišu,
neka znaš i vidiš, er srcem uzdišu.

3 db. blid obraz. 4 isarca.

197.

Slatki kuf pribili
pojući svojim se životom razdUi,

a ja mru cvileći,
koja stvar može se čudnija vik reći?

On saj svit ohodi zlom tugom poražen,
a ja mru u svemu pričestit i blažen.

PJBSMI RAZLIKB. 107

O smrtna kriposti,
ka život rajske moj napuAafi radosti,

ako ki drugi jad ne dili tve dilo, .
na dan bi tisućkrat umrit mi bil' mi)o. 10

198.

O česti skrovena moći zgar velike,
tvrdo t' bi sr^bena proć meni u vike.

O zvižde, kim u vlas bih podan prve dni,
žestok ti gork poraz spraviste dat meni.

O huda; nemila nesrećo prokleta, 5

što me sad tva sila jadovno sve smeta?

o tužno me stanje, mladosti vaj moja,
za č mi je imanje, kad ne imam pokoja?

za č mi su tolike stvari ine na sviti,
ke čine u vike človiku živiti? 10

O pjesni vi moje, što ću od vas sad ja,
pokli čes gospoje me ide dalek tja?

razgovor ilekad drag vi biste jur meni,
kad no se zovih blag u že}i ]uveni.

10 db. Slovika.

199.

Pokoli ti znati
tać želiš dobro me, ja ti ću kazati,

gdi }ubav vazima svoj ogan i strile,
srce kim veže, užiže i rana.

Znaj dobro, ma vilo, koj se svit vas klana, 5
er prsi tve bile,

ti na svit kojima
dobivaš sve sile,

mesto su, u komu svoj ogan vazima;
a strile iz oči srce me kime, vaj, 10

sve raAa, užiže i veže na svit saj.

200.

Kazuju ovu stvar nam stara bremena,
od kih strt nikadar ne će se spomena,

da dvorna njekade bi s čudnom vridnosti
božica Palade rad knižne mudrosti.

108 DINKO UANINA,

Cić blaga pokloni divno se svit ovi 5

nebeskoj Junoni, kom zemla sva slovi,

zaradi liposti Veneri joS prave,
da s čudnom svitlosti stvori svit vas slave.

A ti, u koj lipota i blago od svita
i mudros života svaka se počita, 10

što ima bit, znat želee, da tač ni s' častena?
Ja ti ću pravo reć, diko ma počtena,

cić er ti, koju ja hvajenu toli rih,
ne ć čut vik mojeuja od sluga vernih tvih.

201.

ZGOVOR OD DUŠE S KARONTOM.*)

D. Earonte, ki duše privoziš na on kraj,

cić da već ne tuže na svitu plač i vaj.
K. Tko je ono, iz glasa tko zove sad mene

stojeći do pasa sred vode studene?
D. Ja jesam jedan, znaj, priveran Juveni, 5

ki žeju na taj kraj moći doć žuđeni.
K. Reci mi ti sada zled tvoje nesreće,

tko ti tuj smrt zada žestoku od veće?
Đ. Zla lubav nemila, ke silna može moć

kroz ne plam i krila svakomu vrha doć. 10
K. ^luvene ne općim ja privažat nikada,

inamo pođi tja, za te nać plav sada.
D. Još da ti ne ćeš toj, priću val studeni,

er imam tolik broj od strila u meni,

da ću moć malo stav na kraju ovamo 15

sagradit s vesli plav za doći pak tamo.

*

) o^. Pjesan ova kaže zgovor. . . Q db. braueni. 16 db. sgraditi s veslim.

202.

Gizdava ma vilo,
hotil bih, da tebi jes drago i milo
toliko koliko i meni istomu,
er da smo takmeni i skladni u tomu
činenju že}ami, 5

goj bi i mir vjerni bil u vike meu nami.

PJRSNI RAZLIKE. 109

203.

O moja jedina gospoje svih vila,
da li je istina, da s' toli nemila?

da li ja kon dike tve, kojoj ni slika,
ne mogoh u vike rani moj nać lika?

da li ti, ka mnome od vike jur vlada, 5

tugom se mojome neć bolit nikada?

da li hoć kroz hudu nemilos podniti,
tebe rad da budu nepravo umriti?

da li se staviti hotjeste vi moje
misli stup sliditi tač nagle gospoje? 10

da li ti, ljubavi, podnosiš, da tva stril
kriva se sad pravi rad jedne tvoje vil,

kom možeš činiti, da slava tvoja taj
svud vridno prostriti bude se na svit saj?

204.

Pokli me moja čes ovako skončala,
višnemu od nebes na svemu bud hvala.

Još znano da človik čuva se od zledi,
ne može uted vik toj, što čes odredi;

i za sve s trudima da muči noć i dan, 5

tko sreće ne ima, svaki čin tvori man;

a š nome tko živi padnuvši sred mora,
još plivat da ne vi, isplije na dvora.

205.

Ni triba man takoj, bivši to huda var,
da traješ život tvoj ne tvoreć nijednu stvar,

ar človik na trude rođen je na sviti,
a ptica da bude, čim žive, letiti.

1 var iz db. 3 ah. er čovjek.

206.

Sad, gdi je mrtvi dan, ovi t' svit daju moj, 5
gospođe Čestita:

ktje dijelit za dušu tve blago od svita,
i meni vrhu svih taj đila satvori

railosna koga tva nemilos umori.

110 DINKO RAikiNA,

Molitav ne ištu, ni plama voštena,
nu onu milu slas od dobra žuđena,

ka moje žalosti

sve može svrnuti u rajske radosti.

Tim mene ugledaj tač kao se dostoja, 5

ako ćeš, da opeta oživit budu ja.

U ajb. badem.

207.

Ne moguć trpiti već gniva }uvena,
ki čini patiti sva mi zla pakjena,

sam tužan idoh ja pun trudna umora
od puka dalek tja u skrov pus od gora,

gdi samo čine stan žestoke tej zviri, 5

ke nigda tihi san u mir drag ne smiri;

a sve toj za bo}e moć se sam istužit
kroz boles, ka ko)e srce me na saj svit,

i želeć život moj kako god svršiti,
plačući ovakoj sam počeh vapiti: 10

o smrti, boga rad, hoti mi kazati,
hoću li ja ikad ki pokoj imati?

Ovu rič od veće jadovnu čuh riti,
koja mi vik ne će iz misli iziti:

tad će tve srce moć s trudom se smiriti, 15
kad bude vrime doć, da budeš umriti.

7 db. tnžiti. 8 db, na syitL

208.

višni pozoru, kojemu sunač zrak
s neba vik od zgoru prosvit|a tamni mrak,
tej tvoje svitlosti kti' skriti na nebi,
, da moje radosti odkrio tko ne bi.

noći, tvoju vlas još mo}u s požude, 15
čin', da tva leđna tmas smrklit svit vas bude.

1 ti sne moj mili, pokoju svih truda,
zasloni tvim krili oči svim od svuda,

er miš|u priti ja kroz tmine tej tvoje
tuj gdi zrak svitli sja me drage gospoje^ 10

a ti zgar svitlosti, ka svitliš nam ob dan,
dar ove milosti stvori mi za tvoj plan :

PJBSNI BAZLIKB.

111

na istok iziti za tri dni ti ne moj,
neka se nasiti radosti život moj.

209.

Ma vilo; ne ćeš ti
toj, Sto bih ja hotil od tebe imati,

za čin't mi gorčije sve suze lijevati.
Oh za što činiti

ne ć, Sto znam dobro ja, da morei tvoriti,
za Sto U ne ćeš toj, što sveder hoću ja,

ako vik ne ohodi tve htinje svis moja?

210.

Ti sne moj blaženi, sne dragi i mili,
{uven dar lip meni za milos podili

vile, ka tolikoj imaše drag ukraS;
da pjesni nijedan broj izrit ga ne ima vlas.

S }ubavi čudnome mu ruku kad uze
ter poče pak svome utirat me suze

i milo svim tada že}ami |ubkima
golubni celov da ustima mojima,

davši mi sve prsi, da budem slas vazet,
u ke se zamrsi sva ma svis i pamet.

Blaženi svim sne moj\ da mi tva mila moć
sdraženje češće toj }uveni čini doć,

zavidil, dobro znaj, ja ne bih u viku
nidnomu na svit saj umrlu človiku.

211,

Tirsi, ki nai sviti pastira svijeh je čas,
ne moguć trpiti juveni već poraz,

sjedeći pod borom kraj rike u gori
takime govorom usta sva otvori:

o bože jedini, ki naj pri kti dati
red pravi, istini za vino rađati,

napijam ove tri čaše u tve sad ime,
iz kojih vince vri s pjenami čudnime,

neka me tvom moći, ku na svit svi slave,
}uvene nemoći daj malo izbave.

10

10

8 đb. slatkime.

112 DINKO KANINA,

I rekši toj, on čas na usta postavi
čaša, ka kroz ne slas svu mu svis zatravi.

čineći, đa mu san na oči tih dođe,
ki čini |uven plan svim s nega đa pođe

212.

Toliko đa sminje
ja imam, gospoje, koliko gorinje,

more bit slobodno smio bih izriti
moj ogan, kim svak čas ja gorim na sviti.

Jezik se veće krat rit mu zleđ pripravi, 5

nu ga strah ođ tvoga zla gniva ustavi,

ter ako t' što reku,
veću zleđ mom srcu đobuđu i steku.

Tim ti toj ja riti
hoću, znaj, er ako ja budu umriti, 10

ti ćeš bit vas uzrok me smrti na sviti.

213.

ELE6IJA OD LUBAVI

izeta iz Properca spjevaoca.

Može se reć uprav, đa već zna ođ zmije,
djetetom tko !^ubav upisa naj prije.

On vidi, er luđe sve misli gredu š nim,
hođiti ki bude za stupi negovim,

i časti er drag put ne slidi nikađe 5

taj, koji u ne skut neznano upade.

Nu štetom stid huđi pati vik pun smeće,
kim sebi naudi žestoko ođveće.

Slijepa je, još veli, za dati znat svima,
kako taj, ki želi, razbora ne ima. 10

Ne vidi on z dvora, ar uma š nime ni,
glas huđa zazora gdi svak čas romoni;

vik dobra ne vidi, ni pozna, ni čini,
nu vazda on slidi to, što mu zlo čini.

Naga je sva z dvora, hoteć rit rad toga 15
od dobra er tvora gola je svakoga.

On dobru nidnu stvar, ku dobro mož zvati,
ne more nikadar nikomu podati.

4 i^egovim: misli Amoro\^iin.

PJESNI RAZLIKE. Il3

Jošte joj ktje krila postavit na pleći
kroz tajna taj dila nami reć hoteći, 20

er tko god |uvenu tuj dvori juvezan^
svaki čas promjenu u sebi čini man,

ne imavši pokoja ni mira na svitu
godišta sva svoja pateć zled očitu;

ar sveđer u dvoru ne stojeć rat prima, 25

kako plav u moru, ka reda ne ima.

Strile su trovane nalipom po kraju,
negove er rane vik lika ne imaju,

i svakoj imamo na svitu boli lik,
|uven vrid nu samo ozdravit ni moć vik. 30

A tuj sad dobro ja, vaj, čuju u meni,
gdi zli jad odnit tja ne mogu pak|eni.

ni može život moj da se zla izbavi,
vaj tomu, ki stup sVoj na |uven drum stavi!

što nas tač tva tuga sve mori, ii^ubavi? 35

znaš, er se bez sluga kra)evstvo ne pravi?

To li hoć u sili zginuti ti koga,
mo}u te, pomiU daj mene neboga,

neka me gospoje budu čas izriti,
od koje pravo je svim spivat na sviti, 40

ke ures i ukras i divna ljepota
imaće vik oblas vrh moga života,

ter slavni ne ures slaviću sve vrime,
po nojzi neka jes hva)eno tve ime.

To li mi ne bude stvoriti moć tvoja 45

milosti za trude odnimit dalek tja,

što mogu ino ja u tugah živeći,
ner minut sva moja godišta mučeći?

Tač tva čas hrabrena uzrokom tvojime
stati će skrovena u taj u sve vrime. 50

1 db. more. S đb. s tim. 4 đh, stupim. 16 odobra. 17 đb, on nidna
vridnn stvar. 86 besluga.

214.

I velik da vjetar
vrh ogna velika sve dima s neba zgar,

ugasit nikadar
plam negov ne može,

pače se sve množe 5

STARI PISCI xvin. 8

114 DINKO RAl^INA,

moći mu tom silom, da većma sve gori.

Na mao kađno jes, i mala vjetra moć,
ugasiv Čini ga na mane sasma doć.

Tim, vilo, me srce koj na svit sve dvori,
za sve er se zlo mori, 10

ma |ubav mogla bi mala se prem riti,
da bude imal' moć činit ju otiti

sr^ba tva, koj slike nigdje ni na sviti.

215.

Vidi se po dili, da brzo jur prođe
svaka stvar, u sili velikoj ka dođe,

to li se prigodi, da naglo ne ta koj,
a ono kad godi, kad dođe vrime noj.

A moje suze, vaj, ke nagle bez slike, ^

pristati na svit saj ne hoće u vike,

ni budi uzdasi, ke svak čas stvaraju,
i srca moji glasi nih svrhe imaju,

ni muke pak ine žestoke tolikoj,
svih trudno sve gine nesrećni život inoj. 1^

Pod nebom jad veći, mnu, da se ne pravi,
neg živjet u smeći žestoke jubavi.

ka mnokrat utrudi človika zlo takoj,
pri reda da žudi svrditi život svoj.

216.

Prijate|i sad scine ove se naravi:
ni jedan nih istine pravedno ne pravi,

od časa do časa, stvar gruba i prika,
sve idu z dva obraza i z dvoja jezika.

Nih zlu ćud himbenu priliču g zviri onoj, 5
ka čini promjenu u slici sve svojoj.

Kad bi moć imali, došal je svit na to,
da boga prodali opet bi za zlato.

4 đ6 8 dva hode obraza. 5 ah, nema: g.

PJB8NI RAZLIK8. 115

217,

KAŽE, KAKO") JE PAMET VBIDNIJA NEG JAKOS I SILA.

Izeta iz grčkoga jezika.

Riba ona, ka s traka osam gre plijući,
na kraj u vrh braka osekla budući,

videći tuj satvar orao nesiti,
spusti se s neba zgar za nu moć odniti,

i dobro s noktima na nu sgor ne stupi, 5

kad ona tracima krila mu sva skupi

čineć ga upasti taj ga čas u more,
neka se ne časti na svitu zlo tvore.

Tač orao priludi, hoteči jur tada
da družim naudi, sam sebi smrt zada. 10

a) kako iz đb. za ka.

218.

Ti hoćeš da umrem,
a ja, ki stavih se tebije služiti,

znaj, že|u umriti,
za moć tvim svim že)am ugodit na sviti.

Ma u mčm srcu ja toliku čuju slas, 5

videći, tvoj ukras

mom smrti gdi je vesel, more bit ne ču moć
na konac vik mojih nesrečnih dana doč.

To li se rastavi životom život moj,
moću se ja za toj 10

vrhu svih (uvenih blažen zvat i riti,
pokli ti mom smrti ugodih na sviti.

219.

Pokli tmas crna taj, s kome muk pribiva,
svaku stvar na svit saj svim ruhom zakriva,

za skratit zled moju, ka me gre satrti,
truda svih pokoju, rodjače od smrti,

pozore tegni me, smirno te mo|u ja, 5

vodami vlažnime od tiha zabitja,

i crna postavi tva krila na mene,
neka se dobavi duh žele luvene..

1 db, tmaBt.

116 DINKO RABINA,

S tebe me jedine vile se dar stječe, lo

za sve er je istine stvor velmi daleče,

ter na tvoj toj spili, ku toli svi časte,
lis maka pribili činća od svud da raste,

i crna još onaj |abica, ku vele,
misli tve na svit saj da velmi tač žele. 15

220.

GOSPODINU LUCI SORKOČEVIĆU.*)

Prijate}u dragi moj, pokoli svijes tvoja
znat želi tolikoj, što sada činu ja

stojeći u građu, ki njekad sagradi
Orion, u jadu ki more sve srdi,

riti će ovoj moj lis sada svu misal, 5

vrimena tolikoj ne bivši vam pisal.

Znaj dobro tvoj razum, er slideć ja oni
kriposni slavni drum, kim pjesan romoni,

trudu sad na pismo, neka tko kad meni
daj reče: svi bismo s tebe mi počteni; 10

naj liše od moje tej kuće, sad koja
dava mi svakoje sile, da pišu ja.

A ja, ki zaludu ne mogu vik stati,
muka mi ni trudu takomu pristati.

*) ak. gospodinu Luci Sorgo. U db. na dva mjesta.

a) počine: Ako ti, ki veliš u svem se ćas moja,

toliko znat želiš, Što sada ^iim ja;

b) poČiiiie: Ako ti, spjev če moj, ki s' muđros svakoja

jur želiš tolikoj znat što sad 6\iiu. ja,

u a nema stiha 3—6. 5 db, ovi. 9 đb, a. neka tko daj meni jur reče.

221.

Neka sve u jadu
nevole i tuge daju wi dosadu,

neka sve zle muke na mene napadu,
s plačnima uzdasi

da duša moja jad nevolno sve glasi: 5

i da vik plam se moj u sreu ne ugasi;

neka me sve cvile
nesreća čin't pati, istom me da vile

celuju jednome tej oči primile.

pJBSNi razlike: 117

Đa toli van znane šleš posle na tvoje
u ove jur strane, Latini gdi stoje,

kih razum tač pravi hitar se pun vida,
đa ih Bvak u slavi slaveći spovida,

bil bi glas veći tvoj takoga rad stvora, T)

drag gradu rodni moj, sagrađen kraj mora,

ki se mož s tvojima vridnosti takmiti
'k latinskim mnozima, ki slovu po sviti.

Nu njeki kad budu doć samo za platu
svu svoju požudu imavši u zlatu, 10

ne kteći za vas svit tuj kripos da žele,
što se ino može rit, ner ono što vele:

teško tomu gradu, gdi ti, ki vladaju,
imaju pamet mladu ter razum ne znaju.

1 db, da van š}eš tač znane oprave na tvoje, ali je precrtano* 4 db,
hvaleći. 12 đb. more.

223.

Kad od nas dalek van sunač zrak otide,
ter za nim kratki dan svitlostju iziđe,

ljepote sve bude svoje zemla sakriti,
toliko ke žude gledat se na sviti.

Snigome studeni đut počnu sjeveri, 5

a bistri cakleni smute se je:;eri.

Prid mrazom sve blidi, 'ništo se ne shrani,
listak se ne vidi od dubja na grani.

od ptica ne čuju pjesni se Juvene,
da bi rek tuguju sve stvari stvorene, IO

o sunce me milo, kom slik^ nigdi ni,
i što se toj dilo, znaj, vidi u meni,

kad god mi digneš tja lipi taj pozor tvoj,
veselo kime ja sve živu tolikoj,

tisuću zlijeh tuga, bolesti zle prike, 15

koje su za druga nesrećnim u vike

priz ljeto veće krat s mukami čudnime
čine taj hudi rat u meni od zime.

7 đb, zblidi. 17 Gaj proz. db, jadnime nij, čadnime.

118

DINKO RAIJ^INA,

2H.

Svim že|am za čin't moć, da dođe jur plata,
Gove se satvori

sad orlom, sad volom, sad daždom od zlata ;
a mu svis vo|a tim protivna sve mori,

za č samo žudu ja miSom se stvoriti
za moći lov biti

jur onoj prihitroj, ka ga opći tinti,
ter da mi moja čes stvar ovu podili,

da me ona ulovi a paka u sili
drMTOJzi igrav 86 životom razdiU.

G:ovom tim s neba zgar
me bitje ne bih htil promijenit nikadar.

Oh koli primilo i blago na sviti
meu hitrim ne nogam bilo b' mi umriti !

10 raidieli (11 6ovom=ž (iovom Gt^: s Jovom.)

225.

Pokli ide sunač zrak, da sviti druzime,
a dođe noćni mrak očima naSime,

mo|u te, dar stvori, sne moj, drag tač meni,
me oči zatvori u pokoj žudeni;

pomozi srcu mom, ko mira ne ima,
pomoći tom tvojom, ku rado svak prima,

pomozi me bitje, ko Upsa jakno cvit,
. sne, ki si zabitje od zala svih na svit,

odagni zled moju vesela tva ruka,
sne dJagi, pokoju svih truda i mnki,

sne 8 tvom tom radosti dođ ter skin' ti s mene
sve me zle žalosti od že}e {uvene.

Hodi, sne, dođi, sne, čini, sne, da tva moć
me oči zatisne za mirnu prijat noć.

10

10

5 kL

226.

GOSPODINU MARKU RANINI, BRATU SVOMU.

Ebrabreni brajo moj, ki ričim tvojima
odagna mnogiS boj zlim mislim mojima,

mo]u te božje rad velike }ubavi,
što t' pišu ovdi sad, u djelo postavi:

PJESNI RAZLIKE. 119

ki godi nepokoj dođe ti s nevole, 5

nikako ti ne moj prijati zle vole;

neka t' čes ali svit što hoće čini sve,
nikako ti ne moj kriposti gubit tve,

za č lipSe na sviti ni stvari, ja t' veju,
neg mlaca viditi u svomu veselja, 10

znaj er svom grkosti u svaku stvar priku
moz pije iz kosti zla voja človiku.

a smih drag i rados gdigodi stanuju,
u zdravju tuj mlados sve mirno shranuju.

8 t(nj je orwh jedini bez slika u sredini, možda je s prva glasio : nikako
ti gubit kriposti ne moj tve.

227.

]l^ubavi, ako ti ne budeš dat pomoć
vili moj u ovu pogibnu ne nemoć,

zginuti; dobro znaj^
er hoće na svit saj

kralevstvu tomu tvom, kim sloveš do zvizda^ 5
čas, ukras, ljepota, razum, svis i gizda,

er kako sve nosi sobome ne ures
me srce, ko samo podložno nojzi jes,

tač tvoje ogćene
strijele su sred oči će milih skrovene, 10

za ku stvar tvoja moć
ako joj ne bude u skori dat pomoć,

moj ću ja život, vaj, a ti ć tve sgubiti
oružje, kim sloveš toliko po sviti.

228.

O tvrdi mramore, kako od me bolesti
plač te vik ne more na milos dovesti?

kako li uzdah moj, moj uzdah ogneni
ne ima moć taj led tvoj rastopit studeni?

rad muke vaj moje, koja me sve srdi, 5

tvrdo ti toj tvoje ti srce utvrdi!

reg bi da nemile zviri, ke smrt tvore,
tebe su dojile nih mlikom od gore.

7 đb, zled mj, smrt.

120 DINKO RAlhMA,

Promisli togaj dil; kolik sam na svit saj
podnil jad, trud i cvil, uzdahe, plač i vaj. 10

Tako t' drum {uveni nenavis zla, prika
ne mogla po sve dni zapriječit do vika,

ne čin' čes da huda drži me u bojU;
od mojih svih truda drag mili pokoju.

229.

GOSPODINU FRANU GUNDULIĆU, PRIJATELU SVOMU.

Vazmi svjet ovi moj, ki ti ću sad riti:
ne moj se tolikoj trudom zlo moriti,

umorni nu ruci podoban red podaj,
u jednoj da muci ne pati sveđer vaj,

znavši da razlog jes i običaj od svita^ 5

da trudnu svaku čes čekan mir počita.

Skoro će prid skut tvoj zvir ona padnuti,
ku strila tvojih boj tač zlo ktje ganuti,

ter čeS još na ne čas i mene dozvati,
da s tobom budu čas spravna doč kušati. 10

A ja ti tolikoj žuđu toj viditi,
radosti u čudnoj čudno ču živiti,

videć, što t' ma pjesan narečna jur reče,
da ti se stvora van ne stvori ni steče.

230.

Jur pojah i cvilih razmirje, rat i boj,
kojim se nadilih kroz luven nepokoj,

ki nikom u viku, sunač zrak što gleda,
bolezan veliku, žestoku tač ne da,

koliko, vaj, meni, ki podnih sve trude, 5

ke daje pakleni kraj tim, ki smrt žude.

Tim vile počtene, koje stan držite
tuj, gdi duh ne nevene, koji vi gojite^

priklone s molbama mo}u vas na sviti :
po smrti pisma ma činite živiti, 10

neka daj tad )udi čteći me nevo|e
mogu kroz moje bludi tvoriti što je bo}e,

er mnokrat taj, ki prav put bude sašad oč,
drugom ga ukazav može mu dat pomoć.

12 đb, mogu kroz me bludi toj tvorit, što je bo}e.

PJBSm BAZLIKS. 121

231.

višni bože moj, komu svi na sviti
spjevaoci sile se plam i luk slaviti,

i že|u ki milu u srce kroz oči
posilaš, zla misal kom se pak uzroci,

ki s uzdasim paseš i suzam groznime, 5

tve duše hraneći nalipom slatkime;

hrabrenim plamenom sve se ono učini
svijetlo, što pozor tvoj pozira jedini.

Pri tebi stojati ne može nikadar
nevridna ni nižna, ni tamna nijedna stvar. 10

^jubavi, veran rob kojoj bih sve vrime,
mo|u te priklono sad molbam ovime,

tako ti taj plam tvoj, zaveza j i strile
slavili \ik na svit svi )udi i vile,

kako ču dobro moč, hoti mi vlas dati, 15

sej pjesni me nove ovdi sad pisati.

232.*)

O gluha ma zmijo, ka tvoj sluh dan i noč
zatvaraš, za meni ne dati ku pomoč,

čuj moj glas pritužni pun plača groznoga,
ki boles podire iz srca jadnoga,

radi tve nemile žestoke prem svisti 5

živ buduć za mrtva plaču me sam isti.

Da li tve oko sve radosno pozire,
gdi t' jedan veran rob nepravo umire?

čin' gore oeg činiš, jošte se ć kajati,
kad život kroz tvu zled budeš mi strajati. 10

Ja život tužan moj, a ti č Čas sgubiti
i slugu priverna, i bogu sgriješiti ;

ter crnoj kad zemli budeš me viditi,
znam, da ćeš za žalos u sebi tuj riti:

ovdi prah ukopan skroveno sad stoji 15

nebavca onoga, ki se drag moj broji,

i ktićeš tvu milos ukazat sa svime
tad, kad već ne bude ni mjesto ni vrime.

Za to t' ja sad ve}u, da ne mož pak riti:
a što sam ja znala, da ćeš ti umriti? 20

*) d&. Pjesni ođ sklada jednoga. 4 isrca.

122 DINKO RAlJSriNA,

233.

Da syak čas iz oči dvi rike ne livam,
plam bi me izgoril, u srcu ki imam,

a da ogan iz prsi ne mećem kroz rat svoj,
voda bi potopi!' jadovni život moj.

Takoj dvi satvari protivne na svit saj, 5

združene ne dadu, da se moj skrati vaj:

ako me kad jedan do smrti dožene,
drugi tuj otjera pak zlu smrt od mene,

a sve toj zla |ubav hoće mi tvoriti,
bez svrhe da vik zled bude me moriti. 10

2 db. plan.

234.

Hod' k meni, u tihu tko moru daa i noć
sve stoji ne moguć g žudenu kraju doć,

i hodi, tko vode na yo)u ne ima,
obilno da ugodi svim že}am svojima,

i hodi, tko zimi vruć ogan istući 5

ne može da sebe studena savrući,

za č u usteh svud vjetar ja noSu idući,
sred oči voden vir, u srcu plam vrući.

235.

Vidiv te toliko ogan me izgori,
u srcu da momu pakao se satvori,

i drag mi jes pakao u srcu imati,
za č mi će radosti velike on dati;

a to jeS; er ne kteć pomoć me ures tvoj &

uzrok ćeš bit, da ja izmorim život moj,

za ku stvar osudit hoće te višna vlas,
da budeš sred pakla otiti u propas.

Tako ti protiva hotinju tvojemu
osudna doćeS stat u srcu mojemu. ^^^

236.

U tebe sad pomoć grem, smrti, prositi,
za me dni nevojne moć kako svršiti.

Na moje uzdahe i plačne žalosti
otvori vrata taj od tvoje milosti.

PJBSNI RAZL1KB.

tva uza i tvoj stril i tvoja tonota, 6

izbavi, izbavi tužna me života,

neka mir meu živim, koji ja kušati
ne mogu, budem ga meu mrtvim imati.

237.

sjeno nesrećna, što činiš ti veće
sa mnome, ki živu u trudu pun smeće?

od mene ti ino ne možeš vik čuti,
razmi jad, plač i vaj i čemer priluti.

Vidiv te me oči ne hoće plakati, 5

za tebi mom tugom zle tuge ne dati.

Pođ ter se ke družbe vesele dobavi,
a mene s tugama mojima ostavi,

neka se tužu ja kroz hud plam |uveni,
ki držu potajno, skroveno u meni; 10

za č veće ni slasti nevojnim na sviti,
neg u svih moć tugah sam plačuć cviliti.

238.

Na to me dovede |uvezan prokleta,
ka svaku mu misal jadovno sve smeta,

er ako kadgodi hoću se tužiti,
u tuzi ne hoće suze me združiti,

i ako čes gdi sretem ter počnem nu zvati, 5
da meni ki bude pomoćan mir dati,

uši sve zatisne, za moj glas ne čuti,
pak bude dalek tja od mene bjegnuti,

A ona, ka život moj sve snuje na sviti,
kad bi ga imala prikinuv odniti, 10

tada ga već prede i čuva i b}ude,
cič da se čemer moj vik strti ne bude.

239.

O dobro me milo, vrh koga na sviti
vik ino ne žele me oči viditi,

}ubim te velmi ja prem sasma svršeno,
nu u srcu sve momu držim te skroveno,

ni te smim mjentovat, ni mane pozriti, 5

za tebe na dvoru komu god odkriti,

123

124 DINKO KAl!^]NA,

ter kad te gSi vidu, činu se gledati
u zem)u, da ne bih luđem te dal znati,

ka bi stvar uzrok bil' tebe čin't zgubiti
čas milu, kom žive ime tve na sviti. 10

I u tomu patim ja veliku boljezan,
er gore dvaš žeže potajan, skrovan plan.

240.

Kad godi gdi priđe tve lice pribilo,
svak mu se poklana gledaje na n milo.

Kad li rić govorit ku stane tva mlados;
može svu srdnu vlas utažit za rados.

ljubav stat ne može bez tvoje milosti; 5

to li ju pomaga moć od tve liposti;

er kad luk boce oteć, vazda uzme na sviti
po očih tvih omjer za dobro strijeliti.

3 ĆU), kad li rić ku velit postane. 4 db. more.

^41.

Vazel bih, da meni, me dobro, budeš reć,
za što me sve gledaš, ako mi dobra ne ć?

ali toj hoćeš stvar himbenu činiti
za čin't me kroz }ubav u tugah sve mriti?

kad digneš tve oči i sniziš kroz smih tvoj, 5
ne znaš li, er smrtni davaš mi nepokoj?

s tim očim tvojima sve bi rek da veliš:
hod k meni na rados, ku srcem ti želiš;

a pak me ostaviv činiš me zlo mriti,
da budu vrh tužnih tužan se ja riti. 10

Ako toj srce tve, ko srce me rani,
jur drugu }uvezan u sebi sad hrani,

ne moj me nikako }uveno gledati,
er tvim tim očima smrt mi ćeš zlu dati.

242.

VLAHU LUKEI.*)

Jedan znan i štiman i prav duh }uveni,
ki želi na pokoj doći svoj žuđeni,

*) db, ima sa strane pripis: o semu Vlahu jes spomena Venđit. Cancell.
da 1602 /. 105.

PJRSNI RAZLIKE. 125

ima svu odluku do svrhe sliditi,
ako ni himbe ke u nemu na sviti,

i svoga sgubit vik ne ima ufanja, 5

ako mu luven slid ka zada skončanja;

er |ubav kad ho6e dignut ga u slavi,
na nebo z zem|e ga podigne i stavi;

a na svit tko idtO; nahodi i vidi
u trudu svom dobit, tko krepko stvar sliđi. 10

8 nebo 8em}e.

243.

IjiUbav me siluje, a razlog uzdrži,
a srce u ognu vruću se sve prži.

Hotinje neredno, izpraznos s kim slidi,
srcem se sadruža, da razlog uvridi,

ter mene sve tiska kroz }ubav ku nosim^ 5
da hodu, da ištu, da pitam i prosim

za onu jedinu gospoju od svih vil,
u srce ka moje postavi ogAen stril.

Ne može skroveno stati moj ]uven plan,
za č ogad triba je da meće svoj dim van. 10

244.

usti; o kosi, slatki pogledu,
za kime me misli u slasti sve gredu;

o riči prislatka, ku smijeh sadruža,
čineći, |uveno da uzdiše ma duša;

o slasti, koj slike nigdir ni na sviti, 5

može li što slađe od tebe vik biti?

tri krat i pet krat dan oni blaženi,
kim nam bi način dan u žeji skroveni

moć kušat tuj rados, van koje govore,
da se vik želiti nikako ne more. 10

10 db, već ispravfeno od vik,

245.

Za sve da ištu mir, nigda ga iznaći
ne mogu, gdi godi budu ja pozaći,

tač ta slas vesele i mile |ubavi
plamen gork u srce u moje postavi,

126 DINKO RA^INA^

a oči }ayene, stril prva ke biše, 5

vaj, mislim svim mojim drag pokoj sgubiše.

Ma rađos sva hotje s tobome otiti,
veselja meni ni sad nigdje na sviti:

sve plačem u tuzi nevo}u i boles,
u ku me postavi protivna moja čes, 10

i kad ki mao pokoj ja želim prijati,
čim budu me brijeme minuto smid|ati,

kroz moje tej misli; koje me skončaše,
celivam me ruke, koje te ticaše.

246.

Cloviče, uzmi ti koga t' je od vofe,
svak scijeni veče sve neg tuđe nevo|e.

Ma da svak sve tuge na mjesto jur jedno
donese skupivši, da stoje za jedno,

znam, da eić er straha koje bi tuj imal, 5

da tuge sve s tuđim ne bi se zamiješal',

taj bi čas svak iskal s načinim čudnima,
da se opet zavrati domome s svojima.

8 ak, aV mj, ma. 5 db. znam cijeća er. 8 svojima (hez s).

247.

Pokoli huda čes i |ubav nemila
proč meni stvoriše tolika zla dila,

davši mi zle muke i toli žestok vaj,
ke nikad živ človik nije patil na svit saj,

i veće ne moguć nevoje trpiti, 5

što mogoh naj brže spravih se otiti

iskat stan od smrti veomi želeći,
da bude kao mene u broj svoj poteći.

Za moj vaj tuj poraz prispije mi ovi još,
koji ti, koji čtiš, razmislit dobro mož. 10

Vrata ne nađoh ja, ka tvrda tač broje,
zatvori nemilim stisnuta gdi stoje.

Tuj počeli u vas glas vikati, da meni
otvorit bude stan ne toli žuđeni.

Cuh ovi odgovor žestoki tada ja: 15

nije smrti za tebe umrije smrt tvoja.

2 db, tolika stvoriše proć meni zla dila.

j

PJBSNI RAZLIKB. 127

248.

Hrabreno srce me trpeći trpi sve
i mučeć skroveno pokriva misli tve.

Ne moj da t' domoii čekanje trud tvore,
er jedan udarac dub posjeć ne more.

Đrijevo; ko morski val sa svijeh stran zaliva &
spuštavši jedra sva s ufanjem pribiva.

Ne čin' strah iz ruke da t' izme kako stvar,
er soko dobar lov ne upusti nikadar.

4 db. udorac. 5 zaJieva đh. pravo: zaliva.

249.

Sr^beni mutni val sred morske pučine
sa smečom velikom na pokon počine.

Sunač zrak u ljeto grijući svaki čas
rastopi na gori studeni led i mraz,

i voda taj vlažna taj ući od izgor 5

u dugo, probije svakoji tvrd mramor;

a grozni plač, ki ja sve lijevam niz obraz,
ne može omekšat tve srce za mal čas.

250.

Zeleć ja smrt prijat rad tuge )uvene,
ka mi da na svit saj sve muke paklene,

tač bježi huda smrt od mene dalek tja,
koliko da druga smrt nova jesam ja.

Gdi bi me imala svaki čas sliditi, 5

to bježi od mene Sto može na sviti.

Za drugi, mnim, uzrok ne bjega sve takoj,
neg sveđer er šumni u misli u svojoj,

da ju ja ne otruju kroz moju zlu ranu,
ter ona jur umre, a ja smrt ostanu. 10

251.

Bivši smrt jedna vlas poslana od zgara,
da svaku na svit stvar umrlu umara

konac jur života našega ki trati,
nikada na molbe ne prod(i ni skrati,

bježi ju svaki blag, koji se veseli, 5

a tužaU; nesrećan sve ište i želi.

.IS"

'XI'-

A;

128

DINKO RAiilNA,

Tim tomu, ki pati protivna hudu čes,
čini se đa gluha i nijema velmi jes;

a tomu vidi se, u dobru ki slove,
da nagli proć redu još, gdi je ne zove.

■•*»■ ■

'k

<

;m..

3 dh. znaj »^'. jur, 5 ak, dan mj. blag. 7 ak, ko.

252.

Cim misli me znanu nih inilu stvar žude,
dvi stvari, obje dvi prem sasma prihude,

u srcu mom čine boj žestok nepristav,
me prsi za poje nih hudovojno obrav.

Jedna nih htinje jes, koje me sve sili,
da se me tuge vaj bude rit nemili;

a drugo razlog prav svim protiv hotinju,
ki mi stat vik ne da u tomu živinju,

ter sveđer jezik moj uzdrže, da riti
ne bude jadni vaj, ki patim na sviti.

Tako ti moja zled, koj lika ne vime,
jur malo po malo pod zem)u vodi me.

10

6 db jur jedno kljenje jes.

t^

253.

r''5v'

t?4

PRIJATELU SVOMU G. VLAHU L. BUNIĆU,

KI 6 1!^B U KUĆI STAdB.

Svit je ovi razliki: tko poje, tko cvili,
tko gre zled da stvara, tko milos da dili,

tko čini zapovid, tko bolan sve boli,
tko gleda, tko ide, tko grede, tko moli,

tko uči, tko piše, tko govor tih ym^
tko jubav nemilu zaludu sve dvori,

tko je vesel, tko je rad, tko sveđer zle voje,
tko s tuge protivne sve pati nevoje,

tko psuje, tko vika, tko griši, tko kara,
tko vili svojojzi za milos domara,

tko slazi, tko uzlazi, tko ništa ne tvori,
tko zledi svojome drugoga sve kori,

tko ide dobro čin't', tko zledi stvarati,
uživa hud človik, a mudar sve pati.

10

2 dh. bar mj. zlod i ne wj, da.

t^

t»JSSKr RAZLIKlŠ. I3d

Tim slas, ku prijat mož/uživaj na svit saj, 15
pokoli meu ludi taka je običaj.

16 db, }uđim.

254.

SVJET DAJE LUVENIM, KAKVE VILE SLUŽILI IMAJU.

Sir se svak podložan bit vili na svita,
koja se jes rođil' u stanu čestitu,

er lubav izvrsna tuj sveder pribiva,
kar čini sluzi svom sladak mir da uživa.

Blaženi človik taj, ki je drag vili tof, 5

ka patit' dvoranu svom ne da zal pokoj,

još da se vik na stvor ne bude iziti,
istom je divna stvar |ub}en bit na sviti.

255.

RAZGOVOR, Kl ČINI DUŠA S*) STRAŽNIKOM OD PAKLA.

D. Moju te sada ja s velikona |ubavi,
otvor' mi tva vrata, Cerbaru troglavi.

V

C. Tako se ne ulazi u strane u ove,
reci mi ti, tko si, kak' ime tve slove?

D. O jaki stražniče, znaj dobro svis tvoja, 5
nevojna osudna er duša esam ja.

Ć. Da što čin't' greš amo mogući na sviti

meu živim veselo život tvoj voditi?
D. Grem doli za moći počinut daj malo
' oda zla jadnoga, ko me je skončalo. 10

Č. Hoti mi još za tim poredom sad riti,

ki život jes bio goru tvoj na sviti?
D. Verno plam Juveni ja služih i Jubih, c

kime se na pokon nevojno izgubili.
Ć. Vrati se na svit taj odavle za tvoj lik, 15

er ovdi ne ulazi, tko nosi ogaA vik,
D. Ter što ću, boga rad, reci mi, činiti,

kad gori opeta budu se vratiti ?
Ć. Počni opet iz nova vernije lubiti, !

er pravo Jublen, znaj, ti hoćeš tuj biti. 2Q

*) nema s pred stražnikom. 5 db. vlas «%;'. svis. 12 bd. gori. 18 db. budem.

9

STARI PISCI XV1U.

130

DINKO RAli^INA,

Đ. Ne Će mi toj ništar pomoći, dobro znam,

er ona ndiarna milosti ne ima plam.
Č. ČSn' da joj ti rpdeS u tužan, lip govor,

kako te odovla izagnah ja na dvor.
D. Stvoriću, što veliS, nu sumnU; da gore

biti će posleđne neg prve pokore,
č. To li te ne bi htil' Jubiti po sreći,

protiv noj razgniv' se svako zlo želeći.
D. Ne hteć me, reci mi, nikako (ubiti,

hoć li me unutra upustit otiti?
č. Na vječne sve stvari kunu t' se i obitam,

da te ću upustit ne noseć s tobom plam.

82 čBb, primiti mj. upustit, i sobom mj, s tobom.

256.

Ptice se mahnite sovome rugaju
kak one, ke hinbe od svita ne znaju,

a ona razumna pušta se rugati
za moć pak zlo jutro gore im podati,

i čime okolo glave ie lijetaju^
slobodu to veću svaki čas primaju,

i u toj slobodi dotle ih jur tovi,
dokle ih svih veskom na pokon ulovi.

25

30

5

1 db. ćnvetom mj, sovome. 2 dk, himbe.

257.

Zagradih jedan lip u po}u perivoj,
u koji nasadih od dubja svaki broj,

učiniv na sridi kladenac jedan lip,
da bude polivav gojit ga svaki hip.

Voće mi uzdraste i mio plod učini,
Id tugu svu moju svom časti zamini.

Ja, ki bih pospodar, ne ktih ga ticati,
gojeć se tako nim očim ga gledati,

a jedan tuđinin pak dođe, ki meni
porazi i obra taj vas plod žuđeni.

10

5 đb, nzrase.

PiSSNI RAZLIK«. 131

258.

il^abim te velmi ja toliko, toliko,
a da me pitaš ti; koliko? koliko?

Tisud krat veće neg život moj i đuSu,
ku že}a svaki čas s tvojime da zdražu.

Da bih bil u raju bez tebe svet prisvet, 5

došal bih rad tebe na saj svit naglo opet,

a mene ti malo ni vele {ubiti
ne hoćefi, za prt me u tugah sgubiti.

8 tisaću, ali stih jedifa đopuStn.

259.

Sve moje imanje i blago na sviti,
da ti hoć, moglo bi tve sasma sad biti.

Tvoj mi ukras zadava od veće žestok rat,
za to me ti vidiS prohodit često krat.

Veći trud ja patim kroz muku {uvenu,
neg duie, ke stoje u ognu pak{enu.

Veće bih bil vesel, neg da imam vas saj svit,
da tugam mojima hoć malo razumit.

1 Bvieti.

260.

Ne moj se Čuditi, ako te nikadar
ja putem ne gledam, ni velim koju stvar,

ne scijeni; da te sam pozabil ja za toj,
ku {ubim svim veće, nego li život moj.

Znaj; nimu i slipu triba je bit danas, 5

za tebi poiteni ne zgubit vridnu čas.

Tako gre človik znan kroz djelo {uveno
činenja sv^ čineć potajom skroveno.

261.

JEDNA DJEVOJKA, KU MLADAC PRIVARI, aDGOVOR OCU

DA, H0TE(5l JE UBITI.*)

Ptica, ka svud leti slobodno po sviti,
hitra ju privara od lovca uhiti;

a hrt brz upaziv u lugu koSutu
sprijeda joj pritekii zada joj smrt {utu;

*) đb, U jednu djevojku itd.

132 DINKO RAl^IHA,

i ribu,' ka pilje po morskoj dubini, 5

hitros je Človika na pokon prihini.

A mlada ja luda djevojka izbrani
8 tifluiiu himbenih privara varana,

za mirima sveđer u kući stojeći,
mislite, mogoh li ikako uteći? 10

262.

Tamnica ni odar nijesu, ki znat daju,
ki se nam prijate}i dobri zvat imaju,

er jes taj, ki tugom bolit se mom veli,
a paka u srcu rado se veseli.

Svak druga danaska nastoji da vara, 5

i toli svit je pun himbenih privara,

da samu čioviku bo}e je stojati,
neg sto zlih prijate)a uza se imati.

263.

Sto bi imal mukat vo i plakat na svit saj,
to kola škripaju za negov veći vaj.

Zdralovi mnokrat nam za veću dat bijedu,
krijekaju, kad naša sva sijeva izijedu.

Na vrilu vuk pije a paka govori: 5

ovca mi kladenac vas mutan satvori.

Ja tvu ćud poznavSi velmi se veselim,
er ti se nikako već prijate{ ne velim.

2 ak, Škripaj a.

264.

u ruci tko drži od pravde vrijedni mač,
veće krat pogleda na milos i na plač,

sileć se krivnika sve dobro vladati,
za nemu neprava pedjepsa ne dati.

Protivno ti činiš dat' pomoć ne hteći
meni, ki vas umrifa, tvu milos želeći.

Podobno nije, znaj, za tvoju tuj lipos
oholas žestoka i huda nemilos.

4 Oaj toboi igpravfa: za iiemu. nepravu peđepse ne dati, ah, neprava peđepsu.

PJB8N] BAZLIKK. 133

265.

ljubav me siluje i veli naprid proć,
er ću t' čas i dobit veliku činit doć.

Za sve ti da patiš velike sad muke,
nikako znani trud ne pusti iz ruke;

er za te satvari svud čine Človika, 5

ki trudeć ostine, da plače do vika.

Od muke zle umre s velikom nečasti,
tko počet čin pusti želeć stat u lasti;

a tko trud sve tvori srcome tvrdimo,
vazda pak drag pokoj on ima na vrime. 10

Za to] te ja ne ću nikako ostavit,
da bih se jošte znal životom rastavit.

266.

KAŽE, KOLIKO JE LAŽIVA PRIJAZAN OD LUDI DANAŠNIH.

Tko hoće u miru provodit život svoj,
od prijate) današnih daleče sveđer stoj,

er oni dotole )ube te i žele,
dokoli srečome tvojom se vesele,

a kad pak u sreći tvoj vide prominu, 5

i oni tad zajedno S nom jednaga poginu.

Svijet je ovi na neki doiao način sad,
da u medu sve taji nekoji žestok jad.

6 đb, i oni pak tada za jedno š Aom sginu. aJe, jedno fi^'. jednaga.
7 ak. pošao.

267.

KAKO DUŠA POKOJA NI U ČEM»> NIJEMA.

^ Život naš, ki na svit podložan jes sreći,

iz že]e u že)u sve grede hodeći :

sad žudim jednu stvar, za drugom sad grem vruć,
nikako nać že}u naj zadnu ne moguć,

s novima sve mislim moreći mu pamet, 5

ka ne vi u ničem mira nać ni uzet

Tač na svit že}ami svrhu dat ne hteći
uihre se u že]ah svaki čas želeći.

a) db. n ničem.

134 DIMKO BAli^lNA,

268.

Mnogo sam godišta mir iskal na svit saj
scijeneći moć ga nać za skratit moj hud vaj ;

i gđi mnali veći mir iznaći za duh moj,
ta nađoh veći trud i veći nepokoj;

i pokli načine sve hotjeh skusiti
ne ostaviv satvari, koja jes na sviti,

jedan mir u svemu iznađoh ovi sam,
za istinu znat er vik počinut ne imam.

l'Ok. iako,

269.

Pokoli ne može ni pamet ni jezik
u tuzi Juveni podoban naći lik,

ni dvoja studenca, iz oči ka teku^
zgasnut plam, u komu prsi se me peku,

ni mx)že vik vjera kroz dvorbu i službu
iz srca dvignuti jad čemer i tužbu;

mnu, da prav jedan gniv moće učin't' tolikoj,
da život aU plač skrati se budi moj.

6 isrca.

270.

U OVIH PJESNEH ZLIM ŽENAM RUG TVORI.

Tva ^bnižba prihuda, koju si stvorila,
oda zla od tvoga uzrok je sva bila.

Rib ti ja videć te, ne za zlo t' naslutit,
er se med ima tvoj zlim jadom zamutit;

ma buduć plaha ti ne hti me slišati,
hoteći tve vo|e u svemu tjerati,

ti s' uzrok sama biF od tve te nevo|e,
plači ju sama ti, kako znaS, da je bo}e.

5 ak, na n^. ma. 7 đ&. o te tve.

271.

u ISTB.a)

Da ja znam^ er ono, što ričmi ti kažei,
u srcu da tvom pak djelome ne laže&,

*) <ik, istijem.

PJMSNI RAZUKB. 135

rekal bih mom Brcu, da se sve postovi
u plamen privrući od gorke {ubavi;

ma cica er njeki na licu kažeš raf, 5

a u srcu pak imaš pakleni žestok vaj;

razlog me siluje, pedjepše i kara,
da budem dalek it od svojih privara.

5 ah, na mj. ma.

272.

u I STB.*)

O zviri žestoka, boti mi sad pravit,
za ku stvar tvoja čes boti me ostavit?

što malo ja podoh u tuđu van stranu,
tvu lubav darova drugomu dvoranu.

Rec' mi još s tizime^ za tvoja taj dila
ku s'koris na pokon veliku dobila?

Tamnico pritamna, brini se ter brini,
er luda na zlatu olovo promini.

*) dk. istijem. 1 dk, hotjcrj.

273.

ISTIJBU.*)

Molih se (ubavi i čini meni doć
srce me, ko stase s tobome dan i noć,

i dobra hoću mu ja sada dvaš veće,
gdi tebi jur dobra nikako već ne će,

čineć mi vidjeti dinenja kroz svoja^ 5

da ona već nijesi ti, ku liekad s^ijenah ja,

ter čuju u meni sad rađos ja ve|u
stojeći svaki dan u dragu veselju,

gdi nidna tvoja stvar već draga ni meni,
mrzeći na tebe kao na gniv pak]eni. 10

*) đb, U iste. 2 ah, md srce. 5 dk. tvoja, đb, kroffvoja.

274.

ISTIJBM.*)

Sve one misli, ke u srcu driah ja,
ućinih, da pođu od mene dalek tja.

*) db. U iste.

i

^^

136 DINKO RAlftlNA,

Već 8 onim ognenim ne stoju že}ami,
ni obraz polivam gro2s^nima suzami.

Sve tuge i muke i hude žalosti 5

opet se svmuše u mile radosti.

Stavih se gledati, koja je tva vira,
i vidih, da drugi me vode obira.

Tim sada pravju ti : Čin' Sto ti je od vjo)e,
a ja ću iskati toj, što mnim, da je bo)e, 10

er voće toj tamno može se svim zvati,
ko ruka velik broj gre rotno sve brati.

8 okk. stojim. 12 Oaji jnktno,

275.

ISTIJBM.

Jur se plam zgasnu vas u tebi )uveni,
svenuše sva cvitja i venci zeleni;

sunce ide u zapad, veće dan ne sviti,
dopješe sve pjesni tvoje se na sviti,

prislatko pojanje od ptica sve prođe, 5

minu tja ljetni hlad, a zima zla dođe;

8 dubja ti sve listje ktje nica padnuti,
kladenac smrze t' se, a voda zamuti.

Na slatku tvii rados zlo priđe grčilo,
koje te potamni odveće nemilo: 10

veće nis' u scini, koj njekad ti biše,
kad no se proć službi mojojzi gniviše;

a toj sud pravedni, znaj, hoće Jubavi,
da oholas ljepotom dugo se ne slavi.

7 ak, panuti.

276,

ISTIJBH.

Ne moj se sad činit toliko izbrana,
kako tad kad no me držaše svezana:

prođoše plameni i strijele )uvene,
ke muke tolikoj daše mi pak]ene;

ter koli njekada, kad no me moraše,
ere te |ub)ah ja, srčna se činaše,

6 ak, }abih.

PJBSNI KAZLIKS.

137

toliko ć sad mučna i gnivna, znaj, biti,
videći, er te već ne hoću lubiti.

277.

čuj svak stvar, ka milim sgodi se u viku :
tjetni dan jednom ja šetav sšim uz riku

upazih gorsku vil, gdi gola i bosa
poje tač idaše s vijencome vrh kosa:

sad mUjeko na prsi gdi mi trud posila, 5

da čedo ko imam, volno bih dojila.

čuvši ja, gizdava što veli taj vila,
koja je ljepotom sve vile dobila,

jur kako milostiv mladac, ki patiti
ne mogu, da nitko zlo ima na sviti, 10

vas smućen milostju otidoh naglo k noj,
ma me sram srete sprid, ter si^utih razum moj,

nu paka vrkši stid stah bliže kon vile,
ter usti me ponih na prsi ne bile,

poćinuv na svrsi reće mi ka za toj: 15

vridni vrhu svih pastiru dragi moj,

tobom se ma mlados sad slavi i diče,
er meni taj se lik priklada i sliče.

17 i 18 Gaj diči sliči.

278.

PlaŠiju od tebe, vidil sam, gdi stvore
pitomu jednu zvir, ka divja sred gore; '*

vidil sam sred rike uhitit tekuće
ribu, ka hino gre dno vode plijuće,

i pticu, ka leti po višnoj visini, 5

vidil sam, gdi ju lovac privarom prihini.

hod takoj divjajuiS, još ti če za mir moj
žeđa, trud i umor utažit taj stup tvoj.

Pače ču veću rit': sve što se plašiš več,
to ćeš pri prid stup moj umorna, trudna leć. 10

Viruj mi, ako te u lugu jednome
zatekoh, ždrilo ti zagradih dračome,

da izit van već ne mož bez moje vik vo}e,
kom stvari utažit me ću sve nevo|e.

4 hitno?

138 DINKO RAli^NA,

279.

10 rito.

ISTIJBM.

Na svitu stvar ovu svi Juđi poznaju,
da tvrđe plav stoji z dva čela na kraju.

Putnik, ki o jednoj košu}i sve stoji^
negova put čista nigda se ne broji.

Zem}a se odiva razlicima oviti, 5

a dobro ni ruho sveđ jedno nositi.

I pčele, ke žude slatki med iskati,
na bilju jednome ne koče stojati.

Vilo ti, ku oči veće me ne žele,
što hoću rit ovo neg ono, Sto" vele: 10

svi tužeć ]uveni u mukah dni traju,
ki na svit razlike |ubavi ne imaju.

280.

DVORANIN SVOJOJ GOSPOĐI.

O vilo stvorena za moj plam gorući,
prođe tja brijeme onoj, kad te iđah istući,

prođe mi sva boles, prođe mi vas poraz,
ne idu već oči me plačući svaki čas.

Lez' ter spi bez misli, već tuge ne imam,
ne ištu ni prosu, ni za te već pitam.

^jubav me slobodi, ter vesel sad stoj u,
er nisam, kako bih; zapovid na tvoju.

281.

ODGOVARA GOSPOJA DVORANU.

Ako bih stvorna ja za tvoj plam gorući,
ti rođen bi takođ za it me svud istući,

toj hiniš veleći, da t' minu vas poraz,
a greš sad već neg vik plačući svaki čas.

Ja Ije spim bez misli ter tuge ne imam,
er vađu od tebe što hoću i pitam.

Nijesi se slobodil, vesela ja stoju,
bil si vik i bićeš zapovid na moju.

pjasm RAzuKB. 139

282.

Slatki san me oči kad uzme jar sebi,
ter srce me pođe od mene a k tebi,

vazel bih, da tvoje tad dođe, znaj, k meni,
za trudu dati Uk u že}i )uyeni.

Tač srce me činil |ubit bi ures tvoj,
a tve toj studeno plam bi vas zgasnul moj,

ter bih ti dal uzrok, da budeš poznati
me tuge, ke srce neTo]no sve pati.

l đb. k sebi.

383.

OD JEDNE GOSPOJE, KA SPASE.*)

Stisknuvši tihi san dvi zvižde }uvene
lako yan poši)u sve plame ognene,

ki rače tolikoj krepki se velmi reć,
da od ah na] mani mogal bi svit užeć'.

Pokoli jedini anđekki ne ukras,
kada spi, toliku veUku ima vlas,

što bi bdeć i hodeć, mislite, stvorila,
kad plamen kako stril iz oči posila?

*) db, U jedna gospodu, ka vidi spedi

284.

Slasti ma, rad koje život moj umira,
umira, er s tobom sve stoji nevira.

Kevira stvara mi veliko ieUnje,
želinje, koje mi prikraća živinfje,

živiuje, ko pati sve jadne nevo|e, 5

nevo}e, rad kojih umrit bi dvaš bo}e,

bo|e svim, er tko mre i svrši dni svoje,
svoj^ misli u tUzi već viku ne stoje.

285.

GOSPODINU VLAHU BUNIĆU.

Tko vele o smrti sve misli na svit saj
boleć se, gđi nami sve stvara žestok vaj,

2 db. gdi nami satvata ŽMtok vi^^

140 DIMKO BaAiNA,

ne uživa života, ni čuje, ni kuša,
pače ga prije reda smrti zlom sadruža.

Hoću da misli se, koli je podobno,
za paka ne doći na zlo ono vjekovno.

Svakomu pak ve}u, da ije i pije,
uživa, veseli, raduje i smije.

286.

Kada prav i vjeran sluga se postavi
služit' gospodara s velikom }ubavi,

za dvorbu na pokon izdvori on platu
u čem god, ako ne u srebru i zlatu.

A meni protivno s tobome zgodi se,
ter srce u tuzi velmi zlo boli se.

Služim te i |ubim i davam, što mogu,
i ne ć mi milosti ukazat' nebogu.

db. ni Elata.

287.

Spravili se veće krat za tebi izriti
boles mu, ka jadno čini me sve mriti,

a netom me oči kon sebe nazre te, ^

on čas se ma pamet u misleh zamete,

jezik se zaveže, a lice poblidi, 5

kako da njeka zled srce mi uvridi.

Tako t' se odi|am, ne moguć reć ino,
nego li: mir s tobom, me dobro jedino.

Ovo t' je čudna stvar, gdi moji a meni
ne hoće dat pomoć u muci {uveni« 10

7 đb, inoj. 8 db, nego lis stoj s bogom, gospode svih gospoj.

288.

Srčan gniv, pravo ni, da kaže ures tvoj
proć tomu, ki }ubi verno te tolikoj.

Kriv tomu nijesam ja, nego li tva lipos,
u koju bog stavi |uvenu svu kripos.

Kako hoć, da tebe ne budu }ubiti,
ako si ti taka očima viditi,

da veće neg blažen scijeni se i pravi
taj, koji uzdiše za tvojom }ubavi?

PJBSMI RAZLIKE. 141

Toli se tva lipos sve gniva neredno
scijeneć, da ne lubim srcem te pravedno, 10

kad dođu prida te, razmiš|a] i gleda'
čine me i obraz i riječi bez reda,

moći češ ti tada pravedno poznati,
koliko tva lipos hoti me skončati,

ki veran u svemu biti će vik sluga, 15

dokle stril }ubavi uzbude za druga.

Tim pravo ni, toga da ne zri tva vira,
za toboin ki cvili, uzdiše i umira.

289.

Ka pravda jes ovo od moći }uvene,
da }ubim jednu stvar, ka hoće zlo mene?

sam isti ja prijam zled na me hotinje
s mojome štetome zlo slideć želinje.

Budući slobodan volno se daju ja, 5

za roba da služim godišta 8va moja.

O muko žestoka, koji je razlog toj,
da }ubeć sve živu u muci paklenoj,

a paka ne |ubeć stvar, koju sve čtujem,
tisuću da smrti u srcu mem čujem? 10

190.

Na tu sam zled došal, er ako cviliti
hoću ja, ne hoće suze me združiti,

a da bih plač imal, plakal bih tolikoj,
dokle bih prikratil jadovni život moj.

Scijenu ja, da muka, ku srce me pati, 5

za veću mu boles čini ih lipsati.

Oh tužna načina od tuge na sviti
tužiti svaki čas i ne moć suziti.

291.

KAŽE, DA LUVENI VAZDA SUMLIVO STOJE.

Izuveni nevo)nik kad dobro žuđeno
bude steć ter živi u slasti }uveno,

scineći počinut od muke i truda,
koji mu jes zadaP boljezan prihnda.

142 niKKO baAuu,

čes, koja nijednu stvar u dugo ne adrži, 5

on čas ma tuj radoe plačem dim za^rii;

stavi mu u sroe studenu sumnit onu,
kom pokoj i slasti }ttyene sve tonu,

očima ter svojim ne dava već vire^
za sve da sa svijeh stran pomnivo požure. 10

I meni, jaoh, sude sled od te nevo)e
dođe, ka kroz ne vaj srce mi sve ko)e,

a dušu umađra sa elima tugami,
er čim lip ja nosim na rud drag kami,

čini se sve meni u šumni bez reda, 15

da mi ga svak grabi, tkogod na n pogleda.

14 đrakami.

292.

Sve vidiš patiti žedtoke nesreće
jednoga, vaj, roba, slobode ki ne će,

i nidne milosti negovim tugami
ne imaš stojeći jaki no tvrd kami.

Ne može govorit ni dobro pisati,
ako mu pomoći ne budeS ke dati,

a vez hud |uveni, s kim pati sve muke,
drži mu zavezan i jezik i ruke.

29a.

Sama noć dobro zna, u kom sam tuženju,
za sve er se kažu rad proć momu hotjen^ju.

AikAmJ smih stvori zlovolan u tuiii,
kad skum, da nem«i dobaSe boj drim,

a Cesar, kad vidi PoBvpeovu glavu,
proplaka sakrivii veselje i slavu.

Tim ako ja vesel kadgod sam na svit saj,
toj činu za skriti t' me toge kudi vaj.

7 kađgosam.

294.

Jaoh, tko bi ikad mnil; da oči dvi |uven6
sve čine u tuzi živiti, vaj, mene?

i što ve^ Hpše su, to veći zadaju
uzrok mi, ^ misli me srce skončaju.

Ove su oči one, koje sam npisal
u srče, u dušu, u pamet i misal.

PJBSNI RAZLIKB. 143

Oči me priđrage, vesele i mile,
ke dušu sreome radosno sve dile ;

o oči; oči ne, neg sunce s nebesa, 10

kime se svit ovi radosno uresa;

oči, ke za zvižde na zem}i svak broji,
medne, mile, drage, s kim rados sva stoji;

oči me ufanje i moja radosti,
ke mi ste drag pokoj u svakoj žalosti, 15

činite, da vaša jedina lipota
smrt hudu zasloni od moga života.

12 đb, sve.

295.

Narav trud i misal i pamet svu stavi,
hoteći satvorit tvoj ures gizdavi;

u listu jednomu vas izgled učini,
iz koga pak ize tvoj ures jedini,

ki kadgod gledam ja misleći sobom sam 5

u nemu lipotu izvrsnu naziram.

Samo ti stvar jednu vidu, ka t' zlo stoji,
koja se odveće prem sasma zla broji,

u prsih er drži tva lipos (uvena
srce ne od puti, neg tvrda kamena. 10

9 c2&. u prseh.

296.

U uzlu jednomu od zlata izbrana
tva }ubka |uvezan drži me svezana,

ter se već ne bojim nit strašim nesreće,
ka svoj jad na vridnih često krat it meće.

Tvoji lipi načini i djela s hitrosti
čine mi toliko velike silosti,

er na smrt tebe rad da idu, dobro znaj,
mnil' bi se jur meni, da gredu goru u raj.

8 đib. ni.

297.

Nesreća, koja se sadruži s |ubavi,
u meni svoja zla sva sasma postavi,

ter kad bi hotila opet me vriđati,
već tuge ne bi imal' za moć mi zled dati.

144 DINKO RAli^INA,

Ja za toj uzimam velika veselja 5

videći da na zlu najzadnem jesam ja^

ter u to] radosti vazel bih umriti;
nu smrti ne smijem od straha žeUti,

er kad bi, mnu, znala, da mi će mir stvorit,
nikako hotila ne bi me umorit. 10

6 đb, nazadni.

298.

Veće krat na gori vidu ogan goriti,
nu zledi ne može viku mi stvoriti ;

a tvoj plam, ki srce sve moje opteče,
toliko gori me veoma zdaleče,

da mnokrat bojim se, da ne bi, vaj, meni 5
smrt zadal u gnivu taj plamen }uveni;

a kad pak na blizu budu ti gdi stati,
opet mi zdrav je se minuto povrati.

Takoj ti, mnu, za zled mu vječnu stvoriti,
ni me hoć ugasit, ni mi daš zgoriti. 10

8 db, kim.

299.

Ti kažeš u svemu, da dobra hoć meni,
a te tve lubavi svi su var himbeni.

Toj se sve hotinje dobro vik ne broji,
ar |ubav sve druga u srcu tvom stoji.

Mo)u te, me zledi bolesne prikrati
i slobod zgublenu opet mi povrati,

er srce žalosti velike sve prima,
služiti gdi milos nemu se ne ima.

2 dJb. hinbeni. 8 db. tve.

300.

Svaka zvir žestoka, ka god jes pod nebi,
po njekoj naravi, ku ima u sebi,

dobro i zlo poznava, ter kada upazi,
da joj zled tko dava, on čas ga porazi;

kada li pak vidi dvorit se s lubavi,
pitoma stvori se, svu divjač ostavi;

a ti; ka s' razložna, koliko veće ja
lubim te, toliko kažeš se gorčija.

6 db. stvoriv se.

PJESNI RAZLIKU. 145

301.

JEDNOMU, Kl PITAŠE, JE LI LUBAV BOG.

Sto je ino Juvezan, neg jedna na sviti
slas mila, ka bude rada svis stvoriti?

misao od jedne satvari, hotij znat,
ku oko opazi a srce ktil' bi imat.

Ter tomu budeš se u služtvo podati, 5

koga ti za roba ne bi uzel imati.

Izgovor to je ne, tako ju mož riti,
a nije božica, ni toj bog na sviti.

302.

Blaženi vi slijepi, koji ne vidite
liposti od vila, ni ih mane želite.

Blaženi vi gluhi, kim čut ni dana vlas
od žena nemilih otrovni; hudi glas.

Blaženi vi nimi, ki riči ne imate, 5

ter mane sve muke na svitu kušate.

Blaženi vi mrtvi, ki }ubav ne zrite,
er sveđer u zemli pokojno ležite.

303.

RAZGOVOR U TUZI ^LOVIKU.

Cloviče, život tvoj ne drži u vaju,
er stvari sve na svit promjenu imaju.

Života čim konac našega se prede,
okoliš od sreće u okolo sve grede.

Nebo se ne vrti na naše hotinje, 5

ni može doć na stvor sve naše želinje.

Ces silom svojome, što hoće, sve dini,
jak vihar od listja u gustoj planini.

Kako noć za dnevi izlazi i hodi,
tako jur huda zgod za ugodnom dohodi. 10

Naličje sve ima svaka stvar na sviti,
ki se lip prem za toj može zvat i riti.

Ne scin' se samo ti nesrećan i tužan,
na svitu ovemu svijetu je svak suzan.

IŽ db. more. 14 đb. ovomu.
STABI PISCI xvin. 10

146 DINKO RAikiNA,

Viđ srca sva }ucka, ki živuć đni traju, 15

u sebi sva svoju slas i grkos imaju.

Živote sve |ueke uzmi sve i nih čes,
jedan dan ne 6 im nać, da sasma svital jes.

16 garkos.

304.

Plav morska, svaki čas po moru koja gre,
istom je jedan dan val morski proždere.

Ovca, ka iz stada iz svoga izlazi,
brzo se vuk nome iz krova zajazi.

Oda ckla jedan sud, ki često putuje 5

na kladenc studeni, brzo se jur skuje.

A tko gre bosonog, gdi drača sve nikne,
trijeba je na pokon oboden da vikne.

Sto hoću rit ovo, ne hoću sad riti,
za s tuge ne biti komu god na sviti. 10

8 istada isvoga. 6 đh, on fiknjo. 9 db, ne ću sad ifriti.

305.

Ead mukc; ku svak čas stvara gniv |uveni,
toliko velik cvil ja patim u meni,

da malo po malo sve život prinosim
smrti, ku toliko ja rado tad prosim;

i kad se na blizu upazim od smrti, 5

kom tuge sve moje uzufam satrti,

toliko velika dođe mi tad rados,
da proć mom hotinju oživi ma mlados.

306.

Sto je dobra prijazan, da mene tko pita,
rekal bib, nadhodi sve blago od svita,

er sebe ne štedi ni ob dan ni ob noć,
gdi god zna, da može prijatelu dat pomoć,

i kad se s nezgode koja zled upriči, 5

u mjesto pomoći ne dava on riči,

i vjeran biv vazda srčano tač |ubi,
da mnokrat i glavu za druga izgubi.

Blažen se može rit človik taj na sviti,
ki bude prijate}a takoga dobiti. 10

2 ah. reko.

PJSaNI RAZLIKE.

307.

Kad jučer sred kola vesela pojase,
toliko draga se i mila viđaše,

da sve vil, ke ondi uza te stojahu,
veliku zavidos tvoj dići nošahu,

i tako pak }ubko očima gledaše, 5

da luđem slatku smrt bez truda davaše;

gdi videć hitrine, kom ctiše tva mlados,
svak ovuj rič reče jednaga za rados:

da bi išli kao njekad bozi sad po sviti,
mogla bi svih ova u robstvo staviti. 10

308.

JEDNOMU UBOGU OHOLU.*)

Ležandar, koji bi car i kral od svita,
i koga svakoji jezik sad počita;

svom vojskom oružnom njekada hodeći
iznać kraj i čelo od zem|e želeći,

snig ga, led i zima tolika zamete, 5

da primi tega rad ne male on štete.

Na pokon došadši na jedan stan u noći
poče se grijati, počinut za moči,

i takoj grij ud se vojnika upazi
od zime gdi jedva k stanu tom prilazi, 10

s mjesta se podiže i nega postavi
na mjesto na svoje s velikom lubavi,

znajući, koliko vrijedna je velmi stvar
i manim od sebe stvoriti čas i har.

A ti jur u kući tuđojzi videći 15

jednoga uboga uza te sjedeći,

ne samo toga rad gnivno se rasrdi,
manu još nemilo nega tuj pogrdi.

Kako to učini, nu malo razmisli,
ako t' um sve nisu tamnosti pritisli. 20

Ne znaš li, na ohola er zem]a sva viče,
a glavu priklonu ni oštar mač ne siče?

ne znaš li, er ove tri stvari odveće
i bogu i ]udem velmi su mrzeće:

147

*) đb. U jednoga uboga ohola. 1 đb. Leksanđar. 5 snigha. 6 ak, toga.
18 đb, i ak, danu.

148 DINKO RAli^INA,

bogatao lakomac^ star človik, ki bludi, 25

i ubog potreban ohole, zle ćudi?

ne znaš li, s neba sgar er za tu oholas
naj lipše stvorenje vrže bog u propas?

Drugo t' sad ne veju niti ću već riti,
za s tobom u riči boreć se ne priti. 30

309.

Ne bi li, srećo, ti, koja mi hti riti:
stavi se ovu vil Juveno sliditi,

ja ti ću potrebnu u svemu dat' pomoć,
kako ćeš že]i toj u skoro na vrh doć?

za što me pak, srićo, zlo izda ovako j, 5

čineć mi služit man u muci ]uvenoj ?

Velmi, vaj, Jubih ja ne dike juvene,
a ona viditi ne može vik mene

Đa mi te u rukah, o srećo, imati,
koli bih zlom smrti činil te skončati! 10

Cinil bih, da veće na svitu do vika
ne činiš žuditi u želi človika.

7 db. more. 12 db. živiti.

310.

Vidu, sto jezika gđi na me zlo prave
želeći, da pustu tve dike gizdave^

a ja nih nemilu videći nenavis
silujem što mogu najveće moju svis,

da mi je tvu lipos to veće lubiti,
za gori moć poraz stvorit im na sviti;

er lubav kad krepka nosi se i čini,
život, čas ni blago ništo se ne scini.

311.

Tko nije pedjepsan za svu zled kroz lubav,
mnome se pedjepši, gdi sve mrem nepristav.

Zled kad se satvori čio viku na svit saj,
po stvoru već dignut ne može taj svoj vaj

Tim vi, kim dano jes radosno živiti,
nastojte u stanju tomu se shraniti.

PJBSNI RAZLIKB. 149

da paka, kad koga budete zgubiti,
vi silni nijeste sve placom ga želiti.

312.

];.ubav, ka moćna se toUko govori,
sve višne bogove u zviri čin't' stvori,

i dudam svim mudrim, koje su na svit saj,
učini, da pate u srcu ne hud vaj;

a ova vil, u kojoj liposti vide se 5

tolike, da stvori svi na svit čude se,

toj jakoj ljubavi, s koje se sva gube,
zgasnu plam, luk skrši, a krila oskube.

4 đb, had iie.

313.

Kako no vi pčele idete sve med taj
za druzih zbirati po cvitju na svit saj,

i kako vi crvi na listju sve novu
za druzih snujete tuj zlatu osnovu,

i kako vi ovce, ke gorom hodite, 5

sve vunu i mliko za druzih nosite,

i kako vi jaki volovi čim grete,
pritvrdu zem}u tu za druzih orete,

tako me jur misli trud velik stvoriše,
a druži moju slas, ku čekah, dobiše. 10

314.

Pokoli ma mlados nevolno sve tuži,
vazel bih, da me smrt s mrtvime sadruži.

Ufanje radosti veće mi ne dava,
a huda nesreća tako me končava,

da vazda ki god nov jad, ki se ne prosi; 5
srce me RANENO za patit podnosi,

i za toj daleče sve bježi od mene
gluha smrt, ka je lik od že}e |uvene;

ma ne moć, tolikoj ka mnokrat jes hrla,
doći će jedan dau; ako ni umrla, 10

6 db, rođeno 8 natpiaanim rađeno.

150 DINKO RAJi^INA,

315.

Kaji se kajući, kajući kaj' se sve,
dokoli kajanje mogu čin't' misli tve,

davat mi svaki čas za vjernu mu službu,
nehame sve tuge da mi su u družbu.

Kaj' se sve kajući, dokli t' je lipos taj, 5

er kajbe u staros ne služe na svit saj.

Kad zmija iz kože svuče se na sviti,
nova se sva bude opeta stvoriti,

i dubu, kad ljeto veselo osvane,
listje opet ponovi, koje mu opane; 10

nu kad ti ostariš, sve što hoć stvarati,
nigda se na mlados opeta ne vrati.

316.

Kad moj plam }uveni ugasit mogaše,
s koga me jadovno zla muka moraše,

ne ktje mi ni malo ti vode podati,
za mene u žeđi prem sasma skončati;

i voće tvoje toj druzima davaše, 5

a meni sveđer: je nezrelo, veJaSe,

čineć man na vratih mnokrat mi vikati,
na glas moj ne kteć se nikako ozvati.

A došla sad jesi za kajat zla dila,
ucknila s' odveće, er me si zgubila: 10

našal sam ja drugu gospoju od. svita,
bez truda tolicih koja me napita.

317.

Vazel bih bio ja s uzdasim na sviti,
nevo|ni život moj da mogu skratiti,

pokli imat razgovor ne mogoh u tuzi,
ka čini srce me da grozno sve suzi ;

ali da stdt mogu ne )ubeć tvu lipoS; 5

ka ćutit ne može }uvenu vik kripos,

ali ti da tvrdos srca toga tvoga
omekšaš, za smilit vaj mene neboga;

er sveđer ja stoju nevolan tužan sam
s ričim tom na ustih: oh, da te ja imam! 10

2 đb. svršiti. 9 đb, cvileći n^. nevojan.

PJSSNI BAZL1KB. 151

318.

Jaoh, ovi kako nas sve život naš vara,
a nitko jur ne će da svoj grih pokara.

Vidimo na pokon kroz naša živlenja,
koli su isprazna sva |aeka mišlenja.

Đanaska mi jesmO; a sjutra nismo pak, 5

sunce se Ije krije svaki čas za oblak.

Ni veće ne znamo ni časa ni hipa,
kada će doć na nas jadovna smrt slipa.

Tim tko se veseli za tuđe skončan je,
bo|e bi, da plače sve kasno Čekanje. 10

319.

GOSPODINU MIHU LUKAREVIĆU PRIJATELJU I RODJAKU

SVOMU.

Oh, ne moj toli se nemilo brinuti,
ako čes milu »las čini tač zginuti ;

ni mane boli se, ni zlovo)' tizime,
ar zledi sve diže zabitje i vrime.

Hrabenos sad ukaz' od srca svoga ti, 5

neka te svak pozna za mudra na sviti.

Trijeba je, pomoći da gredu tuj boje,
gdi veće zgoditi budu se nevoje.

Znaj, pauk er trudeć u svojoj osnovi
na pokon žuđen dom na jedno zgotovi, 10

i kad mni počinut od muke i truda,
tad mu opet prispije nesreća prihuda,

ar metla, ka mete kuću, u koj on pređe,
sve misli negove na ništo dovede;

nu on znan mjesto toj i svijet svoj promini, 15
ter malo po malo opeta dom čini.

Lastova ptica ona pod strehom tuđome
sagradi sve gnizdo ne s malom mukome,

i kada scijeni plod žuđeni izniti
i jaja, ke bude u gnizdo staviti, 20

ruka joj protivna od kućne če]adi
gfiijezdo toj ne milo nemilo razgradi:

2 đ6. stvar n^, slas 13 grede, tako i ak. i Gaj- 16 db, opet dom nov
Sini.

152 DINKO RAl^INA,

tuj se ona ođili s tugami čuđnime,
viđeć se zgubila gnizđo, plod i vrime,

na iz nova s ufanjem opet se priseli 25

i zgradiv gnizdo toj izme plod^ ki želi.

Pomniva pčela još, koja med u cvitu
nahodi obhodeć sve strane na svitu,

kade ga nakupi i stoji s radosti
scineć trud zaplatit tom cvitnom sladosti, 30

dođe joj, ko joj dim dosadan učini,
tere joj svu tuj slas zlim jadom zamini,

ka joj stvar veliku svim zada boljezan,
videći, gdi biše ne trudi svi za man.

nu ugodiv zloj sreći i budu bremenu 35

na pokon na vrime izme slas žudenu,

i ti u tvih nezgodah kti držat način taj,
nikako ufanja ne zgubiv na svit saj,

ar sreća, u bitju ka jednom ne stoji,
još će čin't', da tva čes blaga se svim broji. 40

38. db, ti\j mj, svim. 88 nikao, Gaj nikada, db, i ak. nikako.

320.

Bi li se čin't' moglo, da duša grih tvore
ne ima pak u paklu pravedne pokore?

bi li se čin^t' moglo, da se snig na gori
ne topi, sunač zrak kad vruće prigori?

bi li se čin't' moglo, što nigda ni bilo, 5

da budu rike teć opeta na vrilo?

bi li se čin't' moglo, da ribe iziti
sve budu na suh kraj, za na nem živiti?

bi li se čin't' moglo Človika ne ijede
da vrijeme veliko živjeti sve vide? 10

tako bi moglo se učinit, dobro znaj,
da ja sve ne )ubim tvu lipos na svit saj.

3J1.

Ostinuv tresem se jak no lis na vitru/
kad oči tve vidim al čujem rič hitrU;

i kopneč kako snig na suncu ali mraz
blidilom tamnine pokriju moj obraz,

PJBSNI RAZLIKB. 153

ter duša, vaj, moja, ka služi sve tvojoj, 5

na konac prit' želi u muci nerednoj

Nu toli lice tve obično milo jes,
da srcu mom skraća svu tugu i boles.

322;

Kad ona iziđe vesela u slavi,
koja me ljepotom ]uveno zatravi,

zamukne ' svaka stvar, rike se ustave,
a ptice svakoje treptit se priprave.

Nu kada besjedeć ki govor stat pravi, 5

sva viš^a nebesa na ne rič ustavi^

kad li oči ne svrne, takmenja kojim ni,
užiže, umara, razčina i kopni.

323.

Uzdam se u boga, da ču još plavi moj
iznać kraj za shrauu žuđeni tolikoj

valovmi ne će rvit' vik morska dubina,
kadgodi utažit' zla če se godina.

Ako me huda čes protivne nesreče 5

ucvili ovakoj žestoko odveče,

doči će još vrime, da mi če obraz svoj
ukazat vas vesel u slasti velikoj,

nu človik na svit saj dobit zvat ne ima se,
dokli god nad nime svijeće se ne ugase. 10

324.

Na lipi tvoj pozor kad tva čes iziđe,
veomi ti vruč plamen na srce me priđe,

i tvrđo tva slika tač se u nem ureza, .
da slobod svu moju prem sasma zaveza.

U tvoj toj pameti, mnu, tada da reče: 5

mladac se sad ovi u ogi^u zlo peče,

poč ga ću jednome očima smiriti,
za čin't' pak, čim žive, smrtno ga sve mriti.

1 đb, prozor. 6 mladace.

154 DINKO RAl^INA,

325*)

Znate U, luveni za što se spovida,
da IJjubav sve hodi po svitu bez vida?

ja ću vam spovidit', neka toj vi znati
budete, za družim pak inim kazati:

zrčuć š nom jednom ja na vile me oči,
ke sjahu jak sunce, kad sine s istoči,

i^e rajskom lipotom kroz pogled taj lipi
srce uze jur meni, a noj vid zaslipi.

*) db. Kaže, za što je ^ubav slipa.

326.

Hodil sam u vike ovimim drumom ja
i još ću hoditi godišća sva moja,

bivši put općeni, niko mi braniti
ne može, da nime ne budem hoditi.

Na vike naučen vuk planinom šetaje 5

sve što mu već vikaš, sve mane toj haje.

Komu li moji hodi mučni su meu nami,
neka uzme ter udri glavome o kami;

er (ubav kad nosi s tvrde se požude,
nigda se rad straha pustiti ne bude. 10

1 db, hodil sam ovime a vike drumom ja. 5 db, naućan.

327.

Ma mila Latinka lubka t' se viđaše,
uz romon ne mili gdi pjesni pojase,

pjesni one medene, pjesni one |uvene,
kima se užižu i prsi studene.

Krotome lav bi stal i rike tekuće,
da mogu čut' jednom ne riči goruće.

Mogla bi, da hoće, romonom tom vlasti
čin't' gorit' kamenja i plakat od slasti.

1 db. ma lipa

328.

U po}u, gdi cvitje razlike sve cvata,
bješe vil prostrla jedan vez od zlata
sakriv ga pod listje s hitrinam čudnime

PJBSNI RAZLIKB. 155

cić bo}e đa nim lov učini na vrime.

Ja velmi zaslijepjen (ubavi tađi hip 5

pristupih za' ubrat moć ki god tuj cvitak lip,

i ruka prostrvši ne vidih, od kuda
na grlo pade mi taj uza prihuda,

ka tvrda bi toli, da nebog ne mnu ja
moć' je se slobodit' godišta sva moja. 10

329.

Pakao su me prsi; duh sam ja pakleni
i pravi pak)en plam moj je plam ogneni.

Sve tužno u nieni bez svrhe ja gorim,
i dušu bez nadbe žestoko sve morim,

i nigdar ni mi moć nikako viditi 5

me dobro izvrsno, kim živem na sviti.

Samo je u ovomu moj život nemili
s tim dušam različan, vječni plam ke cvili:

grišne biv i krive one tuj pokoru
sve pate, a ja prav nepravo sve goru, lO

i svoga stvoroa zgar proklinu hip i čas
videći, da pate u ognu gork poraz,

a ja, vaj, tuj, cić ke bez konca sve goru,
hvaleći sve lubav i služim i dvoru.

14 đb }ubim

330.

Ako rad tvoga zla gniva, ma gospođe,
učiniš; život moj u pakal da pođe,

od moje neprave pokore, znaj, imat'
bolesti ne ću ja, čim budu dolu stat',

ni mi će dat' muke taj iskra ognena, 5

neg ti, ka ć za tvoj grih tuj doći suđena;

er na tve lice toj gledavši svaki čas
pak)eni pedjepsi ne će mi dat' poraz,

samo ću trud ovi imati u tome,
što budu me oči zatvorit jednome. 10

331.

vi svi, ki ovdi slišate sad mene
moj vi svjet, čujte se od že}e Juvene,

2 đb, od himbe.

156 DINKO RAli^INA,

za č vrime, u kratko, svemu biv skončanje,
obraća slatki smih u gorko plakanje.

Bješte tja đaleče skrovene lie mreže, 5

pri neg vas u tvrd svoj zli uzal zaveže;

er ludos ne mala veli se na sviti
jednoga nehama poć u dvor služiti,

koji sluzi svomu za platu pođaje,
da žejno sve cvili u tuzi plakaje. 10

332.

Kao riba nevišta, u moru ka plije.
it' opći za gvozđjem, ko pića zakrije,

i kako neznani Ijepir taj naliće
zaradi svitlosti na plamen od sviće,

od ke vik ne će se nikako ostati, 5

dokli se ne bude životom rastati:

tako ja grera slideć tvu lipos jedinu,
za sve er Š ne u jadu neredno sve ginu.

Ni }ubav, s kojom se ne može boj biti,
inom ne da mi nikako misliti, 10

nego li o tebi, vilo rajske dike,
koj ću bit' u svemu veran rob u vike;

istom da kad godi tva me čes pomili,
da ma svis u jadu sve tužeć ne cvili.

333.

Mu ruku svom uzam moja vil luvena
i vidiv, da leđno sva biše studena,

reče mi : biljegu po ovomu sad ja znam,
er srcu u tvomu ne stoji luven plam,

za č srce ni jedan ćut u sebi ne ima, 5

koji van ne kaže nadvornim stvarima.

Ja ino ne rijeh, nego li: gospoje,
velmi u tem prija var poznanje toj tvoje:

svaki prav }uveni, u trudu ki gine,
iznutra vik gori a zdvora sve stine. 10

Svu snigom goru ja vidil sam skrovenu,
iznutra ka gori u plamu ognenu.

Ja takmen onomu kamenu, znaj, jesam,
ki studen zdvora je, a unutra sve je plam.

PJESNI RAZLIKE. 157

334.

Kad počnem gledati kon tebe gdi god stav
tve lice, u komu kra}uje sve ]ubav,

u že)i umiru, er suze u taj čas,
iz oči ke teku, daju mi gork poraz.

Na zlatih kad vlasih snig ruka tvih vidim, 5
kopneći kako mraz sve vehnem i blidim ;

slatke pak riči kad iz usta tvih čuju,
u misli Juvenoj sve cvileć tuguju.

A oči tve mile, vrh zvizda ke G^aju,
velik trud i boles mom srcu zadaju, 10

er bi rek da jedno sve meni tuj veli:
moja te ljepota u že)ah sve želi,

drugo pak mni mi se, da hoće tuj riti:
mene rad hoću ti da budeš umriti.

10 đb. sve đaja.

335.

PJESAN OD KOLA.

Ah djevojko dušo moja, ka mi s' smrću dala,
kad zagorjem gredu s tobom stado moje pase,

tere vrgu na te oko i ti gledaš na me,
stvar koja mi srce žeže ognenom že|ome.

I ako te što zazovu, govor meni daješ, 5

toli t' reku: počekaj me, Čekaš mene viku;

i ako pjevke stanu pjeti, i ti ih sa mnom pjevaš,
i ako se što nasmijeju, i ti smih satvaraš;

ako t' u čem }ubav kažu, i ti je meni kažeš,
na jedan način misli mojoj svud odgovor daješ; 1

nu ako slascu tuj pokonu ja od tebe prašam,
na tuj ričcu gluha meni on čas se ukažeš

ter besjedu hitro moju na drugo izvrneš.
Nu promisli, pravo je li, da me tač skončaješ;

za što vodu bistru tvoju prid usta mi daješ, 15
ako mi je paka piti slobod ne puštaješ?

3 đb, oči. (i đb, u vike.

158 DINKO baAima,

336.

PJESAN OD KOLA.

Iduć gorom u prošetu ja djevica mlada
BJutra Igorom, kad u pjesni slavio boli sklada,

nađoh mlaca gđi ležaše u dubravi gusti
izranena trovnom strilom, ku zao gusar pusti,

koga stavili da ozdravim podobnima ličim 5
nega sveđer zgovaraje veselima ričim,

i što rana negova se bolna ozdravlaše,
toj se moja druga nova većma žestočaše.

Koga kada zdrava stvorih, molih s mukom zlome,
da bi mene ktil ozdravit' lu venom želome, 10

mladac hteći haran biti meni momi mladi
ozdravi me ličim svojim u razbludnoj nadi.

Za to ve}u, da rečeno na svitu je svima:
tko satvara bar mlacima, s mladac milos prima.

2 đb, sjutra ^orpm prije sunca na glas od slavica, ali precrtano. 3 db.
u zeleni travi, ali precrtano i nadpisano: medu dubi gusti. 4 đb. ku gu-
sarin spravi, ali precrtano i ispravfeno, 7 đh. većma mj bolna. 8 đb, tvrde
n^, većma. 12 db. iz mene si zlu bolešću svim ličim izvadi ali precrtano.

337.

PJESAN OD KOLA,

kamenu dragi, vridni mjesta istočnoga,
ki usađen sveđer stojiš posred srca moga,

ckleni, bistri, tih Đunaju, koga s obi strane
sjene borja i javorja, guste lipe grane,

drag pokoju, u kom drži lubav svoje krilo, 5
cesarice srca moga, moja rajska vilo,

moje glave meko uzglavje, moje čisto zlato,
i trudima svim mojima moja jupka plato,

ka očima mojim vodiš vazda danak bili,
ne čin' veće, da ma mlados žejno u tugah cvili 1

Jur u plamen vas otidoh živi tebe ciča,
goreč kako suho drvo ali jedna sviča

gasnu, čeznu, bliđu, venu, kopnu i ginu vike,
iz oči mi suze viruč naglo kako rike;

tuge srce zlo mi ko]u a jad srce davi, 15

tako da se riti mogu izgled smrti pravi.

PJESNI BAŽtilKB. 159

Ne umori me, da ti pake pak ne bude riti :
ovo koja sluge svoje smrtno čini mriti.

Ne daj, slavne da tve dike prikor tak' ogrubi
ne kteć ]ubit' sveđer toga, koji tebe jubi, 20

er ni pravo, da tko vemo sve dvoreći služi,
da svoj život svak čas gubeć grozno i jadno tuži,

Ako t' u čem što sagriSih gdi god kad na sviti,
ne osudi me, nu čin' milos, da grib bude priti,

ter mi lice }upko, milo viditi ne brani, 26

jer slatkom tvom pozoru me se srce hrani;

bez tebe mi sunce ne sja, ni slas rados dava,
bivši u tebi od me že}e sva čestitos prava;

ni miriše cvitice mi bez tebe, koja si
prvi ovitak svih gospoja, kih se ime glasi. 30

Tim kameno srce omekšaj i plam luven primi,
ter nim s mene hude trude naglo spravna snimi,

davši meni za svu moju vernu idvornu službu,
da se s tobom jednom mogu otaj stat u dražbu.

338.

Oj ma rajska višna diko, koju bog objavi,
da je RANENOM srcu momu lik istini, pravi;

moj pridragi razgovoru ter razbludo mlada,
bez ke živit ja ne mogu, bivši moja nada;

moja kito perivoj na zlatom žicom svita, 5

koju zovu nad sva cvitja prvi cvit od svita,.

zapisal sam, verno tebi da vik čine družbu
jezik, pjesni, pamet, misal, srce, vjeru i službu.

Oči, srce, život, duša ni mi toli draga,
ko li, vilo ti ma mila, ka si lubka i blaga. 10

Mnokrat ti sam ktil me rane putem skrovno riti,
ma vazda mi rič studena u usteh bude umriti:

nu zla videć er smrt mene umorit' je spravna,
silan sam ti tada reći, moja diko slavna;

tako t' zenul' sveđer mlados kak' u polu trava 15
za tve raj ne majke prsi, ka ti mliko dav^,

kada stado uzplanduje, gdje su stijenja hridi,
pod javor je gusto tiho sama k meni pridi,

11 mnokrati.

160 DINKO RAli^INA,

gdi dva venca gorovita zlatom svita hranu,
i š nim slavja lužanina, ko jak oči branu, 20

za ki tač me služno moli jučer onaj vila,
ka bisemijem trakom kosi biše lipo svila,

veleći mi : mlad pastiru u razbludnoj nadi,
ako darov taj pokloniš meni momi mladi,

kunu ti se dudom mojom, da izvan tebe diku 25
nijednu, hrabra, dokli živu, ne ću ]ubit' viku ;

i nojzi ga ne ktjeh dati, cić er tebi moja
misal služit' odlučil' je sva godišta moja ;

nu ja tebi sad se obitam, moja kruno svita,
tako od vuka gladna ne biF stada ma odnita, 30

nikad ne će moja mlados drugu vilu služit%
da bih znao još moj život ka zloj smrti združit';

istom k meni mladu že{nu hotij tako doći,
od koga ćeš svim vesela k stanu tvomu poći.

20. Gaji kog'.

339.*)

Bazumom urešen ne bivši bitak tvoj
ne moj se plemštinom oholit' tolikoj,

er kripos sama jes, ka svaka dariva,
bez koje plemenit nitko vik ne biva.

U ruho naj lipše obuci grubu stvar, 5

nikako bit lipa ne može nikadar,

a lipu i grubim da budeš napravit',
ne će se dil toga gruba rit' ni pravit'.

Nu toj jes istina, da kako meu nami
u zlato zavezan lipši je drag kami, 10

tako kad i pleme stakmi se s kriposti,
čoeka duh prosine dvaš većom svitlosti.

*) ak. Jednomu plemića.

340.

IZETE IZ PJESNIVAC GRČKIJEH OVE ŠES PIESNL

V

Zeleć se objesit jedan skup lakomac
otide na po|e za kupit konopac,

i videć da nemu šes pjenez imaše
uzeti taj, ki ga prodati hoćaše.

PJSSNr RAZLIKE. 161

bojeć 96 tolikoj skup tamnik strajati, 5

opet se k stanu svom naj brže zavrati,

gdi, naSađ jedan star navojak za vrati,
o nem se objesi^ cić život da skrati.

Toj jedan videći oni čas priskoči
ter konop osječe, da mu smrt ne uzroci; 10

a budi lakomac što bi imal s )ubavi .
bvale mu dat i har, er ga zla izbavi,

na pravdu pozva ga, prid kojom pokliče,
da plati konop mu, ki mačem osiče.

Tim svak znaj ter uči, koli je buda stvar 15
zli j em skupcom stvarati čas, koriš ali bar.

341.

Koli je vrijedna stvar, jedini moj bože,
prijazan, bez koje živit' se ne može.

Slip nosi klijenita, er nemu nije moć
podana, da može po sebi i gdi poć;

a klijenit pak tomu, ki vida ne ima; 5

da dobro it može, kaže put očima.

Tim tomu ja toJu, ki ovo čtit bude,
da dobra prijate}a silit se dobudet.

342.

Svenut bris ima Se uz suhe svoje grane
zelena prutja taj od loze izbrane,

ku malu odbrani i noj se podveza,
cić nega da. ona pak tač listjem uresa.

Narav nam taj izgled prid oči postavi, 5

u komu za nauk nam kaže i pravi,

da mi tej prijateje imamo iskati,
s kim na svit ne će nas ni zla smrt rastati.

343.

Jedan, ki konopac noiaše, za moći
načinom tizime na budu smrt poći,

velje blago nade u zem]i meu mravi,
u mjesto od koga konopac ostavi,

a oni, ki bješe skril prokleto toj blago. 5

ko iudem tolikoj jes milo i drago,

STARI PISCI XVIII. 11

164 DINKO RABINA,

a zviri žestoke da dugo ne trpe ; 35

i voda iscrpe krut mramor u gori.

Besjedu mu i^ori^ čioviče, ki stavi
sve tvoje lubavi u stvari od svita,

koje su očita izpraznos i varka,
ka dude rastarka od mjesta višnega. 40

Ko je put pogriješi!, vrati se na drum prav,
ko li gre sve nezdrav, Ijekare pođ isti,

ki jesu svim višti nevolam bolnima;
nu se u riike tima ne kti dat' nikako,

ki živu opako, družim daju nauk, 45

er mnokrat skroven muk stvara zla velika.

Riku, ka ne rika, gazit ju ne hodi,
ako ćeš, da hodi tvoj stupaj svudi zdrav.

Kteć poznat ti vridnos od dobra človika,
ako ga stvar prika ne stav}a u poraz, 50

.ni sreća u oholas, u jednom bitju stav,
zla je stvar, gdi }ubav duh sveđer uzviša,

a do sad poniža, da ne vi, što je kripos.
Lijepo je; kad lipos poćtenje sadruža,

bez koje vik duša ne prija pokoja 55

od nidnoga znoja, ki trudeć satvara.

Za U sunce zrčati ne ima vsak tvrd pogled,
od ovih slova red tko god je tko čita,

mrežu, ka ne hita, sve za man prostira,
a ko god zapira, gdi razlog ni zaprit, 60

što hoću ovo rit, neg ono, što vele,
množi se vesele, gdi se plač reć prima ;

svak na svit uzima, koliko razlog jes,
inako zlu boles u svemu zlo pati.

Tim vladat nitko se ne daj zlim že}ami, 65
ako ćeš, suzami da pako ne cvili,

tuj gdi se ne dili proštenje ni milos,
nu stavi usilos nerednom hotinju,

neka svom živinju dobude on platu,
ne u srebru ni zlatu, neg u tojzi stvari, 70

40 rastarka 08tawh radi varka; prano bi rastrka. 67 čSb, di sa gdi.

PJB8N1 BA2LIKE. 165

koja nigda vari u ničem ne ima,
bivši ona nad svima izvrsnos izvrsna.

348.

Kraj rike jedne se zvir njeka nahodi^
ka na smrt dovodi

čovjeka, a paka budu smrt kad mu da,
plače ga zlo tada.

zvir za sve žestoka er mnogo Veli se, 5

na smrti negovom daj tužno boli se.

Ma ti, ka mnogo već
tej zviri žestoča moreš se svime red,
toli ti mila jes

ma tuga i boles, )0

da kroz tvu zlu silu
na smrt me dovodiš odveće nemilu;
i ako tuj boli se

tva dika tužna tad, znaj dobro, ne zri se,
cić er ju ma boles na milos privodi, 15

neg u toj er zgodi,
ka život moj krati,
ne mož mi od jedne već smrti zadati.

349.

Ti hoćeš; da umrem,
i davaš od veće toli mi žestok boj,
da boles prikraća jadovni život moj.

Nu videć, čim mrem ja,
gdi uživa smrt moju jedina čes tvoja, 5

opeta oživem s velikom radosti,
pak videć žalosti
gdi tvoja lipota

uzima vrh moga vraćena života,
toliko protužim, 10

da opet iz nova smrti se sadružim.
Tač sto krat priko due
rad tebe jedine, koj vazda klanam se,
amiru i opet na život vraćam se.

850.
Znaj, vilo, er ako dijeliv se ostanu
živ, čime ostav)am tvu lipos jedinu,

166 DINKO BAIJ^A,

uzrok će bit onoj

ufanje, ko imam,

da )ubav kroz ne plam, 5

ki žeže zlosrdo odveće tolikoj,

naglo će skratiti čemerni život moj.

Cim tebe dalek grem,

sila je, da umrem;

to li umrit ne budu 10

u tom zlu prihudu,

smrt mi će dat boles na pokon na sviti,

videći, gdi tužeć ne mogu umriti.

351.

Umio bih, vilo, ja
tać dobro skazati

mu tugu, ku srce nevo|no sve pati;
da bih te satvoril proć momu hotinju
milosnu, videć me u tomu živinju. 5

Nu }ubav, kom gore
me prsi u meni, toliko jur more,
da umrit pri voju,
neg tve čin't' hotiiije prominit' priz vo|u.

4 db, tvomu.

352.

Gizdava ma vilo,
ke ures i dika i lice pribilo,
jaoh, mene zatravi odveće nemilo.

Pravo ću ja riti,
već rad tve nego me koristi na sviti 5

ja ne bih vazeo u tugah umriti;

er ako svriiti
ja budu dni moje za k mrtvim otiti,
ti ne ć moć bez mene nikako živiti,

pokli se inime 10

ne pase sve srce vilami meu svime,
nego li tugami i plačem mojime.

Tim, vilo, moliti
hoću te, milosna hotijej jur biti
za tebi i meni moć život shraniti; 15

14 hotie jur.

PJBSNI RAZLIKB. 167

er u toj zloj rati
žestokos velika može se prem zvati,
za druzih čin't' umrit, sebi istoj smrt dati.

17 đb. moreš.

353.

Tač veael ja reći
tvim dari mogu se, bože moj leteći,
da blažen u plamu tvomu sam goreći.

Obilnu milu slas,
srce ju suzeti ne moguć, na obraz 5

meće ju, mu rados kažući svaki čas.

Bivši se me misU
na mjesto visoko toliko stavili,
svaki je trud mi drag, ki milos tva dili.

J^ubavi ne vim ja 10

pjesnima mojima skazati veselja,
ko prija s tebe rad čestita Čes moja.

Još kad bi izriti
umil ga, triba je tajno ga sve kriti,
er kad bi skrov se znal, triba bi umriti. 15

Tko bi ikad proeinil,
da će moć me ruke grliti onu vil,
koj slike sunač zrak pod nebom ni vidil,

i za mu da ću čas
primiti lice me na divni ne obraz, 20

od koga sloviti u vik će vječni glas?

Jod da bih ja hotil
izriti poredom, nef bi mi nigda bil'
vjerovna moja čes, ku jesam tuj kusil.

Za to ja sve skrivam 25

u slasti živući gorući moj drag plam,
na zemli blaženstvo izvrsno kim imam.

5 db, nzeti.

354.

ODA.

O gospoje svijeh gospoja, silan ti sam sad kazati,

kojoj dah se sam za slugu, neka pozna tva lipota,

već ne moguć trpjet tugu u koj tuzi od života

tuj. ku s tebe ndados moja bitje moje sve se trati

sveđer pati, 5 tebi dvore. 10

168

DINKO RAli^INA,

Od plača su oči more,
a srce je plam ogneni,
koji ne da viku meni
uzet svu noć tja do i^ore

pokoj mili.

A uzdah tako zlo me cvili^
er ni srca tač nemila,
ki začuvši ma gorčila
ne će sa mnom da plač đili

Time, želo moja mila,
velmi smimo ja te mo|u,
ne moj činit kroz nevo}u,
da |uvena huda sila
15 smrt mi zada; 25

nu čin', da te razlog vlada,
er pravedno nije sluzi
vernu činit', da u tuzi
sve uzdiše grozno s jada,

ki ga mori. 30

u sva dila. 20

Nu hteć, dobro da govori
svak na tebe, diko moja,
izbavi me zla pokoja
pri, nego me doč umori

smrt žestoka. 35

355.

GOSPODINU FRANU GUNDULIĆU.

Nije čudo, u lubavi
ako i tebe divna vila,
kom se cvitni tač grad slavi,

jes dobila.
Tva svis znavši dobro uprav, 5
er volovnom tom narodu
kostne poda roge narav,

kime bodu-,
lavom zube, zecom noge,
nokte tvrde bojnim konim, 10
kime daju tuge mnoge

na svit množim;

plov ribami svim morskima,
pticam krila za letiti,
a ludima umrlima 15

um čestiti.
Nu pak, videć da svim mile
dare poda kroz taj dila,
poče mislit', čim bi vile

nadarila. 20

Samo lipos nim meu nami
da, kom mogu svud na sviti
ogan, vodu, gvozdje i kami

potlačiti.

8 Zutni čit€^ cvitni, sravni u pjesmi 140. 83 u tom gradu lipu od cvita,
đ&. cvitni.

356.

ODA.

Negda biše danci meni
mili, lubci, slaci i draži
prt nego me vaj )ub}eni

porazi ;

a sad ih je tamnos huda
tako luto obujmila,
da umriti zarad truda

jes mi sila.

PJBSNI RAZLIKE.

169

O žestoka zla |ubavi,
pokli na ovo imah do6i,
za č me s prva ti dobavi

tve pomoći?
Ne biSe me u toj tvojoj
sili za dvor način dati,
pokli imaše mene ovakoj

pak skončati.
Za što poda rados moju
da se nome diče druži,
a da ja, ki ne bih, stoju

sve u tuzi?

29 ispomene.

Oh koliko često za man
uzdisat' se taj zlo vidi,
ki vil lijepu i noć i dan

dvoreć slidi.
Pokli ova; prid kom blidi
sunca svitlos, ne će vike
da izlici moje vridi,

kim ni slike,

Nijednomu se vik ne prima
10 gospodaru uzimati

stvar, ku na dar slugam svima

bude dati.
Koje hvale hoč da riti 25
budu na te tvoje strile
15 jadno čineč sad me mriti

bez me vile,
ka mi ne će iz spomene
za stvar nijednu vik iziti, 30
čim tvoj bude plam {uvene
20 već na sviti?

357.

ODA.

5

niti hoće, da dvi rike
ustave se, koje svak čas
davaju mi rad ne dike

žestok pora;s.
Sađružen je vazda ukras
vile lijepe s nemilosti,
toj se sad zri dobro na obraz

ne liposti.

O svitovne vi mladosti,
tri krat, pet krat priblažene,
kim znat dano ni grkosti

zle luvene

10

15

7 vride.

U ono vrime milo, kada
snig se počne rastapati,
učiniv se stara mati

lijepa i mlada,

358.

ODA.

lubav, s kom su. svaka dobra 5
u naj lipši cvit mladosti
mene s čudnom mom radosti
za se obra;

170

DINKO RAlS[lNA^

da mu budu služit vike ka u ne milu ognu gore

za razgovor moj |uveni 10 učini mi moći priti,

davSi jednu vilu meni gđi duh taman vik na sviti

rajske dike, doć ne more

Tuj ti poznah ja u meni;
koli je slatka stvar sve hode
dvorit verno bez slobode

dvor Juveni. 20

9 ma ! mislio je na Amora,

15

Vila, kojoj nije slike,
u bolesti čini meni
patit plačuć po sve vike

trud pakjeni.
I milosti ne če nikad
ukazat mi taj ne slava,
nu sve hoće veći da jad

trud mi dava.
Tim }uveni slavni bože,
pokli duh mi tač zled ko|e,
ti čin', meni da se odlože

sej nevo}e,

22 viema.

359.

ODA.

10

inako mi jes umriti
radi tuge huda sila,
jad ne moguć podnositi
tvojih strila.
Hvale male ne će biti
tebi hoteć u zlu tugu
hude smrti zasloniti

tvoju slugu.
Za Sto druži pak videći,
gdi ja milos sluga virna
imah, hoće t' dobra reći
neizmima.

15

20

360.

Tko stan svoj za u tuđ poć ostavi na sviti,
viku on ne može veselo živiti,

a ruke tko tuđe celiva i umiva,
triba je, da svoje od srama zakriva;

a vjerno tko dvori druzima s Jubavi,
vazda pak na pokon zlom tugom boravi.

Prt kruh suh stoj jesti trpezi na tvojoj,
neg slasti naj draže u kući u tuđoj.

PJBSNI BAZLIKB. 171

361.

Strila
tva, nemila
lubavi, meni
ne da pokoj vik žuđeni

da mogu kušat, kako se prima 5

svim tima, ke za dvor svoj dvorit vazima.
Nu trudan moj stupaj to gore sve mori
sve što joj boje život moj dvori
ki zaruči čes od nebi,

da služiti tebi 10

u sve trude
bude.

10 složit — Va'Asko lice ove pjemne je prema licu i^ekijeh pjesama u
grčkoj antologiji,

362.

Podnosu zlu boles, nevo)u i tugu
dav se vili moj u dvor za slugu,
ke počtenje i lipota
vrh moga života

vlas nad svima 5

ima.
]^ubav,

mnu, ne će prav
da razlog učini

cica da me pri rasčini 10

tugome jadnom zla boles moja
ka prijat vik ne da dobra mi pokoja.

363.

Nu pogleda', o J^uvezni, Uzmi jednu od tvih strila,

je li pravo^ da ova vila, kom tej nekad, ke svit moli,

jaoh, tolike zle bolezni dobi ter nu za taj dila

na mu mlados sve posila, ran\ da sa mnom i ona boli,

ka joj bila 5 nek se toli 15

u sva dila ne oholi

neizmima, ne lipota

jes tač virna, vrh života

da za ugodit nojzi moći moga puna zla nemira,

ni vik Stedil' na smrt poći? 10 kroz ki jadno sve umira. 20

172

DINKO RAŠISA,

Toj satvoriv teb' i mene
hoć jednaga osvetiti,
od tej, ka vik ne će sejene
od divnosti tve činiti.
Za što t' biti 25

vik na sviti
hoću t' haran,
bože daran,

dokU budu k moru vode
teć, iz koga sve ishode. 30

Ako kada srića huda
segaj truda
izbaviti bude mene,
ki mi dava zle paklene
jade svuda,

dvaS ću lipše, o Luvezni,
tvoje pjesni

spjevat, na ke bez pokoja,
sve bi rekal, da svis moja
dahteć bjesni,

364.

tako da pak mnoge vile,
ke dvorile

ni služile nijesu t' vike,
služno slavit u sve dike
5 tve će strile. 15

A ja^ neka t' pjesan lipše
pero piše,

činću opet, da se k meni
vrati zgasnut plam ogneni,
10 ki pobiže. 20

Nu tva u toj ako može
što moć, bože,
ja te molu, čini, s mene
malo muke tej rečene
da se odlože.

25

365.

Vaj, tko bi ikad mnil,
da divne jedne vil
čin't' može prilika od tvrda kamena
tvu misal napunit želinja }uvena?

Ma čudo ni velje, er ako spomena
od starih vreikiena
uzme se i stavi prid oči prid naše,
naćemo, da }udi
ne samo, nu zviri
taj iskra Juvena pedipsa i tiri,

U)

PJBSNI RAZLIKB. 173

er taj rab u sebi taj hitros jur ima,
da djelim svojima
usioDOJ naravi, ka je stvor jedini
satvari takmene sagrada i čini.

366.

GOSPODINU ANDRAJICn RANINI, PRIJATELU SVOMU.

»

Kti čut', što t' prijaznivi prijate} tvoj sad veli,
prijate! tvoj RANENI, ki dobro tve želi.

Jar ako sanač zrak sve oblak ne skriva,
ni more valovi rvaći proliva,

ni je leden vik Đunaj, ni s neba daž bije, 5
ni sjever u gori dabima sve vije;

reci mi, za č ti sam svaki čas mea nami
tve Uce polivaš groznima suzami?

Zla je stvar zlo živit, a nije dobro amrit,
er dobro tko amira, može se čestit rit. 10

Rodni tvoj, koga ti sve plačeS u saze
uzdišuč, cić er ga od tebe smrt uze,

reg bi, da s neba zgar sve veli: mili moj,
za mnome ne cvili ni suzi tolikoj,

mrtav, znaj, nijesam ja, cić er me rastavi 15
s svitom zlim smrt, ka me života dobavi;

mrtav bih, čim živ|ah s tobome doli stav,
nu rado sad živu vječni raj uživav.

*) dk, Andrici. 6 dk, sveđ y\je. 16 svitom.

' 367.

Daleče, pjesni vi, daleče, radosti,
stojte tja od moje nesrećne mladosti.

Samo cvil, plač i vaj, čemer, trud i uzdasi
sdružite mu boles, ka me svim porazi.

Oj tugo bezsvršna, kom }ubav svijet smeta, 5
o česti protivna, o srećo prokleta,

kako me stvoriste kroz vaše nezgode,
rob da sam ničiji bez nijedne slobode?

Vaj tko bi ikad mnil, da za mu hudu čes
vrijeme je prikinul juveni tvrdi vez, 10

8 aX;. nje6ij.

174 DINKO BAlSflNA,

nad kime sciiiah ja, da moći ne ima
ni ona, ka bo}e sve stvari vazima.

To li je prikinut taj uzal )uveni,
kako ovo čuju se vas svezan u meni,

sam tužan, nevolan, pun svake nezgode 16

rob da sam ničiji bez nijedne slobode?

Nijesu me bolesti, kako se jur pravi,
da trpe sve oni, ki tuže s jubavi,

ma je dan nov način od tuge nesvršni,
koje sam paću ja, a drug ih kusil ni. 20

Nu gleda' privare lubavi proklete
i bude nesreće, koja me zamete

u tuge, čineć me s ne bude nezgode
rob da sam ničiji bez nijedne slobode,

cić er sam ja zgubil sva dobra |uvena, 25

od kojih sad čini zlo mrit me spomena,

i jer sam sve muke neredne vik patil,
ne bi mi rad toga nijedna muka bil',

pače tej nevole i trudne žalosti
, veće bi uzmnožil' srcu mi radosti. 30

Nu muku zlu čuju punu zle nezgode,
rob da sam ničiji bez nijedne slobode.

Misli su neredne i gnivi nemili,
ki nikad nijesu se pri nikom vidili,

nevo}nu moju svis od svuda obujmiP, 35

česa rad ja patim u tugah vječni cvil.

Ti, ka znaš, ko mi zled u srce tuj stavi,
nu malo reci mi, žestoka |ubavi,

kako ću moć živit vik s take nezgode,
rob da sam ničiji bez nijedne slobode? 40

Tužne me nevo}e i trudni uzdasi,
kime se neredno ma mlađos porazi;

i vi ine tuge zle bez broja, kim sUke
mjesto ono ne ima, gdi je plač u vike,

verno sve služeći na pokon vidu ja, 45

za sluštvom tolicim, ko stvori svis moja,

za moju hudu čes, punu sve nezgode,
rob da sam ničiji bez nijedne slobode.

19 tik, na n^, ma. 81 cik. čujem. 36 dk. velik cvil.

PJB8N1 RAZUKB. 175

368.

U ZLOREKA ZAVIDNIKA.

Oj tamni, priludi, zavidni zleče moj,
koga vik nijedna vil ne će uzet za dvor svoj,

neslani zlotvore pun svake ludosti;
komu moz nenavis sve pije iz kosti,

veomi ti žestoke sve prijaš bo}ezni 5

čuv, ki god ]uveni gdi spjeva me pjesni.

Priličan ti jesi u svemu k zviri onoj,
ka videć sinove pritile tolikoj;

k|uje jih dokole mledne ih učini,
daje taj stvor proklet vik, ki svoj rod ne scini. 10

Smeti zla, pritamna, uzeta pameti,
uhati Mido zli, l^oile prokleti,

ni li ti zadosta čim pamet tva bjesni,
da zubim oštrima sve grizeš me pjesni?

Nu još hoć nigda vješ a lud vik kazati 15

pute mi, kao ću moć me sklade pisati.

Gdi muha med pčelu može učit zbirati,
ali vran grakaje slavica spjevati?

Tko hoće tuđu stvar, ku pamet podaje,
razložno huliti, prije toga triba je, 20

da je s |udi mnogo općil, pisama vele čtio
i svita dil velik obhodeć vidio.

Oj tanmi, priludi, zavidni zleče moj,
koga vik nijedna vil ne će uzet za dvor svoj,

za moć se nasmijat riječi kom špotnome 25
spjevaje poću sad rug tvorit tobome.

rode izrodni, o }udi svijeh halo,
bivši vješ tolikoj reci mi sad malo :

ke zviri i dubja trijesa se ne boje,
i u koj zendi kris ne kriješti ni poje? 30

ka ptica ni ptica, koja li žive vik,
i ki lijes ni drvo, ki človjek nije človik?

i koja jur ono pticami meu svima
za svoj plod dojiti pri prseh mliko ima?

Smeti zla, pritamna, uzeta pameti, 35

uhati Mido zli, l^oile prokleti.

9 dk. mleđnijeh. 82 ni Slo^vjek db. ki.

176 DINKO BAlitlNA^

Kladenac ki onoj jes vode studene,
ki ludi ozdravla bolesti Juvene?

od ke li pak druge bitje je i slava,
da ženam neplodnim žudni rod podava? 40

ki kami jes onoj takoga stvorenja,
da k sebi poteže sva ina kamenja?

ko bilje jes onoj, ko svitli u noći
i ludi ozđrav|a zla duha nemoći?

ka li je trava toj, ku žaba sve ije, 45

za moć se ubranit u travi od zmije?

Oj tamni, priludi, zavidni zleče moj,
koga vik nijedna vil ne će uzet za dvor svoj,

ko bilje jede taj zmija, ku htih riti,
za staru kožu vrć a novu stvoriti? 50

ko pero, ka koža sva perja i kože
uza ne stav}ene izgristi sve može?

ko bilje bez žilja sve raste sred gore,
i ki lan u ognu zgoriti ne more?

ki kami ni kami, ka li se zvir onoj 55

ne rada s jezikom potrebnim tolikoj?

ka li oca i mater staru tač počita,
da ih vik ustim svim zalaga i pita?

Smeti zla, pritamna, uzeta pameti,
uhati Mido zli, l^oile prokleti, 60

ka se ono hrani zvir u ognu, koji moć
ima tu, da može svim stvarem vrha doć?

ku ribu malu onu u moru govore,
na jedru velju plav utažit da more?

ka li se družeć zvir nabređa ustima, 65

i milo sve čedo pak rodi ušima?

koje li iznutra progrizu trbuh svoj
materi, za moć se roditi pak tajnoj?

ke li se bez svojih rodite) rađaju,
koje' li očiju ni glave ne imaju? 70

Oj tamni, priludi, zavidni zleče moj,
koga vik nijedna vil ne će uzet za dvor svoj,

ka li je zvir z dva srca, koju li govori
lučki um, da narav bez žuči satvori?

i kojih ženice od oči vele se, 75

da pored s mjesecom mijeneći množe se?

PJBSNI RAZLIKE. 177

za Što lav, priđ kime svaka se zvir plaši,
kokota i ogna boji se i straši?

za Sto li kami taj, kim dobar plavi svoj
put čine, sve k sebi poteže gvozđje toj ? 80

za Što gre uzgori plam ogna, ki peče?
za što li voda pak iiizdoli sve teče?

Smeti zla, pritamna, uzeta pameti,
uhati Mido zli, l^oile prokleti,

l^oile pse, ako kos tuj ne mož proždrijeti, 85
uzmi ovu ter žderi, ku (Su t' sad prinijeti :

koja stvar vik ne ji ni jesti jes mila,
a vazda Ije pije i pit bi hotila?

koja li pak ona na svitu pravi se,
da što se već vadi, da večma množi se? 90

ka li ono jes, bez ke život se umara,
ka čini toplinu i hlad drag satvara ?

ke li ono vide se, kreću se i tvore
smih, a vik nijedna nih govorit ne more?

Oj tamni, priludi, zavidni zleče moj, 95

ki ga vik nijedna vil ne će uzet za dvor svoj,

ka satvar jes ono, ka tomu, ko ju čini,
potrebna i draga u ničem, vjeruj, ni,

a tko ju čin't' čini, vazet ju za sebe
ne bi uzel, ni imati od ne vik potrebe? 100

ku mrtav kako i živ stvar može stvarati,
vidit ju svak more a nitko ticati?

koja je pak ono, za trude parjati
koju bi svak uzel naj veće imati?

ka li je stvar ono, sred ljeta i zime 105

u ženskih ka rukah promina sve ime ?

Smeti zla, pritamna, zavidni zleče moj,
uhati Mido zli, l^oile proklet moj,

koja stvar ne veli ni jednu stvar na sviti,
ako ti od pn noj ne budeš što riti? 110

koja li jes onoj, ku, kad ju imati
tko budie, vazel bi š. nome se rastati,

a tko ju ne ima, za zla se izbavit,
velmi bi bil vesel moć je se đobavit?

85 psi, đb. psi. ak. ps\

STARI PISCI XVIII. 12

178 DINKO RAl^INA,

koja li jes ovoj, ku, kada imati 115

ti budeš, vazda ju staviš se iskati ?

ka li se može rit na svitu meu svima
da ob dan i ob noć pokoja ne ima?

O tamni, priludi, zavidni zleče moj,
koga vik nijedna vil ne će uzet za dvor svoj, 120

koja H za time još tođer veli se,
da što već polipsa da većma vidi se?

ka li ono, svim bole od tizih, ke ližu,
izdalek vidi se, nego li na blizu?

Tko je taj, ki prijeti ne u sni neg javi, 125
a nigda nijednu rič ne veli ni pravi?

i ki dub je take naravi i bitja,
da svoj plod i voće prije stvori neg cvitja?

i ka se stvar ono na svitu sve pazi;
u vodi ka stojeć viku se ne kvasi? 130

Smeti zla; pritamna^ uzeta pameti,
uhati Mido zli, l^oile prokleti,

skupi, zli tamnice, gnusniče nezdravi,
kom ptica čevrlna gnizdo svi u glavi,

s četverim očima ka se zvir nahodi, '35

bez noga da dobro po zemli svud hodi,

koji rozi padaju, koju li sred gore
viditi odiru, da umrit ne more?

ka li se rit može vrhu svih od svita,
žudnime blaženstvom da je blago čestita? 140

koja stvar govorit da ne vi veli se
a vazda svakomu razumit čini se?

O tamni, priludi, zavidni, zleče moj>
koga vik nijedna vil ne će uzet za dvor svoj,

koliko smrti su daleče svi oni, 145

s plavima koje val po moru progoni?

ko je taj, koji bi izvan svih na sviti
uzeo na drvu vidit te visiti?

rec' mi ti, ki s' oŠle pameti svim prave,
zač osli svi revu u brijeme od trave? 150

za što pas kos glođe i o nu zub krši?
za što li kon pjene nausteh sve drži?

143 vidite.

PJBSMI RAZLIKB. 179

od neba do zemle koliko veli se,
i kada očima naj bo)e vidi se?

Smeti zla, pritamna, uzeta pameti, 155

uhati Mido zli, l^oile prokleti,

ka bode naj bole pri plotu zla drača?
ka je stvar naj tvrda^ koja li naj jača?

Ako tO; što t' ja rih, uzbudeš ti znati,
u istinu mozak ćeš nemao imati, 160

to li vješ ne budeš, inako t' ni mniti,
od mene 6 starih Grk pokoru primiti,
ter ime, ko t' skrih sad — o6 tu zled ne hteći —

svakomu hoću ga očitit i reći,
neka te svak prstom ukaže i reče: 105

ovo ki ža zlu ćud sramotu zlu steče,
oj tamni, priludi, zavidni zleče moj,
koga vik nijedna vil ne će uzet za dvor svoj.

369.

Djevojka ja mlada od tizih rođena,
kih će glas živiti sve vike vremena,

živući čestita u dobru svakojoau
učinit mati i kći ocu se ktih momu

i mlikom mojime obilno bez mjere 5

dojih sina moža me vridne Inatere.

Takoj ti posao čineći službeni
odhranih jur toga, ki život da meni.

1. ak, jur wj. ja. 5 mire ah, mjere.

370.

Mati me porodi bez oca, koj sin ja
biv mnokrat vraćam se bez moga hotinja,

i mnozih ma kripos uzdrži na svit saj,
da pri jal gdi štete ki godi no bi vaj.

čeda mi ne hotje nidnoga podati
moja čes, pod kojom tribuje stojati.

Jednu ćud sve tjeram, jedan se mogu reć,
nekim sam velmi dr£^, a nekim zlo mrzeć.

371.

Od moje matere rodi se otac moj,
koja mu prikrati na pokon život svoj,

*

180 DINKO RAli^INA,

ter smrt taj uzrok bi, naravi čudnome
da se ja porodili sa svom mom bratjome,

i vrime nekoje živismo ujedno 5

u dobru pokoju, kako je naredno,

nu veći dil nas pak u gustoj dubravi
jedan vir vodeni životom ra<)tavi,

ter taku dobrotu mi u tem imamo^
da tko nas ubija, život mu davamo. 10

372.

Jedan živ z dva mrtva čime sam stojaše,
oživi jednoga, ki mrtav ležaSe^

ki se pak usmrti i prijat htje pokoj,
za drugom mrtvu moć taj podat život svoj ;

pak prvi taj živi rad živa, ki stvorit 5

htje mrtac, stavi se s mrtvime govorit.

Istina ta je zgod, ku vi htjeb sad riti;
za sve er je laživa komu god viditi.

373.

Junak mlad služeći jednojzi od vila,
ka rajskom ne dikom biše ga zanila,

odkri joj svu boles i poče moliti,
da bi ga htjela ne lipotom smiliti.

Na ku stvar odgovor taki mu ona da: 5

mu ]ubav ne ć imat, mlače moj, nikada,

štogod mi ne učiniš prije toga jedan dar,
ki ne imaS, ni s' imal, ni ć imat nikadar,

još da bi tisuću godišta iskati
mogal ga, i nim moći ne bit se sastati ; 10

i ako mniS imat ga, veomi se razum tvoj
zlo vara u stvari toliko primučnoj.

Ma ako mi dobra hoć ter želiš imati,
daj mi ga, ne ckni već, er mi ga mož dati

10 dk. mogla . . bih. 18 c^. na ako.

374.

Oj vilo, koj služu vemije neg suzan,
velmi t' sam s tebe» viy» n^srićan i tužau^

PJB8NI BAZLIKB. 181

za č gore đvad goru, neg gora, ka gori
u morU; ko plavi, ke plovu, sve mori.

Nu vođu, ku vodih videdi, da meni 5

ne gasi plamen vruć od že}e }uveni,

par jacu sve stvari, ke stvorih tebe cić,
za malo moć milo u miran pokoj prić,

za č slovo, kim slove sveti svjet na svitu,
nam pravi za pravu čestitos čestitu: 10

človiče, ne trud man ni htijej sijati
na kami, ki ploda ne može vik dati,

ar velja ludos jes poći toj iskati,
što se vik nikako ne može imati.

9 slova. II htie.

375.

Ah srce vaj moje, kamo su riči tve,
ke riti pripravi kon vile gizdave?

Ne znaS li, nijes' li čul kadgodi gđi riti,
er |ubav, kom žive život naš na sviti,

slipa se, ne nima, sve piše i veli,
za znati dat tomu, |ubeći ki želi,

er veće trebuje jezik mu neg oči,
hteć naglo žuden rok da mu se izroči.

1 se.

376.

Sve zviri od gora
živice dno mora,
a lipo prolitje

općeno ne će nam pronicat već cvitje,
ni će dan sunač zrak na istok voditi, 5

mrkla noć svitlostju bil će dan naditi
rasrčan krut vjetar morski val tražiti;

daždima sahnuti sve rike studene,
a zviri vodene

u ognu život svoj veselo trajati, 10

u paklu imati
mir duše proklete,
a svađu u raju blažene i svete,
plam se vruć ogdeni plamenom gasiti,
i zimi studen mraz ledome topiti, 15

182 DINKO RAlSriNA,

1 tvrđe cklo biti

od tvrda kamena,

pri neg će ugasit i jedna moć srgbena

naj mai^u moć iskru od moga plamena.

377.

MLADAC, Kl SKOČI ZA DJEVOJKOM U MORE, GOVORI.

čim sreće huda moć
na konac života si)aše tebe poć,
priskočih on čas ja^ za tebi dat pomoć,

ne štedeć život moj,
za moći hraniti kako god tadi tvoj, 5

koji jes vridniji u svemu tolikoj.

Nu nose mora van
tvu lipos, tač s oči tvih dođe goruć plan,
da s tobom ja scijenah tuj nime bit skončan,

ter bi pak rečena 10

rič ova — čudna stvar — dva draga Juvena
u ognu i vodi zgiboše združena

378.

Slipa, zla, prokleta božica, u kojoj
uma ni, zlo smeta vazda mi život moj,

vazda mi zadava žestoke nevole
ne ruka neprava, kdja svit vas ko{e,

vazda mi u mu har protivna jes bila^ 5

nigda vik dobro stvar ni mi se zgodila,

svak čas me na svit saj ucvi}a to veće^
nigda se nasitit moga zla, mfiu, ne će.

Odluka zla ne kti kroz ne vlas srditu,
da budem cviliti sve me dni na svitu. 10

Mnu, da kti naredno, kad s' imah roditi,
sve zvižde u jedno naj gore skupiti,

za svitu tugami moć skazat mojima,
koliku nad nami ne sila moć ima.

8 ak. mnim. U diibravačkom rukopisu ima dva puta ova pjesma. Drugi
put ima napis: vrh sreće, a glasi ovako:

Nesreća prokleta kroz lie sli, hudi boj
vazda mi zlo smeta jadovni život moj.,

vazda mi u mu har protivna jes bila,
dobro mi ni jedna stvar nije se vik Egodtla,

PJBSKl RAZLIKE. 183

379.*)

Nitko se' meu nami ne čin' vješ odveće
protiva zgođami ođ huđe nesreće.

Ne ima vik uza se taj svijes istinu,
tko mnogo uzda se u dobru godinu;

er čes sad diže t' vlas na nebo a sada 5

čini ju u propas nizoko da pada.

Daje t' sad žestok trud, a sada dobre dni,
opaka, zla ne ćud ni u čem krepka ni:

kad darim priblazl kogodi tve dilo,
tada te porazi odveće nemilo. 10

*) db. Đa 86 nitko ne ima usđati.u sreća odviSe. 9 db, i ak. darom.

380.*)

Koliko mudrijeh jes i pomnijeh prem |udi,
ke kroz ne zlu boles nesreća sve trudi,

ne davši nikadar, da nidna na sviti
nih može i jedna stvar na dobro iziti ;

a množim pak inim, ki živu bez truda, 5

dobro im sve sa svim dopada od svuda!

Tim se sad reć prima, da je znanje za niStar,
tko sreće ne ima, man tvori svaku stvar.

*) cUf, Vrh sreće.

381.

Vilo, ako zaludu- krozi te duh pati,
razlog je, da budu oči me plakati.

Koliku t' ja stvorih službu jur, i nigđar
od tebe ne izdvorih naj manu jednu stvar

U licu smrt nosu, prid iicom tvojime
čim platu ja prešu službami mojime.

U paklu zle duše, gdi je zled svakoja,
toliko ne tuže, koliko nebog ja.

svak Sas me na saj svit ncvija to veče
nigda se nasitit mojega zla ne će:

Odlaka zla iie kti kroz lie vlas srditu
da budem cviliti sve dni me na svitu,

mi&n, da kti naredno, kad se imah roditi,
sve zvižde zajedno naj gore skupiti,

i za toj sve čini svaki mi nepokoj,
da je jadan sve me dni čemerni život moj.

184 DINKO UAlkVSAj

382.

Sad poznam kroz moj trad, o gorka lubavi,
koli je tvoja ćud himbene naravi

Od tebe ino van ne ize me, da sam živ,
neg jedan rasrčan i žestok, velik gniv.

383.

Vlas tvoga uresa veće me ne vodi,
labav me zaveza, a gniv me slobodi,

gniv, komu ja držan vazda ću jur biti^
dokli god sunee dan zgar bude voditi.

384.

Izbrane mladosti, za zledi ne imati,
na vila liposti ne mojte gledati;

ere nih mala slas kroz hudo nih dilo
porađa )ut poraz odveće nemilo.

385.

Pojući šetaje
jedna svim gizdava

pastirka, k8j slove po zem|i svud slava,
pjesance |uvene
livadom zelenom kraj rike studene, 5

i u toj razbludi čim milo pojase
iduć cvitje braše,
kim prsi resaše

prsi one pribile,
sree me iti van iz mojih ke sile. 10

Ja za toj {ubavi

bojeć se, kao godi da mene ne otravi.
stah tvrdit sree me mislima poštenim.
U toj ti iznenad nekime skrovenim
načinom iskoči iz drače ljubav taj 15

u zmije prilici, otrovni s kom je vaj.
Tuj ona slavna vil
od straha u moj kril
pobježe i shrani

život svoj izbrani, 20

a ja si, vaj meh, moj
izgubih u muci odveće nerednoj.

PJBSNI RAZUKS. 185

386.

Tač lijepa pastirka viđiti bi meni,
gdi bosa gažaše po vodi studeni,
da oči lipšu stvar

od ne vik ne zride pod suncem nikadar,
i jedno ne pritaako platno, ko peraSe, 5

po vodi tjeraše,

ko valov tekućih brzi vir nošaše.
Ja, ki je žejami

tuj gledah za čudo stojedi jak kami,
kako me upazi, 10

iz rike on čas van sva stidna izgazi,
pak ide ter se skri

meu dubje zeleno, kladenac gdino vri,
a jadan ja ostah kako dub u gori,
koga moć vihra sgar na zem^u obori, 15

od ke sad na sviti
stvari, jaoh, spomena čini me zlo mriti.

387.

IVANU MIHOCEVU.*)

Fokli tva huda čes stvori ti tač hud vaj,
višnemu od nebes na svemu hvalu daj,

i mir drag ne gubi znav ti, bog er zgara
svih tizih, kih lubi, pedjepše i kara,

i hoće, da sluge negove na sviti 5

budu jad i tuge ne male podniti.

Nu ti hteć, svom rati da te svit ne rve,
stavi se gledati na tuđe protive,

s pametnim pogledi hoti je gledati,
po veće tko zledi od tebe sve pati. 10

Eolicih ti poznaš; kih sreća nemila
ucvili gore dvaš kroz huda ne dila?

nu mana vik huđa vidi se i čini
svakoja zled tuđa, koja se kusiP ni.

*) db, sluzi svomu. U db. dolazi na dva mjesta^ na drugom mjestu nema
ori^a 5. i 6., a 7. i 8. glasi:

Tač suze tve ne tri, ako te čes rve
na 8^ obar^ ter pozri na tuđe protive.

180 DIMKO BAi^NA,

■388.

U SMRT GANBATISTE MARIJE.

Nikako prokleta smrt ne će pristati
iz nova opeta me srce vrijeđati.

Ne bi li zađosti, da mene rastavi
s onome liposti, koju svit vas slavi?

nu me, jaoh, razđili s tizime jošte pak, 5

ki moj duh usili, da slidi pravi zrak,

človika ki vodi put vječne visine,
u kom se nahodi mir svake istine.

smrti jadovna, žestoka, zla smrti,
tvoja stril otrovna zlo ti me usmrti! 10

čemer tvoj nemili pun plača svakoga
tvrdo ti ucvili, vaj, mene neboga!

pravo se jnr piše, da tvoja kosa taj
sve vrhe naj više rezat gre na svit saj.

3 đb. ne bi U t\

389.

Podnosih s tugami svakoje pokore,
i vidih, da nami pravedno govore:

život naš ni na svit ino neg toj more,
u miru koje bit s krajem vik ne more.

1 nevo}e mj, pokore, što je iz db,

390.

Ki život, jaoh, ovoj može se jur zvati,
u komu nepokoj žestok se sve pati?

Dobro jedna tuga ne mine, a za nom
iziđe pak druga s mukome veomi zlom.

391.

Oni, kl pjesni ma ne samo zvirenja
za sobom vodaše, da nu još kamenja,
milosrdje nađe u paklu nemilom,
gdi duše proklete
sve cvile protivne milosti od svete, 5

a ja, vaj, u milom
raju vik od lica tvojega, gospoje,

8 moje.

PJIBSNI RAZLIKB. 187

milosti iznaći ne mogoh nikoje,

er pogled srčni tvoj nepravo čini me

u ljeto đa sam mraas, a vruć plam sred zime. 1

Tim dobro rit mogu,

proć meni nebogu,

koga ti ucvili,

žestoča da s' veće neg pakao nemili.

392.

Toliku ja rados u licu ii tvomu
nahođu i vidu, da veću ne imaju

tej duše blažene prid vičnim u raju;
nu kad stat misleći ja počnem u meni

na tTOJu žestoku i }utu nemilos, 5

nepravo kom činiš za umrit me sve silos,

nutarni skroveni
moj je jad dvaš veći nego li pak}eni.

Tako t' me razlicim načinim s tobom stav
čini mrit i uživat nemilu zlu (ubav. 10

393.

Za sve er je ma boles toliko velika,
da na smrt vodi me,
razbiram dobro ja poznanjem mojime,
er nije za dosti
za smirit nemilos ive hude bolesti. 5

Nu ako uzdasi
i suze, kime se ma mlados porazi,
mogoše ku milos ikada imati,
hoti mi kazati,

žestočiju ku boles kako ću prijati, 10

ka tvrdoj moj viri moći će bit plata
vrijednija mnogo već od srebra i zlata,
ar veća tuga jes,
ku patim na sviti

rad tebe ne moguć veću zled podniti, 15

nego bi bil' boles
i tužno cvijenje,
ko smirit moglo bi toj tvoje hotinje.

5 db, liposti mj. bolesti \1 db. cvilinje.

188 DINKO RAlI^INA,

394.

Kofiu moj lijep, hrli, mož dobro ti sada
trudni teg umrli nositi van grada

put ove velike gore, ka ogaft svoj
živ meće sve vike k visini nebeskoj.

Nu duh, ki dan i noć sve stoji svojime 5

dobrom, ti nijednu moć ne imaš nad nime,

ar duSe stakmene kada su s |ubavi.
družbe tej hva)ene nitko ih ne izbavi,

ni mane razdvoji, ni tođer rasteče,
svim jedna da stoji od druge daleče. 10

Modni bog krilati, ki strile sve svoje
u mene potrati rad divne gospoje,

čini toj zamimo vrh reda naravi
čudo, svak da mimo služi ga i slavi.

10 ođruge.

395.

Kamenu dragi moj, istočne ke strane
stvoriše tolikoj tve dike izbrane?

u istinu scinu ja^ da s' gojen vrh zvizda,
toliko divno sja liposti tve gizda.

Ni jedno vik kamenje tej sreće ne ima, 5

ku tve toj počtenje s vile me sad prima,

svezan stav bez sile u taj snig pribili;
višna ćes kim mile ne prsi nadili.

Da mi se kako moć tobome stvoriti,
za moć ju dan i noć }uveno sve zriti, 10

oh koli razbludno trajal bih dni moje
kušajuć pričudno radosti svakoje,

zavidir vik ne bi ma misal nijedan čas
tim višnim od nebi, ki ćute vječnu slas.

396.

Kroz misli, ke more
srce me, oči su od suza zlih more.
Koja stvar bit more
od ove vik gora?

ni plam vruć toli ima u sebi taj gora, 5

srid vode ka gori

PJBSMI BAZL1KB. 189

mećući svoj ogan k nebesom uz gori,

koliko srce me u sebi sve zgara,

t^j mi bi jur zgara

srića na svit dana 10

od moga rodnoga nesrednoga dana.

397.

Oh da bih kako ja vik mogal izriti
boles tuj, jaoh, koja čini me sve mriti.

Ni srca kamena toliko pod nebi.
koga rič smućena stvorila ma ne bi.

Nu J^ubav, rvati s kome se ne more, 5

kad hoću stvarati ke godi govore,

videći, ere moć jezika, vaj, meni
mogla bi dat pomoć u muci pak}eni,

postavi vez on čas na nega tvrd toh',
da ne ima nijednu vlas izriti me boli, 10

ke srce boljezni veće krat izbave.
Tim ki čtiš sej pjesmi ]ubavi neprave,

privare nu gleda; vaj meni nebogu,
ni tužnim ka ne da, suziti da mogu.

398.

DJEVOJKA GOVORI.

Ja, ka bih u negah razbludnih hranena
mlađahta ter luda

djevojka, za moći odahnut od truda,
s kim tužeć grem svuda

u tebi kupju se, o rijeko studena, o

i tvojom studeni ne mož mi plamena
ugasit }uvena.

SciiiU; da ta lubav, koja me sve mori,
s tobom se zgovori,

da prsi me vruće 10

ugasit ne budeš kroz vale tekuće.
Za ku stvar nemilo
počeću sad te klet: oh da bi tve vrilo
jadnim se zmijami tač )uto smutilo,

8 otmđa.

(90 DINKO RAi^INAf

da te svi pastiri i vile gizdave 15

pomrznuv ostave.

399.

Ovo vi u pjesni ispisan juven boj,
ki mi da bolezni žestoke tolikoj,

sve tuge, muke i cvil, uzdahe, plač i vaj,
koje sam ja patil njekađa na svit saj,

dvoredi z dvorbam svim vil punu sve slave, 5
ka ledom studenim utvrdi srce sve,

i za jad životu ve<5 mi dat neredno,
s počtenjem ljepotu sadruži zajedno.

Taj leden ja kami mneć razbit s mojima
bolnima želami i nadbam tamnima; 10

na pokon kao podni nevolna svis moja
jad trudni i tužni svijeh muka bez broja,

slideći |uven slid zgodi se meni tač,
da za plod imah stid, za platu grozni plač.

1 db, pjesan.

400.

ELEGIJA SREĆf.*)

Pokli sam sad sam ja i nitko da mene
čut može, ner dubja sej gore zelene,

kim mnokrat slobodno hti odkrit bez sile
me srce jadovno sve misli nemile,

poću moj cvilit vaj, kim skrovno sve sahnem, 5
jeda se kako daj istuživ odahn^m.

srećo, ka njekad velmi me jur mili,
ovako za č me sad žestoko ucvili?

što rano tač vele moj vaze mladosti
sve svoje vesele i mile radosti? 10

za što me oblubit ktje s prva, jaob, takoj,
pokli me pogubit imaše ovakoj?

pokli mi .8 poraza imaše dati plač,
za č mi obraz ukaza sprvice dobro tač?

Vaj meni nebbgu, nijesam ja tvrd kami, 15
odoljet da mogu tolicijem tuga^ii.

') ak. U smrt gospode Nike.

PJESNI RAZUKB. 191

Ostah 8 tve nezgode pateći zlu tugu
kako no bez vode kladenac u lugu,

obujmi tmasti mrak prisvitle moje dni,
skriše mi zvižde zrak, sunce mi potamni; 20

bojna se hvala sva meni svim prikrati,
moja se korugva gori dnom obrati.

S glave me, jaob, pade ukrasni vjenčao moj,
kojim se njekade gizdah- ja tolikoj.

Sve se me medene i dr^ige jur pjesni 25

u tamne pakljene svrnuše boljezni.

Među ine me dike sjever ssli, vaj meni,
obori kraj rike moj javor zeleni,

ki sgiba s strana svih u ljeto sve grane,
od zraka sunčanih da mene sveđ brane. 30

Ki je vaj, ter sad vim, dragu stvar sgubiti,
ka s trudom velicira bude se dobiti,

i vidu, pravedno da život naš inoj
ni na svit, neg jedno razmirje, rat i boj.

Bolesti, za č me ti van puta tjeraS sad, 35

za čin't' nie toj riti, Sto riti ne bih rad ?

Bi rek mi ve]aše sve nešto: ne hodi,
a srce predaše prije neg se zlo sgodi

i misal ne kčaše ništo čin't' u sminju,
čes me Ije tiskaše proć momu hotinju. 40

Oh srećo pribuda i tvrda zla silo
da li me od svuda okruži nemilo!

vaze mi, što mi da ti njekad u mitu,
imali zlo vazda dobri su na svitu.

Jaoh, dobro sad vidim, čoeka slas čestita 45
koli je velicim gorkosti polita.

Pokli se, vaj, na plač i na zled rađamo,
i vazda žestok mač u srcu imamo,

dobro se moć bivši čoeku ne roditi,
ali se rodivši tu tako umriti. 50

Oh jadna ma tugo, da mi znat tva nehar,
er ovdi u dugo ne trpi nijedna stvar,

i kako )ucki rod blažen se vik riti
ne može, dokli god ne bude umriti;

29 strana (bez 8 sprijeda), 49 čovieku. 53. ,gliuđzki'.

192 DIMKO RAi^INA,

Žestok mi zada vaj tvoja moć srdita. 55

Nitko se ne uzdaj u sreću od svita,

er mnokrat u čas mal čin't' zgine sa svime
dobro, ko nami daP u dugo jes vrime.

Mož mi uzet Sto imam sve, nu s tvrdim srcem ja
podnicu protive trpeć zla svakoja, 60

ter u tem đ^bro znaj, er pravo sad riću,
tebe, ka vas svit saj dobivaš, dobiću,

i ne ću tvi jadi da me sad ved more,
ere toga radi znani mi govore:

ni pravo, da tužni sveđ cvile na sviti, 65

odnimit što moć ni, razlog je podniti,

i ako se oholit u dobru ne prima,
tako se ni bolit zlo u zlu ne ima;

nu ima svak na svit saj, kad pati ku boles,
bit kako rusa taj, ka u zlu dobra jes; 70

kriposti za č nije, ka u sva nih činenja
već |udem trebuje, nego li strplenja.

Tijem ti, ako si razuman meu luđi
protivna podnosi, a od bludnijeh se b}udi;

er grkos mnokrat lik u sebi zlu ima, 75

ali pak nemoćnik svoje zdravje š ne prima;

i ako mniš, da ne 6 množ tuga zlih patiti,
to t' počel nijesi još krstjanin ti biti.

Trijeba je podniti velike muke nam,
hoteći dobiti taj višni dvor i kram; 80

er hoće bog svudi, ki z dobrim pribiva,
da sprva tko trudi, da paka počiva;

i on ktje bolesti patiti vrh gore,
bez kojih uljesti u slavu ne more;

otide na smrt sam rad naše lubavi, 85

u koj lip izgled nam za nauk ostavi,

da vazda na sviti (ki dobrim zlo daje)
budemo sliditi negove stupaje,

a to jes da od tuga patimo zlu nehar,
ne bivši već sluga, nego li gospodar ^ »

i ne da človiku, ki dobra vatima
doli, da on viku goru ih već ima,

78 nijesi ti krstjanin još biti. 8D otuga.

PJR8NI. RAZLIKB. 193

nu ih, vjeruj, đili veselo on timi,
kih no svit ucvili nevo}am svojimi.

Ni jednoga ni sluge božjega, ki riti 95

može se bez tuge i truda na sviti.

Svi, z bogom pravedno ki hoće živiti,
velmi će neredno sve muke patiti

Stvorca zgar od nebes blizu su viditi
svi ti, kim srce jes nevo|no na sviti. 100

Sve svit}i zrak stječe, svak vidi i zna to,
sve Sto se već peće u ognu jedno zlato;

a človik u većoj što je na svit nevo|i,
toj veće pri božjoj milosti jes bo)i.

srićo, toga rad, Sto rih čut od zgare, 105
počeću već od sad ne seijenit tve dare,

neg ću čin't', da bude slidit duh put pravi,
er s' njeke zloćude veomi ti naravi

naj pri pod tve krilo ćlovika primiliS,
a pak ga nemilo prem sasma ucviliS. 110

Blaženstva tva su sva, za sve er su zrit lipa,
nekripka, laživa, nesvijesna i slipa,

tva dobra dijeliš svim, nut gleda' tve zlobe,
nevridnim, a ne tim, kima se podobe.

S tobom su neharna sva zla se jur stisli, 115
tva dobra privarna puna su zlih misli.

Svit se u tvoj svojevoji od hipa do hipa
poraza nevoji, vrida i rasipa.

Himbeno sve hiniš, s tobom je sveđer laž,
dobrima zlo činiš, cić da zlih pomagaS, 120

pri kojoj jur znanje vrednije jes znato,
nego sve imanje i srebro i zlato,

koga moć velika tebe i smrt dobiva;
kako sve od vika^ ko s višnim pribiva.

1 može sve te tve zle sile satrti 125
i čin't' pak, da žive čovik vik po smrti.

U fiem je bozi dar, s kim opći on svuđi,
protivna nijedna stvar vik fiemu ne udi.

Dobro je izvrsno i vridno na sviti,
s počtenjem er časno uči nas živiti. 130

109. db. čovjeka. 121 db, znat to.

STARI PISCI XVIII.

13

194 DINKO BAi^INA,

Ko godi S nim bodi, on ga svim čestita
na nebo dovodi, na zemji počita/

i svaka na svit stvar u dugo dodije,
a mudros nikadar, taj se u noj slas krije,

kom s misli, znaj, moje biće sva odnita 135
taštine tej tvoje ispraznos od svita;

i ufam joS, da meni činiće živiti,
kad drugi uscini mrtva me na sviti,

tad će moć svakoja zrit misal človika,
8gub|enje da moja bi dobit velika. 140

A tvoja zla ćud taj dobrima prem prika
biti 6e na svit saj prikorna do vika,

kako sve ona stvar, ka doli pod nebi
ten^ielna nije nigdar ni kripka u sebi.

401.

EGLOGA, U KOJ PASTIR DAMON SAM GOVORI PLAČUĆI
SMRT GOSPOJE NIKE, BRATUČEDE NEGOVE.

Tko mi će, jaoh, dati od suza tuj pomoć,
da budem plakati po vas dan i svu noć?
Dajte mi vi, rike, vašu vlas za suze,
pokli me sve dike naglo smrt zla uze,
ako ti cvili, kad me srce, jaoh, moje 5

kti puknut ovdi sad rad muke na dvoje,
i vi sad za mal čas skažite, me pjesni,
sej moje zli poraz žestoke {uvezni.

U ove me nezgode, smirno ja mo)u vas,
ako se nahode milosti ke pri vas, 10

s lugovi sve vode združte moj plačni glas,
pokli smrt na saj svit, smrt }uta, nemila
. otruni oni cvit, ki bi cvit svih vila,
od koga govori svak skupno, da nigdar
narav sgar ne stvori na svitu ljepšu stvar. 15

Za č, smrti zla, prika, ku duh moj ne znaSe,
umori onu, ka još živjet imade?
zla smrti nemila, što toli huda bi,
* da oni cvit od vila tač naglo pogubi?

U ove me zezgode, smirno ja mo|u vas, 20
ako se nahode milosti ke pri vas,

PJSSKI RAZLIKS. 195

B lugovi sve vode zdrušte moj plačni glas.

Sto smrti; vaj, mene s tom vilom rastavi,

ka samo počtene misli u duh moj stavi?

da li tvoj zli um6r, jaoh, hotje na sviti 25

pod jedan tvrd mramor liposti sve skriti?

Za što mi; vaj, čelo ti hotje odniti,

koje me veselo činaie živiti?

za što li zagubi mu slavu na sviti,

rad koje samo bi drago mi živiti? 30

U ove me nezgode, smirno ja mo)u vas,
ako se nahode milosti ke pri vas,
s lugovi sve vođe združte moj plačni glas.
Ah smrti prihuda, smrti zla neprava,
zlo t' me sad od svuda zled tvoja skončava. 35
Tva me stril prokleta zlo hotje raniti,
nu Čin't' mož opeta, da budem živ biti.
Pokoli me blago tako kti odniti,
već meni nije drago na svitu živiti.
Od sad se moj pravit život će zla boles, 40

pokli me rastavit kti š nome tvoja čes.

U ove me nezgode, smirno ja mo}u vas,
ako se nahode milosti ke pri vas,
s lugovi sve vode zdrušte moj plačni glas.
Napuni život moj smrtnoga smrt truda; 45

smrt život ka bi noj, a meni smrt huda,
ter moje neredno i tužno sad stanje
drugo ni, neg jedno žestoko plakanje,
i tač hud pak)eni trud srce vazima,
da razlog u meni svoje mjesto ne ima. 50

Ti meni, ma vilo, čim živi na svit saj,
čini jur prem milo uživat vječni raj.

U ove me nezgode, smirno ja mo{u vas,
ako se nahode milosti ke pri vas,
s lugovi sve vode zdrušte moj plačni glas. 55
Ti sama tvom vlasti od vječne |ubavi
že}enje od časti u srce me stavi,
pjesniraa mojim ti sama da ti krila,
da budu letiti k nebesom jak strila.

40 živo će.

196 1>INK0 RAi^INA,

Sto ja sad jađovan, vaj meni neboga, GO

ovoga svijeta van bit s tobom ne mogu,
razlog, znaj^ naravi bješe i ma velja slas,
da mene smrt stavi prije tebe pod svu vlas.

U ove me nezgode, smirno ja mo}a vas,
ako se nahode milosti ke pri vas, 65

s lugovi sve vođe združte moj plačni glas-
O svite himbeni, o smrti neprava,
zao t poraz sad meni tvoja stril zadava.
O huda ma česti, o zvizdo nemila,
zlom ti si bolesti srce me ranila 70

dav, smrtna da mi tma sunce ono odili,
ko očim mojima vodaše dan bili.
Pravedno naš se vik života govori
san, ki sni nemoćnik i sjen, zrak ki tvori.

U ove me nezgode, smirno ja moju vas, 75
ako se nahode milosti ke pri vas,
s lugovi sve vode zdrušte moj plačni glas.
Odkole tva lipos jedina priminu,
svakoja,, znaj, kripos na svitu poginu.
Ne samo povenu sve dubje i trava, 80

da nu još žudenu plod zem|a ne dava.
Ne samo pastiri plaču te, gospoje,
da nu još sve zviri, u gori ke stoje.
Bez tebe po vas dan i svu noč sve vile
u čudan plač jedan žestoko sve cvile. 85

U one me nezgode, smirno ja molu vas,
ako se nahode milosti ke pri vas,
s lugovi sve vode zdrušte moj plačni glas.
ljubav, ka sve sile na svitu svim prži,
vas svoj luk i strile u peče iskrši, 90

fiitoječi kon vrila na rosnoj travici
odoše nih mila pjevanja slavici,
i kad te u svoj trak smrt tužna sjedini,
na podne sunač zrak mrklu noć učini.
Vridnosti radi tve, ka svim glas vazima, 95

nebo se pokri sve oblačim crnima.

U ove me nezgode, smirno ja mo}u vas,
ako se milosti nahode ke pri Vas,
8 lugovi sve vode zdrušte moj plačni glas.

PJBSNl KAZLIKB. 197

Kada svit oćuti, da s' smrti u ruke, lOl)

more 8e sve smnti od jada i muke,

moj se stup kameni obori, vrh koga

mir stase jur meni ufanja svakoga.

Ti vilo, ka bi me blaženstvo sve moje đni,

umrivši s tobome sve moje dobro cđni, 105

pokoli tvoj ures prikrati smrtna moć,

naj svitli dan mi jes bes tebe mrkla noć.

U ove me nezgode, smirno ja mo|u vas,
ako se nahode milosti ke pri vas,
s lugovi sve vode zdrušte moj plačni glas. 110
Smih mi je zla boles, svaka slas grčilo,
zrak višni od nebes pak|eno tamnilo,
počtena tva gizda puna sve )ubavi
nebo mi bez zvizda sve tamno ostavi,
sve mi se tamno mni u tminah živiti, 115

sunce mi svitlo ni bez tebe na sviti,
bez tebe svi sada vide se moji dni,
kako no livada, ka ploda ne čini.

U ove me nezgode, smirno ja molu vas,
ako se nahode milosti ke pri vas, 120

s lugovi sve vode združte moj glačni glas
Bez tebe ostah ja prem tužno sve hode
jak po]e bez cvitja i rike bez vode,
život se moj jadan bez tebe sad broji,
kako no dub jedan, ki osječen suh stoji, 125

ter mogu bez vari, vaj, dobro sad riti,
da kripke ni stvari ni istine na sviti,
meni sad nebogu man te je cviliti,
me suze ne mogu veće te vratiti.

U ove me nezgode, smirno ja moju vas, ,130
ako se nahode milosti ke pri vas,
s lugovi sve vode utješte plačan glas.
Damon, ki čas ima od slave i znanja
pastiri meu svima, ki pasu imanja,
plandujuć sva stada pod dubjem, gdi stase 135
pun plača i jada tej riječi vejaše,
gdi toli velika muka ga moraše,
od smrti da slika meni se činaše,

185 podubjem.

198 DINKO RAIJ^INA,

skroveno nega, znaj, pod borjem ja tuj stah,

gdi negov vas cvil taj s svim dobro čut mogah, 140

ki čime k nebu tja tej riječi ve}aše,

u korje od dubja nož ih moj rjezaše,

vridno tač budući nih slavno toj ime

neka se rastući ponav]a sve vrime.

402.

EGLOGA, U KOJOJ PASTIRI DAMON I TIRSI MEĐU SOBOM

ZGOVOR ČINE KAŽUĆI, GDI MOPSO PLAČE SMRT ISTE

GOSPOJE NIKE BRATUČEDE NEGOVE.

O vile vi, koje imate čudnu vlas
Činit, vik da poje )udi se vridnih glas«

narec'te sad meni, da mogu riti ja
tim, nad kim Juveni zrak svitlo sveder sja,

stvar, ka se podoba za od zla, vaj, dignuti 5

u svako prem doba vidjet, znat i Čuti.

Vrijeme ono, ko sili među dan tere noć
u muci nemili dragoga dalek oć,

sastavi dva tada pastira po sreći
uz mila nih stada planinom hodeći; 10

u kojoj naj prija na svijetu njekada
žito se posija, ko rađa svud sada,

gdi videć, da trava, livada ku plodi,
za stada nih zdrava velmi se nahodi.

Nu edan drum skupiv sva imanja mirno tad 1 5
sedoSe oba dva pod jedan dubov hlad,

sjedeći ter takoj Đamon tuj naj prvi
izdriješit jezik svoj u govor htje ovi:
Dam. O Tirse hvajeni vrhu svih na sviti,

mo|u te, sad meni za milos kti riti, 20

pri vodi studeni Sto se jur kon vira
velik broj bješe oni skupio pastira,

minute ove dni s Silvanom ja no kad
natječuć u pjesni borah se za obklad?
TiR. Mopsa znaS pastira dobro ti, u gori 25

ki pase kon vira, gdi niču sve bori,

17 đb, isđrijeSi jesik svoj u govor, snaj, ovi. 28. Silvanom.

PJBSNI RAZLIKB. 199

ki način prav na svit pastirom hotje dat
za orat, rezat, sađit, sijat, žnet i kopat,

videć, da od nega.vila 8e odili,
koja ga vrh svega }ubir je svim dili. 30

Spomenuv ne dike za že|u |uvena
kroz muke velike vas kolik povenu,

i zlu tuj boljezan ne moguć trpiti
u neku tad pjesan poče se tužiti,

ka lipa tuj meni vidi se tolikoj, 35

da u dub zeleni ureza nož je moj,

neka ih spomene, na tojzi daj vodi
tko stado prižene za plandit kad godi.
Dam. Ah tako t' višna čes dopustil' s (ubavi

uživat vik ures tve vile gizdavi, 40

i tako t' zvir prika ne imala na svit saj
nijednu vlas do vika za dati sladu vaj,

reci mi, ka bješe toj pjesan, kroz koju
taj pastir ovijaše želeći vil svoju?

brštanu t^ ovu ja darivam čašu sad, 45

ku dobi svijes moja spjevaje za obklad.
TiR. S molbami darovi velju moć imaju
pri tima, ki ovi naš svijet ne znaju;

nu meni dosta jes tvoja rič na sviti,
ka sili sad mu čes, da t' budem sve riti, 50

ter ako svis tvoja bude me slišati,
sve, što znat budu ja, sve ću ti kazati,

neka se traje dan, u dragu er trudu
već voli rabit znan, neg stati zaludu.

vilo ti, koja 55

vrh vila svih inih bez rati i boja

dobivaš na sviti prem srca svakoja,
još da su kamena,

u tebi moćna je toli moć |uvena,
znaj dobro, er već ni 60

svital mi bez tebe ovi zrak sunčani>
od kli se odili tvoj ures izbrani,

van koga na sviti
nijednu stvar očima ne mogu viditi

88 trpieti. 46 đb. brštafiu a ova t'. 64 vidieti.

200 DINKO RA^MA,

Bez tebe ovdi stav 65

ostah sad kako no sred mora jedna plav,

bez reda ka ginuv ne drži način prav,
za moć kraj žuđeni

Uhitit, čim ju rve odsvud val sr^beni.
I kako jur, kada 70

zvizda, ka svitli ob dan, pođe pat zapada,
svit taman bez zraka ostane svim tada;

tako ti kad pode,
sve misli nesrećne u srcu mem ode.

Ja tugu, ki mnogu 75

podnil sam tebe rad, vaj meni nebogu,

živiti bez tebe nikako ne mogu,
bivši taj čes tvoja

uzrok, kim veselo na sviti živjah ja.
Nitko ni, tko meni 80

van tebe može dat lik rani |uveni,
od truda svih mojih pokoju žuđeni,

komu sam zapisal
na službu s vjerome srce, um i misal.

Tužne oči moje, 85

vi na svit radosti imaste svakoje

zaradi }uvene jedine gospoje,
zle vo|e me svake

koja vik tjeraše jak sjever oblake,
da li me svud srijeta 90

i sretav nevo}no me misli sve smeta
tvoja vlas, a huda nesrećo prokleta,

koliko da sita
nijesi još me tuge jadovne od svita.

Toliko sred luga 95

ni listja u gori, koliko za druga

srce me velik broj sad nosi od tuga,
ke oči me sile,

da že)no tebe rad u plaču sve cvile.
Ako kad ti, moja 100

pjesni, tuj budeš doć, gdi stoji gospoja,
koja se za rados slaviti dostoja.

72 bezrake. 79 db. [^uzrok da na svit saj bez tebe živu ja.

PJBSNI BAZL1KB. 261

reci joj : verni tvoj
prije reda tebe rad prikrati život svoj.
Dam. Lovor, ki lis viku na granah svih vodi, 105
koliko planiku vriđnostju nadhodi,

toliko toj ime, koje ti spovidi,
u slavi nad svime više se sad vidi.

Oh da je blažena među svim vilami
taj vila hva}ena, koja ga zamami. 110

Blažene i grane od duba zelena,
ke časno sad hrane glas od ne imena,

pokli ona uzrok bi, da naša livada
nad svima pridobi u svemu čas sada.
TiR. Taj pjesan Juvena, ku hvališ sad takoj, 115
ni blizu takmena k onojzi nije drugoj,

ku drugi dan stvori za tim dnem kroz poraz
začuvši, da mori nemoći zle je vlas,

od koje slova broj izreden svim z dvora
ve}aše ovakoj u kori javora: 120

bože svim pravi,
ki naj prt nađe lik u bilju i travi,

kim mnozih, ne sebe, naredno ozdravi,
kad srce toj vili

strilome olovnom zla J^ubav prostrili; 125

ako kad umrli

snižan glas u molbi tva milos zagrli,
mo|u te, s ličim tvim sad ovđi prihrli,

za pomoć dati toj,
ka suzi s čemera u muci nerednoj. 130

O smrti, život noj
ako ti zaslonit uzbuđeS kroz lik tvoj,

uza nu shranićeš i meni život moj,
er bez ne živiti

život moj ne može nikako na sviti. 135

Znam, da znaš dobro ti,

kako taj, ki račil jesi se {ubiti,
koli je huda stvar dragu stvar zgubiti,

ku poznaš kroz dila,
da te je u svemu kriposno }ubila. 140

106 db. vriđnosti. 110 db, }aveii(i tnj. hva^ena.. 114 db. u slavi n^'. u
svemu. 139 db, huda čes.

202 DIKKO BAlitoA,

Svim molbam, kim mogu,
tebi se ja mo}a sve kako mom bogu,

da meni kroz tvu moć pomožeš nebogu
rad vile, ka svu vlas

na pospjeh sve gubi, ne skrzmav zli poraz. 145
Tebi, ki verna bi

pomoć svim umrlim u svako jur dobi,
milostiv sve biti velmi se podobi,

bivši ti vječna stvar,
koj svjetni naudit ne može nijedan var; 150

i nagli sad ured
postavit jadu zlom podoban vrijedan red,

pri neg se ozledi jadovna huda zled,
ka bi rek da hrli

sve nagleć, da prt čes k sebi ju zagrli. 155
Hudu zled odtira

ter ne da, Čime mač svoj britki podira,
da ona, ka bo|e sve stvari probira,

kroz slipo ne dilo
ubrati jur bude sej voće nezrilo. 160

Ma pjesni pritužna,
ako kad budeš doć k onojzi, ka suzna

drži me u uzi ni kriva ni dužna,
reci joj: tvoj će rob,

budući što tebi, uljesti živ u grob. 165

Dam. Ne scijenah ja, nijedno umrlo na sviti

da može naredno rečenje tač biti,
slatko je zrit k zeleni kraj vode studene,

nu slade dvaš meni tej pjesni medena
TiR. Čudan bi još ures u pesni pak onoj, 170

kad začu, huda čes da skrati život noj,
ka mu da znati red u tojzi nezgodi,

da mališ sama zled človiku dohodi:
Pastir, ki RAl^IENA

jes srca kroz strile od boja luvena, 175

pod sjeni sjedeći od bora zelena,

u koji viraše
voda, ka drag romon u hladu činaše.

146 đb. krzmav. 161 db, pjesmo ma. 175 krostrile. 176 db. stojeći fi^.
igedeći.

PJBSNI RAZLIKE.

203

Ne moguć grkosti
trpiti, koja mu s velikom silosti 180

stiraše prvi cvit od svoje mladosti,
s velikom boljezni

razbi svoj skroven muk u take on pjesni:
Odkole ti minu,

ma vilo, dalek tja, s tobom, znaj, poginu 185
sva svitlost jur ona, kom :;ora ma sinu

naj prije kad meni
pokloni za rados svoj ures |uy^.

Kako kad studene
zime moć zla priđe, sve stvari zel6ne 190

čini mraz ledom zlim neredno da svene,
tač i ti, kad ide,

zlim jadom me slasti čini da poblide.
Bez tebe ostah, vaj,

u tuzi čemernoj kakono ptica taj, 195

kad druga dragoga izgubi na svit saj :

nigda ona ne će
na grani zeleni pristati vik veće.

Gdi godi zać budu —
začet bih na svit saj po toli čes budu — 200

nikako nać mira ne mogu mom trudu,
ne mogu bez tebe

živiti koliko sam isti bez sebe.
Pomnive tej pčele

u gori ljetni cvit kušati sve žele, 205

a mojim ja tvoje pozore vesele,

pozore, kim slike
nije bir, nije sada, ni će bit u vike.

Kada se uputi
na taj put, voda sva jadom se zamuti, 210

a nebo potamni u muci prijuti,
ter more od veće

kroz sr^bu zlih vjetar udari na smeće;
i imanje, ko zna se

pretilo koli bi, ne ktje već da pase 215

trave lis, začuvši nemile tej glase;

208 besebe.

204 BIMKO BAli^lNA,

neg poče cviliti
kroz muke nih tužne čemerne na sviti.

Vrh rosnih travica
sjutra, kad istječe i^orome đanica, 220

zamuknu žuber tih od ljetnih slavica^
a mile nih pjesni

sve vile svmuše u gorke boljezni.
Blažene tej strane,

ke sada imaju ne dike izbrane, 22:')

u kojih skroveni liječi su za rane,

ke Jubav satvara,
čime nas mukam zhm trudeći umara.

Kad sa mnom ti biše,
prolitne sve cvitje razliko svud ctiše, 230

a med taj prislatki iz dubja teciše;
nu od mene tvoj stupaj

kad odni, sve zgibe toj meni na svit saj.
VidiF BU uza se

desetkrat livade žutiti tej klase, 235

koje srp na brime u snopje popase,

odkli me podložna
Jubavi učini tvoja moć uzmnožna.

Dokole usteku
rike i zraci od sunca uspeku 240

i ovce uspasu tuj travu nih meku,
vazda ću činiti

od tebe spomenu neumrlu na sviti.
Toj ti je uzrok bil, za koji, dobro znaj,

bješe se jur skupil pastira vas broj taj, 245
jednaga ki riše meu sobom rad toga:

sad se dni vratiše vremena staroga,
pokli se kroz vile, ke nami vladaju,

ovako sad mile pjesance spjevaju.
Dam. Pjesni tej, pravo jes, uzdignut do zvizda, 250

pokli u nih taku čes višni nam bog izda,
ke na svit hva}ene dotle će, mnu, biti,

dokle plam }uvene uzbude goriti,
er toli sladak glas ptica ona ne ima,

225 db, tej dike. 229 bieše. 234 i 285 đb. Livade uza se dvaška su
vidile žutiti tej klase.

PJBSm RAZLIKE. 205

ka začuv smrti vlas pjet počne pjesnima; 255
ni ona pak druga, ka slavna tač biva,

da vazda sred luga ljetni dan pripiva;
koliko slatko jes spjevanje, koje ti

za moju dobru čes poredom ktje riti.
TiB. Još za tim pjesnima, znaj, ke rih odizgar, 1^60

rukama svojima stvori on ovu stvar :
objesi na dub taj darove mnoge tad,

ke njekad na svit saj dobil je za oklad,
i dipli sve mile, koliko da veli:

moj život bez vile već spjevat ne želi. 265

Tako ti način da, ki neznan ne vidi,

da o nem svak sada u slavi besidi.

403.

U SMRT ISTE GOSPOĐE NIKE.*)

Ni na nebu goru svitle zvižde zriti,
ni plavi po moru tihu se broditi,

ni po)em kodike oružne gledati,
ni zvijeri te prike u lovu tjerati,

ni dobra žudena glas dobar primati, 5

ni pisma hva}ena u pjesni slagati,

ni vile }uvene it slišat, u broju
uz vode studene veselo gdi poju,

ni nijedna ina slas, koja jes na sviti,
može mi zli poraz iz srca odniti. 10

Toliko zlo zgubi mu kripos do umora
ona, ka svitlos bi od moga pozora,

i tač me jad kole, da že}u umriti,
za zrit tu, ku bo)e ne biše viditi.

*) db.JJ smrt gosp. Nike brata6ede svoje. 2 db. voaiti n^, broditi. 10 isrca.

404.

U SiMRT ISTE GOSPODE NIKE.*)

O sunce, boga rad hoti mi sad riti,
što svitliš svit}e sad, neg nigdar pri sviti,

ne bivši na sviti već one, koja nas
činaše živiti veselo svaki čas?

*) db, U smrt gospode Nike bratuSede svoje.

208 DINKO RAli^INA,

O smrti nemila, a ti tvoj tamni jad
na moja nezrila još ljeta vodiš sad. 30

Priđ tvim se obrazom me bitje sad čini,
kako cvit prid mrazom u zimnoj godini.

Da sasma svu diku mladosti me svene,
poče smrt svu sliku stav]ati na mene.

Mo)u te ja za toj na konac ovih dni, 35

o višdi bože moj, ki stvorac bi meni,

hoti me pomoći, da smrt zla; nemila
kroz strašne ne moći ne bi me smutila;

i kad me utrudi ne silos zla prika,
me zgrehe nadidi tva milos velika. 40

31 đb, pritvim.

408.

PJESNI BOŽANSTVENE.

Jadi su zled stisli, da oči me suze,
doj medne me misli, ko mi vas sad uze?

Svit mi da zao poraz, i zvrnu nemilo
svu moju mednu slas u }uto grčilo.

O svite himbeni, o srićo laživa^ 5

nitko ti duge dni u tebi ne uživa.

O tašte raskoSe, o svite zla plato,
da t' mi moć ne može ni srebro ni zlato.

O slasti bjeguća, o kratke radosti,
malo ti stojuća bi s mojom mladosti. 10

Vidu, er trijeba je, da vazda jur velja
tuga svud nastaje na čelo veselja,

i da znan nikadar ne ima staviti
u umrlu nijednu stvar blaženstvo na sviti.

409.

Svjetovne Serene, kih je ovdi velik broj,
smamiSe; jaoh, mene, da veće ni jesam moj.

Himbeni nih mi glas s privarnom naravi
svu slobod, slavu i čas prem sasma zatravi,

ter kroz nih taj stvor zal sve mi se zatira 5

razbor, um i misal, spoznanje i vira,

i niđnu ne čini duh satvar s vridnosti,
a istom se traju dni bez nijedne koristi,

PJBSNI RAZL1KB.

209

i za sve er brinu zledi se, koj klanam,
vidu zlo er činu, a od zla se ne uklanam. 10

Smirno te ja za toj sad molu u vas glas :
o višni bože moj, ki primi smrt za nas,

odždeni od mene, da tja zled ma mine,
6ih vari himbene, kimi svit sve gine.

410.

Sad poznam kroz moj trud, o gorka lubavi,
koli je tvoja ćud himbene naravi,

Pun je dvor tvoj |uven uzdaha i plača,
u medu ijed skroven, u cvitju zla drača,

ter dub moj kaje se, ne scineč da nigdje I
skroveno taje se pod cvitjem zle zmije.

O višna naravi, koju svit vas slavi,
ti mene izbavi od ove jubavi.

411

Već ne vjeruj taštoj laži
privarena dušo moja
ni u čem ne mož nać pokoja,
da se žela tva utaži

Tač te vrijednu ktje stvoriti 5
bog da umrla nijedna satvar
ne može ti jur nikadar
duhu želu samiriti.

Štogod misli tve ikadar
pomisliše, sve imiše, 10

i tvim očim nijednu satvar
ne zabranih, ku želiše.

Robje kone, sluge, blago
uživaše žele tvoje
i kamenje ono, koje 15

na svem svitu tač je drago.

S svitom svile svake nosi,
jede u srebru i u zlatu,
i u tem nijednu dobru platu
misli žejnoj tvoj ne isprosi. 20

Nu sad, pokli kroz svjet sveti
znat mi od stvari da istina,
da je sve ispraznost i taština,
i čemeran trud pameti,

dušo moja, riti mogu, 25

isti isti svudi gdi ćeš,
nigdi mira najti ne ćeš,
nego u samom jednom bogu.

Svaka na svit stvar dodije,
ku godir se čoek čin't' stavi, 30
nego samo zrak |ubavi
božje, kojoj svrhe nije.

17 svitom. 30 đb. 6in't' 6oek.

412.

Daj ma dušo, s ke sve ginu,
bivši u sreću dana meni,
što ne ć pustit hude sjeni
zagrlivši pravu istinu?

STARI PISCI xvui.

Ne slid' tašto već gorenje,
pusti srebra^ pusti zlata,
er u tomu nije ti plata
bivši vječno ti, stvorenje.

14

210

DINKO RAli^INA,

Kako človik, ki putuje,
čim mu žeđa svijes porazi, 10
sve Sto veće vođu pazi,
sve to veću žeđu čuje,

tako srce, sve što žudi
veće segaj svita stvari,
to već kroz nih skrovne vari 1 5
že|nom misli pamet trudi.

Rad blaženstva nam večnoga
ne daj že]am vik od svita,
ke su ispraznos prem očita,
da te dignu s puta toga. ^0

25

Nu kao putnik, kada vidi,
gdigod grede, lipu satvar,
na nu ne će stup nikadar
ustaviti, neg put slidi,

takoj i ti videć ukras,
ki bludnosti duh zanosi,
pozri razlog koli prosi
a pak pozor digni on čas.

Tač hteć vrime tve strajati
dobićemo dobro tvore 30

toj blaženstvo, ko ne more
nidne svrbe viku imati.

5 gorinje, (ik. gorjenje. 10 cimu. II db, upazi.

413.

KAJANJE.

Plač'te, oči tužne moje,
dokli dođe smrt nam zgara,
cić er vrata bog zatvara
tim, ki u grihu sveđer stoje.

Vazda će se na svit pravit, 5
da nemudro ima znanje,
tko uzbude sve ufanje
u zema]ske stvari stavit.

Ustavit se vik ne može
lipos, mlados, život, dika, 10
nu sve bježi kako rika,
kojoj daždi vlas umnože.

Sve je, vjeruj, nica palo,
štogodir se igda trudi,
lud je Človik, koji žudi 15

stvar, ka na svit trpi malo.

Umnožit bih vazel, pravi,
zlato, taj ki sve ogi^em radi,
a u toj dođe iznenadi
ter ga zlatom smrt rastavi 20

Svoje živjenje vazda prođe
s načinome veoma zlime,
tko ima vrijeme; i pak vrime
čeka, dokle drugo dođe.

Oh kolicih privariti 25

bude, ter se pak duh boli,
ovi život, koji toli
mi želimo sve živiti.

Množi odluče svu zled hudu
ostaviti i zla dila, 30

nu kad dođe smrt nemila,
uzdisat je pak zaludu.

Tim bolimo grih na sviti
svim bojenjem pokomim'e,
er kad nam se uzme vrime, 35
„jaoh sagriješih!^ man je riti.

Tere višnoj zgar kriposti
vrijeme ovo, ko imamo,
sve na službu verno damo,
neka našu zled oprosti. 40

Ne će čin't' nas stat za vrati,
da se u grijehu život straje,
ere tomu, ki se kaje,
vijek mu milos bog ne krati.

PJBSNI RAZLIKR. 211

414.

Jaoh dušo ti moja, kojojzi na sviti
žgar bogom bih dan ja, za š nome živiti.

Probudi razum tvoj ter htinje ostavi,
s kime si tolikoj služila }ubavi.

Grriha slas kratka jes, ka tva svis vazima, 5
nu pedjeps i boles vik svrbe ne ima.

Ne znaš li, višni zgar er karav sve vika,
videći zlu nehar grešnoga človika:

vi, koji budete vaš pokoj imati,
teško vam, er čete na pokon plakati. 10

.415.

Pokli me ovakoj svojima nehari
Juveni nepokoj žestoko privari,

i zli svit himbeni kroz svoju jadnu slas
nevojnu, vaj, meni satvori hud poraz,

ti čini, bože zgar, da veće na sviti 5

za umrlu nijednu stvar ne budu mariti,

pak srce u moje studeno postavi
plamen vruč od tvoje jedine Jubavi.

4 đh, nevo^o.

416.*)

O spjevci moji mili,
pokli ste zle varke od svita skusili,
spjevat se svaki vas od boga usili

i že|e zle jada
ne slid'te, ere vik u boles upada 5

svakoja |uvezan, ku razlog ne vlada.

Taj vaša skrovita,
rec'te mi, što je }ubav, neg jedna očita
izpraznos, sjena, san i taštos od svita?

Oh čim vi živiti 10

dana je vlas, ne mojte već htinjem dvoriti,
za paka u tugah jađovno ne mriti;

nu srce onome
|ubavi užešte, na nebu kojome
moćete živiti s radosti vječnome. 15

*) db, Spjevaocem.

212 DINKO RAl^INA,

Er se rit može slip,
ki dušu ostavla, a samo stvorit lip
uresom nastoji umrli, tamni kip.

Duša biv vječna stvar
naj ljepši jur darov od boga ]udem zgar, 20

ka svrhe imati ne more nikadar,

u vašoj kad puti
vaša čes ku nemoć i malu oćuti,
sto lika vazima za moć ju dignuti,

a ako vi kad duša 25

kom zledi bolnome vašu svis sadruža,
vik ne će za nu lik ni mao da kuša.

Zlo je, gdi se liči taj
stvar, ka nas dovodi na smrtni paklen vaj,
a ona ohodi, ka dava vječni raj. 30

Tim, družbo ma mila,
pustite općena taj vaša vi dila,
a stvorca za spjevat otvor' te sva krila,

ter trudom takime
dobite divnu čas, dokli vi jes vrime, 35

ko ako puštate, zgibe vam sve svime.

Ne će vam na sviti
potrebni taj vaš trud nikako vik biti,
nu ćete vječni raj vi nime dobiti.

16 db, more. 33 đb. stvorcu. 38 čUf. u taman if^V potrebni.

417.

Ne čini, bože moj, da u led postavi
milosni plamen tvoj od vječne lubavi.

Neposluh hudi moj i ma zled velika,
budući ja stvor tvoj i tvoja prilika,

ti hotje jur sljesti s nebeske visine, 5

za patit bolesti rad naše krivine.

Ako je Jubav taj pri tebi još čuti,
moju te, moj stapaj na prav put naputi.

Slobodi sad mene, smirno te ja moju
zle tuge }uvene, kom tužeć sve bolu, 10

dostojan svim da ja nijesam har za taku
i)' nu dobros tva velja dobiva zled svaku,

PJB8NI RAZUKB. 213

ter vazda rad toga, neka se grijeh straje,
pomagaš svim toga, koji se jur kaje.

Tim, vječni kraju moj od vječne visine, 15

ne moj čin't', sluga tvoj u grihu da zgine,

neg oplač' sve moje od griha zle rane
vodome od tvoje milosti izbrane,

neka ja budu doć s imenom svojime
tu, gdi smrt ne ima moć, ni mjesto, ni vrime. 20

418.

Jedini bože moj, smirno te ja mo]u,
pokli mi zli pokoj zlu zada nevo}u,

lubavi, ka hini, da moj duh porazi,
zli uzal prikini a plamen ugasi ;

inako život moj, ki slobod svu proda, 5

luveni nepokoj na vječnu smrt poda;

er taj rat skrovena, kom svis ma sve tuži,
jur je smrt paklena životu i duši, '

pak srce u moje tvu misal postavi,
na svitu rad koje človik se blag pravi. 10

10 đb, život fi^'. Človik.

419.

O stvorče mili moj, ki smrti tvom shrani
svit, koji tolikoj grijehom se zlo rani^

ako se smili kad milosna čes tvoja,
mo]u te, smir se sad molenja na moja;

6r ako čut na svit budeš me mojenje, 5

tebi će hvala bit a meni spasenje

zle tuge )uvene, ka mi da mučenje,
slobodit kti mene, bivši tve stvorenje;

znaj, griha na sviti da našijeh nije rati,
mjesta imal ne bi ti za milos stvarati. 10

Kaju se Ije sad ja i tužu i bo]u,
godišta što moja potrajah na volu.

Time ti; ki s' moj bog, mo|u te svim sada,
čin', htinja da razlog uzdrži i vlada.

420.

O višni oče moj, kriposti velika,
ka )ubi tolikoj grešnoga človika,

214 DINKO RA]<^INA,

da rad zlih krivina negove naravi
tvojega jur sina na zlu smrt odpravi,

ki pati svih muka radosno sve smeće^ 5

za izet ga iz ruka od hude nesreće.

Mo}u te sad za tvu tu lubav veliku,
meni zled nepravu hti prostit grešniku.

Ja prid tvu grem diku kako no nemoćnik,
ki grede k ličniku za od nega imat lik, 10

i ktij me naputit pri nego utonu,
kako ću dobro it po tvomu zakonu;

er bez tve milosti mi budi grešnici
vazda smo s tamnosti u muci velici,

i nigda nijednu stvar nijedan nas na sviti 15
dobro jur nikadar ne more stvoriti.

iza 10 ima db. ovaj distih:

od grešnih zlih rana ti mene ozdravi,
o moći izbrana zgar višiie (ubavi,

a sa sirane piše : ova dva on&a nijesu pritištena.

421,

Tebi, ki svemu red i ki si vječni sam,
ne kriju ja mu zled, ku dobro sad poznam.

Svijes moga života velmi zlo zatravi
umrla ljepota čemernom }ubavi,

ter jedne rad žene, ku služih i slavih, 5

sve misli hva}ene u zabit postavih.

Tim stvorče od nebi, kime se ja dičem,
s priklonim sad k tebi srcem se utičem,

ti svmi stupaj moj na on put, ki vodi
tuj, gdi se drag pokoj bez konca sve plodi, 10

neka ja u sudu oda zlih zlobnika
zginuti ne budu, tva buduč prilika,

ti na svit rad koje sniživ se jak sluga
podnese svakoje nevo]e zlih tuga.

422.

višni bože moj, o bože jedini,
ki riči u jednoj sve stvari učini,

mo}a te sada ja bolestan svim dosti
sgrjefenja sva moja milosno ti prosti,

PJBSNI RAZLIKB. 215

ne moj zrit ua moje neharne krivine, 5

negoli na tvoje milosti jedine.

Tva đobros velika na (ubav gleđaje
ne će smrt grešnika, neg da se on kaje,

ter nam hti rit takoj : svak ovoj čuj i znaj,
er došal za inoj ja nijesam na svit saj, 10

neg za moć zgub)ene kako god skupiti
ovce, da kon mene vik budu živiti.

Zgub)eni taj sam ja stvor, ki t' ni na broju
ter dalek pokoja u tugah zlih stoju,

i još ću u mukah stat gorih po vas vik, 15
ere sam u rukah od mojih protivnik,

tva milos ako me, za skratit me trude
svojime stadome sjedinit ne bude.

Jošte nam ti pravi za veću naSu har:
tim, ki su sve zdravi, potreban ni Ijekar, 20

nrg onim, ki budu u tuzi imati
ku nemoć zlu, hudu, kom život rok krati.

Nemoćnik ja sam taj, ki pomoć tvu zovu,
pokli me grešni vaj tište zled u ovu,

ka jade kroz svoje čemerne na sviti 25

nevo}ne dni moje brzo će skratiti,

ako mi tvoja čes na mu zled gledaje
ne skrati zlu boles, ka duši smrt daje.

423.

O višni moj bože, koji si na nebi,
pokli se ne može bez tebe prit k tebi,

milosti tvom milom pomoz' me skončanje,
u nikom er inom ne imam ufanje,

ter že}e odždeni kroz moći jedine, 5

ke vidiš u meni da duši zlo čine;

prt neg ma zla silos na gore iziđe,
čin', velja tva milos da moj grih nadide,

na način hva}eni neka se potraje
ovo, jur što meni života ostaje. 10

2(6 DINKO RAinSA,

424.

OD*) SVETOGA PRIČESTJENJA.

BožO; ki svakoja stvori čas u jedan,
za sve da nijesam ja podobno dostojan

primati kruh oni u moje jedenje,
ki s neba ti đoni za naše spasenje,

nu milos tva velja sminje mi toj daje,
da idu k nemu ja snižno se klanaje^

u prsi ter moje primam kruh sveti taj,
kim duše dostoje uživat vječni raj.

*) dh, vrh.

425.

Anđelski vas se broj raduj sad i uživaj
u slavi toj višnoj, gdi otac bog pribiva,

i svako još svudi od zemje jur čelo
u sebi sad budi prem sasma veselo;

zaroblen danas bi, da cvili do vika,
oni, ki zarobi prvoga človika,

koga grih sad može blažen se sasma rit,
ppkli ga ti, bože, tako htje odkupit.

1 vaše. 4 sad budi je primito iz đb. mj. bud svudi.

426.

UMRLIM GOVORENJE.

Hotijte pogledat svi sa mnom umrli,
gdi, za nam život dat, smrt stvorac zagrli.

Zli se puk skupi vas ter nega zaveza,
ki bise vridna čas od višnih nebesa,

i svi oni, koji ga u putu slidiše 5

sledno tuj, jaoh, svi ga ostavit hotiše.

Ni moć rit bez plača, kako mu zlu krunu
na glavu od drača staviSe svu punu.

Ni mane bez tuge očima pogledat,
za slobodit sluge gdi sebe hti prodat. 10

Idaše mučeć, vaj, da život svoj skrati,
kako no ovca taj, ku hoće zaklati.

Jaoh na krs pribiše, da bude tužno umrit,
ruke, ke stvoriše nebesa, zemju i svit.

PJB6NI RAZLIKE. 217

Jošte ću rit ovo, Sto bez sus ne pišu, 15

grka žuć negovo bi pitje na križu,

pak jadno za time na drvu gdi biše
zlim kopjem bojnime prsi mu raniše,

zločincu još glavu od smrti prostiše,
a božju krv pravu nepravo proliše 20

bez prava razloga, o puče nepravi,
za č boga ti tvoga na gorku smrt spravi?

viđeći, tuj gola gdi ga puk umori;
od muke na pola crkva se razori.

Sve viSne kriposti ganuv se uzbiše, 25

i sunca svitlosti pomrčav stamniSe,

teško se kamenje od grobov otvori
videć, zlo stvorenje gdi stvorca umori.

Sve atvari stvorene stvorca smrt ćutiše,
propasti pak|ene vrata se razbiše. 30

Tako t' bog, ki gori na krizu višaše,
svom smrti umori smi*t, ka nas moraše.

15 beauz. dh. u suzah što pišu, ali precrtano, 17 đb. drivu.

427.

Pastir je dobri ovoj, ki za svoj hraniti
zgub|eni stadni broj ne štedi s' umriti.

Od zdravja u nem ni nijednoga jur čina^
on rane sve podni rad našijeh krivina.

Usti su, jaoh, vidit negove medene 5

kakono jedan cvit; prid mrazom ki vene.

Svakomu sad se mni i vidi u svemu,
negova da već ni, jaoh, lica na nemu.

Ka ovo jes lubav moći zgar jedine,
poginut htjeti prav, neka kriv ne zgine? 10

2 db. ne brani umriti.

428.

Ko je taj, ki može bez plača sad riti,
kako ti, moj bože, hti za nas umriti?

Podni trud svršeni živući u vaju,
neka smo združeni mi s tobom u raju.

Sve rane, ke ima život naš, ozdravi
ranami svojima, ke na se postavi.

218 DIMKO RAl^INA,

CuđDa je stvar ovoj, bez svoje potrebe
za ođkupit bog puk svoj hti prodat sam sebe.

7 besvoje.

429.

Suzam se zamuti, o vođo studena,
i ti jad zao ćuti, dubravo zelena

Cvilite, kamenja; tužite, mramori,
i vi sva stvorenja, koja ste u gori.

Plači svak na sviti čemerno suzami, 5

srce me, plač' i ti, ako nis' tvrd kami,

pokli puk nepravi pun jada svakoga
životom rastavi zgar boga vječnoga,

ki nega zgub}ena, u vodi gdi bodi,
sred mora cr}ena zle smrti slobodi. 10

430.

O bože prisveti, ki živeš u viku,
da li htje uzeti ti našu priliku,

da li htje zle tuge patit zla svakoga
za slobodit sluge od robstva vječnoga?

da li ti, ma slavo, kroz tvu moć jedinu 5

za naSe nepravo nepravde prav zginu?

Koju stvar na saj svit, o bože istini,
imaše učinit, ku za nas ne učini?

Dušo ma, na svit saj sve ino ostavi,
a milos razmišlaj od ove lubavi. tO

10 db, a vriđnos.

431.

OVU PJESAN VRH KRSTA POSTAVI.

U ovomu človiku, človiče nepravi,
tvoju zled veliku zle smrti izbavi,

er drvo kao voća branena uzrok bi,
zle smrti da zloća smrtno svit pogubi,

Tač drvo od krsta, kim se bog vas rani,
u2srok bi, da vrsta ludi se sva shrani,

i kako čoek prvi uzrok bi nehami
smrtnome da krvi svih nas svit ookvarni,

PJBSNI RAZLIKB. 219

čiovik drugi ovi svom krvi uzrok bi,
da smrti zle se mač prem sasma pogubi. 10

I kako puk prvi, ki zakon tjeraše,
od zviri u krvi shrai^enje imade,

tač i mi imamo u božjoj spasenje
krvi, kad stvaramo ko godi zgrijedenje.

10 nema slika u sredinif možda: da se mać zle smrti.

432.

U ovomu životu tko kratkom na sviti
mni miran moć biti,
kakono otrok mlad
u vjetar bjegući posta vja on svu nad.

Er kako pod suncem snig i led topi se, 5

tako jur veli se,
da na svit gubi se
svaka slas, kom srce radosno veli se.
Svak vidi, tko pamet svu hoće postavit,
er vjere ni u čem nam ne drži ovi svit, 10

ki dili plač i strah,
i svaku er satvar, ku nebo prikriva,
nesreća laživa

kakono vjetra gniv zema)ski drobni prah
promina i obraća na svako hotinje 15

ta je noj dana moć, vlas, sila i htinje.

433.

UHRLIJEM GOVORENJE.

O umrli tamni ]udi, I ako vrijeme sve ukrada,

u što ufanje vi stavlate? i dni vaši malo stoje,

ne vidite, er zlim bludi ne mo', da vas trud pripada 15

segaj svita vas varate? za činiti dobro koje.

Ne mojte se toli vele 5 Er se ovi bitak mao

u toj zlato vaše uzdati, naš, da je drugo, reč ne prima,

er sve ono, što oči žele, nego jedan morski vao,

sve na pokon vrime krati. ki vik s krajem mir ne ima. 20

Život naš je sličan k sjeni. Tim vi, svijetu ki dvorite,
koja velmi brzo prođe, 10 čim vi je sunce na istoči,

mnokrat čiovik kada scijeni blago vami^ ako oči

počinuti, smrt mu dođe za bremena otvorite.

220 DIMKO RABINA,

434.

OVE PJESNI UCiNI PJESNEM SVIM SVOJIMA*) NIM NAUK

DAJUĆI, KAKO ĆE PUTOVAT.

O pjesni vi moje, ki biste stvorene
cić đa se glas poje vile me }uvene,

da vas svit prosudi, vam je sad otiti
meu vile i ludi razlike na sviti.

Tim imav putovat toliko dalek tja, 5

ovi svit hodu dat za nauk vami ja:

ako ki )uveno duh živit vidite
nemu se sniženo poklonit hotite,

i čte6 vas koju stvar ako bi on vidil,
ka ne bi za moj var u čem god dobra bil', 10

nikako u tomu zle vo]e ne uzmite,
veselo nu nemu ovako recite:

rusa, ka sred gore opći se rađati,
viku se ne more bez drače ubrati.

*) ak. Ove tri pjesni, koje slijede, učini svim pjesnim svojima . . .

435.

U ISTIJE PJESNI.*)

O listje me spivno, ko stvori }uven vaj,
vilu mu kad divno ja služih na svit saj,

trudnojzi ruci moj biv došlo jur vrime
žudeni dat' pokoj, ki drag tač jes svime;

pokli poč dalek tja imate tolikoj, 5

svit vi ovi daju ja, budući stvor vi moj:

ne uzmite boljezni, ako bi tko rekal,
da nijesam s |uvezni vas dobro izrekal.

Nu nemu vi na toj hotite tad riti:
kad u ki perivoj ti budeš otiti, 10

ubrav cvit na grani ne odeš li draču vik,
cić da te ne rani kroz ta ne način prik?

to isto stvor' tva pamet ovdi sad, gdi sam ja,
što je dobro, hti vazet, a što je zlo, puštaj tja.

*) dk, Istijem. 1 spievno. 4 dk, ki tač drag. 9 ak, hotjejte.

PJBSNI RAZLIKB. 221

436.*)

Me pjesni; u čemu bivši vam zazreno,
molu vas, vi nemu recite sniženo :

isti ga, gdi ga hoć, strioca ne 6 viditi,
koji će vazda moć u biljeg udriti.

To li bi u čemu bil' vi još zazreno, 5

opeta vi nemu recite juveno:

od dobre tač scjene nije z6m}e na sviti,
ka ne će kupijene kadgodi roditi.

To li bi u čemu još vi bir zazreno,
molu vas, vi nemu recite časteno: 10

umrla ruka nas ispita, čime noj
luvena moćna vlas davaše hudi boj.

To li bi u čemu bil' vi joŠ zazreno,
opeta vi nemu recite smi|eno:

človika vridna ni tač na svit među nam, 15

ki stvori sve čini izvrsne, neg bog sam**).

*) ak. Istijem. 7 odobre.

*) Iza toga ima prvo izdane: Svrha svijeh pjesni, i ova tri retka:

Ut font i non deest humor semper ex eo scatens,
sic bono viro Bemper adest gaudium,
etiamsi res externe mu ten tur.

Ali 8U ta retka napisana tako, da ih va^a čitati s desna na lijevo: Snetaos
oe . . muiduag tseda . . rutnetum enretxe . .

437.

U ODILENJE.

Vilo, ka dikami
od tve te ljepote svim na svit vilami
lipotu dobivaš jak sunce zvizdami,
tač vridno uresi
svojom te lipotom višni bog s nebesi. 5

To li mi sladka jes
prijaka i luta, žestoka, zla boles,
od moga dijenja ku prija tvoj ures,
da mi to rastanje
draže je, neg s tobom držati sve stanje. 10

Jad, koji čini ti
plakati, toliko mio mi je na sviti,
da mučno ni mi se od tebe diliti.

222 DINKO RAli^INA,

nu se ja tuj broju

veselji, neg sveđer uza te da stoju. 15

Biljege ja koje
jur bo}e mogu imat lubavi od tvoje,
ku nosiš proć meni, jedina gospoje,
neg li te viditi
na momu dijenju u suze cviliti? 20

Na svako vidinje
toj moje pridrago i lubko di|enje,
za koje ti činiš toliko cv]}enje;
ne bi t' dal skončanje
da s tobom kad sam ja nije milo me stanje, 25

tač iz tve žalosti
vađu ja tolikoj velike radosti,
za malo čim sprav}am je od tve mladosti,
da mi se rastati
od tebe draže dvaš, neg s tobom stojati. 30

438.

Život moj ki je ovoj nebogu meni, vaj?
nesrećan tolikoj ja jesam na svit saj;

u moru vodu, znaj, da ište stupaj moj,
prisušir za moj vaj sve bi se more toj,

a u sunca da zgar zrak ja prosu u vas glas, 5
sunce bi za oblak skrilo se u taj čas.

Vidu sad, moj bože, da nitko uteći
na svitu ne može svojoj zi vik sreći.

439.*)

Za moju dan i noć vil milu sve zriti,
da mi se kako moć u buhu stvoriti,

stavil bih ja stan moj u oni snig pribili,
višna čes kime noj ne prsi nadih:

tuj kušal pričudno slasti bih svakoje, 5

oh koh razbludno trajal bih dni moje I

zavidiF ne bi ma misal nijedan čas
tim višnim od nebi; ki čuju vječnu slas.

*) Srami pjesmu 895. 8 Pjesme 437—489. preštampane su iz đb.

PJRSNI RAZLIKa. 223

440.

GOSPODINU PRANU LUKAREVIĆU ODGOVOR UČINI PO

SKLADU OD RIJEČI.

Među sve {uvene izbrane mladosti
budući hya]ene u tebi mudrosti^

svih spjevao vridni broj, koji se znan pravi,
pravo je, da glas tvoj hvajeno sad slavi.

Tim se um moj trudi, u pjesni ke spiva, 5

vik želeć, meu )udi tva slava da je živa;

er pravo jes tim čas, da stvara svaki kraj,
ki mudros svaki čas uče nas na svit saj.

Tva kripos meu kime naj prva sad slove,
za sve er se toj brime priteško svim zove. 10

Nu u čem što nepokoj tvrđi moć tva spravi,
toj više glas će tvoj stupiti u slavi

i to ćeš već živit u časti čestiti,
sve vike ka će t' bit hva^ena na sviti.

441.*)

ISTOMU GOSPODINU LUKAREVIĆU ODGOVOR PO ISTIJEH

RIJEČEH.

Ne buduć kon mene nijedne, znaj, kriposti,
kako ču hvajene moć spjevat vridnosti,

knižniče dragi moj hrabrene naravi,
koga svak za ures svoj za svoga vik pravi

i želi i žudi znajući, er mudros tva, 5

pravo jes, meu ]udi da se svud pripiva,

kim sam ti mož dat glas od slave na svit saj,
u tebi bivši čas izvrsna svitla taj?

I mogu nih ime tve pjesni, ne ove,
čin't'; dugo da vrime hvaleno svud slove 10

i moje još uz toj, takoj dar naravi
kriposno taj um tvoj svršeno proslavi;
neka grad naš živit i tobom hvaliti

može se, a tvoj bit glas vječni na sviti.

*) OvaipreMa (440) pjesma Štampana je uflor. izdanu u dodatku, a obje
9u odgovor na Lukarevičevu pjesmu isto tamo pritištenu te ovako glasi:

Odgovor gospodinu Dinku Baoiini !Frano Lnkarević.

Nije slično, da mene glas tvoje kriposti
8tav]a meu hva^ene dražbe od vridnosti,

224 DINKO RA^tlNA,

442.*)

GOSPODIN DINKO RANINA, VLASTELIN DUBROVAČKI,
U HVALU PJESNI NIKOLE STJEPKA NALEŠKOVIĆA

DUBROVČANINA.

Vi biste, o pjesni, svim vridne uzrok vas,
da mojoj boljezni dvignete čemer vas,

ki mi da huda vlas nemile lubavi
od oni prvi Čas, u ki me zatravi

kroz ukras prilijepi jedine gospoje, 5

koja se ukrijepi u srce u moje,

za ku stvar svakoje želim vam milosti,
kojiB se dostoje hvalenoj kriposti.

Blaženi vaš pjesnik, blažena (uvena,
luvezan ka če vik bit na svit slavlena 10

u svaka vrimena, dokoli bude teč
vodica studena i vruče sunce peć.

Blažeiia i vila more se taj zvati,
ka mu je činila tač milo spjevati,

da će svi imati razgovor u trudu; 15

ki godi slišati vaš romon taj budu.

*) iz rukop, poslanice Nikole Na}eškovića uzete su pjesme 442 — 444.

443.

GOSPODIN DINKO RANINA, VLASTELIN DUBROVAČKI,

NIKOLI NALEŠKOVIĆU.

Ako ovi skroveni plam. kime juvezan
me srce u meni sve gori noć i dan,

toli jes ognene česti, da goreći
sve misU studene mogal bi užeći,

buđuć ja, dragi moj, tamne svim naravi,
ne kako za um svoj pjesan me tva pravi.

81i6no jes i žudi srce me, da rič tva
od slavnih kih }udi slavnu &as pripiva,

neka t^ tim vje6ni glas vik slove na svit saj,
kad onim podaš čas, kim se ćas prosi taj;

i neka tve ime na tamne đni ove
u svako jur vrime slavome i^ih slove.

Ako li još uz toj rad dobre naravi
i mene razum tvoj za mu 6es proslavi,

ja ću tim rad živit i mu 6es hvaliti;
nu će tva hvala bit slavom sva na sviti.

PJESNI RAZLTKK. 225

kako toj, daj mi znat, Niko moj, s tej sile 5

ne more 8agrijat srdačce me vile?

To li ne taj studen tako jes u snazi,
da svaki plam ognen dobiva i gasi]

kroz toj ne tvorenje načina ko meni
kako ovo gorenje ne zgasne u meni? 10

pače ću veće rit; što žeruć taj ne mraz
kako me već gorit jur čini svaki čas,

zgodiv da kroz tuj zled, ka me svim porazi,
stopi se mraz i led, ali plam ugasi.

444.

GOSPODINU POŠTOVANOMU NIKU NALJEŠKOVIĆU,

PJBSNIKU VRLEVRIJEDNOMIT NA 11. NOVEMBRA 1671.

Ovdi, gdi si sad ja stoju, Saj naraSta(j) novi krive

zginula je sva družina, govoreći, da on ne će

ni se veće pjesni poju, tej sokole hitre sive 15

niti sviri ni začina; u kriposti slidit veće.

ni nijedna satvarina 5 Svak se na lie haraje meće

poliva|ena tvori dila; a nitko ih, va;j, ne štiti,

to li je huda trgovina, Koje gore sad nesreće

svijem je srce obujmila, mogu mistu semu biti? 20

ter mi veće nije mila Time, Niko moj čestiti,

od sej rodne moje nive \0 Kom su dana svaka znat,

eva shrana, ka je prt bila hotje' meni sad praviti,

puna hari svake žive. ki ću život moj prijati,

za veselo moć stojati 25

u ovemu rodnu kraju,
gdi se svaka muka pati
u čemeru i u vaju?

Šlaga vaše milosti Dinko BaAina, kavaljer svetog Stjepana.

445.*)

^udi mudri vazda na jedan način stoje,
a dobra ptica i u zlo brijeme poje,

i koga trg hrani, o trgu govori,
a RANEN o rani, koja ga sve mori.

*) Ova 4 itiha su štampana u flar. izđai^u na gacMoj strani, prva dva
na čeluy a druga dva u dno lista,

STARI PISCI xviu. 15

ovo LISTJE KAŽE POČETKE OD SVIJEH PJESNI.

A

-^^ Pjesm-i

Ah djevojko, dušo moja, ka mi s' smrtcu dala 335

Ah pravo je li toj, je li to pravedno 54

Ah srce, vaj, moje, kamo se riči tve 375

Ako bih stvorna ja za tvoj plam gorući 281

Ako cić er nosi Jubav se velika 18

Ako kada sreća huda 364

Ako me ne pristav 31

Ako me svaki dan to bude ti moriš 118

Ako ovi skroveni plam, kime (uvezan 443

Ako rad tvoga zla giiiva, ma gospođe 330

Ako te na svit saj smrt z dražim rastavi 153

Ako um tamni tvoj ne scijeni me pjesni 181

Andelska bi dika vile, ku svit slavi 72

Andelski vas se broj raduj sad i uživaj 425

B.

Biješe jednome na suncu jur silo 194

Bi li se ćin't moglo, da duŠe grih tvore 320

Biv breda mnom mati otide za mir svoj 160

Bivši sad združeni u )ubko mi dilo 43

Bivši smrt jedna vlas poslana od zgara 251

Bivši ti, ki gledaš, tko je ovo znati rad 166

Bivši vil lijepa ma ne može bit ino 13

Blago vami, o pastiri 145

Blaženi vi slipi, koji ne vidite 302

Blažen plam, luk i stril najprije kad meni 174

Bože, ki svakoja stvori Čas u jedan 424

c.

Cvite moj, cvit oni vrhu svih gizdavi 87

Cvi e moj gizdavi, ne gniv se svis tvoja 128

Cvitnima vjencima resit se Čijem sili 344

ć.

Čim misli me znanu nih milu stvar žude : 252

Čim more. plivaše Leandro u noći — 156

Čim platu it prosu služenja za moja 137

KAZALO. 227

Pjesma

Čim sreće huda moć 377

Čim STitli s Deba 2gar sunčani VjeĆni zrak 127

ČloviČe, ki reći možeš se oStar maČ ./........ 138

ČloviĆe, ki tvu vlas ne braniš zgubitd 105

Čio viče, moj ti svjet ne Čini zle voje 131

ČloviČe umrli, ne Čini život tvoj 134

ČloviČe, uzmi ti koga t' je od voJe 246

ČloviČe, život tvoj ne drži u vaju 303

Čuh njekijeb ja reći joŠ Človik na svit saj 149

Čuj svak stvar, ka milim zgodi se u viku 277

D.

Da ja znam, er ono, Što riČmi ti kažeŠ 271

DaleČe, pjesni vi, daleče, radosti 367

Dar Čekav |uveni, ki mi doć sve cknaše 42

Đa su me snižene moći sad kriposti 151

Da svak čas iz oČi dvi rike ne livam 233

Da toli van znane š}eš posle na tvoje 222

Djevojka ja mlada od tizib rođena 369

Doj, ma dušo, s ke sve ginu 412

G.

Gizdava ma vilo, hotil bih 202

Gizdava ma vilo, ke ures i dika 352

Gizdava ma vilo, rad koje na sviti 44

Gledaj, srećo, moga jada 144

Gledajuć tvoj ures vidi se u tebi 9

Gorući taj tvoj plam, )ubavi neprava 24

Gospođe, hoti oć 112

Gospođe, tva }ubav velmi me usili 57

Gospođe žestoka, ku ćud ma ne znaše 60

Gospođe, život moj ku služit sam obra 158

Gospoje Juvena, ka mi taČ omili 73

Gospoje svih gospoj, ka tuge moje znaš 20

Gospoje svih gospoj, ni Čudo 23

Gospoje svijeh vila 30

Govori zao jezik što hoće riječima 195

H.

Hodil sam u vike ovimim drumom ja 326

Hod k meni, u tihu tko moru dan i noć 234

Hotite pogledat svi sa mnom umrli 426

Hrabreni brajo moj, ki riČim tvojima 226

Hrabreno srce me trpeći trpi sve 248

228 KAZALO.

■^* Pjesma

Iduć gorom u prošetu ja djevica mlada 386

I velik da vjetar 214

Izbrana mladosti, ku rajem svak zove 19

Izbrana mladosti, za zledi ne imati 384

Izbrana njeka vil, za kom mre život moj 68

Izbrani cvite moj, ki se Čas ma brojiš 86

j.

Jadi su zled stisU, da oČi me suze 408

Jadovni zleČe moj, zavidos s kim bijesni 107

Ja, ka bih u njegah razbludnih hrai&epa 398

Ja, ki ti njekada mio bjeh tolikoj . 53

Jaoh dušo ti moja, kojojzi na sviti 414

Jaoh ovi kako nas sve život naš vara 318

Jaoh tko bi ikad mnil, da oči dvi }uvene 294

Ja onu, ku sliđu, ostavit odlučim 120

Ja ti ću svakoje dat slave Jubavi 83

Jedan dan Šetaje po lugu zelenu 50

Jedan, ki cvileći sve tuži na sviti 175

Jedan, ki konopac nošaše za moći 343

Jedan znan, istinan i prav duh Juveni 242

Jedan živ s dva mrtva čime sam stojaŠe 372

Jedini bože moj, smirno te ja moju 418

Jedna er vil u sjeni od duba sjedeći 69

Jedna jiir ljepota, s kojom je združena 7

Jednom se prigodi onaj vil, ku pjena 159

Jezdeć ja jednome po jednoj dubravi 148

Jiilija ne plaka Pompeja kruto taČ 37

Junak mlad služeći jednojzi od vila 373

Jur pojah i cvilih razmirje, rat i boj 230

Jur se plam sgasnu vas u tebi }uveni 275

K.

Kada prav i vjeran sluga ^e postavi 286

Kad godi gdi priđe tve lice pribilo 240

Kad jučer sred kola vesela pojaŠe 307

Kad miša skup vidi, reČe mu: prijateju 345

Kad moj plam ]uveni ugasit mogaše 316

Kad od nas dalek van sunač zrak otide 223

Kad ona iziđe vesela u slavi 322

Kad počnem gledati, kon tebe gdigod stav 334

Kad počnem u meni, nesrećo, misliti 346

Kad se ti, ma vilo, od mene odili 38

Kad tvoju Juvenu gdi lipos ja vidu 94

Ka god zvir, vjeruj, jes pod nebom na sviti 29

Ka je ovo huda Čes, ku Čuti sad ja rih 99

KAZALO. 229

Kaji se kajući, kajaci kaj se sve 315

KakoDo vi, pčele, idete sve med taj 313

Kako ti želiti i hotit dobra moć 97

Kamenu dragi moj, istoČoe ke strane 395

Kao riba neviŠta, u moru ka plije 332

Ka pravda je« ovo od moći juvene! 289

Karonte, ki duŠe privoziš na on kraj 201

Kazuju ovu stvar nam stara vremena 200

Ki razlog jes ovo, neka mi sad reku 59

Ki život jaoh ovaj može se jar zvati 390

KnižniĆe dragi moj, ki mudros slideći 173

Ko je taj, ki može bez plaĆa sad riti 428

Ko li je vrijedna stvar, jedini moj bože 341

Koliko mudrijeh jes i pomniji prem }udi 380

Komu sad poslati me ću ove pjesni ja 7

Koću moj lijep hrli, mož dobro ti sada 394

Kraj rijeke jedne se zvir njeka nahodi 348

Kroz misli, ke more 396

Kti Čut, što V prijaznivi prijate) tvoj sad veli 366

Ktil bih rit ja tvomu razumu naredno 121

L.

Latinka, lijepa vil s velikom (ubavi 2

Ležandar, koji bi car i kra) od svita 308

Liposti vrh vila svih te bog nadari 45

Lipota tvoja taj i slavna tva dika 80

L.

^ubavi, ako ti ne budeš dat pomoć 227

i^ubavi, dobro znaj, er tvoja sva pala J70

^(iubavi, koje vlas na svit se svud slavi 91

ljubavi, ne mnu vik, da lipŠim, dobro znaj 84

!l^ubay, ka moćna se toliko govori 312

](jubav me siluje a razlog uzdrži 243

!l(iubav me siluje i veli naprid poć 265

J^ubav me skončava kroz |utu iie silu 56

](iubim te, vilo, ja toliko koliko 258

](iudi mudri vazda na jedan način stoje 445

!l(iuyeni nevo)nik kad dobro žuđeno 291

J^uven trud satvoril ni te tako blida 104

M.

Ma mila Latinka }ubka t' se vidjaše 327

Mati me porodi bez oca, koj sin ja 370

Ma vilo, ne ćefi ti 209

Medu sve }uvene izbrane mladosti 440

230 KAZALO.

Me pjesni, u Čemu bivfii vam zazreno 436

Misleći ja nebog o tuzi Juveni 122

Mnogo sam godišta mir iskal na svit saj 268

Mogu se blag zvati, gizdava ma vilo 88

Molih se Jubavi i Čini meni doč 273

Mo^u te rad boga, o moćna }ubavi 110

Mo)u te sada ja s velikom )ubavi 255

Može se reć uprav, da već zna od zmije 213

Mu ruku svom uzam moja vil (uvena 333

N.

Ka grani kad stoje od duba zelena 78

Najprije skrovena taj narav od zgori 21

Na lipi tvoj pozor kad tva Čes iziđe 324

Na ove tamne dni već ni moć živiti 98

Narav trud i misal i pamet svu stavi 295

Na svitu stvar ovu svi }udi poznaju 279

Na to me dovede (uvezan prokleta 238

Na tu sam zled doŠal, er ako cviliti 290

Na znanje pridrago nastojat svak ima 154

Ne bi li, srećo ti, koja mi kti riti . . . . , 309

Ne bivši dobro vik, spjevće moj jedini 155

Ne Čini, bože moj, da u led postavi 417

Neka idu van ini po svitu blago toj 15

Neka se u jadu . . . . , 221

Ne buduć kon mene nijedne, znaj, kriposti 441

Ne moguć trpiti već giiiva }uvena 207

Ne mogu neg riti, pokli me sad sliŠaš 119

Ne moj se Čuditi, ako te nikadar 260

Ne moj se sad Činit toliko izbrana 176

Nesreća, koja se sadruŽi s ]ubavi 297

Ne že)u imanja na saj svit imati 14

Nigda ti ogaA moj ne htih ja odkriti 81

Nije Čudo u }ubavi 355

Nijedan ni Človik nijednoj vil pod nebi 92

Nikako prokleta smrt ne će pristati 388

Ni na nebu gori svitle zvižde zrite 4o3

Nitko se meu nami ne Čin vjeŠ odveće 379

Ni triba man takoj bivši toj huda stvar 205

Njegda biše danci meni 356

0.

bože ]uveni jedini na sviti 140

bože prisveti, ki živeS u viku 430

O cvite nemili, ki kroz tve zlo dilo 95

O cvite svih gospoj, koj slike vik ne bi 89

Česti skrovena moći zgar velike 198

KAZALO. 23}

Pjesma

Od kosi dva prama, korajoe dve usti 133

Od moje matere rodi se olac moj 871

Od mora tužni rat smiri se u vudi 113

O dobro me milo, vrh koga na &viti 239

O dube zeleni, blažene tve gr ne 192

O dubje zuleno, meni sad recite 117

duAo prilipa, ke vridnos vaj meni 191

O dušo ti, koja mož se raj moj riti 186

Od Žeje Juvene, o slavo sva moja 28

O gluha ma zmijo, ka tvoj sluh dan i noć 232

gorka Jubavi 33

gospoje svih gospoja 354

Oh da bi kako ja vik mogal izriti 397

Oh koliko Često za man 357

Qh ne moj toli se nemilo brinuti 319

Oh vaše toj zlato na Što će dovesti 347

Oj ma rajska višna diko, koju bog objavi 338

O, tamni, priludi, zavidni zleće moj 368

Oj vilo, koj služu vernije neg suzan 374

O kamenu dragi, vridni mjesta istočnoga 337

O list^e me spjevno, ko stvori )uven vaj 435

O moćna Jubavi, pokli me tva strila 141

O moćna meu nami neumrla Jubavi 142

O moja jedina gospoje svih vila 203

O ni, ki pjesnima ne samo zvirenja 391

O pje>ni vi moje, ke bi>te stvorene 434

pravdo prisveta, o bože jedini 143

O prika zla Česti od hude nesreće 188

O sjeno nesrećna. Sto Ći iS ti veće 237

O spjevci moji mili 416

spjevče hrabreni, koga svijet sad slavi 169

O srićo, o smrti, o silna Jubavi 129

Ostinuv tresem »e jako lis na vitru 321

stvorće mi. i moj, ki smrti tvom shrani 419

sunce, boga rad hoti mi sad riti 409

sunce, s neba zgar koga zrak jedini 90

ŠiŠko razumni, Čestiti od veće 162

ti, ka p sili doć hote sad k meni 176

ti, ka stvor svaki rastvaraš na svitu 407

N ti, ka b' život moj, smirno te ja moju 93

ti, ki buduć hud u svaka tva dila • • • - 1*7^

ti, ki riČima oholo besjedeć 150

tvrdi mramore, kak od me bolesti 228

umrli, tamni Judi 433

usti, o kosi, o slatki pogLdu 264

Ovdi gdi si sad ja stoju . 444

Ovi dan primili, ki skrati me trude ............... 49

232

KAZALO.

Pjesma

vile vi, koje imate čudnu vlas 402

O vilo Čestita, ku slavno svak poje 82

O vilo ma mila, u koj moć naravi 193

vilo stvorena za moj plam gorući 280

vilo ti, koja pod tvu vlas stavi me 157

vilo ti, koja sve živeS u miti 58

vi svi, ki ovdi slišate sad mene 331

O vi svi, ki ste Čas od mudrih na sviti ' 27

O vi svi, koji stav ovdi sad sliSite 51

O vi svi (uveni, ki ove slišate * l

O viSni bože moj, komu svi na sviti 231

viSAi bože moj, koji si na nebi 423

O viŠAi bože mo , . o bože jedini 422

viSAi oče moj, kriposti velika : 420

O viSii pozoru, kojemu sunač zrak 208

Ovi ti daju svjet pravedan tere zdrav . 185

Ovo vi u pjesni ispisan )uven boj 399

O vrla, nemila, žestoka Jubavi 187

zviri žestoka, hoti mi sad pravit 272

O zvižde Juvene 115

zvizdo nemila, koj bih dan za suzna 189

P.

Pakao su me prsi, duh sam ja pak}eni 329

Pastir je dobri ovoj, ki za svoj hraniti 427

Pastir, ki duge dni pati za {uvena 48

Pastir, ki skriva vik sve drage {uvezni 46

PjesnivČe dragi moj, čul sam tvoj ki je vaj 75

Plačete oči tužne moje 413

PlaSiju od tebe vidil sam gdi stvore 278

Plav morska, svaki Čas po moru koja gre 304

Podnosih s tugami svakoje nevo}e 389

Podnosu zlu boles, nevo}u i tugu 362

Pojući Šetaje 385

Pokli ide sunaČ zrak 225

Pokli me izbrani tvoj ures gizdavi 111

Pokli me moja Čes ovako skončala 204

Pokli me ovakoj svojima nehari 415

Pokli sam sad sam ja i nitko do mene 400

Pokli se na razum jedini na sviti 152

Pokli se odili '. . , , 36

Pokli tmas crna taj, s kome muk pribiva 219

Pokli tva huda čes stvoriti taČ hud vaj 387

Pokoli huda Čes i )ubav nemila 247

Pokoli ma mlados nevo}no sve tuži 314

Pokoli ne može ni pamet ni jezik 269

Pokoli ti znati 199

KAZALO. 233

, Ijesma

Prijate}! moji draži 146

Prijateji sad scine ove se naravi 216

Prijateju dragi moj, ne moj se čuditi 26

Prijateju dragi moj, pokoli avis tvoja 220

Prikriti svoje dni sred ogna bez boli 79

Pripovis jea njeka, da pastir jednome 126

Ptica, ka sve leti t^lobodno po sviti 261

Ptice se mahnite sovome rugaju 257

Putniče, ako kad stvar želi svršenu 405

Putniče boga rad, pokli te bog đoni 164

Putniče dragi moj, molim te s (ubavi 168

Putniče, ki grede u slavi }uveni 168

R.

Rad muke, ku svaki Čas stvara gniv )uven 305

Rad tebe, gospoje, vjeran ti biv sluga 76

Rasrdiv juveni Jubay se sa svu moč 108

Rat i mir sladak jes i gAiv, ki satvara 8

Razumom urešen ne bivSi bitak tvoj 339

Riba ona, ka s traka osnm gre plijuči 217

Rič ovu Čuh ja reč, koja vik stvara se 65

s.

Sad, gdi je mrtvi dan, ovi t* svit daju moj 206

Sad gre noć mrkla van u tmine od gora 4

Sad lijepo prolitje tih nami vodi dan 6

Sad poznam kroz moj trud, o gorka (ubavi 382 i 410

Sad poznam kroz tvu svis, zla zmijo od kruga 182

Sagradih jedan lip u poju perivoj 257

Sama noć dobro zna, u kom sam tuženju 293

Sam iduć g zeleni i^orome g dubravi 147

Se sovente veggiam, che le cose ime (Pod kraj uvoda).

Sgodi se na svit saj, da Jubav vesela 22

Sgodi se njekada, da ona vil jednome 70

SU' se svak podložan bit vili na svitu 254

S istoka kad s^ora otvori bijeli dan 11

S jadima suze lik da mogu koji dat 135

Slasti ma, rad koje život moj umira 284

Slatki kuf pribili 197

Slatki san me oČi kad nzme jur k sebi 282

Slipa, zla, prokleta božica, u kojoj 378

S napravam Čudnime bješe se jedan dan 106

Soko je ćudi ove, svi }udi toj znaju 52

Špila je kamena, ku sunce ne peČe 47

Spjevalac stari broj stvar ovu nam poje 125

Spovijeda njeki glas, da griješi ma vila 55

Spravih se veće krat za tebi izriti 287

234 KAZALO.

Pjesma

Srčan gAiv pravo ni, da kaže ureg tvoj 288

Sr^beni mutni val sred morske pučine 249

Srid oči tvojih ti, od svita ke s' ures 96

Stisnuvši tihi san dvi zvižde }uvene r • • 283

Stražniče, ki gledaš i bjudeš studeni 66

Strila 361

Suzam se zamuti, o vodo studena 429

Svaka zvir žestoka, ka gnd jes pod nebi 300

Svak meni govori : tamnice, svijes stavi 16

Sve moje imanje i blago na sviti 259

Svenut bris imaŠe uz suhe svoje grane 342

Sve one misli, ke u srcu držah ja 274

Sve vidiš patiti žestoke nesreče 292

Sve zviri od gora 376

Svim že]am za ČinV moć, da dođe jur plata 224

Svi oni, ki putuju 35

Svit je ovi razliki : tko poje, tko cvili 253

Svjetovne serene, kih je ovdi velik broj 409

š.

Šišmundo, ki mile taČ pjesni ostavi 165

ŠiŠmundo veliki, ki spjeva skroveno 167

Što bi imal mukat vo i plakat na svit saj 263

Što je dobra prijazan, da mene kto pita 306

Što je ino }uvezan, neg jedna na sviti 301

Što se si, znance moj, reci mi sad uprav 63

Što s tobom bit gore može sad od jada 180

T.

TaČ lipa pastirka viditi bi meni 386

Tač vesel ja reći 353

Tamnica ni odar, nijesu ki znat diju 262

Tebi, ki s' svemu red i ki si vječni sam 421

Ti hoćeš da umrem 218 i 349

Ti kažeš u svemu, da dobro hoć meni 299

Ti ki si vazda bil od Judi tamnilo 102

Ti, koji domome sve živeS opako 62

Ti, koji skrovene u svakomu cvitu 85

Tirsi, ki na sviti pastira svijeh je Čas . .... 2 II

Ti, sne moj blaženi, sne dragi i mili 210

Tko dobro sve bude }ub}eno zgubiti 190

Tko hoće u miru provodit život svoj 266

Tko je tač nesvjestan na svitu od Judi 101

Tko mi će jaoh dati od suza tuj pomoć 401

Tko nije pedjepsan za svu zled kroz }ubav • . . 311

Tko stan svoj, za u tuđ poć, ostavi na sviti 360

Tko vele o smrti sve misli na svit gaj 285

KAZALO. 235

FJesm«

Toliko da smiuje 212

Toliko na nebi ni svital sunač zrak 25

Toliko velmi jes 64

Toliko, ja rados u licu u tvomu 392

Tužna je naSa Žea |uveni ovdi stav 64

Tva družba pribuda, koju si stvorila 270

Tvoje mi di|enje, koje ti sad spravi 39

u.

U boju Što junak gore se snebiva 41

U dare Juvene, pravo se svud pravi, 67

U gori dub jedan, ki žile tvrd ima 184

Uhiću pticu ja i stavju pod zatvor 77

Umio bih, vilo, ja 351

U ono vrime milo, kada 358

U ovomu čio viku, ČloviČe nepravi 431

U ovomu životu tko kratkom na sviti 432

U paklu nabodi stvar se ova neumrla 123

U poju gdi cvitje razliko sve cvata 328

U putu za moj vaj srek^i se sastavi 109

U ruci tko drži od pravde vridni maČ 264

U tebe sad pomoć grem, smrti, prositi 236

U toli plam velik Čuju se goriti 17

U uzlu jednomu od zlata izbrana 296

Uzdam se u boga, da ću joS plavi moj 823

v.

Vaj meni nebogu, život mi sve vene 136

Vaj tko bi ikad mnil 365

Vazda ću vrime ja i mjesto hvaliti 10

Vazel bih bio ja s uzdasi na sviti 317

Vazel bih, da meni me dobro budeš reć 241

Vazmi svjet ovi moj, ki ti ću sad riti 229

Veće krat na gori vidu ogaA goriti 298

Već ne vjeruj taštoj laži 411

Veliko prem velje na ovi dan hva]eni 130

Veselo živjah ja u že)i ]uveni 196

Vi biste, o pjesni, svim vridne uzrok vas 442

Vidi se po dili, da brzo jur prođe 215

Vidiv te toliko ogan mi izgori 235

Vidu sad za ures tvoj, o mila jubavi 116

Vidu sto jezika, gdi na me zlo prave 310

Vi, koji svakoje jezike učite 171

Vila, kojoj nije slike 359

Vilo, ako za luda krozi te duh pati 381

Vilo, ka dikami . 437

Vilo, ka na svit saj gizdaŠ se toliko 406

236 KAZAIX>.

Pjesma

Vilo, ka tve blude oa mjesto zlo stavi 61

Vil ona, ka tiri jadovni moj stupaj 132

Vil želi tač mu zled 32

Vlas tvoga uresa veće me ne vodi 383^

z.

Za moju dan i noć vil milu sve zriti . '. 439

Za njekom jur gorom, livada gdi stase 40

Za skratit moje dni, gospoje svih vila 71

Za sve da ištu mir nigda ga iznaći 245

Za sve da sunce zgar kad bude iziti 12

Za sve er je ma boles toliko velika 393

Zavidnik njekoji sve huli me pjesni 171

Zavidni zleČe moj, komu zla nenavis 172

Zaviduos, jadni crv, u tebi vidi se 104

Zem]a, koj zimi^i hlad sjevera lis svenu 5

Zle ti su postale na svitu sad zloĆe 100

Zlo ti sam jadovan, vaj meni nebogu . • 112

Znaj dobro, 2Joile moj, s kim navis sve slove 183

Znaj, vilo, er ako dijeliv se ostanu 350

Znan lupež it diže pjeneze svaki dan 124

Znate li, }uveni, za fito se spovida « 325

?.

^angle grad bi, koji vilu da, ka mene 3

^oile tamni moj, ki laŽuć sve hiniš 178

ž

Želeći je smrt prijat rad tuge Juvene 250

Želeć se objesit jedan skup lakomac 340

Žestoku i a ti se tjerati stavih zvir 139

Život moj ki je ovoj nebogu meni, vaj 438

Život naš, ki na svit podložen jes sreći 267

Životu nemili, pun svake nesreće 161

IMENA ONIJEH, KOJIMA SU OTPRAVLENE ILI S KOJIMA
SU SLOŽENE NEKE OVIJEH PJESAMA.

I'jefima

Đorđu Bartoli 146. 196

Vlahu Buniću 253. 280

Nađgrobje Ćore Držića 168—170

Franu Gundulidu 229. 355

Franu Lukarevića 75. 146. 151. 440. 441

Luci Lukareviću 25. 220

Mihu Lukareviću 184. 319

Vlahu Lukei 242

U smrt Gambatiste Marije 388

Maroju Mažibradiću 85. 154. 155

Mihu ManČetiću ua strani 1. 7

Nađgrobje ŠiSmunda ManČetića 162—167

Ivanu MihoČevU; sluzi svomu 387

Nikoli Naješkovidu 442. 443. 444

U smrt Nikole, bratučede svoje 401—406

Andrajici Bailiini 366

Guhu Babini 153

Marku BaAini, bratu svomu 226

Marku Ban ini, prijate)u svomu 152

Simu BaAini 173

Luci SorkoČeviću 146

(M. Monaldiju na kraju uvoda.)

Izpravci u pjesmama. Strana 47 pj. 71. 3 mj. kako ima db. jakno, i mj.
tugama . . suzama ima db. tugami . . suzami. — Strana 84. u opasci Brzac
ispravi u Držač.

Ostale 6e grijeŠke, kao str. 19 grijeskom mj. grijeŠkom, moći svak sam
ispraviti, i opako metnutu koju interpunkciju staviti na pravo mjesto.

"^

IZVORI PJESAMA UZETIJEfl IZ GRČKOGA I LATINSKOGA

JEZIKA.

Pjesma 22, je iz Teokritove idile (XIX) :

Tov >t>.eTCTav TTOT *'Epo)Ta y.(xxi jcevrads (jLe^icr^ra
vciSptov £)c «7tap>.(i)v (7u>.eti[/.evov, ay-poc Ss y£tp(3v

x.al rav y^^ ETrara^e y«al aLky.TO, tx S' 'A(ppoStTa
SetH^ev Tocv oSuvav >cal [AS'^^'pSTo, oTTt y£ tutO-ov 5

-d-viptov STTi [/.£>.t(7<7a, zal a>t3ca Tpa'j[jLaTa Tuotei,
Za [xaT7ip '^tkiaoLfjoi' ti S'; oOjc ito; e'im [xeXi(y'7a^;

'/co TUT^o; [xev šv);, Ta Si Tpa»j;/.aTa aXtxa Tuotst«;.

5 cTfr^'^ Tć. 6 d-rjg^ov ivTl. 7 Ti> (T* ovx ž-Vrov. 8 (bg TVT&bv fdv i'tjg.

Pjesma 70. je po pjesmi Julijana egipatskoga, koja dolazi i među
anakreontskijem (anth. XV f. 388).

Latinski prevedeno:

LTE^po^ 7r>.e3co>v ttot' eOpov Cum necterem coronam,

ev Toic poSoi? "EpcoTa* inter rosas repertum

x.at T(J>v TUTspćov )taTa(r/a)v, pennis tenens Amorem

¥^iTZTVj et^ TOV otvov, in Liberi liquore

>apo)v S' ŽTutov auTOv. mersi bibiqae totum,

x.al vOv e<yo) [/.e>.ćov »^.ou nune me receptus intro

TUTepota YapYaXt^st. titillat ille pennis.

Pjesma 159. je iz prve Moshove idile:

*'Epa)(; SpaTreTTi;.

'A Ku^rpt; TOV "EpcoTa tov ulsa [Aaxp6v e^toGTpst*
£t tk; £vl TptoSotm 7r>>avc[)a£vov EtSsv *'Epa)Ta,

ipa7U£TtSa; £[/.6; e'ttiv* 6 (AavuTa^ YŽpac £^£t,

[i.tff^6c Tot TO (pt>.aaa to KoTrptSo;' Y)v S' aYaYVl(; vtv,

ou Y^(^'^^^ '^^ <ptXaaa, t'j X', (5 ^£v£, jcai tu^eov £^£tc>
£(JT6 S' 6 Tuai; 7i:£pt(TX[i.o;' £v £otOGt xaci {jLa^oT; vtv.

IZVORI PJBSAMA. 239

ypć5Ta [Jtiv ou Xeu)c6(;, icupi S* ebceXo;" 0(/.[jj.aTa S' auTtji

Spi[jt.u>.a xai (pXoYofvTa* x.a}cai ypžve^, aSu XaXY)ULa'
ou Yap wjov voest xal (f^i'^^'^oLi cb(; (/.e^t (pcova,

Iv 8i ^o>.a, voo; e^rlv ava[JL£po;' 'yi7C£po7reuTa(; 10

ouSsv a^adeucov, X6>.tov Pp£(po<;, aYptx TratdSet,

eu7uX6)ta{^.ov to )capavov, £yst &' tTa[j5.6v to ':rp6^to7uov,
[jLixuXa [-/iv T)ovo) tA ^sp'iSpia, |xaxpa Se fii>.>£t,

fiaX>£t xe^ 'A^spovTa xal 'AtSeo) fix(7iX7ia,
yu[jLv6(; i^iv to Y£ <>t5aa, voo^ Sž ol e[;-x£7r'jitaaTai. 15

xal TUTepćst; ogov opvt^ £(ptTCT3tTat aXXoT' kiz SXko\i^
av£pxc TjSi Yi»vat)ca!;, £7ul (jTz'ki'^/yo\,i; Se xa^7)Tai

To^ov £'/£i |/.aXa patov, uTržp t6c(o Se fisX£avov,
TUT^ov a£l TO p£X£[jLvov, £; at^žpoc 8' Sr/pi ^op£iTai.

Xat ypU<7£0V 7w£pt VtOTa ^apSTptOV, ŠV^Ol^l 8* £VTt 1^0

TOl 7rtX.pol yL'H%[J.Olj TOi; TZOk'ki^.l JCTIJJlŽ TtTpOi<7X£l.

TravTa [iiv aYpt3t, TuivTa* -Tro^tj xX£lov S i^'tauTto
^aia >.a»i.xa; £oi(yi tov "A7vtov x'jt6v avat^a.
. -fiV Tti y' s^*^? TTivov, Sx[x.iia; aYe [Jt-TiS' £X£7^<7iric,
X7iv TTOT* tSvi; x>.atovTa, (puXa(7<7£0 jJLin <7£ 7uX«vr,(77). 25

(p£OY£' 3ca)t6v TO (ptXa[j!.a, Ta ^£tX£a (pip^aajcov £VTt.

Yiv Se 'kt'ff) „^i^E TaOTa, ^apt^oaat OTcra »jloi ott^oc'^,
[Avi Tt •&'iY7lC Tt^iva Stopa* Ta YAp '^^p'^ T^avTa ^s^aTrTai.

11 naCa^tav, 12. n^ogianov. 14 f?s IdCSita, 15 yvfivbg 8Xog, tv mn'ć'
xaaTai. 16. &llov in' &lX(o. 19 Tvjd^bv d^l rd 21 x&^us, 22 ravra
7€oXv nl^ov & đ'dfl avTi^. 24 ij t/? i/Aiy rf^vov, đrjaug, 29 ^^ Ti>.

Isto u latiĐskom prijevodu :

Amissam nuper clamans Venus anxia natum,

ecqui8, ait, triviis palantem vidit Amorem?
Ille erro meus est. Pretium granđe auferet inđex,

basiolum Veneris. Sed enim nou basia tantum
ille feret, puerum quicunque ađdaxerit, hospes.

Viginti in pueris facilis puer ille notatu:
igneus in vultu color est, non candidus; igne

lumina bina micant, mens improba, blanđa Ioquella,
non, quod sentit, idem fatur quoque, mellea vox est,

at cor implacidum, quoties furit, insidiatur,
nunquam vera loquens, pravus puer, aspera ludit.

Crispula caesaries; nulla est reverentia fronti,
utraque saeva manus, sed longe docta ferire

ipsas usque foras Orci atque Acherusia regna.

240 IZVOBI PJESAMA.

Corpore nudus agit, mens quaerit tecta latebras,

alitis huG illuc instar volat, iQque puellas
inqae viros fertur, sedet intra viscera tandem.

Arcas parvus adest et in arcu missile telum,
hoc quoque non magnum, summum sed in aethera fertur.

Auratam dorso pharetram gerit; intuB acerba
spieula conduntur, quei8 me quoqae vulnerat ipsam.

Haee crudelia cuneta, sed est crudelior illis
fax, quae, parva licet, novit tamen urere Solem.

Hune si tu invenias, strictum rape, parcere noli;
si flentem videas, ne decipiare, caveto.

Subridet, tanto trahe fortius; oscula libat,
oscula sint suspecta, madent et labra veneno.

Haee cape, quae gesto^ tibi do, si diserit, arma,
ne cape, tincta feris etenim sunt omnia ilammis.

Pjesma 135. je po ulomku iz Filemonove komedije SipJJto;:

Ei Ta Sajcpu' '^[Atv tć5v >taKwv ^^v (pap[/.a;tov,

asi ^' 6 )tXaO(7a(; toO ttovsiv STuausTO,
r{k'koLTT6[j.zad'' av Saxpua ^ovte; ^p'jGiov.

vOv y oO Tupoce^et Ta 'n:paY(AaT' ouS' a7ro[iXs7rst
etc TaOTa, Ss^tttot , aXXa tyiv auTY,v 6X6v,

sav TE /tXa7i^ av ts [ayi, Trops'isTat.
Tt ouv Trotst; tt^sov • oOSsv* ri Xuxv) S's^st

codTTsp TO SsvSpov TOuTO )tapx6v TO Sajcpuov.

Pjesma 217. je po pjesmici Antipatra Tesalonidanina (u anth. IX. 10)

Ylo{)'ki'KO^ etvaXi7i tcot' stuI Trpo^^riTt Tavu<T^et(;

7isXiw ^Uj^etv 7roXX6v avffits 7u6Sa*
oi>x6) 8* ^v TrsTpT) bce^oc ^p6a Touvsza aiv

atsTo^ 8x v£(peci)v oicp<; £[xap^|/ev tSciv'
7r>.o^(y.ot? S' si^t^f^sl; Tcsrrev si; a>.a* Su(7|i.opo; ri j5a

ajjL(pC)i) zal -dTiipTi; '/{(A^pOTS )cat ^tOTOu.
Latinski prevedeno:

Polypus extrema sese projecerat acta,

frigida ut ad solem membra tepefaceret.
Aspicit hunc nondnm mentitum saxa colore

armiger, et curvo corripit ungue^ Jovis.
Sed simul implicitus cirris et lapsus in aequor

sic terris praeđara^ perdit aquis animam.

IZVORI PJESAMA. 241

Pjesma 340. je donekle po Nikarhovoj pjesmi (u anth. XI. 169):

rXaOx£, Xt S^ jpckiLoi)^ SuGjAOpo; oO)t žO^avsv,

socovov J^7iTć5v SXkoy fe(Oc davaTOv,
toOto (piXapyupta<; Sstvr? opoc, o; y' a7rod'V7i(T)t(«)v,

r>.au)t£, Si* 1^ y%'kKO\)^ Su(y[j5.opo<; ou3t l&avev.
Latinski :

Suspensurus heri Đinarehus se fuit ille,

Glauce, tenax: oboli sex vetuere nečem.
Namque hoe restis erat pretium; đeterruit ingens

sumtus, et Heus, tanti non moriemur, ait.
Sumraus avaritiae modus est post taedia vitae,

propter 8ex obulos non voluisse mori.

<

Pjesma 341. je ya}ada po pjesmici (u anth. IX. 11) nekoga
Filipa ili Isidora:

riTipo; 6 i^iv y\jioi(;^ 6 S' ap* ofAjAadt* ajjt-^OTŽpou 8s

si; auTou; r6 Tti^; svSee; vipavidav.
Tu(p>.6(; Yap >.i7u6Yutov e7ra)(jLa&ov ^apo? aipcov

Tate )cežvou (pojvaii; ocTpaTriv cop-S-oPaTet.
llavTa Ss TaOT* eStSaE,e 7rt>cpr, 7ravT0>.[J!.0(; avaY)fyi,

aX>.7i>.ot? (jiepiTat T0u>.Xt7us<: et; TeXeov.
Latinski :

Luminibus caret ille, gradu caret alter; utrique

quod fortuna negat praestat amicitia.
Fert humeris pedibus defectum lumine captus,

daudus item caeco voće gubemat iter.
Sic docuit; quae dura nihil non tentat, egestas,

auxilia in tantid mutua ferre malis.

Pjesma 342. je po pjesmici Antipatra siđonskoga (u anth. IX. 231) :

ei<; TC^aTaVov ^vipav ^oL^ril^orjccc^ i^Lizzko^,
Aunv [/i 7cXaTavi<7)tov i(fzpmZo\j<sx xaXu7rTet

S.u.'Kz'ko^ oO-vstT) S' a|x<ptTŠS'7iXa )c6[J[.yi
Vi TTplv ž[;.oi<; -d-a^sS-GUdiv hl^pii^xG 6poSajxvot;

TotTiv j;ivTOi ŽTueiTa Ti^vivet^fl-o) ti; STažpviv,
y)Tt; ajJt.ei^ad'O'ai xal vskuv oiSs jjiovt).
. STARI PISCI xvni. 16

242 IZVORI PJESAMA.

Latinski :

Arida sum platanus, quam circum palmite vitis
plectitur, et, quae non est meaj fronde tegor.

Quae prius umbravi ramis viridantibus uvas
nec minus hac ipsa vite comata fui.

Hoc quis ab exemplo talem šibi qiiaerat amicam.
qua6 sit et extincto ređdere fida vicem.

Pjesma 343. je prema dvijema pjesmicama (u anth. IX. 44 i 45) :

a) Xpu(T(5v avvip eup<I)v Datzz Ppo^ov' auTap 6 ^uaov

8v Xt7ce oO^ eupa)v .-^^sv 8v supe Ppo^ov.

b) Xpu(j6v avTip 6 j/iv eupev 6 S' <5X£<7£v* ojv 6 (/.ev eupcov

pt^sv, 6 8' ou')( euptbv XuYpov š^ir^tre Pp6^ov.

Latinski (b):

Aurum qui reperit Iaqueum abjicit; alter et aurum
non reperit, perit hoc, quem reperit, laqaeo.
Ali je vjerojatnije da je prema Ausonijevu prijevodu:

Thesauro invento, qai limina mortis inibat
liquit ovans laqueum quo periturus erat.

At qui, quod terrae abđiderat non repperit aurum
quem laqueum invenit, nexuit et periit.

Pjesma 344. je prema pjesmici nepoznatoga pisca (u anth. IX. 67):
ST7)Xyiv (jLTiTpui'^c, Xt7rapav ^Cftov, žffTS^J/e jtoOpo?,

^ex)yexz [ATiTpufSc 5tai Ta<pov ot •7rp6Yovoi.
Latinski :

Serta novercali cippo dat florea morte,

multatos mores dum putat esse, puer
lile cadit, teneros et pondere proterit artus.

Privigni post hac credite ne tumulo.

Pjesma 345. je po Lucilijevoj (u anth. XI. 391) pjesmici:

MOv A<7)c>.Yi'7rta8Yi(; 6 (piXapYv»po^ stSev ev obco)

3cal ri TTOiet?, ^vifflv, <pt>.TaT£ (jlO, Tuap' žj/.o(;
'HSu S' 6 [xO^ yzkoL(SOL<;y [atiSsv, f'ike^ <pv)(yl, (po^Tid-^;,

ou^l Tpo9% Trapa <jot ^p'^l^opiev, 6(Xki (Aov-fl^.

IZVOBI PJBSAMA. 243

Latinski :

Marem Asdepiađes cum conspesdsset avaros,

qiiid facis ah nostrae, đixit, amice, đomi?
Oai mus, parče metu, respondit đulce reniđens,

heic ego non vietom quaero, seđ hospitium.

Pjesma 301. je po pjesmici nepoznatoga pisca (u antb. IX. 157)

Tt? deov eiTTSv "'Eptora; -O-soO xax6v ouXev 6pć5|ji£v
žpyov' 6 S* av^ptoTctov, ataaTt luStasi

MT,ry)p [jiiv <juv Trai^t Jtari^-S^TO* auTap žir* auTOl;

xal TauT* oOx ''AlSo;, our* ''Apeo^, žpYa 8'"'EpwT0^

Latinski :

Cur đeus eset Amor? nec enim malefacta đeorum

novimns; humano sanguine gaudet Amor.
Non armata quidem gladio manus, et tamen, ecce,

quae dedit immani fuhera saevitia!
Stratus enim cum matre puer jacet, et super ipsos

vir saevis lapidum jactibus interiit
Non opus hoc Martis Ditisve, Cupidinis omne est:

cemite, quo lusu gaudeat ille puer.

Pjesma 355. je po anakreontskoj pjesmi:

^gk; )C£pxTa Taupoti; Tot? avSpa<Jtv yp6vYi(i!.a,

7coS()i)xiYiv XaYcooti; xi ouv; ^C(^(i)<;t xaX^o^

ToTc tyd'u<yiv T(5 v7)xt6v avr syxI(i)v d7ravTo)v,

Tot? 6pv£oi$ 'TUSTadd'at, vwt^ Sž )tal (Ti^Tipov

xal luOp xa^io ti; oiMja.

Pjesma 43. je po Katulovoj pjesmi : Vivamus, mea Lesbia, atque
amemus, i to od v. 6. do 13:

Da mihi basia mille^ deinde centum,
dein mille altera, dein secunda centum,
deinde usque altera mille, deinde centum.
Dein, cum milia multa fecerimus.

244 IZVORI PJESAMA.

A

eonturbabimus illa, ne sciamus,
aut ne quis malus invidere possit,
cum tai^tum sciet esse basiorum.

Pjesma 55. je po Tibulovoj (IV. 14) pjesmi:

Rumor ait crebro nostram peceare puellam:
nunc ego me surdis auribus esse velim.

Crimina non haec sunt nostro šine jacta dolofe :
quid miseram torques5 rumor acerbe? tace.

Pjesma 124. je po Marcijalovoj (V. 42) pjesmi:

Callidus effracta nummos fur auferet arca,

prosternet patrios impia flamma lares:
đebitor usuram pariter sortemque negabit;

non reddet sterilis šemina jacta seges :
đispensatorem fal)ax spoliabit amica,

mercibus exQtructas obruet nuda rates.
Extra fortunam est si quid donatur amicis:

quas dederis, solas semper habebis opes.

Pjesma 213. je veoma slobodan prerad Propercijeve (III. 3) pjesme:

.Quicunque ille fuit, puerum qui pinxit Amorem,

nonne putas, miras hunc habuisse manus?
Hic primus vidit sine sensu vivere amantes

et levibus; curiš magna perire bona
Idem non frustra ventosas addidit alas,

fecit et humano corde volare deum;
scilicet alterna quoniam jactamur in unda,

nostraqtte non uUis permanet aura locis:
et merito hamatis manus est armata sagittis,

et pharetra ex humero Gnosia utroque iacet ;
ante ferit quoiiiam; tuti quam cernimus hostem,

nec quisquam ex illo volnere sanus abit.
Id me tela manent, manet et puerilis imago:

sed certe pennas perdidit ilie suas;
evolat heu nostro quoniam de pectore nusquam

adsiduusque meo sanguine bella gerit.
Qui tibi jocundum est siccis habitare meduUis?

i puer, en, alio traice tela tua!

IZVORI PJBBAMA. 245

Intactos isto satias teniptare veneno:
non ego, sed tenuis vapulat umbra mea.

Quam si perđiđeris, quis erit, qui talia cantet
(haec mea Musa levis gloria magna tuast), .

qm eaput et digitos et lumina uigra puellae
et canat ut soleant molliter ire pedes.

8TARI

PISCI HRVATSKI

NA SVIJBT IZDAJE

JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI.

Ei!riaA XIX.

U ZAGREBU 1892.

ENJIŽABA JCOOSLA VENSKE AKADEMIJE (DIOmČKE TISKARE).

DJELA

GJONA GJORA PALMOTIOA.

NA SVIJET IZDALA

JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI.

DIO IV. DODATAK.

U ZAGREBU 1892.

KNJIŽARA JUG08LAVEKSEE AKADEMIJE (DIONIČKE TISKAŠE).

/

ISPRAVCI I DODACI K TEKSTU „KEISTIJADE".

I, U trećemu dijelu Palmotićevih djela^ Sto je izdala Jugoslavenska
akademija (Stari pisci hrvatski, knjiga XIV.), štampana je Kristijada
po izdanju rimskome od g. 1670. To je izdanje g. A. Pavić pre-
štampao sasvijem vjerno po načelima, o kojima govori u Xn. knjizi
Starih pisaca na str. VI — VIII. Za rukopise Palmotićeve Kristijade
nije znao g. A. Pavić. Kad sam bio g. 1890. u Dubrovniku, pregledao
sam i katalog stare biblioteke u c. kr. gimnaziji i našao dva ruko-
pisa Palmotićeve Kristijade: jedan pod br. 189. a drugi pod br. 190.

II. Rukopis br. 190. imao je otprije 454 lista (u 12-ini) a danas
ih ima 450: četiri su lista iskinuta (dva u početku a dva u sredini
rukopisa) ; ispisano je samo 438 lista, a 16 ih je praznih (šest u sredini
poslije lista 366., a deset na svršetku rukopisa). Bukopis je bio uvezan
pa su mu korice poslije otkinute.

Rukopis br. 190. sastavljen je od dva dijela. Prvi se dio počinje
na listu 3a. i završuje na listu 366b.; a na tim je listovima zapisana
Kristijada od stiha 81. u pj. I. pa sve do posljednjega stiha u pj.
XX. Poslije lista 366. ima šest listova praznih a sedmi je po redu
list od iste ruke, što je pisala rukopis, obilježen brojem 338 (list 337.
istrgnut je) a prema tome označeni su i svi ostali listovi unaprijed
sve do kraja. Na tim listovima ima zapisano Kristijade (prema štam-
panome izdanju) pj. XX. s. 485—596; 689—788; pj. XXI. XXIL
XXIII. XXIV. s. 1-340; 381-708. Stihovi 597—688. iz pj. XX.
nijesu bili ni napisani a stihovi 341 — 380. iz pj. XXIV. bili su na
jednome listu, koji je poslije iskinut. Spominjući unaprijed čitav ru-
kopis bilježit ču ga rkp. 190.^ a spominjući mu dijelove bilježit ću
prvi dio rkp, a, a drugi dio rkp, a^.

Rukopis je pisan sav jednom rukom; samo na nekolika mjesta
(Vm. 526. XI. 215. XXI. 77; 136.) opaža se druga ruka. Sudeći
po nebrojenim ispravcima u prvome a osobito u drugome dijelu, mi-
slim, da je rkp, 190. pisao sam pjesnik. To mišljenje svoje držim
da ne treba još napose da utvrgjujem : varijante, što sam ib pribilježio
iz rkp. 190., pravdaju me potpuno.

VI

Kako se razbira iz mojih bilježaka, drugi se dio rukopisa (rkp, a^)
znatno razlikuje od prvoga dijela {rkp, a). Nastojeći s neobičnim
marom oko Kristijade Palmotić je pisao svoj prijevod u rukopis, od
kojega su se učuvali listovi sa drugom polovicom pjevanja XX. i sa
čitavim pjevanjima XXI — XXIV. osim stihova 341 — 380. iz pjevanja
XXIV., za koje sam poviše spomenuo kako ih je nestalo. Taj je prvi
rukopis bio pun ispravaka i dopunjaka^ i zato ga je pjesnik uzeo
prepisivati i prepisao od početka pa sve do kraja pjevanja XX. To
se potvrgjuje time, sto u drugome dijelu rukopisa (u rkp, a^.) ima
nerazmjerno više ispravaka nego u prvome dijelu (u rkp, a.), a sasvim
utvrgjuje moje mišljenje i druga polovina pjevanja XX., koja se na-
lazi u rkp. 190, dva puta: jednom na kraju prvoga dijela (u rkp.
a,) a drugom u početku drugoga dijela (u rkp, aj.), ali u rkp, a.
imaju i stihovi 597 — 688, a u rkp. a^. nema ih. Te je stihove pjesnik
dodao^, a dodao ih je, pošto je pjevanje XX. bilo već izragjeno, i
tako ih nema u prvome rukopisu; od kojega je ostao samo rkp, a^.,
ali se nalaze u pjesnikovu prijepisu, u rkp. a. Takih dodataka pje-
snikovih ima i više u Kristijadi pa je sva prilika, da je pjenik mnogo
od onih dodataka, Sto ih spominje g. A. Pavić", umetao u svoju već
gotovu radnju. A uzevši na um^ da ima podosta pjesnikovih dodataka,
da je posljednji oveći dodatak u pjevanju XX., da je pored tih do-
dataka bilo još i mnogo ispravaka pa da se po svemu tome rukopis
dosta teško čitao, uzevši sve to na um, lako će se razumjeti, zašto
je pjesnik stao prepisivati svoj prvi rukopis i zašto ga je prepisao
samo do svršetka pjevanja XX. Prijepis je napisan na 366 lista, t. j.
na 31 arku, a od posljednjega arka polovica, t. j. šest lista, ostalo
je prazno. E tome prijepisu priklopio je potonji dio prvoga rukopisa
svoga, iz kojega nije htio iskinuti ono 212 (ili upravo reći 262)
stihova pjevanja XX., jer bi morao iskinuti upravo polovicu čitavoga
arka. Po tome se može razumjeti 1) zašto je ostalo u sredini rkp.
190. (poslije lista 366.) šest lista prazno; 2) zašto je u rkp, 190.
dvojaka paginacija a od jedne iste ruke (poslije lista 366. i poslije
ono šest praznih lista dolazi opet list 338; list 337. izgubio se) i
3) zašto se u rkp. 190. druga polovina pjevanja XX. nalazi dva puta
i to najprije u široj pa onda u kraćoj redakciji.

^ Vidi u stadiji prof A. Pavića: Junije Palmotić (preštampano is Bada
LXVIII— LXrX.) na atr. 7—8.
^ Vidi A. Pavić, o. c. na str. 194.
' o. c. na str. 189—194.

VII

Rukopis br. 190., kako ga danas imamO; pjesnik je sam sastavio
u jednu cjelinu, a to dokazuje pjesnikova bilješka na svršetku ru-
kopisa: 4319 stnnce. Ta se bilješka tiče rkp, 190., a ne može se
ticati nikako prvoga rakopisa od kojega nam je ostao samo jedan
dio {rkp. Oj.), jer onaj prvi rukopis nije mogao imati 4319 stanci,
dok n. pr. samo pj. XX. u rkp. a^. ima 30 stanci manje nego u
rkp, a. Stance u rkp. 190. izlaze na broj jednake sa stancama u
izdanju rimskome, u kome ih ima 4320. Razlika izmedju faktičnoga
broja stanci i njihova broja, što je naznačen u onoj bilješci na svr-
šetka rkp. 190.^ objaSnjuje se time, što je pjesnik u pj. XXIL dodao
poslije još jednu stancu, u kojoj su stihovi 217 — 220.

ni. Rukopis br. 189., vezan u kožU; ima 438 lista (u 12-ini), od
kojih nijesu ispisana četiri: prvi i posljednja tri. Na listu lb. na-
pisano je: Ovoie Libro Vechie Bena di Bona, pa onda mlagjom rukom:
Hieront/mi Vidae Christiados. Vita Jesu Christi. Rukopis br. 189.,
koji bilježim rkp., 6., prijepis je rukopisa br. 190, osim što je u
rukopisu br. 190. druga polovina XX. pjevanja dva puta zapisana a
u rkp. b. samo jedan put, u široj redakciji kao i u izdanju; rkp. b.
ima još i stihove 1—80 iz pj. I. i 341—380 iz pj. XXIV., koji su
bili u rukopisu br. 190. na ona tri lista, što su poslije iskinuti, a
k tome i posvetu Kristijade Kristini, kraljici švedskoj.

IV. Za tu posvetu doznajemo prvom od M. Lucijanovića*, koji je,
čini se, za nju znao iz rukopisa b.

Kristini, drugoj kćeri Gustava Adolfa (f 1632), ne bješe na puno
ni sedam godina, kad se u početku g. 1633. zakraljila na prijesto
švedski. Na svršetku g. 1644. uze sama vladati. Doba njezina vla-
danja znamenita je osobito u kulturnome životu naroda švedskoga:
kako je i sama bila veoma obrazovana i prosvijetljena, skupljala je
„sjeverna Minerva" na svome dvoru najumnije ljude onoga vremena
i na svaku ruku promicala znanosti i umjetnosti u svojoj državi.
Đosadivši joj državni poslovi preda g. 1654. rogjaku svome i nesu-
gjeniku Karlu Gustavu prijesto, ostavi državu i zaputi se u Nizo-
zemsku, i ondje se u Bruselu na sami badnjak odireče protestanstva
i prijegje tajno u zakon rimski a 3. studenoga 1655. ispovjedi javno
u Innsbrucku ispovijest crkve katoličke. Iz Innsbrucka pohiti na
poziv papin u Rim, gdje ju je krizmao sam papa Aleksandar VII.

* U Storia đella letteratara Slava Vol. I. Spalato 1880. na str. 118. piše:
11 Palmofci6 era intensionato di dedicare la Crisfciade a Gristina, regina đi bvezia :
esisto ancora inedita una poesia ooUa qaale egli le dedioava il poema; ma poi,
non si sa ben il motivo, mat6 di proposito, e la Gristiade vedeva la Inoe appena
nel 1670. a Borna col tipi del Mascardi per oura di Giorgio sao £ratello.

vm

a ona njemu u čast nazove se krizmanim imenom Aleksandra. Odsele
unaprijed najvoljela je živjeti u Bimu, gdje je g. 1680. otvorila u
svojoj polači akademiju (Academia reale) za političke i književne
razgovore; megju članovima te akademije nalazimo i čuvara vati-
kanske biblioteke, Dubrovčanina Stjepana Gradića, koji je g, 1670.
opisao život i književni rad Džona Palmotiča; pjesnika Kristijade.
U potonje vrijeme živjela je Kristina samo u Rimu, kao vazda: na
djevojačku, slobodna, nevezana nikakim vezama porodičnoga života,
a umrla je 19. travnja 1689.

Kad se pronesao glas, da je Kristina prigrlila zakon rimski, sav
se katolički svijet razlijegao od radosti, a sa svih je strana obasuli
hvalom i slavom. Iz toga je uzroka i naš pjesnik posvetio novoj
zvijezdi od sjevera, kraljevskoj djevojčici svoje slovinske pjesni, Isukrstov
koje poju čudni život i uresni.

O autentičnosti te posvete nema nikaka uzroka sumnjati se. Ne
smeta, što rkp, 190. nije imao posvete^: pjesnik je valjda već bio
svr§io Kristijadu^ kad se Kristina 3. studenoga 1655. svečano pri-
znala za katolikinju, a da Palmotić nije mogao onake posvete spjevati
prije 3/XL 1655., to ne treba istom da dokazujem. Pjesnik je napose
sastavio posvetu, a pisar rkp. b. prepisao je i Kristijadu i posvetu.

Palmotić je umr'o g. 1657. a njegovu Kristijadu izdao mu u Rimu
g. 1670. brat Gjorgjije. Zašto nema u izdanju Gjorgjijevu te posvete ?
Zašto joj nema spomena ni u životu Palmotičevu, što je napisao
Stjepan Gradić?

Kao što je poznato, pjesnikov brat Gjorgjije posvetio je prvo iz-
danje Kristijade kardinalu Francisku Barberinu, koji je bio veliki
prijatelj znanosti i umjetnosti i osobiti zaštitnik i pomoćnik Dubrov-
čana, koji ga su toga radi izabrali za svoga sugragjanina. Pored te
posvete nije dakako pristala u to izdanje još i posveta pjesnikova
kraljici Kristini. Ne držim, da Gjorgjije nije mogao znati za pjesnikovu
posvetu, a nemam uzroka misliti, da se pjesnik u naj potonje vrijeme
predomislio pa ne htio da se objavi posveta. I tako se ne mogu ni-
kako domisliti pravo, zašto je Gjorgjije volio posvetiti Kristijadu
kardinalu Barberinu nego li kraljici Kristini^.

V. Rukopis br. 189. prijepis je rukopisa br. 190.. a prepisan je
uopće slabo a počesto upravo naopako; tako je n. pr. stupai stere

^ Na iskinuta prva dva lista bili su samo stihovi 1 — 80. iz pj. L, na svakoj
strani po pet strofa od četiri stiha — po tome na ta dva lista nije nikako moglo
biti mjesta još i za posveta.

* Nagagjanje n „Vienou^ od g. 1891. br. 1. ne čini mi se sada nikako priUSno.

IX

VI. 42 prepisano stupa, i stere; dude se VI. 457. čitao je prepisač
uide se (vide se), koje nema nikakova smisla, kao što nema smisla
ni stoje VI. 287. u rkp. b. mjesto svoje itd. Prema tome nema da-
kako rukopis br. 189. one vriednosti, što je ima rakopis br. 190.,
pa zato sam iz njega pobilježio ponajviše samo one varijante, kojim
se potvrgjaju varijante rukopisa br. 190. Taj stariji rukopis već je i
zato znatan, što je izišao iz pera pjesnikova i tako možemo po njemu
ispraviti izdanje rimsko od g. 1670.

Izdanje rimsko, isporegjeno s rukopisom br. 190., izilazi za čudo
pogrjeSno. Stari se spisatelji hrvatski često tuže, kako su im knjige
pune pogrješaka te se ispričavaju Čitaocima moleći ih^ da oproste, jer
su knjige štampane u tugjini a od ljudi koji ne umiju hrvatski.
Nema sumnje, da se prvo izdanje Kristijade iz toga uzroka natrunilo
mnogim pogrješkama, ali držim^ da bi se uz veću pomiiju izdava-
čevu moglo koješta poispraviti i istrijebiti. Kao Sto prepisavači nijesu
pazili na svaku sitnicu, tako nijesu pazili ni izdavači : i jedni i drugi
bili su zadovoljni, kad su mogli prirediti djelo^ koje će se moći čitati,
a za malenkosti, na koje mi danas pazimo, kao da nijesu ni marili
pa su se tako uz sitnije pogrješke potkradale i krupne.

Izdanje rimsko puno je i najkrupnijih pogrješaka^ koje smetaju
te mnoga mjesta ili se ne razumiju nikako ili se razumiju sasvijem
krivo. Gdješto je ispravio g. A. Pavić tekst izdanja rimskoga, ali
ponajveći dio pogrješaka nije mogao uza sav trud nikako ispraviti.

Još i to treba da napomenem, kako je u izdanja rimskome na
mnogo mjesta pridržana prva redakcija rukopisa br. 190. dok su na-
suprot gotovo svi ispravci druge redakcije ušli u rukopis br. 189.

VI. Od ispravaka, koje sam čitajući oba rukopisa i poredeći ih
s izdanjem, pribilježio; spominjat ću redovno samo one, koji su znatniji
za razumijevanje Kristijade^ dok nasuprot od ispravaka^ koji se tiču
ortografije, priopćujem istom pripadom po koji znatniji.

Napose treba da napomenem ovo. Ortografija se u rukopisima raz-
likuje ponajviše tijem, što rukopis br. 190. piše redovno riječi više
na etimologičku i kao stariji njihov izgovor; tako se n. pr. piše u
rukopisu br. 190. obchienomu^ gliudski^ chiutiah, gliuhiasce, svidocba,
veliahu, ugvilien, uvriedienieh^ uputienia .... a u rukopisu br. 190.
opchienomu^ gliuiski, chiuchiah, gliubgliasce, sviedogba, vegliahu, uzvi-
glien, uvrigienieh^ upuchienia .... ali se gdješto nagje i nasuprot
zapisano, n. pr. u rukopisu br. 189. veselie .... a u rukopisu br.
190. veseglie ....

što se bilježenja pojedinih glasova tiče, treba zabilježiti:

1. Glas c bilježi se u oba rukopisa slovom z^ kojim se piše i osobiti
sibilant đ^^-j;, pa kako rukopisno slovo ^ nema nigda vrijednosti na-
šega glasa z^ trebalo bi riječi: jezer(o), pozor ^ prozor, zora, zorni
prema rukopisima pisati jeier(o), po^or . . . ; a tako i tugje riječi :
Aziba, Azot, Oaza, Lazar, Nazaret, Zahulon, Zakarija, Zakeo trebalo
bi da su pisane A^iba^ Avifii . . .

2. Glas i bilježi se u oba rukopisa slovom c (ili o), n. p. cegliad,
ciastit^ a po tome trebalo bi u izdanju da bude zapisano Feniclje I. 40.

3. Glas ^ bilježi se u oba rukopisa slovom g, n. p. sargba ... a po
tome trebalo bi 'sprema rukopisima riječi: Egipat, egipski, Gerion,
giganti^ Flegetont . . . pisati upravo Egipat, egipski ...

4. Glas z bilježi se u rkp. br. 190. redovno osobitim znakom /,
dok se u rkp. br. 189. piše jednim znakom s i glas s i glas z (izu-
zevši I. 386; gdje je iasnieh ispravljeno u ia/hieh), pa bi prema rkp.
br. 190. trebalo da bude u izdanju Izrael, Jeruzalem ... U početku
riječi ne razbira se svagda jasno, je li / ili s,

5. Glasa j u riječima, kao n. pr. što su svoje^ koja . . . redovno
ne bilježe rukopisi; ja sam take riječi pisao na današnju.

6. U oba je rukopisa grafička osobina znak e u riječima kao n.
pr. Sto su: ke, sve^ ive, mjesto koje, svoje, tvoje; tako rkp. br. 190.
piše 5t?e II. 40 a rkp. br. 189. stm i nasuprot rkp. br. 190. tuoe III.
109. a rkp. br. 189. tue. U rkp. br. 190. nagje se kadšto napisano
i suce . . .J^mjesto suoe ili sue,

7. Neobično je u oba rukopisa pisanje okao II. 125, prikao XXII.
545, tao n. 129. itd. mjesto oA;o (prijedlog), priko (priedlog), to...,
a tako se piSe redovno i kao mj. ko (kako).

VIII. Pored ispravaka pribilježio sam i dodatke, kojih ima najviše
u drugome dijelu rukopisa br. 190. Ako i nijesu ti dodaci osobito
znatni za sam tekst Kristijade, a ono su znatni po tome, što iz njih
ponešto razbiramo, kako je izragjivao pjesnik svoje djelo i kako se
oko njega trudio.

A evo sada redom najprije posveta pa onda ispravci i dodaci ^

"^ Vidi P. Bađmani, Dubrovački dijalekat (preštampano iz Bada LXy.) na str. 4.

^ U izdanja akademičkome imaja ove zoatnije štamparske pogrješke, koje su
se otele pažnji g. A. Pavića, a treba ih ispraviti: I. 70. Čitaj stranah; XII. 164.
6. zemle-, ostale n II. 292. VIII. 434; IX. 601; XIII. 347. 569; XIV. 480; XXIII.
362; aXIV. 617. moga se lako ispaviti. Pogrješke štamparske a izdanja rim-
skome spominjn se megju ispravcima.

XI

Posveta iz rukopisa b.

O KristiDa, ke svud pjeva
primjena se nebu vjera,
vječna časti svijeh krajeva,
nova zvijezdo od sjevera!

Isukrstu, božjem sinu,
li po imenu srećno slična,
nad kralevsku veličinu
kijem si svuda slavna i dična,

zraku imena svijetla tvoga
da odgovore svjet)a dila,
kralevstva si sjevernoga
silnu krunu pogrdila,

a to er videć, da u sjeveru,
u komu si porodjena,
kroz neugodnu poluvjeru
gospoduje noć pakjena,

voljela si sama sebi
bez kra}evstva bit krajica
neg visokom kra|u od nebi
kralujudi nevjernica.

Namjesnika tim božjega
cjeć podane s neba oblasti

vrh svijeh )u^i najvišega
nebo i zem|a koga časti;

s poklonom si srca verna 25
prid čestite noge pala
5 i gospostva tva sjeverna
i raskoše nih puštala

ter s pogrdom plemenitom
izgled dala vjekoviti, 30

da je taština vladat svitom

10 a protivna bogu biti.

S hrabrenosti tač velike,
s ke dostojna poprav jesi
u najslađe da jezike 35

klikuju se tvoji uresi,

15 ja poklanam na čas tvoju
slovinske ove moje pjesni,
Isukrstov koje poju
čudni život i uresni. 40

• Tijem, kra|evska djevojčice,

20 na dar moje trude primi
i gosposko tvoje lice
vedro i blago svrni k nimi.

Ispravci i dodaci.
I.

Od 8, I, do 40. isporegjt^e se 8 izdanjem samo rkp, b.

I. viSni duše] duSe sveti. b. 4. napunivaš] napunivaš 6., koje je ja-
mačno bilo i u rkp. a. 9. ko s vječnoga] kao s viSnega b.

46. društvo] |udstvo b, 72. utječe] istječe b, 82. za najdraže svoje]
Otprije: za najdražu svoju a, 120. potrebno] potreba a, b. 123- iz-
vaditi] izviđati a. b. 136. štete] Otprije: srete a. 176. dobrovojni]
dobrovolno b, 206. sama] sam a, b. 218. zlata] i zlata a. b. 230.
svi] sve 6. 254. stječe] Otprije: steče 6. 276. vele] Otprije: mnogo
a. 328. umrijet] Otprije: na smrt a. 331. kojom] Tako ima a. b,
346. urnebes] Otprije : romon a. 351. najvrlije] navr|e a. b. 359.
neslične] Otprije: i slične a. 367. ognenitijeh] ognevitijeh b., ispor.
n. 446; III. 141. XVIII. 358. {drukčije XIX. 304). 369. crni]
Otprije: vrli a. 378. neizrečne] neizrečene a. 6.; ispor. VIII. 136.

5. božjem] rkp. bosciem, kcje bi se mogle čitati i božijem. 12. silnu] rkp.
siglnn. 21. božjega] rkp. bosciega, koje bi se moglo čitati i božijega. 81. svitom]
rkp. suietom. 84. poprav jesi] rkp. poprav rleti« koje nikako ne može biti ni
poradi slika u stihu 86. 41. kra^evaka] rkp. kralievska.

J

XII

380. noći] tmuSi a. b. 393. iz nozdara] i nozđara a. b. 402. za-
gragjen u rkp. a. b. 423. iz čemernijeh usti]. Tako je bilo i u rkp.
a. pa ispravljeno : . ca sto gvozden sjede. 424. jedovite] Otprije : ja-
dovite a. (koje ima i rkp. b.) pa ispravljeno : jadni iz usta. 432. ostavi]
ustavi a. b. 447. koji] koie a. J; koje se veze sa srčbe; drukčije
g. Pavić. 479. izagna] izagne a. b. 504. jad] Otprije: jal a. 505.
s smjenstvom] Bez prijedloga s a. b. 520. vrhu] vrha a. 6.; ispor.
II. 452. 525. solimskijeh] solinskijeh a, i.; ispor, solimski III. 277.
555. smrti] smrtim «; b. hl A. i] a a. 6. ; i^por. II. 410. 587. vjetri]
Otprije: vjetar a. 593. plaše] plahe a. b, 594. plate] U^ rA/?. a.
6e7o J« otprije drukčije ali je tako ispravljeno te se ne može pročitati,
596. harat] za strt b,

II.

2. misli] mislim a, 6. ; s je u rkp. o. poslije umetnuto. 9. prezime]
prizime a. 6. 12. ne djed] djed ne b. 24. sve] svoje a. b. 25. sve]
svoje a. 6. 28. vrh] svrh b, 51. od danice] od djevice a. b. 52. po-
gubi] pograbi a. ; w rkp. b. bilo je otprije kao i u izd. pa ispravljeno
od druge ruke prema rkp. a, 53. ni glas, ni čas] ni čas, ni glas b.
69. Kako] Tako a. ; kako b. pa ispravljeno prema rkp. a. 76. valaju]
vladaju b. 1 39. puka od] V rkp. a. bilo je otprije drukčije ali je tako
ispravljeno te se ne može pročitati. 149. Tu] I u a. ft. 160. kim]
kom b. 200. rana] rani a. 6.; ispor. slik. u s. 198. 212. a] i 6.
219. zmijenom] mijenom a. b. 224. runo] ruho a. b. 241. tekučijem]
tekućnijem b. 278. svojom] tvojom a. b. 330. slavno] siavno a. b.
335. s pravom] s prvom (s parvom) a. &. ; ispor. II. 416. 337. još]
Otprije: i sad a. 338. tvoj] Otprije: vječni a. 358. malu] Otprije:
svemu a. 362. neizbrojena] neizbrojna b. 364. uskrsttuta] uskrsnuti 6.
372. a] u a. 381. nenadnom] nenadnom b. 383. lednijem bi se moglo
čitati u rkp. a. i ledenijem. 457. koje] kojijeh b. 462. smiren]
s mirom b. 474. tijela sva] tielo svoe a. 5 t. sve b. 476. zledi bo-
lujući] Otprije: zledim bolovahu b. 489. gradi] zgradi b. 496. ki]
sei b. 506. s nima] š nima a. b. 557. neizmjernome] nezamjer-
nome b. Poslije s. 560. ima u oba rukopisa 565/568. pa onda 561/564.
584. shara] stara b. 586. obuva] Otprije: kruži a.; ispor. s. 588.
588. Otprije: tanka koža veže i druži a. pa ispravljeno sa strane
najprije: tanka okruta (jasno se razbiraju prvo slovo i posljednja tri,
a čini mi se da se ne može nikako citati oputa) veže i druži, a onda
kao u izd. 619. poglavnijih] poglavnijeh b.

xin
m.

22. dohađjahu] dohodjahu a. h. 96. plačna] Otprije: bijedna a.
132. sva zla] Otprije: sroje zlo a. 196. prikazivat viinim] prika-
zivat i. viSnjem a. 6.; mjesto višnem htio je otprije u rkp. a. nešto
drugo pa poslije izriidirano. 201/204. Otprije je bUo u rkp. a. ovako:

Teče i snižen na koljena
prid otare kleknu svete
molit ćaćka (ri^. chiacka) ob|ub]ena
i negove prosit svjete.

235. strmoj] strašnoj b. 236. zavijevaju] zavijaju b. 243. obzira]
obzire a, b. 261. drage] Otprije: čudne a. 270. Otprije: ku skorijepi,
skrdi (i poslije umetnuto)^ shara a. 272. Otprije: ali plahos zlijeh
vjetara a. 273. ne će lijepos] ne ljepota a. pa odmah ispravljeno kao
u izd, 300. nisi] po rukopisima moglo bi se citati i ni si. 312. ruke]
muke b. 315. uzraste] uzrastje a. b, 333/336. Otprije je bilo u rkp.

a. ovako:

Pun zamjema svijetla uresa
gledaše se bog gdi zgara

od ničesa

zem|u i vode s nebom stvara; u 335. zapisane su

prve dvije rijeci na radiranome mjestu pa se ne može pročitati^ ali

druga riječ kao da je jedan. 394. svako] suho a. b. 420. svud]

svudi a. b. 422. gledau se] gledaju se a. b. 428. skriju] griju b.

430. rajski] Otprije: viSni a. 435. plemen] pleme a. b. 437. naj-

poslije] koi poslie b. 441. obkražen] obkrugnien b. 443. sebi] k sebi

b. 349/450. Tako je bilo i u rkp. a. pa poslije ispravljeno :

samo u jedno, reče, voće
cić najesti da ne tiče.

468. zapriječenu] Otprije : zabranenu a. b. 498. ku] ki a. b. 499.
tašte i scijene] U rkp. b, bez i. 619. obzira] ozira a. 6.

IV.

30. vidje stati] Tako je bilo otprije i u rkp. a. pa ispravljeno : stati
oćuti, a prema iomejs u rkp, b. Isukrsta stati oćuti. 32. Prema s. 30
bilo je u rkp. a. otprije kao u izd. pa ispravljeno .- s nom i s pukom
svijem uputi, koje je i u b. (š nom mj. s nom). 90. blijeSte] Otprije :
slijepe a. 130. Tako je. bilo i u rkp. a. pa je ispravljeno: i a pa-
meti i u tflu, koje ima i rkp. b.; ispor. s. 132. 132. Tako je bilo
i u rkp. a. pa je ispravljeno: za podnijeti smrt nemilu, koje ima i
rkp. b.; ispor. s. 130. 170. tvrde glave] tvrdoglave a. b. 181. zdrži]

XIV

zdrže b. 210. drže] Tako Je bilo u rkp, a. pa ispravljeno: iStu,
koje ima i rkp. b. 222. družba] družbo a. 6. 268. na nesvijesne]
na nečisti b. 315. podniženijem] poniženijem b. 316. skrovno] skrušno
b. 317. snižnom] snižnu b, 415. ovoga] ovega a. b. 422. svak će]
sva će (svachie) a. 6. 442. izvrši] svrši 6. 515. ne će] ni će (nichie,
koje može biti i mjesto nit će) a. b. 521. ovezijeme] ovezijem a. b.
556. ostaju] ostanu b. 571. pakjene] pakljene a. b, 614. i u }udskoj]
i u ]uckoga a. b.

V.

34. ponosna] prostorna b. 70. dusi a. b. kao u akad. izd. 83. po-
ludnijeh] poludnijeh a. b. 84. bježi] bježe a. 6. 148. stupaje] stupaja
a. 6. 194. himbestva] himbenstva a. i. 5 ispor. IV. 206. 231. U rkp,
a. otprije: od pohrane on pjeneze a. 257. Jora] Jor^ a.; iere 6.
270. dopustuješ] dopuštujeS a. 6. 329. razdežen] raždežen b. 359.
brojeći se] brojući se a. 6. 381. Sto je život] Sto ti je život a. 6.
395. kako] kakve a. b. 427. razgojene] razgorjene a. 6. 454. kom]
kim a. b, 463. oprijeti] oprijet a. b, 474. ista] iza a, b. 483. ob-
zira] ozira a, b. 486/488. Otprije je bilo u rkp, a, kao u izd. pa
ispravljeno :

prid svi j em vijećem neg na noge
usta očito i odkri se
kroz moguće sej razloge;

tako ima i rkp. b. već što se mjesto usta čita vika 546. ka] koi a. b.
565. u ovemu] u ovem a, b, 595. s tvrdoglavstvomj s tvrdoglavstva a. b,
618. strašan] snažan a. b, 628. štetna] strena a. b. 656. stegnu]
i stegnu a. b. 683. neizbrojeno] Otprije : neizrečeno b. 688. s grešnici]
s grešnicim a, b, 770. ka ga] kao ga a. b. 810. oholo] okolo a.;
u rkp. b. moglo bi se Utati i oholo.

VI.

3. ku sva] Otprije: koju a, 4. častim] časti b. 7. svakdafiih]
o svakdanieh b, o svakdagnieh a. 58. svaki] svak b. 62. tvrđijem]
tvrdam a. b. . 70. malo mani] maloman a. b. 82. junačkom] junačkom
a. b. 141. ću] će a. b. 143. oći] tako a, b. 183. Sabe] tako a. b.
186. Rafea] tako a. b, 192. Hipa] Ispa a, b 197. s mnogijem gra-
dovima] s mnogo gradova a. pa ispravljeno kao u izd. (s mnozijem
mj. s mnogijem); ispor. s. 199. 198. puk] put b. 199. morskijem
valovima] Otprije: morskijeh od valova a.; ispor. s, 197. 225. mlado]
Otprije: slavno ^(. 237. Istom] Istom a. b, 263. Antedon] Antenon

XV

h. 264. Egipta] E^ta a. h. 273. Sigor] Segor a. h. 296. prorasla]
porasla a. b, 310. |uđi] Otprije bijaše kao u izd, pa ispravljeno:
gradjan a. koje ima i u rkp. b. 311/312. Otprije bijaše u rkp. a. kao
i u izd. pa ispravljeno :

da im vid oči ne ugrabi
sr^ba gnevnijeh od anđela,

prema kojemu ima i rkp, b. 314. trjeskovim] treskovim a. b. 329.
Patnici uzu] Putnici ju a. b, 340. utmastu] tmastu a. b, 345. scije-
nio] cijenio a. b. 362. Judinijem] prednijem &. 366. sitkemski] si-
kemski a. b. 367. štetnu] sjetnu b. (scetnu a.). 372. s uzdisane]
Otprije bijaše u rkp, a, pa ispravljeno dva puta: drugom kao u izd,,
a kako je prvom ispravljeno^ ne može se razabrati, 387. uvrijednijeh]
uvrijedjenijeh a; uvrijedenijeh 2^. 389. istom] istom a, b, 419. Sare
i Moloda] tako u oba rukopisa, 420. Siceleg] Siveleg a, b. 429/432.
U rkp, a. bijaše otprije:

Ponositi nih gradovi
Remnon. Ain i Atar druže,
urešeni kijeh brjegovi
česti] em lozjem milo kruže.

430. Ain] Air b. 443. i Isakare] bez i a. b. 465. Enad] Tako u

oba rukopisa, 479. s tobome] sobome a, 480. Remeta] Rameta a.

b. kao- i u rim. izd, 493. Juto] |ata a. b, 495. svižd] zvižd (fviscd)
o. zvizd (svisd) i. 505/508. U rkp. a. otprije:

Isukrsta pod prilikom
hoće hinit silnik budi,
da je došao s mnogom dikom
da krivine }udske sudi.

535. Betag] Tako u oba rukopisa. 535. i Ama] Ama a. b. 549.
grabšam] grabsam a. b. 573. Naftali] Neftali a. b. 576. zgrade]
grade b. 601. neizmjerna] neizmerna a. b. 605. Betsaida] Betsaide
a. b. 645. nihova] negova b. 649- Nefeka] Tako u oba rukopisa.
652. neizbrojena] neizbrojna 6. 661. Mačeda] Tako u oba rukopisa.
682. U rkp. a. bilo je otprije: ko se i negda jur sastaše. 697. Gola
i Ramos] Gola i Ramot a. b. 702. oštra] oštru a. b. 707. oštrijem]
oštrijem a. b. 708. lovne] Tako u oba rukopisa. 710. Bosori] Bosiri a.
716. nive] Otprije: luge a. 716. pritile] pretile a. b. 720. samostati]
samostoti a, b. ; ispor. VII. 88. 722. Asirote] Aserote b, 725. Kojijeh]
Kojijem b, 752. ima ljepše grade] ljepše ima grade a. b. 758. Jerafile]
Tako u oba rukopisa, ali u rkp. a. ispavljeno je na mjestu gdje je r.
765. Samare] Tako u oba rukopisa. 786. Emen] Jemen b. 788. Mjesto

XVI

uzrastjeli bilo je otprije u rkp. a. drukčije, ali se ne može pročitati.
798/799. U rkp. a. bilo je otprije :

kojoj leži posrid krila
lijepa Rakel ukopana.

799. lijepa] lijepe b. 823. djelim] djelom b, 825. kakovoj će] kako
će b.

vn.

43. U rkp, a, bilo je otprije: tere sa mnom družbu inu. 85. i 87.
Posljednje su riječi u rkp. a. izradirane pa onda napisano kao u izd,
88. samostati] samostoti a. (samo stoti 6.); ispor. VII. 720. 109.
bješe s perivoja] Otprije: bješe iz rusaga a, 111. U rkp. a. bUo je ot-
prije: s vrijednom družbom roda draga. 114. s pomnom] s kopnom
b. 118. udiraše] udaraše b. 120. skadnijem] slatkijem b. 127. nebu]
Otprije: Bogu a. 131. tu] tuj b. 133. velijahu] veliahu a. vegliahu
b. 137. Svjetliji] svjetli (svietgli) a. b. 156. gori] ?ori a. b. 159.
obhodi] obodi b. 176. ki sve] koji b. 203. TJ rkp. a. bilo je otprije:
s |ubjenijem se učenicim. 225. ali da sve] alie dae sve a.; tako i u
rkp. b. pa alie ispravljeno u ali. 269. tiha i plaha] silna i plaha a.
b. 281. U rkp. a. bilo je otprije : vidio bi, gdino tope. 300. blago-
damo] Otprije: s blagodarstvom a. 301. slušaš] Otprije: čuješ a.
311. žeđu] želu b. 324. solimskoga] solinskoga b.; ispor. I. 525. 333.
Oin] Cim a. b. 333. s pomnijem] s pomnijem b. 351. odkle] odkli a. b.
357. U to] U toj a. b. 357. nekiseli] nekisjeli a. b. 377. prikazana]
U rkp. a. bilo je iznajprije drukčije^ ali se ne može znati Šta^ jer je
izradirano, pa onda redom ispravljeno ovako: prikazana, posvećena,
poklonjena pa opet prikazana. 382. prisvećeno] prikazano a., pa ispra-
vljeno : učinjeno, koje ima i rkp. b. 389. blagijem] blazijem a. b. 390.
U rkp. a. bilo je otprije : porod kra}a (ispravljeno : ćaćka) nebeskoga.
399. u svakdanoj] u svakdašnoj b. 408. stvori se] tvori se a. b.
415. zastre] zastrije a. b. 416. svuče] smeće b. 436. do mala] do
malo a. b. 488. za griješenje] Otprije: za spasenje a. 538. svijest]
svijes a. b. 560. toli grube] Otprije: prike i grube a. 561. Otkrij]
odkri a. b. 621. zatajit] zatajat a. b. 640. i grada van] i iz grada
b. 716. pot] Otprije: znoj a.

VIII.

37. gneva] gAiva a. b. bi. skripne] Skripne b.\ ispor. XIV. 680;
XVn; 40; XIX. 637. 66. gnevna] gnivna a. b. 73. u templo] u
templu a. b. 77. sada] sade a. b. 82. nisu] nijesu a. b. 98. izljetje]

XVII

izletje a. h, izljetje u izđ. rim. bit će Štamparska pogrješka. 105.
pastiri] pastijeri a. b. 122. U rkp. b. bilo je iznajprije : mlados koja
Judu druži. 136. neizrečnoj] neizrečenoj a. b.\ ispor. L 378. 144.
obkruži] okruži b, 146. pastijera] tako u oba rukopisa. 162. drže]
drpe a. b. 165. svi s omrazom] s nedostojnom svi . . . a. pa odmah
ispravljeno kao u izd. 172. pinez] pjenez a. b. 222. vrijeme] brijeme
a. b. 239/240. V rkp a. bilo je otprije :

vlas nihova da me ugrabi
iz nokata vragi klete (sici). •

248. U rkp. a. iznad pridat zapisano je prignut pa opet izbrisano.
275. nih ga] nega b. 280. strana] Otprije: mjesta a. 361/364. TJ
rkp. a. bilo je otprije:

Jur skup kletih {ispravljeno: silnijeh) }udi
bivši boga zlo {ispravljeno: putem) potezo
s mnogom vikom u grad {ispravljeno: ter u) hudi
Jerusalem bješe {ispravljeno: noćno) ulezo

pa precrtano i sa strane ispravljeno :

Bivši jur skup kletijeh |adi
Boga putem ispotezo —

a onda zapisano kao u izd. 433. Ne btje] Ne ktje a. b. 473. i razborom]
i 8 razborom a. b, 478. draži] druži a. 6. 495. Juski] {udaki a.
|udcki b. 499. odkrij] odkri a. b. 526. U rkp. a. bilo je otprije:
^va kletijeb redovnika, pa sa strane od druge ruke ispravljeno km u
izd. 550. vratima] vratijema a. b. 562. scijeneć] cijeneć a. b.
572. tešku] teškom a. b. 590. istu] Otprije: prijeku a. 604. pro*
klinati] priklinati a. b. 605. kućna] Otprije: pomniva a. 618. riči]
tako u oba rukopisa. 668. u gospostvu (gospodstvu a.) bješe prvi]
tako bijaše otprije u rkp. a. pa ispravljeno: brojaše se vlastim prvi,
koje ima i u rkp. b. 669/672. U rkp. a. bUo je otprije kao i u iz-
danju pa onda ispravljeno ovako:

Car veliki Tiberio
tad rimskoga svega svijeta
bješe u mjesto sve stavio
onoj strani sudcem nega.

koje ima i u rkp. b. 679. djelim] djelom b. 689. lipa] tako u oba
rukopisa. 716. nahode] snahode a. b. 721. U rkp. a. bilo je otprije:
od koje si kuće i stana. 733. svita] Tako u oba rukopisa. 754. utoli]
titoli a. 6.y koje treba Htati u toli.

n

xvni

IX.

43/44. U rkp. a. bilo je otprije:

}ubJ6noga mešta prava

ki . . . {ne može se pročitati^ tako je zamrceno) toli prijeko.

62y64. U rkp.. a, bilo je otprije:

bogu lubjen mladac hrli
ter žalostan starca blijeda
u drese|u gorkom grli.

95. odkrijmo] odkrimo a. 6. 118. druži] dusi b. 147. ne cvijeli] tako
u rkp. a.; cvili b. 165. pred] prid a. b. 169. znani] tako u oba ru-
kopisa. 182. U rkp. a. bilo je otprije: zloće od nijedne ka nije stidna.
197. bezbožno] bezočno a. b. 214. blag] blago 6. 230. višnijem]
viscgniem a. b., koje bi se moglo citati i višnem. 248. U rkp. a. bilo
je otprije: množi od nega mnoga {ispvavljeno : poju i) vele. 251. čo-
vika] tako u oba rukopisa. 278. pošavta] pošapta b. 288. kliče]
tako je bilo otprije u rkp. a. pa ispravljeno : poče, koje ima i u rkp.
b. 327. kriposnima] kriposnijema a. b. 335. ki kra|e moguće] kra|e
ki moguće a. b. 387. čestit porod] kći jedihna a. pa ispravljeno
najprije: rod najdraži, a onda kao u izd. 391. u noći] u noć b.
424. ktijaSe] cknjaše (zkniasce) a. sknjaše (skniasce] b. 435. lipa]
fako u oba rukopisa. 444. strane] s'. strane a. b. 469. U nemu] U
nem a. b. 491. obteko je] obuko je b. {u. rkp. a. crnilo je tako pro-
bilo papir te se ne može razabrati, je li obteko ili obuko). 511. iz
lica] i s lica a. b. 532. nitkom] nitkomu a. b. 535. ki ti je] ki mi
je b. 593. vrime] tako u oba rukopisa. 611. od združenja] od dru-
ženja b. (u rkp, a. čini se daje dopisano sprijed z, a otprije da je bilo
kao u rkp. b. 616. obćina] Otprije: družba a. 624. otrunit] Otprije:
ockvmit a. 628. od zapada] iz zapada a. b. 642. b}udi] bljudi a.
b. 662. da ja združen] da sadružen b. 674. naše vjere] na sve
vjere b. (u rkp. a. kao u izd.^ ali je tako napisano da nepomnjiv pisar
može čitati i na sve).

X.

15. zlatne zrake] zrake zlatne b. 29. Ah] A a. b. 40. pozlatja
ju] pozlati ju (poslatiu) a. b. 74. s blagiem] s blazijem a. b. 147.
ah] a a. b. 149. ah] a a. b. 166. prozore] prostore a. b. 250. bez
otrovna] bez otrune a. b.^ 300. doletjelo] priletjelo b. 303. svijuh]
svieh a. b. 365. na] ne b. 397. kojijem] kojijeh b. 418. prijeke]
prike a. b. 466. ko] kad a. b. 487. neprave] neznane b. 497. go-
rućom] goruštom a. b, 505. Ovo je] ova je 6., a tako 6e biti i u rkp.

XIX

a. 538. proljetnoga] prolitDOga a. b, 543. ko ti kazah] kao ti od-
krih a. pa ođkrih ispravljeno kao u izd. 547. kruna] tako u oha
rukopisa. 597. vike] tako u oba rukopisa. 611. snižna] tako u oba
rukopisa. .637. Ubozijeme] Ubozijema a. b. 641. Najposlije] A naj-
poslije b.

XL

1. ovo] ono a. b. 13. I u] tako u oba rukopisa. 40. vidjeli] tako
u oba rukopisa, ali us. 781. vidjele. 51. u dne i noći] u dne, u
noći a. b. 67. nom] nim a. b. (kolijepku b.). 68. ki vam] ki k vam
a. b. 73. Ah] A a. b. 106. rastvora] rastrova a. b. 118. ni] ne
a. b. 119. vidim] vidu b. 135. sve] sveđ a. b. 168. dod se i mi]
doći se i mi a. b. 184. skupni] skupno a. b. 200. s bijelim] s bije-
lijem a. b. Ž15. zadosknio] V rkp. a. ispravila druga ruka: zado-
cknio fzadoenio b.). 220. Otprije je bilo u rkp. a: i oko nega kratku
strehu. 262. vidim] Tako je bilo otprije u rkp. a. pa ispravljeno :
spazim {u b. kao u izd.) 284. draži od sunca] Otprije : neizrečeni a,
294. ponosito] pronosite a. b. 296 prozor] prodor a. b. 309. kako
da svom] kao da svomu a. b. 335. božanstvenijeh] Otprije: neizre-
čenijeh a. 341. krama] Otprtje : dvora a. 361. Ovčjom] ovciom a.
b., koje bi se moglo citati i ovcom. 379. Otprije je bilo u rkp. a.
dičnoj majci božanstvenoj. 391. zamjerna] zamjerne a. b. 428. na-
rodi] porodio a. b. 432. s majkom djevom] Otprije : zajedno s djevom
a. 529. čoviku] tako u rkp. a. 535. čistim] čistijem a. b. 573. i
osobom] i sobom a. b. 606. sakrivio] O/p-e/c ; sagriješio 6. 643.
drži] Otprije: noseć a. pa ispravljeno u držeć, koje ima u rkp. b.
653. ka] ko a. b. 667. krvi] krvim a: b. 687. godiš] Otprije : ljeta
a. 704. vječno] vječne a. b. 720. nebesima] Otprije: bogu svomu
a. 722. da] kad a. ko b. 723. što] Otprije je bilo u oba rukopisa
drukčije, ali se ne može pročitati. 731. po6 će] pochie a b. 749.
slidi] slijedi a. b. 764. slatka] sladka a. 781. vidjeli] vidjele a. b. ;
vidi s. 40. 795. svijeta] svita a. b. 799. kijem li hvalam] bez li b.
805. israelskoga] izvrsnoga b. 818. smućenijema] smuchieniema a. b.
819. zlata] slavna b. 840. luto] Otprije i grozno b.

XII.

7. toprv] stoprv b. 8. nazbij] zazbi} b. 40. put žudjeni] Otprije:
stup ogiieni a. 50. veliki] Otprije, poznani a. ispor. s. 52. 52.
priki] Otprije: izbrani a./ i^por. s. 50. 66. prike] Tako u oba rukopisa.
122. nim] nimi a. b. 142. neizmernom] neizmjernom a. b. 162.

. »

XX

8 vemom] s ▼jernom a. b. 170. božije Teličine] Otprije: božiju veli-
činu a.; ispor. s. 172. 172. U rkp. a. bilo je otprije: u rodjenu kra-
levinu; ispor. s. 170. 197. i nim] Tako je otprije bilo i u rkp. b. pa
ispravljeno: i nom. 212. obrnati] Tako u oba rtđcopisa. 214. na
obrazih] na obraza joj a. b. 246. obilnina] Tako u oba rukopisa.
294. proljetje] Otprije: prolitje a. 300. kega] koga o. b. 309. stran
puta] stranputa a. stramputa b. 310. po mjestu] Otprije: po onemn
a. bo}ari] bojari a. b. 328. skutu] Tako u oba rukopisa. 358. Menfi]
Memfi a. 5. 395. i buka] bez i a. b. 410. neizbrojna] neizbrojena
a. b, 412. bridak] bridki b. 428. sveta] kleta a. b, 452. nemu]
Tako u oba rukopisa, koje (e biti zapisano mjesto nenu. 472. gdi mu]
ki mu a. b. 478. nebeskime] Tako u oba rukopisa. 489. zlaćenijeh]
slachenieb a. b. 567. s molbami] s molbam a, b. 587. da] Otprije:
gdi a. 615. pravu srcu] prava srca a, b. 618. priprosnima] pripro-
stima a. b. 619. žene] :;ene a. 630 ljeti] ljeta (lietk) a. b. 641.
molab mu se mnokrat] Tako je bilo i u rkp. a , pa je ispravljeno :
većekrat ga mo}ah, koje ima i rkp. b. 648. tvrde] Otprije: gore a.
677. Polovicom] Polovicu b. 701. svijesti] svijestim a. b. 718. tom]
čim a. b. 729. Poroda mi] Otprije: Rodjenja mi a.

xin.

53. s tijem] bez s a. &. 99. lijeposti] Tako je bilo i u rkp. a. pa
je ispravljeno : ljepote, koje ima i rkp. b. 142. sunca] sunce b. 142.
obtiče] obtječe a. b. ; ispor. s. 144. 144. rastiče] rastječe a. b. ; ispor,
s. 142. 166. razdi]ene] razdijeljeoe a. razdije}ene b. 173. velik] veći
6. 175. Sto ijeh] sctoijeh a. sctoieh b. 192. nihovoj] negovoj b.
201. čovika] Tako u oba rukopisa. 205. I krunu mu] Strvorenu mu

a. b. 218. naresene] naštene a. b. 273/274. Otprije je bilo u rkp. a:

Bogu zlobe u mrzeče
tad se omrsi zemja huda.

311. toga] tega a. b. 339. obstriše] obstrijeSe a. b. 368. zvan] sam
b 397. Otprije je bilo u rkp. a : kao čestiti vijek doči će. 437. li]
li a. ; tako i u rkp. b. pa ispravljeno kao u rimskom izd. 453. vijeka]
Tako u oba rukopisa. 464. grihe] Tako u oba rukopisa. 488. pra-
vednoga] rečenoga a. b. 494. hrli] Tako je bilo otprije i u rkp. a.,
pa isp'^avljeno : hrlo; koje ima i rkp. b. 498. steže] U rkp. a. kao
da je bilo steže, pa je ispravljeno u sveže^ koje ima i rkp. b. 538.
dubrave] Otprije : dubrava a. ; ispor. s. 538. 540. luški] luscki a. sladki

b. 540. trave] Otprije: trava a.; ispor. s. 538.; u rkp. b. trava, prem-

XXI

da je u B. 538. dubrave. 545. planine] Otprije: goleti a. 595. neg
po zem}i] Tako je bilo otprije u rkp. a. pa ispravljeno: neg okolO;
koje ima i rkp. b. 533 ere] eto a. b. 587. kruni] Otprije: kra4ua.
613. kogod] tkogod a. b. 615. UađeDac] kladenac a. b, 638. podi-
zaše] Tako u oba rukopisa; na] nad a. b. 646. stvorom] s djelom a.
pa ispravljeno: s tvorom (stvorom ft.). 650. djelom] Otprije: činom
a. 707. jaganca] . jaganca a. ft.

XIV.

2. ne mneć] ne mleć ft. 36. od velike] Otprije: od bogate a. 40.
vuhvenstva] vuhvenstvo a. ft. (aZi A:ao da je u rkp. a. bilo otprije
vuhvenstva) 71. nimijeb] nijemijeh a. ft. 75. stražit] tražit a. ft.
80. priteče] pritječe a. ft. 81. Alfeov] Alfeo ft. 87. 17 oba je ruko-
pisa zapisano ovako: tako na rod i na imanie. 89. innozijeh] Otprije:
naSe a. 97. carenik] carinik a. ft. 99. Bartolomeo] Bartolmeo a. ft.
102. ucvili] ucvijeli a. ft. 125. Zlamena] Zlamenja a. ft.; zlamena u
izd. rim, bit će štamparska pogrješka. 157. nezdravih] nezdravijeb a.
ft. 177. pustitću] pustitcbu a. pusticbiu ft. 177. ustresla] uzresla a.
ft. zgodi] zgode a. ft. ; zgodi u t2rć2. rtm. fti^ ($^ Štamparska pogreška.
247. pripeko] Taio u oba rukopisa. 252. plačuć] Otprije je bilo u
rkp. a. drukčije ali se ne može čitati. 258. uporedu] uporeda ft.; za
rkp. a. ne može se odrediti, je li bilo otprije uporedu ili uporeda.
258. cvilijabu] plakabu a. pa ispravljeno: zviliabu. 330. Čun] čijem
a. ft. 336. da jestojsku] Otprije: da u nem branu a. 340. ka bi
gladne nib] Otprije: ka bi nibov glad a. 341/344. Otprije je bilo
u rkp. a.:

čim se stoga |uto jadi
s Isukrstom družba izbrana^
odkuda će toj če|adi
potrebna će ^sic/) nać se brana.

368. suncom] suncim a. ft. 386. zapovjede] zapovidje a. ft.; zapovjede
u izd. rim. bit će štamparska pogrješka, 387. brojne] brojena a. ft.
390. Zagragjeno u oba rukopisa. 394. Zagragjeno u oba rukopisa.
426. probliđje] problijedje a. ft. 449/450. V rkp. a. ne može se ra-
zabrati što je otprije bilo. 456. plavim] valim a. ft. 487. uslobodi]
oslobodi ft./ tako kao daje imao otprije i rkp. a. 520. strane] s' strane
a. 522. nemu] njma a. ft. 527. nać ćeš] nacbiesc a. ft. 528. smiriti]
Otprije: platiti o. 531. žudjeni] žuđeni a. ft. 547. ka] koji ft. 558.
ko pravedni bog] Otprije: ko nebeska moć a. 564. nemu] Otprije:
nima a. 567. U rkp. a. bilo je otprije: ogneniti trijes pogubi. 590.

XXII

Zagragjeno u oba rukopisa. 596. u] Otprije: kroz a. 600. doma
bijegom] Otprije: svoje u kuće a. 612. o] u a. 6. 660. oblahšaj
oblakša a. h 680. skripnu] Skripnu b.; ispor. VIII. 57 ; XVn. 40 ;
XIX. 637. 749. š nimi] S nirne a, b. 751. Ovo. . . ovo je . . .)
Ovo je . . . ovo ... a.

XV.

23. jazni] jaza a, b. 65. vijek] vik a. b. 99. malo jes] malos jes

a. b. 13. tila] tijela a. b. 148. teške od zledi] teškoj u zledi b.
158. tijela] ruha a. b, 194. znanim] Tako u oba rukopisa. 204. s oči]
iz oči a. b, 222. s necijenome] s nescijenome a. b. 239. tančac]
tanac a. b. 248. poletjeti] Otprije : zaletjeti a. b. 255. sve] svoje a.
276. slici] flizi a., koje treba čitati žlici. 306. scijeneć] cijeneć b.
310. iz ognena skoči] Otprije: ognenoga dođe iz a. 326. tej] sej a.

b. 333. himbe] Otprije: varke a. 334. strene] Otprije: tašte a. 338.
pana] bana b. Pana a. 350. smione] Sto je bilo otprije u rk. a., ne
može se pročitati. 361. vječnoga] Otprije: višnega a. 373. Ovomu]
Ovemu a. b. 387. neizmjerno] neizmjereno a. b, 418. ružno] tužno

a. b. 476. nemili taj grad] Otprije: nemilu če}ad a. 478. nadhodijaše]
nahodiasce a. b. 494. če|ad] Otprije: vrsta a. jpa ispravljeno prvom:
mnoštvo, a drugom kao u izd. 495. da zločincim] da s' zločincim a.

b. 507. Judstvu] Otprije: mnoštvu a. 528. u] uz a. b. 529. blude]
bljude (bliude) a. b. 533. zdravu] zdrava a. b. 542. drobna] dobra
b. 547. ne] nih a. b. 551. Siker] Sikar a. 6. 572. sred] Otprije:
vrh a. 574. š nome] S nbm a. b. 579. žeju] žeđu a. &., aK w rA;/>.

a. kao da je bilo otprije drukHje. 590. sakriveni] sakrivene b. 605.
mlađahni] mladjahni a.; tapor. s. 662. 611. ruku] Otprije: glavu a.
616. varke] i varke a. b. 618. vir] vrh b. 641. bjesmo] bjehmo a.
6. 662. mlađahno] mlađano a.; ispor. s. 605. 688. hljepjenu] hle-
pj^nu a. b.; hljepjenu u izd. rim. bit će Stamparka pogrješka. 703.
s] iz a. b. 739. otole] odtole a. b. 742. lasno] časno b.

XVI.

33. učeći] ucechi a. b. 36. primat] primit b. 73. upazih] Otprije:
vidjeh a. 75. zamjemu] Otprije: raisku a. 85. paček] pače a. 91.
8 nime . . . zavezana] S nim . . . favefana {koje će se čitati kao što je
u izd.) a. 99. rodnijeh] rodjenijeh a. 6. 104. |udi] Judijeh a. Judeh

b. 137. a isred] ali sred b. 179. kijeh] nih b. 184. nasleđnika]
nasljednika a, b. 251. mrzit] mrzjet a. b. 254. taj se ugodan] Otprije:

XXIII

ugodan se a. 270. dragi] draži a. h. 278. csavti] capti b. 291. |u-
bežjivo] Jubežjive a, h. 307. zavadam] zavadah a. b. 335. on pri-
teSki] Otprije : on na vo|u a. 348. smrtna boles] Otprije : prika nemoć

a. 352. tigre, lave] Otprije: lave, tigre a. 355. prikloni] pokloni b.
366. s skotom] s' kotom 6., skotom a., koje kao da ne će biti s kotom,
jer rkp, a. prijedlog s 2?tle redovno s'. 369. ISe] Nu 6., ^aio w rip.
(1.; već što je otprije bilo drukčije (ali ?), koje se ne može znati^ budući
da je izradirano. 373. svijet] svijeh b, 387. lažeće] ležeće a. b.
389. jed jenja] jedenja b. 401. zavidos] navidos b, 440. nimij nome

b. 442. hodom pospješnime] s hodom praveđnime b. 444. že|a] žeđu
a. 453. višne] Otprije je bilo u rkp. a. drukčije ali ne može se pro-
čitati. 465. VišniJ Otprije: O naS a. 481. ke] ka a. b. 502. za.-
metenijem redom] Otprije : sa smetenijem kolim a. 503. skor jepjene]
skoripjene a. b. 552. raznoseći] razmećući b. 582. udijeli] udili a.
6. 607. obični] obilni a. b. 615. kralestva] krajevstva a.

XVII.

36. vazima] uzima b. 40. škripi] škripi b.; ispor. XIX. 637. i VIII.
67 ; XIV. 680. 59. čemerna] Otprije : priteška a, 69. U rkp, a.
bilo je otprije: platu djela pakljenoga. 71. stvorca od svijeta] Ot-
prije: stvorca svoga a. 106. s nemilijem] s nemilijom a, b. 141.
odilim} Tako u oba rukopisa. 147. oblaci] Tako u oba rukopisa.
176. istirat] Tako u oba rukopisa. 180. ni ti] miso b. 186. li] si b.
188. staros] Otprije: mlados a. 199. hudu] Otprije: bolnu a. 206.
izdavnoga] izdanoga a. b. 216. vođi] vode b. 233. čijem] čim a. b. 263.
plaćaj] plaćat b. 296. U oba rukopisa: žamornijema glasim tvore. 317.
hotjeh] hoteć b. 327. čoviku] Tako u oba rukopisa. 343 i vladaocu] i
k vladaocu a. b. 354. od meštara] od meštana a. (mještani 513.) od mje-
štana b. 362. Zagragjeno u oba rukopisa. 366. neizbrojne] neizbrojene
o. b. 375. smije svudi] smije i sudi a. b. 387. crkve] crkvu a. b. 439.
diže i tjera] Otprije: i satira a. 494. kra}estva] kra|evstva a. 537.
k Jerudu] k Irudu b. {ispor. s. 623). .541. Tezijem putom] Otprije:
s tijem poslanjem a., pa ispravljeno prvom: Tezijem djelom, a dru-
gom kao u izd. 546. nabunjena] Otprije je bilo u rkp. a. drukčije^ ali
se ne može čitati. 553/556. Otprije je bilo u rkp. a.

Zlamenita i velika
on negova čujuć djela,
kijem se bješe svakolika
zem|a {ne može se čitati^ što je bilo ispod evrenska) proslavila.

574. pogledat se ne dostoji] pogledati ne dostoji a. b. ,900. mučećiji]

XXIV

mucechi] ar. b, 621. onoga] ovega a. b, 623. Irud] Jerud a. b.,
(ispor. 8. 537; XVIII. 49.). 640. uzavši] uzamSi a. b, 649. čijem]
čim a, b. 654. pomrčio] pomarcio a. b., koje se može citati i pomrčo.
658. vječno] Otprije: rajsko a.

XVIII.

35. nago] naglo a. b. 49. Irud] Jerud a. b. (ispor. XVII. 537.).
56. zadjet] sudit b. 73/76. U rkp. a. bilo je otprije drukčije, ali se
ne može hitati. 96. neizrečenu] i neizrečnu b. 97. sjadi] jadi b.; u
rkp. a., koliko se može čitati jer je ispravljeno^ ne će biti sjadi nego
jadi. 115. žele] žeđe a. 135. faudobni] Otprije: nemili (?) a. 136.
lupajući] Otprije: s udorcima a. 139. tvrdi] trudni b. 139. nesmiljene]
Otprije: neizrečene a. 181. Sve mu tijelo bješe] sve mu bješe tijelo
b.; u rkp. a. ne može se čitati kako je otprije bilo. 197. vedhu] vedku
a. 230. i ostale] i sve ostale a. b. 248. udara] udira b. 264. ni-
jednijem] jednijem (iedniem) a. b. 293. naše] na se a. b. ; ispor. s.
295. 295. 8prav|aSe] spravja |se a. b.; ispor. s. 293. 355. Otprije
je bilo u rkp. a. mjesto razbor drugo, ali se ne može čitati. 358. og-
nenita] ognevita b.; ispor. I. 367. 371. tih] Otprije: drag {?) a.
373. ovi] oni a. b. 397. ovoga] toga b. 415. ustave] ostave b. 442.
zima nenm] nemu zima a. b. 469. iz nenade] Tako u oba rukopisa.
505. svijeta] s' svijeta a. b. 484. satiriše] satariše a. b. 607. s mu-
kom, kojom] B mukam, kojijem a. b. 612. nad] na a. 617/620.
Otprije je bilo u rkp. a. :

Tu se nemu podniženi
ko božanstvu poklanjamo
i a velikoj odtad scijeni
dostojnu mu čas davamo.

710. vapjet] vapit a. b.

XIX.

37. anđeoski] anđelski a. b. 49. više] veći a. ispravljeno viši, koje
ima i rkp. b. 51. veće] Tako je bilo otprije w rkp. a., pa ispra-
vljeno: više, koje ima i rkp. b. 52. bliže] bliži a. b. 96. svi] sve
a. b. 111. teška] Otprije: Juta a. 113. Kako] Nu ko b. 116. silne]
Otprije: teške a. 117. jadne] Otprije kao da je bilo trudne a. 130.
te] sej a. b. 138. sinovijeh] sinov^nieh {mj, sinovglieh?) a. 167.
svjetlosti] svitlosti a. b. 197. oćuti] ćuti a. b. 229. ke] ki a. b.
234. kopjema] kopjima (kopijma) a. b. 260. a ne u jednak] a u
nejednak a. b. 304. og^eniti] ogneni b. 325. a to ere] a to jere

XXV

(a toj ere?) a. b. 234. stijezim] irijesim b. 339. nespoznana] nepo-
znana b. 342. kra|evine rajske] Otprije: nebeskoga grada a. 347.
adjelana] udjeljana a. b. 418. dvorkinica] Otprije je bilo u rkp. a.
druhUje^ ali se ne može pročitati. 425. me] moje a. 450. nije] mine
a. b, 473. vas saj] rasai a. b. 637. škripi] škripit, fcripia.: ispor.
XVn. 40. i VIIL 57. XIV. 680. 649. evrinskijem] evrijenskim a.
714. manijom] s manijem a. b,

XX.

25. jadovna] Otprije kao da je bilo skončana a. 26. prame on
^s] Otprije: zlatne prame a. 38. plača prijeka] plača prika a. (aU\
lijeka 40). 44. teče i srne] srne i teče a.; otprije je bilo hodi ni/,
teče. 58. sve] svoje a. 63. stupe] stope a. b. 65. poznanime] po-
znanijeme a. b. 67. bolesnime] bolesnijeme a. b, 100. svom] s^ svom
a. b, 102. zakrile] Po rhp. a. A;ao da je sakrile. 103. jadnijem]
8 jadnijem a. 6. 107. trup] stup a. b. 137. tej] sej a, b. 170. svijem]
svojijem a, b. 193. Za tijem] Otprije: tere a. 227. svrća] svraća
a. 5. 293. ćasti] česti a, b. 296. doslije] došle a. i. 320. uzeo]
oteo a. b. 351. smrtnijeh] Otprije: )utijeh a. 355. me] moje a.
359. zamirite] Tako kao da i jeste po rkp. a. 371. neizmjerne] neiz-
meme a. b. (a na drugim mjestima kao u izd.) 378. navlastito] na-
vlastito a. b. 403. podnižitej ponizite b. 414. ćaćku] Otprije .* bogu
a, 423. uzmnožabu] uzmnažahu a. b, 463. s nescijenomj Odrije:
a omrazom a. 467. hvalom] slavom a. b. 475. patit] Otprije: umrijet
a. U rukopisu a. završuje se na listu 366&. pjevanje XX. Poslije
lista 366. ima šest praznijeh listova a sedmi je obilježen brojem 338,
prema kojemu su označeni i svi ostali listovi u rukopisu sve do kraja. Na
listovima druge paginacije 338a.— 343a. ima pjevanje XX. 485—788.
i tako su ti stihovi pjevanja XX. dva puta zapisani u rukopisu a.
jednom istom rukom; vidi poviše na str. V. — VI. Taj dio rukopisa
druge paginacije (sa stihovima 485 —788. iz pjevanja XX.) bilježim a^ .
485/488. Otprije je bilo u rkp. a^.:

Nije li te strah od boga,
koga ludckoj u naravi
sila puka smamjenoga
među nami na križ spravi?

pa je sa strane ispravljeno kao u izd., osim što u s, 487. mjesto
drvu ima križu ; taj je ispravak došao u rkp. a., ali je križu isprav-
ljeno: drvu. 490/491. Iznajprije bilo je u rkp. a^. ovako:

XXVI

ako za sve djelovanje
zla ne želiš tvojoj đuSi

pa je ispravljan 8. 490. najprije : za zgrijeSenje, a onda odmah : za
zločinstvo tvoje . . . ; posljednja riječ u tome stihu nije napisana a ni
8. 492. nije potpun; s. 491. ispravljen je kao u rkp. a. i u izd.
492» Taj je stih u rkp. a^ počeo pjesnik, ovako: i ]pakl]eno, pa je pre-
crtavši pakljeno odmah ispravio: pedepsanje vijeku; taj je stih nedo-
vršen kao i 8. 490; u rkp, a. glasi kao i u izd. 507. kliče] Otprije:
nze a^. 508. tej] sej a^. a, b. 510. Taj je stih glasio otprije u rkp,
ttj ; sinu ćaćka nebeskoga; ispor, s. 512. 512. Taj je stih glasio ot-
prije u rkp. a^: od krajevstva dođeš tvoga {ispor. s, 512) pa je ispav-
Ijen kao u rkp. a. i u izd,y osim što rkp dj, o. (6) imaju tvu mj.
tvoju. 513/516. Otprije je bilo u rkp. a^ :

Molba krivca podnižena
8 draga srca i pameti
od Jezu^a bi primjena
i ovako mu podje rijeti.

pa ispravljeno kao u izd. U rkp. a. glase s. 513/515. najprije ovako:

S molbom se ovom umiljenom
on Jezusu toli udvori

i» onda su ispravljeni kao u izd. 530. u razbojstvu] Otprije: u zlo-
činstvu aj a tako je valjada bilo i u rkp. a. 541. Taj je stih iz-
najprije glasio: O Jezuse moj primili a^. pa je ispravljen kao u izd.,
8 kojim se podudara i rkp. a. 545/546. Otprije je bilo u rkp. a:

Znam, uvrijedjen da po meni,
blag Jezuse, stokrat jesi.

545/556. V rkp. a^. zapisani su ti stihovi iznajprije ovako:

Znam; da sam te uvrijedio 545
i s činjenjem i s pameti
i prid tobom sakrivio
zla, kijem nije broja izrijeti.

Nu da ja sam još najgori
vrh svijeh }udi svijeta ovega 550
i da zem|a sva me kori
za grešnika najhudega,

jedan uzdah, kap]a jedna
tve pričiste krvi tihe
ugasit je jaka i vrijedna 555

neizbrojene moje grihe

pa su sa strane ispravljeni, ali kako je papir poslije u uvezivanju
obrezan, to su neke riječi, što su na kraju stihova, krnje a opet ispravak
sam pisan je tako da se mučno čita. Evo ispravka koliko se može čitati :

XXVII

' Znam, uTriedjen đa po meni, 545

blag Jezuse, (valjada kao u rkp, a. stokrat jesi)
i da sasma netrpjeni
i teški su moji grijesi,

da se na svijetu

ako drugi je rodio 550

u griješenju hudu i kletu
koji bi me pridobio.

Stihovi 549/552. ispravljeni su još jednom:

nije na svijetu

ki u smrtnoj |utoj zlobi

u griješenju hudu i kletu

me krivine (ne može se dobro pročitati^ ali bit će

kao u izd. : nadišo bi). Stihovi 553/556. ispravljeni su samo jedan
put i to kao što je u izd, (i u rkp, a.) 563. žeđu] žeđ ju a^. žeđu a
570. pun čemera] Otprije: jeđoviti a^. 572. Taj je stih glasio iznaj-
prije: da se bude napojiti a^, 577. s gorčilom prem neugodnijem]
Otprije: a gorčinom prem nemilom a.; prema tome glasio je i s. 579.
iznajprije ovako: dokoli se s trudnijem tilom a, 577/580. Ti su sti-
hovi u rkp. a^, zapisani najprije ovako:

Nu gorčina prem nemila
iz usta mu ne ktje iziti,
iz trudnoga dokle tila
ne izađe mu duh čestiti

pa onda izpravljeni kao u izd., osim s, 577., koji je ostao nepromije-
njen, ako se i jest promijenio s. 579. 584. nosaše] noSaše b, 586/588.
Ti su stihovi u rkp. a^ zapisani najprije ovako:

bješe, iz prvijeh koju dana
svojijem rukam pričistima
izatka mu majka znana

pa onda ispravljeni kao u izd. 590. Otprije je bilo u rkp. a^. ovako:

ni uzroka tog i djela
ne mogaše razdijeljena

596. Taj je stih u rkp. a^ zapisan najprije kao i u izd. pa onda
ispravljen: čigova če od nih biti; rkp. a. ima kao i izd.

Stihova 597. — 688. nema u rkp. a^ pa za s. 596. dolazi odmah
stih, koji je u izd. 689 ; rkp. a. ima stihove 597 — 688. Vidi poviše na
strani V— VI. Po tome se može sa izdanjem u stihovima. 597 — 688.
isporediti samo rkp. a. (b).

612. smioni] Otprije kao da je bilo bijedni a. 627. ispoteza] i
poteza b. 642. istrudi] Otprije, koliko se može razabrati iz slika s.
644. i nekih slova (ozk. ... ni) : oekvrni a, 644. prihudi] Otprije :

XXVIII

«

neharni a. 656. oholijem] ohole im a, b. 665. sve] zle a. b. 677.
s neizbrojnijeh] s neizbrojenijeh a. 681. ELad si ohola] Kad si tvoga
b. ; tako je bilo otprije i u rkp, a. Stihom od 689. naprijed imaju i
u rhp. a^y pa tako će se w napredah isporegjivati sa izdanjem i rkp. a^.
690. Taj je stih zabilježen u rkp, ai ovako: bijelijem danom ka
vladahu, pa ispravljen kao u rkp a. {i u izd,). 692. sjahu srijedi]
Otprije: srijedi sjahu Oj. 693/700. Ti su stihovi u rkp. a^ zapisani
najprije ovako:

kad u samo eto podne
posred blijeda svoga obraza
sione mrake i neugodne 695

žalostivo (odmah ispravljeno : porušeno) sunce ukaza,

i da ledom svak ostine,
taS zamjerna nad {ili sad?) čudesa
nevidjene viku tmine
priklopiše sva nebesa. 700

Stihovi 697/700. ispravljani su sa strane dva puta, i to prvom ovako :

i čim |udem zapanjenijem
srce u bijednoj smeći (ispravljeno : |utoj tuzi) ogrknu^
tminam {ispravljeno: sjenam) viku nevidjenijem
plačno nebo sve se smrknu;

posljednji je stih ispravljen kao u izd.; drugom je ispravljeno ovako :

i čim luđem zapanjenijem

srce u sve ogrknu,

sjenam (ispravljeno: tminam) viku nevidjenijem
nebo stamnje, dan se smrknu ;

u rkp. a. stihovi. 693/700. glase kao u izd. 704. nenadna] . Otprije
kao da je bilo dosadna {može se pročitati samo . . . sadna) a. 705/708.
Ti su stihovi u rkp. a^ zapisani najprije ovako:

Vjerovo bih ovdi sada
po razlogei mnoge i pute^
da na nebu tuge i jada
i žalosti nije }ute

a posljednja dva stiha htio je pjesnik da promijeni te je sa strane
zapisao: da u raju tuge i jada i brige nije .... ali kao da se pre-
mislio pa promijenio sva četiri stiha 705/708. kao što su u izd., osim
što je u s. 706. napisao iznajprije bolesti mj. žalosti a u s. 707. ima
nepromijenjeno držao bih mj. držo bih. 717. guste] Otprije: krute
a^. 722. Taj je stih glasio otprije ovako: ljuta buka strahovita a^.
72bfJ32. Ti su stihovi u rkp. a^ napisani najprije ovako:

XXIX

A i zem|a se zapanjena
s vrlom jekom poče tresti^
jak da će se rastvorena
u ponore sva prosjesti.

Kuće i tvrđe uzvišene
vidjahu se svud navedat,
stanovite pucat stijene^
svak u gorkom strahu predat —

pa ispravljeni kao u izd. 133/136. Ti su stihovi u rkp, a^ dodani (po-
slije) sa strane. 735. neizbrojriijelij neizbrojen a^ a. h. 738. ustriptjeSe]
ustreptješe a^. a. b. 741/748. Ti su stihovi u rhp. a^ zapisani najprije

ovako \ Ne zna se uzrok^ al u sebi

svak prosudi; da zgodilo
u doba se toj pod nebi
strašno i čudno ko god dilo.

A najliše po sve strane
pazeć tamnos priporitu*
svak se u strese, da ne ostane
vjekovita noć na svitu —

pa ispravljeni kao u izd. osim sto je u s. 788. i sharan (tako ima

i rkp, a, h.) mj, isharan. 752. u žestok] Otprije: u težak a^. 753.

tu kaju se] Otprije: tu se kaju a^; ispor. s. 755. 755. Taj je stih

glasio otprije : svi se u srcu svom poznaju a^ ; ispor. s. 753. 756. JutoJ

teško a^. 757/760. Ti su stihovi u rkp. a^. glasili iznajprije ovako:

Množ cić toga neizbrojena
u žalostne čete i rede
podnižene djece i žena
u veliku crkvu grede —

pa ih je pjesnik smislio promijeniti i promijenio samo s. 769 ; djece

i deve nev-erene. V rkp. a. ima kao i u izd.^ osim s. 758. u kojem

je mjesto š Aima bilo iznajprije duga. 762/764. Ti su stihovi u rkp.

a^. zapisani iznajprije ovako i

s vrućijem molbam svak pristupa

i dostojne nosi dare

i u prsi se kajan lupa —

pa ispravljeni kao u izd. 766. Taj je stih glasio iznajprije ovako:

višni kaže s neba s gara. a^. 772. raskida se] raskide se a^. a. b.

773. Taj je stih glasio iznajprije ovako : a mramorni stupi oholi a^ ;

ispor. s. 11b. 774. uzdržahu] Otprije: držahu a. 116. strahovite]

Otprije: silne toli a^ ; ispor. s. 773. 776. na sto mjesta] Tako je bilo

* U Stulića : troppo grasso, nanseante per ^rassesza, si diče đe^ oibi| ob pin-
^aedinem naaseosns; kako mi reče g. L. Zore, ta je riječ i danas poznata n
Đabzovniku.

XXX

otprije i u rkp. a^. pa onda ispravljeno: na sve strane. 1771779. Ti

su stihovi u rkp. a,, zapisani iznajprije ovako:

Božji (Boscij) porod u toj vrime
videć što je učinjeno,
zaupi glasom velieime —

pa ispravljeni kao u izd. 786. na one zgode svak] Otprije: svak

na djela taj a^.

XXI. 1

Unapredak se ne spominje više rkp. a.; vidi na strani V. — VI.

1/4. U rkp. Oj. ispravljeni su ti stihovi ovako:

Jur sunčani koni jaci
k zapadu se približanu
a za nima noćni mrači
zen4e približahu —

ali taj je ispravak precrtan. 2. pristupaše] Otprije : potezaše a^ . 13. Taj

je stih glasio iznajprije ovako : Među ostalijem vitezima a^^ (ispor. s.

15.). 15. Taj je stih glasio iznajprije ovako: svijeto i riječim i djelima

«! . (ispor. 5. 15.), pa ispavljen kao u izd.^ osim što mjesto djelim ima i

djelim. 21. Taj je stih glasio iznajprije: Nu za višnu čas dobiti o, ;

(ispor. s. 23). 23. Taj je stih glasio iznajprije : ne štedje se učiniti

(a ispor. s. 21). 27/28. Ti su stihovi zapisani u rkp. a^, iznajprije ovako:

spravan š nime na kraj svita
u svakoje trude poći.

33. ne strašeći] Otprije: ne hajeći a^. 35. slobodno] Otprije: bez
straha Oj. 45. protio] opro aj. 51. opiro] opirao a^. b. 66. Taj je
stih glasio iznajprije: možete mi. svjedočiti a^ [ispor. s. 68). 68. Taj
je stih glasio iznajprije : za pravedna ne umoriti a^ (ispor. s. 66). 77.
Taj je stih glasio u rkp. a^. iznajprije kao u izđ. pa ga je druga
ruka ispravila ovako: Kad opaki grad odolje, kqje ima i rkp. &., ali
prema ispavljenome s. 77. nije ispravljen s. 79. ni u rkp. a^. ni u
rkp. h.y u koji je s. 79. istom poslije umetnut. 79. ko razlog ište]
Otprije: kako ište razlog, pa ispravljeno : Ko ište razlog a^. 86. izhodi]
obodi Oj. b. 113. Pazeć] Otprije: Videć a^. 125. ter] Otprije: i
a,, koje ima i rkp. b. 136. cijedijahu] Otprije: roniahu a^. pa isprav-
ljeno od druge ruke: ziediahu. 138. časti] častim b. 140. gori] gora
b. 146. s] i s 6. tako ima i rkp. a^, ali otprije kao da nije bilo tako.
50. ko mu] koumu a^. 6., koje se čita koju mu. 163. gusto] Otprije:
često a^. 167. slima] Tako je bilo otprije i u rkp. a^. pa ispravljeno:

' Pjevanje dvadeset prvo a^.

XXXI

snima. 169. slimjeno] Tako je bilo otprije i u rkp. a^. pa ispravljeno:
snimjeno. 182. kitje] kite b. 190. pred] prid o^. b. 212. zamišljena]
zamišljena a^. b. 230. i plaču] bez i a^. b. 261. Tada đružbaj Tada
i družba a^ . b. 272. on na svjetlos] Otprije : nih protivnik Oj . 280.
u noć] u noći b. 312. čas] čes a^. b. 375. harahu] hajahu a^. b.
(Vidi Stari pisci XIV. na str. XI.). 397. svete] Ispravljeno: mudre
«!. 426. sve] svoje a^. 432. |ucki] judcki a^. Jcao u izd. rim. 471.
prislatki] prisladki a^. 496. srce] srca &. 508. vijeka] vika a^. b»
509. previS]&ega] privišnega a^. b, 522. nošahu] nosciahu a^^. nosiahu
&. 528. mehat] Ispravljeno: rigat a^. 557. Kad] Koaj. b. 569.
kad] koi a^. b. 571. zimnom] O^prt/e: zimnem (Iimgniem) a^. bll.
ode] Tako je i u rkp. a^. a pjesnik je htio da [ispravi u pusti ali se
predomislio pa ostavio kako je i bilo, 598, Taj je stih glasio otprije:
gledajući nasititi a^ (ispor. s. 600). 600. Taj je stih glasio otprije:
gdi neumrlo sunce sviti Oj. (ispor. s, 798). 610. }uckoj] }udckoj Oi«
kao u izd. ritn. 629. |uckoj] judckoj (Jj. kao u izd. rim. 635. put]
Ispravljeno :ua^. 635. podižete] Ispravljeno : podignete a^ . 650. narod
Judski] |udcki narod b. 683. i s veselom] bez s a^. 688. dno] Ot-
prije: sred a^. 689. jere] ere b. 704. neizmjerne] neizmeme a^. b. -
lOlflO^. Ti su stihovi glasili otprije u rkp. a^. ovako: .

mednijem glasom pripijevanje
sveto negovo slavno ime.

xxn^

1/4. Ti su stihovi zapisani u rkp. a^. najprije kao i u izd. (osim
u s. 1. čim mj. čijem), pa onda ispravljeni ovako:

Cim se posred strane done
čine djela tač visoka,
treće sunce vrle kone
pospiješaše iz istoka —

koje ima i rkp. b. 14. i tu tako] i tutako a^. b. 35. veće] vechie
Oj. b. 43. krili] Otprije: bani a^. 46. začudnijeh] začudjenijeh a^.
b, 65. njekoliko] nekoliko a^. 101. cijeni] scijeni Oj. 116. gore]
Otprije: poje a^. 118. lice] Otprije: obraz a^. 121. kaže Aima]
Ispravljeno: nima kaže a^.^ koje ima i rkp. b. (ispor. s. 123). 123.
Taj je stih ispravljen u rkp. a^. ovako: ter koliko može draže, koje
ima i rkp. b. {ispor. s. 121). 124. tužnijem] U rkp. Oj. bilo je otprije
drukčije pa je onda ispravljeno kao što je u izd., ali opet ima sa strane

^ Pjevanje dvadeset i drago a^.

XXXII

dopisano veseo. 171. svom] Moglo bi biti i svem a^. 184. vrjemena]
vremena c^. b. 211. do koli] đokli b. 217/220. Ti su stihovi u rkp.
a^, dodani poslije sa strane^ a prema tome ispravljani su tmapredak
brojevi strofama; tako je n. pr. strofa 55. (s. 221/224.) ispransljena u
strofu 66. 218. ktje] ktjej a^. b. 231. ke] koje a^. 235. s po-
gledom] U rkp. a^. bilo je najprije kao u izd. pa onda ispravljeno :
gledanjem, koje ima i rkp, b. 242. Taj je stih glasio u rkp. a^. naj-
prije ovako: još bisemijeli suza grede. 246. s neba uvrijedi] U rkp.
(7^. bUo je drukčije, ali se ne može pročitati. 257. pokornica] Otprije:
djevojčica o^. 259. lica] Iznajprije: čela pa odmah ispra/vljeno kao
u izd. 277. židovske] židovski a^. h. 329. stana] stan b. 330. U
rkp. Oi. bUo je otprije kao i u izd. pa ispravljeno naprije: svjet|i od
sunca nimi sjaSe (siasce) a onda: od sunca im svjet|i sjaše (siasce),
koje ima i rkp. b. (ispor s. 332). 332. V rkp. Oj. bilo je otprije kao
i u izd. pa ispravljeno: očima se nih činjaše, koje ima i rkp. b.
(ispor. s. 330). 351. oko] okao a,, b. 384. taštome] taštomu a^. b.
389. nima tijelu] Otprije: tijelu nima a^. (ispor. s.3Q\) pa ispravljeno
kao u izd. samo što mj. tijelu ima tilu, koje je i u rkp. b. 391. Taj
je stih u rkp. a^. glasio otprije: svijeto zračim goruštima. 393. s nima]
š nima a^. b. 400. doSo] došao a^. b. 40^408. I^ stihovi glase u

rkp. a^.:

Tač kad crkvu il visoki
dvor bogata gospodara
treskoviti i žestoki
ogan tegne s neba zgara —

pa su ispravljeni ovako:

Tač kad crkvu visoku ali
lijep dvor svijetla gospodara
nenadani trijes opaU
silnim plamom odizgara —

koje ima i rkp. b. ali od druge ruke. 444. hip] kip] a^. b. {koje se

na drugim mjestima n. pr. u s. 448. piše hip.) 453/456. 2? stihovi

glase u rkp. a^. ovako:

Ja sam ovijem mojijem očima
sve razgledao svijetlo Hce,
nemoj predat zlijem mislima,
evo t' vjera me desnice

pa su sa strane ispravljeni kao u izd., ali je pjesnik htio iznajprije
drukčije da ih ispravi, kao što se vidi iz dodataka i promjena u sa-
mome tekstu : u s. 453. dodao je : ja razgledat, u s. 454. hotjeh (poviše
rijeci svijetlo, koju je precrtao)^ a u s. 455. obilježio je brojevima novi

xxxin

poregjaj rijeci, koji bi trebalo da bude: zlijem mlislima nemoj predat

460. prozori] prodori a,, b. 474. kraje] Otprije: strane a^. 476.

koji] koe a^. k§ b. 478. nzmnožene] uzmnožne a^. b. 494/496. Ti

su stihovi u rkp. a^, zapisani najprije kao i u izd. pa onda isprav-

Ijeni ovako:

sjede s nami da blaguje
na običajna svijeh učeći,
kao se u dobru napreduje —

koje ima i rkp. b. 529. Taj stih glasi u rkp, b. ovako: I ovi sa

mnom vidje nega. 529/532. Ti su stihovi zapisani u rkp, a, . najprije

ovaJco:

I ovi sa nmom vidje nega
i govori zajedno s nime,
ter Amaona najbližega
kaže prstom prostrtime —

pa ispravljeni kao u izd, 543. s nepoznanijem] s nespoznanijem a^.
546. priko] prikao a^. b. 565. Taj je stih zapisan u rkp, a^, kao
i u izd, pa onda ispravljen : ko i dobro im svijem mnogo, ali taj je
ispravak isprecrtan i stih je ostao kao što je i bio. 567. Taj je stih
zapisan u rkp, a^, kao i u izd, pa onda ispravljen: i prid bogom i
ludima i: i prid ]udim i pred bogom, ali su izpravci isprecrtani i
stih je ostao kao što je i bio, 572. Israel] Po rkp, a^. Izrael. 584.
sva] svoja a^. 587. dokle] dokli a^, b. 615. nebrime] Tako u oba
rukopisa. 642. israelskomu] Po rkp. a^, izraelskomu. 651. mnogi jem]
mnozijem a^. b. 657/660. TJ rkp, Oj. ti su stihovi zapisani najprije
kao u izd, pa tri puta ispravljeni i to sa straue prvom :

a dobrijema |udem dati
svoj vinograd blagodami,
koji ga će radovati
dobročincu svomu harni —

pa onda drugom:

a vinograd svoj nodati
dobrijem }udem, neka oni^
uzbudu ga radovati
dobročincu svom prikloni —

a napokon trećom ovaio:

a vinograd svoj podati
druzijem gospod blagodarni;
koji ga će radovati,
dobročincu svomu harni

III

M

XXXIV

koje ima i rkp. b, ali od druge ruke. 663. Mojsesa] Po rkp, a^. Moj-
zesa. 670. vijek] vik a^.; u rkp. b. da vik vika. 677. li] bi o^. b.
691. 8 nime] S nime a^. b, 699. družbe] družbi »i. b. 701. ne štedi
se] Otprije: ne ustruča se aj.

XXIII.

2. spovijedaSe] Tako je bilo i u rkp. a^ . pa je ispravljeno : prikazuje
(ispor. s. 4), koje ima i rkp. b. 4. vjerovaše] Tako je bilo i u rkp.
a^. pa je ispravljeno: sve vjeruje {ispor. s. 2.), koje ima i rkp. b.
14. mojijem očima] Tako je bilo i u rkp. a^. pa je ispravljeno: očim
mojijem (ispor. s. 16.), koje ima i rkp. b. 16. laj je stih bio u rkp.
a^. pa je ispravljen ovako: s biljezima svijema svojijem (ispor. s. 14.),
koje ima i rkp. b. 25. ni] nije a^. b. 28. prozori] prodori a^. b.
30. blude] bljude (bliude) a,, b. 52. nevere] nevjere a^. b. 61. jedino]
Otprije : čestito a^ . ; ispor. s. 63. 63. istino] Otprije : očito a^ . ; ispor.
s. 61. 69. očito] Otprije: očima a^.; ispor. s. 71. 71. Taj je stih
zapisan u rkp. a^. najprije: nu blaženi nada svima; ispor. s. 69.
127. ka] ku a-^. b. 140. prostro] prostrao a^. J., koje bi se moglo
čitati i prostro; ali bit će samo tako napisano kao n. pr. što je i okao
mj. oko XXIL 351., prikao mj. priko XXII. 545. 143. bivši] Tako
u oba rukopisa. 173. Cijeć] Cić a^. 185. tej] sej a^. b. 209. Ko]
kad 6.; kao a^. 256. svita] Otprije: svijeta a^. 286. Israel] Po rkp.
aj. Izrael. 291. |ucka] |udcka a^. 302. s lubavi] fe^r s a^. b. 309.
ciječa] cica a^. 6. 336. s umrloga] Pjesnik se zapisao: s neumrloga
pa odmah ispravio kao što je u izd. 350. plasijeh] od plasijeh b.
372. oko] okao a^. 6.; ispor. XXII. 351. 380. u neizmernoj] u ne-
izrečenoj b. 391. |uđskoga] |ubkoga b. 393. tvoreći] čujući b. 418.
vojske] Otprije: sile a^' 431. i s veseljem] Bez s ai. 6. 452. sikio]
Otprije: Juto %. 470. Taj je stih u rkp. a^. glasio otprije ovako:
s uzovitijem konopimi; ispor. s. 472. 472. Taj je sHh tako zapisan
i u rkp. «! . {ispor. s. 470.), ali je poslije ispravljen ovako : s kijeb
bog mrtav čašu popi, koje ima i rkp. b. 520. pristole] pristolje a^.
b. 541. Ko] Kad b.\ Kao a^. 545. Ko] Kad J.; Kao a^. 550. Taj
je stih u rkp. a^ . zapisan iznajprije kao što je u izd. pa onda isprav-
ljen prvi put: riječim, ku nije moć izrijeti, a drugi put: ko nije vijeku
moć izrijeti, koje ima i rkp. b. 554. zem}om] s' zem|om a,, b. 586.
sebi] tebi o,. b. 590. uzmače] Otprije: ustavi a^. 605. Sred crjena
mora] Otprije: Posred mora silna i Oj. 615. Taj je stih u rkp. a^.
zapisan iznajprije: stanovite trepte gore j>a ispravljen prvi put : trepte
i zamne stavne gore, drugi put: zamne i trepte stavne gore, a treSi

XXXV

put : stanovite zamne gore ; od ta tri ispravka prvi je i treći ispre-

crtan, a ostao je drugi, koji ima i u rkp. b, (i u igd.) 618. Taj je

stih glasio u rkp, a^ . iznajprije ovako : časti kra|i svi pod nebi ; ispor.

s. 620. 620. Taj je stih glasio u rkp. Oj iznajpije ovako : poklanaju

snižno tebi; ispor. s. 618. 641/644. Ti su stihovi u rkp. a^. dodani

sa strane i glase ovako:

Sad ob desnu priviSnega
tvoga ćaćka slijedeć gora
utješište svega svijeta
ti kraJujeS svemu stvoru ;

tako glase i rkp. b. {u kom je utjeSište zapisano drugom rukom). 649.

stvorite|u] U rkp. a^. ispravljeno: zgradite}u. 652. sladko ufanje]

Otprije: slobođniče a^. 655. gori] i gori a^. b. 657. }udsko] }usko

a,, b. 660. neizmemoj] neizmjernoj a^. b.

XXIV.

17. Ko] Otprije u rkp. a^. ia£ pa ispravljeno: kao. 18. naijesti]

naiesti a^, b. 16/28. Ti su stihovi u rkp. a^. zapisani iznajprije ovako:

poplašena družba izbrana
pripala se i uklonila
sred skrovita bješe stana.

40. ni] sej a^. b. 44. zakon] Otprije: bitje aj. 55. i radosti] i

8 radosti flj. b. 59. bolni] Otprije: trudni a^. 84. sinijem] silnijem b.

100. nima] nimi a,, b. 117. kako] kaže a^. b. 121/124. Ti su stihovi

u rkp. Oj. napisani iznajprije kao u izd. pa onda ispravljeni ovako:

Cu nebeski ćaćko blagi
molbe sinka, sve jubavi,
i celov mu poda dragi
|ubež|ivo ter mu pravi

koje ima i rkp. b. ali od druge ruke. 125. Taj je stih u rukp. Oj

zapisan iznajprije ovako: Moja časti vjekovita; ispor. s. 127. 127.

prosi tvoja] Otprije: tvoja pita a^ ; ispor. s. 127. 129/132. Ti su stihovi

u rkp. a^. zapisani najprije ovako:

Brzo će se stavno moje
obećanje ispuniti,
brzo ćemo verne tvoje
svetijem duhom pokrijepiti —

pa su ispraljeni prvi put:

Brzo moja obećanja
bit imaju ispunjena
i družina tvoja izbrana
Bvetijem duhom pokrijepjena -

*

XXXVI

a drugi put kao što je u izd. (i rkp, b.) 140. s mraznom {otprije:
leđnom a^.) šumnom dj. b. 150. svitu] Otprije: svijeti a^.; ispor. s.
152. 151/152. Tisu stihovi u rkp, Oi, zapisani iznajprije ovako:

ne će vijeku trudi smrtni
stavne oborit nih pameti.

162. Baktrijani] Bacirani (Bačirani) 6.; tako je bilo i u rkp, a^. pa
je preko i napisano t: Bactrani (Baktrani), a da izagje potpun stih^
trebalo bi uprao : Bactriani. 174. svitaj Otprije : svijeta a, . ; ispor s.
176. 176. Taj je stih u rkp. a^. zapisan najprije ovako: i pravedna
doći ljeta. 177/180. Ti su stihovi u rkp, a,, zapisani iznajprije ovako \

s mnom i ova svakolika
ti znaš, sinko moj Ijubjeni {ispravljeno: moja časti),
ki si prava ma prilika
i jednaka kripos meni {ispravljeno: i jednake sa mnom vlasti) —

pa onda:

Ti znaš i ova i sva ina
zajedno sa mnom, moja časti itd.

a napokon kao što je u izd. 183. ne] sve »j. b. 187. višne] Otprije:
rajske a^. 189/192. Otprije:

neg narodom svijem od svita
koji u grijesijeh sapleteni
dalek dobra vjekovita
napunjahu jaz pakleni.

106. vječnu] Otprije: rajsku a,. 198. tvoja smrt pršuta] Otprije'

smrtna muka tvoja a^.\ ispor s. 200. 200. Otprije: od vječnoga ne-

pokoja «!.; ispor. s. 198. 218. glasit] Otprije: pjevat a^. 221/228.

Otprije :

Nu slovinskom u jeziku
Adrijatskijeh koji od gora
zem|u obhodi svukoliku
do ledenoga mrazna mora,

nad jezike sve ostale,
ki su luđem razdijeljeni,
slavjene će tvoje hvale
u velikoj biti scijeni. a^.

233. hrid u moru] Otprije: hrid kamenu aj./ ispor. s. 235. 235.

Otprije: i onu goru uzvišenu a^./ ispor s. 235. 241/244. U rkp. a^.

najprije :

u nemu će s našom časti
od naroda do naroda
nepodložna silnoj vlasti
vjekovita ctit sloboda —

i

XXXVII

pa ispravljeno prvi put:

silnoj vlasti nepođložna
od naroda do naroda
u nem s naSom časti uzmnožna
neumrla će ctit sloboda —

a drugi put kao što je u izd, {i u rip, b.) 249/252. Otprije u rkp, a^.

Sred nevjerstva pače istoga
i naroda vrla i prijeka
imena če u nem tvoga
živjet svijetla čas i dika (ispravljeno: do vijeka).

253/255. U rkp. a^. najprije:

ke će biti sagradjene
sred Aegovijeh bijelijeh mira
crkve nami posvećene —

pa ispravljeno:

ke će crkve ponosite (ispravljeno : slavne i svete)

sred negovijeh rastjet mira,

da u nih slavi svi časte te —

s. 255. ima tako i u rkp, h. 257/260. Tako je i u rkp, a^,, osim
Sto je u s. 260. svoj (i u rkp. b,) mj. tvoj; a u s. 257. mj. nami bilo
je otprije bogu^ a u s. 258. mj. živjet bilo je stati. Ali ti su stihovi
u rkp. a^. zapisani još i sa strane ovako:

Tu će djeve Bogu (ispravljeno: nami) mile,
tu pribivat }udi sveti;
ki će s molbam prike od sile
isti rodni grad oteti - —

pa isprecrtani. 261/264. U rkp. a^. otprije:

Tu će u tvrdoj stat pohrani
slavne moći i telesa
naSijeh svetac, ki stražani
vječnomu će bit s nebesa.

278. stavan] Otprije: krepak a^. 282/284. U rkp. aj. otprije:

i sa svom ga |ubi svijesti,
u viieke ćeš bit slobodan;
ne će tvoj mir nitko smesti.

Pored ispravka, kao što je u izd.^ ima joS jedan, ali se ne može čitati.
286. zgrađen hridi] Otprije: bit ćeš stijeni a^.; ispor. s. 288; sa strane
ima još jedan ispravak s. 286. : bivši u tvrdoj zgradjen hridi, ali je
isprecrtan. 288. U rkp. a^. otprije: s carstvom sreće tve ne mijeni;
ispor. s. 286. ; sa strane ima još jedan ispravak s. 288. : tko da ikad
tebe uvridi ? ali je isprecrtan. 289/292. U rkp. a^ . otprije :

XXXVIII

Malo u * bitje tvoje

nebu će istom oni gospodit,
odluke su ovo moje,
ovako se ima zgoait!

pa ispravljeno kao u izd, ; kod s. 289. ima kao početak stiha : Tvom

se bogu. U rkp. b. glase s. 289/282. Ovako:

Nebesom ćeš još gospodit,
ovo moje jesu odluke,
ovako se ima zgodit,
u moje se spusti ruke!

309. Matiju] Matija a^. b. 321. cijene] scijene a^. b. 325. za tijem]

za to b. V rkp. a^, istrgnut je list^ na kojem su s. 341 — 380. 350.

hod', čekani] i čekani b. 381. ozdravjaS] ozdravJaS. 386/388. V rkp.

a^. otprije:

8 mislim, ka ih vik ne smeta
o istoj tvojoj misle dići
ne o taštinah slaba svijeta.

395. čestit] Otprije: miran a^. 401/404. V rkp. a^. bilo je otprije,

koliko se moše čitati:

je:;er, odkle

i sva dobra djela ishode

ke na svrhu ne dohode.

420. U rkp. aj. otprije: i ne može stamnjet viku. 426. U rkp. a^.
otprije: koji u pako bude siti; ispor. s. 428. 428. obrnuti] Otprije:
obratiti »i« 433. poharana] Otprije: rastppjena a^. ; ispor. s. 435.
435. razgrijana] Otprije: pokrepjena a^.; ispor. s. 433. 442. s kim]
s kijem a^. b. 469. blažene] Otprije: žuđjene Oj. 473. U rkp. a^.
otprije: zle studeni da ne ćuti; ispor. s. 480. 480. U rkp. a^. otprije:
na put dobar daj je (daie, a kao da bi se moglo čitati i da se) uputi;
ispor. s. 478. 496. dubje] dubja a^. b. 498. tvrde] Otprije: strme
«!. 501. U rkp. «!. otprije: Raste urnebes uzmnožiti; ispor. s. 503.
502. česta] Ispravljeno u rkp. a^ . : silna, koje ima i rkp. b. 503. V
rkp. flj. otprije: kao da će se oboriti; ispor. s. 501. 505. Tako je
bilo otprije i u rkp. a^. pa je ispravljeno: snebiva se svak i preda,
koje ima i rkp. b ; ispor. s. 507. 507. U rkp. a^. bilo je otprije: i
svoj pogled upravjaju, pa je ispravljeno: ter zapanjen pomno gleda
{ispor. s. 505.), koje ima i rkp. b. 508. Tako je bilo otprije i u rkp.
a^. pa je ispravljeno: i oči svrće put nebesa^ koje ima i rkp. b. 514.
U rkp. a^. čini se, da je bilo kao što je u izd. pa ispravljeno: u lijep

* Ne može se čitati.

XXXIX

redak razdijeljeni, koje ima i rkp. h. 530. u sud zlatan] Otprije: sTijeto
a pehar a^. 532. uzmnožite] Otprije: plemenite a^. 541. V rkp. a^.
b. bilo je otprije: a to er ćaćko vjekoviti; ispor. 8. 543. 543. V rkp. a^.
bilo je otprije: vezom, ki nije moć izriti {ispor s. 541.) pa isprav-
ljeno : u vez skladni neizrečni, koje ima i rkp. b. 570. Tako je bilo
i u rkp. a^. pa je ispravljeno: teku na dvor svi slobodni (ispor. s.
572), koje ima i rkp. b. 572. Tako je bilo i u rkp a^. pa je isprav-
Ijetio : kažu i zakon božji (bofci) ugodni (ispor. s. 570), koje ima i
rkp. b. 590. spovijeđaju] Otprije: spovijedahu Oj.; ispor. s. 592.
592. slušaju] Otprije: slušahu a^.; ispor s. 592. 595. Grci] Otprije:
Traci a^. 613/616. U rkp. a^. bilo je najprije:

s uzvišenom lete svijesti
u nebeske svijetle dvore
i uživaj« 8 rajskom česti
od blaženijeh razgovore —

pa je ispravljeno prvi put: s. 613. lete svijesti] svijestim lete; s. 615.
8 rajskom česti] skromne i svete ; druffi put kao što je u izd. (i rkp.
b.) osim sto je u s. 615. bilo mjesto neizrečene najprije božanstvene,
a treći je put ispravljeno ovako :

lete s svijestim uzvišenom
u nebeske svijetle dvore,
s^oreć s slastim neizrečenom
od blaženijeh razgovore.

642. s neba] s nebi a^. b. 657/660. Tako je i u rkp. a^. ali pjesnik
je htio da ispravi pa je sa strane pribilježio:

TaS kad sunca ljetna i sušna
sionom žegom zem)u praže
pukle

675. svak glaseći] Otprije: spovijedajući a^. 679. nebesijem] nebesim
a^. b. 681/684. Tako je bilo i u rkp. a^., ali su s. 683/684. isprav-
ljeni ovako:

i gdi sunčan zrak podranja
i gdi svijetit pak pristaje —

a k tome označeno je brojevima^ da s. 681. treba da bude u strofi prvi a
8. 682. drugi; prema tome ispravku ima ta strofa u rkp. b. 691/692.
Tako je bilo i u rkp. a^. pa je ispravljeno:

u ime vječaoga oca i sina
i svetoga duha krste —

koje ima i rkp. b. 693/696. TJ rkp. a^ . ti su stihovi zapisani naj-
prije ovako:

XL

Blagodarna srećna vođa
8 uzmnoženjem prave vjere
otrov ludskijeh svijeh naroda,
grijeh istodan plače i pere —

pa ju ispravljeni: Blagodarna voda sveta itd. kao u izd., a napokon
je i 8. 693. promijenjen kao što je u izd. 701. uzmnožiti] otprije:
i čestiti a,.

Na svršetku poslije s, 708. ima u oba rukopisa ovo: Ako je ovdi Sto
rečeno ali učinjeno suproć znanju od svetijeh otac (otaca b.\ nerečeno
i neučinjeno budi. V rkp. a^. ima još dodano: 4319. stance.

B.

ATALANTA.

I. Pišući životu i djelima Đžona Džora Palmotića, Stjepan Gradić
spominje (g. 1670) da megju Palmotićevim dramama ima i Atalanfa
ab Hipomene ope aurei mali in cursu superata. Tu je dramu poznavao
i Serafin Cerva (g. 1740.). Pisar akademičkoga rukopisa br. 111.
(nova signatura I. a. 26.^, prepisujući g. 1780. Palmotićevu Elenu
ugrahjenu^ bit će znao za Atalantu samo po imenu. Govoreći „vrhu
života i kniženstva" Palmotićeva, spominje za drame evo ovako:
„Tezijeh paka vrsta od pjesni i do nas doprije ne malah(an) broj.
Glasoviti je, koje se ne s velikijem trudom nahode, jesu: Pavlimir,
Captislava^ Elena, Akile, Ajace i Vlise, Enea i Danica. Veoma ih
veće isklada Palmota; nu se ne nahode, izgubjena radi male pomne
i satrena od vremena. Imena od poglavitijeh; kojijeh ne imamo lasno,
ovo su : Atalanta od Hipomene u tijeku pridobivena s pomoću zlatne
jabuke, izvađeno iz Ovidijevijeh kniga; Samosilnik Edipo; Binaldo., .*
Iz te bilješke^ ne razbira se sasvijem jasno, je li Atalanta g. 1780.
bila već posve izgubljena ili je samo nije bilo „lasno imati^. Sto se
mimo Gradićevu i Cervinu biljeSku suviše još kaže za Atalantu^ đa
je „izvađena iz Ovidijevijeh knjiga**, to je prepisač mogao dodati i
onako, ne poznajući djela samoga nego nagagjajući da je pjesnik
kao druge drame tako i Atalantu „izvadio" iz Ovidijevih djela (Me-
tamorphoseon X. 560—707.). Za Gjorgjija Ferića (1739^1820) nema
sumnjC; da je poznavao Atalantu samo po imenu. Izmegju epigrama,

^ To isto rijeS po riječ ima i rnkopis arhiepiskopske biblioteke a Za^n^ba
(sign. 12. — 5.) Bnkopis je pisan u Dubrovniku g. 1780., a imaju u i^emu ove
Palmotideve drame, i to u I. dijela; Elena, Akile, AjaČe i Ulin, a a II dijelu:
Enea, Danica.

XLI

sto je Ferić spjevao na slavu djela Palmotićevih, ima jedan s natpisom :
De Atalanta dramate deperđito, a pjeva o njemu evo ovako:

Victa Atalanta foit cursu, namque aarea mala

currenti iniecit callidus Hipomenes;
tempes edax, Palmotta, tuam quoque vicit, avaras

incaute iniiciens, fienda rapina^ manus.

I Apendini znao je za Atalantu samo po imenu (Notizie istorico-
critiche II. na str. 235.), jer dok o drugim poznatim dramama umije
reći i koju izbliže (o. c. na str. 285. i dr.), o Atalanti ne govori ni
riječi, a bio bi bez sumnje i za nju štogogj spomenuo, da ju je po-
znavao. Razmotrivši sve te bilješke^, ne ćU; mislim, pogriješiti, ako
ustvrdim, da se Palmotićevoj Atalanti bio zameo trag ako ne prije
a ono svakako u drugoj polovini XVIII. vijeka.

II. Boraveći u proljeću g. 1890, u Dubrovniku, namjerih se u g.
V. Adamovića na rukopis Palmotićeve Atalante, po kojemu sam pri-
redio ovo izdanje.

Rukopis, koji se čuva sada u knjižnici kr. univerziteta u Zagrebu,
ima 68 lista u dvanaestim. Na listu 2a. ima ozgo ovaj zapis: Di me
Oiugno Palmotta^ a dolje niže ova bilješka^: Qu€sta Mušica Pasto-
rale recitorno i Compagni d' Isprasni V anno del 1629. Na listu 3a*
zapisane su dvije bilješke, i to najprije ova: Mušica koiu vcinisce
Druscina Isprasni sloscena v uerse^ od Gospodina Oiona Palmottichia
godiscta 1629 na . . . pa onda : In Hsti none anno ab eius salutifera
nativitate MDCXXIX. recitata fuit die .... Mens . . . . et composita
ab illssmo Dno Junio Georgi Palmotte Filio. Na istome listu s druge
strane popisana su lica, koja dolaze u drami; na listu 4a. — 6b. ima
prolog a na ostalijem listima 7b. — 65b. drama sama.

Sav je rukopis do druge bilješke na listu 3a. i ispravaka u tekstu^
pisan jednom rukom. Iz zapisa na listu 2a. doznaje se, da je rukopis
bio iznajprije vlasnost Đžona Palmotića a poslije Mihajla Zamanja,
kojemu je ime dva puta napisano na listu 3a.

Rukopis je pisan razgovijetno, čisto i odmjereno te nema sutnnje,
da je prijepis. Za Palmotića znamo, da je svoja djela i kazivao u

' Vidi studiju prof. A. Pavića: Janije Palmotić (preŠtampano iz Bada
LXVIII— i:iXIX.) na str. 5. 12. 13. 16 17.

"' Ismegja sapisa i bilješke trebalo je da bude još nešto napisano (posveta?),
ali ima samo poSeiak Al Molto lili Syl,

*■ Ispred verse bilo je napisano istom rukom piesni pa precrtano.

* Imaja još dvije bilješke : jedna na listu la , a drug« na strašnjoj korici
iznutra. Te su bilješke od dvije različite ruke i ne ti$n se rukopisa, ye6 što
nam i bilješka na listu la. kazuje, da je rukopis iz SVII. vijeka, budući da je
ondje zapisan nekakav dug od 10. maja 1687.

IV

XLU

pero pisarima: za ov^' rukopis ne može se ni pomisliti, đa je pisan
po diktovanju. Ako je prijepis, onda nema uzroka misliti, da je to
prijepis pjesnikov, jer koliko bi se i moglo dopustiti, da je pjesnik
sam prepisao svoje djelo, a ono opet ne znam, bi li se ikako moglo
objasniti odakle tolike pisarske pogrješke i pisarski ispravci. Meni se
sve čini, da je rukopis Atalante prijepis, koji je postao prema origi-
nalnome rukopisU; što ga je pisao ili pjesnik sam ili ko drugi po
diktatu pjesnikovu.

A čiji su ispravci? Proučivši vrijednost ispravaka; u Atalanti i ispo-
redivši ih s ispravcima, kakovih ima u rukopisima ostalih djela Pal-
motićevih i drugih pjesnika, ja bih rekao, da je pjesnik sam ispravljao
naš rukopis. U tome mišljenju potvrgjuje me osobito ovo, U knjižnici
c. kr. gimnazije u Dubrovniku čuva se megju starim djelinia i ru-
kopis Palmotićeve Kristijade (pod br. 190). Za taj rukopis, koji spo-
minjem na drugome mjestu (vidi na str. V — VI.), ne može biti sumnje,
da je pisan prije izdanja rimskoga, dakle prije g. 1670.; a sudeći po
ispravcima i dopunjcima mislim, da će se moći braniti mišljenje, da
je to avtograf pjesnikov. Poredeći pismo toga rukopisa s pismom
ispravaka u univerzitetskome rukopisu, opaža se bez ikakve natege, da
je to pismo jedno isto, od jedne ruke. Sto se više zamišljam u te
kombinacije, slutnja, da su ispravci u rukopisu Atalante od ruke
Palmotićeve, dolazi mi sve istinija.

Što se pisma tiče, dodat ću još i to, da ni u kojem rukopisu Pal-
motićevih djela -^ a ogledaa sam ih u Dubrovniku i u Zagrebu do
40 na broj — nijesam našao pisma, koje bi se podudaralo s pismom
(u tekstu i u ispravcima) rukopisa Atalante izuzevši pismo spomenutoga
rukopisa dubrovačke gimnazije.

III. Bilješke u rukopisu govore, da se Atalanta prikazivala g. 1629.,
daklem godinu dana poslije Gundulićeve Dubravke. Od svih drama
Palmotićevifa, za koje znamo kad su spjevane i prikazivane, Atalanta
je prva, dok je Elena ugrahjena spjevana g. 1630. a Pavlimir je
prikazan g. 1632.

U bilješkama na listu 3a. ostavljeno je mjesto, na kojemu je valjalo
zabilježiti dan i mjesec, kad je Atalanta prikazana. Može biti da je
prva bilješka napisana prije nego se drama prikazala pa ne znajući
unaprijed sasvijem pouzdano dana, mislio je pisar da će poslije do-
pisati, a on zaboravio. A može biti i to, da je prijepis učinjen mnogo
vremena poslije g. 1629., kad je već i pjesnik mogao zaboraviti, u
koji še dan Atalanta prikazala, pa je tako pisar zaludu zapisao
na ... . ili, kako je iznajprije bilo, u , . . . Kako nema u hrvatskoj

XLIII

bilješci na listu 3a. drugoga datuma osim godine^ to nije čuđo^ Sto
ga nema ni latinska bilješka, koja je svakako poslije zapisana.

IV. Bilješka talijanska (na listu 2a.) kaže za dramu univerzitet-
skoga rukopisa, da je mušica pastorale a hrvatska (na listu 3a,.),
da je muzika ... u verze složena. Jedna i druga odregjuje tijem
samo ime vrsti, u koju pripada drama, a samo se ime njeno ne spo-
minje nigdje u rukopisu. Đa je to doista Atalanta pjesnikova, o tome
ne može biti dakako nikakove sumnje.

Atalanta je pastirska igra. Sto ima u njoj gragje iz stare klasične
mitologije, to je pjesnik našao u Metamorfozama (X. 560 i dr.):
mnoga mjesta u Palmotićevoj Atalanti ozvanjaju riječima i mislima
Ovidijevim. Ali ta mitogička gragja znatno se gubi u kvantitativno
pretežnim elementima, koji su nam, tipični budući; dobro poznati i
iz same dubrovačke pastirske igre.

Dosele se držalo za Gunduličevu Dubravku da je po vremenu po-
sljednja dubrovačka pastirska igra^. Kako je Atalanta mlagja od Du-
bravke^ to se, koliko nam je poznato, zavrSuje s njome niz dubro-
vačkih pastirskih igara.

Koliko sam mogao razabrati iz djela što su mi pri ruci, u talijanskoj
književnosti nije poznato nijedno djelO; po kojemu bi mogla biti
izragjena Atalanta.

y. Rukopis sam prepisao vjerno. Ako se nagje koja riječ i ovako
i onako zapisana, ja sam je našao tako zapisanu u rukopisu. Sto je
gogj u izdanju drukčije nego u rukopisu (osim natpisa činima i pri-
zorima i gdjekojih očitih pisarskih pogrješaka), to je sve pribilježeno
u bilješkama.

u Zagrebu, 30. svibnja 1892.

Ivan Broz.

* Vidi A. Pavić, o. c. na str. 17.

ATALANTA.

Prologo — Apolo
Hipomene.
Zelenko^ pastijer.
Vakđrag satir.
Divjak satir.
Radmio ] .. ,
Tratorko } P^*'^""-
Palade božica.
Planinko pastijer.

Mrkoj e^

Medoje^ i

Vukić

Atalanta.

Neptun bog od mora.

Tri sudca i

Kor pastijera i

Kor vila.

sinovi Vukđragovi

PROLOGO

APOLO.

S' slavne gore, od ke istječe
bistra voda i čestita,
po kojoj se razum stječe
od uresa vjekovita,
sve spjevoce koja poji,
znanje uzmnaža, pamet goji;

bog Apolo hrlo shodim
ove lijepe^ do dubrave,
bude sile da oslobodim
nasljednike vječne slave,

10

ki u prolitje svojijeh dana
mladi ginu prem izrana,

baduć |ubav sastavila
svoje vlasti s hudom smrti,
kroz liposti drazijeh vila 15

da ih bude sasma strti,
jak satreno bude od grada
rano cvitje sred livada.

A i ja, bitje ki neumrlo,
koji život vječni uživam, 20

' U rukopisu nema nikakova natpisa. * rkp. Selenko, koje se moie iitati
i Selenko (prefna selen; ispor, u Gundulićevoj Dubravci Brštanko, Tratorko;
u Prikazanju sv. Ivana . . . Pelinko, Pavićf Hist đubrov. drame 18.) i Zelenko
(koje dolazi u Zoranićevim Planinama^ a Zoranič dobro razlikuje u pisanju s
i z,) ' rkp. Markoe Medoe.

13. svoje] Otprije svojom 19. A i ja] rkp, Aiia. ki] Otprije kie (ki je).

1

koji vladam brijeme hrlo,
koji smrt krutu pridobivam,
koji poznam mojom moći
Sto je bilo; što će doći,

vodim vječnu moju mlados 25
u sužanstvu luvenomu,
čijem najdražu ćutim rados
na svem svitu raskošnomu^
gdi mi mnokrat srce ustrili
lijepijeh vila pogled mili. 30

A |ucke sam sve nevole
negda kušo na istom svijetu
i želio bitje bole,
pasuć stada kralu Admetu,
kad me Jove s gnivne osude 35
na iste umrlijeh posla trude.

Vješ nevolam, kijema mučih
ovdi medu umrlijema,
u lučku se bar naučih
davat pomoć nevolnijema, 40

er, ko je u tugah bio odprije,
tužnijem pomoć dat umije.

Došla je tijekom mjesta ova,
svoje bježeć |ubovnike,
Atalanta, kći Skeneova, 45

vila sreće veoma prike,
ka nadhodi na svijetu ine
sve ljepote i brzine.

Ova jednom botje znati
od udesa svoje Česti, 50

misleći se mlada udati
i u Jubavi dni provesti;
zašto je mudar, tko pogleda
što ima biti unaprijeda.

Tada odgovor ima ovi: 55

Atalanta, ne će tebi
u to blaži bit bogovi,
ne isti tega ti pod nebi,
er s tijem živa na sem sviti
bez sebe ćeš dama biti. 60

Tim trajati svoje odluči
dni |uvenijeh bez razbluda ;
nu komu se što zaruči,
vik ne ubigne tega suda:
tko će uteći pod nebesi, 65

što mu odluče vječni udesi?

Prije će se isti život rijeti
svoga istoga bez života,
neg će ijedna na sem svijeti
bez požude bit ljepota, 70

neg će vila lijepa i mlada
bez }ubavi bit ikada.

Zatravlenijeh lubovnika,
pritječe ona sve stupaje,
ali rajska ne prilika 75

svijem srdašcem izostaje,
po sve strane kijem bježeći
ne može ona viku uteći.

Nu znajući; da stupajom
brzijem stiže svijeh u tijeku, 80
boce smrtnijem pogodajom
da se svojijeh že}a odreku:
u brzinu tko je dobude,
taj vjerenik da Ae bude;

a tko lipos ne ob}ubi 85

i tijekom je ne priteče,
da svoj život tužan gubi
i nemilu da smrt steče,

39. har nauSihl Otprije : harna nSih. 41. rhp. nema je. 53 tko] Otpr^e ko
60. bez sebe ćeš] rkp. bes sebetohieso. 64 rkp. vik ne obilne s toga snđa,
koje ne moie nikako hiti ni poradi obigne ni poradi prijedloga s, nego treba da
se ispravi prema Akil. 2894. {ispor. još v. 68. i u.Gunduličevu Osmana I. 112.)
kao Što je gore; mjesto toga treba staviti tega, koje je u ovome 4j^lu redovno.

neka izgled bude svima,

s kijem se opazom (ubit ima. 90

I ne može s tijem omraze
suproć sebi podignuti
nemile onijeh kroz poraze,
ki je hoće dostignuti
(velike je lubav sile 95

i }uvene vlasti i strile),

zasve da jur sve ne druge
govoreći u glas daju:

Evo, cić ke verne sluge
smrt u svoju platu imaju, 100
s ke dubrava ova svoje
izgubila jes pokoje!

Tim ću hitar nauk poći
dat kriposnu )ubovmku
i naučit ga i pomoći, 105

ko će uteći moć smrt priku,
ko će dobit u brzini
lijepe vile zrak jedini.

SVRHA.

AT PRVI.

ŠENA PRVA.

HIPOMENE i ZELENKO pastijer.

HIFOMSNB.

Neprava zakona u lijepoj dubravi,
Zelenko, siona, protivna }ubavi! 110

I prosi s tolikom pogibi tkogodi
djevojku, da s prikom rve se smrti odi?

ZBLENKO.

Plemeniti HipomenO;
slavni unuče kra)a od voda,
komu dike neizbrojene 115

za vječni ures narav poda!

Ne ima nijednoga zakona neprava
vladanja od svoga lijepa ova dubrava;

ko želi, svak svoju slobodu uživa
i u mirnom pokoju slobodan pribiva; 120

hotjenju po svomu vlada se svak odi
i sebi samomu veselo gospodi;

nu svoje hotjenje podložiti može svak
na svako čiAenje i ugođaj svaki pak.

Stay|ati se nije sile 125

na pogibi od života,
ali ures i ljepota
velika je lijepe vile.

Oci ostali djevojkami
svojijem iStn i kupnja 130

vjerenike među nami,
služe, časte, dvore i staju !

Ugođaj je postavila,
od zakona ki moć ima,
ova sama lijepa vila 135

}ubovnikom svim svojima.

HIPOMBNB.

Nije srebra, nije zlata
ni stvari ine na sem sviti,
da podobna u noj plata
vik slobodi može biti; 140

ali zaman jes imati
i slobodu zgar s nebesa.

a mlados svu postavlati
na protive zli j eh udesa.

Sto ima biti, da ne |ube
one, s kijeh su tač dvoreni?
Ali ostale sasma grube
drže i tako u necijeni.

ZBLENKO.

Nije nijedna, Hipomene,
vila ovoj u dubravi
tako gruba i od necijene,
da podobna nije {ubavi,

ali ostalijeh svijeh nadhodi
ova uresom svojijem ljepote
i u pokoju slatkom vodi
Jubovnika svijeh živote.

Nije mjesti u ovemu
jedan, za nu ki umire:
svak je u srcu lubi svomu
i svak žejno nu pozire.

145

150

155

160

HIPOMENB.

Zaisto na svitu velike nesvijesti,
za }ubav očitu na smrt se dovesti I

Taka je ne lipos, taki Y ne ures,
da ima tu kripos zaslijepit }udcku svijes?

Za istinu, nije na sviti
tega uresa, te liposti,
da se slična može riti
ne ljepote izvrsnosti.

Sunce oči, zlato prami
svom svitlosti nadsivaju;
|udcka srca oni sami
hite, vežu i 8tri}aju.

175

ZBLBNKO.

165 Kad je vidiš, rijet češ: sliku,
ovakoga punu uresa,
nije rodio čovjek viku,
sletjela je zgar s nebesa.
Nikako se tim ne čudi,
bivši take ne lipote,
zatrav}eni da se ]udi
malo haju za živote.

170

180

125. se] rkp» si 129. Ooi] rkp. Ooci. 148. a mlados svu] rkp, a mlađasn.
145/148. Smisao tih stihova u svezi s ostalim govorom Hipomenovim i Zelen-
kovim nije mi sasvijem jasan, pa đoptištam, da se mojemu tumačet^u, koje
se razhira iz teksta^ moše zabamti. 148. i tako] Otprije: i da su; u rukopisu
je, vafa da griješkom, i precrtano, 160. že}no] rkp. scelno. 161/162. U ru-
kopisu nema kome iza nesvijesti nego iza za )abav. 163. Otprije: Taka Ae lipoa
i taki lie nrea. 174. punu] rkp. pan. 176. rkp. nema je.

HIPOMENB.

Zelenko, pokli tom nu viSni s nebi zgar
naresi ljepotom i da joj taki đar,
svake li če]adi dohodi i nom teći?

ZBLBNKO.

I stari i mlađi {aveno goreći.

HIPOMEISTE.

Đa jesi li od toga neizbrojna mnoštva ti, 185
Zelenko, š nom koga vidio trčati?

ZEIiBNKO.

Vidio sam veliku množ mojijem očima
š nom trčat i priku gdi paka smrt prima.

I neka budeš znat, tko sudi, da prijeku
bude oni smrt imat; ki je dobit u tijeku : 190

tri sudca obrana na to su svijeh od nas,
kijeh kripos poznana ^dostoji vječnu čas.

HIPOMENE.

Nu s kojijem srcem ti smrt budu primaju,
ki od ne dobiti u tijeku ostaju?

ZELENKO.

Eakve je tko naravi; ali smrt opaka 195
u srca strah stavi i krepka i jaka.

A tko je ta pod nebi, koji se ne bude
vas smesti u sebi od smrti prihude?
Nu hoćeš li, da t' spovijem,
što jednomu |uboviuku 200

dogodi se, srcem s kojijem
smrt nevo}an primi priku?

HIPOMEKE.

Spovijed mi, nemoj cknit, eto ti sad kažu,
da od tega učinit ne moš mi stvar dražu.

ZELENKO.

Ovi na svu snagu i silu 205 Atalanta to videći,
kao vjetar se brz zateče, i ona se na tijek stavi, 210

ili tijekom lijepu vilu tere hrlo poče teći,

ili hudu da smrt steče. da za sobom nega ostavi;

183. š £om] rkp, s^ sognom. 186. š nom] rkp, s^ scgnom. 188. š fioni] rkp.
a* scgnom. 191. na to su svijeh od nas] rkp. na to sa svijeh su od nas.
203. cknit] Otprije sknit.

6

brža od strijele, koju iz luka
za bjegućom pusti ztdjeri
u planini jaka ruka 215

snažna lovca, ki je tjeri;

ne bi morskoj na pučini
okvasila s tijeka brla
noge; ne bi na ravnini
ni malahna klaska strla. 220

Toliko se ne čudahu
od brzine ne hvalene
oni okolo ki gledahu,
ko od liposti neizrečene.

Vjetrići se natjecati 225

s tijekom š nome bjehu uzeli
ter razbludno razmetati
zlatne prame niz vrat bijeli.

Sviona i tanka koprenica,
ka pršaše po sve strane, 230

bješe odkrila sred ne lica
s bijelijem lijerim ruse rane,

kako kada i s nebesa
i rumena i snježana
i^ora izlazi, puna uresa, 235

kad došastje glasi od dana.

I (od tijeka dija istoga
ma besjeda da ne bude)
^ubovnika stiže tega
i povede, da ga ćsude. 240

Da kakav se nade tada
taj {ubovnik izgub}eni,
gdi se tužan već ne nada
shranit život ob}ub}eni,

i od huđe Sto je smeće, 245
lijepu vilu, koju }ubi,
gdi zna zaisto tužan veće
da životom svojijem gubi?

226. i fiome] rJep. s' scgnome — bjehu] rkp, bieh. 244. objabjeni] rkp* ob-
glabeni. 278. Otprije: Ah to ne bi smrt siona.

ZELENKO.

Ah da si se namjerio
i ti, mladce, u dubravi, 250

usi)en bi suzit bio:
tako život svoj ostavi!

Kad prid suce dođe, „Nije" —
rekoše mu — „mladce, trijebi,
da ti se od nas sad spovije 255
što znaš i ti sam po sebi.

Zoaš, da zakon zapovijeda,
ko u tijeku dobit bude,
bez milosti ijedne ureda
da ga na smrt ovdi osude". 260

On kad glase tužne začu
da svakako ima umriti,
u žalosnom poče plaču
riječi tužne govoriti.

ISTešto izreče, pun žalosti 265
pak zamuče i uzdahnU;
malo snažan ruke oprosti,
navede se, pade, izdahnu,

sježi mu se pram na glavi
a blijedo se lice ukaza, 270

pomodroše mu usta: pravi
biljeg smrtna od poraza.

HIPOMENE.

To nije bila smrt siona!
ljubav smrtne uze strile,
ona umori nega; ona
poraze mu da nemile!

ZELENKO.

Faček ista, nemilomu
da zakonu ne pogodi,
po hotjenju silna svomu
od smrti ga smrt slobodi.

275

280

HIPOMEHE.

Sasma je ta pomoć, Zelenko^ žalosna!

ZELENKO.

I bi ti; mladfe, faoć, đa je smrt milosnal

HIPOMENE.

Nemojmo oydi cknjet. Zelenko, najpreče
Hođimo za vidjet, jeđa tko još teče.

dENA DRUGA.

VUKDEAO satir
▼odeći jednoga pi

labavi, poznam sade,
koje u tebi stvari leže,

er jednako stare i mlade
tvoj }aveni ogan žeže.

Jednijem Čini zaladjeti
u nebrijeme tvoja sila,
drozijem čeznut i blidili
cić uresa draga i mila.

Ti svakoga ho6 strijati,
boe svakomu vrha doći,
na svakomu hoć kazati,
da velike tve su moćL

1 ako staru sada meni
činiS ćutjet tvoje sile

i hoć da me pram zlaćeni
veže jedne lijepe vile,

čin mi i dobit ne ljepotu,
ne učini ti inako,
er da izgubim na sramotu,
rozim bi ti srce izmako.

Vidiš dva ova oštra roga, 305
ter se smisli dobro u sebi,
285 u ovega brata moga:

ako izgubih, nim te prebi;

er u ovoj danaa teći
spravio sam se ja dubravi 310
za Atalantu lijepu steći,
290 ka mi srce strije}a i travi.

Tim još jutros prije neg svanu
iz pustijeh se digoh gora
i u ovu dođoh stranu 315

brz kao vjetar priko mora.
295 Cić sunčane ne pridrage
veće sam se vas ispeko:
za teć imam dosta snage,
najbržu bih zvijer priteko. 320

Brzina je ma izbrana,
300 kom u mlada slovih lita,

po svijeh skupijeh spovijedana,
svud hva|ena i čestita.

Sviroka ova, kom kad svirim, 325
slušaju me dubja i stijene,

281. Sasma je] Otprije: Ah prem je. 286. Otprije: Zasve er nijesam posno
prije. 287. er] Otprije da. 288. žeže] Otprije grije. ^ Otprije: sa prasom.
298. ćntjet] Otprije knSat 800. veže] Pisar je najprije napisao sveže pa
ispravio u veže. 301. Otprije : čini mi je i dobiti. 303. Otprije : er da budem
izgnbiti. 305. Vidiš dva ova] Otprije: Vidiš ova dva. 306. Otprije: na htjej
na ne pogledati 808. Otprije: nemo da te i&ima lEmlati. 309. er] Otprije znaŠ.
317. pridrage] Otprije liposti. 319. dosta snage] Otprije: snage dosti. 325/328.
2H su stihovi pisarskom nepomt^om bili izostavljeni pa poslije eapisani sa strane
ovako i Sviroka ova, s kojom svađi

za glumca sam zvan od pira,
svijem istino kaže i sadi,
da sam brži svijeh satira, a onda ispravljeni kao gore.

8

330

335

340

svijem inijema nad satirim
najbržega kaže mene;

er kad jednom satire ine
blizu jednijeb dcfbib voda
izvrsnosti me brzine,
bog Fan na dar nu mi poda.

A još nije izginula
ona u meni predna snaga:
zasve je mlados povenula,
još me jakos popomaga.

Slobodno bih još udrio
najvrlijega na medvjeda
i jošte s lavom boj bih bio,
vas rasrčen kad se gleda

Nu što velim? Prednu snagu
|ubav meni uzmnožit će,
kad pogledam vilu dragu^
ke mi iz oči bio dan sviće.

A i meni jošte uzela
staros nije sve liposti,
i obličja sad još vesela,
drag; liep, mio i rumen dosti.

Rožici mi su od ure?a,
lijepi, čudni i pristali, 350

i mlad mjesec sred nebesa
ovakijem se vijencem hvali.

Vješto čađam crna od dima
moje sam sijede vlase izmazo,
da se ne bih ne očima 355

po sjedinah star ukazo.

Izgled mi su bile tomu,
sad istinu pravo kažu,

345

neke vile, koje u ovomu

mjestu ovako čela mažu. 360

Nu da i u meni lijepos nije,
nego grde da sam slike
i obličja, sreća gđi je,
ka pomaka liibovnike;

tkogod pristo ko cvijet bude 365
a tkogodi srca vrijedna,
ali paka s česti hude
ne }ubi ga vila nijedna.

Na svijetu je riječ općena
i svi Judi to govore, 370

da jednako krava i žena
ono slijedi, što je gore.

Neka ini svi satiri
što oni hoće čine odi,
neka Divjak loveć zvijeri 375
po planini pustoj hodi:

ne umiju divje čudi
luvenoga poznat plama,
nad satirim dobra osudi
za se lubav mene sama. 380

Ja sam }ubit za me obro
jednu vilu plemenitu,
čini mi se jubit dobro
i najboja stvar na svijetu.

Ako, brate, ja dobijem 385
lijepi ures sej gospoje,
od cvijeća ti vijenac vijem
i nim resim roge tvoje.

388. najvrlijega] rkp. sajvarlief^a, ako nije pogrješno zapisano mjesto saivar-
gliega. 346/348. Otprije: svn ljepotu staros nije,

zračna obličja i vesela

i sada sam kako i prije.
357. bile tomu] Otprije: tomu bi]e. 359. Otprije: mjesta ovega Aeke vile, a
prema tome 860. mjesto mjesta bilo je koje. 874/376. Otprije:

što je drago cima, čine,

Deka Divjak divje zvijeri

lovi puste sred planine.
385. ja dobijem] Otprije: ja dobiti, a prema tome bijaše i 386. badem ares . . i
387. od cvijeća ča vijenac sviti, a 388. i aresiti roge . . .

9

Za tvu )abav i tvu vira
sviroku ovu podat ću ti, 390

da mi sviriš ti na. piru,
ako je budem dostignuti.

Priteć je ću za istinu,
zasve er ja star a ona mlada,
svak će poznat mu brzinu, 395
bit će danas meni lađa,

er lipota ne jedina
srce moje trudno peče;
bit će moja sva krivina,
ako je drugi tko priteče.

Tim najbrže i ja tećem
one onamo do dubrave,
lijepu vilu da pritečem,
u koj dike sjaju prave.

dENA TREĆA.

DIVJAJff, VUKDRAG, satiri.

DIVJAK.

Vrlo ti se ukinu, Vukdraže ! Što ti bi, 405
reci mi istinu, jeda se u što ubi?

Vidiš, kao na pomoć ja sam ti prispio!
Da ne bjeh ovdi doć, vas bi se zdroždio.

VUKDBAG.

Pomozi, brate moj, Đivjaće! Malo vas
dubravi se u ovoj ne zdroždih ja danas. 410

DIVJAK.

Reci mi, tako sam kud se ono zateče?

VUKDKAG.

Sto ovo bi, ja ne znam, netko me ureče.
Ja iđab danas teć u ovoj dubravi

za lijepu vilu steć, koja me zatravi.
Tim se bjeh najprije onako zateko, 415

da je ne bi tko prije od mene priteko.

DIVJAK.

To još ti tako star luveno goreći

bržu svijeh od vjetar mniS vilu priteći?

To nije za tebe! Promijeni prednu ćud,
pogleda na sebe, ni budi vazda lud! 420

400

397/400. Otprije: Gica i&e me |abav peče,

veće 6a se odijeliti;
ako je drugi tko priteče,
krivina će moja biti.
401. Otprije: Nuti hoća brz poteći, a prema tome i 403. lijepa vila za priteći.

10

VUKDRAG.

Tijem riječim ne slijedi: bio bi velik smijeh,
da te ovdi tko vidi svjetovat starijeh.

DIVJAK.

Ili hoć ili ne moje svjete primiti,
za take sjedine nije slično |ubiti.

VUKDBAG.

Svjeti ti S7i tvoji preda mnom su od ništa. 425

ij^ubav se pristoji na moja godišta.
Sijati a ne žnet, zaman se truditi.
' Pođ dava taki svjet mlađijema neg si ti.
Za mlade če}adi i od vrste to nije tve,
a ovakoj, čuj, bradi stoji dobro veće sve. 430

DIVJAK.

Bradom se ne hvali, er taku bradu ima,
ve)u ti bez žali, ti ovan s rozima.

VUKDUAG.

Hoć majstor bit meni! Ja rekoh malo prije:
plam poznat luveni ćud divja ne umije.

Bo|e ti je otiti za zvijerim trčati 435

neg mene učiti kao se imam vladati.

DIVJAK.

Bo}e je tebi poč opeta u gore

nego iskat samohoč da tobom rug tvore.
Zakona ne znaš ti: tko Atalantu u tijeku

ne bude dobiti; da primi smrt priku. 440

VUKDRA.G.

Ne znaš ti, od koga ova mi podana
sviroka bi boga eić tijeka poznana.

DIVJAK.

U jednu sviri ti sviroku tu prijO;

a sad hoć sviriti, ja vidim, u dvija
Znam dobro ; nu veće staros je prispjela, 445

ka, što je najveće, snagu ti je uzela.

11

VTTKĐKAO.

U to se i uzdam, života er malo

na svijetu veće znam da mi je ostalo.

nrvjAK.
Ja vidim^ što je veće: da tebi na svijeti
ostalo jes veće prem malo pameti. 450

VUKĐBAG.

Ti li znaš; što je pamet, ki je nigda ne ima !

DIVJAK.

Kad ne ćeš moj čut svjet, lupi o tle rozima !

VUKDBAG.

Pođi tja! Nemoj me uricat ovdi već

ovake cjeć mome ; neka umrem, poć ću teć.

DIVJAK.

Pođi, pođ ! Poznati brzo ćeš tvoju moć, 455
i ko se stav}ati jes na smrt samohoć.

dENA ČETVRTA.

DIVJAK satir.

Smiješna ti si, o (ubavi;
a smješnija tvoja sila,
ka si sijeda zaslijepila
Vukdraga u ovoj sad dubravi, 460

čijem mu staru srce cijepa
Atalantin zrak jedini;
nu kako si i ti slijepa,
tako i slijepi tvoji su Čini.

A može li bit rug veći 465
neg iko vidi nega stara,
gdi brzinom hoće steći
vilu bržu od vjetara?

Nijesam mu se činio znati,
što je izmazo čađam vlase, 470
da ne bude još vikati;
neka svak nim naruga se.

Na se ovako osao smioni
jednom stavi kožu od lava,

da sve zvijeri straši i goni
sred livada i dubrava.

475

Tamašna je stvar vidjeti
što za koga činit nije,
da zamisli u pameti,
da on sve može i umije. 480

Tko je mlad; svjete od starijega
ima u doba slišat svako,
er kad ne bi bilo tega,
svijet bi otišao naopako;

ali je i starijem od potrebe 485
poslušati kadgod mlađe,
er ko se uzda sam u sebe,
privaren se mnokrat nađe.

Poć ću i ja pogledati
tijek Vukđragov do onamo; 490
da se smjeje svak, slišati
čini mi se do ovamo.

454. poć ćn] rkp. poohia 485. ali je] r%. alie, koje bi se moglo čitati i al je.
489. poć ćo] rJcp, pochiu.

12

KOB.

Nemoj, nemoj, o labavi,
dopustiti, da tve sile
samoj ovoj u dubravi
žalosne su i nemile:
ukazi se nami blaga!

500

PA8TIB OD KOUA*.

Lijepu običaj zaisto ima
dubrava ova plemenita,
da je od starijeh jošte lita
utočište umrlijema,

ali očito sad se vidi
da je od štete nam velike
s jedne vile, ka je prike
sreće, a svak je slidom slidi. 505

Da ove nije običaji;
ne bi, ne bi izdaleče
mladica ova, koja teče
hrlo, došla k ovijem kraji;

ne bi tuđijeh množ pastijera 510
dohodila za nom odi,
gdi svak stoji u slobodi;
ke se slava svud prostira,

ni bi mlados sej dubrave
bila od smrti prije bremena 515

dENA PETA.

KOB PA8TIERA'.

poharana i satrena
kroz Juvene sve zabave '.

S jedne vile naša sela
495 u gorkomu cvile vajn,

8 jedne same vile ostaju 520

i žalosna i dresela.

Frem ti tvojom oholasti,
ženska čudi, huda od veće
hoć uzmnožit naše smeće
i držat nas u tvoj vlasti. 525

Komu od )udi bitje i stanje
ne raščini ti pod nebi;
komu od štete uzrok ne bi
kroz tve oholo djelovanje?

Koliko je slavnijeh grada 530
cica tebe svrhu imalo,
koliko je kuća ostalo
cica tebe punijeh jada?*

Hipolito cić bludnoga
jedne Fedre požudjenja 535

od morskoga bi zvjerenja
ubijen kletvom oca svoga.

Medejina huda dila
tko bi mogo viku izreći,
ka za svomu ocu uteći 540

brata isiječe u sto dila!

' Otprije: Badmio i kor pastijera pa onda precrtano ' Otprije: Bađmio.
505. Svak je] rkp. svakie, koje bi se moglo čitati i svaki je. ' Poslije stilui
517. bilo je iznajprije: Kor. Nemoj, nemoj etc. pa onda precrtano; tako i po-
slije stihova 583. 561. 522. oholasti] Otprije: hoć liposti. 524. hoć uzmnožit]
Otprije: uzmnožiti, a 525. toge i zadavat nam žalosti.
520/529. Otprije:

Koga od }adi na sem sviti
na zlo nijesi ti dovela,
komn bitje nijesi smela,
kad se na te htje staviti?

527. raščini] rkp, rascini. * Posije stiha 534. bilo je iznajprije : Kor. Nemoj,
nemoj etc. pa onda precrtano; tako i poslije stihova 517. 561. 588. Medejina]
rkp, Medeina.

leS

Cić liposti jedne Elene
Troja, imena slavna svudi;
na se dovede i probudi
hitrijeh Grka plame ognene. 545

Komu ženske že|e opake
i naprave' i raskoSe^
komu vrha ne dođoše,
i ne biše štete od svake?

Žena zakon gdi je držala^ 550
gdi je pogođaj ženski bio,
sve je štete uzročio
i početak bio od zala.

Mladica ova, nad sve ine
kažući se prika i vrla, 555

veće je našu mlados strla
zlijem zakonom sve brzine.

Koga rani ne lipota,
kad svoj pogled na nu svrne,
cić nesvijesnijeh že|a srne 560
na pogubu od života^.

A jeda se mladac koji
nađe u mjesti u ovomu
da u tijeku nu brzomu
i priteče i osvoji, 565

da, ko našijeh od žalosti
mladica je uzrok jećlna^
tijek jednoga mladca vrijedna
bude uzrok od radosti!

Tko zna, da će jošte biti 570
spomenutje drago i milo
od zla, ke se nam zgodilo
8 jedne žene na sem sviti. .

Tko zna da će jošte doći
iz tuđega ovdi mjesti 575

vrijedan mladac s blage česti
da je u tijeku bude proći,

da ova običaj, ku svak slavi;
ne bude nam od drese(a
od vječnoga neg vesela 580

kako razlog hoće pravi.

KOR.

Nemoj, nemoj, o jubavi,
dopustiti, da tve sile
samoj ovoj u dubravi
žalosne su i nemile: 585

ukazi se nami blaga!

543/545. Otprije: svud sloveća Troja imena

bi od Grka nžeSena

kroz prijevare liih himbene.
546. i 548. Koma] rkp, Tkomu, ali je T poslije od druge ruke dodano,
554/560. Otprije: Mladica ova 8 huđe sreće,

kažaći se prem nemila,

sakon je ovi postavila,

ki je uzrok naše od smeće.

' Komu rajska iSe lipota
israniti srce bade,
' gre nesvijesne cić požade...
561. na po^bn] Otprije: na pograbe.

* Poslije stiM 561. bilo je iznajprije: Kor. Nemoj, nemoj etc. pa onda pre-
crtano; tako i poslije stihova 517. 533. 570/573. Otprije:

Tko zna, da će bit kadgodi
jošte slatka uspomena
od ovega zla općens^
B jedne žene ke se zgodi.

14

AT DRUGI.

590

PALAĐE božica.

Ja, božica plemenita
od kriposti i od znanja,
koju časte sva vladanja
i države segaj svita,

iz nebeskijeh zgar dvorova,
gdi je me stanje vjekovitO;
slazim ovdi strelovito
po naredbi svijeh bogova,

da oslobodim mlados vrijedna, 595
nareSenu mojijeh dara,
od }ubavi, ka je hara
po ugođaju nepravednu,

zašto u pomoć jedne vile,
da dubravu ovu oplijene, 600
|ubav smrtne, smrt |uvene
uzela je sebi strile.

One jednom, kad se u lovu
|udi umrlijeh sadružiše,
ne staveć se učiniše
od oružja promjenu ovu,

er umorne na jednoj vodi
bjehu tilie san zaspale,
čijem sve zem}e bjehu ostale
u pokoju i u slobodi,

pak kako ih san ostavi
i još ih dobro ne rasvijesti,
i jedna i druga u nesvijesti
svoje oružje zaboravi:

tako }ubav zapanena
od hude se smrti odijeli,
da nevo]nu mlados strijeli
smrtnijem lukom prije bremena,

ŠENA PRVA.

a smrt s' strijelam. luvenine
pode stare postrijelati 620

i u lubav užižati
razbludjene u nebrijeme.

Stvar bi po svijet zla ova bila,
da smrt huda koga strijeja
pun razbludnijeh gori že|a 625
a od }uvenijeh mre se strila;

nitko ne bi na sem sviti
veće biti mlad želio,
nu i svijet bi se privratio,
svak volio star bi biti. 630

Tim sam došla smrti hude
bludne oteti strijele iz ruka,
]uvenoga da iz luka
strilat čelad već ne bude,

zašto Apolu u ove stvari 635
privarit se ne da opeta,
odkli radi kra)a Admeta
jedan put je prije privari,

a on mudrosti svom velikom
drugi način nać ne može, 640
vrijednijem mladcim da pomože
od kriposti nasljednikom

i zasve je Ijekar znani
nije moćan do vik vika
nać luvenoj rani lika, 645

odkli i nega lubav rani.

A |ubav se s ovom vilom
sadružila i sastala,
da bi mlados prem sharala
sej dubrave smrtnom strilom. 650

605

610

615

587. plemenita] Otprije pripoštena. 590. Otprije: ke je kripos svud hva]ena.
639. Otprije: A on vječnom svom mudrosti. 642 Otprije: nasljednikom ođ
kriposti. 648/649. Otprije:

htjela u druKbu sajedno stati
sasma mlados sa sharati.

15

Ja bistrinom znanja moga
načine sam našle znane,
đa nemila smrt ostane
bez orožja {uvenoga^

a da }ubav hudoj smrti 655
vrati oružje zlobno odveće^

od dubrave ove veće
da ne bude mlados trti.

Apolo će tada moći
ukazati sve kriposti
i kriposne cvijet mladosti
sloboditi i pomoći.

ŠENA DRUGA.

PLANINKO pastijer i DIVJAK satir.

PLAinNEO.

Slidi tvu besjedu; Đivjače; sad odi:
Sto nam se još djedu Vukdraga dogodi,

ko je primljen, nada sve ko je dobit on bio, 665
i smjenstvo je li sve životom platio?

DIVJAK.

Ja sam reko; što Vukdragu
danas će se dogoditi,
er tko za šta ne ima snagU;
ne ima o temu ni misliti. 670

Bjeh doteko prije nega
druzijem putom za gledati
(kada dođe), kako će ga
puk onamo dočekati.

Vidjeh svake tu če}adi; 675
svak u ognu tu goraSe
)uvenomu, stari i mladi
}ubovnik se svak ve}aše.

Kada dođoh, objednaga
upraSati svak me poče: 680

»Sto je, Divjače, od Vukdraga,
ke mu stvari cknjenje uzroče?^

Spovijedat im bjeh počeo,
dogodilo što mu se odi;
tot ga vidim, gdi veseo 685

u dubravu i on dohodi.

Kad ga čađam upaziše
sijede vlase izmazana^

707. Otprije:

paka na svu svu brzina

660

u smijeh on čas svi udriše

veli i mali sa svijeh strana 690

Svi rekoše: kuf se bijeli
crna u vrana privratio,
da bi vilu; koju želi,
s crnom bradom pridobio.

On videći lijepu vilu 695

zažari se ko žerava
i zatrča nad svu silU;
ku mu slaba staros dava.

PLANINKO.

Ko je, Divjače, }ubav bila
ta negova izvan puta, 700

tako kripos snaga i sila
sva je bila nategnuta.

DIVJAK.

Atalanta tad za nime
ne svijem tijekom poče teći,
zašto znašO; da na vrime 705
mogaše mu sveđ uteči,

paka brža od sjevera
trčati de hrlo uputi,

709/710. Otprije:
neka Vnkđrag sna istinu,
đa je ne može pristignnti.

I

16

neka Vukdrag pun čemera

zna, đ a ne će pristigDuti, 710

a on na vrat i na noge
sve što može poče tađe
trčat; đa od sile mnoge
natežuč se na tle pade.

Ona prista; čijem se on diže 715
i stignut mu se opet poda,
ali opet ga on čas stiže
izvrsnostim brza hoda,

a on tada izđno peta
poče iztezat svu brzinu 720

i od velike sile opeta
rasplusti se i ukinu.

Peikrat pado; petkrat tada
po ktjenju je ne priteče,
a ona, ko je jaka i mlada, 725
on čas opet nemu uteče.

I da duga ma besjeda^
ko je i Vukdrag dug, ne bude :
na svrhu ona dođe ureda
a on istrati zaman trude. 730

PLANINKO.

Ja cijenu je tu velika .
na negovo to trčanje
bila od Bvijeh treska i vika
i rug velik i smjejanje.

DIVJAK.

Ne bih mogo viku izrijeti, 735
ki su od nega ruži bili.

PLANINKO.

Jesu li ga za umrijeti
po zakonu osudili?

DIVJAK.

Vas puk poče tad vikati:
»Da se prosti, da se prosti 740
nemu život, dosta plati,
što istuče stare kosti!"

Tim na molbe puka svega
na smrt sudei mudri i znani
osuditi ne ktješe ga, 745

da za veći rug se hrani.

PLANINKO.

Da reci mi, jeđa uteče
iz dubrave Vukdrag tada?

DIVJAK.

Odijeli se on najpreče

od velike tuge i jada. 750

PLANINKO.

Đa za nega nije |ubiti,
dobro ga si ti svjetove.

DIVJAK.

Nije htio svjete me primiti,
neg me jošte nahrtovo.

Neka iiim se svi tamaše 755
sred dubrave, brate, ove:
vratimo se mi na naše,
koje hvali svak nam, love.

721. Taj je stih ispravljenj ali kako je ispravak zamrčen, sva je prUikaf da
se pjesnik premislio pa ostavio kako je bilo. 724. Otprije: po hotjeoja lie
je stignu. 726. Otprije : oni Čas mn opet smignu. 732. i^egovo] Otprije veliko
pa ispravljeno istom rukom, trčanje] Otprije trčane. 784. smjejanje] Otprije
Bmjejane. 735. izrijeti] Otprije ieriti. 737. umrijeti] Otprije umriti. 754. na^
hrtovo] rkp, nahartovo. U Stulićevu se rječniku objaŠnjuje nahrtovati s. v. hrto-
va ti: strapafizare, insaltare, ingiariare; vexare, insultare, iniariis afficere. Ispor.
Akađ, rječnik s, v. hrtovati.

17

dENA TREĆA.

HIPOMENE.

Ah sad poznam, bez razloga
đa pokarah {uđi one, 760

pod luvene ki zakone
Btav}aja se mjesta ovoga.

Nijesam vidio plate prije
pripravlene dobitnika;
nijesam vidio rajska sliku, 765
koj pod nebi slike nije;

nijesam vidio Čiste prame,
koje zlato nadsivaja,
kako lijepa pokrivaju
ne snježano bijelo rame; 770

nijesam vidio zrak veseli
usred vedrijeh svijetlijeh oči,
gdi sja sunce od istoči,
odkli ishodi sveđ dan bijeli.

Nu što stojim vede odi 775
ter ne kušam moju sreću,
dobit lijepos od svijeh veću,
ka ljepote sve nadhodi?

Kako ja bih miran bio,
ko pokojan u životu, 780

kad bi rajska ne lipotv
u brzini pridobio I

Nije na svitu sliku dražu
satvorila narav blaga :
višni onezijeh zgar pomaga^ 785
ki hrabreno srce kažu.

Stravjen mladac, o bogovi,
atječ^m se vašoj moći^
bez vaše se ja pomoći
ne ću stavit na tijek ovi! 790

dENA ČETVRTA.

VDKĐBAG 8Atir.

O }ubavi buda i prika,
veomi si se postavila
mene stara ljepše od vila
učiniti }ubovnika,

a ne dat mi pak jakosti
ni onu moju prednu snagu,
da pritečem vilu dragu
punu uresa i liposti.

Kako udi crv sjemenu,
pticu veska kao zaplete,
ko grad klasju vrle smete,
ko cić suše loze venu:

tako i s tebe čovjek vene,
ki je zapleten ti tvoj uzi,

805

795

810

800

i sveđ plače, cvili i suzi
cić liposti tašte žene.

Ah da mjesta sred ovoga
koji tvoj te grijeh iznese,
da se moj gniv na te otrese
ka si od vaja uzrok moga,

poznala bi moje sile,
o nakazni puna smeće,
i da su oštriji vele veće
moji rozi neg tve strile!

Ah s Jubavim i ti, prijeka 815
o naravi prem ohola,
Što mi poda ti napola
hip od koze i od Čovjeka,

773. sja] rhp. sia, Jcoje se moie čitati i šija. 794. nSiniti] rhp. uSini ti, ati
prema 795. mislim đa treba čitati nSiniti 798. punu] rkp. pnn; ispar. bi'
Iješku k stihu 174. 807. ovoga] Otprije ovega, koje je ispravljeno, pošto je
promijenjen stih 810. koji je naprije glasio: koja mi ai kriva od svega. 818. rkp,
hip. mj, kip

2

18

ođkli meni ti si dala
dva obličja na sem sviti, 820
da daj svega satvoriti
divju me si koza imala,

er danaske da sam l)io
divja koza vas u hipu,
u brzini vilu lipu 825

zaisto bih pridobio.

Ali hoćeS ti tvojima
da se |udi djelim čude,
er ko zdvora čovjek bude,
ali od koze: pamet ima. 830

A jednomu mjesta ovega,
bivši kozje on pameti,
jednom dade razumjeti
moć ga učinit kozom svega.

A i medvjedi a i vukovi 835
sada na me naripite
ter me svega razdrpite,
omrzo mi je život ovi!

Po6 ću u ovemu nadi grmu
(da me izije) ku zvijer hudu; 840
i ako je nać ne budu,
slomiću se niz hrid strmu.

A ti; brate moj, ostani
u ovem.u sada mjesti

sam bez mene, s dobrom česti 845
da te nebo od zla obrani.

Vijenac ovi, ki veselo
svih zelene sred ravnine
i, da u meni lijepos sine,
postavih ga na me čelo; 850

na roge ga tvoje stav|am;
sviroka ti jošte ova,
koju bog mi Pan darova,
na dar budi, tebi je ostavjam.

Još ti ostavjam masti ove, 855
kijem se neke vile maste,
ovijem lice, ovijem tmaste
mažu prame sved nihove.

Jutroske sam i ja lice
ktijo ovezijem namazati 860

za ljepši se ukazati
drazijem očim me diklice,

ali |ubav, koje plame
slideć na ovi tijek se stavih,
da se ižmazat zaboravih, 865
tač posp jesno po tuka me.

S tijem ostani sred livada
ovijeh, zašto već strav}eni
omrzo je život meni
od velike tuge i jada. 870

824. rkp. u hipa mjesto n kipa. 839. Po6 ća] rkp. Poohia. 847/850. Ot-
prije je bilo ovako:

Vijenac ovi, ki sam svio
jatros cvijeća od svakoga
i prije tijeka smionoga
na ma glava postavio, —

pa onda ispravljeno dva puta, i to prvom ovako:

Vijenac ovi, ki veselo
od razlika ja svih cvitja
i jak mladac sred prolitja
postavih ga na me ćelo —

a drugom kao Sto je gore u tekstu. 859. Mjesto lice bilo je otprije ktio, a prema
tome 860. mjesto ktio bih je lice. 862. Otprije: vili ka sam ob}abio. 868/869.
Otprije:

oVijeh, btate; ja ća otiti
niz strma se hrid slomiti.

870. Ta} je stih ispravljen ovako: s rane, ka mi }abav sada, ali se pjesnik
predomislio pa prebrisavši ga ostavio kako je i bilo.

19

&ENA PETA.

• HiPOMENE. Ti me nauči tvojom moći

Hvala t' budi na lijepomu vlas božice molit slavne, 880

daru, božice od {ubavi; ke hitrine i pomoći

pravo je, da te u ovomu mojijem že|am nadoh spravne.

mjestu hvali svak i slavi ! Naučitejim pod takijema

Hvala i tebi, slavni bože 875 fcu stvar ne bih učinio,

Apolo, koga kripos jošte viSnijem k nebesima 885

uputi me i pomože, slobodan bih poletio !
ko ću rajsku steći lipos!

ŠENA ŠESTA.

ZELENKO i HIPOMENE.

ZELENKO.

U mislijeh si, Hipomene,
koje u sebi sam razbiraš;
kako trudan znoj utiraš,
od jubavi strah je menel 890

HIPOUCBNE.

Ako se i znojim, znojim se od truda,
a zla se ne bojim |uvenijeh požuda,

er ufam, želeći s velikom radosti <
što žudim, i steći snagom me mladosti.

ZELEl^O.

To i tebe uhvati vez smione Jubavi, 895
da hoć smrt iskati u ovoj dubravi?
Nijesi li viline sagleđo brzine?

HIPOMENE.

Drugo su rajske ie liposti jedine

dostojne u platu najvećem trudenju
pri srebru, pri zlatu, pri dragom kamenju. 900

OdluČih i ja poć moju čes kušati;
jeda mi bude moć dragu vilu imati.

ZELENKO.

Mladtću; s tjeranja smrtnoga ne izgiii^,.^
vjeruj, nije ufanja uteć Ae brzini.

878. lipos] Otprije lijepos. : 886. slobodan bih] rJep. Blohoinih. 897. Nijes
li] rhp. N Je sili, a na mjestu, gdje je J, zapisano je istom rukom i malo i ; ja
mislim, . da je najprije bUo napisano Jesili pa onda ispravljeno u Niesili.
Mjesto viliiie trebalo -bi slika, radi (u stihu 898. rajske) da bude vilinske^

*

20

HIPOMBlSrE.

A gdi je hitrina jednoga, ki {ubi, 905
jeda i lie brzina kadgodi izgubi.

ZELENKO.

Umrle nije moći; ka je će stignuti.

HIPOMENE.

Bog me će pomoći. Ti mi zla ne sluti!

ZELENKO.

Nije pamet ni boga životom kušati.

HIPOMENE.

Pomaka svakoga bog; ja ću ufati. 910

ZELENKO.

Ako sit sam se s nebi bude bog kigodi
ter krila da tebi prem, da te slobodi,

ispunit moć tako tvoju ćeš požudu,
mladiću, inako sve žudiš zaludu.

HIPOMENE.

Ili mi da krila, kojijem ću brži bit, 915
ili što, čijem vila ckni; ja ću pridobit

ZELENKO.

Neg ako |uvena stril srce lie rani,
da hoće stižena bit, želiš to mani.

JEdPOMENB.

Danu ako ne ruka istu Au ustavi,
ne strila iz luka sione }ubavi, 920

ne će li čudna stvar, Zelenko, bit ova?

ZELENKO.

Mali imaju taki dar od viSnijeh bogova.

HIPOMENE.

Netom plam }uveni oćutjeh u sebi,
side bog sam k meni Apolo zgar s nebi

916. kojijem] Otprije kijem. Poslije brži bih je otprije joS i ja.

21

i reče mi : „Upravi moljenje za trud tvoj, 925
o mladce gizdavi, božici |uvenojI^

Ja taj čas ktjeh uzet veomi veselo
mudroga boga svjet i tftavih u djelo.

Ne dobro molbe rih, rajskoga uresa
božicu zamjerih, gđi slazi s nebesa, 930

koja me naučila, ko ne če ubjegnut
prilijepa ma vila, ko li ču ju stignut«

Vidio sam trenutje sunčanijeh od oči
i od usti maknutje, koje glas uzroci.

Glas reče od raja : „Ne svrni pogleda, 935
ne ustavi stupaja, bodi, hod' naprijeda,

imačeS, imati, što srce tve žudi
i ne će ostati bez plate tvoji trudi^.

Sa glasom svijetli zrak iz oči ne sinu
a u moje dođe mrak, i ona me već minu. 940

Ja kako progledah, sam osto budući,
nadoh se gdi predah od straha znoj trući.

ZBIiBUKO.

čini se pameti, kada strah oćuti,
sve očito vidjeti i tegnut i čuti,

a otole pak djelo ni malo ne izlazi 945
što ti se prizrelo; a ništa ne upazi.

HIPOMSNE.

Rajska mi vedrina pak posta u svijesti
i u prsijeh tišina nebeske od Česti,

a srce veselo ufanjem, da ću moć
svijeh že|a na čelo vrednostim mojom doć. 950

Tebi se štogodi, djetiću, prizrelo
u podne na vodi i u zlo te zavelo.

Ja sam ju sam mojim očinia vidio.

ZELENKO.

Ali se ja bojim, da si to sve snio.

945. otole] rhp, od iole. 948. tišina] Otprije hitrina.

22

filPOMEKE.

Nijesam gpiao«

ZELENKO.

Ni javi što gledaš medu ino, 955
ne drži u glavi tvojoj sve istino;

er mnokrat čovjek mni, kako se spovijeda,
što misli (ko kad sni), očima da gleda,

a često postave požude velike
čijegod sred glave zamjerne prilike, 960

] mnokrat mi sami bogove činimo
naSijema že|ami; ke naglo slijedimo.

HIPOMENE.

Ne ćeš tijem razlogom me že|e |avene
ugasit! Pođ s bogom za sada od menel

Ja dragu izgledam luveno goreči, 965
koju ću besjedam smionijem zateci.

Ti dođi vidjeti, gdi ću ja bez krila,
Zelenko, letjeti za jednom od vila!

ZELENKO.

^ Bez krila ko leti, samo ako poprSi
u ludoj pameti, do mala vrat skrši. 970

Ikaro i s krili proć svjetu očinu
smionijem svojijem dili leteći poginu.

HIPOMENE.

Dosta već besjeda ! Nu moje na ruke
ovamo/pogleda: vidiš tri jabuke?

ZELENKO.

Vidim, ter Sto za to? Ne ćeš tijem stupaje 975
ne stignut; za zlato ništa ona ne haje.

HIPOMENE.

Nije se hajala ni Prokri: kušana
ali se pridala, nije vele još dana.

Vjeruj mi, na svijeti ovacijem darovi
i |udi i sveti taže se bogovi. 980

977. Nije se] rkp Nijesi; ispor. 1003.

23

A na Sto jadni glađ od zlata ne nsili
mmrlijeh?

ZELENKO,

Još si mlad, nijesi ovoj vjeS vili.

HIPOMENE.

Malo je tijeh vila, ke zlato ne žude,
od zlata kijeh sila pridobit ne bude.

Kad zlato vidi ona, gdi no sja na travi, 985
od tijeka smiona to da se ne ustavi?

Tijem ću ja kušati, hoću li ku pomoć
od zlata imati.

zeiiBn:co.
Ne umri samohoć,
nemoj se navesti od česa pak ne ćeS

moć nikako izljesti; zasve da hotjećeš. 990
U srcu nikako ne mogu miran bit,

da ćeš ti moć tako tu vilu pridobit.'

HIPOMENE.

Ti sumniS opako, a zaisto cijenim ja,
da ova vil svakako danas će bit moja.

ZBLEirCO.

Jeda ti višna vlas tu sreću udijeli, 995
da imaš sve danas; što srce tve želi!

ŠENA SEDMA.

ZELENKO sam. a starijeh se malo haju.

Nije čudo, da ovako iih spomena nije im mila.

dubrava ova lijepa vene, Poć ću sada svjetovati 1005

er svi mladci ko Hipomene mladca ovega i opeta,

svoje žejenje slide opako. 1000 da prihudu smrt ne sreta,

U pogledijeh taštijeh vila fla ne bude š nom trčati,
svi isprazno svoje dni traju

ŠENA OSMA.

^ MBKOJE s^tir, sin Vnkđragov. obišo sam sve livade ;

Jutros, ma česti huda, { sva sela naponase

iz puste .se diže gore 1010 i jog ne znam, kud se ukrade^ 1015

ćaća Vukdrag prije ?ore kuda sam li odskita se,

i otide, ne znain kuda.

985. sja] rkp. sia, koje se može čitati i šija. 1005. Poć ću] rkp, Pochia.

24

er običaj nije n^ova
nikudi se odijeliti,
što ga ki god od sinova
ne uzbude sadruiit?. 1020

Na drugu sam ja Vukića
poslo stranu, da ga on nađe,
i Medoja^ zašto srića
sved pomaga u ovo mlade.

Od truda se ja sam veće 1025
tolikoga umorio
istući ga; i, što je vede,
nijesam ništa još izio^

a trbuh mi reži i buci,
glad u sebi taki ćuti, 1030

er me narav ma nauči
dobro jesti i pinuti.

Neka ini svi nastoje,
na ke oni hoće stvari,
a srce ti hlepi moje 1035

gdi se peče; kuha i vari.

1040

Kogod lovi gorske zvijeri^
kogod taštu vilu lubi,
nebo i zem|u kogod mjeri
i najposlije svijes izgubi:

zvijeri lovim ja pitomO;
pretilu ovcu, ovna dobra:
to su lijepe moje mome,
to moj život slijedit obra.^

Još mi je kap|a dobra vina 1045
draža neg sve srebro i zlato,
na sem* svijeti ni stvar ina :
poteže me narav na to.

Nu u ovemu ovdi mjesti
što već stojim ja zaludu 1050
tere želim što izjesti,
da me žele veće budu?

Poć ću ovijeh sred livada^
da izijem; što ukrasti,
poslije ga iskat, er od glada 1055
bagoče mi sad će pasti.

dENA DEVETA.

MEDOJB, VUKIĆ, MEKOJE
satirići i sinovi Vokdragovi.

MEĐOJE.

MrkojO; a ne znaš, kuda se odskito
jutroska ćaća naš, ne bivši nas pito?

MBKOJE.

Kud jeda po sreći našli ste nega vi?

MEĐOJE.

Pošo je on teći. u ovoj dubravi. 1060

1024 ovo] Oipr^e ovoj. * Za tijem stihom bilo je otprije pa onda prebri^
sano ovo : Za tezijem pođem paka

dobrom mjerom izmjeriti

dobra vina pet složaka (fhp. slusciaka, ispor. 8» 1865)
veselo ih ter popiti.
1045. Još mije] Otprije: Menije. 1053 Peć 6o] rkp. Pochiu. 1056. bagofie]
rJcp. bagoce ; ta je riječ poznata samo iz Stulićeva rječnika ; (ispor, Akad^ rječnik
8, V. bago6e) a govori se još i sada u Dubrovniku,

25

MKKOJE.

On teći? Medoje, vele mi hoćeš rit!

MEDOJE.

Imaš znat: teko je i osto priđobit.

MBKOJE.

Vukiću, što praiš ti?

VUKid

Istinu govori.

MBEOJE.

Šio Ćemo ćiniti! Ćaću smrt umori!

VUKid.

Mrkoje^ ne cvili, staroja vidješe, 1065

život mu tijem mili uzeti ne ktješe.

MBEOJE.

Ah česti opaka! Nu tko vam to reče?

VUKid.

Sreli smo Đivjaka za zvijerim gdi teče,
on nam je reko sve i da se sramotan
iz ove dubrave dijelio ovi dan. 1070

MBEOJE.

Hodmo ga sred gaja iskati ureda,
velika od vaja da sebi smrt ne da.

Ali je sad bole, da štogod izijemo,
dobre ga da vo|e poslije ištemo.

Tim hodmo gdjegodi, koje naša običaj, 1075
ukrasti štogodi, da izijemo zajedno.

VUEld

Daj
hodmo, ali ti nemoj sve tebi uzeti,
kako je nauk tvoj i ko sveđ činiš ti.

1073. Ali je] rkp. Alie, koje bi se inoglo čitati i al je, ali treba Čitati kao što
je gore u tekstu, da bude u stihu na broj slogova* 1078. je] rkp, nema.

26

KOS.

Proslavimo, druge mile,
sred dubrave lijepe ove
diku i ures mlađe vile,
koja svudi slavna slove,
ke je lipos svud hvalena!

ŠENA DESETA.

ATALANTA i KOB vila.

I^ora ovako jutros mila
kad izvede danak bijeli,
1080 lijepijem cvijet jem pram veseli
razbludno je naresila.

ATALANTA.

Brzinom sam pridobila
vele mojijeh jubovnika 1085

i za ures mojijeh dika
vijenac ovi još dobila.

Ja sam brža od vjetara,
nije nitko brži od mene,
ovezijem su narešene 1090

me ljepote s nebi zgara.

KOB.

Tebe višnji zgar s nebesi
neizbrojnijeh mnoštvom dika,
Atalanta lijepa, uresi :
ljepota je tva velika 1095

a brzina puna hvala.

ATALAlirrA.1

livade, sad veselo
đrobnijem cvijetjem procaptite
ter mi od cvijetja vijenac svite,
da uresite moje čelo! 1100

KOB.

Pravo je, da ove sve livade 1105
čestitijem se vijencem krune
i od srca tvoga sade
da željenje sve ispune
i :;ora se cvijećem uresi.

ATALANTA.^

I odkli vede nije nikoga, 1110
koji sa mnom smije trčati,
zvijeri gorske potjerati
sred mjesta sam došla ovoga.

A da odkuda hoće iziti
brzi jeljen trka plaha, 1115

potekla bih ja bez straha,
da ga budem ustrihti!

KOB.

Bo|e je, da se tve brzine
za košuta m kažu dike.
Tjeraj zvijeri od planine
a ne stiži lubovnike:
dosta ih si pridobila!

1120

ŠENA JEDANAESTA.

HIPOMENE i ATALANTA.

HIFOMENB.

Nuti ko s družbom gre,
lukom se zabav]a
a tkogod za nu mre,
na pamet ne stav|a,

1125

1083 Taj je stih još jednom nnpisan pa onda Bagragjen, ^ U rukopisu je
grijeŠkom izostavljeno Atalanta, a nema sumnje da Atalanta govori stihove
1097/1104. i 1110/1117. " U rukopisu je griješkom izostavljeno AttAAnta, ; ispor.
poviše pod^

21

i cijeni, da nije nikoga ovđi već,
•slobodno ki smije S nom brzijem tekom teć.

Poć ću je zateći smionijem riječima,
đa sa mnom i još teći dođe, ako srce ima. 1130

Zaman ti je sva pohvala,
djevojčice izabrana,
što sred ovijeh tijekom strana
zločeste si dobivala.

Hod se sa mnom natjecati, 1135
i ako budeš pridobita
od ovako plemenita
mladca, ne ćeš za zlo imati!

Potištena nijesam roda,
meni je otac Megareo, 1140

nemu Onkesto, koga izveo
na saj svijet je kra) od voda.

Praunuk sam slavna boga,
ki valovim zapovijeda,
nijesam izrod od pradjeda, 1 145
svud sam poznan i od svakoga.

I ako od tebe pritečena
ugledaš me' s česti prijeke,
bit ćeš slavna po sve vi jeke
rad dobita Hipomena; 1150

ili ako te on priteče,
svakako ćeš slavna biti:
ne moš sa mnom neg dobiti
slavu, viku ka ne utječe.

ATALAUTA.

Kigod zloban od bogova 1155
mladcu ovemu poda svjete
i dovede u mjesta ova,
đa prihudu smrt sudrete.

Poznati je, lijepos svaka
da je od nega zavidjena, 1160
pokU boce dh, ovaka
mlados sveHe prije vremena.

Nije taka ma ljepota,
đa od ovako plemenita
s pogibijom od života 1165

mladića se prosi i pita.

Ah! stvar ova ne malahno
srce moje muči i smeta,
što je dijete još mlađahno,
što još ima malo ljeta. 1170

Odijeli se, Hipomene,
dokli ti je dano, odili,
umrijeti ćeš, ne isti mene^
ne izgubi život mili!

Ma je udađba prem nemila 1175
ktjej tu misao ustaviti,
s tobom će se svaka vila,
ka je spametna, sadružiti

HIPOMENE.

Slatka dušo, daji od tvoga
uresa ću se odili ti, 1180

dali ću ovdi srca moga
velik dio ostaviti ?

Dobro, dobro stoji meni
za te, draga ma radosti,
ili život oć lubleni 1185

ili steći tve liposti.

ATALANTA.

Vidio si tvojijem očima
koliki su smrt primili.

HIPOMENE.

Ti od tega misao ne ima,

moj životu dragi i mili! 1190

Neka budena ja umriti,
a da stečem tvu ljepotu!

1129. Pod ću] rkp. Pochiu. 1134. si] rJep. se.

28

ATAIiANTA.

V .

Cin, Sto hoćeš, ja misliti
ne ću o tvomu već životu.

Mladce, srce tve pod nebi 1195
što ne može steći, žudi :
zašto tako mlađu tebi
život isti tvoj dotrudi?

HIFOMENE.

Ne ovi jedan neg stotinu
da života ja imati 1200

budem, lipos tvu jedinu
stavjo bih se sveđ iskati!

ATALANTA.

Ah! dali će ovi umrijeti,
koji mene dvori i |ubi?
Sa mnom žudi ki živjeti, 1205
to da život svoj izgubi?

Nu ja što ću kriva biti,
ako izginut on uzbude?
A da hoćeš ustaviti,
mladce, plahe tve požude, 1210

ili kako s tom plahosti
moje svjete ne ćeš čuti,
brza tijeka izvrsnosti
a da hoć me pristignutil

HIFOMENE.

Ne brini se, dušo mila, 1215
radi moga ti života:

da me od smrtnijeh nije strah sila,
dostojna je tva lipota.

ATALAin?A.

Hodi, hodi, tvoje ime
pokli hoćeš da se stavi 1220

i da bude medu onime,
ki umriše cić |ubavil

Odonud ćeš sa mnom teći
i kušati sreću tvoju.
Jedali se moš odreći? 1226

HIPOMENE.

Ne, ne, dragi moj pokoju I

Ne odrekoh se ja nikada,
da smrt ovdi dođe ista
i reče mi: imaš sada
sred ovega umrijet mista! 1230

Nije mi tvoje svjetovanje,
djevojčice, od potrebe,
veliko je moje ufanje,
da ću brži bit od tebe.

ATALAlirrA.

Pokli se ufaš, a ti slidit
Ah odveće česti prike,
koja zlobi i zavidi
na ovake }ubovnike!

1235

ŠENA DVANAESTA.

BiĐMIO i TBATOBEO i KOR pastijenu

BAĐMIO.

O družbo, zaisto neprava zakona,
kijem ovo sveđ mjesto smrt hara siona! 1240

Nije stvar hva}ena, nije pravo, ki }ube,
da prije bremena život svoj gube

1194. o tvomu] rkp. od tvomu. 1197. mladu tebi] rJep. mlad v tebi, ho^e hi
trebalo (osobito poradi v) čitati mlad u tebi, ali mislim^ daje to pisarka pogrješka,

1230. mista] rkp. mjesta. 1242. svoj] rkp. sve Da nije pogrješno napisano
život mjesto živote?

29

I ako se zgodi vik, za službu da vernu
zatravjen |uboviiik smrt primi čemernU;

družbo, to je dilo bilo izvan načina 1245
i sasma nemilo i vrlo nad sva ina.

Nije pravo nikako, Atalanta izbrana,
nemila da je tako tva lipos sunčana!

1 još lijepijeh vila jes u ovoj dubravi,
ljepote kijeh ures svak hvali i slavi, 1250

koje ooijem, ki ih |ube cič slike jedine,
na take pogube 8tav}at se ne Čine

i zasve te lijepe srca su kamena,
zrakom te okrijepe pogleda |uvena.

Ti zakon postavi: tko gleda i |ubi 1255
tvu lipos, s |abavju da život izgubi.

TBATOKEO.

Krivo oni imaju, Radmile, ki |ube;
zaito se Btav|aju na take pogube.

A ona je vidjela, nesrećna da de bit
s lubavim, tim ktjela zakon je taj stavit. 1260

Danu ako višna vlas s nebeskijeh visina
dopusti, da danas ne izgubi brzina,

ko meni izrana u ovoj dubravi
svijetloga prije dana jutros se objavi,

ne bi li stvar bila zamjerna nad sve ine, 1265
da je brža od vila dobita s brzine?

BAĐMIO.

A da se to zgodi, što milos tva veli,
Tratorko, da odi svane nam dan bijeli!

Er odkle smrt prijeka hara ovu dubravu
po tomu od tijeka zakonu nepravu, 1270

može se pravo reć, da sunce ne siva
ni svijeti u noj već, ni bio dan svaniva.

Nemoj nas tim veće u šumni držati,
glas take od sreće radi smo svi znati.

TKATOBEO.

Jutros prije neg i^ora izvede bijeli dan 1275
zelena kod bora bjeh zaspo tihi san,

1245. sva] rJtp. sve. 1258 se] rkp. nema. 1264. jutros se] rkp. iutrose.

30

kad eto s nebesa u jasnoj vedrini
sunčana uresa svjetlos se učini,

dubrava sva sinu i oko ne luzi oni,
jak noćnu kad tminu bijela :;ora izgoni. 1280

Tim začuh ovi glas: Raduj se, pastiru,
nemili er danas zakoni umiru,

Atalanta izbrana od mladca čestita
sred ovijeb bit strana danas će dobita.

I neka još znate, za djela komu ova 1285
da hvalu imate od viSnijeh bogova:

Apolo mladcu tom nauke će dat znane,
da danas brzinom dobitnik ostane.

Cuh ovo, i on čas s tiJQm ođe me tihi san
a :;ora bješe prem izvela bijeli dan, 1290

po listju pršahu vjetrići svud blaži
ter milo gledahu, gdi :;ora izlazi.

Tim, družbo, pravo jes, da se od nas proslavi
znanoga boga ures u ovoj dubravi:

svak zovi na pomoć Apela slavnoga, 1295
velika koga je moć sred svita ovoga!

KOB.

Apolo mudri i znani,
slavni sinu boga Jova,
o nad svjema bože izbrani,
razveseli mjesta ova, 1300

razveseli i razvedri!

TRATOKKO.

Ne daj, ne daj hudoj smrti,
da sveđ mjesti u ovomu
vrijednu mlados bude trti
po zakonu nemilomu! 1305

Dosta svoje vlasti ukaza,
dosta ukaza svoje sile
sunčanoga cić obraza
Atalante, lijepe vile.

KOR.

O Apolo mudri i znani,
slavni sinu boga Jova,

1310

o nad svjema bože izbrani,
razveseli mjesta ova,
razveseli i razvedri!

BAĐMIO.

Ti umiješ tvojom moći 1315
i bistrinom znanja tvoga
hudoj sili vrha doći
od zakona nemiloga;

Slavna mladca veće uputi
i nauk mu ppda istini, 1320

neka umije pristigniiti
Ujepu« vilu u brzini !

KOB.

O Apolo mudri i znani,
slavni sinu boga Jova,
nad svjema izabrani, 1325

razveseli mjesta ova,
razveseli i razvedri !

31

TSATOREO.

Ktjej ispunit naše ie]e,
bože slavni od kriposti^
žuđeno nam đaj Yese}e, 1330

veseje nam đaj radosti;

zatrav}ene {ubovnike
smrtne od sile veće izbavi,
da dubrava, ova u vike
tvoje ime hvali i slavi; 1335

ktjej nas veće sloboditi^
vječni mladčO; smrti od bude,
daj, da mladac plemeniti
tijekom vilu dobit bude!

KOB«

O Apolo mudri i znani,
slavni sinu boga Jova,
o nad svjema bože izbrani,

1340

razveseli mjesta ova,
razveseli i razvedri!

ItADMIO^

Hodmo veće^ družbo mila, 1345
hodmo odovle već najpreče
gdi brzinom lijepa vila
|ubovnike svoje pritječe!

Hodmo vidjet, jeda dođe
s nebi mladac odlučeni; 1350

da Atalantu tijekom prođe,
komu višna vlas namijeni!

KOB.

O Apolo mudri i znani;
slavni sinu boga Jova,
o nad svjema bože izbrani; 1355
razveseli mjesta ova,
razveseli i razvedri!

AT TREĆI.

SENA PRVA.

NEFTUN, bog od mora.

Ja kral slavni morskijeh voda,
kijem okolo zem|u obhodim,
u ova mjesta sad dohodim, 1360
gdi čestita sja sloboda

Poznam lijepe ove kraje,
ke ne tlači sila huda,
kojijeh slava leti svuda
a neumrle ime ostajC;

kojijeh ja u obranu
neprijatejske razbih plavi,

1365

kijem se kogod zaman stavi
podložiti ' ovu stranu.

Poznam kitne jele ove, 1370
neuvenute poznam bore,
kojijeh mnoštvo mnokrat plove :
valovito moje more.

Oko ovezijeh kraja izvode ^
tance moje lijepe vile, 1375

zaSto i nima posred mile
drago je trajat dni slobode.

1 U rukopisu je grijeŠkom pisarskom izostavljeno Rađmio, a nema sumnje da
stihove 1846/1352. govori Radmio. 1852. komu] tako je u rukopisu. Da nije
ko mu? 1361. sja] r^p. sia, koje se može čitati i sije. 1371. neaveunte] rkp.
naenenate. 1377. je] rkp, nema je.

32

Nije otoka, nije vlake^
nije luke, nije krajine,
ka slobodi nad stvari ine 13 SO
ne podava hvale svake,

Nu što brojim neizbrojne
cdi veće časti i dike
od slobode po sve vike
slave i hvale svijeh dostojne? 1395

Sred ovijeh sam došo strana
radi unuka Hipomena,
od koga će pritečena
Atalanta bit izbrana,

kojoj nebo zgara prijeti 1390
čes nemilu s vjerenikom,
cić ke svojijem jubovnikom,
koji je ištu, ktje se oprijeti.

Ja ću učinit mojom moći,
kojom nijesam mani od Jova, 1395
da ne slidi sreća ova,
da sve mirno bude proći.

Još na način teškijeh gora
da znam vale učiniti,
jošte da se znam služiti 1400
zlijem nakaznim sina mora,

ke Tezeu dah slavnomu
Hipolita da pogubi,
koga bludna Fedra ob)ubi
skoro protiv srcu momu, 1405

ali kletva prem nemilo
po pak|enu strašnu riku
kroz svu silu priveliku
zaveza me na to dilo.

Ne ću podnijet ja nikako, 1410
da se priko zlo dogodi
Hipomenu momu odi,
ki dostoji dobro svako,

nego s blage neka česti
pun čestitijeh mladac žela 1415
od radosti, od vese|a
sebi i ovemu bude mjesti;

dobrom, ne zlom er đostoje
bit plaćena djela slavna,
i da im je sveđ Čas spravna: 1420
kripos prosi hvale svoje.

Ja ću hitro nastojati
Hipomena pomoć moga, .
usred mjesta da ovoga
bude mirno dni trajati. 1425

1882/1385. Otpnjeje hUoz

Nu što krsmam veće odi,
neisbrojne brojeć časti,
koje viliii svojom vlasti
daše slatkoj Bgar slobodi —

pa onda ispravljeno igmegju stihova ovako:

Na što brojim neisbrojiie (zapisano dva puta)
odi veće časti {otprije slave) i dike

a napoJcon je i to precrtano, pa sa strane napisano kao što je gore u tdcstu,
1390. prijeti] Otprije -pritA prema stihu 1393., koji je glasio: zla agodaj ktjej (sic!)
staviti. 1896. U rmopisu je zapisano ovako: da ne slidi, sreća ova da sve...

U07/U08. Otprije je bilo ovako :

od pak}ene strašne rike,
sile i moći ka je velike.

1^1S/U2Q, Otprije je bilo ovako :

er hva)ena bit dostoje
djela slavna i hrabrena,
ne ostati zlom plaćena....

33

dENA DBUOA.

MBEOJE; MEDOJE i VUEIĆ.

MBEOJE.

Ah nesrećo Imda odveće!
Ćaća Vukđrag naš izginu,
nemila ga zvijer raskinu
za žalosti naše i smeće.

Huđa ga je srda izjela, 1430
nađoh kosti izglođane
u dubravi pustoj, grane
u gustini ka je saplela.

Bi}ezi su prem očiti;
pravu istinu vajmeh! kaže 1435
sviroka ova, ka ne laže,
boga Pana dar čestiti.

Vaj, vaj; ćaća! Kud otide
tvojijeh drazijeh bez sinova,
da te živa mjesta ova 1440

i oči naše već ne vide?

Što su ovoj u dubavi
život tebi tvoj prostili,
gdi te teći stara usili
plam goruće od lubavi, 1445

kad te je sada srda vrla
sasma huda i nemila
u rasr^bi razdrpila
i rastrgla i proždrla!

Vaj ! Sto ćemo sad bez tebe, 1450
ćaća dragi, na tom svijeti,
nesrećnikom er živjeti
nije nam veće od potrebe I

Sada puste iz planine
ovdi izidi zvijer srdita, 1455

da se i nami još počita,
da nas razdrpi i raskinel

MEDOJB.

Ne i me veće, ćaćko mili,
u sviroku tvoju učiti,
ku ti bog Fan da, svlriti, 1460
tvoj te Medo plače i cvili 1

VTJKid.

Ne ćeš, dragi ćaćko, tvoga
veće učiti ti Vukića,
ko će u kradu od kozlića
it bez straha nijednoga! 1465

MBEOJE.

Bez tebe smo, ćaća, ostali
kako stado bez pastijera,
ke nemili vuk otjera,
kada gladan nan navali.

ŠENA TREĆA.'

DIVJAK, MEKOJE. MEDOJB i VUKIĆ satiri.

DIVJAK,

Što cviliš, Mrkoje? Ustavi, ustavi 1470

evi}enje to tvoje u ovoj dubravi!

1483. saplela, koje hi se moglo čitati i zaplela. 1451/1452. Otprije je bilo ovako:

/aćko (rkp, chiaoko^ dragi, u6iDiti,
zašto Živjet na ovem sviti . , .
1458. ćaćko] rkp. chiacko. 1462. ćaćko] rkp, chiaoko tvoga] Otprije: ućiti.
1463. učiti] Otprije: tvoga, 1464. ko] rkp. tko, ali po smislu treba da bude
ko (kao,, kako) 1465. Otprije: bez nijednoga straha iti.

^ U rukopisu je sav taj prizor prekrižen; uzroka tome nijesam mogao naći,
pa sam ga zato ostavio u tekstu.

3

34

HSKOJE.

Ćaću je naSega, Divjače, zvijer vrla

sred mjesta ovega nemilo prožđrla;
sviroku i kosti caSli smo sred gaja:

cić tega žalosti puni smo i vaja. 1475

DIVJAK.

Ti cijeniš, da svaka zvijer ždere kako i ti.

čuj amo Đivjaka, a nemoj cviliti,
nego se veseli sred mjesta ovega.

Brava su izjeli vukovi, ne nega;
.u mjesta kad ova jutroska on grede 1480

za gladnijeh vukova lijep objed dovede.

MBEOJE.

Zlotvori od toga brzo se prosjelil
Bo)e bi^ da smo ga mi danas izjeli.

DIVJAK.

Ti sveder faoć jesti! Nu sa mnom hodite,
da oca u mjesti ovemu smirite, 1485

pod dubom er jednijem ostao cvileći
er vilu dragu svi jem nije mogao priteći.

Tim hodmo najbrže, da sebe od jada
niz stijenu ne vrže^ smirit ga svi sada!

MBKOJE.

Hodimo, Đivjaće, bodimO; braćo ma! 1490
Ako sad on plače star, lud je veoma.

dENA ČETVSTA.

ZELENKO i BADMIO.

ZELENKO. Na očitu se smrt naveo.

Uteko sam od bolesti ^5 udesa sasma prika,

za ne vidjet Hipomena, ki ga ovdi jes doveo

lijepe od vile s bude česti za »^init ga |ubovnika.

u brzici pritečena. 1495

1480. kađ] rkp. kpijra. Ne mogavši nikako razumjeti ono koga, stavio sam kad
(a moglo bi se staviti f ko), kako mi še po smislu činilo nc^priličnije ; za grede
mislim da je particip sadašnjega vremena; ako nije particip, onda hi trebalo
poslije grede da se zapiše koma, 1484. sa mnom moglo hi se Čitati i sa mnom.

35

SAĐHIO.

il^ubovnika, ki ne može 1500
doć na svrhu svojijeh že}a,
ako ga ona ne pomože
i ne izbavi od drese}a.

Moglo bi se i to ufati,
ab*, o Česti hađa odveće, 1505
nije se dobro po nu udati,
nemile je ona sreće.

2SBLBNK0.

Ah! nesrećni mladce u svemu,
ne htje čuti moje svjete,
neg samohoć mjesti u ovemu 1510
u budu se smrt uplete.

To za drugo nijesi ništa
doio u ove naSe strane,
ueg da tvojijeh cvijet godišta
rano uvenut ovdi ostane? 1515

Ah I ko ne će uvenuti
sej dubrave zelen, mila,
kada vidi, kad oćuti,
da je smrt tebe pogubila ! "

Ko ci6 smrti ne će tvoje
dubje, gora, tvrdi kami
raspuknut se tad na dvoje
i ogreznuti u suzami!

To li ćete moć podnijeti,
o bogovi^ da Hipomene
tač nemilo bude umrijeti
sred dubrave sej zelene ? —

Nuti kako tvrda stijena
na jad gorki, ki me hara,
rad nevola Hipomena
u žalosti odgovara! — vara.

1520

1525

MB.

1530

SELA.

1545

Nu ako St ti ona vila,
ka^ čim vele ktje cviliti,
u glase je obratila,
tko se vara, ktjej mi riti? -r- tl 1535

Ali kigod od bogova^
ove strane za pomoći,
iz nebeskijeh zgar dvorova
ovdi htio jes priđoći? — doći.

Pokli bog si zgar s nebesi, 1540
ko te tva riječ spovidjela,
koga učinit došo jesi
među nami sad vesela ?-

Jeda sela sej dubrave,
koja hara smrt nemila?
Nu ka stvar je sred tve glave
misao taku postavila ? — vila.

Ja te molim, ktjej mi riti,
jeda to je vila ona,
koja uzrok hotje biti 1550

nemiloga od zakona? — ona.

Nu hoćeš li mladcu komu,
da dobitnik bude ostati
od ne, u tijeku izvrsnomu
koju pomoć ti podati? — dati.

Za koga se mladca dika
hrani od slavna dila toga,
za vrijedna li lubovnika,
Hipomena čestitoga ? — toga.

Da u komu ta stvar mila 1560
hoćeš da ne mjestu zgodi,
da stignuta bude vila,
ka brzine sve nadhodi ? ■

Kojom stvari ustaviti
tijek vilini danas ima
Hipomene plemeniti,
jeda dunam zlaćenima? •

1

!

1555

ODI.

1565

IMA.

1512. Ispred toga stiha zapisala je druga ruka Bad»pa izbrisala. 1520. Ispred
toga stiha zapisala je druga ruka Sel: po tome bi trebalo da pregjasnje stihove
govori Badmio, koje (ispor. bilješku k 1512.) ne može biti. 1524. Ispred toga
stiha bilo je otprije zapisano Bađ. pa pr^>risano.

36

BAĐMIO.l

O božice od liposti;
o Apolo slavni bože,
mogujstvo mi vaše prosti,
vaša učinit sve vlas može!

Ne vjerovah; da ste dali
hitri nauk Hipomenu,

1570

neg po sebi da se hvali

vilu onako sted žuđenu. 1575

Dobro da se mi varamo,
glas, ki iziđe, ktje nam riti;
ali od onud gre ovamo
skup pastira — što ce biti?

dENA PETA.

£0B {.astijers, BADMIO i ZELENKO.

PASTIJEE 1.

Gizdavi pastijeri, stanite ovamo 1580

U hrloj potjeri brzi tijek gledamo !

PospjeSmo mladića, da brži on bude,
jeda mu da srića, da vilu dobude!

KOR.

Boje, bo|e, Hipomene!
Ne ustavi se, ne ustavi! 1585

Dike ako ćeš steć žuđene,
. uzmi krila u lubavi^
pospješi se; hrli, hrli!

PASTIJER 2.

Ah! česti prem huda, plačimo svi sada
mladića, od, truda osto je nazada, 1590

djevojka pritječe stupajim brzima^
prignu se, pokleče i nešto uzima.

PASTIJEB 8.

Bržek se popuze, višni se smiliše
na plače i suze, ke ovdi vidiše.

Jeda sad dobita sred lijepe sej strane 1595
od mladca čestita mladica ostane!

PASTIJEE 4.

Zlatnu je jabuku podvrgo; uzela

ona je u ruku veomi vesela.
Pospješnijem riječima mladca, opet da teče,

posp jesmo, družbo ma^ jeda ju priteče! 1600

»I

-*- - - * .

Otprije je bilo napisano 8e1. pa onda od druge ruke ispravljeno U Bađ.

•

I

37

KOB.

Bo}e, bole, Hipomene!
, Ne ustavi se, ne ustavi!
Dike ako ćeš steć žuđene^
uzmi krila u } ubavi,
pospješi se, hrli, hrli! 1605

PASTIJEE 5.

Opet je daleko mladicu hitrinom
brz mladić priteko, ali oDa brzinom

pritječe opeta, nevolan zaludu
jabuku podmeta, mnim, kopni u trudu.

KOB.

«

Boje, bo|e, Hipomene! 1610

Ne ustavi se, ne ustavi!
Dike ako ćeš steć žuđene,
uzmi krila u Jubavi,
pospješi se^ hrli, hrli!

PASTIJEB 1.

I drugu podmeće, opet se vil prignu. 1615
stiže ju on veće, veće ju pristignu,

a jeda bogovi dopuste, da veće
dospije tijek ovi i naše sve smeće!

PASTIJEB 4'.

Oba su dva brzi, brži on, brža ona.

I treću podvrzi, čivaj se zakona! 1620
I opet zajedno pospješmo ovoga

na djelo na vrijedno mladića hitroga I

KOB.

Bo}e, bole, Hipomene!
Ne ustavi se, ne ustavi!
Dike ako ćeš steć žuđene, 1625

uzmi krila u lubavi,
pospješi se, hrli, hrU!

1609. jabuka] rkp, liabakD, koje bi trebalo čitati i jabuku, ali mislim da če
i biti suviše griješkom zapisano,

^ U rukopisu je 2 i 4, jedno preko drugoga zapisano, a čini se da je najprije
bilo 2.

38

PA8TIJBR 5*.

Mladicu priteko pastir je gizdavu,

vječnu je čas steko, nije umro s lubavi.

Hođmo se s hrabreni jem veselit mladicom, 1630
er vilu dragu svijem pridobi svom srećom !

ŠENA &ESTA.

HIPOMENE, ATALANTA, TRI SUDCA i KOB pastijera.

HIFOMENE.

Djevojčice, eto veće
dobiti su tvi zakoni,
postavih se na tijek smioni
i dobih te s blage sreće. 1635

Velika bi šteta bila
meni^ da sam izgubio;
kako bih se razdijelio,
dušO; od tebe, moja mila!

I jednaka je slava tebi; 1640
ko da me si ti pritekla;
na svaki si način stekla
neumrlu čas pod nebi,

što ti va|a, da si aada
ti nevjesta Neptunova, 1645

vrhu morskijeh ki valova
veći od svijeta dio vlada.

ATALAKTA.

Ja još ne znam, HipomenO;
ima li se tebi dika
dati od slavna dobitnika, 1650
privario er si mene;

a ono i sudci plemeniti
nahode se u ovoj strani,
na ova djela ki su obrani;
čujmo^ Sto će oni riti. 1655

Znani sudci, kijeh obraše
cić kriposti plemenite,

da sudite t^jeke naše
sred dubrave sej čestite,

vidjeli ste, kijem načinom 1660
vrijedni mladac Hipomene
priteko je danas mene,
ka svud slovem mom brzinom.

Ugođaji moji prave:
da me za svu |ubi steče, 1665
u tijeku me tko priteče
pravo i nijedne bez zabave,

ne, ki zlato svijetla lica
dođe hitro podmetati,
da dobitnik bude ostati, 1670
da mu budem vjerenica.

Nije me mogo u brzini
pridobiti pravo ovako:
ja mu žudim dobro svako,
branit mi se ma čas čini. 1675

SUDAC 1.

Sto ti praviš, mladce izbrani?
Vidiš, ko ova lijepa vila
razložim se svojijem brani
i da nije izgubila.

HIPOMENE.

Sudac častan da ostane, 1680
ne ima učinit nijedne osude,
s prva čuti što ne bude
i od druge razlog strane.

* U rukopisu je 3 i 6 jedno preko drugoga zapisano, Ispor x.a »fer. 87. pod 1
1628. pastir] Otprije: mladac. 1629. umro] rkp, vmio. 1631. stećoir] rkp
srechim, a slika radi trebalo bi upravo da bude sričem.

39

I zasve je po svom znanju stvar ka godi na svem sviti; 1690

tako prav sud učinio, 1685 koja mu de bit hva)ena,

on nikako nije prav bio: da veliku pomnu stavi,

trud je velik u vladanju. da nastoji sa svom moći

Običaj je svud obćena, hitrinom se svom pomoći

tko se stavja učiniti a najliše u ]ubavL 1695

ATALANTA.

Pokli znanje vaše sudi,
da sam pravo pritečena
od slavnoga Hipomena,
vaša osuda prava budi.

E^da hoće sreća moja, 1700

mladce slavni i čestiti;
vjerenik ćeš od sad biti
ti moj, a ja )ubi tvoja
Evo ti ma mlados, uživaj moj ures

i prija svu radost, ugodna ka ti jes! 1705

SUDAC 2.

A sada hodimo u crkvu, veselo

da viSne hvalimo ovako za djelo.
Mladiću gizdavi, priklonu božju vlas

večeras proslavi, ka ti da taku čas,
ka ti je podala za ures najveći, 1710

da punu svijeh hvala budeš vilu priteći,

SUDAC 3.

Djevojčice, i ti S nim nad stvari ostale
višnijema bogovim dostojne daj hvale,

zašto si dobila sred mjesta ovega

mladića ti miU za druga tvojega. 1715

1688. Običaj je] Otprije samo Obiciai pa onda popunjeno od druge ruke u
I Obiciaie. I7l2. DjevojČiCf] Otprije: MladiČice. 1713. višhgemb] rkp. viso-

' gnema, koje će biti pogrješkom zapisano mjesto viscgniems, kao što je u 8, 1717.

viscgniem. 1714/1715. Otprije je bilo ovako :

er sred slavDa mjesta ovoga
pana arese, slave i dike
dobila si vjerenika
slavna hvalom roda svoga —

pa onda promijenjeno (od prve ruke) kao Što je gore u tekstu.

40

HIPOMEKE.

Hođmo, li^đmo, razlog pita,
da 86 višnijem hvale dadu,
kijeh pomoći vilu mladu
dobih, ka je svud čestita!

gENA SEDMA.

iSatiri VUKDEAG, DIVJAK, MEKOJE, MEDO JE, VUKIĆ

VUKDRAG.

Ne dršte me! Ures mili 1720
lijepe vile još me mori,
8 koje srce moje izgori,
ka luveno mene ustrib'.

DIVJAK.

Bo}e ti se, o Vukdraže,
ovdi s nami veseliti, 1725

neg li život izgubiti:
nije od života stvari draže.

Tko na drugi svijet otide
u odluci toj i misli,
Sto ne cijeni i ne misli, 1730
pak negove oči vide.

Tim tja vrzi tu odluku,
vidiš tvoga ti Mrkoja
i Vukića i Medoja,
ku cic tebe ćute muku! 1735

Nijes vidio s brda onega,
niz koji se ktje slomiti,
gdi je pastir plemeniti
nu sred mjesta stigo ovega?

VUKDHAG.

Sto govoriš, o Divjače! 1740
To je u tijeku izgubila
Atalanta lijepa vila,
s ke mi srce cvili i plače?

8'

DIVJAK.

Izgubila! Nijes vidio
strmenite one hridi?

1745

VUKDBAG,

Lijepo umiješ hinit! Idi!
To si u tebi namislio.

DIVJAK.

Što govorim, sve je istina,
da je vila pridobita,
koju lubiš, a nu pita 1750

i Mrkoja, tvoga sina!

MRKOJE.

Dobita je, ćaća, ostala,
jedan pastir priteko je.

VUKDBAG.

Sasma ti si oči moje,

o Jubavi, savezala, 1755

ka mi u srcu čini momu
taku boles oćutjeti,
da ne mogoh ja vidjeti
pritečenu lijepu momu.

Sada vidim, poznam sada, 1760
da čovjeka sijeda i stara,
ko sam i ja, tvoj plam hara
vele veće nego mlada.

1732. tja] ricp, tia, koje se moie čitati i tija. 1736. onega] rkp. onoga, koje
treba da se ispravi prema 1739. ovega. 1755. saveaaU] rkp. savesala, koje m
se moglo čitati i zavezala.

41

Odričem se ja te veće,
neka o tebi mlađos radi, 1765
Atalantu pastijer mladi
neka uživa s blage sreće.

Dobro, Divjak da na vrime
dođe i moji š nim sinovi,
da ne izgubim život ovi, 1770
koji besjedam utješi me.

DIVJAK.

Da si, ko u tvojoj bješe
ti pameti namislio,
niz strmu se brid slomio,
da se tuge tvoje utješe, 1775

vukovi bi naripili
iz planine puste na te
i on čas bi svega, brate,
u trbuh te svoj spremili.

Nu je bole da mi sade 1780
što u naš trbuh ospremimo
ter se u jedno vesehmo
sred zelene sej livade.

HBEOJE.

Taj besjeda, brate, mila
i dobra je za trbuha; 1785

od velika glada muha
na tle bi me oborila.

Đa se ije, da se pije
er moj trbuh naglo smagne,
da prije u tvoje zdrav}e nagne, 1790
ćaća, drage iz buklije,

er kada smo tebe iskali
po ovezijema danas seli,
da štogodi nijesmo izjeli,
i mi bismo sasma palL 1795

Tim da budeš veseliji
i ti s nami, ćaća mili,
dio smo ti ostavili,
još jes vina u bukliji,

a do nosa domarati 1800

sveđ glad mrtvi poćne meni,
kad kroz pogled svoj rumeni
jedna vila počue sjati. .

Gaća, ove ja pritječem
u dubravi ovoj vile, 1805

koje kad peku i ustrile,
srce moje, ja nih pećem.

Moj veselo stupaj skače
za ovezijema gospođami,
kijeh mi lice srce smami. 1810
Da gdi je tvoj lov, o Divjače?

DIVJAK.

O temu me sad ne pita,
ni se od moga brini lova,
večeras će dubrava ova
tebe vidjet pjana i sita. 1815

Košutu sam uhitio,
ku se stavih ja tjerati,
na koju sam vas dozvati
večeraska odlučio.

MBKOJE.

1820

Tote hoću, da družini
činiš gozbu lova od tvoga,
nu u zdravje ćaće moga
i ti, brate, s nama pinil

DIVJAK.

Prvo, Mrkoje, služi nemu,>
trudan' starac da se okrijepi, 1825
Sto ga kroz svoj ures lijepi
vila izmori mjesti u ovemu«

1765. o tebi] rJcp, od tebi. ^ 1769. š idm] rkp. b* so^im. 1803. sjati] rkp.
siati, koje bi se moglo Čitati i sijati. 1816. pjana] rkp. piana, koje se može
Zitati i pijana.

42

HBKOJS.

Ovo, ćaća, tuge i jade
svekolike diže i tješi.

VUKĐBAO.

Mrkoje, čekaj i ne preši, 1830
sjedmo na tle, jeđmo sade,
pak s trbahom sitijem pimo.

DIVJAK.

Jesu, brate, riječi tvoje
dobre. Reži, o Mrkoje,
da se u jedno veselimo! 1835

MBKOJE.

O pridraga dušo mila,
o životu moj žuđeni,
ka si sada srce meni
tvom ljepotom izranila,

nijednom te stvari veće 1840
ja ne mogu počitati;
neg te u trbuh moj spremiti,
koji rado primit te će.

VUKĐBAO.

Nu ti sada, o Mrkoje^
služi nami svijem po redu! 1845

MBEOJE.

Obslužfću tvu besjedu,
to i srce želi moje.

Na te, ćaća, red dohodi.
O Vukiću, sada ćaći,
koga da nam sreća naći, 1850
počašnicu spjevaj odi!

1865. služak] rkp, slusciak; ispor, bUješku 1, na str. 24. 1868/1871. Te je stihove
poslije dodala druga ruka, 1872. vami] Otprije: o^di ; jedno i drugo od prve ruke.
1873/1875. Otprije je bilo avako:

U zdrav]e ti, brate, budi (tc^j je stih umetnut poslije izmegju 1872. i 1873.),
kad popiješ tu čašioa

Aeka (ispravljeno od iste ruke: i da) većem na tvom licu
rumenilo sine odsvudi.
.Ti su stihovi gore u tekstu 1668/1871. a po tome. kao da bi trebalo izosta-
viti iz teksta stiJhooe 1872/1875. koje se potvrgjuje i tijem, što je preko tih sti-
hova u rukopisu povučena crta, ali opet tako, da nije precrtan stih 1878., koji
je zapisala druga ruka.

VUKIĆ.

Učin, blaga o lubavi,
kad čašu ovu ćaća pine,
da ga od vila žela mine,
da tve plame zaboravi! 1855

VUKDBAG.

Opet, kako razlog pita,
služ Đivjaku, o Mrkoje,
koji košutu spravio je,
da večeras nas počita.

MBKOJ£.

Bog ti Lero dopustio, 1860
kada nagneš, o Đivjače,
da za zvijerim trčiš jače
i sveđ činiš nami diol

Sad ti služi meni, brate!

DIVJAK.

Brži služak da ti služim 1865
i zajedno s tijem da združim
počašnicu lijepu za te.

U zdrav}e.ti, brate, budi,
kad popiješ tu čašicu,
i da veće na tvom licu 1870

rumenilo sine odšvudi!

MRKOJE.

Svijem u zđravje vami budi!

DIVJAK.

Popi, popi tu čašicu,
neka veće na tvom licu
rumenilo sine odsvudi 1 1875

43

VTJKDRA.G.

Ali OVO. put ovamo
skup pastijera slavnijeh grede,
da Čujemo nih besjede,
dignimo se, put im damol

MBKOJE.

Atalanta je lijepa S uima 1880
i Hipomene plemeniti,
danas ćemo i mi otiti
na pir s ovijem pastijerima.

ŠENA OSMA.

JEDAN OD ROBA^ i KOB pastijera.

JEDAN OD KOBA'.

Eto veće siiirt nemila
po milosti višnijeh zgara
rasrgbu je svu pustila
i mjesto ovo već ne hara.

čujaše se malo prije^
gdi svak plače, gdi svak cvili:

1905

1910

sad čovjeka ovdi nije,
ki se blago ne veseli.

Svi pastijeri u pokoju
vesele odsad dni provode,
svak uživa rados svoju
neockvrnene sred slobode.

Svud zelenijeh sred livada
veseli se glasi čuju,
mladi ovčari pasuć stada
vesele se i raduju;

jedni dragoj u |ubezni
tance izvode i vesele
pod sviroku poju pjesni
u došastje :;ore bijele;

jedni mladijeh pastjerica
rajsku lijepos pripijevaju
1885 kojijem žene lir sred lica
a pogledi suncem sjaju.

Vjeraju se mlade vile
pune uresa i iijeposti
za pastijere drage i mile,
1890 u kijeh sjaju sve kriposti

Obilna je hrana u svemu
dar veličak od nebesi
u čestitom mjesti ovemu,
.^Q- koje sloboda vječna uresi.

Rastuć stada, plodne nive
razgojenu zelen kažu,
svak, ko želi, zdravo žive
za čestitoB svu najdražu.

1900 Nebo nam se zgar smililo, 1920
pristale su zledi hude,
vese}e se povratilo,
da uživat svak ga bude.

1915

1880. S liima] rkp, s' scgnima. ^ Mjesto toga bilo je od prve ruke l^jubmir.
^ Nema u rukopisu, a stavio sam prema L 5, 1884. Pred tim je stihom bilo
otprije zapisano Gliub. pa ondfi prebrisano.

1895. Leookvinene] rkp. neodzqaargnene. 1900/1908. Otprije je bilo:

jedni vođe tance mile,
jedni poja slatke pjesni
na došastje ^ore bile
u radosti, u }avezni.

1908 mlade vile] Otprije: vile izbrane. 1910. drage i mile] Otprije: mlade
i znane. 1912. Otprije: Obilnos je svađi od hrane. 1914. Otprije: sred sve
ove lijepe strane, a prema tome u 1915. bilo je mjesto koje otprije kn.

1930

1935

44

Ko kad morske sred pučine
oholi se vjetri nžižu; 1925

u rasrgbi kad toj čine
i do zvijezda vale dižu,

svud je čuti, gdi se adim
od oblaka vojske tamne,
sa svijeh strana kako istim,
i gdi valim more zamne;

ali paka vjetri oholi
kad otida na sve strane^
mirno i blago za nim toli
u tišini more ostane,

da plav svaka, ka ga brodi,
ne boji se skrovne od stijene,
neg po morskoj mirnoj vodi
na držav^ gre žuđene.

Nije stvari vjekovite, 1940

sve je bjegaće na sem svijeti:
sad žalosne, sad čestite
umrle ćeš sve vidjeti.

Ali kraće jes vesele,
svekoliko vrime krati,
mogu u kratko |udcke že)e,
ku bi ktjele, svrhu imati«

Hipomene izabrani,
imao je danas što je ktio,

1945

ljepotu je svu dobio, 1950

ka nadsiva zrak sunčani.

Cić kriposti mladca ovoga
ostala su naša sela
od zakona nemiloga
i slobodna i vesela. 1955

I za ovega nauk budi,
kogod želi na sem sviti
vjerenicu, đa potrudi,
ako hva)en hoće biti.

Tim svak se uzda u višnega 1960
i u negove vječne vlasti,
ki pomaga sved onega,
ki ga vemo služi i časti.

KOB.

dostojni svake slave
vjerenici draži i mili, 1965

lijepe ove sred dubrave
vesele oba dni vodili,
vaša kripos to dostoji!

Neka budu vaše dike
mjesti ovemu od uresa, 1970

i sved slavne i velike
lete u hvalah do nebesi
a na svitu vječne ostaju.

SVRHA.

1928/1981. Otprije je bilo ovako i

flvnd je 6ati, gdi treskajn
tamnijeh gromovi iz oblaka;
ki nam nres sakrivaju {%U sakrivaj a. ^)
ptinfianoga svijetla zraka.
1941. je nemarhp.] svijeti] Otprije: sviti. 1648. izabrani] Otprije: plemeniti.
1950/1951. Otprije je bilo ovako:

lijepe vile priodobio
rajsku lipos, zrak čestiti.
1953. ostala] rkp, ostali.

E* ■

J

Gdje je Sto.

Strana

Ispravci i dodaci k teksta ^»Kristijade^ V

Predgovor k „Atalanti^ XL

Atalanta • I

• /

\. t •

Tli .'i Km'

^ •

-■V-

UNIVERSmf OF CAUFORNIA f .1KB AKT

Brtiiiii to dcik faom wliidilimiuwpđ»
This book it DUE oo die lait date ftampeđ bdovr.

-^^i-o -»a

.'58PT

UD

JAH 1» ^«'-^

ir-ER LiBRAR"

IZA -A

om /'.'. .r AfT£R KĆCtlPT

NOV 4 1*=-^

J5*JJ^»5«lQ«rtar

^U

*--.

5

■BTDIO JMu3

DEC 1
JUL 71963

74-l)Alf

iECCffi.SEP 7

DEC 20 198^

RCCEIVEO

CIBCOLATION DEPT

liEIIEIIALUIMRr-IIX.BEmELEr

■imiiiiiii

I

•,..v. V M

•■?■;•".■- ,,<,v-