(navigation image)
Home American Libraries | Canadian Libraries | Universal Library | Community Texts | Project Gutenberg | Children's Library | Biodiversity Heritage Library | Additional Collections
Search: Advanced Search
Anonymous User (login or join us)
Upload
See other formats

Full text of "Pocetne skupine suglasah hrvatskih i srbskih"

POOETNE SKCP1NE 



GLA8AH HRVATSKIH 1 SEBSKIH. 



Napisao 



M. HATTALA. 



Prestampano is IV Jcnjige „rada Ci jugoslavenskc akademije 
znanosti i umjetnostt. 



U ZAGREBU 1868. 

U STAMPABIJI DEAGUTINA ALBBECHTA. 



poCetne skupine 



STOLASAH HRVATSKIH I SRBSKIH. 



Napisao 



M. HATTALA. 



Prestampano is IV Jcnjige „rada" jugoslavensJce akademije 
znanosti i umjetnosti. 



U ZAGREBU 1868. 

U STAMPARIJI DRAGUTINA ALBRECHTA. 



Izpravak 

vecih tiskarskih pogresakah. 



Na 


str. 1 


u r. 11 odozdol najtanja 


m 


najtajnija. 


11 


„ 8 


„ 9 „ ostali 


ii 


ostalimi. 


11 


„ 8 


3 „ sr. 


ii 


sv. 


11 


» io 


„ 17 odozgor neumrlih 


>i 


nesumnjivili. 


11 


„ 11 


„ 5 „ adjacentibus 


ii 


adjacentibus pagis. 


11 


„ 11 


„ 7 „ Basen 


ii 


Basen. 


>? 


„ 11 


„ 14 odozdol zuslati 


ii 


zustati. 


55 


„ 14 


„ 5 odozgor Oesterineyers 


ii 


Ostermeyers. 


5? 


„ 14 


„ 8 ,, diejenigen 


ii 


diejenige. 


5? 


ii 14 


„ 3 i 4 odozdol 14 pod br. 2 


ii 


14 i 15 pod br. 3. 


9? 


„ 15 


„ 15 odozgor dosadasnjem 


ii 


dosadasnjim. 


55 


„ 15 


„ 2 odozdol Niemciech 


ii 


Nemciecli. 


55 


„ 16 


„ 17 odozgor navedenomu 


ii 


navedenom. 


55 


„ 17 


„ 5 „ mrzeci na 


5' 


mrzeci od davna na. 


55 


„ 17 


„ 6 „ vec odavna onu 


5? 


vec onu. 


5? 


„ 18 


„ 10 odozdol razmjeriti 


11 


zamjeriti. 


55 


„ 24 


„ 16 odozgor koliko moguce 


11 


Jcao moguce. 


11 


„ 26 


„ 2 odozdol stereotipinri 


11 


stereotipnimi. 


11 


„ 27 


„ 11 „ Hrcegovacah 


11 


Hercegovacali. 


11 


„ 29 


„ 3 odozgor svjetom 


11 


sujetom. 


11 


„ 30 


„ 5 „ djetinstvu 


11 


djetinjstvu. 


11 


„ 30 


„ 8 odozdol svjeta 


11 


sujeta. 


11 


„ 31 


„ 17 odozgor ffi€NHTh 


11 


ffi€HHTT>. 


11 


„ 32 


„ 3 „ 25 


11 


24. 


11 


„ 33 


„ 6 „ pridaj : arbeiten 


po bewunderungswiirdigen. 


11 


„ 37 


„ 1 „ kresva 


m. 


Jcriesva. 


11 


„ 37 


„ 6 „ starohrv. 


ii 


srbslcohrv. 


11 


„ 38 


„ 14 odozdol onako s 


ii 


onako ja s. 


11 


„ 38 


„ 12 „ govore 


ii 


govori. 


11 


„ 40 


„ 15 „ a a vlastito 


ii 


a vlastito. 


11 


„ 41 


„ 6 odozgor izbrisi: FJb. 






11 


ii 41 


„ 1 odozdol sloviti 


ii 


cloviti. 


11 


ii 42 


„ 16 odozgor trece 


ii 


druge. 


11 


„ 43 


„ 2 odozdol raslozeni 


ii 


razlozeni. 


11 


„ 46 


„ 17 odozgor zmul 


ii 


zmul. 



Na 


str. 47 


55 


„ 47 


55 


n 49 


55 


„ 56 


55 


„ 57 


55 


„ 64 


55 


„ 65 



„ 66 

„ 68 
„ 69 
„ 69 
„ 69 
„ 71 
„ 71 
„ 72 



2 odozgor jugo-zapadni 
13 odozdol svigar 

10 odozgor Prvi 
4 „ jeziku 

10 odozdol nepromienjh 

11 odozgor YfUCT'L 
13 „ CTKtVTH i 

7 „ koje je 

4 „ CKV 

18 „ stko 
15 odozdol one 

8 „ 24 — 25 i 29 

19 „ trt§c 

i6 „ piv 

3 odozgor mdlu 



m 


jugo-iztocni. 


55 


svigar. 


55 


Prvim. 


55 


prajezilcu. 


55' 


nepromienih. 


55 


YKp^CTl. 


55 


ctmth, cm^h, za koje 




nize sliedi vise, i 


J? 


koje se i CTM^h, CTbua^h 




i uiTeflflrE pise te je. 


55 


CKV. 


55 


stJclo. 


55 


ove. 


55 


24 i 35. 


55 


trtqc. 


55 


VJbV. 


55 


mdlf. 



Pocetne skupine suglasah hrvatskih i srbskih. 

Citao u sjednici historicko - filologichoga razreda jugoslavenske aJcademije 
manostih i umjetnostih 4. prosinca 1867. 

DOPISUJUCI CLAN M. HATTALA. 

Svoji ke svemu a vzdy die pravdy. 
Fr. Palacky. 

Voltaire kaza o filologiji medju ostalim i to, da je ona znanost, 
kojoj samoglasi nista nevaljaju a suglasi veoma malo. 1 Nevaram 
se, ako reknem , da je on to po naravi svojoj vise salom nego 
zbilja ocitovao. Ali vec narodna poslovica vasa u obce pravo kaze, 
da „u dosta sale ima malo i zbilje." Ja se pak usudjujem proti 
filologiji jos i vise toga dopustiti te upravo reci, da se je njome 
znatna vecina vrsnikah Voltairovih zbilja tako zabavljala kao da u 
jezicih samoglasi bas nista nevaljaju a suglasi vrlo malo, pa da 
takovih filologah ima suvise jos i dan danas. 

Prve od ovih izriekah netreba vise dokazivati. Ucinise to vec 
mnogi preda mnom, osobito pako Max Muller, profesor u Oxfordu, 
i pokojni kardinal Wiseman, 2 tako dostojno i izvrsno, da ih za to 
covjek nemoze dosta nahvaliti niti preporucati svakomu, koj sa- 
znati zeli, kamo je dopro duh covjecanski od najstarijih do nasih 
vremenah u poznavanju bozanstvene one moci, kojom se i najtaj- 
nja djela njegova ili svakojake misli njegove pojavljaju na ovome 
bielome svietu, ili, sto ce isto reci, kojom covjek kazati moze, 

1 Komu je do samih Voltairovih riecih stalo, evo mu ih, kako se citaju 
kod Maxa Miillera (Vorlesungen liber die Wissenschaft der Sprache. 
Fiir das deutsche Publikum bearbeitet von Dr. C. Bottger. Leipzig 
1863. i 1866. II, 225): „L' etymologie est une science, ou les voyelles 
ne font rien et les consonnes fort peu de chose." 

2 Prvi u knjizi prije spomenutoj , drngi u svojih citanjih , izdanih vec 
vise putah i njeniacki, na pr. kao „ Zusammenhang zwischen Wissen- 
schaft und Offenbarung. Von D. Haneberg und D. Weinhart. Regens- 
burg" 1856. str. 1- 125. 

1 



stogod i kakogod smisli. Time pako razlikuje se on najvise od 
ostalih zivotinjah. r Hoc uno 7 pise vec Cicero 1 , praestaraus vel ma- 
xime feris 7 quod colloquirnur inter nos et quod exprimere dicendo 
sensa possumus." Neiraa sumnje ? da je covjecanstvo od ono doba 
do sad u svih znanostih i urajetnostih daleko doprlo. Istina je 
opet, da niti najslavnijim antropologom, filologom i filosofom nasih 
vremenah nepodje za rukom iznaci znatniju razliku niedju covjekom 
i niemim stvoroin od Ciceronove. Po V. Humboltu 2 na pr. „der 
Mensch ist nur durcli Sprache Mensch", a po Safariku 3 ,,bez ja- 
zyka byl by clovek na zemi teto malem vice nez zvire, nebof 
vzdy tyz a tyz, zbaven jsa hlavniho nastroje k zalozeni obcanske 
spolecnosti a ke vsestrannemu sebe v ni zdokonalovani , coz cil 
jest clovecenstva." J. Grimm 4 napomenuvsi, da je mensch postalo 
od koriena man (cogitare, misliti), pise : „Der mensch -heisst nicht 
nur so 7 weil er denkt, sondern ist auch mensch , weil er denkt, 
und sprichtj weil er denkt." Th. Waitz 5 ne samo sto to sve pri- 
znaje i po tanko razbi'ra, nego isto tako i dokazuje, da jezik za 
razredbu covjecanstva „im allgemeinen einen sichereren Massstab 
an die Hand gibt als die physischen Charaktere der Volker." Kakve 
je napokon ciene jezik za historiju u obce a za kulturnu napose, 
to znadu valjano i oni, koji su na pr. samo Momsenovu rimsku i 
Curtius©vu grcku citali. 6 



• 



1 De or. 1, 8, 32. Tko zeli saznati , kako ja ob ovoj izreci i o 
stvari, koje se ona tice, mislim, taj neka izvoli procitati str. 44 — 47 
posljednje radnje moje: „De contiguarum consonantium mutatione in 
linguis slavicis u , koja je u Abhandlungen der k. bohm. Gesellschaft 
der Wissenschaften god. 1866., a ljetos i osobito izasla. Kratkoce radi 
pozivati cu se na nju u ovoj razpravi i kao na „najnoviju" od ostalih. 

2 Gesammelte Werke. Berlin 1848. VI, 541. Duglje izreke istoga spi- 
^k^ satelja i smisla naci ces na str. 45. posljednje radnje moje. 

3 Slovansky narodopis. V Praze 1849. str. 4. 

4 Ueber den ursprung der sprache. Berlin 1851. str. 19 i 20. 
3 Ueber die Einheit des Menschengeschlechtes und den Naturzustand 

des Menschen. Leipzig 1859. I, 281. 
6 Romische Geschichte. 4 Aufl. Berlin 1865. I, 14—23, gdje ces 
medju ostalim i to naci, da „die Vergleichung der Sprachen, richtig 
und vorsichtig behandelt, kann von dem^uulturgrade des Volkes ein 
annaherndes Bild und darnit uns die Anfange der Geschichte gewahren, 
welche nichts ist als die Entwickelung der Civilisation. Demi es ist 
namentlich in der Bildungsepoche die Sprache das treue Bild und 
Organ der erreichten Cultur^stufe ; die grossen technischen und sitt- 



Kad je dakle filologija tako liepa i znamenita grana znanostih 
nasih, tko, molim vas, nebi hotio znati, je li Voltairov i moj sud 
o njoj istinit i pravedan? Scienirn, da to svatko zeli, dakle i oni, 
koji zive o samom hljebu, ako za nista drugo, a to barem za 
komad kruha ili s toga, sto su i oni potomci jadne Eve, koju je 
bas zelja znanja, dakako suvisna, i^selila iz raja. Vi pako, vele- 
stovana gospodo, koji svakoui prigodom sjajno ocitujete, da vam 
je milina cuti osim onih riecih, koje izhode iz ustah bozjih, i ine 
onirn po njesto slicne , i to njih samih radi, ne saroo zudite znati 
svi nego mnogi od vas vec i znadu, zasto je Voltair smio recenim 
nacinom podsmievati se filologiji. Molirn vas opet ponizno, da mi 
dragovoljno dopustite izustiti i o toin koju riec. 

„Est sua etiam studiis infantia" kaza vec Quintilijan (Inst, 
or. 1 , 1). Filologija pako je znanost po njesto joste mladja od 
hemije. Obje lezahu za Voltaira jos u kolievci, ili barem joste 
blizu nje tepahu te igrahu drvene konjice svoje. Da se je uz to 
i ludorijah svakojakih dogadjalo, to cete osobito vi lasno priznati, 
ako samo uzmete na urn, da narodne pjesme vase, uzorite ljepotom 
i milinom, slabo kad zaboravljaju pocastiti djecu pridjevom lud, 
ili da je u njih lud postojanim pridjevom (constans epithetuni) 
djece , kao n. pr. i hrithi sablje, cmi ili carni zemlje, rujni vina, 
rust glave, zarki sunca itd. 

Konjicem onim bijase lucbi kamen mudaracki ili klapa, 
da se nioze iznaci takova stvar, koja bi svaku prostu kovinu pre- 
tvorila u zlato, izliecila svaku bolest te naravno produzila i zivot. 
Ove pako trojice zeljan je vise ili manje svaki covjek. Nije dakle 
za cudo , da je onaj kamen preko tisuce godinah bio jedinom i 
glavnom svrhom svih lucbarskih radnjah; kao sto i Liebig, naj- 
slavniji sada lucbar njemacki, narocito svj^doci te prekrasno pri-^ 
povieda. l ' 

Konjic mojih prednjakah nije tako sjajan ni mamljiv, ali ple- 
menitiji je svakako od lucbarskoga, vec i s toga sto je o zname- 
nitosti filologije prije uzgred receno; samo steta, sto ga takodjer 



lichen Eevolutionen sind darin wie in einem Archiv aufbewahrt, aus 
dessen Acten die Zukunft nicht versaumen wird fur jene Zeiten zu 
schopfen, aus welchen alle unmittelbare Ueberlieferung verstummt ist." 
Po prilici onako cieni filologiju i E. Curtius (Griechische G-esohichte. 
Berlin 1858. I Band, 2 Abdr. S. 15 &.).J*f 4Mp»»y <&r fyr<*ckyrtr« 
1 Chemische Briefe. 4 Aufl. Leipzig und Heidelberg 1859. I, 49 ff.^^ 

jfle wy/k' JV fuijfr Jam*^viXp? 'je/,J£,, <&J ^WT- 4l<rw$ dofar$M *f Keif"**. 



nije moguce uhvatiti. Tumarahu oko njega kao tobo^njega pra- 
jezika filolozi opet i to joste duglje nego alchemisti oko svojega. 
Prvi od njih hotijahu tim opravdati babilonsko poremecenje jezikah, 
a znatna vecina ih vjerovase tvrdo, da se je u raju hebrejski go- 
vorilo, premda se to neslaze niti s glavom 10 i 11 Poroda niti s onom 
strasnom rnrznjom, koja je u ono doba zagrcivala svako trenuce 
zivota zidovskoga. Kasnije, koje iz ovih koje iz inih svakojakih 
razlogah, pocese se rodne sestre hebrejstine ljuto prepirati s njom 
i medju sobom za raj ski jezik. Najposlije rasiri se ova grda razpra 
i drugdje kao kuga ili tako, da su se njom vise ili manje gla- 
sovito razliegale gotovo sve zemlje onih narodah, koji se njekom 
knjizevnoscu diciti mogu. 

Nam Slavenom je to takodjer svakako prosto. Neznam ipak 
medju nasimi filologi nijednoga, koji bi se bio otimao za to, da 
proizvede materinski jezik svoj tja iz raja. Ali rodjakati se sa 
Zidovi nebijase im njegda tako proti cudi, kao sto bi tko na prvi 
pomisljaj slutiti mogao. Ivan Herbinius , rodom Slezak, f 1676, 
n. pr. zbilja pise: „Quis mortalium hoc credidisset unquam Russos 
et Polonos in sua vernaeula ebraizare, qui a lingua ilia abhorrent 
omnino , ut videre Polonum aut Russum Ebraeum avem se toto 
orbe rarissimam videre omnino dixeris. Ego autem Biblia ebraea 
cum cura legendo, attonitus mysterio, observavi idioma slavo-po- 
lonicum in vocabulis multis non coacte aut per literarum [j^-aOssiv 
duntaxat ; sed et materialiter (cum philosophis loquor) in ipsis 
literis radicalibus et formaliter, quoad sensum eundem vel signi- 
ficationeni cognatam deprehendi." Abraham Frenzel, luzicki Srb 
f 1740, dokaza to isto upravo za svoj materinski jezik. 1 

Nasi najblizji susjedi, Niemci i Madjari, uzese i u torn poslu 
mah nad nami, ali vrlo razlicno. Niemci bo ne samo sto se sada 
podsmievaju klapam, kojimi ih je Goropius Becanus 2 uveo u raj 
uz prkos andjelom, koji ga ognjenimi maci cuvaju, nego stekose 
vec i znatnih zaslugah o filologiju, kao sto cu nize razgovjetnije 



1 „De originibus linguae sorabicae libri IV. Budisinae Lusatorum 1693 
do 1696. Liber I, in quo voeabula sorabica ea, quae materialiter et 
formaliter ebraea sunt, exponuntur", ima na listu 16 gore navedenu 
svjedocbu Iv. Herbinia. Po njesto drugcije stije se ona u Slovanci 
I. Dobrovskoga TPrag 1814. str. 1 — 4). 

2 Osim opazke stojece na str. 6 pod br 1 gledaj i citanja Maxa Miil- 
lera I, 111, 353 i 354. 



kazati. Madjari pako preinalo joste mare za cudsko ili finsko 
srodstvo, premda se zanj Hunfalvy s njekolicinom pristasah svojih 
valjano bori, te se drze ponajvise jos i dan danas toboznjega ko- 
lovodje svojih filologah, N. Revaya, koji o srodstvu madjarstine 
s hebrejstinom i rodnirni joj sestrami niti najmanje nesumnja. Hi- 
storikom vasim bolje nego meni poznati Stjep. Horvath prodro je 
u torn poslu tja u raj. Njegdasnji pako moj profesor roadj. jezika 
i knjizevnosti , sada rektor sjemenista trnavskoga ? Sig. Szuppan, 
nezadovolji se ni time nego, opisavsi krasotu i silu madj. jezika, 
ocitova, da je g. Bog razuzdane zivlje ovoga svieta ili chaos ma- 
djarski uredjivao. l 

To su mastanija, rekao bi Crnogorac mjesto sijeri ili mjesto 
njem. Spiegelfechterei. Dakako, te se nedadu opravdati niti nacinom 
najprimitivnijih filologah. Ali nije lasnjega posla nego sve ono, sto 
su stari filolozi o srodstvu jezikah ikad mislili, po naravi njihovoj 
dokazati. Oni bo nedokucise toga, da jezici nepostaju sanio jedan 
iz drugoga nego i jedan uz drugi ili pored drugoga. Radi toga 
cim su opazili, da s*e na pr. jezici A i B kojom riecju slazu, odniah 
su riesili, da je A iz B ili B iz A postao. Da ovakove odluke 
nista nevaljaju, to znadu sada vec i oni dobro, koji se sravnji- 
vanjem jezikah nebave, kao na pr. velestovani rodjak moj g. Sulek. 
On u obrani ahavacah 2 priznaje i sam, da „se u Sanskrit neraz- 
umie." Ali to nesmeta, jer ima ljudih, koji osim sanskrita i drugih 
jezikah puno znadu, u ostalom pako neimadu sta valjana pripovie- 
dati niti jednim; ili kojim se moze pravom namieniti, sto je Milton, 
neumrli pjevac izgubljena raja, rekao prijateljem svojim, kad su 
ga korili tim, sto nije dao kcerih svojih uciti po tadasnjoj modi 
talijanskomu i francuzkomu jeziku, to jest: da je za zenske glave 
dosta putah i jedan jezik suvise. Sulek nas ide svakako u red onih 
ljudih, koji manje jezikah ali mnogo inih stvarih tako temeljito 
znadu, da mogu valjano suditi i o jezicih barem u obce. Osim toga 
znade on krasnim jezikom vasim i kazati liepo, stogod zamisli. 
Cujmo ga dakle^ kako pise o srodstvu jezikah indoevropejskih ! 



Ovih dogodjajah neniogu za sad obicuim nacinom dokazati, buduci da 
nemogoh ovdje dobiti knjigah, kojih se tice. Ali mogu uvjeriti svakoga, 
kornu je do toga vise stalo nego sto meni sada, da me u torn pamet 
moja nevara. 

Knjizevnik I, 290. Tamo na strani 284 i 285 naci ces i one rieei, 
koje nize obicnim nacinom navedoh. 



„Zvjezdari dokazuju, veli on, da ima negdje u sried neba 
sredisnje sunce (Centralsonne) , oko kojega se okrecu sva sunca 
sa svojimi priehodnicanri i ove sa svojirni druzieami (trabanti). 
Nego opet irna svaka priehodnica jost i posebnu putanju oko svoga 
sunca, a druzice igraju opet posebice oko svojih priehodnicah. Ovako 
si ja pi'edstavljani indoevropske jezike : svi su potekli iz jednoga, 
dan danas nasernu umu nedostiznoga vrela , i zato se u glavnih 
nacelih svog ustrojstva divno slazu; nego uz to je ipak okrenuo 
svaki jezik posebnim putem , od kojega su se opet odvile staze, 
tekuce uzporedo s glavnini putem, a timi stazami posla su na- 
rjecja. Svaki jezik, svako narjedje ima dakle svoju osobinu, kojom 
se razlikuje od ostalih jezikah ili nariecjah, inace nebi bio osobit 
jezik ili osobito narjecje. Nutrnjega razloga ovim osobinam i raz- 
likani neces naci uviek u prvotnoj niatici, vec ti ga treba potra- 
ziti u doticnom jeziku ili narjecju." Da sve to valja i za jezik u 
obce, netreba vec dokazivati, te ce se opravdati po njesto i tim, 
sto cu jos ob ostalih stvarih, kojih se tice, nize uzgred napomenuti. 

Druga man a bijase u starih filologali, sto su samo rieci jedne 
s drugimi sravnjivali, i to joste tako, kao „da jezik nije nikakov 
organicki stvor, sastavljen po stalnih nepromjenljivih pravilih nego 
slucajni aggregat glasovah, kojimi se filolog moze titrati kako ga 
volja." Oni dakle nenastojahu, da pronadju recena pravila ili za- 
kone, u svakom jeziku tako duboko sakrivene, kao sto cu nize 
razgovjetnije kazati, nego si olaksavahu posao svoj tim, sto su 
samo na giasove i znacenje riecih gledali. Cim su pak opazili, da 
u jezicih A i B ima njekoliko riecih, koje se glasovim i zna- 
cenjem posve ili barem po njesto slazu, umah su odredili, da je 
jezik A iz B ili naopako postao, sve prema tomu, koji im bijase 
miliji ili o kojem naumise dokazati, da je stariji. 

Po torn bi se oni bili slavno zaklinjali, da je na pr. njem. 
gebilde iz sirskoga gebilto ili naopako postalo te da su jezici, kojih 
se tice, barem srodni. Sada pako nesumnja nijedan filolog o torn, 
da je ona slicnost i jednakost slucajna a srodnost nikakova. ' Madj. 
farkas i sanskr. vrJcas (vuk) veoma slicno glase te slazu se pod- 
puno i znacenjem, ali svaki valjani filolog uvjeren je sada kao 

1 Osiin ovoga primjera naci ces ua str. 17 i 18 njemackoga prievoda 
Wiseinanovih citaujah, spomenutih na str. 1 pod br. 2, i vise drugih 
zajeduo s tim , kako • dokazuje Goropius Becanus , da se je u raju 
holandezki govorilo. 



sto treba, da inadjarstina niti neide u red jezikah indoevropskih 
nego medju one, koji se zovu turanskimi , uralo-altajskimi itd. 
Grrcki ava-Xoyoq i njem. ahnlicli m. starijega ana-lih, premda su 
takodjer vrlo slicni , neslazu se opet osim ana nicim , buduci da 
je gr. \6yoc posve razlicna roda i znacaja prama staronjern. Uh, 
koje znaci tielo u obce a sadasnje leiclie samo mrtvo. Vase ci na- 
pokon ili staroces. dci 7 koje se je po svoj prilici bez d ili kao ci 
govorilo, neslazu se s njem. tochter ili s gr. QuyaT^p niti jednim 
glasom, premda su s njimi posve jednoga roda i smisla. ' 

Nu kao sto lucbari tako i mi mozemo i duzni smo biti za- 
hvalni prednjakom svojim osobito na torn , sto su nam sakupili 
mnogo valjane gradje. Najvise zaslugah stekose oko toga posla 
misionari vjere Isukrstove. Medju ovimi pojavi se vec za Voltaira 
barem jedan tako znamenit filolog, da se svakako moze uzporediti 
s Lavoisierom , osnovateljem znanosti lucbarske. Mislim jezuitu, 
imenom Coeurdoux , koji je prvi odkrio srodstvo sanskr. jezika 
s evropskimi. Sviet se izjavi prama obojici ih po navadi svojoj. 
Lavoisier poginu, kao sto je dosta poznato, g. 1794 pod sjekirom 
bune francezke. Najvise, cini mi se, ove radi izceze i ime Coeur- 
douxovo iz pameti covjecje tako, da je stoprv lani izaslo na vidjelo. 
Rodjak njegov M. Breal^izda u Parizu prvi dio prievoda sravni- 
teljne gramatike Boppove, koji mi je do sad samo po torn poznat, 
cim ga je Kuhn 2 obznanio, pisuci medju ostalim i to, da Breal u 
uvodu opisuje „sowohl die bedeutung der vergleichenden sprach- 
studien als auch ihre entwicklung seit Bopp's erster schrift bis 
auf die neueste zeit in klarer weise" te da ondje „die schilderung 
der lebensumstande und die literarische thatigkeit Bopp's naturlich 
den hauptinhalt bildet. Interessant ist hierbei eine mittheilung im 
dritten abschnitte, der von der stellung Bopp's zu seinen vorgan- 
gern handelt : wir erfahren hier, dass nicht, wie gewohnlich ange- 
nommen wird , William Jones der erste gewesen sei , welcher die 
verwandtschaft des Sanskrit mit den europaischen sprachen erkannt 
habe, sondern dass bereits im jahre 1767 ein franzosischer Jesuit, 
P. Coeurdoux, diese entdeckung gemacht und in einer abhandlung 
der franzosischen akademie vorgelegt natte. u+ Ovaj vele znameniti 

1 U Beitrage zur vergleich. sprachforschung (II, 392) neima ni gebilde 
ni farJcas , all nesumnjam ni malo , tla tamo barem tako dobro idu ■ A 
kao osetsko chok prama lat. soror, njem. scJiivester, nasemu sestra itd. 

2 Zeitschrift fur vergl. sprachforschung. XVI, 318. v c 



8 

dogodjaj pripovieda vec i Max Muller u najnovijem izdanju citanjah 
svojih. 1 

Mozemo se dakle nadati, da ce sadasnji narastaj filologah 
njein. skoro prestati imenovati jezike indoevropske indogerman- 
skimi 2 , prenida su Nieinci i u filologiji dokazali, da misli drugdje 
smisljene bolje umiju razabrati do kraja nego drugi narodi. Istina 
je, da se oni u torn poslu „tiefsinnom" svojim dosta putah tako 
zadube i zabune, da razgovietno neinogu ni napisati sto su iznasli, 
pa da nam je prosto vladati se prama njiin u torn slucaju po pri- 
mjeru zemljaka njihova Maxa Mullera 3 ili po ovoj izreci: „si non 
vis intelligi, debes negligi." Opet se mozemo slagati s pokojnim 
nasim Safarikom, koji je zasluge Niemacah oko filologije vec god. 
1847 4 medju ostalim i ovako priznao : „Nam se zda, ze jakoz ve 
vedach mathematicko-prirodnych postup dob nejrazneji tremi jmeny, 
Kopernika, Keplera a Newtona oznacen byti nmze, tak i k ozna- 
ceni pokrokuv ve mluvovede tre nebo ctvero jmen postacuje : Do- 
brovskeho pro nas Slovany anebo Jakuba Grimma pro Nemce, co 
puvodcuv rozumneho jazykozpytu na stanovisti kmene; Boppa, co 
zakladatele mluvobadani na stanovisti plemene, a Humboldta, co 
tvorce mluvovedy na stanovisti jazyka celeho clovecenstva. Zeby 
tim jiz nauka sama dovrsena a ukoncena byla, netvrdime : jakoz 
po Newtonovi jeste Laplace a Gauss vselicos podstatneho k dopl- 
neni, upevneni a zdokonaleni soustavy mechaniky vsehomira pri- 
ciniti museli, tak nepochybne i po Humboldtovi nejedni slovozpytci 
nastoupi, jesto soustavu mluvovedy od neho zalozenou podstatne 
rozsiri a zdokonali; ale zakladove nauky same, jim polozeni, zu- 
stanou nepohnuti, pokud rozum lidsky z drahy zakonneho skou- 
mani se nevysine." 

Scienim ; da nece biti s gorega, ako znameniti ovaj napredak i 
srecu znanosti filologicke barem jednim primjerom objasnimo. Bopp, 
poznavsi do god. 1834 medju ostali 1 onaj zakon, po kojem se u 
vise jezikali indoevropskih mjesto njegdasnjega s i hakovi h i chj 



1 Kao sto se citati moze vec i u drugom njemackom (Leipzig 1866. 
I, 133 i 425r— 431), koje joste nije svrseno niti je bilo meni pri 
ruci, kad sam ovo pisao. 

2 Kao sto se pristoji medju ostalim i s toga, sto Bopp ovu obiest i u 
drugom izdanju svoje sravniteljne gramatike kara (sy. I, str. XXIV).— 

3 Vorlesungen iiber die Wissenschaft der Sprache. II, 483. 

4 U casopisu ces. Museum. I, 129. ft 

— ^ u ~^ * — i—J?.Q* 



cir. jc postavljaju, ocitova vec iste godine javno, da je i h ili ,x 
nasih lokalah mnoznih i aorista zamjena starinskoga s; ali nemo- 
gase joste slutnje te niti jednim primjerom potvrditi. Poslije tri- 
naest godinah izadje razprava Safarikova, iz koje sam prije komad 
naveo. U ovoj pako dokazano je po tanko i izvrstno, da kod Cehah 
bijahu njegda lokali na s, kao Dolas, Kornoras, Trnovas i mnogo 
inih zbilja u porabi, te da se osobito glagolski spomenici staro- 
bugarski 1 i aoristima na s m. h razlikuju od cirilskih. 

Gospoda prirodoznanci ce osobito lasno poznati te priznati, 
da je ovaj primjer veoma nalik na mnozinu onih pravo reci cu- 
desah, kojimi se paleontology a, osnovana neumrlim Cuvierom, danas 
diciti moze ili koje Liebig 2 ima na niisli, pisuci ovako : „Wenn 
dem vergleichenden Anatoinen ein kleines Knochenstuck, ein Zahn, 
zu einem Buche wird, aus dem er uns die Geschichte des Ge- 
schopfes einer untergegangenen Welt erzahlt, seine Grosse und 
Gestalt beschreibt, das Medium, in dem es lebte und athinete, 
seine Nahrung, ob Pflanze oder Thier, seine Werkzeuge der Fort- 
bewegung uns zeigt, so wurde alles dies das Spiel einer regellosen 
Phantasie genannt werden konnen, wenn dieses kleine Knochen- 
stiick, dieser Zahn, einer Laune des Zufalls, einer Willkti.hr seine 
Form und Beschaffenheit verdankte. Alles dies ist dem Anatomen 
moglich, weil ein jeder Theil bestimmten Gesetzen seine Form 
verdankt, weil, die Form des Theiles einmal erkannt, es das Gesetz 
ist, was das Ganze construirt." 

Ali ako samo izreku Ciceronovu (de nat. d. 1, 33), po kojoj 
„nulla ars imitari sollertiam naturae potest", uzmete na um, pri- 
znati cete opet bez oklievanja i to , da vam nece nikada poci za 
rukom potanko opisati predpotopnih zivotinjah te da se morate za- 
dovoljiti, ako glavne njihove biljege pogodite. Mi pako filolozi 
necemo nikada ni tako daleko doprieti, t. j. nece nam poci za 

1 Tako imenujem ja onaj prekrasni jezik, kojim sv. Ciril i Metodij pro- 
poviedahu otcem nasim vjeru Isukrstovu. Tko bi zelio znati, zasto 
mu nadjenuh ovo ime, sto i kako mislim o srodstvu njegovu s osta- 
limi jezici nasimi, taj neka izvoli procitati osobito ove razprave moje : 
1. o pomeru cyrillciny k nynejsim narecim slovanskym, u Casopisu 
rausea kral. ces. 1855. str. 81 — 104; 2. o nosnih samoglasih u obce 
a bugarskih osobito u Knjizevniku god. 1865 ili u II, 414 do 421 
i 461 — 47 6,; 3. de contiguarum consonantium mutatione in linguis 
slavicis str. 50 — 63. 
— -^ 2 Chemische. Erie.fc 4 izd. I, 44; 5 izd. str. 25._ / _ 

*" C%rr~n ^p^,H^cU^A f ^i&/v' «^ tU. LIL * &*4*ii«*{ ^^ ^^Z ' 






10 

rukom niti to odgonetnuti, kako su glasili glavni zivlji pojedinih 
riecih na pr. hrvatskih u ono doba ? kojemu neima pametara. karao li 
to, kakovo je bilo vrelo svih jezikah indoevropskih. To je ne sarao 
po Sulkovu nego i po rnojemu mnienju „umu nasemu nedostizno." 

Govor bo covjecanski nije rezultat samo fizickih nego i psi- 
hickih mocih, vecinom tako tananih i tajnih, da ih jamacno necemo 
umom svojim nikada posve shvatiti. Dokazivati toga, scienirn, ne- 
treba nego samo objasniti barem jednim primjerom. L. Diefen- 
bach 1 napisa o razlicnosti glasovah covjecjih medju ostalira i ovo : 
„Sogar unter den Bevolkerungsklassen Eines Stammes finden wir 
Eigenheiten der Stimme" ili kao sto malo nize i sam narocito 
kaze „ der einzelnen Laute und noch mehr der Lautverbindungen 
verbreitet, die auf Unterschieden leiblicher und geistlicher 
Lebensweise beruhen, mit der Zeit aber sich vererben, und zwar 
nicht bloss durch Erziehung, sondern auch durch allmahliche Bil- 
•dung und Umbildung des Organs.",? Mozemo li pako, pitam ja ; 
tZ-u^ryni^t^iy posljedke ovih ne jamrlih dogodjajah u mrtvih jezicih tako poznati 
kao sto bi valjalo, da ih opet sagradimo, kad neima nade, da ce 
nam to ikad poci za rukom u sadasnjih ? Hi hocemo li ikad va- 
ljano odrediti, sto je i kako je postalo u sadasnjih jezicih samo 
od navike i odhranjenja? Ja mislim, da necemo nikada. Ima ipak 
filologah, koji o torn ne samo drugacije misle nego i rade proti 
tomu. Prije njih spomenimo po imence barem c ;tvoricu izmedju 
onih , koji su prave suvrsti starih filologah, premda jedan od njih 
zivi i radi jos 7 ostali se pako nedavno prestavise. Laka ima bila 
zemljica, nefilologickim pako valjanim trudom njihovim svakako 
cast i slava vjecna! 

Prvi ide upravo vas. Mislim vrloga Solarica, koji nam do- 
kaza, da je latinski jezik iz nasega postao.' 2 Trojica su ostalih 
nasinci. Dankovskomu Moravanu medju ostalim i to lasno bijase 
dokazati, da je strofa slovenske pjesme: „Nechodil sam za fiou, 
sama prisla za mnou, jako ta ovecka za zelenou travou" bolje 
grcka nego sto bi ju bio Homer napisao, ili. da je grstina samo 
izkvarena slovenstina 3 , kao sto bi nas prosti covjek i krasni jezik 

1 Vorschule der Volkerkunde und der Bildungsgeschichte. Frankfurt 
a. M. 1864. str. 41. 

2 Piii.ia.aiih CKairifltokOBflKliriH. U Budimu 1818. 

3 Matris slavicae filia erudita vulgo lingua graeca. Posonii 1836 et 
1837. Prije bijase po njesto trjezniji, kao sto svjedoci na pr. nadpis 



"^•tf c*r 



f/wwfcwtf \/fccG6yU<K ^46. ^T^Wi*«y. yt'UnsfeU /?$0. 0fr. d6p. \ /Z 1*. J^TW^f-^j^^ 






11 



l*fUHMJ 



vas nazvao. On bo svaki slavenski jezik, koji'po njesto razumie, 

tako zove, kao sto sam slusao i sara god. 1849 , gdje on rustinu 

tako pocasti. Nije dakle, cini mi se, za cudo, sto je panslavismus 

knjizevni kod nas postao. Otac mu, neumrli pjevac Slavy dcere, 

izvojsti nam i staru Italiju cum adjacentibus/,tako srecno , da ce 

slabo tko vise sumnjati, da je uviek valjalo njem, sto sam o 

sebi napisa r-iecmi : „Basen jest muj cely zivot!" Kad se je ono 

vojstenje njegovo 1 tiskalo, susretoh se slucajno s g. Semberom, 

koji po smrti Kollarovoj upravljase tiskanjem istoga djela, te na 

pitanje, sto mi se cini njem, odgovorih po prilici ovako : „steta 

vremena i truda, koje je staroitalia stojala. Vi cete, primetnuh 

joste, biti prvi i posljednji, koji ju bude citavu citao, i to mislim 

samo zato, jer morate." Ali bogme ljuto se prevarih ! God. 1858 

izda g. Sembera svoje „Dejiny reci a literatury ceskoslovenske", 

gdje na str. 123—160 i to dokazuje, da su Quadi vasi sa svom 

slavom svojom. Hocete li mu biti zahvalni na torn trudu? Mislim, 

da hocete barem tako kao sto moraju meni biti svi oni, koji se 

tako zovu kao ja. Dokazah bo 2 im a naravno i sebi po navadi ^ ^ 

Semberovoj , kao sto valja, da smo svi potomci markomanskoga ^Q f^' 

kralja Atale, kojem nam g. Sembera na str. 19 svojih Dejinah v & p j| 

„vselico chvalitebneho" pripovieda. Koje zato koje iz inih uzrokah /» ^L^ ^ 

namienih napokon g. Semberi medju ostalim i to, da se on doka- i 1 ^ 

zivanjem onim „a chvalenim Viktora Jacobiho na str. IV jevi nejen 

ctitelem nez i vernym nasledovatelem Kollara, co jazykozpytce, 

lise se od neho jen tim, elm musi, nejsa basnikem od prirozeniJ 

jakym byl a mel zuslati Kollar, pokud bylo mozna." Kako se je 

on tim okoristio, poznati cemo brzo, jer se ono djelo njegovo, r*v 

gdje potanko dokazuje sve, cega se str. 123 — 160. Dejinah njegovih 

samo dotice, vec tiska i to pomocju c. kr. akademije znanosti) 

u Becu. 

Ali ljuto bismo se varali misleci, da ovim slikam neima vise 
prilikah od jedne, koju vec uzgred spomenuh ; u domovini filologije, 
kao sto Niemci rado a kadsto i neprilicno zovu svoju. Ima ih 
bogme i ondje suvise, kao sto ce se lasno razumjeti po torn, sto 

ove knjige njegove : Hoinerus slavicis dialectis cognata lingua scripsit. 
Vieuna£l827. U«**» 

1 Staroitalia slavjanska. Ve Vidni 1853. 

2 U Casopisu mus. 1858, gdje sam na str. 298 — 304 sud svoj o 
Dejinah Semberovih izrekao. 




Osvf -** ^-raJet^> 






S. 1 



r a^ 



4P^td£>tn, a*u>i_ cue/ c&e (/te&^sty 



12 

je filologija osobito kod njih tako zastranila ili zapela, kao da 
V. Humboldta i Fr. Potta nije ni bilo na svietu. Vecina bo sa 
dasnjih filologah njero. nebrine se niti najmanje skladnjom 1 nego 
ciepa pojedine rieci tako ; kao da su one i o sebi ili izvan izriekah 
(enuntiatio, satz) posve samostalne i zive stvari. Njekolicina istih 
filologah napokon igra jos i konjica posve slicna onomu, na kojega 
prednjaci nasi tako bijahu pohiepni kao sto je gore receno, t. j. 
hoce da iznadju ili sagrade toboznji prajezik indogerinanski. 

Po V. Huroboldtu 2 „Flexion, Worteinheit und angemes- 
sene Gliederung des Satzes sollten in der Betrachtung der 
Sprache nie getrennt werden." Gemu to? Naravno zato, sto ja, 
drzeci se osim Humboldta i Potta, vec od davna ucim 3 te na str. 
39 i 40 posljednje radnje svoje ovako napisah : ,.facultas loquendi 
naturali impetu eo fertur, ut ex voce humana non vocabula sed 
enuntiationes, quae cogitationibus designandis quasi imagines quae- 
dam inserviant, qualicunque modo effingantur. Demtis igitur iis 
vocabulis, quibus, ut verbis finiti modi : scribo, scripsi, scribam et 
aliis ejusdem generis, vis enuntiationum subjecta est, reliqua omnia 
ita comparata sunt, ut tantum eatenus valeant aliquid vigeantque, 
quatenus enuntiationibus inter se continentur, solutis autem neces- 
situdinis hujus vinculis arctissimis proxime accedant ad membra 
a corporibus animatis divulsa." Da se nevaram , to znadu vec i 
oni, koji se filologijom nebave, shvatiti i dokazati, kao na pr. vrli 
Waitz 4 pisuci ovako : „Indem die Sprache von den friiheren Gre- 

1 Da je ovakov instrumental zbilja u obicaju, to eu nize dokazati. 

2 Ueber die Verschiedenheit des menschlichen Sprachbaues und ihren 
Einfluss auf die geistige Entwickelung des Menschengeschlechts. Berlin 
1836. str. 16£. I ostale svjedocbe u torn poslu navedoh u originalu 
osobito zato , da barem tako ocitujem , kako mrzim na krivdu , kojoj 
su svi oni krivi , koji nedopustaju drugim , da se tuze i pravdaju 
svojim jezikoin. 

3 Buduci da na pr. vec moja Srovnavaci mluvnice jazyka ceskeho i 
slovenskeho (V Praze 1857) pocinje upravo skladnjom, i to osim 
onih razlogah , koji su tamo u predgovoru navedeni , i zato , cim se 
razprava moja „o ablative ve slovaucine a litvancine" (u Casopisu 
mus. kral. ces. g. 185 7 i 1858) pocinje. Ondje ce nac'i svaki, koga 
se lice, medju ostalim i tomu njekoliko dokazah, da toboznja filoso- 
ficka filologija innogo vise valja nego sto se cini Schleicheru na 
onom mjestu , koje je malo nize navedeno. 

4 Ueber die Einheit des Menschengeschlechtes und den Naturzustand 
des Menschen. I, 271. 



13 

nerationen an die spateren iibergeht, werden (wie bekannt) nicht 
bloss die Worter, sondern auch die regelmassigen Weisen ihrer 
Verbindung, Umformung und Zusammenordnung zu Satzen iiber- 
geben und durch unbewusste Nachahmung zu festem Gebrauche 
angeeignet. Man schatzt oft diesen letzteren Punkt nicht hoch 
genug, da es doch am Tage liegt und schon oft hervorgehoben 
worden ist, dass wir nicht in Wortern sondern nur in ganzen 
Satzen denken, daher man auch von der lebendigen Sprache 
nur behaupten kann, dass sie in Satzen nicht in Wortern bestehe. 
Ein Satz aber ist gebildet nicht aus einzelnen selbststandigen Wor- 
tern, sondern aus Worten , die auf eine bestimmte und besondere 
Weise jedesmal aufeinander bezogen sind , ganz so wie der ent- 
sprechende Gedanke nicht aus einzelnen Vorstellungen fur sich 
genommen besteht, sondern aus Vorstellungen, die dadurch mit 
einander zu einem Ganzen verbunden sind, dass sie einander ge- 
genseitig naher bestimmen und in einer bestimmten Weise von uns 
auf einander bezogen werden." Kao sto dakle anatom uviek mora 
paziti na onaj savez, u kojem se nalaze po~jedine cesti kakvoga 
mu drago organickoga tiela, dokle zive, ako naravna svojstva nji- 
hova poznati zeli : isto tako duzan je i filolog u razabiranju riecih 
obzirati se bez prestanka tamo, gdje su one postale i gdje izklju- 
civo zive, t. j. na izreke ili na sintakticka svojstva riecih. 

Da se pako vecina sadasnjih filologa^tim niti najmanje ne- 
brine, najbolje se vidi iz toga, sto sravniteljne skladnje do sad 
neima, pa i sanskritsku znam samo jednu i to takovu, da o njoj 
valja reci s Ciceronom 1 : „nihil est simul et inventum et perfectum." 
Sanskritska gramatika Boppova, Benfeyeva, Bollerova i ostale ne- 
imadu nikakove skladnje , moze biti i zato , sto o njoj spisatelji 
onih gramatikah po svoj prilici tako misljahu kao G. Curtius- pi- 
suci: „Die Syntax wird stets ein Theil der Grammatik bleiben, 
der eine vollig gesonderte Behandlung erfordert. Man wird 
sich bei ihr auch koineswegs einer philosophischen Auffassung und 
Gliederung entschlagen konnen." Sto se je njemu ovdje nemoguce 



1 Brut. 18, 71. Mislim onu, koja se cita u gramatici sanskr. Othmara 
Franka latinski pisanoj i litograficki izdanoj u Wiirzburgu g. 1823. 
Da je sud moj o njoj pravedan , svjedoci i kritika bezimena u Je- 
naische allgemeine Literaturzeitung 1827, br. 199. 

2 Die Sprachvergleichung in ihrein Verhaltnisse zur class. Philologie. 
Berlin 1848. str. 23. 



14 

cinilo, to je malo kasnije potrebnim priznao, izdavsi gramatiku 
grcku, gdje je skladnja, sto se glavnih stvarih ili nacelah tice, upravo 
tako uredjena, kao da je izasla na svrsetku prosastoga vieka. Evo 
vam svjedocbe prijatelja njegova Schleichera 1 : „Bei ausarbeitung 
der syntax fand ich eine gute stiitze an O^stermeyers litaui- 
scher grammatik, Konigsberg 1791 und an Cur tins griechischer 
schulgramraatik. Beide werke haben im ganzen und grossen die- 
selbe behandlung und anordnung des stoffes, und zwar diejenigejtf, 
welche nach nieiner meinung die einzig verstandige und zweck- 
dienliche ist, es wird nauilich alles philosophische wesen fern ge- 
halten, dafur aber findet man die erscheinungen der sprache in 
lichtvoller anordnung dargelegt." Ako, velestovana gospodo, samo 
to uzmete na urn, da Curtius i Schleicher nijesu obicni ili svag- 
danji filolozi, nego da prvi od njih ide bas medju najbolje od onih, 
koji klasicke jezike sravnjivaju s ostalimi indoevropejskimi, a drugi 
da si je oko sravnjivanja jezikah u obce joste vecih zaslugah 
stekao : onda cete se moze biti cuditi tomu, sto ste ovaj cas slu- 
sali. Nu ja bih u torn najradje vidio samo potvrdu onoga mnienja, 
koje gore izustih o „tiefsinnu" njem. Ali bilo tomu kako mu drago, 
ipak mogu pravedno kazati, da je ovaj slucaj po sve nalik onomu, 
kad bi na pr. njeki prirodoznanac nasih vremenah sara priznao ili 
kad bi mu tko rekao, da je u svojoj struci nazadan za po vieka, 
ili, sto ce isto reci , da je njeki dio njegove radnje prilika onim, 
koji se pojavise na svrsetku prosastoga vieka, gdje se je, kao sto 
medju ostalimi i Liebig 2 svjedoci, ne samo tvrdo vjerovalo , nego 
i proti historiji biblickoj upotrebljavalo, „dass Fische und Frosche 
in Slimpfen, dass Pflanzen und allerlei Ungeziefer in gahrenden 
und faulenden Mischungen, in feuchten Sagespanen von selbst ent- 
stiinden." Nece biti, mislim, s gorega, ako joste saznamo, kako je 
primio Curtius onu sumnjivu hvalu ili pravo reci pogrdu od Schlei- 
chera. Evo vam njekoliko riecih od njega samoga! „Fiir eine durch- 
greifende Neugestaltung der griechischen Syntax, pise on 3 , fehlen 



Litauische grammatik. Prag 1856. str. IX i X. Komu bi do inih 

dokazah stalo , naci ce ih vise i lasno po torn, sto iz moje razprave 

„o ablativu slavenskom i litavskom" (Cas. mus. 1859. str. 234) i. iz 

onoga mjesta Curtiusovih Erklarungen, kojega sam se na str. 14 pod 

br. *) dotakao, ovamo ide. 

Chemische Briefe. 4 izd. I, 368 ; 5 izd. str. 206. 

Erlauterungen zu meiner griechischen G-rammatik. Prag 1863. str. 149. 






15 

noch die wissenschaftlichen Vorarbeiten , vor alleni reiche Saram- 
lungen des syntaktisehen Gebrauchs der verwandten Sprachen, wie 
sie bis jetzt nur fur das Lateinische und , leider unvollendet, in 
Jak. Grimm's viertem, auch fur griechische Syntax ujagemein lehr- 
reichem Bande der deutschen Grammatik fiir die deutschen Spra- 
chen vorliegen. Eine Syntax der Sanskritssprache wird leider noch 
immer vermisst. Fiir das Gebiet der slawisch-lettischen Sprachen, 
hat Schleicher in seiner litauischen Grammatik wenigstens einen 
Anfang gemacht, der mir bei der Vergleichung mit griechischen 
Gebrauchsweisen oft lehrreich war." 

Nebi li dakle bolje i pametnije bilo , da sravniteljni filolozi 
barem sada vec iz sve snage svoje oko toga nastoje, da na pr. 
sintakticku porabu padezah u jezicih, kojih se tice, prije tako po- 
znaju, kao sto nam je vrli Gj. Danicic ' srbsku opisao, nego da 
stanu dalje nastavke padezah dosadasnj^m nacinom razlagati? Ne- 
ima bo niti najmanje surnnje, da upravo ovamo najbolje ide i 
svjedocanstvo Ebelovo 2 , koje ovako glasi : „Es zeigt sich auch 
hier wieder, dass wir ohne genaue kenntniss der syntax in keiner 
sprache sichere und richtige resultate erzielen konnen, vielmehr 
bei jedem schritte in gefahr sind ? auf die Avunderlichsten abwege 
zu gerathen." 

Ali niti to niti sve ono ; sto sam prije iztakao te po njesto 
vec god. 1857 u razpravi svojoj o ablativu slav. i lit. i javno 
ocitovao upravo proti Schleicheru nesmeta ovomu ni rnalo, da neide 
joste dalje od druzine svoje, trudeci se iznaci toboznji prajezik 
indoevropski ili po njegovu nacinu govorenja indogermanski. U 



1 U djelu svoje Srbske sintakse, izd. u Biogradu 1858. „Ein mit grossem . 
fleisse und umfassender gelehrsamkeit in anspruchsloser form verfasstes 
vortrefTlicheO buch!" pise o njem Schleicher vec g. 1859 (Beitrage 
zur vergl. sprachf. II, 247). Kod Curtiusa opet na prije nav. mj. ne- 
ima mu ni traga ni glasa, premda svaki pravedan sudac priznati mora, 
da ono djelo ne samo za nas nego i za ostale srodne jezike mnogo 
vise valja nego doticni dio Schleicherove skladnje litavske. Kad se 
ovo sve pravedno isporedi s ukorom , kojim je Schleicher Slavene u 
obce pocastio , pisuci, da „die slawische syntax bis auf die neuere 
zeit nur stiefmutterlich behandelt zu werden pflegte" : priznati ce se, 
nadam se, barem to, da zali boze i sada joste valjaju rieci Katibora 
„ot gor Krkonosi", sacuvane u Ljubusinu sudu ovako: „Nechvalno 
nam v NJeinciech iskaf pravdu." 

2 Iz ljetosnjih Beitrage zur vergleich. Sprachforschung ili iz V, 23. 



16 

istom bo svezku Beitragah, odakle je svjedocba Ebelova prije na- 
vedena, na str. 206 — 208 naci cete dapace „eine fabel in indo- 
germanischer ursprache." Da je ona po sve , osobito pako po na- 
cinu, na koji su toboznje rieei njezine skrpane, upravo „fabelhaft" 
te vise na stetu nego na korist filologije, to ce, nadam se, priznati 
svaki, tko osim razlogah, koje sam proti ovomu narajerenju i te- 
zenju do sad uzgred iztakao, pomnjivo razmisli i pravedno rasudi 
samo one joste, koje se stiju na str. 9 — 12, 47 i 48 posljednje 
radnje moje. Ucinivsi bo to uvjeriti ce se i svjedocbami Schlei- 
chera samoga, da su nam jos i glasovi i obliei jezikah, prenida se 
je oko njih do sad najvise i najinarljivije radilo, veoma slabo po- 
znati. Nemoze dakle Schleicher u torn poslu drugcije postupati 
nego sto je Sulek onomadne u slicnorn slucaju prigovorio 1 , t. j. 
Schleicher takodjer od njekoliko povrsnih primjerah abstrahira na- 
cela, pa onda po njih gradi oblike svoje, nemareci medju ostalira 
ni za to, da ima puno primjerah protivnih nj ego vim pravilom, kao 
sto su svi oni, koje iztakoh vec i ja na prije namedenoniu mjestu. 
Koje za to koje iz, inih razlogait-mozemo dakle sa Sulkom po sve 
pravedno doviknuti g. Schleicheru : „inverte corium et erit calceus!" 
te pouzdano ocekivati, da ce se do skora zbiti, sto vec Cicero 2 

1 Knjizevnik. I, 284. 

2 Off. 2, 12. Tko bi pako zelio znati, zasto se smiju jos i dan danas 
takove sale zbijati u filologiji kao sto su ove Schleicherove, taj neka 
izvoli razmotriti samo to, da on s Kuhnom uredjuje Beitrage zur vergl. 
sprachforschung, ali uz ovu svjedocbu Waitzovu : „in Deutschland ist 
es gegenwartig ein gewohnlicher Fall , dass auf dem Boden verschie- 
dener Wissenschaften oder sogar verschiedener Richtungen innerhalb 
derselben Wissenscliaft durchaus entgegengesetzte Ansichten erwachsen, 
olme dass sie sich gegenseitig urn einander bekummern, ja, ohne dass 
sich eine jede von ihnen um ihre eigene tiefere Begriindung weiter 
bemiiht. Die Starke der Partei ersetzt die Starke der Grande und man 
kann fast iiberall der Miihe eines wissenschaftlicben Beweises iiber- 
hoben sein wo nur Werth gelegt wird auf das Urtheil derer, Avelche 
durch Uebereinstimmung in den entscheidenden Punkten unter sich 
verbunden mit der instinctiven Kraft des Gemeingeistes einander nach 
aussen vertreten. Mit eben so siclierem Takte wird alsdann das auf 
fremdem Stamme Gewachsene stillschweigend bei Seite gelegt oder aus- 
gestossen als das Gleicliartige assimilirt und das wissenschaftliche Leben 
bewegt sich nur noch in einzelnen gegen einander abgeschlossenen klei- 
neren Krcisen, wahrend die umfassenderen und principiellen Fragen fast 
gar nicht mehr zur Sprache komrnen." (Ueber die Einheit des Men- 
schengeschlechtes und den Naturzustand des Menschen. 1859. I, 2.) 



17 

kaza: „ficta omnia celeriter tamquam flosculi decidunt." Prosto 
nam je napokon i pitati joste: cemu trositi sile oko radnje, koja 
neima pametne svrhe ni osnove a netruditi se radje oko toga, sto 
znati mozemo i duzni smo a neznamo nikako ili vrlo malo? 

Po prilici ovako misleci o jeziku te mrzeci na sistemu Schlei- 
cherovu napisah (vec od davna/Tmu razpravu svoju, purm ironickih 
ukorah, necuvenih do sad protiva Schleicheru, da barem bracu i 
druzinu rodjenu uvjerim „nondum esse tempus in explicandis con- 
sonantibus et ceteris linguarum slavicarum proprietatibus diligentius 
habere rationem reliquarurn indoeuropaearum quam illis ipsis in- 
vestigandis et in lucem proferendis operam dare" (str. 7 i 8). 
Kjome si dosta ; scienim 7 prokrcih i put za razprave o slozenih 
suglasih svakoga od pojedinih jezikah nasih. Zelite li znati, zasto 
se latih najprije vasih suglasah, kazati cu vam barem glavne raz- 
loge toga. 

Knjizevni jezik vas najljepsi je izmedju svih slavenskih. Evo 
vam svjedocbe vjestaka, kojemu necete lasno naci premca: „Die 
Sprache ist ; pise Safarik 1 , ungeachtet des spateren Einflusses der 
tiirkischen im ganzen dennoch rein und voll tonender Anmuth. 
Immerhin mag ihr die Polytonie der — ich mochte sagen — klin- 
genden, sauselnden, spielenden polnischen mangeln; sie iibertrifft 
gleichwol an Weichheit , Milde und melodischen Klang, der 
aus der ebenmassigen Vertheilung der Consonanten 
und dem wechselnden Spiel der voile r en Vocale ent- 
springt, weit ihre iibrigen Schwestern, und kann nach gelun- 
gener Ausbildung — wobei das kraftige Altslawische gewiss nicht 
ohne Einfluss auf sie bleiben wird — in Riicksicht auf Wohlklang 
den ersten Rang unter den Slawinen behaupten. Ich will uber 
keinen der slawischen Dialekte den Stab brechen; jedem ist der 
Zugang zu diesem Vorzuge frei, aber sie nahern sich ihm oder 
entfernen sich davon auf verschiedenen Wegen. Ich mochte den 
Klang des Serbischen im Gesang und der Poesie mit dem Ton 
der Violine, des Altslawisehen mit dem der Orgel, des Polnischen 
mit dem der Cither vergleichen; oder ist das Altslawische in den 
Dawidischen Kirchenhynmen dem hallenden Sturz eines Wald- 
stroms, das Polnische eines Felinski dem reizenden Gelispel und 



1 Geschichte der slawischen Sprache und Literatur nach alien Mund- 
arten. Ofen 1826. str. 204 i 205. 

3 



18 

Gesiiusel einer Quelle ahnlich, so ist das Serbische, im Munde der 
landlichen Erato, dem sanften Murmeln und Girren eines Baches 
durch die Blumenwiesen des Thales gleich; — das erste trifft, er- 
schiittert und iiberwaltigt wie der Sturm ; das zweite weekt, ergreift 
und bezaubert wie das Rauschen des Windes durch herbstliche 
Zitterpappeln ; das dritte beschleicht, erwarint und entzlickt wie 
ein leichtes Wehen und Wogen der Mailuft. — Der durchgangig 
und scharf unterschiedene , kurze oder lange Zeitverhalt der Syl- 
benvocale macht diesen Dialekt ganz geeignet altklassische Vers- 
masse nachzuahmen , und der Nationaidichtkunst, durch Uebertra- 
gung der quantitirenden Metrik auf dieselbe, eine hohere, idealische 
Gestalt und Wiirde zu geben; obschon auch hier, wie beinahe 
iiberall bei den Slawen, die Sache bis jetzt nicht in der Art und 
Ausdehnung, wie sie verdiente, beachtet worden." 

Cujmo jos i Schleichera! On bo je po svoj prilici najvjestiji 
u nasih jezicih izmedju svih sadasnjih i njegdasnjih Niemacah. Po 
njegovu rnnienju pako „das Serbische, Ulyrisch genannt, wenn es 
rait lateinischer Schrift geschrieben wird, ist wenn auch nicht die 
alterthumlichste so doch die wohltonendste aller Slawinen." ' 

Kad je dakle jezik vas tako liep, koji filolog slavenski, bio 
suhoparan kako rau drago, nebi se njim osim svojega materin- 
skoga radije zabavljao nego ostalom rodjenom mu bracora? Ja 
pako mogu ga barem po njesto drzati bas i za drugi materinski 
jezik svoj. Naucih bo mu se vec kao gimnasista u Subotici backoj, 
u Pazmaneu pako drugi put, zaboravivsi ga gotovo podpuno u 
Pozunu i Trnavi, gdje tri godine provedoh prije nego sto sam 
stigao u Bee. Ondje oprijateljih se s nejednim od Jugoslavenah 
tako iskreno i srecno, da se tim i sada joste diciti mogu, nadajuci 
se, da mi to oni, kojih se tice, nece -Fa#mjenti. 

Osim toga zivimo vec gotovo tisucu godinah pod jednom 
krunom, a da historija nije tabula rasa, to cutite vi jamacno mnogo 
bolje nego sto ja kazati mogu. Krv pako nije voda, a brat je mio, 
koje vjere bio. Vi napokon dokazaste sve to vec mnogo putah 
sjajno, najposlije upravo i prema meni , osobito time, sto me je 
ova slavna akademija izvoljela primiti medju dopisujuce clanove 
svoje. Jer ako mi i podje za rukom steci si njekih zaslugah oko 
znanosti, kojoj posvetih zivot svoj, moram opet prizrfati, da se 



1 Pic deutsche Sprache. Stuttgart 1860. str. 77, 



19 

one nikako neraogu izporediti s ovom casti. Niti se nadam, da cu 
ikad moci izjednaciti one s ovome. 

Primite dakle, veleucena i velestovana gospodo akadernici, 
barem ovo ocitovanje zahvalnosti moje na nenadanoj casti onoj 
tako ljubezljivo kao sto je ono iskreno ! Izvolite takodjer biti uvje- 
reni, da cu se svagda posteno starati i svesrdno nastojati oko toga, 
da budem dostojan vasega druztva. Kamo srece, da nadjete toniu 
dokazah vec i u ovome trudu mome, gdje nastavljam iztrazivanja 
svoja o tome, na cem je i kako je osnovana ljepota i milina ma- 
terstine vase ! 

Na prvo od ovih pitanjah odgovori vec pokojni Safarik u 
obce dobro onimi riecmi, koje su u gore navedenoj svjedocbi nje- 
govoj tiskane prolozenimi slovi. Istina bo je, sto Pott 1 vec god. 
1836 napisa: „Consonanz und Dissonanz in der Sprache beruht, 
nicht minder als in der Musik, auf der Verbindung von Lauten." 
Razgovjetnije razlozi Sulek 2 istu misao ovako : „Blagoglasje co- 
vjecjega govora osniva se na istieh nacelih, na kojieh i skladnost 
glasbena (musikalna). Kao sto nam se nece dopasti napjev, koji 
je sastavljen iz samien mekieh ili iz samieh tvrdieh glasovah ; niti 
onaj , u kojem se sve do kraja izmjenjuju meki i tvrdi glasovi, 
niti onaj, u kojem se ide postupice ozgor dolje ili ozdol gore; 
nego onaj, u kojem su visoki i nizki, meki i tvrdi glasovi razno- 
liko izprepleteni i izpremiesani : isto tako nece nam biti ni onaj 
jezik blagoglasan, u kojem stoji izmjenice sve samoglasac do su- 
glasca, nego onaj, u kojem se razne vrsti glasacah mienjaju i kao 
prelievaju. u * 

Istinite su takodjer ove izreke: 

1. Kao sto sve na ovome svietu tako i „der Organismus der 
Sprachwerkzeuge hat seine natiirlichen Grenzen, jenseits welcher 
keine Lautentwicklung moglich ist. Die scheinbare Unendlichkeit 
der Sprachlaute wird daher in ihrer Ausdehnung vollstandig iiber- 
schaulich, und bleibt nur in der unendlichen Theilbarkeit des be- 
grenzten Feldes bestehen." 3 Nije dakle moguce podpuno odrediti, 
koliko se cuje glasovah jednostavnih u svih jezicih. Necemo opet 
daleko zastraniti, ako pristanemo uz Potta, koji izmedju svih do- 
sadasnjih filologah najizvrsnije dokazuje, da onih glasovah ima 

1 Etymologische Forschungen. II, 4 i 292. 

2 Knjizevna priloga k Nevenu g. 1854, br. 2, str. VI. 

3 Lepsius, das allgemeine linguistische Alphabet. Berlin 1855. str. 15. 



20 

samo oko 50, pa da se to isto tako neda bolje odrediti kao sto 
ni broj bojah ili raastih. ! 

2. Ni u jednoui govoru ljudskome neiina toliko jednostavnih 
glasovah, koliko ih svi ljudi u obce izustiti mogu, nego oni se 
time jedan od drugoga tako znamenito razlikuju, kao sto vec Die- 
fenbach uci na onome mjestu, koje je gore na str. 10. navedeno, 
ili kao sto se moze dobro razumjeti i po ovoj izreci Quintilianovoj : 
„ nihil in rebus huinanis voluit esse rerum natura tarn simile, quod 
non aliqua proprietate secerneret." 2 

Sve ono ; sto se kod Diefenbacha slozenih glasovah tice, valja 
nam ovdje joste razgovjetnije kazati te primetnuti : 

1. Da slozeni glasovi u obce a suglasi osobito mnogo bolje 
ocituju svojstvo ili duh jezikah nego jednostavni i slozeni samo- 
glasi. Ovo se osniva na torn, sto je vec u obce poznato i od naj- 
slavnijih filologah priznato tako, da su suglasi po njesto cvrsci, 
postojaniji, pa barem za to i vazniji elemenat govora covjecan- 
skoga nego samoglasi. Nece biti opet s gorega, ako se u torn 
poslu posluziino joste svjedocbom Diezovom. 3 Znameniti taj covjek 
iztaknuvsi vec g. 1836, da slozeni suglasi postaju, kad se sadju 
ili dva jednaka, kao M, tt i ostali, ili dvojica i vise razlicnih, kao 
Id, ps, shr, stvr itd. — nastavlja ovako : „Da der verbundene Con- 
sonant in beiden Fallen einer eigenthumlichen, den Grenius 
derSprache scharf bezeichnenden Behandlung unterliegt, 
so ist es zweckmassig, ihn von dem frei stehenden getrennt zu 
beobachten". 

2. Ni u jednom jeziku nema toliko slozenih glasovah, koliko 
ih se moze naciniti iz onih jednostavnih, koji se u njem zbilja 
cuju, nego svaki jezik zadovoljan je po sve odredjenim brojem 
slozenih glasovah tako, da na sve ostale ili na one, koji neidu u 
taj broj , joste vecma mrzi nego na tudje jednostavne. Tako na 
pr. svi Slaveni nenavidjahu njegda /'. 4 Kasnije pak i ovo tudjinstvo 
tako im je omiljelo, da se vec i u vasem jeziku, premda je naj- 
ljepsi izmedju svih slavenskih, cuje, kao sto cu nize razgovjetnije 



' Etymologische Forschungen 2 izd. II, 1, 5 — 73. Tamo i na str. 3 
do 25 moje posljednje radnje naci ces vise potvrdah i toinu , sto se 
nize razmatra. 

2 Decl. 8, 12. Ed. Bipontinae 1784. Ill, 156. 

3 Grammatik der romanischen Sprachen. I, 175 i 176. 

4 Miklosieh , vergleichende grammatik der slavischen Sprachen. I, 196. 



21 

kazati. S druge strane vole i do sad svi Slaveni zievati nego izgo- 
varati dva samoglasa za jedno ili kao diftonge. Ovih pak ima u 
staroj grstini dosta a u germanstini joste vise, ali opet manje 
nego sto bi ih moralo biti, kad bi se svi jednostavni samoglasi 
grcki i germ, sastavili po dva. To je ocevidno svakomu, ko oba 
ona jezika barem po njesto poznaje. Sto se pako slozenih suglasah 
tice, priznati ce o njih u obce to isto svaki, ako samo hrvatske i 
srbske s ove strane dobro razmotri po tome, sto je do sad napo- 
menuto a sto za taj isti posao joste sliedi. 

U knjizevnom jeziku hrvatskom i srbskom ima 25 jedno- 
stavnih suglasah, ako se k njim i dz pribroji, kao sto je na pr. 
slavni Vuk Stefan ovic Karadzic" uviek cinio te najbblje tim oci- 
tovao, sto mjesto dz postojano pise rumunski y,. Miklosicu se to 
nedopada. ' Po njegovu mnienju „muss ]j als zusammengesetzt 
angesehen werden und kann durch seine elemente d und z wieder 
gegeben werden". Ali lasnje je to svakako kazati nego dokazati. 
Miklosic barem nenacini toga do sad nigdje a meni se sve cini, 
da mu to nece ni poci za rukom , dok bude ucio , da su c i c 
jednostavni glasovi , premda mora o njih priznati, da se ne samo 
mogu pisati nego da se zbilja kod vise narodah i pisu kao ts i ts. 
Nevaram se takodjer, ako recem, da on neodobrava ovoga nacina 
pisanja ni u jednom od onih slucajah , gdje se samo c i c cuje 
mjesto ts i ts. Neznam napokon, zasto nebi on mogao dragovoljno 
priznati i to, da je y, ili dz isto tako jasno (media) prema tamnomu 
(tenuis) c kao dz prama c. U ostalom da u prostora govoru hrv. 
i srb. ima i dz , pa s i z , za to svjedoci osim Vuka* 2 i Pacel 3 ali 
samo uzgred i tako, da mi ovdje nije moguce mariti vise za one 
glasove. Kod Miklosica pako nema im nigdje ni spomena. 

Sto se ostalih suglasah tice, oni su istina svakomu covjeku 
izobrazenomu i u doticnih jezicih vjestomu poznati , al opet tezko 
da uprav onako kao sto cu ja o njih ovdje pisati. Radi toga ili 
da terminologiju svoju obznanim, moram je barem ovako izbrojiti. 
Osim dz ima u knjizevnoj hrvastini i srbstini joste sest pravih zvi- 
zagah ili zvizducih (sibilantes 4 ) suglasah: c, 5, s, s, z i z; dva 

1 U knjizi prije navedenoj na str. 297. 

2 CpncKH pjeqHHK. Y Beqy 1818. str. XXIX. CpncKe Hapo4He noc^iocHue h 
4pyre pa3^HqH6 Kao one y oomiaj y3eTe pnjeqH. y Beqy 1849. str. XXX. 

3 Slovnica jezika Hrvatskoga ili Srbskoga. U Zagrebu 1860. I, 98. 

4 Tko bi zelio znati, zasto se ja jos ovom rieci sluzim, taj neka izvoli 
procitati opazku 28 na str. 13 najnovije radnje moje. 



22 

takva, koja su po mojem mnienju slicnija poljskiin 6 i cU nego 
ceskoslovenskini ili ruskim cT i f, kao sto bi se slutiti moglo po 
nacinu , kojim se latinski kao tj i dj ili gj m. srb , h i % pisu ; 
cetiri hakova (spirantes) : h, j, v i f; sest slitnih (liquidae): r, I, Ij 
(po Vuku jb) f n, nj, (po V. n) i m, od kojih se tri posljednja 
bolje zovu nosnimi (nasales) ; sest niemih ili istinitih suglasah: 
grleni Jc i g, zubni t \ d, usneni p i b. Koji su od ovih suglasah 
jasni (media) a koji tamni (tenuis) , to ce svaki , koga se tice, 
lasno pogoditi. 

Ako se ovi suglasi sastave po dva, to daje svaki od njih 
sam sa sobom i sa sviuii ostalimi 25 slozenih ili skupinah, svih 
25 suglasah daje 25 putah 25 , t. j. drugi uznmog broja 25 ili 
svega 625 skupinah prve vrste. Ako se isti suglasi sloze po tri, 
to daje svaki suglas spojen sa skupinami prve vrste 625 skupinah, 
svih pako 25 suglasah 25 putah 625 ili treci uzmnog broja 25, 
t. j. 15.625 skupinah druge vrste. Ako se ovo sastavljanje istim 
nacinom nastavi u skupine po cetiri suglasa, to daje svaki suglas 
spojen sa skupinami druge vrste 15.625, svih 25 suglasah dakle ce- 
tvrti uzmnog broja 25 ili svega 390.625 skupinah trece vrste. Ako 
se napokon svaka skupina trece vrste slozi sa svimi suglasi, to ce 
dati peti uzmnog broja 25 ili svega 9,765.625 skupinah cetvrte vrste. 

Racuna toga i slicnih mu za ostale jezike slavenske netreba 
dalje nastavljati, buduci da se ni u jednom od njih necuje nikada 
vise od pet suglasah za jedno. Kod starih pako Bugarah nebijase 
ih ni toliko u obicaju nego najvise po cetiri i to samo u pocetku 
i u sriedi riecih. Na svrsetku bo riecih starobugarskih nebijase 
nikakoga suglasa osim j i onoga tanahnoga n, koje se je moglo 
cuti u nosnih samoglasah ^ i ^.' 

Pocetne skupine suglasah starobug. sabrane su i objavljene 
najprije od rus. akademika 0. Bohtlingka, g. i 852, od mene pako 
poslije dvie godine i srednje, kao sto je po redu izkazano na 
str. 14—17 najnovije radnje moje. Tamo na str. 26 — 33 izbrojih 
i opisah iste skupine drugi put po drugom izdanju Miklosiceva 
rjecnika starobug. Tko je bude hotio tako proracunati, kao sto se 
o torn ovdje govori , uvjeriti ce se podpuno , da srednjih ima po 
njesto vise nego pocetnih a sviju mnogo manje nego sto bi ih 
moglo biti. 

1 Ovo svojstvo jezika starobug. potanje je razlozeno u posljednjoj radnji 
mojoj osobito na str. 33 — 44. 



23 

Sto se zivih jezikah slavenskih tice, poznajemo je s ove 
strane veoma slabo, kao sto se moze vidjeti iz str. 17 — 22 i 64 
do 76 najnovije radnje moje. Ondje je dokazano , da osim rnene 
i njekoliko pristasah inojih, nije nitko do g. 1865. radio okolo 
suglasah nasih onim nacinom, kojira je poceo Bohtlingk, ugledavsi 
•se u torn poslu osobito na J. Grimma, Dieza i Potta. Na drugom 
pak od prije navedenih mjestah opisah samo krajnje skupine su- 
glasah bugarskih, hrvatsko-srbskih, slovinskih , ceskoslovenskih, 
velikoruskih i poljskih po njesto pomnjivije od maloruskih i srbskih. 

Hoce se dakle joste veoma mnogo vremena i truda, dok 
slozene suglase zivih jezikah slavenskih barem tako poznamo kao 
sto starobugarske i germanske. Ove sakupi i prekrasno opisa po- 
kojni J. Grimm vec prije cetrdeset godinah , napomenuvsi o njih 
medju ostalim i ovo : „Es ist von wichtigkeit 7 sich mit den in 
jeder mundart beliebten compositionen der consonanten bekannt 
zu machen". 1 Razlogah tomu dosta naci ce svaki , konm je do 
njih stalo, lasno i po onome, sto sam gore na str. 10. i 20. od 
Diefenbacha i Dieza, na str. pako 16 i 17 posljednje radnje svoje 
od Potta naveo. Po str. 7., 17., 21. i 22. iste radnje nemoze opet 
biti pravedno niti najmanje sumnje, da najslavniji slavisti nasega 
vremena, Miklosic i Schleicher, o suglasih nasih tako uce, kao da 
J. Grimma, Dieza, Potta i Bohtlingka nije ni bilo na svietu ili 
da su oni u tome poslu nazadni gotovo za po vieka, premda 
Miklosic i javno ocituje , da se je, radeci okolo sravniteljne gra- 
matike svoje, ugledao na J. Grimma. 2 Schleicher pako nezna ni 
suglasah germanskih tako kao sto bi vec lasno i mogao i duzan 
bio. Uvjeriti ce se o tome podpuno svaki, koga se tice, ako 
s ove strane izporedi na pr. samo onu gramatiku Schleicherovu, 
koja je gore na str. 18. spomenuta, sa Grimmovom. AH ni racji 
napredak ovaj ni znatna mnozina onih razlogah, kojih sam se 
prije toga dotakao, nesmeta Schleicheru nimalo, da negradi toboz- 
njega prajezika indogermanskoga te da se uz to nevlada prema 
drugovom svojim inoga namjerenja i tezenja tako, da cu ja, kojemu 
je milina „debellare superbos", jedva kad moci drugacije pisati 
proti njemu nego sto sam prije na str. 17. naznacio, jer „quo 
semel est imbuta recens servabit odorem testa diu." 



1 Deutsche grammatik. 2 izd. I, 10 i 11. 

2 Slavische bibliothek. Wien 1851. I, 273. 



24 

Najvise cu se opet, dok budem ziv, brinuti time, da neidem 
vi red onih ljudih , koji, kao sto Vuk St. Karadzic prigovara 1 , 
„misle, da je sramota priznati svoje neznanje i uciti ono sto se 
nezna ; a druge uciti i u onome sto sami neznadu, da je slava i 
cast! Na cast im taka i pamet i slava i cast!" Osobito pako gle« 
dati cu najprije, da i ostale skupine suglasne bareni glavnih na- 
rjecjah slavenskih ili one, koje se u pocetku i u sriedi riecih 
hrvatsko-srbskih , ruskih, ceskih i poljskih cuju , po prilici onako 
opisem kao sto su izbrojene iste starobugarske a krajnje zivih 
jezikali slavenskih gotovo svih na str. 26 — 33., 64 — 76. i 85. naj- 
novije radnje moje. Radi toga sakupih vec pocetne skupine su- 
glasah hrvatsko-srbskih, ruskih, ceskih i poljskih a iz srednjih 
hrvatsko-srbske. 

Mogu dakle sada vec medju ostalim i to po njesto razgo- 
vjetnije kazati, koliko je od onih skupinah suglasnih, koje smo 
prije koliko raoguce proracunali, u knjizevnoni jeziku hrvatsko- 
srbskom zbilja u obicaj uzeto, U obce : 1. cim su koje skupine od 
vise suglasah sastavljene, tim ih ima manje i protivno ili tako, da 
je skupinah prve vrste najvise a cetvrte najmanje u obicaju, u 
drugoj pako vrsti da ih je po njesto vise nego u trecoj , u ovoj 
napokon vise nego u cetvrtoj ; 2. u pocetku riecih cuje se po 
njesto manje skupinah suglasnih nego u sriedi a na kraju najmanje. 
Osobito pako pocetnih skupinah nema vise nego tri vrste, od kojih 
prva drzi ih malo preko 200 ili jedva trecinu od 625, druga okolo 
60 a treca jedva 5. Sve ovo dokazati cu nize potanko a po njesto 
i to, da su pocetne skupine ruske, ceske i poljske mnogo raz- 
licnije i tvrdje od hrvatsko-srbskih. Iz str. 64 - 76. i 85. najnovije 
radnje moje ocevidno je, cini mi se, vec i to, da su krajnje sku- 
pine hrvatsko-srbske najugodnije izmedju svih onih, koje se tamo 
opisuju, premda ovdje narocito priznati moram, da se kod Hrvatah 
i Srbah na svrsetku riecih osobito tudjih osim ST, ST, ZD, ZD, 
GD i JST i njekolicina drugih skupinah cuje , kao sto cu moze 
biti indje dokazati. I za srednje moram se ovdje time zadovoljiti, 
sto je o njih do sad uzgred napomenuto. 

Skupine suglasah hrvatsko-srbskih u obce mnogo je mucnije 
saznati od ruskih a ove od ceskih i poljskih ponajvise s toga, sto 
je i Vukov rjecnik, najbolji izmedju svih ostalih iste vrsti, po- 

1 Vidi njegova i Cane TeKCiHJe nHCMa n^iaroHy ArauauKOHMKy o cpncKOMC 
rijKiiioniicy, ca ocoohthjcm 404;uin.Ma o epncKOM jc3MKy. y Bcqy 1845. str. 47. 



25 

njesto slablji od ruskoga akademickoga, ovaj pak od one uzorite 
dvojice poljske i ceske, kojom se je proslavio Linde i vjerni mu 
pristasa Jungmann. Zasto o trojici posljednjih ovako sudim, to ce 
poznati svaki, koga se tice, dosta jasno i po onome, sto se za taj 
posao nalazi u presudi mojoj o OiiHTy HCTopiraecKoft rpaMMaTHKH 
pycKaro tf3HKa Th. Buslajeva 1 i na str. 67 — 71. posljednje radnje 
moje. U opazki 182 iste radnje spomenuti Toakoblih c/LOBapi> skh- 
Baro Be^iHKopyccKaro a3HKa, poceti u Moskvi g. 1861. od Dalja ; 
nije, cini mi se, do danas svrsen niti meni dalje poznat nego do 
rieci KpHBOH. Ali i po tome rad sam nadati se, da ce on znatno 
biti podpuniji od Vukova. Sto se pak osnove tice, njom je Vukov 
rjecnik vise subjektivnog ili emperickoga namjerenja od Daljeva 
a ovaj od akademickoga 2 . 

Najbolje se to poznati moze po nacinu, kojim sva trojica 
rjecnicke misli svoje potvrdjuju. Izporedivsi bo je po tome, oba- 
viestiti ces se podpuno, da Vuk izmedju njih najvise zahtieva, da 
mu citatelj tvrdo vjeruje, buduci da je on oba izdanja rjecnika 
svoga pisao na pamet i to tako, da se u njih dokaza radi gotovo 
nikada nepozivlje niti na svoje vlastite knjige a kamo li na tudje. 
Predgovor bo k drugomu izdanjn, koje je takodjer u Becu g. 1852. 
tiskano, pocinje ovako: „Evo Srpskoga rjecnika i po drugi put 
nakom trideset i tri godine. Kao sto sam u oglasu kazao, ja sam 
one rijeci sto su nastampane prije donio amo u glavi, pak sam ih 
poslije pisao kako sam ih se mogao opominjati; ove pak sto se 
sad dodaju kupio sam odonda po razlicnijem krajevima naroda 
nasega, i ovoga posla radi putovao sam kojekuda, kao n. p. u 
Hrvatsku, Dalmaciju, Dubrovnik, Boku i Crnu goru. Da sam 
kojom srecom mogao otici u Bosnu i u Hercegovinu i u Kosovo i 
u Metohiju, jamacno bih nasao jos mnogo znatnijeh rijeci; ali 
pored sve moje zelje to se nije moglo". A sto se dokazivanja 

1 Casopis musea kral. ces. 1862. str. B8 i 89. 

2 Komu ova izreka nije dosta jasna , onaj neka izvoli uz razloge, koji 
gore sliede i kojih sam se prije toga dotakao , procitati stranu X i 
sljed. moje Srovnavaci mluvnice jazyka ces. i slovenskeho (v Praze 
1857) ili predgovor k Opytu Th. Buslajeva, koji empiricku filologiju 
voli imenovati praktickom , u ostalom pako gotovo po sve tako ju 
prema filosofickoj i historickoj opisuje kao sto ja ondje. Slazemo se 
i u torn , da je sadasnja osnova knjizevne rustine empiricka, kao sto 
pokazuje uvod u razpravu moju : Vysledky historickeho jazykozpytu a 
mluvnice ruska (Casopis mus. 1864. str. 187 i si.). 

4 



26 

samoga tice, ono se moze biti joste vise oslanja na samu auktoritu 
Vukovu nego sto sam prije napomenuo. Kod znatne bo veeine 
riecih nema u rjecniku njegovu upravo nikakvih primierah kao do- 
kazah , a gdje su koji* navedeni , nije, koliko se ja za sad sjecati 
mogu, ni u jednoga od njih ni indje obicnim nacinom zabiljezeno, 
odkuda je. Na str. IX, izdanja prvoga spominje dakako narodne 
pjesine i pripoviedke kao izvore, ali samo u obce i nepravo, jer 
nemoze biti suninje, da je ono izdanje joste tvrdje nego drugo 
osnovano na tako zvanoj puckoj knjizi (njem. Volksliteratur) , u 
koju osiin pjesamah i pripoviedakah jamacno idu na pr. i poslovice 
i zagonetke, pa da ovih njekoliko ima vec i u prvom izdanju. 

Po sve drugcije vladase se u tome poslu n. p. Linde. Njegov 
„wstep do siownika polskiego" pisan je jamacno joste za djetinjstva 
historicke filologije, ali ako ga sa predgovorom J. Grimma k rjec- 
niku njemackornu, koji je s bratom svojim izdavati poceo a svrsiti 
nije mogao, po pravdi i po istini izporedis , tezko ces bez oklie- 
vanja rasuditi, koji od njih je izvrsniji : tako ti se uzorito slazu 
medju sobom nesamo u glavnih stvarih nego i u sitnicah ! Linde 
odgovara ondje kao sto valja, medju ostalim i na pitanje, je b* 
prilicno i probitacno pisati rjecnike jezikah poljskomu slicnih 
naizust, te se po tome i podnosi, kao sto i javno ocituje, pisuc 
nize 1 ovako: „Wo die Zeugnisse aus Schriftstellern nicht hinreichen 
wollten, wurde der gewolmliche Sprachgebrauch als Quelle bemitzt, 
doch nur in den wenigsten, und. zwar ganz ausgemachten Fallen, 
auf meine eigene Autoritat." Isto tako objektivno radijase i J. 
Grimm nesamo okolo rjecnika svoga nego i u obce. 

Vuk u prvom izdanju svoga rjecnika na str. XIV. hvali 
medju inimi i Lindov poljski, ali samo riecrai, djelom nehaje zanj 
ili nestuje ga ni raalo, oslanjajuci se nesamo u rjecniku nego i u 
ostalih radnjah svojih 2 na pamet svoju tako pouzdano kao da nije 
medju ostalim ni ovo istina : prvo, da kao sto vise ociju vise vidi, 
isto tako i vise pametih vise pamti , ili da pamet i vise ljudih 
premu pameti citavoga naroda nije ni onolika kao kaplja nego po 



1 U oglasu njemacko - francuzkorn , koji je u drugom izdanju istoga 
rjecnika za „wst§pom" nastampan. 

2 Gdje ces dokaza: „tako se svagda govori , tako nijesam u narodu 
nikad cuo ili slusao u i slicnih toliko naci, da se oni zato i stereotipimi 
nazvati mogu. , p 



27 \ 

prilici sanio kao mraka ili atom preraa moru; drugo, da se Hrvati | y 
i Srbi knjizevnoscu u obce pored Cehah , Poljakah i Rusah iz- ^ " 
medju svih ostalih Slavenah najvise dioiti mogu, dapace da dubro-^ 
vackomu pjesnictvu neima premca ni u jednoj literaturi slavenskoj ^T 
istih vremenah. Osobito pako moram se i ja s A. Tkalcevicem * >^" 
„cuditi neizmiernoj bujnosti i tvornoj sili Grunduliceve maste. Jer <>>, 
ako i negledamo, kako je bi rec iz nicesa stvorio onaj divni sviet, .^> 
kojim svatko sa slascu prolazi, kolika je ondje mnozina razlicitih v 
mislih, kolika opet istih prerazlicito izrecenih; — rekao bi, da se >§' 
je pred tobom razlila neizmierna pucina, koju ces na rnalenom ^^^ 
camcu svoga dohita mucno prebroditi. Ako iina pjesnikah, koji su ■*> 
plodnostju prama njemu, ali jacih tezko da ces naci. Ovo je prava ^ 
velicina, do koje nemoze briznuti jed niti najunmije zavisti." A J , 
sto se nenavidjenja tice, prilikuju zanj ove rieci: „ars non habetC^ ^ 
osorem nisi ignorantem." ^-^i 

U ostalom ni jezik Gundulicev nije bez talijanizamah svako- .|^J 
jakih, ali s druge strane iroa turcizamah moze biti joste vise. Jer ^ ^ [ 
kao sto krv 'prodire i u najtanahnije cesti organickoga tiela te je xjA 
ozivljuje: isto tako i posljedice slobode i robstva pronicu kroz ^ | 
svako trenuce zivota narodnoga?Osim toga moze se vec i sada v^>^ 
po istini reci, da se je u hrvatsko-srbskom jeziku turskih riecih i ^ ^ 
vise i bolje primilo nego talijanskih. Ove bo se cuju ponajvise 
samo po primorju a turske svagdje, doklegod hrvastina i srbstina 
dopire. Ako napokon samo ono joste, cim smo se skladnje na 
str. 11 — 16. dotakli, uzmemo na urn, necemo sumnjati o vremenu, 
gdje ce podpuno izaci na vidjelo, da su Hrvati i Srbi i idioti- 
zamah turskih vise uzeli a obicaj nego talijanskih, ili, sto ce 
gotovo isto reci, da nije ni ono sve suho zlato, sto se cuje kod 
prostih Bosnjakah i Hrcegovacah, koji srbski po Vuku „najcistije . 
i najpravilnije" govore. 2 Za sad nije o torn muguce razgovjetnije ' > 



Ivana Grimdulica Osman u dvadeset pievanjah. 2 izd. U Zagrebu 1854. 
str. XXVII. 

Vidi opazku 39. Pisama£razgovjetnije spomenutih gore na str. 24. pod 
br. 1. Kad je Vuk isto djelo pisao, priznavao je vec i sam, kao sto 
osobito str. 91 — 94 svjedoce, da i najprikladnija prostota govori ko- 
jesta pokvareno, ili da nije istina ono, sto je na str. XX svoga rjec- 
nika izdanoga po prvi put ovako ocitovao : „svi su jezici postali od 
prostaka, t. j. od pastira i od tezaka ; i prostak nikakvu rijec ne moze 
drukcije naciniti, nego upravo onako, kao sto su i ostale nacinjene. " 






28 

pisati, buduci da s ove strane nije joste nitko razmotrio jezikah, 
kojih se tice. 

Vuk osobito znatno manje haje za idiotizme nego za pojediue 
rieci, premda nesumnjam, da bi on bio pristao na ove misli moje, 
cim bi je bio saznao : ,,v idiotismoch zalezi podstata, duch alebo 
jadro jazyka. Ony sii preto o mnoho spol'ahlivejsim meridlom 
rydzosti a zachovalosti jeho nezli slova samy o sebe. Cim je teda 
v ktorom jazyku viacej idiotismov, tym je jadrnejsi a rydzejsi, 
chot' (= makar) by bol preplneny cudzimi slovy, jako na pr. 
anglieky; cim naopak ktory z nich prisiel behom casu o viae 
idiotismov, tym je praznejsi ducha lebo zivota. Niet li pri torn 
presiakly cudzimi slovy, smie sa len asi natol'ko pokladat' pek- 
nym, nakol'ko ta larva, o ktorej liska dl'a bajky pripomanula, 
ze mozgu neina." ] Da se je pako Vnk idiotizmima zbilja veoma 
malo brinuo, poznati ces najlasnje po tome, sto u rjecniku njegovu 
neima vise putali niti najobicnijih ili najznamenitijih od njih, kao 
sto je na pr. iti ili ici s akusativom osobe, koji je Danicic 2 kako 
valja dokazao medju ostalim i ovom izrekom Zoricicevom : „Zasto 
mu se neda sto ga idje? — Pod stati naci ces u istom rjecniku 
dakako i ovo : „nije mi stalo , daran liegen, interest." Ali sta ce 
ti to, ako neznas, da se u torn slucaju ime stvari pojavlja u ge- 
nitivu s predlogom do ili u instrumental sa za? ;J Drugim se od 



1 Mluvnica jazyka slovenskeho. V Pesti a v B. Bystrici 1864 i 1865 
str. 199, s kojom sravniti valja str. 85 — 87 Pisama^prije navedenih. 

2 Cp6cKa CHHTaKca. I, 404. K opazci 1. na str. 15 moram ovdje joste 
primetnnti, da je ona skladnja prosta od subjektivisma Vukova ili da 
ide u red strogo historickih djela^ premda Danicica smatraju u obce 
kao najvjernijega i najvrlijega pristalicu Vukova. Istina je, da u istom 
djelu ima znatno vise primjerai iz prostoga jezika nego iz knjizevnoga 
i da oni obicno pred ovimi stoje. Nebi mi opet bilo po volji, kad bi 
tko mislio , da sam , karajuci gore Vuka radi toga , Danicicu prigo- 
varati hotio. 

3 Dogadjaj ovaj pokazuje osobito jasno, da Liebig i prema Vuku pravo 
ima pisuci ovako : „ Es gibt keine Kunst, welche so schwierig ist wie 
die Kunst der Beobachtung : es gehort dazu ein gebildeter niichterner 
Geist und eine wohlgeschulte Erfahrung, welche nur durch Uebung 
erworbeu wird ; denn nicht der ist der Beobachter, welcher das Ding 
vor sich mit seine n Augen sieht, sondern der, welcher 
sieht, aus welchen Theileu das Ding besteht und in 
welcbein Zusammenhang die Theile mit dem Ganzen 
s teh en. Mancher ubersieht die Halfte aus Unachtsamkeit , ein an- 



29 

ovih nacinah manje govori nego prvim, ali obican je i on, kao 
sto dosta dokazuje i ova izreka Vukova 1 sama: „On tijem oce- 
vidno pokazuje, da mu je mnogo vise stalo za svojom s-wjetom, 
nego li za casti i slavom naroda svoga." — Brinuti se napokon 
nije samo sa za i s akusativom nego i s instrumentalorn samim u 
obicaju, kao na pr. u ovoj poslovici : Bog se brine sirotama. 2 
Stari pako Bugari najvoljeli su isti padez nesamo sa npmiiTii ca 
nego i sa iioiiith ca 3 , od kojih je prvo i roda istoga sa brinuti se 
i briziti se. 

Ali prevelik je u Vukovu rjecniku nedostatak i pojedinih 
riecih, osobito pako : 

1. Onih, koje je Vuk isto tako jamacno cuo u narodu kao 
sto instrumental prije iztaknuti, ali oslanjajuci se samo na pamet 
svoju, nije ih se opominjao, kad je za rjecnik njegov bilo treba. 
Takove su na pr. rieci eipcija, kjalovce, horjatstvo, hlrmnjani, valaj, 
Rejo, vedriti i cengija. I ove sve nadjoh u beckom izdanju srpskih 
poslovicah , procitavsi u njem samo okolo 50 stranah i potrazivsi 
u rjecniku Vukovu samo one rieci, kojih nijesam razumio. Vecinu 
onih poslovicah, kojih se ovo tice, Vuk i tumaci, kao na pr. umah 
rvu od njih na str. 8.: „Ako si svojoj kuci djidija, mojoj si 
eipcija. Ako i jesi sam svoj gospodar, nada mnom nemas nikake 
vlasti." Ostale stiju se na str. 14., 17., 30., 31., 32., 34. i 44. 
ovako : „Beci kao krava na izjalovce. — Bogatstvo pokriva hor- 



derer gibt mehr als ev sieht, indem er es mit dem, was er sich ein- 
bildet, verwechselt ; ein anderer sielit die Theile des Ganzen, aber er 
wirft Dinge zusammen , die getrennt werden miissen. Mit dem Beob- 
achten verhalt es sich wie mit einem Stiicke Glas, welches als Spiegel 
sehr eben und mit grosser Sorgfalt geschliffen sein muss , wenn es 
das Bild rein und unverzerrt zuriickwerfen soil. Der Beobachter eiuer 
Uhr sieht an der Ubr nicht nur das hin- und herschwingende Pendel 
und das Zifferblatt und die Zeiger, die sich bewegen, diess kann ein 
Kind sehen , sondern er sieht auch die Theile der Uhr und in wel- 
chem Zusammenhang das angehangte Gewicht mit dem Raderwerk 
und das Pendel mit den sich bewegenden Zeigern steht" (Chemische 
Briefe. 4 Aufl. I, 34 i 35). 5 jU{i.J. fyX. Zfi 

1 04roBop ua yTyK M. CBeTHtia. y Beqy 1843. str. 24. 

2 CpftCKe Hapo4He noc^ioBHue. y Beqy 1849. str. 19. 

3 Dokazah tomu naci ces dosta u razpravi mojoj o -ablative ve slovan- 
cine a litvancine (Gas. mus. 1858. str. 528 i si.) i u Miklosicevu 
rjecniku starobug. izdanome po drugi put pod glagoli , o kojih je 
govor. 



30 

jatstvo. — Brci su mu ka' i dva (zdrmnjani) oineta. U Crnoj gori. 
Kad ko ima velike cupave brkove. — Valaj si i coek i zena. U 
Risnu rece se valjanoj zeni. — Vati kuju Rejo ! Rejo je nekako 
irae, ali ja ne znam kako je. Kaze se kad ko cera koga. Ja sam 
ovo slusao u djetin/stvu. — Vidi onaj koji vedri i oblaci. Bog. — 
Gore joj oci kao u cengije. Rece se zenskorae koje bezobrazno 
gledi." — Vriedna je napokon spomena jos i ova poslovica : ,,Bolje 
je i suha krusca pojesti nego se naopako u smok hvatati." Stije 
se na str. 24. s opazkom : „U Dubrovniku." Na str. pako XIV. 
hoce Vuk da nas uvjeri, da Dubrovcani ni rieci hvatati ni fatati 
„nemaju nikako, nego da mjesto nje gevore hitati. u Nemoze dakle 
biti niti najmanje sumnje, da ce onaj, koji bude hotio samo isto 
izdanje poslovicah pomnjivije od mene suociti sa rjecnikom Vu- 
koviiii, naci na stotine riecih, koje ovamo idu. O narodnih pjesmah, 
pripovjedkah itd. valja to isto po svoj prilici joste vise. 

2. Neraa u rjecniku istom premnogo onih riecih ; koje je Vuk 
nesamo cuo nego je i doticne stvari za isto vidio, gdjekoje i jio. 
Putovavsi bo po Dalmaciji vidio je sigurno na pr. migavicu, pro- 
sticu, poponicu i vise inih vrstih mrezah, kojira u njegovu rjecniku 
nema ni traga ni glasa. Zaludu ces tamo traziti i ljubina , salpu, 
vranu i imena drugih ribah, koje je Vuk po svoj prilici i jio. 
Vranu, drozga, goluba itd. dakako sporninje, ali samo kao ptice. 
Da knez, kopito, macka,pas, pauk, prstic itd. znace takodjer i zivo- 
tinje morske , toga i nesluti. U obce isti rjecnik tako se malo i 
nerazgovietno tice stvarih morskih 1 , da po tome nije moguce po- 
znati, bio li spisatelj njegov njega radi ikad u Dalmaciji nego da 
mu to isto tako vjerovati treba kao gotovo sve ; sto god nam tamo 
i drugdje pripovieda. 

3. U samostalnih radnjah svojih sluzi se Vuk mnozinom 
riecih, kojih u rjecniku njegovu po svoj prilici takodjer samo od 
zaborava nema, kao na pr. predgovor i oglas , koje ces najlasnje 
naci u predgovoru ka drugomu izdanju istoga rjecnika; siyeta, 



1 Buduci da na pr. gotovo sva iinena ribah morskih satno u obce ili 
tako tumaci kao sto se pod barbun , bukva, zubatac i drugdje stije: 
„nekaka morska riba, Art Seeflsch , piscis quidam marinus. " Ja pak 
okanih se ovdje svakoga tumacenja narocito , jer je ocevidno , da mi 
za sad nije stalo do toga. Vriedno je opet iztaknuti, da je D. Lambl, 
sada prof. . ljekarstva u Charkovu, ribe adriaticke opisao kao sto valja 
u Cas. mus. ces. g. 185^f. ftr. Jf -{fjja /6f—/fi2 



31 

uctiv , uclivo , preuctivo v vazan 1 ; vaznost , predjasnji i umaljivati 2 ; na- 
mjerenje, neosporimi, bezpristrasni, sposobni? ltd. 

4. Ima i takih riecih vise, koje je Vuk sigurno slusao u 
narodu, aii misleci o njih, da su zlo nacinjene, ili zaboravivsi je, 
nije ih primio u rjecnik svoj , kao na pr. ozenit, slomit i pohvarit. 
Mjesto ovih kaze on uviek pisati samo ozenjen , slomljen i po- 
kvaren. 4 Pitas li za sto , neces naci ni na navedenom mjestu niti 
drugdje u njegovih radnjah inoga razloga osim one slutnje. A proti 
toj ima vise dokazah, od kojih najznamenitiji glase ovako : a) Hrvati 
i Srbi vole trpna pricesca, tvorena nastavkom t, ta, to nego ostali 
Slaveni, buduci da im je na pr. i drzat, cuvat, pisat, kupovat go- 
tovo tako po cudi kao drzan, cuvan, pisan , kupovan. b) Bazborit, 
razlozit, zaMonit i vise slicnih riecih iraa i Vuk u svome rjecniku, 
premda su ove isto tako nacinjene kao one tri, koje je zabacio, 
zaboravivsi ili neznavsi, da im ima puno prilikah i kod ostalih 
Slavenah. A sto se osobito starih Bugarah tice, u njih bas po 
slutnji Miklosicevoj 5 ..skchiitlctko nuptiae scheint ein Adjectiv ffieiwrK 
vorauszusetzen." c) Vuk je bez oklievanja primio u svoj rjecnik i 
one rieci, za koje sam priznaje, da ih nije cuo u narodu nego 
da ih je sam nacinio 6 ; V. Jagic pako kao sto valja dokazuje, da 
se mjesto njih u starijih rjecnicih hrvatsko-srbskih stiju ljepse, 
kao na pr. gudac m. Vukova gudac, slusalac m. slusac, saptavac m. 
saptac itd. 7 

Mane ove znamenite su dakako. Ja opet, izporedivsi je 
s izvanrednimi zaslugami slavnoga pokojnika, bio bih najvolio 



1 CUroBop na yiyK M. CBeTirha. str. 6 i 24. IhiCMa ILi. ATaHauKOBnhy. str. 
47, 57 i 94. 

2 O/iroBop Ha chthhhc je3HKocioBHe M. CBeTHka. y Eeqy 1839. str. 3 i 4. 

3 CUroBop Ha ji3l'/kh h ona4aH>e y cp6cKOMe y.iaKy. Y Beqy 1844. str. 4, 7, 
8, 26 i 27. Namjereivje i neosporimi ima osobito jos i na str. 6 i 17 ocl- 
govora na utuk. 

4 IlHCMa Hi. ATaHauKOBHiiy. str. 91—94, gdje ces i vise slicirih primjerah naci. 

5 Die Bildung der Nomina im Altslovenischen. Besonders abgedruekt 
aus dem IX Bande der Denkschriften der philosophisch-histor. Classe 
der k. Akademie der Wissensch. Wien 1858. str. 66. 

6 Hobh 3aBJer rocno4a Haniera Hcyca XpncTa. y Beqy 1847. str. VII. 

7 Knjizevnik. I, 478; gdje je medju ostalim i to dokazano, da je Vuk 
vecinu od one 84 rieci barem zaludu nacinio. Da ih se pako nije 
opominjao , kad je predgovor k rjecniku svomu pisao , to se lasno 
razumije i po onome, sto je iz njega gore na str. 25. 4- 36 . navedeno. 

a 



32 

raimoici je, ali se to pored sve moje zelje nije moglo. Razlogah 
tonin iraa vise, od kojih cu ovdje samo najvaznije navesti. Drzeci 
Vukov rjecnik, kao sto je vec gore str. 2$. napomenuto, za naj- 
bolji izinedju svih hrvatsko-srbskih, oslanjam se nanj u ovoj radnji 
svojoj najvise ili tako , da u njem valja traziti sve ono, radi cesa 
se nepozivljem narocito na druge svjedoke. Stalo mi dakle do 
toga, da se pravo znade , sto ja i kako ja mislim o glavnom po- 
ruku svome. Ima bo i ljudih dosta znamenitih, koji su mi zamje- 
rili, da sara se vec i u posljednjoj radnji svojoj, na pr. na str. 98., 
osim Vukova rjecnika osvrtao i na druge radi stvarih ovim slicnih. 

U ostalorn mogu Vukovimi riecmi saraimi 1 kazati : „mene 
savjest moja tjesi, da sam se" i prama njemu trudio, koliko je 
vise bilo moguce, da istinu iznadjem i protiv nje nista da nekazem, 
raisleci, da samo ono moze donijeti pravu i postojanu slavu, sto 
je istina." Koji pako misle, da ce bolje od mene hajati za slavu 
Vukovu i za korist narodnu mrznjom i na ovake kritike njegovih 
knjigah, oni neka posteno i pomnjivo razmotre, kako je Vuk sam 
bio zeljan kritike, pisuci ovako : „Koji se spisatelj boji kritike i 
trudi zabraniti da se djela njegova ne kritiziraju, onaj ocevidno 
pokazuje da sam u sebi priznaje da su djela njegova rdjava ili 
zla, ali bi opet rad da ih svijet za najbolja primi i drzi. Ovaki 
su pisatelji ljudi kojima je milija tama od vidjela: ,,Jer svaki koji 
zlo cini mrzi na vidjelo i ne ide k vidjelu, da nepokaraju djela 
njegovijeh, jer su zla" (Jov. III., 20). Zaludu se ovaki spisatelji 
rijecima hvale da ljube istinu i korist narodnu, jer djelom sami 
pokazuju da im je milija njihova lama slava nego istina i sve sto 
je s njom skopcano." 2 

Ostali rjecnici i oni izvori , na koje se u ovoj radnji poput 
rjecnikah pozivam, nadpisani su osim pravopisa i drugih sitnicah 
ovako : Deutsch - kroatisches Worterbuch von Bogoslav Sulek. 
Agram 1860. Nadmasuje znamenito sve ostale iste vrsti. 

PjeraiiK ii3 KiBimteBHiix cxapiina cpncKiix Hanncao X. ^aHimnli. 
V Buorpa^y 1863 i 1864. 

Lexicon palaeoslovenico-graeeo-latinum emendatum auctum 
edidit Fr. Miklosich Vindobonae 1862 — 1865. Ovim i Danicicevim 
rjecnikom sluzim se tako kao sto Vukovim, t. j. u obojici ih valja 

1 04roBOp Ha .i;i>kh h nniu-'iitc y cp^CKo.vic YjiaKy. str. 25. ()4roBop na yTyK 
.M. CBeTafea. str. 30 

2 Houh 3acjer rocno^a Hamera H. XpHCTa. str. XIV i XV. 



33 

traziti sve one rieei starosrbske i starobugarske, radi kojih nespo- 
minjem nikakili porukah. U ostalom nize ce dosta izaci na vidjelo, 
da Danicic nije pisao svoga rjecnika tako strogo historicki kao 
Miklosic , ili da se ovaj u obce po njesto vise od onoga ugleda 
na J. Grimma, o kojem M. Haupt pravedno sudi ovako : „Es 
scheint mir kein geringes verdienst der bewunderungswiirdigen a^kcwi/ 
J. Grimm's, dass sie nirgends zwcifel zunickhalten oder darauf 
ausgehen, die untersuchimg vorsehnell abzuschliessen, sondern die 
punkte bezeichnen oder deutlich erkennen lassen, an die neue 
forschungen anzukniipfen sind." l A 

Blago jezika slovinskoga ili slovnik, u komu izgovaraju se 
rieci slovinske latin ski i djacki. Labore p. Jacobi Micalia. Laureti 
1649. Ovaj je rjecnik najbolji i najslicniji Vukovu izmedju svih 
hrvatsko-srbskih, koji su prije toga bili izdani. On bo je takodjer 
onako pisan kao da jezik hrvatsko-srbski nema nikake knjige ili 
kao da je sirov. Moze se to dosta dobro razpoznati i po listu 8., 
gdje se medju ostalim i ovo stije : „Promislivsi ja s jedne strane 
toliku potribu od ove knjige a s druge strane videci, da od svjeh 
vrjednieh ljudieh naroda slovinskoga, koji bi bili mogli izvrsno 
uciniti ovu knjigu, nitko nestavlja ruku na ovi trud, hotih ga ja r 
primiti, premda poznavah moju nevrjednost i da je nemogoh toliko 
izvrsnu uciniti, stavih se nista nemanje i sa svom pomnjom, kako 
najbolje mogoh i umih, pitajuci i druga i priatelja, nakupih toliko 
rjeci slovinskjeh, da mogn dosta biti za uciniti prvi put ovu 
knjigu." I Mikalji bijase bosanski govor najvise po cudi, kao sto . y 
ocituje na 1. 3. i 4.: „Cosi anco sono molti e varii li modi di ^ 
parlare in lingua illirica, ma ognun dice, che la lingua Bosnese 
sia la piu bella: percio tutti li scrittori illirici doverebbero affet- $ ^ 
tarla nel scrivere, il che ho procurato di far io in questo Dittio- ^ ? 
nario." Ali vec Katancic 2 opazi, da u istom rjecniku , ? singularis ^s ^J^ 
est dialectorum linguae varietas, quanquam ea vocum earundem . '^ 

iteratio non ubique necessaria videatur". Tice se to najvise onih ^ N>^ 

1 Slavische bibliothek. Wien 1851. I, 273. ^f •$* 

' 2 P. J. Safank's Geschichte der illyrischen und kroatischen Literatur. ^ "^ y 
Prag 1865. str. 109. Tamo na str. 110 — 115 prestampane su ve- 1 ° 
cinom i presude J. Dobrovskoga o trojici sliedecih rjecnika^. I pod- ^ 
pune nadpise njihove kao sto i Mikaljeva , Habdeliceva, Belostenceva *N 
i Jambresiceva naci ce svaki, komu je do njih stalo , tamo i na 
str. 312. VP/l *\ / ^ 




?l#U, 



we 



34 

riecih, koje odgovaraju starobugarskim sa t, kao potribu, hotih i 
umih, koje se gore stiju m. potrebu, hotjeh i umjeh. Vise ik ima 
u nauku Mikaljevoin o samoglasnora r, koji je nize pod 1. redom 
prve vrste naveden. Iz 6. pako reda iste vrste izaci ce na vidjelo, 
da od ove pogrjeske nije ni Vuk sa sviin prost, preinda vise putah 
i javno ocituje, da je pametnije pisati narjecjem , kojim je komu 
drago, nego miesati narjecja. l 

Ricoslovnik illyrickoga , italianskoga i nimackoga jezika 
s jednom pridpostavljenom gramatikom , koji je Voltiggi u Becu 
1803 dao nastampati , valja smatrati kao drugo ali neumjetno iz- 
danje Mikaljeva rjecnika. 

Dizionario italiano-latino-illirico opera del p. Ardelio Delia 
Bella. Ragusa 1785. 

Joakima Stulli Rjecoslozje. U Dubrovniku 1806. I taj i Delia 
Bella mare vec i za knjizevni jezik osobito pjesnikah dubrovackih 
ali veoma malo i nevjesto. 

Fausti Verantii dictionarium quinque nobilissimarum Europae 
linguarum : latinae , italicae , germanicae , dalmaticae et ungaricae. 
Venetiis 1595. 

Dikcionar ili reci slovenske z veksega u kup zebrane, u red 
postavljene i djackemi zlahkotene, trudom Jurja Habdelica. U Nem- 
skom Gradcu. 1670. 

Joannis Belostenec gazophylacium seu latino-illyricorum ono- 
matum aerarium. Zagrabiae 1740. 

Lexicon latinum interpretatione illyrica, germanica et hunga- 
rica ab Andrea Jambresic. Zagrabiae 1742. 

Pi^HnKX reorpa({)iHCKO-CTaTHCTinHHn Cp6ie. CacTaBio IoBaHi* 
raBpKiOBniit. y Beorpa^Y 1846. 

Zemljopis i poviestnica Bosne od Slavoljuba Bosnjaka. U Za- 
grebu 1851. Azbucni popis stoji na str. 68 — 79. 

Miestopisni riecnik kraljevinah Dalmacije, Hervatske i Sla- 
vonije uredio Vinko Sabljar. U Zagrebu 1866. 

Monumenta historica Slavorum meridionaliuui. I. Kukuljevic 
Sakcinski. Knj. I. listine brvatske. U Zagrebu 1863. U abecednom 
kazalu na kraju ima osim mjestnih imenah i prezimenah vise a 
odande uslo ih je njekoliko i ovamo. Ostala neka potomstvo raz- 



IlHCMa 11^. AxaHauKOBHhy. str. 19 i 94. 



85 

motri s ove i s drugih stranah tim pomnjivije, cime su ona vaz 
Dija i po tome samorne, sto se za nje stije vec kod Vuka. l 

Hanibala Lucica skladanja, pisana 1495 — 1525. U Za- 
grebu 1847. 

Ivana Grundulica Osruan u dvadeset pievanjah. 2. izd. U Za- 
grebu 1854. Riecnik , kojim se ovo izdanje svrsuje, podpuniji je 
nego oni, kojih ima u predjasnjem i sljedecem. 

Vazetje Sigeta grada slozeno po Barni Karnaruticu Zadra- 
ninu. Uvod i tumac napisao Velimir Graj. U Zagrebu 1866. 

Die Fremdworter in den slavischen Sprachen. Von Fr. 
Miklosich. Besonders abgedruckt aus dem XV. B. der Denk- 
schriften der philosopbisch-hist. Ciasse der k. Akademie der Wiss. 
Wien 1867. 

Osim toga valja mi o nacinu, kojim sam ovu razpravu pisao, 
barem ovo joste primetnuti. U obce drzah se i ovdje, koliko je 
vise bilo moguce, toga, sto je potanje razlozeno na str. 11., 12., 
25. i 26. posljednje radnje moje, osobito pako: 1. na srodne je- 
zike neslavenske i na tndje rieci, koje se u hrvastini i srbstini 
cuju, obzirem se samo za nevolju; 2. iz slavenskih jezikah najvise 
hajem za starobugarski izporedjujuci s njim hrvatsko-srbski mnogo 
marljivije nego s ruskim, ceskim i poljskim (sr. str. 24.), s osta- 
limi pako takodjer samo za nevolju. Radi toga ocitujem barem 
ovdje, sto sam u posljednjoj radnji svojoj zaboravio, t. j. da, 
ugledajuci se na Bohtlingka, narocito nemarim gotovo nista ni 
ovdje za mekane glasove starobugarske I, n i r, osobito s toga, 
sto je i Miklosicev nauk o njih- pun sumnjah svakojakih. Tako 
na pr. trostrukomu I 3 kod starih Bugarah protivi se Miklosic za 
to, jer ono „in keiner Spracbe vorzukommen scheint", a S hleicher 4 
svjedoci, da ga u litavstini, kao sto je vec u obce priznato, rodnoj 
sestri slovenstine, za isto ima. Miklosic dakle priznaje u staroj 
bugarstini samo dva I i to po sve tako, kao sto su sadasnja slo- 
vinska, zaboravivsi ili nemareci za to, da „genau genommen kein 



1 IlHCMa Uji. ATaHaixKOBHky. str. 79 i 80. 

2 Vergleich. grammatik der slav. sprachen. I, 164 — 178. 

3 Od kojih bi prvo po prilici odgovaralo na pr. poljskomu 1 a drugo 
i trece hrvatskomu I i lj. „Po prilici" pisem narocito radi toga, sto 
gore sliedi. 

4 Litauische grammatik. Prag 1856. str. 19. 



36 

Mensch spricht einen Buchstaben ganz so aus wie der andere" l , 
a kamo li narod, ili da, kao sto I. Kollar pjeva, „cas vse meni i 
easy". 3. Izbrajajuci skupine suglasne, stavljam takodjer po Boht- 
lingku samo koriene u racun. Tako na pr. pisuci pod 4. redom 
prve vrste, da se KM samo dva puta cuje , imam na umu samo 
koriene a ne rieci , kojih se dakako vise pocinje istom skupinom. 
4. Gdje skupine izbrajam, stampane su sve velikimi slovi, drugdje 
samo one, kojih se sto osobito tice. 

Sto se vec pocetnih skupinah samih tice, nema ih vise nego 
tri vrste (sr. str. 24.), od kojih prva ima po dva, druga po tri 
a treca po cetiri suglasa. 

Prva vrsta. 

Skupine ove vrste nadmasuju sve ostale i kolicinom i ka- 
kvocom, bile one razdieljene kako mu drago. Meni se cini, da ce 
biti najprilicnije, ako je u deset redah tako razdielimo, da u cetiri 
prva idu sve one skupine, koje se svrsuju na slitne glasove r, I, 
Ij, n, nj i m; u tri one, kojim su hakovi v, j, h i f na, kraju; u 
osmi one, koje se svrsuju na zvizduce c, 6, c, s, s, z, i, tf i y, (sr. 
str. 21.); u deveti one, koje se pocinju zvizducimi i hakovimi 
glasovi a svrsuju niemimi; u deseti napokon sve ostale ili one, 
koje su iz samih niemih sastavljene. 

Prvi red. 

Ovamo ide 16 skupinah: KR, GR, TR, DR, PR, BR, MR, 
VR, FR, HR, SR, SR, ZR, ZR, CR i CR. 

Osim CR, koja vecinom odgovara starobugarskoj cr , sve 
ostale od ovih skupinah pocinju se upravo tako kao one, koje se 
svrsuju na I. Tri se od njih: sr, zr i cr u obce malo govore. Oso- 
bito pak od SR pocinje se samo sripac, koje Stulli latinskim acida 
brassica tumaci. Sreme i Sranga su sumnjiva, jer se uz nje po 
Sabljaru cuje i Zreme, Stranga. ZR se obicno uklanja umetkom d, 
kao na pr. u zdriebe i zdrielo. CR ima u creda, crez i crtalo uz 
crtalo, ali samo mjestimice. Ni u mjestnih iraenih nije cr vec u 
milosti kod stokavacah i cakavacah. Oni bo po Sabljaru radje go- 
vore na pr. Cremusina, Ceremusina i Tremusina, Tresnjevica itd. 
nego Cremusina i Cresnjevica. Uz crez m. starobug. ypn^t i Yp-KCi 
cuje se osim najobicnijega kroz barem u Crnoj gori i proz, u 

1 Die Aspiration und die Lautverschiebung. Von K. Raumer. Leipzig 
1837. str. 17. 



37 

Dubrovniku pako kries i kresva m. tresnja i Yfrr.iiiuiu. Vara se 
dakle Miklosic uceci, da je cr kod Hrvatah i Srbah sa svim iz- 
cezlo, pa da se svagda samo kao cr i tr cuje. 1 

U ostalom sr nije ni staroj bugarstini po cudi , jer bo ga 
samo u uip'Liiietib m. cpiiueiih inia. Od cr pako pocinje se u njoj 
samo tudje ijpbKii a od NR samo npas'L m. otoro hrv. narav. Za nr 
nemare Hrvati i Srbi nista ni u sriedi riecih, govoreci na pr. i 
jedared m. jedanred uz obicnije jedan put. 

Najvise pako razlikuju se oni od starih Bugarah u ovoj stvari 
time , sto su radi mieniti starobug. f>t i (>h u samoglas r nesamo 
pred suglasi nego i pred o m. starobug. m i i\h. Time bo je znatna 
mnozina skupinah ovoga reda izcezla, kao na pr. u brdo, brz, 
crkva, crn, crpati, crv ? drzati, grditi, grlo, groce, tro itd. m. Efn^o, 

Bp-L^l, LffihKB'EI 2 , YplklTE, YfrniATH , Yf>tKh , ftfTLffiSTH , rpiftHTH , rftlftO, 

rpixhije , Tp'Lii'E. Dosta se putah cuje samoglas isti i m. ra, re, ri i 
slicnih slogovah ne samo u tudjih riecih nego i u domacih, dime 
se broj ovih skupinah takodjer znatno umaljuje. Tako se govori 
na pr. Grgur i grk m. Gregorius i graecus , krljust uz kreljust ; 
krmencija m. kremencija, kremnicki dukat, koji se jos i krilascic 
i madzarija zove; prnjavor m. pronjavor 7 koje je postalo iz staro- 
srb. pronija a ovo ili iz njem. frohne ili iz gr. Tupovota 3 ' prcija, 
stsrb. i pricija m. rcpoixfev.; prsluk uz prusluk m. njem. brustleib, 
trpeza m. tpfe^a, vrteno uz vreteno itd. 

Protivnici samoglasnoga r mogu biti uvjereni, da se ono po- 
javlja i m. ar , er , ir i slicnih slogovah nesamo u sriedi riecih 
nego kadsto i u pocetku i na kraju, kao na pr. u catrnja, koje 
se vec i kod Mikalje - nalazi te je za isto iz lat. cisterna postalo ; 



1 Vergleicli. grammatik der slav. sprachen. I, 336. 

2 Za h proti Miklosicevu 'R u ovoj rieci i drugih moram se i ovdje za- 
dovoljiti tim, sto sam na str. 52 posljednje radnje svoje pod br. 140 
primetnuo. Ali na str. 50 i 51 iste radnje ima vec, scienim, dosta 
dokazah tomu, da je Miklosic pogrjesio uceci, da je u staroj bugarstini 
bilo samoglasnih r i I. Tamo na str. 57 , 58 i 78 neka izvoli po- 
gledati svaki , komu bi trebalo vise razlognh tomu , sto se ovdje i u 
drugom redu za hrvatstinu i srbstinu pise. 

3 Prvu od ovih slutnjali izrece ali nedokaza P. J. Safarik (Slovanske 
starozitnosti 1 izd. str. 820), drugu Miklosic (Die Fremdworter in den 
slav. Spr.) i Danicic (Pje*iHHK). Koja je od njih prava, toga nece, 
scienim , filolozi sami nikada razriesiti nego samo uz pomoc B. Bo- 
gisica, H. Jirecka i drugih vjestakah istoga namjerenja i tezenja. 

ITf**** * Uev^ V^fc 7fee<»4*f , /U^^t/ <* £waJey«*^te^*^ 



K/t 



38 

u krpeta, prsut i prsuta, kod Mik. prsutak, srdjelja i trlja ili 

trglja 1 prema talijanskim carpetta, persciutto, sardella i triglia; u 

krtola, vrbovati, vrtalj i frtalj prema njera. kartoffel , werben, 

viertheil ili viertel; u ostrvo prema starobug. ocTpOBi ili prema 

miesnim imenim Ostrovica i Ostrovo, od kojih prvo spominje i Vuk 

a Sabljar i drugo ; u Srdj prema Sergius ; u stsrb. KrLvasB, mrt- 

carija , VrLtolomej i drugih prema Grervasius , merceria i Bartho- 

lomaeus. Za pocetak i svrsetak riecih imam sada samo po jedan 

prirajer: Rbanasi, rdakva, rslama, gospr i tr. Prvom se od ovih 

—if Trff- r i e &h zove selo u Crnoj gori, u nahiji rieckoj, oblasti ceklinskoj. 2 

f/Janitu k Postala je po svoj prilici iz Arbanasi, premda nije do sad na pr. 

5 y l~ ni to dokazano, da Ornogorci najvole samoglas r izmedju svih Hr- 

^Jff >\ljt vatah i Srbah, kojirn, kao na pr. Zadranoui, Arbanasi nije nimalo 

t,h1,v $ij proti cudi, buduci da Borgo Erizzo do sad tako zovu. 3 RdaJcva 

glasi drugcije rodakva, rotkva i rokva, cita se vee i u starobug. 

knjigah kao [)T>^t>kt>i i drugcije a postala je po svoj prilici iz lat. 

radix, kao sto vec Miklosic u rjecniku svome sluti. Rslama je 

turska riec, koja se jos i arslama govori. Gospr je, da Vukovimi 

riecmi samimi kazem, „scherzweise verkiirzt von rocno^ap." Tr se 

stije kao Tf>b u povelji c. Amurata II., danoj god. 1442. Dubrov- 

canom. 4 Cuje li se gdje onako m. ter, tere i stbug. Ttrcp do sad, 

toga nemogu pravo kazati , ali uvjeren sam, da Miklosic nije po- 

griesio na navedenom mjestu, kao sto Danicic pod Te pise a ne- ^ 

dokazuje niciin, <vfUfw* y>uJe/, Jet/ ^ pnty*- odjg/, fCav Ho i/e wi t#/w) & 

Priznajem i to, da se Hrvati i Srbi samoglasnim r i sada 
joste mnogo vise razlikuju nego sto se u obce misli, dapace i nego 

1 Ovako je slusao ovu riec Vuk , onako] s I. Bercicem na badnji dan 
prosle. godine u Zadru a poslije i drugdje osim Hvara, gdje se trilja 
govor^ po torn, sto nize sliedi. 

2 Storia e statistica dell' Albania austriaca, Montenero ed Albania otto- 
mana — rukopis u knjiznici velec. g. Fr. Eackoga, koja mi sa svimi 
ostalimi u Zagrebu, na koje god zakucah ovoga posla radi, tako lju- 
bezljivo bijase otvorena svaki put, da se usudjujem barein ovira spo- 
menom ocitovati najiskreniju zahvalnost svoju na torn plemenitoj go- 
spodi , koje se tice ; velestovanomu pako g. dru. B. Sulku imam se 
osobito jos i na torn zahvaliti, sto je izvolio ovu rnoju radnju prije 
tiska pregledati i gdje je trebalo stilisticki izpraviti. 

a Narodni koledar za prist, g. 1868. U Zadru. str. 76 — 85. 
4 Monumenta serbica spectantia historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii edidit 
Fr. Miklosich. Vindobonae 1858. str. 441, red 17. 



5 • *(*/ ^1/ dvd^rfifi -v ftAm cAppfa^ Hi^lfAJLy -* (MAvk -nA <*&. 70 j '. 



39 

sto se je meni samomu cinilo, kad sam stranu 57. i 58. posljednje 
radnje svoje pisao. Osobito pak uvjeren sam sada podpuno, da se 
ar i er ali ar i er m. samoglasa r nepise ni sada joste posve bez 
valjanoga ili naravnoga temelja. Na Hvaru bo, gdje sam ovu radnju 
od str. 22. prepisivao, i oni ljudi, koji su u knjizevnom jeziku 
hrvatsko - srbskom prilicno vjesti ali tamo rodjeni, veoma mucno 
izgovaraju samoglas r, kod ostalih pako nijesam ga do sad nikada 
cuo, nego ponajvise ar, or i er m. njega. Ali za o moram narocito 
primetnuti, da ono u ovom slucaju nije nalik na zajednicko svim 
Slavenom o nego da ide u red onih, koja se u tamosnjem govoru 
m. a ostalih Slavenah cesto cuju te po njesto vise nanose na pravo 
o nego madjarsko kratko a, na pr. u jo son pil m. ja sam pio. 
Bazgovjetnije toga nemogu kazati niti mi je poslo za rukom oba- 
viestiti se o zakonu, po kojem se ono o m. a pojavlja. Za er m. 
samoglasa r kod ostalih Hrvatah i Srbah moram takodjer priznati 
svoje neznanje a ar iste vrsti mogu samo dvjema jamacnima pri- 
mjeri potvrditi: carni i marva. Carni uz crni m. stbug. Y()Ri!L5H 
zabiljezi i Vuk ali neprimetnu, gdje ga je cuo. Za marva pako 
niti nesluti, da se u Bosni jos i marha govori, kao sto svjedoci 
SI. Bosnjak. 1 Mikalja i Stulli m. obiju postojano pisu samo mahra 
i bogat mahrom, o kojem sam podpuno uvjeren, da je premet- 
nucem glasovah iz marha postalo. Iz stbug. spomenikah izadje do 
sad samo Mp'EUJA, cadaver, na vidjelo, ali ima vise razlogah, koji 
mogu opravdati slutnju, da su stari Bugari govorili i i\\n^A m. lat. 
pecus ili jumentum. Od njih bo su na pr. primili po svoj prilici 
Madjari svoje marha istoga znacaja. Habdelic merha samo latin- 
skim pecus tumaci kao sto i Jambresic svoje marha, marse i merha. 
Po Belostencu opet znacila je ista riec i cadaver. Nemogu se dakle 
slagati s Danicicem, koji stsrb. marha 2 latinskim merx tumaci. 

Ali varao bi se ljuto svaki, tko bi mislio, da sam ovimi do- 
kazi hotio podupirati one, koji nece joste ni sada da pisu samo- 
glasno r samo. To mi nepade, tako mi svieta i vieka, nikada ni 
u snu na um! Nesumnjam bo niti najmanje, da je znatna vecina 
Hrvatah i Srbah vec za zivota Mikaljeva govorila samoglas r, a 
rad sam drzati se naravnih i pravednih vecinah, ali uz to nepre- 
zirem ni manjinah nego je barem stujem, koliko se s istinom i 

1 U zemljopisu i poviestnici Bosne , spomenutom vec medju izvori radi 
mjestnih imena, str. 34. 

2 U Miklosicevih Monum. serb. str. 551, red 3 i 9. 



40 

pravdom slazu. Svjedocanstvo Mikaljevo, u koje smjerain, tako je 
i drugcije znamenito a tezko pristupno , da se nemogu uzdrzati, 
da ga ovamo nepremjestim, zamienivsi u njern kao sto i u izvadku 
prije navedenom ponajvise talijanski nacin pisanja mekanih su- 
glasah sadasnjim. 

„Ostaje da recemo, veli on na 1. 7. svoga Blaga, od njekieh 

ostrieh rjecieh nasega jezika, koje se nemogu najbolje izrjeti 

slovima diackim. Za to pisci bili su usilovani pisati inako onu 

riec nego se govori opcenim govorenjem , kako ti na priliku pisu 

njeki: tarnje ali ternje, karv ali kerv, karst, karstianin , Gargur 

ali Gergur , arvati se , ardja , art , hart. Ali kad se govori, nerece 

se ni tarnje ni ternje al tarnjine nego njekako ostrie , da se gla- 

sovito slovo i nepoznaje. Ja za glasiti take rjeci ostre stavio sam 

dva r i za njima jedno i glasovito, koje i neima se glasiti cilovito 

nego samo tiknuti naalo na ovi nacin: trrinje, trrinjine, krriv, 

krrivav, krrist ; Isukrrist ; krristianin, krristenje, Grrigur, hrrit, rrit, 

rridja, rrivati se i tako od ostalieh, jere nasao sam uceci djecu, 

da veoma lasno na ovi nacin se stije i da se moze na ovi nacin 

stijuci nezanositi rjec inako nego se opcenim govorenjem govori ; 

samo valja jednom zamiriti, da ono i, koje slidi dva r, neima 

se glasiti cilovito nego samo tiknuti; koja stvar istinom je suproc 

naravi slova glasovitoga, al za nevolju tribuje ga tako stiti, ne- 

moguci inako bolje i lasnje izgovarati take rjeci. Njeki u take 

rjeci nestavljaju ni jednoga slova glasovitoga, al je mucno glasiti 

bez slova glasovitoga % a vlastito, kada sliede jos dva al tri slova 

neglasovita, kako ti Srrbljin, smrrtno. U ove rjeci nevidi se nego 

jedno slovo glasovito a valja u svakoj ovoj rjeci dva glasa uciniti 

stijuc, koja stvar lasno moze smesti covjeka. Lasno se takodjer i 

cesto smeta, kad se na oni drugi nacin pise, to jest ovako : tarnje, 

smart, art, arvati se , ardja, jere on cas se nadje ono glasovito 

slovo a i on cas privari te cineci, da ga glasis svega, neimajuci 

biti glasen vas, i kad se domislis vec, vec si privaren; sto se ne- 

zgadja pisuci dva r; jer ono i, koje ih slidi, ostane kakono po- 

kriveno ostrinom od ona dva r i lasno ga je neglasiti svega; al 

jos da bi ga tko hotio glasiti svega zajedno s onom ostrinom od 

dva r, nebi mogao. Al ako se gdigod obicaje rjeti smart, 

karv ili smert kerv i take ostale rjeci, oni mogu tako i pisati. 

A ja za pogoditi i njima hotio sam u ovoj knjizi staviti smart i 

smert, da i oni mogu naci onu rjec na svoje mjesto." 



41 

Za h i f ovih kao sto i svih ostalih skupinah gledaj sed^ii 

red iste vrste. 

Drugi red. 

Ovarno spada 28 skupinah, od kojih se 15 svrsuje na tvrdo 
a ostale na mekano I, na ime : KL, KJb 1 , GL, GJb , TL, TVB, 
DL, D.ZB, PL, ?Jb, BL, B^b, ML, MJb, VL, VJb, FL, **, HL, 
RJb, SL, &Zb, SL, SJb, ZL, 2L, Z.ZB, CL i CJb. 

Skupine ovoga reda u obce rjedje su i u staroj bugarstini 
nego prijasnje, premda je ona po svoj prilici umeksavala jos i r 
njekako (sr. str. 35 , br. 2.) a kod Hrvatah i Srbah nestalo toga 
vise nego sto i oni joste rado mienjaju na pr. o u e po njegdasnjeiu 
mekanom r, kao u carem, carev, carevati itd. Dogadjaj prije spo- 
menuti podupire nemalo slutnju historickih filologah ucecih, da u 
prajeziku indoeuropskom nije bilo nikakoga I nego samo r, kao 
na pr. u zendskorn. 

Ali bilo tomu kako mu drago, to je svakako istina , da Hr- 
vati i Srbi tvrde skupine ovoga reda u obce vise govore nego 
ostalih 13. Osobito se pak od onih samo tl , dl , fl , si, M i cl po 
njesto manje rabe od ostalih. TL bo i DL rado se mienjaju u 
hi i gl. Tako na pr. uz tlapnja, tlapiti i dlieto ima i klapa, klapiti, 
glieto. Sadasnje ime grada bosanskoga, Glamoc, glasilo je njegda 
za isto Dlamoc, kao sto vec i Danicic u rjecniku svome sluti. 
Po Sabljaru i Kajkavci govore Klake uz Tlake, km pak i Jen uz 
tm i tn gotovo svi Hrvati i Srbi, o cem u ostalom gledaj sliedeca 
dva reda. Osim ovih rjecih cuje se joste tl i dl u tlaka, tlaciti, 
tli, dlaka, dlan, dlance, pa u Tlakovac, koje spomenu Sabljar. 
dlaska, koje Belostenec i Stulli proti Mikalji sa s pisu a svi 
jednako tumace medju ostalim i lat. riecmi rubicilla i rubicula, 
neznam bas kazati, govori li se jos i sada. Od FL i SL pocinju 
se osim slis i Slibic, od kojih prvo Vuk a drugo Kukuljevic spo- 
minje, samo tudje rieci : flandra, flaner , slaknja i druge ; od CL 
napokon clan, kao sto cu odmah potanje razloziti, cloviti i clovik, 
koje se po ostrovih i dan danas cuje m. najobicnijega covjek. 2 



1 Ovdje i drugdje u istom i slicnih slucajevih sluzim se cirilskimi slovi 
iz uzrokali, koje ce, scienim, svaki, koga se tice, lasno poznati i pri- 
stati uz mene. 

2 Kao sto svjedoci Vuk na str. LI beckoga izdanja Srbskih nar. po- 
slqvica, gdje ces i ostale oblike iste rieci naci. Moze biti da je srodna 
s /loviti. Buduci da o torn nijesam uvjeren, morah je obje spomenuti. 

6 



42 

Mikalja osira ovih oblikah zabiljezi jos i clovjek, cime takodjer 
javno ocituje, da ruiesa narjecja. 

Sto se pako skupinah mekanih tice, o posljednjoj od njih, 
CJb , morarn bas suinnjati, je li jos i sada u obicaju. Nadjoh bo 
ju sarno u cljan, koje Mikalja uz clan, clanak i clen ima. Ali da 
se je ono za njegova zivota zbilja govorilo, tomu ima vise raz- 
logah, od kojih cu sarno njekoje navesti. Jedan izvire iz toga, sto 
je o vriednosti Mikaljeva rjecnika vec gore napomenuto. Drugi 
vidim u tome, sto Stulli osim clan, clanak, clen, cljan spominje 
i skljan te najvoli, tumaceci ona toprv pod ovim. O skljan pako 
tezko je misliti, da s prije navedeniini nije u rodu i da ga Stulli 
sarno za to najvoli, sto ga Belostenec pod articulus i pod clenk 
kao dalmatinsko a Delia Bella pod articolo sarno samcato spo- 
minju. Prilicnije je , cini mi se, priznati, da su Dalmatinci u ono 
doba voljeli skljan nego clan i ostala, premda je istina, da se od 
iste skupine samo skljaka joste pocinje, kao sto ce izpod trooc 
vrste izaci na vidjelo. Ovdje samo to joste moram iztaknuti, da 
se vec i u stbug. spomenicih uz Yiiari'L stije Yi\tn , L, pa da ima i 
drugih skupinah, koje Hrvati i Srbi takodjer obojim I govore, kao 
ml i pi na pr. u Mlaka, Mletci, plosan i ploska po Sabljaru i Vuku. 

Time se skupine sa mekanim I dakako mnoze. Valja opet 
priznati , da se one mnogo manje govore od protivnih. Istina bo 
je, da osim Av&, pjb, bjb, mjb i sjb sve ostale veoma malo riecih po- 
cinju i to, ako se nevaram, G./b samo gljiva i Gljeca m. Gavri- 
loviceva T.ii^ia; DJb Dljin, ako Gavrilovicevo D.ilhh'B zbilja tako 
glasi; TJb tljenica u Grblju m. tjenica, o kojoj kao sto i o VJb 
u podgorickom vljedja m. vjedja vidi sesti red ove vrste. U Boci 
obicno vljesi postalo je premetnucem glasovah iz ljevsi, uz koje 
se jos i ljesi m. ljepsi govori. HJb ima samo u hljeb, S^ samo 
u sljez, sljezti i sljubiti se, gdje s i kao s glasi po tome, sto se 
ono i pred palatalnimi zivlji i preko I, Ij , nj i l u obce rado 
pretvaraju u s i z, kao na pr. u sljeme, sljepota, s njim i drugih 
obicnih uz sleme, slepota, s njim ra. stbug. catj.ia. en-Knout, ci HHMb 
i hi iiiiml; u zlje' m. stbug. ^iftn, u bojazljiv, uz koje se i bojaz- 
ljiv sa bojazan govori m. stbug. boki^-i\hrt» , -tiiiK't i -iihin ; u iz 
njega, obicnog uz iz njega m. h^l iiiero i H<K-ni€ro i u mnogih 



1 Koje se stije na pr. u ovoj poslovici : Sa zlim zlje , a beza zla jos 
gore (u prije nav. knj. str. 274). 



43 

drugih. 1 Osim zlje pocinje se skupinom 2«/b joste Zljebi , ako je 
od Sabljara pravo zabiljezeno ; ako nije, onda barem zljebovi, zljeb- 
cic itd. idu ovamo. 

Osim toga, sto je ob ovih skupinah prema starobugarskini 
doslije uzgred napoinenuto, vriedno je joste spomena, da su mnoge 
od njih ponajvise time poginule , sto Hrvati i Srbi m. stbug. i\i» i 
Mx medju dvjema suglasi govore ili u ili samoglasno l 7 kao n. pr. 
u buha — blha , dug — dig, vuk — vlk itd. m. b.viou, Azrbrh, kivlki. 
Samoglasno se I cuje, koliko je meni za sad poznato, samo po 
otocih i po primorju. Karlovcani su pako po ustvenoj svjedocbi 
V. Pacela obikli i diftongu rZ, izgovarajuci osim reklc na pr. i 
jankrlc, Petrlc dvjema slogovi. Zlne, ime sela u okresu gurguso- 
vackom a srezu timocko - zaglavskom , neide nikako ovamo, jer 
tamo stanuju po svoj prilici Bugari, kod kojih dapace ni samoglasa 
r nema kao sto i Miklosic priznaje a ja proti njemu obracam na 
str. 51 i 52 posljednje radnje svoje. Pogriesio je dakle Gavri- 
lovic ili slagar njegov, izostavivsi u Zlne i ili h uz I. Izbacenjem 
suglasa I izcezose, ako se nevaram, samo dvie skupine ovoga reda : 
hi u kobasica a 61 u covjek prema stbug. kaibaca i yi\ok-ekt». zaova, 
tomaciti i ostalih prema ^AtKA, taimayhth neka bolji od mene misle 
i sude pamteci, da se m. tomaciti govori i po pravilu ili tumaciti, 
pa sa I ili tolmaciti. 

Treci red. 

U ovaj ide 18 skupinah, od kojih se 11 na n a ostale na nj 
svrsuju, na ime: KN, KH>, GN, GH>, TN, TH>, DN, BN, VN, 
MN, MH>, SN, SH>, SN, SH>, ZN, ZN i ZH>. 

Stari Bugari jedva polovinu govorahu od ovih skupinah, t. j. 
po svoj prilici samo KN, GN, SN i ZN, pa odgovarajuce im me- 
kane. I kod Hrvatah i Srbah tezko se sada rabe svekolike. Oso- 
bito sumnjam o TN, Tib, BN, VN i SN. Ovu bo nadjoh samo u 
Snegavic, uz koje se po Sabljaru osim Snegavic cuje i Snjegavic. 
Mjesto Tnin, koje je Kukuljevic samo iztakao, govori se sada po 
svoj prilici samo Knin. I ugarski Slovinci vole vec sada knalo 



1 CpncKe Hap. nocioBime. str. XXVIII i XXIX. Miklosich's vergleich. 
graminatik der slav. spr. I, 308, 309 i 323. Tamo na str. 210 i u 
rjecniku stbug. pod H^'L ima dokazah i za III Mllill, a Hffi-lll€ro. Po- 
tanje pako raflozeui su oblici ovi na str. 50 i 100 posljednje radnje 
moje. 



44 

nego tnalo. 1 Riblje iine tnjus spoininje sarno Stulli ? tumaceci ga 
i latinskim torpedo. Taj isti iraa samo Bnetci i Bnetak, akoprem 
se vec u Mikalje i Mnetke, Mnecanin ualaze. Kukuljevic iztace 
samo Benetci. Ali nesumnjam nimalo, da je i Vnetci bilo u obicaju. 2 
Kh<t\ykii\i> u Miklosicevih Monum. serb. nije dakle stamparska 
pogrjeska, kao sto Danicic sluti a nedokazuje. 

Po Vuku pocinje se isto ime jos i od MN barem po jugo- 
zapadnih krajevih. Indje se u njem samo ml i mj> cuje, kao sto 
sam vec pod prijasnjiin redom napomenuo. Ovdje imam samo to 
joste primetnuti, da se i m. drugih mn i MH> pojavlja ml i mjb y 
kao na pr. u mlogo, mliti i mljah m. mnogo, mniti, mnjah. 3 Osim 
ovih riecih ovamo idu joste ranom , mnjavati i mnada kod Crno- 
goracah m. nada. O menom uz ranom "ra. stbug. iviiJiot-A gledaj 
opazku 149 najnovije radnje moje. 4 

I mjesto ZN cuje se kad sto zl, kao na pr. u zlamenje m. 
znair&nje. Osim ove i srodnih joj riecih pocinje se tako samo znoj 
i znobiti. Sto je i kako je n u ovom -glagolu, to je tezko pogoditi. 
Neznam takodjer, zivi li jos i sada. Stulli ga tumaci isto tako kao 
sto Mikalja svoje o-znobiti a Delia Bella o-zlobiti 5 t. j. lat. i tal. 
denigrare i infamare. Istoga je znacaja, cini mi se, i kod Karna- 
rutica kao jednostavni. Starosrbski pak u-znobiti znaci congelare : 
srodni je dakle ceskomu znobiti, rus. 3Ho6htb i ostalim proizve- 
denim od koriena ^ak tako , kao sto se stije na str. 85 posljednje 
radnje moje. 

Osim gn, gw , sn i sn> ostale se skupine ovoga reda takodjer 
malo rabe. KN bo ima samo u knez i u tnrskom kna, koje Vuk 
i kao ktna pise ali nekaze, kako glasi u njem % ; KrL u knjiga 
i knjeziti se, drugcije kmeziti se ; DN u dno i u njekojih riecih 
srodnih s dan, kao dne, dnevi, dnina itd. ZN i ZH> samo u znjeti; 
SH> napokon samo kao zamjena od sn>, kao sto je vec u pri- 
jasnjem redu receno. 

1 Miklosich's vergleich. grammatik der slav. sprachen. I, 254. 

- Zarcalo duhovno od pocetka i svarhe zivota covjecanskoga istomaceno 
iz jezika talianskoga u dubrovacki po dn. Mauru Orbini a na syjetlost 
izdano po o. Bam Kasicu. U Vnecih 1703 po Bartolu Occhi. Tako 
dobih ovaj nadpis od prijatelja svoga I. Bercica , putujuci na Hvar, 
a nesumnjam ni malo , da je on vjerno prepisan. 

3 Sr. CpncKe Hap. nocioBnue. str. L. 

4 Tamo ili na str. 56 razlozihj cini mi se, dosta i to, cime se red ovaj 
svrsuje i sto je u sliedecem za e m. stbug. i i h spomenuto. 



45 

U ostaloni z n a 1 n a veciiia i o v i h i o s t a 1 i h s k u p i n a h, 
n e o b i c n i h u s t a r o j b u g a r s t i n i , pojavljasetarno, gdje 
je o n a s u g 1 a s e , kojih s e t i e e , rastavljala slabimi samo- 
glasi i i l ili gdje Hrvati i Srbi nezamjenjuju istih 
samoglasah n i pomicnim svojiin a ni drugiini, kao 
na pr. u mnogo, mniti, dno, due, znjeti itd. m. Miiioro, mlut.tii. 
,Vmio, fthiie, jkath, gdje je a postalo od mi, sacuvanoga na pr. u 
rchtiift, srbsko-hrv. znjem ili zanjem. 

Cetvrti red. 

Ovamo ide samo Jl skupinah : KM, GM, TM 7 DM, HM, 
SM, SM, ZM, ZM, CM i CM. 

Stari Bugari bijahu po svoj priliei zadovoljni sa 4 : HM, SM, 
SM i ZM, i to tako, da su najvoljeli sm. 

Hrvatom pak i Srbom sm, sm, cm i cm vise su po cudi nego 
ostale, od kojih KM cuje se samo u kmet m. stbug. K'LMeTX, u 
kmeziti se uz knjeziti se, pa moze biti i u kmica m. tniica. Kaj- 
kavei bareni kao i srodni im Slovinci rado niienjaju i tm u km ili 
po sve tako, kao sto je to za tl, dl i tn vec pod 2. i 3. redom 
dokazano. GM ima u gmezditi, gmiljeti, gmizati ili giniziti, ali uz 
drugi i treci od ovih glagolah ima Vuk i miljeti i gamizati rn. 
stbug. i "TtMusrATH a gmezdenik barem uz mezdenik. Radi toga rao- 
zemo se nadati, da ce jos i glagol inezditi izaci na vidjelo te raz- 
mnoziti one primjere, gdje m. stbug. i stoji e. Tezko bo je uvjeriti 
se o tome, da je stbug. h^-mijk^hth od inoga koriena proizvedeno. 

Od DM pocinje se sada po svoj priliei samo tudje ime 
Dmitar, ali uz to govori se i Mitar i Dimitrija a mjesna imena 
istoga roda glase ponajvise bez d : kao na pr. Mitrovica. Za staro 
doba bijase dm vise u porabi , osobito pak i u dmem m. jvlm&, 
kao sto se vidi iz slozenoga na-dmem a bolje iz Grunduliceva dme 
i dmenje, pa iz Drziceva dmase, koje je Danicic iztakao. ' Kod 
Kukuljevica naci ces jos i Dmincica, Dmincic i Dminic. Ponjesto 
obicnija je skupina TM , ali i ta tezko pocinje druge rieci osim 
onih, koje su posle od tama m. ThMa , kao tmina, tmica, tmu§a, 
pa moze biti i tmora, kao sto vec i Vuk sluti, izporedivsi istu 
riec sa na-tmuriti se i na-tmu§iti se. tmin, koje Stulli lat. carum 

1 Oblici srpskoga jezika, 4 izd. U Biogradu 1864. str. 77. Ovim iz- 
danjem sluzim se postojano u ovoj radnji. 



46 

tumaci te za grcko proglasuje, neka bolji od mene raisle i sude, 
sto je i kako je. 

To isto zelim i za HM u hmiliti i hmucak , koje Stulli m. 
Vukovih gmiljeti, miljeti i mucak imar O hmelj neraoze biti sumnje, 
da ga h ide, jer inn odgovara stbug. piieith, koje Miklosic pise sa 
* proti svjedocanstvu nesamo zivih jezikah slavenskih nego i 
onih izvorah samih, na koje se u rjecniku svome poziva. Pod 
vmt.amh* neraa tamo nikakih primjerah kao dokazah niti inih riecih, 
koje bi se isto tako pocinjale. 

ZM pocinje za isto samo zmaj i zniija. Zman je sumnjivo, 
jer ga Sabljar i kao Sraan navodi. Vise se rabi skupina ZM, ali 
samo u zmeiu m. mhiiffi stoje zivlji njezini jamacno na svome 
mjestu. U zmiriti bo i zmuriti postala je ona za isto premetnucem 
glasovah ili iz tns m. stbug. mmk. Osim dokazah, kojih ima vise 
na str. 84 posljednje radnje moje, svjedoci za to i s-mezurati se, 
premda se u njem pojavlja e m. a, koje pravilno odgovara stbug. 
samoglasom i» i h. 8to je i kako je hn u zmuo , koje i zmul i 
zmulj glasi, toga neraogu za sad razriesiti. Istina je samo to, da 
se u stsrb. knjizevnih starinah osim mozulh i mbzulh nalazi , pa 
da Stulii osim cmula spominje i cmulina, s kojimi Vukovo cmulica 
sravniti valja. Miklosic nije toga nacinio , proglasivsi onomadne 
zmulj za tudju riec. 

CM napokon primetnuti moram, da se m. cv veoma cesto 
cuje, kao na pr. u cmokati i cmiljeti, inace vrlo riedko i to, ako 
se nevaram , samo u cmiljiti , vrlo tanko presti , pa u Mikaljevih 
cmin, iris illyrica, i cmolj , crv u lozju i u socivu, ako se jos i 
dan danas govore. 

Peti red. 

Ovdje ima takodjer il skupinah i to onih, koje se prvim 
zivljem svojim po sve slazu sa prijasnjimi, na ime : KV, GV, TV, 
DV, HV, SV, SV, ZV, ZV, CV i CV. 

Ali porabom razlikuju se ove skupine od onih znamenito. 
Ove bo su nesamo u hrvatstini i srbstini nego i u staroj bugar- 
stini osim sv i cv u obce innogo obicnije nego prijasnje. Najbolje 
se to vidi po tome, sto v u recenih jezicih sa niemimi suglasi 
osim p i mnogo radije druguje i bolje se slaze nego m, dapace 
i n. Ima opet primjerah, koji ocevidno pokazuju, da u istih jezicih 
kao sto i u ostalih jugoiztocnih skupinah onih , o kojih je upravo 
govor, ima po njesto manje nego u zapadnih. Ovi bo, kao sto 



47 

sara vec na str. 103 posljednje radnje svoje proti Schleicheru 
napomenuo, KV i GV radije raiene u cv i gv nego jugo ^padnk 
Tako na pr. cviet i zviezda, stbug. i|BtjTi i ^bt^ji glase poljski 
joste kviat i gviazda, ceski kvet, hvezda itd. 

Sto se pako TV i DV tice, prva od njih pocinje po njesto 
vise riecih srbsko-hrvatskih nego starobug. U tvrd bo se ona po- 
javi m. stbug. tvr, kao sto cu nize potanje razloziti; u tvor pak 
ili tvorac rn. Ti^oph stoji v m. h kao i u serbskom tvor, ali tezko 
se cuje svagda i svagdje. Belostenec bo uz kajkavsko torec ima 
samo tor i torac, sto se i Sulku vise dopada nego Vukovo i Mi- 
kaljevo tvor, tvorac. U ostalom gledaj za istu riec str. 80, 86 i 
104 najnovije radnje moje a za DV i sv i str. 95. Rad sara opet 
i ob ovih skupinah primetnuti joste koju riec. Mjesto \nm itmTii ima 
vec Mikalja dignuti, ali uz-dvignuti voli nego uz-dignuti. Na Hvaru 
pako slusah upravo jos i dvignuti. 

Isto tako izceze v iz SV u siba , sibovina, Sibic, Sibokovac, 
buduci da se n ovih i srodnih ira riecih cuje jos i v po Vuku i 
Sabljaru. Nestalo ga posve i od starine, koje neraa pametara, u 
spati, stb. cbn^TH, kojerau je korien svap, pa u sestra prama 
staronjem. svestar ili preraa svast, stb. oklctl itd. Davno je vec 
uzelo i I nad v mah u sloboda i ostalih, u sladak pako joste prije, 
jer vec i stari Bugari postojano pisu Cii^iKi m. sanskr. svadus, 
lat. suavis itd. 

SV nepocinje nijedne rieci starobugarske a srbsko -hrvatskih 
vise i to nesamo m. stbug. uihK, kao u svenje, nego i drugcije kao 
u svagati, svigar i inih. Sto se napokon CV tice, pojavlja se sarao 
u jednoj rieci stbug. i to ne saraa, jer uz YKftin» ima i YMuir&, 
YeBant, YhBAiiL, YBnHik i TKB^iihijB. Kod Hrvatah i Srbah necuje se 
ona vise u ovoj rieci nego zb i cUh , ali u drugih tako je obicna, 
da se u nju i druge skupine pretvaraju , kao na pr. cv u cvrcati, 
uz koje se dakako i cvrcati govori. 

Sesti red. 

U ovaj idu one skupine, koje se na j svrsuju ; kao TJ, DJ, 
PJ, BJ, VJ, MJ, RJ, SJ, ZJ i CJ. 

Ove se skupine cuju samo u juznom govoru i to po pravilu 
samo u onih riecih, koje se starobugarski pocinju slogovima th, 
&% lit, ct, B-E, WK, ()'E, ct, ^* i i|t. Svi bo ostali govori srbsko-hrvatski 
t ili e ovih i inih slogovah zamjenjuju obicno cistimi samoglasi e 



48 

i i koje kratkimi, koje dugimi 1 , kao na pr. u teme i time m. juz- 
noga tjeme i stbug. t«ma, u delo i dilo m. djelo i ftnao, u pega i 
piga m. pjega i ni;ra itd. 

AH naravno i u juznom govoru iraa njekoliko riecih, gdje 
su ove skupine inace postale i svakojako izcezle. Tako na pr. u 
Dubrovniku i Omisu govore sa TJ tjeca m. tica, vtica, ptica, 
mlthi|\. Tjeti m. htjeti i .VLTtTH cuje se i indje po tome, sto cu o 
h u sliedecem redu tocnije razloziti. SJ postalo je od svj u sjet 
m. svjet i cikht'L. Dapace uvjeren sara , da i sjetiti se, sjecati se 
i ostala, kojima se svi Hrvati i Srbi, svaki dakako po svojoj na- 
vadi ; sluze, ovarao spadaju, premda mi je poznato , da vec stara 
bugarstina ima c-rthth ca, pa da se Miklosic u svome rjecniku pod 
istim glagolom na litavsko saitu — saisfci (praedicere) poziva, ne- 
znavsi ili neuzevsi na um , sto je vec za s m. sv pod prijasnjim 
redom njekolicinom primjerah potvrdjeno. Sto se pako znacenja 
tice , onim se sjetiti se i ci;thtii a\ mnogo bolje slaze na pr. sa 
svjetovati i CLKtTOKaTH nego sa saisti, praedicere. Izbacenjem glasa 
r posta ZJ u zjenica m. ces. zrenice ili nasega zrenica, gdje je r 
za isto na svome mjestu 7 kao sto je vec na str. 97 posljednje 
radnje moje dokazano. U pjesmah napokon cesto se cuje samo je 
m. ije. Evo njekoliko primjerah: 

Cv'jetak pade na trpezu. 

Majcinim mVjekom dojila. 

S'jede brade do pojasa. 

1 Nahvalice pisem ovako ocitujuci, da necu nikada pristati uz one, koji 
s Vukom St. Karadzicem i A. Mazuranicem uce , da u hrvatstini i 
srbstini ima cetiri akceiita. Uvjeren bo sain podpuno, da oni miesaju 
kvantitu s akcentom. Proti Vuku dokaza to vec Miklosic (vergleich. 
grammatik der slav. spr. I, 318 i 319) kako valja. Po Mazuranicu 
„accenat je onaj udarac glasa, kojim se po jedna syllaba n svakoj 
duzoj reci jace iliti krepcije izgovara, nego li druge" (Programm des 
k. k. Gymnasiums zu Agram I860, str. 3). Nemoze, scienim , biti 
sumnje, da svaka duga silaba glasi takodjer „jace ili krepcije" nego 
odgovarajuca joj kratka, buduci da ona barem jednom duglje ima 
glasiti nego ova. Mazuraniceva definicija dakle valja po njesto i za 
kvantitu a upravo za to ne valja ona po sve ni za ovu ni za akcenat. 
Taj se tice vislne glasa te neide samo slogove nego i sve one rieci 
i izrieke, koje se oisim glasoni izgovaraju nego druge. U ostalom 
samo to joste iztaknuti morain, da osim Miklosica i Safarik i V. Jagic 
priznaju kvantitu u jeziku srbsko-hrvatskom : onaj u svjedocanstvu, kojim 
sam se gore na str. 17 i 18 sluzlo ; ovaj pak u Gramatici jezika 
hervatskoga (U Zagrebu 1864. I, 62). 



49 

L'jepo ti me bjese obasjalo. 

Te ne drzis v'jence i oboce. 

B'jele ruke, sto me ne grlite? 

Kazu tamo do tri b'jela grada. 1 

Da Vjep ti je carevicu Mijo — 

Od Kosmaja gn'jezda sokolova. 2 
Sto se pak izcezavanja ovih skupinah tice ; scienim , da se 
ono ponajvise na dva nacina dogadja: slievanjem i umetanjem 
glasovah. 

Prvi od njih gube se na pr. nesamo TJ i DJ nego i CJ i 
to tako, da od tj i cj postane 6 ili & a fj od dj (sr. str. 21 i 22). 
Zamjena ova skupinah tj i dj tako je obicna i poznata, da je netreba 
dokazivati. Ob ostalom c pako stije se vec i na str. Ill prve knjige 
ovoga Rada, da „se ono u jednom dijelu juznoga govora" nesarao 
m. cj cuje, kao u cedilo i cevnjak m. cjedilo i cjevnjak, nego „i kad 
su oba glasa c i j rastavljena jedan od drugoga glasom v, kao u 
cetati, Cetko i Cetna m. cvjetati, Cvjetko i Cvjetna." Koinu je 
vise primjerah treba, naci ce ih u Vukovu rjecniku pod fl dosta, 
osobito pak i ceriti se m. ceriti se, koje ce sa prije spomenutim 
sjet m. svjet po svoj prilici dobro doci onim, koji budu hotjeli 
dalje iztrazivati to, sto je Danicic ondje poceo. 

Osim I neznam u ovom slucaju inoga umetka. Ovim se pak 
uklanjaju nesamo BJ, VJ i MJ nego jamacno i TJ barom u jednoj 
rieci: tljenica, o kojoj u ostalom gledaj 2. red ove vrste te, ne- 
mozes li se sam obaviestiti, barem vjeruj, da ce sve to, sto je o 
njoj doslije napomenuto, i onda jos ostati istinom, ako bi komu 
poslo za rukom dokazati, o cem ja veoma sumnjam, ili da tjenica 
nije u rodu sa stbug. T'BHb za to, sto se ovo i t^mki, CT-Eiib, CEHh 
pise, pa da se znacenjem sa sjen, umbra slaze. Istina je, da hr- 
vatstina i srbstina voli rastavljati usnene suglase od j umetkom I 
nego stara bugarstina, neznam ipak nijedne srbsko-hrv. rieci, koja 
bi se pocinjala skupinom pjb m. PJ nego njekolicinu ih samo za 
bjb, vjb i mjb m. bj, vj i mj, kao bljese 3 m. bjese, bljecva m. bjecva; 

1 KoB^ejKHk 3a HCTopajy, je3HK h o6Hqaje Cp6a CBa xpn 3aKOHa. Y Beqy 1849. 
I, 53, 74, 88, 89, 99, 100 i 104. 

2 IlHCMa ILi. AiaHauKOBHky. str. 7, gdje Vuk spominje i druge pjesnicke 
slobode ovoj slicne. Strana napokon X, XI i XVIII rjecnika njegova 
izdanoga po prvi put ocevidno pokazuje , da mu je vec onda barem 
ova bila poznata. 

3 CpncKe Hap. nocvroBnue. str. XXXVIII, gdje Vuk nespomenu sliedecih 
gore rieci , ali u rjecniku njegovu naci ces je sve a kod Miklosica 

7 



50 

vljedja m. vjedja, o kojem gledaj 2. red ove vrste; mljezinac 
obicno uz mezimac in. mjezinac i uf,^hi!M}l, rnljesina uz rojesina 
od mieh m. tnwh. 

Osiin zjenica, koje sam vec gore spomenuo, pocinje se sku- 
pinom ZJ samo zjati jos, ali je od toga obicnije zijati, premda je 
istina, da su ga Miklosic i Danicic zaboravili navesti pod 4. raz- 
djelom pete vrste glagolah. 1 Mikalja zna sarno zihati, o cem vidi 
sliedeci red. 

Po njesto je obicnija skupina RJ, pojavljajuci se na pr. u 
rjecit, rjecnik, rjedji itd. Ali vrlo cesto izostavlja se iz nje j po 
onomu pravilu, koje podpuno vlada njegdasnjiini skupinami Ij i nj, 
sarno sto se I i n od ovih po svoj prilici svagdje urueksavaju u 
juznom govoru pred e m. *. Vuk opet na svrsetku slavnoga zivota 
svoga, ako se nevaram , postojano pise we m. prijasnjega «>e 2 a 
stb. n n u slozenih riecih : HeKO, HeinTO, Her^a i ostalih m. iit>kt>to. 
ii-SYhTO, Ntrp. I HeroBaTH sa 6iubev vise mu se dopada nego ae- 
roBaTn i 6je.Zber m. iifcroBSTH i EnnisrL. 3 Miesa dakle i on, kao sto 
sam vec na str. 34 napomenuo, juzni govor s iztocnim i zapadnini, 
ili nauk Miklosicev o toj stvari nije istinit. 4 Ali je ovo tim tezje 
priznati ; cim je Vuk vise putah i znatnije inienio nacin pisanja, 
kao na pr. u tome, sto se glasovah x, fl i ^ tice. Poznato bo je 
dosta, da on u prvih djelah svojih za x nemari nista, pa da fi i 
fj mnogo cesce pise nego kasnije, t. j. na pr. i m. tj i dj. 



(Vergl. gramin. der slav. spr. I, 325) barem bljecve i mljezinac bez 
mezimac, koje se cuje u vojvodini po istocnom govoru ili sa e m. 
juznoga je a sa m m. n, obicnirn i drugdje. 

1 Vergleich. gramm. der slav. spr. Ill, 156, 273 i 274. Oblici srp. 
jez. str. Ill i 112. U ostalom ukor se ovaj mnogo manje tice Da- 
nicica, buduci da on nahvalice manje haje za starije oblike nego Mi- 
klosic , opazivsi na pr. na n. in. i to , da se u G-undulicevu Osmanu 
cita Jcaja i haja m. Jcaje i haje. A to je po sve istina, jer se rieci one 
zbilja nalaze u 2. izd. na str. 220, r. 1 i 3. Kao dakle za do-dijati isto 
tako imao je Miklosic i za zijati primetnuti, da se spreze kao cuvati. 

2 U IlHCMax ILi. ATaHauKOBufcy naci ces na pr. BbetcaKBO, h.cko.ihko, HbeniTO, 
iber4a , H>er4auiii.eMy , aeicaKo itd. na str. 8, 15, 19, 30, 33, 41 i 
drugdje. 

3 Da je u ovoj rieci i prvo t na svoin mjestu , zato svjedoci medju 
ostalim i madj. belyeg, buduci da istomu slovu pravilno odgovara e 
u riecih , koje su Madjari od starih Bugara primili, kao na pr. ded, 
merni, szena itd. m. Jlfifih, MtpilTH, CT.MO. 

4 Vergleich. gramm. der slav. spr. I, 308 i 309. 



51 



Sedmi red. 



Ovamo idu samo tri skupine: SH, ZH i SF, pa se i ove 
malo govore. 

Od SH bo se pocinje u Vuka samo sharciti. Stulli osim sha- 
rati, koje je istoga znacenja s onim, ima i drugih riecih slicnih 
vise, kao shititi, shodan, shuditi itd. A biti ce ih njekoliko po svoj 
prilici jos i dan danas u obicaju osobito tamo, gdje se h joste cuje, 
buduci da hrvatstina i srbstina nije prestala slagati riecih sa pred- 
logom s m. stbug. cl a jednostavnih pocinje se hakom h vise. 
Skupina sh pojavlja se dakle samo m. stbug. cl* u slozenih riecih, 
kao sto je na pr. i shoditi, koje ces naci kod Gundulica m. c&xo- 
^hth. Lucie osim toga ima i sharati. 

ZH nadjoh takodjer samo u slozenom glagolu zhabiti kod 
.Verantia ili Vrancica pod lat. corrumpere, kojim ga i Stulli tumaci. 
Istoga je znacenja cE-vaBHTH i HC-?faEHTH, kojih je obojicu Miklosic 
iz glagolskih i stsrb. spomenikah iztakao, posljednji pak i Danicic. 
Mikaljeva zhir i zhirak odgovaraju za isto Vukovim cir i cirak : 
neidu dakle nikako ovamo. 

SF slabo kad se cuje drugcije nego m. shv , gdje je s ta- 
kodjer predlog m. stbug. ci, kao na pr. u sfatiti m. shvatiti. Za 
staro doba bijase po svoj prilici i m. sv u obicaju, ali svakako 
manje nego kod sadasnjih Bugarah, govorecih u obce na pr. sfoj 
i sfet m. svoj i svet. l U starohrvatskih bo spomenicih pisanih la- 
tinski ima nesamo tomu nego i za f m. v na kraju riecih vise 
primjerah, kao protif sfacomu, sfacoga 2 , sfe, sfetoy, sfetomu 3 itd. 
m. protiv svakomu, svakoga, sve, svetoj i svetomu. Tezko je po 
tome neslutiti, da i stsrb. SBfinarB odgovara sadasnjemu svinjar, 
osobito ako jos i ono uzmemo na um, da kod Slavenah u obce 
„tenues et mediae consonantes non solum in proxime sequentium 
sed nonnunquam etiam in antecedentium speciem assimilantur" 
upravo i onda, kad su rastavljeni jedan od drugoga samoglasom 



1 Miklosich's vergl. gramm. der slav. spr. I, 292. 

2 U Miklosicevih Monum. serb. na str. 280, 385 i 386. 

3 Pistule i evanyelya po sfe godischie harvatschim yazichom stumacena, 
nouo pristampana , i spomgnom priuiyena, po nacinu nouoga Missala 
nareyena po sfetoy materi Crichui. Prodayu se v Bnetcih pri sfetomu 
Xulianu v chgnigara chi darxi zlamen od Macche. 1586. 



52 

njekakim, kao na pr. u kustrav, obicnom uz kuzdrav i kudrav m. 

Stbllg. KA^pRBl. 1 

Da su sadasnji Slaveni svi prestali nenavidjeti tudjinsko f, 
napomenuh vec na str. 20. Ovdje valja mi joste primetnuti, da je 
ono Hrvatom i Srboro mnogo vise omiljelo nego sto pokazuju pri- 
mjeri radi sf navedeni. Znatna bo vecina naroda srbsko-hrv. voli 
sada vec f nego HV 7 ali samo na pocetku i u sriedi riecih 2 , kao 
na pr. u faliti, u-fatiti, Fosno itd. m. hvaliti, u-hvatiti, Hvosno, 
koje se u stsrb. spomenicih i kao HvostLno pojavlja te znaci „kraj 
srpske zemlje gdje su Decani i Pec." U ostalom izpade iz njega 
t pred n po str. 92 i 93 najnovije radnje moje. Tamo na str. 95 
i 104 ima vec i tomu dokazah, da je f slozenoga glagola u-fati 
m. stbug. OY-m»BaTH iz PV postalo, pa da se ono i kod drugih 
Slavenah cuje. Sto se napokon jednostavnih suglasah tice, prilicno 
je za nje i ovdje barem to napornenuti, da se f i mjesto njih vise 
putah pojavlja, najcesce dakako m. usnenoga v, koje je i u tudjih 
riecih obicnije m. f nego p i b. Tako na pr. Pastrovici govore 
fetak, za koje sam na str. 64 i 85 najnovije radnje svoje zabo- 
ravio 7 iztaknuvsi samo vet i vegd iz rjecnika Vukova a vetah i 
vedah iz Sulkova m. stbug. Bei'&x'L a novobug. vet 7 vetth i vebt. 
Uz brbljati cuje se i frfljati a kod Crnogoracah fuga m. vuga ? 
fiska i hiska m. viska itd. 

Pravi pako slavenski hak h izceze kod znatne vecine Hr- 
vatah i Srbah a kod ostalih zivari ponajvise, da Sulkovimi riecmi 3 
kazem, kao „chamaeleom skrivajuci se i pretvarajuci se u svako- 
jake druge glasove." Najcesce se m. njega pojavlja v i j na kraju 
riecih i u sriedi ih medju dvjema suglasi^ kao na pr. u grej ; gluv, 
duvati, kuvati, smej ; snaja ? vijar itd. Za j m. h na pocetku riecih 
i u sriedi uz druge suglase nesjecam se sada ni jednoga primjera, 
za v pako mogu ih samo trojicu navesti: Vilindar ili Vilendara 
m. Hilandar, o kojem gledaj vise u Danicicevu rjecniku; vrli 
obicno uz hrli m. stbug. x^'liii a marva m. i uz marha, kao sto 
je vec na str. 39 dokazato. Treci hak ili f pojavlja se jamacno 



1 Vise ces toga naci na str. 79 i 80 posljednje radnje moje. Radi f 
m. krajnjega v gledaj tamo i na str. 37 a radi umetka d u primjeru 
gore navedenom str. Ill i 112. 

2 Skupinom hv nesvrsuje se ni jedna riec srbsko-hrvatska (sr. str. 24) : 
nije dakle ni prilike govoriti f m. nje u torn slucaju. 

3 Iz „obrane ahavacah" u Knjizevniku (I, 287). 



53 

samo m. hv po tome, sto je malo prije napomenuto. Za f pako m. 
samoga h zabiljezio sam si, ali neznam odkuda, da se u Biogradu 
cuje, na pr. u duf, mufa, ufo itd. Amo ide moze biti i fitati, koje 
Perastani vole nego hitati. Grlenimi Jc i g m. h nepocinje se, koliko 
se sada sjecati mogu, nijedna riec; u sriedi pako cuje se samo Jc, 
na kraju napokon obicnije je g nego Jc: zenik, zenikov ; fetak, 
fetka, fetko, kao sto je vec gore razlozeno; orag, ovijeg, prag, 
rekog, slusag itd. 

Sto se pak uzroka ovih pojavah tice, pogriesio je zaisto Mi- 
klosic uceci, da je u njih h prije zamuklo, pak onda v i j za to 
umetnuto , da se hiat ukine. 1 Nije bo prilicno tako okolisiti niti 
gramatikom a kamo li narodom. K razlogom , kojima se u slic- 
nome slucaju proti Schleicheru na str. 22 najnovije radnje svoje 
sluzim , primetnuti cu ovdje samo to joste , da se ovaj nauk ne- 
slaze ni s onim, sto Miklosic sam o hiatu pise, a kamo li sa stvarju 
samom. On bo na pr. nigdje neuci, da se hiat i grlenim h uklanja, 
ali priznaje opet, da se isti glas pojavlja kadsto m. h. Zna takodjer 
za v m. h u pocetku riecih a za j na kraju ih, ali o biatu medju 
dvjema riecma mukom muci. IJ mara napokon m. marha i marva, 
za koje Miklosic nezna, nema naravno nikakoga hiata ni po mome 
nauku, ali nadam se podpuno , da ce osobito on lasno pristati uz 
to, sto sam za ovu riec napisao na str. 39. 

U ostalom najbolje opisuje h Vuk. 2 Jezgra njegova opisa 
glasi ovako : 

„U Dubrovniku se h jasno 3 cuje i u pocetku rije6i i na 
kraju i u srijedi i pred samoglasnima i pred poluglasnima slovima. 
Za cudo je da se govori hud i hitdoba, a huditi ne kaze se nego 
na pr. udi mi more , ne ce ti to nauditi ! 4 Moze biti da bi 



1 Vergleich. gramm. der slav. spr. I, 123 — 133 i 335. I sto se hiata 
satnoga tice, veoma se razlikujem od Miklosica, kao sto se dosta lasno 
moze razurnjeti po str. 39 — 44, 89 i 100 najnovije radnje moje. 

- CpncKe Hap. nocioBime. str. XIII — XV i XXI — XXV. 

3 T. j. gotovo sa svini onako kao ch na pr. kod Cehah i Slovakah (sr. 
str. 35, br. 2). Uvjerih se o tome vec g. 186 2 / 3 , probavivsi u Du- 
brovniku citavu zimu. 

4 Po Miklosicu (vergl. gramm. I, 335) „uditi, altslav. 0VA HTH nat ^ em 
h eingebiisst. " Ali u rjecniku svomu pozivajuci se samo na glag. i 
stsrb. izvore nedokaza ni toga joste, da je onaj glagol kod starih 
Bugarah bio u porabi. A sto se tice litavskoga uditi, vitnperare, koji 
je tamo naveden, on se ocevidno tako razlikuje od srbsko-hrvatskoga 



54 

se ondje 1 jos koja ovaka rijec nasla u kojoj se za h kao zabo- 
ravilo, ali je ja nijesam cuo. A jos je za vece cudo sto se u 
djekojira rijeciina izgovara h dje mu prema ostalim slavenskim 
narjecijama nije mjesta, na pr. zijehati m. zijevati* Po svoj prilici 
ce biti i ondje vise ovakijeh rijeci, no ja za sad ni jedne vise 
nijesam poznao. Hvala, zahvaliti itd. pisu spisatelji Dubrovacki, ali 
ja ni od koga ondje nijesam mogao cuti da tako govori nego 
fala, zafaliti; a kad sam koga, osobito od onijeh koji znadu citati 
i pisati, zapitao o tome, kazivali su mi da se govori i. jedno i 
drugo." 3 

„Osim Dubrovnika glas ovoga slova cuje se kako onuda po 
okolini, tako i gore k jugu po svemu primorju nasega naroda i 
po Crnoj gori do samoga Skadra, ali slabo dje zdravo, postojano 
i na svakome mjestu u rijeci. Po okolini Dubrovackoj bolje se 
cuje pored mora i po ostrvima nego gore k Hercegovini." 

„Uz primorje gore, po Boci, bolje ga izgovaraju Srbi zakona 
Rimskoga nego Grckoga; a izmedju onijeh prvih naj bolje ga iz- 
govaraju Perastani a najmanje Dobrocani, izmedju drugijeh pak 
najmanje Risnjani i Novljani, koji su otprije bili pod Turcima i 
koji se i sad mnogo mijesaju s Hercegovcima. A po ostalijem 
onuda mjestima i po Crnoj gori i po nahiji Barskoj cuje se glas 
ovoga slova vrlo dobro na kraju rijeci, u srijedi pred poluglasnim 
slovima malo slabije, pred samoglasnim slovima i medju njima jos 
slabije i to dje manje dje vise, a u pocetku pred poluglasnim 
slovima nimalo ili vrlo rijetko. Sto su sjeverni krajevi Crnogorski 
blize k Hercegovini, to se h manje cuje; ali k istoku ne gubi 
se tako odmah nego se, istina sve slabeci, proteze preko Zete 
moze biti cak do Metohije i do Kosova, dje ga odonud opet Bugari 



znacenjem, da volini i sada joste smatrati ovaj s Vukora kao iznimku 
od pravila, ali necudim se joj nimalo. 

1 Ovu i slicne joj rieci pisa Vuk onda postojano sa ^ , kasnije sa dj 
po tome , cim sam sesti red ove vrste svrsio. 

2 Meni nije za cudo ni ovo h ponajvise s toga, jer nesumnjam, da je 
zijehati, po Mikalji ziliaii prema zinuti upravo tako kao na pr. stb. 
Ma,KftTH prema MAiiftTH , ili da su oni glagoli isto tako osnovaui na 
zijeh i zih kao mj\y;\th na wa?fl, srbsko-hrv. mah, gdje je ma korien 
a ;cl sa h nastavak razlicni od v , kojim posta zijev i ziv. Zijehati 
dakle neide tako ovamo kao sto se Vuku cini. 

3 Poslije toga spominje hitati m. hvatati i fatati onako, kao sto je vec 
na str. 29 pod br. 1 receno. ' 



55 

sa svojim izgovorom podupiru, kao sto se i dolje oko Timoka 
moze poznati. I u Bosni od varosana, osobito koji su Turskoga 
zakona, moze se cuti tanak izgovor slova h, od prilike kao u 
Njemackoin jeziku h. 1 Da se po granicama izraedju ovijeh nijesta, 
dje se h razlicno izgovara, izgovor njegov ruijesa, kao sto ga mije- 
saju i ljudi koji predju iz jednoga mjesta u drugo, to se razumije 
samo po sebi." 

„Crnogorci pravi glas slova h izgovaraju na kraju u rod. 
mn. kod sviju sustestv. irnena, na pr. deset pusakah, nasijeh genah, 
jtmaJcah, rijecih, ljudjih (ljudili) itd. 2 Pored Crnogoraca ovako govore 
i primorci gotovo svi od Rosa do iza Bara , a osobito Dobrocani. 
U Dubrovniku ovoga obicaja nema, ali nize Dubrovnika na polu- 
ostrovu Ratu moze se cuti , samo ne onako zdravo i postojano 
kao u Crnoj gori. Moze biti da je ovo izgovaranje slova h, dje 
mu ni u Slavenskom jeziku 3 mjesta nije, postalo pored izgovaranja 
toga glasa kod pril. imena i mjestoimenija u ovome padezu. Sad 
ce se lakse moci pogadjati za sto Srbi zakona Rimskoga na ova- 
kovim mjestima pisu h, ako ga i ne izgovaraju." 

Slutnja Vukova o postanku h u gen. mn. neslaze se s istinom, 
ali nije od nje tako daleka kao ona, po kojoj je isti padez postao 
iz lokala. Proti toj dobro opazi vec Miklosic ; da u lokalu mn. 
nema nigdje ni traga ni glasa onomu a i h, kojima se u genitivu 
osim ST ? ST 7 ZD i ZD sve ostale skupine suglasah krajnjih 
uklanjaju ili rastavljaju , kao na pr. u pusakah, pusLkhh i pusaka 
prema puskar Ali, koliko je meni poznato, neobjavi Miklosic do 
sad nigdje upravo , sto i kako misli ob istoj stvari. Ja stojim u 
tome vec od g. 1852 uz one zemljake i kritike njegove, kojih se 
str. 54 najn. r. moje dotice. Oni su ; ako se nevaram, prvi izrekli ? 
da ovo h nije razlicno od onoga, koje se pojavlja u istom padezu 
zaimenah takodjer m. stbug. jsi i ch, obicnoga kod znatne vecine 
Slavenah, te odgovara suglasu r nastavka lat. rum ili starinskomu 



Svjedoci to i SI. Bosnjak na onome mjestu , koje sam iztakao radi 
marha na str. 39. Opazkom ovom podupirem Vuka osobito s toga, 
sto je i njemu samomu zao , da nije mogao putovati u Bosnu rjec- 
nika svoga radi. 

Po str. XXVII istih Poslovica „ove i slicne im genitive izgovaraju 
pravi Crnogorci i gotovo svi njima susjedni primorci - ' i sa h pred h 
„tako da je h glas nalicniji na e nego na a. u 
Tako zove Vuk ponajvise staru bugarstinu. 



*) 1/1* a/. «^vm^t. ^SL / £4% 



56 

s isto tako kao u lokalu inn. f Ovu slutnju njihovu prisvoji sebi 
Schleicher upravo tako kao onu, radi koje ga ondje karam. On 
bo i u najnovijih djelih svojih* jednako uci, da se je u tobozmjeni 
y»r^jeziku indogerm. genitiv inn. i imenah i zaiinenah svrsivao na 
sdms, pa da krajnje s ovoga nastavka znaci innozinu , sam da od- 
govara latinskomu rum itd. Sto se tide prvoga s, do kojega mi je 
sad najvise stalo , mislini o njern isto tako kao Schleicher ili kao 
Safarik i Jagic o h u lokalu inn. 3 Smatram dakle srbsko-hrvatski 
genitiv sa h za najstariji izmedju sviju, koji god se kod Slavenah 
cuju. Isto tako inisliin i o znamenitome drugu mu: ce-sa, buduci 
da ovaj svojirn a ocevidno nadmassje i stbug. Yh-co ili Ye-co. 4 Da 
su pak upravo Crnogorci sacuvali ono h, tomu se niinalo necudim 
radujuci se osobito s Vukoni, da u Crnoj gori „jos od Lazareva 
vreinena jednako traje srpska vlada i carovanje." 5 Dogodjaja 
ovoga nije, zali boze, uzeo Vuk na um nigdje ni onako , kao sto 
sain se ja dotakao slobode prema jeziku na str. 27. Morara opet 
na cast i slavu njegovu ocitovati, da on nije nigdje prezirao geni- 
tiva sa h radi toga, sto se Crnogorci vise razlikuju od ostalih 
Hrvatah i Srbah porabom padezah na pitanja kamo i gdje , nego 
sto se je njemu dopadalo. 6 Znao je po svoj prilici kako valja, da 
se ova smetnja netice upravo oblika padezah, pa da je veoma 
neznatna prema onoj , kojom se uklanja svaka razlika niedju da- 
tivom, lokalom i instrumentaloni ran. U ostalora dokazati cu, ako 
Bog da, u razpravi o padezih, koju sam vec i na str. 8. i dr. 
najn. r. svoje obecao, da kod Slavenah u obce ima puno primjerah 
prve od ovih smetnjah. Sada sam rad samo to napomenuti, da kod 
Poljakah nema vec ni rieci kam ili kamo nego samo gdzie. I zem- 



1 Casopis mus. kral. ces. 1852. -N cimajue i — ga^-j^a-^ia^yci-j — nemogu - / - 
-jgtalmuti strane, kojo so tiee. 4fc f73. $t^rt^ -fHApftli; gt<«- -»**• rv^rnyM 

2 Na pr. u Compendiu der vergleichenden grammatik der indogerma-^' 
nischen sprachen. 2 izd. str. 562 i si. Ali nejavi ni tamo niti dru- faJjL 
gdje, odkuda mu je glavna misao za taj posao , kao da je Niemcu *rol 
po sve nepristojno priznati, cemu se je od Slavena naucio. d j 

3 Safarik u „vykladu nekterych gramatickych forem v jazyku slovan- a£^j 
skem", kojega sam se gore na str. 8 i 9 uzgred dotakao; Jagic u /^ 
Knjizevniku I, 155 i sL ^ j. 

4 Kao sto sam vec u razpravi svojoj o ablativu slov. i lit. (Casopis / 
mus. 1857. str. 57 6 i si.) potanje razlozio. -TnAffi 

5 CpncKH pjcqHHK. 1 izd. str. XV. 

6 Cpncne Hap. nociOBHue. str. XXXIV. ITncMa ILi. AiaHauKOBPiky. str. 86. 






57 

ljaci su moji zadovoljni ponajvise sa hde ili gde. Kod Cehah zivi 
joste ham, ali ima opet dosta svjedocanstvah za gde m. ham, Tako 
se na pr. vec u stces. bajci o lisici i zbanu cita : vece liska : kde 
jdes, cbane! 1 Da vecina starih spisateljah srbsko-hrvatskih nemari 
za li u gen. mnoznom, to je istina, ali proti h za isto nevalja vise 
nego ar, er ili ar, er kod istih spisateljah proti sanioglasu r, o 
cem gledaj str. 38 — 40. 

To su glavni razlozi , za sto pisem h u genitivu mn. Vuka 
se opet drzim osobito time, sto nemarim za t i d medju dvjema 
suglasi a za s i z predlogah u slozenih riecih pred zvizduciini 
suglasi 7 oslanjajuci se ponajvise na str. 76, 77, 90, 92 i 93 
najnovije radnje svoje. Bio bih naravno najvolio drzati se obce 
primljenoga nacina pisanja, ali toga, zali boze, joste nema, a 
dokle ga nebude, scienim, da je i moja duznost raditi za slogu, 

koliko mogu. 

Osmi red. 

U ovaj idu sve one skupine, koje se svrsuju svizducinii 
glasovi, na ime ovih 16: KC, KG, G^, PS, PS, PC, BZ, VS, 

VC, MZ, mz;, hc ; sc, SC, SC i 2^. 

Stari Bugari osim SC negovorahu nijedne od ovih skupinah, 
pa ni sc nebijase im sa svim po cudi, kao §to je vec dosta po- 
znato iz str. 27 najnovije radnje moje. 

Nijesu one ni srbsko-hrv. narodu k srdcu prirasle, pojav- 
ljajuci se kod njega moze biti najvise izmedju svih ostalih po 
pravilu, izrecenome na svrsetku trecega reda. Osobito pak od SC 
pocinje se po Vuku samo scipati se, congelari, kojega srodstvo 
po sve rni je tamno. Mikalja osim sQighjel uz staglica i staglija, 
carduelis, ima i scjeniti uz cjeniti m. Sulkova sceniti, navedenoga 
pod erachten, i m. Vukova eijeniti. Kako je glasilo scighjel, ne- 
mogu riesiti. Radi toga nepromienjh nacina, kojim je ondje pisano. 
Ali nesumnjam, da se je pocinjalo od sc kao i sadasnje cigli i 
cijepati. Dokazah tomu a proti sc u cio i cieniti prema stbug. 
cii^t i cqntiHTH naci ces na prije navedenom mjestu. 

Ob MZ i MZ upravo sumnjam, jeda li se cuju joste. Nadjoh 
bo je samo u mzinc uz mazinc kod Mikalje, pa u mzanska crkva 
kod Kukuljevica. Skupina nc stoji ondje po svoj prilici samo po- 

1 Vybor z literatury ceske. V Praze 1845. I, 229. Jaua Blahoslava 
grammatika ceska dokonana 1. 1571 a vydana ve Vidni 1857 na 
str. 239 brani upravo ham proti hde veoma komicki. 

8 



58 

grjeskom in. nac , buduci da se i u sadasnjem govoru samo tudje 
vranc isto tako svrsuje i to proti pravilu, po kojemu vec i Mikalja 
pise sanac i tanac, koja su takodjer tudja a mazinc i mzinc nijesu 
niposto. Obojica bo ib odgovara obliku stbug. mi^hhmjl obicnomu 
uz M-K^Hiihijh m. Vukovih mljezinac i mezimac, kao sto je vec na 
str. 50 razlozeno. hn pako m. mz bijase vec na str. 46 govor. 

Osim sc i sc sve ostale od ovih skupinah veotna su riedke i 
nepostojane. KC bo uz HC i SC pocinje samo kci, koje se i hci, 
sci i ci govori m. stbug. ft'EiiiTH 1 ; pa njekoje oblike glagola htjeti 
na jugu. I G-Td sa ZTd cuje se samo ondje po tome, sto je vec pod 
sestim redom za c i i> m. tj i clj receno ; ali prva od njih samo u r^e 
m. gdje i ostalib spomenutih nize pod 10. redom, druga u 3K^ej.a, 
JK^ecTH i rn^eTaH m. zdjela, zdjesti i zdjetan, kao sto ce jos bolje 
izaci na vidjelo iz pod II, 5. 2 KC pocinje samo Kcara kod Sa- 
bljara a Kcevo kod Vuka pod lastva, gdje se i to cita: „Ovako 
se zovu mnoga mjesta u Crnoj gori i onuda po susjedstvu, na p. 
Lastva Ozrinicka, planina od Niksica do Kceva, Cuca i Pjesivaca." 
Pod c ima samo „Cevo, brdo u Crnoj gori", pa dva stiha iz pje- 
saraab narodnib. Kcevo nije ni pod k ni medju na novo dodatimi 
riecmi spomenuto. Slutim opet, da je Cevo iz Kcevo postalo. 

PS pocinje samo tudje psaltir, uz koje je i saltir u obicaju 3 ; 
pa rieci srodne sa pas m. stbug. ntct, kao pseto, psovati itd. Uz- 
klici ps i pst nespadaju niposto ovamo, buduci da u njih s kao 
samoglas glasi ili ide u red samoglasah r i I, o kojih je vec bio 
govor pod I, 1. i 2. Mjesto PS pojavlja se sada ponajvise samo 
s, manje PC i VS u psenica, pcenica, vsenica, senica a psena, 
sena m. stbug. nhuicintijti i nmieuo. Mikalja i Stulli osim za-psiti 
imadu bas i psiti, negare, m. Vukovih zabasiti a basiti. Da je i 
psiti srodno sa bah i bas, to svjedoce vec i Miklosic s Danicicem 
u rjecnicih svojih pod Btxt i ^-gluihth, Osim pcenica cuje se pc 
jos u pcela, uz koje vec Mikalja ima cela. Po Vuku pocinje se 
ista riec i od VC m. stbug. b-ly i nv/. Ali meni se sve cini, da 



1 Dokazom , koje sam naveo na str. 7 7 najn. radnje svoje, pridaj , da 

hci ima i u Danicicevu rjecniku. 
' 2 Ovdje i nize u svih slucajih slicnih rimski broj znaci vrstu, arapski red. 
3 Kao sto vec i na str. 87 najn. radnje svoje ucim , pa i Vuk sam 

svjedoci (Opncice Hap. nocaoBHue. str. 274). U rjecniku svomu zaboravio 

je saltir isto tako navesti kao Kcevo s vecinom onih riecih, koje sam 

iztakao na str. 29 i si. 



59 

v nesaino u vc i vs nego i u ostalih slicnih skupinah , t. j. pred 
tamnimi suglasi u obce glasi kao f po onomu zakonu, kojega sam 
se vec dotakao pod I, 7. Osim razumifsi, minufsa, Bobofci 1 i 
slicnih primjerah, kojih je veoma mnogo kod starih spisateljah 
hrvatskih, svjedoci za to i Vuk sam, pisuci na pr. je<s>Tira i Je$TO 
uz jeBTHH i JeBTO. 2 BZ nadjoh samo u.Bzenica kod Sabljara, pa 
u bzovina, koje ima Mikalja uz baz, bazovina, abzovina i zobovina. 
Vuk je cuo samo baza, obzovina, zobovina, zovina i zova. U ostalom 
netreba dokazivati, da su sve ove rieci srodne medju sobom a sa 
ces. i nasim bez, kojemu ce odgovarati stbug. ei^l ili Bh^i, ako 
se nadje. 

Sto se napokon najobicnijih skupinah ovoga reda tice, SO 
ima samo u slozenih riecih ili m. stb. ce-y kao u scekati, sceliti 
i ostalih, koje se i po etimologiji ili sa sc pisu. U cetina i cetka 
prema stces. scetina i scetka m. sadasnjih stetina i stetka zamuklo 
je po svoj prilici s. SC cuje se ponajvise m. inih skupinah, po 
imenu m. kc , he, sc, st, st , sk i stj , kao na pr. u sci m. kci i u 
glagolu htjeti po tome, sto je vec gore receno a pod I, 9. sliedi; 
u scukati m. s-cukati, sceta m. steta, scela m. skela, scerati m. 
s-tjerati itd. 

Deveti red. 

Ovamo spadaju sve one skupine, koje se pocinju zvizdudimi 
i hakovimi suglasi a svrsuju niemimi, po imence ovih 20: SK, 
SK, ST, ST, SP, SP, ZG,2G, 1JG, ZD, 2D, ZB, ZB, I^B, CK, 
CK, CT, CT, CP i HT. 

Kod starih Bugarah bijase ih samo 7 u obicaju i to SK, 
ST, SP i ST mnogo vise nego ZD, 2D i 2B. Skupina bo 2B 
pocinje samo 2KC»iih[|h, kao sto je vec poznato izpod I, 5.; ZD 
pako samo rapiuTH , gdje je d vise srbski nego bugarski umetnuto 
po tomu, sto nize sliedi. ZD napokon joste vise sumnjam, ako- 
prem ona u Miklosicevu rjecniku mnogo vise riecih pocinje nego 
zb i hi. Dokazah tomu dosta ima vec i na is torn mjestu. 

I kod Hrvatah i Srbah obicnije su skupine sa s i s nego sa 
iJ, akoprem je istina, da su oni mnogo skupinah sa s stekli 
osobito time, sto su obikli stbug. predlog ce pred jasnimi suglasi 

1 U Miklosicevih Monum. serb. str. 279, 385 i 386 m. razumivsi, mi- 
nuvsa i Bobovci. 

2 Prvi od ovih oblika naci ces vise puta u Kovcezieu na str. 40, ostale 
pak i u rjecniku njegovom. 



60 

u z inieniti, kao na pr. u zbiti m. clkhth. zgoniti m. ciroHHTH itd. 
Nevaram se takodjer, ako u obce joste recein, da su skupine sa 
z obicnije nego sa I, % c, c \ h. 

O IJGr bo, CT i CT valja mi upravo sunmjati, govore li se 
jos i sada, buduci da je Vuk prvu od njih samo u pri-dzgati i 
sa-dzgati cuo. Draga pojavljase se za staro doba jamacno u gla- 
gola cvasti, koji se je i po osnovi cti obicnoj uz cvat, cvati, cavti 
i capti m. stbug. ijelt sprezao, kao sto je vec od Miklosica do- 
kazano. 1 Je li to jos i sada u obicaju, neznarn. U Vukovu rjec- 
niku nema ni cviti ni cvasti. Danicic 2 spominje samo cvasti, moze 
biti za to, da ugodi Vuku 7 pitajucemu ovako 3 : „Kad se jedne 
rijeci u narodu govore dvojako i trojako, netreba li onda spisa- 
telji da pisu onako ; kao sto je najpravilnije?" Tezje ce moci 
opravdati, za sto na istom mjestu ob osnovi cat m. stbug. ylt 
mukom muci, akoprem je istina, da je po-sten m. stbug. no-YhTeiCL 
od nje poslo, kao sto vec i Miklosic uci na prije n. m. Mikaljevo 
ctiti sa sadasnjimi u-ctiv i pre-u-ctiv (sr. str. 30, br. 3.) , stovati 
i slicnimi nijesu proizvedena upravo od iste osnove nego od casti 

m. Stbug. YhCTH. 

I^B pocinje samo dzbagati ; pa dzban i dzbun, obicna uz zban 
i zbun. Joste se rjedje cuju CK, CP i HT, t. j. samo u ckiliti, 
cpag i u njekojih oblicih glagola htjeti, kao na pr. kad se rece 
htijah i htio. Ali i m. ovih oblikah govore gdjesto osim stijah i 
stio, koje Danicic same spominje, i ktijah, tijah, hocah, scah, cah, 
scadijah i cadijah. 4 Ckiliti navede Stulli iz Gundulica, nu ja ga 
nenadjoh u Osmanu nego samo kod Sulka pod flackern uz bukteti. 
Tezko je s njim srodno Vukovo skiljiti, blinzeln, connivere. Mika- 
ljevo pako cka m. daska i stbug. ^CKiX jedva kad se vec" cuje 
sada. Buduci da vec u staroj bugarstini ima Yhnnri , vara se po 
svoj prilici Vuk sluteci, da je cpag, koje jos i spag glasi, srodno 
rieci dzep , koju je vec i Miklosic onomadne za tursku proglasio. 

Osim toga, sto je ob ovih skupinah prema stbug. do sad 
uzgred napomenuto, vriedne su joste dvije razlike osobita spomena. 
Prva se od njih pojavlja time, sto Hrvati i Srbi s ponajvise sku- 



1 Vergleich. gramm. der slav. spr. Ill, str. 260. 
- Oblici srpskoga jezika. str. 64. 

3 IlHCMa Uji. AiaHauKOBHhy. str. 53. 

4 Oblici srps. jez. str. 100. CpncKH pje^HHK 1. izd. str. LVII i LVIII. 
Miklosich's vergl. gramm. Ill, 269. 



61 

pinah SK, ST i SP rado umeksavaju, govoreci na pr. skopac i 
skoljka in. ckoih.ijl i ckoalka ; spada i spaga m. tal. spada , spica 
i £bica uza spica; spug uza spuz i puz m. stsrb. sph>zL a stbug. 
HA'fiSKh; stap i scap uza stap, strk prema lat. scipio a njem. stab i 
storch, koja se kao ctaitl i CTp'bK'b pojavljaju vec i kod starih 
Bugarah; strknuti m. ct^kh&th itd. 

Druga razlika tice se toga, sto su Hrvati i Srbi pravilno 
zadovoljni jednostavnimi suglasi h i i) m. stbug. skupinah ST i 
ZD, gdjegod ove odgovaraju njegdasnjim ili starijim kt, gt, ht, tj i 
dj, a sto se ostatka glavnih jezikah slavenskih tice, ruskim c i 0, 
ceskim c i a poljskim c i dz. Ali da se ^ nepojavlja u pocetku 
riecih m. stbug. zd, to se vec razumije po onome, sto je prije za 
zd napomenuto. Ostaje joste primetnuti, da Hrvati i Srbi istom 
skupinom pocinju samo Zdalj i zderati, pa da je d u zderati i 
srodnih riecih umetak, kojemu prave slike neznam kod ostalih 
Slavenan. ! Za 6 pako in. stbug. st ima vise primjerah i u pocetku 
riecih, kao cud, cuk i cutiti m. uiToyAb, uiToyisTi i wroyTHTH. Tudj 
ili Tyt) svojim t protivi se pravilu, po kojemu bi se ono cudj ili 
hyi) pisati imalo. Odgovara bo mu rus. 6uz, stces. cuz, nces. cizi, 
polj. cudzy i stbug. liiToyst^L. Ali osim ovoga po sve pravilnoga 
oblika bijahu kod starih Bugarah i nepravilni CToyraftb, Toyraftb i 
YoysKAh u obicaju, kao sto vec g. 1837 na pr. P. J. Safarik i javno 
ocituje 2 a Miklosic u 2. izdav. rjecnika stbug. dokazuje kako 
valja. Pravo je dakle dao Miklosid nastampati: H^b croyre 3GMAI6 3 
a Danicic je pogriesio , pisuci u rjecniku svome pod Toyl)b, da je 
na onome mjestu „pogrjeska postala otuda sto je naprijed predlog 
H^b a , te nemareci po tome nista vise za stsrb. CTyl). Sto se na- 
pokon uzroka nepravilnosti ove tice, nije o njem, ako se dobro 
opominjem, nista do sad na vidjelo izneseno. Ja ga vidim u onom 

1 Prernda mi je umetanje suglasdr kod nas u obce prilicno poznato, kao 
sto se vidi iz str. 99 — 102 najn. radnje moje. Tamo na str. 104 
naci ce svaki, koga se tice, i za fi, i tf vise nego sto se ovdje spominje. 

2 Slovanske starozitnosti. 1 izd. str. 260, 358 i si. Tamo se potanko 
dokazuje medju ostalim i to, da je ona riec, kojoj je ovdje govor, 
postala iz germ, thiuda, populus. Ja to do sad za pravo drzim, prernda 
mi je poznato, da se to isto Miklosicu nedopada vise (Sr. Die Bildung 
der Nomina im Altslov. str. 27 s rjecnikom njegovim pod WTOyffiAb)- 
Ali potanjega razlozenja misli svoje i njegove o toj stvari za sad 
okaniti se moram iz uzroka dosta poznatih. 

3 U Monum. serb. na str. 60, r. 22. 



62 

tezenju, koje jezici prernnogo putah disiinilacijoin ocituju, ili u 
torn istom, za sto vole Cesi sada na pr. kaprad' i krepelka nego 
prijasnje paprad' ili paprat' i prepelka ili prepelica, citen nego 
pravilno cicen od cititi itd. U ostalora, da st mnogo vise riecih 
pocinje nego 8d t to se vec lasno razumije i po onome, sto je gore 
o st i ct napomenuto. 

Deseti red. 

Ova] drzi sve one skupine, koje su iz samih niemih sastav- 
ljene, po imence ovih 6: KT, GD, PT, BD, TK i DG. 

Bugari IX vieka slabo koju govorahu od ovih skupinah. 
Dokazah to vec, cini mi se, dosta na str. 27 i 28 najn. radnje svoje. 

Nijesu one ni srbsko-hrv. narodu po cudi, akoprem se TK 
prema ostalira dosta postojano cuje. Ali je i ova osim tkati m. 
stbug. TtKflTH slabo gdje na svome mjestu. Tko bo posta premet- 
nucem glasovah iz kto, ali uzanj govori se i ko hi. stbug. kito. 
Isto tako je tk i DG u tkunja i dgunja, ako se ovi oblici uz 
tunja, dunja, kunja i gunja joste pojavljaju. Ja prvi od njih nadjoh 
samo kod Mikalje a drugi kod Sulka pod Quitte. Po sve je samo 
to istina, da su svi oni oblici postali iz xuoomov. Istoga su roda i 
r^oyMHie i G^oyiu sa polj. gdula, ces. kdoule i gdoule ili kdule i 
gdule, kao sto sam vec dokazao na mjestu prije navedenom. tko- 
vati, koje Stulli uz kovati spoininje, nemogu jamacno kazati, cuje 
li se joste. Tamna mi je napokon ista skupina i u Tkon i Tkievo, 
koja kod Sabljara nadjoh. 

Da se KT barem u glagolu htjeti, dakle m. HT zbilja cuje, 
to je vec dokazano pod I, 9. O te prema stsrb. KhTe misliin , da 
je ono iz ovoga isto tako postalo kao ko iz k^to ili tunja iz ktunja. 
Danicic tumaci kltg ' latinskim sed, ali nedokaza toga nicim, buduci 
da sveza riecih (contextus), na koju se samu poziva, nije niposto 
tako razgovietna, kao sto se njemu cini. Ja se u toj stvari oslanjam 
osobito na ces. pote, koje se uz potom jos i dan danas cuje, ako 
i rjedje nego prije; pa na stbug. ki Touoy, ki ceMoy a ki tomov He, 
koja Miklosic u rjecniku svome pod kt. tumaci i lat. riecmi : adhuc, 
postea, amplius i non amplius. Ali potanje razlozenje ove misli 
svoje moram odlcziti na drugo prostranije i prilicnije mjesto. 

GD osim Gdinj kod Sabljara pocinje joste gde i gdi barem 
kod Ekavacah i Ikavacah. Jekavci vole gdje, dje, t>e i ge m. 

1 U Miklosicevih Monuin. serb. na str. 36 i 37. Indje nije se jos nasla 
ova riecca. 



*) firttofiv'^ M *44" /J*<S<nefA> JJ** -**. *tf. At**, ^* * 



63 

stbug. kt^. Ge govore Pastrovici sa susjedi svojimi , Crmnicani i 
Barani, postojano ili i tamo, gdje je ova riec slozena s drugima, 
na pr. u ni-ge, sva-ge itd. 1 U spomenicih stsrb. osim ge iroas jos 
i dge m. Kift* isto tako, kao sto je vec gore receno za tko i ko 
m. kito. Ovdje samo to joste primetnuti imam da se tamo i gdo 
m. kito nalazi i to nesamo na onome mjestu, kojega se Danicic 
dotice, nego i u otvorenom listu Ivanisevu od g. 1416, 3. svibnja. 2 
Voltiggi zabiljezi samo gdo. Mislim opet da tako barein Stokavci 
negovore vise. 

U ptrse cuje se PT postojano, u ptica pako m. stbug. in>Tiii|A 
p najvise neglasi nikako a rjedje se cuje kao f m. Vukova v po 
tome, sto je vec potanje razlozeno pod I, 8. Jasno BD dopada 
se joste spisateljem osobito hrvatskim u glagolu bdjeti, premda je 
Vuk samo bdenije cuo i to uz denije i samo kao crkvenu riec m. 
stbug. i/l^t.iihh: ili lat. vigiliae. 

Druga vrsta. 

Nijedna se skupina ove vrste nesvrsuje niemim suglasom 
nego znatna vecina ih na r , I, Ij ili Jb , v i j , ostale pako na n i 
nj ili tb. 

Niemimi se suglasi pocinju samo one skupine, koje se svrsuju 
na ,;. Sve ostale imaju s, s, z, z, c , c i h s pocetka. Najvise pak 
ima onih, koje se pocinju zvizgom s a svrsuju slitnimi r, I i Ij ; 
najmanje onih, koje se pocinju slovima c, c i h a svrsuju nosnim 
n i nj. 

Sto se napokon srednjega zivlja njihova tice, on se u svijeh 
mora s prednjim i krajnjim tako liepo slagati, da oba zajedno 
spadaju u prvu vrstu. Buduci da pravilo ovo valja i za staru 
bugarstinu te i drugcije veoma je znamenito osobito time, sto se 
po njem najbolje moze razpoznati, koja je od ovih skupinah prava, 
koja li kriva : od nemale ce biti koristi, ako ga jos i ovako osviet- 
limo. Sve su skupine ove vrsti tako uredjene ili sastavljene, da 
se i bez prednjega i bez krajnjega zivlja podpuno slazu s obicnimi 
skupinami prve vrste. Tako na v pr. SKR bez s ili kao KR spada 
u prvi red, bez r pak ili kao SK u deveti red prve vrste. Isto 
tako odbijes li d od DVJ, ostane ti VJ ili skupina, koja ide u 
I, 6; ako pako j odmetnes, dobiti ces DV ili skupinu I, 5. 

1 Kao sto svjedoci Vuk u Cpn. Hap. noaioBiiuax na str. XXXII. 

2 U Miklosicevih Monuin. serb. na str. 280, r. 4 i 11. 



64 

U ostalom daju se ove skupine i onda dosta razgovietno iz- 
brojiti i opisati, ako je samo na pet redah razdielimo. 

Prvi red. 

U ovaj mecera sve one skupine, koje se na r svrsuju, ili 
ovih 16: SKR, SKR, STR, STR, SPR, SPR, SMR, SMR, SVR, 
SVR, SHR, ZGR, ZDR, 2DR, ZBR i CVR. 

Kod starih Bugarah bijase ih samo 12: osam zajednickih ili 
SKR, STR, STR, SPR, SMR, SVR, ZDR i 2DR, a cetiri osobite : 
CVR, HVR, KVR i TVR, koje su Hrvati i Srbi ovako izmienili. 

CVR i TVR izcezose kod njih time, sto su obikli samo- 
glasnomu r, govoreci tvrd m. TBp'Lp* a cvrst m. ypicT'L, uz koje 
se i yp'ECTK'L i Yp'BCT'L nalazi. Osim ovih i srodnih im riecih nepo- 
cinjase se istimi skupinami nijedna vise. 

I HVR bijase obicno samo u XBpaci"E, k j e se takodjer i bez 
v ili xpacrL pise, srbsko-hrvatski pak od davna hrast i rast glasi. 
U Danicecevu barem rjecniku cita se ova riec i srodne joj po- 
stojano bez v a sto se h tice, o torn je vec izpod I, 7. poznato, 
da je kod znatne vecine naroda srbsko-hrvat. po sve zamuklo. 

Iz KVR, koja se je do sad samo u slozenom glagolu pac-KBp-fcTH 
pojavila, posta CVR u cvrieti, u kvrcati pak i cvrcati r se pro- 
mieni u samoglas , iz crcati napokon izpade jos i v. Osim kvrcati 
neslusa Vuk nijednoga od ovih glagolah. Mikalja je zabiljezi sve 
a Belostenec barem cvreti, koje je kao cvreti kod Slovinacah takodjer 
jos u obicaju. 

SPR nadjoh samo u sprulja, SMR samo kao zamjenu tvrde 
smr u Smrekari, uz koje Sabljar ima i Smrekari; SVR takodjer 
samo m. svr u svraka, svracice, pa u mjesnih imenih : Svracica, 
Svrackovo selo i Svrakarica , od kojih prvo po Sabljaru glasi i 
Sracica a drugo i Svarckovo selo. Da SKR i STR ima i m. sJcr 
i str, to se moze nesamo slutiti po onome, sto je pod I, 9. o sh, 
st i sp prema sk , st i sp razlozeno, nego i potvrditi njekolicinom 
primjerah, kao skripati, skropiti, stroka, strojiti itd. m. cKfuiniTii, 

CLKftOflHTH, CTpOKa i CTpOHTH. 

Sto se pak ostalih tice, SHR, ZBR i ZGR nalaze se samo 
u slozenih riecih in. stbug. ci»-X(>, cl-b(j i CL-rp i to prve dvie vrlo 
riedko, osobito u shraniti , zbrati, zbratiti i zbrijati, ali i m. zbrati 
vole sabrati. ZDR cuje se vecinom samo kao zamjena skupinah 
Br i zr, t. j. osim sriemskoga zdroncati, koje mi je po sve tamno, 



65 

u svih ostalih riecih, koje se istom skupinom pocinju. ZDR 
napokon pojavlja se cesce m. stbug. CL~Af> ili u slozenih riecih 
nego m. zr ili tako, da je u njoj d takodjer umetak, kao u zdrak 
obicnom uza zdrak , zrak i zrak m. stbug. ^pam; pa u zdreti, 
koje se cuje u zapadnom govoru m. zreti. 

Drugi red. 

Ovauio stavljain sve one skupine, koje se svrsuju na / i Ij 
ili *, kao ovih 15: SKL, SKJb, SKL, S&ft, SPL, SPJ>, SML, 
SlVOb, SVL, ZGL, £GL, 2DL, %DJb, CKL i CKJb. 

Kod starih Bugarah bijase ih najvise pet u obicaju : SKL, 
SK./b, STL, ST.ZB i ZJVLZb. Posljednja pocinjase samo ^mahia i to 
riedko m. ^mhki. I ostale malo bijahu u porabi, osobito pako STL £. crAA3i / £*'-* 
i STJb samo u CTOTiili ctiveii'l ili CTiVEG-L. n^ tfakvi 

Mjesto ovoga govore Hrvati i Srbi stup i stub po onome 
pravilu, koje je vec poznato izpod I, 2. Korien stl sacuvase samo 
u stelja, po-stelja i slicnih riecih, kao skupinu nigdje, niti u sriedi 
riecih, kao sto cu mozda inom prigodom potanje razloziti. Za sad 
se moram zadovoljiti pokazanjem na str. 91 — 94 poslj. r. svoje. 

Za ostale skupine ovoga reda valja u obce pravilo, koje je 
vec izreceno pod I, 2. Mekane bo se od njih takodjer manje go- 
vore nego tvrde. Osobito pako SIL/b ima samo u skljukati i sklju- 
niti, gdje je s predlog kao sto i u spljostiti. Osim toga pocinje 
SPJb za cielo i Spljet a po svoj prilici i spljuskati, koje Stulli, 
jednostavno pak i Vuk ima. SK^b ima samo u skljan, kao sto je 
vec" poznato izpod I, 2; pa u skljaka, pored kojega se osim sljaka 
i staka cuje; SM^b u Mikaljevih smljec i Smljet m. Vukovih mlijec 
i Mljet; ZDJb u zdljebovi, zdljebic i ostalih; CKJb u ckljenje, 
ako toga imena ima pored glagola ckliti se. U ostalom istina je, 
prvo da isti glagol joste kod Lucica cakliti se glasi; drugo da je 
proizveden od caklo, koje se i cklo, sklo, stklo i staklo m. stbug. 
CThKiio govori te „cujus origo me judice adhuc obscura est" '; trece 
da se osim ovih riecih nijedna nepocinje vise skupinom CKL. 

I ZDL ima samo u zdlieb, gdje je d umetak najslicniji onomu, 
koji se u zr pojavlja te poznat je vec izpod II, 2; ZGL u zglob, 
koje osim zglob i zlob glasi te po svoj prilici nije etimologicki 
razlicno od sklop, samo sto su u zglob svi suglasi promienjeni po 



Vise ces o njem naci na str. 92 najn. radnje moje. 

9 



66 

onoine zakonu, kojega se dotakoh pod I, 7. Slovo z je po tome 

zamjena predloga s ili stbug. ce i to nesamo u zglob nego i u 

svih ostalih riecih, koje se isto tako pocinju, kao zglaviti, zgle- 

dati itd. Istoga je roda s i skupinah SPL, SML i SVL a vecinom 

barem i u SKL. U sklenza na pr. nije s predlog nego po svoj 

. ^ prilici korenito, buduci da se vec kod starih Bugarah nalazi CKMh^h, 

ip i cT*&3i, cT l-'>] s - i%i e P° Miklosicu postalo iz germ, scilinc, schilling itd. U ostalom 

i3& i mreAArz ovoj se slutnji mojoj nemalo protivi to, sto sklenza po Vuku ne- 

iJ& 4*' znaci nikakoga novca nego svadju , kao na pr. u ovoj poslovici : 

Nestade spenza, nastade sklenza. Volim opet drzati se je nego na 

pr. misliti, da je s u sklenza predlog, Men korien m. stbug. kaa 

ili KHhN a za nastavak. 

Treci red. 

Ovamo ide samo 5 skupinah svrsujucih se na n i nj ili w : 
SKN, ZGN, ZGH>, CKN i CKH>. 

SKN govorahu stari Bugari barem u tudjih riecih, kao ckiihim 
m. cr/.vi6, ostale slabo gdje. 

Niti narod srbsko-hrv. nemari za n'e. SKN bo, ZGN i ZGH> 
nadjoh kod Vuka samo u slozenih riecih sknaditi, zgnati i zgnje- 
citi. Stulli zabiljezi jos i zgnusiti i zgnjaviti, ali Bog zna odkuda. 
Sto se pako CKN i CKH> tice, u cknilast poziva se Stulli na Ra- 
njinu, u ckniti i cknjeti na Palinotica. U Gundulicevu Osmanu 
osim toga ima i cknjenje. Mikalja napokon zapisa jednostavno 
cknenje barem pod kasni, iz slozenih pako dockna, docknie, uckniti, 
ucknen i ucknenje. Nemoze dakle biti pravedno sumnje, da je za 
njegova zivota osim elm i cJcnj bilo u obicaju. Sada ih nema vec 
po svoj prilici ni u sriedi riecih. Vuk bo samo dockan, docne, 
docniti i docnolegalac zabiljezi. A tko uz ovo svjedocanstvo jos 
izbacivanje suglasah t, d, 7c i g izpred n i nj barem po str. 92 i 
93 poslj. radnje moje uzme na urn, onomu netreba dokazivati, 
da sadasnji Hrvati i Srbi ckn i cknj nigdje vise negovore. 

Vriedno je joste spomenuti ? kako je postala skupina CKN. 
Miklosic a po njemu Jagic misle pri torn na stbug. ii'LChiii a kicl- 
h-rtii 1 tako, da su h i s bila najprije premjestena, poslije pak s u 
c pretvoreno. Ali obje one rieci i srodne im zive joste kod Hr- 
vatah i Srbah kao kasno , kasniti itd. Nebijase im dakle treba 

1 Osim ovih rieci u Miklosicevu rjecniku vidi jos i njegovu Vergleich. 
grammatik (I, 334), pa Jagiceve gramatike str. 81. 



67 

tako cudnovato griesiti o poznati zakon naravi, kao sto bi bili 
morali da KichiiUTH pretvore po Miklosicevoj slutnji u ckniti ili 
cknjeti. Da se s u c mienja, tomu ima vise jamacnih primjerah, 
kao cklo prema sklo i oni, koji sliede pod II, 4. Ali za tako 
smiono prebacivanje ili poremecenje glasovah, kakvo Miklosic i 
Jagio u ovom slucaju priznaju, nenavedose oni nikake prilike niti 
ja mogu koju kazati, akoprem se nadam, da ce svaki bezpristrani 
sudac najnovije radnje moje barem to priznati, da sam u njoj na 
str. 82 — 85 premetivanje glasovah mnogo marljivije razlozio nego 
ostale im promjene. Neostaje mi dakle za sad nista pametnijega 
nego ckniti ili cknjeti izporediti sa stbug. t^clweth , o kojem ne- 
sumnjam, da je srodno medju ostalioii s TtCKtHi, thckath i 1"&ck- 
m&th, sa ces. teskneti i teskniti se a s nasim cniet' sa. Istina je, 
da se ovi glagoli razlikuju znacenjem od ckniti, ali tako neznatno, 
da o torn barem ovom prigodom netreba vise zboriti. Samo to 
joste primetnuti moram, da su za ovaj posao osobito vazne stbug. 
izrieke: t-kcho hm edt a t*cho mh eta, koje vec Miklosic u svome 
rjecniku pod t-bclh'L navede ali netumaci.^ 

Cetvrti red. 

U ovaj stavljam sve ove skupine, koje se svrsuju na v. 
Tezko ce ih biti vise od ovih 7: SKV, SKV, STV, SHV, SCV, 
CKV i CKV. 

Stari Bugari govorahu od njih samo SKV i STV, ali drugu 
samo u ctboivl i ctboi\hi6 i to tako , da je pored nje i cv barem u 
ijboive bilo, obicno. 

Kod Hrvatah i Srbah uze ovaj obicaj mah, buduci da oni 
po Vuku sada samo cvolika uz cima i bacva govore. Mikalja tu- 
maci cvolika i latinskim cicuta a Stulli ju pise sa n ili kao cvo- 
lina, sto u Miklosicevu rjecniku pod ijboivl samo stoji. Potanje neka 
razloze ovu riec bolji od mene u ostalom pako neka budu uvje- 
reni, prvo da skupina STV sada samo slozene rieci pocinje, drugo 
da se CKV samo m. skv govori i to po Vuku samo u ckvara, 
koje mu se vise dopada nego skvara, premda je ovdje s za cielo 
na svome mjestu, kao sto i u ckvrna i ckvorac, buduci da se vec 
u staroj bugarstini nesamo ove nego i srodne im rieci sve posto- 
jano zvizdom s poeinju: CKBapa, cKRfTLHA, CKBfTENHTH, CKBOphijh itd. 

Pored ckvrna i ckvorac ima Stulli i ckvrna, skvor, skvrljica 
i skvrljak (ovo samo pod skorzek). Po Mikalji se ta ista ptica 



A 



68 



zove ckvorac, cvorac, cvrljak i skvrlj ; po Vuku napokon brljak, 
cvrljak, cvorak i skvorac. U red ovih imenah ide barern etimo- 
logicki i ckvrlj , po Vuku „nekaka crna ptica, koliko kos." Osim 
te rieci pocinje se po njemu skupinom CKV samo ckvar joste. 
Sto je tu c i kako je, neznam nego slutim, da je takodjer nekaka 
zamjena starinskoga 5. Za s skupine SKV u Skvaric i Skvarici 
kod Kukuljevica, pa u Skvadra kod Sabljara razumije se to vec" 
i po ononie, sto je za taj posao poznato izpod I, 9. i II, J. AH 
bilo ovo kako mu drago, to je svakako istina, da se skupina skv 
i dan danas joste govori, premda je Vuk nije cuo ili zapisao. 

Ob SHV dosta je vec zboreno pod I, 7. Ostaje mi joste na- 
pomenuti, da sam SCV samo kod Mikalje nasao u scvor i scvorljiv 
m. Vukovih cvor, cvoruga, cvorav, cvornast i cvornoviti. 




Peii red. 

U ovaj idu sve one skupine, koje se svrsujunai, kao KTJ, 
G$J, TRJ, DRJ, DVJ, STJ, ZDJ, SPJ, ZBJ, SMJ, SVJ, ZVJ, 
CVJ i HTJ. 

Da od njih nijedna nije bila kod starih Bugarah u obicaju, 
to se vec razumije po I, 6. Odatle se vec i to jasno vidi, da ih 
u pjesmah srbsko-hrvatskih ima i vise. 

Drugdje pak i od navedenih njekoje veoma malo se govore. 
Tako se na pr. KTJ i HTJ cuje samo u glagolu htjeti, ako je 
pored toga i ktjeti u obicaju. Vuk zabiljezi u rjecniku svome samo 
kteti i kceti (sr. I, 8 i 9), sa GrRJ samo grjehota, grjesan, grjesnik 
i grjesnica; sa TRJ samo trjestanski 1 ; sa DVJ samo dvje-sta; sa 
CVJ samo cvjetati i njekoliko srodnih imenah. Ali poznato je vec 
izpod I, 6 i 8, da se govori i samo 6 m. cvj, sj m. SVJ a ztf m. 
ZDJ. Samo to joste primetnuti imam, da se cvj sa c pojavlja samo 
m. stbug. ifB-&; svj sa sj m. cet, na pr. u svjetski m. CKtTbCKT.m, i 
m. CL-Kt iii u slozenih riecih, kao svjet ili sjet i svjedok m. cib-sti 
i CLBt^oicL ; zdj sa zjj napokon m. ct-^t u zdjesti i zdjetan ili zi/esti 
i ztjetan, stbug. cijvkth i ct^Tbiix. Sto je i kako je zdj u zdjela, 
neznam upravo kazati nego samo slutim , da je ova riec tudja te 
da je posla po svoj prilici iz lat. scutella. 



1 Trijestanski u IlnCMax ILi. AiaHauKOBHfcy na str. 54, r. 27 stoji moze 
biti samo pogrjeskom stamparskom m. onoga oblika. 



69 



Treca vrsta. 



Ovamo idu po svoj prilici samo PSTR, STKL i STEJ. 

Stari Bugari govorahu samo jednu od ovih skupinah : SKVR 
i to nerado, bududi da se vec i u najstarijih knjigah njihovih uz 
CKBf>3jV* nalazi i <:kok(>.\,vv osim toga pako se samo cKKpnu^H srodne Idlfortrih' 
j^ rieci joste tako pocinju. 

Hrvati i Srbi prvu od ovih riecih slabo kad govorahu. U Da- 
nicicevu barem rjecniku nema je nikako. U CKRp'Liia i ostalih posta 
r samoglasnim, cime je skupina sJcvr naravno presla u drugu vrstu, 
kao sto je vec razlozeno pod II, 4. 

O PSTR sumnjam, cuje li se joste. Nadjoh bo ju samo u 
pstros uz struc kod Mikalje. Stulli je takodjer spominje ali osobito. 
Pstros nazvah tudjim i razlozih vec dosta na str. 98 najn. radnje 
svoje. Struc je po svoj prilici upravo od Talijanah uzeto, kao sto 
vec i Miklosi6 uci. ' Po Vuku zove se ta ista ptica noj , ali meni 
se cini, da to odgovara ceskomu noh, stbug, non, gr. Yp6^, njem. 
griff itd. . 

STKL cuje se samo kod Dubrovcanah u stko m. riecih na- 
vedenih vec pod II, 2. 

STR J napokon nadjoh samo u strjelica i strjeljac. Ali po pra- 
vilu, koje vec pod I, 6 i II, 5 spomenuh, moze se ista skupina 
i drugdje, pa osim nje.i njekolicina inih slicnih pojaviti. 

U ostalom sve oae skupine, ako je prepolovis, liepo se slazu 
s obicnimi u prvoj vrsti. Tako na pr. iz PSTR postane PS i TR, 
od kojih prva ide u I, 8 a druga u I, 1. Osim toga se barem 
STR J dade joste po sve i tako razdieliti kao stbug. SKVR ili kao 
sve skupine druge vrste, t. j. odbijes li od strj ili prednji ili zadnji 
suglas, dobiti ces TRJ i STR, od kojih prva spada u II, 5 a 
druga u II, 1. 

Na str. 24 — 2d-4— 29- obecah dokazati, da su pocetne skupine 
suglasah ruskih, ceskih i poljskih mnogo razlicnije i tvrdje od 
srbsko hrvat. Nacinicu to ovdje tako, da za jedno i to izadje na 
vidjelo, da su skupine ceske tvrdje od ruskih a poljske od ceskih. 
Za tu svrhu potvrdicu kako valja samo ove dvie izrieke : 

A. Rusi i Poljaci imaju za cielo barem po jednu skupinu 
cetvrte vrste i to: VSTKJb u bctkajihb, koje je uz bckjijihb i 

1 Die Fremdworter in den slav. Spr. pod strust. 



70 

BCK./16HL u obicaju 1 , a VSTRV u slozenoin glagolu wstrwozyc, gdje 
tvs odgovara stbug. predlogu u-l^t* a r je pravi suglas po onome, 
sto se za taj posao na str. 61 , 62 i 81 poslj. radnje moje stije 
a nize sliedi. 

B. U zajednickih vrstah imaju Cesi po vise redah a u za- 
jednickih redah po vise skupinah od Rusah , Poljaci od Cehah a 
Rusi od Srbah i Hrvatah. Najbolje svjedoce za to za sve : 

1 . one skupine , na koje hrvatsko-srbski narod i u sriedi 
riecih nemalo mrzi, uklanjajuci je odatle samoglasnim o, iz pocetka 
pako riecih pravilno slogom la m. stbug. i\t i Ah , kao sto je vec 
dosta poznato i po str. 57, 58 i 78 poslj. radnje moje. Ovih bo 
skupinah ima u pocetku riecih ceskih i poljskih o jednu vrstu 
vise nego u ruskih, t. j. o LSKN, LSKL i LSTN s odgovarajucirni 
im mekanimi u ces. glagolu lsknouti se i polj. Iskn^c si§, obicnih 
uz lesknouti se, lsnac, slnac i szkln^c sie 7 kao sto je vec na 
str. 82 iste radnje dokazano ; pa u ces. lstny m. stbug. ;\lctmit>ih 
(fallax) i srodnih mu riecih. I ostatkom ovih skupinah nadmasuju 
Cesi i Poljaci Ruse , imajuci saini na pr. LK u lkati , polj. ikac 
po svoj prilici m. stbug. zurLKaTit; LP u ces. lpiti m. stbug. ,amh;th; 
LKN u ces lknouti ; ,/bGN i «/bPN u polj. lgnac, koje jos i sa 
prvotnim p i bez njega ili lpn^c i ln^c glasi kao sto i stbug. 
iipii-AhiiriftTH i npH-iihHAT H , krvat.-srb. samo pri-onuti, ces. i rus. 
takodjer samo lnouti i iLHyTL m. nasega starinskoga lipniif ; «/BSN 
u polj. lsn^c spomenutom vec prije. Vriedno je jos i razgovjetnije 
primetnuti, da u pocetku riecih ruskih osim JbST, JbST i Ji>SC 
nema vise skupinah istoga reda i iste vrste , pa da i one veoma 
malo rieci pocinju i to, ako se dobro sjecam, samo .ZLfcCTa, ime 
rieke, .iLnjenie i ./ilcth uz lecTH s ostalimi istoga roda. I onih 
skupinah, koje se od r pocinju, ima u rustini po njesto manje 
nego u cestini i polstini. Tako na pr. RK 7 RG, RC i RC nepo- 
cinju nijedne rieci ruske. A Cesi osim fk imaju jamacno i re sa 
re u rku , rci i rceni' 2 ; Poljaci pak osim rg i rg barem u mjesnih 
imenih Rgielsko , Rgilew i Rzgow. 3 U ostalom vise vrstah ovih 



1 OnBiT-L oo^iacTHaro BCJiHKopyccKaro cioBapa. CaHKTneTepoyprt 1852. 

- Vise ces o torn naci na str. 7 7 poslj. radnje moje. I ondje i ovdje 

nahvalice mukom mucim o imenu slova r ili rcy , jer ocevidno nije 

rusko. 
3 Dva posljednja imena ima po abecednom redu Tabella miast , wsi, 

osad Krolestwa Polskiego, izd. u Varsavi 1827 5 prvo pako sa spome- 



71 

skupinah netnaju ni Cesi ni Poljaci a Hrvati sa Srbima nemare ni 
za prije spomenute bas nista, obiksi samoglasnorau r i u pocetku 
riecih, kao sto je vec dosta poznato i po str. 57 — 63 najn. 
radnje moje. 

2. Ondje ima vec i tomu dokazah, da su Poljaci obikli oba 
svoja r, Cesi pako barem r i medju dvjerua suglasi izgovarati 
kao prave suglase , pa da obojica ih prema tomu ima po dosta 
skupinah necuvenih kod Rusah, Srbah i Hrvatah. Rusi bo na 
istome mjestu pravilno govore pune slogove er , re, or, ro i el, le, 
ol, lo; Srbi pako samoglase r i u a Hrvati osim ovih kadsto jos 
i samoglas I, kao sto je vec i ovdje pod I, 1. i 2. potanje raz- 
lozeno. Osim skupine VSTRV, o kojoj je vec bio govor pod A, 
ovamo idu joste dvie vrste, od kojih prva ima po tri a druga 
po cetiri suglasa, kao na pr. KRV u krwawy m. ces. krvavy, 
hrvat.-srb. krvavi, rus. KpoBaBBiH a stbug. i^lkakmh ; KRN u krna^- 
brny, K^bV u klwac m. stbug. k.amutii , GRD u grdac; ORB i 
GrRM, ces. HRB i HRM u grzbiet i grzmiec, ces. hrbet i hriniti, 
hrvat.-srb. hrbat i grmjeti, rus. xpedeTTb i rpeM^TL, -stbug. ^ptEhTT* i 
rp'LMt.TH; TRK u Trkusow, TBJb u Trlaj*, s kojim sravniti valja 
Sabljarovp Trljuge; TKN u trzn^c, TRV u trwoga m. rus TpeBora, 
TRT u trtec obicnom uz rt^c; TRC a ces. TRT u trzcina, trtina; 
DRG, DRV i DRV u drgac, drwa i drzwi m. stbug. ^ram, 
AffLBA i ^BhpH, o kojem vidi osobito str. 83 poslj. radnje moje; 
PRT i PLT u prztykac i pita, P.ZbV u plwac m. stbug. n.wiJTn; 
BUJb, BRN, BRM, BRV, BJbV i BRD u brlok, brnac (sr. str. 
88 i 89 iste r. m.), brwisko, blwac" i brzdakac; SJbN i SKJbN 
u sln^c i szkln^c si§, kao sto je vec gore napomenuto; DRGrN u 
drgn^c obicnom uz drygn^c, SKRV u skrwawic, STRV u strwozyc ; 
STRM u ces. strmen obicnom uz stremen, tremen i tfmen, hrvat.- 
srb. strmen i stremen, stbug. <T(> mr.iih. rus. CTpeMa, polj. strzemi^ itd. 

3. Osim MR, ML, MJb , MN, MIL i MJ negovre Hrvati ni 
Srbi sada drugih skupinah, pocinjucih se takodjer od m. Kod 
Rusah, Cehah i Poljakah pak ima ih njekoliko i u II. i III. vrsti, 
kao na pr. MKN i MKL s odgovarajucimi im mekanimi u ces. 
mknouti a polj. mkna^c m. hrvat.-srb. maknuti a stbug. miknath; 
MGN i MGL, ces. MHN i MHL, isto tako u rus. MrayTB i polj. 

nutimi nize : Trkusow i Trla_g, J. N. Bobrowicza opisanie histoiyczno- 
statystyczne W. Ksi§ztwa Poznanskiego, izd. u Lipskx 1846, na str. 
296, 500 i 533. 



72 

mgn^c obicnih uz MHrHyTL i mignac, ces. mhnouti m. stbug. 
Mhni^TH ; u MMa , mgla, mhla ru. hrvat,-srb. magla a stbug. Mhrna ; 
MDL u ces. mdlu, polj. mdly m. stbug. M*Lptifi; MST s odgo- 
varajucimi mekanimi u ces. msta, mstiti, polj. mscic, rus. mcthtb 
m. stbug. MhdHTH; MZD i MZDN u ces. mzda i mzdnik, stbug. 
Mb^a i Mh^AhiiHKh ; MZGrN u rus. M3rHyTB itd. 

4. Poljaci i Cesi obikavsi samomu s i s m. rus. H3T>, hrvat.- 
srb. iz i stbug. h^i, nadmasuju naravno Ruse, Hrvate i Srbe sku- 
pinami pocinjucinii se od s i z; cesa netreba takodjer dalje do- 
kazivati. 

5. Osim VR, VL, VJb, VN, VJ, VS i VC nemaju Hrvati i 
Srbi drugih skupinah, pocinjucih se isto tako, i to ponajvise s toga, 
sto su obikli v nesamo predlogah ki i Ki^t nego i njekoliko inih 
riecih u u mieniti (sr. str. 103 poslj. radnje nioje). Rusi pako, 
Cesi i Poljaci neinareci za to, obiluju naravno skupinami od v se 
pocinjucimi tako, da kod njih bas i VSTKJd i VSTRV ima, kao 
sto je vec pod A receno, u ostalom se pako jasno vidi iz rjec- 
nikah doticnih. 

U ostalom najprilicnije cu, cini mi se, zavrsiti ovu razpravu 
svoju, ako priznajem sa Senekom (Ep. 64, 7): „Multum adhuc 
restat operis multumque restabit, nee ulli nato post mille saecula 
praecludetur occasio aliquid adhuc adjiciendi." 






1 



L 



H^flRv of 



CONG(? Ess 



0002 «"• 



495 o