(navigation image)
Home American Libraries | Canadian Libraries | Universal Library | Community Texts | Project Gutenberg | Children's Library | Biodiversity Heritage Library | Additional Collections
Search: Advanced Search
Anonymous User (login or join us)
Upload
See other formats

Full text of "Povijest Bosne od najstarijih vremena do propasti kraljevstva"



vti 



i^^^ 






^tt^ 



X. > 



~^',:%f:k 



;->--.-'?fv,.' 



>-mZ:A 



6#**f 



?!S'^^ 



't^'. 



^W- 



■^-' 




POVIJESUBOSNE 

OD 

NAJSTARIJIH VREMENA DO PROPASTI ' 
KRALJEVSTVA. 



SASTAVIO 

D« M^LAN PRELOG. 




SARAJEVO 

NAKLADA J. STUDNIČKE I DRUGA. 



NAKLADOM KNJIŽARE 
j. STUDNIČKE 1 DRUGA U SARAJEVU 

IZAŠLO JE: 

Bosna i Hercegovina u rimsko doba od dra. Patscha 
K 1.50. 

Kraljevski grad Jajce. Povijest i znamenitosti od dra. 
Ćire Truhelke, vez. K 3"50. 

Naši gradovi. Opis najljepših sredovječnih gradova 
Bosne i Hercegovine od dra. Cire Truhelke, vez. 
K 5—. 

Geschichtliche Grundlage der bosnischen Agrar- 
frage von Dr. Ćiro Truheika, K 1*20. • 

Pregledna karta Bosne i Hercegovine od A. Stud- 
ničke K —'40. 

Najnoviji plan Sarajeva od A. Studničke, K —60; 




SADRŽAJ. 

• Strana 
I. Bosna i Hercegovina u predistorijsko i rimsko 

doba 1—7 

II. Bosna i Hercegovina od seobe južnih Slavena 

do Kulina bana (1180.) 7—13 

III. Bosna za Kulina bana i njegovih nasljednika 

do Stjepana Kotromanića (1322.) 13 

(A. Kulin ban 1180—1204. B. Matej Ninoslav 
(1204.? 1232-1250.) C. Bosna od smrti M. 
Ninoslava do prve pojave Kotromana. D. Ban 
Pavao i Mladen Šubić, gospodari Bosne (1291. 
do 1322.) 13-28 

IV. Stjepan Kotromanić (1314? 1322—1353). . . 28 
V. Stjepan Tvrtko I., ban i kralj (1354—1391.) 

(A. Tvrtko se bori s kraljem Ljudevitom i bo- 
sanskom vlastelom. B. Tvrtko širi granice svoje 
države i okruni se kraljevskom krunom (1377). 
C. Stjepan Tvrtko prema pokretu u Dalmaciji 
i Hrvatskoj (1385-1391) 28-40 

VI. Stjepan Dabiša (1391-1395). Jelena „Gruba" 

(1395-1398.) 40-44 

YII. Doba protukraljeva i prijestolnih borba u Bosni. 
Nekoji bosanski velikaši vladaju u svojim obla- 
stima samostalno. (A. Stjepan Ostoja (1398 
do 1404). B. Stjepan Ostoja i Dubrovnik (1399). 
C. Stjepan Ostoja i Hrvoje Vukčić prema Si- 
gismundu i Ladislavu Napuljskom. D. Stjepan 
Ostoja i Dubrovnik. Pad Ostojin (1404). E. 
Tvrtko II. Tvrtković (1404-1408). Borbe sa 
Sigismundom. F. Stjepan Ostoja po drugi puta 
kralj (1408-1418). G. Pad Hrvoja (1413). H. 
Nutarnje smutnje u Bosni. Osmanlije napre- 
duju. Stjepan Ostojić (1419—1421.) 44-60 

Vm. Stjepan Tvrtko II. Tvrtković (1421 — 1443.) .60-64 

IX. Stjepan Toma (1444—1461). A. Stjepan Toma 
prema Ugarskoj. B. Stjepan Toma prema srp- 
skomu despotu i her6egu..Vykčiću. C. Stjepan 
Toma i Turci. Stjepan TomaŠević zavlada srp- 
skom despotovinom 64—71 

X. Stjepan Tomašević (1461 — 1463). Pad bosan- 
skoga kraljevstva (1463.) . .71—76 

XI. Matija Korvin osvaja dio Bosne. Pad Herce- 
govine (1482.) 76—77 

Rodoslovlje Kotromanića 78 

Literatura , .■ 79 



I. 

BOSNA I HERCEGOVINA 
U PREDISTORIJSKO I RIMSKO DOBA. 

Bosna i Hercegovina dolaze dosta kasno u 
dodir s antiknim kulturnim narodima. Uzroke ovoj 
pojavi valja tražiti u geografskom smještaju ovih 
zemalja. Od grčkoga juga bile su ove zemlje odi- 
jeljene prostranim gorskim krajevima; od Jadrans- 
kog mora dijeli ih dugi pojas Dinarskih planina 
s malo zgodnih prijelaza. Na sjever ih otvaraju 
doduše rijeke, ali baš ovi sjeverni krajevi došli su 
kasno u sferu mediteranske kulture. Na jugu je 
samo jedan ulaz povoljan za promet s udaljenim 
krajevima, a to je donja Neretva kod Metkovića. 
Tu i nalazimo od IV. stoljeća pr. I. naseljene Grke 
u faktorijama, koji su domaćem stanovništu do- 
našali proizvode grčke metalne, glinene i staklene 
industrije, a odnašali odavle sirovine u Sredo- 
zemno more. 

Narod, koji su ovdje Grci našli, ne bijaše je- 
dinstven. Kao što čitava trupina Balkanskog 
poluostrva, tako je i sjeverozapadni njegov dio bio 
zauzet cd Iračana. Iza toga slijedi sa sjevera 
sukcesivna doseoba Ilira, koji su starije žitelje 
dijelom protjerali, dijelom ih učinili podanicima, 
a dijelom ih ostavili netaknute u manjim otocima*). 
Napokon od prve polovine IV. stoljeća dolazi 



*) Duž srednje i donje Neretve obitavali su ilirski 
Ardijejci kao plemići, koje je moralo uzdržavati tračko 
seljačko pučanstvo (Sravni C. Patsch: Bosnien und Herce- 
govina in romischer Zeit. Sarajevo 1911.) 



2 

ovamo treći narod : Kelti, koji su samo djelo- 
mično pokorili Ilire. 

Za predrimsko kulturno stanje ovih zemalja 
gotovo su nam jedino vrelo predistorijski spome- 
nici nebrojenog niza stoljeća od tzv. m 1 a g j e g a 
kamenoga doba (neolitskog) do u doba 
rimskoga gospodstva. Veoma je znamenita ostav- 
ština neolitskog doba u Bosni. Osim takovih na- 
lazišta, gdje se naišlo na predmei^ iz kamenog i 
metalnog doba zajedno, imade Bosna čistih neo- 
litskih naselja. Najznamenitije ovakovo čisto neo- 
litsko nalazište jest B u t m i r, a osim njega još 
Donji Klakar i Novi Šeher. Osobito je 
vrijedno istaknuti urešene glinene posude i plas- 
tičke figure butmirskog nalazišta. Nekoje butmirske 
posude pokazuju inače upravo nedosegnuti stepen 
neolitske keramike ljepotom svojih spiralnih nakita. 
Ni u jednom neolitskom nalazištu nije se našla to- 
lika množina glinenih statueta, koliko u Butmiru. 
Sve ove statuete su ženske ili gole ili u dugim halji- 
nama, a možemo ih smatrati idolima. Od naselja, 
gdje su nagjeni spomenici i kamene i metalne kul- 
ture zajedno valja istaći D e b e 1 o b r d o tik uz za- 
padni i"ub Sarajeva. Naselje na Debelom brdu 
osnovano je u neolitsko doba, a imade spomenika 
svih predistorijskih perioda do u rimsko doba. 
Svoj dugi život imade da zahvali kao i brojna grupa 
ostalih sličnih nasutih gradina (utvrda) po Bosni 
i Hercegovini dobro zaštićenom položaju (ova- 
kovih utvrgjenih predistorijskih naselja imade po 
Bosni gotovo pola tisuće). 

Brončano doba u Bosni je slabije zastu- 
pano od mlagjeg kamenog doba, akoprem baš 
Bosna nije siromašna nalazima i iz čistog bron- 
čanog doba. No mnogo je veći broj spomenika iz 
starijegaželjeznogadoba. Iz toga doba 
natkriljuje sva ostala nalazišta G 1 a s i n a c. Ovdje 
je sačuvano na tisuće tumula (grobova), koji naj- 
većim dijelom potiču iz doba, koje zovemo „Hall- 
stattskom periodom" (brončano-željezno doba). 



"Željezo se upotrebljava za oružje i orugje, mačeve, 
noževe, sjekire, a gotovo sav tjelesni nakit, oružje 
za obranu, metalno posugje pravi se iz mjedi. 

Iz mlagjega željeznoga doba ili 
tzv. Late ns koga doba najznatnija su nala- 
zišta kod Sanskoga mosta, Jezerinau 
zapadnoj Bosni, zatim Donja Dolina kod 
Gradiške na glasu sa svojih sojenica (kolibe na 
drvenim skelama, smještene na sohama, zabijenima 
u dno vode). 

Od naroda, koje smo spominjali kao najstarije 
stanovnike Bosne i Hercegovine, Iliri su u pre- 
daji najjače istaknuti elemenat. Oni su ratoboran 
narod, koji ljubi slobodu; na obalama va- 
ljan, plijena željan pomorac, kasnije u rimskoj 
vojsci izvrstan vojnički materijal. Slaba mu je 
strana gragjanski razvitak. Zemlja njihova raspa- 
dala se u mnoge male oblasti, koje su se vazda me- 
gjusobno bori'e. Političku rascjepkanost pomagala 
je i priroda zemja. Samo na jugu nailazimo na veče 
državne tvorbe kao kraljevstvo AgronaiTeute 
iz plemena Ardijejaca. Po imenu poznajemo još 
slijedeća ilirska plemena u današnjoj Bosni i Her- 
cegovini: Desitijate (Glasinac), Daorse (istočno od 
donje Neretve. Daorsi su kovali novac prema grčkoj 
mjeri s grčkim napisom i kipom Hermesa), keltsko- 
ilirske Japode (zapad. Bosna) etc. Mnoga su ilirska 
plemena stajala u živom saobraćaju s grčkim trgov- 
cima i kolonistima na obali Adrije. Megjutim 
odnošaji Grka i Ilira nijesu bili uvijek mirne na- 
ravi. Blagostanje grčkih kolonista, koji su zaposjeli 
najbogatije dalmatinske otoke, a odavle uhvatili 
korijena i na kopnu (u IV. stoljeću pr. I. cvate već 
kod današnjeg Metkovića emporij Narona), mamilo 
je ona plemena, koja su se bavila pomorstvom na 
gusarenje, koje je bilo po ilirskom običajnom 
pravu dozvoljeno. Kad su ti gusari zaprijetili za 
Agrona i Teute egzistenciji tih kolonija, obratiše 
se Grci Rimljanima za pomoć. God. 22Q. pr. I. 
osvanule su po prviput rimske lagje u dalma- 



tinskim vodama i od tog doba spadao je Ilirik ir 
sferu rimskih interesa. Odsele su Rimljani 
počešće vodili omanje ratove osobito s plemenom 
Dalmata, koje je kasnije dalo ime čitavoj provinciji ;. 
ali velikih vojenih preduzeća nije bilo u doba pro- 
padanja rimske republike. Pače ni Julije Cezar kao 
upravitelj Ilirika ratujući u Galiji, nije dospio na 
Balkansko poluostrvo. Zato megjutim nije manj- 
kalo privatne inicijative. Rimski trgovci zamijenili 
su na obali Adrije grčke trgovce, a odavle su opet 
isti trgovci prodirali i preko osigurane linije pri- 
pravljajući asimilaciju i konačno pripojenje. Do- 
kazuje nam to jedan kameni rimski spomenik iz 
nutrinje zemlje iz god. 36. pr. I. Istom prvi 
rimski car Oktavijan osvanuo je osobno u ovim 
krajevima i činilo se od tog doba, da je ova po- 
krajina bila pokorena. Godine 6. poslije Isusa 
megjutim plane uslijed raspisa novih poreza i 
uvedenog novačenja silan ustanak, koji je sjedinio 
sva ilirska plemena u Bosni pače i ona preko Save 
i Dunava. Snaga ustaša cijenila se na 200.000 pje- 
šaka i Q000 konjanika. Duša ustanku u Bosni bijaše 
jedan plemić po imenu Bato (od plemena Desi- 
tijata?). Uz teške napore uspjelo je istom nakon 
četiri godine kasnijem caru Tiberiju svladati 
ustanak, a iza toga pripala je još vojsci zadaća 
sistematske pacifikacije u nutrinji zemlje. 

Današnju Bosnu i Hercegovinu do crte Banja- 
luka — Zvornik, zapadnu Srbiju, Sandžak Novi Pa- 
zar, Crnu Goru i Dalmaciju sjediniše Rimljani u 
jednu provinciju Dalmaciju. Bo- 
sanska Posavina pripadala je Panoniji. Sjedište 
vrhovnih provincijalnih oblasti bijaše u Saloni; 
ovdje se nalazio i provincijalni sabor, kamo su i 
bosanski gradovi kao n. pr. Bistua (Zenica) slali 
svoje odaslanike. Vrhovno sudbeno mjesto nije bilo 
ovako centralizirano. Tri su sudbena kotara 
postojala: Skardona, Salona i Narona. Čitava 
provincija dijelila se na veliki broj seoskih 
i gradskih kotara, čiji su magistrati bili 



upravno i sudbeno autonomni unutar svojih 
kadkada veoma prostranih područja. U po- 
četku prevladavale su t. zv. seoske općine. Na čelu 
seoskih općina stajali su praepositi 
(uzeti iz dotičnog plemena), a njima uz bok sta- 
jalo je vijeće od domaćih plemića (principes). Po 
malo pretvarahu se seoske općine u gradske op- 
ćine. Glavna do sada poznata municipija bijahu 
slijedeća: Bistua (Zenica), Delminium (2upanjac), 
Domavia (Gradina kod Srebrenice), Pelva (Šarići 
kod Jajca) itd. Vrijedno je ovdje spomenuti i ot- 
kriće jednog rimskog kaštela : Mogorjelo — 
neposredno na Neretvi i željezničkoj pruzi Mo- 
star — Metković. Mnoga imena, ako i znamo za 
ruševine, nijesu nam još poznata. 

Život u rimskim gradovima Bosne ilustriraju 
nam brojni ostaci rimske kulture. Tako n. pr. m o- 
z a i c i (Ilidže i Stolac. Tehnička izvedba stolačkih 
mozaika upravo je krasna), razne posude, čaše, 
bronce iz grobova, statuete. Nekropole (oko Bi- 
haća) pune su grobnih spomenika, koji su u 
opće važan dokumenat. Po njima znademo, 
tko je bio nosioc tadanje kulture. Nije 
naime svatko, koji je u Bosni živio ili na 
grobu imao postavljen spomenik s latinskim 
natpisom, bio ujedno rimski gragjanin ili pače Rim- 
ljanin. Rimljanina iz matere zemlje, koji bi ovdje 
u Bosni bio pokopan, ne možemo u opće dokazati. 
U zemlji je bilo kolonizovano mnogo istočnjaka. 
Kod Neretve imademo čitav lanac vjerskih ognjišta, 
u kojima se podržavao kult istočnjačkih božan- 
stava. U jednom ovakovom svetištu (Konjic !) našla 
se ploča, iskićena relijefima, koja je služila 
u Mitreju kao žrtvenički kip. Ovo je jedan od naj- 
znamenitijih dokumenata o tajnoj religiji boga 
Mitre. U srebrnim rudnicima Domavije posto- 
jala je grčka kolonija, koja je sačuvala grčki jezik. 
Megjutim makar je bilo stranaca u zemlji u gra- 
dovima i selima, oni su prema domaćim žiteljima 
-bili u znatnoj manjini. 



Blagostanje žiteljstva dizalo je prirodno bo- 
gatstvo zemlje. Vadilo se srebro, zlato, olovo i 
željezo. Najvažniji rudarski gradovi bijahu Briševo 
kod Starog Majdana, a nada sve D o m a v i a kod 
Srebrenice. 

Za pacifikaciju zemlje kao što kasnije za pro- 
met i trgovinu bijahu znamenite ceste. Već August 
počeo je graditi ceste, a glavne pruge bijahu go- 
tove za careva Tiberija i Klaudija. Broj kilometara 
i gustoća cesta rimskih upravo imponira, ali gra- 
dnja i uzdržavanje cesta osobito u Krasu nije oso- 
bita, pače veoma slaba. Ceste su bogato opremljene 
stupovima, na kojima imade spomen na svakoga 
cara, koji je bio u provinciji priznat i to na koncu 
svake milje (miljaši — miljokazi). Od cesta važna je 
ona, koja je spajala centar Salonu u pravcu da- 
našnjeg Glamoča i Banjaluke sa Siskom (Siscia), 
glavnog grada druge Panonije, a druga je spajala 
Salonu s današnjim Sarajevom i Domavijom na 
Drini, pa Marsonijom (Brodom) na Savi, a odavle 
je tekla u Smirnij (Mitrovica), te Aquincum (Bu- 
dim), glavno mjesto Panonije uopće. Dok su druge 
provincije uslijed varvarskih provala bile već u 111. 
stoljeću opustošene i napuštene ili dobile novo 
stanovništvo, vladao je u Bosni do konca IV. sto- 
ljeća mir. Megju ostalim osiguran je provinciji 
Dalmaciji mir i time, što je rimska vlada u doba 
nesigurnih odnošaja na Dunavu duž Save podigla 
kordon od postaja za brodove kao i vojničke 
straže očito, da zaštiti Jadransku obalu i Italiju. 

Iza pada zapadnoga rimskoga carstva (476. 
p. I.), koncem V. i u prvim decenijima VI. stoljeća 
pripadala je Bosna i Hercegovina više od 40 go- 
dina istočno-gotskoj državi. U okolini Sarajeva 
nagjen je kamen s monogramom kralja Teoderika. 
Gospodstvu Istočnih Gota u Dalmaciji učini kraj 
vizantijski car Justinijan (537. p. I.), a od ovog 
vremena gospoduje B. i H. Vizant do VII. stoljeCa. 



II. 

BOSNA I HERCEGOVINA 

OD SEOBE JUŽNIH SLAVENA 

DO KULINA BANA 

(1180.) 

Vizantijskom gospodstvu na Balkanskom po- 
luostru zaprijetiše doskora Avari, a s njima u za- 
jednici i Slaveni. Za cara Tiberija II., zatim Mauri- 
cija pod konac VI. i početkom VII. stoljeća avarsko 
slavenske provale na Balkan bivaju sve češće. Cva- 
tuća nekoć provincija Dalmacija za tih provala go- 
tovo je opustila. Napokon u prvoj poli VII. vijeka 
nastaniše se na Balkanskom poluostrvu stalno 
brojna veoma srodna slavenska plemena. 

Zapad i sredinu poluotoka zauzeše po svoj 
prilici iza žestoke borbe s Avarima hrvatska i 
srpska plemena. Ova plemena živjela su u prvo 
doba plemenskim razdrobljenim životom u 
župama, koje se tek malo po malo pod 
uticajem rimsko r- vizantijskoga života, pa fra- 
načkoga spajaju u veće ili manje oblasti ili 
plemenske države. Dvije megju njima, najzapadnija 
i najistočnija, zadržaše narodna imena: hrvatsko i 
srpsko, a ostale dobiše ili plemenska ili topogra- 
fijska imena. Jedna ovakova oblast bijaše oko do- 
line gornje Bosne, prozvana Bosna. Po prvi 
put javlja se ime ove oblasti u 10. stoljeću koćT 
cara Konstantina Porfirogoneta kao B o s o n a, a 
u drugim kasnijim spomenicima kao Bosonium, 
Bossena, Bosthna, Bissena, Bosna. Pošto 
je ime oblasti identično s imenom jedne od glavnih 
rijeka Bosne, to se ovo već odavna izvodilo od 
imena te rijeke. Nije poznato, od kada postoji ovo 



ime rijeke. U obliku Bassante ili Basanius, 
imalo je da postoji, kako se općenito uzima, već 
u vrijeme rimskoga gospodstva. Dokazano to nije. 
Ovo se naime ime izvodi od rimske postaje 
Ad Bassante, za koju se misli, da se nalazila na 
ušću Bosne. Novi naseljenici preudesiše staro ime 
rijeke prema svome izgovoru, te prozvaše rijeku i 
porječje Bosnom, a sebe Bošnjanima. Neki bi opet 
htjeli da je praznačenje riječi Bosna s o 1 n a 
zemlja. 

O povijesti ove oblasti počevši od naselja sla- 
venskih, pa do 10. stoljeća ne znamo ništa sigurno. 
Polovinom 10. stoljeća javlja o njoj prve vijesti car 
Konstantin Porfirogenet. Iz njegovih vijesti razabire 
se, da oblast Bosna nije zaseban teritorij s vlada- 
ocem na čelu. Dok su se u susjedstvu stvarale ple- 
menske države hrvatska i srpska, ovaj je kraj živio 
na svoj prvotni slavenski patrijarhalni način. 
Kako se baš sada Raša (Srbija) pod knezom Časla- 
vom počela dizati i oporavljati od teških udaraca, 
što joj je zadao bugarski car Simeon Veliki, pri- 
družio je Ćaslav i ovu oblast svojoj državi. Prvotno 
je ova oblast obuhvatala samo gornji tok rijeke 
Bosne; na zapadu se hvata područja oko gornjeg 
Vrbasa, na sjever možda do vrandučkog klanca, a 
na istok do Drine. Duboko usječena dolina Dnne 
stalna je granica izmegju Bosne i Srbije. Ovo je 
matica potonje bosanske banovine. Odavle se ona 
širi na štetu hrvatskih i srpskih oblasti u XII., XIII. 
i XIV. stoljeću. U toj oblasti spominje Porfirogenet 
i gradove Katera, Desnek, a izvan te oblasti Sa- 
lenes. Ne može se pouzdano odrediti položaj tih 
gradova. Katera mogao bi biti Gradac — Koto- 
rac u Sarajevskom polju, Desnek Teševo (u okolici, 
gdje se kasnije spominju Bobovac i Sutiska), a Sa- 
lenes su kasnije Soli (ad Salinas — Tuzla) u pre- 
djelu Spreče, koje su dale ime posebnoj bosanskoj 
oblasti Solima. 

Povijest Bosne prije polovine X. vijeka ne 
rasvijetljuje nam direktno nijedan izvor. Vrlo je 



megjutim vjerojatno, da je Tomislav, hrvatski kralj, 
koji je iz današnje sjeverozapadne Dalmacije i 
jugozapadne Hrvatske zavladao i zemljom izmegju 
Save i Drave tzv. Posavskom Hrvatskom, zavladao 
i Bosnom. Tomislav je bio moćni protivnik Simeu- 
nov, pa je jedini na Balkanu ne samo obranio svoju 
državu od njega nego i svladao njegovu vojsku. 

No već nasljednici Tomislavljevi radi unutar- 
njih borba izgubiše mnogo od svojih posjeda. Hr- 
vatska oslabi, a Raša se poče dizati za Časlava. 

Tokom druge polovine X. vijeka otela se 
Bosna ispod vlasti Srbije raspadom Ćaslavljeve dr- 
žave, ali doskora iza toga pade pod Vizant za Va- 
silija 11. (1018. — 1019.) zajedno s ostalim balkans- 
kim državama. Iza smrti Vasilijeve Bosna se opet 
oslobodi vrhovne vlasti Vizanta, pa ako smijemo 
vjerovati popu Dukljaninu, ona je samostalna i ne 
odvisna banovina, koja se otima dukljanskim vlada- 
rima StjepanuVojslavu i MihajluVojisavljeviću, koji 
sa Zete teže da prikupe zemlje Ćaslavljeve u jednu 
državu. Pod konac XI. vijeka za sina Mihajlova 
Bodina postade ipak Bosna sastavnim dijelom duk- 
Ijanske kraljevine i ostade sve do Bodinove smrti 
u njegovim rukama. Prije toga već zavladali su 
dukljanski vladari Zahumljem i Travunjom. Iz ovih 
oblasti razvila se kasnija Hercegovina. Zahumlje 
(Hlm^ Hum, Humska zemlja, Zahlmije lat. Chelma- 
nia ili terra de Chelmo) prostirala se na 
obali od Dubrovnika na sjever sve do Neretve 
pa i u donjoj dolini Neretve. Glavno mjesto Bla- 
gaj (Bona) ove oblasti ležalo je 10. km. na jugo- 
istok od današnjeg Mostara. Na obali su držali 
Zahumljani i poluotok Pelješac ili stonski 
Rat s gradom S t o n-o m (Stamnum). Travunija 
(Terbunija, Tribunia) prostirala se izmegju Du- 
brovnika i Kotora. U toj je oblasti češće u sredo- 
vječnoj bosanskoj povijesti spominjana župa K o- 
n a V I i (Canale). 

U doba bosanskog kraljevstva pripadala je po- 
vremeno Bosni na obali dalmatinskoj izmegju Ne- 



lU 

retve i Cetine oblast Neretljana (zvani i Pogani)^ 
koji su na glasu gusari. U kasnijem srednjem vi- 
jeku zove se ovaj kraj Krajinom. 1 u to doba su 
Krajinjani poznati gusari. Oko glavnog im mjesta 
Omiša, često se vodila borba. Zemlja Neretljana 
bila je gotovo redovno sastavni dio hrvatske dr- 
žave. Dolina rijeke Cetine, čitava preostala Dalma- 
cija, pa onda Imota (Imotski), Hlevno (Lijevno), 
Pleva (oko rijeke Plive), Dumno (Duvno), Dlamoč 
(Glamoč) i zapadna Bosna do Vrbasa (a i preko 
njega) sastavni su dijelovi Hrvatske, ali Hrvatska 
tijekom vremena gubi po malo od ovog svog po- 
dručja u korist Bosne. 

U Zahumlju je u prvoj polovini X. stoljeća 
vladao odličan knez M i h a j 1 o. On je poznat kao 
saveznik Simeuna Velikog, bugarskog cara, koji je 
svom snagom udarao na Rašu, dok je nije posve 
šatro (924. god.). Mihajlo mu je pomagao u borbi 
s Vizantijom, s kojom se izmirio poslije smrti Si- 
meunove (927.). Dobio je naslov prokonzula i pa- 
tricija, a živio je još oko 949. godine. Spominje se 
još, da je bio u dobrim odnosima prema prvom hr- 
vatskom kralju Tomislavu, svom susjedu. 

Početkom XII. stoljeća dogodila se na Bal- 
kanskom poluostrvu znamenita promjena. Južno 
Slavenstvo prelazi u taj vijek siromašnije za jednu 
potpunu samostalnu državu — a to je Hrvatska. 
Kad je smrću Dimitrija Svinimira zavladao u 
zemlji nered i borba vlastele, umješali su se u hr- 
vatske poslove najprije Ladislav, a onda Koloman, 
ugarski kraljevi iz porodice Arpadovića. God. 
1102. okruni se za kralja Hrvatske i Dalmacije 
ugarski kralj Koloman (1095. — 1114.), pošto 
je u borbi s njime negdje u današnjoj Kapeli 
poginuo pošljedni hrvatski kralj Petar Svačić. 
Pretstavnici hrvatskih plemena osigurali su svojoj 
kraljevini unutarnju samostalnost, i odnošaj 
izmegju Ugarske i Hrvatske imade u po- 
četku svom samo karakter personalne unije. 
Utvrgjenje Arpadove dinastije u Hrvatskoj 



u 

i Dalmaciji smatra Vizant povredom svo- 
jili tobožnih istorijskih prava. Iz tog se razvi 
veliki konflikat izmegju Ugarske i Vizanta, a 
u tom konfliktu sudjeluje i bosna i to pod svojim 
prvim dokumentarno zajamčenim banom Bo- 
rićem. 

Ugarska, ojačana Hrvatskom, svratila je svu 
pažnju na Balkansko poluostrvo. Arpadovići stu- 
paju u srodstvo s raškim županima. Kraljević Beia 
vjenča se sa kćerkom Uroša I., Jelenom. Taj isti 
Bela II. kao ugarski kralj, daje svome 5 — 6 godiš- 
njem sinu Ladislavu bosansku vojvodinu (Bosnen- 
sem ducatum god. 1137.). U jednoj povelji ođ 
god. 1138. zove se Bela opet: Bela Dei Orada 
Hungariae Ramaeque rex. Od ovog vremena 
nalazimo kroz sva stoljeća ime Rame u naslovu 
ugarsko-hrvatskih kraljeva. Rama, prvotno jedna 
župa u dolini rijeke Rame, identificirana je u kas- 
nijem vremenu s pojmom Bosne, te se Bosna u na- 
slovu ugar.-hrv. kraljeva zove Ramom. Kako i na 
koji način su ugar.-hrv. kraljevi došli do tog na- 
slova i u koliko je Bosna ovoga doba bila odvisna 
od Ugarske, ne može se protumačiti iz siromašnih 
vrela. 

Za Ladislava, sina Belina, nema pametara, 
da bi vladao u Bosni. U doba Gejza II., sina Belma, 
došlo je do žestoke borbe izmegju Vizantije, kojoj 
je onda stajao na čelu silni Komnen Emanuel, te 
Srbije i Ugarske. God. 1154. provalio je Gejza na 
vizantijsko zemljište, a na strani Ugarske spominje 
se i bosanski ban Borić. Vizantijski pisac zove 
Borića naročito saveznikom ugarskog kralja, 
a opet na drugome mjestu strogo luči Bosnu od Sr- 
bije. Kasnije iza Gejzine smrti bosanski ban Borić 
pomagaše vizantijske kandidate iz porodice Arpa- 
dovića, a pošljedna godina njegova spominjanja je 
1 1 68. Poslije te godine nestaje mu traga. Zanimivo 
je još spomenuti, da je Borić imao posjeda izvan 
Bosne u današnjoj Slavoniji, da su i njegovi po- 
tomci imah ovdje posjeda, te da postoji velika vje- 



12 

rojatnost porodične krvne veze izmegju njega I 
Kulina bana te njegovih potomaka, a i hrvatske po- 
rodice Berislavića. 

Borić je vladao oblašću Bosnom, koja je sezala 
na sjever do Save, a na istok do Drine. Sumnjivi 
nam spomenici pače pripovijedaju i o tom, da je 
vladao Humom. 

Borba izmegju Vizantije i Ugarske svršila je 
pobjedom. Emanuela Komnenca, koji je svojoj dr- 
žavi pripojio Srijem, Hrvatsku, Dalmaciju, a valjda 
i Bosnu. Tek smrću Emanuela Komnenca 1180. 
god. nastaju na Balkanu druge prilike. Ove godine 
vidimo i u Bosni na banskoj stolici Kulina 
bana (1180,). 



III. 

BOSNA ZA KULINA BANA 

I NJEGOVIH NASLJEDNIKA DO 

STJEPANA KUTROMANIĆA. 

A. 

Kulin ban (1180.— 1204.). 

O početku vlade Kulina bana znademo dosta 
malo. Vrlo je vjerojatno, da je on vladao bosans- 
kom banovinom i prije 1180. god., ali iz ove go- 
dine imademo prvi dokumenat, u kojem se spo- 
minje njegovo ime, naime pismo papinskog posla- 
nika Teobalda, što ga je upravio Kulinu „magno 
bano Bosine". Odnošaji njegovi s papom bili su u 
to doba prijateljski, ali ne će ostati za dugo. Pod 
konac naime XII. vijeka počelo se uvlačiti u Bosnu 
bogomilstvo ili bolje patarenstvo (spisi 
dubrovačkog arhiva znadu samo za ime „pa- 
taren"). Prije nego prijegjemo na prikaz pataren- 
stva, osvrnut ćemo se u kratko na stanje kršćanstva 
u Bosni prije Kulina bana. Tradicija tvrdi, da je u 
Bosni bilo kršćanstva u davnim apostolskim vre- 
menima. Na velikom crkvenom saboru god. 530. 
i 532. spominje se „bestoenssis ecclesia" i njezin 
biskup Andrija (Bistua — Zenica). Za seobe na- 
roda biskupija je ova propala bez traga. 1067. goa. 
u pismu pape Aleksandra II. dukljanskom nadbis- 
kupu Petru izrično se spominje bosanska biskupija. 
Ove godine podregjena je bosanska biskupija no- 
voj metropoliji u Baru, a 1078., kad je Dubrovnik 
takogjer postao nezavisnom nadbiskupijom bila j'e 



14 

bosanska (i trebinjska) biskupija pridružena dubr. 
nadbiskupiji. God. 1191. imala je bosanska bisku- 
pija spasti pod metropoliju spljetsku. Tu je bio 
nadbiskupom Ugrin Petar, kojega je Bela III. 
ovamo smjestio, da radi u prilog njegovim osno- 
vama, da naime preko spljetske crkve podigne svo] 
ugled u Bosni, iza kako je upostavio vlast svoju 
u Dalmaciji i Hrvatskoj nakon smrti cara Ema- 
nuela. I papa je pristao na tu promjenu. Nu ovo 
čini se nije bilo pravo bosanskom biskupu, uslijed 
česa je došlo do trvenja izmegju bos. biskupa i 
dubr. nadbiskupa s jedne strane, a spljetskoga nad- 
biskupa s druge strane. Bosna je uza to morala 
strepiti i za svoju političku samostalnost, a to je 
otvorilo vrata Bosne patarenstvu. Patarenstvu 
prionuo je i sam ban Kulin negdje pod konac XII. 
sto-jeća. 

Učenje Pavlikijana, koje je zasnovao u 5. 
vijeku Pavao iz Samosate, naišlo je na mnoge pri- 
stalice na istoku Male Azije kod Grka i Jermena. 
Razvivši se pod uticajem Gnostika i Maniheja, 
počivala je njihova teologija, i ako su se vazda oni 
držali za prave kršćane, na staro-perzijskom dua- 
lizmu dva principa: nebeskoga oca, tvorca 
nevidljivoga svijeta, i zloga duha, lucifera 
ili satane, tvorca vidljivoga svijeta. Na 
Balkansko poluostrvo došlo je ovo učenje 
uslijed seobe, dijelom Grka, dijelom Jermena 
iz Male Azije, na bugarskoj granici kod Odrina i 
Filipopolja, a u donju Italiju preselenjem Pavli- 
kijana s gornjega E uf rata, koje je onamo preselio 
Vasilije I. Ogranci ove grupe su Katari u Lombar- 
diji i Albingenzi u južnoj Francuskoj. U Bugarskoj 
raširila se ova sekta zauzimanjem popa Bogomila, 
koji je tobože živio pod carem Petrom, sinom Si- 
meuna Velikoga. Odatle ime pristašama ove sekte 
Bogomili. Ovo je vjerovanje u prvom redu osvo- 
jilo svećenike i kalugjere, a i u Bosni bili su ka- 
lugjeri „magistri" i „priores" u „conventus fra- 
trum". U Bosni dijelili su se članovi patarenske 



15 

sekte ne savršene (perfecti, electi) i na obične vjer- 
nike (credentes). Na čelu bosanskoj crkvi 
<patarenskoj) bio je djed (did), a zove se i episkop 
crkve bosanske. On je nelce vrsti patrijarhe ili me- 
tropolite nad patarenima u Bosni. Pod njim su sta- 
jali strojnici (učitelji) i to gost i starac. 
Gosti sn. bili kao sufragani djedovi. Sami se pri- 
staše sljedbe zvali krstjani, dobri ljudi. 

Patareni su zabacivali stari zavjet, krštenje, 
potvrdu, pošljedne pomazanje i sakramentalnu že- 
nidbu. Bogoslužje bijaše im veoma jednostavno. 
Hramovi bijahu im obične kuće bez slika i kipova. 
Klupe, stol prostrt bijelim platnom, služeći mjesto 
oltara, na kojem je bilo otvoreno evangjelje: to je 
bio sav ures njihove bogomolje. Služba božja bi- 
jaše vrlo jednostavna, a sastojala se od molitve 
„oče naš", koja je bila jedina njihova molitva, 
zatim od čitanja odlomaka iz svetoga pisma no- 
voga zavjeta^cd propovjedi i blagoslova. 

U pogledu moralnom pravi krstjanin (savr- 
šeni pataren) morao se odreći blaga i bogatstva, 
jer je to „rgja duše". Nekoji od njih zabacivali su 
i ženidbu. Savršeni članovi uzdržavali su se od 
mesa i svakoga jela životinjske naravi. Osugjivaii 
su dalje umorstvo čovjeka (i u ratu) i krvnu osveiu. 
Zabranjena im je bila laž i prisega, bila ona pra- 
vedna ili nepravedna. Za obične vjernike nijesu 
vrijedili ovi strogi propisi, jer uz ovakova moralna 
načela, teško da bi se patarenska vjera mogla oso- 
bito u vlasteoskoj Bosni toliko raširiti. Imademo 
jedno svjedočanstvo (testamenat gosta Radina) iz 
XV. stoljeća, po kojem saznajemo, da je odličan 
član patarenske hijerarhije gost Radin imao če- 
tvero djece, prema tome patareni ne bi bili 
branili ni svojem svećenstvu ženidbu. Niti apo- 
stolsko siromaštvo pravih patarena ne će odgo- 
varati potpuno istini. Gost Radin umro je kao bo- 
gat čovjek, te je spadao po svom imetku megju naj- 
bogatije ljude u Bosni. Nova proučavanja unijet ce 
tijekom vremena još i više svijetla u patar. pitanje. 



16 

Rekli smo, da je Kulin ban sam prionuo uz. 
patarenstvo valjda iz političkih razloga. No 
baš u tom svom koraku se prevario. Bela III. i 
njegovi nasljednici željni da Bosnu podlože svojoj 
vrhovnoj vlasti, upotrebiše ovaj vjerski pokret, da 
kao branitelji katoličke vjere pozovu Kulina bana 
na račun. Nasljednik Bele III., ugarski kralj Emerik, 
ozbiljno je počeo raditi oko toga, da stekne vr- 
hovnu vlast nad Bosnom, a rimski papa Inocen- 
tije III. (11Q8. — 1216.) pomagao ga je u tom nasto- 
janju, jer je njegovom pomoći htio da šatre pata- 
renstvo. 

U Humskoj bijaše knezom istodobno, kad Je u 
Bosni vladao Kulin, Miroslav, brat Stjepana 
Nemanje, a šurjak Kulinov. On je proganjao u 
svojoj zemlji katoličku crkvu, prianjajući ili uz is- 
točnu crkvu iU uz patarene. On je jednom zgodom 
porobio spljetskog nadbiskupa Rajnerija, pa kad je 
papa poslao svog poslanika Teobalda, da posre- 
duje, ne htjede ga ni primiti; zato ga Teobaia'o 
kazni crkvenim prokletstvom. Kada ni to nije Mi- 
roslava preplašilo, pozove papa Aleksandar III. 
ugarskog kralja Belu III., da on posreduje i da ga 
eventualno prisili, da povrati ugrabljeno blago 
crkvi spljetskoj i da dozvoli rediti biskupe u svo- 
joj kneževini. Ne zna se, kako se ova rasprava svr- 
šila. 1199. nestaje Miroslava. Najstariji crkveno- 
slavenski spomenik srpske recensije: evangjeije 
pisano ćirilicom, potječe iz doba Miroslava. Go- 
dinu prije toga postao je u Hrvatskoj i Dalmaciji 
vojvodom Andrija, brat kralja Emerika, i on 
zavlada iz Dalmacije Humom. U poveljama zove 
se vojvodom cijele E)almacije, Hrvatske i Huma i taj 
naslov nosi sve do 1202. godine. Tako je s juga 
Kulinovoj državi postao susjedom ugarsko-hr- 
vatski kralj. Na poziv pape Inocentija III., da 
Emerik odlučno istupi protiv Kulin bana, ova] se 
rado odazvao. Kulin ban odlučio se sada dobro- 
voljno pokoriti. Papa Inocentije pošalje svog legaca 
Ivana de Casamaris u Bosnu, te je ovaj oJvraticv 



17 

Kulina i njegovu porodicu od patarenstva. Godine 
1203. sastade se zbor patarenskih poglavica na Bo- 
Ijinom polju (apud Bosnam juxta flumen) kod Vi- 
sokog. Bijaše tu i Kulin, a od patarenskih poglavica 
Dragiša, Ljubin, Dragota, Radoš etc. Ovdje se od- 
rekoše zastupnici patarenstva svojih dosadanjih 
vjerovanja, te sastaviše o tom i posebno pismo. 
Poslije toga pogjoše Ljubin i Dragota sa papin- 
skim poslanikom kralju Emeriku u Ugarsku, kod 
kojega se već od prije desio Kulinov sin i tu pred 
kraljem Emerikom i ugarskim velikašima prisegoše, 
da će se tačno držati svoje izjave i da će uopće 
sve činiti, što bi rimska crkva od njih tražila. Na to 
potvrdi kralj njihovo pismeno očitovanje svojim 
pečatom, te ga dade sinu Kulina bana, da se otac 
i on drže tačno propisa u tom očitovanju. 

Bosna za Kulina bana bijaše prostrana i 
ugledna banovina. Papin je poslanik Ivan zove pače 
kraljevinom. Na istok prostirala se do Drine, a na 
sjever obuhvatala je već i Soli i U s o r u (oko 
Usore, Bosne i Spreče), dok je na zapad obuhva- 
tala već i nekoje hrvatske župe na srednjem Vrbasu 
(to je početak kasnijoj bosanskoj oblasti : „Donjim 
Krajevima"). Godine 1189. sklopio je Kulin ban 
ugovor s Dubrovčanima, u kojemu veli : „prisezaju 
Dubrovčanom pravi prijatelj biti vam od sele i do 
vieka, i prav goj držati s vami i pravu vjeru, dokle 
sam živ." Dopušta im dalje, da smiju trgovati po 
njegovu „vladaniju", da se mogu nastaniti gdje ih 
volja, a da im se od njegovih časnika ne će dogo- 
diti nikada sila. Time je on Bosnu otvorio po- 
duzetnim Dubrovčanima i podigao materijaino 
blagostanje svoje države. Dubrovački pisci jav- 
ljaju još, da je za Kulinove vlade bila u Bosni 
obilnost i plodnost u žitu i svačemu tako, da bi 
poslije mnogo godina, kad bi koji puta ljetina uro- 
dila, Bošnjaci govorili : „Priidem v' dni Kulinovi". 
Nema tome davno, što je nagjena na lijevoj obali 
Bosne pod selom Muhašinovići, blizu Visokog, ka- 
mena ploča, koju je dao ispisati Kulin. Ovaj nat- 



IS 

pis odnosi se na jednu crkvu, koju je Kulin sazidao^ 
u Kučevskom Zagorju i na nju i na Podgorje Sije- 
pičić pade grom, te ju ban valjda iznova sazidao 
i postavio svoj obraz (misli se ovaj natpis) nad 
pragom. Natpis svršava ovako: Bog dai banu Ku- 
linu zdravie i banici Vojslavi. Tako saznajemo r 
za ime žene Kulina bana. Doba ovog natpisa bit 
će valjda 1203. ili 1204. godina. Ove se godine 
pošljedni put i spominje Kulin ban. Njegov na- 
sljednik je ban Stjepan (1204.— 1232.), valjda 
ujedno i njegov sin. On je prianjao uz katoličku 
vjeru, te je time po svoj prilici izgubio teren u 
Bosni. Njegov sin Sebislav (Zibislaus) vlada samo. 
u Usori (knez Usore 1236.). 



B. 

Matej Ninoslav (1204.? 1232.— 1250.). 

U pravoj Bosni zavladao je možda već ne- 
posredno iza Kulina bana snažni Matej Ninoslav 
(„jaz veliki ban bosanski Matej Ninoslav''). Sin r 
unuk Kulina bana gube svako znamenovanje, a pa- 
tarenstvo prevlada u zemlji pod zaštitom Nmo- 
slava. Ugarska proživljava u to doba za Andrije i I. 
teške unutarnje borbe, koje se tek zlatnom bulom 
Andrije II. nekako primiriše, pa zato papa zaluau 
traži od ugarskog kralja Andrije, da energično 
istupi protiv Ninoslava i patarena. U Hrvatskoj je 
od god. 1226. bio zamjenikom Andrijinim mlagji 
mu. sin Koloman, ovjenčani kralj Haliča, aii pro- 
tjeran iz svoje kraljevine. On je kao herceg n"r- 
vatske i Dalmacije upravljao ovih zemljama sve 
do poraza Tatara (1241.). Njegovo ime usko je 
skopčano i s istorijom Bosne. Papa Gregorije IX. 
nije pustio s vida bosanske prilike. Godine 1233. 
došao je u Bosnu papinski poslanik kardinal Ja- 
kov, da prouči ovdašnje vjerske prilike. Rezultat 
toga putovanja bio je taj, da je papinski poslanik 



19 

uvidio, da se je bogomilstvo upravo uvriježilo u 
Bosni, pače da ni dubrovački metropolita nije 
ništa uradio, makar je znao kakve prilike vladaju 
u zemlji. Bosanski episkopi polovice 12. stoljeća i 
početkom 13. sasma protivno praksi imaju 
isključivo narodna imena, te su valjda samo na 
izgled pripadali rimskoj crkvi (Vladislav (1141.), 
Radogost (1197.), Bratoslav, Dragohna (1209.). 
Biskup Vladimir, kojega je posvetio metropolita 
dubrovački, bio je pataren („prekršio je zakon 
Isusov i upao u grčinu bezumne nauke krivo- 
vjerske"). Jakov zbog toga odijeli bosansku bi- 
skupiju od dubrovačke metropolije i podvrgne je 
privremeno kaločkom nadbiskupu, a kasnije 1247. 
na molbu Bele IV. definitivno,. S tom je nadbisku- 
pijom Bosna bila svezana, dok nije osnovana nad- 
biskupija zagrebačka (1852.). Herceg Koloman je 
uz papinskog poslanika pregnuo, da se patarenstvo 
šatre. Činilo se u početku da je uspjeh i hercegov 
i legatov bio potpun. Matej Ninoslav ostavio je pa- 
tarensku vjeru, a s njime i njegov rogjak Prijezda. 
Ninoslav poklanja 1233. neku svotu novaca za 
gradnju nove stolne crkve sv. Petra u Brdu, 
gdje je bila rezidencija bosanskog biskupa. Kolo- 
man odredi za što veći sjaj crkve i kaptola desetinu 
iz Usore, Soli i Donjih Krajeva i pokloni kasnije 
bosanskim biskupima u vukovskoj županiji graci 
D j a k o V o, buduće sijelo bosanskih biskupa 
(1239.). No kao da je Matej Ninoslav samo na oko 
prionuo katoličku crkvu. Već godine 1234. Bosna 
vrvi patarenima, koji su se odavle širili i u 
susjednu Hrvatsku. Kralj Andrija i rimski dvor 
odluče sada upotrebiti silu, te pokrenuti i krs- 
tašku vojnu na bosanske patarene. Krstaška vojna 
(dosta malo o njoj znamo) započe 1234. i trajaše 
uz neke stanke do 1239. Andrija II. darovao je 
Bosnu hercegu Kolomanu u potpuno vlasništvo, 
što je i papa potvrdio (1235.). Koloman je oko 
1237. Ninoslava svladao, pače provalio i u Hum- 
sku. Ovdje je vladao neki knez Petar, po vjeri pa- 



20 

taren, ili što je još vjerojatnije, pristaša istočne 
crkve. Neko vrijeme bio isti taj Petar i spljetskim 
knezom (1222. — 1235.). Za njegove vlade je 
sv. Sava „postavio episkopa v' hl'mskoj zemlji 
u Stone v' hrame presvetlije bogorodice", te se 
prema tome Petar odmetnuo od Andriji II. i pri- 
znao vrhovnu oblast srpskih vladara. Njega je iia- 
slijedio njegov nećak Toljen, kojega je herceg Kolo- 
man svladao i podložio svojoj vlasti. Kadaj je papa 
Gregorije IX. imenovao bosanskim biskupom ener- 
gičnog dominikanca P o n s u, predao mu je pri- 
vremeno i humsku zemlju \ službu apo- 
stolskoga vikara. 

Revni rad biskupa Ponse i hercega Kolomana 
učini, te se pod konac 1239. činilo, da je pata- 
renstvo u Bosni istrijebljeno. No ipak nadbiskup 
kaločki sagradi po Bosni više tvrgjava „na obranu 
rimske crkve i vjere u Bosni . . ." kao da nije vjero- 
vao miru, koji je zavladao u zemlji. Imao je i pot- 
puno pravo, jer iza odlaska krstaša iz Bosne javlja 
se opet Matej Ninoslav i to doskora u pot- 
punoj svojoj moći, kada je Ugarska stradala od 
divljih Tatara. Već 1240. obnavlja Ninoslav stare 
veze s Dubrovnikom i dolazi pače i sam u 
pohode Dubrovniku. Tu on Dubrovčanima 
potvrgjuje slobodu trgovine po Bosni („i 
po zemlje i vladanie moe i moih' sin 
da si hodite svobod'no i prostrano . ., i pače da moi 
k'meti i moi Ijudie i moi vladal'ci da vi ljube i da 
vi hrane od' zla s' pravov' verom' . . .**). Ujedno 
sklapa s Dubrovčanima savez protiv srpskoga 
kralja Stjepana Vladislava (1234. — 1243.), koji je 
bio s Dubrovnikom u zavadi. Ninoslav se u svojoj 
samostalnosti usudio pače podupirati Spljećane 
protiv kralja Bele IV. Kada je konačno Bela IV. 
kaznio Spljećane, pošao je glavom 1244. i na bo- 
sanskoga bana. Kralj Bela boravi u taboru u građu 
Glaškom na megji usorskoj („juxta castrum 
Gallas") i odavle se valjda s Ninoslavom izmirio. 
Pošljedni spomen o njemu sačuvan nam je u po- 



21 



velji, kojom Dubrovčanima obnavlja stara privile- 
gija i ujedno sklapa savez s njima protiv srpskog 
kralja Stjepana Uroša I. obećavajući im, da će ih 
braniti kao i njihov posjed, ako bi se zaratili 
s raškim (srpskim) kraljem (1249.). 



C. 

Bosna od smrti Matije Ninoslava 
do Stjepana Kotromanića. 

Matej Ninoslav nije mogao osnovati dinastije 
i poslije njegove smrti raspade se bosanska bano- 
vina na više dijela. Jednim dijelom vladao je nje- 
gov srodnik Prijezda, za kojeg se znade, da je pri- 
anjao uz katoličku vjeru, kada je papa Gregorije IX. 
razvio veću akciju protiv patarena (1233.). Kon- 
vertitori Dominikanci uzeše pače za taoca Prijez- 
dina sina kao jamstvo njegove ustrajnosti. Kada se 
kasnije borba izmegju patarena i hercega Kolo- 
mana nastavila, mnogi, koji se nijesu htjeU poko- 
riti, izgubili su svoje posjede. Ti su po- 
sjedi i pripali Kolomanu. Pristaše katolicizma 
megju članovima banske porodice ne osje- 
ćajući se sigurnima u Bosni i dobivši 
ovdje patarenske suparnike, tražili su za na- 
gradu svoje vjerne službe i vjersku ustrajnost vla- 
steoska dobra u Slavoniji. Tako je 1255. dobio 
Prijezda I. od Bele IV. župu Novaki (oko Gornjeg 
Miholjca) u Slavoniji. I sinovi Prijezde I. (Prijezda 
i Stjepan) imali su posjeda u Slavoniji. Uz takove 
prilike moglo je uspjeti Beli IV., da raskomada bo- 
sansku banovinu. Njegov zet R o s t i s 1 a v Mihaj- 
lović postade već 1247. banom Slavonije, zatim za- 
vlada A4ačvom (1254.), koja je obuhvatala zemlju 
zapadno od Biograda izmegju Save, Drine i pla- 
nine Cera i napokon Usorom i SoUma. Njega su 
naslijedili u njegovom posjedu sinovi Mihajlo I 



22 

Bela, koji vladaju ovim krajevima do 1271. S njima 
izumire ujedno porodica Rostislavljeva, te je tako 
nestalo nade, da bi se ovdje mogla razviti dina- 
stija, koja je stajala u bliskim rodbinskim vezama 
s Arpadovićima. 

Bela IV. bio je i vrhovni gospodar Huma. 
Ovdje je Toljena naslijedio knez Andrija „nevjeran 
kralju Beli IV.", ali njegov sin Radoslav u jednoj 
povelji od 1254. god. veli: „ja župan Radoslav 
jesam vjeran kletvenik gospodinu kralju ugar- 
skomu . . ." Poslije je Humska zemlja do doba Stje- 
pana Kotromanića pripadala srpskim kraljevima 
(Uroš II. Milutin), izuzevši vladu bana Mladena 
Šubića. Područjem Rostislavljevim upravljali su 
iza smrti njegovih sinova banovi raznih 
imena (Stjepan, Henrik, Egidije, Ugrin) 
zatim kraljica Jelisaveta, udova kralja Stje- 
pana V., a 1284. postade vojvodom tih 
zemalja Stjepan Dragutin, sin Stjepana 
Uroša 1., a šurjak Ladislava IV. Kumanca, ugar.- 
hrv. kralja. Stjepan Dragutin vladao je neko vri- 
jeme Srbijom, ali mu ote prijestolje mlagji brat 
Uroš II. Milutin. On je upravljao osim Mačve r 
Bosne još i Braničevom, Beogradom i Srijemom. 
Prionuvši uz katoličku crkvu proganjaše patarene 
tako, da je papa njega i njegov posjed slavio pod 
zaštitu sv. Petra. Na molbu Dragutinovu poslao 
mu papa 1291. god. dva Franjevca, koji su znaii 
slavenski. Stjepanom Dragutinom se pače papa 
htio poslužiti, da i Srbe predobije za zapadno 
kršćanstvo, ali bez uspjeha. 

U unutrašnjoj pravoj Bosni vladaju 
sinovi Prijezde I. : Stjepan i P r i j e z d a II. 
1284. god. postade Stjepan zetom Dragutinovim, 
uzevši njegovu kćer Jelisavetu za ženu. Time mu 
je porastao ugled. Ovaj Stjepan zove se i K o t r o- 
man i osnivač je banske i kraljevske 
bosanske porodice. Vlast njegova i brata 
mu bijaše više periodična skupna vlast, jer se u po- 
veljama spominju i pojedini članovi porodice, a za 



23 

potvrdu odluke prvorogjenoga kao starješine u 
-vlasti trebala je privola i ostale porodice. Nezna se 
tačno smrt prvoga Kotromanića (1313. — 1319.). Iz 
braka sa Jelisavetom imao je tri sina ."Stjepana, 
Vladislava, Inoslava i kćer Katarinu. 
Udovica Jelisaveta bijaše energična žena. Vidjevši, 
da svoje vlasti kao udovica ne može vršiti na- 
prama velikašima, uklonila se ispred neprekidnih 
kavgi u Dubrovnik. Banska vlast starog Kotro- 
mana nad bosanskim porodicama ne bijaše još 
duboko zadrla, te pojedine bosanske porodične 
starješine ne htjedoše da podvrgnu svoja u ma- 
lome vršena suverena prava pod banovo pravo. 
Prije megjutim. nego nastavimo prikazivati odno- 
šaje u unutarnjoj Bosni, valja svratiti pažnju na 
prilike u današnjoj zapadnoj Bosni i susjednoj 
Hrvatskoj. 

D. 

Ban Pavao Šubić i ban Mladen 
Š u b i ć. 

Na desnoj obali Krke, tamo gdje se bučna ova 
Tijeka preko mnogobrojnih slapova ruši u more, 
tamo se prostirala nekoć otadžbina knezova bri- 
birskih. „Tvrdi gradovi i tanane kule spletoše se 
u vijenac oko srca starodrevne hrvatske župe B r r- 
b i r-g r a d a." Pleme Šubića imalo je ovdje svoje 
pradjedovsko središte, a starinom mu se može 
ovdje naći trag u 10. stoljeću. Pri sklapanju ugo- 
vora (pacta conventa) izmegju poglavica hrvat- 
skoga plemstva s ugarskim kraljem Kolomanom 
susrećemo i župana Mrmonju Šubić a. 
(1102.). Bela III. krajem XII. stoljeća, dao je Su- 
bićima u nasljedno leno bribirsku župu, učinivši ih 
tako feudalnim gospodarima. Prvi Šubić, koji je 
ovako postao knezom (comes) bio je Gregorije. Si- 
novac mu Stjepko još se većma prisloni uz kra- 
ljevsku moć Bele IV., te je u današnjoj sjeverno| 
Dalmaciji bio svemoćan gospodar. 



24 

Ban Pavao I., sin Stjepkov, ojača još više mof 
svoje porodice za kraljevanja Andrije III. Ovaj mu 
dade u vječnu baštinu bansku čast na Primorju 
(1293.). Isto je učinio i sicilski kralj Karlo li. 
(1295.), jer bez Šubića nije bilo izgleda, da bi 
Anžuvinci mogli zavladati baštinom Arpadovića. 
Isti Pavao postade jošte i gospodarom bano- 
vine bosanske (1299. u Skradinu: Paulus banus 
Corouacie, Dalmacie et dominus Bosne). Ako se 
k tome doda, da su njegova braća upravljala 
gradovima Kninom, Šibenikom, Trogirom, Splje- 
tom, te konačno još i Zadrom, skupio je Pavao u 
svojoj ruci zemljišta, kakovim nikad ni prije ni 
poslije njega nije gospodario koji hrvatski velikaš. 
Da je Pavao vladao čitavom Bosnom sve do Drine 
vidi se iz jednog zapisnika dubrovačke republike 
(1302.). I Stjepan Kotroman bio je štićenik bana 
Pavla. Vlast u Bosni stekao je Pavao i svojim rod- 
binskim vezama. Kad smo spomenuli rodbinske veze 
Pavlove, moramo da pobliže ugjemo u to pitanje. 
God. 1299. kad se Pavao zove gospodarem Bosne, 
spominje se kao gospodar Donjih Krajeva knez 
H r V a t i n* („vir nobilis Hrvatinus, filius condam 
Stephani, de inferioribus Bosnae confi- 
n i b u s comes). Ovaj Hrvatin, čiji se otac Stjepan 
spominje, djed je glasovitoga kasnije vojvode Hr- 
voja Vukčića - H r v a t i n i ć a. Po pradjedu Hrvo- 
jinom Stjepanu zovu se članovi porodice u starije 
doba i Stjepanići. Hrvatin, njegova braća i sinovi 
rogjaci su i srodnici hrvatskoga bana 
Pavla Šubića i njegove braće Mladena i Gjure, te 
je po svoj prilici izmegju ovih porodica, susjednih 
velikaških kuća, postajala neka ženidbena veza. 
Kad su se Šubići stali koncem XIII. stoljeća živo 
zanimati za napuljske Anžuvince nastojeći, da 
im pribave ugar.-hrv. prijestolje, našli su se pri 
tome i sinovi i unuci kneza Stjepana. Ban Pavao 
zajamčuje u Skradinu 1301. Hrvatinu svaki mir i 
sigurnost, obećavši mu, da će poradi vjernih i ve- 
likih usluga njegovih vazda štititi njega i posjede 



25 

mu od ma koga. Prema tome Hrvatin priznaje Šu- 
biće za svoje patrone. 

Donji Krajevi (partes inferi- 
ores) spominju se prviput 1244. godine uz 
Usoru i Sol i kao sastavni dio banovine Bosne. 
Kralj Bela IV. naime odregjuje, da biskup bosanski 
Ponsa imade pravo pobirati u ime svojih prihoda 
desetinu u Usori, Solima i Donjim Krajevima 
(gl. str. 19.). Prvotno, valjda još za Kulina bana, 
obuhvatali su Donji Krajevi dosta neznatni teritorij 
Vrbasu na zapad, ali pod kraj XIV. i početkom 
XV. stoljeća obuhvatila su sav kraj izmegju Vrbasa 
i Une, te neke predjele na istoku od Vrbasa sve do 
Usore. Donji Krajevi povećavali su se vazda 
na štetu Hrvatske. Od župa, koje su se 
nalazile u Donjim Krajevima, poznate su nam slije- 
deće:: Vrbaška, Sanska, Glaška, Plivska, Lučka, 
Zemljička (Zemljanička — Zemunik) i neko vrijeme 
Dubička (za vojvode Hrvoja). Banica, Ze- 
munik i Vrbanja bjehu svojina Kotromana i jedva 
da ima sumnje, veli Thalloczy, da porodično 
ime stoji u svezi s imenom glavnoga grada Vr- 
banje sa Kotorom*). God. 1301. dovedoše bribirski 
knezovi Karla Roberta iz Napulja do Zagreba, a 
odavle krene Karlo u pratnji ugarskih velikaša 
u Ostrogon, gdje ga okruniše za kralja. Malo iza 
toga zavlada u Bosni kao ban Pavlov brat Mladen. 
Ovdje je došao u sukob sa patarenima i godine 
1304. ga patareni ubiše. Prijateljstvo izmegju 
Šubića i Hrvatinića ohladni po svoj prilici radi 
vjerskih stvari, jer su Hrvatinići bili takogjer pa. 
tareni. Ban Pavao provali u Bosnu, a 
posljedica Pavlove provale bila je ta, da je 
u Bosni postavio za bana sina svoga Mla- 
dena (II.) „Mili rogjaci" knezova bribirskih, Hrva- 
tinići, ne spominju se više, nego tek nakon smrti 



*) 1287. godine imade Zemljanik u svojim rukama 
Prijezda, djed bana Stjepana Kotromanića, ali je kasnije 
ova župa prešla u posjed porodice Hrvatinića kao i Banica 
i Vrbanja. 



26 

bana Pavla (1312.) čuje se opet nješto o njima, ali 
sada se oni javljaju kao odlučni protivnici Mla- 
dena II. Hrvatin (f prije 1315.) ostavio je tri sina 
Vukosava, Pavla i Vukca. Od Vukca potiče glasoviti 
Hrvoje. Braća kao dušmani Mladena II. nastoje za- 
jedno s ostalim zavidnicima Mladenovim, da ga 
sruše. 

Mladen II. primio je od svog oca Pavla veliku 
baštinu. Granice su vladanju Mladenovu na sje- 
veru Gvozd (Kapela), na jugu Neretva, Drina I 
Sava na istoku i sjeveroistoku i more na zapadu. 
Naslovi kao Croatie et Bosniae Banus, zatim 
„comes i dominus totius terrae Hlm (povelja 
1304.) nijesu prazne titule, nego se faktično po- 
dudaruju s vlašću njegovom. I on i otac mu izvr- 
šivali su dominium s faktičnim suverenstvom, jer 
se suverenstvo kralja izražavalo latentno i to 
samo u koliko su ga Šubići htjeli priznati. Da- 
kako, da njegova vlast ne bijaše jedinstvena. On je 
m.orao u svakom području da daje koncesije tamo- 
šnjim posjednicima. Svi ti njegovi vazali bojahu 
ga se, ali on se morao bojati i njih. Mladen li. 
vladao je krepko velikom tom baštinom. „On je 
ratnik, diplomata i vladalac u jednoj osobi," veli 
Thalloczy; „njegovo ime je bilo na daleko na glasu 
u Italiji, Ugarskoj i u njegovih susjeda." Poznato 
je, da je Mladen imao tjelesnog liječnika Viljema 
Varignana, koji mu je bio i diplomatski savjetnik. 
Istorija skolastične medicine broji ovog Šubiće- 
vog liječnika megju najpoznatnije pretstavnike 
ovoga, pravca. Jedno svoje djelo posvetio je Mla- 
denu: „Svim viteškim krepostima opasanomu i ne 
manje umnom krunom ovjenčanomu gospo- 
dinu, svomu vazda gospodaru, Mladenu, Hrvata i 
Bosne Banu i vrhovnomu gospodinu čitave Hum- 
ske zemlje."*) Na to djelo potakao ga je Mladen. 
Kad još čujemo, da Mladen, jedan veliki knez, 



♦) Zbog Huma ratuje po svoj prilici i s Milutinom, 
srpskim kraljem (1318-1319.) 



27 

početkom XIV. stoljeća čita bibliju, onda nam sve 
to, veli Thalloczy, prikazuje bana kao e m I 
n e n t n u kulturnu pojavu u Dalmaciji i b o s a n 3- 
koj unutrašnjosti. 

Perfidna politika Mletaka (1313. oteše mu 
Zadar), surevnjivost hrvatskih velikaša i autono- 
mističke težnje dalmatinskih gradova, a na koncu 
i sam kralj učiniše kraj Mladenovom gospodstvu. 
Najprije se složiše u savez protiv Mladena njegovi 
vazali knezovi Kurjakovići i Nelipići, zatim Hrvati- 
nići i dalmatinski gradovi. Pače i rogjeni brat Mla- 
denov diže se proti njega. Njima se priključiše 
slavonski ban Ivan Babonić i bosanski ban Stjepan 
Kotromanić, a tajno su rovarili protiv njega i 
Mlečani na sve strane, ma da su ga još god. 1314. 
primili megju -svoje začasne gragjane i prave Mle 
čane. Kralj Karlo I. stiže nakon što je već Mladen 
bio razbit od svojih protivnika u Knin, kamo bude 
sazvan i sabor. Mladen II. došao je pred kralja 
s darovima, a kralj ga na viku velikaša svrgne 
s banske časti i zapovijedi mu, da ostane uza nj. 
Bansku čast preuze u Hrvatskoj i Dalmaciji Babo- 
nić, a u Bosni bi banska čast isključivo 
predana mladomu Stjepanu Kotro- 
m a n i ć u. Karlo I. ode s Mladenom u Zagreb i 
postavi nad njim stražu, te ga od sele smatraše za- 
robljenikom. Umro je po svoj prilici negdje u 
Ugarskoj (možda u Temešvaru) u tamnici. 

Njegovi ga protivnici očito tendenciozno pri- 
kazuju kao zlobna i pakosna tirana. Ljetopisac 
Miha Madijev žigoše ga nakon pada ovim rije- 
čima: „Kamo ti sada tvoja sila, bane Mladene, ti 
koji si prezirao silu svih kraljeva na zemlji . . .", 
^li iz Miha Madija govori mržnja autonomističke 
Dalmacije. 



IV. 

STJEPAN KOTROMANIĆ. 

(1314. ? 1322. do 1353.) 

Pod okriljem Anžuvinaca zače vladu ovaj 
bosanski ban, koji je u mnogome poravnao pu- 
teve, kojima je kasnije koracao veliki Stjepan 
Tvrtko I. O mladosti Stjepana Kotromanića ne- 
posredno iza očeve smrti malo se znade. Spome- 
nuli smo, da se mati njegova Jelisaveta sklonila 
s djecom u Dubrovnik. Ne znamo kad se Stjepan 
vratio, ali može se slobodno ustvrditi, da je prije 
pada Mladena imao svoju stranku, pa ćemo po 
tome laglje i shvatiti spomenuto već napuštanje 
Šubića sa strane porodice Hrvatinića. Oko 1322. 
izdaje Stjepan Kotromanić povelju sa svojim bra- 
tom Vladislavom i u toj povelji poklanja knezu 
Vukosavu Hrvatiniću župe Banicu i Vrbanju. Tada 
se već zove Stjepan Kotromanić: gospodin svim 
bosanskim zemljama. Soli, Usore, Donjim Kraje- 
vima i Humske zemlje. Oko 1323. godine izdaše 
braća sličnu povelju u Moištri „pred djedom 
velikim Radoslavom", dakle poglavicom bosanske 
patarenske crkve. 

Na tijesne veze Stjepana Kotromanića s Kar- 
lom I., ugarsko-hrvatskim kraljem, upućuje nas I 
brak Stjepana Kotromanića sa poljskom kneginji- 
com Jelisavetom, kćerkom hercega Kazimira od 
Kujavije. Bila je to rogjakinja Karlove žene Jelisa- 
vete, kćerke poljskoga kralja Vladislava Lokjeteka. 
Karlo I. podupirao je svim silama Stjepana, 
a ovaj mu je bio vjeran saveznik protiv hrvatskih 
oligarha (ratovanje Stjepanovo protiv kneza 
Nelipića) i srpskih vladara. Za meteža u Srbiji 



29 

uspjelo je Stjepanu zavladiti Humskom zemljom, 
ie je tom zgodom Srbija za uvijek izgubila Hum- 
sku. (1325.) Iza toga pripoji još Stjepan Makarsku 
krajinu (od Cetine do Neretve) svojoj vlasti, te 
hrvatske župe Dumno, Hlivno i Dlamoč, ođ 
kojih postade oblast Z a v r š j e, zvana kasnije 
Zapadne strane. 

Godine 1333. darova Stjepan Dubrovčanima 
„vas Rat i Ston i Prevlaku i otoke, koji su okolo 
Rata" u baštinu. Za taj dar obećaše Dubrovčani, 
da će plaćati banu i njegovim potomcima svake 
godine na dan sv. Vlaha dohodak od 500 perpera; 
nadalje, ako bi ban ili njegovi potomci došli u 
Dubrovnik, da mogu slobodno stanovati u zidanoj 
palači, a ne će zato plaćati najma . . . Pod konac 
svoje vlade zaratio se Stjepan Kotromanić, potpo- 
magan od Ljudevita Velikoga sa silnim srpskim ca- 
rem Dušanom. Uzalud su Mlečani kušali da izmire 
oba vladara. Stjepan je provalio u Dušanove 
zemlje (1349.), a Dušan je opet slijedeće godine 
(1350.) pošao lično s velikom vojskom protiv 
Bosne. Dubrovački pisci (Orbini i Lukarić) 
vele, da je on provalio s 80.000 vojske sa Drine u 
Bosnu sve do Bobovca i Dumna, a onda do Cetine 
i Krke. Po drugim vijestima namjeravao je provaliti 
do obale Zahumske, dolinom Neretve, a odavle 
prema Spljetu. Na glas o ofenzivi vizantijskoj po- 
hiti prema Kotoru, a odavle u Makedoniju. 
Bosanci iza tog ubrzo opet zaposjedoše 
gradove u Zahumlju. Oslobodivši se Stje- 
pan Kotromanić Dušanove sile živio je dvije 
tri godine mirno povjerivši se sasvim ugar.-hrv. 
kralju Ljudevitu, sinu Karla I. Odnošaj izmegju 
oba vladara postade još tjesniji, kad je Ljudevit 
uzeo za ženu kćer Stjepanovu, Jelisavetu (1353.). 
Tako je Ljudevit stupio u rodbinsku svezu s ovom 
mladom dinastijom. Kako neki hoće, nagnala ga 
je na to ljubav prema Jelisaveti, ali više je vjero- 
jatno, da je htio ženidbom sa Jelisavetom zavla- 



30 

dati jednim dijelom Bosne, što mu je kasnije i 
uspjelo za Tvrtkove mladosti. 

U vjerskom pitanju prianjao je Stjepan Kotro- 
manić više uz patarensku vjeru nego li uz katoli- 
cizam. Možda se oslanjao i na istočnu crkvu. Po 
zitivno se ne da reći, da li je bliže bio patarenstvu 
ili istočnoj crkvi. Megjutim u drugoj polovici svoje 
vlade podupirao je katolicizam svim silama. 
Njegova je želja bila, da bosanski biskup prenese 
svoju stolicu iz Djakova opet u Bosnu, ali ta žeija 
nije mu se valjda ispunila. Osobito je živahnu 
djelatnost razvio za Stjepana Kotromanića biskup 
fra Peregrin (1349. — 1356.). Stjepan K. živo je 
pomagao njegova nastojanja, obratio se pače pis- 
mom na papu Klementa VI., da pošalje Peregrinu 
pomoćnike, „koji znadu nauk vjere i koji su vješti 
slavenskom jeziku ili bi ga barem mogli naučiti". 
Nadalje traži ban, da bi se biskupu bosanskome 
dozvolilo, da može sam u pomoć pozvati re- 
dovnike i svećenike, te da im se dadu sve povlasti, 
što se daju svećenicima, koji rade megju Tatarima 
i nevjernicima za proširenje vjere, jer istim tru- 
dom i istom pogibelju službuju u Bosni ; 
podjedno neka se tim svećenicama dozvoli općenje 
s izopćenim narodom. Osobito je zanimiva banova 
molba, da se Peregrinu dozvoli smješten je obra- 
ćenika u veće manastire, gdje bi se neko vrijeme 
podučavali u latinskoj slovnici i nauci katoličkoj. 
Stjepan Kotromanić bio je i osobiti zaštitnik franje- 
vačkoga reda. 

Ban Stjepan Kotromanić nije imao muškoga 
potomstva. Njegov magji brat V 1 a d i s 1 a v 
oženio se 1338. Jelenom, kćeri Jurja 11. Bribir- 
skoga. Kad je Stjepan Kotromanić umro (1353.), 
bijaše, ali vrlo kratko vrijeme, banska vlast u 
rukama njegovoga brata, jer je Vladislavljevu sinu 
Tvrtku jedva moglo biti više od 1 5 godina. Ali vec 
god. 1354. ne spominje se Vladislav, te tako za- 
padne bosansko prijestolje Tvrtka 1., sinovca Stje- 
pana Kotromanića. 



V. 

STJEPAN TVRTKO I. BAN I KRALJ. 
(1354.— 1391.) 

A. 

Tvrtko u borbi s Ljudevitom i bo- 
sanskom vlastelom. 

Odmah iza smrti Vladisavljeve vidimo mater 
njegovu Jelenu s mlagjim sinom Vikom (Vukom) 
na putu u Ugarsku, da s kraljem Ljudevitom i svo- 
jom rogjakinjom Jelisavetom pročisti porodične 
odnošaje. Ćini se, da je udovica mati tražila tom 
prilikom i zaštite u Ljudevita, jer bosanski velikaši, 
koji su se uživili za Stjepana Kotromaniča u svoj 
podanički položaj opet idu zatim, da izvojuju 
staru nezavisnost. „Ono mjerilo lojalnosti, veli 
Thalloczy, koje se u srednjem vijeku na zapadu na 
jednom ili drugom mjestu ističe, nije se u Bosni 
nikada razvilo. Uzrok je tome dijelom razdioDa 
teritorija, a dijelom opet onaj snažni i ne- 
obuzdani lični osjećaj, koji je vazda ka- 
rakterisao tamošnje porodice." Prvi se digoše ne- 
koji članovi porodice Hrvatinića, a ne bismo se pre- 
varili, da je donekle i vjerski momenat odlučivao, 
jer je Tvrtko bio katolik, a većina njegovih velikaša 
patareni. 

U takovim prilikama oslonila se mati sa svo- 
jim sinom Tvrtkom na Ljudevita i u prvom početku 
vidimo, da je Tvrtko odan vazal Ljudevitov. Lju- 
devit megjutim ne bijaše sasvim s njime zado- 
voljan. Ubrzo se pokazalo, da je Ljudevit nakanio 
bosansku banovinu umanjiti, a ostatak skučiti pod 



32 

svoju vlast, te od bana načiniti u neku ruku svoga 
namjesnika. Na to ga je nukalo, veli Šišić, najviše 
sretno ratovanje s Venecijom, a nagrada toga rato- 
vanja imala je biti željno iščekivana i teško 
stečena dalmatinska obala. Ova je opet bila u pr- 
vom redu upućena na zalegje, na Hrvatsku i Bosnu. 
Stoga je Ljudevit i htio, da to zalegje proširi da- 
kako na štetu Bosne, čije su zapadne oblasti i 
onako najvećim dijelom bile vremenom preotete hr- 
vatske župe. Da tu svoju svrhu postigne, (o tom 
ima pouzdanih podataka), stao je mamiti pod svoju 
vlast neke bosanske velikaše, (od roda Hrvatinića), 
tražeći od njih, da se odmetnu od Tvrtka, a pokore 
ravno njemu i njegovoj zaštiti (1357.), što su oni 
i učinili. Tvrtko je u takovim prilikama sredinom 
1357. morao sklopiti za se veoma nepovoljan 
ugovor. Morao se obvezati, da će protjerati Pata- 
rene i svoje zemlje, da je dužan ići s kraljem u rat 
i boraviti i dolaziti u kraljevu prijestolnicu ili lično 
ili brat mu Stjepan Vlk (Vuk) i napokon otstupiti 
mu čitavu Humsku zemlju. Kralj mu za to potvr- 
gjuje banovinu bosansku i Usoru. Tim 
ugovorom postao je Tvrtko potpuni vazal Lju- 
devitov, te su i Dubrovčani zvali Tvrtka „po na- 
logu kraljevskom ban". Za cijelo je u to doba na- 
stao i onaj natpis kod Zaušja blizu Donje Drežnice 
u današnjoj Hercegovini, u kojem se veli : „Se piša 
rab božji i svetoga Dmitrija udnigospodina 
kralja ugarskoga Loiša i gospodina 
bana bosanskoga Tvrtka". 

Ovakovo riješenje bosanskoga pitanja jedva 
da je prijalo bosanskoj vlasteli. Bosanskim veli- 
kašima nije bilo ni na kraj pameti, da slabog svog 
bana zamijene moćnim kraljem Ljudevitom, koji je 
u pitanju vlasteoske oligarhije bio još kud i kamo 
energičniji od svoga oca Karla I. Radilo se sada o 
tome, da li će bosanska banovina ostati autonomna 
ili će se pretvoriti u ugarsku provinciju. Zato se uz 
Tvrtka okupiše vlastela obiju konfesija i digoše 
bunu, a Ljudevit je sam pošao u Bosnu, da uguši 



33 

taj ustanak. Razlozi polaska Ljudevitova u Bosnu 
bili su dakle politički, a ne samo, kako Ljudevit 
veli, da ga na tu vojnu navelo „pustošenje bez- 
brojne množine heretika i patarena, a na štetu 
prave vjere kršćanske." 

Ljudevit je odlučio Bosnu napasti s dvije 
strane. (1363.). Jednu vojsku povjerio je kralj pa- 
latinu Nikoli Kontu i ostrogonskom nadbiskupu 
Nikoli, a imala je provaliti u Usoru i osvojiti grad 
Srebrenik; druga vojska (na čelu joj sam kralj) 
provalit će u župu Plivu i njeno središte tvrcii 
Sokol-grad. 8., 9. i 10. jula 1363. nalazio se kraij 
pred Sokolom, a već 19. jula izdaje povelju u Viro- 
vitici nedaleko Drave. Rat je prema tome trajao 
veoma kratko i svršio za kralja potpunim neus- 
pjehom. Kralj ne govori ni u jednoj povelji o toj 
neuspjeloj vojni, ali za to nam o njoj govori sam 
Tvrtko. U povelji od 1366. god., što ju je izdao u 
župi Rami pred gradom Prozorom veli: „Stvorih 
milost svoju gospodarsku svojemu vjernu sluzi, 
u ime vojvodi VlkcuHrvatinićuza njegovu 
vjernu službu u ono vrijeme,kada se podiže na me 
ugarski kral, u ime Ludovik, i prihodi u Plivu pod 
Sokol i ondazi mi vojvoda Vlkac vjerno posluži." 
Za nagradu darovao je ban Tvrtko Vuku čitavu 
Plivsku župu. Mnogo gore od samoga Ljudevita 
progjoše palatin Nikola Kont i ostrogonski nad- 
biskup Nikola, kraljev kancelar. Podsjedanje 
Srebrenika nije uspjelo, te su ugarski vojskovogje 
morali napustiti grad uz veliki gubitak ljudi i 
stvari. Tako je Bosna, veli Šišić, sačuvala oružjem 
u ruci svoj politički individualitet, a Tvrtko se sada 
prozove „Božjom milošću ban čitave Bosne". Re- 
publika mletačka učini (1364.) njega, brata mu Vika 
i mater Jelenu svojim gragjanima. 

Time megjutim još uvijek nijesu bile svršene 
kušnje i borbe mladoga bana. Dvije godine iza 
toga planu protiv Tvrtka buna, kojoj je bio na 
čelu brat mu Vlk s knezovima Dabišićima. Razlozi 
nam nijesu poznati, ali možda je Vlk težio da po- 



34 

stane suvladarom. Tvrtko mora s materom pobjeći 
iz Bosne, a Vlk postade banom. Protjeranom banu 
ne preostade drugo, nego zatražiti pomoć u Lju- 
devita, koji mu je i pruži i Tvrtko se još iste go- 
dine (1366.) vraća u Bosnu, ali jedva u čitavo svoje 
vladanje. Čini se, da je kralj pridržao koji dio u 
svojoj vlasti. Nekoji buntovnici bijahu pohvatani 
i utamničeni, a Vlk pobježe u Dubrovnik. Du- 
brovčani ga kasnije na zahtjev Tvrtkov ne htjedoše 
izručiti, makar je i sam Tvrtko boravio zbog toga 
u Dubrovniku. Godine 1367. napokon izmiri se 
Tvrtko sa bratom i obdari ga gradovima i imanjima 
(„svojega brata gospodina Vlkića"). 



B. 



Stjepan Tvrtko širi granice svoje 

države i okruni se kraljevskom 

krunom. 

Poslije ovih nevolja zvao se Tvrtko „Milošću 
božjom i našega gospodara Ljudevita ban Bosne". 
No ovaj odnošaj ne potraja dugo. Kralj Ljudevit 
svratio je svoju pažnju na prilike u Poljskoj i tako 
je Tvrtku morao ostaviti slobodne ruke na jugu. 
Ovu zgodu upotrijebio je Tvrtko, da osili svoju 
vlast na jugu, a osobito istoku svoje države. Go- 
dine 1355. umro je Dušan Silni u doba od 48 go- 
dina, i njegov nasljednik Uroš IV. nije imao 
osobina, da bi mogao snažnom rukom rukovoditi 
velikom, nedavno proširenom državom. Ubrzo 
izbiše nemiri u čitavoj zemlji. Državu počeše kidati 
vlastela, osnivajući samostalna gospodstva. 
Vlkašin postaje uz cara kraljem. U Zeti javljaju se 
Balšići kao župani, a izmegju obale južno od Du- 
brovnika i planina istočno od Drine župan Nikola 
Altomanović „velikaš plitkoga uma i siledžija, 
koji je sa svima susjedima živio u svagji". Istočni 



35 

-susjed župana Altom ano vica, dublje u unutraš- 
njosti, bio je knez Lazar, sin Pripčev. Pribac zove 
se i Hrebeljanović. Lazar se oženio Milicom, kćer- 
kom kneza Vratka, uglednoga vojskovogje cara 
Dušana, koji je poticao od sporodne loze Nema- 
njića. U mladim godinama stupio je u dvorsku 
službu Dušanovu, a kasnije se javlja kao jedan od 
najuglednijih dvorjanika caraUroša. Oko 1370. bio 
je Lazar gospodar Rudnika. Godine 1371. izumire 
dinastija Nemanjića s Urošom IV., a i Turci se 
javljaju u isti čas kao politički baštinici još ne- 
davno tako snažnoga carstva. Bistrom i prokuša- 
nom oku Tvrtkovu nije mogla uteći važnost ovoga 
novoga političkoga položaja na jugu i istoku 
njegove države . Po babi svojoj, kćeri Stje- 
pana Dragutina, bio je Tvrtko u rodu po 
tankoj krvi s izumrlom dinastijom Nema- 
njića, a on ne samo da je to stao 
isticati, nego se poče i otimati za posjede iste po- 
rodice. Sklopivši savez s Lazarom Hrebeljanovićem, 
osvoji on zemlju oko gornje Drine, zatim sam 
protjera god. 1376. iz Travunje Jurja Balšiča, 
kojemu je otstupio malo ne cijelu kneževinu T r a- 
V u n j u Nikola Altomanović, te mu se oblast pro- 
stirala preko Humske do Kotora i Onogošta (Nik- 
šića). Na istoku držao je u svojim rukama Tvrtko l 
jedan dio Raše, gdje se nalazilo i Mileševo s gro- 
bom sv. Save. Ljeti god. 1377. dade se na grobu 
sv. Save okruniti „sugubim vijencem" t. j. dvo- 
strukom krunom u znak srpske i bosanske zemlje, 
prozvavši se: Stefan Tvrtko po milosti gospođa 
Boga kral Srblem, Bosni, Primorju, Hlmsci zemli, 
Dolnim Krajem, Zapadnim Stranam, Usori, Soli, 
Podrinju i ktome. Ovim krunisanjem prešla su i 
prava Nemanjića na Tvrtka, što su i Dubrovčani i 
Mlečani odmah i priznali. Dubrovčani su mu naime 
plaćali danak, što su ga plaćali srpskim vladarima 
na dan sv. Dimitrije u iznosu od 2000 perpera*), 

*) Godine 1354. spominje se u jednoj povelji stanak 



36 

Prema novoj časti bijaše si Tvtrko uredio i svoj 
dvor, uvedavši nova dvorska dostojanstva (logotet, 
protovestijar). Osim toga okružio se i najodličnijim 
bosanskim knezovima i vojvodama, od kojih su već 
tada bili poznati Vlatko i Hrana Vuković, Radin 
Jablanović i sin mu Pavao Radinović, a osobito 
vojvoda Vukac Hrvatinić i sin mu Hrvoje Vukčić. 
„Stona mista'' Tvrtkova su obično Sutjeska, Bobo- 
vac, Trstivnica. Tvrtko je podupirao i darivao ove 
moćne porodice, da ih predobije za se i za svoju 
porodicu,pa mu je to i uspjelo, dok je on živio. 
Poslije su ti velikaši zaboravili na to i odmah iza 
njegove smrti trgali jedinstvo države. 

U jednoj povelji od god. 1378. ovako Tvrtko 
odregjuje svoju zadaću: „i po tom načeh s bogom 
kraljevati i praviti prestol srbskije zemlje, žclaje 
padšaja sa vzdvignuti i razoršaja seukrepiti..." 
Ovoj svojoj zadaći ostao je vjeran do kraja svoga 
života. 

Poslije smrti Ljudevita (1382.) pokazao je 
Tvrtko odlučno volju, da proširi granice svoje 
države na Jadransko more, a na sjever do Drave 
dakle, da dobije vlast nad čitavom zemljom, u ko- 
joj stanuju Hrvati i Srbi. Velikim dijelom on je i 
ostvario svoje težnje, ali što to nije trajno i 
sasvim proveo, kriva je njegova prerana 
smrt. Državi Tvrtkovoj trebalo je mora i 
brodovlja, a u tom poslu smetao mu Du- 
brovnik, a zatim kraljica Marija, koja je 

bosanskih velikaša na mjestu Mili ili Milje. Ovo Milje nije 
drugo, veli Ruvarac, nego manastir Mileševo sa crkvom 
sv. Nikole, što ga je sagradio Stjepan Kotromanić 
i u kojem je bio sahranjen. Jukić spominje, da je Mile- 
ševo bilo na rijeci Bosni u današnjem gradač- 
kom kotaru, danas zvani Mileševac. Talloczy veli, 
da je mjeslo Mile ležalo oko Ključa i dodaje: „te tako 
pada ona tvrdnja većega broja bosanskih historičara 
da se Tvrtko krunisao za kralja u manastiru 
Milešev u, posvećenom sv. Nikoli." Kao da je i 
Ruvarac bio ovoga mišljenja, samo ga nije htio izreći. 
(Sravni rjegovu raspravu: Banovanje Tvrtka bana. Glasnik 
bos. muzeja godine 1894.) 



37 

baštinila Kotor iza oca. Ne usugjujući se direktno 
napasti Dubrovnik, podigne on na ulazu u Boku 
Kotorsku na vrlo zgodnom mjestu novi grad, koji 
prozva Sv. Stjepan' (u čast svome zaštitniku); 
poslije bi grad prozvan Novi, a danas mu je ime 
Ercegnovi (Castelnuovo). Time je htio satrti trgo- 
vinu Dubrovnika, po kojoj je ova republika bila 
moćna i jaka, a podjedno je htio i Kotor otkinuti 
od Marije. Novi je imao biti glavni primorski trg 
bosanskih i srpskih zemalja, u kojem bi se 
usredsredila sva trgovina ovih zemalja. Žitelji dal- 
matinskih gradova grnuli su ovamo vozeći vino i 
sol, a Tvrtko je podigao u Novome „slanicu" i 
učinio ga trgom za prodaju soli (kasnije je to 
1382. god. na molbu Dubrovčana zavrgao!). 

Tvrtkova diplomatska vještina našla je terena 
za svoje pomorske težnje i u Mlecima. Vijeće mle- 
tačko dalo mu je privilegij (1383.), što je dozvolilo 
svomu gragjaninu Nikoli Bazeju, da primi od 
njega admiralsku čast, pače mu je prodalo i jedan 
dobar brod tobože kao mletačkom gragjaninu. 
Mora da je osobito na srcu ležalo Mlecima Tvrt- 
kovo prjjateljstvo, jer su ga iste godine unijeli u 
svoju zlatnu knjigu začasnih gragjana, pošto se 
pokazao „vjernim i pravim Mlečanom", koji revno 
radi o boljku republike. Dozvolili su mu dalje, da 
može graditi u Mlecima još dva broda. Ova sklo- 
nost Mletaka prema Tvrtku dade se protumačiti 
odnošajima u susjednoj Hrvatskoj i Dalmaciji, 
gdje se u punom jeku spremalo poznato gibanje 
protiv kraljice Marije i matere joj Jelisavete. Mle- 
čani su opet znali Tvrtkove osnove i nadali su se, 
da će u općoj smutnji u mutnome loviti. 

C. 

Stjepan Tvrtko prema pokretu u 
Dal m ac i j i i H rv a tsko j. 

Megju Hrvatima, koji su se digli za Karla 
Dračkoga, a protiv Marije, našao je Tvrtko do- 



38 

skora pristaša. To je u prvom redu vranski prior 
Ivan Paližna (prior reda Jvanovaca u Ugarskoj i 
Hrvatskoj), ali Tvrtko ipak nije odmah otvoreno 
pristao uz buntovnike. 

Sa strane Marijine opet se uvigjelo, da treba 
pokušati izravnanje s Tvrtkom, hoće li Marija 
uspjeti protiv ustaša. Godine 1385. ode palatin Ni- 
kola Gorjanski u Sutjesku, da se porazgovort 
s Tvrtkom. Tvrtko u ovaj mah nije drugo tražio 
nego samo Kotor „vlasništvo njegovih roditelja i 
praroditelja". Gorjanski zato sklopi s njime 
„vječni" savez protiv svih neprijatelja Marijinih, a 
Tvrtku predade Kotor, kojim je faktično jošte iste 
godine ovladao. 

Kada je Karlo Drački godine 1386. u Ugar- 
skoj bio izdajnički ubijen, promijeni Tvrtko svoju 
prividnu neutralnost i pristade otvoreno uz bun- 
tovnike zajedno s vojvodom Hrvojem Vukčićem". 
Buntovnici su naime vojevali dalje za sina Karla 
Dračkoga Ladislava, kojemu je bilo jedva deset 
godina. Već godine 1386. provaljuju bosanske čete 
do Klisa i Spljeta. Kad je Ivan Paližna postao na- 
mjesnikom i banom hrvatsko-dalmatinskim sa sje- 
dištem u Klisu, poradi on još više u korist Tvn- 
kovu tako, da je sredinom god. 1390. Tvrtko 
pridružio svojoj državi svu Dalmaciju s otocima, 
osim jedinoga Zadra, a imao je u rukama i južnu 
Hrvatsku. Od sada nosi naslov i kralja Dalmacije i 
Hrvatske. 

Njegovu akciju u Dalmaciji nije prekinulo nr 
ratovanje s Turcima. Tvrtko šalje Lazaru u pomoć 
vojvodu Vlatka Vukovića, a vjerojatno je, da je u 
kosovskoj bitci sudjelovao i Hrvoje. Od hrvatskih 
ustaša spominje se naročito bivši ban Ivan Horva?. 

Tvrtkovim osvajanjem postade Bosna, sad pri- 
kovana uz Hrvatsku, sad uz Srbiju, središtem oka 
kojega se skupiše česti države hrvatske i srpske. 
Bosna je bila tada najmoćnija država na 



*) U Ugarskoj zovu sada Tvrtka samo banom. 



39 

Balkanskom poluostrvu. Ona je dominirala 
na sjeverozapadu, kao što je nekoliko go- 
dina prije toga dominirala Srbija za Du- 
šana na jugoistoku. Ipak je velika razlika, 
veli Stanojević, i u političkim i u kul- 
turnim težnjama carevine Dušanove i kraljevine 
Tvrtkove. Dušan je htio stvoriti srpsko-vizantijsko 
carstvo, a Bosna je trebala da postane srpsko- 
hrvatska država, koja će sprečavati prodiranje 
Ugarske na Balkan i vlast ugarsku u srpskom I 
hrvatskom narodu. U osnovi svojoj, svršava Sta- 
nojević, bila je Tvrtkova država realnije za- 
mišljena i zasnovana, nego država Duša- 
nova. Svim tim uspjesima učini megjutim kraj 
Tvrtkova smrt. Godine 1391. (u februaru) umrije 
Tvrtko zacijelo u Sutjeskoj, a doskora iza njega 
propade i njegovo djelo. 

Stjepan Tvrtko bijaše oženjen Dorotejom 
Bdinskom, kćerkom brata posljednjega bugarskoga 
cara Ivana Šišmana. Iz toga braka potiče sm 
Tvrtko. Tvrtko se poslije smrti Dorotejine spremao 
na drugi brak i to htio je da se oženi kćerkom AI- 
brehta III. Habzburgovca i tražio je Mlečane, da 
mu oni budu posrednici. Smrt njegova prekinula 
je osnove, koje je po svoj prilici Tvrtko imao s tora 
ženidbom. 



VI. 

STJEPAN DABISA. 
(1391.— 1395.). 

JELENA „GRUBA." 

(1395.— 1398.). 

Ma da je „svetopočivši" kralj Tvrtko ostavio 
dva sina: zaJkonitog Tvrtka i nezakonitog Ostoju, 
naslijedio ga je na prijestolju mlagji mu brat Stje- 
pan Dabiša po starom slavenskom pravu senio- 
rata. Prema tome nije uspjelo Tvrtku za svoga ži- 
vota uvesti red nasljedstva po primogenituri, što 
je kasnije prouzrokovalo neprestane prijestolne 
borbe. Uslijed tih prijestolnih borba neobično je 
opet narasla moć odlične bosanske vlastele, koja 
imade izborno pravo tako, da nijedan bosanski 
kralj nema više slobodnih ruku u politici nego je 
igračka u rukama velikaša, od kojih nekoji (Hrvoje 
Vukčić, Sandalj Hranić i Pavao Radinović) tjeraju 
politiku na svoju ruku. Da su bosanska vlastela 
digla toliko glavu, uzrok je i sam Dabiša, čovjek 
povodljiv i neodlučan, pa zato i malo sposoban, 
da ravna državom, koja je bila sastavljena od 
česti, što se još nijesu stopile u jednu cijelinu, nego 
svaka odavaše svoje porijetlo i isticaše svoje cen- 
trifugalne težnje. Žena mu je bila Jelena „Gruba", 
inače nepoznata porijetla, valjda kći domaće koje 
velikaške porodice. 

Dabiša bijaše priznat i u Hrvatskoj i Dalma- 
ciji, te je god. 1392. vršio u tim kraljevinama vlast 
po banu kraljevina Hrvatske i Dalmacije Vuku 
V u k č i ć u, bratu Hrvoja Vukčića. Megjutim su 
bili, kako je već poznato, hrvatski ustaše izabrali 



41 

Tcraljem sina Karla Dračkoga, dječaka Ladislava, 
koji za života Stjepana Tvrtka nije isticao svoja vla- 
darska prava, ali sada poslije smrti Tvrtkove sve 
više to čini. Tako on pod konac g. 1 391 . potvrgjuje 
banovinu kraljevina Hrvatske i Dalmacije vojvodi 
Hrvoju i bratu mu Vuku Vukčiću i inače dariva 
Hrvoju i braću mu brojnim gradovima i posjedima. 
Razban mačvanski, Ivaniš Horvat postaje Ladislav- 
Ijevim glavnim namjesnikom u Ugarskoj i saveznim 
kraljevinama. Tako su se sada takmila dva vladara 
za Dalmaciju i Hrvatsku: Dabiša i Ladislav, a već 
se pomalo javlja i Marijin muž Sigismund, koji će 
ulagati sve sile, da šatre protivnike svoje i svoje 
žene i da istisne Ladislava. 

Stjepan Dabiša počeo je uvigjati, da nije dosta 
jak, da se takmi sa Sigismundom i napuljskim kra- 
ljem Ladislavom. Nije imao odviše pouzdanja ni u 
hrvatske ustaše (Horvate i Paližne), koji su po- 
slije Tvrtkove smrti više naginjali Ladislavu, a I 
njegovi vlastiti velikaši više su se brinuli za se 
nego za kralja. Još je teža situacija nastala za Da- 
bišu, što su i Osmanlije pokucali po prviput na 
vrata Bosne. Imajući u rukama Dušanovo 
Skoplje približili su se i Bosni i prva provala 
dogodila se za vlade Dabišine (1392.). Izvori o toj 
provali malo nam govore. Znademo, da je vlada- 
lac Bosne brže bolje skupio „boljare, vojvode, ba- 
novce, knezove, tepačije, župane, velmože, vlastelu 
i vlasteličiće", te „potegne danju i noću" protiv 
njih. Boj se zametnuo na nepoznatome mjestu i 
čini se, da je ova provala ostala bez teških po- 
sljedica. 

Svi ti razlozi sklonuli se Dabišu, da je odlučio 
izmiriti se sa Sigismundom, kako bi osigurao prije- 
stolje njegovom pomoći. U julu 1393. sastadoše se 
oba kralja u Djakovu. O dogovoru izmegju oba 
vladara nemamo potankih vijesti, aU znademo, da 
je Dabiša pridržao svoju državu u starom op- 
seg u i da ga je Sigismund priznao kraljem i svp;- 
jim „milim prijateljem". Dabiša je opet sa svoje 



42 

strane preuzeo obvezu, da država imade poslije 
njegove smrti zapasti Sigismunda kao „pravog i 
zakonitog vladara", da ne će pomagati ustaša u 
Hrvatskoj i Ugarskoj i da će svoje velikaše pozvati 
na vjernost i vjernu službu prema Sigismundu'). 
Sigismund je nakon toga ugovora, koji je imao 
vrijediti za „vječna vremena" imenovao Dabišu 
županom šomogjskim. 

Protiv toga ugovora bijahu brojna bosanska 
vlastela, dok je n. pr. vojvoda Hrvoje priznao gja- 
kovački ugovor. Razumije se, da su protiv ugovora 
bili i hrvatski velikaši, protivnici Sigismunda. Go- 
dine 13Q3. vidimo na Dabišinom dvoru bana Iva- 
niša Horvata i brata mu Pavla, koji su kao bje- 
gunci sada, kada im je poslije gjakovačkog ugovo- 
ra i lična njihova zaštita bila u Bosni sumnjiva, 
svim silama nastojali, da obore taj ugovor i dignu 
Bosnu protiv Sigismunda. Dabiša im je otea 
Omiš, gdje su se bili sklonuli, a valjda ih je i dalje 
progonio, jer su se zatvorili u grad Dobor, 
na donjem toku rijeke Bosne, koji su po svoj pri- 
lici bili podigli već prije, da mogu odanle napadati 
Slavoniju i Ugarsku. 

Sigismund je odlučio potražiti svoje protiv- 
nike u Bosni. Pogje zato dobro spremljen prema 
Doboru. Braća Horvati pobjegoše odavle, ali izda- 
jom padoše u ruke Sigismundove, koji je megjutim 
spalio Dobor. S Horvatima dospješe u Sigis- 
mundove ruke i drugi kolovogje, koji bijahu po- 
gubljeni. Osobito je tragično svršio Ivaniš Horvat 
u Pečuhu. Time je Sigismund postao gospodar si- 
tuacije, a to je sada dobro osjetio i Stjepan Da- 
biša, koji se požurio u tabor Sigismundov kod 
Dobora i ovdje sa Sigismundom obnovio g j a k o- 
vački ugovor. Po mnijenju Šišićevu ovaj je 
ugovor sada proširen u toliko, da se Dabiša moraa 



*) Bez privole velikaša ovaj ugovor i onako ne bi 
ništa vrijedio. 



43 

odreći Hrvatske i Dalmacije*) (1394.). Tako je 
Dabiša „povratio sebe i svoje podanike u podan- 
stvo (dominio) i poslušnost kralju i ugarskoj 
kruni". U Dalmaciji upravljao je još uvijek Vuk 
Vukčić, protivnik Sigismundov. Protiv njega iza- 
šalje Sigismund Nikolu Gorjanskoga, koji Vuka 
svlada kod Knina i ovom pobjedom padoše Hr- 
vatska i Dalmacija u ruke Sigismundove. 

Godine 1395. umrije Stjepan Dabiša u Sutje- 
skoj, „nasljednik Tvrtkova žezla i krune, ali ne 
duha njegova niti odlučne mu volje". On je svoju 
naslijegjenu bosansku krunu doveo u nekadašnji 
vazalski odnošaj prama kruni sv. Stjepana. Slaba 
njegova vladavina mogla je biti i po ćudi gordoj 
bosanskoj gospodi, na ona je stoga i posijala 
sjeme, iz kojega će niknuti plod skore i nagle pro- 
pasti. 

Glas o Dabišinoj smrti stigao je Sigis- 
mundu u Erdelj, gdje se on nalazio u taboru spre- 
majući se protiv Turaka. On je pošao po svoj pri- 
lici odavle u Bosnu, da oživotvori svoje pravo po 
gjakovačkom ugovoru. Bosanski velikaši razdijelili 
su se na dvije stranke. Jedna je htjela Sigismunđa, 
ali ta je bila u manjini. Većina izabere udovicu 
Dabišinu Jelenu, što Sigismund nije mogao sprije- 
čiti radi neprilika s Turcima, pa je valjda i dao 
tome izboru svoju privolu. Jelena je vladala samo 
po imenu, dok su u istinu imali vlast u rukama 
Hrvoje, Sandalj i Pavao Radinović, koji su već 
1397. dizali protiv nje Stjepana Ostoju, nezakoni- 
tog Tvrtkovog sina. Godine 1397, vlada već sam 
Ostoja, a o Jeleni imade još spomen iz god. 1399, 



*) Drugi historičari misle, da se Dabiša već prvi- 
put u Djakovu morao odreći Hrvatske i Dalmacije. 



VII. 

DOBA PROTUKRALJEVA 
I PRIJESTOLNIH BORBA U BOSNI. 

NEKOJI BOSANSKI VELIKAŠI 

VLADAJU U SVOJIM OBLASTIMA 

SAMOSTALNO. 

(1398.— 1421.). 

A. 

Stjepan Ostoja (1398.— 1404.). Ovaj 
vladar nikada se spominje ni oca ni djeda, pa nam 
se čini kao da se žaca svoga porijetla. Zato i nije 
neopravdano nagagjanje, da je po svoj prilici bio 
nezakonit sin Tvrtkov*. Popeo se na prijestolje 
pomoću moćnoga plemstva i zato je bio posvema 
od njega zavisan. Samomu kralju nije ni preostalo 
više nego matica bosanske države, Gornja Bosna, 
pa i ovdje su mu sputane ruke od vlastele. K tome 
ga je smatrao Sigismund uzurpatorom, a Turci su 
ponovno provalili u zemlju pod Mahmut pašom, 
te je nemilo oplijeniše. Samo ciča februarska zima 
prisili ih na povratak (1398.). U takovim teškim 
prilikama bio bi se i vladar većih sposobnosti 
teško snašao, a kamo li Stjepan Ostoja, koji nije ni 
pokušao, da se otme ispod vlasti moćne vlastele. 
Od velikaša, koji su zapravo držali kormilo države 
u svojoj ruci ističu se Pavao Radinović, Sandalj 

*) U jednoj povelji od 1444. god. zove Stjepan Toma 
Ostojić, nezakoniti sin Stjepana Ostoje svoga pretšasnika 
Tvrtka II. Tvrtkovića ^patruus noster carissimus." Du- 
brovčani vele za nj: „e sta homo de minima condicion." 



45 

Hranić, a nada sve Hrvoje Vukčić-Hrvatinić. 
Piavao Radinović. Otac Pavlov Radin Ja- 
blanić bijaše ugledna osoba na dvoru Stjepana 
Tvrtka I., a sam Pavao proživi mladost svoju na 
kraljevskom dvoru. Tvrtku I. morao je biti osobito 
drag, jer Dubrovčani pišu jednom zgodom 
Pavlu o tome: „i on tebe (naime Tvrtko) 
imaše i držaše koliko svoje diete", a 
drugom opet zgodom kažu za nj: „a učenik 
dobri slavnoga spomenuća gospodina kralja 
Tvrtka*'. Ugled Pavlov digao se i time, što je Stje- 
pan Ostoja uzeo njegovu rogjakinju Kujevu za 
ženu. Otadžbina Pavlova bijaše izmegju Bosne i 
Drine. Obuhvatala je Boračku župu (comitatus 
Berez) s gradom Boračem (kod Vlasenice), zatim 
olovne majdane kod Olova i trg Praču. (Tu je sa- 
gradio Pavao grad Pavlovac.) Na sjeveru megja- 
šio je njegov posjed sa Srebrenikom. Osim toga 
je imao Pavao Ustikolinu (izmegju Foče i Go- 
ražde), Dobrun, a po svoj prilici i Vrhbosnu. Ka- 
snije je porasla njegova moć, jer je dobio posjed 
Sankovića. Za Tvrtkovih vremena vladao je u 
Humu i Popovom polju, te uz obalu izmegju Du- 
brovnika i Stona župan Sanko. Njegovi sinovi Be- 
lijak i Radić stekli su za Tvrtka dijelove stare Tra- 
vunje, a napose Konavlje. Poslije smrti Tvrtkove 
darovaše braća Sankovići i ne pitajući ostalu bo- 
sansku vlastelu 13Q1. god. župu Konavlje Dubrov- 
čanima. Još iste godine udariše na njih Pavao Ra- 
dinović i vojvoda Sandalj Hranić, zarobiše braću, 
a zemjju podijeliše izmegju sebe. Konavlje dobio je 
Radinović, a posjede u Humu većinom Sandalj 
Hranić. 

Sandalj Hranić. Porodično imanje ovoga 
vojvode nije nam još poznato, no po svoj prilici 
imala je njegova porodica u pravoj (gornjoj) Bosni 
svojih posjeda. Djed mu se zvao Vuk, a imao je 
dva sina Vlatka i Hranju Vukovića. Vlatko Vuković 
je poznat kao vojvoda Tvrtkove pomoćne vojske u 
kosovskoj bitci. Hrania Vuković otac je Sandaljev. 



46 

Iza pada Sankovića zavladao je Sandalj 
najvećim dijelom Huma, proširivši svoju 
vlast sve onamo do Drine (Podrinje). Za 
nj se kaže, da je bio „vladar živahna 
duha, oštra uma i veoma Ijubezan"*). Ovo 
pošljedne svojstvo jedva da potvrgjuje povijest 
njegove vlade, u koliko nam je poznata. Po ženi 
svojoj Katarini, kćerci bana Vuka Vukčića, bio je 
i rogjak Hrvojin. Ovo srodstvo nije obojicu sme- 
talo, da su periodično bili i ljuti neprijatelji. 

Hrvoje Vukči ć-H r v a t i n i ć. Sve bo- 
sanske velikaše, pa i gornju dvojicu natkrilio Je 
svojim znamenovanjem najmarkantnija ličnost 
ovoga doba na slavenskom jugu, a to je Hrvoje. 
On je kroz dva i po decenija (1390. — 1415.) rav- 
nao sudbinom Bosne i susjednih hrvatskih zemalja 
i bez njegovoga znanja ne dogagja se na tom pod- 
ručju ništa. Njegov otac Vukac Hrvatinić, kojega 
smo svojedobno spominjali, odano je služio po- 
nosnom Tvrtku, te je i od njega bio nagragjen po- 
sjedima u t. ZV. Donjim Krajevima. Tvrtko je vi- 
soko cijenio zasluge očeve, a nagradio je i sma, 
kojemu je iza smrti očeve u sporazumu s bosan- 
skom vlastelom na svom kraljevskom dvoru u 
Moištri (današnje Mostre Donje u visočkom ko- 
taru) dao dostojanstvo velikoga vojvode, 
koje je obnašao njegov otac Vukac (Hrvoji 
je bilo tada oko 30 godina). Oženjen je bio 
kneginjom Jelenom Nelipićevom, koja mu rodi Je- 
dinca sina Balšu Hercegovića (spominje se izmegju 
1400. — 1416.), koji nije dugo preživio svog oca, 
a po političkoj važnosti nije mu bio ni sjena. Imat 
ćemo prilike da vidimo, kako je tijekom vremena 
proširio Hrvoje svoju vlast. Godine 1403. zovu 
Hrvoja spljetski spomenici: „herceg Spljeta, pođ- 
kralj Dalmacije i Hrvatske (vicerex), najveći voj- 
voda bosanski i knez Donjih Krajeva". Trogiranin 



*) Sandagl fu nu principe di spirito vivo, di raggio- 
namento forte et di moita delicatezza. 



47 

Lučić (Lucius) veli, da je vladao u Dalmaciji ne kao 
kraljevski namjesnik nego kao da je kralj sam (non 
come vicario regio; ma come se fosse lo stesso re). 
I zaista on si uredi svoj dvor dijelom u Bosni u 
Jajcu (koje je on osnovao), dijelom u Spljetu. Na 
njegovom dvoru dešavali se „knezovi", vojvode", 
koje on u svojim poveljama navodi kao svjedoke; 
on je držao svoju vojsku, šiljao stranim vlastima 
svoje poslanike, kovao svoje novce. Na Balkanu 
nije mu bilo premca, veli šišić, izuzevši osman- 
lijskoga sultana. 

B. 
Stjepan Ostoja i Dubrovnik. 

Spomenuli smo, da su godine 13Q1. Sankovići 
darovali Dubrovčanima cijele Konavle, ali su taj 
dar spriječili Sandalj i Pavao Radinović. Dubrov- 
čani nijesu mirovali ni za Dabiše ni kraljice Jelene 
samo da zavladaju Konavljem, ali nijesu uspjeli. 
Sretnija je bila republika za Stjepana Ostoje. (jod. 
13Q9. dobili su Dubrovčani „zemlje od Kurila do 
Stona sa svima seli i zaseoci i s Ijudmi i s svimi 
mejami . . ." Dubrovnik je zato Ostoji kao nekada 
Tvrtku plaćao 2000 perpera godišnje. Vijeće dubro- 
vačko imenovalo je Ostoju uza to svojim gragja- 
ninom i plemićem, davši mu u gradu palaču, a 
pošto je Hrvoje išao je u toj stvari Dubrovčanima 
na ruku, dali su i njemu isto. Ti prijateljski ođ- 
nošaji doskora se pomutiše i pretvoriše u otvoreno 
neprijateljstvo izmegju Ostoje i Dubrovčana. 

C. 

Stjepan Ostoja i Hrvoje Vukčić 
prema Sigismundu i Ladislavu Na- 
pulj s k o m u. 

Na dvoru Stjepana Ostoje bijaše Hrvoje 
svemoćan. Kada je Hrvoje počeo zazirati od bu- 



48 

dimskoga dvora i približavati se opet napuljskome, 
pošao je za njim i Ostoja. Ladislav Napuljski nagra- 
dio je odmah (13Q8.) Hrvoja, te ga imenovao svo- 
jim glavnim namjesnikom (vicarius generalis), na 
što je i Ostoja pristao. Sigismund je zato htio da 
najprije obračuna s Hrvojem, pa je (1398.) pro- 
valio u Donje Krajeve i došao do Vrbaškoga 
grada, ali ga nije mogao zauzeti, nego se povratio 
doskora u Ugarsku. Hrvoje je odmah iza toga pro- 
valio u dubičku župu i pridružio je svojim 
Donjim Krajevima, uz koje je ova župa ostala sve 
do 1402. god. Ni druga navala Sigismundovih voj- 
voda još iste godine na Usoru nije uspjela. Kad je 
Ostoja Hrvoji god 1400. poklonio grad i čitavu 
župu hlivanjsku, približio se Hrvojin posjed sred- 
njoj Dalmaciji, u čije se on poslove počeo živo 
mješati. Sigismund je naime svojom nečuvenom 
rasipnošću i favoriziranjem stranaca izgubio u 
Ugarskoj i Hrvatskoj i one velikaše, koje su mu 
bili odani, a zato je sve rasla stranka Ladislava Na- 
puljskoga, kojoj je bio glava Hrvoje. Kao što ne- 
kada za Tvrtka tako i sada nije akcija Hrvojina 
išla toliko u korist Napuljca, nego je Hrvoje radio 
više u ime svoje i Ostojino uskrisujući rad 
Tvrtkov. Kad je najveći dio Dalmacije i Hrvatska 
južno od Velebita zaslugom Hrvojinom koncem 
1402. god. bila u vlasti napuljskoga kralja, odlučio 
se ovaj kukavni vladar, da pogje u ove krajeve. 
Prije svoga dolaska posla Ladislav u Dalmaciju 
neke svoje službenike, kao što je to tajnik njegov 
Matija od San Miniata, zatim Galeotto i drugi. 
Od San Miniata imade zanimljiv izvještaj, u kojem 
opisuje dolazak Hrvojin s odličnim bosanskim po- 
slanstvom u Zadar prije kraljeva dolaska. „Jučer 
je stigao ovamo, piše on, vojvoda bosanskoga kra- 
ljevstva, imenom Hrvoje, veliki knez i naj- 
moćniji u svom kraljevstvu. Upravo iaj 
Hrvoje p o g 1 a v i t i j e r a z 1 o g, da su se kralje- 
vine Dalmacija i sve strane Slavonije priklonile La- 
dislavu. Hrvoje očekuje kralja s velikom družinoui. 



49 

Taj j e č o V j e k inače pataren, ali se radi 
da ga gospodin kardinal (papin poslanik) privede 
k svjetlu pravoga spasa, a čini se, da će i on sam 
privoljeti, jer se nada, da će ga gospodin kralj 
namjestiti za upravitelja bosanskim stranama". 
Galeotto opet piše za Hrvoja : „velik go- 
spodin po svojoj vlasti, a ne manji 
tijelom.." Ladislav bio je okrunjen u Zadru za 
kralja i doskora iza toga ostavi Zadar i povrati se 
u Napulj. Prije svoga odlaska imenovao je Hrvoja 
hercegom grada Spljeta, darovao mu otoke Brač, 
Hvar i Korčulu i ostavio ga za svoga jedinoga 
namjesnika u Hrvatskoj i Dalmaciji. Njemu je bilo 
prepušteno sve, što je priznavalo Ladislava. Sa 
herceštvom spljetskim postaje Hrvoje samostalan 
vladalac s odregjenim teritorijem, pa tako mu je 
bilo omogućeno, da gotovo čitavih deset godina 
riječ njegova odlučuje u sjeverozapadnom dijelu 
Balkanskoga poluostrva. 

D. 

StjepanOstojai Dubrovnik. 

Dubrovačko-bosanski odnošaji zaoštrili suše 
ponovno god. 1400., ali do pravog neprijateljskog 
izražaja došlo je tek 1402., kada je Sandalj Hranič 
počeo navaljivati na Dubrovčane. Stjepan Ostoja 
znajući, da ne će moći pokoriti Dubrovnika bez 
brodovlja, približio se i Mlecima. God. 1403. traži 
Ostoja od Dubrovčana, da ostave Sigismunđov 
protektorat i da se podčine njemu i napokon da 
mu vrate god. 1399. darovano primorje od Kurila 
do Stona. Kako su Sandalj Hranić i Pavao Radi- 
nović imali posjede u blizini Dubrovnika, mogli su 
svaki čas provaliti na dubrovački teritorij i nanijeti 
silne štete. U toj nevolji*) obraćaju se Dubrovčani 
na Hrvoja, da on intervenira za mir. Pišu mu : „jer 



*) Dubrovčani se nijesu htjeli iznevjeriti Sigismundu. 

4 



50 

ono, što vi hoćete, htjeti će čitava Bosna". Hrvoje 
obeća, ali zaposlen u Dalmaciji nije mogao posve- 
titi tome pažnje, tako da su Pavao Radinović i 
Sandalj Hranić započeli s neprijateljstvom. 

Najednom se situacija izmijeni u korist Du- 
brovnika. Sigismund se povratio u Ugarsku, okupi 
opet velikaše oko sebe, dok se Ladislav spremao 
da ostavi Dalmaciju. Stjepan Ostoja uvigjao je sa- 
svim dobro, da će Sigismund, čim to bude mogao 
s njime obračunati, pogotovo, jer se usudio dirati u 
vjerni mu Dubrovnik. Da tome predusretne, on je 
pošao Dabašinim stopama i sklopio sa Sigismun- 
dom mir pod uvjetom, da Bosna prizna ugarskoga 
kralja svojim vrhovnim gospodarom (1403.). Du- 
brovčani su sada sve upotrebili, da zavade bo- 
sanske velikaše s Ostojom. Taj posao nije im bio 
ni težak, jer se osobito Hrvoje razbijesnio protiv 
Ostoje, što se ovaj izmirio sa Sigismundom. Du- 
brovčanima je uspjelo sklopiti savez s Hrvojem u 
gradu Zvečaju (1404.) „suprotiva kralju Ostoji na 
njegovu pogibiu i razsuće i prognanje van kra- 
ljevstva . . ." Dubrovčani su se obvezali da će pre- 
poručiti Sigismundu Hrvoja, da ga primi u svoju 
milost i da Ostoja ne nagje potpore kod njega. 
Iste megjutim godine izmiri se Hrvoje s Ostojom 
i sad je trebalo izmiriti ga još s Dubrovnikom. 
Dubrovčani kao uvjet pomirbe traže „Nove zemlje" 
(od Kurila do Stona) odlučno natrag, ali Ostoja to 
tvrdokorno uskrati. Kad je kralj na to u nepri- 
jateljskoj namjeri protiv Dubrovčana u sporazumu 
s nekojim velikašima dozvolio Mlečanima velika 
privilegija, koja su do sada uživali Du- 
brovčani u Bosni, digoše se bosanska vla- 
stela na čelu s Hrvojem, zbace s prije- 
stolja Ostoju, te sami preuzmu privremeno 
upravu zemlje (1404.)*). Protjerani Stjepan 
Ostoja ode u Budim Sigismundu i na koljenima 



•) Hrvoji radi Dalmacije nije bilo drago favoriziranje 
Mlečana. 



51 

zamoli oprošten je i pomoć. Sigismund posla u 
Bosnu mačvanskoga bana Ivana Morovića, koji 
pohara zemlje Ostojinih protivnika provalivši do 
Bobovca. Njegovi podvojvode zauzeše Srebrenik, 
koji je odsada više godina u rukama Sigismun- 
dovim. Protjeranog kralja ipak nije mogao ban 
Morović uspostaviti. Jedini mu je uspjeh bio, da je 
Ostoji predan Bobovac i da mu je nadalje ostavljen 
kraljevski naslov. U Bobovcu bila je ostavljena 
i jedna četa ugarskih vojnika za Ostojinu sigurnost 
(1404. u junu). Zbor bosanskih velikaša izabrao 
je megjutim za kralja Tvrtka II. Tvrtkovića*) i tako 
je Bosna imala dva kralja i dvije ugarske posade 
(Bobovac i Srebrenik), ali pravi gospodar je bio 
Hrvoje. Dubrovčani su napokon dobili svoje Nove 
Zemlje. Nakon dugotrajnih pregovaranja potvrdio 
im je Tvrtko u Trstivnici stara privilegija i pravo 
na posjed, što im ga je Ostoja oteo (1405.). 



Stjepan Tvrtko II. Tvrtković. Borbe 
sa Sigismundom. 

(1404.— 1408.). 

Sigismund je ove promjene pratio velikim ne- 
zadovoljstvom i odlučio povesti vojsku „protiv 
svoje kraljevine Rame i Bosne, da se isprave i ob- 
nove megje njegove države". Bosna je valjda ini- 
cijativom Hrvojinom odlučno pristala uz Ladislava 
Napuljca priznavajući ga zakonitim ugarskim kra- 
ljem. Kad se Sigismund povratio iz Bosne, u koju 

*) Dubrovčani su svojim poslanicima dali instrukcije, 
da pouzdano i tajno kažu Hrvoji: ,Tko bolji za kralja od 
Vas?" Metež morao je u to doba u Bosni biti općfeniti, jer 
Dubrovčani vele za to doba na jednom mjestu: „Koliko 
mi nahodimo iz knjigah, jer od potopa svieta nije se sviet 
toliko smel i vrtel." 



52 

je bio provalio, sazva Tvrtko II. veliki zbor bo- 
sanske vlastele, kojem su prisustvovali Hrvoje i 
Sandalj, te odavle poslaše Bošnjaci poslanike La- 
dislavu u Napulj, da ondje zatraže od kralja po- 
tvrdu starih i pravih megja bosanskih naročito 
prema Ugarskoj. Kralj Ladislav izdaje zaista sve- 
čanu ispravu (august 1406.), u kojoj ističe velike, 
plodonosne i korisne usluge, što su mu ih iskazali, 
a i još uvijek iskazuju Bošnjaci, da stekne ugarsku 
krunu i potvrdi bos. kraljevstvu megje u onom 
opsegu, što ga je Bosna imala za Kulina bana. Bo- 
šnjacima je bilo poglavito do toga stalo, da im se 
potvrdi prema Ugarskoj posjed Usore, koja je 
često znala biti u rukama ugarskih kraljeva, a i 
sada je Srebrenik bio zaposjednut ugarskom po- 
sadom. Vidjelo se po svemu, da mora doći do no- 
vih bojeva izmegju Sigismuda i Bošnjaka. Ljeti 
1406. povjeri Sigismund ratovanje u Bosni Pipu 
od Ozore (Pipo Spano), temešvarskom knezu, koji 
je poznat u našoj narodnoj pjesmi pod imenom 
Filip Madžarin. Pipo prodrije s ugarskim velika- 
šima duboko u Bosnu, opljačkavši tom prilikom go- 
tovo pola zemlje i unigje u Bobovac, sjedište Osto- 
jino, odakle je izlijetao sa svojom vojskom u oko- 
linu da plijeni. Većeg uspjeha nije postigao, kao ni 
sam Sigismund slijedeće godine (1407.). Svakako 
su ovi slabi uspjesi znak ondašnje velike vojne 
snage bosanske, kojoj je uspjelo odbiti Sigismun- 
dove vojske. 

Napokon je Sigismund uvidio, da ne će na 
ovaj način svladati otpor Bošnjaka, pa se zato po- 
služio poznatom već metodom ugarskih kraljeva, 
da prikaže rat vjerskim. Bosnu se sada opet imalo 
napasti „krstaškom vojskom". Papa Gregorije XII. 
izdao je u Sieni proglas na sav kršćanski svijet, 
da pomogne „katoličkoga prvaka" u boju protiv 
Turaka, Arijana, Maniheja i drugih nevjernika u 
kraljevima i stranama carigradskim. Vlaškoj, 
Ugarskoj, Bosni, Dalmaciji, Hrvatskoj, Rami, Sr- 
bije etc. Svim onima, koji bi pošli na tu vojnu. 



53 

obećan je oprost, koji se dijelio nekada krstašima, 
kad su išli u Palestinu. 

Tako je Sigismund mogao s vojskom ođ 
60.000 momaka provaliti u Bosnu do Dobora') 
(1408.). Velika vojska kraljeva svlada doskora 
Bošnjake. Po svoj prilici bio se odlučni boj negdje 
u srcu Bosne, a ne kod samog Dobora. Sam kraij 
Tvrtko II. bude uhvaćen, a s njime i 170 velikaša**), 
koje je Sigismund dao pogubiti, a tjelesa im su- 
novratiti s visoke pećine u Bosnu (kod Dobora, 
gdje je bio glavni tabor i operaciona baza). Kralja 
pomiluje i odvede ga sa sobom kao sužnja. Megju 
uhvaćenim velikašima nije bilo Hrvoja, Sandalja I 
Pavla Radinovića. Ovi po svoj prilici i nijesu bili 
u Tvrtkovom taboru. Kada je na to Sigismund 
sretno ratovao i u Dalmaciji, bijaše stranka Ladi- 
slavljeva u Hrvatskoj, Dalmaciji i Bosni raspršena, 
a Sigismundovim dugogodišnjim protivnicima ne 
preostade drugo, nego se s njime izmiriti. Najprije 
to učini Hrvoje, a iza njega Sandalj. Sigismund 
potvrdi Hrvoju sve dosadanje naslove i časti, na- 
ročito naslov hercega spljetskoga. 

Sigismund je sada odlučio, da proslavi svoju 
pobjedu na dostojan način i utemelji 1408. u de- 
cembru „Zmajev red", prozvan tako po zlatnome 
zmaju, kojim su vitezovi kitili svoja prsa. Hrvoje 
sa Sandaljem dogje osobno u Budim. Pošto mu je 
trebalo za taj put novaca uzajmi od svoje žene 
„šest tisuć dukatov zlatijeh" i u to ime joj založi 
neka mjesta u Donjim Krajevima. Sigismund je bio 
osobito radostan zbog njegovog dolaska. Za 
dokaz osobite sklonosti učini ga kumom svoje 
nedavno rogjene kćeri Jelisavete i obdari ga „Zma- 
jevim redom". 



*) Dpbor je bio opet uspostavljen. 

**) Sišić drži, da je bilo izdaje na bosanskoj strani. 



54 

F. 

Stjepan Ostoja po drugi put kralj. 
(1409.— 1418.). 

Godine 1409. prodao je Ladislav Napuljski 
svoje pravo na Dalmaciju Mlečanima nakon 
sramotnoga cjenkanja za 100.000 dukata. 
Dok se Sigismund s Mlečanima borio za Dal- 
maciju, promijenila se situacija i u Bosni. On je 
doduše iza odlaska svoga iz Bosne ostavio ovdje 
jiešto vojske. Tvrtku se nije našao zamjenik barem 
ne u prvi čas, pa se može uzeti, da je Sigismund 
naumio Bosnu pridružiti svojoj državi. Ako je Si- 
gismund na to računao, onda se ljuto prevario. 
Stjepanu Ostoji, koje je čamio od 1404. u Bobovcu 
uspjelo je pomoću braće vojvoda Gjure i Vukčića 
Radivojevića opet domoći se vlasti u nekom dijelu 
Bosne, a u oktobru 1409. izmiri se kralj s većinom 
svojih velikaša. Sada je u Bosni situacija ista kao 
i prije Sigismundove vojne, samo što je Hrvoje 
ostao vjeran kralju Sigismundu. Sigismund je u 
dva maha 1410. i 1411. kušao Stjepana Ostoju 
svladati, ali bez odlučnoga uspjeha, dok napokon 
s proljeća 1411. ne dogje do izmirenja. Ostoja je 
morao poput svojih pretšasnika priznati vrhovnu 
vlast ugarskoga kralja i otstupiti Usoru i Soli. 
U Usori namjesti Sigismund kao vojvodu 
Ivana Gorjanskoga, a u Solima Ivana od 
Morovića. Važni rudarski grad Srebrenicu s oko- 
lišem darova svome vazalu srpskom despotu Stje- 
panu Lazareviću. Ovo je kasnije bilo uzrokom 
trvenju izmegju bosanskih kraljeva i srpskih de- 
spota. Razumije se, da vlast Ostojina nije sezala 
ni u Donje Krajeve. 

Godine 1412. sazvao je Sigismund u Budim 
kongres, a imali su se tom prigodom ovdje sastati 
mnogi evropski vladari i u njihovoj prisutnosti 
izvagjati razne viteške igre i druge sjajne zabave. 
U popisu odličnih prisutnika nalazimo i bosanske 



55 

velikaše, koji su osobitu pozornost svratili na se. 
Poljski Ijetopisac Jan Dlugoss piše o tome ovako: 
Sandalj, vojvoda bosanski i kralj (?) Hrvoje uči- 
niše u nazočnosti svojih žena tu slavu osobito 
svečanom, jer se njihovi vitezovi, visoki i plemenita 
stasa, hrabro i junački na mejdanu poniješe". Ovo 
je ali i pošljedni put- da je kralj imao prilike diviti 
se viteškom sjaju Hrvojinom, jer u brzo iza toga 
postade Sandalj „vjerni naš ljubljeni", a Hrvoje 
Vukčić „poglaviti naš dušmanin". 



G. 

Pad Hrvoja, velikoga vojvode bo. 

sanskoga i hercega spljetskoga. 

(1413.). 

Raspravljajući hrvatski historičar Šišić o 
uzrocima pada Hrvojeva veli u jezgri slije- 
deće: Glavni su razlozi pada hercega spljetskoga 
mržnja i zavist, jer je on sa Spljetom i Donjim 
Krajevima upravljao više kao samostalan vladar, 
nego li kao vazal. Takav iznimni položaj vrijegjao 
je osobito ugarsku gospodu, koja su za njegove 
mnogogodišnje „nevjere" toliko put, a sa slabim 
uspjehom dijelili s njime mejdan. Kao osobiti nje- 
govi lični neprijatelji imadu se smatrati Pavao 
Čupor*) od Moslavine, Ivan Gorjanski, Ivan od 
Morovića i čitav rod knezova Blagajskih. Hrvoja 
nijesu ni Spljećani voljeli, jer ih vrijegjalo, što im 
je nametao bosansku vlastelu za knezove. U BosnJ 



*) Ugarski Ijetopisac Thur6czy znade izrijekom pri- 
Doviledati i neke detalje ove lične mržnje od strane Pavla 
Cupora. On naime kaže, da se jednom prilikom Čupor 
narugao na kraljevskom dvoru pred brojnim društvom 
hercegu Hrvoju, pozdravivši ga volovskim ručanjem, opo- 
našajući tobože hercegov duboki glas. A na drugom nam 
je mjestu zabilježio, da je Čupor dobacio magjarskim je- 
zikom Hrvoju: Slaven nije čovjek, a pogača nije kruh. 



56 

bili su dušmani Stjepan Ostoja, Sandalj Hranić^ 
a s njime valjda i drug mu Pavao Radinović. San- 
dalj bijaše mu takmac, a popularnost i moć her- 
cega spljtskoga bila mu je uvijek trn u oku. Svi ti 
neprijatelji ogovarali su ga kod kralja, ali nijesu 
uspjevali, dok nije Hrvoje sam prouzročio svoj pad. 
Pod kraj 1412. i početkom 1413. napao je de- 
spota Lazarevića u njegovoj zemlji sultan Musa. 
Despot zatraži pomoć u Sigismunda i Sandalja, 
a ovaj se tome pozivu i odazove. Izbivanje Sanda- 
Ijevo upotrebi Hrvoje , navali na njegov posjed 
i nemilice ga opustoši. Razloge tomu neprijateljstvu 
treba tražiti valjda u tome, što se Sandalj razvjen- 
čao sa Jelenom (Katarinom), kćerkom brata her- 
cegova Vuka, a to je bila uvrijeda za čitav rođ 
Hrvatinića. Zbog toga skočiše na nj svi njegovi 
dušmani. Spljećani se prvi oslobode*). Optužiše ga, 
da šuruje s Turcima, a Hrvoje se zaludu branio 
brojnim pismima pred kraljem. Napokon je kralj 
Sigismund u Bozenu 1. augusta 1413. izdao pro- 
glas, u kojem se Hrvoje proglašuje veleizdajnikom 
i kraljevskim dušmanom, a ujedno se pozivlju svi 
prelati, baruni i velikaši, da se dignu protiv 
njega i njegovih pristaša, te da ih silom pokore. 
U toj nevolji Hrvoje, kada kralj nije uvažio njegove 
obrane (Hrvoje je odlučno poricao savez s Tur- 
cima i bio spreman podvrći se sudu članova „Zma- 
jevoga reda"), a Mlečani odbili zatraženu 
pomoć, zatraži pomoć tamo, gdje ju Je 
mogao naći, naime kod Turaka. Prve na- 
vale ugarskih veUkaša god. 1414. odbio je 
Hrvoje već pomoću Turaka. S Turcima istodobno 
vraća se u zemlju i Tvrtko II., čija nam je sudbina 
od 1408. nepoznata, a povratak njegov sigurno 
je u savezu s Vukčićem. Slijedeće godine (1415.) vi- 
dimo Turke pod vodstvom nekog Zech Melecha 
kako iz Bosne provaljuje u Hrvatsku, a iste godine 

*) Spljećani zahvaljuju Sigismundu, što ih je oslobodio 
od ropstva „Faraonova." 



57 

javljaju Dubrovčani Sigismundu, da se neki od- 
lični Turčin u Skoplju po imenu Isak sprema na 
provalu izvan kraljevstva bosanskoga na zapad, jer 
u Bosni Turci ne robe nikako, pošto se sva okružja 
njima pokoravaju i plaćaju danak njihovom caru, 
samo da se održe. Ugarski velikaši provale po 
drugi put u Bosnu. Glavna bitka bila se izmegju 
Hrvoja i Turaka (valjda Isak beg) s jedne, a 
ugarskih velikaša s druge strane u župi Lašvi, gdje 
je Hrvoje imao više sela i imanja. Bitka se svršila 
potpunim porazom ugarske vojske. Sve vojskovogje 
dopanuše ropstva (Ivan Morović i Ivan Gorjanski). 
Pavao Ćupor, protivnik Hrvoja, platio je glavom*). 
Ovom pobjedom postao je Hrvoje neograničeni 
gospodar zapadne Bosne, dok je ostali dio zemlje 
većim dijelom bio pod turskom vlašću. 

Ovu svoju pobjedu nije Hrvoje dugo preživio. 
1416. umrije „s nasladom u srcu, da se krvavo osve- 
tio svojim dušmanima i da se kroz čitav svoj vijek 
održao u vlasti i nepobjegjen". Njegovu krepku, 
silovitu, samovoljnu ličnost, veli Thalloczy, kao da 
živu gledamo pred sobom. Bio je prava orlušina, 
ne baš osobito značajan, ali silan. I ako mu se 
mnogo predbacuje, a osobito što je Turke doveo 
u zemlju, opet je bio ako ne bolji, a ono ni gori 
od većine svojih savremenika. Hrvoje je bio po 
vjeri pataren, ali čini se, da je ipak prešao makar 
i privremeno na katoličku vjeru. Možda su ga zato 
i zamrzili bosanski patarenski plemići, a katolički 
biskupi Dalmacije ni jesu mu vjerovali. Hrvoje za- 
volio je slavensku službu božju i glagolicu. Do- 
kaz tome je, što je nekako oko 1407. naručio kod 
katoličkog pisca „Butka" krasni sitnoslikarijama 
urešeni glagolski misal. Izvorni misal čuva se u 
Carigradu, a potpuni snimak izdala je bosanska 
vlada (Missale glagoliticum Hervoiae ducis spala- 

*) Thur6czy pripovijeda, da ga je Hrvoje dao zašiti 
u bikovlju kožu, pa onda živa baciti u rijeku uz ove riječi: 
Ti koji si se nekada u ljudskoj podobi poslužio bikovljim 
glasom, podiči se sada i' bikovljim oblikom. 



58 



tensis. Vindobonae 1891. recensuerunt V. Jagič, 
L. Thalloczy, F. Wickhoff). I patarenski pisac 
„Hval krstjariin" posvetio je sveto pismo novoga 
zavjeta i saltjer „hercegu spljetskomu i knezu od 
Donjih Kraj i inim mnogim zemljam". 



H. 

Nutarnje smutnje u Bosni. 

Osmanlije napreduju. Stjepan 

Ostojić (1419.— 1421.). 

Slabi Stjepan Ostoja, čije se ime malo spo- 
minje u posljednje vrijeme, napustio je svoju prvu 
ženu Kujevu, rogjakinju Radinovića, i uzeo za ženu 
udovicu Hrvojinu Jelenu, misleći tako njezinom 
baštinom ojačati. Ovaj njegov čin dao je povoda 
neprijateljstvu izmegju njega i Sandalja Hranića 
s jedne strane i porodice Pavlove s druge strane. 
Pavao Radinović pogine kao žrtva urote (1415.) 
na bosanskom dvoru u Sutjesci*). Sinovi nesretnoga 
Pavla: Petar i Radoslav, nijesu se sada kratili slo- 
žiti s Turcima protiv Ostoje i Sandalja Hranića. 
Turske vojske plijene po Humu 1416. godine. Du- 
brovčani pišu kraljici Barbari u Ugarsku, da je 
Bosna posve razasuta i da vlastela njena rade na 
megjusobnu propast. Sigismundu opet javljaju, 
da je megju barunima Bosne planulo veliko I 
smrtno neprijateljstvo poradi Pavlove smrti. Stoga 
je sultan Mehmed I. poslao dva svoja poslanika 
k njima, da ih izmiri megjusobno. U to ime bio je 
urečen i sastanak svih tih baruna, ali bez koristi, 
„jer baruni jedan drugome ne vjeruju", U tom 
općem metežu i klanju bosanske vlastele nestaje 
traga Ostoji, a na prijestolje se popeo sin mu 
Stjepan Ostojić, koji je kratko vrijeme vla- 



*) Potanko opisuje Pavlovu smrt dubrovački poslanici 
Ivan Gundulić, koji je bio očevidac ovomu dogagjaju. 



59 

dao. Za njega još uvijek bijesne borbe izmegju 
Pavlovića i Sandalja, a ovaj potonji ne će ni da 
prizna Ostojića, nego se otima za milost Turaka. 
Tako god. 1419. na Štipanju polju pred gradom 
Sokolom govori o poveljama, što ih bješe dobio 
„od kraljev ugrscih i car turscih", a slijedeće Je 
godine očito priznavao, da drži svoje zemlje 
„milošću i darom božjim i velikoga cara sultana 
Mehomet-bega, zapisano i tvrgjeno i vojevodom 
Isakom". 

Svi ovi podaci, veli Klaić, dokazuju, da je sultan 
Mehmed smatrao bosanske kraljeve i velikaše 
za svoje 'kletvenike i podanike i da je pravi gospo- 
dar Bosne bio njegov vojvoda Isak. Ugarski Ijeto- 
pisac Ivan Turčanski*) (Thur6czy) pripovijeda, da 
je turski car Isaka (rex Ikach) imenovao bosanskim 
kraljem, te mu odredio za stolicu Vrhbosnu 
(Werchbozanyam). 



*) Njegovo pripovijedanje ne da se utvrditi drugim 
spomenicama. 



VIII. 

STJEPAN TVRTKO II. TVRTKOVIĆ. 

(1421.— 1443.). 

Poslije godine 1421. nestaje Ostojića, a 
Tvrtko II. zasjedne ponovno na prijestolje. Slab 
da sam odoli neprestanim turskim provalama, pri- 
ljubio se sasvim kralju Sigismundu pogotovo, kad 
je turskom pomoću osvanuo u Bosni kao preten- 
denat, nezakonit sin Stjepana Ostoje, Radivoj. Da 
se što više približi Sigismundu, on je uBobovcu 
izdao god. 1427. povelju, kojom je Hermanu II., 
celjskomu grofu i slavonskomu banu, „svom ljub- 
ljenom rogjaku i bratu" za prijateljstvo, ljubav i 
vjernost, što ju je vazda iskazivao i iskazuje njemu 
i bosanskom kraljevstvu i njezinim žiteljima, da- 
rovao bosansko kraljevstvo, ali samo za slučaj, 
ako ne bi ostavio zakonitih potomaka. Za bolju 
ilustraciju svega treba primijetiti, da je Herman II., 
celjski grof, bio sin jedne bosanske banovne, po 
svoj prilici kćerke Stjepana Kotromanića, kako lo 
misli Ruvarac. Prema tome je Herman bio po ma- 
teri svojoj u srodstvu s bosanskom kraljevskom 
porodicom, a uza to je bio i tast kralja Sigis- 
munda. Pomoć, koju je Tvrtko dobio sa strane 
Sigismundove, bila je veoma slaba. Sigismund nije 
mogao zaštititi ni njega ni nasljednika Stjepana La- 
zarevića, Gjorgju Brankovića. Srpski despot Bran- 
ković morao je priznati vrhovnu vlast Murata II. 
i plaćati godišnji danak od 50.000 duk., a Tvrtko II. 
morao mu je predati neke gradove u svojoj državi. 
Tvrtko II. traži još god. 1430. zajam uMlečana, 
da iskupi te gradove, ali Mlečani ga uljudno od- 
bijaju. 



61 

Uz ovakove vanjske neprilike imao je 
Tvrtko II. da se bori i u nutrinji zemlje s ne- 
pokornom vlastelom i to najviše sa Sandaljem 
Hranićem i s Radoslavom Pavlovićem. Ovi 
se moćni dinaste posvema priljubiše Turcima, a 
uz to po vjeri patareni nerado su gledali kralja 
svoga, koji je bio privrženik ugarskoga kralja i 
katoličke crkve. Kada je Radoslav zatražio od Du- 
brovnika dio Konavala, koje im bijaše prodao za 
skupe novce, zatražio je Dubrovnik pomoć u Si- 
i^ismunda i Tvrtka (1430.). Kako je daleko došlo 
u toj borbi neka svjedoči činjenica, da su Tvrtko i 
Sandalj odlučili poslati poslanike Muratu II. u 
Jedrenu, da od njega kupe zemlju Radoslavljevu 
i da se tako oslobode ovoga kavgadžije i zulumćara. 
Kad je to Radoslav saznao, pomirio se doskora 
s Dubrovnikom i s kraljem, samo da zadrži svoje 
zemlje. 

No mnogo veća opasnost zaprijeti Tvrtku od 
S a n d a 1 j a H r a n i ć a. Državina ovoga velikoga 
vojvode bosanskoga prostirala se od ušća Neretve 
do s one strane Lima. Ljeti je ovaj moćni velikaš 
živio na svojim dvorovima na Drini: Samoboru 
kod Goražde, glavnoj svojoj gradini Sokolu na 
sutoku Pive i Tare i Kuknju kod Plevalja. Mana- 
stir Mileševo bijaše u njegovim rukama kao i Ono- 
gošt. Zimi se preselio u krajeve prema ušću Neretve 
ili u kotorski zaljev. Čitav Hum s Konjicem, Neve- 
sinjem i Blagajom pripadaše njemu. Na zaljevu 
boićo-kotorskom držao je Novi. Vladajući tolikim 
teritorijem bio je ugledniji od samoga kralja. Kako 
je bio u rodu sa srpskim despotom po svojoj dru- 
goj ženi, širio se njegov upliv i u srpskoj despo- 
tovini. Čini se, da je ovaj moćni vojvoda 
težio pače i za bosanskom krunom iii 
barem za otcjepljenjem svoga teritorija 
od bosanskoga kraljevstva. Kada je naime 
Tvrtko II. došao u sukob s despotom Gjor- 
gjem radi Srebrenice, pridruži se despotu i Sandalj 
(1433.) te se obojica složiše i kupiše od turskoga 



62 

sultana Murata državu svoga protivnika. Despot 
uz Srebrenicu, koju je imao u vlasti dobi još 
Zvornik i Usoru, a nije nam poznato, što je tom 
zgodom zapalo Sandalja. Kad je turski sultan pro- 
glasio bosanskim kraljem Radivoja, te ga podu- 
pirao u Bosni, ne preostade Tvrtku II. ino nego 
da pobjegne iz Bosne. Povratio se tek u Bosnu 
iza smrti Sandalja Hranaća (1435.). Sandalja je 
naslijedio njegov sinovac Stjepan Vukčić, 
koji je kasnije (1448.) u cara Fridrika III. ispro- 
sio naslov hercega (od sv. Save), po čemu se nje- 
gova oblast počela nazivati hercegovom zemljom. 
(Hercegovinom). 

S Tvrtkom II. došao je ovaj put u Bosnu 
franjevac Jakov de Marchia, kao glava vikarije bo- 
sanske, snabdjeven vvelikim povlastima, da istrijebi 
sve patarene i šizmatike i da obnovi red i stegu u 
franjevačkim manastirima. Ovaj bezobzirni novaj- 
lija mora da je veoma energični začeo s reformama 
i mjesto uspjeha postigao je protivni rezultat: 
nove borbe u Bosni. Patareni Stjepan Vukčić i Pav- 
lović zovu u pomoć Turke, koji haraju po posje- 
dima one vlastele, koja su prianjala uz katolicizam 
i Ugarsku. Tvrtko opet ostavlja Bosnu i bježi u 
Ugarsku. Iz Ugarske on i Sigismund dijele franjev- 
cima velike povlastice uz zadaću, da šire katoličku 
vjeru iobračaju i krste žitelje obojega roda. Za ta 
privilegija slabo su mariU iTurci iPatareni. Papa 
Evgenije IV. spominje god. 1437. da su Turci po- 
rušili i spalili za dvije posljednje godine šesnaest 
samostana i crkvi franjevačkih. Tvrtko napokon 
obeća sultanu godišnji danak od 25.000 dukata i 
prizna ga vrhovnim gospodarom (1437.). Od god. 
1436. naime boravi u gradu Vrhbosni stalno turski 
vojvoda s posadom i od toga doba se Turci trajno 
nastaniše u jugoistočnom dijelu Bosne. 

Bijedno stanje kralja Ivrtka II. ogleda se u 
nekim činjenicama iz posljednjih godina njegove 
vlade. Kada je u Ugarskoj zavladao kralj Vladislav 
(Varnenčik) 1440. god., šalje on poslanstvo u Bu- 



63 

dim s molbom za pomoć. Kad odavle nije stigla 
pomoć, šalje Tvrtko 1441, svoga protovistijara 
Restoju u Mletke s molbom, da mu Mlečani do- 
zvole umletačke oblasti poslati imanje, pače da 
mu budne slobodno i samomu se sklonuti u Mletke, 
ako bi bilo potrebno. Tom zgodom nudio je još 
Tvrtko mletačkoj općini, da zavlada javno ili tajno 
njegovim kraljevstvom. Mlečani su dakako ovaj 
dvojbeni dar odbili. U godini 1443. spominje 
se pošljedni put ovaj neznatni sin slavnoga 
svoga oca. 



IX. 

STJEPAN TOMA. 
(1444.— 1461.). 

A.- 

Stjepan Toma prema Ugarskoj. 

Poslije smrti Tvrtkove zavlada drugi nezako- 
niti sin Stjepan Ostoje, Stjepan Toma. Do svoga 
nastupa na prijestolje živio je ovaj vladar skrovito 
kao pataren, oženjen ženom iz prostoga roda, 
Vojačom iz kojega braka potiče pošljedni bosanski 
kralj Stjepan Tomašević. Došavši iz svoje zabiti na 
kraljevski prijestol bijaše mu prva briga, da si 
vlast utvrdi. To mu bijaše tim nužnije, što moćni 
celjski grofovi nijesu rado gledali, da im otimlje 
prijestolje, koje bi imalo da zapadne prema ugo- 
voru s Tvrtkom njima. I Stjepanu Tomi pogje za 
rukom, da je našao zaštitnika u slavnome tada 
Ivanu Hunjadu, koji je u to doba bio već pro- 
slavljeni vojskovogja u ratu s Turcima i veliki ne- 
prijatelj celjskih grofova. God. 1444. izdaje Toma 
u Bobovcu Hunjadu povelju, iz koje doznajemo, 
da je njega kralj Vladislav „po savjetu, dobroj 
volji i odredbi" moćnoga vojvode Hunjađa 
namjestio i potvrdio za bosanskoga kralja. 
Da se oduži za toliku ljubav i sklonost, obvezuje 
se Toma, da će vjerno služiti kralju i njegovoj 
kruni, a vojvodu Ivana priznaje „za istinitoga I 
vjernoga prijatelja" i obećaje, da će mu svake go- 
dine plaćati po 3000 dukata. 

Nadajući se tako zaštiti od Ugarske, ostavlja 
doskora Toma patarenstvo i svoju prvu ženu 
Vojaču i oženi se Katarinom, kćeri Stjepana Vuk- 



65 

Čiči. Koji su razlozi ovoga nepomirljivoga pata- 
rena sklonili, da dade svoju kćerku katoliku kralju, 
nije nam poznato, ali možemo slobodno s Thal- 
loczyem uzeti, da je zaštita, što ju je Toma stekao 
kod Hunjada bila jedan od najglavnijih momenata, 
koji su djelovali na Vukčićevu odluku. Ovaj moćni 
velikaš (milošću božjom veliki vojvoda rusaga bo- 
sanskoga i k tomu) primivši od svoga strica u 
baštinu veliki posjed, gledao je da ga što više pro- 
širi, oslanjajući se na patarene i cara Murata IL 
Naklonost Bošnjaka uživao je u punoj mjeri, jer 
su ga smatrali glavnim braniocem i zaštitnikom 
bosanske narodne crkve. Porodici Pavlovića oteo 
je Trebinje i postao tako neposredni susjed Du- 
brovčana, koji ga se bojahu kao žive vatre. Raširio 
je dalje svoj posjed u Dalmaciji, sjeverno od Ne- 
retve ratujući i s Mlecima, kojima je konačno uzeo 
i njihove gradove u Zeti. Patarenstva nije se od- 
rekao ni kao kraljev tast, ma da su se brojni veli- 
kaši onoga doba uz kralja odrekli patarenstva i 
prešli na kataličku vjeru. Megju inima prešao je 
na katolicizam i kraljev brat, Radivoj, nekadanji 
turski štićenik i pretendenat na bosansko prijestolje 

B. 

Stjepan Toma prema srpskom de- 
spotu i hercegu Stjepanu Vukčiću. 

Stjepan Toma nastojaše svim silama, da se 
dočepa Srebrenice, koja je bila u vlasti Gjorgja 
Brankovića. Megju Bosnom i Srbijom dogje da- 
pače do rata (1448.), u kojem je bosanska vojska 
bila poražena. Stjepan Toma ni sada nije izgubio 
nade, da će opet ovladati Srebrenicom. Te nade 
još porastoše, kad je nastao jaz izmegju Branko- 
vića i Hunjada, što se prvi nije odazvao Hunja- 
dovom pozivu, da s njime ratuje protiv Turaka. 
Hunjadi prolazeći na Kosvo polje pohara grozno 
Srbiju. Kada je Hunjadi bio poražen (1448.), na 



66 

povratku ga despot uhvati i pusti na slobodu tek> 
onda, pošto mu je ostavio sina za taoca i obećao 
platiti otkupninu. Poslije je Gjorgjo Brankovič 
odustao od otkupnine i sam se ponudio, da će 
posredovati mir izmegju Ugarske i cara Murata. 
U prepozicijama mira sa strane Gjorgja bilo 'je 
megju inim obećano od sultana, da ne će uzne- 
mirivati i pustošiti Bosne, a Bosna bi morala 
plaćati Turskoj danak. No do ovoga mira 
nije došlo, jer ugarski sabor nije htio 
prihvatiti prepozicije Gjorgja Brankoviča. 
Ugarska je s gubernatorom na čelu svom 
silom nastojala, da se što jače osigura 
od Turske. U to ime sastaje se bosanski kralj 
(1449.) u gradu Doboru u Usori s mačvanskim 
banom Ivanom od Korogja, te sklapa s njime 
ugovor, koji pokazuje, da je bio u potpunom spo- 
razumu s Hunjadom. Kralj se obvezuje, da ne će 
dozivati Turaka protiv Ugarske niti im pružiti 
kakvu pomoć i da će obavijestiti gubernatora, ako 
bi Turci provalili u njegovu zemlju, a on ih ne bi 
mogao odbiti. 

Osjećajući se Stjepan Toma sada pod okriljem 
Hunjadovim dosta jakim, počeo je po savjetu pa- 
pinskom i gubernatora Hunjada progoniti u svo 
joj državi patarene velikom gorljivošću. Mnogo- 
brojni patareni, ne htijući se odreći svoje vjere, 
ostaviše svoju zemlju i odoše u susjednu Humsku 
ili pače srpskom despotu, a bilo ih je i takovih, 
koji su tražili zaštite kod susjednih turskih voj- 
voda, zovući ih u pomoć protiv kralja. Sada je stao 
uvigjati sam Toma, da je prerano počeo raditi 
protiv patarena i nekako se suztezao od daljnega 
njihovoga progona, što je opet izazvalo Hunjada, 
a i srpski despot htio se poslužiti kraljevim do- 
maćim neprilikama. Ovaj nije mogao pregoriti ne- 
kih gubitaka na bosanskom teritoriju, osobito 
Usoru, a Hunjadi se ljutio na kralja, što ne po- 
stupa i nadalje oštro protiv Turcima prijateljski 
patarena. Ćini se, da je skoro došlo zbog toga do 



67 

Tata, koji je spriječilo papino posredovanje (1451.). 
<jod. 1451. dogje do nemila sukoba izmegju her- 
cega Stjepana Vukčića i Dubrovnika, koji je za- 
hvatio široke dimenzije, te se napokon i kralj Stje- 
pan Toma upleo u taj sukob, pristajući uz Dubrov- 
čane, a protiv svoga tasta. Stjepan Vukčić, koji se 
u to doba zvao „božjom milosti herceg od sv. Save, 
gospodar humski i primorski i veliki vojvoda ru- 
saga bosanskoga, knez drinski i k tomu'*, zavrgnuo 
je svoju ženu Jelenu, koja je našla utočišta sa svo- 
jim sinom Vladislavom u Dubrovniku. Herceg Stje- 
pan zatraži od Dubrovnika, da ukloni iz svoga 
grada Jelenu, što Dubrovnik, vjeran svojim starim 
običajima, ne htjede učiniti. Zbog toga dogje do 
rata izmegju njega i Dubrovnika, u koji se umješao 
i Stjepan Toma, kao muž Jelenine kćeri Katarine. 
Na čelo protivnika hercegovih stade rogjeni mu sin 
Vladislav. Stjepan Toma jedva je mogao štogod 
Dubrovčanima pomoći, jer se morao boriti s ve- 
likašima u vlastitoj zemlji, pošto mu se nijesu htjeli 
odazvati, da s njime zajedno ratuju na hercega 
Stjepana. Ovaj dugotrajni rat, koji je donio velike 
štete Bosni, a velike koristi Turcima, svrši se istom 
1453. god., kada je došlo do izmirenja izmegju 
sina, matere i oca i napokon do mira s Dubrov- 
čanima. 

C. 

Stjepan Toma i Turci. Stjepan 

Tomašević zavlada srpskom 

despotovinom. (1459.). 

Nakon pobjede Ivana Hunjada kod Beograda 
(1456.), snovao je Stjepan Toma o tome, kako bi 
zaratovo na Turke i oslobodio svoju zemlju nji- 
hove vlasti. Turci su naime iz jednoga dijela nje- 
gove države (Vrhbosna, Hodidjed) provalili na 
sjever do Save, gradeći preko te rijeke ćuprije i 
brodove, kojima su provaljivali u Slavoniju. Na 



68 

mislio je stoga uzeti Turcima Vrhbosnu i Hodi- 
djed, pa onda srpskomu despotu Srebrenicu. Kroz 
čitavu god. 1457. sprema se on na rat s Turcima, a 
pomaže ga u tome papa Kalikst III. U susjednim 
zemljama, naročito u mletačkoj Dalmaciji skupljaju 
se krstaši i novci. Kraljev poslanik dolazi u Budim 
pred ugarskoga kralja i papinoga legata i javlja, 
kako sultan traži od njega četiri grada (megju njima 
Bistricu na Hlivanjskom polju) i kako je sultan 
poslao u Bosnu radnike, da grade ćuprije i prelaze 
na Savi s bosanske strane. Tom zgodom moli 
ujedno papinog poslanika Ivana Carvajala, da gla- 
vom dogje u Bosnu, pa da se pobliže dogovore 
o ratu s Turcima. Kardinal Carvajal pogje zaista 
u pratnji mletačkoga poslanika Petra Thomasija u 
Bosnu, a bosanski kralj dočeka ih u Doboru, gdje 
ih je uvjeravao, da je tvrdo odlučio prekinuti va- 
zalni odnošaj prema Turcima i da se riješio od- 
lučno boriti s njima. 

Carvajal sa svoje strane obeća kralju, da če 
učiniti sve, kako bi podupro njegov naum. Tom je 
prilikom primio Stjepan Toma i krst iz ruku kar- 
dinala Carvajala, ma da je već odavna prianjao uz 
katoličku vjeru. 

Smrt kralja Ladislava Postuma, pa slaba po- 
moć s kršćanske strane, osujetiše ove namjere bo- 
sanskoga kralja i rimskoga pape, te Stjepan Toma 
ne povede zasnovane vojne protiv Turaka, ali se 
zato pobrine, da razmakne svoju vlast u Srbiju. 
1 1 Poslije smrti Gjorgja Brankovi ća (1456.), naslijedio 
1/ ga je despoti vini Lazar Branković, koji je već 
1458. umro ostavivši udovicu Jelenu i kćer 
Maru. Ćim je Stjepan T^ma dočuo o smrti 
Lazarevoj, s mjesta se oborio na one 
oblasti, koje su despoti dršali izmegju Bosne 
i Drine (zauzeo je Srebrenicu i jedanest 
kaštela). Po svoj prilici prodro je i dublje u Srbiju, 
gdje je Turcima sklona stranka—proglasila 
despotom vojvodu MihajIa~Angelovića. Despotica 
Jelena utanačila je tom zgodom savez i ugovor 



■š bosanskim kraljem, po kojem je njezina kći Mara 
imala poći sa bosanskoga kraljevića Stjepana, sina 
Stjepana Tome, a ovaj će onda baštiniti Srbiju i 
kasnije bosansko kraljevstvo. Iza mnogih neprilika 
uspjelo je Stjepanu Tomaševiću po dozvoli ugars- 
koga kralja Matije Korvina (sabor u Segedinu 1458. 
do 1459., kojemu je prisustvovao i bosanski kralj 
,'fStjepan Toma) zasjesti na stolicu srpskih despota, 
i|YJenčavši se u Smederevu s Marom, kćerkom La- 
uzarevom, kako je to bilo prije ugovoreno. (April 

\l459.)*). "~^ — • 

Stjepan Tomašević nije se dugo nauživao svoje 
despotovine. Turski sultan Mehmed II. nije mogao 
mirno gledati prevrat, po kojemu bi izgubio vr- 
] hovnu vlast nad Srbijom. Stalo mu je bilo i đo 
toga, da zavlada Smederevom i Beogradom, pa da 
^i prokrči put u Ugarsku i ostale zemlje u srednjem 
Podunavlju. Na same glasove, da se sultan primiče 
Smederevu plane buna protiv Stjepana Tomaše- 
vića i njegove punice Jelene. Žitelji Smedereva 
smatrali su Stjepana Tomaševića ugarskim namet- 
nikom i voljeli su svrgnutim Brankovićima; pogjoše 
zato u susret sultanu i predadoše mu gradske 
Idjučeve. Despotica Jelena zatvori se sa zetom i 
kćerju u tvrdinju, ali nemajući ni od kuda pomoći, 
stala se sa sultanom pogagjati. On joj dozvoli, da 
smije slobodno sa svojima i sa svojim blagom izaći 
i ona se skloni u Bosnu, a sultan uze Smederevo. 
Sa Smederevom zapade sultanu i ostatak despotske 
državine, a Srbija bi pretvorena u turski pašaluk 
(1459.). Savremenici, a osobito Matija Korvin i 
papa, držali su, da je bosanski kraljević za novac 
izdao Turcima grad („perfidia Regis Bosne"), dok 
se bosanski kraljević opravdao, da je predao grad 
ne „s voljom nego od nužde". Njegova obrana je 
vjerojatna, jer mu u osudni čas nitko nije pritekao 
•U pomoć. Posljednje godine vlade Stjepana Tome 



*) Neko vrijeme- htto je Stjepan Toma oženiti svog^ 
5ina sa kćerkom milanskoga vojvode Franje Sforze. 



70 

bile su za nj pune neprilika. Radi jednoga građa 
zavadio se ponovno sa svojim tastom Stjepanom 
Vukčićem. Uza to je bio oklevetan kod pape 
Pija II., da je prekršio mir s hercegom, da se pn. 
družio Turcima i doveo ih u hercegovu zemlju. Stje- 
pan Toma smatrao je sada za svoju dužnost, da 
papu uvjeri o svom pravovjerju i nedužnosti. Po- 
slanici kraljevi odoše k papi u Mantonu, i tu razlo- 
žiše papi, da je Smederovo palo u turske ruke od 
skrajnje nužde, a ne s voljom bosanskoga kralja, 
koji je pravovjeran katolik i revno progoni pata- 
rene u svojoj zemlji. Čini se, da se papa dao uvje- 
riti o nevinosti Stjepana Tome, makar je i kralj Ma- 
tija Korvin bijesnio protiv njega i njegova sina radi 
pada Smedereva. 
Jr Turci su uz to provalili pod Hasan-pašom u 
// Bosnu (1460.) i prisihli kralja, te je morao dozvo- 
li liti, da kroz njegovu zemlju provaljuju preko Save 
' u vukovsku i srijemsku županiju. Kao nekada 
Tvrtko II., tako je i sada Toma po svojim poslani- 
cima nudio mletačkoj općini, da uzme bosansko 
kraljevstvo u svoje ruke, a kralj će ih pomagat! 
u obrani svoje domovine; u svakom slučaju 
neka mu odrede jedno mjesto u svojim 
oblastima, kamo bi se sklonio, kad bi ga 
snašla skrajna nevolja. Mlečani dakako odbiše 
kao i prviput bosansko kraljevstvo, obećavaju 
mu zaklonište i svjetuju ga, da se izmiri sa svojim 
tastom, što bi bilo za obojicu i njihove države od 
velike koristi. 1461. god. poslali su pače i posebnog 
poslanika, da posreduje oko izmirenja tasta i zeta, 
ali nam nije poznato, kakvim je plodom urodilo 
ovo posredovanje. Iste godine nestaje i Stjepana 
Tome. Potonja priča (hrvatski Ijetopisac Ivan To- 
mašić u XVI. vijeku) kaže, da su Stjepana Tomu 
umorili sin mu Stjepan Tomašević i brat Radivoj 
ppd zidinama grada Orihovice na izvoru Une u 
Hrvatskoj, ali ta je vijest veoma sumnjiva, jer bi 
umorstvo kraljevo zabilježili bili i savremenici. 



STJEPAN TOMASEVIC. 

1461.— 1463. 

PAD BOSANSKOG KRALJEVSTVA. 

(1463.). 

Stjepan Toma ostavio je iza sebe udovicu Ka- 
tarinu i troje djece: Stjepana Tomaševića od prve 
žene, a Sigismunda i Katarinu od druge. Stjepan 
Tomašević baštinio je bosansko kraljevstvo u 
veoma teškim prilikama. S jedne strane bilo je iz- 
ložene navalama Turaka, a s druge rastrovano unu- 
tarnjim smutnjama. Matija Korvin nije još nikako 
zaboravio na pad Smedereva, te je Tomaševiću 
bio odlučan protivnik. U takovoj situaciji tražio |e 
Tomašević pomoći i savjeta u pape Pia II. Kraljevi 
poslanici opširno prikazaše papi tešku kraljevu 
situaciju. Uvjerava papu, da je kralj kao dijete 
kršten, da je učio latinsku knjigu i čvrsto prihvatio 
kršćansku vjeru, pa se ne će plašiti kao njegov otac, 
koji je bio nov kršćanin, da patarene istjera iz 
kraljevstva. Kralj moli dalje papu, da mu pošalje 
krunu kao znak, da ga ne će ostaviti, ako bi rat 
s Turcima planuo. Od pape okrunjen, donijet će 
kralj podanicima pouzdanje, a strah neprijateljima. 
Papa je iza toga namah poslao poslanike u Bosnu, 
da ga u svemu pomažu i da ga u ime njegovo 
ovjenčaju kraljevskim vijencem. Megjutim je To- 
mašević u isto vrijeme gledao, da se izmiri s bo- 
sanskom vlastelom pače i Stjepanom Vukčićem, 
što mu je i pošlo za rukom. Prenijevši svoju prije- 
stolnicu u Jajce*), da bude sigurniji od Turaka, 



♦) Od tog^oba zove kralj Jajce: Stoni grad kraljevstva 



72 

on je skupljao na svom dvoru veliki broj bosanske 
vlastele, koja već odavna nijesu u tolikom broju 
bila uz kralja prisutna. Pri krunisanju Tomaševiču 
u Jajcu, koje su obavili papinski poslanici, sabraše 
se bosanski velikaši sa svih strana zemlje. Hercega 
Stjepana zastupali su njegovi sinovi Vladislav I 
Vlatko (1461. u novembru). Kralj se kasnije s pu- 
nim pravom mogao pred Mlečanima pohvaliti, da 
je bio vjenčan za kralja „uz slobodnu privolu svih 
velmoža i gospode bosanske i uz najveće odobra- 
vanje" (raaximoque applausu et alacritate). Šteta 
samo, veli Klaić, da se ta sloga bosanske gospode 
nije mogla prije polučiti ; Bosna bi možda dočekala 
srećnijih dana. No sada bijaše već prekasno. Sud- 
bina Bosne bijaše već odlučena. 

Kada su stigle vijesti o krunidbi Tomaševiče- 
voj u Ugarsku, planuo je silnim gnjevom kralj 
Matija smatrajući, da bosansko kraljevstvo pripada 
kruni sv. Stjepana i da je bosanski kralj njegov kie- 
tvenik. Krunidbom po papinskim izaslanicima pri- 
znao je papa nezavisnost kralja Tomaševića, a time 
i nezavisnost bosanskoga kraljevstva. Posredo- 
vanjem papinim i lijepom svotom novaca, koju je 
Stjepan Tomašević darovao Matiji, došlo je do Iz- 
mirenja izmegju Tomaševića i Matije Korvina 
(1462.). Po svoj prilici je tom zgodom sklopio To- 
mašević savez s Matijom protiv Turaka, jer Je 
doskora iza toga uskratio sultanu uobičajni danak 
Kad je sultan Mehmed doznao za uskratu danka, 
odluči zavojevati na Bosnu. Pošto je momentano 
ratovao u Vlaškoj, odluči povesti vojnu na p^c^- 
Ijeće 1463. Stjepan Tomašević očekujući tursku na- 
valu spremao se svim silama, da odvrati od svoje 
države propast. Nijesu nam poznate detajlnije To- 
maševićeve pripreme, ali pred samu sultanovu pro- 
valu kralj se našao osamljen i ostavljen od svojih 



mi. Potvrgjujući Dubrovniku stara prava, Tomašević se 
ponosito zove: Kralj Srbljem. Bosni, Primorju, Humsci 
zemlji, Dalmaciji, Hrvatom, Donjim krajem, Zapadnim 
stranam, UsOri, Soli, Podrinju i k tomu. (1461. novembar.) 



73 

susjeda. Sultan Mehmed provali u Bosnu s ogrom- 
nom vojskom. Zauze najprije Podrinje (ovdje se 
predao bez borbe vojvoda Tvrtko Kovačević), a 
odavle udari na Bobovac. Bobovac predade iz- 
dajica Radak, kojemu sultan dade odrubiti glavu. 
Sultanu je bilo stalo do toga, da uhvati kralja, 
koji se sklonio u Jajce. Ovdje je posljednji bosanski 
kralj smjerao sakupiti vojsku i čekati pomoć evrop- 
skih vladara u nadi, da će se tvrdi Bobovac održati 
bar koje vrijeme. Padom Bobovca zavlada u zemlji 
opći strah i trepet. Kralj videći, da ne može skupiti 
vojske, mišljaše jedifio o bijegu. Sultan je poslao 
Mahmut pašu prema Jajcu, da uhvati kralja. Sti- 
gavši Mahmut u Jajce, nije ovdje više našao kralja. 
Kralj je najprije pobjegao u Sokol na Plivi, a 
odavle u Ključ. Mahmut paša posla odio konja- 
nika pod zapovjedništvom Omerbega Turhano- 
vića, da kralja slijedi. Saznavši, da se kralj nalazi 
u Ključu, pogje onamo. Bojeći se, da tvrdoga 
Ključa ne bi mogao tako brzo zauzeti, sklone kralja 
pregovaranjima na predaju. Obeća kralju, da 
će njemu, njegovom stricu i nećaku biti zajamčen 
iivot, a sultan da će mu drugu pokrajinu dati u 
zamjenu za Bosnu. Kada je sve ovo i zakletvom I 
pismeno utvrdio, predade se kralj i njegov strle 
Radivoj. Zarobljenike dovede Mahmut paša u 
Jajce, kamo je već i sultan prispio. Mehmed „el 
Fatih" saslušao je sa zlovoljom pašino obećanje 
kralju, jer je naumio Tomašića pogubiti kako M 
spriječio, da se prije ili kasnije u Bosni ne stvori 
stranka, koja bi pomoću drugih vlasti mogla pri- 
rediti poteškoća osmanlijskoj upravi. Da se riješi 
ovoga spora izmegju politike i poštenja, u koji ga 
je stavio Mahmut paša, zahtijevaše od uleme 
letvu. Perzijski šah Ali Bestani s pridjevkom Ma- 
safinek (prijatelj knjiga) sastavi sultanu fetvu, koja 
mu je imala umiriti savjest. Po Hammer-Purgstallu 
sastojala se fetva u tom, da gospodar nije dužan 
držati riječi jednoga od svojih slugu, ako ju j^ bez 
gospodareve privole zadao. Po drugom. vrelu po+ 



74 

zivaše se Musafinik na to, da se sultan još prije 
nego li je krenuo na vojnu zakleo, da će kralja 
uništiti, a ova je zakletva starija i preča*). Prije 
no što je osuda na kralju izvedena, upotrebi ga 
sultan, da zemlju u brzo pokori. Kralj je naime 
izdao nalog svim gradovima, da se bez otpora 
pokore, a tim je olakšao zadaću Mehmedovim voj- 
vodama. Smaknuće kraljevo obavilo se u sulta- 
novom taboru pred Jajcem, a mjesto, na kojem je 
taj tabor stajao, zove narod i dan današnji „Ca- 
revim poljem". Zanimivo je, da o dogagjajima 
god. 1463. imademo malo savremenih vijesti. Tako 
n. pr. Dubrovčani nijednom viješću ne bilježe 
tužnu kraljevu smrt. Melim gdu tako pade u ru ke 
orf)fr\vQ č itavo bos_a DslL O kr^ je^tvo. Fo kuša'fr da 
zavljtda^ ijercegovinom, nije mu uspio.'TJo lOO.tJDO 
naroda oDojega spora bijaše zarobio, 30.000 bo- 
sanskih mladića bijaše učinio janjičarima. Uz 
kralja pogibe i stric mu Radivoj. 2ena kraljeva, 
Mara, pobježe najprije u Hrvatsku, gdje je orobi 
ban Pavao Šperančić, protivnik njezinoga muža. 
Odavle krene u Spljet, gdje je boravila još 1460. 
god. Poslije god. 1466. otišla je pod okrilje cara 
Mehmeda II. i živjela je u Ježevu kod Sereza, do 
svoje smrti iza god. 1476. Kraljica maćeha Kata- 
rina, boravila je najprije u Dubrovniku, a odanle 
ode u Rim, gdje je umrla 1478. god. i bi zahranjena 
u crkvi sv. Marije na „Ara coeli". Pred smrt ime- 
nova rimsku stolicu nasljednicom bosanskoga kra- 
ljevstva, ako se u to ne bi njezina djeca Sigismunđ 
i Katarina, koja su prešla na islam, povratila u 
krilo kršćanske crkve. Brat Katarinin, herceg Stje- 
pan, prijegje u punoljetno doba na islam. Odgojen 
na dvoru u Stambulu, stekao je toliko poštovanje, 
da je ubrojen u najpouzdanije savjetnike. Bio je po 
više puta velikim vezirom, zatim kapudan-pašom 

* Fetva, po kojoj je Tomaševič na smrt osugjen, 
prenesena je iz usta do usta, a glasi po Ibrahim begu 
BaSagiću: „Muslim ne da se prevariti, da ga dva put 
ujede zmija iz jednie rupe". . 



75 

(zapovjednikom pomorske vojske). Služio je tri 
sultana (Mehmeda, Bajazita i Selima I.). God. 1518. 
pozvan od Selima u Haleb, ispusti dušu u bli- 
zini grada. Pokopan bi u nikomedskoj dragi u Her- 
seku (tako je nazvao komad zemlje) po vlastitoj 
želji. Sam sultan odredi, da tijelo Ahmet-paše Her- 
cegovića onamo prenesu iz Haleba. 



XI. 

MATIJA KORVIN OSVAJA DIO BOSNE. 
PAD HERCEGOVINE. 

(1482.). 

Matija Korvin spremao se na glas o dolasku 
Mehmedovom na vojnu, te je s priličnom 
vojskom boravio u maju 1463. u južnoj 
Ugarskoj i Srijemu, jer je slutio, da će 
sultan navaliti na Budim. Megjutim je sul- 
tan poslao Ali-bega s jakom vojskom prema 
Biogradu i Srijemu, dok je kako je poznato, sara 
pošao na Bosnu. Ali-begove čete raspršio je Ma- 
tija, pošavši za njim u Srbiju i oslobodivši 15.000 
kršćana, koji su dopanuli turskoga sužanjstva. U 
septembru provalio je dolinom Vrbasa u Bosnu. 
Prvih dana oktobra osvojio je varoš Jajce. Na sam 
Božić predade se kralju tvrgjava. Osim Jajca pade 
u ruke kraljeve za kratko vrijeme 28 utvrgjenih 
gradova osobito u t. zv. Donjim Krajevima i 
Usori megju velikašima, koji su se s kraljem u toj 
vojni odlikovali, ističe se osobito Mirko Zapolja. 
Ovoga je Matija i učinio gubernatorom bosan- 
skoga kraljevstva. Mirko Zapolja bio je ujedno i 
ban kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. 
(Gubernator Bosne ac regnorum nostrorum Dal- 
matie et Croatie nec non Sclavonie banus). 

Uporedo s Matijinom akcijom teče i ratovanje 
hercega Stjepana Vukčića i njegovih sinova Vlađis- 
lava i Vlatka protiv Turaka. Vladislav je zauzeo 
župu Ramu s Prozorom, zatim župu Uskoplje na 
gornjem Vrbasu s gradom Veselom stražom. Vla- 
dislava i sina mu Balšu, primio je Matija Korvin 
megju barune kraljevstva, potvrdio im njihov po- 



77 

sjed u Hercegpvini, a k tome i župu Ramu i Us- 
koplje (decembar 1463.). Slijedeće godine (1464.) 
prodro je Mehmet ponovno u Bosnu, ali nije mo- 
^ao zauzeti Jajca. Herceg Stjepan pobjegao je pred 
njim u Dubrovnik, dok je iza odlaska sultanova 
Matija Korvin osvajao gradove u Usori. 

God. 1466. umro je u Novome herceg Stjepan 
Vukčić, a sinovi mu podijeliše neznatnu baštinu 
očevu, jer je najveći dio bio u rukama turskim. 
Vladislav Vukčić morao je ostaviti (oko 1470.) svof 
zavičaj i nastanio se u Hrvatskoj, gdje je u križe- 
vačkoj županiji dobio kasnije (1481.) od kralja 
Matije gradove Veliki i Mali Kalnik. Herceg Vlatko 
držao se još neko vrijeme u Novome, te je odavle 
god. 1481. provalio i u Bosnu, ali je bio razbit. 
Ni u Novome nije više imao mira, jer su Turci po- 
čeli 1482. opsjedati grad. Uzalud su došle hercegu 
Vlatku u pomoć i kraljeve čete. Grad se morao pre- 
dati. Herceg Vlatko preselio se u mletačke oblasti. 
Njegov sin Ivan Kosaca (Kosačić), spominje se 
1507. megju mletačkim plemićima. Time je Herce- 
govina bila konačno pokorena, samo je Matija neko 
vrijeme održao još u svojim rukama na ušću Ne- 
retve kaštel Kos. Od krajeva, što ih je Matija u 
Bosni oteo Turcima osnovao je dvije banovine: 
Srebreničku i Jajačku. Srebrenička pala je u ruke 
Turcima oko 1520., a Jajce, gdje se proslaviše 
hrvatski velikaši Franjo Berislavić, Petar Keglevič, 
Krsto Frankapan, pade 1528. u ruke Chuzrev-bega 
bosanskoga. S tim dogogjajem pala je čitava Bosna 
definitivno u ruke Osmanlija. 



78 



i ^ 



S V 
a 5 



c u 
■i -+ 



^\ 



n 



o. 



3 — C/3 
09p O 

p X 



3'* S^ 
„03 3 



co-p 



copa 

i* 

■ o 



M 50 
s p 



<» — < 

O to**- 

5! I « 



on' 



~< nnS.c 






j-p 2^ 






""• X 



p S. 
s P 

■; B 



% n.c« 

'^ M< ^^ 

3Vp SS 



oorci CB " S- 
O-0=P o-o 

m" ff p P 
tSo Pao 
-^<* 2Ls* 

» — * 



P a: 


Cff 


s 




•0-. 




LOM 

S3 


rt w. 


Ih 


,p'o-w< 


' o 


s 


-as 


o 






- ^ 



cn N< 

® a 
a«p 

— . ~0) 

a 3g 
* p'J^ 

CflP 



N P 

3» 

<t>, 

c o 

w3 
•■ p 

B 



^1 i» T) 

OJ ,:r -I 



l-m 


W 


fD 


w2. 


3 


tZ'o 


tD(» 




lOP 


S^B 




ra 


i ^ 


o 

3 
cn 




• C 





J 



o 
a 
o 

c/3 

o 
< 

m 

03 

> 
C/5 

m 

< 

> 

a 

.- > 

- > 
o< 

m 

7Z 
c 
o- 
m 

p^ 
o 

H 
PO 
O 

> 

> 



■+0. 

„Cl 



LITERATURA, PREMA KOJOJ JE OVA 
PREGLEDNA POVIJEST SASTAVLJENA: 

Klaić: Poviest Bosne do propasti kraljevstva. Zgb. 1882. 
Klaić: Povijest Hrvata I., II., 111. i IV. sv. Zgb. 1899-1904. 
Jireček: Istorija Srba. Prvi deo. (1371.) Beograd 1910. 
Stanojević: Istorija srpskoga naroda II. izd. Beograd 1911. 
Thalloczy: Geschichte Bosniens; Hoernes: Vorgeschicht- 

liche Alterthlimer; Patsch: Die Zeit der Griechen und 

Romer; Truhelka: Denkmaler des Mittelalters (u zbirci: 

Oesterr.-ungarische Monarhie in Wort und Bild. Bosnien 
^ und Hercegovina. Wien 1901.) 
Šišič: Vojvoda Hrvoje Vukčić-Hrvatinić i njegovo doba. 

Zagreb 1902. 
Patsch: Bosnien und Hercegovina in romischer Zeit. 

Sarajevo 1911. 
Truhelka: Testamenat Gosta Radina. Sarajevo 1911. 
Thalloczy: Istraživanja o postanku bosanske banovine. 

Sarajevo 1906. 
Thalloczy: Kada i kako je Hrvoje postao veliki vojvoda 

bosanski. (Glasnik zemalj. muzeja 1894.) 
Thalloczy: Vojvoda Hrvoje i njegov grb; Glagolski misal 

hercega Hrvoja u Eski-saraju u Carigradu (Glasnik zem. 

muzeja 1892.) 
Thalloczy: Prilozi k objašnjenju izvora bosanske historije 

(Glasnik zem. muzeja 1893.) 
Ruvarac: Dvije bosanske kraljice. (Glasnik zem. m. 1893.) 
Ruvarac: Banovanje Tvrtka bana. (Gl. z. m. 1894.) 
Ruvarac: Tri dodatka k raspravi: Banovanje Tvrtka bana. 

(Gl. z. m. 1894.) 
Truhelka: Natpis Kulina bana. (Gl. z. m. 189'.) 
Truhelka: Kraljevski^grad Jajce. Sarajevo 1904. 
Sišić: Pad Mladena Šubića. bana hrvatskoga i bosanskoga. 

(Gl. z. m. 1902.) 
Sišić: Studije iz bosanske historije. (Gl. z. m. 1903.) 
Fraknoj: Kardinal Carvajal u Bosni. (Gl. z. m. 1890.) 
Pecz: Ahmct paša Hercegović. (Gl. z. m. 1894.) 

Osim ovih napomenutih rasprava, poslužio se pisac 
i drugim manjim raspravama, štampanima poglavito u 
Glasniku zemaljskog muzeja. 



NAKLADOM KNJIŽARE 
J. STUDNIČKE I DRUGA U SARAJEVU 

IZAŠLO JE: 



Arnautske priče, niz pri- 
mjeraka arnautske poe- 
zije od dra. Truhelke, 
svezak L i IL po K 1*50 
vezano po K 2"50 

Auf der Bosna, valčik u 
kras oj opremi K 4' — 

Balkanski valčik za klavir, 
dvoručno od B. Kačerov- 
skog K 3' — 

Balkanski valčik za citaru 
od B.Kačerovskog K 1*80 

Pregledna karta Bosne i 
Hercegovine od A. Stud- 
ničke K —-40 

Branič hrvatskoga jezika 
od dra. Andrića K 230 

Cviječe iz bos.-herc. li- 
vada, karišik za klavir 
u krasnoj opremi od B. 
Kačerovskog K 4' — 

Essay i iz područja psi- 
hološke pedagogije i 
estetike od Lj. Dvorni- 
kovića K 2 50 

Islam i kultura od Osman- 
Hadžića K TSO 

Kraljevski grad Jajce, po- 
vijest^ i znamenitosti od 
dra. Ćire Truhelke K 2* — 

Gjurgjević: Memoari sa 

Balkana od 1858.^1878. 

K3 — 

Muslimansko pitanje(Ano- 
nimiis) K 1"50 



Naši gradovi. Opis naj- 
ljepših sredovječnih gra- 
dova Bosne i Hercegovine 
od dra. Ć Truhelke K 4" — 
vezano K 5" — 

Nauka o pjesništvu od dra. 
Dujmušića K 2* — 

Nauka o tvorbi orname- 
nata od A. Stud. K 350 

Njemačka besjedovnica 
od Hillmana K —-20 

Njem. hrv.-srpski i srp. -hr- 
vatski njem. džepni riječ- 
nik od Scherzera K 3' — 

Opće odredbe o doho- 
darstvenim prekršajima 
i postupak kod istih od 
dra. Peindla K 3' — 

Osnove lijepog oblika ili 
praktična estetika od 
A. Studničke.Jedino djelce 
ove vrsti u našoj knji- 
ževnosti K 3'50 

Povijest turske carevine 

od E. Ušćuplije K 3" — 

Prijevod Horacovih pje- 
sama od Dragutina Kiš- 
patića K 1" — 

Proljetno cvijeće (pripo- 
vijetke za mladež) K 1"50 

Račundžija ZHslužbe. Ta- 
blice za brzo i lako iz- 
računavanje zarade na 
više radnih dana (od I do 
16 dana) K — "20 



Narodno ribarstvo od V, 

Čurčića K 2" — 

Sarajevo iz g. 1866. (slika 
u bojama) K 2" — 

Najnoviji plan Sarajeva 
od A. Studničke K — "60 

Sevdalinke za klavir i pje- 
vanje od B. Kačerovskog 
K3 — 

Teorija crtanja (na te- 
melju geometrijskog obli- 
koslovja) od A. Studničke 
K2-40 

M. KHOKeBMlieBa — Tpn 
npnnoBHJeTKe K 1' — 

Turski najpotrebitiji raz- 
govori izsvakdašnjeg ži- 
vota od O.Hillmanna — '20 

U kolo, bosanske narodne 
pjesme za klavir od B. 
Kačerovskog K 350 



Dr. K. Kondić, zaraz.ie bo- 
lesti kod domaćih ži- 
votinja K 1' — 

J\p. K. KoHAni^, sapasHe 

ČOJieCTM KOJI, flOMatiMK 
>KMBOTHH>a K r 

Zbirka aritmetičkih i al- 
gebarskih formula od 

Krčmara - Studničke, Je- 
dino djelce ove vrsti u 
srpsko-hrvatskoj književ- 
nosti K r — 

SeMajbCKH ycTaB sa Bo- 

CHy M Xepu,eroBHHy 

K— -50 

Zemaljski ustav za Bosnu 
i Hercegovinu K — '50 

Zelena grančica. Niz po- 
uka roditeljima i odrasloj 
mladeži od Marakovića 
K— 70 



TISKARA „SARAJEVOER TAGBLATT' U SARAJEVU. 



POVIJEST BOSNE 

U DOBA 
OSMANLIJSKE VLADE. 



I. DIO 
(1463—1739.) 

NAPISAO 

DR MILAN PRELOG, 




SARAJEVO 

NAKLADA J. STUDNIČKE I DRUGA. 



KNJIŽARA 
J. STUDNIČKE I DRUGA U SARAJEVU 

PREPORUČUJE SLIJEDEĆE KNJIGE: 

Povijest Bosne do propasti kraljevstva, 

od dra. Preloga .' K 1"50 

Repetitorij povijesti austro-ugarske mo- 
narhije, od dra. Preloga K 1*50 

Gazi Husrefbeg „Njegov život i njegovo 

doba" od dra. Ćire Truhelke sa 56 slika K 4' — 
Rimsko doba u Bosni od dra. Patscha (pre- 
davanje) sa 30 slika K 150 

Kraljevski grad Jajce, od dra. Truhelke 

(Povijest i znamenitosti) K 2*50 

Pregledna karta Bosne i Hercegovine, od 

StudničUe K —-40 

Naši gradovi, opis najljepših sredovječnih 

gradova, od dra. Truhelke K 5* — 



Predgovor. 



Smatram ovu „Povijest Bosne u doba osman- 
lijske vlade" samo pokušajem, da se na osnovu do- 
sadanje literature i vrela, u prvom redu dakako za- 
padnih, poda u jednoj cjelini slika osmanlij- 
skoga gospodstva u našim zemljama. Vrlo uvaženi 
dr. Bašagić u svojoj poznatoj „Kratkoj uputi" pri- 
kazao je isključivo islamski elemenat u ovim ze- 
mljama, a ja sam pokušao, da barem u najglavnijim 
crtama prikazem sudbinu svih triju glavnih konfesija 
u zemlji. Vrlo dobro znadem, da imade u ovom 
prvom dijelu mnogo manjkavosti, jer je i materijal 
za pojedine epoke često vrlo oskudan. U novije doba 
marljivo se izdavaju spomenici iz osmanlijskih vre- 
mena povijesti Bosne, pa će i u tome danas sjutra 
biti bolje. Na kraju drugoga dijela bit će dodan is- 
crpivi sadržaj i indeks imena. 

Pisac. 



BORBE OSMANLIJA S UGARSKO- HR- 
VATSKIM KRALJEVIMA OD GOD. 1463. 
DO PADA JAJCA (1528.) 

A. 
Kralj Matija Korvin i Bosna. Pad Hercegovine. 

Vojnom sultana Mehmeda „el Fatiha" g. 1 463. 
nije bila sva Bosna definitivno pokorena. Za ostatke 
Bosne vodila se dugotrajna i krvava borba, koja 
svršava padom Jajca. Kada i ovaj grad pade u ruke 
znamenitoga H u s r e v-b e g a, onda prestaje po- 
sebna povijest Bosne i počinje povijest Bosne kao 
dijela velikoga osmanlijskoga carstva. 

Pokušat ćemo prikazati više u preglednoj slici 
najvažnije momente u toj borbi, ne obazirući se za 
sada na već osvojene dijelove Bosne i na prilike, 
koje su u tim dijelovima vladale. 

Matija Korvin nije mirovao na glasove, da se 
sultan Mehmed sprema na Bosmu. Franjevcu Jukiću 
čini se sumnjivo njegovo čekanje na Dunavu, dok je 
boravio u Bosni Mehmed, pa veli, da je Matija 
možda „i želio po koi način propast kraljevu, da 
tako lašnje Bosnu sjedini k ugarskoj kruni", ali 
brojni savremeni spomenici ne dozvoljavaju nimalo 
ove sumnje. Matija je sasvim ispravno shvaćao, što 
znači pad Bosne za njegove zemlje i čitavo zapadno 
kršćanstvo, pa je barem u prvom dijelu svoje vlade 
činio sve, što je bilo u njegovim silama, da otme 



Bosnu Osmanlijama. Koliku je važnost polagao na 
Bosnu, razabiremo iz pisma Papi Piu II., u kojem 
zove Bosnu „ključem i lukom čitavoga kršćanstva, 
iza koje stoji otvoren put na sve krajeve istoka i za- 
pada." 

Koliko je opet Mehmed II. uvažavao Matiju 
Korvina kao protivnika, zabilježio nam je hrvatski 
Ijetopisac Ivan Tomašić; pa ako nam i nijesu bi- 
lješke Tomašićeve zajamčene kao bezuvjetno istinite, 
one su ipak značajne i dobro karakterišu Matiju. To- 
mašić nam pripovijeda, da je jednom zgodom sultatn 
rekao: „Dao sam ogledati čitav svijet i sve vladare 
na zemlji i ni jesam našao ravna kralju Matijašu" i 
onda „Ja i kralj Matijaš na čitavoj smo zemlji jedini 
vrijedni, da se zovemo vladarima („sumus digni no- 
mine principum")". 

Matija se ogleda za saveznicima, gdjegod ima 
nade, da bi ih mogao dobiti. Najspremniji su Mle- 
čani da ga pomažu. Oni se opravdano boje za svoje 
posjede i obećavaju Matiji kroz šest mjeseci prinos 
od mjesečnih 3000 dukata. Papa Pio II. učinit će 
sve, što je u njegovim silama. Matija kuca i na vrata 
milanskoga vojvode i napuljskoga kralja. Ugarski 
sabor u T o 1 n i dozvoljava kralju izdašnu pomoć 
i u mjesecu maju nalazimo ga u južnoj Ugarskoj i 
Srijemu s neko 20.000 pješaka i konjanika, jer je 
slutio, da će Mehmed II. na Budim. Mehmed II. po- 
slao je megjutim na Beograd A 1 i-b e g a i dok je on 
osvajao Bosnu, ratuje Matija sa svojim vojskovo- 
gjom Andrijom P on g r a c o m u Ugarskoj, 
Srijemu i Srbiji, raspršivši čete Ali-begove, poha- 
ravši Srbiju i oslobodivši jedno 15.000 kršćanskih 
sužnjeva. 

Mehmed „ef Fatih" vratio se jednim dijelom 
vojske kući, a drugi dio osvajaše pod M a h m u d 
pašom južnu Bosnu i Humsku zemlju. Manji odi- 
jeli provališe u susjednu Hrvatsku i mletačku Dal- 
maciju. Hrvatski ban Pavao Šperančić opre se tur- 
skim četama, ali bude razbit i uhićen. Radi poraza 



— 7 — 

banova nastade opća smutnja i Turci prelete čita- 
vom Krbavom sve do Senja (14. juna 1463. javlja 
sve to mletačka općina papi). Mlečani razviše na 
sve strane akciju. Nastoje da skupe bosansku i hum- 
sku raštrkanu gospodu, a njihov poslanik na ugar- 
skome dvoru vitez A y m o sklapa u ime svoje dr- 
žave uPetrovaradinus Matijom „ligu za vo- 
gjenje rata protiv zajedničkoga neprijatelja" (sep- 
tembar 1463.) U tom ugovoru se ističe, da nijedna 
stranka ne može učiniti ni primirja ni mira s Tur- 
cima bez druge stranke. Vrlo je zanimiva i ona tačka 
ugovora, da se za trajanja saveza ne smije mletačka 
općina pačati u oblasti kralja Matije, a on opet u 
njene oblasti. Čini se, da se taj dio ugovora odnosi 
donekle na to, što je udovica bana Pavla Šperan- 
čića htjela, da stavi svoju banovinu pod mletačku 
zaštitu, a s druge strane snovali su i neki bosanski 
velikaši, da sama mletačka općina pokrene rat za 
oslobogjenje i da se oslobogjene oblasti pridruže 
onda mletačkoj državi. Megju tim velikašima ističe 
se vojvoda Ivaniš Vlatković, jedan od naj- 
simpatičnijih velikaša bosanskih, koji se do smrti 
borio protiv Turaka u Neretvanskoj krajini. Uz 
njega su braća 2arko i Tadija, koju obilato potpo- 
maže Dubrovnik. Za Ivaniša znamo, da je u to 
doba tražio u Spljetu od Mletaka, da mu dozvole 
naseliti se na Braču, a on će za plaću od 200 du- 
kata na godinu služiti Mlečanima sa 400 ljudi u 
boju protiv Turaka.*) 

U augustu 1463. došlo je u Mletke više bosan- 
skih knezova i plemića, da zamole mletačku pomoć 
(pro reaquirendo regno Bossine) i ovdje izjaviše, da 
ni oni >ni žitelji bosanski ne će drugoga gospodara 
nego Mletke, pa ako općina ne prihvati njihove po- 
nude, oni će se radije pokoriti turskoj vlasti („su- 
bigunt se ditioni Turcorum"**). Za ovim mletačkim 
protektoratom otima se i V 1 a d i s 1 a v V u k č i ć, 
sin hercega Stjepana. 

*) Klaić: Povjest Hrvata IV. p. 46. 
**) Ibid. p. 47. 



— 8 — 

Nakon sklopljenoga ugovora pošao je Korvin 
prema Savi, prešao tu rijeku kod Gradiške („na 
brodu savskom na Gradišćih") i udario starom 
rimskom cestom prema Vrbasu. Prednje njegove 
čete početkom oktobra zaposjedoše Z v e č a j, u 
kojem je zapovijedao turskom posadom poznati Mi- 
hajlo Koinstantinović iz Ostrovice i doskora osva- 
nuše pred Jajcem. Mihajlo Konstantinović pripovi- 
jeda, da je u Jajcu zapovijedao J u s u f-h a r a m- 
b a š a, a druga vrela znadu za Hara m-b e g a. 
Varoš pade u ruke Matijinih ljudi već za četiri dana, 
kako se mish pomoću kršćana, koje su na borbu po- 
takli Franjevci.*) Turci se povukoše u tvrdinju, i 
branili se ondje prema vlastitim kraljevim riječima 
tri mjeseca. 

Matiju slabo pomagahu bosanski vehkaši. 
Knez Vladislav Vukčić zauzeo je župu Ramu s pro- 
zorom i župu Usk opije na gornjem Vrbasu s gra- 
dom Veselom Stražom i razglasio, da ratuje u ime 
mletačke općine. Mlečani su u velikoj neprilici i po- 
ručuju po svom poslaniku Aymu, da je Vladislav 
samo zato upleo oijihovo ime, da poveća sebi ugled. 
Matiji je uspjelo ipak nagoditi se s Vladislavom. 
Ovaj ga prizna svojim gospodarom, obeća poma- 
gati ga u Bosni, a Matija ga sa sinom Balšom uvrsti 
megju barune kraljevstva, potvrdi mu posjed u Her- 
cegovini i dade mu još župu Ramu i Uskoplje**). 

Kod opsade Jajca malo da i kralj nije poginuo. 
Na sam Božić 25. decembra 1463. predade se ja- 
jačka posada, a iza nje još i druge naročito uz 
Vrbas. 

Slijedeće godine odlučio se nakon ovih Mati- 
jinih uspjeha Mehmed II. na novu vojnu. U junu 

*) Batinić: Djelovanje Franjevaca I. p. 133. 

**) Klaić 1. c. p. 48. („in civitate nostra Jaycza". 
6. decembra 1463.) S time nije ni malo u kontradikciji 
po Bašagiću, kako on to misli, (Kratka uputa u prošlost 
B. iH. p. 21) navedena činjenica, da je 1466. zajim od Ve- 
sele Straže Skenderbeg Mihajlović bio imenovan bosan- 
skim namjesnikom, jer je Vladislav te krajeve valjda 
doskora po osvojenju izgubio. 



— 9 — 

raspršiše se prednje čete sultanove po Bosni i Her- 
cegovini do Dubrovnilca, a Mahmut paša provali i 
u Hrvatsku i opustoši oblasti Stjepana II. Franka- 
pana i zarobi mu sinovca. U julu je došao i sam 
sultan i s najvećim dijelom vojske pade pred Jajce. 
Manji dio vojske posla 'na Hercegovinu, odakle 
mnogo naroda pobježe zajedno s hercegom Stjepa- 
nom u Dubrovnik, tražeći ondje zakloništa. Kralj 
Matija javlja caru Fridriku, da sultan već 30 dana 
podsjeda Jajce, gdje je dao još nevigjene topove li- 
jevati, s kojima obara zidove grada. Jajce je obranio 
hrabro neki nama po imenu nepoznati kapetan. Iza 
uzaludne opsade na glas, da se i Matija sprema u 
Bosnu, ostavi Mehmed Jajce i polagano se vraćao 
u Tursku. Nešto vojske ostavio je na megji Bosne 
i Srbije, da prati kretanje kralja Matije. Mletački po- 
slanik Aymo znade pripovijedati, da je Turke zade- 
sio kod Jajca silan poraz i da ih je ovdje izginula 
nebrojena množina. Ističe dalje, premda ne pripovi- 
jeda detalje, da su se kod obrane grada osobito is- 
takle žene („le femine diče hano facto una mirabile 
defesa"). 

Matija Korvin odluči sada oteti Turcima sjeve- 
ro-istočnu Bosnu, pa da tako sastavi suvislu obram- 
benu liniju od Beograda do Jajca. Glavna mu je na- 
mjera bila, da zauzme Zvornik. U njegovoj vojsci 
nalazi se mnogo odličnih velikaša, a megju njima se 
ističe E m e r i k Z a p o 1 j a, kojega je kralj po svoj 
prilici već poslije zauzeća Jajca učinio upravi- 
teljem bosanskoga kraljevstva. Pošto 
je stanje zemlje bilo posve nesigurno, a dohoci ni- 
kakovi, podijelio mu je Matija i bansku čast u Hr- 
vatskoj i Slavoniji i dohotke bogatoga vranskoga 
priorata. Za porodicu Zapoljinu znademo, da je već 
otprije držala posjede kod današnje Nove Gradiške, 
dakle blizu Bosne. Potpuni naslov Zapoljin gla- 
sio je: „Gubernator Bosne, ac regnorum nostrorum 
Dalmatie et Croatie, nec non Sclavonie banus". 
Ćast ova, veli Klaić, bijaše velika, jer se bosanski 
gubernator spominje odmah megju svjetovnim do- 



— 10 — 

stojanstvenicima iza palatina, pred svim banima. U 
mjesecu oktobru 1464. nalazi se Matija pred Zvor- 
nikom. Dok je glavna vojska opsjedala grad, kralj 
je zauzeo glasovitu Srebrenic u,*) a drugi dije- 
lovi vojske osvajahu gradove izmegju Bosne i 
Drine, te je tako kralja zapala i tvrgja Srebren i k 
u oblasti Usori. Zvornik je kralj zaludu opsjedao. 
Polovinom novembra zapovijedi posljednji juriš, u 
kojem je i Zapolja dopanuo ra-nia, ali i on bi suzbit. 
Ostavivši mnoge topove kod Zvornika, vrati se 
kralj kući. 

Rezultati ovih Matijinih vojna bijahu u glav- 
nom slijedeći: Jezgra prave Bosne s Vrhbosnom,. 
Bobovcem etc. ostade i nadalje u turskim rukama. 
Od osvojenih dijelova osnova Matija dvije bano- 
vine : j a j a č k u i s r e b r e n i č k u. Prva je obu- 
hvatala područje Vrbasa do utoka u Savu s grado- 
vima: Jajce, Banjaluka, Greben, Sokol, Jezero, Vi- 
jenac, Livac, Komotin, Bočac, Zvečaj, premda su 
neki od tih gradova i prije konačnoga pada Jajca 
povremeno pali u ruke Turaka, pa opet bili natrag 
osvojeni ; drugoj banovini bijaše središte grad Sre- 
brenik, pa grad Tešanj (?) i još neki manje važni 
utvrgjeni gradovi. Ove banovine bijahu od velike 
koristi po obranu hrvatskih zemalja, samo je po nje 
bilo štetno, što su još od pada kraljevstva Turci za- 
držali donekle područje Sane u svojim rukama s tvr- 
dim gradovima Ključem i Kamengradom. 
Tako su oni mogli, ostavljajući na stranu utvrgjene 
gradove jajačke banovine, provaljivati u većim ili 
manjim četama u Hrvatsku, a isto tako i sa strane Li- 
jevanjskoga i Duvanjskoga polja. Samo to, veli 
Klaić, može protumačiti one nebrojene turske na- 
vale od god. 1468., pa do primirja od god. 1503. u 

*) Ova nije ostala dugo u rukama ugarskoga kralja,, 
jer već 6. maja 1468. obavješćuje sultan Mehmed II. Du- 
brovčane, da je njegov emin, Hodža Suie, prodao mjesta 
„srebrena" i „basove" u Srebrenici Paskoji Romegu, a 
ovaj da je ostao dužan od zakupnine 3000 dukata. (Tru- 
helka: Tursko-slovjenski spomenici dubrovačke arhive. 
Sarajevo 1911. Separ. ot. Gl. z. muz. 1911. p. 28.) 



— 11 — 

hrvatske zemlje.*) I jajačka i srebrenička banovina 
bile su uregjene na vojničku. U ovo vrijeme uprav- 
ljali su Bosnom hrvatski banovi (1464. — 1471.) kao- 
Zapolja, Tuz, Blaž Magjar, a 1471. postade Ni- 
kola Iločki bosanskim kraljem. U kojim prili- 
kama se to dogodilo, o tom ćemo kasnije govoriti. 
iMnogo krvi prolilo se u borbama za tu banovinu i 
jedva imade starije ugarske ili hrvatske porodice, 
koja se nije u tim banovinama borila. 

Poslije prvog osvojenja Jajca (1463.), kako^ 
smo već naprijed spomenuli, vratio se Mehmed 
kući, a M a h m u d p a š a H r v a t**), dugogodiš- 
nji suradnik Mehmedov, svakako najizrazitija lič- 
nost na dvoru Fatihovom („el piu valento et prat- 
tico") pošao, je od Jajca do Lepenice, a onda prekc^- 
Ivana u Konjic, Nevesinjsko polje, Gacko, pa na 
Ključ, tvrdi hercegov grad, kojega je zauzeo, a 
ujedno i Blagaj. Ključ je pred jesen opet osvojen 
od sinova hercega Stjepana, koji je pred Turcima 
pobjegao u Novi, a blago pohranio u Dubrovniku. 
Turci su jedan dio Hercegovine osvojili i stavili u 
te osvojene dijelove vojvode ili krajišnike. 
Već smo spominjali, kako su Vladislav i Vlatko, si- 
novi hercegovi, najprije stajali pod uplivom mle- 
tačkim, a onda je Vladislava predobio na svoju 
stranu Matija. 

God. 1465. spremao se kralj Matija opet u 
Bosnu, da opere neuspjeh kod Zvornika, a u drugu 
ruku htio je da stvori obrambenu liniju od Jajca na 

*) Pad Kamengrada stavlja Lopašić tek iza mohačke 
bitke. (Sr. Lopašić: Bihać i biiiaćka krajina p. 62.) 

**) Hrvatom ga označuje službeno tursko izvješće i 
sve turske povijesti. Bašagić veli, da se po svoj prilici 
zvao Janković (Bašagić o. c. p, 21.) Truhelka ga zove 
Abagović Hrvat (o. c. p. 26) i Mahmud paša Opukovič 
na istom mjestu p. 176. Jorga veli o njemu: Bijaše Grk 
i njegovo porijetlo opće poznato. Otac mu se zvao M i- 
hajilo, a mati mu bijaše iz Srbije. Kao dijete uhvatiše 
ga akindžije izmegju Smedereva i Novoga brda i odve- 
doše u Carigrad. Žena moreotskog arhonta Manuela 
Bubali-a bijaše mu sestrična. (Jorga: Geschichte des. 
Osmanischen Reiches II. p. 200.) 



— 12 — 

jug do Neretve i Dubrovnika, a možda i do Novoga. 
Mehmed II. nastojao je najprije Mlečane odvratiti od 
saveza s Matijom, pa kad mu to nije uspjelo, onda 
je htio pregovarati s Matijom, ali ovaj nije htio nje- 
govim poslanicima dati ni slobodna pisma, ćinilo 
se, da se ozbiljno spremao za navalni rat, ali valjda 
odviše malo pomagan od sveznika, prijegje Savu, a 
m]e niam poznato, da bi bio kakav uspjeh polučio. 
Ipak je poslao u Hercegovinu slav. bana Jana V i- 
t o V c a i meštra tavernika Ivana Rozgona 
sa 500 ljudi, kojima zapovijedi, da učine red u ze- 
mljama hercega Stjepana i njegovih sinova i da ih 
zaštite od Mletaka, kojima je i stari herceg Stjepan 
pogodovao. Ako ne bi drugačije išlo, neka zauzme 
čitavu hercegovu zemlju s Krajinom i Neretvom, 
koju je herceg nedavno ustupio Mlecima. Matija im 
pridijeli i dubrovačkoga poslanika Gučetića i na- 
laže im, da paze na dubrovačke oblasti i grad i da 
ga štede i zaštićuju. Kraljeve vojskovogje pogju za- 
padnom Bosnom i pod kraj 1465. prispješe u Du- 
brovnik. Nakon pregovora s Dubrovčanima odlu- 
čeno bi utvrditi grad P o č i t e 1 j i staviti u nj ugar- 
sku posadu. Na trošak Dubrovčana imala se načiniti 
za Počitelj jedna ćuprija*) i tako bi Počitelj imao 
postati izlazna tačka za daljnja preduzeća protiv Tu- 
raka u Hercegovini. Kapetani kraljevi pritisnuli su 
iz Počitelja nekadanju Humsku zemlju, a imali su 
nakaniu provaliti do Novoga i uzeti ga za Matiju. 

*) Ovu ćupriju drži dr. Truhelka identičnom 
sa starom ćuprijom u Mostaru, koju novija tradicija 
pripisuje Rimljanima (o. c. p. 169.) Za gradnju ćuprije 
nijesu samo doprinijeli Dubrovčani nego i herceg 
Vlatko, a papa je Pavao II. odredio, da se 10.0(X) 
dukata, što ih herceg Stjepan ostavio za svoje zadušje, 
upotrebe za ratovanje protiv Turaka, predavši Matiji te 
novce. S tim se novcem utvrgjivao, Počitelj i gradila ću- 
prija. Evlija Čelebija znade i za ime graditelja te ćuprije 
i za doba, kad je nastala. On veli, da je po zapovijedi 
Suleimanovoj sagragjena 1566. godine. Mustafa Hilmi Mu- 
hibić drži, da je ćuprija gragjena prije zauzeća Her- 
cegovine. (Sr.: Stara ćuprija u Mostaru Gl. z. m. god. I. 
knj. III. p. 13.) 



— 13 — 

Razabiremo to iz jednoga pisma hercegova Mleča- 
nima, u kojemu se tuži na Turke i Mlečane, ali ovi 
se drže rezervirano, jer se boje Matije. Najposlije 
polaže herceg svu nadu na svoje stare prijatelje Du- 
brovčane, koji će ga izmiriti s Matijom. Poslanici 
hercegovi borave na -dvoru kralja Matije u Budimu, 
moleći pomoć od 3000 vojnika. Matija šalje dubro- 
vačkoga poslanika na svom dvoru Bunića s magi- 
strom Gregorijem, da na njegov račun skupljaju 
plaćenike i pomažu hercega. Kad je magister Grego- 
rij stigao u Dubrovnik, nije više našao na životu 
staroga hercega. Ovaj je umro u Novom, poslavši 
prije toga sve svoje dragocjenosti i testamenat u 
Dubrovnik. Ovaj testamenat bio je uzrokom velikom 
razdoru izmegju članova hercegove porodice, a 
valja i uzrokom, da je najmlagji hercegov sin Stje- 
pan prešao na islam.*) Očevo vladanje naslijedio 
je vojvoda V 1 a d i s 1 a v, koji je u sultana isprosio, 
da ga potvrdi u vladanju. Sultan izdao je u Drino- 
polju lerman, kojim javlja Dubrovčanima, da je 
„otvorio milost" sinu hercega Stjepana, Vladislavu 
i dao mu, što poiska od očinje zemlje, a od svoje 
baštine i da mu je o tome zapisao berat.**) On me- 
gjutim nije vladao očevinom, nego mlagji mu brat 
Vlatko. Čini se, da se bojao, da bi mogli Turci 
saznati za njegovo paktiranje s Ugrima, Mlečanima 
i talijanskom gospodom, pa da je zato ostavio 
svoju očevinu.***) 

U dalnjem toku g. 1466. zamjenjuje Jana Vi- 
tovca, koji se povratio s bojišta, ostavivši u Počite- 
Iju kneza Pavla (Sandara?) s jakom posadom, 
Ivan Tuz od Laka. (Bozne, Dalmatie, Croatie 
ac totiuk Sclavonie banus et capitaneus generalis). 
U septembru ga nalazimo s Rozgonom kod Klisa. 
Udova bana Šperančića predaje im Klis i Sinj, a oni 
stavljaju u te gradove kraljevske kaštelane. I ove 
godine se opaža, da se Vladislav i Vlatko, te Ivaniš 

*) Potanje o tome gledaj Truhelka o. c. p. 164 etc. 
**) Truhelka o. c, p. 26. 
***) Ibidem p. 165. 



— 14 — 

i Žarko Vlatković radije utiču napuljskomu kralju 
Ferdinandu i caru Fridriku III., nego Matiji*Kor- 
vinu. 2arko je morao u to doba ovladati Klisom, 
prema tomu raditi protivno interesima kraljevih 
ljudi, jer se ponosito piše: „Mi, Žarko, vojvoda 
Humski, u ime posvećenoga carskoga veličanstva 
ban Klisa i Primorja sve do rijeke Neretve.*) Na nj 
se tuže Ivanu Tuzu i Mlečani (1467.) 

Turskom Bosnom upravljaše od 1464. do 1470. 
Isabeg IshakovićHranušić kao vrhbo- 
sanski sandžak. O njegovom djelovanju prije pada 
Bosne i o njegovoj zasluzi oko osnivanja Sarajeva, 
govorit ćemo kasnije. Za njegova upravljanja po- 
znate su nam brojne provale iz Bosne sad sa većim, 
sad sa manjim četama u susjednu Hrvatsku, osobito 
Liku i Krbavu, a savremeni koruški Ijetopisac Jakov 
Unrest znade pripovijedati, da su bosanske čete pli- 
jenile po čitavoj Kranjskoj sve do zidina Ljubljane. 

Mnogo znatniju akciju razvio je njegov na- 
sljednik u vrhbosanskom sandžakatu A j a s-b e g 
(1470. — 1475.) Najznatnija je njegova provala iz 
Bosne god. 1472. u Istru i Furlansku sve do Udine 
i ujedno prva velika provala u Hrvatsku iza 
osvojenja Bosne. Nekako u isto doba počeli su 
Turci pod zaštitom velike vojske dizati tvrgju Ša- 
bac. Time su raskinuli obrambenu liniju izmegju 
Beograda i Jajca i sada im je bio otvoren put u 
Slavoniju i Ugarsku. 

Življa akcija Turaka opaža se i u Her- 
cegovini. Ponajviše zbog intrigua hercega Vlat- 
ka, koji je bio s Dubrovnikom u svagji radi 
očeve baštine, navalio je na dubrovačko zemJjište 
hercegovački sandžak (krajišnik, vojvoda) H a m- 
z a-b e g. Kada su Dubrovčani intervenirali na porti, 
morao je Haimzabeg povući svoje čete iz blizine 
Dubrovnika, a da ne budu besposlene, okrene ih 
prema P oč i tel j u.**) Ban Tuz i kapetan grada 
Pavao Sandar branili su grad hrabro, a podupirali 

;- -;:*) Klaić: Povjest Hrvata IV. p. 75. 

[3 **) Potanje o tome vidi Truhelka o. c. p. 169. 



— 15 — 

su ih potajno i Dubrovčani, ali u septembru pade on 
ipaik u ruke H a m z a-b e g o v e, koji postavi u 
:gradu turskog dizdara. Dubrovčani su iza toga 
morali spaliti gradić Posrednicu u blizini Po- 
čitelja, jednu od zadnjih strateških tačaka na donjoj 
Neretvi (1472.), a još iste godine bude dokinut je- 
dan od najvažnijih starobosanskih emporija, neret- 
vanska gabela (gabella di Narente), stara Drijevska 
carina (današnja Gabela). Tik do nje bijaše u 
Osobi janima glasovita dubrovačka kolonija, 
koja se sada preseli u Ston.*) 

Kralj Matija Korvin bijaše megjutim u borbi 
s češkim kraljem Jurjem Podjebradskim sasvim 
smetnuo s uma svoju zadaću, što ju je imao u borbi 
s Turcima. U Ugarskoj digoše se opet protiv njega 
radi njegovih apsolutističkih težnja mnogobrojni 
ugarski velikaši. Da predobije barem neke za se, 
on ih je veoma odlikovao, a napose Nikolu 
Iločkoga, kojega je imenovao bosanskim kra- 
Ijem, i obećao mu, da će ga okruniti kraljevskim 
vijencem. Dubrovčani o tome javljaju napuljskomu 
kralju, da je Matija Nikolu učinio kraljem s privo- 
lom sviju prelata i baruna i da se očekuje, kad će 
Nikola Iločki doći u Jajce na krunisanje. Da li se 
zbilja okrunio nije nam poznato, znademo samo za 
jedno pismo, u kojem se veli, „da će se krunisanje 
obaviti slijedeće nedjelje".**) O motivima, koji su 
Matiju vodili, da Iločkoga imenuje bosanskim kra- 
ljem, nijesmo sasvijem na čistu. Poznato nam je, da 
je sultan Mehmed nekoliko godina iza osvojenja 
Bosne postavio u osvojenom dijelu nekog Tomaše- 
vićevog velikaša za kralja i prozvao ga valjda us- 
prkos Matiji Korvinu Matijašem.***) Matija Korvin 
suprotstavio je možda tom Matijašu Nikolu Iloč- 
koga. Thalloczy misli, da je ovim imenovanjem Ma- 



*) Truhelka: Ibid. p. 171—172. 

**) Klaić: Povjest Hrvata IV. 86. 

***) Možda je to bio , veli Klaić , Matija Vojsalić 
od roda hercega Hrvoje (1. c. p. 64.) Thalloczy ga zove 
Matijom Kristićem i stavlja ga u 1476. godinu. 



— 16 — 

tija htio interes svoga visokoga plemstva svratiti na 
borbu s Turcima, ugagjajući taštini Nikole Iločkoga. 

Za Iločkoga znademo, da se ponosi naslovom 
bosanskoga kralja,*) da je izdavao povelje, služeći 
se pečatom kao bosanski kralj (sigillo nostro, quo 
ut rex Bosne utimur), ali nam nije poznato, da je 
sam boravio u Bosni i ondje poduzimao kakovu 
veću akciju protiv Turaka. Koncem 1472. i počet- 
kom 1473. spremao se Nikola doduše u Bosnu, ša- 
lje poslanike u Mletke, a u tu svrhu boravi ondje i 
Petar Zrinjski kao poslanik „prejasnoga kralja Ni- 
kole", tražeći pomoć za osvajanje bosanskoga kra- 
ljevstva. Čini se, da i Matija Korvin nije rado gle- 
dao sveze svojih velikaša s Mlečanima, pa se sva ta 
Nikolina akcija razbila. 

iKoncem godine 1475. i početkom 1476. spre- 
mio se Matija na osvojenje Š a p c a. Nakon opsade, 
koja je trajala više od mjesec dana, zauze on Šabac 
uz veliki napor. Sam veli, da je mnoge tvrgjave 
osvojio, ali nijedna ga nije stajala toliko napora, 
troškova i ljudi koliko ova. U kraljevoj vojsci n a- 
lazio se i srpski despot Vuk Grgur e- 
vić Branković (Zmaj Despot), koji se još 
i kasnije proslavio u boju s Turcima. Pošto se Ma- 
tija iza pada Šapca radi prilika u Ugarskoj morao 
povratiti, ostavi daljnje vojevanje svojim vojsko- 
vogjama, megju kojima se ističe Stjepan Ba- 
t h o r y. 

Osvojenje Šapca dojmilo se duboko naroda u 
Bosni. Kralj M a t i j a š (V o j s a 1 i ć ?) poče kole- 
bati vjerom prema sultanu. On posla 
pismoKorvinu, u kojem izjavljuje, da voli po- 
koravati se kršćaninu nego Turcima, 
samo akoga ostavi za vladara bosan- 
skoga kraljevstva. Isto će učiniti i 
drugih 6 bosanskih velikaša, koji su 



*) Zagrebački kaptol mu piše god. 1472.: „svjetlome 
principu, gospodinu Nikoli, po božjoj milosti bosanskom 
kralju i čitave Slavonije banu. (Klaić 1. c. p. 90.) 



— 17 — 

dosada sultana priznali za svoga 
gospodara. 

Sultan Mehmed saznavši za nevjeru Matijaša 
Vojsalića, posla vojsku u Bosnu, koja ga stade op- 
sjedati u nekom gradu. Matijaš se sada obrati na 
Korvina za pomoć, a ovaj mu posla Stjepana Batho- 
ra. Ljeti 1476. znade se već u Budimu, da je Ba- 
thory Vojsalića oslobodio od turske opsade i da je 
utvrdio vlast njegovu u zemlji.*) Slijedeće godine 
umro je Nikola Iločki, a njegovo mjesto ne 
bijaše popunjeno (1477.) Prilike morale su se 
znatno promijeniti oa štetu Ugarske, a u korist Os- 
manlija, jer se ni ne spominju bosanski banovi. Od- 
lučniji sukobi u Bosni dogodili su se god. 1480. 
Tada je bio bosanskim sandžakom D a u t b e g 
(Davud-ibeg). Matija Korvin borio se baš tada s ca- 
rem Fridrikom III. i po njegovoj dozvoli provalio je 
Daut-beg kroz Hrvatsku u Kranjsku i Štajersku. Na 
povratku provalio je Daut-beg i u Ugarsku do 
Rabe, gdje se negdje i Matija Korvin nalazio, ali ga 
do nogu potukoše Stjepan Zapolja i Petar Gereb. 
Matija Korvin odluči sada, da radi povrede slobod- 
noga prolaza, što ga je Dautbeg dobio, zaratuje na 
Bosnu. Spremivši vojsku, pregje kod Gradiške (ad- 
vadum Zawy fluminis) Savu i provali u Bosnu. U 
to doba pada i pismo Korvlnovo sultanu, koga 
zove starijim „bratom". On uvjerava sultana, da 
nije Daut-begu priječio prolaza svojom zemljom^ 
ali da je Daut prekršio svoje obećanje i navalio na 
njegove oblasti, pa zato sada mora da vodi osvetnu 
borbu protiv njega. „Ne ćemo, veli Matija, time, da 
povrijedimo Vaše Veličanstvo, niti vaše vladanje, 
nego samo da kaznimo nevjernoga pašu. S Vašim 
Veličanstvom, svršava Korvin, želimo živjeti u miru,, 
jer si po krvi nijesmo tugji („ex quo sanguine non 
alieni sumus") i jer vama kao starijemu bratu že- 
limo u svemu ugoditi." U oktobru nalazi se Matija 
kod Grebena, a njegove lako oboružane čete (veći- 



*) Klaič IV. p. 100-101. 



— 18 — • 

nom konjanici), koje su vodili hrvatski ban L a d i- 
slav od Egervara, bosanski ban Petar 
Doći (u pjesmi Petar Do j čin, varadin- 
s k i b a n) i junački despot Vuk Grgurević 
prodriješe do Sarajeva, koje popališe. Sva tri oba- 
vijestiše kralja o svojem četovanju s Turcima iz 
Jajca. Vele, da su došli do Vrhbosne, a da o nji- 
hovom dolasku nije niti paša niti itko drugi slutio. 
Paša je pred njima pobjegao u velike planine, a oni 
ostadoše pod gradom tri dana. Treći dan otstupiše 
i dadoše čitav grad i okolicu popaliti uzevši sa so- 
bom pašino blago. Daut-beg ih negdje na povratku 
dočeka na Lašvi, gdje su bili s njime ljuto kreševo, 
ali prava je bitka bila kod Travnika (prope Drav- 
nik), kojom je prigodom po kraljevom izvještaju 
palo 10.000 Turaka. U decembru se nialazi Matija 
već u Zagrebu, odakle o tim borbama šalje izvještaj 
papi Sikstu IV.*) U ovo doba spadaju sve one de- 
taljne borbe, koje je narodna pjesma opjevala, uz- 
veličavajući Vuka J a i č a n i n a (G r g u r e- 
vića) i Gjerzelez Aliju.**) 

Prvih dana maja 1481. godine umro je sultan 
Mehmed „el Fatih'*. Smutnje, koje su nastale izme- 
gju braće Bajazita II. i Džema kao da su htjeli is- 
koristiti i turski podanici U junu 1481. zna se, ida je 
herceg Vlatko provalio u Bosnu, ali ga Daut-paša 
razbije („in loco, qui Meniesagite (?) dicitur). Du- 
brovčani vele, da je Vlatko radio neraz'borito, nema- 
jući ni od koga pomoći ni savjeta nego jedino od 
V 1 a 'h a, koji su ga zvali. Vlatko je izgubio sve, što 
je uza se imao i sklonio se u Novi. Dubrovčani da- 
lje primjećuju, da u Bosni sve kipi bunom, te će je 
ono m a 1 o T u r a k a, što je u njoj, ostaviti. Boš- 
njacima je svima u ustima Matijaš; Matijaša do- 
zivlju, Matijaša žele, na Matijaša svi svraćaju oči 



♦) Klaić IV. p. 121—123. Truhelka o. c. p. 203. 

**) Narodnu tradiciju o borbi Vuka Jajčanina i 
Gjerzelez Alije, gledaj u: Listovima o Bosni. (Bo- 
sanski prijatelj IV. Sisak 1878.) 



— 19 — 

svoje.*) Čini se, da Vlatko nije imao mira ni u No- 
vome od Turaka. On stade ugovarati s Matijom 
Korvinom, da će mu predati Novi i ostalo, što je 
još u njegovoj vlasti, a kralj će mu zato dati drugo 
mjesto u Hrvatskoj ili Ugarskoj, kako je to učinio i 
bratu mu Vladislavu.**) Prema tome se Vlatko sada 
odrekao nade, da će mu pomoći napuljski kralj Fer- 
dinand I., čiju je rogjakinju uzeo za žentu. 

Kralj Matijaš odlučio je da obrani posljednje 
ostatke Hercegovine. Uza to se neprestano pripre- 
mao na veliki rat protiv Turaka, na što ga je oso- 
bito poticao papa Siksto IV. Matiji je bilo osobito 
do toga stalo, da dobije N o v i i kašteo Kos (ca- 
stell'um de Chos) na ušću Neretve. Pri tome su mu 
išli na ruku hrvatski plemići u Krajini izmegju Ce- 
tine i Neretve (na čelu im Bartol Kačić), herceg 
Vlatko i osobito Dubrovčani. Dotle je bio Vlatka 
opasao u Novome A j a z-b e g, hercegovački krajiš- 
nik (1478.— 1483.) 

Za dubrovačko pomaganje saznao je i sultan 
Bajazid II., komu se potužio Ajaz-beg, pa sultan 
Dubrovčane ozbiljno opominje, da pomažu care- 
voj vojsci, a ne da joj odmažu i prijeti im, da će 
inače mir s carstvom biti svršen.***) Kraljevske 
čete pod vodstvom kapetana L a d i s 1 a v a M a r- 
kus-a borave početkom januara u Dubrovniku. 
•Čini se, da su prije toga zaposjele Kaštel Kos. Po- 
moć Matijina malo ili nikako ne pomože Vlatku. 
Pod konac januara predade se Novi u ruke A j a z- 

*) Klaić IV. p. 132. 

**) Vladislav Vukčić, koji se mnogo prije iselio iz 
svoje otadžbine u Slavoniju, dobio je g. 1481. od Matije 
Korvina gradove Veliki i Mali Kalnik u križevačkoj žu- 
paniji i grad Morović u vukovskoj županiji (Klaić IV. p. 
125.) Hrabri Ivaniš Vlatkovič preselio se takogjer u za- 
grebačku županiju poslije pada Počitelja i nastanio se u 
Gorama, odakle je polazio kao poslanik kralja Matije 
turskom sultanu (Klaić IV. p. 83.) Truhelka spominje, da 
je Ivaniš umro g. 1473. i da je njegova udova pobjegla 
u Ston. Prema tome izgleda, da je Ivaniš umro na Kra- 
jini. (Truhelka o. c. p. 172.) 

***) Truhelka o. c. p. 67. 

2* ' 



— 20 — 

begove, a kraljevske čete odoše slobodno iz No- 
voga u Dubrovnik. (1482.) Herceg Vlatko preselio 
se kasnije u Mletke, pobjegavši po svoj prilici naj- 
prije u Ugarsku. Kašteo Kos ostade i dalje u ru- 
kama Matijinih kapetana (Januš Hrvat), a i poslije 
njegove smrti spominje se kao kršćanska tvrgjavica. 
Time je Hercegovina definitivno os- 
vojena. 

Slijedeće godine (1483.) mnogo se u kršćanskih 
pisaca spominje velika provala bosanskoga i srp- 
skoga paše. Navala ova dogodila se suglasno po- 
raznim izvorima u jesen spomenute godine. Turci 
provališe dialeko u Korušku i krcati plijenom i rob- 
ljem odlučiše se pod kraj oktobra vratiti preko Une. 
Hrvatski tadanji ban Matija Gereb sakupi hr- 
vatske knezove, te dočeka Turke „k od broda 
(prela z a) Z r i n s k o g a". U dvodnevnom boju 
bijahu Turci razasuti. Nepoznati hrvatski Ijetopisac 
zaključuje svoje pripovijedanje ovijem riječima: Let 
gospodnjih 1483. tada tecaše, kada Gerebi Matijaš, 
ban hrvatski i Vuk despot i gospoda hrvatska Turke 
pobiše na brodu Zrinskoga, pobiše je prez čisla." 
Koruški kroničar Unrest spominje uz bana i des- 
pota Vuka, te kneza Bernardina Frankapana u toj 
borbi. I dvorski povjesničar Matijin Bonfiinije 
slavi Bernardina Frankapana. Sam kralj Matijaš u 
pismu papi Sikstu IV. hvali hrabrost banovu i hr- 
vatskih knezova. Ističe osobito, da su Turci iz 
Vrhbosne na tu vojnu pošli. Jedini Ijetopisac 
Tomašić spominje ime vojvode ove vojske, zovući 
ga H a r s i-p a š o m*) i nekoga S e r 1 i-H a s a n a. 



*) Potanje o toj provali Klaić IV. p. 135. i dalje. Ne 
mogu odrediti, koji je to bio Harsi paša. Truhelka 
stavlja u godinu 1483. kao vrhbosanske sandžake Jahja- 
bega i Hadži-bega (Chasi bega); Bašagić opet Sken- 
der-bega i Davud-bega. Čini se, da su se sandžacf 
veoma često mijenjali tako, da je teško u tom kaosu 
sandžačkih imena načiniti red. Jorga II. p. 261. zove 
vogju turske vojske Skenderbegom. Na istom mjestu 
i opširniji opis dogogjaja god. 1483. 



— 21 — 

Iste godine sklopljeno bi još primirje izmegju 
Korvina i sultana Bajazita II. na pet godina, te je 
osim manjih okršaja na granici vladao mir izmegju 
Turske i Ugarske posljednjih godina vlade Matije 
Korvina. 6. aprila 1490. umre Matija Korvin. Hr- 
vatski Ijetopisac je to kratko zabilježio riječima: 
„Tada umre Matijaš, dobri kralj ugarsk i". 
S njime nestade jednoga od najznamenitijih ugarskih 
kraljeva. Bio je valjan vladar i državnik, vojvoda i 
reorganizator vojske. Uspomena njegova ostade 
duboko upisana u srcu naroda, koji je u 'njemu na- 
šao moćnoga zaštitnika od visokoga nasilnoga 
plemstva, jer je bio pravdoljubiv i viteški kralj. 

B. 

Posljednji Jagelovići i Bosna. Pad srebreničke i ja- 
jačke banovine. 

Prvih dana slabe vlade V 1 a d i s 1 a v a II. J a- 
g e 1 o V i ć a, koji nije mogao izraditi produljenje 
primirja sa sultanom Bajazitom II., dolazilo je češće 
do provala iz Bosne u susjedne zemlje. I ovaj put 
se opaža, da su bosanski paše mimoilazili tvrgjave 
jajačke banovine, te preko Hrvatske provaljivali u 
susjedne austrijske zemlje. Jedna ovakova provala 
pada u g. 1491., a bilježi ju više savremenih i poto- 
njih pisaca. Vodju te provale zove kroničar Toma- 
šić S k a y n-p asom (valjda Skenderpaša Mihajlo- 
vić).*) Na povratku iz Kranjske razbio je Skender- 
pašu ban Ladislav od Egervara kod V r p i 1 a 
b 1 i z u U d b i n e. 

Kad su brzo iza toga nastale velike smutnje 
u Hrvatskoj izmegju banova i roda Frankapana 
upotreibi te smutnje u svoju korist bosanski J a- 
k u b-p a š a za veliku provalu u Hrvatsku i su- 
sjedne zemlje. Ljeti 1493. okupi om oko sebe 8000 

*) Po Truhelki o. c. p. \87., mogao bi to biti Skender- 
paša, sada po drugi put bosanski sandžak. Bašagić: Kratka 
uputa... p. 22. stavlja u to doba Jakub-bega. 



— 22 — 

lakih konjanika, te udari najprije na Jajce. Kada mu 
nije uspjelo zauzeti Jajca, udari preko Hrvatske na 
Štajersku i Kranjsku, robeći sve do Celja i Ptuja.*) 
U Štajerskoj mu se usprotivi Maksimilijanov kape- 
tan Jakov S e k e 1 j i prinudi ga na povratak. 
Vraćajući se robio je i palio po Slavoniji i Hrvat- 
skoj, gdje padne pod M o d r u š e. Za to vrijeme 
skupi hrvatski ban EmerikDerenčin hrvatsku 
i slavonsku gospodu, izmegju kojih prestadoše raz- 
mirice, ispod grada Udbine (Udvine), da zakrči Ja- 
kub-paši povratak u Bosnu. Nesretnu bitku na 
Krbavskom polju opisaše mnogi savreme- 
nici (Bonfinije, Unrest, Tubero, češki putopisac 
Ivan Hasišteinsky), a i potonji istoričari. Vjernu 
nam sliku poraza podaje izvještaj kninskoga bi- 
skupa Jurja D i V n i ć a, koji je odmah pohitio u 
Liku i napisao izvještaj papi Aleksandru VI. Divnić 
veli, da je imao oko sebe Derenčin jedno 15.000 
ljudi, od kojih je što palo, što zarobljeno oko 
13.000. Sam ban Derenčin dopanuo je ropstva, pak 
je na vlastite oči morao gledati, kako su Turci nje- 
govom sinu odrubili glavu, te ju svaki put metali na 
stol, kad bi trebao hrane. Kasniji pisac T o m a š i ć 
znade pričati i neke detalje. Tako, da je knez Ivan 
Frankapan svjetovao Derenčinu, da se ine bije 
boj s Turcima na otvorenom polju, nego da se raz- 
biju u tijesnim klancima, ali protiv toga bijaše De- 
renčin. On reče : Ha, Hrvati vazda ste bili 
strašljivice! Ivan mu na to odgovori : D a- 
nashoćemoviditi, tko je bigavica; ti 
budeš danas začetak raspa hrvačke 
zemlje, bane;nitopoUgrihod grada 
do grada jahati, ter se hartati, hoćeš 
d a n a s V i d i t i, k a k o T u r c i boj biju. Ban 
pak reče: „Kušat ću." To je prvi rasap kraljev- 
stva hrvačkoga i tu je čitavo plemstvo hrvačko iz- 
ginulo, svršava Tomašić nešto pretjerano svoje pri- 



*) Truhelka: 1. c. p. 206. veli, da je dobio slobodan 
prolaz kroz Hrvatsku, što mi se čini nevjerojatno. 



— 23 — 

povijedanje. Hrvatski pop glagoljaš M a r t i n a c 
svršava opis poraza ovim riječima, koje dostatno 
karakterišu u svojoj jednostavnosti znamenitost po- 
raza udbinskoga po Hrvatsku: „I tagda načeše cvi- 
liti rodivšije i vdovi mnoge i proči ini, i bist skrb 
velija na vseh živućih v stranali sih, jakaže ne bist 
od vremena Tatarov i Gotov i Atelja nečastivih." 
Jakub-paša povrati se s bogatim plijenom u Bosnu. 
Ovu bitku, veli Bašagić, turski povjesničari ispore- 
gjuju s kosovskom bitkom. Sultan Murat I. je na 
Kosovu otvorio jedno krilo, Jakub-beg je s Bošnja- 
cima na Krbavi otvorio drugo krilo od kapije, kroz 
koju su kasnije turske vojske bez otpora prolazile u 
srednju Evropu. O krbavskoj bici spjevao je Jakub- 
beg veliku fahriju (slavospjev), u kojoj slavi svoju 
pobjedu i junaštvo isporegjujući se s Muratom L 
Sva ova fahrija vrvi pjesničkim frazama, koje dišu 
po našoj narodnoj pjesmi.*) I sUjedeće godine su 
nam poznate provale Bošnjaka u Hrvatsku, dok 
god. 1495. ne dogje do primirja s Turcima na tri 
godine. 

U to doba spominju se po dva bana jajačka i 
toBaltazarBaćan (1494. — 1505.) i F r a n j o 
Berislavić od Grabarja (1494.— 1503.) i 
opaža se jaka briga za uzdržavanje i obranu Jajca. 
Prema ugovoru doduše, što ga je sin Matije Kor- 
vina sklopio s velikašima u Ugarskoj, koji su kod 
izbora novoga kralja prionuli uz češkoga kralja 
Vladislava, bilo mu je obećano, da će ga 
izabrati za kralja bosanskoga, što se kasnije nije 
izvelo, ma da je Ivaniš Korvin kao ban hrvatski po- 
svećivao veliku pažnju obrani granice protiv Tu- 
raka, nastojeći uza to, da uzdrži primirje s Tur- 
cima. To mu je i uspjelo, jer je 1499. produženo 
primirje do 1501. godine. U Bosni je god. 1498. po- 
stao namjesnikom po treći put S k e n d e r-p a š a 
M i h a j 1 o V i ć, koji je gledao d'a živi s Ugarskom 
i Hrvatskom u miru, pošto se u Carigradu nastojalo 
o dvratiti Ug arsku od saveza s Mlečanima, s kojrnia 
*) Bašagić o. c. p. 22. 



— 24 — 

je sultan počeo baš ratovati. U drugoj polovini 
1499. žena Ivana Korvina boravi stalno u Bihaću na 
Uni. Kada je ovdje Ivan slavio krstitke svoga sina, 
S k e CT d e r-p a š a počasti bana i sina mu darovima. 
Mlečani su se toga svega bojali, jer su mislili, da 
će Turci dobiti slobodan prolaz na mletačko ze- 
mljište. Bojazan Mlečana bijaše i opravdana, jer je 
Skender-paša i imao misiju došavši u Bosnu, 
da napada mletački teritorij. Ratujući s Mlečanima 
u sjevernoj Dalmaciji nije Skender-paša štedio ni 
gradove hrvatske. Ipak je mogao mirno proći teri- 
torijem Hrvatske u mletačku Furlansku, pak poha- 
ravši je nemilo, vratio se sa silnim plijenom u 
Bosnu. (1499.) Da mu je slobodan bio prolaz hr- 
vatskim teritorijem, dokazuje nam jedno pismo 
Skender-begovo, kojim se ovaj tuži Ivanu iKorvinu 
radi nasilja krajišnika, koji su napadali njegove 
čete na povratku i otimali plijen. On se dapače 
tuži, da su Hrvati počeli harati po Turskoj, razorili 
Kame n-g radi oteli mnogo robija.*) 

Mlečanima je napokon uspjelo sklopiti savez sa 
papom Aleksandrom VI., Ljudevitom XII. i Ferdi- 
nandom Katoličkim, koji su ih najviše mogli pomoći 
na moru. Nu za rat na kopnu trebala im je pomoć 
od ugar.-hrv. kralja. Nastojanjem kancelara Tome 
B a k a č a o d E r de d a, koji je iz interesa bio pri- 
jatelj Mlecima, jer je njihovom pomoći htio da do- 
bije kardinalski šešir, uspjelo je predobiti za rat 
Vladislava II. i ugarske velikaše. Mletačka općina 
obvezala se za trajanja rata davati godišnju pripo- 
moć od 100.000 dukata (1501.) Vladislav II. odlučio 
je ratovati na dvije strane u Srbiji i u Bosni. U 
Bosnu će provaliti herceg i ban hrvatski Ivaniš 
Korvin. Ivanišu Korvinu bijaše dodijeljen i palatin 
P e t a r G e r e b. Turci su već bili prije informirani, 
da Vladislav II. neće produljivati primirja i da se 
sprema na savez s Mlečanima. S k e n d e r-p a š a je 
zato skupio znatnu vojsku u Vrhbosni, a čini se, da 



•) Truhelka o. c. 207. 



— 25 — 

mu je pomogao i smederevski paša i s tom voj- 
skom pogjoše opsjedati Jajce. Pod Jajcem sakupilo 
se šestero begova, a megju njima Omer4>eg, Mal- 
koč-beg Jahjabegović, Nahinat-beg i Mustafa-beg 
Zvorničanin. Ban Korvin požurio se, da dogje 
gradu u pomoć. Hercegu Ivanišu priključiše se ban- 
derija velikaša Frankapana, Karlovića, Zrinskih i 
pomoćne čete palatina Gereba i Emerika Czubora. 
Pod Jajcem zametnu se bitka. Prema vijestima Iš- 
fvanfijevim, koji nam je zabilježio ovu vojnu her- 
cega Ivaniša, ostalo je nakon višesatnoga boja 4000 
Turaka na bojnome polju, a i Ivaniševa vojska pre- 
trpjela je teške gubitke: 1000 mrtvih i jednaki broj 
ranjenih. Sada Ivaniš popravi grad i opskrbi hranom 
Jajce, te dalnju obranu povjeri Ivanu G j u 1 a j u, 
slavonskom banovcu (novembar 1501.) Vrijedno je 
ovdje istaknuti, da je u to doba gore spomenuti ja- 
jački ban Baltazar Bacan slabo mario za 
svoju banovinu i da se uopće nije u njoj ni nalazio. 
Kralj mu mora prijetiti svojim gnjevom, ako od- 
mah onamo ne pogje.*) U proljeću 1502. nastaviše 
se borbe oko Jajca. S k e n d e r-b e g je omsLmo po- 
slao svog mlagjanog sina M u s t a j-b e g a, kojem 
je bilo tek 19 godina, a otac ga već sa 16 godina 
vodio na vojnu. Mustaj-beg s 10.000 vojske pohara 
jajačku krajinu i opsjedne Jajce. Sam kralj Vladi- 
slav II. posla svoga kapetana Ivana T a r c a j a 
(Tharczay, Terceich, Tergeić?) sa 4500 plaćenika i 
svojih dvorjanika u Bosnu, da podsjednutomu 
gradu donese hrane. Ivan Tarcaj zametne s Mustaj- 
begom kod Kame n-g rada (?) borbu, koja se 
svrši turskim porazom. Već 9. jula znalo se u Bu- 
dimu za tu pobjedu, koju su proslavili vatrometima, 
pucnjavom iz topova i zvonjavom zvona.**) Bašagić 
pripovijeda, da je slijedeće godine Mustaj-beg svla- 
dao ugarske čete, koje su Jajcu nosile hranu i dže- 
bhanu. Još iste godine povedena je velika akcija sa 



*) Klaič IV. p. 219. 

*♦) Klaić: Ibid. Truhelka o, c. 207. 



— 26 — 

strane Vladislavljevih vojvoda, da sa sviju strana 
napadnu Bosniu s velikom vojskom. Za Ivaniša Kor- 
vina znademo, da se pod konac 1501. nalazi u ja- 
jačkoj banovini, gdje je donio hrane Jajcu i radi na 
tome, da obnovi razvaljeni kašteo Livac.*) 

Bajazit je megjutim počeo pregovarati o miru, 
1 2 su ta pregovaranja otegnuta sve do polovine 1503^ 
godinie, kada je sklopljeno primirje na osam godina. 
Turci su se obvezali, da neće kroz zemlje i oblasti 
kralja Vladislava provaljivati u druge kršćanske ze- 
mlje. Inače ostade Vladislavu i nadalje jajačka ba- 
novina sa Jajcem, Zvečajem, Vrbaškim gradom i 
Banja Lukom, pa Srebrenik. Kamen-grad, Ključ, 
Vjenčac, Komotin ostadoše u turskim rukama, te je 
tako i nadalje ostala megja prema Hrvatskoj sasvi- 
jem nesigurna osobito radi Kamengrada i Ključa. 

Ovo primirje kao da je malo vrijedilo za 
Hrvatsku. Bosanske paše provaljivahu češće preko 
granica i nema nikada sigurnosti. Nekoji hrvatski 
vehkaši javljaju kralju, da će se preko bosanskoga 
sandžaka pokoriti sultanu i da će mu obećati da- 
nak, samo da jednom odahnu i da imadu mira. Pri- 
mirje je megjutim obnovljeno bilo na dalnjih 5 go- 
dina, jer su se u to u Carigradu dogagjale velike 
smutnje izmegju Bajazita i sina mu Selima. Pomoću 
jenjičara zbaci Selim svoga oca s prijestolja. 

Se 1 i m L (1512.— 1520.) bio je ratoborniji od 
svoga oca i nije se mi obazirao na ugovore, što ih 
je sklopio njegov otac. Megjutim ipak nije došlo do 
većega rata s Ugarskom, jer je Selim najprije svra- 
tio pažnju na istok, boreći se s Perzijancima i svo- 
jom braćom. Iste godine nastupa vlade Selimove 
pade srebrenička banovina sa gradovima Sre- 
brenikom, Tešnjem i Sokolom (1512.) Teško je usta- 
noviti sigurno, koji je bio tada vrhobosanski san- 
džak. Prema novijim istraživanjima dr. Truhelke, 
bio je sandžakom Feriz-^beg od 1505. — 1512. U 
decembru 1512. zamijenio bi po Truhelki Feriz^bega 



*) Klaić: Ibid p. 220. 



— 27 — 

J u n u z-a g a, a već slijedeće godine ga zamijenio 
Sinan paša Borovini ć, doli ga opet pod 
konac godine 1514. ne zamijeni Junuz-aga sve do 
polovice 1515. godine. Prvo njegovo inamjesniko- 
vanje spominje i Knežević. Da je oko 1510. bio u 
Bosni Feriz-beg, dokazuje nam činjenica, što je car 
Maksimilijan iz Augzburga slao svoje agente 
k njemu, bodreći ga, da udari na mletačku Dalma- 
ciju. Jorga spominje u borbi s Ugarskom 1513. g. 
sandžaka J u n u z a.*) 

Gubitak srebreničke banovine prepao je silno 
budimski dvor. Banovina ta smatrala se „spasom 
od koje zavisi čitava država", a propade radi „ne- 
hajnosti i lošega čuvanja tamošnjih banova". Me- 
gjutim ne zaprijeti samo odavle pogibao, nego su 
Bošnjaci napadali i Hrvatsku na sve strane. Po 
Jorgi je Junuz slijedeće godine harao po Sla- 
voniji do Požege, koju da je i osvojio. 

U tim teškim okolnostima povjerena bi uprava 
Hrvatske vesprimskom biskupu Petru Berisla- 
V i ć u, koji se velikim oduševljenjem primio svoga 
zvanja da obrani domovinu od Turaka. Kada su bo- 
sanski Turci (valjda pod Junuz-agom) provalili u 
oblast izmegju Une i Kupe, skupi Berislavić na 
brzu ruku vojsku, a dadoše mu četa Mihajlo Fran- 
kapan Slunjski, knez Nikola Zrinjski i Franjo Beri- 
slavić i krene prema Dubici, gdje se utaborio. Tu 
se zametne bitka, u kojoj je Berislavić odnio sjajnu 
pobjedu (16. augusta 1513.)**) Mlečani bilježe 1515. 
poraz Berislavićev kod mletačkoga 
Novigradau Dalmaciji. Ovaj poraz potak- 
nuo je Turke, da su ozbiljnije počeli raditi oko toga, 
da zauzmu Jajce, ali se Jajce za sada opet nastoja- 



*) O tom pitanju: Dr, Truhelka o. c. p. 207— 209. Kne- 
žević: Carsko turski namjesnici p. 18. Bašagič: Gazi Hu- 
srev-beg p. 16 i dalje. Klaič IV. p. 246. Jorga II. p. 320. 
Truhelka: Gazi Husref-beg Sarajevo. 1912, p. 10—12. 

*♦) Dr. Truhelka stavlja bitku kod Dubice u 1515. 
godinu i spominje kao vogju Bošnjaka vrhbosan^ 
skoga sandžaka Mustafa pašu Juriševića. 



— 28 — 

njem Petra Berislavića održa. Slijedeće godine na- 
stanu promjene na ugar.-hrv. prijestolju. Slaboga 
Vla-dislava naslijedi još slabiji njegov sin Ljude- 
vit II., koji je bio potpuno igračka u rukama viso- 
koga plemstva. Plemstvo megjutim zavagjeno, sa- 
svim je zaboravilo na svoju dužnost u borbi s Tur- 
cima. Petar Berislavić u svagji s nekojim ugarskim 
magnatima nije mogao posvetiti dosta pažnje 
obrani zemlje. Jajce je bilo sve jače pritiskivano. 
Krajem 1518. spala je posada grada u toliku nevo- 
lju, „da joj je ponestalo ne samo onoga, čime se 
ljudi hrane, nego je i ono bilo već potrošeno, što 
samo najveći glad ljudskim jelom čini." Kada se Be- 
rislavić izmirio sa svojim protivnicima, pošao je po- 
četkom 1519. u pomoć Jajcu i opskrbi ga hra- 
nom. Pošto su Turci bili prije četiri godine zauzeli 
Jezero i stali ga sada utvrgjivati, pogibao za 
Jajce postajala je svakim danom veća. Zaludu su 
znatne žrtve, koje se doprinose sa svih strana za 
obranu grada. Na nesreću Hrvatske pogibe 1520. g. 
u nekom manjem okršaju izmegju K o r e n i c e i 
Bihaća iban Berislavić (u Vražjoj Gori blizu Bi- 
haća!). Obrana Jajca ostade i dalje veoma važ- 
no m brigom ugarske i hrvatske vlastele i kra- 
lja. (Znademo, da je od 1506. — 1512. bio proračun 
za uzdržavanje i obranu Jajca do 25.000 dukata). 
Ali sve je to bilo uzaludno. 

Selima I. naslijedi S u 1 e j m a n Veliki 
(1520. — 1566.) Mjesto bosanskoga sandžaka zapade 
H u s r e v-b e g a, koji je začeo življu akciju. Hus- 
ref-beg došao je u Bosnu poslije pada Biograda 
(1521.) O porijetlu ovoga znamenitoga bosanskoga 
namjesnika iznesla su movija istraživanja vrlo zani- 
mivih podataka. Više je nego sigurno, da je Husrev- 
beg porijetlom Bošnjak. Otac mu je bio F e r h a d- 
b e g, a mati mu je bila kći sultana Bajazita II. Sel- 
džuka. Brat Ferhad-begov, Radivoj, živio je ili 
u Hercegovini ili u Bosni, a ime mu se spominje u 
zapisnicima dubrovačke republike. Ferhat-beg je po- 
ginuo na čelu osmanlijske vojske, ratujući protiv mi- 



— 29 — 

sirskoga sultana. Husrev-beg rodio se u Serezu 
u Rumeliji g. 1480., gdje mu je otac bio sandžak 
begom. O mladosti (njegovoj malo znademo, a prije 
no što je došao u Bosnu, bio je smederevskim san- 
džakom. Poslije pada Biograda zamijenio je svoje 
mjesto sa bosanskim namjesnikom B a 1 i-b e g o m 
Jehjapašićem (1521. 15. septembra).*) 

Kao jajački banovi spominju se Petar Kegle- 
vić (1522. god.), a iza njega Nikola Gyleth- 
ffyiIvanHorvatdo pada Jajca. Uz ime Pe- 
tra Keglevića spojena je pjesnički opisana obrana 
grada, po svoj prilici neistinita (1521.). 1522. pa- 
doše H u s r e v-b e g u i ihercegovačkom sandžaku 
u ruke Knin, pa Skradin, ali Klisa ipak ne 
mogoše zauzeti.**) Slijedeće godine pade opet 
O s t r o V ica. Ponovna opsjedanja Klisa bijahu 
suz'bita i tako sačuvana za sada ta krajnja tačka hr- 
vatske kraljevine na jugu Velebita. Iz otetih gra- 
dova, gdje su se Turci utvrdili, provaljivahu nepre- 
stađio čete u Krbavu do Udbine i u oblasti hra- 
broga kneza i bana Ivana Karlovića, koji je u to 
najteže po Hrvatsku doba branio hrvatske granice. 

Pogibao za Jajce donamice postajaše veća. Već 
godine 1524. opkolila je vojska Husrev-begova sa 
sviju strana Jajce. Grad je bio i inače osamljen, go- 
tovo u pustinji, otkinut padom ostalih krajiških gra- 
dova od kršćanskoga svijeta. Pokusi, da se unese 
hrana u grad (Mihajlo Turek (Turk) i Petar Kegle- 
vić) ostadoše jalovi, jer su turski sandžaci (uz Hus- 
rev-bega i Balibeg smederevski) zaposjeli sve puteve 
do nesrećnoga grada. Početkom god. 1525. stiže u 
Budim neki JureMrsić (Mrkšić?) iz Jajca, koji 
je srećno umakao turskim stražama i državnome vi- 
jeću ispripovijedao „plačnim glasom" sve nevolje, 
što trpi posada jajačka. U isto doba desio se u Bu- 



*) Truhelka: Gazi Husref-beg p. 18. Bašagič: Husrev- 
beg Bosanac (Zeman od 28. decembra 1911.) 

**) O tome potanko u Truhelka: Gazi Husref-beg p. 20. 



— 30 — 

-dimu i knez Krsto Frankapan, koji se na 
pripovijedanje Mrsićevo sam ponudio kralju, da će 
opskrbiti grad živežem. Iz jednoga pisma Krstina 
mletačkom patriciju Dandulu saznajemo, da je go- 
dina i pol minula, što u Jajce nije ništa uneseno. 
Turci su odlučili gladom prisiliti Jajce na predaju, 
opkolivši ga sa svih strana i ponamjestivši mnogo 
pješačke i konjaničke vojske na putu, koji vodi 
k Jajcu. Taj put je pače posvema bio zakrčen, veli 
Krsto, našima, jer su Turci postavili u uskoj i str- 
moj dolini, koja ide prema Jajcu, zasjede i iskopali 
prokope, postavivši ondje dovoljan broj momčadi 
s različitim ubojitim oružjem. 

Zato i nijesu mogli pomoći Jajčanima ni inače 
hrabri vitez Mihajlo Turek i Petar Keglević makar 
su imali više tisuća vojske. Istu zadaću nijesu mogli 
da izvedu ni banovi Franjo Bacani i Ivan Tah, koji 
su u tu svrhu dobili priličnu četu. Krsto dalje pri- 
povijeda, da je u gradu nestalo i konjetine, pa su 
mnogi sugragjani pobjegli. Kad je to začuo bos. 
paša Husrev-beg, on je s herceg, sandžakom Si- 
nan-begom počeo udarati na grad iz sedam topova 
i stao potkapati gradske zidine s dvije strane. Ple- 
menito osjećanje znamenitog hrvatskoga velikaša i 
kondotijera najbolje karakteriše konac pisma: 
Kada je Zore Mrsić spomenuo strahovitu zgodu, 
kakova se nije dogodila od raspa Jeruzolima, kako 
je naime majka držeći u naručaju dijete svoje i mo- 
treći, kako će joj taj čas od gladi poginuti, u zdvoj- 
nosti svojoj dijete u Vrbas bacila, samo da ga ne 
vidi sa strašnom boli izdahnuti — kada je to Jure 
spomenuo, malo da mi nije srce od prekomjerne 
boli puklo i namah sam rekao kralju, da ću ja po- 
kušati, kako bi se dalo Jajčanima pomoći, te sam^i 
označio, koliko bi mi za to trebalo vojske i topova.*) 
Krsto Frankapan spremao se dulje vremena na tu 
vojnu, te li junu prešao Savu sa 6000 vojnika. Uz 
neprestane bojeve, od kojih se osobito spominje 



►) Klaić IV. p. 340. 



— Sl- 
ona] kod Bočca, unigje Krsto 11. juna u grad 
Jajce donijevši iznemoglim braniocima potrebiti ži- 
vež. Krsta su pratili na tom pohodu banovi Tah i 
Bacani uz druge hrvatske junake. Vraćajući se Krsto 
imao je opet žestokih okršaja, ali se uz neznatne gu- 
bitke sretno povrati u drugoj polovini jula kući.*) 
Radi svoga junaštva bijaše Krsto mnogo slav- 
ljen, ali je mašao i zavidnika i protivnika, koji su ga 
potisnuli, ali samo privremeno u pozadinu. Husrev- 
beg bio je radi svoga neuspjeha dignut sa Bosne, 
ali ne za dugo, jer ga već 1526. vidimo kao bosan- 
skoga sandžaka.**) 

Jajce je i dalje stradalo od sistematskoga napa. 
danja i opsjedanja, a uz Jajce i susjedna Hrvatska. 
U oči boja na Muhačkom polju već je čitava Hrvat- 
ska ina jugu Velebita u mletačkim i turskim rukama. 
Jedino je ostao Klis i Obrovac u rukama kraljeviih 
kapetana. Istočni dio Slavonije, naročito veliki dio 
srijemske županije bio je još od 1521. g. u rukama 
turskim, a u oči muhačke bitke zauzeli su Turci Pe- 
trovaradin, Osijek, Ilok i Djakovo, stolicu bosan- 
skih biskupa. 

Još prije mohačke bitke tražili su hrvatski ve- 
likaši radi slabosti Ljudevitove zaštite i pomoći u 
nadvojvode austrijskoga Ferdinanda. Toj stranci 
bio je glava knez Krsto. On je bio spreman, da po- 
moću Ferdinanda i brata mu cara Karla V. zavoj uja 
na Bosnu. Čini se, da je u Ferdinanda bilo ozbiljne 
volje za te osnove, jer papinski poslanik Burgio 
piše, da princip Ferdinand drage volje očekuje, da 
bi se mogao proglasiti kraljem Bosne, budući da 



*) Klaić: Ibid. p. 342—343. Osim vrlo lijepoga opisa 
Klaića sr. i Truhelka: Gazi Husref-beg p. 24—31. Megju 
turskim istoričarima, koji ovu epizodu prešućuju, jedini 
Peče vi ja čini iznimku, jer on jedini bilježi ove dogo- 
gjaje makar u kratko pišući, da je Husrev-beg poslao ve- 
liku vojsku na Jajce, dva puta bio potučen i da se vratio, 
ne osvojivši grada. 

**) Truhelka: Gazi Husref-beg p. 32. 



— 32 — 

Bosna pripada Hrvatskoj („appartenendo la Bos- 
sina a la Croatia."*) Hrvatski velikaši su i nadalje 
pregovarali s Ferdinandom, koji im je pružao po- 
moći u obrani gradova od turskih provala, a papin- 
ski poslanik Burgio još jednom javlja „kako hrvat- 
ska gospoda žele pristati uz principa Ferdinanda, te 
njega primiti i p r o g 1 a s i t i k r a 1 j e m bosan- 
skim." Megjutim se dogodila i katastrofa na Mu- 
hačkom polju (1526), a o osvojenju Bosne nije mo- 
glo biti ni govora. Kod Mohača odlično sudjelovaše 
Husrev-beg s Bošnjacima. 

Husrev-beg je godinu dana iza muhačke bitke 
(1527.) razvio akciju na sve strane, da obori još 
neke gradove, koji su smetali širenju turske vlasti u 
Hrvatskoj. Najprije pade Obrovac, za njim pos- 
ljednji gradovi u Krbavi, megju njima i Ud- 
bina, koju su Turci smjesta utvrdili. U maju 1527. 
jadikuje fcnez Krsto: „Ono ča smo imili u Hrvatih, 
to nam li savsema Turci razrobiše, pokli je Udvina 
vzeta; do danaski ni nijedan dan bil, ki mi otca nisu 
robili." Napokon se priključio i dan konačnoga 
pada Jaje a. Taj pad dogodio se zadnjih dana 
1527. i početkom 1528. god. Vrela se ne slažu u 
opisu pada ovoga grada, ujedno posljednjega os. 
tanka nekadanjega bosanskoga kraljevstva. 

Jajački banovi bijahu Ivan Horvat i Nikola Gi- 
letfi, od "kojih nijedan nije bio u Jajcu. Oni su u oči 
tokajskoga boja bili Zapoljini privrženici, te im on 
dao jedan svoj posjed da namire troškove za obra- 
nu Jajca i u ime banske plaće. Kasnije su pristali uz 
Ferdiinanda, te je tako Ferdinanda zapala obrana ja- 
jačkoga grada. Čini se, da je Ferdinand premalO' 
pažnje posvetio obrani Jajca i još nekih utvrgjenih 
mjesta na Vrbasu (Banjaluka, Bočac, Zvečaj). Mogli 
bismo to suditi i po tužbama, što ih je Ivan Zapo- 
Ija slao na papu, cara Karla, njemačke državne sta- 
leže, u kojima ističe, da je Ferdinand sramotno iz- 
gubio Jajce „promijenivši na njegovu štetu prijaš- 

*) Klaić IV. p. 347. 



— 33 — 

nje kapitane''. Ili u drugoj tužbi: „da je sra- 
motno i spavajući dopustio, da najtvrgji grad krš- 
ćanstva zajedno s drugim susjednim gradovima 
padne u turske ruke.*) 

U Jajcu je Ferdinand namjestio za kapetana ne- 
kog Stjepana Grabovačkoga (Gorbonac). 
Ferdinandov povjesničar Sležanin V e 1 kaže, da je u 
gradu bilo samo deset vojnika, te su Turci grad 
lako osvojili. Ištvanfi znade opširnije pričati. Po 
njemu je Husrev-beg s Muratom, svojim štićenikom, 
navalio na grad Jajce, koji je deseti dan opsjedanja 
predao Stjepan Grabovački uz pogodbu, da smije 
otići. Sramotno se ponio i kapetan Banje Luke, An- 
drija Radatović, zapalivši varoš i pobjegavši. Jajce 
je opsjedao s Husrevom smederevski sandžak J a h- 
j a p a š i ć. Uz Grabovačkoga spominje se i kapetan 
Ivan Hoberdanac, za kojega se znade, da je god. 
1 525. bio provizor Jajca, a bila mu je zadaća, da se 
brine za opskrbu vojske i za popravak i uzdržava- 
nje grada. Turska vrela (Pečujlija) znadu pripovije- 
dati o izdaji. Ona vele, da je jednome od Husrev-^be- 
govih vojvoda došao vojnik od jajačke posade, pa 
mu javio, da se u jajačku tvrgjavu može unići na 
porušenu kapiju pomoću merdevina. To vojvoda 
(Murat beg?) javi Husrev-begu, ali bojeći se, da 
stvar ne izbije na površinu, dok Husrev-beg prispije, 
uvuče se kradom po noći na spomenuta vrata i za- 
uze tvrgjavu. Vijest o zauzeću Jajca stigne Husrev- 
bega na putu. U ushićenju sjaše s konja, pa s cijelom 
hormom i oružjem, što se bješe zavrnulo na njemu, 
pokloni ga glasonoši. Po Čelebiji odnio je vijest o 
padu Jajca u Carigrad Husam vojvoda, kome Sulej- 
man kao dar pokloni kapetanstvo u Jajcu. Osim Ra- 
datovića spominje se i Andrija D r e s n e k y kao iz- 
dajica grada Zvečaja. Ferdinand ga lišio njegovih 
posjeda radi sramotnoga gubitka toga grada.**) 



*) Klaič V. 84. 

*♦) padu Jajca: Klaić V. 82-83. Hammer III. 71. i 
dalje. Bašagić: Gazi Husrev-beg. Sarajevo 1907. p. 52—53. 



— 34 — 

Padom Jajca nestade i posljednjega traga krš- 
ćanskoj vlasti u Bosni i sada počinje povijest pro- 
vincije Bosne kao dijela velikoga osmanlijskoga 
carstva. Zanimivo je istaknuti, da se pad Jajca do- 
godio za vlade prvoga znatnijega organizatora tur- 
skoga u Bosni, cd kojeg se može po svim znacima 
računati novo doba bosanske istorije. 



II. 

UNUTRAŠNJE PRILIKE U BOSNI 

PRVIH DECENIJA OSMANLIJSKOGA 

GOSPODSTVA. 

Davno prije, nego što je Mehmed „el Fatih" 
pokorio najveći dio Bosne, pripravljalo se ovdje 
osmanlijsko gospodstvo. Poznate su turske ra- 
nije provale u Bosnu od konca 14. stoljeća i u prvim 
decenijima 15. stoljeća. Bosanski kraljevi plaćaju 
Turcima godišnji danak, a neka vlastela su direktno 
ovisna od sultana. Turci se miješaju u unutrašnje 
bosanske poslove i sude zavagjenoj bosanskoj i 
humskoj vlasteli. Mehmed „el Fatih" došao je god. 
1463. na pripravljeno tlo, a osmanlijska vlast je 
već bila uhvatila čvrsta korijena u zemlji. Mislim, 
da ovo valja držati na umu radi islamizacije bosan- 
ske vlastele, jer se ona dogagjala postepeno, a ne 
od jednom; možda samo intenzivnije od onoga 
časa, kada je Mehmed II. pokorio Bosnu. 

Na bosanskoj jugoistočnoj granici stoji od 
1414. godine kao vojvoda „zapadnih strana" (pod 
kojima se misle turski dijelovi Srbije i pogranični di- 
jelovi Bosne) na straži I s h a k H r a n u š i ć, pa- 
zeći budno ma sve što se u Bosni dogagja. A Isha- 
beg Hranušić nije prvi vojvoda tih strana. Ime nje- 
govo često se spominje u provalama, koje su bile na- 
mijenjene Albaniji, Zeti, Dubrovčanima, Dalmaciji 
i Hrvatskoj. Dubrovčani najbolje karakterišu nje- 
govu akciju riječima : „On ni o č e m d r u g o m 
ne snuje, nego kako će prouzročiti i 
sijati razdor megju bosanskom go- 
spodom, dauzmogne, kada budu uz a- 
vadi, bolje jednoga za drugim uni- 

3* 



— 36 — 

štiti i oboriti; i ovo je oid sto godina 
amoobičaj turski.. ."*) Da mu je taj posao 
dobro uspjevao, o tome nam i odviše jasno govori 
istorija bosanska posljednjih decenija prije pada 
kraljevstva. Već Ishak Hranoišić stoluje pogdjekad u. 
Vrhbosni i Hodigjedu. Očev posao nastavljaju ener- 
gički mjegovi sinovi vojvoda Barak (1436—38.) 
i Eseb Alija (1439. — 1440.), a kao najznatniji 
megju njima IsabeglshakovićHranušić^ 
najprije kao vojvoda „zapadnih strana", a iza osvo- 
jen ja Bosne kao vrhbosanski sandžak (1440. — 1463; 
1464. — 1470.) Isabeg Ishaković može se smatrati os- 
nivačem Sarajeva i niajznatnijim pretšasnikom gla- 
sovitoga namjesnika Husrev-bega. On je u Sarajeva 
sagradio čitav niz javnih zgrada kao carevu dža- 
miju, banju, tekiju, mlinove**), kooak šaraj (prema 
tradiciji, dao je taj konak ime gradu), veliki han 
Kolobaru itd. Prema svemu, što nam je o njemu po- 
znato, on se može smatrati prvim islamskim kultur- 
nim pionirom u Bosni. 

U Hercegovini sjede od god. 1466. hercego- 
vački krajišnici ili vojvode, najprije u Foči, za- 
tim u Novom. I oni upravljaju ovdje u ime osman- 
lijske vlade prije konačnoga pada čitave Hercego- 
vine, vršeći u toj zemlji istu misiju kao i vojvode 
zapadnih strana u Bosni. 

Novija istraživanja upravo kategorički sile na 
prihvat mišljenja, ida su Osmanlije prvih decenija 

*) Upućujem za ovaj period na često do sada cito- 
vano djelo: Truhelka: Tursko-slovjenski spomenici. 

**) Mustafa Hiimi: Prilog istoriji Sarajeva (Gl. 
z. m. 1889.) veli, da su se ti mlinovi zvali ercebegovi 
mlini, što je znak, da je narod svoga starješinu zvao „er- 
cebegom" ili „ercegom". Najstarija džamija bila bi prema 
istom piscu podignuta u Sarajevu 1446. po Haseći Havi. 
Kemura u Gl. z. m. za 1911. god. stavlja mesdžid Have 
Hasećine u 1436. god. (p. 538.) carevoj džamiji pripo- 
vijeda se, da se svidjela sultanu Mehmedu II., pa mu je 
Isa-beg pokloni (1463.) te se od toga vremena i prozvala 
carevom. Zmaj Despot je popali, i onda ju nanovo sazi- 
daše sa kamenom munarom 1565—1566. (Sr. Kemura: 
Javne muslim. gragjevine Gl. z. m. 1908. p. 475.) 



— 37 — 

svoga gospodstva u punoj mjeri nastojali, da se pri- 
lagode autohtonim kulturnim prilikama i da su pre- 
puštali posao asimilacije „vremenu koje razgra- 
gjuje i iznova gradi'^ Dr. Truhelka tvrdi n. pr., dia 
nema primjera ili dokaza prisilne konverzije, a puno 
dokaza, da su kršćanski velikaši zadržali svoje po- 
sjede i nakon tursikoga osvojenja. Vidjet ćemo, da 
je ova njegova tvrdnja istinita samo u toliko, ako 
se ne uvaže okolnosti, koje su same sobom nužno 
provele islamizaciju bosanskoga plemstva. Jedno 
stoji, i o tome bi se jedva moglo posumnjati, da 
bogomilsko plemstvo nije moralo prijeći na islam, 
ako je htjelo zadržati svoj posjed i da ono nije od 
jednom prešlo na islam. Patarenski i kršćanski ple- 
mići imali su prilike već prije pada Bosne, da vide 
kako su mnogi ostavivši svoju vjeru došli u Cari- 
gradu do velikoga ugleda i visokih državnih časti. 
Ovi islamizirani velikaši stajali su, a to je dokumen- 
tarno zajamčeno, u srdačnim odnošajima sa svojim 
kršćanskim rogjacima, priznavali su rodbinske veze, 
posjedvali se itd. Stanujući u Carigradu, nijesu pre- 
kidali veze sa svojom otadžbinom, nego su imali 'na 
svom dvoru kršćanske pouzdanike osobito n. pr. u 
diplomatskim misijama. Kada je Bosna definitivno 
pala u ruke Osmanlija, postali su Bošnjaci člano- 
vima jedne velike države, u kojoj su mogli razviti 
svoje sposobnosti, gdje ih se moglo nagraditi do- 
stojno za njihove zasluge i hrabrost; na carigrad- 
skom dvoru čekao ih je časni prijem. Nijesu li ti 
velikaši stajali pred dilemom, u kojoj se nije bilo 
teško odlučiti? 

Po principima turskoga drž. ustava, gubila 
su sva stara prava i obveze svoju cijenu, gdje god 
je Osmanlija nastupio kao osvajač. Velikaši su pre- 
šli na islam u velikoj većini, jer su samo tako mo- 
gli svoja stara privilegija trajno uzdržati na 
snazi i postizavati veće državne službe i časti. Imade 
primjčra u prvim decenijima turskoga gospodstva, 
da su i kršćani, osobito u Hercegovini bili predstoj- 
nici viših administrativnih oblasti, da su mogli za- 



— 38 — 

držati zakup carine, rudnika, da su obavljali diplo. 
matske misije, ali uprava sandžaka nije mogla doći 
u njihove ruke, a mogli su je postići domaći sinovi^ 
ako su prešli na islam. Da ponovim, vlastela su sta- 
jala pred dilemom: ili zaidržati sav upliv trajno u 
svojim rukama u zemlji i postizavati velike državne 
službe i časti u prostranom osmanlijskom carstvu 
ili izgubiti po malo sve iz svoji'h ruku i pasti u je- 
dan odvisni položaj, u koji su zapali i ostali poda- 
nici carstva, ostavši pri svojoj religiji. U toj dilemi 
nije se bilo teško odlučiti. Tako su prilike favorizi- 
rale prijelaz na islam. Poslije osvojenja Mehmedova 
valjda je prijelaz bio znatniji, jer su patarenski veli- 
kaši dobro razabirali, da ima malo izgleda u oslo- 
bogjenje zemlje ispod turske vlasti. Kad se ne bi 
sve ovo uvažilo, bila bi islamizacija jedna zago- 
netka, koja nam se ne može protumačiti, kako to 
n. pr. Bašagić hoće — time tobože, da su patareni 
stajali bliže aristokratskim islamskim načelima, nego 
li „popovštini^' katolicizma.*) 

Pogledat ćemo, u kojem su opsegu bosanska 
vlastela zadržala svoja stara prava i kako se uopće 
turska državna vlast ponijela u pitanju socijalmih i 
feudalnih institucija u Bosni. 

U pravnim ustanovama i idejama uopće, veli 
Novaković, ima mnogo konzervativnoga duha. 
Pravo po sebi je posve konzervativna nauka. Eh^o- 
struko se to može reći za pravni red u s v o j i n i i 
u d r ž a V i n i zemalja, koji je već po prirodi svojoj 
sračunan na stalnosti i s kojima se politika uvijek 
nerado bavi, čuvajući se sukoba s mnogim izukrš- 
tanim privatnim interesima. Poslije svakoga osvoje- 
nja politička uprava gleda obično, da u osvojenim 
oblastima izmiri novu svoju upravu s privatnim 
interesima i pravima. Stoga je politička 
uprava gotova uvijek na koncesije, a pri- 
vatnici opet radi čuvanja svojih prava 
spremni su na popuštanje. Istorija nas uči, da 
osvojenja nailaze i prolaze bez načelnih prevrata 
*)lBašagić: Kratka uputa p. 18. 



— 39 — 

za imovne odnose i da u tim slučajevima samo jedni 
gube, a drugi dobiju, sistem pak imovinskih odno- 
šaja ostaje i dalje onakav, kakav je bio, bez ikako- 
vih promjena. Svi posmatraoci državno-pravnoga 
turskoga života poznali su u Turcima ljude, koji 
glave ne razbijaju novim idejama i koji su manje 
nego iko raspoloženi na promjene i novine. Pozi- 
vajući se na v. Lingetala, veli dalje Novaković: Tur- 
sko osvojenje dodirnulo je samo državna i crkvena 
dobra, župe ma krajištima i velikaška imanja. Polo- 
žaj seljaka ostao je istovetan, kako je bio prije osvo- 
jenja, samo što su seljaci promijenili gospodara.*) 
Socijalno i feudalno uregjenje u Bosni prije 
pada kraljevstva nosi u glavnome biljege uregjenja, 
kakvo je bilo u susjednim zemljama Srbiji, Hrvat- 
skoj i Ugarskoj. U onim krajevima, koji su dulje vre- 
mena stajali pod vlašću ugarsko-hrvatskih kraljeva, 
razvio se plemićki posjed, koji imade svoje porijetlo 
u donaciji ugarsko-hrvatskih kraljeva, a kasnije bo- 
sanskih, koji su akceptirali od Ugarske zapadni 
feudalni sistem. Istina je, da Hrvatska pod vladom 
svojih domaćih kraljeva nije poznavala toga sistema. 
Seljaci su uživali sasvim slobodan posjed zemljišta, 
raspolažući njime po volji- a uza to su još bili i slo- 
bodni državljani. Dolaskom Arpadovića na hrv. 
prijestolje, izgubilo se staro plemensko slavensko 
uregjenje, naročito u Slavoniji (sredovječnoj), a za- 
padu o-evropski feudalizam prevlada potpuno. Po- 
ložaj seljaka je takogjer izmijenjen. Kmetovi 
(coloni), što su ih vlastela naselila na svojoj zemlji, 
nosili su sve dužnosti i terete. Oni su morali obra- 
gjivati zemlje i vinograde svojih gospodara, plaćati 
mu kunovinu i ine daće, ratovati s njime u vojsci. 
Uz ove kmetove spominju se još i robovi ili sebri 
(servi, mancipia), obrtnici i zanatlije svojih gospo- 
dara, koje su gospodari mogli i prodavati. Nema 
gotovo dvojbe, da su se slični odnošaji morali raz- 
viti u onom dijelu Bosne, koja je često stajala pod 



*) Novaković: Pronijari i baštinici (Glas I. 68. i dalje.) 



— 40— 

vlašću ugarsko^hrvatskih kraljeva i koja je zapravo 
bila dio nekadanje Hrvatske i Slavonije. (Donji 
Kraji, Usora, Soli). U krajevima istočnim i jugois- 
točnim t. j. onima, koje su bosanski vladari stekli 
od srpske države, razvili su se slični odnošaji kao 
u Srbiji. Neslobodni ljudi u Srbiji dijelili su se u 
m j e r o p h e (meropsi), sokalnike i otroke. Meropsi 
su svojoj vlasteli morali rabotati dva dana u nedje- 
lji od svake kuće onoga roda, koji starješina naredi, 
da oru kulukom za svako žito i da sve to srede, pri- 
vezu i saspu u žitnice, da kose sijeno, koliko treba, 
da rade vinograd itd. S o k a 1 n i c i, prozvani tako 
po porezu sok ili soć, što su ga morali plaćati, da- 
vali su rabote u polovini manje ili barem trećinu od 
meropaha. Po Novakoviću bili su sokalnici slo- 
bodni rabotnici staroga srpskoga naselenja. Treća 
vrsta neslobodnih ljudi bijahu o t r o c i t. j. oni, 
koji su radili na privatnim posjedima, a bijahu 
„glebae adscripti" i ostali uvijek u posjedu jedne fa- 
milije. Omi su mogli biti prodavani, te se s njima i 
gonila živa trgovina.*) 

U Bosni srednjega vijeka bilo je zemalja držav- 
nih ili kraljevskih, što je u glavnome isto i vladar 
je mogao u sporazumu s velikašima države tom 
zemljom raspolagati i dijeliti je pojedinim osobama 

*) O tome valja sravniti Novaković o. c. p. 42. Klaić 
o. c. I. 292. Šišić: Hrvatska povijest. Prvi dio. Zagreb 
1906 p. 77. Thalloczy: Geschichte Bosniens (u. Oester.- 
ung. Monarchie im Wort und Bild p. 221.) Dr. Truhelka 
u raspravici: Die geschichtliche Grundlage der Agrarfrage. 
Sarajevo 1911. veli o meropsima slijedeće: Kada su Srbi 
došli u svoju otadžbinu, našli su masu robova, koji su 
svojim rimskim gospodarima obragjivaii zemlju. Ova masa 
autohtonih potomaka tračkoga žiteljstva, u rimsko doba 
romanizovana, a kasnije slavizirana, ostade i dalje u tom 
svom podregjenom nevoljničkom stanju. Meropsi nijesu 
kmetovi u smislu ove riječi u Bosni, nego individui na 
tugju zemlju vezani. Dr. Truhelka ne poznaje razlike Iz- 
megju meropaha i otroka. Masa seoskoga pučanstva u 
Srbiji tračkoga je porijetla, kojom su vladala vlastela Srbi, 
a u Bosni su I vlastela i seljaci homogena (?) slavenska 
rasa (p. 3,-10.) Dr. Kadlec: Agrdrnt pravo v Bosnč a 
Hercegovinč. Praha 1903. 



— 41 — 

n -neosporno vlasništvo. Ovo se zove baština ili 
plemenita baština, a vladar je davao u baštinu 
ili p 1 e m e n i t o. Ovakove baštine bile su slobodne 
„od sveh rabot i podana k". Izgubiti je mo- 
^ao vlastelin baštinu u rijetkim slučajevima n. pr. 
radi veleizdaje, kad mu se ona dokazala. Uz vla- 
stelu dolaze kmetovi, zakupnici zemlje, koji su 
za uživanje zemlje davali svojoj vlasteli u naravi je- 
dan dio produkcije obično trećinu (tretjenik) ili po- 
lovinu (polovnik). Kmetovština nije bila uvijek da- 
vana trajno u baštinu, nego se davala n. pr. na šest 
generacija. Vlastelin mogao je kmeta otstraniti iz 
kmetovštine, ako kmet nije davao redovno propi- 
sani iznos ili ako je nastala pogibao, da će zemlja 
ušljed lošega obragjivanja izgubiti svoju vrijednost. 
Dr. Truhelka veli, da su ti kmetovi bili slobodni, da 
su se smjeli seliti i da nijesu bili vezani na zemlju, 
ali se ipak našlo načina, da kmet baš nije po svojoj 
volji mogao, kad mu se prohtjelo ostaviti kmetov- 
štinu i da je bio prinužden ostati na njoj. Ovo će 
možda vrijediti samo za jedan dio Bosne, u 
komu se sačuvalo više slavensko uregjenje 
i koje je stajalo manje pod uplivom odnošaja su- 
sjednih zemalja. Kad se kod baštine naročito ističe, 
da je ona slobodna „od sveh rabot i podanak" 
nema gotovo dvojbe, da su kmetovi svojoj vlasteli 
i rabotali, samo nam nije pobliže poznato, kolika i 
kakova je ova bila.*) Da je bilo u Bosni društveno 
nižih klasa od kmetova, na to nas upućuje dosta 
živa trgovina s robljem na ušću Neretve, protiv koje 
su ustajali i bosanski kraljevi. Tim su se poslom 
bavili u prvom redu Mlečani, a i Dubrovčani.**) 

Kad bismo povukli rezultantu iz. onoga, što do 
sada rekosmo, mogli bismo slobodno ustvrditi: 
Moguće je, da u jednom dijelu Bosne nije bilo ne- 
voljnišh^a u smislu zapadno-evropskog feudalizma, 
ali zaključujući per analogiam: oni krajevi, koji su 

*) Dr. Truhelka 1. c. ne dopušta, da je kmet uopće 
u Bosni bio svome vlastelinu vezan na kakovu rabotu. 
**) Thalloczy: 1. c. p. 227. 



— 42 — 

stajali pod uplivom, a i pod vlašću susjednih zema- 
lja, koje su taj feudalizam do kraja provele, imali 
su sigurno, ako ne sasvim jednake, a ono slične od- 
nošaje. Odnošaj odvisnosti kmeta od vlastelina mije 
mogao biti u Bosni jedinstven. 

Kad su Osmanlije zauzeli Bosnu, priznali su 
bosanskom plemstvu bez razlike vjere njihove b a- 
š t i n e. Megjutim brojni prijelaz na islam dokazuje 
nam, kako smo već naglasili, da se plemstvo samo 
tako nadalo, da će trajno ostati u gospodstvu 
svojih privilegija i baština. Bilo je mnogo baština, 
koje su napustili kršćani bježeći pred Turcima, a 
mnogi kršćani su i u borbi poginuli. Takove baš- 
tine nijesu sigurno dobivali novi kršćani. Držanje 
vlasti u turskim rukama samo je sobom donosilo, 
da je vremenom kršćana baštinika nestajalo, a da 
su se baštinici muslimani sve više minožili, dok te 
baštine, ali pod drugom titulom ne pregjoše sasvim 
u njihove ruke. Čini se, da nije trebalo toliko dugo 
ni čekati na to. Šesnaesti vijek je taj posao u Bosni 
obavio. Prijašnja vlastela zamijenila su naslove 
knez ili vlastelin sa begom. 

Staro je dakle bosansko plemstvo sačuvalo i 
svoje baštine, a s njima i svoja privilegija na staroj, 
snazi. Država je ipak pridržala vrhovno pravo po- 
sjeda. Turski ustav poznaje samo jednu vrstu na- 
sljednoga posjeda, a to je m u 1 k (individualno neo- 
graničeno vlasništvo). Kao mulk priznati su grad- 
ski i seoski realiteti: kuće, vrtovi etc. Sva ostala je 
zemlja državna (erazi-i-emirije, beit-ul-malimusli- 
min), koju je država ostavila na uživanje do- 
sadanjim vlasnicima. Ovo državno vlasništvo ne bi- 
jaše vlasništvo po rimskom pravu, nego vremenita 
nomiinalno-fiktivno sa svrhom fiskalnom, da država 
izvuče što više davanja. Zato su prijašnji vlasnici 
zemlje postali sada bez obzira, bili oni muslimani 
ili kršćani, omegjeni. Muslimani su plaćali desetinu, 
a oni, koji su ostali kršćani, plaćali su osim dese- 
tine i harač, i od svakog dvorišta (kuće) t. zv. res- 
mičift. Tijekom vremena nestalo je razlike izmegju 



— 43 — 

desetinske zemlje (erazi-i-ušrije) i haračke zemlje 
(erazii-haradžije), te se plaćala za svu mirijsku ze- 
mlju desetina. 

Ovdje valja još spomenuti i h a s t. j. ona ze- 
mlja, koju je sultan za sebe rezervirao i čiji su se 
dohoci pobirali na račun sultanov, a od slučaja do 
slučaja davali bi se ti dohoci lenskim vitezovima. 

Država nije pobirala dohotke od državne ze- 
mlje sama, nego ju je dijelila u lena: timare i zija- 
mete. Ovaj lenski sustav osnovao je sultan Murat I., 
a nije ništa drugo nego staro vojničko imanje, fun- 
dum, pronija. Stara ova rimska ustanova, veli No- 
vaković, poslije vizantijske i južno-slavenske metar- 
morfoze, dočekala je još prije svoje smrti musli- 
mansku metamorfozu.*) Same riječi zijamet i timar 
znače davati u najam, na obradu, na uživanje, ono 
što znači rimski beneficium i vizantijski ITpovota. 
Timari i zijameti su pronije turskoga carstva. Ljudi, 
koji su uživali ta dobra i za njih sultanu bili dužni 
vojevati, bile su spahije, a to znači u perzijskom je- 
ziku vojnika, konjanika. Lena se oijesu davala u 
baštinu nego ad personam. Leno se razlikuje od 
baštine i u tome, što objekat lena nije posjed nego 
pravo, da užitnik lena pobire državne dohotke na 
vlastiti račun (n. pr. desetinu, carinu etc.) u onom 
dijelu zemlje, koji je u beratu tačno označen. Prema 
dohocima dijelila se lena u timare i zijamete. Timar 
je leno, čiji dohodak iznaša od 3000 — 20.000 jaspri 
ili akči (zapravo 19.999), a zijamet od 20.000 da 
100.000 jaspri (199.999). Prema visini dohotka mo- 
rale su spahije spremati oboružane ljude u vrijeme 
rata, a u vrijeme mira za nje se brinuti i opskrblji- 
vati ih. Spahija sa 3000 jaspri išao je sam s konjem 
na vojsku, a za svakih daljnih 5000 (3000?) jaspri 
morao je sa sobom povesti po jednoga oboruža- 
noga i opskrbljenoga konjanika. Zajimi uzimali su 
titulu bega, a timarioti aga. Lena u prvom davanju 
dobivala su se fermanom sultanovim iz Carigrada, 
Predlog iša o je od bega, a u njemu su morale biti 

*) Novakovič I. c. p. 75. 



— 44 — 

nabrojene zasluge dotičnoga čovjeka. U sultano- 
vom fermanu bilo je označeno ime lena i onoga, 
ioji je bio lenom nadaren. Bosna je dobila vrlo 
rano svoju timardefteilhanu. Bašagić spominje na- 
rodnu tradiciju, da je jedan bosanski spahija donio 
na mohačkom polju sultanu glavu kralja Ljudevita. 
Sulejman da je povikao: Traži što hoćeš, da ti sve 
dam. Spahija, kojemu je lebdio narodni interes pred 
očima zamoli: Ništa neću već po muhura, da ne 
dolazimo radi timara čak u Carigrad. Na to je sul- 
tan naredio, da se u Bosni naredi timar-defter- 
hana.*) 

Način, kojim se leno moglo postići, bijaše isti 
kao i u zapadnoj Evropi : vojnička valjanost i hra- 
brost. Ipak imade bitnih razlika izmegju orijental- 
noga i zapadnoga lena. U Evropi se pazilo, ka- 
kvoga je tko staleža, a po turskome shvaćanju vri- 
jedila je jedino valjanost dotičnika bez obzira na 
stalež. Zgodno primjećuje Thalloczy na jednom 
mjestu, da pojam parvenu-a nije poznat u turskom 
camtvu i baš ovo lahko postizavanje karijere da- 
valo je jakoga poticaja smionijim elementima iz 
Icršćanstva za prijelaz na islam. Ovo je bila meka, 
veli Smičiklas, te su mnogi sinovi našega naroda 
prelazili na islam osobito u Bosni i postali prema 
riječima jednoga talijanskoga pisca iz 1600. godine 
zatočnici turskoga carstva (zataznici).**) 

Za nas je zanimivo, da su lena u Bosni i z- 
jednačena sa baštinom i time se uz sta- 
rije plemstvo razvilo neke vrste vojničko plemstvo. 

*) Bašagić: Kratka uputa p. 29. Novaković spominje I 
malik — malićane, imanja, koja su davala više od 
lOO.OOO akči dohotka. Bila su rjegja, a pripadala su starje- 
šinama. Hammer tumači, da se n. pr. dohodak jednoga 
čitavoga sandžaka davao pojedinim pašama, dokle živi. 

**) Bassano u Sansovina Historia universale del' 
origine et imperio de' Turchi. Venetia 1600.: Questi stanno 
fn Bosna, dove sono huomini valentissimi i quali fanno 

vivere trionfalmente il Turco questi sono hoggi 

chiamati Serviani e Chervate. Po Smičiklasu: Dvijesto- 
^odišnjica oslobogjenja Slavonije I. p. 59. 



— 45 — 

Kada i kako je lenima priznato nasljedstvo t. j. da 
li mučke, posebnim privilegijama ili, da se poslu- 
žimo Novakovićevim riječima po „trpljivosti ili ne- 
brežljivosti" vrhovnih vlasti, nije nam poznato. 
Osobito se to razvilo od XVII. vijeka dalje, kad je 
centralna vlast bila odviše slaba, te nije više uspje- 
valo službeno popisivati lena. 

Pošto kršćani nijesu mogli biti vojnici, nije bilo 
ni u pravom smislu kršćanskih spa- 
h i j a. Novaković veli, da su b a š t i n e imale u bal- 
kanskim državama dužnost vojevanja. Turski isto- 
rik S e a d e d i n, govoreći o ustanovi timara i zi- 
jiameta kazuje, kako je sultan Murat I. ustanovia 
odjeljenje k o m o r d ž i j a od kršćanskih poda- 
nika, koji su se zvali v o j n a k (v o j n u k). Oni su 
se brinuli o prtljagu i ostalim vojničkim potrebama 
i da to za vojskom voze. Izgleda dakle, da su stare 
baštine, zajedno sa starom dužnošću vojevanja, koja 
je bila s njima u vezi, držane i poslije pod turskom 
vlašću, samo što su vojnici sa kršćanskih baština 
iz reda boraca, premješteni u red komordžija.*) Sta- 
riji manastirski srpski spomenici spominju valjda 
ovakove kršćanske spahije. Tako Dučić pripovijeda, 
da je manastir Žitomislić podigao spahija Milisav 
Hrabren 1563. godine.**) 

Već osvajač Bosne Mehmed II. dao je radi bo- 
sanskih zemljo-posjedničkih odnošaja udesiti kata- 
star. Dubrovčani spominju g. 1475. u sjednici vi- 
jeća umoljenih jednoga Turčina „qui venit ad fa- 

*) Novaković: Hadži- Kalfa (Spomenik XVIII. p, 10.) No- 
vaković: Pronijari p. 71. Jorga II. 351. spominje „Voini- 
klare Kharadsch-f rei Bauer, meist slavvischen Ur- 
sprungs, die mit der Sichel das Gras vor dem Heere schni- 
tten, gingen den ubrigen Truppen voran". O kršćanima 
komordžijama u Bosni sr. Jukić: Zemljopis i poviestnica 
Bosne p. 152. Interesantan je člančić dr. Truhelke: O po- 
rijeklu bosanskoga agaluka (Sarajevski Litt broj 105. 
g. 1912.) U Kannunami iz 1637. god. spominje se posebna 
vrsta zemlje „vojnikluk", a imali su je kršćani vojnici,, 
koji su za dvije do tri generacije prešli na islam i danas 
sačinjavaju neku vrst nižega seoskoga plemstva^ 

**) Novaković: Pronijari p. 73. 



— 46 — 

ciendum descriptionem Bosnae", ali nam nije po- 
znato, ikako je taj prvi pokus uspio. Po svoj je pri- 
lici bio dosta nesavršen, jer nije prošlo nego 20 
godina, a imade već spomena, da se u Bosni pro- 
vagja po drugiput katastar (1496.) Ozbiljnije je pro- 
veden katastar za sultana Selima I. (1515.). Tada se 
spominje u Dubrovniku e m i n, qui facit descrip- 
tionem sanzaohatus Cherzegouine. Dubrovčani 
zovu ovoga emina: pripisnikom.*) 

U pravnom položaju kmeta nije nastala pro- 
mjena. Oni su davali u naravi, a dijelom i u raboti 
svojim agama kao nekada svojim prijašnjim gospo- 
darima. Doskora se pokazala potreba, da se odno- 
šaj kmeta prema spahiji (ovaj pojam identifikovan 
je s pojmom age) zakonom uredi. Prvi pokušaj 
agrarnoga zakonodavstva učinio je Sulejman Ve- 
liki god. 1530., izdavši svoju kanumanu. Taj za- 
koni nastao je nakon ankete raznih sandžaka. Vri- 
jedno je istaknuti, da je kodifikator toga zakona bio 
Ebu Soud effendi, rogjeni Bošnjak iz okoline Zvor. 
nika. Odnošaj izmegju spahije (age) i kmeta ovako 
je od prilike uregjen: Svatko, ako se uz privolu 
vlasnika nastanio na njegovoj zemlji, postao je nje- 
govim čifčijom t. j. kmetom sa svom svojom dje- 
com i braćom, ako su zajedno živjeli. Čim se dao 
unijeti u tefter kao čifčija, bio je begu (spahiji) kao 
sahibitimaru podvržen. Spahiji je pripadalo u 
njemu danome ili vlastitom (baštinskom) po- 
sjedu pravo, dizati prijelaznu taksu (tapu). Tapije 
su dokumenti našljedno-imovinsko pravni, po ko- 
jima su nekretnine prelazile iz jedne u drugu ruku. 
Tako je kmet platio tom taksom nasljedno pravo za 
svoje potomstvo. I sloibodni posjednik kupio je 
ovakovom tapu taksom pravo nasljedstva za zemlju, 
tapijom stečenu. Visina takve takse odmjeruje se 
tako, da je jednaka jednogodišnjem ukupnom iz- 
nosu dotične zemlje. Kmet je mogao ostaviti zemlju 
bez dozvole spahije, a spahija ga je mogao otstra- 

*) Truhelka: Tursko-slovj. etc. p. 179—180. i Geschicht. 
Grundlage p. 50.— 51. 



— 47 — 

niti samo uz stanovite uvjete. U Sulejmanovom za- 
konu nije nijednom riječju fil(sirana veličina davanja 
kmeta agi. Vidi se, da država nije uzela ingerenciju 
na taj odnošaj, te su u tom pogledu bili mjerodavni 
sredovječni odnošaji (u raznim krajevima razno kao 
1/3, 1/4, 1/5). Svakako je privatno-pravni karakter 
odnošaja izmegju kmeta i age, ograničivao o b i- 
ča j (adet).*) 

Aga, odnosno spahija bio je zaposlen ratom, 
pa se malo bavio gospodarstvom i položaj kmeta 
nije bio težak. Trajalo je to sve do onoga doba, 
kad su se spahije počele otimati od vojne dužnosti 
i nastanile se inia svom posjedu. Tada se nije više 
držalo zakonom odregjenoga odnošaja, nego je 
kmet bio izvržen bezakonju i nasilju. 

Uz kmetove bilo je u Bosni i ponešto slobod- 
nih seljaka. Oni nijesu bili vezani na davanja u na- 
ravi, ni na rabotu, nego samo na desetinu kao i po- 
sjednici.**) 

Islamski elemenat u zemlji nosio je u prvom 
redu danak u krvi. Kršćani su bili oslobogjeni od 
njega, ali ipak ne sasvim. Davali su ga u poznatoj 
instituciji a d ž e m i (a d ž a m i) o g 1 a n a. Za 
oslobogjenje od vojne dužnosti plaćali su kršćani 
godišnji harač i to od odrasle muške glave po 
-dukat.***) Institucijom adžami-oglana doprinosili 

*) Truhelka: Geschicht. Grundlage p. 52 i dalje. 

**) Vrijedno je pogledati u Vojislava Hraniča: 
Kmetovsko pitanje u B. i H. Sarajevo 1911. p. 5—6. Megju 
inim veli Hranić, da i danas imade nekoliko sela u Bosni, 
čiji su žitelji porijetlom od starih plemićkih obitelji, a 
ne zna se, da su ikada bili kmetovi. (Tako kod Sutjeske, 
Gučje gore, Jajca, Livna etc.) Mnogo je kmetova poslije 
1463. nastalo i nasilnim otimanjem i naseljivanjem, o 
čemu ćemo još govoriti kasnije. 

***) Institucija ova nije bila nepoznata ni u sredo- 
vječnoj Bosni. Kralj bosanski i herceg Huma pobirali su 
od svake kmetske kuće po dukat (Truhelka: Testamenat 
gosta Radina Gl. z. m. 1911. p. 7.) Harač Osmanlija 
bio je^ teži, jer se pobirao od muške glave, a ne od 
kuće. Činovnici, koji su pobirali harač zvali su se u prvo 
osmanlijsko vrijeme dukatnicima kao i u srednjem vijeku, 
a tek kasnije haračnicima. 



— 48 — 

su i kršćani svoj danak u krvi. Adžemijom bijaše 
svaki nemusliman, a riječ oglan znači dječaka. Od 
atdžemi oglana rekrutiralo se jenjičarsko kolo, a 
mladići bistrija duha došli su do najviših mjesta 
u državi. 

Po osmanlijsko carstvo bijaše od njih još veća 
korist, kako s pravom Truhelka primjećuje, što su 
oni došavši do ugleda i časti bili vezom izmegju 
porte i svoje nekadanje domovine. Njihov ugled za- 
sjao je i u seoskoj kolibi ili kasabici iz koje su nikli, 
a odavle se širio po okolici. Preko te veze i preko 
toga refleksa sjaja i moći, koji se odrazio na zabitni 
zavičaj, išla je i ona nevidljiva struja, koja je os- 
manlijskom carstvu udaljene provincije brže asimi- 
lovala nego svaka sila i oružje. To je islamu sticalo 
više prozelita nego li najfanatičniji šejh ili hodža. 
Ovaj danak zvao se t e 1 o s, a sabirači adžami- 
oglana zvali su se telosnici ili sorzije. Prvi ovakvi 
telosnik došao je u Bosnu 1467. Poznat nam je i fer- 
man Mehmeda II. iz 1472., u kome Dubrovčanima 
javlja, da je naložio vojvodi Hamza-tbegu, da po 
svojoj oblasti sabere „momke vlaške", te zapovijeda 
Dubrovčanima da dobro paze, da se ne bi koji Vlah 
ili Vlašić u njihovu oblast sakrio. I kasnije imade 
dosta primjera, da su u Bosnu dolazili telosnici 
(1474., 1493., 1502., 1506., 1518.)*) Ne treba se za 
to čuditi, da jedan pisac iz 1600. godine ovo kaže: 
Turska vojska iza sretna boja tri dana i tri noći 
jede i pije i veseli se čineći „zdravice" („facendo 
strauizza").**) Časnici Sulejmanove vojske u pretež- 
nom su dijelu iz Bosne, Dalmacije, Srbije i Bugar- 
ske, a Sulejman opći s njima u njihovom jeziku.***) 
Bašagić u svojoj „Kratkoj uputi" poziva se na je- 
njičarski zakon, pisan u Carigradu 1724. godine,, 
po kojem se još iz Fatihovih vremena samo musli- 
manski sinovi iz Bosne uzimali u adžami oglane. 



*) Truhelka: Tursko-slovjenskI etc. p. 181-182. 
**) Smičiklas o. c. p. 59. 
*•*) Jorga II. 343. 



— 49 — 

Mislim, da prema gore navedenome nije potrebno 
pobijati Bašagićeve izvode.*) 

Prije nego pogjemo na prikazivanje odnošaja 
drugih konfesija u zemlji, valja još naglasiti, da su 
bosanski begovi i spahije svoj iznimni autonomni 
položaj, koji su stekli u carstvu gotovo odmah na 
početku, znali sačuvati sve onamo do polovine XIX. 
stoljeća. Oni su ne samo branili vješto i hrabro 
granicu, nego su i živo sudjelovali u velikim tur- 
skim osvajanjima u srednjoj Evropi. Osmanlija se 
u ovoj zemlji, koja mu je po jeziku bila tugja, nije 
nikada mogao pravo snaći. Zato je domaći eleme- 
nat doskora postao isključivo gospodarom državnih 
namještenja, sudačkih i svećeničkih službi. Radi rat- 
nih vrlina i vjerske čistoće cijenili su Bošnjake u 
Carigradu i smatrali ih „maznom djecom" carstva, 
puštajući im slobodne ruke. 



Poslije Mehmedovog osvojenja Bosne iselilo 
se mnogo vlasteoskog i seljačkog svijeta iz Bosne 
u susjedne zemlje. Mnogi franjevci, jedini onoga 
doba svećenici katoličkoga naroda ostaviše takogjer 
zemlju ponesavši sa sobom, koliko su mogli i cr- 
kveno blago. Bilo je megjutim i takovih, koji su 
neustrašivo ostali na svom mjestu. Prema franje- 
vačkim kronikama i istoričarima spadao je megju te 
neustrašive, predstojnik bosanskih franjevaca, fra 
Angjeo Zvijezdović (Zvizdović). Vraćajući 



*) Bašagić: Kratka uputa p. 19. U Jorge III. 222. čitam: 
Nach 1590. war die Zahl der Adžemoglane, die im mo- 
sleminischen Hause von Renegaten oder geborenen Tiirken 
erzogen worden waren, bereits grosser, als die derjenigen 
die unter der Fuhrung von Rekruteuren aus den Provinzen 
gekommen vvaren; auch iiessen sich Moslems bereit fin- 
den, gegen Geltentschadigung ihre Kinder, an Stelle von 
Christen, herzugeben, in der Hoffnung, ihnen eine glSn- 
zende Zukunft zu sichern. I jenjičari sami su uz naplatu 
svoju braću i druge rogjake nastojali: in ihr friiher aus- 
schliesslich von Renegaten gebildetes Korps hineinzu- 
bringen. Sr. i Hammer V. p. 462. 



— 50 — 

se naime sultan Mehmed iza osvojenja i umorstva 
kraljeva sredinom Bosne, divio se lijepim predjelima 
i požalio, da su svi ljepši krajevi opustjeli iseljiva- 
njem proganjanih kršćana. On se poboja, da će 
Bosna ostati bez težaka i stanovnika, koji bi ju obra- 
gjivali; zato naredi, da se potraži koji kršćanski 
poglavica. Dok se odmarao, pripovijeda istoričar 
Franjevaca, Batinić, na milodraževskom polju (Milo- 
draž, selo fojničkoga kotara), dovedoše preda nj 
fra Angjela, koji mu slobodno iskaza, zašto katolici 
bježe. Mehmed zato dade franjevcima glasovitu 
A h d n a m u,*) po kojoj daje na znanje „svim ple- 
menitim i neplemenitim, da je nosiocima ove povelje 
naklonjen" i zapovijeda, da nitko njima i njihovim 
crkvama ne smije uzrokovati kakove zaprijeke, te 
da oni mogu biti u njegovim pokrajinama bez ika- 
kva straha. I oni neka za se, za svoje ljude, kuće i 
crkve i ako koje iz inostranih kuća dovedu, potpunu 
slobodu uživaju. Dokle oni meni budu vjerni i po- 
korni mojim zapovijedima, nitko da rečene sveće- 
nike niti u najmanjem ne vrijegja.**) Ovim aktom 
stekli su katolici i franjevci neku slobodu vjerois- 
povijedanja. Razgledajmo, kako je u to doba stala 
uopće katolička hijerarhija u zemlji. 

Stolica bosanskoga biskupa bijaše po svoj pri. 
lici do početka XIV. stoljeća u Brdu (Blažuj kraj 
Sarajeva), a od početka XIV. stoljeća Djakovo u 
Slavoniji. Znademo, da je 1303. god. biskup Nikola 
sjedio u Djakovu, a uza nj njegov kaptol. G. 1314. 
zove papa bivšega bosanskoga biskupa Grgura 
„episcopus bosnensis seu de Diaco", a u pismu 



*) Ne da se tačno odrediti, da je to bilo baš tada kod 
prve vojne. Moglo se to dogoditi i slijedeće godine (1464.) 
Ja ovdje slijedim tradicionalno pripovijedanje. 

**) Batinić: Djelovanje Franjevaca I. p. 132. Fabia- 
nich: Firmani inediti etc. Firenze 1884. d. 41. imade la- 
tinski prijevod Ahdname. S Ahdnamom dovodi Truhelka 
(o. c. p. 197.) u savez papinski breve, što ga je donio 
Fra jikov d' Escolo u Dubrovnik, a adresiran na osobu 
Isabega, vrhbosanskog sandžaka (U6t. godine.) 



— 51 — 

Ivana XXII. od 1317. godine zove se bosanska 
crkva „ecclesia Bosnensis seu de Diaco". U doba 
pred osvojenje Bosne spominje se bosanski biskup 
Pavao (1459.). Da li je on bio biskup za osvojenja 
Bosne, ne znamo. Od godine 1464., pa do 1468. 
spominje se bosanska biskupija vakantnom, a onda 
nam je opet poznat niz biskupa sve do G j u r e 
P o 1 e č n i k a, koji je poginuo na mohačkom po- 
lju. Poslije mohačke bitke nastadoše tužni dani i 
za bosanske biskupe u Djakovu, koje pade takogjer 
doskora u turske ruke. Biskupe je i dalje imenovao 
kralj, ali ti sjede na kakvoj ugarskoj ili hrvatskoj 
prebendi, a da svoju biskupiju ni vidjeli nijesu. Bo- 
sna nije vidjela ni biskupa ni kakvoga zamjenika 
njegova sve onamo do god. 1544. Kako su se te 
godine odnošaji dalje razvijali, govorit ćemo na 
drugom mjestu.*) 

Franjevci su davno prije pada kraljevstva stekli 
znatan ugled u zemlji i na dvoru. Bos. franjevački 
vikar bio je zapravo predstavnik katolika, jer su bi- 
skupi, sjedeći u Djakovu, malo ili nikako zalazili u 
bosansko područje. Pred pad kraljevstva bijaše bo- 
sanska franjevačka vikarija razdijeljena u više 
okružja ili kustodija, jer su pod nju spadali i kra- 
jevi izvan Bosne. Oko god. 1506. bilo je manastira 
u Sutjeskoj, Visokom, Fojnici, Kreševu, Srebrenici, 
Olovu, Mileševu, Rami. God. 1514.**) oni franjevci, 
koji su bili pod ugarsko-hrvatskim kraljem, pro- 
zvaše svoju državu bosansko-hrvatskom, a oni, koji 
su bili pod turskom vlašću bosansko-srebreničkom, 
jer je samostan u Srebrenici bio sjedištem bosanskih 
vikara. God. 1517. postade bosanska vikarija dr- 
žavom (Provincia argentina Bosnae).***) 

*) Kritički je obradio pitanje o bosanskoj biskupiji 
Sišić: Historički pregled katoličke bosanske biskupije do 
1701. god. (Gl. zem. m. 1903.) p. 330. 336. 343. 

**) Fermendžin: Acta Bosnae p, 307. 

***) Batinić o. c. p. 154. Neki misle, da je več go- 
dine 1514. bosanska vikarija postala državom. Sr. Jelenić: 
Kultura i bos. franjevci p. 123. 

4* 



— 52 — 

Pošto je od pada kraljevstva svjetovnom sve- 
ćenstvu bilo zabranjeno u Bosnu dolaziti ili barem 
bilo skopčano s velikom pogibelju, o čemu ćemo 
imati -prilike još govoriti na drugom mjestu, osta- 
doše franjevci jedini katolički dušobrižnici u ze- 
mlji. Da se katolički živalj održao u zemlji, treba 
zahvaliti njihovome m u d r o m d r ž a n j u, jer su 
sudeći po Ahdnami oni uvjerili sultana o koristi 
svoje misije za tursku državu. U svom radu našli su 
jaku potporu u Rimu, koji je vazda vodio brigu o 
njima i o povjerenom im stadu. Franjevci su dobili 
privilegija, po kojima su mogli obavljati i biskupske 
funkcije. Megjutim pogibao, pored koje su fra- 
njevci uza svu zajamčenu sigurnost sa strane sulta- 
nove, neprestano živjeli, često noseći glavu u torbi^ 
očeličio je ove mudre glave, kako veli Thalloczy. 
Tijekom vremena oni su se uživili toliko u tijek mi- 
sli svojih gospodara, da su ih vlastitim ^njihovim 
oružjem, lukavošću, pobjegjivaH. Kao liječnici, 
sa svojim relikvijama, znali su imponirati i musli- 
manskom pučanstvu. Svojom učenošću, ako ona baš 
i nije bila uvijek zapadno-evropska, dialeko su sta- 
jali nad svim drugima u zemlji.*) Pod ovakovim 
vodstvom živio je katolički elemenat u Bosni pod 
turskom vladom, u koliko je ostao u zemlji. Tijekom 
vremena bivalo ga je sve manje, jer je veoma često 
i u kasnije doba znao ostavljati svoju grudu i seliti 
u susjedne krajeve. Broj katolika u prvo tursko 
doba ne da se ni približno ustanoviti. Da su još 
uvijek bili faktor u zemlji, dokazuju nam brojni, od 
njih uzdržavani manastiri, koji baš nijesu mi bili 
tako siromašni, kako to u prvi mah izgledia. Da li 
su mnogi franjevački manastiri prigodom osvojenja 
stradali i koliko su stradali, jedva bi se dalo prema 
dosta protuslovnim vijestima tačno ustanoviti, a 
/niema za nas na ovome mjestu ni osobitoga interesa. 
Franjevci su budno nastojali, da očuvaju privilegija, 
stečena Ahdnamom. Dokazuju nam to femarni sul- 



*) Sr. ThalIoczy 1. c. p. 242. 



— 53 — 

tania, kojima su ta privilegija bila ponovno potvr- 
gjena. Spominjem n. pr. onaj, kojega su franjevci 
po naročitim poslanicima izradili u Sulejmana god. 
1520. (1523.), u kojem se nalaže begovima bosan- 
skoga, hercegovačkoga i zvorničkoga sandžaka, da 
ne traže nikakovih danaka od franjevaca, jer oni ni 
do sada po prijašnjim fermanima nijesu to plaćali, 
pošto nemaju ni posjeda, ni kuća, niti zemlju obra- 
gjuju, nego žive od milostinje.*) 

Kritični Ruvarac s pravom na jednom mjestu 
veli, da je od polovinie XII. vijeka do propasti Sr- 
bije i Bosne samo pod Dragutinom, zatim despotom 
Lazarevićem i Gjoi^jom Smederevcem, te njegovim 
sinovima, jedan dio Bosne pripadao Srbiji. Po- 
što su bosanski banovi i kraljevi bili patareni ili 
katolici, to se o njima ne može reći, da su bili pri- 
jazni pravoslavnoj crkvi ili da su pravoslavne ma- 
nastire u Bosni dizali. Na bosaniskom i hercegovač- 
kom teritoriju srednjega vijeka spominju se 
dvije pravoslavne episkopije: Dabar („sa crkvom 
sv. Nikole u Polimlju, a na ime u manastiru B a- 
n j i) i u Stonu. Ova episkopija u Stoniu biila je 
za humsku zemlju, „u koliko je ona bila u 
vlasti „Prvovjenčanoga kralja" Stjepana, brata 
Sv. Save i za T r a v u« j u". Nije nam poznato, 
kako je daleko sezala njegova vlast. Kada je Stjepan 
Kotromanić zavladao Humom, teško se mogao odr- 
žati pravoslavni episkop, lišen zaštite srpskoga kra- 
ljevstva, a u zemlji, u kojoj su bili jaki patareni. Ru- 
varac spominje povelju kralja Uroša Dečanskoga 
humskom episkopu Stefanu, kojom mu daje na uži- 
vanje manastir sv. apostola Petra i Pavla na Limu i 
još neke crkve, pošto je njegova episkopija zapus- 
ijela i on nema „ni bira ni v r h o v i n e". Iz te 
povelje dade se izvesti, da je taj episkop bio prognan 
ili pobjegao iz Huma, pošto su ga Bošnjaci zauzeli. 
O promjenama, koje su nastale, kada je Dušan Silni 
postavio srpskoga patrijarhu, ne znamo skoro ništa, 



*) Fabianich o. c. p. 53. 



— 54 — 

pa nani nije ni poznato, da li je on mjesto propale 
humsko-trebinjske episkopije postavio mitropolita u 
Trebinju ili u manastiru M i 1 e š e v u. Znademo 
samo, da su Sandalj, pa Stjepan Vukčić vladali po- 
dručjem, koje je sizalo od Imoskoga do Novoga i 
Risna, a otuda do Samobora i Mileševa, Plevlja, 
Goražda i Hotče (Foče) i da je to kasnije prozvano 
Hercegovinom. God. 1466. spominje se m i t r o p o. 
11 1 m i 1 e š e V s k i David kod hercega Stjepana 
Vukčića. Za prvo doba turske okupacije sjedili su 
valjda ihiumsko-hercegovački mitropoliti u Mileševu, 
a kasnije u manastiru kod Trebinja (Tvrdošu), o ko- 
jemu imadie prvi pouzdani zapis iz god. 1509. Od 
manastira u Bosni dopušta Ruvarac, da je P a- 
p r a ć a osnovana prije turskoga gospodstva. 
Veoma rano nastao je za turskoga gospodstva pri 
utoku Unca u Unu nedaleko Gornjega Lapca, mana- 
stir Rmanij (prije 1515.), koji su osnovali kalugjeri, 
doselivši se ovamo sa Srbima.*) 

Prema ovim hijerarhičkim prilikama pred pad 
Bosne, nema gotovo nikakove sumnje, da je broj 
pravoslavnih prije turskoga osvojenja bio znatno 
slabiji od patarena i katolika. Upada u oči, da je 
taj broj porastao odmah u početku turskoga osvo- 
jenja i da je porast pravoslavnih bio očito što dalje, 
sve višefavoriziran. Pravoslavno autohtono 
pučanstvo, prema riječima Thalloczy-evim, bilo je 
brojno rasijano u hercegovačkom krasu i u istočnoj 
Bosni.**) O tom kaže Vojislav Hranić slijedeće:***) 
„Mnogo upada u oči što imade malo pravoslavnih 
župa i sela, koja bi ogromnim dijelom slavila isto 
krsno ime ; isto se pak pleme po starom slavenskom 



*) Ruvarac: Nešto o Bosni etc. (Godišnjica Čupića 
II. p. 247.); Ruvarac: O humskim episkopima do god. 1766. 
Mostar 1901, (U Šematizmu hercegovačke mitropolije za 
1900. god. p. 26—29.); Ćorović: Hercegovački manastiri 
(Gl. z. m. 1911.) p. 508. Lopašić: Bihać i bihaćka kra- 
jina p. 11. 

**) L. c. p. 242. 

***) Kmetovsko pitanje p. 16. 



— 55 — 

običaju drži istoga kraja. Ako dakle u jednom 
kraju narod slavi mnogo krsnih imena, znači, da se 
obitelji naroda u onome kraju nijesu na istom mjestu 
razragjale, nego da su odnekle nadošle i tako se po- 
miješale. Tako je kod pravoslavnih u Bosni počevši 
od Sarajeva sve dalje prema Bihaću, dok se u istoč- 
nom dijelu Bosne naprotiv vide općenitija krsna 
imena, a to znači, da prema istočnome dijelu naša 
domovine imade sve više pravoslavnih starosje- 
dica." 

Naselja srpska u Bosni spominju se prvi put 
poslije kosovske bitke u okolini Jajca. Ovi naselje- 
nici dolaze pod imenom Vlasi. Pitanje „Vlaha", 
dosta je komplicirano. Znademo pouzdano, da su u 
XIV. stoljeću doseljenici s Balkanskoga poluostrva 
jatomice grnuli u Hrvatsku i Dalmaciju, a zovu se 
u spomenicima Vlasi ili Morlaci. Vlasi su porijetlom 
Romani. Od Romana su naime podunavski Rimljani, 
preci Rumunja z'bog provala naroda najviše stradali 
u Gornjoj Meziji i Dardaniji, te su se iselili daleko 
preko nekadašnje granice latinskoga govora. Na- 
ravno, da pastirima nije teško padao odlazak u 
daleka krajeve. Oni nagjoše nova selišta u Rodopi, 
Hemu, Makedoniji i Tesaliji, koja se krajem sred- 
njega vijeka zvala „Velika Vlahija" MeYaXr] B^a^fa 
u Epiru, po cijeloj Srbiji, gdje ne fale ni u jednoj 
manastirskoj povelji od 12 — 14. vijeka, u Bosni i 
Hercegovini, gdje Dubrovčani plemena kod Trebi- 
nja, Ljubinja, Gackog, Zupce, Nikšiće i Drobnjake 
račuiniaju u Vlahe, a isto tako i u primorskim plani- 
nama Hrvatske od Cetine, pa sve do u krajeve Like 
i Krbave. 

Slaveni su ih nazivah Vlasima kao i Italijane 
(Pop Dukljanin ih zove Morovlachi ili Nigri La- 
tini). U novije doba, kad su etnografske razlike već 
dlavno izbrisane, nazivaju varošani i dalmatinski 
ostrvljani svakoga seljaka i pastira na kopnu slav. 
Vlah, tal. Morlacco. 

Ime.ia njihova svjedoče o romanskom po- 
rijetlu (Gradul, Radul, Vladul, Negul, Stanul). 



. — 56 — 

Stanovali su u pastirskim selima, koja se zovu od 
13. vijeka „Katun" (= tabor). Kako su Vlasi u 
Srbiji, Bosni i Hrvatskoj bili rasijani, nijesu mogli 
održati svoga jezika. Slavenski je prevladao. Ime 
Vlasi ostade im radi njihova zanimanja. Osim 
stočarstvom bavili su se i prenašanjem razne roba 
konjima. Njihove karavanske družine, zvane turme, 
a oni turmari ili p om o s n i c i, pomagale su pro- 
metu izmegju primorskih i zagorskih krajeva. I u 
ratovima služili su kao prtljagari.*) 

U spomenicima XVI. vijeka i dalje navode se 
iz Bosne u susjednu Hrvatsku i Slavoniju doseljeni 
Srbi, redovito pod imenom Vlasi, pod kojim ime- 
nom navlastito dubrovački spomenici zovu sve 
seljake, u prvom redu one u Bosni i Hercego- 
vini. Da li su svi Vlasi po prvotnom svom pori- 
jetlu Srbi, bilo bi teško ustvrditi. Jedino se dade 
kazati, da su oni, dolazeći iz Srbije bili po svoj pri- 
lici već slavizirani. Da su pak odmah za prvih de- 
cenija turskoga gospodstva u velikom broju dola- 
zili u Bosnu, o tome imademo pouzdanih dokaza, 
a kasnije naseljivanje Srba tijekom XVI. vijeka 
upravo je na stalnom dnevnom redu.**) 

Za ovu periodu, o kojoj govorimo, valja nam 
istaknuti jednoga putopisca, koji je vrlo drago- 
cjen za narodnosno poznavanje Bosne prvih dece- 
nija turskoga gospodstva. God. 1530. pogjoše kao 
Ferdinandovi poslanici u Carigrad Nikola J u- 
rišić i Lamberg. Njihovo putovanje pada u 



*) U porodici i katunu Predojevića, koja se bavila 
kiridžilukom i koja je živjela u državi Pavla Radenovića, 
spominje se „Pocraec Predoeuich Vlachus comitis Pauli, 
koji je na 25 konja izgonio s6 iz Dubrovnika". (Dedijer: 
Stare seoske porodice u Hercegovini (Gl. z. m. 1907. p. 391.) 

**) O Vlasima gledaj Jireček: Istorija Srba p. 148 
i dalje. Šišić: Povijest Hrvatska 11. p. 162. Klaić III. p. 
17—18. V. p. 16—17. U Hrvatskoj XIV. stoljeća spominju 
se Vlasi kao zasebni razred pučanstva („omnes Valachos 
regni nostri Croacle"; „totum regnum Croatiae et Valachi 
in eo existentes''.) U jednom statutu početkom XV. sto- 
ljeća razlikuju se Vlasi od „Srblina". 



— 57 — 

•doba znamenitog^a Husrev-bega. Poslanike, koji su 
prolazili kroz Bosnu prati B e n e d i k t K u r i p e- 
š i ć, za kojega Matković dokazuje, da je bio ro- 
dom Slovenac. Vidi se iz putopisa njegovo slaven- 
sko srce, makar se sam gradi Nijemcem. Prolazeći 
ovim slavenskim krajevima, me krije on svoje lju- 
bavi prema ovdašnjem narodu. Iz čitanja putopisa 
vidi se, da je bio vješt slavenskom jeziku. Kuri- 
pešić piše putni dnevnik, a po naslovu sudeći, nije 
to samo njegov putopis, nego čitavoga poslanstva, 
te je Kuripešić bilježio i ono, što su druga dvo- 
jica osobito Jurišić, koji je poznavao narod, opa- 
zili. Kuripešić dijeli Bosniu na gornju i donju. Do- 
njom Bosnom zove kraj od Une do varoši Vrh- 
bosne. Gornja Bosna započinje mu Vrhbosnom, a 
dopire do Zvečana ili Mitrovice. U Donjoj Bosni 
našlo je poslanstvo tri narodnosti (natiomes) i tri 
vjere. Prvo su stari Bošnjaci, koji su 
r i m s k o-k r š ć a n s k e vjere, a tima je Turčin, 
kad je osvojio Bosnu ostavio vjeru. Drugo su 
S r lb i (Surffeni), koje zovu V 1 a s i, a mi ih z o- 
vemoCiganima (Zigen) ili m a r t o 1 o z i m a. 
Ovi dolaze iz Smedereva i Biograda, a vjere su 
sv. Pavla (pravoslavni!). Mi ih držimo, kaže Kuri- 
pešić, za dobre kršćane, jer ne nalazimo, da ima 
kakove razlike izmegju njihove i rimske vjere. Treći 
su narod pravi Turci, koji su vojnici i činovnici, a 
vladaju sasvim tiranski ovim kršćanskim podani- 
cima. Turčin im je ostavio vjeru, samo da obra- 
gjuju zemlju. Za gornju Bosnu veli, da su joj sta- 
novnici Turci i Srbi, ali da najviše ima Turaka. Za 
nas je zanimivo, da spominje za Srbe, da su mar- 
tolozi t. j. oni vojnici, koji kao predstraže vojuju 
s Turcima i o čemu imade dosta spomena. Kuri- 
pešić veli, da su im ti kršćani (Surffi) priznali, da je 
veliki grijeh, što vojuju na kršćane, ali da moraju 
na silu s Turcima. Za zemlju uz cestu veli, da je 
slabo obragjeTia, jer Turci putujući čas ovamo, čas 
onamo, uzimaju kršćanima sve, što imaju, a ništa 
ne plaćaju za ono, što uzimaju. Stoga idu širo- 



— 58 — 

mašni ljudi u planine iz ploiine visine s cijelom 
imovinom i tamo teže zemlju (Katuni?).*) Mislim, 
da nije potrebno komentirati Kuripešićeve riječi, jer 
su one u skladu s onim, što smo do sada o tom 
pitanju kazali. 

Pošto je organizacija pravoslavne crkve bila 
slaba, bilo je i svećenstvo pravoslavno ima niskom 
stepenu kulture. Citati i pisati malo ih je znalo, a 
izvještaji slažu se u tome, da su svećenici bili više 
vukovi nego li pastiri svoga stada. Misionar Barto- 
lomej Kašić, rodom Dalmatiinac, a prebivalištem u 
Dubrovniku, na svom putu u Srijemu početkom 
XVII. vijeka mailazi na Srbe, grčkoga obreda. Iz op- 
ćenja s njima konstatira, da nijesu poznavali članaka 
vjere, niti 10 zapovijedi, niti formula nedjeljne mo- 
litve, niti sakramenta pokore. Vidio je svećenika, 
koji nije razumio pravo ono, što je čitao narodu. 
Gorljivi pater isusovac ctdmah ide na posao- tu- 
mači im prva počela vjere, počevši od značeinja sv. 
Križa. Svi dječaci, mladići i stariji, slušali su, što 
im se tumačilo, te govorahu: Što mi to čujemo? 
Ta toga nikada od naših popova ne čusmo.**) 
Možda je pater Kašić malo i pretjerao u svojoj 
gorljivosti. Gerlach n. pr. vidio je u Srbiji sveće- 
nika, koji je obučen kao svaki drugi seljak obav- 
ljao ukop jednoga svoga vjernika golim nogama 
do koljena, a razlikovaše se od drugih samo 
dugim vlasima i što nosi drugačiju kapu. Gerlach 
takogjer spominje, da samo manjina zniade za „oče 
naš" i „vjerovanje", ah ipak da svi znadu, da ima 
jedan Bog, da je njegov sin Isus Krist, koji je za 
nas stradao, raspet i uskrsao, da će biti uskrsnuće 
mrtvih i da ima život vječni.***) Megjutim ovo su 



*) Matković: Putovanja po Balkanskom poluotoku 
XVI. vieka (Rad 56 p. 149-233.) 

**) Quid est, quodaudimus? nunquamtalia a nostris 
popibus audivimus; dicunt eniam nobis, si nos istius 
modi addisceremus ipsos popos nihili penderemus 
aut contemneremus (Fermendžin: Acta Bosnae p. 350.) 

***) Smičiklas o. c. p. 95-96. 



— 59 — 

dokumenti iz 16. i 17. vijeka i iz krajeva izvan 
Bosne. Možemo ipak zaključiti, da mi u Bosni, gdje 
je organizacija crkvena bila slabija, nije bilo bolje. 
Izmegju franjevaca i pravoslavnoga svećenstva 
postajalo je veliko neprijateljstvo. Imat ćemo još 
prilike kasnije, da se osvrnemo na borbu izmegju 
jednoga i drugoga svećenstva, koje se megjusobno 
tituliše: „šizmaticima" i „neiskrenim Latinima". 



III. 

ČETOVANJA I OSVAJANJA 

BOŠNJAKA U XVI. VIJEKU. 

(1528—1606.) 

Padom Jajca nijesu prestala veća ili manja če- 
iovanja Bošnjaka u susjednim zemljama. Još iste 
godine znatnija je provala Husrev-begova iz Bosne 
prema Metlici. Hrvatska i kranjska gospoda bila 
su obaviještena o ffijegovom dolasku, pa su se mo- 
gla spremiti, da ga dočekaju. Bošnjaci su nekoliko 
'dana pustošili u okolini gornje Kupe. 5. oktobra 
1 528. došlo je do većeg boja ispod grada Belaja 
izmegju Mrežnice i Korane, nedaleko Novigrada. 
Na čelu hrvatsko-kranjske gospode bijahu ban 
I V a n K a r 1 o V i ć, braća Vuk i Krištofor Franka- 
pan Brinjski, te vrhovni kapetan Kranjaca, Koru- 
tanaca i Štajeraca, Bemardin Ričan. Borba se svrši 
porazom Bošnjaka. Mnogo odličnika ostade na bo- 
jištu, megj'U njima i „Skender, vicebassa (ćehaja) 
de Bossina". Ban Ivan Karlović dopaniuo je 18 
rana i to od Nijemaca, koji su ga držali za turskoga 
vojvodu.*) 

Ne treba napose spominjati, da su kod Sulej- 
manovih provala 1529. i 1532. u velikom broju su- 
djelovale bosanske čete pod Husrev-begom. Re- 
dovno su to turske smione predstraže i čete, koje 
velikom žestinom plijene i 'harače na daleko i ši- 
roko. U vrijeme opsade Beča (1529.) plijene Boš- 
njaci po čitavoj Austriji. God. 1532. priključio se 
Husrev-beg sa 10.000 vojske Suljemanu kod Osi- 



*) Klaič V. p. 86; Lopašić: Oko Kupe i Korane p. 48. 



— 61 — 

jeka. Po nekim vijestima taj bi broj iznašao i do 
50.000, što će po svoj prilici biti pretjerano.*) 

God. 1 533. izradi carev poslanik Hrvat J e- 
rolim Zadranin u Sulejmana primirje, te su 
slijedeće godine 1534. i 1535. prošle prilično 
mirno. Primirje vrijedilo je dakako samo za t. zv. 
veliki rat, dok je mali rat na granici trajao nepre- 
stano i odvisio redovno od ratoborne ćudi pogra- 
ničnih sandžaka, koji su radili sasvim na svoju 
ruku. Njihove akcije bile su redovno, ako su us- 
pjele, obasute nagradama i pohvalom iz Carigrada, 
te je u tome taj neprestani mali rat nalazio jake 
pobude. 

God. 1536. već se općenito nagagjalo, da se 
Suljeman opet sprema, da doo-ie u pomoć svom 
štićeniku Zapolji protiv Ferdinanda. U drugoj po- 
lovini 1536. godine velikom su silom smederevski 
sandžak Mehmed-beg Jahjapašić i bosanski Husrev- 
beg udarali na Slavoniju. Mehmed-beg zauzeo je 
Požegu, koju je slaba posada branila, a odavle 
prodro u virovitičku i križevačku županiju. Hus- 
rev-beg utvrdio je gradove Brod i Kobaš na Savi. 

Kralj Ferdinand I. odlučio je u novembru iste 
godine poslati poslanika u Carigrad s tužbom, da 
su smederevski i bosanski sandžak s mnogo vojske 
provalili u Slavoniju i osvojili 13 gradova i mnoga 
druga mjesta, od kojih s-u neka opskrbili posadama, 
a druga do temelja razorili. Dalje se veli u tužbi, 
da su bosanski sandžak Husrev i hercegovački 
Piri^beg došli pred grad Klis „s nebrojenom voj- 
skom", te blizu njega dvije tvrdinje jednu za dru- 
gom podigli, da tako grad glagju prisile na pre- 
daju. Ferdinand moli Sulejmana, da to sandžacima 
zabrani, a otete gradove da povrate. Slobodno pi- 
smo Ferdinandovom poslaniku stiglo je prekasno 
(u februaru 1537.), pa kad je ovaj otišao prvih 
dana aprila u Carigrad, Klis je već bio pao u tur- 
ske ruke. 

*) Hammer III. p. 91—93; 109. Hammer govori o 
100.000 vojnika. Bašagić: Husrev-beg p. 60. 



— 62 ^ 

Na Klis j€ bacio Husrev-beg već odavna oko. 
Grad taj bio je važan, jer se nalazio na sredini 
prema mletačkoj Dalmaciji u neposrednoj blizini 
mletačkih gradova u Primorju. Uza to je bio po 
prirodi tako utvrgjen, da se mogao samo dugom 
podsadom zauzeti. Sasvim je razumljiva zato us- 
trajinost Husrev-begova, da taj grad osvoji. Već 
god. 1531. nalazio se u blizini Klisa, te je za 15 
■dana podigao u Solinu kaštel. Godine 1532., kada 
u gradu nije bilo junačkoga zapovjednika Petra 
Kružića, zavladaše njime Turci izdajstvom pod 
vodstvom Mlečanina Querini-a. Kružić ga još iste 
godine osvoji niatrag pomoću svojiih privrženika u 
gradu. Iste godine osvojio je Kružić i kaštel Solin. 
Mlečani su takogjer dobro shvaćali znamenovanje 
ove tačke, te su i tražili od Kružića, da im grad 
predade, ali on to nije htio učiniti. U gradu nasta- 
niše se brojni Uskoci, a od god. 1533. — 1536. 
bile su oko Klisa česte borbe. 

Krajem augusta 1 536. stajali su H u s r e v i 
P i r i 'b e g pred Klisom. Ovaj put su borbe trajale 
više mjeseci. Turci su oibnovili razvaljeni Solin i 
stali graditi još dvije nove tvrgjavice, kaneći Klis 
ograditi od ostaloga svijeta i prisiliti ga glagju na 
predaju. Ova Husrev-^begova dobro smišljena ak- 
cija živo nas sjeća na izolaciju i pad Jajca. 

Petar Kružić tražio je pomoći od pape Pa- 
vla III. i kralja Ferdinanda. Morskim putem došla 
mu je u pomoć vojska od neko 3000 ljudi i s tom 
je vojsikom oborio dvije novo podignute turske tvr- 
gjavice. Kada je začeo osvajati Solin, osvanuše iz- 
nenada na solinskom polju M u r a t-b e g, poznata 
desma ruka Husrev-begova*) i hercegovački M al- 
ko č-beg sa 1000 konjanika i 1000 pješaka. Kru- 
žićevi Ij'uda držeći, da Turaka imade više, nego što 



*) IStvanfi veli za nj, da je bio rodom Šibenčani n. 
U Truhelke (Gazi Husref-beg 33., 50.) saznajemo, da je 
imao i brata kanonika u Šibeniku po imenu jurja Tar- 
dića, koji je Murat-bega u Sarajevu pohodio, dok je on 
još bio kapidžija Husrev-begov, 



— 63 — 

ih je u istinu bilo, pobjegoše Ic moru na lagje; 
uzalud ih je Kružić zaustavljao. Napokon skoči i 
on na jednu lagju, koja je bila prepuna, te se nije 
mogla maknuti od kopna. Turci navališe na lagju 
i počeše sjeći. Vogja spahija, A 1 1 i-a g a (?) obori 
se sa svojim ljudima inia Kružića; u žestokoj borbi 
O'dsječe mu Atli-aga glavu, a tijelo ostade u lagji. 
Grof Nikola Thurn, jedan od vojvoda potučene 
vojske, spasi život, ali izgubi najveći dio vojske. 
Atli-aga odnese Kružićevu glavu Murat-begu; ovaj 
s Kružićevom glavom dogje pred Klis i pozva po- 
sadu i gragjane na predaju. Ovi se tom pozivu 
odazvaše. Gragjani i uskoci ostaviše Klis i najveći 
dio od njih nastani se u Senju. Pečujlija znade pri- 
povijedati, da je Husrev-beg dobio neko unapregje- 
nje, a Murat--beg ziamet. Klis postade od toga vre- 
mena sjedištem sandžak-bega i jednog odijelenja 
turskih krajišnika i Turci su ga jako cijenili.*) 

Kada je 1537. godine opremio Ferdinand jaku 
vojsku na Slavoniju pod vrhovnim vodstvom I v a- 
na Kacianera, sudjeluju u tim borbama Hus- 
rev-beg, M u r a t-b e g (kliski sandžak) i zvor- 
mički Džafer-beg. Ovaj navalni rat na Slavoniju 
svršio je sramotnim porazom Kacianerovim i nje- 
govih drugova kod Osijeka i o r j a n a. 
Kada su mnogi odličnici ostavili tabor, pobježe i 
Kacianer, ostavivši kukavno na cjedilu vojsku. Ivan 
Kacianer nastanio se kasnije u gradu knezova Zriinj- 
skih, Kostajnici i počeo pregovarati s Turcima. 
Sami knezovi Zrinjski pali su u sumnju kod Ferdi- 
nanda I. kao ortaci Kacianerovi, jer je ovaj počeo 
raditi za Zapolju u dogovoru s Turcima. Kada ga 
je knez Nikola Zrinjski dao u Kostajnici po- 
gubiti, očito radeći po nalogu dvora, smatrao se 
i sultan Sulejman povrijegjen. On traži od Ferdi- 
nanda, da Zrinjske kazni radi toga umorstva; ako 
toga ne bi učinio, učinit će to on sam i poslati 
'svoje sandžake, da njih i njihovu djedoviciu satru. 

*) Klaić V. 117—118. Bašagić: Husrev-beg p. 66. 
Toniić: Grad Klis u 1595. godini p. 1—2. 



— 64 — 

Kako j€ ozbiljno sultan mislio s ovom svojom 
grožnjom, dokazuje nam najbolje to, da su Hus- 
rev-beg i Murat-fbeg sa 30.000 ljudi počeli opsje- 
dati Kostajnicu i Zrinj, ali je Zrinjskima uspjelo 
ovaj put, da obrane svoju djedovinu.*) 

U Dalmaciji osvoji još Husrev Nadin i Vranu, 
a na sjeveru Dubicu. Doba Husrev-begovo ne 
samo da je najsjajnije doba turskoga kulturnoga 
rada (o tome vidi pri kraju ove knjige) u Bosni, 
nego i doba najsretnijega vojevanja i osvajanja. 

Husrev-bega, koji je umro 1541.**) g. zamijeni 
u Bosni ne manje ratoborni U 1 a m a-b e g. Još 
prije pete Sulejmanove vojne (god. 1543.) Ulama 
beg marljivo četuje s M u r a t-b e g o m Šibenča- 
ninom, sada požeškim sandžakom i Malkočlbe- 
gom hercegovačkim. U Požegi je naime još god. 
1538. postavljen za osvojenu Slavoniju novi saa- 
džak. Ulama i Murat počeše opsjedati 1543. Val- 
povo, jedini grad u istočnoj Slavoniji, koji je još 
ostao u kršćanskim rukama. Kada je Sulejman sti- 
gao pod Valpovo, pade iza dulje opsade i taj grad 
u ruke turske. Murat-beg je iza pada Valpova dobio 
za 30.000 jaspri veći ddhodak, a njegov sin 12.000' 
jaspri. 

U kasnijem četovanju vrijedno je istaknuti epi- 
zodu iz god. 1545. Ulama i Murat prova- 
li š e iz Slavonije sve o.iamo prema Varaž- 
dinu. Kapetan Wildenstein i Nikola 
Z r i n j s k i pratili su Turke i tako stigli do grada 



*) O vojni u Slavoniji vidi Hammer III. p. 189. Klaić 
V. 117-118. 

**) Mukevit veli, da je Husrev-beg poginuo u boju 
sa crnogorskim plemenom Kuci i da ga je jedan Crno- 
gorac smaknuo. Pokojniku izvadiše njegovi ljudi drob i 
zakopaše na mjestu, koje se od onda zvalo Drobnjaci, a 
mrtvo mu tijelo preniješe u Sarajevo i sahraniše ga u 
njegovom turbetu. Dr. Truhelka upozoruje. da se ime 
Drobnjaka nalazi u dubrovačkom arhivu spominjano sto \ 
više godina prije Husrev-bega. Fojnička kronika veli, da 
je umro u Sarajevu 1541. godine. (Sr. Truhelka: Gazi. 
Husref-beg p. 58.) 



— 65 — 

Selnice ili Konjskoga (danas Konjščina). Ovdje je 
došlo do zanimive bojne igre; po 100 momaka 
borilo se s jedne i druge strane na očigled obiju 
vojski, „da koplje lome i mejdan dijele". U tim vi- 
teškim igrama sudjelovali su i manji odjeli i poje- 
dinci. Kad su mnogi hrvatski časnici plemići otišli 
svojim kućama, jer im je dodijalo gledanje tih mej- 
dana, nastane od jednom nered u kršćanskoj vojsci, 
koji upotrebiše Ulama i Murat, da zaskoče Hrvate. 
Mnogo je Hrvata tom zgodom poginulo, a Zrinj- 
ski i Wildenstein spasiše se teškom mukom u kaš- 
telu Selnici. Ulama se nije okoristio svojom pobje- 
dom, nego se iz Zagorja povratio kući u Banju 
Luku.*) Ulama-beg i Malkoč-beg opustošiše i naj- 
veći dio Like i Krbave, gdje su nekoliko gradova 
kao n. pr. Udbinu učvrstili. 

Ovaj isti Ulama-beg postade g. 1547. na- 
mjesnikom u Erzerumu, odakle se opet povratio u 
Bosnu za namjesnika. Godine 1552. zauze Viro- 
viticu, a u zajednici s M a 1 k o č-tb e g o m još 
iste godine provali sve do Varaždina, gdje se 
sukobi sa Zrinjskim i kapetanom Sekeljem. U boju 
je poginuo Ulamin sin D ž a f e r.**) (Ulama je po- 
ginuo u perzijskom ratu g. 1554.) Kako je u to 
doba pala i Čazma, namješten bi u njoj novi san- 
džak, koji je neko vrijeme stolovao ovdje. Kas- 
nije je stolica sandžaka bila u Pakracu, a konačno 
u Cemiku. 

Godine 1553. otposlao je Ferdinand I. u Ca- 
rigrad Antuna Vrančića, da zatraži mir. Za to je 
čitave godine bilo prilično mirno na granici. Je- 
dino je došlo do osobnoga sukoba izmegju Ni- 
kole Zrinjskoga i novoga bosan- 

*) Klaić V. 164. 

**) Bašagić znade za Ulamu u svome popisg bosan- 
skih sandžaka, da je bio samo jednom u Bosni sandžak. 
U Klaića spominje se i po drugi put (V. 190.) I Hammer 
veli za nj „der nach persischen Feldzuge seine vorige Statt- 
halterschaft Bosnien wieder aufgetreten" (III. 291.) Ovo je 
samo jedan primjer, kako smo još daleko od toga, da 
tačno ustanovimo slijed bosanskih namjesnika. 



— 66 — 

s k o ig a paše. Bosanski paša zatražio je od 
Zrinjskoga, da pusti na slobodu nekoga vojvodu 
Murata, što Zrinjski nije htio učiniti. Nije poznato, 
tko je koga zvao na dvoboj, ali Zrinjski je dobio 
dozvolu od kralja, da dijeli mejdan. Još iste godine 
1554. spremao se Zrinjski ozbiljno na taj dvoboj, 
ali ga se nastojalo spriječiti, pošto je još uvijek 
trajalo pregovaranje s Turskom o miru. Bosanskom 
paši javio se bio i neki Mehmed aga iz Zmijanja 
(zu Smiansky), koji je u hrvatskom jeziku pozvao 
bana na dvoboj. Napokon je Zrinjski s velikom 
pratnjom otišao u Gjurgjevac, gdje se imao dvoboj 
dijeliti, ali bosanskoga paše nije bilo u odregjeno 
vrijeme i tako je ta stvar zaspala. Prema Klaiću 
zvao se bosanski paša : „Mehmet paša, sandžak bo- 
sanski i pročelnik vojske presretnoga cara od Ca- 
rigrada do Budima i Temešvara".*) Najvjerojat- 
nije je, da je to bio Malkoč-beg. 

Malko č-b e g gotovo se dva decenija spo- 
minje kao najljući bosanski beg. Nema gotovo 
vojne po Hrvatskoj i Slavoniji, u kojoj se ne bi 
njegovo ime spominjalo. On četuje po Lici i 
Slavoniji sa Ulamom, a iza inijegova definitivnoga 
odlaska iz Bosne, vazda je megju bosanskim san- 
džacima njegovo ime prvo, te se druga imena niti 
ne spominju. Rogjen jeuDuzikodProzora, 
pa ga neki zovu i Dugalić. God. 1553. obnovi 
i učvrsti u turskoj Krbavi gradove Bunić i Perušić. 
God. 1556. vidimo ga kod opsade i pada Kostaj- 



*) Dosadanji poznati popisi ne znaju u godini 155?. 
za bosanskoga sandžaka Mehmet pašu. Tada bi morao 
biti prema tim popisima bosanskim sandžakom Malkoč- 
beg, te je i najvjerojatnije, da je on bio protivnik Zrinj- 
skoga. Bašagić ga kao bosanskoga sandžaka stavlja u 
1553. godinu. On razlikuje Bali-bega Malkoča, hercego- 
vačkoga, od Osmana Dugalića, kliskoga sandžaka i bo- 
sanskoga namjesnika. Prema kršćanskim vrelima postoji 
samo jedan, koji dolazi sada kao hercegovački, sada 
kao kliski sandžak ili oboje zajedno! Isto Knežević i Peez 
(Otomanske vaiije u Bosni. Gl. z. m. 1889. II. p. 61.) Sr. 
Klaić V. 197. 



— 67 — 

■niče, koja je pala bez nužde u ruke Turaka. Predao 
ju je ndci Nijemac Lusthaler (Lostobar), kako veli 
kroničar Vramec „za peneze Turkom". Padom Ko- 
stajnice ..vsa horvatska zemlja opuste i slovenska", 
veli tačno Vramec. 

God. 1558. zamjenjuje Malkoč bolesnoga bo- 
sanskoga pašu, te se upravo urotio, da šatre ostatke 
Hrvatske. On hara i plijeni „ostatke" Hrvatske iz- 
megju Une, Gline i Korane. Ćitav niz utvrda pade 
u njegove ruke, a o.i ih obori i popali. Čazmu, da 
ne padne u ruke kršćana, razori. Sada ga u boje- 
vima pomažu i sinovi D ž a f e r i H u s e j i n. Dža- 
fer imao je za ženu kćer velikoga vezira R u s- 
t e m-p a š e*) i bio je kapetan u Gradiškoj na Savi. 
Oba Malkočeva sina poginuše u toj borbi n a K r a- 
jini.**) Ime Malkoč-begovo zadaje kršćanskim 
krajišnicima veliki strah sve do 1562. godine. 

Već u doba Malkoč-begovog četovanja zauzi- 
maju mjesto bos. sandžaka članovi glasovite po- 
rodice Sokolovića. Tako 1555. Kara Mustafa 
beg Sokolović (Lala), zatim Hasan beg Sokolović 
(1561.) Mustafa beg Sokolović, Meh- 
med beg Sokolović i naznamenitiji megju 
njima Ferhat beg Sokolović. Ova je 
porodica obnašajući najvažnije državne službe u 
Bosni, držala u svojim rukama i sudbinu susjednih 
krajeva gotovo nekoliko decenija. Bit će prilike, da 
na drugom mjestu reknemo koju riječ o porijetlu 
Sokolovića. Za sada ćemo registrirati samo najvaž- 
nije dogagjaje za namjesnikovanja Mustafa-bega 
Sokolovića i Ferhat-bega. 

Mustafa beg Sokolović postao je 
namjesnikom u Bosni god. 1565., te je odmah u 

*) Ovaj Rustem-paša Čigalić osnovao je u Sarajevu 
Brusa-bezistan. Bio je dva put velikim vezirom od 
1544—1553.; i od 1555—1561., a porijetlora valjda iz oko- 
lice Sarajeva. Osim Hammera i Jorge sr. o njemu: Tru- 
helka: Der Brussabezistan (Bosnische Post 1912. godine 
uskršnji broj.) 

**) Potanje o tome Klaić V. 225 i dalje. Lopašić: Oko 
Kupe i Korane p. 168. 

5* 



— 68 — 

početku svoga inamjesnikovanja nastavio ratobornu, 
politiku Malkoč-bega prema susjednim zemljama. 
Njegova je zasluga, da je god. 1565. pala u ruke 
Turaka Krupa, važna tačka za dalnja turska osva- 
janja u Hrvatskoj. Mustafa-beg došao je pod 
Krupu s jedno 2000 vojnika. U gradu se nalazio 
vojvoda Bakić*) „i š ojim je junakov 28", kako to- 
izvješćuje kapetan Farkašić generalu Lenkoviću. 
Krupi je imala doći u pomoć oveća vojska pod 
vodstvom generala Herbarta Auersperga, pa je 
zato Bakić velikom hrabrošću branio grad. Auer- 
sperg je stigao još za vremena nasuprot Krupe uz 
lijevu obalu rijeke Une. Oba tabora kršćansiki i 
turski bili su na blizu, te su si vojnici megjusobno 
mogli dovikivati i na mejdane izazivati. Auersperg 
nije imao smionosti, da zametne bitku, nego je bo- 
jeći se za Bihać, uzmaknuo prema ovome gradu. 
Tako je Krupa pala u turske ruke. Vojvoda Bakić 
sa 6 preostalih drugova odluči prokrčiti sebi put iz 
grada. U borbi, koja se zametnuta, poginuše mu 4 
druga, a on je s preostalom dvojicom dopro sretno- 
do Une. Kad ju je htjeo pregaziti, utopi se u njoj. 

Mustafa beg dobro je shvatio važnost Krupe 
za dalnje operacije, pa je ovdje ostao mjesec dana, 
da je učvrsti. Krupa je dobila posebnoga zapovjed- 
nika s kapetanskom čašću, a kasnije kadšto i čašću 
sandžaka. Naročito su se zvali glavari Krupe san- 
džacima za vrijeme, dok nije bio osvojen Oštro- 
ž a c, a poslije Bihać. Kapetani ostadoše u Krupi 
i dalje, te je Krupa iza Bišća vazda poglavito mje- 
sto na Krajini i u bihaćkom sandžaku.**) 

Preko očekivanja nije Mustafa-beg od Krupe 
pošao prema Bihaću, nego preko Save prema Kri- 
ževcima, idia četuje. Na tom četovanju namjerio se 
na nj hrvatski ban Petar Erdedi, koji je Mu- 
stafu-bega porazio kod O b r e š k e (blizu Ivanić 



*) Hrvat, katoličke vjere. Nije bio u rodu glasovitom 
srpskom junaku Pavlu Bakicu. 
**) Lopašić: Bihać etc. p. 216. 



— 69 — 

Kloštra). Još iste godine stekao je Erdedi radi ove 
pobjede za se i za svoje potomke grofovsku čast.*) 

Kada je još iste godine umro veliki vezir A 1 i- 
p a š a S e m i z, poznat sa svoje dobroćudnosti, 
zamijeni ga glasoviti Mehmed paša Soko- 
lović, koji je došao u sukob sa zahtjevima Habs- 
burgovaca u Ugarskoj. Sultan Sulejman odluči se 
u visokoj starosti na novu vojnu. Kod Sigeta su- 
djelovali su i Bošnjaci pod M u s t a f a-b e g o m, 
koji je zamijenio na smrt odsugjenoga budimskoga 
pašu Arslana i ondje pašovao punih osam godina. 

EVvije godine iza sigetske opsade (1568.) do- 
šlo je napokon izmegju sultana Selima II. i cara 
Maksimilijana do osam-godišnjega primirja. U 
ovom miru bilo je zabranjeno četovanje kršćana i 
Turaka na granici, pače i mejdani, koji su više 
puta davali povoda većim borbama. Mira u istinu 
ipak nije tna granici bilo. 

God. 1570. započe izmegju Mletaka i Turaka 
rat za otok Cipar. Vrhovno zapovjedništvo u 
iom pomorskom ratu imao je Lala Mustafa So- 
Tfolović, Selimov odgojitelj, koji je neko vrijeme bio 
i namjesnikom u Bosni. Cipar je pao u ruke Os- 
manlija god. 1571. Ne ulazeći u potankosti toga 
rata, u kojem su Mlečane pomagali papa Pio V. i 
Filip II., španjolski kralj (Lepanto!), taknut ćemo 
taj rat samo u toliko, koliko se on vodio na našoj 
•strani, a to je u Dalmaciji. 

Mlečani su odmah u početku rata bacili oko 
na Klis. Glavni mletački providur Jakov F o r k a- 
r i n i, zatim njegov nasljednik G r i m a n i napeli 
su sve sile, ne bili kako izdajstvom i lukavštinom 
zavladali gradom. Grimani je pače stupio u dogo- 
vore s nekim odličnim Turčinom iz Klisa, M u- 
stafom**), s kojim je sklopljen i formalni ugo- 



*) Klaić V. 255. 

**) Mustafa je prešao na kršćanstvo („fatto segreta- 
mente Christiano"). Novija dokumenta iz toga doba štam- 
pao je Dr, Karlo Horvat: Monumenta Uscocchorum Pars I. 
p. 6—9.; Jovan Tomič: Grad Klis etc. p. 2 — 7. Jelić L. dr.: 



— 70 — 

vor, te mu garantovan izvjesni godišnji priliod i 
nagrada od 500 dukata. Pokušaji ovi potrajali su 
sve do 1572. godine, ali svi su ostali bez uspjeha,, 
ma da je u prilog mletačkeakcije bila i kuga, 
koja je vladala u onom kraju. Mletački ljudi, poma- 
gani živahno od Uskoka, bili su već i prodrli u 
grad, ali su ga napustili, popalivši nekoje dijelove 
grada i poubijavši nekoliko Turaka. Za cipar- 
skoga rata bio je u Bosni namjesnikom M e h m e d 
beg Sokolović, brat Mustafiin, sve do 
1574., kad je bio pozvan za lalu u Carigrad (uzgo- 
jitelja carevića), a naslijedio ga F e r h a t-b e g 
Sokolović, koji je do tada bio sandžak kliski. 
F e r h a t-b e g u imade spomena kao kliskom 
sandžaku već 1558. godine i njemu je zapala duž- 
nost, da pazi na kretanje Mlečana u Dalmaciji. Fer- 
hat-beg se spomenute godine zove: „Ferhat-beg, 
sanžak kliski, hrvački i primorski" ili 
„sanžak kliski, hrvački, hlivanski i primorski.*) 
Do 1574. godine bio je on sandžakom kliskim, a 
ime njegovo postaje slavno i poznato tek od ovoga 
doba. Bašagić kaže za nj, da nijedan bosanski na- 
mjesnik nije bio silniji ni moćniji od njega. Dvor- 
ska njegova svita bila je mnogobrojma. Kad je ula- 
zio u Travnik, pred njim se nosilo 700 ( ?) bajraka. 
Pratilo ga je do 300 deli leventa u odijelu od 
vučine pod željeznim kalpacima.**) Susjedne zemlje 
osobito Hrvatska, zapisala je njegovo ime krvavim 
slovima u svoju istoriju. Tek što je postao namjes- 
nikom, već je započela krvava borba na Krajini. 
Poticajem nekadanjega Deli-popa Franje 
F i 1 i p o V i ć a, a sada zajima na Krajini,***) pošao 

Uskoci i urote o preotmi Klisa za druge polovine XVI. 
vieka (Glas Matice Dalm. III. p. 239—254, 329-349.) 

*) Ljubić: Rukoviet jugosl. listina (Starine X. p. 8.) 

**) Bašagić: Uputa p. 39. 

***) Zagrebački kanonik Franjo Filipović bio je za- 
robljen od Turaka god. 1570. Ovi ga otpremiše u Cari- 
grad. Kroz 4 godine nastojali su car Maksimilijan i ban 
Drašković, da ga oslobode od sužanjstva, ali im to ne 
pogje za rukom. 1574. bio je Drašković čuo, da se Fili- 



— 71 — 

je Ferhat prema Cetin-gradu, a odanle na sjever 
prema Budačkome. Na tom četovanju sukobio se 
7. januara s Ivanom Auerspergom, rogja- 
kom vrhovnoga kapetana hrvatske krajine. Turci 
raspršiše Ivanove čete, a on sam jedva živ uteče. Po- 
što su ga opadnuli, da je bio sporazuman s mepri- 
jateljem, staviše ga pred sud i on je morao za taj 
poraz odgovarati.*) Ferhat je tako započeo rato- 
vanjem, pogazivši mir, koji je bio za Selima II. 
produljen. Bijaše to sasvim prema turskome shva- 
ćanju, jer je baš pod konac 1574. umro Selim II., 
a novi se sultan Murat III. (1574 — 1595.) nije sma- 
trao dužnim držati utanačenja, stvorena od pret- 
šasnika. 

Ferhat beg nastavlja još iste godine svoja če- 
tovanja. Sa 3000 ljudi pade pod Bihać, kojega nije 
mogao zauzeti, pa zato krene dalje, okupljajući 
sve više četa pod sobom, i paleći i robeći na sve 
strane. Vojska mu narasla na neko 10. — ^12.000 
vojnika. Kad su o tom stigle vijesti generalu Her- 
bartu Auerspergu, izdade on malog, da se 
svi kapetani na Krajini sakupe oko grada B u d a č- 
k o g a na rijeci Radonji, pritoku Korane. Herbart 
Auersperg stigne iz Kranjske 21. septembra i od- 
sjedne sa svojim sinom, 22-godišnjim mladićem 
Vukom Engelbertom, u blizom kaštelu hrvatskoga 
plemića Tušilovića. Ovdje je odlučio čekati, dok 
dogju ostali kapetani i susjedni hrvatski plemići. U 
svemu je moglo biti 1000 pješaka i konjanika na 
okupu. 22. septembra zametne Herbart borbu 
s jednom turskom predstražom i u sukobu izgubi 
glavu. Sada zače borba na svim stranama. Nešto 
poslije Herbartove pogibije stigle su na bojište i 
brojne druge čete, ali kako su ostale bez vogje, bi- 
jahu suzbite, raspršene, poubijane i pohvatane. Do 
2000 vojnika zarobi Ferhat. Sin Herbartov, Vuk 

pović odrekao kršćanske vjere i prešao na islam, primivši 
ime Mehmed. Od njega vuku lozu današnji begovi Fili- 
povići. (Klaić V. p. 280 i Bašagić o. c. p. 38.) 
*) Klaić: Ibid. 309. 



— 72 — 

Engelbert i odlični hrvatski plemić Ivan Vojković 
bijahu megju zarobljenicima. Vuka Engelberta ot- 
kupiše njegovi rogjaci nakon dugotrajnih prego- 
varanja sa mnogo tisuća talira. S tom otkupninom 
sagradio je Ferhat-paša prekrasnu džamiju u Ba- 
njoj Luci (Ferhadija).*) 

Premda je sultan Murat III. u novembru 1575. 
pristao na produljenje mira, ipak je Ferhat ratovao 
i dalje. U samoj 1 576. godini zabilježeno je 50 — 60 
provala iz Bosne u Hrvatsku. Ferhat se svom sna- 
gom oborio na gradove u t. zv. Bihaćkoj Krajini. 
To je onaj dio Hrvatske, koji se nalazio na obje 
obale sredlnje Une izmegju današnje Hrvatske i 
ključkoga, te petrovačkoga kotara. Bihaćka Krajina 
bila je polovinom XVI. vijeka opkoljena poput ka- 
kova poluostrva sa svih strana. 

Počevši od godine 1530. — 1555. pretvoreni 
su svi vlas(teoski zamci i dvorovi na toj 
Krajini u tvrgje i stražarnice i u nje postavljene 
jače ili slabije posade. Ferhat-beg redom osvaja 
ove tvrgjave. Krupa je pala već za dobe Mustafa- 
bega Sokolovića, a Ferhat zauze Bužim, Cazin i 
1577. Ostrožac, Kladušu, Peći etc. God. 1578. 
spremala se veća vojna pod vrhovnim zapovjedniš- 
tvom Jurja Khevenhiillera protiv Fer- 
hata, da se reokupira bihaćka Krajina. Hrvatima je 
stajao na čelu bani Kristov U n g n a d. Nekoji 
gradovi kao Cazin i Ostrožac padoše u ruke ca- 
revaca, ali se čitava vojna svrši ušljed Ferhatova 
dolaska sramotnim gubitkom netom osvojenih 
gradova i uzmakom kršćanske vojske k Bihaću, a 
odanle do kranjske megje. Turci su osvojili gra- 
dove i sav predjel oko Une. Ferhat^beg je osvojene 
gradove dobro učvrstio. Prema Lopašiću imali su 
Krupa, Bužim i Cazin god. 1577. jače turske po- 
sade i veću vojsku, nego što je bila vojska hrvatske 
Krajine. God. 1578. bijaše od osvojenih gradova 
sastavljen novi sandžak ostrožački. 

*) Lopašić: Oko Kup- etc. p. 95. Po PečujlijI do- 
segla je otkupnina 30.000 dukata (Bašagić o. c. 39.) 



— 73 — 

Mnogo su pomagali Ferhat-begu na toj Kra- 
jini Vlasi (Srbi), koje je on ovamo naselio oko 
^od. 1560. (veliki dio unske doline prema Krupi). 
Ti Srbi stojeći god. 1579. u turskoj službi u Ca- 
zinu i Ostrošcu bili su voljni rečene gradove pre- 
dati kršćanima. Starosjedilačko pučanstvo radi ne- 
prestane ratne bijede ostavlja u velikom broju Kra- 
jinu.*) 

Od ostalih četovanja Ferhat^begovih vrijedno 
je spomena ono god. 1584. Kad se Ferhat-beg ove 
godine vraćao iz Kranjske, idočekaše ga kod Slunja 
ban Tomo Erdedi i general hrvatske Krajine 
Josip Jošt Thurn i razbiše. Ova pobjeda 
doprinijela je mnogo tomu, da Ferhat-beg nije g. 
1585. mogao uspjeti kod napadaja na Bihać, koji 
mu je još uvijek prkosio. 

Slijedeće godine odlikovao se E r d ed i pobje- 
dom nad p a k r a č k o-c e r n i č k i m sandžakom 
A 1 i-b e g o m Sokolovićem, Ferhatovim bra- 
tom, kod Ivani ća.**) 

Za Ferhata, koji je bio amidžić slavnoga Meh- 
met paše Sokolovića, podignuta je Bosna na beg- 
lerbegluk. On je prenio stolicu paše iz Travnika u 
Banju Luku, da bude bHže Krajini. God. 1588. osta- 
vio je Ferhat definitivno Bosnu, da preuzme čast 
budimskoga namjesnika, ali nije ovdje dugo pašo- 
vao. U drugoj polovini 1589. ubiše ga njegovi vla- 
stiti vojnici, jer ih je varao i nije im plaću u odre- 
gjeno vrijeme***) davao. Njegovi potomci nasta- 
niše se u Banjoj Luci, gdje su igrali uvijek prvu 
ulogu, dok nijesu izumrli koncem prošloga vi- 
jeka.****) 

Kad je Mehmed paša Sokolović, veliki vezir, 
umro (1580. 2. aprila),*****) preuzeo je doskora 
njegovu baš tinu Sina n-p a š a, rodom Arbanas iz 

" *) Lopašić: Bihać etc. p. 11., 22., 27. 

**) Klaić V. 359. 

***) Jorga III. 269. Klaić V. 361. 

****) Bašagić o. c. p. 43. 

*****) Ovaj datum prema Jorgi III. 169. Obično se 
misli 1579. 



— 74 — 

okoline grada Skadra, koji je u nekoliko maha pre- 
kinuo svoje vezirovanje. Po treći put bio je vezi- 
rom od 1593 — 1596. godine. On bijaše sin jednoga 
seljaka, a odlikovaše se mnogim svojstvima, koja 
su ga daleko digla nad ostale turske državnike nje- 
gova doba. U vanjskoj politici bijaše odlučan pro- 
tivnik kršćana, osobito Mlečana i Nijemaca u Ugar- 
skoj, i što je rijetko u to doba, nepodmitljiv. Pro- 
govorili smo nekoliko riječi više o njemu, jer ćemo 
imati kasnije prilike, da ga vidimo na djelu. 

Prvih mjeseci 1591. g. došao je za namjesmika 
u Bosnu ratoborni i krvoločni Gazi D e 1 i H a- 
san paša Predojević. Ovo je bio očiti znak, 
da mir, koji je meko vrijeme na granicama potra- 
jao, ne će više dugo trajati. Imajući zalegje u ve- 
likom veziru Hrvatu Sijavuš-paš i,*) koji je 
1591. nastupio svoje mjesto, Hasan je usuprot po- 
stojećeg ugovora o miru začeo osvajati u Hrvat- 
skoj i to s tolikom žestinom, da je pretekao u tome 
i M a 1 k o č, te F e r h a t-b e g a. 

O porijetlu Hasan-pašinu znademo prema sa- 
vremenim turskim povjesničarima Pečujliji i Ćatib 
Čelebiji, da potiče iz Hercegovine („Hercegli Gazi 
Hasan paša"). Za njegovo hercegovačko porijetlo 
govori i to, što se već za kneza Pavla spominje 
Vlah Predojević, a i danas u Hercegovini imade 
brojnih porodica, koje se smatraju potomcima sta. 
rih Predojevića („Predojevo koljeno"). Imade i 
jedna pjesma, gdje se govori o prijelazu jednoga 
Predojevića na islam i da je postao pašom. U Kra- 
jini megjutim postoji tradicija, da je Hasan rodom 
iz Lužaca u kotaru Sanski Most. Lopa- 
šić veli, da još i danas ima u Lužcima Predojevića 
hrišćana, koji ne bijahu nikada kmetovi, već slo- 
bodni posjednici zemalja, koja povlast potječe iz 
doba Hasanovih. U Krajini se čuva i tradicija, da 
je bio pastir i kao takav prešao na islam. Izvjesna 

*) Jorga III. 168. „Der Kroate Siavusch, eln schSner 
Mann, der hoffartig, geschmeidig, vvitzig, manierose, 
furchtsam und geizig zugleich war". 



— 75 — 

se može o njemu reći, da je došao kao adžemi-oglan 
u Carigrad, izobrazio se ovdje kao mnogi drugi 
na državne troškove, oženio se ovdje bogatom per- 
zijskom kneginjom i postao sandžak-ibegom u 
Bačkoj na Dunavu. Brat njegov Džafer bio je 
sandžak u Cerniku. Hasan bio je vrstan i hrabar- 
vojnik, a odlučan, bezobziran i drzak muž („teme- 
rarius potius, quam strennus"). Kad se čulo, da je 
postao bosanskim beglerbegom, očekivalo se opće- 
nito, da će zaigrati krvavo kolo. Deli Hasan paša 
potpuno je odgovorio onome, što se oid' njega oče- 
kivalo.*) 

Već prvih dana augusta g. 1 591 . nalazio se Ha- 
san paša s jaikom vojskom pred zidinama grada 
Siska, koji je branio hrabri kanonik Nikola Mikac 
(Mikacius, Mikoch). Hasan nije mogao uzeti Siska, 
a pošto se počele sakupljati i kršćanske čete, da 
pogju gradu u pomoć, naročito ban Erdedi, stade 
se Hasan-paša vraćati prema Gradiški. Nadvojvoda 
Ernest upravio je ma Hasan-pašu oštro pismo, u 
kojem ga je prekorio, što je prekršio primirje. 
„Vrlo su rijetki kršitelji ugovora i javnoga mira, 
svršava Ernestovo pismo, dočekali sretan kraj (fe- 
licem exitum sortti sunt)". 

Pošto je ban Erdedi megjutim zauzeo 
Moslavinu, optuži Hasan-paša njega, da je 
on skrivio kršenje primirja. Poslanik cara Ru- 
dolfa II. zaludu se trudio u Carigradu, da 
dokaže Hasan-pašinu krivnju. Hasan-paša nastav- 
ljaše nesmetano dalnje ratovanje. Pod kraj 15Q1. 
zauze Ripač, a početkom 1592. uhvatiše Turci bi- 
haćkoga kapetana Obričana, napavši ga iz zasjede. 
Nastavljajući osvajanja Hasan iste godine zapremi 
Goru i Hrastovicu i započe graditi Petrinju kod 
Kupe, odakle će moći napadati Pokupje od Siska 

*) O Hasan-paSi sr. Lopašič: Bihać etc. 86; Klaić V. 
3S8. Dedijer: Stare seoske porodice u Hercegovini (Gl. 
z. m. 1907. p. 392—393); Knežević: Što narod priča o 
propasti Bihaća (Gl. z. m. 1897. p. 694 697.); Bašagić o. 
c. p. 46—48. 



— 76 — 

^o Karlovca.*) Iza toga se vrati u Banju Luku, a 
u junu pade pod Bihać, zauzevši Izačić, jedini još 
kršćanski grad izmegju Bitiaća i Korane. Tako je 
sada došao na red ovaj grad, koji se nekada po- 
nosno nazivao glavnim gradom hrvatskoga kra- 
ljevstva („caput et metropolis regni Croatiae"). 
Bihać je imao posadu od 400 vojuiika i više od ti- 
suće gragjana i mogao se održati, da je zapo- 
vjednik grada L a m b e r g znao opkoljenike oso- 
koliti. Hasan-paša opkolio je grad 13. juna, a već 
19. juna bio je grad u njegovim rukama. Tako se 
obrambena linija Hrvatske pomakla na Slunj i 
Otočac. Osvojivši Turci Bihać, dobro su ga utvr- 
dili, znajući cijeniti njegovu stratešku važnost. 
Ovamo je bilo smješteno sijelo sandžaka, koji je 
stolovao do tog vremena u Ostrošcu. Okolicu Bi- 
haća naselio je Hasan Srbima („Vlasima") počet- 
kom 1593., i oni su ga pomagali kod kopanja šan- 
čeva, dopreme hrane, a služili su mu i kao uhode. 
Bihać je dobio posadu od bihaćkih poturica i 
Vlaha, u koje je Hasan imao osobito pouzdanje. O 
njemu se još i danas, bilježi Lopašić, pripovijeda 
megju pravoslavnima u Krajini, da je bio dobar 
krštenom narodu i da je ishodio u sultana ferman, 
po kojem je bilo dopušteno ozidati manastir Mo- 
štanicu, a zabranjeno napastovati ga turskim čet- 
nicima. 

Bišćani Turci bijahu goropadni zulumćari, po- 
lazeći neprestano na četovanje u kršćanske ze- 
mlje, kojima su do zla Boga dodijavali. Kršćani su 
vraćali milo za drago i za to je bilo na Krajini 
vazda krvavih glava.**) 

U julu 1592. svladao je Hasan kod Bresta 
bana Erdeda i Štajerce. Poslije bitke govorio je, da 
ne zna, da li je pobijedio vojnike ili k r a- 
m la r e. Mnogo zarobljenih odličnika zajedno s bi- 
haćkim posla u Carigrad. Sultan mu je na dar po- 

•) R. Horvat: Borba Hrvata s Turcima za Petrinju. 
<Petrinja 1903.) 

**) Lopašić: Bihać etc. 88, 98. 



— 77 — 

slao zlatne haljine i počasnu sablju. Od Bresta po- 
šao je po drugi put prema Sisku, popalivši varoš, 
ali tvrgjave, koju su branili Mikac i Blaž j u- 
r a k ipak nije mogao zauzeti. Odlazeći ispod Siska 
zakleo se, da ne će mirovati, dok ga ne pokori 
svojoj vlasti. 

Godine 1593. u junu evo Hasan-paše po treći 
put pod Siskom, koji su ovaj put branili Gjurak i 
Matija Fintić. Hasan paša imao je jedno 10.000 
vojnika, a očekivaše i pomoć od rumelijskog beg- 
lerbega, koji nije stigao na bojište. U Hasan ovoj 
vojsci bili su zvornički sandžak Gazi-Memibeg, 
hercegovački Mehmet-ibeg, sultanov sestrić, unuk 
Rustem paše, kliski Arpadi-beg, cerničko-pakrački 
Džafer-beg, Hasanov brat i Ibrahim beg lički. 

Sisku je stigla pomoć pod banom Tomom 
Erdedi-em i generalom Auersper- 
g o m. Pod zidinama grada Siska zametne se kr- 
vava bitka, u kojoj je turska vojska bila do nogu 
poražena. Rijeka Kupa progutala je mase turskih 
bjegunaca. Sam Hasan paša nagje smrt u Kupi. 
Osim mjega poginuše još hercegovački Mehmet- 
beg, zvornički Memi-beg i Džafer-beg.*) 

Koliko se kršćanski svijet na zapadu veselio 
toj pobjedi, toliko je ona nemilo odjeknula u Ca- 
, rigradu. Narod je tražio, da se nanesena sramota 
osveti. Pošto je kad Siska poginulo odličnih ro- 
gjaka carske porodice, a na dvoru sultana Murata 
veliku riječ imale žene, kao rogjakinje palih paša, 
nije bilo teško sklantuti sultana, da navijesti otvo- 
reni rat. Austrijski poslanik Fridrik Kreckwitz bude 
zatvoren, paše budimski, temešvarski i rumelijski 
pozvani, da skupe vojsku, a S i n a n u bi podi- 
jeljena punomoć, da pogje na vojnu, i da kazni 
ubojice. U Bosnu dogje za namjesnika S a r h o š 
Mustafa paša Ajaspašić, bratić velikoga 

*) Klalć V. 391. Jorga III. 291—293. Radić P. pl.: 
Isprave o bitci kod Siska 1593. god. (Starine XIX. p. 
172 — 192); Tomić Jov. N.: Novi podaci o bici kod Siska 
1593. god. (Spomenik XXXI. p. 76 89.) 



— 78 — 

vezira Siniana i ujedno bi naloženo rumelijskom 
hegn Hasanu Sokoloviću, sinu velikoga 
'Mehmeda, da pohiti u Bosnu i da pogje prema Pe- 
trinji, pod koju je stigla kršćanska vojska. Kršćan- 
ska vojska, sastavljena od veoma heterogenih ele- 
menata s nesložndm vogjama, na glas o dolasku 
Hasanovu, umakne ispod Petrinje, a Hasan paša 
s Mustafom Ajaspašićem zauzme Sisak.*) Hasan 
postade doskora iza toga budimskim beglerbegom, 
te se istakao u ratovima s carevcima. 

Ovim dogagjajima započe trinaestgodišnje ra- 
tovanje, koje se svršilo tek 1606. mirom u 2 i t v a 
D o r o g u. Car Rudolf bijaše se odmah u početku 
obratio za pomoć na sve strane, a našao je oso- 
bito oduševljema pomagača u papi Klementu VIII., 
koji je sebi postavio zadaću, da sav zapadni i istočni 
svijet ujedini u jedan krstaški rat protiv Turaka. 
Akcija papina obuhvatala je čitavo 
Balkansko p o 1 u o s t r v o (Dalmaciju, Alba- 
niju, Grčku, Bosnu i Hercegovimiu), a papini iza- 
slanici, megju kojima se osobito ističe opat Alek- 
sandar K o m u 1 o V i ć, odlični poznavalac pri- 
lika u Turskoj i jedan od najglavnijih radnika na 
oslobogjenju kršćana od Turaka na Balkanskom 
poluostrvu, poslan je bio iz Rima u Podunavlje, a 
poslije toga u Varšavu i Moskvu. Akcija ta pro- 
teže se na čitav niz god i na, a nasta- 
vila se i iza smrti Klementa VIII. sve 
onamogotovodo po lo vine XVII. sto. 
1 j e ć a. U detaljima ne ćemo mi te akcije pratiti, 
nego samo onoliko, koliko se tiče naših zemalja. 
U Dalmaciji i Bosni, te Hercegovini bijahu pouz- 
danici kršćana vitez Franjo Antun Brtučević 
(Bertuccio) i fra Dominik A n d r i j a š e v i ć. 
Akcija se imala povesti tako, da bi se započelo zau- 
zećem Klisa i Novoga u Boki pomoću Uskoka u 
Dalmaciji. Brtučević i spljetski vlastelin Ivan 
Alberti uputiše se u Rim, gdje je njihov plan 

*) Klaić V. 396. 



— 79 — 

prihvaćen. Odavle je Brtučević otišao u Grac i 
Prag, gdje je dobio privolu od nadvojvode Ferdi- 
nanda i cara Rudolfa za plan o zauzeću Klisa. 
Tako je došlo do proglasa cara Rudolfa na Bosnu 
i susjedne narode, neka se sve diže na noge protiv 
Turaka. „Dokle mi, veli se u proglasu sa kršćan- 
skim vladarima vojujemo proti strašnom i vječ- 
nomu neprijatelju i vi valja da se složite, da stre- 
seie sa sebe jaram strašni i sramotni.*) Mislilo se 
okupiti vojsku u Hrvatskoj, odavle provaliti u 
Bosnu do Klisa. Tu bi se imali kršćani pridružiti 
carevoj vojsci i u zajednici oteti Klis. Osnova ta 
raspala se megjutim, jer je Klis laglje bilo zauzeti 
s morske strane. 

God. 1596. zavladao je Alberti pomoću dalma- 
tinskih Uskoka Klisom. Osobito se odlikovalo ka- 
toličko svećenstvo u akciji protiv Turaka. On je 
razvio na gradu barjak cara Rudolfa. Narod u 
kliskom sandžaku digao se takogjer na noge. Tako 
Poljičani pod knezom Pavlom Pavićem i odmah 
priskočiše u pomoć Klisu. Činilo se, da će se i 
čitava Hercegovina dići. Godinu dana prije zau- 
zeća Klisa, a pod utjecajem odbora, koji je iz Du- 
brovnika razvijao akciju, obratiše se hercegovački 
vladika V i s a r i o n i glavari hercegovački, megju 
kojima se osobito ističe Grdan, vojvoda od 
N i k š i ć a, preko fra Dominika Andrijaševića Du- 
brovčanina, na papu pismom, u kojem mu izjaviše 
svoje jade i gotovost, da se dignu na Turke, a da 
im se u tom pomogne. Papa je lijepo primio Andri- 
jaševića, dao mu jedno pismo na Visariona i gla- 
vare, a drugo s preporukama na cara. Dominik 
Andrijašević bio je pošao u Prag caru (15Q6.) i 
•ovdje podnio izjavu lojalnosti hercegovačkih gla- 
vara i vladike izjavljujući, da su Hercegovci spremni 
na ustanak. 

Turci u prvi mah iznenagjeni, po malo se 
osvijestiše i pohitiše, da Klis preotmu. Najprije 



*) Lopašić: Spomenici hrv. krajine I. 195—196. 



— 80 — 

klišfci sandžak Mustafa, a onda i ostali bosanski 
paše digoše vojsku od 10.000 ljudi i opsjedoše 
grad. General L e n k o v i ć skupio je po nalogu 
Rudolfovom oko 1000 ljudi i pošao morskim pu- 
tem u pomoć Klisu. Mlečani, koji nijesu ratovali 
s Turcima, igrali su veoma dvoličnu ulogu, ali su 
ipak morali pristati na to, da general Lenković 
može preko mletačkoga teritorija poći Klisu. Inače 
su nastojali, da što više moguće spriječe dodavanje 
pomoći opsjednutima. Nije im bilo drago, što je 
Klis pao u ruke cara Rudolfa, jer su oni od davna 
željeli, da tim gradom ovladaju. 

General Lenković zametnuo je s Turcima bitku 
kod Klisa, u kojoj je \bio strahovito poražen, a spa- 
sio se tako, da je pobjegao u Klis, a onda iz Klisa 
okolišajući povratio se k moru, gdje su ga čekale 
lagje, kojima se dovezao. Kliska posada predala se 
uz uvjet, da može slobodno poći, kuda joj se us- 
htije (31. maja 1596.) 

Još iste godine bukne i ustanak u Crnoj Gori 
i zahvati i ona hercegovačka plemena, koja su preko 
vlaidike Visariotna i glavara izjavili spremu, da će 
ustati protiv Turaka. Za Brgjanima digoše se Piv- 
Ijanti, Drobnjaci i Nikšići, s nikšićkim vojvodom 
G r d a n o m na čelu. Ustaše megjutim ostadoše 
osamljeni. U ono nezgodno doba nije im se moglo 
ni od kuda pomoći. Protiv ustaša poslan bi jedan 
beg, koji ih pozove, da polože oružje. Kad to oni 
ne htjedoše učiniti, dogje do sukoba u Gacku i tu 
biše ustanici nadbivend, pa se povuku. Poslije toga 
prispio je na bojište i Ahmet H a id u m p a š a ( ?), 
koji prizove Grdana, pridobije ga da ostane na 
miru i oprosti ustanicima za pokušaj. 

Time dakako ne prestaje rad Grdana i Visari- 
ona, nego su oni za se predobili i pećkoga patri- 
jarha Jovana. 

U Hrvatskoj se spremala provala u Bosnu, ali 
je Klis pao prije u ruke Turaka, nego je vojska 
provalila u Bosnu. Tijekom god. 1596. bilo je 
borba oko Petrinje, gdje su Drašković, Herberstein 



— 81 — 

i Lenković pobjedili bosanskoga pašu Hodaverdi-a 
i serdara A h m e d H a f i z-p a š u. Ovom pobje- 
dom prestade svaka opasnost za ostatke Hrvatske 
sa bosanske strane. Bos. namjesnici sudjeluju slije- 
dećih godina u brojnim bojevima po Ugarskoj. 

Živahno su iza Rudolfovog proglasa četovali 
slavonski hajduci protiv Turaka. Poimence se spo- 
minju Vid Kovačević, Franjo Ilić, Luka Senčević i 
braća Marko i Mate Lepsanovići sve onamo do mira 
u Zitva Dorogu. 

Nastavit nam je dalnju akciju kršćana u Bosni 
i Hercegovini, te susjednim zemljama. God. 1597. 
stupio je patrijarh Jovan u saobraćaj s papom 
Klementom VIII. Ove su naime godine došla u 
Rim dVa kalugjera D a m j a n Ljubibratić i Pavao, 
te su predali papi opsežnu, ćirilicom pisanu spo- 
menicu, nabrojivši redom sva srpska plemena, koja 
bi se digla na noge, kada bi papa poslao nekoga 
tn*a Novi s vojskom, kamo će i Grdan doći. Grad je 
slabo učvršćen, pa će ga lako zauzeti. Kad zauzme 
taj „gospodin s vojskom" Novi, neka pogje prema 
Nikšiću, gdje će se skupiti svi glavari plemena iz 
Crne Gore i Dukagjinske zemlje. Sada se nabrajaju : 
Zupci, Nikšićani, Pivljani, Banjani, Drobnjaci, Ru- 
dine, Gacko etc. sa svojim glavarima, koji su svi 
pripravni na borbu. „Ako biste poslali, veli se u 
spomenici papi, vašega človeka, da je gospodin 
ovoj zemlji, pošlji nam dobra krstijanina, koji će 
crkve ljubiti i krstijane milovati, a mi da smo vazda 
vašoj svetinji podložni i materi crkvi. I od sada, 
ako blagovoli vaša milost, da napišemo vaša sveta 
imena u naših crkvah, da se pomenuju u svetih mo- 
litvah i na svetih misah, kako jesu i prvi sveti otci 
pape napisane, te se pomenujiu s preždnimi sve- 
timi. I mi molimo, da se napisu našijeh biskup 
imena u rimskoj velikoj crkvi." O polasku ovih 
kalugjera u Rim javlja fra T o m o U r s i n o, fra- 
njevac Dubrovčanin, koji je bio jedan od pomagača 
i provagjača papinske politike protiv Turaka. U 
pismu kardinalu Aldobrandiniju on toplo prepo- 



— 82 — 

ruča kalugjere, moleći, da ih se lijepo primi i da se 
nešto za njih učini („n on solameinte con le 
p a r o 1 e, m a c o n 1 i f a 1 1 i"). 

Papa je kalugjere lijepo primio i odgovorio 
10. aprila 1598. Jovanu na njegovo pismo. Papa 
ga svjetuje, da ostane odan svetoj stolici, tješi ga u 
nevolji i uvjerava, kako ne prestaje opominjati krš- 
ćanske vladaoce na dužnost prema kršćanima, što 
su potčinjeni Turcima i da čini što više može za nji- 
hovo oslo'bogjenje. Pored toga mu je poslao papa 
i neke usmene poruke. Po svemu se čini, da su to 
bile „solamente le parole", kako se i Ursino u svo. 
jem pismu boji, da će biti, a da o „fattima" nije bilo 
govora. Zato se patrijarh Jovan ponovno sa vladi- 
kom Visarianom obraća papi pismom, na koje papa 
odgovara u aprilu 1599. Čini se, da su političke 
prilike bile taiko rgjave, da papa nije mogao ništa 
učiniti. 

U Bosni nekako baš u to doba započimlju 
življu agitaciju u korist Habsburgovaca Franjevci. 
Nekom plemiću Jeronimu Z 1 a t a r i ć u, iz- 
daše franjevci i bosanski katolici vjerodajnicu za 
cara Rudolfa II., a sam biskup Baiičević svjedoči 
s ostalima, da je obitelj Zlatarić stara bosanska 
plemićka obitelj. Zlatarić šalje opet izvještaj nad- 
vojvodi Ferdinandu o tome, kakove su prilike u 
Bosni i kako bi najlaglje bilo Bosnu zauzeti*). Da- 
kako, da je i to ostalo bez praktičnih posljedica. 

Ostavit ćemo za sada taj pokret, koji se na- 
stavlja i slijedećih godina, da prikažemo jednu za- 

*) O pokretu kršćana na Balk. poluostrvu koncem XVI. 
vijeka gledaj: Horvat: Monumenta nova historiam Bosnae 
etc. (Gl. z. m. 1909. god. p. 13., 42., p. 55 64.) Ovdje su 
štampani brojni novi zanimivi dokumenti. Od istoga pisca: 
Monumenta Uscocchorum (p. 89. i dalje). I ovdje je 
veliko obilje novih dokumenta za osvojenje i pad Klisa. 
U mnogom se modificiraju tim dokumentima zaključci u 
radnji Tomića: Klis u 1596. godini. Dobra je radnja 
Tomića: Pećki patrijarha Jovan etc. Ruvarac: pećkim 
patrijarsima. Zatim Jorgino djelo: Geschichte des osma- 
nischen Reiches III. Theiner: Monumenta Slav. Merid II. 
90—93. 



— 83 — 

nimivu epizodu, koja ss odigrala prviii godina 17. 
stoljeća u Bosni. Nekako koncem 1602. ili početkom 
1603. došao je u Bosnu za namjesnika E)želali 
Hasan paša (Karajazidži-Deli Husejin). Dželali 
Hasan paša imade burnu prošlost. God. 1598. di- 
gao se u Rohi (Sirija) protiv sultanove vlasti neka- 
danji egipatski beglerbeg A b d u 1 H a 1 i m, koji je 
doskora bio poznat pod imenom „pisar a" ili 
„crnog pisara" (scrivano), turski k a r a-j a- 
z i d ž i. U H u s e i i n paši, koji je tvrdio, da je sin 
sultanije, rogjakinje S i n a n o v e žene, stekao je ja- 
koga saveznika. Ovaj se dao proglasiti sultanom 
Husejinom i počeo kovati svoj novac. 1599. godine 
pošao je protiv ustaša sin Sinan-paše, Muhamed, 
kojem je uspjelo „pisara" ponudom jednoga san- 
džaka sklomuti, da je sultana Husejina izručio. Hu- 
sejin ibio je u Carigradu mučeH' i pogubljen. 

Megjutim „pisar" se opet odmetnuo i Turska 
je imala silnih neprilika, dok nije napokon uspjelo 
Hasan-paši Sokoloviću, da potjera pisara i njegova 
brata Deli Husejina u planine. Ovdje je „pisar" i 
umro, a svoja carska prava ostavio je bratu Deli 
H u s e j i n u, koji je nastavio borbu s azijskim na- 
mjesnicima. U toj borbi izgubi život Hasan-paša So- 
kolović. Pošto Deli Husejina nijesu mogli svladati, 
dadoše mu namj-esništvo u Bosni. Dželali Hasan 
(Deli Husejin) megjutim, prije no što Je pošao u 
Bosnu, morao je otići u Ugarsku na bojno polje. 
Mjesto njega došao je za muselima u Sarajevo nje- 
gov ćehaja Kurd, a u Banju Luku posla drugog po. 
vjerenika. Čim je Kurd stigao u Sarajevo, zače 
ovdje zulumćari ti. Imademo jedan; izvještaj spljet- 
skoga nadbiskupa Mark Antonija de Dominisa, koji 
javlja u Rim, da iz Bosne i Srbije bježe mnogi tr- 
govci, ponajviše Jevreji sa svojim imetkom, jer se 
boje tiranije, što je izvagja u Bosni namjesnik bo- 
sanskoga pase „Scrivana".*) Ovo ime dolazi i za 

*) Qui habbiamo un concorso di mercanti di varie 
nationi, massime hebrei, che fuggono dalle piazze turchesche 
della Bosna et Seruia, con le merci ex richezze loro, 

6* 



- 84 — 

Dželali-|u u vatikanskim izvorima. Kurd nastrada u 
Sarajevu ; svjetina mu zapali kuću, a neki softa Halil 
Stonjanin ga ubije. 

Dželali je megjutim stradao kod Budima iz- 
gubivši veliki dio svojih četa, a s ostacima se povrati 
u Banju Luku, gdje su već bili otjerali njegovoga 
muselima. Dželali se sada obori na Bošnjake i poče 
ih progoniti. Bošnjaci, da se obrane od ovog haj- 
duka, proglase nekoga Sefer-bega pašom i namjes- 
nikom i spremiše tužbu serdaru 'Lali Mehmed paši 
Sokoloviću, koji se iz Ugarske bio povukao u Beo- 
grad, da im skine s vrata Dželaliju. Ovaj da se održi 
poče pregovarati s carem Rudolfom, nadvojvodom 
Ferdinandom, s krajiškim generalima, osobito ge- 
•neralom Kolunićem, Mlecima i papom. Po svemu 
se čini, da je mislio, ne bili pomoću (njihovom za- 
vladao Bosnom, ili jednim njezinim dijelom neo- 
visno od sultana. Pregovarajući s Kolunićem, iz- 
javi, da bi htio postati kršćaninom. 

Dželali je megjutim svladao Sefer-bega^ 
koji je sada lutao po šumama i udaljenim mjestima, 
samo da ga ne uhvate čete njegova protivnika. 
Kasnije se Sefer iznova oporavio i (bez odlučnoga 
boja potisnuo Dželaliju prema Sarajevu. Ovdje 
je čekao bratića K u č u k-b e g a, koji bi mu 
imao doći u pomoć sa 6000 ljudi. Zanimivo 
je još istaknuti, da je hrvatski general Vid Halek 
stajao u pripravi, da pogje Dželaliji u pomoć, ako 
je ovaj zaište. Pošto mu nije za vremena stigla po- 
moć, pobježe Dželalija iz Sarajeva sa jedno 100 ko- 
njanika u Beograd, odakle se potužio u Carigrad 
na Bošnjake. U Carigradu su riješili ovu aferu 
tako, ida je Dželalija bio premješten u Temišvar, a 
u Bosnu dogje Ahmedpaša Dugalić (1 604.) 
Pošto je Dželalija i u Temišvaru provodio zulume, 
morade i odavle otići. U Beogradu ga napokon 
uhvatiše, prijavivši 'nijegova šurovanja s Mlecima i 



dolendosi la confinante terra tutta della gran tiranide 
d'un luogotenente del Scriuano... (Horvat 1. c. p. 104.) 



— 85 — 

papom, u koliko su bila poznata carigradskoj vladi. 
Na to stiže iz Carigrada zapovijest, da se ubije on 
i bratić mu Kučtik^beg.*) 

I u godini 1603. te 1606. imade mnogo nasto- 
janja sa strane kršćana u Bosni i Hercegovini i 
Albaniji, da stoje u neprestanom dodiru s papom i 
carem ili carevim ljudima, zatim i sa španjolskim 
dvorom, da se i dalje vodi akcija oko oslobogjenja 
kršćana od Turaka. God. 1604. sastade se veliki 
zbor naroda u Ravnome iz Popova i Zažablja (od 
2abe planine do Popova). Važno je pri tome sa- 
stanku, ida su ovdje Turci u zajednici s hrišćanima 
i kršćanima zaključili pokloniti se caru Rudolfu, te 
povjeriše fra Dominiku Andrijaševiću (Andrašiću), 
jednom vrlo agilnom agentu, da podnese ispred 
njih izjavu lojalnosti. Megju potpisanima spominje 
se Husejin Spahija, knez Stjepan Miloradović i dr. 
Ovog istog fra Dominika preporuča nadvojvoda 
Ferdinand papi Pavlu V., jer da će mu on raz- 
ložiti, kako da se zauzme Bosna i moli ujedno papu, 
da ga preporuči španjolskom kralju (Filipu III.) 
God. 1606. javlja se nekaki bosanski plemić Ni- 
kola Drašković, koji imade tajne planove za 
zauzimanje Bosne. Za njega znade i nadvojvoda 
Ferdinand i papa. Njegovu akciju pomažu osobito 
bosanski franjevci. Ovaj Drašković, čije se ime du- 
lje vremena spominje, nije baš od papinskoga nun- 
cija bio prikazan u najboljem svjetlu. Avanturisti 
javljaju se od sele sve više. 

Uporedo s ovom framjevačkom akcijom traje i 
ona patrijarhe Jovana i vojvode Grdania.**) Megju- 
tim je iza duljeg pregovaranja bio sklopljen mir iz- 
megju cara i Turaka kod utoka rijeke 2itve u Du- 



*) O ovoj epizodi sr. Horvat 1. c. p. 317—320. Jorgalll. 
426—427. Klaić V. p. 442. Bašagić o. c. p. 54. 

**) Horvat 1. c. 323—327; Theiner 1. c. 108—109; zatim 
Tomić: Pećki patrijarah etc,; Tomić: Pokret Srba u oko- 
lini Klisa 1603. god. (Glas 55.); Truheika: Prva herce- 
govačka izjava lojalnosti Habsburgovcima godine 1604. 
(Sarajevski List br. 73. god. 1912.) 



— 86 — 

nav i snjime bi dovršeno 14 godišnje ratovanje. 
Ovo je uopće bio prvi mir, sklopljen izmegju Tu- 
raka i 'kršćana, jer su do sada Turci nametali sami 
svoje uvjete i pogodbe. Hrvatskoj ostade Petrinja, 
Moslavina i Čazma. Bosanski beglerbezi od ovoga 
vremena nijesu više ni pomišljali, da ovladaju 
ostacima hrvatskoga kraljevstva. Vremena velikih 
provala bijahu prošla. 

Imat ćemo još prilike kasnije vidjeti, da je au- 
strijski dvor uza sav taj mir podržavao i dalje 
veze s raznim proikuratorima kršćana iz Bosne i 
Hercegovine, ali praktičkih posljedica nije od toga 
bilo. 



IV. 

VAŽNIJI DOGAGJAJI U POLITIČKOJ 

POVIJESTI BOSNE OD ŽITVA-DO- 

ROŠKOGA MIRA (1606.) DO DRUGE 

OPSADE BEČA (1683.) 

Prema kraju XVI. vijeka opaža se u turskoj 
državi općeniti nazadak. Razlog ovome nazatku 
valja tražiti u lošim osmanlijskim vladarima onamo 
iza smrti Sulejmana Silnoga, a kao posljedica ovoga 
sve slabija disciplina u turskoj vojsci. Istina je, da 
je turska vojska, makar se u njoj pokazali znakovi 
opadanja, još uvijek krajem XVI. i XVII. vijeka iz- 
nijela novih pobjeda i osvajanja, pa bi bilo pretje- 
rano govoriti, da je ta vojska izgubila sasvim 
svoje dotadanje znamenovanje, ali znakovi slabosti 
javljaju se i odviše očito kao i posljedice te slabosti. 
Valja samo razgledati jenjičare, „ove najbolje voj- 
nike svijeta", „sinove sultanove" ili kako ih jedan 
Talijan zove „stijenom vojske" (rocca del' esercito). 
Nekoč su oni pratili u rat posvećenu osobu sulta- 
novu i štitili ga. Pred njegovim očima oni su poči- 
njali junaštva i iščekivali od njegove pravednosti 
priznanije i nagradu u podijeljenju timara. N e m o- 
torni sultani na kraju XVI. i XVII. vijeka, 
željni zabave, pokvareni, nijesu više svojom prisut- 
nošću davali poticaja jenjičarskoj smionosti. Za 
Selima i Murata III. uzimah su u jenjičare 
mlade carigradske Turke, s kojima radi njihove ne- 
valjanosti roditelji nijesu znali, šta da rade. Tako 
je unišao megju jenjičare jedan neškolovani i nepo- 
korni elemenat, koji je morao pokvariti disciplinu. 
Mnogi jenjičari zadržavali su se i bez znanja svo- 



— 88 — 

jih pretpostavljenih, kao nezaposleni seoski stanov- 
nici. Ništa više nije bilo neobično, da su se oženjeni 
jenjičari, s osobitom dozvolom, zadržavali u uda- 
ljenim selima na granicama carstva, a i u samomu 
Carigradu. 10.000 služilo ih je u Carigradu kao sul- 
tanova garda. Ovi su u to doba bili na ulici turbu- 
lentni elementi, koji su uznemirivali mirno stanov- 
ništvo. Pokazivahu se pijani u javnosti, a kad im 
je aga zabranio piti, u&kratiše mu posluh. Već Su- 
lejman Silni drhtao je pred njima. Mnogom kasni- 
jem sultanu grozili su se, da će kojeg inog člania Os- 
manove kuće podići na prijestolje. Nasljednik Se- 
limov, M'urat, morao je mirno podnašati vrijegja- 
nja sa strane jenjičara; on je morao mirno gledati, 
kako su pred njegovim pendžerima pili u njegovo 
zdravlje. Tako je nerad i lijenost sultana iz jedne 
školovane vojske, koja j'e nekada mislila samo na 
rat, plijen i čast, učinila jednu pretorijansku četu, 
koje su se bojali gragjani, tugjinci, vlast i sam 
sultan. 

Nije puno bolje bilo ni sa spahijama. Za Su- 
Ijemana Velikoga bilo je 300.000 što evropskih, što 
azijskih spahija Godine 1592. govori se samo o 
200.000, kadkada i o 150.000. Dogagjalo se često, 
da spahije nijesu više na odregjeni dan dolazile na 
mjesto odregjenja. Imade brojnih slučajeva, gdje 
se spahije otkupljivahu, da ne moraju u rat ili se 
služe protekcijom dvorskih ljubimaca i žena, da 
se oslobode svoje dužnosti. A i oni, koji su dola- 
zili, inajesu više bili stara osmanlijska kavalerija. 
30.000 računalo se valjanih i dobro opremljenih. 
Ostalo je bilo zlo odjeveno i s lošim konjima. 

Nestalo je vjerskoga u s 'h i t a i po- 
uzdanja velike mase u božansku za- 
štitu. 

Kako je državni red popustio u vršenju duž- 
nosti i starih naredaba, tako je po istim uzrocima 
popustio i na ostalim stranama. Dohoci državni 
spadoše, državna blagajna nije mogla namirivati 
potrebe državne službe. Dobroga kovanoga novca 



— 89 — 

nestajalo je sve više, a mjesto nijega idolazi dosta 
nesretnom financijalnom politikom nekih velikih ve- 
zira u kolanje loš novac. Nekada su sultani izjav- 
ljivali s ponosom, da nemaju privatnoga imetka, a 
saida je (1592.) sultan Murat III. spremio na stranu 
50 milijuna. U ratu s Perzijancima kratio se sultan 
Ahmed pridonijeti iz svoga privatnoga imetka za 
ratne svrhe. Muftija S u n u 1 a h dobacio je u lice 
sultanu, da je skot i kukavica, te mu u svečanom 
govoru dozivao u pamet velike i slavne dane Su- 
lejmana Velikoga. 

Pokušaji sultana Osmana (1618.), koji je 
htio, da reformira vojsku i noću hodao okolo, da 
hvata pijane vojnike, pa da ih kazni, izazvali su 
strahoviti jenjičarski ustanak. Vojska nije više 
htjela, da se povrate vremena sultana, koji su voje- 
vali na čelu svoje vojske i pronijeli slavu turskoga 
oružja na sve strane svijeta. Osman pade kao žrtva 
jenjičarske urote. (1622.) 

Murat IV., „vdiki car ali grozan čovjek" 
ušutkao je jenjičare. Postavljao se sam na čelo voj- 
ske i energički počeo čistiti i ubijati. Pri tome su 
stradali i krivi i nekrivi. Carigrad se pretvorio u 
ljudsku kasapnicu. Sve stranice turske povijesti ovog 
doba pune su imena i zaslužnih, te vrijednih mu- 
ževa, koji su izgubili život „na božijoj pravdi". Iza 
ovoga „velikoga kralja, ali i veliikoga tirana („un 
gran re, ma un gran tiranno insieme") dolazi su- 
ludi I lb r a h i m. Ovo je sultan, kojega su njegovi 
vlastiti veziri potkupljivali i koji prodavaše begler- 
begluke. Jorga ga karakteriše, pripovijedajući sli- 
jedeća njegova djela : On je svoga slugu, koji ga je u 
banji posluživao, učinio pašom; sina jednoga tr- 
govca s pirinčem učinio je agom jenjičara; jednoga 
Cigana, koji ga razveseljivaše svojom atletskom 
umjetnošću, visokim državnim činovnikom, a jed- 
noga bakljonošu beglerbegom. Nijedan od njih nije 
imao nikakve priprave za svoje zvanje niti je ičime 
pokazao sv oj talenat.*) 

*) Prema Jorgi III. 217-223. 427—435. IV. 53. itd. 



— 90 — 

Ovim sam samo u najkrupnijim crtama htia 
naglasiti, da je tursko carstvo pošlo unatrag. Ove 
pojave nazadovanja pokazuju se, ako i ne ovako 
očito kao u drugim dijelovima carstva, i u Bosni i 
Hercegovini, premda je baš vojničko uregjenje u 
Bosni kud i kamo bolje nego drugdje i 
bosanske s p a h i j e još uvijek v o j u j u 
u pograničnim zemljama svakom 
zgodom i velikom vatrom. Nema 
samo jakoga namjesnika, koji bi c e n. 
t r a 1 n u V 1 a s t u z e m 1 j i o k u p i o u s V o j i m 
rukama. Domaći elemenat postaje 
prkosniji prema centralnoj vladi i 
nerado gleda namjesnike t u g j i n c e. 
Primjera otpora i sukoba s pašama 
i m a d e u toku XVII. vijeka v i š le. Neredi 
i razbojstva u zemlji sve se češće jav- 
ljaju. 

Mirom u Žitva-Dorogu ni jesu prestala četova- 
nja na Krajini. Sukoba bivalo je sve do god. 1625. 
i tada su poravnane megje na Krajini izmegju tur- 
skoga carstva i Hrvatske. Turci su učvrstili iznova 
neke tvrgjave kao Bihać, Cazin, Bužim itd. u doba 
namjesnikovanja Murteda paše, Bošnjaka iz 
Novoga Šehera. Činilo sie u prvi mah, da je time 
mir osiguran, ali mali krvavi rat na Krajini plane 
sada upravo najvećim bijesom. Bosanske paše nijesu 
marile za ustanove mira, a još manije pogranični 
sandžaci b i h a ć k i i lički. Krajiški Turci na- 
stoje, da osvoje gradove i predjele oko Gline i Ko- 
rane. Nikada nije bilo, veli Lopašić, na Krajini, po- 
čevši od Dubice i Kostajnice, pa sve do Senja i Pri- 
morja taiko živahnoga komešanja i četovanja kao 
sred'inom 17. vijeka, osobito, kad se na Krajini, po- 
javiše pjesmom proslavljeni M u s t a j-b e g Lički 
i buljuk-baša Mujo Hrnjica od Kladuše. 

Zaludu su tužbe sa strane generala hrvatske 
Krajine na ova četovanja. Vuk Frankapan izvješćuje 
god. 1638. ratno vijeće u Gracu, da je bosanski 
paša na tužbu radi narušenog mira, zabranio kra- 



— 91 — 

jiškim poglavicama prodiranje s većom vojskom L 
palež na kršćanskoj strani, ali da im je naustice do- 
zvolio, da mogu svagda, kada je zgoda četovati u 
Hrvatskoj.*) Dakako da ni sa hrvatske strane kra- 
jiški kapetani nijesu mirovali. God. 1635. spominju 
se borbe izmegju ogulinskoga kapetana Gašpara 
Frankapana, sina Vukova i Bišćanima. Gašpar po- 
tuče D u r a 1 i j u, vogju krajišnika na Korani i 
uhvati ga živa. D u r a 1 i j a zaglavi negdje u tam- 
nici. Isti Gašpar razbije Turke krajišnike na z a- 
valjskom polju (1637.) Tom je zgodom bio 
žrtva mladi časnik Petar Janković, sin kape- 
tana Križanić-turnja, Gašpara. Njega je konj u že- 
stini kreševa pod Ostrošcem odnio megju Turke, 
koji ga zatvoriše u B u ž i m u. Otac ga otkupi za 
12.000 talira i srebrnim posudama i on 1643. na- 
slijedi svoga oca u kapetaniji. Zbog ovoga otkupa 
porodi se velika smutnja megju krajiškim glavarima. 
Za Jankovićem pojagmi se i bosanski paša Mehmet 
Vučo, budimski vezir Musa, pa i sam sultan. Uz- 
rok svim tim smutnjama bijaše zloglasni bosanski 
defterdar Muhamed Z 'e n i č a k, koji je nalagao 
porti, da je Janković sin velikoga carskoga dosto- 
janstvenika i da su krajiški kapetani primili 40.000 
talira otkupnine za nj. Vučo imade čitav niz okr- 
šaja s krajišnicima, koji se napokon svršiše time, 
da su krajišnici pristali, da će dati 12.000 talira t. j. 
toliko, koliko su zaista primili za otkup i poslali 
svoje ljude s tužbom u Carigrad. Ova afera skrivila 
je i pad namjesnika Vuče (1639.)**) 

Ime Mehmed paše Vuče spominje se i u 
jednoj drugoj akciji. Mirom žitva-doroškim nije 
prestalo gibanje kršćana na Balkanskom poluostrvu, 
koje je začelo pod konac XVI. stoljeća i o kojem 
smo u svoje doba govorili. Mnogo je spominjano 

*) Lopašič: Spomenici hrvatske krajine II. 197 — 198. 

**) Lopašić: Bihać etc. 101. stavlja ovu epizodu borbe 
s krajišnicima u 1642. godinu. Sr. još i opširni prikaz u 
Bašagića o. c. p. 69-70. Hammer V. 278. Hammer 
a i Lopašić zovu ovog pašu Dudže(?) 



— 92 — 

bilo u tom pokretu ime pećkoga patrijarha Jovana 
i vojvode Grdana. Njihovom smrću (1614.*) — 
respektive 1612.) nije ta akcija prestala, ali se 
opaža, da se u stvar miješaju sve više avanturistički 
elementi, koji su se već i pod kraj njihovoga života 
sve češće javljali. Pokušaji, da se dignu osobito Ar- 
banasi, zatim kršćani u Bosni i Hercegovini trajali 
su sve onamo do 1646. godine. N a j z n a t « i j i 
spomenik ove akcije je sastanak urotnika iz 
Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne 
G o r e i A 1 b a n i j e u B e o g r a d u ll.no- 
v em b r a 1620. godine. Urotnici se nadaju pomoći 
od španjolskoga kralja i pape. Megju urotnicima 
nalazi se i nasljednik pećkoga patrijarha Jovana, 
patrijarh P a j s i j e, koji urotnicima predsjeda. 
Urotnici sastali se u Beogradu pod izlikom, da će 
sultanu platiti danak. Prema tomie se vidi, da su 
pape i sada, osobito Urban VIII., nastavljali tu baš- 
tinjenu politiku protiv Turaka i pomagali, koliko su 
im njihove sile dopuštale, akciju megju balkanskim 
kršćanima. U Hercegovini nastavio je akciju brat 
nikšićkoga vojvode Grdana.**) I Austrija je stajala u 
svezi s prokuratorima i delegatima osobito iz 
Bosne. Kao glavni prokurator kršćanskih naroda u 
Turskoj spominju se H r i s t o 1 d T a r n o s k y, vi- 
tez malteškoga reda, nećak spominjanog Bertuccia, 
Atanasije Georgiceo, o čijem ćemo izvješ- 
taju o Bosni na drugom mjestu govoriti; zatim fra 
Gjorgjo Bjelavić i glasoviti I v a n T o m k o M a r- 
n a V i ć, od kojega imade opis Bosne s geograf- 
skoga, istorijskoga i etnografskoga stanovišta i na. 
puci, kako bi se najbolje mogla zauzeti.***) Sa 
strane austrijske spominju se grof Juraj Ludwig 

*) Po Dimitrijeviću: Odnošaji pećskih patrijarha 
s Rusijom u XVII vijeku (Glas 58. p. 228) morao je Jovan 
već prije umrijeti, jer se god. 1611. spominje njegov na- 
sljednik Pa j sije. 

**) Horvat 1. c. p. 345-350. Ondje i popis urotnika. 
Ovaj dokumenat u mnogom obara izvode Jovana Tomića: 
Pećki patrijarh Jovan p. 135 i dalje. 

***) Horvat 1. c. 354. 



— 93 — 

Schwarzenberg, zapovjednik varaždinske 
Krajine (od 1631. god.) i prijatelj njegov grof 
M a n s f e 1 d s k i kao oni, koji su pregovarali s de- 
legatima naroda. T a r n o s k y je uvjeravao, da ima 
vjerovni list i punomoć od srpskoga patrijarhe 
(Pajsije), od knezova, vojvoda i naroda u Bosni, 
Hercegovini, Crnoj Gori i Albaniji. Fra G j o r g j o 
B j e 1 a V i ć preporučivaše, da se pismom pozove 
pećki patrijarh i vlaški vojvoda, da pošalju na do- 
govor svoje ljude. Na jednoj konferenciji, držanoj 
1636. u kući grofa Mansfelda, pri kojoj je bio 
Schwarzenberg, Bjelavić i Bošnjak Mihajlo R a- 
divčić, rekoše Bošnjaci, da im je do sada us- 
pjelo narod zadržati u vjernosti prema caru, ali 
da dalje ne će moći, jer da je samo jedna trećina ka- 
toHčka, a drugi su šizmatici. Ako sada ne bude 
pomoći, ne će moći oni ni velikim novčanim sred- 
stvima uzdržati narod, da sebi ne traži drugog pro- 
tektora. Ovi svi prijedlozi i pregovaranja nijesu 
imali uspjeha. U tima akcijama igraju ulogu i dva 
probisvjeta : jedan Grk, koji se izdavaše za sina sul- 
tana Mehmeda III., a nazivaše se sultan Jahja 
(Jacchia); on se pisao i „conte delli Montinegri" 
(Monte-nero), a igra neku ulogu i u tzv. kandi j. 
s k o m r a t u do svoje smrti u Kotoru (1 649 ?) ; za. 
tim Nijemac CarloScioppo (Schoppe). Teško 
je reći, da li su svi ti delegati sasvim ozbiljne na- 
mjere imali, jer ovo doba pozna veoma mnogo 
avanturista, koji su zbog svojih ličnih interesa iz- 
našali ova pitanja.*) 

Povratit nam se na M e h m e d p a š u Vuču, 
jer je s njegovim imenom skopčana i akcija protiv 
Arbanasa, koji su po svoj prilici stajali pod u t j e. 
čajem akcije, o kojoj smo gore govorili 



*) Donosim prema Ruvarcu: (O pećskim patriar- 
sima) koji je po Marešu: Aufstandversuche der christ- 
lichen Volker in der Tiirkei, iznio ova austrijska prego- 
varanja. Ruvarac oštro sudi o pregovaračima franjevcima 
(p. 66.). O Jahji pogledaj: Jorga IV. p. 59. Tomić: Glas 
68. p. 85. 



— 94 — 

i d i g 1 i u s t a n a k. Bilo je to u doba t. zv. h a g- 
dadskog rata, što ga je porta vodila, kad su 
Aiibanasi izmegju Soluna i Skoplja i oni od Podgo- 
rice, te s klementinskih planina digli ustanak. Meh- 
med paša Vučo došao je s misijom iz Turske, da ih 
pokori. Megjutim nemiri na mletačko dalmatinskoj 
granici, koji su nastali radi razmirica zbog megja, 
odvratiše ga od njegove akcije i on je imao po 
nalogu porte poći, da ispita ovu aferu. Mehmed 
Vučo bojeći se Mlečana, da mu zlatom ne kupe 
glavu, dade se premjestiti u Osijek za muhafiza. 
Odavl'e se brzo povrati i pozva zvorničkog, herce- 
govačkog i ličkog sandžaka, da se sa svojim četama 
skupe na Gatačkom polju. Uz dosta teške napore, 
jer im je vojska bila slabo opskrbljena živežem, a 
i stradala od studeni, uguši on ustanak Arbanasa.*) 
(1638.) Ovo je ujedno i jedini vidljivi znak kato- 
ličke akcije ovoga vremena na Balkanu, koji je svr- 
šio potpunim neuspjehom. 

Za ilustraciju prilika u Bosni prvih decenija 
XVII. vijeka služit će nam opis slijedećih dogagjaja. 
Godine 1623 — 1626. ibio'je namjesnikom u Bosni 
Murteda paša N ov ošeh eri j an i n. U 
Hercegovini odmetnu se neki Kopuzdzić u hajduke 
i sabere oko sebe cijelu četu razbojnika. Ucjenji- 
vanje trgovaca i dočekivanje putnika dozlogrdi sta- 
novništvu, pa opremi tužbu (mahzar) Murtedi paši 
u Banju Luku. Paša je morao opremiti svoje ljude, 
kojima je uspjelo rastjerati ovu razbojničku četu, a 
vogju im pogubiti.**) Interesantno je nastojanje 
ovoga paše, da podigne broj pučanstva u Bosni, 
koje je veoma opalo što iseljivanjem u Ugarsku i 
Slavoniju, a što opet neprestanim ratovima. Mur- 
teda bi svoju akciju provodio tako, da je svakoj 
curi i udovici, ako su bile siromašne, dao nešto mi- 
raza i inašao im zaručnika. Tako je što milom, što 



*) Hammer V. p. 271 i dalje. Jorga IV. 21. Bašagić: 
o. c. p. 67—68. 

**) Bašagić o. c. p. 62. 



— 95 — 

silom sklopio na hiljade brakova.*) Za njegovog 
namjesnikovanja kao i za njegovih pretšasnika su- 
djeluju i Bošnjaci živo u svim ratovima, što ih je 
Turska vodila u Evropi. 

Od ostalih namjesnika ističe se A b a s a M e h. 
m e d p a š a. On je bio namjesnik u Erzerumu, 
te je pod izlikom, da će osvetiti smrt sultana Os- 
mana, digao ustanak. Abasa pašu pradobije veliki 
vezir Husref Sokolović i postavi ga za na- 
mjesnika u Bosni. Abasa Mehmed paša proganjaše 
već u Armeniji velikom žestinom jenjičare, pa je 
sada, došavši u Bosnu, nastavio njihov progon. 
Već pri svom dolasku dao je oduška svojoj mržnji 
protiv njih, te ih je mnogo dao pogubiti u Taslidži, 
Prijepolju i Hercegovini. Jenjičari opet sa svoje 
strane nastojali su, da mu što bude više moguće 
otešćaju upravu u zemlji, čineći velika nasilja po 
Bosni, a u tome su ih pomagali i domaći ib e g o v i, 
koji su poprijeko gfedali toga tugjinca i čovjeka 
niska roda na čelu zemlje. Abasa Mehmedpaša, 
koji je došao s ddbrom namjerom, da u zemlji učini 
red i da si pribavi poštovanje i poslušnost, naišao 
je na jaki otpor združenih begova i jenjičara. Me- 
gju begovima ističu se osobito Mustafa beg 
L j u b o V i ć (Lobogli) iz Gacka, koji je kao pri- 
jašnji bosanski defterdar imao mnogo toga na duši, 
te se sada bojao osvete i kazne. U zajednici s jenji- 
čarom O s m a n o m, napade on iznenada Abasu, 
koji je na gatačkom polju lov lovio. Abasa i nje- 
govi pratioci, izvrsni strijelci, raspršiše Ljubovića 
ljude. U boju pogibe jenjičar Osman. Mustafa po- 
bježe živ, ali dopade lukavošću kao još i druga 
dva Ljubovića: Hadži Suljeman i sin mu Omer ruiku 
Abasinih. Sva trojica izgube glavu, a imetak im 
bude konfisciran.**) 

Abasa paša pošao je iza toga u Dalmaciju. Za- 
daća mu je bila, da stane na put neprestanim čar- 

*) Bašagić o, c. p. 63. 

**) Hammer V. 173—174. Bašagić o. c. p. 64 veli, da 
|e Mustafa iznio živu glavu, ali izgubio imetak. 



— 96 — 

kanjima i borbama na dalmatinsko-mletačkoj-tur- 
skoj granici, gdje je vazda kao i na ostaloj krajiMi 
bilo sukoba. Zajedno s kliskim sandžakom pokuša 
zauzeti Zadar, ali ne uspije. Mlečanima, koji su u 
Carigradu tada još bili uplivni, uspije, da je Abasa 
morao ostaviti Bosnu.*) 

Ni neposredni nasljednici Abasini nijesu kao 
namjesnici imali ugodnih dana u Bosni. Važniji do- 
gagjaji padaju za namjesnikovanja Saliih paše 
Mostarca, koji je došao u Bosnu 1636 god.**) 
On je na putu u Bosnu pao s konja i slomio nogu. 
Mjesto njega upravljao je zloglasni defterdar M u- 
h a m e d Z e n i č a k „einer der grossten Blutegel 
tiirkischer Finanz", kaže za nj Hammer. On je iz- 
mislio nova sredstva iznugjivanja, postavivši poseb- 
noga „muftiju k o m o r e", koji je u svim* spor- 
nim stvarima, odlučivao uvijek u korist komore i 
štokakve nezakonite stvari priznao državi na štetu 
privatnika.***) Bašagić pripovijeda i o neikom po- 
rezu na kuću („šajka bedeli"), koji je u Sarajevu iza- 
zvao pravu pobunu. 

Saliih paša Mostarac morao je svladati i veliku 
'hajdučku četu oko Banje Luke, kojoj je stajao na 
čelu harambaša Ibrahim. Kad je ovaj uhvaćen, ispo- 
stavilo se, da je to nekakva žena Rabia iz kliskoga 
sandžaka, koja je nekoliko godina robila i palila 
po Serhatu i Krajini.****) 

Vuču, o čijem doba smo naprijed govorili,, 
zamijeni u Bosni Š a h i n paša, rodom iz rogatič- 
koga kraja, koji je najprije maknuo Z e n i č a k a, 
zločinačkog idefterdara, a onda se bacio na hajduke 
„kojih je bilo na svaki kraj širom Bosne i Herce- 
govine", veli Bašagić. Najviše ih je bilo u jugo- 
zapadnoj i zapadnoj Bosni. On uspostavi tako si- 



*) Hammer V. p. 175. 

**) Kao veliki vezir poginuo od ruke sultana Ibrahima 
Gorga IV. 49.). 

***) Hammer V. 279. Potanje o njemu Bašagić o. 
c. p. 70. 

****) Bašagić o. c. p. 67. 



— 97 — 

gurnost u zemlji. Za njegova vezirovanja prenesena 
je stolica namjesnika iz Banje Luke u Travnik.*) 

Kada je godine 1645. planuo izmegju Turaka 
i Mlečana t. zv. k a n d i j s k i rat, koji je trajao 
preko 20 godina, sudjelovali su u tom ratu na 
Kreti i bosanski zajimi i timari oti. Važnija je zadaća 
zapala Bošnjake u borbi na tursko-dalmatinskoj 
granici i u samoj Dalmaciji s Mlečanima. U Bosni 
je bio godine 1646. namjesnikom Ibrahim 
paša (G a b e 1 j a k), koji se protivio ratovanju 
s Mlečanima u Dalmaciji,**) ali su poticali portu 
na ratovanje lički sandžak Ali-beg (Halil beg?) i 
njegov sin. Lički sandžak pade s 2000 ljudi pod 
Novigrad i zauzme ga. Megjutim Mlečani ni jesu ta. 
kogjer mirovali, nego su poduzeli protuakciju, koja 
je svršila znatnim turskim neuspjehom. Mlečani 
osvojiše natrag Novigrad, a neke druge gradove do- 
sada u turskim rukama zauzeše i oboriše. Megju 
inim pade im u ruke Makarska, a s njom i t. zv. 
Krajina i Primorje. Ovo sve doprinese brzom opo- 
zovu Ibrahim paše, koga zamijeni „neiskusni ha- 
remski čelebija" MustafaTekelija. Ovaj je g. 
1647. sa 6000 jenjičara i 2000 spahija osvanuo u 
Dalmaciji pred Šibenikom i počeo ga opsjedati, a 
mletačke čete, ojačane domaćim elementima Hrva- 
tima i Srbima prodriješe i na bosansko područje 
plijeneći i harajući. Osobito se u tom četovanju 
proslaviše pop Stjepan Surić, čuveni Ihja 
Smiljanić, harambaša Mandušić, knez Posedarski i 
drugi. Da su Mlečani bolje poznavali ćud našega 
naroda, bili bi još više uspjeli protiv Turaka. Te- 
keli paša morade odustati od opsade Šibenika, a 
Mlečani zauzeše i spališe Knin, a 1648. pade im 
u ruke i Klis. Novi paša, zamjenik Tekehje, postiže 
jedva nešto malo uspjeha u Dalmaciji, koji nijesu 
mogli popraviti teških gubitaka. 

Uspjesi Mletaka prouzrokovali su u Bosni 
opći strah. Bašagić pripovijeda, da su Sarajlije gra- 

*) Ibid. p. 71. 

**) Hamrrer V. 409. 



— 98 — 

dile po polju šančeve, da se brane od neprijatelja. 
Ne zalazeći u detalje ove vojne, koji su još prilično 
tamni, te bi im valjalo posvetiti poseban studij, va- 
lja još naglasiti, da su Mlečane u Dalmaciji i 
Bosni živo pomagali Franjevci. Godine 1649. 
bio je naime produljen mir Austrije s Turcima, te 
se sada u Bosni polagala velika nada u M 1 e č a'n e. 
Sačuvao nam se izvještaj nekoga Bošnjaka Matije 
M i 1 a k o v i ć a, koji izvješćuje o tadanjim tralja- 
vim prilikama u Bosni. Iz toga izvještaja sazna- 
jemo, da su bosanske spahije nerado vojevale na 
dalmatinskoj granici i radije "išle u Ugarsku na bcH 
jište. Ne će, da idu na Klis i nude novaca, samo 
da ne moraju onamo „jer da vole biti u Budimu 
tri godišta, nego li na Klisu tri nedile i volimo u 
Budimu iesti prou i vodu golu (piti), nego na 
Klisu cukor zobati i maruvlasiu piti.'**) U Sarajevo 
dolaze i Hercegovci, moleći pomoć protiv Mlečana. 
Ako je taj izvještaj istinit, situacija u Bosni nije 
baš bila ružičasta i u zemlji je vladalo veliko bez- 
glavlje. 

Za ovoga rata iza odlaska T e k e 1 i p a š e iz- 
mijenilo se do 1671. godine, kada su granice iz- 
megju Bosne i Dalmacije konačno uregjene, 22 
namjesnika, što je najbolji dokaz abnormalnih ta- 
danjih prilika. 

Nešto uspjeha u borbi protiv Mlečana posti- 
gao je A 1 i-b e g Č e n g i ć, za kojega veli Bašagič, 
da je 1650. godine bio imenovan beglerbegom 
Hercegovine. Ali-beg Čengić opsjedaše god. 1657. 
s Arbanasima pod Fazli pašom grad Kotor, ali ga 
nije mogao zauzeti. Grad je obranio A n t o n i o 
Bernard o.**) 

U doba ovog rata pojavi se u Bosni u L i v n u 
kuga, za koju kaže jedan izvjestioc, da je već do- 
prla do Šibenika.***) (1663.) Bašagić veli, da je ta 

*) Ljubić: Rukoviet jugosl. listina (Starine X. p. 17^19.) 
**) Horvat 1. c. 376 i dalje. Hammer VI. 27. Jorga IV. 

p. 87. Tomić: Politički odnos Crne Gore prema Turskoj 

1528—1684 (Gl. 68. p. 90.). 
***) Horvat 1. c. 379. 



— 99 — 

kuga donesena iz Dalmacije i spominje je odmah 
na početku rata.*) 

Kandijski rat svrši se konačno 166Q. godine. 
Radi megja izmegju Bosne i Dalmacije pregovaralo 
se sve onamo do god. 1671., kad su konačno Mle- 
čani dobili Klis, Solin i Vraniću, dok su n. pr. mo- 
rali Drniš, Skradin, Knin povratiti Turcima. 

Vratit ćemo se malo unatrag, da vidimo, kako 
je bilo na hrvatskoj Krajini. Od kada je u Bihaću 
zasjeo kao sandžak Mustajbeg Lički, bilo je ovdje 
veoma živahno. Narodna predaja ga zove ličkim 
begom i nema sumnje, da je bio po porijetlu Liča- 
nin od roda Lipovače i da je imao ženu Marulu, 
kćer Alaj-bega ličkoga. Po svoj prilici imao je on 
svoje obiteljske dvorove na Udbini, ali nije bio 
ličkim sandžakom, koji je stolovao u Kninu ili 
Vrani, nego je od god. 1642. zapovijedao bihać- 
kom Krajinom. Obiteljsko mu je ime bilo Hasu- 
mović, kako to izvješćuje general Vuk Frankapan, 
koji je izvrsno poznavao prilike u Bosni, dolazeći u 
lični dodir s bihaćkim sandžakom. Nije ovdje mje- 
sto, da bilježimo sva manja četovanja opjevanoga 
Mustaj-bega. God. 1656. svladao je Mustaj-bega 
kod Križanić Turnja knez Juraj Frankapan. Sam 
Mustajbeg pade u ruke pobjednika, a mnogo odlič- 
nih Bošnjaka ostade na bojnome polju. Mustaj-beg 
bi izručen generalu Herbartu Auerspergu, od kojeg 
se on iskupi sa više tisuća dukata, koje je morala 
raja kasnije pod silu da plati. 20 godina kasnije su- 
srete se Mustaj beg s četom glasovitoga viteza na 
Krajini, Krištofa DeHšimunovića. Četa mu bude ras- 
pršena, a on zabasa megju kršćanske vojnike, pa 
mu Otočanin Mikulica Orišković odrubi 
glavu. Palog junaka vojnici su na gadni način ra- 
sjekli. Konja i oružje pokloniše tadanjem karlovač- 
kom genera lu grofu Josipu Herbersteinu.**) 

*) Bašagić o. c. p. 73. 

**) Lopašić: Bihać etc. p. 104 — 105. Narodna pjesma 
zove Oriškovića Jovanom Uzavcem, koji da je dobio za 
svoje junaštvo od cesara sedam kesa, te sagradio na 
Uzavju kule. Mustaj beg poginuo je na planini Komandi. 

7* 



- 100 — 

Uz sandžaka bihaćkoga mnogo se spominje 
pod njegovom zaštitom vojujući, takogjer opjevani 
buljuk-baša, M u j o H r n j i c a. On je rodom iz 
Udbine, a doveo ga u Veliku Kladušu ujak mu H u- 
rem aga Kozlića. Kladuša je prema ugovoru 
od 1625. godine morala ostati pusta, ali je Turci 
1633. utvrdiše. Ovdje se nastani Mujo s braćom 
Halilom i Omerom. Mujo Hrnjica steče mi- 
lost u banjalučkoga paše Sarhoš Ibrahim paše Me- 
mibegovića, koji ga učini glavarom krajiških straža 
u Kladuši. On je iz Kladuše do zla Boga dodijavao 
kršćanskim krajišnicima, a četovanju i otimanju dje- 
vojaka, mejdanima nije bilo po čitavoj turskoj i 
hrvatskoj krajini za više godina ni kraja ni konca. 
Mujo pogibe napokon od ruke svoga pobratima 
poturice Mehe Katarice, koji ga iz zasjede 
ubije u Petrovoj gori. Pogodio ga iz puške, kako 
pjesma pjeva, zrnom od zlata salivenim, jer Muji 
nije moglo olovo nauditi.*) 

Kada je i raja morala ići na vojnu, imala je 
svoje posebna zapovjednike. Megju njima je na 
glasu Stjepan Maljković, koji je uz Uskok- 
Radovana desna ruka Mustaj-begova. Maljković je 
krvaviji protivnik svoje kršćanske braće nego nje- 
gov glavar.**) 

God. 1663. dogje opet do rata izmegju Au- 
strije i Turske. Na stolici velikog vezira sjedio je 
tada Ahmed Koprili, koji je svoga energič- 
noga oca Muhameda Koprili-a naslijedio 
1661. g. u 32. god. svoga života. Pet godina miro- 
vanja njegovoga oca kao da je pomladilo državu. 
Mlečani su bili u dugotrajnom ratu gotovo iscr- 
pljeni, a Turci su bili uvjereni, da će prije ili kasnije 
Kandija njima u ruke pasti. Zato je Ahmed mogao 
na to pomišljati, da se zarati s Austrijom, koja se 
umiješala usprkos ugovora u vazda zamršene er- 
deljske odnošaje. U proljeće 1663. stade sam Ah- 

*) Lopašić: Ibid. p. 194 195. 

**) Lopašić: Dva Hrvatska junaka p. 22—29. Ovdje i 
Mustaj-begu. 



i 



— 10! - 

med na čelo vojske i pogje u Ugarsku. Nas će taj 
rat samo djelomično na ovom mjestu zanimati. 

Prije odlučne bitke kod sv. Gottharda (1664.) 
tijekom godine 1663. ističu se u manjim bojevima 
s Turcima braća Petar i Nikola Zrinjski. 
Znamenit je sukob Bošnjaka u 1663. godini s Pe- 
trom Zrinjskim. Dogagjaj ovaj razni pisci veoma 
različito prikazuju. Tako jedni zovu bosanskoga na- 
mjesnika Ali-pašom Čengićem, drugi samo Čengi- 
ćem, a treći Smajil pašom Čengićem. Mi- 
slim, da je ovdje ušljed imena Čengić nastala po- 
buna. Ali-paša Čengić hercegovački bio je 1659. 
namjesnik u Temešvaru i po svoj prilici je on onaj 
Ali-beg, koji je pao u bici kod sv. Gottharda. God. 
1663. bio je bosanski beglerbeg Smajil paša. 
Knežević veli, da se on zvao i Č e n g i ć, a neki ga 
zovu i Alija. Taj Smajil paša bit će onaj, koga 
je Petar Zrinjski porazio kod J u r j e v i h 
Stijena kod Gacke, kad je provaHo u Hrvatsku 
s namjerom, da napadne Novi Z r i n j, grad kne- 
zova Zrinjskih, koji je Turcima bio trn u oku i radi 
kojega su osobito bili bijesni na knezove Zrinjske. 
Hammer znade, da je Čengić navalio 1664. bez do- 
zvole na Klis i bio odbijen, pa je zato platio taj 
neuspjeh svojom glavom. Jorga megju palima kod 
sv. Gottharda spominje i „Ali-bega von Bosnien". 
Mislim, da bi to mogao biti temešvarski a nekada 
hercegovački beglerbeg.*) 

Kada je Ahmed Koprili osvanuo na proljeće 
1663. u Beogradu, gdje su se imale skupljati vojske, 
sastalo se ondje jedva 10.000 spahija. Tek kasnije 
pojačane su njegove čete i to baš bosanskim spahi- 
jama, za koje veli Jorga, da su s Arbana- 
sima jedini sačinjavali pouzdanu i 
cijenjenumomčad, kojaseubojevima 



*) O tom sr. Hammer VI, p. 120; 124. Jorga IV. 
111 — 114; 117. Bašagić o. c. p. 76., u kojem nema raz- 
jašnjenja tim Čengićima; Knežević: Carsko-turski etc. 
p. 47. 



102 



svojom hrabrošću najviše odliko- 
vala. Dok je već davno u turskome 
carstvu jenjao ratnički duh i disci- 
plina, Bošnjaci su ipak ostali u od- 
lučnim časovima najviše cijenjeni 
ratni materijal.*) 



(* Jorga IV. 159. 



V. 

DOBA VELIKIH RATOVA. 
(1683—1739.) 

Gcdine 1683. poveo je na Beč ogromnu vojsku 
veliki vezir, Kara Mustafa.*) Vojna ova započela je 
s velikim nadama, a svršila je teškim porazom, sud- 
bonosnim po vlast Osmanlija u srednjoj Evropi. 
Različite faze ovoga ratovanja bilježit ćemo samo 
toliko, u koliko su one imale znamenovanja i poslje- 
dica po naše krajeve i koliko su u tim ratovima 
Bošnjaci sudjelovali i isticali se. Tijek rata u cijelini 
i odviše je poznat po detaljnim studijama i u op- 
širnim kompendijima, pa nije od potrebe, da se 
ovdje opetuje. 

Bošnjaci su pod H i z r-p a š o m u znatnom 
broju sudjelovali u bojevima prije opsade, kod op- 
sade i iza opsade Beča. Kod prijelaza preko Rabe 
udaraju Bošnjaci ćuprije. Kara Mustafa do- 
živi užasan poraz kod Beča, a vojska 
mu uzmakne u Ugarsku. Dok je Kara Mustafa bje- 
žao glavom bez obzira, njegove paše ipak ne izgu- 
biše glave već redovito i polagano uzmicahu prema 
Ugarskoj. Kod P a r k a n j a pobjediše Poljaci sca- 
revcima ponovno Osmanlije. Ovdje je poginuo i bo- 
sanski namjesnik H i z r-p a š a. Pobjeda kod Par- 
kanja odlučila je napokon kod neodlučnoga beč- 
koga dvora, da se rat nastavi i da se počnu osva- 
jati kršćanske zemlje od Turaka. 

Iza dugih pregovora došlo je do s v e t e 1 i g e 
izmegju cara, kralja poljskoga i Venecije pod papi- 

*) „Venale, crudele e ingiusto", veli za nj jedan Ta- 
lijanac (Jorga IV. 170.) 



— 104 — 

nim protektoratom (Linac 1684. 5. marta.) Kompas- 
ciscenti ugovoriše, da bez općega suglasja nijedna 
stranka ne smije s Turcima ugovarati ili skloniti mir; 
svaki saveznik ima sa svojom vojskom 
sa svoje strane rat da vodi; pre dobi- 
vene zemlje neka budu onome, koji ih 
p r e d o b i j e. 

Glasovi o pobjedama kod Beča i Parkanja pro- 
letiše kao munja kršćanskim narodima od Dunava 
do Bojane i Balkana. Oni se mal ne svi prenu iz 
mrtvila, te se latiše na mnogim stranama mača, da 
se dokopaju stare slobode. 

U Beču je odlučeno, da budu dva ratišta: 
jedno u Ugarskoj, a drugo u Hrvat- 
skoj. Mlečani su ratovali u Dalmaciji i oti- 
mali turski posjed ovdje i u Hercegovini. Pokret u 
Dalmaciji prisilio je upravo Mlečane, da su se pri- 
družili svetoj ligi. Ovdje četuju i vojuju već u jesen 
1683. pjesmom proslavljeni vogje naroda S t o j a n 
Janković, Ilija Smiljanić; zatim knez 
Franj o Posedarski i Zadranin Šimun 
B a r t o 1 a c. Senjani i Brinjani pohrle svojoj 
braći u Kotare pod vodstvom II ij e Mitro- 
v i ć a, te osvoje Benkovac, Plavno, Vranu, Ostro- 
vicu, Obrovac i Skradin. Poznati Ličanin pop 
Marko Mesić pratio je svoje zemljake u Ko- 
tare, gdje je radio oko sporazumka i sloge megju 
narodnim vogjama. Narod oko Klisa i Spljeta za- 
uze važnu kulu Z a d v a r j e. Mlečani kolebaju iz- 
megju mira i rata. Nije im se svigjao ni taj narodni 
pokret, ali kad se vogje izjaviše za republiku, te se 
njoj podloži drage volje 30.000 naroda u Dalma- 
ciji, posla i ona u Dalmaciju za glavnoga prove- 
ditora Dominika Močeniga. Ovaj zapo- 
sjedne još druge neke kule u Dalmaciji i istisne iz 
najvećeg njenog dijela Turke. Uza nj zapada prvo 
mjesto Stojana Janković a. Za nj se pri- 
povijeda, da je bio musliman, pa da je ostavio 
islam. Turci su ga se osobito bojali, ali ga i po- 
štivali. 



— 105 — 

Iz Dalmacije provaljivalo se i u tursku 
Liku, gdje je narod i onako jedva dočekao čas, 
da se digne na svoje gospodare. Kao glavari ličkih 
ustaša spominju se Vid Kušat, Sava Labu- 
sojević, Radojelvanišević, CvijoKne- 
žević, Vid Gjurgjević i drugi. Stojan Jan- 
ković provali već 1685. u G r a č a c, razvalivši gra- 
čačku kulu, a Turci uzmakoše. Ova sloga i z m e- 
gju vogja iz Dalmacije i Like ne po- 
tr a j a dugo. Mlečani su htjeli imati za se sav 
narod i zemlje, što je Turci osvojiše, a tu se kosili 
interesi Austrije s onima Mletaka. 

Dok se ovo dogagjalo u blizini Bosne, bo- 
sanski paša Ahmet Osmanpašić (1683.) su- 
djelovaše u vojni u Ugarskoj sa bosanskim spa- 
hijama, a nije nam poznato, kako se ponio njegov 
nasljednik Osman-pašaHercegovac(l 684.) 

Kada su Mlečani pokušali osvojiti Knin, na- 
išli su na žestoki otpor. Grad je branio upravo od- 
ličnim junaštvom Durak-beg Begovi ć. Kad 
su grad pozvali na predaju, odgovori on, daje 
odlučio braniti se sa svojih 800 j e n j i- 
čarado posljednje kapi krvi ida jed- 
noga od njih znade, da je voljan na 
predaju, rasjekao bi ga na toliko ko. 
mada, koliko ima vojnika u posadi. 
2ene i djecu otpremi odmah iz grada i ne pitajući, 
što će se s njima dogoditi, kad padnu kršćanima u 
ruke. Knin ostade tom zgodom u rukama Turaka. 

Zamjenik Močeniga V a 1 i e r pogje s lagjama, 
da zauzme Erceg-Novi, ali ne uspije. 

U Slavoniji vojuje general grof Leslie i 
ban Nikola Erdedi (1684.) Ban Nikola još 
prije boja piše biskupu zagrebačkom Borkoviću: 
„M enesrce vu Bosniu vleče zaslobo- 
diti siromaško kršćanstvo i one vnoge 
svete cirkve, koji puste stoje, kadi se je Bog hvalil 
i dičil, leda Bog da za naše pamati još bude; konci 
kada volja božja bude laglje i veseleje umrem." 



— 106 — 

Ovoj vojsci pade najprije u ruke Virovitica, a 
iza toga Leslie pogje pod Osijek i popali jedan dio 
glasovite Sulejmanove ćuprije. Carsku vojsku po- 
mažu hajduci (kao Ilić, Sekula) i franjevci, megju 
kojima se osobito ističe fraLukaIbrišimović. 

Grof Nikola Erdedi zauze D u b i c u, četujući 
po Krajini i razbijajući se sa krajišnicima. 

1 685. g. diže se krajiška vojska pod H e r b e r- 
s t e i n o m kao vrhovnim zapovjednikom, te kape- 
tanima bar. Franjom O r š i ć e m, barunom V o j- 
n o V i ć e m i barunom G u s i ć e m na Liku. 
Prati ih pop Marko M e s i ć kao vojni kapelan 
i provodić. Borba Turaka u Lici bijaše očajna. Oni 
ne predavahu gradova, dok im „krovovi nad 
glavama ne izg orise i dokle u krvi 
ogrezli ne iznemagah u". Prvi pade Gre- 
ben grad (Grebenov) gdje su Turci, kad im je 
Oršić grad upalio sa ženama i djecom volili 
s prozora u vatru skakati, nego li da 
k r š ć a n i m a d o p a d n u u r u k e. Za njim popa- 
liše krajišnici čitav niz kula i sela, ne idući toliko za- 
tim, da osvoje te gradove i da posjednu zemlju. Vidi 
se to najbolje po tome, što je ovoga puta, na veliku 
štetu ove pokrajine, što se kasnije nije moglo dosta 
požaliti, spaljeno 1000 kuća i uništeno te razoreno 
mnogo dvorova aga i spahija. Čvrsto se držalo, veli 
Lopašić, da je Lika ovomvojnomtakoopu- 
stošena, da se više nikad ne će opora- 
viti. 

Iste ove godine pokuša Valier u Dalmaciji, da 
osvoji Sinj. U Bosni je tada namjesnikovao F u n- 
dukMustafapaša. Valier imao je uza se 7000 
narodnih ustaša i 600 mletačkih pješaka. Mustafa 
paša pokupi jaku vojsku i dogje u pomoć gradu. 
Ustaše pod vodstvom J a n k o v i ć a i Smilja- 
n i ć a, koji su imali da paze na dolazak Turaka, 
uzmakoše sa svojih mjesta, kad su vidjeli jaku voj- 
sku od kojih 12.000 ljudi. Sada se prestraši i Valier 
i ostavi sav svoj šator za plijen neprijatelju. Turska 



— 107 — 

vojska krene sada prema Klisu, gdje je doživila na 
spljetskom polju poraz. 

Godina 1686. bijaše najvećim dijelom posve- 
ćena osvojenju B u d i m a, koji je napokon 2, sep- 
tembra iste godine pao u ruke carevaca. F u n d u k 
je i iz Bosne pokupio jenjičare, da čuvaju Budim. 
Ne mog?u sigurno opredijeliti, da li je taj F u n- 
d u k onaj isti bosanski paša, koji je bio svla- 
dan ove godine od vojvode baruna M a- 
k a r a, kad je kušao da ponovno zauzme Viroviticu. 
Smičiklas veli, da je Funduk jedva sam glavom na 
golu konju u spavaćoj haljini utekao. 

U Dalmaciji zamijenio je Valiera C o r n a r o, 
koji je (1686) s Jamkovićem zauzeo Sinj. Osvojenje 
Sinja ovjenča Janković pohodom u Bosnu do 
L i V n a, koje je popaho i mnogo kršćana doveo 
pod vlast mletačku. 

U Beču se počelo ozbiljno pomišljati nakon 
svih tih uspjeha na dalnju akciju, poglavito na os- 
vojenje Bosne i Hercegovine. Dubrovnik je sklonuo 
svoju glavu pod vlast Leopoldovu, koji preuzima 
pokroviteljstvo nad gradom. God. 1687. ovjenčana 
je pobjedom carevaca kod H a r š a n j a i provalom 
generala Dunewalda u Slavoniju, koji zajedno 
s grofom Ivanom Draškovićem zauzme Vučin, 
Valpovo i Osijek, Požegu i Cernik. Prije toga pali 
su već Pakrac, Bijda Stijena i Kraljeva Velika. Grof 
Aspremont zauze Vukovar, Erdut i Djakovo. 

U isto doba kad su pali ovi gradovi, pade u 
ruke Mlečana Ercegnovi. Turci u Bosni ni- 
jesu mirovali. Odmah iza odlaska generala Diine- 
walda navališe na Požegu, ali su bili suzbiti. I No- 
vom pritekoše u pomoć, ali zaludu. 

Godine 1688. zauze Markgrof Badenski u za- 
jednici s banom Erdedijem sve gradove na Savi 
do Broda. Odavle se Erdedi vrati na Unu i 
održa sjajnu pobjedu nad Muhamedom Jo- 
vanovićem. Bihaća ipak nije mogao zauzeti. 
Ljudevit Badenski krene sa 3000 konjanika preiko 
Broda prema Derventi, gdje se nalazio bosanski 



— 108 — 

paša s jakom vojskom. Badenski održa tako 
sjajnu pobjedu, da se može reći, da u 
cijelom ovom dugom i velikom ratu 
nije izvojevana s manjom silom sjaj- 
nija pobjeda. Iza toga se predadu Brčko i 
Š a b a c i druga mjesta na Savi, u koja dogje car- 
ska posada. Na dan bitke kod Dervente spremao se 
i posljednji udarac na Beograd, koji je slijedeći dan 
pao u ruke carevaca. Padom njegovim otvaraju se 
tek vrata carevoj vojsci na Balkansko poluostrvo. 
Sada je tek oslobogjena Slavonija, a bečki dvor je 
bio pun nade i lakovjernosti, (ia će bez osobitih 
poteškoća moći osvojiti i Bosnu. 

Iza bitke kod Dervente dobije Badenski 
pismo od cara L e o p o 1 d a, gdje mu ovaj jav- 
lja, da je zapovijedio izborniku bavarskomu, neka 
mu 5 do 6 hiljada ljudi dade u pomoć, da uzmogne 
provaliti u Bosnu. Kako se naivno shva- 
ćalo u Beču osvojen je Bosne, najbolje se 
vidi po onom pasusu pisma, gdje se veli, neka Ba- 
denski šalje čovjeka u Sarajevo, koji bi poiskao naj- 
uglednije ljude, „pa da se s njima dogovori, ne bi 
li oni ne samo u Bosni već i u Srbiji i u Dalmaciji 
u utvrgjena mjesta uveli carske posade.*' To da im 
se može s početka reći samo lijepim načinom, ako 
bi se pako branili — štocarnevjeruje, onda 
im neka zaprijeti silom i strogošću. Iz ovoga naiv- 
noga pisma, dolazi Badenskom i drugo sa spome- 
nicom španjolskoga poslanika, gdje mu se veli 
„neka ne osvoji samo Bosnu već i Hercegovinu i 
Dalmaciju, da car preteče Mlečane, koji su Sinj 
osvojili." 

Badenski je malo bolje poznavao 
prilike. On veli, da bi za osvojenje jedva dosta- 
jalo 30.000 dobro spremne vojske i puno novaca. 
Zali, da ne može primiti tako časnu zadaću, a ne 
će,, da carsku vojsku dovede u pot- 
punu propast''. Iz Beča megjutim na nj na- 
valjuju, a car mu javlja „što se ne može „Marte" 
neka dostigne „Arte". Prije svršetka vojne Badenski 



— 109 — 

udari na Z v o r n i k, da sveže bolje novo osvojene 
tvrgjave sa Srbijom. Ovamo se bila povukla bo- 
sanska vojska; Badenski je svlada i zauzme Zvor- 
nik. Do 4000 ljudi preseli se iz zvorničkoga kraja 
u Sarajevo. 

U istu godinu (1688.) pada i zauzeće Knina. 
Gradom je zapovijedao Mehmet paša Atla- 
g i ć, koji je bio prije bosanski paša, a veliki ga vezir 
Siavuš paša, koji se nije s njime pazio, skinuo i 
naredio mu, da brani Knin. Po Hammeru je At- 
1 a g i ć predao grad iz osvete, dok drugi istoričari 
vele, da je grad zauzet jurišem. Osobito se odliko- 
vao visočki gvardijan Andrija R e s n i c a, koga 
Lopašić zove „dalmatinskim Kapistranom". Atlagić 
je po Hammeru bio od kršćana pogubljen, drugi 
vele, da je bio zarobljen zajedno s 1800 turskih 
vojnika. Padom Vrlike i Zvonigrada bijaše dal- 
matinsko Zagorje sasvim oslobo- 
gjeno od Turaka. 

Godine 1689. nastavlja se u Beču još uvijek na- 
dom za osvojenje Bosne. Ljudevitu Badenskom car 
naročito nalaže, neka se trudi, kako će Bosnu i Her- 
cegovinu spraviti pod njegovu vlast i proširiti nje- 
govo gospodstvo do mora. Ljudevit Badenski bora- 
vio je u Srbiji i bolje poznavao situaciju nego oni 
u Beču, pa zato nije slušao te glasove. 

U Bosni je bio tada namjesnikom vrlo od- 
lučni Topal Gazi H u s e j i n paša. On u op- 
ćenoj smetnji nije izgubio glave i jedina je odličnija 
ličnost megju bosanskim namjesnicima ovoga doba. 
On popali Z v o r n i k, a onda se diže na Hrvate, 
harajući izmegju Une i Kupe sa manjim odjelima. 

Pod Zrinom gradom svlada Turke grof Ivan 
Draškovič. O ovoj pobjedi napisa Vitezović 
„novljančicu", a pobjedu Hrvata slavili su i u Italiji 
(Itali per publicas plateas altissimis vocibus excla- 
mabant : Viva il bano di Croazia, vivano li corragio 
sissimi Croati. . .) Dvadeset turskih barjaka predade 
Ivan Drašković svom mlagjahnom sinu, da ih od- 
nese caru Leopoldu. 



— 110 — 

Krajiška hrvatska vojska pod generalom Her- 
bersteinom zauze ove godine Liku i Krbavu. Za 
deset dana osvojena bi Lika, a onda doskora i Kr- 
bava. Perušić, Budak, Bilaj i Ribnik, glavni lički 
gradovi, predaše se uz male borbe. U Krbavi se ljuto 
opirala Udbina. Neki od Turaka ostadoše 
(osobitouPerušiću)ipokrstišese. Po 
popisu od 1696. godine bilo je u svemu 1700 
konvertita. Tih pokrštenika bilo je malo prema 
onima, koji su ostavili Liku i nastanili se kojekuda 
po Bosni, a najviše oko Bihaća i na unskoj krajini 
oko Kladuše, Peći, Bužima etc, u kojim mjestima 
imade još i danas puno nekadanjih ličkih obitelji, 
koje čuvaju živu uspomenu na staru djedovinu i 
pričaju i pjevaju o životu svojih pregja. (Od tih obi. 
telji su n. pr, Miljkovići, Šakenovići, Šidići, Hazna- 
dići etc.) Oko pokrštenja Perušićana mnogo je na- 
stojao pop Marko Mesić. Turci su kušali kasnije 
osvojiti ponovno Liku (1692.), ali ih je odbio pop 
Marko Mesić. 

God. 1690. i djelomično 1691. nije carevcima 
donijela sreće. Carske vojvode uzmiču iz Srbije, a 
Turska se opet oporavlja. Patrijarh Crnojević bježi 
s narodom iz Srbije. Činilo se, da su sve dosadanje 
pobjede bile uzaludne. Veliki vezir M u st a f a K 6- 
p r i li mogao je pomišljati već i na ofenzivu. 

I T o p a 1 H u s e j i n p a š a postaje opet akti- 
van. On zauzme Novi, kojemu priteče ban Er- 
dedi u pomoć i razbije Husejina. Još iste godine 
zauze Erdedi ponovno Novi. Slavonija je osobito 
u istočnom dijelu opet stradala od Turaka i mnoge 
važne tačke padoše u njihove ruke. Megjutim iza 
sjajne pobjede Badenskoga kod Slankamena 
(1691. u augustu) situacija se sasvim promijeni. 
Slavonija bi sasvim pročišćena od Turaka tako, da 
u njoj nijesu više nikada napredovali. 

Godine 1692.— 1697, osim manjih provala i 
sukoba nema što osobita da se zabilježi. Ban hr- 
vatski grof Adam Bacani i prilično sretno ra- 
tuje s bosanskim namjesnikom Džafer-pašom 



— 111 — 

u Krajini (1693. i 1696.) Mlečani su zauzeli Ga- 
belu (1694.), te je bilo uzaludno nastojanje bosan- 
skih i hercegovačkih sandžaka, da ju natrag osvoje. 
Iz Carigrada se oštro nalagalo, da Gabelu treba 
natrag osvojiti, ali svi su pokušaji (tada je namjes- 
nikom Bosne bio Mehmed paša Korča) 
ostali bezuspješni. 

Godine 1697. imala je započeti velika vojna 
na Turke na donjem Dunavu. Prema prijedlogu 
bana grofa Adama Bacana i krajiškoga gene- 
rala grofa Karla Auersperga, zaključi se 
u Beču navala i na Bihać. Mnogo se starao za osvo- 
jenje Bihaća sam princ EugenSavojski. Tako 
se spremila na Bihać ekspedicija od jedno 13.000 
vojnika sa 32 topa. Istodobno je morala vojska iz 
Osijeka pod Starhembergom i Kibom za- 
baviti Bošnjake u Posavini, a iz Dalmacije su imali 
udariti na Bosnu knez Posedarski i Janko- 
vi ć. 

Mehmet paša Korča bio je informiran 
o tim pripremama, pa je dao još za vremena popra- 
viti zidine grada i uopće gra-d opskrbiti svime, što 
mu je bilo od potrebe. U gradu je bilo za opsade 
500 konjanika i 3500 pješaka. Juriš kršćana odbiše 
Turci velikom hrabrošću. Zaludu se širila lažna vi- 
jest, da je Korča razbit. Time se htjelo uplašiti po- 
sadu, jer se ona nadala, da će joj paša doći u po- 
moć. Turska vojska provali pače iz Bihaća i nanese 
teške gubitke kršćanskoj vojsci. Ban Bacan oboli i 
ostavi tabor, a za njim ode i varaždinski general 
H e i s t e r. U to je stigla i vijest, da je Korča-paša 
<iopro sa 6000 vojske pod Kamengrad čekajući tu 
ostale čete, koje su dolazile od Beograda. Sve to je 
sklonulo kršćane, da su odustali od opsade, osta- 
vivši u slabom redu Bihać i razorivši prije toga 
Ripač i Izačić. 

Napredovanje kneza Posedarskoga i Jankovića, 
koji su već bili prodrli do Kulen-Vakufa, ostade 
tako jalovo. Oni se povratiše na mletačko zemljište. 
Bašagić veli, da su doprli do Kupresa, gdje ih je 



— 112 — 

razbio Girli Smajil paša i potisnuo preko 
granice. Tako se svrši jadno ova ekspedicija, koja je 
progutala mnogo novaca. Vojskovogje bacahu je- 
dan na drugoga krivnju. 

1 1 . septembra iste godine izvojeva princ Eugen 
Savojski slavnu pobjedu kod Zente na Tisi, a 
iza toga krene na Bosnu. Istoričari razbijaju glavu 
i danas, što je princ Eugen kanio s tom prova- 
lom. Smičiklas misli, da je princ Eugen htio osla- 
biti Bosnu, da imade odav^le mira za buduću pro- 
ljetnu vojnu, ne znajući, da će na proljeće početi 
pregovori o miru. 

Sa 4000 konjanika i dvije hiljade i pet stotina 
izabranih pješaka te nešto artilerije krene princ 
Eugen 6. oktobra iz Osijeka. U pratnji njegovoj na- 
lazili se maršal princ C o m e r c y, grof S t a r h e m- 
b e r g, princ V a u d e m o n t, grof L e o p o 1 d 
Herberstein i drugi. Desna mu ruka u toj 
vojni bijaše junački pukovnik K i b a. Druga vojska 
iz hrvatske krajine imala je udariti prema Banjoj 
Luci, da suzdrži turske krajišnike. Prešavši Savu 
kod Broda, posla princ Eugen naprijed pukovnika 
Ki b u, koji je spremao puteve. 16. oktobra pade 
Dobo y slijedeći dan predade se M a g 1 a j, a 
2 e p č e bude uzeto na juriš. Kod Vranduka 
naišao je princ Eugen na otpor, te nije mogao 
proći dolinom Bosne, nego sa sjeverne strane preko 
brda načini put, pa se spusti do Vranduka i razbije 
Bošnjake.*) Bošnjaci se sada sa svih strana potegoše 
prema Sarajevu, a Eugen ostavi ovdje radi loših pu. 
teva artileriju, a s njome 700 Ijud' s jednim pot- 
pukovnikom, komu su bile podregjene posade ma- 
glajska i dobojska, da budu u savezu s Brodom. U 
blizini Visokoga na polju „moštranskom" (Moištre 



*) Jukić: Zemlj. i poviestnica Bosne (p. 137.) veli. da 
je Eugen prosjekao drugi put na desnoj obali Bosne, 
kroz planinu Orahovicu, koji se i danas njegovim imenom 
naziva, Po Mukevitu idu obično ovim putem pješaci « 
konjanici, jer je cijeli sahat na prečac, a zove se: Ka- 
meni put (Bašagić o. c. 87.) 



— 113 — 

su poznate iz kraljevskog doba bosanskog) ustavi 
se princ Eugen i pošalje glasnika s jednini trublja- 
čem u Sarajevo. Trubljač je u znak mira neprestano 
trui)io, a glasnik držeći u vis desnu ruku pokazivao 
pismo, u kojem princ Eugen obećavaše Sarajlijama 
sigurnost imanja i života, ako se drage volje pre- 
dadu. Trubljač poginu od neprijateljskoga zrna, a 
glasnik uteče ranjen. Princ Eugen ga je našao iz- 
ranjena 2 sata pred Sarajevom pošavši prema njemu. 
Do Sarajeva dogje bez otpora, posjedne vrhunce 
nad Sarajevom s jednim dijelom vojske, a s drugim 
provali u varoš i popali je. Pošto se kršćani nijesu 
gotovo nigdje digli, da ga pomažu, osim što su se 
oko njegovih četa skupljali, da ih povede sa sobom, 
a približavala se i zima, vrati se princ Eugen 25. ok- 
tobra natrag, a 5. novembra pregje Savu. Na 
povratku bio je bez uspjeha T e š a n j s topovima. 
Koliko kršćana je tom zgodom poveo princ Eugen 
sa sobom, neda se pouzdano kazati. Govori se oko 
40.000 tisuća, a nastanili su se u Slavoniji i u Ugar- 
skoj. 

Ova provala, kojoj za turskih ratova nema 
premca, osta bez uspjeha. Ako se uzme u obzir 
množina i junaštvo bosanske do- 
maće vojske, koja se toliko puta iskazala, bilo 
je to poduzeće za pravo vrlo opasno. Valja uvažiti, 
da ove iste godine nije 13.000 vojske moglo zauzeti 
Bihaća i da je slijedećih decenija bosanska vojska 
pokazala primjer velikoga junaštva. 

Valja predmnijevati, veli Richter osobito dva 
momenta, koja su očuvala princa od nevolje: prvo 
bitka kod Zente, u kojoj je bosanski paša zagla- 
vio,*) a s njime i dobar dio bosanske vojske, a 

*) Ovako misli Richter: Prilozi zemljopisu Bosne I 
Hercegovine (Gl. z, m, god. 1905. p. 318.) Bašagić veli, 
da se bosanski namjesnik Gazi Mehmed paša poslije 
bitke kod Zente od jada razbolio i umro petnaesti dan 
u Travniku. Mehmedpašu naslijedio je njegov ceha ja 
Sari-Ahmet aga, koji je na brzu ruku okupio nešto 
četa i kod Vranduka se opro princu Eugenu (Bašagić 
o. c. 86.) Prema Kneževiću bio je takogjer ove godine 

8 



— 114 — 

drugo velika tajnovitost i neobična brzina, 
kojom je proveo tu svoju vojnu. Još je zanimivo, 
da je princ Eugen, ma da je poznavanje zemlje vani 
bilo veoma slabo, izabrao jedini pravi put 
u njeno srce. Po Batiniću dali su princu Eugenu 
prethodna izvješća o turskoj sili i položaju mjesta 
Franjevci,*) dok na pr. Jukić piše, da se Eugen na 
Franjevce obratio njemačkim pismom iz Posavine, 
da narod sklonu na ustanak „al ovim je tursko rop- 
stvo bilo odavno omililo, nit su marili za narod, ol 
možebiti, da okolnosti nisu im dopustile."**) Dr. 
Bodenstein priopćio je jedan vojnički izvještaj, 
pisan njemačkim jezikom od nepoznata pisca za 
doba Eugen ovih operacija, koji bi nam bio doka- 
zom, da je ekspedicija princa Eugena počivala na 
pouzdanim informacijama. Ovaj je vojnički izvještaj 
jedan od najpouzdanijih o stanju Bosne onoga 
doba.***) Ne možemo dakako sa sigurnošću ustvr- 
diti, da taj izvještaj potiče iz doba pred Eugenovom 
ekspedicijom. 

Poznato nam je, da je Eugen prije ekspedicije 
naložio zapovjedniku Krajine u Brodu, da mu do- 
gje, propitao se u njega, kake je naravi zemlja 
Bosna i kada je dočuo, da tamo ima malo vojske, 
odlučio je „cum consilio generaliteta" odmah kre^ 
nuti onamo.****) 

1697. i 1698. ratovali su ponešto i Mlečani oso- 
bito u Hercegovini. Malo je više odlučnosti poka- 
zao bosanski namjesnik Daltaban Mustafa 
paša. Bio je on namjesnikom diarbekrskim, odakle 
ga prognaše u Počitelj u Hercegovinu, koji su Mle- 
čani opsjedali. Iz Počitelja dogje Daltaban za na- 

bosanskim namjesnikom Bošnjak Sarija-Ahmet paša 
(o. c. p. 55.) Svakako Bosna nije imala energičnoga na- 
mjesnika, a navala je bila neočekivana. 

*) Batinić II. 179. 

**) Jukić: Zemljopis i poviestnlca Bosne p. 138, 

***) Bodenstein: Povijest naselja u Posavini od go- 
dine 1718—1739. (Gl. z. m. 1908. p. 95.) 

♦***) Richter 1. c. p. 62. 



— 115 — 

mjesnika u Bosnu. On ratuje na krajini prema Hr- 
vatskoj i Dalmaciji i s Mlečanima u Hercegovini. 

God. 1698. započe pregovaranje omiru u Kar- 
lovcima, a 26. januara 169Q. bude potpisan mir. 
Granica izmegju Turske i Austrije išla je od utoka 
Tise u Dunav, pak na utok Bosuta u Savu. Dalje bi 
imala teći granica rijekom Savom do utoka Une, a 
•dalje uz Unu. Pregovori o smjeru granice vukli su 
se i dalje. U mirovnom ugovoru bilo je samo op- 
ćenito ustanovljeno, da momentani posjed treba da 
bude mjerodavan; u potankostima je to prouzro- 
kovalo velikih neprilika. Carskim povjerenikom za 
ustanovljenje megja bijaše grof M a r s i g 1 i, koji 
je 1700. godine utanačio sporazum, a zbog neke 
malenkosti proteglo se to uregjenje sve do 1702 g. 
Turcima je priznata vlast nad velikim dijelom hr- 
vatske krajine, makar je grof Adam Bacani bio u 
svoje doba osvojio ovdje neke gradove. I s Mleča- 
nima bi ove godine ustanovljena granica. S tro- 
megje kod Knina, na Bijelom Brdu ili Medvegjoj 
glavici, povukao se pravac na Vrljiku, odatle na 
Sinj, Zadvarje, Vrgorac i Gabelu. Svakomu od tih 
mjesta doznačeno je područje s promjerom od jed- 
noga sata. Osim toga osta Mlečanima i E r c e g- 
n ovi.*) 

Poslije karlovačkoga mira nekoliko godina malo 
imamo vijesti o dogodjajima u Bosni. U prvom de- 
ceniju 18. stoljeća ipak je vrijedno zabilježiti jednu 
epizodu, u kojoj su donekle sudjelovali i Bošnjaci. 
U Ugarskoj je naime poslije smrti Tokely-eve 
digao bunu protiv Habsburgovaca Fr a n j o 
R a k o c z y, te mu je uspjelo zavladati nekim 
dijelovima Ugarske i Erdeljem, Rakoczy je 

*) O ratovanju od 1683—1699. valja pogledati, u ko- 
liko se naših krajeva tiče: Hammera o. c. VI. Jorga o. 
c. IV. Smičiklas: Dvijestogodišnjica etc. p, 103 — 173. Lo- 
pašić: Bihać etc, p. 106 — 110. i na raznim mjestima; Lo- 
pašič: Dva junaka etc. na raznim mjestima; Lopašić: 
Spomenici hrvatske krajine II, i III. na raznim mjestima. 
Kichter 1. c. p. 306. 310. Karlo Peez: Bojevi u Bosni 
i Hercegovini od 1682—1699. (61. z. m. 1908 p. 91—93.) etc. 

8* 



— ne — 

prema tradiciji tražio potpore u sultana, ali u Cari- 
gradu se nijesu odazivali njegovim poslanicima. U 
Hrvatskoj je Rakoczy našao za se baruna Josipa 
V o j n o V i ć a, potomka stare hrvatske plemićke 
porodice, koji je Rakoczy-u imao spremiti posebnu 
hrvatsku vojsku i s njome iz Bosne provaliti u Hr- 
vatsku. Vojnovićeva prošlost prije no što je pošao 
megju Rakoczy-jevce, bila je prilično pustolovna. 
God. 1706. nalazimo ga kod Banje Luke na posjedu 
F e r h a t-b e g a, gdje je nekomu knezu S t a n o j i 
S o b i na njegovo pitanje, zašto se iznevjerio svome 
caru, odgovorio: „da je svojimi lastnimi pinezi 
jednu kumpaniju vojske kupil i kad je k cesarevoj 
vojski došal, je njemu njegova lastovita kumpanija 
uzeta. Iz toga uzroka, da se razsrdil i k Ragociu 
prošal". U Banjoj Luci sakriše ga neki Alajbeg 
a kasnije je hodao po turskoj Krajini i sjevernoj 
Dalmaciji, spremajući uz tursku i mletačku pomoć 
čete. Iz Hrvatske donašaše mu vijesti prijatelj mu 
neki Stjepan J a n k o v i ć. Ovo sve je to karak- 
terističnije, što oficijelno Turska nije Ra- 
koczya pomagala. Karlovački general Porzia 
izvjestio je, da je Vojnović spreman za uslugu^ 
što ju je učinila porta ustašama, otstupiti tur- 
skoj vlasti Hrvatsku do Kupe; Mlečani su opet 
imali dobiti Liku. Pop Marko Mesić, koji je 
bio postavljen u Zvoni gradu na tromegji od 
generala Porzije, da pazi na kretanje Vojnovićevo 
i njegovih ljudi, javlja 1706, „da Vojnovića čuvaju 
i sprovagjaju i Benečani i Turci veće, nego da bi 
bil najvekši herceg cesarski ali kurfirst od impa- 
riunia." Megju inim dalje javlja, da je u Banju Luku 
stiglo „400 rebelov". Karlovački general ponudio 
je bosanskom paši (tada je bio pašom u Bosni O s- 
man Serke) 1000 dukata, ako Vojnovića uhvati 
i ustaše rasprši. Čini se, da se paša tom poz^u nije 
htio odazvati. Vojnovićevu četu pomagala je i Fran- 
cuska preko mletačke Dalmacije novcem i materi- 
jalom. Karlovčanin Antun Srblin, koji je bio 
poslan kao uhoda u Bosnu doznaje, da Vojnović 



— 117 — 

ima „od turskoga cara takove liste, da po turskoj 
zemlji posvud slobodno hcxii i stoji i kada kamo 
ide, sprovod njemu davati moraju. Za pašu da ništa 
ne mari." U novembru (1706) bio je Vojnović bo- 
sanske Turke pozvao u skupštinu, u kojoj im je raz- 
ložio svoju nakanu. Karlovački general imao je opet 
na Krajini 4000 momaka na raspolaganje, ako bi 
Vojnović kušao provaliti u Hrvatsku. Vojnoviču je 
najviše pomrsio račune pop Marko Mesić, te se on 
napokon odluči iz Bosne otići. Mirom u Szatmaru 
1711. bio je Vojnović amnestiran, a spominje se još 
1721. god., da je bio na životu.*) 

Prvih godina drugoga decenija XVIII. vijeka 
digoše se Crnogorci, te poticani od Rusa, uznemi- 
rivahu neprestano Hercegovinu i Albaniju. God. 
1711. postade bosanskim namjesnikom Ahmed 
paša, koji zavojšti na Crnu Goru, ali ga kod Ca- 
re v a L a z a Crnogorci poraze i prisile na uzmak. 
Ovaj poraz Ahmed pašin osvetio je N u m a n p a š a 
Koprili, došavši u Bosnu za namjesnika 1713. 
godine. On prema nalogu iz Carigrada zavojšti na 
Crnu Goru s jakom vojskom i porazi Crnogorce, 
koji se dijelom razbjegoše po svojim nepristupnim 
brdima, a dijelom (s njima i vladika Danilo) uzma- 
koše u Boku na mletačko zemljište. 3000 Cmogo 
raca bi zarobljeno, pa sa ženama i djecom odve- 
deno u Bosnu, gdje ih naseliše po Glasincu i okcn 
lici.**) Bosanski konjanici proganjali su bjegunce 
daleko iza granice na mletačkom zemljištu.***) Mle- 
čani su uskratili predaju bjegunaca, a zato im bude 
navješten rat. Veliki vezir Džin (Damad) Ali-paša 
i onako je jedva dočekao, da Mlečanima otme Mo- 
reju. Nas će u tom ratu samo zanimati dogagjaji u 
našim krajevima. Numan-pašu bijaše zamijenio 
Mustaj paša (Čelić) Mostarac, koji je 
dobio jake pomoći iz Turske. Odavle su opremili 

*) O ovoj epizodi vidi opširnije u Lopašić: Dva ju- 
naka p. 83—94. 

**) Bašagič: o. c. p. 91. 
***) Jorga IV. p. 325. 



— 118 — 

Arnaute i Tatare u svemu preko 12.000 ljudi.*) Osim 
toga je Mustaj paša imao pod sobom domaće bo- 
sanske i hercegovačke čete. Ova vojska imala je 
krejiiuti na Zadar, koji je s morske strane bio za- 
tvoren od Turaka, ali se iza haračenja po Dal- 
maciji, poroibivši megju inim Otok u C e t i n i zau- 
stavi pod Sinjem. Tako zače opsjedanje ovoga 
grada. „Biše ga, veli ljetopis Nikole Lašvanina, na 
sve strane i činiše žestoke juriše, ali rtiu ništa ne 
mogoše, nego pogibose ob noć brez oružja, zašto 
tako hoti blažena divica Marija, koja dade H r / a- 
ć a n o m, da grada Turkom iKedadoše*'. U najvećoj 
naime nevolji stigne gradu u pomoć upravitelj Dal- 
macije Angelo Emo pobravši posade iz svih 
gradova i ojačavši se Hrvatima izvan gradova tako, 
da mu je vojska narasla na 15.000 ljudi. U vojsci 
bilo je mnogo redovnika, te nadbiskup spljetsVi i 
makarski biskup. S tom vojskom Angelo Emo iz- 
vojšti pod zidinama pobjedu nad Turcima i oslo- 
bodi tako za Mlečane Dalmaciju. 

Slijedeće godine (1716.) sklopi car Karlo VI. 
s Mlečanima savez protiv Turaka, zatraživši od 
Turske povratak Moreje Mlečanima. Turska odgo- 
vori ratom, poslavši protiv Ugarske ogromnu voj- 
sku pod vodstvom velikog vezira Džin-Alipaše. 
Kod Petrovaradina izvojeva Princ 
Eugen poznatu pobjedu, u kojoj je i veliki 
vezir poginuo časnomsmrću. 

Plan Princa Eugena išao je u prvom redu za 
tim, da operira protiv Beograda, da istisne Turke 
iz Banata i da carsku vlast protegne preko Srbije i 
Bosne. Posljednja je tek u zadnjoj liniji imala doći 
na red. Zato i Eugen nije mogao veće odjele poslati 
u Bosnu, pa su dogagjaji ovdje za cjelokupni us- 
pjeh bili od manje važnosti. Megjutim obzirom na 

*) U Ljetopisu fra Nikole Lašvanina stoji: Bosanska 
vojska i prid njom Mustaj paša Čelić, Maroški (maročki ?) 
paša, Arnautski paša i Kavga sultan tatarski (Gl. z. m. 
1889. IV. p. 127.) Onaj, „Kavga" Batinić čita Kavra o. 
c. IIL p. 27.; Bašagić p. 91 zove tatarskoga sultana Nu- 
radd 1 nom. 



— 119 — 

zemljište, koje je bilo stečeno u Bosni požarevač- 
kim mirom, bile su ipak ratne operacije izmegju 
Drine i Une odlučne. 

U Bosni se vrlo živahno spremalo za even- 
tualne napadaje sa strane careve vojske. Mjesta di- 
ljem Save bila su utvrgjivana; tako je turska Gra- 
diška dobila nove baterije. Derventa, te Kobaš biše 
pretvorene u tvrgjave. Bihać, Novi i Zvornik do- 
bili su jake posade, a i u ostalim gradovima se spre- 
malo, a oko Sarajeva okupljala vojska. Carevci su 
imali samo dvije tvrgjave na Savi : Gradišku i Brod 
i to u lošem stanju. Zapovjednik brodski (slavon- 
skih krajišnika) obrstar barun P e t r a š tražio je 
od Eugena jedan kor, kojim će poći na tursku 
Gradišku i Banju Luku. Kršćani u susjedstvu obeća- 
vali su, da će mu se pokoriti, te su pojedinci prela- 
zili, da se nasele na carskoj zemlji. 

Poslije petrovaradinske bitke zače Petraš četo- 
tovanjem i najprije zaposjedne turski Brod, a onda 
bez znatnoga gubitka sa 200 momaka Gradišku. Po- 
slije toga pogje prema Derventi, gdje je razbio u 
većem broju sakupljene Turke. Sada je Petraš za- 
uzeo Bijeljinu i D o b o r, koga carevci posvema ra- 
zoriše. Kapetan Udvarhely pogje protiv Do- 
boja, gdje je bila jaka posada od 1000 momaka, ali 
nije mogao zauzeti tvrgjave, nego popali samo 
varoš. 

Uporedo s ovom akcijom išla je ona grofa 
Ivana Draškovića, banskoga namjesnika, 
koji je zauzeo Dubicu i Kostajnicu! pro- 
valio prema Krupi, Novome i Starom Majdanu, da 
otisne Turke od hrvatskih granica. Njemu je dalje 
na zapadu pomagao grof R a b a 1 1 a na ličkim 
granicama. 

Petraš je svuda na kadiluke nametao kontribu- 
cije, koje su donijele slijedeće godine obilate svote. 
Te su se svote upotrebile za gradnju tvrgjava na 
Savi. Mnogo se Bošnjaka, osobito iz nutrašnje ze- 
mlje, pokorilo carskoj vlasti, te je naseljeno na ka- 
meralnim dobrima u Slavoniji. 



— 120 — 

Kada je princ Eugen zauzeo Beograd (1717.) 
porazivši velikoga vezira Halila, (turskoj vojsci pri- 
družio se i Numan paša Ćuprilić, koji je opet (1717.) 
postao bosanskim namjesnikom), pojača on Pe- 
tra š ev e čete i zapovijedi mu, da udari na Bosnu. 

Barun B e c k e r s imao je zauzeti Zvornik, ali 
je ovamo došlo do 2000 momaka iza kapitulacije 
Beograda, a uz to se i Numan paša pobrinuo za 
pomoć gradu. Iza uzaludnoga opsjedanja morao se 
B e c k e r s povratiti ranjen u Racu. Prema doma- 
ćim izvorima bio je Petraš ranjen „pod kolino", pa 
je morao ostaviti vojsku, da bez njega bije grad. 
Ni opsada Novoga ne uspije, kamo je takogjer Nu- 
man paša poslao pomoć. Lašvanin pripovijeda o 
opsadi Novoga ovako: U isto vrime (kad i Zvor- 
nik) podsidoše Kranjci Novi i tu biše nimačke voj- 
ske i videći, da će lasno grad osvojiti, počeše se o 
tuji grad prigovarati; Kranjci vele: Banov je grad, 
a Nimci : Nije nego cesarov. Najposli Nimci se vra- 
tiše, a Kranjci ostaše pod gradom, al u zao čas po 
se etc." Prema Lašvaninu poginulo je što kod Zvor- 
nika, što kod Novoga oko 18.000 (?) ljudi. „Samih 
sužanja na jednu hrpu svezanih izsiče ČupriUć tri 
stotine i kad to čuo princip Eugenio piša u Cari- 
grad, da toga nije običaja megju vojnici sići svezane 
ljude i digoše pašu odmah s Bosne i smakoše (?) 
ga po sve prilike zarad toga." 

Kada je u proljeće 1718. počelo pregovaranje 
o miru, Numan-paša nije htio ni da čuje za mir. Go. 
vorilo se, da sprema 7000 ljudi u pogranične gra- 
dove. On je naumio sve kršćane sa granice preseliti 
u unutrašnojst, da tako carevcima, ako bi opet pro- 
valili, oduzme potporu s njihove strane. Megjutim 
ovaj elemenat i onako nije bio pouzdan, jer za one, 
koji su prešli Savu veli Petraš: „Ti ljudi radi svog 
promjenljivog osjećanja i uvijek naginjajući na zlo, 
ne bi trebah, da se ostave bUzu rijeke Save." 

Kada je bio već požarevački mir potpisan, nije 
ga Numan-paša htio da respektira. On je slao manje 
čete protiv graničarskih utvrda. Na zahtjev carskih 



~ 121 — 

punomoćnika bio je napokon Numan-paša, koji je 
uložio i protest kod Porte radi odstupa jednog di- 
jela Bosne, iz Bosne maknut, a time prestadoše i 
nasrtaj'. 

Za pregovora u Požarevcu htjedoše na svaki 
način osloboditi Unu od turske vlasti, pa se zahtje- 
valo sa strane carskih punomoaiika odstup Bihaća i 
Novoga. Sam car dao je u tome smislu Princu Eu- 
^enu instrukcije. I ovaj put je bio postavljen princip 
„possideatis uti possidetis", pa zato to nije nikako 
išlo. Carski punomoćnici spremali su se da even- 
tualno pet vlaških distrikata zamijene za Bihać, ali 
Turci nijesu htjeli o tome ni čuti. Bihaćjeprag 
Bosne, rekoše oni; ako se on odstupi, 
izvrgava se čitava pokrajina pogi- 
belji. 

Napokon bi odregjeno slijedeće: Caru ostaju 
sva utvrgjena mjesta i šančevi sa čitavim krajem, što 
im pripadaju, što su ih carevci osvojili ili Turci 
ostavili. Caru pripada neosporni posjed obiju obala 
Save i sva suverena prava nad ovom rijekom. U če- 
tvrtom članku bilo je odregjeno, da kraj od ušća 
Une do t. zv. Starog Novoga na desnoj obali Une, 
Jasenovac i Dubica i nekoliko turskih kula i otoka 
s njihovim područjem pripadne Hrvatskoj. 

Petraš bio je u komisiji, koja dugotrajno usta- 
novljivala granice sa bosanskim namjesnikom O s- 
m a n-p asom, koji je zamijenio Numan-pašu. 
Granica je išla od Save prema nutrinji zemlje 6 — 10 
kilometara. 

Mlečani su takogjer prilično dobro prošli, odr- 
žavši zaslugom svoga generala Schulenburga 
otok K r f i ratujući sretno u Hercegovini. 
Prema Hercegovini stekli su oni svagdje današnju 
dalmatinsku megju, a izgubiše jedino Gabelu sa 
okol icom.*) 

*) Za ratovanje od 1716—1718. godine najvažnija je 
i najkritičnija rasprava: Dr. Bodenstein: Povijest na- 
selja u Posavini god. 1718—1739 (Gl. z. m. 1907.) p. 575 



— 122 — 

Iza požarevačkoga mira vladao je priličan mir 
na austrijsko-turskim granicama. Bošnjaci su u ve- 
likom broju g. 1727. sudjelovali u perzijskom ratu,, 
što ga je ove i prijašnjih godina porta vodila. Her- 
cegovački beglerbeg Gazi Ah med paša Ru- 
s t e m p a š i ć sa sinom kliskim sandžakom Rustem 
begom bijahu vogje bosanskih plaćenika i spahija. 
„Odoše zdravo, veli Lašvanin, ali kad se vratiše, 
verlo ih malo zajedno dojde i to bolestno i razbi- 
jeno . . ." Bašagić na osnovu jedne pritužbe iz He- 
ćimoglinih vremena veli, da se od 10.000 dobre 
bosanske vojske povratilo samo 500. Ovo je bilo 
razlogom velikom nezadovoljstvu u Bosni. No ipak 
su Bošnjaci i kasnije za rusko-turskoga rata slali 
svoje spahije u znatnom broju na udaljena bojišta 
u južnu Rusiju, gdje su Bošnjaci imali znatnih gu- 
bitaka. 

Godine 1735. postade bosanskim namjesni- 
kom bivši veliki vezir Alipaša Heći m-o g 1 i, 
jedan od najvaljanijih i najenergični- 
jih namjesnika, štoihjeBosnaimala. 
O Ali-paši tom odličnom državniku i vojskovogji i 
zapadni i turski izvori samo najbolje govore. O 
njegovom doba u Bosni napisao je M u s t a f a- 
effendija Pruščanln cijelu knjigu na arap- 
skom jeziku, a Omer efendija, novski ka- 
dija, opisa na turskom jeziku borbe u Bosni s Au- 
strijom za njegovo doba. Lašvanin veli za nj : „Čo- 
vik mudar i u vojnički zanat razuman i kripak i po 
narod dobar." Ova karakteristika Hećimogli-a kao 
vojnika i čovjeka od suca, koji je možda više bio 
sklon, da oštro prosugjuje, služi mu na čast. Bosna 
je megjutim baš i trebala u to doba ovakovog čo- 
vjeka, jer su prilike bile sve više nego ružičaste. Bo- 
sanske vojske bijahu prorije^jene u perzijskom i 
ruskom ratu, a i kuga, koja je god. 1732. bijesnila, 
pa zatim glad, učinile su takogjer svoje. 

i dalje. Sr. još citirana djela Jorga IV.; Smičiklas: Povijest 
Hrvatska II. (p. 300—303.); zatim Ljetopis fra Nikole 
Lašvanina etc. 



— 123 — 

Rusiji, koja je ratovala s Turskom, priključi se 
i Austrija, prema ugovoru, što su ga obje države 
imale već od prije. Karlo VI. posredovaše najprije u 
prilog Rusije samo da nadje formu, kako bi se i on 
upustio u ratovazije. Kad Turska nije htjela pristati 
na austrijsko-ruske zahtjeve, spremi Karlo VI. s ve- 
likim nadama vojsku protiv Turske na više strana. 
Evropska diplomacija počela je već raspravljati o 
diobi Turske. Megjutim je Karlo VI. i z t o g r a- 
tovanja izašao razočaran i ogorčen, 
jerjeonsvršiogubitkomtečevinapo- 
žarevačkoga mira. 

Tijekod 1737. dolazili su od pograničnih bo- 
sanskih kapetana glasovi Ali-paši u Travnik, da se 
sprema velika careva vojska u Bosnu. On je javio 
velikom veziru u Moldavsku o tim pripremama, ali 
mu od njega stigne nalog, da se drži pasivno, kako 
ne bi dao uzroka, da se poremeti mir izmegju Tur- 
ske i Austrije. Bez obzira na taj nalog velikog ve- 
zira Ahmed paše, jer je imao pouzdanih vijesti o 
pripremama austrijskim, H e ć i m o g 1 i počne ra- 
diti na svoju ruku. On sazva u Travnikvi- 
j e ć e odličnika (a j a n e !) u zemlji, koje ovdje 
zaključi, da se ne sluša vezir, nego d'a se u slučaju 
provale carevaca Bošnjaci svakako odlučno opru 
neprijateljima. U to ime izdade Alipaša nalog, da 
ako car započne ratovanje „svak ima ustat na oružje 
i kadije, imami, spahije tko god more sablju pasat, 
ako bi tko ostao, da se ima obisit o vratih svoje 
kuće." Tako se Bošnjaci spremahu sami, da odole 
navali carevaca. U tom i leži važnost rada Hećimo- 
glina. 

Pogranični kapetani dobili su stroge naredbe, 
da paze na svako kretanje carske vojske i da odmah 
o tom jave u Travnik. Vojska se koncentrisala na 
Travanjskom polju. Lašvanin pripovijeda: Megjuto 
dojdoše i odoše pašini ljudi po svoj Bosni i digoše 
sve malo i golemo tkogod može oružje nositi i 
prid njima glavari starišine od mistah i Arnauti tu 
dojdoše i skupi se čudna vojska strahovita." 



— 124 — 

Austrija je poslala u Srbiju grofa S e c k e n- 
d o r f a, u Vlašku grofa W a 1 1 i s a, a vrhovni za- 
povjednik vojske, koja je imala provaliti u Bosnu 
bijaše princ Hildburghausen. Namjera je 
bila osvojiti Bosnu, te su na isti dan četiri odjela 
imala preći granicu Bosne. Pukovnik R a u n a c h 
sa 4000 momaka, većinom graničara pogje iz Like 
na Ostrovicu k o d Kulen Vakufa; ban E s- 
t e r h a z y provali takogjer sa krajišnicima u Po- 
unje; prinz Hildburghausen krenu sa glav- 
nom silom na Banju Luku, dok je pokovnik V a 1- 
V a s o r navalio na Lješnicu kod Zvornika, a pukov- 
nik L e n t u 1 u s krenu iz tada austrijske Srbije u 
Nov i-P a z a r. 

Najprije je Raunach navalio na O s t r o vi c u, 
odakle stignu u Travnik glasnici, moleći Ali-pašu za 
pomoć. Ali-paša Hećimogli posla onamo 5000 ljudi 
pod Alibegom Osmanpašićem i bivšim 
zvorničkim zapovjednikom M e h m e t-b e g o m. 
Njima se prema odredbi Hećimoglinoj priključiše 
čete iz okolice Novoga i Bihaća. Na petrovačkoj rav- 
nici zametnuše Bošnjaci bitku s Raunachom, koga 
ljuto poraziše. Od Bošnjaka poginu v o g j a A 1 i- 
b e g O s m a n p a š i ć. 

Isto tako je stigla doskora vijest Ali-paši, da 
Austrijanci opsjedaju Zvornik. On i ovamo posla 
pomoćne čete, koje se sukobe s carevcima. U boju 
je prema domaćim izvorima poginuo jedan general i 
više časnika; sila vojnika pade u suzan jstvo, dok su 
sve sprave i municija postale turskim vlasništvom. 

Alipaša je megjutim pošao bio iz Travnika 
prema Jajcu, a odanle na Podrašnicu, gdje je 
stao nekih 15 dana, da dočeka vojsku ispod Ostro- 
vice. Sačekavši još i ostale čete, koje su mu dola- 
zile, krene prema Banjoj Luci, koju je princ Hild- 
burghausen opsjedao. Pošto su carevci zatvorili 
ravni put u Banju Luku, progje Hećimogli neopa. 
žen više grada Vrbas,*) te navali iznenada na nuz- 
*) LaSvanin 1. c. p. 130. veli: nigdi turska vojska ne 
ide putevima, nego sve šumom, nit paša dade ob noć 
"vatre naložit, da ih gjauri nepodpaze . . . 



— 125 — 

gredne odjele, koji su bili porazdijeljeni na toj, 
strani, dok je glavna sila bila na lijevoj strani rijeke 
oko grada porazmještena, a onda se zametne borba 
i 3 ostalim dijelovima vojske, koja se svrši sramot- 
nim uzmakom Hildburghausena.*) 

Dok je Hildburghausen opsjedao Banju Luku, 
opkolio je hrvatski ban Esterhazy B u ž i m. a kar-^ 
lovački general grof Juraj Herberstein Ce- 
tin-grad, koji su Turci držali od 1670. godine. 
Omer-effendi hvali Bužimljane i njihove žene, koji 
su se kod opsade Bužima osobito odlikovale. Na 
glas o nesrećama kod Ostrovice i Banje Luke, odu- 
stade od opsade i Esterhazy. Posade u Bužimu i Ce- 
tinu bile su neznatne, a održale su se protiv jake 
vojske, jer Esterhazy nije imao ratnih sprava za 
osvajanje. 

Hećimogli povrati se iza banjalučke pobjede u 
Sarajevo, gdje je dovršavao od Ahmet-paše Rustem- 
pašića 1728. godine započetu gradnju sarajevskoga 
grada od četiri kule i kapije. Megjutim je iste go- 
dine valjalo na zamolbu U ž i č a n a skupiti vojsku, 
da im krene u pomoć. Alipaša odredi za sastajalište 
domaće vojske G 1 a s i n a č k o polje. Odavle bi 
poslan Mehmet kapetan sa 5000 ljudi Užiča- 
nima u pomoć, ali na putu sretne Užičane, koje su 
pratili dva časnika i 130 vojnika. Mehmet kapetan 
opkoli sve i povede ih u tabor Ali-pašin, gdje je 
Alipaša pred očima cijele vojske dao pogubiti užič- 
koga kapetana S m a j i 1-a g u i kadiju M u s t a f a- 
e f fe n d i j u, što su predali grad carevcima. Meh- 
met kapetan pogje, da osvoji natrag Uzice, ali ne- 
majući topova oplijeni okolicu i vrati se natrag. 

Slijedeće godine Alipaša opremi pod Uzice 
Ibrahim pašu Alipašića iz Skoplja i Meh- 
met kapetana, koji oteše Uzice carevcima. Vrijedno 
je još istaknuti i četovanja Alioašina na Krajini 

*■» Turski izvori iskitiše pobjedu Hećimoglinu, kako 
je već to uobičajeno, da se pobjede na jednoj i na drugoj 
strani obično pretjeravaju. Lašvanin kao da još naj- 
objektivnije opisuje boj pod Banjom Lukom. 



— 126 — 

s raznom srećom, gdje je počešće bilo većih i ma- 
njih provala s kršćanske strane. Borba vodila se či- 
tave 1738. godine s promjenljivom srećom. Veće je 
borbe bilo oko Z r i n j a, gdje je uspjelo vojvodi 
bana Esterhaza J u r a š i ć u obraniti grad. Alipaša 
sudjelovao je s Bošnjacima i u borbama kod Beo- 
grada 1739. godine. Nesposobnost austrijskih voj- 
voda, koji su bili doduše učenici slavnoga princa 
Eugena, ali se u praksi pokazaše potpuno nespret- 
nima, prouzrokova pad Beograda i beogradski mir u 
septembru 1739., kojim je Karlo VI. izgubio sve ono, 
što je požarevačkim mirom stekao u Bosni i Srbiji. 

Ne mala zasluga turskim uspjesima u ovom 
posljednjem ratu ide baš Alipašu Hećimoglia. Sa- 
mostalno, na svoju ruku on je očuvao Bosnu od 
neprijateljskoga osvajanja i još je dospio da i iz- 
van svoga područja pomaže akciju Turaka. Turci su 
mu bili zahvalni, a službeno izvješće velikih vezira 
zove ga „ebul megazi" t. j. otac pobjeda. Upravo 
je zanimivo, kako je on znao predobiti u Bosni 
inače otporne elemente za se. Svaka njegova zapo- 
vijed općenito se slušala i bosanski vojnici dolazili 
su svi kao jedan na mjesto odregjenja. Rijetko se to 
dogagjalo pod kojim drugim vezirom 17. i 18. sto- 
ljeća. „Toliku privrženost, veli Bašagić, stekao je 
Alipaša, što mu je bio običaj s malim i velikim, 
s vojnikom i beglerbegom jednako postupati. Osim 
toga bio je pravedan do skrajnosti i uvijek tražio 
savjeta od iskusnih begova i kapetana, a to sve je 
Bošnjacima imponiralo, jer se nijesu naučili na ta- 
kove vezire nego samovoljne tvrdoglavce.*) 

Alipaša bude premješten iz Bosne 1740. godine 
u Egipat, a u Bosnu dogje Muhsinzade Ab- 
d u 1 1 a h p a š a. Za njega budu granice izmegju 
Bosne i Hrvatske odregjene u današnjem opsegu. 



*) O ratovanju 1736—1739. valja osobito pogledati 
Lašvanina 1. c. p. 129 134. Bašagić o. c. p. 94-102., 
koji je to doba obradio prema turskim vrelima; zatim 
Lopašića: Bihać etc. i Oko Kupe i Korane; Smičiklas II. 
p. 310-311. 



IV. 

UNUTRAŠNJE PRILIKE U BOSNI U 

XVI., XVII. I PRVOJ POLOVICI XVIII. 

VIJEKA. 

A. 
Katolička crkva. 

Iza Gjure Polečnika, bosanskoga biskupa, koji 
je poginuo na mohačkom polju, ne spominje se sve 
do 1533. nikaki bosanski biskup. Tek ove godine 
dozvoljava papa Kliment VII. „izabranom'* Bern- 
hardu G e n t i 1 i j u, da može primiti posvećenje od 
kojega mu drago katoličkoga biskupa.*) Ovaj po 
svoj prilici nije ni vidio svoje biskupije, jer franjevci 
traže, da se biskupija popuni. Pošto to nije bilo 
moguće, jer je valjda još uvijek Gentilis živio, učini 
papa fra Blaža Kovačića (Blasius Fabritius 
de Cressevo) iz Kreševa, biskupom smederevskim, 
a pod jedno mu dade u upravu biskupiju bosan- 
sku.**) Pošto je Kovačić otišao u Rim, da izvijesti 
papu o stanju katoličke crkve, upade to u oči musli- 
manima, koji su u papama vidjeli svoje najodlučnije 
protivnike, te potvore Kovačića, kad se iz Rima 
vratio, da je naumio izdati Bosnu papi. Blaž Ko- 
vačić dao se na bijeg pred svojim progoniteljima, 
pa kad je na bijegu skočio na konju u Drinu, brzi 
ga valovi za čas od konja rastave i on se na oči 
svojih protivnika utopi. I opet Bosna nekoliko go- 
dina nema biskupa, dok 1559. papa ne imenova 

*) Fermendžin; Acta Bosnae 309. 
**) Ibid. 



— 128 — 

upraviteljem bosanske biskupije i biskupom smede- 
revskim fra Tomu Skorojevića*) („Skoro- 
e V o"), rodom iz Teševa kraj Sutjeske, ali i on do- 
skora pogine tobože kao izdajica (1552.)) Ovo su 
pojave veoma karakteristične za to doba, na koje se 
vrijedno osvrnuti. Nema nikakove dvojbe, da su 
Turci smatrali pape za najsposobnije, da uspale 
vatru i kršćanske vladare potaknu na rat protiv Tu- 
raka. Da su to pape i radile, o tom smo imali pri- 
like govoriti u političkoj istoriji. Tako Turci nijesu 
baš bez razloga s velikim nepovjerenjem gledali u 
Bosni papine izaslanike i to poglavito u doba, kada 
se ratovalo. Ovo je sasvim ispravno primjetio već 
Ricaut*) u svom djelu o otomanskom carstvu iz 
1670. godine. Franjevci opet, pristajući što je bilo 
više moguće uz svaki pokret, koji je bio naperen 
protiv turskoga gospodstva, redovno su poslije ne- 
uspjelih pokušaja oslobogjenja bili predmetom pro- 
ganjanja. Valja se samo diviti, kako su oni 
vještoiunajtežimčasovimaprogona 
znali, da se mitom i drugim sred- 
stvima održe i da barem sačuvaju 
ono, štosedalosačuvati. Pri tom će 
svaki objektivni istoričar morati 
konstatovati, da su pokazali mnogo 
samoprijegora i velike lične požr- 
tvovnosti. Ovo vrijedi toliko, da se lahko može 
prijeći preko mnoge sitničavosti, megjusobnih za- 
djevica i nekih još drugih momenata, koje ćemo is- 
taknuti tijekom dalnjeg razlaganja. 

Naveli smo dva zajamčena prop^onstva bosan- 
skih biskupa, koji su više političkogakarak- 
tera, nego li primjeri vjerske intolerancije. Fra- 
njevačke kronike i pisci megjutim su puni pripovi- 
jedanja o progonstvima katolika i njihovoga svećen- 
stva osobito od vremena glasovitoga H u s r e v 
bega. Nasilno islamiziranje Bosne i Hercegovine 
pripisuju njemu B a t i n ić, J u k ić i K n e ž e- 

*) Ibid.~p. 310. 

**) Smičiklas: Dvijestagodišnjica etc. p. 82. 



— 129 — 

vic, da samo spomenem najznatnije. S time bi se 
slagalo i pripovijedanje poznatog nam već puto- 
pisca Kuripešića, koji veli, da su Turci izmijenili 
svoje ponašanje prema kršćanima i da su ih počeli 
tlačiti od onoga časa, pošto su osvojili najveći dio 
Hrvatske i veliki dio Ugarske. Od sada, a to je ne- 
sumnjivi fakat, nema višeonogasrdačnoga 
odnošaja izmegju vjeroispovijesti, 
koji je vladao za prvih decenija turskoga gospod- 
stva. Katolički elemenat postao je nepouzdan, 
franjevci su rado gledali sve, što je bilo napereno 
protiv turskoga gospodstva, ma da su inače nasto- 
jali veoma vješto i diplomatski, da se prikažu kao 
lojalan elemenat. Kadkada im je to i potpuno us- 
pjevalo, te su i nalazili zaštite od progona u sul- 
tana, pozivajući se na svoje povlastice iz vremena 
Mehmed el Fatiha, samo što to češće puta nije bilo 
dostatno, jer su domaći muslimani i mimo svih tih 
fermana radili onako, kako se njima ushtjelo. 

Što se tiče doba Husrev-begova, imade veoma 
protuslovnih vijesti o progonima, a čitav materijal 
još je i odviše malo kritički ispitan, da bi se na nje- 
govom temelju mogli stvoriti sigurni zaključci. 

Imademo jedan primjer iz godine 1527. dakle 
baš iz doba Husrev-begova, gdje sarajevski kadija 
izdaje fojničkim katolicima „h u d ž e t", da smiju 
na novo podići crkvu po prijašnjoj osnovi. Tu sa- 
znajemo, da su oni prije 6 godina uzeli popravljati 
svoju crkvu, ali budući da se dokazalo, da je crkva 
od prijašnje P'radnje bila veća sagragjena, to su je 
Turci porušili. Valjalo je dokazati najprije, da je 
ciicva postojala od doba osvojenja, dakle od sta- 
rine. Onda nije smjelo biti ništa na gradnji od ka- 
mena nego samo pleter.*) Ovo je u buduće 
pravilo. Evo god. 1703. izdaje kadija Jusuf 
Asim-efendija hudžet na molbu fra Marijana i fra 
Ivana iz Sutjeske, za popravak crkve i manastira u 
Sutjeskoj. Prije toga su se morali popisati i pregle- 
dati svi oštećeni dijelovi i onda je na osnovu te 

*) Batinić: Nekoliko priloga etc. (Starine 17. p. 78—79-) 

9 



— 130 — 

pregledbe izviješten kadija, a on onda daje do- 
zvolu, da se ona mjesta poprave, ali da se ne smije 
zidati ništa ni više ni šire i to sve na starom mjestu 
i starom obliku.*) Ove procedure bile su skopčane 
sa znatnim troškovima i velikim neprilikama za bo- 
sanske franjevce. Naveo sam megjutim onaj prvi 
slučaj samo zato, da se vidi, kako je za Husrev-be- 
govih vremena ipak bilo dozvoljeno graditi kato- 
ličke crkve, makar uz neke ograde, koje su onda 
postale pravilom za čitavo kasnije doba turskoga 
gospodstva. 

Batinić pripovijeda, da u doba Husrev-begovo 
spada i razorenje franjevačkoga manastira u Zvor- 
niku, a opet god. 1541. bogati katolički vlastelin 
P a V a o S i ć isprosi kod turske vlade, da može 
mjesto porušenoga manastira u Zvorniku i privre- 
menog franjevačkoga prebivališta u D. Tuzli po- 
dignuti o svom trošku crkvu i uz nju stan za redov- 
nike u selu zvanom O r a d o v r h, jedan sat daleko 
od Donje Tuzle.**) 

Često se franjevci obraćaju protiv nasilja sul- 
tanima, koji im onda ili davaju fermane, da smiju 
popravljati svoje crkve i manastire ili nalažu bo- 
sansko-hercegovačkim sandžacima, da od franje- 
vaca ne traže nikakovog danka. Tako Batinić spo- 
minje, da je i Sulejman Veliki pri polasku na svoju 
posljednju vojnu na Ugarsku podijelio bosanskim 
franjevcima dozvolu, da na prvašnjim ruševinama 
na novo posagrade samostane i crkve, ali od še- 
pera.***) Kod Selima II. nalazimo franjevce već u 
prvoj godini njegove vlade (1567.), te im on izdaje 
na osnovu privilegija, što ih oni imadu u ruci, fer- 
man na bosanskog, hercegovačkog i zvorničkog 
sandžaka. Pošto se oni ne bave ni poljoprivredom 
niti trgovinom, niti primaju plaće, nego živu od mi- 



*) Kemura: Turski dokumenti za povijest bosanslcih 
katolika iz sidžila kutubhane careve džamije (Gl. z. m. 
1909.) 

**) Batinić: Djelovanje Franjevaca p. 23., 39. 

***) Ibid p. 48. 



— 131 — 

lostinje, veli se u fermanu, nema se (xl njih tražiti 
niicakav danak, („nec „arac", nec uUas alias con- 
tributiones publicas exigatis.")*) 

Pitanje bosanske biskupije iza smrti Skoroje- 
vićeve ostaje neriješeno sve do 1573. godine. Ove 
godine stalo se u Rimu raspravljati o tome, da se 
osnuje biskupija „Bosne srebrne" na neprekidni 
franjevački jauk. 

U tim raspravama jedni prigovaraju, da je 
čudno nekoga učiniti biskupom kakve provincije, a 
da mu se ne da ime kojega grada, pa s toga da bi 
bilo bolje, da se koji susjedni biskup brine za vjer- 
nike u Bosni. U Bosni bi i onako novo izabrani bi- 
skup bio bez rezidencije, stolne crkve i stalna pri- 
hoda, te bi morao čak i prosjačiti ili prodavati 
svoju službu. Jedan kardinal referirao je pred pa- 
pom, kako je čuo pripovijedati, da je neki bosanski 
biskup prodavao Turcima kršćansku djecu.**) Na 
to im se odgovorilo, da se biskup može nastaniti u 
kojem od 15 manastira, gdje bi imao rezidenciju i 
stolnu crkvu, a to tim više vrijedi, što je poznata 
stvar, da Turci vole jedino vigjeti siromašne 
fratre.***) Papa se na to odluči za restauraciju bo- 
sanske biskupije, a bosanski biskup ne će vršiti 
svoj čin samo po Bosni, nego i u svim 
susjednim predjelima, gdje vlada islam. Bo- 
sanskim biskupom postade tadanji bosanski pro- 
vincijal fra Antun Maiković, koji je uz dosta 
neprilika vladao sve do 1853. godine. Polo- 
žaj bosanskoga biskupa nije baš bio ni s kojega 
gledišta povoljan. Samostani nijesu rado dopf'no- 
sili troškove za biskupa. Fra Antuna vidimo god. 
1 582. u Rimu, gdje se tuži na svoje veliko siromaš- 
tvo. Papa Gregorije odredi, da se godišnji doho- 

*) Sr. FabJanich: Firmani inediti p. 57. Brojni fer- 
mani dani bosanskim franjevcima još do danas nijesu 
kritički izdani. 

**) „se audivisse, quendam episcopum Bosnensem 
pueros christianos Turcis venditasse" u Fermendžina p. 312. 

***) „Quod Turcae non patientur, sed tantum iilos 
patres, qui panperes sunt" (1. c. Fermendžin). 



— 132 — 

dak biskupije Coron na Moreji, koja se nije popu- 
njavala, a u Veneciji ima neku' rentu cd 200 dukata 
godišnjih, dade bosanskom biskupu. Rasprave zbog- 
tih 200 dukata dugo su se vodile; na koncu pripade 
Matkoviću samo 100 dukata, od kojih je u maju 
1 583. primio unaprijed 50. Ne znamo, da li je pri- 
mio i ostalih 50 dukata. Poznato nam je samo to, 
da se pročulo pri njegovom povratku, da je donio 
silne novce iz Rima, s kojima će raditi, da se Bosna 
oslobodi od Turaka. Matković se proganjan sklonio 
u Požegu, gdje je još iste igodine umro.*) 

Oko god. 1588. postade bosanskim biskupom 
Franjo Baličević (Stjepanović), za kojega 
nastadoše jake razmirice izmegju njega i Fra- 
njevaca. Prije smo istakli, da Franjevci nijesu 
u svojim manastirima osobito rado uzdržavali bi- 
skupe. Biskupi su obavljajući svoj čin po zemlji, do- 
lazili često u svakojake neprilike. Manastiri franje- 
vački morali su ne samo uzdržavati biskupe, nego 
i mititi oblasti za slobodno njihovo kretaiaje po ze- 
mlji i vršenje njihove službe. Baličević se 
prema tužbi franjevaca silno razmetao po fojnič- 
kom samostanu, tražeći svemoguće udobnosti, po- 
stupajući surovo s fratrima, odregjivao sve na svoju 
ruku bez franjevačkoga starješinstva itd. Franjevci 
podniješe tužbu protiv njega kardinalu protektoru 
franjevaca Jeronimu Mattei-i i groze se skandalom, 
ako ne bude drugačije.**) 

U doba biskupovanja Baličevića pada još je- 
dna interesantna epizoda. Protiv Baličevića ustade 
bečki dvor pred papom, sudeći, da Baličević nema 
pravo biskupovanja u Slavoniji, jer ovdje pripada 

*) Horvat: Monumenta nova etc, (Gl. z. m. 1909.) p. 
7—10. 

**) „et se pur guardiano qualche volta fa, o vero diče 
o commanda qualche cosa, che non volesse il Monsignore 
li diče parole ignuriose, lo biastama, li amininaccia, li 
sputa nela facia non solo in presenza delli frati, ma 

ancora di seculari " „altrimenti potra occorere, 

il che Dio guardi, tra vescouo et patri gualche scandalo." 
(Horvat 1. c. 19-21.) 



— 133 — 

pravo ugarskomu kralju imenovati 
biskupa. Papinski se dvor najprije tomu uspro- 
tivio, čudeći se, što od Muiiača nije bečkom dvoru 
pala Slavonija na pamet, ali ipak dozvoli 1600. go- 
dine, zatim 1604 i 1610. da su tri, od kralja predlo- 
žena kandidata, nosila naslov izabranoga biskupa 
bosanskoga, premda nijedan od njih nije svoje bi- 
skupije vidio. Baličević je uza sve to biskupovao u 
Bosni sve do svoje smrti 161,5. Ovakovih naslovnih 
bosanskih biskupa kao što su bili gore spomenuti, 
bilo je i kasnije. Spor radi Slavonije nastavljao se, 
te je često dolazilo do nemilih incidenata. 

Još za života Baličevića imenovan mu je koa- 
djutor u osobi fra Antonija iz Požege 
(1612.), a ovaj ga je poslije njegove smrti i nasli- 
jedio. Zvao se skradinskim biskupom i upraviteljem 
bosanske biskupije. Za njegovoga biskupovanja ili 
bolje koadjutorstva, bili su poslani u Bosnu Isu- 
sovci sa zadaćom, „da učvrste katolike u njiho- 
voj vjeri, a šizmatike i herezom zaražene kršćane 
da navrate katoličkoj crkvi." Zanimivo je, da je 
ove misijonare u pape izmolio neki bosanski sve- 
ćenik („sacerdos bosnensis") fratar Š i m u n M a t- 
k o V i ć. On je to izmolio u pape, da se oci isu- 
sovci mogu uvjeriti o svim duhovnim nevoljama, 
u kojima se nalaze narodi pod turskom vlašću, a 
potužio se tada papi i na neke zle običaje i čine 
fratarske. Bit će taj Šimun onaj isti, na koga se još 
biskup BaHčević tuži 6. augusta 1612. kardinalu 
državnom tajniku Borghesi pišući mu, da je to čo- 
vjek zao i pokvaren i da ga ne sluša, („un certo 
Don Simone de Piumbo, ignorantissimo, perversis- 
simo et pessima vita", etc.) Mi smo na drugom 
mjestu spomenuli tu isusovačku misiju, kojoj je 
bio na čelu pater K a š i ć. Ovdje ćemo istaknuti 
nešto drugo. Ova misija mije bila mila franjevcima, 
koji uopće nijesu podnašali tugjih svećenika. Šimun 
Matković opet htio je na taj način da se d o č e p a 
bosanske biskupije i mi zaista vidimo, da je pater 
Kašić uložio vrativši se u Rim mnogo truda, da 



— 134 — 

Šimun postade biskupom, odnosno koadjutorom 
B a 1 i č e V i ć a. Tu je čast megjutim, kako je po- 
znato postigao fra Antonije iz Požege. Pater K a- 
š i ć je u Rimu saznao, da su franjevci sastavili či- 
tav memoriale, u kojem su Šimuna prikazali naj- 
crnije (memoriale, in quo quinque infamatoria ca- 
pita gravissima scripta erant a fratribus inimicissi- 
bus domini Simonis).*) Drugo je pitanje, da li je 
sve u tom memorialu baš bilo istinito i da li Ši- 
mun nije bio žrtva franjevaca, što je u zemlje pod 
turskom vlašću doveo isusovačku misiju i što je htio 
baš na taj aačin da stekne zagovornika i prijatelja 
u Rimu. Iznijeli smo nešto opširnije ove dogagjaje, 
koji karakterišu odnošaje franjevaca prema nasto- 
janju ostaloga svećenstva, koje je tu i tamo kušalo 
da protegne djelovanje i na područje, koje je bilo 
pod turskom vlašću, a koje su franjevci smatrali is- 
ključivo svojom domenom. 

Za upraviteljstva fra Antonijeva imenovali su 
kraljevi Matija II. i Ferdinand II. četiri naslovna 
bosanska biskupa, koji kao i prijašnji nijesu ni vi- 
gjeli svoje biskupije. 

Poslije smrti fra Antonijeve nastala je po svoj 
prilici opet borba za bosansku biskupiju. Iz Rima 
je bio poslan u Bosnu neki fra B e n i g n u s iz 
Genove, kao generalni komisar. Ovo naime nije 
inače bilo uobičajeno, te su poslovi vizitatora i ko- 
misara već iz praktičnih razloga bili uvijek povje- 
reni domaćim franjevcima. Fra Benignus predlaže 
u svom izvještaju nakon što je ispitao vrijednost 
raznih kandidata za biskupa fra Tomu I v k o- 
vića. On je već bio izabrani skradinski biskup, a 



*) Fermendžin 1. c. p. 342 i dalje. Horvat 1. c. p. 337. 
pitanju koadjutora biskupa Baličevića imade Horvat 
novih dokumennta na istom mjestu p. 331 — 333. Simun 
Matković mnoco je intrigirao. Baličević megju inim na- 
glašuje, da službu biskupa ne može obavljati nitko drugo 
narodnosti („che dal altra nacione non puol nessune 
exeguir questo 1' offitio.") 



— 135 — 

god. 1625. zove se „electus episcopus Bosnae et 
Diacovi."*) 

Još za života fra Ivkovića, koji se tuži na veliko 
svoje siromaštvo („e son stato frate povericello"), 
imenovan bi bosanskim biskupom glasoviti Ivan 
Tomko Mrnavić, rodom iz Šibenika, čije bi- 
skupovonje nema baš za Bosnu osobitoga značenja, 
jer je njegovo polje rada bilo izvan Bosne. Imeno. 
van je biskupom od kralja Ferdinanda II. i pape 
Urbana VIII. god. 1631., premda je fra Tomo Ivko- 
vić živio do 1633. godine. Ovaj je valjda i upravljao 
mjesto Mrnovića, koji je kako se čini, ipak vidio 
svoju biskupiju, ali jedva da je u njoj dulje bo- 
ravio.**) 

Ivana Tomka naslijedio je bratučed njegov fraTo- 
mo Mrnavić, a iza njega dolazi fra M a r i j a n M a- 
ravić, rodom iz Olova od imućne porodice.***) 
Za ovoga potonjega stade se zanimati i isusovački 
red, te ga imenuje najprije kralj Ferdinand III, 
(1646.) a iza njega i papa Inocent X. (1647.)****) 
Njegovo biskupovanje je dosta burno, jer je radi Sla- 
vonije nastao veliki spor izmegju njega i beograd- 
skoga biskupa iVl a r i j a n a I b r i š i m o v i ć a, te 
njegovoga nasljednika fra Beulića. Kada su 
naime Turci osvojili Slavoniju, našli su ovdje tri 
biskupije: srijemsku, gjakovačku i zagrebačku. Tih 
biskupija nestade pod turskim gospodstvom. Kako 
smo do sada vidjeli, kralj je imenovao biskup', ali 
ovi i ne vide svoje biskupije. Narod prima pouke je- 
dino od f r a t a r a. Biskupi ili biskupski upravitelji 
koji su imenovani za Bosnu, vršili su svoju funkciju 
i u Slavoniji, već radi principa, što Turci ne trpe 

*) Fermendžin o. c. p. 374., 377. Jerko Vladlć: Po- 
vlastice bosanskoj redodržavi za komisara vizitatora 
(01. jugosl. Franjevaca VII.) Ovgje su i imena komisara 
od 1572—1891. (p. 187.) 

**) Naročito Horvat 1. c. p. 352—354. Šišič 1. c. p. 
345—346. 

***) Tadanje prilike najbolje se vide iz Fermendžina. 
p. 412—413; 457; 458; 461—463. 

****) Fermendžin o. c. p. 462—463. 



— 136 — 

druge popove nego samo fratre. Nije to vrijedilo 
samo za Slavonjju, nego i za Dalmaciju. Zlatović 
znade za razne povlastice u arhivu samostana V i- 
sovca. Na jednom mjestu veli se ovako: „Ako 
se zateče pop u kotaru, dokle turska vlast dosiže, 
da govori misu, platit će glavom." Papinska kurija 
gledala je da posreduje već prije Maravića, ali za- 
ludu. Izmegju njega i Ibrišimovića nastade prepirka, 
čija je Slavonija. Rimska propaganda riješila je tu 
pravdu tako, da je odredila, da se nijedan ne smije 
pačati u Slavoniju, nego predade upravu skradin- 
skom biskuDU Pa vi u Posiloviću. 

Maravić „pohlepan za vlašću i novcem", uteče 
se pod okrilje Ferdinanda III., te dobije povelju, 
kojom ga car imenova biskupom bosanskim ili gja- 
kovačkim sa svim pravima, što spadaju ovoj bisku- 
piji izmegju Save i Drave. Carski dvor prisili kuriju, 
da je Posilovića odazvala. Maravić ipak nije sve 
dobio i nije bio priznat po cijeloj Slavoniji. Leo- 
pold I., nasljednik Ferdinanda III. protestirao je 
pred kurijom, što se Maraviću nedaje vlast u gja- 
kovačkoj biskupiji, jer da se time ruši starodrevno 
pravo njegovoga veličanstva. Megjutim fratri ne će 
bosanskoga nego beogradskoga biskupa Beulića, 
kojemu rimska kurija dozvoljava, da stoluje u ma- 
nastiru VeUkoj u Slavoniji. Ova je borba tekla sve 
do Maravićeve smrti u Olovu godine 1660., a na- 
stavila se iza njegove smrti, te prešla i megju fra- 
njevce bosanske i slavonske.*) 

God. 1661. predloži Leopold fra Mati ju 
B e n 1 i ć a (Beulića, Beulijića) za biskupa bosan- 
skoga, kojemu papa mučke priznade bosansku bi- 
skupija, ne imenovavši drugoga, a god. 1669. ime- 
nova opet Leopold fra Nikolu O g r a m i ć a, 
rodom iz Požege, a starinom iz Olova u Bosni 
(Nicolausde Plumbo). Papinu diplomu ste- 
kao je tek 1672. godine. Nikola Ogramić bio je vrlo 

■*• *) O tom sporu Smičiklas o. c. p. 88. Šišić 1. c. p. 
347 Horvat I. c. p. 371—372. I na Maravića se tuže 
bosanski Franjevci. Zatim Fermendžin p. 498. 



— 137 — 

energičan i valjan biskup, kakovog je baš trebalo u 
onim burnim vremenima, u kojima je on živio. Po- 
slije poraza Turaka kod Beča, on je 1684. godine 
ostavio Bosnu, te pješe u prosjačkom odijelu i 
s malo hljeba u torbi prešao megju nedaleko Pe- 
trinje i prispio u Linac caru Leopoldu I. Ovdje je 
uvjerio cara, da je narod u Bosni spreman (?) na 
ustanak, te da 30.000 odabranih momaka čeka, da 
kraljevske čete provale u Bosnu. Kada je general 
Leslie provalio u Slavoniju, vidimo nu uz bok i bi. 
skupa Ogramića, kako potiče kršćane na bunu. Uza 
nj su radili za ustanak u Slavoniji i drugi franjevci, 
megju kojima se osobito proslavio Luka Ibrišimo- 
vić „Sokol". 

Za Ogramića nastavila se prepirka radi Slavo- 
nije, jer je Ogramić svojatao za se vrlo odlučno či- 
tavu Slavoniju. On je u Rimu kod propagande i u 
Beču na carskom dvoru nastojao izvojštiti za se ju- 
risdikciju u Slavoniji i istisnuti iz nje srijemskoga 
biskuoa. 

Ovom nesporazumku bilo je poglavito krivo 
nepoznavanje prošlosti, jer je Ogramić držao op- 
seg bosanskoga pašaluka istovjetnim s opsegom 
nekadašnje bosanske kraljevine. Iz jednoga izvješ- 
taja biskupa Baličevića n. pr. vidimo, da je to 
shvaćanje bilo već starijega datuma, jer on n. pr. 
računa Savu i Dravu u glavne rijeke bosanske 
{„fiumi principali di Bosna'O- Ogramić je stajao sa 
svojim shvaćanjem u opreci prema biskupu zagre- 
bačkom, te nije ni čekao na riješenje pitanja na vi- 
šem mjestu, nego je biskupska prava vršio i bez 
dozvole po teritoriju, koji je spadao pod zagrebač- 
Ttoga biskupa. Odlučnoga protivnika našao je u Luki 
Ibrišimoviću, koji je bio namjesnik zagrebačkoga 
biskupa u Slavoniji i koji se tomu odlučno uspro- 
tivi. Uza nj bilo je i drugih franjevaca, koji su bili 
odani biskupiji zagrebačkoj. 

Po svojoj ćudi žestok, Ogramić je imao mnogo 
okršaja sa slavonskim franjevcima. On je počinjao 
nasilja na njima i psovao ih. U manastiru veličkom 



— 138 — 

držao je na trošak braće svoje sluge i četiri konja^ 
te je na nj bilo dosta tužbi. A i s franjevcima a 
Bosni nije baš živio u najboljem skladu radi svoje 
ćudi. 

On je htio, da imade odlučujući glas u njiho- 
vim pokrajinskim skupštinama, da mu se ustupe 
posvema dvije župe, te da se povisi potpora, koju 
su mu morah davati župnici. God.' 1672. zaputio^ 
se provincijal u Rim u toj stvari, ali Ogramić je i 
dalje radio po svojoj volji. Sačuvala nam se tužba 
franjevaca iz 1674. godine kardinalima kongrega- 
cije de Propaganda fide protiv Ogramića. U tužbi 
se veli, da je Ogramić „di natura inquiertissimo, et 
ambitioso della giurisdittione usu solamento s o- 
pra li secolari soui sudditi, ma anco 
sopra li conuenti efratti...'* 

Tako je opet izbio spor izmegju biskupa i sta- 
rješinstva reda radi toga, jer biskup hoće da odlu- 
čuje o stvarima reda, koje nijesu na nj spadale. 

Energiji megjutim Ogramićevoj uspjelo je iz 
Slavonije istisnuti upliv zagrebačkoga bisikupa. Svi 
franjevci u Slavoniji pristadoše što milom, što si- 
lom uza nj, te se o tome i izjaviše. Do pred smrt 
svoju borio se za zagrebačkoga biskupa fra Luka 
Ibrišimović, premda Ogramić nije baš birao u 
borbi protiv njega sredstva. Pred smrt se ipak iz-^ 
miri fra Luka s biskupom Ogramićem zatraživši od 
njega po požeškom župniku fra Iliji od Modrica 
oproštenje i blagoslov i uvigjajući svoju pogri- 
ješku.*) 

Od god. 1683. i dalje mnogo su stradali b o- 
sanski manastiri i franjevci. Razaranje ma- 
nastira i selenje franjevaca u ovim godinama op- 
ćega uzbugjenja radi neuspjeha osmanlijskoga 
oružja, an onda i radi aktivnosti, koju su mnogi fra- 
njevci pokazivali u borbi protiv Turaka, sasvim je 

*) O Ogramiću i njegovom doba Gl. Šišić I. c. 348— 
349. Fernandžin o. c. 517 i dalje. Fermndžin Chronicon etc. 
(Starine 22. p. 48). Lopašić: Dva junaka p. 147., 159., 163: 
etc. Horvat 1. c. osobito p. 391. 



— 139 — 

razumljivo i shvatljivo. Nije nam ovdje nakana, da 
pišemo istoriju manastira, pa zato ne ćemo ulaziti 
ni u detalje o manastirima. Konstatirati nam je 
samo, da su prema izvješću biskupa Ogramića god. 
1657. postojali još na bosansom teritoriju mana- 
stiri u Visokom, F o j n i c i, S u t j e s k o j, 
Kreševu, Rami, Olovu, Modricu, Gra- 
dovrhu (Tuzla) i Srebrenic i.*) 

Ivan Krst. de Vietro u godini 1708. izaslan u 
ove krajeve znade samo za četiri manastira i to : Su- 
tjesku, Fojnicu, Kreševo i Tuzlu,**) od kojih ovaj 
posljednji jedva da je dugo preživio pad ostalih 
manastira. Održaše se u prvoj poli 18. vijeka samo 
prva tri napomenuta manastira. Bojeći se progona, 
franjevci su i sami ostavljali s narodom manastire i 
naselja i kretali u Dalmaciju, Slavoniju i Ugarsku. 
Tako je 1687. godine franjevce iz Rame odveo Sto- 
jan Janković, a sam gvardijan Stjepan Matić svo- 
jom rukom zapali manastir. S franjevcima otišlo je 
iz Rame oko 150 katolika u Dalmaciju.***) 

Poslije smrti energičnoga Ogramića, koji je 
više silom stekao jurisdikciju u Slavoniji, nego li 
milom, nastadoše opet jake oprijeke izmegju franje- 
vaca u Slavoniji i svjetovnoga svećenstva, koje se 
poslije karlovačkoga mira umnožilo. Ta borba do- 
sta je nemila. I s jedne i s druge strane imade do- 
sta podmetavanja. Franjevci, koji su vršili u naj- 
teža turska vremena svoju službu cd jednom s u 
„neuki i netačni u vršenju pastirske 
s 1 u ž b e." Mora se priznati, da su franjevci ipak 
imali i megju svjetovnim svećenstvom, koje nije 
shvaćalo stvar lih s egoističnoga, kruhoborskoga 

*) Batinić II. p. 150. 

**) Batinić: Nekoliko priloga k bosanskoj crkvenoj; 
povijesti. (Starine 17. p. 91—94.) 

***) O manastirima valja ogledati ove radove: Fra 
Jeronim Vladić: Uspomena o Rami i ramskom samostanu,. 
Zagreb 1882. (p. 71—74); Barišić: Franjevački samostan 
i crkva u Sutjeskoj (Gl. z. m. god. 1890.) Hormann: Olovo 
(Gl. z. m. 1889.). Zatim još dr. Jelenića o Visokom; Stru- 
kića Kreševu etc. 



— 140 — 

stanovišta, moćne zagovaratelje, koji su im i o nji- 
hovoj požrtvovnosti i spremi izdavali najbolja 
svjedočanstva. U Slavoniji se odigravali početkom 
18. stoljeća dogagjaji, koji nas podsjećaju u 
mnogome borbi najnovijega da. 
t uma. 

Poslije smrti Ogramićeve (1701.) premda iz 
Bosne dolaze molbe, da im se imenuje biskupom 
domaći sin,*) nijesu Bošnjaci dulje vremena vidjeli 
u svojoj zemlji biskupa. Na biskupskoj stolici bo- 
sansko-gjakovačkoj sjedi Juraj Patačić (od 
1704.), pak onda Petar Bakić (1716—1749.), 
koji ne smiju preko Save. Na tužbe franjevačke, 
koji nijesu vidili od Ogramićevog odlaska iz Bosne 
god. 1684., jer se on nastanio u Djakovu, biskupa 
u svojoj sredini, imenovan bi oko 1735. fra M a to 
D e 1 i V i ć, rodom iz Kreševa apostolskim vikarom 
u Bosni i Hercegovini. 

Za Patačićevoga biskupovanja nastade borba 
izmegju njega te spljetskoga nadbiskupa i makar- 
skoga biskupa. Patačić je htio proširiti svoju vlast 
do mora i u turske dijelove Dalmacije, pa je tu nai- 
šao na otpor makarskoga biskupa, a spljetski nad- 
biskup htio je imati upliv u Livnu, Glamoču i Gra- 
hovu. 

Petar Bakić bio je protivnik franjevaca i tuži 
ih papi, da su nemarni i neuki u vršenju svojih 
dužnosti, te da bi ih trebalo zamijeniti drugim sve- 
ćenstvom. Dakle isto što se dogagjalo i u početku 
18. vijeka. 

Godine 1734. razdijeljena bi bosanska franje- 
vačka država u tri provincije. Samostani u Ugar- 
skoj, Banatu i Srijemu sačinjavali su jednu, Slavo- 
nija i Bosna drugu, a dalmatinski manastiri treću 
provinciju.**) Ova dioba bi odobrena u Rimu go- 
dine 1753.***) 



*) Batinić u Starinama 17. p. 85-86. 

**) O ovom periodu Batinić: Djelovanje Fr. III. svezak. 

***) Sr. Jelenić: Kultura i bos. franjevci p. 140. 



— 141 — 

Prošavši ovako letimično istoriju bosanske bi- 
skupije, zadržat nam se malo još kod istorije kato- 
ličkoga elementa u Bosni i rada franjevaca il 
zemlji. 

O životu naroda i njegovoga svećenstva ima- 
demo poglavito podataka u izvještajima t. zv. apo- 
stolskih vizitatora i u izvještajima, što ih rimskoj 
propagandi šalju bosanski biskupi. Ovi vizitatori 
većim su dijelom domaći ljudi. Strane vizitatore ni- 
jesu Turci nikako trpjeli, jer su u njima gledali 
uhode, koje dolaze u zemlju, da izvigjaju tvrgjave, 
prolaze, da uhode vojsku i snagu tursku i uopće, 
da izvješćuju na njihovu štetu. Onda se sumnjalo 
na njih još i to, da kupe novaca od kršćana i nose 
u Rim. Ako obično nije bilo na stvari zaista tako, 
ipak su Turci rado to vjerovali i pozivali na red 
samostanske starješine, koji su osim opravdanja 
morali još i kupiti pravdu za se, da obezbijede sebe 
i svoj puk. Nije baš uvijek išlo ni otkupom, nego su 
znali franjevci plaćati i tamnicom, a kadkada i vla- 
stitom glavom posjete tugjinaca vizitatora. 

Ti tugjinci vizitatori ne poznavajući inače ni- 
kako prilike, izvješćivali su rado i nepovoljno, pro- 
sugjujući stanje prema prilikama svoje zemlje. Tako 
je kadkada po franjevce izašao i nepovoljan sud. 
Zato franjevci ne trpe tugjince vizitatore u interesu 
svojem i svoga naroda, a i ti tugjinci opet ne go- 
vore ni o njima uvijek najpovoljnije. Jedan ovakav 
vizitator n. pr. poslan u Slavoniju (1629 — 1630.> 
veli, da u njoj imade malo svećenika i da su ti došli 
iz Bosne. Ovi fratri da su omraženi, raspušteni, a 
vjernici da bi volili popove. Spomenuti fratri da se 
ne dadoše vizitovati, već optužiše vizitatore Tur- 
cima, da su papinski uhode („come spioni del 
Papa")- Turci ih uhvate, zasužnje i oni jedva spase 
život pomoću kršćanskih trgovaca. Prema drugim 
svjedočanstvima jedva bismo smjeli vjerovati ovoj 
po svoj prilici zlobnoj kleveti.*) 



*) Fermendžin o. c. p. 390—391. 



— 142 — 

Inače je narod rado primao vizitatore. Kada je 
1581. godine boravio u Bosni stonski biskup Bo- 
nifacije Drakolica (Drakulić), zahvaljuju se bosanski 
katolici laici i svećenici papi, što im je poslao vizi- 
tatora, koji ih je utješio i u svetoj vjeri učvrstio i 
ponio se megju njima kao drugi angjeo božji. 
Ovako govore papi sarajevski trgovci stranci (mle- 
tački) i domaći, ovako sabrani u Olovu biskup fra 
Anto i prvaci svećenstva u Bosni i Hercegovini, 
dijelu Hrvatske, pokrajini Srbiji, Podunavlju na 
ime svoje i podredjenih im katolika. Isto tako go- 
vore i kršćani od Gornjih i Dolnjih Soli i od svih 
sela, koi su okolo obiu Soli, oko 50 mila ka r- 
s ti ani . . .*) 

Odnošaj muslimana prema katolicima i franjev- 
cima tijekom XVI. i dalnjih vijekova, osobito u 
doba, kada je osmanlijsko carstvo vodilo sa susjed- 
stvom ratove, bijaše odlučno neprijateljski, pa ako 
baš ne treba vjerovati doslovno svakoj riječi i vizi- 
tatora i tužbama franjevaca, jer se kadkada ponešto 
pretjeravalo, nema ipak razloga, da u glavnom tim 
izvještajima ne bismo vjerovali. 

Mi ćemo ovdje samo neke momente na osnovu 
vizitatorskih izvještaja istaknuti. Otac P a v a o 
R o V i n j a n i n,**) koji je u Bosnu došao godine 
1640. kao vizitator, posjetivši manastir u Makar- 
skoj, našao je ovdje dvostruke konobe, kuhinje i 
i^be i veli, da je tako u svim manastirima („due 
reffettori, due cucine, due camere, una publica et 
altra secreta, e cosi quasi per tutti conventi"). Ovo 
je sve služilo, da se Turci imadu gdje pogostiti, kad 
su dolazili u manastire. Batinić veli, da su se Turci 
silom razjahivali u franjevačkim manastirima, go- 
voreći : „Ovo su gostione (musafirhane) za nas na- 
činjene, pas nas morate kao goste dočekivati".***) 
Osim ovoga pogoštenja, veli Rovinjanin, često se 

*) Ibid. p. 314—334 Fermendžin: Chronicon. (Starine 
22. p. 29.) 

**) Starine 23. (Izvještaj priopćio Stjepan Ziatović.) 
***) Batinić II. 104. 



— 143 — 

dogagja, da su fratrovi dobivali i batina. Napolcon 
im valja davati novaca, jer znadu sakriti uzdu ili 
oružje, pa onda pokrive fratra, da im je ukrao, tuku 
ga i ištu da plati. Sličnih nasilja Pavao znade i 
više. Vizitator Vietri (1708.) veli, da manastiri i 
crkve imadu niska vrata, da Turci ne mogu unići 
s konjima. Et in hoc non mentior — veli 
Vietri — D e u s sci t.*) 

Obavljati službu božiju nije uvijek bilo lako i 
slobodno, nego je često bilo prekidana iznenadnim 
napadajima, a uz to se plaćao i poseban danak 
t. ZV. d ž u 1 u s (č u 1 o š). Ovaj danak za slobodan 
pristup k oltaru počeli su Turci najprije tražiti u 
Slavoniji.**) Bio je u početku neredovit, ali kasnije 
je u 17. vijeku redovito uveden. Godine 1672. mo- 
rali su plaćati džulus svi manastiri. Otac Matija je 
naime iz Fojnice služio misu u šumi, misleći da će 
se time oteti danku, jer nije obvaljao svečano službu 
božiju. Turci su to drukčije tumačili, da ide mo- 
liti u udaljenim mjestima s narodom protiv Turaka, 
pa sada nametnuše svima taj danak. Džulus se pla- 
ćao veziru u ime dozvole, da se slobodno smije vr- 
šiti bogoslužje. Batinić znade pripovijedati čitav 
ceremonijal, kojim se ovaj danak izručivao u 
Bosni.***) 

Godine 1717. i 1718. bilježi Batinić dvije ve- 
zirske bujruntije iz Beograda, u kojima se naregjuje 
iz Beograda bosanskoj vladi, da skine s fratara džu- 
lus, i zabrani, da muslimani padaju na konak i 
gošćenje u franjevačke kuće.****) Ove bujruntije 
ostadoše bez ikakova upliva. 

Radoznali Pavao Rovinjanin doživio je u Sa- 
rajevu neugodnih stvari. Neki softa, ogromna lju- 
dina, susretne njega i njegove pratioce. Softa ga 
stade pitati što je i otkuda je (Rovinjanina je probio 



♦) Batinić u Starinama 17. p. 91—94. 
**) Lopašić: Dva junaka p. 27. 
"**) Fermendžin: Chronicon. (Starine 22.) Batinić: 
II. p. 145. 

•***) Batinić III. p. 33. 



— 144 — 

smrtni znoj!). Kada se softi rastumačilo, da je 
tobože sin jednoga kršćanskoga trgovca iz Beo- 
grada, rekao mu je tri put: P o t u r č i s e p a p a z J 
što ima da znači, da postane turskim monahom 
(turco monaco!)*) Još su za Rovinjanom turska 
djeca vikala še— še!, rugajući mu se, što nosi oštru 
bradu (koziju), a ne kao Turci okruglu. Inače je 
Rovinjanin sasvim dobro prošao. Naišao slučajno 
na nekoga siledžiju! 

Biskup Baličević veli, da se u samostanima i 
crkvama ne može držati sakramenat eukaristije u 
tabernakulu, jer Turci ruše i obaraju vrata, trgaju 
kaleže iz ruke za vrijeme mise, pa im treba dobro 
plaćati i čuvati se od njih.**) Biskup Maravić iz- 
vješćuje, da parohija imade malo, koje bi imale 
crkvu, gdje bi se čitala misa. Ona se čita na grob- 
ljima i u kućama katolika. Biskup bosanski putuje 
potajno i po noći. Kada zapadne megju Turke, 
mora se novcima sačuvati od njihove sile. Za sigur- 
nost života, moraju se svake godine izdati velike 
svote. Ova činjenica će nam u mnogome rastuma- 
čiti, zašto su manastiri franjevački nerado držali u 
svojoj sredini biskupe i vizitatore. Stajalo ih je to 
mnop-o novaca i neprilika ! 

Isti Biskup Maravić pripovijeda, da se 1654. g. 
za mletačko-turskoga rata nalazio u Kreševu. U 
crkvu provališe Turci, pa kad su vidjeli, da nosi 
na glavi mitru, rekoše mu, da nosi d u ž d e v u 
krunu, pa ga prisiliše, da plati 50 š k u d a. I tako 
jedva spasih život, veli Maravić.***) 

Godine 1684. načuo je spljetski nadbiskup,da je 
u Bosni uopće zabranjeno fratrovima misiti.****) 
Čini se, da je ta glasina nastala u općoj zabuni, 

*) Na jednom mjestu u Hilferdinga tumači se ova 
riječ u značenju: pop! 

**) Horvat 1. c. p. 68. 

***) Fermendžin: Acta p. 475. Sr. i prijevod ovoga 
izvještaja od dr. F. M. (u Gl. z. m. 1904. p. 254. i dalje). 

**•*) Horvat 1. c. p. 399. 



— 145 — 

koja je ove godine vladala radi ratova s Leopol- 
dom I. Potvrde s druge strane nema. 

Vrlo je važna za poznavanje situacije jedna 
izjava biskupa Baličevića. On pripovijeda, kako smo 
već spomenuli, da ništa nije sigurno u crkvama 
pred Turcima i da se ništa ne može pred njima za- 
tvoriti, jer oni sve provaljuju. Na ovo nadovezuje, 
da te provale najviše prave oni Turci, koji 
su došli iz drugih krajeva („p e r c h e 
alli Turchi, et massime a quelli, che 
vengonod' altri paes i.") Ovo je jedna 
dragocjena vijest zabilježena od 
kompetentnoga suca. To nam daje na- 
slućivati, da najvećidiozulum a, koje 
nam opisuju razni izvještaji ne ide toliko na 
račun domaćih muslimana, nego da potiču od raz- 
nih tugjinskih elemenata, siledžija, koji su možda 
samo i prolazno boravili u Bosni ili se ovdje na- 
stanili. 

O broju katolika malo imademo pouzdanih po- 
dataka. Broj se njihov vrlo često mijenjao, jer je 
bilo selenja neprestano u XVI., XVII. i XVIII. vi- 
jeku. Grgičević*) znade za 250.000 katolika u bo- 
sanskom kraljevstvu; franjevci imadu 17. manastira 
sa 300 svećenika i 100 klerika i laika. Dakako, da je 
Grgičević u Bosnu uračunao i manastire i katolike 
susjednih područja, koja su bila pod turskom 
vlašću, a računala su se na bosansku franjevačku 
državu. (1626.) Oko godine 1600. biskup B a 1 i č e- 
v i ć, obavivši apostolsku vizitu veli, da je u čita- 
vom bosanskom kraljevstvu našao 13 manastira 
sa 1 50 f r a t a r a. I on računa u Bosnu područja, 
koja su pripadala franjevačkoj državi u turskoj Sla- 
voniji i Dalmaciji. U krajevima, koje je on vizito- 
vao našao je više od 10.000 kuća i više od 40.000 
duša, i druge tolike (e piu di 40 milia anime, et- 
altre tante") latinskoga obreda. 

Biskup Maravić (1655.) računa u čitavoj svojoj 
dijecezi 12 manastira i 300 braće redovnika sa oko 

*) Starine 17. 

10 



— 146 — 

74.000 duša. On nam daje i pregled po parohi- 
jama, pa saznajemo n pr. da je još u njegovo doba 
manastir Srebrenica imao pod sobom 379 katolika, 
Gradovrh u pet parohija 6143 duša; Donja Tuzla 
7000 duša; Visoko sa pet parohija i 1 1 .650 duša itd. 
Kuće katolika, veli Maravić, nijesu na okupu. Više 
puta hoda se po pola dana izmegju Turaka i hriš- 
ćana, dok se stigne do jedne katoličke kuće. Ovi 
katolici svi su težaci, veli Maravić, osim malo- 
brojnih trgovaca, koji stanuju u Sarajevu, Banjoj 
Luci, Olovu i nekim drugim mjestima. S njima po- 
stupaju turske vlasti kao sa robovima, a osobito 
sada u vrijeme rata, gdje se i s trgovcima postupa 
kao sa težacima. Zbog „nesnosljivih i neopisivih 
progona" iselilo se u ovo deset godina iz bosanske 
kraljevine preko 200 katoličkih obitelji, te se rasulo 
posvuda u Ugarskoj. 

Računi biskupa Ogramića iz godine 1675. pri- 
lično se slažu sa Maravićevim podacima. Broj ma- 
nastira iznašao je tada 8 na samom današnjem bos.- 
hercegovačkom teritoriju sa preko 70.000 duša. Od 
tih manastira neki su bili već tada više manje za- 
pušteni. Osobiti se nazadak vidi u brojevima ka- 
toličkih duša na krajiškim župama, jer se tamo naj- 
više naroda iselilo. 

U godini 1723. bilježi Batinić, bilo je u Bosni 
samo 25.000 katolika, kojim su bosanski franjevci 
duhovnu službu činili.*) Ovaj neznatni broj kato- 
lika dat će se protumačiti velikim iseljivanjem kato- 
lika u doba ratovanja izmegju 1683 — 1718. godine. 
Nije mi poznato, u koliko je vjerodostojan doku- 
menat, na kojem Batinić osniva taj broj. On bi nam 
bio dokazom, da je princ Eugen na svom po- 
hodu u Bosnu morao sa sobom povesti veliki broj 
katoličkih duša. 

Biskup Maravić, kako smo spomenuli, veli, da 
su katolici, osim nešto trgovaca po većim grado- 
vima, najviše težaci. Iz djela Gonzage, vrhovnog 
starješine cijeloga franjevačkoga reda iz god. 1587. 
*) Batinić III. p. 51. 



— 147 — 

saznajemo, da su se katolici bavili i rudarstvom. 
Tako n. pr. on veli, da je fojnički manastir podig- 
nut prinosima „nadzornika mjesnih rudokopa". Na 
drugom opet mjestu pripovijeda Batinić o jednom 
fermanu, u kojem se katolici zovu Latini i veli se 
za nje, da stanuju na carskim zemljištima, a u kra- 
jevima što pripadaju rudokopima. Batinić zaklju- 
čuje, da su se katolici u rudarskim mjestima bavili 
gotovo isključivo tim poslom, pak da su i zato 
laglje i žilavije postojali manastiri u Fojnici, Kre- 
ševu, Olovu i Srebrenici.*) 

Prema poznatom o. Pavlu iz Rovinja stanovali 
su katolici u Sarajevu u posebnoj ulici i zatvaraju 
se kao što jevreji u mletačkom „ghettu". 

Franjevci su višu svoju naobrazbu crpili naj- 
većim dijelom u 16. i 17. vijeku u Italiji, a kasnije i 
nekim svojim manastirima, osobito u Slavoniji. Vrlo 
bi rano uzimali u manastir dječake, da sebi pribave 
svećeničkoga podmlatka. Spomenuti o. Gonzaga 
prema koncu 16. stoljeća veli, da je premalo sveće^ 
nika, pa da su zato franjevci prisiljeni primati dje- 
čake od 8 — 9 godina, te ih dugo vremena podu- 
čavati u gramatici i drugim naucima, dok u red ne 
stupe, ako ne će, da utrnu države. Iz vana se ne 
mogu slati braća, radi sumnjičavosti Turaka. Ove 
škole za franjevački podmladak bit će i jedine škole 
ovoga doba. Biskup Baličević takogjer spominje, 
da fratri u manastirima drže škole, u kojima pou- 
čavaju u čitanju i pisanju, malo gramatike i nauku 
kršćansku u latinskom i slavenskom jeziku („in lin- 
gua slaua"). Ove nam vijesti popunjuje Pavao Ro- 
vinjanin koji veli, da fratri drže u manastirima do- 
sta mladića, koji služe kao klerici u zboru, a vani 
kao poslužitelji, a osim toga su i g j a c i. Na večer 
ih uče obredima, latinski osobito gramatiku, a i na 
izust latinske stvari. Kada budu zaregjeni, onda ih 
šalju u Italiju na više nauke. O tim gjacima pripo- 
vijeda Grgičević, da su većim dijelom nećaci ili ro- 
gjaci fratrova („sono la piu parte nepoti o parenti 

*) Batinić II. 51; 61. 

10* 



— 148 — 

delli frati"). Svakoga mladića osim redovitoga op- 
ćega učitelja podučava i njegov ujak.*) Ovako nam 
se tumači, veli Smičiklas, zašto narod zove fratre u 
Bcsni i danas ujacima. „Fratri su nada i ponos 
svoje obitelji! Koga će fratar ujak podići sebi do 
koljena ... to je jedina moguća sjajna budućnost, o 
kojoj je mogla kršćanska majka sanjati."**) Ti ne- 
ćaci idu na nauke u Italiju i onda se vraćaju kući 
kao dušobrižnici svoga naroda. VI adi ć tumači 
postanak imena „ujak" drukčije. On veli, da su 
kršćani franjevce krili pod imenom ujaka. Taj su 
naslov najvećma kršćani mećali u glavu maloj djeci, 
koju je najlaglje iskušati, da tako zataje Turcima 
svećenike.***) 

U tugjini nijesu fratri bosanski izgubili osje^ 
čaja narodne svoje osebujnosti. Oni su pisali knjige 
i pisma bosansko-ćirilskim pismom, a znademo, da 
su pjevali sve, što se kod katoličke mise pjeva naj- 
prije latinski, a onda hrvatski. Bivalo je to tako do 
god. 1658. Ove godine stigla je molba u Rim, u 
kojoj se razlaže, da im misa predugo traje u zim- 
sko i kišovito doba radi pjevanja u dva jezika. Na- 
rod je obično pod vedrim nebom. Mole zato, da im 
bude dozvoljeno ove stvari pjevati samo na „puč- 
kom jeziku" („in lingua vulgari), kako je to braći 
iz provincije Dalmacije dozvoljeno. Nije nam po- 
znato, kakav su odgovor na to dobili.****) 

Sačuvan nam je i spomen, da su se fratri bri- 
nuli, da nauče i turski jezik, kako bi se laglje kre- 
tali po turskim krajevima.*****) 



*) Starine 17. p. 127-128. 

**) Smičiklas o. c. p. 99. 

***) Vladić: Uspomene o Rami p. 95. 

****) Fermendžin p.489. 

*****) Ibid. p, 512. 



— 149 — 

B. 

Pravoslavna crkva. 

Položaj pravoslavnih u Bosni bio je povoljniji 
od onoga katolika. Već Kuripešić znade pripovije- 
dati, da su pravoslavni imali javnih crkava, mana- 
stira i groblja; on vidi njihove svećenike dosta 
slobodne u vršenju vjerozakona. Ovaj polo- 
žaj pravoslavnih tijekom XVI. stoljeća ne samo da 
se nije pogoršao, nego se još poboljšao, a glavni 
im uzrok treba tražiti baš u aktivnoj potpori, što su 
je pravoslavni davali Turcima, o čemu smo imali 
prilike govoriti tijekom XVI. stoljeća kao i o nase- 
Ijivanju pravoslavnoga elementa, osobito na zapadu 
Bosne, upravo u vojničke i obrambene svrhe. 

Znamenit je dogagjaj za pravoslavlje obnova 
pećskoga patrijarhata g. 1 557. (Pećkog 
patrijarhata nestalo je 1459. godine, te su u doba od 
1459 — 1557. dakle u vrijeme od čitavoga stoljeća 
bile srpske mitropolije pod vlašću autokefalne arhi- 
jepiskopije ohridske.) Srpska crkva priznala 
je u doba obnove patrijarhata, veli Stanojević, tur- 
sku vlast i sklopila je s njome kompromis. Turcima 
je bilo stalo, da pogoduju pravoslavnom elementu 
na Balkanu, da bude ustuk katoličkim vlastima, koje 
su neprestano pirile oganj neprijateljstva protiv 
turske carevine i turskoga gospodstva. 

Prije nego prijegjemo na samu obnovu patri- 
jarhata, istaći nam je, da je bilo pokušaja obnove 
pećskoga patrijarhata već god. 1532.*) Neki Pavao 
(bivši smederevski mitropolit) kušao je pomoću 
turske vlasti davanjem zlata da otrgne srpske mi- 
tropolije i episkopije od ohridske arhijepiskopije i 
da obnovi pećski patrijarhat. Godine 1532. došao 
je P r o h o r, ohridski arhijepiskop na sabor arhije- 
rejski, na kom je osugjen i anatemisan taj Pavao 



*) Ruvarac: O katalozima pečskih patriarha. (Glas- 
snik 47. p. 271-272.) 



— 150 — 

radi svojih nastojanja.*) Vidi se, da Pavao nije 
imao dostatne potpore od turslce državne vlasti. 
God. 1 557. uspjelo jeMakarijuu osobitim okol- 
nostima obnoviti pećsku patrijaršiju i to čini se go- 
tovo sigurno zato, jer je tada sjedio na stolici ve- 
likih vezira glasoviti M e h m e t-p a š a S o k o 1 o- 
V i ć, čije je ime usko skopčano s obnovom ove pa- 
trijaršije. 

Pošto je porijetlo Mehmet-paše**) u savezu s ob- 
novom patrijaršije, moramo se ovdje malo zausta- 
viti kod pitanja o njegovom porijetlu. Mehmet paša 
je prema turskim vrelima potekao iz hercegovač- 
koga grada Sokola („Sokolli") na utoku Pive i 
Tare. Prema izvještaju Mlečanina Grazoni-a poticao 
je Mehmet iz T r e b i n j a, te bijaše nekim poma- 
gačem u manastiru po svoj prilici u Mileševu 
(„ajuto del curato di S. Saba"). Odavle je kao ad- 
žemi-oglan došao u carigradske saraje, gdje je, kao 
što se samo po sebi razumije prešao na islam. Po 
Tiepolu bijaše Mehmet takogjer Trebinjac, najprije 
gjak („zago") u jednoj crkvi, a onda odveden u Ca- 
rigrad. Savremeni putnik Sala m on Schwei- 
ger, koji je 1578. došao u Carigrad, pripovijeda 
za Sokolovića, da je u mladosti bio u crkvama krš- 
ćana „ein Leser oder Anagnostis und hernach ist 
er den Tiirken zur Schatzung geben worden." Gia- 
como Luccari, koji je dugo vremena bio u Cari- 
gradu i Filipopolju, veli da je Sokolović „nato in 
Dalmatia del padre christiano ed al battesimo si 
chiamo Baice." Prema Ragazzoni-u (1571.) Meh- 
met se kao veliki vezir sam smatrao nasljednikom 
srpskih despota. 



*) Ruvarac: hunskim episkopima i hercegovačkim 
metropolitima do god, 1766. Mostar 1901. p. 33. 

**) O ovom pitanju sabran je materijal u raspravi 
Jirečka: DerGrossvezier Mehmed Sokolović und aie serbi- 
schen Patriarchen Makarij u, Antonij (Archiv fUr slavische 
Phil. IX. p. 291—297.); Ruvarac: Nochmals M. Sokolović 
und die serbischen Patriarchen (Ar. f. si. Ph. X. p.43— 53.); 
Ruvarac: O pećskim patrijarsima, Zadar 1888. 



— 151 — 

Prema ovim podacima stoji Bašagićevo stano. 
vište, crpano iz turskih vrela, da se Mehmed paša 
rodio u "Sokolovićima u višegradskom kotaru i da 
je bio sin A h m e d-b e g a Sokolović a. Ta se 
tvrdnja osniva na vakufnami, koju je Mehmet paša 
potpisao.*) 

Ovome valja još dodati prema Ruvarčevu ispiti- 
vanju činjenicu, da je patrijarlia Makarije dobio „o t 
brata svojega velikoga vezira tur- 
skoga" hatišerif s dozvolom, da uspostavlja crkve 
i manastire, koji njemu za volju, a valjda i u interesu 
turske države, uspostavlja pećski parijarhat. Uz 
ovoga Makarija imade Mehmet-paša i nećaka An- 
ton i j a, hercegovačkoga mitropolita i nasljed- 
nika Makarijeva „obnovitelja prestola srbskago" u 
godini 1573. Znameniti Mustafa paša Sokolović, bo- 
sanski namjesnik i budimski paša bio je nećak Meh- 
medov, a prema jednom sarajevskom rukopisu iz 
godine 1565. „srodnik že blagočstivom 
Kyr Mak ariji."**) 

Uvažimo li baš uspostavu pećskoga patrijar- 
hata, više smo skloni, da vjerujemo tolikim savre- 
menim svjedocima o kršćanskom porijetlu Mehmet- 
paše. Dakako da ostaje sasvim neriješeno pitanje, 
da li je Mehmeda pri obnovi pećskoga patrijarhata 
vodila jedino misao „o državnoj potrebi i o dobro 
shvaćenim državnim interesima" ili samo želja „da 
svom bratu, kalugjeru Makariju stvori dobri polo. 
žaj". Valja računati sa činjenicom, da je osnutak 
srpskog patrijarhata dao novoga poleta organizaciji 
pravoslavne crkve i da su sada Srbi imali unutar 
turskoga carstva svoga duhovnoga glavara, čiji 
upliv nije bio jedino duhovni nego je bio i od znat- 
noga političkoga značenja. Valja se samo sjetiti na- 

*) Bašagić o. c. p. 41. 

**) Kosanović (Crte iz Bosne, Glasnik 69) piše: A 
brat ili bratić pećskoga patrijarha kao poturčeni vezir iz- 
malan je usporedo sa patrijarkom više vrata manastira 
Pive, te obadva pridržavaju crkvu i podnose je Hristu I 
Bogorodici. Tako sam čuo, veli Kosanović!! (p. 256.). 
Tačnija ispitivanja ne potvrdiše Kosanovićevo tumačenje. 



— 152 — 

prijed spominjane akcije patrijarhe Jovana i našljed. 
oika mu Pajsije, a da i ne spominjemo Arsenija 
Crnojevića pod kraj XVII. stoljeća. 

Što se tiče organizacije pravoslavne crkve u 
Bosni i Hercegovini, spomenuli smo naprijed dvije 
mitropolije : jednu t. z. d a b a r s k u, a drugu 
hercegovačku. Nekako odmah iza obnove pa- 
trijarhata imademo prvu sigurnu vijest i o trećoj 
mitropoliji zvorničkoj, gdje se 1561. godine spomi- 
nje neki mitropolit Pavel.*) Zvornička mitropolija 
osnovana je nekoliko decenija iza kako je razoren 
franjevački manastir u Zvorniku. Za mitropoliju her- 
cegovačku znademo, da je i dijeljena jer se L o n- 
gi n (1615. — 1643.), hercegovački mitropolit zove i 
mitropolit „p et r o vski**) i polhercegov- 
ski", pa se prema zapisima i natpisima mora iz- 
vesti, da je Longin bio mitropolitom u onom dijelu 
Hercegovine, gdje su manastiri Mileševa, Vranš- 
tica, Morača, svetotroički manastir kod Plevalja i 
Dubočica, pa da se zato kadšto zove i polhercegov- 
ski. Istodobno spominje se i drugi mitropolita her- 
cegovski Ćir Simeon (1619.) dakle mitropolita za- 
padnoga dijela Hercegovine, t. j. u onoga dijela, 
gdje su manastiri Piva, Zavala i Trebinje. Ovaj mi- 
tropolita u Trebinju zove se 1639. po prvi put 
z a h 1 m s k i m mitropolitom. Kasnije su polovi- 
nom XVII. stoljeća valjda opet obje mitropolije spo- 
jene privremeno u jednim rukama, da se onda opet 
podijele. Stolica zahumskih ili trebinjskih mitropo- 
lita bijaše manastir trebinjski prozvan T v r d o š, 
razoren god. 1694. od Mlečana, da se ne bi Turci 
opet u njem utvrdili. Od god. 1766., kad je ukinuta 



*) Ruvarac u Godišnjici Cupića II. u poznatoj 
raspravi o dabro-bosanskoj episkopiji. O Zvorničkoj mi- 
tropoliji sr. Dušan Tešić i Jakov A. Popovi ć: 
Zvornička eparhija i njeni mitropoliti. Sarajevo 1904. 
Rasprava je pisana vrlo nekritički. 

**) Crkva Sv. Petra i Pavla ili manastir na Limu, 
kojega je osnovao Knez Miroslav (Ruvarac: Raški 
episkopi (Glas. 52. p. 43.). 



— 153 — 

pećska patrijaršija, nastanio se hercegovački mitro- 
polita stalno u Mostar u.*) 

Dabarski episkop ili dabarsko-bosanski, kako 
smo već spominjali, stolovao je u srednjem vijeku 
u manastiru Banji. Za turskih vremena stolovao je 
u K r a t o V u (izmegju Banje i Nove Varoši) odatle 
i „svjato-kratovski", zatim u Dobrunu (?), a po- 
četkom XVIII. stoljeća prenio je mitropolita Me- 
lentije Milenković stolicu bosanskih mitro- 
polita u Sarajevo (1717? 1723—1740.) i to ne zna 
se, da li iz Kratova ili Dobruna.**) 

Godine 1690. iza prijelaza patrijarhe Arsenija 
u Sriiem i u Ugarsku došao je u Liku iz Bosne neki 
vladika Atanasije Ljubović, općeći mnogo ovdje 
s narodom i onda se povratio u Bosnu. Taj Ljubo- 
vić bio je rodom iz Sarajeva, a vratio se opet u Liku 
1695., te je počeo graditi vladičine dvore u Medku. 
Prije je takove dvore podigao pod zaštitom Mle- 
čana u Kotarima. God. 1700. i 1703. bio je iz Like 
otpremljen, dok Arsenije ne izradi, da je bio ime- 
novan kraljevskim dekretom vladikom za Liku. On 
se odsele službeno pisao mitropolitom bosan- 
ske Krajine, Like i Krbave.***) 

Tijekom XVI. vijeka spominje se već čitavi niz 
manastira po Bosni, a osobito Hercegovini. Nekoje 
hercegovačke, megju kojima valja još istaknuti Zito- 
mišlić spomenuli smo naprijed. U Bosni osim već 
spomenutih valja još dodati: Ozren, Vozuću, Moš- 
tanJcu, Gomionicu, Tamnu (Tavnu) etc. Jedan mle- 
tački poslanik putujući godine 1550. u Carigrad 



*)Ruvarac: humskim episkopima, O ma- 
Tiastiru Tvrdošu: Ćorović: Hercegovački manastiri I, Tvr- 
■doš. (Sep^ otisak iz Gl, z. m. 1911.). 

**) Šematizam pravoslavne mitropolije i arhidijeceze 
•dabro-bosanske za god. 1882. Uredio (jjorgje Nikolajević 
p. 9—14, Čajkanović: Srpsko-pravoslavna crkva svetih 
arhangjela u Sarajevu (Gl, z. m. god. 1899.). Dučičevi ra- 
•dovi, u kojima je vrlo teško odijeliti istorijsku istinu od 
pričanja nijesu ovdje uvaženi. 

***) Lopašić: Dva junaka p. 66. 



— 154 — 

spominje M i 1 e š e v u, manastir srpslcih kalugjera 
i kaže, da u njem ima 50 kalugjera pod svojim starje- 
šinom („col suo generale"), koji kaže, da u ovoj 
provinciji i m a 20 m a n a s t i r a pod svojom upra- 
vom i da sultanu plaćaju harača 1000 dukata. Da 
nije taj „Generale'^ koji pod svojom upravom imade 
20 manastira bio upravo mitropolit hercegovski, 
a ne iguman u Mileševu, pita Ruvarac.*) 

Kalugjere u Mileševi crta nam jedan Francuz 
po imenu Lefevr, tajnik francuskoga poslanika, pro- 
lazeći ovuda god. 1611. na putu u Carigrad oVako: 
. . . stigosmo u Mileševo, gdje ima crkva sv. Save 
s grčkim kalugjerskim samostanom, u kojemu ima 
dvadesetak kalugjera, koje mi pohodismo. Ovi kalu. 
gjeri jadno su odjeveni i žive po siromašku. Oni 
nose na sebi tek jednu košulju i bijednu haljinu 
iste boje kao i kapucini u Francuskoj, uz to otvo- 
reno sprijeda sve do pupka, bez pojasa i bez dug- 
meta, tako da im se vidi trbuh, a u većine je man- 
tija na više mjesta prodrta. Jedni bijahu bez cipela. 
Njihove su lasi vrlo dugačke i padaju im u neredu 
na ramena tako da sa svojim jako mršavim licem; 
.pobugjuju silnu sućut u onih, koji ih gledaju ...**) 
U istom manastiru spominje se v e ć p o 1 o v i n o m 
XVI. vijeka štamparija, nabavljena za manastir iz 
Mletaka, te se zna za tri crkvene knjige, štampane 
u njoj (sve polovinom XVI. vijeka). Ova štamparija 
kao i ona u Go r a ž d u na Drini, koja se takogjer 



*) Ruvarac: O humskim episkopima p. 34. Manastiri 
bosanski čekaju još uvijek na kritičko istorijsku obradbu. 
S hercegovačkim počeo se intenzivnije baviti Ćorović 
(gl. naprijed). Još je uvijek za bosanske srpske manastire 
mjerodavan Ruvarac u Godišnjici Čupića II. Vrijedno je 
pogledati Vitanović: Manastir Ozren (Gl. z. m, 1889). 
Početkom 18. stoljeća jedan vojnički austrijski izvještaj 
spominje 20 srpskih manastira, od kojih da su dva na- 
puštena (Gl. z. m. 1908 p. 112). 

**) Jelavić: Kratki francuski putopis kroz Hercego- 
vinu i Novopazarski Sandžak god. 1611. (Gl. z. m. 1907. 
p. 471 i dalje.) 



— 155 — 

spominje, propadoše u brzo još u istom sto- 
ljeću.*) 

Pravoslavni manastiri u Bosni i Hercegovini 
— ne treba se čovjek dati zavesti gore citovanim 
opisom bijede kalugjera — ipak su bili centar 
duševnoga života, koliko ga je uopće mo- 
glo biti, srpskoga naroda. Kaiugjeri su ži- 
vjeli u narodu i s narodom siromaški i velika 
je u tome sličnost sa odnošajima franjevaca i kato- 
ličkoga naroda. Kalugjer je daleko napredniji od 
pravoslavnoga popa i bliži narodu. Savremene vi- 
jesti o pravoslavnom svećenstvu i episkopima oso- 
bito, ako su ovi potonji bili tugjinci Grci, pokazuju 
nam, da im je jedina briga bila njiiiovo vlastito do. 
bro. Patrijarhe plaćale su godišnje dosta visoke 
svote za slobodu vjere i staleža, a osim toga i svaki 
svećenik neku svotu prema svojoj zasluzi. Patrijarhe 
su kadkada gulile popove i manastire. Zbog toga 
imade čestih sukoba izmegju vladika, te naroda i po- 
pova. Ovi potonje stoje često na najnižem stepenit 
neznanja.**) 

Broj pravoslavnih u Bosni i Hercegovini ne 
dade se ni približno odrediti kao broj katolika, jer 
nemamo izvještaja o tome. Katolički se vizita tori o 
tom izrazuju onako općenito, a vele, da ih ima veća 
količina („mas'gior quantita") od katolika ili kao 
n. pr. Maravić, koji veli, da su katolici pomiješani 
s Turcima i šizmaticima, „od kojih je obiju broj 
veoma velik („quorum utrorumque numerus ma- 
ximus est".) Nema sumnje, da je u XVII. vijeku 
pravoslavni elemenat bio brojem daleko veći od 
onoga katolika i da je u to doba bila u glavnom 
i dovršena njegova kolonizacija. 



*) Ruvarac o. c. p. 34. Prohaska: Das kroatisch-ser- 
bische Schriftum. Zagreb 1911. p. 87. 

**) dezorganizaciji srpske crkve pruža nam ža- 
losnu sliku za sarajevsku srpsku crkvenu općinu Kosa- 
nović: Srpske starine u Bosni (Glasnik 38.) 



— 156 — 

C 

Odnošaj izmegju katolika i pravoslavnih. 

Već smo naprijed na jednom mjestu istaknuli, 
•da je odnošaj izmegju franjevaca i pravoslavnog 
svećenstva bio veoma neprijateljski. Sada ćemo ne- 
koliko riječi više o tome reći, ma da ne ćemo u te 
borbe izmegju franjevaca i pravoslavnih patrijarha 
i vladika potanko ulaziti. Materijala zato davaju 
dosta franjevački istoričari, ali taj bi materijal va- 
ljalo prjje kritički štampati, da se može tačna i 
vjerna slika o tome steći. Nema nikakove sumnje, 
-da su odnošaji izmegju obojega svećenstva bili oso. 
bito u XVII. vijeku a i inače već i prije, napeti i da 
se franjevci tuže na pravoslavno svećenstvo više 
nego na Turke, da vrlo rgjavo misle o šizmaticima, 
a pravoslavno svećenstvo opet ni najmanje ne mi- 
sli dobra o „himbenim i lukavim tatinima". „Srpski 
je pop smatrao prije za brata Grka nego li fratra, 
a fratar je valjda radije vidio Talijana kao brata, 
nego li rogjenoga brata Srbina". 

Kao jedan od glavnih razloga ovoj borbi i 
mržnji navodi se već u polovini XVI. stoljeća nasto- 
janje pravoslavnih vladika, da franjevce i katolike 
skuče pod svoju vlast i danke i što su zahtjevali od 
njih sve crkvene pristojbe, koje su im davali pripad. 
nici njihova obreda. Batinić često ističe, da su vla- 
dike u tom potraživanju pomagale i same turske 
oblasti t. j. turski činovnici, koji su dakako od toga 
sami vukli znatnu korist. Ova potpora turske dr- 
žavne vlasti pravoslavnim vladikama dala bi se pro. 
tumačiti baš onime, što smo već u svoje vrijeme is- 
taknuli, a to je činjenica, da su se katoličke vlasti 
zanimale za oslobogjenje kršćana, a franjevci stajali 
često usred te akcije, te su vazda bili u sumnji kao 
agitatori protiv Turske. I obnova pećskoga patri- 
jarhata bila je očiti znak turskoga zauzimanja za 
pravoslavne dakako u svom vlastitom interesu. Fra. 
njevcima je uspjelo vazda, da se od tih vladika i pa- 



— 157 — 

trijarha i njihovih tereta oslobode, t. i. da barem 
izrade ferman u Carigradu, po kojem ih se oslo- 
bagjalo od polcušanih podvlašćenja pod pravoslavne 
vladike. U praksi je valjda ipak koji puta uspjela 
vladikama i od katolika pobirati razne pristojbe. 

Poznati Grgičević, koji veli za pravoslavne, da 
ih ima „veća količina" od katolika, kojima uprav- 
ljaju njihovi popovi i kalugjeri („che sono gover- 
nati daili loro Popi e Calugeri"), veli ujedno za „šiz- 
matike", da su prema katolicima pr i j e uvede- 
nja novoga kalendara bili vrlo pri- 
jateljski („molto familiari et amici delli Catto-^ 
lici".), a sada su im (1626.) vrlo protivni radi n o- 
voga kalendara. I zaista znademo, da su se 
katolici u Bosni borili protiv novoga kalendara kroz 
50 godina, jer su im i Turci to branili kao da to- 
bože fratri hoće da uvedu neku novu vjeru. Grgi- 
čević pripovijeda, kako je čudotvorna slika Marijina 
u Olovu smirila napokon to pitanje. Ova naime 
slika ulijevala je rešpekta ne samo katolicima nega 
i pravoslavnim i muslimanima. 

Krupnije nastojanje orotiv franjevaca sa strane 
pravoslavlja pada u g. 1653. Carigradski patrijarh 
Ćiril i budimski vezir počiniše veliko nasilje na 
franjevcima. Namjesnik bosanski (Salihpaša Mosta- 
rac?) odredio je, da se imade ognjem razoriti foj- 
nički manastir, a fratri poubijati; fojnički fratri iz- 
baviše se od smrti sa 4000 škuda, a našički sa 2800 
škuda. Mnogi fratri bačeni su u okove. Ovoliko o 
tome franjevačka kronika, a dade se razabrati, da je 
carigradski patrijarh očito izradivši negdje u Cari- 
gradu kaki ferman išao zatim, da franjevce i kato- 
like oglobi.*) 

Tijekom XVII. stoljeća spominju se još god. 
1661., 1662. i 1669. krupnije navale na katolike i 
franjevce. Domaći franjevački pisci spominju i 
pećskoga patrijarhu Kallinika (Stanislava), koji je 
1661 . došao osobno u Livno, da podvlasti katolike, 
ali mu se usprotive franjevci i katolici. Kallinik ih 
*) Fermendžin: Chronicon (Starine 22. p. 35.). 



— 158 — 

pritegne na sud i pokaza carski ferman, kojim mu 
se podvrgavaju svi, koji se krstom krste, dakle i ka. 
tolici, pa da mu i oni moraju plaćati danak. Došlo 
je do očite pobune, a patrijarha mora iz Livna bje- 
žati. Odavle se uputi u B a n j u L u k u, gdje je tada 
paša stolovao, ali i ovdje mu se katolici odupru, 
davši kadiji novaca i dokazavši, da su druge vjero- 
ispovijesti od pravoslavnih. Patrijarh sada ode u 
Carigrad i vrati se s novim fermanom god. 1662. oti- 
šavši najprije bosanskom namjesniku u Temišvar 
{Ali paši Čengiću??) i uzevši od ovoga oružanu 
pratnju, dogje opet u Banju Luku. Ovdje nastane 
opća smutnja zbog toga; patrijarh se mora povra- 
titi u Temišvar, kamo odoše i pretstavnici katolika. 
Bosanski paša presudio je stvar u prilog katolika, 
dobivši mito. God. 1669. došao je isti patrijarh opet 
u Sarajevo s istom nakanom. Parnica se izmegju 
protivnih stranaka vodila strastveno. Patrijarha je 
stratio „sedam tovara blaga", ali zaludu, jer je iz- 
gubio parnicu. Kad se proglasi osuda, pade mu 
kap ( ?). Franjevci da su tom zgodom potrošili na 
parbu 800.000 jaspri. Čitava stvar zvuči, kako je is- 
pripovijeda, nevjerovatno. Svakako stoji, da se patri- 
jarh pećski tada zvao M a k s i m, a ne Kallinik ni 
Stanislav. Prema tome otpada svakako činjenica, da 
je ta akcija poticala od pećskoga patrijarha. Defi, 
nitorij bosanski god. 1661. i ne tuži se, kako nam 
je poznato, na pećskoga patrijarhu, nego na patri- 
jarhu carigradskoga, koji je htio katolike podvlas- 
titi („d al patriarca di Constantino. 
poli, Greco scismatic o"). Vidi se, da su 
domaći Ijetopisci stvar ispremiješali.*) 

Mržnju izmegju Franjevaca i pravoslavnoga 
svećenstva traži sasvim jednostrano Jastrebov**) 

*) Batinić II. 133—134. Ruvarac: O pećskim patrijar- 
sima p. 78-79. Fermedžin: Acta Bosnae p. 504, Truheika: 
Fojnička kronika (Gi. z. m. 1909. p. 455—456.). 

**) Jastrebov: Sadržaj fermana, koji je sebi izradilo 
katoličko sveštenstvo prema pravoslavnom mitropolitu 
hercegovačkom i bosanskom (Glasnik 48. 412—413). 



— 159 — 

.11 nastojanju Franjevaca da sebi stvore iznimni polo- 
žaj pomoću fermana od turskili careva, kako bi 
što više uticali u Bosni i Hercegovini na narod srp- 
ski i lakše ga latinili. Mitropolite i patrijarhe srpski 
i grčki su jaganjci, koji brane svoju pastvu od na- 
srtanja latinske propagande, koja je svima mjerama 
radila, da dobije na svoju stranu pravoslavne krš- 
ćane, koji su ili zbog fratarskog lukavog i pritvor, 
nog obećavanja olakšica od jarma turskoga ili da 
izbjegnu zakonitu kaznu od pastira po crkvenim ka- 
nonima polazili iz pravoslavlja pod zaštitu kato- 
ličke propagande. 

Mislim, da su sve Jastrebovljeve tvrdnje prosto 
izmišjavanje i da ih obaraju sve dosadanje činjenice, 
a Jastrebov ih u svoje doba ničim nije potkrepio. 
Tragova propagandističkom radu franjevaca imade 
ponešto, ali to je sasvim neznatno nastojanje i ogra- 
ničeno je yiše n. pr. na Dalmaciju i Slavoniju nego 
li na Bosnu. Izvještaji vizitatora i biskupa sigurno 
-bi spominjali uspjehe ili neuspjehe toga rada, da ga 
je uopće bilo. Ali šute o toj stvari ili barem vrlo je 
rijetko spominju. Ako se uvaži još osobito odnošaj 
turske države prema pećskomu patrijarhu, onda 
se čini gotovo isključen u Bosni propagandistički 
rad. 

U doba, kad je papa Klement VIII. ooveo ve- 
liku akciju protiv Turaka, vidimo približenje i her. 
cegovačkog mitropolita i patrijarha Jovana papin- 
skoj stolici. U takvoj akciji radili su dakako i fra- 
njevci, kako smo već naprijed o toj periodi pripo- 
vijedali. 

Imademo megjutim jošte jedan primjer pribli- 
ženja istočne i zapadne crkve, kojemu su valjda ku- 
movali franjevci. 

U doba hercegovačkoga mitropolita Vasilija 
Jovanovića (1639 — 1671.), pod kojim su se sjedi- 
nile obje hercegovačke mitropolije (gl. naprijed) 
imademo spomenika živoga nastojanja oko unije 
pravoslavne crkve s katoličkom. Vasilij Jovanović, 
prema tradiciji patrijarha Jovana želio je oslobogje- 



— 160 — 

nje svoga naroda od Turaka, pa je dobro uvidio, da 
mu je to jedino moguće pomoću Icatoličke Austrije, 
Mletaka i pape. God. 1661. odnio je iguman tre- 
binjskoga manastira, Ćiril, papi Aleksandru VII. 
pismo, kojim ovaj uvjerava papu o svojoj privrže- 
nosti i moli, da papa preporuči manastir pažnji du. 
brovačke republike i da im pomogne protiv Tu- 
raka. Papa mu posla dragocijeni krst, čašu i obilnu 
milostinju, a ujedno piša i Dubrovčanima, da u in- 
teresu crkve treba da nastoje, da se Vasilije sa svo. 
jim manastirom trebinjskim („post . . . sancte sedi 
praestitam obedientiam") uzdrži i ojača predu- 
sretljivošću katolika. I još nam jedan spomenik go- 
vori o odnošaju Vasilija prema papi. God. 1671. 
pisali su Vasilije i iguman Atanasije papi Kle- 
mentu X. „kruni i diki i pohvali kršćanstva". Tuže 
se na nevolje, koje trpe od Turaka i ne uzdaju se 
ni u koga nego „u gospodina boga i u tebe sveti 
oče." U manastiru se mole pred krstom, što im ga 
je poslao papa Aleksandar VII. i posvetilišta čine 
„plemenitom čašom", iz Rima dobljenom. Dva ka- 
lugjera Filip i Simeun nosili su ovo pismo papi u 
Rim, da mu iskažu svoje jade. Iz pisma se vidi, da 
je papa i novčano pomagao episkopa i manastir, pa 
i Filip i Simeun dogjoše po potporu, koju nijesu 
mogli dići radi kandijskoga rata zadnjih devet go- 
dina. Batinić drži, da je za ovo približenje stekao 
zasluge neki fra Ivo, koji je služio u Trebinju. 
Dokaza direktnoga za to dakako nema.*) 

Da je pravoslavnim patrijarsima kadkada i us- 
pjelo, da su franjevce valjda povremeno kao i ka- 
tolički puk podvlastili, bio bi nam dokazom jedan 
ferman manastira Duža iz god. 16Q3. 

Mislim, da će taj ferman biti jasniji, ako spo- 
menem, da se godine 1690. iselio patrijarha Arse- 
nije Crnojević sa mnogo naroda ispred Turaka u 
Srijem i Ugarsku i da su Turci to uzeli kao da je 

*) O toj epizodi: Theiner: Mon. Slav. Merid. II. p- 
130-161; p. 201. Ćorović o. c. p. 7. Batinić II. osobito 
p. 132. 



— 161 — 

napustio svoje mjesto, te imenovali u Peći novoga 
patrijarlia (1691.) Taj patrijarh nije nastavio si- 
gurno borbenu politiku Arsenijevu, nego je prema 
Stanojevićevim riječima s Turcima sklopio kompro- 
mis, po kome je trebalo da turske vlasti štede Srbe, 
a crkva da radi na tom, kako bi umirila narod. 

U fermanu manastira Duža kao da se ogleda 
već promijenjena situacija. Sultan Mehmed obavješ. 
ćuje hercegovačkog sandžaka, kako se beratom ime- 
novani mitropolit ipećke eparhije Simeon potužio, 
da se Latini, Madžari, Šokci, Gardijani, Lužani i 
Arnauti i ostali kršćanski narod i svećenici, koji 
stanuju u tim zemljama i koji su od p a m t iv i j e- 
k a( ?) osim državnih daća njemu kao mitropoliti 
uplaćivali milostinju, što mu spada, zatim pristojbe 
za vjenčanje, sada tome protive, jer da takove 
pristojbe moraju plaćati papi. 

Mehmed odregjuje, da svi gore spomenuti 
imadu i dalje sve pristojbe mitropoliti plaćati, a 
ako bi se koji svećenik protivio, da ga mitropolit 
po svom običaju imade pokarati, a da mu nitko na 
put ne stane.*) 

Pitanje je dakako da li je ferman sastavljen 
na osnovu istinitih informacija i da li je zbilja pećski 
patrijarh mogao i praktično provesti, što mu je u 
njemu dozvoljeno. 

Ruvarac spominje i ferman sultana Mahmuda 
od god. 1731., izdan patrijarhu Arseniju IV., u ko- 
jem se zapovijeda, da njega „tako isto i svećenstvo 
latinske crkve u Bosni za svoje patrijarhe prizna- 
vati ima."**) 

Rekao sam već naprijed, da bi sve te fermane 
o sukobima franjevaca i pravoslavnih vladika va- 
ljalo najprije kritički izdati, a onda bi valjda bila i 
jasnija slika o tom nastojanju srpskih ili grčkih 

*) Tri turske listine manastira Duža (Gl. z. m. 1908. 
p. 115.). Stanojević: Istorija srpskoga naroda II. izdanje 
p. 237. 

**) Ruvarac: pećskim patrijarsima p. 79—80, 

11 



— 162 — 

patrijarha, da podbiju poda se franjevce i katolike. 
Jedno stoji, a to su Ruvarčeve riječi „da se takav 
postupak srpskih patrijarha nikako opravdati 
ne da." 

D. 
Bosna — pašaluk. 

Pojam Bosne pod turskom vlašću nije identi- 
čan ni sa starim pojomom Bosne, a ni s današnjim. 
Osvajajući Turci u prvoj polovini XVI. vijeka Bosni 
susjedne zemlje, pripajali su ih u početku Bosni, 
tako, da je pojam Bosne dobio mnogo šire zna- 
čenje. 

Bosna je bila sastavljena od više sandžaka. Mi 
smo do sada opominjali, kako nam se prilika pru- 
žila u političkoj istoriji imena tih sandžaka, a sada 
čemo ih redom navesti. Najstarija su dva sandžaka : 
bosanski (vrhbosanski) i hercegovački. Uz ove do- 
lazi onda najranije zvornički. Bašagić spominje 
već 1461. (?) jednog zvorničkog sandžak bega, a 
onda ih dalje znade od 1514. godine.*) Kliski po- 
stoji od god. 1537. U Lici su Turci zasjeli oko po- 
lovine XVI. vijeka, ali se lički sandžak spominje tek 
prema kraju drugs polovine XVI. vijeka (1584.) Ne- 
što prije bilo je sijelo sandžaka za Krajinu u Os- 
trošcu, a od godine 1592. u Bihaću. U Slavoniji, 
koja se osim Srijema, koji je spadao pod budim- 
skoga ili temešvarskoga beglerbega, takogjer ra- 
čunala u Bosnu, znademo najprije sandžaka u 
Čazmi, a poslije razorenja ovoga grada (1558.) u 
Pakracu. Megjutim Pakrac ne ostade sijelom san- 
džaka. Slavonija je bila razdijeljena u dva sandžaka: 
požeški i cernički. 

U vrijeme najveće turske moći, ali ujedno i u po- 
četku opadanja iamdemo u turskoj književnosti i 
neke vojničko-statističke i geografske radove. Sul- 
tan Ahmed I. (1603.— 1617.) odredio je, da mu Aini 

*) Bašagić o. c. p. 186. 



— 163 — 

A 1 i j a, pregjašni upravnik državnih dobara, 
spremi spisak vojničkih okruga i vojnika po svemu 
carstvu. Tako je u to doba nastao pregled h a- 
sov a, timara i zijameta po svim vilajetima, 
i sandžacima, koji se i do danas sačuvao. Ovim 
se radovima poslužio i H a d ž i Kalfa (Ćatib 
Čelebija — Mustafa ben Abdala t 1655), čija je ad- 
minastrativna podjela Bosne starija od vremena, u 
koji ju je on na hartiju stavio. Ovim opisima bo- 
sanskog pašaluka valja još dodati jedan iz doba po- 
slije 1624 godine t. zv. mletačko-dalmatinski opis, 
a sastavljen je prema turskim podacima, jer su 
■turske oblasti nastojale u svako vrijeme biti obavi- 
ještene o broju za pušku sposobnoga pučanstva, 
pa su takovo popisivali. Na čelu ovog mletačko- 
dalmatinskoga opisa kliskoga sandžaka veli se, da 
su sandžaci M u s t a j-b e g i sin mu M e h m e t- 
beg dali popisati 1600. i 1624. taj sandžak. Na 
čelu opisa bosanskoga sandžaka navodi se, da je 
taj sandžak dao god. 1620. popisati bosanski beg- 
lerbeg Ibrahim paša Menin-begović, 
kada je imao vojsku povesti u Budim. Ovaj mle- 
iačko-dalmatinski opis upotrebio je i Grgičević, do 
sada već mnogo spominjani agenat i donio ga caru 
Ferdinandu II. Iz polovice XVII. stoljeća imademo 
podataka o bosanskom pašaluku u Sejahatnami po- 
znatog Čebelije. Ovamo možemo još uračunati i je- 
dan vojnički izvještaj od nepoznata pisca za doba 
Eugenovih ili Petraševih operacija protiv Bosne. 
(Dakle konac XVII. ili početak XVIII. vijeka.)*) 



*) tom sravni: Novaković: Hadži-Kalfa ili Catib 
Čelebija turski geograf XVII. veka o Balkanskom polu- 
ostrvu (Spomenik XVIII,) Dr. Rački: Prilozi za geografsko- 
statistički opis bosanskoga pašaluka (Starine XIV,) Osim 
mletačko-dalmat. opisa nalazi se ovdje i Putopis Šibeničana 
Prana Butrišića i Ivana Divnića iz Šibenika u Hlijevno i 
odavle u Skoplje bosansko god. 1574. Batinič je relaciju 
Atanasija Georgicea (Grgičevića), što ju je predložio caru 
Ferdinandu i mletačko-dalmatinski opis, otštampao u 
Starinama 17. (p, 116 i dalje.); Dr. Bodenstein: Povijest 

11* 



— 164 — 

Na osnovu ovih podataka bila bi upravna po- 
djela Bosne, kako slijedi : A i n i Alija, koji je pi- 
sao oko 1610. godine broji ove sandžake: Bosna 
(paša sandžak), Klis, Erceg (Trebinje), Zvornik, 
Požega, Začna Cernik, Krka i Rahovica, Lika. Hadži 
Kalfa opisuje Rumeliju i Bosnu, misleći pod Rume- 
lijom cijelo Balkansko-poluostrvo osim Bosne i 
Raške, (Novi Pazar), Vlaške i Moldavije. On spomi- 
nje ove sandžake: Bosnu, u kojoj stanuje paša i 
beglerbeef, Hersek, Klis, Izvornik, Požegu, Rohisu, 
Krku i Rahovicu (Rahoidžu), a ne opisuje Požegu, 
Rohisu i Rakovicu (Orahovicu?!). U obim turskim 
vrelima iznakažena su neka imena, pa ne znamo, 
što se pod njima misli. Mletačko-dalmatinski opis 
znade za sedam sandžaka: bosanski, zvor- 
nički, požeški, cerničkt, bihaćki, kliski i lički, pa bi 
se prema tom opisu mogle i približno tačno usta- 
noviti granice pojedinih sandžaka. 

Hercegovina prostirala se od Novoga 
i Risna na moru do blizu Spljeta, jer se 
ovamo uračunavala i poljička Krajina (pro- 
vinzia Pogliza)*). Odavle teče granica sjevero- 
istočno do na domak južne česti Livanjskoga 
polja, uokružuje još Duvanjsko polje sa 2u- 
panjcem i dotiče se Neretve kod Rame. Odavle tvori 
megju visoko gorje, što rastavlja vode bosan- 
ske od voda neretvanskih i gornje Drine. Prema 
tome pripada Hercegovini cijelo izvorno područje 
Drine s Fočom, Čajničem, Goraždom, Plevljem, 
Mileševom. Višegrad nije više hercegovački. 

Kliski sandžak zaprema unutrašnju Dal- 
maciju do Krke s Drnišem, Vrljikom i Sinjem, zatim 
Bosnu sa Livnom i Olamočem sve do Rame, Vr- 
basa i Plive. (Ovamo spadaju Prozor, Prusac, Je- 
zero i Skoplje itd.) Sijelo sandžaka bijaše ponajviše 
Livno, a ne Klis, a kasnije i Skoplje. 

naselja u Posavini god. 1718—1739. 6. Beschreibung 
von dem Konigrech Bosnien (Gl. z. m. 1908 p. 
95-112.) 

*) Za nju se veli: Alla quale pero non ariva mai ne il 
sanzaco, ne il suo logotenente, ma si governa da un emino. 



— 165 — 

Oblast ličkoga sandžaka prostirala se uz Vele- 
bit prema Senju, Brinju i Otočcu, te obuzimaše sje- 
verni dio današnje Dalmacije do rijeke Krke prema 
Skradinu i Obrovcu: Kotare, Bukovicu, Liku i Kr- 
bavu. Sandžak-beg ju stolovao u nekadašnjoj hrvat- 
skoj prijestolnici Kninu, dok su glavne utvrde i si- 
jela kapetana bile: Udbina, Perušić i Ribnik. 

Bihaćki sandžak zapremaše unski kut s Cazi- 
nom, Bužimom, Krupom i Kamen-gradom. Pod 
zvorničkim sandžakom misli se poglavito na ze- 
mljište tuzlansko, a bosanski sandžak sterao se od 
Višegrada na Drini i Dobruna preko Sarajeva, 
Travnika, Jajca i Banje Luke do Gradiške, Jase- 
novca, Novoga i Kostajnice.*) 

Do god. 1 582. (1 583 ?) bijaše Bosna b e g 1 u k, 
a te je godine službeno postala beglerbeglukom ili 
pašalukom. Bosanski namjesnici bili su i prije toga 
dogagjaja ne samo begovi, nego je megju njima 
bilo i više paša, pa i vezira. Teško je sigurno odre- 
diti, u koliko su do ovoga vremena bili ostali 
sandžaci odvisni od bosanskoga. Bašagić veli, da je 
on bio samo primus inter pares, a postavši beglerbe- 
gom, povećali su mu se samo prihodi. Činjenica je, 
da poslije 1582. godine ne vidimo više kao prije 
toliko četovanja pojedinih sandžaka na svoju ruku 
nego više pod vodstvom beglerbegovim. Jedinu iz- 
nimku čini bihaćki sandžak sa svojim krajišnicima, 
koji je radi svoga osobitoga iznimkoga položaja 
umio očuvati neku nezavisnost, koja je kadkada po 
beglerbega znala biti i neugodna. Beglerbeg je voj- 
nička i upravna glava provincije. Vlast je nje- 
gova slična onoj vizantijskoga stratega. O ugledu i 
sposobnosti bosanskoga b-čglerbega je ovisilo, da 
mu njegova vlast bude od ostalih sandžaka pri- 
znata. Tu su vlast stezale osim toga i uglednije po- 
rodice u zemlji, bez kojih beglerbeg nije mogao na 
svoju ruku, ako nije htio izazvati nezadovoljstvo 

*) Lijepo je ove granice ustanovio s geografskoga 
gledišta R i c h t e r 1. c. p. 31 1 . Za lički sandžak gl, Lopašić: 
Dva junaka p. 21. 



— 166 — 

protiv sebe, ništa važnijega odlučiti. Od 18. sto- 
ljeća postaje pravilom, da namjesnik sazivlje kao 
neko vijeće bosanskih prvaka i da s njima raspravlja 
o važnijim stvarima. 

Rekli smo naprijed, da se je uz staro plemstvo, 
koje je zadržalo svoje posjede, razvilo i novo voj- 
ničko, a to su spahije. Ovaj lenski vojnički sistem 
razvio se i u susjednim zemljama, koje su osvojene 
i Bosni pridružene. Čim je koja pokrajina osvojena, 
odmah je gragjen popis ili katastar i zemlja podije- 
ljena u državnu (has), timare i zijamete. Tako se či- 
tavom turskom Bosnom organizovao orijentalni feu- 
dalni sistem. Lenska dobra dijeljena su po selima, 
koja su sastavljala jednu nahiju, kojom je uprav- 
ljao pod raznim nazivima (subaša, kapetan, muse- 
lim) najstariji član iz najuglednije porodice u nahiji. 
Distrik, koji je obuhvatao više nahija zvao se 
sandžak, kojim je upravljao beg, a pred njim se 
nosio jedan tug (konjski rep) kao znak njego- 
voga dostojanstva. Sandžak-begu bili su podložni 
alajbezi, a ovima čeribaše (satnici). Beglerbeg- 
lukom bosanskim upravljao je najprije paša sa dva 
tuga, a poslije gotovo redovno vezir sa tri tuga. 

Na zapovijed subaše kupile bi se spahije i pri- 
družile se alajbegu, ovaj bi ih predvodio sandžak- 
begu, a sandžak-beg beglerbegu i napokon serdari- 
ekremu (velikom veziru ili odregjenom vrhovnom 
vojskovogji). 

Bosanski beglerbeg bio je u vojničkim stvarima 
podvrgnut beglerbegu od Rumelije, a kad je os- 
novan budimski pašaluk, veziru u Budimu.*) Da- 
kako, da i ovo nije vrijedilo za čitavo doba, o ko- 
jem govorimo. 

Nema sumnje, da su budimski i bosanski, te te- 
mišvarski beglerbezi imali iznimni položaj u dr- 
žavi, pa zato i ne vrijede i ne mogu se primijeniti 

*) Spomenuti mletačko-dalmatinski opis veli: Sono 
sottoposti al commando supremo del Vezir di 
Buda: il Bassa d' Agria (jegar), di Caniza di Temisfar 
et di Bossina (Starine XIV.) 



— 167 — 

inače uobičajene regule u turskom carstvu na naše 
.krajeve. O njihovim prihodima i ne računaju puno u 
Carigradu, jer oni ih troše na svoje vilajete, bra- 
neći carstvo od kršćanskih država. Osvojen j em Bu- 
dima imala je Turska krajinu od Budima do Dinar- 
skih planina. Budimskom i bosanskom beglerbegu je 
u prvom redu briga, da tu krajinu čuvaju. Dakako, 
da nije niti čitava turska Ugarska, ni Bosna bila 
krajinom, uvijek pod oružjem. Kadkada se svim 
sandžak-bezima daje u tim zemljama naslov s e r- 
hatskih begova. Pravi, krajiški sandžaci bi- 
jahu lički, bihaćki, cernički i kliski. Gdjekad je po- 
jam krajine ograničen samo na t. zv. tursku Hrvat- 
sku i khški sandžak. 

U najvećem dijelu slavonskih, ugarskih, da ne 
govorimo o bosanskim krajiškim sandžacima, brane 
tursku granicu, a napadaju kršćansku, Bošnjaci. 
Tako su Bošnjaci stekli u Slavoniji i u Ugarskoj 
lena. Megju tim spahijama bilo je n. pr. u Slavoniji 
staroga bosanskoga plemstva, a možda još više no- 
voga vojničkoga. Poznati su u turskoj vojsci a k i n- 
d ž i j e. Bili su to konjanici bez lena i plaće, koji su 
kao dobrovoljci išli u rat i životarili od ratnoga pli- 
jena i grabeža. Za osobite zasluge dobivali su len- 
ske posjede u osvojenim zemljama, gdje su našli i 
novu postojbinu. Vrlo su odvažni ti bosanski ju- 
naci, veli Čelebija, te u Budimu, u Egri, Bosni i Her- 
cegovini svega 760(?) serhatskih gradova danju i 
noću čuvaju i brane od neprijatelja.*) 

Čelebija računa polovinom 17. vijeka u Bosni 
7 sandžaka (šira Bosna) 59 ziiameta i 1792 timara 
te 10.000 vojnika cd spahija i begova. To je 
dakako, već doba, kada su spahije počele popuštati 
u svojoj ratobornosti. Inače je Bosna mogla dići 
15 — 20.000 kojnanika. U doba velikih osvajanja i 
dobre organizacije mogao je čitavi serhat : Ugarska, 
Slavonija i Bosna dići na noge i do 70.000 vojske. 
Čelebija još spominje u svim gradovima osim 

*) Čelebiju citiram prema prevodu s turskoga od 
Kemure (Gl. z. m. 1908. p. 193—202. i 289—342. 



— 168 — 

10.000 vojnika od spahija i begova još i 1200 as- 
kera spreme, koji dobivaju plaću od državnoga bla- 
gajnika. Francuz Poullet*) na putu kroz Dubrov- 
nik i Bosnu god. 1658. spominje, da bosanski pa- 
šaluk imade deset ili dvanaest hiljada vojnika, o ko- 
jima ne govori baš najbolje, osim jednoga dijela, 
koji se nalazi u pratnji paše. Bit će to jenjičari, koji 
su primali stalnu plaću, da na zapovijed jenji- 
Čarskoga age kreću na vojnu. 

Stolica bosanskoga beglerbega bijaše od pr- 
voga beglerbega Ferhat-paše Banja Luka, 
a prije je bosanski sandžak stolovao u Sa- 
rajevu. U god. 163Q. prenio je stolicu beglerbega 
Šahinpaša u Travnik, ali uza sve to se kadkada još 
i kasnije spominje stolica beglerbega u Banjoj Luci 
(n. pr. Čelebija polovinom XVII. vijeka). 

Paša je imao u svojoj okolini prema Čelebiji 
oko 3000 askera, koji su u svako doba spremni za 
rat. Gore spomenuti Francuz Poullet došavši u Sara- 
jevo imao je i prilike, da vidi Seid-Ahmet pašu, koji 
svakoga popodneva izlazaše u pratnji od 1500 do 
1600 konjanika, „isto tako lijepih ljudi kao i čilih 
konja. Gotovo u svih konja grudi, uzde i sape bjehu 
nakićene srebrenim ili pozlaćenim pločama. Kajiš, 
koji se povlači konju preko čela, ukrašen je mnogim 
ukusnim predmetima, kao polumjesecima, burmama, 
biserom, od iste kovine ili s nekoliko prostih ka- 
menova, koji mu na tom mjestu prave kao krunu i 
pridavaju dražest, koja ga čini ljepšim, nego li je 
u istinu." 

Poullet dodaje tom opisu, da se on baš ne da 
laliko opsjeniti stvarima, koje udaraju u oči, pa je 
za to upitao dobro upućene osobe, da li je sva sul- 
tanova vojska slična ovoj. Dobio je na to megju 
inim odgovor, ,,da od 10 ili 12 hiljada vojnika, što 
ih broji ovaj pašaluk nema ni jedne bolje 
ili izučenije vojsk e". Austrijski vojnički iz- 
vještaj, kojega smo naprijed spomenuh kaže, da u 
Sarajevu made u tvrgjavi 12.000 j e n j i č a r a pod 

*) Jelavić: Doživljaji Francusa Poulleta na putu krcz 
Dubrovnik i Bosnu 1658 god. (Gl. z. m. 1908. p. 58.) 



— 169 — 

jednim agom i 80 topova. Za pašu se u tom 
izvještaju veli, da rezidira u Travniku, ali da imade 
i u Sarajevu svoju rezidenciju. Nje- 
gova garda da se sastoji od 500 momaka, koji su 
jednako odjeveni: „haben die Brustkleider mit Sil- 
ber Beschlag, und so auch die Pferd Zeuge mit Sil- 
ber garniert, jeder von dieser Garde hat seinen ei- 
genen Knecht und sind alle zu Pferdt." Osim ovih 
500 konjanika imade još 500 pješaka, koji se zovu 
delije, a nijesu tako skupocjeno odjeveni kao oni 
na konju. 

I ovaj izvještaj spominje baš kao i Poulletov, 
da kada paša izlazi na šetnju ili kakovu inspekciju 
po zemlji, s njime ide i sva ta njegova pratnja. Ova 
pašina garda uvijek je uz pašu i spremna za boj, 
baš onako, kako nam to i Čelebija pripovijeda za 
ono 3000 pašinih askera. Njemački izvještaj veli, da 
Bosna može dići na noge 50 — 60.000 ljudi spremnih 
za borbu. Interesantan je opis, kako se vojska skup- 
lja u slučaju rata. Iz opisa se jasno razabire, da je i 
u Bosni krajem 17. i početkom 18. vijeka zavladala 
nska korupcija. Paša, veli opis, šalje u takovoma slu- 
čaju u sve bosanske gradove svoju gardu i nalaže 
zapovjednicima posada u gradovima i njihovim če- 
tama usmeno, da u svim gradovima po telalima 
(„Marktschrey,er") dadu pozvati sve vrste vojnika, 
da se okupe oko svojih kapetana. Kada se taj posao 
obavi, moraju sabrani da idu na mjesto, koje je od- 
redio paša. kod ovoga sabiranja vojske primaju se 
i elementi, koji se nijesu inače bavili oružjem. Za 
20 dana, veli izvještaj, može se skupiti bosanska 
vojska. Kada čete dogju na mjesto odregjenja, pre- 
gledava ih defterdar. Onaj „aga", koji je došao sa 
nepotpunom četom gleda da svoju kompaniju po- 
puni do obavljene revizije raznim ljudima, Ciganima 
(„und anderes Gesinde") za nešto novaca, a kad se 
obavi revizija, smiju svi da odu, kuda ih je volja. 
Ovi se za vrijeme revizije javljaju pod imenom 
onih, koji su morali doći, a nijesu došli. Zapovjed- 
nici „kompanija" to rade samo zato, da dobiju 



— 170 — 

plaću za kompletnu četu, Dogagja se, veli izvještaj, 
da se mnogi „drski ljudi" (kecke Leute) od ove 
vrste dadu kod dvije do tri kompanije primiti, pro- 
gju reviziju, prime novac od zapovjednika četa i 
onda odu. Za taj posao primaju 10—12 pijastra. To 
se dakako dogagja samo kod neredovitih četa, koje 
su više „ad hoc" sabrane za borbu. 

Za spahije kaže izvještaj, ako ne do?ju na mje- 
sto odregjenja, da ima alaj-bsg („al General Major 
und Brigadier) sam pravo, da im oduzme njihovo 
leno i da ga dade komu drugomu. I o jenjičarima 
govori izvještaj, da oni imadu svoje posebno ure- 
gjenje i da su kod Turaka najbolja vojska („das 
beste Volk"). Za spahije veli, da se odijevaju po vo- 
lji, ali čisto („sauber und nett"), da imadu dobre 
konje, jer su sami plemići. To je najbolja turska ka- 
valerija. Oni se uzdržavaju potpunoma sami. 

Uz beglerbega bili su za upravu beglerbegluka 
njemu dodijeljeni : D e f t e r d a r (Timar-defterdar), 
zapravo veliki blagajnik beglerbegluka, što bi odgo- 
varalo vizantijskoni logotetu; njegov je zamjenik će- 
haja-beg, koji je šef uprave za odsutnosti begler- 
bega iz zemlje; zatim muftija ili kadija za čitavu 
zemlju sa stalnim sjedištem u Sarajevu, a zove se 
muli a (od god. 1578.) Osim toga još čitav niz 
ostalih većih ili manjih činovnika i svite vezirove 
sa raznim funkcijama. Isto tako su imali i sandžak- 
bezi svitu, dakako manju od beglerbegove. 

U Sarajevu sjedio je još dizdar-aga, zapovjed- 
nik jenjičara u Bosni, koji su u raznim utvrgjenim 
gradovima sačinjavali posade. 

Muslimani u Bosni u prvoj su liniji vojnici. Ze- 
mlju malo obragjuju. To je opazio već i Grgičević. 
U neprestanim ratovima služeći na granici, spahija 
bosanski nije pravo ni odahnuo u prva dva vijeka 
turskoga gospodstva. Ne ratuje megjutim samo 
spahija. Ima tu uz redovite raznih neredovitih četa, 
a uza to bosanski spahija kad je na bosanskoj gra- 
nici, u Slavoniji i Ugarskoj mir, ratuje i u Aziji. 
Bilo je prilike, te smo to i spomenuli naprijed. Kada 



„ 171 — 

je spahija postao nesposoban za rat, povukao se u 
mir. On nije pošao na svoje leno, nego je stanovao 
u gradu, obično glavnom u svom sandžaku. Ovo je 
jedan od glavnih uzroka, da su bosanski gradovi 
dobili muslimaski karakter. Megjutim nam to 
tumači još i jednu drugu činjenicu. Kršćansko sta- 
novništvo zemlje, premda je bilo podano muslima- 
nima, sačuvalo je tako svoje običaje, a turski upliv 
samo ih je površno taknuo. Osim trgovačkoga sta- 
leža u bosanskim gradovima, koji je pripadao i dru- 
gim konfesijama, sve ostalo, nosi karakter turski. 

Kod prikazivanja jedne i druge kršćanske crkve 
imali smo prilike, da se taknemo makar i površno, 
odnošaja kršćana prema muslimanima. On nije bio 
uvijek jednak, a uvjetovan je često općom politič- 
kom situacijom, u kojoj se nalazilo tursko carstvo. 

Ovdje moramo još taknuti jedan momenat, a 
to je borba na Krajini. Više nego istorija govori 
nam o njoj narodna pjesma. Borbe su ovdje bile 
uvijek krvave i trajale su neprekidno od 16. do 18. 
stoljeća. Iza najkrvavijih dogagjaja svršava pjesma 
sasvim rezignirano: A što ćemo, takva je 
Krajina! Zaludu je izmegju Austrije i Turske 
bio proglašen oficijelan mir! Imademo jedan klasi- 
čan primjer, kako se ova borba na Krajini shvaćala 
još 1808. godine. Tada je bio francuskim konzulom 
u Travniku vrlo bistri i oštroumni David, kojemu 
imademo zahvaliti vrlo lijepih opažanja o Bosni 
onoga doba. David protestira kod vezira Ibrahim- 
paše radi neke provale na dalmatinsko-^francusko ze- 
mljište. Ibrahim-paša mu ovako odgovara: „Što 
ćete, da vam kažem o tom vojevanju na granici? 
Ono je postojalo od vajkada. Radite, kao što su 
uvijek radili Austrijanci. Kada Turci otmu malo 
stoke ili ubiju nekoliko ljudi Hrvatima, svi 'bez okli- 
jevanja upadnu u naše krajeve, te porobe i pokolju 
koga god stignu. Ne će se zbog takovih s i t- 
nicadvijevelike države zaratit i." Da- 
vid je imao prilike, da faktično doživi ovakav jedan 
dogagjaj na hrvatsko-bosanskoj granici, a Ibrahim- 



— 172 — 

paša nije ni prstom maknuo. Dakako, da Davidu 
nije baš to bilo jasno i da se on nije mogao složiti 
s ovakovim „megjunarodnim pravom".*) 

Pored svega toga malenoga, ali krvavoga rata 
na Krajini, imademo obilje dokaza, da su se Turci 
i kršćani na Krajini, osobito odličniji dobro megju- 
sobno pazili, sklapali razne poslove, a pojedinci se 
i bratimili. Kada čovjek čita dosta brojno poznatu 
korespondenciju izmegju jednih i drugih, krajiških 
turskih i kršćanskih časnika, jedva bi i vjerovao, u 
kakoj su ljutoj borbi vazda megjusobno bili.**) 

Pisma najvećim dijelom govore s obje strane 
o zarobljenicima. Obično su to pogagjanja za svote 
otkupa zasužnjenih momaka, žena, djevojaka, a sve 
u jednom prijateljskom tonu. 

Navest ćemo samo nekoliko primjera. G. 1655. 
piše kostajnički „Bećer, odobaša" moleći „svog oca" 
Mihajla Antolčića, sisačkoga porkulaba, da pusti na 
slobodu nekoga sužnja. Ili ove iste godine Šaban iz 
Jasenovca istom Antolčiću „moiemu pobratimu", 
vitezu na Kraini, moleći ga, da mu pošalje meda i 
šest lakata zelene čohe. God. 1700. neki Osman-aga 
moli Petra Keglevića, zapovjednika pounske i po- 
kupske krajine, za jedno vižle „ki traži prepelice", a 
mi hućemo vašoj milosti ča zapovidiš poslužiti. Od- 
ličniji se tituliraju : naš susid i priatelj na Kraini po- 
štenoj" kao n. pr. Petar Keglević i Mustafa Ferat- 
pašić, „muselim na Kraini i Kraine banjalučke od 
Tešnja do grada Bišća naiveći zapovidnik". . 

Zarobljenicima, koji su bili u Bosni, nije baš 
bilo zlo. Eno zarobljeni Karlovčani pišu vicebanu 
iz Ključa u Turovo polje: „Hevo, mi smo svi lipo 
zdravi i čitovati kako smo bili i zdrave i ruke i noge 
i zubi i oči i vas drugi život . . ." Mole vicebanuša 



*) Jelavić: Iz prepiske francuskog generalnog konzu- 
lata u Travniku u godinama 1807—1814 (Gl. z. m. 1904. 
p. 466.) 

**) Rački: Dopisi izmedju krajiških i hrvatskih časnika 
(Starine XI i XII.); Dr. Čerović: Nekoliko pisama sa stare 
krajine (Gl. z. m. 1905. p. 218— 235J 



— 173 — 

,,ednu sablu zagrebkinu, golo železo, što su ju obe- 
ćali gospodinu Šabanagi, koie bio naš priatel u teš- 
koj nevoli. 

U „Sejahatnami" zabilježio nam je Čebelija je- 
dan lijep primjer odnošaja izmegju krajišnika. Neg- 
dje u Dinari pobili se Turci i kršćani. Turci zarobili 
više kršćana, a za jednoga zauzimao se jedan mu- 
sliman. Namjesnik Melik Ahmed paša ne razumije 
pravo to zauzimanje, a onda mu to protumačiše 
ovako: U nas po serhatu imade taki običaj megju 
muslimanima i kršćanima, kada se zavole i pobrate, 
jedan drugoga malo narezavši lažne jedan drugomu 
krvi i zadadu sebi vjeru, da jedan drugoga ni smak- 
nuti ne će ni izdati, a ako slučajem kojim zapane 
sužanjstva, da će jedan drugoga izbaviti. Pošto je 
ovaj junak musliman pao megju kršćane u roblje, 
on ga je izbavio, te zbog toga i ovaj nastoji, da ga 
izbavi. Premda to ne piše u vjerskim knjigama i ne 
postoji, ipak su to naši stari običaji. Melik-paša po. 
kloni obojici život. 

Na ovom nam se mjestu taknuti još jednoga 
momenta. Musliman imao je u državi privilegovan 
položaj, koji je našao izražaja i u sasvim privatnom 
životu. Raja se mora razlikovati i u nošnji od pri- 
vilegovan oga. Naredbe u tom smislu ranijega su da. 
tuma, ali u Bosni se na to pazi čini se tek kasnije. 
Bašagić spominje naredbu istina istom iz 1794. 
godine u pogledu odijela, ali veli, da je to i 
prije vrijedilo, samo što se u to doba valjda 
ponovno istaklo, jer je megju kršćanima i je- 
vrejima zavladala želja ili običaj, da se nose 
kao muslimani. Zeleno, bijelo, žuto i cn^eno 
boja je nošnje muslimana i jenjičarska. Crnc^ 
odijelo je nošnja kršćanska. Raja, osobito mlagja- 
rija pored svega toga, što su bile opredije- 
ljene kazne za prekršaj naredbe o nošnji kao šiba- 
nje po tabanima, ipak je nosila odijelo kroja tur- 
skoga i jenjičarskoga. Sačuvao nam se i jedan 
crkveni oglas iz druge polovine 18. vijeka iz Sara- 
jeva, koji se bavi tom nošnjom. Dr. Levy spominje,. 



— 174 — 

-da su Jevreji potkupljivali stražare, kadije i mute- 
selime, da n. pr, Jevrejke smiju nositi takove cipele 
kao muslimanke. (1754—1804.) Francuz Poullet 
spominje o nošnji kršćana, da smiju poput Turaka 
nositi crveni fes, ali im nije dozvoljeno nositi ni 
zelenoga, ni crvenoga, ni bijeloga saruka, ako njje 
sasvim išaran prugama crne boje. U čivuta je kapa 
ljubičaste boje i slična veli Poullet, našoj mjeri zva- 
noj četvrt od vagana. Osim ovog deklarisanja u 
nošnji nije n. pr. kršćanin ili jevrejin smio unutar 
grada jašiti; spominju se i slučajevi, da je susrevši 
muslimana morao s konja sići, a konj nije smio biti 
sjajan i raskošan.*) 

Muslimanski elemenat u zemlji radio je uza sve 
krajiško obilježje intenzivno i na kulturnom polju. 
Treba samo pročitati Sejahatnamu Celebijinu, koji 
nam putujući po Bosni opisuje pojedine gra- 
dove, sa tolikim medresama, mektebima i raznim 
drugim institucijama u znanstvene i humanitarne 
svrhe, koji su podizali pojedini domaći odličnici, 
namjesnici. Ako baš i ne treba vjerovati svakoj 
brojci Ćebelije, jer on njima ne škrtari, nego se 
upravo razbacuje, ipak neka je samo jedan dio nje- 
govoga pripovijedanja istinit, već nam je to doka- 
zom jakoga kulturnoga nastojanja u zemlji, u kojoj 
je vazda hiljade i hiljade ljudi stajalo spremno, da 
pohrli na bojno polje. 

Ne upuštajući se istorijsko-topografsko prika- 
zivanje čitave zemlje, mi ćemo se ovdje samo u 
kratko taknuti grada Sarajeva. Čelebija s p o t p u- 
nimpravomističe, dajeosnutakipro- 
širenje Sarajeva zasluga Osmanlija. 
Naprijed smo spomen ule, da je osnivač grada Sara- 
jeva Isabeg IshakovićHranušić pa smo 
tom prilikom i spomenuli neke gragjevine, koje je 
ovaj podigao. Iza njega odlikovahu se gradnjama 
*) Dr. Levy: Dis Sephardim. Sarajevo 1911. (p. 55.). 
^karić: Jedna naredba o rajinom odiielu (Gl. z. m. 1902 
p. 557.) Bašagić o. c. p. 116. Knežević: Carsko-turski na- 
mjesnici p. 39. Jelavić: Doživljaji Francuza Poulleta (GI. 
z. m. 1908 p. 56.) 



— 175 — 

javnih zgrada razni namjesnici,*) a i pojedini pri- 
vatnici. Mnoge od tih zgrada do danas su posve 
oborene, mnoge su nastradale za poznate provale 
princa Eugena Savojskoga, te su kasnije bile po- 
novljene, ali od slabijega materijala. Od prvih 
sandžaka gradili su Skender-paša i sin mu Hasan- 
beg, Ajas-paša, Jakub-paša, Bali be?, Skenderpašić 
itd. Nada sve se ističe svojim gradnjama, koje nat- 
kriljuju sve, što se do njegovoga doba na polju ar- 
hitekture stvorilo u Sarajevu i u Bosni, glasoviti 
H u s r e v-b e g. On je naročito u svojoj džamiji, 
veli dr. Truhelka, stvorio umotvor, koji ne samo po 
svojoj arhitektonskoj koncepciji, nego i po svojim 
dimenzijama nadmašuje sve ostale džamije onog 
doba.**) Nekoliko vremena iza svoje džamije, sagra- 
dio je Husrev'beg i svoju medresu („Kuršumlija", 
Jer pokrita olovnim krovom). Ovo je imala biti neka 
mala „univerza", koja bi udovoljavala svim zahtje- 
vima tadanje orijentalne znanosti. Ta medresa je 
i zaista postala najglavnijom u Bosni, u njoj su 
učili učenjaci svjetskoga glasa. Iz nje je izašlo 
dosta pitomaca, koji su u svojoj domovini, a mnogi 
1 izvan nje izašli na glas kao odlični ljudi. Uz me- 
dresu bila je i biblioteka (kutubhana), koja je danas 
smještena u posebnoj zgradi kod džamije, a čuva 
se u njoj do 1800 knjiga, većinom rukopisnih. Što 
je kupljeno u Husrev-begova doba, ne znamo. Ve- 
ćina tih knjiga je ipak poslije nabavljeno. Osim 
ovoga valja još istaći kao humanitarne institucije 
Husrev-begovu musarfihanu s imaretom, 
zatim Husrev-begovu banju na uglu Čemaluše i 



*) O javnim gragjevinama u Sarajevu publicirao je 
po sada Kemura pod naslovom: Sarajevske džamije i 
druge javne zgrade turske dobe mnogo toga u Gl. z. m. 
za god. 19G8 (str. 475-512.) 1909. sv. 4.; 1910. 23—116; 
589-644. 1911 p. 391—436. 

**) Truhelka: Gazi Husref-beg. Ovdje je sabrano sve, 
sto je vrijedno spomena o tom znamenitom gragjevnom 
djelu Husrev-begovom. (p. 60 i dalje.), a i potanki opis 
svih ostalih spomenika iz doba Husrev-begovih. 



— 176 — 

Pehlivanuše, bezistan, nekoć središte sarajevske a i 
bosanske trgovine, nekoji hanovi itd. 

Svojini gragjevinama a i kulturnim insti- 
tucija učinio je Husrev-beg iz Vrhbosne, koju 
još Ajas-paša godine 1477. zove kasabom, grad 
(od Husrev-begovih vremena „š e h e r"). Prvo 
dokumentarno spominjanje imena Šaraj i Sa- 
jeva, mjesto Vrhbosne, spada u prve go- 
dine XVI. stoljeća.*) Husrev-bega nije natkrilio ni- 
jedan kasniji namjesnik u podizanju gragjevnih spo- 
menika, a niti jedan nije onoliko nastojao, da s r e d- 
stvomkulture učini Bosnu trajno pokrajinom 
osmanlijskoga carstva. Ne može se opet reći, da se 
i njegovi potonji nasljednici nijesu brinuli, da Sa- 
rajevu pribave prvenstvo nad ostalim gradovima 
Bosne, ma da Sarajevo nije bilo uvijek sjedište bo- 
sanskoga namjesnika. Treba samo pročitati kakovim 
oduševljenjem govori o Sarajevu Evlija Čelebija. 
Na zemlji ima, veli on, po imenu „Šaraj'' nekolika 
gradova, ali Bosna-saraj od sviju je najuregjeniji i 
naljepši kameniti grad. Oko šehera doli gori teku 
bezbrojne vode, a sa svake je strane ukrašen šu- 
mama, bašćama i cvjetnjacima. Hvala Bogu, u is- 
tom se šeheru iz dana u dan narod povećava. 

Ovako govori Čelebija, nabrajući 170 džamija, 
veliki broj dućana, čistih sokaka, kamenom kaldrm- 
Ijenih, bezistan u kojem imade skupocjene hindske, 
arapske, poljske, češke, perzijske i ine robe. Amo su 
dolazili trgovci dubrovački i mletački sa svojom raz- 
ličitom skupocjenom robom. 

I stranci zapadnjaci govore o gradu s velikim 
rešpektom. Francuz Quiclet spominje 101 dža- 
miju, od kojih je sedam pokrito olovom, 169 lijepih 
česama („belles fontaines.") Grad mu je pun vrtova, 
s voćkama. Veliki trg — čaršija, Quicletu je 
čudo! Dozvolom pašinom hoda Quiclet po gradu 
u francuskom odijelu i hvali se, da su se Sarajlije 
takmile, da mu budu dobri, prijatni i uljudni.**) 

*) Truhelka: Tursko-slovj. spomenici etc. p. 208. 
**) Dr. Truhelka: OP'S Dubrovnika i Bosne Iz god- 
1658. (Gl. z. m. 1905. p. 415-440.) 



— 177 — 

I iz izvještaja katoličkih biskupa razabiremo, 
da je Sarajevo bogata trgovačka varoš, gdje se skup- 
ljaju brojni narodi sa trgovinom. Svi ističu speci- 
jalno muslimanski karakter grada. Biskup Maravić 
zna za 100 kuća i 600 katolika u gradu, koji imadu 
jednu kapelicu Bi. Djevice Marije, dok raniji biskup 
Baličević spominjući 20 i više tisuća turskih kuća 
znade za 200 katoličkih kuća i 1000 duša, kojima je- 
dan fratar obavlja crkvene funkcije. Njemački vojni 
izvještaj iz konca 17. stoljeća, kojega smo naprijed 
citirali, znade za 508 katoličkih kućanstava (Haus- 
haltungen) i 1000 pravoslavnih. 

U početku druge polovine 16. stoljeća nastaniše 
se u Sarajevu španjolski Jevreji, koji su još u istom 
vijeku dobili svoj ghettu („čifuthanu") i tempel. 
Njihova općina pravo napreduje tek od 18. sto- 
ljeća. Biskup Maravić naglašuje, da Jevreja 
imade jedino u Sarajevu. Tek od druge polovine 18. 
stoljeća nastaniše se oni i u Travniku, a ostale 
njihove općine novijega su datuma. Članovi ovih 
novijih općina doseliše se iz Sarajeva. 

Trgovina je mnogo stradala od nesigurnosti i 
neprestanih ratova, a bila je u mirnija vremena do- 
sta znatna. Veći bosanski gradovi stajali su u svezi 
sa važnim turskim gradovima kao Skopljem, Solu- 
nom, a živa je bila veza Bosne i sa Beogradom. Od 
Sarajeva išla je trgovina na Drinu do Zvornika, a 
ovdje su plovile lagje prema Beogradu. Čelebija 
pripovijeda o „nekoliko hiljada (?) lagja, što rije- 
kom idu u Beograd i odilaze. Za trgovinu s Dubrov- 
nikom bila je od velike važnosti Gabela (stara Dri. 
jeva). 

Rude vadile su se i za osmanlijskoga gospod- 
stva. Čelebija hvali osobito čisto srebro u Srebre- 
nici, a znade i za majdane olova, bakra i željeza. Za 
željezo veli, da se vadi u Fojnici i Varešu, ali do- 
daje, da se vadi „bez računa". Nešto se željezne 
robe pravilo u Varešu i Žepču. Kod Fojnice pravile 
se puške, sablje i puščani prah, kako nam je to za- 



— 178 — 

bilježio austrijski vojnički izvještaj krajem 17. vi- 
jeka. 

Turci su kovali u Bosni i svoj novac: od god. 
1520. do 1595. kovali su zlatne altine i srebrne 
aspre u Čajniču i Srebrenici, odakle i kovnica 
prenesena u Sarajevo, gdje su se god. 1623.— 1640. 
kovale aspre. Kasnije je Turska počela kovati i 
bakrene manjgure (u "Sarajevu god. 1688.— 1699.).*) 



*) Truhelka: Zanimiv turski novac, kovan u Sarajevu 
(Gl. z. m. 1889. I. sv. p. 57-59.) i Truhelka: Još jedan u 
Bosni kovani novac (Gi. z. m. 1894. p. 419 420.) O prvom 
novcu zanimive podatke iznosi Kronika Nikole Laš- 
vanina (Gl. z. m. 1889. sv. III. p. 79.) Sr. još: M. Rešetar: 
Stari bosanski novci (Bos. Vila 1913 br. 5.) 



Knjižara 3. Studnička i drug u 
Sarajeuu preporučuje: 

Najnužniji njemački razgovori iz svakidanjeg 
života, sastavio Oto Hillmann K — '30 

Džepni rječnik njemačkog i srpsko-hrvatskog 
jezika od dra Scherzera, vezano K 3" — 

Turski najnužniji razgovori iz svakidanjeg 
života K —-20 

Povijest Bosne do propasti kraljevstva od 

dra. Milana Preloga K 150 

vezano K 2*50 

Povijest Bosne u doba osmanlijske vlade 

I. dio 1463—1739 od dra. Preloga K 4 — 

Repetitorij povijesti austro-ugarske monar- 
hije od dra. Milana Preloga K r50 

Rimsko doba u Bosni, predavanje dra. Patscha 
(sa slikama) K 1*50 

Gazi Husrefbeg, njegov život i njegovo doba 

od dra. Ćire Truhelke . K 4" — 

na finom papiru K 5' — 

Naši gradovi, opis, najljepših sredovječnih 
gradova od dra. Ćire Truhelke, vezano K 5* — 

Kraljevski grad Jaj^e, povijest i znameni- 
tosti od dra. Cire Truhelke, broširano K 2"50 

vezano K 3'50 

Memoari sa Balkana 1858—78 od Martina 
Gjurgjevića K 3"— 

Najnoviji plan Sarajeva od A. Studničke 

K —-60 



Pregledna karta Bosne i Hercegovine od A. 

Studničke K —'40 

Zakon o štampi, sistematički prikazan od sa- 
vjetnika vrh. suda pl. Kruszelnickog, vezano 

K 3 — 

Gradjanski postupak za Bosnu i Hercego- 
vinu od sav. vrh. suda pl. Kruszelnickog 

K 10 — 

Zemaljski ustav za Bosnu i Hercegovinu 

K —-50 

3eMajbCKH ycTaB sa BocHy h Xepu,eroBHHy 

K —-50 

Zbirka aritmetičkiti i algebarskih formula 

od Krčmara — Studničke -K 1* — 

Opće odredbe o dohodarstvenim prekršajima 
i postupak kod istih od dra. Preindla K 3" — 

Osnove lijepog oblika i praktična estetika 

od A. Studničke K 3-50 

Nauka o tvorbi ornamenata od A. Studničke 

K 3-50 

Geometrija za obrtničke škole od A. Studničke 

K 2-40 

Hadrović, Zemljopis Bosne i Hercegovine 

K 240 

Essay-i iz područja psihološke pedagogije i 
estetike od Lj. Dvornikovića K 2"50 

Narodno ribarstvo u Bosni i Hercegovini od 

V. Ćuičića K 2-— 

Amerikanka, praktično pčelarenje bez rešetke 

od Ivana Sitarića K T — 

U carstvu duše — listovi svojoj učenici od 

prof. Jagode Truhelke, vezano K 4"50 



Arnautske priče od dra. Ć. Truhelke I/II dio 

po K 1'50 
vezano po K 2"50 

Proljetno cvijeće, pripovijetke za mladež od 
Jurkića K VbO 

TpH npnnoBHJeTKe 3a M;iaAe>K oa M. KHe>Ke- 
BMlieBe K 1" — 

Islam i kultura od Osman Hadžića K 1*50 

Muslimansko pitanje od Anonimus-a K 1*50 

Nauka o pjesništvu od dra. Dujmušića K 2' — 

Put Beograd— Sofija — Carigrad od M. Alko- 
vića K 2 — 

Zarazne bolesti kod domaćih životinja od 
dra. Kondića Kl" — 

SapasHe 6o;iecTH koa AOMaiiHx >KHBOTHH>a 

OA Apa. KoHAHfea K 1' — 

Cvijeće sa bos. hercegovačkih livada, kari- 
šik za klavir od B. Kačerovskog K 4"— 

Balkanski valčik za klavir od B. Kačerovskog 

K 180 

Auf der Bosna, valčik za klavir od Bajatz-a 

K 3- 

Sevdalinke za klavir i pjevanje od B. Kače- 
rovskog K 3'— 

Sličice i profili (iz života modernog musli- 
mana) od Hifzi Bjelevca K —'60 



POVIJEST BOSNE 

U DOBA 
OSMANLIJSKE VLADE. 



II. DIO 
(1739-1878.) 

NAPISAO 
DR. MILAN PRELOG. 




SARAJEVO. 

NAKLADA J. STUDNIČKE I DRUGA. 



PREGLED VAŽNIJIH DOGAGJAJA U BO- 
SNI OD BEOGRADSKOG MIRA DO RATA 
RUSIJE I AUSTRIJE PROTIV OSMANLIJA 
(1739—1787.) 

Alipaši Hećimoviću uspjelo je u teška 
vremena obraniti Bosnu od neprijatelja. Upravo 
upada u oči poslušnost i jednodušnost 
bosanskih ajana u tom ratu. U prvom smo 
već dijelu imali prilike upozoriti na uzroke ovoj po- 
javi. Alipaša znao je steći povjerenje bosanskih 
ajana. On je vazda u svakom odlučnom času po- 
zivao bosanske ajane na zajedničko vijećanje i nije 
sam na svoju ruku ništa odlučivao. Obranu Bosne 
udesio je on gotovo neodvisno od naloga centralne 
vlade. Ovakav namjesnik svigjaše se bosanskoj ari- 
stokraciji. 0.1 je štovao iznimni položaj, što ga je 
ona stekla, braneći stoljećima granice carstva. 

Koliko je Alipašina metoda momentano po- 
stigla velike uspjehe, toliko je opat ona još jače 
digla ponos Bošnjaka u cjelini, ali i u pojedinim 
slučajevima. U drugoj polovini XVIII. vijeka svaki 
bosjnski ajan hoće, da se vlada u zemlji po nje- 
govoj volji. Thalloczy, karakterišući ovu pojavu 
veli, da se ona dade protumačiti iz starij e bo- 
sanske povijesti. U tim bosanskim prvacima 
javljaju se opet plemenske starješine XV. stoljeća, 
stari bogomili, koji prividno priznavaju kralja, kad 

1* 



— 4 — 

im je to baš volja, ali čvrsto čuvaju svoju religiju 
i stare običaje, a svaki tugji, pa ma i kako moćni 
upliv odbijaju oružjem u ruci. Kao što su nekada 
odlučivali kraljevi savjetnici, a kralju nije ništa 
preostalo nego veliki njegov naslov, tako i sada 
upravlja Bosnom skupština a j a n a, koju je paša 
iza bajrama sazivao. Na takovim skupštinama nijesu 
dakako odlučivale kakove velike političke ideje, nego 
interesi ove ili one moćne obitelji, ovog ili onog 
kraja, koji je slučajno za sebe imao većinu. Dok 
je centralna vlada u Carigradu ove odnošaje trpila 
i dok se nije mješala u te odnošaje, nego sve ono 
odobrila što su bosanski ajani zaključili, pokoravali 
su se Bošnjaci sultanu i borili su se velikim odu- 
ševljenjem za carstvo. Ako se sa strane centialne 
vlade kušalo učinit štogod, što je bilo protiv njihovog 
interesa, protiv njihovog iznimnog položaja, oni se 
jednodušno dizahu protiv svakog provagjača ova- 
kovih pokušaja u Bosni. Namjesnik Osmanlija u 
zemlji, koji je pokušao raditi protiv njih, jedva što 
je oipočinuo u zemlji, morao ju je ostaviti, ako cen- 
tralna vlada n'je htjela, da izazove nemire po čitavoj 
zemlji. 

Ma da nam je baš period bosanske istorije, 
kojem nam je sada govoriti, najslabije prema 
dosadašnjem istraživanju poznat, ipak se dadu 
jasno opažati pojave, o kojima smo gore govorili. 

Poslije beogradskog mira, kada je nestalo po- 
gibelji od neprijatelja, nema više ni one jednoduš- 
nosti u bosanske aristokracije, nego zavladaše megju 
njima megjusobne borbe, koje su očito išle za spe- 
cijalnim interesima pojedinih familija ili lica. I 
u tome su bosanski ajani ostali vjerni starim tradi- 
cijama srednjega vijeka. Bosanski namjesnici po- 
stadoše igračkom u rukama pojedinih moćnih poro- 
dica. Ako paša nije parirao, obično je stradao i bio 
maknut. Bosanske ajane pomagali su još i jenji- 
čari, odnosno njihovi poglavari, koji su u lo doba 
pod imenom basa živjeli u dobrom sporazumu s moć- 



— 5 - 

nim bosanskim kapetanima. i) Ime basa prešlo je i 
na svakoga nasilnika tako, da se pod imenom basa 
misle i jenjičarske poglavice, a i sva gospoda, koja 
su po svom ćefu Bosnom gospodarila. 

Ali-pašaHećimović, došavši 1745. go- 
dine drugi put u hosnu, našao je ovdje znatno pro- 
mijeiijene prilike. K tomu je on došao i u osobitoj 
misiji, pa je zato, jer je ta misija bila protivna inte- 
resima Bošnjaka, našao sve elemente protiv sebe. 
Porti je trebalo novaca: Nesretna vojna preduzeća 
iscrpila su državne blagajne, a Alipaša^ je udario 
veliki porez i na muslimane i kršćane. Čini se, da 
su tom zgodom od nasilnog globljenja osobito stra- 
dali begovi i kapetani. Uzbugjenost zavladala je u 
čitavoj zemlji, tužbe su letile u Carigrad i Alipaša 
je bio maknut. Megjutim 1745. godine dolazi on 
po treći put u Bosnu, a i sad se radilo o porezu. 
Globe i ubijanja otpornika bijahu ur dnevnom redu. 
Nekada krotki ajani, koji su s njime u zajednici 
odbijali austrijske navale, sada se pretvoriše u bi- 
jesne protivnike. Osim toga je življi pokret nastao 
megju jenjičarskim bašama koji sada 'MŠe no 
ikada preoteše maha. 

Ako nam je vjerovati domaćim Ijetopiscima, di- 
gao se protiv carigradskog globljenja sav narod bez 
razlike konfesije, ali kršćani se doskora povukoše, 
jer su trpjeli ne samo od nasrtaja centralne vlade, 
nego i od domaćih basa, koji se okrenuše protiv njih. 
Oni su jedva čekali, da iko stane na vrat bašama 
i da se oslobode zuluma. 

Mjesto da općeg tlačitelja, veli Ba- 
tinić, proganjaju zajedno, base su po- 
put gladnih vukova napadali na ime- 
tak, čast i život krštenih suplemenika, 
te učinili, da su svi brzo poželili uni- 



^) Bosna se dijelila na sandžake, sandžaci na nahije, ko- 
jima su upravijaji kapetani, ooično članovi najmoćnijih po- 
rodica u zemlji. Čast kapetana bila je i nasljedna u nekim po- 
rodicama. 



— 6 — 

štenjc bašinske moći, a u tugjinu nazi- 
rali najboljeg branioca njihovih čo- 
vječanskih, nu tada pogaženih prav a. ^) 
Hećimović je bio ^kinut 1747. godine, a nje- 
govi nasljednici vojevahu s pojedinim bašama, ali 
reda u zemlji nije bilo. Neprestane tužbe kišćana i 
muslimana na b a ša 1 u k dodijašc Carigradu, te bi 
napokon poslan Me h med paša (Kukavica, 
Kukavičić) kao izvanredni carski izaslanik, da 
napravi red u zemlji.-) Mehmed paša bio je najprije 
u Uzicama, a odanle je, ne zna se zašlo, bio poslan 
u piogonsivo. Sada je bio pomilovan i ujedno mu 
je povjerena ova važna misija. Došavši god. 1751. 
u Sarajevo, pokazao se vrlo milostivim. Sarajlije 
ga kao carskog čovjeka dočekaše s počastima, ali 
na njihovu molbu, da ostane u gradu, odvratio je, 
da mora u Travnik. Car ga je poslao, da izvidi pri- 
like u zemlji, da izravna razmirice, a ako to ne uz- 
mogne, neka javi u Carigrad. Ujedno pozva najod- 
ličnije base, da dogju k njemu u Travnik, kamo će 
se skupili odličnici iz čitave Bosne, gdje će biti do- 
govor, kako da se sultana izvijesti. Iza ovakvog 
odgovora ostavi Sarajevo i ode u Travnik. Domaći 
Ijetopisac pripovijeda, da su se Sarajlije, imajući is- 
kustva, bojali prevare, ali većina reče: ,.Onje hodža 
i hadžija, dakle dvostruko pravi Turčin, nije moguće, 
da će nas prevariti", te odlučiše onamo peći. Tako 
se u Travniku skupilo dosta basa, a u noći, dade 
Mehmed paša Kukavica 18 najodličnijih od njih po- 
daviti. Glave basa odsjeku i donesu paši, koji ih 
posla u Carigrad. Tjelesa pogubljenih dao je paša 
odnijeti na čaršiju i pokriti ih njihovim ćurkom. 
Kad začuše slijedeći dan preostali, što se dogodilo, 
razbjegoše se svojim kućam.a. Iza toga je Kukavica 
nastavljao borbe i persekuciju bosanskih i herce- 

■) liatinić, Djelovanje Franjevaca 111. 87. 

-) O porijetlu njegovom se pisci laziiaze. Kao rodno 
mjesto njegovo spominju neki Foču, ntki -Plevlje, dok 
drugi opet vele daje bio iz blizine Olova ili Travnika 
(Batinić III. 91. Knežević: Carsko-turski nan-jestnici p. 7U.) 



— 7 — 

govačkih basa čitavu godinu. Slijedeće godine, o- 
bavivši svoj posao, pogje u Carigrad, ali ga stiže 
na putu ferman, da je imenovan bosanskim na- 
mjesnikom. Sada je mogao nastaviti svoj posao. Ra- 
zumije se, da su kršćani rado gledali, kako im se 
skidaju s vrata ovi zulumćari, a zloradost njihova 
našla je izljeva i u onoj porugljivoj pjesmi: „Dok 
bijaše Kukavica paša, Ne znade se tko 
je bio basa! Smotaše saruke u sanduke, 
Jatagane baciše na tavane i td." Posredo- 
vanjem jenjićarskog age Me h med paša bi mak- 
nut (1755.), al druge godine zatim vicimo ga opet 
u Bosni, gdje je još ostao do 1760. godine, pro- 
ganjajući i dalje base. Za svoj rad, koji je očito bio 
u intencijama porte, ali su se dakako one prema 
situaciji mijenjale, bude Kukavica lišen svih časti i 
prognan na Kretu, gdje je valjda nasilno poginuo, 
dok domaći Ijetopisac bilježi, da ga je na putu u 
Carigrad stigao ferman, da odmah ispije fil- 
džan (t. j. da se otruje).^) 

Kroz čitav osamnaesti vijek borili su se stanov- 
nici Crne Gore (Brda) za svoju neodvisnost protiv 
Osmanlija.-) Jedna epizoda loga vojevanja vrijedna 
je specijalnog spominjanja na ovom mjestu, U 
doba Šćepana Malog uznemirivali su Br- 
gjani pogranične turske krajeve. Po zapovijedi iz 
Carigrada skupio je tadašnji bosanski namjesnik S i- 
lahdar Mehmed paša (od 1766.) bosansku 
vojsku oko 28.000 ljudi, dok je ^s druge strane bilo 



^1 Sr. Jukić o. c. p. 144—145. Knežević o. c. p. 71—72. 
Bašagić: Kratka uputa p. 105. 

-) O jednom turskom pohodu na Crnu Goru god. 1756. 
isp. detaljnju studiju Jovana N. Tomića: Turski pohcd na 
Crna Goru 1756. god. (Glas XCII p. 256—340). Već je Meh- 
med paša isposlovao ferman od sultana, da napadne Crno- 
gorce. No usred priprava bi ski.iuti postavljen za solunskoga 
pašu. Napadaj na Crnu Goru izveo je Cehaja Ahmed paše, 
nasljednika Mehmed pašina. Crnogorci su morali pristati na 
plaćanje harača. — Jovan Tomić iznaša neke detalje o la- 
komosti JMehmed-pašinoj za novcem. (Isp. osobito p. 277.) 



na okupu oko 40.000 rumelijske vojske. Usprkos 
tolike vojske, nijesu Brgjani podlegli. Tek što su se 
Bošnjaci povratili svojim kućama, došlo je do sukoba 
izmegju Rusije i Turske, a onda do rata (1768 — 
1774.) Bošnjaci moraju slati vojsku u daleku tu- 
gjinu. Koliko su bili oprezni, pokazuje nam najbolje 
činjenica, da su na vrat na nos pokupili od kršćana 
oružje prema posebnoj naredbi (1769.) Ovu naredbu 
nijesu izveli krajiški kapetani, izgovarajući se, da 
oni ne sumnjaju o svojoj raji, te da im i ona po- 
maže čuvati granicu od neprijatelja.^) 

Ako su i Bošnjaci sudjelovali u ratu Rusije s 
Turskom, očito se u to doda pokazuje otpor Bošnjaka 
da idu u tuojinu. Nekako je Turska počela radi svo- 
jih nesretnih vojna gubiti u njihovim očima, a Bo- 
šnjaci su mislili, da valja štediti sile za obranu uže 
domovine. 

Naredbe centralne vlade u vojničkim stvarima 
iza mira u Kučuk- Kajnardže (1774.), koji je za Tursku 
opet značio jednu etapu propadanja, pokazuje i od- 
više očito, da je porta htjela u buduće spriječiti mli- 
tavost Bošnjaka u obrani carstva i obvezati ih na 
strogo ispunjavanje dužnosti. Za karakteristiku odno- 
šaja onoga doba iznašamo naredbu od god. 1774., 
ma da je ona, kao i druge u praksi ostala nesprovedena. 

Poznato je, da su po lenskom sustavu zajimi 
ispahije bile uvijek dužne na zapovijed alajbega 
poći na odregjeno mjesto i sudjelovati u borbi. Be- 
glerbezi i alajbezi su zloupotrebljavali svoju vlast i uzi- 
mali zijaniete i timare a dijelili ih svojim ljudima 
pod uvjetom, da nove timarlije i njima nešto od tog 
dadu. Tako je Bosna, koja je nekada mogla opre- 
miti po 20000 spahija, za posljednjeg rata opremila 
uz silne prijetnje iz Caiigrada zajedno s plaćenicima 
jedva po par hiljada, jer se većina timara nalazila 
u rukama pojedinaca pod imenom ljudi, kojih nije 
ni bilo na zemaljskoj površini. 



^) Batinić I. c. p. 128 



— 9 — 

Godine 1777. pročitan je carski ferman po 
Bosni, u kome se odregju je nasljedstvo 
ipodijeljivanje timara vrijednim lju- 
dima i prijeti se smrtnom kaznom be- 
glerbegu i alajbegu, koji bi se usudio 
zloupotrebljavati svoju vlast. Za bolju si- 
gurnost mora se u svim gradovima u sudski pro- 
tokol pc jedan vjeran prepis berata zavesti.') 



^) Bašagić o. c. p. 109. 



II. 

RAT RUSIJE I AUSTRIJE S OSMANLIJAMA 
I BOSNA (1787—1791.) 

Već 1782. godine sklopio je car Josip II. 
s 1 uskom caricom Katarinom II. savez protiv 
Osmanlija. Ruska carica Katarina II. i njeni držav- 
nici zagrijali se za ideju uništenja Turske u Evropi 
i za Oonu'ak grčkoga carstva. Josip II. htio je pro- 
širiti granice svoje države na jug. Još od svoje ma- 
tere carice Marije Terezije ba.^jtinio je suko- 
be s Turskom zbog trgovine na Savi i Du- 
navu. Tražio je od Osmanlija desnu obalu Save i 
jedan dio Bosne, ali mu je Turska to odbila. Tražio 
je slobodu brodarenja na Dunavu, gdje je svaka 
lagja iz njegovih zemalja prolazila slobodno samo 
do Vidina, a ovdje se morala roba prelovariti na tur- 
ske lagje, koje su vozile robu dalje po Dunavu u 
Crno More. Trgovci su često bili izvrgnuti samo- 
volji, pa je i prestala austrijska trgovina na Du- 
navu i prešla u ruke Turaka. Savez s Rusijom, u- 
ništenje turske vlasti u Evropi, proširenje austrijske 
vlasti na teritoriju srpskom i bosanskom, a Dunav 
slobodan za trgovinu, to su bile nade Josipa II. 

Kada je Turska radi Krima navijestila Rusiji 
rat, posredovao je Josip II. u Carigradu u korist 
ruskih zahtjeva. Turska je to posredovanje odbila, 
a Josip II. započe ratovanje kao ruski saveziiik s 
lozinkom: „Neću metnuti mača ukoriče, dokle mojoj 
kući ne pridobijem, što joj je oteto". 



u 



Nije nam zadaća, da zagjemo u detaljno pri- 
kazivanje ovoga rata. Na ovom nas mjestu zanima 
uloga, koju je Bosna igrala u tom ratu. 
Josip II. pazio je već davno prije rata budno na 
prilike u Bosni. U tu svrhu stajao je vazda u svezi 
s nekim franjevcima. Kad je dočuo, da je umro ta- 
danji bosanski biskup Dobretić (januar 17S4.), 
upotrebio je sav svoj upliv kod rimska stolice, da 
ga zamijeni na stolici bosanskog apostolskog vikara 
njegov ljubimac fra Augustin Botos-Okić, 
bivši provincijal. U tom nastojanju podupro ga je i 
general franjevačkoga reda. Rim, koji je i onako bio 
zabrinut zbog carevih reforama, koje su zadirale 
duboko u crkvene stvari, požurio se, da što prije 
udovolji želji carevoj. Koliko je lo godilo njegovim 
namjerama, vidi se najbolje iz toga, što se carski 
poslanik Herzen usmeno i pismeno zahvalio papi 
za naimenovanje Okića apostolskim vikarom. Okić 
bude u Rimu posvećen u franjevačkoj crkvi ,,Ara coeli"'. 
Nije nam poznato, da li je morao dati kakvih obe- 
ćanja carevom poslaniku, ali kad se vratio iz Rima 
i onda Beča u Bosnu, v^ralio se obradovan osobitom 
carskom naklonošću. 

Ovu piliku upotrebili su franjevci i zamolili 
cara (u aprilu 1784.), da primi o svom trošku ne- 
koliko bosanskih klerika u svoje zemlje, jer oni o- 
skudijevaju na podmlatku. Molbu ovu potkrepi i Okić. 
Car Josip II. se požurio s odgovorom. Preko ugar- 
skog namjesničkog vijeća obznani on gjakovačkoga 
biskupa Matu Franju Krticu, da je u tu svrhu 
odredio jednu zakladu, opredijeljenu za sv, zemlju, 
koja je iznosila svoiu od 107.700 forinti i da se od 
4^ kamata othranjuje mlagje bosansko svećenstvo 
u općem zagrebačkom sjemeništu (pro educando ju- 
niore clero Bosnensi"). Ovu je zakladu kasnije po- 
većao grof Nitzky, doćavši od svoga 120CO 
forinti. '^) 

') Batinić: Nekoliko piiloga itd. (Starine 17. p. 101, J; 
Batinić: Djelovanje Fra.ijevaca 111. p. 153—154. 



12 



Josip II. spremio je vojsku od 200.000 dobro 
opskrbljenih pješaka sa 1000 topova. Bila je to 
vojska, kakvu Austrija još nije digla na 
noge. Glavni vojvoda rata bio je carev učitelj i 
reorganizator vojske maršal grof Lacy. Na ne- 
sreću Josipa II. ovaj je general bio potpuno nespo- 
soban i skrivio je sav neuspjeh austrijski u ovo ni 
ralu. Razmjestivši vojsku u velikoj liniji, pazio je 
na razna manevrisanja po načelima neke taktike i 
izgubio tim naganjanjem više vojske nego da je 
bio bitku. Grof Lacy vodio j'^ centar vojske ; desno 
krilo (Hrvati) uz Unu i Savu sa 50000 vojske 
vodio je knez Ivan Lichtenstein. Slavonskom 
zboiu stajao je na čelu grof Josip Mitrovski. 

Formalno je rat bio naviješten tek 8. febru- 
ara I78S. Maršal Lacy objavi rat i izda proklama- 
ciju na pravoslavni elemenat u Srbiji, Bosni i Alba- 
niji, stavljajući u izgled Srbima privilegija, jednaka 
onima, što su ih in)ali oni, koji su već u Austriji 
živjeli. (,,Denen an ottcmanischen G.anzen sich be- 
findenden der morgenlandischen Kirche zugeihanen 
Christen iiberhaupt, insbesoiidere aber deiien i Bo- 
snien, Albanien und Serbien und anderen Provin 
zen sich befindenden Mitropoliien, Erzbischofen, 
Bischofen, Protopopen, Pfarrern etc. und dem sammt- 
lich iibrigenVolke und Innwohnern sey hiemit kund 
gemacht"). Sličan patenat upravljen je i muslima- 
nima u tim pokrajinama.^) 

Carevi ljudi razišli se Bosnom i Hercegovinom, 
da dižu narod na oružje, koji je i onako već bio 
pripravljen po franjevcima. Začas se osnuju dobro- 
voljačke čete i prešavši Savu, priključe se hrvatskoj 
vojsci.. 2) 



^) Drag. M. Pavlović: Srbija za vreme posljednjeg au- 
Btrijsko-turskoga rata. Beograd 1910. p. 17; p. 275—276. 

-) Batinić navodi poimence neke fianjevce, koji su ak- 
tivno sudjelovali u korist carevu. Dosta je malo zabilježeno 
o toj franjevačkoj pomoći. (1. c. p. 157—158; p. 163). 



13 



Glavna borba u Bosni vodila se oko grada 
D u b i c e, stoga Bošnjaci po'zvaše taj rat „dubičkim 
ratom'' ^) Knez Lichtenstein počeo je topovima biti 
Dubicu. Iz Carigrada na brzu ruku spremiše u 
Bosnu za namjesnika Bećirbašu, koji popisa 32 
bajraka Sarajlija i Visočana, pa ih otpremi u Krajinu. 
Osim toga raspisa još na sve strane bujruntije, da 
se sakuplja vojska za opću obranu. Krajišnici upru 
sile, da složno brane Dubicu. Knez Lichtenstein bio 
je već rasklimao zidine grada i htio jurišati na grad, 
kada stiže gradu u pomoć 8u00 Turaka. U vojsci 
kneza Lichtensteina nastade smetnja, sam knez 
skoro da nije pao u ruke Turaka, da ga ne spasi 
Franjo Jelačić, banski pukovnik sa svojim 
krajišnicima, koji je ujedno spasio sve topove i 
vojsku. Kada stigoše opet novi glasovi o dolasku 
velike turske vojske sa strane Banje Luke i Gradi- 
ške, uplaši se Lichtenstein i ostavi desnu obalu Une. 

S nešto više sreće vojevao je grof M i t r o v s k i, 
koji je zauzeo Šabac (u aprilu 1788). Tai grad je 
carska vojska trebala radi upada u Bosnu iz Srbije. 

Glavna vojska stradala je u močvarnim 
krajevima Bačke i Banata. Osmanli'e pro- 
vališe pače u Banat i pripraviše glavnoj vojsci 
silnih neprilika, gotovo rasulo. Ni prisutnost careva 
u vojsci, koji je skoro zaglavio, ne pomože ništa. 
Sada se tek Josip H. odluči, da izmijeni za- 
povjedništvo vojske. Vojsci u Hrvatskoj po- 
stavi na čelo proslavljenoga Gideona Laudona, 
nekada- ličkog pukovnika, a grofa Lacy-a zamijeni 
grof Andrija Hadik. 

Cim je Laudon preuzeo zapovjedništvo, okrene 
se ratna sreća. U augustu zauzme Laudon Du- 
bicu , a iza toga Novi. bećir basa opremi na- 
redbe na sve strane, da se ide brže bolje na ba- 
njalučko polje, gdje razvi bajrak da čeka, dok se 
okupi vojska. Dok se vojska okupila nasta i jesen, 

^) Još i danas, veli Batinić, spominjaju dobu i broje 
godine, kada je na Dubici top pulcao (1. c. p. 157). 



14 



a vezir u dogovoru s prvacima bosanskim ostavi 
za proljeće da povrati Dubicu i Novi. 

S ovim Laudonovim pobjedama svrši se voje- 
vanje godine 1788. Gubitak Dubice i Novoga kosnuo 
se islamskoga svijeta u cijelom turskom carstvu. 
Sam Šejh-ul-Islam Essejidi MehmediĆa- 
mil otpremio je okružnicu na sve muftije i ulemu, 
da osokole zemljake svoje na rat.^) 

U proljeće 1789. zauzme Laudon Berbir 
(Tursku Gradišku). Bosna se nekako vrlo mlako 
spremala, da povrati Dubicu i Novi. Namjesnik 
Bećir basa povjerio je sav posao svom ćehaji 
Ibrahim-agi, a on ostade u Travniku. Bosanska 
ulema i ajani optužiše ga u Carigradu, a porta posla 
u Bosnu Arslan Metimed pašu, po-jerivši mu 
i ukupno zapovjedništvo nad bosansko-hercegova- 
čkom vojskom. Kada je Arslan paša stigao u Trav- 
nik dočekaše ga i vijesti, da je kršćanska vojska 
pod Gradiškom. Bosanska vojska pohita onamo i 
piotjera kršćane preko Save.-) 

Laudon je megjutim (28. jula 1789.) bio ime- 
novan vrhovnim generalom, zauzeo Beograd i 
Srbiju do Timoka. 

U Bosnu je pod jesen 1789. stigao s vojskom 
od 15000 ljudi, Bošatlija paša, ali njegova 
akcija nije imala nikakove koristi, jer su baš u to 
doba nastale razmirice megju bosanskim ajanima. 
Nijesu nam poznati razlozi tim razmiricama, samo 
znademo, da su i u Carigradu bili s Bošnjacima 
veoma nezadovoljni. Posebni glasnik nosi iz 
Carigrada ferman, u kojemu se Bošnja- 
cima predbacuje kukavština te da se 
nijesu ponijeli kao očevi i djedovi. Da 
Bošnjake barem nekako primiri i da im ugodi, 
imenuje porta vezirom Bošnjaka Mehmed pašu 
Mira lema. Bosanski i hercegovački prvaci saku- 



') Bašagić: o. c. p. Il3. Tu je otštatnpana 
tava vrlo karakteristična okružnica. 
■) Bašagić o. c. p. 114. 



— 15 — 

piše se u Travniku i odgovoriše na carigradsku 
poruku, da vojnici njiiiovi radije brane svoje ognjište, 
u koje često provaljuju careve čete, nego da pro- 
valjuju preko Save i haraju neprijateljsku zemlju. 
Traže dalje od države, da isplati vojnike, koji ču- 
vaju bez ikakove plaće već šest mjeseci pogranične 
gradove. 

Ova izjava pripisana je u grijeh Miralem paši, 
pa ga zato porta svrgne, a koncem februara 1790. 
stiže u Bosnu novi vezir Hadži Salih paša. 
Ovaj sazove prvake u Travnik i tu bude odregjeno, 
da svi zajimi, spahije i agaluci, zatim iz sela i ka- 
sabe, svake kuće po jedan čovjek mora poći na 
vojsku. Ročište je bilo odregjeno koncem maja 
1/90. godine. 

Megjutim se pripravljala poznata epizoda toga 
rata kod Cetin-grada. Već u proljeće 1789. za- 
mislio je Laudon uzeti Cetin, ali se to generalima 
činio mučniji posao, nego li uzimanje Berbira. Tek 
1790. mogao je general Wallisch, dobivši do- 
voljna sprava i lumbarada krenuti pod Cetin. ^) 
Vojska carska dospjela je u blizinu grada u drugoj 
polovici mjeseca juna i stade odmah sipali vatru 
na grad. Posada se branila pucajući iz topova i pu- 
šaka, a na 1. jula izleti dva puta iz grada, na- 
pavši poziciju generala Wallischa na Romanović 
brdu. Ovaj ih suzbije na očigled oveće turske 
vojske, koja je stajala u obližnjoj šumi nepomično, 
bojeći se izaći u kreševo. 

Na 1. jula počela je tjesnija opsada grada, 
jer su carevci primakli topove jedno 200 koračaja od 
grada. Tek 12. jula navališe Turci, jaki 6000 na 
protivničke šančeve, ali su morali pred topovima 
uzmaci. Valra na grad trajala je neprestano dan i 
noć. Premda je grad bio već gotova ruševina, op- 
koljenici, njih jedva jedna tisuća, ustrajaše hrabro u 
obrani, nadajući se u pomoć turske vojske. 20. jula 
bi napokon grad uzet jurišem. Megju prvima po- 

^) Lopašić: Oko Kupe i Korane p 122.-123. 



— 16 — 

peo se u grad Mihajlo Ogr iz o v ić, tada straž- 
meštar sa 25 ogulinskih i slunjskih dobrovoljaca. 
Oni su nosili u rukama granate i bacali ih pred 
Tutke. Uza to zapališe grad, koji je za pola sata 
bio sav u plamenu. Zapovjednik tvrgjave Ali-be g 
Beširević, starac od 112 godina, pade živ 
u ruke carevaca. Turska vojska, koja je bila utaborena 
kod Grabarske, pobježe sjutradan, čim je čula, da 
je pao Cetin. Cetin je gorio četiri dana, dok nije 
•izgonio sve, što je bilo od drva. U svemu je za- 
robljeno bilo 144 vojnika od preostale posade i 
70 topova. 

Doskoraiza pada Cetina umre i Josip II. Poslije 
njegove smrti počelo se pregovarati o miru, koji 
je najposlije sklopljen u Svištovi 1791. godine. Josip 
11. nadao se bio, da će barem ispraviti granicu Hr- 
vatske do Une, da če porušiti Beograd i Oršavu, 
koji se više ne bi nikada smjeli podizati. Po pred- 
bježnim ustanovama svištovskoga mira imala se 
faktički pomaknuti granica do Une, ali kad je došlo 
do provedbe, dobila je Hrvatska komadić zemlje kod 
Cetnia i Drežnika, ispod gore Plešivice kod Plit- 
vičkih jezera, i u Krbavi. Sav unski kut osiao je i 
dalje Turskoj.^). 

Dok se pregovaralo o miru u Svištovi imao 
je Salih paša uspostavili staru slogu megju bo- 
sanskim prvacima, jer se za ovo pošljedne vrijeme 
pojaviše megju njima mnoge razmirice. Pošto 
se dugo zavlačila rasprava o miru, bojao se Salih 
paša, da ponovo ne dogje do rata. On zato pozva 
Dosansko-hercegovačke prvake na vijeće u Travnik, 
da ih izmiri i pripravi za svaki slučaj. Čini se, da 
mu je to donekle i uspjelo, jer je sve priprave za rat 
učinio i bio pripravan na zapovijed iz Carigrada 
provaliti u Hrvatsku. Kad mu je u julu 1791. stigla 
vijest iz Carigrada, da je sklopljen mir, raspusti 
vojsku i vrati se u Travnik. Hadži Salih paša 
bio je odregjen i za člana povjerenstva, koje je 

^) Lopašič: Bihać i bihaćka krajina p. lU. 



— 17 — 

imalo ustanoviti s austrijskim povjerenstvom granice. 
Krajišnici su i ovom zgodom oponirali odregjivanju 
granice. Bišćani i Izačićani ne samo da su 
Salih pašu tužili u Carigradu, nego su i pucali iz 
topova na austrijske povjerenike. i) Gradišku, Du- 
bicu i Novi predala je Austrija Turskoj 
tek godine 179 7. 

Tako je svršio taj rat oez ikakovih uspjeha za 
Austriju, a bio je počet Josipom II. u čvrstoj nadi, 
da će mu pasti u ruke čitav sjeverozapadni dio 
Balkanskoga poluostrva. Prilike specijalno u Bosni, 
bile su za nj veoma povoljne, jer nije bilo pravoga 
sklada izmegju namjesnika i bosanskih prvaka, ali 
opet su se i ovaj put Bošnjaci hrabro bor»li za 
carstvo. Poznat nam je sud klasičnog svjedoka 
ovoga doba, generala Laudona, koji je rekao 
slijedeće riječi o obrani bosanskih gradova: „Upravo 
je nevjerojatno i nadmašuje svaku pre- 
dodžbu, koju bi čovjek sebi htio stvoriti, 
kako su čvrsto gragjeni mali bosanski 
gradići, kako se tvrdokorno u njima 
Turci bore i s kojom se lakoćom oni 
umiju iznova ušančiti, kad im se razori 
jedna obrambena linija; jedva ima tvr- 
gj av a, s kojima bi čovjek imao toliko 
posla, a svakom drugom narodu dade 
se laglje doskočiti. "2) 



^) Bašagić o. c. p. 116 

-) Thalloczy: Geschichte Bosniens (Osterr-ungarische 
Monarchie in Wort und Bild) p. 262. 



III. 

DOBA USTANAKA I REFORAMA U OS- 
MANLIJSKOM CARSTVU. 

A. 
Od svištovskoga mira do godine 1820. 

Za vlade sultana Selima III. (1789—1806.) 
prevladalo je i ustalilo se u svim uvigjavnijim kru- 
govima Turske uvjerenje, da država mora propasti, 
ako se jenjičari ne izmjene regularnom školovanom 
i disciplinovanom vojskom, kao što je to bilo po 
svuda u Evropi. Sultan Selim nije trpio jenjičara, 
a bio je iskren prijatelj reforama. U to ime izdao 
je on neke naredbe o reformi u vojsci, poznate pod 
imenom „Nizami Džedid" (nova organi- 
zacija). Provedbom ovih naredaba poče se odmah 
kao što se počelo i pobiranjem novoga poreza. Da- 
kako, da se našla odmah i opozicija protiv tih 
reforama. Masa carigradska prozvala je novi regle- 
ment „Giaur Talimi" (reglement nevjernika), a 
jenjičari, kojima je bilo naloženo, da vježbaju po 
tom novom reglementu, ne htjedoše o njem ni čuti.^) 

Početak gušenja jenjičarske samovolje učinjen 
je poslije svištovskoga mira na teritoriju beograd- 
skog p a š a 1 u k a. Pri tom je dakako bilo više dobre 



') Rosen : Geschichte der TUrkei vom Jahre 182G— 1866 
BdI. Leipzig. 1866. Novaković; Die Wiedergebutt des ser- 
bischen Staates (1«04-1813), Sarajevo 1912. p. 12—13. 



19 



volje, nego li snage u sultana i njegovih savjetnika. 
Jedna od tačaka svištovskoga ugovora o miru sa- 
vržavala je i uvjet, da se na granici austrijsko-turskoj 
utvrdi mir i red. Ovo je bilo moguće samo tako 
provesti, da se jenjičarima uskrati povratak u Beo- 
grad i Srbiju. Guverner Beograda Abu Bekir 
paša započeo je svoje gospodstvo time, da je neo- 
čekivano dao pogubiti Deli A h m eda, jenjičar- 
skoga poglavicu u beogradskom pašaluku. Poslije 
toga je rastjerao jenjičare, koji ostadoše bez vogje, 
a spremali su se na povratak u Srbiju i dao ujedno 
objaviti, da jenjičarima nije dozvoljen povratak u 
ovu provinciju (1792.) Jenjičarima je ipak uspjelo 
još iste godine povratiti se u Srbiju, te ih je ttk 
j794. potjerao iz Srbije TopalAhmed paša a 
Srbija dobila posebnim hattišerifom privilegij, da su 
iz beogradskog pašaluka jenjičari isključeni,^) 

Protiv reforama sultana Selima III. digao se 
otvoreno iskusni i srećom praćeni Osman Pasvan 
O g 1 u (Pasvandžija).On je otjerao sultanove pristaše iz 
Vi dina, restaurisao tvrgjavu i dao razglasiti, da 
ustanak nije naperen protiv sultana nego protiv 
njegovih savjetnika. God. 1795. vodio se oko Vidina 
formalni rat protiv Pasvandžije, ali on se održa 
protiv svih sultanovih vojskovogja. Nemoć tadanje 
Turske vidi se najbolje po tome, što se porta mo- 
ralas Pasvandžijom nagoditi. Godine 1798. napala ga 
je opet velika carska vojska, u kojoj su se nalazile 
ičete izBosnepod Mustaf a pašom Perišanom, 
ali i ovaj put mu nijesu mogli doskočiti. Pod jesen 
se Bošnjaci vratiše svojim kućama.-). 

Pošto je radi Egipta došlo do f r a n c u s k o-t u r- 
skoga rata, osjetila se porta u još većem škripcu, 
pa zato je morala popustiti jenjičarima. Posebnim 
fermanom dozvoljen im je povratak i u beogradski 
pašaluk. Sada zareda u beogradskom pašaluku go- 
spodstvo dahija (uzurpatora), koji podijeliše vlast 



Novaković o. c. p. 9. 
-) Bašagić o c. p 118. 



-20 — 

nad pašalukom i svojim nasilnim postupkom izaz- 
vaše ustanak Srba pod Gjorgjem Petrovićem 
Crnim (Karagjorgjem) 1804, godine. 

Bošnjacima imala je zapasti veoma važna 
zadaća, da uguše srpski ustanak. Turska 
imala je na sve strane neprilika, nije mogla svladati 
ni Pasvandžije, a sada joj se nametnu ovdje nova 
opasnost. Sve onamo do 1813. godine opaža se 
neka mlitavost sa strane došnjaka u obrani interesa 
Turske u Srbiji. Pokušaj reforama sultana Selima III. 
prouzrokovao je opće nepovjerenje osobito prema 
vezirima tugjincima Osmanlijama, koje su počeli sma- 
trati kao oružje »nevjernika«. Slabost, koju je Turska 
pokazivala u zadnje doba, digla je moć bosanskoga 
phmstva. Ovi su kao »bedem Islama« s prijezirom 
gledali na turske namjesnike, koji su svojim na- 
prasnim, nespretnim načinom izazivali bosanske 
prvake. »Turska, govorili su megju sobom, nije u 
stanju bez naše pomoći ukrotiti šaku Srba, što se 
tako golemom nama ukazuje?« Prema svjedočanstvu 
vrlo oštroumnoga francuskoga konzula u Travniku, 
Pierra Davida (1806 — 1814.) oni uopće nijesu 
marili, da se bore više u tugjoj zemlji za carstvo.^) 

Ovo je bilo potrebno naglasiti, da se razumije 
čudnovato držanje Bošnjaka prema srpskom ustanku. 
Imat ćemo jošte prilike, da se u pripov jedanju do- 
gagjaja, koji su u svezi sa srpskim ustankom, na 
to držanje Bošnjaka povratimo. 

Zadaća da Srbe primiri, zapade nekadanjega 
beogradskoga guvernera, sada bosanskoga namjes- 
nika Abu Bekir pašu. U drugoj polovici juna 
god. 1804., kad su već Srbi očistili zemlju od da- 
hija, pokupi Bekir paša nešto bosanske vojske i 
pogje u Srbiju. Srpske ustaše zapriječiše mu put u 
Beograd i tako ga obrlatiše, da nije mogao učiniti 
ništa. Njegov boravak u Srbiji, sa zadaćom da pro- 
vede istragu, bio je bez svakog autoriteta. 



') Jt lavić: Iz prepiske francuslcog generalnog konzulata 
u Travniku u godinama 1807.— 1814. {Gl. z muzeja 1904. p. 
270) 



— 21 - 

Megjulim stvari su se na oko primirile, dahija 
nije više bilo i Bekir paša povrati se u oktobru u 
Bosnu. Karagjorgje opremio je pisma na neke bo- 
sanske prvake, svaljujući krivnju radi nemira u Srbiji 
na dahije i nastojeći ne bi li bosanske pivake sklonio, 
da ne pomažu Turskoj gušiii ustanka u Srbiji.^) 
Turci u Srbiji u početku us'anka simpatizuju sa 
Srbima u borbi protiv dahija i zauzimlju se u Cari- 
gradu za nje. Od bosanskih prvaka zauzima se za 
Srbelbrahim beg Vidajić iz Zvornika.^) 

Kako je ustanak Srba zauzimao sve šire di- 
menzije, ratuju po malo Bošnjaci za Abu Bekirovog 
nasljednika Mustafa paše Smajilpašića i 
onda Husrev-Mehmed paše (u martu 18U6.). 
Bošnjaci su u proljeće 1806. provalili u Mačvu i 
zaposjeli zapadne dijelove Srbije, Protiv Bošnjaka 
borili su se uspješno vojvode od Podrinja. Pop 
Milutin iz Guče svlada u junu nedaleko Požege 
sarajevske čete pod Ord-agom. Karagjorgje svlada 
Hadžibega iz Srebrenice na visini od Bra- 
ta č i ć a, zapadno od V a 1 j e v a i natjera ih u bijeg. 
Glavnu bosansku vojsku razbije kod Krnjića i 
Mesaraca Janko Katić, plativši tu pobjedu 
svojom glavom. Karagjorgje je u to pošao prema 
Sapcu i razbi Bošnjake u glavnoj bitci kod M i š a r a, 
koja je svršila tako potpunom pobjedom, da se 
s ove strane nijesu trebali bojati Srbi čitave pre- 
ostale godine nikakove navale. Jedan dio bosanske 
vojske povukao se poslije bitke kod Mišara u Šabac, 
ali su moiali odanle izaći u februaru 1807. i predati 
grad Karagjorgju.'^) 

Godine 1807. započe rusko-turski rat, 
a time i zbliženje Rusa i Srba i veliki upliv Rusa 
na pravac srpske politike i borbe. Nastojanje Rusa 
da pomognu Srbiji protiv Turske, gledao je parali- 
zirati Napoleon, koji je bio sklon Turskoj. Ima- 

^) Bašagić; o c. p. 119. 
') Novaković: o c. p. 24. 
^) Ibid. p. 38. 39. 40. 41. 



22 



jući Dalmaciju u svojim rukama, on je s izvjesnim 
nakanama imenovao konzulom u Travniku Pierra 
Davida (god, 1806.), koji je na svoje mjesto stigao 
u februaru 1807. godine. Pierre David bio je bistra 
glava i znao se vješto uzdržati na svom mjestu sve 
onamo do 1814. godine, kada je konzulat bio ukinut. 
Njemu imamo zahvaliti mnogu dragocjenu vijest o 
zamršenoj situaciji onoga doba u Bosni. Mehmed 
paša, tadanji vezir bosanski, dočekao je Davida 
prema njegovom izvještaju upravo sjajno. Ovo ipak 
nije spriječilo, veli David, neke ovdašnje stanovnike, 
da me na ulici ne susretnu pogrdama i dadu mi naziv, 
stoga obično davaju kršćanima (gjaur). Sjajan doček 
francuskoga konzula nije proizašao zaista samo iz 
simpatije vezirove prema Francuzima, nego je vezir 
morao sigurno to da radi po naputku iz Carigrada. 

Kakvo je nepovjerenje vladalo tada u Bosni 
protiv carigradske politike, vidi se najbolje iz toga, 
što se dolazak fiancuskoga konzula nemilo dojmio 
Bošnjaka. Oni su mislili, da je David ovamo stigao, 
da provede prenos zemljišta i da je Bosna predana 
Francuskoj.^) Neki su opet mislili, da je konzul 
došao, da pomogne Sibima. Radi općeg nepovje- 
renja nije Mehmed paša mogao preduzeti nikakove 
energične akcije protiv Srba. 

Nakana je Francuske bila, da iz Dalmacije 
pošalje jedan pomoćni kor protiv Srba u smjeru 
Sapca i Beograda i da pomogne tako ugušiti srpski 
ustanak. Ovu nakanu Francuske potvrgjuje David u 
jednom svom izvještaju, Mehmed paša bio je valjda 
prema višoj uputi toj ideji sklon i toplo se zauzi- 
mao za Davida, kad je ovaj bio izvižen sa svojim 
ljudima napadajima sa strane Travljana. Jednom 
ovakovom prilikom sazvao je Mehmed paša divan 
od paša, kapetana i aga, koji su odmah u početku 
vijećarja počeli mumljati, da se on prodao Fran- 
cuzima i da je posiao gjaur. 



i) Jelavić 1. c. 270. 



— 23 — 

Veoma karakteristički odgovor Mehmed pašin za 
prilike ovog vremena, prema Davidu glasio je: „Ja 
sam Turčin, a ne gjaur, ali ja ljubim Francuze, što su 
najstariji i najiskreniji prijatelji osmanlijskoga carstva. 
Teško vama, ako rasrdite Francuze, jao onima, koji me 
uvrijede; jer ako njih rasrdite, mene ćete uvrijediti. 
Ako ovdje nastane protiv njih pobuna, ja ću uzjahati 
konja ispred svojih mameluka, stavit ću do sebe 
konzula i udarat ću po buntovnicima. Zatim ću 
otići u Carigrad, da tražim osvetu protiv ove pokra- 
jine i vratit ću se na čelu 20.000 vojnika, da je 
kaznim. Pa što se mene tiče vaša Bosna? 
Ja nemam šo da izgubim; moje se žene ne nalaze 
ovdje, moja je čast obezbijegjena, ja nemam bo- 
gatstva. Imam samo da sabljom branim svoj život. 
Teško vama, ako razgnjevite mene i Francuze!" 

Na ovaj energični i malo osmanlijsko hvalisavi 
govor, obećaše bosanski ajani, da će lijepo dočekati 
francusku vojsku, ako bude htjela ići preko Bosne. ^) 

Ovako je izvjestio u martu 1807. David svoju 
vladu, a u maju opet izvješćuje francuski general 
Sebastiani u Carigradu, da je porta voljna zatra- 
žiti jedan pomoćni kor od Napoleona protiv Srba^.) 

Dok je Francuska htjela pomoći Turskoj, kom- 
biniralo se opet s rusko-srpske strane preko 
Bosne napasti Francuze u Dalmaciji. Taj plan bio 
je veoma fantastičan, ali se i Rusi i Srbi vratiše još 
jednom kasnije na tu ideju, samo je dakako ne izve- 
doše. 

Osim ovog ruskog i francuskog nastojanja 
valja zabilježili, kako S3 Austrija ponijela u toj situ- 
aciji. Tadanja najbistrija glava, najbolji posmatrač 
Austrije, nadvojvoda Karlo, zagovaraše od 1807. 
godine okupaciju Jadranskog troku'a. Austrija nije 
pustila s vida prilike u Bosni i u Srbiji.-^) 



^) Ibid. p. 270. 

-) Novaković o. c. p. 58. 

■) ThaUoczy 1. c. p. 266.-267. 



— 24 - 

Ustanak Srba našao je u zemlji saveznika. 
Znademo za hajdučke čete bosanskih Srba 1807, 
do 1808.^) Konzul David pripovijeda da su bosanske 
vlasti našle pismene dokaze o zavjeri pravoslavnih 
vladika, koje su javljale, da je razoružanje raje (Turci 
su naime raji oduzeli oružje) samo prividno i da 
oni imadu dobro sakrivenog oružja i netom se pri- 
bliže Srbijanci Tuzli, svi će se pravoslavni diči protiv 
Turaka. Konzul David dalje javlja, da je obadvijem 
vladikama odsječena glava (? !)-') I franjevci se u 
prvom dijelu srpskog ustanka nadali mnogo od tOJ 
pokreta, jer su vjerovali, da če Austrija otvoreno 
podupirati Srbe. Katolici u Hercegovini i u Dalmaciji 
obodreni uplivom Crne Gore, nadali su se od Rusa 
i Srba svome oslobogjenju. U oktobru 1807. znade 
David pričati o nekom potajnom pokretu katolika 
u Banjoj Luci i o prebjeglim katoličkim biskupima (?) 
preko Save. Vojska se s austrijske strane skuplja 
na Savi, a Turci se groze, da če poubijati sve 
krščane.'') 

Bečki je dvor bio dobro informiran o rusko- 
srpsko-katoličkim simpatijama, pa je zato bila izdana 
lozinka, da sa bosanske katolike nastoji uvjeriti, da 
imadu očekivati samo od Austrije oslobogjenje. 
3. juna 1808. stigao je u Travnik i austrijski konzul 
Mittesser, koji je imao valjda u tom smislu da 
radi. U ovim svim mogučim stranim uplivima u zemlji 
teško su se razabirali muslimani Bošnjaci. Osječali 
su da neprijatelji sa svih strana nastoje i rade protiv 
njih, pa su mislili, da im je najpreča dužnost braniti 
svoju vlastitu zemlju. 

U Carigrad nijesu gledali nikakovom nadom. 
U junu 1807. oborili su ondje jenjičari pomoću 
Šejh-ul-Islama Selima III. i postavili na prijesto 
Mustafu IV., a i ovaj je samo kratko vrijeme vladao. 

Husref Mehmed paša nije mogao nikako 
da sebi pribavi autoriteta u zemlji i da odlučno 



*) Batinić 1. c. p. 182. 
- Jelavić 1 c p. 274 
') Ibid. p 280. 



-25 — 

povede vojnu na Srbe. U aprilu 1807. provalili su 
Srbijanci preko Drine i udarili na Janju iBije- 
1 j i n u. Drugoga dana napao ih je bijesno A 1 i p a š a 
i potisnuo preko D.ine.^) Ovaj neuspjeh popravljen 
je donekle zauzećem Uzica sa strane Srba. 

Zaludu dolaze fermani iz Carigrada, da se 
digne jaka vojska protiv Srbijanaca. Bošnjaci se ne 
miču Konzul David izvješćuje, da u zemlji postoji 
feudalna anarhija »nepopravljivih bar- 
bara^<. U Sarajevu, tom leglu opozicije, postoji 
neka vrsta oligarhijske republike, koja namjerno 
radi u svemu protiv onoga, što vezir hoće.-) 

Tužbama Bošnjaka protiv Mehmed paše udo- 
voljiše napokon u Carigradu i u aprilu 18U8. stigne 
u Travnik zamjenik mu IbrahimHilmi paša. 
Husref Mehmed paša imenovan je guvernerom 
Maćedonije. Nilbrahim paša nije mogao učiniti 
reda. David nam drastično crta nemoć vezirovu i 
drzovitost travničke svjetine. Sarajevska oligarhija 
ne priznaje ni vezira ni njegove vlasti, a i Banja 
Luka je nepokorna. Već tri mjeseca otkako je Ibrahim 
paša ovdje, a ne može se govoriti o kakovoj vladi. 
Čitava pokrajina je u periodu potpune anarhije — 
svako okružje ima svoga posebnoga vladara,^) Kada 
su srpske čete provalile u srebrenički kotar, Ibrahim 
paša se ni ne miče. On veli, da nema naloga.^) 

Godina 1808. donijela je opet promjenu na 
sultanskoj stolici. Koncem 1808. digao se Mustafa 
bajraktar, da uspostavi Selima III. Ovaj ustanak 
stojao je života Selima III., oborio je s prijestolja 
Mustafu IV. i digao na nj Mah muda II. Ovaj 
dade smaknuti Mustafu i očuva prijestolje tako, 
daje potvrdio prava i privilegija jenjičara. Mahmud II. 
stekao je još za Selima III. uvjerenje, da se ne 
može ništa učiniti na prečac. 

^) Jelavić 1. c. p. 272. Novaković o. c. p. 57. 

-) Jelavić 1. c. p 458. 

^1 Ibid. p. 466. 

*) Ibid. p. 467. Isporedi još Miško vic: Srpska 
vojska i vojevanje za vreme ustanka 1804.-1815. (Glas 47.) 
p. 34. 



26 



Kada je god. 1809. započeo iznova rusko- 
turski rat, počeli su i Srbi energičnije vojevali. 
Borba nije baš bila sretna po Srbe. Oni su ljuto 
bili poraženi kod Niša. S nešto više sreće vojevao 
je Karagjorgje. On je zauzeo Novi Pazar i Sjenicu, 
prije no š;o je došao na svoje mjesto kao muhafiz 
u Novi Pazar junački Sulejman paša. Kada je 
Sulejman paša potisnuo Srbe s Drine i oslobodio 
Soko od opsade, pohiti prema Sjenici protiv 
Karagjorgja. Kod Sjenice se zametne bitka, u kojoj 
je Sulejman paša bio potpuno razbit. Karagjorgje 
je imao nakanu, da se združi s Crnom Gorom, ali 
glasovi porazu kod Niša prisiliše ga, da se po- 
vukao u unutrašnjost Srbije. 

Bosanski namjesnik Ibrahim paša videči, da 
ne može puno učiniti, pokuša s Karagjorgjem sklo- 
piti primirje. Ovo mu je donekle i pošlo za rukom, 
ali dobije zato iz Carigrada ukor, kako može skla- 
pati s onima ugovore, koji su vijekove turski po- 
danici, nego neka radije gleda da ih svaki dan 
uznemiruje, kako se ne bi mogli ni odmoriti.^) 

U proljeće 1810. sazove Ibrahim paša sve ajane 
i kapetane u Travnik, da im razjasni položaj i po- 
sljedice, ako se jednom srpskim provalama ne učini 
kraj. Vezirovom pozivu se svi listom odazovu : S u- 
lejman paša bi odregjen za Sjenicu, Sunulah 
paša za Srebrenicu, a Alipaša Zvorničkiza 
Zvornik. Ibrahim paša ode pod Ložnicu, gdje bijaše 
glavna sila srpskih ustaša. Bašagić znade pripovi- 
jedati o porazu Srbijanaca kod Ložnice i Uzica, ali 
pošto Turska vojska, zaokupljena ruskim provalama 
nije mogla od Niša pritisnuti srpske ustaše, sjediniše 
se oni i prepriječiše put Ibrahim paši 
prema Beogradu. Bašagić dalje veli, da je zima 
prisilila Ibrahim pašu da se morao povratiti u Bosnu.-) 
Novaković veli, da je Karagjorgje Bošnjake rastjerao 



^) Bašagić o. c. p. 122 
-') Ibid. p. 123. 



27 



i potjerao preko Drine.^) Neuspjeh Ibrahim paše u 
Srbiji i njegov uzmak, zabilježio je i konzul David.-) 

Godina 1811. prošla je u borbama na granici 
srpsko-bosanskoj, a tako i prva polovina god. 18i2. 
Megjutim se promijenila i opća evropska politička 
situacija. Izmegju Francuske i Rus je dolazilo je do 
neprestanih konflikta i sve se više približavalo vri- 
jeme velikog rusko-francuskog rata. U okolini cara 
Aleksandra bavili su se neprestano mišlju, da 
Francuskoj zadadu udarac sa strane, s koje ga ona 
nikako ne očekuje. Sada se opet vratiše na onaj 
fantastični plan iz god. 1807. Admiral Čičagov, 
koji je zamijenio Kutuzova na dunavskom bo- 
jištu, kad je ovaj već bio potpisao preliminare rusko- 
turskoga mira, opajao se, a i Srbe raspravama i 
i pripravama za navalu na Dalmaciju preko 
Bosne. Potpukovnik Pol je v bio je poslan Kara- 
gjorgju u Srbiju, da s njime ustanovi jakost ekspe- 
dicionih korova, Sibi pojačani neznatnim odjelima 
ruske vojske imali su zauzeti (?!) Bosnu i onda 
napasti Dalmaciju. U Bosni se dakako računalo na 
potporu ustaša. Iza svih ovih planova stajao je ge- 
neral grof Marko Ivelić, rodom iz Risna u Dal- 
maciji, čovjek nepouzdan i vrlo sumnjiva glasa. On 
je dao po nekim kalugjerima sakupiti glavare her- 
cegovačkih plemena, da se s njima dogovori o 
ustanku. 

Usred tih nepromišljenih i besmislenih priprava, 
bio je sklopljen definitivno rusko-iurski mir i ruska 
vojska je morala ostaviti ratište, da brani svoju 
zemlju od Napoleona.=^) 

Mir u Bukureštu nije dovoljno zaštitio Srbe. 
Srbi i sami neće da za njih vrijede ustanove tog 
mira. Ovo potonje nije žao ni Turcira, jer drže, 
da im se povoljna prilika pružila, da Srbe iznova 
podjarme. Veliki vezir Huršid paša priprema se 



') Novaković o. c. p. 118; 134. 

-) L. c. p 475. 

■') Novaković p. 152.— lf>3. 



23- 



ozbiljno zimi 1812 13. i u proljeće protiv Srba. 
Mlitavoga Ibrahim pašu zamijeni u Bosni ener- 
gični, osobito pouzdani Ali paša Derende- 
lija.i) (1813.) 

Derendelija je umio naći sredstva, kojima 
je Bošnjake prisilio na odlučniju akciju protiv Srba. 
On spada u niz onh vezira, koji će iza njega slije- 
diti, što nijesu baš birali sredstva za svoje ciljeve. 
Prema izvještaju konzula Davida imalo se po nje- 
govu nalegu sabrati jedio 80,000 vojske protiv 
Srba. Koliko ih se u istinu sabralo, ne znamo. 
Znamo megjulim za uspjehe Bošnjaka god. 1813. 
Odlučni bojevi bili su se kod L o ž n i c e, L jesni ce, 
Zasavice i Sape a. Negdje u septembru unišli 
su Bošnjaci pod Derendelijom u Beograd i ovdje 
se sastali s H u r š i d - p a š o m, koji je nešto kasnije 
došao od Niša. 

Prema svjedočanstvu nekog poturčenog Fran- 
cuza Ibrahim Manzur efendije, koji je su- 
djelovao u bojevima oko gore pomenutih gradova, 
Bošnjaci su uzeli u Srbiji tom prilikom silan pli- 
jen. On veli : Jedva se može vjerovati, koliko su 
mnogo Srbi imali rogate marve i ovaca i koliko 
smo im mi pootirnali. Putevi u Bosni su krčali od 
stoke i od robova iz Srbije, što su u Bosnu tjerani.-) 

Kada su stigle u Carigrad vijesti, da su pali 
Sabac i Beograd, tri su dana grmili topovi nad 
Bosporom od radosti. I Travnik je pucanjem iz to- 
pova slavio zauzeće Beograda."') 



') Bašagić o. c. p. 123. zove ga „bivšim razbojnikom'. 
Jukić (Zemljopis i poviestnica Bo^ne p 145) veli za nj: ,,ovi 
nit je znao štiti ni pisati. Po Turke je bio strašan i 
više ih je stotina na oni sviet odpreraio". Batinić (o. c p. 
19U) veli da je bio na čelu 12.000 razbojnika, s kojima je na 
Balicanu napadao putnike i gradove 

-) Novaković: Iz memoara Ibrahim Manzur efendije o 
ve'ikim dogagjajima u Bosni i u Srbiji iz god. 1813. i I8l4. 
(Spomenik XXII. p 50.) 

•') Jelavić 1. c. p. 480. 



— 29 — 

Veliki vezir nije moga preboljeti, što s u 
Boš n j aci pri j e njega z auz el i B eogr ad. 
On zače snovati, kako da im se osveti. Svoje djelo 
odlučio je izvesti tajno. Pod izlikom prije nego se 
razigju vojske, pozove on bosanske prvake na ve- 
čeru u svoj tabor. Bosanski bezi i ajani saznavši 
,da će im večera velikog vezira na nos skočiti" 
zaključe zajedno, da svaki odabere po nekoliko 
valjanih drugova i pOvede sa sobom u HuršiJ pa- 
šin tabor. Ovo iznenadi velikog vezira i on okrene 
u prijateljski ton darivajući i časteći Bošnjake.^) 

Oerendelija nije se mogao dugo održati u 
Bosni kao namjesnik, ma da je imao za legjima 
Huršid pašu. Bosanski ajani gledali su na svaki 
mogući način, da ga se riješe. Sarajlije i Visočani-) 
potražili su ga i u Travniku, ali ga ondje ne na- 
gjošc. Ljuti odoše u Skoplje i popale Sulejman- 
pašine dvore, koji je bio guverner u Beogradu 
i za koga su držali, da je sa svojima u savezu sa 
Derendelijom. Porta sada makne Derendeliju i po- 
stavi Huršid-pašu za bosanskog namjesnika. 
(1815.) Dok je on snivao o tome, kako će skučiti 
begove bosanske, plane u Srbiji ponovo ustanak 
1815. godine. Bošnjake nije zapala ovaj put 
glavna zadaća, a teško da bi se bili i odazvali kao 
za Derendelije. Huršid paša morao je ostaviti sto- 
licu bosanskih vezira još iste godine, jer se porta 
bojala ustanka u Bosni. Da ugodi Bošnjacima, po- 
stavi porta za vezira domaćeg sinaSulejman- 
pašu, kojeg su bosanski bezi poštovali kao junaka 
i svog čovjeka, ali nijesu mogli podnositi nasilja 
njegovih sinova. Zato ga optuže u Carigradu i on 
bude pod stare dane maknut iz Bosne (1818.) Sada 
se izredaše još dva vezira i najposlije bi poslan u 
Bosnu glasoviti Ali Dželaluddin (u martu 
182(\ godine). 



^) Bašagid o. c. p. 125. 

-) Pobliže o tome gl. u Batinića III. p. l90. 



— 30 — 

B. 

Borbe protiv reforama centralne vlade od god. 

1820.— 1839. 

Od zadnjeg srpskog ustanka, u kojem su bo- 
sanski velikaši ipak vodili odlučnu riječ, porasla je 
opet njihova moć. U doba, kada je na svim stranama 
osmanlij«ko carstvo imalo neprilika, bosanski su 
begovi sačuvali „prag carstva "" od neprijatelja i 
onemogućili prijelaz srpskoga ustanka na bosanski 
teritorij. Ova okolnost ojačala je bosanske ajane u 
njihovom shvaćanju, da nemaju ništa zahvaliti sul- 
tanovoj vladi nego obratno, da su oni bili opet u 
najvećoj nuždi pomagači države i spasitelji vrhovne 
vlasti sultanove.^) Odatle je proizlazilo i ono oma- 
lovažavanje sultanovih vezira i igranje s njima. 
Izvrsno je njihov odnošaj prema vezirima karakte- 
risao konzul David: Bošnjaci štuju vezira 
samo u toliko, u koliko je njegova 
pravda neumoljiva. Ako je mekan i do- 
brodušan, oni ga smatraju slabim, te ga 
preziru. Oni su uvjereni, da valja pro- 
lijevati krv, ako se hoće nad njima vla- 
dati.^) U Ali Dželaluddinu našao je sultan 
reformator Mahmud II. vezira, koji je bio kao 
stvoren, da slomi otpor Bošnjaka. Bošnjaci su baš 
tada prianjali uz poznatoga Alipašu od Janine, 
te nijesu bili protivni ideji, da se do Save osnuje 
nova islamska država, naravno u pretpostavci, da 
će oni ovdje igrati ulogu vodilja.-') Možda je baš i 
ta činjenica sklonula sultana, da je Dželaluddinu 
dao punomoći, da postupa u Bosni svom strogošću. 

Ali Dželaluddin bio je poznat i otprije 
kao nemilosrdan, do skrajnosti oštar vezir. Fra Grgo 
Martić znade pričati, kako je ijegdje u Bitolju, dok 
je bio tamo vezir, dozvao tamošnjih prvih 12 otpor- 



^) Thalloczjr 1. c. p. 267. 
^) Jelavić I. c. p. 474. 
") Thalloczy 1. c. p. 269. 



- 31 — 

nika i naredio, da svaki usječe po jedan hrastov 
kolac i da ga donese njemu u konak. Oni poslušaše 
vezira, doniješe, što je tražio i_, posadiše po njegovoj 
avliji. Iza toga im je rekao: „Čujte! Zabilježi svaki 
svoj kolac, pa čim pokaže vas koji neposlušnost, 
odmah ću ga evo ovdje na kolac nabiti."^; Čim je 
stigao u Bosnu, (početkom marta 1820.) odmah je 
pokazao, da kani energički provesti u zemlji mir i 
red. Pošto su kragja i palež preoteli maha, izdade 
naredbe na sve kadiluke, da nitko ne smije iz 
jednoga mjesta u drugo, a da ne uzme oJ kadije 
putni list (teskeru). Za kontrolu postavio je posebne 
ljude na glavne putove i klance, da pregledaju putne 
listove. Stroge kazne bile su odregjene za one, koji 
bi bili uhvaćeni bez tih putnih listova. Ovim je 
postigao, da za njegovoga vladanja nije bilo haj- 
duka. Pandura nije držao, ali je zato strogo pazio, 
da kapetani (muselimi) vrše svoju dužnost. Stvar 
izgubljena, na mjestu bi sagnjila, a ne bi je nitko 
smio do vlasnika dignuti, veli Jukić. Kršćani su 
pod njim malo odahnuli : svaki je zulum bio dignut-). 
Kada se malo snašao u Bosni, počeo je sa perse- 
kucijom bosanskih ajana. Ovu je velikom sigurnošću 
provagjao. To se dade protumačiti samo tako, što 
je predobio za sebe neke odlične bosanske rodove. 
Po jednoj verziji bili su to Sarajlije Babici i 
Džin džaf ići, •') dok Asbost opet pripovijeda, 
da se Dželaluddin združio s moćnim rodom Č e n- 
gića, kojima je sultan dao čitavo Zagorje sa svim 
državnim dohocima kao leno.^) 

Godine 1821. dao je pogubiti čitav niz kape- 
tana, zatim mnoge sarajevske uglednike. Zauzeo je 
na juriš Mostar i Srebrenicu. Često je i nedužan 
platio glavom. Zaludu su ga tužili u Carigradu, da 

^) Martić: Zapamćenja p. 4. 

^) Jukić: Zcmlj. i poviestnica Bosne p. 145. 

^) Popović Šapčanin: Pokreti u Bosni izmegju 1820. i 
1832. Po L. Ranku i R. Kunibertu (Glasnik XXI. p. 187.). 

*) Asb6th: Bosnien und die Hercegovina Wien 1888. 
p. 135. 



32 



je potajni kršćanin, jer se on često znao preobući, 
mješao se megju raju i posjećivao kršćanke crkve. 
Sultan je obećao, da će ga maknuti, ali Dželal je 
ipak ostao. Jukić bilježi, da je od muslimana po- 
ubijao 300, a od kršćana samo dvojicu, i to ubojice. 

Napokon je ipak Bošnjacima uspjelo, da ga 
maknu. Dželaluddin dobio je više mjesto, postao je 
serasker u Grčkoj. On megjutim nije pošao na svoje 
mjesto. Jedni vele, da je sam uzeo otrova u Trav- 
niku, dok drugi bilježe, kako su se pronosili glasovi, 
da je bio otrovan. 

Dželaluddin je toliki strah zadao muslimanima 
u Bosni, kao rijetko koji vezir. Držali su ga za 
Francuza i mrtva ga se još bojali, govoreći da on 
nije umro, nego drugi mjesto njega. Martić priča, 
da je vilajet u Maćedoniji „od veselja činio mjesec 
dana čast". 

Smrt Dželaluddinova (1822.) vrati Bosnu u 
prijašnje stanje anarhije i nereda. U Carigradu pri- 
pravljahu se megjutim znameniti dogagjaji. Sultan 
Mahmud II. odlučio se napokon, da obračuna s 
jenjičarima. Njegovoj akciji protiv jenjičara mnogo 
je pripomoglo nesremo ratovanje Turaka u zadnjim 
vojnama. Jenjičari su svuda nesretno vojevali, pa 
je zato u osmanlijskom pučanstvu nestalo pouzdanja 
i ljubavi prema njima, a opet s druge strane počelo 
se pravedno prosugjivati uspjehe redovitih četa.J 

Za svoje osnove protiv jenjičara predobio je 
sultan Mahmud II. čitavu vladu, Sejh-ul-Islama, agu 
jenjičara i odličnije jenjičarske časnike. 29. maja 
182^6. sazvao je sultan u palači age izvan- 
redan divan, kojem su osim velikog vezira pri- 
sustvovali još ministri, prvi civilni činovnici, ulema 
i viši časnici jenjičara. Prema fetvi uleme: Postavite 
pioiiv vašeg neprijatelja isto oružje, kojim se on 
protiv vas služi, stvoren je zaključak, da se pod 
imenom „Muallem Iskendž" (izvježbana ruka!) 
stvori nova redovita vojska. Izbjegavalo se ime 
„N i z a m i D ž e d i d", jer je uz to ime bila vezana 



— 33 — 

uspomena na posljednje revolucije i narodne anti- 
patije. Svaki od jedno 50 bataljuna jenjičara imao 
je novoj četi dati 150 momaka. Novačenje „muallem 
iskendža" išlo je u najboljem redu. Časnici, koji su 
imali vježbati nove čete, bijahu pri ruci, jer ih je 
već prije poslao Me h med Alipaša iz Egipta. 

Šejh-uMslam potvrdio je novu instituciju pred 
masom svijeta i jenjičara. Sam veliki vezir izašao 
je na ulicu u novoj uniformi, od koje se osobito 
nijesu svigjale na pola evropske uske hlače. 

Polovinom juna iste godine diže se jedno 20.000 
jenjičara, i zatražiše od sultana ukinuće „muallem isken- 
dža", zatim glavu velikog vezira, age i muftije. Sultan 
Mahmud dao je odgovoriti, da je on navikao zapovijedi 
dijeliti, a ne primati i da je vrlo daleko od tog, da 
im dade glave svojih vjernih. On će doći po njihove, 
ako se ne predadu odmah na milost i nemilost. 

Protiv jenjičara izreče carigradski muftija sve- 
čano prokletstvo, a njihovo uništenje bude progla- 
šeno boguugodnim djelom. Jenjičari se povuku u 
vojarnu, koju sultanove čete zapališe. Tko je iz- 
megju njih htio pobjeći vatri, taj je pao u ruke 
protivnika. Do 6000 jenjičara bude tom zgodom 
poubijano. 16. juna 1826. posebnim je fermanom 
najavljeno uništenje jenjičarskoga kora i osnutak 
nove vojske. Riječ jenjičar nije se smjela javno 
izgovarati. Ta se naredba još 25 godina kasnije 
obdržavala. Iza toga je Mahmud uništio i derviški 
red Bektaša, porušio im 14 tekija u Carigradu, 
smaknuo šejha, a 200 derviša prognao u Malu Aziju, 
ali su putem bili posmicani. Pošto su radi Bektaša 
nastale ponovne smutnje u Carigradu, Mahmud još 
jednom upotrebi svu strogost, kazni smrću glave 
urote i uspostavi mir.^) 

Za Bosnu js bio imenovan uto doba vezirom 
Belenli Hadži Mustafa paša. Carigradski 
dogagjaji izazvaše u Bosni strah. Padom jenjičar- 

^) O ovim dogagjajima sravni Rosen o. c. I. p. 9., 10., 
13., 14, 15., 17 i 19. 



— 34- 

skjm bijaše izrečena i osuda bosanskoj vlasteli, koja 
su preko jenjičarkoga age u Saraji^vu stajala u svezi 
s jenjičarskim odžakom (korom) Carigradu, a to i 
davaše bosanskoj vlasteli tolikog maha. Orgaraza- 
čija jedne redovne i subordinirane vojske pod 
vrhovnom vlašću samoga sultana, učinilo je njihovu 
silu sasvim izlišnom, a to su oni dobro predvidjeli.^) 

Belenli Mustafa paša zadržao se samo kratko 
vrijeme u Sarajevu, gdje je već kipjelo protiv sul- 
tanovih reforama, nego je otišao odmah u Travnik 
i ondje proglasio sultanov ferman o ukinuću jenji- 
čarskog odžaka. Sada se uzbuni čitava Bosna, a 
napose jenjičari. Ovima se postavi na čelo Kara 
Ali-aga Ruščuklija, koji je imao odžak u Sa- 
rajevu. Uza nj pristade Fejzulah-aga Turnadžija 
(Tu'-anija) kao i ostale age, koje odmah razviše agi- 
taciju po čitavoj zemlji protiv sultanovih naredaba. 
Jenjičarske age bile su ujedno vogje srednjeg mu- 
slimanskog staleža u gradovima, koji je pristao uz 
njih. Bosanska aristokracija držala se za sada još 
na strani. 

Kada je povjerenik Belenli Mustafa paše, B a- 
tal-aga stigao u Sarajevo, noseći sa sobom 
razna mučila, opće ogorčenje prevrši svaku mjeru. 

Batal-aga dade na bajram pročitati u Sarajevu 
ferman o ukinuću jenjičara i u ime vezirovo izjavi, 
da se jenjičarski odžak ukida. Bosanski jenjičari 
proglase na to, skupivši se u Carevoj džamiji, Ruš- 
čukliju jenjičar-agom, a Batal-agu protjeraju 
iz Sarajeva. O novim uniiormama nitko nije htio 
ni čuti. Pošto je megju inim bilo kod novih uni- 
forma i to da se kajiši moraju unakrst zakopčavati, 
općenito se govorilo: Ako se hoće, da se krstimo, 
ne treba nam sultan. Austrijanci i Rusi bolje će nas 
naučiti. 

Ruščuklija pozove iz 32 kotara po dva za- 
stupnika na vijeće u Sarajevo, koje sastavi u sep- 
tembru (1826.) izjavu, da se carski ferman odbija. 

') Popović Šapčanin o. c. p. 173 



— 35 — 

Na ovo se dakako u Carigradu nijesu puno obazirali 
ali su i podcijenili značenje to^a pokreta. Ipak se 
pokuša mirnim putem Bošnjake privesti poslušnosti. 
U Bosnu bijahu poslani glasoviti učenjak A h m e d 
ef. Priliplija i Arif beg, da savjetom sklone 
otpornike na poslušnost, a one, koji još nijesu stupili 
u opoziciju, da zadrže. Ovi poslanici odose najprije 
u Beograd, gdje su se posavjetovali s tamošnjim 
valijom Abdurrahman pašom, koji je bio kao 
susjed dobar poznavalac bosanskih odnošaja. Iza- 
slanici nijesu se usudili doći u Sarajevo, nego su 
se stavili u pismeni saobraćaj s Ruščuklijom, ali 
ovaj im poruči, da sami dogju pa da vide.^) 

Buntovnici su u Sarajevu megjutim upotrebili 
silu protiv prvaka i prisilili ih na potpis ugovora, 
da su s jenjičarima. 

Jedan od ustaša, poznat u Bosni pod imenom 
Pinjo barjaktar, kojemu je Abdurrahman paša 
još za svoga boravka u Beogradu kao i nekim 
drugim Sarajlijama poslao bio svoje poslanike s 
nekim porukama, izjavio je Abdurrahmanovim lju- 
dima ovako: »Mi se ne možemo odreći jenjičara. 
Ja vam mogu samo toliko kazati, da kad bih ja 
imao stotinu sinova i oni još dosta svojih, pa kad 
bi me pitali, da li volim, da svi poginu ili da se 
odrečem jenjičara, ja bih sve žrtvovao. Da ih se 
ne ćemo odreći, može se potvrditi time, što se sve 
bosansko stanovništvo zavjerilo i 70000 potpisa dalo, 
da se za jenjičara žrtvuju. Zatim im pokaza te pot- 
pise.-) 



^) Bašagić o. c. p. 133 — 135., gdje je opširan prikaz 
ovih dogagjaja. 

-) O dogagjajima u Bosni ovoga doba opširno nas 
informira Rašid-bej u djelu: Rašid beja istorij i čudnovatih 
dogagjaja u Beogradu i Srbiji. S turskog preveo D. S. Čo- 
hadžić (Spomenik XXIII. p. 25^ i dalje). Rašid bej pripovijeda, 
da je Mustafa Nuri cf. sin Šerif efendije, pretstavnika 
velikih duhovnika iz Meke uskratio potpis govoreći im: 
Stidno je, što ste počeli da radite; ja neću da ugovaram 
zavjere protiv sultana. Na to pred njihovim očima slomi svoj 
pečat. Zbog toga ga zatvore, a poslije tri dana pogube i 
zatrpaju kamenjem. ^ 



— 36- 

Ne znamo, kakva sudbina je stigla Belenli- 
Mustafa pašu. Jukić znade pripovijedati, da su ga 
Bošnjaci pod Alipašom Zvorničkim razbili na Orlo- 
vom polju kod Zvornika i protjerali u Srbiju.^) 

Krajem godine 1826. imenovan bi bosanskim 
namjesnikom beogradski valija, gore spominjani 
Abdurrahman, Bio je to boležljiv čovjek i sla- 
botinja, ali zato pun turskih vrlina : lukav i odvažan 
s pretjeranom odanošću prema sultanu. Upravo ne- 
običnom vještinom prihvati on tešku dužnost. Sa 
srpskim knezom Milošem živio je u dobroj ljubavi, 
te mu zato ispadne za rukom, da je mogao naoru- 
žati do 200 pratioca. No u Bosnu ipak ne bi mogao 
ni zakoračiti, da nije imao tamo za sebe ljude. U 
prvom redu pristade uza nj zvornički kapetan 
Vidajić, koji ga usrdno primi u svoju tvrgjavu. 
Osim toga već na putu iz Beograda u Zvornik u 
Ložnici, zatekoše ga izjave sa strane naroda u Bosni 
iz Zvornika, Tuzle, Bijeljine i Srebrenice o tome, 
kako oni nijesu za jenjičare. I u Sarajevu se doskora 
pojaviše dvije stranke: jedna je bila dušom i tijelom 
uz jenjičare, a druga je samo silom morala pristati 
uz nje i čekala zgodu, da se tog pritiska oslobodi. 

Abdurrahman se privremeno nastani u 
Z V o r n i k u. Poznavajući situaciju, on je svoj dolazak 
u Bosnu ponosno oglasio: »Šaljem Vam pozdrav 
vjere i bratskog jedmslva. Vaše budalaštine, poru- 
čuje on ustašama, neću da uzmem na um. Ja do- 
lazim da vam otvorim oči, te da vidite svjetlost. 
Donosim svete zapovijedi našega vladara i očekujem, 
da im se pokorite. Ovlašten sam, da vam vaše po- 
greške opraštam. Birajte sami ! Do vas stoji ili da 
živite ili da propadnete. Zrelo promislite, da se 
docnije ne kajete.-) 

Iz Zvornika posla Abdurrahman svoje punomoć- 
nike Ibiš-agu i Omer-agu s jedno 100 vojnika u 
Sarajevo. Valijini punomoćnici spremahu se baš, da 



"^ Jukić o. c. p. 146. 

-') Popcvić-Šapčanin o. c. p. 194: 



37 



nakon svoga dolaska preduzmu mjere, koje će upo- 
trebiti protiv buntovnika, kad im treći dan iza nji- 
hovog dolaska stigne od Abdurrahmana nalog, da 
mu odmah žive ili mrive opreme sarajevske glave 
buntovničke kao: Ibrahim-agu Bakr-zade 
(Bakariju), Tah m is Mustafa agu (Tahmiščiju), 
Tahmis Husejin agu, Fejzullaha Turna- 
džiju, Hadži Abdullah agu,Ali-agu Ruš- 
čukliju i baj rak tara Pinovu (Pinju). Valijini 
punomoćnici bijahu u najvećoj neprilici, jer je čitavo 
preduzeće bilo više nego neizvedivo. Pomoću sara- 
jevskog mule uspije im prevarom opremiti sve te 
prvake, a Pinju nasiljem paši u Zvornik. Abdur- 
rahman ih dade pogubiti. Istoga dana veli Rašid 
bej, moglo se vidjeti, kako sedam mrtvačkih san- 
duka bijaše pronešeno kroz čaršiju put groblja na 
kraju Zvornika. Taj prizor još više prepade narod. ^) 
Sada je tek Abdurrahman odlučio se, da pogje 
u Sarajevo. Ovdje zatraži od sarajevskih prvaka i 
viših činovnika vilajeta, da mu podnesu spisak svih 
buntovnika jenjičarskih, da ih po zasluzi kazni. 
Mnoge je opremio u progonstvo, a mnoge je po- 
gubio. Iza toga kazni još mostarske i travničke je- 
njičare. Od tog doba sve je manje bivalo poznatog 
tipa bosanskog društva, a to je basa. Fra Grgo 
Martić ovako definira base: Od jenjičara neki po- 
stadoše tvrdoglavci i neposlušni ljudi, koji nijesu 
slušali niti sudija, niti koga, već bi se skitali, pi- 
janstvovali, počmjali mnoga nedjela, po putovima 
plašili kršćane, negdje koga posjekli, negdje koga 
opet oglobili, dok najstrag nijesu od pijančovanja 
do take budalaštine i ludosti došli, da su se megju- 
sobno sjekli, podijelivši se u partite. Abdurrahman 
ih je razredio. Znam Turčina, veli tra Grgo, koji ih 
je po noći hvatao, ali izdajnički, jer bio je on 
prebjeg njihov veziru. Zvao se Bektaš-aga Turak, 
a živio je još doskora.-) 



^) Rašid bej 1. c. p. 26. 
-') Zapamćen ja p. 5. 



— 38 — 

Abdurrahmanovu persekuciju zabilježila je i 
narodna pjesma: »Abdul Rahman paša isječe sa- 
rajske baše.«^) 

Oni, koji su pomagali Abdurrahmana, nagra- 
gjeni su titulama i darovima.-) Abdurrahman pred- 
ložio je u Carigrad, da se u Sarajevu načine vezirski 
dvori i da se prenese stolica valije iz Travnika 
ovamo. Ovo je porta i odobrila, ali novi nemiri 
oboriše planove valije. Kada je došlo god. 1828. 
do rata rusko-turskoga, poslan bi u Sarajevo na 
osnovu carskog fermana državni ćehaja Mu sa aga, 
da prikupi Bošnjake i da ih uputi preko Niša i 
Vidina na bojno polje. Abdurrahman odredi, da se 
skupi 20% od bosanskog stanovništva za vojsku. 
Radi lošeg postupka povjerenstva, koje je imalo 
urediti vojsku i radi intrigua Musa age, koji je 
prema Rašid-beju'*) tajno odgovarao Bošnjake, da 
ne idu izvan svoje zemlje, dogje do bune četa iz 
Visokog i Sarajlija protiv paše. Abdurrahman bori se 
u Sarajevu u svojim sarajima s malom četom i 
topovima protiv ustaša. Tri se dana bilo i krvarilo, 
a četvrti dan stane Abdurrahman pregovarati s usta- 
šama, koji od njega zatraže, da ostavi odmah Sa- 
rajevo i ode u Travnik. Prema jednim vijestima 
otišao je Abdurrahman na posjed Husejin kapetana, 
a prema drugima u Travnik i ondale javio u Cari- 
grad, što se u Bosni dogagja.^) Od velike vojske, 
koja se imala sabrati ne bi ništa. Abdurrahman 
bude skinut i na putu u Carigrad smaknut. 

Abdurrahmana zamijeni blagi Morali Ali 
Namik paša (1828— 1831.), koji je htio, da mirnim 
načinom postigne ono, što je Abdurrahman htio 

1) Bos. prijatelj II. p. 100. 

-) Rašid bej 1. c. p. 27. 

^) Ibid. p. 28. Koji su razlozi Musu agu na to poticali, 
ne veli Rašid bej. 

*) Dr. M. Pavlović u raspravi : Pokret u Bosni i u 
Albaniji, Beograd I9l3. veli, da Abdurrahman žureći se 
ŠIO prije da ode iz barajeva nije mogao sa sobom povesti ni 
svoj harem, već sa 30 ljudi pobježe i zatvori se u Iculu u 
Bij eloj (p. 8.). 



— 39 — 

strogošću. Megjutim ovakav recept nije bio za Boš- 
njake. On je samo izazvao svojim postupkom opći 
prijezir. Opće uzbugjenje nije se ni najmanje sleglo, 
nego je još više poraslo. Megjutim vlada u Caiigradu 
kušala je i mirnim načinom uplivati na otpornike, pa 
je pozvala neke poglavice i kapetane na veliko vijeće 
u Carigrad, kojemu je sam sultan predsjedao. Ovdje 
ih je lijepim načinom nagovarao, da prihvate reforme, 
ali zaludu. Grgo Martić dodaje ovome anekdotu, 
koja možda nije istorijski zajamčena, ali izvrsno ka- 
rakteriše tvrdoglavost i otpornost bosanske opozicije. 

U vijeću skinuše svi bezi čalme s glave samo 
to ne učiniše Zlatarović i derventski ka- 
petan Mahmud beg. Sultan rekne kapetanu: 
„Znaš li ti, da bi ti mogao skinuti i glavu ! On 
pritisne jednom rukom čalmu^ na glavu, a drugom 
pokazuje na vrat i rekne: Čuješ, care, ovako je 
s glavom skupa možeš skinuti, ali s glave ne možeš. ^) 

Morali Namik paša mogao je uza sve neprilike 
u zemlji ipak opremiti nešto vojske protiv Rusa. 
Radi toga su Bošnjaci dobili posebnu zahvalu od 
sultana (u junu 18^9.) Kada su stigli glasovi, da su 
Rusi došli do Jedrena, opet se opremi pomoćna 
vojska iz Bosne, kojoj je t)io na čelu sam Namik. 
Megjutim la je vojska došla prekasno, jer je već 
bio sklopljen mir, pa se Bošnjaci vrate koncem 
1829. god. natrag u Bosnu.-) 

Premda su se Bošnjaci borili s Turskom protiv 
Rusije, ipak ih to ni najmanje nije smetalo, da teže 
za uspostavom staroga sistema. Ugled Namik paše 
nije ni najmanje porastao. Muslimani gledaju ne- 
voljko, kako Namik paša nosi fez i jednostavno 
odijelo i bijahu potpuno uvjereni, da sve te reforme 
proizlaze od kršćana, te da će dovesti do potpunog 
ukinuća njihovih privilegija kao i do uništenja vjere. 
Javno mnijenje počelo je govorkati, da će sultan 



^) Zapamćenja p. 6. 

') Sr. o tome opširnije dr. Tavlović: Pokret u Bosni 
i A baniji protiv leforama Mahmuda U. Beograd, 191^ p. 9—10. 



— 40 — 

dati hvatati po vilajetu mladiće ne uzimajući ni na 
što obzir i goniti ih na silu u nove odžake, gdje 
će uvijek bez zamjene služiti. 

Budući da je svakoga dana bilo sve više zna- 
kova, da porta misli preduzeti ozbiljne pokušaje, 
da izvede reforme, sastadoše se bosanski prvaci u 
Tuzli (1831.), gdje odlučiše, da će se svim silama 
oduprijeti uvogjenju nove vojske i novih poreza. Za 
vogju svih kapetana izabraše Husejin kapetana iz 
Gradačca. Da se uzmognu laglje oprijeti, stave se 
u^ sporazum i sa skadarskim pašom Mustafom 
(Š k d r a paša), čije se ime u to doba počelo 
pronositi osmanlijskim carstvom. Mustafa paši bijaše 
tada 25 godina, a poticao je iz poznata porodice 
Bušallija. Prema jednoj verziji vukla je porodica 
Bušallija svoje porijetlo iz plemena Mrnjavčevića i 
od kralja Vukašina. Narodna pjesma izvodi to po- 
rijetlo od Ivana Crnojevića. Djed Mustafa paše bi- 
jaše glasoviti Kara Mahmud, koji se takogjer bunio 
protiv sultana. Mustafa paša je kao što i Bošnjaci, 
došao sultanu u pomoć, ali je gledao da što manje 
vojoke izgubi. Inače je ostao žestoki protivnik sul- 
tanov. ^^ 

Ugled Namik paše danomice je padao, a u 
Bosni stekne najveći upliv Husejin kapetan 
od Gradačca. Kada su bosanski ajani u Tuzli 
zaključili, da im Husejin bude vogja, urodi to traj- 
nom neslogom megju bosansko-heicegovačkim aja- 
nima, koji i onako nijesu bili bog zna kako složni. 
Hercegovci na čelu im Ali-aga^Rizvanbego- 
vić Stočević i Smail-aga Čengić odijeliše 
se najviše radi osobne mržnje, a i povrijegjene 
taštine od Bošnjaka i izjaviše, da ne pristaju na 
zaključke vijeća. Oni su još za sebe dobili Hasan- 
bega Resulbegovića, trebinjskog muselima, 
Bašagu Redžepašića Ne vesi n j skog a i 



^) U Tuzli je bilo zaključeno, da naročifi izaslanici 
kapetani odu k njemu, da se sporazume o zajedničkoj akciji. 
(Drag. Pavlović o. c p. 12.) 



— 41 — 

kapetana Ljubuškoga. U drugoj polovini 
marta 1831. navališe kapetani, pristaše Husejinove 
na Travnik. Namik paša se zatvori u grad, dok su 
pristaše sultanove zametnule borbu s kapetanima u 
kojoj bijahu potpuno razbiti i raspršeni. Husejin 
kapetan počeo je travnički grad topovima biti. Na- 
mik paši ne preostade drugo nego da se preda, 
pretvarajući se, da je napustio carsku stvar i prešao 
na stranu ustaša. Tom je prilikom zadao svečano 
riječ, da pristaje uz pokret. Tada mu ustaše pod- 
niješe svoje zahtjeve, kojima je on imao da izradi 
sankciju u Carigradu. Megju ovima bijahu naj- 
važniji, da Turska opozove vojne reforme, da se 
Bošnjacima dade pravo, da sami sebi biraju pogla- 
vicu zemlje i da se porta odreče svake kontrole i 
mješanja u unutrašnje poslove bosanskog vilajeta. 
Za ove ustupke, dobit će porta godišnji tribut od 
četiri hiljade kesa (2 milijuna groša). Takav je izvje- 
štaj tom dogagjaju poslao grofu Sedlnitzkome 
guverner Dalmacije Tomašić. 

Budući da su austrijske vlasti u Dalmaciji i na 
granici na Savi održavale živu vezu s bosanskim 
prvacima i ustašama, nema razloga sumnji o vjero- 
dostojnosti ovoga izvještaja. Tako je sada po prvi 
put jače izbila misao o autonomiji Bosne, inače 
prirodna, kad se uvaži, kako je uopće Bosna uži- 
vala iznimni položaj u carstvu.^) 

Husejin kapetan sa svojim pristašama 
poče sada spremati vojsku, da pogje u pomoć 
Škodra-paši, koji je u to doba (1831.) digao usta- 
nak protiv sultana. Mustafa paša imao je 40000 
ljudi i držalo se općenito, da će osvojiti Carigrad. 
Bošnjaci su naoružali oko 25000 ljudi, te krenuše 
polovinom aprila 1831. iz Travnika. Kod Busovače 
morao je Husejin da sačeka sve kontingente, pa da 
krene na Kosovo, jer odziv nije bio onakav, kakav 
se mogao očekivati. Ovo sporo kretanje Bošnjaka 

^) Pavlović o. c. p. 18—20. Offdje i detaljni zahtjevi 
ustaša. 



-•42 — 

potakne velikog vezira Rešidpašu, da požuri 
napadaj na Škodra pašu, da mu ne da vremena, da 
se sjedini s Husejin kapetanom. Rešid paša bio je 
poznat iz rata s Grcima kao valjan vojvoda, a ugled 
mu nije pao ni onda, kad je podlegao ruskom ge- 
neralu Diebiču. Po rodu je bio Čerkez te je svo- 
jom viteškom htabrošću i tjelesnom snagom, ljepo- 
tom i vještinom vrijedio kao pravi zastupnik svoje 
rase. Imao je sva svojstva, koja su potrebna vojsko- 
vogji, da oduševi vojsku. Vojska mu nije bila tolika 
kao ona Mustafa paše, ali je ovoga daleko natkri- 
lio u lukavosti i vještini. 

Rešid paša predobije neke od poglavica u Mu- 
stafinoj vojsci novcem, laskavim riječima i obeća- 
njima. Kada je došlo do boja na prilipskim visinama, 
piijegje većina Mustafa pašinih boraca na stranu Re- 
šidovu. Mustafa paša morao se povratiti u Skadar. 
Megjutim je i Namik paša pobjegao iz Travnika u 
Dalmaciju, a odanle u Stolac Ali-agi Rizvanbego- 
viću.^) 

Najposlije stigoše i Bošnjaci. Zanimivo je, da 
ih je knez Miloš svjetovao, da se kane toga posla. 
On im u pismu obećaje, da će ib izmiriti sa sulta- 
nom, a uzgredice im malo i prijeti. Koliko se Hu- 
sejin kapetan bio tada već digao, dokazuje njegov 
odgovor knezu Milošu. On mu naime uzvraća ovako: 
„Uzmi sam to malo jestiva pred sobom, ja sam 
svoje činije davno isprevrtao. Baš za tog padišaha 
neću da znam, kod koga bi se ti za mene mogao 
zauzeti. Da te dočekam, gotov sam u svako doba 
i na svakom mjestu. Moja je sablja sjekla prije^ 
nego što je tvoja kovana (?!)".-) 

Knez Miloš nije Bošnjake smetao i oni poraze 
Rešid pašu na Kosovu'*) (oko 18. jula.) Svuda su 



') Sr. Hilferćing: Eosnija, Hercegovina i Staraja Serbija 
p. 491. 

-) Popović o. c p. 210. Opširnije o odnošaju kneza 
Miloša prema ustanku i Gradaščaviću u Pavlović o. c p. 29—37. 
) Rešid paša bio je sam teško lanjen i pobjegao 
prema Skoplja ostavivši i svoju arhivu, koju zaplijeni Huse- 
jin. (Pavlović o. c. p. 23—24) 



43 



ih dočekali kao osloboditelje. A li • p aš a Viđaj ić 
osvoji Peći. Pobjedonosna bosanska vojska mo^la je 
pored općeg entuzijazma i fanatizma, oslobodivši 
najprije Skadar, dospjeti do Carigrada. Husejin ka- 
petan, od naravi ponosit, veli Bašagić, počeo je 
bivati nepristojan prema svojim drugovima, a oni 
povrjegjeni počeše se ralilaziti. Drugi nam pisci na- 
vode i druge razloge.^) Veliki vezir poslužio se istim 
sredstvima kao i kod Mustafa paše, naime obeća- 
njima i laskavim riječima i tako Bošnjake razdvojio. 
Rešid pašini izaslanici imali su najprije saslušati 
želje Bošnjaka. Oni zatražiše, da se Bosna ima 
zadržati u stanju, ukojem jest, bez ikakovih 
ref ora m a. Vezir se ima postavljati samo 
izmegju domaćih ljudi, a sada se ima H u- 
sejin postaviti odmah za vezira. Na sva 
tri uslova pristade Rešid paša odmah. Bošnjaci su 
time učinili veliku pogrešku. Oni su napustili svog 
prirodnog saveznika Mustafa piišu i onda nijesu po- 
čekali, da im se obećanja vezirova sankcionišu car- 
skim fermanom, nego krenu kući, kao da su obe- 
ćanja velikog vezira dovoljna. Osim toga valja još 
uvažiti i to, da je Rešid paša poručio tajno Mah- 
mud begu, tuzlanskom kapetanu („Tuzla 
kapetan") da to nije velika stvar, što Bošnjaci traže 
svoga vezira, samo da se ne tiaži vezirstvo za mlada 
i nepraktična čovjeka, kao što je to Husejin. To bi 
bolje priličilo starijem n. pr. njemu. Starac se dao 
uloviti i ode kući ne posavjetovavši se s drugima. 

Husejinu je opet Rešid poručio, neka se samo 
vrati kući, a on će njemu od cara pribaviti potvrdu 
za vezira. Uza to mu još i javi, da Tuzla kapetan 
radi o prevari. 

Kada se tako Rešid paša riješio Bošnjaka koji 
su pokazali više junaštva nego diplomatske proni- 
cavosti, navali na Škodra pašu, koji se predade 
i ode u progonstvo. 



^) Sr Jukić o. c. p. 147. Popović p. 211—212. Zapam- 
ćenja p. 6. 



44 



Husejin kapetan Gradaščević po- 
vrativši se u Bosnu, dao se proglasiti po 
svojim pristašama nekom vistom izbora vezirom. 
On je po svoj prilici sada uvidio, da je prevaren 
od velikog vezira, pa je sasvim vjerojatna Jukićeva 
verzija,^) da je poslao dva latarina u Novi pazar, 
te mu donesu ferman, koji je on sam učinio, da mu 
je u Bosni dano vezirstvo. Postavši vezirom, odmah 
je uredio u Travniku veoma sjajan veziiski dvor, 
pos'avio dvorjanike : ćehaju, divan efendiju, hazna- 
dara i t. d. Potpisivao se .vitezom od Bosne" 
(narod ga prozvao „Zmajem od Bosne"), dijelio 
mjesta i lena. Tball6czy ispravno primjećuje, da nas 
ovaj bosanski velikaš vrlo podsjeća na sredo- 
vječnog HrvojuVukčića svojim ponašanjem. 
Štaka Skenderova-) u svom „Ljetopisu Bosne" (od 
god. 1825 — 1856.) veli, da je vladao ne kao bo- 
sanski paša nego kao car. Jedan franjevac umije 
pričati, kako je Husejin dao pokupiti po Bosni 
sve najbolje krojače i zlatare, koji su pripravljali 
odijela i opreme za nj, njegove dvorjanike i konje, 
od srebra i zlata. Vezirski pečat dao je učiniti od 
zlata.'*) 

Bašagić, koji sa mnogo antipatije piše o 
Husejinovoj osobi, drži, da je Husejin samo po 
svom bogatstvu stekao toliku moć i prvenstvo. Nje- 
gova hazna da je bila upravo neiscrpiva. On bilježi 
„pouzdanu predaju*, da se postanak neicr- 
pive Husejinove hazne osniva na patvo- 
renju austrijskih banknota.^) Onaj, koji 
pozna iz zabilježene tradicije Husejinov život, jedva 
bi mogao povjerovati u tu Bašagićevu hipotezu. 

Megju protivnicima Husejin kapetana najmar- 
kantnija je ličnost A 1 i - a ga R i z van be go v ić 
St očev ić. S njime ćemo iinati jošte prilike da 



1) 1. C. p. 14". 
-) Hilferding o. c p. 570. 
') Bos. prijatelj IV. p. 121. 
*) Potanje Bašagić o. c. p. 1 



p. 143. 



— 45 — 

se pobavimo u Omerpašino doba, ali ćemo 
ipak na ovom mjestu nešto o njemu reći. Rodio 
se Ali-aga u Siocu. Imao je više braće, ali mlagji 
Omer-beg postade kapetan u Stocu, a to je 
dalo povoda čestim borbama megju braćom. Bio- 
graf Ali- age Rizvanbegovića Pamuci na^) iznaša 
do utančine ove obiteljske svagje, te bi prema njemu 
Ali-aga i skrivio smrt svog brata Omerbega u doba 
Derendelije (1813. god.) Poslije smrti Omerbegove 
zavadiše se braća opet ladi stolačke kapetanije, a 
Ali-aga ostade pobjednik. Brata Hadži-bega, 
kasnije glasovitog zulumćara, izagnao je za vazda iz 
Stoca. Ovaj se sklonio u Hutovo, u počiteljski 
kraj, gdje je sagradio kulu i ostavio iza sebe mnogu 
gorku uspomenu. 

Ali-aga nije bio puno bolji od Hadžibega; 
mnogo je haračio po Hercegovini i skrivio mnogu 
borbu megju hercegovačkim prvacima. 

Husejin kapetan poslao je (1831.) protiv 
Hercegovaca, svojih protivnika, Turan-bega 
(Turhaniju!) Sarajliju s nalogom, da pohvata 
svu petoricu hercegovačkih kapetana. Na granici 
nevesinjskoj zametne on borbu s vojskom Herce- 
govaca, koji su imali mmošlvo kršćana u svojoj 
vojsci. Turan beg bude razbit, dade se u bijeg, a 
riasan beg Resulbegović ode u Bitolj, gdje 
se u to doba već nalazio Mahmud paša, spre- 
majući se na Bosnu. Hasan beg se ovdje posavje- 
tovao s Mahmud pašom, kako će raditi protiv 
Bošnjaka. 

Budući da Husejinu nije stizala nikako potvrda 
njegove vezirske časti, stadoše mnogi dvoumiti o 
njemu. Neki ga i onako ostaviše, ma da su bili 
sultanovi protivnici. Tako n. pr. Hasan aga Pećki, 
vogja krajišnik^ i Tuzla kapetan. Održati se 
prema svojim novim protivnicima mogao je jedino 
terorom i on ih poče krvnički goniti. Da bi ih zastra- 



1) HiUerdincr o. c. p. 473—542. 

-) Sravni u Hilferdiaga osobito p 477—78. 



— 46 — 

šio, on nije prezao da najgore od njih odvede i na 
stratište. Mnogi od straha pred njim prebjegoše u 
Slavoniju.^) 

Huscjin se obraćao na vezira za potvrdu svoje 
časli, ali ovaj mii je poručivao, da će mu ostaviti 
vezirsku čast pod uvjetom, da se pokori, da pokupi 
bosanske mladiće, obuče im nizamsko odijelo i 
počne ih vježbati prema novim propisima. Husejin 
je to dakako odbio i sada jasno vidio, da će mo- 
rati proslijediti u borbi protiv sultana.-) 

U to se po malo počeo micati i novo imeno- 
vani bosanski vezir Hamdi Mahmud paša (u 
narodu Kara-Mahmud paša) prema bosan- 
skoj granici. Vodio je sa sobom 180(0 Arnauta i 
1200O regularne vojske. „Zmaj od Bosne" znajući, 
da će Mahmud paši pomoći i Hercegovci, nastojaše 
iz petnih žila, da skupi što više vojske. Odazov je 
bio vrlo slab. Oko Husejina ostalo je malo ljudi, u 
koje bi se on posvema bio mogao pouzdati. On 
pošalje u Novi pazar Alaj-bega Todorovića 
i Krupu kapetana. Ovi se utaboriše kod Banj- 
ske. Hadži Mu j aga, prijepoljski kapetan i 
Zmajev haznadar (nekada trgovački momak^ uta- 
boi i se kod P r i j e p o 1 j a. Kara Mahmud paša svlada 
najprije Todorovića i otpremi ga svezana u Carigrad. 
Hadži Mujaga branio je hrabro ćupriju na Limu, 
ali se i on morade predati pretežnijoj sili. Poslije 
predaje metnuše ga na magarca licem unatrag i 
vogjahu ga kroz varoš, kojoj je on bio zapovjednik. 
On je vikao Turcima: „Zar nema nijed- 
nog, da me ubije i oslobodi ove grdne 
sramote?" Na to mu odgovoriše: Ovdje 
nema nikakova Turčina, vi Bošnjaci ste 
samo pravi Turci.-') 



) Sr. detaljnije Pavlović o. c. p. 26—27. 

-) Guverner Dalmacije izvješćuje grofa Sedlnitzkoga, 
da je Husejin zatražio od sultana, da mu dade Bosnu i Her- 
cegovinu kao kneževinu kao što je Miloš Obrenović dobio 
Srbiju. (Ibid. p. 27.) 

^} Fopović 1. c. p. 21G. (Ove boibe dogagjale su se 
aprile 1832.) 



— 47 - 

Iza -toga Mahmud paša svlada još u nekoliko 
okišaja Bošnjake i pogje prema Sarajevu. 

Dok se ovdje ovako razvijale stvari, nije ni 
ona Husejinova vojska, što ju je poslao iz Travnika 
protiv Ali-age, imala sreće. Od straha pred tom 
vojskom razbjegoše se hercegovački kapetani koje 
kuda, a sam Ali-aga zatvori se u Stocu. Tvrgjavi 
megjutim ne mogoše Husejinovi ljudi „ni pera od- 
biti". Mnogo ih je pogibalo pred tvrgjavom. Zaludu 
su Ali-agi dovikivali aludirajući na njegovu posadu, 
koja je bila većim dijelom kršćanska: „Luka, Panto, 
Vidače! poturči se i predaj!" Ali-aga im je odgo- 
varao : Vi nijeste Turci, nego carske izdajice ; sve 
je u vas samovoljno, pa i vaš vezir. Na vama leži 
carsko prokletstvo, šio vjenčavate, nije vjenčano ; 
rodili se tko, ne će biti Turčin.^) Bošnjacima priklju- 
čiše se i brojni hercegovački muslimani, megju njima 
i brat Ali-agin : Hadži-beg. Noću 26— 27. febru- 
ara 1832. provali Ali-aga iz tvrgjave. Zametne se 
borba, u kojoj bude Husejinova vojska razpršena. 
Pred zidinama Stoca poginuo je i Ha- 
dži-beg. Devet zrna bilo je u njemu, ali on je 
još disao, kad je k njemu došao Ali-paša, da mu 
se naruga.-) 

Nešto sretniji bio je barem u početku Mu- 
jaga Zlatarevi ć, koji je kod Nevesinja svladao 
Bašagu Redžepašića i prisilio Ali-agu, da se 
opet morao sklonuti u tvrdi Stolac. Tvrgjavi megju- 
tim nije mogao ništa učiniti. Kad mu stigoše ne- 
povoljni glasovi od Husejina iz Sarajeva, napusti 
vojsku i pohita onamo. Tako je Ali-agi i njegovim 
pristašama bio otvoren put, da pogju u pomoć 
Mahmud paši protiv Husejina. 

Vojska Husejina od Gradačca brojila je na 
uzmaku pred Mahmud pašom oko 10.000 ljudi. 
U toj vojsci bilo je dosta i kršćana. Ovi su se 
valjda u posljednjim bojevima držali pasivno. Po- 

1) Hilferding p. 495. 
-) Hilferding p. 497. 



48 



znato nam je, da se Mahmud paša još .iz Bitolja 
obratio na l<atoličkoga biskupa (Miletića) pismom, 
koje je dospjelo u ruke fojničkom gvardijanu. Mah- 
mud paša poziva biskupa i njegove potčinjene, da 
se ne pridružuju ustašama i da se ne boje carskih 
obhisti. Oni „neka se pritrpe i zabavljaju mirno 
svojim poslovima, a kad mi stignemo na bosansku 
granicu, onda ćemo dati njima naše naredbe i pi- 
sati a kako budemo zapoviediti, tako neka urade, 
a uzdamo se, da ćemo ih brže izbaviti od svih 
muka, što su podnosili i podnose od tog prokletca 
(t. j. Husejina\) Mahmud paša se još dvaput obraća 
natranjevce: jednom iz Sjenice (29. aprila 1832.) 
a drugi put (u maju 1832.) izLjubogošća („due 
ore distante della citta Seraio"). 

Iz Sjenice piše Iranjevcima da svjetuju narod 
na vjernost svom zakonitom vladaru kao što je to 
bilo 1 u diugo doba, a on će njima potvrditi po- 
vlastice, dane im od Mehmeda II. Iz Ljubogošća 
javlja, da je pobijedio Husejina i ustaše. Husejin je 
pobjegao u Sarajevo, pa zato neka ne ulaze u grad, 
dok on grad ne kazni. Nije mi poznato, ali je više 
nego vjeiovatno, daje slična pisma morao 
Mahmud paša upuiiti i pravoslavnim 
vladikama. 

Husejinova stvar morala se smatrati izgublje- 
nom. Protivnici Husejinovi počeli su dizati glavu i 
u Sarajevu je spremio bunu protiv Husejina beg 
Džindžafić. Početkom maja smišljao je on gdje 
će sklonuti svoju glavu. Najprije je htio, da po- 
bjegne u Crnu Goru, s kojom je bio u savezničkim, 
prijateljskim odnosima, ali ga od toga odvrati glas, 
da je mrska flota iskrcala vojsku kod Sutorine. Nije 
mu preostalo druge nego da pomišlja na jedini izlaz, 
a 10 je bijeg u Austriju. Dakako da nije htio na- 
pustiti svoju stvar bez posljednjeg otpora. 

') Batinić u: Starine XVII. p. lOG— 08. Ovi su doku- 
menti otštampani i u Jelenić: Izvori za povjest kulturnog 
rada bos. franjevaca. (Gl. z. m. 1913 p. 48—49.) 



— 49- 

Negdje kod Hana Bulo ga') izgubi Husejin, 
mnogo slabiji od Mahmud paše bitku i povuče se 
prema Sarajevu. Pred samim zidinama Sarajeva po- 
kuša Husejin još jednom sreću. Ali paša Vidajić, 
a valjda i Zlatarović borili se s njime rame o rame. 
Osam konja palo je pod Husejinom i Alipašom 
Vidajićem. Mahmud paša imao je goleme gubitke 
i već je bio pripravan, da krene natrag, U to stigoše 
Hercegovci pod Alipašom Rizvanbegovićem 
i Smajil agom Ćengićem, Ovo je odlučilo o 
konačnom porazu i bijegu Husejinovu.-) Zvornički 
kapetan Mahmud beg i Tuzla kapetan^ 
bojeći se Zmajeve osvete, bijahu tobože doveli po- 
moćne čete, ali idući polagano stigoše jedva do 
Glasi nca, gdje su saznali za Zmajev poraz, pa 
se vraiiše kući, 2. juna mogla je već carigradska 
vlada objaviti, da ie Bosna pokorena, a ustanak ugušen. 

Kada su ustaše bile razbite kod Sarajeva, raz- 
bjegoše se na sve strane, Husejin je otišao prema 
Savi u svoju kapetaniju, a Ali paša Vidajić krio se 
u planinama. Ostali kapetani — dakako ne svi sa- 
stadoše se u Lijevnu, da se dogovore, hoće li se 
i dalje boriti. Ovdje nije došlo do kakove obavezne 
odluke, jer niti su ustaše imale vogje, niti se imalo 
za šta boriti. Kapetani i ajani se razigjoše i počeše 
se svaki na svoju ruku predavati carskim vlastima. 

Kara Mahmud paša iznenadio je sve, unišavši 
u Sarajevo, svojim blagim postupkom. Nije bilo 
nikakovih persekucija. Veli se, da je Mahmud paša 
izjavio, da nije »ljudski kasap«. Konfiscirao je jedino 
imetak Husejina, Zlatarića i Dženetića u ime države 
i prodao na javnoj dražbi,-^) Drugi su dobili pomi- 
lovanje. Ovaj je blagi postupak bio prouzrokovan i 
nuždom. Radi rata sa sinom Mehmed Ali paše egi- 

') Pavlovid o. c. p. 48 veli kod Šaruh-hana 17. maja. 

-') Otpor je morao biti vanredno hrabar, jer se raznio 
glas, da je Husejin pobijedio. I knez Miloš i dalmatinska 
generalna komanda dobili su izvještaje, da su Bošijaci potukli 
carsKU vojsku (Pavlović p 48 ). 

■*) Bašagić o. c. p, 146. 



50 



palskoga, Ibrahim pašom, morao je Mahmud 
paša opremiti Bošnjake na istok. Mnogi od Bošnjaka 
koji pogjoše na islok nijesu ni u borbi s Ibrahim 
pašom zatajili svoje oporbeno stanovište prema 
sultanu nego su prešli na Ibrahim pašinu stranu. 
Iznimka je bio Alipaša Rizvanbegović, koji 
se odlikovao u borbi kod Konje. Radi svojih za- 
sluga isposlovao je kao »persona gratissima« kod 
sultana odvojenjeHercegovine od Bosne, 
te postade tako hercegovačkim vezirom 
(1832. — 1851.). Od drugih počasti, zapade ga još 
i pridjevak »Galib« (pob j ed itel j). I njegovi 
vjerni kao n. pr. Smajil-aga bijahu počašćeni 
titulama i darovima. Sloga megjutim izmegju njega 
i hercegovačkih njegovih drugova nije potrajala dugo. 

Kad se Ali- aga Rizvanbegović u maju 1833. 
vratio s istoka kući, dočeka ga svečano čitava 
Hercegovina. Ali-aga je i progovorio sabranom na- 
rodu: muslimanima i raji pred Mostarom. Prema 
biografu Pamučini palo je tu lijepih fraza, koje on 
nije ni pomislio provesti u životu. Ali-aga se pozivao 
na svoje domorodstvo rekavši ujedno : Nitko nije 
svojem domu zločinac. Svakome ću ja suditi po 
čistoj pravdi. Bio Turčin — bio raja — svejedno, 
naći će u mene mjesta. Raja se mnogo nadala od 
njega. Ta ona mu je i pomogla mnogo do njegovog 
visokog položaja. Svoje riječi nije ispunio. Ponovno 
je završio svoj govor riječima: »Nitko od sada 
ne treba da ide ni k caru ni u Stambul; 
evo vam Stambul, Mostar, evo i cara 
i u Mostaru!«^) 

Husejin Gradaščević je još prije svoga konač- 
noga poraza, kako smo to spomenuli, držao, da se 
neće moći održati u Bosni. Zato je poslao u Beč 
caru Franji II. svog pouzdanika »starog prijatelja« 
fra Iliju Starčevića s molbom da mu austrijski dvor 
izradi milost sultanovu. Starčević kao da se nadao, 
veli Batinić, veliku dobru od pravednosti i dobrote 



Hilferding o. c. p. 603.— 504. 



— 51 — 

H'jsejinove, te j> živo zagovarao u Beču narodnu 
samoupravu u Bosni i preporučivao »bosanskog 
viteza« carevoj milosti. Iz ministarstva spoljašnjih 
poslova dobio je Starčević odgovor, da Gradaščević 
prestane sa svakim otporom i da izjavi svoju vjer- 
nost sultanu. U slučaju potrebe garantuje mu se 
slobndan prelaz u Austriju. Ovim se Gradaščević i 
poslužio, kad je čuo, da se Kara Mahmud pašini 
Arnauti spremaju na Gradačac Husejin je ponio sa 
sobom sve što je mogao. U sviti njegovoj bilo je 
devedeset ljudi. Dakako, da je Husejin držao, da 
će ga austiijske vlasti primiti s počašću i ponašati se 
prema njemu kao veziru, ali se u tom prevario. 
Ponajprije morao je on i svita mu predati oružje. 
Onda ih otputiše u Vinkovce, a odavle u Osijek, 
gdje su u istinu bili internirani. Časnici s jakim 
stražama pazili su na svaki njihov korak. Što više i 
sva gotovina, koja se nalazila u Husejina bila je 
konfiskovana.^) Husejin se nadao, da će moći u Beč 
caru, ali o tome austrijska vlada nije htjela ni da 
čuje. Porta je nato počela tražiti od austrijske vlade, 
da Husejina predadu turskim vlastima, jer Husejin 
nije politički krivac, nego obični zločinac. Knez 
Metternich je odbio ovaj zahtjev Turske. Kada je 
Husejinu uza svu pažnju s austrijske strane, ipak 
pošlo za rukom da korespondira sa svojim prista- 
licama u Bosni, odluči bečko dvorsko ratno vijeće, 
da se on premjesti iz Osijeka u Komoran. Istodobno 
poruči knez M.tternich Husejinu, da se obrati sultanu 
molbom za milost i da će se car Franjo za nj zauzeti. 
Metternicli je to učinio dakako tek onda, pošto mu 
je austrijski poslanik u Carigradu javio, da je porta 
pristala nato, da pomiluje Husejina. Husejin pristade 
rado, a s njime i Alipaša Vidajić na Metternichovu 
poruku i predadoše molbe. Kada je stigao očekivani 
terman, po kojem je Gradaščeviću bilo dozvoljeno, 
da prijegje u Tursku, ali da ne živi u Bosni, već 

') Martić (Zapamćenja p. 7.) bilježi, da su on i njegovi 
drugovi živjeli u Osijeku »galantno«. 



— 52 — 

gdje mu porta odredi i to da najprije dogje u Ca- 
rigrad, bio je Husejin odveden u Zemun i ondje 
mu po generalu Fojtu pročitan sultanov ferman. 
Austrijski feldmaršal-iajtnant Radošcvić stavio mu 
je na volju, da može sam odrediti hoće li ostati na 
austrijskom tlu ili otići u Tursku. Tek nakon dugog 
kolebanja i to ponajviše zbog toga, što mu je bilo 
zabranjeno živjeti u Bosni, a on se još i sada borio 
mišlju a i molio Radoševića, da se car Franjo za- 
uzme za njega kod sultana, da mu se vrati imanje 
u Bosni i da se opet viati za vezira, pa kada je 
stigao odgovor, da s austrijske strane nema više 
ništa očekivati, odluči se Husejin peti dan, da ide 
u Beograd u potpunoj resignaciji, ne pitajuć što će 
biti dalje s njime. 

U Beogradu sproveo je Husejin u svemu dva 
mjeseca. Tuera i pomisao na nemilu budućnost pro- 
uzrokovaše, da je pao u krevet. Napokon je morao 
otići u Carigrad U Carigradu mu sultan ponudi, 
da se primi velikog čina nad nizamom. Nadao se 
tako, da će Husejinov p:imjer i druge potaknuti na 
pokornost. Husejin tu ponudu odbije. Zato bude 
prognan sa svojim drugovima u Trapezunt. Prije 
no što je mogao otići u Trapezunt, umrije u Cari- 
gradu (1832.). Alipaša Vidajić i Zlatarević 
povrate se kasnije kući u Bosnu, dok je Krupa 
kapetan umro u Maloj Aziji.') 

Husejin kapetan bijaše u času svoga pada i 
smrti jedva 30 godina ili nešto više. S njime nestaje 
bez sumnje jedne značajne ličnosti. Bio je pun lijepih 
svojstava, ali odviše malo diplomata. Cilj njegova 
pokreta bio je veći, nego što je bilo u nj sposob- 
nosti, da ga izvede. Mlad, bez iskustva, bez kulture. 



^) O ovim dogagjajima sravni: Popovićo. c.p. 221. — 225. 
Rašid bej 1. c. p. 41.— 42. Asboth o. c 'SV3. i dalje. Po ba- 
šagiću umro je i Zlatarević u Maloj Aziji, dok K em ura: 
sarajevske džamije. Separat otisak Gl. z. muzeja za godinu 
1909. p. 2. znade da je Zlatarević živio u Sarajevu sve do 
1862. godine i ovdje pokopan. Mnogo sasvim novog materijala 
iznio je Drag. Pavlović o. c. p. 52.— 61. 



53 



ponosi', ambiciozan preko mjere, velikodušan i ne- 
milosrdan, nestalan u svojim raspoloženjima prema 
prijateljima i neprijateljima, nije bio kadar održati 
za sebe stranku svoju. Slomila ga je i zavist bo- 
sanskih velikaša. Osobito neke starije porodice gledale 
su u njemu »parvenija« i odatle na nj tolika mržnja 
n. pr. Hercegovaca. 

Da toga nije bilo, možda bi mu bilo uspjelo 
izvojevati Bosni slobodnu unutrašnju administraciju 
i autonomiju, koja bi bila od sultana priznata, dakle 
zakonska. 

Popović-Šapčanin opisuje pojavu Husejinovu 
ovako: Porasta je bio srednjeg, 'nteresantne fizijo- 
nomije. Pogled mu bijaše sladak i pun melanholije, 
osmjeh tužan, ali prijatan. Nad crnim očima ima 
gjaše lijepo povučene obrve, a lice mu bijaše bijelo 
i nosaše na sebi gjurgjijanski tip njegove matere. 
Bijaše duh pun kreposti, energije, vojničkog talenta 
i hrabrosti. Kao muslinan bijaše pun revnosti. Do 
sitnice je vršio obrede svoje vjere i propise kurana. 
Već njegov otac Osman kapetan slovio je kao 
pravedan čovjek, jer u njegovom kotaru, kad je 
bila riječ o pravu, nije pravio razlike izmegju 
kršćana i muslimana. Ista svojstva posjedovaše i sin 
mu Husejin. I ako je raju prezirao, nije dopustio, 
da joj se pravednoj čini na žao, zato su ga potči- 
njeni ljubili, a pogranične tugje vlasti su ga odli- 
kovale, jer je znao držati duž granice red.^) 

Kara Mahmud paša upravljao je Bosnom 
u svemu 15 mjeseci. U Carigrad predloži, da se u 
Sarajevu načine vezirski dvori i jedna vojarna u 
gradu, u kojoj će biti uvijek 1000 vojnika. Ovo bude 
odobreno i na Gorici sagrađeni »Paša-saraji« s ve- 
likim zidom. Polovinom juna godine 1833. poslaše 
ga u Janinu, gdje je planuo ustanak, a u Bosni ga 



') Sumnjam, do je na nj djelovao »pokret hrvatskog 
bugjenja« u ono doba. O tome gl. Holeček: Bosna i Herce- 
govina za vreme okupacije. Preveo St, Miličević, Beograd 
1903. p. 75. 



- 54 — 

zamijeni Davud paša, slabić, koji je popuštao 
velikašima. Napose stekne veliki ugled i vlast u Sa- 
rajevu Fazli Šerifović, koji je već za Kara- 
Mahmudovog namjesnikovanja sa Mustafa pa- 
šom Babićem igrao važnu ulogu. Davud paša 
imenova Fazli Serifovića sarajevskim muselimom. 
Kao sarajevski muselim načinio je mnogo nasilja 
protiv kršćana. Slaka Skenderova pripovijeda, da je 
dao objesiti franjevačkog gvardijana u fojničkom 
manastiru.^) Franjevci se potužiše u Beču, a iz Beča 
je otišla tužba u Carigrad. Šeiifović bio je pozvan 
u Carigrad. On ponese sa sobom mnogo novaca i 
ujedno dade za sobom poslati pisma s pečatima 
muslimana i pravoslavnih, u kojima se potvigjuje, 
da je on pravedan. Doskora se povrati iz Carigrada 
i nastavljaše svoje zulume. 

Slaba uprava Davud paše karakterizovana 
je i ustankom popa Jovice iz Dervente, koji se 
odmetnuo u Vučjak i odavle sa svojim četama 
uznemirivao Derventu i Odžak. U aprilu god. 1834. 
razbiše okolišni muslimani popa Jovicu i raztjeraše 
mu čete. Ovo je prvi ozbiljniji pokušaj pobune pra- 
voslavnih. 

Radi opće anarhije u zemlji poslaše franjevci 
svoga čovjeka u Beč ne bi !i pomoću papinskog 
nuncija izradio u bečke vlade, da ona na novo po- 
stavi u Bosni konzula. Bečka vlada nije to mogla 
izvesti.-) Liječnik Marcochi, izvješćujući vladu svoju 
u Zadru o nekoj pošasnoj bolesti, opisuje anarhiju 
u zemlji i nemoć vezira, koji je zaslužan i mudar 
čovjek, ali ne može držati na uzdi vlastele. Kršćani 
traže, veli on, prisutnost jednoga konzula, koji bi 
im bio zaštitnik i branitelj od nepravda, što ih tlače. 
Konzulat plašio bi Bošnjake više nego 
vlastita vlada (»piu assai che il proprio 
loro Governo«).') 

') Hilferding o. r. 677. 

-) batinić III. 2liJ. 

■^) Batinić u Starinana XVII. p. 108. 



— on — 

Godine 1835. dogje mjesto Davud paše Ve- 
džihi Mehmedi paša (Vedžid-paša). Ovaj je 
odmah na prvom sastanku bosanskih prvaka ukinuo 
kapetanije i podijelio Bosnu na mu seli m- 
1 u k e. Stari kapetani ostali su u svojim nahijama 
i nadalje muselimi, ali im se ovom novom naredbom 
ipak uzdrma vlast. Vezir ih je mogao sada kao či- 
novnike skidati i namještati. 

Vedžihi paša imao se mnogo boriti s bosan- 
skim velikašima. Radi kleveta Mustafe Babica i 
Fazli Serifovića, koji su i za njegove uprave 
uživali u Sarajevu i u zemlji osobite povlastice, 
dade on smaknuti uglednog banjalučkog muselima 
Hifzi-efendiju Ovo je piouziokovalo ustanak 
krajišnika, kojima se pridruži i Posavina pod bije- 
Ijinskim muselimom Alipašom Vidajićem 
Sarhošem, nekadanjim drugom Husejin kapetana 
Gradaščeviča. Borbe su se vodile god. 1836. i 1837. 
Alipaša Vidajić svladan od Vedžihi-paše izmegju 
Vranduka i ŽepĆa umakne u Bijeljinu i zatvori se 
u gradu. 

Vedžihi paša pogje za njim u potjeru i 
kad je zaprijetio Bijeljini, da će je spaliti, piisiliše 
stanovnici grada Vidaiića na predaju. Valija ga ot- 
premi, a s njime i mnoge diuge u Carigrad. Alipaša 
je doskora iza toga umro u Trapezuntu kao pro- 
gnanik. 

U god. 1836. pada i jedna epizoda istorije 
hercegovačke, koju je vrijedno zabilježiti. Kako je 
Alipaša Rizvanbegović postao hercegovačkim vezirom 
sasvim je zaboravio na svoja obećanja raji, o kojima 
je tako lijepo znao pri svom nastupu govoriti. Po- 
granične oblasti prema Crnoj Gori kao nikšićka 
župa, Grahovo, Zupci, Drobnjaci često su zbog ve- 
likog pritiska od njega otpadale. Mnogi su opet iz 
ostale Hercegovine bježali u Crnu Goru. Alipaša je 
svojim ljudima naložio, da hvataju bjegunce, da im 
sijeku glave i njemu dostavljaju. Posebne nagrade 
dijelile su se za crnogorske i uskočke glave, kojima 



— se- 
je on kitio mostarsku tvrgjavu. Tim su se poslom 
bavili i pravoslavni čobani, a govorilo se, da su i 
mrive iskapali i sjekli im glave. 

Petar II. Petrović Njeguš (1830.— 1851.) 
slavni pjesnik „Gorskoga vijenca", nekoliko se puta 
pismeno obraćao na Alipašu, da se urede sporna 
pitanja na granici. Dogovoriše se najposlije, da će 
namjestiti na granici pandure. Alipaša bijaše u 8 a- 
njanima namjestio pandure, a stavio im je na 
čelo buljukbašu Murata Borčanina, koji 
je bio veoma nasilan čovjek i silu nepravda počinio. 
Knez Rade Božović s nekolicinom svojih dru- 
gova smakne buljuk-bašu i prebjegne u Grahovo, 
koje se bijaše već sasvim u to doba odmetnulo od 
Alipaše. Alipaša odluči sada da Grahovljane kazni, 
pa zato naloži svim hercegovačkim muselimima, 
da dogju na grahovsko polje. U toj vojsci bio je i 
opjevani Smajil aga Ćengić. Smajil aga rodio 
se od oca Rustan-bega po svoj prilici u L i p- 
niku, kuli njegove porodice na gatačkom polju. 
Njemu je uspjelo povećati očinski posjed, a kao 
pristaša sultanov u Husejinovom pokretu dobio je 
naslov carskog kapidži base (nadkomornik). U 
ranije doba odlikovao se u bici pod Ložnicom, 
gdje je uhvatio jednog ruskog generala živa (?) i 
poklonio ga Ali- paši Derendeliji. 

Kada je u augustu 1836. Alipaša stigao na 
grahovsko polje, 'zatraže Grahovljani pomoć u Crno- 
goraca. Petar II. posla im 300 ljudi, i pred njima 
svog rogjenog brata JokaiStevu Stankova. 
U toj četi bijaše još sila članova iz porodice Petro- 
vića. U noći iznenada nahrupe Crnogorci na Her- 
cegovce, i to po nesreći baš na onaj dio, kojim 
upravljaše Smajilaga. Crnogorci budu suzbiti. 
Od Petrovića umakao je tek jedan IG-godišnji Drago 
Jakovov. Grahovljani se nato predadu sa svojim 
vojvodom Jakovom Dukovićem Vujačićem 
Alipaši, a ovaj odvede vojvodu i još nekoliko znat- 
nijih glavara u Mostar, te ih baci u tamnicu. Kas- 



57 



nije ih Alipaša Dusti na slobodu uz obećanje, da se 
neće više odmetati od Turaka i uz otkup. 

Junaštvo Smajil age proču se doskora po či- 
tavom turskom carstvu. Sultan Malimud II. posla 
mu ferman, u kojem ga imenova pašom. ^) 

C. 
Borba protiv reforama se nastavlja do sloma 
bosanskih feudalaca pod Omer-pašom 
(1839—1852) 

Sultan Mahmud II. reformator zaklopio je svoje 
oči 30. juna 1839. Za čitave svoje vlade imao se 
boriti s unutrašnjim i vanjskim poteškoćama, ali to 
ga ipak nije smetalo, da stalno ide k cilju, što ga 
je postavio. O ovome vladaru ne smije istorija da 
sudi po onome, što je on izvršio, nego više po 
onome, za čime je težio i što je junački počeo. Vo- 
lio se Mahmud sam usporegjivati s Petrom Velikim, 
za kojim je dakako mnogo zaostao što se tiče us- 
pjeha. Živio je i radio u mnogo težim i nepovolj- 
nijim prilikama nego veliki ruski reformator. 

Sin i nasljednik Mahmutov, AbdulMedžid, 
imao je tek 16 godina, kad mu je otac umro. Očeve 
reforme nijesu još uhvatile čvrstog korijena i bla- 
goslov njihov ne bijaše još nitko osjetio. Događalo 
se upravo obratno, da je svatko držao, da ima pravo 
sve nesreće, koje su državu stigle u posljednje doba 
smatrali posljedicama uništenja staroga i neuspjelih 
novotarija. Ušljed toga bilo je nezadovoljstvo u 
državi općenito. Muslimani su držali, da su njihova 
gragjanska privilegija ugrožena, a kršćani nijesu 
vjerovali, da vlada ozbiljno misli njihov položaj 
poboljšati. 



^) Šišid: Pogibija Smajil age Čengića. (U Kolu M. H. 
1908. p. 169.). Ovdje je i literatura o tom dogagjaju.p pori- 
jetlu Čengića: Bašagić: Najstariji ferman begova Čengića. 
(Gl. z. m. 1897. p. 437. i dalje). Drukčije glasi prikaz gra- 
hovskog dogagjaja u Hilferdinga o. c. p. 528.-529. 



53 



Abdul Medžid je bio sretan u izboru ve- 
zira. Kormilo države preuze Rešid paša, koji je 
boravio mnogo na zapadu, specijalno u Londonu, 
i pribavio sebi tako pogled u zapadno evropske pri- 
like. U Londonu je imao prilike vidjeti, kako en- 
gleska i francuska javnost s oduševljenjem prati rad 
M eh med Alipaše egipatskoga, u kojem je 
gledala čovjeka modernih ideja i regeneratora Sultan 
Mahmud prokrčio je novoj eri prije 13 godina pu- 
tove krvavim aktom, a sad je Rešid paša spoznao 
potrebu, da Turska treba pred "čitavim civilizovanim 
svijetom pokazati, da kani ustrajati na putu, kojim 
je pošla. Prvi put je to pokazala barbar- 
skim činom, sada neka pokaže da znade 
upotrebiti drugu metodu, metodu mir- 
noga rada, kojim će se započeti nova 
epoka Turske. 

Rešid paša mislio je svoju osnovu izvesti tako, 
da izagje pred svijet jednim aktom, u kojem će se 
modernim duhom razložiti gragjanska prava, odstra- 
niti najizrazitije zloupotrebe uprave i tako Tursku 
dovesti u red liberalnih država Evrope. Engleska i 
Francuska priklonit će svoje prijateljstvo Turskoj, a 
pojava Mehmed Alipaše ne će toliko više svraćati 
pažnje Evrope kao do sada. 

Rešid paša nije htio novim ^iktom stvoriti odmah 
novo stanje. U tom aktu ustanovit će se principi, u 
kojima će biti sadržan i proklamiran budući pravac 
turske vlade. Sultana Abdul Medžida bilo je lako 
za taj plan predobiti. Tajne pripreme činile se dulje 
vremena i najposlije početkom novembra 1839. bili 
su svi visoki dostojanstvenici i činovnici uz druge 
odlične zastupnike duhovnog i svjetovnog staleža 
kao i predstavnici kršćana sabrani na južnoj strani 
saraja u bašći, gdje je stajao kiosk od Gulhane. 
Uz osobitu pompu dogje ovamo i diplomatski kor. 
Svi ti dostojanstvenici sabrali su se da čuju hatti- 
šerif sultanov (prozvan od „GiJlhane"). Rešid 
paša ga je pročitao, a salva od 101 topovskog 



— 59 — 

hica, koji su grmili nad Bosporom, objavila je 
gradu čitanje toga „lista slobode". Na taj 
hattišerif prisegao je sultan s veliko-dostojanstveni- 
cima, što do sada nije bilo u običaju. Haitišerif 
nije donio originalnih misli. Sultan Mahmud II. sve 
je te misli prije izrekao. Zato ima u hattišerifu 
mnogo dvomislenosti. S jedne strane gledalo se 
predobiti kršćansko žiteljstvo Evrope, a s druge 
strane hvalenjem staroga, ugodit muslimanskom 
javnom mnijenju. 

Glavne točke ovog glasovitog hattišerifa sastoje 
se u slijedećem : Obećaje se sigurnost života, časti 
i imanja bvim podanicima bez razlike narodnosti i 
konfesije. Nitko se ne smije kazniti više nego to 
sud odredi. Nad nikim se ne može u buduće pro- 
glasiti smrtna kazna osim iza sudačke odluke nakon 
istrage. Smrtne osude imadu se s izvješćem opre- 
miti u Carigrad. Dok sultan ne potvrdi osude, ne 
smije se nitko ni javno ni tajno smaknuti. 

Konfiskacije j.imetka se zabranjuju t. j. po za- 
konu ne smije se više plijeniti ostavština osugjenoga 
od strane političkih vlasti niti stajati na put zako- 
nitim nasljednicima. Za muslimane odregjuje se 
novačenje i to srazmjerno prema broju stanov- 
ništva u pojedinim pokrajinama. Vojnička služba 
odregjuje se na 4 — 5 godina. Svatko će u buduće 
plaćati porez prema svoru posjedu i imetku. Mo- 
nopoli 1 zakup poreza u provmcijama imadu se 
dati onima, koji najviše nude. 

Na osnovu „hattišerifa" izdavao se niz orga- 
ničkih zakona, koji su spojeni poslije pod imenom 
„Tenzimati hairrije" (t. j. spasonosne, dobre 
uredbe). 

Dakako, da su turski državnici ovoga doba 
zaboravili na jednu staru činjenicu : da je laglje 
dobre zakone izdati, nego korumpiranu upravu od- 
straniti. Bili su skloni dobru volju smatrati djelom 
i mislili time poslići velike uspjehe. Dogagjaji iza 
proklamacije „hattišerifa" opravdali su sasvim sud 



— 60 — 

Mehmed Alipaše, koji je rekao, da je sve 
to šahovski potez protiv njega.^) 

Hattišerif nije imao u Bosni nikakove praktičke 
posljedice, premda je bio javno pročitan, U zemlji 
vladali su i upravljali po starom sistemu muselimi 
i u toku od 8 godina izmijenila su se četiri vezira, 
te trošila sve svoje sile, a da nijesu mogli ništa 
promijeniti. O jednakopravnosti nije bilo govora; 
uregjena se civilna uprava nije dala provesti, ncgo 
je stari feudalni sistem vladao i dalje. 

Sasvim je ispravno shvatio „hattišerif", bistri 
fratar Jukić. O ravnopravnosti proklamiranoj godine 
1839. , veli on, u Bosni nema ni govora. Taj hatti- 
šerif služi engleskim i francuskim političarima, da 
imadu štogod „blebetati" po svojim žurnalima, da 
je u Turskoj „Eldorado". 

Moramo primjetiti, da protivnici hattišerifa ni- 
jesu bili jedino u domaćem muslimanskom pučan- 
stvu. Veziri, koji su dolazili u Bosnu, da provagjaju 
tenzimat, pokvareni turski činovnici, svakim su danom 
gazili ono, što su morali provagjati. Tim svojim 
zlim primjerom poticali su i druge, [da rade u nji- 
hovom duhu. Veziri, veli Jukić, koji jedan za drugim 
dolaze u Bosnu, nemaju druge brige, već kako će 
nakupiti od sirotinje blaga, a to ovim načinom : on 
prepusti muselimu, kadijama i drugim velikašima, 
da rade od kršćana, što hoće. Oni globe, a raja se 
prituži veziru. Onda vezir ono, što su od nje po- 
otimali od njih sebi uzme, raju praznu pusti, a 
njih opravdane šalje natrag na selimluke ili i njih 
pritvori i oglobi. Hajduka su pune planine, a varoši 
kesedžija. Ovi osim što globe i cijene kršćane česio 
i ubojstvo učine. Ove zločince i razbojnike isti mu- 
selimi drže i brane ih, a oni njima za to neko- 
liko kesa plaćaju.-) 

') O ovim do^agjajima sr. Rosen o. c. II. 14.— 24. 
Ovdje i >hattišerif< p. 250.— 253. 
-) Jukić o. c. p. 153. 



— 61 — 

Ovakovu tmurnu sliku daje nam Jukić, a imamo 
dostatno drugih svjedočanstva, koja pokazuju, da 
nije pretjeravao. 

Vratimo se megjutim na vezirovanje Vedžihi- 
paše. Ovaj ..kršćanski i turski krvolok", kako ga 
Jukić zove, proveo je neke reforme u vojsci. Od 
sedam bosanskih sandžaka, osnuje on četiri a laj a 
spahija pod imenom suvari-redife (konja- 
nička rezerva). Ta četiri alaja nosila su imena: 
bosanski, hercegovački, kliski i zvornički. Svakom 
alaju postavi na čelo po jednoga miri- alaja 
(pukovnika) i imenuje ostale činovnike po novoj 
naredbi. Sva četiri alaja spoji u dvije live (di- 
vizije). Mustaj paša Babić i Fazli paša 
Šerif vi ć postadoše mir- Uvi ma. Čini se, da 
je to učinjeno zato, jer stari spahijski sistem i 
onako nije više puno vrijedio. Spahije su gledale, 
da se otmu svojoj dužnosti. Da i ova „konjanička 
rezerva" nije bog zna kako funkcionirala, te da je 
izazvala smutnju, o tome ima dokaza.^) Po tenzimatu 
bio je uopće spahijski sistem ukinut, ali u Bosni 
se to provelo do kraja istom za Omerpašinih vre- 
mena. Rušenje lenskog (spahinskog) sistema, po 
kojem su spahije dobile neku otkupninu ili doživotnu 
penziju, smanjilo je dobitke begovima i agama, pa 
su oni počeli tražili robotu. Vrijedi to osobito za 
one, koji su imali malene dohotke, jer je za nje 
bio i oikup malen. Mnogi su zaludu i očekivali od 
porte otkupninu. Zbog loga se i pogoršaše od- 
nošaji izmegju aga i kmetova, koji su u mnogim 
krajevima bili upravo patrijarhalni. Poznato nam je, 
da su već god. 1840. kmetovi predali tužbu na 
portu posredovanjem bečkoga kabineta. Porta je 
nato god. 1843. odredila, da age ne sile kmetove 
po svojoj volji na robotu nego da svaka kmetska 
familija šalje na tjedan jedan dan dva čovjeka. Te 

') Bašagić o. c. p. 152. Bašagić ne navagja tačno godi, 
nu, kad se ta reforma provela. Valja primjetiti, da su baš 
miljenici vezira: Babić i Šerifović, koji su tobože bili odani 
sultanu svojim nezakonitim postupkom izazivali bune. 



- 62 — 

se naredbe dakako nijesu obdržavale sa strane aga. 
God 1848. bila je lobota saiviin ukinuta (vidi niže!). 

Ako su u Bosni vladale dezolatne prilike, nije 
bolje bilo ni u Herce^^ovini. Alipaša Rizvanbegović 
vladao je ovdje sasvim tiranski. Nezadovoljni su 
bili s njime kršćani ali i njegovi nekadanji prijatelji. 
Ako je samo deseti dio onoga istinit, što nam o 
njemu njegov biograf pripovijeda, dosta je, da Ali- 
pašin režim u Hercegovini istorija osudi. Velika mu 
je pogrješka bila, da je vladu i upliv na vladu pre- 
puštao svojim sinovima i zloglasnim ljudima. Njegov 
kavaz-baša Ibrahim Dio je gadan krvopija, 
koji je masu kršćana ni krivih ni dužnih dao po- 
gubiti. Za 17 godina njegova vezirovanja bilo je 
pogubljeno baš ni za šio lOOO kršćana. Zato su 
mnogi bježali u Crnu Goru i Dalmaciju.^) 

Megjutim Alipaša se tiranski ponašao i prema 
svojim nekadanjim drugovima. Najodličniji su megju 
njima museliml: Hasan beg i Smajil aga. 
Oni su mislili, da će s njime vladati, a on se sada 
ni malo nije na njih obazirao. I jedan i drugi mu- 
selim intrigirahu protiv njega u Carigradu, ali bez 
uspjeha. 

I prema običnim muslimanima postupa tiranski. 
Otima im zemlju na Buni, gdje je postavio glaso- 
viti svoj ljetnikovac. Zapovijedi iz Carigrada nije 
slušao, a svoju neposlušnost pokrio podmićivanjem 
carigradskih velmoža. Vedžihi paša opomenuo ga, 
da provede tenzimat, ali on nije mnogo za to mano. 

Kolali su glasovi, da Alipaša šalje potajno u 
Bosnu bundžije, da dignu Sarajlije protiv vezira. 
Buna god. lc4U. u Saiajevu, kojoj je stao na č^ilo 
Ah med ef. Glodžo, koji je kasnije tražio zaštite 



*) Hilfeiding o. c. p, 513.— 514. O nasiljima Alipaše 
priča mnogo i Colcorilo. Prije pada njegova sastadoše se 
svi muselimi i bosanski namjesnik Hairuddin paša kod njeg 
te se tuže, >da e arače uzimo na mertve nakon šest 
jjodina dana i da su žene trudne pipali, pa im govorili, i ti 
ceš roditi muško dicte, dai arač«. (Gledaj G. z. m. 1913. p. 
97. i p. 103. i dalje). 



63 



u Alipaše na Buni, a onda tek pobjegao u Du- 
brovnik, dokazuju opravdanost te sumnje. Bune su 
mu bile uvijek razlogom, da otegne provagjaiije 
tenzimata.^) 

Hasan beg Resulbegović i Smajil aga Cengić 
izgubili su sasvim u njega povjerenje, kad je Ali- 
paša počeo po dvije do tri kapetanije spajati u 
jedan muselimluk, u koji je onda namještao svoje 
sinove ili rogjake. Smajil aga, pivski, gacki i drob- 
njački muselim kao i Hasan beg trebinjski, znali 
su, da će doći i na njih red. Sami dakako nijesu 
mogli ništa učiniti protiv Alipaše. Alipaša, koji je 
Smajil agu držao najpogibeljnijim, grozio se često, 
da će mu skinuti glavu. Koliko ga je mrzio, vidi 
se po tome, što je najmio nekog krvoločnog Fer- 
hata Krvave a, da agu ubije. To megjutim nije 
uspjelo. S malo sreće radio je protiv Smajil-age, 
tražeći jednako nekoga, da ga potajno smakne i 
crno,^orski vladika.-) 

Godine 1840. napokon uspije vladici, da se 
Smajil agi osveti za poraz na Grahovu. Smajil aga 
imagjaše vrlo razvratnog sina Rustan-bega, koji 
je obeščašćivao djevojke u Pivi, Gackom i Drob- 
njacima. Drobnjačani potuže se vladici i ujedno mu 
saopće odluku, da će Rustan-bega pogubiti. Vladika 
ih odgovaraše od tog, jer da će ostati stari Smajil- 
aga, a on će za osvetu uništiti Drobnjake, ako po- 
gine Rustan-beg. On im dadne savjet, da domame 
, u Drobnjake samog Smajil-agu i njega ubiju. Tako 
će lazoriti dom Čengića. Pod izlikom, da bez nje- 
gova prisustva ne mogu pODrati harač ili po drugoj 
verziji, da se Drobnjaci bune, zatim da riješi neke 
nepravde i napokon, da ljudi tajno izmegju sebe 
šapću, kako se Smajil-aga boji doći megju Drob- 
njačane, odkad je ono na Granovu posmicao Petro- 
viće, namamiše Drobnjaci Smajil-agu, da dogje 
megju nje. Na ovom mjestu valja još zabilježiti i 

'^) Hilferding o. c. p. 525, 
-) Šišić 1. c. p. 171, 



— 64 — 

verziju Bašagićevu. Smajil aga je slučajno došao 
u Drobnjake, On je naime stpjerao svog zeta i ve- 
zira Sulejmanpašića uzeti iž Škodre u Bosnu i po- 
staviti ga mjesto Vehidžije. Ako bi mu to za rukom 
pošlo, on bi bio maknuo pomoću Osman-paše 
Sulejmanpašića i Alipašu Stočevića. Zato je pošao 
s dobrom četom, da tobože kupi harač u Drob- 
njacima.^) 

Smajil-agi stigao je u pomoć još Ah med 
Bauk, njegov pobratim s 200 Nikšićana. Smajil-aga 
se utaborio na Ml j etičku, na istočnoj strani 
Drobnjaka 5. oktobra 1840. godine. Za burne noći 
navale Drobnjaci, kojima su stigli po dogovoru u 
pomoć Crnogorci, na agin tabor, te u čas nastade 
metež i strašno noćno klanje. Pošto su mu prije 
još odveli konje, skoči Smajil-aga (u gaćama i 
košulji) na prvog konja, koji mu je bio pri ruci i 
ispali kuburu na jednog prisutnog taoca. Smajil aga 
je naime uzeo nekoliko Drobnjaka kao taoce, jer 
kao da je slutio, a bio je donekle i upozoren, da 
se protiv njega nešto sprema. Ostali taoci sada 
skoče, te udare na agu. Netko sprijeda, netko straga. 
Kad le Smajil-aga pao, poviče Mića Memedović: 
„Ako ga je puška u potiljak ubila, to je moja", 
dok je Mirko Aleksić odrubio mrtvom agi 
glavu. Tako pogibe Smajil-aga iz busije. Ahmed 
Bauk sretno pobježe, dok je kojih 70 aginih ljudi 
poginulo. Vladika je kasnije primio Smajil-aginu 
glavu, sablju, oružje i dva konja. 

Kad je Alipaša Stočević saznao za Smajil-aginu 
pogibiju, bilo mu je s jedne strane milo, ali ga je 
opei s druge strane smetalo, što je tim dogagjajem 
pao ugled turski kod kršćanske raje, a porastao 
ugled Crne Gore. Osim toga i javno mnijenje u 
Hercegovini tražilo je od njega, da osveti Smajil- 
aginu pogibiju. Alipaša zatraži pomoć u Vedžihi 
paše i ovaj mu posla 500 ljudi. I nasljednik Ve- 
džihi paše u Bosni Mehmed Husrev paša 

') Bašagić o. c. p. 156. 



65 



posla mu 100 ljudi. Na čelo vojske postave se osim 
Alipašina sina Hafiza još i oba Smajilagina sina 
Muhamedbeg i Dedaga, zatim Hasanbeg 
Resulbegović i drugi neki hercegovački ajani. 
Vojska hercegovačka navali na Drobnjake u 
januaru 1841. godine. Drobnjaci i Moračani budu 
hametom potučeni, a Hercegovci se vrališe sa 120 
crnogorskih i drobnjačkih glava, kojima okitiše još 
svježi grob Gazi Smajil-age Cengića kod Cengića 
kule u Lipniku. Čarkanja izniegu hercegovačkih 
muslimana i Crnogoraca potrajahu iza toga još do 
jeseni god. 1842. Dok je bilo tih bojeva, nije u 
Hercegovini moglo biti ni govora o provagjanju 
tenzimata. 

Iza Vehidži paše izmijeniše se u dosta kratko 
vrijeme na bosanskoj namjesničkoj stolici M e h m e d 
Husrev-paša (1840—1843.), Mehmed Ćamil 
paša (1843—1844.), OsmanNuri-paša (1844.), 
Hadži Halili Čamili paša (1845— 1846) i na- 
pokon Mehmed Ta hir paša (1846(?) ili 1847., do 
1850.) Mnogo je posla bilo osobiio za HadžiČa- 
milipaše sa Krajišnicima. Godine 1845. imali su 
se po osmanlijskom carstvu provesti t. zv. medžlisi, 
koji su se dijelili u pokrajinske, okružne i kotarske. 
Paše su na taj način bile obvezane, da u svim po- 
slovima, koji se tiču uprave, sudstva i porezne uprave 
rade sporazumno sa vijećem, dok je egzekutiva da- 
kako ostala u njihovim rukama. Osim muslimana 
bile su u vijećima zastupane i ostale religije.^) 

Mehmed Tahir paša, nekada kapudan 
paša, a kasnije vezir u Jedreni, počeo^je iza dulje 
pauze energičnije provagjati tenzimat. Čim je stigao 
u Bosnu, predloži zemaljskom vijeću u Travniku, 
da se uz redifsku suvariju (konjaničku rezervu) po- 
piše po Bosni još 30.0( vojnika za slučaj potrebe 
i naoruža novim oružjem (nizam!). Protiv toga di- 
goše se najprije Sarajlije, a Tahir paša zatraži pomoć 



^) Rosen o. c. II. p. 87. 



— 66 - 

u Carigradu i upokori Sarajlije.^) Iza toga je odlučio 
da se baci na Krajišnike, U augustu 1849. pobio 
se s njima kod Bihaća, ali bez osobita uspjeha. Po- 
slije mu zavlada u vojsci kolera, a i on sam oboli, 
pa se vrati u Travnik. Ovdje je dulje poboljevao, 
nešto se oporavio, a onaa mu se bolest povratila i 
on umre (1850.) Prije smrti htio je da napokon raz- 
računa sa glasovitim Babićem i Šeritovićem. 
Ova dva intrigana na oko su prianjala uz reforme, 
ali su potajno znala mutiti protiv njih. Kad je Tahir 
paša bio dočuo, da su oni krivi prvom ustanku Sa- 
rajlija, a i posljednjem ustanku K'ajišnika, pozva ih 
po naročitom poslaniku u Travnik. Oni uz razne 
izlike otprave poslanika u Travnik, a tajno pobjegnu 
u Carigrad, da tuže vezira. Odnijeli su novce, veli 
fra Grgo, a i sultanova mati bila je Fazlipašina za- 
štitnica i tako se pomognu.-) 

Godine 1848. navališe portini vjerovnici na 
nju, a porta se nagodila tako s njima, da im je 
dala pravo prikupljanja poreza, od kojih je jedan 
dio išao u državnu blagajnu, a drugi su dio oni za 
sebe pridržali. Vjerovnici, velike engleske i francuske 
banke, povjeriše pobiranje poreza zakupnicima, jer 
nijesu htjeli navući na se mržnje naroda, što ga 
„obrazovana Evropa" uvaljuje u propast. Domaći 
ljudi su se stidili biti zakunnici „carske desetine", 
pa su zato taj posao obavljali Maćedonci. Zakup- 
nici su plaćali gotovim novcem, pa su i oni htjeli, 
da im se plaća u gotovom i to dobrim zlatnim tur- 
skim novcem. Oni su iznugjivali novac od godine 
do godine, bez obzira na neiodne godine, na koje 
je nekada spahija uzimao obzira. Kolike je nevolje 
zbog toga imao podnijeti seljak, izlazi već iz same 
naravi stvari.^) 



') O tome zanimljivj priča Martić u >Zapamćenjima< 
p. 13.— U. 

-) Zapamćenja p. 13. I Babić i Serifović zaslužili bi 
posebnu monografiju. 

») Holeček o. c. p. 79—80. 



— 67 — 

Pošto su age teretile seljaka robotom, došlo je 
<opet do intervencije preko Beča. Tada je porta fer- 
manom na Tahir pašu ukinula sasvim 
robotu (1848.). Tahir paša pozvao je na to u 
Travnik sarajevske paše: Mustafu Babica i Fa- 
zliŠerifovića; iz Zvornika Mahmud pašu 
Vidaića, iz Banje Luke Ali bega Džinića, iz 
Tuzle Mah ni ud pašu Tuzlu, iz Bihaća Meh- 
med pašu Biščevića. S njima su bili pozvani 
sarajevski vladika Ignjatije i neki franjevci Paša 
pročita portin ferman. Kada su bosanski velikaši ra- 
zumjeli, da će ih ukidanje robote mnogo oštetiti, 
dogovoriše se i predadoše paši molbu, a s njome 
dakako i novaca. U molbi su tražili, neka se krš- 
ćani obvežu, da mjesto robote daju u napredak be- 
govima i agama trećinu rada s njiva i pola 
s livada, a da im zato begovi i age plate njihove 
gragjevine, da im naknade treći dio troška oko ogra- 
gjivanja polja i plaćaju za njih porez na zemlju. 

Paša i velikaši su sumnjali, da će kršćani bez 
Glpora pristali na trećinu, pa stadoše smišljati, kako 
će prevarili seljake i portu. Pozvaše zato u Travnik 
znamenitije knezove iz svih nahija, pravoslavne sve- 
ćenike, franjevce iz nekoliko katoličkih župa, pa im 
rekoše: Porta ukida robotu, ali zato treba 
svi kmetovi begovima da daju trećinu. 
Knezove kao da je udario grom, ali se pokloniše 
do zemlje i odgovoriše : „Pokoravamo se svemu 
što naredi sultan i vlast". Za ovakav odgovor dobiše 
neki kmeti za nagradu po kabanicu, a neki po 50 
groša gotovog novca. 

Na ovom sastanku vidješe knezovi, da ih mame 
u vučje rup^. Pošto im je život bio mio, nijesu se 
odupirali, ali odgovoriše dvomisleno: „Pokoravamo 
se sultanu i njegovoj vlasti". Ovo je značilo, da su 
kmetovi spazili zamku i poznali, da begovi rade za 
sebe. Znajući begove kao buntovnike protiv sultana, 
staviše S3 svojim odgovorom pod zaštitu sultana i 
vlasti. Ali Tahir paša, kao obično bosan- 

6* 



08 



ski veziri, nije mislio raditi u intenci- 
jama vlade. On je dižao s begovima, jer je imao 
u Posavini imanja, koga je vlada oduzela Husejinu 
kapetanu. Kmetovi su do sada ovdje plaćali deve- 
tinu, a Tahir paša htjede im natovariti trećinu. Kad 
su se četiri kneza tome usprotivila, dao ih je Tahir 
išibati. Dva kneza su od toga poginula, a dva 
ostala živa. Ovako su pretstavnici centralne vlade 
izvagjali njene leforme. Nije ni čudo, da su se do- 
maći begovi tim reformama mogli tako dugo i 
uporno protiviti.') 

Kada su u Carigradu saznali za nesretnu vojnu 
Tahir paše u Krajini, uvidjeli su, da nije za vezira 
bilo dosta 4 - 5000 vojnika. Odlučiše zato, da se 
bosanski feudalci jakom rukom pokore i reforme 
pošto po to provedu. Ovaj posao bio je povjeren 
O m e r p aši Latasu.^) 

Omer paša rodio se god. 1806. u selu Janja 
Gora, općine Plaški, ogulinske regi- 
mente kao sin nadporučnika. Zvao se tada Mi- 
hajilo Latas. U vojničkoj gospićkoj školi odli- 
kovao se kao izvrstan gjak, teje 1827. bio dodijeljen 
nakon svršene škole kao kadet feljbaba stožeru. 



■') Sr. Hilfeiding p. 436.-438 ; Holiček o. c. p. 77.— 78. 
O tome, kako se ni ovih, po kmetove loših ugovora i-ijesu 
age dizale, pripovijeda opširno Jukić o. c. p. 150. — 151. 
Sastanak u Travniku crta opširno i franjevac M. Nedić. 
On je uz fra M ar i j ana Š unj i ća i fra Luku Dr op u- 
Ijića b;o zastupnik »latinskOj^ milleia«. Tako iz njegovog 
pripovijedanja sazoajtmo, da se agama i begovima priključio 
u pitanju trećine i pravoslavni vladiiia Ignjatije, 
dok su katolički zastupnici bili protiv trećine. Nedićevo pri- 
povijedanje mnogo se razlikuje od onog Hilferdingova pouz- 
danika (ijeratinski perivoj god. 1908 br. li. p. 169. — 171.). 
O ovom pitanju valja još pog'edati Hranića: Kmetovsko 
pitanje u B. i H. p. 26.-28., i Božić: Agrarno pitanje p. 43.-45^ 

-) Za životopis i rad ovoga glasovitoga poturice upu- 
ćujem na Dr. Koetschet: Erinnerungen aus dem Leben 
des Serdar Ek-em Omer Pascha. Sarajevo 1^85. Dr. K. bio 
je tjelesni liječnik Omer pašin. Njegovu vojnu u Bosni de- 
taljno je opisao Jukić u č'anku: Omer paša i bosanski 
Turci (bos. prijatelj III. Zagieb 1801.). 



69 



Odavle je dazertirao. Dr. Koetschet misli, da je to 
učinio zbog nekih novčanih neprilika. Prešavši u 
Bosnu, došao je u Banju Luku, gdje ga je primio 
u svoju kuću Hadži Aliaga Boić, kod kojeg 
je prešao na islam i primio ime Omer. U Banjoj 
Luci proboravio je dvije godine, marljivo učio turski 
i kratko vrijeme pred ustankom Husejinovim ostavio 
Banju Luku i otišao u V i d i n. Zapovjednik vidinske 
tvrgjave Ibrahim paša ga zavoli i preporuči ga 
velikom veziru Husrev-paši. Došavši u Carigrad 
postade kapetanom i učiteljem tehničkog crtanja na 
novo osnovanoj višoj vojničkoj školi, gdje je svratio 
naše pažnju i sultana Mahmuda II. Ovaj ga imenuje 
majorom i učiteljem crtanja i pisanja pri- 
jestolonasljedniku Abdul Medžidu. Zato 
vrijeme postao je Omer Latas pravi „Osmanlija". 
Mnogo je općio s ulemom i marljivo 
posjećivao džamije. Iza smrti Mahmud II. 
postade brigadirom i dobije naslov paše. Kao takav 
odlikovao se u raznim važnim misijama u 
Srbiji i Albaniji. God. 1846. bio je poslan 
protiv Kurda, koji su se digli protiv tenzimata. 
Ugušivši tu bunu, bude odlikovan čašću mu šira 
{maršala). God. 1848. i 1849. okupirao je radi 
ustanka podunavske kneževine, a sada je prihvatio 
tešku zadaću, da skrši moć bosanskog plemstva, 
koje je toliko briga zadavalo carstvu. 

Ljeti god. 1850. osvanuo je Omer-paša s ve- 
likom pratnjom u Sarajevo. Imao je 11 bataljuna 
infanterije po 750 momaka, jednu poljsku bateriju 
i nešto konjaništva. U pratnji njegovoj nalazio se 
Skender-beg, nekadanji grof Ilinsky.^ 
Kad je stigao u Sarajevo, popeo je čadore na istom 
mjestu, gdje su to učinili princ Eugen Savojski i 
Kara Mahmud paša — na Gorici. Dva bataljuna 
dao je staviti pred višegradska vrata. Već prije toga 



) Nepopravljivi pijanac i na glasu radi svoga pretje- 
rivanja i hvalisanja (»Skendcrpaš'jade« !) Umro od deiirium 
tremensa 1861. godine 



70 



bili su u Sarajevo pozvani bosanski odličnici, da 
čuju carski ferman. Megju njima nalazio se i sijedi 
Ali-paša Rizvnnbegović. Njegov biograf nam 
pripovijeda, da je poslao iz Mostara pred Omer-pašu 
u Novu Varoš svog sina Hafiz-pašu i vladiku 
Josifa, da ga prate do Sarajeva i da ispričaju nje- 
govu odsutnost starošću. Omer paša nije htio ni 
jednog ni drugog primiti, nego ih je poslao natrag 
s nalogom, da sam Alipaša dogje u Sarajevo. Ali- 
paša naime nije u početku ozbiljno shvaćao Omer- 
pašinu misiju. 

„Mi ćemo", govorio je on, „sabrati 
za n i z a m 20—30 mostarskih prosjaka i 
dat ćemo mu 50000 groša i neka ga vrag: 
nosi, otkuda je i došao".') 

Drugi dan iza dolaska pročitan je uz veliki 
vojnički sjaj i jeku topova carski ferman pred mu- 
salom, koji je glasio na nj i na novog vezira H a- 
fiz-pašu, nasljednika Tahirpaše, iz kojega se 
razabralo, da je Omcr-paša imenovan zapovijedajućim 
generalom u Bosni sa zadaćom, da provede hatti- 
šerih. Kada su prisutni bosanski ajani obećali,-) da 
će ga podupirari u provedbi tenzimata, povratio ih 
je Omer-paša svojim kućama, samo je pridržao« 
u Sarajevu Alipašu, jer se bojao, da mu ne p avi 
neprilika u Hercegovini, a znao je da su svi neza- 
dovoljnici upirali oči u nj. Nezadovoljnici su po- 
stupali oprezno. Vidjeli su, da Omer-paša ne pozna 
šale i da su sada nastupila ozbiljna vremena. Oso- 
bito ih je ubilo, što se i Alipaša došao pokloniti 
u Sarajevo. Držali su, veli Jukić, da nema nad 
njim nikoga, koji bi mu mogao zapovijedati i da 
bi se svi prije pokorili carskoj zapovijedi nego oiu 

Jedva je proteklo dva tjedna poslije ovoga 
dogagjaja, začu Omer-paša, da se Posavina i Zvoi- 



■) HilferdinjT o. c. p. 537.-538. 

-') ^nahodeći se usrijed tolike vojske megju napere- 
nimi topovi ■*. 



— 71 — 

nik miču a i Krajina. Zato pogje odmah u Krajinu. 
Već u Banjoj Luci dolazili su mu brojni krajišnici 
i obećavali sve i sva. U Prijedoru pokloniše mu se 
vogje krajišnika Ali Kadić, Ibrahim Kapić i 
Redžić (bajraktar od Vrnograča). U Bihaću postavi 
Omer za muselima mjesto glasovitog zulumćara^) 
Mehmed-paše Biščevića, Jakub-bega. 
Jedva ŠIO je Omer-pašina vojska odmakla pete, pukne 
u znak općega ustanka top u Cazinu, a krajišnici 
izaberu Aliju Kadića vogjom i poglavicom te oijeiaju 
carskog kajmakana. 

Dok je serasker Omer-paša boravio u Krajini, 
otpustio je na svoju odgovornost bosanski namjesnik 
Alipašu kući u Mostar, da uredi stanove za dva 
tabora nizama, koji su bili odregjeni za Mostar. 
Alipaša udari u Mostaru na otpor i konačno se 
povuče na svoj ljetnikovac na Buni. Na čelo neza- 
dovoljnika u Hercegovini i Mostaru postavi se gla- 
soviti Alipašin Kavaz-baša Ibrahira-aga. Alipaša 
zatraži pomoć od Omerpaše i tim je htio pokazati, 
da nikako ne stoji u vezi s ustašama. Ustanak je 
mepjuiim planuo i u Posavini. Omcr>paša mislio 
je iz Sarajeva preko Travnika, Skoplja, Duvna, Lju- 
buškog kienuti u Mostar, ali stigavši u Travnik 
promjeni osnovu, jer su Posavljaci bili već, idući 
prema Travniku, stigli doŽepča. Druga vojska ustaša 
išla je od Zvornika i Srebrenice prema Kladnju. 
Ibrahim Kavaz-baša imao je od Konjica poći na 
Sarajevo, gdje se imao sjediniti sa Sarajlijama, koji 
će takogjer dići ustanak. 

Serasker piše u Bitolj po pomoćne čete, a u 
Sarajevu naloži divizijonaru Avdipaši, da grad 
okruži topovima i neka na prvi i najmanji pokret 
pali. General I b r a h i m-p a š a bude otpremljen prema 
Kladnju, Skender-beg ode sa 1000 momaka protiv 
Konjica, a sam Omer-paša krene protiv Posavljaka 
i rasprši ih kod Vranduka. Po drugi put se obori 
Omer-paša na ustaše podno Vučjak planine, 

■) Sr. Lopašić: Bihać p. 116 — 117. 



72 



pa kad ih je i ovdje svladao, prodre preko Gra- 
dačca do Tuzle. Ma h m ud-paša Tu z 1 ić po- 
bjegao je već prije u Vinkovce, jer nije ht o, kako 
Bašagić veli, da se pridruži ustašama. Ma hm ud- 
paša Vidajić i Osma n-begTuzlić, sin Mah- 
mud-paše Tuzlića pobjegoše preko Srbije u Carigrad. 

Iz Tuzle, gdje je razgrabio imovinu Tuzlića, 
krene Omer-paša u pomoć svom generalu Ibrahim- 
paši, koji se nalazio u najvećoj neprilici, pošto su 
ga ustaše sa svih strana opkolile. Oslobodivši ga 
opsade, povrati se u Tuzlu. Ovdje mu dovedu tuz- 
lanskog pašu i druge posavske orvake, koji su mu 
se na vjeru predali i došli iz Vinkovaca. On sve 
zajedno okova u gvožsje i povede u Sarajevo. Tu- 
zlića je Omer-paša doveo na samarici u Sarajevo. 
Dok je još Omer-paša u Posavini boravio, dao je 
Avdi-paša zatvoriti Mustafa-pašu Babica, koji 
je Posavljanima obećavao pomoć. Tako se napokon 
stalo na put dvoličnosti ovog nasilnika. 

Bosanski vezir Hafiz-paša došao jesOmer- 
pašom u sukob i to, kako neki misle, radi Omer- 
pašinog postupanja protiv bosanskih velikaša. Zato 
je bio svrgnut, a zamijeni ga H a i ru d d i n-p aša. 
Ovaj je preko Sutorine došao na Bunu i ovdje je 
zamolio Alipašu. da ga provede kroz Mostar u Bosnu. 
Pošto 10 nije bilo moguće, jer su svi putevi bili 
zaposjednuti ustašama, otpremi ga Alipaša sa svojim 
sinom Nafiz-pašom, koji ga je samo donekle 
pratio, preko Gabele, Ljubuškoga i Duvna u Trav- 
nik, te u Sarajevo.') 

Spomenuli smo, da je Skender-beg bio poslan 
u Hercegovinu. On je čitavu zimu I8')0 godina 
proveo u Konjicu. S ustašama se borio na B o r- 



^) Ovom prigodom, veli Rašagić, rekao ie Alipaša: Ako 
provedete tenzimat u Bosni i Hercegovini, 
nedeie ih moći održati ni punih 30 godina, (o. c. 
p. 169.) O dola IvU Hairuddin-paše na t^unu ima zanimivih 
podataka u dr. Ćorović: Iz dnevnika Prokopija Ćokoiila (Gl. 
z. m. I9l3) On nam opisuje i bunu Mostaraca protiv Alipaše 
(sr. osobito p. 96). 



- 72>- 

k a m a, ali je više s pregovaranjem uspjevao. Stigao 
je u Mostar tek 1851. godine bez puške i noža. 
Došavši u Mostar pozva s Bune Alipašu. da dogje 
kao vezir primili glavni grad Hercegovine. Skender- 
bcg ga dočeka s velikim počastima i s pucanjem 
topova. Sam je izašao pred njega i poljubio mu 
skut. U noći se megjutim situacija promjeni. Sken- 
der beg unigje Alipaši i pročita mu nareabu, po 
kojoj se lišava svake časti. Zatim mu oduzme ni- 
šane, te ga sa sinom Hafiz-pašom odvede u 
tamnicu. Ovim časom prestade gospodstvo Alipaše 
u Hercegovini. Trećeg sina, R i z v a n-b e g a, poslao 
je bio Alipaša s unukom Arif-begom u Sarajevo 
da čestita seraskeru povratak iz Posavine, ali ih 
serasker dade utamničiti. '^) 

Napokon stigne i serasker u Mostar, da traži 
Alipašino blago, ali je tu bilo već sve razgrabljeno, 
kao što je on razgrabio blago Tuzlića. Odavle je 
seraskeru valjalo poći, da obračuna jednom ozbiljno 
s krajišnicima. Bosanska Krajina, osobito ona preko 
Une, uvijek se najžešće opirala carskim naredbama. 
Krajišnici ne samo da nijesu ništa davali u carsku 
blagajnu, nego su još i iskali, da se njima daje 
neka starinska plaća u ime čuvanja megje. Od go- 
dine 1832. — 1851. imali su pravu repu- 
bliku. Protiv nje su išli gotovo svi veziri, mnogi 
su krajišnici izginuli, mnogi prognani, ali se neki 
i opet povratiše i ostadoše i dalje „buntovnici". I 
na hrvatskoj su granici četovali, koliko su mogli, 
sve do godine 1845.- ali pošto baš tamo nije bilo 
više lako robiti i plijeniti, to je čeiovanje u Bosni 
bilo obično njihovo izdržavanje. Zemlje su im puste 
i neobragjene. Oni samo toliko kukuruza posiju, 
što im je za kuću prezimiti potrebno, za ostalo se 
ne brinu. Isti bezi su ovdje siromašni, jer malo koji 
kmet može megju njima živjeti. 



*) Drugi sin Nazif umro je nešto prije ovih dogagjaja. 
-) Sr. Lopašx o. c- p. 112. 



- 74 — 

Nove reforme smatrali su za vlaške običaje, 
ko'i mrače pravu vjeru. Jukič pripovijeda,^) da su 
u Carigrad poslali Red žica, a on se vratio sa 
strašnim porukama. »Počevši od Mitrovice i naše 
Kladuše dalje nigdje nema naše prave vjere." On 
ju je tražio u Carigradu, ali je tu ni od lijeka nema. 
Tamo nit se uči, nit se klanja. Još prave vjere ima 
u Krajini i bolje nam je svima izginuti, veli Redžić, 
nego se vlahu — Omer-paši — predati. 

Krajišnici se podijeliše u tri vojske. Jedna je 
pod Kadičem preko Prijedora pošla prema BanjoJ 
Luci. Ali Kedić bio je nižega pnrijetla, te je baš 
zato imao mnogo pristaša megju seljačkim svijetom. 
Kajmakam banjalučki, Ali-beg Džinič, zatvori se 
s nekoliko stotina banjalučkih muslimana u grad, 
a nešto se Banjalučana pridruži Kediču. Ali-beg 
preda poslije grad i pobježe put Kotora. 
Kapič je preko Ključa i Varcara stigao pod Jajce. 
Treća vojska, Redžičeva, imala je ići na Glamoč i- 
Lijevno. Poslije se sastadoše sve tri vojske kod Jajca 
i Jezera. Omer-paša pohiti iz Mostara preko Lijevna, 
Kupresa, Skoplja uz Vrbas pod Jajce. Skender-beg 
udari kroz Glamoč prema t\ljuču, da suzbije Re- 
džiča. Kapič se pred Omer-pašinim topovima po- 
vukao iz Jajca, te se sjedmio s Kadićevom i Re- 
džićevom vojskom kod Jezera, gdje se zametne 
bitka. Nevjesti krajišnici imali su se ovdje boriti 
s Arnautima i nizamom, pa doskora izgubiše bitku. 
Jedno 1500 ustaša pokri bojno polje. Kapić je na 
bijegu ubijen u Zmijanju selu Pavičima od gla- 
močkih muslimana za 5000 groša. Redžić i Ali- 
Kedić pobjegoše u Hrvatsku. Kedić se iza godinu 
dana povrati u Sarajevo, te je kao bimbaša baši- 
bozuka bio poslan na crnogorsku granicu, gdje je 
doskori i poginuo. 

Omer-paša na to ode iz Jajca preko Varcara u 
Banju Luku, gdje je stigao prvih dana proljeća go- 

') Jukić 1. c. p. 55. 



— 75 — 

dine 1851. Prvi konak na lom pohodu bijaše na 
Sitnici, a drugi na Dobri nj u. Dok je još bio 
pod Jajcem, stiže onamo Ibrahira-paša s jednim di- 
jelom vojske, u kojem je vodio Ali pašu Riz- 
vanbegovića. Ovaj nekadanji hercegovački sultan 
jašio je sada na mršavoj samarici pod stražom, a 
sin mu je Hafizpaša pješice pred njim vodio konja 
za ular. Telal je vikao po čaršiji u Jajcu, da svak 
ide gledati Ali-pašu. Ovako je Omer-paša odlučio 
voditi Ali-pašu kroz svu Krajinu i Bosnu, „da vide 
u koga su se pouzdali". Na Dobrinju dogodila se 
megjutim žalosna epizoda, koja je prema Koetschetu 
izazvala konsternaciju megju begovima i agama a 
baca i veliku sjenu na Omer-pašin značaj. Ovdje je 
naime iznenada Omer-paša promijenio svoj plan, 
da Ali pašu okolo voda i dade ga po straži ubiti. 
Iza loga dao je pronijeli glas, da ga je straža ne- 
hotice ubila, btražar je tobože drijemao, a puška 
mu se omaknula i tako se dogodila nesreća. Neo- 
prezni vojnik je bio uhapšen, aii ne ostade dugo 
tajnom, da je taj isti vojnik kratko vrijeme iza toga 
u svom selu u dalekoj Anadoliji „udobno pušio 
svoj čibuk". Ali-paši bilo je tada izmegju 75 — 80 
gonina. Jukić, koji baš Ali-pašu Rizvanbegovića ne 
brani, veleći za nj, da će i stotine godina proći, dok 
se hercegovačka raja osvijesti i oporavi od njego- 
vih zuluma, ovako veli o tom činu: „da nikom 
koji ljudsko srce ima, nije moglo biti 
milo, da je Ali-paša bio tako mučen i 
razbojnički ubijen" Dr. Koetschet drži, da 
bi <^e jedva moglo sumnjati, da Ali-paša nije bio 
nedužan u ustanku. Omer-paša je iz Mostara poslao 
porti teške dokaze sukrivnje Stočevića na ustanku. 
Carigradska vlada se ljutila, jer je mogla računati 
na zahvalnost i vjernost Alipaše. Neda se ustano- 
viti, da li je Omer-paša dobio kakav mig, da ga 
odstrani ili je sam radio na svoju odgovornost^). 

) Koetschet o. c. p. 26. Čokoiilo ovako bilježi Alipa- 
šinu pogibiju: Alipaša Rizvanbegović vezir od cijele Hercego- 
vine umre a m u č e n i j u Omer-paše seraskcra u Banjoj Luci 
oko 20. ožujka ib51. (Gi. z. m. g. l^i:5 p. ILI). 



— 76 — 

Znamo samo to, da opetovane tužbe familije ne 
postigoše ništa. Sinovi mu Hafiz i Rizvanbeg, 
te unuk Arif-beg odoše u progonstvo. Imetak po- 
rodice bio je konfisciran i to kako Martić znade 
za nekakovu štetu, što ju je ustanak u Hercegovini 
prouzrokovao. Neka saska firma sjekla je borove 
grede u planini Borcima Ona je sagradila velike 
zgrade, ceste i ćuprije, da grede s planine svede u 
u Neretvu. Ibrahim Kavazbaša dao je sve to 
srušiti i popaliti. 200.000 forinti platila je porta šteie 
iz sekvestriianih Sločevića dobara,^) koja su tek 
godine 1878. porodici povraćena. Vidi se, da je 
vlada Omer-pašino djelo odobrila. 

Bila bi nepotpuna naša slika silnog hercego- 
vačkog velikaša, da ga još s jedne strane ne pri- 
kažemo. On nije bio samo nasilnik. Pozna o je 
njegovo geslo: „Ili puška pucaj, ili čekić kucaj". 
Vjeran tome geslu, on je mnogo učinio korisna u 
Hercegovini ma da metoda njegovog rada i ovdje 
bijaše tiranska i nasilna. Njemu se pripisuje u za- 
slugu, da je digao gotovo zanemareno vinogradar- 
stvo u Hercegovini. Počeo je sijati pirinač (na Lju- 
bugkom polju),-) brinuo se za sijanje kukuruza, sa- 
gjenje krtole i du'iana. Dobavljao je o svom trošku 
razno južno voće kao smokve i masline i podijelio 
narodu, da sadi i oplemenjuje zemlju. Počeo je sa 
diti i dudove. 

Omerpaša ode iz Banje Luke prema Bihaću, 
kamo je već prije prispio Skenderbeg. Kod Krupe 
je došlo do posljednjeg većeg okršaja. 
Krajem aprila (27. aprila 1851.) bila je buna 
u čitavoj Bosni ugušena. U maju nalazimo 
Omer-pašu već u Travniku. Ovdje je bilo preko 
lOdO sužanja, s kojima je Omer-paša postupao vrlo 
ružno. Od toga je 400 s gvožgjem o vra'.u oprem- 



') Zapamćcnja p. 20. 

«j Godine 1868. račanalo se na žetvu od 150.0 kg. 
pirinča (Sr. Blau Reisen in B. und der H. Berlin 1877. p.4:^). 
Zapamćenja p, 21. 



— 77 — 

Ijeno u Carigrad. Neki su unovačeni, neki umrli na 
putu, dok su neki bili otpušteni i otkupljeni. Manji 
krivci vratili se svojim kućama godine 1853. Ujedno 
13 okršaja bit će poginulo oko 60C0 Bošnjaka, a 
20.000 uzeto u vojnike. Silno blago pade u ruke 
Omer-paši. Tako je napokon skršena moć 
bosanskih feudalaca. 

Bosan^ki kršćani su s najljepšim nadama i 
željama dočekali Omer-pašu, misleći, da će se sada 
ili nikada provesti reforme i stegnuti prevelika vlast 
paša i muselima. Omer paša ih je u tim mislima i 
utvrgjivao. On je svećenstvo usmeno i pismeno u- 
vjeravao o carskoj milosti, ako buntovnici budu 
svladani. 

Poznati bosanski književnik fra Jukić poslao 
mu je još prije, nego što je u Bosnu stigao prvu 
svesku svoga „Bos. Prijatelja". Drugu svesku po- 
svećuje Jukić Omer-paši kao provagjaču reforania. 
S pobratimom Martićem pjeva Jukić (Bos. 
Prijatelj II. p. I.): »Slavodobitnicu svietlomu go- 
spodaru Omer-paši, prikazanu mjesto sviju kršćana 
u Bosni", gdje se opisuje buna po Bosni i Her- 
cegovini i pobjede Omer-pašine. Za pohoda Omer- 
pašina u Krajinu stoji fra Jukić s njime u ličnom 
dodiru, a prije toga mu pismeno javlja kretanje 
krajišnika. U Jajcu je dao Omer-paša Jukiću 50.000 
groša i dva velika koša kukuruza, što Jukić podijeli 
megju kršćane. Kršćani su davali hranu i podvoz 
za vojsku, a obećano im je, da će im se sve to 
platiti. Dug je bio narodu u visini od 6 milijuna 
groša, koji narod nikada nije dobio. ^) 

Megjutim, kad je Omer-paša skršio feudalce, 
bacio se i na kršćane. Veli se, da mu je vezir H ai- 
ruddin-paša, s kojim je došao u sukob, rekao: 
„Kad uništiš sve muslimane, šta misliš s ovim zem- 
ljama?""^) Da mu se ne rekne, da je vlah, počeo je 



^) Sr. Ljetopis katol. crkve u Bosni godine 1852- (Bos. 
Prijatelj III. p. 193—208). 

-') Bašagid o. c. p. 173. 



78 



i kršćane proganjati. Izda nalog, da se u jedan dan 
pokupi oružje od kršćana, što je i provedeno. Strogo 
je dalje Omer-paša pripazio na sveze, što su ih bo- 
sanski kršćani imali sa susjednom Hrvatskom i Sr- 
bijom. Omer-paša je tobože unišao u trag nekom 
panslavisličkom društvu i agitaciji megju rajom. 
Kao žrtvu ovih panslavističkih agitacija utamniči 
Omer-paša svog negdanjeg prrjatelja i pratioca fia 
Jukića, koji je bio otpremljen u Carigrad. Imade i 
verzija, da je Omer-paša bio u Carigradu opanjkan, 
da s Jukićem smišlja, kako bi se Bosna otcijepila 
od Carigrada i pod njegovom upravom postala sa- 
mosvojna kao Egipat^). 

Kršćani su se dakle prevarili u svojim nadama. 
Sam Jukić, koji je nekada s tolikim nadama oče 
kivao od Omer-paše reforme, ovako se jada na 
Omerpašino doba: Turčin i kršćanin na ništa je 
dotjeran i u prosjake je otpraćen. Sjeme, koje je 
on posijao, ragjati će unaprijed dračom i glogo- 
vinom.-) Ili opet na drugom mjestu: Proći će i 100 
godina, a rane im (Bosancima i Hercegovcima) ne 
će zarasti, niti će ono, što su pogubili ikad više 
steći! Od više stotina goiina, što su im praoci stekli, 
to sad sve ode Arnautu i nizamu u torbu. 

Krajem ljeta godine 1851. povratio se Omer- 
paša u Sarajevo, gdje je ostao do proljeća godine 
1852., da bdije nad organizacijom nove provinci- 
jalne vlade. Sarajevo postade glavnim gra- 
dom i sjedištem vezira. Bosna bude podije- 
ljena na šest okružja (sandžaka), okružja opet u 
mudirluke ili kaže. U mudirlucima vrše policajnu 

^) O Jukiću vidi Alaupović I. Fr. Jukić p. 11—18. Zap. 
p. 27. i dalje. Jukić je u svom Zemljopisu i povjestnici Bosne 
(p. 156 — 1.^9.) publicirao i jednu spomenicu pod naslovom: 
Zelje i molbe Kristjanah u Bosni i Hercegovini, koje ponizno 
prikazuju njecrovom carskom veličanstvu sretno vladajućem 
sultanu Abdul Medžidu (u ime 600.000 hristjanah) Ovo 
se doznalo i na porti, te mu se veoma zamjerilo (Sr. Mar- 
kušić-Škarica: Život i rad I. F. Jukića p. 88.) 

-) Jukić 1. c. p. 70. 



79 



vlast mudiri, u okružjima kajmekam. Sudbenu vlast 
u mudirlucima vrše kadije s medžlisom, u okružjima 
kajmekami. U Sarajevu je medžlis za cijelu Bosnu. 
Tu nema kajmekama, nego sudi mulla. Hercegovina 
je do godine 1865. imala svoju vlastitu administra- 
ciju. Namjesnik hercegovački samo je u onim stva- 
rima podregjen bosanskom veziru, koje se tiču bla- 
gostanja obiju pokrajina. 

Spahijski sistem bude odstranjen. Iza nekoliko 
godina budu opet timari dozvoljeni samo uz uvjet, 
da ona lena koja, još postoje ne mogu prijeći na 
djecu timariota. Započelo je pregledavanje spahijski 
dokumenata. Jedan je radio na tom, veli Martić, ci- 
jele tri godine, pak pronašavši da je mnogo berata 
nezakonito prenijeto s oca na sina, gotovo ih je Vio 
uništio.') Spahije izgubivši desetine dobili su odštetu, 
koja je odgovarala jedva Vi > kapitala, koji im se oteo. 

Novačenje bude uvedeno, ali jer se nije mogao 
obaviti popis radi krimskoga rata, zadovoljila se 
vlada s pozivom od 3000 vojnika. Faktično je no- 
vačenje provedeno tek u doba Šer if-Osman-paše. 

Agrarno pitanje ostalo je netaknuto. Dr. Koet- 
schet veli, da mu nije poznato, da li je Omer-paša 
uopće imao moralne smionosii predložiti porti ma- 
kar štogod, da se pop'^avi stanje raje. Poznato nam 
je, da je Omer-paša dao telalima razglasiti, da krš- 
ćani ne trebaju više pred begom ili agom silaziti s 
konja. Ovo je bilo skoro jedino, što je učinio krš- 
ćanima. Kako se vidi vrlo malo. 

Za Omer-paše dala je porta proglasiti sve 
šume državnima. Omer-paša koji je portinu na- 
redbu izvršio, rekao je begovima, da će im vlada 
vratiti šume odmah, čim pismeno dokažu, da su 
njihove. Begovi to nijesu mogli dokazati. Sekvestra- 
cijom se šuma postiglo to, da ih je vlada dala na 
uživanje narodu. I narod i pojedinac smjeli su bes- 
platno uzimati, što im je bilo potrebno za gragju i 

") Zapamćenja p. 40. 



-80 — 

gorivo, a da zato ne traže odobrenja od vlasti osim 
u slučaju, ako je ko htio sjeći za prodaju. Šumsko 
pitanje uregjeno je inače zakonom tek 
godine 1869. 

U doba Omer-pošino pada i osnutak ge- 
neralnog austrijskoga konzulata u Sa- 
rajevu (1850.). Omer paša baš nije živio u skladu 
s austrijskim konzulom (Atanackovič). Pravio je u 
opće smetnje i austrijskoj trgovini. Bečki kabinet 
se direktno tužio protiv njega u Carigradu.^) 



^) Rosen II. 163—164. Zapamćenja p. 34. Martić go- 
vori s osobitom simpatijom o Atanackoviću. 



IV. 

PREGLED VAŽNIJIH DOGAGJAJA PO- 
SLIJE PADA BOSANSKIH FEUDALACA 
DO USTANKA U HERCEGOVINI (1852. 
DO 1875.) TOPAL ŠERIF OSMAN-PAŠA 
(1860—1869.) 

Omer-paša ostavio je Sarajevo u proljeće 
1852. godine s velikom pratnjom i uz najveću voj- 
ničku pompu. Sarajevsko stanovništvo stajalo je u 
spaliru sve do višegradskih vrata. Koliko je kletava 
— dakako tihih na nj bačeno, to znade samo 
bog, veli Koetschet.^) Orr.er-paša otišao je u Bitolj, 
gdje je dobio nalog, da koncentrira čete u gornjoj 
Albaniji. Uzrok tome bila je Crna Gora i knez 
Danilo, te ustanak nekih hercegovačkih 
plemena. Radi nesregjenih agrarnih prilika u Her- 
cegovini, a osobito u onim krajevima, koji su gra- 
ničili s Crnom Gorom, gdje je još i ova poticala 
na otpor, već je dulje vremena kipjelo. Her- 
cegovačke oblasti pošle su protiv uzbunjenih ple- 
mena, da ih pokore, a ustaše, smatrajući se nesi- 
gurnima kod kuće, umakoše u planine. Glavni vogja 
jugoistočnih plemena bio je Luka Vukalović, 
rodom iz Zubaca, o kojem ćemo još kasnije imati 
prilike da govorimo. Nekoja plemena sasvim se tom 
zgodom oslobodiše ispod turske vlasti kao n. pr. 
Grahovo. 



') o. c. p. 32. Prokopije Ćokorilo zabilježio je i dao 
njegovog odlaska (17. aprila: Sr. Čorović Gl. z. m. p. 103), 



6 



— 82 — 

Omer-paša je udario tabor polovinom decem- 
bra 1852. u Podgorici. Knez Danilo, osjeća- 
jući, da nije dosta jak da bi mogao odoljeti svom^ 
protivniku, poslao je ujaka Gjorgja Petrovi ć a 
u B e ć, da zamoli Austriju za intervenciju.. 
Austrija je na to poslala grofa Leiningena u 
posebnoj misiji u Carigrad. Pošto se i onako pri- 
premao lat s Rusijom, naredi porta Omer-paši sre- 
dinom marta 1853., da obustavi daljnje operacije. 
U sVemu se ratovalo tri mjeseca, krvi je proliveno- 
dosta, a nijedna stranka nije imala nikakove ko- 
risti od toga. Mir nije bio sklopljen, a sporna 
pitanja izmegju Crne Gore i Turske 
ostadoše i dalje neriješena. Zato su s^mo- 
bila obustavljena oficijelna neprijateljstva, ali četo- 
vanja s hercegovačkim plemenima trajala su sve 
onamo do godine 1858. Crnogorci nijesu stupili u 
otvorenu akciju za krimskoga rata protiv Turske zato. 
jer je Austrija energično prisilila kneza Danila na 
neutralnost.^) 

U Bosni je dotle izmijenio Hairuddin-pašu 
Giridli Velijjudin-paša (1852.), a ovog 
Huršid Mehmed paša (1853.~1856.) koji je došao iz 
Beograda, gdje je bio m u h af i z (upravitelj ili čuvar 
gradova). Kršćanska vrela o njemu vrlo lijepo govore. 
Jedni hvale njegovu naobrazbu, a drugi čednost, 
dobrotu i poštenje. On je ugodio svima: Turcima, 
Latinima i pravoslavnima. PiCd njegovim sudom bili 
su svi jednaki -). Knežević spominje,") da se za nje- 
gova vladanja dobili franjevci od sultana dozvolu, 
da grade 9 crkvi. Martić mu spominje kao osobitu 
zaslugu, što je ukinuo posebne haračlije, koje su 
kupile taj porez od kršćana i povjerio kršćanskim 

') Prema pripovijedanju generala Stratimirovića ruski 
je general Kovalevski Crnu Goru nagonio na rat s Turcima; 
Stratimirović je bio po-lan od Austiije, da to spriječi. (Isp. 
Uspomtne generala Stratimirovića. Beč 1913. p. 67.). 

-) Hilferding o. c. 642. 

■') Carsko-turski namjesnici p. 89. 



83 



fratrima i popovima, da oni kupe taj harač i uru- 
čuju financijskoj upravi. To je tako dugo trajalOy. 
dok porta nije uopće harač ukinula. Bilo je to 10. 
maja 1855., kad se porta odlučila konskripciju pro- 
širiti i na kršćane. 

Odregjeno je dakako, da će se samo jedan 
dio od kontingenta, što na svaki narod otpada uno- 
vačiti, a od Oitalih će se tražiti ratni porez. 
Kršćani nijesu bili time zadovoljni, jer s jedne> 
strane nije im bilo milo, da se moraju boriti protiv^ 
kršćana, a s druge strane taj je porez, koji se 
zvao bedelija, askerija ili vojnica (voj- 
nina?)^) teško tištao narod. Prema jednoj vijesti 
iznašao je on 40 pijastra od svakog muškarca, te su 
tako kuće, u kojima je bilo 7 — 10 muških članova, 
morale platiti do 5')0 pijastra. Muslimani nijesu 
plaćali askerije. Kad je došlo do rata, kišćani su 
morali davati podvoz, hraniti sebe i konje na svoj 
račun, a zakonom odregjenu odštetu za podvoz ni- 
kada nijesu dobivali-). Ni muslimani nijesu bili za- 
dovoljni novim odredbama o konskripciji kršćana, 
jer su se bojali dobro organizovane raje u evrop- 
skim provincijama. Zato je porta novačenje raje 
napustila t. j. na neodregjeno vrijeme odgodila, a 
od čitave naredbe ne preostade drugo nego uki- 
nuće imena harač. 

U doba Huršid-pašinog namjesnikovanja pa 
da još jedna znamenita naredba, koja je u Bosni, 
kako ćemo vidjeti bila iluzorna. Lordu Redcliffu, 



1) Martić veli, da je narod zvao taj porez »Kremeni- 
jom« i pripovijeda o čudnom načinu mjerenja gajtanom, jer 
nije bilo statistike o godinama ronjenja pojedinih mladića. 
(Dječak od 15. godina uzimao se, da je dobar za pušku) 
Ispod vrata svezi gajtan, pa preko glave premetni natrag. 
Ako nije mogao om gajtan preko glave prijeći, nijesu uzimali 
harača. Zapamćenja 42.). U Hercegovini digoše se liarjči 1866. 
godine u augustu. Vojnina — tako zove Č oko rilo novi 
porez bila je kud i kamo nepovoljnija za oarod, (Gl. z. m. 
1913. p. 1^6.). 

-) Hilferding o. c. p. 443. 

6* 



— 84 — 

engleskom diplomati, ima se zahvaliti, da je nared- 
benim putem 16. marta 1854. porta odredila, da je 
dozvoljeno svjedočanstvo kršćana u kriminalnim 
stvarima protiv ili u prilog muslimana (kršćani su 
mogli naime svjedočiti samo protiv svojih ljudi i 
jevreja.) U Bosni megjulim bili su činovnici većinom 
Osmanlije, koje nijesu poznavale hrvatskoga jezika. 
Domaći muslimani imali su sve u rukama, jer su 
oni bili prevagjači. Njima pomažu i t. zv. hodža- 
baše (Kodža-baše) t. j. zastupnici nemusliman- 
skih konfesija, a to su bili većinom, njima odani 
ljudi. Bolji n. pr. pravoslavni, veli Hilferding, nijesu 
se ni primali toga zvanja. S pohvalom spominje 
katolike, koje su birale bolje svoje ljude, a oni ih 
onda znali i braniti ^). 

Huršid-pašu zamjeni Rešid Mehme d-p a š a 
(1856.— 1857.). U njegovo doba opet nastadoše ne- 
miri radi agrarnoga pitanja u Posavini. Digla se 
naime raja i tražila, neka se barem vrši ono, što je 
bilo s Tahir-pašom 1848. ugovoreno. Došlo je i do 
ustanka pod popom Stefanom Avramovićem 
u Posavini, ali je Rešid-paša poslao tamošnjim 
agama vojničku pomoć, koja je s agama rastjerala 
ustaše i nemilo ih proganjala-). 

Za vezirovanja Rašid Mehmed-paše proglasila 
je porta po svršeiku krimskoga rata Hattihuma 
jun t. j. vlastoručnu sultanovu zapovijed. Ovim 
aktom potvrgjuje se u Hattišerifu od Giilhane kao 
i u kasnijim naredbama zajamčena sigurnost osobe 
i imeika za sve podanike bez razlike vjere kao i 
prava i sloboštine nemuslimana. Od važnijih stvari 
dobili su n. pr. kršćani nešto polakšica kod gradnje 
svojih crkvi, što je prije bilo skopčano sa silnim po- 
teškoćama. Zabranjeno je preziranje jedne konfesije 
prema drugoj kao i prezirni izrazi (n. pr. gjaur, 
kiafir, (ćafir), čifut!). Nitko S2 u buduće ne smije 
siliti na promjenu vjere. Svi podanici bez razlike 

») o. c. p 4 13. 

-) Knežević o. c. p. 89. 



— 85 — 

vjere mogu biti od sultana pozvani u civilne službe. 
Pošto su podanici izjednačeni u nošenju tereta i 
dužnosti, podpadati će i kršćani kao i ostali poda- 
nici nemuslimani pod zakon novačenja. O tom se 
ima što prije izdati zakon, kako će oni služiti u 
vojsci. 

Lijepe ideje u Hattihumajunu ostadoše osim 
nekojih negativnih naredaba samo na papiru. Me- 
gjutim i svrha mu nije ni bila, da se sve obećano i 
provede. Kod pariškoga mira valjalo je evropskim 
kabinetima i publici pokazati, da Turska imade le- 
gitimaciju da pristupi u koncerat civilizovanih država. 
Turska je to i postigla i tako je Hatiihumajun iz- 
vršio svoju misiju'). 

Za nasljednika Rešid-paše, koji su bili slabi 
i pokvareni ljudi,-) vladalo je u čitavoj zemlji ve- 
liko uzbugjenje i to ponajviše radi trećine, dakle 
agrarnoga pitanja. 

Godine 1S58. ili početkom 1859. naredila je 
porta ladi neprestanih tužbi bosanskih seljaka, a i 
prema savjetu velevlasti bosanskom veziru Cani 
Me h med- paši,") da na državni trošak pošalje 
u Carigrad iz svakoga sandžaka po 3 muslimana i 
po 3 kršćana. I jedni i drugi imali su biti slobodno 
izabrani. Premda su begovi i age zadržali mnoge 
od izbora, a i uticali na izbor, on se ipak izvršio, 
a izaslanstvo bude sastavljeno i poslano u Carigrad. 
Begovi megjutim poslaše i svoje izaslanike, da 
kvare rad u korist seljaka i da štite njihove inte- 
rese. Ministarski savjet saslušao je izaslanstvo sva- 
kog sandžaka zasebno. Pošto su se seljaci bojali. 



') Rosen. II. p. 239—244; Prevod Hattihumajuna vidi 
Bosanski Prijatelj III. p. 92— gS. 

-) Si-. Knežević o. c. p. 89. 

') Ovo donosim prema Holečeku o c. p. 81 — 83, koji 
je to u^eo iz meni nepristupnog djela Kusa Popova: Polo- 
žen ije raji u sovremenoj Bosniji. Slavj. Zbornik godine 1875. 
Popov zove Cani-pašu Džani-paša. O toj ttvari vrijedno 
je usporediti i poznato djelo dr. Kadleca: Agrarni 
pravo. 



-86 



da će im tužbe na taj način izgubiti jednodušnost, 
napisaše i predaše porti zajedničku tužbu (u pro- 
ljeće 1859... 

H'lferding spominje, da je već godine 1852. 
neki potkupljeni bosanski paša izdao naredbu, da 
se porez ne pobire od zemlje nego od kuće. Tako 
je aga s velikom zemljom plaćao jednako kao i 
kmet^). Ovo je bilo potrebno istaknuti, da se razu- 
miju tužbe seljačkog izaslanstva u Carigradu. Se- 
ljaci naime navode razne poreze, što ih moraju 
plaćati i obrazlažu njihovu neopravdanost. Tako 
vele, da od poreza za zemlju plaćaju 90 groša po 
kući, a oni misle da to ne spada na njih, nego neka 
plaćaju oni, čija je zemlja. U tužbi se ističe, da u 
zvorničkoj, banjalučkoj i bihaćkoj nahiji ima 20 do 
4U.0OO seoskih kuća, od kojih jedva 200 posjeduju 
svoju zemlju, za koji bi bili dužni plaćati zemljarinu. 
Od ostalih poreza tuže se na askeriju, zatim svi- 
njar inu, koja se pobire od onih, koji uopće ne- 
maju svinja. Isto se tako tuže i na t. zv. žiro vinu, 
jer ako im je dano pravo uživanja šume, onda se 
ne bi smjela tražiti žirovina. Tuže se i na džumruk 
na izvoz. Plaćati se mora za ono, što se unaša, a 
ne obratno. Kod trećine tuže se, da neki begovi 
davaju trećinu prema uzoru države u zakup, a svi 
opet hoće trećinu u novcu. Robota je doduše uki- 
nuta, ali je begovi silom seljacima nameću. Begovi 
dalje ne vrše svoje dužnosti prema kmeiu: ne da- 
vaju sjemena, ni sprege, a ne grade im kuće. Sa 
zemlje jh izgone, kad im se svidi, a njima ne pri- 
znaju pravo ostaviti begovsku zemlju, kad oni to 
hoće. Kmet se za prava ne može maknuti, jer su 
begovi solidarni, te ne će da primaju kmeta, koji je 
otišao s druge zemlje. 

U tužbi se nadalje spominje, da narod nije 
dobio već iO godina nikakove odštete za podvoz i 
konje, koji je morao kupovati za gotov novac. Na- 
pokon imade još tužba na zaptije i više pravoslavno 

') o c. p. 44-2. 



— 87 — 

svećenstvo (fanarijole). Tužba je bila predana- 9. 
•aprila, a 12. aprila dogjoše na portu begovi trav- 
ničkog i sarajevskog sandžaka s tužbom na raju. 
da se bez uzroka buni i da joj je bolje nego njima. 
Kada su iza toga bili pozvani seljački izaslanici iz 
novopazarskog i sarajevskog sandžaka, upitaše jed- 
nog muslimana seljaka, kako je raji. Ovaj se nije 
htio odvojili od begova istovjernika nego je slije- 
deće rekao : Vlasi su jaki ; s jedne strane imaju 
Nijemce (Austriju), s druge Crnu Goru, a- s treće 
Race (Srbiju). Oni su ih podgovorili, da se bun« i 
otkazu desetinu. Energično je branio raju seljački 
izaslanik Mladen Jović. 14. aprila došli su be- 
govi i kmetovi iz banjalučkog i bihaćkog okružja. 
Dragoman Pavao Perišić, koji je služio kao 
tumač kod ovih rasprava reći će begovima: „Vi ste 
Bošnjaci, drski i nasilnici i gnječite svoju raju. 
Evropa to zna i ona će protiv toga ustati kod sul- 
tana „vašeg oca". Alibeg Babić odgovori mu na to: 
_Pavle, Pavle! A hoće li biti lijv-'po, ako djeca 
ustanu protiv toga oca i udare ga po glavi? ["Kad 
su seljaci dokazivali svoje tužbe, rekoše; begovi : 
Vlaše, razmisli što govoriš? Zar se ne misliš vra- 
ćati u Bosnu?« Od ovakovih se riječi zaplaši i 
porta i seljaci. Vlada je navalila bojeći se bune, dla 
se seljaci smire i odustanu od tužbi. Nekoji Od 
izaslanika izjaviše, da u njihovom kraju nije tako 
zlo i da oni žive sa svojim begovima kao u stato 
doba. Prepadoše se i oni iz Posavine, gdje je zaista 
bilo zlo i na posljednjem sastanku izjaviše svi, da 
im nije teško davati trećine i da im se ne čini 
zulum. Ministri im i ovako izjaviše, da sultan tako 
hoće i da nema ni govora o tome, da će begovima 
■oduzeti trećinu^). 

Rezuliat ovog seljačkog izaslanstva bio je za- 
4ion od god. 1859. poznat pod imenom „saferske 
naredoe" (od 14. safera I27G. — 12. septembra 
1S59.). Zadaća je te saferske naredbe, da se srede 

') Holeček o. c. p. 84. 



— 88 — 

kmetovsko-pravne prilike u zemlji. Valja istaknuti. 
da ovaj zakon nije za turskih vremena izvršen radi 
nemara vlade i burnih vremena, koja su nastupila- 
70 tih godina za doba ustanka obećavala je vlada 
da će bezobzirce izvršiti agrarni zakon iz g. 1859., 
ali je već bilo kasno. Još nam je pripomenuti, da 
je zemaljska uprava iza okupacije recipirala ovu 
naredbu i već g. 1878. je iznova promulgirala. 
Saferska naredba ostala je tako i iza okupacije je- 
dina norma za agrarne odnose'). U doba kad je 
saferska naredba izdana, upravljao je Bosnom O s- 
man Mazhar paša Sulejmanpašić iz 
Skoplja,^) kojeg je zamijenio god. 1860. Topal 
Šerif Osmanpaša. Prije nego pregjemo na. 
prikazivanje Osmanpašina upravljanja Bosnom,, 
valja nam svratiti pažnju na prilike u Hercegovini, 
gdje su se u to doba odigravali znameniti doga- 

gjaji. 

Spomenuli smo, da god. 1853. nije bio sklo- 
pljen mir izmegju Crne Gore i Turske i da su četo- 
vanja na granici hercegovačko-crnogorskoj trajalai 
čitavih pet godina. Kad su Turci htjeli god. 1858. 
da pokore Grahovo, dogje do bitke izmegju pobunje- 
nih Hercegovaca, kojima je u pomoć stigao voj- 
voda Mirko i Turaka na sam Spasovdan. 
Bitka se svršila velikim porazom Turaka (na bojištu 
je ostalo 6000 Turaka i 2000 Crnogoraca i Herce- 
govaca). U najkobnijem času došao je Crnogorcima 
u pomoć Luka Vukalović. Ovaj poraz Turaka 
prouzrokovao je ustanak svih kršćanskih nahija u 
susjedstvu Crne Gore (Od Sutorine do Drobnjaka) i 



') Hranić u svojoj raspravi: Kmetovsko pitanje veli, da 
saferska naredba nije drugo nego pokušaj kodifikacije za- 
ključaka stvorenih za Tahir-pašc u Tiavniiću kao i još dru- 
gih nekih nezakonitih običaja. Safersku naredbu kao i kriti- 
ku te naredbe gl. u tom djelu p. 33 36 i p. 46-47. Isporedi 
i Izvještaj o upravi B. i H. za god. 1906. p. 46 i dalje. 

-') Kao mutesarif u Prizrenu pomogao je podići krš- 
ćansku školu, pa je zato dobio od Pape Pija IX. red sv« 
Grgura (Knežević o. c. p. 90.) 



— 89 — 

1o ponajviše poticajem cetinjske vlade, ali i iz odu- 
ševljenja i prirodne simpatije za braću Crnogorce. 
Turci su sada počeli pregovarati s pobunjenim ple- 
menima, a veliku je ulogu pri tom igrao Luka Vu- 
kalović, koji je i ponudio Turcima uvjete mira. Tako 
su ustaše tražile, da za prošle dogagjaje niko ne 
odgovara. Tko je zaostao u kakovim davanjima ili 
porezima, nema se od njeg ništa tražiti, a i u bu- 
duće ne će za tri godine ništa nitko plaćati. Uz ove 
uvjete bilo je i takovih, koji su im imali garantirati 
gotovu neku autonomiju. Turci su iz nužde pristali 
na sve. Luka Vukalović postade bimbašom sa 1000 
groša mjesečne plaće. On se uopće nadao, da bi 
ga porta mogla imenovati pročelnikom nad pleme- 
nima, koja bi bila neovisna od Crne Gore. Radi 
toga je došlo i do zavisti izmegju pojedinih plemen- 
skih glavara, megju kojima se ističe Bogdan Zi- 
monjić, kojega je i Crna Gora voljela nego Vuka- 
lovića, te je za nj i radila. Luka Vukalović nikada nije 
bio rado vigjen u Crnoj Gori, S Cetinja je bio po- 
slan i neki Ivan Mašanov za zadaćom, da makne 
Vukalovića, ali je ovaj znao sretno izmaknuti za- 
sjedama^). 

Turska" nije oprala sramotnog poraza na Gra- 
hovu. Mislila je, da će se moći granica prema Cr- 
noj Gori odrediti po mješovitoj komisiji. I u istinu 
god. 1859. — 1860. bila je granica od te komisije od- 
regjera i protokolirana, samo što obje stranke nijesu 
veliki broj točaka priznale. Prema tome se položaj 
nije ni najmanje poboljšao. 

Dok su evropski konzuli nastojali god. 18.59. 
da odstrane sporove, poslala je porta jednu re for- 
m n u k o m i s i j u u M o s t a r, koja se sastojala od 
četiri viša ministarska činovnika, jednog pravoslav- 



'j Sr. Koetschet o. c. p. 137. Proroković: Buna god, 
1874. i ustanak u Hercegoviui god. 1876. Stanojević: Istorija 
Bosne i Hercegovine p. 81. Gotovo nije vrijedno ladi velike 
smetenosti i miješanja doga^jaja pogledati Gjurgjević: 
Memoari sa Balkana p. 5-10. 



— go — 

nog episkopa i jermenskog svećenika kao i dvaju 
drugih kršćanskih funkcionara, koji su došH u Mo- 
star bez ikakvog programa, ah s vehkom plaćom. 
U dvije liodine svog rada rada nijesu mogh poka- 
zati ni najmanjeg rezultata^). 

Prema kraju god. 1860. plane ustanak iznova. 
Na čelu mu je Luka Vukalović.-) I Crna Gora oJlučno 
se spremala na borbu s Turskom. Porta je uvidjela, 
da mora nešto ozbiljno preduzeti proiiv Crnogoraca i 
Hercegovaca, pa je Omer-pašu, koji je u početku 
rata s Rusima god. 1853. stekao rijetki naslov S e r- 
dar E krema (velikog serdara) imenovala muširom 
trećega kora i vrhovnim zapovjednikom u Bosni i 
Hercegovini. Omer-paša stigao je Dunavom preko 
Beograda zatim Savom do Brčkog a odavle krenuo u 
Srajevo, gdje je ostao nekoliko dana Ma da j? već 
prilično proteklo vremena, što je ostavio ovu zemlju, 
ipak nijesu begovi i age u Bosni mogli zatajiti svo- 
ju zlovolju zbog ponovnog njegovog dolazka. Mr- 
žnja se protiv njega nije još slegla Istina, sada je 
njegov dolazak bio namijenjen Hercegovini, a ne 
Bosni, a imao je i drugu zadaću nego prvi put, ali 
im je ipak dolazak njegov bio nemio. Ljeti 1861. 
god. osvane Serdar-Ekrem u Mostaru. Evropskim vla- 
stmia uspjtlo je u Carigradu, da je Turska pristala 
na evropsku pacifikacionu komisiju. Omer-paša imao 
je instrukcije, da sa svim koncesijama i sredstvima, 
koja su u skladu sa čašću države, a što više mo- 
guće bez te evropske komisije, pacificira ustaše, 
a ako ta mirna sredstva ne budu uspješna, neka 
ne gubi s vida, da će ih morati pokoriti oružjer. 
Kada je Omer-paša u jesen stigao u Mostar, već 

'). Koetschet p. 13S. 

-') O Vukaloviću vrlo posprdno govori Koetschet, koji 
je imao prilike, da ga lično vidi. Zove ga >^Tiunkenboldoni». 
(pijanicom) Na jednom mjestu veli za nj: Ein obscuierWa- 
ffenschmied aus der ^utorina vcrstand sich den Anstrich 
eines hcrcegovinischen Garibaldi zu geben und sicn in der 
Mcinung der europSischen Presse die Diktatur tibtr die in- 
surgirttn Distiikte anzumassen (o. c. p. 138.). 



91 



je bila na okupu pacifikaciona komisija, kojoj je Omer 
paša imao predsjedati. U toj komisiji bijaše zastu- 
pana Austrija s majorom Jovanovićem. Englesku 
zasiupaše konzul Holmes, Francusku konzul Tissot, 
Prusiju konzul Blau, Rusiju vicekonzul Bezobrazov. 
Mecjju članovima komisije bilo je vrlo različitih mi- 
šljenja, a i njihove instrukcije se u mnogom razi- 
lažahu, Omer-paša predložio je komisiji svoj pro- 
gram, po kojem će on prema instrukcijama velikog 
vezira izvršili svoju misiju u Hercegovini. Program 
■odobriše svi konzuli i stvoriše zaključak, da se na 
sve glavare ustaša pošalje proglas s pozivom u ime 
velevlasti, da polože oružje i da podnesu svoje že- 
lje i tužbe. Porta će ih amnestirati. 

Megjutim je komisija konstatirala jednodušno,da 
centar čitavog ovog gibanja nije me^ju hercegovač- 
kim ustašama, nego na Cetinju, pa zato postaviše 
princip: Bez sudjelovanja i pregovaranja s knezom 
nema pacifikacije. U to ime imao se crnogorski knez 
Nikola sastati s komisijom i Omer-pašom. Ova ko- 
misija otputovala je i u .S ka d ar zajedno sa Omer 
pašom, ali Nikola je izbjegao sastanku, 
makar je Omei-paša izjavio, da je Turska spremna 
na koncesije, pa ako komisija zatraži. Turska će pri- 
stati na odstup luke Spiča. Rezervirano držanje Ni- 
kole pripisuje dr. Koetschet ruskom konzulu u Du- 
brovniku Petkoviću ifrancuskom konzulu 
Heequardu u Skadru, koji su Crnu Goru od- 
vraćali od pregovaranja. Napokon se komisija povra- 
tila u Mostar ne opravivši ništa i izjavila, da 
smatra svoja vijećanja provizo rn o zak- 
ljučenim (1861).^ 

Pokušaj Omer-pašin, da se lično sastane s Lu- 
kom Vukalovićem takogjer nije uspio. Luka Vuka- 
lović pozvao je Omer-pašu, da on dogje k njemu 
u Sutorinu.-) Omer-paša gledao je da dogje u dodir 

') Viijedno je zbog nekih detalja pogladiti i Ćorović. Iz 
•dnevnika Prokopije Čokoriia. (Gl. z. m. 1913. p. 196—201). 

■-) Vrlo drastičan opis ovog pokušaja sastanka Omer- 
paše i Vukalovića u Koetscheta o. c. p. 146. 



— 92 — 

i s drugim ustašama, ali sa slabim uspjehom. Voj- 
vode ustaša bile su uz Vukalovića, Jovan Bačović,. 
MićaLjubibratić, Bogdan Zimonjić,LazarSočica, Jovan 
Vasiljević, Peko Pavlović i Žarko Lješević uz druge 
manje važne. Većinom ćemo ista lica susretati i u 
ustanku hercegovačkom godine 1875. 

Dok je još Omer-paša boravio u Skadru, za- 
tražio je ukinuće turske reformne komisije, koja je 
dvije godine tobože radila, a još nije mogla poka- 
zati ni najmanjeg uspjeha. Isto tako nije postigla 
nikakova uspjeha ni turska vojska pod Derviš-pa- 
šom lomeći se dulje vremena s ustašama. Stanje 
turske vojske kod dolaska Omer-pašina ne bijaše 
baš ružičasto. U svemu je turska vojna sprema iz- 
našala jednj 14.000 ljudi, uračunavši ovamo i b a- 
šibozuke oko Gackapod vodstvom hra- 
broga Dervišbega Čengića (Dedagesi- 
n a S m a j i 1-a g i n a). Megju tim bašibozucima bilo je 
oko 20b0 Hercegovaca, koji su direktno stajali pod 
vodstvom Dejagmim, a inače j : bilo niegju njima. 
i Arnauta, Makedonaca i t. d.'). Sva turska vojska 
nalazila se u lošem stanju. 

Pokvareni Derviš-paša bijaše se obogatio, dok 
vojnici nijesu već primali davno nikakove plaće. 

Nije ni čudo, da u takovim desolatnim pri- 
likama turska vojska nije mogla preduzcti energič- 
nije borbe. Područja Zubaca, Banjara i Pive nijesu 
još ni vidjela nijednog nizama i ustaše su bili slo- 
bodni gospodari svojih brda. Oko yodine dana sva 
se akcija turske vojske sastojala u periodičnom op- 
skrbljivanju nikšićke Ivrgjave, gdje je bilo nt^što vojske 
i topova. Pošto se u Nikšić moglo prispjeli jedino 
glasovitim Dugaklancem, koji je bio obrasao 
u ono doba gusiom i visokom šumom, bilo je lako- 
turskoj vojsci praviti silnih neprilika. Sviko opskrb- 
ljivanje Nikšića svršavalo se teškim gubicima Turaka 
u tom klancu, „grobištu turske vojske". 

') lspo:edi o ovim bašibozucima Gjurgjević o. p. c. 11- 



— 93- 

Omer-paša bacio se zimi 1861. god. na reor- 
ganizaciju vojske. Pobrinuo se za dobru opskrbu i 
popunio dosadanje znatne gubitke. Istodobno pozvao 
je na oružje i Bošnjake. U Mostaru je tom zgo- 
dom rekao jednu gorku riječ tamošnjim musliman- 
skim prvacima: Vi begovi i age, koji ste 
ovdje u konaku lojalni savjetnici, viste 
isisavanjem u korist vaših ličnih inte- 
resa i vašim ponašanjem prema kršća- 
nima skrivili ovu nesretnu situaciju, ali 
ja neću više za vas žrtvovati nedužne 
anadolske vojnike, nego ću vas poslati 
naprijed protiv ustaša. Kukavice dat ću 
otraga postrijeljati. ^). 

Unovačeni Bošnjaci njih oko 3000, pogjoše u 
Hercegovinu prema Bileći i Gacku, ali se doskora 
raspršiše svaki svojoj kući. 

Vojevanje Omer-paše god. 1861. nije baš bilo 
popraćeno osobitim uspjesima. U septembru je oti- 
šao na Pivu, te je tu podigao jednu utvrdu i osta- 
vio u njoj posadu. Žestok sukobsustašama 
imao je Dedaga l^., sata daleko od Pive 
kod Muratovića. Iza toga se Omer-paša po- 
vrati u Mostar, Nešto je borbe bilo i u trebinjskom 
kotaru, gdje se arhimandrit m anasti ra Duži 
Nikifor Dučić pridružio V u ka 1 o viču. Čete 
ustaša bile su raspršene. Borbe god. 18ol. svršile 
su se ekspedicijom Dedaginom u Nikšić, koji 
je po običaju na putu imao sukoba s ustašama. 

Godine 1862. izdao je Serdar-Ekrem 
proklamaciju na ustaše. U ime sultanovo ih 
poziva da polože oružje uz neke koncesije i opću 
amnestiju. Dao im je rok od 20 dana. Proklama- 
cija je u tisuće komada bila raširena megju usta- 
šama, ali ostade bez rezultata. Omer-paša obrati se 
i na Crnu Goru, da ona ne pomaže ustaša, ali je 
odande dobio odgovor, da Crna Gora ne može su- 
djelovati u pacitikaciji bez materijalnih kompenza- 

^). Koetschct o. e. p. 159. 



- 94 — 

čija za sebe. Na to je Omer-paša poslao porti iz- 
vještaj, u kojem je razložio, da ne će moći svladatr 
ustanka bez direktnog napadaja na Crnu Goru. Voj- 
nička okupacija opustošene zemlje ne bi još uvijek 
značila pokorenje Hercegovaca, koji bi se u tom 
slučaju povukli u Crnu Goru. Ustanak može 
biti svladan samo u Crnoj Gori. Porta se 
posvema složila s Omer-pašinim planom ali je sa- 
mo čekala prikladni momenat, da navijesti Crnoj Gori 
rat. Kad se napokon i taj našao, imenovan je u 
maju Derviš- paša muširom i komandantom di- 
vizije u Hercegovini, a Omer-paša otpu- 
tovao je u Albaniju, gdje je bio glavni tabor. 

Prema unaprijed ustanovljenom ratnom planu 
imao je Derviš-paša preko Nikšića spojiti se sa 
Avdi-pašom (koji je neka Ja bio za Omer-paše 
divizijonar u Sarajevu), čija je divizija operisala u 
ravnici Bje lopavličirna. Protiv Derviš-paše ope- 
rirao je velikom vještinom Petar Stevanov Vu- 
kotić, knežev tast, s vojskom sastavljenom od 
Crnogoraca i Hercegovaca. Kada je polovinom maja 
Derviš-paša pošao Duginimklancem prema Nik- 
šiću, doživio je osjetljiv poraz. U žestokom kreševu 
poginuo je i brat Derviš-bega Čengića, Me li- 
me d-beg. Derviš-paša morao je uzmaci, ali je 
kasnije krenuo drugim putem preko Banjana, do- 
živivši ponovni poraz na lavni kod Kite. Iza teških 
i napornih borba pošlo mu je ipak za rukom pro- 
drijeti do Nikšića i polovinom jula sjediniti se 
sAbdulKezimo m,koji je zamijenio A v d i-p a š u. 
Vrhovno vodstvo crnogorske vojske, imao je u svo- 
jim rukama otac kneza Nikole, Mirko, koji je 
velikom samozatajom i očajno vodio borbu protiv 
pretežitog neprijatelja. Kada su napokon Crnogorci 
izgubili bitku kod Rijeke, počeše pregovaranja o 
miru, koji bude još iste godine sklopljen. 

Svršivši s Crnom Gorom rat, Omer-paša nije 
vodio dalje ozbiljne brige o ustaškim hercegovačkim 
krajevima, niti je išao zatim, da ih definitivno pokori. 



— 95 — 

Luka Vukalović pokorio se, te je o tome dao iz- 
javu, kod osmanlijskog konzula u Dubrovniku. Omer 
paša dao mu amnestiju uz plaću t. zv. pandur-baše. 
Kada je Vukalović tražio, da mu se amnestija, u 
koju valjda nije vjerovao, kao i nova čast garantira 
pL) austrijskim oblastima u Dubrovniku, nije Omer 
paša više htio da o njem čuje. Luka Vukalović, 
protiv kojega su sada radili Turci, a napustili ga i 
nekoji mu drugovi, pače intrigirali protiv njega u 
Crnoj Gori, ostavi Hercegovinu i otputi se u južnu 
Rusiju, gdje je dobio zemlje za uživanje i ondje 
ostao do svoje smrti. Prat.o ga je u Rusiju Mića 
Ljubi bratić. Ovaj se kasnije povrati u Sibiju, 
a odavle opet za ustanka 1875. god. natrag u Her- 
cegovinu. ^). God. 1863. sklopio je portin komisar 
Dževdet eff. s Banjanima, Pivljanima, i Zupcima 
kompromis, po kojom su ova plemena dobila ši- 
roku autonomiju. Ovi su gorski kolari imali raz- 
mjerno dobar položaj prema onijem u Hercegovini, 
a to je i bio glavni uzrok općem ustanku god. 1875. 

Dok se stvar na ovaj način riješila u Herce- 
govini, upravljao je Bosnom već više od dvije go- 
dine „pošljedni veliki vezir Bosne" Topal Šerif 
Osman-paša (1860 — 1869.). Čitava njegova po- 
java u pošljednim godinama osmanlijskoga gospod- 
stva u ovim zemljama tako je zanimiva, da je vri- 
jedno opširnije se pozabaviti njegovim namjesniko- 
vanjem. Njegov slavitelj dr. Koetschet očito iz lične 
simpatije prema njemu, pretjeruje ponešto u svo- 
jim memoarima, ali uza zve to, ma da nijesmo ni 
iz daleka uvjereni o tome, da ima štogod sličnosti 
izmegju njega i Ljudevita XI., kako to dr. K. misli, 
ipak držimo, da je on jedan veliki upravni talenat 
i rijetka svijetla pojava megju inače veoma žalosnim 
bosanskim namjesnicima čitavog XIX. vijeka. 

Šerif Osman-paša došao je u Bosnu iz Beograda, 
gdje je bio civilni guverner i proveo je u Bosni de- 

^). Osim Koetscheta gl. još Pavlovi ć: Gragju za 
istoriju ustanka i ratova 1875—1878. g. Beograd 1911. p. 28. 



— 96 — 

vet godina. Sam je često isticao, da od slavnog 
Gazi Husref-bega nijedan namjesnik nije u Bosni 
tako dugo sjedio. 

Svoju karijeru začeo je Osman-paša kao po- 
morski časnik, dostigavši god. 1839. čast vice-admi- 
rala. Poslije je nekoliko godina sproveo u Egiptu, 
'^dje ga je znameniti Mehmed Alija mnogo cijenio. 
Martić je sasvim dobro primjetio, da je taj boravak 
Osman-paše u Egiptu mnogo uticao na njegov ka- 
rakter. On to samo letimice spominje riječima: 
»školovan u školi misirskog kedifa Alije". Koetschet 
znade pričati o njemu, da je bio dobro verziran 
u perzijskoj, arapskoj i turskoj 1 teiaturi i da je i 
sam bio cijenjen kao turski pjesnik. Mar- 
tić veli još za nj, ,da je bio dosta prosvijetljen i 
razuman za vladu, a narodu ugodan, a na drugom 
jednom mjestu „da je bio praktičan i upravo ženi- 
jalan u mnogom pogledu, kao drugi nijedan, što 
je u Bosnu došao". 

Po čitavom svom radu, koji mirnim metodom 
a ne nasilno hoće da u svakom pogledu digne ma- 
terijalno i kulturno stanje zemlje, mnogo je Osman- 
paša nalik Husref-begu. Od njega se daleko razli- 
kuje poglavito u tome, što na oko strogo korektan, 
ipak nije bio bez stanovite doze turske korupcije. 
Nije ni čudo. Njegov rad pada u doba potpune de- 
kadanse osmanlijskoga carstva. Husref-beg je živio 
u doba, kada je carstvo pohitilo da osvoji srednju 
Evropu! 

Kada se neki bosanski begovi povratiše iz 
svoga zatočja nekoliko godina pred Osman pašinitn 
dolaskom, držahu se tako, da se jasno vidjelo, kako 
nijesu ništa zaboravili, ah ni ništa naučili. Osman- 
paša imao je prema njima osobitu taktiku. Nastojao 
je svim silama, da im oduzme onaj nimbus, onaj 
iznimni položaj, koji su uvijek uživali i na koji se 
narod u Bosni bio privikao. Zato je u prvom redu 
mnoge namještao u javne službe. Time 
su dakako izgubili svoj stari baštinjeni ugled. Na . 



— 97 — 

drugoj strani živo je podupirao srednji gra- 
gjanski stalež nastojeći steći u njem potporu 
protiv plemstva. U njemu su mali trgovci i obrtnici 
našli iskrenog zaštitnika. Ovome nastojanju imala je 
i služiti obrtna ško 1 a, u kojoj su bila siromašna 
djeca bez razlike konfesija podučavana u raznim zana- 
tima, a dobivala su jelo i odijelo (uniforme) badava. 

Školstvu i prosvjeti posvetio je uopće veliku 
pažnju. Dakako, da se to sve mora uzeti relativno. 
Moramo uvažiti, da smo rijetko imali prilike govo- 
riti kulturnom i prosvjetnom radu bosanskih 
namjesnika. U Sarajevu osnovao je kiraetanu, 
ruždiju i stručnu školu »mektebi hukuk« za 
obrazovanje činovništva. Vrlo je hvale vrijedno, da 
ni ostalim konfesijama nije smetao u njihovom pro- 
svjetnom nastojanju. Pravoslavni imali su malu 
gimnaziju u Sarajevu, a fra Grgo opet svoju školu 
za katolike. Na Bisniku bila je od države osnovana 
djevojačka škola za sve konfesije. Kod 
begove džamije dao je Osman-paša podići biblio- 
teku (kutubhanu), kamo je prenesao knjige iz 
kuršumlije medrese i sam nabavljao knjiga arapskih, 
perzijskih i turskih^). U ovaj njegov rad valja ura- 
čunali vilajetsku štampariju, gdje su se 
štampale školske knjige-) službeni kalendar (Sel- 
name Bosna), službeni tjednik »Bosna« i »Gjulšen 
Šaraj« (»Sarajevski cvjetnik«). 

U proljeću god. 1865. provedena je vojnička 
konskripcija muslimana u vilajetu. Carski 
komisar Dževded eff.^) kao i Osman-paša 

^) O tome gl. Dr. Truhelka: Gazi Husrefbeg. Sarajevo 
1912. p. 71. 

") Bos.-herc. institut za proučavanje Balkana ima tri štam- 
pane knjige ćirilskim slovima za osnoviie škole u bosanskom vi- 
Tilajetu (gl. Dr. Kcetschet: Osma n-p a š a Sarajevo 1909. p.6.) 

^) Ovaj komisar došao je u Bosnu god. 1862. Prema 
koncu god, 1863. morao je svatko bez razlike staleža dati 
svoj posjed legalizirati. Tko bi se tomu protivio, zaprijetilo 
mu se konfiskacijcm dobara. Bilo je to odre gj eno radi od- 
mjere portza. Zatim je bio odregjen popis radi novačenja. 
R6skiewicz: Studien tiber Bosnien Wien 1868 p. 3 i dalje. 



— 93 — 

držali su, da je najbolje blagošću i lukavošću pre- 
dobiti Bošnjake za tu stvar. Martić nam pripovijeda 
u svojim »Žapamćenjima«, da je Dževdet eff. došao 
u Sarajevo kao pravi hodža: bijeli turban na glavi, 
zelena duga dolama na ramenima i žute papuče. 
To je muslimanima bilo po volji: »Ko biva pravi 
Turčin« i nadali su se dobrom od njega. Sazva on 
poglavice i priopći im namah, da imadu davati mla- 
diće u nizam. Dakako, da su sada već malo druk- 
čije mislili »pravom Turčinu.« Dr. Koetschet pri- 
povijeda, da su i Osman-paša i Dževdet svim mo- 
gućim laskanjem i obećanjima i napokon uz for- 
malno obećanje, da bosansko-hercegovački bataljuni 
neće biti izvan zemlje upotrebljavani, skupili 1000 
dobrovoljaca na trogodišnju službu i smjestili u 
sarajevsku kasarnu. Mladi begovi postadoše odmah 
časnici. Prema Herkaloviću sklonio je muslimane i 
time na popuštanje, što je dao širiti megju njima 
glasove, da će Srbija provaliti u Bosnu^). 

Godine 1866.-) bijaše carskim fermanom u 
čitavom carstvu proveden vilajetski ustav. Zasluga 
je to velikog vezira slavnog F u a d-p a š e. Za nj 
veli jedan njemački istoričar, da nije čitavo društvo 
Staro-Turaka, imama, muftija, mutevelija, hodža i 
derviša protiv njega radilo u školama, džamijama, 
kavanama i t d., da bi mu bilo sigurno 
pošlo za rukom očistiti veliku Augijevu štalu azi- 
jatske lijenosti i povesti Tursku na nove putove. 

Bosna i Hercegovina s Novopazarskim san- 
džakom bijahu udružene u jedno upravno područje 
pod imenom vilajeta, kojemu na čelo stoji vali- 

^) Vorgeschichte der Occupation Bosniens und der Her- 
cegovina. Zagreb 1906 p. i*. R6skiewicz veli, da je 
god. 1864. za obranu ovih zemalja unovačio 6000 muslimana, 
koji su bili razdijeljeni u 6 bataljuna. Oni moraju služiti 3 
godine aktivno a 9 godina u rezervi. Svake daljne godine 
ima se unovačiti 2000. Regularne trupe iznašale bi prema 
tome iza 10 godina 26 OOO. Za 5000 piastera (lOOO kruna) 
može se obvezanik otkupiti. Koetschetovo piipovijedanje je 
vjerojatnije. 

•) U Heikalovića i R6skiewicza godine 1865. 



— 99 — 

paša. Vilajet je razdijeljen na 7 okružja (mutesari- 
fata), kojima stoje na čelu mutesarifi. Okružja se 
dijele na kaže (na čelu su im kajmekami), dok 
nekolikim općinama (ekspozitura) na čelu stoje mudiri. 
Ovako je Osman-paša ustanovio i nekoliko nužnih 
ureda i tako barem djelomično s te strane udo- 
voljio težnjama za reformama centralne vlade. 
Najvažniji dio reformi bijaše administrativni 
odbor ili vijeće (»I dare medžlis«) i ge- 
neralno vilajetsko vijeće (»Med ž li si 
k e b i r«). »Idare medžlis« je bio sastavljen od šefova 
oblasti, pretstavnika raznih konfesijskih općina i od 
petorice članova, koje je pučanstvo biralo (3 musli- 
mana, 2 kršćana i 1 jevrejin). Ova korporacija sasta- 
jala se dva puta u tjednu pod predsjedanjem valije, 
a služila je valiji kao savjet. U generalno vilajetsko 
vijeće slalo je svako okružje po 3 zastupnika (2 mu- 
slimana i 1 kršćanina). 

Jednom u godini dana ovo se generalno vijeće 
sastajalo u Sarajevu i raspravljalo o svim poslovima 
zemlje. Vijeće je imalo samo konzuitativni 
glas.i) 

Porta je uopće pokazala najbolje intencije, a 
valiji je uvijek ovisilo, da te institucije budu na 
korist narodu. 

U sporazumu s Dževdet eff. nastojao je 
Osman-paša, da olakša i pobiranje desetine, koju 
su zakupnici nemilosrdno pobirali. On je pojedinim 
džematima dao pravo, da procijenjenu desetinu sami 
poberu i da je donašaju u državne žitnice, koje je 
on osnovao. Ta je megjutim ustanova potrajala samo 
godinu dana, jer je seljak znao iskoristili ovu po- 
lakšicu na štetu državne blagajne. 



1) Prema Koetschetu o. c. p. 7. On je bio u stvar dobro 
upućen. R6skiewicz o. c. p. 420—421. razilazi se u nekim po- 
jedinostima od Koetscheta. Izborno pravo za generalno vijeće 
imali su oni, koji su plaćali 500 pijastera poreza. 

7* 



— 100 — 

Koetschet nam pripovijeda, da se Osman-paša 
dulje vremena ozbiljno bavio planom, da napusti 
desetinu i da uvede direktnu zemljarinu. 
On mu je pomagao kod tod posla, prevodeći 
mu ustanove, koje su vrijedile u susjednoj Hrvatskoj. 
Pomno izragjeni nacrt o toj stvari poslao je Osman- 
paša u Carigrad, ali je ministarstvo njegovu osnovu 
zabacilo.^) 

Mnogo je Osman-paša učinio za promet u 
zemlji gradnjom cesta. Bez pitanja ministarstva i bez 
upotrebe novaca iz državne blagajne kao i bez teh- 
ničkog osoblja, bacio se na gradnju ceste od Sara- 
jeva do Bos. Broda. Osim toga gradila se u 
njegova doba još i cesta od Sarajeva u Mostar 
i Gabelu, a da i ne spominjemo manje važne. 
Tako se barem donekle poptavili stari grijesi os- 
ftianlijske uprave, koja se gotovo ništa nije brinula 
za ceste. Radi gradnje cesta od Sarajeva do Bos. 
Broda, koju je i Austrija želila, mnogo su mu pri- 
govarali muslimani govoreći: „da se to sprema za 
dolazak Švaba."-) Zasluga je dalje Osman-paše os- 
nutak poštanskih i telefonskih ureda po Bosni i 
Hercegovini.-') Posebno valja spomenuti, da su au- 
strijski štopski oficiri (Roskiewicz, Sterneck i Thoe- 
mel) obavili od 1862. — 1868. mapiranje Bosne za 
vojničko- geografski institut.-^J 

Jednu posebnu kapitolu zaslužuje odnošaj 
Osman-paše prema Srbima. Dok je još bio u 
Beogradu muhafizom, imao je prilike upoznati 
njihove težnje u samoj Srbiji, zato je u Bosni pomno 
pazio na svaki i najmanji pokret. Valja da se malo osvr- 
nemo na ovodobne odnošaje u Srbiji. Kada je godine 
1862. ušljed svagje Srba i Turaka na jed- 
noj česmi došlo do tuče i krvi, počeo je 



^^ Koetschet o. c. p. 9. 

^) Zapamćenja p. 71. 

^) Herkalović o. c. p. 13. 

*) Ibid. p. 17. 



— 101 — 

beogradski paša bombardovati beogradsku 
varoš. Ovo je izazvalo ogorčenje po čitavoj Srbiji, 
koja ?e počela spremati na rat. Evropske velevlasti 
posredovale su u Carigradu i izradile, da se Turci isele 
iz varoši, da se gradovi Soko i Uzice razore, a 
turske posade da ostanu u Beogradu, Smederevu, 
Sapcu i Kladovu. 

Slijedećih godina, osobito iza god. 1866., kada 
je Austrija pod Beustom promijenila svoju poli- 
tiku na Balkanu u korist Srba, razmahao se jaki 
panclavistički i veliko-srpski pokret u Srbiji, a knez 
Mihajilo pokrenuo je iznova pitanje turskih gra- 
dova u Srbiji. Turska se otimala koliko god je mogla, 
ali je napokon morala popustiti. Ona nije samo 
htjela, da prosto preda svoje gradove Srbiji. Engleski 
poslanik u Carigradu našao je formulu, na koju je 
Turska pristala: porta će predati gradove na 
čuvanje knezu Mihajilu. Bilo je to u aprilu 
god. 1867., a značilo je za Srbiju veoma mnogo. 
Iza toga su Mihajilovi agenti vrlo živo radili po 
Balkanu u Albaniji i Macedoniji, a napose u Bosni 
i Hercegovini. Prema Stanojeviću imao je knez jakih 
veza i s muslimanima u Bosni. Akcija je bila tako 
živa, da su Francuska, Austrija i Engleska protesti- 
rale protiv kneževog spremanja.^) 

Osman-paša silno se uznemirio na glasove, da 
je porta odlučila izaći sasvim iz beogradske tvrgjave. 
Topovi na bedemina Beograda bdiju i nad sigur- 
nošću Bosne, rekao je Koetschetu.-) Od ovog časa 
on je još veću pažnju posvećivao Beogradu, odakle 
se dao preko Zemuna po svojim špijunima tačno 
izvješćivati. Kod porte je isposlovao uregjL-nje voj- 
ničkog kordona duž čitave obale Drine. Sav taj 
oprez Osman-paše nije baš bio u interesu Turske 
bezrazložan. 



') Opširnije u Stanojević: Istorija srpskoga naroda II, 
izdanje p. 305—308. 
-') o. c. p. 16. 



102 



Poznato je, da je knez Mihajilo dva puta za- 
molio od sultana administraciju Bosne „u ime i za 
Njegovo Veličanstvo" (au nom et pour S. M. la 
Sultan). Time je jasno pokazao, kuda smjera, a i 
priprave njegove nijesu ostale Osman-paši tajnom. 

Martić u svojim ,.Zapamćenjima" primjećuje, 
da se srpsto „u sav mah" širilo po Bosni i Herce- 
govini, a Osman-paša nastojaše „svakom prilikom 
da srpstvo očepi". Pazio je i na školske knjige, koje 
su iz Beograda dolazile, pa bi ih konfiscirao, a i na 
učitelje je pazio otkuda su dolazili. Martić je sam 
zbog sumnje, da i on spada u agitatore, pao kod 
Osman-paše u nemilost. 

U zadnju godinu Osman-pašina vezirovanja 
pada afera arhimandrita Vaše Pelagića. On 
je otvorio s dozvolom sarajevskog mitropolita bogo- 
slovski zavod u Banjoj Luci „a podučavao je svoje 
gjake, veli Martić, bome i u gimnastici sa štapovima, 
biva u mačevanju i to javno pred školom". Koetschet 
veli, da je Pelagić, rogjeni Bošnjak, ali odgojen u 
Beogradu i Kijevu, ispovijedao otvoreno svoje srpske 
ideje i revolucijonarne nakane. Učenici njegovi ra- 
dili su isto, pjevali srpske nacionalne pjesme po 
Banjoj Luci i psovali tursku vladu. Osman-paša dao 
ga dovesti zbog toga u ^arajevo. Proces protiv njega 
vodio se u velikom savjetu kod valije. Martić veli 
Pelagiću govoreći o tom procesu : „Taj je čovjek 
tako zanesen bio, kao da nikakve sile na svijetu ne 
priznaje". Poslaše ga u Carigrad i prognaše u Malu 
Aziju (1869.). Kasnije je Pelagić još igrao ulogu i 
u Srbiji,^) 

Megjutim su planovi Kneza Mihajila, koji je 
pao kao žrtva zavjere, njegovom smrću bili preki- 
nuti (1868. u maju), ali življa srpska nacionalna 
agitacija u Bosni nije njegovom smrću prestala. 

Prema Crnoj Gori vladali su bolji odnošaji. 
Od god. 1865. počevši bile su posljednje hajdučke 



Koetschet o. c, p. 33. Martić: Zapamćenja p. 43—45. 



103 



čete na hercegovačko-crnogorskoj granici neumornom 
djelatnošću Osman-paše rastjerane, a u pograničnom 
općenju zavladaše odnošaji, koji su se barem dali 
podnašati. 

Godine 1868. počeli su se širiti glasovi, da 
će Osman-paša biti opozvan. Ovo se obistinilo u 
novembru iste godine, kada je imenovan gene- 
ralnim guvernerom u Ruščuku. Početkom decembra 
1869. ostavio je Osman-paša vrlo nerado Sarajevo. 
U Brčkom se imao ukrcati u iagju, ali radi velike 
studeni bio je promet prekinut. On javi tu nepriliku 
u Carigrad. Prije toga nastojao je on svim silama, 
da po svojim prijateljima u Carigradu izradi, da 
ostane u Bosni. I zaista mu stigne nalog, da se po- 
vrati na svoje prijašnje mjesto.^) 

Kada je u zimi 1868. g. odilazio iz Sarajeva, 
pratila ga je do Ilidže ogromna masa svijeta, a kad 
se opet vraćao izašao je pred njega čitav grad. Kao 
što su ga s veseljem otpratili iz grada muslimanski 
begovi i srpski odličnici, tako su ga sada sa stra- 
hom dočekali. Mnogi je i odviše raznim izjavama 
odao svoju preveliku radost nad njegovim padom. 
Megjutim njegova ponovna vlast i odviše je kratko 
trajala, a da bi njegovi protivnici imali bili priliku, 
da oćute na sebi njegovu osvetnu ruku. U maju 
1869. bio je konačno skinut, a na njegovo mjesto 
postavljen Safvet-paša. 

Pad Osman-paše pripisuju neki vojničkoj stranci 
u Carigradu, koja ga je oklevetala kod sultana kao 
bivšeg učenika Mehmed Ali-paše, da teži za neod- 
visnošću. Govorilo se, da su i neki bosanski begovi 
podnijeli protiv njega tužbu u Carigradu. Koetschet 
bilježi, da mu je mnogo škodilo u Carigradu, što 
je kupio imanje Slatinu u Gradačačkom kotaru (ne- 
kada vlasništvo Husejin kapetana), a kasnije i veći 
posjed u blizini Sarajeva, gdje je sagradio svoju ljetnu 



^) Gjurgjević o. c. p. 32. znade, da su Petraki i Giu- 
seppe Vita Salom sa »punim torbama zlata« otišli u Carigrad, 
da osujete premještenje Osman-pašino. 



104 



rezidenciju.^) Porta nije rado gledala, da valije 
imadu posjeda u svojim provincijama. 

Doba Osman-paše doba je mira i rada u Bosni, 
Savremenici hvale ga kao čovjeka religiozno tole- 
rantnoga, čovjeka humanoga (n. pr. vakufska bolnica 
njegovo je djelo). Na glasu je bio sa svog patri- 
jarhalnog općenja s narodom. Ni njegov najveći 
hvalitelj Koetschet ne može doduše reći, da je bio 
u novčanim stvarima sasvim čist; Martić je čuo od 
defterdara mnogo »pašinih krivica i gjavoluka, te 
im skoro nije vjerovao«, ali uza sve to je on rijetka 
pojava megju bosanskim valijama. 

Nasljednik Osman-paše, Safvet-paša, došao 
je do ove visoke karijere nezasluženom protekcijom, 
a da ništa nije valjana ni korisna stvorio. Već u 
ljetu 1869. bilo je u Sarajevu nemira radi novačenja. 
Ozbiljniji je bio pokret u Novopazarskom sandžaku, 
gdje je došlo do krvavih sukoba s regularnim če- 
tama kod Bjelopolja. Nekako u isto doba izazvala 
je asentacija nemire i u južnoj Dalmaciji. Ustanak 
se usresredio u Krivošijama, a Safvet-paši bijaše 
naloženo, da u sporazumu s austrijskim oblastima 
pazi na to, da Sutorina, Banjanji i Zupci ne pomažu 
ustanka u Krivošijama. Zato je Safvet-paša otišao u 
Mostar. Ovdje mu je stigao od porte spis o slaven- 
sko-ruskoj agitaciji po Bosni i Hercegovini. Prema 
tomu spisu bilo je vrhovno vodstvo te akcije u 
Bosni povjereno mitropolitu Mihajilu u 
Beogradu, dok je ruski generalni konzulat u Du- 
brovniku i vicekonzulat u Mostaru imao u svojim 
rukama niti agitacije u Hercegovini. U Mostaru bi- 
jahu glavni emisaii i agitatori žitomislićki iguman 
Sarafim Perović, zatim arhimandrit Leontije 
Radulović i brat mu Jovan, učitelj u Mo- 
staru. Premetačina u žitomislićkom manastiru nije 
donijela ništa osobitog na javu, ali u Mostaru po- 



*) Otišavši iz Bosne prodao je taj svoj posjed Derviš- 
paši Čengiću (Dedagi) — odatle »Dedagini konaci< danas 
zvani »Čengić vila«. 



105 



vedena premetačina kod Radulovića i brata mu 
iznijela je na vidjelo „važne spise s dokazima o pri- 
pravama ustanka". U Sarajevu našli su se takogjer 
neki važni spisi u Gavre Vučkovića, koji je 
za vremena pobjegao. Perović i braća Radulovići 
odvedeni su u Sarajevo, a odanle u Carigrad, odakle 
su otišli u progonstvo u Fessan.^) 

Safvet-pašu zamijeniše Akif- paša (1871.), zatim 
Mehmed Asim-paša (1871.— 72.), Mustafa Asim-paša 
(1872.— 73.), pa Akif Mehmed-paša (1873.) i Ibrahim 
Derviš-paša (i874.), a da i ne računamo one, koji 
su bili imenovani, a nijesu došli u Bosnu, nego su 
na putu bili opozvani. Bio je to čudan sistem, koji 
je potrajao sve do okupacije. Od 1869. — 1877. bilo 
je svega 15 generalnih guvernera imenovano za 
Bosnu. 

Dok je Osman-paša znao i jake i slabe strane 
muslimanskih odličnika iskoristiti u interesu reforma, 
radeći s njima u rukavicama i s puno obzira, nje- 
govi se nasljednici staviše direktno u protivštinu 
prema njima. Nazivali su ih ignorantima i dadoše 
im nadimak »Bukova glava Bošnjak«. Oduzeše im 
i neke povoljštine, koje su dobili od Osman-paše, 
a to je još pojačalo mržnju protiv Osmanlija. Svaki 
paša doveo je u zemlju svoje rogjake i prijatelje 
davajući im službe, koju su mogli Bošnjaci obav- 
ljati, jer oni i onako nijesu poznavali jezika.-) 

Sve češće javljaju se u to doba i primjeri 
vjerske intolerancije, koji nijesu bili poznati 

1) Sr. o tome Koetschet o. c. p. 49. Maitić o. c p. 51 
veli, da su Dili prognani u grad Tripolis u Afriku na vječitu 
robiju, robovali su tamo samo godinu i po dana. Fra orgo 
krivo stavlja ove dogagjaje u zadnje dan^ Osman-paše. 

Herkalović o. c. p. 19. i Đurđević o. c. p. 69. vele, da 
su bili prognani u Aziju. 

Heikalović ističe, daje tada razvio živu hrvatsku 
agitaciju, putujući po manastirima, Kiement Božić, dra- 
goman rjemačkog konzulata. Otpušten otišao je redakciji 
»Pozora« u Zagreb, čiji je bio dopisnik (Sr. i Zapamćenja 
p. 61.). 

-) Herkalović o. c. p. 34. 



— 106 — 

u dob? Osman-paše. U doba valije Me h med 
Asim-paše izbio je nemilo na vidjelo rivalitet 
izmegju kršćana i muslimana. Muslimani nijesu mogli 
podnijeti, da novi toranj srpske mitropolitske crkve 
u Sarajevu nadvisuje munaru begove džamije. Na 
čelu agitacije protiv pravoslavnih bijaše u Sarajevu 
famozni Hadži Lojo, pustolov i bundžija. Već 
Osman-paša dao ga je češće opominjati i grozio mu 
se, da će ga iz grada protjerati. Po svojoj vanjštini 
bio je to čovjek atletskog stasa, dugih ruku i nogu, 
a naličio je, veli Koetschet, prije svemu drugom, 
nego li pripadniku duhovnog staleža. Bio je veliki 
siromah, a naobrazbe gotovo nikakove.^) Govorilo 
se po Sarajevu, da će muslimanska masa demolirati 
pravoslavnu crkvu. Mehmed Asim-paša dao je 
Hadži Loju internirati u kasarni zaptija u svoj- 
stvu imama. ^') Kod posvete pravoslavne crkve morala 
je čitava sarajevska garnizona izaći u grad. Sve je 
prošlo u najboljem redu. 

ZaAkif Mehmed paše (1873.) došlo je 
ponovno do smutnja radi zvonjenja malog zvona 
u pravoslavnoj crkvi. Imam begove džamije Hafiz 
Abdullah eff. Kaukdžić, kojeg ćemo imati 
prilike, da još bolje upoznamo u godini okupacije 
Bosne, doveo je Akif paši deputaciju, da protestira 
protiv zvonjenja. Kaukdžić počeo je svoj govor reče- 
nicom iz kurana. Akif paša mu nije dozvolio, da 
izgovori svoj govor, brzo ga je prekinuo riječima, 
koje izvrsno karakterišu upravo^ neprijateljski odnošaj 
valije prema Bošnjacima : „Šuti, magare, zar ćeš 
me ti učiti kuranu ? Ti, pseto, ne možeš da pod- 
neseš zvonjenja zvona? A vi, drugi, zar ste toliko 
glupi, da ne znate da bi ovaj lopov ovdje za 50 
groša mjesečno sam vukao zvono, kad bi ga se 



) . . er war ganz und gar unwisserid, veli za nj dr. 
Koetschet (o. c p. 55.). 

-) Hetkalović priča, da je Hadži Lojo bio u svoje vri- 
jeme vjeroučitelj u Osmanpašinoj zanatlijskoj školi, gdje je 
gledao neislamsiću djecu predobiti za islam (o. c. p 12.). 



- 107 — 

objesilo na vlastita mu, vrata ! Na polje ! Ako čujem 
još jednu nepovoljnu o tebi, poslat ću te na magarcu 
privezanog u Bassoru !" Kada je deputacija otišla, 
okienuo se paša prema Koetschetu i rekao : „Sasvim 
nam je pravo, da ovo fanatično smeće tako s nama 
postupa, jer ne osjeća više naše ruke. Ti imaš 
sasvim pravo, vrijeme je, da idemo" ^) Akif paša 
bio je Arnaut i malo mu je bilo do Bosne stalo. 
Zabilježena je i njegova izjava u razgovoru o mo- 
gućnosti gubitka Bosne i Hercegovine. „A k o je 
zbilja volja Allahova, rekao je on, to 
mi se gubitak ovih provincija nečini 
prevelikom nesrećom za osmanlijsko 
ca r s t V 0.-) 

Kao predigru dogagjaja god. 1875. valja zabi- 
lježiti ozbiljne sukobe kršćana s muslimanima u 
banjalučkom okružju. Bilo je to za Mu stafa 
As im paše (1872. — 73). Turske oblasti pripisivale 
su ove nemire austiijskom konzularnom agentu 
kapelanu Dragančiću. Izvještaji Dragančićevi 
na generalni sarajevski konzulat govore o izazivanju 
kršćana po muslimanskim feudalcima. Dr. Koetschet 
veli, da je mnogo skrivio nemire neki Omer Fesli, 
Marokanac. Bio je on službi moćne stranke be- 
gova Džinića. 

Mustafa Asim pusa pošao je lično u Banju Luku, 
gdje je imao žestoki sukob s Dragančićem. Mnogo 
srpskih trgovaca bilo je pozatvarano, a neki su i 
pobjegli na austrijsko tlo, gdje su upravili molbu na 
cara, da ih zaštiti. Grof Andrassy zatražio je, da 
se trgovcima dozvoli povratak u Bosnu (Banja Luka 
i Gradiška) i da se skine banjalučki mutesarif, a i 
valija. Vaiija je faktično doskora bio opozvan iz 
B s n e.^) 



^) Koetschet o. c. p. 76. 

-) Ibid. p. 75. 

3) Ibid. p. 73-74. Sr. i Gjurgjević o. c. p. 69 Martić o. c. p. 83. 



V. 
USTANAK U HERCEGOVINI. 

U maju god. 1874. imenovan bi bosanskim 
namjesnikom Ibrahim Derviš paša. Budući da 
je Deiviš paša bio otprije poznat kao odlučan i 
izrazit neprijatelj kršćana, to je ovo imenovanje 
imalo za posljedicu pooštrenje odnošaja izmegju 
muslimana i kršćana. Ibrahim Derviš paša nije ni 
tajio svoje nazore i njegov dolazak budio je megju 
muslimanima nove nade, da će njihov do- 
minantan položaj u zemlji biti zaštićen; 
i preostali feudalci podavali su se ispraznim nadama 
o uspostavi nekadanjeg njihovog privilegovanog 
položaja. 

Opći položaj u zemlji nije ni izdaleka bio 
takav, da opravda feudalne iluzije, ali kratkovidnost 
zahvatila je neke elemente u tolikoj mjeri, da nijesu 
kod zdravih očiju mogli razaznati situacije. 

U teška vremena, u kojima se Bosna ovoga 
doba nalazila, jedva da je mogla porta izaslati u 
Bosnu nepodesnijeg čovjeka od Derviš paše. Bio je 
to čovjek bez ikakvog vojničkog i upravnog dara, 
koji se domogao svoga visokog položaja jedino po 
svom bogatsivu. Ovo je stekao raznim iznugjivanjem, 
.ili kod literacije za vojsku. Isprazni hvalisavac nije 
nikako shvaćao opće uzbugjenje kršćana u Bosni i 
Hercegovini, pa ako možemo vjerovati jednom sa- 
vremeniku, on je upravo želio, da dogje do ustanka, 
da šatre „kaure". 



— 109 — 

Ustanak u Hercegovini nije planuo iznenada. 
Godina 1874. bijaše puna znakova, da se nešto 
sprema. Seljaci oko Ravna, Gabele, Nevesinja, u 
Ijubinjskom i stolačkom kotaru čitavu su spomenutu 
godinu stajali u živoj svezi s Dalmacijom, jer 
austrijske oblasti nijesu pravile smetnje prijelazu, a 
osobito su često uzmicala preko granice u Crnu Goru 
pravoslavna izaslanstva, nalazeći ondje potpore zbo- 
rom i tvorom. 

Crna Gora je i onako stajala prema Turskoj 
u vrlo napetim odnošajima radi krvoprolića u Pod- 
goi i ci. Kada su naime Crnogorci jednom prilikom 
došli kao obično u trgovačkom poslu u taj grad, 
navali na njih masa muslimana i poubijaju jedno 15 
od njih. Začetnik ovoga pokolja bijaše neki Juso 
Mu čin a sa svojim društvom. Ovaj dogadjaj silno 
uznemiri Crnogorce i knez Nikola ih je jedva uz- 
držo, da ne osvete ovo krvavo djelo. On zatraži od 
porte da kazni krivce i zaista porta dade posmicati 
krivce, samo Juso Mučina izmače smrtnoj kazni. 
Kasnije je ipak poginuo od osvetničke crnogorske 
ruke^). Turska je radi ovih dogagjaja pojačala svoju 
vojsku na granicama Crne Gore, a knez Nikola se 
obrati na Austriju i Rusiju za intervenciju. Austrija 
preporučivaše knezu umjerenost i apelovaše na raz- 
boritost turske vlade.-) 

Jedan od glavnih uzroka uzbugjenju bijaše 
nemilosrdno pobiranje desetine po zakup- 
nicima-^) i uopće agrarna mizerija, kojoj nije 



1) O tom dogadjaju sr. Risto T. Proroković: Buna 1874. god. 
i ustanak god. 1875. u Hercegovini. Beograd 1902. Novih de- 
talja i ponešto različno pripovijedanje donosi: Buconjić: 
Povijest ustanka u Hercegovini i boj kod Stoca. Mostar 1911. 
p. 62—66. 

-) Sr. Fournier o. c. p. 14. 

^) Kapetan Thoemel (Beschreibung das Vilajets Eos- 
nien p. 195.) pripovijeda upravo nevjerojatnih stvari o utjerivanju 
poreza. Dr. Koetschet šuti o toj stvari. Zagrebački vojni zapo- 
vjednik Mollinary, koji je nekoliko godina kasnije izjave bo- 
sanskih bjegunaca protokolarno zabilježio, slaže se s opisima 
kapetana Thoemela (Sr. Fournier : Wie wir zu Bosnien kamen. 
Wien 1909. p. 13.) 



110 



državna vlast nikako mogla stati na kraj, a sami 
posjednici zemlje upravo su svojim postupanjem 
izazivali otpor. 

Godina 1874. bijaše u nekim gornjim krajevima 
Hercegovine slabije ponijela, pa se stoga nije mogla 
ni desetina potpuno davati. Zakupnici su bez obzira 
na 10 teško seljačko stanje nemilosrdno kupili de- 
setinu, a zaostatak htjedoše kupiti već u januaru 
1875, U okolini Nevesinja bili su neki seljaci po- 
hvatani i pozatvarani, a neki su pred tim nasiljem 
pobjegli u planine, a i u Crnu Goru. U proljeće 
1875. pokazaše se na mnogim mjestima Hercegovine 
odlučne pojave otpora proti nezakonitog postupanja 
oblasti i protiv zuluma pojedinaca. Od slučajeva, 
koji su nam zabilježeni^), valja istaći osobito jedan, 
koji karakteriše tadanje agrarne prilike u Hercegovini, 
pa ga zato i iznašamo. Ispred Donjeg Hrasna 
u stolačkom kotaru, nalazi se Blato, izmegju sela 
Dračeva i Svitave. U Blatu su imali dijelove nekoji 
begovi i age iz Stoca, Mostara, te Nevesmja. U 
Stocu je bio osobito uvažavan Smajil-aga Šarić, 
koji je imao jedan komad zemljišta u Blatu. On 
je slao zaptije, da mu sakupe seljake, koji će po- 
pravljati puteve kroz Gabelu. Tako se sastalo do 
200 i više seljaka, da rade na carskim putevima. 
Smajilaga odvojio bi od sakupljenih težaka 15—20 
njih i naredio im, da idu kopati u Blatu jarke, 
neka se voda ocjegjuje i ostaje zemlja za oranje. 
Smajilaga je onda dijelio isušeno zemljište kome je 
htio ili koji je od njega tražio, da je obragjuje, a 
njemu da daje hak. Ovakovi su se težaci zvali 
,poorci" za razliku od ostalih kmetova. 
Ovakim su načinom i ostali begovi i age prisvojili 
isušena zemljišta, koja im nijesu pripadala posjedu. 
Kraj sela Višića morali su težaci iskrčiti begovima 
Lug, koliko ga je njima po tapijama pripadalo, a 
onda su krčili i dalje, što nije bilo pod begovskim 

') Sr. buconjić o. c. p. 70—73, Cjjurgjević: Memoari sa 
Balkana p. 83. 



— 111 — 

tapijama. Težaci su to krčili sebi, ali im to ne 
dopade, jer su iskrčena zemljišta prisvojili begovi, 
a težaci ga obragjivali i davali hak. Sličnih slučajeva 
bilo je i u drugim stranama.^) 

Ovaki postupak begova i aga, da ne spomi- 
njemo razne druge pojedinačne slučajeve njihove 
samovolje, izazivao je upravo otpor u kmetova i 
jačao mržnju, koja je svakim danom bivala veća. 

Prije nego što je buknuo ustanak u Hercego- 
vini, došao je u Dalmaciju i car i kralj Franjo 
Josip I., te je njegovo putovanje po Dalmaciji, u 
neposrednoj blizini Hercegovine, znatno utjecalo 
na odnosa je ustaša, osobito katoličkih. 
Hercegovački katolici, koje su vodili Franjevci, 
usuprot nastojanju turskih oblasti, da ne dogju u 
dodir s carem i kraljem, ipak na nekoliko mjesta 
pozdraviše vladara austro-ugarske monarhije. Tako 
je n. pr. u Imotskom vladar pod kraj aprila 
primio deputaciju hercegovačkih Franjevaca, koju je 
predvodio kustos Fra Paško Buconjići tajnik 
mu fra Augustin Zubac. Kustos Buconjić pro- 
čitao je u audijenciji adresu, u kojoj je razložio 
gospodarstveno i materijalno stanje naroda i nabrojio 
sve nevolje, koje narod trpi. Osim toga pokloniše 
se vladaru još i deputacije, predvogjene Franjevcima 
u Vrgorcu i u drugim pograničnim mjestima i 
napokon svećenstvo trebinjske vikarije u 
Dubrovniku.-) U Dubrovniku pozdravio je vladara 
i bosanski namjesnik Derviš paša,^) a u Kotoru 
pozdravi ga knez Nikola u prainji svojih rogjaka 
i generala Ma rtinovića.^) 

-) Buconjić o. c. p. 74 — 75. 

-) Ibid. p. 76-79. 

^) Interesantnu vijest zabilježio je Herkalović (o. c. p. 
55— i)7.) On veli. da je neki musliman Hadži Hasan eff. 
u Sarajevu spjevao pjesmu u slavu carevu, u kojoj moli cara, 
da oslobodi Bosnu iz revolucionarnoga kaosa i uzme u zaštitu. 

*) Fournier (o. c, p. 14.) veli, da je Knez Nikola caru 
Franji Josi.iu I. predlagao, da Austrija provali u Hercegovinu, 
a Crna Gora će je pomagati. 



— 112 — 

Posjet vladara austro-ugarske monarhije napunio 
je osobito katoličke Hercegovce velikim nadama, da 
će se njihovo stanje ubrzo poboljšati. Njima se 
stavi na čelo župnik u Ravnom don Ivan Mu sic. 
Njegov nemirni temperamenat izbio je na površinu 
već u doba, dok je još bio klerikom u manastiru 
Širokom b r i j e g u. On je sa osam svojih drugova 
pobjegao iz manastira s nakanom, da pogju u Srbiju. 
Trojica izmegju tih klerika, koji su već došli do 
Sarajeva, povrati u Mostar fra Grgo Marti ć, a 
ostali biše već u Konjicu pohvatani i vraćeni u 
manastir. Francuskom konzulu Moreau-u svigjali 
su se megju tim klericima osobito Ivan Musić i 
Bajo Božić, te njegovim i Osman pašinim po- 
sredovanjem bijahu poslani na „medicinske nauke* 
u Carigrad. Ivan Musić otišao je odavle u Ostrogon, 
gdje se kasnije zapopio i postao župnikom u Her- 
cegovini, i) 

Oko Don Ivana Musića okupiše se doskora i 
ostale katoličke vogje kao Mijo Tomašević, 
Andrija Raić, Gjuro Krist o, (Pećko), N i- 
kola Putića i Lovro Maslac. Uz Musića 
pristadoše i pravoslavne vogje Jovan Džombeta 
i Jefto Kalajdžić, ma da su skloniji bili Crnoj 
Gori nego li Austriji, za koju je Musić radio. U 
ostalom su katoličke i pravoslavne ustaše stajale 
u neprestanom megjusobnom dodiru, 
a i sam Musić polazio je i na Cetinje 
knezu Nikoli.-) 

Od pravoslavnih vogja ustaša bijahu najodlič- 
niji Lazar Sočica, Petar Radovi ć, Stojan 
Kovačevi ć, Bogdan Zimonjić, Maksim 
Bačević, Peko Pavlović i Mićo Ljubi- 
bratić. Gornja Hercegovina bila je sva pod uplivom 
Crne Gore. 



^) Martić: Zapamćenja p. 64—56. 

■•') Opširno nam karakteriše ličnosti ustaša : Buconjić 
o. c. p. 80—108. 



— 113 — 

Polovinom jula god. 1875. bio je najveći dio 
Hercegovine spreman na ustanak. Turske oblasti 
nastojale su pregovaranjima ustaše smiriti i skloniti 
ih, da polože oružje. Iz Mostara odoše nekoji 
uplivniji gragjani do Krupe, ali se vratiše bez 
uspjeha. Mostarski mutesarif zamoli i biskupa 
Kraljevića, da pogje megju ustaše. On je i po- 
šao u pratnji nekolicine svojih pouzdanika (bilo je 
i muslimana), megju ustaše i pregovarao s njima 
„a okom ih je i držanjem svojim bodrio na otpor ".^) 
Razumije se, da se i ova deputacija vratila bez uspjeha. 

Megjutim su bili u proljeće stigli u Sarajevo 
iz Carigrada Konstante ff. i Husejin paša 
kao turski delegati crnogorske komisije za regula- 
ciju granice, da nastave posao, koji je bio godine 
1869. prekinut. Derviš paša nastojaše, da što dulje 
zaustavi sastav te komisije i uzalud su se oba člana 
opširnim izvještajem obratila na portu, u kojem su 
prikazali neobično vrijenje u Hercegovini.-) 

Kada su ostale bezuspješne intervencije herce- 
govačkih oblasti, odluči se i Derviš paša, te pošalje 
u Hercegovinu dva člana vilajetskog vijeća : P e 1 1 a 
Petraki-a i Hajdar bega Čengića. Ako je 
i. prvi bio za ovakav posao, ličnost Hajdar-begova 
nije nikako odgovarala ovako škakljivoj misiji. On 
je bio ratoboran posjednik i bliži rogjak familije 
Basa gica, kojoj je pripadao i zakupnik desetine 
od Nevesinja,^) a osim toga bilo je megju ustašama, 
kako veli Buconjić, i Hajdarbegovih kmetova, koji 
nijesu htjeli ni čuti o pregovaranju s njime. Izasla- 
nici vilajetskog vijeća odoše ustašama oko Nevesinja 
i vratiše se bez uspjeha. Sada je Derviš paša poslaa 
Husejin pašu iKonstant eff. k ustašama, 
ali na sva uvjeravanja o dobrim namjerama porte, 
pozivahu se ustaše na prošlost, koja nije nikako 

^) Ibid. p. 91. Sr. i Koetschet Aus Bosniens letzter 
Tflrkenzeit. Wien und Leipzig 1905. p. 8. 
-) Koetschet o. c. p, 5. 
3) Ibid. p. 6—7. 

8 



— 114 — 

pružala jamstva za bolju budućnost. Dok su oni još 
pregovarali, stiže vijest, da su ustaše oplijenile tr- 
govački karavan kod Bišine blizu Nevesinja 
i da su poubijali nekolicinu muslimana. Konstant 
eff. je na to telegrafisao u Sarajevo Derviš paši, da 
su sva dalnja pregovaranja izlišna i da će odlučiti 
jedino oružje.^) 

U mjesecu augustu bukne ustanak 
i u Bosni. Glavni tabori ustaša bijahu u planinama: 
Motajici, Prosari, Kozari, Majevici, aiu 
unutrašnjosti zemlje. Uzduž Save od Rače do Ja- 
senovca, pa uz Unu do Petrovca i Grahova, popa- 
liše ustaše mnoge čardake begova i aga. Age i be- 
govi počeše sakupljati čete bašibozuka i harati za 
osvetu kršćanska sela. Tom prilikom izgine mnogo 
svijeta, u koliko nije moglo pobjeći u susjednu Hr- 
vatsku i Slavoniju. Broj bjegunaca na tlo monarhije 
iznašao je u prvom mjesecu ustanka 20.000, a kasnije 
je narastao na 100.000.-) 

Iz hrvatske granice poduzimali su prebjezi iz 
Bosne pod vodstvom hrvaiskih i srpskih vogja pro- 
vale u Bosnu s manjim odjelima tako n. pr. da- 
današnji srpski kralj Petar Kar agj orgj e v i ć^ 
Ljubljančanin Miroslav Hubniayer, Go- 
lub Babi ć, Petar Uzelac i drugi. 8) 

Stanje turske vojske u Bosni i Hercegovini 
bijaše jadno. U Hercegovini, gdje je ustanak zauzeo 
najveće dimenzije, imala je Tuiska osim slabih po- 
sada u nekim utvrdama, samo u Mostaru jedan bata- 
ljun. Mostarski brigadir Selim paša odluči sa 
tri kumpanije i pola brdske baterije otići prema 
Nevesinju, ali nije mogao protiv ustaša ništa poslići^ 

U to se umješa u ove odnošaje i evropska 
diplomacija, a napose Austrija i Rusija, te Njemačka. 
Težnje austro-ugarske monarhije, da osvoji Bosnu 
veoma su stare, a mi smo imali prilike, da to na 

') Ibid. p. 7. 

^) Foutnier o. c. p. 13. 

^) Sr. GjurgjevJć o. c. p. 89-90; Koetschet o. c. p. 1-L 



— 115 — 

svom mjestu istaknemo. U XIX. vijeku je maršal 
Radetzky u posebnoj spomenici naglasio važnost 
posjeda t3osne i Hercegovine kao zalegje za Istru 
i Dalmaciju, a istoga mišljenja bio je nešto kasnije i 
pobjednik kod Visa, adm. iral Tegetttioff. 
Iza gubitka Venecije i zapadne obale Jadranskoga 
mora, postala je uska pruga Dalmacije veoma ne- 
sigurnim posjedom, koji je upravo tražio teritorijal- 
ne potpore u svom zalegju. 

Kada je grofu A n d r a s s y-u uspjelo zbližiti 
Austriju Njemačkoj, dobivale su težnje 
Austrije za proširenjem upliva na Balkanskom polu- 
ostrvu konkretnije forme. God. 1872. došlo je do 
sastanka triju careva (ruskog, austrijskog i 
njemačkog) u B er 1 i n u, od kojeg je Austriji, 
ojačanoj njemačkom potporom, i sa strane Rusi- 
je priznato pravo, da sudjeluje u riješe- 
n j u orijentalnog pitanja, koje je Rusija do ovog 
vremena smatrala isključivo svojom zadaćom. Godi- 
ne 1873. posjetio je ruski car Aleksandar II. u Beču 
svjetsku izložbu i tom je prilikom stvoren neki 
„arrangement",u kojem Rusija i Austrija obreko- 
še jedna drugoj potpuno povjerenje u orijentalnim 
stvarima i sporazumni rad za budućnost.^) 

U mjesecu augustu 1875. sastadoše se u 
Beču njemački i ruski poslanici, teše 
sporazumiše s grofom Andrassy-em u ovim točkama: 
Pivi i glavni princip evropskog mira neka bude 
održanje turskoga gospodstva u Evropi („status quo"). 
Pošto je provagjanje reforama prešna stvar, da se 
udovolji raja, eviopske će velevlasti poslati svoje 
konzule na lice mjesta, da saslušaju tužbe lajc i 
da je odvrate od napadaja na turske čete. Pomirbe- 
nu akciju konzula neka potpomognu poslanici kod 
porte, da porta odredi povjerenstvo, pred koje će 
ustaše iznijeti svoje tegobe. Ako i ustanak u Herce- 
govini spada u unutarnja pitanja osmanlijske države, 

') Opširnije o lome sr. u Fourniera o. c. p. ti — 9. 



116 



ipak su se velevlasti odlučile na taj korak, da se 
dosadanjl ustanci nebi pretvorili u vjerski rat, koji bi 
mogao zahvatiti i pogranične krajeve i štetno dje- 
lovati na sigurnost u susjednim državama.^) 

Porta pristade na internacionalnu komisiju, 
koja će Hercegovinu dovesti u mirnu kolotečinu 
još u augustu stigoše u Mostar evropski konzuli: 
Za Englesku Holmes, (jedini turkofil), za Nje- 
mačku Lichtenbsrg, za Rusiju Jastrebow, za 
Au?triju V a s i ć, zn Francusku D o z o n, a za Italiju 
Durando. Konzuli odoše korporativno u tabor 
ustaša u Lukavac, ali premda ustaše nijesu jasno 
formulirale svojih zahtjeva, ipak se razabralo potpu- 
no nepovjerenje u svako obećanje vlade o reforma- 
ma i isticalo, koliko je Turska vlada gazila svako 
pravo i obećanje. 

U to je prispio u Mostar osmanlijski komi- 
sar Server paša i izdade proklamaciju u turskom i 
hrvatskom jeziku, punu obećanja. Dakako da ovako- 
va papirnata obećanja ne postigoše ni najneznatnijeg 
efekta.-) I bosanski namjesnik Derviš paša odlu- 
čio se napokon, da ode u Hercegovinu, ali mu siiže 
telegram, da je opozvan, ='') a na njegovo mjesto da 
je imenovan Ah med Hamdi paša, s kojim su 
stigle i prve turske čete preko Kleka u Hercegovinu. 

Konzularna komisija u Mostaru držala se još 
na okupu i vijećala sa Server pašom. Ovdje joj je 
bila dostavljena kao i Server paši jedna pret- 
stavka, koju je talijanski napisao kustos B u c o n j i ć. 
U toj se pretstavci ističe, da će kršćani radije um- 
rijeti, nego li podnositi toliko ropstvo. Ako velevlasti 
ne će, da im pomognu, neka im barem ne stavljaju 
zapreka u njihovom pothvatu. Oni će inače morati 

') Mandić: Povijest okupacije Bosne i Hercegovine 1878. 
Zagreb 1910. p. 9—10. 

'-') Koetschet o. c. p 10—11. 

'■'■) S Deiviš pašom došao je u sukob radi njegovih prlja- 
vih novčanih stvari tadanji divizionar u Sarajevu, kasniji slavni 
junak od Plevn?), Osman paša, koji ga je i tužio u Carigradu 
(Koetschet o. c. p. 3.) 



— 117 — 

zamolili koju kršćansku državu, da im prepusti 
kakav kraj, kamo će se iseliti. Neka se velevlasti 
zauzmu kod Turske, da se iz Bosne i Hercegovine 
učini autonomna država, koja bi sultanu plaćala 
danak. Na čelo države nek se postavi jedan strani 
knez, a nipošto turski podanik.^) Ovo su glavne 
točke te pretstavke, za koju nije bilo u Server paše 
ni najmanje sklonosti, da je prihvati. 

Sada plane ustanak svom žestinom osobito u 
južnoj i istočnoj Hercegovini. Nešto su se teže od- 
lučile na ustanak nahije kao: Piva, Banjani 
i Zupci, Kruševica, Sutorina, koje su zaslu- 
gom koinisara Dževdet eff. godine 1863. dobile 
velikih privilegija. Na njihovo područje nije smio 
stupiti nijedan zaptija i nijedan turski činovnik. 
Svaka nahija birala je iz svoje sredine vlastitog 
starješinu, u čijim je rukama bila uprava i sudbena 
vlast. Starješina je tobože još i držao znatan broj 
pandura, koji su primali iz državne blagajne mjeseč- 
nu plaću od 100 groša.-) Poreza nijesu te nahije 
plaćale, nego su još primale i novaca. Tek iza ne- 
koliko sedmica krzmanja odlučiše napokon i one 
(ponajviše pod uplivom kneza Nikole) piiključiti se 
ustanku.'') 

Najžešće borbe bile su izmegju Bi leće i 
Trebinja i oko manastira Duži, koji su turske 
čete zauzele na juriš i spalile. Masa kršćanskog 
svijeta pobjegla je preko granice u Dalmaciju. 

Megju pravoslavnim ustašama vodio je u prvo 
doba odlučnu riječ MićoLjubibratić. On je 
iza prvog ustanka u Hercegovini pratio Luku Vu- 
kalovića u Rusiju, ali se kasnije vratio iz Rusije 
u Beograd, gdje je uživao neku potporu od srpske 
vlade. Kada je planuo ustanak u Hercegovini, pohiti 
on iz Beograda u Hercegovinu, ali izgubivši do- 



') Sr. Ruconjić o. c. p. 101. 

^) 1 groš u Hercegovini 20 helera. 

^) Koetschet o. c. p. 13 — 14 



— 118 — 

skora povjerenje Crne Gore, vojevaše na svoju ruku.^) 
Vodstvo pravoslavnih ustaša bijaše u rukama L a- 
zara Sočice i Peke Pavlovića. Sve niti 
ustanka imao je u svojim rukama ruski konzul 
Jonin u Dubrovniku. 

AhmedHamdi paša odluči poslati čete, 
da osbbodi Goražde od opsade ustaša. Divizijo- 
naru Ševket paši bilo je povjereno, da sa GOOO 
vojske obavi ovu misiju. Dedaga Cengič, koji 
je tada boravio u Lipniku, jugoistočno od Gacka, 
ponudi mu se, da će s^ muslimanima Gacka preuzeti 
službu pretstraža, alt Šefket paša je to ponosno od- 
bio. Kolona Šeiket paše^ bude napadnuta na putu 
kod Mura to vic a-) i Šefket paša morao je žrtvo- 
vati dvije kumpanije i dio provijanta samo da može 
s ostalim dijelom uzmaknuti prema Gacku. Ova prva 
, znatna pobjeda ustaša nad regularnom turskom voj- 
skom izazvala je u slavenskih naroda, koji su veli- 
kom simpatijom pratili borbu ustaša, opći entuzijazam. 

Hamdi pašu zamijeni još iste godine R e u f 
paša, koji je odmah pohitio u Gacko, i iza toga 
poveo iz Goražda na pola izgladnjeli bataljun turskih 
vojnika i pošto je nastala zima, povuče se sa svojim 
četama iz Bileće u Trebinje. 

Diplomacija je ovo vrijeme zaludu sjedila u 
Mostaru. Server paša došao je na ideju, da se 
Hercegovina razdijeli u dva okružja: Mostar i 
Gacko (s Bilećom i Trebinjem). Gacko 
dobit će mutesariia kršćanina. I zaista bi 
doskora Konstant eft., dobivši naslov paše, imenovan 
mutesarifom novog okružja. On je sa sobom poveo 
i činovnike kršćane, ali ni to sredstvo nije više moglo 
umiriti ustaša. 

Pod kraj 1875. godine opozvan bi i Reuf 
paša, te Server paša, a civilna uprava Herce- 



'') O Ljubibratiću sr. Pavlović o, c. p. 28. Koetschet 
o. c p 23. 

'-) Baš na onom mjestu, gdje se 1851. gcd. Dedaga 
hrabro borio sa svojim bašibozucima. 



— 119 — 

govine bi odijeljena od Bosne. Zapovjednikom 
vojske postade Aiimed Muktar paša, veliki 
hvalisavac, koji je brzo načinio veliku vojničku 
karijeru, ma da nije posjedovao osobitih sposobnosti. 
Valijom u Hercegovini postade A 1 i p a š a, koji je 
u januaru 1876. prispio u Hercegovinu. 

Grof Andrassy je megjutim u sporazumu 
s Rusijom i Njemačkom upravio notu Engleskoj, 
Italiji i Francukoj, koje su potpisale parišku kon- 
venciju od god. 1876. te u njoj saopćuje, da su se 
Rusija, Njemačka i Austrija složile, da će suzdržati 
Srbiju i Crnu Goru od sudjelovanja u ustanku i da 
bi bile takogjer spremne po svojim konzulima i 
agentima doprinijeti primirenju ustanka. U ostalom 
valjalo bi da se Europa složi u ovim zahtjevima 
na portu : Potpuna sloboda vjeroispovijesti i jedna- 
kost pred zakonom za kršćane pobunjenih pokrajina; 
otstranjenje zakupa poreza; upotieba poreza samo 
za potrebe zemlje^) i radikalno poboljšanje gospodar- 
stvenog stanja seljaštva. Pošto je Turska vlastitim 
naredbama (2. oktobra i 12. decembra) odlučila 
provesti reforme (megju njima i takve, koje traže 
velevlasti), neka ih sada provede, ali pod nadzorom 
komisije, koja će se sastaviti u zemlji od jednakog 
broja kršćana i muslimana. Ova nota, na koju su 
pristale i gore pomenute velevlasti, poznata je pod 
imenom „bečkog memoranduma". 2) Porta je 
taj memorandum prihvatila i imenovala dva komi- 
sara (za Hercegovinu katoličkog Arnauta Vašu eff^, 
da provedu t. j. da obećaju provedbu reforama. 

Dok se ovako diplomacija naprezala, zbi- 
vali su se u Hercegovini žestoki okršaji s ustašama. 
Premda je vojnički zapovjednik Muktar paša bio 
upozoren, da je cesta Carina (na dalm. -herceg, 
granici sjeverno od Dubrovnika) — T r e b i n j e zapo- 

^) Koetschet 1. c. p. 36. veli da je ovo bilo suvišno tražiti 
pošto već od godine 1873. nije osim carine nijedan pijaster 
odaslan iz Bosne. 

') Fournier p. 16—17. 



— 120 — 

sjednuta ustašama, da se spriječi dovoz živeža i da 
Peko Pavlović imade svoj tabor u šumi 
(zapadno od ove ceste) te da će mu doskora stići 
pomoć od Sočice iz Pive, Maksima Bačevića iz 
Banjana i Luke Petkovića iz Zubaca, Muktar paša 
nije slušao tih opomena, nego je oslabio trebinjsku 
posadu i otišao u Bileću. U Trebinju je ostalo samo 
dva bataljuna vojske, koji su morali naizmjence 
donašati živež. Ni zapovjednik trebinjske posade 
Husejin paša nije mario za opomene, nego je 
18. januara otposlao kao obično jedan bataljun 
prema Carini. Dva odjela bosanskih vojnika išla su 
naprijed kao predstraže i stigoše već do utvrde kod 
Duži, kad ustaše napadoše tursku vojsku. Bošnjaci 
su dobili nalog da zaposjednu brežuljke na obje 
strane ceste kod Gluhe Smokve, da zaštite pro- 
laz bataljuna, a kasnije i na povratku bataljun sa 
živežom. Oni su se nalazili u udaljenosti V2 sata 
od mjesta, gdje su ustaše napale trebinjsku posadu 
i natjerale je u bijeg. Mjesto da su pobjegli u utvrdu 
Drijeno, ostadoše Bošnjaci na svom mjestu, brzo 
učvrstišs svoje pozicije, a ustaše ih potpuno opkoliše. 
124 momka borilo se preko 56 sati protiv užasne 
vatre ustaša, koji su brojali do 3000 ljudi. Kada su 
ispucali svu municiju, odbiše kamenjem i sabljama 
pošljedni juriš. Napokon su 50-torica preostalih 
ostavili u noći svoju poziciju i sklonili se u Drijeno, 
a odavle se onda povratiše u Trebinje. U tom boju 
poginuo je od ustaša vrli Maksim Bačević^ 
jedan od najmlagjih ustaških vojvoda.^) 

Iza ovog dogagjaja postigao je Muktar paša 
neznatni uspjeh kod Vlastice brda ispod Drijena, 
On je dakako javio u Carigrad veliku pobjedu i 
skoro ugušenje ustanka.-) 

U februaru nastao je u borbama neki zastoj. 
Tu i tamo pomalja se Petko Pavlović, a i 



1) O njemu više Koetschet p. 27—29. Pavlović 0. c. 
28—29. Bio je po materi rogjak Njeguša. 
■) Koetschet 0. c. p. lb. 



— 121 — 

Buconjić spominje i neke manje borbe don Ive 
Mušica^) U martu svršio je svoju karijeru kao 
ustaški vogja Mićo Ljubibratić. On je izgu- 
bivši potporu Crne Gore i ruskog konzula u Dubrov- 
niku, na svoju ruku poduzimao akciju i uznemirivao 
turske oblasti po Hercegovini. Jednom prilikom, 
kad je prešao na austrijsko zemljište, bio je u blizini 
imotskog na zapovijed austrijskih vlasti uhvaćen 
i odveden u Linac. Pušten kasnije na slobodu, 
umro je u Srbiji kao načelnik nekoga mjesta u 
pirotskom okrugu.-) 

U aprilu došlo je do sastanka vogja ustaša s 
dalmatinskim namjesnikom Rodićem i hercego- 
vačkim valijom A 1 i p a š o m. Rodić je proponirao 
ustašama ono, što je grof Andrassy u svom memo- 
randumu istaknuo, ali s time ustaše ne bijahu 
zadovoljne. Oni su u memorandumu na grofa An- 
drassy-a megju inim tražili trećinu zemlje u potpuno 
vlasništvo, za tim da im Turska pogradi iznova 
njihove kuće i crkve, da im dade živeža za godinu 
dana i nabavi orugje za obragjivanje zemlje. Kršćani 
ne tiebaju tii godine plaćati nikakva poreza, a ne- 
trebaju položiti oružja, dok ne stupe na snagu 
obećane reforme. Narodni poglavari neka s oblastima 
zajedno raspravljaju o provagjanju reforama. Austrijska 
i ruska vlada će u 6 mjesta, u kojima ostaju turske 
posade, postaviti po jednog agenta, koji će paziti, 
da se reforme provedu.^) To su dakako bili zahtjevi 
diktirani vrlo lošom situacijom, u kojoj se tada 
Turska nalazila. Ustaše se uza to nadahu, da će im 
susjedne slavenske države, Srbija i Crna Gora, koje 



o. c. p. 117. 

-) Na puta kroz Dalmaciju kao zarobljenik bio je u 
svakom većem gradu dočekivan sa slavljem. U Zadru ga je 
pozdnvio Dr. Klaić, (Sr. Koetschet p. 38; 40 -4t.) Gjurgjević 
(o. c. p. 96.) znade, da je Mićo radio u korist Obrenovića (?), a 
to da nije bilo milo ni Crnoj Gori ni Austriji. Vrijedno je 
pogledati i Buconjić 1. c. p, 108—109. 

^) Buconjić p. 119 — l'2l. Foumier p. 17. 



— 122 — 

su se u to doba, počele sve življe pripravljati na 
akciju protiv Turske priskočiti u pomoć. 

Pošto se u Dubrovniku uzalud vodili pregovori 
o primirju, da se može opskrbiti hranom turska 
posada u izolovanom Nikšiću, morao je Muktar 
paša iza dvodnevne ljute borbe sa svim četama 
koje su mu stajale na raspolaganju, proći istorijskim 
Duginim-klancem i iza teških gubitaka opskrbiti ovu 
tvrgjavu hranom. U tim borbama pomagali su ustaše 
obilato i Crnogorci.^) 

Prvih dana mjeseca maja planu ustanak i u 
.Bugarskoj radi zločinačkih grozota, što ih tamo 
počiniše bašibozuci; u Solunu poginuše njemački i 
francuski konzul od luke fanatične svjetine. U 
Carigradu digoše se sof te i izazvaše silne demon- 
stracije. Sav Balkan nalazio se u stanju velike 
uzrujanosti i napokon ustanka. 

Zastupnici Austro-Ugarske, Njemačke i Rusije 
sastadoše se nakon tih dogagjaja u Berlinu na 
vijećanje. Pod predsjedanjem Gorčakova i izra- 
gjen je berlinski memorandum (12. maj 
1876.), koji su spomenute tri velevlasti preporučile 
ostalima na prihvat. Ovaj memorandum je pooštreno 
izdanje Andrassy-eve decembarske note. U njem.u 
se traži za ustaše dvomjesečno primirje, da im se u 
to doba dade gragjevni materijal i živež, te da im 
se ostavi oružje kao i muslimanima. Turska vojska 
neka se ograniči samo na pojedine garnizone. Nad 
provedbom ovih zahtjeva imadu bditi konzuli sig- 
natarnih vlasti. 

Memorandum prihvatiše sve velevlasti osim 
Engleske, koja je izjavila, da bi time bila 
uništena samostalnost Turske.-) Megjutim je predaja 
memoranduma odgogjena, pošto je Abdul Aziz bio 
baš u to doba otsranjen s prijestolja (30. maja 1876.), 
a na nj postavljen M u r a t V. Novi sultan proglasi 
svim podanicima Bosne i Hercegovine opću amnestiju 

^) Koetschet p. 49-50. 
-) Fouinier p. 18. 



— 123 — 

i šestnedjeljno primirje, ako se pokore vlasti, ali 
ustaše to odbiše. 

U to se naime doba bijaše već ustalasalo javno 
mnijenje u Srbiji, koje je tražilo, da Srbija i Crna 
Gora pomognu ustašama. Knez M i I a n, koji je 
bio u početku odlučno protiv rata, jer je bio uvjeren 
da Srbija prema svojoj spremi i internacionalnom 
položaju ne bi mogla uspješno voditi rata, morao 
je pod pritiskom javnoga mnijenja popustiti, te u 
zajednici s Crnom Gorom preda posljednjih dana 
juna porti ultimatum, u kojem ova dva vladara traže, 
da se Bosna predade srpskoj, a Herce- 
govina crnogorskoj upravi. Duša srpskog 
ministarstva, R i s t i č, izjavio je da će se rat jedino 
u tom slučaju odgoditi, ako Turska prepusti upravu 
Bosne Srbiji uz izvjesno plaćanje harača.^) Pošto 
nije na taj ultimatum stigao odgovor, zače Srbija 
2. jula ratovanje. General Alimpić navali na 
B i j e 1 j i n u ali je još istoga dana na večer bio 
od 1 bataljuna redovite turske vojske i od domaćih 
muslimana potučen i prisiljen na povratak preko 
Drine. Slabo je prošla i ona srpska vojska, koja je 
pod generalom Z a c h o m prodrla u novopazarski 
sandžak. Crnogorske čete skupljahu se izmegju 
Grahova i Banjana, kamo je stigao i sam knez Ni- 
kola s nakanom, da preko Nevesinja i Stoca prodre 
prema Mostaru. 

Ahmed Muktar paša u misli, da će Crno- 
gorci nastojati, kako bi se što prije sjedinili sa Sr- 
bima, odluči to sjedinjenje spriječiti, te pohiti sa 17 
bataljuna preko Nevesinja na Foču. U Gacku i Ne- 



^) Kada su Srbija i Crna Gora izdale proklamaciju, za- 
traživši za sebe Bosnu i Hercegovinu, dao je biskup u Mostaru 
fra Angjeo Kraljević, štampati izjnvu, u kojoj je svečano izjavio, 
da katoličko stanovništvo u slučaju, da sultan ne će moći 
održati ove zemlje, želi da padne pod Austriju. Pošto je Austro- 
ugaiski komisar Vasić radio u zajednici s biskupom Kra- 
ljevićem, a bečkomu se kabinetu ova akcija učinila preuranjena, 
morao je Vasić seliti iz Mostara na svoje mjesto u Skadar 
(Koetschct o. c. p. B4— 65.) 



— 124 — 

vesinju ostadoše samo male posade. Knez Nikola 
na čelu 14.000 Crnogoraca i hercegovačkih ustaša 
zauzme gotovo bez olpora Gacko i bileću i padne 
pod N e V e s i n j e. U Nevesinju zapovjedaše I s m a i 1- 
a ga, imajući V/^ bataljun vojnika. Crnogorska vojska 
popali i opustoši nevesinjsku okolinu, ali kad je po- 
kušalo jurišem zauzeti Nevesinje, bila je krvavih 
glava odbijena od hrabre posade. 

U taboru kod Ne ve sin ja bio je crnogorski 
knez Nikola upozoren od austro-ugarskoga zastup- 
nika u Crnoj Gori, potpukovnika Thoemmela, da 
Austrija ne će trpi'i prodiranje kneževo u dolinu 
Neretve. Već prije toga znalo se da je Thoemmel 
imao od svoje vlade slijedeću instrukciju : kakogod 
oružje odlučilo, Austrija pridržaje sebi 
pravo r ektifikacije rezultata borbe. 

Prije navještenja rata sa strane Crne Gore i 
Srbije, bijaše knez Nikola (nekako polovinom juna) 
poslao Peka Pavlovića prema Kleku, da ga 
zauzme i da tako suzbije eventualni dolazak turske 
vojirke s morske strane. Peko Pavlović je iz busije 
napao u Vranjevu selu kod Kleka turske čete, 
kad su išle po vodu na jedno vrelo i postigao 
znatne uspjehe protiv Turaka.^) On je još napao i 
Ljubinje, ali bez uspjeha, te se u drugoj polo- 
vini juna povratio glavnoj crnogorskoj vojsci.-) 

Dok je knez Nikola boravio kod N e v e s i n j a» 
poslao je Ali paša Muktar paši u Čaj niče depešu, 
da se povrati u Gacko, te da tako spriječi Crnogor- 
cima povratak. Kad je Muktar paši osim toga stigao 
nalOfi iz Carigrada, da zaštiti Mostar i Nevesinje^ 
odabere Muktar paša dulji, ali sigurniji put preko 
Sarajeva u Mostar, a ne na Gacko. Očito mu nije 



) Opširni lijepi opis u Buconjića p. 124—129. 

-) Ibidem p. 130 — 134. Vanredno smiono poniješe se u 
toj borbi muslimanl<c Šeiifa hanuma Mataradžića i Pa- 
šariT Hadžića, Šerifa dobila je kasnije nišan od sultana i 
50 kruna mjesečno. Udala se za H a s a n-b ega Čengića iz 
Zagorja. 



— 125 — 

prijalo, da bude eventualno prisiljen na borbu s Cr- 
nogorcima. On je i onako bio samo u riječima velik. 
Po užasnoj vrućini morale su njegove čete preko 
Sarajeva u Mostar, prevaljujući dnevice do 40 km. 
iza jednodnevnog odmora u Mostaru ode on s ovako 
izmorenim četama prema Nevesinju, kad je Ali paša 
već saznao, da su se Crnogorci počeli polako po- 
vlačiti. Knez Nikola je naime vidio, da poslije au- 
strijskoga veta nema nade dalnjem napretku. Na 
putu u Nevesinje naigju Muktar pašine predstraže 
na jedno 2000 Crnogoraca i ustaša pod Stankom 
Radovićem (kod Bišine nad Blagaj em). 
Crnogorci u veoma dobrim pozicijama zametnuše 
borbu, ali se ipak moradoše povući pred pretežnijom 
silom. ^) I ovaj neznatni uspjeh, prikazao je Muktar 
paša kao sjajnu i veliku pobjedu u Carigradu. 

Knez Nikola povukao se u najboljem redu na 
Korita, a Muktar paša počeo je već sanjati o tome, 
kako će provaliti u Crnu Goru i spaliti Cetinje. Od 
Nevesinja pogje on prema Bileći samo da se što 
prije prikuči Crnoj Gori. Knez Nikola pomno je 
pratio kretanje turske vojske i zaustavio se pod 
Planom sjeverozapadno od Bileće. Kad je turska 
vojska zamakla za Planu, pogje i knez sa svojom 
vojskom dalje i stade kod Vrbice. Gjurgjević, koji 
se nalazio u glavnom stanu kneza Nikole, pripo- 
vijeda dalnjim dogagjajima slijedeće, : Muktar 
paša nalazio se već u Bileću, a Peko Pavlović do- 
bije zadaću, da Turke domami iz Bileće u t. zv. 
Vuči do, gdje je Crnogorcima bilo najpovoljnije 
za bitku. On je uzeo 400 ljudi i silesiju trubljača, 
te se došulja do Bileće i stade pucati na gradske 
kuće i turski tabor. Radi velikog broja trubljača 
mislili su Turci, da je tu skupljena sva crnogorska 
vojska, te Muktar paša naredi, da se zametne boj. 
Crnogorci Peke Pavlovića stadoše uzmicati, a 
Turci ih stadoše proganjati, idući za njima prema 

1) Detalji ovog boja Koetschet p. 59—60; Gjurgjević p. 
110—111. i Buconjić p. 137. 



126 



Vučjem dolu ni ne sluteći, da je tu u zasjedi 
sva crnogorska vojska, koja se ovamo spustila iz 
Vrbice. Pošto je već turska glavna municija bila ot- 
premljena prema crnogorskoj granici, nijesu Turci 
imali dosta municije. Doskora se prešlo na dijeljenje 
mejdana handžarima. Turci počeše bježati prema 
Bileći, a Crnogorci ih proganjahu sve do grada, 
koji su mogli zauzeti bez osocitih poteškoća, da su 
samo ustrajali. Od Turaka ostade na bojištu 2500 
mrtvih, megju njima idivizionar Selim paša 
i zapovjednik glavnog stožera Šukri-beg. 
Osim toga pade u sužanjstvo 300 vojnika, a od od- 
ličnih viših časnika: Osman paša (26. jula 1876). 
Muktar paša pobježe najprije u Bileću, a ne osje- 
ćajući se ni ovgje sigurnim ode u Trebinje. Odavle 
je htio svaliti svu krivicu radi poraza na 
Selim i Osman pašu jer je obojicu držao za 
mrtve, Osman paša opravdavao se sa Cetinja i bacao 
opet svu krivnju na Muktar pašu.^) 

Knez Nikola zadržao se još neko vrijeme na 
Gatačkom polju, a onda se povukao u svoja Brda. 
Muktar paša je krajem augusta htjeo kod Klobuka 
navaliti na Crnu Goru, a'i ga ni ovaj put nije pra- 
lila sreća. 

Još u početku srpsko-crnogorsko- turskog rata 
sporazumijele su se Rusija i Austrija o načinu svoga 
rađana Balkanu. 8. jula sastadoše se naime 
car Franjo Josip 1. i car Aleksandar IL 
u češkom dvorcu Reichstadtu i ovdje bude od- 
lučeno slijedeće: Ako budu Srbija i Crna Gora od 
Turske svladane, ne smije se njihov posjed, ni 
njihov odnošaj prema Turskoj ni u čem promijeniti. 
U protivnom slučaju dobit će Srbija nekoje bosanske 
distrikte na Drini, a Crna Gora će se povećati po- 
praničnim dijelovima Hercegovine. Sve ostalo od 
Bosne i Hercegovine pripast će Austriji, a Rusija 
će moći slobodno proširiti svoju granicu u Besa- 

^) Gjurgjević o. c. p. 112—130. Koetschet p. 60— 63> 
Buconjić p. 138 — 14U. 



127 



rabiji i prema azijskoj strani. Obje će se vlasti prema 
dalnjem razvitku dogagjaja sporazumjeti o svim mo- 
gućnostima. Osim ovih točaka, koje nas na ovom 
mjestu zanimaju, sporazumjele su se Rusija i Austrija 
i u svim drugim točkama t. zv. orijentalnog 
pitanja. Valja još istaći, da su zaključile ostati 
neutralnima, dok na ratištu ne dogje do važnije 
odluke. Zato je i Austrija odmati zatvorila luku 
K 1 e k za turski dovoz.^) 

Srbi vojevahu s malo sreće protiv Turaka 
usprkos velikog broja ruskih dobrovoljaca. Kada su 
krajem oktobra zauzeli Turci Aleksinac i spre- 
mali se na Beograd, posredova Rusija u Carigradu^ 
da se Srbiji dade već prije zatraženo primirje. 1. 
novembra dobila je Srbija zatraženo ptin irje od 
dva mjeseca. Izmegju Austrije i Rusije vodili su se 
r.eprestano pregovori o daljnjem postupanju na 
Balkanu, koji su često nosili karekter nepovjerenja 
jedne države prema drugoj. Engleska je napokon 
predložila konferenciju zastupnika velevlasti u 
Carigradu, koja je počela ondje vijećati oko po- 
lovine decembra 1876. Vijećanja su trajala sve do 
20. januara 1877. Pozitivni rezultat vijećanja bijaše taj, 
da je primirje sa Srbijom . i Crnom Gorom bilo 
produljeno do marta 1877. U dugim pitanjima je 
porta odbila sve zahtjeve velevlasti (za Bosnu se 
tražila nova organizacija sa kršćanskim guvernerom, 
izabranim pod uplivom velevlasti). 20. januara razišla 
se konferencija bez rezultata. 

Sa Srbijom sklopila je porta 28. februara 
mir na osnovu „statusquo-a", ali sa Crnom Gorom, 
koja je stavljala velike zahtjeve nije došlo do mira. 
Rusija je u „londonskoj konferenciji" (3. 
marta 1877.) zatražila, da Turska pristane na mir 
i s Crnom Gorom, da počne provagjati reforme i 
da se razoruži. Rusija je takogjer spremna, da 
pregovara o razoružanju s Turskom, ali tek onda, 

') O sanstanku u Reichstadtu opširnije eovori Fouiniet 
p. 20-23. 



— 128 - 

kada bude s Cinom Gorom sklopljen perfektan mir 
i leforme na Balkanu provedene. 

Valja uvažiti, da su svi energični zahtjevi Ru- 
sije uslijedili poslije konvencije izmegju Rusije i 
Austrije, sklopljene u Budimpešti (lb. janu- 
ara 1877.) Austrija je ovdje obećala Rusiji, da će 
u slučaju rata izmegju Rusije i Turske ostati neutralna 
i Rusiju diplomatski podupirati. Austrija će pače 
dozvoliti ruskim komisarima kupovati sve što je za 
vojsku potrebno. Sredstva i vrijeme za voj- 
ničku okupaciju Bosne i Hercegovine 
imade Austrija pravo da bira. Austrija ne 
će svoj vojnički rajon proširiti na Rumunjsku, Sr- 
biju, Bugarsku i Crnu Goru, a Rusija opet na 
Srbiju, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu. Srbija i 
Crna Gora mogu operisati sa svojim četama s Rusi- 
jom, ali izvan ovoga teritorija.. Ova konvencija 
popunjena je 18. marta u Beču. Ekspanzivno 
područje Austrije proteže se na Bosnu i Hercego- 
vinu, a o području izmegju Srbije i Crne 
Gore (Novopazarski sandžak) zaključen 
j e ka sn i ji spor a z u m. 

U aprilu stiže odgovor Turske na zahtjev 
Rusije u Londonu. Turska izjavljuje, daće 
provesti reforme, ali bez tugje intervencije i da će 
radije ratovati, nego pristati na ruske zahtjeve, koji 
je ponizuju. Samo istodobno razoružanje može 
sačuvati mir. Tri dana iza toga dobio je knez Nikola 
obavijest, da se primirje s njime ne može više 
produljiti, jer su se pregovori o miru razbili. Rusija 
je sada moiala povući konzekvencije i n a v i jest iti 
Turskoj rat (24. aprila 1877. i) Detalji ovog 
rata ne zanimaju vas na ovom mjestu. Rusija je 
u početku brzo napredovala, dok je nije kod Plevna 
zaustavio slavni Osman paša. Tek u decembru 
padne ova tvrgjava u ruske ruke, a sada je Rusija 
i Srbiju pozvala, da Turskoj navijesti rat. Iza pada 



^) Opširno o pregovaranju izmegju Rusije i Austrije s 
novini podacima u Fourniera p. 23—47. 



— 129 — 

Plevna napredovaše ruski general G u r k o brzo 
prešavši Balkan i zauzevši Jedrene. Ovdje je sklop- 
ljeno primirje, u kome su već bili utvrgjeni glavni 
uslovi mira, a ovo je dovelo do Sanstefanskog 
ugovora, koji je Rusija diktovala, a porta samo 
potpisala. Turska je uz diuge teške uvjete pristala 
u t om ugo vo ru na au t o n o m i j u B o sn e i 
Hercegovine. 

Sanstefanski ugovor uzrujao je neke vele- 
vlasti, a naročito Englesku, Njemačku i Austriju. 
Ova potonja bila je upravo izigrana od ruske diploma- 
cije.^) Ni Srbija nije bila zadovoljna radi zaključe- 
nog stvaranja velike Bugarske, te je srpsko 
javno mnijenje bilo veoma razočarano sanstefanskim 
ugovorom.-) Grof Andrassj stade raditi, da se sazove 
konferencija evropskih velevlasti, koja će vijećati o 
modifikaciji sanstefanskog ugovora. Rusija je kušala, 
da Austriju predobije za poseban sporazum, ali 
grof Andrassy ne pristade nato. Dugotrajna prego- 
varanja izmegju velevlasti svršiše odlukom, da se u 
Berlinu sastane kongres. 13. juna začeo je napokon 
kongres svoj rad pod predsjedanjem njemačkoga 
kancelara Bismarcka. 

U drugoj polovini god. 1877. pade u ruke 
Crnogoraca posvema izolovani N i k š i ć, prisiljen na 
predaju ušljed gladi i jer mu Crnogorci oduzeše vodu.^) 



^) SI. Jovanović u raspravi: Graf Julije Andrassy (L. M. 
S. knjiga 296 p. 46—92) veli, da Rusija nije mislila isključiti 
Austriju i Njemačku od učešća kod sklapanja Sanstefanskog 
mira i da nije krila od svojih saveznika uslove mira (sr. p. 
47). Izvodi Jovanovićevi čine mi se odviše nategnuti. 

2) Slanojević: Istorija srpskog naioda p. 312. 

^) Kad su Crnogorci opsjedali Nikšić, u Sarajevu se, 
kako ironično veli Dr. Koetschet, piobudio ratoborni duh. Pod 
osobnim ravnanjem namjesnika Mashar paše, bijaše nešto 
Sarajlija unovačeno i izvježbano i poslano u Hercegovinu. Već 
u Mostaru pofcvadiše se vogje megju sobom. Sarajlije nastaviše 
uza sve to svoj put do N e v e s i n j a, ali već za tri sedmice 
povratiše se preko brda i dolina svojim kućama (Koetschet 
o. c. p. 69-70.) 



VI. 

OKUPACIJA BOSNE I HERCEGOVINE. 
(1878.) 

A. 
BOSNA NEPOSREDNO PRED OKUPACIJOM. 

Iza Ibrahim Derviš paše izmijenilo se u kratko 
vrijeme nekoliko namjesnika u Bosni do posljednjega 
Mashar paše (april 1877.). U zemlji je duboka 
pao autoritet državne vlasti, a nijedan od namjes- 
nika nije imao dovoljno energije, da štogod poduzme, 
što bi povratilo ugled vladi. Oni su i onako dolazili 
u ovu zemlju u nadi, da njihov boravak ovdje ne 
će biti od duljeg trajanja. Za to su svoj položaj 
nastojali što je više moguće iskorisiiti za sebe, 
svoje rogjake i prijatelje. 

Već god. 1873. nijesu činovnici mogli dobiti 
plaće. Kod blagajne im se odgovaralo, da nema para. 
Oni su lihvarima jevrejima davali svoje namire, koji 
su im isplatili 507o od plaće, a ostalo je valija 
dijelio s njima. ^) Nesigurnost u zemlji bivala je 
svakim danom veća. Poznati H a d ž i L o j o i brat 
mu stvoriše razbojničke bande, od kojih nije nitko 
bio siguran pače ni u Sarajevu i okolini. 

Proklamacija ustava (31. decembra 1876.) u 
Turskoj, nije u Bosni našla nikakva odziva. Vidi 
se to najbolje po tome, što se nitko od muslimana 

') Herkalović o. c. p. 66. 



131 



i kršćana nije htio primiti mandata, nego na na- 
govor vaiije primio je taj posao jevrejin J a v e r 
ef f. B a r u eh. 

Teške su ratne kontribucije tištite 
narod. Od državnih službenika utjerivao se ratni 
porez u novcu : uzimalo se 10% od njihove plaće. 
Isio su tako morale i općine plaćati ratni porez u 
novcu. Kršćani su plaćali po 10 pijastra (oko 2 K), 
a bogatiji i po 20 pijastra. Veleposjednici morali su 
davati u naravi n. pr. pšenice za vojsku. 

U početku 1877. pozvala je porta sav musli- 
manski narod od 15—70. godine pod oružje premda 
je već u to doba stajalo pod oružjem oko 52 bata- 
ljuna. Vojska je bila slabo plaćana i opskrbljivana 
tako, da su bile veoma česte dezercije. Apel porte 
našao je ušljed toga slabi odziv. 

Mashar paša, posljednji osmanlijski na- 
mjesnik Bosne, kojemu je bio dodijeljen kao civilni 
adlatus Konstantin paša,^) bijaše pravo cari- 
gradsko dijete, koji nije nimalo poznavao zemlje, a 
niti je osjećao kakove simpatije za nju. Pošto nije 
iz Carigrada primao instrukcija za svoje držanje, on 
je igrao više ulogu posmatrača dogagjaja, nego li 
aktivnog faktora. U vrijeme rusko-iurskoga rata 
kolale su u Bosni osobho poslije san-slefanskog 
ugovora najrazličitije glasine o budućem načinu 
vladanja. Neuspjeh Turske u ratu s Rusijom značio 
je gubitak i ono malo prestiža, što su ga osman- 
lijske vlasti imale u zemlji. Istina je, da su Boš- 
njaci i ovaj posljednji put mnogo doprinijeli u 
obranu carstva. Na svim bojištima hrabro su se 
borili njihovi bataljuni, rezerva je stajala duž azijske 
i evropske granice, ali uza sve to nije više bilo 
prema pretstavnicima centralne vlade u Bosni nika- 
kva štovanja. 

U proljeću god. 1878. nalazila se Turska u 
stanju najveće bijede. Razmjerno je Bosna piema 
ostalim krajevima turskoga carstva još najmanje bila 

^) On je još u novembru 1876. ostavio Hercegovinu. 

9* 



132 



taknuta tom općom mizerijom. Osim istočne Herce- 
govine i suhe granice prema Hrvatskoj, koje je 
uništio mač ustanka, seljaci su u čitavoj zemlji 
obragjivali svoja polja. Seoski je svijet bio u običajnom 
svom apaličnom miru, ali zato je to više brujalo u 
gradovima, napose u Sarajevu. Osmanlijska je 
vlada dugo šutila o dogovaranju u San Stefanu, 
ali doskora se ipak pročulo, da je Bosni stavljena 
u izgled autonomna vlada. Neki muslimani po- 
čeli su već sanjariti, kako je evo nadošlo vrijeme, da 
se ispune njihove siarc aspiracije o neodvisnosti 
Bosne od osmanlijske vlade, zamišljajući sebi 
Bosnu autonomnom u starom feudalnom duhu prije 
Omer-pašinih vremena. Osmanlijska vlada činila im 
se odviše evropska i oni su samo pod silu prignuli 
pred njom svoje glave. Dakako, da autonomija, koja 
je Bosni bila stavljena u izgled, nije imala ni iz- 
daleka biti oiiaka, kako bi to njima bilo prijalo. 
Me^jutim ništa se nije pravo o tome znalo i svatko 
se prepuštao kombinacijama, koje su njemu bile 
najpovoljnije. 

Specijalno u Sarajevu bijaše veliki broj neza- 
dovoljnika s osmanlijskom upravom, koji su željno 
čekali zgodu, da svojem osjećanju i mišljenju dadu 
javno izražaja. Pošto je stanje vojske u Bosni bilo 
veoma jadno i vojnici nijesu primali već odavna 
nikakove plaće, a uza to i vanredno manjkavu ops- 
krbu, nagjoše nezadovoljnici povod, da javno istupe 
pioiiv osmanlijske vlade. 

Već u početku maja (1878.) saznala je policija, 
da se svake večeri poslije obavljenog klanjanja u 
raznim dijelovima gra ia drže sastanci, u kojima je 
osobitu ulogu igrala ulema i hodže. Megju agita- 
torima se na prvom mjestu isticaše imam begove 
džamije Hatiz Abdullah eff. Kaugdžić, 
nemirni fanatik, koji se već u doba Osman-pašino 
isticao kao veliki protivnik kršćana i zato dolazio u 
sukob s konakom. Uza nj pristajahu niži slojevi 
sarajevskog stanovništva. Od ostalih vogja i agitatora 



— 133 — 

isticahu se još: Muhamed eff. H a dž i- Ja ma- 
kov i ć, šejh i mudeiis, oduševljeni fanatik, koji se 
do ovog doba nije isticao ni u kakvim nemirima, 
ali je sada ušao u pokret sa svom energijom, 
osvjedočen, da osmanlijska vlada nije više kadra 
odbiti od Bosne mrske evropske kaure. 

U konaku je imao jaki upliv Mustafa beg 
F a d i i p a š i ć, glava koterije, koja je sanjala o 
uspostavi davno propale staro-bosanske feudalne 
epohe. On se tek nedavno vratio iz progonstva iz 
Carigrada. Koetschet veli za nj, da je preko mjere 
bio častoljubiv, a uza to da je vazda imao na umu 
i lične svoje interese i interese svoje koterije. 

Od odličnijih muslimana pripadao je vogjama 
i Mehmed beg Kapetanovi ć — L j u b u š a k. 
R'o je to načitan, i inteligentan čovjek, vatren go- 
vornik. Baš u to doba bijaše on načelnik Sarajeva, 
a težio je i za mutesarifatom s rangom paše. Porta 
je nerado gledala domaće ljude u višim službama, 
te j tako lako Mashar paša mogao spriječiti njegovo 
imenovanje. Za njega valja još leći, da nije imao 
ništa zajedničkoga s fanatizovanom sarajevskom 
masom i da se još za vremena povukao s površine.^) 

Adresa nezadovoljnika, o kojoj se dulje po 
čaršiji govorilo, bila je napokon 2. januara predana 
sa silnim potpisima valiji Mashar paši. Ovog 
namjesnika smo već naprijed u kratko karakterizovali, 
a sada nam valja još primjetit', da je njegova anti- 
patija prema Bošnjacima, osobito Sarajlijama, za 
godinu dana njegovog s užbovanja toliko narasla, da 
je lekao jednom prilikom, p.omatrajući velike sku- 
pine Sarajlija, dok su izlazile iz careve džamije: 
Ako će naša vlada uopće moći zadržati Bosnu, to 
ona mora kao nekada sve ove tvrdoglavce bez 
milosti i milosrgja prognati u Anadoliju, jer s njima 

') Sr. Koetschet o. c. p 75—76. Herkalović veli, za nj 
da je on držao za spas ovili zemalja ulaz austrijsl^e vojske. 
Kad je megjutim stigao telegram o mandatu .bekundste er 
aucli keine Freude daran" (o. c. p. 118.) 



134 



je svaki napredak i svaki kulturni rad nemoguć.^) 
I odviše jasno karakterišu ove riječi odnošaj izmegju 
Bošnjaka i turskih oblasti, a da bi trebale poseb- 
nog komentara. 

Mashar paša primio je izaslanstvo i adresu, koja 
je bila direktno naperena protiv činovništva, a osobito 
protiv tadanjeg vojničkog zapovjednika Veli paše. 
U adresi crtaju se materijalne patnje muslimanskog 
stanovništva, koje je doprinijelo velikih žrtava u 
interesu države, a ova ih nije zaštitila ni u njihovim 
životnim interesima. Autoritet oblasti je potkopan, 
a tome je krivo nepošteno i podmitljivo 
činovništvo. Vodstvo vojničkih poslova leži u ne- 
vrijednim rukama. Kao što se ovo potonje ticalo 
Veli paše, tako su tužbe glede civilnog činov- 
ništva bile poglavito uperene protiv civilnog 
adlatusa Konstant-paše, koji se nadao, da 
će ušljed svakako očekivane promjene odnošaja u 
Bosni zasjesti na važno mjesto, te se i više 
približio Srbima, nego što je to bilo za nj oportuno. 

Mashar paša sazvao je na vijećanje predstoj- 
nike oblasti i druge odličnike, ' koji iza govora 
Mehmed bega Kapetanovića zaključiše, da se izabere 
odbor od 24 člana sa zadaćom, da ispita iznesene 
zahtjeve i tužbe i da stavi predloge, kako bi se 
otstranile .razne zloupotrebe. Radi pogibeljnog polo- 
žaja u kojem se zemlja nalazi, raspravljat će ovaj 
odbor i o sredstvima za obranu zemlje. Mustafa 
Fadilpašić bude iazabran za predsjednika toga 
odbora. 

Berlinski kongres raspravljaše sporna ori- 
jentalna pitanja od 13. juna do 13. jula. Crna Gora 
dobila je osim teritorija na istoku i jugoistoku svog 
dosadašnjeg područja nahije hercegovačke: Nikšić, 
Pivu i B a n j a n e. 28. juna počeo je kongres ras- 
pravljati 14. članku san-stefanskog ugovora, u 
koje M je bilo govora o Bosni. Grof Andrassy je u 
ime austro-ugarske monarhije u svom ekspozeju 

1) Koetschet o. c. p. 72. 



— 135 — 

razlagao, da je pitanje sudbine Bosne i Hercegovine 
od evropskog interesa, jer je posljednji orijentalni 
rat imao svoj početak baš u ovim zemljama, u 
kojima Turska nije bila u stanju umiriti ustanak 
i zaustaviti iselivanje u velikoj masi. Radi ovog 
posljednjeg bila je monarhija izložena znatnim 
žrtvama,^) a pogranični narodi monarhije pretrpjeli 
su velike štete. Autonomijom za ove pokrajine kako 
je zamišljena u san-stefanskom ugovoru, ne će se 
stati na kraj nemirima, jer su ovdje prevelike vjerske 
i socijalne opreke megju stanovnicima, koje će 
i dalje trajati, a time će ove pokrajine biti vrelom 
neprestanog oštećivanja austro-ugarske monarhije. 
Monarhija će pristati samo na takvo riješenje 
ovog pitanja, koje će konačno u obim pokrajinama 
stvoriti mir i spriječiti za uvijek dogagjaje na štetu 
monarhije. Formalni predio g, da Austrija 
zaposjedne i upravlja Bosnom i Herce- 
govinom stavio je lord S a 1 i s b u r y, koji je 
uz engleskog ministra predsjednika Beaconsfielda 
zastupao na kongresu Englesku. Engleska je već 
prije bila obećala Austriji, da će zaposjednuće 
Bosne i Hercegovine po monarhiji „u svakoj formi" 
podupirati, ali sada nije predlagala aneksiju, nego 
samo „okupaciju i^ upravu", dakako neo- 
graničenu vremenom.-) Čini se, da je namjera Grofa 
Andrassy-a bila, da se zadovolji ovom blažom 
formom. Na kongresu, tvrdi Fournier, nija nitko 
u toj blažoj izvanjskoj formi vidio drugo do potpu- 
nog utjelovjenja ovih pokrajina austro-ugarskoj 
monarhiji.^) Na predlog Engleske pristadoše Rusija, 
Njemačka, Italija i Francuska, samo turski zastupnici 
Karatheodorypaša, Mehmed Ali i Sa-' 
dullah bej oponirahu prema svojim instrukcijama. 



^) Grof Andrassy j© izjavio, da je država potrošila na te 
iseljenike 10 milijuna forinti. 

2) Ovako je Engleska dala na sebe prenijeti i Cipar. 
^) Sr. Fournier o, c, p. 68. 



136 



Oni su megju inim svečano obećali, da će turska 
odmah uvesti u ovim pokrajinama reforme. 

Grof Andrassy izjavio je u ime austro- ugarske 
monarhije, da je ona spremna preuzeti okupaciju i 
upravu obiju pokrajina, samo isključuje novopazarski 
sandžak, gdje neka i dalje ostane na snazi osman- 
lijska uprava. Monarhija pridržaje ipak sebi pravo, 
da i ovdje radi prometa i trgovine drži posade. 

Kada je lord Beaconsfield iza svršene sjednice 
turskim zastupnicima predbacio njihovo držanje i iza- 
šao pače i s grožnjama, aBismarck svjetovao 
grofu Andrassy-u, da ugje u Bosnu 
prije nego što dobije privolu porte, 
postade položaj nijihov vrlo težak. ^) 4. jula stigoše 
im nove instrukcije, prema kojima izjaviše, da sultan 
sebi predržaje pravo, da se s Austrijom neposredno 
sporazumi u pitanju Bosne. 11. jula izjaviše turski 
zastupnici jednom od austrijskih punomoćnika, ba- 
runu H a y m e r 1 u, da će oni samo onda potpisati 
akte kongresa, ako se Austro-Ugarska tajno p i s- 
meno obveze, da smatra svoju oku- 
paciju provizornom, te da ona ne dira 
sultanov suverenitet. Oni izjaviše, da žele 
ove izjave samo radi sebe, kako bi se zaštitili 
od gnjeva sultanova i obećaše svečano, 
da nitko ne će ove tajne saznati. 
U predpošljednjoj sjednici U. jula ni- 
jesu turski zastupnici tražili nikakve 
izmjene redakcije članka o Bosni, a kad 
je slijedeći dan imao biti akt svečano potpisan, 
osvanuše oni kod Grofa Andrassy-a i zatražiše 
od njega, da pristane na njihov zahtjev, što su ga 
stavili barunu H a y m e r 1 u. Grof Andrassy, koji 
nije htio, da eventualno turski zastupnici kongres 
razvrgnu, a i u uvjerenju, da to ni najmanje ne će 



1) Bismarck je svjetovao Andrassy-u, da ugje u Bosnu 
već u doba izmegju jedrenskoga primirja i san-stefanskoga mira, 
ali Andrassy je htjco okupaciju u besprijekornoj diplomatsko! 
formi (Jovanović SI.: Grof Julije AndrašI I. c. p. 48). 



137 



biti od štete uspjehu monarhije, potpisa proto- 
kol, u kojem izjaviše zastupnici monarhije, 
da suverena priiva sultanova ne će biti 
činjenicom okupacije dirnuta, da se 
dalje ima okupacija smatrati provizor- 
nom i da će se o pojedinostima okupa- 
cije neposredno iza svršetka kongresa 
obje vlade sporazumiti. Napokon je 13. jula 
bio potpisan kongresni akt, sastojeći se od 64 članka. 
XXV. članak tiče se Bosne i Hercegovine, 
a glasi ovako : Pokrajine Bosnu i Hercegovinu za- 
posjest će i njima upravljati Austro-Ugarska. Pošto 
austro-ugarska vlada ne želi da upravlja i sandžakom 
Novim Pazarom, koji se proteže megju Srbijom i 
Crnom Gorom u jugoistočnom pravcu do preko 
Mitrovice (Jusqu'au dela de Mitrovitza"), ovdje će 
i dalje funkcionirati osmanlijska administracija. 
Austro-ugarska monarhija, da osigura opstanak 
novom političkom stanju („du nouvel etat politique") 
kao i slobodu i sigurnost komunikacija, pridržaje 
sebi pravo u čitavom opsegu ovoga dijela staroga 
bosanskog vilajeta držati posade i posjedovati voj- 
ničke i trgovačke ceste (l'Autriche-Hongrie se reserve 
le dioit de tenir garnison et d'avoir des routes 
militaires et commerciales sur toute l'entendue dei 
cette partie de l'ancien Vilayet de Bosnie"). U tu 
svrhu pridržavaju za se austro ugarska i turska vlada, 
da se potankostima sporazume.') 

Vratimo se sada na dogadjaje u 
Bosni. Zaključak o mandatu okupacije stigao je u 
Sarajevo na generalnog konzula V a s i ć a već 3, 
jula. On je dobio ujedno i naputak od Grofa An- 
drassy-a, da o toj činjenici obavijesti odličnije ljude, 
pa i muslimane. Tadanji vrlo brbljavi konzularni 
kancelista H e r k a 1 o v i ć-) još je u noći izmegju 

^) O raspravama berlinskoga kongresa Sr. Fournier 
p. 64—75. 

-') Herkalović napisao je, kako je poznato i svoje memo- 
are, koje smo na više mjesta citirali. 



138 



3. i 4. jula raširio tu vijest tako, da je već 4. jula 
znala za mandat okupacije čitava čaršija. Istoga dana 
je konzul Vasić službeno saopćio valiji Mashar-paši 
depešu grofa Andrassy-a, a ovaj je izjavio, da to prima 
samo kao privatni razgovor do znanja i da u tako 
važnim stvarima prima instrukcije samo od svoga 
vladara. 

Nema sumnje, da su evropske velevlasti, davši 
austro-ugarskoj monarhiji mandat okupacije, pret- 
postavljale, da će se okupacija provesti u miru to 
više, što se u doba kongresa u Carigradu za izvjesno 
tvrdilo, da ne će austrijske čete kod ulaza u Bosnu 
naići na otpor. Ovo općenito mišljenje dijelio je i 
grof Andrassy i poznata je njegova izjava, 
da će se Bosna i Hercegovina oku- 
pirati jednom vojničkom glazbom. Grof 
Andrassy je dakako bio loše o situaciji informiran 
po konzulu, a valjda i po drugim svojim agentima. 
Zato imademo i dokaza. Tako nam je poznato, da 
je konzul Vasić u jednom izvještaju od 20. 
aprila pisao „pouzdanju i nadi", koju 
imadu bosanski begovi prema austrij- 
skoj vladi. ^) Fra Grgo Martić zabilježio je, 
kako je Vasić javio Andrassy-u, da ni puška ne će 
puknuti, kad dogje austrijska vojska. 2) Turska vlada 
je počevši od aprila 1878. slala u zemlju velike 
transporte municije i oružja tako, da doskora nije 
bilo mjesta u magazinima, nego se i u konaku 
moralo spremati patrone i nove puške. Čitavo držanje 
turske vlade za i poslije berlinskoga kongresa bilo 
je takvo, da ona nije htjela istinito i odlučno služ- 



') Sr. bilješku u Forniera p. 77. prema .Crvenoj knjizi*. 

^) Zapamćenja p. 91. Kapetan Milinković, koji je bio još 
u zimi 187d. dodijeljen sarajevskom generalnom konzulu kao 
vicekonzul, sabiiao je data, koja • će eventualno poslužiti kod 
buduće vojničke okupacije. Jedna d' peša Milinkovićeva je 
uhvaćena. U njoj Miliiikov ć javlja, da je kršćansko pučan- 
stvo puno najlojalnijih čuvstava prema Njeg. Vetičanstvu. 
(Koetschet 0. c. p. 67.) 



139 



beno u Bosni izjaviti, na što je pristala. Time je dakako 
mnogo skrivila krvave dogagjaje u doba okupacije. 
Dr. Koetschet u ostalom s pravom primjećuje, 
da je grof Andrassy radio neoprezno, dakako krivo 
upućen. Od 3. jula do ulaska austrijskih četa — 
dakle 24 dana — bilo je dostatno, da se organi- 
zira otpor u onom opsegu, koji bi inače bio ne- 
moguć, da se nije prije reda stvar publicirala.^) 5. jula, 
ušljed raširenih vijesti iz austrijkoga konzulata, na- 
stade u Sarajevu opća uzbuna. Dućani u čaršiji osta- 
doše zatvoreni, a masa svijeta počela se skupljati 
u velikoj avliji Husrev-begove džamije. Ovdje je 
istupio opet aktivno Hadži Lojo, razvivši u sre- 
dini avlije zelen barjak. Masa ga je burno pozdrav- 
ljala. Time je započeo ovaj toliko razvi- 
kani tobožnji junak svoju karijeru u 
sarajevskoj ,,re vo 1 uci j i". Uloga, što ju je 
Hadži Lojo igrao u sarajevskom pokretu ne smije se 
potcijeniti, ali je od mnogih istoričara i odviše naivno 
Hadži Lojo prikazan kao veliki heroj. Fra Grga 
Martić, koji je bio članom ,, njegovoga medžiisa', i 
lično ga dobro poznavao, veli za nj, da je bio čovjek 
prostoga roda, teško je umio nešto čitati i pisati, a 
zanim.anje mu je bilo pogdjekad, da je na konjima 
dobavljao materijal za gragjevine u Sarajevu. Iza 
toga se dao i na ,, hodanje". Kriomčario je duhan 
iz Hercegovine i sa Diine i raznašao ga na tovare 
po Bosni, a da vlada ništa nije protiv njega pod- 
uzela. Naprijed smo imali prilike spomenuti, da se 
bavio mimogred sa svojim biatom i razbojničkim 
poslovima, kojima je takogjer uprava zaludu kušala 
stati na kraj. Izaslani oružnici, imajući pred njim 
rešpekta, redovno su se vraćali bez njega. Jednom 
je bio i vojnički imam. Poznat je bio sa svoga her- 
kulskog stasa i glasa i vjerskoga fanatizma. U či- 
tavom otporu protiv okupa jije igrao je, razmjerno 
prema drugima, nedužnu ulogu. 2) 



^) Koetschet 0. c. p. 78. 

o) O Hadži Loji sr. Martić: Zapamćcnja p. 10; Koet- 
schet 0. c. p. 74; Herkalović o. c, p. 125. 



— 140 — 

Hadži Lojo stigao je u Sarajevo na glas, da 
se ovdje nešto sprema. Ne zna se, da li je došao iz 
vlastite inicijative ili ga pozvaše vogje pokreta. Va- 
lija Mashar paša nije imao uz opću uzbugjenost 
i dezorganizaciju smionosti, da ga dade zatvoriti. 
Uz Hadži Loju prianjašj u prvom redu sarajevski 
proletarijat. 

Kada je Mashar-paša čuo za dogagjaje u avliji 
Begove-džamije, pozva on u konak vojničkog za- 
povjednika Veli -pašu, više činovnike i musli- 
manske odličnike, koji se nijesu priključili ustanku 
Hadži Loja. Veli-paša htio je u prvi mah, da even- 
tualni ustanak uguši svojim Anadolcima, jer s pravom 
nije imao povjerenja u bataljun Bošnjaka, koji je 
bio u vojarni konsigniran. Za: tije poa vodstvom 
oficira zatvoriše sve ulaze u konak i u kasarnu. 
Mashar paša opominjaše na hladnokrvnost i ne 
htjede, da preuzme odgovornost za kakovi sukob 
s narodom.^) 

Neki od vogja svjetine, koja se približila ko- 
naku biše pripušteni u konak, te staviše pitanje, da 
U je sultan Bosnu i Hercegovinu izručio Aus'riji. 
Na to dakako ni Mashar paša nije mogao dati od- 
govora. Pošto su buntovnici naročito tražili odstup 
Veli paše, izjavi ovaj, da se zahvaljuje na svojoj 
časti i da predaje zapovjedništvo priviemeno bri- 
gadiru I smet paši Uzuniću, rogjenom Boš- 
njaku. Ovo je svjetinu donekle udobrovoljilo i ona 
se razigje. 

Dva dana iza toga primio je Mashar paša u 
svom konaku svečano Hadži Loja, počastio ga 
kahvom i cigaretama, a konačno bude zamoljen, da 
uzme sa sobom svilenu kesicu s dukatima u znak, 
da mu je sve oprošteno, što ga je do sada teretilo. 
Bila je to prava amnestija. 

Mashar paša zaludu se dulje vremena obraćao 
telegramima na portu, da mu odgovore, što je za- 
ključeno s Bosnom. Kada je napokon odaslao br- 

') Koctschet o. c. p. 80. 



— 141 — 

zojav, u kojem se prikazuje jadni položaj vlade, 
koja se bez vojske nalazi u gradu, potpuno sprem- 
nom na bunu, stiže mu odgovor, da su osmanlijski 
delegati od sultana opunomoćeni, da s austrijskim 
delegatima stupe u pregovore. Ujedno mu se od- 
regjuje, da narod opominje na čekanje i mir.^) 

Narodni odbor ili vijeće započe opet raditi. U 
sjednicama odbora radili su i muslimanski odlič- 
nici, koji su se sada morali priključiti masi, jer se 
njihovo držanje tumačilo kao da su podmićeni od 
Austrije. Važnu je ulogu igrao u tom odboru Mu- 
stafa beg Fadilpašić, Narodni odbor zaključi, 
da se digne opći ustanak u zemlji protiv austrijskih 
četa i ovaj zaključak bi brzojavno javljen svim 
okružnim mjestima. Na portu je poslan protestni 
telegram protiv okupacije. 

Veli paša je ostavio doskora Sarajevo, a neko- 
liko dana iza toga stigao je ovamo Hafiz paša 
s jednom eskadionom kavalerije, premda se Mashar 
paša najprije nadao, da će Hafiz paša dovesti više 
četa u grad i izbaviti njega i vladu iz teške situacije. 

S Hafiz-pašom stigao je u Sarajevo i ple- 
valjski muftija Vehb i effendija. Bio je to čovjek 
učen, ali i veliki fanatik. Svjetina ga je pozdravila 
s velikim entuzijazmom, a on je vatrenim govorom u 
odboru poticao na otpor. Hafiz paša je prekasno ra- 
zabrao, što je učinio, dovedavši ovog čovjeka sa 
sobom u Sarajevo. Na njegov mig morao je Vehbi 
eff. ostaviti Sarajevo, ali on je već ovdje obavio 
svoju misiju, utvrdivši Sarajlije u otporu i ustanku. 
Kasnije ćemo vidjeti plevaljskog muftiju u borbi s 
austrijskim četama kao vještog organizatora otpora. 

Dužnost Hafiz paše bijaše, da upozori narod 
na teške posljedice otpora i na uzaludnu borbu. On 
je to i učinio, makar je bio uvjeren, da ne će biti 
moguće uvjeriti otporne elemente o opravdanosti 
ovakog stanovišta. Prema dr. Koetschetu, koji je 

1) Ibidem p. 82. 



142 



dobro dulje vremena lično poznavao Hafiz-pašu, nije 
Hafiz-paša šurovao s ustankom, ali u pomanjkanju 
vojničke sile on nije ni mogao preduzeti kakove ak- 
cije protiv buntovnika.^) 

U drugoj polovini jula zabilježile su i sara- 
jevske novine „Bosna" vijest, da će austro-ugarska 
vojska zaposjesti Bosnu i Hercegovinu. Ovo potvr- 
diše i carigradske novine. Kada je prema kraju 
mjeseca Hafiz paša poduzeo neka sredstva, koja se 
masi pričinjahu sumnjivima, da su protiv nje nape- 
rena, diže se opet svjetina, a na čelu joj H a d ž i 
L o j o. Hafiz paša promišljao je najprije na to, da 
oružjem rastjera svjetinu, ali ipak se predomisli radi 
slabe discipline vojske i demoralizovanih časnika. 
Svjetina je došla pred konak (27. jula). Hafiz paša 
pokušao ju je s balkona umiriti, ali zaludu. Pošto je 
jedna kumpanija infanterije zaposjela sve ulaze u 
konak, dogje i do sukoba, u kojem je poginuo 
jedan časnik, dva vojnika, a i jedan čovjek iz svjetine, 
dok su nekolicina bila ranjena. Nekoji pouzdanici 
svjetine dobili su pristup u konak, te tu zatražiše, 
da svi osmanlijski činovnici odstupe i da se postavi 
narodna vlada. Pred očima pouzdanika odaslan je 
na portu telegram, da su oblasti prisiljene voljom 
naroda na odsiup. Istog dana poslije podne priključi 
se ustašama i bosanski bataljun.'-) 

U noći ostavi Hafiz paša kasarnu, ^kamo se 
bio povukao s Mashar pašom sa 100 konjanika, 
pošavši Terezijom ulicom u dolinu Koševa, pa onda 
nad Bjelavama, te stiže neopažen sve do višegrad- 
skih vratiju^ a odavle pogje dalje višegradskom 



■) Sr. Koetschet o c. p. 84. Martić je u Zapamćenjima 
(p. 87.) mišljenja, da je Hafiz paša šurovao s ustanicom. Vrlo 
nepouzdani Knežević (Carsko-turski namjesnici u Bosni i Her- 
cegovini Senj 1887, p. 92.) veli, da je on upravo organizirao 
usranak proiiv okupacije. Uza to ima još drugih nepouzdanih 
vijesti njemu. 

-) Koetschet p 87. I Martić fZapamćenja p 91) zaoilje- 
žio je to ovim riječima: .neko kroz prozor, neko kroz vrata 
prebaci robu svoju i pobjegnu ispod barjaka'. 



— 143 — 

cestom, prepustivši Mashar pašu i drugove njihovoj 
sudbini. Kod Hana na Hreši susretne jaki odjel 
naoružanih muslimana iz Mokrog. Najprije je htio, 
da se probije, ali vojnici njegovi izjaviše, da se ne 
će boriti protiv jednovjernika. U to opazi Hafiz paša, 
da ga progone i iz Saiajeva. Ne preostade mu drugo 
nego da se preda. U pratnji ga odvedoše do begove 
džamije. 

28. jula proklamiraše buntovnici novu vladu. 
Za vojskovogju bosanskih četa bijahu izabrani 
HadžiJamaković i Haki IsmaelTasli- 
džak.^) Na čelo civilne uprave postaviše Hafiz 
pašu, koji je bio skinut s vojničkog zapovjedništva 
i sada se morao pokoriti volji ustaša. Posebna 
deputacija otišla je Mashar paši, da njemu i njego- 
vim drugovima javi odluku bosanskoga naroda i 
ujedno da se spremi na put u Carigrad. 

Hadži Lojo obilazio je po gradu s mladjim 
ljudima, te se zaustavi pred kućom poznatog gra- 
gjanina Petra Petrovića, najavivši da je osman- 
lijsko gospodstvo oboreno i postavljena na- 
rodna vlada, koja će smatrati Srbe 
svojom braćom. Petrović je doiio iz kuće 
zlatom vezeni čurak i predao ga Hadži Loji. Uz 
poklike : Mi smo bir (jedno), slavilo se po Sarajevu 
Dratimljenje izmegju Srba i Muslimana. I srpska 
mladež demonstrirala je sarajevskim ulicama. Arhi- 
mandrit Sava Kosanović i pop RistoKanta- 
Novaković izašli su obučeni kao harambaše, u 
pojasu im kubure i handžari, na čelu omladine, koja 
je pjevala srpske pjesme. Megju vogjama ovog 
pokreta u Sarajevu osobito se isticao učitelj Stevo 
Petranović. Inače su u egzekutivni odbor na- 
rodne vlade od Srba osim Petrovića-Petrakia spadali 
još i Jovo Bakrač Vasiljević, RistoJ. 
Besarović, Risto Hadži Ćukovi ć, Gjor- 
gjoHadži-Damjanović, braća Dmitari 
Gliša Jeftanović i drugi. Na sastanke narod- 

') O Taslidžaku vrlo nepovoljno sudi Koetschet o. c. p. 73. 



— 144 — 

nog odbora dolazili su uz Srbe i neki Jevreji. Fra 
Grgo Martić, koji je igrao izmegju katolika najvažniju 
ulogu, sakrio se u francuskom konzulatu.^) Franjevci 
su već prije odašiljali brojne izjave lojalnosti i oda- 
nosti austrijskoj vladi. 

Narodna vlada preuze vlast u svoje ruke i 
obavijesti o tome sve gradove i kotare, pozivajući 
ih na otpor. Zadnjih dana jula ostaviše M a s h a r 
pašaiKonstantpaša, te ostali osmanlijski 
činovnici u pratnji od 100 konjanika Sarajevo uz 
porugu svjetine, te odoše preko Plevlja u Carigrad,'-) 
Sjutra dan iza njihova odlaska morao je i austro- 
ugarski konzul, te podanici austro-ugarske monarhije 
s njime ostaviti Sarajevo.*') 

Dogagjaji u Sarajevu naigjoše na osobiti odziv 
u glavnom gradu Hercegovine, Mostaru. Ovdje 
je postojala t. zv. bojno pvvjerenstvo, u kojem su 
bili brigadir Ali pa ša, učeni muftija Kara beg, 
vladika I gnat i je, biskup Kraljević i drugi. 

Neposredno pred okupaciju obrati se ova ko- 
misija na portu brzojavom, da Austrija prelazi granicu 
što joj je raditi? Iz Carigrada im stiže odgovor: 
Austrija i ako će doći, prijateljski će doći. Na osnovu 
ovog brzojava stvorila se btranka, koja je radila 
oko toga, da se austro-ugarska vojska dočeka bez 
otpora.^) Druga, kud i kamo jača stranka, kojoj su 
pripadale mase mostarske, a na čelu im Alija 
Haljevac i Ali-aga Hamzić spremile su se 

^) Razloge vidi u Zapamćenjima p. 90—^4, gdje se u 
kratko Martić taknuo i bratimljenja izmegju Srba i muslimana. 

'■*) Konstant paša je dan prije odlaska bio skoro od razja- 
jarene svjetine ubijen, da ga nije spasio Hadži Lojo. 

^) Detalji u Koetscheta o. c. p. 94. Martić 1. c. p. 92. 
Martić vrlo diastično opisuje ničin, kojim je konzulu bila do- 
javljena volja naroda. Koetschet ističe odlučnost konzula Vasića 
u veoma teškoj situaciji. 

*) Buconjić o. c. p. 149. Ovdje mi valja primjetiti, da 
se u opisu dogadjaja u Mostaru oslanjam najviše na pripovije- 
danje Buconjićevo, ma da mi se čini, da nije dosta 
kritično. 



— 145 — 

na otpor, koji je bio dirigiran iz Sarajeva. U Sara- 
jevo je bio naime izaslan Hadži Arif eff. Kaj- 
t a z, kojega je narodna vlada imenovala hercegovačkim 
mutesarifom, a on je odavle javio, da se sva Bosna 
sprema na otpor i da će velika pomoć doći Herce- 
govini. Ovo je svjetinu potaknulo, da je energičnije 
istupila protiv pretstavnika osmanlijske vlade. Vogje 
svjetine zatražiše najprije mutesarifa, da ih on vodi 
u borbu, ali mutesarif odbije taj zahtjev pozivajući 
se na nalog sultanov, da se ne smije nitko opirati 
austrijskoj vojsci. Sada buntovnici zatražiše od 
muftije Ka rabe ga fetvu, da se mogu boriti 
po šerijatu protiv neprijatelja i da im bude slobodno 
poubijati u Mostaru sve što se krsti. Karabeg uzkrati 
letvu. ^) Pošto je brigadir Ali-paša bio otpustio bo- 
sanski redifski bataljun, opravdavajući tu svoju odluku 
činjenicom, da bosanski vojnici ne spadaju više 
carskoj osmanlijskoj vojsci, razigjoše se ti vojnici 
po Mostaru i priključiše se masi Duntovnika. Svjetina, 
razjarena držanjem pretstavnika oblasti, opsjedne 
konak, provali u nj i poubija mutesarifa Mustafa 
pašu Hulussiju i zeta mu. muftiju Kara- 
beg a, kadiju i potpukovnika Murad- 
bega. Jedini je Ali-paša, vojnički za- 
povjednik sretno izmaknuo smrti.-) 

Od drugih krajeva siabo se u početku odazvala 
narodnoj vladi Posavina. Banja Luka nije uopće 
mislila na otpor, a isto tako i Travnik. U Bihaću, 
te krajini spremao se kao uvijek jak otpor, koji je 
ondje pripravljao H u s e j i n-b eg Karabegović. 



^) Prema Gjurgjeviću o. c. p. 166. rekao je Karabeg : 
Gdje nema cara, nema ni fe<ve po šerijatu 

-) U datumu ovog Icrvoprolića ne slažu se vijesti. Gjur- 
gjević koji je tada boravio u Mostaru stavlja ovaj dogagjaj na 
•Ji>. jula. (Mnoge detalji gl. u njegovim Memoarima p. 163-170.) 
Koetschet opet stavlja taj dogagjaj na 31. jula ^o. c. p. ^5), 
a Buconjić na 2. augusta. 



B. 

VOJNIČKA OKUPACIJA BOSNE 
I HERCEGOVINE, 

Austrijsko ratno ministarstvo bilo je već mnogo 
prije obaviješteno o topografskim odnošajima oku- 
pacionog područja kartografskim snimanjem Gus- 
tava Thoemmela, Ivana Roskievicza 
i Henrika Daublebsky von Sternecka.^) 
Spomenuli smo već, da je kapetan Milinković 
takogjer kao vicekonzul pribirao potrebni materijal, 
a isto su radili i neki drugi časnici. 

Još u prvoj polovini jula obavljena je mobili- 
zacija potrebnih četa, koje nijesu u početku preko- 
račile 80.000 vojnika, a i od tog je 9.000 bilo 
odregjenoza čuvanje dalmatinske granice i za posade 
u Dalmaciju. Kasnije su stigla znatna pojačanja. 

Zapovjedništvo okupacionog zbora bijaše povje- 
reno Josipu barunuFilipoviću, a njemu bi 
dodijeljen Fml. Stefan barun Jovanović, da 



') Rezultate objaviše oni u specijalnim djelima. ThoemmeI: 
Geschichtliche, politische nnd topographisch-statistischcBeschrei- 
bung des Vilajets Bosnien. Wien 1867; Roskievicz: Studien 
uber Bosnien und Merzegovina Leipzig und Wien 18o8. Ster- 
neck: Geographische Verhaltnisse, Kommunikationcn und das 
Reisen in B. H. und Noid-Montenegro. Wien 1877. 



— 147 — 

ravna divizijom, koja je imala okupirati Hercegovinu.^) 
21. jula stigao je Fzm. Filipović u Brod, da ravna 
pripremama za prijelaz četa. Sve pripreme za prijelaz 
bile su svršene 27. jula, ali se moralo još čekati 
jer je porta zavlačila s pregovorima. Napokon se 
svršiše i pregovori, a 28. jula stiže Filipoviću 
nalog, da sjutradan počne s prijela- 
zom četa. 

Prije prijelaza četa izdao je Filipović u 
ime vladarevo proklamaciju na narod u 
Bosni, u kojoj se veli, da austro-ugarske čeie dolaze 
u Bosnu kao prijatelji naroda, da poprave u zemlji, 
što su vremena i posljednji gragjanski rat od nje 
učinili. Sultan je privolio, da tu zemlju povjeri 
svom moćnom prijatelju caru Franji Josipu I. Odsele 
će svaki imati jednako pravo pred zakonom, branit 
će se svačiji život, vjera i imanje; zemaljski dohoci 
upotrebit će se jedino na potrebu zemlje. Zaostali 
porezi od posljednjih godina ne će se utjerivati. 2) 

U jutro 29. jula prijegjoše austro-ugarske čete 
u Bosnu^ na 6 mjesta : Kod Broda, Gradiške, Kos- 
tajnice, Samca, Vrgorca i Imotskog. 



1) Ratovanje u Bosni opisano je s čisto vojničkoga gle- 
<Jišta u djelima : Dle Occupation Bosniens und der Hercegovina 
duich k. u. k. Truppen im Jahre 1878. (Osterreich. miiitarische 
Zeitschrift, Wien 1879. Mitteilungen des Kriegs-Archivs). Unsere 
Truppen im Bosnien und der Hercegovina 1878. Einzelndarstel- 
lungen, herausgegeben und redigiert vom Hptm. A Veltze. 
Wien-Leipzig 1907.— 1908. 

Gotovo suvišnim čini upotrebu gornjih djela Dr. Mandić: 
Povijest okupacije Bosne i Hercegovine 1S78. Zagreb 1910. Dr. 
Mandić je iscrpivo i kritički složio u svom djelcu sav materijal 
■vojničke okupacije. 

*) Proklamaciju donio je u Sarajevo izmegju 25— 2'3. jula 
■rezervni nadporučnik M u ši c k i, preobučen kao trgovac. Konzul 
Vasić, prije no što je morao ostaviti Sarajevo, predao je prim- 
jerke proklamacije deputaciji, koja mu je došla javiti da seli iz 
Bosne. Petraki-Petrović htio je proklamaciju čitati, ali mu 
je drugi član deputacije Jamaković istrže iz ruku s riječima, 
da Bošnjaci ne će ništa da Z;iadu o berlinskom kongresu, da ne 
priznavaju tugjeg vladara i da će svaki napadaj u ime Allahovo 
odbiti (Koetschet o. c. 94. i p. 85.) 

10* 



— 148 — 

Divizija fml. vojvode odWiirtemberga 
zaposjela je najprije Bos. Gradišku, a 31. jula uni- 
gjoše prve njegove čete u Banju Luku bez ikakvog 
otpora. Nekoliko stotina ustaša razbjeglo se na sve 
strane, čim se pročulo, da se približava austrijska 
vojska. U Ban joj Luci radile su osman- 
lijske oblasti do posljednjega časa i 
Banja Luka mogla je biti predana u potpunoj formi 
okupacionim četama. 

Fml. Jovanović prešao je se svojim če- 
tama granicu na dva mjesta, kod Vrgorca i Imot- 
skog krenuvši prema Ljubuškom, koje je zaposjeo 
2. augusta. Dva dana kasnije sukobio se Jovanović 
s ustašama kod sela Čitluka. Pod vodstvom 
naime Alije Haljevca i Ali-age Hamziča 
nalazilo se oko 12.000 ustaša, megju njima nešto 
A r n a u t a i vrlo ozloglašenih N i k š i ć a n a. Ham- 
zič i Haljevac odoše prije sukoba u Jovanovića tabor,, 
te izjaviše, da su Hercegovci brzojavno zamolili cara, 
da ne šalje na njih vojsku, nego da im šalje činov- 
nike. Jovanović im odgovori, da se pokore i dade 
im proglase, da ih podijele. Kad su se Haljevac i 
Hamzić povratili iz Jovanovićeva tabora, razbjegne 
se najveći dio ustaša, tako da je iza kratkoga boja 
ostatak bilo Iako savladati.^) Iza toga su Jovanovićeve 
čete bez ozbiljnog otpora 5. augusta unišle u Mostar. 
Jovanović je tek slijedeći dan unišao u grad u 
pratnji odličnih predstavnika gragjanstva, koji su mu 
u susret izašli. -j 

Filipović je sa glavnom kolonom svoje vojske 
krenuo iz Broda prema D e r v e n t i. Poglavice 
ovih mjesta pokloniše mu se bez otpora. Odavde 
je bio poslan kapetan generalnog stožera, poznati 
već M i 1 i n k V i ć s jednom eskadronom husarske 
pukovnije u dolinu Bosne, da razvidi teren i komuni- 
kacije, da u većim mjestima priskrbi živeža, razdijeli 

1) Sr. Gjurgjević o. c. p. 172—173. i Buconjić o. c p. 162. 
») Megju njima i H a d ž i Hafiz paša, sin Ali-paše. 
Rizvanbegovića i biskup Kraljević (Buconjić p. 163.) 



— 149 — 

proklamacije i pripravi narod na dolazak četa. Već 
se sada opazilo, da se zbog loših komunikacija 
mora vojska razdijeliti u manje odjele, da može 
nastaviti put u dolinu Bosne. 

Milinković je stigao 1. augusta u Doboj, a 
2. augusta u Maglaj. Prvaci izagjoše preda nj, 
lijepo ga dočekaše i počastiše, a Maglajlani ga još 
uvjeravahu, da ne će imati nikakvih zapreka na 
daljnem putu. Sjutradan zaputi se Milinković sasvim 
bezbrižno sa svojim^ konjanicima dolinom potoka 
L j e š n i c e prema Ž e p č u. Martić u Zapamćenjima 
priča, da su ih na putu susretali kršćani i upozo- 
ravali da ne idu dalje, jer da je žepačko polje puno 
ustaša. Iza četirisatnog puta, kad stigoše pod V e 1 j u 
planinu, započeše ustaše sipati vatru na husare 
s obje strane ceste. Husari odgovarahu pucnjavom 
iz pušaka, koju kapetan Milinković prekine zapo- 
vjegju, da se uzmakne prema Maglaju. Vraćajući se 
niz jedan brijeg (Slukin kamen!) naigjoše 
husari na telegrafske žice, koje su ustaše preko ceste 
izprevezali za grane stabalja u šumi. Mnogo je 
husara posrnulo preko tih žica i poginulo. Pod 
kapetanom Milinkovićem bijahu dva konja ubijena, 
tako da je tek na trećem utekao smrti. Do 45 husara 
i dva časnika izgubilo je život (3. augusta).^) 

Kad su Filipoviću stigle vijesti o pokolju 
husara, odluči on odmah poći protiv Maglaja. Prije 
toga raspršio jfe veći broj ustaša kod sela Kosova, 
zatim kod Maglaja i 6. augusta unigje u prilično 
pusti grad. Na grad udari namet od 5.000 forinti, 
ali kasnije oprosti tu kaznu Maglajlanima, kad se 
našla ratna blagajna od 20.000 forinti, koju su sa 
sobom nosili nastradali husari. 

Fml. Wartemberg svladao je kod Jajca 
jedno 4—5000. ustaša, koji su mu se ovdje uspro- 
tivili pod vodstvom Hamdibega Teskeredžića, 



') Vrijedno je uz vojničke izvještaje pogledati i Fra Gr- 
gino pripovijedanje, koje se čini vjerodostojno, jer je bio lični 
Milinkovićev znanac i prijatelj. (Zapamćenja p. 96.) 



— 150 — 

begaKulenovićai bega Džabića. Ustaše 
ostaviše na bojnom polju 70 mrtvih, 250 ranjenih i 
300 zarobljenika. Megju mrtvima bijaše i beg 
Kulenović. U redovima jajačkih ustaša bilo je 
bosanskih^ i oko 1000 rumelijskih vojnika.^) (7. 
august) Četiii dana iza toga unišao je vojvoda 
WUrtemberg bez otpora u Tiavnik. 

Filipović je iz Maglaja pošao prema Ž e p č u, 
gdje je svladao jaku vojsku od jedno 6000 ustaša. 
Kad je boj započeo, stigoše megju ustaše iz Sara- 
jeva, odaslani od egzekutivnog odbora, H a d ž i 
Jamaković i Mustafa beg Fadilpašić 
sa Srbinom Ris tom Bujakom, Hadži Jamaković 
ušao je u borbu, a Mustafa beg je umakao kući u 
Sarajevo.') 7, augusta unišao je Filipović u Ž e p č e, 
a ustaše mjesto da brane Vrandučki klanac, 
uzmakoše prema Busovači. Tako je najopasnija 
točka pala bez kapi ktvi i ujedno uklonjena i naj- 
veća zapreka za daljne operacije prema Sarajevu. 

Narodni odbor je megjutim u Sarajevu radio 
što je više mogao, da organizira otpor. Tako je 3. 
augusta bilo zaključeno, da se svi tugjinci (Osman- 
lije, Arnauti, Nikšićki bjegunci), a i osmanlijski 
činovnici imadu oboružati i poslati na bojno polje. 
Jevrejiimadu platiti 1 milijun pijastra ratnog poreza.-') 
Pošto se narodni odbor obratio za informaciju cari- 
gradskoj vladi, siiže mu istog dana odgovor od 
velikog vezira. Porta dakako nije odgovorila onako, 
kako je bila dužna, potpisavši berlinski ugovor. 
Odgovor velikog vezira je glasio, da je vlada u ime 
sultanovo potpisala protokol berlinskoga kongresa, 
po ko.em je austro-ugarskoj monarhiji dan mandat, 
da Bosnu privremeno (muvaket) zapos- 
jedne, ali da će se vlada o mjerama, koje se imadu 
poduzeti jošte s monarhijom sporazumjeti. Bosanski 



^) Koetscliet o. c. p. 99. 

») Ibid. p. 103. 

*) 1 pijastar =:= 16 helera. 



— 151 — 

narod neka se ne uspiotivi oružanom lukom, jer 
ako će Austrija oružjem zaposjesti zemlju, bit će 
uvjeti za narod i zemlju nepovoljniji. Ovim dakako 
veliki vezir nije kazao potpunu istinu. Označivši 
evropski mandat Austrije kao „privremeni", on je 
izdao doduše ono, što je u tajnom protokolu 
bilo utanačeno izmegju Austrije i Turske, a nije 
spomenuo ono, što su ustanovile velevlasti.^) Vidi 
se iz svega, da se carigradska vlada još uvijek 
podavala iluzijama i ispiaznim nadama. Austrija ne 
će moći lako zaposjesti Bosne. Dotle, dok će Aus- 
trija trošiti sile na okupiranje zemlje, uskrsnut će 
kakova nova konstelacija, koja bi učinila nemogućim 
izvagjanje berlinskog ugovora ili bi izazvala možda 
inteivenciju koje druge sile.-) 

Da je porta zaista nešto sličnoga kombinirala, 
dokazuje nam najbolje telegram njezin, što ga je 
izmegju 5. i 6. augusta poslala u Sarajevo. U lom 
telegramu saopćuje veliki vezir, da je sultan bolno 
dirnut dogagjajima u Bosni, te da je zatražio inter- 
venciju engleske kraljice, kako bi se spriječilo daljne 
proljevanje krvi. Osmanlijski poslanik u Beču dobio 
je nalog, da o tom koiaku porte obavijesti bečku 
vladu. Hafiz paši odregjuje se zadaća, da sa depu- 
lacijom odličnika ode u Filipovića tabor i da zatraži 
obustavu daljnih operacija. Uz velike poteškoće 
(Hadži Lojo se osobito tome protivio) odluči narodna 
vlada, da posebna deputacija odnese prijepis ovog 
portinog brzojava u Filipovićev tabor. 

Filipović je baš bio došao do Zenice, kad 
mu iz Sarajeva stiže deputacija s Hafiz-pašom na 
čelu. U toj deputaciji nalazili su se još Hadži 
Avdija Halačević, Fehim eff. Alikadić, 



^) O depeši ve'.il<od vezira sr. Koetscliet p. 97. Fournier 
o. c. p. 79. 

-) O tome sr. Pavlović o. c p. 46. Pavlović referira o 
djelu Alfonza Falicnera: Ober Operationen im Gebirgs- 
land, illustriert durch Kampfe der Osterreicher bei der Occupation 
Bosnicns 1885. (Meni nepristupno djelo). 



152 



Dimitrije Jeftanović, Risto J. Besarović, 
Hadži Livajić (katolik) i Salamon eff. Isa- 
ković (jevrejin). Filpović je deputaciju primio 
vrlo neprijazno izjavivši, da on samo poznaje naloge, 
koje mu daje njegov car i kralj, a za druge ne ii'ari. 
Ujedno je upozorio deputaciju, da poradi oko toga, 
kako se ustaše ne bi opirale, zagrozivši se najvećom 
strogošću, ako se bude i dalje otpor naslavljao.^) 

Deputacija se povratila prilično pokunjena iz 
Filipovićeva tabora kući. Putem navratiše se i u tabor 
ustaša kod Iv. lokota (na cesli izmegju Kiseljaka i 
Đusovače), gdje sti kušali djelovati u pomirbenom 
smislu, ali svaki pokušaj ove vrste ostade glas 
vapijućega.. . . 

16. augusta svladale su Filipovićeve čete ustaše 
kod KlokotaiKaknja i napokon 17. augusta 
kod Visokoga. Ostatak ustaša, u koliko se nije 
razbjegao, pohitao je u divljem bijegu pod vodst- 
vom Hadži Jamakovića prema :~arajevu. 

Osobitu je ulogu ovih posljednjih dana igrao 
„heroj" Hadži Lojo. Njegov se posao sastojao u 
tome, da je iz Sarajeva pratio čete na bojno polje, 
ali jedva da je dalje dospio od Kiseljaka. On nije 
uopće sudjelovao ni u jednom sukobu. 
U. augusta bio se povratio opet u Sarajevo izjavivši, 
da je došao natrag, kako bi još i posljednje, za boj 
sposobne ljude poveo na bojište. Kada se je 14. 
augusta pročulo po Sarajevu, da je bez razlo^^a 
pogubio jednog kršćanina, zavlada opće uzbugjenje 
protiv tog demagoga. I narodnom odboru dodijala 
je diktatura to i vikača, te u njemu kadija izreče (tako 
se misli) protiv njega smrtnu osudu, jer je ostavio 
bojno polje. On bude pozvan pied narodni odbor. 
Ovdje su dvojica bila odregjena, da ga na dani znak 
smaknu. Hadži Lojo, koji je valjda bio upozoren, 
što se protiv njega sprema, sakupi oko sebe 12 
svojih najvjernijih i najodlučnijih drugova, te uz 



») Koetscliet o c. 10i>. Martić o. c. p. 98. 



153 



grožnju pogje prema konaku. Sašavši s konja, poče 
se penjali stepenicama u konak, ali mu se iznenada (?) 
isprazni puška, koju je držao u desnoj ruci. Zrno 
od puške prodrije mu u lijevu nogu, a njegovi ga 
drugovi ranjena otpremiše kući. Svima je odlanulo 
u Sarajevu, kad se pročulo o Hadži Lojinoj nesrećij) 
U noći od 16. na 17. augusta pobjegao je iz Sara- 
jeva sa ženom i djetetom, ali se morao kod Goražda 
zaustaviti, jer mu se rana na zlo dala.-) 

15. augusta sazvao je H a f i z-p a š a skup- 
štinu u konak. Ovdje je u vrlo ozbiljnom govoru 
razložio prisutnima, da je svaki otpor s vojničkoga 
gledišta očito ludilo i da ne preostaje drugo nego 
položiti oružje. Megjutim je bila stigla vijest od 
plevaljskoga muftije Vehbi eff., koji je 
iza pada osmanlijske vlade stigao u Sarajevo, a 
onda bio poslan, da organizira ustanak u Posavini, 
da je potpuno razbio neprijateljske čete i da je sada 
u akciji, kako će neprijatelja satjerati u Bosnu. Ovo 
je ratnoj stranci dalo mnogo poleta i u novoj 
skupštini na musali (onda trg, danas zemalj- 
ska vlada) još istoga dana poslije podne zaključeno 
je i dalje boriti se protiv nepr.jatelja. Ujedno je 
poslana municija u Kiseljak i Visoko. 

U subotu 17. augusta održala se opet skupština 
u konaku. Ovdje se već znalo, da je Jamaković 
poražen kod Kaknja i da se zaludu bori kod Viso- 
kog. Filipović je već zaposjeo Kiseljak i kretao prema 
Kobiljoj glavi. Devet desetina prisutnih, megju njima 
svi članovi narodnog odbora, bijahu osvjedočeni, 
da je otpor uzaludan, ali vikači su ipak spriječili 
zaključak o mirnoj predaji. Na večer tek stvoren je 
zaključak, da se grad ima bez otpora predati. 

Ovaj zaključak pomrsio je Hadži Jamaković, 
koji je s ostacima svojih četa prispio u Sarajevo 
(18. augusta). On nije htio ni čuti o miru. Svojim 



') Ibid. p. 102.— 203. 

2j Sr. i Martića o. c. p. 103, koji Hadži Loju prikazuje 
kao bezazlenoga čovjeka. 



__ 154 — 

terorom je upravo prisilio prisutne na daljni otpor 
i počeo spremati, što je bilo potrebno za obranu 
grada. H a f i z-p a š a je kušao, da ga od tog odvrati,, 
prepuštajući Jamakoviću za svu nesreću odgovornost. 
Pod večer ode u tabor Filipovićev, da pokaže javno, 
kako on kao osmanlijski general nije sudjelovao u 
revoluciji i otporu protiv austrijskih četa. hilipović 
ga proglasi ratnim zarobljenikom i dade ga otpremiti 
u Brod. Ovaj Filipovxev čin ne odobriše u Beču i 
Hafiz-paša dobije dozvolu, da može slo- 
bodno otići u Carigrad.^) 

Hadži Janiaković i Ahmed Nako 
počeše u brzini sakupljati, š'O je bilo za oružje 
sposobno, da u jutro slijedećega dana počnu borbu. 
Ustaše se smjestiše po okolnim brdima (kao: Gorici, 
Humu, Debelom brdu, Pašin brdu) i t. d. 

19. augusta poče Filipović s navalom na Sara- 
jevo. U svemu je trebalo 6 sati, da i glavni grad 
Bosne pade u njegove ruke. Jedina točka grada, 
koju je trebalo jurišem zauzeti, bila je četvrt i z m e- 
gjuAlipašine džamije i vojničke bol- 
nice. Stanovnici ovoga kraja, većinom Arnauti i 
siromašne samardžije, branili su se zdvojnom hra- 
brošću. Ovdje je bila općenito raširena glasina, da 
će pobjedonosni kauri napasti njihove žene i djevojke. 
Tko nije čuo, veli Koetschet, o onim ženama, koje 
su pucale iz unutrašnjosti Alipašine džamije i voljele 
da padnu od neprijateljskog zrna, nego da žive 
dospiju u ruke mrskih kaura.-) U 5 sati poslije 
podne unišao je Filipović svečano u grad uz svirku 
voj ličkih glazbi i pucnjavu topova. 

S manje sreće vojevao je Fml. Szapary 
protiv ustaša u Posavini. Iza neuspjeha austrij- 
skih četa kod Hana Pirkovca, Tuzle i Gra- 
ca niče, morao je Szapary uzmaknuti do 
Dobo ja. Ovdje je imao podnijeti teške navale 
ustaša (osobito 23. augusta). Filipović je morao 

') Koetschet o. c. p. 107 

'-') Ibid. p. 108—109. Martić o. c. p 101. 



— 155 — 

tražiti pojačanja i kad su ona stigla, mogao je Sza- 
pary opet stupiti u ofenzivu, ali je još uvijek trebao 
dulje vremena, dok je Posavinu i Tuzlu očistio od 
ustaša. (22. septembra.) U Brčkom je organizirao 
otpor kajmakam Meiimed beg Čemerlić i ova se 
varoš morala uzeti na juriš. Čemerlić je pobjegao u 
Srbiju, a odavle u Carigrad.^) 

Plevaljski muftija, kojemu pripada glav- 
na zasluga za ovaj žestoki otpor u Posavini, povuče 
se prema Zvorniku, a kad Zvorničani ne htjedoše 
otpora, u Srebrenicu. Ne uspjevši ni ovdje, ode 
u Višegrad i otada isčeze s bojišta. Zvornik i 
Srebrenica predadoše se pod kraj sep- 
tembra. 

Filipovićeve čete nastaviše borbu s ustašama 
na Glasincu. Od početka septembra do 22. sep- 
tembra bilo je^bojeva oko Mokrog, Bandina 
Odžaka i Šenkovića. Prvih dana oktobra 
zaposjedoše austrijske čete Goražde, Višegrad, 
Č a j n i č e i F o č u. 8. oktobra predade se i Konjic. 

U blizini Goražda uhvaćen je početkom oktobra 
i H a d ž i L j 0. On je bio odveden u Sarajevo, 
gdje mu odrczaše bolesnu nogu. Kasnije je odsugjen 
na 5 godišnju robiju i odveden u Češku. Kad je 
dobio amnestiju, ode sa ženom i kćeri u Meku, 
gdje je i umro.-) 

Osobito žestoko opirahu se austrijskoj oku- 
paciji Krajišnici, koji su i ovaj put kao vazda 
do sada pokazali, da su pravi potomci goropadnoga 
Mustaj-bega i Maje Hrnjice i da su još 
uvijek kadri srtati i u najveću pogibelj, pa kud 
puklo da puklo. Najžešći bojevi bili su se u Krajini 
polovicom septembra. Organizator ustanka bio je 
bihaćki mutesarif, H u s e j i n-b eg Karabegović, 

^) Koetscti©t o. c. p. 96. 

^) O sudbini Hadži Loje sr. Mandić o c. p. 84., koji 
donaša piipovijest jednog očevica, Italto je Hadži Lojo ut.vaćen 
(F. Noir: „Eilebnisse eines Otsterr. Infanteristen in Bosnien 
und der Hercegovina. Prag 1884) I. Marti ć (o. c. p. 118) je 
dosta zabilježio o tom dogagjaju. 



— 156 — 

a uza nj se još isticahu kao vogje ustaša H a d ž i 
Hasan Salkić iz Peći, Hadži Ibrahim 
Medinelija i Hadži Ahmetaga Poz derač. 
Broj ustaša narastao je po gdjekad i do 15.000. 
Od 15 — 19. septembra borili su se general Za eh i 
Rheinlander kod Bihaća. U noći 19. septembra 
ostaviše ustaše tvrgjavu, koju odmah iza toga pre- 
dadoše turski časnici Miri-beg i Ha san- aga. 

Hasan Salkić i Medinelija povukoše 
se poslije pada Bihaća u klance i gudure kod Peći. 
Ovdje se zgrnuše posljednji zatočnici krajiške slobode. 
Uz Salkića i Medineliju ističe se još i Ah med 
M u s i ć. Bilo je tu krajišnika iz K 1 a d u š e, T o d o-. 
rova, Bužima, Jezerskoga, Stijene i 
Peći, a megju njima više od 300 turskih nizama. 
Svaki pedalj pećke zemlje branile su ustaše odličnom 
hrabrošću, osobito megju njima Kladušani, koji 
su najdulje u borbi ustrajali. Tek kad je austrijska 
vojska pod sam pećki grad dopala, izvješena bi bijela 
zastava. Oko 10. oktobra vrati se general Rheinlander 
u Bihać razoružavši prije toga Podzvizd, Vranograč 
i Bužim u nadi, da je dovršio pacifikaciju Krajine. 
Iza povratka dozna, da se još uvijek opiie mala 
tvrgjica Kladuša. Taj otpor potraja 14 dana, a 
Kladušani pripovijedaju, da je u gradu bilo u svemu 
četiri branitelja. Kada su austrijski vojnici unišli u- 
grad, našli su ga prazna (20. oktobar.)^) 

Valja nam se još povratiti na okupaciju 
Hercegovine. Iza svoga ulaza u Mostar izdade 
Jovanović nalog, da se obližnja mjesta oko Mostara 
očiste od ustaša. General Schluderer zaposjedne 
nakon kratkog otpora redovne turske posade, važnu 
točku Stolac. Buconjić,^) znade slijedeće detalje. 
General Schluderer spremio je pred Stocem jednog 
vojnika u grad, da javi zapovjedniku tvrgjave, neka 

*) O borbi Krajišnilta sr. Lopašić: Bihać i bihaćka krajina 
p. 118., 196., 248. 

^) 1. c. p. 168—183. On stavlja ove dogagjajc na 8. i 9. 
.augusta. 



157 



dogje na dogovore glede sporazuma o ispražnjenju 
i predaji tvrgjave. Ovom se pozivu odazvaše civilni 
i vojnički zapovjednici. K njima se još pridružiše i 
stolačlci prvaci (oko 20 na broju). Izaslanstvo iz 
Stoca krenulo je pješe iz grada prema Gorici, 
dok )m je s druge strane izašao u susret s Kre- 
me n a general Schluderer. Na poziv generalov 
predade vojnički zapovjednik ključe od grada i 
odluči se, da ode s posadom bez oružja. Iza toga 
je austrijska vojska zaposjela tvrgjavu, a mrska posada 
otpremljena je preko Metkovića kući. 

General Schluderer imao je sastanak s Hamzi- 
begom Rizvanbegovićem^) s Pješevca, kod kojeg 
se našlo i drugih odličnih muslimana i svi uvjera- 
vahu generala, da će se narod mirno ponašati. 
General Schluderer ostavi u stolačkoj ivrgjavi jedan 
bataljun vojnika i povrati se prema Mostaru. 

Nezadovoljnici snovali su poslije pada Stoca, 
kako bi digli ustanak Osobito su mnogo upliva na 
ustanak imali Korjenici, koji su iza pada Nikšića 
bili iz okoline ovog grada protjerani i razišli se po 
Hercegovini bez kuće i kućišta, sokoleći Stočane, 
Nevesinjce, Trebinjce, Ljubinjane na otpor. 13. augusta 
izmaniiše ustaše po dogovoru, iz tvrgjave 1 kumpa- 
niju vojnika s kapetanom Ign jatom Medvedom, 
jer da je tobože u jednom selu, jugoistočno od 
Stoca nestalo mnogo goveda. Kad je kumpanija stigla 
do Ž e g u 1 j e kod Ravnice, dočekaše ih ovdje 
mučke ustaše i kapetan Medved s većim dijelom 
svoje četice pogine u borbi. Osobito se tom zgodom 
hrabro borio kadet Kukuljević, koji je puškara- 
jući s preostalim dijelom vojnika sretno umakao 
natrag u Stolac.-) 

') Hamzibeg je sin brata Alipaše Rizvanbegovića, H a d ž i 
H a 1 i 1 a g e. Buconjić veli zanj : »Što se njegova karaktera tiče, 
10 se može leći pouzdano, da onaKO čvrsta značaja ljudskoga 
niti je bilo niti će biti u Hercegov. ni«. Dok je Hamzi-beg bio 
za pasivno držanje, brat njegov, M u s t a j b e g, bijaše odlučaa 
protivnik austrijske okupacije, (i. c. p. 155—157.) 

-) Ibid. p. 174—176. 



— 158 — 

Pošto vojnici u Stocu nijesu imali za dulje 
vremena opskrbe, morali su češće ići u Metković i 
odanle dopremati živež. 16. augusta ode tako 
nekoliko vojnika s tovarnim konjima u pratnji pola 
kumpanije prema Metkoviću. Ustaše posakriše se 
na Gorici i napadoše i ove vojnike. Jedan dio od njih 
pogine, a drugi se spasi bijegom u Stolac.^) Iza toga 
zaposjedoše ustaše okolne vrhunce oko grada tako, 
da je grad bio zatvoren sa svih strana i otkinut od 
svakog saobraćaja. Ujedno zatražiše od zapovjednika 
tvrgjave potpukovnika P a c h n e r a, da ode s voj- 
skom iz ivrgjave putem, kojim je i došao, pa da 
mu se ne će ništa dogoditi. Kad se Pachner tome 
nije htio odazvati, počeše ustaše pucati na grad, a 
iz tvrgjave im se odgovaralo topovima. (16. — 17. 
augusta.) Doskora ponestade u tvrgjavi hrane, a i 
vode, te je posada mnogo trpila od žegje. Kada je 
zapovjednik tvrgjave pozvao sve časnike i potčas- 
nike i obećao onom nagradu, koji bi otišao u Mostar 
i javio opasni položaj stolačke posade, prijavi se za 
taj posao kadet-časnički zamjenik Gjuro Mihal- 
č i ć. On se obuče u bašibozučko odijelo i provuče 
se srećno izmegju ustaša te stigne u Domanović, 
gdje ga je uhvatila austrijska straža i otpremila 
Jovanoviću.-) Jovanovićeve čete borile su se megjutim 
s ustašama kod Crnica i Pašina Hana. Kad 
je Jovanović čuo o stolačkim dogagjajima, posla 
prema Stocu oveće čete. Ustaše se okupiše kod 
humka Pješevca (na desnoj strani ceste Doma- 
nović-Stolac), gdje su bile kule Rizvanbegovića. 
Austrijske čete uzeše na jutiš Pješevac. (21. 
augusta), kule bijahu najvećim dijelom porušene i 
popaljene, a generalu Schludereru bi otvoren put u 
Stolac. U borbi kod Pješevca poginuo je i Hamzi- 



^) Ibid. p. 179—186. Osobito je interesantno opisao Bu- 
conjić sudbinu siromašniti vojnil<a, koji su zalutali bježeći s 
Gorice u tvigjavu. 

'^) Ibid. 188-190. Jedva da je vrijedno pogledati u 
<3jurgjevića o. c. 179—180. 



159 



beg s više Rizvanbegovića, a Mustajbega uhvati don 
Ivo M u s i ć i preda ga kasnije Jovanoviću. U 
društvu s ostalim zaiobljenicima povedoše ga u 
Mostar, ali ga na domak Pješevca, pošto nije htio 
više da ide dalje, ustrijeliše.') 

Don Ivo Mu s t i ć nudio je svoje službe Jova- 
noviću, ali ovaj nije baš za nj puno mario. Još prije 
dolaska Jovanovićevih četa pred Stolac, prispio je 
onamo M u s i ć, ali ga zapovjednik tvrgjave ne 
htjede pustili u grad. Kada je Jovanović stigao u 
Stolac, nije htio ondje ni primiti Mušica, nego ga 
je tek primio izvan Stoca, kad je otišao natrag 
prema Mostaru. Prema odluci Jovanovićevoj imao 
je Musić sa svojim ljudima u sporazum.u sa zapov- 
jednikom tvrgjave pomagati ga kod razoružanja 
naroda u stolačkoj okolini. Na Stolac udarena je 
kontribucija od 100.000 forinti, ali je kasnije snižiše 
za polovicu, a davali su je Stočani u prirodnim 
proizvodima za opskrbu vojske. 

Don Ivo Musić boiavio je iza oslobogjenja 
Stoca dosta vremena u gradu, očekujući iz Beča 
nagradu za učinjene usluge. U Stocu stanovao je 
nekoliko dana u kući gragjanina Boška Vuka- 
s V i ć a, a onda je prešao u kuću jednog muslimana. 
Tu zače potajno ašlkovati sa Cvijom, kćeri Boška 
Vukasovića. Bečka vlada nije htjela udovoljiti Musi- 
ćevim pretjeranim zahtjevima, koji su jedva bili u 
skladu sa faktičnim njegovim zaslugama. Musić 
otkloni ono, što mu se nudilo i jedne noći „omrkne 
a ne osvane u Stocu". S njim je umakla i Cvija 
Vukasovića. Musić se neko vrijeme zadržao u Crnoj 
Gori, a onda ode u Srbiju, gdje je umro kao poš- 
tanski činovnik.-) 

Iza drugog pada Stoca povukoše se ustaše u 
jugoistočni kut Hercegovine, da ovdje nastave otpor. 

1) Buconjić o c. p. 215. 

-) Ličnost Musićeva kao i njegov rad, nije nam još dos- 
tatno osvijetljen. Razne, prilično protuslovne detalje o njegovim 
zahtjevima gl. Buconjić ?16— 217. Gjurgjević o. c. p. 185 ; 
Martić o. c. p. 58—59. 



160 



Stajali su osamljeni bez sveze sa svojim istomišlje- 
nicima u Bosni. 28. augusta preda se Neve- 
sinje, a kad su kušali, da predobiju turskog 
zapovjednika u Trebinju, ovaj ih odlučno odbije. 
Čete, koje su operirale s dubrovačke strane zauzeše 
u septembru Trebinje. a doskora iza toga pade i 
Bileća, te Gacko. Zadnji sukobi zbili su se kod 
Klobuka, prema kraju septembra. 

Padom Kladuše (20. oktobra), svladan je i 
posljednji otpor u zemlji. Okupacija je na austrijskoj 
strani svršila s gubitkom od 178 časnika i 5.000 
momaka, što mrtvih, što ranjenih ili izgubljenih 
prema službenoj listi. Dan prije toga izdao je vladar 
u GodoUo-u ukaz na okupacione čete, u kojem im 
je izrazio priznanje za njihovu veliku požrtvovnost, 
ustrajnost i vjernost, te izvrsnu disciplinu. 

Prije no šio je okupacija obavljena, obratila 
se pona cirkularnom depešom na vlasti (8. oktobra) 
s tužbama o silnim izgredima, što su ih počinile 
austrijske čete u zemlji, oslanjajući se na izvještaje 
Hafiz-paše i nekih bosanskih odličnika. Grof 
Andrassy je u opširnom brzojavu na carigradsku 
vladu obeskrijepio ove tužbe. ^) 

Fzm. Filipović dao je neke vogje ustaša, koji 
mu padoše u ruke pogubiti u Sarajevu. Tako su 
Hadži Jamaković, Kaugdžić, Jabučica, i drugi neki 
svršili na vješalima ili su bili strjeljani. Hadži 
Jamaković, još je u zadnjim časovima pokazao 
bvoj bijesni temperamenat. Kad su mu pod vješalima 
oružnici odriješili ruke, dohvati on revolver jednog 
vojnika, koji ga je u rukama napeta držao. Oružnici 
mu u tren oka pritisnu ruku, a on dva put ispali 
u vjetar.^) 

Ali-aga Hamzić i Haljevac dogjoše 
pod istragu radi krvoprolića u mostarskom konaku, 
ali pošto se njihov čin prosugjivao kao polititički> 



*) Sr. Fou:nier o. c. p. 80. 
'-') Zapamćenja p. 107— 1C8. 



— 161 — 

oni su bili riješeni. Hamzić se iselio u Aziju u 
Kjutahiju, gdje valjda još i danas živi.^) 

Svi Nikšićani i Korjenici kao veliki 
zulumćari bijaliu protjerani iz Hercegovine u Tursku. 
Oni se nastaniše na Kosovom polju. C'na 
Gora otpremila je nekoliko hiljada hercegovačkih 
ustaša preko svoje granice u njihovu otadžbiuu. 
Poznati vogja ustaša pop Bogdan Zimonjić 
postade kajmekamom gatačkog kotara. Druge neke 
vogje ostadoše u Crnoj Gori, megju njima i L a z ar 
So č i c a. 

Filipović je udario i prve temelje organizacije 
nove uprave zemlje, ali prije nego što je počela 
nova zemaljska vlada svoje djelovanje (1. janu- 
ara 1879.) ode on iz Sarajeva. (2. decembra 1878.)-) 

Prema zaključku berlinskog kongresa morala 
se Austro-Ugarska s Turskom sporazumiti o pojedi- 
nostima XXV. članka berlinskog ugovora. 21. aprila 
1879. sklopljena je izmegju obiju država kon- 
vencija u Carigradu, u kojoj se izričito 
odregjuje, da se okupacijom ne oduzimlju 
sultanu suverenska prava. Od ostalih 
odredaba konvencije valja istaknuti slijedeće : Turski 
činovnici, koji su ostali u zemlji, ako imadu kvali- 
fikaciju, uzet će se u upravnu službu, a inače da 
se upotrebe domaće sile. Sve konfesije imat će 
potpunu slobodu, a napose islam. Za muslimane 
neka se Austro-Ugarska brine ne samo pogledom 
na njihovu vjeroispovijest, nego i na njihove običaje 
i u džamijama neka se spominje petkom u molitvama 
imo sultanovo, a ondje gdje se dosada isticala 
osmanlijska zastava na džamijama, neka se taj običaj 
i dalje pridrži. Prihodi Bosne imadu se upotrebiti 
samo za potrebe zemlje, njezinu upravu i nužne 

') Gjurgjević p. 183, tJuconjić p. 1(51 

^) O radu Filipovićevu vrijedno je pogledati Zapamćenja 
p, 11')— 111. Grgo Martić liaže, da je Filipovićev projekat o 
upravi zemlje .mirisao hrvatsvom", pa liad on ni u čem nije 
htio da ga promijeni, bio je opozvan. 

11 



— 162 — 

melioracije. Osmanlijski novac neka zadrži svoj 
slobodni tečaj. Osim toga imade u konvenciji još 
nekih drugih, manje važnih točaka. Posljednji članci 
govore pojedinostima garnizonskoga prava c. i kr. 
četa u novopazarskom sandžaku, gdje je Turska 
pridržala političku upravu.^) 

Grof Andrassy je u carigradskoj konvenciji 
znatno pošao u susret osmanlijskoj vladi. Samo 
jedno ne htjede učiniti. Kad su Turci zatražili, da 
se u konvenciji istakne „privremenost" oku- 
pacije, kako je bilo tajno ugovoreno u Berlinu 
izmegju tadašnjih turskih i austrijskih zastupnika, 
(13. jula) njihov je zahtjev bio odbijen, a u uvodu 
ugovora govori se samo o „okupaciji, kako je stipuli- 
rana u XXV, članku berlinskog ugovora", dakle bez 
vremenskog ograničenja, Tijem su obje države bile 
vezane samo još na smisao kongresnog zaključka, 
a protokol od 13, jula izgubi vrijednost.-) 



') Sr. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. godine 
p. 16-17. U septembru 1880. godine ušle su austrijske čete u 
novopazarski sandžak i zaposjele bez otpora : PlevJje, Prijepolje, 
Bijelo Polje i Priboj. 

2) Fournier o. c. p. 81. 



VII. 

KRATKI NACRT VJERSKIH I PROSVJET- 
NIH PRILIKA U BOSNI U DRUGOJ PO- 
LOVINI XVIII. I PRVOJ POLOVINI 
XIX. VIJEKA. 

Franjevci imadu da podiiašaju i u drugo] 
polovini XVIII. vijeka borbu s biskupima u 
Ugarskoj i Slavoniji, koji hoće, da ih istisnu 
s njihovih župa. U kojem se smjeru kretala ta 
borba, pokazuje nam osobito značajno pismo bo- 
sanskog redodržavnika Franje Ivanović a, 
što ga on iz Beča piše gvardijanima u Slavo- 
niji(5. jula 1746). „Znajte dobro", piše redodržavnik, 
»da su se dogovorili svi biskupi megju sobom, da 
nam pootimaju sve župe jednu za drugom po 
provinciji i mi s njima sami nismo se vrsni tirati". 
Ivanović dalje javlja, da je našao protektore : »Jaku 
gospodu, koji imadu veliku oblast apud 
aulam et regiam maiestatem, koji će bra- 
niti od biskupa i našu privilegiju in vigore uzdržavati". 
Ovi protektori su ga i uputili, da bi dobro bilo, da 
od svega našega naioda „toliko krstiana 
koliko ris tjana imademo svejedočanstva, da 
s nami vas narod naš jest „kontenat", niti želi imati 
druge pastire, nego nas fratre provincije bosanske, 
a da ne želi popova niti drugih inostranaca. Oni da 
su zadovoljni s fratri svojega roda iliričkoga. 
Interesantno je dalje, kako Ivanović upućuje gvardi- 

11* 



— 164 - 

Jane, neka uzimlju svjedočanstva i od v 1 a h a, jer 
su ga na to njegovi protektori uputili. „Po ovim će 
kraljica poznati, da istim vlahommi fratri 
p r vi n c i j e b s a n s k e jesmo addicti i 
da mlogomoremo kod istih Vlaha za 
kuću austriansku". Važan je i ovaj pasus 
pisma : »jer ako su Vlasi malo u zakonu od naših 
odiliti, ništa nemanie nimalo nisu oddi- 
liti u narodu, nego istoga naroda iliri č- 
koga kako i mi. Ujedno javlja gvardijanima, da 
će pakrački vladika franjevcima dati svjedočanstvo 
u pomoć, a on da će se još „obratiti i vladikama 
i patrijarhu".^) 

Ova metoda redodržavnika Ivanovića imala je 
uspjeha. Kad je franjevce počeo opet uznemirivati 
srijemski biskup, umiješa se sama carica Marija 
Terezija u raspravu i zabrani biskupu srijemskom 
uznemirivati bosanske franjevce u duhovnoj pastvi.-) 
(27. augusta 1746.) 

Dok su franjevci pod austrijskom vladom vodili 
borbu sa svjetovnim svećenstvom, koje ih je hijelo 
istisnuli s njihovih župa, bijaše im još mnogo gore 
u Hosni pod osmanlijskom vlašću. Po Bosni je bilo 
župa, ali niti je bilo kakovih kuća ni crkvi, nego 
ili neznatne kapelice ili ševarne kućice. Obično bi 
franjevci iz samostana izlazili megju narod i obav- 
ljali duhovnu pastvu. Franjevački isioričari bilježe 
p'Ogonstva i ubijanja župnika u tolikoj mjeri, da 
su oni franjevci, koji su bili u Bosni, počeli izbje- 
gavati duhovnu pasivu, a oni opet, koji su bili u 
tugjini na naukama nijesu se, svišivši nauke, htjeli 
natrag povratiti. Propaganda izdaje god. 1750. dekret, 
kojim one oce, što se otimaju duhovnoj pastvi, lišava 
aktivnog i pasivnog piava glasa. God. 1765. stavljen 
je u „statut- posebni paragraf, kojim se lišavaju 



1) Fermendžin: Acta Bosnae p. 551—553. 
-') Ibid. p. 554—655. 



— 165 — 

sufragija oni, koji bi poslije svršenih naul^a ostali u 
tugjini neokupirani „lekturstvom".^) 

God. 1735. otcijepila se Dalmacija 
od bosanske redodržave, a god. 1757. 
dobili su i franjevci preko Save posebnu 
redodržavu pod zaštitom sv. Ivana Ka- 
pi strana. Iz bosanskih samostana stvori se nova 
kustodija (sv. Križa) kojoj su imale pripasti sve 
katoličke župe u B. i H. pod vlašću osmanlijskom.-) 
Bosanskim franjevcima bijaše nepravo, da sačinjavaju 
državu drugoga reda, te poslaše za to u Rim 
fra Filipa L a š t r i ć a. On je kao vrstan istoričar 
branio stanovište, da Bosna bude provincija, a ne 
kustodija, a podupirao je svoje stanovište i brojevima 
dokazajući, da Bosna ima 30 župa, 50.000 katolika 
i blizu 150 redovnika. God. 1758. bude na to po- 
vraćen bosanskoj kustodiji naslov provincije i dana 
joj prednost pred provincijom Ivana Kapistrana. 
Laštrić je dobio pridjevak uskrisitelj provincije.'^) 

Provincija bosanska bijaše tako ograničena na 
današnju Bosnu i Hercegovinu. Jezgru provincije 
sačinjavahu tri samostana- Sutjeska, Kreševo 
i Fojnica, u kojima je bio usredsregjen život 
redovnika, biskupa^) i provincijala kao i srednjih 
učiona za franjevački podmladak. Osim tih samos- 
tana bilo je još većih redovničkih prebivališta u 
Travniku, Jajcu, Ivanjskoj, Varešu, Sarajevu i Tuzli. 
To su bila središta dotičnih krajeva, gdje bi se 
župnici iz obližnjih župa sastajali i dobivali potrebite 
naputke.^) 

').Jelenić: Kultura i bosanski franjevci I. svezak Sara- 
jevo 1912. p. 176—178. 

■^) Jelenić: Izvori za kult. povjest Franjevaca. Gl. z. m. 
god. 1912. p. 468—470. 

^) Batinić : Djelovanje Franjevaca III. p. 96—98. Jelenić 
1. c. p. 472—475. 

*) Do god. 1735. zovu se mjesto biskupa .apos- 
tolski vikari'', a od god. 1735. većinom upravit elji 
bosanske biskupije. 

'') Batinić 1. c. p. 98. 



— 166 — 

I u drugoj polovini XVIII. vijeka bilježe franje- 
vačke kronike pokušaje pećkih patrijarha da kao neka- 
danji njihovi pretšasnici podvrgnu sebi sve balkan- 
ske kršćane bez obzira ne vjeroispovijest. Savremeni 
franjevac fra Bonaventura Benić, koji je bio 
u ovakoj jednoj borbi s patrijarhom zastupnik bo- 
sanskih franjevaca i katolika, potanko nam je opisuje. 
Pećki patrijarhat nalazio se tada u grčkim rukama, 
a turska vlada sa svojim pokvarenim sistemom 
podupiraše te ., čudnovate pastire". Čujmo megjutim 
što veli Benić. On pripovijeda, da je u njegovo doba 
došao u Sarajevo pećki patrijarh (valjda Gavrilo IV. 
god. 1760.) a s njime još i jedan vladika u pratnji 
jenjičara i 1u se stadoše hvaliti, da su donijeli 
ferman od sultana, da smiju katolike i biskupe i 
fratre svome obredu podjarmiti i navaliti na njih 
namet. O tome se doskora počelo pripovijedati po 
čitavoj Bosni, a pravoslavni ismjehivahu katolike 
govoreći im javno: „Vidjet ćete vi Šokci, čiji je obred 
1 crkva prava i od sada će vam naši kalugjeri, a 
ne vaši redovnici biti učitelji, od kojih ćete javno 
čuti, što vam je za spas duše znati". U mjesecu 
augustu krene patrijarh u Travnik veziru^) i tu se 
povede rasprava izmegju patrijarha i franjevaca. 
Fianjevci su poslali onamo četvoricu svojih ljudi, 
megju njima istoričara Laštrića i Benić a. 
Franjevci su se obianili pred vezirom, ali su morali 
platiti paši i njegovom ćehaji znatnu svotu novaca. 
Kadija je izrekao prema Beriiću ovako osudu : Patri- 
jarha i mitropolita nemaju nikakva prava nad vama 
fratrima niti rimokatolicima, niti smiju tražiti kakav 
danak ili što drugo od vas, jer ferman ne može 
biti nad hattiš^rifom (misli se tu na a h d- 
n a m u, što su je franjevci dobili od Mehmed ,.el 
Fatiha" na koju se oni pozivahu).-) 



') Prema Bašagiću (o. c. p. 181.) bio je tada vezirom 
HuIusi-zadeMefimed paša. 

-) Batinić III. p. 111—112. Jelenić o. c. p. 205— 208. 



— 167 — 

Daljnji napadaji grčkih patrijarha spominju se 
još i kasnije tako n. pr. 1778. i 1779. Franjevci su 
tražili inteivenciju u Beču od papinskog nuncija, 
da se on zauzme kod bečke vlade, koja da im dobavi 
potvrdu starih povlastica, osobito onih, koje se 
odnose na slobodu vjere i neovisnosti od grčkih 
vladika. Papinski nuncij nije im mogao ništa pomoći, 
pošlo su odnošaji izmegju Austrije i porte bili baš 
u to doba ohladnjeti. God. 1780. papinski se poslanik 
opet zauzimao za franjevce u Beču. Carica Marija 
Terezija uputi ga na francuskog poslanika u Cari- 
gradu, kojeg će i njen poslanik podupirati. Papa 
Pijo VI. obrati se na francuskog ministra spoljnih 
poslova, gtofa deVorgennesa, da francuska vlada 
izradi franjevcima potvrdu starih povlastica. Napokon 
je austrijski poslanik posredovanjem engleskoga 
poslanika i kapudan paše izradio fianjevcima povo- 
ljan ferman. No ni ovaj ferman nije koristio, kako 
nam to domaći Ijetopisci pričaju.^) 

O odnošajima cara Josipa II. prema fra- 
njevcima govorili smo na drugom mjestu. Za 
biskupa Okića (t 1799.) okoristiše se franjevci za- 
kladom, što ju je car osnovao i poslaše li klerika 
u zagrebačko sjemenište. Ova 12iorica ostaviše 
sjemenište, te se nijesu više povraiili u domovinu. 
God. 1796. spominje se nekoliko bosanskiii klerika 
u Velikoj, te Požegi u Slavoniji, a i u Zagrebu. 

Velikih neprilika, a i briga imagjahu franjevci 
u pitanju više naobrazbe svoga klera iza 1757., jer 
kad je red imao samo tri samosiai.a, podučavaju 
franjevci jedva onu mladež, koja će se posventi redu. 
Bosanski klerici morali se potucati po talijanskim 
samostanima.-) 

U prvoj polovini XIX. stoljeća postade ovo 

pitanje za franjevce upravo akutno. God. 1834. posla 

pjovincija fra Iliju Starce vica i fra Marijana 

Sunjića, da u rimske propagande i bečkoga 



1) Batinić 111. p. 147—148. 

'^) Opširnije Jelenić o. c. p. 212., 211., 221. 



168 



dvora posreduje za odgajanje svojih klerika.^) Pro- 
paganda, a i neki talijanski samostani primili su 
na svoj trošak odregjeni broj bosanskih klerika. Uza 
to su se odgajali i u Zagrebu, Varaždinu i Požegi 
kleiici za bosansku provinciju.-) God. 1839. poklonio 
je senjski biskup Ožegović sjemenište za bosan- 
ske mladiće, a grof Nugent dade u mjestu Du- 
bovcu kraj Karlovca veliku gragju u tu svrhu, ali 
franjevci nijesu mogli dobiti privilegija iz Rima/*) 

Prilike katolika u Bosni crta nam opširno biskup 
Barišić (od 1832. god.) u pismu na cara Ferdinanda!, 
(god. 1837). Biskup se upravo u drastičnom opisu 
tuži na teško stanje katolika u ovim zemljama. Nema 
sumnje, da je po gdješio i pretjerao."*) 

Valja nam još zabilježiti i jednu veoma zani- 
mivu borbu, koja je za biskupovanja Barišićeva 
planula izmegju njega i bosanske provincije, a 
potrajala je sve onamo do god. 1846., kad je Ba- 
rišić postao apostolskim namjesnikom u 
Hercegovini. Borba je zahvatila tolike dimenzije, 
da se u nju umiješaše i Rim, Beč te Carigrad. 
Vrijedno ju je zabilježiti radi tendencija, koje su se 
tada javile u Bosni. U čitavam toku te borbe opaža 
se protivština izmegju franjevaca iz „papinske države" 
i onih iz „cesaiovine". Franjevci, koji su došli iz 
Zagreba bijahu praktičniji i narodniji od t. zv. papin- 
skih. Biskup Barišić htio je bosanske franjevce 
u smislu rimske politike disciplinirati 
i podvrći ih hijerarhičkoj vlasti. Tu je 
naišao na otpor, kakvom se valjda nije nadao. 
Neki anonimni autor (misli se, da je to bio 
Jukić) izriče jasno misli, koje ga karakterišu kao 
neprijatelja rimskoga klerikalizma. On zove Barišića 
sinom tame i protivnikom svake pro- 
svjete. Barišićevi prijatelji opet ocrniše franjevačku 
provinciju s političkog saveza s Ilirima i kod tadanjeg 

^) Sr. Jelenić : Izvori za povjest etc. Gl. z m. 1913. 
p. 59 i dalje. 

^) Alaupović : Iv. Fr. Jukić p. 24. 

■0 Ljetopis katoličl<e crkve (Bos prijatelj III. p. 193— 238.> 

*) Starine XVII. p. 108. dalje. 



— 169 — 

namjesnika bosanskog Vedžihi paše i kod bečkoga 
dvora. Vedžihi paša obraća se na bana Viašića u 
Zagreb turskim jezikom napisanim pismom, u koje- 
mu mu javlja, da predleže dokazi, kako neki laiin 
u Zagrebu imenom Ljudevit Gaj sastavlja pisa- 
nih stvari s buntovnom težnjom, te ih onda šalje u 
ove krajeve. Pošto je izmegju porte i bečkoga dvora 
mir, a rad Gajev podoban, da mir i sreću sultanovih 
podanika potkopa, to Vedžihi paša moli bana, da 
Gaja pozove na red, te da mu strogo naloži, da u 
buduće nikakovih pisanih stvari, ni drugo slično u 
Bosnu više ne šalje. Ban Vlašić bijaše već mrtav 
kad je ovo pismo pisano, pa tako ono stiže u Zagreb, 
a odavle u Budim, odakle je došlo u ruke grotu 
Sedlnitzkome i knezu Metternichu. Metternich bijaše 
obaviješten i direktno od biskupa Barišića, da se u 
Bosni spiema ustanak pod vodstvom mladoga kato- 
ličkoga franjevačkoga kleia, koji je pristajao uz 
Gaja i Ilirizam. I u Rimu se znalo za tobožnju 
bunu bosanskih franjevaca, kojoj da je vogja Ljud. 
Gaj u Zagrebu, a on da je u svezi s francuskim 
buntovnicima, koji mu preko minisira Thiersa po- 
slaši preko milijun franaka za buntovne svrhe, nadalje 
sa češkim protestantima i ruskim šizmaticima. 

Rimska propaganda izdade god. 1841. dekret, 
kojim je franjevcima odsada zabranjeno slati mladiće 
na nauke ikuda drugamo do u papinu državu.^) 
U početku druge polovine XIX. stoljeća nastadoše 
nešio povoljnije prilike za razvitak franjevačkih 
manastira i školovanje franjevačkog podmlatka. 
God. 1853. stiglo je carsko odobrenje za gradnju 

') O toj zanimivoj aferi, o Itojoj ne možemo radi prostora 
opširnija govoriti sr. Alaupović o. c. p. 24-25; Prohaska: Das 
Kroatisch-serbiiclie Schrifttum in Bosnien und der Hercegovina. 
Zagreb 1911. p. '85— Sg. R. Glavaš : Život i rad fia R. Barišića. 
Mostar 1900. Spis anonimnoga pisca o toj aferi ima naslov : 
Borenje države Bosne srebrenite s biskupom Rafom Barišićem. 
a nalazi se kao neizdani ru<opis, kalto^se misli Jukićev, u kr. 
sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu. Sr. i Šisić : Hrv. Povijest Iil. 
p. 271—272. 



— 170 — 

četiriju novih samostana i pet crkvi. Doskora se 
moglo pristupiti gradnji manastira u Gučjoj Gori 
(dovršen i857.), u Livnu, Zoviku, Plehanu. 1 pi aiije 
uzgoja bosanskih klerika stupilo je u novi stadij. 
Kada je slavni vladika Strossmayer god. 1851. 
obavljao potvrdu u Posaviin', dogjoše krišom onamo 
i bosanski franjevci, da pozdrave mladog biskupa. 
U Županji pozdravi vladika franjevac Martin 
Nedić 1 potuži mu se, da franjevcima nestaje 
podmlatka. Kad se Strossmayer vratio u Gjakovo, 
posla u Bosnu svoga prijatelja Topalovića, koji 
je došao ovamo da kupi tobože pjesme. Prati ga 
na putu Nedić. Topalović donese Strossmayeru vijesti, 
da fratri žele, da im se klerici odgajaju u Gjakovu. 
Biskup Strossmayer ode u Beč i zamoli vladaia, da 
smije primati pod svoje okrilje bosansku mladež. 
Za stvar se zauzme papinski nuncij, a i posebna 
deputacija franjevačka, (Nedić i Šunjić) dogje ovamo. 
Napokon stiže dozvola i Strossmayer smjesti klerike 
najprije u svoje sjemenište, a onda im sag! adi 
posebnu zgradu. God. 1858. nijesu smjeli klerici 
kući na velike praznike, jer da bune narod. Fran- 
cuski listovi navališe na Strossmayera, da preko 
franjevaca buni narod protiv Turaka. Francuska je 
naime hijela, da kao protektorica kršćana na istoku 
stekne upliv i nad katolicima Bosne. Megjutim se i 
ta bura slegla. Poslije otvorenja sveučilišta (1874-.) 
zairaži ugarska vlada, da se bosanski 
klerici premjeste iz Gjakova u Ugarsku. 
Biskup Strossmayer učinio je sve moguće, da se ta 
ne dogodi, ali zaludu. Bosanski klerici morali su 
ići u Ostrogon i Pečuh na nauke. ^) 

') Smičiklas : Nacrt života i djela biskupa Strossmyera. 
Zagreb 1906. p. 25— 27. Ignacij Strukić : Katolička crkva od 
paua tiosne do njezina oslobogjenja (1463—1878 ) U S p o m e n- 
knjizi iz Bosne. Uredio Dr. J. Šari ć. Zagi eb 1901. 
Ovdje imade i drugih zanimivili sabraiiih podataka o stanju 
katolika. Tako n. pi. statistički podaci. Bosanski prijatelj 
III. (Ljetopis katoličke crkve u bosni) p. 193—208. Statističkih 
podataka o katolicima, pravoslavnima i muslimanima za početak 
drtge polovine XlX. vijeka u Blau : Reisen in b. und der H. 
p. 198., 208., 223-22,')., 231 i t. d. 



171 



God. 1846. postade Barišić apostolskim namjes- 
nikom u Hercegovini, te je tako Hercegovina odsele 
postala posebnim vikarijatom. Jedan dio Hercego- 
vine, kao vikarijat trebinjski, potpade (1843) pod 
dubrovčkog biskupa. Godine 1852. osnovana bi i 
posebna franjevačka hercegovačka kus- 
1 d i j a. (manastir Široki brijeg osnovan god. 1846 ?) 

Pravoslavna cikva doživjela je jednu 
znatnu promjenu u ovom periodu. Godine 1766. 
ukinut je fernianom sultana Mustafe 
III. (1757.— 1774.) pećki patrijarhat i utje- 
lovljen grčkom u Carigradu. Kao razlozi 
ovom ukinuću navagjaju se dešperatni odnošaji patri- 
jarhata. Patrijarhama se predbacuje lakoumnost kaa 
glavni motiv, koji je pokretao njihovim radom 
Mjesto patrijarha dobivali su ljudi bez ikakve nao- 
brazbe i iz najnižih slojeva, a nijesu pripadali kalu. 
gjerskom staležu. Zato su i postali preteč- 
latinstva megju rajom. Po svemu se vide 
daje Turcima ovaj ferman diktira i, 
pravi Grk, Od ovog vremena preotimaju mah o 
višoj hijeraihiji u Bosni Grci. Carigradske patriu 
jarhe upravo trguju s najvišim čas- 
tima srpske crkve. Grčki mitropoliti gore su- 
isisavali siromašni narod od turskih zakupnika 
poreza.^) 

Mitropolija zvornička prenijela je svoje sjedište 
iz Zvornika u Tuzlu god. 1852. prema političkoj 
razdiobi zemlje po Omer-paši.^) Veći upliv u narodu 
od crkve imali su srpski manastiri, koji 
osobito cvatu u Hercegovini, a megju njima na 
prvom mjestu Ž i t o m i s 1 i ć.^) 

\) Sr. J a s t r e b o V : Prevod fermana, kojim je ukinuta 
srpska patriaršija (Glasnik XL. p. 128— 233). M. Spasić: 
Nešto našoj crkvi pod Turskom vladom itd. (Glasnik I p. 140). 

-) Dušan Tešić i J. A. Popovi ć : Zvornička epaihija i 
njeni mitropoliti, Sarajevo 1904. p. 11 — 14, 

**) Jukić: Zemljopis etc. p. 17. veli, da ih u Hercegovini 
ima 12 (dva od njih su prazna). 



— 172 — 

Naobrazba srpsko pravoslavnog svećenstva, pa 
i ona grčkih vladika daleko zaostaje za naobrazbom 
katoličkog svećenstva. Ovo ističe ne baš osobito 
objektivni Hilferding. On veli općenito i za 
franjevce, da su poluobrazovani i da se bave više 
gospodarstvom nej;o umnim poslovima, ali ipak 
ističe, da megju njima ima umnih glava kao Martić, 
Nedić, a osobito hvali fra Marijana Šunjića, 
koji je god. 1854. bio imenovan apostolskim namjes- 
nikom (biskupom) za Bosnu. Svojom učenošću i 
dostojanstvom bio bi on ukras svećenstvu bilo na 
kojoj mu drago strani svijeta.^) 



1) Hilfeiding o. c p. 127. i p. 300. 



VIII. 

PREGLED KNJIŽEVNOGA RADA 
U BOSNU) 

A 

RAD MUSLIMANA NA KNJIŽEVNOM POLJU. 

Radu bosanskih muslimana na književnom- 
polju posvetila se tek u novije doba veća pažnja. 
Oni su dakako radili gotovo isključivo na araps- 
kom, turskom ili perzijskom jeziku, a 
nije ih razumio vlastiti im narod, barem ne široka 
masa. Kod kuće razumjela ih je samo inteligencija i 
ulema. U svome naraštaju i u dva tri naredna na- 
raštaja imali su prijatelja i sljedbenika u domovini, 
ali tih je s vremenom nestajalo, dok ih nije sasvim 
nestalo polovicom XVIII. vijeka. Po nama, 
veli marljivi ispitivač njihovoga rada, dr. Bašagić, 
nestalo bi glasa i imena negdašnjih radnika na 
polju istočne prosvjete, da ih drugi islamski narodi 
nijesu s^^čuvali barem djelomično sve do danas. 

Pogledamo li samo u najkrupnijim crtama rad 
Bošnjaka muslimana na polju lijepe književnosti i 
znanstvenog rada, zadivit će nas on i po svojoj 
kvantiteti i kvaliteti. Prema dosadanjim 



^) U ovom pregledu su istaknute samo najvažnije 
pojave na polju književnoga rada u Bosni. Iscrpivo je taj 
književni rad prikazan u nekoliko djela, po kojima je i ovaj, 
pregled s.^stavljen. 



— 174 — 

rezultatima istraživanja nema nikakove dvojbe, da 
muslimani ne samo da nijesu za svojim zemlja- 
cima pravoslavnog i katoličkog za- 
kona zaostali, nego su ih daleko i 
natkrilili. Mnogi bosanski pjesnici i 
učenjaci svojim posvema originalnim radom za- 
premaju vrlo odlična mjesta u istočnim literaturama. 

Mnogo je neznatniji rad muslimana 
Bošnjaka na hrvatskom jeziku, te ni u 
kojem pogledu ne podna^a prispodobe s onim na 
istočnim jezicima. Radenici te vrste megju musli- 
manima prave su iznimke. 

Mi ćemo ovdje istaknuti samo najvažnije radenike 
u islamskim književnostima. Detaljnije rezultate dosa- 
dašnjih istraživanja naći će čitalac u specijalnim stu- 
dijama.^) 

Prvi radenik iz naših krajeva na polju istočne 
prosvjete jest Mahmud paša Abagović — 
sa pseudonimom A d n i. (f 1474). O njegovom 
porijetlu se ne slažu vijesti. Neki ga drže Grkom. 
Rodio se u Kruševcu, koji je pripadao srpskoj 
despotiji, ali ga Bašagić drži ipak Bošnjakom, jer se 
prije pada Bosne mnogo bogomila iseljivalo u srpsku 
despotiju. Turci ga zovu Hrvatom. Mahmud 
paša glasoviti je vezir, mecena, dižavnik i vojskovogja. 
Prvi je vezir osmanlijskoga carstva, koji je iz ljubavi 
prema znanostima i korisnim ustanovama ostavio 
iza sebe trajne spomenike. Mahmud paša pisao je 
u prozi i pjevao u turskom i perzijskom jeziku. 
Pjevao je u doba, kada je turska knjiga bila u 
povoju, kad se turskim jezikom tek počelo pisati i 
pjevati, a ipak se odlikuje i dotjeranom formom i 
dubokim mislima. 

Malo se znade o talentiranom pjesniku, sinu 
Ahmetpaše Hercegovića, Mustaj-begu 

1) Bašagić: Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj Itnjižev- 
Bosti (Gl. zem. muzeja 1911 p. 1— 88. i 295—390.) Sejfudin 
Kemura i VI. Corović: Serbo Kroatische Dichlungen 
bosnischer-Moslims aus dem XVII., KVIIl. und XIX. Jahrhundert. 
Sara.evo 1912. 



— 175 — 

Hercegoviću, koji je kao pjesnik nosio pseudo- 
nim Šili („lavski"). Književni rad njegov pada u 
početak XVI. vijeka. 

U eri Sokolovića radio je najpopularniji 
Bošnjak megju turskim piscima: Sudi (t 1593.) 
Rodio se u Sudićima, seocu pokraj Sarajeva. Temelje 
naobrazbe stekao je u Bosni, a daljnu naobrazbu 
na istoku. U početku vlade Selima II. Sudi je 
učitelj u A t m e j d a n-s a r a j i m a, gdje su se uzga- 
jali odabrani mladići za dvorska dostojanstva. U 
tim sarajima slušali su pred Sudijom nauke svi 
veliki Bošnjaci i Hercegovci iz zadnjih decenija XVI. 
vijeka. Od njegovoga rada ostadoše opsežni 
komentari glasovitih klasičnih djela 
u perzijskoj knjizi, s kojima se i danas služe 
prijatelji tih klasika. U poeziji odlikovao se Derviš 
paša Bajezidagić, rogjeni Mostarac (šesti 
decenij XVI. vijeka.) U Carigrad je došao u doba, 
kal je Mehmed paša Sokolović bio na 
vrhuncu svoje slave i moći. Kao lični savjetnik sultana 
Murata III. stekao je veliki upliv na dvoru. Bio je 
i bosanskim namjesnikom, a poginuo je u bojevima 
u Ugarskoj. 

Nerkesi Es-Saraji (Muhamed Nerkesi) 
rodio se u Sarajevu (1592 — 1632.) a pjesnik je i 
pripovjedač na turskom i perzijskom jeziku. U njego- 
vim pjesmama kao i u pjesmama Derviš paše 
opažaše očito utjecaj naših narodnih sev- 
dalinki. 

Abdullah el Bosnevi (,Gaibi" to je 
„Iščezli") I odom je iz lijevanjske okolice. Na istoku 
je proboravio čitav svoj život i umro u Konji 
(1643/44.) Ovom se Abdullahu el Bosnevi pripisuje 
još jedan grob s pridjevkom „Gaibi". U Staroj 
Gradišci, u jednom kutu gradskoga parka sačuvalo 
se sve do danas jedno turbe, za koje narod veli, da 
je grobnica Abdullaha Gaibije. Megju bosanskim 
muslimanima bijaše krilata riječ: „Suha megja, 
G albina legja" te se do okupacije 



176 



vjerovalo, da duh Gaibin bdije nad bosanskom 
granicom i štiti je od neprijatelja. Nije poznalo, k ka 
je narod Gaibiji odredio grob u Staroj Gradišci, kao 
ni to, zašto je poznat pod imenom Gaibi. Neki nusle, 
da mu je Gaibi pjesničko ime, jer je on poznat u 
Bosni više radi nabožnih derviških pjesama, nego 
li radi svojih učenih djela. 

Abduliah el Bosnevi proslavio se kao komen- 
tator znamenitog djela Muhjudina Muhameda 
b. A r e bi (560 — 630 p. Hidžri) po imenu „Fususa*, 
u kojemu je ovaj orijentalni filozof izložio jezo;ru 
mistične nauke o egzistenciji i spoznaji 27 velikih, 
božjih poslanika. „Fusus" je bio vijekove predmeiom 
polemike izmegju ortodoksne uleme i šehova, a 
Abduliah ei Bosnevi ističe se u prvom redu megju 
njegovim braniteljima, napisavši tom djelu komen- 
tar na turskom i arapskom jeziku. Abduliah napisao 
je osim toga čitav niz što kraćih, što opširnijih 
rasprava. 

Peče vi (Ibrahim paša Alajbegović) rodio se 
doduše u Ugarskoj, ali je član poiodice Alajbegovića, 
koja je iza pada bosanskoga kraljevstva sve do 
polovine XVI. vijeka igrala odličnu ulogu me^ju 
bosanskim velikašima. Otac Pečevin odselio je u 
Pečuh, gdje je dobio velika lenska imanja i osnovao 
novi odžak porodice Alajbegovića. Mati Pečevina je 
rogjena Bošnjakinja iz poznate porodice višegrad- 
skih Sokolovića. 

P e č e V i j a se rodio negdje oko 1570. godine. 
Od državnih službi obavljao je defterdarsku u uu- 
navskoj provinciji. Mnogo je vremena sproveo i u 
raznim borbama u Ugarskoj. Kao financijski činovnik 
došao je i u Carigrad, a napokon postade bo- 
sanskim defterdarom (1635.), gdje je po svoj 
prilici ostao sve do svoje smrti (1650. god.) Njegova 
povijest („Tarihi Pečevi") počinje sa prvim danima 
vladanja Suiejmanova (1520. god.), a svišava sa 
zadnjim danima carevanja Murata IV. (1640.) Obuh- 
vata dakle 120 godina. Pisac opisuje dogagjaje svoga 



— 177 — 

doba i dogagjaje, koje je čuo pripovijedati iz ustiju 
svog oca. Pozna i savremene ugarske istoričare (po 
prijevodu). 

Interesantna je ličnost Hasan Kaimija 
(„Kaimi baba") rogjeni Sarajlija. Bio je imućan 
čovjek, te je svoju kuću okrenuo god. 1660. u tekiju 
kaderi derviša, kojemu je redu pripadao i on kaa 
šejh. Iz Sarajeva morao je bježati, jer se postavio 
na čelo bune, koja je nastala ušljed gladi god. 1682. 
On je sa siromašnom klasom sarajevskog pučanstva 
tražio, da se zaliha žita, koju su bogatiji radi speku- 
lacije bili sakupili, razdijeli megju gladno stanov- 
ništvo. Nastanio se stalno u Zvorniku, gdje je i 
umro 1690/91. 

Bašagić veli za nj, da njegov rad na polju 
turske poezije nije nimalo vrijedan. Za nas je od 
interesa, da je on napisao na hrvatskom 
jeziku dvije poučne pjesme (t. zv. ka side) protiv 
pušenja duhana, te pjesmu u slavu god. 1669. zauzete 
Kandije. Poeziji ne treba dakako ni u tim proizvodima 
tražiti.^) 

Alauddin Sabit rodom je iz Uzica, koje 
su do oslobogjenja Srbije pripadale bosanskom 
vilajetu. Član je plemenite bosanske porodice. Slu- 
žio je u Bosni i na istoku kao sudija. Umro je u 
Aziji 1712. god. Za nj veli Bašagić, da je najorigi- 
nalniji turski pjesnik prije preporoda. „Taj snažni 
genij pokušao je prvi istočnu umjetnu poeziju 
i narodnu dovesti u sklad, preplećući oboje našim 
narodnim prispodobama i figurama i tako stvorio 
novi smjer i otvorio nove vidike turskoj umjetnoj 
poeziji. U tom nastojanju pretekao je on i 
Derviš pašu i Nerkesiju. 

Svršetkom XVII. vijeka svršavaju Bošnjaci svoju 
misiju na polju istočne knježevnosti. Tu i tamo 

1) O njem sravni : Bašagić o. c. p. 305—306., koji nje- 
<:ovu smrt stavlja u god. 1680. i Kemura i Čorović o. c. p. XIL 
Husein Karabegović objelodanio je pjesmu o osvojenju Kandije 
u. Gl. z. m. 1889. III. 94—96. Mehmed-beg Kapetanović-Lju- 
bušak : Istočno blago II. 225. 

12 



178 



jav ja se još koji pjesnik ili učenjak, ali veoma 
rijetko. Razlog je lomu trebalo tražiti u velikim 
ratovima i neprestanoj borbi na granici. Vremena 
Alipaše Hećimovića nijesu dala ni odušiti, veli Ba- 
šagić, umornim našim djedovima, a kamo li baviti 
se naukom i poezijom. Ratuje se kod kuće i u tugjini 
i brani čitava država. Osim tih ratova i nutarnje 
smutnje i razmirice izmegju pojedinih gradova i 
vezira, izmegju raznih stranaka ne dopuštaju mir- 
nog rada. 

Od radenika u XVIII. stoljeću valja spomenuti 
Fevzi šejha Blagajca, koji je živio u burno 
doba prve polovine XVIII. vijeka u Mostaru. Napi- 
sao je na perzijskom jeziku „Bulbulistan" (t. j. mjesto 
gdje se nalazi mnogo slavlja) (1739.) i posvetio ga 
valjda Alipaši Hećimoviću. 

Omer eff. Novljanin. Navale carevaca na 
Bosnu pod princom Hildburghausenom i drugim 
generalima prenule su Bošnjake i Hercegovce iz 
letargije, a suzbijanje tih navala pod Ali-pašom 
Hećimovićem pobudilo je u njima stari ponos. Na- 
rodna pjesma opjevala je krvave bojeve u Krajini, 
Posavini i pod Banjom Lukom, a Omer eff. Nov- 
ljanin, za kojeg neznamo ni kada se rodio, ni 
kada je umro, ovjekovječio je ovo doba u djelu : 
Vojne Hećimogli Ali-paše. Djelo je to dva 
puta izašlo pod imenom ,. Povijesti Bosne" (1741. 
i 1876.). Za vrijeme Hećimovićevih vojna bio je 
Omer kadija u Sanskom mostu. Djelo je, veli Baša- 
gić, vješto pisano, te čovjek može da se po njemu 
uputi i o tadanjem kulturnom stanju u Bosni. 

U XIX. stoljeću vrijedno je spomenuti M e h- 
med Šakira Kurtćehajića (rogjen 1 844. u 
Bijelopolju, umro u Beču 1870.), koji je pokrenuo 
u Sarajevu prvi samostalni list Gjulšen Šaraj 
(Sarajevski vijesnik) a bio je dvije godine i suradnik 
službenog lista „Bosne". Premda nije imao oso- 
bite kakove naobrazbe, pisao je odlične političke, 
ekonomske i poučne članke. Muvekit Salih 



179 



Sarajlija napisao je „Povijest pokrajine Bosne", koja 
je još neobjelodanjena, a rukopis joj se čuva u ze- 
maljskom muzeju. Salih eff. služio je cijeli svoj 
iivot kao činovnik Gazi Husref-besjova vakufa, pribi- 
rajući materijal za svoju povjest. Umro je nekoliko 
godina iza okupacije. 

Iz poznate porodice Rizvanbegović — Stočevića 
valja nam zabilježiti kao pjesnikinju Habibu, kćer 
Ali-paše Stočevića (u Carigradu 1890.) i 
glasovitog njenog bratića, a Alipašinog unuka 
Arif-bega Rizvanbegović a, koji je poznat 
kao turski pjesnik pod imenom Hersekli Arif 
H ik m e t. (1839.— 1903.) Iza Omer-pašinepersekucije 
morao je najprije u Sarajevo, pa onda u Carigrad 
(1853.) gdje se posvetio nauci. Brzo se upoznao s 
arapskom, perzijskom i turskom knjigom. U državnoj 
službi kao sudac nije imao mnogo sreće radi svoje 
otvorenosti i značaja. U njegovoj se kući god. 1860. 
osnovalo „Društvo pjesnika", te se oko njega okup- 
ljala po izbor duševna aristokracija onoga vremena 

Vrijedno je zabilježiti u njegovom životu i tu 
crtu, da je bio neustrašivi pobornik ustava i slobode 
u Turskoj i da nije nikada zaboravljao svoj narod 
i svoju Hercegovinu- 

Hikmet je posljednji klasik u turskoj literaturi 
i spada u red prvih turskih pjesnika. Ono što je 
ostavio pjesama, pravi su biser turske klasične poe- 
zije. Osim pjesama pisao je i filozofske rasprave. 

Nabrojio samo samo najznatnije pretstavnike 
znanstvenog i pjesničkog rada u orijentalnim knji- 
ževnostima, rodom Bošnjake i Heicegovce. Osim 
ovih imade ih još čitava legija. Prema tim blistavim 
imenima sasvim ostaju u sjeni imena onih Bošnjaka, 
koji su radili i pjevali na svom narodnom, materin- 
skom jeziku. Rad je njihov većinom priprost i skro- 
man, ali baš zato, jer su kao iznimka megju svojom 
braćom i jer su pisali hrvatskim jezikom, vrijedno 
ih je redom spomenuti. 

12* 



— 180 — 

Interesantna je činjenica, da nijedna od triju 
glavnih konfesija u zemlji, nije z nalet 
literarnom radu druge. Svaka konfesija 
živjela je za sebe. Prvi poznati nam muslimanski 
pjesnik koji je pjevao narodnim jezikom Hevaji^ 
u predgovoru svog riječnika (1631.) naročito ističe, 
da se na „bosanskom" jeziku prije njega nije ništa 
napisalo, premda je 20 godma prije izašlo najpopu- 
larnije djelo franjevca Matije Oivkovića „Na- 
uk Ka rstianski". Isto tako n. pr. ne zna fra 
Stjepan Margitić u predgovoru jednog svog 
djela, koje je 1704. godine štampano, u kojem govori 
jezičnim, socijalnim i kulturnim odnošajima Bos- 
ne, ni najmanje o literarnim interesima muslimana 
i pravoslavnih. Najstariji do sada poznati, a ujedno 
i najznamenitiji megju muslimanima, koji su pisali 
najodni jezikom jest -.Muhamed Hevaji Uskjufi. 
Rodio se 1601/2. u zvorničkom sandžaku, valjda u 
Tuzli. God. 1651. radi još literarno, ali ne znamo^ 
kada je umro. Pisao je turski, arapski, perzijski i 
hrvatski. (On svoj materinski jezik zove 
srpskim, ali i opetovano^ bosanskim). 
Poznat je njegov lekskon „Potur Šahydijje". Jezik 
mu se odlikuje time, da je prilično prost od tur- 
cizama a gdjegdje i sasvim. Simpatična je crta u nj 
vjerska tolerancija i jasno izrečena 
misao nacionalno g j e d i nstva Bošnjaka 
bez razlike vjere. Nitko nije na pr. izrekao prije 
njega u bosanskoj kn.iževnosti ovaku misao : 

Otac jedan, jedna mati 
Prvo bin nam, valja znati 
Jer čemo se paski klati ?^) 

O Hasanu Kaimiji govorili smo naprijed. 
Pjesnik „Arsuhala od Duvna", jedne od naj- 
popularnijih slavensko-turskih pjesama, nije nam 
poznat. Znamo samo, da je to bio neki aga, koji 
je mnogo kao vojnik okolo hodao, te iz jednog 

') Kemura i Čorović o. c. p. 4—5. 



— 181 — 

nepoznatog razloga bio interniran u Županjcu 
(Duvnu). On moli ganutljivim riječima premještenje 
iza dugog mukotrpnog zatvora. Arsuhal je sastavljen 
valjda oko 1706. godine. 

Osim ovih pjevali su na narodnom jeziku 
Hadži Mehmed Raži, rodom iz Sarajeva, 
(umro 1785. god. u Meki), zatim iVlula Mustafa 
Baš-Eski (kao pjesnik zove se Šefkija), takogjer 
rodom iz Sarajeva. (Umro 1803.) Šefkija prilično 
dobro podražuje narodnoj pjesmi. A n d r i j a K ač i ć, 
veli dr. Čorović, jedini pjesnik XVIII. stoljeća, koji 
se dao inspirirati narodnim pjesmama, dobio je u 
Šefkiji interesantnog druga, koji ga i 
nadvisuje u tome, jer ne upotrebljava rime, 
priključujući se tako još intimnije na- 
rodnoj pjesmi. 

Najplodniji je megju ovim pjesnicima Sejid 
Vehab Ilhamijaiz Žepča(god. 1821. pogubio ga 
u Travniku Dželaluddin paša). U jednoj kasidi oštro 
kritizira tadanje socijalne odnošaje u Bosni. On pjeva«. 

Čudan zeman nastade, 

Sve zlikovac postade, 

Din dušmanin ustade : 

Što se hoće za Boga? 
Nestalo je pravde, nastavlja dalje, a sramota 
Turaka je očita: „Turčin nema amela, krivda pravdu 
zamela". Sve dobre namjere centralnih 
vlasti razbijaju se na nesposobnosti i 
nevaljalosti podanih. Rijetko su se 
ovakove riječi izrekle tako slobodno 
i neprikriveno i to još od muslimana 
muslimanima. 

U ovaj niz spada i jedna djevojka pjesnikinja, 
Umihana Ćujdina sa svojom pjesmom: S a- 
r a j 1 i j e^ i g j u p. a vojnu. Zaručnik joj bajraktar 
Mujo Čandži pade 1813. u boju protiv Srba. 
Ona se odluči ne udavati i ostade do kraja života 
djevojka. Svom zaručniku u spomen spjevala je na 
način narodnih pjesama pohod Sarajlija protiv Srbije. 



— 182 — 

Šejh Abdurahman Sirija (Sikira) rodio 
se 1785. u Fojnici. On je u Oglavku izmegju Foj- 
nice i Kiseljaka osnovao tekiju, koja je još i sada 
jedna od najznamenitijih muslimanskih tekija u 
Bosni. Pjesnički njegovi sastavci su didaktičke na- 
ravi, a raširene su mu pjesme po čitavoj zemlji. 
Ime njegovo (Sirija) poznato je čitavom musliman- 
skom svijetu. Umro je 1847. godine. 

Napokon nam valja jipš spomenuti A h m e d 
eff. Karah odžu iz Zepča i Omer eft. 
Huma iz Mostara (umro 1880.) 

U istinu su od^ove nabrojene jedanaestorice 
pjesnici H e v a j i i Š e f k i j a, no svejedno su i svi 
drugi, manje od njih vrijedni, bili popularni i poznati 
kod svojih suplemenika kao što i franjevački pisci 
kod svojih. 

Sve ove pjesme napisane su tursko-arapskim 
pismom, kojim se služe još i danas mnogi konzer- 
vativni muslimani (uz neku reformaciju !) 

B. 

RAD KATOLIKA I PRAVOSLAVNIH NA 
KJIŽEVNOM POLJU. 

Bosanski katolički pisci, koji pišu u narječju 
zemlje, zovu svoj jezik „bosanski m". Pod tim 
dakako ne misle nikakav osobiti jezik, nego samo 
narječje ilirskoga ili slavenskoga. 
Rijetko zovu svoj jezik hrvatskim 
a nikada srpskim. Hrvatskim jezikom 
zovu ga oni, koji stanuju na dalmatin- 
skom, dakle specijalno hrvatskom 
području. Specialno „srpski" zovu se 
pravoslavni Bosne. Većina katoličkih pisaca 
Bosne daje prednost slovinskomili ilirskom 
jeziku pred bosanskim ili hrvatskim. 
Već najstariji hrvatski gramatičar Bartuo Kašić 
zove svoj jezik slovinskim, ali veli, da se služi 



— 183 — 

„bosanskim" narječjem. Poznati Ma ti j a D i vk o vic 
zove svoj jezik „bosanskim", a pismo, jer je 
ćirilica „srpskim" („iz latinskoga jezika u bo- 
sanski sa sipskim slovima"). Pojam „bosanski" 
podregjen je pojmu slovinski i u njemu je 
sadržan. Ne može se dokazati, da je analogno 
„bosanski" sadržan u hrvatskom ili srpskom. i) 

Katolički pisci pisali su latinicom i t. zv. 
bosanskom ćirilicom („bosančica"), koja 
nije drugo nego ćirilsko kurzivno pismo. 
Pri tom je zanimivo, kako u Rimu nijesu rado 
gledali te bosanske ćirilice. Jedan od posljednjih 
izdavatelja ćirilskih knjiga u Bosni Stjepan Mar- 
kovac ili Margitić, početkom XVIII. stoljeća 
hvali svoje pretšasnike Divkovića i Posilovića, što 
su svoju knjigu izdali u narodu pristu- 
pačnijem ćirilskom pismu. Najveći dio 
naroda ne poznaje latinska slova, a naše su 
štamparije, tuži se on. od doba Divkovića i Posilovića 
napuštene i slova zabačena, premda su knjige s 
našim slovima u Bosni potrebite. 2) Megjutim, ako 
su i fratri sve nauke učili na latinskom jeziku i iz- 
davali od X\/III. stoljeća knjige latinskim pismom 
nijesu zaboravili dugo još bosančice. Provincijal 
Luka Karagić zabranjuje u okružnici god. 1737. 
da se hrvatski jezik piše latinskim slovima, pak ni 
za privatnu upotrebu, jer su slova dar božji narodu, 
i jezicima dana, koja se mnogima ne daju, pa ako 
ih odnemarimo, izgubit ćemo i veća dobra. Još 
u 20 tim godinama prošloga vijeka matice krštenih 
pa čak 1 manastir.^ki računi pisani su bosančicom.-^) 
Jukić veli opet, da je ćirilicom pisanih knjiga mo- 
ralo biti mnogo više. ali bibliotekari nijesu više 
znali ćirilicu čitati i zato su mnoge knjige i rukopise 
spalili. On je sve stare knjige kupio od jednostavnih 

^) Frohaska : Das Kroatisch-seibische Schrilttum in Bos- 
nien und der Her.egovina Zagreb 1911. p. 3—4. 
-) Prohaslii 0. c. p. 128-129. 
•*) Alaupović : Ivan Frano Jukić p. 2J. 



184 



ljudi, koji su ih još čitali u odrpanim ekzemplarima. 
U bibliotekama da ima zato mnogo talijanskih, la- 
tinskih, njemačkih, francuskih i drugih knjiga, natr- 
panih bez izbora.^) 

Karakter ka'oličke literature u Bosni odregjen 
je svojim vrelom, a to su : visoke škole franjevaca 
u Italiji, gdje su fianjevci učili poznavati tamošnju 
literaluiu. i domaćim milijeom : niskim niv6-om na- 
obrazbe bosanskih katolika. Nije bio lak posao 
pružiti nešto narodu, a opet s druge strane održati 
literaturu na visini zapadnih uzora. Na rad poticala 
je franjevce ista ona pojava, koja se pojavila u Rimu, 
kada su počeli raditi oko toga, da podignu slavensku 
službu božju megju Hrvatima protiv napredovanja 
i širenja protestantizma, što ga je promicala narodna 
književnost. Franjevci imali su se boriti s piopo- 
vijednicima nove nauke i protiv islama. Djela tranje- 
vaca bila su dosta vješto udešena prema narodnom 
shvatanju i postadoše mila zapuštenom narodu, 
kojemu su bila jedina utjeha. Vidi se to iz izdanja 
tih knjiga. Premda su pisana u nabožnom duhu, 
ipak to nije strogo crkvena literatura. Nije to lite- 
ratura čisto poučna, ali ni savim zabavna. Prednost 
ove literature leži u tome, što ona predočuje čisti 
narodni govor kao najbolja hrvatska 
proza u XVII. stoljeću. Vrlo je znamenita i za 
kulturnu povijest, jer se obazire na narodne potrebe 
i njegove pogriješke. Narod je mnogo puta njezinu 
nauku primao i dalje je obragjenu širio. ^') 

Najstarija poznata knjiga bosanska pisana 
latinicom jest prevod jednog zbornog djela u 
počast Mariji pod dvostrukim napisom: „Hortus 
animae — raj duše. Djelo je dovršeno 1567. god. 
u .Belgradu". Nagjeno je u franjevačkom samostanu 
u Fojn ci. U njem imade crkveni kalendar, psalmi, 
litanije, evan^jelja o muci Isusovoj i razne molitve. 

1) P.ohaska o. c p. 130-131. 

2) Šurmin : Povjest književnosti hrvatske i srpske. Za- 
greb 1898. p. 115-1 Irt. 



— 185 — 

Pisac djela zove se Marinus Nicolaus, za koga 
znamo, da je bio Franjevac bosanske redodržave, 
ali postoji sumnja, da li je bio po rodu Bošnjak. ^j 

Više izdanja doživljelo je djelo Fra Ivana 
Bandulavića(Bandulović?)Skopljaka, koje 
je on priredio u slovinskom jeziku : Evangelya priko 
svega godischta (u Bnecich 1613. god) I Bandulović 
štampa svoje djelo latinicom. 

Matija Divković (1563. — 1631.) prvi je, 
koji je pisao hrvatskim jezikom a t. zv. bosančicom. 
Rodio seuJelaškamavijačke župe, udaljene 
3V2 sata od Vareša. Njegova su djela: Nauk karst- 
janski za narod slovinski (1611), zatim: Nauk karst- 
janski s mnoziemi stvari duhovniemi (I6I6.) i Sto 
čudesa ali ti zlamenia blažene i slavne bogorodice 
divice Marie itd. 

Divković je sam dao lijevati bosanska slova u 
Mlecima, a zove ih »srpskiemi pismenima«. 
Njegova su djela kršćanske enciklopedije za narod, 
a ne može se reći, da su puki prijevod. Ma da se 
znade za njegove uzore, razabire se ipak i stil i 
glas Divkovićev. 

Djela ovoga pisca čitala su se veoma mnogo 
u XVII. i XVIII. stoljeću i doživljavala nova izdanja. 
Od naroda su se mnogo tražila, a bila bi se još i 
dalje čitala, da se nije sa strane Rima gledalo ćiril- 
sko pismo istisnuti latinskim. 

Mnogo je bio čitan i Fra Pavao Posilović 
iz Glamoča. Bio je skradinski biskup (1642 — 1664) 
a i on je štampao svoja djela : Naslagjenije duhovno 
(1639.) i Cviet od kriposti duhovni i tilesnie — iz- 
vadien su iz jezika latinskoga u jezik ilirički aliti Slo- 
vinski (1647,), bosančicom u Mlecima. 

Kao teolog i filozof pišući svoja djela latin- 
skim jezikom, proslavio se Juraj Dragi- 

*) Literatura franjevačka prikazana je ovdje po kritičnoj 
istoriji bosanske književnosti Dr. Prohaske. Neki detalji uzeti 
su i iz dr. Jelenića: Kultura i bosanski Franjevci I. Sarajevo 
191-2. O Marina Nikoli usporedi u Jelenića p. 224. 



186 



šić (pogrešno Dobretić) rodom iz Srebre- 
nice. Odavle je poslije pada Bosne došao u Dubrovnik, 
gdje je valjda i stupio u franjevački red. Oiišavši 
u Italiju, posvetio se sav filozofiji i teologiji. Studirao 
je na sveučilištima u Oksfordu i Parizu. Dostigao 
je u Italiji visokih crkvenih i svjetskih odlikovanja. 
Ovdje je i humanizirao svoje prezime u»Benignus«. 
Napisao je sjajnih teoloških i filozofskih traktata 
(»ilirski Duns Scotus«). Radi zauzimanja za glaso- 
vitoga J e r on i m a Savonarolu malo da nije 
proigrao svoju karijeru. Umro je 1520. godine. 

Ivan A n č i ć (Johannes Anicius) rogjen u 
Lipi kod Duvna, svojim latiniziranim prezime- 
nom dokazuje, da je klasicizam i humanizam ušao 
i u Bosnu. Ančić je umro u Italiji 1685. Napisao 
je više djela na hrvatskom i latinskom jeziku. 

U početku XVIII. stoljeća radi StjepanMar- 
kovac ili Margitić rodom iz Jajca. Njegovo 
zauzimanje za bosančicu spomenuli smo naprijed, 
ali je on i inače interesantna pojava. On neobično 
voli konzervativne, narodne običaje, dialekte i poetsku 
nabožnost srca. Takvi su bili i njegovi pretšasnici. 
Zato je duboko prodro u dušu naroda i njegova 
molitvena knjižica, kojoj je po svoj prilici naslov: 
Ispovid karstianska itd. zvana je od naroda opće- 
nito Stjepanuša; znak je to velikoga populariteta.^) 
Biskup Miletić (koncem XVIiI. stoljća) dao je svaki 
egzemplar Stjepanuše, koji mu je dopanuo ruku, 
spaliti. 

Margitić je mnogo putovao i vidio mane svoga 
naroda jasnim pogledom. Što sve ne bi bili 
od njega saznali, da njegovi spisi 
nijesu moiali proći mletačku cenzuru, 
veli dr. Prohaska! Zanimivo je još jedno njegovo 
djelo za narod, a zove se »Fala od sveti« (1708.) 
Pisac ne može ni ovdje da zataji svoje neprijateljstvo 
protiv učene literature, protiv propo- 

') Neki drže „Ispovid" za drugu i<njigu od Stjepanuše 
(Sr. Prohaska o. c. p. 12^. i Jelenić o. c. p. 2J0.) 



— 187 — 

vi jedi, koje su narodu nerazumljive.... mnogi 
razlaže propovijedi tako, da narod zadrijema ili 
počinje mumljati, a pri tom malo nauči. Osvrče se u 
kratko i na pravoslavnu crkvu, koja ne 
pozna propovijedi, jer su kalugjeri nenao- 
b r a ž e n i i svoj život provode bez knjiga. 
Kad ih se upita, zašto ne propovijedaju, odvraćaju 
kratko : Jer nema propovjednih knjiga. 

Po svom porijetlu i djelima zanimiv je Lo vro 
Ljubuški Sitović. Otac mu je b i o musli- 
man, kojega je za bečkoga rata uhvatio neki 
Dalmatinac. Ovaj ga je pustio na slobodu uz otkup- 
ninu, koju je obećao sabrati, ali je dotle ostavio 
svog sina kao jamca. Kad se sin povratio ocu, nije 
mogao više priviknuti svojoj rodnoj kući, nego je 
pobjegao od oca, dao se pokrstiti i postao franjevac. 
Od Sitovića postade pater Laurentius humanista. 
Napisao je gramatiku : Grammatica laiino — illirica 
(Venetiis I7l2.) U predgovoru ove gramatike veli: 
Kako mnogi narodi t. j. Francezi, Spanjoli, Italianezi, 
Nimczi, Ungari lascgne nauče gramatiku, nego 
mi Ha rva ti... jer oni »štampaju gramatike u 
svoje vlastite jezike istumačene. Poznata je i Sito- 
vićeva« >Pisna od pakla", koju je on složio u 
„hrvatski jezik i pisanje". (Mleci 1727.) 

Sitović upotrebljava stil narodne pjesme dese- 
terac. Megjutim Sitović to ne čini iz ljubavi prema 
narodnoj pjesmi nego kao njezin protivnik. On se 
bon p'otiv junačkih pjesama svoga naroda s moral- 
noga stanovišta crkve. On kudi loš običaj pjevanja 
pjesama o Kraljeviću Marku, Musi Arbanasu, Relji 
Bošnjaninu, o ratu, ljepoti djevojaka i crnom vinu 
i obraća se na svoju braću, da rašire „Pisnu od 
pakla" i daje narodu dadu pjevali mjesto spomenutih 
nekorisniti pjesama. Njegovo stanovište zauzimala 
je i oficijelna crkva. Jezuiti u Zagrebu izdali su 
slično obranbeno sredstvo protiv narodne pjesme.^) 



1) Piohaska o. c. p. 136—137. 



— 188 — 

Franjevci se osobito rado bave studijom istorije. 
Ovo dokazuju najbolje mnogi ljetopisi, što su se u 
Bosni sačuvali. Bosanska redodižava posjeduje ljeto- 
pise Šipračića u Sutjesci, fra Nikole Lašvanina 
(u Jajcu 1750.), fra Bone Benića u Sutjesci, fra 
Stjepe Margitića u Jajcu. 

Osim ljetopisa imade i štampanih istorijskih 
djela, a najznatniji je istoričar fra Filip Laštrić 
iz Očevi je. Na temelju dokumenata napisa on 
povijest bosanske srebrene provincije pod naslovom: 
Epitome vetustatum Bosnensis Provi n- 
ciae (Mleci 1765.) Laštrič je pomagao suradnjom 
i glasovitog Isusovca Farlatia pri njegovu 
djelu: Illyricum sacrum. Umro je 1763. godine. 

U XIX. stoljeću priključili su se bosanski fra- 
njevci, koji su od god. 1830. dolazili na nauke u 
Zagreb, ilirskom pokretu. Opseg ove istorije ne do- 
pušta mi, da se potanje bavim njihovim radom. 
Istaknut ću samo najznamenitija imena: biskup fra 
Marijan Sunjič, fra Ivan Frano Jukić, 
Martin Nedić, Grgo Martić i drugi. 

Književnost pravoslavnih u XV. i XVI. 
stoljeću ograničena je najvećim dijelom na voljenje 
kronika u manastirima i na prepisivanje i štampanje 
crkvenih stvari srednjega vijeka. Srpska se štampana 
djela i rukopisi za razliku od ruskih crkvenih knjiga 
zovu »srbuljama«. To su psaltiri, oktoihi itd. Najviše 
knjiga sačuvalo u se manastirima uŽitomisliću i 
Zavali u Hercegovini Uopće se može reći, da je 
kaiolička literatura usredsregjena u Bosni, a pravo- 
slavna u Hercegovini. Prva u manastirima : Sutjesci, 
Kreševu i Fojnici, a druga u Žitomisliću, Zavali itd. 

Najranije štampana srbulja je, »Oktoehos«, koji 
je izašao na Cetinju 1494. Egzemplari toga »okto- 
eha« došli su i u Bosnu, te Hercegovinu. (Manastir 
Žitomislić i manastir Zavala. Ovaj imade štampan 
oktoeh iz 1495 god. iz iste štamparije). Druga je 
štamparija Božidara Vukovića u Mlecima 



— 189 — 

(1520—1538.). Štampanje psaltira, oktoela nastavlja 
Vincenc Vuković (1546.,— 1547. i 1554.) 

Kad je osmanlijska vlada postala sklonija 
pravoslavnoj crkvi u doba velikog vezira Mehmed 
paše Sokolovića, razvi se jedna serija srpskih štam- 
parija. U Belgradu osniva štampariju knez Radiša 
D mitro vic, koji je počeo štampati evangjelje, 
a nastavio ga Trojan Gundulić iz Dubrovnika 
(1552 god.). Ovaj Belgrad bio bi po Prohaski u 
Hercegovini, a ne onaj na Dunavu.^) Kratko vrijeme 
u prvoj polovini XVI. vijeka, spominju se štam- 
parije u Mileševu, Goraždu, Vrutcima (kotar 
Uzice) i Gračanici (na Kosovom polju). 

Samostalnoj književnosti mogli bismo uraču- 
nati t. ZV. „Op štake", u kojima su zabilježeni 
gosti, ktitori (patroni manastira) i igumani. 

U XVIII. stoljeću postaju rusko-srpski odnošaji 
življi. Iz ruske literature, koja je od Petra Velikoga 
udarila više zapadnim svjetskim pravcem, dolaze 
knjige, koje proširuju uski crkveni duh srpske lite- 
rature. Upliv Rusije na obrazovanje južno-siavenskoga 
klera postaje jači, a sipski crkveni jezik nadomje- 
štava se ruskim. 

U ovo doba pada „Zbornik', sastavljen od 
he.cegovačke familije Miloradovića a pisan u 
Moskvi 1714 — 1715. godine. Nagjen je taj Zbornik 
u parohiji u Nikšiću. Osim raznih duhovnih stvari 
nalazi se tu i opis Italije. Jezik ovoga kodeksa isti 
je kao i u Srbuljama, ali sa rusicizmima, 

U doba ruskoga upl.va u početku XVIII. stoljeća 
nastaju i prvi versiticirani produkti u srpskoj litera- 
turi. Monah Visarion ,,daskal srpskoga patrijarhe 
Moiseja" šalje učeničke rime sarajevskoj crkvenoj 
općini. On hvali slovenske Srbe (,Sloven Srbli")^ 
koji ma da živu u tamnoj moći Agarena (Turaka), 
ipak visoko diže svetu hrišćansku vjeru. Jezik ovih 
stihova je rusko-srpsko-crkveno slavenski. 

') I^rohasl<a o. c. p. 87. 



— 190 — 

Kad se u XIX. stoljeću počelo misliti na duševni 
život naroda i izvan crkve, onda je bio luski upliv 
crkvenoga jezika već tako jak, da se prvi nacionalni 
pisci, koji se trude pisati na narodnu, nesvjesno 
služe rusicizmima. Tako n. pr. prvi pisci iz Herce- 
govine kao saradnici poznatoga časopisa: Srpsko- 
dalmatinskog Magazina (izlazio od 1836—1873.) 
Ovaj časopis još u 70 tim godinma XIX. stoljeća 
imade rusicizama. 

Slabom razvitku pravoslavne literature valja 
tražiti razlog u tome, što se svećenički stalež nije 
digao na više. Bio je bez prave organizacije i pra- 
vih studija i nije imao u prvo doba nikakove 
sveze s naučnim zavodima izvan zemlje. Ipak ta lite- 
ratura, veli dr. Prohaska imade svoje istoričko značenje. 
Ona je uz sredovječnu pismenost sačuvala srpsko- 
nacionalne tradicije. Što su Srbi du- 
ševno stješnjeni, ostali vjerni samima 
sebi i istorijskim uspomenama, to 
znači duševnu snagu, manifestaciju 
otporne sposobnosti; ova je osobito 
kod pravoslavnih Slavena bila uvijek 
silno j aka.^) 



') Prohaska o. c. p. 92. 












l;-<P- 



'^ •■>S 



>"¥ 



y/«.<v- 



■^ ' / '^^