(navigation image)
Home American Libraries | Canadian Libraries | Universal Library | Community Texts | Project Gutenberg | Children's Library | Biodiversity Heritage Library | Additional Collections
Search: Advanced Search
Anonymous User (login or join us)
Upload
See other formats

Full text of "Pjesme razlike"

Google 



This is a digital copy of a book that was prcscrvod for gcncrations on library shclvcs bcforc it was carcfully scannod by Google as part of a projcct 

to make the world's books discoverablc onlinc. 

It has survived long enough for the copyright to cxpirc and thc book to cntcr thc public domain. A public domain book is one that was never subjcct 

to copyright or whose legal copyright term has expircd. Whcthcr a book is in thc public domain may vary country to country. Public domain books 

are our gateways to the past, representing a wealth of history, cultuie and knowledge that's often difficult to discovcr. 

Marks, notations and other maiginalia present in the original volume will appear in this flle - a reminder of this book's long journcy from thc 

publishcr to a library and rmally to you. 

Usage guidelines 

Google is proud to partner with libraries to digitize public domain materials and make them widely accessible. Public domain books belong to the 
public and we are merely their custodians. Nevertheless, this work is expensive, so in order to keep providing this resource, we have taken steps to 
prevent abuse by commercial parties, including placing lechnical restrictions on automated querying. 
We also ask that you: 

+ Make non-commercial use ofthefiles We designed Google Book Scarch for use by individuals, and we request that you use these files for 
personal, non-commercial purposes. 

+ Refrainfivm automated querying Do nol send automated queries of any sort to Google's system: If you are conducting research on machine 
translation, optical character recognition or other areas where access to a laige amount of text is hclpful, please contact us. We encourage the 
use of public domain materials for these purposes and may be able to help. 

+ Maintain attributionTht Goog^s "watermark" you see on each flle is essential for informingpeopleabout thisproject and helping them lind 
additional materials through Google Book Search. Please do not remove it. 

+ Keep it legal Whatcver your use, remember that you are lesponsible for ensuring that what you are doing is legal. Do not assume that just 
becausc we believc a book is in the public domain for users in the United States, that the work is also in the public domain for users in other 
countries. Whether a book is still in copyright varies from country to country, and we can'l offer guidance on whether any speciflc use of 
any speciflc book is allowed. Please do not assume that a book's appearance in Google Book Scarch means it can be used in any manner 
anywhere in the world. Copyright infringement liabili^ can be quite severe. 

About Google Book Search 

Google's mission is to organize the world's information and to make it universally accessible and useful. Google Book Search helps rcaders 
discovcr the world's books while helping authors and publishers reach new audiences. You can search through the full icxi of this book on the web 

at |http: //books. google .com/l 



S/q^ ?8IO,S./oo 




}JAR\'ARn ( OLIJ.CI: IJMRAIO^ 



Bought vviththeincome of 

THEKELLERFUND 



Bequeathed in Memoryof 

JasperNewton Keller 

Betty Scott Henshaw Keller 

Marian Mandell Keller 

Ralph Henshavv Keller 

CarlTilden Keller 



\mm\ 












/ 



■/ 





NARODNA BIBLIOTEKA 

Knjiga V. 




PJESME RAZLIKE 



W 



• '^ 

Q dnbrovcanina. t; 



f 
















Q u DUBROVNIKU 

A Nakladom i troškom tiskare D. Protnera 

1879. 







'0 













f 




















9- 





Književna izdanja D. Pretnera u Dubrovniku. 

Narodna biblioteka 



I. 

Dubrovnik Pouovljen, epos u XX pjevanja i Diđone^ tra- 
gedjia u 3 ćina Jakete Pahnotića Gjonorića. 1878, u 
8 m., str. VI-480. fon 1. 80 

II. , 

Ostan Božje ljubavi i razlike pjesni duhoMie Andrije 

Vitaljića. Novo izdanje. 1874, u- 8 m., str. XVI -320* 
for. 1, 20. 

III. 

Pripovijesti ernogorske i primorske. Skupio, složio i 
pregledao Šćepan Mitrov Ljubiša. 1875, u - 8 m., str. 
IV- 280. for. 1. 20, 

IV. 

Robinjiea. Spjevao Malo Vodopić. 1875, u- 8 in., str. 48 
for. — 20. 

Y. 

Pjesme razlike Antuna Kaznačića dubrovčanina, 1879, u 
8 m., str. XVI- 120, sa slikom spisatelja, for — 80. 



■»tmtf^r^'^mmm— 



k 






ihj.Uh<^^^ 



/ 



^JJESME RAZLIKE,^ 



V y 



JklTlfJHiEAKlACJCA 



dubrovčanina. 



-<>C)fr'3^S'>-»— 



U DUBROVNIKU 

Nakladom i troškom tiskare D. Pretnera 

1879. 



i- - ■ »I 






th-:Lhihc\c^ 



/ 



PJESME RAZLIKE. 



V y 



AlTUlii EikžElAOJOi 



dubrovčanina. 



-r^'3^S'>-»— 



U DUBROVNIKU 

Nakladom i troškom tiskare D. Pretnera 

1879. 



5j 



4.V 



gS\0, 5" . \oo 




w ■» * 



M^v^^V, 






• I 



k^JM^ KAZ^ktl^ 



I 



Težko bi se prevario onaj koji bi htio prosuditi 
9 današnjim, ideami o književnosti, vriednost čovjeka 
koji je živio na izmaku XVIII i u prvoj polovini ovoga 
vieka, i koji je slučajno pjevao da sliedi običaje svog 
književnog odgojenja, koje bješe za mladih ljeta primio. 
U ovo doba naši su oci gojili književnost, a oso- 
bito poeziju, da dopune odgojenje beletrističkih nauka, 
da se odmore od ozbiljnih radnja, ..da produže prijatelj- 
sku svezu sa svojim školskim sudruzima. 

Poezija nije bila kao dandanašnji izraz moralnih 
težnja svoga vijeka, nije pjevala nade svoje domovine, 
nije izjavljala osobna svoja uvjerenja o tuzi i nevolji 
čovječanstva, no se. držala pravila ustanovljenih od sta- 
-re grčko-latinske škole, štujući' više oblik no irleu, a 
svak ko je imao neko literarno odgojenje^ bio bi sma- 
trao kao pravu svetogrdnoHt svako «daljenje. od kolnpa kla- 
sici'^ma, koji je do pred kraj prošlog - vieka u Evropi 
vladao. 

Politika je bila sasvim izkljnjčena iz umrlih po- 
roda; puk su vazda . sranirali „vulgiis profanium" a 
•nije se hiko usudjivao crpsti' nz vrela 'čietog i b<>^a- 
it(^ njegovog jeziktt da ae ^rai-vai^stvom ne oka^a^' 



— IV — 

Jezik je latinski bio za svakoga, rijetću, svečana 
obuća, a kad bi ga tko ostavio, on je mogao mjestnim 
jezikom razpravljati Izkljufiivo ob onim predmetima, ko- 
ji su se obzirali na one unutrnje odnoSaje, te su sa- 
stavljali jednu zadrugu od svih dubrovčana. 

Dubrovčani bjehu odieljeni od svoje braće Slavesi 
s nezavisnosti svoje vlade, s teškoće komunikaciji, a o- 
sobito s varvarstva države koja je okružavala malu re- 
publiku, živeću s njom ipak u zlamenitim trgovačkim od- 
nosa j ima. 

Nastava je bila u rukama italijanskih Piarista, 
koji bjehu nasljednici Jezuit&, pa s toga najbolje se po- 
znala italianska književnost, a nešto malo, osobito kod 
prosvjetijenih osob& i francuska; ali obnove koje s one! 
strane počeše tresti iz svoga temelja osnove obstoje- 
ćega društva, bile su uzrokom da je vladi udaralo u oko sve 
ono što je bilo francusko, a suviše francusko ime poti- 
calo je religijoznu osjetljivost sveštenstva i drobnoga puka. 

Pjesnici su dakle pjevali kako su bili naučili josi 
u školskim zadaćama, nastojeći iz petnih žila, kako da,! 
otajstvenim naporom fantazije, bolje nakite temu od u- 
čitelja im podatu, bila ova metamorfoza Aretuze i A- 
riona, mučenstvo Sv. Franja Saverija, vlasulja oca Bo- 
škovića, kućica Cesara Rusponi-a, zadnji pozdrav gjene- 
rala Durota, uzvišenje Nj. Uzv. Lilienberga na čast feld- 
zeugmeistera i t d. 

Premda su Dubrovčani kako smo rekli bili odielje- 
ni od ostalih južnih Slaven&, ipak i kod ovih nije bilo 
ništa bolje. 

Kod Srba pisci stajahu jednom nogom u klasi- 
cizmu a drugom bi se manje više od njega odaljtvali. 
Dositije (1783) ako ne spada klasičnoj školi, u nje- 
govim cjelima pokazuje moć crkveno-slaveoskogjezika, 



— V — 

koji mu je iz djetinstva i iz manastira poznat bio. L. 
MušicJji (1798) pjevaže većinom crkveno-slovenski. Ni 
Miloš Svetić (1820) ne bješe naredan, a Sima Milutino- 
vić — Sarajlija (1826) pun je neobičnih i skovanih rie- 
či i klasične mitologije. Istina da je Vuk u skromnome 
obliku izdao (1814) srbske narodne pjesme, ali je do 
god. 1830 i dalje rietko koji mladji pisac pristajao uz 
Vuka, dočim mu gotovo svi bjehu protivni, kako su iz 
početka Fraiicuzi bili protivni Viktoru Hugu a Talijanci 
Aleksandru Manzoni-u. 

U provincialnoj Hrvatskoj pisahu latinski, njema- 
čki a neSto malo hrvatski i to kajkavštinom kao što 
su Toma Miklušić, Brezovački, Jakob Lovrentić. Vida 
Đošena „Sedmoglava aždaja**, Reljkovićev ;,^tir^, nijesu 
poznati bili sviem južnim Slo vinima. Eačić se čitao po Dal- 
maciji, a tek je bio dopr-o u Slavoniju. Ljudevit Gaj ko- 
mu pripada slava preporodjenja hrvatskog knjiženstva, 
stoprv godine 1835 počeo je razprostranjivati duh knji* 
ženstva u Zagrebu preko granici lokalnosti, uzdižući ga 
na onaj sjajni stepen na kojemu ga vidjamo dandana- 
šnji. Do toga doba pisalo se ponajveće i u Hrvatskoj 
po staromu kalupu. 

II. 

U ovo se Je doba rodio u Dubrovniku 28og Sep- 
tembra 1784 Antun Eaznačić. Njegova obitelj, pošto se 
bila dala pomorstvu, premjesti se iz Slanoga (selo u du- 
brovačkom okružju) u grad. Roditelji bjehu ga odredili 
još od poroda na pomorstvo i na trgovinu, no sasvim 
tim, kao svi ostali mladići svojega vremena i staleža, u- 
čio je krasne znanosti i filozofiju kod braće Frana i Ur- 
bana Appendini iz Piemonta, koji su se odlikovali u re- 



- VI -^ 

dii -Si. Jozipa Kalasaucija š njihova ia2i«>vrstna 
žmiBJa. Kao mladić vrlo je dobro učio po svijein ško- 
lama i ugatinO bi iieizmiernu žedj a znanja na vrelu kla- 
sične uljudnosti, jedinomu vrelu dobroga ukusa, kako su 
mu' učitelji govorili i kako se uobće onada mislilo. 

Još za svojih mladih ljeta pokazao je osobito zva- 
nje za poeziju, te poče pjevati, naravno po duhu onda- 
šnjeg vremena, latinski, i njegova pjesnička <ljela u o- 
vome jeziku bjehu j^ko pohvaljena. Ali tim putem nije 
mogao postići nikakvo stanje za življenje, te u 18oJ. go- 
dini života ostavio je Dubrovnik i gorske vile, i pošao 
piit Gjenove kod rodjaka niu Ivana, konzula du- 
brovačke rejiublike, da zatizme mjesto kouztilarnog 
kancelara, U isto je doba pohodio predavanja trgova- 
čkog i pomorskog prava da se posveti trgovini, koja je 
tad bfla jedina nada dobrostanja za jednog dubrovča- 
nina koji samim porodom nije kakvo biće naslijedio. 

Pozi'tivlznm ovih zabavA ' Kaznačifr \)t-istav1 pohodjeiije 
predavanja iMečitosti i latinske 1 talianske poezfje iia 
iLligurjsk()\n"sveućilištu liod pTofešoi'a ' Failstina 'Galjufa 
dubrovčaniiia; koga je vas' književiii' svlet'. pizdravlJKO 
najboljim latinskim pjesnikom smjesta. • • ' •' ' 

Obće štovanje što Galjuf (koji življaše u tiesriim 
odnošajmia s rodjakom našega pjesnika) bješe stekao sa 
svakih strana svieta^ potakne Kaznačića da sliedi u u- 
ćenju krasnih knjiga, ij'oš daudanašnji obstoje nekolike 
latinske pjesme, koje je on upravljao iz Gjen6ve onim 
svojim suvremenicima dubrovčanima, koji bjehu članovi 
družtva „Arcadia degli Intrepiđo-Parteno-Epidauritani^, 
koaa je družtvabio on tajnik za svog boravljenja u Du- 
brovniku kao učenik filozofije. 

Engležki zatvor Ligurskih luka, umet one republi- 
ke u francusko carstvo, i ausljedeće zaustavljenje sva- 



— VII ^ 

Hpg ti^ovačkog ffoslft, prisili KazBaiica da se doma vra- 
4%/ -61(1 iiii&ifia, i,i>i!iBpJ6 u Đubrovuik u Oktobru 1805e. 
godine^^alilD.og Me^t^ 1806 opQt uputi se, kao opr^voik 
uske itt)9of«ačk£ k^ ^)i ;dva broda ua svoje razpolot 
ženje put. :Az^Ysk0g: /mora da ukiic^ žita. i^ ;Wi^ 
lukama; uo s protivnosti vjetara brod ah koiu^ bječe u- 
krcan stigne ' u Cadgrad stoprv ua polovicu Julija, gdje 
začu žalostnu vie.$t da su Francuzi zuposjf^U Dubif'ovnik 
-IS claua iza njegova odlazka^ i primi naredbu da odu- 
^naske od svakog daljeg trgovačkog poi^l^- 

'. Čekajući da se razviju politički dogadjaji osta i^ 
-totue glavnom gradu kao činovnik kod trgovačke kuće 
Pozza-Barzolesii^. m. i tu kad bi mu vremena ostalo v^^ 
bi tse dao ljubljenome učenju klasične literature. Kad 
ta kuća prestane poslovati i razmetne se, naš Kaznačić 
osta bez službe. U Carigradu se bila omela trgo- 
vina radi unutnijih razvraćivanja, koja su .l>ila po- 
taknuta od tadašnjih političkih doga^jaja. JBili su . svjt- 
gli s časti i umorili sultana Selima III i njegova nar 
sljednika Mustafu, te uzdigli na priestolje. Muhameda 
iV koji uništi odmetnute Janjičare. Sve su 'te stviari na- 
veli Kaznačića da se doma vrati; krepe iz. Carigrada j« 
AvgUBttt 1807 * a pri$i)je u Dubrovnik najcom duga,f:pot- 
gibeljiia i nesrećna putovanja 18ag. Juna 1808 i iO«t& 
t« do. smrti. / 

Kad dodj^ d6ma najprva mu je dužnost bila da 
proviiti potrebauia $voje obitelji; koja ne bješe u doisirim 
financijaiitim okolnostima, jer je bila dosta potrpšila kroz 
duge nemoći oca mu, koji malo vremena prije nego doteg- 
ne doba starosti, umrie. 

Dubrovnik je bio propao sa stanja dobrobitnosti 
u kome se malo prije nalazio uslied prostrane svoje 
pomorske trgovine pod stiegom svoje političke nezavis- 



— vm — 

Hfostr. Nije bilo moguće da ko sebi pribavi svakđaSnJi 
hljeb u trgovačkoj službi, kojoj se Kaenačić bio posvs* 
tio. Vlada mu francuska ponudi mjesto arhiTara kod 
Đabrovažko-Eotorskoga upravitelj stva, a oskudica ga 
prisili da ga primi, i god. 1810 Vlada ga imenova taj- 
nikom za Boko^Eotorske poslove. 

Služba kod političkih uredS, nije pristojala neza- 
visnome i otvorenome karakteru Kaznačićevu, te odluči 
da pristavi poznanju trgovačkog prava i ono drugih prav- 
nih predmeta, te sasluša predavanja bivšeg profeso- 
ra prava pod republikom Dra.Luig]a Kosinti-a iz Rima 
daleko poznatog strukovnjaka. Pošto svrši juridične nau- 
ke, posta advokatom u svome rodnom gradu godine 1812« 

m. 

ženidba (1810) sa jedinicom kćercom bogatog du- 
brovačkog trgovca i znameniti dobitci svog novog zva- 
nja dobavili su mu dosta dokolice da se vrati na stare 
književne zabave. 

Dubrovačko društvo staralo se je onda da se raz- 
veseli od težkih propaćenih nesreća najzadnjim probit- 
kom, šalom ipodrugom. Eaznačić je živio s njime u tie- 
snim prijateljskim odnofiajima. Elasicizam se sliedio ja- 
vljati u svakoj prigodi, i svak ko je umio svoju mi- 
sao u stihove skladati, držao je za dužnost štampati 
svoj umni porodjaj u prigodnim poetičnim zbirkama, 
gdje se pjevahu rodjenja, vjenčaiga, kalugjerovanja, novi 
misnici, putovanja^ imen i rodjendani, promicanja, smrti 
velikaši, bogataša i napokon svih onih od kojih se mo- 
glo što ufati« ili bojati se. Ali veseli Eaznačićev karak- 
ter nije se mogao zadovoljiti tiesnim okruzima klasi- 
cizma, sasvim tim da u takim zbirkama izmedju dru- 



\ 



-IX — 

gih imeDft često Đftlazhno EazDfi^ćevo; a njegove poe- 
»le, nema dvojbe, nadilaze sve ostale jer im je jača &»- 
taz^a i lašDJi stih, ali suhoparnost predmeta uinaljcge 
«a poetički 2or. Oq je ljubio neku drugu vrsta poezije 
gdje se je njegov um mogd slobodnije šetati po po^nar 
ma fantazije, neku vrstu poezije koja je tad u Dabrov«- 
niku bila jako obična, a to su „Kolende". 

Kolende su pjesme čestitovanja, koje su se davno u oči 
glavnih svetkovina pjevale ispred vrat& poglavici patri- 
jarhalne vlade. Kada su se prenijele u Dubrovnik, pro- 
mijenile su prijašnju svoju narav i u rukami učenih Ijur 
di postale su predmetom šaljive poezije, gdje se mto- 
Sala šala i smieh s pjevanjem, s plesom, jestivom i pL- 
čem. Satirička žuć nije činila kolende, sasvim tim 
je bile dopušteno uzeti u rug fizična i moralna svoj- 
stva ne samo onoga koga su za protagonistu izabirale, 
no i svih onih koji š njime življahu u užemu odnošaju — 
Andrija Paoli, Marin Zlatarić, i Marko Bruere istako- 
še se u ovoj vrsti poezije ; ali naš Kaznačič postane 
izmedju svijeh suvremenika najpopularniji u tome pjevanju. 

Kako već rekosmo Kolende bjehu šaljive poezije 
koje nijesu bile odredjene da preživu iza večera u ko- 
mu su se Mevale, i ako su se na karti pisale, to bi 
86 činilo jedino za olakšicu pjevaču, komu je bilo slo- 
bodno odalečiti se od originala svaki put kad bi ga pje- 
snički uzlet tako nadahnuo, ili koja oeprividna okolnost 
privukla. Karta na kojoj je bila popisana Kolenđa 
ostavljala se vazda onomu komu je bila upravljena, slo- 
bodno mu ili sačuvati je, ili uništiti u slučaju kad bi 
šala prešla granice pristojnosti. Kolende su upisane po^ 
najveće u makeroničkome narječju dubrovačkume, te i 
to dokazuje da nijesu nikad njihovi pjesnici ni promi- 
sUU na lovor- vijenac neumrlosti. 



— X] — 

, Ali uy€ se KazEattć , bavio sumo tom .vrt«(;^)iua 
^ezije. 

Još od pasi^tiTJoka u nnjposljedioe dai^ poJ^l^^AI 
iiije6t^ a teatru, djubtrdvftčki diletanti bi pi)iiqa»zmii iiftr 
Icaudarauiatska djela. U0p«U uadrvieaifli podcima (satare), 
■a puk bi vas vrvio kao U pfUfterre po glavnoj ulici, do- 
čim su gospodje i djfevoj^ice. gledale i slušale iz prozo- 
iu i :\z gjelojsija svojih kuća. Posliekadse ino$tra^i tea- 
-tiir uvukao u Dubrovnik, osta narodni običaj, da 
otlgpjena mladom' t, uzpeta takodjerna pod.Gima, prikaživa 
šaljive prizore da razveseli duh s^lušalaca, izmedju kojih 
biloje onih koji nijesu razumjeli drugog jezika osip) ns^roh 
duoga, a to bjehu „Maškarate", 

1 • .Kaznačić je sjpjevao nekoliko tih šaljivih prizora 
i 8 toga svi ga sugradjani zaljubiše. Ali ova vr« 
sta poezije vazda bi rijedkija postajala, kad bi se u staro- 
me đubrovačkome životu pomaljali neki novi inorodni ele- 
menti, koji su razkidali onu svezu, što je od isvih Du- 
brovčana sačinjavala gotovo jednu samu porodicu. Ka- 
značić ipak osta stalan na svome mjestu dok su ga go- 
dišta i okolnosti prisilile da ga ostavi, ali ga zle vo- 
lje ostavi. 

Sliedijći se baviti odvjetničtvom i pod Avstrijau- 
-skomVJadgm i postavši zastupnik „Poboiuih zavoda^ ni- 
je mu: se' pristojalo i ni časti, • m godinama da 
bod^ adiomfk tih veselih Javnih izkasa,* te.se njih aka- 
fifi^ali Je Djeg9vi> srce kucalo, isto kao u dane mlado- 
sti, a gorske sa ga > vik |oš nadahnjivale pjesničkim 
eOnom' kad. bi se odmarao od neugodnih forenskih ra- 
dnja -^^ On nam je ostavio nekoliko poetičkih spisa, koje 
je upravljao najglavnijim izmedju prijatelja a iz kojih 
iztiče da je do najzadnjega vremena uzdržao veseli 
svoj humor, a najbolji nam je dokaz pjesmica, koja je 



— XI — 

napisao kad je prevalio 80tu. godinu života, podnaslov 
vom „Kokot mojega susjeda**. '• 

Kada je ,1835 godine počeo, po zapd^etkti/zaHlttžr 
uog Gaja, ilirski pokret, čiji su organi bJlilisto^ž^iNoi- 
\iue hrvatsko-dalmatinske-slavonske'' i ^I>aiBfica>iHrslla?'; 
kada je godine 1886 Dr. Božidar Petraijović ustano- 
vio „Cp6cKo-Aa:iMaTHHCKH Marasna** da* pobudi ljubav 
prama narodnome jeziku; kadu jo neuiurii Dr. Gaj do- 
šao u Dubrovnik da traži stare dubrovačke rukopise 
prošastih viekova da ih na Bvietizda kao obrazce knji- 
ževnog jezika, i kada se god. 1844 u Zagrebu izdaGun- 
duMev „Ostnau^ po pravilin^a ume ortografije; -^ Ka- 
značić kao vatreni zemljak i kao gotovo jedini pfreo^tavt 
ši od klasičnih dubr<yviičkih pjesnika, driži za dužnost 
ozvati se laskavim^ pteivrma A pristati i nastojati da 
presvietli zanos i^^ji^iSfe fiA'tiA\k& viekovia uzdržao u ma- 
loj ali uljudnoj nj^lDiVoj id()tii<dvnribude Vazsijati iskru 
svijem srodnim ^leiftehimaj koji' popiše ^ćutjeti potrebu 
neke književne zanij^liiti^tt.'' Ki»žlcižHm fee počeo tres- 
t^**'^i«3 Kii«ndeičf>i^evtt'Gaju:' -( <:•••/ -i«/: 
• ' •' Živi čestit, ' slmii b^di 
Mili Gaju, rodna kruno^ 
Srca ilirska žeži, budi, i . ." • /- 

Nek poznade svak podpudo^ ^ • • ^ 
Da se u c'jeni svog jezika 'i- i*: • 
Domorodstva zdrži dika. ' ... -• i 
A Petranoviću viče da ustane, da braći btvori knjige: 
Jed*nodtt6no nek se oglaaie 
Na narodno pozivanje, * 
Neka tudjin snebiva se ^ 
Da smo od njega ništa manje. 
Sliedeći na taj način, verige klasicisma počeše se 
kršiti a zauzme to lUjesto ljubav prama domovini, koja 



• ( ; . I • I » 



— XII — 

se vazda to Tiše širila, naročito uslied političkoga po- 
kreta 1848 godine, tako da Kaznačić nije oklievaoda 
pozdravi u stihovima, upotrebljavaj uć novu ortografiju, 
hrvatskog bana Jelnčića, komu je preporučivao da se 
sjeti neke bližnje pokrajine : 

Vidji bližnja ko krajina 

Verigami pritisnuta 

Gleda u tebi slavskog sina 

Brjedi, uzdiše, pričeznuta, 

Kradom pruža tebi ruke 

Jeda olakšaš i nje muke. 
Upotrebljajuć ćirilicu pozdravlja srbskoga patrijarhu 
Jozipa Rajačića: 

Rajačiću, srbskog puka 

Srbske crkve sv'jetla kruno, 

Tebe odabra višima odluka 

Za dovršit moć podpuno 

Svete odrede i^e milosti 

U narodnoj slobođnostL 
No je već bio prevalio 64o. godina, a i| to doba 
postaju konservativni i najzaneseniji ljudi. Duh obnovljenja 
napredovao je munjevitom brzinom oreći bez milosrdja 
sve Sto bi stara nahodio. Naš se pjesnik poplaši take 
zabune te se osami od obćeg pokreta, pa stade žaliti 
dobre stare uredbe i u krugu nekih suvremenik^ iro- 
nički žigosati smjelost mladih obnovitelji: 
nesrećo prem nemila! 

Žast^ i mene mati nije 

U ovom vieku porodila 

U kojemu sve s' umije, 

I bez učit dalje iV bliže 

Um mladosti svud dostiže. 
Prostite mi, ah prostite I 

Našieh djeda sjene stare, 



— xin — 

Ve^ vam neću necienite, 
Templa gradit nit otare^ 
Va6 bo izgled plemeniti 
Neće umni već sliediti. 
Gundiilićn, moj Palmota, 
Ostanite men^ đaleče 
Jer bi bila baš sramota 
Da vas mladost štuje veće, 
„Starca slušat ne sliediti" 
Zakon vijeka ima biti. 
Ipak je svesrdno ljubio mladež, do Daj]M>konjeg ča- 
sa bio je srčani prijatelj mladićU, lasno je ispričavao 
razjarenost i mane prosudeć ih kao svojstvo vatrene 
mladosti i spominjuć svoja mlada ljeta, naveo bi svoja 
pomanjkanja na njihovu olakšica, te ako li je u knji- 
ževnim djelima bio „laudator temporis aeti* nije za cije- 
lo takav bio u privatnome životu. 

Neizrečena je bila njegova ljubav prama rodnom 
mjestu, tako ga je ona uzvisivala, da je htio da iz 
Dubrovnika krene svako umno i moralno napredovanje. 
Plemenita srca i blage ruke žrtvovao bi se drage 
volje na korist prijatelji. Nezavisna karaktera, nije ni- 
kad hlepio za kakvom javnom službom, ni ikakvom časti, 
kad da steče koju, varalo je da se komu ponizi. 

Kako vidjaše da svaki dan toviše ginu one poro- 
dice izmedju kojih bješe proveo svoj dvgi život, tako 
mučniju oćuti samoću starosti, koju bi ipak tješio spo- 
minjuć prošla vremena. 

Bez ikakvog imetka bavio se je svojim zvai^em 
do kasne starosti, kad je bio već dobro zaslužio miro- 
vinu; no samo najzadnja dva mjeseca osta u kući i u- 
mrie tog. Aprila 1874e. godine u 90oj života. 

Čudna zgoda! što je smrt jpokosiia Augusta 1872 
prije slavnoga Petra Preradovića, nego našeg vrijednog 



— XinV: — 



.7 



starinu. Spjevao je^iPferadorić jeđaa sonet god. 1871, 
kad ga krivo obavj«»Hžei da'je Kaxiif^6ić.urDr-o; taj so- 
net nađjoše izmedjii .09t(fvitihd» hrvatskog pjesnika, i 
štampaše ga u „Viencu» u 17 broju gocT* 1874 kad se 
u Zagrebu oba znala Kaznažićeva smrt. 

Sretna zgoda koja je zajedno združila ime zad- 
njeg preostavšeg pisca stare slovinsko-dubrovačke pro- 
svjete s imenom jednoga od najčuvenijih pjesnika sada- 
šnjeg preporodjenja hrvatske književnosti! Budi ova 
zgoda sretni znak sjedinjenja- svih sloviiiskih plemena u 
-čvrstu svezu ljubavi i pobratitnstva; v 

Evo Preradovićeva soneta : ; ' 
Ko hrek stari dubrave negdašnje 
Čvrst u zemlji, osut mladicami ; 
.* ♦. .Pdfulagjeno u doba sadašnje 
»•. Sterovo' si dugo medju nami. 
I uv'jek si iz struje prijašnje 
'«. Glasove nam slao ptičicami, 
Starosti si dobe do najkašnje ' /. 
Bodrio nam duše pjesmicami. 
Smrt:napokon tebe iskorieni 
I razaori ptičicam sjedalo, 
Al, što ne mož' razori t, ostalo; 
Ostale im pjesmice u cieni 
I ostatće, dok pisama dika 
Sa milog nam slovi Dubrovnika. 



i\ 



i:. 



Rajmnnđ Tisić. 






— XV — 
PRiniJETBA 

Da ugodi požudama svojih prijatelji, u najzađnje 
godine života, pokojni gosp : Antun Kaznačić, naumi 
sakupiti svoje razpršane pjesme i dopuštati da se tiskom 
obielodane. No pošto im je predmet ponajveće bio pri- 
godan, izostavi one što su samo razumljive bile suvre- 
menicima, koji su poznavali osobe i okolnosti ondašnje- 
ga dubrovačkoga družtvenog življenja, a pošto su mno- 
ge (osobito one šaljive) upisane u dubrovačkome narje- 
čju, u kojemu se često upotrebljavaju ne samo korjeni 
talianskijeh rieči, no kadkad i ciele izreke, izmieni ih 
gdje se moglo, čistim jezikom, gdje ne, izjasni ih doti- 
čnim Opazkama. Posluži se etimologičkim pravopisom, 
kojim su se onda tiskale sve naške knjige latinicom iz- 
dane. Starost i smrt zapriečemu da tu radnju dovrši. 
Mi ovdje izdavamo one pjesme koje je on sabrao, ka- 
ko ih je on isti popravio. Prilagamo samo na koncu pje- 
smu za maškarate ^Rukotvorci*' pošto godine 1866 po- 
kojni gosp. Franjo Kurelac dao je tiskati u Zagrebu 
kod Albrechta u knjizi : Rtivje i Pahuljice^ pjesni po- 
rugljive i pastirske ponajveće Dubrovačke **. On je sma- 
trao da je ta pjesmica proizvod spisatelja srednjega vie- 
ka. Zasve mnogoučen i vriedan filolog u toj ocieni te- 
žko se je prevario — Ovdje je opet izdavamo da bude 
primjerom narječja dubrovačkoga u doba kad je Ka- 
značić živio. — Da je znao da će ona preživieti pokla- 
de god : 1838, kada ju je upisao, bio bi je na mnoga 
mjesta popravio — Ali on nije pjevo da zadobije lo- 
vor neumrlosti, nego samo da mladost veselo prodje o- 
ne radobtne dane. 

Izdavatelji. 



&08p. Božidarn Fetranoviću 

utemeljitelju godine 1836 ljetopisa pod naslovom 
Srbsko - Dalmatinski Magazin. 

Trublja Slavska zgar s planina 
Velebićem glas prostire, 
Dalmatinska pokrajina 
Na glas trublje mač podire; 

Slavska mati tažit trudi 
Mah junački roda svoga: 
„Nje zvek ratni koi vas budi 
»Dušmanina strt silnoga, 

„ Braća vaša slovinskoga 
»Braća plemskog od koljena 
„Zvekom trublje narodnoga 
„Vas na obranu zovu imena. 

„Oružje vam ne trebuje 
„Za domaću slavu uznieti, 
„Duh je rodni koim vojuje 
;,Ko se želi strancu oprieti. 

„Što nemarnost njemu krati 
„Što navidnost huda otima, 
„Slavjan ište da povrati 
„Da od tudjina preuzima. 

„Brzo skupa priskočite 
„Za podpomoć svetu odluku, 
„Duh i glase podignite, 
„Braći vašoj dajte ruku! 



— 2 — 

^Dalmatinske lovorike 
„Uvehnute nek' ne vidim, 
;, Stare naše vajmeh dike, 
„Spominjući nek' ne blidiml" 

Glas matere Slave čuje 
Kroz književne svoš zabave 
Petranović, koi poštuje 
Što se drži rodne slave; 

Hrlo ustaje, braću zove, 
Njim otvora kiyige i liste, 
Neka slavske medj glasove 
Svoje ulože glase čiste; 

Jednodušno nek s' oglase 
Na narodno pozivanje : 
Neka tudjin snebiva se. 
Da smo od njega ništa manje. 

Ah! da ti je uvjek hvala 
Slavska krvi, brate izbrani. 
Krepost tvoja ne prem mala 
Dičnost našu drži, brani; 

Ah I sdržalo, ahl branilo 
Tebe svako svegj svietlilo — 



Gosp. I^udevltu Gaju 
kada je pohodio Dubrovnik mjeseca Lipnja god. 1841 

Mudri Gaju zemlja ova je 
Zemlja slavnih uspomena, 
U njoj oglus još ostaje 
Glasovitih nje vremena. 



— 3 — 

Gundulića duh hrabreni 
Unuk štuje još pošteni. 

Nekda zgoda različnosti 
Nas su od starih udaljile, 
Ostaje nam još jakosti 
Za prikupit duha sile; 
Gdje uvehnu cviet mudrosti, 
Osta korien narodnosti. 

U srcu nam primjer davni 
Praotaca cavti, plodi, 
Spominje nam jezik slavni 
Da duh rodni ne zahodi 
Domorostva gdjeno žile 
Spuštene su krepko bile. 

Žive, Gaju, plodi u nami, 
Izgled starih naših djeda 
Koih tva vriednost nad zviezdami 
Ilirskijem Ijubko ugleda, 
Kojih slave veće dosti 
Prostrieće se tvom kreposti — 

Zaboravit nikad neće, 
Srce naše tvož svietlilo. 
Ime tvoje svedj živjeće 
Dubrovniku sladko i milo, 
Uspomena tve vriednosti 
Biće naše znak harnosti. 

Živi čestit, slavan budi. 
Mili Gaju, rodna kruno, 
Ti Slavjanska srca budi, 
Nek poznade svak podpuno 
Da je ciena svog jezika, 
Narodima prva dika. 



— 4 — 



Pjesma Dubrovniku 

prigodom pretiskanja Gundulićeva Os ma na 
u Zagrebu god. 1844. 

Dubrovničel blago nami 
Zaboravljen sasviem niesil 
Tv6g narodnog duha plami, 
Plemeniti stari uresi, 
Na daleko preneseni 
Krjepost tvrde davnoj cieni. 

Ti kak rieka uzbunjena 
Kad nenadno gat probije, 
Baca vodu preko stiena 
Dok se loga svog odbije ; 
Nu na logu trag ostavlja 
Stara polja kim zabavlja — 

Za slavjanskog sreću roda 
Slava tvoja znane tiče, 
Zagrebačka ter gospoda 
Tvoju slavu svuda liče; 
Mudri ljudi, skup ugodni, 
Kog podžiže plam narodni. — 

Skup kom pamet i ženice 
Ni'e zavidost potamnila, 
Nit mu oholost protivnice 
Varku i zlebu postavila; 
Ona oholost svedj prokleta 
Kk napredak svaki smeta. 



— 5 — 

Skup koi pravdi prionuti 
Uzmnažava diku sebi 
Ljubko želeć svud razsuti 
Što bi nekad dično tebi: 
Dieli s tobom čast i cienu 
Prem pristojnu tvom imenu. 

Gunđulića vidj gdje siva 
Pjesnicima nada svijem, 
Vidj Gjorgjića gdje s' odziva 
Glasom svojim medenijem, 
Palmotića vidj i ine 
Kojih ime još ne gine. 

Svim sad ljubav domišljata 
Kosti stresa, sjene budi, 
Grli Hrvat svoga brata 
U pomoć mu hlepi, trudi; 
Narodu ga prekaživa 
Nenadana nu još živa. 

Kak zrcalo kad sunčani 
Zrak sred podne unj zapire, 
Nek svjetlosti drugoj strani 
Samo odsiva gdje dopire 
Prvu krepost nu na svomu 
Caklu uzdrži srebrnomu ; 

Tak u sebi svakolika 
Tvoja krjepost sasvim biva, 
Tvoih sinova stalna dika 
Kao u staklu moć se skriva, * 
Nu bratinske bez ljubavi 
Još b' tvojoj pređo slavi. 



— 6 — 



Jozipn knezu Jelačlćn 

,:, trojeđne kraljevine Hrvatsko-Slavonsko-Dalmatinske 

godine 1849. 

Trobojna se slavenskoga 
Preko neba duga spniža, 
Zapisano velikoga 
Eažuć na njoj ime muža, 

Trokraljevske kog države 

Srce i djela liče i slave. 

Nakon dažda preplahoga 
Večerom se nam objavi' 
Pouzdani došastoga 
Vedrog dana znamen pravi, 

U kom slavska polja i sreće 

Žarko sunce razvietlieće. 

Oj slobodo! svih naroda 

Prvo dobro najslavnije, 

Sjeme tvoje ni'e bez ploda 

Vješta ruka kad ga sije 
Ter u malo tad vremena 
Niče iz dobra dub sjemena. 

Vidj hrabroga sina tvoga 
Kog' na luku nebeskome 
Ime sjaje, njeg prvoga 
Svem narodu slovinskbme. 
Bez pomoći kad s' ostala 
- Vječna vlast je zapisala — 



— 7 — 

TrostručeDe, zemlje Ban^ 
Jelačiću glasoviti! 
Sve ti redom slavske strane 
Kojim glavar ti ćeš biti, 
Svijaju ti vience ugodne 
Za zasluge domorodne. 

U ruke ti postavljaju 
Osvojene mač slobode, 
Mač kojim si na Dunaju 
Sloboštine zle zahode 

Brži od munje razstavio 

I dušmane pokorio. 

Zaman zmija trojoglava 
Svoj izrigat čemer spravi 
Austrijanskih da država 
Razdorom se vez razstavi, 
Zaman vrata stolnog grada 
Neprijateljska stisnu obsada; 

Prebližit se vidi kade 
Tvoje vojske silne čete. 
Na koljena strta pade 
Proseć milost; teško smete 
Poduzeće kletog boja 
junače, viernost tvoja: 

Tad sloboda pogrdjena, 
Rad vitežke Tvoje obrane, 
Glavu uzdignu umirena 
Zaboravi svoje rane. 
Lovorom te resi i viče: 
Slava ! moj ti osvetnice ! 



— 8 — 

Sloboda je, Gospodine, 

Nam najveći dar nebesa 

No nje svietlost tamni i gine 

Nje je Ijepošt bez uresa, 

Sloboština njoj nemila 

Netom se je približila. 

Ni'e prestolja, nije otara, 
Ni'e ikakve ljudske vlasti, 
Kft ne truje, stresa, hara, 
Dah otrovni njezin tmasti 
Đa podloži sve kreposti 
Kletoj svojoj svevoljnosti. 

Proklet čovjek, proklet budi 
Kog' oholost zasliepljm'e, 
Koi da uzvisi sebe trudi 
A sve ostalo pogrdjuje, 
Koi postupčac svojoj slavi 
Na svog brata gradi glavi! 

Sloboda je. Gospodine, 
Svoj postatak s neba sniela. 
Oholost ju zbaci u tmine. 
Oholost ju grdno smela, 
Paka Ijudskieh strasti sila 
Verigam je poklopila; 

Prenarečen ti si zgara, 
Nje verige razlomiti. 
Narodnost me ne ne vara, 
Mogu ti ovo proročiti: 
Da po Tebi već bez ploda 
Naška neće bit sloboda; 



— 9 — 

Vidi bližna kak krajina 
Okovima pretisnuta, 
Na Te gleda slavskog sina 
Bliedi, uzdiše pričeznuta, 
Moleć jspruža k Tebi ruke 
Da olakšaš i nje muke, 

Milost Carska, čini tvoji 
Uzvise Te nam ugodno 
Na vladanje, koi pristoji 
Onom samo, koi narodno 
Misleć, naše za potrebe 
Zaboravlja sama sebe. 

Vieme tvoje Banovine 
Puk radostiv pozdravlja Te 
I sloboda kraljevine 
Obzire se sada na Te, 
Jednoglasno višnje zove 
Narod na Te blagosove. — 

Medj veselim glasovima 
Svaka strana što T' upravi, 
I Dubrovnik pjesmu ima 
Tvoje ime kojom slavi, 
On ti davno želje svoje, 
Svietli Bane, prekazo' je. i) 

Jest i pjesnik koj bi htio 

Nad zviezdami Tebe uspeti 

I pjesmami, kad b' umio 

Pristojnijem sebe iznieti; - 

Pjesme nemoj Ti gledati. 

Gledaj dušu što ih prati. 



1) D odgovoru Obćine Dubrovačke 21 Srpnja 1848 na poziv 
bpaće Hrvata i Slavonaca. 



— 10 — 



Srbskome Fatrijarki Jo^ifa Bajačlćn 

godine 1849. 



I koga izaberem, njegova će di- 
bika procvietati: tako ća utiSiti 
pr«đ sobom vika sinova Izraelskih 
što viSa na vas. 

Mojiz: Brojevi Gl: XVU. v. 6. 



Prekaza se prem očita 

Ruka strielom Previšnjega, 

Silnost pade pređobita 

Cieć smionstva već Svojega, 

Puk izbrani ne žamori 

Veriga ga već ne mori. 

Aronova procavtjena 
Čudnovato šibka siva, 
Eto šibkom već iz stiena 
Provrela je voda živa, 
Izraela puk čestiti 
Kojom će se napojiti. 

Bajačiću, srbskog puka, 
Srbske crkve svietla kruno! 
Tebe izabra višnja odluka 
Da dovršiš sve podpuno 
Svete odrede nje milosti 
U narodnoj slobodnosti; 



— 11 — 

Teb' aelena kak' Aronu 
Šibka cvati sred svietlila 
Š njom oholost usionu 
Tvoja je viernost sasvim zbila, 
Mojzes probi vrutak vode 
Ti nam probi vir slobode; 

Vir slobode progonjena 
Da utažiš tužbe puka, 
Kog' verigam pretieštena 
Gvozdena je trla ruka, 
Sve mu grabeć, izvan oči 
Da usužnjen suze toči; 

No Gospodin nemilosti 
Ne puštava bez osvete, 
Ter u gnjevu svož naglosti 
Farauna morem smete. 
Preko voda puk izbrani 
Stup ognjeni dok sahrani. 

Bog će pomoć udieliti 
Hrabre Srbe spasit svoje, 
Stup ognjeni njim će biti 
Rajačiću srce tvoje, 
Dok dušmanskih četa stope 
Morski vali ne poklope. 

Zgodno i pravo. Gospodine, 
Crkovna je vlast najveća 
Koje nikada čast ne gine, 
Udielila tebi sreća, 
Već je davna tebi bila 
Višnja znanost namienila. 



— 12 — 

Kada milost aašeg Cara 
Sdruži nebu svoje odluke, 
Kad ti žezlo kod otara 
Posvećene preda u ruke, 
Znamen to je: čibka da ti 
Čudotvorno cvjetjem cvati. 



Varka i) 

Oh ! mentes hominom, gaantom est in rebus inane. 

Sat. Persija. 

M& pameti osvjesti se 
Prionula česti, sreći ; 
Da svud dopreš moriš ti se 
Ti što želiš uhvaš steći, 
Nu željenja tebi mila 
Varka jesu tvog sliepila. 

Varko svieta himbenoga 
Ali od mene ti ne bježi, 
Neg plamenim ognja tvoga 
Jace nade m6 ražeži 
Nek uhvanja moja i želje 
Zasjedam se tvlm temelje. 

Ja se himbam sramit neću 
Tve nit mrzit na hitrine, 
U tebi ću čest najveću 
Iznać za kom srce gine, 
Sred izpraznog tvoga skuta 
Ma će minut bolest kruta. 



1) Obmama (Illasione.) 



13 



Odavna si blaga i mi^a 
S ljudima se špotno igrala 
Čarih tvoieh moć i sila 
S nezgodan! se mnogo rvala 
Čovjeku si posred muke 
Ugrabila mač iz ruke. 

AM blažena vazda bila, 
Varko od mene ne ne bježi, 
Neg sred boli, jada, cvila, 
Zapletena tvoj u mreži 
Sjena tvoja tuge i vaje 
Odlagat mi ne prestaje. 

Kak jutmja zviezđa u putu 
Ti razčinjaš duh umorni, 
Svjetlost tvoju svud razsutu 
Sviet u željam nerazborni 
Nek s očima plam ne vidi 
Nu zasliepljen prati i slidi. 

Ti bez srebra, ti bez zlata 
Sva vitežka plaćaš dila, 
Ter odkad si slave vrata 
Junacima raztvorila, 
Trud, rvanje, smrt i smeća 
Njim su plata ta najveća. 

Od zabava uklo]\jena 
Mudroznana u svom domu, 
Valovima obkružena 
I brodara putu u svomu. 
Ti jednako trude i muke 
Namiravaš s svake ruke. 



— 14 — 

Jeli moči kfe na svieti 
Jeli znanja dubokoga, 
K6 se tebi može oprieti 
K6 li otresti jarma tvoga, 
Ka li u svietu krepost biva 
Da tvš veze razdriešiva! 

Vidj Leksandra gdje u suzami 
Tiesnoćom se jada svieta, 
Vidj Darija koji se mami 
Da mu je carska vlast oteta, 
Oba cvileć u nesvjesti 
Preminuše od bolesti; 

Ti njih smiri . . . . ter jednomu 
Kolik želi sviet raširi, 
Obećanjim tvim drugomu 
Od vladanja želju miri, 
Obadva će vjerovati 
Štogod budeš njim lagati. 

Da je Didone glasovita 
Tvim se svjetim pouzdala 
Nebi Eneu prem mahnita 
S kraja mora zaman zvala, 
Dok medj plamim svoje vaje 
Nesrećnica svršila je. 

Himbenoga varko svieta 
Ahl od mene ti ne bježim 
Neg' ka' u prva moja ljeta 
Srce m' iskrom tvom razžeži 
Zaneseno da ono ljubi 
Sve što ištuć hlepi i gubi. 



— 15 — 

Tebi u srcu čovjek svomu 
Znameniti hram on građi, 
Hitrotvoma pak na komu 
Troja vrata probit radi, 
Vrata uhvanja, želje, nade, 
Vremenom se koja inade; 

Sred otara zasjednoga 
K6g sv6m rukom himba uresi, 
Domišljata vlasi Vječnoga 
Tako odluči zgar s nebesi, 
Tvoj posagjen kip da sjaje 
Ter nas varat ne prestaje. 

Radi toga lakomosti 
Ti probijaš pute sreće 
Njoj umiriš tvom milosti 
Grižnju duha što je najveće; 
Tak' da sjena tvoja sama 
Koprenu joj diže srama; 

Radi toga ko u ljubavi 
Ište iznaći slasti i mira, 
Kipu tvomu molbe pravi 
Spuštajuć se bez obzira, 
Ter nać' cijeni liek tugami 
U čemernim tvlm vodami. 

Ti putniku koji te moli, 
Širiš, ravniš, kratiš pute; 
Ti jadniku po sred boli 
Čistiš, liečiš rane \jute 
Nesrećniku u tjeskoći 
Ozivlješ se za pomoći. 



— 16 — 

Na zrcalu kano diete 
Zrak sunčani rukom hita 
Tako i čovjek tv6 zaplete 
Bez ikakva traži svita, 
Nit se stavlja sjena da je 
Za kom ginut ne prestaje. 

Nu ti mene, Varko sveta, 
Kakvagod si ne n' ostavi, 
Sjena tvoja men' ne smeta, 
U tvom kipu pun ljubavi 
Sve do groba haran dosti, 
M6 ću tražit čestitosti. 

Nu ti smiehom molbe moje 
I vapjenja primaš samo, 
Zlohitrenje poznaš tvoje 
Kim mnom vrtiš tamo amo 
Praznovierju da u taštomu 
Živem sužanj jarmu tvomu. 

Znaš da uhvanju momu ostaje 
Što n' umiem sam doteći, 
To Čestitost prava ona je. 
Kod istine što ću steći 
Kad prosvietljen sbacim s mene 
Vele ugodne tv6 koprene. 



— 17 ^ 



ITa grobu 0. Frana Apenđinl-a. 

Na grob i ja? Tot li moću 
Ronit suze bez obzira 
Razmišljajuć svu strahoću 
Unutrnjeg mog nemira, 
Kad razviđim nesrećnoga 
Uzrok priki jada moga. 

Sad da ustavim suze moje 
Čija će me rieč tiešiti? 
Ko će srca nepokoje 
Sada meni razčiniti? 
Liepa utieha ljudske rieči 
Bez tebe me već ne lieči. 

Višnji Bože I tol vez pravi 
Prijateljstvo k6g nam svije, 
Tol harnosti, tol ljubavi 
Plam, koj želje i duh grije, 
Tol ćućenstvo svako bolje 
Samo nzmnaža nam nevolje? 

Uzpomena sama ostaje 
Ka nas uviek morit ima 
Sama ona ne prestaje 
Svim nas vršit načinima, 
Napominjuć redom dtla 
Smrt koja je već svršila ? 

Kolik krati, pravo rjeću, 
Domorodnog mjesta moga 
Videć slavu, čast i sreću 
Uzvišene pisma od tvoga, 



— 18 — 

Mnjah đ«. to će biti dosti 
Smrt prokleta da ti prosti. 

Slovinskome, bez opaža 
Svog jezika, kud narodu 
Mnogobrojni prostor skaza, 
Krepost, dičnost i slobodu, 
Bilo je meni tim uhvati 
Da smrt na te neće stati; 

Kada ljudi glasovite 
Pokazo si sve države, 
Kim se mudrim diće i kite 
Unucima rodne slave, 
Veselih se ja cieneći 
Da ćeš slavan smrti uteći; . . . 

Nu sad na grob I U jasnosti 
Zrak nebeski na me siva, 
Zrak ugodnih od kreposti 
K6 kitiše tebe živa, 
Koje sad me učit mogu 
Neumrlost da je u Bogu. 



Prigodom smrti 0. Anđjela Maslaca. 
Njegovu ujaku, 

Andjela je dunda tvoga 
Viečnom polju smrt pridala, 

Nemoj suzit radi toga. 
Bolje gi'abit smrt je obrala; 

Ali plači, dosta ih amo 
D' utai^mo nju n' imamo. 



1 



■^ 19 — 



Sospođji **** 
na dan njezinog krstnog imena (imendana). 



Vazda živog cvieća kitu 
Kk s' u vrta mom gojila, 
Zlatnom žicom zgodno svitu 
Ja ti šaljem, moja mila, 
Nek ti bude za me rjeti 
Što mi je u srcu, što u pameti. 

Buka, znadem, pokloniti 
Mogla bi je čestitija, 
Nu ju neće dopratiti 
Nikad duša pravednija. 
Vrhu koje u slobodi 
Samo Ijepost tva gospodi. 

U živoga cvieća kiti 
Ugledaćeš mladost tvoju. 
Koja neće pobuditi 
Do sto ljeta viek na broju, 
Jer vremenu bez obzira 
Mladog duha plam s' opira. 

U živoga cvieća kiti 
Nadazdriećeš ljubav moju, 
Kom će duša mk goriti 
U Ijuveznom nepokoju 
Neprestano mir želeći, 
Kog kod tebe želi steći 



— 20 — 

Vez ti zlatni kazat budi 
Što je meni u pameti 
Hrdja zlato kak ne budi 
Nit ga može preuzeti, 
Tak ma ljubav bez zaprieke 
Živuća će bit u vieke. 

Ter ako se može dati 
D' od ovoga štogod svieta 
Nas po smrti k drugom prati, 
Uspomeni da ne smeta, 
Ljubav moju, mogu rieti 
Jedino ću ta prinieti. 

U živoga cvieća kiti 
Uspomenu drži moju ; 
Ona će te naučiti 
Mom se smilit nepokoju, 
Ona će ti za me izrieti 
Što mi je srcu, što u pameti. 



Suze FrdoĐJine. ^ 



Na ribarskoj prošetnici 
Koju vali plaču mora, 
Na jablanskoj siedeć Stici 
Koju zdrži hrek od bora, 
I s britvicom u rukami 
Pust Prdonja u mukami, 



1) Šaljivo tako nazivale jednoga priprodataoca ribe a Dn« 
brovniku, koji je živio do nazad malo vremena. 



— 21 — 

Olarom tresuć smišljen stoji, 
Nezna fito je zadobio, 
Kamenice pomnjom broji 
Koje bješe zakupio: 
Kad je pjenez dobrojio 
Ova je sobom govorio : 

Ev' i danas jednu pletu i) 
Dobio sam mukom malom, 
Rabe da me ne ometu 
Nazivljuć me: ništom, halom; 
Dobio bih, može biti 
Da se mogu oženiti. 

Oženit se ? . . . nu za koga 
Marija me kadar neće ; 
Jeli koga, u ime Boga, 
Da joj pamet smiri veće; 
Tvrdje joj je srce i jače 
Neg li zvono Malebraće ! 2) 

Ah I Marijo, dušo moja 
Čemu ćeš me već moriti? 
Nemilost mi neda tvoja 
Niti jesti, niti piti, 
Usah6 sam; kolik prije 
Umriet ću ti od sičije. 3) 

Bez pristanka tvoja slika 
Vrti mi se pred očima, 



1) Novac vr^'edan dvadeset starijeh krajcera au8tr\jaĐsk\{eh. 

2) Crkva sv. Frana u Dubrovnika kod samostana igegova reda. 
8) Po đmgijem naSk^em stranama nazivlju ju „suha boL' 



— 22 — 

Nijedna pučka i) ni vladika 
Ljepše od tvojih oči ina 
Prema tebi ste djevojke 
Shlamane su kak podojke. 2) 

Gledaj uć te, dnevi moje 
U mukami brižan trajem, 
Moje teške nepokoje 
Umiriti već ne hajem, 
Izvan tebe druge nije 
Dušu moju da razgrije. 

Ako jadnik probudim se 
Netom biela zora grane, 
Vas u znoju razstopim se 
Nešto u meni k6 prah plane 
I pečem se na žeravi 
Medj ugljenim od ljubavi. 

Ah! da je ovdi tužan rečem 
Polak mene Mare moja, 
Da me vidi gdje se pečem, 
Cieć Ijuvenog nepokoja 
Od žalosti u sto mrvica 
Pukla bi joj žigerica. 

Kad s' uhitim prošetnice 
Oči moje svud te traže; 
Ugledam te, svrneš lice, 
I rečeš mi : bježi vraže 1 
Ah! vrag niesam ne ne cieni, 
Neg' Prdonja ucviljeni. 



1) Građanke i gra^jane nazivali sa Dubrovčani packam i pačanima. 

2) DojloDJe. 



— 23 — 

Ahf ti si me, kučko liepa, 
Nemilostim uništila, 
Bolje da si hroma, sliepa, 
Nego sa mnom svedj nemila; 
Umiri se. Mare prosti 
Daj m' utarak tvoje milosti. 

Vidi kako djeca huda 
Na putu se mnom rugaju, 
Veleći mi: blezgo luda ! 
Niti za te rabe i) haj u; 
Jer Marija tvoja liepa 
Ne će muža gola repa. 

Klin mi u srce upre tada. 
Počnem kukat i plakati 
Cieć preljute muke i jada 
mir glavom ter lupati. 
Pak na Puntu 2) blizu mora 
Podjem jadat pun prikora: 

Niesam, Mare, bez ničesa 
Imam sve što ljudi imaju, 
Imam kruha, vina, mesa, 
Imam ribe na prodaju, 
Imam gaće od nankina 3) 
Pokojnoga Tabakina 4) 



1) Raba se je zvala u Dubrovniku služkirga sprav^jenica; 
kako Čupa; novakinja, do dana sprave. Sprava je bila pak 
domaća svečanost, kad nakon nekoliko godina službe kod istog go- 
spodara, predali bi se služkinji u ruke novci njezine plate do to- 
ga dana, i mnogi darovi u novcima i u o^eći. 

2) Punta se zove u Dubrovniku južna strana rgegove luke. 

3) Trsta platna. 

4) Nadimak jedne dubrovačke porođiee. 



— 2i — 

Imam gjilet i velatu ^) 
Ka je u Londri izatkana. 
Ka za truda mojih platu 
Bila mi je darovana 
Od Anice, što je služila 
Na pivnici u Šarila. 

Slamnica mi jest spremljena 
Riganoga od tr\jiza ; *^) 
Nekoliko jest vremena 
Da ju kupih u Puljiza, 
Budemo se kad vienčati 
Na njoj ću te pro valjati; 

Stoliće ću stare i štice 
Kojim vragom omastiti 
Da nas nebi jarebice, 
Počnemo se kad grliti, 
Stale kljucat u tminami 
Jer tad, Mare, jaob se nami ! 

Abl hoće li doć ikada 
Taj čestiti dan nam pira? 
Da mi duša puna jada, 
Kojemu se jedva opira. 
Već počine, da u tvom skutu 
Ranu izliečim ja preljutu. 

Neće nikad, ah I bojim se 
Izginut ću jadnik prije, 
Zaman ginuć pečalim se 
Rad krutosti ja Marije, 



1) Prsluk i frak. 

3) Vrsta platna na pratove, koja đolaad osobito iz Pnlje« 



— 25 — 

Na tužbe mi na prikore, 
V Odgovara mftkom more. 

A mogo bi djevojčina, 
Da ja hoću nać dvadesti ; 
Koje ištu sto načina 
Da se mogu k men' privesti, 
Ali, Mare, sama ti si 
Kk mi srcu trepteć visi. 

• 

Ah I da mogu i ja kako 
Objesit se srce o tvoje 
Otišo bih baš u pako 
Da umirim jade moje. 
Da ugasim plam Ijuveni 
Koji ko slama plamta u meni 

Jest Franula, u ŽugjelU i) 
Već odavna mukte služi, 
Ona bi me mužem hćela, 
Nu nek tamo smokve suši, 
Jer se bojim da Žugjoli 
I nju biće razapeli. 

Ah I bolje bi zajsto bilo 
Razapeli da su i tebe I 
Ne bi sada ja nemilo 
Proklinjao sama sebe, 
Nit mi srce u žalosti 
Trieskalo se s tve gorkosti. 

Što jadniku što m' ostaje 
Porad tebe negli umrieti ? 



1) Židoy&. 



— 26 — 

Da umirim moje vaje 
Mog6 bih se i odrieti ^ 

Ti ne haješ, neg u rugu 
Gledaš jadnu moju tugu. 

Idem, Mare, za Kaštio, i) 
Idem ondje da s' utopim, 
Već dosta sam pretrpio 
Nebarnici da ti ugodim; 
No opet me smeta jako 
Poći kršten crni u pako; 

S toga mislim bolje da je 
Poć u turske gdjegod strane 
Ter ostavit ove kraje 
Gdje mi nije već sahrane; 
No je umriet stvar pogana, 
Izpod turskog buzdohana. 

Bolje se je ukrcati 
Na brod kakav poć na platu, 
Ameriku ter iskati 
Gdje se u srebru plije i zlatu 
Ondi iznaći moću sreću, 
I donieti blaga vreću. 

Pak kada se bogat vratim 
I Marija vidi mene 
Gdje ti torbe zlata pratim 
Neka bliedi, kopne, vene, 
Ona će se tad kajati 
Što me mužem ne hće zvati. 



1) Tvrdja iz tal^anskoga Gastello. 



— 27 — 

Neka, neka, njoj ću ried, 
Usiona prokletice ! 
Već u mukam neću mrieti 
Gledajući tvoje lice; 
Pukni, crkni, sad Prdonja 
Ribetinom već ne vonja, 

Neg je bogat ; može uzeti, 
Ako hoće, sad vladiku, 
Visoko se može uspeti, 
Ne uz taku nepriliku 
Dane trajat, trajat noći 
Bez utjehe i pomoći. 

Tako ću se, kučko, tebi 
Ja jedan dan osvetiti, 
Iskat ćeš me u potrebi, 
Ludorija neću biti, 
Neg' s' osviestit, neg' t' ostavit, 
I s boljom se ja zabavit. 

Nebi li ti bolje bilo 

Dokle imaš još vremena, 
U tvoje me primit krilo, 
Biti meni draga žena 
Po načinim u naprieda 
Kako crkva zapovieda. 

Do malo bi ti čestita 
Mogla, dušo, dočekati 
Prdonjića malih kita 
Da te budu majkom zvati 
I bit prva, bud Bog s nama, 
Dubrovačkim medj ženama. 



— 28 - 

Ove rieči govoreći 
Prdonja se trese i cvili; 
Dječetina a skvičeći 
Jadnika su okružili, 
Vičući mu : „Mare liepa 
Ne će muža gola repa.* 



Eokot 
mojega susjeda Ivana ♦*♦**♦* 



Brate Ivo, nije sramota 

Da imamo svi kokota, 
Koj nam zorom pjeva i budi 

Na svakdanju radnju ljudi. 
Imam i ja pievca u kući, 

Nu susjedstvo na nj ne buci. 
Nit' ga kogođ skvrčat čuje 

D kuhinji neg' miruje. 
Tvoj al kokot prem nemio 

Svakome je dosadio, 
Jer on jutrom, jer on noći 

U susjedstvu smeću uzroci 
Skvrči, kriešti i jauče 

Ed pribjeno da je kuče 
I zavija u sve glase 

božicu kako prase. 
Na nj gospodje sve se tuže, 

Muževi ga mrze, ruže, 



— 29 — 

Jer ne mogu s njega spati 

Ni u postelji počivati; 
služkinjam neću rieti 

Jerbo svaka od njih prieti 
Cjeć kokota prokletoga 

Od gospara bježat svoga. 
Držanstvo je, svi velimo, 

Jedan drugog da trpimo, 
Da susjeda susjed trpi 

I š njime se da ne drpi. 
Ali kokot tvoj kad kriešti 

(A tome smo nazbilj vješti) 
Sve služkinje čim ga čuju 

Na te, brate Ivo, psuju — 
Uvjeren sam da ti žudiS 

I duševno da se trudiš 
Mirno proći sa svijem nami. 

Osobito pak s ženami, 
S tog prividi mira radi 

Susjedstvo se da ne svađi, 
Ubij vraga da ne smeta 

Svetu slogu da n' ometa; 
Na vrata ću haran ja ti 

Zlatnim slovim upisati : 
;,Blažen budi za mir pravi 

Ko kokota svog zadavi.* 

Prosjenca 1869. 



30 — 



Odgovor pjesni 
koju mu je prijatelj upravio. 



Mudri brate, pjesni tvoje 
Zasve da mi ne pristoje, 
Znak mi ipak jesu pravi 
Prijateljske tvoje ljubavi, 
Znak mi jesu očit dosti 
Tvoje pjesničke sposobnosti. 
Al te čednost težko vara 
Tebi, mili, kad prikara: 
Đa ti Pinda djeve izbrane 
Pristupiti k' njima brane. 
Znam, Božice zasve, i one 
Da su često osione, 
I da žene po naravi 
Nestalne su u ljubavi. 
Ljubo vnika njima biva 
Mučno trpit sramežljiva, 
Nije, vjeruj, da molbama 
Dopire se sve s' ženama, 
Smionstva se hoće dosti 
Da t' udiele svoje milosti, 
Kada budeš odlučiti 
Smiono k' njima pristupiti 
Na Pindu će vjekoviti 
Lovor tad te okruniti. 



31 - 



ljubav. 
(S napjevom). 

Ti me pitaš ljubav što je 
I Iju veni što su plami? 
Biet ne znadem, nu nešto je 
Što me mori, vrši, mami, 

Ak' otidem jadna spati 
Iz tiha me sanka budi, 
Ak se podjem prošetati 
U putu me rve i trudi. 

Čas ti srcem počne tući, 
čas pameti čudno vije, 
čas te blazni, čas te muči, 
čas te ledi, čas te grije. 

Aht djevojke, mješte mene 
Vi recite ljubav što je, 
Tako moje vi Ijuvene 
Ne kušale nepokoje. 



Jednome koji privriežen i blagodaren u Đubrovnikti 

na sj je psovao. 

Pitaš zašto Lero psuje 

Naš Dubrovnik i zloglasi ? 
Jerbo i magar poplesuje 

Siglo u kome žedju ugasi. — 



— 32 — 



Fonaiesje 

Anakreonike Vitoreli'a. — Ascolta infida un sogno. — 



Sa» prešaste počuj noći, 
Ljubičice oh 1 nemila 
Sanjao sam ondje poći 
Gdje Betina straši špila: 

Čarobnika B e t e ^) kruge 

Koji kad šibkom crnom vije, 
Sunce, mjesec, gore, luge 
Kudgod hoće svud zanije. 

Ter mu rekoh: starce znani 
Na jade se moje gani, 
U kojoj god spile strani 
Liek iznadji mojoj rani. — 

Posrnjehnu se stari i reče: 
Ovdje lieka nije za tebe, 
Bježi od drage na đaleče 
Liek taj ti je od potrebe. 



1) Na Pio čami, istočnom pregradu Dubrovnika, ispod ne- 
kadašige kace si ivnoga matematika Marina Gretaldića (nazvana 
Betom), nalazi se špila iz koje je činio fizična pokušanja požar- 
nim zrcalima. — Prosti puk smatrao ga je kao čarobnika; i dan 
dauašigi kad se približa k Betinoroj spili, prekrsti se. 



-^^^»^^^■l^^^^BI^^ 



— 33 — 



BazgoTor 
Dubrovčanina i Dalmatinca u Zadru o narodnomu jeziku. 



Dubrovčanin. 

Evo slavnog, stolnog grada 

Koi državom srećno vlada I 
Radost mi je prava, opeta 

Nakon mnogo, mnogo Ijetft, 
Nać se u mjestu u sred koga 

Stoje gospoda puka mdga, 
Car čestiti otkl' obro je 

Naredbe nara dielit svoje. 
Nad našijem gradovima 

On prvenstvo srećno ima; 
Njemu uljudne sve nauke 

Carska milost dade u ruke, 
Ovdje u znai\ju svak provodi 

Mirne dane u slobodi. 
Ah moj Bože! jeli sreća 

Doć državi mogla veća 
Neg' da u grada svak glavnome 

Jeziku se klanja svome I 
Ište razum, jest prilika 

Da našega zvek jezika, 
Razliega se i prostire 

Odkud znanje svako izvire. 

Dalmatinac. 

Nemoj sudit bez opaža, 

čovječe ^vietla obraza ! . ^ 

3 1 



r 
' t 



fc 



— 34 — 

Ti se varaš. U ovom građu 

Za svoj jezik malo znadn 
Prezirana, potištena 

Ovdi je naša rieč rodjena: 
Plemstvo ovdje i gospoda 

Zasve riašeg slavnog roda 
Misle vlasi i) da bi bili 

Kad bi naški govorili. — 

Dnbrovćanin. 

Kak? il mjesto ovo nije 
' Dalmatinsko, kako prije? 
Nije r rodu slovinskome 

Baraković 2) pjevo svome 
I pjesničkim on knjigami 

Slavu steko Zadru i nami ? 
Nije r Šimun Budineo 3) 

Ime svoje slavno uspeo? 
Nije r otle Ivan *) bio 

Koji je Mattu proslavio ? 
A Zanota ^) dična dilu 

N'jesu r Zadar razsvietlila, 



1) Vlasim (Morlacchi) nazivaju potalijančeni Dalmatini us 
samo one koji su rodom Iz one strane u kojoj su se nastanili Mo- 
rovlasi, nego i svakoga koji govori običajiio svoj materinski jezik 

2) Gjuro Baraković, zadranin, spjevao je »Vilu sloTinskn,' 
„Gjarulu" i druge krasne pjesme. 

3) Badineo, zadranin, pjesnik i spisate^ pobožngeh i bogo 
slovnijeh djeld. u našemu jeziku. 

4) Ivan Zadranin izpjeva slavjanski pjesan ,,0 Matti* 
lomenu" i druge pjesme. 

5) Ivan Zanoti ili Trnelinger prevede Virgil^ja naški ; 
đi ogromni rječnik hrvatsko -talijanski, koji u rukopisu nalazi 
kod gosp. Filipi u Zadru i neke pobžone knjige. 



J 



— 35 — 

Kad prenese svom kreposti 

Virgilija sve Ijeposti, 
I Enee put nezgodni 

Spjeva u jezik domorodni ? 
Karnarutić i) gdje je koji 

Medj' pjesnicim dičan stoji? 
A Zadrani gdje s' ostali 

Koje narod, štuje i hvali ? 

Dalmatinac. 

Što je, brate, nekad bilo, 

Sve se sada promjenilo. 
Sad Dalmatin koi sred grada 

Pobjego je s' brda od glada 
Pak s' u Zadar namjestio, 

Sramotno bi nalazio 
Kad bi jezik svoj vlastiti 

Sliedio častno govoriti, 
Uspomenu svog' prikora 

Misli jezik da m' otvora; 
Cjeć toga ga zaboravlja 

Medju Vlahe ter postavlja. 
Kog' uzdrži; ter čuj ove 

I nas i vas Vlasim zove. 

Dubrovčanin. 

II Dalmatin i Vlah nije 

II ga naška krv ne grije? 
11 Zadrani i Dalmatini 

Niesu r narod sve jedini? 

I 1) Brnja Baraković, vlastelin zadarski, opjeva u našemu je- 

šku „Sigetsku obsadu.'^ 



— 36 — 



Dalmatinac. 

Dalmatini žele biti 

Rodni jezik a tlačiti, 
Ter su ružan pribavili 

I govorit naumili 
Neki jezik koi mletački 

Bogme nije kao ni vlaški 
Kojijem se posramljuje 

Isti Mlečić kad ga čnje: 
Blago svoje preziraju 

Mješte zlata kalo Imaju. 

Dubrov«^anin. 

Treba rieti da ne znadu 

U Zadarskom mudrom gradu 
Eoi je prostor koja dika 

Slavjanskoga mog' jezika 1 
Nad njime se nije uspeo 

Rimski Tever, grčki Alfeo, 
Medna sladost kom se glasi 

Divljih strasti gnjev ugasi, 
Pristojan je svakoj pjesni 

U veselju i bolesni. 
On junake na boj diže 

Na hrabrenstvo njih podžiže 
Ljubovnika ucviljena 

U ljepotu zatravljena 
Bolest taži ; dokle vili 

Vierni pjesnik ne omili. — 
II ne znadu kud se stere 

Jezik bogat preko mjere? 



— 37 — 

Iztočna mu granica je 
Tatarinska gdje zemlja je, 

A teku mu svrhe nije 
Dok se stere val Adrije. — 

Dalmatinae. 

Sve to znadu; ljudi al jače 

Sto ne um'ju svedjer tlaCe, 
Ište druge kad ne umije, 

Svak sramotu da pokrije. 
S tog' Zadranin narodnomu 

Svom jeziku prostranomu 
Kog* neznade traži svima 

Da s' opire načinima; 
Zovuć Vlahom Dalmatina 

Slavske majke pravog' sina 
Koga danas kako prije 

Slavijansko sunce grije. 
Ko neznade svog jezika 

Da 'e Dalmatin n'je prilika. 

DabroTJ^anin. 

Nek se Zadar usioni 

Dubrovniku s tog pokloni. 
Nek Kotoru hrabrenome 

Snizi glavu bar u tome; 
Nek spoviedi da medj' nami 

Narodnosti gore plami, 
Jer je jezik nam' ugodni ^ 

Nada svijem domorodni; 
Rodni jezik ko ne ljubi 

Narodnosti pravo gubi. 






r 
I 



\ 



38 — 



Dalmatinac 



Pravo imaš; svak se brine 

Da mu . jezik svoj n' izgine 
Vidj Poljake, čehe, Srbe 

Kak se pozvat mudre skrbe 
Da im jezik glasoviti 

Budu svietu priobćiti. — 
Slavskim pjesnam' razliega se 

Odra, Sava kud prolaze, 
Raba, Dnieper, Višla, Drava, 

I kud Đunaj trag spuštava 
Slovinskom se rieči diče 

I narodnu slavu liče. 
A oko nas bez prilike 

Dalmatinske lovorike 
Posahnuše, da tndjima 

Dičimo se mi riečima, 
Seljanina samo je drago 

Čuvat jezik, sveto blago. 

Dubrovčanin. 

Šta govoriš, brate mili, 

Do toga smo dohitili 
Od sramote i prikora. 

Da nam obraz pasti mora. 
Ne dopusti Bože ikada 

Da državom ko nam vlada 
Prezirati bude diku 

Što čuvamo u jeziku, 
Ter da otmu djedovinu 

Tu presvetu Dalmatinu. 



— 39 



Prijatelju Babu *♦*♦****** 
na poziv' da složi pirnu pjesmu kad mu se brat ženio. 



Sabo mili, tvoje že^e 
Nebi, vjeruj, nikad smeo; 
Cjeća tebe sred postelje 
I drugu bih ženu uveo; 

Nu proslavit kad bi htio 
Zaručnike piesnim sada 
Ja bih smrtno sagriešio 
Nit proštenje steko ikada; 

Jer ženitbam pjesni moje, 
Prosti tebi samo rieću 
Kunem ti se ne pristoje 
Kao ni vragu žeći svieću 

Lasno je tebi koi se niesi 
Po zakonu oženio, 
Uzvisivat na nebesi 
Što gi može bit želio ; 

Lasno je tebi suhu s kraja 
Uzbunjeno hvalit more, 
Kadno brodar posred vaja 
Kuša muke sve najgore; 

Lasno je hvalit tko je steko 
Slavu krvim što je prolio, 
Kada boja na daleko 
Ti si doma mirno bio. — 



; 
( 
t- 

i 



— 40 — 

ženidbi hvala koja 
Svešteniku riet pristoji 
Oparena duša moja 
Pripievati baš se boji; 

Bazmatrajuć jer tegote 
Eoe ženidba Ijudem daje, 
Zaboravim nje ljepote 
I s nebesa da šašla je. 

Da 8 okušo ti kadgođi 
Što 8u djeca kada plaču 
A dojkinja ne nahodi 
Da ih smiri gdje pogaču 

Da s' okušfi šta je ljubi 
Kad haljinu napre imati, 
Tmuli bi tebi zubi 
Za ženidbi hvale dati. 

Prosti dakle brata tvoga 
Što se meni pir ne mili, 
Što iskrenost srca moga 
Neda pjesnam rieč po sili: 

Nek ti mladost to pogodi 
Koa slobodna sad se smije 
I koja se ne nahodi 
U tom škripu već od prije. 

Slušati ću ništa manje 
I pohvalit štogod reče 
Čekajuć ih na pjevanje 
Kad tu ugodnost sebi steče; 

A tebi ću, Sabo brate, 
Pirne pjesme spravit moje 
Ak prikupiš kadgod svate 
Za ženidbe kakve tvoje. 



41 — 



0. Franu M. Apendinu. 
Kolenda. 

Čemu meni bez obzira 

Ne daš nigdje, Frano, mira, 
Neg me koriš danom, noći, 

Da mi nije već pomoći, 
Veleći mi: kolendami 

Da se mojim grad pomami? 
Riet ću pravo: svak sad ište 

Matat pčele u svoje ulište ; 
Šiljak slave svakog bode 

I na kopnu i sred vode. 
Svak kakvoj slavi radi 

Mali, velji, stari, mlađi. 
Vidj vojnika, koi sred boja 

Neda bratu svom pokoja, 
Neg rad slave hlepi prvi 

Omastiti nike u krvi; 
Vidj brodara, burno more 

Kako slabom ladjom ore 
I da dob'je slavu veću 

Stavlja glavu baš u vreću; 
Svak, moj Frano, na sve strane 

Gubi noći, gubi dane, 
Jeda slave koji dio 

Po sreći bi prihvatio: 
Meni samu, mili Frano, 

Nema biti dopuštano 
Na godinu dva tri krati 

Prijatelje kolendati, 



— 42 — 

Da bi mogo tom zabavom 

Pobrinut se mojom slavom? 
Lasno je tebi na daleko 

Ime slavno koi si steko, 
Rim i Beč ti, pogle^ čudat 

Uzvisuju ime svuda, 
I slave si, kako zna se 

Učinio hlad poda se, 
Tak da nije sela grada 

Od istoka do zapada 
Gdje tebi ne govori 

Mudar, neuk, bolji, gori; 
Svak te hlepi, čeka, žudi 

Uzmamljene žene i ljudi. 
Kako nećeš? Svak svud znade 

Uma tvoga hitre inade 
Dubrovnika kadar štije 

Dok se davna slava vije, i) 
Kad Kadmovu vide vojsku 

Doć na zemlju Konavosku 
Gdje mu žene suza viri 

Goje kupus da se žiri, 
Pak lakome Grke vide 

Epidaurske dizat ziđe, 
Gradit crkve, kuće, trieme 

Kak je običaj naše u vrieme 
I klanjati po prilici 

Boga bojnog u Turici, 
Paka kako iz gomile 

Epidaura pruži žile 



1) Odnaša se na njegovo djelo: „Notizie istorico - critiche 
sulle antichit^, storia e letteratura dei Ragusei," izdano god. 1803. 



— 43 — 

Naš Dubrovnik ter s uzvisi, 

Eak đokazd svietu ti si. 
Lasno 'e tebi, koi pripravi 

Da priložiš slavu slavi 
Dokazati slovinskoga 

Da iz jezika rodnog moga 
Svi jezici drugi ishode 

Da od Bjega svi dohode, i) 
I da je Evi zmaj nemio 

Naškiem riečim govorio. 
Ti si ilirske ti latine 

Naresio Kalepine, 
S česa opržen još te huli, 

Ak' i mrtav, fratar Štuli. 2) 
Tebi truda nieđnog nije 

Gramatike izdat dvije. 3) 
Pak da slavi n'je ti stana 

Medju pjesme brata Urbana 
Tvojih pjesni dobar dio 

Utiskat si hitro umio, 4) 
Nek da tvoje bez koristi 

Nema slave ni brat isti. 
Da ti slave paka kiti 

Bude Kotor priložiti 



1) Na: „De praestantia et vetustate linguae illjricae* izd. 
god. 1806, i na; „Dell' analogia đella lingua đegli antichi popoli 
dell' Asia minore con qaella degli illirici'' izd. god. 1810. 

2) liječniku (Kalepinu) 0. Joakima Štuli, Apendini predlo- 
ži predgOTor. 

3) Gramatika talijansko - ilirska i latinsko - ilirska izdane od 
Apenđina. 

4) Medin latinskijem pjesmama Urbana Apenđina, mnogo 
ih ima brata mu Frana. 



— 44 — 

Mudrih ljudi skup izbrani 

Izmatd si još od lani. l) 
Da posadiš jošter bolje 

Ime tvoje slave u polje. 
Gdje 'e zakonik, 2) gdje su ostale 

Koje motriš slave i hvale? 
Gdje pravila za pisati, 

Koja iz Zadra htje nam dati? 3) 
Prešno si ih nu sklopio, 

Bog grieh Tebi oprostio I 
Na taj način ime tvoje 

Na sve strane razašlo je 
I za slavu miran Tvoju, 

Kako bubreg spiš u loju. 
A nedaš mi kakvom malom 

Približit se tebi hvalom? . . 
Umiri se, ter m' ostavi 

mojoj se bavit slavi, 
Ti me ne psuj, neg me hvali 

Kad me, Frano, psigu ostali. 



Eolende 
u oči Mratinj-dana (S. Martina) 

Ne kolenda, brate, nije 
Šala izprazne lakardije ; 



1) Životopisi slavn^eh Eotorana, koje je izdao god. 1811. 

2) Preved je u naški — Austr^anski Zakonik. — 

3) Nalazeći se Apendini u Zadra, Vlada mu naloži da s ne- 
kijem drugujem knjižeTnicima ustanovi najzgodngi pravopis naš- 
koga jezika. — I Vlada ga primi kao službeni pravopis u Dal« 
maciji. 



— 45 — 

Kolendd je Grke Omero 

Koji zaisto ne bi lero, 
Kad uz gusle pjesme svoje 

Po ulicam pripjev6 je : 
Skup š njim Grka pun radosti 

Biaše srećan, kad za dosti 
Mogaj^e mu kadgod biti 

Pjevaoca glas sliediti, 
I gdjegod bi pak pristali 

Vrata su im rastvorali, 
Na trpezu pak b' iznijeli 

Štogod jesti jesu htjeli: 
Služila bi preko obroka 

Tikva vina od tries oka, 
Košić hljeba, sir nad ina 

Kak najveće kolo mlina, 
Četvrt sliva a što je veća 

Kak prismočak luka vreća. - 
Kad bi sliepac dobro izio, 

Prazan trbuh namirio, 
Tad bi guslam stego žicu 

I zapjevo počastnicH 
Ter kućnome domaćinu 

Podo hvale po naćinu. 
Nie sad posd tako mali 

Nać Omera da te hvali, 
Al je, mislim, još trudnije 

Goste primat kako prije. 
Ako želiš hvaljen biti. 

Daj nam jesti, daj nam piti, 
I obilno na trpe/i 

Na grčku se s nam podnesi 



— 46 — 

Tada nzdignut tvoje hvale 
Prijatelje nad ostale 

Naš će poso, brate, biti 
Moć Omera predobiti. 



U oči Nikolina dana. 
Gosp. Nikoli Remedeli. 

Visoka jela sred polja 

Četiri 'e grane spružila; i) 
Jednu je pastijer Radmio 

U bolju zemlju prenio ; 2) 
Od druge brodar plavčicu 

Za sinjeg mora sklopio; 8) 
Treća se njojzi združila 

Da nje doteče visinu; 4) 
Četvrta listje i prutove 

Na svud okolo spustila; 5) 
Pod ovom mlada nevjesta, 

Sa dvie rumene jabuke, 
Na rosno cvieće kleknula 

Ovako Boga molila: 
„Dopusti, Bože veliki. 

„Da jele stavnost visoke 



1) Bijaše otac četvero djece. 

2) Kći mu se je u Mletke udala. 

3) Najstariji sin bijaše pomorac. 

4) Drugi sin življaše s otcem. 

5) Treći oženi se i kad ova Eolenđa bi spjevana, imaše dvi- 
je kćeri. 



— 47 — 

„Ni biesnost silnih vjetarft, 

„Ni zle tegota godine, 
„Budu nemilo krenuti, 

„Grane joj ružno zaviti, 
„Svagdan nju blagom zemljica 

„A rosom nebo pojilo I" 
Ovo je neve vapila 

U oči dana Nikole. 



n oči istoga dana. 
Diklicama s Prijekoga, i) 



Od Prijekog, dikle mile, 

Čemu ste se odocnile? 
Ustanite; Nikolina 

Sutra vam je svetkovina, 
Ali tužne vi ne znate 

Kakva u njemu parca imate? 
Za vas misli danom, noći, 

Kako će vam potpomoći; 
Svetac drži u rukama 

Tri jabuke da ih da vama. 
Prići k njemu pospiešite, 

Od tri jednu da primite. 
Kojoj prvu bude dati 

Bogata će vojna imati, 
Grub hoće li paka biti 

To nesmijem govoriti; 



1) Sjeverna strana ĐabroTnika. 



— 48 — 

Kojoj druga pak đopad« 

Muža ć' imat slede brade, 
Rukotvoran on će biti 

Moć će obilno nju hraniti. 
Treća je paka još od davna 

Udovici mladoj spravna 
Naprla se koja udati 

Za prvoga spominjati. 
Pospješite, ne krtite 

Dok jabuku vi primite, 
Bez muža je jer djevojka 

Opaljena kano vojka. — 
Ja ne ištem, kako znate 

Da mi od pira štogod date, 
Ali harnost žapovieda 

Pomaknut mi što naprieda, 
Ja ću tako miran moći, 

Vašeg sveca po pomoći. 
Slavit njegov dan častjBni 

Vama ćestit, blag i meni. 



Na badnji dan. 

Puška puca ... na veselje. 

Prikupimo prijatelje; 
Svak se miće, svak se muči, 

Božić nam je sutra u kući; 
Žena muža turči i davi 

Prasica se da dobavi, 
Nož i pušku muž zalaga, 

Da umiri kućnog vraga. 



— 49 — 

Djeca skviču, služba žudi 

Prasica se već da osmudi, 
Cisti ražanj domaćica 

Uskošena kao vučica; 
Ješom već se svak zabavlja 

Čim domaćin badnjak spravlja, 
Kum ga kiti, zet polieva, 

Slatke pjesme guslar pjeva. 
Al popjevke što će nama 

Medj sađašniem gospodjama 
Eoe za Božić malo haju 

Nit badnjaka doma imaju? 
Već ne misle one o tomu 

napredku neg o svomu 
Ter na staru nebi htjele 

Da se predu ni kudjele. 
Njim je Božić kad vrh glave 

Lopižicu kakvu stave, 
Kad mantilju steći mogu 

Samo tada hvale Bogu. 
Muž se tuži, muž proklinje 

Da napredkom kuća gine, 
Ona za to ni nehaje 

Neg na njega kd pas laje. 
Ah! Gospogje moje mile 

Teško ste se prevarile, 
Hodile su bolje stvari 

Dok je obićaj vlado stani 
Zaludu se moma resi 

Kad za kuću luk ne miesi, 
I jadno će bez badnjaka 

Slavit Božić kuća svaka. 



— 60 — 



U oči novog ljeta. 



Svak je danas pun zabave 

Velike se čine sprave; 
Svak godišta za novoga 

Nazbilj ima posla svoga. 
Gospar novce razmienjuje 

Službu svoju da daruje, 
Koja ga je prem nemila 

Sve godine jaoh I globila. — 
Raspuštena služba i babe i) 

Za posala kućnih slabe, 
S bučicom se ne prestanu 

Vrtjet, dok im štogod kanu. 
Svi crevljarski svi djetići, 

I šavački svi mladići, 
AventurimS) čestitaju 

Ako bušnut što uhvaju. 
Vidiš mladu vjerenicu 

Pomno svija kolendicu, 3) 
Da pričeka š i^ome sutra 

Vjerenika s dobra jutra. 
Kropjenicu tru popovi 

Jer počimlju blagosovi, 
Nye njima žd pjevati 

Za f i r i n i ć srebra imati. 



1) U ĐubroTiiiku dojkiige nazivaju babam. 
3) Rijtč tal. koja znači kupca, koji se običajno n jednomu 
dnčana služi. 

9) Osobite kite ev\|eća koje se dariviga na novo ljeto. 



— SI- 
NI kolenđar, prosti Božet 

Pjevat mukte baš nemože, 
Zato želi, kako znate^ 

Da na nj milo pogledate, 
Pogledajte, moj Gosparu, 

Poslovicu znate staru ; 
Buka ruku da umiva, 

Dar učinjen dar zaziva. 
Ako naša dužnost ište 

Srećno žudjet Vam godište, 
Nakon toga dobro znate 

Što učinit vi imate. — 



U oči Vodokršta. 

Večeraske, kak svi znaju 

Već kolende dospievaju 
I to nam je nazbi^' milo 

Da 'e to slovo već svršilo; 
Veće neće ne gospoje, 

Od istine k£ se boje, 
Po posjedim zgodu imati 

Naše pjesme protresati. 
Nit tužit se s toga uzroka 

Da ne mogu zažet oka. 
Niti služba u naprieda, 

Neće psovat puna jeda, 
Da m'ihove noćne samo 

Dogovore razčinjamo, 
Svak se može umiriti 

Nećemo mu nauditi, 



— 52 — 

Napijed može a tiboći 

Svak opremat posle noći. 
Nu prie neg se razdielimo 

Prijateljski, kao želimo, 
Dopušteno nek nam bude 

Smirit naše sve požude, 
I zahvalit tvoj dobroti 

Blagođarit k& nas hoti, 
I slušati naše pjesni, 

Gospodaru naš Ijubezni. 
Bog te zdržoi dieleć Tebi 

Što želimo samiem sebi: 
Zdravlja, mira, srebra, zlata 

Raztvorena gostim vrata. 
Spominjujuć milost tvoju 

Edm si primo družbu moju. 
Spravljati ću pjesne i hvale 

Vjeruj 2biljne, ak i male, 
Pak se tebi do godine 

Vratit ćemOp Gospodine, 
Eak se vraća lastavica 

Starom gnjezdu harna tica. 



QoBp. Matu B*******. 

Ah I moj Mato B*******ću 
Sve sluškinje na te viču, 

Svakome se tužu i plaču, 
Da su s tobom kak na maču, 

Svaka od njih kad te ugleda 
Kopne, vehne, bliedi, preda, 



— Ba- 
li kuhinju, gdje nije brntk, 

Bi\jama se zaStincava. 
Gospogje su u nemiru, 

Isred ljestve službu viru, 
I predaju da cieć tebe 

Ne izgube same sebe. 
Ah I moj brate, dosta veće 

Jer te ni vrag trpjet neće, 
Pusti službu da nas služi, 

Da se na te već ne tuži. 
Ja znam dobro da ćeš meni 

Odgovorit, moj ljubljeni: 
Da snižnosti radi tvoje 

Slu&kinje ti baS pristoje — 
Ostav' ih se, već ostavi 

Bolje misli tvoje upravi. 
Poniznost bo krjepost gubi 

Kad drugoga snizit ljubi. 
Sramota je tako mlada 

Da kuhinja tebe vlada, 
I da sebi neznad ništa 

Kad se pariš kod ognjišta, 
Da su 8 Tebe svegj na tužbi 

Domaćice suproć službi, 
Da se tresu svakom krati 

Kad te vide doć pred vrati. 
Nek na izgled tebi biva 

Čedna krepost brata Iva, 
Koi odkad se oženio 

Nije mislim sagriešio. 
Moli Župka i) njeg zamani. 

Da s u kolu s njime bani. 



1} Ženska ii sela Župe kod ĐubroTaika. 



— 64 — 

Zaman Nike i Marije 

Na nj nasrću kak' A r p i j e, 
On se opire napastima 

Kak' Šuperka i) Valovima, 
Ter odkad se pokrstio 

Svom je tastu omilio. — 
Nye razlog, počuj mene, 

Da erbo si sam bez žene 
Možeš zato sve doprieti 

Štogod začnes u pameti. 
Oženi se; dikle mlade 

Osvojit te sve se inade; 
Oženi se ; jeda ostine 

Sila u tebi od vrućine. — 
Hoj bezočnu tražit ljubi 

Iznaćeš je, dni ne gubi; 
Hoj kreposnu djevojčicu 

Blagu u duši, liepu u licu, 
IznaćeS je, nu ne budi 

U yuvenoj lien razbludi. 
Moli, vapi, prosi, kleči, 

Pak ženidbom rane lieči. 
Tad ćeš vidyet posred noći 

Eak' na nebo sunce skoči, 
Kako ngesec sa zviezdama 

Usred podne sjaje nama, 
Tad ćeš vidjet mati dobra 

Koja oženit tebe obra. 
Kakvu kitu, puna mira 

Za tvojega svitće pira. 



1) Greben kod Cavtata. 



— 55 — 

Dundo Vekar i) u te dane 

Narediće na sve strane 
Da se ve^i, srednji i mali 

Razliegaju klempesali; 
A ja ću ti duše mirne 

Začinjati pjesne pime 
1 na megdan svekolike 

Pozvati ću ja pjesnike. 
Ah I boćeli dobre sreće 

Približit se taj ćaa veće! 
Da sluškinje živu u miru 

Bez predanja na tvdm pira, 
Da gospogje već počinu 

tvom drbtat nenačinul 
Jerbo žene, znaš, ne umiedu 

Naći mjere svomu jedu. 
Kad službi a ne o qima 

Smionstvo se mislit ima 
Kad se obrće igima š k i n a 3) 

A klanja se put komina. S) 
Svašta žene proždiraju, 

Preziranje ne praštaju, 
Osvete je ženske sila 

Mire Tvoje razorila 
Jer tovarski na vrh Ide 

Podnio se S igim Paride. 



1) Namjegnik Biskupa. 
3) Rieč tal. legja. 
S) Rie£ tal. kuhinja. 



— 56 — 



SnbroTačke sluškinje. 

(Za Maškarate) 
L 
Jela, Stane i Nika 
(Na podani), i) 

Jela. 

Ođkle si mi, Stane draga? 
Jes'U nafila koga vraga 
I kupila? U bez ništa 
Ti 86 vraćaš put ognjišta? 

Stane. 

Ja kupila? Čuvaj Bože I 
Ni jesti se već ne može 
Er svu ribu, sestro mila, 
Šalavarđa 2 'e zakdpila. 
Nego i^tem svud sadara 
Gospodina Jcomisaraj 
Da za ovo štogod vidi 
Za puk jadan da prividi, 



1) Tako asoTU u Dabromika ngesto gdje seJjaci iz okolice dono- 
se na prodaja Toće, ze\je i t. d. 

2) Nadimak jedne priprodavalice. 



57 — 



Jela. 

Pravo imaš ; nmogo* krati 
Gospogja me š nje izmlati, 
Kako da 6am ja joj kriva 
Da se riba zakupljiva; 

Pak u petak i subotu 
Svud me šalje na sramotu, 
Ak ne nagjem psuje, bije, 
Er u kući ribe nije. 

Nika. 

Što ste lude I draga Jela, 
Ne bih vraga ja trpjela, 
Ne bih psovke, ni nje bate, 
Sto dukata da mi date, 

Što joj nagjem, to joj nosim. 
Nit se stoga, sestre, kosim. 
Kad je ribe, nek je ždere, 
Kad je nema, nek s' odere. 

listane. 

Rieti mojoj ja bih hćela 
Mješte ribe vraga izjela I 
Al ne smijem, sestro mila, 
Er bo bi me usmrtila. 

Jela. 

Moja Žiga baš jučera. 
Kako na zlo svegj namiera, 



— 58 — 

Na pravednu, seutre, bogu 
Tovjelom me jekne u nogu. 

Nika. 

Neka luđne; psovke i bate 
Pristojno je da imate, 
Er nećete slušat stavna 
Što svjetigem vas odavna ; 

Ostavte se jednom kuć& 
(jđje 'e zla plata i obuća 
€rdje nadrti svegj su na te, 
Gdje svegj trpiš psovke, bate ; 

Sad naćete kuća dosti 
Gdje ne glogju samo kosti, 
Svak se trudi i pomeće- 
Da sluškii^ju vriednu steče; 

Najbolje je Gospodara 
Jednog služit, al beSara, 
Ako na te nož izvadi, 
Al te ipak i pogladi. 

Stane. 

Sviesno zboriš, Nika mila, 
Al ih služit meni *e sila; 
Neka luda harnost pusta 
Da ih mienjam ne dopušta ; 

Zadavnica ako moja 
Nemiljena jest Gospoja, 
Ranu m' opet iieči i hladi 
Kadgod može, nje sin mladi. 



— si- 



jela. 

M6Qe jadnu sve pak muči 

Er sam s starom sama u kufi« 
Ako kušam kad pomoći 
Nać u gluho doba noći 
Osamljenu mome vajn, 
Pred vratima kućci laju, 
Susjestvo se sve razbudi, 
Staru uhite mrtvi trudi, 
Počne ka&^at, viče: »Jela 
Svieća mi je potamjelal* 
Hajde s vragom I sulpiu beUo ^) 

I meni je potangelo. 

Hika, 

Ja govorim još od lani, 
Mila Jela, našoj Stani 
D' ide služit dobrog Mata, 
Naći će se kak' udata ; 

II da pogje u Đum Nika, 
Zaisto skladna redovnika. 
Tu na vo^ju biće svoju, 
Kako bubreg ljeti u loju. 
Spominjem se da dok sila 
Mladosti me iznosila, 

I meni bi sestro Jela 
Često vruća kika prela. 



1) u najbolji čas. 



— 60 — 

• 

Ni jo& sada, sasve ?eće 
Da mi mladost prva uteče, 
Spašena mi duša bilal 
Nebi 8* vam se promienila -?- 

Stane. 

Od|dav9a dam ja mislila 
Sta b* tiifnit odlučila, 
Pak da bo^je mogu proći 
U Carigrad ja ću poći, 
Puna mira i slobode 
Dobit par& kako vode, 
Bez u jaju ne iskati 
Dlaku, moću tu s' udati. 

^ela. 

U Carigrad poći, draga? 
To *e s httdobe proć na vraga, 
Zahvaljujem na te svjete, 
Neću kuga poć gdije mete. 

Stane. 

Bič od kuge za me gori 
Zla 'e gospodja što me mori, 
Da nebeski volim pravi 
Bič me jednom da zadavi, 
Neg' u mjestu ja nemilu 
Usužnjena stat na silu. 

Jola. 

Sto smo stale? podne 'e veće 
Trčmo doma, tak vam sreće! 



— 6! — 

• 

Sutra paka uraiiiiqo 
Na vođi se sastanimo, 
Slobodno će tu nam biti 
Moć podulje govoriti, 
I ođlućit tam' al amo, 
Vladati se kak' imamo. 

Kika. 

Svaka u kuću po^'i svoju 
Mirna živjet kak u loju ; 
Ak gospogje vas uzviču, 
Pustite ih neka skviču. 
Na njihove lakarđije 
Nek s* u srcu svaka sm\je, 
Ja ću poći sad do Klare 
Gospogjine crevlje stare 
Da joj prodam, korist sva je 
Ta od službe što m^ ostaje. [ 

Jela, 

A ja idem, kako znate 
Trpjet pljuske, trpjet bate. 

Stane. 

Ah i mene, želja živa 
K mom gosparu priteživa — 



— «a — 



II. 

Povraćasje iz Carigrada 
(na Pločam) 

Jela sama. 

Liepa stvar je^ nek se pati, 
Ženskoj glavi putovati! 
Nekada sam govorila 
Da se nebi već vratila, 
Al nevolja kad te davi 
Valja svojoj mislit glavi I 
Broj godin& kad s' uzmnoži, 
Kad s' u jadnog nagješ koži, 
NemaS muža, nemaš brata, 
Zaman moliš da ti vrata 
Ko otvori, tad m 'e sila 
U Dubrovnik povratila. 
Ali teško mene smeta 
Što nesreća htje prokleta, 
Nakon ciela dva godišta 
Da se vraćam baš bez ništa. 
Muka 'e trudit danom, noći 
Praznieh šak& paka doći 1 
Sad gospodje dubrovačke, 
Sve opake kako mačke, 
Nasladit se zajsto imadu 
Kad da dogjoh, obaznadu 



— 63 — 

Ne uđata i bez mince, i) 
Opet iyima vr^et mlince 1 
Bađ ljutoga toga jada 
Gučula mi, bogme, pada; 
▲li svietu dobru volju 
Pokazat ću za nevolju, 
Da s prvice one mene 
Rušnu i krušnu barem ciene — 
Ah I duhom sam ja klonula 
Da Hmo došli kad sam čula; 
Kad sam Dance ^) ugledala 
Iz srca sam proplakala, 
Promišljajuć kolik krati 
Pomogla sam protresati 
Ja gospodju staru i mladu 
Za kamenom ondi u hladu — 

Stane. 

Dobra došla, draga Jela 
Koliko sam te žudjela I 
Već su prošla dva godišta 
Da tebi neznam ništa. 

Utka. 

Kad t' ugledah, jadna halo, 
Srce mi je zaigralo; 



1) Vnta noTca đabroTačkoga. 

2) Hat na moro, blizu samoga Dubrovnika; tu služldnje običavap 
ju Butiti haljine. 



— 64 — 

Dva godišta al u ova 
Od tebe nam nikad slova I 

Imaše ti teško biti 
Od tamo se uputiti ? 
G(\je ti 'e svako, dobro bilo. 
Kako s^ t)vdi razglasilo. : ^ 

Nika. 

> 

Tvoju dušn valja imati 
Za pod zima putovati, 
Mene od mora strah bi bio, 
Sestro mila, uništio f 

Jela. 

Rieti ću ti pravo u malo 
Jest se i meni h^i tumbalo i)* 
Al za srećnu moju zgodu 
Biaše sa mnom na istom brodu 
Jedan mladić za šJcrivana ^ 
Komu bijah već poznana. 
On za ljubav čistu i pravu 
Držo bi mi, tužan, glavu. 
Kunem vam se, da odavna 
Ja mladića tako stavna, 
Ljubežljiva i vesela 
Niesam čula, ni vigjela. 



*9m 



1) Tumbat se, kad udi more. 

8) Skrivan, pisar, nangestnik kapetanoT. 



— 65 — 



Stane. 

Naši u gradu nebi bili 
Mladići te prirriežili! 
Kad puštavaš dušu u jadu 
Tad te oni ne pozuadu, 
Kad si dobro, tad su dvije 

• Približu se lakardije, 
Ah ! da Bog da vrat slomio 
Ko 3^ ikada njim pustio! 

Nika. 

Nemoj, dra^a Stane tako 
Ni na naše psovat jako ; 
Riefc je stara, istina je. 
Da n'je zlato sve što sjaje, 
Ali probrat kad s' umije 
Opet kalo sve baš nije, 
Čeljad vsviesna nagju er ištu 
Kadgod biser u smetlištu. 

Stane. 

Znamo, znamo, Nika vrla 
Da na naše ti s' uprla; 
A ja ih bih hćela prije 
Svijeh vidjet sred galije. 
Sad se toga ostavimo, 
Jeli se zabavimo, 
Pripovidji, sestro mila. 
Za što si se pak vratila? 



— 66 — 



Jela. 

Jedva nakon mnogo jad& 
Uhvatih se Carigrada; 
Niesmo sidro još bacili 
Nit se na kraj uputili, 
Dogje ua brod množ škrivand^ 
Trgovaca, kapetan&, 
Da bi mogli obaznati 
Jer* mi mis6 službu iskati. 

Stane. 

Tako dok su u Carigradu; 
Susreti ih pak u gradu 
Javi im se, nit te znadu 
Ni za iskmjeg' te poznadu. 

Nika. 

U grad netom nogu stave 
Pomame se šuplje glave, 
Gospostvo ih pusto zgrije 
Zaborave što bi prije. 
Ko ih ište? ko se stavlja? 
igima se ko zabavlja? 
Ostavmo se takog gada ( 
Jela draga, sliedi sada 

Jela. 

Ead kapetan i\jima reče 
Da ne mislim služit veće, 
Hotjeli su odma znati 



— 67 — 

Umijem li siti i prati; 
Netom rekoh da umijem 
Pridrago je bilo svijem; 
Ter da perem njim obuću 
U Peri 1) mi nagju kuću. 

Stane. 

Kada svoju korist vide 
Za te u oganj svaki ide, 
Cjeć ljubavi same neće 
Niedan s mjesta da bb kreće. 

Nika. 

Svieh izmegju tijeh hala 
Dva sam samo ja poznala 
Koji znadu kad se ljubi 
Da se štogod svegj izgubi, 
Tinđirikat 2) kt te znadu 
I gladit ti Ijubko bradu ; 
Ali vrag je da su stari 
Pak ih oganj slabo pari. 
Eto korist svak ne gleda... 
Sliedi, Jela, ti naprieda — 



1) Pera i salata, predjeli Carigrada gdje stanuju krs^'ani. 

2) Tindirikati, igrati s' kijem na STo^em koljenima. 



— 68 — 



Jela. 



Prvieh dani, pravo rieću, 
Imala sam dobru sreću; 
Svi su mene pohodili 
Prat, krpit se dohodili ; 

. Kako trudih, sestre mile. 
Vi biste se prekrstile! 
Jer gnusobe nema veće 
Pomoraca do odjeće. 
Svu bi zajsta s' njome bila 
Grušku luku zamutila. 

Stane. 

Kako neznam ? negda oprati 
Pokojna me posla mati, 
Rodjaka mi dvie košulje 
Crnje crne od prosulje. 

Nika. 

Spominjem se da od kala 
Nekada sam ja isprala 
Par gaćica dragom mome, 
Prsti mi se svi izlome. 
Mili Bože I što 'e tu bilo 
Što se iz njih nie izlilo 1 
Devet vođi, tri liksije. 
Sve to dosta bilo nije. 

Jela. 

Istina je da za malo 
Mnogo se je dobivalo, 



— 69 — 

Šeset dukat' za majdeše 
U osam danft moje bješe — 
Al do malo dogje Nika 
Što 'e služila Vilenika, i) 
Počne i ona Siti, prati, 
Svakijem se šperlentati, 2) 
Mislim u nje da se cio 
Baš Carigrad prevratio, 
Jer bezočna ona hala 
Svakoga je pritezala ; 
Tada meni šveuje, pranjlB, 
Počne svakdan biti manje; 
Erbo drpa svegj prokleta 
časne žene sreću ometa — 



Nika. 



Bezobrazne poganije I 
Kako gnusnu sram je nije t 
Ne prostio Bog nikome 
Ko zemljaku škodi svome 1 
Biće čula kadgod rieti, 
Da brat bratu jamom prieti, 
Al štogod mu svoj brat sklopi 
Da ga u jamu ne utopi — 



1) Prezime jedne Dubrovačke porodice. 

2) Šaliti. 



— 70 — 



Stane. 

Nije ona tome kriva, 
Neg' izgomet ona živa, 
KS, s' obrće svegj put strane 
Odkud vjetar puhat stane ; 
Potreba joj dok je od koga 
Vazdan mu je ispred noga^ 
Nagje bolje, tud s' obrne; 
Kad t' ugleda glavom svrne. 

Jela. 

Ali dugo ona hala 
Nije, bogme, halekala ; 
Iz Liguma i) neka kera 
Erbo dogje : pasja vjera I 
Kako sova tiče s bata, 
K' sebi ljudi sve primata. — 

Stane. 

Neka, neka; to mi 'e milo 
Pravo joj se baš zgodilo 1 
Zna da svakog iza vrata 
Zaslužena čeka plata. 



1) Prosti pomorci izgovaraj uć inostranska i^jestna imeDa čeito 
ih kvare tako n, p. zove Liyoriio,Ligamo ; Barcellona, Prca- 
lonja; Nova Orleans, Novr\j&n i t. d. 



— 71 — 

Nika. 

A kako si, tužna Jela 
Bez dobiti ti živjela? 
Ko ti 'e bio u pomoći 
Da pak možeš doma doći? 

Jela. 

Na ovom brodu skiem sam došla, 
Netom prva 'e kuga prošla, 
Teško se je jadan bio 
Skrivan mladi razbolio, 
Da se biedan manje muči 
Stan u mojoj nagje kući, 
Sve kukavan što imd je 
Sve on sa mnom dielio je, 
Za mene bi on se bio 
Mislim, sestre, sunetio !)• 

Stane, 

Živi u gradu s kijem tako, 
Provrio bi na te pakol 
Uspeli biteb' na kam, 
I prognali na tovaru 2) 

Sika, 

U prokletom gradu ovome 
Dosta da se javiš kome, 
Glas je dosta da ti čuju 



1) Ryeč turska - obrezati se po njihoTome zakoau. 

2) Ta sa bile običtvjne pedepse lorijnM u staro doba. 



— 72 — 

Ončas rabe kunduruju. 
U Primorju kad sam bila 
Kuda niesam ja obila, 
Megju svietom^ u samoći, 
Posred dana, posred noći, 
A s gosparom sama u kući 
Učila ga vunu vući: 
Niti se je snjelo kome 
poštenju sumujat mome. 



Jela. 



Netom dogjoh, ja sam bila 
Udati se naumila, 
Ter dobavih vierenika 
Plantarića nekog Nika, 
Koi od mene bez riet rieči 
Iznenad^ se odaleči; 
Niti mogah obaznati 
Tako šta ga baš prevrati, 
Ko zna šta mu 'e kakva hala 
Na me jadnu izlagala ; 
Nenavidnost svegjer s' laži 
Omraziti ljubav traži. 
Et' ga tamo I kak mu drago ( 
Ne mori me to zanagol 
Kad s' udice riba omakne 
Dogje druga, pa s' natakne — 
U toliko počne druga 
Megj' Turcima mesti kuga, 



— 73 — 

Tad s' je sila zatvoriti 
Svoj hakoljak i) potrošiti, 
Šest mjeseca i još veće 
Virih sunce kak iz vreće, 
Svegj u kući kukah sama 
Jedoh hranu u suzama, 
Nikad vidjeh živa duha 
Mucah kako njema i gluha. 
Kuluk ^) samo posred noći 
S' buzdohanim poćuh proći, 
Koga srete, toga hme, 
Prebijete nit s' obrne; 
Ah svakoga Bog krstjana 
Čuvo od turskog buzdohana! 
Jedniem mahom ak t' uhiti 
Sva ćeš s' odma razčiniti, 
I ostati nemoguća 
Kako bačva bez obruča ; 
Sita, bogme, Carigrada, 
Buzdohanom gdje se vlada. 
Tad se zakleh d' ako zdravu 
Ja iznesem od tud glavu 
U Dubrovnik naš čestiti 
Odma ću se povratiti, 
I da poću bosonoga 
Na goricu, 1) moleć Boga 
I našega svetog Vlasi 
Da od kuge svegj nas spasi 



1) Novac što ko uštedi do glavne nevolije. 

2) Tarska straža 

3) Brežuljak blizu Dubrovnika na kome se nalazi jedna zavie- 
tna crkvica svetoga Ylaha, 



— u — 



Hika. 

Stati blizu rodnoj kući 
Narav ista to nas uči ; 
Cigankii^a samo kleta 
Sve obija strane svieta. 
Za srećom je zaman ići 
Jer je nikad nećeš stići, 
Ako niesi baš mulića, i) 
II bez srama bezočnica. 

Stane. 

Ostav' me se, tvo6 ti sreće ! 
Bit mi ugodne nikad neće 
Služit gladna gola i biena 
Od gospodje svegj mučena 
I kupovat meso i ribu 
Do koljena mokra u glibu 
Kako metla bit držana 
I po vazdan opsovana ; 
Ako te su tvo6 požude 
Kako želiš nek ti bude! 

Hika. 

Nek mi bude, bogu hvalal 
Al sam dugo izostala. 
Gospar čeka mene u kuci 



1) Iz ital: znači (^ete nezakonito. 



— 75 — 

Da uzmože gaće obući. 
Zdravo, Jele, uhvam sutra 
Opet doći s dobra jutra. * 

Stane. 

Idem i ja bez ničesa 
U komardi er nie mesa, 
Ead se vratim doma ovako 
Uzavret će cieli p ako. 
Al komardar meso neće 
Na ovu cienu davat veće; 
A igihova znaš da sila 
Puk je svegjer ugnječila. 
Idem, idem; zdravo bila! 
Teško sam se odocnila. 

Jela. 

Hajte, sestre, baš rasuta 
Od dugoga ja sam puta ! 
Ali u ovom lazaretu, 
Eoga nikad ne pometu 
Vražijimi neće dati 
Misi trenom ni pospati. 
Strah me tužna sama biti 
S Vidojom se zatvoriti, 
Ko pas star je, pak me nebi 
On pomogo u potrebi. 
Ako miš mi pr.bje šticu 
I upade u stupicu. 
Valja, bogme, sama sutra 
Da ga vadim ja iz nutra; 
A mene je, sestro draga, 
Strah od miša kako od vraga, 



— 76 — 



Pohvala Jude Iskariota- 

Hvalit Judu izdajnika, 
U skupštini redovnika, 
Smrtni grieh je, oni rieće, 
Eoi razmatrat stvari neće : 
No ko mislit zdravo umije 
Razabrat će, uhvam, prije 
Da se danas hvalit može, 
Dobro i zlo, prosti Bože! 
Jer je hvala sad jednaka 
Za zlotvora, za junaka, 
Sada mila, il nemila 
Hvaliti je svakog' sila. 
Nedostojnu dakle meni 
I nevriednu moi ljubljeni, 
Hvalit Judu dopustite, 
Sniionstvo mi oprostite. 

Višnji Gospod videć ljudi 
Da s' opaći, da su hudi 
I nebeskieh sred prostora. 
Da on sameat ostat mora, 
Poslat sina svog odluči 
Slavi rajskoj da ih prikuči 
I da jadne duše izmami 
Pakljenijem zapletkami. 

Al d' izpuni čudnovito 
To spasenje glasovito, 
Izvanredni put izbere 
Da dovrši svoe namjere: 



r 



— 77 — 

Po griehu je čovjek bio 
Božju sliku izgrdio, 
Grieh g' od pakla spasit ioia 
I povratit nebesima. 
Da s' odluka svrfii zgara 
Trebao je Žid bez para, 
Eto Jude Sto 86 prima 
Prodat Boga popovima, 
Celivajuć sveto lice, 
Bezočanstvom izdajice. 
Riećete mi: nije truda 
Nać čovjeka, kako Juda, 
Što trguje celovima, 
I prodava Čifutima 
Kad ga muči par& želja 
Svog' najdražeg prijatelja. 
Al sveznani Bog prividi 
Da se Juda pak razvidi 
1 da novce baci klete 
Židovima posred Grete. 
To je čudo nečuveno 
Nać' ko vraća zlo stečeno 
I kajanje kog' tak gane 
Da obješen skrati dane. 
Dopustite đake moga 
Judu hvalim da staroga 
Pokajana koga đuSa, 
Sad mir vječni, uhvam, knSa. 
Ak' pohvale željni jesu 
Novi Jude... neg s' objesu. 
Nezavladna tajna sila 
Judu 'e na grieh navodila ; 



— 78 — 

Odoljeti ko ti može 
Kad št' odrediš, mili Bože, 
Kad zločinstvo naše inia 
Bit spasenje narodima? 
Podnio se zaist* on bolje 
Nego množi bez nevolje 
Što izdaju braću u miru 
Samo sebe da užiru. — 

Nevoljniku no nezgode 
Nikad same ne dohode 
I kad čovjek jedn' opravi 
Sto mu ih se natovari. — 
Eundurluk je zato iznio 
Da je Juda lupež bio 
I da 'e vard svog Gospara, 
Kako sluge nas sadara; 
Siromaštvo Jezusovo 
Al svjedoči sveto slovo, 
Kom da nagje ribe i hljeba 
Čudotvorna krepost treba. - 
Pak da'e Juda imd para 
Za kukavne tries dinara 
Nebi zaisto ime bio 
Sv6e za vjeke isprašio. — • 

Oprostite, poštovani, 
Ak vaš parac Judu brani, 
Odvjetnicim pravd' al ima 
Svegjer sjati pred očima; 
Vjerujte mi da sviet ludi 
Nepravedno često sudi. 
Kad ti na vrat križ naprti 
Raduje se tvojom smrti; 



— 79 — 

Sad lupeže krunom resi 
Sad ih hoće da objesi, 
U nedjelju sviet te slavi 
Pak u petak križ ti spravi, 
Starog Judu jošte psuje 
Jude nove časti, štuje — 
Blago oniem koji mogu 
Posvetit se samo Bogu 
Nemareći kako Ijudt 
Promjenjiva pamet sudi ! — 
Ah ! da žena moja mila 
Nie mi djecu porodila 
Što povazdan skviču, plaču 
Tražeć kruha i pogaču, 
Megj Vami bi i ja bio 
Mirne dane provodio, 
A ne smuco se po sudu 
I branio svakog Judu 
Što pokoren život prije 
Već zančicom ne dospije. 



80 



U oi! Vodokršta god. 1849. 

0. Evangelisti K****** 

Spičaru i) manastira Malobratjanskoga. 

Kolenda. 

Za napriedak slieđit moći, 

Dok nam bude Bog pomoći, 
Htjelo bi se s prosuljami 2) 

I 8 trepiljim 3) doći k Vami ; 
Tako čine dandanašnji 

Mudroznanci jučerašnji, 
Rodno miesto koi ne štuju 

Kad osvete gadne snuju 4). 
Al ti mene veće stara 

Taj napriedak ne ne vara, 
I zato ću ja na staru 

K tebi doći, moj Spičaru; 
Kolenda me pratit ima 

Nu neću je u brcima, 
Stare žene baš ne znadu 

Sukat brke, gladit bradu. 



1) Spičarem u Dubrovniku naziv^u ljekarnika, apotekara, i« 
talijanskoga, speziale. 

2) Prosu^a-Pađella, Pfanne, u mletačkome narieču Fersora. 

3) Trepijja-Tronoga, tronog, tronožica, treppiž, Dreifuss. 

4) Prvom ove godine, neki uvedoše u Dubrovnik gadni obii^ 
pođrug\jivijeh „Battarellft" inostranska presada i hvala Bugul 
od inostranaca u naš grad prenesena. 



— 81 — 

Gaće kratke rekamaću H 

Svu ođ »vile njome daću 
I peruhu'^) neku od stupe ^) 

Na koju se moljci 4) kupe. 
Tako u mu&kiem haljinami 

Većeraske doće k Vami, 
Jerbo žene, znam, nemogu 

U maiuistir uvuć nogu. 
Nu se straSim, rieću pravo, 

Da *e ne spozna kakav djavo 
I ne reće stariešini 

Da *e muSkoj vrag haljini — 
Vierovd bo to bez truda, 

I ba§ nebi bilo čuda, 
Jerbo sviet ae tako osnova 

Da se 'e bojat od vragova. 
Tad bi fratri protiv meni 

Naripili pomamieni, 
Tjerajuć me svake strane 

Nogam u rep do fontane 6) 
Nu ja hoću još uhvati 

Niko neće da 'e poznati, 
Nije lasno probražene 

Danas poznat ljudi i žene. 
Spičar će je sam poznati 

Al je on neće rešetati . 
Jer je od njega dosta put& 

Pune izniela špage i skut&. 



1) Frak izrezen, kao Sto se nosio prošloga Tjeka. 

2) Peraka. — Njeki je sada naziv^u „Tlasuljom.' 
S) Stapa. ^ Canape, stoppa. 

4) Moljak. — Tarlo, tarma. 

h) Vodomet pred Tratima Malobra^anskoga samostana u Dubro- 
vnika. 6 



— 82 — 

Hodmo dakle, moja stara, 

U dobroga mi spičara, 
Zapievajmo četir piesne 

Kratke, harne i ušesne: 1) 
Srcćno višnoj po dobroti. 

Novo ljeto svanulo ti 
I svanulo i dospielo 

Zdravo, ugodno i veselo! 
Ovom društvu poštenomu 

Čisto u srcu želim momu, 
Da uzdrži kao sastavi 

Bog bratinske vez ljubavi 
Vez ljubavi po kom samo 

Mir nasvietu uživamo, 
Svako er družtvo bez ljubavi, 

Kao kries puca na žeravi. 



•^^t- 



1) iz talijanskoga: assestato, uredan. 



— 83 — 



Pad 8 tovara. 



I 



Tešku zgodu što je srela 
Fra Beninja 1) posred Župe 2) 
Kad g' utopi t u dno vrela 
Zače kcDJac glave tupe, 
Zgodu pjevam Albertina 
Skladne majke skladnog sina 



1) Fra Beigin Albertini Dubrovčanin, rodjen godine 1789, pet 
godini mlađji neg naS pjesnik, netom syrši 16 god. aljeze 
u red svetoga Frančeska. Pokažuči odlične sposobnosti uma, 
bi poslan u Italiju, da uči filozofiju i bogoslovje. - Jednako 
viešt knjižestvima latinskom, talijanskome i svojemu narodnom, 
netom se u Dubrovnik vrati, postane učiteljem mladosti 
u domaćemu učilištu. - Godine 1829 bi imenovan glavarom 
ove frančeskanske države ; god. 82 biskupom n arbanaškome 
Skadru, odkuda god. 38 bi prenesen u Spljet a Dalmaciji. - No 
usto se pripravljao da iz Skadra otide, umrije iznenada na 24 
Kolovoza. - Od svakoga štovan i ljubljen u Dubrovniku, 
živio je u najvećemu prijateljstvu sa svijem učenjem lju- 
dima, kojieh se u ono doba još mnogo u ovome malom 
mjestu nalazilo, osobito paka s Eaznačićem, koji je mnogo 
obćio s fratrima Maiobratjanima. — Oba veseijaci, dobrovoljno 
bi se medju sobom šalili, a nijesu nikad te igihove bratinske 
šale do najmanje uvriede doprle. Ova pjesma ostaje nam 
primierom i^ihovijeh šala i humora, koji je onda vladao 
u dubrovačkome družtvu, od kojega dandanašnji već ni ti^aga 
ne ostaje. 

2) Župa (Breao) zove se jedan seoski predjel na istočnoj stra- 
ni Dubrovnika. 



— 84 — 

Hercegovske mudre Vile 
Po Trebinji i) što gazite, 
Ali-paši noge gnjile 2) 
Travam liečit pospješite, 
Pak pomozte meni rieti 
Što magarac može kleti, 

Biaše doba kad se noći 
Đu^om dugi dan ukloni, 
Dan težaku od pomaći 
Jer tad gospar usioni 
Mai\je traži službe, truda. 
Manje obija vrata suda. 

Albertini domišljati 
Prijatelju da ugodi 
Htio 'e doba to izbrati 
U Župi ga da pohodi, 
Jer ga tiska gorka želja 
Da zagrli prijatelja. — 

Zorom rani — Svetilište 
Bogoljubno najprie svrši; 
Ručka neće; košić ište 
Mnogo Bttari da uzdrži ; 
Prpoši se, kara, ljuti, 
Prije sunca da s' uputi. 

Ahl što prešiš, mili brate, 
Kada neznaš što te čeka? 
Ahl bolja bi bila za te 



1) Trebii\ja, TrebišDJica, mala rgeka koja teč« blisu grftd* 

Trebinja. 
3) Ali-paša RizvanbegoTi^ bolovao je ranama po nogama. 



— 86 — 

Da s' od puta ti s ođreka, 
Jer na zemlji sveđjer radost 
Sustapice sliedi žalost. 

Ne sluša me: neg bisake i) 
Sprav\ja, u njih svašta šlaga, 
Tu 'e mantija svite od jake, 
Tri košulje deblje od vraga, 
Paka kapuč 2) glasoviti 
Kim će glavu on sakriti. 

Spravlja košić, u nj ulaga 
Par gaćica ometnut!, 
Više kojih pomno šlaga 
Svoj brevijar 8) razpanuti, 
Bazpanuti baš na poli 
S njim bo svedjer Boga moli - 

Fra Berarda *) zove u preši 
Da m^ iznadje štap trnovi 
I sniet mu ga sgar pospieši 
I s' njim klobuk jošter novi 
Kog je u Rimu dobavio 
Kad je djaćić ondje ućio — 

AI Berardo krti mnogo 
Jerbo štap se zagubio, 
Viče Albertin : Pasja nogo ! 
Gdje si? ar si vrat slomio? 
Hoćeš da me ćeljad ražu? 
Da na suncu pustim dušu ? 



1) iz tal: bisacce, dyai\jke, izvan Dabrovnika zova ih bisage. 

2) iz tal: cappnccio, glavatica, kukul^jica. 
8) iz tal: breviario, časoslovnik. 

4) Ime jednog fratarskog laika (brata), osobito priklona Alber- 
tinu. 



— 86 — 

Ne bojte se, poštovani, 
Nemojte se vi ljutiti, 
Evo štapa, nit zamani 
Bi vam klobuk pročistiti 
Jer u dugo nazbilj doba . 
Biaše gnusan k6 hudoba. 

Hodmo đake, zaputimo .. . , 
Jer na Pločam tovai" Zeka; ' 
Moj Berardo, ne krtimo 
Jerbo veće ura 'e neka; 
Bisak, košić pogj pridati 
Momku oslića što mi prati. . 

Slažu doli; čuj nesreće! 
. Na putu su već zajedno, 
Albertin se stavka od sreće 
Da s' uputi neuredno, 
Stariešine, kako 'e htio^ 
Da blagosov ni'e primio. 

Od onijeh Beniiy nije, 
Kako neke što imamo^ 
Ktm se doma stat ne gr^e, 
Neg' se skicu tam i amo \ 
Starješinu boz pitati, 
Blagosova b^z primati — ,> 

Sasve prešan, oti «e vrati 
Dužnost svoju. da izvrši^ 
Starieg traži; štapom mlati 
Tako u vrata, da ih razkrši, 
Al zaludu on se tnori 

ft 

Niko iznutra ne.odgPYOj;l 
I(ie u crkvu, ta ga. nije; 
U kuhinju, tu ga nema ; 



— 87 — 

Izprlđ vrata spičarije i) 
Striže očim obijema, 
Kako mačak čezne i preda 
Jeđa gdjegod miša ugleda. 
Ferdinando 2) tad izlazi 
Iz skrovitog nekog miesta, 
Netom Beninj njeg upazi 
Odredjeni put naviešta, 
Blagosov mu pita i prima 
Dostojnijem načinima. 
Kad se s strane te smirio, 
Redovniku kak pristoji, 
Put PločS se zaputio 
Da ga sunce ne posvoji, 
Al na mostu druga opeta 
Nenađna ga zgoda ometa. 
Jer da prodju prva vrata 
NavaUše do tri vola, 
Jednoga je izpod vrata 
Putem drača teško obola, 
Vratim stisnut on s' uvriedi 
I ljuto se tad razjedi. 
Beči očima, glavom kreta, 
Pram čeljadi roge upravlja, 
Svak se straši, svak se ometa, 
Gdje ko može skrit se spravlja, 
Jerbo niko volju ima 
Pustit dušu na rozima. 



1) Iz tal; spezeria, liekamica. 

2) Ime ondašnjega glavara (guardiana) samostana. 



— 88 — 



j 



Moj Albertin koi sve vidi 
Da tud prodje nazbilj preda, 
Neću rieti da poblidi, 
Da se skrije miesto al gleda, 
Zaman . , . vrieme nestaje mu 
Biesan vd je protiv Đjemu ; 

Ne da smrti strah ga smc4A 
Srce mu je od junaka, 
Nu na rogu smrt prokleta 
Sramota bi bila jaka, 
Zato od vola kad se stavi 
Od pogibe da s' izbavi, 

Trbušice na tle pada 
Da ga nebi rog probio; 
V6 omakne^nu ozada 
Papkom ga je zaliepio, 
Jer vd mahnit kad biest^je 
Ni mantije ne poštuje. 

Kad živina bi mahnita 
Zavezana konopima, 
Za vrata se Beninj hita 
Jer do tada sto '« na tlima, 
Pak kao pr€iga|j lak ustane 
Za poć sunce prie neg grane. 

Zove u glase on vilene 
Župljanina koi ga prati 
Oslića mu da dovede, 
Za na nj odm^. uzjahaU, 
Za pas dižuć pak haljinu. 
Nasadi se na živinu. 

Ovdje treba svakom znati 
Oslićima po državi 
Kad ih ima ko jahati, 



— 89 — 

Da se prvo samar stavi. 
Pak na samar štogod bolje 
Da pliticu manje kolje ; 

Ali srećni gost koi ima 
Čast Beninja pričekati, 
Medju svijem tovarima 
Najizućna htje imati, 
I svoj poso tako opravi 
Najboljega da dobavi; 

U Beusana zaimo je 
Oala izvrsna po naravi 
Njega konjski zauzdo je. 
Na hrbat mu sedlo stavi, 
Tako bi se, ko ga je sreo 
Da je pravi konj zakleo. 

To je tovar kog jahati 
Ima otac poštovani, 
Srećau će se gospar zvati 
Koi tovar takog hrani 
Koi onoga nosit ima 
Što je dika svim fratrima, 

Onog koga sviest velika 
Slavno će «e svud iznieti 
Dokle posred Dubrovnika 
Uzcieni se dar pameti, 
Dok se uzštiju knjige i listi 
Što izjpisa Beninj isti. 

Da e' to samo razmisliti 
Oni srećni tovar htio, 
Kti bi^ pomnju za nositi 
Taku slavu postavio? 
Nu tovarim, hodmo rieti, 
Sve ne bude na pameti — 



— 90 — 

S toga kenjac tupoglavi 
Glavom stresa pun nemira, 
Da ga jašu kad se stavi 
Leti u Župu bez obzira; , - 
Neke' dalje, neke bliže 
Trčeć kenjce sve pristiže. 

Ište Beninj uztegnuti 
Uzdu malo da g* ustavi, 
Al se tovar jače ljuti 
Neobičan toj zabavi, 
Sve je zaman,'ter prokleti 
Kako striela kenjac leti. 

Na Žurinjdk kada side ' 
Tad u njega vrag uhodi, 
Nije oči da ga vide 
Takim mahom tud prohodi, 
Trči i momak što ga prati 
Nu se s vragom teško rvati. 

Beninj stisnut gorkom mukom 
Na Rieci i) se već hahodi, 
Koga srete maha rukoin 
Da g' od jada oslobodi, 
Al magarac pazfeć vodu 
Ustavija se svom' u hodu; ' 
Riet bi da ona neprilika 
Nešto ml po pameti, • ' 
Napried . . riaipried . . Beninj vika 



< >j 



1) Potok koji a kišovito doba godine nabreknat prodire kroz 
Župu, Dagivlju rijekom. ' ' 



Nogam lupa, prutom prieti, 
Zna bo tužan da one vode 
Mirno kenjci svedj prohode. 

Brate dragi; silu ostavi 
I živinu fae bij veće; 
Tovani je u naravi. 
Nit opaku ćud on smeće, 
Osvetit se p6slie il prije 
lCađg6đ može, kadgod smije. 

To se nazbilj sad i tebi 
Mar opaznu dogodilo, 
Jer magarce hudo ii sebi 
Kad je na sve promislilo 
Što mu treba opraviti, 
Podje u vođu zagaziti; 

Objestujiić kad se ugle'da 
Razpruca se tad po vodi, 
Ustavit se nikom ne da 
iŠegd skače u slobodi, 
Dok Sfe nogain potaknuo 
Fratra s' ^ebe ter smetnuo; 

Propuštanje, nu bi 'zgara 
Da je plivali on umio, 
3ei iloćudnog um tovara 
Bidbi nam ga utopio; 
Rieč je stara : sred pučine * 
Sviestan čoviek da ne' gine. 

Obijema plivajući 
Rukani Beninj kraj đotieče, 
Bieži tovat revlajiići ' 
I reVanjem on' izreče : - '- 
Liepo ti 'je' tbvaHma ■ 
Pometnut Se moć s ljudima.' 



-. »2 — 



II 



Nevolji si čemu, Bože, 
Sveđj nevolja pridružio ? 
Z6 glas, koji svašta može. 
Put građa je poletio. 
Već u gradu svak govori 
Da se s keujca Beninj sorL 

Od straha se jošte nije 
Jadan ćaviek povratio, 
Iz gaćica, iz mantije 
Još nie vudu izciedio, 
A ZO glas je veće bio 
U manastier doletio. 

Svi njegovog fratri reda 
Prividjaju puni tuge, 
Puni srama, puni jeda, 
Zlobne rieči, posmieh, ruge, 
Što Bad će se poroditi, 
K\ ne znadu što činiti. 

Pecale se i žamore 
Medju njima u bolesti : 
Što s' 'e moglo zgodit gore, 
K& nan muka gora Sresti, 
Neg tovarska neprilika 
Da popleše redovnika? 

Da magarca ćud prokleta 
Smrlja njega kalužinom? 
čim odluku na^ ometa 
Proglasit ga stariešinom 
Pouzdat se toli veće 
Ni u tovare čoviek neće? 



98 



Ah I priašnja gdje su IjetA, 
Ah! živine gdje su stare? 
Kad pokojni naš Remeta 
Nosio je na mlin stare, 
Kad tovarim bieše dika 
Bit na službi redovnik^? 

Gdje su doba, prava istina! 
Kad bi zbac6 s' svog hrbata, 
Tovar Ante Kuparina 
Momke iz Župe i s Brgata, 
A nosio mirno samo 
Đum Ivana amo tamo? 

Nu sadera, joh nesreće 1 
U svemu je već promiena! 
Tovar fratra s vrata smeće 
Kak vrećicu gnoja 11 siena. 
Pak nemože s toga uzroka 
Bit prid sudom za sviedoka — 

Kad nemože sviedoćiti, 
Kad pred sudom stat ne može, 
Kako njega uzvisiti 
Mi možemo, mili bože I 
I vrhovnu unaprieda 
Vlast mu pridat našeg reda ? 

Zašto zašto, mili brate, 
Pouzdat »e u tovara? 
Zn6 si ljudi domišljate 
Da on mrzi, da ih vara, 
Bog ti griehe sve prostio 
Zašto si nas ucvilio ? 

Ovi žamor koji se sije 
Od jednoga do drugoga 
Svakog fratra prži, gnije 



— u — 

0(1 veljega do maloga, 
Svak. što vrti po pameti 
Hotio bi javno izrieti. 

Kako vietric noćno u kite 
Pšenice se kad uvede 
Čuješ. žamor dalek, ki te 
Kakve ustraši od zasiede, 
I strašiš se da ono nije 
Ko medj klasi m da se krije; 

Tako Otac stariešina 
Na žamore redovnikA, 
Uz mami se prek načina, 
Ko da 'e buna prevelika, 
Ter pristrašen oji zaupi: 
„Ončas vieće nek se kupi" . 

Zvono vieća tad u glase 
Da prikupi Poštovane 
Svud okolo razliega sei, 
Vrve fratri s četir strane 
I ulazu svi po redu 
Na stolice da zasiedu — 

Prvi ostale da priteče 
Gluhi dulić tu dolazi, 
Jer su brige njem najveće 
Da sve obazna, da sve upazi, 
I doprieti ište očima 
Gdje nemože već ušitoa. 

Fra Vićenco za njiift ide 
Zamišljen je on duboko, 
Fratri ostali koji ga vide ^ 
Da ne svrta nikiid oko. 
Po njegovu slute oblicu 
Da s' u jadnu posltibiću,!. _ 



— 95 — 

Amhfogjio štioc l) stari 
K6 ubien gradom tu prispieva, 
Njega more kalendari 2) 
Što za Bosnu ne dospieva, 
Sobom veli : kad ću moći 
Ovoga se vraga proći ? 

Anakleto jedva ulazi 
I tresuć se pita: što je? 
Onorio koji g' upazi 
Veli : u fratre vrag došo je, 
Svi se šaptju, svi žamoru, 
Meni ništa ne govoru — 

Kad skupljeno po načinu 
Vieće se je sve sastalo, 
Sa tajnikom stariešinu 
Primili su tu do malo, 
Tad sva vrata zatvoriše, 
Na broju smo, zaupiše; 

I počmimo — Sobo piše 
Svaki od njih što govori, 
Ferdinande jedva odiše 
Jer uzlazeć on s' umori, 
Kad počine; tad polako 
Besjediti stane ovako : 

„Vaš ponizni stariešina, 
„Svetog Frana po milosti, 
„Nemam rieči, ni načina, 
„Koi će mi biti dosti, 



*) Štioč (Lettore), tako nazlv^u profesore u fratarskijem učitelj- 

skijem zavodima. 
**) Calendaria, koledari, koje je napravljao svake godine za 

Bosansku franciskan&ku državu. 



— 96 — 

„Da naviestim jad priljuti 
„Koi me hara, vrši i ninti. 

„Evo iz Župe glas nemili 
„MrIo prije nam dopade 
„Da brat Beninj naš primili 
„Posred rieke s kenjca pade 
„Jer ga tovar siloviti 
„Hotijaše utopiti — 

„Za tovara pokoriti 
„HAilj pisah Beusanu, 
„Nu to aeće dosta biti 
„Da izlieći našu ranu, 
„Jer se fratri teško bunu 
„1 tovara gorko kunu, 

^Jer to smete, vele ujedno, 
„Sve njihove dogovore, 
„Manastiru nit zlo njedno 
,,Ne mogaSe dopast' gore 
^Zašto obća bi odreda 
„Vlast mu podat našeg reda. 

„A sad kako? — Rieč je stara 
„Njoj svi mudri nek se snize, 
^Kogod pade da s tovara 
„Na Častnu se vlast ne uzdiže, 
„Kenjca vladat ko n' umije 
„Kak da fratre vladat smije? 

„S' toga sam vas, poStovani 
„Odredio prikupiti, 
„Da naprieđa se zabrani 
»Fratrim s* kenjeim već obćiti, 
,A Beninju čast vratiti 
„Da budete promisliti. 



— 97 - 

Onorio što 'e u muku 
Slušo, počme besjediti : 
„Imd 'e uzet štap u ruku 
»Pješimice ter hoditi, 
„Ne na način od gospara 
„Izpinjat se na tovara; 

Na Lastovu i) jošter diete 
„Čuh od babe poviedati 
„Da fratrima knjige svete 
„Branu jašuć putovati ; 
„Bosonozi neg' đ' imaju 
„Najdaljemu đopriet kraju — *^ 

Anakleto čim to čuje, 
Kak' opaljen preuzima: 
„Ko babaške rieči štuje 
„Na Lastovu razlog ima, 
„Ali, prosti, posred grada 
„Niedna baba nas ne vlada: 

„Paka fratar putovati 
„Kad naumi i kud poći^ 
„Da tegotu puta skrati 
„Na tovarski hrbat skoči, 
„Nit' ga zaisto miso mori 
„Znati baba što govori. 

„Onorio mili brate, 
;,Babuštine lude ostavi, 
„0 Beninju, bolja za te, 
;,Ako hoćeš sad se bavi, 
^Ako nećeš, slušaj, muči 
„I Bogu se priporuCi. 



1 ) Lastovo, otok dubrovačkog predjela, odkiid Onorio biaše rodom 

7 



— 98 — 

Ambrogio vas se smuti 
Pak na svrhu glas podiže, 
Veleć :„ Evo jad me kruti 
„Progovorit sad požiže; 
j, Sramite se, već je dosti 
;,IzprazDieh mahnitosti ! 

„Kad se kakav grad razori 
„II kraljevstvo kad s' obali, 
„Toliko se ne žamori 
„Kolik Beninj kad se svali, - 
„Kako vas sviet da propane 
„Kad s tovara fratar pane. 

„Stalo 'e Vami da 'e u kalo 
„S fratrom tovar zabrusio ? 
„Vas n' utišti to ni malo 
„To je Beninju opravio, 
„To 'e, ako me um ne vara, 
„Poso njegov i tovara. 

„Vi ste zdravo, to je dosti, 
;,Kakogod li njemu iziđe, 
„Ak' mu tovar slomi kosti 
„Medju njima nek se vide, 
„Bezočno je preko mjere 
„Da to vami gaće dere. 

„Ak' do Župe da prispije 
„Uzjaho je na tovara, 
„Na ovem svietu stvari nije 
„K6m se čovjek kad ne^vara, 
^Svak svud jaše, mili Bože 1 
„Zašto on jahat sam ne može ? 

Naš Frančesko Ćajko sveti 
^Koi zakone redu 'stavi 



— 99 — 

„Na tovaru zimi, ljeti 
^Hrlijaše po državi, 
„Jeli pado ili nije 
»U pismim se to ne štije, 

„Poštovani, bez razloga 
„Začeli ste u pameti, 
„Dići, slavi reda svoga 
,,Radi kenjca, časti oteti, 
;,Dali kriv je ko pogine 
„Uzdajuć se u živine? 

„Usilovan kolik* krati 
„Medj' ljudima i najbolji 
„Pomoć iskat ne sakrati 
^Od živina u ^nevolji, 
„Pak kad spozna ćud im ludu 
„Pokaje se . . al' zaludu. 

„Ak' vas straši unaprieda 
„Čeljadina sto će rieti 
„Kad na prve časti reda 
;,Naš se Beninj bud' uzpeti, - 
„Lasno 'e lasno svekolike 
„Zamuknuti zle jezike, 

„Neće on prvi, bratjo, biti 
„Medju Ijudim bistre sviesti, 
„Koga tovar podložiti 
„Začme silnoj u obiesti, 
„Prije njega sviesne mnoge 
„Zgazi tovar zli pod noge. 

„Dičio se još i prije 
„Dičit će se i naprieda 
„Biesan tovar da umije, 
„To mu narav zapovieda, 



— 100 — 

„Sviesne ljudi progoniti 
„To 'e svegj bilo, to će biti. 

„A što e' gore, naravno je 
„Da još tovar pravo ima 
„Kad razloge prida svuje 
„ Sličniem sebi tovarima, 
„ Jaoh ! živina kada sudi 
„Pred živinam jadne ljudi 1 

j^ Ostavite, bratjo moja, 
„Rieči izprazne i žamore, 
„TovarA je svud bez broja 
„Što djeluju još i gore, 
^Nami 'e zakon, zakon sveti 
„Uztrpljeno sve podnieti. 

,yZato, Sabo^ tu zapisi 
„U ime vieća prikupljena : 
Redovnika niti snizi 
Nit' tovai*ska časti ciena, 
„Nit' uvrieda od tovara 
„Red ne hudi, red ne hara. 

Priginjući svi tad glavu 
Podpisuju Redovnici, 
Kušajući radost pravu 
Cieć Beninja svikolici, 
1 radosti pak u zlamen 
Zaupiše : Amcn, Amen. 

Skup tad oni poštovani 
Spičariji stupe upravi, 
Gdje se Elmr brižno hrani 
Koi od muka tješi, zdravi, 
Ter napiju u tišini 
Budućemu starješini. 






— 101 — 

III. 

čim s' u gradu vojšti i preda 
Da se BeDinj zla izbavi, 
List BeusaDu stigne ureda 
Ferdinando što m' upravi, 
U komu mu nagovara 
Da pedepše svog tovara. 

List štijući vas pun gnjeva 
Dobri e' čovjek uzavrio, 
Odma oblazi s desna s lieva 
Da bi kenjca gdje vidio, 
U dan oni kad promisli 
Da su na zbor kenjci otišli. 

Hrcegovke Vile zgara 
Nek mi jošte pripomogu 
Župskieh vama da tovarst 
Sad nasljedstvo pjevat mogu^ 
Da pjihova slavna djela 
Nebi ikad potamnjela. 

Rieč je u Župi doba u stara 
Jedan gospar pribogati 
Pleme izućih od tovara 
Da želeći pribaviti, 
Da naredbu svomu sinu 
Dva da kupi u Navarinu. 

Nies' onoga doba bili 
Umna djeca ko sadara 
Niti bi se namrdili 
Na naredbu od tovara, 
Pak kako je otac htio 
Tako sin je učinio ; 



— 102 — 

I poslušno on dobavi 

S dičnog brda Arkadskoga, 
Kog tovare vas sviet slavi, 
Osle roda plemenskoga, 
U Župu ih pak uputi 
Da skot budu tu razsutL 

Hvala budi otcu i sinu 
Eoi za slavu mjesta svoga 
Magarskim se skotom brinu, 
N eumrli bit će s toga ! 
I Župljanin pun harnosti 
Njim će ljubit mrtve kosti. 

Glasovite te živine 
Netom su se preselile; 
Sliedit svoje domovine 
Običaj su odredile, 
Paka zato posred Župe 
Drže i danas mudre skupe: 

Četr krati na godište 
Pod mostom se sbor zazove, 
Nosit drva i smetlište 
Njim se brani dane u ove, 
Reve svaki tu u glase 
Da sva Župa razliega se. 

U revanju pjesničkomu 
Djede i otce pripievaju 
Pouapose ter svakomu 
Slavna djela spominjaju, 
Rod plemenit od starina 
Izućijeh rod živina. 

Pripjevaju da Bog pića 
Kada bi se pjan gubio, 



— 103 — 

Starac Silen da bi oslića 
Da ga traži dobavio, 
Pak bi Baka liena, hroma 
Na tovarcu gonio doma. 

PriobrazDu čudno u licu, 
Napetijem svegj u&ima, 
Balamovu magaricu 
Napominju unucima, 
Nedohitno svekolike 
Govoraše što jezike. 

Paka sliede spominjući: 
Da Lesandra velikoga 
Kad u ratu strt odluči 
Persianca hrabrenoga, 
Djedi su im njeg sliedili 
Drva i žito prinosili. 

Kroz sieverne gorke lede 
Napoleon glasoviti 
Kad nebrojnu vojsku odvede 
Za Moškove uškopiti^ 
Svo6 do neba otce visu 
Jer po Rusii revali su. 

Sve tovarske oni slave 
' Viteškijem u pjesnima 
Pripjevati još se sprave 
Junačkijem revanjima 
Koje priteć, nek* mi prosti, 
Nebi Omero bio zadosti. 

Čim pod mostom prikupljeni 
Posred vieća tovarskoga 
Revu oholo zaneseni 
Slavniem djelim skota svoga, 



— 104 — 

Čim BeniĐJev tovar huđi 
Medju njim se bani i bludi, 

Beusana on ugleda 
Teškom biljom gdje u ruci 
Tu dolazi, vas od jeda 
U mrtvoj se trese muci, 
Kad je tovar ujeg vidio 
Kako krpa 'e pobliedio. 

Kad jadniku što se smeo 
Ponešto se duh povrati, 
Bježat 'e odma on začeo 
Da ga gospar ne primlati, 
Nu Beusan koji se stavi 
Njega biljom predustavi; 

Vičuć: Stani, pasji skote, 
magarska niedna vjero I 
Nek' te bratja osramote 
Kad s' u brljog fratra utjero, 
II' ti duša kroz rep ima 
Izać mojim pod balima. 

To Čujući svi vjećnici 
Protrnuše teške od muke, 
Zaupiše svikolici : 
U našega pridaj ruke, 
Miruj, naš će poso biti 
Svetogrdstvo to suditi. 

Svetogrdtvo bez pameti 
Prieki sud će peđepsati, 

tovarska izgometi, 

1 ljudima dokazati 

Da i kenjci kad se zgriju 
Što vat svete stvari umiju. 



— 105 — 

Beusan ga tad priđava 
Temu prieku sudu u ruke ; 
Svaki tovar izmišljava 
Da bi naš6 gore muke, 
Jedni bi ga htjeli peći, 
Utopit ga drugi u vreći. 

Da 'e u bitju jadnom tome 
Onog kenjca ko vidio! 
I Beninju mislim mome, 
Kog' je navlas uvriedio, 
Bila bi mu pukla duša 
Videć muke koje kuša. 

Razjarena jer družina 
Nema srca ni milosti, 
Neg' srdita prek' načina 
Njega grize sve do kosti, 
Psuje, lupa, brda, mlati, 
Sudca u Mrka pak ga prati. 

Mrko kenjac pametan je, 
Unuk roda plemenita 
Krv Arkadska njemu sjaje 
Iz pogleda ponosita, 
Radi toga skup tovari 
Izabra ga kak' glavara« 

Kad on vidi nesretnika 
Kako tuku, muče, more 
„Ostav'te ga, on zavika, 
.jNiesmo zvieri posred gore, 
„Ovdi pravda s nama vlada 
„Kako s Ijudim posred grada. 

„Što bi o nama oni rekli 
„Kada bi se glas raznio 



— 106 — 

»Da smo brata mi izpekli 
»ir utopljen da 'e svršio, 
»Bez slušati jadnik prije 
„Što n' obranu riet umije ? 

»Ne prikora neću toga 
„Da se čini tovarima, 
„Ako krivnik kog' razlog 
;,Kiem se branit izvest ima, 
„Slobodno ga nek spovieda, 
„Zakon tako zapovieda." 

Tužna, jadna i nevoljna 
Tada krivca pustili su, 
Od batini modra i bolna 
Tad ga sudcu predali su; 
Da g' odrieše on naredi 
Pak g' ovako pitat sliedi : 

„Reci odkle si? Ko ti 'e mati? 
„Kada te je okotila ? 
„Ko ti 'e otac, hoću znati ? 
„Kojsl ti je miso bila 
»Kad s' u brljog, pasja vjero, 
„Redovnika ti utjero? 

Sbušen, smeten na te rieči 
Onaj kenjac vas se smuti, 
Riet bi da mu strah zaprieči 
Glas podignut izčeznuti, 
Nu kad malo snage steče, 
Otrese se, paka reče : 

„Ko mi 'e otac, mati ko je, 
„Ne bih pravo rieti umio 
„Jerbo izgubih obodvoje 
«Prie negj sam se okotio, 



— 107 — 

„Majke moje u utrobi 

„Postah sužnjein ljudske zlobi. 

„Nju vrjedl) smakne ; pak da može 
„Lakom gospar što dobiti 
„Iz zđerane njene kože, 
^Parat mrtvu nju pribiti, 
„Nu se stavi po mom uhu 
;,Da joj ležim u trbuhu. 

, Pomno nožem on režući 
„Zdrava i živa men' izvadi, 
„Odbrani me pak u kući 
„Na me samar dok posadi, 
;,0d tog doba budi znati 
„Štap i samar svud me prati. 

„Trpim, služim — Gle nesreće 1 
„Jutros niesam kad mislio 
^Nosit drva, gnoj, ni vreće, 
„Jerbo sbora dan je bio, 
„Uzdu, sedlo na me stavi 
„Na silu me u grad spravi. 

„Da tu čekam redovnika 
„Da na mene on uzjaše ; 
„Moja družba svakolika 
„Pod sedlom me kad vidjaše 
„Počela se mnom rugati 
„Iz greba mi mater zvati. 

„„Da te vidi zauzdana, 
,,„Pokojnica, kako hata, 
n„I tkanicom^) opasana. 



1) Garbanculns, pastola maligna. 

2) Pas kojim se zapne sedlo. 






— 108 — 

;^ „Sjajnim sedlom sred hrbata, 
»;, Tobom bi se zadičila 
Ak' ti nije baš rodila 1 

„Kad se fratar sad postavi 
«„Kako Paša vrhu tebe, 
„Da si tovar zaboravi 
„;,Misli na čast sama sebe, 
;;„I dokaži svemu gradu 
M„Kak' tovari trčat znadu; 

„„Pametnija nikad glava 
„„Uzjahala kenjcanije, 
„ „Salamuna mudrog slava 
„„Pram Beninju nek se skrije, 
„„Srećan ti si! Ime tvoje 
«„S njegovijem sdruženo je. 

„„Svietu ukazi da tovari 
„„Niesu svedjer hromi i lieni 
I teško se da prevari 
„Kad beztužne on nas cieni; 
;;Neg napriedka duh čestiti 
„„Da i magarce već pribiti"" 

Ove rieči, bratski svjeti, 
„Srce su mi razigrali 
„Vrtjet mi- se po pameti 
„Nikad niesu ni pristali, 
„Kad sam^fratra ja nosio 
„Ovako sam razložio: 

Ljudi čiji razum hvale 
„Da ih se slavi, što ne radu? 
„Sad gradove plienu i pale, 
„Sad kraljevstva drugim kradu, 



»»■ 



», 



— 109 — 

„Na krvavDom ratnom polju 
,Cieć slave se sieku i kolju. 

„A. tovaru paka branu 
„SvojoDi slavom da se brine? 
„Suhom slamom njega hranu 
„Pod batima jadnik gine, 
„I što 'e gora, ljudi odviše 
„Milosti se pelemiše 

^Prihvatit ću danas zgodu, 
^Što mi dobra sreća dade, 
„Da s* osvetim ljudskom rodu, 
;,Da m' odvratim rug i jade 
„Eiem tovare on progoni 
„Kad tojagom lačne ih goni. 

„S toga noseć na plećima 
„Ovog novog Salamuna, 
„Kog' svak štuje megj fratrima 
„Kom se reda spravlja kruna, 
„Izgubiti neću zgodu 
„Utopit ću fratra u vodu. 

„Dok se njemu uzgovori 
„Dotle će me spominjati, 
„Po dolini, brdu, gori 
„Ime će mi pripjevati, 
„Slavan bit ću za sve vieko 
„Jer ga utopih posred rieke. 

„Istina 'e, nije prilika 

„Svetogrdstvo to činiti, 

„Opačina jest velika 

„Redovnika pogubiti, 

^Nu kad ljudi nas ne mogu, 

„Topi u rieku pasju nogu. 



— 110 — 

;,Što promislih ja u meni 
^Nastojo sam dovršiti; 
„A vi sada nabimjeni 
„Izmišljate kak m' ubiti ? 
„Nečuvene neharnosti, 
;,Proklete Vam bile kosti ! 

Kako silni vali mora 
Kad razvedri utišaju, 
Tak tovari posred sbora 
Zapanjeni svi ostaju, 
Pak zarevu u sve glase r 
Pravedan je ; odpušta se t 

Kriv nikada zaisto nije 
Ko se slavom roda brine, 
Dali tovar sam ne smije 
Bez pedepse, bez krivine, 
Ono činit što ostali 
Koje haran svoj rod hvali ? 

Slobodan je tad prilaga 
Sudac Mrko, ter ustane. 
Jedan od vas nek prida ga 
Beusanu moje od strane, 
I reče mu kriv da nije 
Koga ljubav slave zgrije. 

Protreso sam dobro stvari 
1 zakon me moj nevara, 
Istiem pravom Bog nadari 
Kak' Čovjeka, tak' tovara, 
Čovjek je izgled stvora svega, 
Sliedio je tovar njega. 

Nek pak fratri budu znati 
Da tovarska djela luda 



„ 111 _ 



Kad se budu pretresati 
Tovarskoga izpređ suda, 
Da će ljudi od pameti 
Velikoj se uać na šteti. 



Bukctvorci. 

Razgovor za maškarate medju šavcon^^^crevljarom, '^) klo- 
bučarom, marangunofn?) i iariierom^). 



Ša 



vac 



Vi uas^ cienim, ne poznate^ 

Nu kad s pomnjom razgledate, 
Vidjet će te, zamantrani 

Da smo u poslu artimni^). 
Ja sam šavac iz Mostara 

Komu u kroju nema para 
Sred Parigia^) ']SL per đio'^ 

Krojit se ne bi zasramio. 

Klobučar 

Klobučar sam ja, gospari, 
Koi zečine striže i vari ; 

I moje bi za klobuke 

Bilo i u Lonđri^) trlanbuke. 



1) Šavac-krojač- 2) Crevljar-postolar- 3) Marangun-iz talijan- 
skoga-stolar- 4) Barbier iz tal : brijač- 5) | artigiano-rukotvo« 
rac, zanatlija- 6) Parigia- Pariza 7) per dio-bogami 8 Londra< 
Londin. 



— 112 — 
C r e vi j ar 

Ja sam crevljar, con rispetto^)^ 
Mji usred Beča» lo scometto^)^ 

Zvale bi me djevojčice 
Da im šestam^) ja nožice. 

Barbie r 

Što velite pak od mene ? 

Što li od arte^)m& poštene 
Ja sam harbier sam što u građu 

Bez sapluna 5) činim hrađu 6) . 

Marangun 

Čestito vam nasbilj svima, 

Što to sa mnom činit ima I 
Marangun sam ja baš koji 

l)an se i noć trudi i znoji. 
Nije ikoga bez pomoći 

Ko se naše može proći, 
Mi smo s tega svud iskani 

I dan i noć pozivani. 
S tega 'e svrlić svedjer s nami 

Trieban Ijudim i ženami. 
Potrebite još ne manje 

Mi nosimo šege 7) i planje 8) . 
Hoćeš hlanak^) kruh i vojkelO) 

Da zatvoriš od djevojke ^0, 



1) Gon rispetto-oprosti vaše pošteno lice 2) lo scometto-okladio 
bi se 3) šestam iz tal: assestare uredjivati. 4 arte-zanat 5) 
sapone tal; seife- 6) činit brađa-brijati 7) šega it- piia* 8) 
pialla it: stružac, strug, renđo- 9) blanak iz tal: banco-đr- 
vena klupa u kojoj se hrane različita jestiva 10) vojke m. vo- 
će U) službenicu nazivan u Dubrovniku djevojkom. 



> ui" ^^^^^mmmmmmmtsm^mimigsmm^Bm 



— 113 — 

Hoćeš ormar ^) plemeniti 

Za od muia štogod skriti ? 
Bitće sklopjen in tre ore 

Riverito mio Signore^). 

Š a va c 
Što maraDguD, maljici) ^ lima ^) 

S dobriem šavcein činit ima? 
Naš je zanat zanat pravi 

Za skrit tuge od naravi. 
Vidiš ove mladičiće 

S ktm se majke bane i diče 
Ermeline^) ušestane 

Gdje se lome na sve strane, 
Jeda li im iza objeda 

Na haljine ko pogleda ? 
Sto difeta^ nek imaju 

Zato šavci i ne haju^ 
Upupe im tako šhinu 

K6 od Parigia figurinu'^)^ 
Njima gaće atilajuS) 

I sve bese pokrivaju, 
Tak da vraga grda i hroma 

Damerinomd) pošlju doma. 
Isti starci kt bi htjeli 

Što i mladići, kad bi smjeli, 
Ko im grbu da sakrije 

Bolje od šavca ko umije? 
Ko maganje 10) od starosti 



1) Ormar iz tal : armađio-sprema 2) in tre ore, riverito mio si- 
gnore-za tri sata, poštovani moj gospodine 3) maljic iz tal: 
kladivo, Čekić 4) lima iz tal: piljnak 5) Ermellino iz tal: 
granostaj 6) ditetto tal: -nedostatak 7) Upupiti Skinu- Uprave im 
hrbat 8) iz tal; attillare-nagizdati 9) iz tal: damerino-gizde- 
lin, kicoš 10) magagna tal: šteta, kvar. 

8 



— 114 — 

Skrivat pomno jest zadosti ? 
Sreća mjestu i gospodi 
Gdje se šavac vr6 »ahođi ! 

Klobučar 

Počuj šavca, pak bi reko 

Arte 1) sve je da priteko. 
Nije dosta bit izući 

Za umieti ljude obući, 
Ak' neimadu pak klobuka 

Koga viešta spravi ruka. 
Hoće klobuk svak nositi 

Svoju glavu za pokriti, 
Ar ni glava u svieh paka 

Nie svedj ista ni jednaka, 
Zato arta mudra i stara 

Svieh sviesnijeh klobučara 
Specialo^) ima biti 

Svakoj glavi ugoditi. 
Šupljoj glavi si đavvero 3) 

Valja učinit što leggiero^ 4) 
Raspršanoj pomnju imati 

Liepo iznutra sve fudrati^ 5) 
Glavi paka od tovara 

(Ako li me um ne vara) 
Klobuk valja da taki je : 

Da dva uha štiti i krije. 
Glavi paka, koj ko volu 

Dva ročića pokomolu. 



1) Zanate 2) osobito 3) da kako, u istinu 4) lagahno 5) Pod- 
staviti. 



— 115 — 

Ima arta nasbilj biti, 

Sve s klobukom moć pokriti. 

Cr evlj ar 

Klobučara kogod čuje 

Svoju artu kako štuje, 
Baš bi reko : bez klobuka 

Da bi umrlo dosta puka, 
Kak' da nebi i harette i) 

Napravile take štete. 
Arta moja od crevljara 

Medju artam nema para. 

JDelicato e ben V affare 2) 

čiuit ere vije, mio compare^ ^) 
Činit crevlje pak ženami 

Od vraga je mestier^) nami, 
Ona ima nogu od peđi, o) 

Pako čini tor se jedi, 
Da je meštar Q)u]oj, per đio^ 

Šire crevlje učinio. 
Ona druga krivieh noga 

Ište sobom sto razloga, 
Ter se kosi, jedi i kara 

Za okrivit svog crevljara. 
Ona santa, pak bi htjela 

JDrittu 7) nogu kako striela, 
A kako će noge infatti 8) 

Tužan crevljar pričinjati ? 



I) Iz tal ; kapa 2) tanašan je posao 3) kume moj 4) zanat, ruko- 
tvor 6) mjera-pedlja, stopa 6) majstor 7) pravu. 8) uprav. 



— 116 — 
B a r b ier 

Šavac, crevljar, klobučari, 

Goveda su i tovari. 
Se si cerca un hel mesfiere, 

Otiello e cerio đel barbiere,^) 
Kim se oni časte i diče 

Kad po vas dan brade brice. 
Vidiš jednog Avvocata 2) 

Kad nm dodje ko na vrata 
Pitat pomoć: on ga prima 

Ili 'c ljeto, ili 'e zima ; 
Nit ga ostavlja, signor mio 3) 

Dok ga nije obričio. 
Vidj liečnika, koji bolna 

Tieši s pomnjom i nevoljna, 
Kad nemočnik već je bolji, 

Ako nije u nevolji, 
Obričit ga on posluje 

Kako ide i trebuje. 
Vidj spičara4) kl prodava 

Za zdravlje nam vode i trava, 
Kad registra sve ricette 

(Siano sempre heneđefte I), 6) 
Aventurim 6) Jconte 7) dava 

Da ih manje boli glava, 
I kako se baš priliči 

Per le feste^) njih obriči. 



1) Ako išteš liep zanat to je ipak brijače? 2) Odvjetnika 3) 
gospodiDB raoj 4) liekotržac, apotekar 6) kad uredi recepte, 
da sa Bvedjer blagosovjcne 6) Prihodnicima 7) račaae 8) Ka-' 
ko ide. 



- 117 — 

Svak insomma i) brici i dere 

Bez milosti i bez mjere. 
Nad svim arlam mogu rieti 

Od harbiera arta leti 2 
Svak bo brici manje i veće 

Ne jednake zasve sreće, 
MestierA^t plemeniti 

Barbiera će svegjer biti. 

Cr e v 1 j ar 

Bričit čeljad bez sapluna: 
To je arta od kojuna. 2) 

Barb ier 

Crevlje od gnjile činit robe: 
To je arta od hudobe. 

Klobučar 

§avac biti a ne krasti: 
To je živiet baš bez časti. 

Ša vac 

Bit klobučar bez zečine: 
To je arta od živine. 

Marangun 

Što ćemo se već gombati 3) 
I Gospare sekavati^) 

Hvaleć artu svaki svoju : 
Kad po dušu, bratjo, moju 

Da nas nije, baš do malo 
Na svietu bi sve propalo. 



1) U kratko, u jedna rieč 2) ludova 3) natiecati se, inađiti se 
4) đođijevati, dosađjivati. 



— 118 — 

Ostavimo lakardije, 

Ko što ima, neka ije ; 
Ko što radi, neka radi ; 

Dok smo zdravi, živi, mladi, 
I hodimo tamo i amo 

I ovu pjesmu začinjarao : 

Liepo je truditi Liepo se smijati 

Kad imaš zašto ; Kad imaš čijem ; 

Liepo je siestiti Liepo se sastati 

Kad imaš na što ; Kad imaš s kijem ; 

Liepo je hoditi Liepše je pojiti 

Zdravieh noga ; Pjesan gizdavi, 

Liepo je ljubiti Za moć zahvaliti 

Kad imaš koga ; Vašoj ljubavi. — 



>40»< 



• -ji'jcTl.a 



Gdje je što. 



na strani 

Životopis Antuna EaznaČića III 

Gosp. Božidaru Petranoviću 1 

„ Ljudevitu Gaju 2 

Pjesma Dubrovniku prigodom pretiskanja Osmana 4 
Jozipu knezu Jelačiću Baou trojedne kraljevine Hrvatsko- 

Slavonsko-Daimtinske godine 1849 6 

Srbskome Patrijarki Josifu Rajačiću 10 

Varka 12 

Na grobu 0. Frana Apendini-a 17 

Prigodom smrti 0. Andjela Maslaca 18 

Gospodji**** na imen-dan 19 

Suze Prdonjine 20 

Kokot mojega susjeda Ivana ******* 28 

Odgovor pjesni koju mu je prijatelj upravio 50 

Ljubav 31 
Jednome koji privriežen i blagodaren n Dubrovniku na nj 

je psovao 31 
Ponašenje Anakreontik6 „Ascolta infida un sogno^ 32 
Eazgovor Dubrovčanina i Dalmatmća u Zadru o narodno- 
mu jeziku 33 
Prijatelju Šabu********** 89 
0. Franu M. Apendinu 41 
Rolende u oči Mratinj-dana 44 
^ u oči Kikolina dana, Niku Remedeli 46 
„ u oči istoga dana, diklicama s Prvjekoga 47 
na badnji dan 48 
u oči novog ljeta 50 
u oči Vodokršta 51 
Gosp. Matu B******* 52 
Dubrovačke sluškinje, za Maškarate I Na Poljani 56 
„ , „ „ II Na Pločam 62 
Pohvala Jude Iskariota 76 
U oči Vodokršta god. 1849. 0. Evangelisti K****** 80 
?kd 8 tovara 83 
Rukotvorci 111 



w 



T> 



•••*■ 






Književna izdanj; 



: <^ ^262. 



nja D. Pretnera u DubroTnil 

^ ■" ■ ■ • - --' ■ ■ ■ ■■ ■ — — ■ ■ 

Cor§o Completo (teorico - pratico) đella lingua serbo-croi 
Compilato da Giuseppe Cobenzl, prof, ginn. 1878, i 
gr., pag. VI -358. fior. 2. — 

La parte teorica (oltre 9 fogli di štampa) e un s 
della rinomata grammatica del prof. ginn. Pietro B 
mani, fatto col consenso del medesimo; mentre lap 
pratica (oltre 13 fogli štampati) contiene una serie c(»]>i 
e ben ordinata di esercizi compilati dal prof. ginn. (li 
seppe Cobenzl e riveduti dal Budinani. I nomj di 
sti due professori, conosciuti per valenti in questo^i 
re di lavori, dispensano da ogni ulteriore raccomandazio 

Storia del Montenero del Cav. Demetrio Milakovii. T 
duzione di O, Augusta Kaznačić. 1877, in - 8 gr,, p 
XII - 246. fior. 2. -^ 

L' istoria d' un popolo valoroso, che imperterrito 
ta da secoli per la propria indipendenza, tra le ardue 
ficolta appostegli dal snolo che abita, dalle continue 
gressioni che deve respingere, dai rancori d' incancrei 
pregiudiz.ii e da simpatie, talora piu pericolose ancoM 
qualle nullameno cerca di progredire nella via della 
vilta merita d' esser conosciuta e studiata. 

A tal fine intraprendemmo la pubblicazione della [i 
sente opera, coscienzioso lavoro basato sopra docunie 
consulati finoia da ben pochi. j 

Mperiamo che questo libro sara atto a destare V int-ere 
del pubblico, e particolarmente quello di coloro cui st 
cuore lo sviliippo delle nazionalita dei popoli siilla |>p 
sola dei Balcani, lo straziante lamento dei quali trovo 
eco nel cuore di molti generosi. 

Saggio d' uno studio storico - critico sulla colonia e sul c< 
tadinaggio nel territorio di Ragusa di Anionio degV li 
Z«o.l873, in-8 gr., pag. VIII -314, fior.2. — 



//Z) 






V •' 



• 7