Full text of "Povijest hrvatske knjievnosti. Knjiga1. Od humanizma do potkraj XVIII. stoljea. S uvodom V. Jagia. O hrvatskoj glagolskoj knjievnosti. Izd. Matice dalmatinske"

See other formats

■CD 


^CD 


PCMJES 


Purchased  for  the 

LIBRARY  of  the 

UNIVERSITY    OF    TORONTO 

from  the 

KATHLEEN   MADILL   BEQUEST 


Digitized  by  the  Internet  Archive 

in  2009  with  funding  from 

University  of  Toronto 


http://www.archive.org/details/povijesthrvatskeOOvodn 


BRANKO  VODNIK 

POVIJEST 

HRVATSKE  KNJI2EVN0STI 

KNJIGA  I. 
OD    HUMANIZMA    DO    POTKRAJ   XVIII.   STOLJECA. 


S  UVODOM  V.  JAGICA 
O  HRVATSKOJ  GLAGOLSKOJ  KNJI2EVN0STI 


IZDANJE  MATICE  DALMATINSKE. 


ZAGREB,  1913. 

IZDALA  MATICA  HRVATSKA. 


NAGRADJENO  IZ  ZAKLADE  IVANA  GROFA  DRASKOVICA 
ZA  GODINU  1912. 


1696 
^6 


INICIJALI  TOMISLAVA  KRIZMANA. 
TISAK  I  KLI§EJI  DIONICKE  TISKARE  U  ZAGREBU. 


Predgovor. 


rvatska  je  knjizevnost  stara  i  velika  i  bogata,  kakve  nema 
nijedan   tako   malen   narod,   kao   sto   smo   mi,   u   Evropi. 
Medju  prosvjetnim  strujama  u  srednjem  vijeku,    izmedju 
vizantinske  i  zapadno-evropske  prosvjete,  a  u  novom  vijeku 
izmedju  renesanse  s  juga    i  reformacije,    poslije  i  drugih  pokreta,  sa 
sjevera  i  zapada,  nas  narod  stoji  na  takovu    podrucju,   da  se  sve  to 
ovdje  zivo  odbijalo,  ma  da  je  politicki  zivot   Hrvata,   narocito   kroz 
vise  stoljeca   borbe  s  Turcima,    bio    najnezgodniji    za   razvitak    pro- 
svjete.   Zato  je    nasa    knjizevnost   sa   kulturno-historijskoga   gledista 
vanredno  zanimljiva,  pa  je  pored  domacih  rado  prou6avaju  i  ugledni 
strani  knjizevni  historici.    Kako   je   nasa  stara  knjizevnost  i   veoma 
bogata,  rad  se  nasih  knjizevnih  historika  od  §afarika   i   Kukuljevica 
do  danas  kretao   u  prvom  redu  oko  izdavanja  djela    starih  pisaca  i 
oko  biografsko-bibliografskog  sabiranja  podataka,  ali  u  novije  doba, 
osobito  u   zadnja  dva  decenija,   sve  se  vecma  javljaju  monografije  o 
pojedinim   znatnijim   piscima  i   citavim  knjizevnim  periodima.    Tako 
danas,    na    osnovu    iznesene    obilate    gradje,    a    narocito    na    osnovu 
rezultata    lijepoga    niza    vrijednih    monografija,   mozemo    pomiSljati, 
i  ako  ne  bez  bojazni,  i  na  cjelovitu  povjesnu    sliku  nase  knjizevnosti 
na  nesto  siroj  osnovi,  nego  sto  smo  je  do  u  posljednja  dva  decenija, 
otkad  se  za  ovu  nauku  u  nas  najvise  uradilo,  uopce  i  mogli  imati.  Uza 
sve  to  ova  je  knjiga  samo   jedan  pokusaj    rjesenja   te  zadace,  koji  ne 
bi  jos  ni  izisao  na  svijetlo,  da  ga  nase  prilike  kao  jednu  preprijeku 
potrebu  ne  pozuruju,  pa  ce  ona  potpuno  izvrsiti   svoju  namjenu,   ako 
ovu  potrebu  —  ma  samo  za  neko  vrijeme  —  zadovolji  i  ako  bude  po- 
vodom,  da  je  ma  i  ne  zadugo   zamijeni  djelo  novo,   potpunije  i  bolje. 
Objasnjenja  radi  valja  mi  u  ovome  predgovoru  istaknuti  nekoliko 
napomena. 

U  prvu  knjigu  ,,Povijesti  hrvatske  knjizevnosti", 
koja  seze  do  potkraj  XVIII.  stoljeca,  nije  usla  tradicionalna 
knjizevnost  ;  ima  doista  dovoljno  razloga,  da  bude  o  njoj 
govora    iza    sredovjecne    knjizevnosti,     jer    s    njome    je    ve2u    jake 


veze  i  neka  bitna  obiljezja,  a  i  postanjem  tradicionalna  je  knjizevnost 
starija  od  umjetne  svjetovne,  dubrovacko-dalmatinske  knjige.  Ali 
ima  i  razloga,  —  za  kojima  smo  se  mi  poveli  —  da  bude  o  njoj  rijec, 
prije  nego  se  prijedje  u  knjizevnost  XIX.  stoljeca,  dakle  na  pocetku 
na§e  druge  knjige,  jer  proces  razvitka  tradicionalne  knjizevnosti  tek 
se  u  ovo  doba,  u  glavnome,  zavrsuje  i  ona  pocinje  opadati  :  dalje,  tek 
iz  ovoga  vremena  ona  nam  je  u  svojoj  sirini  poznata.  i  sada,  u  doba 
romantike,  ima  ona  svestrani  utjecaj  i  najtjesnje  veze  s  umjetnom 
knjizevnoscu. 

Knjizevnost  drugoga  doba,  od  humanizma  do  dopre- 
porodnoga  vremena  potkraj  XV III.  stoljeca,  raz- 
radjena  je  u  novoj  shemi,  s  jedinom  teznjom,  da  se  u  istinskoj  slici 
prikaze  organicki  razvitak  stare  nase  knjizevnosti  Pa  ako  sam  se 
znatno  odmaknuo  gdjegdje  od  dosadasnjih,  gotovo  vec  tradicionalnih 
shema,koje  su  uostalom  u  protivurijecju  sa  rezultatima  nauke,mislim, 
da  nigdje  nisam  odstupao  bez  valjanih  razloga,  nastojeci  da  svuda 
dodju  do  sto  jacega  izrazaja  struje  i  pokreti,  koji  su  udarali  pravac 
nasoj  knjizi,  pa  organicke  veze,  gdje  one  doista  postoje,  i  predstavnici 
pojedinih  knjizevnih  pravaca  prema  svome  znaCenju  za  svoje  doba. 
Radi  toga  valjalo  mi  se  obazirati  i  na  knjizevni  rad  nasih  latinista, 
koji  su  pisali  na  jeziku  latinskom,  dakako  samo  onoliko,  koliko  njihov 
rad  ima  znacenje  i  za  razumijevanje  pojava  u  knjizevnosti,  pisanoj 
na  jeziku  narodnom. 

Prvo  mi  je  svuda  bila  struja,  pokret,  ideja  i  predstavnici  njezini, 
a  efemerne  knjizevne  pojave  kraj  njih  gotovo  se  gube  ;  kraj  knjizev- 
nika  predstavnika  rad  se  neznatnih  pisaca  razumije,  i  ako  se  samo 
spomene.  Pocetak  hrvatske  umjetne  knjizevnosti  metnut  je  u  Du- 
brovnik.  Marko  Maruli6  prestao  je  biti  ,,ocem  hrvatske  knjizevnosti". 
Tradicija  tako  je  jaka,  da  nauka  jo§  uvijek  nije  povukla  odrjesito 
posljedice  iz  Cinjenica  :  da  je  Gjore  Drzic  umr'o  g.  1501.,  kad  je  Ma- 
rulid  spjevao  prvo  svoje  hrvatsko  pjesnicko  djelo  ,,Juditu"  (ostala 
znatnija  njegova  hrvatska  djela  sva  su  mladja)  ;  da  uz  Drzica  i  poe- 
zija  Siska  Mencetica  pripada  posve  XV.  stoljecu  i  da  Marulid  kao 
pristasa  crkvene  renesanse  izrijekom  oznacuje  svoju  hrvatsku  poe- 
ziju  kao  reakciju  protiv  poezije  hrvatskih  ,,leuta§a",  pjesnika  tru- 
badura,  a  reakcija  ne  moze  biti  prije  akcije.  Dalje,  Ivan  Gundulic, 
koji  uistinu  stvara  prijelom,  uvodeii  posve  novi  duh  u  dubrovacku 
poeziju,  zapremio  je  mjesto  procelnika  dubrovacke  protivureforma- 
cije.  Kao  umjetnik  on  je  covjek  renesanse,  kao  mislilac  pristalica 
protivureformatorskih  ideja,  pa  zato  mi  je  valjalo  odstupiti  od  uobi- 


cajene  sheme,  po  kojoj  se  tek  daleko  iza  Gundulica  prikazuje  refor- 
macija  i  hrvatska  protestantska  knjizevnost,  koja  je  dakako  i  starija 
od  Gundulica,  pripadajuci  XVI.  stoljecu.  —  Stijepo  Gjordjic,  suvre- 
menik  Gundulicev,  kome  epitafij  pjeva  Ivan  Bunic,  nije  mogao  ostati 
uz  Andriju  Cubranovica,  pjesnika  pocetkom  XVI.  stoljeca,  jer  ih 
dijeli  citavo  jedno  stoljece  i  medju  njima  nema  gotovo  nista  zajed- 
nicko.  Ovakvih  i  slicnih  promjena  ima  vise,  sve  radi  jedinstvenoga 
sistema  za  citavo  djelo,  jer  ma  da  i  jesu  za  drugo  doba  glavno  obi- 
Ijezje  pokrajinske  knjizevnosti,  dubrovacko-dalmatinska,  pokrajinsko- 
hrvatska,  bosanska  i  slavonska,  od  kojih  svaka  zivi  svojim  zivotom, 
slabo  zadiruci  preko  svoga  podrucja,  razvijajudi  svoj  jezik  i  pravopis, 
—  ipak  sve  je  to  jedan  organizam  historijski,  ovisan  u  bivstvu  o  istim 
idejama  i  pokretima  izvana. 

U  ovoj  knjizi,  radi  njene  namjene  sirokoj  publici,  ne  moze  biti 
velikog  naucnog  aparata.  To  ovdje  i  nije  mogla  biti  moja  svrha,  jer 
nijesam  iznosio  proces  naucnoga  istrazivanja,  vec  samo  njegove  re- 
zultate.  Ali  gdje  je  od  potrebe  bilo,  dodavao  sam  ipak  stvarne  biljeske 
i  navodio  vrela  ispod  crte,  a  citavu  naucnu  literaturu  predmeta,  upo- 
trijebljenu,  kolikogod  je  dopustao  zamisljeni  okvir  djela,  priopcujem 
zato  u  prijegledu  na  kraju  knjige. 

Naposljetku  valja  mi  zahvaliti  mojim  recenzentima,  gg.  dr.  Stj. 
Bosancu,  dr.  P.  Karlicu  i  dr.  V.  Lozovini,  koji  su  rukopis  pomnjivo 
citali,  pa  me  upozorili  i  na  sitno  i  na  krupno,  a  ja  sam  njihove  pri- 
mjedbe  gotovo  sve  mogao  uvaziti.  A  narocito  treba  da  zahvalim  u  ime 
,,Matice  Hrvatske"  i  u  ime  svoje  g.  V.  Jagicu,  koji  se  s  drage  volje 
odazvao  i  napisao  za  ovu  knjigu  prikaz  hrvatske  glagolske  knji- 
zevnosti —  izim  poglavlja  o  crkvenim  prikazanjima  —  zaduzivSi 
nas  tako  uvelike,  jer  je  za  nas  najljepsa  tekovina,  sto  je  prikaz 
ovoga  najtezeg  perioda  iz  povijesti  nase  knjizevnosti  izisao  iz  pera, 
u  uCenom  svijetu  najpozvanijega. 

B.  V. 


PRVO  DOBA 


Basdanska  ploca. 


Hrvatska  glagolska  knjizevnost. 

|ko  bi  danas  umio  iskazati  sve  uzroke,  zbog  kojih  nasta 
u  prvim  vijekovitna  krscanske  ere  ono  veliko  kome- 
sanje,  sto  se  u  historiji  pominje  pod  imenom  seobe  na- 
roda  ?  Siroko  podrucje  nagadjanja  prati  one  dogadjaje, 
koji  su  od  stoljeca  do  stoljeca  mijenjali  etnografsko 
lice  Evrope.  Pod  ovakve  neobjasnjene  uzroke  spada  i 
dolazak  slovenskih  plemena  u  jugoistocnu  Evropu,  gdje  dotnala  i 
Hrvati  pod  tim  posebnim  imenom  sazdase  sebi  novu  domovinu.  Njen 
geografski  polozaj  i  kulturna  pozadina  dadose  narodu,  koji  se  tude 
smjestio,  osobiti  pravac  zivota  :  on  bijaSe  vezan  za  zapadno-rimsku 
kulturu,  ali  s  nekim  ne  sasvim  neznatnim  ustupcima  najblizemu  su- 
sjedstvu  istocno-rimskog,  grcko-bizantinskog  svijeta.  Jedno  polovicno 
stanje,  na  pragu  zapada  i  istoka,  oznacivase  proslost  hrvatskog  na- 
roda,  zanimljivu  s  historijskog  gledista,  po  sam  narod  smalo  srece.  Jaki 
spoljasnji  uticaji,  kojima  se  ne  mogase  svagda  s  uspjehom  odbraniti 
slabo  razvijena  otporna  snaga  vlastite  samosvijesti,  potezali  su  jednako 
hrvatski  narod  u  svoje  vrtloge,  cijepali  na  komade  njegovu  cjelinu, 
podcinjavali  ga  tudjoj  koristi.  Medju  rijetkim  pojavama,  koje  do- 
nekle  podrzavahu  narodnu  individualnost,  zasluzuje  da  bude  osobito 
istaknut  hrvatski  glagolizam  u  najsirem  znacenju  ove  rijeci. 
Pod  hrvatskim  glagolizmom  ne  mislimo  samo  na  crkvu,  na  obavljanje 


10 

sluzbe  Bozje  jezikom  slovenskim,  po  knjigama  pisanim  glagolskim 
slovima,  i  ako  je  time  glagoljastvo  otpocelo,  vec  imamo  na  umu  razvi- 
tak  narodnog  jezika  s  glagolskim  pismom  za  sve  knjizevne  i  drustvene 
potrebe,  sto  je  javnomu  zivotu  davalo  slovensko  obiljezje,  odvajajuci  ga 
u  nekoliko  od  kosmopolitskog  gospodstva  latinstine.  Sve  se  to  dakako 
izvrsivalo  u  vrlo  maljusnim  razmjerima,  koji  nisu  bili  dosta  jaki, 
da  bi  mogli  izdrzati  konkurenciju  gospodstva  latinskoga.  Zato  je  i 
sav  sredovjecni  karakter  hrvatskog  javnog  zivota  bio  samo  djelomice 
slovenski,  ne  dopiruci  dalje,  vec  koliko  je  bilo  gospodstva  glagolske 
pismenosti. 

Historija  prica,  da  su  Hrvati,  dosavsi  u  bliski  doticaj  s  ostatcima 
rimske  kulture  u  Dalmaciji,  vec  u  VII.  stoljecu  pristali  uz  rimski 
katolicizam,  obecav  poslusnost  rimskim  papama,  koji  ih  uzese  pod 
osobitu  zastitu  sv.  Petra.  To  je  znacilo  priznanje  gospodstva  rimskog 
duha,  latinskog  jezika.  I  zbilja,  za  puna  dva  stoljeca  ne  biva  nikakva 
spomena  o  narodnom  jeziku  bilo  u  crkvi  bilo  u  drzavi  ;  sav  se  javni 
zivot  sa  svim  potrebama  kretao  u  obicnoj  kolotecini  sredovjecne  la- 
tinstine, samo  iz  nekolikih  naziva  dvorskih  casti  odsijeva  slovenska 
starina.  Istom  polovicom  IX.  stoljeca  nastupi  vazan  preokret.  Jedno 
izaslanstvo  iz  Carigrada,  kojemu  na  celu  bijahu  Kiril  i  Metod,  dodje 
u  staru  Moravsku  i  susjednu  s  Hrvatskom  Panoniju,  da  ondje  propo- 
vijeda  Krstovu  nauku  i  uvede  u  crkvu  sluzbu  Bozjuna  jednom  juzno- 
slovenskom  narjecju  po  obredu  istocno-bizatinskom  onako,  kako  je 
uz  grcku  crkvu  bilo  na  istoku  krscanskih  naroda  sa  svojim  crkvenim 
jezicima  i  svojim  narodnim  liturgijama.  Moravski  i  panonski  Sloveni 
prigrlise  s  velikim  veseljem  krscansku  nauku  u  tom  narodnom  obliku, 
koji  bijase  za  evropski  zapad,  osobito  za  Germaniju,  stvar  nova,  neo- 
bicna,  te  je  izazvao  veliki  protest.  Laki  saobracaj  medju  Panonijom, 
koja  se  u  ono  doba  granicama  svojim  po  svoj  prilici  pruzala  sve  do 
Save,  i  medju  susjednim  Hrvatima  prenio  je  vrlo  rano  novu  panonsko- 
moravskutekovinuk  susjedima,  te  i  Hrvati  stadose,  bar  u  sjevernim  kra- 
jevima,  osluskivati  slovensku  sluzbu  Bozju,  citati  glagolske  knjige. 
Historija  i  legendarno  pricanje  nisu  sacuvali  neposrednih  dokaza,  da 
bi  Kiril  i  Metod  ili  sam  Metod  na  svojim  putovanjima  bili  prolazili 
preko  Hrvatske,  ali  lahko  je  vjerovati,  da  su  se  mozebiti  putujuci 
iz  Panonije  u  Mletke  takli  zemljista  hrvatskoga  ili  da  je  Metod  sam 
na  svojem  putu  iz  Panonije  u  Rim  ili  vracajuci  se  iz  Rima  u  Panoniju 
udario  koji  put  preko  Hrvatskog  primorja  ili  preko  Istre.  Ako  su  se 
u  tim  krajevima,  makar  i  za  kratko  vrijeme  zaustavljali,  mogao  je  za- 
cijelo  i  koji  dio  hrvatskog  naroda  cuti  rijec  Bozju  iz  njihovih  usta, 


II 

ali  do  kakove  crkvene  organizacije  u  moravsko-panonskom  stilu 
nije  tada  jos,  izmedju  god.  863.  i  885.,  doslo  na  hrvatskom  zemljistu. 
Odmah  iza  smrti  Metodove  nastupise  za  njegove  ucenike  i  sljedbenike 
teski  dani  ;  pristase  latinskog  pravca  u  crkvenoj  sluzbi  stadose  ih 
goniti  iz  Moravske  i  Panonije;  ostavljajuci  ove  krajeve  uzmicahu  oni 
dalje  prema  jugu,  to  u  Bugarsku  to  u  Hrvatsku.  Kako  su  lijepo  bili 
primljeni  u  Bugarskoj,  znamo  iz  legende  o  sv.  Klimentu  ;  o  Hrvatskoj 
nema  govora  ni  u  historijskim  ni  u  legendarnim  izvorima.  U  legendi  o 
sv.  Naumu  Ohridskom  prica  se,  da  je  neke  Metodovce  zadesila  nesreca 
te  su  kao  robovi  bili  baceni  na  trg  mletacki,  ali  jednim  bizantinskim 
dobrotvorom  izbavljeni  od  ropstva  odaslani  su  u  Carigrad  i  Makedoniju. 
Ako  je  mozda  ovaj  nemili  udes  zadesio  kojegagod  od  njih  na  zemljistu 
hrvatskom,  to  je  moglo  biti  u  nekojem  gradu  s  ostatcima  rimskog  zi- 
teljstva,  gdje  se  —  kako  znamo  iz  historije  —  zadugo  zaziralo  od 
slovenskih  Ijudi  i  slovenskog  jezika.  S  druge  strane  moze  se  dopustiti, 
da  su  bili  bolje  srece  oni,  sto  se  zaklonise  pod  zastitu  hrvatskog  naroda 
te  postase  rasadnici  Metodovih  crkvenih  nacela  u  tim  krajevima. 
Mnogo  je  veci  broj  panonskih  bjegunaca  nasao  utociste  medju  Hrva- 
tima  krajem  IX.  stoljeca,  posto  Madzari  provalise  u  Panoniju.  Tada 
je  po  rijecima  bizantinskog  historika  prebjeglo  dosta  slovenskog  naroda 
k  hrvatskim  susjedima,  a  medju  njima  lahko  da  je  bilo  i  takovih,  sto 
su  privikli  slusati  sluzbu  Bozju  na  staroslovenskom  jeziku.  Ovakvim 
neizravnim  svjedocanstvima  moze  se  donekle  utvrditi  misao,  da  su 
crkvene  knjige  glagolskog  pisma,  bastina  Kirila  i  Metoda  i  njihovih 
ucenika,  vec  u  IX.  stoljecu  dopirale  k  Hrvatima  najprije  sa  sje- 
vera,  iz  najblizih  moravsko-panonskih  krajeva.  Ali  ima  i  drugo  mi- 
sljenje,  koje  moze  biti  isto  tako  opravdano,  samo  sto  se  odnosi  k  nesto 
kasnijemu  vremenu  :  da  su  se  naime  glagolske  knjige  sirile  po  hrvatskim 
stranama  s  juga,  dolazeci  ovamo  preko  srpskih  krajeva  iz  Makedo- 
nije.  U  originalu  nije  se  nijedna  takova  knjiga  sacuvala,  ali  po  nekim 
tekstovima,  koji  ne  ce  biti  mladji  od  XI.  stoljeca,  moze  se  naslucivati, 
kakove  su  bile  od  prilike  knjige  onog  prvog  doba,  posto  se  poceo 
glagolizam  siriti  po  Hrvatskoj.  Medju  najstarijim  rukopisima  gla- 
golskog pisma  sacuvao  se  jedan  odlomak  katolickog  sakramenta- 
rija,  to  su  tako  zvani  ,,Kijevski  listici",  koji  i  ako  nisu  pisani  u 
Hrvatskoj,  jer  u  oblicima  jezika  dolaze  tu  cak  tragovi  uticaja 
cesko-moravskoga,  opet  mogu  sluziti  kao  primjer,  kakove  su  bile 
crkvene  knjizice,  sto  su  krajem  IX.  i  tecajem  X.  stoljeca  kruzile  po 
rukama  hrvatskih  glagoljasa.  To  bijahu  male  knjizice,  zgodne  za  pre- 
nosenje  s  mjesta  na  mjesto,   prema  potrebama  popa  glagoljasa,  koji 


Z2 


^'       •— ■—    ,1^^.^ 


Kijevski  listici. 
Rukopis  ,,Kijevske  duhovne  Akademije". 

je  cas  ovdje  cas  ondje  obavljao  sluzbu  Bozju  iz  takovih  misalica.  Vec 
,, Kijevski  listid"  dokazuju,  da  su  ovakove  knjige  bile  sastavljene  po 
obredu  latinskom  te  i  prevedene  s  latinskog  jezika  na  stari  crkveno- 
slovenski.  To  je  moglo  biti  izradjeno  ved  potkraj  zivota  Metodova  ili 
domala  nakon  njegove  smrti,  posto  se  mislilo,  da  ce  se  time  u  nekoliko 
ublaziti  navaljivanje  njemaCke  i  romanske  hierarkije  na  slovensku  li- 


X3 

turgiju,  ako  se  ova  obredima  izjednaci  s  latinskom  te  primi  oblik  za- 
padno-rimski.  Ova  koncesija  pristaje  u  Moravsku  i  Panoniju  isto  koliko 
i  u  Hrvatsku.  Smijemo  dakle  re6i,  da  su  nekoc  rukopisni  egzemplari 
poput  ,,Kijevskih  listida"  moglibiti  u  rukama  hrvatskih  popova  glago- 
Ijasa.  Ali  ima  jos  jedan  rukopis  druge  vrste,  koji  stari  zapisci  vezu 
za  hrvatsko  zemljiste,  narocito  za  otok  Krk :  to  je  ,,Glagolita 
Clozianus"  (tako  je  Kopitar,  prvi  izdavac,  prozvao  ove  u  Tirolu 
otkrivene  glagolske  odlomke),  sacuvani  komad  oveceg  glagolskog 
zbornika,  u  kojem  su  se  nalazile  u  slovenskom  prijevodu  homilije 
razlicnih  crkvenih  otaca.  Ovaj  zbornik  u  svom  potpunora  obliku  pred- 
stavljao  bi  prijevod  sa  grckog  jezika,  te  ako  je  istina,  sto  ^e  misli,  da  je 
nekoc  bio  svojina  krckih  knezova  i  moze  biti  cak  ondje  prepisan,  tada 
bi  njegov  stariji  slovenski  original  mogao  bio  doci  u  Hrvatsku  s  juga, 
iz  Makedonije.  Jedno  drugomu  ne  smeta.  Zbornik,  nalik  na  sacuvani 
komad  rukopisa  „Glagolita  Clozianus",  nije  bio  namijenjen  upravo 
crkvenoj  sluzbi,  ved  naboznom  citanju  pojedince  ili  u  manastirima. 
Dakle  uz  misalice  poput  ,,Kijevskih  listica"  javljajuse  jos  i  zbornici  ho- 
miletske  sadrzine  poput  ,,Glagolita  Clozianus".  Ali  to  jos  nije  sve.  Iz 
bastine  slovenskih  apostola  i  njihovih  knjizevnih  saradnika  naslijedise 
hrvatski  glagoljali  takodjer  prijevod  Novog  zavjeta  kao  i  dijelove  prije- 
voda  Starog  zavjeta  ;  svakako  barem  za  evandjelje  i  psaltir  moze  se 
pouzdano  kazati,  da  su  ih  poznavali  u  najstarijem  obliku  slovenskog 
prijevoda,  posto  se  taj  ogleda  jos  u  kasnije  vrijeme  u  lekcijama,  sto 
dolaze  u  misalima  i  brevijarima.  Kad  su  se  crkvene  knjige  preudesa- 
vale  po  latinskom  uzoru,  nije  se  sve  iznova  prevodilo,  vec  sto  je  bilo 
otprije  gotovo  u  staroslovenskom  prijevodu  sa  grckog  originala,  a  to 
su  bili  poglavito  biblijski  tekstovi,  to  je  onako  i  uneseno  bez  promjena 
u  nove  redakcije  crkvenih  knjiga  prema  obredima  latinske  sluzbe. 
I  u  tome  se  vidi  onaj  zapadno-istocni  dualizam  hrvatske  kulture, 
o  kojem  bjese  rijec  sprijeda. 

Nema  sumnje,  da  su  najstariji  rukopisi  glagolskog  pisma,  sto  su 
se  nalaziliu  rukama  hrvatskih  popova  ili  po  Hrvatskoj  bili  prepisivani, 
pokazivali  stari  crkveno-slovenski  jezik  sa  svim  njegovim  osobinama 
u  glasovima  i  oblicima  kao  i  u  izboru  rijeci  onako,  kako  je  taj  jezik 
nikao  negdje  na  slovenskom  jugu,  u  Makedoniji,  u  krajevima  izmedju 
Soluna,  Rodopskih  planina  i  Carigrada.  To  dakle  nije  bio  cisti  hrvatski 
jezik,  ali  njemu  toliko  srodan,  da  su  ga  i  Hrvati  kao  i  svi  ostali  Sloveni 
rado  prihvatili,  jer  im  je  bio  kao  svoj  ziv  i  razumljiv,  sasvim  drugo- 
jacije  negoli  latinski,  romanski  ili  germanski  jezici.  Doskora  ipak 
izvedose  hrvatski  pisci,  prepisujudi  glagolske  knjige,  neke  male  pro- 


mjene  na  tome  jeziku,  ne  odstupajuci  u  glavnome  od  svojih  najstarijih 
uzora  :  nova  hrvatska  stilizacija  sastojase  se  u  tome,  sto  su  nosne 
glasove  e  i  a  zamijenili  cistim  vokalima  e  i  u,  sto  su  mjesto  dva  polu- 
vokala  b  i  l.  stali  pisati  samo  jedan  b  (ili  t,  to  je  isto),  i  sto  su  napustili 
razliku  izmedju  i\y,  posto  je  nije  vise  bilo  u  narodnom  izgovoru.  Za- 
cudo  nije  se  diralo  u  konsonantske  sastavine  zd  i  i/,  sto  je  sudeci  po 
,,Kijevskim  listicima",  Cesima  smetalo,  i  ako  nema  sumnje,  da  se  nije 
izgovaralo  me  zda  (ili  me  zd'a),  vec  m  e  d  j  a  (ili  m  e  j  a),  ne  n  o  s  t' 
vec  noc,  i  t.  d.  Cini  se,  kao  da  su  te  promjene  postajale  malo  pomalo, 
dok  je  najposlije  jedan  covjek  ili  jedna  lokalna  skola  pisaca  odlucila, 
da  bude  ovako  i  ne  drugacije.  U  najstarijim  tekstovima  hrvatskog 
podrijetla  iz  XIII.  stoljeca  vlada  vec  velika  pravilnost  i  konsekvencija, 
samo  za  poluvokal  ima  jos  neko  kolebanje  izmedju  dva  tri  znaka  M  ■S,T. 

Danas  vec  se  moze  reci,  da  je  i  potez  glagolskih  slova  polagano 
prelazio  iz  oblih  kontura  u  sve  to  uglastije,  tako  da  je  oboje  glagolsko 
pismo,  bugarsko  (oblo)  i  hrvatsko  (uglasto),  sto  se  na  prvi  mah  cini 
neobicno,  poteklo  iz  jednog  paleografskog  tipa,  kojemu  kao  da  je 
najblizi  i  najsrodniji  izdanak  — pismo  glagolsko  ,,Kijevskih  listica". 

Sve  se  to,  o  cemu  ovdje  govorimo,  zbivalo  tiho  i  neopazeno  od 
stranih  Ijudi,  sto  su  pisali  historiju  hrvatskog  naroda.  Ima  ipak  neko- 
liko  historijskih  vijesti,  koje  kao  da  svjedoce,  da  je  zbilja  vec  u  IX. 
stoljecu  slovenska  sluzba  Bozja  bila  poznata  u  Hrvatskoj.  U  vrijeme 
bizantinskog  cara  Vasilija  najedanput  historija  biljezi  vijest,  da  su 
Hrvati  odstupili  od  Rima  te  se  priklonili  k  Carigradu.  Taj  dogadjaj  pada 
u  godine,  kad  su  slovenski  apostoli  razvijali  svoju  misiju  u  Moravskoj 
i  Panoniji,  a  kako  se  zna,  da  je  car  Vasilije  vodio  racuna  i  o  radnji 
Metodovoj,  lako  se  moze  misliti,  da  je  mozda  i  onaj  pokret  Hrvata 
u  Dalmaciji  bio  izazvan  zeljom,  e  da  bi  se  i  kod  njih  obavljala  sluzba 
Bozja  na  slovenskom  jeziku.  Istina,  rimskoj  stolici  podje  doskora  za 
rukom,  da  povrati  Hrvate  i  Dalmaciju  u  krilo  svoje  crkve,  ali  da 
slovenska  liturgija  nije  bila  u  Hrvatskoj  iskorijenjena,  dokazuje  jedan 
zakljucak  Spljetskog  crkvenog  sinoda  od  g.  924.,  koji  bjese  ostro 
naperen  protiv  nje.  Tu  se  osudjivala  nekakva  nauka  Metodova,  pod 
kojom  se  nije  moglo  nista  drugo  razumijevati,  van  njegova  ideja 
samostalne  slovenske  crkve;  zabranjivalo  se,  da  se  vrsi  sluzba  Bozja 
na  kojem  drugom  jeziku  osim  latinskoga;  ustanovljeno  bi,  da  nijedan 
biskup  ne  smije  podjeljivati  crkvenih  redova  na  osnovu  slovenskog 
jezika,  da  ne  smije  dopustati,  da  se  obavlja  sluzba  Bozja  na  tom  je- 
ziku. Ipak  uza  svu  ovu  strogost  izbijaju  neki  ustupci,koji  dokazuju, 
da  je  slovenski  pravac  u  crkvi  bio  dosta  jak.   Najprije  se  kaze,  da  kle- 


15 

rici    i    monasi    (dakle    clanovi    Benediktovog    fratarskog    reda)    mogu 
ostati  kod  slovenskog  jezika,  vrseci  svoje  duznosti.  Zatim  se  dopusta, 
ako  je  nedostatak  svecenika  latinskih  velik,  da  biskup  moze  sa  znanjem 
rimske    stolice    i    slovenskim    misnicima    podijeliti    pravo   obavljanja 
crkvene  sluzbe  na  slovenskom  jeziku.  Ove  dvije  koncesije  odbranise  slo- 
venski  pravac  u  hrvatsko-dalmatinskoj  crkvi  od  konacne  propasti.  Ne 
imajuci  nikakvih  dokaza  ne  umijemo  kazati,  jesu  li  vec  tada,  u  X.  sto- 
Ijecu,  hrvatski  glagoljasi  i  koliko  obogatili  knjizevnost  novim  prije- 
vodima  s  latinskog  jezika   tekstova   ritualnih   ili   pastoralnih.   U  tim 
prijevodima,  ili,  ako  ih  nije  bilo,  u  pukim  prijepisima,  uza  svu  paznju, 
da  se  ne  bi  narusavalo  predanje  starog  jezika,  ipak  se  vrlo  rano  stao 
javljati    uticaj    zive  sredine  narodnog  jezika  hrvatskoga  ne   samo  u 
gramatici  vec  i  u  leksikonu.  AH  s  te  strane  nasi  stari  glagolski  rukopisi 
jos  nisu  dovoljno    prouceni;   jedva  se   pocelo   zapisivati,   gdje  se   sto 
sacuvalo,   a   kakova  je   upravo    znacenja   sadrzina   tih   rukopisa,  po- 
stoji    li   kakva   veza   izmedju   glagolskih   tekstova   i    bolje  proucenih 
kirilovskih,  o  svemu  se  tome  dosada  vrlo  malo  zna.  Zato  se  i  ne  moze 
jos  dovoljno   ocijeniti   znanje  i  vjestina  najstarijih   hrvatskih  glago- 
Ijasa  :   niti  im  znamo  imena  niti  mjesto  ili  vrijeme,  gdje  i  kada  su 
zivjeli  i  radili,   Tako  za  nevolju  prolazimo  bez  obzira  mimo  nekoliko 
stoljeca,  ne  znajuci  sto  da  o  njima  kazemo,  ako  ne  cemo  da  i  opet 
istaknemo  jednu  strogu   zabranu  slovenske   liturgije   u   XI.  stoljecu, 
u  godinama  1059. — 1060.,  i  opet  na  Spljetskom  sinodu.  Ovaj  put  se 
bez  izuzetaka  narocito  zabranilo,  da  unapredak   nitko  ne  smije  citati 
mise   ni    obavljati   drugih   tajinstva   inace  nego    na   jeziku  latinskom 
ili  grckom;  da  nijedan  svecenik  ne  moze  biti  redjen,  ako  misli  obavljati 
sluzbu  slovenskim  jezikom.    A  Metod,  protiv  kojega  opet  izrijekom 
glasi  osvada,   cini  se  odgovornim  za  ,,gotska"  slova,  te  se  kaze,  da 
je    mnogo    lazljivih   stvari    protiv   katolicke    vjere    pisao    slovenskim 
jezikom.  U  toj  se  kleveti  protiv  Metoda  vidi  veliko  neznanje  tadasnje 
rimske   hierarkije   i   nepoznavanje    prilika,  u  kojima  je   nekoc   zivio 
Metod.  Nesto  se  naculo  o  njegovu  radu,  te  sve,  sto  je  on  napisao  sam  ili 
preko  svojih  ucenika,  kako  je  bilo  slovenskim  njima  nerazumljivim  je- 
zikom pisano,  proglasise  za  krivu  protiv  katolicke  vjere  naperenu  nauku. 
Glagolska  slova  bijahu  pod  nadimkom  gotskih  ozigosana  zigom  Ari- 
janske  herezije.   I  opet  sve  to  nije  moglo  iskorijeniti  slovenske  litur- 
gije  u   Hrvatskoj,  iscupati    iz   srca  hrvatskog  naroda  Ijubavi  prema 
glagoljastvu.   Kako  to,  da  tolike  zabrane  nisu  imale  uspjeha  ?  Jedan 
odgovor,  koji   mozebiti   nije  daleko  od  istine,  mogao  bi  glasiti  od  pri- 
like  ovako  :   izmedju  vise  hierarkije,  koja  se  popunjavala  iz  redova 


i6 

romanske  narodnosti,  predstavnika  latinskog  znanja  i  obrazovanja, 
i  izmedju  prostog  svecenstva  slovenske  narodnosti  s  male  knjizevne 
nauke,  ali  sa  sto  vise  Ijubavi  prema  svojem  jeziku,  nije  bilo  nista  po 
srijedi,  sto  hi  ih  zblizavalo,  vec  ih  je  rastavljao  jaz  uzajamnog  ne- 
povjerenja,  otudjenosti  i  nerazumijevanja,  a  masa  hrvatskog  na- 
roda,  ne  shvatajuci  oportunisticne  politike  domace  svjetske  gospode, 
pristajase  svom  dusom  uza  svoje  siromasne  i  priproste  popove  gla- 
goljase.  Iz  ovakva  narodnog  misljenja  nice  ono  pricanje  popa  Duklja- 
nina  :  ,,Sveti  muz  Kostanc  naredi  popove  i  knjigu  hrvacku  istumaci 
iz  grckoga  hrvacku  i  va  knjigu  hrvacku  istumaci  evan'jelja  i  sve  pi- 
stule  crikvene  i  tako  Staroga  kako  Novoga  zakona,  i  ucini  knjige 
s  papinim  dopuscenjem  i  naredi  misu  i  utvrdi  zemlju  u  viru  Isu- 
krstovu".  Ovakova  bjese  vjera  prostog  hrvatskog  naroda,  koje  mu 
ne  mogose  izbrisati  iz  pameti  ni  crkveni  Spljetski  sinodi  ni  njihove 
zabrane.  Cijela  je  ipak  istina,  da  ovaj  nenormalni  odnos  izmedju 
vise  hierarkije  i  prostog  svecenstva  nije  bio  spasonosan  po  slovensku 
liturgiju  i  po  crkveni  zivot  sa  slovenskim  tradicijama.  Kako  visa 
hierarkija  nije  smatrala  slovenske  crkve  ravnopravnom  s  latinskom, 
nije  joj  davala  nikakva  pristupa  u  hram  nauke,  a  buduci  lisena  svih 
sredstava  viseg  obrazovanja,  nije  mogla  napredovati  prema  potre- 
bama  vremena  i  Ijudstva.  Mnogo  bi  glagoljastvo  i  u  crkvi  i  u  drzavi 
bilo  unaprijedjeno,  da  su  hrvatski  kraljevi  i  knezovi,  zupani  i  vlastela, 
onako  prigrlili  slovensku  knjigu,  kao  sto  su  to  ucinili  bugarski  i  srpski 
vladari,  jedan  Simeon  ili  Stefan  Nemanja.  No  u  njih  ne  bijase  te  snage, 
da  bi  bili  mogli  odoljeti  uticaju  Rima  i  starih  kulturnih  tradicija 
rimske  Dalmacije.  Na  svu  sarecu  scuvalo  se  nesto  narodnog  zivota 
u  autonomnim  opcinama,  vise  seoskim  negoli  gradskim,  te  se  naslo 
nekoliko  aristokratskih  porodica  (Frankapani,  Zrinski  i  dr.),  koje  su 
postivale  glagolsko  pismo  i  glagolsku  knjigu.  Ovako  demo  uza  crkvu 
s  njenim  knjizevnim  potrebama  naci  jos  nesto  glagolice  u  opcinskim 
pismima,  sudskim  ispravama,  pravnim  poveljama  i  zakonskim  usta- 
novama.  To  je  i  sva  sadrzina  hrvatskog  glagolizma. 

Historija  glagolske  knjizevnosti  u  Hrvatskoj,  i  ako  je  bogatija 
kolicinom  rukopisa  ili  \ukopisnih  odlomaka  negoli  raznolikosdu  sadr- 
zine,  moze  se  po  nekim  spoljasnjim  i  nutarnjim  dogadjajima  iz 
njena  zivota  podijeliti  na^nekoliko  razdoblja.  Prvo  razdoblje  moglo 
bi  obuhvatati  sve  vrijeme  od  prvih  pojava  glagolizma  u  hrvatskim  kra- 
jevima  do  godine  1248.,  kada  je  papa  Inocencije  IV.  na  molbu  biskupa 
senjskoga  Filipa  dopustio,  da  se  po  starom  obicaju  svagdje,  gdje  je 
to    do    onda   bivalo,    moze    upotrebljavati    slovenski   jezik   glagolskog 


17 

pisma  kod  sv.  mise  i  druge  sluzbe  Bozje.  Drugo  razdoblje  moze  se 
protegnuti  preko  XIII.,  XIV.  i  XV.  stoljeca  sve  do  pocetka  stam- 
panja  glagolskih  knjiga,  dakle  od  g.  1248.  do  g.  1483.,  koje  je  godine 
izaslo  prvo  stampano  izdanje  glagolskog  misala.  Trece  razdoblje 
zauzet  ce  kraj  XV.,  cijelo  XVI.  i  prvu  trecinu  XVII.  stoljeca,  od  go- 
dine  1483.  do  g.  1630.,  kada  je  po  nalogu  rimske  kurije  poceo  Rafael 
Levakovic  raditi  oko  reforme  glagolskih  knjiga,  narocito  misala  i  bre- 
vijara.  Cetvrtim  razdobljem  bit  ce  upravo  pocetak  ove  redaktorske 
radnje  Levakoviceve,  koja  ima  svoj  svrsetak  u  radovima  Karama- 
novim,  koji  izazvase  zivahnu  polemiku  i  narodnu  reakciju,  ali  bez 
uspjeha  ;  ovo  se  razdoblje  proteze  od  g.  1631.  do  potkraj  XVIII. 
stoljeca.  Petim  razdobljem  u  historiji  hrvatske  glagolice  bit  6e  kraj 
XVIII.  i  citavo  XIX.  stoljece,  to  jest  vrijeme  preporoda  glagolskog 
pitanja  u  slovenskoj  nauci,  na  kojem  su  radili  mnogi  slovenski  i  do- 
maci  naucenjaci  te  je  napokon  taj  preporod  urodio  novim  izdanjem 
misala  g.  1893.  Svako  od  ovih  razdoblja  nosi  svoju  osobitu  oznaku. 
Prvo  moze  se  nazvati  vremenom  borbe  i  otpora  protiv  sinodskih  za- 
brana,  drugo  vremenom  mirnijeg  napredovanja,  trece  vremenom  naj- 
veceg  rascvata,  cetvrto  vremenom  smetnje,  unesene  mijesanjem 
ruskog  unijatstva  u  hrvatsko  glagoljastvo,  peto  vremenom  opadanja 
glagolice  u  narodnom  zivotu,  dok  ona  postaje  predmetom  dubokih 
proucavanja  u  slovenskoj  nauci. 

1.  Razdoblje  od  druge  polovice  IX.  stoljeca  do  god.  1248. 

z  spoljasnje  historije  hrvatskog  glagolizma  u  prvom  raz- 
doblju  moze  se  tek  ukazati  na  zabrane  spljetskih  crkvenih 
sabora  od  godine  924.  i  1059.,  o  kojima  je  bila  rijec  sprijeda. 
—  Cini  se,  da  je  zabrana  XI.  stoljeca  izazvala  mnogo  smetnje 
i  nezadovoljstva  u  hrvatskim  krajevima.  O  tome  mogao  bi  svjedociti 
Toma,  arhidjakon  spljetski,  koji  da  se  naruga  neukoj  prostoti  Hrvata 
prica  s  puno  ironije  o  nekom  Ulfu  (Vuku  ?),  koji  da  je  bio  cak  u  Rimu, 
da  posreduje  u  korist  slovenske  liturgije,  te  je  poslije  nagovorio  beza- 
zlene  Hrvate,  da  posalju  k  papi  deputaciju  s  nekim  neukim  bradatim 
starcem  na  celu.  Papu  sablaznjivase  koliko  slovenska  sluzba  toliko 
i  brada  izaslanog  starca.  Na  silu  obrijase  starcevu  bradu,  a  on  povje- 
rova,  da  je  tom  procedurom  od  pape  priznat  za  hrvatskog  biskupa. 
Po  Tominom  pricanju  to  se  zbivalo  na  otoku  Krku,  stoji  dakle  u 
vezi  s  tamosnjim  glagolizmom,  koji,  6ini  se,  da  vec  tada  nije  bio  nigdje 
tako  jak,  kako  upravo  na  tom  otoku. 

Branko  Vodnik  :  POvlJest  Tirvatske  knjUevndsti.  ^ 


Kako  rekosmo,  da  je  glagolska  pismenost  sa  dvije  strane  ulazila 
u  Hrvatsku,  bijase  njena  oblast  mnogo  rasirenija  u  to  prvo  doba  nego 
kasnije.  Sa  sjevera  mogla  se  siriti  po  slovenskoj  zemlji  izmedju  Drave 
i  Save,  nekadasnjoj  Slavoniji,  dok  nije  osnovanjem  zagrebacke  bisku- 
pije  ovuda  preoteo  mah  latinizam.  S  juga  dopirase  glagolizam  preko 
stare  Duklje,  danasnje  Crne  Gore  i  Hercegovine,  u  Bosnu  i  juznu 
Dalmaciju,  gdje  ga  vec  u  XI.  i  XII.  stoljecu  pocelo  potiskivati  kiri- 
lovsko  pismo.  Ovako  budu  granice  glagolizma  stijesnjene  na  politicku 
Hrvatsku,  teje  ovdje  glagolsko  pismo  rano  pocelo  dobivati  osobiti  paleo- 
grafski  znacaj,  premecuci  se  iz  oblih  kontura  grckog  minuskulnog 
pisma  u  uglaste  tipove  latinskog  pisma.  Da  glagolsko  pismo  X.,  XI. 
i  XII.  stoljeca  nije  bilo  svuda  jednako,  dokazuju  neki  najstariji  ost^^tci 
glagolske  grafike  XII.  stoljeca,  kao  ,,Becki  Listici",  Mihanovicev 
Odlomak  i  Grskovidev  Apostol.  Prvi  komad,  ostatak  nekadasnjeg 
misala  (dva  listica),  napominje  vrijeme,  kad  jos  nije  ni  usao  u  obicaj 
znaki  Tkao  poluvokal,  vec  se  jednako  pisalo  ■«,  ali  inace  bijase  vec  prove- 
dena  ortografija  starohrvatska  ;  sadrzinom  podudara  se  ovaj  frag- 
menat  sa  ,,Kijevskim  listicima"  :  u  oba  sacuvao  se  komad  starog 
sakramentarija  (misala)  po  zapadnom  obredu.  Druga  i  treca  starina 
padaju  stilom  crkvenog  jezika  u  podrucje  hrvatske  (ili  srpske)  redak- 
cije,  ali  od  ,,Beckih  Listica"  odstupaju  nesamo  paleografskim  osobi- 
nama  pisma,  vec  i  sadrzinom,  koja  napominje  poznatu  knjigu  Apostol, 
t.  j.  lekcije  apostolskih  poslanica,  a  takve  su  knjige  bile  u  obicaju  vise 
u  istocnoj,  negoli  u  zapadnoj  crkvi.  Po  tome  moze  se  misliti,  da  su 
Mihanovicev  i  Grskovicev  Apostol  ostatak  glagolskih  knjiga,  namije- 
njenih  crkvenoj  sluzbi  istocnog  obreda,  valjda  negdje  u  krajevima 
jugoistocnim  od  Hrvatske.  na  pr.  u  Bosni  ili  staroj  Duklji.  Ali  oba 
ova  fragmenta  razilaze  se  opet  medju  sobom.  Mihanovicev  pise  ■», 
Grskovicev  tB  ;  Mihanovicev  upotrel?ljava  za  i  uz  obicno  glagolsko 
slovo  8,  jos  i  kirilovsko  h,  cime  se  kao  potvrdjuje,  da  je  taj  tekst  bio 
napisan  negdje  u  podrucju  kirilovske  grafike  ;  Mihanovicev  ne  razli- 
kuje  i  od  y,  a  Grskovicev  upotrebljava  ««8,  cega  inace  u  glagolskim 
tekstovima  hrvatske  redakcije  nema  ;  po  tome  moglo  bi  se  i  u  toj 
oznaci  traziti  uticaj  susjedstva  kirilovske  grafike.  Jos  cu  istaknuti, 
da  Mihanovicev  odlomak  pise  po  hrvatskome  nacinu  za  m  oblik  m, 
dok  Grskovicev  ostaje  vjeran  starijemu  obliku  <3g'.  Po  tome  se  vidi, 
da  ova  tri  fragmenta  predstavljaju  unutar  granica  srpsko-hrvatskog 
jezika  tri  razlicite  pisarske  skole  u  tri  razlicita  kraja.  Dok  su  ,,Becki 
listici"  najsrodniji  pisanju  glagolskih  starina  u  hrvatskim  krajevima, 
po  Primorskim  mjestima,  u  Istri  i  na  Otocima,  moglo  bi  se  za  ona  dva 


19 

ostala  fragmenta  misliti,  da  su  pisani  negdje  drugdje,  mozda  u  danas- 
njoj  Bosni,  Hercegovini,  juznoj  Dalmaciji  ili  Crnoj  Gori. 

Da  je  liturgijskih  tekstova,  nalik  na  ,,Becke  listice",  nekoc  bilo 
mnogo,  o  tome  se  ne  moze  ni  posumnjati;  za  jedan  dokaz  ukazat 
cemo  na  dva  uzana  komada  pergamene,  sto  ih  je  negdje  na  Krku 
nasao  pop  Vinko  Premuda;  na  njima  se  cita  nesto  iz  evandjelja  od 
Matije  (gl.  26.,  st.  37 — 48);  paleografske  osobine  ovoga  fragmenta  pod- 
sjecaju  mnogo  na  ,,Becke  listice",  samo  sto  je  Premudin  fragmenat 
nesto  mladji,  rekao  bih,  iz  prve  polovice  XIII.  stoljeca. 

Kako  nema  drugih  znakova  za  mjerilo  kronologije,  zadovolju- 
jemo  se  za  nevolju  paleografskim  osobinama,  po  kojima  su  uz  pome- 
nute  tri-cetiri  glagolske  starine,  sto  se  stavljaju  u  XII.  stoljece,  naj- 
blizi  t.  j.  iz  XIII.  od  prilike  stoljeca,  oni  komadi,  koji  se  u  mojoj 
glagolskoj  paleografiji  pominju  pod  brojevima  22 — 40.,  gdjekoji  od 
njih  prelazi  valjda  vec  u  XIV.  stoljece.  Fragmenata,  za  koje  bi  se 
moglo  s  nekom  sigurnoscu  reci,  da  spadaju  u  XIII.  stoljece,  uopce 
nema  mnogo.  Prof.  Milcetic,  koji  je  u  svojoj  ,,Hrvatskoj  glagolskoj 
bibliografiji"  (Starine,  knjiga  XXXIII.)  u  VI,  glavi  razgledao  u  svemu 
sto  sedamdeset  i  sest  fragmenata,  sto  vecih  sto  manjih,  nije  medju 
njima  nasao  osim  onih,  sto  se  u  mojoj  paleografiji  spominju,  nego  samo 
jos  ove  brojeve,  koji  bi  po  njegovu  misljenju  mogli  biti  iz  XIII.  sto- 
ljeca: br.  9.  14.  15.  46.  73.  80.  90.  108;  gotovo  svi  ovi  komadi  sa- 
drze  odlomke  iz  misala  ili  brevijara,  najznatnije  po  sadrzini  bit  ce 
ono,  sto  je  pod  brojem  90.  ukratko  opisano.  Kukuljevic  bjese  zabi- 
Ijezio,  da  su  to  ,, fragmenta  glagolitica  Pisiniensia",  bit  ce  dakle  li- 
stici  iz  jednog  ili  nekolikih  rukopisa,  sabrani  negdje  u  Istri  (okolici 
pazinskoj  ?).  Koliko  je  Milcetic  mogao  u  hitnji  procitati,  nema 
sumnje,  da  je  rukopis,  iz  kojega  se  sacuvase  ovi  listici,  uz  druge  stvari 
sadrzavao  biblijske,  apokrifne  pricice,  kojima  nije  tesko  naci  izvor; 
cini  se,  da  je  nesto  iz  apokrifnog  pricanja  o  krsnom  drvetu,  a  svakako 
nesto  iz  Nikodimova  evandjelja  (sto  svjedoce  rijeci  navedene  kod  Mil- 
cetica  sa  fragmenta  b);  isto  tako  iz  apokrifa  o  usnucu  Bogorodice 
(fragm.  f.,  c,  c,.  e,.  ovim  je  redom  isao  tekst,  kako  pokazuje  izdanje 
u   Porfirijeva   na   str.    272 — 278). 

Nadajmo  se,  da  ce  nam  prof.  Milcetic  iznijeti  takodjer  paleografske 
osobine  ovih  fragmenata,  o  kojima  vec  sada  govori,  da  su  vrlo  zanim- 
Ijive*  A  i  sav  tekst  barem  onog  odlomka,  sto  je  opisan  pod  br.  90., 
valjalo  bi  srediti  te  izdati. 

Oblik  slova  u  svim  ovim  odlomcima,  i  ako  vec  nosi  sva  obiljezja 
hrvatske  glagolice    uglastog  tipa,  opet  je  kadikad  sacuvao  neku  uspo- 


20 

menu  na  oble  konture,  na  priliku  kod  spojnih  linija  u  slovima  t,  v, 
d-i  0,  g;  jos  vaznije  je  to,  da  se  uz  obicni  znak  za  poluvokal  upotre- 
bljava  jos  kadsto  i  a  ili  ■«,  ili  da  se  uz  8  za  /  pise  gdjekada  V,  barem 
kac  inicialno  slovo  ;  starina  crteza  nekih  slova  opaza  se  jos  na  «,  e,  </, 
u,  ju.  Napokon  cemo  spomenuti,  da  u  tim  najstarijim  rukopisima 
nije  gotovo  nimalo  razvijena  ornamentalna  strana:  ukrasenih  po- 
Cetnih  slova  u  bo  jama  i  zlatu  joste  nema,  velika  su  slova  isto  tako 
crna,  kao  i  obicna,  samo  gdjekada  s  udvojenim  potezima  te  kao  pre- 
livena  crvenom  bojom.  Kod  vecih  formata  pergamene  pise  se  tekst 
u  dva  stupca,  ali  u  starijima  ostaje'  diljem  jednoga  stupca,  zato  i 
slova  nisu  jos  onako  sabijena,  kao  u  poznijim  rukopisima,  vec  izlaze 
ne§to  sira  negoli  kasnije. 

Kako  je  vec  u  XII.  stoljecu  bilo   glagoljastvo  jako  u  nekim  kra- 
jevima   Hrvatske,   narocito   na  otoku   Krku,   dokazuju  g  1  a  g  o  1  s  k  i 
natpisi,  kojih  je  nekoc  bilo  valjda  i  vise,  dok  se  danas  uz  druge 
manje,  bez  oznacene  godine,  najvise  istice  onaj  jedan,  sto  je  zacudo 
ostao,  i  ako  dosta  ostecen,  u  crkvici  svete  Lucije  blizu  Nove  Baske 
na    Krku.    Natpis  ovaj,    t.    zv.    bascanska    oloca,    oko    koje    su    se 
mnogo  trudili,  da  je  procitaju  i  protumace,  Crncic  i  Racki,  donekle 
Greitler,  u  najnovije  vrijeme  s  malo  uspjeha  g.  R.  Strohal,  priopcena 
je  u  mojoj  paleografiji  na  str.  237 — 238.  s  nekim  predlozenim  isprav- 
cima  ili  konjekturama.  Natpis  ne  ce  biti  izradjen  upravo  godine  iioo., 
vec  nesto  kasnije,   jer  iza  d,   sto  znaci  tisucu,  ima  na  istrtom  mjestu 
jos  prostora  za  dva  slova,  t.  j.  za  r  (to  ce  reci  sto)  i  jos  za  jedno 
slovo,  koje  je  moglo  znaciti  jedinice  ili  desetice,  Natpis  govori  o  da- 
rovanju  neke  ledine  svetoj   Luciji  od   kralja  hrvatskoga  Z'BV'Bnimira 
i  o   gradnji  same   crkve   od  opata   Dobrovita  ;   jos  se   pominju  neka 
druga  imena,  kao   zupan  Desila,   neki  Vitoslav,  knez  Ktstintt  ,neki 
Mikula,  ali  se  ne  zna  pravo,  sto  znace  ta  imena  na  natpisu.  Ime  kralja 
hrvatskoga  moze  se  dvojako  citati :    ZTE>vnimir  ili   Zvtnimir  ;    po  da- 
nasnjem  vokalizmu  :  Zavnimir  ili  Zvanimir.  Nema  sumnje,  da  je  slo- 
zeno  ime  postalo  od  aBBH-fexH  i  MMpi),  dakle^SBbHHMHpt;  glagol  SBbH'feTH 
zivi  u  starom  hrvatskom  obliku  zamnjeti  —  zamniti  (kao  n.BbT'feTH  u 
captjeti  —  captiti).   U  tom  znamenitom  natpisu  najznatnije  je  to,   da 
uz  poznata  poluobla  poluuglasta  slova  dolazi  nekoliko  znakova,  ko- 
jima  inace  nigdje  nema  primjera,  a  cini  se,  da  to  nisu  klesarski  grijesi, 
na  pr.  za  a  ima  uz  obicni  znak  rfi  nekoliko  puta  jos  jedan  osobiti  oblik, 
koji  bi  mogao  biti  imitacija  grckog  a.    Tesko  je  vjerovati,    da  se  taj 
nepoznati  oblik  nije  nigdje  inace  upotrebljavao  ;  prije  ce  biti,  da  su 
druga  svjedocanstva  njegove  egzistencije   propala. 


21 

Mnogo  se  u  torn  prvom  razdoblju  govorilo  o  glagolskom  psaltiru, 
koji  bi  imao  bio  prepisati  Nikola,  klerik  Rabski,  godine  1222.  s  originala, 
koji  da  je  bio  napisan  o  trosku  i  po  zapovijedi  posljednjeg  nadbiskupa 
solinskoga  Teodora.  Mislim,  da  je  meni  poslo  za  rukom  dokazati, 
da  je  sve  to  bila  u  Levakovicevo  vrijeme  spletena  izmisljotina  pozna- 
tog   Tomka  Mrnavica  (Archiv  f.  si.  Phil.   XXXIII.). 

2.   Razdoblje  od  godine  1248.  do   godine  1483. 

redinom  XIII.  stoljeca  sjedjase  na  rimskoj  stolid  papa 
Inocencije  IV.,  covjek  sirokih  crkveno-politickih  pogleda. 
Kao  ono  nekada  Ivanu  VIII.,  tako  je  i  njemu  lebdila 
pred  ocima  velika  misao,  kako  bi  evropski  istok,  narode 
slovenske  na  sjevero-istoku  i  jugo-istoku  Evrope,  pa  i  samu  Bi- 
zantiju  izmirio  s  Rimom.  Kod  takovih  planova  nije  se  moglo  sasvim 
mimoici  ili  zaboraviti  najblizih  susjeda  Rima  i  Italije  onkraj  Ja- 
dranskog  mora,  naroda  hrvatskoga,  koji  je  vec  time,  sto  je  u  ve- 
likom  dijelu  svoje  domiovine,  ma  i  preko  volje  rimske  hierarkije, 
obavljao  crkvenu  sluzbu  slovenskim  jezikom,  jednom  nogom  stajao 
na  istoku.  Zaista,  tako  je  i  bilo.  Inocencije,  koji  podrzavase  prija- 
teljske  odnose  sa  srpskim  kraljem  Urosem  I.,  i  koji  upirase  po- 
glede  na  juzne  i  sjeverne  zemlje  ruskog  naroda,  nije  mogao  ni  spram 
Hrvata  u  Dalmaciji,  Hrvatskoj  i  Istri  ostajati  na  istom  intrasigentnom 
stanovistu,  sto  ga  zauzimahu  nekoc  Ivan  X.,  Lav  VI.,  Aleksandar 
II.  i  dr.  Nasao  se  vrijedni  biskup  u  Senju,  po  imenu  Filip,  koji 
poznavajuci  stanje  stvari  u  svojoj  biskupiji,  podize  glas  u  korist 
slovenske  liturgije  i  glagolskog  pisma  cak  do  pape  u  Rimu.  U  to 
doba  vec  se  bila  kod  kuce,  po  Dalmaciji  i  Hrvatskom  Primorju, 
rasprostranila  poznata  legenda  o  sv.  Jeronimu  kao  ocu  glagolice  i 
sv.  pisma  u  prijevodu  na  slovenski  jezik.  Ugledom  ovog  sv.  oca 
crkve  htjedose  glagoljasi  da  odbrane  slovensku  sluzbu  Bozju  od 
podmetanja  krivovjerstva,  koje  im  nekoc  spocitavase  talijanska 
hierarkija.  Ocevidno  je  i  biskup  Filip  vjerovao  u  istinitost  ove  le- 
gende  te  njome  podupr'o  svoju  molbu  cak  kod  pape,  a  u  Rimu 
nisu  umjeli  i  smjeli  toga  poricati.  Papa  odgovarajuci  biskupu  kaza 
naprosto  :  kako  je  bilo  dosada,  tako  moze  biti  i  odsad,  ali  samo  ondje, 
gdje  taj  obicaj  vec  postoji  ;  novog  sirenja  glagolice  nije  dopustao  ; 
biskupu  nalozi,  neka  pazi,  da  se  ne  bi  prijevodom  na  slovenski  jezik 
pomjerio  smisao  originala,  kod  kojega  se  dakako  mislilo  poglavito 
na  jezik   latinski.  U  toj   papinoj   opomeni  nalazimo  razlog,   zasto  se 


22 

u  mnogim  glagolskim  tekstovima  ovog  drugog  razdoblja  vec  opazaju 
pokusaji  mijenjanja  slovenskog  prijevoda  i  dotjerivanja  onoga,  sto 
je  tacno  prevedeno  bilo  prema  originalu  grckomu,  na  kalup  latinski. 
Cini  se,  da  ovakvo  mijenjanje  ili  kako  se  valjda  taj  posao  shvatao, 
ovakvo  ispravljanje  nije  bilo  tada  jos  nikomu  napose  nalozeno  ili 
naruceno,  vec  je  sve  to  visjelo  o  slucaju  i  o  vjestini  pojedinih  gla- 
goljasa,  koji  su  znali  latinski,  te  umjeli  zavirivati  u  paralelne  tekstove 
latinske.  Odatle  velika  nejednakost  u  tekstovima,  kod  cega  se  moze 
uzeti  kao  pravilo  :  sto  su  rukopisi  stariji,  to  se  jace  u  njima  ogledaju 
tragovi  grckih  izvora.  Za  tekst  psaltira,  koji  je  bio  toliko  potrebit  kod 
citanja  brevijara,  misli  se  cak,  da  ga  je  negdje  u  XIII.  stoljecu  netko 
podvrgao  reviziji,  jer  se  neke  osobine  njegova  prijevoda  jednako  po- 
navljaju   u   svim   starijim   tekstovima  hrvatske  redakcije. 

Papa  Inocencije  dopustio  je  preko  biskupa  krckoga  Fruktuosa 
takodjer  omisaljskim  benediktincima,  da  mogu  kao  i  dosad  obavljati 
sluzbu  Bozju  slovenskim  jezikom  i  slovenskim,  t.  j.  glagolskim  pis- 
mom,  ali  dakako  po  obredu  rimskom.  Sto  je  papa  ovim  dvjema  de- 
kretima  dopustio  za  dvije  biskupije,  senjsku  i  krcku,  za  svecenstvo 
svjetsko  i  za  redovnike,  za  zupe  i  manastire,  to  bi  on  zacijelo  raspro- 
str'o  i  na  sve  druge  krajeve,  kad  bi  se  savremeni  hrvatsko-dalmatinski 
biskupi  bili  na  nj  obratili  s  jednakim  molbama.  Mi  ne  znamo  i  ne  ci- 
tamo,  da  bi  bili  to  ucinili.  Ipak  se  bez  pretjeravanja  moze  stvar  tako 
tumaciti,  da  je  papa  Inecencije  IV.  svojim  odlukama  zbilja  prvi  put 
poslije  Ivana  VIII.  odobrio  glagolsku  sluzbu  sv.  mise  i  svih  obreda 
crkvenih  na  slovenskom  jeziku.  Zato  imaju  oba  pomenuta  dekreta 
veliko  principialno  znacenje.  Sva  je  prilika,  da  se  o  njima  saznalo 
na§iroko  i  nadaleko.  Glagoljastvo  dobilo  je  time  veliku  moralnu  pot- 
poru  i  poticaj  na  knjizevnu  radnju,  koja  je  zbilja  u  torn  razdoblju 
proizvela  veliku  mnozinu  crkvenih  knjiga  :  medju  njima  bijase  pre- 
krasno  pisanih  egzemplara,  uzora  kaligrafske  vjestine,  s  bogatom 
ornamentacijom,  koja  jos  nije  u  svom  stilnom  razvitku  dovoljno  pro- 
uCena,  ali  svakako  sluzi  na  cast  Dalmaciji,  Hrvatskom  Primorju  i 
Istri.  To  su  priznali  inostrani  ispitivaci  tog  predmeta  kao  Stasov  u 
Petrogradu  i  Wickhoff  u  Becu. 

Ugled  glagoljastva  stade  svracati  na  sebe  paznju  cak  izvan  gra- 
nica  svoje  hrvatske  domovine.  Prosvijeceni  umovi,  kao  ceski  kralj 
Karlo  IV.,  smatrahu  tu  znamenitu  pojavu  u  katolickoj  crkvi  s  obi- 
Ijezjem  slovenskim  vrijednom  nesamo  priznanja  vec  i  nasljedovanja. 
Njegovim  nastojanjem  prista  papa  Klement  VI.  u  dekretu  na  praskog 
biskupa  Arnesta,  da  mogu  dalmatinski  glagoljasi  dobiti  jedno  prista- 


23 

niste  i  u  Ceskoj  te  ondje  na  jednome  mjestu  obavljati  crkvenu  sluzbu 
Bozju  istim  staroslovenskim  jezikom  sa  glagolskim  pismom  (g.  1346.). 
Na  zalost,  glagoljasima  je  nedostajalo  viseg  obrazovanja,  jer  se  kod 
kuce,  u  Dalmaciji  i  Hrvatskoj,  nisu  zato  Ijudski  pobrinuli  ni  biskupi 
ni  svjetski  Ijudi  ;  zato  ni  u  Ceskoj  ne  urodi  ovo  presadjivanje  gla- 
goljastva  na  cesko  zemljiste  nikakovim  znatnijim  plodovima  ;  mar- 
Ijivi  Cesi  naucise  pisati  glagolskim  slovima,  ali  ne  bi  nikoga,  tko  bi 
umio  sistematski  da  ih  uputi  u  crkveni  jezik.  Tako  se  rodila  cudna, 
da  ne  reknemo  smijesna  pojava,  da  se  pisalo  glagolskim  slovima,  a 
na  ceskom  jeziku.  Ipak  primjer  Karla  IV.  privuce  i  kralja  polj- 
skoga  Vladislava  II.  Jagiella  te  kraljici  Jadvigi  za  volju  htjede 
presaditi  cak  u  Krakov  glagoljase  iz  Praga,  u  blizinu  grada  u  mjesto 
Kleparz,  gdje  im  bi  darovana  kucica  sa  dotacijom.  Ali  kraljica 
Jadviga  umrije  i  presadjivanje  benediktinaca  iz  Praga  u  Krakov 
ne  uhvati  korijena. 

Nemamo  zaliboze  nikakvih  izravnih  vijesti  o  tome,  kako  se 
kod  kuce  glagoljastvo  razvijalo,  gdje  i  koliko  je  napredovalo  i  ko- 
liko  nazadovalo.  Dva  jaka  faktora  javnog  zivota,  rimskim  duhom 
zadahnuta  visa  hierarkija  i  mletacka  republika,  gledahu  prijekim 
okom  na  tu  osobinu  hrvatskog  naroda,  praveci  joj  smetnje  i  ne- 
prilike  ;  glagoljaska  sirotinja  ne  mogase  izdrzati  konkurencije  sa 
sjajem  rimsko-latinskog  gospodstva,  ona  nastavljase  povucena  svoju 
egzistenciju  po  selima  i  u  manastirima. 

Potkraj  XIV.  stoljeca  bilo  jeglagoljasa  i  u  okolici  dubrovackoj.  God. 
1391. — 1392.  namjesti  dubrovacko  Vijece  nekog  glagoljasa  Radovana 
iz  Zadra,  za  zupnika  u  Zupi  i  poslije  godinu  dana  u  Gruzu,  a  na  nje- 
govo  mjesto  dodje  neki  Petar,  isto  glagoljas.  Spomena  je  vrijedno, 
da  su  sami  seljaci  Zupljani  molili  dubrovacko  Vijece,  da  im  da  Ra- 
dovana za  zupnika,  a  i  za  Gruz  kaze  se  narocito,  da  je  i  ondje  prije 
no  sto  bude  onamo  premjesten  Radovan  obavljao  sluzbu  pop  gla- 
goljas (presbyter  schlavichus).  I  u  Stonu  na  otoku  Peljescu  spominje 
dubrovacko  Vijece  ,,presbyteros  schlavichos. "  Ipak  glagoljastvo  ne 
uhvati  u  blizini  bogatoga  grada  Dubrovnika  dubljega  kf'iena;  sa 
sela  ne  mogase  prodrijeti  u  grad,  u  kom  se  vlasti  ozbiljno  zauzeSe 
za  preporod  latinskog  humanizma,  povjeriv  uz  to  iz  sasvim  prak- 
ticnih  razloga  jednomu  svojem  kancelaru,  da  prema  potrebi  trgovackih 
odnosa  dopisuje  sa  srpskim  i  bosanskim  zemljama  na  srpsko-hr- 
vatskom  jeziku  cirilicom.  Kad  se  pod  uticajem  renesanse  stao  po- 
maljati  narodni  jezik,  nije  vise  bilo  nikakve  potrebe  glagolskog  pisma 
ni  crkvene  slovenstine  u  tim  juznim  krajevima. 


24 

Nisu  mnogo  bolje  bile  prilike  ni  u  srednjoj  Dalmaciji,  sudeci  po 
sacuvanim  rukopisima  ili  rukopisnim  odlomcima.  Vrlo  ih  malo  ima, 
za  koje  hi  se  moglo  sa  sigurnosdu  reci,  da  su  pisani  gdjegod  juznije 
od  Spljeta.  Ja  sam  nekoc  za  Misal  Hrvojin  izrekao  misao.  da  ga  pisac 
Butko  pisao  u  Omisu,  ali  se  sada  i  tomu  prigovara.  Ostaje  dakle  za 
citavu  produkciju  glagolskih  rukopisa  samo  sjeverna  Dalmacija, 
Hrvatsko  Primorje  s  Likom  i  Krbavom  sve  do  Kupe,  otoci  Krk,  Cres, 
Losinj,  Rab  i  sto  je  dalje  prema  Zadru,  napokon  sama  Istra.  U  torn 
nevelikom  prostoru,  mora  se  priznati,  radilo  se  zacudo  mnogo  tecajem 
XIV.  i  XV.  stoljeca  ,'  kad  bi  se  sve  one  knjige  sacuvale  bile,  kojih  se 
sad  veci  sad  manji  fragmenti  u  hrpama  nalaze  danas  u  Zagrebu,  u 
Ljubljani  i  Petrogradu  (ostavstina  Brciceva),  zatim  u  Becu,  Pragu, 
i  u  privatnim  rukama  (Milcetic,  Jelic,  Spincic  i  dr.),  valjalo  bi  pohva- 
liti  hrvatske  glagoljase  kao  uzor  marljivosti  u  prepisivanju  glagolskih 
kniiga;  pace,  kad  bi  jednom  doslo  do  toga,  da  se  u  fotografskim  snim- 
cima  sastave  i  izdadu  najkrasnije  pisani,  s  ornamentima  u  pocetnim 
slovima  ukraseni  primjeri  ove  knjizevne  produkcije,  divio  bi  se  i  domaci 
i  strani  bespristrani  svijet  jednoj  stranici  sredovjecne  hrvatske  kulture. 

Ovdje  treba  nam  ispraviti  dovoljno  rasireno  misljenje,  kao  da 
je  glagoljastvo  svagdje  zivjelo,  gdje  se  u  nase  doba  nasao  kojigod 
listic  ili  odlomak  glagolskog  pisma.  Tu  je  pogrjesku  ucinio  bio  pokojni 
Tkalcic,  dokazujudi  kako  se  daleko  po  zagrebackoj  biskupiji  rasirilo 
glagoljastvo  u  XV.,  XVI.  i  XVII.  stoljecu.  Jest,  istina,  u  mnogim  se 
mjestima  spominju  glagoljasi,  ali  to  nisu  bili  redoviti  svedenici  zagre- 
backe  biskupije,  vec  pridoslice  i  bjegunci,  sto  ih  je  bijeda  i  nevolja 
tjerala  s  juga  na  sjever,  msdju  rodjenu  bracu,  kod  koje  su  nalazili 
zaklonista  te  bez  smetnje  obavljali  i  sluzbu  Bozju  po  svojim  knjigama 
glagolskim  na  slovenskom  jeziku.  Opominjem  se,  kako  je  moj  djed 
pricao,  da  je  kraj em  XVIII.  stoljeca  i  u  Varazdinu  bio  jedan  takav 
svecenik,  koji  nije  umio  Citati  misa  latinskim  jezikom  te  je  cak  mo- 
jega  djeda  aaucio,  kako  6e  mu  kao  ministranat  odgovarati  hrvatskim 
jezikom.  Takovih  je  primjera  u  staro  vrijeme  bilo  mnogo;  iskrena 
religioznost  nije  se  od  toga  sablaznjivala  niti  izazivala  represivnih 
mjera.  Ovakve  su  prilike  zacijelo  vladale  i  po  Kranjskoj,  te  prof.  Mil- 
cetic, razgledavSi  gomilu  glagolskih  fragmenata,  sakupljenih  u  Lju- 
bljani, dobro  kaze,  da  svi  Ijubljanski  fragmenti  predstavljaju  staricrkve- 
noslovenskijezik  hrvatske  redakcije  idase  ni  za  jedan  odlomak  ne  moze 
pouzdano  tvrditi,  da  je  napisin  u  Kranjskoj 

I  u  onim  krajevima,  gdje  je  glagoljastvo  bilo  jako  te  pustilo  du- 
boki  korijen  u  religioznom  osjecanju  i   zivotnim  potrebama  naroda. 


25 

gledala  su  strana  gospoda,  koliko  se  samo  igda  moglo,  da  stanu  na 
put  slovenskoj  misi,  da  je  zamijene  latinskom.  Tako  je  u  Zadru  g. 
1460.  sinod  zakljucio,  da  se  smije  u  gradu  slovenska  sluzba  obavljati 
samo  u  dvije  crkve  i  u  nekim  vanrednim  slucajevima  uz  dopustenje 
biskupa  ili  njegova  namjesnika.  Godine  1481.  nalozi  mletacka  vlada 
svome  provizoru  za  otok  Krk,  da  protjera  odanle  neke  fratre,  sto  su 
obavljali  sluzbu  Bozju  po  obicaju  slovenskom  (more  sclavo)  te  da  pazi, 
da  ne  bi  u  istom  manastiru  ili  ma  gdje  sluzili  misu  inace  nego  po  obi- 
caju latinskom.  2ivot  je  ipak  bio  jaci  od  ove  zabrane.  I  na  Rijeci  po- 
dizao  se  glas  protiv  slovenske  mise  g.  1444.  i  g.  1456.,  barem  kano- 
nikom  ne  mogase  biti  izabran,  tko  ne  bi  znao  latinskog  jezika. 
Vrijedno-je  istaknuti,  kako  je  jedan  biskup  modruski  odvazno  ustao 
na  odbranu  slovenske  liturgije  (1461 — 1470.),  i  to  ne  protiv  napadaja 
tudjinaca,  vec  je  domaci  covjek,  koji  ,,s  nami  kupno  jede  kruh"  poceo 
bio  dokazivati,  ,,da  oblast  svetih  sluzab  nasega  jezika  otacaskoga  od 
crkve  katolicaske  ni  potvrjena".  Protiv  takove  podvale  pozvao  se  biskup 
na  povlastice  razlicnih  katolickih  crkava,  koje  to  u  ovom  to  u  onom 
odstupaju  od  ostalih,  pokoravajuci  se  ugledu  svojih  znamenitih  otaca 
crkve  (na  pr.  milanska  ima  neke  svoje  posebne  obicaje  od  vremena 
sv.  Ambrozija) :  „i  takoje  mnogim  crikvam  po  Hrvatih  i  Dalmaciji 
obicaje  i  uredbe  od  svetoga  Jeronima  narejene  sveta  mati  rimska 
crikav  jest  vele  castno  prijela".  Najbolje  su  prolazili  redovi  benedik- 
tinski  i  franjevacki,  koji  su  uzivali  nutarnju  autonomiju,  ali  i  medju 
njima  ima  ta  razlika,  sto  su  Benediktinci  pod  uticajem  latinske  re- 
nesanse  mnogo  ranije  stall  prianjati  uz  latinstinu  negoli  Franjevci. 
Medju  posljednjima  ima  rijedak  primjer  nekog  fratra  Jakova  Belida, 
koji  se,  i  ako  je  bio  glagoljas,  odlikovao  osobitim  znanjem  tako,  da 
mu  je  general  citavog  reda  podijelio  pravo,  da  gdje  mu  drago  moze  u 
razlicnim  naukama  poucavati  klerike-glagoljase,  zacijelo  i  u  jeziku 
staroslovenskom  i  u  glagolskom  pisanju  (1490.).  Inace  su  tu  vjestinu 
mladici  usvajali  ponajvise  privatnim  nacinom  od  starijih  popova, 
stojeci  kod  njih  u  sluzbi,  kadikad  zacijelo  s  nadom,  da  ce  ih  jednom 
zamijeniti.  Bilo  je  i  samouka.  Tako  fra  Simun  Klemenovic  govori 
sam  o  sebi  (god.  1511.).  da  nije  dostojan  imena  ,,pisac  ni  pod 
piscem  pisac",  jer  ,,ne  ucih  bo  se  pri  mestru  piscu  pisati  ni  od 
pisca  prijah  nauka  nijedno  slovo  uciniti  ni  po  cloviku  nijednom",  — 
i  opet  je  upravo  njegovo  pisanje  bilo  vrlo  lijepo.  Njegov  primjer 
slijedi  Simun  Glavic  Sibencanin,  govoreci  o  sebi  :  ,,Znate,  gospodo 
redovnici,  da  ni  se  ucih  pisati  ni  pri  mestru  stah  ni  pri  pisah  nig- 
dare"  (1529.  god.). 


26 

Ako  sad  zapitamo,  kakova  je  radnja  zanimala  hrvatske  glago- 
jase  u  torn  razdoblju,  odgovorit  ce  nam  jasno  i  tacno  ostatci  njihova 
do  danas  sacuvana  rada,  koji  se  sada  mogu  naci  izbrojeni  u  Milce- 
licevoj  bibliografiji.  Taj  nam  bibliografski  pregled  svjedoci,  da  je 
devet  desetina  svega,  sto  se  tada  pisalo  i  prepisivalo,  cesto  s  velikim 
trudom,  koji  je  mogao  trajati  po  nekoliko  godina,  sluzilo  potrebama 
crkve,  u  kojima  se  sluzba  obavljala  na  osnovu  glagolskih  knjiga. 
To  su  dakle  bill  misali  i  brevijari.  Sadrzina  misala  nije  tako  vazna 
kao  brevijara,  u  kojima  dolazi  vise  opsirnih  komada  iz  svetog  pisma 
Starog  i  Novog  zavjeta,  te  se  vec  sada,  i  ako  su  te  knjige  slabo  proucene, 
zna,  da  je  u  starijim  rukopisima  kadikad  ostao  biblijski  tekst  pun  ar- 
haizama  u  oblicima  i  rijecima  starog  jezika,  u  kojem  se  vjerno  ogleda 
spomen  prvog  prijevoda  sa  grckog  originala,  dok  se  u  rukopisima 
nesto  kasnijeg  vremena  na  svakom  koraku  pomaljaju  pokusaji  preina- 
civanja  starog  teksta  i  njegova  dotjerivanja  prema  latinskoj  vulgati 
sv.  pisma.  Isto  se  tako  i  u  lekcijama  iz  homilija  crkvenih  otaca  mogu 
naci  redom  tekstovi  duboke  starine  u  prijevodu  sa  grckog  originala, 
a  uz  njih  noviji,  nedavno  izradjeni  prijevodi  s  latinskog  teksta.  I  tu 
se  opet  vidi  cas  dobro  poznavanje  latinskog  jezika,  cas  velika  nevje- 
stina  u  prijevodu.  Potanje  proucavanje  iznijet  ce  na  vidjelo  zanimljivih 
stvari,   sto  pokazuju  vec  sada  prvi  pocetci  takovih  studija. 

U  glagolskoj  bibliografiji  Milceticevoj  nabrojeno  je  dvanaest,  sto 
sasvim  potpunih  sto  s  nekim  neznatnim  nedostatcima  sacuvanih  ruko- 
pisnih  misala,  medju  kojima  bit  ce  i  starinom  i  sadrzajem  najznat- 
niji  Misal  kneza  Novaka  od  godine  1368.  Ja  sam  ga  proucavao 
u  vezi  sa  Misalom  Hrvojinim  i  sa  prvim  stampanim  izdanjem  od 
g.  1483.,  koje  na-nj  toliko  nalici,  kao  da  je  po  njemu  prigotovljeno 
bilo  za  stampu.  Misal  Novakov  cuva  se  u  carskoj  beckoj  biblioteci 
pod  brojem  slav.  8,  kod  Milcetica  pominje  se  pod  br.  9.  na  str.  28 — 29, 
ali  zacudo  glavni  zapis,  gdje  se  govori  o  knezu  Novaku,  nije  ovdje  pre- 
stampan.  Nekako  istodoban  s  njim  bit  ce  onaj  rimski,  sada  u  Vati- 
kanskoj  biblioteci  cuvani  misal,  sto  su  ga  jedni  stavljali  u  g.  1371M 
drugi  u  g.  1387.,  a  uistinu  bit  ce  postao  svakako  prije  1387.  godine  ; 
koliko  prije,  nije  lako  red.  Kod  Milcetica  dolazi  na  str,  31 — 33.  pod 
br.  II  i  u  Dodatku  na  str.  507—511.  Svi  ostali  misali  spadaju  u  pet- 
naesto  stoljece.  Za  neke  kaze  Milcetic,  da  su  vrlo  lijepo  kaligrafski 
pisani  sa  mnogo  ornamenata,  osobito  oko  pocetnih  slova.  Najstariji 
medju  njima,  mislim,  da  je  Misal  Hrvojin,  koji  je  postao  negdje  prvih 
godina  XV.  stoljeca.  O  njemu  ima  posebna  dragocjena  monografija, 
oko  koje  su  radili  Thalloczy,  Wickhoff  i  ja.  Kuda  je  poslije  taj  rukopis 


27 


•dTTOU ii?^!.«"i'tf  ifcrjnH)!!) (^jo^jfliu^  ■ 
unsaaaife  t»3iBBis|,i  ^i-jflmatas- 

ajbiu3?&a  iibaa,obi(  ]irjjTrijy5" ' 

ffci.aa  iiifiQr'ainiaj  i|»sX}  uiiD* 

tn«  iM3 12^3  K*:)M  xflwa  ipA 
)l^inarA  i^it  D80dhfLS^i  SMiS  M 

Kfraura  l'3pBaaDDB0b3BlS3^]P» 


Pocetak  Hrvojina  Misala. 


28 

dospio,  sada  se  ne  zna  ;  propao  zacijeio  nije.  Po  spoljasnjem  vidu 
hvale,  da  je  krasan  jedan  misal  od  g.  1456.,  koji  se  sada  nalazi  u  Vrb- 
niku,  a  pisan  je  u  Senju,  kod  Milcetica  pod  br,  4,  na  str.  15 — 18.  Ima 
jos  jedan  Vrbnicki  misal,  kod  Milcetica  pod  br.  5,  na  str.  18 — 20.  ; 
misli  se,  da  je  napisan  g.  1463.  ;  a  u  Rimu  ima  jedan  stariji  misal 
od  god.  1435.,  pisan  u  hrvatskoj  Lici  ;  kod  Milcetica  on  dolazi  pod 
br.   10  na  str.  29 — 31.  i  u  Dodatku  na  str.  516 — 520. 

Uz  ovaj  neveliki  broj  potpunih  primjeraka  ima  medju  frag- 
mentima  mnogo  takvih  komada,  sto  vecih  sto  manjih,  koji  su  zacijeio 
nekoc  sacinjavali  dijelove  potpunih  misala.  Istina,  gdjekoji  je  frag- 
menat  tako  neznatan  i  tako  neodredjene  sadrzine,  da  se  bez  detaljnog 
proucavanja  ne  moze  tacno  kazati,  kakova  je  upravo  bila  knjiga,  od 
koje  se  onaj  komad  sacuvao,  da  li  misal  ili  brevijar  ili  nesto  trece. 
Mislim  ipak,  da  se  smije  sa  prilicnom  sigurnoscu  ustvrditi,  da  od  onih 
176  fragmanata,  sto  ih  Milcetic  nabraja  i  ukratko  opisuje,  nekih  sez- 
deset  predstavlja  komade  od  misala.  A  bez  sumnje  nije  to  sve. 

Jos  je  veci  broj  rukopisa  sa  sadrzinom,  koju  danas  jednom  rijeci 
prisvajamo  brevijarima.  Dr.  Josip  Vajs  podvrgao  je  analizi  jedan 
takav  brevijar,  koji  se  moze  nazvati  upravo  najstarijim,  jer  ce  biti 
valjda  iz  pocetka  XIV.  stoljeca.  Nalazi  se  u  Vrbniku,  kao  Vrbnicki 
casoslov  I.  Milcetic  spominje  ga  na  str.  53 — 56.  pod  br.  9.  U  njegovoj 
je  bibliografiji  opisano  brevijara  potpuna  opsega  u  svemu  dvadeset 
i  dva.  Uz  onaj  prvi  Vrbnicki  dolaze  isto  ondje  jos  tri  druga,  od  kojih 
jedan  odnose  ka  godini  1391.,  drugi  (t.  j.  po  redu  cetvrti)  bit  ce  po 
mojem  misljenju  jos  stariji  od  ovoga,  dakle  iz  druge  polovice  XIV. 
stoljeca,  a  treci  (i  po  redu  treci)  stavlja  se  u  XV.  stoljece  (kod  Milce- 
tica pominju  se  pod  brojem  10 — 12.).  S  navedenom  godinom  ima  jos 
iz  XIV.  stoljeca  jedan  brevijar  u  Rimu  (g.  1379.),  i  poznati  golemi 
brevijar  Vida  Omisaljskog  od  g.  1396.  u  carskoj  biblioteci  u  Becu 
(kod  Milcetica  su  opisani  pod  brojevima  18 — 19.  i  17.).  U  XIV.  sto- 
ljece stavljaju  napokon  i  tako  zvani  Pasmanski  casoslov,  koji  se  danas 
nalazi  u  sveucilisnoj  biblioteci  u  Zagrebu  (kod  Milcetica  na  str.  41 — 42., 
pod  brojem  4,),  i  onaj  brevijar,  sto  se  cuva  u  arkivu  kaptola  crkve 
sv.  Petra  u  Rimu,  koji  je  opisan  kod  Milcetica  u  Dodatku  na  str.  535 — 536. 
Petnaestomu  stoljecu  pripada  ih  nekoliko  s  poznatim  godinama  po- 
stanja,  medju  njima  dva,  pisana  nekoc  u  Istri,  sada  su  u  Ljubljani : 
jedan  prije  g.  1427.,  drugi  prije  g.  1444.  (kod  Milcetica  pod  br.  15.  i 
16.)  ;  jedan  ima  sada  u  kaptolskoj  biblioteci  u  Zagrebu  od  g.  1442. 
(kod  Milcetica  br.  7),  jedan  u  Moskvi  od  g.  1443.  (nije  usao  u  Milceti- 
cevu  bibliografiju  pod  posebnim  brojem)  ;  u  Novome  Vinodolskom  prvi 


29 


Mjesec  maj   (alegorija)c 
Iz  Hrvojina  Miiala. 


Novljanski  casoslov  stavlja  se 
kod  Vajsa  u  god.  I459-  (kod 
Milcetica  nije  navedena  ova 
godina,  br.  13),  jedan  zagre- 
backi  iz  kolekcije  Kukuljevi- 
ceve  ima  godinu  1470.  (Mil- 
cetic  br.  2),  drugi  je  od  god. 
1485.  (Milcetic  br.  3)  i  treci 
od  g.  i486.  (Milcetic  br.  6)  ; 
od  godine  1485.  ima  jedan  u 
Rimu  (kod  Milcetica  br.  20,  i 
u  Dodatku  na  str.  526 — 527.), 
napokon  drugi  Novljanski  ca- 
soslov stavlja  se  postanjem 
svojim  u  godine  1484 — 1495- 
(kod  Milcetica  na  str.  62 — 65., 
br.   14). 

Sadrzina  brevijara  pruza'^mnogo  bogatiju  gradju  negoli  misali 
ne  samo  za  tekstove  svetog  pisma  Starog  zavjeta,  vec  i  za  prijevode 
svakojakih  homilija,  zivota  svetaca  i  razlicitih  prica,  kadgod  cak 
apokrifnih.  Proucavanje  ove  sadrzine  jedva  je  i  pocelo  :  dosada  se  naj- 
glavnije  oko  tekstova  biblijskih  kretahu  potrazivanja  Nachtigala,  Mi- 
chajlova  i  osobito  dra.  J.  Vajsa.  Na  ono  malo,  sto  je  uslo  nekoc  u  moje 
,,Primjere",  vec  se  i  zaboravilo.  K  citavim  rukopisima  valja  pribrojiti 
jos  i  veci  dio  onih  fragmenata,  sto  se  spominju  kod  Milcetica,  u  koliko 
se  moze  dokazati,  da  su  ostatci  nekadasnjih  casoslova.  U  brevijare 
ulaze  jos  sad  citavi  tekstovi  sad  komadi  psaltira.  Odvajkada  citanje 
brevijara  pociva  na  psalmima,  samo  sto  u  starim  glagolskim  casoslo- 
vima  psaltir  kadgod  stoji  na  pocetku  teksta,  kadgod  u  sredini.  U  brevi- 
jarima  br.  2.  4.  6.  22.  kod  Milcetica  dolaze  psalmi  u  sredini,  u  brevi- 
jarima  br.  13.  14.  na  kraju,  u  brevijarima  br.  19.  i  5,  na  pocetku.  Ova  je 
razlika  za  istinu  tek  prividna,  jer  i  gdje  je  psaltir  u  sredinu  smjesten, 
obicno  mu  je  mjesto  ispred  Commune  sanctorum,  ili  makar  ispred 
Proprium  sanctorum,  ali  svakako  poslije  Proprium  de  tempore.  U  ruko- 
pisu  Ljubljanskom,  koji  je  kod  Milcetica  opisan  na  str.  85.-86.,  stoji 
psaltir  na  pocetku,  a  za  njim  slijedi  nesto  iz  misala  i  rituala.  Najznat- 
niji  je  psaltir  Lobkovicev,  koji  bijase  napisan  g.  1359.  u  Senju  (pisac 
zvase  se  Kirin);  u  njemu  stoje  na  pocetku  psalmi,  a  iza  njih  jos  Com- 
mune sanctorum.  Valjavec,  podvrgav  svestranoj  analizi  tekst  psalama 
po  rukopisima  hrvatske  redakcije,  nijeimao  pri  ruci  Lobkoviceva  teksta, 


30 

ve6  samo  Novljanske  brevijare,  zagrebacki  Pasmanski  i  dva  brevijara 
iz  Kukuljeviceve  kolekcije.  Sasvim  posebno  mjesto  spram  svih  psal- 
tira  zauzima  rukopis  becke  biblioteke,  kod  Milcetica  na  str.  84. — 85., 
koji  je  g.  1463.  napisao  pop  Petar  Frascic  u  Lindaru  u  Istri.  To  je  tekst 
psalama  s  tumacenjem  upravo  onim  istim,  koje  dolazi  u  cirilovskim 
psaltirima  Bolonjskom,  Pogodinskom  i  t.  d.  (nastampano  u  mojem 
izdanju,  a  grckog  teksta  jos  dosada  nije  nitko  izdao;  kod  mene  ima 
prijepis  prigotovljen  za  stampu).  Koliko  ja  znam,  ovog  tumacenja  i 
nema  u  latinskom  prijevodu,  ono  je  dakle  prepisao  Frascic  s  nekog 
psaltira  kirilovskog  ili  mozda  cak  glagolskog  pisma,  koji  bjese  upravo 
namijenjen  istocnoj  crkvi.  Time  se  i  opet  posvjedocuje  starinska  veza 
izmedju  stare  glagolske  literature  hrvatske  i  knjiga  istocnjackih. 

Ima  i  drugacijih  izuzetaka  od  obicnih  misala  i  brevijara.  Zname- 
niti  Reimski  rukopis,  kojega  romanticke  historije  nepotvrdjene  u  svim 
pojedinostima  ne  treba  ovdje  ponavljati,  donosi  u  svojem  glagolskom 
dijelu  lekcionarij,  sastavljen  od  perikopa  iz  evandjelja,  iz  djela  apo- 
stolskih  i  poslanica,  i  iz  Starog  zavjeta.  Obuhvata  najglavnije  praznike 
pocevsi  od  Cvjetnice  do  Blagovijesti,  u  tome  se  broju  spominju  Kiril 
i  Metod,  Veceslav,  Prokop  i  sv.  Jeronim  s  opatom  Benediktom.  Taj 
izbor  daje  knjizi  hrvatsko-ceski  lokalni  karakter.  Vrijedan  je,  da  se 
spomene  jos  i  rukopis  Pariske  nacionalne  biblioteke  (kod  Milcetica 
br.  23.  na  str.  80. — 81.),  koji  je  sastavljen  negdje  potkraj  XIV.  stoljeca 
te  sadrzi  sprijeda  psaltir,  dalje  iz  brevijara  Commune  sanctorum,  neke 
mise  i  ritualne  stvari  i  najposlije  vise  duhovnih  pjesama,  sto  ih  je  stam- 
pao  Vajs  uStarinama  XXXI.  (u  Milceticevoj  bibliografiji  na  str  472. — 
473.).  Prakticnim  potrebama  kod  obavljanja  sluzbe  Bozje  bjese  nami- 
jenjen rukopis  Zadarske  franjevacke  biblioteke,  u  kojem  ima  i  Ijeto- 
pisnih  biljezaka  ;  sve  je  to  napisao  poznati  pisac  fra  Simun  Kleme- 
novic    pocetkom    XVI.    stoljeca   (u   bibliografiji   na  str.    95. — 100.) 

Ispred  mnozine  liturgijskih  rukopisa  gotovo  iscezava  sva  ostala 
sadrzina  glagoljaskih  radova  u  tome  razdoblju.  To  su  od  cesti  prijevodi 
citavih  latinskih  djela,  od  cesti  kompilacije  iz  razlicnih  knjiga,  posakup- 
Ijene  u  zbornike,  koji  bi  svojom  mjesovitom  sadrzinom  trebalo  najprije 
da  svrate  na  se  paznju  nauke.  U  prvi  red  spada  medju  ostalima  ono 
,,Zrcalo",  sto  ga  g.  1445.  napisao  ili  prepisao  djakon  Luka  za  popa 
Grgura  u  Vrbniku,  sada  se  rukopis  cuva  u  Rimu  (kod  Milcetica  na  str. 
202. — 203.).  Misli  se,  da  bi  to  mogao  biti  prijevod  djela  florentinskog 
nadbiskupa  Antonina,  ,,Specchio  di  coscienza";  da  li  je  tako,  ne  znam. 
Kazu,  da  u  prijevodu  ima  ceskih  izraza,  sto  bi  dovodilo  na  misao,  da 
je  taj  prijevod  izradjen  u  Ceskoj,  u  manastiru  Emausu  na  Slovanech. 


31 


/^y^^  J;.,,Vfc'^^.,  ^'dll^,  st^y^Vw"^ /iw^r'"' viip» 


»-Jtf^v»»><     aH'^?^^^; 


:s^4^.-.i^- 


i 


Prva   strana  Vinodolskog  zakona. 
Iz  rukopisa  u  kr.  sveuc.  knjiznici  u  Zasrebu. 


32 

Drugo  takove  vrsti  djelo  nosi  naslov  ,,Kvadriga"  od  g.  1493.  ;  sada  je 
rukopis  u  Becu  (kod  Milcetica  na  str.  204. — 207.),  pisao  ga  Simon 
Grblo  (koji  se  zove  i  Grbljic  i  Greblo  i  Grebljic);  valjda  je  i  to  nekakav 
prijevod.  Za  istog  Greblica,  rodom  iz  Roca  u  Istri,  znamo,  da  je  g. 
i486,  ili  1487.  napisao  i  knjigu  propovijedi,  po  imenu  „Kvarezimar', 
(sada  u  Vrbniku),  i  g.  1493.  jos  neko  „Tlmacenie"  muke  Isusove. 
I  to  ce  biti  po  svoj  prilici  prijevodi.  Medju  zbornicima  ima  jedan  u  Ku- 
kuljevicevoj  zbirci,  kod  Milcetica  na  str.  219. — 214.,  koji  se  sastoji 
od  mnogih  manjih  clancica  za  objasnjenje  crkvene  sluzbe,  crtica  iz 
biblijske  historije,  ima  i  apokrifnih  stvari  ;  to  bi  mogla  biti  domaca 
kompilativna  radnja  jednog  fratra  glagoljasa.  O  torn  je  rukopisu  pro- 
govorio  R.  Strohal  u  ,,Hrvatskoj"  broj  436.  (19 13.),  stavljajuci  ga  vec 
u  XIV.  stoljece  (kao  nekoc  Kukuljevic);  tu  dolazi  i  ona  prica  o  Troji, 
sto  sam  je  ja  vec  davno  nastampao  u  ,,Primjerima",  pa  treba  red,  da 
je  to  paralelni  tekst  onoj  glasovitoj  ,,Trojanskoj  prici",  sto  ju  je  izdao 
Miklosic  u  ,,Starinama".  Jedan  je  zbornik  Milcetic  prozvao  Ivanci- 
cevim  zbornikom  te  o  njemu  progovorio  u  XXIII.  knjizi  ,,Starina"  : 
i  tu  ima  mnogo  clanaka  poucnih,  pricanje  o  cudesima  Bogorodice, 
molitava,  pitanja  i  odgovora.  Jednakog  je  karaktera  po  sadrzini  Zbornik 
Zgombicev  (tako  ga  prozvao  Milcetic,  na  str.  258. — 262.),  u  kojem  se 
nasao  prijevod  Lucidarija,  o  kojemu  je  Milcetic  napisao  raspravu  u  ,,Sta- 
rinama"  XXX,  ali  najzanimljiviji  svakako  bit  ce  onaj  nekoc  Petrisov 
zbornik,  koji  sam  ja  imao  u  rukama,  dok  je  jos  bic  pozajmljen  Ku- 
kuljevicu,  te  iz  njega  stosta  prepisao,  dijelom  takodjer  izdao.  Sada 
je  taj  zbornik  nepristu paean  (gl.  kod  Milcetica  na  str.  271. — 272.). 
Jos  cu  spomenuti  Kolunicev  zbornik,  koji  je  sastavljen  g.  i486.,  a 
izdao  ga  Valjavec  g.  1892.  U  njemu  dolazi  isti  ,,kvarezimal",  o  kojem 
bijase  gore  rijec,  i  uz  to  traktat  o  sedam  smrtnih  grijeha,  koji  se 
nalazi  i  u  Ivancicevu  zborniku,  knjige  sv.   Bernardina  i  t.  d. 

Sve  je  to  bila  vrlo  slaba  i  mrsava  dusevna  hrana  za  hrvatske 
glagoljase  u  XV.  stoljecu,  kad  se  isporedi  sa  cvjetanjem  humanizma 
u  Italiji,  a  donekle  i  u  dalmatinskim  gradovima.  Hrvatski  pismeni 
Ijudi  onog  vremena,  koji  vecinom  nisu  znali  dobro  ni  latinskoga  ni 
talijanskog  jezika,  ostavljeni  sami  sebi,  bez  vise  nauke  i  obrazovanja, 
ogreznuse  u  uskom  horizontu  sredovjecnog  znanja.  Ako  nam  ne  im- 
ponira  sadrzina  njihovih  knjiga,  imamo  pravo  i  duznost  govoriti  s  po- 
stovanjem  o  njihovoj  marljivosti  u  pisanju  i  prepisivanju  rukopisa, 
o  velikoj  cijeni,  koju  su  vlasnici  takovih  knjiga  polagali  u  tu  svoju 
imovinu,  unoseci  od  stoljeda  u  stoljece  u  njih  svoja  imena  i  svakojake 
druge  biljeske 


33 

Najvece  svjedocanstvo  velikoga  znacenja,  sto  ga  je  glagolica 
imala  ne  samo  u  crkvi  vec  i  u  drustvenom  zivotu  barem  jednoga  dijela 
hrvatskog  naroda,  pruzaju  mnogobrojne  listine,  pisane  glagolicom 
a  narodnim  jezikom,  sto  su  se  od  cesti  u  poznijim  prepisima,  od  cesti 
u  izvornicima  sacuvale  pocevsi  od  XIII.  stoljeca.  Kad  je  pod  ugledom 
primjera  Safafikova  planula  vatra  odusevljenja  za  glagolicu  sredinom 
XIX.  stoljeca  u  Hrvatskoj,  odvazio  se  Ivan  Kukuljevic,  da  prikupi 
i  izda  glagolske  listine  u  posebnom  izdanju  originalnim  glagolskim 
slovima.  On  je  to  izveo  hvale  dostojnom  energijom  g.  1863.  Ali  steta 
muke  i  troska.  Danasnja  je  inteligencija  tako  odvikla  citati  glagolske 
tekstove,  da  je  i  ovo  izdanje  listina  bilo  slabo  uvazeno.  Zato  se  u  novije 
doba  Jugosl.  Akademija  odlucila,  da  drugo  izdanje  nastampa  cirilskim 
slovima,  od  ovoga  je  izdanja  g.  1898.  izisla  prva  knjiga.  Glagolske  listine 
nemaju  dakako  onog  znacenja  za  hrvatsku  historiju,  kao  cirilske  za 
srpsku  ili  bosansku,  jer  se  ponajvise  ticu  malih  stvari,  kao  darova 
crkvama  ili  manastirima,  kupovno-prodajnih  ustanova,  sudskih  pre- 
suda,  oporuka  i  razvoda  medja.  Ipak  se  i  u  tim  malim  izjavama  opcin- 
skog  i  drustvenog  zivota  tako  srdacno  ogleda  narodni  govor,  originalna 
dikcija,  da  time  postaju  ove  listine  vrlo  dragocjene.  A  gdje  su  se  poje- 
dini  akti  medjusobnih  odnosa  u  drustvenom  zivotu  zapisivali  narodnim 
jezikom  i  glagolskim  pismom,  ondje  su  i  povece  ustanove,  obvezatne  za 
citavu  jednuopcinu  ili  vise  njihu  nekoj  autonomnoj  vezi,  dobivale  oblik 
narodniu  jezikui  pismu.  Zato  imamo  vecodgodine  1288.  Zakon  vinodol- 
ski,  prvi  put  stampanu,,Kolu"  g.  1843.,  cesto  prestampavan  itumacen 
(kodMilceticanastr.  463.— 464.) ;  imamo  Statut  krcki  sa  ustanovama  iz 
XIV.  i  XV.  stoljeca,  isto  tako  izdan  vise  puta.  Na  Vinodolskom  zakonu 
osnivase  Statut  veprinacki,  ali  taj  spadavec  u  poznije  razdoblje.I  svece- 
nicki  redovi  imali  su  svoje  ustanove,  nanarodnomjeziku.  Tako  je  mana- 
stir  benediktinskiuRogovu(kod  BiogradauDalmaciji)  imao  svoj  glagol- 
ski  tekst  prijevoda  regula  benediktinskih,  koji  je  izdao  A.  Pavicu  ,,Stari- 
nama",  knj.  VII.;  rukopis  spada  potkraj  XIV.  ili  pocetak  XV.  stoljeca, 
jezik  prijevoda  pokazuje  vrlo  malo  uticaja  crkvene  slovenstine  na  narodni 
cakavski  govor;  kod  Milcetica  na  str.  381 — 382.  Razlicne  povlastice  fra- 
tara  minorita,  koje  su  g.  1502.  izisle  stampom  u  Mlecima  na  latinskom  je- 
ziku,  preveo  je  nekoliko  godina  kasnije  (1508.  ili  1513.)  poznati  fra  Simun 
Klemenovic  na  hrvatski  jezik  glagolskim  slovima  (kod  Milcetica  na  str. 
382^ — 387.).  Slicne  je  sadrzine  rukopis  fra  Petra  Milutinica,  koji  je,  cini 
se,  upotrijebio  prijevod  Klemenovicev(Milcetic  na  str.  388.— 391.) .  Upravo 
regule  Brace  trecega  reda  svetoga  Franje  dolaze  u  rukopisu  fra  Simuna 
Glavica  Sibencanina  iz  XV.  stoljeca  (kod  Milcetica  na  str.  391. — 396.). 

Branko  Vodnik :  Povijest  hrvatske  knjiievnosti.  3 


34 


■  i  -i  19-     ;T..- 


J'. 


-^  'A'^/ti 


■■'Vi 


rV:r^ 


177: 1 


}  ILl 


c:^JJi>. 


'Vf^ 


Jj««.     a-:^*'/''-^"*',  i 


,iL,..; 


UM 


..a^:. 


T  F 


/ 


'J  ■-.S^.^LDaU 


,u^  d.   ^,.^,.^^.c,,    .j..;i,,„ 


r^  /off  ^S   Y 

,^XiLj  JU  wtrsJkZ,,  ^^^o«<«^  ..,j1^^a.Sl  ,,,^^u 


Prva  strana  Istarskoga  razvoda  od  god.   1325. 
Iz  rakopita  u  kr.  aveuc.  knjiznici  u  ZaKrebu. 


3.  Razdoblje  glagolske  knjige  od  god.  1483. — 1630. 

to  je  dalje  vrijeme  odmicalo  i  s  njim  napredak  u  opcem 
obrazovanju,  to  se  jace  osjecao  nazadak  glagoljaskog 
svecenstva  prema  latinskomu,  kojemu  su  bile  na  uslugu 
i  skole  i  knjige,  cega  u  glagoljasa  nije  bilo.  Ni  otkuda 
ne  vidi  se  nikakve  pomoci,  da  se  tomu  zlu  doskoci.  Biskupi,  ve- 
cinom  tudje  narodnosti,  osobito  u  Istri,  zivo  su  osjecali  tu  nevolju, 
ali  nisu  znali  drugoga  lijeka,  nego  da  se  sto  na  uze  smanji  broj 
popova  glagoljasa  i  da  se  malo  pomalo  upute  u  latinski  jezik,  pa 
da  se  slovenska  sluzba  Bozja  pretvori  u  latinsku.  Da  bi  se  mogla 
i  slovenska  liturgija  usavrsivati  i  obogacivati  dobrim  knjigama,  o 
tome  nije  nitko  ni  pomisljao  vec  zato,  sto  univerzalni  latinski  ka- 
rakter  katolicke  crkve  nije  tomu  prijao.  A  medjutim  popova  gla- 
goljasa bilo  je  sve  vise.  Na  samom  otoku  Krku  —  taj  je  bio  Dorado 
glagoljastva  —  racunalo  se  god.  1527.  da  ih  je  bilo  oko  tri  stotine. 
Narod,  koji  je  privikao  sluzbi  Bozjoj  na  razumljivom  njemu  slo- 
venskom  jeziku,  —  stari  su  Hrvati  isto  tako  pamtili  slovensku  sluzbu, 
kao  jos  danas  prosti  narod  ruski  zna  naizust  crkvenu  sluzbu  ,,slav- 
jansku"  —  trazio  je  cak  u  inozemstvu,  gdje  se  u  povecem  broju  oku- 
pljao,  da  mu  se  to  dopusti.  Tako  se  zna,  da  je  bratovstina  sv.  Georgija 
i  Trifuna  u  Mlecima  trazila  i  napokon  dobila  to  dopustenje  g.  1510. 
za  dvije  crkve.  Inace,  upravo  u  gradovima  nije  se  lako  mogla  odrzati 
prosta  sluzba  glagolska  protiv  sjajnije  latinske.  Pod  kraj  XVI.  sto- 
Ijeca  (1593.)  bio  se  zametnuo  spor  izmedju  biskupa  puljskoga  i  ka- 
pitula  rijeckoga  radi  slovenske  sluzbe  Bozje,  koja  se  ipak  mogla  odbra- 
niti.  A  u  Zadru  bjese  god.  1566.  na  crkvenom  sinodu  opet  zakljuceno, 
da  se  samo  u  dvije  crkve  i  pod  osobitim  pogodbama  smije  obavljati 
slovenska  sluzba.  Nije  tu  bila  po  srijedi  samo  animoznost  narodna, 
vec  i  neko  posve  razumljivo  neuvizavanje,  sto  ga  obicno  izaziva  ne- 
ukost  i  prostota.  Krajem  XVI.  stoljeca  javlja  biskup  picanski  iz  Istre 
u  Rim,  da  su  u  njegovoj  biskupiji  sve  gotovo  sami  svecenici  ,,ilirski", 
koji  ne  znaju  nista  latinski  i  nemaju  drugih  knjiga  do  misala  i  bre- 
vijara  ;  on  moli,  da  im  se  pomogne  drugim  knjigama  (g.  1593.). 
Isto  se  tako  tuzi  biskup  porecki  (g.  1592.),  da  bi  sve  dobro  bilo,  kad 
ne  bi  samo  bio  veliki  broj  svecenika  glagoljasa,  koji  nemaju  van  kakav 
stari  brevijar  i  misal  s  malim  ritualom  i  nikakvih  drugih  knjiga  ;  u 
Rimu  valjalo  bi  da  se  pobrinu,  da  se  toj  nestasici  doskoci.  Biskup  je 
svoju  jadikovku  ponovio  i  g.  1596.,  ali  bez  uspjeha.  Poslije  triden- 
tinskog  koncila,  koji  je  medju  drugim  odlukama    izrekao,  da  se  imaju 


36 

ispraviti  crkvene  knjige,  —  papa  Pio  V.  zabranio  je  g.  1568.  latinske 
brevijare  i  g.  1570.  misale,  koji  nisu  odgovarali  novoj  ispravljenoj 
ediciji  —  bijase  polozaj  glagoljasa  jos  tezi.  Oni  su  za  nevolju  jednako 
citali  po  starome  misalu  i  brevijaru.  God.  1580.  zaiste  papa  Grgur  XIII. 
od  zadarskog  nadbiskupa  savjet,  kako  bi  se  toj  nevolji  doskocilo,  a 
u  koncilu  akvilejskom  od  g.  1596.  bi  zakljuceno,  neka  bi  se  potrazili 
postovani  i  uceni  Ijudi,  koji  znaju  taj  slovenski  jezik,  pd  da  izvedu 
potrebite  ispravke  ;  uz  to  se  svraca  paznja  Rima  na  to,  kako  bi  ,,ilirski" 
biskupi  duzni  bili  da  se  pobrinu,  da  barem  mladji  narastaj  njihovih 
svecenika  privikne  citanju  latinskih  knjiga.  Godine  1601.  tuzi  se 
biskup  porecki,  da  je  na  vizitaciji  svoje  biskupije  nasao  mnogo  ,,ilir- 
skih"  svecenika,  koji  osim  starog  stampanog  misala  i  brevijara  i  nekog 
malog  obrednika  rukopisnog  nemaju  nikakvih  drugih  ,,ilirskih",  a 
isto  tako  ni  latinskih  ili  talijanskih  knjiga.  U  toj  nevolji  da  je  odlucio, 
da  unapredak  ne  ce  nitko  od  njega  dobiti  tonsure,  koji  ne  umije  talijanski 
i  citati  talijanskih  knjiga,  te  prema  napretku  u  talijanskom  i  latinskom 
jeziku  da  ce  klericima  podjeljivati  manje  i  vise  redove.  A  na  pasto- 
ralnim  konferencijama  tko  nije  umio  dati  izvjestaja  na  talijanskom 
jeziku,  mogao  je  to  uciniti  na  hrvatskom,  ali  je  netko  drugi  morao 
to  prevesti  na  talijanski.  Tu  se  vec  vidi  tendencija  potalijancivanja. 
Tako  je  isto  pocetkom  XVII.  stoljeca  (1604.)  radio  biskup  picanski,  koji 
se  u  izvjestaju  u  Rim  hvali,  kako  je  mnoge  zupe  vec  polatinio,  kako 
ce  unaprijed  traziti  od  svakoga  znanje  latinske  gramatike  i  kako  je 
neke  klerike  odaslao  u  Ljubljanu  i  Gradac  k  jezuitima  u  skolu. 

U  takovim  prilikama  lako  moze  biti,  da  su  glagoljasi  u  velikom 
broju  dolazili  u  Zagrebacku  biskupiju,  a  isto  tako  u  Kranjsku,  bjezeci 
ne  toliko  od  Turaka,  koliko  od  Talijana,  koji  su  pod  zastitom  austrij- 
skih  i  mletackih  vlasti  preko  svojih  biskupa  talijanske  i  njemacke 
narodnosti  razgonili  neuke  i  siromasne  glagoljase  iz  njihovih  gnijezda. 
Tkalcic  je  u  svojoj  knjizi  ,,Slavensko  bogosluzje  u  Hrvatskoj"  (1904.) 
pobiljezio  po  arkivnoj  gradji  dosta  veliki  broj  glagoljasa,  koji  su  pri- 
sustvovali  zagrebackom  sinodu  od  g.  1574.  ili  su  kod  vizitacije  kotara 
gorickoga  g.  1596.  spomenuti  kao  glagoljasi,  da  i  ne  govorim  o  poje- 
dincima,  kojih  je  u  XVI.  i  XVII.  stoljecu  bilo  vrlo  mnogo.  Svi  su 
po  Tkalcicevim  i  Lopasicevim  izvorima  izbrojeni  kod  Jelica  u  , .Pontes 
historici  liturgiae  glagolitico-romanae"  (Veglae  MCMVL).  Koji  put 
nasao  se  kakav  ostatak  glagolskih  knjiga  (najvise  misala),  sto  su  ih 
ovi  glagoljasi  sa  sobom  nosili.  Sve  to  ne  dokazuje  nista  drugo,  nego 
hvalevrijednu  toleranciju,  sto  je  u  tom  pitanju  vladala  i  XVI.  i  XVII. 
stoljecu  medju  svecenicima  Zagrebacke  biskupije,  koja  je  inace  prizna- 


37 

vala  gospodstvo  latinstine.  Inozemstvo  ovih  glagoljasa  Zagrebacke 
biskupije  potvrdjuje  se  i  time,  sto  kod  mnogih  uz  ime  dolazi  jos  dodatak 
,,Dalmata"  ili  ,,natione  Dalmata"  ;  ima  i  dodatak  ,,a  partibus  mari- 
timis"  t.  j.  iz  Primorja,  jedan  nosi  pridjevak  Ninjanin  (kod  sv.  Nikole 
na  Zelini  1634.  g.  i  na  Lovrecini  1653.  g.),  drugi  Tovunac  (1636.). 
Ovaj  prosti  demokratizam  hrvatskih  glagoljasa  i  nehotice  izaziva 
simpatije,  dokazujuci  njihovu  veliku  strpljivost,  all  i  ustrajnost  kod 
svojih  starih  crkvenih  obreda  ;  mi  danas  mozemo  tek  sazaljevati  nji- 
hovu tesku  sudbinu,  sto  itn  nitko  nije  bio  sklon,  kako  su  to  zasluzili, 
da  bi  se  digao  niveau  njihova  znanja  i  obrazovanja. 

Ali  uza  sve  to,  sto  su  hrvatski  glagoljasi  puno  zaostajali  za  sa- 
vremenim  svecenstvom  latinske  knjige  i  nauke,  tehnicki  napredak, 
koji  se  pojavio  u  stampanju  knjiga,  vrlo  se  brzo  sa  susjedne  Italije 
saopcio  i  njima.  Vec  godine  1483.  izadje  prvi  glagolski  misal  u  uglednom 
izdanju  talijanske  tipografske  vjestine,  stampan  zacijelo  u  Mlecima, 
i  ako  nije  mjesto  stampe  nigdje  naznaceno.  Koliko  je  dosad  poznato 
primjeraka  ove  rijetke  knjige,  nijedan  nema  nikakova  posebnog  na- 
slovnog  lista  ;  valjda  ga  nije  ni  bilo.  Knjiga  izgleda  kao  da  nije  do- 
tjerana  do  kraja,  jer  su  za  pocetna  slova  ostavljeni  prazni  prostori. 
Nema  nikakva  predgovora,  nikakva  dopustenja  duhovne  vlasti.  Tako 
ne  znamo,  tko  se  upravo  trudio  oko  ovog  posla.  Mozemo  samo  reci, 
da  je  karakter  slova  ovog  izdanja  vrlo  lijep,  izradjen  prema  najljepsim 
pergamenim  rukopisima  XIV.  i  XV.  stoljeca.  Nijedno  potonje  izdanje 
nije  tako  ugledno,  kao  ovo,  sve  dok  nije  Safafik  obnovio  glagolska 
slova  u  Pragu  polovicom  proslog  stoljeca,  upravo  po  uzoru  ovog  prvog 
izdanja.  Moze  se  dakle  reci,  da  je  izdanje  1483.  godine  stilom  slova 
ozivjelo  opet  u  XIX.  stoljecu. 

Ali  nije  samo  s  tipografske  strane  ovo  izdanje  znamenito,  vec  i 
njegova  sadrzina  pokazuje  pravilni  crkveni  jezik  hrvatskog  tipa.  Re- 
daktor  misala,  nepoznata  nama  licnost,  bijase  svakako  vrlo  dobar 
poznavalac  starog  jezika  te  je  umio  vjesto  odabrati  rukopis,  koji  ce 
mu  posluziti  za  osnov  izdanja.  A  vec  je  receno,  da  je  stampanomu 
izdanju  zacudo  jednak  misal  kneza  Novaka  od  g.  1368. 

Do  nedavno  nije  se  znalo,  da  je  nekoliko  godina  nakon  ovog  prvog 
izdanja  opet  bio  stampan  jedan  glagolski  misal  godine  1494.,  ovaj  put 
na  domacem  zemljistu  u  Senju,  drugim  slovima,  sitnijim  i  manje 
uglednim,  u  formatu,  koji  upravo  ne  pristaje  za  misal  kao  knjigu, 
sto  se  stavlja  na  oltar  i  tako  iz  nje  cita.  Ovo  je  manja  knjiga,  koja  se 
drzi  u  rukama  te  lako  tura  u  dzep.  Cini  se,  kao  da  su  domaci  Ijudi, 
koji  su  se  trudili  oko  ove  knjige,  taj  skromniji  format  drzali  podesnijim 


38 


aWOOtlHO  rt'iX'n'Hilftrli  l^^A^SFS 

SifeiDs'amiHi  ©oSD'tf  d  sj'S'uao  mbxa 
s^ffbx  •ffini'vi  IpiibiSia  tfSJrrbE  ODrTi 

'Qi  WXFl  iliaS'DD'Vrli  ©jf  mF0F80-3L'V 
'SUU'Vi  UbX^lfiOflS  iFffbdllO  £  *^3 

^.£a  [lo^Bik)  miBLFSid!  pif]9[ni2 
DijaFrliaS'S'o&iliJ^aDrliLas^iiniJili  a 

fi'DD'Vrli  f^UbS  WgFI  QfllfflllE  ffhF'  8 
nbrfiaifioilO  Fffbrftia  l^m'SUUiB  Ob 

ili^o  fDswEvyoFES'nDombxa  83013 
S'^.EftiuoF8airh3'3i  BbFX  n^inoirax^ 
a-ffnno^di  FOiibX^  m?;5>2  omap'tf  x? 

3)  ^ihflflBOllIlE;*!'  FEl^bdtlrfi  QiifTioaa 

/!F8a?t^o  DJi'D'^aDa)  dh/a  5  ff  jum 

OIIDWO  QflMB^nnfi  <fl?<j2)ni]'5>0|IIfii 

irfitf  0  j<iaiiiioira  twoFO  Aix-ffo-ip 

vo  Mas  rdiiD  siuoDifi^it  muhnrd'o'ini 

maHBCfa  0098  ^obStf 3801)3  f3faa<9an8iib3 
ini<?3  '^la  •  nnsoDs  omras  9«8  o.Aihd^s/HS  s 
eoDih^oihrtii  muiasmi  sifi9«8ft(3.QiIti[ii]rfi 
&A2^0  Iffa-afDOOni  OD^ihODE^D 
/ODSiiiHi  $«8>i^^(v-  ?3lS^^>tnnnb3in)93>[n]3 

|2-  Fgbifta  83^tM  obataHfOFga' 
yrfioDFiibiftD  ffltas'B'iraiift  J^qdb  irh 


nbsilixujs'ama  ans'om  mb'ssub,  l'v 
X  ©Sai3ilinDaDmiai5ili'tf©o  ^«9 
0  i^f  subs  ifia-ffavi  ^s  ^xilfis  op 
Sjpsi&miiSsaDodbsAajp  fmi^ 

^aj<3i  FiDsidi  [Uffi^^iifi  nSeajps 

njDSidSmiianyD'O  scSt^ajp  g^erfiim 

^5  Din  E^  flU]  ihlritrli  /.bSSSPrliFaM 
%0^[J11J  FWJJjiJfio  l-ffFrli 

QES'iinrhaDS- f  Fot^aii^iib 
'^os'[R]>Fiuas'[n©FEo  F§^o?oini 
ihocataQDrfifciarti-  yawi  s^foftfli 

miBlfbrii  OIlrhMFjIifi'  SaK^dllfii'VfiM'ff 
0  QfliatS^Efii  <9Dnrh  Si4a  Ubrli  ODilh 

Fotf^ffi^a^fliPiiFffi  Jdacrb&ti^Xka 
ftii^o^dba  ^^ifeaQDffiFxomi  fx[u 
8BiF9[mi]anii-F8<n>ai]siniairbB>BFX3 
(\\  Fo«S'8'5'iniaanrfiM5?  gFOFifiODyffon 

p  FS^rhoHE^ODp  v^rhstedfaSi'Vfi 

<V190XS»>i«i^«  FUJ8ftll*lpfi.- qp«« 
d6[niSW3KDD3  9«8  •  ?3[d<5>aD8ab3(iii93.  mia 
um  rrairaD  ^  <3*rhiK8<M8  8<ffaDrfi^U!ii<Mi  ono 
a8mi  fHis«8m3-ifiBi  rita-TT  ooafifami  9«8(H 
sdfaaQoni  anafljp  8QfnHi93C83  ra  q&  mufa  e 

nl^^2inj5[!D!  PnFMFXa  aiifi»dfa 
F'VS  gafldbSFS-SOD^tUIBi^ 
jlfTjdiEFrf^^I  ODS^rfi  B^iX-^aM 
[nU^iftlS'tf  OFgOMi  PuS^iii  ^brh  XQiBl 
F'.^ffrh^EJiiTlijP'tfEmi  ««-^2rtli  l-D^ofi 

ffi 


PoSetak  Misala  itampanog  u  Mlecima  god.   1483. 

Iz  kr.   sveuc.   knjiznice   u  Zagrebu. 


39 

za  tadasnje  prilike.  Slova  dobise  iz  Mletaka,  a  zacijelo  i  slagaca,  ali 
brigu  i  trosak  oko  izdanja  preuzese  domaci  Ijudi,  dva  kancnika  senjske 
crkve,  Blaz  Baromic  i  Silvestar  Bedricic  i  uz  njih  zakan  Caspar  Turcic. 
Na  kraju  se  knjige  kaze,  da  je  ovaj  misal  svrsen  7.  augusta  1494.  godine, 
za  kraljevanja  kralja  ugarskoga  Ladislava  i  za  vladanja  u  Rimu  pape 
Aleksandra  VI.  Jedan  se  primjerak  ove  rijetke  knjige  nalazi  sada  u 
Budimpesti  ;  opisao  ga  Asboth  na  madzarskom  jeziku  i  u  mojem 
,,Archivu".  Vidi  se,  da  je  ovo  izdanje  misala  imalo  za  podlogu  nekakav 
drug!  rukopisni  tekst  te  se  nije  drzalo  prvog  mletackog  izdanja  od 
g.  1483.  Sada  se  zna,  da  je  isti  Blaz  Baromic  vec  godinu  dana  prije 
i  to  u  martu  g.  1493.,  nastampao  jos  jednu  knjigu,  koja  je  onaj  cas  za 
crkvenu  sluzbu  glagoljasa  bila  vrlo  potrebita,  a  to  je  Brevijar  sa  dodanim 
na  kraju  Ritualom.  Za  ovo  izdanje,  kojega  se  jedan  primjerak  sada  na- 
lazi u  Zagrebu,  prica  se  u  epilogu,  da  je  stampano  u  Mlecima  (v  Bne- 
cih),  u  tipografiji  poznatog  Andrije  Thoresani  de  Asula,  a  nas  ,,pre" 
Blaz  Baromic  nadzirase  stampanje  kao  korektor.  Kako  se  to  ima 
razumjeti  ?  Sva  je  prilika,  da  je  kanonik  Blaz  Baromic  upravo  toga 
radi  i  posao  bio  u  Mletke,  da  stampajuci  ondje  brevijar  izuci  novu 
tehniku  stampanja  knjiga,  pa  kada  se,  svrsiv  taj  posao,  u  martu  1493. 
godine  vratio  u  Senj,  mogao  je  ovdje  nastaviti  jednaki  posao  slovima 
dovezenim  iz  Mletaka.  To  je  bio  pomenuti  misal,  a  uza-nj  godine  1496. 
jos  jedna  mala  knjizica,  koju  je  opisao  Milcetic  u  ,,Starinama",  knj. 
XXIII.,  to  je  ,,Spovid  opcena",  prijevod  neke  latinske  knjizice,  sto 
ju  je   preveo   Jakov  Blaziolovic. 

Ovaj  cas  nije  poznato,  da  li  je  jos  stogod  bilo  stampano  krajem 
XV.  stoljeca  u  Mlecima  ill  u  Hrvatskom  Primorju.  Ali  ta  nova  vjestina 
i  njena  ocita  velika  korist  privukla  je  odmah  pocetkom  XVI.  stoljeca 
neke  domace  Ijude,  to  one  iste  to  druge,  da  nastave  stamparsku  radnju 
glagolskim  slovima.  Silvestar  Bedricic,  koji  je  uz  Baromica  spomenut 
kao  izdavac  misala  od  1494.  godine,  stampao  je  g.  1507.  u  Senju  ,,Na- 
rucnik  Plebanusev",  prijevod  knjizice  na  latinskom  jeziku  ,,Manipu- 
lus  curatorum",  a  iste  godine  izadjose  jos  ,,Mirakuli  slavne  dive  Marie", 
i  toje  prijevod  na  hrvatskom  jeziku.  ,,Narucnik"  moze  se  nazvati  vrlo 
potrebitom  prakticnom  knjigom  za  glagoljase,  zato  se  i  kaze,  da  su 
mnogi  redovnici  i  gospoda  molili  Bedricica,  da  se  prihvati  toga  posla, 
a  prijevod  izradise  nekoliko  redovnika  i  doktora  ,,nasega  jezika", 
,,kih  imena  ne  izricu  se  za  uklonit  se  tasce  slave".  Korektorima  se 
pominju  dva  kanonika  senjske  crkve,  Urban  iz  Otocca  i  Tomas  zakan. 
Stampar  bjese  neki  Grgur  Senjanin,  koji  je  narocito  toga  radi  dosao 
iz  Mletaka,   gdje  je   izucio   tipografsku  tehniku.   Valjda  je  kod  svih 


40 


p 

■  !>;  SO;*' i'Jtjr.*'-'    i*  ■•>  ■  ■■"■•-' 

i.8 .  SiiiU  ta£<t^&ff&.8b!>iAiHlUH-fv'^^« 

>-|\  SI'JS  '.Ti'fC:  ivaiftlHK.a,r.Bl.t'  •?-  « 


f^S^aUL'-nhWti-Wilsh  JiJl'H  ^:>i'•S  '^■Hj'.v- 


St  liar  C  5  3^'i!iS3*?lt/a9#3*r«» 

i  "  J-JIj  !t'S  I'.lIbS  i';iif.i  ;'.S:{a 

gk'  ilJ  *?3'f-a  /ilia's  '/ui»H.'  i-uot!*- 

<t  Cur  ♦«  'i-  ,'.liv»'«i^  [niji5<3?*a  frtip! 


^s,  ,5.  ,>    5}.  ^>  .ja.  •*•  '^- 

WtxMm  -^  *  fttlfli  J ;  vS? 


=^lr4^ 


Posljednja  strana   Misala  stampanog  u   Senju  god.   1494. 
Iz  Nar.  madzar.  muzeja  u  Budimpesti. 


41 

knjizica  1507.  i  1508.  godine  glavni  posao  oko  stampanja  bio  u  njegovim 
rukama.   Sama  tipografija  bjese  smjestena  u  kuci  Silvestra  Bedricica. 
Silvestar    Bedricic    zasluzuje    kao    izdavac    hrvatskih   glagolskih 
knjiga  svako  priznanje;   steta  sto  se  o  njegovu  zivotu  inace  ne  zna 
nista  izblize,    samo   se  na  izdanjima    god.    1508.    (,,Korizmenjak"  i 
,,Tranzit")   i  na  izdanju  misala  od  godine  1509.  opet  nalazi  njegovo 
ime,  jer  su  sve  te  knjige  stampane  u  Senju  u  njegovoj   kuci,  njegovim 
slovima.  Kao  pomagaci,  sto  su  uza-nj  i  oko  prijevoda  radili,  spominju 
se  i  opet  kanonici   Urban  iz  Otocca  i  zakan  Tomas.  Ali  tu  i  prestaje 
njihovo  spominjanje,  jer  u  prvoj  knjizi,  sto  je  dosla  na  red  iza  izdanja 
od  g.  1507.  i  1508.,  —  a  to  je  bio,  koliko  se  sada  zna,  opet  jedan  misal 
od  godine  1528.   —  nema  vise  govora  ni  o  Senju  ni  o  Bedricicu,  vec 
je  ovo  novo,  po  redu  cetvrto  izdanje  Misala,  stampano  kao  i  prvo  u 
Mlecima,    u  tipografiji    Bindoni    i    Pasini,    nastojanjem    fratra    Pavla 
Modruskoga.  Ono  i  sadrzinom  ponavlja  prvo  izdanje  s  nekim  dodatcima. 
Ne  prodje  nekoliko   godina  te  je  i  opet  g.  1531.  biskup  modruski  Simun 
Kozicic,    rodom    Zadranin,    izdao   jedan   misal,    ovaj    put   na   Rijeci, 
,,v  hizah  svojega  prebivanja",  a  stampari  dodjose  valjda  iz  Mletaka, 
kuda  je  on  posao  bio  g.  1530.,  i  to   dva  Talijana  rodom  iz  Brescie. 
Ja  sam  nekoc  u  mladim  godinama  imao  priliku  isporedjivati  ovo  iz- 
danje s  prvim   od  g.  1483.  —  za  druga  ili  se  nije  znalo  ili  ih  nije  bilo 
u  Zagrebu  —  te  sam  opazio,    da  je  jezik  rijeckog  misala  mnogo  po- 
hrvacen,  inace  je  izdanje  u  maloj  cetvrtini,  sa  sitnim  i  uglednim  slo- 
vima, vrlo  prijatno  (dovrseno  je  stampanje  27.  aprila  153^-  §•)•  Ko- 
zicic je  stampao  jos  neke  knjizice,  kako  sam  kazuje  u  jednom  pred- 
govoru.  Mi  znamo  za  Oficij  blazene  djevice  Marije  (nastampan  15.  de- 
cembra  1530.)  i  za  ,,Zitije  rimskih    arhijerejov  i  cesarov"  (1531-  g- 
15.  maja).  Ovo  posljednje  djelo  nije  upravo  liturgijska  knjiga,  vec  je 
namijenjeno   glagoljasima,   da   znadu  nesto   iz  historije,   kako   je   on 
shvacao.  U  predgovoru  govori  o  tome,  kako  mu  je  bila  briga  ,,poprav- 
Ijanje  nase   knjige",  jer  da  u  onome  siromastvu  glagolske  literature, 
koja  nema  nego  misale  i  molitvenike,  nije  sve  ispravno.  Cini  se,  da  je 
kod  toga  imao  na  umu  i  prijevod  i  jezik  ;  po  njegovu  misljenju  imao 
bi  jezik  biti  crkveni  slovenski  u  hrvatskom  ruhu,  ali  to  nije  bila  siste- 
matski  provedena  crkvena  slovenstina  hrvatskog  stila,  vec  neka  smjesa 
jednoga  i  drugoga.  Posvecujuci  ovu  svoju  knjizicu  trogirskomu  biskupu 
Nigru,  svojem  prisnom  prijatelju,   on  ga  slavi  kao  najstarijeg  arhi- 
jereja  ,,nasega  jezika"   te  ga   poziva,  da  napise  stogod  u  slavu  potla- 
cene  i  orobljene  Hrvatske  zemlje,  sto  ce  on  prevesti  na  hrvatski  jezik. 
Kozicic  je  dakle  bio  patriot,  umr'o  je  u  martu  g.  1536. 


42 

Poslije  izbrojenih  ovdje  knjiga  glagolske  literature  nije  u  citavom 
XVI.  stoljecu  stampana  nego  samo  jos  jedna,  i  to  je  opet  bila 
liturgijska  knjiga,  Brevijar,  prigotovljen  za  stampu  od  plovana 
Omisaljskog  Mikule  Brozica,  koji  je  stampan  opet  u  Mlecima  kod 
sinova  Zana  Franciska  Torizani.  Stampanje  dovrseno  je  u  martu 
1561.  godine.  Vatikanska  biblioteka  ima  tri  primjerka  ovog  brevijara  ; 
opisao  ih  ukratko  dr.  K.  Horvat  na  str.  529.— 531.  Milceticeve  biblio- 
grafije.  Odmah  na  pocetku  iza  kalendara  dolazi  tekst  psaltira,  iz  kojega 
je  dosta  toga  izvadio  i  nastampao  Brcic  u  svojim  ,,Odlomcima". 

Za  citavo  jedno  stoljece  ovo  je  vrlo  mrsav  plod  knjizevne  radnje 
siromasnih  hrvatskih  glagoljasa,  i  ako  je  time  moze  biti  podmirena  bila 
potreba  onih  zupa  i  crkvi,  u  kojima  se  obavljala  slovenska  sluzba 
Bozja.  Ali  za  obrazovanje  glagoljasa,  koji  nisu  umjeli  citati  ni  latin- 
skih  ni  talijanskih  knjiga,  nije  tu  bilo  nikakve  pouke,  osim  naputaka 
za  obavljanje  sluzbe  i  obreda  crkvenih.  Kad  je  po  ^apovijesti  pape 
Klementa  VIII.  g.  1602. —1603.  provedena  crkvena  vizitacija  po  svoj 
Dalmaciji,  imali  su  se  vizitatoru,  jednomu  talijanskomu  biskupu  iz 
Vincence,  predstaviti  svi  glagoljasi,  zupnici,  kapelani  i  ostali  misnici, 
odgovarati  na  stavljena  pitanja  i  pokazati  crkvene  knjige,  po  kojima 
su  citali  sv.  misu.  Ja  sam  u  izvatku  teksta  te  vizitacije,  koji  je  dr.  K. 
Horvat  nastampao  na  str.  536. — 564.  Milceticeve  bibliografije,  nasao 
narocito  spomenutih  ,,ilirskih"  misala  preko  devedeset  ;  pod  tim 
knjigama,  nazvanim  misale  illyricum,  ne  moze  se  razumjeti  sto 
drugo,  van  jedan  stampani  primjerak  glagolskog  misala,  samo  se  ne 
kaze,  kojega  izdanja.  Izrijetka  se  govori,  da  je  primjerak  rukopisni. 
Gdjekoje  knjige,  pokazane  vizitatoru,  bile  su  tako  ostecene  ili  pode- 
rane,  da  je  odmah  zapovjedio,  da  se  nabavi  nov  primjerak.  Pored  mi- 
sala dosta  se  spominje  jos  i  ritual  uz  brevijar  (rituale  in  fine  breviarii), 
a  za  druge  knjige  nije  se  valjda  ni  pitalo,  a  doista  nije  ih  ni  bilo  u 
stampanom  izdanju.  Protiv  samih  svecenika  glagoljasa  nije  vizi- 
tator  imao  sto  da  prigovori,  ali  u  svemu  izbija  iz  te  vizitacije,  da  su 
,,presbyteri  illyrici",  bili  vrlo  prosta  celjad  s  malo  nauke,  ipak  za 
nevolju  dovoljno  spremni  za  vrsenje  sluzbe  Bozje,  a  uz  to  cestita  i 
neporocna  zivota.  Na  stavljeno  pitanje,  kako  citaju  sv.  misu, 
glasio  je  odgovor  bezazleno  iskreno  :  io  celebro  la  santa  missa  et  11 
altri  divini   officii   all'   illirico   per  non  sapere  alia  latin  a. 

Veliko  siromastvo  glagolskog  svecenstva  bit  ce  glavnim  uzrokom, 
sto  se  nije  jos  ni  sada,  u  vijeku  stampanja  knjiga,  odustalo  od  pisanja 
rukopisa,  a  nitko  se  nije  nasao,  da  ih  stampa,  ma  da  su  se  nekoji, 
kao  tako  zvani  Antonin,  zacijelo  mnogo  citali,  jer  se  sacuvalo  po  ne- 


43 

koliko    rukopisa   gotovo   jednake   sadrzine   (gl.    kod   Milcetica   na   str. 
215 — 228.,   527 — 529.).   Strohal  je  obecao,  da  ce  tu  knjigu  po  neko- 
likimrukopisima  nastampati,  dosadaje  teku  ,,Hrvatskoj",  br,  416.  nesto 
napisao  u  ,,hrv.  glagolskim  Antoninima".  Isto  je  tako   popularan  bio 
Dialog  sv.  Grgura  pape,  koji  se  nalazi  u  nekoliko  rukopisa  (gl.  kod  Milce- 
tica na  str.  233 — 241.) ,  a  kakovo  je  upravo  to  djelo,  jos  nije  ustanovljeno; 
bit  ce    prijevod  XV.  ili  XVI.  stoljeca.  Mnogo  je  bio  citan  tekst  propo- 
vijedi,  koje  hrvatski  glagoljasi  pripisuju  svetomu  Bernardinu  (gl.  kod 
Milcetica  nastr.  325 — 329.) ;  jedan  je  stampan  pod  naslovom  ,,Kolunicev 
Zbornik"  g.  1892.,  u  izdanju  M.  Valjavca  o  trosku  Jugosl.  akademije. 
Ima  i  kompilacija  originalne  radnje  ;    jednoj  je   sam   kompilator  na- 
djenuo  naslov  ,,Cvet  vsake  mudrosti",  a  to  su  propovijedi,  kojima  se 
tumaci  evandjelje;  u  prijepisu  od  g.  1503.  pominje  se  ime  prepisivaca 
Tomas  Petrinic,  a  tko  je   prevodio,  to  se  ne  zna  ;  svakako   prijevod 
bit  ce  ucinjen  mnogo  ranije  (gl.  u  Milcetica  na  str,  320 — 325.)  ;  nesto 
je  Strohal  izdao,  kako  sam  govori,  po  rukopisu,  koji  je  kod  Milcetica 
opisan  na  str.  210 — 214.  Strohal  je  u  ,,Hrvatskoj"  br.  437.  dokazao, 
da  se  sadrzaj  rukopisa  akad.   IV.  a.   120  (na  str.  290—300.  kod  Mil- 
cetica) u  glavnome  nalazi  vec  u  rukopisu  akad.   III.  a.   15  (kod  Mil- 
cetica na  str.  210 — 214.).  To  sto  je  on  izdao,  izaslo  je  po  njegovim  rije- 
cima  u  27.  svesci  knjiga  Hrv.  drustva  za  pucku  prosvjetu.  —  Propovijedi 
i  homilije  —  to  je  bio  vrlo  omiljeli  glagoljasima  predmet  njihove  pre- 
pisivacke  marljivosti  (gl.  kod  Milcetica  na  str.   315 — 320.).   Jedan  se 
ovakav  rukopis  zove  upravo   ,,blagdanar",   koji  se   sacuvao   u   prije- 
pisu  popa  Andrije  iz   Novoga  od  g.    1506.  ;   stariji   primjerak  bio  je 
svojina  nekog  gospodina  Filipa,  takodjer  iz  Novoga  (gl.  kod  Milcetica 
na  str.  330 — 331.).  Rado  se  prepisivao  i  prijevod  latinskih  ,,Sermones 
discipuli"    njemackog   dominikanca   Herolta.    Glagoljasi    prozvase   tu 
knjigu    ,,disipul"  (gl.  kod  Milcetica  na  str.  331—340.,  gdje  se  istice, 
da  je  i  M.  Divkovic  iz  iste  knjige  crpao).  Kad  ove  i  ovakve  knjige  ne  bi 
bile  ostale  u  rukopisima,  vec  da  se  nasao  netko,  tko  bi  ih  bio  u  svoje 
vrijeme  stampao,  mogla  se  od  toga  razviti  mala  nabozno-bogoslovska 
literatura,  koja  bi  znatno  unapredjivala  dusevni  razvitak  popova  glago- 
Ijasa  te  podigla  njihov  ugled  u  ocima  latinskog  svecenstva. 

Uz  prijevode  cijelih  traktata  sacuvao  se  obicaj  pisanja  mjesovitih 
zbornika,  u  koje  se  unosilo  vrlo  cesto  bez  reda  i  plana  mnogo  svakojake 
sadrzine,  nalik  na  danasnje  enciklopedijske  knjige,  ali  bez  alfabetskog 
reda  i  sa  ogranicenom  sadrzinom,  koja  je  odgovarala  tadasnjem  inte- 
resu,  a  taj  se  ponajvise  kretao  oko  Svetog  pisma  i  krscansko-moralnog 
zivota.  U  tim,  kadgod  vrlo  zanimljivim  zbornicima,  ogleda  se  i  opet  onaj 


44 

dualizam  kulturnih  uticaja,  o  kojem  se  sprijeda  govorilo,  jer  uz 
tekstove,  izvadjene  iz  latinske  ili  talijanske  literature,  dolaze  i  prije- 
pisi  starih  slovenskih  clanaka,  sto  su  potekli  iz  grckih  izvora.  To  su 
vecinom  apokrifne  price,  lazne  molitve,  profilakticni  lijekovi  i  t.  d. 
Nesto  je  takove  gradje  uz  ono,  sto  sam  vec  davno  ja  nastampao  (u 
„Prilozima"  1868.  i  u  ,,Starinama"  knj.  III.),  nasao  Milcetic  u  Ivan- 
cicevu  zborniku,  a  takih  stvari  ima  i  u  zborniku,  sto  ga  je  Milcetic 
opisao  na  str.  340 — 344.  i  str.  65.  Neke  sredovjecne  lijekove  priopcio 
je  R.  Strohal  u  XV.  knjizi  ,,Zbornika  za  narodni  zivot  i  obicaje  juznih 
Slavena"  (na  str.  122 — 132.),  ali  nije  isporedjivao  s  onim,  sto  sam  ja 
davno  nastampao  u  ,,Starinama"  knj.  X.  On  je  to  izvadio  iz  ruko- 
pisa,  koji  je  kod  Milcetica  opisan  na  str.  191— 193.  Iz  rukopisa,  koji 
je  kod  Milcetica  spomenut  na  str.  188 — 189.,  prestampao  je  R.  Strohal 
lazne  molitve,  iz  rukopisa  kod  Milcetica  na  str.  189 — 190.  zaklinjanja 
protiv  nepogodna  vremena,  i  iz  rukopisa  kod  Milcetica  na  str.  193 — 194., 
koji  vec  spada  u  cetvrto  razdoblje,  opet  lazne  molitve.  Sve  je  to  va- 
Ijalo  porediti  sa  staroslovenskim  tekstovima  jednake  sadrzine,  ili  bar 
medju  sobom,  jer  takovih  stvari  ima  i  u  drugim  rukopisima,  na  pr. 
u  jednom  praskom  (kod  Milcetica  str.  309 — 310.). 

Najljepse  je  glagolica  cvala  u  mnogobrojnim  listinama,  sto  su 
ih  pisali  nodari,  velikom  vecinom  popovi.  Po  originalima,  pisanim 
isprva  na  kozi,  poslije  na  papiru,  kao  i  po  kvadernima,  u  koje  su  upi- 
sivana  bila  razlicna  privatnopravna  rjesenja,  sabrao  je  R.  Strohal 
u  ,,Vjesniku  arheoloskoga  drustva",  nove  serije  knjiga  XI.  —  mno- 
zinu  imena  takovih  ,,nodara"  ;  o  paleografskoj  strani  nekih  origi- 
nalnih  listina  govori  se  u  mojoj  paleografiji.  Ondje  je  istaknuta  pi- 
sarska  vjestina  nekih  nodara,  kao  na  pr.  Filipa  Pilusinovica,  pocetkom 
XVI.  stoljeca  u  Vinodolu.  Jednu  je  notarsku  knjigu  izdao  nedavno 
R.  Strohal  (1911.  u  Zagrebu)  o  trosku  ,,Staroslavenske  akademije  na 
Krku"  pod  naslovom  ,,Glagolska  notarska  knjiga  vrbnickoga  notara 
Ivana  Stasica",  koja  spada  vec  u  cetvrto  razdoblje,  kao  gotovo  svi 
takovi  spomenici,  jer  nisu  raniji  od  polovice  XVII.  stoljeca. 

Cisto  svjetske  sadrzine,  osim  ovih  prakticno  potrebitih  zapisa  i 
isprava,  sto  se  sve  razvilo  pod  uticajem  talijanskog  zivota  i  kulture 
te  je  samo  jezik  ostao  narodan,  dakako  pun  i  prepun  talijanizama, 
nije  u  glagolskoj  knjizevnosti  nikako  ni  bilo,  ako  ne  cemo  da  nazovemo 
historijom  kojekakve,  dovoljno  mrsave  zapise,  naokrajcima  nekih  ruko- 
pisa, o  razlicnim  dogadjajima  cisto  mjesnog  znacenja,  o  nezgodama 
elementarnim  kao  gradu  i  gladu  i  t.  d.  Ove  je  zapise  po  nekim  ruko- 
pisima sto   stampao  sto  iznovice  prestampao  R.  Strohal  (u  Vjesniku 


45 

arheolosk.  drustva  191 1.,  u  ,,Krscanskoj  skoli",  1910.,  br.  i  i  2,  te  u 
,,Prosvjeti"  ;  davno  prije  Kukuljevic  u  Arkivu  1857  u  4.  knjizi).  Naziv 
,,Kronika"  ovi  zapisi  jedva  zasluzuju.  U  bibliografiji  Milceticevoj 
stampane  su  takve  Ijetopisne  sitnice  na  mnogim  stranicama  njegova 
izdanja,  on  ih  je  posabrao  iz  razlicnih  rukopisa,  sr.  na  pr.  str.  70 — 71. 
Cak  i  ono  malo  poezije,  sto  je  slucajno  zastranilo  u  kojigod  gla- 
golski  rukopis,  bavi  se  jednako  duhovnom  sadrzinom  ;  to  su  vecinom 
crkvene  pjesme,  koje  bi  trebalo  posakupiti  i  stampati,  onako  kako 
je  nesto  iz  Pariskog  rukopisa  stampao  dr.  Vajs  u  ,,Starinama",  knj. 
XXXI.  Rijedak  je  izuzetak  po  koja  saljiva  ili  satiricna,  kao  protiv 
zena  (u  Milcetica  na  str.  295.),  protiv  pijanstva  (na  str.  308).  0  pri- 
kazanjima  dramatskim  iz  cikla  muke  Isusove,  placa  djevice  Marije 
i  poboznih  zena  na  grobu  Isusovu,  iz  zivota  Abramova,  iz  apokrifnog 
pricanja  o  licima  starog  i  novog  zavjeta  (gl.  u  Milcetica  na  str.  291., 
293.,  296.)  ima  poseban  clanak  na  kraju  ove  glave. 

4.  Razdoblje  glagolske  knjizevnosti  od  1630. — 1750. 

ako  je  glavni  zadatak  glagolice  bio  u  tome,  da  sluzi  knji- 
gama,  kojima  se  obavljala  sluzba  Bozja  i  crkveni  obredi 
na  starom  slovenskom  jeziku,  a  visa  hierarkija  —  rimska 
kurija,  dalmatinski  i  istarski  biskupi  —  stali  sve  vise 
gledati,  da  se  sluzba  Bozja  i  kod  glagoljasa  vrsi  prema  tacnim 
propisima  tridentinskog  koncila,  osjecala  je  svakom  godinom  sve 
veca  potreba  ispravljenih  i  stampanih  glagolskih  knjiga.  Za  kato- 
licko  cuvstvo  cara  Ferdinanda  II.  bijase  velika  utjeha,  sto  je  pre- 
stala  opasnost  od  protestanata  za  juzne  Slovene.  Poslije  smrti 
Ungnada,  koji  je  usrdno  podupirao  stampanje  glagolskih  knjiga  u 
protestantskom  pravcu,  bila  je  glagolska  stamparija  u  Urachu  obu- 
stavljena,  slova  s  ostalom  tipografskom  spremom  dodjose  po  pravu 
nasljedstva  u  Korusku,  u  grad  Waldstein,  a  konfiskacijom  budu 
prevezena  u  Gradac.  To  je  tako  potrajalo  neko  vrijeme,  dok  se 
nije  pocetkom  XVII.  stoljeca  pojavio  bosanski  fratar  Glavinic  kao 
veliki  zagovornik  i  propagator  ideje,  da  se  sto  prije  stampaju  u 
ispravljenom  izdanju  misal  i  brevijar  za  glagoljase.  Glavinic,  porijetlom 
Bosnjak,  zivio  je  kao  fratar  u  razlicnim  mjestima  po  Hrvatskoj  i 
Istri'  te  postao  i  starjesinom  cijele  bosansko-hrvatske  provincije  (g. 
1620.  ponovno  na  tri  godine,  dakle  je  vec  godine  1617.  bio  provin- 
cijalom).  On  je  imao  dovoljno  prilike,  da  se  uvjeri  o  bijedi  i  nevolji 
hrvatskih  glagoljasa  i  o   oskudici  dobrih  glagolskih   crkvenih  knjiga. 


46 

Njegov  ugledni  polozaj  dovede  ga  u  licni  kontakt  i  u  pismeni  saobracaj 
sa  kardinalom  Borghese  i  poslije  sa  nuncijem  Caraffom,  kojima  je 
gledao  da  prikaze,  kako  bi  trebalo  i  kako  bi  moglo  da  se  pomogne 
glagoljasima,  sto  se  tice  knjiga.  Sva  je  prilika,  da  je  njegova  zasluga, 
sto  je  napokon  car  Ferdinand  II.  pristao,  da  se  glagolska  slova,  sto 
su  konfiskovana  lezala  u  Gracu,  upotrijebe  za  dobru  katolicku  svrhu, 
t.  j.  da  se  njima  o  njegovu  trosku  stampaju  glagolske  crkvene  knjige, 
misal  i  brevijar.  Sto  je  bilo  prece,  nego  da  se,  trazeci  covjeka  koji 
bi  bio  dorastao  toj  zadaci,  pomislilo  upravo  na  samoga  Glavirica. 
I  zbilja,  njemu  bi  povjereno  ispravljanje  misala  i  brevijara,  a  kako 
je  oncas  zivio  u  Trsatu  nad  Rijekom,  budu  i  slova  glagolska  iz  Graca, 
a  nesto  takodjer  iz  Ljubljane,  prevezena  na  Rijeku  te  ondje  smjestena 
kod  kapucina.  Zanimljiva  je  argumentacija,  koja  je  cara  Ferdinanda 
II.  sklonila  na  taj  posao.  Uvjerise  ga,  zacijelo  domaci  katolici  gla- 
goljasi  preko  vise  pomenutih  nuncija,  da  cak  katolici  polaze  crkve 
pravoslavne  svoje  brace  radi  toga,  sto  se  ondje  obavlja  sluzba  ,, lingua 
illyrica",  dok  kod  glagoljasa  nema  ni  knjiga.  Na  sinodalnom  sastanku 
u  Bribiru  g.  1624.  podizala  se  tuzba  radi  nedostatka  glagolskih  knjiga 
te  se  vec  spominjao  Glavinic  kao  reformator-ispravljac  novog  izdanja, 
Zna  se,  da  je  godine  1626.  vec  i  stamparija  iz  Graca  u  sanducima 
bila  prevezena  na  Rijeku.  Zasto  nije  ovdje  ipak  doslo  do  stampanja, 
nije  poznato  ;  bit  ce,  da  je  propaganda  radi  vece  kontrole  zeljela, 
da  i  slova  dodju  u  Rim  i  sam  Glavinic  da  ondje  izvede  svoj  posao. 
Glavinic  prica  sam  pod  istom  godinom  1626.,  da  je  vec  sav  misal  pre- 
pisao  u  ispravljenom  vidu,  posavjetovav  se  o  tome  s  najvjestijim 
Ijudima  onih  zemalja.  Da  li  je  to  zbilja  bilo  vec  tako  uradjeno  ili  samo 
nesto  zamisljano  i  prigotavljano,  tko  bi  danas  umio  kazati.  Iz  nje- 
govih  se  rijeci  razabire,  da  bi  on  ipak  bio  najvolio,  da  se  stampanje 
izvede  na  Rijeci,  a  kada  se  vec  svakako  htjelo,  da  to  bude  u  Rimu, 
predlagao  je,  pozivajuci  se  na  primjer  protestantske  radnje  u  Tii- 
bingenu,  da  se  pozovu  u  Rim  jos  nekolika  pomagaca  i  saradnika  (tri 
ili  cetiri),'koje  bi  on  odabrao,  a  sve  to  da  bude  o  trosku  Rima.  Nije 
nam  poznato,  zasto  se  sve  to  razbilo.  Moglo  bi  biti,  da  je  Glavinicu 
stajao  na  putu  Tomko  Mrnavic,  koji  je  u  ono  doba  vec  bio  u 
Rimu  te  zamisljao  jednaku  stvar.  Uz  potporu  od  osam  stotina  skuda 
on  se  ponudio,  da  ce  nastampati  1300  primjeraka  misala  i  1500  bre- 
vijara, all  on  bi  ih  i  prodavao  u  svoju  korist  uza  cijenu,  koju  bi  pro- 
paganda odredila.  Kakav  bi  bio  taj  njegov  posao,  ne  znamo.  Sudeci 
po  falsifikatu  kod  psaltira,  Mrnavic  bit  ce  mozda  bolje  poznavao 
crkveni  jezik  negoli  Glavinic,  koji  nije  imao  jasnih  pogleda  na  razliku 


47 


O.  Franjo  Glavinic. 
Po  originalnoj  slici  franjevackoK  samostana  u  Trsatu. 


izmedju  crkvenog  i  narodnog  jezika.  Dok  je  Glavinic  sisao  sa  pozo- 
rista,  javlja  se  iznenada  Rafael  Levakovic,  fratar  istoga  reda  Male 
brace.  Kako  je  taj  covjek  dosao  u  Rim,  po  cijoj  preporuci,  da  li,  kako 
se  tnisli,  prema  zelji  Glavinicevoj,  nije  nam  poznato.  Svakako  oko 
g.  1626.  mogao  je  vec  biti  u  Rimu,  jer  se  u  jednom  dokumentu  od  g. 
1630.  spominje,  da  je  vec  cetiri  godine  u  sluzbi  kod  propagande,  a 
god.  1627.  vec  se  obratio  na  nj  poznati  mletacki  izdavac  knjiga  Marko 
Ginami,  ne  bi  li  po  njegovoj  preporuci  on  dobio  pravo  na  stampanje 
^lagolskih  knjiga  u  Mlecima  mjesto  Rima.  Prakticni    Mlecanin   ne  bi 


48 

toga  ucinio,  kad  ne  bi  bio  znao,  da  je  sada  vec  stvar  bila  u  rukama  Leva- 
kovicevim.  Levakovic  je  vec  g.  1628.  nastampao  glagolskim  slovima 
u  Rimu  ,,Nauk  karstjanski",  u  kojem  jos  vlada  cisti  hrvatski  jezik 
(prijevod  ovoga  Bellarminova  katekizma  on  je  samo  ,,prenapravio"). 
A  godinu  zatim  izadje  vec  kao  teoretska  uputa  u  crkveni  jezik  njegov 
,,Azbukividnjak  slovinski",  u  kojem  se  opazaju  prvi  tragovi  nje- 
gove  ovisnosti  o  maloruskim  unijatima,  sto  su  onaj  cas  bili  u  Rimu 
te  njega,  covjeka  bez  sistematskog  znanja  gramatike  crkvenog  je- 
zika,  brzo  uvjerili,  da  je  ono  pravi  oblik  crkvenog  jezika,  kako 
se  pisalo  u  crkvenim  knjigama  ruske  redakcije.  Zato  Levakovic  uz 
mnoge  oblike  hrvatskog  cakavskog  narjecja  vec  ovdje  pise  vozneset 
se^  voshiUe,  upovati  i  t.  d.  Ipak  su  i  ovdje  kao  i  u  Misalu,  koji 
je  stampan  g.  1631.,  ruske  forme  crkvenog  jezika  jos  dosta  umje- 
reno  upotrebljavane.  Tako  i  u  ,,Ispravniku",  koji  je  god.  1635. 
stampan  glagolskim  slovima  prema  izdanju  Simuna  Budinea  (Bu- 
dinica),  preotima  mah  narodni  jezik.  Vec  god.  1630.  na  molbu 
Levakovicevu  bio  je  pozvan  u  pomoc  Levakovicu  fratar  Daniel 
Grozdek  laik,  koji  mu  je  i  kod  Misala  i  kod  ,,Ispravnika"  znatno 
pomagao.  Sudeci  po  prezimenu  Grozdek,  mogao  je  biti  kajkavac 
kao  i  Levakovic.  Redaktor  Misala  od  godine  1631.  govori  sam,  da 
njegov  posao  u  svemu  odgovara  posljednjem  izdanju  rimskog  misala, 
ali  toga  njegova  posla  nije  jos  nitko  proucio,  odakle  bi  se  moglo  pra- 
vedno  ocijeniti  znacenje  Levakoviceva  rada.  Nije  dosta,  sto  se  prigovara 
nedosljednostima  u  jeziku  ;  to  je  tek  jedna  neuspjela  strana  njegove 
radnje,  koja  pokazuje,  da  ne  treba  mnogo  zaliti,  sto  se  nije  ispunilo 
njegovo  obecanje,  da  ce  napisati  jos  i  rjecnik  i  gramatiku  crkvenog 
jezika.  Ostaje  jos  mnogo  drugih  pitanja,  na  koja  dosada  nema  od- 
govora.  Levakovic  nije  bio  za  svoj  trud  u  Rimu  sjajno  nagradjen, 
zato  je  pokusao  srecu,  da  si  nadje  izvan  Rima  povoljniji,  unosniji 
polozaj.  On  je  kao  visitator  generalis  poslan  iz  Rima  zalazio  u  Bee 
iodanle,  ne  postigavsi,  sto  je  zelio,  da  bude  imenovan  biskupom  zagre- 
backim,  putovao  dalje  po  Poljskoj,  Rumunjskoj  i  Bugarskoj.  Vrativ 
se  nakon  toga  opet  u  Rim,  nastavio  je  posao  oko  ispravljanja  bre- 
vijara  i  psaltira.  Kod  toga  mu  je  posla  pomagao  maloruski  unijatski 
biskup  Matija  Terlecki,  te  je  zato  i  mnogo  odrjesitije  u  Brevi- 
jaru  provedena  ruska  redakcija  crkvenog  jezika,  negoli  u  Misalu. 
U  misalu  on  jos  pise  5^,  u  brevijaru  sja  ;  u  misalu  me,  u  brevijaru 
mja;  u  misalu  pridoSe,  u  brevijaru  pridoSa  i  t.  d.  Ima  nacelnih  raz- 
lika  i  u  ortografiji  :  u  misalu  ne  pise  na  kraju  slova  poslije  konso- 
nanata  poluvokala  T,  u  brevijaru  ima  ga  svagdje  na  kraju  ;  u  brevijaru 


49 

razlikuje  ft  kao  ^  od  a  (bez  tacke)  kao  ja  ;  u  misalu  vrlo  cesto  pise 
f}P  za/,  u  brevijaru  ima  8  za  cirilsko  ii  ;  istom  u  brevijaru  navedose  ga, 
da  za  bi  pise  8  s  ostrim  akcentom  za  razliku  od  obicnoga  8  bez  akcenta 
za  i.  U  misalu  bjese  za  razliku  od  i  =  et  pisao  7  u  znacenju  eum,  Kako 
je  u  misalu  jos  sam  sebi  protivurijecio,  vidi  se  iz  oblika  kao  vrime,  vetar, 
siudenac,  sa  zenoj'u,  viduci  (scienter),  uz  to  soversenie,vozderzamem. 
sovkup  (congregatio),  ose?n  (octo),  vozdahnu,  skorbt,  vo  gradi  i  t.  d. 
Levakovic  sam  kao  da  nije  u  dusi  odobravao  prevelike  rusifikacije 
crkvenog  jezika,  kojoj  do  njegovih  pokusaja  u  glagolskoj  knjizevnosti 
nije  bilo  ni  traga,  jer  kaze:  ,,Az  sotvorih  jako  poveljeno  mi  bist,  a 
udobneje  bese  mne  obcim  jazikom  nasim  pisati. "  On  se  pokoravao 
dakle  ugledu  Terleckoga,  koji  je  sam  opet  mislio,  da  je  tako  bolje. 
Sva  ta  konfuzija  ima  svoj  posljednji  uzrok  u  niskom  obrazovanju 
domacih  hrvatskih  svecenika,  koji  nisu  umjeli  teoretski  prouciti  cr- 
kvenog jezika,  kako  se  kroz  stoljeca  povlacio  po  njihovim  knjigama, 
ustupajuci  sad  vise  sad  manje  zivomu  narodnom  govoru.  Tako  je 
i    Levakovic    postao   zrtvom    neznanja. 

Papa  Urban  VIII.  i  Inocencije  X.  odobrise  izdanja  Levakoviceva, 
proglasivsi  podjedno  sve  starije  knjige  iste  sadrzine  nevaljalima.  Time 
je  bilo  crkvenoj  potrebi  udovoljeno,  ali  za  crkveni  jezik  nije  iz  ta  dva 
izdanja  izbijala  slika  jedinstva,  brevijar  nije  se  podudarao  sa  misalom. 
Tko  bi  htio  bio  po  njima  pisati  gramatiku,  dosao  bi  do  vrlo  neskladnih 
rezultata.  Na  srecu  ili  na  zalost  nije  nitko  na  to  ni  pomisljao.  A  i  gla- 
golska  sluzba  Bozja  nije  uza  sve  odobravanje  izdanja  Levakovicevih 
nalazila  mnogo  prijatelja,  ona  osta  i  unapredak  u  defenzivi  protiv 
vise  hierarkije,  koja  je  zazorno  gledala  na  pope  glagoljase,  sto  nisu 
znali  ni  latinski  ni  talijanski.  Tomu  ima  dokaza  iz  Istre,  s  Otoka  i  iz 
Dalmacije.  Nesto  bolje  prilike  pokazuje  primorska  Hrvatska,  na 
primjer  u  senjskoj  biskupiji  ali  ni  tu  nije  sve  bilo,  kako  bi  trebalo. 
Godine  1654.  ogradjuje  se  biskup  senjsko-modruski,  da  nije  protivnik 
slovenske  liturgije  —  zvao  se  Petar  Mariani,  netko  ga  tuzio  cak  u  Rim  — 
ali  da  mu  je  mrska  surovost  (ruditas)  i  neznanje  (suprema  literarum 
inscitia)  njegova  svecenstva,  pa  zato  da  otvara  po  zupama  latinske 
skole  za  djecu.  To  je  bio  svakako  hvalevrijedan,  ali  jednostran  po- 
stupak.  Obaziruci  se  samo  na  latinski  jezik,  a  ignorirajuci  sloven- 
stinu  kao  dopusteni  i  priznani  liturgijski  jezik,  on  je  kao  i  svi  drugi 
vec  time  potkapao  ugled  slovenske  sluzbe  u  crkvi,  ne  priznavajuci 
njena  jezika  dostojnim  predmetom  nauke.  Tako  je  glagoljastvo  sve 
vise  kod  visih  crkvenih  vlasti  znacilo  neznanje,  prostotu,  neukost. 
Da  budemo  pravedni,  tako  je  s  malim   mozda  izuzetcima  doista  i  bilo. 

Branko  Vodnik  :  Povijest  hrvatske  knjizevnosti.  4 


50 

Prirodna  je  posljedica  tog  odnosa,  da  se  nije  trpjelo,  da  bi  se  ondje, 
gdje  je  vec  zavladao  u  crkvi  jezik  latinski,  opet  mogao  uvesti  slovenski. 
Godine  1656.  htio  je  neki  zupnik,  po  imenu  Gregoric,  u  poreckoj  bisku- 
piji  citati  misu  po  slovenskom  misalu,  ali  to  mu  biskup  zabrani : 
treba  da  se  uscuva  misa  latinska,  inace  bi  se  mogla  ta  kuga  (t.  j.  slo- 
venska  misa)  rasprostraniti  i  po  drugim  selima  !  Tako  je  biskup  mo- 
tivirao  svoju  zabranu. 

Prvo  izdanje  Levakoviceva  misala  i  brevijara  dosta  se  brzo  raspro- 
dalo  te  su  se  vec  u  trecem  i  cetvrtom  deceniju  stali  javljati  glasovi  o 
potrebi  novog  izdanja.  Toj  se  potrebi  propaganda  nije  oglusila, 
vec  godine  1688.  izadje  pod  redakcijom  Ivana  Pastrica  u  Rimu 
novo  izdanje  Brevijara  s  nekim  potrebitim  dodatcima.  Pastric  bijase 
Spljecanin,  a  zivio  je  u  Rimu  kao  kanonik  Jerolim.skog  zavoda  ;  gla- 
goljasi  nadjose  u  njemu  velikog  i  razumnog  prijatelja  i  zagovornika. 
On  sastavi  potkraj  XVII.  stoljeca,  poslije  g.  1688.,  jedno  djelo  latin- 
skim  jezikom  o  glagolskim  misalima,  brevijarima  i  drugim  liturgij- 
skim  knjigama,  o  njihovim  izvorima  i  napredovanju,  kako  ih  valja 
citati  i  razumjeti  i  t.  d.  U  tom  rukopisu  dolazi  vrlo  vazan  popis  mjesta, 
gdje  se  krajem  XVII.  stoljeca  obavljala  sluzba  Bozja  slovenskim 
jezikom.  Taj  sam  komad  rukopisa  ja  izdao  g.  1890.  u  XXXVIII. 
knjizi  beckih  Denkschriften.  Punih  osamnaest  godina  iza  Brevijara 
nastampao  je  Pastric  i  glagolski  Misal,  isto  tako  u  Rimu,  o  trosku 
propagandinom.  Jos  nije  proucena  sadrzina  Pastricevih  izdanja  prema 
Levakovicevim,  da  li  je  i  koliko  je  odstupio  od  nacela  Levakovicevih 
glede  crkvenog  jezika.  Pocetkom  XVIII.  stoljeca  bio  je  jos  jedanput 
Misal  prestampan  g.  1706. 

Uto  se  nasao  napokon  jedan  covjek,  clan  vise  hierarkije  u  Dal- 
maciji,  koji  je,  poznavajuci  prilike  siromasnih  popova  glagoljasa,  dobro 
shvatio,  sto  im  treba,  t.  j.  nauke  i  prosvjete,  ali  u  pravcu,  koji  ne  od- 
mece  glagoljastva,  vec  hoce  da  mu  pomogne,  da  digne  njegov  ugled. 
Tako  se  rodi  u  Vincencija  Zmajevica,  (rodom  iz  Perasta  godine 
1670.),  koji  je  rano  postao  barskim  nadbiskupom  te  mnogo  putovao 
po  turskim  krajevima,  nakon  njegova  premjestenja  u  Zadar  godine 
1713.  plemenita  i  pametna  misao,  da  osnuje  sjemeniste,  neki  kao 
internat  za  hrvatsku  djecu,  koja  ce  se  obrazovati  za  svecenike  glago- 
Ijase,  dakle  znati  nesto  o  jeziku  i  pismu  slovenske  sluzbe  Bozje. 
To  je  bio  tako  zvani  ,,Seminarium  Zmajoillyricum",  koji  bjese  osnovan 
u  Zadru  g.  1727.,  posto  se  i  mletacka  vlada  teoretski  za  ideju  Zmaje- 
vicevu  zauzela  te  je  preporucila  u  Rimu,  a  g.  1729.  naznacio  i  papa 
Benedikt  XIII.  neke  prihode  za  uzdrzavanje  tog  zavoda.  Ali  sve  to 


51 

ne  urodi  zeljenim  plodom.  Mletackoj  republic!  nije  bilo  mnogo  stalo 
do  velikih  zamisli  Zmajevicevih,  koje  su  imale  cak  tendenciju,  da  pro- 
krce  put  crkvenoj  uniji.  Istom  god.  1748.  nadbiskup  Matija  Karaman 
otvori  zavod  te  mu  dade  statut,  u  kojem  je  spomena  vrijedan  propis, 
da  pitomci  treba  da  nauce  citati  glagolicu  i  cirilicu,  da  nauce  crkveno- 
slovenski  jezik,   da  bi   mogli  razumjeti  tnisal  i  brevijar. 

Tradicije  Levakoviceve  glede  crkvenog  jezika  dobise  novu  sank- 
ciju  u  radu  Matije  Karamana,  kojega  Zmajevic  bjese  najprije  poslao 
u  Rim,  da  se  spremi  za  misionarsko  zvanje  na  istoku  medju  Slovenima 
grcko-istocne  crkve.  Tako  on  dodje  i  u  Rusiju.  Ovdje  je  bio  i  Sovic,  koji 
se  u  Petrogradu  rodio  te  kod  admirala  Zmajevica  dobio  valjan  uzgoj 
i  obrazovanje.  Sprijateljivsi  se  s  Karamanom  dodjose  obojica  ku6i 
u  Dalmaciju  te  usvojiv  u  Rusiji  jos  jace  uvjerenje,  da  je  crkveni  jezik 
ruske  redakcije  pravi  oblik  tog  jezika,  dotjerase  u  novom  izdanju 
misala  od  g.  1745.  jos  dosljednije,  no  sto  je  to  bilo  kod  Levakovica 
ili  Pastrica,  svu  fizionomiju  jezika  na  kalup  ruski.  Ovo  je  izdanje 
izazvalo  polemiku  sa  dubrovackim  svecenikom  Stjepanom  Rusicem 
(Rosa),  ali  ne  toliko  zbog  ruskog  oblika  crkvenog  jezika  u  izdanju 
Karamanovu,  koliko  zbog  nacelne  opozicije  protiv  crkvenog  jezika, 
koji  bi  Rusic  htio  bio  zamijeniti  narodnim  jezikom,  oslanjajuci  se  kod 
toga  na  izdanja  lekcionara  u  narodnom  jeziku,  kojih  je  tada  bilo  vec 
dovoljan  broj  (Bernardin,  Zborovcic,  Kasic,  Bandulavic  i  dr.),  Kara- 
manu  podje  za  rukom,  da  taj  napadaj  suzbije  u  posebnom  djelu,  posve- 
cenom  papi  Benediktu  XIV.  Ova  vrlo  poucna  polemika  ostala  je  do 
dana  danasnjega  u  rukopisu.  Sovic  htio  je  biti  koristan  Karamanu 
jos  i  time,  sto  je  za  pitomce  njegova  Collegium  illyricum  u  Zadru  i  za 
paralelni  zavod  u  Omisu,  koji  je  bio  osnovan  g.  1748.  od  spljetskog 
nadbiskupa,  preradio  latinskom  jezikom  gramatiku  Smotriskoga, 
ali  ni  to  djelo  ne  bude  stampano,  vec  osta  u  rukopisu.  U  Milce- 
ticevoj  bibliografiji  opisuje  se  Sovicev  primjerak  gramatike  Smo- 
triskoga i  podjedno  obsiran  latinski  pisani  predgovor,  oboje  u  Lju- 
bljani  u  Zoisovoj  ostavstini  (na  str.  497.— 501.).  Pobjeda  misljenja 
Karamanova  o  potrebi,  da  se  za  crkvenu  sluzbu  odrzi  jezik  stari 
slovenski,  nasla  je  izraza  u  rjesenju  pape  Benedikta  XIV.  od  15. 
augusta  1754. 

Ovako  bi  se  moglo  reci,  da  je  napokon  sredinom  XVIII.  stoljeca 
glagoljastvo  u  crkvi  bilo  osigurano  i  brojem  knjiga,  ma  da  skroz  ogra- 
nicenim,  i  uputom  svecenstva  u  glagolske  knjige  i  stari  jezik.  Ali 
taj  je  napredak  bio  samo  prividan.  Jer  uistinu  niti  su  pomenuti  zavodi 
onako  uspijevali,  kako  bi  se  moglo  bilo  zeljeti,  niti  ih  je  bilo  dovoljno 


52 

za  tolike  biskupije,  u  kojima  se  obavljala  slovenska  sluzba.  Osim 
toga  svjetske  vlasti,  talijanske  i  njemacke,  nisu  nimalo  simpatizirale 
sa  glagoljastvom,  vec  koliko  se  igda  moglo,  smetale  njegovu  napre- 
dovanju.  Napokon  jos  jedan  jaki  takmac  izijedao  je  snagu  glagolizma  : 
to  je  bila  literatura  u  narodnom  jeziku,  nesamo  svjetska  vec  i  nabozno- 
crkvena,  pisana  i  stampana  latinskim  slovima,  pored  kojih  nije  se 
mogla  glagolica  drzati.  Tako  je  cak  i  u  crkvi,  usprkos  zabrani  pa- 
pinske  vlasti,  sve  vise  preotimao  mah  latinskim  slovima  stampani 
schiavetto,  i  mjesto  crkvenog  jezika  turao  se  naprijed  narodni.  Go- 
dine  1765.  pise  biskup  Koparski,  da  se  u  njegovoj  biskupiji,  kao  po 
cijeloj  Istri,  poslije  latinske  epistole  i  evandjelja  pjeva  to  isto  ,,ilirskim 
jezikom",  ali  dodaje,  da  to  ne  biva  po  glagolskom  misalu,  jer  zupnici 
i  ne  umiju  vise  citati  glagolski,  vec  po  nekakvoj  knjizi,  sto  se  zove 
scavet  te  je  stampana  latinskim  slovima.  Biskup  pita,  smije  li  se  to 
dopustiti  i  ako  se  vec  ima  dopustiti,  jer  narod  tovoli,  koje  bi  bilo  naj- 
bolje  izdanje  scaveta.  Istina,  nije  bas  svagdje  bilo  ovako,  ali  na  to 
je  sve  polagano  smjeralo,  da  latinska  slova  sasvim  istisnu  iz  zivota 
glagolicu. 

I  ako  je  jos  u  XVII.  i  XVIII.  stoljecu  glagolica  zivjela,  makar 
na  dosta  ogranicenom  prostoru,  po  Hrvatskom  Primorju,  po  Otocima, 
Istri  i  sjevernoj  Dalmaciji,  opet  se  opaza  opadanje  njena  gospodstva 
u  sve  ruznijim  potezima  kursivnog  glagolskog  pisma  —  lijepo  pisani 
rukopisi  sto  dalje  prema  XVIII.  stoljecu  sve  su  veci  izuzetak  —  i  u  sve 
cescem  upotrebljavanju  latinskog  pisma  za  svakojake  biljeske  i  zapise, 
unosene  na  listove  po  praznim  prostorima.  Primjera  tomu  spominje 
bibliografija  Milceticeva  prilicno  mnogo,  sr.  na  str.  214.  od  g.  1647., 
na  str.  312.  od  g.  1660.,  na  str.  335.  od  g.  1671.  i  1680.,  na 
str.  305—6  od  g.  1741-,  na  str.  303.  od  g.  1745.,  na  str.  288.  od 
g.  1750.,  na  str.  277.  od  g.  1774-.  na  str.  186.  od  g.  1786.  i  t.  d. 
Kao  kuriozum  moze  se  navesti,  da  su  i  gdjekoje  latmske  rijeci  na- 
pisane  glagolicom,  sr.  na  str.  307.  (krajem  XVIII.  stoljeca).  Cak  u 
glagolskom  pravopisu  nisu  umjeli  sacuvati  starih  tradicija,  vec  se  pod 
utjecajem  latinsko-talijanske  ortografije  pisalo  giiim,  glubav  za  lj\  nj. 
Rijedak  je  izuzetak,  da  se  nasao  covjek,  koji  ce  prekoriti  napustanje 
glagolice.  Takav  je  bio  neki  fra  Marko  Kuzmic  Zadranin,  koji  je 
god.  1724. — 1725.  davao  prednost  ,,slovinskim"  slovima  (to  su  za  nj 
bila  glagolska)  pred  ,,scavetanskim"  t.  j.  latinskim.  On  je  bio  spremio 
za  stampu  zbornik  ,,govorenja"  i  ,,nauk  krscanski"  (kod  Milcetica 
na  str.  352.-358.),  ali  nijese  nasao,  tko  cemuto  stampati.  Unjegovim 
iz  talijanskoga  ,,Prato  fiorito"  poizvadjenim  pricama  nalazi  R.  Strohal 


53 

i  takovih  sizeta,    koji    su    s  vremenom    postali    predmetom  narodnog 
pripovijedanja. 

Pojava  Levakovicevih  i  Karamanovih  novotarija  s  rusizmima 
nije  pustila  duboka  korijena,  jer  se  uopce  crkvenim  jezikom  pisalo 
sve  manje.  Ipak  Milcetic  spominje  uticaj  ruski  u  nekim  tekstovima 
na  str.  75.,  150.,  186,,  187.,  188.,  287.,  302.,  310.,  370.  i  dr.  Preotimanje 
narodnog  jezika  u  tekstovima,  koji  bi  se  dvjesta  godina  ranije  pisali 
bili  crkvenom  slovenstinom,  dokazuje  uzmicanje  glagolizma,  kojemu 
je  sirenjem  narodnog  jezika  s  latinskim  pismom  sve  vise  nestajao 
raison  d'etre,  jer  je  glagolsko  pismo  u  glavnome  bilo  vezano  za  sudbinu 
crkvenog  jezika.  Bilo  bi  vrijedno  saznati,  kako  stoji  danas  scavet  prema 
novomu  rimskom  izdanju  glagolskog  misala  ?  Citaju  li  danasnji  gla- 
goljasi  radije  iz  novog  izdanja  misala,  koji  je  stampan  glagolskim 
slovima,  ili  iz  scaveta  latinskim  slovima  ? 

Kako  je  stampanje  glagolskih  tekstova  i  u  ovom  cetvrtom  raz- 
doblju  bilo  ograniceno  misalom  i  brevijarom,  —  spominju  se  samo 
Jos  neke  ,,Molitve"  Antuna  Juranica  od  godine  1765.,  izdanje  mle- 
tacko  —  morala  je  dakako  sva  ostala  knjizevna  radnja,  koliko  je 
bilo,  ostati  u  rukopisima,  pristupacnim  tek  pojedincima  i  onima, 
koji  su  ih  za  skupe  novce  od  prvih  vlasnika  prekupljivali.  Drzeci  se 
bibliografije  Milceticeve,  koja  nam  prvi  put  otkriva  egzistenciju  gla- 
golskih rukopisa  iz  XVII.  i  XVIII.  stoljeca,  liturgijske  sadrzine 
rukopisa  iz  ovog  doba  nema  mnogo,  jedva  nesto  vise  negoli  desetak  ; 
to  su  oficiji,  molitve,  eksorcizmi  i  t.  d.  na  str.  184 — 197.  Naprotiv  mnogo 
su  voljeli  glagoljasi  sada  pisati  i  prepisivati,  donekle  i  prevoditi  pro- 
povijedi  i  govorenja,  sto  im  je  trebalo  kod  sluzbe  Bozje,  pred  misom 
i  pod  misom.  Veliki  broj  rukopisa  ovakve  sadrzine  govori  u  korist 
njihove  savjesnosti  kod  vrsenja  crkvenih  duznosti.  Ima  jedan  rukopis 
ovoga  vremena  gotovo  golema  opsega,  preko  sedam  stotina  listova, 
gdje  polovicu  prostora  zauzimaju  propovijedi,  alitosu  vrlo  slabi,upravo 
ropski  izvedeni  prijevodi  sa  talijanskih  originala.  Po  imenu  pisca  ili 
prepisivaca  nazvan  je  ovaj  rukopis  kod  Milcetica  Grdovicevim  zbor- 
nikom  (sr.  na  str.  262.-275.).  Spomena  su  vrijedne  Postile  Jurja 
Crnica,  plovana  ledenickoga,  u  tri  rukopisa  s  oznakom  godina  1627., 
1637.  i  1645-  Sva  su  tri  rukopisa  gotovo  iste  sadrzine  ;  po  Milceti- 
cevu  misljenju  prvi  i  treci  pisan  je  upravo  rukom  Crnica,  drugi 
nesto  mladji  prijepis  sa  prvoga  (sr.  kod  Milcetica  na  str.  311— 315.). 
Jedva  se  moze  sumnjati,  da  je  i  Crnic  bio  samo  prepisivac,  prijevod 
bit  ce  dakle  stariji,  mozebiti  iz  XVI.  stoljeca.  Po  nazvanju  ,,postila" 
sjecamo    se    i    nehotice    protestanske    glagolske    i    Vramceve    postile  ; 


54 

valjalo  bi  ih  isporediti.  Mnogo  ima  tekstova  propovijedi  u  onoj  hrpi 
listova,  koji  su  sastavljeni  pod  jednim  brojem  kod  Milcetica  na  str. 
273 — 290.  Uz  propovijedi  dolaze  tu  jos  i  lazne  molitve,  eksorcizmi, 
poslanica  s  neba  (sr.  jos  dva  teksta  posljednjeg  pricanja  na  str.  368. 
i  370.).  Osim  toga  Milcetic  spominje  rukopise  sa  glavnom  sadrzinom 
govorenja  i  ,,predike"  na  str.  250—254.,  na  str.  333.,  346.,  349.,  351., 
352. — 357.,  358.,  360. — 372.  To  ce  valjda  biti  vecinom  prijevodi,  koji 
bi  vrijedilo  da  se  izblize  prouce.  Dakako  da  i  tu  uz  propovijedi  dolazi 
jos  stosta  drugo,  te  bi  umjesno  bilo,  da  se  zna,  sto  je,  kao  na  pr.  Pohod 
device  Marije  na  mista  od  muka  (na  str.  361.),  koji  podsjeca  na  poznati 
apokrif  ,,Chozdenie  Bogorodice  po  mukam"  (nekoliko  je  rijeci  tomu 
apokrifu  posvetio  R.  Strohal  u  ,,Hrvatskoj"  br.  454.),  Ima  i  zapisa 
protiv  bolesti  (na  str.  350.).  U  jednom  se  rukopisu  (na  str.  361.)  pri- 
pisuje  sv.  Jeronimu  glede  slovenskog  jezika  ono  isto,  sto  se  inace 
prica  za  Kirila  :  dok  je  on  papu  molio  za  dopustenje,  da  bi  se  ci- 
tala  misa  na  slovenskom  jeziku,  cuo  se  glas  s  neba  ,,omnis  spiritus 
laudet  dominum"  (ovako  je  napisano  glagolskim  slovima  !).  Prakticne 
su  potrebe  isto  tako  izazivale  pisanje  i  prepisivanje  razlicnih  tekstova 
o  ispovijedi  (kod  Milcetica  na  str.  243. — 244.),  pitanja  s  odgovorima 
iz  katekizma  (str.  245.,  253. — 254.),  naputak  glede  ,,matrimonija" 
(str.  251.),  nauk  krscanski  (str.  357. — 358.)  i  t.  d.  Izvori  svih  ovih 
tekstova,  ponajvise  i  zacijelo  prevedenih,  s  latinskog  ili  sa  talijanskog 
jezika,  nisu  nam  poznati,  niti  se  ovaj  cas  moze  govoriti  o  vjestini 
i  tacnosti  prijevoda. 

Ima  i  nekoliko  djela  s  posebnim  naslovima.  Pocetkom  XVII. 
stoljeca  preveo  je  neki  ,,gospodin"  Ivan  Zorulic,  a  god.  1617. 
prepisao  pop  Mikula  Fatevic  djelo  ,,Zrcalo  duhovno",  koje  se, 
ne  znamo,  da  li  u  potpunom  opsegu,  nalazi  u  zborniku,  sto  ga  je 
Milcetic  opisao  na  str.  340 — 344.  O  jednom  se  tekstu  pod  nazivom 
,,Svitlost  duse  verne"  govori  u  rukopisu  sa  zapisima  od  g.  1753.  i  1760.  ; 
iz  njega  je  nesto  izvadio  neki  Fargacic  (u  Milcetica  na  str.  252 — 253.). 
Jedan  rukopis  na  papiru,  valjda  iz  XVII.  stoljeca,  donosi  pod  natpisom 
,,Razmisljanja"  citavu  analizu  zivota  Isusova  (Milcetic  str.  300 — 302.) 
Drugacije  su  sadrzine  ,,Razmisljanja"  u  jednom  rukopisu  XVIII. 
stoljeca  (Milcetic  str.  371.).  Iz  latinskog  djela  ,,Scala  caeli"  prevedeno 
je  nesto  u  rukopisu  XVII.  stoljeca  (Milcetic  str.  364.).  Uzbornicima  mje- 
sovita  sadrzaja  ima  nekoliko  stvari,  koje  zasluzuju,  da  se  na  njih 
svrati  paznja.  Tako  na  pr.  u  jednom  rukopisu,  koji  je  pisan  pod  kraj 
XVIII.  stoljeca  (Milcetic  na  str.  306 — 307.)  dolazi  razgovor  izmedju 
duse  i  misli,  sto  nam  napominje  sredovjecne  sporove  duse  s  tijelom 


55 

i  t.  d.  Tajjetekst  usao  vec  u  jedan  zbornik  XV.  stoljeca  (Milcetic  str. 
224.)  Jos  ima  u  jednom  rukopisu  iz  istog  vremena  (Milcetic  na  str. 
307 — 308.)  pricanje  o  dvanaest  petki,  sto  ce  biti  po  latinskom  izvoru, 
jer  se  govori  o  papinskim  prostenjima,  ali  moglo  bi  se  porediti  sa  ci- 
rilskim  pricanjima  o  istom  predmetu.  Zaklinjanja  od  ,,nezita"  dolaze 
kod  Milcetica  na  str.  193.  i  opet  na  str.  310. 

Ovaj  izvadak  iz  Milceticeve  bibliografije  moze  dati  neku  sliku 
glagolske  knjizevne  radnje  XVII.  i  XVIII.  stoljeca.  I  ako  je  njena 
sadrzina  vrlo  jednostrana,  nije  opet  tako  neznatna,  kako  bi  se  moglo 
misliti,  a  valjda  se  dosada  i  mislilo,  imajuci  na  umu  samo  stampane 
knjige,  t.  j.  misale  i  brevijare.  A  kada  jednom  dodje  na  red  proucavanje 
ove  pismenosti,  koja  je  sada  samo  bibliografski,  i  to  zacijelo  jos  ne 
sasvim  potpuno  iznesena  na  vidjelo,  naci  ce  se  mnogo  stvari  znatnih 
za  historiju  sredovjecne  literature,  medju  njima  i  takovih,  kojima 
ce  se  konstatirati  zivahna  veza  nesamo  s  latinsko-talijanskim  kul- 
turnim  svijetom,  vec  i  sa  slovenskim  tekstovima  cirilskog  pisma, 
osobito  sa  proizvodima  bosanskim.  0  tome  svjedoce  vec  sada  koje- 
kakve  biljeske,  unesene  u  neke  glagolske  rukopise  cirilskim  slovima, 
tako  zvanom  bosancicom,  na  sto  je  Milcetic  savjesno  svracao  paznju 
u  svojoj  bibliografiji.  Znade  se  takodjer,  da  su  glagoljasi  stosta  pre- 
pisivali  iz  bosanskih  knjiga  (kao  fra  Anton  de  Pope  iz  Divkovica),  a 
nasuprot  bosanski  pisci  iz  dalmatinsko-dubrovackih  latinskih  i  gla- 
golskih  rukopisa. 

Iz  ovoga  razdoblja  ima  i  mnogo  svakojakih  glagolicom  pisanih 
regula  i  statuta  reda  franjevackog  i  razlicnih  bratovstina,  dalje  ra- 
cuna  i  gospodarskih  zapisa,  notarskih  kvaderna  i  t.  d.  Milcetic  ih  je 
izbrojio  i  opisao  u  drugom  dijelu  svoje  bibliografije  na  str.  373 — 471. 
Sve  to  zapravo  i  ne  spada  u  literaturu,  i  ako  ima  znacenja  za  lo- 
kalnu  historiju,  a  iz  matica  krstenih,  vjencanih  i  t.  d.  moci  ce  se 
danas  sutra  crpati  bogata  gradja  za  onomastikon  prezimena.  Po 
ovim  se  knjigama  moze  konstatirati,  kako  malo  pomalo  talijanstina 
tjera  glagolicu  i  s  njome  cesto  takodjer  potiskuje  hrvatski  jezik. 
O  tome  govori  se  jos  u  posljednjem  razdoblju.  Spomenut  cemo  na- 
pokon,  da  ce  i  broj  listina  pisanih  glagolicom,  koji  je  u  novom 
akademskom  izdanju  dosao  istom  do  g.  1499.,  za  XVI.  i  XVII. 
stoljece  silno  ponarasti  prema  onomu,  sto  je  vec  nastampano  kod 
Kukuljevica.  $teta,  sto  stampanje  ovako  bogate  gradje  odvec  pola- 
gaho    napreduje. 


56 

5.  Razdoblje  od  kraja  XVIII.  do  kraja  XIX.  stoljeca. 

rijeme  gradi,  ali  i  razgradjuje,  gdje  nema  tko  da  opravlja. 
I  glagolicu  je  vrijeme  nistilo  i  obaralo  toliko  u  drustvenom 
zivotu    koliko    u  crkvi.   U  nje  nije   bilo   dovoljno  jakosti, 
da  odoli  dvjema    glavnim   protivnicima  :    s    jedne    strane 
napredovanju   narodnog  jezika  s  latinskim   pismom,  koje   je  sve  vise 
stavljalo   u   zaborav  glagolicu,   osobito   nakon   narodnog    i   knjizevnog 
preporoda    idejom    ilirizma  ;     s    druge    strane    opoziciji     crkvenih    i 
svjetskih   vlasti    protiv    slovenske    sluzbe    Bozje,    koje    su    svim   sred- 
stvima    nastojale,    da    tu    staru    povlasticu    hrvatskog    naroda    svedu 
na  nista.  Vrlo  je  poucan  proces  borbe  za  glagolicu  i  protiv  nje,  koji 
se  pocetkom  XIX.  stoljeca  dogadjao  na  Losinju,  kako  ga  je  potanko 
opisao  S.  Ljubic.   Najopasnijim  protivnikom  pokazao  se  biskup  osorski 
Rakamaric  :  njegovo  umovanje,  napereno  protiv  slavenske  mise,  ostaje 
jos  i  danas  spomena  vrijedan  dokumenat  jake  dijalektike  u  korist  la- 
tinskog  jezika  u  crkvi  i  talijanskog  u  drustvu.  On  je  dobro  poznavao 
nedostatke  glagolizma  te  sevjesto  njima  posluzio,  da  zada  teski  udarac 
slovenskoj    liturgiji   (kod    Jelica   pod  brojem   8-im   iz    XIX.  stoljeca). 
Austrijska  vlada,   zamijenivsi  gospodstvo  Mletaka  u  Dalmaciji,  posla 
je  istim  pravcem,  pace  sa  jos  vecom  bezobzirnoscu  ;  nastavljajuci  tali- 
jancenje  hrvatskog  naroda,  potvrdjivala  bi  sve,   sto  je  moglo  sprijeciti 
slovensku  misao  i  svijest  bilo  u  zivotu  bilo  u  crkvi,  te  ako  nije  svagdje 
uspjela,  to  nije  njena  zasluga.  Rimska  bi  se  kurija  kadgod  i  zauzela 
za  stare  povlastice,  ali  s  malo  energije,  jer  joj  je  tesko  bilo  opirati  se 
domacim  i  crkvenim  i  svjetskim  vlastima.  Ovako  se  kroz  citavo  XIX. 
stoljece  vuce  kao  crvena  nit   vjecito  kolebanje  medju  zabranom  i  do- 
pustenjem,  medju  uvodjenjem  korisnih  ustanova  i  dokidanjem,  prema 
tomu,  kakova  je  bio  misljenja  ovaj  ili    onaj  biskup   ili  papa,  i  koliko 
je  bio  jak  duh  reakcije  kod  centralne  vlasti  u   Becu.    Kad  je  kurija 
pokusala   donekle   obuzdati    zestinu   biskupa    Rakamarica   protiv   slo- 
venske liturgije,  on  je  vjesto  izmakao  govoreci  :  e  pa  dobro,  ali  tada 
dajte  ucitelje,  koji  ce  hrvatsku  mladez  spremiti  za  obavljanje  sluzbe 
Bozje   na  osnovu  dei  libri  slavo-litterali  i  uopce   dici   niveau  njihova 
znanja.   Kako  se  malo  upravo  u  torn  pogledu  moglo  postici,  dokazuju 
vjecite  promjene  u  programima  nastave  zadarskog,  nekoc  Zmajeviceva 
zavoda  :    sad  se  uvodio  hrvatski  nastavni  jezik,  sad  opet  latinski  ;   cas 
se    polagala   vaznost   na   znanje   crkvenoslovenskog  jezika,    cas  se   to 
znanje  smatralo  suvisnim.  Godine  1834.  obratise  se  gotovo  svi  dalma- 
tinski  biskupi  na  austrijsku  vladu,  da  se  mjesto  latinskog  centralnog 


57 

sjemenista  u  Zadru  uspostavi  za  glagoljase  poseban  zavod  za  40  pito- 
maca,  ali  vlada  ne  htjede  im  toga  dati,  cak  ni  na  to  ne  htjedose  u  Becu 
pristati,  da  bude  jezik  ,,ilirski"  obligatan  predmet  i  da  se  nesto  iz  pa- 
storalke  predaje  na  torn  jeziku  (g.  1840.).  Istom  godina  1847. — 1849. 
razbi   i   taj    birokratski   led. 

Kako  je  glagolsko  pismo  tecajcm  XIX,  stoljeca  sve  vise  ustupalo 
mjesto  latinici  ondje,  gdje  su  se  u  XVI.  XVII.  i  XVIII.  stoljecu  sluzili 
glagolicom,  dokazuju  svjedocanstva  sabrana  kod  Jelica  o  zupnim  knji- 
gama  (knjigama  krstenih,  vjencanih  i  umrlih)  iz  razlicnih  mjesta 
Dalmacije,  Istre,  Otoka(u  Pontes  historici,  saec.  XIX.,  br.  119 — 256.). 
Vecinom  citamo,  da  je  pisanje  tih  knjiga  glagolicom  prestajalo  u  go- 
dinama  1810.,  1812.,  1813.,  1816.,  1820.,  1825.,  1826.,  1827.,  1830., 
1832.,  1833.,  1840.  Rijedak  je  slucaj,  da  se  spominje  koja  poznija  go- 
dina, ili  da  je  u  novije  vrijeme  koji  glagoljas  uveo  taj  obicaj.  Kako 
je  u  tome  pogledu  danas,  iz  dokumenata  Jelicevih  ne  mogoh  razabrati. 

Mnogo  govore  takodjer  iskazi  kod  Jelica  pod  br.  257. — ^317.  Tu 
se  na  osnovu  vjerodostojnih  svjedocanstva  cesto  ponavlja  jedan  te 
isti  slucaj,  da  je  radi  nedostatka  svecenika,  koji  bi  umjeli  obavljati 
crkvenu  sluzbu  crkvenoslovenskim  jezikom,  slovenska  misa  ili  sa- 
svim  dokinuta  ili  znatno  ogranicena,  na  primjer  tako,  da  se  na  tiho 
sav  tekst  cita  latinski  te  se  samo  ono  nekoliko  mjesta  glasnog  pje- 
vanja  iznosi  pred  narod  u  slovenskom  jeziku,  pa  i  to  ne  biva  redovito 
starim  crkvenim,  vec  savremenim  narodnim  jezikom.  Ovo  ustupanje 
u  korist  latinstine  nastajalo  je  po  izvjestajima,  sto  ih  je  Jelic  dobivao, 
obicno  oko  polovice  XIX.  stoljeca,  gdjegdje  jos  i  kasnije.  Koji  put 
citamo,  da  je  biskup,  obicno  dostojanstvenik  neslovenske  narodnosti, 
prosto  zabranio  slovensku  misu  ;  uzrok  bilo  je  lako  naci.  Ima  i  ta- 
kovih  mjesta,  gdje  misa  nije  vise  slovenska,  ali  drugi  se  obredi  jos 
obavljaju  slovenskim  ili  narodnim  hrvatskim  jezikom.  Vrlo  rijetko 
dolazi  takav  glas,  da  je  nakon  novog  izdanja  glagolskog  tnisala 
uklonjen  scavet  s  narodnim  jezikom  te  iznovice  uspostaljena  u  smislu 
rjesenja  rimske  kurije  stara  crkvena  slovenstina.  To  valja  osobito 
za  dvije  biskupije,  senjsko-modrusku  i  krcku;  po  rijecima  Jelicevim 
donekle  i  za  biskupiju  spljetsko-makarsku. 

Hvalevrijedni  pokusaji,  da  se  uspostavi  pravo  slovenske  li- 
turgije  u  njezinu  starom  povlastenom  obliku,  stoje  u  intimnoj  vezi 
s  novim  postovanjem,  koje  si  glagolsko  pitanje  steklo  u  slovenskoj 
nauci  te  doslo  i  do  Hrvata.  Vec  krajem  XVIII.  stoljeca  pocelo  se 
kriticki  raspravljati  pitanje  o  postanju  glagolice  :  imena  Dobner, 
Durich,  i   osobito   Dobrovsky,  zvuce   u    slovenskoj    nauci   kao  trublje, 


58 

sto  bude  na  nov  zivot  jednu  kulturnu  pojavu  slovenske  starine.  Za 
njima  dolazi  nemirni  duh  umnog  Kopitara,  i  veliki  genij  slovenske 
nauke  Safafik,  koji  je  pod  vecer  svoga  zivota  odabrao  upravo  gla- 
golsko  ptanje  kao  glavni  zadatak  svojih  naucnih  proucavanja  : 
njihov  konacni  rezultat  glasi,  da  je  upravo  glagolica  ono  pismo, 
sto  je  proslavilo  ime  Konstantina  filosofa  u  kulturnoj  historiji  slo- 
venskih  naroda  za  sva  vremena.  Safarikovo  svestrano  proucavanje 
glagolskih  spomenika,  sto  ih  je  dobivao  djelomice  od  svojih  ruskih 
prijatelja  (Grigorovica,  Sreznjevskoga),  djelomice  od  Hrvata  (Kuku- 
Ijevica,  Sabljara,  Mesica),  nije  samo  podiglo  znacenje  glagolizma 
u  slavistici,  vec  i  inteligentnim  Hrvatima  otvorilo  oci,  opominjuci 
ih,  da  ne  smiju  dopustiti,  da  propadne  u  zaborav  ova  znamenita 
ostavstina  njihove  proslosti,  kojom  se  mogu  jos  i  sada  ponositi  kao 
posljednji  njezini  bastinici.  Pored  zivih  veza,  koje  su  polovicom  XIX. 
stoljeca  postojale  medju  Pragom  i  Zagrebom,  nasao  je  duh  Safarikov 
odziva  medju  Hrvatima  te  probudio  odusevljenje  za  hrvatsku  gla- 
golicu  i  uz  nju  za  slovensku  sluzbu  Bozju,  u  kojoj  se  ona  i  sacuvala 
do  nasih  vremena.  U  Safafika  rodi  se  srecna  prakticna  misao,  da  u 
dogovoru  s  jednom  tipografskom  firmom  u  Pragu  izradi  matrice  za 
glagolska  slova,  mnogo  uglednija  i  Ijepsa,  no  sto  su  bila  slova  rimske 
propagande,  kojima  su  se  donle  stampale  glagolske  knjige.  On  izvede 
taj  posao  u  dvostrukoj  formi  :  obli  tako  zvani  bugarski  tipovi  budu 
namijenjeni  iskljucivo  interesima  slovenske  nauke  ;  uglasti  tipovi 
dobise  odmah  u  samom  pocetku  prakticnu  svrhu,  da  se  preko  njih 
olaksa  nastava  glagoljasa  u  onim  sjemenistima,  gdje  se  mladez  sve- 
cenickog  zvanja  zanima  za  glagolicu.  Tako  posta  Brciceva  Chres- 
tomathia  i  Citanka.  Ugled  i  uspjeh  Safarikov  i  njegove  praske  skole, 
kojoj  je  u  glavnim  stvarima  povladjivala  i  sjajna  gramaticka  skola 
Miklosiceva  u  Becu,  rodise  u  Hrvatskoj  takova  djela,  kao  Ku- 
kuljevicevo  izdanje  glagolskih  listina,  Rackoga  izdanje  Assemanova 
evandjelja  i  znamenito  djelo  o  Kirilu  i  Metodiju,  Brciceve  vazne  Od- 
lomke  iz  sv.  pisma,  sabrane  iz  glagolskih  rukopisa  i  starih  stampanih 
knjiga,  citav  red  naucnih  rasprava  Crncica,  Tkalcica  i  drugih.  Moze- 
biti  pisac  ovih  redaka  smije  spomenuti  i  svoje  radove  u  tome  pravcu 
(uvod  u  Assemanovo  evandjelje,  izdanje  Primjera  it.  d.).  Pod  okriljem 
biskupa  Strosmajera,  koji  je  glagolizam  u  svakom  pravcu  podupirao 
te  svojim  velikim  ugledom  kod  mudrog  pape  Lava  XIII.  unapre- 
djivao,  sazrela  je  napokon  i  misao  novog  izdanja  glagolskih  crkvenih 
knjiga,  prije  svega  Misala.  To  je  veliko  mukotrpno  djelo  srecno  izveo 
neocijenjeni  fratar  i  poslije  kanonik   Dragutin    Parcic    (1893.).    I    on 


59 

je  morao  okusiti  svu  gorcinu  sumnjicenja  i  kleveta,  kojima  pro- 
tivnici  slovenskog  kulturnog  napretka  obicno  nagradjaju  i  najskrom- 
nije  radnike  i  najblagorodnije  mecenate.  U  najnovije  doba  rodila  se 
hvalevrijedna  misao  kod  krckih  glagoljasa,  koji  pod  zastitom  biskupa 
dra.  A.  Mahnica  osnovase  drustvo  pod  nazivom  ,,Staroslovenska 
akademija"  u  gradu  Krku  za  izdavanje  starih  glagolskih  spomenika 
njihove  postojbine  i  susjednih  krajeva.  I  ako  su  sredstva  ove  ,,Aka- 
demije"  vrlo  skromna,  ona  je  izdala  ipak  vec  dosada  (od  g.  1903.  do 
1913.)  nekoliko  vrlo  vaznih  tekstova  iz  Staroga  zavjeta  sv.  pisma  po 
glagolskim  spomenicima,  zatim  Vesperal  rimsko-slovenski,  Abece- 
darium  palaeoslovenicum  it.  d.  Sve  je  to  prigotovio  za  stampu  dr.  Josip 
Vajs,  uzorni  poznavalac  stare  glagolske  pismenosti.  On  je  i  na  ceskom 
jeziku  dosta  toga  izdao  iz  podrucja  hrvatskog  glagolizma,  a  o  naj- 
starijem  Vrbnickom  brevijaru  napisao  opsirnu  monografiju  g.  1910. 
u  Pragu.  Sada  je  ugledala  svijet  kao  plod  mnogogodisnjeg  sabiranja 
i  prikupljanja  u  33.  knjizi  Starina  ,,Hrvatska  glagolska  bibliografija" 
prof.  Ivana  Milcetica  (u  Zagrebu  191 1.).  Ovo  vrlo  vazno  i  ako  nesto 
nepregledno  djelo,  otvara  nam  nakon  vrlo  povrsne  bibliografije  Ku- 
kuljeviceve  sirom  vrata  u  bogatu  riznicu  stare  hrvatske  glagolske 
pismenosti  ;  sada  istom  dobivamo  pojam  o  vrlo  bogatoj  i  ako  malo 
raznolikoj  radnji  hrvatskih  glagoljasa,  pocevsi  od  XIII.  do  kraja 
XVIII.  stoljeca.  I  ovaj  je  moj  nacrt  ponajvise  osnovan  na  bogatoj 
sadrzinom  knjizi  Milceticevoj,  s  nekim  obzirom  na  ispravke  Stroha- 
love.  Ne  moze  se  pohvaliti  nacin,  kako  ovaj  govori  o  Milceticevoj 
knjizi  i  kako  se  uopce  vlada  kod  proucavanja  razlicnih  glagolskih 
tekstova.  R.  Strohal  vara  se,  ako  misli,  da  ce  zasluge  svoje  oko  ove 
malo  dosada  obradjene  grane  hrvatske  knjizevnosti  povisiti  neraz- 
boritim  napadajima  na  sve   savremenike. 


Ovaj  ekskurs  u  ,,Glagolitica"  danasnje  slovenske  nauke  tice  se 
bar  u  toliko  hrvatskog  glagoljastva,  sto  su  gdjekoji  svecenici,  koji  jos 
obavljaju  slovensku  sluzbu  Bozju,  docuv  stogod  o  tom  velikom  zna- 
cenju  glagolske  literature,  dobili  novih  poticaja  za  odbranu  ovog  zna- 
menitog  prava  hrvatskog  naroda  u  katolickoj  crkvi.  Entuziazam  za 
stampanje  glagolskih  starina  glagolskim  slovima,  kojih  sada  vec  i 
sami  popovi  glagoljasi  nerado  citaju,  morao  je  za  nevolju  ustupiti 
mjesto  prakticnim  kombinacijama  i  argumentima  ;  glagolizam,  osim 
cisto  naucnih  pitanja,  ostaje  sada  vezan  samo  jos  za  crkvu,  pa  i  tu  nije 
poslo  malo  ustrajnim  pokusajima  za  rukom,  da  rasire  njegove  gra- 


60 

nice  na  sav  hrvatski  narod  katolicke  vjere.  S  jedne  strane  sam.  narod 
ne  osjeca  te  zelje,  koja  se  javlja  od  vremena  do  vremena  u  uzim  in- 
teligentnim  krugovima  vise  kao  nacionalistican  negoli  kao  vjerski 
osjecaj,  sdruge  strane  ne  podupiru  takvih  zelja  niti  crkvene  niti  svjetske 
vlasti.  Kod  crkvenih  vlasti  nema  bar  ovaj  cas  velikih  koncepcija  za 
izmirenje  istocne  sa  zapadnom  crkvom,  koje  bi  mogle  pokrenuti  i 
to  pitanje  novim  putem,  Kod  svjetskih  vlasti  vidi  se  u  nevinoj  slo- 
venskoj  misi  jacanje  slovenske  narodne  svijesti,  koje  se  svi  neslo- 
venski  faktori  ove  drzavne  zajednice,  u  kojoj  zive  Hrvati,  silno  boje 
te  joj  svim  sredstvima  smetaju.  Hoce  li  igda  Hrvati  moci  sve  te  smetnje 
savladati   i   ukloniti,   to  je   pitanje   buducnosti.  -y      < 


Crkvena  prikazanja. 

hrvatskoj  sredovjecnoj  knjizevnosti  razvila  se  i  drama, 
koje  nikako  nema  u  srpskoj  staroj  knjizevnosti,  jer  je 
nije  bilo  ni  u  njezinu  izvoru,  u  knjizevnosti  vizantinskoj. 
Ova  knjizevna  vrsta,  razmjerno  dosta  bogata,  stoji  na 
prijelazu  izmedju  glagolske  sredovjecne  i  novovjeke  svjetovne  umjetne 
knjizevnosti,  prelazeci  iz  jednoga  podrucja  u  drugo,  pa  je  najzgodnije, 
da  ovdje  bude  o  njoj   rijec. 

Na  krscanskom  zapadu  razvila  se  u  srednjem  vijeku  crkvena 
drama,  kao  nekoc  u  Grka,  iz  crkvenih  obreda,  koji  su  bili  bujniji  nego 
u  potonje  doba.  Svecenik  bio  je  ,,tragicus  noster",  a  sluzba  Bozja 
simbolicka  je  tragedija,  u  kojoj  se  prikazuje  zivot,  smrt  i  pobjeda 
Hristova. 

Osobito  su  bili  bujni  obredni  motivi  u  crkvi  od  velikog  petka  do 
Uskrsa:  polaganje  kriza  na  veliki  petak,  uskrsnuce  iz  groba  i  napokon 
silazak  Hristov  u  pretpakao,  pace  jos  iza  toga,  kod  vecernje  na  us- 
krsni  ponedjeljnik  ili  utornik,  kler  je  osobitim  obredom  prikazivao 
i    put    Hristov   u   Emaus. 

Pomenuti  obredi  bili  su  dio  crkvenoga  bogosluzja,  drzali  su  se 
tacno  evandjelja,  obavljali  se  na  latinskom  jeziku,  ali  vec  se  znatno 
isticao  dramatski  oblik;  na  pr,  motiv  za  obred  silaska  Hristova  bijase 
ovo  :  procesija  krenula  je  oko  crkve  i  stala  pred  jednim  njezinim  za- 
tvorenim  vratinia,  koja  su  oznacivala  vrata  paklena  ;  jedan  svecenik 
u  ulozi  Hrista  kucase  na  vrata,  da  se  otvore,  a  iznutra  djakon  u  ulozi 
djavla  grubo  odgovarase,  —  citav  dijalog  uzet  je  iz  evandjelja  Niko- 
demova   —  i  na  to  se  otvore  vrata,  a  puk    s  Hristom  udje  u  crkvu. 


6i 

Ovakvi  su  se  obredi  u  crkvi  razvili  i  iz  bozicnih  motiva,  pa  su  se 
tako  iz  ovih  dviju  crkvenih  svetkovina,  narocito  iz  prve,  razvijali  prvi 
poceci  krscanske  crkvene  drame,  a  onda  se  pocela  kao  dramatski 
obredni    motiv   osobito    isticati    muka    Hristova. 

U  ovome  razvitku  desile  su  se  doskora  velike  izmjene  ;  scene 
gube  svoj  cisti  obredni  znacaj,  jer  k  njima  pridolazi  sve  vise  svjetovnih 
elemenata,  pa  je  tako  uistinu  iz  obreda  nastala  prava  crkvena  drama, 
ali  je  morala  izaci  iz  crkve  pred  crkvu,  na  trgove  i  samostanska  dvo- 
rista  ;  izmjenicno  pjevanje,  u  kome  se  kretao  dijalog  tih  obreda,  ne- 
staje,  pa  nastupa  recitovanje,  a  mjesto  latinskoga  jezika  dolazi  na- 
rodni,  jer  sadrzaj  postaje  bogat,  drama  zaprema  i  vise  tisuca  stihova, 
pa  ne  bi  bila  puku  pristupacna,  dase  nije  rijesila  obrednog  jezika  crkve. 
Otkinuvsi  se  od  crkvenih  obreda  rasirilo  se  napokon  podrucje  crkvenih 
drama  i  time,  sto  su  one  pocele  iznositi  i  zivot  pojedinih  svetaca,  mu- 
cenika,  mucenica  i  lica  starozavjetnih.  Sve  se  to  razvilo  najranije  i 
najjace  u  Njemackoj  i  Francuskoj,  gdje  pada  doba  cvjetanja  crkvene 
drame  na  jeziku  narodnom  u  XIV.  i  XV.  stoljece  (njem.  spiel,  igra; 
franc,  mysteres). 

Kako  je  sadrzajem  crkvena  drama  cudesna  i  fantasticna,  tako 
joj  je  i  tehnika  posve  slobodna  i  nevezana,  a  vrlo  primitivna.  Pi- 
tanje  jedinstva  mjesta  i  vremena  ne  postoji  za  pisca  crkvene  drame: 
on  nam  prikazuje  nebo,  pakao  i  cistiliste,  sve  jedno  do  drugoga; 
tu  se  javlja  Bog,  andjeh,  sveci,  djavoli  i  Ijudi,  zbivaju  se  sva  cudesa, 
—  a  za  sve  dostaje  samo  rijec.  Pa  i  u  rijeci  pisac  je  posve  Slobodan: 
ako  drama  izadje  pregolema,  dolazi  andjeo,  pa  javlja,  da  se  pri- 
kazivanje  prekida,  pa  ce  se  nastaviti  sjutra,  a  svrsiti  prekosjutra. 
No  ipak  pored  ove  prevelike  slobode,  kao  u  svem  knjizevnom  radu 
srednjega  vijeka,  nema  nista  licno,  nista  samostalno  ;  razliciti  pisci 
istoga  ili  razlicitih  naroda  obradjuju  isti  motiv,  ne  znajuci  jedan 
za  drugoga,  a  njihova  su  djela  gotovo  jednaka.  Pjesnicka  cijena 
ovim  dramama  u  dorenesansno  doba  nije  gotovo  nikakva,  pa  zato 
se  novovjeka  evropska  drama  za  renesanse  razvila  bez  ikakva  utje- 
caja  starije  crkvene  drame,  izlazeci  iz  drame  staroklasicke,  a  tek 
u  ovo  doba,  pod  ovim  utjecajem  dobila  je  i  crkvena  drama,  koja 
se   njegovala  sve  do   potkraj    XVIII.   stoljeca,   knjizevniji  oblik. 

U  Italiji,  a  to  je  za  nas  najvaznije,  razvile  su  se  crkvene  drame 
mnogo  kasnije  i  drukcije,  pa  se  i  razlikuju  znatno  od  drama  fran- 
cusko-njemackih.  U  drugoj  polovici  XIII.  stoljeca  izasao  je  iz 
Umbrije  veliki  vjerski  pokret,  osnivajuci  vjerske  bratovstine,  a  glavni 
cin  njihove   poboznosti  bile  su  nabozne   pjesme  na  jeziku  narodnom 


62 

t.  zv.  1  a  u  d  e.  Iz  ove  religiozne  pucke  pjesme,  isprvice  u  izmjenicnom 
pjevanju,  kasnije  i  u  recitovanju,  prodirao  je  u  XIV.  stoljecu  sve 
jace  dramatski  elemenat.  Pored  ovakvih  ,,lauda"  sacuvalo  se  iz 
XV.  stoljeca  u  Italiji  dosta  tekstova  propovijedi,  iz  kojih  se  raza- 
bira,  da  je  svecenik  propovijedajuci  o  nauci  Hristovoj  pokazivao 
puku  zive  slike,  da  se  njegove  rijeci  jace  dojme;  pojedine  scene 
muke  Hristove  prikazivahu  se  dakle  u  crkvi  kao  pantomime  uz  pro- 
povijed.  A  puk  je  to  pratio  placem  i  jaukom,  i  mnogi  su  se  poslije 
toga    rijesili    pa    posli    u    samostan. 

Tek  sredinom  XV.  stoljeca  pomolila  se  i  u  Italiji  prava  crkvena 
drama,  ,,sacra  rappresentazion  e",  a  druga  polovica  XV. 
i  citavo  XVI.  stoljece  doba  je  cvjetanja  talijanske  reprezentacije, 
osobito  u  Firenci.  Feo  Belcari  (1410— 1484.)  pisac  je  najsta- 
rije  ovakve  crkvene  drame  ,,Ra  p  prese  ntazio  ne  di  Abramo 
ed  I  sac",  sto  se  u  Firenci  prikazivala  1449.  godine.  Uz  Fea  Bel- 
cari-a  spomenut  cemo  kao  pisce  reprezentacija  :  Lorenza  Medici, 
Aralda  Benci-a,  Bernarda  Pulci-a,  njegovu  gospodju  Antoniju  Pulci 
i   Castellana   Castellani-a,   a   vecoj    cesti   drama  pisci   i   nisu  poznati. 

Talijanska  reprezentacija  vadi  sadrzaj  iz  svega,  sto  zanimljivo 
pruza  sv.  pismo,  krscanska  predaja  i  bogata  sredovjecna  legenda. 
Belcari-ev  ,, Abraham  i  Izak"  prikazivao  se  u  crkvi  ,,Di  Santa  Maria 
Maddalena"  u  Firenci,  ali  se  reprezentacija  rano  rasirila  po  mana- 
stirima,  presla  na  trg,  a  narocito  u  dvorane  velikaskih  palaca, 
pa  su  se   prema  tome  i  razvila  njena  osobita  obiljezja. 

Hrvatska  crkvena  drama,  prema  najstarijim  rukopisima,  preko 
ocekivanja,  srodna  je  njemackoj  crkvenoj  drami,  a  tek  one  crkvene 
drame,  sto  su  se  razvile  pod  utjecajem  dubrovacko-dalmatinske  knji- 
zevnosti,   imaju  svoje  izvore  u    Italiji,  ali  ove  su   postanjem  mladje. 

U  arhivu  Jugoslavenske  akademije  nalazi  se  glagolicom  pisani 
rukopis  iz  godine  1556.,  kao  prijepis  iz  starijega  rukopisa,  jamacno 
iz  XV.  stoljeca,  a  potjece  iz  podrucja  krcke  biskupije.  U  ovome  su 
rukopisu  dva  prikazanja,  i  to:  ,,0  d  muke  Spasitelja  na- 
s  e  g  a",  koja  se  prikazivala  u  dva  dana,  jer  iznosi  u  prvom  dijelu 
dogadjaje  ,,na  cvitnicu",  a  u  drugom  ,,na  veliki  petak",  i  ,,M  i- 
sterij  vele  lip  i  slavan  od  Isusa,  kako  je  s  kriza 
snet,  zatim  v  grob  postavje  n".  U  rukopisu  zabiljezen 
je  i  napjev,  kojim  su  se  pjevali  pojedini  dijelovi  ovih  drama.  Pored 
ovoga  poznat  nam  je  glagolski  zbornik,  sto  ga  je  nasao  Ivan  Kuku- 
Ijevic  u  Tkonu  na  otoku  Pasmanu,  a  danas  se  nalazi  u  arkivu  Jugo- 
slavenske  akademije,   u   kome   se   nalaze,    ponesto   fragmentarno  sa- 


63 

cuvane,  tri  crkvene  drame.  U  njima  su  obradjeni  dogadjaji  od  cvjetne 
nedjelje  do  uskrsnuca  Isusova  i  oslobodjenja  starozavjetnih  otaca 
\z  pretpakla.  Taj  je  zbornik  napisao  fra  Matija  Zadranin, 
i  to  potkraj  XV.  stoljeca,  jer  ima  jedna  njegova  biljeska  iz  godine 
1492.  Pomenute  drame  jamacno  nijesu  njegovo  djelo,  vec  prijepisi 
xz  jos  starijih  predlozaka.  Izmedju  ovoga  i  prije  pomenutoga  rukopisa 
postoji  tijesna  veza,  sto  se  tice  crkvenih  drama,  jer  u  njima  imade 
mnogo  posve  jednakih  stihova,  a  to  nam  dokazuje,  da  je  na  po- 
drucju  glagolice,  u  sjevernoj  Dalmaciji  i  Hrvatskom  Primorju,  po- 
stojala  vec  u  doba  postanja  talijanske  reprezentacije,  a  mozda  jos 
i  prije,  u  prvoj  polovici  XV.  stoljeca,  hrvatska  crkvena  drama. 

Ostale  hrvatske  crkvene  drame  sacuvane  su  u  rukopisima,  pi- 
sanim  latinicom,  a  potjecu  iz  srednje  Dalmacije,  iz  Spljeta  i  otoka 
Hvara.  Ovih  prikazanja  ima  vise,  a  potjecu  iz  XVI.  i  XVII.  sto- 
ljeca. Za  tri  znamo,  da  ih  je  slozio  Marin  Gazarovic,  vla- 
stelin  hvarski,  u  prvoj  polovici  XVII.  stoljeca  (,,Prikazanje  zivota 
i  muke  sv.  Ciprijana  i  Justine",  ,,Skazanje  zivota  sv.  Guljelme, 
kraljice  ugarske",  ovo  prema  talijanskoj  drami  Antonije  Pulci,  i  ,,Pri- 
kazanje  sv.  Beatrice,  Faustina  i  Simplicija  bratje"),  a  jedno  don 
Sabica  Mladinic  (,,Prikazanje  naviscenja  preciste  divice 
Marije").  Od  najvece  cesti  sva  ta  prikazanja  odaju  talijanske 
izvore,  neka  su  pace  samo  prijevodi  ili  preradbe  talijanskih  repre- 
zentacija,  ali  oblikom  ipak  su  ovisna  o  starijim  hrvatskim  glagolskim 
dramama. 

Talijanske  su  reprezentacije  oblikom  dotjeranije;  one  su  gra- 
djene  uvijek  u  ottavi  rimi,  a  glagoljske  krecu  se  od  pocetka  do  kraja 
u  osmercima,  bez  strofa,  sa  rimama  aa^  bb,  jezik  im  je  posve  jedno- 
stavan,  a  rime  najprimitivnije;  vise  puta  nize  se  isti  glagoljski  ili 
imenski  oblik  u  po  deset  stihova  i  pravi  ovakvu  jednostavnu  rimu. 
Sve  su  to  ujedno  obiljezja  njemacke  crkvene  drame.  Pored  toga 
talijanske  reprezentacije  nijesu  izrazito  pucke,  one  se  prikazuju  u 
palacama,  i  glavno  im  je  sjajna  scenerija  i  spoljasnji  oblik;  one  su 
zato  krace,  imadu  poprecno  oko  700  stihova,  cesto  i  mnogo  manje, 
Hrvatska  prikazanja,  poput  njemackih,  prave  su  pucke  drame,  glavno 
im  je  moralni  utjecaj,  oblik  je  posve  sporedan,  scenerija  cesto  nikakva, 
ali  zato  poprecni  broj  stihova  u  njima  je  velik,  obicno  od  2000  do 
3000   stihova. 

Spljetska  i  hvarska  prikazanja  uz  osmerac  poznaju  i  dvanaesterac, 
gdjesto  javljaju  se  i  strofe,  ali  i  gdje  one  odaju  talijanske  izvore, 
jos  uvijek  imadu  obiljezja  starijih  glagolskih  prikazanja,  sto  je  dokaz. 


64 

da  je  oblik  prikazanja  na  podr.ucju  glagolice  bio  gotov  prije  negoli 
se  javio  utjecaj  reprezentacija  iz  Italije  u  Dalmaciju.  Prema  tome 
nasa  je  crkvena  sredovjecna  drama  nastala  pod  utjecajem  sa  sjevera, 
poput  ceske  i  poljske,  i  kad  je  vec  stekla  ustaljen  oblik  i  pravac, 
nadosao  je  utjecaj  talijanski,  pod  kojim  se  ona,  zadrzavsi  u  glavnom 
svoj    oblik,    potpuno    razvila. 

Ova  crkvena  drama  zivjela  je  u  nas  veoma  dugo  i  znatno  je  utje- 
cala  na  misljenje  naroda.  ,,Prikazanje  sv.  Lovrinca"  prikazivalo  se 
u  Starom  gradu  na  Hvaru  jos  god.  1837.  I  u  Dubrovniku  ima  ne- 
koliko  crkvenih  drama,  ali  one  su  u  svezi  sa  renesansnom  knjizev- 
noscu,    pa    ce    o    njima    biti    poslije    govora. 

LITERATURA  :  A.  L  e  s  k  i  e  n  :  Altkroatische  geistliche  Schauspieie. 
Leipzig,  1884.  —  W.  Crei  zenach:  Geschichte  des  neueren  Dramas. 
I.  B.  —  A.  D'  A  n  c  o  n  a  :  Sacre  rappresentazioni.  Knj.  I  —  III.  Firenca, 
1872.  —  Stari  pisci  hrv.  knj.  XX.  Crkvena  prikazanja  starohrvatska 
XVI.  i  XVII.  vijeka.  Izdanje  s  uvodom  M.  Valjavca.  Zagreb,  1893.  — 
Iv.  Milcetic:  Hrvatska  glagoljska  bibliografija.  I.  dio.  Zagreb,  I9I1!, 
str.  290 — 300.  i  490 — 492.  —  R.  Strohal:  Starohrvatska  glagolska 
crkvena    prikazanja.     Nast.     Vjesnik,    XIX.    str.     348. 


Glava  sv.  Ivana  (glavosjecenje). 
Iz  Hrvojina  Mitala. 


DRUGO  DOBA. 


Branko  Vodnik  :  Povijest  hrvatske  knjiievnosti. 


I.  Hrvatska  knjizevnost  od  humanizma  do 

reformacije. 

1.   Humanizam  i  renesansa. 

rvo  doba  nije  stvorilo  hrvatske  umjetne  knjizevnosti 
svjetovnog  sadrzaja  u  pravom  znacenju,  vec  je  to 
tekovina  drugoga  doba,  koje  zaprema  vrijeme  od  druge 
polovice  XV.  do  svrsetka  XVIII.  stoljeca.  U  to  doba 
razvila  se  hrvatska  lijepa  knjiga  svjetovnog  sadrzaja 
u  svim  hrvatskim  krajevima,  tu  jace,  tu  slabije,  i  to 
pod  utjecajem  i  u  povodu  velikih  evropskih  prosvjetnih  pokreta  : 
humanizma  i  renesanse  te  crkvene  renesanse, 
reformacije  i  protivureformacije,  pa  napokon 
prosvjetiteljstva. 

Humanizam  je  proucavanje  starih  rimskih  i  grckih  klasika, 
uopce  kult  citave  stare  klasicke  kulture,  sto  se  javio  u  XIV.  sto- 
Ijecu  u  Italiji,  gdje  su  mu  pretece  Francesco  Petrarca 
(1304 — 1374.)  i  Giovanni  Boccaccio  (1313 — 1375-),  u  neku 
ruku  vec  i  Dante  A  1  i  g  h  i  e  r  i  (1265 — 1321.),  a  onda  se  rasirio 
s  juga  na  sjever  i  zapad.^ 

Klasike  poznavao  je  i  srednji  vijek,  ah  samo  poneke:  Vergilija, 
Livija,  Cicerona,  Ovidija,  Seneku,  Juvenala,  Terencija  i  Plauta,  i  to 
nepotpuno  i  naopako,  a  grcke  klasike  osim  Aristotela,  sto  ga  je  sredo- 
vjecna  skolastika  preobHcila  u  napola  krscanskog  mishoca,  nikako. 
Humanizam  je  otkrivao,  sabirao  i  istrazivao  citavo  podrucje  starokk- 
sicke  kulture,  budeci  time  osjecaj  velicine  Ijudskoga  duha  i  samo- 
svijest  dostojanstva  covjeka,  pa  je  rijec  humanitas  znacila  nauku, 
dostojnu  covjeka. 

Humanizam  utjecao  je  na  kulturu  svih  prosvijetljenih  evropskih 
naroda  i  prozeo  duboko  duh  ovoga  doba,  pa  je  tako  postao  povodom 


^  Na  hrvatskom  jeziku  ovo  je  doba  prikazano  u  djelima  :  M.  Sr  e  p  e  1, 
Preporod  u  Italiji.  Izdala  Matica  Hrvatska,  1899.  —  V.  Lozovina,  Po- 
vijest  talijanske  knji2evnosti,    I.  dio.   Izdeila  Matica  Hrvatska,    1909. 


68 

renesansi  ili  preporodjaju,  kojoj  je  takodjer  kolijevka 
u  Italiji.  Renesansa  je  primila  tekovine  humanizma,  razvijajuci  ih 
dalje  u  novu  kulturu.  Humaniste  su  usredotocili  svoj  rad  poglavito  oko 
knjizevnosti,  i  to  oko  sabiranja,  otkrivanja,  komentiranja  te  izdavanja 
starih  klasika,  a  izum  stampe  u  drugoj  polovici  XV.  stoljeda  upravo 
je  u  dobar  cas  dosao  ovome  pokretu,  da  se  mogao  ubrzo  rasiriti  po 
citavoj  Evropi.  Ali  sto  se  tice  knjizevnoga  rada  humanista,  —  a  bili  su 
oni  od  vece  cesti  pjesnici  —  tu  nije  bilo  ponajvise  nikakve  izvornosti^ 
jer  oni  su  u  svome  stvaranju  smatrali  najvecom  odlikom,  sto  savrsenije 
u  dikciji,  obliku  i  sadrzaju  imitirati  Vergilija,  Horacija,  ili  kojega 
drugog  klasika.  Knjizevni  rad  humanista  radi  univerzalnosti  latinskog 
jezika,  kome  je  time  jol  i  porasla  cijena,  imao  je  evropsku  publiku  ; 
njihova  slava  odjekivala  je  nadaleko,  ali  oni  ipak  nijesu  mogli  stvoriti 
zive  knjizevnosti,  sposobne  za  samostalni  razvitak.  Zato  su  ved  pre- 
tece  humanizma  u  Italiji,  Petrarca  i  Boccaccio,  ujedno  i  prvi  predstav- 
nici  renesanse,  stvarajuci  knjizevnost  na  jeziku  narodnom  j  spajajudi 
u  umjetnicku  cjelinu  staru  klasicku  kulturu  sa  krscanskom  kulturom 
srednjega  vijeka,  u  kojoj  bijase  dosta  nacionalnih  elemenata,  od  pravih 
humanista  preziranih,  a  bez  kojih  nema  zive  kulture. 

Renesansa  je  dusevni  preporod  na  osnovi  kulture  staroklasicke^ 
a  kako  je  tu  najjace  bio  istaknut  ideal  esteticki,  to  je  renesansa  u  prvom 
redu  preporod  umjetnosti.  Ali  renesansa  je  podala  novu  osnovicu  i 
naukama,  politici  i  drustvenom  zivotu  te  stvorila  time  novo  naziranje 
o  svijetu.  Mjesto  krscanskog  sredovjecnog  supranaturalizma  istide 
se  klasiCki  smisao  za  Ijepotu  i  vaznost  pozemskog  zivota;  radost  sa 
svega,  sto  je  pozemsko,  Ijudsko,  to  je  humanizam  predao  renesansi. 
Mjesto  polumraka  i  svjetlomrcanja  sredovjecnih  gotskih  katedrala  i 
gradskih  vijecnica  javlja  se  puno  svijetlo  danje  crkva,  dvorova  i  loggia 
gradskih  u  stilu  renesanse.  Sredovjecnu  univerzalnost  u  svim  pokretima 
dusevnim  zamjenjuje  jaki  individualizam,  slabedi  svuda  sredovjeCni 
feudalizam,  sto  je  polako  pretvaralo  feudalne  drzave  u  apsolutisticke 
monarkije.  Mjesto  krscanskog  odricanja  izbija  svuda  samosvijest 
vlastite  dusevne  sile,  i  dok  se  sredovjecni  pisac  odrice  samoga  sebe, 
pisudi  citav  svoj  zivot  knjigu,  ukrasenu  inicijalima,  u  tisini  mana- 
stira,  u  slavu  Bozju,  da  je  namre  crkvi  kao  zaduzbinu,  i  brizno  taji 
svoje  ime  ili  ga  spominje  kao  nistavilo  pozemsko,  —  u  doba  re- 
nesanse svaki  tezi  i  preko  mjere  za  slavom,  istice  svoje  ime,  pa  i 
najneznatniji  pjesnik  hoce  da  bude  slavom  jednak  Homeru  i  Vergiliju^ 

Talijanska  sveucilista  i  akademije,  osnivane  na  dvorovima  kne- 
zova,  bile  su  sredi§ta  i  rasadista  ovoga  pokreta,  sto  su  ga  podupirali 


69 

i  neki  umni  pape,  ali  kad  je  humanizam  u  povodjenju  klasika  dosao 
do  vjerskog  indiferentizma,  paCe  do  otvorenog  paganizma,  pokrenuta 
je  protiv  njega  c  r  k  v  e  n  a  r  e  n  e  s  a  n  s  a.  A  svi  su  se  ovi  pokreti 
brzo  razvijali  narocito  knjizevnim  radom,  jer  se  u  drugoj  polovici  XV. 
stoljeca  uvelike  stampaju  i  djela  starih  klasika  i  suvremenih  pisaca, 
pa  dok  je  u  srednjem  vijeku  knjiga  bila  rijetkost,  vlasnistvo  crkva, 
manastira  i  velikasa,  sad  se  ona  mnogo  siri,  postaje  svojinom 
Sirih  krugova,  a  time  se  sirio  i  novi  duh  vremena,  nove  misli  i  novo 
naziranje  o  svijetu. 

Velike  tekovine  novoga  doba  dosle  su  iz  Italije  u  susjednu  hr- 
vatsku  Dalmaciju  i  Dubrovnik  veoma  rano,  gotovo  ranije  nego  ikamo 
u  Evropu.  Od  Italije  dijelilo  je  Dalmaciju  samo  more,  a  ono  je  upravo 
primicalo  i  vezalo  jednu  zemlju  sa  drugom  kao  najlaganiji,  neposredni 
put  za  trgovinu,  koja  je  s  obje  strane  Jadrana  uvijek  bila  vrlo  zivahna, 
gravitirajuci  na  Sredozemno  more,  tadasnje  srediste  svjetskoga  pro- 
meta.  Pored  toga  bilo  je  i  politifikih  uzih  veza.  Republika  dubrovacka 
je  od  godine  1205 — 1358.  pod  vrhovnom  vlasti  duzda  mletaCkoga. 
Anzuvinci  u  XIV.  stoljecu  bitno  utjecu  na  sve  hrvatske  krajeve  i  nji- 
hovu  sudbinu.  Ladislav  Napuljski,  sin  nesretnoga  Karla  II.  Drac- 
koga,  okrunjen  je  u  Zadru  ugarsko-hrvatskim  kraljem  (1403.),  ali 
kad  se  napuljska  stranka  nije  mogla  odrzati,  jer  je  u  Stolnom  Bio- 
gradu  okrunjeni  kralj  Sigismund  potukao  sa  svojim  pristasama  pro- 
tivnike,  prodao  je  Ladislav  grad  Zadar  sa  Kotarom,  Novigrad,  Vranu 
i  otok  Pag  sa  svojim  pravima  na  Dalmaciju  republici  mletackoj  za 
100.000  dukata  (1409.).  Poslije  toga  dobiju  Mleci  i  Sibenik  (1413.)^ 
onda  osvoje  Trogir  (1419.)  i  grad  Spljet  (1420.),  pakje  tako  6itava  pri- 
morska  Dalmacija  pala  u  XV.  stoljecu  pod  vlast  mletacku  i  ostala 
pod  njom  sve  do  propasti  re  publike  sv.  Marka  (1797.).  Tako  su  huma- 
nizam prenosili  u  Dalmaciju  Talijani,  koji  su  amo  dolazili  kao  bi- 
skupi  i  opati,  politicki  i  sudbeni  cinovnici  mletacki,  kancelari  i  notari, 
napokon  i  kao  ucitelji,  a  za  njima  poveli  su  se  i  urodjenici,  koji  su 
udili  nauke  u   Italiji. 

Humanizam,  a  uza  nj  i  renesansna  knjizevnost  na  jeziku  narodnom, 
najljepse  je  procvala  u  Dubrovniku,  koji  ima  svoju  izrazitu  politicku 
i  kulturnu   povijest*  Prvi   put  se   njegovo    ime    izrijekom    spominje 


'  ^  L.  Vojnovid :  Vodj  kroz  Dubrovnik  i  okolna  mjesta.  Dubrovnik,  1893. 
—  JL.  BoJhobhH:  ^yopoBHHw.  Je^na  HCTopHJcKa  nieT&a.  Beorpa^,  1907.  —  F.  Sisi6: 
Hrvatska  povijest.  III.  Zagreb,  1913.  Poglavlje  ,,Kratki  pregled  povijesti  re- 
publike    dubrovacke",    str.    501 — 511. 


70 


Knezev   dvor   u   Dubrovniku. 


71 

g.  867.,  ali  je  osnovan  vec  pocetkomVII.  stoljeda,  nedaleko  razvaljenog 
rimskog  Epidavra.  U  najstarije  doba  bio  je  pretezno  pod  vrhovnom 
vlasti  bizantinskog  carstva,  poslije,  od  g.  1205 — 1358.  podlozio  se  re- 
publici  mletackoj,  sacuvavsi  ipak  svoju  nutarnju  politicku  slobodu, 
a  odonda  se  samostalno  razvijao,  priznavajudi  vrhovni  protektorat 
kralja  ugarsko-hrvatskoga  i  placajuci  mu  za  to  danak  (1358 — 1526.)  > 
a  poslije  vrhovnu  vlast  turskoga  sultana  (do  god.  1684.).  Dubrovnik 
imao  je  jos  iz  potkraj  XI.  stoljeca  svoju  nadbiskupiju,  pa  tako  je  i 
u    crkvenom    pogledu   bio   Slobodan. 

Dubrovnik  je  po  svom  polozaju  bio  od  pocetka  trgovacka  re- 
publika.  Trgovina  dubrovacka  prolazila  je  kopnom  po  citavu  Bal- 
kanu  sve  do  Carigrada,  a  pomorska  Jadranskim  i  Sredozemnim  morem, 
pa  su  dubrovacki  trgovci  bili  poznati  u  Italiji,  Tunisu,  Egiptu,  Siriji, 
poslije    pace   u    Spaniji   i   Engleskoj. 

Podrucje  malene  republike,  kojoj  je  zastitnikom  bio  sv.  Vlaho, 
takodjer  se  s  tijekom  vremena  rasirilo  :  ovamo  su  pripadali  Konavli 
i  Cavtat,  otok  Lastovo  i  §ipan,  grad  Ston  i  luka  Gruz,  poluotok  Pe- 
Ijesac  i  otok  Mljet.  Potkraj  XIV.  i  u  XV.  stoljecu  razvio  se  Dubrovnik 
kao  izrazita  patricijska  republika,  kojoj  bijase  na  celu  knez,  biran 
svakoga  mjeseca,  a  drzavom  je  upravljalo  ,,Velo  vijece"  (Consilium 
mains),  sto  se  skupljalo  u  Knezevu  dvoru,  sagradjenom  god.  1435.  u 
ugodnoj  smjesi  romanskoga  stila  s  talijanskom  gotikom.  Clanovi  Ve- 
loga  vije<5a  bili  su  svi  neporocni  gradjani  patriciji,  koji  su  navrsili 
dvadesetu  godinu.  U  XV.  stoljecu  najljepse  je  procvala  dubrovacka 
trgovina,  i  sam  Dubrovnik  imao  je  oko  40.000  zitelja.  U  velikom 
bogatstvu,  sto  ga  je  Dubrovcanima  namicala  trgovina,  i  u  politickoj 
slobodi,  kakve  nije  bilo  u  Dalmaciji,  sve  je  vecma  rasla  teznja  za 
znanjem  i  potreba  visih  nauka,  pa  je  Dubrovnik  postao  najpogod- 
nijim  sredistem  nasega  humanizma,  a  iza  toga  i  kolijevkom  hrvatske 
renesansne  poezije. 

U  XIV.  stoljecu  u  Dubrovcana  jos  ne  izbija  nikakva  teznja  za 
visim  naukama.  Car  Dusan  Silni  salje  doduse  sredinom  XIV.  stoljeca 
ovamo  mladice  naobrazbe  radi,  ali  to  bijase  samo  pocetna  skola,  gdje 
je  ucitelj  ucio  djecu,  kako  je  utvrdjeno  za  g.  1359.,  latinsku  gramatiku, 
sto  je  napisa  Aelius  Donatus,  gramatik  rimski  iz  V.  stoljeca  poslije 
Isusa,  a  ucitelja  placali  su  ucenici.  Talijanski  humanista  Ivan  R  a- 
venjanin  (Joannes  de  Ravenna),  ucenik  Petrarkin,  koji  je  iza 
toga  u  Dubrovniku  sluzio  kao  drzavni  notar  (1384 — 1387.),  vrlo  je 
nezadovoljan,  jer  u  gradu  vladaju  neugladjeni  obicaji,  svaki  zivi, 
kako  ga  na  svijet  majka  rodila,  nauka  ne  oplemenjuje  duhove,  i  on 


72 


73 

se  kao  humanista  osjeca  osamljen.^  Ali  doskoro  poCelo  se  to  mijenjati. 
U  prvoj  polovici  XV.  ftoljeca,  kad  je  humanizam  u  Italiji  na  svom 
zenitu,  i  Dubrovcani  pocinju  nastojati  oko  visih  nauka,  pa  cuveni  hu- 
maniste  iz  Italije  postaju  uciteljima  u  njihovu  gradu,  a  placa  ih  drzava. 
Kad  je  dosao  i  Dubrovnik  humanista  Philippus  de  Diversis, 
rodom  iz  Lucche,  i  stupio  u  dubrovacku  sluzbu  kao  rektor  gradske 
skole  te  ucitelj  gramatike,  retorike,  logike  i  filozofije  (1434 — 1440.), 
sve  je  vec  drukcije  :  ucitelj  je  dobro  pazen,  placa  ga  drzava  i  ubraja 
ga  u  redove  plemica;  u  zivotu  pocinje  se  javljati  otmjenost  i  raskos, 
istifie  se  sve  vecma  stovanje  i  Ijubav  prema  nauci,  pa  mladi  Dubrovcani 
polaze  vec  i  u  Italiju,  da  se  okrijepe  na  izvoru  humanizma.^  Ali  ko- 
liko  je  u  Dubrovniku  bilo  jos  uvijek  neugladjenosti  i  primitivnosti, 
dokazom  je  cinjenica,  da  je  god.  1455.  stvoren  zakon,  da  ne  moze  slu- 
ziti  drzavi,  tko  ne  umije  pisati  i  citati,  dakle  su  do  toga  vremena  i 
nepismeni  Ijudi  bili  u  drzavnim  sluzbama.  Iz  ovoga  doba  ostavio  nam 
je  dubrovacki  notar  Ivan  Lovro  Regin  (Johannes  Laurentius 
Reginus),  rodom  iz  Feltre  u  Italiji,  zbornik  latinskih  i  talijanskih  pje- 
sama,  nastalih  oko  god.  1435 — 1469.,  od  velike  cesti  u  Dubrovniku, 
i  one  su  upravljene  rodjenim  Dubrovcanima,  prijateljima  talijanskog 
humaniste.^  U  drugoj  polovici  XV.  stoljeda  vidimo  u  Dubrovniku 
citav  niz  talijanskih  humanista,  koji  uce  mladez,  pace  i  neke  grcke 
humaniste,  kojih  je  poslije  pada  Carigrada  (1453.)  bilo  mnogo  u 
Italiji ;  upravo  se  nastojalo  steci  najvrsnije  ucitelje,  §to  vidimo  po 
tome,  da  je  Vijece  Umoljenijeh  god.  1490.  pozvalo  iz  Firence  kao 
ucitelja  Demetrija  Chalkoko  ndy las-a,  rodjenoga  Atenjanina, 
prvoga  izdavaca   Homera. 

'Kako  u  Dubrovniku,  tako  je  bilo  od  prilike  u  citavoj  Dal- 
maciji  ;  humanizam  je  sve  jace  zahvacao  korijena,  i  domalo  bilo 
je  nasih  odlicnih  humanista,  koji  su  se  pace  proculi  i  u  Italiji,  i  dok 
su  prije  dolazili  k  nama  ucitelji  iz  Italije,  doskoro  bilo  je  nasih  hu- 
manista, koji  su  postali  profesorima  na  talijanskim  sveucilistima. 


^  Fr.  Racki :  Prilozi  za  povijest  humanizma  i  renesanse  u  Dubrov- 
niku, Dalmaciji  i  Hrvatskoj.  I.  Ivan  Ravenjanin,  ucenik  Petrarkin,  du- 
brovafcki  kancelar  (1384 — 1387.),  kano  preteCa  humanizma  u  Dubrovniku. 
Had,    LXXIV. 

2  Philippi  de  Diversis:  Situs  aedificiorum,  politiae  et  laudabilium  con- 
suetudinum  inclitae  civitatis  Ragusii.  Pubbl.  da  V.  Bruneli.  Zadar,  1882. 
Otisak  iz  Programa  gimn.  u  Zadru  god.    1880 — 1882. 

3  M.  ReSetar  :  Pjesme  Ivana  Lovra  Regina,  dubrovackoga  kancelara 
XV.  vijeka.    Gradja,   III. 


74 

U  Dubrovniku  javili  su  se  vrlo  rano  i  domaci  latinski  pjesnici. 
Kao  najstariji  spominje  seVuk  Bobaljevic  (Volcius  Blasii  de 
Bobalio),  u  sredini  XV.  stoljeca,  a  najstariji  je  dubrovacki  ,,poeta 
laureatus"  Petar  Mencetic  (1451 — 1508.).  Potkraj  XV.  stoljeda 
osobito  se  istakao  Ilija  Crijevic,  koji  se  kao  humanista  nazivao 
AeliusLampridius  Cerva  (1463 — 1520.),  sin  dubrovackog 
patricija  Lamprice  Crijevica.^  On  je  dosao  u  Rim  (1476.),  gdje  mu 
je  uciteljem  bio  cuveni  Julius  Pomponius  Laetus.  Sredistem  i  zborom 
ucenih  humanista  u  Rimu  bila  je  Akademija  na  Kvirinalu,  gdje  je 
Crijevic  kao  mladic  od  dvadeset  i  dvije  godine  tumacio  i  razlagao  Plau- 
tove  komedije  uz  pljesak  kardinala  i  drugih  ucenih  humanista.  Pom- 
ponius uskrisio  je  i  prikazivanje  Plautovih  i  Terencijevih  komedija, 
pa  je  medju  predstavljacima  i  mladi  dubrovacki  humanista.  Pom- 
ponius je  obnovio  stari  obicaj,  da  se  pjesnici  vjencavaju  u  Akademiji 
na  Kvirinalu  lovor-vijencem,  pa  je  oko  g.  1485.  vjencan  i  Crijevi6,  a 
nadimak  ,,poeta  laureatus"  bio  je  najveca  slava,  koje  se  mogao  dostati 
humanista.  Vrativsi  se  u  Dubrovnik,  gdje  je  vrsio  razlicite  sluzbe  i  duze 
vremena  bio  rektor  skole  (1497 — 1504.  i  1510 — 1520.),  ostao  je  pjesnik 
ipak  u  vezama  s  humanistama  u  Italiji,  u  Rimu,  Firenci  i  Napulju. 

Crijevic  pjevao  je  latinske  pjesme,  od  najvece  cesti  pjesnicke 
poslanice.  Poslanica  ,,A  d  P  o  n  t  a  n  u  m"  pokazuje,  da  je  bio  u  sr- 
dacnim  vezama  sa  predsjednikom  napuljske  Akademije.  Vise  pjesama 
spjevao  je  Alfonzu  II.,  a  jednu  njegovu  sinu  Ferdinandu,  pa  je  uopde 
bio  kao  neki  dvorski  pjesnik  ove  odlicne  dinastije,  koja  je  mnogo  podu- 
pirala  nauku  i  umjetnost,  a  Dubrovnik  vezivale  su  s  Napuljem,  sje- 
distem  njihovim,  politicke  i  trgovacke  veze.  Karlu  VIII.,  kralju  fran- 
cuskom,  spjevao  je  dvije  pjesme  ,,Ad  Carolum,  Francorum 
r  e  g  e  m"  i  ,,A  d  regemGalloru  m",  pouzdavajud  se  u  njega 
u  borbi  krscanstva  protiv  Osmanlija. 

Crijevic  je  odusevljeni  humanista,  pa  ako  se  u  njegovim  pjesmama 
cesto  odrazava  dubrovacko  rodoljublje,  to  on  cijeni  samo  dubrovaCku 
starinu,  isticuci,  da  je  Dubrovnik  nekadasnja  rimska  kolonija  Epi- 
daurum,  i  hoce,  da  sve  svoje  sugradjane  ucini  Kviricanima.  Dubrovnik, 
kako  kaze  u  pjesmi  ,,0  d  e  in  R  a  g  u  s  a  m",  cinio  mu  se,  da  je 
,,propago  vera,  verior  colonia  bis  prolesque  Quiritium."  Njegova 
didakticna  pjesma  ,,  Super  comoedia  veteriet  satyr  a, 
et  nova,  cum  Plauti  apologia",  sto  ju  je  citao  javno 
u  Dubrovniku,    odaje    upravo    njegovo    preziranje   narodnoga  jezika. 

^  Fr.  Racki  :  Iz  djela  E.  L.  Crijevi^a  Dubrovcanina.  Starine,  IV. 
str.    154 — 200. 


75 

Vrijeme  stisalo  je  medjutim  i  njegove  humanisticke  skrajnosti.  Posto 
mu  je  umrla  zena,  ostavivsi  mu  dvije  kceri,  Mariju  i  Petronelu,  on  se 
zapopi,  i  kao  kanonik  stolne  crkve  u  Dubrovniku  odrece  se  svjetovne 
poezije  te  se  bavio  latinskim  duhovnim  pjesnistvom. 

Pored  njega  bilo  je  u  isto  doba  u  Dubrovniku  vise  humanista. 
Aloysius  de  Cerva,  kao  humanist  poznat  pod  imenom  L  u- 
dovicus  Tubero  (1459 — 1527.),  ucio  je  vise  nauke  u  Parizu ; 
napisao  je  povijest  svoga  vremena  (1490 — 1522.)  pod  naslovom 
,,Commentaria  de  temporibus  suis",  pa  je  radi  ot- 
mjena  latinskog  stila  prozvan  dubrovackim  Salustijem  ;  kao  latinski 
pjesnici  proslavili  su  se:  Ivan  Gucetic  (1451 — 1502.)  te 
Damjan  Benesic  (1480— 1540.),  koji  su  pjevali  i  grcki,  pa 
Dragutin  Pucic  (1461 — 1522.),  koji  je  izdao  ,,E  1  e  g  i  a  r  u  m 
libellus  de  laudibus  Gnesae  puella  e",  a  poglavito 
Jakov    Bunic    (1469— 1534.). 

Jakov  Bunic  ucio  je  u  Dubrovniku  i  u  Italiji,  u  Padovi  i 
Bolonji,  pa  je  jos  djakom  ispjevao  epsku  pjesan  ,,D  e  raptu  Cer- 
beri"  u  tri  pjevanja,  koja  je  izasla  u  tri  izdanja.  Pjesnik  je  gradju  za 
svoje  djelo  crpao  od  najvede  cesti  iz  Senekine  tragedije  ,,  Hercules", 
a  u  jeziku  i  stilu  uzor  mu  je  Vergilije.  To  je,  cini  se,  prvo  dubrovacko 
stampano  pjesniCko  djelo  i  najstarija  nasa  epska  pjesan,  po  cemu 
ima  odlicno  mjesto  u  povijesti  nase  knjizevnosti. 

Pjesnik  bavio  se  trgovinom,  pa  je  proputovao  dalekei  stocne 
i  zapadne  krajeve,  trgujuci  ponajvise  sagovima  i  dragim  kamenjem, 
i  stekao  lijep  imetak.  Kao  patricij  dubrovacki  vrsio  je  i  razlicite  drzavne 
sluzbe  ;  bio  je  pet  puta  i  knez  republike.  Kako  je  Crijevic  sa  profane 
presao  u  duhovnu  latinsku  poeziju,  tako  se  jos  jace  u  Bunicevu  daljem 
radu  odrazavaju  jasna  obiljezja  crkvene  renesanse.  Tome  je  svjedok 
njegovo  najvece  djelo,  religiozni  ep  u  XIV.  pjevanja,  ,,D  e  vita 
et  gestis  Christ  i"  (Rim,  1526.),  u  kome  je  prema  evandjeljima 
opjevan  citav  zivot  i  djela  Hristova.  S  ovim  djelom  zajedno  izdao  je 
Bunic  svoju  mladenacku  epsku  pjesan  iz  staroklasicke  mitologije,  ali 
joj  je  podao  novo,  alegorijsko  znacenje,  pod  novim  naslovom  ,,H  e  r- 
culis  labores  et  gesta  in  Christi  f  i  g  u  r  a  m",  pa  je 
Herkul  postao  prototip  Hrista,  njegova  kijaca  je  krst,  a  grdosije 
u  podzemlju  jesu  nasi  grijesi.  Medjutim,  utjecaj  humanisticke  uce- 
nosti  tako  je  u  Bunica  velik,  da  i  u  njegovu  epu  ,,De  vita  et  gestis 
Christi"  i  sam  Hrist  upotrebljava  klasicka  mitoloska  imena  i  pojmove, 
no  sve  je  to  samo  pjesnicki  nakit,  kojega  su  se  ipak  latinski  pjesnici 
crkvene  renesanse  nastojali  i  posve  osloboditi. 


76 

Bunic  je  prvi  od  humanista  u  stihovima  obradio  citav  zivot  i  rad 
Hristov  ;  dvije  godine  iza  njega  izasao  je  cuveni  ep  Girolama  Vide 
,,Christias."  Sam  papa  poticao  je  Vidu  i  nasega  pjesnika,  da  opje- 
vaju  zivot  Hristov,  pa  su  obadva  djela  nastala  iz  teznje  crkvene  re- 
nesanse,  da  svijet  u  klasicnom  obliku,  na  ustuk  poganske  poezije  hu- 
manista, dobije  djelo  krscanskoga  sadrzaja.^ 

Humaniste  javljaju  se  u  ovo  doba  takodjer  iz  ostalih  nasih  ze- 
malja.  Od  Bosnjaka  procuo  se  Juraj  Dragisid  iz  Srebrenice, 
kao  humanista  poznat  pod  imenom  Georgius  Benignus, 
koji  je  kao  mladic  iza  pada  Bosne  (1463.)  dosao  u  Dubrovnik,  gdje 
su  mu  u  samostanu  Male  brace  Franjevci  bili  prvi  ucitelji,  pa  je  i  sam 
stupio  u  ovaj  red.  Vise  nauke  ucio  je  u  Rimu,  Bolonji,  Firenci,  Padovi 
i  Ferrari,  a  onda  u  Oxfordu  i  Parizu.  U  Firenci  bio  je  uciteljem  sinova 
Lorenza  de'  Medici,  Ivana  —  kasnije  pape  Lava  X.  —  i  Petra  ;  poslije 
zapade  ga  cast  profesora  metafizike  i  bogoslovije  na  sveucilistu  u  Pizi. 
U  Dubrovnik  vratio  se  god.  1497.,  gdje  je  kratko  vrijeme  bio  uciteljem 
i  propovjednikom.  Papa  Julije  II.  imenova  ga  biskupom  grada  Cagli, 
a  poslije  nadbiskupom  nazarenskim,  sa  sjedistem  u  Napulju. 

Dragisic  dostao  se  visokih  casti  i  ugleda  rad  svoje  ucenosti.  On 
je  slovio  kao  jedan  od  najucenijih  bogoslovaca  svoga  vremena,  a  bio 
je  dobar  poznavac  latinskog,  grckog  i  jevrejskog  jezika,  pa  se  klasicka 
obrazovanost  odbijala  i  u  njegovu  bogoslovno-filozofskom  radu.  Prva 
su  mu  stampana  djela  :  ,,D  ialectica  nova  secundum 
mentem  s.  Thomae  de  Acquino"  (Firenca,  1488.)  i 
„M  i  r  a  b  i  1  i  a  LXXVII.  reperta  in  opusculo  Nicolai 
De  Mirabilibus"  (Firenca,  1489.).  Kao  pristalica  Domini- 
kanca  Jeronima  Savonarole  izdao  je  djelce  ,,Propheticae  so- 
lutiones  pro  Hieronymo  Savonarola"  (Firenca,  1497.). 
U  Dubrovniku  napisao  je  djelo  ,,D  e  natura  caelestium 
s  p  i  r  i  t  u  m"  (Firenca,  1499.),  izdano  potporom  dubrovackog  vi- 
jeca,  pisano  u  Platonovu  obliku  dijaloga,  sto  ga  vodi  pisac  s  mladim 
dubrovackim  patricijima.  Dragisicevo  se  ime  spominje  i  u  pjesmama 
suvremenih  dubrovackih  humanista,  po  cem  vidimo,  da  je  i  on  bio 
u  njihovu  kolu.  Umr'o  je  god.  1520.  u  gradu  Bari,  kad  mu  je  u  Rimu 
izaslo  posljednje  stampano  djelo  ,,*Artis  dialecticae  prae- 
cepta    Vetera    ac    nov  a,"^ 


1  Gj.  Korbler  :   Jakov  Bunid  Dubroveanin,  latinski  pjesnik.    Rad,  CLXXX. 

2  M.  Breyer  :  Dragi§id  Juraj  BoSnjanin.  Vijenac,  1899.  str.  568.  — 
PreStampano  pod  naslovom  :  ,,0  Jurju  DragiSidu  Bosnjaninu",  u  knjizi 
,,Prilozi    k  starijoj    knjizevnoj  i  kulturnoj   povijesti  hrvatskoj".  Zagreb,  I904. 


77 

U  gradovima  dalmatinskim  pod  vla§cu  mletackom  bilo  je  takodjer 
humanista,  od  kojih  spominjemo  samo  nekolike  najvaznije.  U  Tro- 
giru  istakao  selvan  Subotid  (umr'o  god.  1469.).  Aleksandar 
Cortesius,  rodjeni  Dalmatinac,  bio  je  sekretar  na  dvoru  pape 
Siksta  IV.,  te  je  proslavio  vojne  Matije  Korvina  u  pjesmi  ,,L  a  u  d  e  s 
bellicae  Matthiae  Corvini,  Hungariae  regis." 
U  Spljetu  ima  citavo  kolo  mladih  pjesnika  latinista,  iz  kojeg  se 
odvojio  Marko  Marulid,  pristavsi  u  svojim  latinskim  djelima 
posve  uz  crkvenu  renesansu.  Medju  dalmatinskim  humanistima 
XV.  stoljeca  najzanimljiviji  je  Juraj  Sizgoric,  rodjeni  Si- 
bencanin,  kanonik  u  svom  rodnom  mjestu,  koji  je  izdao  zbirku  pje- 
sama  ,,Georgii  Sisgorei  Sibenicensis  elegiarum 
et  carminum  libri  III."  (Mleci,  1477.).  U  njegovu  spisu 
,,D  e  situ  Illyriae  et  civitate  Sibenici"  osobito  je 
vazno  posljednje  poglavlje  ,,De  moribus  quibusdam  Sibenici",  gdje 
spominje  narodne  poslovice,  od  kojih  zakoni  Solonovi  nijesu  ostro- 
umniji  ;  pucke  naricaljke  pogrebne  zesce  su  mu  od  placa  Thetide 
za  Ahilom  i  majke  Eurialove  ;  svadbene  poskodnice  u  kolu  takve  su, 
kakvih  se  nije  culo  pjevati  ni  Katula  ni  Klaudiana,  a  spominje  i  Iju- 
bovne  narodne  pjesme,  sto  ih  pjeva  zaljubljena  mladost,  kakve  jedva 
da  je  sacinio  ugladjeni  Tibul  ili  mekani  Propercije  ili  puteni  Likoridin 
Gallus  ili  Lezbijka  Sapho.  Sizgoric  je  dakle  posve  oprecan  lik  huma- 
niste  od  Crijevica  :  u  njega  nesamo  da  nema  preziranja  narodnoga 
jezika  i  svega,  sto  je  narodno,  vec  on  sve  to  upravo  s  ponosom  istice, 
a  to  je  obiljezno  za  sjevernu  Dalmaciju,  jer  se  i  u  XVI.  stoljecu  u 
hrvatskoj  knjizevnosti  opaza  u  sjevernoj  Dalmaciji  daleko  vise  osje- 
canja  i  smisla  za  sve,  sto  je  narodno,  negoli  u  slobodnom  Dubrovniku.^ 

Humanista  bilo  je  i  u  sjevernim  hrvatskim  krajevima,  i  to 
veoma  rano.^  Put  je  humanizmu  ovdje  utr'o  Ivan  Vitez  od 
Sredne  (1400 — 1472.),  sin  siromasnoga  plemica  iz  krizevacke 
zupanije,  koji  je  izucivsi  vise  nauke  u  Italiji  bio  tajnikom  guber- 
natora  Ivana  Hunjada  i  odgojitelj  njegova  sina,  potonjega  kralja 
Matije  Korvina.  Kao  nadbiskup  ostrogonski  bio  je  on  glavni  suradnik 
kralja  Matije  u  prosvjetnom  radu  ;  na  njegovu  pobudu  osnovao  je 
kralj^sveuciliste  u  Pozunu,  Akademiju  nauka  i  glasovitu  knjiznicu 
u  Budimu,  pa  su  na  ovim  zavodima  radili  i  naucavali  pretezito  hu- 

■  1  M.    Srepel :    Humanist   Siigorid.    Rad,   CXXXVIII.  —  M.  Srepel :   Jurja 
Siigorica  spis  ,,De   situ  Illyriae  et  civitate   Sibenici  a.  1487.   Gradja,    II. 

2  Vj.  Klaid  :  Povijest  Hrvata,  sv.  III.  dio  i.  —  Poglavlje  :  Knjizevnost 
latinska    i    slavensko-hrvatska,    na   str.    40. 


78 

maniste  iz  Hrvatske,  Dalmacije  i  Dubrovnika.  Medju  njima  narocito 
se  istice  Ivan  Cesmicki  (1434— 1472.),  kao  humanista  nazvan 
Janus  Pannonius,  necak  Ivana  Viteza  od  Sredne,  rodjen  u 
Cesmici,  u  krizevackoj  zupaniji.^  Iz  Italije  s  visih  nauka  vratio  se 
kao  vec  dobro  poznat  latinski  pjesnik,  pa  je  posve  mlad  postao  biskup 
pecuhski.  Pjesme  (Panegyricon,  Elegiac,  Epigrammata),  gdje  mu  je 
narocito  u  epigramima  izgledom  raskalaseni  Marcijal,  izasle  su  mu 
poslije  smrti,  a  umr'o  je  u  pavlinskom  samostanu  u  Remetama  kraj 
Zagreba,  gdje  je  u  samostanskoj  crkvi  i  sahranjen.  U  nadgrobnom 
natpisu,  kojega  danas  vise  nema,  u  lijepom  epitafiju  kazivalo  se, 
da  tu  lezi  onaj,  koji  je  prvi  k  zavicajnom  Dunavu  priveo  s  Helikona 
lovorom  ovjencane  bozice  : 

Hie   situs    est   Janus,    patrium    qui    primus    ad    Istrum 
Duxit    laurigeras    ex    Helicone    deas. 


2.  Osvit  hrvatske  poezije  u  Dubrovniku- 

Dubrovniku  se  u  drugoj  polovici  XV.  i  pocetkom  XVI. 
stoljeca  gojio  humanizam,  donijevsi  poeziju  na  latinskom 
jeziku:  ode,  elegije,  pjesnicke  poslanice,  panegirike,  epi- 
grame,  didakticnu  poemu,  pace  i  ep,  a  poneki  su  hu- 
manista dubrovacki,  kako  vidjesmo,  pokusavali  pjevati  i  na  grckom 
jeziku.  Ali  s  ovom  poezijom  dolazile  su  iz  Italije  amo  i  druge  pro- 
svjetne  tekovine  novoga  doba.  Tiskare  Dubrovcani  nijesu  imali,  no 
zato  se  vec  u  ovo  vrijeme  rodjeni  Dubrovcanin  Dobrusko  Dobric, 
pod  imenom  humanistickim  Boninus  de  Boninis^  procuo  u 
Italiji  i  Francuskoj  kao  knjizar,  tiskar  i  nakladnik,  natkrilivsi  slavom 
naseg  najstarijeg  tiskara  Kotoranina  Andriju  Paltasica 
(Andreas  de  Paltascichis  de  Cattaro),  s  kojim  je  u  pocetku  zajedno  i 
radio  u  Mlecima.  Dobriceva  izdanja  padaju  u  doba  od  g.  1478 — 1503., 
i  to  u  Mlecima,  Veroni,  Bresciji  i  Lyonu,  a  najveci  dio  njihov  jesu 
izdanja  starih  klasika.^  U  prvo  doba  razvitka  stampe,  u  doba  t.  zv. 
inkunabula  —  knjiga  stampanih  u  XV.  stoljecu  —  isticu  se,  kako 
vidimo,  i  dva  Hrvata,  jedan  Kotoranin,  drugi  Dubrovcanin,  i  njihova 


1  I.  Kukuljevic  :  Ivan  Cesmicki,  nazvan  Janus  Pannonius.  U  knjizi: 
Glasoviti  Hrvati.  Zagreb,  1886.  str.  i — 19.  —  M.  Srepel:  O  cinizmu  Pano- 
nijevih   epigrama.    Nast.    Vjesnik,    IX.  str.    37. 

2  M.  Breyer  :  0  Dobrusku  Dobricu  Dubrovcaninu.  Vijenac,  1897.  str.  516. 
—   Pregtampano   u   ,,Prilozima"   (Zagreb,   1904.). 


79 


Iucofcp:(icut  orientis  (ecretismbi  cura  balfamaque  (udantur  I'taocciden 
tis  inflilis  terrifc^  ineHe  crediden  qux  uiani  foIis  radiis  ezpreHa  acaue  \i 
f^uantiainproximummarelabuntur.acuicempedatum  in  aduerfalitco 
ra  exa.ndanc.St  naturam  luccin  admoro  igne  tentes  i  modum  tedx  acci 
ditur.alitcjue  Bammam  pinguem  SColecem.Moxucinpicemraliaique 
lentefcicSuionibus  Siconum  gentes  continuantnr.C^etera  (imiles  :uno 
differunc.g?  Foemina  domlnatur  in  tantutn  n5  tnodo  a  Iibercate.(ed  ecia 
a  leruicute  degenerant.nic  lueuia^  fines,  peodnornm  aenetorumque  dC 
femiorunt  naciones  germanis  an  (armacbis  afaibam  dabito*^^  peudni: 
<]uos  quidam  baOranas  aocac  (ermone  culm  (ede  ac  domiciliis  uc  germa 
ni  agunt  fordes  omnium  ac  torpor  procenim  connubiis  mixds  non  nihil 
in  farmatbarum  babitum  foedantur.  Veneti  mulcum  ex  moribus  traxe 
runcNi  quiccjuid  icer  peucinos  fennofque  (ilua^  ac  mScium  erigicor.la 
crodniis  pererrat.bi  tame  icer  germanos  potins  re(eruti2r.c|uia  bC  domes 
fingut.&:  (c'ata  gen-at.&^  peditu  a(u  ac  pm'citate  gaadecqux  omta  diner 
ia  (armathis  (unt  i  plauflro  ecjuoque  uiuetibus.Fenis  mira  (eritas.fbeda 
paupercas  non  arma  non  equi  no  penaces  oidai  Herba  ueilitni  pelles  ca 
bile  bumus.Solse  in  fagictis  fpes  quas  inopia  fern  ofQbus  afperant.  Ide 
c|ueuenatusairospariter&  (oeminasalit.Padim  enim  comicantur  par 
temque  przedas  petanc.Nec aliud  infantibus  lierarum  b jmbriucjue  fuC 
fugium  q  uc  in  aliquo  ramorum  nexn  conteganttubucredennt  Tuuenes. 
hoc  lenum.receptaculum.Sed  beatius  arbitrator  q  ingemere  agris  illabo 
raredomibns  (uas  alienafque  (ortunas  fpe  metuque  uerfare  (ecnri  adaer 
fus  homines  fecuri  aduerfus  deos.Rem  didFidilimam  aflecnd  Gint  ut  illis 
oe  aoto  qnidem  opus  eH^  Cscera  iam  fabolofa .  Hellolios  &C  Oxionas 
ora  bominum  nulcuiqae  8c  corpora  ar(^  arcns  ^urarum  gerere  otiod  ego 
nc  incompercom  in  medium  r  Jinqoam* 


Diodori  Siculi  Bibliotbece  bi/lorix  libri:  In  qnibns  Vrdteres'Sihuhei 
&mulraacQariade{itti1oconLiac  moribos  gentium  cotinentunlmpreHl 
Venetiis  per  Andrei  lacobi  Katbarefem  Andrea  VendraminoDucc 
Fosrtanatinimo.    .MccccLo^i*    Pridiekal.fcbr. 

RNIS. 

PaltaSicevo    izdanje  Diodori  Siculi    Historiarum  priscarum  lib.  VI.    MIeci.  1476. 

(Posljednja  stranica). 

Iz  kr.  •veuc,  knjiznice  u  Zagrebu, 


8o 

su  izdanja  na  potpunoj  visini   tadasnjega  knjigotiskarskog    umije<5a, 
koje  je  gotovo  nedostizan  izgled  potonjim  vremenima. 

Knjizara  bilo  je  i  u  Dubrovniku  u  to  doba,  i  to  su  mahom  Tali- 
janj,  po  cemu  vidimo,  da  je  i  prodja  morala  biti  znatna,  te  su  se  oni 
za  ovaj  posao  odbijali  u  nase  krajeve.    Sacuvan   nam  je  popis  knjiga, 
§to  su  uto  iz  Mletaka  poslane  jednom  dubrovackom  knjizaru,  i  tu 
vidimo,  da  su  Dubrovcani  pored  latinskih  i  grckih  klasika  citali  i  ta- 
lijanske   pjesnike  i   pisce,   Ariosta,  Petrarku,  Pietra  Aretina,  Pulci-a, 
Machiavelli-a  i  druge.  To  je  vrlo  vazno,  jer  kakogod  je  u  Dubrovniku 
cvao  humanizam,   ipak  vidimo,   da  se  gotovo  vise  citalo  suvremene 
talijanske  pjesnike,  sto  je  :  prirodno,  jer  talijanski  jezik  bio  je  u  nasoj 
trgovackoj  republici  udomacen,  a  latinski  trebalo  je  tek  u  skoli  nauciti. 
U  trgovackom  njihovu  zivotu  latinski  jezik  nije  imao  znacenja,  a  hu- 
manizmu  podavali  su  se  tek  pojedinci,  i  to  vise  u  dokolici,  koja  bijase 
ogranicena.   U  jezgri   Dubrovcani   preturili  su  i   ovu  struju  vremena 
pak  ostali,  sto  su  i  bili,  pravi  trgovci,    sa  prakticnim  shvacanjem  zi- 
vota,  i  tako  mrtvi  latinski  jezik  nije  dublje    prodr'o  u  ovu  sredinu,  a 
humanisticka    poezija,    uzaludno   i  oholo    takmicenje    s   Vergilijem   i 
drugim  klasicima,  ocarala  je  samo  pojedince.  Ivan  Lovro  Regin  pjeva 
izim   u   nekoliko    slucajeva   uvijek    talijanske    pjesme    rodjenim    Du- 
brovcanima,  a  latinske  su  mu  pjesme  upravljene  na  drugove  Talijane. 
Tako  i  potkraj   XV.  stoljeca,  kad  je  bilo  i  domacih  latinista,    jezik 
latinski  jo§  uvijek  samo  je  znak  osobite  uCenosti,   za  kojom  teze  po- 
jedinci. Kad  je  Jan  Hasisteinsky  z  Lobkovic,  putujuci  u  svetu  zemlju, 
dosao  sa  svojom  pratnjom  u  Dubrovnik  (1493.),  posjetio  je  u  Dvoru 
kneza  dubrovackoga,  koji  je  Cehe  lijepo  primio,  ali  je  govorio  s  njima 
talijanski  preko  tumaca,  jednog   Talijana  u  dubrovackoj  sluzbi,  koji 
je  umio  latinski.^ 

Humanizam  rastvarao  se  i  u  Italiji,  izvrsivsi  svoju  prosvjetnu 
zadacu  kao  uvod  u  renesansu,  jer  nije  imao  u  sebi  uvjeta  za  samo- 
stalni  dalji  razvitak.  Pomenute  osobite  prilike  i  znacaj  Dubrovnika 
bili  su  povodom,  da  humanizam  ovdje  uopce  nije  zahvatio  sire  dimen- 
zije  i  prodr'o  dublje.  Pored  toga  u  nasoj  republici  on  se  razvic  tek  na 
sklonu  XV.  stoljeca,  kad  u  Italiji  vec  pada,  pa  od  latinske  poezije 
zadobivaju  vecu  cijenu  talijanska  djela  Dantea,  Petrarke  i  Boccacci-a, 
i  sve  se  jace  istice  vrijednost  narodnoga  govora,  te  pocinje  cvje- 
tati  talijanska  renesansna  knjizevnost.  Sve  je  to  bilo  uzrokom, 
da  se  gotovo  uporedo  s  humanizmom  u  Dubrovniku  pomalja  i  hr- 

^  Jan  Hasisteinsky  z  Lobkovic  :  Putov4ni  k  svat6mu  hrobu.  Sv6tov4 
knihovna,   c.   554—555-   Prag,   1907.,   na  str.  50—51. 


8i 


JDc.f.beriwrdmo . 


UautRtiqitA  ptopbetilTa  Snna  obUco 
jc^altarioetUo  j;)p&duir :  Uci  virod 
ioblRcsrinoiiDcbcniarduioaltari  ob 
latopiopbetauir  in  bee  vcrbstptupie, 
O  lio  nonerrere  iidin  talcm  rcceptio 
n^Boofedcejcqodtnatoifructueappa 
Kat;tejcaltacioo;dis  (icutoerecq>ct/ 
one  ifhibodteenod  facta  oe  beraardi 
no,'P:0(tpaiicoB  Dies  pfllio  7  bndicttoe 
frettis  pzeltbati  religioriffimi  paths  re 
cedl^oefcnis  Ut^ilcnidibilarieittocd 
dus  t(icc>  fe  cotulit  colum  bariu:locus  i 
ftnefi  agro  oeuoridlmut  arQzimus  Tbt 
beat^  fracifcud  nvoii  trapt.  3^t.n.  pa^ 
tres  opttmi  t  paupcrcatie  fra.  regulam 
obfentantes  mo;iabantur:g  cu  tpie  ra^ 
rio:e9  quodimo  repericbat .  ber.pbua 
tyro  ilb'c  tanto  femoze  i  afpcritate  o^ 
feruiebat:  vtapud  infuiru  tudidus  mu 
danom  oeUrafTcpociue  vidcbatq^fer 
nire  XKOiifupza  viree  bumanae  (|plu 
rib'afperitatib''  ac  maccrationib''  vtc 
baf:r5cuflulnda  mnndt  fepc  (cpiufcB 
magna  puidetia  fttiprpectuoeimudo 
ber.ta  e^cecat^illu  no  vtdes  no  audice 
folnmo  q  pladca  oeo  fozet  intetiffuno 
ci^femoze  cofeg  ecnabat  iCpeflUa  e  re 
gutapatictatisfracifdobie  icafbtatl 
vlculurcuoluroano  code  Die  narinita 
tiB  f  gfs  gloziofe  imtflrajcataatr.flnno 
VS.i404.t  p]edicare  cepit:  vbi  aflantt 
b^puicinis.'tcupoilannod  pzofefTidis 
fcnas  vetrct  a  recro:e  bofpita  Us  oe  fca^ 
lapolTulauit  bercmttoztus  beati  bono' 
fh)  oe  la  capola^pe  auicate:  vt  ibi  pau 
perculu  nidu  ^  re  ^  focgs  baberet:  rcco 
lesvenerand'^rectoziobince  iandaro 
n'^obfcquiu  imoztale  i  perpetuo  recole 
du  a  ber.p2eflt  to  bofpitali  cide  rgc  ma/ 
gnc  pci>i9  ia  oictelibetifTtmc  capitula/ 
riter^pjeniter  locu  illu  oonauit  fratd 
ber.j?  fe-z  ff  iVvniuerfis  fcrapbici  fra. 
oeobfcruatia  nuaipatis  cu  rccognttio 
necerd trfi  yni^bzc finguUs  anis  in  fe 
ftoinuddctonis  feu  icamatiois  oiiice: 


9  olis  agutt*  1  pauB^im^toe'ab  ede  oel 
gfa  1  aaplio  dmu  amplif tcat^ecctefii 
pnlcb2ab$^oeaot4edptU>:ot  cappa/ 
d  puetu  1  ampUd  bo2ri6.tDirabttis  hi, 
tcberareUgione»XDirabtUa.n.  fecttui 
■vita  rua:pdicatoj;t  pm^qceplar  oiaboli 
Oimurtpeu  redul*at(^tC9ncu(fa8pn 
gilmapa  i  i^upeda  gefta  omtnapoti^ 
qp  opat^e  d'^p  illu  ne  oit  vniuerfc  italie 
fj  vniiicrfo  fcrc  mudo  notidima:  fs  bo/ 
no:p  opc:p  pmiatoii  rcmuncratoj  eter 
n''oe':bcr.optima  vinee  opariii  t  agri 
cola  mercede  Dtgnn  pp  tot  labotee  une 
fo0  cofolan  volmt.TlaciJ  vltimo  ber> 
maffanofuoa  vbi  ozt'^erat  fnta  pieditsi 
tioib'  pfola(Tct:t  Senas  veniffetbinc 
otfcede9i;^t  in  regno  apulie  piedicaret 
infirmitate  in  itincre  ftto  picucnt''  apd 
ciuitateoereateapplicataquila  felicc 
apzuctjduitaresvbipoflpaucoe  oiea 
appzoptnquat  boiaquafpirareta^oo 
mtnu  moze  fui  patris  fradfci  fcquea  fe 
poni  fecit  in  terra:t  (latis  qttafi  ridens 
fpirauitad  celos:vtdelicetad  oeii  qui 
miferat  illii  in  vigilia  afcenfionte  oiiice 
Die  mercun)  boia.zz.in  q  oie  p  frarrea 
antca  ilia  oucebatoccurre0.*^aternia 
nifdtaut  nome  tnii  bominib^:q9.o.nu 
.e.a.p.t  no  p  mudo:q:  ego  ad  te  venio. 
Ui)CitSemardin''iTirreculo'ani9.zz.tn 
religione  anni9.4i.men(ib^.8»  oteboa 
•p.bo:i9.zz,^6putati9  onmib^Oetitiii 
miidoannt9.  ^mennbu9.8.oieb^  »jA, 
bozie  ^Tppt .  Jn  celo  autem  inH>crpetU' 
um  vtuit  apud  oeum:cui  Oc  fem£  laua 
Smcn* 

'P.cttcrendifratria^acobioc  Uo» 
gine  oe  fanaozum  legcndie  opu9  putt/ 
Ic  bic  finem  babet  .Uenetij9per  flndre 
am  3acobi  oe  Cattbara  impJdTum:  int 
pcniis  Octauiani  fcott  2X>odoetien(i0 
fub  iclftoouce3[obanefno(enico.an' 
noab  icamatioe  oo!mni*i48z«oie*i7* 
meon9ttiai)* 


Paltaiidevo  izdanje  .,De  vitis  sanctorum".   MIetci   1482.  (Posljednja  strana). 
Iz  kr.  STCuc.  knjiznice  u  Zagrebu. 


Branko  Vodnik  :  Povijest  hrvatske  knjiJevnosti. 


82 

vatska  umjetna  poezija,  koja  je  domala  posve  prevladala  poeziju 
humanista,  a  ovaj  veliki  prijelaz  obiljezuje  i  u  nas,  kao  u  Italiji,  neka, 
i  ako  neizrazita  knjizevna  borba. 

Humaniste  u  Dubrovniku  jesu  mahom  pjesnici,  od  vece  cesti  la- 
tinski,  gdjesto  i  grcki,  pa  je  rijec  humanista  i  poeta  imala  isto 
znacenje,  a  poeziju  na  vulgarnom  jeziku,  talijanskom  ili  hrvatskom, 
oni  nijesu  smatrali  vrijednom  toga  imena.  Ilija  Crijevic,  opojen 
humanizmom,  bar  u  mladjim  godinama,  strastveno  je  mrzio  sve,  sto 
nije  latinsko,  narocito  narodni  govor,  smatrajuci  ga  ostatkom  bar- 
barstva  ;  pjesnikova  je  teznja,  da  Dubrovnik,  poput  staroga  Epidavra, 
ponovo  postane  kolonija  Kviricana,  i  da  u  njemu  nestane  ,,ilirskoga 
kricanja"  (,,stribiliginem  illuricam").  ,,Uz  sklonost  predobrih  bo- 
gova  —  kaze  on  —  neka  se  povrati  stari  kviritski  govor,  koji  je  nedavno 
kao  izumr'o,  pritisnut  poplavom  divljeg  susjedstva.  Neka  povrati 
Epidavru  Plauto,  sto  mu  ote  nezgrapni  Skicani  n."^  Ali  ,,do- 
maci  scitski  govor",  kako  on  zove  hrvatski  jezik,  nije  nestao,  pace  i 
nova  poezija  na  njemu  sve  se  Ijepse  razvijala  i  najstrastveniji  dubro- 
vacki  humanista  morao  je  napokon  ublaziti  svoje  misljenje.  Ivan 
G  u  c  e  t  i  c  pjevao  je  pored  latinskih  i  grckih  i  hrvatske  pjesme,  — 
on  se  prvi  spominje  kao  hrvatski  pjesnik  —  a  Ilija  Crijevic,  govoreci 
mu  u  slavu  prigodom  njegove  smrti  (1502.),  ne  prekorava  ga,  vec  mu 
zato,  jer  je  pjevao  u  tri  jezika,  daje  trostruki  lovor-vijenac  (,,laurum 
triplicem"),  ali  i  kraj  ove  umjerenije  izjave  ostao  je  ipak  jos  i  dalje 
protivnik  hrvatske   poezije. 

Hrvatske  pjesme,  sto  su  se  javno  pjevale,  Crijevic  je  smatrao 
,,kricanjem"  ;  uceni  humanista  drzao  je  ponizenjem  za  poeziju,  sto 
su  ovi  pjesnici,  prvi  nasi  trubaduri,  pjevali  svoje  stihove  pod  pro- 
zorima,  dok  je  ,, poeta  laureatus"  citao  svoje  latinske  pjesme 
samo  u  otmjenu  drustvu,  u  Akademijama.  On  ih  jasno  zove  ,,nevrijed- 
nim  majmunskim  stihotvorcima"  (,,indignos  opicos  amusoteros"), 
a  o  jednome  od  njih  kaze,  da  bi  se  ,,lakse  zidove  moglo  oduciti  ilirski" 
nego  njega,^  pa  ipak:  upravo  ovi  su  pjesnici  u  Dubrovniku  potpuno, 
jos  za  njega  ziva,  pobijedili.  Hrvatska  umjetna  poezija  tako  se  lijepo 
razvila  u  Dubrovniku  vec  zadnja  dva  decenija  XV.  stoljeca,  da  je 
posve  potisnula  znacenje  nase  latinske  poezije  i  zamracila  slavu  uce- 
nih  dubrovackih  humanista. 


*  F.    Raj^ki  :      Iz     djela    E.    L.    Crijevida     Dubrovcanina.      Starine,    IV. 
na  str.   171. 

2    lb.    IV.   na   str.    190. 


i^^ft: 


83 


Ad  Comeimm  ntpo««ii, 

I  VotdcnolmtdumnouutnlibeMuia.Inhocpr  mocrfgra'irjrfpoftj  ComtlioNe^ 
I  p«namiwfuolibellanahuncdian3t!?ietusBorn!neopu5cdira!rigni:huius  d-.ci^ 
roisrationem  tudeliat  qmaComdiuspoefaefcnpta  ladudum  piunm;  femprrfrcc 
--.QipsautfiKrithicConjdiusqmdamdodii  uiriamedifftnnurjComcliu  UjI 
ineIqguMnjfenp<SJ!^«fuiire«aaplurcsco!eij3nr.fgoaufem  Eufcbii  rcnipora 
"^  IccutusCornthumGillumfrdligi  -po^^ 


VAL.CAT.VERO.POHTAE  OA 
ADCORNELIVM  NfiPOTEVI. 

;  Voi  doDo  lepidum  nouum  libdlian 

ido  niodo  pumiccexpolium 
'Comdi:tibi;nan<5  tu  {bicbas 
jVfas^aliguid  putarenagas: 
Ism  turn  qiamSuuiscsunusitalocim 
Omncanutntribuscxplicarccharas 
Do^iuppuenX  labcwioCs; 
QuarchabedbiqiucquidcftlibcllK 
Qualccuncpquidcm  patroauirgo 
Pliisuno  mancat  pcrcnnc  fedo. 
Flctus  F^aflerisLcfijut. 
(tct  drfid's  met  puclla: 
Qui  cum  ludcrcqucm  in  finu  tenctc 

Gripnmumdigitumdarcappctenri 

Ec  acris  folct  indcatc  morfiis 


fe  nreaucnmrrepugnitc  rcmporura  ordi 
ne.r>Jaiti3no;quo Catullus  uira  fundiuj 
eft.ComdiasGallusuix  ifanriaffuarrn/ 
nurum  attigifTe  iueni<':praeterC3  hiicde 
qaoiitpofta  Cornehum  hifloria:  fcrip 
torcaifuiFscarmfnipfum  deruorftrjt, 
Comeimm  jurGalluna  elcgiarum  poe^ 
tamfuiflccoftarjVcrorginirfimilius  rfl 
irelligi  Comc.'iumNcporc  hiftariogra  ^ 
phutqucmpadiacoaiamfcripfitPlihiui 
Vnde  docli  utn  eu  Veronefcra  fuifle  .fu 
fpidfcur.  Quoidanuuxannquusexana 
logta  forniarus:quo&.M.  Varroplotrug; 
uluscft.  Lq;:dura:fplcdidum:elaga-c. 
Nouu:Rupcrabfoiuru:3cnordum  cdi 
ram.  ATndopuraice:buCpuro!ocu  cc 
iquoSeruiusadtullopuruicc  focmiiU' 
nogcnvrcpourum  afTcrinur  Carullu  ar/ 
rida  pumice  crcdamprorulifTc.pumiccs 
utfcr)bitPlinr'js:funtfufucorporum  k 
oigandoj;  f  OEmmis:  lamquidc  oi  ums:Si 
hbns  cxpolicdisrutidcm  CanilIiajd;o 
rirarealnmuturMarriahshbrooSauo; 
Nondum'munce  cultus ; afpcroq;  mor  '• 
fupumicis3rnd!polirusArr:niim^pe' 
ras  fequ  1 '  i  bej !  e,  Niq;  tu  fo!  cbas  ra  n  one 
rcdditcurporiusComehorqalren  dcdi 
cetljbellum.  Mcasnugas:5icpoct,rfu^ 
osucrfus!ufus;&nug3S  ucrecudc  nanra 


parccofueuerunc:Oratiusdeft'ip(o:Nc 
fnoquidmfdfraiKni]gSrumr(XusIill!sJk1arTiilisife«o£)amnoflT3slcgis:cxig)fj',nugas:S.:jIibi: 
Qui  uisarchcty'Bashabercnugas.  Vnusitalorumprarcipuuscxomnibusiralicis: Vnuspro  prarci 
puo.Virgilius; Turn Icniorniucesufiumiqucm  maxima pallas.cdocuit.  Otnncaruu;omnenECU/ 
lum  prafrcri.tum.Quumaiit  diciromncarJumiplancindicarComciu  Neporischrooica:quorum 
mcm.n;tGdliusinji;tipusatT!Cis.  Tribuscharris.-exmiraopensbreuitJtcfcnprons  igcniuna  fin 
gulartdfnjoftrat.&fftnumcrusfin'.njsproinfiniro.  luppiicf.pcrcxciamanonemkgirur.&cpa' 
r  nrhcfis.  Qiurc:cocludicdica(ionero opens.  PacroaiiirgotScnfuseftuirgo&putiia  mca  Le- 
fDiainhiscarminibuiintuonofceditis:  diutiflimcmaneannhominumcmonarSiperhoc.pocta 
Jibcllofuo  pcrpctuamopratuitam&iramorcalcaudonnrem.  Virgopuellama:na.ipjdpn' 
fcosuirgonoo  tan  rum  inupta  intcJiigebatur:ucru  cnam  pudlam  tcncram  ab  xtarisgualiratc  figni 
fiabat.Virgilius in bucolias:AhuirgoinfoElixquasrc dementia carpir.  Parix>a:ideupatna:hocc 
■utitadixcnm  ccv3mot3roca:ucl  ruaciiiis:cft.iurgraccumadiei3^iuum  aiiiucro 

Icgur,  Parrona.lcilicnmc3:parronamufurpauitpromarrona.i.dominama;!nai]u(fumparro 
<mio:qucidmodi.imfcruifubdpm:nonjm!urc:nampatroniprodom;n,sacccpnfunr:nlibi  poeta 
dehacair:l(q;domumnobis!fq;dcdirdoniinam:fal)cctMalliusdcditraihi  Lctbijmmca;a:  ama 
torummorcamiamruampatrotiini.i.dominaraappellauiriNamaraantesfuasamjcasdiCcredo 
minaslolcnr.Tibul!us:Hicmihiftrainu  jidcodominiq;pjratam:lammihil!bcrr,i:ilb  patcma 
ualc.Propcrt!ns,:Srantemihicuradorainjpr5Eliadaramca.  Paenne;aduerbiumcft;a;cricotdo 
uiigomaneatpkispercnncideftperennius  uno  CecIo. 
■«-j  .  PafferisDcpIoratio. 

H  AlTcrdcliciaEmctpuclIas.ex  hoccarmmeMar.hocopuspaJTercm  appellan  fortafli;  fufpica 
rusril:inbocautempocraLcfbiacpaffcfemdcfler:qLicmquantom3ionuoluptan  fuiiTeLc/ 
lbi;ro(tendit:puellanuanroacc£Tbioren;a:roreafic<Samcxauiculnlliusintcritu  fignifitat.Co 
menditpnuspaflrerisdc}itias;S<.'!ocos:deindemorrcmeiu>fljtuaclamcnc3non:bLis  profcqiiirur: 
nulamuIainiprccamsorprtnebrisomniadcuoMnabus.  Primum;proprimoaduccbiucft;au' 


*',-''">. 


^  *!.*  j'j'ijB'  'wf*  ^ 


ff 


Paltaiicevo  izdanje  Katula,  Tibula  i  Propercija  s  komentarom.  MIeci  1488. 
Iz  kr.  •▼euc,  knjiznice  u  Zagrebu. 


84 

Najstariji  oblik  hrvatske  umjetne  poezije  jest  trubadurska  lirika^ 
najstarija  svjetovna  poezija  lirska,  sto  se  razvila  u  Evropi  iza  pada 
staroklasicke  knjizevnosti.  Ona  je  usla  u  talijansku  renesansnu  knji- 
zevnot,  a  odavle  u  nasu,  ma  i  bila  podrijetlom  i  duhom  sredovjecna, 
feudalna.  Kolijevka  joj  je  ProvenQa,  a  jedini  njezin  sadrzaj  jest  Iju- 
bav,  i  to  Ijubav  sredovjecna,  viteska.  Fantazija  idealnog  vitestva  i 
dvorska  galanterija,  pa  onda  sa  sredovjecnom  teznjom  univerzalnosti 
u  svezi  pucka  obiljezja,  sve  je  to  podavalo  nesto  osobito  i  carobno 
ovoj  poeziji,  ali  to  joj  ujedno  udari  i  odredjeni  stereotipni  oblik,  po 
kome  se  uzdisalo  i  Ijubilo,  rad  cega  je  trubadurska  erotika  u  svim 
krajevima  kroz  vise  stoljeca  svoga  zivota  ostala  gotovo  jednaka. 

Rat  protiv  Albingenza  (1209— 1229.)  opustosio  je  Provengu  i 
smrvio  u  njoj  sav  dusevni  zivot.  Tako  je  krajem  XIII.  stoljeca  truba- 
durska poezija  ovdje  posve  ocvala,  ali  se  javila  u  poeziji  starofrancu- 
skoj,  portugalskoj,  katalonskoj,  kastilskoj,  talijanskoj,  njemackoj  i. 
drugdje.  Jezik  proven^alski,  narjecje  francusko,  srodan  je  narjec-^ 
jima  sjevero-italskim,  pa  kad  su  ovi  pjevaci,  zvani  trubaduri  ili  troveri, 
dolazili  u  sjeverne  talijanske  krajeve,  slaved  po  dvorovima  Ijepotu 
,,gospoja",  bili  su  razumijevani  i  srdacno  primani  narocito  od  inteli- 
gencije,  koja  je  razumijevala  i  provengalski  i  citala  proven^alske  knjige.. 
Poslije  toga,  buduci  da  se  talijanski  jezik  jos  nije  upotrebljavao  u  knji- 
zevnosti, poceli  su  i  rodjeni  Talijani  pjevati  pjesme  ove  ruke  u  proven-^ 
qalskom  jeziku,  koji  je  imao  gotovu  pjesnicku  dikciju,  a  onda  se  tek. 
javila  ta  poezija  na  talijanskom  jeziku.  Dok  se  jos  u  sjevernoj  Italiji; 
pjevalo  na  proven9alskom  jeziku,  daleko  na  jugu,  gdje  je  taj  jezik  bio 
nerazumljiv,  u  Palermu  na  Siciliji,  u  dvoru  cara  Fridrika  II.,  kome  je- 
Provenga  pripadala  kao  leno,  razvila  se  trubadurska  lirika  na  puckom. 
talijanskom  jeziku,  u  kome  je  uz  elemente  razlicitih  narjecja,  sicili- 
janskog,  puljiskog  i  toskanskog,  bilo  primjesa  jezika  provengalskcg 
i  latinskog.  Ova  je  poezija  napokon  stekla  savrsen  oblik  u  Danteovim 
kanconama  i  ,,Bozanstvenoj  Komediji",  pa  u  Petrarkinim  sonetima  ; 
oni  su  sa  Boccacciem  uzdigli  zauvijek  toskansko  narjecje  kao  talijan- 
ski knjizevni  jezik. 

Bujni  razvitak  i  precjenjivanje  humanizma  u  Italiji  u  XIV.. 
stoljecu  i  u  prvoj  polovici  XV.  stoljeca  potisnulo  je  znacenje  poezije 
na  jeziku  narodnom.  Petrarca,  a  kasnije  i  Boccaccio,  sami  su  vise- 
cijenili  svoja  latinska  djela  od  talijanskih.  Pored  svega  toga  ni  u  doba 
najveceg  cvjetanja  humanizma,  kad  su  humanisti  grdili  velika  tali- 
janska  pjesnicka  djela,  nigda  nije  bila  posve  prekinuta  ova  poezija, 
vec  je  uvijek  bilo   nastavljaca  Petrarkinih  t.   zv.    petrarkista,   koji  su. 


8s 

jiastavljali  trubadursku  erotiku,  A  kad  je  u  drugoj  polovici  XV.  stolje- 
ca  poceo  humanizam  opadati,  ta  se  poezija  po  citavoj  Italiji  upravo 
razbujala,  narocito  na  jugu,  i  to  u  Toskani  (Lorenzo  de'  Medici  i  Angelo 
Poliziano)  i  u  Napulju,  gdje  su  Aragonci  na  svom  dvoru  okupili  vise 
cuvenih  pjesnika.  Tu  se  istakose  rjacopo  Sannazaro  (umr'o 
1530-)  svojim  Ijubavnim  pastirskim  romanom  u  prozi  i  u  stihovima 
,, Arcadia"  te  zbirkom  kancona  i  soneta  ;  rodjeni  Katalonac  iz  Barce- 
lone  Benedetto  Gareth  (rodj.  okog.  1450.),  koji  jekaomladicdosao 
u  Napulj,  stupio  u  ovo  kolo  pjesnika  pod  imenom  Benedetto  Ca- 
riteo  te  se  procuo  zbirkom  talijanskih  pjesama  s  naslovom  ,,Endi- 
mione"  ;  pa  onda  Serafino  Ciminelli  (1466— 1500.)  i  Antonio 
Tebaldeo  (1456 — 1537.)-^  Pod  utjecajem  napuljske  skole  javio  se 
najstariji  hrvatski  petrarkista  u  Dubrovniku,    Sisko    Mencetic. 

U  Dubrovniku  i  u  Dalmaciji  bit  ce  da  se  trubadurska  lirika  udomiia 
nakon  jednakoga  procesa  kao  u  Italiji.  Kako  je  izmedju  hrvatske  i  ta- 
lijanske  obale  bio  najzivahniji  saobracaj,  pace  citava  je  primorska  Dal- 
macija  bila  mletacka,  to  su  Dalmatinci,  boraveci  u  Italiji,  rano  upo- 
znali  i  zavoljeli  ovu  poeziju,  te  je  donosili  u  svoje  krajeve,  ali  jamacnp 
su  i  talijanski  pjevaci,  ili  svojom  pobudom  ili  u  pratnji  odlicnika 
dolazili  u  nase  krajeve  i  tu  pjevali  talijanske  pjesme.  To  je  tim 
sigurnije,  sto  je  vjerojatno,  da  su  do  Dubrovnika  dolazili  pace  i 
njemacki  ovakvi  pjevaci,  t.  zv.  ,,spielniani",  jer  su  neki  konven- 
cionalni  izrazaji  iz  njihove  Ijubavne  lirike,  na  pr.  ,,frava"  (njem. 
Frau,  gospoja ;  ahd.  frouva,  mhd.  frouve)  i  ,,rozanec"-  (njem.  Ro- 
senkranz)  nalaze  vec  u  najstarijoj  dubrovackoj  erotici.  Kako  je  u 
Dalmaciji  i  Dubrovniku  bio  talijanski  jezik  udomacen,  to  su  i  Hrvati, 
povedavsi  se  za  talijanskom  erotikom,  koja  je  postala  upravo  ukus 
vremena,  poceli  pjevati  pjesme  na  talijanskom  jeziku,  a  kako  je  ova 
poezija  upravo  trazila,  u  opreci  prema  humanizmu,  narodni  izrazaj, 
to  se  domalo  javila  i  na  hrvatskom   jeziku. 

Najstariji  hrvatski  stihovi  jedne  zapocete,  a  nedovrsene  pjesme 
u  Dubrovniku  zabiljezeni  su  vec  rano  u  prvoj  polovici  XV.  stoljeca, 
pa  je  sigurno,  da  je  i  prije  Siska  Mencetica  postojala  u  Dubro- 
vniku, a  bit  ce  i  u  Dalmaciji,  trubadurska  hrvatska  erotika,  ali 
bez  knjizevne  tendencije,  a  pjevaci,  koji  se  u  nas  zovu  ,,zaci- 
njavci",  nemaju  pretenzija,  da  ih  tko  smatra  pjesnicima,  jer  poeta 
bio  je  samo  humanista.  Prvi  predstavnici  ove  lirike,  koji  su  se 
javili   kao    pjesnici    sa    knjizevnom   tendencijom,    isticuci    svoje    ime 

^  V.  Lozovina  :   Povijest   talijanske   knjizevnosti.    I.    dio.  Zagreb,    1909. 
2    Stari   pisci,    knj.    II.   str.    177.    i  413. 


86 

i  racunajuci  na  slavu  svoju  poput  humanista,  bili  su  S  i  s  k  o  M  e  n- 
cetiii  Gjore  Drzic.  Oni  su,  kako  je  zabiljezio  nekoliko 
decenija  iza  njihove  smrti  Dinko  Ranjina,  kad  je  o  njima  bila  jo§ 
ziva  tradicija  iz  prve  ruke,  „nasi  prvi  spjevaoci"  i  ,,prva  svitlos 
nasega  jezika",  a  najveca  im  je  zasluga,  sto  su  prekinuli  s  humanizmom 
dubrovackih  latinista.  ,,Ne  htjese  tudje  zemlje  uzorane  i  naredjene 
kopat,  znajuci,  er  tko  tudja  pomaga,  ki  potrebe  ne  infia,  sve  gubi,  sto 
Cini,  a  tko  svoga  potrebna  i  nevoljna  ugleda,  ne  samo  prid  svojim,  da 
nu  jos  prid  tudjim  dobru  cas  dobiva,  veleci  se  nemani :  bolje  je  prid 
svojim  i  malo  bit  poznan,  nego  se  prid  tudjim  neznano  izgubit."^ 
Trubadurska  poezija  Mencetica  i  Gjora  Drzica,  a  malo  iza  toga 
i  hrvatska  poezija  prvih  poznatih  pjesnika  iz  Dalmacije,  javlja  se 
umah  u  vec  gotovom,  dotjeranom  i  svuda  jednakom  obliku.  To  je 
najsigurniji  znak,  da  su  svi  ti  pjesnici  imali  svojih  predsasnika  ,,za- 
cinjavaca",  koji  su  prvi  poceli  raditi  oko  oblika  i  hrvatske  pjesnicke 
dikcije.  Ta  je  dikcija  gradjena  prema  talijanskoj,  ali  vec  prvi  pjesnici 
paze  na  Ijepotu  i  cistodu  narodnoga  jezika,  pa  i  ako  se  ova  erotika 
cini  u  neku  ruku  kao  prijevod  iz  suvremenih  talijanskih  pjesnika, 
ipak  opazamo  tri  obiljezja  njene  samostalnosti  vec  u  prvih  dubrovackih 
pjesnika  :  nastojanje  oko  cistoce  narodnoga  jezika,  utjecaj  narodne 
zenske  poezije,  i  stih  dvanaesterac  sa  dvostrukom  rimom,  na  sredjni 
i  na  kraju,  nepoznat  u  talijanskih  petrarkista.  Ovaj  stih,  po  svojoj 
gradji  posve  neprikladan  za  poeziju,  sapinjuci  slobodu  pjesnikovu 
kod  svake  trece  stope,  bio  je  nevolja  za  ovo  doba  nase  poezije.  Kroz 
citavo  XVI.  stoljece  on  je  najobicniji  stih  i  posve  prevladava  u  hr- 
vatskih  pjesnika,  paknemasumnje,  da  je  on  i  prije  Mencetica  i  Drzida 
bio  u  nas  silno  rasiren,  ili  u  narodnoj  zenskoj  pjesmi,  dakako  bez 
rima,  ili  u  crkvenoj  i  duhovnoj,  mozda  i  kakvoj  nama  nepoznatoj 
sredovjecnoj  poeziji,  pa  musenijesu  moglioteti  prvi  nasi  ,,zacinjavci** 
ni  kad  se  upravo  stapaju  sa  svojim  talijanskim  izgledima. 

3.   oisko  Mencetic  i  Gjore  Drzic. 

isko  Mencetic  clan  je  suvremene  napuljske  pje- 
snicke skole,  kojoj  je  stilisticko  obiljezje  bilo  pretjerano 
upotrebljavanje  pjesnickog  nakita,  a  pravac  je  ovoj  poe- 
ziji bio  donekle  pucki ;  ona  je  bila  namijenjena  zivotu, 
u  prvom  redu  dvorskim  krugovima,  a  onda  sirokim  slojevima.  Pjesme 
imale  su  obicno  samo  po  osam  stihova  i    zvale  su  se  ,,strambotto", 

1    Stari   pisci,    XVIII.   str.   5. — 6. 


37 

a  pjesnik  ,,strambottaio".  Takva  je  erotika  u  isto  doba  osobito  cvala 
i  u  Firenci,  koja  je  takodjer  bila  u  tijesnim  vezama  sa  Dubrovnikom, 
a  pjesma  od  osam  stihova  zvala  se  ovdje  ,,rispetto".  Ove  su  se  pjesme 
pjevale  uz  osobiti  glazbeni  nastroj,  ,,leuto"  (od  arapskoga  al  ud), 
nalik  gitari,  koji  je  imao  jedanaest  struna,  a  nasi  ga  pjesnici  zovu 
,,leut".  Mencetic  je  nas  prvi  poznati  takav  leutar  ili  leutas  (tal.  liu- 
tista),    sto   leutajuci   pjeva  hrvatske   strambotte. 

Sisko  Mencetic,  sin  Simona  Mencetica,  patricija  dubrovackog, 
rodio  se  u  Dubrovniku  god.  1457.  Majci  mu  bilo  ime  Veca,  a  imala  je 
sedmoro  djece,  cetiri  kceri  i  tri  sina,  od  kojih  je  Sisko  bio  najstariji. 
Vijesti  o  njegovu  zivotu  dolaze  do  nas  najvise  iz  sudbenih  zapisaka, 
a  veoma  su  znacajne  za  njegovu  erotiku,  jer  nam  odaju  neobuzdan 
temperamenat,  Kad  mu  je  bilo  devetnaest  godina,  osudjen  je  na  §est 
mjeseci  tamnovanja  radi  jedne  neobicno  smjele  Ijubavne  pustolovine. 
I  poslije  toga  ima  mu  spomena  u  sudbenim  zapiscima,  da  se  gdje 
potukao  ili  bio  samo  prisutan  tucnjavi.  Ozenio  se  tek  kao  muz  od 
cetrdeset  godina,  i  to  Margaritom  Gundulicevom  (1497.),  pa  jos  godinu 
dana  iza  toga  on  se  do  krvi  pobio  sa  tri  svoja  rodjaka.  U  odmakloj 
dobi  istice  se  i  u  drzavnoj  sluzbi  :  na  pr.  od  1507 — 151  !•  Je  opcinski 
zastupnik,  1513.  knez  na  otoku  Sipanu,  a  god.  1521.  za  mjesec  de- 
cembar  i  god.  1524.  za  juni  postade  i  knez  republike. 

U  decembru  god.  1526.  pocela  je  u  Dubrovniku  harati  kuga,  u 
ono  doba  radi  sveza  s  istokom  dosta  obicna  u  nasim  primorskim 
gradovima,  ali  je  ovaj  put  bila  neobicna  i  morila  za  punih  sest  mje- 
seci, pa  je  pomorila  preko  20.000  dusa,  polovicu  svega  ziteljstva. 
Medju  ovima  umre  od  kuge  i  sedamdesetgodisnji  pjesnik  Sisko 
Mencetic  (1527.).  2ena  ga  nadzivjela,  ali  je  kuga  s  njime  pokosila 
i  obadva  njegova  sina,  pa  je  pjesnik  umr'o  ne  ostavivsi  muskog 
potomstva. 

Najveci  dio  Menceticevih  pjesama  jesu  strambotti.  U  njega  ima 
224  strambotta.  I  ostale  njegove  pjesme,  s  malo  iznimaka,  sastavljene 
su  iz  takvih  brojeva  stihova,  koji  se  mogu  dijeliti  sa  osam,  dakle  su 
slozene  od  strambotta,  kako  je  bio  obicaj  i  u  talijanskih  pjesnika  pove- 
zati  vise  strambotta  u  jednu  oduzu  pjesmu.  Mencetic  je  dakle  pravi 
pucki  pjesnik,  strambottaio,  a  nekolike  su  mu  pjesme  upravo  prijevodi 
strambotta  pjesnika  napuljske  skole. 

Motivi  i  izrazaj,  pjesnicka  dikcija  sa  citavim  pjesnickim  pribo- 
rom'  u  Menceticevoj  erotici  osniva  se  na  konvencionalnosti.  O  cemu 
da  se  pjeva  i  kako  da  se  pjeva,  to  bijase  vec  gotovo,  a  pjesnici  su  se 
samo  natjecali,  tko  ce  koga  u  povodjenju  vecma  natkriliti. 


88 

Mencetic  pjeva  gotovo  beskrajno  o  Ijuvenom  bolu,  uzdisajima, 
cemeru,  placu,  cvilu  i  suzama,  o  Ijuvenoj  strijeli,  sto  ga  ranila,  o  mra- 
mornom  srcu,  sto  se  ne  da  utoliti,  i  o  smrti.  On  vjerno  sluzi  ,,gospoju", 
tako  nasi  leutari  zovu  svoj  ideal,  ali  za  vjernost  dobiva  pladu  :  suze 
i  plac.  Pa  i  ako  je  najveca  cest  pjesama  njegova  zbornika  ovaka  plac- 
Ijiva,  on  nije  ocajao  bez  nade,  pa  i  sam  u  prvoj  pjesmi  moli  citaoca, 
da  pjesme  njegove  cita  vesela  cela,  ispricavajuci  se  : 
Ako  §to  zadjoh  ja,  ne  prijaj  tuzicu, 
dvrzi    dracu    tja,    a    vazmi    ruzicu.^ 

Pjesniku  svanu  iza  kise  suza  svijetli,  suncani  dani  :  ,,gospoja" 
mu  poslala,  za  cim  je  toliko  ceznuo,  sitni  dar,  kao  prvi  dokaz  svoje 
Ijubavi.  Ali  ,,pisnivac"  ved  moli  i  „vinac  Ijuveni".  Htio  bi  samo  da 
dodje  u  njeno  drustvo,  no  zamalo  u  obijesti  zeli  na  njeno  krilo,  pace  i 
nocu  htio  bi  da  provali  u  njezin  dvor.  Ona  mu  savi  viienac,  ovjenca 
mu  glavu,  milo  ga  gleda  i  slatko  govori. 

Kako  nije  bilo  kraja  njegovoj  tuzi  u  Ijuvenoj  dvorbi,  tako  sada, 
kad  je  Ijubav  izdvorio,  njegova  sreca  ne  poznaje  medja  ni  prepona. 
Pjesnik  pjeva  o  poljupcu  :  dugo  nije  skinuo  svoja  usta  s  njenih  usana, 
,,jak  oni  u  putu  ki  susta  ter  se  pit  dokloni".  Zavidniku  javlja  svoju 
srecu.  Prokusao  je  i  njenu  vjeru  :  bio  je  bolestan,  a  ,,gospoja"  ga 
obisla  i  ublazila  mu  bol  suzama,  slatkim  rijecima  i  bisernom  pjesmom. 
Ona  ,,sama  po  sebi  prsi  bil'  otvori",  i  on  sretan  pada  licem  ,,na  prsi 
Ijuvene",  dok  ,,gospoja"  prosipa  zlatni  vlas  na  njegovu  glavu.  Kad 
ga  uhvati  neka  ,,tuzica",  da  ga  umiri,  ona  mu  se  pace  prikaze  —  naga. 
Pjesnik  leutar  divi  se  njenoj  Ijepoti,  sto  je  kao  gora,  kada  s  proljeca 
,,sva  gori  izborom  od  cvitja",  i  zaboravlja  na  citav  svijet.  A  o  mno- 
gome  svom  uzitku  on  i  suti,  da  u  koga  ne  probudi  zavist. 

Protivnost  i  protivurijecje  jedno  je  od  bitnih  obiljezja  ove  erotike. 
Pjesnik,  u  Ijubavnim  uzicima  tako  razmazen  i  sebican,  kako  je  u  po- 
cetku  htio,  da  svi  slave  s  njime  njenu  Ijepotu,  tako  sada  hoce,  da  sve 
podje  s  njime  ,,ljuven  kajat  blud".  Preokret  je  neprirodan,  nemoti- 
viran,  kako  je  uopce  sve  u  ovoj  poeziji  konvencionalno,  premda  mo- 
ramo  tu  konvencionalnost  shvatiti  kao  prirodni  izrazaj  nacina  mi- 
sljenja  i  osjecanja  trubadura.  Pjesnik  je  ,,gospoju"  slavio  kao  trak 
Ijepote  Bozje,  sto  nas  uzdize  k  nebu,  onda  ga  provlacio  u  kalu  pute- 
nosti  i  napokon  o  zeni  uopce  ne  moze  da  kaze  ni  jedne  pohvalne. 
Ona  je  promjenljivakaomjesec.  ,,Svakomuzlu  je  red  i  uzrokjur  zena".- 
U  pocetku  slavio  je  svoju  ,,gospoju"  kao  lijepu  Grkinju  Helenu,   mi- 

^    Stari   pisci,    II.    str.    3. 
2    lb.    II.   str.   330. 


89 

sleci  samo  na  njenu  Ijepotu,  a  sad  mu  udara  u  oci  jedino  teska  poslje- 
dica  njenih  cari  :  s  njene  Ijepote  propade  Troja  i  padose  toliki  divni 
junaci.  Zato  zenu  prezire.  Onase  tnoze  nazvati  ,,djavolje  oruzje".^  Kako 
svuda,  tako  ni  tu  nema  u  pjesnika  mjere.  On  je  pace  zedan  osvete, 
a  ne  znamo  zasto,  pa  bi  se  i  njene  ,,krvi  napojil  s  radostju",-  mi- 
sled! da  pije  med.  Rijesiv  se  posve  svjetovne  Ijubavi,  obraca  se  na 
kraju  pokajnik  pjesnik  svetoj  Gospi  dvjema  pjesmicama,  ,,pravu  da 
milos  izdvori".^  To  je  svrsetak  Menceticeve  erotike,  koja  je  presla 
kroz  cetiri  konvencionalna  trubadurska  stepena  ;  sentimentalno 
udvaranje,  prvo  uzvracanje  Ijubavi,  putene  i  raskalasene  uzitke  te 
kajanje,  preziranje  svjetovne  Ijubavi  i  obracenje  Gospi. 

Pjesnikov  je  ideal  ,,gospoja",  i  poput  svih  trubadura  on  najvise 
pjeva  u  slavu  njene  Ijepote,  koja  se  takodjer,  poput  Ijubavi,  crta  kon- 
vencionalno,  u  svih  pjesnika  jednaKo.  U  citavoj  ovoj  poeziji,  odava- 
juci  ukus  vremena,  dominira  plavka,  obicno  crnih  ociju,  i  zato  pjesnici 
mnogo  slave  krunu  zlatne  kose  na  glavi  ,,gospoje"  i  ona  dva  zlatna 
prama,  sto  ih  je  razvila  na  celu,  da  se  njima  vjetric  poigrava.  Mencetic 
jedan  strambotto    pocinje: 

Tko    zlatom   oprede   kosice   na   glavi 

ovojzi,    ka   grede   jak   angel   u   slavi  ? 
Tko   li    ih   saplete   u   vencac   i   savi 

ter   niz   lie   da   lete   dva   prama   ostavi  ?* 

Ovako  su  prikazivali  zenu  i  suvremeni  talijanski  slikari,  a  takva  je 
ona  bila  i  u  zivotu.  Pretezitost  erne  piiti  i  erne  kose  na  jugu,  u  rasi 
romanskoj,  moda  je  nadoknadjivala  umjetnim  sredstvima. 

U  crtanju  ove  Ijepote  nema  dalje  nista  konkretno.  Mencetic  je 
obasiplje  silnim  epitetima  i  poredbama,  ali  one  ne  iznose  nista  indivi- 
dualno,  pa  i  ako  je  on  spjevao  oko  dvjesta  pjesama  u  slavu  Ijepote 
,,gospoje",  ona  nam  je  ipak  ostala  apstraktna,  nepoznata.  U  njega 
paCe  i  ,,gospoja",  kad  uzvraca  Ijubav  i  slavi  svoga  pjesnika,  upotre- 
bljava  za  nj  jednako  ova  ista  epiteta  : 

Ti   si   cvit  rumeni,    ti   s'  moja  razbluda, 
ti   s'   moj   stril   pereni,    koji   si   vas   svuda  ; 
i   si    zlat   prstencac,    ti   s'  kruna   od   slave, 
ti   si   gilj    i    vencac,    ki    nosu   vrh   glave  ; 


1  lb.  II.  str.  331. 

^  lb.  II.  str.  332. 

3  lb.  II.  str.  338. 

*  lb.  II.  str.  27. 


90 

ti   si    trak   grimizan,    ti   s'   gojtan   pricrljen, 
ti   s'  biser   nanizan   i    zlatom   vas   pleten 
i    ti   si   bosil   moj,    ti   s'  rajska   dobrota, 
ter   cvilit   ved   nemoj,    tako    ti    zivota.^ 

Pored  toga  Mencetid  crta  Ijepotu  i  gotovim  vec  pjesnickim  fikcijama, 
poredjujuci  ,,gospoju*'  s  Helenom,  Dianom,  Didonom,  Sirenom,  Lukre- 
cijom,  pace  i  s  Juditom,  Suzanom  i  Rahelom,  po  cemu  takodjer  ne 
dobivamo  ni  jedne  crte  individualne  Ijepote.  U  negaciji  osobnosti  — 
a  to  je  bitno  obiljezje  ove  podrijetlom  sredovjecne  lirike  —  pjesnik  ide 
pace  tako  daleko,  da  cesto  i  ne  spominje  svoju  ,,gospoju",  ved  njenu 
liinost  zamjenjuje  koje  njezino  svojstvo,  na  pr.  ,,ljubi  me  nje  ure  s", 
,,kad  ovo  zgovori  uresna  nje  m  1  a  d  o  s",  ,,giljom  ter  pribilim  nje 
1  i  e  p  o  s  gdi  cavti"  ili  ..Ceka  te  u  druzbi  sad  moja  1  i  p  o  t  a". 

Menceticeva  je  erotika  bila  u  opreci  prema  suvremenoj  dubro- 
vadkoj  humanistickoj  poeziji,  ali  je  i  Mencetic  bio  humanisticki  obra- 
zovan,  pa  i  u  njegovoj  erotici  ima  pjesnickoga  pribora  iz  ove  obrazo- 
vanosti,  a  narocito  valja  istaknuti,  da  je  on  postovac  Platonove  filo- 
zofije,  sto  su  vec  stari  Dubrovcani  opazili.  U  jednoj  pjesmi,  govored  o 
Ijubavi,  on  se  doista  izrijekom  poziva  na  Sokrata  : 

za£   Sokrat  govori,   da  ni   sluzba  veda, 
neg  sluzit   Ijubavi,   po   sunce   koja  sja.^ 

Tako  se  vec  u  osvit  hrvatske  poezije  cuju  u  hrvatskim  stihovima  gla- 
sovi  labuda  iz  gaja  boga  Akadema,  a  nije  to  ni  neobicno,  jer  se  upravo 
u  drugoj  polovici  XV.  stoljeca  vodila  u  Italiji  velika  borba  izmedju 
Platonovaca  i  Aristotelovaca,  osobito  u  Firenci,  gdje  je  vec  Cosimo  de* 
Medici  u  prvoj  polovici  XV.  stoljeca  osnovao  platonsku  Akademiju, 
pa  se  ovo  nastojanje  moglo  odbiti  i  u  Dubrovniku. 


jore  Drzid  (1461 — 1501.),  mladji  Menceticev  suvre- 
menik,  nije  bio  patricij,  ved  je  potjecao  iz  porodice  ,,de 
populo",  pucanin.  Majci  mu  bilo  ime  Nikoleta,  ocu  Nikola. 
On  nije  bio  svjetovnjak,  vec  svecenik.  Potkraj  zivota  izabran 
je  rektorom  i  opatom  crkve  Sv.  Marije  Annunciate  u  Gruzu.  Zivot 
svoj  prozivio  je  tiho  i  mirno,  bez  vecih  dogadjaja.  Ove  opreke  izmedju 
Mencetica  i  Drzica  razabiraju  se  i  u  njihovoj  poeziji  :  Menceticeve 
su  pjesme  poezija  svjetovnjaka  i  raspojasa  mlada  covjeka,  a  u  Drzi- 

1  lb.   II.  str.  267. 

2  lb.    II.    str.    179. 


91 

devoj  erotici  vidimo  mirna  i  skromna  covjeka,  bez  strasti  i  burna 
zivota,   i   svecenika. 

Drziceva  erotika  odmice  se  formalno  i  nutarnjoscu  svojom  dosta 
znatno  od  Men^etida  :  on  ostavlja  gotovo  sasvim  strambotto, 
koji  u  Mencetida  prevladava  ;  uvodi  razlicite  strofe  i  nove  forme,  upo- 
trebljava  uz  dvanaesterac  gdjesto  i  druge  stihove,  pace  kusa  da  se 
otme  srednjoj  rimi  u  dvanaestercu,  koji  je  upravo  jedini  stih  Men- 
cetidev.  I  on  je  slijedio  pucki  pravac,  kojim  je  udario  Mencetid,  ali 
je  veoma  odlucan  bio  Drzicev  korak,  sto  je  jace  prionuo  idudi  ovim 
pravcem  upravo  za  nasu  narodnu  liriku  (na  pr.  ,,Na  lovu",  ,,Odiljam 
se").  U  pjesmama  njegovim  zvuci  takodjer  ,,leutsko  zvonjenje"  ; 
svome  leutu  on  pjeva  njezno  : 

Leute     moj     tnili,     hodu     te     moliti, 
mojojzi    gospoji    malo    pozvoniti, 
jeda    ti    od    mene    bolje   srece    bude§, 
tere   nje   cemerno   srda£ce   dobudes.^ 

U  njega  upravo  se  izrijekom  istice  crta  puckog  pjesnika  vaganta  ; 
on  kao  poeta  popolareggiante  pred  mnostvom  pjeva, 
a  ono  ga  ceka,  da  dodje  : 

jur    ja    sam,    po    kom    se    dobra    kob    narice. 

Togaj    cid    svi    mnom    se,    gdi    pridem,    uzdi(^e. 


Razlici   svi    Ijudi,    sve   sunce    sto    opsiva. 
na   rados   jur   svudi   svak   mene   priziva.^ 

Drzideva  je  erotika  poput  Menceticeve  poezija  lijepih  rijedi  ; 
obiljezje  njezino  je  napirlitanost  i  kicenost,  pa  konvencionalnost 
motiva,  ali  mnogi  Menceticevi  motivi  u  njega  su  iskljuceni,  jer  Drzi- 
devo  shvatanje  Ijubavi  i  ideala  Ijepote  cisto  je  spiritualno,  od  pocetka 
do  kraja.  Njegova  je  poezija  d  u  h  o  v  n  a  erotika  kao  reakcija  protiv 
raskalasene   svjetovne   erotike    Mencetideve. 

Mencetic  je  takodjer,  jer  je  to  karakteristika  svih  trubadura, 
apstrakcijama  prikrio  sva  realna  obiljezja  svoga  ideala  Ijepote  i  ucinio 
ga  apstrakcijom,  ali  u  drugu  ruku  on  ne  osjeda  protivurijecja,  kad  se 
s  ovih  visina  sunovrati  u  najobicniju  putenost  i  lascivnost.  U  Drzida 
ove  oprecnosti  i  nema.  U  njegovim  pjesmama  nema  nigdje  ni  pomena 
kakvu  zenskom  imenu,  jer  ta  erotika  nije  ni  u  kakvoj  vezi  prema 
kojejn  realnom  lieu  gospoje,  a  uzici,  za  kojima  cezne,  pjevajuci  o 
idealu  Ijepote,  uvijek  i  svuda  apstraktnom,  posve  su  dusevni,  gotovo 

1  lb.   II.   str.  413. 

2  lb.   II.    str.  360. 


92 

religiozni.  Drzic  svoj  ideal  zove  Milost.  Svijetu  Milost  donosi  mir, 
Ijubav  i  slogu;  ona  nas  uzdize  k  Bogu.  To  je  Beatrica  iz  ,,Bozanstvene 
Komedije",  koja  Dantea  vodi  k  prijestolju  Bozjem.  Drzic  kao  leutar 
dolazi  pred  skup  slusaca  i  slavi  svoju  ,,gospoju",  ali  se  ne  boji  za- 
vidnika,  poput  Mencetica,  vec  upravo  poziva  sve  Ijude,  da  je  s  njime 
slave  i  Ijube  ;  a  dopusti  li  Bog,  da  je  smrt  pokosi,  neka  dade,  da  sve 
njih  prije  toga  obujmi  smrt,  ,,ar  je  ovaj  vila  sva  dusa  i  mir  nas.'*^ 
Drzic  pace  izrijekom  istice  opreke  ove  svoje  erotike  prema  svjetovnoj, 
koja  razuzdano  shvaca  i  slavi  Ijepotu  : 

Razlog   nu    toj    ne    ce,    da    za  raj    ka   sjaju, 
s  V  i  t  o  V  n  i     odvece    slobodno   spivaju.^ 

U  erotici  Drzicevoj  crta  se  ideal  ,,gospoje**  kao  odraz  bozanstva  ;  u 
njenoj  Ijepoti  javlja  se  Ijepota  samoga  Boga  i  sve  rajske  miline.  Pjesnik 
je  izbrisao  posljednji  tracak  njene  individualnosti,  shvacajuci  je  kao 
opceni  ideal  vremena,  nadzemsko  bice,  zapravo  kao  jedan  opceni  pojam, 
pa  je  i  nazivlje  ,,nas  cvite",  ,,mir  nas",  apostrofira  je  kao  prisutnu, 
i  ako  nije  s  ovih  krajeva  :  ona  je  kontemplacija  covjeka  u  bozanstvu. 

U  kanconieru  Drzicevu  ima  i  drugih  obiljezja,  sto  ga  dijele  od 
Mencetica,  a  izlaze  iz  ove  njihove  medjusobne  osnovne  razlike.  U 
Mendeticevim  strambottima  u  akrostisima  pored  njegova  imena  vrlo 
<3esto  dolaze  najrazlicitija  zenska  imena,  neka  po  jedanput,  druga 
cesce,  dok  Drzic,  ne  pjevajuci  ni  jednoj  ni  mnogima,  vec  opcenom 
idealu  bez  imena  Ijudskog,  nigda  u  akrostihu  ne  upotrebljava  zensko 
ime,  vec  jedino  svoje,  a  ideal  svoje  erotike  zove  simbolicno  Milost 
ili  opceno  ,,vil  nika",  ,,nika  bez  imena  mladjahta  gospoja"  ili  slicno. 
MenCetic  nadalje  crta  Ijepotu  ,,gospoje",  poredjujuci  je  s  likovima 
iz  klasicke  starine,  a  u  Drzicevoj  erotici  toga  nikako  nema,  pa  njegov 
apstraktni  krscanski  ideal  nije  natrunjen  nikakvim  humanistickim 
natruhama.  U  Drzicevu  idealu  nema  vise  nista  pozemsko  :  nju  da 
sluzimo  i  dvorimo,  trebamo  Bozje  milosti,  valja  nam  darovati  ,,ludim 
zemaljska  sva  dobra",^  jer   ,, gospoja"    pjesniku  govori  : 

Ne    i§ti    na    saj    svit    od    mene    Ijubavi, 
na   nebi   moj   se   cvit  uziva  u  slavi.* 

Zato  su  i  poredbe,  sto  ih  i  Drzic  kao  svaki  trubadur  najvoli  upotre- 
bljavati  za  crtanje  ideala  Ijepote,  jednako  od  najvece  cesti  nadzemske. 


1  lb.  II.  str.  362. 

2  lb.  II.  str.  363. 

3  lb.  II,  str.  356. 
*  lb.  II.  str.  436. 


93 

Ona  je  ,,jak  andjel  s  nebesa",  u  iije  su  „rajske  ocice",  ,,andjelsko  jos 
licce",  glas  joj  je  ,,s  nebes  andjelski";  ona  govori  ,,andjelskim  romo- 
nom",  sa  zvjezdama  je  i  ,,s  andjelci  gojena"  ;  ona  je  ,, andjel  pozo- 
rom",  njeno  je  lice  ,,sva  slava  nebeske  danice",  a  vlasi  joj  pore- 
djuje  sa  pramenima  zvijezde  : 

Jak    pramen,    ki    zvizda   po    nebu    pronosi, 
na  glavi,   Bog  joj   zda,  da  sjaju  tej  kosi.^ 

Sve  je  to  cvijece,  sto  ga  pjesnik  leutar  sipa  pred  svoj  ideal  Ijepote 
s  onih  krajeva  svijeta,  prodahnut  nekom  simbolikom  i  mistikom,  koja 
nije  tamna,  sjevernjacka,  mracna,  vec  sasvim  vedra,  juznjacka,  jasna. 
Drzic  spjevao  je  daleko  manje  pjesama  od  Mencetica,  ali  zato 
ipak  ima  njegova  poezija  osobito  odlicno  mjesto  u  povijesti  hrvatske 
knjizevnosti ;  ona  je  dokaz,  da  hrvatska  knjizevnost,  ma  povodeci  se 
za  talijanskim  izgledima,  ima  pace  vec  u  svom  pocetku  i  svoj  vla- 
stiti   proces   razvitka. 

Pjesme  Menceticeve  i  Drziceve  sacuvane  su  nam  u  rukopisima, 
od  kojih  je  najvazniji  t.  zv.  kanconijer  Nikole  Ranjine 
(1494 — 1582.),  koji  je  upravo  ogledalo  dubrovacke  poezije  ovoga  doba. 
Ovaj  zbornik,  danas  dragocjena  svojina  talijanske  gimnazije  u 
Zadru,  datiran  je  god.  1507.,  dakle  ga  je  Ranjina,  potonji  dubrovacki 
kronik,  pisao  kao  mladic  od  trinaest  godina.^  U  njegovu  zborniku 
ima  svega  820  pjesama,  a  raspada  se  u  dva  dijela.  Prvi  je  dio  sistema- 
tican,  dakle  zabiljezen  ujedanput,  i  na  nj  se  zacijelo  proteze  g.  I507"» 
a  sastoji  se  od  610  pjesama  Menceti<ievih  i  Drzidevih,  poredanih  po 
alfabetskom  redu  slova,    kojima  pocinju  prvi  stihovi.^   U  ovome  su- 


1   lb.   II.   str.  354. 

^  M.  Medini  drzi,  da  nije  moguce,  da  je  Ranjina  tako  mlad  prepisivao 
ove  pjesme,  pa  misli,  da  je  Ranjina  kasnije  prepisivao  iz  rukopisa  iz  g.  1507.  i 
da  je  tako  taj  datum  dosao  zajedno  s  pjesmama  u  njegov  zbornik.  M.  Medini  : 
Prvi  dubrovacki  pjesnici  i  zbornik  Nikole  Ranjine.  Rad,  CLIII.  —  Ovo  mi- 
sljenje  ne  stoji.  Jugoslavenska  akademija  ima  jedan  rukopisni  lekcionarij 
,, Pistole  i  vandjelja"  Nikole  Ranjine,  datiran  izrijekom  g.  1508.,  pa  je  prema 
tome  mladi  Ranjina  mogao  i  godinu  dana  pred  tim  prepisati  prvi  dio  ovoga 
zbornika  pjesama,  a   za  taj   dio   zacijelo   znamo,  da  je  samo  prijepis. 

^  M.  Resetar  je  dokazao,  da  je  Ranjina  ovaj  prvi,  veci  dio  zbornika, 
naprosto  prepisao  iz  gotovog  ve6,  jednako  alfabetskim  redom  pocetnih  sti- 
hova  sastavljenog  zbornika,  jer  se  u  popisu  sadrzaja  ovoga  dijela  (uvijek  se 
oznacuje  prvi  stih  pjesme)  nalazi  jedan  stih,  a  u  zborniku  te  pjesme  nema, 
dakle  ju  je  prepisivac  u  predlosku  svome  previdio.  Isp.  M.  Resetar  :  Das  ragu- 
sanische   Liederbuch   aus   dem   Jahre  1507.   Archiv,   XXII.   na  str.  228. 


94 

stavu  posve  su  pomijesane  njihove  pjesme,  a  imena  njihova  se  i  ne 
spominju.  U  drugome  dijelu,  koji  ima  210  pjesama,  nema  nikakova 
sustava.  Ranjina  biljezio  je  ove  pjesme,  kako  mu  je  koja  do  ruke  do§la, 
dakle  i  u  razliCito  vrijeme,  pa  se  uz  pjesme  Mencetideve  i  Drzideve 
nalaze  jos  pjesme  ostalih  manje  poznatih  i  nepoznatih  pjesnika,  Ito 
su  pjevali  u  ovo  doba  cvjetanja  petrarkisticke  erotike  u  Dubrovniku. 

Mencetideve  i  Drzideve  pjesme  u  ovome  su  zborniku  pomijeSane, 
all  ipak  ima  kriterija,  po  kojima  se  moze  odrediti  ili  posve  sigurno 
ili  s  velikom  sigurnosdu,  sto  je  cije  :  i.)  imamo  stari  rukopis,  u  kojem 
su  sacuvane  samo  Mendetideve  pjesme,  a  drugi,  gdje  su  sacuvane  samo 
pjesme  Drzideve,  i  po  njima  se  moze  odrediti  autorstvo  za  pretefni 
dio  Ranjinina  zbornika  ;  2.)  oba  pjesnika  cesto  upotrebljavaju  svoje 
ime  u  akrostisima,  i  to  je  uvijek  siguran  znak,  kome  od  njih  ovakva 
pjesma  pripada  ;  3 )  na  osnovu  ovih  pjesama,  kojima  je  autorstvo 
utvrdjeno,  moze  se  prouciti  jezik,  metrika,  razlicita  spoljasnja  i  unu- 
trasnja  obiljezja  erotike  Mencetideve  i  Drzideve,  a  vidjeli  smo,  da  su 
medju  njima  doista  u  tom  velike  razlike,  pa  se  tako  i  drugim  pje- 
smama  moze  s  velikom  sigurnosti  odrediti  autor. 

Za  vedi,  prvi  dio  zbornika,  ujamceno  je,  da  sadrzi  samo  pjesme 
Mencetideve  i  Drzideve.  Drugi  dio  veoma  je  kompliciran  ;  vedi  dio 
ovih  pjesama  i  ne  pripada  Mencetidu  i  Drzidu,  ved  mladjim  njihovim 
suvremenicima  :  ima  tu  ujamcenih  pjesama  Mencetidevih  i  Drzidevih, 
i  takovih,  za  koje  se  moze  samo  misliti,  da  su  njihove  ;  ali  ima  nekoliko 
pjesama,  kojima  znamo  autore,  suvremenike  one  dvojice,  pa  je  vjero- 
jatno,  da  njima  pripada  i  vise  pjesama  u  ovom  zborniku,  za  koje  se 
to  ne  moze  dokazati  ;  ima  pjesama,  za  koje  znamo,  da  pripadaju  pje- 
sniku,  cije  nam  je  ime  nepoznato,  pa  je  mogude,  da  nam  ovaj  zbornik 
predstavlja  i  vise  ovakvih  pjesnika. 

Biljeska  na  rubu  oznacuje  kod  jedne  pjesme  kao  autora  M  a- 
rina  Kristicevida  (umr'o  god.  1531.),  dubrovackog  pucanina, 
i  to  je  njegova  jedina  poznata  nam  i  ujamcena  pjesma;  za  dvije  znamo 
po  svjedocanstvu  Antuna  Sasina,  dubrovackog  pjesnika  iz  druge  po- 
lovice  XVI.  stoljeda,  da  ih  je  spjevao  Andrija  Cubranovid, 
pucanin  zlatar,  a  dvije  prema  drugim  rukopisima  pripadaju  pucaninu 
Mavru  Vetranidu.  Jedan  niz  od  trinaest  ili  najmanje  osam  vrlo 
lijepih  pjesama  pripada  jednome  po  imenu  nepoznatomu  pjesniku,  cija 
je  u  zborniku  i  mala  mitoloska  alegorijska  drama,  u  kojoj  se  prikazuje, 
kako  Kupido  po  nagovoru  Junone  strjelicom  rani  dvoje  zaljubljenih, 
a  Jupiter  ih  blagosilje.  Ova  ,,pirni  drama",  spremljena  jamacno  za 
pir  kojeg  dubrovackog  patricija,  oznacuje  podetak  dubrovacke  drame, 


95 

ali  nije  izvorno  djelce,  nego  prijevod  jedne  dramatske  scene  talijan- 
skoga  pjesnika  Antonia  Ricca,  kojega  su  djela  izasla  pod  natpisom 
,,Fior  di  Delia"  (Mleci,    1507). 

U  Ranjininu  kanconieru  ima  i  sest  pjesama,  koje  se  cine,  da  nijesu 
cisto  narodne,  ali  u  drugu  ruku,  daleko  su  narodnije  od  nekolikih  Drzi- 
cevih  pjesama,  u  kojima  se  on  ocito  povodio  za  narodnim  pjesmama. 
Kako  se  utjecaj  narodne  zenske  pjesme  opaza  najjaCe  u  Drzida,  a 
pored  toga  i  u  rukopisu  knjiznice  Male  brace  u  Dubrovniku,  gdje 
se  nalaze  samo  njegove  pjesme,  zabiljezeno  je  sest  ovakvih  pje- 
sama, to  je  najvjerojatnije,  da  je  Drzic  na  narodnu  spjevao  ili  iz 
naroda  zabiljezio  svih  ovih  dvanaest  pjesama,  od  kojih  evo  jedne 
ogleda  radi : 

Djevojka   je   podranila,   ruiicu  je   brala; 

s   bosilkom   ju   razbirala,    trudna  je   zaspala. 
Nad   njom   poju   dva   slavica,    djevojku   su    zvala  : 

,,Ustan'  gori,    djevojcica,   sanka   ne    zaspala  I 
Maglica   se   briegom   krade,   sad  je   na   te   pala  ; 

cvitje   hoce   opaliti,   koje   si   nabrala  ; 
jos   te   hode   privariti,    ako   nis'    dobrala 

za   vjenacce   drobnu   ruzu   i   cvitja   ostala.'* 
Djevojka   se  razbudila,   slavicom  se   ozvala  : 

,,A   vi   slavlji   luzanini,    velika   vam   hvala, 
koji   me   ste   razbudili,   jurve   bih    zaspala, 

razbiraje   drobnu   ruzu   i   cvitja   ostala. 
Sinoc   me  je   moja   majka   mladu    hrabru   dala, 

prid   kojim   sam   vas   veCerak  svezanih   ruk  stala. 
ZV    mi   majka,    zi'   mi   bratac,   prie   ga   nisam   znala, 

niti   mu  sam  rosnu    travu   prid   konja   metala, 
razma   sinod.   Mila   majko,    tebi   budi   hvala, 
ka  si   meni    djevojcici   mlada   hrabra   dala  I" 

U  kanconieru  Ranjininu,  kako  vidjesmo,  ogleda  se  pjesnicki  rad 
Mencetica,  Drzica  i  njihovih  mladjih  suvremenika.  To  potvrdjuje 
i    Nikola   Naljeskovic,   koji  u   ,,Nadgrobnici"    Nikoli   Ranjini  kaze: 

Placite   u   suze   svi,   ki   ste   spievali, 

pokli   vam  smrt   uze,    kiem   se  ste   vi    znali, 

ki  trude  sve  vaSe  i  slavne  Ijuvezni 
na  jedno   kupljase   slozene    u   pjesni.^ 

Ovaj  nam  dakle  zbornik  prikazuje  cvjetanje  hrvatske  poezije  u  Du- 
brovniku u  zadnja  dva  decenija  XV.  i  pocetkom  XVI.  stoljeca,  sa  dva 
glavna  predstavnika  na  pomolu  hrvatske  umjetne  poeziie,  Siskom 
Mencetidem    i    Gjorom    Drzidem. 

^    Stari   pisci,   V.   str.    344. 


96 

4.   Andrija  Cubranovic- 

ored  utjecaja  pjesnika  napuljske  skole  javio  se  u  dubro- 
vackoj   knjizevnosti  ovoga  doba  veoma  rano  i  utjecaj  Fi- 
rence,  gdje  je  knez   Lorenzo   de'    Medici,    nazvan 
II  Magnifico  (1448  — 1492.),   okupio    u    svom    dvoru 
najodlicnije  umjetnike  i  knjizevnike,  humaniste  i  pucke  pjesnike.   Tu 
se  njegovao  humanizam,   sto  ga  predstavlja  knjizevni  rad  Lorenzova 
sticenika,  cuvenog  humaniste  Angela  Poliziana  (1454 — 1494.))  ali  jos 
Ijepse  je  procvala    talijanska   knjizevnost,    jer    je   Firenca  i  bila  po- 
zvana,    da    za    opadanja    humanizma    ozivi    svijetle   tradicije    svojih 
gradjana    velikana,    Dantea,  Petrarke    i    Boccacci-a,    koji    su    udarili 
osnov  talijanskoj    knjizi.    Luigi   Pulci  (1432 — 1484.)  zapoceo   je  u  Fi- 
renci  vitesko-romanticku  epsku  poeziju,    a    najvise  je  pjesnika  una- 
predjivalo    talijansku    liriku,    koja    je    cesto    imala    obiljezje    pucke 
poezije.   I  Lorenzo  de'  Medici  pjevao  je  ovakve  pjesme.  Uz  eroticku 
pucku  poeziju  (,,rispetti")  najljepse  se  razvila  osobita  pjesnicka  vrsta, 
pokladna   pjesma  ili  maskerata  (,, canto  carnascialesco"), 
koja  je  odgovarala  saljivu  i  podrugljivu  znacaju  Firentinaca.  Maske- 
rata   bijase    namijenjena    raspojasu    pokladnom  vremenu,   a   u   njoj 
najcesce  dolaze  lica,  koja  vec  spoljasnjoscu  odaju   svoje  zvanje  i  po- 
lozaj,  te  vec  eksoticnom   pojavom  pobudjuju  zanimanje  (robovi,    ci- 
ganke,  trgovci,  lovci,  Ijudi  iz  dalekih  krajeva,  ubogari  i  t.  d.).  Pored 
toga  zavedeni  su  u  Firenci  i  sjajni  ,,trionfi",  koji  su  prikazivali  slike 
iz  staroklasicke  mitologije    ili    iz    rimske  povijesti.  Lorenzo  pjevao  je 
pokladne  pjesme,  zalazio  u  prosti  puk  i  priredjivao  uz  ucestvovanje 
umjetnika   sjajne    ,,trionfe",    povodeci   se    za   rimskim   imperatorima, 
sto  su  puku  priredjivali  igre    u    cirku    (,,panem  et  circenses"),  odbi- 
jajuci  time  utjecaj  sirokih  slojeva  na  politiku. 

S  medicejskih  dvorova  odbila  se  ova  pjesnicka  vrsta  po  citavoj 
Italiji,  pa  se  javila  i  u  Dubrovniku,  prvi  put  jos  za  cvjetanja  erotike, 
a  onda  su  je  njegovali  ostali  pjesnici  XV L  stoljeca,  i  napokon  ona  je 
uz  razlicite  promjene  ostala  u  dubrovackoj  poeziji  sve  do  potkraj 
XVI I L  stoljeca. 

Prva  je  dubrovacka  maskerata  ,,  J  e  d  j  u  p  k  a",  sto  ju  je  spje- 
vao  Andrija  Cubranovic,  dubrovacki  pucanin,  po  tradiciji 
zlatar.  U  Ranjininu  zborniku  spomenuli  smo  vec  dvije  njegove  Ijubavne 
pjesme,  a  i  duh,  sto  se  odrazuje  u  ,,Jedjupki",  dokazuje,  da  on  ide 
medju  najstarije  dubrovacke  pjesnike,  pa  mu  se  zivot  stavlja  od  prilike 
izmedju  g.    1480 — 1530. 


97 

U  ,Jedjupci"  glavno  je  lice  ciganka  (Egyptia  =  Egipcanka). 
I  u  talijanskim  maskeratama  poznato  je  ovo  lice  (,, Canto  di  Zingane"), 
ali  ma  da  je  kasnija  dubrovacka  maskerata  od  svih  pjesnickih  vrsta 
najovisnija  o  talijanskim  izgledima,  ipak  ,,  Jedjupka",  koja  je  maske- 
ratu  udomila  u  Dubrovniku,  posve  je  izvorna  i  najvrednija  hrvatska 
maskerata. 

Jedjupka  pri£a  gospojatna  o  nesretnom  udesu  svoga  roda  i  o  svojoj  ne- 
sreci,  kako  je  dolaze6i  s  daleka  istoka  izgubila  tri  sina,  a  ostao  joj  samo 
Danio,  kako  vide,  ,,ubah,  mao",  pa  moli,  da  je  nadare,  a  ona  ce  im  kazivati 
,,ces   i  sri<5u". 

Prvoj  gospoji  prorice,  da  ce  stedi,  sto  tako  zudi:  od  srca  porod,  i  to  sina,  sretna 
i  dugovjeka  ;  drugoj  otkriva,  da  joj  je  muz  krenuo  vjerom,  pa  je  svjetuje, 
da  mu  zajam  s  vrhom  vrada  ;  tredoj  odaje  tajne  cvijeda  :  ako  zeli,  da  bude 
vojnu  draga,  neka  nosi  zanjedarje  puno  dragoljuba;  ako  zeli,  da  joj  se  dragi 
s  duga  puta  vrati,  neka  nosi  oko  skuta  vratizelju  ;  cetvrtoj  kazuje  razlicite 
Ijekovite  trave,  da  ozdravi,  a  petoj  povjerava  carobne  rijeci,  kojima  se  mo2e 
osvojiti  svacije  srce.  §estoj  gospoji  napokon  prorice  zdravlje,  blago,  sredu  i 
mudrost,  na  kojoj  jedina  je  Ijaga,  sto  ona  ne  Ijubi  onoga,  koji  nju  ijubi.  Lju- 
bav  je  sladja  od  meda,  a  draza  nego  dusa.  Ovdje  ima  jedan,  koji  je  Ijubi,  i 
tisu^u  puta  je  htio,  da  joj  to  otkrije,  ali  mu  uvijek  rijefi  zamre  usred  usta. 
Ona  neka  ne  bjezi  pred  njim,  jer  je  sudjeno,  da  bude  njegova.  A  sad  neka 
joj  dade  darak  :  zlata,  srebra  ili  njenom  rukom  vezenu  koprenicu  ;  ne  podari 
li  joj   ni§ta  od  toga,  neka    joj    dade   ,,sladak  pogled,  slatku   ri^cu". 

,, Jedjupka"  jedno  je  od  najljepsih  pjesnickih  djela  stare  dubro- 
vacko-dalmatinske  knjizevnosti.  Ova  prva  dubrovacka  maskerata 
nadilazi  Ijepotom  sve  poznate  maskerate  talijanske,  i  njome  je  prvi 
put  jedan  dubrovacki  pjesnik  natkrilio  talijanske  nase  izglede.  U  ta- 
lijanskim maskeratama  prevladavao  je  obijesni  humor,  dvoznacnost 
i  frivolnost,  a  ,, Jedjupka"  je  prosta  od  svega  toga  ;  ona  je  otmjena  i 
ondje,  gdje  govori  o  vrlo  delikatnim  stvarima.  ,, Jedjupka"  mogla  je 
nastati  samo  u  doba  cvjetanja  dubrovacke  erotike,  jer  ona  je  samo  po 
obliku  maskerata,  a  njezin  je  sadrzaj  Ijubav  trubadurska,  kako  se  obli- 
kovala  u  erotici  dubrovackoj  potkraj  XV.  i  pocetkom  XVI.  stoljeda.  Ci- 
ganka je  prerusen  dubrovacki  pjesnik  leutar,  koji  u  obliku  maskerate 
svome  idealu  —  sestoj  gospodji  —  otkriva  svoju  Ijubav.  Zato  je  360  od 
620  stihova  citave  ,,  Jedjupke"  namijenjeno  sestoj  gospoji,  pa  i  ako  je  to 
formalno  nerazmjerje,  s  nutarnjih  je  razloga  —  jer  prema  ideji  pjesni- 
kovoj  i  treba  sve  da  bude  samo  uvod  u  sestu  pjesmu  —  kompozicija 
jedinstvena  i  skladna.  Oblikom  maskerate  oteo  se  Cubranovid  kon- 
vencionalizmu  suvremene  erotike,  jer  je  maskerata  po  svojoj  prirodi 
mogla  biti  otvorenija  i  iskrenija.  Pjesnik,  pjevajuci  uz  leut  pod  oknom 
svoj    strambotto,   sakrivao   je   u   trubadurski   konvencionalizam   svoje 

Branko  Vodnik :  Povijest  hrratske  knjiZevnost).  7 


98 

osjecaje,  a  prikriven  ruhom  ciganke  otvorio  je  svoje  srce,  pa  cujemo, 
kako  ono  kuca.  Zato  je  i  dikcija  pjesnikova  neposredna,  otmjena  i 
prirodna,  jos  punija  cisto  narodnih  elemenata  nego  u  Gjora  Drzica,  bez 
uobicajene  prenatrpanosti,  a  ipak  bogata,  cista  i  krepka,  prilagodjena 
svuda  situaciji ;  pored  toga  pjesnik  se  rijesio  dvanaesteraca,  skucenih 
dvostrukim  rimama,  pa  je  cijelu  pjesmu  ispjevao  u  osmercima,  koji  su 
tek  u  XVII.  stoljecu   potpuno   prevladali  u  dubrovackoj  knjizevnosti. 

,,Jedjupka"  pjevala  se  u  Dubrovniku  kao  eroticka  pjesma,  a  ja- 
macno  se  kao  maskerata  i  prikazivala.  Prema  jednoj  staroj  biljesci 
recitirala  se  javno  u  Dubrovniku  20.  jula  g.  1527.^  Ona  je  bila  najpo- 
znatija  dubrovacka  pjesma  XVI.  stoljeca,  i  dok  su  se  nasi  pjesnici 
rjedje  povodili  jedan  za  drugim,  trazeci  radije  svoje  izglede  u  Italiji, 
,,Jedjupku"  su  imitirali  mnogi,  i  ako  se  nitko  nije  svome  izgledu 
primaknuo.  ,, Jedjupka"  Mise  Pelegrinovica,  patricija  hvar- 
skoga,  vrlo  je  neoriginalna,  jer  se  u  njoj  nalazi  uvod,  prva,  druga, 
treca  i  peta  pjesma  iz  Cubranoviceve  maskerate,  ali  je  vaznija  od  ostalih 
imitacija,  jer  je  najstarija.  Miso  Pelegrinovid,  koliko  je  utvrdjeno,  bio  je 
od  g.  1535 — 1539.  mletacki  notarius  publicus  na  Korculi,^  pa  je  tu  lahko 
i  licno  upoznao  dubrovacke  pjesnike,  ali  on  je  ovdje  jamacno  sluzbovao 
i  prije,  ili  gdje  drugdje  u  blizini  Dubrovnika,  jer  hvarski  pjesnik  Petar 
Hektorovic  ve6  god.  1528.  spominje  ovu  njegovu  ,,Jedjupku",^  sto  je 
najsigurniji  dokaz,  da  pjesnikovanje  Cubranovicevo  i  njegova  maskerata 
pada  u  doba  prvoga  procvata  dubrovacke  poezije,  prije  velike  kuge 
od  godine  1527.  ,, Jedjupka"  Savka  Bobaljevica  i  Ora- 
cija  Mazibradica  jesu  samostalnije,  ali  su  znatno  duhom  od- 
makle  od  svoga  uzora,  jer  ciganka,  glavno  lice  maskerate,  dobiva  vec 
drugo  znacenje:  ona  je  crtana,  osobito  u  Mazibradica,  vise  kao  vjestica, 
koja  umije  carati,  i  to  pod  utjecajem  romanticke  epske  poezije  tali- 
janske,  dok  je  prva  dubrovacka  ,,  Jedjupka"  bila  plod  cvjetanja  erotike. 

Pjesnici  dubrovacki  jos  u  XVII.  stoljecu  znali  su  Cubranovicevu 
,,Jedjupku"  naizust,  tako  je  bila  omiljela,  pa  se  drzalo,  da  se  neka 
dusevna  stanja,  neke  misli  i  situacije  uop<5e  ne  mogu  Ijepse  izraziti, 
nego  sto  su  izrazene  u  ,,Jedjupci",  i  tako  nalazimo  iz  nje  citavih 
stihova  u  Gunduli6evu  ,,Osmanu",  u  Palmoticevoj  ,,Kristijadi"  i 
nekim  njegovim  dramama,  po  cemu  se  vidi,  da  se  ona  smatrala  i  u 
zlatno  doba  dubrovacke  knjige  klasicnim  djelom. 

1  Luka  Zore  :  Andrija  £ubranovi6.  Predgovor.  Stari  pisci,  knj.  VIII.  str.  VII. 

2  C.  Jiregek  :  Beitrage  zur  ragusanischen  Literaturgeschichte.  Archiv 
XXI.  str.  481. 

'    Gradja,  knj.  I.  str.  3. 


99 

5.  Marko  Marulic. 

rilike  u  primorskoj  Dalmaciji  krajem  XV.  i  pocetkom 
XVI.  stoljeca  bile  su  manje  prikladne  za  knjizevni  rad, 
narocito  na  hrvatskom  jeziku,  negoli  u  Dubrovniku.  Pri- 
morska  Dalmacija  iza  teskih  domacih  borba  pala  je  u 
XV.  stoljecu  pod  vlast  mletacku  i  ostala  pod  njom  do  propasti  repu- 
blike  sv.  Marka  (1797.).  Dalmacija  je  doduse  time  dosla  u  tjesnji 
doticaj  s  Italijom,  pa  se  utjecaj  humanizma  i  mlade  talijanske  knji- 
zevnosti  mogao  neposredno  i  snazno  odbiti  po  ovimi  krajevima,  ali 
u  isto  daba  pocela  se  sve  jace  osjecati  pogibao  od  Turaka,  koji  su 
se  sve  vecma  primicali  nakon  pada  Srbije  (1459.),  Bosne  (1463.)  i 
Hercegovine  (1482.),  i  postali  domalo  susjedi  mletackih  hrvatskih 
krajeva.  U  ovo  doba,  u  drugoj  polovici  XV.  i  pocetkom  XVI.  sto- 
ljeca, upravo  kad  pocinje  rad  nasih  humanista  i  kad  se  zametnula 
umjetna  knjiga  na  jeziku  narodnom,  bile  su  prilike  u  primorskoj 
Dalmaciji,  narocito  u  gradovima,  sjedistima  prosvjetnoga  nastojanja, 
najteze,  jer  su  se  Turci  bili  vec  primakli  sve  do  gradova,  a  mletacka 
republika  nije  bila  dosta  jaka,  da  odbija  turske  navale  s  kopna  i  s  mora, 
pace  Mleci  se  nijesu  mnogo  ni  brinuli  odbranom  svojih  dalmatinskih 
gradova  i  otocja,  ostavljajuci  je  najvise  samom  narodu.  Prilike  nastale 
su  tako  teske,  da  se  ne  bi  mogao  uopce  razviti  nikakav  knjizevni  rad, 
da  u  ovim  gradovima  nije  bilo  i  otprije  stare  klasicke  kulture,  da  pokret 
humanizma  i  renesanse  u  Italiji  nije  bio  tako  ekspanzivan,  pa  da  do- 
ticaj izmedju  Italije  i  Dalmacije  nije  bio  tako  neposredan.  Ali  zato 
u  knjizevnom  radu  u  dalmatinskim  gradovima,  zametnutom  u  ovakim 
prilikama,  izbija  neka  nestalnost,  kolebanje,  nejedinstvenost,  fragmen- 
tarnost,  pa  i  ako  su  stvorena  nekolika  velika  i  lijepa  djela,  citav  je 
taj  pokret  za  nekoliko  decenija  zapeo,  dok  u  dubrova^koj  knjizevnosti 
ipak  prevladava  spontanost  i  cjelovitost  :  zapocet  pokret  razvija  se 
bez  prekida  kroz  puna  tri  stoljeca. 

Kako  u  Dubrovniku,  tako  su  i  u  Dalmaciji  poceci  hrvatske  umjetne 
knjizevnosti  u  syezi  sa  reakcijom  protiv  humanizma  i  sa  trubadurskom 
lirikom.  Trubadurska  lirika  nije  nastala  ni  u  nas  u  jednom  mjestu,  u 
slobodnom  Dubrovniku,  pa  se  onda  sirila  po  Dalmaciji  i  ostrvima,  jer 
to  bi  bilo  posve  neprirodno.  Ona  se  pomaljala  pod  utjecajem  iz  Italije 
uzduz  Dalmacije,  a  u  Dubrovniku  je  samo  prije  nego  drugdje  stekla 
ustdljen  oblik  i  prve  izrazite  predstavnike,  koji  su  se  smatrali  knjizev- 
nicima,  a  onda  je  mogao  Dubrovnik  doista  i  utjecati  na  dalji  ra«vitak 
hrvatske  poezije  po  Dalmaciji  i  ostrvima. 


100 

Trubadurska  erotika,  kad  joj  je  stvorena  hrvatska  dikcija,  mogla 
se  ubrzo  rasiriti:  ona  je  potpuno  odgovarala  duhu  vremena,  feudalnoj 
sredini  po  nasim  juznim  krajevima  i  ugodjaju  nasega  tadasnjeg  mladog 
pokoljenja,  sto  je  zivjelo  jos  pola  u  tradicijama  srednjeg  vijeka,  a  na- 
pola  ga  osvjezio  duh  humanizma  i  renesanse;  dikcija  pjesnicka  bila 
je  posve  ustaljena,  motivi  konvencionalni,  i  tko  je  htio,  mogao  je 
lake  to  nauciti  i  skladati  Ijuvene  pjesme,  sto  su  se  pjevale  uz  zvucni 
,,leut",  upravo  kao  i  u  Italiji,  pace  poput  talijanske  i  nasa  se  truba- 
durska erotika  u  jednu  ruku  ugledavala  i  primala  poticaje  iz  narodne 
lirike,  a  u  drugu  je  ruku  i  sama  utjecala  na  narodnu  liriku.  Tako  se  u 
pvo  doba  najljepseg  cvjetanja  narodne  poezije  i  trubadurska  erotika 
nadaleko  rasirila  i  odbila  se  ko  jedan  val  od  Dubrovnika  do  Zadra  duz 
citave   Dalmacije. 

Poezija  trubadurska  svojim  oprecnostima,  bolesnom  sentimental- 
noscu  i  razularenom  obijesti,  pa  svojom  rasirenoscu  utjecala  je  i  na 
drustveni  zivot,  sto  se  teze  osjecalo  u  Dalmaciji  pod  udarom  turskim 
nego  u  Dubrovniku,  i  tako  je  ovdje  vrlo  rano  izbila  dosta  jaka  reakcija 
protiv  poezije  ,,leutasa",  koji,  kako  se  Marko  Marulic  na  njih  obara  : 

poje^  hode, 
u  leutu  zvoneci  ; 
kripost  pravu  mimo  hode, 
li  u  torn  bludu  stedi.^ 

Opaza  se,   da  su   ,, nasega  strane  jezika  toli  betezne   i   nalipom 

nepokojne  Ijubavi  istrovane".^    Ta  je  reakcija  u  svezi  sa  crkvenom 

renesansom  u  Italiji,  u  prvom  redu  naperenoj  protiv  paganizma  hu- 

manista,  a  osnivala  se  na  sredovjecnoj  latinskoj  poeziji  i  sredovjecnoj 

krscanskoj  filozofiji.  U  Dalmaciji  predstavljaju  ovu  struju  tri  svjetov- 

njaka  :    Marko   Marulic    Spljecanin,   Petar    Hektorovic, 

Starogradjanin  s  otoka   Hvara,    i    Petar    Zoranic,     rodom  Za- 

dranin,   podrijetlom  Ninjanin. 

* 

Marko  Marulic  rodio  se  u  Spljetu  god.  1450.  od  oca  Ni- 
kole  Marulica  Pecenica,  patricija  i  odvjetnika  spljetskog,  i  majke 
Dobrice,  kceri  spljetskog  patricija  Lava  degli  Alberti,  koju  pjesnikov 
prijatelj  i  zivotopisac  Franjo  Natalis  naziva  ,,matrona  gravissima 
et  sanctimoniae  plena".  Pjesnik  imao  je  petoro  brace  i  sestruVicu,^ 

1  M.  Marulid  :    Anka  Satira.  Stan  pisci,  I.  str.  252. 

2  p.  Hektorovic  :    Od  lika  Ijubenoga.  Gradja,  I.  str.  3. 

^  Kasandric  u  predgovoru  Matiiina  izdanja  ,,Judite"  zove  je  Bira  (str. 
XIV.)  ;  Kukuljevid  zove  je  V  i  c  a  (Stari  pisci  I.  str.  XLVIII.,  a  Racki,  priopduju6i 


lOI 


koja  se  privoljela  sa- 
mostanskom  zivotu  i 
postala  koludricom  u 
benediktinskom  samo- 
stanu  sv.  Rainerija  u 
Spljetu.  Vise  je  nauke 
ucio  u  Padovi.  Tu  su 
mu  bill  uciteljima  hu- 
maniste  Picentini,  Col- 
la  Firmiano,  Tydeus 
Acciarino,  koji  bijase 
neko  vrijeme  i  rekto- 
rom  skole  u  Dubrov- 
niku  (1477—1480.),^ 
te  Girolamo  Jenesio. 
I  on  je  prionuo  za 
humanizam,  pa  se 
procuo  svojim  latin- 
skim  prigodnim  go- 
vorom  u  slavu  duzda 
Nikole  Marcella,  kad 
je  ovaj  g.  1474.  dosao 
u  Padovu,  koja  je  uto 
bila  mletacka.  U  zbir- 
ci  pjesama  humaniste 
Jurja  Sizgorica  ,, Ele- 
giac et  carmina"  (Mle- 
ci,  1477.)  inia  pismo  Marulicevo,  pa  vidimo,  da  se  on  ponosio,  sto 
su    pjesme   njegova   suplemenika  poplavile   Italiju. 

Bit  ce,  da  je  i  Marulic  po  obicaju  plemica  ovoga  doba  proveo 
svoju  mladost  obijesno  i  raspojaso,  —  jedna  prica  o  njegovoj  pusto- 
pasnosti  zabiljezena  je  u  XVIII.  stoljecu,  a  tradicija  ju  sacuvala  do 
nasih  dana  —  ali  se  veoma  rano  uozbiljio.  Natalis  pripovijeda,  da 
se  Marulic  do  smrti  svoga  brata  §imuna,  koji  se  vec  g.  1477.  spo- 
minje  mrtav,  obicavao  odijevati  na  vlasteosku,  ali    ,,kako    je    uvidio 


Ulica  rodne  kuce  M.   Marulica  u  Spljetu. 


Marulicevu  oporuku,  pise  joj  ime  Risa  (Starine,  XXV.  na  str.  155.).  Ime  Bira 
i  Risa,  drzim,  osniva  se  na  krivom  citanju  rijeci  B  i  z  a,  kako  dolazi  u  staro 
doba,   a  to  treba  citati  V  i  c  a. 

^   C.    Jirecek  :     Der  ragusanische    Dichter    Sisko   Mencetic.    Archiv,    XIX. 
na  str.    78. 


102 

nistavost  ovoga  svijeta,  obrati  sve  svoje  misli  Bogu".  Marulic  se 
preobrazi,  u  svijetu  odrece  se  svijeta,  prionu  za  svet  zivot  i  kr- 
scansku  filozofiju,  tezeci  samo  za  srecom  onkraj  groba,  gdje  ce 
biti,  kako  u  jednoj  latinskoj  elegiji  lijepo  kaze  :  ,,Et  sine  lite  quies  et 
sine  nocte  dies".  Kad  mu  je  bilo  vec  sezdeset  godina,  zakloni  se 
na  otok  ^oltu  (1510.),  da  se  posve  ukloni  svijetu,  te  je  provodio 
svet  pustinjacki  zivot  u  manastiru  sv.  Petra  u  Gluhoj  dolini  u  Ne- 
cujmu,  ali  ni  tu  nije  nasao  dosta  svetosti  i  tisine  za  svoj  kontem- 
plativni  zivot.  Otkrivsi  i  u  redovnika,  ka  kojima  je  od  svijeta  utekao, 
,,zla  hotinstva,  nesklada  dovolje,  a  malo  jedinstva",^  ostavio  je, 
cini  se,  i  radi  toga  god.  1512.  manastir,  pa  se  vratio  u  Spljet,  gdje 
je    zivio    do    svoje    smrti    god.    1524. 

U  doba  Marulicevo  bilo  je  u  Spljetu  kolo  latinskih  pjesnika  hu- 
manista :  Jeronim  Papalic  pjevao  je  latinski,  talijanski  i  hr- 
vatski  ;  Franjo  Natalis,  Jeronim  Martincic  i  njegov 
mladji  brat  Franjo  Martincic  isticahu  se  kao  latinski  pje- 
snici.^  Marulic  je  u  ovome  kolu,  ali  se  posve  odbio  od  duha  humanizma, 
i  samo  vrlo  rijetko  nalazimo  u  njegovoj  latinskoj  poeziji  staroklasicku 
mitologiju.  On  je  u  prvom  redu  ipak  latinski  pisac.  Njegova  djela  la- 
tinska,  u  stihovima  i  u  prozi,  opsegom  daleko  nadmasuju  rad  na 
hrvatskom  jeziku,  a  najveca  i  najvaznija  su  mu  latinska  djela  u 
prozi  moralno-religioznog  i  filozofijsko-etickog  sadrzaja. 

Kao  mislilac  Marulic  je  nada  sve  cijenio  etiku,  i  na  osnovi 
krscanske  etike  stvorio  je  dva  svoja  najcuvenija  djela  enciklopedij- 
skog  znacaja:  ,,D  e  institutione  bene  vivendi"  (Mleci, 
1506.),  koja  je  knjiga  s  tijekom  XVI.  i  XVII.  stoljeca  dozivjela  u 
izvorniku  latinskomdvadesetakizdanja,  a  pored  toga  prevedena  je  na  ta- 
lijanski, njemacki,  portugiski  i  francuski,  pa  je  talijanski  prijevod  izasao 
u  dvanaest,  njemacki  u  sest,  a  ostali  u  po  jednom  izdanju;  jedan 
dio  ove  knjige  izasao  je  i  u  ceskom  prijevodu;  a  drugo  mu  je  djelo 
,,E  V  a  n  g  e  1  i  s  t  a  r  i  u  m"  (prvo  izdanje  izaslo  izmedju  g.  1504-- 
1510.),  koji  je  preveden  na  talijanski,  a  u  latinskom  izvorniku  po- 
znat  nam  je  u  dvanaest  izdanja.  Ova  su  dva  djela,  u  izvorniku  1 
prijevodima,   stampana  u  razlicitim  evropskim  gradovima,   Mlecima, 


^  M.  Marulid  :  Dobri  nauci,  stih  147.  Stari  pisci,  I.  str.  106.  —  Na- 
talis u  zivotopisu  Marulica  kaze,  da  je  on  ostavio  samostan  ,,ob  piratarum 
formidine". 

^  A.  Ciccarelli  :  Opuscoli  riguardanti  la  storia  degli  uomini  illustri 
di  Spalato.  Ragusa,  1811,  na  str.  17 — 19.  —  Ciccarelli  kaze,  da  se  u  njega 
nalaze   pjesme  F.    Natalisa,    Franje    i   Jeronima   Martincida. 


103 

Firenci,  Bazelu,  Kolnu,  Parizu  i  Ant- 
verpenu,  i  tako  je  iMarulic  postao  po 
citavoj  Evropi   poznati  pisac. 

Manje  znatna  Maruliceva  proza- 
icna  djela  ove  ruke,  prevedena  i  na 
talijanski,  jesu:  ,,De  hu  militate 
et  gloria  Christi"  (Mleci,  1519-), 
„Dialogus  de  laudibus  Her- 
culis    a    Christianis     supe- 

rato"  (Mleci,   1524.)    i   ,,Quinqua- 

ginta  parabolae".  (Mleci,   1510.). 

Marulic    je    krscanski  mislilac  u 

doba  predreformatorsko.  On  nije  sve- 

cenik,  vec  svjetovnjak,  koji  je  boj  bio 

s  humanizmom    i    svim   posljedicama 

njegovim,  pa  konacno  pristao  u  luci 

krscanske  filozofije.    U   to    doba   nije 

bilo  vise   velikih    predstavnika    sredo- 

vjecne  skolastike.  Utjecajem  renesanse 

i    humanizma    nestajase    sredovjecno 

jedinstveno  naziranje  o  svijetu,  pa  se 

i   u  nekadasnji  mir    i    svetost  mana- 

stirskog  zivota  zavukao  nemir  i  svje- 

tovna  tastina.  Marulic  je  zivo  osjecao 

ovaj  rasap.  Po  svojoj  cudi  i  po  prili- 

kama  svoje  okoline  on  nije  mogao  da 

bude   reformator   heretik,    ali    ipak    on    se    poput    prvih    reformatora 

ostro  obara  na  kler,  smatrajuci  ga  jednim  od  uzrocnika  ovoga  raspa. 

U  knjigama   ,,Quinquaginta    parabolae"    i    ,,De    humi- 

litate   et    gloria   Christi",    narocito  u  posljednjoj,   iznosi  u 

vrlo  tamnoj  slici  poroke  klera,  izvodeci  kao  opreku  zivot   Hristov  sa 

zivotom  pokvarenog  suvremenog  svecenstva.  To  se  odbilo  i  u  hrvatskoj 

njegovoj    poeziji.    U    ovecoj   pjesmi    ,,D  o  b  r  i    n  a  u  c  i",     sto    ju   je 

spjevao  ostavivsi   samostanski    zivot    u    Necujmu,    pjesnik   razocaran 

crta   grubo    zivot   redovnistva . 

U  njem  mnozi  stoje,  ne  dusu  da  pasu, 
ner  put  da  razgoje,  ter  tilo  raspasu.^ 


Nadgrobna  ploca   Marku   Marulicu. 
U  crkvi  Franjevaca  u  Spljetu  na  obali. 


^   Stari    pisci,    I.    str.   106. 


104 

Pjesnik,  trazeci  smisao  svome  zivotu,  ne  moze  se  uteci  ni  svijetu, 
ni  redovnistvu,  vec  samo  Bogu.  Svi  poroci  zavukli  su  se  vec  i  u 
samostanske    zidove,    pace   i   suvremena   obijesna   svjetovna    poezija: 

Ki    zbirate    tance,   redovnici    moji, 

ter   spivate     kance,    vi    ste   slipih    voji. 

Nesamo   zbirati   ne   pristoji   se   nam 

ni   jih   obzirati  ;    toj   rekoh,   jere   znam. 

Tance   ne   vodite,   ne   spivajte   pisni, 
unesto   hodite,   a   ne   kako   bisni.^ 

Ovi  nam  vazni  stihovi  iz  ,,Dobrih  nauka"  dokazuju,  da  se  erotika 
tako  razbujala,  te  su  u  Dalmaciji  i  redovnici  skupljali  kolo  i  vo- 
dili  ga,  pjevajuci  kancone  (,, kance")  u  slavu  Ijepote  ,,gospoje",  pa 
ih  Marulic  zove  vodjama  slijepih,  odbacujuci  ovu  svjetovnu  poeziju. 

Marulic  je  eticar  bez  skolasticnih  tancina,  trazeci  i  crtajuci  u 
svcj'm  latinskim  djelima  izglede  svetosti  po  sv.  pisrau,  djelima  sv. 
otaca  i  zivotima  svetaca  i  mucenika.  On  nije  mistik,  jer  u  njega 
nema  dosta  intuicije  i  osjecanja  te  izrazaja  za  kontemplaciju.  Ma- 
rulic je  enciklopedista  prakticne  krscanske  filozofije,  i  jedino  je,  sto 
on  trazi,  obnova  krscanskoga  zivota.  Ni  ucenost,  ni  slava,  ni  poezija 
ne  vrijedi  nista,  gdje  nema  krscanske  kreposti.  To  je  on  lijepo  rekao 
na  kraju  ,,Evangelistara"  :  ,,Dakle  vam,  o  filozofi,  ne  ce  nista  pru- 
diti,  sto  uceno  i  tanko  razlozite,  ne  budete  li  i  zivjeli  nevino  i  cisto. 
A  ni  vama,  retori,  ne  ce  biti  ni  od  kakve  koristi,  sto  besjedite  kiceno 
i  obilno,  ne  bude  li  vase  ponasanje  skladno  i  kreposno.  A  ni  vama, 
koji  na  dvoglavom  Parnasu  sanjate,  da  ste  u  sastavljanju  pjesama 
ravni  Homeru  i  Vergiliju,  ne  ce  koristiti,  ne  sacuvate  li  cudorednu 
cistocu  i  neokaljanost,  unistivSi  grjesne  mrlje.  To  dakle  zelite,  o 
tome  nastojte,  ako  ne  mozete  u  isto  doba  biti  uceni  i  kreposni,  da 
radije  odaberete  dobrotu  bez  uSenosti,  negoli  ucenost  bez  dobrote."^ 
Po  ovim  djelima  stekao  je  Marulic  obiljefja  velicine  u  predrefor- 
matorsko  doba ;  za  crkvene  renesanse  on  je  najcuveniji  krscanski 
mislilac  i  pisac,  njegova  se  djela  citaju  i  prevode  s  univerzalnog 
latinskog  jezika  po  ditavu  krSdanskom  zapadu;  citavom  pojavom 
on  je   izraziti   tip   na   izmaku  jedne   velike   epohe. 

Marulic  se  istice  i  kao  historik.  On  je  god.  1510.  preveo  kroniku 
popa  Dukljanina,  sto  ju  je  nasao  prijatelj  mu  Dmine  Papalic,  s  hr- 
vatskoga  na  latinski,   pod  naslovom   ,,Regnum  Dalmatiae  et 


1  lb.  I.  str.  118. 

^  P.  Kasandric  :  Marko  Marulic.  2ivot  i  djela.  Predgovor  Maticinu  izdanju 
,,Judite",  str.  XXXII. 


105 

C  r  o  a  t  i  a  e  g  e  s  t  a",  i  taj  je  prijevod  objelodanio  Ivan  Lucius  kao 
prilog  svojoj  povijesti  ,,De  regno  Dalmatiae  et  Croatiae".  U  Lucijevu 
djelu  stampana  je  i  Maruliceva  raspravica  ,,In  eos  qui  beatum 
Hieronymum  Italum  esse  contendun  t",  gdje  Ma- 
rulic  u  polemici  s  Jakovom  Filipom  iz  Bergama,  koji  je  sv.  Jeronima 
ucinio  Talijancem,  dokazuje,  da  se  on  rodio  u  Stridonu  u  Dalmaciji. 
Marulic  bavio  se  i  arheologijom.  Djelo  ,,In  epigrammata 
priscorum  commentarium"  jest  zbirka  starih  natpisa, 
ponajvise  iz  Rima  i  ostalih  gradova  talijanskih,  a  gdjesto  i  iz  nasih 
krajeva.  Vaznija  mu  je  zbirka  solinskih  natpisa  ,,Inscriptiones 
Salonitanae  antiquae",  koja  je  objelodanjena  u  Lucijevvi 
djelu  ,,Inscriptiones  Dalmatiae"  (Mleci,  1673.).  U  svim  tim  djelima 
vidimo  Marulica  kao  rodoljuba,  koji  se  u  teskim  prilikama  svoje  do- 
movine  ovoga  doba  zanosi  velikom  slavom  njene  proslosti,  pa  zato 
u  posveti  zbirke  solinskih  natpisa  Dmini  Papalicu  ponavlja  Vergilijeve 
rijeci  :  ,,Fuimus  Troes,  fuit  Ilium  et  ingens  gloria  Teucrorum,  nunc 
nulla".  Ovim  duhom  dise  i  njegova  poslanica  u  prozi  ,,E  p  i  s  t  o  1  a 
d  o  m  i  n  i  M  a  r  c  i  Maruli  S  p  a  1  a  t  e  n  s  i  s  a  d  Adrianum 
VI.  Pont.  Max.  de  calamitatibus  occurrentibus 
et  exhortatio  ad  communem  omnium  Christia- 
norum  unionem  et  pace  m"  (Rim,  1522.),  gdje  je  nastojao 
papu  nagovoriti,  da  skloni  na  mir  krscanske  vladare,  da  se  sloze 
protiv  Turaka,  opisujuci  zivo  teske  prilike  u  svojoj  domovini. 

Maruliceve  su  latinske  pjesme  poneke  stampane  kao  dodaci  nje- 
govim  latinskim  djelima,  oveca  cest  sacuvana  je  u  rukopisnom  zborniku 
u  Knjiznici  sv.  Marka  u  Mlecima,  a  najveci  se  dio  izgubio.  Natalis  u  zivo- 
topisu  Marulicevu  spominje  ,,Poematum  libri  VII.",  ,,De  pace 
Italiae  carmen  h  e  r  o  i  c  u  m"  i  veliki  religiozni  ep  ,,Davidi- 
ados  carmen  libri  XIV.",  od  kojega  nam  se  sacuvalo  samo  prvo 
pjevanje  u  1088  heksametara.  Kako  u  latinskim  moralno-religioznim 
djelima  u  prozi,  take  i  u  svojoj  latinskoj  poeziji  Marulic  se  odvojio  od 
humanista,    i    njegove  pjesme  jesu   dio    sredovjecne  latinske  poezije. 

Maruliceva  su  latinska  djela  vazni  ulomak  prosvjetnoga  rada  jedne 
epoke  na  njezinu  domaku,  ali  hrvatska  njegova  djela,  i  ako  duhom  isto- 
vetna,  a  opsegom  daleko  manja,  imadu  za  nas  znatno  vece  znacenje,  jer 
su  nastala  na  pocetku  hrvatske  umjetne  knjizevnosti,  pa  su  sastavni  dio 
prvoga  perioda  nasega  knjizevnog  rada,  od  humanizma  do  reformacije. 

Prvo  je  Marulicevo  hrvatsko  pjesnicko  djelo  ,,Judita",  ili 
kako  je  on  zove  ,,Istorija  svete  udovice  Judit  u  versih 
hrvacki    s  1  o  z  e  n  a",  epska    pjesan  u  sest    pjevanja,  posvecena 


io6 

Dujmu  Balistrilicu,  popu  i  prmanciru  spljetskom.  Posve  je  prirodno, 
da  pjesnik  upravo  u  prvom  svom  djelu  ove  ruke,  u  samoj  posveti, 
kaze  koju  o  svojoj  hrvatskoj  poeziji.  On  je  ,,Juditu"  slozio  ,,neka 
ju  budu  razumiti  i  oni,  ki  nisu  naucni  knjige  latinske  aliti  dijacke", 
a  u  nacinu  odlucio  je  ,,naslidovati  hitrost  dice  one,  ki  o  mladom  litu 
starijih  svojih  darijuci,  narance  nadiju  mirisnim  zel'ji,  mazuranom, 
rusmarinom,  rutom,  umitelno  naprave  dar  svoj,  da  zlocudo  loveci 
povekse  uzdarje.  Ja  put  zlocudi  njih  ne  perim,  da  samo  onogaj  hitra 
kicenja".  ,,Tu  poni  hitrost,  kako  dim,  naslidujuci,  usilovah  se  recenu 
historiju  tako  napraviti,  kako  bude  nikimi  izvanjskimi  urehami  i 
uglajen'jem  i  ulizan'jem  i  razlicih  masti  cirsan'jem  obnajena,  a  to, 
da  ne  recete,  da  yam  poklanjam  onuje  zita  rukovet,  koju  u  vasih 
knjigah  bolju  nahodite.  Zaisto  je  onaje  rukovet,  da  mnozim  cvitjem 
opkicena  ;  kada  ju  dobro  razgledate,  reci  cete :  prominila  je  lice, 
kakono  voca  stabla  premaliti,  kada  najvece  veselo  cvasti  budu." 

Pjesnikova  ,,Judita"  ne  ce  dakle  biti  prica  u  prozi,  jednostavna  i 
priprosta,  kako  je  u  sv.  pismu  ;  ne  ce  biti  ,,zita  rukovet",  nego  kita 
cvijeca  proljetnoga,  jer  pjesnik  hoce  da  ide  putem  ,,onoga  hitra  kice- 
nja", a  to  je  pjesnicki  nacin  suvremenih  nasih  trubadura.  Pjesnikova 
izjava  posve  je  jasna.  On  i  sam  iza  opisivanja  izvodi  jasan  zakljucak 
o  nacinu  svoga  pjevanja  :  ,,Evo  bo  historiju  tuj  svedoh  u  versih,  p  o 
obicaju  nasih  zacinjavac,  ijosce  po  zakonuonih 
starih  poet,  kim  ni  zadovoljno  pocitati,  kako  im  je  dilo  proslo." 
Marulic  uzeo  je  dakle  zakone  za  epsku  pjesmu  od  starih  klasicnih 
pjesnika,  i  zato  koncepcija,  kompozicija  i  ceste  daleko  izvedene  poredbe 
u  ,,Juditi"  sjecaju  klasika,  a  stihove,  pjesnicku  dikciju  uzeo  je  Maru- 
lic od  ,, nasih  zacinjavac",  t.  j.  od  suvremenih  hrvatskih  trubadura. 

,,Judita"  puna  je  elemenata  suvremene  trubadurske  erotike. 
Stih  je  dvanaesterac,  sa  rimom  u  sredini  i  na  kraju,  kao  u  nasih  tru- 
badura, samo  sto  Marulic  istu  rimu  upotrebljava  cetiri  puta,  dva  put 
na  kraju  stiha,  a  onda  je  dalje  prenosi  u  dva  stiha  u  sredinu.  To  je  vec 
spoljasnji  znak  kicenosti,  kojoj  su  voljeli  trubaduri.  Ovakva  mu  je  i 
pjesnicka  dikcija,  osobito  na  mjestima,  gdje  je  sadrzaj  srodan  truba- 
durskoj  poeziji.  U  ,,Juditi"  dolaze  konvencionalni  trubadurski  izrazi, 
,,biserna  kruna",  ,,strila  zlatoperna".^  Pred  Olofernom,  kao  da  on 
zivi  u  trubadursko  doba  : 

tuj    ti   mu    zvonjahu   gusle    s    1  e  u  t  a  §  i, 
dipli   privrtahu,   s   njimi   nakarasi.^ 


^    ,,Judita",   pjev.    I.   stih    151 — 152. 
-    lb.    pjev.    II.   stih    95 — 96. 


107 

Posve  je  trubadurski  opis  Ijepote  Juditine,  kad  se  ona  sjajno  odjene 
i  polazi  u  tabor  k  Olofernu  ;  pjesnik  je  uporedjuje  sa  razlicitim  lici- 
ma  iz  zidovske  i  staroklasicke  starine,  i  kad  ona  dodje  k  cadoru,  Olo- 
ferne   kao    zaljubljen   trubadur  : 

Kad    ju    je    vidio,    s  prvoga    pozora 

ranu    je    ocutio    Ijubvena    umora; 

stase  kako   gora,   sobom  ne  krecuci, 

oci    ne    zatvora,    k    njoj    jih   upiruci  : 
tako    sta    trnudi    serifski    gospodin, 

Medusu   kazudi  njemu    Danae  sin.^ 

Kad  Judita  govori  pred  Olofernom,  on  joj  odvraca  onako,  kako  truba- 
duri  govore  svojoj  ,,gospoji"  : 

,,Besidom    bisernom",    Oloferne   rece» 
,,i  ricju   opernom  srce  mi   cptece  : 
sunce   mi   istece,    Judita   kad   dojde  ; 
onim    ti   otece,    od   kih   no    ti    pojde."^ 

Marulic  je  dakle  primio  oblik,  pjesnicki  govor  i  nesto  konven- 
cionalizma  iz  suvremene  trubadurske  hrvatske  erotike,  ali  svjetovni 
duh  ove  poezije  nije  ga  osvojio.  Maruliceva  ,, Judita"  podsjeca  na 
Drzidevu  ,,gospoju",  koja  je  posrednikom  izmedju  Boga  i  Ijudi,  donosi 
im  mir  i  srecu,  buduci  sama  odsjev  bozanstva  na  zemlji.  Tuzbalica 
na  kraju  djela,  gdje  puk  zidovski  place  nad  grobom  Judite,  slavne 
,,po  svitu  svem",  ,,sama  ka  bise  prem  dostojna  ziviti  za  napokonjim 
dnem  svih  vikov",  posve  odgovara  frazeologiji  trubadura,  kad  govore 
o  smrti   ,,gospoje". 

U  ,,Juditi"  ima  i  utjecaja  starih  klasika,  narocito  Vergilija,  u 
kojega  su  se  ugledavali  i  sredovjecni  latinski  pjesnici,  ali  samo  u 
kompoziciji  i  gdjesto  u  dikciji  ;  duh  klasicizma  kao  da  ga  nije  dir- 
nuo.  Mjesto  klasicke  lire  oziva  se  u  njega  biblijska  citara.  Pjesnik,  u 
mladosti  humanista,  odvraca  se  od  humanizma,  isticuci  svoje  krscan- 
stvo.  U  invokaciji  on  ne  saziva  Muze  nego  Boga,  da  mu  narece  ,,od 
Judite  pisan",  njezine  ,,dike  ter  hvaljen'ja"  : 

Udahni   duh   pravi   u   mni   Ijubav   tvoja, 
da    sobom    ne    travi    vece    pamet    moja, 
bludedi    ozoja    s    druzbom    starih    poet, 
boge    itova    koja,     kimi    svit    bise    spet. 

Marulic  tek  na  nekolikim  mjestima  upotrebljava  primjere  iz  klasicke 
mitologije,   ali  i  u  tim  prilikama,  protiv  obicaja  humanista,    rado  do- 


^    lb.   pjev.    IV.   stih  205 — 210. 
^    lb.    pjev.    IV.    stih    317 — 320. 


zo8 

daje,  kako  ne  vjeruje  u  taj  pjesnicki  nakit.  Poredjujuci  Ijepotu  Judite 
s  licima  iz  klasicke  starine,  unaprijed  kaze  : 

ako    ni    laz   i    hin, 
kupeci   ca  skladatn   od   poetskih   ta§£in.^ 

Marulic  crta  izlaz  sunca  i  iscezavanje  noci  posve  u  poimanju  klasika, 

ali  ipak  kaze  : 

bizec  na  niznji  stan  nod  s  crnimi  koli, 
nosa§e    d  o  n  j  i  m    san,    ako    su    ki    doli.^ 

U  ,,Juditi"  ogleda  se  dakle  Marulicevo  poznavanje  poezije  trubadura 
i  starih  klasika,  ali  on  se  duhom  od  jednih  i  drugih  odvojio,  iduci  kao 
predstavnik  nase  crkvene  renesanse  stopama  sredovjecnih  latinskih 
pjesnika,  od  kojih  se  i  u  njegovoj  oporuci  spominju  Sedulius,  Ju- 
vencus  i  Arator. 

Maruliceva  ,,Judita"  ima  lijepu  pjesnicku  cijenu,  i  pokusaj, 
da  se  on  kao  pjesnik  podcjenjuje,  ostao  je  posve  osamljen.^  Marulic 
se  bavio  slikarstvom  i  vajarstvom,  kako  u  zivotopisu  njegovu  pripo- 
vijeda  Natalis,  a  pjesnik  sam  u  svojoj  oporuci  spominje  ,,libellum 
meum  cum  picturis  historiae  evangelicae,  m  a  n  u  m  e  a  com- 
positum  atque  d  e  p  i  c  t  u  m",  sto  je  ostavlja  svojoj  sestri,  koludrici 
Vici.  Slikovitost  i  plasticnost  u  posve  jednostavnom,  realisticnom 
promatranju  prirode  i  Ijudi,  glavna  je  odlika  njegove  poezije.  Maru- 
licev  realizam,  osobito  u  opisima  prirode  i  Ijudske  strasti,  u  izve- 
denim  poredbama,  sto  sjecaju  na  staroklasicku  epiku,  biva  i  u 
svojoj  plastici  grub.  Kad  Judita  u  cadoru  govori  Olofernu  zamamne 
rijeci,  da  ga  osvoji  pojavom  svojom,  pjesnik  dojam  ovih  rijeci  i  na- 
mjeru   njihovu   crta  ovako  : 

Tako    ricmi    timi    pokol    mu    vuhlova, 

kolinmi   obimi    poklek,   skut   celova  : 

takoj   ti   svidova  svinju,   da  utije 

pomnja    tezakova,    cesud    oko    sije  ; 
vode  joj    ulije   i   zeljudom   pita, 

da  ju   pak  ubije   i   dicu  napita  : 

ona  hruca,  rita,   legne  uz  mociru, 

hvata    iz    korita  ;    on    ostri    sikiru.* 


1  lb.    pjev.    IV.    stih    137 — 138. 

2  lb.    pjev.    IV.   stih    167 — 168. 

2  T.  Maretid  kazao  je  za  Marulida,  da  su  ,,svi  slozni,  koji  su  ga  ditali,  da 
mu  ne  stoji  pjesnidka  vrijednost  bas  visoko  iznad  nistice".  T.  Maretid  :  Knji- 
zevna   obznana.    Rad.    knj.   LXXXIX.  str.   226. 

*    ,, Judita",    pjev.    IV.   stihovi   293 — 300. 


109 


Naslovni  list  Maruliceve  „Judite". 
Prvo  izdanje  od  god.  1521.  Iz  knjiznice  Male  brace  u  Dubrovniku. 


no 

A  kad  se  Judita  sa  sluskinjom  Abrom,  koja  nosi  odsjecenu  glavu 
Olofernovu,  vraca  kroz  neprijateljski  okol  k  svojima,  pjesnik  to  crta 
ovom  izvedenom  poredbom  : 

Ne    dav    nogam    pokoj,    projdose    vas    okol, 

premda   jim    bise    znoj,    obvrgose    prodol. 

Kako   kada  sokol   uhvati   lovinu, 

zavie   se   vise    skolj,    side    na   visinu, 
ne  pustiv  zivinu  iz  nohat,  ku  je  jai, 

dokle    dopre   stinu,    gdi    je    gnizdo    svijal  ; 

hrlo   ti  je  lital,   da  se  napitaju 

pti6i,  jerbo  je  znal,  da  lacni  cekaju  : 
tako   t'   ne  sustaju   ove   dvi,   ni  sidu, 

dokla   ugledaju   vahtare   na   zidu.' 

U  jednu  rijec,  u  ,,Juditi"  stapa  se  trubadurski  idealizam,  u  apstraknom 
crtanju  lika  i  Ijepote  njegove  glavne  junakinje,  sa  realizmom  u  cr- 
tanju  prirode,  prizora  iz  zivota  i  Ijudskih  strasti,  i  Marulic  se,  ne  ima- 
juci  pred  sobom  izgleda  za  vece  hrvatsko  pjesnicko  djelo,  ipak  lijepo 
promice  kroz  silne  zapreke  cetverostrukih  ritna,  jer  mu  je  i  jezik 
bogat,  krepak  i  plastican. 

,, Judita"  je  najvece  i  najljepse  Marulicevo  hrvatsko  pjesnicko 
djelo.  Pjesnik  u  posveti  izrijekom  kaze,  da  ga  je  pisao  za  one,  ,,ki 
nisu  naucni  knjige  latinske  aliti  dijacke",  dakle  za  siroke  slojeve, 
pa  je  ,, Judita"  najstarije  hrvatsko  djelo  s  ovom  namjenom  i  uopce 
najstarija  hrvatska  epska  pjesan.  Nema  sumnje,  pjesnik  je  s  na- 
rocitih  povoda  odabrao  pricu  o  Juditi,  i  djelo  njegovo  imalo  je  dosta 
izrazitu  suvremenu  tendenciju.  Obradjujuci  u  doba  napona  turske 
sile  i  najtezega  stradanja  naseg  naroda  biblijsku  pricu  o  junakinji, 
koja  je  oslobodila  narod  izraelski  od  vojske  Olofernove,  kad  se  ci- 
nilo,  da  vise  spasa  nema,  pjesnik  je  htio,  da  ovo  djelo  bude  razgovor 
1  utjeha  njegovu  narodu,  da  ne  klone  u  ocajnoj  borbi,  vec  da  se  uzda 
u  pomoc  Bozju.  On  u  svim  svojim  djelima  nastoji  oko  obnove  krscan- 
skog  zivota  u  ovo  predreformatorsko  doba,  smatrajuci  pobjede  turske 
nad  krscanstvom  samo  Bozjom  kazni  za  suvremenu  pokvarenost  i  nase 
grijehe,  a  ova  ce  se  kazan  dignuti,  povrati  li  se  krscanstvo  k  Bogu.  To 
je  osnovna  misao  ,,Judite",  protezuci  se  iz  drevne  zidovske  povijesti 
u   pjesnikovo  vrijeme. 

Marulic  spjevao  je  ,,Juditu"  u  Spljetu,  u  korizmeno  doba,  ,,go- 
disce  prvo  nakon  tisuca  pet  sat"  (1501.),  kako  kaze  u  posveti,  ali  ma 
da  je  ona  namijenjena  sirokim  slojevima,  imajuci  suvremenu  aktualnu 


1    lb.    pjev.    V.    stihovi   249 — 258, 


Ill 


Naslovni  list  Maruliceve  „Juclite". 
Trece  izdanje  od  god.  1522    Iz  kr.  sveuc.  knjiznice  u  Zagrebu 


112 

tendenciju,  ipak  nije  dvadeset  godina  objelodanjena.  To  je  medjutim 
razumljivo,  jer  u  ono  doba  uopce  jos  nema  stampanoga  hrvatskoga 
pjesnickoga  djela,  a  pocetak  ovakog  epohalnog  cina  je  tezak;  u  drugu 
ruku,  tiskanje  hrvatskoga  djela  u  Italiji  bilo  je  skopcano  sa  daleko 
tezim  uvjetima  nego  tiskanje  latinskih  knjiga.  Prvo  izdanje  ,Judite" 
izaslo  je  u  Mlecima  god.  1521.,  lijepom  oblom  latinicom,  i  to  ,,pomnjom 
i  nastojanjem  Petreta  Sricica  Splicanina",  koji  je  po  torn  izdavac 
prvog  hrvatskog  pjesnickog  djela.  Vec  u  januaru  slijedece  godine  izadje  u 
Mlecima  i  drugo  izdanje  takodjer  oblom  latinicom,  a  izdavac  je  Jacomo 
di  Negri,  iz  Aleksandrije  u  Italiji,  koji  je  u  ovo  doba  boravio  u  Dubrov- 
niku,  sva  je  prilika,  kao  knjizar.  Napokon  u  martu  iste  godine  (1522.) 
izadje  u  Mlecima  i  trece  izdanje,  gotskom  uglatom  latinicom,  s  osam 
drvoreza  u  tekstu,  a  izdavac  mu  je  Jerolim  Mirkovic,  knjizar  u  Zadru. 
Slika  na  strani  naslovnoj  ovoga  izdanja,  koja  dolazi  i  u  tekstu,  prika- 
zuje  nam  bitku,  ali  ne  vojske  zidovske  i  babilonske,  vec  krscanske 
i  turske,  sto  odaje,  da  je  pjesnikova  tendencija  bila  i  suvremenicima 
poznata. 

Prvo  stampano  hrvatsko  pjesnicko  djelo  poznato  je  u  isto  doba 
u  Spljetu,  Dubrovniku  i  Zadru,  dakle  duz  citave  Dalmacije.  Ostala 
Maruliceva  hrvatska  djela  manje  su  vazna,  i  sva  su  ostala  u  rukopisu. 
Najvaznija  je  od  njih  epska  pjesan  ,,Istorija  od  S  u  z  a  n  e", 
spjevana  poslije  ,,Judite",i  u  istom  obliku  i  duhu.  Kad  je  Maruli6 
ostavio  manastir  sv.  Petra,  spjevao  je  ,,D  o  b  r  e  nauke",  pre- 
koravajuci  s  putenosti  i  drugih  poroka  krscanski  kler,  kako  je  u  ,,Isto- 
riji  od  Suzane",  namijenjenoj  nevjestama,  ocrtao  pohotu  zidovskih 
svecenika,  nedostojnih,  da  nose  ,,popovstvo".  Spomenuti  valja  i  Maru- 
licevo  ,,Stumacenje  Kata",  prijevod  u  stihovima  djela  ,,Di- 
sticha  moralia  Catonis",  sto  je  u  srednjem  vijeku  bila  na  citavu 
zapadu  skolska  knjiga,  po  kojoj  se  ucila  moralka. 

Marulic  je  spjevao  vise  manjih  pjesama  naboznog  i  refleksivnog 
sadrzaja,  a  spominju  se  pod  njegovim  imenom  i  nekolika  crkvena  pri- 
kazanja  i  nesto  saljive  poezije.  Pjesma  ,,A  n  k  a  S  a  t  i  r  a"  u  obliku 
dijaloga  izmedju  djevojke  Anke  i  babe  Rade  satira  je  na  pokvarenost 
suvremene  mladosti,  radi  cega  Anka  ne  ce  da  se  uda,  vec  ide  u  manastir. 
,,Poklad  i  korizma"  pokladna  je  pjesma  u  obliku  talijanskih 
,,contrasta"  (prepiranja),  gdje  se  saljivo  crta  borba  izmedju  personi- 
fikacije  Poklada  i  Korizme  ;  a  najveca  mu  je  saljiva  pjesma  ,,S  po  vi  d 

lU  invokaciji  ,,Istorije  od  Suzane"  spominje  se  ,, Judita"  kao  gotovo  djelo  : 
Pomogal  si  meni   udovicu  hvalit, 

sad  ove   druibene   hvale  pomoz'  mi  dit. 


"3 

koludric  od  sedam  smrtnih  grihov".  Ove  saljive 
pjesme  nisu  ni  u  kakvoj  svezi  sa  maskeratama,  vec  je  to  posve  sredo- 
vjecna  poezija,  zapravo  pokladna  farsa,  namijenjena  zabavi  redov- 
nika  i  koludrica  u  samostanu,  a  bit  ce  da  to  i  nisu  izvorne,  ve6  preve- 
dene  pjesme.^ 

Maruli<5  prvi  je  od  hrvatskih  pjesnika  pisao  i  hrvatskom  prozom. 
Preveo  je  latinsko  misticno  djelce  ,,De  imitatione  Christi"  od  Ivana 
Gersona  (1363 — 1429.),  kancelara  pariskoga,  pod  naslovom  „0d  na- 
slidovanja  Isukrstova",  i  to  po  nagovoru  Dujma  Bali- 
strilica,  god.  1500.,  pa  je  to  najstarije  datirano  Marulicevo  hrvatsko 
djelo.2  Pored  toga  sacuvao  se  u  rukopisu  Marulicev  „2ivot  sve- 
toga  Jerolima"  i  „Nauci  sv.  Bernarda  k  sestri 
svo  j  o  j". 

Maruliceva  latinska  djela  citala  su  se  po  citavu  krscanskom  za- 
padu,  a  hrvatska,  od  kojih  je  najveca  cest  bila  namijenjena,  kako  kaze 
zivotopisac  pjesnikov  Natalis,  sestri  pjesnikovoj,  koludrici  Vici,  citala 
su  se  ponajvise  u  manastirima,  ali  doimala  su  se  i  svjetovnjaka,  i  za 
Marulidem  povedose  se  u  svom  knjizevnom  radu  upravo  dva  svjetov- 
njaka :Petar    Hektorovid    i    Petar    Zoranic. 

6.  Hanibal  Lucie. 

tok  Hvar  (tal.  Lesina)  lezi  iza  Braca  naprama  Spljetu.  Naj- 
veda  su  mjesta  na  Hvaru  :  Stari  grad,  Hvar,  koji  se  nekoc 
zvao  i  Novi  grad,  te  Vrboska.  God.  1421.  pade  otok  u  ruke 
Mlecana,  koji  su  ovdje,  kako  i  u  svim  dalmatinskim  grado- 
vima,  proveli  aristokraticki  ustav  po  primjeru  svoje  uprave,  a  tijem 
se  vecma  priblizise  hvarskom  obrazovanom  plemstvu  negoli  puku. 
U  pocetku  XVI.  stoljeca,  u  osvit  hrvatske  umjetne  poezije,  vlada 
na  Hvaru  uz  mletackoga  namjesnika  oligarhija  plemica,  koja  je  uz- 

1  C.  de  Batines  u  djelu  ,,Bibliografia  delle  antiche  rappresentazioni  ita- 
liani  sacre  e  profane"  (Firenca,  1852.)  navodi  dvije  talijanske  farse,  ,,I1  con- 
trast© di  Carnesciale  et  la  Quaresima",  te  ,,I1  gran  contrasto  e  la  sanguinosa 
battaglia  di  Carnevale  e  di  Madonna  Quaresima";  obje  dakle  obradjuju  isti 
motiv    kao    Maruli<5eva    ,,Poklad    i    korizrr.a".  Isp.  Stari    pisci,    I.    str.    LXXI. 

"  Marulid  navodi  Gersona  kao  pisca  ovoga  djela,  dok  nek:  d:ze,  da  ga 
je  napisao  Nijemac  Toma  Hemerken  od  Kemp-Dna  (1380 — 1471.).  Pitanje 
autorstva  ove  knjige,  koja  je  u  originalu  i  a  prije/odima  na  svim  jezicima 
doiivjela  tisuce  izdanja,  nije  ni  dana?  ^osve  rijegeno.  U  XV.  stoljedu  vedi 
dio  izdanja  izvornika  oznaCuje  Ger  ona,  a  manji  Tomu  od  Kempena  kac 
autora,    dok   se   danas   gotovo    opde    o   posljednji   smatra   autorom. 

Branko  Vodnik:  Povijest  hrvatske  knJiSevi  jsti.  8 


114 

dajuci  se  u  Mletke  ugnjetavala  pucane.^  U  Velom  vijecu  (,, consilium 
nobilium")  u  Starom  gradu  sjedjelo  je  38  hvarskih  plemicskih  po- 
rodica,  medju  kojima  su  bili  najodlicniji  i  najimucniji  Vidali,  Pala- 
dinici,  Lucici  i  Hektorovici.  Na  izmaku  XV.,  a  pocetkom  XVI.  sto- 
Ijeca  bilo  je  hvarsko  plemstvo  u  naponu  svoje  moci  te  je  u  materi- 
jalnom  blagostanju  uz  doticaj  s  Italijom  rasla  i  na  Hvaru  teznja  za 
sto  vecom  naobrazbom.  Na  sveucilistu  u  Padovi  spominju  se  Hva- 
rani  Giovanni  Cassio  (1496.)  i  Nikola  Paladinic  (1533.)  kao  ,,rettori 
dei  giuristi".^  Ali  i  na  Hvaru  je  uredjena  skola,  gdje  je  Jeronim  Br- 
tucevic  ,, rector  scholarum".  Humanizam  ubrzo  se  udomio  po  patri- 
cijskim  domovima ;  jednako  je  zarana  uhvatila  i  na  Hvaru  korijena 
suvremena  talijanska  poezija,  a  u  isto  doba  pada  cvjetanje  narodne 
poezije  po  Dalmaciji  i  otocju  i  prvo  bujanje  hrvatske  umjetne  poezije 
u  Dubrovniku,  kojoj  se  glasovi  razlijezu  prema  sjeveru  uz  obalu  i 
dopiru  do  Hvara.  Knjizevni  pravac  iz  Italije  unio  je  i  medju  hvarske 
plemice,  ma  da  su  bili  vjerni  podanici  mletacki,  osobitu  Ijubav  prema 
narodnom  jeziku,  pa  ga  njeguju  nesamo  u  knjizevnosti,  vec  i  u  svemu 
javnome  zivotu.  Jezik  latinski  jest  ideal,  ka  kojemu  se  ima  vinuti 
narodni  jezik.  Zato  Hanibal  Lucie  prevodi  Ovidijevu  heroidu  ,, Paris 
Helenae",  —  to  je  drugi  prijevod  u  novoevropske  jezike,  stariji  je 
samo  prijevod  talijanski  —  a  Petar  Hektorovic  ,,Remedium  amoris" 
od  istoga  pjesnika.  Hrvatski  jezik  tako  je  bogat  i  savrsen,  da  se  na 
njemu  moze  pjevati  kao  na  latinskom  jeziku,  pa  jedan  pjesnik  na- 
govara  drugoga,  da  pjeva  na  jeziku  narodnome.  Lucie  moli  Spljeca- 
nina  Jeronima  Martincica,  da  mu  na  poslanicu  odgovori  hrvatskom 
pjesmom,  a  ovoj  se  molbi  prikljucuje  i  hvarski  ,, rector  scholarum" 
Brtucevic,  koji  ne  bi  narodnoga  jezika  izdao  ,,il  poje  il  pise",  a  oso- 
bito  onda  ne,  ,,kad  uzdaje  odvit  tim,  ki  se  skupise  al  na  sud  al  na  svit."^ 

Opcene  kulturne  prilike  na  Hvaru  bile  su  veoma  povoljne  za 
zametak  mlade  hrvatske  umjetne  poezije,  ali  upravo  u  osvit  hrvatske 
knjige  javio  se  na  Hvaru  veliki  socijalni  prevrat,  kakova  ne  poznaje 
Dubrovnik  ni  Spljet,  i  on  je,  cini  se,  zaustavio  knjizevni  rad  u  po- 
cecima,  a  onda  udario  pecat  citavoj  hvarskoj  umjetnoj  poeziji  XV L 
stoljeca 

Preveliku  vlast  plemica  na  Hvaru  tesko  je  osjecao  puk,  pa  ima 
vec  u  XV.  stoljecu  tragova  trvenju  izmedju  plemica  i  pucana.   Kad 

^  G.  Boglic  :    Studi    Storici   suU'   isola   di    Lesina.   Zadar,   1873.   —   H.  Ile- 
TpoBCKiii :  O  coMHHeHiHxt  IleTpa  FeKTopoBHHH.  KaaaHB    1901.,    na  str.  39 — 59. 
2   §.    Ljubic  :    Dizionario    Biografico.    Bee,    1856.    str.   231. 
2    Stari    pisci,    VI.    str.    277. 


"5 

je  1510.  god.  sest  pustopasnih  mladica  pokusalo  obescastiti  jednu 
djevojku  pucanku,  porodi  se  otvorena  buna  u  isto  doba  u  Starome 
gradu  i  Vrboskoj.  Mnoge  plemicske  kuce  budu  spaljene  i  razvaljene, 
a  hvarski  su  plemici  bjezali  pred  pukom  kao  pred  Turcima  na  Brae, 
u  Spljet,  Trogir  i  na  Korculu,  da  spase  zivot.  Plemstvo  popusti,  i  bi 
prihvacen  zakljucak,  da  se  i  pucanima  dade  mjesta  u  vijecu  i  da  u 
buduce  opcinski  teret  ne  pada  samo  na  puk,  vec  i  na  plemstvo.  Mleci 
uvedose  cast  proveditura,  da  izmiri  zavadjene  dvije  klase.  No  pro- 
vedituri  bili  su  skloni  vlasteli,  a  pristrani  prema  puku.  Ne  pouzda- 
vajuci  se  u  vjeru  puka  prema  republici  sv.  Marka  gledali  su  na  soci- 
jalni  prevrat  samo  s  politickoga  gledista,  pa  su  im  probici  hvarske 
vlastele  bili  istovetni  sa  probicima  republike.  Proveditur  Giustiniano 
upotrebljavao  je  protiv  puka  svuda  silu  i  tako  su  vlastela  opet  ojacala, 
a  puk  je  ostao  potisten,  ne  mogavsi  nista  postici  na  Hvaru  ni  u  Mle- 
cima.  Tako  se  pucki  pokret  nije  stisao,  pace  151 4.  god.  narod  se  po- 
novo  pobuni  i  oko  28  plemica  bi  isjeceno.  Sada  postade  provediturom 
Vincenzo  Capello,  koji  dodje  na  Hvar  sa  petnaest  galija  te  upokori 
u  dvije  nedjelje  otok  i  odmah  provede  prijeki  sud  :  dvadeset  pred- 
stavnika  pucke  stranke,  medju  njima  i  dva  svecenika,  dade  objesiti, 
sestorici  bila  je  odsjecena  ruka  i  oci  iskopane,  sestorici  samo  oci  isko- 
pane,  a  dvojica  budu  izagnana.  Tako  je  sila  slomila  pokret  puka,  i 
sad  se  tek  vratise  kuci  mnogi  razbjegli  plemici. 

Zivot  se  na  Hvaru  ponesto  primirio,  ali  nadodjose  nove  nevolje. 
Neki  se  pucani  odmetnuse  u  hajduke.  Spominje  se  neki  Nikola,  koji 
je  sa  svojom  hajduckom  cetom  porobio  vise  od  sezdeset  plemicskih 
kuca  na  Hvaru,  dok  ne  bi  uhvacen  i  objesen  (1520.).  God.  1519.  po- 
javljivala  se  na  Hvaru  kuga,  a  1529.  god.  harala  je  sest  mjeseci.  Za 
mletacko-turskoga  rata  (1537— 1540.)  zive  Hvarani  u  vjecitu  strahu 
od  Turaka,  i  doista  jedna  epizoda  ovoga  rata  jest  turska  provala  na 
Hvar  (1539.).  Poslije  provalise  Turci  jos  jednoc  na  Hvar  (1571.),  gdje 
porobise   i    popalise    Novi   grad,    Stari   grad   i  Vrbosku. 

Ni  ovi  teski  dogadjaji  nijesu  mogli  izbrisati  spomen  na  krvavi 
razdor  izmedju  plemstva  i  puka.  Plemici  bili  su  jos  uvijek  puku  kr- 
vavi pred  ocima,  a  puk  plemicima,  pa  se  na  Hvaru  jos  danas  cuvaju 
na  ustima  naroda  price  o  tim  dogadjajima.  Stoljece  XVI.  je  najbur- 
nije  i  najnesretnije  u  povijesti  otoka  Hvara,  a  da  se  i  ovdje  u  isto  doba 
sa  Spljetom,  a  nesto  poslije  Dubrovnika,  udomila  hrvatska  umjetna 
knjiga,  bit  ce  povodom  :  visoki  stepen  naobrazbe,  do  koje  se  vinuo 
Hvar  vec  krajem  XV.  sioljeca,  velika  sila,  kojom  je  dolazila  poezija 
s    Italije,   pa  i  iz  Dubrovnika,  te  intimne  sveze  sa  Spljetom.  U  osvit 


ii6 

hrvatske  knjige  javljaju  se  na  Hvaru  dva  velika  pjesnika  :  Hanibal 
Lucie  i  Petar  Hektorovic,  dvije  mozda  najoriginalnije 
pojave  u  hrvatskoj  knjizevnosti  XVI.  stoljeca.  Obadva  su  hvarski 
patriciji,  a  svaki  stih  njihov  —  sto  je  neobicno  u  ovo  doba  —  jasni  je 
odraz  okoline,  u  kojoj  su  zivjeli.  Krvavi  i  burni  dogadjaji  udarili  su 
svoj  pecat  njihovu  knjizevnom  radu,  ali  djelovali  su  na  njih  oprecno  : 
Lucie  je  ostao  i  kao  covjek  i  kao  pjesnik  pravi  aristokrat,  a  Hektorovic 
prianja  za  demokratska  nacela  i  posve  se  priblizuje  k  puku. 


Hanibal  Lucie  rodio  se  u  Novom  gradu,  danasnjem  gradu 
Hvaru,  na  otoku  Hvaru,  oko  god.  1485.  Najljepsa  dob  njegova  zivota 
pada  u  najburnije  dane  hvarske  povijesti,  u  kojoj  je  i  on  kao  clan 
stare  hvarske  plemicske  porodiee  zivo  ucestvovao.  Kako  nigdje  ne  spo- 
minje  nikoga  od  svoga  roda,  mora  da  je  rano  ostao  sam  samcit  ;  bit 
ce,  da  su  mu  njegovi  nastradali  za  puckoga  ustanka.  Pjesnik  je,  sva 
je  prilika,  pobjegao  u  Trogir  i  ostao  ovdje,  dok  nije  na  Hvaru  silom 
povracen  mir.  Upravo  ovi  plemicski  bjegunci  u  Trogiru  bili  su  nepo- 
mirljivi  protivnici  puka  i  njihovo  je  djelo,  da  su  Mlecani  poslali  Capella, 
da  svlada  ostrvo.  U  Trogiru  upoznao  je  Lucie  lijepu  Trogirkinju 
Milieu  Jeronima  Koriolanovica,  iz  plemenite  kuce  Cipika,  pa  joj 
ispjevao  dvije  pjesme  :  jednu  vecu,  gdje  kao  ,,novi  Omer"  slavi  odlicnu 
ovu  staru  hrvatsku  porodieu  i  Milieu,  njezin  odvjetak,  kao  osobitu 
Ijepotu  i  prijateljieu  knjige  ;  a  drugu  kratku,  sto  odise  Ijubavnim 
blagovonjem. 

Kad  se  Lucie  vratio  u  opustoseni  Hvar,  premda  jedva  da  je  do- 
hvatio  tridesetu,  u  novim  teskim  prilikama  zivota,  posve  se  uozbiljio, 
a  time  je  vec  minulo  doba  njegove  mladenacke  ,,leutaske'*  poezije. 
God.  1516.  spominje  se  u  javnoj  sluzbi  kao  ,, judex  Pharae".^  K  poeziji 
vradao  se  rijetko,  pa  i  onda  drugim  sreem  i  drugim  mislima.  Kad 
se  god.  1519.  pocela  javljati  ,,kuzna  nemoc",  strah  je  pjesnika  ,,od 
razlika  dilovanja  odvratio",  on  pusta  gospodarske  poslove,  te  se  ,,u 
kuci  zatvoren  stojeci"  razgovara  s  knjigama.  Tako  mu  dodjose  u  ruke, 
kaze,  ,,nikolika  moja  davnjena  od  pisni  nasega  jezika  skladanja"  : 
njegove  mladenacke  ,, Pisni  Ijuvene"  i  Ovidijeva  heroida 
„P  a  r  i  z  E  1  e  n  i",  koju  on,  kako  veli,  ,,iz  latinske  odice  svuksi, 
U  nasu  hrvacku  nikoliko  jur  vrimena  bih  priobukal".  Ovidijeva 
heroida  pricini  mu  se  sada  ,,bludna  knjiga",  a  i  za  svoja  ostala  skla- 

1  P.  Kasandrid  :  Pisni  Ijuvene  Hanibala  Lucida.  Glasnik  Matice  Dal- 
matinske,    knj.    II.    sv.    3 — 4.    str.    268. 


117 

danja  kaze  ,,razgledavsi  ih  i  pogrdivsi  odvrgoh  malone  sv  a". 
Prema  tome  su  ,,Pisni  Ijuvene",  mali  zbornik  petrarkisticke  erotike, 
samo  posve  neznatan  dio  u  zrelijoj  dobi  probrane  njegove  mlade- 
nacke  poezije.  On  sada  salje  svome  prijatelju  Spljecaninu  Jeronimu 
Martincicu  ove  probrane  ,,Pisni  Ijuvene"  i  prijevod  ,,Pariz  £leni", 
da  ih  on  dalje  izvede,  ali  sa  sasvim  okrenutom  tendencijom,  koje 
nije  bilo,  kad  su  te  pjesme  nastajale  :  da  zene  upoznaju  ,,tej  pute 
i    nacine",    da    uzmognu    sacuvati    svoje    ,,poctenje."^ 

Lucie  ostavlja  svoju  mladost  i  mladenacku  poeziju.  God.  1522.  salje 
Martincicu  pjesnicku  poslanicu,  priznajuci  da  i  sam  zali,  sto  mu  ,,ni- 
kadar"  ne  salje  pjesama,  i  vec  se  sam  odrice  nade  na  pjesnicku  slavu  : 

Ter  se  ja  ne  nadam   imena  u  viku 

s   ovoga,  Cto  skladam,   ni  slavu   sted   niku,^ 

On  javlja,  da  je  , .Slobodan",  ,,ljuvenim  tere  vec  za  stigom  ne 
hodim",  a  odaje  nam  i  razlog  :  ,,da  jere  ne  mari  za  mene,  ki  sam 
mal."  Lucie  pregara  svoju  mladenacku  Ijubav  i  poeziju.  Uistinu  ostade 
za  citava  zivota  nezenja,  ali  pjevati  nije  prestao,  vec  mu  se  samo 
ucinilo,  da  u  pjesmi  ne  ce  steci  slave,  kad  mu  je  zivot  veoma  oteScao 
poslije   puckih  buna,  o  cemu  i  sam  iskreno  govori  : 

vrgal    sam    sve    na    stran    raskose  ;    ne    stojim 

u   linost,   nego    stan    podvignut    nastojim, 
razrusen     ki     je     bil     malone     sasvim? 

od    mnoStva,    koje    dil    razbora    ne    ima, 
ter    po    sva    godisca    o    drugom    ne    radim, 

neg    zgibla    vinisda    ponavljam    i    sadim. 
Sila    m*    je    cid    toga    vrtit   se,    opticat, 

a    jedva    j  e  d  n  o  g  a    more    me    doticat. 
Sad    me    Vis,    sad    Stari,    sad    Novi    ima    Hvar, 

cic    takih    ter    stvari    pocivam    nikadar.^ 

Lucie  imao  je  dakle  posjeda  u  Starom  i  Novom  gradu  te  na  su- 
sjednom  otoku  Visu,  podizao  je  razvaljen  za  bune  svoj  dom  i  opusto- 
sene  vinograde,  i  u  ovome  teskome  radu,  koji  je  pao  na  njega  osam- 
Ijena,  bez  icije  pomoci,  cinilo  mu  se,  da  ce  uginuti  njegova  poezija, 
koju  je  smatrao  plodom  srece  i  dokolice. 

Pomenutoj  poslanici  Martincicu  prilozio  je  Lucie  pjesmu  o 
suvremenom  dogadjaju,  opsjedanju  otoka  Roda  od  Turaka  (1522.). 
Pored  ove  prve   poznate  su  nam  jos  tri  njegove  poslanice  Martincicu  ; 

^  Posveta  :  ,,Anibal  Lucij  Jeronimu  Martinci6u  pozdravljenje".  Stari 
pisci,    VI.   str.    185  — 186. 

2  Stari    pisci,    VI.    str.    266. 

3  lb.    VI.   str.    268. 


ii8 

posljednjoj  je  dometnuta  oveca  pjesma  ,,0d  bozicne  nod  i", 
a  zanimljiva  je  i  od  cetiriju  treca,  gdje  nagovara  Lucie  starijega 
svoga  druga,  koji  je  pjevao  na  latinskom  jeziku,  da  pjeva  hrvatski. 
Lucicu,  koji  je  za  puckoga  pokreta  toliko  prepatio,  bila  je  re- 
publika  dubrovacka  sa  strogo  aristokratickim  ustavom  politicki  ideal, 
pa  je,  i  ako  mletacki  podanik,  spjevao  zanosnu  pjesmu  ,,U  pohvalu 
grada   D  u  b  r  o  v  n  i  k  a",   slaved   republiku  sv.   Vlaha  : 

gdino    i    sud    daju    plemeniti    i    cast, 

i    na   sag    sidaju    i   svu    imaju    vlast  ; 
ostaloga    puka,    kako   se    pristoji, 

svaka  vrst  i  ruka  u  posluh  sva  stoji. 

Lucie  se  ne  osjeca  doraslim,  da  dostojno  proslavi  Dubrovnik,  i  moli 
Boga,  da  Dubrovcanima  dade  ,,sricu  u  pisnih",i  koje  bi  slavni  grad 
proslavile  bolje,  nego  sto  je  on  mogao.  Akoli  Bog  njemu  ,,otvori  glas", 
da  bude  jaci  nego  sada,  on  obecaje,  da  se  ne  ce  nicega  radije  prihvatiti, 
nego  da  jos  jednoc  Dubrovnik  dostojnije  proslavi  : 
Jeda    li    budes    pak    i    meni    otvorit 

glas,    koji    bude   jak    peti    i    govorit, 
evo    se    obicu    virom    brez    nevolje, 

da   teg   ne   pohicu  drugi   z   bolje  volje.^ 

Lucie  je  doista  svoje  obecanje  iskupio  :  napisao  je  dramu  ,,Ro- 
b  i  n  j  u",  kad  se  osjecao  doraslim,  i  to  je  najljepse  njegovo  djelo, 
kojim  je  hvarski  patrieij  prvi  u  hrvatskoj  poeziji  proslavio  repu- 
bliku sv.  Vlaha  i  u  blistavu  sjaju  prikazao  moc  dubrovacke  vlastele. 
Zato  vodi  u  Dubrovnik  odlicna  lica  svoje  drame:  robinjicu,  unuku 
hrvatskoga  bana  Majera  Blaza,  i  mladoga  Derencina,  unuka  Mirka 
Derencina,  bana  hrvatskoga.  Pjesnik,  prozet  aristokratskim  osje- 
cajima,  poznaje  uopce  u  svojoj  poeziji  kao  lica  samo  staroklasicke 
bogove  i  boginje  te  hrvatske  plemicske  porodice.  ,,Robinja"  najpotpuniji 
ye  umjetnicki  izricaj  Luciceve  petrarkisticke  erotike  i  njegova  aristo- 
kratizma,  koji  je  u  hvarskoj  drustvenoj  sredini  ovoga  vremena,  iza 
stisanoga  puckog  pokreta,  tako  jasno  izbio,  te  preplece  njegov  citav 
zivot    i    svu    poeziju. 

^  Naucenjaci  su  uzimali  ove  rijeci  bez  sveze  sa  daljim  stihovima,  pa 
su  zakljucivali,  da  Lucie  ne  zna,  da  u  Dubrovniku  ima  pjesnika,  ili  pace 
da  zna,  da  ih  nema,  pa  zeli,  da  ih  Bog  i  njemu  dade.  Iz  toga  se  razvila  teorija, 
da  je  hrvatska  poezija  u  srednjoj  Dalmaciji  nastala  bez  sveze  i  poznavanja 
poezije  u  Dubrovniku,  sto  je  sve  neispravno.  Lucie  ne  kaze,  da  zeli  Du- 
brovniku pjesnika,  nego  zeli  pjesama  o  Dubrovniku,  koje  bi  proslavile  dubro- 
vacku  republiku    Ijepse    od    njegove    pjesme. 

-  Stari  pisci,  VI.  str.  265. 


119 

Krvavi  dogadjaji  pokrili  su  velom  zaborava  jogunastu  erotiku 
mladih  pjesnikovih  dana,  pa  i  ako  nije  bio  od  nje  veliki  razmak  vre- 
mena,  ona  mu  se  pricinila  dalekom.  Boreci  se  s  teskim  zivotom,  ipak 
u  dokonim  casovima  mira  i  dusevnog  uzitka  njegovase  prijateljstvo 
s  ucenim  Ijudima  i  hrvatsku  poeziju,  koja  sada  udara  novim  putem, 
razlicitim  od  njegove  mladenacke  lirike.  Luciceva  poezija  bila  bi  da- 
leko  bujnija,  da  nije  puknuo  silan  jaz,  razmaknuvsi  njegovu  bezbriznu, 
pjesnicku  mladost,  sto  ju  je  provodio  kao  ,,leutas",  od  muzevne  dobi, 
pa  tu  nije  bilo  nikakva  prijelaza;  Lucie  je  sam  krasno  rekao,  da 
je   njegova   pjesma   ,,kako    plav,   meu  vali  koja   se   pogruzi".^ 

Lucie  je  umr'o  god.  1553.'^  U  gradu  Hvaru  i  danas  stoji  nje- 
gova zimska  palaca,  a  na  periferiji  razvaljeni  Ijetnikovac  sa  perivojem. 
Sav  svoj  imetak  ostavio  je  nezakonitome  jedincu  Antoniju  Lucicu, 
koji  se  ozenio  Julijom,  kcerkom  Petra  Gazarovica,  a  unukom  Petra 
Hektorovica.  On  je  izdao  prvo  izdanje  ocevih  pjesnickih  djela  pod 
naslovom :  ,,Skladanja  izvrsnih  pisan  razlicih  pocto- 
vanoga  gospodina  Hanibala  Lucia,  vlastelina 
hvarskoga"   (Mleci,    1556.)- 

Lucie  je  za  jednu  generaciju  mladji  od  dioskura  dubrovacke  li- 
rike. Njegovi  su  izgledi  u  Italiji  Pietro  Bembo  i  Lodovipo  Ariosto,  koji 
nijesu  mogli  utjecati  na  raniju  erotiku  Mencetica  i  Gjora  Drzica.  Luci- 
ceve  ,,Pisni  Ijuvene"  samo  su  izbor  iz  njegove  mladenacke  erotike,  sto 
ga  je  priredio  u  doba,  kad  mu  je  mladenacki  zivot  lebdio  pred  ocima 
samo  kao  uspomena,  kad  su  mu  dusu  zaokupile  nove,  teze  misli. 
Ove  pjesme,  ako  i  probrane,  prava  su  pjesnicka  prvotoc:  u  njima 
nema  samoniklosti;  to  su  parafraze,  preradbe,  imitacije  ili  obicni 
prijevodi  pjesama  Petrarkinih  i  talijanskih  petrarkista  Bemba  i 
Ariosta,  po  cemu  se  i  dade  odrediti,  da  su  nastale  izmedju  g.  iS^S- 
do  1515.  Lucie  bijase  u  tako  zivu  dodiru  s  talijanskom  poezijom,  da 
je  imao  Ariostove  pjesme  u  prijepisu  mnogo  godina  prije,  negoli 
su  izasle  na  svijetlo,  i  u  njih  se  ugledavao.  U  najljepsoj  pjesmi  nje- 
gove zbirke,  u  onoj  ,,Jur  ni  jedna  na  svit  vila",  sto  se  opceno  smatra 
najljepsom  erotickom  pjesmom  u  nasoj  staroj  knjizevnosti,  opazamo 
i  dodir  s  narodnom  poezijom;  a  u  alegorickoj  pjesmi  ,,U  vrime,  ko 
cisto  poznati  nije  moc",  koju  jedinu  Kasandric,  savjesni  istrazivac 
,,Pisni  Ijuvenih",   drzi   izvornom,^  opazamo   jasan  utjecaj   Gjora  Dr- 

^   Stari   pisci,    VI.   str.   278. 
^  G.    Novak  :    Alcune   lezioni.   Zadar,    1871. 

^  P.  Kasandric  :  Pisni  Ijuvene  Hanibala  Lucica  Glasnik  Matice  Dal- 
matinske,    knj.     II.     sv.     3 — 4.     str.     396. 


120 

zi6a.  Lucie  dakle  spaja  najnovije  pojave  talijanske  knjizevnosti 
s  poCecima  knjizevnoga  rada  u  Dubrovniku.  ,,Pisni  Ijuvene"  —  a  ima 
ih  samo  22  komada  —  ne  donose  dakle  sadrzajem  svojim  nista  novo. 
Ali  ovo  doba  imitacije  i  ne  trazi  od  pjesnika  novih  motiva,  vec  sto 
dotjeraniju  umjetnicku  obradbu.  Dikcija  bila  je  dusa  poezije,  a 
pjesnik,  sto  Ijepse  izrice  svoje  osjedaje,  drzi,  da  ih  je  tim  iskrenije 
i  vjernije  izrekao,  sto  je  posve  u  duhu  talijanskog  Cinquecenta.  A 
upravo  dikcijom  i  obradbom  dize  se  Lucie  nad  prosjecni  niveau  su- 
vremene  erotike.  On  ima  mnogo  osjecanja  za  sto  krepciji  izraz,  i 
njegov  jezik  bogatiji  je  od  ostalih  njegovih  suvremenika',  pa  se  moze 
s  njime  takmiti  tek  Petar  Hektorovic.  Lucideva  je  dikcija  u  ,,Pi- 
snima  Ijuvenim"  krepcija,  narodnija,  bogatija,  istancanija,  nego  u  Men- 
cetida  i  Gjora  Drzica,  i  po  tomu  ved  ova  prvencad  njegova  zaprema 
osobito  mjesto   u  doba  osvita  hrvatske  umjetne   poezije. 

,,Robinju",  dramu  u  tri  ,,skazanja"  sa  ,,iskladoni"  (pro- 
logom),  prikazao  je  Lucie  Francisku  Paladinicu,  hvarskom  plemidu, 
koji  ga  je  potakao,  da  dopusti,  ,,na  dvor  da  izadje",  obecavsi  mu, 
,,da  i  dalje  popeljavsi  ju"  bit  de  joj  ,,zapledje  i  straza".  ,,Robinja" 
je  najstarija  hrvatska  originalna  drama;  ona  duhom  i  sadrzajem 
posve  odgovara  prvoj  fazi  u  razvitku  nase  umjetne  poezije,  jer  u 
njoj  —  kao  i  u  Cubranovidevoj  ,,Jedjupci"  —  nalazimo  sva  obi- 
Ijeija  suvremene  erotike,  sto  se  lako  opaza  nesamo  u  pjesnickoj 
obradbi,   ved   i   u   sadrzaju  : 

Cerca  bana  Vlaska,  a  unuka  bana  Majera  Blaia,  postade  sirotom,  poSto 
joj  otac  zaginuo  busijom  od  Turaka.  Jedva  doraslu  do  udaje  zarobiSe  je  gusari 
Turci,  kadno  joj  u  basiJi  pod  sjenom  oraha  napade  san  na  oci.  Kralj  ju  ugarski 
volio  ko  pravu  kcerku  i  obe6a  cestitu  nagradu  onome,  koji  6e  je  vratiti  brajenu 
i  sirotnoj  majci  Jeleni.  To  postize  mladi  Derencin,  unuk  slavnog  bana,  vodjen 
silom  Ijubavi.  Proputovavsi  razlicne  strane  svijeta,  dodje  u  Dubrovnik, 
gdje  gusari  na  trgu  prodavahu  robinju  ne  za  manje  ,,oda  tri  hiljade  sve  zlatih 
dukati".  On  pristupi  k  njoj  na  trgovacku  preobucen,  a  ona  ne  prepoznavSi 
ga  priCa  mu  svoj  udes.  Prebrodila  je  preko  sto  rijeka  i  obiSla  sve  gore,  a  nije 
na§la    osloboditelja. 

A   gdi   su,    mimo    dvor    koji    mi   hojahu. 
i    no6u    pod   prozor   pisance   pojahu  ? 

DerenCin  trpi  skrovito  s  nesrede  njene.  Kaze,  da  je  sadasnja  bijeda  njena 
kazan  Boija,  jer  je  bila  rad  svoje  Ijepote  suvise  ohola,  te  nije  nikome  od- 
vradala  Ijubavi,  a  osobito,  sto  je  ruglu  izvrgavala  vjernu  sluzbu  mladoga 
Dereniina.  On  razumije  boli  Dereniinove,  jer  je  i  njegov  udes  takav,  te  de 
je  iz  samilosti  prema  njemu  iskupiti  i  otpratiti  na  dom,  ako  mu  obeda,  da  de 
joj  Derendin  biti  vojno.  Ona  obedaje  i  stidno  priznaje,  da  ga  je  tajom  otprije 
vec  u  srcu  nosila.  Trgovac  joj  radosno  oprosti  ruke,  daje  joj  novu  svitu  na 
vrijeme,    dok   je    zlatom   sjajno    ne    odjene. 


121 

Godisnjica  Pera  prica  svojim  drugama,  Mari  i  Anici,  kako  je  robinjica 
postala  vec  vjerenicom.  Trgovac  ju  pitao  jos  jednoc,  hoce  li  poci  za  Derencina, 
a  ona  rece,  da  se  sasvijem  njemu  pokorava,  jer  joj  dade  zivot  i  cast,  a  vratit 
ce  joj  i  slobodu.  Za  nj  6e  rada  poci,  premda  se  u  ropstvu  zavjetovala  cistocom. 
Trgovac  je  zatijem  upita,  hi  li  ona  prepoznala  Derencina,  kad  bi  se  s  njime 
sastala.  On  sam  bijase  mu  prije  zacudo  sasvim  slican,  ali  ga  brige  i  skrbi 
promijeni§e.  Robinjica  ga  poce  iznova  pozirati  i  promijerati,  —  prepozna 
ga,  i  ,,jase  joj  suzice  dazjiti  u  krilo"  .  .  .  Ni  rije<5i  ona  vise  ne  izusti,  a  on 
je    ,,tolit    poca"  : 

Toliko   ju    toll    i    moli    i   umi, 

da   mu   se   umoli    i    boli   razumi. 
I   jutrom    vesela   s   odra   se   podvize, 

sa  cvita  jak  pcela,   gdino   med   uzlize. 

Uto  se  skupe  dubrovacka  gospoda,  noseci  mladima  darove  od  opcine. 
Jedan  vlastelin  izrece  hvalu  mladome  Derencinu  i  oslobodjenoj  robinjici, 
uzdizudi  njihov  rod  i  predavajuci  im  darove,  jer  —  kaze  —  ,,dici  se  tim 
pirom  grad  ovi".  Hvalom  kneza  dubrovacke  republike  i  zahvalom  Derencina 
svrsava  se  drama. 

,,Robinja"  jedina  je  originalna  hrvatska  drama  iz  doba  cvje- 
tanja  trubadurske  erotike,  koja  potkraj  XV.  i  pocetkom  XVI.  sto- 
Ijeca,  u  nas  i  u  Italiji,  hoce  da  bude  pucka,  pa  u  jednu  ruku  prodire 
doista  u  narodnu  poeziju,  a  u  drugu  ruku  i  u  njoj  se  odziva  narodna 
pjesma.  Zato  se  ovo  obiljezje  odrazuje  i  u  ,,Robinji"  :  ona  izlazi  iz 
erotike  Gjora  Drzica  i  nase  narodne  pjestne,  sto  i  nije,  premda  se  tako 
u  prvi  mah  cini,  u  protivurijecju  s  Lucidevim  aristokratizmom,  jer 
narodna  pjesma  kao  izricaj  nase  feudalne  sredine  zivjela  je  na  ustima 
prostoga  naroda,  ali  je  pronosila  slavu  narodne  gospode. 

Motiv  robinjice  prvi  je  opjevao  Gjore  Drzic  u  oduzoj  lirskoj  pjesmi 
,,Cudan  san".^  Ta  je  pjesma  jedan  od  osnova  ,,Robinje"  :  monolog 
robinjice  u  Lucicevoj  drami  i  pjesma  Drzideva  podudaraju  se  nesamo 
sadrzajem,  vec  i  tecajem  misli,  tancinama,  pace  ima  vise  posve  jednakih 
stihova.  Medjutim  ni  u  Drzicevoj  pjesmi  nije  taj  motiv  samostalan, 
vec  je  uzet  iz  narodne  pjesme,  gdje  se  on  kroz  stoljeda  do  danas 
sacuvao  i  razvijao  u  bezbrojnim  inacicama,  a  Drzic  nam  je  i  inako 
poznat,  da  je  od  svih  ,,leutasa"  bio  najblizi  narodnoj  pjesmi.  Lucie 
je  dakle  poznavao  najraniju  erotiku  dubrovacku  i  primao  pobude  od 
Drzica,  ali  mu  je  jamacno  bila  poznata  i  sama  narodna  pjesma,  koja 
je  motiv  robinjice  vezala  vec  s  odredjenim  licima  iz  suvremene  historije. 

Robinjica  —  pjesnik  joj  ne  spominje  imena  —  jedinica  je  kcerka 
bana  Vlaska,  kome  je  slava  bila  veca,  ,,neg  Janku  vojvodi  i  Vuku 
despotu",  a  njezin  je  djed  hrvatski  ban  Majer  Blaz.  Vlasko  nije  povjesno 


^  Stari   pisci,    II.   str.    402 — 406. 


122 

lice,  a  Majer  Blaz  povjesni  je  Blaz  Podmanicki,  sto  ga  je  nas  narod 
radi  madzarskoga  podrijetia  zvao  Blaz  Madzar,  a  cakavci  Majer  Blaz. 
On  je  god.  1469.  postao  senjskim  kapetanom,  a  god.  1470.  hrvatskim 
banom,  ali  nije  zadugo  banovao.  U  suvremenim  bojevima  s  Turcima 
on  se  istice  kao  ugledan  junak  ;  kralj  ga  je  poslao  u  pomoc  protiv 
Turaka  svome  tastu,  napuljskome  kralju  Ferdinandu  (1481.),  odakle 
se  slavodobitno  vratio,  sto  spominje  i  Lucie,  a  ucestvovao  je  i  u  zna- 
menitoj  bici  na  rijeci  Uni  sa  Zmaj-Ognjenim  Vukom  (1483.),  gdje  su 
nasa  gospoda  sasvim  razbila  Turke  i  oslobodila  silu  krscanskoga  roblja. 
Blaz  Madzar  umr'o  je  god.   1491. 

Madzar  Blaz  imao  je  kcerku  jedinicu  Benignu,  ali  sina  uopce 
nije  imao,  pa  su  Lucicev  ban  Vlasko  i  njegova  kcerka,  robinjica  turska, 
fiktivna,  nazovi-historicka  lica.  Ovakva  lica  iz  suvremene  gotovo  po- 
vijesti  ne  stvara  pjesnik  umjetnik,  vec  je  to  obiljezje  narodne  epike. 
Madzar  Blaz  svakako  je  pored  ostalih  nasih  junaka  ovoga  vremena 
usao  u  narodnu  pjesmu,  i  dok  se  u  sjevernijim  krajevima  pjevalo  o 
banu  Blazu,  u  juznim  moglo  se  pjevati  o  banu  Vlasku  (Blaz  =  Vlah, 
Vlaho,  Vlasko),  istom  historickom  lieu,  a  gdje  su  se  ove  pjesme 
krstale,  radi  razlicitosti  imena  pretvoren  je  Vlasko  u  sina  Madzara 
Blaza,  a  robinjiea  postade  njegovom  unukom.  Takve  su  narodne 
pjesme  bile  poznate  Lueicu. 

Mladi  Derencin,  glavni  junak  ,,Robinje",  unuk  je  Mirka  Deren- 
cina,  jednoga  od  najvidjenijih  nasljednika  Madzara  Blaza,  i  kao  ka- 
petana  senjskoga  i  bana  hrvatskoga.  Mirko  Derencin  tesko  je  porazen 
od  Turaka  na  Krbavskom  polju  kod  Udbine  (1493.),  gdje  mu  je  po- 
ginuo  brat  i  jedinae  sin  Pavao,  a  sam  ban  dopade  ropstva,  pa  je  u 
tamnici  od  jada  i  zalosti  umr'o.  0  banu  Derencinu  mnogo  se  pjevalo 
u  narodu.   Robinja  govori  preobucenu  trgoveu,  mladome  Derencinu  : 

Cuo    si    p  o  j  u  c  i    Derencina    bana, 
da  vitez   izuci   nasih  je  bil   strana. 

A  vlastelin  dubrovacki  slaveci  bana  ovako  govori  mladome  Derencinu  : 

Vas  svit  Derencina,  tvojega  jos  dida, 

i    hrabra   i   smina   u   pisneh   povid  a.^ 

Ovake  su  narodne  pjesme  bile  dakle  Lueicu  poznate,  pa  je  i  u  najnovije 
vrijeme  zabiljezena  jedna  narodna  balada  o  banu  DerenCinu  upravo 
na  otoku  Visu,  gdje  je  cesto  pjesnik  bivao.^  Ali  ban  Derencin  uopce 

^    ,, Robinja",    stih    479 — 480. 
^    ,, Robinja",   stih   939 — 940. 

3  F.  Sisid  :  Bitka  na  Krbavskom  polju.  Zagreb,  1893.  (Prestampano  iz 
,,Vijenca"). 


123 

nije  imao  unuka,  pa  je  tako  poput  robinjice  i  mladi  Derencin  fiktivno 
lice,  koje  je  moglo  postati  samo  u  narodnoj  pjesmi,  a  odatle  je  doslo 
u  Lucicevu   ,,Robinju". 

,,Robinja",  pored  svoga  ozbiljnog  sadrzaja,  pokladna  je  drama, 
a  sadrzaj  njezin  je  trubadurska  Ijubav,  sto  iza  teskih  borba  dolazi  do 
pobjede,  pa  se  drama  svrsava  vjencanjem  dvoje  mladih.  Kako  se  cin 
drame  zbiva  u  Dubrovniku,  a  znamo,  da  je  pjesnik  ,,Robinju"  spjevao 
upravo  zato,  da  proslavi  tu  aristokratsku  republiku,  nema  sumnje,  da 
je  ona  bila  i  ovdje  poznata.  Lucie  se  i  sam  u  posveti,  saljuci  je  Pala- 
dinicu,  nadao,  ,,da  ona  iz  ovoga  oplovita  mista  u  tuje  strane  pribrodivsi 
se  poznana  biti  hoce".  Kako  se  iz  Drziceve  pjesme  i  Luciceve  drame 
razbira,  crna  marama  na  glavi  robinje  bio  je  biljeg  ropstva,  a  raspu- 
Stena  kosa  oznacivala  je  njezinu  tugu  ;  ovakav  bio  je  dakle  lik  ro- 
binje, ako  se  ona  prikazivala  u  pjesnikovo  doba,  sto  je  vrlo  vjerojatno* 
ali  nije  utvrdjeno.  Medjutim  znamo,  da  se  ona  znatno  preobrazena, 
skracena  i  preradjena,  a  da  se  i  nije  znalo,  tko  joj  je  autor,  prikazivala 
jos  god.  1846.  na  Pagu,  dakle  najsjevernijoj  tacki  Dalmacije,  i  to  o  po- 
kladama  kao  narodni  obicaj  ;  gusari  bili  su  obuceni  na  tursku,  mladi  De- 
rencin na  trgovacku,  a  robinja  na  domacu,  ogrnuta  crljenom  dolamom, 
sa  biljegom  ropstva  na  glavi  ;  robinju  prikazivalo  je  musko  celjade.'^ 
Ovakva  narodna  prikazivanja  ,, Robinje"  bit  ce  da  su  u  ranije  vrijeme 
bila  rasirenija  i  po  njima  bit  ce  da  je  Luciceva  drama  utjecala  na  zensku 
narodnu  poeziju,  jer  poznajemo  cetiri  romance  o  robinjici  iz  Makarske  i 
jednu  istarsku,'-  sto  su  bez  ikakve  sumnje  nastale  utjecajem  ,, Robinje". 

Luciceva  ,, Robinja"  po  svome  postanju  jedna  je  od  najzanimlji- 
vijih  pojava  u  hrvatskoj  knjizevnosti  XV L  stoljeca,  pa  se  njome  ba- 
vila  domaca,  ruska  i  njemacka  nauka.  ,, Robinja"  ima  osobito  zna- 
cenje  i  u  povijesti  novovjeke  evropske  drame,  jer  ide  medju  prve  po- 
kusaje  drame  svjetovno-romantickoga  sadrzaja,  a  s  njima  imade  i  to 
zajednicko,  sto  je  ostala  osamljena,  bez  ikakvih  daljih  posljedica  u 
knjizevnosti.  Poslije  Lucica  razvila  se  romanticko-svjetovna  drama 
u  Spanjolaca  i  Engleza,  a  u  nas  je  preveliki  utjecaj  talijanskih  uzora 
sprijecio  razvitak  u  tom  pravcu,  i  narodne  tradicije,  bogate  i  sjajne, 
sto  su  tako  lijepo  usredotocene  u  narodnoj  epici,  ostale  su  za  nasu 
dramu  do  XIX.  stoljeca  bez  ikakva  osobita  znacenja.^ 


^   Anonim  :   Poklade.  Zora  Dalmatinska,   1846.  br.   20. 

^  A.  Radic  :  Narodni  izvor  Lucicevoj  ,,Robinji".  Zbornik  za  narodni 
zivot  i  obicaje  juznih  Slavena,  sv.  IV.  dio  i.  —  I.  Volcic :  ,,Robinjica", 
narodna    pjesma.     Glasnik    slovenski,    1859.    sv.    IV.    str.    74. 

^  W.    Creizenach:    Geschichte   des   neueren  Dramas,    II.   str.   508 


124 


7.  Petar  Hektorovic. 


etar  Hektorovic  rodio  se  god.  1487.  u  Starome  gradu  na 
Hvaru.  Pjesnikov  otac  Marin,  jedan  od  najodlicnijih  pa- 
tricija,  bijase  vodj  i  predstavnik  hvarske  aristokracije  u 
doba  puckoga  pokreta,  pa  je  u  toj  stvari  bio  kao  zastupnik 
plemstva  i  u  Mlecima.  Kako  sva  mladost  plemicska  ovoga  doba,  i 
pjesnik  je  mladovao  u  raspasanoj  obijesti,  pa  i  sam  jednoc  izdaleka 
napominje,  da  ga  je  u  mladosti  zadesila  nesreca,  o  kojoj  se  stidi  go- 
voriti.^  Krvavi  dogadjaji  hvarski  zamutili  su  i  njegovu  vedrinu  zivota, 
ali  su  posve  oprecno  od  Lucica  utjecali  na  razvitak  njegove  dusev- 
nosti  :  iz  obijesti  mladovanja,  kad  je  uz  miloglasni  ,,leut"  zatravljena 
srca  pred  slusacima  pjevao  o  Ijubavi  i  Ijepoti,  izlazi  Hektorovic  poput 
Marka  Marulica  kao  pokajnik  i  krscanski  mislilac. 

Od  Hektorovica  nije  nam  ostala  ni  jedna  eroticka  pjesma,  a  u 
doba  njegove  mladosti  pada  na  Hvaru  bujanje  erotike,  kojoj  su  Lu- 
ciceve  ,,Pisni  Ijuvene"  samo  vrlo  neznatan  fragmenat.  Kako  se  truba- 
durska  erotika  na  Hvaru  razbujala,  svjedoci  Jos  danasnja  narodna 
zenska  poezija  hvarska,  puna  trubadurskih  figura  i  motiva,  sto  se  sve 
na  ostrvu  lakse  sacuvalo  nego  na  kraju,  pa  je  u  njoj  do  danas  sa- 
cuvan  i  duh  erotike  nekadasnjih  patricijskih  ,,leutasa".2  Ovoj  ras- 
kosnoj  poeziji  podavao  se  u  prvoj  mladosti  i  Hektorovic,  sto  i  sam 
priznaje.  U  talijanskoj  poslanici,  koja  je  odgovor  na  sonet  Vincenza 
Vanetti-a,  u  dijalogu  veli  vila  starcu  Hektorovicu,  da  ga  je  viseput 
cula  u  njegovoj  mladosti  ,,et  in  lingua  latina  (t.  j.  talijanski)  et  in 
quella  della  vostra  patria  con  grandissimo  favore  de  gli 
ascoltanti  dolcemente  cantare."^  Ali  ove  njegove  poezije  ne  pozna- 
jemo  ;  on  je  valjda  bio  dosljedniji  od  Lucica,  pa  ju  je  posve  zabacio. 
Njegovo  najranije  sacuvano  djelo  ,,Knjige  Ovidijeve  od 
lika  1  j  u  b  e  n  o  g  a",  prijevod  Ovidijeve  pjesme  ,,Remedium  amo- 
ris"  (1528.),  otvoren  je  pjesnikov  protest  protiv  suvremene  erotike  i 
svih  pojava,  sto  ih  je  ona  izazvala  u  zivotu.  Hektorovic  prevodi  ovu 
pjesmu,    ,,videci  nasega   strane  jezika   toli   betezne  i    nalipom   nepo- 


1  Odgovor  Petra  Ektorovica,  vlastelina  hvarskoga,  Nikoli  Naljegko- 
vicu.    Stari  pisci,   VI.   str.  71. 

2  Bervaldi  Lucid  :  Narodne  pjesme  s  otoka  Hvara.  Rukopis  medju  zbor- 
nicima  narodnih  pjesama  u  arhivu  Matice  Hrvatske.  Drugi  Ludidev  zbornik 
narodnih  pjesama  sa  Hvara  nalazi  se  kod  g.  Marina  Sabida  u  Visu,  i  prijepis 
kod  g.  A.  Petravica  u  Murvici  na  Bracu. 

^   Stari   pisci,    VI.   str.    181. 


125 

kojne  Ijubavi  istrovane",  da  odvrati  mladi  svijet  od  poezije,  sto  ju  je 
sam  njegovao  i  ostavio.^ 

Borba  pucana  s  plemstvom  ucini  Hektorovica,  obratno  Lucicu, 
demokratom,  a  sudbonosni  i  teski  dogadjaji,  sto  su  iza  toga  uzastopce 
padali  na  Hvar,  utvrdjivali  su  njegovo  uvjerenje;  i  sto  je  pjesnik  bivao 
stariji,  on  se  sve  dubljom  krscanskom  Ijubavi  privijao  uz  dusu  pro- 
stoga  puka. 

Hektorovic  je  sam  sastavio  nacrt  utvrde  kraj  mora  u  starogradskoj 
drazi,  koju  je  nazvao  Tvrdalj,  da  ovdje  za  provale  Turaka  zakloni 
svoju  glavu  i  zastiti  sugradjane.  Oko  Tvrdlja  bio  je  pjesnik  zaposlen 
malone  citav  svoj  vijek,  a  ucinio  ga  i  za  ugodu  svojim  Ijetovalistem, 
gdje  je  trajao  i  najmirnije  dane  svoga  zivota.  Vec  pocetkom  godine 
1539.  poznato  je  dubrovackom  pjesniku  Mavru  Vetranicu,  da  je  Hek- 
torovic sagradio  „polacu  i  dvor"  Tvrdalj,  zasadio  ,,gizdav  perivoj", 
uredio  ,,golubinjak  i  odrine  gizdave",  ,,tvrdi  most  i  ribnjak","^  pace 
on  mu,  i  sam  prijatelj  prirode,  salje  za  perivoj  Tvrdlja  oleandre  i 
cemprese  dubrovacke.* 

Kad  su  iste  godine  Turci  provalili  na  Hvar  (1539.),  pjesnik  se 
ipak  nije  mogao  odrzati  u  Tvrdlju,  vec  je  morao  uteci  kao  ,,svih  nas 
veci  dil".*  On  pobjeze  na  ladji  sa  svojom  celjadi  i  s  ostarjelom  maj- 
kom,  te  je  za  osamnaest  dana  uz  burn  na  moru  i  predajuci  od  potjere 
turske  pristao  na  obalu  Italije.  Tu  je  ostao  godinu  dana  i  onda  se 
vratio  na  opljackano  ognjiste,  gdje  sve  lezase  rastrkom,  i  on  jedva 
raspoznavase,  sto  je  njegovo,  ne  znajuci,  da  li  ce  ikada  sve  ure- 
diti,  kako  je  bilo,  osobito  kad  pomisljase,  ,,za  plotom  ca  nam  zla  po- 
civa".^  Turci  su  jamacno  i  Tvrdalj  opljackali  i  opustosili,  pa  ga  je 
pjesnik  ponovo  gradio,  utvrdjivao  i  uredjivao,  jer  jos  kao  starac  sam 
spominje,  da  „napravlja"  Tvrdalj  ,,na  pomoc  opcini",  a  sebi  ,,na  za- 
bavu"  (1555.).*  Na  Tvrdlju,  koji  ga  „cudno  opoji",  proboravio  je 
pjesnik  svoje  najljepse  dane  u  idili  prirode,  u  razgovoru  s  knjigama  i 
ucenim  Ijudima  i  u  doticaju  s  prostim  narodom. 


^    Gradja,    I.   str.    3. 

2  M.  ReSetar  :  Ein  Sendschreiben  Vetranic's  an  Hektorovic.  Archiv , 
XXIII.  str.  206.  —  Ova  je  poslanica  Vetranideva  odgovor  na  Hektorovicevu, 
sto  se  izgubila;  datirana  je  3.  aprila  i539- 

^   Stari   pisci,    VI.   str.    35. 

*  Odgovor  Petra  Ektorovica,  vlastelina  hvarskoga,  Nikoli  Naljesko- 
vicu.    Stari   pisci,    VI.   str.    71. 

^   Stari   pisci,  VI.  str.   73. 

6  lb.  VI.  str.  4. 


126 


127 

Hektorovic  se  pazio  s  knjizevnim  radnicima  i  ucenim  Ijudima  ne- 
samo  na  Hvaru  i  u  Spljetu,  vec  izmjenjuje  pjesnicke  poslanice  i  sa 
dubrovackim  pjesnicima  Vetranicem  i  Naljeskovicem.  Hektorovic  ih  je 
i  licno  poznavao.  U  starim  danima  obadje  ga  opet  zelja,  da  ,,jednokrat 
daj  jos"  vidi  Vetranica,  uopce  svoje  ,, stare  prijatelje  i  nove,  navlastito 
nike  nigdar  prvo  ne  vidine".^  Poslije  Uskrsa  god.  1557.  opremio  se 
uistinu  starac  pjesnik  u  pohode  Dubrovniku  i  njegovim  kotarima, 
gdje  je  svuda  prelijepo  docekan  i  primljen.  Pjesnici  dubrovacki  nada- 
rise  ga  pjesmama,  a  on  ih  u  prijepisu  opet  salje  Miksi  Pelegrinovicu, 
u  ovo  doba  ,,kanciliru  zadarskomu",  i  tako  je  on  bio  posrednikom 
mlade  hrvatske  poezije  izmedju  Dubrovnika  i  Zadra,  najjuznije  i 
najsjevernije  tacke  njezina  podrucja. 

Posto  se  pjesnik  vratio  iz  Dubrovnika,  shrva  ga  teska  bolest 
,,guta",  od  koje  se  pridignuo  za  sest  mjeseci,  ali  ona  ga  nije  vise  osta- 
vljala  do  smrti.  Godine  1559.  napisao  je  oporuku.  Bastinicom  svoga 
velikog  imetka  ucinio  je  kcerku  jedinicu  Lukreciju,  tada  vec  udovicu 
Petra  Gazarovica,  kojoj  je  medju  inim  ostavio  svoju  knjiznicu  i  zbirku 
rukopisa.-  Hektorovic  je  ipak  jos  dugo  pozivio.  God.  1568.  izdao  je  u 
Mlecima  knjigu  ,,R  i  b  a  n  j  e  i  ribarsko  prigovaranje  i 
razlicne  stvari  ine  slozene  po  Petretu  Hektoro- 
vicu  Hvaraninu".  Poslije  ,,Ribanja  i  ribarskog  prigovaranja", 
ribarskog  idilskog  epa,  punog  jedrine  i  svjezosti,  sto  ga  je  spjevao 
godine  1555.,  osjeca  vec  pjesnik,  da  ga  je  obrvala  starost  i  da  mu 
ne  prilice  vjecito  mlade  vile.  U  pjesnickoj  poslanici  Vetranicu  god. 
1556.  kaze,  da  je  odlucio  ,,pisni  i  skladanja  pustiti",^  a  jednako 
veli  u  poslanici  Graciozi  Lovrincevoj,  da  za  nj  stara  ,,ni  jur  pisni 
skladati".*  Posto  ga  je  iza  ppvratka  iz  Dubrovnika  pritisla  bolest, 
bivao  je  sve  vecma  potisten.  Pridizuci  se  od  bolesti  salje  Misi  Pelegri- 
novicu u  Zadar  prijepis  ,,Ribanja",  ali  na  poslanicu  Vanettijevu  (1561.) 
odgovara  :    ,,E  gia  gran  tempo  e,   che  la  mia  lira  pende  al   muro".^ 

U  suton  zivota  zadesi  Hektorovica  jos  jedna  golema  nesreca  : 
velika  turska  provala  na  Hvar  god.  1571.  Turci  su  popalili  Novi  grad, 
Vrbosku  i  Stari  grad,  a  pjesnik  se,  sva  je  prilika,  spasao  u  Tvrdlju,  — 
koji  jos  danas  postoji  —  ali  je  slijedece  godine  umr'o  (1572.). 


1  lb.  VI.  str.  53. 
■2   lb.    VI.   str.    VII.  (predgovor). 
3   lb.    VI.    str.    66. 
*    lb.    VI.    str.    58. 
5    lb.    VI.    str.    181. 


128 

Poezija  Hektorovicevih  mladih  dana  nije  sacuvata.  On  pjeva  — 
sto  nam  je  poznato  —  u  muzevnoj  dobi  i  visokoj  starosti,  a  takva  je 
i  njegova  poezija :  zrela,  duboka,  ozbiljna,  ustaljena,  puna  duha  na- 
boznoga  i  moralnih  refleksija,  teznje  za  mirom  i  tisinom.  Najvrednije 
djelo  njegovo  ,,Ribanje"  napisano  je  god.  1555.,  dakle  kad  se  pjesnik 
primicao  vec  sedamdesetoj,  i  tu  se  usredotocise  u  najsavrsenijem 
obliku  sve  znacajke  njegova  duha;  narocito  je  ,,Ribanje"  iskrena 
idila  odmora  zivota  pjesnika  starca,  vedra,  samonikla  i  sposobna  za 
umjetnicki  uzitak  prirodnih  Ijepota  oko  sebe.  To  je  najoriginalnije 
djelo  stare  hrvatske  knjizevnosti  :  ,,Ribanje"  ribarska  je  idila  (ecloga 
pescatoria)  iz  hvarskoga  zivota,  koja  nije  nicim  ovisna  o  talijanskim 
uzorima,  crtajuci  izmir  pjesnika  patricija  s  pucanima  ribarima  iza  teske 
i  krvave  zaboravljene  borbe,  i  to  u  obliku  velike  pjesnicke  poslanice 
Jeronimu  Brtucevicu  ,,za  razgovor". 

Sadrzaj  ,,Ribanja",  sto  traje  tri  dana,  te  je  i  razdijeljeno  u  tri  pje- 
vanja,  jest  ovaj  :  Pjesnik  pise  prijatelju,  da  se  odlucio  ,,minutih  ovih  dan"  pro- 
vesti,  ma  da  se  osjeca  slabim,  tri  dana  morem.  Ostavio  je  svoje  zidove,  maj- 
store,  tezake  i  omiljeli  Tvrdalj,  pa  si  odabrao  za  ribanje  dva  najbolja  hvar- 
ska  ribara  :  ,,dobra  muza"  Paskoja  Debelju,  i  ,,nilada  i  gizdava"  Nikolu 
Zeta,  kojima  je  ,,plav  postelja",  a  ,,uho  blazina".  Paskoj  uzeo  je  i  pomagaca 
svog  sina,  ,,da  buca  na  ribe".  Ploveci  put  Kabla  i  dosavsi  u  Zavalu,  pocese 
loviti  ribu,  ali  su  slabe  srece.  Kad  su  bili  bas  vrh  Kabla,  ulovise  velikog 
zubatca.  Uto  se  poceo  dizati  vjetar  smetajuci  ribolovu,  a  bilo  je  i  vrijeme 
rucati,  pa  krenuse  na  drugi  kraj.  Paskoj  rekao  je  Nikoli  jednu  zagonetku, 
pa  mu  obecao,  ako  odgonene,  pehar  vina,  a  pjesnik  je  dodao  jos  dva  pehara. 
Nikola  doista  odgonene.  Bas  uto  prispjese  u  najljepsu  luku,  gdje  bijase  basca 
Brtucevi^eva  iz  Novoga  grada.  Tu  priredist  ribari  rucak ;  njima  se  pridru- 
zise  Brtucevicevi  tezaci,  i  sve  je  veselo,  samo  je  Nikola  zamisljen  kao  ne- 
vjesta  J  ne  zna,  hoce  1'  reci  ili  ne  ce,  te  sam  sebe  sutnjom  izmori  i  napokon 
ustane  i  zapita  :  a  gdje  su  tri  obecana  pehara  vina,  sto  se  mucio,  da  odgo- 
nene tesku  zagonetku  !  Paskoj  po  zapovijedi  pjesnikovoj  odmah  potrci  na 
ladju  po  vino,  ali  Nikola  ne  primi  tri  pehara,  vec  daje  jedan  Paskoju,  a  jedan 
gospodaru,  da  mu  reknu  zdravicu  ,,podasnicu".  Poslije  toga  Paskoj  opsirno 
raspravlja,  sto  je  cuo  od  solinskih  redovnika  o  —  kozmologijskim  pitanjima 
(na  pr.  odakle  teku  rijeke  i  potoci,  a  ne  presuse  se  i  t.  d.)  te  napokon  odlucuje, 
da  ce  poci  u  Novi  grad  k  starome  Brtucevi<5u,  da  od  njega  sazna  jos  vise  od 
eve  ,,pilozopije".  U  razgovoru  proteklo  je  vrijeme,  te  je  bila  u  toj  basci  i 
jjUzina".  Poslije  kao  od  zabave  vozali  su  se  oni  jos  lukom,  kad  je  sunce  bilo 
ved  nisko.  Tako  su  vidjeli  citavo  mjesto,  te  su  ovdje  vecerali,  prospavali  i 
rano  ustali. 

Ujutru  rano  krenuli  su  iz  luke  prema  Suletu.  Nikola  predlozi,  da  od 
zabave  zapjevaju  svaki  po  jednu  ,,bugars6inu".  Nato  Paskoj  zapjeva  o  Kra- 
Ijevicu  Marku  i  bratu  AndrijaSu,  a  iza  njega  zabugari  Nikola  0  Radosavu 
Siverincu.  Uto  rucase,  a  tada  klikose  ,, jedan  nize  drit6,  drugi  viSe  pojuc" 
narodnu    ,,pisan"  :    ,,I    klije    devojka".    Medjutim    doprijeSe    upravo    na    kraj 


129 

ostrva  Braca,  gdje  se  malone  sastaje  sa  Suletom  Brae.  Ovdje  bi  pripravljen 
objed,  a  Hektorovid  poslije  objeda,  kad  mu  je  riba  ved  kao  dozlogrdila,  po- 
salje  Nikolu  u  mjesto  preko  gore,  da  kupi  sve,  sto  im  treba  za  zivot.  On  se 
doskora  vratio  s  jednim  pastirom,  koji  mu  je  pomogao  nositi  nakupovane 
stvari.Oni  ga  zatopogoste  vinom  i  on  ode  uzbrdo  k  stadu,  a  oni  krenuse  dalje 
prema  Necujmu.  Pjesnik  se  sjeca  i  slavi  Marulida,  koji  je  tamo  dugo  vrijeme 
u  samodi  trajao  svoj  bogoljubni  zivot.  Za  putom  pjesnika  napade  zedja,  ali 
ribari  opaze,  da  nema  gospodareve  buklije  i  pozlacena  pehara,  sto  mu  ga  je 
za  spomen  donio  znanac  iz  Damaska.  Oni  navale  jedan  na  drugoga,  a 
stidjeli  su  se  reci,  da  su  stvari  izgubljene,  valjada  gdje  su  se  rastali  s  pa- 
stirom. Napokon  krenuse  istim  putem  natrag,  a  Paskoj  bez  prekida  grdi  krivca 
Nikolu  i  daje  mu  dobar  nauk,  kako  ,,pomen  kucu  tece",  a  to  je  ucinio  jos 
vise  zato,  da  i  njegov  sin  to  upamti.  Nikola  je  poniknuo,  ne  govori  nista, 
samo  muci  i  uzdise  i  vesla.  Bukliju  i  pehar  doista  nadjose  na  onome  mjestu, 
a  onda  se  vratise  istim  putem,  zabavljajudi  se  mudrim  pitanjima  i  odgovorima 
do  vecera,  kad  stigose  do  Necujma,  gdje  su  vecerali  i  prenocili  drugu  noc. 
Treci  dan  krenuli  su  svi  u  crkvu,  gdje  su  se  pomolili  svaki  po  svome 
obicaju,  a  zatim  razgledahu  perivoj  i  ,,gustirnu",  iz  koje  je  pio  i  Marulid, 
i  dom,  gdje  je  on  nekog  stanovao,  i  druge  znamenitosti  mjesta,  pa  onda  kre- 
nuse dalje  lovedi  ribu.  Ulovili  su  ne  zadugo  ribe  svakojake.  Pristavsi  na 
jednom  boku,  sjedinili  su  zajutrak  s  objedom.  Tu  ih  srete  galija,  sto  je  do- 
lazila  iz  Spljeta,  na  kojoj  bijaSe  gospodar  pjesnikov  znanac,  koji  ga  po- 
zove  k  sebi,  izljubi  se  s  njime,  te  je  prisutnima  pripovijedao  o  Hektorovicevu 
Tvrdlju  i  njegovu  perivoju.  Napokon  su  se  medjusobno  darivali:  on  znanca 
ribama,  a  znanac  njega  limunima,  i  tako  se  rastadoge.  Ribari  napese  jadra, 
zamaknuse  vesla  i  brodedi  zabavljahu  se  pripovijestima  i  moralnim  senten- 
cijama.  U  ovome  razgovoru  njihova  ladja  dodje  do  Kabla.  Tu  su  izmuceni 
ribari  uzinali,  a  pjesnik  je  izasao  i  sio  na  obalu,  pa  razmislja,  kako  su  ti 
ribari  ubogi  i  zlorusni,  a  ipak  ima  u  njima  toliko  prikrivene  mudrosti,  sto 
je  kao  zlato,  koje  pokriva  zemlja,  a  to  mu  potvrdjuju  i  one  pjesme  —  ,,ke 
mi  vele  mile  u  srcu  jos  zvone".  Pjesnik  pohvali  ribare  i  rece,  da  prirede  ra- 
nije  veceru.  Poslije  vecere  razgovarahu  o  svom  trodnevnom  putu  i  o  lovu, 
pa  zahvaljuju  Bogu,  sto  su  se  sretno  povratili  na  svoj  otok  Hvar.  Uto  se  obori 
sunce  i  nasta  noc.  Oni  su  uz  luc  tiho  krenuli  lov  lovedi  dalje  i  dosli  tako 
pred  samu  Zavalu.  Hektorovid  poSao  je  tu  na  pocinak  i  rekao  ribarima,  da 
bugare  i  pjevaju,  a  rano  ujutru  treba  da  su  svi  u  Starome  gradu.  Oni  doista 
rano  uranige,  te  su  prije  ishoda  sunca  doprli  na  Tvrdalj,  gdje  su  podijelili 
medjusobno  na  vecer  ulovljenu  ribu,  i  tako  se  svrsilo  njihovo  trodnevno 
ribarenje. 

Suvremena  je  talijanska  ecloga  pescatoria  didakticiia  pjesma, 
od  koje  se  Hektorovicevo  ,,Ribanje"  potpuno  odvaja,  jer  pjesnik  ne 
poucava  o  ribanju ;  ono  mu  nije  ciljem  vec  sredstvom,  da  uziva 
svjeze  Ijepote  njegove.  A  on  nam  crta  nesamo  Ijepote  Ijetne  plovidbe 
na  moru,  idilu  morskoga  ribarenja  i  cari  izokolnog  otocja,  vec  i  Ijude  : 
dva  ribara  iz  puka,  Paskoja  i  Nikolu,  jednoga  djetica  i  sebe  u  ovoj 
druzini   —  sve  u  istinskoj  slici,   prikazujuci  vas  put  ,,pravom  istinom 

Branko  Vodnlk  :  Povijest  hrvatske  knjiievnosti.  9 


130 

onako,  kakov  je  bio,  ne  ,,priloziv  jednu  ric  najmanju".^  Djetic  Pa- 
skojev  oznacen  je  samo  sa  dva  poteza,  a  ipak  je  i  on  pun  zivota  i  za- 
nimljivosti.  Citava  ova  idila  ozivljena  je  idilskim  dogadjajem,  tro- 
dnevnim  putovanjem  i  ribarenjem,  a  taj  je  dogadjaj  naskroz  prirodan 
i  motiviran  :  on  je  individualna  potreba  pjesnikova,  da  se  iza  pokolja, 
nesreca,  pozara,  kuga,  rata,  straha  i  bolesti  njegova  dusa  odmori  u 
tisini  prirode,  medju  njenim  Ijudima  i  njenim  Ijepotama.  ,,Njegovi 
opisi  odlikuju  se  realizmom,  sasvim  neobicnim  u  XVI.  stoljecu,  nesamo 
za  hrvatsku,  nego  i  za  evropske  knjizevnosti  uopce."^  Pjesnikova 
citava  narav  protiv  suvremene  jake  struje  trazi  realizam,  pa  on  prema 
svome  nagnucu  bira  sujet  i  oblik.  On  ne  pjeva  trubadurske  eroticke 
pjesme,  ne  ce  u  povorku  nasih  petrarkista,  gdje  bi  morao  kititi  ele- 
gancijom  dikcije  same  pjesnicke  fikcije,  vec  je  sadrzaj  citave  njegova 
sacuvane  poezije  —  zivot  njegov.  Od  svih  starih  hrvatskih  pjesnika 
o  zivotu  pisca  iz  djela  njegovih  —  a  ta  su  ponajcesce  jedini  ili  naj- 
vazniji  izvor  za  biografiju  —  saznajemo  najvise  i  najdetaljnije  u 
Hektorovica.  Jedina  pjesnicka  forma,  u  kojoj  su  pjesnici  XVI.  sto- 
lje6a  u  nas  mogli  crtati  i  svoje  dozivljaje,  bila  je  pjesnicka  poslanica, 
a  ona  jest  jedini  oblik,  u  kojem  nam  se  javlja  Hektoroviceva  poezija. 
K  ovoj  veoma  zanimljivoj  znacajci  treba  dodati,  da  je  Hektorovic 
u  svojim  pjesnickim  poslanicama  prosuo  vise  istinskih  dogadjaja  i 
individualnih  crta  svoga  znacaja,  negoli  i  jedan  nas  tadasnji  pjesnik. 
Pa  kad  se  Hektorovic  rijesio,  da  napise  ribarsku  idilu,  upotrijebio 
je  i  ovdje  oblik  pjesnicke  poslanice,  da  isprica  svoje  dozivljaje  od  tri 
dana  na  moru  svome  prijatelju  i  rodjaku  Brtucevicu,  pa  se  taj  oblik 
jasno  istice  na  razlicitim  mjestima  djela,  a  nesamo  na  pocetku  i  na 
docetku.^    Hektorovic   je    preko   obicaja   svoga   vremena  kao   Ijubitelj 


1    Stari    pisci,    VI.    str.    54. 

^  H.  IleTpoBCKiH,  1.  c.  str.  107.  —  Velicina  Hektoroviceva  u  nje- 
govu  umjetnickom  realizmu  dugo  nije  bila  opazena.  T.  Matic  u  radnji  ,,Zora- 
ranic's  Planine  und  Sannazaro's  Arcadia"  upravo  je  isticao  neprirodnost 
u  Hektorovica,  ali  je  V.  Jagic  uz  tu  radnju  u  biljeSci  ispod  crte  napisao  ove 
vazne  rijeci  :  ,,Man  lese  nur  zur  Vergieichung  die  gleichzeitigen  ital.  ecloghe 
pescatorie  mit  ihrem  Liebesinhalt,  um  von  der  Vortrefflichkeit,  von  der  ver- 
haltnissmassig  sehr  grossen  Originalitat  des  ,,Ribanje"  Hektorovic's  einen 
richtigen  Begrif  zu  bekommen.  Meiner  Ueberzeugung  nach  hat  man  die 
Bedeutung  dieser  Dichtung  Hektorovid's  noch  gar  nicht  gewurdigt."  Archiv, 
XIX.  str.  476.  —  Na  ovoj  osnovi  napisao  je  kasnije  N.  Petrovski  pome- 
nutu    lijepu   monografiju    o   pjesniku    ,,Ribanja." 

3  ,,Ribanje"  stihovi  i  — 15.,  165  — 174-,  244 — 262.,  473 — 490.,  1089., 
1667  — 1684. 


131 


Hektorovicev  Tvrdalj  (s  nutarnje  strane). 


istine  prvi  zabiljezio  dvije  narodne  bugarstice,  jednu  zensku  narodnu 
pjesmu  i  jednu  ,,pocasnicu",  i  to  upravo  onako,  kako  ih  je  cuo,  pace 
je  zapisao  i  napjeve.  Tako  se  on  svojim  ,,Ribanjeni"  priblizio  posve 
k  cistoj  prirodi  i  k  prostome  puku,  zaboravivsi  sve  nezgode  i  za- 
tajivsi  krv  svoga  oca  Marina,  predstavnika  aristokracije  protiv 
puckoga  pokreta.  Svestrani  taj  Hektorovicev  realizam,  u  nacelu,  u 
koncepciji  te  umjetnickom  izricaju  i  shvatanju,  u  crtanju  prirode 
i  Ijudi,  izbija  tim  jace  te  ima  to  vecu  osebujnost  i  znacenje,  sto 
je  idila  ovoga  vremena  u  citavoj  evropskoj  knjizevnosti  sasvim  ne- 
prirodna. 

Najljepsa  je  konsekvencija  Hektoroviceva  realizma  njegov  jako 
istaknuti  demokratizam.  Njegova  Ijubav  prema  covjeku,  — 
svakome  i  ,,zlorusnom"  pucaninu,  osnovana  je  na  krscanskom  na- 
celu   Ijubavi     prema    bliznjemu,    a    demokratske     refleksije     njegove 


132 

cesto  su  aluzije  na  krvave  dogadjaje  puckoga  pokreta.^  Hektorovi- 
cevo  je  nacelo  : 

Neprijazni  pusti,   nigdir    ne    zagrubi, 

ni   dilom,   ni   usti,   sa  svakim  se   Ijubi.^ 

Lucie  istice,  da  puk  ,,dil  razbora  ne  ima",^  pa  zato  treba  da  ,,it 
posluh  stoji"*  aristokraciji  kao  obrazovanoj  klasi,  a  Hektorovic  kao« 
da  na  ovo  u  ,,Ribanju"  mudro   odvraca  : 

Ki   je   zlo   obucen   i   prost  sasvima, 

bolji   je   neg   oni,   ki    zakon   pristupa, 
a  razumom    zvoni   svude,   kuda  stupa.* 

Pjesnik  patricij  naziva  ribare  ,,prijateljima"  i  ,,bracom".6  On  ne  rastavlja-. 
patricije  od  pucana  ni  kao  obrazovanu  i  neobrazovanu  klasu,  jer 
mudrost  ne  trazi  samo  u  knjigama,  vec  iznajprije  u  samome  covjeku. 
i  njegovu  zivotu.  On  je  nasao  puno  mudrosti  i  poezije  i  u  pucana^ 
samo  sto  je  to  zlato  pokriveno  crnom  zemljom,  pa  treba  sa  ,,zlorusne"" 
spoljasnosti  pucanina  prcdrijeti  na  dno  duse  njegove.  Ovi  ubogi  Ijudi  r. 

i    vide    se    izvan    u    tisknu    zivinju 

iznutra  budu   stan   cudnomu   uminju.' 

Hektorovid  se  slaze  s  Lucicem,  da  razum  cini  covjeka  covjekom, 
pace  on  upotrebljava  jacu  rijec  :  mudrost,  ali  mudrost  i  naobrazba. 
nijesu  istovetni  pojmovi  u  njega,  jer  mu  se  ubogi  covjek  iz  puka  cinl 
Diogen,  ,,bacva  nezadnjena  kojemu  stan  bise".^  Tendencija,  da  otkrije 
dusevno  blago  dobrocudna  pucanina,  bila  je  u  Hektorovica  tako  jaka,. 
te  ce  jamacno  ona  biti  povodom,  sto  je  upravo  s  te  strane  odvise 
idealizovao  Paskoja  i  Nikolu  :  pjesnik  realista  jedino  je  ovdje  pretjerao 
i  nacinio  svoja  dva  ribara  mudracima,  koji  pace  pominju  Pitagoru, 
a  njihove  misli  iz  kozmogonije,  metafizike,  a  najvise  iz  etike  crpane 
su    iz    djela    Diogena    iz  Laerte,  u  srednjem  vijeku  veoma   poznato^ 


1  Isp.    iz    ,,Ribanja"    stihove    1327—1330. 

Svim    miscanom    tvojim    nastoj    Ijubak    biti, 
i    tujim    i   svojim,   jer    6e    t'    bolje   biti. 

Protiv    tomu    stoji,    kako    Ijuta    zmija, 

ka   se    svih    ne    boji,    smradna    oholija. 

2  ,,Ribanje",    stihovi    1449  — 1450. 

3  Stari    pisci.    VI.   str.    268. 

4  lb.    VI.   str.    262. 

5  ,,Ribanje",   str.    9371  — 1374' 

6  lb.,    stihovi    263.    i     15I4. 
'    lb.,    stihovi    1485  — 1486. 
8    lb.,   stih    1488. 


133 

pisca  grckog,  prevedenog  na  latinski,  te  iz  razlicitih  latinskih  spisa 
IMaruHcevih.  Osobito  su  Hektorovica  ocarali  filozofski  spisi  MaruHcevi, 
te  on  spljetskoga  moralistu  i  pjesnika  u  ,,Ribanju"  zanosno  slavi  kao 
•^remitu  i  mudraca.  Hektorovic  je  kao  mislilac  i  pjesnik  pristao  uz 
crkvenu  reakciju  protiv  paganizma  renesanse.  On  se  kao  skolasticki 
moralista  i  ucenik  Marulicev  posve  odvaja  od  Lucica,  koji  je  vise 
predstavnik  humanizma.  Hektorovic  jest  reakcija  protiv  humanizma, 
pa  zato  on  istice  krscanski  ,,nacin"  svoje  poezije  prema  paganizmu 
tiumanizma  : 

Zaman    je    muze    zvat    i    boge    poganske, 
potrebno    je    iskat    nacine     krstjanske.'- 

Pored  ,,Ribanja"  sacuvato  je  od  Hektorovica  i  nekoliko  pjesnic- 
Icih  poslanica,  pisanih  u  razlicito  doba,  a  neke  su  i  datirane  :  jedna 
Nikoli  Naljeskovicu  (1541.),  jedna  Jeronimu  Brtucevicu  (1552.)  i  Mavru 
"Vetranicu  (1552.).  Dvije  poslanice,  bolje  reci  posvete,  Misi  Pelegri- 
riovicu,  prva  god.  1528.,  druga  god.  1557.,  pisane  su  prozom.^  Kako 
je  Hektoroviceva  sveza  sa  suvremenim  hrvatskim  pjesnicima  bila 
"veoma  zivahna  i  razgranjena,  nema  sumnje,  da  je  poslanica  bilo  daleko 
-vise,  ali  bas  ova  vrsta  rada  lako  je  u  rukopisima  iscezavala.  Za  neko- 
like  i  znamo,  da  su  se  izgubile.  I  u  poslanicama  njegovim  vlada  isti 
-duh,  pace  moralizovanje  izbija  gotovo  jos  jace.  I  uzori  su  mu  jednaki. 
JJ  poslanici  Naljeskovicu  odusevljava  se  za  skolasticku  filozofiju  Boe- 
ciusa,  a  u  poslanici  Vetranicu  gov  on  o  starosti  po  Marulicevu  ,,Evan- 
gelistariumu". 

Hektorovica  ucinili  su  dogadjaji  u  njegovu  zivotu,  a  ne  odgoja, 
"krscaninom  Maruliceve  etike,  pristalicom  crkvene  reakcije,  a  iz  toga 
prema  njegovim  dusevnim  nagnucima  i  daljim  zivotnim  prilikama 
sasvim  logicno  izbijaju  znacajke  sadrzajne  strane  njegova  knji- 
zevnoga  rada :  protest  protiv  paganizma  suvremene  poezije,  odbi- 
janje  tadasnje  erotike,  pa  skolasticko  moralizovanje  pod  utjecajem 
sredovjecnog  mislioca  Severina  Boeciusa,  nasega  Marka  Marulica, 
pa  Diogena  iz  Laerte,  kojega  je  prisvojila  sredovjecna  skolastika  ; 
tiapokon  pustanje  onih  oznaka  aristokratizma,  sto  ih  mnogo  istice 
Lucie,  pa  demokratizam  s  izjednacenjem  klasa  na  osnovi  krscanske 
Ijubavi  prema  bliznjemu. 

Hektorovic  pridruzio  se  eremiti  iz  Necujma,  pa  kao  mislilac  ne 
stupa  uporedo  s  naprednim  duhom  i  s  novim  teznjama,  jer  njegova 


1  Stari    pisci,    VI.    str.    74. 

2  Gradja,    I.   str.    2 — 3.   i    Stari  pisci,    VI.  str.    53 — 55. 


134 

dusevna  potreba  nije  borba,  vec  samo  mir,  ali  zato  je  svojim  demo- 
kratizmom  u  drustvenom  pogledu,  a  osobito  svojim  realizmom  kao 
umjetnik  daleko  pretekao  nastojanja  svoga  vremena  :  za  puna  tri 
stoljeca. 


8.    Petar  Zoranic. 

ako  se  renesansna  knjizevnost  razvijala  s  juga  na  sjever^ 
bila  je  najjaca  na  svome  glavnome  vrelu,  u  Dubrovniku, 
a  sto  dalje  na  sjever  Dalmacije,  sve  slabija.  U  sjeverno  j 
Dalmaciji,  iz  pitomoga  Nina,  javio  se  u  prvoj  polovici 
XVI.  stoljeca  samo  jedan  hrvatski  pjesnik,  Petar  Zoranic,  i 
kakogod  se  u  njegovu  radu  ogleda  odlucan  utjecaj  knjizevnosti  ta- 
lijanske,  ipak  je  i  on  u  dodiru  i  sa  suvremenom  hrvatskom  poe- 
zijom  i  u  njezinu  domacem  razvitku  zaprema  vazno  mjesto. 

Petar  Zoranic,  kako  sam  kaze,  potjece  iz  stare  plemicske  po- 
rodice  Tetacica.  Zoran,  ,,moga  dida  did",  kako  veli  pjesnik,  ne  mo~ 
gavsi  podnositi  u  zagorskim  krajevima  ,,nesredan  i  naporit  red  hr- 
vatske  krbavske  gospode"  i  njihovu  nepravednost,  ,,bizeci  u  primorja 
stanovat  ide",^  i  tako  se  kasnije  koljeno  Zoranica  udomilo  u  ubavu 
primorskom  Ninu,  nekadasnjoj  prijestolnici  hrvatskih  kraljeva.  Prema 
Zoranicevu  kazivanju  grad  Tetacica  bio  je  negdje  ispod  Velebita.^ 
Jedna  listina  iz  god.  1248.  doista  odredjuje  posjed  Tetacica  u  Lici 
ovako:  zemlje  Mogorovica,  polje  Visoka  Gorica,  do  brda  Pecnika, 
Morska  Gora  i  potocic  Dragobil.^  Kako  su  knezovi  Kurjakovici,  iz 
starinskoga  hrvatskog  plemena  Gusica,  postali  od  god.  1298.  gospo- 
darima  Krbave  i  susjednih  zupa,  nadjacavsi  druga  plemena,. 
pa  su  ovdje  vladali  sve  do  pada  Like  i  Krbave  pod  tursku  vlast 
(1526.),  lako  je  moguce,  da  Kurjakovicima  podlegose  i  Tetacici,^ 
pa  jedan  od  njih  odbjeze  u  primorje. 

U  drugoj  polovini  XIV.  stoljeca  uistinu  se  preselio  pjesnikova 
,,dida  did"  Zoran  iz  Like  u  primorje,  i  to  u  grad  Ljubu,  izmedju. 
Razanca  i  Nina,  a  njegovo  potomstvo  ode  u  Pag.  Pjesnikov  djed^ 
Petrica  Zoranic,  udomio  se  vec  u  Ninu.  Kad  su  zadnjih  godina  XV. 
stoljeca  zapocele  navale  turske  na  Nin  i  citavu  okolinu  zadarsku, 
sve  se  povlacilo  u  utvrdjeni  Zadar,  sijelo  mletacke  vlasti  u  Dalmaciji^ 


1  Stari    pisci,     XVI.   str.   28. 

2  lb.    XVI.     str.     69. 

^   Vj.     Klaic  :     Hrvatska    plemena     od     XII.     do    XVI.    stoljeca.    Zagreb^ 
i«97.,    na   str.    50. 


135 

pa  je  s  ovih  povoda  uto  jamacno  i  porodica  Zoranica  dosla  u  Zadar, 
gdje  se  god.    1508.   od   oca    Ivana   rodio   nas    pjesnik  Petar  Zoranic> 

Petar  Zoranic  bio  je  svjetovnjak;  cini  se,  da  je  u  Ninu  vrsio 
cast  suca  i  obavljao  vojnicke  sluzbe.  Kad  su  se  turske  navale  smi- 
rile,  on  boravi  u  Ninu,  na  svojoj  djedovini,  pa  rado  istice,  da  je  pod- 
rijetlom  Ninjanin.  Poznavao  je  latinsku,  talijansku  i  grcku  knjizev- 
nost.  Prva  su  mu  mladenacka  pjesnicka  djela  ,,Ljubveni  lov" 
i  .,,V  i  1  e  n  i  c  a",2  sto  su  na  zalost  propala.  Pjesnik  sam  kaze,  da 
im  je  bio  povod  ,,ljubvenih  zlatopernih  strili  udorac  i  mladosti  na- 
porstvo",^  dakle  im  je  sadrzaj  bila  trubadurska  Ijubav,  ali  ipak  to 
nijesu  bili  zbornici  pjesama,  vec  samostalna  djela,  cini  se,  pastirske 
vrste,    a    zacijelo   u   stihovima.* 

Zoranic  bio  je  mladji  od  Hektorovica;  njega  su  u  mladjim  go- 
dinama  zatekla  hrvatska  i  latinska  djela  Maruliceva  i  struja  nase 
crkvene  renesanse,  pa  je  vrlo  mlad  uvidio  ,,beteg  Ijubveni",  i  tako 
je  vec  god.  1536.,  kad  mu  je  bilo  dvadeset  i  osam  godina,  ,,iscuci 
za  beteg  Ijubveni  uliciti",  napisao  ,,Planine"  (Mleci,  1569.),  pa- 
stirski  roman  u  stihovima  i  prozi,  ugledavajuci  se  u  cuvenu  ,,A  r- 
c  a  d  i  u"  (1502.)  Jacopa  Sannazara  (1458 — 1530.),  naj- 
odlicnijega    predstavnika    napuljske     pjesnicke     skole. 

Sadrzaj:  Pastir  Zoran,  zivuci  ,,sedam  lit  u  Ijubavi",  tuzan  i  jadovan, 
ostavlja  svoj  kraj,  ubavi  Nin,  i  krece  u  planine,  da  nadje  bilja,  ,,lik  be- 
tegu"  svoje  Ijubavi.  Zamisljen  dodje  do  vrulja  Vodice,  sto  ga  cuva  vila  Zo- 
rica.  Odavle  ga  ,,deklica"  Milost  na  zlatnoj  jabuci  preveze  preko  mora  u 
Podgorje  i  prati  ga  u  gore  do  Vrazjih  vrata.  Tu  mu  dade  ,,kami  bil  i 
cist"  ;  kroza  nj   on  gleda  propast  paklenu,  a  onda  sam  krece  dalje   u    planine. 

Zoran  provede  d  r  u  g  i  dan  u  druzbi  pastira,  koji  pjevaju  redom  Iju- 
bavne  pjesme  svojim  ,,deklicama".  Na  njihov  poziv  i  on  pjeva  pjesmu,  sla- 
veci  svoju  Jagu.  Starac  Sidmoj,  saznavsi  uzrok  njegova  puta  u  planine,  obe- 
caje  mu,  da  ce  ga  poslati  jednoj  Vilenici,  koja  bi  ga  izlijecila.  U  ovoj  druzbi 
provede  Zoran  i  t  r  e  c  i  dan  svoga  putovanja,  ali  sad  se  ne  pjeva,  vec  pa- 
stiri  pricaju  razlicite  ,,pripovisti",  prijetvore,  kojima  je  povod  nesretna  Iju- 
bav, i  njima  se  tumaci  postanje  voda,  izvora,  gora  i  gradova  u  njihovu  kraju. 
Zoran   se   ni     c  e  t  v  r  t  i     dan   ne   otrze  od  ove  druzbe,   i  slusa  pjesme  pastira, 


^  P.  Karlic  :  Je  li  Petar  Zoranic  bio  redovnik  ili  svjetovnjak?  Nast. 
Vjesnik,    XXI.   str.    802  —  804. 

2  Stari     pisci,     XVI.     str.     86. 

3  lb.,     XVI.     str.     86. 

*  Spominjuci  Zoranic  ,,Vilenicu"  i  ,,Ljubveni  lov",  dodaje  u  margi- 
nalnoj  biljesci  :  ,,Prve  nase  slog  e",  a  rijec  ,,sloga"  znaci  u  Zoranica 
pjesma,  na  pr.  za  akrostih  u  svojoj  pjesmi  Jagi  kaze  :  ,,ja  tako  i  moju 
Ijupcicu  .  .  .  u  prvom  i  najzadnjem  pocetku  s  1  o  g  e  rekoh  pojuci".  Stari 
pisci,    XVI.   str.    23. 


136 

ali  sad  se  ne  pjeva  i  ne  prica  o  nesretnoj  Ijubavi  ;  pjevaci  ne  pjevaju  pojedince, 
svaki  svoju  pjesmu,  ve6  se  pjeva  ,,na  promin"  :  dva  pastira  istu  pjesmu,  strofu 
po  strofu  naizmjence,  sad  jedan,  a  sad  drugi,  odgovarajuci  jedan  drugome. 
Predir.et  je  ovih  pjesama  :  sto  je  Ijubav,  Ijepota  Ljubice  i  Ruzice,  —  dva  pa- 
stira slave  naizmjence  Ijepotu  svaki  svoje  ,,deklice"  —  zadavanje  zagone- 
taka  i  mod  Ijubavi.  Poslije  svake  pjesme  katunar  Medar  daje  obadvjema  p?.- 
stirima  ,,mito  od  petja",  darove,  i  to  :  dvije  zlice  i  jedan  ,,kutli6",  gusle  i 
,,citaru  slatkozvucnu",  luk  i  teslicu,  vijenac  ,,plavolisne  masline"  i  ,,slatko- 
mirisne  i  udilj  zelene  mrtosnice".  Ovaj  se  zadnji  dan  pastirskih  zabava  - — 
kao  posljednji  dio  u  trubadurskim  zbornicima  —  svrsava  pjesmom  pastira 
Svitka  i  Rajka,  sto  upiruci  oci  u  nebo  pjevaju  ,,na  promin"  pjesmu,  kojoj 
su    motivi    psalmi    i    poslovice    moralna   sadrzaja. 

Sidmoj  p  e  t  i  dan  s  jutra  pokaze  Zoranu  put  k  Vilenici,  koji  vodi  prema 
istoku,  ostavljajuci  Velebit  nadesno.  Tako  on  dodje  planinom  do  nekoliko 
pastira,  koji  su  zajedno  pasli  svoje  maleno  stadasce.  Oni  se  Zoranu  jadaju, 
da  dolaze  copori  vukova  iz  istocnih  strana,  —  misle  se  Turci  —  razdiruci 
njih  i  njihovo  stado  •  mnogi  izgibose,  drugi  pobjegose  ,,u  tuja  vladanja", 
a  i  oni  bi  od  nevolje  pobjegli,  ali  ih  ,,slatkost  bascine  uzdrzi",  pa  eto  cekaju, 
,,kako  ovca,  drugu  zaklanu  gledajuci,  svoj  kolj".  Dva  pastira  pjevaju  ,,na 
promin"  domoljubnu  pjesmu,  tuznu  i  jadovnu  (,,milujuc  bascinu").  Do- 
sav§i  iza  toga  Zoran  na  rasputicu,  pa  ne  znajuci,  kuda  bi  krenuo,  javi  mu 
se  Svijest  i  ona  ga  navede  k  Vilenici  na  gori  Dinari,  koja  ga  caranjem  izli- 
jeci  od  Ijubavi  i  oslobodi  mu  srce.  Tu  je  pjesnik  usnuo,  pa  mu  se  u  snu  pri- 
kaze  ,,perivoj  od  Slave",  krasan  kao  zemaljski  raj,  gdje  boravi  vila  Latinka, 
Grkinja,  Kaldejka  i  Hrvatica,  i  dok  su  one  tri  bogate,  vila  Hrvatica  je  uboga 
i  blagodaredi  Zoranu  za  njegova  djela,  ma  i  bila  vode  nezrelo,  gnjevna  jada 
se    i    prekorava    Hrvate    s    nehaja    za    jezik    narodni. 

Vilenica  pokaze  Zoranu,  s  e  s  t  i  dan  njegova  tumaranja,  put  niz  goru 
prema  jugu,  kud  ce  se  vratiti  ,,na  domace  ba§(5ine".  Na  gorskom  izvoru 
Krke  nadje  jednu  vilu  ,,s  malahnom  plavcom".  Ta  je  vila  Krka,  kci  Vilenice 
Dinare,  gospodarica  rijeke  Krke.  S  njome  plovi  u  poznane  krajeve,  prolazi 
sela  i  kastela,  te  vidi  gradove  Knin,  Skradin  i  Sibenik.  Na  uscu  Krke  u  more 
vila  iscezne,  ali  pripliva  na  zlatnoj  jabuci  po  moru  vila  Milost,  koja  ga  od- 
vela  ,,van  basdine",  da  ga  sada  opet  morem  preveze  ,,na  basdinska  stanja". 
Milost  ga  iskrca  kraj  Zatona,  odakle  je  krenuo  u  Nin,  kamo  se  vratio  upravo 
na  dan  godisnjice  smrti  Jurja  Divnida  (umr'o  g.  1530.),  biskupa  ninskog,  koji 
je  pokopan  u  ninskoj  katedrali.  Zoran  se  poklonio  na  grobu  njegovu  i  ,,u 
duhu  uznit"  vidi  viziju  :  alegoriju  nistetnosti  svijeta  ;  a  onda  se  otvori  nebo 
prikaze  mu  se  Istina  sa  sv.  Jeronimom  i  Divnidem,  i  pastir  Divnid  ga  upuduje, 
kojim  pravcem  da  krene  njegova  poezija  •  neka  ostavi  svjetovnu  Ijubav,  pa 
prione  uz  vjecnu  Istinu,  jer  de  inace  biti  medju  onima,  koji  uvijek  uce,  a 
nigda  ne  dolaze  do  istine.  —  S  e  d  m  i  dan  od  pocetka  svoga  puta  pjesnik 
pocinu    ,,u   ba§dini". 

Zoranic  je  datirao  ,,Planine"  u  Ninu  20.  ,,zrilovoca  miseca"  god. 
1536.,  i  to  u  posveti  djela  Matiji  de  Mattheis,  ninskom  kanoniku,  svome 
ucitelju,  a  na  kraju   knjige  stoji :    ,,Majus  incepit,   September    perfecit 


137 

istorice  et  alegorice.  MDXXXVI."  Pjesnik  je  dakle  ,,Planine"  poceo 
pisati  u  maju,  a  svrsio  ih  u  septembru,  ali  to  ima  pored  zbiljskog  i 
alegorijsko  znacenje  :  povod  je  ovome  djelu  mladenacka  Ijubav,  koje 
se  pjesnik  oslobadja  u  zreloj  dobi  svoga  zivota.  ,,Planine"  jesu  uopce 
od  pocetka  do  kraja  alegorija,  kojoj  je  glavni  motiv  pjesnikovo  puto- 
vanje  po  arkadijskim  krajevima,  da  se  rijesi  ,,betega  Ijubvenoga",  a 
kroz  iluzije  pozemskoga  zivota  vodi  pastira  Zorana  Milost  i  Svijest, 
dok  se  on  oslobodi  svjetovne  Ijubavi  i  u  viziji  ugleda  vjecnu  Istinu. 
Ljubav,  o  kojoj  se  u  ,,Planinama"  radi,  jest  petrarkisticka,  pa  se 
u  njoj  i  tu,  kao  u  prva  dva  dubrovacka  trubadura,  odrazuje  shvacanje 
svjetovno  i  alegorijsko-duhovno.  Biskup  Divnic  na  kraju  ,,Planina" 
prekorava  u  viziji  pjesnika  :  „Zac  jedan  kip  (mogu  rec)  smrdeciv 
zencice  jedne  s  tolikimi  hitrijami,  mestrijom  i  nacinom  siloval  si  ss 
naresiti  i  proslaviti  ?"  A  pastir  Zoran  odvraca  :  ,,ne  putovah  na  pla- 
nine,  ne  pisah,  ne  peh  za  zencice  jedne  svitovne  ljubav 
i  budi  da  se  svitovnim  lako  vidi,  i  u  jisto  ne  slidim  Ijubeci  Martu  al' 
Liju,  da  Rakel  i  Mariju,  i  ne  resim  k  i  p  Ijubovce  moje  .  .  .  d  a  d  u  h  o  v- 
ne  kriposti  slavim  i  poklanjam."^  Zoraniceva  je  dakle  odbrana, 
da  je  erotika  njegova  alegorijska  ;  ,,vila"  ili  ,,deklica"  njegova  samo 
je  fiktivno  bice,  i  on  ne  slavi  njezin  lik,  nego  kreposti ;  ona  nije  raspu- 
stenica  Marta  ili  Lija,  vec  Rakel  i  Marija  ;  ova  fikcija  ima  dakle  du- 
hovno  znacenje.  Ali  Divnic  na  tu  odbranu  odgovara  :  ,,Nastoj  jinako, 
pisuc  i  pojuc  plati,  ca  dosad  mogu  rec  bludeci  pisal  jesi",  i  napokon 
Zoranic  obecaje  :  ,,jinake  pisni  peti  hocu  i  od  Ijubavi  jine".^  U  prvim 
dakle  mladenackim  djelima  Zoranicevim  vidimo  svjetovnu  erotiku  ; 
u  ,,Planinama"  tumaci  on  svoju  erotiku  duhovno-alegorijski,  u  smislu 
poezije  Gjora  Drzica,  dok  na  kraju  djela  poput  Marulica  uvidja,  da 
je  i  to  ,,hin",  tastina  i  nistavilo,  pa  sam  istice,  da  ce  u  buduce  poci  drugim 
pravcem,  naboznim  i  rodoljubnim,  jednom  rijeci  stopama  pjesnika 
„Judite". 

U  ideji  ,,Planina"  odrazava  se  borba  i  prijelom  u  pravcu  njegove 
poezije.  U  pjesmama  i  pricama  pastira  nastavlja  on  mladenacku  svoju 
erotiku,  a  tendencija  ,,Planina"  vodi  ga  vec  putovima  namjeravanog 
buduceg  rada,  unoseci  u  njegovo  djelo  izrazitu  crtu  domoljublja,  koja 
bijase  i  povod  stvaranju  ,,Planina".  Ona  je  potakla  pjesnika  nesamo 
da  pise  ,,Planine",  vec  i  na  njihovu  ideju,  da  prikaze  svoje  oslobo- 
djenje  od  Ijubavi  i  da  skrene  svoj  rad  no  vim  pravcem.  Zoranic  — 
kako  u  posveti  kaze  —  Ijubavlju  ,,jadosno  izranjen"    susreo   je   vilu, 

1  Stari   pisci,    XVI.   str.   94. 

2  lb.    XVI.   str.   95. 


138 

,,ka  po  obicaju  hrvatskom  gizdavo  da  li  pocteno  naresena  bise",  i 
ona  ga  prekori,  sto  beskorisno  mislju  tumara  i  ne  vidi,  da  po  grckoj 
zemlji  nema  gore,  ni  vrha,  ni  rijeke,  ni  izvora,  ni  duba,  koji  nije 
opjevan,  a  nase  zemlje  ,,vele  vece  gizdave  i  prudne,  prez  hvale  i 
casti  krozi  nepomnju  vasu  zagluhle  stoje".  To  je  potaklo  pjesnika, 
te  je  ,,p  o  d  k  o  p  r  i  n  o  m  lik  iscuci  za  beteg  Ijubveni  uliciti"^  krenuo 
u  planine.  Put  i  oslobodjenje  od  Ijubavi  dakle  samo  je  koprena,  a 
glavno  je  pjesniku,  da  na  ovome  putu  proslavi  nase  krajeve.  I  do- 
ista,  Zoranic  je  opjevao  razlicita  mjesta,  kud  je  prolazio,  gradove, 
rijeke,  izvore  i  gore  i  cvijece,  kud  je  tumarao,  i  to  prijetvorima, 
kojima  je  povod  nesretna  Ijubav,  tumaceci  tako  njihova  postanja. 
Pjesnik  se  tu  povodio  za  Ovidijevim  ,,Metamorfozama"  i  za  takvim 
pjesmama  u  talijanskoj  knjizevnosti,  pace  on  dovodi  postanje  nasih 
mjesta  veoma  rado  u  vezu  sa  staroklasickom  mitologijom.  Dinara  mu 
je  u  goru  pretvorena  Dejanira,  kci  Enejina  i  mitska  Ijuba  Heraklova  ; 
Velebit  je  pretvoren  u  goru  sin  Atlantov,  koji  je  dosao  ovamo,  da 
vidi  prekrasnu  Zoricu,  pjesnikovu  roditeljicu.  Klasicno  obrazovan  pje- 
snik drzao  je,  da  ce  najljepse  proslaviti  ove  krajeve,  ako  im  postanje 
dovede  u  vezu  sa  klasickim  svijetom,  ali  pored  toga  u  tim  prije- 
tvorima cuje  se  gdjegdje  i  zvuk  srebrne    zice   narodnih    prica  i  bajka. 

Zoraniceva  rodoljubna  tendencija  jos  je  jaca,  gdje  je  govor  o 
sadasnjosti,  pa  i  u  tvrdom  obliku  alegorije  ona  je  izrazita  i  iskrena. 
Pjesnik  je  stvorio  dva  pastirska  izricaja  za  pojmove  :  domovina  i 
domoljub,  i  to  ,,bascina"  i  ,,bascinac".  Ni  jedan  nas  pjesnik  XVI.  stoljeca 
nije  s  toliko  topline  i  osjecaja  crtao  teske  prilike  hrvatskog  naroda 
pod  udarom  turskim,  kao  Zoranic  u  pjesmi  ,,od  rasute  bascine",  sto 
je  ,,milujuc  bascinu"  pjevaju  ,,na  promin"  pastiri  Slavgor  i  Dvorko,  pa 
u  pjesmi  pastira  Marula,  —  pjesnik  ju  je  sastavio  pod  utjecajem  Maru- 
liceve  pjesme  ,,Molitva  suprotiva  Turkom"  —  a  pjeva  je  pastir  Dvorko. 

U  poglavlju  ,,Perivoj  od  Slave"  Zoranic  govori  rodoljubivije  od 
ikojega  pisca  u  staroj  dubrovacko-dalmatinskoj  knjizi  o  ,,nehaju 
jezika  hrvatskoga".  Vila  Hrvatica  pjesniku  veli  :  ,,Znam,  da  Hrvat 
mojih  ne  jedan  ali  dva,  da  mnozi  mudri  i  nauceni  jesu,  ki  sebe  i  jazik 
svoj  zadovoljno  pohvaliti,  proslaviti  i  naresiti  umili  bi  ;  da  vidi  mi  se, 
da  se  manom,  pace  li  sobom  sramuju  i  stide,  i  prem  ako  ki  poje  ali  pise, 
u  jini  tuj  jazik  pise  i  poje  ;  da  jino  ni,  znaj,  neg  nepomnja  od  kri- 
posti.  Tako  pak  malovridnost  u  narav  se  stvori,  i  jedan  drugoga  gleda- 
judi  svi  praznuju  i  tascine".- ,, Planine"  su  uopce  u  citavoj  dubrovacko- 

1    lb.    XVI.    str.    3. 
-    lb.     XVI.    str.     87. 


139 

dalmatinskoj  staroj  knjizevnosti  najhrvatskije  i  najrodoljubivije  djelo, 
pa  ga  je  pjesnik  posvetio  svome  ucitelju  Matiji  de  Mattheis,  znajuci, 
da  je  on  ,,dobar  bascinac  i  Hrvatin  poctovan".  Pored  ovoga  momenta 
imadu  ,,Planine"  osobito  mjesto  u  hrvatskoj  knjizevnosti,  jer  po  njima 
je   Zoranic  najstariji  nas   pripovjedac. 

Za  ,,Planine",  prvi  hrvatski  roman,  izradjen  od  najvece  cesti  u 
dramatskom  obliku,  u  dijalozima,  nije  Zoranic  u  hrvatskoj  suvremenoj 
poeziji  imao  neposrednih  poticaja,  pa  i  sam  kaze,  da  je  posao  ,,po 
stazi  netlaceni".!  Djela  ove  ruke  nije  u  nas  jos  bilo.  Pjesnik  narocito 
ovdje  istice  i  neizradjenost  jezika,  ali  se  tjesi,  da  priprost  govor  pro- 
dire  do  srca,  a  ugladjen  nasladjuje  usi.  Njegov  se  jezik  zbilja  znatno 
odvaja  od  ostalih  pjesnika,  a  najsrodniji  je,  osobito  u  stihovima,  jeziku 
Marulicevu.  Zoranic  je  djela  njegova  svakako  poznavao  :  svjedok  je 
tome  pjesma  Marula  pastira,  duh  i  pravac,  sto  izbija  iz  ,,Planina", 
i  napokon  pjesnicka  dikcija.  Znacajno  je,  sto  Zoranic  upotrebljava 
ponajvise  strofe  od  cetiri  dvanaesterca  sa  rimama,  sto  se  s  kraja  stiha 
prenose  i  u  sredinu,  kao  u  ,,Juditi",  a  u  zadnjoj  strofi  dolazi  i  za- 
kljucni  peti  stih,  kojim  se  svrsava  zadnja  strofa  u  svakom  pjevanju 
,,Judite"  ;  napokon  poput  Maruliceva  ovoga  djela  i  izdanje  ,,Planina" 
imade  mnogo  marginalnih  biljezaka.  Pored  Marulica  Zoranic  je  sva- 
kako poznavao  pucku  trubadursku  poeziju  nasih  ,,zacinjavaca", 
koji  su  pjevali  bez  knjizevne  tendencije,  a  moguce  je,  da  se  i  u  imenu 
kojeg  drugog  pastira  osim  Marula  u  ,,Planinama"  krije  suvremeni 
kakav  pjesnik,   sto  nam  nije  ni    po   imenu   poznat." 

Zoranicev  je  izgled  bila  Sannazarova  ,, Arcadia"  (1502.),  pastirski 
roman  u  dvanaest  poglavlja  u  prozi,  iza  koje  u  svakom  poglavlju  do- 
lazi jedna  ekloga.  ,, Arcadia"  imala  je  nasljedovaca  u  francuskoj, 
spanjolskoj  i  portugalskoj  knjizevnosti,  a  medju  prvima  je  nas  pjesnik. 
Utjecaj  Sannazara  na  ,,Planine"  ipak  se  ne  smije  precjenjivati.  Oba 
pjesnika  u  obliku  pastirskoga  romana,  u  kom  se  izmjenjuje  proza  i 
stihovi,  crtaju  sebe  kao  glavno  lice  i  svoju  Ijubav,  ali  dok  Sannazaro 


1  lb.    XVI.    str.    4. 

2  Vracajuci  se  pastir  Zoran  u  plavci  vile  Krke,  ugleda  stari  i  nekoc 
slavni  Skradin,  ,,koji  ja  ugledav  jadosno  uzdahnuvsi  kako  nigda  Maris 
pastir  rekoh  :  Aj  dezeljo  nasa  vele  nevoljnoga  Skradina  bliza  susedo  !"  U 
marginalnoj  biljesci  nalaze  se  izvorne  rijeci  pastira  Merisa  :  ,,Enona,  veh 
nimi.um  miserae  vicina  Scradonae".  Stari  pisci,  XVI.  str.  88.  — •  Meris  bit  ce 
svakako  humanisticko  ime  jednoga  naseg  pjesnika  latiniste  u  ovo  doba. 
Skradin  pao  je  u  turske  ruke  vec  god.  1522.,  i  tu  bijase  usredotocena  turska 
sila,  pa  i  ako  je  Nin  daleko  od  njega,  u  ovim  prilikama  bio  je  preblizu,  iz- 
vrgnut  cestim   turskim   navalama. 


140 

luta  medju  pastirima  po  Arkadiji,  da  se  utjesi,  jer  mu  djevojka  ne 
odvraca  Ijubavi,  i  na  kraju  oplakuje  njenu  stnrt,  o  kojoj  mu  dopadose 
glasovi,  Zoraniceve  ,,Planine"  jesu  alegorija  u  smislu  Dantea  i  njego- 
vih  nastavljaca,  gdje  pjesnik  trazi  Istinu  i  oslobodjenje  od  svjetovne 
Ijubavi.  I  kompozicijom  te  pjesnickim  oblikom  ,,Planine"  se  mnogo 
razlikuju  od  ,,Arcadije":  one  imadu  dvadeset  i  cetiri  poglavlja  ;  proza 
i  stihovi  izmjenjuju  se  posve  slobodno,  a  velikim  obiljem  prica  i  pjesa- 
ma  pastirskih  pjesnik  je  pojedinostima  zamracio  jasnocu  glavne  ideje. 
Pa  ipak  u  ,,Planinama"  svu  ovu  sarolikost,  prodahnutu  s  kraja  na  kraj 
iskrenim  rodoljubnim  osjedajem,  i  jedan  spoljasnji  momenat  veze  u  od- 
redjenu  i  preglednu  cjelinu  :  kako  je  Ijubav  pastira  Zorana  trajala  se- 
dam  godina,  —  to  je  stajaci  broj  u  trubadurskoj  poeziji  —  tako  njegov 
put  za  oslobodjenje  traje  sedam  dana,  i  to  jedan  dan  u  planine,  cetiri 
dana  boravi  pjesnik  medju  pastirima  u  planinama,  jedan  se  dan  vraca 
iz  planina,  a  sedmi  dan  otpocinu  na  svom  domu. 

,, Planine"  kao  alegorijsko  djelo  nastalo  je  i  pod  utjecajerii 
,,Bozanstvene  Komedije".  Zoranic  se  za  Danteom  poveo  i  u  nekim 
pojedinostima,  a  sve  to  upravo  na  pocetku  svoga  putovanja.  Zoranic 
poput  Dantea  pocinje  svoje  alegorijsko  putovanje  oznacujuci  umah 
na  pocetku  dob  svoga  zivota.  Na  Dantea,  kad  se  uputio  uz  brdo,  oba- 
raju  se  zivotinje,  pantera,  lav  i  vucica,  kao  simboli  grijeha  putenosti, 
oholosti  i  sebicnosti;  on  se  prepane,  ali  uto  javi  mu  se  Vergilije,  te  ga 
kao  vodic  povede  drugim  putem  preko  brda.  Jednako,  kad  se  pastir 
Zoran  uputio  kamenom  stazom  uz  goru,  navali  na  nj  grdosija  od 
sedam  glava  (lava,  medvjeda,  ,,gafrana",  bludne  zene,  zmije,  zabe 
i  vuka),  —  simboli  sedam  smrtnih  grijeha  —  i  pjesnik  ne  moze 
ovim  prijekim  putem,  vec  ga  Milost  provede  preko  gore  drugim 
pravcem  ;  pa  kako  je  ovuda  Vsrgilije  vodio  Dantea  u  pakao,  tako 
je  Milost  Zoranica  dovela  na  Vrazja  vrata,  odakle  gleda  kroz  ca- 
robni  kamen  u  propast  paklenu,  koja  podsjeca  na  oblik  Danteova 
pakla  u  ,,Bozanstvenoj    Komediji". 

Kako  su  ,, Planine"  u  svemu  veoma  krcate  i  sarolike,  tako  i  utje- 
cajima.  Pored  Dantea,  Sannazara  i  Ovidija  —  pjesnik  citira  iz  klasicke 
knjizevnosti  Platona  i  Vergilija  —  utjecao  je  na  nj  Boccaccio, 
i  to  svojom  lijepom  idilom  ,,I1  ninfale  fiesolano"  i  prvim 
pastirskim  romanom  u  prozi  i  stihovima  u  talijanskoj  knjizevnosti 
,,A  met  o",  a  uza  nj  Petrarca.  Poezija  Zoraniceva  uopce  ide  u 
trubadursku  petrarkisticku  liriku.  Petrarku  on  nekoliko  puta  u  margi- 
nalnim  biljeskama  izrijekom  spominje,  gdje  se  poveo  za  njegovim 
stihovima.    Zvonkova    pjesma    ,,Mira   ne    nahodim,    nit   s'   imam    ratit 


141 

s  kim"*  prijevod  je  Petrarkina  soneta  ,,Pace  non  trovo  e  non  ho  da 
far  guerra";  a  u  pjesmi  Vilslava  ,,Klikni,  pismi  moja,  narikat  Anicu"^ 
ima  pocetak  Petrarkine  canzone  ,,Che  debb'  io  far,  che  mi  consigli, 
Amore  ?",  gdje  se  oplakuje  smrt  Laure. 

Konvencionalni  motivi  i  izrazi     trubadurske  Ijubavne  galanterije 
isti  su  kao  u  drugih  hrvatskih  petrarkista.  Zoranicevi  pastiri  pjevaju^ 
kako  ih  je  naucio  Petrarca  i  njegovi  talijanski  i  hrvatski  nastavljaci. 
I   njegovi    pastiri   rado    upotrebljavaju    u    akrostisima    imena    svojih 
,,deklic".    Ime  one,  kojoj   pjeva  pastir  Zoran,  jest  Jaga,  a  na  nekim 
mjestima  spominje  i    mrtvu  Jelu.  Soneta  u  ,,Planinama"  nema,  i  ako 
je  on  poznat,  doduse  dosta  malo,  vec  u  najstarijoj  dubrovackoj  erotici* 
pa  i  Petrarkin  pomenuti  sonet  Zoranic  prevodi  sa  cetiri  strofe  od  po 
cetiri   stiha,    sa   zakljucnim   petim   stihom  u  posljednjoj   strofi.    Ali  u 
,,Planinama"  ima  osobita  pjesnicka  vrsta,  sto  se  u  provengalskoj  li- 
rici   zove   tensos   ili   contentios,   a  u  talijanskoj   t  e  n  z  o  n  e. 
Ona  raspravlja  jedno  prijeporno  pitanje,  najobicnije  o  Ijubavi,  i  to  u 
obliku  pjesnickoga  dopisivanja  izmedju  dva  pjesnika,  od  kojih  jedaa 
u  prvoj  strofi  zadaje  temu,  a  drugi  odgovara  slijedecom  strofom,  za- 
drzavsi  iste  rime,  i  tako  tece   prepirka  dalje.  Zadao  li  je   pjesnik  za- 
tocnik,    pozivajuci    suparnika  na  prepirku,    dva  pitanja,  da  ovaj    bira,^ 
koje    hoce,    bio    je   to    provengalski    p  a  r  t  i  m  e  n,    talijanski    parti- 
m  e  n  t  o.  Odluku  u  ovoj  utakmici  izrice  neko  treci,   obicno    ,,gospoja", 
u  Zoranica  katunar  Medar,  koji    uvijek   hvali  oba    pastira  pjesnika,  i 
obojicu,    kako    je    obicaj  vec  u  Teokritovim  i  Vergilijevim   eklogama, 
dariva.  Najljepsa  i  najpravilnija  je  Zoraniceva  tenzona  pjesma  pastira. 
Sladoja  i  Dragoljuba,  kojoj  je  tema  ,,od  Ijubvenih  uzrokov",  sto   ju  je 
zadao  katunar    Medar  ;^    jedan  pastir  potice,  a  drugi  odvraca  junake 
i  ,,deklice"  od  Ijubavi  ;    njihov  dijalog  tece  naizmjence  u  strofama  od 
tri  stiha,  pa  se  po  dvije  strofe  vezu  uvijek   istim  rimama  prvih  dvaju 
stihova,  a  treci  je  stih  isti  u  obje  strofe  : 

S  1  a  d  o  j  :    Biz'te   zelje   Ijubvene, 

da   vam   srce   ne   vene  j 

slis'te   svit   moj,    moj   svit   slis'te,    junaci. 

Dragoljub:    Ljupke   trage   medvene 
slidite    i    blazene  • 
slis'te   svit   moj,    moj    svit  slis'te,    junaci. 


■^    Stari   pisci,    XVI.    str.    20. 

2  lb.    XVI.    str.    79. 

3  lb.    XVI.   str.   57. 


142 

Zoranic  to  zove  ,,na  promin  peti",  a  tenzone  su  mu  ,,petja  na 
promin"  ;  on  ovu  vrstu  mnogo  upotrebljava,  ali  ne  u  ovako  cistom 
obliku.  ,,Petja  na  promin"  pjeva  druzba  pastira,  uz  koju  pjesnik  pro- 
vodi  cetvrti  dan  svoga  putovanja. 

Kako  pastir  Zoran,  pjesnik  sam,  tako  su^i  svi  ostali  pastiri  u  ,,Pla- 
ninama"  ugladjena  celjad,  sto  Ijubi  i  uzdise  u  Ijubavnoj  ,,tuzici" 
sa  galanterijom  i  citavom  frazeologijom  trubadura.  Ovi  pastiri  ustaju 
,,s  poklonom  dvornim"  i  govore  ,,dvorno"  jedan  drugome  :  ,,tva 
milost  raci",  ,,vi  sada  racite",  kao  dvorska  feudalna  celjad,^  Pastirska 
poezija  cini  se  zato  s  osnova  neprirodna,  ali  ona  je  nastala  posve  pri- 
rodno,  U  rimskoj  knjizevnosti  procvala  je  na  razvalinama  javnog  i 
drustvenog  zivota,  kad  su  pjesnici,"odvracajuci  se  od  rasutog  zivota 
javnoga,  trazili  smirenje  u  idili  prirode.  U  Vergilijevim  eklogama, 
koje  su  najvise  utjecale  na  renesansnu  idilsku  poeziju,  pastiri  su  pa- 
triciji  rimski.  U  Italiji  jednako  se  prirodno  razbujala  ova  neprirodna 
poezija,  iza  silnih  ratova,  pokolja;  krvolostva  i  borba,  sto  su  ih  me- 
djusobno  vodile  male  talijanske  drzavice  i  gradovi,  pozivajuci  cesto  i 
tudjina  s  vojskom  u  svoju  zemlju,  u  kojoj  su  se  u  isto  doba  javljali 
i  veliki  dusevni  pokreti.  Ovakvu  dokolicu  u  tisini  prirode  iza  teskih 
borba  predstavlja  i  Hektorovicevo  ,,Ribanje"  u  krvavoj  povijesti 
hvarskoj  XVI.  stoljeca  i  Zoraniceve  ,,Planine"  u  povijesti  mletacke 
Dalmacije,  ali  prvi,  rijesivsi  se  posve  humanizma  i  trubadurstva, 
vinuo  se  do  izrazitog  demokratizma  i  umjetnickog  realizma,  dok  je 
Zoranicevo  djelo,  i  ako  navodi  i  upotrebljava  misli  iz  evandjelja, 
psalama,  sv.  Pavla,  Jeronima  i  Augustina,  potpuno  presarano  ele- 
mentima  humanistickim  ;  napokon  i  ako  pjeva  o  oslobodjenju  ,,od 
betega  Ijubvenoga",  njegovi  pastiri  pjevaju  i  pricaju  gotovo  samo  o 
ljubavi.2 

U  ,,Planinama"  neprirodnost  pastirske  poezije  ipak  ublazuju 
neki  momenti,  nada  sve  oblik  alegorije  i  pjesnikova  rodoljubna  ten- 
dencija,  a  napokon,  Zoranicevi  pastiri  i  nijesu  crtani  tako  fiktivno  i 
neprirodno  kao    Sannazarovi.     Talijanski    je    pjesnik   posao   u  grcku 

1  lb.   XVI.   str.   64. 

2  Zoranic  u  ,,Planinama"  vrlo  tacno  sam  odredjuje  protiv  realizma 
umjetnickog  idealistican  pravac  pastirske  poezije.  Katunar  Medar  iza  ten- 
zone  Sladoja  i  Dragoljuba  izrice  ovako  pjesnikovo  estetsko  nacelo  :  ,,Zaisto 
ki  vaju  vece  casti  jest  dostojan,  odluke  ni  po  mni  ni  po  jinom  ne  cu  da  izide, 
rece  tada  Katunar,  jer  svaki  od  vas  rekal  je  ono,  ca  akoprem  istina 
ni,  dali  prilicno  je,  a  tancine  sasvima  iziskovati 
pastirskoj  vrsti  ne  pristoji  se,  ni  zato  ne  mnite,  da  prez  casti 
4anas  p  e  1  i     s  t  e."    Stari   pisci,   XVI.   str.   59. 


143 

Arkadiju,  pjesnicku  zemlju  pastira,  a  Zoranic  je  ostao  na  rodjenoj 
grudi,  i  kako  nam  je  Hektorovic  dao  prvi  pejzaz  nasega  mora,  tako 
nam  Zoranic  dade  prvi  pejzaz  nasega  kraja,  nasih  planina  i  gora. 
A  buduci  da  je  petrarkisticka  erotika  naginjala  puckoj  poeziji,  to  se 
i  Zoranic  mogao  gdjegdje  pribliziti  pravim  nasim  pastirima  i  njihovoj 
narodnoj  popijevci  :  oni  u  ,,Planinama"  ne  zovu  svoje  miljenice  ,,go- 
spoja",  poput  ostalih  trubadura,  vec  ,,vila"  ili  ,,deklica";  oni  ne  pje_ 
vaju  uz  leut,  nego  uz  gusle  ili  svirale,  pace  Zoranic  kod  dvije  pa- 
stirske  pjesme  izrijekom  oznacuje,  da  ih  pastiri  pjevaju  po  melodiji 
narodnih  pjesama,  i  to  jednu  ,,u  zuk  :  A  ti  devojko  segljiva",  drugu 
,,u  zuk:  Drazi  mi  goru  projdose",^  a  iza  toga  za  tenzonu  pastira  Bor- 
nika  i  Slavka  pjesnik  veli,  da  su  je  oni  pjevali  ,,u  nacin  od  napojnic, 
ke  na  pirih  i  jinih  veseljih  peti  se  mej  pastiri  mecne  budu".^ 

Zoranic  je   ,,Planine"   napisao  u   Ninu,   na   put  u   planine   krede 
iz  Nina,  i  u  Nin  se  vraca.  U  ovo  doba  on  se  dakle  vec  bio  iz  Zadra  vratio 
na  svoju  bastinu  ninsku,  koja  je  poslije  tolikih  turskih  provala  jamacno 
bila  poharana.  On  sam  kaze,  da  je  Nin  ,,krozi  devet  pozegov"  od  vece 
cesti  rasut.^  Ovi  krajevi  bili  su  i  sada  nesigurni,  neprekidno  na  udaru 
turske  sile,   pa  je  minulu  nevolju,  jos  ne   preboljenu,   povecavala  bo- 
jazan  od  skore  buducnosti,  upravo  od  svakog  dana,  koji  je  imao  doci. 
Zoranic  je   poslije  Maruliceve   ,Judite"  upravo    pjesmom  Marula  pa- 
stira tjesio  ocajane  pouzdanjem  i  vjerom  u  Boga,  ali  on  je  i  sam  oca- 
javao.  Biskup  Divnic  u  pjesnikovoj  viziji  prorice  pobjedu  krscanstva: 
,,Nut,  gori  pozri,  eno  trikrunja  Bozija  ptica  oral  s  zmajem  misecem 
okrunjenim  zaratili  su  se;  eno  Mihovil  u  pomoc  orla  jur  kreljut  jedan 
zmaju  otkrenul  je  i  ostali  kip  skoncati  hoce,  uzdaj  se  zato  s  utisenom 
pamecu."*    Pjesnikovo    prorostvo    nije    se    ispunilo  ;    mjesto    pobjeda 
dosli  su  novi  porazi  :  god.   1537.,  dakle  malo  iza  postanja  ,, Planina", 
pao  je  Klis,  a  s  njime  i  juzna  Hrvatska  ispod  Velebita,  u  turske  ruke. 
Ove  teske  prilike,  gdje  pjesnik  nije  bio  siguran,  da  ce  osvanuti   ziv, 
gdje  je  omrknuo,  i  ako  su  mu  nadahnule  toplim  rodoljubljem  njegovo 
djelo,  bile  su  u  drugu  ruku   povodom,  da  on  nije  mogao  vise  raditi 
i  dalje  se  razviti,  sto  je  steta,  jer  je  u  njega  bilo  pjesnickoga  dara.  I 
,, Planine"  pisao  je  predljiv  pjesnik  u  nekome  strahu,  kao  da  se  bojao, 
da  ih  ni  dovrsiti  ne  ce,  pa  u  posveti  kaze:  ,,u  jinih  mnozih  pecalah  je- 
sam,  ke  sasvima  od  takova  tega  otklanjaju",  a  na  kraju  djela,  obeca- 


1.  lb.  XVI.  str.   55  i  57. 

-   lb.  XVI.  str.    64.    —  M  e  c  a  n,   navadan. 

^    lb.  XVI.    str.    37. 

*    lb.  XVI.    str.    95. 


144 

vajuci  knjizevni  rad  u  novom  pravcu,  narocito  dodaje  :  ,,ako  me  od 
tega  toga  napor  od  rati  ali  nagla  smrt  ne  odvrati".  Divnic  pjesnika  u 
viziji  tjesi,  da  ce  Bog  „ratni  napor  prikositi",  pa  navjescuje  poraz  turski^ 
ali  —  kako  o  daljem  zivotu  pjesnika  ne  znamo  nista  —  vjerojatno 
je,  da  je  ratni  napor  prekosio  njega  i  njegov  rad  za  hrvatsku  knjigu, 

8.  Mavro  Vetranic. 

oslije  velike  kuge  od  god.  1526 — 1527.,  koja  je  poharala 
polovicu  ziteljstva  u  Dubrovniku  i  pokosila  Siska  Men- 
cetica,  nastao  je  s  opcene  depresije  kratki  zastoj  u  raz- 
vitku  dubrovackoga  pjesnistva.  Kuzna  se  bolest  i  po- 
navljala,  pa  se  spominje  ,,posljica"  (lues  epidemica)  u  Dubrovniku 
god.  1531.,  za  koje  su  promijenila  svijetom  dva  mladja  suvremenika 
Menceticeva,  nastavljaci  njegove  erotike,  Marin  Kristicevic^ 
o  kome  je  vec  bila  rijec,  i  M  a  r  o  L  i  1  a,  posve  zagonetno  ime,  jer 
ne  znamo,  tko  se  za  njim  krije,  a  zacijelo  znamo,  da  to  nije  nadimak 
nijednoga  od  poznatih  pjesnika.^  Poslije  toga  bila  je  manja  kuga  god. 
1533.  i  veca  god.  1534.,  sto  ih  je  Vetranic  opisao  u  pjesnickoj  posla- 
nici  ,,Gospodinu  Petru  Ektorovicu,  vlastelinu 
hvarskom  u."^ 


1  U  Vetranicevoj  ,,P  jesanci  u  vrijeme  od  posljic  e",  gdje 
se  crta  ovaj  dogadjaj,  pjesnik  u  plijenu,  sto  ga  smrt  vodi,  opazi  i  dva  pjesnika, 
Kristicevica  i  Lilu.  Stari  pisci.  III.  str.  76.  Za  Kristicevica  se  doista  zna,  da  je 
umr'o  god.  1531.  Isp,  Archiv,  XXI.  str.  463.  —  Vetranic  je  spjevao  ,,P  j  e  s  a  n  c  u> 
Lili  na  grobu"  (St.  pisci,  III.  str.  196.),  slaveci  ga  kao  erotika,  cuvenog 
i  slavnog,  koji  je  mlad  umr'o,  a  zove  ga  i  ,,moj  Maro  gizdavi".  Druga  njegova 
pjesma  ,,L  i  1  i  druga"  (ib.  str.  198.)  namijenjena  je  zeni  pjesnikovoj  kaa 
utjeha,  i  ,,gospojama",  koje  neka  cvijece  prospu  na  njegov  grob.  —  Antua 
Sasin  u  pjesmi  ,,D  r  u  g  i  s  a  n"  (Stari  pisci,  XVI.  str.  157.)  i  ,,U  p  o  h  v  a  1  u 
pjesnika  dubrovackijeh"  (ib.  str.  159.)  spominje  ovo  lice  (,,Maro 
Lila"),  i  to  uz  ostale  pjesnike,  pa  vidimo,  da  je  to  nama  inace  posve  nepoznat 
erotik  dubrovacki,  a  pjesme  njegove,  ako  su  se  sacuvale,  zacijelo  su  nam  po- 
znate  pod  imenom  kojega  drugoga  pjesnika.  —  Nije  li  Maro  Lila  mozda  Marin 
Mencetic,  sin  Siskov,  rodj.  god.  1503.,  koji  je  doista  mlad  umr'o  za  kuge  god. 
1527.  (Archiv,  XXI.  str.  461.),  pa  su  se  njegove  pjesme  pomijesale  s  oCevim  ? 
U  djelu  Ignjata  Gjordjica  ,,  Vitae  et  carmina"  spominje  se  pjesnik  C  h  r  i  s  t  o- 
p  h  o  r  usL  i  1  i  at  u  s,  koji  jepisao  hrvatski  i  latinski,  ali  prema  Gjordjidevim  poda- 
cima  on  je  bio  suvremenik  Gundulidev.  Isp.  IlaBJie  Uooobh^:  ^ydpoBa^Ka  6h6aho- 
rpa«(ija.  HynH^esa  ro^HmaBi^a,  rh>.  XXII.  (Beorpa^,  1903.).  na  str.  162.,  178., 
188.,   218.    i    219. 

^  M.  Regetar  :  Ein  Sendschreiben  Vetrani6's  an  Hektorovid.  Archiv,  XXII U 
str.  206. 


145 

Kako  se  dubrovacka  trgovina  upravo  u  ovo  doba  najpogodnije 
razvijala,  preturene  su  ubrzo  sve  nezgode,  no  one  su  ipak  znatno  utje- 
cale  na  pravac  daljega  knjizevnog  rada.  Od  pjesnika,  sto  su  poceli 
pjevati  prije  ovih  teskih  dogadjaja,  ostade  na  zivotu  jedini  Mavro 
Vetranic,  i  nije  neprirodno,  sto  on  sada  postaje  predstavnikom  ozbiljne, 
placljive  i  pretezno  nabozne  poezije.  U  mladosti  i  on  je  pjevao  Ijubovne 
pjesme,  a  njegova  ,,Pjesanca  u  vrijeme  od  posljice" 
izricitim  je  dokazom,  da  su  upravo  ovi  dogadjaji  krenuli  pjesnika  na 
druge  putove.  U  invokaciji  te  pjesme  Vetranic  se  prasta  sa  svojim 
,,leutom  Ijuvenim"  i  ovako  govori  o  svojoj  dojakosnjoj  poeziji  : 

U  vrime  u  svako,  svaki  cas  dosada, 

zvonil  sam  prislatko  bez  tuge  i  jada, 
i  ucini  md  slados,  koju  sad  Bog  skrati, 

razliku  da  mlados  u  mramor  obrati, 
i  od  mnozieh  joste  vil  cinil  sam  mom  slasti, 

da  bude  Ijuven  stril  srdacca  propasti; 
cinil  sam  jos  mnostvo  od  djevic  i  gospoj 

staviti  u  ropstvo  Ijubavi  pod  stieg  svoj; 
i  cinih  vece  krat,  da  mnoge  gospoje 

van  sebe  budu  stat  sladosti  rad  mojej 
mnokrat  je  uzdisal  jos  mramor  studeni, 

kada  je  uslisal  moj  skopos  Ijuveni.^ 

U  sacuvanim  rukopisima  ovakih  Vetranicevih  pjesama  nema;  one  su 
ili  nestale  ili  se  kriju  medju  anonimnim  pjesmama  u  kanconijeru 
Nikse  Ranjine. 

Mavro  Vetranic  rodio  se  god.  1482.  u  Dubrovniku  od  rodi- 
telja  pucana.  Krsno  mu  je  ime  bilo  Nikola,  ali  kad  udje  u  red  Bene- 
diktinaca,  iza  god.  1504.,  primi  ime  Mavro.  Zivio  je  u  samostanu  u 
Monte  Cassino  u  Italiji,  odakle  je  god.  1515.  pozvan  u  Dubrovnik, 
jer  njemu  je  i  jos  trojici  Benediktinaca  Dubrovcana  povjereno  izve- 
denje  reforama  benediktinskog  samostana  na  otoku  Mljetu,  sto  je  pri- 
padao  kongregaciji  Monte  Cassinskoj.  Vetranic  nije  bio  zadovoljan 
na  Mljetu  u  ovo  doba  borbe  oko  reforama,  pa  je  god.  1517.  pobjegao 
bez  znanja  opata  u  Italiju,  a  Vijece  Umoljenijeh  proglasilo  ga  bun- 
tovnikom,  zauvijek  prognanim  sa  podrucja  re  publike. 

Vetranica  ipak  vidimo  vec  god.  1522.  u  Dubrovniku,  i  to  u  samo- 
stanu sv.  Marije  na  otoku  Lokrumu.  Vijece  ga  jamacno  pomilovalo  i 
dojjustilo  mu  povratak,  a  poslije  toga  obavljao  je  i  razlicite  casti  u 
svom  redu:     god.    1527 — 1528.   bijase   opat    samostana  sv.   Marije  na 

^    Stari  pisci,    III.  str.  74. 

Sranko  Vodnik :  Povijest  hrvatske  knji2evnosti.  10 


146 

Mljetu;  god.  1534.  prior  samostana  na  otoku  Sv.  Andrije  de  Pelago  ; 
god.  1542.  opat  samostana  sv.  Jakova  u  Dubrovniku,  i  napokon  god. 
1544.  predsjednikom  Mljetske  kongregacije,  u  koju  su  provedenjem 
reforama  ujedinjeni  svi  pomenuti  benediktinski  samostani  dubrovacke 
republike.  Vetranic  je  umr'o,  drzi  se,  god.   1576. 

Mavro  Vetranic  najplodniji  je  dubrovacki  pjesnik  XVI.  sto- 
Ijeca,  i  to  lirik,  epik  i  dramatik;  ali  sav  je  taj  rad  pretezno  religioznog 
i  refleksivnog  sadrzaja. 

Vetranic  je  u  prvom  redu  lirik.  U  njegovoj  lirici  najvise  ima  na- 
bozno-refleksivnih  pjesama  opcena  sadrzaja  (,,Pjesanca  suda  napo- 
konjega",  ,,Na  noc  od  Bozjega  poroda",  ,,Bogoljubno  razmisljanje 
od  muke  Isukrstove",  ,,Pjesanca  grjesniku",  ,,Pjesanca  kratku  roku 
nasega  zivota"  i  t.  d.) ;  u  nekima  dolaze  lica  iz  staroga  zavjeta  (,,Tuzba 
kralja  Davida",  ,,Pjesanca  o  Jobu") ;  poneke  su  parafraze,  t.  zv.  ex- 
plicationes  paraphrasticae,  crkvenih  molitava  i  pjesama  s  tumacenjima 
(,,Pjesanca  vrhu  ocenasa",  ,,Vjerovanje",  ,,Pet  psalama"),  a  najvred- 
nije  su  mu  od  ovoga  rada  nekolike  cisto  subjektivne  pokajnicke  pjesme, 
gdje  pjeva  sam  o  sebi  („Tuzba  moja",  „Pjesanca  o  sturku").  Pored 
toga  Vetranic  je  poput  ostalih  suvremenih  pjesnika  pisao  i  pjesnicke 
poslanice,  od  kojih  su  za  poznavanje  knjizevnoga  zivota  vazne  dvije: 
,,Gospodinu  Petru  Ektorovicu,  vlastelinu  hvarskomu"  (i539-))  koga 
slavi,  da  mu  pjesme  pronose  slavu,  ,,kud  jezik  hrvatski  prohodi", 
i  ,,Pjesanca  Marinu  Drzicu  u  pomoc". 

Od  Vetranica  ostadose  nam  i  nekolike  maskerate  (,,Trgovci  Ar- 
meni  i  Indijani",  „Dvije  robinjice",  ,,Pastiri"),  u  kojima  se  istice 
rodoljubna  crta.  A  po  srijedi,  izmedju  subjektivne  pokajnicke  pjesme 
i  maskerate,  stoji  njegovo  najljepse  i  najoriginalnije  pjesnicko  djelo 
,,R  e  m  e  t  a",  idila  iz  pustinjackog  zivota,  u  kojoj  crta  pjesnik  remetu 
(pustinjaka)  na  otoku  Sv.  Andrije  i  njegov  zivot,  zapravo  crta  sebe 
samoga. 

Remeta  sam  samcat  na  skolju  tuguje  i  slavi  Boga,  pravedi  pokoru  u 
divljoj  prirodi,  gdje  nema  nikakve  pitome  zeleni.  Sve  je  divlje.  Kad  i  do- 
leti  k  njemu  koja  ptiCica,  pogine  od  sokola,  i  ostavi  ondje  svoja  krila.  Ga- 
lebak  ga  razgovara.  U  proljece,  kad  padne  plaha  kisa,  pa  izadje  iz  zemlje 
sva  divlja  zelen  i  cvijede,  njegov  se  duh  oporavi,  ,, divlje  cvie<5e  gdi  mirise". 
Ali  zima  je  strasna.  Po  pucini  vide  se  valovi  kao  gore.  Prah  navali  sa  svih 
strana,  i  njemu  se  oci  pune  suzama.  Mraz  je  i  medava,  a  Remeta  se  u  pepelu 
grije  i  za  nokte  zapuhuje.  A  onda  munja  mu  zablijesti  odi,  udare  gromovi, 
more  se  stvori  ognjem,  Citavo  se  zakrvavi  i  gori  kao  pakao.  Remeta  se  tad^ 
moli  Bogu  i  zvoni  u  zvonce,  gonedi  od  sebe  tugu  i  nevolju.  Pa  onda,  Remeta 
se  bori  sa  prirodom  :    valovi  udaraju  do  najvise    njegove  spilje,  a  on  izvlaci  svoju 


147 

plavcu,  da  je  otme  valovima  i  dovuce  do  spilje.  I  Ijudi  su  mu  dusmani.  Ni 
za  Boga  ni  za  du§u  nitko  mu  nista  ne  da,  t  ako  tko  no6u  k  njemu  doplovi, 
ne  dodje,  da  se  s  njime  Bogu  moli,  vec  dolaze,  da  mu  ,,vrtac  vas  ogole".  Sto 
-priroda  daje  za  hranu,  sve  mu  Ijudi  otimaju;  pace,  kad  ga  ne  nadju  doma, 
otvore  mu  sva  vrata  i  brave,  pokradu  sve,  sto  je  spremio  za  zimu,  pa  i  konac, 
iiglu,  §ilo,  lonce,  udicu  j  sve  sto  mogo§e,  odnesose,  pa6e  iz  tikvice  istresoie 
ono  malo  soli.  Opaki  mu  je  neprijatelj  i  ,,morski  medvjed".  Starac  Remeta 
peca  ribu  ,,na  odmetac  i  trsticu",  a  doklati  se  ova  nevolja,  rastjera  mu  svu 
ribu,  namiguje  Remeti  ocima,  s  brcima  ocijera  ieljust  i  krivi  na  nj  rilo,  za- 
Toni  i   is£ezne. 

Pjesnik  tako  redom  nize  prizore  iz  pustinjackoga  zivota,  i  nista  nije 
u  prirodi  tako  trivijalno  ili  ruzno,  da  on  to  ne  bi  mogao  izreci;  uz  pokajni£ki 
^lac  starca  Remete  ozvanja  se  u  isti  cas  u  gdjekojim  mjestima  smijeh  rene- 
tsansne  maskerate;  evo  jedan  ovakav  prizor  iz  njegova  inokosna  zivota  : 

K   tomuj     Cin'te    prave    sude  a  ja  trude  sve  podnosim, 

bogomolne    duse    vjerne,  u    pustinji    ovdi    stoje, 

podnosim    li    velje    trude  da   u   Boga   toj    isprosim, 

i  zalosti  neizmjerne  :  sto    bi    htjelo   srce    moje. 

navrh  stiena  gdi  sjede6i  Parjah  vajmeh  vranu  bielu, 

na    sunagcu    cesah    svrabi,  a   prignuh  se  po  struk  luka, 

biela    vrana    zgar    lete6i  ter    zgrominjah    niz    gomilu, 

podriska   me   i   pohabi.  gdi  me  stize  velja  muka, 

I    osmjehnuh    se    od    zalosti  gdi  u  dracu  i  u  kupienu 

i  rieh  :    da   ti   kljun   povene,  uvalih  se  po  nesre<5i, 

ka   se  takoj    upakosti  smrskah  rebra  sva   o  stienu 

i    neCisto    shabi    mene;  i  nejake  moje  pledi. 

sve  pogiblo  sjeme   od   tebe  I  o  kupienu  i  o  dracu 

i    tvoj   stanak   ne   poznala,  po    nesredi    gdi    se   stavih, 

i  kad  ho(5es  po6  od  sebe,  odrieh  stegna   i   mahacu 

krvaviem     se  natezala.  i    koljeni    okrvavih; 

Nu   ti    narav   tvoj    prisudi,  ter   sve    tuge    zaboravih, 

da  ne  ostavljas  vrano  biela  pri   toj    tuzi,    ka  me  stize, 

prineciste    tvoje   ^udi  gdi  se  jedva   oporavih 

i  neSista  tvoja  djela;  i  dokli  me  Bog  podvize. 

Pored  ove  ima  jos  jedna  Vetraniceva  ,, Remeta",  manja  i  manje  vazna, 
koja  se  nadovezuje  na  prvu  :  Remeta  u  ovoj  pjesmi  ostavlja  svoju 
«pilju  na  ostrvu,  u  losim  haljinama,  star  i  slab,  kao  starozavjetni  pro- 
rok,  silazi  u  grad,  u  pokvareni  dubrovacki  svijet,  da  mu  prebaci  grijeh, 
da  ga  okrene  na  pokoru,  a  osobito  se  okomio,  sto  biva  i  drugdje  u  nje- 
govoj  poeziji,  na  raskosnu,  dekoltiranu  renesansnu  Ijepotu  dubro- 
vackih  gospoja. 

Obje  su  ,, Remete"  pisane  u  osmercima,  kao  dubrovacke  maskerate 
ovoga  doba,  a  i  nizom  smijesnih  prizora  podsjecaju  na  tu  pjesnicku 
vrstu,  pa  je  vrlo  vjerojatno,  da  su  se  i  upotrebljavale  kao  maskerate. 
Lice    Remete,    kako    cemo    vidjeti    u   Marina    Drzica,    javljalo    se    u 


148 

Italiji  i  u  Dubrovniku  i  u  dramama,  namijenjenim  pokladnom  doba^ 
Pa  ipak,  ,,Remete"  su  u  osnovi  vrlo  ozbiljne  pjesme  :  u  njima  se  crta 
pjesnik  i  svijet,  zivot  pustinjaka  u  pokori  i  suvremeno  drustvo  dubro- 
vacko  u  grijehu  i  raskosi.  Vetranica  su  i  nazivali  suvremenici  ,,Remeta 
svet".^  Idilu  ovdje  ne  cini  pastirska  Ijubav,  kako  bijase  ukus  vremena, 
vec  pjesnik  prica  o  bozanskoj  Ijubavi  na  samotnom  otocicu,  u  prosto} 
spilji,  u  divljoj  prirodi  ;  ova  idila  nije  raskosna,  bujna  i  sensitivna,  kao 
suvremene  idile  pastira  i  vila,  sto  traju  dane  u  pitomim  dubravama, 
ceznuci  samo  za  Ijubavi,  vec  je  to  pjesan  pokore,  oskudnosti  i  kontem- 
placije,  po  cemu  i  ,,Remete",  narocito  prvu,  ubrajamo  medju  najori- 
ginalnija    djela    dubrovacko-dalmatinske    knjizevnosti    XVI.  stoljeca^ 

U  Vetranicevoj  lirici  najvise  se  istice  niz  ovecih  pjesama,  u  kojima 
pjesnik-remeta  otvorenim  ocima  promatra  suvremene  politicke  doga- 
djaje  (,,Pjesanca  slavi  carevoj",  ,,Tuzba  grada  Budima",  ,,Pjesanca 
Latinom",  ,,Pjesanca  gospodi  krstjanskoj"),  prilike  crkvene  (,,Moja. 
plavca")  i  drustvo  oko  sebe  (,,Pjesanca  kosuti  ranjenoj"),  a  u  svemu.- 
se  tome,  jace  nego  igdje,  odbija  glavno  obiljezje  njegove  licnosti  : 
skrajnja  dosljednost   i    izrazitost    misljenja. 

Dalmatinski  pjesnici  XVI.  stoljeca  sami  pate  od  provala  turskih; 
pa  ocajavaju,  jadaju  se,  ne  vide  nigdje  pomoci,  gledajuci  gdje  se  zava- 
djene  krscanske  drzave  medjusobno  gloze,  i  jedino  im  je  pouzdanje 
pomoc  Bozja  (Marulic,  Lucie,  Hektorovic,  Zoranic).  I  Vetranica  zani- 
maju  ovi  dogadjaji,  pace  on  ih  prvi  promatra  u  citavoj  sirini,  ali  nje- 
govo  je  stanoviste  drukcije  :  on  je  Dubrovcanin,  politik.  U  ,,P  j  e- 
sanci  slavi  carevoj"  slavi  sultana  kao  cara  svim  carevima. 
i  gospodara  svim  kraljevima,  vladara  istoka  i  zapada,  opjevavsi  turska 
osvajanja  do  ovoga  doba  i  oplakavsi  najnovije  krscanske  poraze,  pad: 
Beograda  (1521.)  i  osvajanje  otoka  Roda  (1522.).  Bog  je  poslao 
Turke  kao  ,,krvav  mac  odzgara  iz  nebes",  kao  kazan  za  grijehe,  ne- 
pravde  i  ,,nevjere  krstjanske".  Uzdanja  ni  u  ciju  pomoc  nema.  Pjesnik 
spominje  junacku  odbranu  tvrdoga  Klisa,  —  branice  mu  zove  ,,0  slavnL 
Hrvati"  —  ali  i  njemu  prorice  propast,  jer  ce  ga,  veli,  ,,izdati  zli  Ijudi 

od  krstjan"  : 

Vaj,    drazi    Klisani,    ali    vi    ne    znate, 

sto   su    zli    krstjani,    a    u    njih   se    uzdate  1 

Klis  je  ipak  ovaj  puta  odbranio  junacki  Petar  Kruzic,  ali  doskora. 
uistinu  i  on  pade  zajedno  sa  svojim  braniteljem  (1537.)- 

,,Pjesanca  slavi  carevoj",  spjevana  povodom  pada  Beograda,  koji  se 
smatrao  kljucem  Ugarske,  —  i  Vetranic  ga  zove  ,,ugarska  strazice"   — 

^   Marin    Drzid   u    prologu    ,,Tirene".    Stari    pisci,    VII.    str.    69. 


149 

imala  je  da  opravda  novi  pravac  u  dubrovackoj  politici,  kad  je  posve 
nestajalo  staroga  protektorata  hrvatsko-ugarskih  kraljeva  nad  repu- 
Wikom  sv.  Vlaha,  koja  se  posve  predala  u  sticenistvo  tursko.  Ova 
oportunisticka  politika  bila  je  i  u  skladu  sa  dubrovackim  i  turskim 
interesima.  Benediktinac-pjesnik  s  uvjerenjem  istice,  kako  Dubrovnik, 
slabi  grad,  ,,postavi  se  u  harac"  Turcima  i  ,,vjerno  sluzi"  sultanu;  on 
opominje  svoje  rodno  mjesto,  da  se  ne  uzda  ,,u  pomoc  krstjansku", 
i  kakogod  se  cini  protivurijecjem,  on  izrijekom  kaze  : 
S  Bogom  se  ti  zdruzi  i  mimo  sve  ino 
i    dvori    i    sluzi    otmansko    kolino. 

Vetranic  hoce  otvorenu,  iskrenu  ovakvu  politiku,  pa  u  istoj  pjesmi 
osudjuje  republiku  mletacku,  za  koju  kaze  :  ,,a  s  carem  lisicis,  a 
s  kraljem  vuhujes".  On  priznaje,  da  Mlecani  ne  mogu  sami  otjerati 
Turcina  s  mora,  jer  je  sultan  nepobjediv,  dok  su  krscani  neslozni,  a 
mletacku  republiku  izdaje  upravo  njezin  krscanski  saveznik,  pa  zato 
i  njoj  preporuca,  da  odbaci  svaku  dvolicnost  i  da  prione  za  iskrenu 
oportunisticku  politiku  prema  Turcima  kao  i  Dubrovcani  : 
a   neka   oholi,   ki   o   nista   boj    biju, 

k  o  k  o  t  i    i    o  r  1  i    svoju    krv    proliju. 

U  Vetranicevoj  poeziji  spominju  se  ,,kokoti  i  orli",  simboli  Francuske 
i   Njemacke,  vise   puta  u  ovome  smislu. 

I  Vetranica  je  boljelo,  sto  su  propale  tolike  krscanske  drzave. 
Njegov  oportunizam  nije  osmanofilstvo.  Kad  je  Budim  pao  u  turske 
ruke  (1541.),  on  je  spjevao  ,,Tuzbu  grada  Budim  a"  i  pri- 
kazao  taj  pad  kao  potpuni  poraz  krscanstva.  Sada  nije  vidio  vise 
nikoga,  tko  bi  se  mogao  oprijeti  Turcima,  pace  vise  ne  moze  da  bude 
ni  pogibija  ni  poraza,  jer  je  vec  sve,  sto  se  borilo,  porazeno  : 
A  sad  nie  Kosova,  a  sad  ni  Krbave, 
ni   polja  ravnoga,    ni    hrvatske  slave. 

Budim    u    pjesmi    tuzi    svoju    nevolju    kao    starozavjetni  Job  (,,Job- 
Budim"),  a  porazu  njegovu  uzrok  je  ,,krstjansko  neharstvo"    i  ,,ne- 
vjerni     krstjani"  ;     pjesnik    izrijekom  baca  krivnju  na  Bee,   ,,cesarov 
zac  se   brat  s   Otmani   urati",   izazvavsi   rat  bez   prijeke   potrebe  : 
Vaj,    sto  se   nadase   ter  se   tac   izludi, 
ter   cara,    ki   spase,   s   naporom  probudi  ! 

Zanimljivo  je  za  Vetranicevo  misljenje,  da  grad  Budim  u  svojoj 
,,tuzbi"  uvidja,  da  bi  bolje  bilo,  da  je  njime  vladala  zena,  kraljica 
Izabela,  i  ,,cedo  nejako,  koje  car  proslavi",  turski  sticenik  Sigi- 
smund  Zapolja,  vojvoda  erdeljski,  pa  da  je  placao  harac,  nego  sto 
se    ovako  opr'o    Turcima,    te    izgubio    zauvijek  slobodu. 


150 

Tako  se  Vetranic,  i  ako  najplacljiviji  od  svih  pjesnika,  prvi 
snasao  u  borbi  nasega  naroda  s  Turcima,  pa  dok  su  svi  ocajavali^ 
on  je  prvi  iznio  jednu  politicku  misao:  zbog  fakticnih  suvremenih. 
prilika  krscanskih  drzava  moze  se  sloboda  sacuvati  jedino,  ako  se 
prizna    vlast    turska. 

Vetranicu  nije  nista  tako  mrsko  kao  tadasnji  krvavi  ratovi 
medju  krscanskim  vladarima,  i  zato  mu  je  milije  biti  vazal  turski. 
Ovakvim  razbojistem  prikazao  je  suvremenu  Italiju,  radi  koje  ,,kr- 
stjanstvo  sve  pati",  jer  je  na  svijetu  u  njoj  najvece  leglo  grijeha 
i  zala.  Zove  je  ,,Latinko  velika",  ali  tesko  je  optuzuje  : 
Dosta  se  s'  gojila  u  gnusnu  lezedi 
jak  svinja   pritila   zirom  se   toveci.^ 

U  ovoj  ,,Pjesanci  Latino  m",  sjecajuci  nas  cuvene  Danteove 
apostrofe  Italiji,  u  opreci  tuzne  sadasnjosti  i  sjajne  proslosti  iznosi 
ideju  njena  oslobodjenja  i  ujedinjenja.  Vetranic  prebacuje  Italiji^ 
sto  je  svoju  ,,vlas  tudjinom  podala",  pozivajuci  uvijek  ,,tudjine  i  Ijude 
neznane",  da  je  robe  i  plijene.  S  njezina  nesklada  zaratili  su  se  ,,slavan 
kralj  i  cesar"  —  bit  ce  pjesma  nastala  povodom  ratova  izmedju 
njemackog  cara  Karla  V.  i  francuskoga  kralja  Franje  I.  god.  1521. 
do  1526.  —  pa  se  kolju  kao  psi,  a  za  nju.  Velicine  nekadasnje,  la- 
tinske,  vise  nema;  njezine  su  drzave  podijeljene  ,, tudjinom",  je- 
dina    se    ponosi    republika    mletacka, 

i    blago   uzdrzi,    sto   druzieh   odira  ; 
nu    nesklad   uklada   meu   kralji   najlise, 
da   tuge   i  jada   krstjanstvu   ne  lipse. 

A    stihove    velikih    rijeci    namjenjuje    Vetranic    Italiji  : 

Gospoje   od   gospoj,   a  sad  se  spomeni, 

sama  se   ti   posvoj,   a   tudjieh   odreni, 
oruzni   tac    zvokot   neka  se   ne   cuje, 

i    orao   i   kokot   neka   te   ne    kljuje. 

Italija  neka  se  sama  osvoji,  neka  se  rijesi  Francuske  i  Njemacke,  kokota 
i  orla  ;  nije  li  to  moguce,  —  Vetranic  u  politici  nikad  ne  racuna  s  ne- 
mogucnostima  —  a  ono  neka  se  ne  da  ,,u  ruke  od  mnozieh  vladati'% 
vec  neka  pozove  jednoga,  a  ostale  sve  da  potjera  daleko  od  sebe. 
Ovdje  mogu  se  spomenuti  i  dvije  Vetraniceve  veoma  ostre  po- 
liticke  satire  mjesnoga  znacenja:  ,,Orlacaridjanka  u  Blatu 
r  i  b  a  r  o  m",  protiv  Blacana,  dubrovackih  susjeda,  koji  su  pristajali 
uz  Mlecane;  i,,Orlaca  ridjankaPerastu  govo  r  i",  protiv 
susjednih  Perastana,  koji    su  kao  uskoci  plijenili  dubrovacke  krajeve, 

^    Stari    pisci,    III.    str.    79. 


151 

Vetranic,  i  gdje  mu  to  nije  glavna  zadaca,  rado  se  vrada  na 
svoju  omiljelu  temu:  siba  politicku  dvolicnost  Mlecana  i  zigose  tr- 
venje  medju  krscanskim  drzavama,  narocito  izmedju  Francuske  i 
Njemacke.  U  ,,Pjesanci  m  o  r  u"  obara  se  na  Mlecane  i  zigoSe 
,,nemir    i    nesklad    zapadnje    gospode": 

s    kieh    zemlja   sad   place   u   suze    krvave, 

gdi   kokot   naskace   na    orla   s   dvi   glave ; 
a   orao  se   potuli   iz   krova   ter   takoj 
kokota    oguli,    prisadsi   na   dom   svoj. 

U  ,,Pjesanci  gospodi  krstjanskoj"  apostrofira  sve  kra- 
Ijeve,  sto  dizu  vojne,  ,,sviet  pliene  i  odiru",  proljevaju  krv,  te  nigdje 
nije  mira,  pa  dize  —  poput  Tolstoja  —  ostar  protest  protiv  ove 
,,oruzne    oholasti",    za   mir   u   smislu   evandjeoske    Ijubavi. 

Vetranic  je  ostar,  ne  birajuci  nimalo  izraze,  i  kad  sudi  crkvi 
i  crkvenim  poglavarima.  U  pjesmi  ,,M  o  j  a  p  1  a  v  c  a",  —  gdje  je  ale- 
gorijski  prikazao  katolicku  crkvu  kao  plav,  u  kojoj  mu  se  dusa 
smirila  —  radi  rastrovanosti,  koja  bijase  povodom  postanja  i  znatnog 
uspjeha  reformacije,  pjesnik  neposredno  apostrofira  one,  ,,crkovnu  koji 
plav  lupeski"  vladaju,  i  o  njoj  kaze : 

odrtu    sad    vidim    oda    zlieh    krstjana, 
ka    je    prie    vladala    duhovna    sva    blaga, 

a    sad   je    ostala    i    gola    i    naga  j 
kradena    i    plienjena,    a   sad   je    za   nista 

od   svojieh    scienjena    u   svoja    godista, 
ter  se  sad  skoncava,   ni  u  goju  ni  u  miru 

od    crkovnieh   glava,    ke  ju  sad    odiru, 
odiru    nebogu,    da    naga    zlopati, 

da   svoj   rod   pomogu   placniemi   dukati. 

Ovako  su  govorili  u  ono  doba  o  glavama  crkve  reformatori,  ali  ovaj 
je  pokret  daleko  od  njega  ;  ovako  je  i  Marulic  ostro  osudjivao  visi 
kler,  a  bijase  to  u  jednoga  i  drugoga  samo  posljedica  njihova  pusti- 
njackog  zivota,  a  u  doba,  kad  crkvene  prilike  doista  nijesu  bile  sredjene. 
Vetranic  je  vidio  poboznost  samo  u  pustinji,  u  remetskim  halji- 
nama,  na  krilu  prirode,  koja  po  tome  i  dobiva  veliko  znacenje  u  njego- 
voj  poeziji.  Pjesnik  trazi  upravo  povratak  k  prirodi,  od  koje  covjeka 
odvede  lakomost,  teznja  za  bogatstvom  i  sjajem  (,,Pjesanca  lakomosti"). 
Vetraniceva  ,,Pjesanca  kosuti  ranjenoj"  ovakva  je  ele- 
gija  (ima  670  stihova),  u  kojoj  se  crta  nekadasnji  prirodni  nacin 
zivota  —  to  je  alegorijsko  znacenje  ranjene  kosute  —  i  suvremeni 
zivot  oko  pjesnika,  narocito  zivot  Dubrovkinja,  neprirodan  i  umjetan. 
Sve  to,  pred  cim  je  remeta  s  otoka  Sv.  Andrije  sa  zgrazanjem  zatvarao 


152 

pobozne  oci,  za  nas  su  dragocjene  slike  dubrovackog  renesansnog  zi- 
vota.  Nestalu  drevnom,  prirodnom  nacinu  zivljenja,  ovoj  ,,kosuti 
ranjenoj",    pjesnik   ovako    govori  r 

Pasla    si    travicu    u    gori    i    u    polju, 

i   bistru  vodicu   pila  si   na  volju  ; 
ter  ti  je  hranica  u  gori   zeleni 

drobahna    travica    i    viri    vodeni. 
Nies'    prela    ni    tkala,    takodjer    ni    sila, 

i   niesi   poznala,    §to   je   biser    i   svila  ; 
ni   srebra    ni    zlata,    ni    kamenja    draga, 

ni   cista   skrlata,    ni    ostaloga   blaga  ; 
ni    tanke    koprene,    ni    vela    pribiela 

od   velje   procjene    za   odjecu   od   tiela. 
Imala    nies'    brige    dikom    se    gojiti, 

ni    zlate    verige    na    grlu    nositi  : 
ni  raspliet  ni   veze,    ki  su  sad   nastali, 

najli§e   podveze    zlatiemi    iombali. 
I  meu   zla  ostala  ti  niesi  ramena 

sva   naga    kazala    i    prsi    oplazena, 
kako   ih,    vajmeh,   sad   svud    kazu   po   svieti, 

koju   stvar    kako   gad    nie    milo   vidjeti. 
K   tomuj    se   jos   tuzu,    vlastite   gdi    kose 

i  strigu   i  struzu,   a   tudje  pronose, 
diademom    pokrovne,    da    ih    mlados    pohvali, 

plamenu   dostojne,    da   im   glaive   popali. 
U   stara    vrjemena    nu    prjedje    nie    bila 

taj   tuga  pakljena,   ka  je  sad  isplila. 
A  ne  viem,   otkud  toj   na  saj   sviet  ispliva, 

u   misleh   zivot  moj    ter  se  vas  snebiva. 
Nu  ne  viem  drugi  sud,  ner  da  nas  po   zlobi 

hitroga    djavla    cud    tiem    djelom    oznobi. 
Jo§   niesam    nigda   mnio,    slobodno    mogu   rec, 

vaj  da  ce  riganio  toliku  dragos  stec, 
ki   je   bio    za   nista,    kosuto   Ijuvena, 

minutieh   godista,    u      prjednja   vremena  ; 
a  od  malo  jur   godii,    za  diku   za  vedu, 

na   obruC   ga   u   okolis   u   krkla   umecu, 
da  im  su  sve  strane,   kad  se   ka   obrati, 

stupajem   prostrane   na   volju   stupati  ; 
i  okrugle   njih  skute   nad   gleznieh   noseci, 

zapiru    sve   skute    okolo    hodeci. 

Posljedica  je  ovoga  zivota,  udaljenoga  od  prirode,  da  je  prevladala 
lakomost,  sve  zemlje  su  polite  krvi,  svi  pazari  puni  roblja  i  sve  se 
medjusobno  kolje.  Pustinja  ostaje  pjesniku  jedino  carobno  zatisje  i 
zakloniste,  ali  i  tu  se  bije  tezak,  i  to  dusevni  boj,   pa  u  pjesmi  ,,Boj- 


153 

nikom",  poredjujuci  zivot  ratnika  i  retnete,  on  zivo  istice,  da  je  ,,boj 
najtvrdji  na  svieti"  u  pustinji  : 

gdje   gora   najlise   blazena   i   sveta 

svetinjom   mirise    od   slavnieh   remeta  ; 
a   uzdasi   suzami,    koji   se   tu   plode, 

oblake    nad    nami    i    zviezde    nathode. 

Uzdisanje  pustinjaka,  koji  kaje  grijehe  i  drsce  od  pomisli  na  strahote 
sudnjega  dana,  nathodi  ovako  nesamo  oblake  nad  njegovom  pustinjom, 
vec  su  oni  prekrilili  i  citavu  njegovu  poeziju,  gdje  je  poput  jesenskih 
kisa  odugotezio  plac,  pa  i  svoje  najvece  i  najzrelije  pjesnicko  djelo, 
oko  kojega  je  radio  mnpgo  godina  do  kraja  svoga  zivota,  nedovrseni 
ep    ,,Pelegrin",    pjesnik    je    umah   u  uvodu  ugodio  ovako    placljivo  : 

Tko   ieli    tuzbu   cut   i    trude   razlike 

i   §to  je  plac   priljut,   komu  nie  prilike  : 

poju6i  cuj  mene,  ter  de  cut  u  pjesni, 
tuzice    pakljene    i    placne    boljezni, 

i  jade  vrh  jada,   ke  najdoh   hodedi 

put    tmasta    zapada,    trudom   se   gojedi. 

,,Pelegrin"  je  fantasticki  alegorijsko-filozofski  ep,  u  kome  se 
u  osnovnoj  zamisli  Vetranic  poveo  za  Danteovom  ,,Bozanstvenoni 
Komedijom".  Kako  je  ovo  djelo  alegorija,  u  kojoj  Dante,  prolazecii 
pakao,  cistiliste  i  raj,  prikazuje  Ijudski  zivot  u  stanju  grijeha,  pokore 
i  usavrsenja,  tako  i  u  ,,Pelegrinu"  pjesnik,  covjek-putnik  (peregrinus) 
tumara,  da  nadje  smisao  i  svrhu  svoga  zivota,  pa  se  alegorijski  crta 
u  pomenuta  tri  dusevna  stanja. 

U  ,,Pelegrinu"  pjesnik  salje  svoju  Svijest  u  svijet,  da  trazi  mjesto, 
gdje  bi  mogao  biti  blazen,  ali  ona  se  ne  rijesiv  zadacu  vraca,  i  onda  Pele- 
grin  sdm  ostavlja  svoj  dom.  Lutajudi  carobnim  krajevima,  koji  prikazuju 
zavodljivost  grijeha,  sto  i  njega  premame,  on  bude  sav  nagrdjen,  a  sve 
su  ove  nagrde  alegorije  njegovih  grijeha  :  na  ledjima  dobije  grbu  (covjek 
trazi  sredu  na  zemlji  i  za  nju  prianja),  i  ona  ga  najvise  tisti  ;  zatim 
mu  se  pojave  oslede  usi  (covjek,  zadovoljan  dobacenom  hranom,  zabo- 
ravlja  visi  cilj)  j  dobije  oci  od  sove  (covjek-grjesnik  ne  podnosi  svjetlost 
istine,  kao  ni  sova  svijetlo  danje)  i  zube  od  vepra  (zadovoljstvo  covjeka 
grje§nika  u  gnusobi) .  Vidjevsi  se  na  povrsini  vode  Pelegrin  trazi  i  nadje 
put  do  carobnice  Cyrce,  da  ga  ona  oslobodi  ovih  nagrda  •  dosao  je  na 
vrata  njezina,  usao  u  carobnu  spilju  —  i  tu  sa  stihom  4374.  prestaje 
nedoceto   djelo, 

Vetranic  je  spjevao  nekoliko  pjesama,  koje  su  u  vezi  sa  ,,Pele- 
grinom",  pa  iz  njih  znamo,  i  da  je  djelo  od  vece  cesti  bilo  gotovo, 
—  ili  kako  pjesnik  veli:  ,,osnova  nie  duga,  ka  jos  nie  dotkana" 
(,,Pjesanca  Muzam")    —  i  kako  je  on  zamisljao  da  djelo  svrsi. 


154 

Oslobodivsi  se  grbe  i  ostalih  nagrda  u  spilji  kod  Cyrce  —  kao  Zo- 
ranic  ,,betega  Ijubvenoga"  u  spilji  kod  vile  carobnice  Dinare  —  krenuo 
je  dalje,  da  nadje  jezero,  gdje  ce  modi  zedj  ugasiti  i  zaboraviti  sve  tuge  i 
nevolje.  Tu  je  kod  izvora  prekrasna  djevica  Grazia,  —  Milost  Bozja  — 
koja  ima  u  ruci  zlatni  pehar,  —  to  je  alegorija  sv.  pricesti  —  i  svakome, 
koji  dodje  k  njoj,  ugasi  ona  vodom  iz  pehara  zedj,  a  ipak  pehar  je  uvijek 
pun,    kao    Bozja    milost,    koje    se    uvijek   dijeli,    a    nigda   se  ne    umanjuje. 

Vetranic  nije  u  ,,Pelegrinu"  velik  borac  kao  Dante,  svuda  uz- 
visen.  Trazeci  smisao  zivota  on  se  probija  kao  pustinjak  tugom 
i  placem  do  cilja.  Ali  dok  u  Dantea  jos  prevladjuju  svuda  sredovjecni 
elementi,  crtanje  pakla,  cistilista  i  neba  u  poimanju  srednjega  vijeka, 
Vetranicev  je  ,,Pelegrin"  pisan  u  duhu  poeziJ£  poodmakle  renesanse: 
sve  se  krece  na  zemlji,  a  alegorije  uzajmljene  su  ponajvise  iz  staro- 
klasicke  mitologije  i)i  su  gradjene  u  duhu  renesansne  pastirske  poezije. 

Vetranic  se  istice  i  kao  dramatik,  a  drame,  za  koje  znamo,  da 
zacijelo  njemu  pripadaju,  sve  su  crkvena  prikazanja,  ali  ona  se  znatno 
odvajaju  od  puckih  hvarskih,  i  primorskih,  pisanih  glagolicom,  o 
kojima  bijase  rijec  u  sredovjecnoj  glagolskoj  knjizevnosti:  oblik 
je  dotjeraniji,  jezik  bogatiji,  mjesto  osmerca  zapremio  je  dvanaesterac^ 
a  i  kompozicija  nije  tako  primitivna.  Onima  je  najblize  najslabije 
Vetranicevo  prikazanje  ,,Uskrsnuce  I  s  u  k  r  s  t  o  v  o",  u  jed- 
nom  cinu,  gdje  se  obradjuje  i  u  puckim  nasim  prikazanjima  razra- 
djivani  motiv;  kako  Isukrst  uskrsnuvsi  oslobadja  starozavjetne  sv. 
oce  iz  pakla.  Kao  drama  najvrednija  je  ,,Suzana  cist  a",  u 
cetiri  cina,  u  kojoj  Vetranic  poput  Marulica  obradjuje  starozavjetnu 
pricu  o  cistoj  Suzani  i  pohotnim  zidovskim  popovima ;  ali  najvise 
lijepih  pjesnickih  mjesta  ima  za  Vetranica  najznacajnije  prikazanje 
,,Posvetiliste  Abramov  o",  u  pet  cina.  Oko  njega  pjesnik 
je  najvise  radio,  i  tu  se  pored  drugih  obiljezja  njegove  poezije> 
placljivosti,  crtanja  prirode  i  prostodusne  sale,  najjace  javlja  osobita 
njegova  razvucenost,  koja  upravo  u  drami  ima  najmanje  mjesta. 
Vetranic  je,  kako  se  svuda  jasno  razabira,  najvise  rastezao  one 
pjesme  i  djela  svoja,  koja  su  mu  bila  najvise  uz  srce  prirasla.  Kao 
osnova  bijase  mu  ovdje  talijanska  ,,R  a  p  p  r  e  s  e  n  t  a  z  i  o  n  e  di 
Abramo  ed  Isac"  od  Fea  Balcaria,  ali  kako  se  udaljio  od  iz- 
vornika,  najbolji  je  dokaz,  sto  talijansko  prikazanje  ima  520  sti- 
hova  (65  ottava  rima),  a  Vetranicevo  2636;  sam  opis  rajske  gore, 
na  koju  uzlazi  Abraham,  da  zrtvuje  svoga  sina,  a  koja  ima  alego- 
rijsko    znacenje,    ocrtana   je    u    940  dvanaesteraca. 

,,Posvetiliste  Abramovo"  u  ovom  se  obliku  dakako  nije  moglo 
prikazivati,   i  to   ce   biti   povod,  te  je  nastala  jedna     preradba   —  op- 


155 

deno  se  pripisuje  Marinu  Drzicu  —  od  684  stiha,  od  kojih  su  234 
izvorna,  a  ostalo  je  Vetranicevo,  i  ova  je  preradba  tako  bliza  ta- 
lijanskom  izvorniku  i  prikladnija  za  prikazivanje,  i  ako  uopce  nije 
utvrdjeno,  da  se  ikoja  Vetraniceva  drama  u  Dubrovniku  zaista 
prikazivala.  U  prologu  ,,Suzane  ciste"  apostrofiraju  se  doduse  kao 
slusaci  vlasteli,  vladike  i  puk  (,,stan'te  muce,  da  u  p  o  1  j  u  nie  cut 
vike").  po  cemu  se  zakljucivalo,  da  se  ,,Suzana  cista"  prikazivala, 
ali  to  moze  biti  samo  konvencionalizam,  povodjenje  za  prolozima 
hvarskih  crkvenih  drama,  koji  obicno  ovako  pocinju,  sto  je  ovdje 
najvjerojatnije,  jer  je  Vetranicev  prolog  pisan  u  osmercima  hvarskih 
prikazanja.  Svakako  je  sigurno,  da  se  crkvena  sredovjecna  drama, 
ni  u  knjizevnijoi  obradbi  Vetranicevoj,  nije  mogla  u  Dubrovniku  udo- 
maciti,  jer  tu  za  nju  nije  bilo  prave  drustvene  sredine,  —  pucanin  je 
u  Dubrovniku  nesto  daleko  vise  od  pucana  po  dalmatinskim  ostrvima 
i  od  puka  u  Hrvatskom  Primorju  —  a  Vetranic  je  poceo  raditi  o 
crkvenoj  drami  u  doba,  kad  se  ovdje  vec  pomaljala  renesansna  kome - 
dija  i  pastirska  igra,  koje  su  u  kratko  vrijeme  za  Marina  Drzica  posve 
potisnule  znacenje  svih  ostalih  knjizevnih  vrsta. 

10.  Marin  Drzic. 

arin  Drzic,  necak  Gjora  Drzica,  mladji  suvremenik  Vetra- 
nicev, najveda  je  knjizevna  licnost  dubrovacka  u  XVI.  sto- 
Ijecu.  On  nam  je  ostavio  dvadesetak  erotickih  pjesama, 
jamacno  iz  mladje  dobi,  sto  se  nicim  ne  odvajaju  od  sta- 
rije  dubrovacke  petrarkisticke  erotike,  ali  njegova  je  velicina  u  drami, 
gdje  se  licnost  pjesnikova  mogla  izrazitije  razviti,  narocito  u  komediji, 
i  ovaj  rad,  iza  dosta  neznatnih  pocetaka  prikazivanja  u  Dubrovniku, 
oznacuje  umah   cvjetanje   dubrovacke  drame  u  XVI.   stoljecu. 

Marin  Drzic,  s  nadimkom  Vidra,  bio  je  sin  Marina,  brata 
don  Gjora  Drzica,  a  majka  bila  mu  Anuhla,  iz  porodice  Cotrugli. 
Rodio  se  oko  god.  1520.  Braca  pjesnikova  bavila  su  se  zajedno  s  ocem 
trgovackim  poslovima,  ali  bez  srece,  pa  su  nastradali  i  pali  u  stecaj. 
Marin,  sva  je  prilika,  najmladji  od  brace,  podao  se  nauci,  te  je  ucio 
u  razlicitim  gradovima,  a  narocito  na  sveucilistu  u  Sieni,  gdje  je  pace 
bio  za  god.  1541.  rektor  sveucilista  (rettore  degli  scolari).^ 

1  Orrigine  et  descendenza  della  famiglia  di  Darsa,  rukopis  br.  977.  u 
knjiznici  Male  brace  u  Dubrovniku,  sastavljen  god.  1603.  od  jednoga  clana 
porodice  Drzica.  Isp.  H.  IIcTpoBCKiH:  O  coHHHeHiHxi.  IJexpa  FeKTopoBiiHa,  na 
str.    17.    (biljeska). 


156 

Siena,  slobodna  republika  u  sredini  Toskane,  takmila  se  u  XV. 
stoljecu  svojom  velicinom  i  kao  jedno  kulturno  srediste  sa  susjednom 
Firencom.  Poceci  sveucilista  sienskog  padaju  u  prvu  polovicu  XIII. 
stoljeca,  pa  se  ono  bujno  i  naglo  razvilo,  i  ako  mu  je  tek  god.  1357. 
car  Karlo  IV.  podijelio  privilegija.  U  ovo  doba  ucila  se  tu  filozofija. 
pravo  i  medicina,  a  kad  je  god.  1408.  papa  Grgur  XII.  potvrdio  carska 
privilegija,  dodana  je  i  teologija.  U  Sienu  dolazili  su  na  nauke  scolari 
razlicitih  naroda,  osobito  mnogo  Nijemaca;  uopce  veci  dio  scolara  bili  su 
stranci.^  U  XVI.  stoljecu  povodom  stranackih  borba,  koje  su  vodile 
do  propasti  slobode  sienske  republike,  i  sveuciliste  je  nazadovalo,  ali 
pored  svega  toga  Siena  je  u  doba  Drziceva  naukovanja  bila  jedno  staro 
srediste    prosvjetnoga    zivota. 

Drzic  sam  o  sebi  jednom  kaze  : 

Drzica   svi    znamo   pobolje    nego  ti, 
priko   mora    tamo   ki    uci   sviriti.- 

U  njegovu  se  radu  doista  odrazava  suvremena  talijanska  drama  ,, priko 
mora",  ali  je  za  nj  osobito  znacajan  i  vazan  boravak  u  Sieni,  jer  se 
najizrazitija  obiljezja  njegova  dramatskog  rada  vezu  sa  sienskom 
dramom  prve  polovice   XVI.  stoljeca. 

Vrativsi  se  u  Dubrovnik,  u  rdjavim  porodicnim  prilikama,  a 
buduci  pucanin,  ne  preostade  mu  drugo,  nego  postane  svecenik.  Kaze 
se,  da  je  bio  i  graditelj,  pace  da  je  umio  svirati  sve  vrste  glazbenih  na- 
stroja,  ali  je  nada  sve  bio  umah  poznat  u  Dubrovniku  kao  saljivdzija 
od  zanata.  U  Italiji  bio  je  u  ovo  doba  saljivdzija,  udomacen  na  dvoro- 
vima  knezova  i  crkvenih  dostojanstvenika,  pa  i  u  krugovima  malo- 
gradjanstva,  osobiti  tip  knjizevnika,  koji  je  pripovijedanjem,  narocito 
nacinom  predavanja,  zabavljao  drustvo,  posizuci  rado  za  oblikom 
dijaloga  i  priredjujuci  cesto  dramatske  predstave.  Velika  drustvena 
sloboda  i  potpuna  nevezanost  izrazavanja  ovoga  doba,  danas  u  knji- 
zevnosti  nemoguca,  bila  je  povodom,  te  se  i  Marin  Drzic,  i  ako  sve- 
cenik, u  torn  pravcu  potpuno  razvio,  pa  ma  da  nemamo  njegovih 
improvizacija,  ostadose  nam  pastirske  igre  i  komedije,  nastale  cetr- 
desetih  i  pedesetih  godina  XVI.  stoljeca,  kojima  je  takodjer  bila  je- 
dina  namjena,  da  zabave  dubrovacko  drustvo,  u  kome  se  jednako 
uto  bila  vec  potpuno   razvila  radost  sa  uzivanja,   onaj    i  1    p  i  a  c  e  r  e, 

^  P.  Heinrich  Denifie  :  Die  Entstehung  der  Universitaten  des  Mittel- 
alters  bis  1400.  Berlin,  1885.,  na  str.  429 — 452.  —  G.  Liidtke  i  J.  Bengel  : 
Minerva,  I.  B.  Strassburg,  1911.  na  str.  331.  —  Lodovico  Zdekauer  :  Lo 
Studio   di    Siena   nel   rinascimento.    Milano,    1894. 

2    Stari    pisci,    VII.    str.    25. 


157 

sto    ga    u    personifikaciji    nas    pjesnik    zove    P  1  a  k  i  r,    kao  jedno  od 
bitnih  obiljezja  renesanse. 

Kad  je  god.  1545.  dosao  u  Dubrovnik  grof  Christoph  von 
Rogendorf,  cuveni  njemacki  junak,  Marin  Drzic  bio  je  vec  poznat 
kao  ugodan  improvizator  sala.  Senat  dubrovacki  docekao  je  grofa 
veoma  svecano,  a  Drzica  pozove,  da  visokoga  gosta  republike  kod 
stola  zabavlja  (,,per  dare  qualche  spasso").  Kako  je  pjesnik  bio  zive 
cudi  i  nemirna  duha,  pa  se  zazelio  svijeta,  a  osvojio  je  grofa  svojom 
duhovitoscu,  to  ga  ovaj  s  drage  volje  ucini  svojim  dvoranikom.  Tako  je 
Drzic  u  pratnji  grofovoj  dosao  u  Bee,  gdje  je  ostao  tri  mjeseca,  ali  je 
medjutim  brzo  opazio,  da  se  Rogendorf  razvija  u  opasnog  politickog 
aventuriera,  pa  je  naslutio,  u  kakve  bi  neprilike  mogao  zaci  radi  pusto- 
lovina  svoga  gospodara,  te  se  s  njime  mirno  rastao  i  vratio  u  Du- 
brovnik. 

U  augustu  god.  1546.  osvane  iznenada  grof  Rogendorf  ponovo  u 
Dubrovniku,  pa  se  nekoliko  dana  zadrzao  u  luci  gruzkoj  :  govorio  je, 
da  putuje  u  svetu  zemlju,  ali  je  zapravo  plovio  u  Carigrad,  da  se  osveti 
Karlu  V.  i  da  sluzi  sultanu  protiv  krscana.  I  ovom  je  zgodom  pozvan 
Drzic,  da  zabavlja  svoga  bivseg  gospodara,  i  napokon,  zeljan  dalekog 
istoka,  pjesnik  opet  stupi  u  njegovu  sluzbu  kao  dragoman,  i  tako 
dodje  u  Carigrad.  Rogendorf  ponudio  je  sultanu  u  svecanoj  audienciji 
svoju  pomoc,  da  udari  na  Bee  ;  ali  kako  je  sultan  morao  radi  bojeva 
na  istoku  mirovati  na  zapadu,  grofova  se  osveta  izjalovi.  Njegov  je 
cin  izazvao  ipak  svuda  veliko  iznenadjenje.  Marin  Drzic,  koji  je  kao 
dragoman  bio  svjedokom  svih  ovih  dogadjaja,  uvidio  je  svoju  pogibao, 
te  se  vratio  u  Dubrovnik,  gdje  je  umah  iza  dolaska,  u  januaru  god, 
1547.,  bio  pred  Malim  vijecem  potanko  preslusan  o  svim  svojim  odno- 
sima  prema  grofu,   pa  se  i  opravdao.^ 

Rogendorf  zivio  je  poslije  u  Turskoj  veoma  bijedno,  dok  se  nije 
iza  svakakvih  nevolja  podignuo  ponovo  do  visokih  casti,  i  to  na  dvoru 
francuskom.  Marin  Drzic  iza  vrlo  pogibeljnih  aventura  jamacno  nije 
vise  tezio  za  svojim  gospodarom,  vec  se  smirio  u  Dubrovniku,  gdje  se 
posljednji  put  spominje  god.  1561.^  Bit  ce,  da  je  posljednih  godina 
svoga  zivota  ponovo  ostavio  rodjeni  grad,  pa  se  udomio  u  Mlecima, 
gdje  je,  kako  pouzdano  znamo,  umr'o  god.  1567.  i  pokopan  u  crkvi 
di  san  Gioanpolo.^  Njegovu  je  smrt  oplakao  Mavro  Vetranic  u  dvije 


^  C.    Jirecek  :    Beitrage    zur    ragusanischen    Literaturgeschichte.     Archiv, 
XXI.    str.    399. 

^   lb.  str.   494. 

^  Petrovskij,   1.    c,    str.     17. 


158 

pjesme  :  ,,U  priminuce  Marina  Drzica"  i  ,,Nadgrobnica  gornjega,  re- 
cenoga  Marina", ^  pa  Antun  Sasin  pjesmom  ,,U  smrt  Marina  Drzica,"^ 
a  talijanskim  sonetima  Sabo  Bobaljevic  i  Miho  Monaldi.^ 

U  prvoj  polovici  XVI.  stoljeca  vanredno  se  razvila  u  Italiji  kome- 
dija  pod  utjecanjem  staroklasickih  komedija  Plautovih  i  Terencijevih, 
sto  su  ih  bili  popularizovali  humaniste,  narocito  Pomponius  Laetus  u 
Rimu.  Krajem  XV,  stoljeca  prikazuju  se  Plautove  i  Terencijeve  komedije 
u  talijanskom  prijevodu  na  dvoru  Ercola  I.  (1471 — 1505.)  u  Ferrari, 
i  to  s  velikim  sjajem,  pa  se  to  nastavilo  i  pocetkom  XVI.  stoljeca^ 
sireci  se  odavle  po  susjednim  dvorovima  i  gradovima  sjeverne  Italije. 
Umalo  iza  toga  javljaju  se  komediografi,  koji  sami  pisu  u  stilu  staro- 
klasicke  komedije  izvorna  djela,  pretezito  u  prozi.  To  nijesu  naprosto 
kopije,  vec  je  stvorena  plautovsko-talijanska  komedija,  u  kojoj  se 
prilagodjuju  staroklasicki  elementi  suvremenom  talijanskom  zivotu 
i  njegovim  pojavama,  a  osobito  se  mnogo  upotrebljavaju  u  komediji 
i  noviji  novelisticki  motivi,  narocito  iz  Boccaccia,  Predstavnici  plautovske 
talijanske  komedije  do  vremena,  kad  je  Drzic  poceo  raditi,  jesu  : 
Lodovico  Ariosto  (,,La  Cassaria",  ,,I  Suppositi",  ,,La  Lena", 
,,I1  Negromante"),  Bernardo  Bibbiena  (,,La  Calandria"), 
Niccolo  Machiavelli  (,,La  Mandragola",  ,,La  Clizia") ,  Fran- 
cesco Belo  (,,I1  Pedante")  i  P  i  e  t  r  o  A  r  e  t  i  n  o  (,,LaCortigiana", 
,,I1  Marescalco",  ,,La  Talanta",  ,,L'  Ipocrito",  ,,I1  Filosofo").  Plau- 
tovske talijanske  komedije  razvedenije  su  od  komedija  Plautovih  ; 
jednostavnost  je  u  kompoziciji,  crtanju  znacajeva  i  u  dispoziciji  ne- 
stala,  javlja  se  veci  broj  lica,  tipovi  iz  razlicitih  krajeva  i  gradova 
sa  svojim  jezicnim  i  karakternim  osobinama,  a  uz  glavnu  radnju  go- 
milaju  se  scene  sporednih  dogadjaja.  Potpuna  sloboda  izrazavanja 
u  plautovskoj  talijanskoj  komediji  dovodi  i  do  nezgrapne  frivolnosti, 
ali  to  nije  bilo  nikome  zazorno.  Pietro  Aretino,  pun  frivolnosti  i  pikan- 
terija,  Ijubimac  je  svoga  vremena,  a  frivolna  komedija  kardinala 
Bibbiene  ,, Calandria"  prikazuje  se  god.  1513.  na  dvoru  pape  Lava  X.* 


"^  P.  Kolendid  :  Tri  doslije  nepoznate  pjesme  Dun>  Mavra  Vetranida 
Cavci^a.    Dubrovnik,    1905. 

^    Stari    pisci,    XVI.    str.    163. 

^  Rime  amorose  del  Savino  Bobali  Sordo.  Mleci,  1589.  na  str.  45.  — 
Rime  del  signor  Michele  Monaldi.  Mleci,  1604.  na  str.  14.  —  Rime  del  nobil 
homo  Savino  de  Bobali  Sordo  e  Michele  Monaldi.  Dubrovnik,  1783.  na  str. 
95.    i    202. 

*  W.   Creizenach  :    Geschichte  des   neueren   Dramas.    B.    II.    Halle,    1901. 


159 

U  Dubrovniku  prvi  je  predstavnik  plautovske  komedije  sa  svim 
pomenutim  obiljezjima  Marin  Drzic,  ali  on  je  i  pisac  pastirskih  igara, 
pa  i  tu  mu  treba  izglede  traziti  u  Italiji,  narocito  u  Sieni,  gdje  se  ova 
vrsta  u  to  doba  najvise  njegovala. 

La  dramma  pastorale,  kojoj  prvi  zameci  padaju  potkraj  XV.  i 
u  pocetak  XVI.  stoljeca,  jos  je  znacajnija  za  duh  renesanse  od  plau- 
tovske komedije.  Boccaccio  je  pod  utjecajem  staroklasicke  ekloge 
stvorio  nimfe  kao  dragane  zaljubljenih  pastira  (,,Ninfale  fiesolano"), 
pa  kad  se  poslije  u  Italiji  javila  mitoloska  scena,  alegorijsko  ska- 
zanje  za  svecane  prigode  —  kao  pomenuti  vec  nas  ,,Interlokutorij" 
u  zborniku  Nikse  Ranjine  —  primila  je  i  ekloga  dramski  oblik,  u 
pocetku  posve  jednostavan,  pa  se  upotrebljavala  za  svecane  zgode  na 
dvorovima  mogucnika,  a  i  sama  bila  je  cesto  alegorijska  i  mitoloska. 
Iz  ovih  pocetaka  razvila  se  prava  pastirska  igra  u  Italiji  tek  u  dru- 
goj  polovici  XVI.  stoljeca,  a  najcuvenija  su  djela  ove  vrste  :  Ago- 
stina  Beccari-a  ,,I1  Sacrificio",  prikazivano  u  Ferrari  god. 
1554m  Torkvata  Tassa  ,,L'Aminta",  prikazivan  u  Ferrari 
god.  1573.,  pa  malo  iza  toga  Giambattiste  Guarini-a 
,,Pastor  f  i  d  o"  i  Guidobalda  B  o  n  a  r  e  1 1  i-a  ,,Fillidi 
S  c  i  r  o". 

Osobiti  se  stil  ove  drame  razvijao  u  prvoj  polovici  XVI.  sto- 
ljeca u  Sieni,  odakle  ga  je  Marin  Drzic  prenio  u  knjizevnost  dubro- 
vacku.  Sienska  dramatska  skola  prihvatila  je  zametke  pastirske  igre, 
kako  su  se  razvijali  iz  ekloga,  pa  je  stvorila  novi  tip  drame,  t.  zv. 
dramma  rusticale,  seljacku  dramu,  u  kojoj  ima  elemenata  klasicke 
ekloge  i  sredovjecne  lakrdije.  U  dramskoj  eklogi  tipicna  su  lica: 
nimfa,  ili  u  nas  vila,  pastir,  zaljubljen  u  vilu;  satir,  koji  Ijubavniku 
stavlja  zapreke,  i  vjeran  drug,  koji  pastira  tjesi.  Sienska  skola  uvela 
je  ovamo  nove  elemente:  carolije,  umjetnicke  plesove,  narocito  tak- 
menu  vitesku  plesnu  igru  t.  zv.  moresku,  pa  komicne  intermedije, 
osobito  iz  seljackoga  zivota.  Zato  su  sienske  seljacke  drame  upravo 
komedije,  pa  se  u  njima  ispreplece  sentimentalnost  ekloga  sa  bujnom 
komikom  sredovjecne  lakrdije.  Predstavnici  sienske  skole  jesu:  Leo- 
nardo Mescolino,  Antonio  Legacci,  Niccolo  Campani  Strascino.  Oso- 
bito je  omiljelo  lice  u  sienskoj  drami  seljak,  koji  dolazi  u  grad,  pa 
tu  bude  ismijan,  a  jednako  se  rado  obradjuje  kao  motiv  natjecanje 
zaljubljena  seljaka,  da  stece  nimfu,  pa  uopce  seljacka  vjeridba,  ali 
mjesto  seljaka  natjecu  se  kadsto  i  druga  osebujna  lica.  U  ,,Lincii" 
Francesca  Fonsi-a,  clana  ove  skole,  ne  izvode  moresku  seljaci,  vec 
dva  pustinjaka,  a  pobjednik  dobiva  nimfu.  Dramska  ekloga  imala  je 


i6o 

aristokratska  obiljezja,  ali  sienska  skola  razvila  ju  svojim  dodacima 
komicnim  u  puckom  pravcu.  Uza  sve  to  omilio  je  ovaj  stil  i  naj- 
visim  krugovima,  pa  znamo,  da  je  sienska  druzina  god.  I5i7-  prika- 
zivala  u  Vatikanu  Leonu  X.  jednu  seljacku  lakrdiju,  a  god.  1521. 
jednu   eklogu   sa   moreskom. 

Kad  je  Marin  Drzic  dosao  u  Sienu,  ova  je  sienska  drama  u  naj- 
Ijepsem  cvjetanju.  Zacetnici  skole  i  njihovi  drugovi  osnovali  su 
drustvo  ,,La  Congrega  dei  R  o  z  z  i",  dakle  ,,druzinu  neote- 
sanaca",  jer  uto  knjizevne  druzine  i  njihovi  clanovi  obicno  su  se 
nazivali  podrugljivim  imenima.  La  Congrega  dobila  je  pravila  god. 
1 53 1.,  a  glavna  joj  je  zadaca  bila  prikazivanje  sienskih  drama. 
Vrlo  je  zanimljivo,  da  je  izmedju  dvanaestorice  osnivaca  jedan  po- 
drijetlom  Hrvat  iz  Zagreba,  i  to:  Girolamo  di  Giovanni  Pacchia  (rodj. 
god.  1477.),  s  nadimkom  II  Dondolone  (danguba),  sin  Giovanna  di 
Giovanni  delle  Bombarde  di  Saghabria  in  Sciavonia,  koji  se  udomio 
u  Sieni  kao  umjetni  obrtnik  i  Ijevac  bronce,  a  sin  mu  je  bio  slikar.^ 
Poceci  dubrovacke  komedije  i  dramske  ekloge  padaju  jos  prije, 
negoli  je  Drzic  razvio  ovu  vrstu  u  stilu  sienske  skole.  Sacuvane  su 
u  rukopisu  dvije  dramske  ekloge  u  dvanaestercima,  bez  naslova,  bez 
sumnje  od  istoga  autora,  opravdano  se  misli  od  Vetranica,  a  objema 
je  sadrzaj,  kako  je  vila  pala  u  ropstvo  i  kako  se  domogla  slobode. 
U  ovim  najjednostavnijim  i  najstarijim  dubrovackim  dramskim  eklo- 
gama  nema  komike. 

Nikola  Naljeskovic  (rodj.  pocetkom  XVI.  stoljeca, 
umr'o  god.  1587.),  pucanin  dubrovacki,  zanimanjem  trgovac,  prvi 
je  po  imenu  poznat  pisac  dramskih  ekloga  i  prvi  komediograf  du- 
brovacki. Od  njega  ostade  nam  oveci  kanconier  petrarkisticke  ero- 
tike  bez  ikakvih  osebnih  obiljezja;  pjevao  je  nabozne  pjesme,  maske- 
rate,  koje  su  posve  ovisne  o  talijanskim  izgledima,  a  pored  Vetra- 
nica   on    je    napisao    najvise    pjesnickih    poslanica. 

Naljeskovic  je  napisao  cetiri  dramske  ekloge,  sve  u 
stihovima,  a  bez  naslova,  i  tri  komedije,  takodjer  u  stihovima 
i  bezimene.  Ove  su  komedije  u  -vezi  js  lakrdijama  u  sredovjecnom 
stilu:  u  prvoj  crta  Ijubakanje  gospodara  sa  ,,godisnjicama"  (sluski- 
njama)  i  svadje  s  nevjerstva  u  kuci;  u  drugoj  tema  je  gotovo  ista, 
samo  su  nevjerstva  muzevljeva  grublja;  napokon  u  trecoj  crta  mla- 
doga    Dubrovcanina,    zaljubljenog  u  ,,amancu",    koja    voli    dakako  i 

^  C.  Mazzi  :  La  Congrega  dei  Rozzi  di  Siena  nel  secolo  XVI.  Vol. 
I.  i  II.  Firenca,  1882,  —  Stanislao  Mocenni:  Accademia  dei  Rozzi> 
Siena,    1904. 


i6i 

drugima,  a  roditelji  i  prijatelj  jedva  mu  otvore  oci,  i  on  se  odri6e 
,,amance",  da  uzme  djevojku  iz  cestite  kuce.  Ove  su  komedije  vrlo 
raspojase,  porodicni  zivot  dubrovacki  prikazan  je  u  grubim  crtama, 
pisac  upotrebljava  najkrupnije  izraze,  kompozicija  je  posve  jedno- 
stavna,  pace  prve  dvije  komedije  samo  su  dramatske  scene,  a  jedino 
treca,  izvedena  u  tri  cina,  nesto  okrnjena,  stoji  donekle  blize  maniri 
suvremene    plautovske   talijanske   komedije. 

Posve  su  jednostavne,  bez  komicnih  elemenata,  cetiri  bezimene 
Naljeskoviceve  dramske  ekloge,  slicne  onim  dvjema  od  nepoznata 
pisca.  Prva,  najveca  i  najvaznija,  u  kojoj  dolazi  starica  vjestica,  — 
jedino  lice  u  njegovim  eklogama,  koje  bi  trebalo  da  bude  komicno, 
a  nije  —  prikazuje  pastira,  zaljubljena  u  vilu,  gdje  jadikuje  i  trazi 
lijek,  pa  se  od  zalosti  probode,  sto  ga  je  vila  odbjegla,  a  ona,  nasavsi 
ga  mrtva,  proplace,  ozivi  ga  carobnom  travom  i  uzvraca  mu  Ijubav. 
U  drugoj  obradjuje  se  priCa  o  Eridinoj  jabuci,  ali  Parisa  zamjenjuje 
pastir,  a  tri  grcke  boginje  tri  nase  vile  ;  treca  izvodi  vilu,  sto  su  je 
uhvatili  satiri,  uz  koje  se  oko  nje  takme  mladici,  a  oslobodi  je  neki 
starac  ;  cetvrta  je  posve  kratka  scena:  cetiri  pastira  bjezeci  od  gusara 
iz  luga  sastanu  vilu  i  cekaju  svoju  druzbu,  ali  ona  im  javi,  da  se  njihova 
druzba  nalazi  u  lugu  sa  vilama  njih  cekajuci,  i  tako  se  svi  nadju,  pa 
igrajuci  ,,tanac"  slave  pjesmom  vile. 

Marin  Drzic,  vrativsi  se  iz  Italije  i  donijevsi  u  Dubrovnik  novih 
poticaja,  nastavio  je  i  dalje  razvijao  rad  svojih  starijih  suvremenika, 
Vetranica  i  Naljeskovica,  oko  hrvatske  drame.  On  je  preradio  Vetra- 
nicevo  ,,Posvetiliste  Abramovo",  nacinivsi  tijem  od  njegova 
razvucena  djela  crkveno  prikazanje,  sposobno  za  prikazivanje.  Pored 
toga  napisao  je  prikazanje  ,,0  d  poroda  Jezusova",  koje  je 
zapravo  pastirska  igra,  jer  porod  Hristov  samo  je  srediste,  oko  ko- 
jega  se  razvija  idila  biblijskih  pastira  (s  narodnim  imenima  :  Tasovac, 
Ugljesa,  Pribat,  Miljat,  Vukas,  Kresoje) ,  crtanih  posve  u  maniri  re- 
nesansne  pastoralne  poezije.  Misli  se,  ali  bez  valjanih  razloga,  da 
ovo  prikazanje  pripada  Vetranicu.^  Istina,  jezik  je  cistiji  i  narodniji 
od  Drziceva,  ali  i  bogatiji  od  Vetraniceva  ;  no  kako  je  Drzic  kao  ko- 
mediograf  hotimice  pisao  obicnim  govorom  svojih  junaka,  a  u  drugu 
ruku,  gdje  je  crtao  svoje  seljacke  likove,  umio  je  doista  vrlo  lijepo 
pogoditi  ton  cistoga  narodnoga  govora,  to  se  ta  cinjenica  ne  opire 
tradiciji  i  rukopisu  ovoga  prikazanja,  gdje  je  Drzic  oznacen  kao  pisac. 
Vetraniceva  dikcija  tako  se  lako  odaje,  te  mozemo  i  za  manju  pjesmu 

1  M.  Medini:  Pjesme  Mavra  Vetranida  i  Marina  Drzida.  Rad,  CLXXVI. 
str.    158 — 161. 

Povijest  hrvatske  knjiievnosti.  ^  ^ 


1 62 

umah  pogoditi,  da  je  njegova,  a  za  ovo  se  djelo  to  ne  moze  reci  ; 
vjestina  u  kompoziciji,  lijepa  mjera  u  svemu,  narocito  nerastezana 
dikcija,  pa  predigra,  sto  dolazi  prije  prologa,  jasni  su  znaci,  da  pri- 
kazanje  ,,0d  poroda  Jezusova"  pripada  Drzicu.  Ovo  prikazanje, 
pisano  stihovima,  osim  predigre,  gdje  se  izmjenjuje  proza  sa  stiho- 
vima,  pjesnicki  je  najvrednije  djelo  te  vrste  u  dubrovacko-dalma- 
tinskoj   knjizevnosti. 

Marin  Drzic  napisao  je  cetiri  pastirske  igre,  i  to  su  :  ,,T  i  r  e  n  a" 
te  ,,Venera  i  A  d  o  n",  obje  u  stihovima;  jedna  je  bezimena, 
pretezno  u  prozi,  sto  cemo  je  nazvati  ,,Plakir",  po  jednome  lieu, 
u  kome  je  ideja  drame,  i  napokon  ,,Gjuho  Krpeta",  alegorijska 
pastirska  igra  u  prozi.  Naljeskovic  je  svoje  dramske  ekloge  zvao 
komedijama,  i  ako  u  njima  komicnih  lica  nema.  Drziceve  su  pa- 
stirske igre  uistinu  komedije,  a  komicna  su  lica  u  njima  seljak,  se- 
Ijakinja,  sluskinja  i  pustinjak  kao  u  sienskim  seljackim  dramama. 
Najranija  od  njih  bit  ce  ,,Tirena". 

U  prologu  ,,Tirene''  seljaci  Vlasi  Vuceta  i  Obrad  zavade  se,  izgrde  i  iz- 
mire,  pa  Vuceta  vodi  Obrada,  pokazujuci  mu  Ijepote  i  velicinu  Dubrovnika. 
Obojica  hvale  i  slave  grad,  i  tako  dodju  do  pozornice,  jedne  dubrave,  sto  se 
uvrgla   medju   dvore,   gdje   ce   izbrana  mladost  prikazivati   ,,Tirenu". 

Pastiri  Ljubenko  i  Radmio  traze  u  lugu  oko  vode  prijatelja  Ljubmira, 
bojeci  se,  da  se  ne  ubije,  jer  se  zaljubio  u  vilu  Tirenu.  A  vila  Tirena,  sama 
u  lovu,  slavi  zoru  i  zelenu  goru,  tjera  pustu  ranjenu  zvijer  i  otpociva  umorna 
u  sjeni  kod  vode,  kad  se  eno  pojavi  tuzan  Ljubtnir,  placuci  i  grdeci  bijelo  lice 
u  gluhim  dubravama  sa  svoje  gorke  Ijubavi  i  zove  smrt,  da  ga  izbavi.  U  casu, 
kad  se  ho6e  vec  ubiti,  odziva  mu  se  skrovena  iz  luga  vila  i  njemu  ispade 
iz  ruku  ubojito  oruzje.  Vila  mu  se  ukazuje  kao  Tirena,  koja  stanuje  u  vodi, 
a  ima  carobne  moci,  pa  mu  nudi  sve,  sto  zeli  :  razum,  imanje,  zlato  i  drago 
kamenje,  no  Ljubmir  zeli  samo  —  da  joj  bude  sluga,  da  je  slijedi  i  dvori, 
Tirena  mu  daje  vjeru,  ali  uto  se  pojavi  Satir,  da  uhvati  vilu,  koja  pred  njim 
utece,    a    Ljubmir    nagne    za    njim. 

Tirena  u  lugu  cezne  za  Ljubmirom,  bojeci  se,  da  mu  zli  Satir  sto  ne 
ucini.  Uto  dolazi  pjevajudi  Vlasi<5  Miljenko  k  vodi  i  zatravljen  slavi  Tirenu, 
a  ona  ga  mami  k  sebi,  isceznuvsi  u  studenoj  vodi.  Miljenko  je  doziva  i  dok 
on  gazi  po  vodi,  spominjudi  svoje  ,,muke  Ijuvene",  starac  Radat  grubo  ga 
grdi,  sto  je  izgubio  pamet.  Medjutim  dodje  i  Stojna,  trazedi  sina  Miljenka. 
Radat,  koji  je  ve6  uvidio,  da  je  sve  uzalud,  odvrada  je  od  jalova  posla  : 
Miljenka    ostavi,    Miljenko    da    takoj 

u    slatkoj    Ijubavi    provodi    zivot    svoj. 
Ne   brin'    se   nitko   njim,   u   vodi   hladi   se. 
Stojna    nadje    sina,    gdje    vodu    gazi,    okomi    se    na    nj,  §to  mu  je  vila  vodena 
pamet   zanijela,   i    hoce   da   ga   navrati   kuci,   na   pastirski   stan,   a    Radat   hoce 
ved  da  ga  stapom  bolesna  izlijeci   od  Ijubavi,  no  on  im  utede.   Stojna  i   Radat 
ostanu  sami,  pa  se  ona  obara  na  suvremenu  mladost  i   na  nevjeste,  ali   Radat 


I  63 

istice    i    mane   starijeg    narastaja,    pa    napokon    Stojna    krene    ku6'i,   da   dovede 
celjad,    a    Radat    podje    za    Miljenkom. 

Miljenko  u  lugu  izgara  od  Ijubavi  :  zaboravio  je  majku  i  Citav  rod,  jer 
mu  omilje  na  svijetu  jedino  vila  Tirena,  pa  i  ne  mari,  sto  na  nj  vifu  ;  on 
mladost  u  mladosti  provodi.  Uto  se  pojavi  Ljubmir  i  trazi  Tirenu,  bojeii  se, 
da  nije  pala  u  ruke  Satiru,  pa  ide  dalje,  da  ga  nadje.  A  Radat,  izmoren  od 
trazenja  Miljenka,  dodje  i  zaspi  kraj  vode,  i  Kupido  ga  rani  svojom  strjelicom. 
Kad  se  starac  Radat  probudi,  mine  kraj  njega  Tirena,  pa  sada  i  njega  ,,za- 
travi  vilinji  taj  pogled,  pun  svake  Ijubavi".  A  kad  uto  dodje  svojta  iz  doma 
po  Miljenka  :  Vuceta,  Obrad  i  djetic  Dragid,  oni  opaze,  da  je  i  stari  Radat  povi- 
linjio,  jer  samo  o  Tireni  govori,  i  oni  pobjegnu  s  ovoga  strasnog  mjesta,  pa 
neka    Stojna   sama    trazi    mahnita    Miljenka. 

Stari  Radat  susretne  se  sa  svojim  sinom,  djetetom  Dragidem.  Radat 
govori  samo  o  Ijubavi  •  i  ako  je  star,  ,,staro  je  i  sunce  toj,  ali  dobro  grije". 
Dragic  bi,  da  se  svojom  pracom  osveti  Kupidu  radi  oca,  pa  se  junaci,  ali  Ku- 
pido se  ,,na  vlasku  priobrazi",  rani  Dragica,  pa  kad  se  iza  toga  javi  Tirena, 
trazec-i  Ljubmira,  dijete  ved  zametne  s  vilom  svoj  naivni  Ijubavni  razgovor. 
Kad  ona  mine,  u  lugu  su  svi  njeni  obozavatelji  :  stari  Radat,  dijete  Dragic, 
uz  njih  evo  i  Satira,  koji  uzezen  od  Ijubavi  trazi  vilu,  pa  se  tu  sretne  i 
poiuce  sa  Ljubmirom,  udari  ga  jednom  stijenom  i  pobjegne.  Ljubmir  lezi 
kao    mrtav,    a    Tirena    ga    oplakuje    i    od    tuge   umire. 

Ljubmir  se  povratio  svijesti,  pa  se  hoce  ubiti,  opazivsi  kraj  sebe  mrtvu 
Tirenu,  ali  mu  pridodje  druzba,  pastiri  Radmio  i  Ljubenko,  koji  ga  zadrze,  a 
k  njima  eto  i  starca  Remete,  koji  ih  tjesi,  da  ce  Visnji  povratiti  dusu  ovoj 
vili.  Pastiri  se  mole  Visnjima  i  zrtvuju  :  Ljubmir  srce,  Radmio  liru,  Ljubenko 
svoje  pjesme.  Iz  neba  cuje  se  glas,  da  Visnji  primaju  zavjete  i  vradaju  dusu 
prelijepoj  Tireni.  Ona  se  prene  i  predaje  Ljubmiru,  ali  uto  dotece  Miljenko, 
Radat  i  Dragic,  i  svaki  hoce  Tirenu,  pa  se  bije  boj  medju  njima,  s  jedne 
strane  Ljubmir  i  njegova  druzba,  s  druge  Vlasici,  a  onda  dodju  tri  Satira, 
pa  se  boj  razvio  u  troje.  Medjutim  Tirena  iz  gore  progovori  i  nastane  mir  : 
ona  ima  vise  sestara  vila  u  vodi,  prelijepih  i  milih  ;  njezin  da  je  Ljubmir, 
a  ostalima  daje  svoje  sestre,    i    tako  se    izmirenjem   i   plesom    svrsava   drama. 

,, Tirena",  pastirska  igra  u  5  cinova  u  stihovima,  sacuvana  pot- 
puno,  bit  ce  da  je  najranije  Drzicevo  djelo  ove  vrsti  ;  svakako  je  na- 
pisana  prije  ,,Venere  i  Adona",  jer  ovdje  seljak  Kojak  spominje  vec 
Miljenka  i  starca  Radata,  sto  su  ih  stravile  vile.^  ,, Tirena"  prikazi- 
vala  se  prvi  put,  i  to  ,,prid  dvorom",  kako  veli  Drzic,  ili  ,,pred  po- 
lacom",  kako  kaze  Vetranic,^  dakle  pred  Knezevim  dvorom,  god.  1548., 
ali  radi  nevremena  prikazivanje  nije  uspjelo,  o  cemu  Drzic  sam  pjeva  : 
ma   vjetri   ne   dase   nista  cut,   brate   moj, 

sjever    otud    dmase   usiono    tolikoj, 
da  srca  pucahu   od  studeni   i   mraza, 
ter   Ijudi    bjezahu   smrtnoga  poraza.' 


^    Stari   pisci,   VIL    str.    42. 
2    lb.    in.   str.    210. 
^   lb.  VII.   str.    26. 


i64 

U  Dubrovniku,  gdje  su  se  u  to  doba  pojedine  drame  prikazivale, 
koliko  znamo,  samo  jedanput,  doslo  je  radi  toga,  a  bit  ce  mozda  i 
s  drugih  povoda,  do  reprize  ,,Tirene",  za  koju  je  pjesnik  sacinio  u 
obliku  predigre  novi  prigodni  prolog,  gdje  se  i  spominje  premiera. 
Ova  je  repriza  bila  dvije  godine  iza  premiere,  i  to  na  piru  Vlaha  Dr- 
zica,  dakle  god.  1550.,  u  kuci  Gjula  Piorovica,  zenikova  djeda  po 
majci. 

Umah  iza  premiere  ,,Tirene"  puce  Dubrovnikom  glas,  da  je  to 
djelo  Vetranicevo  i  da  je  Drzic  pocinio  plagijat.  Pjesnik  se  branio  u 
poslanici  ,,Svitlomu  i  vridnomu  vlastelinu  Sabu 
N  i  k  u  1  i  n  o  V  u",^  iz  koje  se  razbira,  da  su  nenavidnici  govorili, 
da  je  u  Dubrovniku  samo  jedan  pjesnik,  i  to  dum  Mavar,  koji  je  vec 
sve  opjevao,  sto  pjeva  Drzic  (,,u  pjesan  taj  stavi  sve,  Drzic  sto  poje"), 
koristeci  se  tudjom  mukom.  Pjesnik  u  odbrani  veli  : 
Lupestvom  ah  time  ne  tvor'  me  nitkore, 
neznano   er    ime   jos   slavno   bit   more. 

Nenavidnicima  kao  da  je  bilo  glavno,  da  mladoga  pjesnika  u  po- 
cetku  njegova  rada  odvrnu  od  poezije,  a  upravo  to  je  bilo  nemoguce  : 

uiinit   tko   ce   toj, 
da    ikad    ostavim    sej    pjesni,     Boze    moj  I 

Odraz  ove  borbe  protiv  pjesnika  opaza  se  i  u  prologu  za  reprizu 
,,Tirene".  Medjutim  umah  iza  premiere  ,,pred  polacom"  ustao  je 
u  odbranu  pjesnika  i  sam  Vetrani6  ,,Pjesancom  Marinu 
D  r  z  i  6  u  u  p  o  m  o  c"  ;  on  simpaticno  crta  pojedine  prizore  iz 
,,Tirene",  pa  izrijekom  veli,  da  Drzic  ,,nikoga  ne  potkrada",  i  po- 
zivlje  Dubrovcane,  da  ne  grijese  duse  i  da  njega  starca  umire,  ,,kriva 
suda  ne  cineci".^  Ovome  opadanju  bit  ce  da  je  ipak  bio  neki  povod 
u  samoj  ,,Tireni",  i  to  ili  je,  kako  neki  misle,  postojala  i  Vetraniceva 
,,Tirena",  dakako  u  obliku  dramske  ekloge,  poput  bezimene  dvije 
takve  ekloge,  sto  ih  njemu  pripisujemo,  ili  je  vec  u  ovo  doba  bio  gotov 
u  danasnjem  opsegu  Vetranicev  nedovrseni  ,,Pelegrin",  gdje  je  upravo 
vodena  vila  Tirena  jedno  od  vaznih  lica,  a  kako  nedovrseno  djelo  nije 
bilo  opdeno  poznato,  vec  samo  gdjekome,  pa  i  ovima  mozda  samo 
od  cesti,  moglo  je  lako  nastati  pricanje,  da  je  Drzicevo  djelo  u  uzoj 
vezi  sa   Tirenom  u  ,,Pelegrinu". 

0  Drzicevoj  ,,Tireni"  treba  jos  istaci  dvije  stvari  :  u  nju  ulazi 
viteska  bojna  igra,  ili  kako  pjesnik  sam  u  naslovu  kaze,  ,,b  o  j  n  i 
nacin    o(d)    mo  re  Ike",   i  to  u    zakljucnom   prizoru,    gdje   se  tri 

1  lb.   VII.    str.    17. 

2  lb.    III.    str.    208  —  212. 


i65 

pastira  nadbijaju  sa  tri  Vlasica,  pa  onda  jedni  i  drugi  sa  tri  Satira, 
bored  se  za  vilu,  dakle  upravo  onako,  kako  ss  moreska  upotrebljavala 
u  sienskim  dramama  ;  nadalje  u  ,,Tireni"  imamo  dvije  vrste  pastira  : 
,,uzmozni  pastiri"  Ljubmir,  Radmio  i  Ljubenko  jesu  prerusena  vlaste- 
la,  kojih  gorku  i  sentimentalnu  Ijubav  i  tumaranje  pjesnik  crta  ozbiljno, 
a  drugo  su  ,, pastiri  ubozi''.^  s  kojima  se  pjesnik  podruguje  :  to  su 
Vla§ici,  pravi  seoski  pastiri,  sami  sobom  smijesni,  koji  se  sami  sobom 
podruguju  i  vila  njihovu  sentimentalnu  Ijubav  izvraca  u  smijeh,  pa 
su  tako  oni  uz  ozbiljne  pastire  komicna,  seoska  celjad  u  ,,Tireni"  kao 
u  sienskim  dramama. 

,,Venera  i  A  d  o  n"  malena  je  drama  u  jednom  cinu  od  347 
stihova,  zapravo  alegorijsko-mitoloska  prigodna  scena  s  obilatim  ko- 
micnim  intermedijama,  u  kojima  su  lica  seljaci,  posve  u  stilu  sienske 
drame,  i  ovi  dodaci  zapremaju  gotovo  dvije  trecine  djela.  ,,Venera  i 
Adon"  prikazivala  se  zajedno  sa  reprizom  ,,Tirene"  god.  1550.,  ta- 
kodjer  na  piru  Vlaha  Drzica,  pjesnikova  rodjaka. 

Prije  negoli  se  otkrije  scena,  govore  Vlasi,  seljaci  iz  okolice  dubrovacke, 
Vukodlak  i  Kojak.  Prvi  je  donio  vrecu  jarebica  i  ,,peset  piplica",  pa  ih  prodao 
Vlahu  Drzicu  uoci  njegove  svadbe,  primio  lijepu  platu  te  se  nakitio.  A  Kojak 
vodi  u  grad  sinovca  Grubisu,  da  ga  ozeni,  i  tu  sretne  Vukodlaka,  koji  se 
s  njima  nakicen  podruguje,  a  oni  mu  uzvracaju,  dok  se  ne  razvije  svadja. 
Uto  dodje  i  Vlade,  mati  Grubisina,  pa  odgovara  sina,  da  ne  prosi  djevojke 
u  gradu,  boje(5i  se,  da  ga  tu  ne  uzmu  vile,  pa  neka  se  vrati  na  stan, 
ali  ma  da  je  sasula  sve  zlo  na  gradske  djevojke,  Grubisa  ne  popusta  i 
hoce   u   gradu  jednu    ,,pritilu". 

Uto  se  otkrije  scena  i  Vlasi  se  prepadnu,  jer  se  pojavi  sest  vila,  koje 
pjevaju,  onda  igraju,  kad  eno  izadje  i  bozica  Venera,  kojoj  se  vile  kla- 
njaju,  a  Satiri  izvode  pred  njom  tanac.  Venera,  nesretno  zaljubljena  u 
Adona,  place,  ali  joj  sin  Kupido  obedaje,  da  6e  ga  raniti  svojom  strje- 
licom,  pa  6e  ga  ona  voditi  svezana  zlatnim  pramenom  svoje  kose.  Venera 
poljubi  sina,  scena  se  sakrije,  a  Vlasi  jedva  se  sabiraju  od  cuda,  jedino  Gru- 
bisa jasno   izjavi,   da   ga  je   iijepa   vila  ranila   i   da   ce  joj   poci    za  slugu. 

Scena  se  opet  otkrije,  i  tu  jedan  Satir  s  vilom  izvodi  tanac,  pak 
dotrdi  pet  Satira,  da  mu  je  otmu,  ali  on  sa  svima  bije  boj,  te  odbrani 
vilu.  Uto  dodje  umoran  Adon  i  zaspi,  a  nadodje  Kupido,  pa  ga  svojom 
uzom  sveze.  Kad  se  probudi,  Venera  je  uza  nj,  i  ona  ga  razrijesi,  ali 
ga  sveze  svojim  zlatnim  pramom,  pa  ce  ga  uvijek  Ijubiti,  a  on  se  radosno 
odaziva  njenoj    Ijubavi. 

Seljaci  sad  se  jos  vi§e  snebivaju  od  cuda  i  straha,  pa  hoce  da  ostave 
ovo  injesto,  jedino  Grubisa  se  ne  da,  jer  je  zatravljen  ;  no  oni  ce  ga  ponesti 
i  pokriti  vrecom,  da  ga  vila  planinom  ne  stravi,  pa  da  ga  vjere  na  domu  sa 
seoskom    djevojkom    Veselom. 

1   lb.    VII.    str.    88. 


i66 

Pastirska  igra  ,,Gjuho  Krpeta"  nije  sacuvana,  pace  nema 
ni  suvislih  ulomaka,  vec  nam  ostadose  samo  izvaci,  bolje  reci  biljeske, 
sto  ih  je  ispisao,  cini  se,  Gjuro  Mattei,  pod  naslovom  ,,Stracci  di  prose 
e  di  versi  tolti  dalle  comedie  di  Marino  Drzic"  god.  1702.  iz  sest  drama, 
namjeravajuci  ove  biljeske  upotrijebiti  za  svoj  rjecnik  hrvatskoga 
jezika,  koji  je  zapoceo  pisati,  ali  rad  odlaska  iz  Dubrovnika  nije  ga 
nastavio  ni  dovrsio.^  Po  ovim  biljeskama  moze  se  ipak  reci,  da  je 
,,Gjuho    Krpeta"  alegorijsko-mitoloska   pastirska   igra  u   prozi. 

Vrlo  je  zanimljiva  pastirska  igra  ,,P  1  a  k  i  r",  u  pet  cinova,  malo 
okrnjena  samo  na  svrsetku,  pisana  u  prozi,  s  nekoliko  pjesama  u 
tekstu,  a  prikazana  na  piru  Vlaha   Sorkocevica. 

Vlahinjica  Gruba  bjezi  za  svojim  vjerenikom  Dragicem,  koji  je  po- 
vilinjio  i  utekao  u  planinu,  da  ga  vrati  na  dom,  k  stadu.  A  iz  grada  utekla 
je  u  planinu  godisnjica  Omakala,  bjezeci  od  zle  gospodje,  pa  se  ondje  namje- 
rila  na  pustinjaka,  smijesnoga  Remetu,  koji  je  ovamo  utekao  od  zle  go- 
diSnjice.  Remetu  su  tu  vile  uzele,  ali  kad  vise  nema  vile,  on  zavoli  Omakalu, 
pa  je  vodi  u  svoju  pustinjsku  spilicu. 

Vila  se  najednoc  javi  u  planini,  i  Remeta  bi  se  odrekao  Omakale,  pa 
samo  za  vilom  Cezne  i  govori  joj  o  Ijubavi.  Ona  mu  se  kao  odziva,  pa  salje 
Omakalu,  da  nabere  ruzica  i  svakoga  cvijeca,  kako  bi  Remeti  savila  vijenac. 
On  se  sav  predaje  vili,  da  ga  odvede  u  svoj  dvor,  a  ona  ga  sveze  u  dugu  vrecu, 
da  ga  toboze  kriomice  otpremi  u  svoj  dvor,  ali  uto  pade  sama  u  zamcicu, 
sto  joj  je  podmetnuo  Plakir.  Vlasic  Dragic  narice,  sto  mu  je  Plakir  na  pri- 
jevaru  odveo  bijelu  vilu,  a  Remeta  u  vreci  svezan  place  i  sve  od  njega  bjezi 
kao   od   aveti. 

Vile,  po  zapovijedi  bozice  ciste  Diane,  bace  zamku,  uhvate  Plakira  i 
oslobode  svoju  drugu.  Diana,  Pravda  i  Mudrost  mu  sude  :  ucine  mu  crn  obraz, 
pogled  i  smijeh,  da  mu  bude  spoljasnjost,  kakva  je  nutrina,  i  hoce  da  ga 
bace  u  tamnicu,  ali  vile  su  srca  milostiva,  te  ga  pustaju  na  slobodu  i  s  njime 
se  izmire. 

Vilenik  Dragic,  izdrta  srca,  vratio  bi  se  k  stadu,  da  mu  je  naci  vjerenicu 
Grubu.  Uto  u  planine  dolaze  njegov  otac  Stanisa  i  Vukosava,  mati  Grubina, 
i  kad  nadju  Grubu,  mati  je  vodi  kuci,  a  vilenika  Dragica  hoce  da  ostave 
vilama.  Ali  on  stigne  Grubu,  odrice  se  vili  i  s  njome  se  vjeran  vraca  k  stadu. 
Napokon  Omakala  naidje  na  vrecu,  iz  koje  joj  Remeta  govori  slatke  Ijubavne 
rijecij  ona  se  prepade,  no  kad  ga  prepozna  i  kad  se  on  odrece  vile,  Omakala 
ga  razveze  i  oslobodi,  a  on  bjezi  s  njome  iz  planine,  ostavlja  svoju  ,, spilicu", 
te  je  uzima   za  svoju   ,,domacu". 

Plakir  (il  piacere,  razbluda),  sin  Kupidov,  koji  baca  zamke  vili, 
pa  je  ulovi,  dok  se  i  sam  ne  uhvati  u  zamku  vila,  alegorijsko  je  lice 
ove  fantasticko-alegorijske  pastirske  igre,  i  sve  sto  se  oko  toga  zbiva, 
ima  u  njemu  izvor  :  sve  u  ovoj  drami  grne  za  plakirom,  za  razbludom. 


^   P.  Budmani:  ,,Pjerin"  M.  Drzida.    Rad,   CXLVIII.,  na  str.  52.  i  79 — 80. 


i67 

Osobita  je  car  ,,Plakira",  sto  je  tu  sve  tako  bujno,  mijesa  se  proza  i 
stihovi,  alegorijsko-mitoloska  lica,  Cista  Diana,  vile,  Pravda,  Mudrost, 
pa  onda  Remeta,  seljak,  godisnjica  i  druga  priprosta  celjad;  izmjenjuje 
se  zbilja  i  komika,  uzviseno  i  trivijalno,  pa  je  u  povijesti  novovjeke 
evropske  drame  znacenje  ove  najoriginalnije  Drziceve  pastirske  igre 
dobro  obiljezeno  rijecima :  ,,Svakako  je  to  jedno  od  najprivlacivijih 
djela  fantasticko-realisticke  mjesovite  vrste,  koja  je  poslije  nasla  ne- 
dostizan  uzor  u  Shakespearovu  ,,Snu  Ijetne  noci".^ 

Drziceve  cetiri  pastirske  igre  napisane  su  za  pokladno  doba,  za 
prikazivanje  na  piru.  Pored  njih  on  je  napisao  ,,Novelu  od 
Stanca",  pravu  pokladnu  igru  (Fastnachtspiel).  Ona  je  takodjer 
postala  iza  ,,Tirene",  jer  je  Gjiva  Pesicu,  jedno  od  glavnih  lica  ,,Novele 
od  Stanca",  glumio  bivsi  ,,stari  Radat"  iz  ,,Tirene".  Ali  mogli  bismo 
i  reci:  Gjivo  Pesica  bit  ce  realno  lice,  pravo  ime  jednoga  clana  druzine, 
koji  je  u  ,,Tireni"  glumio  starca  Radata,  a  kasnije  u  ,,Noveli  od  Stanca" 
—  samoga  sebe. 

Miho  i  Vlaho,  dubrovacki  ,,nocnici",  sretose  se  nodu  u  jednoj  tamnoj 
ulici.  Vlaho  od  smijeha  ne  moze  da  govori  :  na  vratima  jedne  prijateljice, 
neke  stare  zene,  ,,koja  penga  lice",  sastao  je  gomilu  mladi<5a  i  sve  ih  satjerao. 
A  Miho  prica,  kako  je  jedva  umaknuo  iz  kude,  jer  ima  smijesna  oca,  koji 
kucu  zatvara.  Ali  on  iza  vecere  ucini,  kao  da  ide  gore  leci,  pak  se  niz  kono- 
pac  spusti  na  ulicu,  a  otac  misli,  da  on  gore  spava.  Miho  je  ve6  putem  nasao 
zgodu  za  pustolovinu  :  sinoc  do§ao  je  u  grad  neki  starac  Vlah,  donio  kozle, 
grudu  i  jedan  sir,  da  sjutra  proda,  pa  se  prislonio  pred  fontanom  uz  zid  i 
glava  mu  oda  sna  pada.  Ljuljan  je.  Uto  evo  i  Gjiva  Pesicu,  koji  je  takodjer 
vec  bio  opazio  Vlaha  Stanca,  pa  poziva  drugove,  da  mu  ucine  kakovu  ,,novelu". 
Gjivo,  obucen  na  vlasku,  zavede  razgovor  sa  Stancem  pred  fontanom. 
Starac  Vlah  s  rijeke  Pive  prica  mu,  kako  je  doSao  u  grad,  gdje  ga  niko  ne 
primi  na  stan,  pa  ce  ovdje  kraj  vode  pocinuti,  dok  svane  svijetla  danica. 
Gjivo  mu  se  prikaze  kao  trgovac  s  Gacka,  i  dok  u  jednu  ruku  lijepo  imitira 
nacin  prostonarodnoga  govora,  u  drugu  ruku  prospe  vise  mudrih  redenica, 
sto  ih  Stanac  nikad  nije  cuo,  i  ucini  mu  se  ,,njeki  razumnik".  Ali  ovaj  razum 
i  mudrost  —  kaze  on  Stancu  —  nije  od  Gacka:  prvo,  kad  je  on  dosao  u  ovi 
grad,  bio  je  star,  bradat  i  sijed,  a  ne  mlad  i  razuman,  kako  sada.  Vlah  se  za- 
cudio,    a    Gjivo    prica,    kako   se    to    desilo: 

U    ovi    grad   jednome   ja    dodjoh    na    Ivanjdan 

i  sredom   mojome  ne   nadjoh   nigdi   stan, 
ter   k  vodi   tuj   sjedoh  u   ovoj   prem   dobi. 

Tuj   malo  pojedoh,   pak  me  sanak  dobi  ; 
1   spedi  ja  takoj   cuh,   gdi  se  igraju 

tej    igre,   brate   moj,   i   pjesni  spjevaju, 
da  du§u   moju   tad  obujmi  veda  slas, 

ner  se   izrit  moze   ikad  ;   probudih  se   u   taj   cas 

^  W.    Creizenach,   1.   c.    II.   str.   521. 


i68 

i   vidjeh    kon   vode   tuj    gdje    s'    ti ,    gdi    vile 
tanaice   izvode    gizdave   i   mile  j 

pruzi   se   jedna   od   njih,    hvati   me    za    ruku    ; 
a  druga  Ijepsa   od  svih   pozlatnu  jabuku 

pokloni    tuj    meni ;     tretja    rece  :    hodi, 
pri    vodi   studeni    ter    nam    kolo    vodi  | 

tetvrta,  pi,  rece,   ako  budes   piti, 

nodas  razum   stece,    kim   ces   slavan    biti. 

Napih  se,  brate  moj,  i  jabuku  primih 
i  tanac  pri  ovoj  vodi  §  njim'  izvodih. 
One  ga  povedoSe  u  vilinje  dvore,  napojise  ga  svim  slastima  i  pomla- 
dise,  te  ga  nije  ,,domaca",  kad  se  vratio,  ni  prepoznala.  Stancu  je  sijeda 
brada,  ali  toga  nije  cuo.  I  on  zna,  da  vile  kod  vode  tanacce  izvode,  bijele 
kao  snijeg,  pa  i  sam  je  u  mladosti  bio  u  njihovu  kolu,  ali  £uda,  e  bi  se  covjek 
pomladio,  nije  cuo,  no  sam  bi  to  najvise  zelio.  Gjivo  mu  odvrne,  da  ce  s  jutra 
pri  ovoj  vodi  moci  vidjeti  vile  ;  prva  imat  6e  travu,  kojom  se  on  pomladio, 
pa  bi  se  i  on  po  sreci  mogao  pomladiti.  Vlah  se  veseli,  sto  ce  redi  njegova 
,,domaca"  Miona,  koja  je  ,,hubava  mladica",  a  on  star,  kad  bi  se  on  pomla- 
djen  vratio,  a  Gjivo  odlazi  i  opominje  Stanca,  da  se  ne  prestrasi,  ako  bi  viJe 
iz   vode   isplile,    no   ovaj    se   junaci  : 

Rekao    sam,    er    i    prije    s    vilam    sam    opcio. 

Ohaj  !  Strah  me  nije,  niesam  vik  strasiv  bio. 
Nodnici  Vlaho,  Gjivo  i  Miho  vesele  se,  sto  su  se  namjerili  na  luda  se- 
Ijaka,  pa  im  ,,novela"  polazi  za  rukom,  i  uto  opaze,  kako  maskare,  bijele 
vile,  idu  na  pir,  i  podju,  da  ih  dovedu,  pa  ce  Stanac  misliti,  da  su  zbiljne 
vile.  MaSkare,  obucene  kao  vile,  dolaze,  pa  se  Stancem  rugaju  :  jedna  hoce, 
da  ga  pretvore  u  osla,  druga  u  pticu,  treda  u  paklenu  napast,  fietvrta  u  buhu, 
a  on  se  sve  otima,  bojeci  se,  sto  de  onda  Miona,  i  moli,  da  ga  pomlade,  da 
bude  mladic  od  dvadeset  godista,  sto  bi  i  Mioni  ,,bilo  u  har".  Vile  napokon 
pristaju,  pocinju  pjevati,  pa  se  uhvate  u  kolo  s  nadoslim  Vlasidima,  ma- 
skarima,  obuCenim  na  vlasku,  koji  takodjer  zele,  da  se  pomlade.  Ali  Stanac 
moli  vile,  da  on  bude  prvi,  jer  je  prije  njih  dosao.  Vile  Stanca  napokon  omrce, 
svezu  mu  ruke  i  ostrigu  bradu,  uzmu  kozle  i  sto  je  u  bisacima,  grudu  i  sira, 
ostavivsi  mu  dinara,  koliko  to  vrijedi,  pa  svi  odu.  A  on  se  osjeti  od  varke, 
skoci    za   njima   vicuci,    sto   mu   haramije   ostrigose   bradu    i    otese   kozle. 

,,Novela  od  Stanca",  prikazivana  u  Martolice  Vidova  na  piru, 
jedina  je  Drziceva  drama,  sto  je  u  novije  doba  iznesena,  i  to  s  velikim 
uspjehom,  u  Hrv.  zem.  kazalistu  u  Zagrebu.  To  je  najdotjeranije 
i  najcjelovitije  djelo  pjesnikovo  ;  nema  tu  u  njega  tako  obicne  raspr- 
senosti,  kojoj  je  povod  bogatstvo  invencije  i  bujna  masta,  vec  je  sve 
jedinstveno  i  usredotoceno  oko  jednoga  lica,  naivnog  i  sujevjernog 
Stanca,  koji  je  najsavrsenije  ocrtan  pjesnicki  lik  Drzicev.  U  ovoj  po- 
kladnoj  igri  nije  nista  izmisljeno  ;  i  sva  fantasticnost,  tako  obicna 
u  Drzi(5a,  jest  realna  :  vile  jesu  dubrovacke  maskare  ;  to  je  fantastic- 
nost,   §to  je   upravo   po   Drzicevim   pastirskim  igrama   postala  u  Du- 


i69 

brovniku  realnoscu,  a  jednako  je  citava  sredina,  u  kojoj  se  krece 
drama,  uzeta  iz  zivota,  i  to  iz  zivota  raspojase  dubrovacke  mladosti, 
koja  je  u  ovoj  drami,  kao  i  u  Drzicevim  komedijama,  prikazivala 
samu   sebe. 

Marin  Drzic  napisao  je  sest  komedija  u  stilu  suvremene  plau- 
tovske  talijanske  komedije,  sve  u  prozi,  i  to  ove  :  „Ko  m  e  d  i  j  a  o  d 
P  o  m  e  t  a",  ,,D  u  n  d  o  M  a  r  o  j  e",  ,,Skup",  ,,P  j  e  r  i  n",  ,,A  r- 
k  u  1  i  n"  i  jednu  bez  naslova,  sto  cemo  je,  kako  je  u  Drzica  obicaj, 
zvati   po   glavnom  lieu   ,,Tripce   de   U  t  o  1  c  e". 

Prva  Drziceva  komedija  bit  ce  da  je  ,,K  o  m  e  d  i  j  a  o  d  P  o- 
m  e  t  a",  kako  je  sam  zove,  ali  od  nje  nije  nam  se  nista  do  imena  sa- 
cuvalo,  pa  ipak  mozemo  joj  odrediti  vrijeme  postanja,  a  donekle  i 
sadrzaj.  Drziceva  ,,Dunda  Maroja"  prikazivala  je  ,,Pomet  druzina" 
u  vijecnici  o  pokladama  god.  1550.,  i  tu  u  prologu  jedan  ,,pometnik", 
koji  govori  u  ime  citave  druzine,  kaze,  da  ,,Dundo  Maroje"  ,,slijedi 
onu  prvu  komediju  od  Pometa,  kako  da  je  ona  i  ova  sve  jedna  kome- 
dija" ;  u  njoj  ce  se  vidjeti  ,,one  iste  prve  prikazivaoce",  jedino,  sto 
se  radnja  prije  zbivala  u  Dubrovniku,  a  ova  se  zbiva  u  Rimu,  pa  ce 
vladike  iz  Dubrovnika  gledati  Rim.  U  obje  drame  glavna  su  lica  : 
skrtac  Dundo  Maroje,  njegov  razmazen  i  obijestan  sin  Marin,  pa  in- 
trigant Pomet.  ,,U  dvije  rijsci  —  nastavlja  ,,pometnik"  —  cujte  ar- 
gumenat  od  komedije  Dundo  Maroje.  Ako  nijeste  zaboravili,  kako 
mu  bise  ukradeni  dukati  i  vraceni  s  patom,  da  se  sinu  spodesta  od  svega 
po  smrti.  Po  tomu  znajte,  er  su  novi  pat  ucinili,  da  se  sinu  Maru  za 
onada  ne  spodestava,  ma  da  mu  da  pet  tisuc  dukata,  da  otide  u  Jakin, 
a  iz  Jakina  u  Fierencu  za  ucinit  svita  i  s  tijezijem  svitami  pak  da  otide 
na  Sofiju  s  patom,  ako  se  dobro  ponese  i  da  mu  s  dobitkom  dodje, 
da  mu  skrituru  od  spodestacioni  oncas  ucini,  i  da  ga  ozeni,  i  da  mu 
da  vladat  svijem  ostalijem  dinarmi."^  Prema  tome  ,, Komedija  od 
Pometa"  napisana  je  i  prikazivana  svakako  prije  god.  1550.,  a  kako 
prije  prologa  u  ,,Dundu  Maroju"  izlazi  ,,Duginos  negromant",  pa 
kaze,  da  su  tri  godine,  sto  je  bio  u  ovome  gradu  i  pokazao,  sto  umije, 
bit  ce  najvjerojatnije,  da  je  ovaj  negromant  pometnik  ucestvovao  u  ,,Ko- 
medji  od  Pometa",  pa  bi  ona  prema  tome  bila  prikazivana  vec  g.  1547. 

,,Du  ndo  Maroje"  najveca  je  Drziceva  komedija,  te  je  samo 
na  docetku  malo  okrnjena,  i  u  njoj  se  jace  nego  u  ikojoj  drugoj  ogleda 
suvremeni  zivot  dubrovacki,  ma  da  pojedine  motive  njezine  nalazimo 
u   komedijama   Firentinca    Giovanna    Marie    Cecchi-a   (1518 — 1587.)  : 


1    Stari    pisci,   VII.    str.    243. 


„I1  serviziale",  ,,I  Rivali",  ,,Le  Cedole".  U  ,,Komediji  od  Pometa" 
crtaju  se  opreke  izmedju  oca  tvrdice  i  sina,  mlada  i  jogunasta,  u  su- 
vremenoj  dubrovackoj  sredini,  u  kojoj  se  razvijala  sve  veca  rasipnost 
i  raskalasenost.  Marin  uz  oca  tvrdicu  postaje  raspikuca,  sto  se  pri- 
kazuje  u  ,,Dundu  Maroju".  Marin  je  napokon  poslan  u  siroki  svijet 
po  trgovackim  poslovima,  i  zadaca  mu  je,  da  se  sa  dobitkom  vrati, 
ali  on  ne .  ide  u  Jakin,  Firencu  i  Sofiju,  u  trgovacke  gradove,  kako 
mu  je  odredjeno,  vec  ravno  krene  u  ovo  doba  raskalaseni  Rim,  pun 
zamamnih  kurtisana.  Marina  kao  da  je  ovamo  vukla  Aretinova  ,,Cor- 
tigiana",  gdje  se  taj  rimski  zivot  zavodljivo  crta,  i  on  tu  provodi 
raspojas  zivot  uz  kurtisanu  Lauru,  dok  nije  ,,splavio"  pet  tisuca, 
odredjenih  za  trgovacka  poduzeca,  pa  ga  onda  dundo  Maroje  i  zaruc- 
nica  Dubrovkinja  vracaju  kuci. 

Pjesnik  sam  u  prologu  naglasuje,  da  u  ,,Dundu  Maroju"  iznosi 
poroke  iz  domaceg  zivota,  pace  u  zivotu  da  se  te  pojave  i  nesretnije 
svrsavaju  :  ,,Sto  ce  segvitat,  komedija  vam  ce  sama  rijet,  koja  ce 
svrsit  u  veselje.  Ma  vi  na  tomu  nemojte  stat.  Od  lude  djece  cuvajte 
dinara,  er  se  je  ovijezijeh  komedija  nekoliko  arecitalo  nazbilj  u 
vasem  gradu,  koje  su  svrsile  u  tradjediju,  er  nije  svak  srjece  dunda 
Maroja." 

Prave  plautovske  Drziceve  komedije  jesu  ,,P  j  e  r  i  n"  i  ,,S  k  u  p." 
,,Pjerin"  prikazivao  se  na  piru  Gjona  Miskinova^,  a  postao  je  iza 
,, Dunda  Maroja".^  Od  njega  sacuvane  su  samo  nesuvisle  biljeske 
Gjura  Mattei,  kao  iz  ,,Gjuha  Krpete",  ali  i  one  su  dragocjene,  jer  je 
po  njima  rekonstruirana  citava  komedija,  pa  je  dokazano,  da  joj  je 
izvor  Plautova  komedija  ,,Menaechmi",  najpopularnije  djelo  njegovo 
za  doba  renesanse. 

U  ,,Menaechmima"  motiv  su  dva  potpuno  jednaka  blizanca, 
od  kojih  se  jedan  izgubio  kao  dijete,  a  drugi  odrastao,  pa  trazeci  svoga 
brata  podje  u  svijet  i  dodje  u  mjesto,  gdje  on  boravi  —  i  tu  se  odigrava 
qui  pro  quo  komedija,  dok  se  obojica  ne  nadju  i  prepoznaju.  Drzic 
je  veoma  Slobodan  prema  svome  izvorniku  :  on  je  iz  Plautove  ko- 
medije uzeo  kao  osnovu  upravo  samo  dogadjaje,  sto  su  se  zbili  prije 
pocetka  radnje.  U  talijanskoj  knjizevnosti  ovoga  doba  bilo  je  neko- 
liko  obradba  motiva  ove  Plautove  komedije   (Bibbiena  u  ,,Calandrii", 


^  ,,Gjono  se  Miskinov  zeni,  po<i  6u  se  malo  prijavit  ;  tu  me  gotova 
vedera    Ceka."    Stari    pisci,    VII.    str.    411. 

2  U  ,,Pjerinu"  kaze  otac  sinu  :  ,, Drugi  si  se  ucinio  Maro  Marojev, 
koji,  kad  splavio  imanje  bjeSe,  ne  htje  da  oca  pozna."  Stari  pisci,  VII. 
str.    408. 


171 

Aretino  u  ,,Ipocritu"),  ali  nas  pjesnik  nije  ni  o  njima  ovisan  :  on 
je  na  osnovi  Plautovoj  razvio  originalni  dramatski  splet,  u  koji  je 
primio  jedino  neke   motive    iz    Terencijeve   ,,Andrie". 

Komedija  „S  k  u  p",  koju  je  glumila  druzina  ,,Njarnjasi"  god. 
1555-  o  pokladama  ,,u  Saba  Gajcina  na  piru",  mnogo  je  ovisnija  o 
Plautu,  i  to  o  njegovoj  ,,Aululariji",  karakternoj  komediji  o  skrtici. 
Drzic  u  prologu  sam  kaze  o  svojoj  komediji  :  ,,sva  je  ukradena  iz 
njekoga  libra,  starijeg  neg  je  staros,  iz  Plauta  ;  djeci  ga  na  skuli  le- 
gaju".^  ,,Skup"  ipak  nije  prijevod  ili  kopija,  vec  dosta  slobodna  pre- 
radba  ,,Aulularije"  :  mjesto  stihova  latinske  komedije  hrvatska  je 
pisana  prozom  ;  mjesto  zivota  starorimskoga  vidimo  privatni  zivot 
dubrovacki,  pace  pjesnik  je  u  lokalizaciji  komedije  isao  tako  daleko, 
da  je  uveo  nekolika  posve  nova  epizodna  lica,  pa  se  i  ova  njegova 
komedija  poput  ostalih  istice  prema  plautovskoj  jednostavnosti  svo- 
jom  bujnoscu  i  sarovitoscu.  Motiv  ,,Aulularije"  mnogo  se  razra- 
djivao  u  evropskim  knjizevnostima,  od  cega  je  danas  najpoznatiji 
Molierov  ,,L'  avare."  Prvi  je  ovu  Plautovu  komediju  preradio  Giam- 
battista  Gelli  (1498 — 1563.)  u  komediji  ,,La  Sporta",  sto  se  prika- 
zivala  u  Firenci  god.  1543.,  a  stampana  je  god.  1548.  Drzic  je,  cini 
se,  poznavao  ,,Sportu",  a  iza  nje  ,,Skup"  je  najstarija  preradba 
,,Aulularije"   u   povijesti   novovjeke  drame. 

,,Arkulin"  je  komedija  u  5  cinova,  ali  veci  dio  prvoga  cina 
nije  sacuvan.  Motiv  je  zenidba  na  silu  :  stari  skrtac  Arkulin  zaljubio 
se  u  Ancicu,  udovicu  Lopudjanku,  i  htio  bi  je  za  zenu,  pa  kad  ona  i 
njena  svojta  trazi,  nesamo  da  je  uzme  bez  miraza,  vec  i  da  dade  100 
dukata  kao  kontradotu,  on  bi  je  htio  na  silu  oteti,  sto  mu  ne  uspije. 
Medjutim  javi  se  jedan  negromant,  koji  umije  kuce  micati  i  druge 
carolije,  pa  se  pretvori  u  Arkulina,  a  njemu  uzme  hod,  da  se  nije 
mogao  maknuti,  pa  se  vjenca  s  Ancicom  i  obveze  se  na  kontradotu 
i  dodje  s  njom  u  Arkulinovu  kucu,  gospodareci  u  njoj  uz  Ancicu, 
dok  starac  uzet  sve  to  gleda  ;  napokon  starcu  skrtici  povrati  hod  i 
Arkulin  bude  posve  zadovoljan  u  situaciji,  sto  ju  je  stvorio  negro- 
mant, ne  zaleci  vise  kontradotu. 

,, Arkulin"  je  prema  tome  carobna  komedija,  jedina  u  dubro- 
vackoj  knjizevnosti  XVI.  stoljeca,  pa  je  po  tome  vrlo  zanimljiva,  a 
i  u  povijesti  novovjeke  evropske  drame  je  vazna,  jer  dok  je  u  talijanskih 
komediografa  negromant  hvalisavac  i  varalica,  u  ,,Arkulinu"  on  uistinu 
izvodi   carobije,    sto   se    prije   Drzida    nalazi   jos   samo   u   grckoj    ko- 


^    Stari   pisci,   VII.   str.    189. 


172 

mediji  Demetrija  Moschos-a.^  Vjerojatno  je,  da  je  i  izgubljena  ,,Ko- 
medija  od  Pometa"  bila  carobna  komedija,  jer  negromant,  koji  na 
pocetku  ,,Dunda  Maroja"  govori,  po  nasem  mnijenju  o  ,,Komediji 
od  Pometa",  kaze  :  ,,Ja  sto  jesu  tri  godine,  ako  se  spomenujete,  pu- 
tujuci  po  svijetu  srjeca  me  dovede  u  ovi  vas  cestiti  grad,  i  od  moje 
negromancije  ukazah  vam,  sto  umjeh.  Scijenim,  da  nijeste  zabora- 
vili,  kako  vam  placu,  tu  gdje  sjedite,  u  cas  glavom  ovamo  obrnuh  i 
ukazah  prid  ocima,  a  na  njoj  bjehote,  i  opet  ju  stvorih  u  zelenu  du- 
bravu,   od   sta   plakier   imaste."^ 

,,Arkulin"  je  u  sporednim  prizorima  satira  protiv  Lopudjana  i 
Kotorana,  kojima  se  pjesnik  i  drugdje  rado  podrugivao,  a  narocito 
je  u  svojoj  cjelini  satira  protiv  Kotorana  komedija  ,,Tripce  de 
U  t  o  1  c  e",  sto  ju  je  glumila  druzina  ,,Garcarija",  a  radnja  joj  se 
dogadja  u  Kotoru. 

,,Tripce  de  Utolce",  komedija  u  5  cinova,  —  prvi  i  veca  cest  dru- 
goga  fali  —  obradjuje  nevjeru  zene,  a  glavna  je  situacija  ista  sto  kasnije 
u  Molierovu  ,, George  Dandinu"  :  zena  dolazi  nocu  kuci  sa  sastanka, 
a  vrata  su  zamandaljena,  i  muz  je  ne  pusta  unutra,  nego  vice  kroz 
prozor  ;  ona  se  zaprijeti,  da  ce  se  ubiti  ;  popodje,  i  tako  izmami  muza 
iz  kuce,  sama  umakne  unutra  i  zatvori  vrata,  pa  podigne  viku  na  muza 
pijanicu,  sto  se  nocu  skita.  Drzicu  i  Molieru  zajednicki  je  izvor  za 
ovaj  motiv  jedna  novela  iz  ,,Decamerona",  VII.  dan,  4,  novela.  U 
Boccaccia  prevareni  je  muz  Tofano  iz  Arezza,  a  u  Drzica  Trifun 
(Tripce)  iz  Kotora. 

Zanimljivo  je,  da  se  u  Drzicevoj  i  Molidrovoj  komediji  pored  ove 
nalazi  jos  jedna  ista  situacija,  gdje  muz  vreba,  da  uhvati  zenu  u  ne- 
vjeri,  i  ponovo  je  uhvatio,  ali  mu  ona  opet  izmakne  :  zena  ima  kod 
kuce  Sastanak  sa  Ijubavnikom,  a  muz  to  sazna  i  brzo  dovede  njenu 
svojtu,  da  dokaze  vjerolomstvo,  ali  nevjerna  zena  i  tu  se  vrlo  lukavo 
izvuce,  pokaze  se  njena  prividna  nevinost,  pa  svojta  udari  po  muzu 
i  on  moli  zenu  za  oprostenje.  I  ovome  je  motivu  zajednicki  izvor  jedna 
novela  u   ,,Decameronu",   VII.   dan,   8.   novela. 

U  komediji  ,, Tripce  de  Utolce"  ima  jedna  sporedna  radnja,  koje 
u  Moliera  nema  :  pedant  Krisa,  ,,mestar  od  skule",  mahnit  i  lud,  ne 
haje  za  svoju  zenu,  vec  luduje  za  Mandom,  zenom  Tripceta,  ne  ide 
u  skolu,  pjeva  joj  pjesme  i  nocu  luta  oko  njene  kuce,  dok  ga  mlada 
njegova  zena  Gjove  delikatnim  nacinom,  mogucim  samo  u  komediji 
XVI.  stoljeca,  ne  nadmudri  i  raskrinka,  i  on  se  odrice  Mande,  pa  voli 

^  W.    Creizenach,    1.    c.    II.    str.    526. 
2  Stari   pisci,   VII.   str.    239. 


173 

svojoj  5eni.  I  ovoj  je  situaciji  izvor  novela  u  ,,Decameronu",  III. 
dan,  9.  novela.  Drzic  poveo  se  u  tome  za  suvremenom  talijanskom 
komedijom,  koja  je  rado  razradjivala  novelisticke  motive,  narocito 
iz  Boccaccia,  pa  su  i  sve  tri  pomenute  novele  tako  obradjene,  ali  svaka 
u  osobitoj  komediji,  i  to  :  prvu  od  njih  obradio  je  Andrija  Calmo,  mle- 
taCki  komediograf,  u  ,,Rodiani"  oko  god.  1540.,  drugu  Bibbiena  u  ,,Ca- 
landrii",   a  trecu   Francesco  Belo  u  ,,Pedantu",  stampanom  god.  1529. 

Marin  Drzic  predstavnik  je  dubrovacke  drame  XVI.  stoljeca  ; 
on  obradjuje  sve  njene  vrste  ovoga  doba:  nastavlja  crkvena  prika- 
zanja,  sto  ih  je  zapoceo  pobozni  eremita  dum  Mavar,  pa  je  svoj  izgled 
i  daleko  natkrilio  ;  od  Naljeskovica  prihvaca  dramsku  eklogu  i  ko- 
mediju,  u  ovoga  jos  u  stilu  sredovjecne  lakrdije,  pa  iz  toga  razvija 
pravu  renesansnu  pastirsku  igru  i  plautovsku  komediju,  oko  cega  se 
krece  najveci  dio  njegova  rada  ;  napokon  on  je  prvi  od  dubrovackih 
pisaca  preveo  na  hrvatski  jednu  staroklasicnu  dramu,  i  to  Euripidovu 
,,Hekubu".  Drzic  nije  djelo  preveo  iz  grckoga,  vec  iz  talijanskog 
prijevoda  Mlecanina  Lodovica  Dolce-a  (1508 — 1568.).  Talijanski  je 
prijevod  prema  grckom  izvorniku  vrlo  Slobodan,  ali  Drziceva  je  ,,He- 
kuba"  vjeran  prijevod  Dolceove  ,,Hecube"  (I.  izd.  1543.,  II.  izd. 
i549-)>  i  preko  obicaja  nasih  tadasnjih  prevodilaca.  Do  najnovijega 
se  vremena  drzalo,  da  je  ,,Hekuba"  prijevod  Vetranicev,  dok  se  nije 
nasla  jedna  njegova  pjesma  (,,Na  priminutje  Marina  Drzica"),  gdje 
on  sam  izrijekom  spominje  ,,Hekubu"  kao  djelo  Drzicevo.  Bit  ce,  da 
je  Drzic  zadnjih  godina  svoga  zivota,  valjda  za  boravka  u  Mlecima, 
upoznavSi  se  i  licno  sa  Dolce-om,  koji  je  godinu  dana  poslije  njega 
u  Mlecima  umr'o,  preveo  ovo  djelo,  pa  je  ono  bilo  u  Dubrovniku  i  ne- 
poznato  ;  mozda  je  Drzic  poslao  iz  Mletaka  jedan  primjerak  svoga 
prijevoda  starcu  Mavru,  pa  se  on  nasao  u  njegovoj  ostavstini,  i  tako 
je  mogla  nastati  u  Dubrovniku  tradicija,  da  je  taj  prvi  prijevod  sta- 
roklasicke  tragedije   djelo  Vetranicevo. 

U  Dubrovniku  prikazivale  su  se  u  ovo  doba  drame  samo  u  pokladno 
doba,  najobicnije  o  pirovima.  Za  ovo  doba  i  ovake  zgode  pisane  su  sve 
Drziceve  drame,  o  kojima  je  zabiljezeno,  kad  i  gdje  su  se  prikazivale, 
a  takove  bit  ce  i  ostale.  Pastirske  igre  bile  su  za  pirove  sa  svojim  ero- 
tickim  sadrzajem  gotovo  prikladnije  od  komedija,  i  publika  je  ocito  vise 
voljela  pastirskim  igrama,  narocito  zenski  svijet.  U  prologu  ,,Skupa", 
sto  ga  govori  Satir,  pjesnik  se  upravo  ispricava  publici,  u  prvom  redu 
vladikama,  sto  nema  u  komediji  vila,  jer  se  tome  prigovaralo,  pa  ih 
tjesi  :  ,,Zene,  ja  kako  Stijepo  velim  vam,  pasate  se  za  veceras  bez 
vile  ;    do    godista  na  poklade  ja  vam  cu  komediju    arecitat    od  vila.'' 


174 

Drziceve  pastirske  igre  u  maniri  sienske  skole  ujedno  su  kome- 
dije,  i  zato  su  uspjele,  jer  on  je  rodjeni  komediograf,  pa  se  i  sve  vise 

'  priklanjao  pravoj  komediji.  Njegove  su  komedije  gradjene  u  stilu  su- 
vremene  talijanske  t.  zv,  commedia  erudita,  sto  se  izvila  iz  starokla- 
sickih  Plautovih  i  Terencijevih  komedija.   Kako  u  Plautovoj  i  talijan- 

"  skoj  plautovskoj  komediji  tako  i  u  Drzica  dolaze  konvencionalna  ko- 
micna  lica  :  skrtac,  zaljubljen  starac,  kojega  pjesnik  zove  zapalje- 
nom  starom  kladom,  tvrdica  otac  i  rasipan  sin,  hvalisavac,  pedant, 
negromant,  godisnjica,  mlada  i  lukava,  vragoljasta,  ili  stara  i  zlobna, 
parasit,  intrigant,  prozdrljiv  sluga,  pa  kurtisana,  u  Plauta  hetera, 
a  u  talijanskoj  komediji  ,,cortigiana",  koja  je  u  rastrovanom  drus- 
tvenom   zivotu   ovoga   doba   bila   ponovo   stekla   odlicno   mjesto. 

Drziceve  komedije  pisane  su  lako,  u  jedan  dah,  a  cini  se,  da  je 
on  gradio  svoje  likove  i  prema  sklonostima  i  sposobnostima  clanova 
svojih  druzina,  Pometa,  Garcarije  i  Njarnjasa,  pace  da  su  oni  i  uce- 
stvovali  bar  kod  dispozicije  komedije.  Za  ,,Dunda  Maroja",  najvecu 
svoju  komediju,  sam  pjesnik  kaze  :  ,,ne  scijente,  da  se  je  vele  truda, 
ulja,  knjige  i  ingvasta  oko  ove  komedije  stratilo.  Ses  pometnika  u 
ses  dana  vi  su  zdjeli  i  sklopili".^  Njegove  su  komedije  vise  plod  hitre 
duhovite  improvizacije,  negoli  detaljne  umjetnicke  izradbe,  humor 
mu  brze  navire  na  usta,  negoli  ga  moze  pjesnik  uobliciti,  i  zato  Drzic 
najvise  podsjeca  na  Pietra  Aretina,  o  kome  je  najmanje  ovisan,  svo- 
jim  improvizacijama,  zenijalnim  nabacivanjem  bez  detaljne  cizelira- 
nosti,  svojom  bujnoscu  i  sarovitos6u,  obiljem  sporedne  radnje,  Ije- 
potama  u  pojedinacnostima  bez  dotjeranosti  cjeline,  uzajmicama  sa 
svih  strana,  koje  nikako  ne  mogu  baciti  sjenu  na  njegovu  za  ovo  doba 
vanrednu  samoniklost.  Drzic  je  najveci  komediograf  stare  dubrovacko- 
dalmatinske  knjizevnosti,  a  zaprema  pokraj  talijanskih  velikana  i 
odlicno   mjesto   u   povijesti   novovjeke   evropske  drame. 

11.  Dinko  Ranjina. 

avro  Vetranic  i  Marin  Drzic  najizrazitiji  su  tipovi  u  dubro- 
vackoj  knjizi  XVI.  stoljeca,  ali  velik  dramatski  rad  Drzicev 
nije  segnuo  daleko  u  drugu  polovinu  ovoga  stoljeca,  a  Ve- 
tranic, i  ako  je  ovamo  daleko  segnuo,  pjevajudi  valjda  do 
posljednjih  dana  svoje  starosti,  prelazio  je  sve  vecma  u  moralisanje  i 
staracki  asketizam,  pa  se  tako  za  zivota  prezivio.  Vetranicu  posve  se 
konacno  priblizio    u    tome    Naljeskovic,    a    ovome    Nikola    D  i  m  i- 

1    lb.    VII.    str.    243. 


175 


trovic  (umr'o  1554.). 
koji  je  izmijenio  sa 
Naljeskovicem  neko- 
liko  pjesnickih  posla- 
nica,  medju  kojima  je 
osobito  vrijedna  ona  iz 
Aleksandrije  iz  godine 
1553-  kao  najstariji 
putopis  u  stihovima  u 
dubrovackoj  knjizi.  Di- 
mitrovic  izdao  je  ,,Se- 
dam  pjesni  po- 
kornijeh  Davi- 
da  kralja",  (Mleci, 
1549.),  kojima  su  do- 
date  ,,P  j  e  s  n  i  d  u- 
h  o  V  n  e",  i  to  je 
najstarije  dubrovacko 
stampano  pjesnicko 
djelo  na  hrvatskom 
jeziku.  ,,P  r  i  c  i  c  e'", 
niz  poslovica  i  mudrih 
rijeci,  izvedenih  u  sti- 
hovima, sacuvale  su  se 

u  rukopisu,  a  slicne  su  poznatom  sredovjecnom  djelu  ,,Proverbia 
Catonis  Philosophi",  sto  ga  je  iza  Marulica  preveo  dubrovacki  pjesnik 
Marin  Buresic  (rodj.  oko  1510.,  umr'o  prije  1562.),  i  stampao 
pod  naslovom  ,,Pobozne  pjesme  i  pricice  Katona" 
(Mleci,    1562.). 

Velike  dvije  generacije,  sto  su  stvorile  jedna  erotiku,  druga  kome- 
diju  i  pastirsku  igru,  ugledavaju6i  se  u  talijanske  izglede,  pocela  je  uto 
zamjenjivati  treca  generacija  u  razvitku  dubrovacke  knjizevnosti  na 
jeziku  narodnom,  ugledavajuci  se  vise  u  staroklasicku  poeziju,  a  pred- 
stavnici  su  joj  pjesnici  Dinko  Ranjina  i  Dinko  Zla- 
t  a  r  i  c. 

Dinko  Ranjina  rodio  se  u  Dubrovniku  god.  1536.  Po- 
slije  ■  svrsenih  nauka  bavio  se  po  obicaju  mladih  dubrovackih  patri- 
cija  trgovinom,  pa  je  u  trgovackim  poslovima  bivao  duze  vremena 
u  Mesini,  a  god.  1563.  dosao  je  u  Firencu,  gdje  je  iste  godine  izdao 
zbirku  svoje   lirike    pod   naslovom    ,,P  j  e  s  n  i    r  a  z  1  i  k  e".    Ranjina 


Dinko   Ranjina. 


176 

bio  je  lijepo  obrazovan  covjek.  U  Firenci  vidimo  ga  u  kolu  knjizev- 
nika  na  dvoru  Cosima  de'  Medici,  koji  ga  ucini  vitezom  reda  sv.  Stje- 
pana  (1567.).  Vrativsi  se  u  Dubrovnik  vrsio  je  razlicite  drzavne  sluzbe, 
pace  bio  je  i  sedam  puta  knezom  republike.  Pjevao  vise  nije,  ali  je 
bio  uvijek  prijatelj  knjige.  Njegov  Ijetnikovac  pod  Vrucicom  na  Ratu 
kod  Trpnja  bio  je  stjecistem  knjizevnika  i  obrazovanih  Ijudi,  koji 
su  njegovali  knjizevnost.   Umr'o  je  god.    1607. 

U  doba  Ranjine  od  svih  knjizevnih  obiljezja  najjace  se  istice 
teznja,  da  se  po  primjeru  Cinquecenta  u  Italiji  tekovinama 
staroklasicke  knjizevnosti  obogati  sadrzina  i  oblik  mlade  dubrovacke 
knjige  ;  u  ovoj  teznji  javila  se  u  Dubrovniku  i  poezija  na  talijanskom 
jeziku.  Savko  Bobaljevic  (1530^1585.),  vlastelin  dubro- 
vacki,  koji  nam  je  poznat  kao  pjesnik  jedne  ,,Jedjupke",  ostavio  je 
nekoliko  hrvatskih  Ijubavnih  pjesama,  uz  njih  jednu  cisto  anakreontsku 
u  slavu  Baka,  prvu  ove  vrste  u  dubrovackoj  poeziji,  ali  glavna  mu 
je  vrijednost  u  talijanskim  pjesmama,  sto  su  poslije  njegove  smrti 
izasle  pod  naslovom  ,,Rinie  amorose,  pastorali  e  sati- 
ric h  e  (1589.),  posvecene  Dinku  Ranjini.  Bobaljevic  bavio  se  pro- 
ucavanjem  Aristotela  i  prvi  je  medju  dubrovackim  liricima  poceo  pod 
neposrednim  utjecajem  klasickih  pjesnika  njegovati  epigramaticku  i 
pastirsku  liriku,  ma  i  na  talijanskom  jeziku.  Mladji  je  od  njega  M  i  h  o 
M  o  n  a  1  d  i  (r.  oko  1550.,  umr'o  1592.),  koji  je  takodjer  pjevao  ta- 
lijanske  pjesme,  a  vise  se  istakao  ko  filozof,  te  nam  se  sacuvala  nje- 
gova  rasprava  ,,Irene"  (Mleci,  1599.),  deset  dijaloga  o  Ijepoti.  Bo- 
baljevic i  Monaldi  bili  su  medju  osnivacima  prve  dubrovacke  knji- 
zevne  druzine  ,,Accademie  dei  Concordi",  osnovane  po  izgledu  suvre- 
menih  talijanskih  takovih  drustava. 

Ovim  novim  pravcem  tekla  je  i  naobrazba  Dinka  Ranjine,  pa  je  glavna 
opreka  izmedju  lirike  Mencetica,  Gjora  Drzica  i  njihovih  nastavljaca, 
te  one,  koju  je  on  uveo  u  hrvatsku  knjigu,  sto  je  prva  nastala  kao 
neka  reakcija  protiv  humanizma,  a  Ranjina  je  nastojao,  da  u  svom 
knjizevnom  radu  dovede  u  sklad  staroklasicku  poeziju,  bogatu  sa- 
drzajem  i  oblicima,  sa  dotadasnjom  lirikom,  koja  je  bila  ogranicena 
na  erotiku. 

Poezija  hrvatska  u  Dubrovniku  uopce  je  u  ovo  doba  ponovo 
trgla  unatrag,  i  to  nesamo  zato,  sto  se  jedna  velika  i  jaka  generacija 
prezivjela,  a  druga  se  jos  nije  pomolila  i  sto  velikim  knjizevnim  pred- 
stavnicima  nije  bilo  prave  odmjene,  vec  su  tome  bile  povod  i  nove 
drustvene  prilike  :  sve  se  pomamilo  za  blagom  i  bogatstvom  i  bacilo 
se  na  trgovinu,  pa  je  iscezavalo  ono  intenzivno  zanimanje  za  poeziju. 


177 

To  je  obiljezje  gotovo  citave  druge  polovice  XVI.  stoljeca,  a  narocito  je  iza 
velikoga  razvitka  dubrovacke  drame  spala  lirika,  pa  Ranjina  dobro  kaze  : 

Na    ova,    vaj,    vremena,    pokonja    ka    broje, 
nitko   ni,   Ijuvena  pjenja  vec   da   poje.^ 

Zadaca  je  Ranjine  bila,  da  liriku  ozivi  i  osvjezi,  u  novom  duhu 
vremena,  pod  utjecajem  poezije  starih  klasika. 

Medju  pjesmama  Ranjine  ima  prijevoda  iz  Katula,  Propercija, 
Marcijala,  Tibula  i  Vergilija,  a  iz  grcke  poezije  iz  Filemona,  Mosha, 
Teokrita  i  drugih,  pa  su  i  njegovi  stihovi  puni  reminiscencija,  obrata 
i  motiva  iz  klasicke  poezije.  Lirika  nije  u  Ranjine,  kao  u  petrarkista, 
iskljucivo  eroticka,  vec  se  pored  erotike,  u  kojoj  pjesnik  slavi  Liviju 
Latinku  iz  Mesine  i  Rusu  Firentinku,  osobito  istice  refleksivna  lirika. 
Ranjina  je  zavolio  epigram,  u  sirem  smislu  aleksandrinske  grcke  po- 
ezije, i  uveo  ga  u  hrvatsku  knjizevnost;  ove  ruke  njegove  pjesme  po- 
najvise  su  rugalice,  zigosu  zavidnike,  narocito  knjizevne,  pa  raspi- 
kucu,  skrca,  oholnika,  zle  zene,  lakomost  za  zlatom,  himbene  pri- 
jatelje,  knjizevnog  paljetkara  (,,Jednoriiu,  ki  pjesni  Siskove  i  Gjorine 
osvojase"),^  uopce  razlicite  poroke  porodicnog  i  opceno  drustvenog 
zivota.  Time  se  u  neku  ruku  u  lirici  nastavlja  rad  komediografa, 
koji  bijase  u  neposrednoj  vezi  sa  suvremenim  dubrovackim  drustvenim 
zivotom,  ali  dok  su  komediografi  u  tome  bili  lascivni  i  pikantni,  Ra- 
njina je  zucljiv,  grublji  nego  sto  lirik  i  u  satiri  smije  da  bude,  a  naj- 
zesci  je,  gdje  se  okosio  na  svoje  knjizevne  protivnike.  Motivi  ne- 
eroticki  dobivaju  u  lirici  Ranjinovoj  gotovo  prevagu;  on  kao  pjesnik 
nije  samo  Ijubovnik,  vec  i  mislilac,  clan  jednoga  drustva,  odredjenih 
nazora  i  suvremene  naobrazbe.  Ali  i  erotika  se  njegova  znatno  odvaja 
od(predjasnje  dubrovacke  erotike,  jer  i  u  njoj  se  opaza  neposredan 
utjecaj  latinskih  i  grckih  pjesnika,  javljaju  se  razliciti  pjesnicki  oblici 
i  vrste,  i  dobiva  svoje  mjesto  refleksija.  Ranjina  je  iznio  poroke  svoje 
sredine  u  pjesmama,  narocito  u  epigramima,  pa  se  onda  odbio  u 
gore,  da  vidi  zivot  pastira,  pjevajuci  pjesmu  ,,U  hvalu  pastira,  kih 
zivot  jes  bolji,  nego  svi  ini  zivoti  od  svijeta",^  slaved  pastirsku  idilu 
srece  kao  opreku  zivota  ,,zlijeh  gradjana",^  a  to  se  odrazilo  i  u  nje- 
govoj  erotici,  u  koju  on  uvodi,  prvi  od  hrvatskih  pjesnika  u  Dubrov- 
niku,   bukolsku  liriku  („Pastirske   pjesni".)^ 


1  Stari   pisci,   XVIII.   str.    93. 

2  lb.    XVIII.   str.    60. 

3  lb.  XVIII.  str.  75. 
*  lb.  XVIII.  str.  75. 
5  lb.    XVIII.   str.    36. 

Branko  Vodnik :  Povijest  hrvatske  knjilevnosti.  ^^ 


178 

Poezija  Dinka  Ranjine  oznacuje  uistinu  veliki  preokret  u  razvitku 
dubrovacke  lirike,  a  to  je  on  i  sam  osjecao.  Kako  je  prvi  otvorao 
novi  pravac,  ostavivsi  putove,  koji  nisu  vise  vodili  nikamo,  morao 
se  za  novi  pravac  i  boriti.  U  Dubrovniku,  kad  je  Ranjina  poceo  pje- 
vati,  bilo  je  Ijudi,  koji  su  se  izrugivali  prezivjelosti  poezije  Nalje- 
skovica  i  Vetranica,  sto  je  upravo  posljednji  tesko  osjecao  i  jadao 
se,  ali  bilo  je  i  takovih,  koji  su  drzali,  da  se  lirika  ne  smije  micati 
s  putova,  sto  su  ih  udarili  Mencetic  i  Gjore  Drzic.  Ranjina  stoji 
po  srijedi  izmedju  ovoga  radikalizma  i  konzervativnosti,  pa  je  u 
jednu  ruku  svuda  najiskreniji  pocitnik  patrijara  hrvatske  poezije 
u  Dubrovniku,  ali  u  drugu  ruku  umno  i  razborito  naglasuje  nuzdu 
evolucije  svega  Ijudskoga  rada,  pa  i  poezije,  te  je  za  ovo  njegovo 
misljenje  i  za  citav  preokret  u  dubrovackoj  lirici  veoma  vazna  njegova 
pjesma  ,,Jednomu,  ki  nisto  ne  cini,  atudje    sve  hul  i". 

Jadovni    zlece   moj,    zavidos   s  kim   bjesni, 
za    zle   prem   tolikoj    ne   scijeni   me   pjesni. 

Ak'    u    njih    ni   sada   onijeh    sve  rici, 
kim   staro   njekada   brijeme   se   tac   dici  : 

,,Svitlusto   sunacce,   rozice,    diklice, 
Ijuveno   srdacce,   grimizna  svilice, 

zasto   me   tac   verna   ostavi,    moj    vence, 
krunice    biserna,    moj    zlacen   prstence?" 

U   ova   vremena,    moj    hudi    tamnice, 
druga   sad   imena   nase   pjesni   dice, 

jer   jak   lis   u   cvitju,    tac   nijedna   na   svit  saj 
u  jednomu   bitju   ne   trpi   obicaj. 

Takodjer   i   rici,   kime   se   jur    njekad 
stara   svijes   dici,   u   scijeni   nijesu   sad. 

I   ove   sad,    ke   vece   jesu,    znaj,   scijenjene, 
s   vremenom   bit   ne   ce   od   druzih    primljene. 

Razliki   svit   ovi,    ki    trpi   svoju   ces, 
sve   vSci   i   nftvi,    sto   godi   na   njem  jes. 

Tim   ne   ktec  rug   biti   svijem  spjevcom   na   svit   saj, 
kad    sto  hoc  huliti,    pri    dobro  razmisljaj.^ 

Klasicno  obrazovanomu  Ranjini  smijesna  je  trubadurska  fra- 
zeologija,  te  je  upravo  karikira,  da  pokaze  njenu  prazninu  ;  pjesma 
mora  imati  vise  sadrzaja  i  nutarnje  vrijednosti  od  strambotta,  koji 
su    cesto    samo   niz   nadimaka   i   epiteta    ,,gospoji". 

,, Pjesni  razlike"  posvetio  je  Ranjina  Mihu  Menceticu,  vlaste- 
linu  dubrovackome,  i  tu  je  uhvatio  priliku,  da  u  posveti  oda  postu 
Sisku  Menceticu  i    Gjori   Drzicu,    koji   su  mu   ,,nasi   prvi   spjevaoci", 

^    lb.    XVIII.    str.    60. 


179 

,,prva  svitlos  nasega  jezika",  pa  izrijekom  kaze,  da  ,,njih  stupe  sli- 
deci"  i  on  pjeva  na  jeziku  narodnom.  Gjori  Drzicu  spjevao  je  tri 
nadgrobnice,  a  Sisku  Menceticu  sest,  nazivajuci  ga  u  zadnjoj  ,,Sisko 
veliki",^  All  Ranjina  se  gdjesto  povodi  jos  i  za  njima :  on  od  najvece 
cesti  pjeva  u  dvanaestercima,  i  ako  ima  u  njega  i  drugih  stihova, 
razlicitih  pjesnickih  oblika  i  vrsta;  u  shvatanju  Ijubavi  i  crtanju  ideala 
Ijepote,  pa  u  pjesnickoj  dikciji,  i  ako  ne  sasvim,  on  je  ovisan  o  njima; 
nezgrapna  lascivnost  u  njegovoj  erotici  sjeca  jednako  na  Mencetica 
i  na  Ovidija,  a  na  Gjoru  Drzica  podsjecaju  nekolike  njegove  ,,Pjesni 
od  kola";  napokon  zbornik  Dinka  Ranjine  svrsava  se  pokajanjem 
(,,Pjesni    bozanstvene")     poput    nasih    trubadurskih    kanconijera. 

,,Pjesni  razlike"  mladenacko  su  djelo  Ranjine,  datirano  u  Mesini 
god.  1563.,  a  poslije  toga,  cini  se,  on  i  nije  vise  pjevao;  poznate  su 
nam  samo  tri  kasnije  njegove  pjesme,  dvije  u  pohvalu,  a  treca 
poslanica  Nikoli  Naljeskovicu,  Ali  Ranjina  u  posveti  svoga  djela 
sam  spominje  jos  raniji  svoj  knjizevni  rad,  i  to  ,,n  e  m  a  o  b  r  o  j 
pjesni  tacijeh  i  pisama  u  odrijesenu  besjedu 
slozenijeh  s  mnozima  stvarima  u  nasih  krajih  ucinjenih,"  ali 
nam  se  to  nije  sacuvalo. 

12.  Dinko  Zlataric. 

anjina  se  jada  u  poslanici  Nikoli  Naljeskovicu,  datiranoj 
god.  1571.,  da  je  ,,huda  trgovina"  tako  svijem  ,,srce  obuj- 
mila",  te  je  prevladalo  mrtvilo  u  knjizevnosti :  ,,zginula 
je  sva  druzina,  ni  se  vece  pjesni  poju,  niti  sviri  ni  zacina".- 
A  ne  zadugo,  iz  ovoga  zastoja,  javio  se  novi  pjesnik,  Dinko  Zlataric, 
koji  je  posao  stopama  Ranjine. 

Dinko  Zlataric  rodio  se  u  Dubrovniku  god.  1558.  kao 
clan  vrlo  ugledne  i  bogate  porodice  pucana,  koja  je  kasnije,  iza  ve- 
likoga  potresa  god.  1667.,  kad  je  povodom  katastrofe  broj  vlastele 
silno  spao,  uvrstena  u  dubrovacko  plemstvo.  Pjesnikov  brat  Miho 
bio  je  casnik  u  vojsci  Jurja  Zrinskoga.  Vise  nauke  ucio  je  Dinko 
u  Padovi,  gdje  je  upravo  u  ovo  doba  bilo  sveuciliste  u  naponu  svoje 
slave,  imajuci  oko  7000  slusatelja  iz  svih  krajeva  prosvijetljene 
Evrope.  Zlataric  je  tu  izucio  filozofiju  i  gradjansko  pravo,  a  ucio 
je  i  grcki,  te  se  isticao  kao  govornik,  pjesnik  i  prijatelj  knjizevnosti. 
Posljednje    godine    svoga   djakovanja   izdao  je  o  svom    trosku  pjesme 

1  lb.   XVIII.   str.   91 — 95. 

2  lb.    XVIII.    na   str.    225 


i8o 


Dinko  Zlatari£. 

Iz  knjige  „Galleria  di  Ragusei  illustri"  (Dubrovnik,   1841.)' 

talijanskoga  pjesnika  i  svoga  druga  Cesara  Simonettu,  posvetivsi  ih 
lijepoj  Dubrovkinji  Cvijeti  Zuzoricevoj.  Posto  je  svrsio  nauke  izabran 
je  kao  mladic,  sto  je  dohvatio  jedva  dvadeset  i  prvu,  rektorom  sve- 
ucilista  u  Padovi  (1579.))  a  to  je  svjedocanstvo,  da  ugled  njegov  bi- 
jase  velik  kod  djaka  i   profesora,   koji  su  zajedno  birali   rektora. 

Zlataric  se  kao  rektor  osobito  proslavio,  U  godini  njegova  rekto- 
rovanja  nastale  su  velike  opreke  izmedju  djaka  njemacke  i  francuske 
narodnosti,  povodom  cega  se  citavo  djastvo  podijelilo  u  dva  tabora, 
pa  je  tako  nastala  buna,  jer  su  se  obje  stranke  latile  oruzja.  Biskupa, 
koji  je  dosao,  da  ih  razvadi,  docekase  djaci  grdnjama  i  prijetnjama,  a 
gradskog  cinovnika,  koji  je  k  njima  poslan,    da  ih  umiri,    ubise.    Uto 


i8i 

dodje  Zlataric  i  utisa  bunu,  koja  je  postala  opasna  i  za  drzavu, 
svojim  ugledom  i  blagoscu,  pa  se  i  danas  na  sveucilistu  u  Padovi  na- 
lazi  spomen-ploca  Zlataricu  za  ovo  djelo,  postavljena  god.  1580. 
Iste  godine  ucini  ga  republika  mletacka,  kojoj  je  pripadala  Padova, 
zlatnim   vitezom   (eques   auratus). 

Vrativsi  se  u  Dubrovnik  bavio  se  gospodarstvom  i  knjizevnim 
radom.  Ozenio  se  pucankom  Marom  Gjonovic  (1587.).  Poslije  smrti 
oceve  (oko  god.  1590.)  zapalo  ga  imanje  na  Cavtatu  i  Konavlima. 
Srdacne  veze  vezu  ga  sa  suvremenim  dubrovackim  pjesnicima  Ranji- 
nom,  Sabom  Bobaljevicem,  pa  Marojem  Mazibradicem  i  njegovim 
sinom  Oracijem,  kojega  je  u  nevolji  i  podupirao.  Zlataric  drugovase 
pace  i  sa  stranim  pjesnicima  :  Camillo  Camilli,  pjesnik  talijanski, 
boravi  u  njega  u  Konavlima,  sto  spominje  i  u  pjesmama,  ahumanista 
iz  Portugalske  Flavius  Jacobus,  nazvan  Didacus  Pyrrhus,  koji  se 
nastanio  u  Dubrovniku,  posvetio  je  Zlataricu  svoje  latinske  pjesme, 
pa  ga  u  nekolikim  pjesmama  izrijekom  slavi.  Zlataric  je  umr'o  valjda 
potkraj  god.   1609, 

Prvo  je  Zlataricevo  knjizevno  djelo  prijevod  Tassove  pastirske 
igre  ,,A  mint  a".  Ova  se  pastorala,  najljepse  djelo  Tassovo,  pri- 
kazivala  prvi  put  g.  1573.  na  dvoru  Alfonsa  d'  Este  u  Ferrari,  a  stam- 
pana  je  godine  1581.  Zlataric  je  prevodio  iz  rukopisa,  jer  njegov  je  pri- 
jevod ,,Aminte"  izasao  vec  god.  1580.  u  Mlecima,  dakle  prije  negoli 
izvornik,  i  to  je  ujedno  najstariji  prijevod  Tassove  pastorale.  Zlataricev 
,,Aminta",  posveden  Mihu  Menceticu,  kome  je  i  Ranjina  bio  posvetio 
,,Pjesni  razlike",  ima  osobito  znacenje  u  dubrovackoj  knjizi,  i  to  sa 
dva  razloga  :  prvo,  jer  je  krasan  dokaz,  kako  su  dubrovacki  pjesnici 
umjeli  uporedo  koracati  s  najboljim  tekovinama  suvremene  talijanske 
poezije,  a  drugo  kao  prvi  dobar,  jasan,  dosta  vjeran  prijevod  pjesnickoga 
djela  u  dubrovacko-dalmatinskoj  knjizevnosti.  Zlataric  je  prema  iz- 
vorniku  upotrijebio  ,,veras  odrijesen"  (il  verso  sciolto)  t.  j.  stih,  koji 
nije  vezan  na  broj  slogova  —  najvise  su  ipak  u  hrvatskom  prijevodu 
dvanaesterci  —  ni  na  rimu,  tako  da  rima  uopce  nema,  osim  u  lirskim, 
korskim  partijama  ;  ovo  prvo  oslobodjenje  od  dvanaesterca  sa  dvo- 
strukim  rimama,  koji  je  sve  prijevode  sapinjao  u  slabe,  cesto  nera- 
zumljive  parafraze,  zatiruci  Ijepote  izvornika,  ucinilo  je  Zlatariceva 
,,Amintu"  prvim  pravim  pjesnickim  prijevodom  u  nasoj    knjizevnosti. 

Prijevod  ,,Aminte"  knjizevna  je  prvina  Zlatariceva,  plod  njegova 
djakovanja  u  Italiji  ;  on  je  u  zrelijoj  dobi  sam  uvidio,  da  je  prijevod 
doveo  ,,na  izvrsnos,  koliko  mi  od  onijeh  nezrelijeh  Ijeta  bjese  dopu- 
steno",  a  to  ga  poslije  nije    zadovoljavalo.    Zato  je  ,,s  malo  povecom 


l82 

pomnjom  u  ova  zrelija  godista"^  pregledavao  svoj  mladenacki  prijevod, 
dotjerujuci  ga  jezicno  i  stvarno,  jer  je  prvi  put  prevodio  prema  ru- 
kopisu,  koji  mozda  nije  bio  svuda  autentican,  ili  je  Tasso  stampajuci 
poslije  Zlatariceva  prijevoda  svoje  djelo  mozda  tekst  dotjerao,  pa  je 
u  jednom  i  drugom  slucaju  bila  potrebna  revizija  prijevoda  prema 
Tassovu  izdanju,  Zanimljivo  je,  da  je  Zlataric  u  prvom  izdanju  prije- 
voda posve  Slobodan  u  prevodjenju  lirskih  partija,  pace  korske  pjesme 
u  III.  i  IV.  skazanju  izvorne  su  njegove  pjesme.  Ovu  je  slobodu 
zadrzao  i  sada,  ali  je  te  pjesme  ponovo  posve  preradio  i  preinacio . 
Pregledan  i  dotjeran  prijevod  Tassova  djela  postao  je  domaciji,  hrvat- 
skiji,  jer  mu  i  nije  vise  naslov  ,,Aminta",  vec  ,,Ljubmir",  a  i  sva  lica 
imadu  sada  hrvatska  pastirska  imena  mjesto  talijanskih  (Dubravka, 
Radmio,   Jela,   Bijelka,   Boljko,  Vilslav). 

Zlataric  je  god.  1597.  izdao  u  Mlecima  knjigu  svojih  prijevoda 
pod  naslovom :  ,,Elektra,  tragedija,  Ljubmir,  pripovijes 
pastirska,  i  Ljubav  i  smrt  Pirama  i  Tizbe,  iz  vece 
tudjijeh  jezika  u  hrvacki  i  z  1  o  z  e  n  e".  Ovu  je  knjigu, 
kojoj  su  na  kraju  dodate  i  njegove  ,,njekolike  pjesni  u  smrt  od  razli- 
cijeh",  posvetio  pjesnik  Jurju  Zrinskome,  koji  mu  se  toplo  i  zahvalio 
latinskim  pismom  iz  Cakovca,  pa  je  to  bila  jamacno  prva  dubrovacka 
knjiga,   poznata  u  sjevernim  hrvatskim  krajevima  preko  Velebita. 

Zlataric  je  najvise  cijenio  prijevod  Sofoklove  ,,Elektre",  koju  je 
preveo  iz  grckoga,  jer  je  prevodjenje  iz  grckoga  uopce  bilo  nesto  iz- 
vanredno,  pa  zato  on  narocito  istice,  da  je  ucinio  ,,Hrvacku  Grkinju 
Elektru  Sofoklovu",-  metnuo  je  na  prvo  mjesto  u  knjizi,  i  ona  je  uz 
citavu  knjigu  nekako  narocito  posvecena  Jurju  Zrinskome.  Medjutim, 
kako  je  pjesnik  prevodio  u  dvanaestercima  sa  dvostrukim  srokovima, 
prijevod  ni  izdaleka  nije  tako  lijep  i  vrijedan  kao  ,, Ljubmir".  Zlataric 
je  poput  ostalih  suvremenika  posve  krivo  mislio,  da  je  djelo  umjet- 
nicki  vrednije,  sto  mu  je  oblik  tezi  i  zakucastiji,  pa  se  zato  upravo 
ispricava  u  posveti  Mihu  Menceticu,  sto  je  ,,Ljubmira"  preveo  bez 
srokova,  stihom  odrijesenim,  moleci  ga,  da  mu  ne  zamjeri,  ,,jer  ovu 
pastijersku  pripovijes,  buduci  mi  izostalo  vrjemena,  iz- 
lozih  u  odrijesen  veras".^  Treci  dio  svoje  knjige,  ,, Ljubav  i  smrt  Pi- 
rama i  Tizbe",  prijevod  poznate  Ovidijeve  metamorfoze,  posvecen 
Cvijeti  Zuzoricevoj,  nije  takav;  pjesnik  pace  prevodi  tu  metamor- 
fozu  u  stihovima  sa  cetverostrukim  prijenosnim    srokovima,  jer  onaka 

1  lb.    XXI.    str.    4. 

2  lb.    XXI.    str.    4. 

3  lb.    XXI.    str.    71. 


1 83 


Cvijeta  Zuzoriceva. 
Iz  knjige  „GalIeria  di  Ragutei  illustri"  (Dubrovnik,   1841.)- 

isprika   ne   bi  bila  dolicna,   i  on  je   svome    pjesnickome  idealu  morao 
prikazati  sav  car  svoga  umijeca. 

Cvijeta  Zuzoriceva  (Fiora  Zuzzeri),  cuvena  Dubrov- 
kinja  sa  svoje  Ijepote  i  lijepe  obrazovanosti,  rodila  se  oko  god.  1555. 
Bogata  i  ugledna  dubrovacka  porodica  Zuzzeri  potjece  iz  Neretve, 
odakle  je  dosla  u  Dubrovnik  oko  god.  1400.,  baveci  se  trgovinom,  i 
tu  je  njihovo  narodno  ime  Zuzorina  potalijanceno  u  Zuzzeri.  Cvijeta 
udala  se  god.  1577.  za  firentinskoga  plemica  Bartolommea  Pescioni-a. 
Zlataric  joj  je,  kako  je  vec  spomenuto,  posvetio  zbirku  pjesama  Ce- 
sara  Simonette,  a  sacuvao  nam  se  i  jedan  Zlataricev  talijanski  sonet 
u  njenu  slavu.   U  Firenci  oko  nje  se  kupilo  kolo  knjizevnika,   u  kome 


1 84 

je  ona  prozvana  novom  Aspazijom.  Od  talijanskih  pjesnika  njoj  je 
pjevao  Cesar  Simonetta  i  Gianbattista  Boccabianca,  koji  je  zove  ,, ce- 
leste Flora",  pace  i  Tasso  je  opjeva  u  dva  soneta.  Od  Dubrovcana 
Nikola  Gucetic  posvetio  joj  svoje  filozofske  radove  ,,D i a  1  o g o 
dell'  a  m  o  r  e"  i  ,,Dialogo  dell  a  b  e  1 1  e  z  z  a>',  a  Miho  Mo- 
naldi  svoje  talijanske  pjesme.  Cvijeta  Zuzoriceva,  spominje  tradicija, 
pjevala  je  i  sama  na  hrvatskom  i  talijanskom  jeziku.  Pescioni  sabrao 
je  svoje  platonske  dijaloge  i  nazvao  ih  u  cast  svoje  zene  grckim  ime- 
nom  ,,Anthos"  (cvijet),  ali  glavni  je  glasnik  i  pjesnik  njezine  slave 
i  Ijepote  bio  Zlataric.^ 

Kad  je  Zlataric  Cvijeti  posvetio  ,,Ljubav  i  smrt  Pirama  i  Tizbe" 
(1597.),  ona  je  vec  udovica,  a  on  je  odavno  otac  porodice,  ali  ipak 
i  sada  drscu  medju  njima  sjene  Ijubavi.  Pjesnik  u  posveti  kaze:  ,,Zasto, 
ako  bi  odluceno,  da  vi  od  nas  na  dalek  provodite  zivot  u  latinskoj 
zemlji,  bi  takodjer  odluceno,  da  svedj  u  pameti  mojoj  pribiva  vjecna 
spomena  od  vas  i  da  misli  moje  nikad  ne  pristaju,  gdje  godijer  sam, 
razbirat  na  blizu  neizmjerne  hvale  vase.  U  biljeg  od  toga,  imajuci 
ova  moja  pisma  na  dvor  izit,  hotio  sam  posobito  imenom  vasega  gospod- 
stva  uresit  ,,Ljubav  Pirama  i  Tizbe  .  .  ."^  Zlataric  je  svakako  namje- 
rice  odabrao  ovu  krasnu  metarmorfozu  o  nesretnim  babilonskim 
Ijubovnicima,  kojima  je  udes  pomrsio  preveliku  Ijubav,  pa  za  jedne 
mjesecine,  urekavsi  sastanak,  umiru,  zeleci  da  ih  nepravedni  roditelji 
pokopaju  jedno  do  drugoga:  u  lijepom  ovome  prijevodu,  —  pjesnik 
je  odlucno  svladao  i  cetverostruke  srokove  —  pa  u  pomenutoj  posveti, 
ozvanja  prica  o  nesretnoj  Ijubavi  Dinka  i  Cvijete,  koju  je  pomrsila 
sudbina. 

Zlataric  je  prijevodu  Ovidijeve  metamorfoze,  kako  u  posveti 
kaze,  ,,ne  bez  uzroka  prilozio  njeke  pjesni  ucinjene  od  mene  u 
smrt  od  drazijeh  prijatelja  i  rodjaka,  koje  od  malo  dana  ovamo  ugodno 
bi  onomu,  ki  sve  moze,  dozvat  s  ovoga  nevoljnoga  svijeta  na  bolji 
zivot.  Zasto,  kako  ne  mogu  ne  smutit  se  cestokrat  smrti  njih,  tako 
ne  mogu  ne  boljet  se  u  svako  doba  odijeljenjem  vasijem,  kojijem  ste 
dvigli  mjestu  nasemu  pravo  uresenje  i  taku  svjetlos,  kakvu  brzek 
nigda  prije  ne  vidi  u  sebi."  Ove  su  pjesme  ,,nadgrobja",  medju 
inima  u  smrt  Miha  Mencetica,  Miha  Monalda,  Maroja  Mazibradica 
i   Savka  Bobaljevica;  topla  su  nadgroblja  u  smrt  prvorodjenoga  sina 

^  Mnogi  isticu,  da  je  i  Dinko  Ranjina  pjevao  Cvijeti  Zuzoridevoj,  §to 
ne  stoji,  jer  kad  izadjose  njegove  ,, Pjesni  razlike",  njoj  je  bilo  jedva  osam 
godina. 

-    Stari   pisci,    XXI.    str.    143. 


i8S 

Zlatariceva  ^imuna  i  kcerke  Kate,  a  najvaznije  je  nadgroblje  ,,U 
smrt  gospodina  Bartolomea  Pesona"  i  pjesma  ,,U  smrt  istoga,  go- 
spodji    Fiori    Zuzoric,    zeni    njegovoj". 

Zlatariceva  veza  prema  Cvijeti  bila  je  i  sada  vise  nego  samo 
duboko  postovanje  spram  krasne  i  obrazovane  Dubrovkinje,  koju 
mu  ote  udes,  pa  on  u  posveti  obecaje,  da  ce,  ugodi  li  joj  ova  knjiga, 
„i2vesti  na  svijetlo  ne  mao  broj  pjesni,  koje  sam  u  vasu  hvalu 
ucinio".^  Pjesnik  nije  poslije  toga  doduse  izdao  ni  jedne  knjige,  ali 
je  nakon  smrti  oceve  Miho  Zlataric  sabrao  njegove  ,,P  j  e  s  n  i  r  a  z- 
like",  svega  137  lirskih  pjesama,  od  najvece  cesti  Ijubovnih,  koje 
su  tako  sacuvane  u  vise  rukopisa,  i  nema  sumnje,  da  je  to  pomenuti 
,,ne  mao  broj"  pjesama,  spjevanih  u  hvalu  Cvijeti,  ali  medju  njima 
je  i  nadgroblje  njojzi,^  po  cemu  vidimo,  da  je  i  ona  skoro  iza  svoga 
muza    umrla    i    da    ju    je    Zlataric    prezivio. 

Zlatariceva  lirika  ostaje  u  istom  okviru  kao  u  Ranjine;  shvatanje 
Ijubavi  i  Ijepote  je  isto,  ali  u  Zlatarica  nije  idealizam  zamucen  nigdje 
ni  trackom  lascivnosti,  sve  je  tu  cisto,  preko  obicaja  ovoga  vremena, 
koji  su  mnogo  dopustali,  a  to  je  jamacno  posljedica  njezne  veze 
pjesnika  prema  Cvijeti.  Refleksije  pjesnikove  uvijek  su  mirne  i  spo- 
kojne,  nigdje  nema  zucljivosti  i  mladenacke  nesredjenosti  kao  u 
Ranjine.  Veoma  je  lijepa  pjesma  ,,U  hvalu  pokoja  i  mirne  pa- 
meti".^  Rijec  ,,zivot"  u  njega  cesce  dolazi  negoli  u  ranijih  pjesnika 
i  uvijek  u  ozbiljnom  smislu.  ,, Pjesni  razlike"  jesu  uopce  lirika  mu- 
zevnosti  i  zbilje,  i  u  erotici,  a  nad  Ranjinom  odlikuju  se  dotjera- 
nijim  oblikom,  jacim  i  dubljim  pointama,  Ijepsim  i  cistijim  jezikom. 
U  Zlataricevu  knjizevnom  radu  jasno  izbija,  koliko  se  u  Dubrovniku 
nastojalo  oko  Ijepote  i  cistoce  jezika,  u  kome  se  ikavstina  vec 
gubi  u  ijekavstini,  i  tu  je  ved  gotov  knjizevni  jezik,  sto  ga  je 
naslijedio  i  dalje  razvijao  zlatni  vijek  dubrovacke  knjizevnosti  ;  ovo 
je  jezik  umjetnicki,  adekvatan  izrazaj  teznja  tadasnje  poezije,  a 
veliki  gramatik  medju  dubrovackim  pjesnicima  bio  je  —  istancani 
ukus  za  Ijepotu  jezika  kao  izrazaja  renesansnoga  umjetnickog 
osjecaja. 

Ranjina  i  Zlataric  pretece  su  zlatnoga  vijeka  dubrovacke  knji- 
zevnosti, koji  pada  u  prvu  polovicu  XVII.  stoljeda,  ali  pored  njih 
bile  je  jos  nekoliko   pisaca,   kojih  rad  takodjer   stoji   na  prijelazu   u 


1  lb.  XXI.  str.   144. 

2  lb.    XXI.   str.    187. 

3  lb.    XXI.   str.   175. 


1 86 

zlatni  vijek.  Maroje  Mazibradic  (1530— 1591.),  pucanin, 
ostavio  nam  je  dvadesetak  pjesama,  od  najvece  cesti  Ijubovnih,  a 
njegov  sinOracije  Mazibradic,  pjesnik  jedne  ,,Jedjupke", 
namr'o  nam  je  oveci  zbornik  lirskih  pjesama,  Ijubavnih,  refleksivnih 
i  pjesnickih  poslanica,  podsjecajuci  na  Ranjinu  i  Zlatarica,  ali  njegovo 
pjesnikovanje  seze  i  u  prve  decenije  XVII.  stoljeca.  Od  lirike  jaca 
je  u  ovo  doba  dramatika,  narocito  prijevodna.  Miho  Bunic  Babu- 
linov  (umr'o  oko  g.  1590.),  vlastelin  dubrovacki,  spjevao  je  takodjer 
malu  rukovet  erotickih  pjesama,  medju  njima  jednu  ,,U  pohvalu 
Cvijete  Zuzoriceve",  a  pored  toga  preveo  je  Euripidovu  tragediju 
,,Fenicanke",  i  to  prema  grckom  izvorniku  i  slobodnom  talijanskom 
prijevodu  Lodovika  Dolce-a,  pa  joj  je  poput  prevodioca  talijanskoga 
nadjenuo  naslov  ,,Jokasta".  Fran  Lukarevic  Burina 
(1541 — 1598,),  vlastelin  dubrovacki,  preveo  je  talijansku  tragediju 
Jerolima  Zoppio  ,,Atamante",  i  cuvenu  pastirsku  igru  Baptiste 
Guarini-a  (1538 — 1612.)  ,, Pastor  fido",  sto  se  prvi  put  prikazivala 
god.  1583.,  a  vec  god.  1592.  gotov  je  nas  prijevod  pod  naslovom 
,,Vjerni  pastijer".  Savko  Gucetic  Bendesevic  (umr'o 
god.  1603.),  vlastelin  dubrovacki,  preveo  je  zadrzavsi  isti  naslov  trage- 
diju ,,Dalidu"  talijanskoga  pisci  Luigi-a  Groto,  koja  je  izasla  god, 
1853.,  ali  tako,  da  je  upotrijebio  pojedine  motive  i  scene,  osobito  kata- 
strofu,  iz  ,,Adriane",  druge  tragedije  istoga  pisca.  Pored  ovih  pisaca 
spomenuti  nam  je  samo  jos  pucanina  Antuna  Sasina,  koji  je 
zivio  potkraj  XVI.  stoljeca  ;  povodeci  se  za  Vetranicem  spjevao  je 
nekoliko  maskerata  (,,Robinjica",  ,,Muzika  odcrevljara"  i  ,,Vrtari"),  a 
na  Marina  Drzica  podsjeca  ,,M  alahna  komedija  od  pira" 
i  dvije  nepotpuno  sacuvane  pastirske  igre  ,,Flora"  i  ,,F  i  1  i  d  e". 
Sasin  opjevao  je  pod  naslovom  ,,R  azboji  od  Turaka"  suvre- 
mene  bojeve  s  Turcima  (1593 — 1594.),  od  sjajne  hrvatske  pobjede  kod 
Siska,  i  to  devet  ,,razboja",  ali  to  nije  ep  vec  samo  suvremena  kronika 
u  stihovima. 

Kako  se  razbira,  u  drugoj  polovici  XVI.  stoljeca  nestaje  komedija, 
a  njeguje  se  dalje  pastirska  igra,  narocito  u  prijevodima,  pocinje  se 
isticati  stara  klasicka  drama,  pa  se  time  utire  put  bogatu  mladenackom 
dramatskom  radu  Ivana  Gundulica  i  njegova  nasljednika  Junija  Palmo- 
tica.  Lirika  nije  vise  tako  bujna,  ali  prozeta  klasicizmom  obogatila  se 
sadrzajem,  pjesnickim  oblicima,vrstama  i  dotjeranoscu,  sto  navjescuje 
liriku  Ivana  Bunica  Vucicevica,  a  Sasinovi  ,.R  azboji  od  Turaka" 
jesu,  i  ako  vanredno  slabi  predznak  najveceg  djela  zlatnoga  vijeka, 
Gunduliceva  ,,Osmana". 


^^M 

^^ 

187 

13.   Brno  Karnarutic. 

drugoj  polovici  XVI.  stoljeca,  u  doba  najviseg  razvitka 
turske  sile,  kad  je  i  u  Dubrovniku  knjizevni  rad  donekle 
trgnuo  unatrag,  u  Dalmaciji  javila  su  se  samo  dva  nova 
pjesnika  :  IvanParozic  i  Brno  Karnarutic. 
Ivan  Parozic,  rodjen  u  gradu  Hvaru  god.  1537.,^  spjevao  je  ,,V  1  a- 
h  i  n  j  u",  koja  nam  nije  sacuvana,  ali  znamo,  da  ju  je  pjesnik  poslao 
u  Dubrovnik  Naljeskovicu,  koji  ju  je  pohvalio.- 

Brno  Karnarutic  napisao  je  dva  pjesnicka  djela,  i  to 
epsku  junacku  pjesan  ,,Vazetje  Sigeta  grada"  (Mleci,  1584.)^ 
i  pjesnicku  pripovijest  ,,S  m  r  t  Pirama  i  Tizbe"  (Mleci,  1586,, 
II.  izd.  1627.).*  Kad  se  rodio  i  kad  je  umr'o,  nije  poznato,  i  sto  znamo 
o  njem,  to  su  nekoliki  podaci  iz  pomenutih  stampanih  knjiga.  On  bi- 
jase  clan  patricijske  porodice  zadarske  ;  i  sam  se  nazivao  Zadraninom.^ 
Otac  mu  se  zvao  Dunat.  Pjesnik  bio  je  vojnik,  te  je  dotjerao  do  casti 
,,vojvode",  zapovjednika  pjesacke  cete,  ali  iza  toga  ostavio  je  voj- 
nistvo,  te  je  bio  ,,pravad  govornik"  (giureconsulto),  jamacno  u  sluzbi 
mletackoj  u  svom  rodjenom  gradu. ^  Kad  je  izaslo  ,,Vazetje"  (1584.), 
pjesnik  bio  je  vec  mrtav,  jer  Splicanin  Petar  Tartaljic  u  pjesmi  ,,Go- 
spodinu  Brni  Karnaruticu  D.  S.  P.,"  stampanoj  na  kraju  knjige,  govori 
o  njemu  kao  pokojnom  ratniku,  koji  je  u  nebu  ,,gdi  je  dobra  dosti 
i  mira  brez  rati". 

,,Smrt  Pirama  i  Tizbe"  bit  ce  da  je  nastala  ranije  od  ,,Vazetja"- 
Karnarutic  je  ovo  djelo  posvetio  Antunu  Vrancicu,  i  to  kao  nadbiskupu 
ostrogonskom.  Vrancic,  rodjeni  Sibencanin  (rodj.  god.  1504.),  postao 
je  nadbiskupom  ostrogonskim  i  primasom  ugarskim  g.  1569.,  a  umr'o 
je  u  Pozunu  god.  1573.   Prema  tome  je  Karnarutic    ovo  djelo  spjevao 

^    G.    Novak  :    Alcune   lezioni.    Zara    1874.    na   str.    40. 

^    Stari   pisci,  V.   str.    349. 

^  Sacuvan  je  i  jedan  primjerak  II.  izd.,  sto  ga  je  izdao  Petar  Fodroczy 
i  posvetio  Nikoli  Zrinskome,  praunuku  sigetskoga  junaka,  ali  naslovni  list 
fali,    pa   se   ne    zna   godina    izdanja. 

*  Potpuni  naslov  prvoga  izdanja  glasi  :  ,,Izvrsita  Ijubav  i  napokon  nemila 
i   nesricna   smrt   Pirama   i   Tizbe,    slozena    po    Brni   Karnaruticu   Zadraninu". 

s  Juraj  Barakovic  medju  gospodskim  porodicama  zadarskim  nabraja  : 
,,Karnaruti,  Pe(5areli,  Fafonidi,  Galjardini"  i  t.  d.  Stari  pisci,  XVII.  str.  128. 
—  .Hortenzije  Brtucevic  spjevao  je  pjesmu  ,,U  pohvalu  Tizbe  i  Segeta"  Kar- 
naruticu  ,,v  1  a  s  t  e  1  i  n  u   zadarskom." 

*  ,,Smrt   Pirama   i   Tizbe"   svrsava  pjesnik  stihovima  : 

To  slozi  Bernardin   Karnarutic  vojnik, 

nigda    Dunata    sin,    sad    pravad    govornik. 


1 88 

svakako  izmedju  god.  1569 — 1573-,  a  mozda  i  prije,  jer  je  posvetu 
mogao  napisati  naknadno.  A  kako  pjesma  Hortenzija  Brtucevica, 
vlastelina  hvarskoga,  ,,U  pohvalu  Tizbe  i  Segeta",  stampana  na  kraju 
,,Smrti  Pirama  i  Tizbe",  a  spjevana  jos  za  zivota  pjesnikova,  spominje 
obadva  djela,  bit  ce  da  je  i  ,,Vazetje"  nastalo  nekako  u  isto  doba, 
dakle  neposredno  koju  godinu   iza  sigetske   pogibije   (1566.).^ 

,,Vazetje  Sigeta  grada"  posvetio  je  Karnarutic  Jurju  Zrinskomu, 
sinu  junaka  sigetskoga.  Posvete  obaju  djela,  sto  je  vrlo  znacajno, 
dovode  pjesnika  u  vezu  s  velikasima  u  Ugarskoj,  a  na  jednoga  i  dru- 
goga  obraca  se  on  bez  obicnog  u  posvetama  konvencionalizma,  in- 
timno  i  neposredno,  kao  njihov  znanac.  Posveta  ,,Vazetja"  daje  nam 
pace  pravo  naslucivati,  da  je  Karnarutic  bio  ,,vojvoda"  u  vojsci  Nikole 
Zrinskoga,  sto  ne  bi  bilo  neobicno,  jer  znamo,  da  je  brat  Dinka  Zlata- 
rica  sluzio  u  vojsci  Jurja  Zrinskoga.  Karnarutic  u  posveti  govori  : 
,  .slavni  i  neumrli  glas  bivsega  gospodina,  Miklousa  Zrinskoga, 
oca  tvoje  milosti",  sto  moze  znaciti,  da  je  junak  sigetski  bio  njegov 
gospodar,'  a  dalje  u  posveti  Karnarutic  izrijekom  priznaje,  da  mu 
je  i  obavezan,  jer  kaze  :,,odlucih  ja  ispunitidugmoja 
ovim,  ako  i  prezrednim  slogom,  i  svitu  navistiti,  koliko  godi  izvrsite 
hrabrosti  istoga  gospodina,  oca  milosti  tvoje,  a  navlastito,  koju  on 
ucini   u   pogibil   grada   Sigeta". 

,,Vazetje  Sigeta  grada"  prva  je  epska  pjesan  iz  hrvatske  povijesti 
u  nasoj  knjizevnosti.  Kako  je  junacka  smrt  Nikole  Zrinskoga  i  malene 
njegove  hrvatske  posade  kao  veliki  historijski  dogadjaj,  koji  je  za- 
ustavio  golemu  tursku  vojsku,  te  se  ona  morala  vratiti  bez  ikakva 
uspjeha,  odjeknula  po  citavoj  Evropi,  posve  je  razumljivo,  da  se  to 
moralo  odmah  odraziti  u  hrvatskoj  knjizi,  kojoj  je  borba  s  Tur- 
cima  pocela  vec  bivati  gotovo  glavnim  sadrzajem.  Neposredno  iza 
pada  Sigeta  nastalo  je  hrvatsko  djelce  o  pogibiji  Nikole  Zrinskoga, 
sto  ga  je  napisao,  kako  zacijelo  znamo,  jedan  nas  plemic,  koji  je  za 
vrijeme  opsade  bio  u  Sigetu  i  pao  u  tursko  ropstvo,  kojega  se  otkupom 
oslobodio  i  vratio  se  kuci.  Ovo  se  djelce  mnogo  prepisivalo,  i  jedan  nam 
se   prije  pis,  kome  fali  pocetak,    sacuvao  u  arhivu  kneza  Karla  Auer- 

^  Hortenzije  Brtufievic,  sin  Jeronimov,  rodio  se  u  gradu  Hvaru  god. 
1 516.  Isp.  G.  Novak  :  Alcune  lezioni,'  na  str.  36.  —  Kad  bismo  znali  godinu 
smrti  Brtuceviceve,  mozda  bi  se  mogle  jos  tainije  odrediti  godine  postanja 
Karnaruticevih    djela. 

^  ,,B  i  V  s  e  g  a  gospodina"  ne  ce  znaciti,  kako  bi  se  moglo  misliti, 
pokojnoga  gospodina,  (lat.  quondam  domini),  jer  u  ovom  zna- 
Cenju  Karnarutic  upotrebljava  kao  i  drugi  pisci  izraz  ,,nigda"  na  pr.  kad 
o  sebi  kaze,  ,,n  i  g  d  a  Dunata  sin"  t.  j.  sin  pokojnog  Dunata, 


1 89 

sperga  u  Logensteinleitnu  u  Gornjoj  Austriji,  pisan  glagolicom,  cistom, 
bujnom  cakavstinom.  Ovo  djelce  nije  u  hrvatskom  izvorniku  stam- 
pano,  ali  ga  je  iz  rukopisa  preveo  na  latinski  Slovenac  Samuel  Budina, 
pa  ga  izdao  pod  naslovom  ,,Historia  Sigethi"  (Bee,  1568.).  Karnarutic 
pjevajuci  ,,Vazetje"  imao  je  pri  ruci  jedan  prijepis  cakavskoga  ruko- 
pisnog  djelca,  sto  dokazuje  uporedjivanje  teksta,  pa  se  u  glavnome 
drzao  svoga  izvora  u  prikazivanju  dogadjaja,  gdjesto  pace  i  u  izri- 
cajima. 

,,Vazetje"  je  heroicka  epska  pjesan  u  cetiri  pjevanja  {,,dila"). 
Karnarutic  u  posveti  kaze,  da  nasljeduje  ,,stope  starih  pisni- 
k  o  V,  koji  petjem  svojim  navistevali  jesu  svitu  hrabrosti  poglavitih 
Ijudi",  ali  u  samome  djelu  utjecaj  klasika  ogranicen  je  na  uobicajeni 
proemij  i  na  katalog  turske  vojske  u  prvom  pjevanju.  Inace  ,,Va- 
zetje"je  u  dvanaestercima,  sa  dvostrukim  rimama,  bez  strofa,  hrono- 
loskim  redom  prepricana  pomenuta  glagolicom  pisana  povijest  si- 
getske  pogibije.  No  u  vise  pojedinosti  odmice  se  ,,Vazetje"  od  kronike 
nepoznatoga  sigetskog  zarobljenika,  a  ima  pojedinosti,  kojih  tamo  nema, 
pa  je  djelo  Karnaruticevo  vazno  i  kao  izvor  za  poznavanje  dogadjaja, 
osobito  ako  se  uvazi,  da  je  nastalo  neposredno  iza  pogibije  i  da  je  Karna- 
rutic sam  bio  u  vezi  sa  sjevernim  hrvatskim  krajevima  i  s  porodicom 
Zrinskih.  Dragocjena  je  slika,  gdje  on  crta  zivot  na  dvoru  Zrinskoga, 
njegov  odnosaj  prema  vojnicima,  osobitu  Ijubav  prema  sunarodnja- 
cima,  —  ,,Hrvate  bihu  njegova  dvora  cas"  —  a  mnogo  vrijedi  i 
Karnaruticevo  podrobno  crtanje  turske  vojske,  njezina  nacina  rato- 
vanja  i  nase  odbrane,  jer  on  je  kao  ,,vojvoda"  sve  to  dobro  poznavao. 

Pjesnickih  Ijepota  ,,Vazetje"  nema  ;  pjesnik-vojnik  gradi  stihove 
opore,  tvrde,  nedotjerane  ;  njegovo  je  crtanje  neumjetnicki  realisticno, 
umjetnicku  kompoziciju  zamjenjuje  shema  kronike.  Karnarutic  je  nas 
najslabiji  stihotvorac  XVI.  stoljeca,  —  u  tehnici  i  dikciji  znatno  ga 
natkriljuje  i  najslabiji  dubrovacki  pjesnik  Antun  Sasin  —  ali  pre- 
vidjeti  se  njegovo  djelo  ne  moze  s  vise  razgloga  :  ono  obradjuje  vrlo 
vazan  dogadjaj,  koji  ce  poslije  opjevati  jos  citav  niz  hrvatskih  pjesnika  ; 
ono  je  nadalje  prva  heroicka  epska  pjesan  iz  domace  povijesti  u  nasoj 
knjizi,  predstavlja  nam  knjizevni  rad  u  sjevernoj  Dalmaciji  te  veze 
ovoga  rada  s  hrvatskom  glagolskom  knjigom. 

Pomena  je  vrijedna  i  Karnaruticeva  ,,Smrt  Pirama  i  Tizbe", 
oveca  pjesnicka  pripovijest,  u  pet  pjevanja,  koja  samostalno  obradjuje 
sujet  poznate  Ovidijeve  metamorfoze.  Piram  postao  je  pravi  pravcati 
trubadur,  Tizba,  lijepa  Babilonka,  posve  se  prerusila  u  ,,gospoju"  iz 
petrarkisticke    erotike,    a   mjesto    konacne   apoteoze    njihove    Ijubavi, 


190 

prijetvora  njihova  u  crni  dud,  dolazi  trubadurski  poziv  na  kajanje  i 
odvracanje  od  svjetovne  Ijubavi,  koja  se  naziva  ,,bludom". 

Prica  o  Piramu  i  Tizbi  veoma  je  prikladna  za  obradbu  u  duhu 
petrarkisticke  erotike,  ali  za  to  trebalo  bi  umjetnicke  ruke.  Karna- 
rutic  se  posve  poveo  u  obliku  za  Marulicevom  ,,Juditom"  :  pjevanje 
zove  ,,libar",  posve  jednako  upotrebljava  strofe  i  cetverostruke  prije- 
nosne  rime,  pace  na  kraju  II.,  III.  i  IV.  ,, libra"  u  zadnjoj  strofi  poput 
Marulica  upotrebljava  zakljucni  peti  stih.  Ovim  teskim  preponama  u 
obliku  nije  pjesnik  nikako  mogao  odoljeti,  pa  su  mu  stihovi  jos  nedo- 
tjeraniji,  neizradjeniji  i  nerazumljiviji  nego  u  ,,Vazetju".  Pravih 
pjesnickih  mjesta  nema  ni  ovdje  ;  jedino  se  moze  istaci  tuzaljka  Tizbina 
nad  mrtvim  Piramom,  koja  kao  da  je  gradjena  prema  narodnim 
pogrebnim  tuzbalicama. 

Karnarutic  i  po  neznatnom  knjizevnom  znacenju  svoga  rada 
zaprema  posebno  mjesto  u  razvitku  hrvatske  knjizevnosti.  ,,Smrt 
Pirama  i  Tizbe",  prva  nasa  romanticna  epska  pjesan,  posljednji  je 
odraz  petrarkisticke  erotike  u  sjevernoj  Dalmaciji,  a  veze  pjesnika 
sa  pocecima  hrvatske  poezije,  po  obliku  narocito  sa  Marulicem.  U 
,,Vazetju"  nastavlja  pjesnik,  pjevajuci  borbu  svoga  naroda  s  Turcima, 
tradicije  Marulica  i  Zoranica,  ali  se  u  torn  odrazavaju  obiljezja  njegova 
doba.  Karnarutic  smatra  pobjede  turske  bicem  Bozjim  za  grijehe 
krscanskih  drzava  ;  sultan  ide  pod  Siget  : 

A  na  njem^hazdija,   z  golja  zlata  tkana, 

na  dar   malo  prije  ka  mu  bise   dana 
iz   ruke   krstjanske.    Nut  ruga,    nut   smiha, 

nut   sibe  poganske   nad   nami   cic  griha  ! 

Tako  su  govorili  vec  nasi  pjesnici  pred  Karnaruticem,  ali  on  povrh 
nesloge  krscanske  i  grijeha  kao  glavni  povod  turskih  uspjeha  istice 
protestantizam.  U  svom  posljednjem  govoru  Nikola  Zrinski  u  ,,Va- 
zetju"  govori  o  raspu  crkve,  o  tjeranju  Bozjih  sluzbenika  iz  crkava, 
,,a  nas  nevernici  toga  cic  pregone"  ;  ako  bude  drzava  podlozna 
,,k  crkvi  rinskoj",  ne  ce  biti  turski  car  ,,uzniozan  u  zemlji  nimskoj". 
Odvrgla  se  i  Francuska,  ,,slidec  odmetnih  roj",  ali  ni  u  njoj  odonda 
nema  radosti  i  veselja,  vec  vlada  ,,kuga,  glad  i  boj",  —  a  sve  je  to  palo 
kao  pokora  na  nas,  koji  ipak  ne  smijemo  izgubiti  vjere.  Karnarutic 
bit  ce  da  je  ,,Vazetje"  spjevao  i  posvetio  Jurju  Zrinskome  prije,  negoli 
je  ovaj  sam  poceo  progoniti  katolicki  kler  i  okrenuo  citavo  Medjumurje 
na  kalvinizam,  a  po  ovim  mislima  prva  hrvatska  heroicka  epska 
pjesan  iz  domace  povijesti  veze  Karnarutica  vec  sa  vremenom  nase 
reformacije  i   protivureformacije. 


II.  Reformacija  i  protivureformacija. 

1.   Humanizam  uoci  reformacije. 

rvatska  je  lijepa  knjizevnost  u  prvome  stoljecu  svoga 
razvitka  najbogatija  ;  iznijela  je  nekoliko  djela,  koja 
se  mogu  takmiciti  s  najljepsim  djelima  suvremene 
talijanske  knjige,  dotjerala  je  knjizevni  jezik,  koji 
odaje  veliku  umjetnicku  kulturu,  i  odlikovala  se  ne- 
kolikim  ozbiljnim  i  samoniklim  idejama.  Medju  slo- 
vjenskim  knjizevnostima  nasa  je  neprijeporno  u  to  doba  prva.  AH 
ona  je  zahvatila  samo  vrlo  ograniceno  podrucje  :  Dubrovnik  i  Dal- 
maciju.  Medjutim  zapocela  je  na  sjeverne  i  zapadne  hrvatske  krajeve 
snazno  utjecati  reformacija,  narocito  iz  Njemacke,  pa  se  sada  i  tu 
zametnula  knjiga  na  jeziku  narodnom.  Kako  se  uoci  renesansne 
hrvatske  knjizevnosti  javljaju  humaniste,  najvise  iz  Dubrovnika  i 
Dalmacije,  tako  se  oni  javljaju  sada,  uoci  reformacije,  iz  sjevero- 
zapadnih  nasih  krajeva,  od  najvece  cesti  kao  prvi  vjesnici  novih  misli. 
Kad  su  osnovana  sveucilista  u  Pragu  (1348.),  Krakovu  (1364.) 
i  u  Becu(i365.),  udomljivao  se  humanizam  jace  i  u  gornjim  hrvatskim 
krajevima.  U  prvoj  polovici  XVI.  stoljeda  ucilo  je  u  Becu  na  sveuci- 
listu  dosta  Zagrepcana  i  Varazdinaca,  ali  bilo  je  tu  djaka  i  iz  Cazme, 
Koprivnice,  Osijeka,  Pozege,  Djakova,  Ivanica  i  Vrbovca^  ;  nasi 
scolares  ucili  su  i  u  Pragu,  Krakovu,  a  neki  su  se  odbijali  i  u  Italiju, 
pa  na  sveuciUsta  u  Njemackoj,  koja  su  u  prvom  razmahu  reformacije 
dobivala  sve  vece  znacenje.  Od  latinskih  pisaca  iz  Hrvatske,  koji  su 
dosli  u  doticaj  sa  reformacijom,  spomenut  cemo  Bartola  Gjur- 
djevica  i  Pavla  Skalica.  Gjurdjevic  bijase  hrvatski  plemic 
svjetovnjak,  rodom  iz  kraja  negdje  izmedju  Kupe  i  Gline.  Od  svoga 
posjeda  u  Maloj  Mlaki  primio  je  nadimak  ,,de  Mala  Mlaka".  U  boju 
na  Mohackom  polju  (1526.)  pade  u  tursko  ropstvo,  te  je  proveo  sedam 
godina  u  Carigradu,  a  onda  sest  godina  u  Aziji ;   oslobodivsi  se  ropstva 


^  F.  Sisic  :    Hrvati  na  beckom  sveucilistu    od    god.  1453 — 1630.  Vjesnik 
kr.    zem.    arkiva,    V. 


192 


RTHOLOMAEVS 


Deu5lfra«I  duxnus 
fiiif,«non  prat  cum  „ 
CO  DeusaticnusPf.  j  jF 


dosao  je  kao  hodocasnik  jeru- 
solimski  i  u  Njemacku,  gdje  ga 
u  Wittenbergu  lijepo  primise 
Luther  i  Melanchthon  (1544.). 
U  Antverpenu  izasle  su  g.  1544. 
dvije  njegove  knjige  :  ,,De 
Turcaium  ritu  et  ceremoniis" 
i  ,,De  afflictione  tarn  capti- 
vorum  quam  etiam  sub  Turcae 
tributo  viventium  Christiano- 
rum".i  —  Pavao  Skalic  (1534. 
do  1575.)  rodio  se  u  Zagrebu 
od  oca  podrijetlom  seljaka 
iz  Stubice.  Nauke  svrsio  je  na 
sveucilistu  u  Becu  i  Bolonji,  i 
onda  se  odbio  u  siroki  svijet 
kao  pravi  pustolov  :  uzvisivao 
se  silnim  naslovima  i  velikim 
dobrima  u  Hrvatskoj  i  Italiji, 
sto  su  muih  tobozeoteli  Turci, 
boravio  je  na  dvorovima,  ste- 
kao  ugled  kod  vladara,  u  Nje- 
mackoj  presao  na  protestan- 
tizam,  i  kao  ucen  teolog  pisao 
protiv  katolicizma,  a  onda  se  vratio  u  katolicku  crkvu  i  pisao  la- 
tinske  spise   protiv  reformacije.^ 

Vece  znacenje  stekose  u  Njemackoj  tri  doista  velika  naucenjaka, 
sva  trojica  iz  Istre :  Matija  Grbic,  Matija  Vlacic  i 
Petar   Pavao   Vergerije. 

Matija  Grbic  (Mathias  Garbitius  Illyricus)  rodio  se  u  prvom 
deceniju  XVI.  stoljeda  u  Istri,  cini  se,  u  Labinu.  Otac  mu  bijase  ubogi 
crevljar.  Matija  je,  probijajuci  se  kao  siromasan  djak,  ucio  u  Niiren- 
bergu,  poslije  dodje  u  Heidelberg  (1533.)  >  a  onda  u  Wittenberg,  gdje 
ga  Luther  i  Melanchthon  zavole,  i  on  tu  postade  profesorom  grckoga 


Bartol  Gjurdjevic. 
Iz  djela  „De  Turcarum  ritu  et  ceremoniis" 


^  C.  Mijatovid  :  Bartolotnije  Georgijevid,  Hrvat,  pisac  XVI.  vijeka. 
Rad,  XLIV.  —  J.  Baudouin  de  Courtenay  :  Das  Slavische  in  den  Werken 
von  Rartholemaeo  Georgiewiz.  Archiv,  XI.  str.  343.  —  Vj.  Klaic  :  Prilozi 
za  iivotopis  Bartola    Georgijevida.    Vjesnik  hrv.    zem.   cirkiva,   XIII.    str.    129. 

2  Iv.    Kukuljevic  :   Pavao   Skalic.    Vijenac,    1875.   br.    44  —  50. 


193 


jezika.  Poslije  pozvan 
je  na  sveuciliste  u  Tu- 
bingen (1537.),  gdje 
je  predavao  latinski  i 
grcki.  On  je  napisao 
mnogo  pjesnickih  i  na- 
ucnih  djela  na  latin- 
skom  i  grckom  jeziku, 
a  teologijom  se  slabo 
bavio,  pa  se  i  ne  istice 
medju  reformatorima. 
Umr'o  je  1559.  godine. 

Matija  Vlacic 
(Mathias  Flacius  Illy- 
ricus)  rodio  se  1520. 
god.  u  Labinu  u  Istri 
od  oca  Andrije  Vla- 
cidaFrankovi(5a,  tamo- 
snjeg  patricija.  Ucio 
je  u  Labinu  i  Mlecima, 
a  onda  ode  u  Augs- 
burg, odavle  u  Basel 
i  napokon  u  Tubingen 
(1540.),  gdje  je  ucio 
kod  zemljaka  huma- 
niste  Grbica.  G.  1545. 
postade  magister  filo- 
zofije,  a  ved  slijedece 
godine  bude  pozvan  na 
sveuciliste  u  Witten- 
berg, gdje  je  predavao  hebrejski  jezik.  On  bijase  jedan  od  najucenijih 
Ijudi  svbga  doba,  pravi  enciklopedista  reformacije,  te  je  predavao  na 
razlicitim  sveucilistima,  u  Jeni,  Strassburgu  i  Antwerpenu.  Uz  Lu- 
thera  i  Melanchthona  bio  je  vodja  reformacije,  ali  u  nekim  pitanjima 
imao  je  svoje  nazore,  i  njegova  je  nauka  bila  poznata  pod  imenom 
flacijanizam.  Umr'o  je  u  Frankfurtu   1575.  godine. 

Petar  Pavao  Vergerije  (1498 — 1565.)  potjece  iz  pa- 
tricijske  porodice  u  Kopru  u  Istri.  Ucio  je  u  Padovi,  gdje  je  promo- 
viran  na  cast  doktora  prava  (1518.).  U  Veneciji  bio  je  god.  1524.  advo- 
katom,  i  tu  je  drugovao  s  Tizianom  i  Pietrom  Aretinom,  dok  ne  prijedje 

Branko  Vodnik :  Povijest  hrvatske  knJiievnostL  ^3 


Matija  Vlaci£  (Flacius   lllyricus). 
Iz  kr.  zem.  arkiva  u  Zagrebu. 


194 


Petar  Pavao  Vergerije. 
Iz  kr.  zem.  arkiva  u  Zagrebu. 


u  Rim  (1529.),  gdje 
mu  je  brat  Aurelije  bio 
tajnikom  pape  Kle- 
menta  VII.  Rimska 
kurija  slala  ga  vise  put 
kao  poslanika  u  Nje- 
macku,  a  god.  1530. 
pridijeljen  je  kralju 
Ferdinandu  I.  na  dr- 
zavnom  saboru  u  Augs- 
burgu.  Vergerije  bio  je 
krsnim  kumom  kra- 
Ijeve  kceri  Katarine, 
potonje  kraljice  polj- 
ske.  Papa  Pavao  III. 
dade  god.  1536.  Ver- 
geriju  naslov  biskupa 
od  Modrusa,  pa  kad  je 
iste  godine  imenovan 
i  biskupom  u  Kopru, 


ostavi  svoje  svjetovno  zvanje,  zaredi  se  za  svecenika,  te  bi  u  rodnome 
Kopru  s  velikim  slavljem  primljen. 

Vergerije  dolazase  i  poslije  cesce  u  Njemacku  kao  papinski 
legat,  pa  je  tako  bio  u  doticaju  i  s  njemackim  reformatorima,  zbog 
cega  na  nj  pade  sumnja,  da  potajno  pristaje  uz  reformaciju.  Kad 
se  poradi  toga  nije  mogao  dostati  stozernickoga  grimiza  i  kardi- 
nalskoga  sesira,  napisao  je  knjigu  ,,Adversus  apostatas 
G  e  r  m  a  n  i  a  e",  da  svali  sa  sebe  svako  sumnjicenje,  ali  proucivsi 
za  ovo  djelo  protestantsku  knjizevnost,  i  sam  prijedje  na  protestan- 
tizam  (1546.). 

Vergerije  prvi  poce  medju  Hrvatima  siriti  protestantizam.  On 
predobije  za  novu  nauku  trscanskoga  biskupa  Franju  Jozefica 
Ricana,  prije  biskupa  senjskoga,  te  svoga  brata  Ivana,  biskupa 
puljskoga,  i  poce  javno  propovijedati  novu  vjeru,  koja  je  uto  u 
susjednih  Slovenaca  bila  vec  dosta  rasirena.  Kad  ga  je  inkvizicija 
prognala  iz  Kopra,  dodje  u  Mantovu  prijatelju  kardinalu  Gonzagi, 
zatim  u  Padovu  i  napokon  prijedje  u  Svicarsku  (1547.).  God.  1548. 
bude  radi  svojih  djela  protiv  pape  izopcen  iz  crkve.  Na  poziv  Kri- 
stofa,  vojvode  od  Wiirtemberga,  dodje  god.  1553.  u  Tubingen,  i  tu 
je   najjace    razvio    svoju   djelatnost    oko    reformatorske   knjizevnosti. 


195 

On  je  pisao  na  latinskom,  njemackom  i  talijanskom  jeziku,  i  to 
veoma  mnogo,  pa  su  se  njegova  djela  prevodila  na  njemacki,  fran- 
cuski  i  poljski  jezik,  a  pored  toga  je  Vergerije  utjecao  i  na  hrvatsku 
protestantsku  knjizevnost. 

2.   Hrvatski  protestantski  knjizevni  pokret. 

eformacija,  dolazeci  sa  sjevero-zapada,  zahvatila  je  prije 
nas  susjedne  Slovence,  koji  jos  nijesu  imali  knjizevnosti 
na  jeziku  narodnom,  te  im  je  udarila  osnov  narodnoj 
knjizi,  a  k  nama  je  protestantizam  dolazio  upravo  preko 
Slovenaca,  pa  se  najjace  razvio  na  medjama  hrvatsko-slovenskim, 
osobito  od  Zumberka  i  Karlovca  na  jug  pa  po  citavoj  Istri,  dodiru- 
juci  Hrvatsko  Primorje.  Protestantizam  nije  se  mogao  slobodno  raz- 
vijati  ni  kod  Hrvata  ni  kod  Slovenaca,  jer  ga  je  suzbijao  najvecom 
silom  sam  kralj  Ferdinand  I.  To  bijase  povod,  da  su  se  hrvatski  i  slo- 
venski  vodji  protestantizma  sklonili  u  slobodnu  Njemacku,  nastojeci 
odavle  oko  sirenja  protestantizma  na  slovjenskom  jugu,  a  to  se  moglo 
samo  knjizevnim  putem,  i  tako  je  knjizevni  rad  postao  najjacim 
sredstvom  za  sirenje  reformacije. 

Primoz  Trubar,  glava  slovenske  reformacije,  prognan  dodje 
u  Njemacku  (1548.).  On  prvi  osjeti  potrebu,  da  knjigom  utjece  na  svoj 
narod,  te  izda  u  Tiibingenu  na  slovenskom  jeziku  prve  dvije  knjige, 
i  to  Abecednik  (bukvicu)  i  Krscanski  nauk  (1550.).  Kad  je  u  Tu- 
bingen dosao  kao  prognanik  Vergerije  (i553.)>  pomisljao  je  i  on  na  si- 
renje protestantizma  na  jugu,  pa  je  po  njegovu  savjetu  wiirtemberski 
vojvoda  Kristof  pozvao  Trubara,  da  nastavi  svoj  knjizevno-propaga- 
torski  rad.  U  ovome  nastojanju  izasle  su  god.  1555.  u  Tiibingenu  na- 
jednoc  cetiri  slovenske  knjige,  i  to  ,, Abecednik"  i  ,, Krscanski  nauk" 
u  drugom  izdanju,  te  dvije  novo  :  ,,Evangelij  sv.  Matevza"  i  ,,Molitev 
teh  krscenikov,  ki  so  zavoljo  te  prave  vere  pregnani".  Ali  u  isti  cas 
pomisljalo  se  i  na  Hrvate,  te  je  u  Tiibingenu  izasla  i  prva  hrvatska 
protestantska  knjiga  :  ,,R  azgovaranje  meju  papista  i 
jednim  luteran,  stumaceno  po  Antone  Senja- 
n  i  n  e",  polemicna  apologija  lutoranstva,  na  kojoj  je  namjerice  krivo 
oznaceno,  da  je  stampana  ,,v  Padove",  a  misli  se,  da  joj  je  autor 
sam  Vergerije  ili  Antun  Dalmatin,  koji  se  domala  javio  kao  nas  glavni 
reformatorski    pisac. 

Vergerije  svojim  veliki  ugledom  pribavio  je  u  Njemackoj,  narocito 
u  Wiirtembergu,  cijenu  ideji  o  sirenju  reformacije  na  slovjenskom  jugu 


196 


posredovanjem  knji- 
zevnosti,  ali  dalje  nije 
utjecao  na  ovaj  po- 
kret,  jer  je  ostavio 
Tubingen  i  vodio  ak- 
ciju  oko  sirenja  refor- 
macije  u  Litvi  i  Polj- 
skoj.  Medjutim  uto  je 
dosao  u  Njemacku  novi 
velikiprognanik  s  juga, 
a  upravo  gorljiv  pro- 
testant,  barun  Ivan 
Ungnad  (1559-) » 
bivsi  veliki  zupan  va- 
razdinski  i  zemaljski 
kapetan  dolnjoaustrij- 
skih,  slovenskih  i  hr- 
vatskih  zemalja.  — 
Ungnadu  dao  je  voj- 
voda  Kristof  dvorac 
Monchshof  u  Urachu 
kraj  Tiibingena,  i  tu 
se  oko  njega  usredo- 
tocio  sav  rad  za  reformaciju  na  slovjenskom  jugu.  —  Ungnad  je  umah 
nastojao,  da  podigne  hrvatsku  tiskaru  i  da  okupi  oko  sebe  sposobne 
Ijude,  koji  bi  pisali  i  prevodili  na  hrvatski  protestantske  knjige.  Ma 
da  je  sve  to  bilo  veoma  lesko,  on  je  ukratko  svoje  misli  ozivo- 
tvorio.  Razaslao  je  okruznicu  po  Njemackoj  i  Austriji,  moleci  dobro- 
voljne  prinose  za  osnutak  hrvatske  tiskare,  i  njegovom  su  se  po- 
zivu  odazivali  zemaljski  stalezi,  korporacije,  pojedini  knezevski  i 
slobodni  gradovi,  knezovi,  vojvode  i  pojedini  privrzenici  reformacije. 
Najvise  je  zrtvovao  Ungnad  sam,  pa  vojvoda  Kristof  i  kralj  Maksi- 
milijan,  koji  je  protiv  volje  svoga  oca  Ferdinanda  podupirao  refor- 
maciju. Na  poziv  Trubarov  dosao  je  u  Tubingen  Stjepan  Konzul 
I  s  t  r  a  n  i  n,  pop  glagoljas,  koji  je  vec  bio  pristao  uz  reformaciju, 
te  je  stupio  u  sluzbu  Ungnada.  Prema  njegovim  uputama  lijevana 
su  u  Niirenbergu  glagolska  slova  i  tu  je  stampan  glagolicom  t.  zv. 
„Pokusni  list"  (Crobatischer  Probzedl),  a  o  Bozi6u  god.  1560.  stigla  su 
ve6  slova  u  Tubingen.  U  martu  god.  1561.  krenuo  je  na  poziv  Trubarov 
iz  Ljubljana  u  Njemacku  iz  Istre  prognani  svecenik  Antun    Dal- 


Ivan   Ungnad. 
Iz  kr.  zem.  arkiva  u  Zagrebu. 


197 


RASGOVA^ 


"i.    V  M  A 


N  O    P 


AmontScgixia-ntnc 


'■.:«u,.M,^-^: 


Ai  LI  LV' 


matin  i  stupio 
u  sluzbu  Ungnada 
kao  dobar  pozna- 
vac  cirilice,  te  su 
po  njegovim  uputa- 
ma  rezana  u  Tubin- 
genu  dirilska  slova. 
Tako  je  vec  krajem 
god.  1561.  bila  po- 
sve  uredjena  hr- 
vatska  tiskara  u 
Urachu,  a  slijedece 
go  dine  nabavljena 
su  za  nju  i  latinska 
slova. 

Hrvatska  tiskara 
pocela  je  raditi  ved 
g.  1561.U  cetiri  go- 
dine  svoga  opstan- 
ka  {1561 .  do  1564.) 
izbacila  je  ona  u 
svijet  25.600  pri- 
mjeraka  razlicitih 
hrvatskih  knjiga  u 
tri  pisma,  sto  gla- 
golicom,    sto    ciri- 

licom,  a  sto  latinicom.  Na  knjigama,  premda  je  tiska.ra  bila  u  Urachu, 
oznaceno  je,  da  su  stampane  u  Tiibingenu,  i  to  zato,  jer  se  u  ovo 
doba  tiskarstvo  smatralo  umjetnoscu  i  tiskare  stoje  u  tijesnoj  vezi  sa 
sveucilistem,  a  tiskari  su  imatrikulirani  na  sveucilistu,  pa  je  tako 
hrvatska  tiskara  uistinu  pripadala  Tiibingenu  kao  najblizem  gradu 
sa  sveucilistem.  Dusa  hrvatske  tiskare  bio  je  Ungnad.  To  se  najljepse 
razabira  po  tomu,  sto  se  citavo  poduzece  odmah  raspalo,  kako  je  on 
umr'o  o  Bozicu  god.  1564.  U  pocetku  upravljao  je  radom  u  tiskari 
Primoz  Trubar,  a  onda  je  citav  rad  vodio  Stjepan  Konzul,  a  njegov 
je  najizdasniji  pomagac  bio  Antun  Dalmatin.  Matija  Vlacic  nije  mogao 
raditi  oko  unapredjenja  hrvatske  protestantske  knjizevnosti;  on  je 
poznavao  glagolicu  i  cirilicu,  pa  su  se  na  nj  obra(iali  Konzul  i  Dal- 
matin; on  je  dobio  na  ogled  i  korekturu  neke  knjige  i  rukopise,  pace 
neko  vrijeme  je  i  ucestvovao  u  tiskari  (1563.),  ali  vece  djelatnosti  nije 


t,^^; 


Naslovna  strana  „Razgovaranja". 


iqS 


mogao  razviti,  nitistati 
na  celo  pokretu,  jer 
nije  imao  povjerenja 
Ungnadova,  koji  je  bio 
odrjesiti  protivnik  fla- 
cijanizma. 

Stjepan  Kon- 
zul  Istranin  rodio 
se  god.  1521.  u  Buzetu, 
u  mletackoj  Istri.  Bio 
je  pop  glagoljas,  koji 
je  presao  u  protestante 
jamacno  za  biskupo- 
vanja  Vergerijeva.  Po- 
sto  je  god.  1549.  zbog 
toga  prognan  iz  svoje 
zupe  u  Starom  Pa- 
zinu,  bude  uLjubljani 
i  Kranju  propovjed- 
nik,  pa  kad  je  i  tu  oja- 
cala  katolicka  reak- 
cija,  ode  u  Njemacku 
(1552.),  gdje  je  dosao 
u  doticaj  s  Trubarom. 
Tu  je  dosta  jadno  zi- 
vio,  prehranjujuci  se- 
be  i  svoju  porodicu 
uciteljevanjem  i  propovijedima  u  razlicitim  njemackim  gradovimq. 
Na  poticaj  Trubarov  poceo  je  Konzul  vec  god.  1557.  njegove  neke 
slovenske  knjige  prevoditi  na  hrvatski,  a  onda  je  posao  sa  svojim 
glagolskim  rukopisom  u  Ljubljanu  (1559.),  gdje  se  uto  bavio  vec  istim 
poslom  Antun  Dalmatin,  da  se  njegov  prijevod  pregleda  i  odobri. 
Medjutim,  kad  se  iza  toga  radilo  o  osnutku  hrvatske  tiskare  u  Urachu, 
vratio  se  Konzul  u  Njemacku  i  stupio  u  sluzbu  Ungnada  kao  prevo- 
dilac  i  korektor  hrvatskih  knjiga,  a  u  pocetku  bio  je  i  slagar.  Pored 
toga  on  je  bio  i  poslanik  Ungnadov  ;  obilazio  je  njemacke,  austrijske 
i  hrvatsko-slovenske  krajeve,  sabirajuci  prinose  za  tiskaru  i  trazeci 
moraine  potpore  za  njezin  rad.  Poslije  Ungnadove  smrti  ostao  je  jos 
god.  1565.  u  Urachu;  god.  1568.  vidimo  ga  u  Regensburgu,  odakle  podje 
iste  godine  medju  donjoaustrijske  Hrvate,  na  imanjima  velikasa  oko 


Stjepan  Konzul   Istranin. 
Iz  kr.  zem.  arkiva  u  Zagrebu. 


199 


grada  2eleznoga  (Ei- 
senstadt),  kamo  je  bio 
pozvan  kao  propo- 
vjednik,  pa  je  tu  va- 
Ijada  i  promijenio  svi- 
jetom 

Antun  Dalma- 
t  i  n  (Antonius  Dal- 
mata  ab  Alexandre) 
bio  je,  cini  se,  rodom 
iz  Senja,  koji  je  u  ovo 
doba  pripadao  u  geo- 
grafsko  podrucje  Dal- 
macije.  Kao  svecenik 
u  Istri  i  on  je  pristao 
uz  reformaciju  i  sklo- 
nio  se  u  doba  progona 
u  Ljubljana,  gdje  je 
zivio  g.  1559— 1560., 
baveci  se  poucava- 
njem.  Vec  ovdje  poceo 
je  prevoditi  protes- 
tantske  knjige  na  hr- 
vatski,  pa  kako  je  bio 
pored  glagolice  vjest 
i  cirilici,  pozvao  je  i 
njega  Trubar  u  Urach,  gdje  je  stupio  u  sluzbu  Ungnadovu  (1561.)- 
Bio  je  covjek  mirne  cudi,  svakome  dobar,  u  ovo  doba  vec  star,  krhka 
tijela  i  slaba  zdravlja,  ali  kako  je  Konzul  najvise  putovao,  bit  ce  da 
je  Dalmatin  uza  sve  to  mnogo,  svakako  vise  od  njega,  knjizevno  radio, 
sto  se  ne  da  tacnije  odrediti,  jer  su  obojica  uvijek  zajedno  oznacivani 
kao  autori  hrvatskih  knjiga.  Po  smrti  Ungnadovoj  ostao  je  i  on  god. 
1565.  u  Urachu,  gdje  je  zajedno  s  Konzulom  izdao,  i  to  latinicom, 
posljednju  knjigu  u  hrvatskoj  tiskari  :  ,,Govorenje  vele  prudno" 
(1565.)  >  a-  onda  je  s  njime  posao  u  Regensburg,  gdje  su  izdali  latinicom 
u  dva  dijela  posljednje  svoje  djelo  ,,Postilu"  (1568.),  tumacenja  ne- 
djeljnih  evandjelja  (postila  =  post  ilia  verba).  Odavle  vratio  se  Dal- 
matin u  Ljubljanu,  gdje  mu  kranjski  stalezi  god.  1569.  radi  zasluga 
i  visoke  starosti  dadose  godisnju  mirovinu  od  15  forinti  i  jedno  odijelo 
na  godinu.  Tu  je  Dalmatin  umr'o  god.  1579. 


^^^TONIUS  DAOIATA  EXUL 


i^»na4 


Antun   Dalmatin. 
Iz  kr.  zero,  arkiva  u  Zagrebu. 


200 

Ungnad  je  mnogo  nastojao,  da  stece  za  hrvatsku  tiskaru  sto  vrsnijih 
radnika  knjizevnih,  ali  to  je  bilo  te§ko,  jer  su  se  Ijudi  nerado  odbijali 
u  tako  daleke  krajeve,  pa  su  se  pomenutoj  dvojici  prikljucila  samo 
dva  manje  znatna  pomagaca  :   Juraj  Cvecic  i  Juraj   Juricic. 

J  u  r  a  j  C  V  e  c  i  c  bio  je  rodom  iz  Pazina.  Imatrikuliran  je  god. 
1552.  na  sveucilistu  u  Wittenbergu,  gdje  je  ucio  teolosriju.  Kao  sve- 
cenik  negdje  u  Istri  ozenio  se  (1561.),  radi  cega  je  izgubio  zupu,  i 
ode  u  Metliku,  gdje  je  zivio  kao  protestantski  propovjednik.  U  Urach 
dosao  je  iza  Dalmatina,  u  decembru  god.  1561.,  ali  ni  tu  se  ne  odrza 
dugo,  jamacno  radi  svoga  neuredna  zivota.  Vrativsi  se  u  Pazin  na  svoj 
posjed  nastavi  prevodjenje  (1563— 1564.),  primajuci  od  Ungnada 
honorar  za  gotov  posao.  U  Istri  se  nije  mogao  stalno  odrzati  zbog  kato- 
licke  reakcije,  pa  je  bivao  u  Ljubljani  i  Metlici,  a  god.  1565.  unesen  je 
u  listinu  jurista  na  sveucilistu  u  Padovi.  Poslije  bijase  propovjednik  u 
Senozecama  na  Krasu,  a  g.  1575.  odobrise  mu  kranjski  stalezi  godisnju 
potporu  od  20  forinti.  Umr'o  je  kao  pastor  u  Ravnu  god.  1585.,  a  sa- 
hranjen  je  u  Sv.  Petru  kraj  Ljubljane.  On  je  pored  jezika  hrvatskoga 
umio  latinski  i  talijanski,  ponesto  i  njemacki,  te  je  mogao  biti  valjan 
radenik,  ali  njegovo  se  ime  na  knjigama  i  ne  spominje,  jer  je  bio 
samo  u  dva  maha,  uvijek  veoma  kratko  vrijeme,  u  tiskari  u  Urachu, 
a  inace    je    radio  postrance,    posve    podredjen  Konzulu  i  Dalmatinu. 

Juraj  Juricic,  rodom  iz  Vinodola  u  Hrvatskom  Primorju, 
bio  je  u  rodjenom  mjestu  svecenik,  ali  je  rano  presao  na  protestan- 
tizam.  Vec  god.  1547.  propovijedao  je  u  duhu  reformacije  u  Kamniku 
u  Kranjskoj.  Kao  znamenit  propovjednik  zamjenjivao  je  god.  1561. 
do  1562.  u  Ljubljani  Trubara,  dok  je  ovaj  gdje  izbivao.  Juricic  je  tek 
god.  1562.  krenuo  u  Urach,  te  je  ovdje  bez  prekida  radio  godinu  dana, 
a  onda  se  vratio  u  Kranjsku,  gdje  je  u  Kamniku  dobio  sluzbu  i  nastavio 
prevodjenje.  Kad  je  odavle  na  tuzbu  Ijubljanskoga  biskupa  protjeran 
(1564.),  postao  je  drugim  propovjednikom  u  samoj  Ljubljani.  On  je 
umio  dobro  hrvatski,  njemacki  i  slovenski,  pa  je  god.  1563.  izdao  u 
Tubingenu,  gdje  su  se  stampale  slovenske  knjige,  zbirku  ,,Ene  duhovne 
peisni",  gdje  ima  i  njegovih  slovenskih  duhovnih  pjesama,  a  preveo 
je  na  slovenski  drugi  i  treci  dio  Spangenbergove  Postile.  Juricic  je  dakle 
prvi  hrvatski  i  slovenski  knjizevnik.    Umr'o   je  u  Ljubljani   god.   1578. 

Hrvati  bili  su  za  njemacku  reformaciju,  u  najsmjelijem  njezinu 
idealu,  najvaznija  tacka  :  sanja  protestantizma  bijase,  da  prodre  do 
Rima  i  Carigrada.  Ungnad,  proculi  krscanski  borac  protiv  Turaka, 
drzao  je,  da  bi  i  Turci  mogli  prijeci  na  protestantizam,  kad  reformacija 


201 

jednom  zahvati  citav  slovjenski  jug,  i  to  bi  bio  svrsetak  krvavih  krs- 
cansko-turskih  ratova.  Zato  se,  kad  su  Slovenci  vec  pristali  uz  refor- 
maciju,  citava  akcija  svela  oko  Hrvata.  Kako  se  glagolica  smatrala 
pravim  hrvatskim  pismom,  a  bila  je  u  ovo  doba  rasirena  po  kraje- 
vima  nasim,  koji  su  reformaciji  bili  prvi  na  dohvatu,  od  Hrvatskoga 
Primorja  i  Istre  na  sjever  do  Karlovca  i  Metlike,  to  se  najprije  i  pomisljalo 
na  glagolske  knjige,  pa  su  nesamo  prve  protestantske  knjige,  nego  i 
najveci  broj  knjiga,  izaslih  u  Urachu,  bile  stampane  glagolicom.  Ali  vec 
u  prvi  mah  bila  je  hrvatska  tiskara  opskrbljena  i  cirilicom,  koja  je  bila 
rasirena  po  Dalmaciji,  Bosni,  Hercegovini,  ponesto  u  Slavoniji,  pa  u 
Krajini,  po  naseobinama  u  juznoj  Ugarskoj.  Ova  razlika  pisma  bila  je 
kobna,  te  je  razmrvila  snagu  citava  pokreta  :  sve  je  to  trazilo  goleme 
materijalne  zrtve,  tesko  su  se  namicali  radenici,  prevadjaci  i  slagari, 
otescavalo  se  raspacavanje,  a  citava  akcija  bila  je  razbijena  i  rascjep- 
kana.  Reformacija  uopce  je  pogodovala  narodnim  osobinama,  pa  tako 
i  u  nas,  gotovo  u  nas  i  predaleko,  a  na  svoju  stetu.  To  se  u  Urachu 
skoro  i  opazilo,  osobito  kad  su  se  posve  slabo  raspacavale  cirilske 
knjige.  Zato  je  posljednje  godine  svoga  opstanka  (1564.)  stampala 
tiskara  u  Urachu  glagolicom  samo  tri  knjige,  cirilicom  ni  jedne,  a 
latinicom  cetiri,  dakle  najvise,  a  jednako  iza  toga  posljednje  knjige 
Dalmatina  i  Konzula  ,,Govorenje  vele  prudno"  (1565.)  i  ,,Postila" 
{1568.)  izasle  su  latinicom. 

Za  kratko  vrijeme  rada  hrvatske  tiskare  (1561— 1564)  izaslo  je 
dvanaest   knjiga  glagolicom,  i  to  : 

I.  Tabla  za  dicu  ( Abecedarium).  Urach,  1561,  —  2.  Katekizam.  Urach, 
1561.  —  3'  Edni  kratki  razumni  nauci.  Urach,  1562.  —  4.  Artikuli  ili 
deli  prave  stare  krstianske  vere.  Urach,  1562.  —  5.  Postila.  Urach,  1562.  — 
6.  Prvi  del  novoga  testamenta.  Urach,  1562.  —  7.  Drugi  del  novoga  testamenta, 
Urach,  1563.  —  8.  Edna  kratka  summa  nikih  prodik  od  tuce.  Urach,  1563. 
—  9,  Beneficium  Christi.  Govorenje  vele  prudno.  Urach,  1563.  —  10.  Cri- 
kveni  ordinalic.  Urach,  1564.  —  ii.  Spovid  i  spoznanje  prave  krstianske 
vire.  Urach,  1564-  —  12.  Bramba  augustanske  spovedi  Apologia  imenovana. 
Urach,   1564. 

Cirilicom  izaslo  je  u  Urachu,  ne  racunajudi  prvi  tiskopis  ,,Pokusni 
list"  (Probzedl),  sedam  knjiga, koje  su  izasle  i  glagolicom,  a  latinicom 
sest  knjiga,  od  kojih  jedino  ,,Vsih  prorokov  stumacenje  hrvatsko" 
(1564.)  nije  izaslo  glagolicom  i  cirilicom.  Pored  toga  u  hrvatskoj  je 
tiskari  stampano  i  nekoliko  talijanskih  protestantskih  knjiga,  koje 
su  bile  narocito  odredjene  za  juznoslovjenske  krajeve:  Istru,  Hrvatsko 
Primorje  i  Dalmaciju,  gdje  je  talijanski  jezik  bio  udomacen.  Ungnad 
je   nastojao,    da   izadje    citava    biblija  u  hrvatskom    prijevodu,   ali    u 


202 

ovako  kratko  vrijeme  to  se  nije  moglo  izvesti,  pa  su  prevedeni  samo 
pojedini  dijelovi. 

Hrvatske  protestantske  knjige  stoje  na  visini  tipografske  umjet- 
nosti  ovoga  doba.  Kako  su  pisci  od  reda  bili  iz  Istre  i  Hrvatskog  Pri- 
morja,  to  je  njihov  jezik  cakavsko  narjecje,  ali  se  jasno  opaza  nasto- 
janje,  da  se  stvori  opceni  knjizevni  jezik  slijevanjem  narjecja,  da  se 
knjige  uzmognu  citati  na  sto  sirem  podrucju.  Konzul  i  Dalmatin 
sami  vele,  da  njihov  jezik  nije  tako  nerazumljiv  kao  u  dotadasnjim 
glagolskim  knjigama.  Njihove  su  knjige  prijevodi,  ponajvise  iz  slo- 
venskoga  i  njemackog  jezika.  Osnova  svemu  ovome  radu  bila  su  djela 
Trubarova,  Lutherova  i  Erazma  Rotterdamskoga,  ali  pored  toga  slu- 
ziii  su  se  nasi  prevadjaci  latinskim,  talijanskim,  ceskim  i  poljskim 
tekstovima.  Oni  su  se  daleko  jace  oteli  duhu  njemackoga  jezika  negoli 
Trubar.  Slovenski  jezik  ipak  je  znatnije  utjecao  na  njih  nesamo  zato, 
sto  su  prevodili  Trubarova  djela,  vec  sto  su  i  zivjeli  medju  Sloven- 
cima,  i  sto  je  u  Istri  bilo  ovakog  jezicnog  mijesanja.  Pravopis  njihov 
jos  je  nesiguran,  ali  i  tu  su  oni  poodmakli  od  dotadasnjih  glagolskih 
knjiga  naprijed,  pa  je  vrijedno  istaknuti,  da  su  oni  prvi  izbacili  polu- 
glas,  proglasivsi  ga  zalisnim  nakitom,  ali  su  ga  ipak  gdjesto  upo- 
trebljavali,  da  ne  odbiju  od  svojih  knjiga  popove  glagoljase.  U  jednu 
rijec,  valja  reci,  da  su  nasi  reformatori  mnogo  nastojali  oko  toga,  da 
tisak  bude  lijep  i  dotjeran,  jezik  cist  i  prijevod  dobar,  rad  cega  se  i 
putovalo  cesto  daleko,  da  se  rukopis  pregleda  i  dotjera,  a  gledalo  se 
i  na  spoljasnju  opremu  knjiga.  One  su  se  i  uvezivale,  i  to  razlicito, 
u  svinjecu  ili  janjecu  kozu,  pergamenu  ili  barsun,  upotrebljavao  se 
i  zlatorez,  a  na  finijim  uvezima  utisnuti  su  i  likovi,  sprijeda  Trubar, 
a  straga  Konzul  i  Dalmatin. 

Konzulov  ,,Katekizam",  prva  glagolska  knjiga  stampana  u 
Urachu,  sto  je  izasla  poslije  ,, Table  za  dicu",  bila  je  posvecena 
kralju  Maksimilijanu,  koji  je  podupirao  pokret.  Raspacavanje  hrvat- 
skih  knjiga  bilo  je  uopce  veoma  tesko,  pa  je  zato  Ungnad  slao  knjige 
u  Bee  u  bacvama  na  ime  kraljevo,  a  onda  su  opet  krisom  dalje  rastu- 
rivane.  Ambroz  Frohlich,  pouzdanik  kraljev,  knjizar  becki,  primao 
je  knjige  te  ih  slao  na  jug,  od  najvece  cesti  u  Ljubljanu,  a  tu  su  se 
stalezi  Kranjske,  Koruske  i  Stajerske  brinuli  daljim  raspacavanjem, 
pa  su  odavle  rasturivane  glagolicom  i  latinicom  stampane  knjige 
u  Zagreb,  Ptuj,  Varazdin,  Senj,  Rijeku,  Pazin  i  Metliku,  a  cirilske 
u  Moldavsku,  Vlasku,  Sedmogradsku  i  juznu  Ugarsku.  U  augustu 
god.  1563.  umr'o  je  Ambroz  Frohlich,  a  njegov  sin  nije  imao  vise 
odvaznosti,  da  nastavi  ocev  posao,  jer  se  budnije  i  pazilo  na  sirenje 


203 


hrvatskih  knjiga.  — 
Kad  se  opazilo,  da 
ove  knjige  imadu  i 
odziva,  vec    godine 
1564.    osnuje    Fer- 
dinand I.  inkvizici- 
ju  protiv  hrvatskih 
knjiga  ;    rasturiva- 
nje  bijase  vrlo   po- 
gibeljno,  jer  kazan 
je    bila  utopljenje. 
Kad  je    umr'o 
Ferdinand  I.,  pa  se 
na  prijestolje  uspeo 
MaksimiHjan  ( 1 564. 
do    1579-),  prijatelj 
hrvatske  tiskare,  — 
mislilo  se,  da  ce  sve 
krenuti  na  bolje,  ah 
on    se    kao    vladar 
iznevjerio  reforma- 
ciji,     pa     kako     je 
potkraj  iste  godine 
umr'o     i     Ungnad, 
iznenada   je  malo- 
ne  sasvim  prekinut 
ovaj    veliki    pokret 


r 


.  8'5»ufisiliFSpfh  ,  'aiM's^  'mm5s/<s  it^n^f 


■.^ 


Naslovna  strana  glagolskog  „Katekizma"   (Urach,   1561.)* 
Iz  kr.  »veuc.  knjiznice  u  Zagrebu. 


za  provedenje  reformacije  na  slovjenskom  jugu,  narocito  medju  Hrva- 
tima,  ma  da  je  gorljivi  reformator  u  oporuci  stavio  svojoj  zeni  hrvatsku 
tiskaru  na  srce  kao  svoj  ,,gr6ssten  Schatz".  Posljednji  pokusaji  Dal- 
matina  i  Konzula  ostadose  bez  znacenja,  a  jednako  i  dalji  rad  slo- 
venskih  reformatora,  koji  su  nastojali.  da  slovenske  knjige  budu  ra- 
zumljive   i    Hrvatima. 

Hrvatska  tiskara  u  Urachu  prenesena  je  poslije  smrti  Ungnadove 
u  njegov  grad  Waldenstein  u  Koruskoj,  gdje  je  ostala  sahranjena  do 
god.  1580.  Protestanti  su  pomisljali,  da  je  u  zgodan  cas  dopreme  u 
Ljubljanu,  da  se  tu  nastavi  njezin  knjizevni  rad,  ali  reakcija  bivala 
je  sve  jaca  i  ovdje,  pa  kad  je  uto  tiskar  Manlius  protjeran  iz  Ljubljane 
i  citave  Kranjske  (1582.),  moralo  se  od  ove  misli  odustati.  Zato  je  hr- 
vatska tiskara  dopremljena  u  Grac,  ali  tu  pade  u  ruke   reakcije.    Nad- 


204 

vojvoda  Karlo  dade  uhvacene  knjige  spaliti,  a  rukopise  i  tiskaru  spremi 
u  Schlossbergu.  Hrvatske  protestantske  knjige  uopce  su  naglo  zatrte. 
Posiljke,  sto  su  poslije  smrti  Ungnadove  otpremljene  na  jug,  padose 
od  najvece  cesti  u  ruke  reakcije,  koja  ih  je  zaplijenila  i  spalila.  Poput 
slovenskih  trazila  je  inkvizicija  i  hrvatske  knjige,  i  sve  se  to  javno 
spaljivalo.  Zato  su  danas  hrvatske  protestantske  knjige  najvece  biblio- 
grafske  rijetkosti,  pa  se  od  25.600  istisaka  sacuvalo  oko  250  primje- 
raka,  i  to  u  nas  vrlo  malo,  a  najvise  u  Njemackoj,  gdje  su  ove  knjige 
bile  razasiljane  na  ogled  i  na  dar  gradovima,  knezovima  i  stalezima, 
koji  su  podupirali  hrvatsku  tiskaru. 


3.  Poceci  kajkavske  knjizevnosti. 

rotestanski  pokret  iz  Uracha  nastojao  je  da  zahvati,  a  dje- 
lomice  je  i  zahvatio,  i  Hrvate  kajkavce,  pa  su  se  slovenske 
protestantske  knjige  radi  srodnosti  narjecja  dosta  citale  u 
tim  krajevima.  Ali  reformacija  je  dolazila  u  hrvatsko  Me- 
djumurje  i  danasnju  gradjansku  Hrvatsku  narocito  iz  Ugarske,  pa 
to  nije  bilo  lutoranstvo,  vec  kalvinizam,  koji  je  poceo  prodirati  u 
hrvatske  kajkavske  krajeve,  kad  je  nas  pokret  iz  Njemacke  bio  vec 
posve  ugusen. 

Juraj  Zrinski  (1549 — 1603.),  sin  junaka  sigetskoga,  bio  je 
glavni  zatocnik  kalvinizma  u  ovim  stranama.  Poslije  junacke  smrti 
svoga  oca  pristane  otvoreno  uz  kalvinizam,  pa  je  god.  1570.  protjerao 
iz  Medjumurja  katolicke  svecenike  ;  Franjevce  i  Pavline  je  progonio, 
pa  obarao  njihove  crkve  i  samostane.  U  Medjumurje  dosli  su  pastori 
okrenuli  puk  na  novu  vjeru.  Ali  on  se  sluzio  i  prosvjetnim  sredstvima, 
ugledavsi  se  jamacno  u  minuli  rad  hrvatskih  reformatora.  Juraj  Zrinski, 
kome  je  Brno  Karnarutic  posvetio  ,,Vazetje  Sigeta  grada",  a  Dinko 
Zlataric  prijevod  Sofoklove  ,,Elektre",  osnovao  je  tiskaru  na  svome 
imanju  u  Nedeliscu  kraj  Cakovca  (1572.).  S  ovom  je  tiskarom  u  svezi 
knjizevni  rad  prvih  kajkavskih  pisaca  :  Mihajla  Bucica  te  Ivana 
Pergosica. 

Mihajlo  Bucic  upoznao  se  vec  za  svojih  bogoslovskih  stu- 
dija  s  Lutherovom  naukom,  a  poslije  otvoreno  pristade  uz  reformaciju. 
Oko  god.  1565— 1570.  bio  je  zupnikom  u  Stenjevcu,  postao  je  arci- 
djakon  u  Vaskoj,  a  onda  prijedje  k  Jurju  Zrinskome,  koji  mu  dade 
zupu  u  Belici  u  Medjumurju.  On  je  napisao  dvije  knjige  :  ,,Novi  zavjet", 
valjda  prijevod  svetoga  pisma,  i  ,,Katekizam".    Ove  su  prve  kajkavske 


205 

knjige  iza§le  u  Nedeliscu,  ali  ni  jedan  se  primjerak  nije  saduvao.^  U 
sinodu  biskupije  zagrebacke,  sto  ga  je  god.  1574'  ponovo  u  smislu 
zakljucaka  tridentinskoga  koncila  sazvao  zagrebacki  biskup  Juraj 
Draskovid  na  ustuk  reformacije,  svecano  je  osudjena  Buciceva  nauka 
i    on    je    izopcen    iz    crkve. 

Ivan   Pergosic  bijase  notar  i  zupanijski  sudac  u  Varazdinu. 
On   je    u    Nedeliscu   izdao    djelo  :    ,,Decretum,    koteroga   je 
Verboczy     Istvan    dijacki     popisal"    (1574.),     prijevod 
pravnickog  djela  ,,Decretum  Tripartitum"  cuvenog  madzarskog  prav- 
nika  Verbo-zy-a.  Prevodilac  se  nije  drzao  latinskog  originala,  vec  mu 
je  izvor  madzarski  prijevod  Blasiusa  Veresa,   koji  se  gdjesto  odmice 
od  originala.    Pergosiceva  je  knjiga  sacuvana,  i  to  jedan  primjerak  u 
sveuciliSnoj  knjiznici  u  Budimpesti,  a  drugi  u  Zagrebu.    Zanimljivo 
je  i  vazno,  da  pocetak  teksta  u  ova  dva  primjerka  pokazuje  dvije  redak- 
cije  :    u  jednom  je  vise  kajkavski,    a  u  drugom  naginje  na  stokavsko 
narjecje,  ali  jedno  i  drugo  bez  prave  dosljednosti,  tako  da  se  tekst,  koji 
je  u  pocetku  vise  kajkavski,  obraca  najednoc  u  stokavstinu,  i  obrnuto. 
Ove  divergencije  sizu  samo  do  polovice  prve  od  triju  cesti  djela,  a  dalje 
su  oba  primjerka  u  svemu,  i  u  tiskarskim  pogrjeskama,  posve  jednaka. 
Pergosicev  ,,Decretum"  izdan   je   dakle  samo  jedanput,   ali   jedan  dio 
djela  u  pocetku  stampan  je  u  dva  maha  za  isto  izdanje,  a  ove  diver- 
gencije jamacno  su  posljedica  pisceva  kolebanja  u  jeziku,  sto  nije  ni 
cudo,  jer  to  su  poceci  kajkavske  knjizevnosti,   a  stokavskom  narjecju 
nije  se  Pergosic  mogao  privoljeti  vec  zato,  jer  mu  ipak  nije  bilo  dovoljno 
poznato.  Pergosic  je  svoje  djelo  posvetio  Jurju  Zrinskomu,  pa  u  posveti 
istiCe,  da  mu  je  knjigu  stampao  tiskar,  „kojega  Vase  gospodstvo  dopelja 
na  korist  i  na  odicenje  oveh  nevolnih  i  zavrzenih  ostankov.  orsaga". 
Hrvatska  tiskara  u   Nedeliscu  ne  odrza  se   dugo.    Juraj   Zrinski 
premjesti  je  god.   1586.  u  Varazdin,  i  tu  je  njome  upravljao    tiskar 
Ivan   Manlius,     koji   je   kroz   vise   godina   imao    slovensko-njemacku 
protestantsku  tiskaru  u  Ljubljani,    odakle  je  netom  bio  prognan  radi 
sve  jace  katolicke  inkvizicije  (1582.).  Medjutim  vec  god.    1587.    pre- 
mjestena  je  tiskara  iz  Varazdina  u  Eberovo  u  Ugarskoj,  kamo  podje  » 
tiskar  Manlius.   U  Varazdinu,  i  ako  je  ona  tu  radila  vrlo  kratko  vri- 
jeme,  javila  su  se  uz  nju  svojim  knjizevnim  radom  tri  pisca  :    Antun 
Vramec,   Ivan  Pergosic  i  Blaz  Skrinjaric. 


1  Ako  je  sigurno  svjedoianstvo  Isusovca  Baltazara  Milovca  u  posveti  nje- 
gove  knjige  ,,Dvoj  du§ni  kinc"  (Bei,  1661.),  napisala  je  i  §tampala  Katarina 
Frankopanka,  zena  Nikole  Zrinskoga,  junaka  sigetskoga,  „Molitvene  knjiiice" 
(1560.),    i  to   bi  onda   bila  najstarija  kajkavska  knjiga. 


206 


Naslovna  strana  Pergoiideve  knjige    ,,Decretum' 


207 

Antun  Vramec  rodio  se  u  Vrbovcu,  kraj  Samobora  u  Hr- 
vatskoj,  ili  u  onome  u  Hrvatskom  Zagorju  blizu  stajerske  medje, 
na  Sutli,  koji  se  u  srednjem  vijeku  spominje  kao  ,,castrum  Vrbouch", 
a  danas  ne  postoji,  i  to  god.  1538.  On  je  bio  svecenik  zagrebacke 
biskupije  i  o  njegovu  zivotu  imamo  dosta  podataka.  Vramec  postao 
je  god.  1565.  u  Rimu  kapelanom  Svetojeronimskoga  zavoda,  koju 
je  sluzbu  vrsio  do  god.  1567.,  kad  je  nacinio  doktorat  bogoslovije, 
pa  se  vratio  u  domovinu,  gdje  se  kao  ucen  teolog  i  dobar  pravnik 
ubrzo  domogao  casti  i  ugleda,  te  ga  susrecemo  kao  zastupnika 
kaptola,  izaslanika  bana,  pace  i  kraljeva  komesara.  God.  1568., 
umah  iza  svoga  povratka  iz  Rima,  postao  je  kanonik  zagrebacki  ; 
god.  1571.  spominje  se  kao  arcidjakon  varazdinski,  god.  1574.  kao 
arcidjakon  beksinski,  a  pocetkom  slijedece  godine  postade  zupnikom 
crkve  sv.  Marka  u  varosi  na  brdu  Gracu  (danasnji  gornji  grad 
Zagreb),  ali  je  tu  zupnikovao  za  vrlo  kratko  vrijeme,  ne  zivuci  u 
slozi  sa  svojim  zupljanima,  koji  su  se  vjecno  parnicili  i  borili  sa 
Kaptolom.  Malo  iza  toga  izdao  je  Vramec  u  Manliusovoj  prote- 
stantskoj  tiskari  u  Ljubljani  prvo  svoje  djelo  :  ,,Kronika  kratka 
slovenskim  jezikom  spravljena"  (1578.),  na  koji  ga 
posao  nije  potakla  teznja  za  slavom,  nego  —  kako  kaze  u  predgo- 
voru  —  ,, patriae,  cui  permultum  debemus,  amor". 

Vramceve  ,,Kronike"  sacuvana  su  samo  dva  primjerka,  jedan  u 
licealnoj  knjiznici  u  Ljubljani,  a  drugi  u  sveucilisnoj  knjiznici  u  Za- 
grebu,  pa  i  tu  imamo  zanimljivu  pojavu,  da  se  oba  primjerka,  ali  samo 
na  jednom  mjestu,  posve  ne  podudaraju.  U  zagrebackom  primjerku, 
a  takve  su  jamacno  bile  sve  ,,Kronike"  poslane  u  Zagreb,  ima  na 
jednom  mjestu,  gdje  se  govori  o  varosi  na  brdu  Gracu,  ovaj  dodatak  : 
,,Ali  vezda  je  luctvo  vu  njem  neslozno  i  okorna  i  trda  vrata,  malo 
imajuci  gizdavi,  vucenim  i  mudrim  ludem  neprijateli  i  protivnici  jesu." 
Bila  je  to  dakle  osveta  Vramceva  njegovim  bivsim  zupljanima,  ali 
dosta  obzirna,  jer  su  ove  rijeci  izasle  samo  u  primjercima,  njima  na- 
mijenjenima. 

Kad  je  iza  banovanja  biskupa  Jurja  Draskovica  postao  banom 
Krsto  Ungnad,  a  banovcem  Stjepan  Gregorijanec  (1578.),  ne  zadugo 
postao  je  Vramec  arcidjakon  dubicki  (1580.),  ali  god.  1582.  izgubio 
je  ovaj  beneficij,  pace  prestao  biti  i  kanonikom  zagrebackim,  pa  ga 
vidimo  kao  zupnika  stenjevackoga  (1583/84.).  Vjerojatno  je,  da  ga 
je  beneficij  a  lisio  novi  zagrebacki  biskup  Ivan  Monosloj  Krancic, 
koji  je  progonio  narocito  ozenjene  svecenike  svoje  biskupije.  Vramec 
bio  je  doista  ozenjen,   sto  u  ovo  doba  nije  bilo  neobicno  ni  u  kato- 


208 


mmmmm^''% 


Naslovna   strana  Vramceve  ,,Kronike". 

Iz  licejalne   knjiznicfe'u  Ljubljani. 


209 

liCkom  kleru,  a  na  njega  je  mogla  pasti  sumnja,  da  prianja  uz  refor- 
maciju,  i  zato,  §to  je  u  protestantskoj  tiskari  u  Ljubljani  stampao 
„Kroniku".  Medjutim  na  hrvatskom  saboru  12.  aprila  godine  1584. 
izabrali  su  ga  stale zi  prisjednikom  banskoga  suda,  koju  je  sluzbu 
obavljao  do  svoje  smrti,  a  iste  godine  postao  je  Vramec  i  zupnikom 
u  Varazdinu  (1584.),  gdje  se  umah  isticao  sa  gradskim  biljeznikom 
PergoSicem  braneci  u  jednome  sporuprava  gradske  opdine,  ali  zupni- 
kovanje  u  Varazdinu  bila  je  njegova  posljednja  duhovna  sluzba. 

U  Varazdinu  zatekao  je  Vramec  dva  knjizevnika  :  prije  pome- 
nutoga  Ivana  Pergosica,  a  uza  njBlaza  Skrinjarida,  bivSeg 
ravnatelja  gradske  skole,  a  sada  gradskoga  suca.  Kad  je  uto  prenesena 
tiskara  iz  Nedelisca  u  Varazdin,  prvi  je  tu  stampao  Vramec  svoje 
veliko  djelo  :  ,,Postila  vezda  znovic  spravlena  slo- 
ven skim  j  e  z  i  k  o  m"  (1586.).  Iza  toga  izdao  je  na  latinskom 
jeziku  Pergosic  linjigu  :  ,,Praefationes  et  epistolae 
dedicatoriae  doctiss.  et  sanctae  vitae  viri  De- 
siderii  Er-xsmi  Rotterdami  in  quatuor  Evan- 
gel i  s  t  a  s"  (1587.),  i  Blaz  Skrinjaric  svoje  religiozno-misticno 
latinsko  djelce  :  ,,De  agno  paschal  i,  explicationes 
mysticae",    posveceno    A.    Vramcu   (1587.). 

Vramceva  ,,Postila",  posvecena  novome  zagrebackom  biskupu 
Petru  Heresirxcu,  ima  dva  dijela  :  prvi  obuhvata  tumacenja  nedjeljnih 
evandjelja,  a  drugi  evandjelja  za  ostale  svece  i  blagdane  ;  pisana  je, 
kako  sam  kaze,  ,,non  duro  quopiam  et  obscuro,  sed  omnibus  obvio 
animisque  legentium  accomodo  stylo,  nostra  lingua  patria  et  scla- 
vonica",  jer  je  izrijekom  bila  namijenjena  kao  prirucna  knjiga  zup- 
nicima    pri    vrsenju    duhovne    pastve. 

Pergosic  bio  je  valjada  kalvin,  pa  zato  je  u  pomenutoj  knjizi 
s  nekim  svojim  dodacima  stampao  paraphrastica  Erazma  Rotter- 
damskcga,  jednog  od  najcuvenijih  pisaca  reformacije.  Skrinjarid  bio 
je  katolik  ;  on  u  svom  djelcu  govori  upravo  o  onome,  sto  je  najjace 
dijelilo  kalvinizam  od  katolicizma.  I  Vramec  je  katolik,  ali  nigdje 
ga  ne  vidimo  u  katolickoj  reakciji,  pace  ona  ga  svuda  progoni,  jer 
joj  je  sumnjiv.  On  je  pisao  na  jeziku  narodnom,  sto  se  u  ovo  doba 
jos  smatralo  pristajanjem  uz  reformaciju  ;  ,,Kroniku"  je  stampao 
u  protestantskoj  tiskari  u  Ljubljani,  ,,Postilu"  mu  je  stampao  Manlius, 
kojega  je  inkvizicija  upravo  protjerala  iz  Kranjske  ;  napokon  Vramec 
bio  je  i  ozenjen,  pa  se  cini  posve  vjerojatnom  tradicija,  da  je  inkvi- 
zicija spalila  njegovu  ,,Kroniku",  i  zato  su  se  sacuvala  tek  dva  pri- 
mjerka,   sto  su  umakla  ognju. 

Branko  Vodnik :  Povijest  hrvatske  kHjiievnosti  14 


210 

Vramec,  Pergosic  i  Skrinjaric  jadikuju,  sto  oko  njih  nema  smisla 
za  knjizevni  rad.  Pergosid  nije  htio  Rotterdamova  paraphrastica 
prevesti  na  hrvatski,  vec  ih  je  naprosto  prestampao,  kako  sam  kaze, 
da  ne  dozivi  slicnu  hvalu,  koja  ga  je  zapala  od  zavidnika  za  prijevod 
djela  Verboczy-eva.  Vramec  se  u  ,,Kronici"  jada  na  gradjane  zagre- 
backe  kao  neprijatelje  ucenih  Ijudi,  a  Skrinjaric  u  posveti  sroga  djelca 
kaze,  da  se  jedva  odlucio  da  ga  izda,  imajuci  na  umu,  kako  je  Vramec 
nastradao  radi  ,,Postile'',^  koju  je,  cini  se,  takodjer  inkvizicija  uni- 
stavala,  pa  su  nam  i  od  nje  sacuvana  samo  tri  primjerka,  jedan  u 
sveucilisnoj  knjiznici  u  Zagrebu  i  po  jedan  u  franjevackom  i  ka- 
pucinskom  samostanu  u   Varazdinu. 

Antun  Vramec  umr'o  je  god.  1587.  u  Varazdinu,  ostavivsi  sav 
pokretni  i  nepokretni  imetak  zakonitome  nedoraslome  sinu  Mihajlu, 
a  njegova  zena  Lucija,  koja  ga  je  nadzivjela,  ponovo  se  poslije  udala. 
Kako  je  iste  gddine  (1587.)  maknuta  i  tiskara  iz  Varazdina,  nestalo 
je  i  ovoga  knjizevnog  rada,  koji  je  imao  obiljezja  prelaznoga  dbba 
prije  izrazite  katolicke  protivureformacije.  Bucic,  Pergosic  i  Vramec, 
kao  osnivaci  kajkavske  knjige,  zapremaju  vidno  mjesto  u  razvitku 
hrvatske  knjizevnosti  :  Bucic  je  prvi  pisao  na  kajkavskom  narjecju  ; 
Pergosicevo  je  djelo  prva  pravnicka  knjiga  na  narodnom  jeziku  kod 
Hrvata,  Vramec  je  prvi  nas  historiograf,  koji  se  sluzi  jezikom  narodnim, 
a  njegova  ,,Postila"  je  najvece  prozaicko  djelo  na  kajkavskom  narjecju 
u  XVI.   stoljecu. 

4.   Reformacija  i  protivureformacija. 

eformaciji  podala  je  germanska  rasa  svoju  dosljednost  i 
teolosko  obiljezje,  kako  je  po  romanskoj  rasi  imala  rene- 
sansa  tendenciju  humanisticku  i  umjetnicko  obiljezje.  Te- 
zeci  za  svojim  vjerskim  idealima  vodila  je  reformacija  i 
borbu  za  slobodu  misljenja,  za  prava  licnosti,  za  napredak  i  pro- 
svjetu,  narocito  sirih  slojeva  ;  zato  ona  i  unapredjuje  svuda  knji- 
zevnost,  a  gdje  je  nije  bilo,  kao  u  Slovenaca  i  Hrvata  u  sjeveroza- 
padnim  krajevima,  ona  je  stvara  i  potice,  i  to  na  jeziku  narodnom. 


^  ,,Enimvero  timebam  —  veli  u  posveti  Vramcu  —  hominum  quoque 
invidorum  morsus,  quorum  nonnuUi,  sanctos  etiam  tuos  labores,  super 
evangelia  dominicalia,  et  sanctorum  festa,  ad  decus  patriae,  gentisque  Scla- 
vonicae,  et  utilitatem  christianae  reipublicae  nunc  recens  sclavonice  editos, 
et  iam  divulgatos,  malevole  reprehendunt,  quibus 
nihil,    nisi    quod    ipsi    volunt,    ut    habet    proverbium,    sanctum    est." 


211 

Reformacija  zahvatila  je  kod  nas  najjace  Istru,  donekle  i  Hrvatsko 
Primorje.  Tu  je  stekla  svoje  najvrednije  knjizevne  radnike  medju  popo- 
vima  glagoljasima,  jer  im  je  ona  donijela  sve,  sto  su  uzalud  iz  Rima 
ocekivali.  Bogosluzje  na  jeziku  narodnom  bilo  je  uto  ostavljeno,  da 
se  samo  sobom  zatre.  Niko  nije  vodio  brige  oko  naobrazbe  glagoljasS, 
i  ma  da  je  stampa  u  punome  jeku,  oni  jos  uvijek  vrse  bogosluzje  po 
prepisivanim  knjigama,  i  one  su  gotovo  jedino  vrelo  njihove  naobrazbe. 
Misali  i  brevijari  glagolski,  stampani  svrsetkom  XV.  i  pocetkom  XVI. 
stoljeca,  bivali  su  vec  posve  rijetki,  a  drugih  knjiga  glagolskih  gotovo 
i  nije  bilo.  Zato  su  popovi  glagoljasi  objerucke  prihvacali  glagolske 
knjige  iz  Uracha.  Kad  je  Istranin  Matija  Pomazanic,  slagar  u  hrvat- 
skoj  tiskari,  poslao  Vincencu  Vernkovicu,  zupniku  u  Tinjanu,  gla- 
golsku  ,,Postilu"  iz  Uracha,  ovaj  mu  se  najsrdacnije  zahvaljuje,  naziva- 
juci  Konzula  i  Dalmatina  drugim  sv.  Cirilom  i  Metodijem.  A  plovan 
iz  Stipana  u  Istri  moli  Pomazanica,  da  mu  posalje  „Novi  Testament" 
i  druge  knjige,  te  svrsava  pismo:  ,,Molim  te,  ne  umankaj  mi  poslati 
ih,  da  se  ih  nagledam  pre  moje  smrti".^  Nasi  glagoljasi,  priprosti 
narodni  popovi,  nijesu  u  novoj  vjeri  vidjeli  nista  neobicno  :  u  zaku- 
casta  teoloska  pitanja  oni  se  nijesu  razumjeli,  niti  su  za  njih  marili  ; 
narodno  bogosluzje  bio  je  njihov  privilegij  od  starine,  a  zivuci  jedno- 
stavno  i  priprosto,  hraneci  se  ponajvise  poljskim  radom,  poput  sredine, 
u  kojoj  su  zivjeli,  oni  su  vise  nego  itko  mogli  govoriti  o  Hristovu 
siromastvu  i  o  manama  suvremenoga  klera,  osobito  visega.  Rjecito 
o  torn  govori  jedna  sacuvana  glagolska  satira,  jamacno  iz  ovoga  vre- 
mena.  U  redovnika,  kaze,  sve  je  naopako  :  padose  u  pohote,  srce 
priklonise  k  bezakonju,  zavladao  je  simonizam,  kardinali,  biskupi  i 
opati  ostavivsi  Boga  misle  samo  o  zlatu.  Mala  braca,  propovjednici, 
remetani,  karmeliti,  svi  popovi,  koludrice  i  svi  djaci,  sve  to  pripravlja 
put  Antihristu.  A  kad  bi  tko  htio  drzati  Bozju  pravdu  i  slijediti  Hrista, 
oplakivati  grijeh  u  pokori  i  ubostvu,  stigne  ga  progon  : 

Vlecete    ga    k   vizituru,    da   ga   vspita  : 
Sveti   oce   vizituru,   ov   ti   bljudi, 
Lac'n,    zejan,  nag,   bos  hodi,   a  nas  sudi 
Prosimo   te,   da  se   ov   hinac     e   osmudi. 

Pop  glagoljas  evo  slavi  heretike,  sto  im  je  inkvizicija  dizala  lomace, 
kao  mucenike  i  prave  ucenike  Hristove.^ 

Pored  Istre  jace  je  zahvatila  reformacija  krajeve  oko  Kupe  i 
Korane,  Karlovac,  Ozalj  i  Metliku,  slabije  Hrvatsko  Zagorje,  gradove 

^  F.  Bucar:  Povijest  hrvatske  protestantske  knjizevnosti,  na  str.  125  — 126. 
2  J.  Vajs:   Starohrvatske  duhovne  pjesme.  Starine,  XXXI.  str.  271. 

* 


212 

Zagreb  i  Varazdin,  a  posve  je  provedena  u  Medjumurju.  No  ipak  refor- 
macija  je  prodirala,  i  ako  slabije,  i  daleko  na  zapad  u  Slavoniju,  i  na 
jug  u  Dalmaciju.  Ved  god.  1551.  imali  su  slavonski  lutorani  svoj  sinod 
u  Tordincima.  Na  Dalmaciju  vec  je  Vergerije  nastojao  prosiriti  svoje 
djelovanje.  U  jednom  izvjestaju  na  republiku  mletacku  iz  god.  1556. 
jasno  se  razbira,  kako  su  Mlecani  umah  budno  pazili  na  utjecaj  Verge- 
rijev  u  Dalmaciji,  a  osobito  je  vazno,  sto  izvjestitelj  spominje,  da  je 
neki  pop  Ivan  Antulin  iz  Labina  u  Istri  poslao  u  Zadar  doktoru  Fan- 
fogni,  Giov.  Battisti  Tetriku  i  Antoniju  Camugli  svezanj,  u  kome  su 
bili  ,,certi  volumetti,  parte  in  lingua  latina  e  parte  in  ischiava 
contro  la  fede  cattolica,  et  di  tanta  impieta,  quanta  si  possa  sentire".^ 
Kako  uto  nije  jos  bilo  stampane  druge  protestantske  hrvatske  knjige^ 
nego  ,,Razgovoranje  meju  papista  i  jednim  luteran",  to  su  u  Zadar 
mogle  biti  poslane  iz  Istre  samo  ove  knjige.  Mlecani  su  medjutim 
odmah  iz  Dalmacije  odlucno  odbijali  ovakve  pokusaje. 

Pocetkom  XVII.  stoljeca  istakao  se  Markantun  De  Dominis 
(Gospodnetic),  rodjeni  Rabljanin,  nadbiskup  spljetski,  kao  pristalica 
reformacije.  U  njegovoj  raspravi  ,,Dialogo  sopra  li  dispareri  tra  Papa 
Paulo  Quinto  e  la  Republica  Veneta"  (1606.)  izbise  prvi  put  nacela, 
sto  ih  je  poslije  odvazno  branio  u  svojim  djelima,  naperenim  protiv 
Rima.  To  ga  je  konacno  odalecilo  od  katolicizma.  God.  1616.  izdao 
je  De  Dominis  manifest,  gdje  je  izlozio  povode,  zasto  bjezi  iz  Italije,  pa 
dok  je  nuncij  s  velikim  inkvizitorom  vodio  protiv  njega  istragu  u  Mle- 
cima  (1616.),  dotle  je  on  prosao  kroz  Heidelberg  i  Haag  u  Englesku, 
te  je  u  Londonu  propovijedao  protiv  rimske  crkve.  U  Lon- 
donu  je  izdao  djelo  Pavla  Sarpia  ,,La  storia  del  Concilio 
di  Trento"  s  tendencijom  antikatolickom,  i  posvetio  ga  kralju  Ja- 
kovu.  De  Dominis  bio  je  po  svom  znacaju  vise  juznjacki  pustolov 
negoli  ozbiljan  heretik.  Umr'o  je  kao  pokajnik  u  Rimu  (1624.),  a 
njegov  rad  i  njegova  pojava  nije  u  Dalmaciji  stvorila  nikakav  vjerski 
pokret,  jer  su  Mlecani  sve  to  u  zametku  ugusili. 

Reformacija  je  medjutim,  ne  kao  vjerska,  veckaoopceno  prosvjetna 
pojava  zahvatila  i  krajeve,  gdje  nije  bila  tako  jaka,  da  izvede  vjersku 
promjenu.  Kako  je  ona  duboko  segnula  u  krscanski  svijet,  trebalo  je,  da 
i  crkva  katolicka  izvede  kao  reakciju  novi  pokret,  a  to  je  katolicka 
protivureformacija,  koja  pocinje  od  velikoga  koncila  u  Tridentu 
(1545 — 1563-))  gdJ6  su  u  prvom  redu  tacno  ustanovljene  dogme  ka- 
tolicke  crkve,  da  bude  jasno,  sto  se  ima  vjerovati. 

1  S.  Ljubid  :  Prilozi  za  zivotopis  Markantuna  De  Dominisa  Rablja- 
nina,  spljetskoga  nadbiskupa.    Starine,    II.  na  str.    2 — 3. 


213 

Protivureformacija  postala  je  takodjer  opcenom  pojavom,  pa  se 
njezin  utjecaj  odrazio  i  u  krajevima,  do  kojih  nije  dosao  neposredni 
utjecaj  reformacije.  Ona  je  radila  oko  reorganizacije  citave  katolicke 
crkve,  a  narocito  oko  obnovljenja  krscanske  nauke,  pa  je  nastojala 
iznajprije  uskrisiti  bogoslovno-naboznu  knjizevnost,  koja  je  padom 
skolastike  u  XV.  stoljecu  spala  na  najnize  grane,  dok  je  protestantska 
bogoslovna  knjizevnost  bila  velika  i  jaka  ;  a  onda  je,  sto  od  preprijeke 
nuzde,  a  sto  ugledavajuci  se  u  nastojanja  i  uspjehe  reformacije,  pocela 
njegovati  i  nabozno-poucnu  knjizevnost  na  jezicima  narodnim,  nami- 
jenjenu  i  nizem  kleru  i  sirokim  slojevima  vjernika.  Provodici  protivu- 
reformacije  bili  su  u  prvom  redu  Isusovci,  sto  ih  je  kao  red  bio  po- 
tvrdio  papa  Pavao  III.  (1540.).  Oni  su  u  kratko  vrijeme  gotovo  u  svim 
katolickim  zemljama  dobili  u  ruke  nastavu,  pa  su  tako  udarili  obiljezje 
dusevnom  zivotu  i  knjizevnosti  XVII.,  od  cesti  i  XVIII.  stoljeca. 

Na  koncilu  tridentinskom  bio  je  i  zagrebacki  biskup  Juraj  Dra- 
skovic, koji  je  tu  nastojao,  da  se  ukine  celibat  za  katolicki  kler,  ali 
nije  uspio.  On  je  ovakim  konservativnim  sredstvima  provodio  protivu- 
reformaciju  u  Hrvatskoj.  Ozenjene  svecenike  nije  progonio.  U  smislu 
zakljucka  koncila  osnovao  je  na  Kaptolu  u  Zagrebu  sjemeniste  za 
svoju  biskupiju,  i  odrzao  god.  1570.,  1573.  i  1574.  u  Zagrebu  crkvene 
sinode.  Na  posljednjem,  gdje  je  osudjena  nauka  kalvina  Buci^a,  bude 
zakljuceno,  da  se  imadu  za  one,  koji  ne  znaju  latinski  i  grcki,  stam- 
pati  katolicke  crkvene  knjige  u  narodnom  jeziku,  ali  to  na  zalost 
jos  zadugo  nije  bilo  izvedeno.  Za  Jurja  Draskovica  stalo  se  i  u  zagre- 
backoj  biskupiji  siriti  narodno  bogosluzje,  a  na  zupama  sve  su  se 
vise  udomljivali  popovi  glagoljasi.  Kod  sinode  zagrebacke  god.  1570. 
prvi  i  drugi  dan  pjevala  se  sluzba  Bozja  ,,croatica  lingua  ad  summum 
altare  de  sanctissima  Trinitate".  Nema  sumnje,  da  je  biskup  Dra- 
skovic primao  u  svoju  biskupiju  glagoljase,  da  oslabi  dojam  reformacije, 
koja  je   svuda   isticala   narodno   bogosluzje. 

Reformacija  nije  mogla  u  Hrvata  trajno  uspjeti  :  sa  mletackog 
podrucja  suzbili  su  je  Mleci,  a  u  ostalim  krajevima  bilo  je  za  nju  jos 
manje  prikladnoga  tla  za  razvitak.  Velik  dio  hrvatskih  zemalja  bio 
je  u  turskim  rukama,  a  u  drugim  krajevima  vodi  narod  borbu  s  Turcima. 
Prosvjetna  sredstva,  kojima  se  reformacija  toliko  sluzila,  nijesu  mogla 
izazvati  jaci  dusevni  pokret  u  nasoj  neprosvijetljenoj  narodnoj  sredini 
ovoga  doba.  Pored  svega  toga  novovjerstvo  se  ipak  u  Hrvatskoj  toliko 
ukorijenilo,  da  ga  ni  nasljednici  Jurja  Draskovica,  i  ako  su  bili  silo- 
viti,  nijesu  mogli  u  XVI.  stoljecu  iskorijeniti,  pa  je  u  nas  protivu- 
reformacija dosljedno  provedena  tek  u  prvoj   polovici  XVII.  stoljeca. 


214 

U  Zagrebu  bilo  je  novovjerskih  agitatora  jos  pocetkom  XVII. 
stoljeca.  God.  1601.  tuzi  zagrebacki  biskup  Nikola  Stjepanic  Selnicki 
plemica  i  gradjanina  na  brdu  Gracu  kod  Zagreba,  magistra  Benedikta 
Blazekovica,  koji  da  je  ,,perversus  calvinista"  i  buni  gradjane  protiv 
klera.  Blazekovicu  nije  se  ipak  desilo  nista.^  Kralj  Rudolf  (1576 — 1608.) 
odlucio  se  tek  pod  konac  svoje  vlade,  da  vjersko  pitanje  u  Ugarskoj  i 
Hrvatskoj  energicno  rijesi  u  prilog  katolicizmu.  Medjutim  njegov  dekret 
od  g.  1604.  protiv  novovjeraca  u  Ugarskoj  izazvao  je  teske  vjersko- 
politicke  borbe,  pa  je  kralj  morao  popustiti  i  beckim  mirom  od  g.  1606. 
dopustiti  slobodu  vjeroispovijedanja  velikasima,  plemicima,  slobodnim 
gradovima  i  poveljenim  trgovistima,  ali  samo  unutar  Ugarske,  jer  su 
hrvatski  stalezi  jednodusno  odbili  slobodu  vjeroispovijedanja. 

Hrvatski  sabor,  koji  se  sastao  god.  1604.  u  varosi  Gracu  kod  Za- 
greba, odusevljeno  je  prihvatio  kraljevski  dekret  od  g.  1604.,  jer  su 
hrvatski  stalezi  poceli  gledati  na  ovo  pitanje  s  politickoga  gledista. 
Protestantizmu  su  medju  Hrvatima  najvise  pogodovali  krajiski  gene- 
rali  i  kapetani,  gotovo  od  reda  Nijemci,  koji  su  krnjili  ostatke  banske 
vlasti  i  otimali  plemicima  samovoljno  imanja  i  gradove,  a  sve  je  to 
ugrozavalo  politicko  jedinstvo  ostataka  hrvatskoga  kraljevstva,  pa  je 
otpor  bio  jednodusan.  Biskup  Simun  Bratulic  pozvao  je  u  Zagreb 
Isusovce,  pa  su  se  prva  dva  Isusovca,  Ivan  Zanic  i  Petar  Vragovic, 
nastanili  28.  oktobra  god.  1606.  u  varosi  Gracu,  a  u  maju  god.  1607. 
otvorili  su  svoju  gimnaziju,  koja  je  za  tinji  cas  imala  260 — 330  uce- 
nika.  Isusovci  su  zatirali  tragove  reformacije  i  okretali  na  katolicizam 
ostale  jos  tajne  i  javne  novovjerce,  utvrdjujuci  protivureformaciju. 
A  iza  beckoga  mira  hrvatsko  je  kraljevstvo  dobilo  zaseban  vjerski 
zakon,  potvrdjen  od  kralja  u  januaru  god.  1608.,  a  posve  oprecan 
ugarskom,  te  je  za  Hrvatsku  priznata  jedino  vjera  i  crkva  rimokato- 
licka.  Kad  su  Madzari  ipak  htjeli,  da  se  prizna  nova  vjera  u  Hrvatskoj, 
opr'o  se  tome  veoma  svecano  u  saboru  u  Pozunu  god.  1608.  ban  Toma 
Erdody,  koji  izvuce  mac  i  rece  (latinski)  :  ,,Ovim  macem  iskorijenit 
(iemo  tu  kugu,  ako  nam  stupi  na  vrata  ;  jos  imamo  tri  rijeke  :  Savu, 
Dravu  i  Kupu,  jednu  cemo  tim  novim  gostima  dati  da  je  piju." 

U  Hrvatskom  Primorju  i  Istri,  kamo  je  jace  prodrla  protestantska 
knjizevnost,  morala  je  i  protivureformacija  sto  prije  nastaviti  jos 
pocetkom  XVI.  stoljeca  prekinuti  rad  oko  izdavanja  glagolskih  cr- 
kvenih  knjiga.  Pokretac  ovoga  nastojanja  bio  je  Franjevac  Fran  jo 
G  1  a  v  i  n  i  6,  podrijetlom  iz  Glamoca  u  Bosni.  On  se  rodio  u  Kanfa- 
naru  u   Istri  god.  1586.  U  samostanu    na  Trsatu,  zaduzbini  knezova 

^   Vj.   Klaid :    Statut   grada  Zagreba   od   god.   1609.,   na  str.    4. 


215 

Frankopana,  obuce  redovniCke  haljine,  a  sa  svoje  ucenosti  i  cestitosti 
dostao  se  najvecih  casti  :  bio  je  nadstojnikom  samostana  na  Trsatu, 
drzavnikom  provincije  Bosne  Srebrne  i  definitor  reda.  Hrvatska  pro- 
testantska  tiskara,  sto  je  poslije  smrti  Ungnadove  prenesena  u  nje- 
gov  grad  Waldenstein  u  Koruskoj,  a  onda  dosla  u  ruke  protivu- 
reformacije,  njegovim  je  posredovanjem  prenesena  iz  Schlossberga 
kod  Graca  na  Rijeku  i  smjestena  u  samostanu  kapucina,  jer  je  Gla- 
vinic  drzao  Rijeku  najzgodnijim  mjestom  za  priredjivanje  i  izda- 
vanje  glagolskih  knjiga.  Medjutim,  uto  bio  je  vec  god.  1622.  papa 
Gregorije  XV.  potvrdio  u  Rimu  kongregaciju  ,,De  Propaganda  Fide" 
kao  neko  srediste  svega  nastojanja  protivureformacije,  pa  je  god. 
1626.  otpremljena  tiskara  iz  Rijeke  preko  Jakina  u  Rim,  i  tu  je  Fra- 
njevcu  Rafaelu  Levakovicu,  rodom  iz  Jastrebarskoga  u  Hrvatskoj,  po- 
vjereno  priredjivanje  i  stampanje  glagolskih  knjiga,  sto  je  on  i  izveo, 
kako  je  to  vec  prikazano  u  poglavlju  o  glagolskoj  knjizevnosti. 

Kongregacija  ,,De  Propaganda  Fide"  narocito  je  nastojala  oko 
obracenja  shizmatika,  i  nasi  su  radenici  u  Rimu,  medju  njima  se  upravo 
isticao  Levakovic,  bili  propagatori  unije.  Ovaj  se  pokret  znatno  raz- 
mahao,  te  se  obradalo  na  uniju  narocito  Uskoke  u  Hrvatskoj  i 
Hrvatskom  Primorju,  ali  su  u  torn  pravcu  radili  misionari  i  medju 
Rusima  i  Bugarima.  U  knjizevnoj  i  kulturnoj  povijesti  ne  bi  ovaj  pokret 
imao  nikakva  znacenja,  da  iz  njega  nije  izasao,  potaknut  upravo  Le- 
vakovicem,  Juraj  Krizanic.  On  se  rodio  oko  god.  1617.  negdje 
u  kraju  oko  grada  Karlovca,  drzi  se,  u  Ribniku.  Ucio  je  bogosloviju  u 
Zagrebu,  te  je  poslan  u  Bolonju  i  u  Rim,  buduci  vrlo  odlican  djak, 
i  tu  se  odusevio  za  misao  unije.  Krizanic  nije  u  tom  radu  svracao  paznju 
na  nevoljne  turske  prebjege,  nase  Uskoke,  vec  je  pomisljao  na  veliku 
i  zagonetnu  pravoslavnu  Rusiju.  Ali  dosavsi  u  Rusiju  sa  svojom  idejom, 
bacen  je  u  Sibiriju,  gdje  je  proveo  u  zatocju  punih  petnaest  godina, 
pisudi  uz  svoju  gramatiku  ruskoga  jezika  djela  —  sva  su  ostala  u  ruko- 
pisima  —  o  pitanjima  crkvenog  i  politickog  zivota  Rusije,  o  njenim 
odnosajima  prema  ostalim  Slovjenima,  rasprave  historijsko-politickog 
i  gospodarskog  sadrzaja,  i  to  latinski  i  na  sveslovjenskom  jeziku,  sto 
ga  je  sam  stvorio  na  osnovi  jezika  crkvenoslovjenskog,  ruskog  i  hr- 
vatskoga.  Krizanic  nije  bio  obican  protivureformatorski  misionar; 
ideja  unije  nije  u  njega  propaganda  vjerska,  vec  je  on  gledao  dublje 
sa  gledista  historijskog  i  politickog,  smatrajuci  je  narocito  pitanjem 
slovjenskim,  i  to  ga  ucini  ocem  sveslovjenske  ideje.^ 

'  H.  B,  flraii:  HcTopHa  caaBscKofi  «H.«oaoriH.  Petrograd,  191 0.  na  str. 
33 — 37   (s  naucnom   literaturom   o  Kriiani6xi). 


2X6 


5.  Knjizevni  rad  u  Bosni  u  XVII.  stoljecu. 


Bosni  i  Hercegovini  nije  moglo  doci  do  vece  i  ustaljene 
prosvjete.  Iz  borba  oko  Bogumilstva  ostade  nam  tek  ne- 
koliko  knjizevnih  spomenika,  ulomaka  iz  svetih  knjiga  i 
apokrifa.  A  kad  se  Stjepan  Tvrtko  okrunio  kraljevskom 
krunom  (1376.),  pocinju  teske  borbe  o  prijestolje,  u  sto  je  zadirala 
politika  mletacka,  austrijska  i  dubrovacka.  Ove  su  borbe  zapremile 
citavo  vrijeme  do  pada  Bosne  (1463.)  i  Hercegovine  (1482.)  pod 
tursku  vlast,  a  )sada  pogotovo  nije  moglo  biti  pomena  o  razvitku 
prosvjetnog  zivota.  Dubrovacko-dalmatinska  knjizevnost  pored  svoje 
blizine  nije  se  nikako  ovdje  odbijala  u  doba  svoga  najljepseg  cvjetanja 
u  XVI.  stoljecu.  Bosansko  bogumilsko  plemstvo  prelazilo  je  listom 
na  Islam,  i  ono  je  dalo  os  nanlijskoj  drzavi  nesamo  umnih  drzavnika 
i  vojskovodja,  [vec  i  citavo  kolo  velikih  pjesnika  na  istocnom  Par- 
nasu,  rodjenih  Bosnjaka  i  Hercegovaca,  po  cemu  su  najbolje  sile 
otkinute  od  zapadno-ev  opske  prosvjete  i  zajednickog  prosvjetnog 
rada  s  ostalim  hrvatskim  zemljama.^ 

U  Bosni  javila  se  tek  u  pocetku  XVII.  stoljeca,  u  povodu  protivu- 
reformacije,  knjizevnost  na  jeziku  narodnom,  a  osnivaci  njezini  bili 
su  bosanski  Franjevci._Oni  su  dosli  u  Bosnu,  koliko  se  spominje,  vec  u 
X  II.  stoljecu,  j  to  sa  zadacom,  da  suzbijaju  Bogumilstvo.  Franjevacka 
,,Provincia  Bosnae  Argentmae"  znatno  se  rasirila,  te  je  zahvacala  sve 
do  god.  1735.  Bosnu,  Hercegovinu,  Dalmaciju,  Hrvatsku,  Ugarsku  i 
Slavoniju,  po  starini  dakle  Bosna  je  matica  franjevackoga  reda  u  na- 
sim  zemljama.  A  kad  je  pala  Bosna  i  Hercegovina,  sve  se  vise  vodilo  o 
njoj  racuna  i  obaziralo  se  na  nju,  a  narocito  od  pocetka  XVII.  stoljeca, 
otkad  se  budno  mislilo  na  oslobodjenje  raje.  Katolicizam  u  Bosni 
naglo  je  opadao.  Izvjestaji  apostolskih  poslanika  javljali  su  u  Rim 
uvijek  sve  manje  franjevackih  samostana,  manji  broj  Franjevaca  i 
vjernika.  Zato  je  protivureformacija  svratila  pozornost  na  Bosnu  i 
protegnula  amo  svoju  djelatnost.  A  bosanski  Fran jevci,  koji  su  se  tijesno 
priviliuz svoje  duhovnostadouposljednjim  zaklonistima,  kad  se  opceno 
radilo  oko  obnovljenja  i  utvrdjenja  krscanske  nauke  prosvjetnim  sred- 
stvima,  i  sami  su  osjetili  u  sebi  probudjenu  kulturnu  snagu,  sto  je  bila 
kao  obamrla  u  sredini  bez  kulturnih  teznja,  te  su  podupirani  iz  Rima 
upravo  oni  stvorili  najljepsu  i  najvazniju  protivureformatorsku  na- 
bozno-poucnu  knjizevnost   na   hrvatskom  jeziku.    Bosanski  Franjevci, 


^   Safvet  beg   BaSagid  :    BoSnjaci   i    Hercegovci   u   islamskoj    knjizevnosti. 
Sarajevo,    19 12. 


217 


13MEKB  in€eH8<e 

a  iBT  n  k;^  jr  h  *  4. 

1^4  H4|toa  CAdliRHC^«[.€II4fX5r  C1I4&ACAH4 
H«Hcvtiis(X  opHKo  Cnfr4  ni^(Ki|M^  ,Koi  oicqif^f  «  fiTiUiKiKX 
KHtar4  4s4V^KH(icnpHiK4f^!CA(»i^;H  Hcfi«€44^l4«rK^&nm 
DH^  m  HcA4iH4K.j?E<»4  GocTor4  fpMqc  oix^  r;  niooHH^  BfatU^ 

HKOM  (HOCHC  4pil(lfrHH(  .  ^OOHCXCf  m«:ff£44K  3^f0Ct  MlierC^  |i4?r 
AHKf  mU^  n(AC  AH(nf,K0(tHCH(,H  Cn4CfHf  KOAHKO  M  ^^DHHKr, 
TOAHKO  T4  CDHrrooAHf  aA2^^(  ,  K4K0a  OVHTO-DHig  V^<itoCJ4  0pf 
KH^HFC .  "  ^        ,        : 


^  H  H  £  T  Y  H  ex 

'  >  -                                                                                        *                   '' 

Ip      Ho  nrrplJ  H4pHH  01f2T4iri?  .    Kcil  y4pKnf ,  K0H4Cf  ?o» 

:'  CD{t4M4ffl4  #01IM0?(4.  0Kjra4K4.H4.KD. 


Razlike  besjede  Divkovida  (INileci,  1616.).  Naslovna  strana. 
Iz  kr.  sveuc.  knjiznice  u  Zagrebu. 


2l8 

boraveci  na  naukama  u  Italiji,  poznavali  su  latinsku  i  talijansku 
protivureformatorsku  knjizevnost,  te  su  se  njome  sluzili  prevode<^i 
je  i  preradjujuci,  a  bila  im  je  gdjesto  poznata  i  dubrovacko-dalma- 
tinska  knjiga.  Medju  bosanskim  piscima  XVII.  stoljeca  istakose  se 
Franjevci  :  Matija  Divkovic,  Stjepan  Matijevic, 
Pavao  Posilovic,  Pavao  Papie,  IvanBandulavic 
i    Ivan    Ancic. 

Matija    Divkovic    rodio  se  god.   1563.  u  selu  Jelaskama, 
nedaleko  Varesa,  u  Bosni.  Redovnicke  je  haljine  obukao  valjda  u  Olovu, 
franjevackom  manastiru,  koji  mu  je  bio  najblizi.  Kao  postriznik  otisao 
je  poput  drugih  jamacno  u  Italiju  na  nauke,   sto   potvrdjuje  i  njegovo 
poznavanje  talijanskoga  jezika,    pa  se  onda  vratio  u  Bosnu,   da  tu 
vrsi  redovnicki  i  nastavnicki  rad.  KrajemXVI.  stoljeca  bilo  je  u  Bosni 
jos  13  franjevackih  samostana  sa  107  svecenika,  25  klerika  i  17  laika. 
Franjevci  su  po  manastirima  drzali  i  skolu,  gdje  su  ucili  citati  i  pisati, 
tumacili  su  slovnicu  i  krscanski  nauk,    pa  je  jamacno  u  ovakovu  radu 
i  Divkovic  sproveo  mladje  svoje  redovnicke  godine.  AH  Franjevci  bili 
su  kao  jedini  bosanski  kler  i  zupnici  i  kapelani  na  zupama.  Divkovic 
bio  je  god.  1609.  kapelan  u  Sarajevu.  Tu  je  iste  godine  dovrsio  prvo 
svoje  djelo  :    ,,Nauk  krstjanski   za    narod    s  1  o  v  i  n  s  k  i", 
a    poceo    prevoditi   latinsko    djelo    Ivana    Herolta     ,,Sto     cudesa 
aliti    zlamenja    blazene    i    slavne    Bogorodice    di- 
vice    Marije".    Pocetkom  god.    161 1.   dosao  je   u  Mletke,   da  tu 
stampa  oba  svoja  djela.     Kako  je  u  Bosni,  kojoj   bijase  namijenjen 
njegov  rad,  bila  udomacena  cirilica,  poradi  nekih  svojih  osobina  pro- 
zvana  bosancicom  ili  bosanskom  cirilicom,  Divkovic  je  odlucio  svoja 
djela  stampati  ovim  narodnim  pismom,   a   buduci  da  ovih  slova  nije 
imala  nijedna  mletacka  tiskara,  on  je  sam  ovdje  salio  slova  i  onda 
stampao  kod  tiskara  Petra  Bertana  svoja  pomenuta  dva  djela  (161 1.). 
U  Mlecima  izasla   je    doduse  i  prije  toga    prva  i  osamljena  u  XVI. 
stoljecu  bosancicom  stampana  knjiga  „Libellus  Kalendarium"  (1571.), 
u  kojoj  su  pored  koledara  oficiji  Bogorodice,  sedam  psalama,  litanije 
i  druge  molitve,    ali  ovih  slova  valjda  Divkovic  vise  nije  zatekao  u 
Mlecima. 

Poslije  toga  vidimo  Divkovica  u  samostanu  u  Kresevu  (1612.), 
gdje  je  poceo  pisati  svoje  najvece  i  najvaznije  djelo  „Razlike  be- 
sjede  Divkovica  svrhu  evandjelja  nedjeljnijeh  priko 
svega  godista",  koje  dovrsi  u  Olovu  (161 4.).  Ovo  je  djelo  izaslo 
bosancicom  u  Mlecima  god.  1616.,  a  pored  njega  iste  godine  i  „N  a  u  k 
krstjanski     s     mnozijemi     stvari     d  u  h  o  v  n  i  j  e  m  i". 


f 


219 

Prema  tome  izdao  je  Divkovic  dva  ,,Nauka  krstjanska",  veliki  i  mali, 
prvi  namijenjen  kleru  za  duhovnu  pastvu,  drugi  za  narod,  u  la- 
ganom  obliku  dijaloga  izmedju  ucitelja  i  ucenika,  a  uz  ovaj  dio 
gotovo  tri  cetvrtine  knjige  zapremaju  stihovi  i  proza  razlicitoga  na- 
bozno-poucnoga  sadrzaja.  Mali  ,,Nauk  krstjanski",  po  svome  sadrzaju 
i  obliku  prava  pucka  enciklopedija  vjerska,  postao  je  najpopularnija 
ove  ruke  knjiga  nase  stare  knjizevnosti,  i  to  nesamo  u  Bosni  i  Her- 
cegovini,  vec  i  u  Dalmaciji,  pa  je  dozivio  mnogo  izdanja  u  XVII. 
i  XVIII.  stoljecu,  a  neki  dijelovi  iz  dodatka  iza  katehizma  pre- 
stampavani  su  i  posebice,  pace  ta  se  knjiga  i  prepisivala,  pa  imamo 
rukopisa  latinicom  i  glagolicom.  —  Divkovic  umr'o  je  god.  1631.  u 
manastiru  u  Olovu. 

Divkovicev  rad  nije  originalan,  u  obicnom  smislu,  jer  to  se  nije 
ni  trazilo,  pace  on  se  nije  ni  smio  odbiti  od  najboljih  latinskih  i  talijanskih 
pisaca,  koji  su  pisali  u  duhu  protivureformacije,  a  crkva  im  je  djela  odo- 
brila.  Najcuvenija  protivureformatorska  djela,  sto  su  se  prevodila  na 
sve  evropske  jezike,  bila  je  Jakoba  Ledesme,  spanjolskoga  Isusovca, 
^,Dottrina  Christiana  breve"  (Rim,  1571.)  i  kardinala  Isusovca  Roberta 
Bellarmina  ,,Dichiaratione  piu  copiosa  della  Dottrina  Christiana", 
napisana  po  nalogu  Klementa  VIII.  (Rim,  1598.).  To  su  bili  i  Div- 
kovicevi  izvori  i  izgledi  za  ,,Nauk  krstjanski,"  sto  sam  izrijekom 
spominje.  Ni  Divkovicevi  dodaci  u  prozi  i  stihovima  u  malome 
,,Nauku  krstjanskom"  nijesu  originalni;  za  jedan  od  njih  (,,Versi, 
kako  Abram  po  zapovijedi  Bozijoj  hotijase  prikazati  na  posvetilisce 
jednoga  sina  svoga  Izaka"),  znamo,  da  je  samo  jezicno  preradjena 
Drziceva  preradba  Vetraniceva  ,,Posvetilista  Abramova".  Medjutim 
Divkovicu  i  nije  bila  svrha,  da  pise  samostalna  djela  ;  on  sam  ne 
mjeri  knjizevnom  mjerom  svoj  rad,  vec  mu  je  glavno,  da  stvori 
dobru  pucku  knjigu  u  duhu  novoga  vremena,  i  to  je  postigao,  pa 
njegova  djela  zapremaju  i  u  razvitku  hrvatske  knjizevnosti  odlicno 
mjesto,  jer  ga  u  toj  svrsi  nitko  ne  prestize  i  jer  su  ta  djela  poceci  na- 
sega  knjizevnog  rada  u   Bosni. 

Stjepan  Matijevic  rodio  se  u  Solima,  danasnjoj  Donjoj  Tuzli, 
kapelanovao  u  Sarajevu  i  onda  zupnikovao  na  razlicitim  mjestima 
u  Bosni.  Kad  je  boravio  u  Rimu,  po  nagovoru  Rafaela  Levakovica  pre- 
vede  iz  latinskog  jezika  djelce  Girolama  Panormitana  ,,Confessionario 
raccolto  daidottoricatolici"  (Mleci,  1575.),  sto  mu  ga  je  izdala  u  svojoj 
tiskari  bosancicom  Congregatio  de  Propaganda  Fide  pod  naslovom 
„Ispovjedaonik  sabran  iz  pravoslavnijeh  nauci- 
telja"  (Rim,  1630.).  ,,Ispovjedaonik"   je  prirucnik  za  ispovjednika, 


220 


^n>fl'HHCHNJJ  ANHtrOD.iJnCAf  noAAH- 
iJaiAAHCNOMjJ.  r0Cn6«H  MOBO  BtAf 

♦p<iroH,  hAahJ^oiA^akimoh. 


OC001HT'I«H<A4,  U  «OCTOH4MCTD4  D'ttlH,M0M4 
npH«p<ir<i-  roc.  noKOHtct  ovmo  J^n4cb  dh<mi 
noitKNHf  nOA<iitb  ukpn^  HcJftcjpCT0D4,  AahS"- 

014db  nOA-IKb  CD0r4  HCJf4pftMH€ri,  N'lVHN  ^fo4- 
ll«MK  «K*AOn  JMK?fj  Mi5«pOCt,  p43^W,H  p4»A0r  Jf- 

rocop(NHi',CDH<rAOUJ4  ^xhcotKjH  cnipxJ^  cD«r4 

qG6r4P€AHIt€  ftAHyjllOH  ,  H  V(AhK(  CA^hOK  ,  K0(- 

CiM  npHMiHO  tt)D4iii(r4  roc«o<jcTn4iH  («CBi  kJJ.Ahi 

D4m«-,0HOVlHigaH««0V4MCTnO  «4  KCAHN-.  Pp4TKXK 
ftAH^OTinb  AAHJJai4H2?,  K  V4Ct  V4CTHiJ"j4NCj^K 414- 
THCC  N«X4p4N  .  34lilO€  N«X4pN0ct  MipCK4  OlOrJS^jH 
AAHjf«lV1.34TOC4MaJAJiVHO  N4MHtNHTH,H  nOKAO 
NHTH  B4UJfMX  r0Cn0«CTD2f,H  04lIJtMX  CHN  JJ  n4nH 
OnO  MOHf  «HIAO  ,  N4Xlf 4-»f lpCTH4NCKOr4  ,  KOHC4|5^ 
MOH«MN€  H^irHIWKHCOTOM,  H  CA4£nOW  IMMCThK 
npHOW  HI*H4VKOr4  HOHK4  ,  H  CAOKHO  ?jN4m6  HC- 
iHKb  CaOOHMC!? B.T4lfOH(f  NCOiK^cJAh  ^U!V!n€,NH 
CA0044WN4lU<r4  H(?HW4  H4  MOHIMH  p2r»f4»AH  X- 
VHNXCni  KOAHKO  H»N0n4;  H  HCTIMt;ft:AH1  Cn4  KO* 
AHK4  CA0D4 .  N<K<€  CCI  )C3AHK0  N4XD4A2f,  N4CA4- 
0^;K  N4nOCy€NHf  rN4aior4  ,  NlJfM.slOMlMfil.nHf* 
pC,  H}4irOM4  ifc^K4gCT0ai.  NlOIAHtfO^ptUJINBl 
K4lJJ<r4  IHlHlf4  CA0aHNCK0r4.N4Cn4C<NH(,H  N4p4 
tronop  «2JxOnNH  np4nODHfpNHf  JCjpCTH  (N4.  3n4A' 

44I  n<iujt  rocflO«rcTDO«ocTOHNo<j4pf  QCAiAmn- 


Iz   DIvkoviceva   „Nauka  krstjanskoga''    (MIeci,   1611.). 
Poiveta    Antunu  Grgurevicu  (prva  strana). 


kako   treba    da    ispovijeda,    dakle  je  ova  knjiga  bila  namijenjena  kleru 
za  duhovnu  pastvu. 

Pavao  Posilovic,  rodom  iz  Glamoca,  bosanski  Franjevac, 
a  poslije  biskup  skradinski  (1642 — 1664.),  izdao  je  bosancicom  knjigu 
),N  a  s  1  a  d  j  e  n  j  e  d  u  h  o  v  n  o"  (Mleci,  1639.),  zbornik  stiva  za 
krscanski    zivot.  Vece  i  vaznije  je  slicno  njegovo  djelo,  jednako  izdano 


221 


U:n4jViftiiT4y  H  JIAIWIM^THW.  4aH  Pf  AH  M4pB- 
hUMii'^^.n  H  B^  HiCTHM4.JI<AH  Nrir.TO  NfMO)ff «« 
tH  l^lO  NCHM4  .(DK^JjirH  H4  i'?<0  ODU  CD<TH,H  CA4n- 
NK  HiZKb  K4pCTH4NClfH  U3?4lfON<f/lipKtVK:^  Hcjf 
if^5)CTlvllti<,HCT4DKO  ^OTlt  tr^NRXHyf .KOnl  n01fA<J- 
7i:jH4M  n4U;fWj(  rccnC<J(ttwJf  >H  H4tIl4M2^  CHN^ 

n4nH.D.r.Mcr8^nfcijH€NiiTHpB*vHrocno«HNOBr»- 
Hom  nHiiii  Cbith  AKif4.N4.if4.  nor.  DCAB  nH«H<B^ 
nm  HcXcb  r«H  h<^n4  X«0DHy4  CR<poM4WHy4  noc-i- 
/'.  r,«DMi  MffNrJfpHgc  iJy  ipKnJJ  n4caXko»X  oiOHnyy 

pCVf^BCTHNJf  Vitm  OD4KtN4nOCA4  U«4y  NITOAH 
CDH  0Cr4AH.  Fn  l4M40«4p4K'b  r€0M4  nOXMAH  OdJJ 
CHfpOW4lI]HyKj34I|JO  PHytH4(l'€  C4pijC  AnH€  CJfOAH- 
jrOW  HIAAHOM,  H  CHTOAHirON;  :fi:ARyai4BH^  ONO  i;i4- 
AAH41UI  .  TOAHJC0OtAH€n4LD4  rOCnO«TCTD4NH€ 
nOTp€3l4^4rA(^4Ryi|JOC<lXl4^AHCiN(rOCKOKOMCf 
*AHnai4nHK,H  HCtARCW  UMl^AHf.  npRVrBT€«4>CA€ 
Onfl  «4p4Kb  M4A4X4N  Cn€C<Jp«0,  H  40Z}pOuCtAU0  CJJ) 

pJfK^x  H<«Nor4  $p4TpHA?r4  Xoior4  noccn€iH4NH^ 

fif AC OT0r4  K€AAF0N',H  /fAH2^Cn4Hif  n4l«4  nO!A?KH- 
tH  n4mri«V,  f  OCnO-JTCTCCM .  FOOHCM  M4A4XNH€M 
^4pH'0W  MOrK  XD4AnTH  JHCA4^HTH0]O^4C^fMO- 
^J$:^Bfr4,01A4H*N?<  «Hr  Hy2J  M4pKy;  H  ccT4A«  Cc€- 
.T«CB0KH(.  H«00>HTH  n AHJfO  HNIB»MH«pNO  CnA4- 
J€f  MCTtTCKCCHCCnof  CBIMOTJJAH  npKDp«U:HO  C5Jp4- 
KH(wCQCK(ivl. 


Iz  Divkoviceva   „Nauka  krstjanskoga"   (Mleci,  1611.). 
Posveta  Antunu  Grgurevicu  (druga  strana). 


bosancicom,  „Cvijet  od  kriposti"  (Mleci,  1647.),  ^prijevod  djela 
nepoznatog  talijanskog  pisca  „Fiore  di  virtu",  zbornika  moraine  pouke 
u  doba  renesanse,  sto  potjece  jos  iz  XIII.  stoljeda.  U  Posilovicevu  je 
prijevodu  knjiga  dozivjela  vise  izdanja  jos  u  XVIII.  stoljecu. 


222 

Pavao  Papic,  rodom  iz  Sarajeva,  franjevacki  misionar  po 
Balkanu,  preveo  je  pod  starije  dane,  boraveci  u  manastiru  sv.  Nikole 
u  Visokom,  talijansko  misticno  djelo  ,,Le  sette  trombe  per  risvegliar 
pecatorea  penitenza"  (Mleci,  1619.),  sto  ga  je  napisao  fratar  Barto- 
lomeo  Saluthio,  pa  ga  izdao  bosancicom  pod  naslovom  ,,Sedam  trublji 
za  probuditi  gresnika  na  pokoru"  (1649.),  i  posvetio  fra  Mihoilu  Bo- 
geticu,  u  ovo  doba  ministru  provincije  Bosne  Srebrne. 

Divkovi(i,  Matijevic,  Posilovic  i  Papic  jedini  su  pisci,  bosanski 
Franjevci,  koji  su  u  XVII.  stoljecu  u  povodu  protivureformacije  pisali 
i  stampali  svoja  djela  bosancicom,  a  sav  taj  knjizevni  rad,  kako  se 
vidjelo,  nastao  je  upravo  u  prvoj  polovici  XVII.  stoljeca.  Od  njih 
najvazniji  je  Divkovic  :  njegova  djela  jesu  prvine  bosanske  knjizev- 
nosti  ;  on  se  sam  osovio  na  svoje  noge,  dok  su  ostali  poslizanjim  i 
radili  pod  dojmom  njegova  rada  i  pod  utjecajem  i  potporom  Propagande 
u  Rimu.  Divkovicev  je  rad  najobilatiji  i  on  je  od  njih  najvise  pucki 
pisac.  Kao  svi  nastavnici  puka,  izasli  iz  puka  i  tijesno  uza  nj  prirasli, 
ima  i  Divkovic  svuda  neki  srdacan  nacin  u  pricanju,  osobito  u  ,,Besje- 
dama",  koje  su  svakako  narodu  najbliza  postila  u  staroj  hrvatskoj 
knjizevnosti.  Upravo  radi  ove  srdacnosti  on  i  voli  pricanje.  Preko  obi- 
caja  protivureformatorskih  pisaca,  koji  su  se  priklanjali  racionalizmu, 
uklanjajuci  se  u  tumacenju  krscanske  nauke  fantastickim  bajkama  i 
legendama,  Divkovic  ostaje  vjeran  sredovjecnom  pricanju,  jer  je  ova 
lijepa  vjerska  naivnost  najvise  ugadjala  narodu,  pa  su  neke  njegove 
price  pacei  presleunarod.U,,Nauku  krstjanskom"  (161 1.)  i,,Besjedama" 
ima  preko  130  prica  i  legenda.  Divkovic  je  ove  price  vadio  ponajvise 
iz  djela  ,,Sermones  discipuli  de  tempore  et  de  Sanctis",  koje  se  krace 
zove  ,,Discipulus",  njemackog  dominikanca  i  propovjednika  iz  po- 
cetka  XV.  stoljeca  Ivana  Herolta,  te  iz  djela  ,,Dialogus  miraculorum" 
Caesarisa  von  Heisterbacha  iz   Kolna  (rodj.   1180.). 

Divkovic  bio  je  najrasireniji  protivureformtorski  pisac  u  Bosni 
kroz  puna  dva  stoljeca,  ali  on  je  bio  vrlo  poznat  i  po  citavoj  Dalma- 
ciji.  Talijanski  pisac  A.  Fortis  pripovijeda,  da  su  se  pocetkom  XVIII. 
stoljeda  dalmatinski  svecenici  mnogo  sluzili  Divkovicevim  ,,Naukom 
krstjanskim,"  ali  je  ta  knjiga  i  u  narodu  bila  dobro  poznata.  Kaze, 
da  se  dogadjalo,  da  je  svecenik  ,,piu  pio  che  dotto"  tumacio  sa  zrtvenika 
koju  zgodu  iz  svetoga  pisma,  a  kad  bi  sto  izvrnuo,  najednoc  se  javi 
tko  iz  puka  :  ,,Nije  tako  !",  pa  da  se  ovakve  sablazni  ne  desavaju, 
posabrase  svecenici  sve  ove  knjige  u  narodu,  i  one  su  tako  postale  u 
drugoj   polovici   XVIII.   stoljeca  posve  rijetke.^ 

1  A.  Fortis  :   Viaggio  in  Dalmazia,   I.  na  str.   71.  (Mleci,   1774.) 


223 


Bosanski  Franjevci,  koji 
su  stampali  svroje  knjige  bo- 
sanCicom,  a  narocito  Divkovic, 
pisali  su  lijepom  bosanskim 
narjecjem,  cistim  lakim  na- 
rodnim  govorom.  Divkovic  u 
,,Nauku  krstjanskom"  (1611.) 
veli,  da  pise  ,,za  narod  puoka 
slovinskoga",  i  to  ,,u  pravi 
i  i  s  t  i  n  i  t  i  jezik  bosanski". 
On  je  pisao  lijepom  ijekav- 
stinom,  natrunjenom  podosta 
ikavizmima,  a  cistim  narod- 
nim  govorom,  kako  se  govori 
u  kraju  izmedju  Olova  i  Kre- 
seva.  Jednako  Papic  u  sa- 
mome  naslovu  svoga  djela 
kaze,  da  je  prevedeno  ,,u 
slavni  cisti  slovinski  jezik". 
Kako  se  bosanska  knjizevnost 
rasirila  po  Dalmaciji,  a  bila 
je  poznata  i  u  Slavoniji,  bio  je  i  to  jedan  od  povoda,  sto  je  uopce, 
narocito  u  Dubrovniku  i  u  Dalmaciji,  pocelo  prevladavati  misljenje, 
da  je  bosansko-hercegovacko  narjecje  najljepse  i  najcistije,  pa  je  sve 
jace  prodiralo  u  knjizevnost   vec   tecajem   XVII.    i  XVIII.   stoljeca. 

Pored  ovih  pisaca  javise  se  u  XVII.  stoljecu  jos  dva  Franjevca 
rodjena  u  Bosni,  ali  oni  su  vise  boravili  u  Italiji  i  Dalmaciji,  pa  im  rad 
i  nije  namijenjen  u  prvom  redu  Bosni,  te  zato  ima  i  druga  obiljezja  : 
jezik  im  nije  cisti  bosanski  govor,  a  knjige  su  im  stampane  latinicom. 
Ivan  Bandulavic  rodio  se  u  Skoplju  u  Bosni.  On  se  javio 
umah  iza  Divkovica,  te  je  izdao  ,,Pistole  i  evandjelja  priko 
svega  godista"  (Mleci  1613.),  i  to  je  bila  vrlo  rasirena  knjiga 
po  Dalmaciji,  Bosni  i  Slavoniji,  te  je  u  XVII.  i  XVIII.  stoljecu  dozi- 
vjela  mnogo  izdanja.  Bandulavic  spajao  je  —  o  cemu  govori  u  pred- 
govoru  svoga  djela  —  bosansko-hercegovacko  narjecje,  cistu  stokav- 
stinu,  sa  knjizevnim  jezikom  dubrovacko-dalmatinskim  u  jedan 
opceni  knjizevni  jezik.  Ivan  Ancic  (Johannes  Anitius)  rodio 
se  u  Lipi,  nedaleko  Duvna,  na  bosansko-hercegovackoj  medji,  a  umr'o 
je  u  Italiji  (1685.).  Izdao  je  u  isto  vrijeme  dvije  knjige  s  istim  na- 
slovom    ,,V  rata    nebeska    i    zivot    vicni"  (Jakin,    1678.)  ; 


Ivan  Ancic. 
Iz  kr.  zem.  arklva  u  Zagrebu. 


224 

iza  toga  knjigu  ,,Svitlost  krscanska  i  nasladjenje 
duhovno"  (Jakin,  1679.)  i  ,,0  g  1  e  d  a  1  o  m  i  s  n  i  S  k  o"  (Jakin, 
1681.).  Njegovo  je  djelo  ,, Thesaurus  perpetuus  indul- 
gentiarum  Seraphici  ordinis"  (Rim,  1663.),  odbrana 
prava  franjevackoga  reda  na  osnovu  dokumenata. 

6.   Ivan  Gundulic. 

a  prijelazu  iz  XVI.  u  XVII.  stoljece,  u  doba  protivure- 
formacije,  dosegao  je  Dubrovnik  zenit  svoje  slave  i  modi : 
trgovina  obuzela  je  najveci  svoj  opseg,  bogatstvo  je  pre- 
lazilo  u  raskos  i  rasipnost,  naobrazba  u  rafiniranost,  pace 
i  politika  u  republici  sv.  Vlaha,  u  praksi  uvijek  oportuna,  pocela  se 
u  teoriji  zanositi  velikim  idejama  buducnosti.  U  dubrovackoj  poeziji, 
narocito  u  drami  XVI.  stoljeca,  jasno  se  opaza,  kako  se  ved  uto  bio 
razmahao  ovdje  raspojas  zivot  obijesne  vlastele,  pa  zato  ako  i  nije 
reformacija  zahvacala  Dubrovnik,  jer  Dubrovcani  nijesu  odstupali  od 
katolicizma,  protivureformacija  je  smatrala  svojom  zadacom,  da  u 
svom  pravcu  utjece  na  drustveni  i  javni  zivot  u  Dubrovniku,  koji  je 
za  nju  bio  i  vazna  politicka  tacka. 

Kad  su  Dubrcvcani,  svladavsi  pobunjene  Lastovljane  (1602.), 
zadavili  lastovska  dva  svecenika,  kolovodje  bune,  papa  baci  na  Du- 
brovnik prokletstvo,  a  digne  ga  tek  posto  su  dopustili.  da  se  u  njihovu 
Gradu  nastane  Isusovci  (1604.).  Djelovanje  Isusovaca  bilo  je  u  pocetku 
posve  ograniceno,  jer  se  na  njih  prijekim  okom  gledalo,  ali  polako  do- 
lazila  je  u  njihove  ruke  nastava,  po  torn  i  utjecaj  na  javni  zivot,  oso- 
bito  na  knjizevnost. 

U  Dubrovniku  bili  su  Isusovci  inspiratori  politicke  stranke,  koja 
je  sanjala  o  oslobodjenju  balkanskih  naroda  od  Turaka  i  nastojala, 
da  Dubrovnik  u  ovom  pothvatu  bude  uporistem  zapadnim  vlastima. 
Knezovi  mantovanski,  savojski  i  toskanski  poticajem  Isusovaca 
snovahu,  da  se  Turcima  otme  Bosna,  Hercegovina  i  Albanija.  Isusovci 
su  imali  veliku  vlast  na  dvoru  toskanskoga  vojvode  Ferdinanda  II., 
koji  se  stavlja  na  celo  toga  pothvata,  a  Isusovac  Marin  Gundulic, 
rodjeni  Dubrovcanin,  ucio  ga  tri  godine  hrvatskom  jeziku. 

U  Dubrovniku  nasla  je  misao  oslobodjenja  krscanske  raje  lijepa 
odziva  i  kod  vlastele,  pace  vec  g.  161 1.  vidimo  tu  citavu  urotu  za  ovu 
ideju,  a  na  celu  joj  plemide  Ivana  Rastica  i  Jakova  Gjordjica.  Ali 
oprezni  Dubrovcani,  koji  su  se  u  sluzbenoj  politici  ipak  uklanjali  po- 
litickim  pustolovinama,  uhvatili  su  urotnike,  koji  su  republiku  malone 


225 

zapleli  u  rat  s  Turcima,  pa  dok  su  jedni  trazili,  da  se  urotnici  sude  na 
smrt,  drugi  su,  na  celu  im  Vladislav  Mencetic,  prodrli  sa  prijedlogom, 
za  se  osude  na  dozivotnu  tamnicu,  iz  koje  su  urotnici,  jamacno  nji- 
hovom  pomoci,  napokon  izmakli.  Sve  je  to  dokaz,  kako  se  ta  ideja  du- 
boko  uvrijezila  u  Dubrovniku,  pa  kako  je  i  tu  protivureformacija 
po  Isusovcima  daleko  segnula  u  javni  zivot  i  utjecala  na  dubrovacko 
misljenje    ovoga    doba. 

U  Dubrovniku  bilo  je  vlastele,  koja  su  odrjesito  pristala  uz  Isu- 
sovce  i  u  njihovu  radu  oko  preokreta  drustvenog  i  prosvjetnog  zivota. 
Zlataric  u  znacajnoj  pjesmi  ,,U  prvo  knestvo  gospodina  Jera  Kliso- 
vica  1609."  ovako  obiljezuje  preokret  u  Gradu  : 

Od  stvari    novi    red    nastaje  u  njem  sad, 

svaka    zled    pristaje,    svako    zlo    cinjenje. 
Z  1  a  t  i    V  i  j  e  k    postaje    i    milo    zivjenje  ; 

svud   ce   mir    i   sklad    biti,    i    vede   neprav  sud 

ne   bude   ucinit   za   platu   sudac   hud; 

sad    Bozji    strah    vlada^    —    —    — 

Bilo  je  dakako  i  protivnika  ,,novoga  reda".  Isusovac  Bartol  Kasic, 
koji  je  u  ovo  doba  djelovao  u  Dubrovniku,  boraveci  kasnije  u  Rimu 
kao  ,,ilirski"  ispovjednik  kod  sv.  Petra,  izdao  je  u  tiskari  Propagande 
knjigu  ,, Zivot  gospodina  nasega  Isukrsta"  (Rim,  1638.),  te  ju  posvetio 
staroj  dubrovackoj  vladici  Jaki  Kabogi,  kceri  pok.  Jera  Kaboge,  a  udo- 
vici  Sigismunda  Gjordjica,  pa  se  iz  posvete  razabira,  da  su  sve  to  bili 
prijatelji  Isusovaca,  kojima  se  Kasic  osjeca  obavezan,  ali  i  to,  da  je 
u  Dubrovniku  bilo   ,,poluviraca",   kako  on   zove   protivnike. 

Upravo  u  ovo  doba  pada  i  zlatni  vijek  dubrovacke  poezije,  u 
kojoj  se  sve  to  odrazilo.  Nakon  prvoga  procvata  u  XVI.  stoljecu  obilje- 
zava  uto  i  dubrovacku  poeziju  bujanje,  raskos  i  rafiniranost  oblika, 
ali  pod  utjecajem  jezicnih  i  estetickih  nacela  protivureformacije  sve  se 
to  onda  ujednostavnjuje.  U  Dubrovniku  ipak  nije  bilo  pravoga  mjesta 
nabozno-poucnoj  protivureformatorskoj  knjizi,  kakva  se  razvila  u 
Bosni,  jer  se  bogati  umjetnicki  svjetovni  knjizevni  rad  XVI.  stoljeca 
u  Dubrovniku  nije  mogao  prekinuti,  kad  je  gotovo  dosao  do  svoga  ze- 
nita,  vec  ga  je  trebalo  nastaviti,  pa  je  protivureformacija  mogla  jedino 
podati  ovome  radu  novi  duh  i  nova  obiljezja.  Sve  se  to  nije  dogodilo 
prekidom,  najednoc,  vec  s  nekim  prijelazima,  pa  se  ovo  prelazno  doba 
jasno  odrazava  u  poeziji  Ivana  Gundulica,  nesto  bljedje  u  radu  Ivana 
Bunica  Vucicevica,  a  Junije  Palmotic  u  citavu  je  svome  radu  izraziti 
predstavnik    dubrovacke    protivureformacije. 

^    Stari    pisci,    XXI.    str.    219. 

Branko  Vodnik :  Povijest  hrvatske  knJUevnostl.  1 5 


226 

Ivan  Gundulid  rodio  se  god.  1588.  u  Dubrovniku,  od  tnajke 
Gjive,  iz  porodice  Gradica,  i  oca  Frana  (umr'o  1624.),  uglednoga  du- 
brovackog  patricija,  koji  je  pet  puta  bio  knez  republike.  I  Ivan  Gun- 
dulid stajao  je  u  drzavnoj  sluzbi.  Bio  je  dva  puta  knez  u  Konavlju, 
clan  prizivnog  sudista,  zastupnik  opcine,  senator,  sudac  za  kaznena 
djela  i  clan  Maloga  vijeda.  Jednoc  vidimo  ga  kao  poslanika  republike 
kod  pase  bosanskog  (1621.).^  Knez  republike  nije  bio  nigda,  jamacno 
rad  svojih  politickih  nazora,  jer  je  i  on  sanjario  o  oslobodjenju  od 
Turaka,  cemu  se  sluzbena  dubrovacka  politika  morala  uklanjati.  Pje- 
snikova  sestra  Marija  udala  se  za  Frana  Lukarevida.  Iza  toga,  ved  u 
poodmakloj  dobi,  ozenio  se  i  on,  i  to  devetnaestgodisnjom  Nikom 
Sorkocevidevom  (1628.),  s  kojom  je  imao  tri  sina  :  Frana  (1632 — 
1700.),  Siska  (1633 — 1682.)  i  Mata  (1636 — 1684.).  Od  njih  bio  je 
Sisko  takodjer  pjesnikom,  a  najvedeg  se  ugleda  dostao  Frano,  koji 
se  odlikovao  u  suvremenim  vojnama  protiv  Turaka,  ozenio  se 
groficom  Oktavijom  Margaritom  Strozzi,  dvorskom  gospodjom  na 
carskom  dvoru  u  Becu,  i  sluzio  kao  mar  sal  u  carskoj  vojsci.  — 
Ivan  Gundulid  umr'o  je  u  Dubrovniku  g.    1638. 

Gundulid  je  lirik,  epik  i  dramatik,  a  sva  je  svoja  djela  napisao  na 
hrvatskom  jeziku.  U  mladosti,  krajem  prvoga  i  tecajem  drugoga  de- 
cenija  XVII.  stoljeda,  bio  je  glavni  pjesnik  dubrovackoga  kazalisnog 
repertoara.  U  Dubrovniku  su  se,  kako  on  sam  kaze,  ,,s  velicijem  sla- 
vama"  prikazivala  ,,slozenja"  njegova  :  ,,Galatea",  ,,D  i  a  n  a", 
,,Armida",  ,,Posvetiliste  Ijuveno",  ,,Proserpina 
u  g  r  a  b  1  j  e  n  a",  ,,C  e  r  e  r  a",  ,,K  1  e  o  p  a  t  r  a",  ,,Arijadna", 
,,A  don"  i  „K  oraljka  od  Sir  a".  Od  toga  je  za  zivota  pjesni- 
kova  stampom  izasla  samo  ,,Arijadna"  (1633.),  prijevod  talijanske 
tragikomedije  ,,Arianne"  Ottavia  Rinuccinia,  sto  ju  je  uglazbio  Claudio 
Monteverdi,  najcuveniji  talijanski  skladatelj  ovoga  doba,  te  se  ona 
kao  melodram  god.  1608.  prikazivala  u  Firenci,  a  domalo,  svakako 
prije  god.  1620.,  i  u  Dubrovniku  u  prijevodu  Gundulidevu,  po  cemu 
vidimo,  da  je  on  prenosio  ovamo  najnovije  tekovine  talijanske  drama. 
,, Proserpina  ugrabljena"  samostalna  je  drama,  ma  da  je  pjesnik  gradju, 
pace  i  citave  situacije,  uzimao  iz  epa  ,,De  raptu  Proserpinae"  Klaudija 
Klaudijana,  jednoga  od  boljih  latinskih  pjesnika  poslije  Augustova 
doba.  ,,Armida"  samo  je  dramska  scena,  kao  sto  i  ,, Diana".  ,,Armida" 
prikazuje  jednu  romanticnu  epizodu  iz   Tassova  ,,Oslobodjena  Jeru- 

1  Vid  Vuletid  Vukasovid  :  Altbosnische  und  verwandte  Denkmaler. 
Wissenschaftliche  Mittheilungen  aus  Bosnien  und  der  Herzegovina.  Bee, 
1894.    na  st.    199. 


227 


Ivan   Gundulic. 
Iz  Narodnoga  muzeja  u  Zagrebu.  (Kopija  po  originalu). 


228 

solima",  ali  kako  je  dramatizovan  tu  samo  svrsetak  epizode  o  Rinaldu 
i  Armidi,  moze  se  misliti,  da  je  to  ulomak  drame,  koja  se  izgubila. 
Ostale  pomenute  Gunduliceve  drame  poznate  su  samo  po  imenu, 
ali  je  sigurno,  da  i  one  ne  ce  biti  sve  originalne.  ,,Kora!jka  od  Sira" 
bez  sumnje  je  prijevod  ,,Filli  di  Sciro",  suvremene  lijepe  pastirske 
igre  Guidobalda  Bonarelli-a,  koja  se  i  danas  cijeni;  a  ,,Posvetiliste  Iju- 
veno"  bit  ce  da  je  prijevod  prve  talijanske  pastirske  igre  ,,I1  Sacri- 
fizio"  (1554.)  Agostina  Beccari-a.  Prema  svemu  tome  se  razbira,  da 
je  Gundulicev  kazalisni  repertoir  u  skladu  s  talijanskom  dramom 
ovoga  doba,  gdje  pastirska  igra  pocinje  nestajati  pred  tragi- 
komedijom  klasicnoga,  ponajvise  upravo  mitoloskoga 
znacaja,  a  uporedo  s  tijem  pocinje  se  javljati  dramatizovanje  epi- 
zoda  iz  Tassa  i  Ariosta,  dakle  romanticka  tragikome- 
d  i  j  a.  Pomenute  su  Gunduliceve  drame  mladenacka  djela  :  prijevodi, 
obradbe  uzajmljene  gradje  i  podrazivanja,  a  sadrzaj  im  je,  kako  se 
iz  naslova  vidi,  ponajvise  obijestan,  pikantan,  uvijek  Ijubavan, 
pa  nam  se  ove  njegove  knjizevne  prvine  prikazuju  kao  bastinice  duha 
dubrovacke  poezije  XVI.  stoljeca.  U  muzevnoj  dobi,  kad  se  i  nad 
Dubrovnikom  pod  utjecajem  Isusovaca  uhvatio  novi  duh  protivu- 
reformacije,  odbio  se  taj  prijelom  i  u  dusevnom  zivotu  Gundulicevu; 
on  se  u  posveti  ,,Pjesni  pokornih  kralja  Davida"  Maru  Mara  Bunica, 
datiranoj  i.  oktobra  god.  1620.,  odrice  s  pokajanjem  svih  pomenutih 
drama,  pa  smatrajuci  ih  ,,porodom  od  tmine",  veli,  ,,u  tminama  ih 
ostavljam".^  To  ce  i  biti  povod,  zasto  nam  se  od  njih  tako  malo 
sacuvalo.  Pjesnik  se  kao  ,,krstjanin  spjevalac"  odrice  ,,isprazne" 
poezije,  suvremene  pastirske  igre  te  klasicko-mitoloske  i  romanticke 
drame,  trazeci  nove  putove  svome  pjesnickom  stvaranju,  pa  se  pre- 
daje  lirici,  pretezno  religioznoj,  a  i  u  njegova  dva  najzrelija  djela, 
nastala  u  ovo  doba,  odrazilo  se  novo  njegovo  misljenje  :  pastirska 
igra  ,,Dubravka"  himna  je  dubrovackoj  slobodi,  a  ep  ,,Osman" 
epopeja  je   krscanske   borbe    za   oslobodjenje  od  Osmanlija. 


1  U  knjizevnom  radu  Bartola  Kasica,  koji  je  uto  bio  u  Dubrovniku, 
jasno  se  opaza,  da  su  doista  Isusovci  narocito  nastojali  oko  toga,  da  u 
dubrovackoj  poeziji  uguse  svjetovni  raskalasen  duh  XVI.  stoljeca.  Kasic  je 
izdao  ,,Zrcalo  nauka  krstjanskoga"  (Rim,  163I.))  gdje  je  predgovor  datiraa 
u  Dubrovniku  god.  1626.,  i  u  toj  prirucnoj  knjizi  za  ispovijed,  namijenjenoj 
svjetovnjacima,  govori  se  i  o  takvim  grijesima  ;  ,,nepostene  i  necasne  kome- 
dije  ili  musike"  prikazuju  se  kao  smrtni  grijeh,  te  se  ,,svjetovnijem  Ijudem 
i  zenam"  ne  dopusta,  da  ih  gledaju,  a  jednako  smrtno  grijese  ,,komedianti  ili 
musici,  prikazivajudi  komedije  ili  musike  razbludne  ili  lascivne"  (str. 
112 — 113.).    Protiv   bludnosti    grijeSis  : 


229 

,,Dubravka",  drama  u  3  cina,  pretposljednja  je,  a  najljepsa 
dubrovacka  pastirska  igra,  pace  mozemo  ponosito  reci,  da  joj  nije 
takmena  nijedna  pastirska  igra  ni  u  suvremenoj  talijanskoj  ili  u  ma 
kojoj  evropskoj  knjizevnosti.  Prikazivala  se  god.  1628.,  jamacno  na 
dan  sv.  Vlaha,  legendarnog  zastitnika  republike  dubrovacke,  a  kako 
se  upravo  ove  godine  vjencao  pjesnik,  bit  ce  da  je  on  sabi  napisao 
,,Dubravku"  kao  ,,pirni  drama". 

Pastiri  slave  dan  sv.  Vlaha  pjevanjem  i  plesom  u  dubravi,  a  jezgra  je 
slave  prastari  obicaj,  da  se  na  taj  dan  vjeri  najljepsa  pastirica  s  najljepsim 
pastirom.  To  dvoje  su  Dubravka  i  Miljenko.  Ali  ruzni  Grdan  podmiti  zlatom 
birace  i  onf  dadose  Dubravku  njemu.  Pastiri  su  u  Dubravi  rastuzeni  s  nemila 
udesa  Miljenkova  No  kadno  je  svecenik  u  crkvi  Lera,  boga  Ijubavi,  htio  da 
vjenca  Dubravku  i  Grdana,  tlo  se  potrese,  zrtva  nije  htjela  ognjem  planuti, 
crkva  je  zamnjela  od  groma,  a  Lerov  stup  se  znojio.  Uto  iznenada  udje  u 
crkvu  Miljenko,  sve  se  smiri,  zrtva  bukne  plamenom,  a  lice  Lerovo  se  raz- 
vedri.  Bio  je  to  znak  Bozji,  i  svecenik  vjenca  najljepsu  za  najljepsega,  Du- 
bravku za  Miljenka.  ,, Dubravka"  svrsava  se  uznositom  himnom  dubrovackoj 
slobodi. 

Dubrovcani  vec  od  X.  stoljeca  pa  do  danas  slave  dan  sv.  Vlaha 
kao  narodnu  svetkovinu.  Ona  bijase  Dubrovcanima  tako  za  srce  pri- 
rasla,  da  su  je  slavili  takodjer  izvan  podrucja  republike  u  svojim  trgo- 
vackim  kolonijama  :  Mlecima,  Carigradu,  Aleksandriji  i  Jakinu  (An- 
cona).  Neki  prizori  u  ,,Dubravci"  podsjecaju  nas  na  obicaje  narodne 
prigodom  ove  svetkovine.  Ali  glavni  motiv,  da  se  najljepsi  pastir  vjeri 
s  najljepsom  pastiricom,  zamislio  je  pjesnik  sam,  no  bit  ce  da  ga  je  po- 
takao  na  to  obicaj  mletacki,  gdjeno  bi  svake  godine  na  dan  sv.  Marka, 
zastitnika  republike,  duzd  uz  najvecu  slavu  bacio  s  ladje  Buccintoro 
prsten  u  more  i  tako  simbolicno  vjerio  Veneciju,  ,,kraljicu  mora" 
s  Jadranom. 

,, Dubravka"  je  alegorijska  pastirska  igra  s  mitoloskom  pozadinom. 
Dubrava  je  Dubrovnik,  pastiri  i  pastirice  su  Dubrovcani  i  Dubrovkinje, 
Dubravka  je  republika  dubrovacka,  kojom  treba  da  vlada  onaj,  koji 
je  najljepsi,  po  nacelu  staroklasicke  kalokagatije,  najbolji  .  ,,Krstjanin 
spjevalac"  nije  se  oteo  sasvim  manirama  mitoloske  drame,  sto  ju  je 
sam  bio  zabacio,  jer  je  u  ,,Dubravci"  radnja  prenesena  u  davno  po- 


,,Ako  si  prostio  pisma  nepostena  od  bludnosti,  stio  druzijem  ili  slusao  ko- 
medije  ili  pjesni   ili   ine  stvari   nepostene. 

,,Ako  si  ucinio,  upisao,  posilao  ili  nosio  knjige  od  Ijubavi  bludne,  casti, 
zacinke,   popijevkinje,    poklisarstine. 

,,Ako  si  zacinao  i  pjevao  ili  kantao  pjesni  bludne  od  Ijubavi,  ili  tance 
vodio  s  prigodom  od  griha  ili  koje  druge  igre  igrao"  (str.  65.). 


230 

gansko  doba  Hoja,  Lera,  Dolerije.  Kako  u  talijanskim  pastirskim 
igrama,  ima  i  u  ,,Dubravci"  vise  saljivih  pastirskih  scena,  ali  ideja  je 
drame  ozbiljna  i  uzvisena.  Tu  je  sve  udeseno,  da  se  sto  velicajnije 
proslavi  dubrovacka  sloboda,  a  najljepse  je  ta  ideja  izrazena  u  hitnni 
slobodi,  kojom  se  drama  svrsava,  te  u  prizoru  na  pocetku  drame, 
gdje  dolazi  starac  ribar,  koji  je  pobjegao  negdje  s  primorja,  tur- 
skoga  ili  jos  vjerojatnije  mletackoga,  gdje  vlada  sila  i  bezakonje, 
pa  se  u  dubravi  sklonio  ,,u  gnijezdu  slatkomu  slobode  premile".  Ali 
pjesnik  ne  slavi  samo  srecu  i  slobodu  rodjenoga  grada,  vec  i  opo- 
minje.  On  crta  gramzenje  za  zlatom,  na  sto  se  obarao  Ranjina, 
Oracije  Mazibradic  i  Zlataric,  podmitljivost,  bracnu  nevjeru,  opcenu 
raskos  i  rasipnost,  suvremene  mane  dubrovacke,  koje  bi  mogle 
potkopati  osnove  slobodi  republike,  i  to  sad  ozbiljno,  a  sad  saljivo, 
a  sve  blago  i  obzirno,  umjetnickom  takticnosti  preneseno  u  pogansko 
doba  dubrovacke  proslosti. 

L  i  r  i  k  a  Gunduliceva  prigodna  je  i  duhovna  ;  eroticka  je  samo 
pjesma  ,,Ljubovnik  s  r  a  m  e  z  1  j  i  v",  koja  i  nije  originalna, 
vec  prijevod  pjesme  ,,Amante  timido"  Girolama  Preti-a,  sa  dodacima 
iz  druge  dvije  slicne  pjesme  istoga  pjesnika  (,,Amante  occulto"  i 
,,Amante  costante"),  gdje  je  obradjen  stari  motiv  iz  Ovidijeve  heroide 
,, Phaedra  Hippolytu"  :  ,,Quae  puduit,  scribere  iussit  amor."  Pri- 
godnica  je  ,,Pjesma  Ferdinandu  II.,  knezu  od  To- 
s  k  a  n  e",  s  aluzijama  polititkim,  prigodom  njegova  vjencanja  (1631.), 
i  oveca  pastirska  elegija  ,,Usmrt  Marije  Kalandric  e", 
lijepe  Dubrovkinje,  —  u  pjesmi  pastirice  —  kojoj  umrije  muz  iste  go- 
dine,  kad  se  udala,  a  ona  umrije  s  tuge  za  njim  (1636.).^  U  duhovnu 
poeziju  ide  himna  ,,0d  velicanstva  B  o  z  i  j  e  h",  ,,P  j  e  s  n  i 
pokorne  kralja  David  a",  prijevod  sedam  pokornickih  psa- 
lama,   i   „Suze   sina  razmetnog  a". 

,,Suze  sina  razmetnog  a,  pjesan  u  3  ,,placa",  jesu  naj- 
dotjeranije  pjesnicko  djelo  stare  hrvatske  knjizevnosti.  Pjesnik  obra- 
djuje  poznatu  parabolu  iz  sv.  pisma  o  izgubljenom  sinu,  crtajuci  du- 
sevni  proces  sagrjesenja,  spoznanja  i  skrusenja,  pa  je  gotovo  citava 
pjesma  monolog  izgubljenog  sina,  ali  pun  potresnih  dramatskih  slika. 
U  dikciji  poveo  se  Gundulic    za  talijanskim  pjesnikom  Giambatistom 


1    Lorenzo    Miniati    u    knjizi    ,,Le    Glorie    cadute    dell'    antichissima    ed 

augustissima  famiglia  Comnena"  spominje,  da  je  Ivan   Gundulid,  s  nadimkom 

,,Ma£ica",   spjevao   pjesmu   o   padu   porodice   Komnena,   pa   bi   to   bila  jedna 

izgubljena   njegova   pjesma   ove   vrsti.    Isp.    M.    Re§etar  :    Ein   verloren    gegan- 

genes  Gedicht  und  der  Beiname  des  Ivan  Gundulic.  Archiv,    XXIII.    str..    634. 


231 


Marinom     (1569.      do 

1625.).  Pjesan  je  spje- 

vana  u  sestinama,  ko  je 

su    od    najvece    cesti 

veoma    umjetno    gra- 

djene  tako,  da  su  po- 

sljednja  dva  stiha  od- 

govor   na   prva  cetiri, 

ili  je  u  njima  zbijeno, 

gnomski  izrecena  mi- 

sao,  razvedena  u  prva 

cetiri     stiha.     Marini- 

sticka    mu    je    dikcija 

rafinirana,   elegantna, 

puna     concetta,     igre 

rijecima,  neobicnih  po- 

tedaba,  na  dugo  izve- 

denih  slika,    figura    i 

tropa  —  osobito  mnogo 

ima  glasovnih   figura 

—  i  sve  je  to  nagomi- 

lano,  a  opet  svedeno  u 

lijepi  sklad.  Ova  se  vir- 

tuozna  dikcija   po    pjesniku   Marinu  zove   marinizam,   ili   po  vre- 

menu,  kad  je  bila  u  obicaju,  secentizam  (Secento,  XVII.  stoljece). 

U   kicenosti    dikcije    ,,Suza   sina   razmetnoga"    gubi   se   neposrednost 

umjetnickoga  osjecanja,  ali  ipak  se  osjeca,  da  u  monologu  razmetnoga 

sina  pjesnik  crta  svoj  vlastiti  dusevni  zivot,  pace  moze  se  reci,  da  je 

djelo  njegovo  u  neku  ruku  slika  Dubrovnika  u  ovo  doba,  kad  su  na- 

dosli  Isusovci  poceli  zivot  dubrovacke  vlastele    skretati    na  nove  pu- 

tove.    Potakle   su    Gundulica   na   stvaranje    ,,Suza   sina   razmetnoga" 

i  utjecale  na  njihov  knjizevni  oblik,  ,,Le  lagrime  di  San  Pietro",  tali- 

janskog  pjesnika  Luigia  Tansilla  (1510 — 1568.),  koji  je  u  toj  religioznoj 

pjesmi  htio  da  oplace  raspasanu  svoju  mladenacku  poeziju,   ali  nas 

se  pjesnik  visoko  uzdignuo  nad  svoj  izgled,  no  i  njegova  citava  duhovna 

lirika,  a  narocito  ovo  djelo,   bilo  je  upravo  tako  spoznanje  i  skrusenje 

grjesnika. 

Gundulic  je  mnogo  cijenio  svoju  duhovnu  poeziju,  te  su  za  nje- 
gova zivota  izasle  stampom  ,,Pjesni  pokorne  kralja  Davida"  (Rim, 
1621.,   II.  izd.  Mleci,   1630.)  ;  pjesan  ,,0d  veli5anstva  Bozijeh"  (Rim, 


Franjo  Gundulic  (sin  pjesnikov). 
Iz  kr.  zem.  arkiva  u  Zagrebu. 


232 

i62i.,  Mleci,  1630.,  oba  puta  zajedno  sa  ,,Pjesnima  pokornim",  i  po- 
sebice  Mleci,  1622.)  ;  a  ,,Suze  sina  razmetnoga"  izasle  su  u  dva  iz- 
danja  (Mleci,   1622.,    II.  izd.   1623.). 

U  predgovoru  ,,Pjesni  pokornih  kralja  Davida"  (1620.)  odao 
nam  je  Gundulic  svoju  namjeru,  da  ce  prevesti  Tassov  ,,Oslobodjeni 
Jerusolim"  i  naresiti  ga  ,,cestitijem  imenom  privedre  krune  kralja 
poljackoga".  Vazan  je  smisao  ove  nakane.  Pjesnik  hoce  da  ,,svemu 
nasemu  slovinskomu  narodu"  poda  epopeju  velike  minule  jedne 
borbe  izmedju  krsta  i  nekrsti,  sto  ju  je  stvorio  viteski  krscanski  srednji 
vijek,  jer  ovo  doba  treba  da  se  ponovi,  a  unaprijed  posvecuje  svoje 
djelo  poljackome  kralju  Zygmundu  III.  (1587— 1632.),  smatrajuci 
poljacku  drzavu,  tada  najjacu  krscansku  drzavu  u  srednjoj  Evropi, 
jedinom  nadom  krscanstva  i  predstavnicom  borbe  protiv  polumjeseca 
za  oslobodjenje   raje   na  slovjenskom  jugu. 

Gundulic  mozda  nije  ni  poceo  prevoditi  Tassov  ep,  jer  borba  za 
oslobodjenje,  sto  ju  je  time  htio  potaci,  kao  da  se  sama  zametnula, 
pa  se  pjesniku  nadavala  prilika,  da  pjeva  novu  epopeju  krscanskoga 
vitestva. 

Mladi  turski  sultan  Osman  II.,  koji  je  god.  1618.  zamijenio  na 
prijestolju  svoga  strica  Mustafu,  svrgnutoga  i  bacenog  u  tamnicu  radi 
nesposobnosti,  podigao  je  u  maju  god.  1621.  golemu  vojsku  od  300.000 
Ijudi  i  krenuo  na  Poljsku.  Krajem  augusta  dosao  je  pred  Hocim,  gdje 
je  stajala  poljska  vojska  pod  zapovijedi  Karola  Chodkiewicza.  Sin  Zyg- 
munda  III.,  mladi  kraljevic  Vladislav,  bio  je  u  ovoj  vojni,  ali  je  lezao 
u  taboru  bolestan.  Turci  opkole  Hocim  (Chocim),  no  ma  da  se  Osman 
i  sam  hrabro  borio,  bude  dva  puta  suzbijen,  a  u  posljednjoj  bici  uzbune 
se  neposlusni  janjicari,  nasta  opceno  nezadovoljstvo,  i  sultan  bude 
prisiljen  zatraziti  primirje.  Na  povratku  u  Carigrad  za  cice  zime  jos 
mu  je  Ijuce  vojska  stradala,  i  tako  postade  hocimska  bitka  velikom 
pobjedom  krscanstva  nad  Osmanlijama.. 

Osman  nastojao  je,  da  uvede  stegu  u  vojsku,  pa  je  pod  izlikom, 
da  ide  u  Meku,  htio  prije6i  u  Aziju,  da  sakupi  nove  cete  i  da  kazni 
janjicare  radi  neposluha.  To  se  medjutim  rasculo,  vojska  se  pobuni  i 
mladi  sultan  bi  uhvacen  i  sramotno  zadavljen  20.  maja  1622.,  a  na 
prijesto  pope  se  utamniceni  Mustafa.  Turska  sila  uistinu  je  u  ovo  doba 
minula  svoj  zenit,  a  pored  toga  historici  i  teolozi  rasirili  su  ideju,  po- 
zivajuci  se  na  razlicite  znakove  i  prorocanstva,  da  ce  se  o  tisucoj 
obljetnici  Muhamedove  smrti  (umr'o  god.  632.)  rasuti  osmanlijsko 
carstvo.    Ovo   opceno   sujevjerno   misljenje   i   katastrofa     Osmana    II., 


233 

koja  je  bila  znak  raspasanih  i  rasutih  sila  turske  drzave,  podale  su 
poljskoj  pobjedi  kod  Hocima  veliko  znacenje,  a  narocito  se  to  morale 
dojmiti  Gundulica,  koji  u  posveti  ,,Pjesni  pokornih  kralja  Davida" 
sve  to  sluti  i  ocekuje. 

Pjesnikove  slutnje  prelazile  su  u  istinu.  Kad  se  u  Dubrovniku 
pocetkom  god.  1621.  proculo,  da  se  Osman  II.  sprema  na  Poljsku, 
Gundulic  se  vec  morao  odreci  prevodjenja  Tassova  epa,  ocekujuci 
radoznalo  razvitak  dogadjaja.  On  je  u  to  doba  pjevao  i  dotjerivao  ,,Suze 
sina  razmetnoga"  (Mleci,  1622.).  A  poslije  hocimske  pobjede  ukazao 
mu  se  mladi  poljski  kraljevic  Vladislav  kao  novi  Gottfried  Boujonski, 
a  domala,  iza  tragicke  snirti  Osmanove,  pocela  se  pred  njegovim 
ocima  razvijati  zanimljiva  gradja  za  i^ivorni  krscanski  romanticki 
ep,  prevodjenje  Tassova  epa  postalo  je  anahronizmom,  i  on  je  poceo 
pjevati  ,,0  s  m  a  n  a",  heroicko-romanticki  ep  u  20  pjevanja. 

Pjesnik  je  izrijekom  u  proemiju,  sazivajuci  Muze,  oznacio, 
da  je  glavni  sadrzaj  njegova  epa  katastrofa  Osmanova  u  Carigradu, 
pa  da  ce  pjevati,  da  mu  djelo  ne  izadje  preveliko,  sam  o  ,,hude  uzroke, 
tuzne  zgode"  njegove  smrti.  AH  kako  je  Gundulic,  odrekavsi  se  pre- 
vodjenja Tassova  epa,  svakako  umah  imao  na  umu,  da  pjeva  isto 
ovaki  krscanski  romanticki  ep  —  i  ,,Oslobodjeni  Jerusolim"  ima  20 
pjevanja  —  a  ne  obicnu  epsku  pjesan,  to  je  prema  pravilima  ovakva 
epa  morao  pomisljati  i  na  romanticke  epizode,  a  srediste  je  ovih  epi- 
zoda  kraljevic  Vladislav  i  knez  Korecki. 

Pjesnik  u  proemiju  izrijekom  kaze,  da  <^e  u  ,,Osmanu"  prika- 
zati  ,,nedobitna  djela"  kraljevica  Vladislava.  To  se  ne  protivi  nje- 
govoj  osnovi,  da  u  epu  opjeva  katastrofu  Osmanovu,  jer  sam  kaze, 
da  je  ,,jur  u  smrti  cara  Osmana"  zamnijela  svaka  strana  od  njegove 
pobjede,  pa  je  tako  i  opjevao  hocimsku  pobjedu  —  dakako  u  epizo- 
dama  retrospektivno  —  kao  uzrok,  a  katastrofu  mladoga  sultana  kao 
posljedicu,  kraljevica  Vladislava  kao  triumfatora,  Osmana  kao  pobje- 
djenika. 

Kraljevic  Vladislav,  koji  je  poslije  vladao  kao  Vladislav  IV.  (1632 — 
1648.),  hodocastio  je  god.  1624.  u  Loreto,  da  se  zahvali  Bogorodici  na 
pobjedi,  a  prolazio  je  kroz  Njemacku,  Belgiju,  Lotaringiju  i  Svicarsku 
u  Italiju,  odakle  se  vratio  god.  u  1625.  u  Poljsku.  Ovaj  triumf  u  obliku 
hodocasca  imao  je  i  politicki  cilj,  da  slozi  i  potakne  krscanstvo  protiv 
Turaka,  a  za  nas  je  vazno,  da  je  kraljevic  sa  svojom  pratnjom,  do- 
savsi  u  Jakin,  gdje  su  Gundulici  imali  svoj  dvor  poput  drugih  bogatih 
dubrovackih  patricija,  bio  gost  u  dvoru  njihovu,  pa  ga  je  pjesnik 
mozda  i  licno  upoznao. 


234 

Korevski,  oko  kojega  se  sabralo  najvise  epizoda  u  ,,Osmanu", 
historijski  je  knez  Samuel  Korecki.  Kad  su  Turci  njegova  tasta  Jere- 
miju  Mohylu,  kneza  moldavskoga,  zbacili  s  vlasti,  on  ga  je  oruzanom 
rukom  uspostavio  u  vlasti,  a  kad  je  Mohyla  uto  umr'o,  pa  Turci 
ne  htjedose  priznati  vlast  njegovu  sinu,  Korecki  se  opet  borio,  da  po- 
vrati  vlast  svome  suri ;  s  njime  bila  je  u  taboru  i  zena  mu  Katarina 
(u  ,,Osmanu"  ,,vjerenica  Krunoslava") ,  ali  u  bici  kod  Jassy-a  bude  on 
porazen  i  zajedno  sa  zenom  zarobljen,  odveden  u  Carigrad  i  bacen  u 
tamnicu  (1617.)  Katarinu  dali  su  Turci  na  otkupe,  a  Korecki  je  ostao 
u  tamnici.  2ena  mu  je  poslala  novaca,  a  kraljevski  peharnik  Sie- 
niawski  otpremio  je  u  Carigrad  svoga  vjernog  slugu,  rodjena  Grka, 
koji  na  prijevaru  i  mitom  izvede  kneza  iz  kule,  u  kojoj  bijase  utam- 
nicen  (1618.).  Korecki  se  nacini  trgovac,  sretno  doplovi  na  Siciliju,^ 
onda  dodje  u  Rim  i  u  Loreto,  da  se  zahvali  Bogorodici,  i  napokon 
se  vrati  u  Poljsku,  gdje  mu  je  medjutim  zena  iste  godine  umrla  (1618.). 
Ali  ne  zadugo  u  bici  kod  Cecore  (1620.)  pade  Korecki  ponovo  u 
ropstvo,  te  je  u  Carigradu  u  tamnici  uzetom  zadavljen,  jer  se  nije  htio 
poturciti  (1622.).  Ropstvo  i  oslobodjenje  ovoga  romanticnoga  junaka 
krscanskog  bilo  je  bez  sumnje  poznato  u  Dubrovniku,  a  vijesti  o  tom 
mogli  su  donijeti  iz  Carigrada  dubrovacki  trgovci  i  poslanici,  ali 
to  bjese  i  opceno  poznat  dogadjaj,  jer  je  Korecki  sa  pravoslavlja 
presao  na  katolicizam  i  doSao  u  Rim,  gdje  ga  je  lijepo  primio 
papa  Pavao  V.  Gundulic  nije  mogao  opjevati  prvo  ropstvo,  jer  je 
oslobodjenje  Koreckoga  palo  prije  hocimske  bitke  i  umorstva  Osma- 
na,   pa  bi  to  svako,  jer  je  stvar  bila  opceno  poznata,  osjetio  kao  grubi 


1  Stari  poljski  biograf  kaze  o  Koreckom,  da  je  iz  Carigrada  ,,po  nie- 
jakim  czasie  do  Raguzy,  potem  do  Sycylii  popiynaK"  Na  putu 
jedva  je  umakao  turskim  gusarima ;  iz  Sicilije  krenuo  je  u  Rim,  a  onda  u 
Loreto.  —  Isp.  Ossip  Makowej  :  Beitrage  zu  den  Quellen  des  Gundulid'schen 
,,Osman".  Archiv,  XXVI.  str.  79.  —  Poljski  je  biograf,  poznavajuci  samo 
Raguzu  (Dubrovnik)  u  Dalmaciji,  krivo  shvatio  svoj  izvor,  koji  nam  je  ne- 
poznat.  Korecki  je,  kaze  se  izrijekom,  p  1  o  v  i  o  iz  Carigrada.  Bijeg  morem 
bio  je  za  bjegunca  najsigurniji.  Njegov  je  cilj  bio,  da  podje  u  Rim  papi  i  u  Lo- 
reto na  hodocasce,  pa  da  je  plovio  u  Dubrovnik,  a  onda  natrag  u  Siciliju,  odavle 
u  Rim  i  Loreto,  utrostrucio  bi  si  put,  vrativsi  se  ponovo  u  turske  vode,  sto  bje- 
gunac  ne  6e  uciniti.  Iz  Dubrovnika  bio  bi  on  mogao  ravno  posve  kratkim 
i  sigurnim  putem  u  Jakin,  a  odavle  u  posve  blizi  Loreto,  pa  preko  Mace- 
rate u  Rim  —  tako  je  iz  Jakina  putovao  u  Loreto  i  u  Rim  i  kraljevii  Vla- 
dislav —  pa  ne  bi  trebao  oploviti  citavu  Italiju  i  vratiti  se  u  turske  vode. 
Prema  tome  je  sigurno,  da  je  Korecki  iz  Carigrada  plovio  u  Siciliju  i  bio  u 
Raguzi  na  Siciliji,  a  odavle  je  krenuo  u  Rim  i  onda  u  Loreto,  pa  se  preko 
Italije  vradao  u  Poljsku,  a  u   Dubrovniku  nije  ni  bio. 


235 

anahronizam.  On  pjeva  o  drugom  ropstvu  Koreckoga,  ali  jer  je  znao 
neke  pojedinosti  samo  o  torn,  kako  je  Korecki  prvi  put  zarobljen, 
upotrijebio  je  to  za  potonji  dogadjaj  poslije  bitke  kod  Cecore,  koji  mu 
nije  bio  poznat;  pjesnik  je  znao  za  drugo  zatocenje  Koreckoga,  ^ 
ali  bilo  mu  je  jamacno  nepoznato,  da  mu  je  zena  bila  vec  umrla,  pace 
i  da  je  Korecki  u  tamnici  umoren  (1622.),  pa  u  ,,Osmanu"  dolazi 
Krunoslava  u  Carigrad  poslije  hocimske  bitke,  da  oslobodi  Koreckoga> 
sto  medjutim  u  epu  —  jer  dva  pjevanja  fale  —  nije  izvedeno  ni  rijeseno, 
ali  je  vrlo  vjerojatno,  da  je  Gundulic,  koji  hoce  da  bude  pjesnik  pobjede 
krscanstva  nad  polumjesecom,  svakako  pomisljao  na  oslobodjenje 
Koreckoga. 

Gundulicev  ,,Osman"  je  krscanski  heroicko-romanticki  ep  u  20 
pjevanja.  On  je  sacuvan  u  mnogo  rukopisa  iz  XVIII.  stoljeca,  a  dva 
rukopisa,  najvrednija  i  najvaznija,  potjecu  iz  XVII.  stoljeca,  i  to  prvi 
Nikole  Ohmucevica,  datiran  god.  1651.,  vlasnistvo  knjiznice  Male 
brace  u  Dubrovniku;  drugi  t.  zv.  vatikanski  rukopis,  sto  ga  je  prepisao 
Miho  Martellini  i  datirao  12.  decembra  god.  1667.,  a  bio  je  vlasnistvo 
Gunduliceva  rodjaka  Stjepana  Gradica  (1613 — 1683.),  cuvara  vati- 
kanske  knjiznice,  koji  ga  je  poklonio  u  oporuci  vatikanskoj  knjiznici. 
Pored  ovih  u  XVII.  stoljece  pada  jos  t.  zv.  Adamovicev  rukopis 
>,Osmana"  (1695.)   i  Cingrijin  (1699.). 

U  svim  rukopisima  ,,Osmana"  fale  dva  pjevanja,  i  to  XIV.  i  XV. 
i  dok  najstariji  rukopisi  jednostavno  priznavaju,  da  tih  pjevanja  nema, 
noviji  vec  traze  i  povode,  pa  su  se  i  u  nauci  pr,;tresale  razlicite  kom- 
binacije  :  nagadjalo  se,  da  su  dva  pjevanja  zametnuta  za  velikoga 
potresa  dubrovackog  (1667.),  ^^^  Ohmucevicev  je  rukopis  datiran  i 
stariji;  drzalo  se,  da  je  pomenuta  pjevanja  unistila  sama  dubrovacka 
drzavna  vlast,  i  to  radi  protivuturske  tendencije,  ali  kad  bi  take  bilo, 
valjalo  bi  unistiti  citavo  djelo.  Ova  i  sva  druga  nagadjanja  danas  su 
posve  zabacena,  pa  se  opceno  drzi,  sto  je  medjutim  lijepo  izveo  nepo- 
znati  nam  sastavljac  u  predgovoru  najstarijeg  uredjenja  teksta  Gun- 
duliceva ,,Osmana"  u  XVIII.  stoljecu,^  da  pjesnik  ta  dva  pjevanja 
i  nije  nikad  spjevao.  A  kako  se  cinilo  neprirodno,  da  upravo  u  sredini 

^  U  II.  pjev.  ,,Osmana"  mladi  sultan  nalaze,  da  treba  Koreckome  po- 
oStriti   strazu   na   tamnici,   i   to  s  razloga  : 

neka  unapried  nije  vriedan 
utjecati  viek  s   prievara. 

Pjev.  II.  stih  495 — 496. 
Dakle  :   da  u  buduce  ne  b<  mogao  na  prijevaru  ute<5i,  kako  je  utekao  prvi  put. 
^  P.  Karlid  :  Najstarije  uredjenje  teksta  Gundulideva  ,,Osmana".  Zadar,  1909. 


236 

nedostaju  pjevanja,  probudilo  se  u  nas  pitanje  o  postanju  i  kompoziciji 
,,Osmana",  pa  su  se  u  nauci  sukobile  dvije  hipoteze  :  Paviceva  i  Mar- 
koviceva. 

A.  Pavic  je  mislio,  da  se  cinjenica,  sto  su  ostala  nedopjevana  dva 
pjevanja  usred  ,,Osmana",  moze  rastumaciti  samo  tako  :  pjesnik 
je  u  osobitoj  pjesmi  (,, Vladislav! jadi")  opjevao  poljacku  hocimsku  po- 
bjedu,  a  u  drugoj  pjesmi  (,,Osmanu")  opjevao  je  udes  i  smrt  Osmanall.; 
ali  poslije  htjede  pjesnik  da  sastavi  ove  dvije  pjesme  u  jednu  kao  uzrok  i 
posljedicu,  te  je  iza  prvoga  pjevanja  one  druge  pjesme  (u  ,,Osmanu"  pjev. 
I.  i  XVI — XX.)  prema  novoj  zamisli  preradjivao  i  sirio  ,,Vladislavi- 
jadu",    no   prije    nego    je    dospio    do    pjevanja    XVI.    zatece  ga  smrt. 

Pavicu  ucinio  se  ,,Osman"  tako  necjelovitim  djelom,  da  je  u  po- 
cetku  pace  mislio,  da  je  dva  samostalna  epa,  ,,Vladislavijadu"  i 
,,Osmana",  poslije  smrti  Gunduliceve  neki  nepoznati  pjesnik  sastavljao 
u  jedan  ep,  ali  ovu  je  misao  i  sam  poslije  odbacio;  a  Franjo  Markovic 
branio  je  protiv  ove  hipoteze  potpunu  jedinstvenost  ,,Osmana",  u 
zamisli  i  kompoziciji,  u  cjelini  i  pojedinostima,  sto  se  takodjer  danas 
mora  ublaziti,  jer  se  u  Gundulicevu  ,,Osmanu"  isticu  i  u  kompoziciji 
veliki  nedostaci  nedovrsena  djela.^ 

Paviceva  teorija  o  dva  epa  u  novijim  naucnim  istrazivanjima 
nije  nasla  odziva,  i  nauka  se  pocela  uklanjati  smjelim  kombinacijama, 
sto  se  lako  grade  na  ,,Osmanu",  koji  od  pocetka  do  kraja  ima  sva 
obiljezja  nedovrsena  djela.^ 


1  Pored  svega  toga  iznesena  je  u  najnovije  doba  jos  smjelija  hipoteza,  koja 
suponira  pace  tri  dijela,  od  kojih  je  sastavljen  ,,Osman",  a  posljednji  dio 
da  uopce  nije  ni  spjevan,  vec  samo  zamisljen.  ,,Mislim,  —  glasi  hipoteza 
Dr.  D.  Prohaske  —  da  je  Gundulic  zamislio  djelo  na  tri  etape  epske  radnje 
i  prema  tomu  na  tri  ciklusa  :  prvi  je  opjevao  (u  pjev.  Ill — XII.)  dio  retro- 
spektivni,  opisanje  Vladislavove  pobjede;  drugi  dio  ukrstava  se  s  prvim  i  na- 
lazi  se  u  pjevanjima  I — III.,  i  XIII — XVI  —  XX.,  obasize  bunu  carigradsku 
i  smrt  Osmanovu,  to  je  dio  sadasnjosti;  treci  dio  imao  je  slijediti  kao  konac 
pjesme  i  donio  bi  sliku   0  propasti   Turske." 

Osnovu  i  raspored  cijelome  epu,  drzi  pisac,  dala  je  ideja  o  katastrofi  osman- 
lijskog  carstva,  pa  bi  treci  dio  ,,Osmana"  —  nakon  prikazivanja  carigradske 
bune  —  bio  pokazao  propast  carstva  i  oslobodjenje  onih,  koji  su  u  Carigradu 
ostali  zarobljeni.  Da  je  ,,Osman"  zamisljen  na  ovako  sirokoj  osnovi,  vidi 
se  odatle,  sto  u  prvome  dijelu  ima  vrlo  mnogo  zametaka  epskih:  neskloptjen 
mir  sa  Poljacima,  otmica  Suncanice,  Krunoslava  u  Carigradu,  a  sve  ove  epi- 
zode,  kao  i  epizoda  o  Sokolici  i  udes  Korevskoga,  razvezale  bi  se  i  zakljucile 
u  trecem  dijelu  epa,  ali  za  ovaj  treci  dio  cekao  je  pjesnik,  da  mu  povijest  dade 
novu  epsku  radnju  o  krs<5anskoj  pobjedi,  a  turskoj  propasti,  no  ovi  dogadjaji 
nijesu     dosli,  pa  je  pjesnik  ohladio    prema  svome  djelu  i  nastojao,   da  ga    rijeSi 


237 

Pitanje  o  kompoziciji  ,,Osmana"  zapravo  je  samo  jedno  formalno 
pitanje,  pa  i  nema  vece  vaznosti  za  povijest  knjizevnosti.  Rjesenja 
ovoga  pitanja,  kako  se  moglo  opaziti,  stvarno  su  vrlo  hipoteticna, 
a  uistinu  sigurno  se  na  ovo  pitanje  i  ne  moze  odgovoriti,  jer  nemamo 
dosta  uporista,  da  izvedemo  ma  kakav  siguran  zakljucak,  i  tako  mo- 
ramo  ostati  kod  hipoteze,  kojoj  ipak  treba  da  budu  izlaziste  ujamcene 
ma  i  nedostatne  cinjenice. 

Prva  i  najvaznija  je  cinjenica,  sto  je  svi  priznaju,  da  ,,Osnian" 
nije  dogotovljeno  pjesnicko  djelo,  pace  mozemo  dokazati,  da  je  to, 
odbivsi  dva  nedopjevana  pjevanja,  djelo  daleko  u  cjelini  i  pojedino- 
stima  od  definitivnog  oblika.  —  U  pjevanjima  XIV.  i  XV.  morala  se 
rijesiti  sudbina  utamnicenika  Korevskoga  i  Krunoslave  ;  da  je  to  iz- 
vedeno  kako  mu  drago,  bili  oni  umoreni  ili  oslobodjeni,  to  bi  moralo 
utjecati  prema  odredjenim  dispozicijama  na  tecaj  epske  radnje  u  pje- 
vanjima XVI — XX.,  a  tu  se  oni  ni  rijecju  ne  spominju.  U  II.  pjevanju 
zakljucio  je  Osman,  da  se  posalje  Alipasa  u  Varsavu,  da  sklopi  mir  sa 
Poljacima,  i  to  na  prijedlog  crnoga  haduma,  koji  s  tim  u  svezi  dodaje  : 

Tim   ako    mir    s   njima   zudi 
tva   vlas   sklopit,    care   od   cara, 
s  pomnom  strazom  cuva'   i  bljudi 
Korevskoga    tamnicara. 

Pjev.    II.    St.    449 — 452. 

Pa  i  to  prihvaca  Osman  i  predaje  strazu  na  tamnici  Korevskoga 
Rizvan-pasi.  A  kad  je  sklopljen  mir  u  Varsavi,  ni  kralj  Sigismund  ni 
Alipasa  i  ne  spominju  Korevskoga  (pjev.  XL).  U  Carigradu  sve  se  ve- 
seli  i  uziva,  kadno  se  vratio  Alipasa  i  donio  mir,  jedina  Krunoslava 
ostaje  ,,bez  svakoga  ufanja"  tuzna  u  opcem  veselju  : 

na  drugi  na£in,  sa  XX  pjevanja  mjesto  zamisljenih  najmanje  XXIV,  ali  to 
mu  se  manje  svidjalo  i  on  je  odlagao  pero,  pa  ga  u  tom  odgadjanju  zatece 
smrt.  —  D.  Prohaska  :  Povjesna  gradja  Gundulideva  ,,Osmana"  u  suvre- 
menom  izvjestaju.  Revizija  pitanja  o  nedovrsenom  djelu.  Nast.  Vjesnik, 
XXI.  (1912.),  str.  209.  —  D.  Prohaska  :  U  eri  Osmanide.  Obzor,  1912. 
br-  355-  —  2^  o^"  hipotezu  nema  u  ,,Osmanu"  samome  nikakva  uporista. 
Gundulic  je  jasno  u  proemiju  rekao,  o  cemu  6e  pjevati,  a  ono,  na  sto  se  hi- 
poteza  kao  na  glavnu  cinjenicu  poziva,  uistinu  i  ne  stoji.  Pisac  naime  drzi, 
da  je  ,,n  e  s  k  1  o  p  1  j  e  n  m  i  r"  sa  Poljacima  epski  zametak,  iz  kojega  je 
trebala  nastati  nova  vojna  poljsko-turska  i  nova  krscanska  pobjeda  sa  pro- 
pascu  Turske,  sto  bi  pjesnik  opjevao  u  pjevanjima  XXI  —  XXIV.  Medjutira 
pjesnik  je  na  vise  mjesta  izrijekom  istakao,  da  je  mir  izmedju  Poljaka  i  Osmana 
sklopljen:  u  pjev.  XI.  kralj  Sigismund  prihvaca  mir  od  Alipase;  u 
pjev.  XII.  govori  se  o  tuzi  Krunoslave,  kojoj  sklopljen  mir  nije  donio  oslo- 
bodjenje  Korevskoga,  te  se  spominje,  kako  se  u     Carigradu  sve  veseli  miru. 


238 

a   to,   er  sami   ne   dohode 
njoj    u   glasu    mira   opcena 
mirni    glasi    od   slobode 
gospodara  nje  Ijubljena. 

Pjev.    XII.    St.    37 — 40. 

Pace,  nesamo  kad  je  pasa  polazio  u  Varsavu,  vec  i  kad  se  vratio 
i  donio  mir,  pojacava  se  straza  Korevskome,    pa  Rizvan-pasa  ponovcs 

straze  i  zatvore  : 

vede,   jace,    tvrdje   i   gore 
i    uzmnaza    i    prilaga. 

Pjev.    XII.    St.    83—84. 

A  kad  Krunoslava  obucena  u  Ugricica  dolazi  pred  Rizvan-pasu  — 
izdajuci  se  kao  brat  Korevskoga,  a  Rizvan-pasa  je  zacudo  ne  prepo- 
znaje,  premda  se  u  II.  pjev.  kaze,  da  je  on  bio  robom  Korevskoga 
—  ona  se  i  ne  pozivlje  na  sklopljeni  mir,  vec  moli  Korevskoga  na  ot- 
kupe,  da  ga  izmjeri  zlatom,  ali  sama  dopade  tamnice.  Napokon,  u 
XIII.  pjev.  ponovo  u  smislu  II.  pjevanja  kralj  pakla  nalaze,  da  se 
siri    laz    u   prilici   istine  : 

da    Korevski    ban    pogine 
i    mir    smete    svojom    smrti. 

Pjev.   XIII.  St.  295 — 296. 

A  Krunoslava,  odlicina  poljska  bojnica,  za  koju  Gundulic  kaze, 
da  se  kod  Hocima  borila  uz  glavnoga  zapovjednika  Chodkiewicza,  tu 
se  i  ne  spominje,  pa  se  u  XIII.  pjevanju  ne  vodi  racuna  o  torn,  da 
je  ona  u  pjev.  XII.  utamnicena  uz  svoga  muza.  Ovako  je  nedosljedno 
izveden  jedan  zakljucak  Osmanov  u  vijecu  u  II.  pjevanju,  a  to  vri- 
jedi  i  za  druga  dva  zakljucka,  koji  svi  zajedno  jedini  stvaraju  sve  epi- 
zode  u  epu,  pa  su  prema  tome  sve  te  epizode,  da  ih  je  pjesnik  ma 
kako  razrijesio  u  dva  pjevanja,  kojih  nema,  bez  prave  logicne  sveze  sa 
jezgrom  epa. 

Put  Kizlar-age,  po  zakljucku  Osmana  u  II.  pjevanju,  zamisljen 
je  takodjer  kao  akcija  u  svezi  sa  glavnom  epskom  radnjom,  katastrofom 
mladoga  sultana.  Kizlar-aga  imao  je  traziti  djevojku  svijetla  roda, 
te  bi  svekar  Osmanov  ostao  u  Carigradu,  da  uzdrzi  ovdje  mir,  kad  mladi 
sultan  podje  na  istok.  To  medjutim  nije  provedeno  u  epizodama,  a 
jos  manje  u  pjev.  XVI — XX.  Kizlar-aga  kupi  doduse  djevojke  lijepe 
i  odlicna  roda,  all  sve  je  to  samo  krscanska  raja  turska,  a  po  imenu  spo- 
minje se  otac  jedino  zarobljenoj  Suncanici,  slijepi  starac  Ljubdrag, 
potomak  Vuka  Brankovica,  sada  pastir  smederevski,  dakle  se  ni  on 
ne  moze   pomisliti,  da    bi  mogao    biti  carski   namjesnik  u  Carigradu 


239 

da  Osmanu  ,,carstvo  bljude"  (II.  pj.  st.  356.).  U  XVI.  pjevanju,  uo<5i 
bune,  mladi  je  car  u  ,,veseloj  pirnoj  slavi",  pun  Ijubavi,  sa  tri  lijepe 
Ijube  uza  se,  svijetla  roda,  „tri  Ijubovce  prave",  a  ne  robinjice,  koje 
s  njime  svijetom  vladaju,  no  sve  je  to  bez  sveze  i  sa  II.  pjevanjem  i 
sa  putovanjem  Kizlar-age,  jer  se  i  ne  spominje  svekar  i  ne  kaze  se, 
koje  su  to  Ijube  i  jesu  li  uopce  od  onoga  roblja,  sto  ga  je  doveo 
Kizlar-aga. 

Uopce  nista  od  epizoda,  koje  su  ipak  zamisljene  kao  akcije,  ko- 
jima  treba  da  se  sprijeci  katastrofa  Osmanova,  nije  ni  u  spoljasnjoj 
ni  unutarnjoj  svezi  sa  pjevanjima  XVI — XX.,  pace  nista  se  od  epizoda 
tu  ni  izdaleka  ne  spominje.  Sokolici  tu  ni  pomena  nema,  a  ona  bi  ,,srca 
stravljena"  prema  sultanu  morala  doci  bar  da  oplakuje  mrtva  Osmana 
kao  Begum  Adzamkinja  svoga  Dilavera.  Pakao  se  u  XIII.  pjevanju 
buni  i  pun  je  akcije;  kralj  pakla  sa  svojim  silama  izrijekom  hoce  bunu, 
ali  protiv  mira  sa  Poljacima,  za  rat  protiv  krscana,  a  u  pjevanjima 
XVI — XX.  dize  se  buna,  ali  protiv  Osmana,  a  paklene  sile  nigdje  se 
ne  spominju,  pa  uzrok  buni  pjesnik  uopce  ne  oznacuje,  vec  u  XVI. 
pjevanju  neodredjeno  kaze  : 

Ne    znam    kako,    nu    se    zgodi, 
da   procuknu    se   i   prorece, 
ko   car   u   istok   vojsku   vodi, 
da  ju   pogubi   i   posiece. 

U  djelima  Junija  Palmotica,  mladjeg  suvremenika  Gunduliceva, 
vidimo  jasno,  kako  su  ovakve  paklene  sile  upravo  pokretaci  radnje, 
pa  zato  bi  u  ,, Osmanu"  ove  sile  razvile  svoje  djelovanje  nesamo  u  dva 
pjevanja,  kojih  nema,  nego  bi  time  morale  utjecati  i  na  dalje  dogadjaje, 
pa  bi  zato  morao  Gundulic  provesti  reviziju  pjev.  XVI — XX.  u  torn 
pravcu,  a  to  bi  jedva  bilo  moguce  bez  znatnoga  preradjivanja. 

Jednom  rijeci,  izmedju  epizoda  u  pjevanjima  II — XIII.  i  glavnoga 
dijela  epa  u  pjevanjima  I.  i  XVI— XX.  nema  prave  sveze,  sve  je 
puno  protivurijecja.  Na  osnovu  toga,  i  ako  valja  priznati  A.  Pavicu, 
da  pjev.  I.  i  XVI — XX.  cine  jednu  logicnu  zaokruzenu  cjelinu,  ne 
valja  ipak  reci,  da  je  ,,Osman"  kontaminacija  dvaju  samostalnih  epa, 
vec  se  jedino  moze  zakljuciti,  da  je  Gundulic  pjevao  svoje  djelo  u  dva 
maha,  da  nije  umah  u  pocetku  imao  gotove  osnove  za  citav  ep,  ili 
mu  je  vrijeme  prvobitnu  osnovu  posve  premetnulo,  jer  je  pjevao  o  su- 
vremenim  dogadjajima,  koji  od  cesti  nijesu  bili  ni  zavrseni,  a  od  cesti 
nijesu  mu  bili  tacno  ni  poznati.  Epizodna  pjevanja  tako  su  nedovrsena, 
da  bi  ih  pjesnik,  koji  je  kao  umjetnik  potpune  renesansne  kulture 
imao   vanredno   istancane   osjecaje    za   kompoziciju,   svakako  znatno 


240 

preradjivao,  a  u  svakom  slucaju,  rijesio  on  u  pjev.  XIV.  i  XV.  sudbinu 
nekih  lica  ma  na  koji  nacin,  morao  bi  znatno  promijeniti  i  pjevanja 
XVI — XX.,  koja  su  inace  cjelovita,  da  dovede  u  svezu  glavnu  epsku 
radnju  s  epizodama,  koje  su  zamisljene  kao  vazne  akcije,  a  pjeva- 
juci  katastrofu  Osmanovu  pjesnik  jos  s  njima  nije  pravo  racunao. 

Kako  su  pjevanja  I.  i  XVI — XX.  jedna  cjelina,  a  epizodna  pje- 
vanja i  sama  sobom  i  prema  jezgri  epa  ocito  su  nedoceta,  to  je  Gun- 
dulic  jamacno  iznajprije  opjevao  katastrofu  Osmanovu,  dakle  pjevanja 
I.  i  XVI — XX.,  sto  je  i  u  skladu  sa  psihologijom  pjesnickoga  stva- 
ranja  kod  velikoga  djela,  a  onda  je  prema  izgledima  romantickih  epa 
gradio  epizode.  U  ovim  epizodama  nema  nikakvih  elemenata  \z  samostal- 
nog  epa  o  Vladislavu,  i  daleko  bi  vise  razloga  bilo,  ako  je  vec  potrebno 
za  epizode  suponirati  gotovo  samostalno  epsko  djelo,  da  se  kaze,  da 
je  postojao  prije  nego  je  zamisljen  ,,Osman"  samostalan  Gundulicev 
ep  o  Korevskom  i  da  je  kasnije  usao  u  ,,Osmana".  A.  Pavic  vjerovao 
je  u  ,,Vladislavijadu"  na  osnovi  izjave  Stjepana  Gradica,  rodjaka 
pjesnikova,  koji  u  predgovoru  Palmoticeve  ,,Kristijade"  (Rim,  1670.) 
kaze,  da  je  Palmotic  poceo  pjevati  hrvatskim  jezikom,  uznesen  sla- 
vom  Ivana  Gundulica,  koji  je  vec  bio  izdao  poemu  o  junackim  djelinia 
poljskoga  kraljevica  Vladislava  u  ratu  s  Turcima  (cujus  ingenium . . . 
famaque  iam  inclytum  erat  edito  illustri  poemate  de 
Vladislavi  Polonorum  principis  rebus  in  bello 
Turcico  gestis".  Kako  je  Gradic,  vlasnik  vatikanskoga  ruko- 
pisa  ,,Osmana",  dobro  poznavao  ovo  djelo,  te  bi  ga  pravim  imenom 
nazvao,  a  u  drugu  ruku  pjesnik  nije  za  zivota  svoje  djelo  dovrsio, 
pa  se  ne  moze  reci,  da  je  ,,Osman"  bio  izdan  (editus),  i  to  prije 
nego  je  Palmotic  poceo  hrvatski  pjevati,  to  valja  doista  zakljuciti, 
da  je  postojala  Gunduliceva  pjesma  o  poljskome  kraljevicu  Vladi- 
slavu, koja  bijase  i  stampana,  pa  se  nije  sacuvala,  ali  to  nije 
nikako  bio  ep  o  Vladislavu,  jer  Gradic  izrijekom  kaze  ,,poema", 
a  to  u  ono  doba  znaci  samo  pjesma,  pa  mozemo  suponirati 
samo  prigodnu  pjesmu,  panegirik,  kao  onaj  ,,Ferdinandu  II.  knezu 
od  Toskane".  Ovaj  prigodni  panegirik  mogao  je  pjesnik  spjevati, 
kad  je  hocimski  triumfator  bio  gost  u  njegovoj  kuci  u  Jakinu,  te 
bi  se  moglo  reci,  da  je  sada  uklopljen  u  ,,Osmanu",  pjevanje  X. 
stih  97 — 252.,   pocinjuci  strofom  : 

Zaletje     se     iz     sjevera 
na   istocna   Ijuta    zmaja, 
i    prostrije   biela   pera 
poljski    oro   put'  Dunaja. 


241 

U  ,,Osmanu"  pjeva  taj  panegirik  ,,gospodicic  mlad",  jasno  se 
razbire  dubrovacki  patricij,  sam  pjesnik,  mladome  kraljevicu,  kad  on 
na  poziv  kralja  Zygmunda  krece  u  Varsavu,  da  bude  prisutan  kod 
sklapanja  mira,  a  ima  alegorijsko  znacenje,  jer  pjesnik  ne  slavi  samo 
pobjedu  kod  Hocima  i  poraz  Osmana,  vec  i  poziva  kraljevica,  da  ne 
stane  kod  Dunava,  vec  da  podje  dalje,  da  osvoji  zemlje  ,,srpske,  raske  i 
bugarske",  da  bude  ,,namjesnik  krune  carske"  Stjepanu  Nemanjicu, 
pace  da  osvoji  i  sam  Carigrad,  premda  je  dosta  nezgodno  mjesto  pjesnik 
odabrao,  da  umetne  ovaki  panegirik,  kad  se  tu  upravo  obratno  dogadja  : 
sklapa  se  mir  s  Turcima. 

Pomenuta  strofa  ovoga  panegirika  uistinu  je  u  Gundulica  kon- 
vencionalna  za  pocetak  takve  pjesme.  I  Gunduliceva  prigodnica  ,,Fer- 
dinandu  II.,  knezu  toskanskome "  pocinje  jednako  s  nekom  varijacijom  : 

Zaleti   se   strelovita 
na   suncanieh    kolih    slava 
po   najvecem    dielu   svita 
slovinskieh    svih    drzava. 

A  mladji  Gundulicev  suvremenik  Vladislav  Mendetic  u  panegiriku 
,,Trublja  slovinska"  (Jakin,  1665.)  poveo  se  upravo  za  Gundulicevim 
panegirikom  kraljevicu  Vladislavu,   te   jednako    pocinje  : 

Zaletje   se   iz   sjevera 
na   suncanom   kolu   slava, 
s  njom  glas  vedri  prostrije  pera 
dubrovackieh   put  drzava. 

Analiza  Menceticeva  panegirika  pokazuje,  da  on  upravo  odgovara  na 
Gundulicevu  pjesmu  Vladislavu,  samo  sto  oslobodjenje  balkanske  raje, 
prorocanstvo  o  propasti  Turske  te  nadimak  ,,sjeverna  zvijezda"  i 
,,carski  dobitnice"  prenosi  na  Petra  Zrinskoga. 

Prema  dosele  postavljenim  pretpostavkama  jasno  je,  kako  za- 
misljamo  postanje  ,, Osmana".  Gundulic  se  odlucio  potkraj  god. 
1620.  da  prevodi  Tassov  ,,Oslobodjeni  Jerusolim"  s  namjerom,  da  ovu 
krscansko-romanticku  epopeju  posveti  kralju  poljskome,  uzdajuci  se, 
da  ce  on  osloboditi  krscansku  raju  od  Turaka.  No  slijedece  godine 
krece  sultan  Osman  golemu  vojsku  na  Poljaka,  i  pjesnik  ne  izvodi 
svoje  namjere,  ocekujuci  razvitak  novih  dogadjaja.  Kad  je  Osman 
bio  porazen,  Gundulic  je  mogao  biti  uvjeren,  da  ce  prijevod  Tassova 
epa  biti  zalisan  posao,  pa  da  ce  mu  suvremena  povijest  podati  gradje 
za  samostalnu  epopeju,  koja  ce  biti  jacim  izrazajem  onoga,  sto  je 
imao  znaciti  njegov  prijevod.  Medjutim  pjesnik  je  u  ovo  doba  (1620 — 
1622.)    pjevao    najsavrsenije    svoje    djelo    ,,Suze    sina    razmetnoga", 

Branko  Vodnilc:  Povijest  hrvatslce  knji2evnosti.  1 6 


242 

kome  je  posveta  datirana  8.  juna  1622.,  a  izdano  je  jos  iste  godine. 
Jedva  je  to  dopjevao  i  izdao,  bili  su  vec  pali  u  Dubrovnik  glasovi 
o  katastrofi  mladoga  Osmana,  koji  je  umoren  20.  maja  1622.,  i  o 
rasulu  njegova  carstva.  Kako  je  pjevanje  I.  i  XVI — XX.  jedna  logicka 
cjelina,  u  kojoj  se  crta  buna  u  Carigradu  i  katastrofa  Osmanova,  sve 
to  kao  posljedica  poraza  kod  Hocima,  nema  sumnje,  da  je  ovaj  dio 
pjesnik  opjevao  u  jedan  mah,  pod  svjezim  utjecajem  dogadjaja,  koji 
su  u  Dubrovniku  bili  dobro  poznati,  mozda  bolje  nego  drugdje  u 
Evropi,  —  dakle  oko  god.  1622 — 1624.  Vjerojatno  je,  da  je  Gundulic 
vec  u  pocetku  zamisljao  romanticku  epopeju  po  izgledu  Tassovu 
u  20  pjevanja,  da  potpuno  zamijeni  naumljeni  prijevod  ,,Oslobodje- 
noga  Jerusolima",  i  ako  nije  imao  za  epizode  umah  gotove  dispozicije, 
no  i  u  torn  slucaju  je  psiholoski  sasvim  razumljivo,  gotovo  nuzno, 
da  je  pjesnik  slijedio  logicku  nit  dogadjaja,  pa  opjevao  najprije  osnovnu 
epsku  radnju,  da  onda  prijedje  na  epizode,  za  koje  jos  nije  imao  usta- 
Ijene  i  sredjene  gradje.  Triumf  kraljevica  Vladislava  i  boravak  njegov 
u  Jakinu  god.  1624.  potakao  ga,  da  prijedje  na  epizode  i  poda  im 
odredjeni  pravac  :  u  retrospektivnom  crtanju  hocimske  pobjede  i 
poljskoga  vitestva  izlazi  poljski  kraljevic  kao  krscanski  triumfator 
nad  pobjedjenim  Osmanom.  Ove  epizode  pjevao  je  pjesnik  na  prekide. 
,,Dubravka"  bila  je  svakako  intermezzo  u  ovome  stvaranju,  jer  je 
pisana  uoci  njegove  zenidbe,  nesamo  kao  himna  slobodi  Dubrovnika, 
vec  i  kao  himenej  k  njegovu  vjencanju  (1628).  Poslije  ,,Dubravke" 
nastavio  je  Gundulic  epizodna  pjevanja,  i  oko  god.  1630.  bit  ce  da  je 
,,Osman"  u  glavnome  bio  gotov  u  opsegu,  kako  ga  danas  imamo, 
jer  mladi  Palmotic,  kome  je  kao  rodjaku  i  pjesnickom  nasljedniku 
Gundulicevu  bio  ,,Osman"  poznat,  u  ,,Pavlimiru",  sto  se  prikazivao 
god.  1632.,  koristi  se  motivima  iz  Gunduliceva  epa,  i  to  iz  pjevanja 
II.,  XI — XIII.,  a  poznata  su  mu  i  pjevanja  XVI — XX.,  pomenuta 
pak  epizodna  pjevanja  suponiraju  ostale  epizode,  narocito  put  Ali-pase, 
tamnovanje  Koreckoga  i  avanture  Krunoslave.  Prema  tome  Gundulic 
je  u  ovo  doba  ponovo  prekinuo  epizode,  ali  je  sigurno,  da  je  ipak 
jos  potkraj  svoga  zivota  radio  oko  ,, Osmana",  i  to  upravo  oko  epizoda, 
jer  se  na  vise  mjesta  izrijekom  apostrofira  vjerenica  poljskoga  kra- 
ljevica i  govori  se  kao  uoci  njihove  zenidbe,  a  Vladislav  —  tada  vec 
kralj  poljski  —  vjencao  se  Cecilijom  Renatom,  kceri  Ferdinanda  II. 
(1619 — 1637.),  cara  austrougarskoga,  god.  1637.^ 

1  U  pjev.  VIII.  pjesnik  pjeva  0  ,,cesarskoj  kderi"  kao  vjerenici,  a  o 
Vladislavu  kao  njenu  vjereniku  ;  u  pjev.  IX.  st.  155  — 160.  apostrofira  se 
kraljeviceva  vjerenica  j    u   X.   pjev.   st.    17 — -21.   kraljevid   zlatnom  casom   napi 


243 

Gundulic  je  dakle  radio  do  potkaj  zivota  oko  svoga  najvecega  djela, 
pa  nam  je  ostavio  veliki  pjesnicki  torzo,  daleko  od  konacnoga  oblika 
i  u  onim  pjevanjima,  koja  su  dopjevana,  te  bi  prema  tome  trebalo 
odgovoriti  samo  na  pitanje,  zasto  je  Gundulic,  tako  lagani  versifikator, 
ovako  sporo  i  sa  prekidima  radio  oko  svoga  djela,  te  je  ono  ostalo 
nedovrseno. 

Iznesena  je  misao,  da  se  pjesnik  bojao  dovrsiti  djelo,  koje  propo- 
vijedase  rasap  turske  drzave  i  Muhamedove  vjere,  da  time  ne  naskodi 
republici  dubrovackoj,  koja  je  za  svoju  slobodu  placala  Turcima 
danak.  ,,Osman"  je  doista  imao  izrazitu  politicku  tendenciju  :  pjesnik 
je  propovijedao  rasulo  osmanlijskog  carstva  u  Evropi,  pobjedu  krs- 
canstva  i  oslobodjenje  raje  na  Balkanu,  pozivajuci  paljskoga  kraljevica, 
da  stece  krunu  srpsku,  bugarsku  i  grcku.  Ali  sam  ovaj  povod  nije  do- 
statan,  a  mozda  je  uopce  bio  bez  vecega  znacenja,  jer  u  jednu  ruku 
Gundulic  nije  trebao  djelo  izdati,  ono  se  kao  rukopis  u  XVII.  stoljecu 
malo  poznavalo,  pa  je  i  dovrseno  moglo  ostati  samo  svojinom  nekoli- 
cine,  a  u  drugu  ruku  Gundulic  je  jasno  istu  tendenciju  iznio  u  prigodnici 
,,Ferdinandu  II.,  knezu  toskanskomu"  (1631.),  a  Vladislav  Mencetic 
u  ,,Trublji  slovinskoj",  koja  je  pace  i  stampana. 

Vaznija  cini  se  misao,  da  su  iza  Osmanove  katastrofe  isceznule 
one  pogubne  crte  raspa,  sto  ih  je  Gundulic  tako  sigurno  i  plasticki 
iznio.  Ali  i  ako  su  nade  pjesnikove  u  rasulo  osmanlijskoga  carstva  bile 
preuranjene  i  presmione,  uzroci,  s  kojih  on  iznosi  istocno  pitanje, 
veoma  su  duboko  shvaceni.  Zato  je  u  novije  vrijeme  ponovo  istaknuta 
pomenuta  misao,  pa  se  kaze,  da  je  pjesnik  ohladnio  prema  svome 
epu,  jer  je  nastao  spor  izmedju  ideje  i  realnosti,  buduci  da  se  katastrofa 
Osmanova  cinila  sada  pjesniku  jednom  epizodom  bez  katastrofalnoga 
znacenja  za  Tursku.  Ali  ni  ovaj  razlog  nije  tako  zamasan.  Pjesnik  je 
izrijekom  naglasio,  da  pjeva  samo  ,,hude  uzroke,  tuzne  zgode"  smrti 
Osmanove  kao  posljedicu  pobjede  krscanske  kod  Hocima,  i  on  u  torn 
vidi  samo  pocetak  turskoga  svrsetka.  Ako  on  kraljevicu  Vladislavu 
i  namjenjuje  u  skoroj  buducnosti  zadacu,  da  oslobodi  Balkan  i  da 
baci  Turke  iz  Evrope,  u  samome  ,,Osmanu",  koji  ima  odredjene  gra- 
nice,  nije  ipak  bio  ovisan  o  onome,  sto  bi  se  imalo  dogoditi  iza  smrti 
Osmanove  (1622.),  a  nije  se  dogodilo,  ma  da  je  on  to  i  ocekivao. 

u  zdravlje  svoje  vjerenice  ;  u  pjev.  XIII.  st.  177  — 184.  spominje  se  vjerenje 
kraljevidevo  sa  cesarovom  kceri,  sestrom  kraija  ugarskoga.  Cecilija  Renata, 
rodjena  god.  1611.,  bila  je  sestra  Ferdinanda  III.,  koji  je  poceo  vladati  god. 
1637.,  *^i  J®  bio  jos  za  zivota  svoga  oca  okrunjen  ugarsko-hrvatskim  kraljem 
8.  decembra  god.    1625. 


244 

U  Gundulicevo  doba  postojala  je  u  krscanskom  svijetu  ideja  o 
propasti  Turske  god.  1632.  I  u  nas  iznesena  su  vec  razlicita  suvremena 
ovakva  prorocanstva,  te  je  istaknuto,  da  se  i  Gunduli^  podavao  tome 
sujevjerju.  To  se  moze  i  dokazati.  U  panegiriku  kraljevicu  Vladislavu 
pjeva  ,,gospodicic  mlad",  proricuci  propast  Carigrada  : 

nu  su   Turci   isceznuli,  Priko   crna   mora   doni 

sjeverne  im  zviezde  priete,  Osman  sablju  vrh    krstjana, 

er    pogubu    njih    su    culi,  priko    crna   mora   goni 

kad  na  carstvo  stane   diete.  sad  krstjanski  mac   Osmana. 

Pjev.  X.  St.  217 — 224. 
Prorocanstvo,  sto  ga  pjesnik  poznaje,  dakle  kaze  :  Turska  ce  pro- 
pasti, kad  sultan  postane  dijete  ;  propast  ce  joj  donijeti  ,, sjeverne 
zvijezde",  pa  kako  se  prvi  sultan,  koji  je  presao  Evropu,  zvao  Osman, 
tako  ce  sultan  Osman  biti  ime  i  posljednjem  vladaru.  Prorocanstvo  se 
nije  ispunilo,  ali  to  ne  moze  biti  povod,  da  bi  Gundulic,  dubrovacki 
politik  XVII.  stoljeca,  postao  ravnodusan  prema  svome  djelu,  jer  se 
ta  prorocanstva  i  nijesu  doslovce  shvacala.  Prorocanstva  o  propasti 
Turske  bila  su  vrlo  razlicita,  a  ocekivalo  se  njihovo  ispunjenje  i  prije 
Gundulica,  i  za  njegova  zivota  i  poslije  njega,  pa  ponavlja  i  Vladislav 
Mencetic  u  ,,Trublji  slovinskoj"  prorocanstvo  o  propasti  Turske, 
o  zauzecu  Carigrada  i  isceznucu  polumjeseca  ,,crna  mora  sred  pucine". 
Gundulic  je  doista  veoma  sporo  pjevao  svoje  djelo,  a  to  je  i  vrlo 
shvatljivo.  Osnovna  radnja  njegova  epa  svrsava  s  katastrofom  Osmana, 
dakle  je  bila  pred  njegovim  ocima  svrsena,  ali  ipak  ,, Osman"  donosi 
svojim  prorockim  tonom  obrise  buducnosti,  a  imao  je  da  bude  epopeja 
suvremenih  dogadjaja,  u  cemu  lezi  neko  protivurijecje,  s  kojim  se 
pjesnik  morao  tesko  boriti,  jer  epopeje  pjevaju  se  o  minulim,  gotovim 
epohama.  Pjesnik  nije  nikako  htio,  da  u  znacenju  i  velicini  svoga  epa 
zaostane  za  Tassom,  pa  premda  nije  imao  dostatno  gradje,  on  je  za- 
mislio  djelo  u  20  pjevanja  i  gomilao  epizode,  s  kojima  mu  je  napokon 
bilo  vanredno  tesko  povezati  osnovnu  epsku  radnju,  a  to  je  postalo 
jos  teze,  sto  se  ove  epizode  od  velike  cesti  zbivaju  na  poljskom  podrucju. 
On  je  veoma  tacno  poznavao  Carigrad,  zivot  i  obicaje,  mane  i  vrline 
turske,  pa  je  glavnu  epsku  radnju  suvereno  svladao,  ali  Poljake, 
Varsavu  i  dogadjaje  njihove  poznavao  je  posve  slabo,  i  tu  mjesto  in- 
dividualnoga  crtanja  lica,  ostroga  risanja  obicaja  i  situacija  i  vjernosti 
historijskih  dogadjaja,  sto  je  sve  odlika  pjevanja,  koja  se  zbivaju  na 
turskom  podrucju,  svuda  se  istice  bljedoca  konvencionalnih  motiva 
i  nesigurnost  u  poznavanju  suvremene  poljske  historije.  Narocito  epi- 
zode o  Korevskom  i  o  Krunoslavi    pune  su  protivurijecja,  pa  se  uopce 


245 

ne  vidi,  kako  bi  ih  pjesnik  rijesio,  a  jasno  je,  da  je  posve  netafino  po- 
znavao  njihovu  sudbinu  te  je  posve  neispravno  opjevao  njihovo  tamno- 
vanje.  Pjesnik  nije  ni  ime  svoga  junaka  tacno  zabiljezio,  pa  ga  zove 
Korevskim.  On  je  vise  godina  iza  kako  je  Korecki  u  Carigradu  zadavljen 
(1622.)  pjevao  ove  epizode,  pa  ako  mu  je  smrt  Koreckoga  bila  poznata 
i  ako  je  vidio,  daovaj  dogadjaj  nije  imao  daljih  politickih  posljedica,  nije 
nikako  mogao  da  u  dva  pjevanja,  kojih  nema,  prikaze  ovo  umorstvo 
kao  povod  nove  i  velike  poljsko-turske  vojne,  koja  bi  svrsila  raspom 
osmanlijskog  carstva,  jer  ovakvo  odmicanje  od  suvremene  povijesti 
i  u  poeziji  je  nemoguce.  Mozda  je  pjesnik  zamisljao  u  duhu  Tassove 
poezije  oslobodjenje  Koreckoga  i  Krunoslave,  ne  dopustajuci,  da 
krscanin  pogiba  od  nevjernika,  jer  nije  znao,  da  je  Korecki  u  Carigradu 
vec  poginuo,  a  njegova  zena  umrla  jos  pred  tim  u  Poljskoj,  pa  je  u 
torn  pravcu  razvijao  epizodna  pjevanja,  a  onda  najednoc  saznao, 
da  bi  sve  to  bio  grubi  anahronizam,  i  da  je  junak  njegov  vec  davno 
mrtav.  U  oba  slucaja,  kanio  li  pjesnik  prikazati  umorstvo  Koreckoga 
ili  njegovo  oslobodjenje,  valjalo  je,  da  trazi  teski  prirodan  prijelaz 
od  epizoda  k  jezgri  epa  i  da  mnoga  mjesta  u  epizodama  podvrgne 
reviziji,  sto  su  sve  trazili  i  drugi  istaknuti  vec  nedostaci,  pa  mu  se  ono, 
sto  je  vec  bilo  gotovo,  ukazalo  negotovim,  a  ovaj  rad,  kako  je  psiho- 
loski  i  vrlo  razumljivo,  veoma  je  tesko  odmicao  pjesniku  od  ruke, 
i  tako  je  ,,Osman"  ostao  nedopjevan. 

Kakogod  je  ,,Osman"  djelo  nedogotovljeno,  ipak  se  u  njem  od- 
razavaju  crte  velikoga  mislioca  i  pjesnika.  Gundulic  je  stao  u  prvi  red 
pjesnika  u  svjetskoj  knjizevnosti  ;  posavsi  za  Tassom,  kome  bi- 
jase  premac,  pjeva  borbu  Evrope  i  Azije,  krsta  i  nekrsti,  a  prvi  je  od 
velikih  svjetskih  pjesnika  opjevao  pocetak  svrsetka  osmanlijskoga 
carstva,  u  sto  se  u  njegovo  doba  pocelo  opdeno  vjerovati.  On  nam  se  u 
,,Osmanu"  ukazuje  kao  ,,krstjanin  spjevalac",  koji  slavi  ,,viteze  Je- 
zusove",  navjescujuci  pobjedu  krscanstva,  ali  i  kao  rodoljub,  koji  po- 
tice  oslobodjenje  raje  na  Balkanu,  juznoga  Slovjenstva  i  naroda  grckoga, 
potomaka  heroja  i  polubogova.  S  ovim  u  svezi  javlja  se  u  Gundulica 
prvi  put  u  nasoj  poeziji  sveslovjenska  ideja,  s  izrazitim  politickim  obi- 
Ijezjem,  jer  Slovjenstvo  na  sjeveru,  narod  poljski,  kao  osloboditelj 
juznih  slovjenskih  naroda,  postaje  predstavnikom  krscanstva  i  Slo- 
vjenstva. Pjesnik  izrijekom  poziva  kraljevica  Vladislava  na  prijestolje 
cara  Dusana  Silnoga.  Gunduliceva  sveslovjenska  ideja  izlazi  iz  motiva 
vjerskih  i  politickih,  osniva  se  na  isticanju  jezicne  istovetnosti,  sto 
je  najjace  izreceno  u  pjesmi  ,,Ferdinandu  II.,  knezu  toskanskome", 
a  sklonost  je  pjesnikova  k  Poljacima  prirodna,  jer  kako  se  sveslovjenska 


246 

ideja  u  XIX.  stoljecu,  ako  ima  kakovu  politicku  tendenciju,  obraca 
u  rusofilstvo,  tako  se  Gundulicevo  Sveslovjenstvo,  kadno  je  Poljska  bila 
najjaca  slovjenska  drzava,  javilo  u  obliku  polonofilstva. 

,,Osman"  i  ,,Dubravka"  velika  su  pjesnicka  djela  ovoga  doba 
nesamo  u  povijesti  hrvatske,  vec  uopce  u  povijesti  svjetske  knjizev- 
nosti.  ,,Dubravka"  je  puna  poezije,  dubokog  etickog  osjecanja,  ve- 
likoga  patriotizma,  uzvisena  idejom,  velika  po  koncepciji,  pa  ako 
talijanski  knjizevni  historici  Tassovu  pastirsku  igru  ,,Amintu"  cijene 
kao  najljepse  njegovo  djelo,  mi  mozemo  reci,  da  se  nasa  ,,Dubravka" 
uzdize  u  svakom  pogledu  nad  „Amintu".  A  u  ,,Osmanu"  hrvatski  je 
pjesnik  upravo  posao  stopama  Tassovim,  da  stvori  romanticku  epo- 
peju  r.ovoga  doba,  u  cemu  je  originalan,  pa  ma  da  je  po  izgledu  ,,Oslo- 
bodjenoga  Jerusolima"  stvarao  neke  epizode,  ipak  se  originalnoscu, 
oblikom,  fantazijom,  idejama  i  refleksijama,  pojedinim  slikama  i 
zamisljenom  cjelinom  takmici  s  Tassom.  Osmo  pjevanje  ,,Osmana", 
prekrasna  epizoda  o  Ljubdragu  i  Suncanici,  u  kojoj  je  prikazan  sav 
teski  udes  nasega  naroda  u  stoljetnoj  borbi  s  Turcima,  jamacno  je 
jedna  od  najljepsih  stranica  juznoslovjenske  poezije;  ova  je  epizoda 
u  umjetnoj  poeziji  ono,  sto  ,,Smrt  majke  Jugovica"  u  nasoj  narodnoj 
pjesmi.  Ali  Gunduliceva  poezija  bila  je  vrhunac  u  razvitku  dubro- 
vacke  knjizevnosti,  pa  se  zato  u  XVII.  stoljecu  lakse  nego  prije  toga 
opazaju  knjizevni  epigoni,  a  najjace  se  to  osjetilo  u  drami  i  epu,  gdje 
se  Gundulic  najvise  istakao,  dok  je  lirika  i  pored  njega  i  poslije  njega 
imala  nekoliko  samostalnih  i  dobrih  pjesnika. 

7.  Ivan  Bunic  Vucicevic. 

z  Ivana  Gundulica,  najveceg  epskog  pjesnika,  pjevao  je 
nesto  mladji  njegov  suvremenik  Ivan  Bunic  Vucicavic, 
najbolji  dubrovacki  lirik.  On  se  rodio  god.  1594.  Kao 
patricij  i  on  je  obavljao  razlicite  drzavne  sluzbe,  a  cetiri 
puta  bio  je  i  rektor  republike.  Umr'o  je  god.  1658.,  ostavivsi  dva 
sina,   Sara  i  Nikolicu,  koji  su  takodjer  bili  pjesnici. 

Ivan  Bunic  izdao  je  za  zivota  samo  ,,Mandaljenu  pokor- 
nicu"  u  Jakinu  god.  1630.  (II.  izd.  1638.,  III.  izd.  1705.).  Pored 
toga  sacuvase  nam  se  u  vise  rukopisa,  od  kojih  je  najpotpuniji  i  naj- 
bolji janjinski  u  arkivu  Jugoslavenske  akademije,  Buniceva  ,,?  1  a  n- 
d  o  V  a  n  j  a". 

,,Plandovanja"  jesu  zbornik  Buniceve  lirike,  u  kojem  prvi  i  naj- 
veci   dio   zaprema  erotika.   Vec  je   Appendini   istaknuo,   da   ,,Plando- 


H 

1 

247 

vanja"  sadrze  ,,piTi  di  lOO  componimenti",^  a  u  janjinskom  rukopisu 
ima  doista  109  pjesama,  koje  teku  ovim  redom  :  iznajprije  69  erotickih 
pjesama,  zatijem  5  ekloga,  onda  7  prigodnica,  od  kojih  je  prva  ele- 
gija,  a  ostale  su  epitafiji,  napokon  dolaze  refleksivne  duhovne  pjesme, 
koje  se  svrsavaju  nekolikim  posve  naboznim  pjesmama,  U  ,,Plan- 
dovanjima",  kao  u  petrarkistickim  starijim  zbornicima,  vidimo 
prijelaz  od  grijeha  do  kajanja,  od  obijesti  do  ozbiljnosti,  od  mlade- 
nacke  raspojase  Ijubavi  do  Ijubavi  Bozje.  Ali  u  Bunicevu  zborniku 
nije  taj  prijelaz  tako  neprirodan  i  nagao,  ko  u  hrvatskih  petrarkista 
XVI.  stoljeca,  gdje  su  u  poeziji  izboceni  samo  ekstremi,  a  prirodnih 
prijelaza  od  obijesne  erotike  u  posve  naboznu  poeziju  i  nema.  Bunic 
konstrukcijom  ,,Plandovanja"  odaje,  da  se  otkinuo  od  konvenciona- 
Hzma  lirike  XVI.  stoljeca,  pa  je  i  tu  izrazena  njegova  teznja  za  pri- 
rodnoscu.  On  ostro  oznacuje  lagane  prijelaze  :  prvo  je  pustopasna 
prposna  erotika,  sto  se  stisava  u  mirnim  eklogama,  a  tada  medju 
prigodnicama  pjesnik  iznajprije  kao  pastir  dirljivo  oplakuje  smrt  neke 
gospodje,  pa  se  sjeca  svojih  pokojnih  drugova,  te  pun  zivotnog  iskustva 
prelazi  u  refleksivnu  poeziju,  razmisljavajuci  o  zivotu  i  o  svijetu,  i 
napokon  zavrsuje  svoj  zbornik  pjesmama  cisto  bogoljubnoga  sadrzaja. 

Osnovni  motivi  i  umjetnicki  izrazaj  Buniceve  erotike  prikazuju 
nam  novi  oblik  i  dalji  razvitak  dubrovacke  lirike.  Bunic,  povodeci 
se  bez  sumnje  za  Ranjinom,  spojio  je  veliki,  cisto  lirski  utisak  razbu- 
jale  pastirske  igre  sa  svojom  erotikom,  i  to  bas  u  doba,  kad  je  pro- 
mjenom  drustvenih  i  prosvjetnih  prilika,  a  bolujuci  pored  toga  sama 
sobom  radi  monotonije  motiva,  pastirska  igra  u  Dubrovniku  pocela  is- 
cezavati.  Buniceva  se  erotika  iz  nje  prirodno  izvijala,  ali  pjesnik  je 
konvencionalni  motiv  pastirske  igre  umio  znatno  rasiriti  i  osvjeziti, 
a  uz  to  ovdje  prvi  put  opazamo,  da  se  s  pastirskim  motivima  u  erotici 
spaja  izrazita  anakreontika.  Time  se  njegova  erotika  oslobodila  mono- 
tonije i  sentimentalnosti  i  stekla  prirodni  osnov  za  crtanje  cuvstva. 
Zato  i  jesu  Buniceve  eroticke  pjesme  i  ekloge  iskrene  i  tople,  pune 
zivota,  cesto  i  dramaticne.  Neke  su  i  cisto  anakreontske,  prve  u  du- 
brovackoj  lirici,  na  pr.  gdje  crta  nepresusnu  Ijubav  starca,  cije  je  srce 
razarena  nutrina  vulkana,  sto  su  mu  vrhunce  prikrili  snijezi  ;  ili  gdje 
slavi  prekrasnom  pjesmicom  vijenac,  u  kojem  su  sjedinjeni  ,,ruzice 
rumeni  cvit  snjezanijem  cemini",  mlada  i  rumena  moma  sa  sijedim 
starcem  ;  pa  prekrasna  ,,pocasnica"  o  mladoj  djevojci  i  o  rujnom 
vincu.  Samo  ovako  mogao  se  Bunic  odbiti  u  erotici  od  one  tugalji- 
vosti  :  cvila,  placa,  suza  i  uzdaha,  sto  se  slegla  na  pastirsku  igru,  pa 

^   F.    M.    Appendini  :    Notizie    istorico-critiche,    II.    str.    295. 


248 

i  na  erotiku  Ranjine  i  Zlatarica.  Buniceve  eroticke  pjesme  jesu  doista 
,,Plandovanja",  i  nema  imena,  koje  bi  im  Ijepse  pristajalo. 

Bunic  imao  je  kao  pjesnik  dragocjeno  svojstvo,  bez  kojega  mi 
danas  tesko  i  zamisljamo  liriku,  a  predsasnici  njegovi  ipak  za  to  go- 
tovo  i  nijesu  znali  :  on  prvi  u  staroj  hrvatskoj  erotici  izrice  s  v  o  j  e 
cuvstvovanje,  i  to  neposredno,  velikom  otmjenoscu,  pa  ipak 
prirodno  i  jednostavno,  te  se  upravo  tijem  njegova  poezija  primice 
nasem  danasnjem  ukusu  vise  od  svih  ostalih  starih  hrvatskih  lirika. 
On  je  pace  samonikao  i  u  stilu.  Njega  nije  mogla  osvojiti  dikcija  hrvat- 
skih petrarkista,  jar  bijase  za  nj  suvise  apstraktna,  dolikujuci  njihovu 
spiritualnom  shvtaanju  Ijubavi.  Ali  on  nije  pristao  ni  uz  raskosni 
secentizam  Gundulicevih  ,,Suza  sina  razmetnoga",  pace  i  u  ,,Manda- 
Ijeni  pokornici",  gdje  bismo  ocekivali  najbujniji  marinizam.  A  u  jed- 
nakoj  daljini  stoji  on  i  prema  jednostavnoj  i  nepoeticnoj  dikciji  svoga 
nesto  mladjeg  suvremenika  Palmotica,  opreci  prebujnoga  marinizma. 
Bunic  jednako  je  daleko  od  sviju  i  jednako  blizu  svima.  Finim  umjetnic- 
kim  osjecajem  prima  mnogo  od  konvencionalizma  petrarkista,  ali  ga 
osvjezuje,  ozivljava  ;  prima  otmjenost  Gunduliceve  dikcije,  ali  je  uprili- 
cuje  k  svome  ukusu  :  ne  zazire  od  najsmjelijih  tropa  i  poredaba,  sto 
karakterisu  marinizam,  ali  ih  ne  nagomilava,  da  im  ne  otme  intenziv- 
nost  dojma,  za  koji  ih  je  stvorio  ;  ima  u  njega  napokon  i  mnogo  od 
Palmoticeve  cistoce  i  jednostavnosti,  ali  je  on  umjetnicki  upotrebljava. 
Pa  i  u  obliku  njegovih  pjesama  javljaju  se  neke  osobine.  I  u  ,,Plando- 
vanjima"  vidimo,  kako  uopce  u  ovo  doba,  da  se  stariji  dvanaesterac 
bori  s  mladjim  osmercem  i  posljednji  nadvladava,  ali  pored  toga  on, 
i  ako  rjedje,  upotrebljava  peterac,  sesterac,  sedmerac,  deseterac  i  osam- 
naesterac,  a  nada  sve  odlikuje  se  otmjenom  gradjom  strofa  i  oblikovnom 
dotjeranosti  pjesme  kao  umjetnicke  cjeline.  Ima  u  Bunicevoj  erotici 
i  veoma  komplikovano,  a  opet  prirodno  i  graciozno  gradjenih  stihova 
i  strofa,  lijepo  prilagodjenih  motivu,  sto  sve  unosi  varijacije  u  ritam 
njegovih  ,,PIandovanja".  A  u  svemu  na  prvi  pogled  udara  u  oci  oso- 
bita  mjera  njegova  umjetnickog  izrazaja.  On  je  nas  Katul,  pjesnik 
sitne  lirike.  U  doba,  kad  su  Gundulic  i  Palmotic  sipali  stihove,  on  gradi 
pjesme  od  nekoliko  stihova  ili  nekoliko  strofa.  Tako  su  razvuceni 
pastirski  motivi  izisli  u  Bunicevoj  erotici  u  miniaturama,  a  osvjezeni 
prirodnim  osjecajem,  neposrednim  prikazivanjem,  gdjesto  i  finim  hu- 
morom  ;  oni  nas  opet  zacaravaju,  ma  da  su  nas  toliko  puta  razocarali 
u  pjesnickoj  obradbi  starijih  pjesnika.  Prema  apstraktnoj,  mirnoj  i 
nepomicnoj  erotici  XVI.  stolje6a  Buniceva  je  erotika  konkretna,  sup- 
tilna,  zivahna,  neposredna  i  topla. 


249 

I  prigodnice  Buniceve  izdizu  se  toplinom  nad  pjesnicki  rad  ove 
ruke  prije  njega  i  u  njegovo  doba.  U  janjinskom  rukopisu,  u  arkivu 
Jugoslavenske  akademije,  ima  sedam  prigodnica :  pastirska  elegija 
,,U  smrt  gospodje  Slave  Ruski";  cetiri  epitafija  ,,U 
smrt  gospodje  Pavle  Dumka  F  a  c  e  n  d  e",  jedan  ,,U 
prinesenje  tijela  gospodji  Mari  Frana  Lukare- 
V  i  c  a"  i  ,,N  a  d  g  r  o  b  j  e  gospodinu  Stijepu  Giorgi." 
Najljepsa  je  ,,U  smrt  gospodje  Slave  Ruski",  gdje  se  Bunic  poveo  za 
Gundulicevom  elegijom  ,,U  smrt  Marije  Kalandrice".  Gunduliceva 
elegija  ima  348  stihova  i  u  njoj  se  razbujala  sva  neprirodnost  mari- 
nizma,  vise  nego  igdje  drugdje,  a  Buniceva  ima  samo  76  stihova,  i  to  je 
najveca  njegova  pjesma,  te  se  odmjerenoscu  oblika,  Ijepotom  motiva, 
prirodnom  dikcijom  i  neposrednoscu  cuvstva  izdize  nad  Gundulicevu 
elegiju. 

Prema  ukusu  svoga  doba  njegovao  je  i  Bunic  religioznu  poeziju. 
Povedavsi  se  za  Gundulicem  spjevao  je  lirsko-refleksivnu  pjesan 
,,M  andaljena  pokornica"  utri  ,,cvijeljenja",  i  tu  obradio 
isti  dusevni  proces  kao  onaj  u  ,,Suzama  sina  razmetnoga",  kako  se 
covjek  iz  putenosti  i  grijeha  dize  do  pokore  i  cistoce.  Obadva  pjesnika 
obradjuju  kao  glavne  momente  ovoga  procesa,  jedan  u  tri  ,,placa", 
drugi  u  tri  ,,cvijeljenja"  :  sagrjesenje,  spoznanje  i  skrusenje  ;  pace 
i  osnovna  refleksija,  sto  se  provlaci  cijelim  djelom,  ista  je  :  prolaznost 
i  nistavilo  svijeta  i  zivota  na  zemlji. 

U  religioznu  poeziju  idu  i  Buniceve  ,,Pjesni  d  u  h  o  v  n  e", 
sto  stoje  iza  prigodnica  u  ,,P  1  a  n  d  o  v  a  n  j  i  m  a"  kao  epilog  nje- 
gova zbornika.  Ove  su  pjesme  vise  refleksivne  negoli  nabozne  ;  protezu 
se  uopce  na  citav  dusevni  zivot  covjeka.  On  crta  neobuzdanost  Ijudske 
naravi,  prolaznost  zivota,  oholost  covjeka  razumnika,  tastinu  zemalj- 
skoga  blaga  ;  slika  nadalje  dusni  dan,  pa  onda  Ijudski  zivot  kao  plav  u 
mrkloj  noci  na  uzburkanome  moru,  prikazuje  istinu  i  opsjenu.  Na- 
pokon  se  ovo  kolo  pjesama  svrsuje  nekolikim  cisto  naboznim  pje- 
smama,  a  to  su  :  ,,Vrhu  svetoga  kriza",  ,,Vrh  svete  pelenice",  ,,Mi- 
hajlu  arkandjelu",  i  prijevod  od  tri  pokornicka  psalma  Davidova, 
sto  ih  je  preveo  i  Gundulic.  Prijevod  tece  od  strofe  do  stofe  jed- 
nako,  susredemo  jednake  izraze,  tu  i  tamo  pomoli  se  i  isti  stih,  pa 
se  Bunic  jamacno  povodio  za  Gundulicem  i  takmicio  se  s  njime,  a 
obadva  su  prijevoda  jednako  lijepa.  Ovim  pokornickim  psalmima 
zavrsuju  se  Buniceva  ,,Plandovanja",  sto  su  zapocela  tako  mlade- 
nacki  zivo  i  obijesno,  opijevajuci  ,,san,  grlo,  pice,  last",  —  otium 
procul  negotiis. 


250 

U  Bunidevu  malome  kanconijeru  kao  u  nekome  zaristu  sabralo 
se  sve,  sto  nam  je  u  lirici  moglo  dati  doba  klasicnosti  u  knjizevnosti 
republike  sv.  Vlaha.  Zlatnome  doba  podao  je  Gundulic,  stariji  njegov 
suvremenik,  crtu  velicine,  potez  umjetnicke  grandioznosti,  Palmotic, 
mladji  mu  suvremenik,  golemu  produkciju  i  car  improvizacije,  sto  se 
uvijek  javlja  u  doba  najvecega  cvata  poezije,  a  Bunic  dao  mu  je  samo 
svoja  „PIandovanja",  i  dok  su  njegovi  suvremenici  tezili  za  velikim 
dimenzijama,  on  nam  u  malome  okviru  svoje  lirike,  jedre,  iskrene  i 
neposredne,  bez  ikakva  ponavljanja  i  jednolicnosti,  daje  sve  ono  ve- 
liko  u  malenom,  mladog  dubrovackoga  gospara  s  citavom  njegovom 
kulturom  i  ceznjama  ovoga  doba  :  on  je  pjesnik  lagodnosti,  otpoci- 
vanja,  plandovanja,  pjesnik  brujona  i  sicana  biserja,  u  sjeni  cempresa 
i  miomirisa  cemina,  pjesnik  veselja  i  zbilje  zivota,  a  u  svemu  tome 
odrazavaju  se  i  njegova  licna  obiljezja,  koliko  je  to  u  ono  doba  bilo 
moguce,  narocito  umjetnicka  neposrednost,  i  to  ce  upravo  biti  razlog, 
da  on  nije  imao  imitatora. 

8.  Junije  Palmotic. 

almotic  je  mladji  suvremenik  i  rodjak  Gundulicev.  On  je 
poceo  pjevati,  kako  kaze  njegov  zivotopisac  Stjepan 
Gradic  (1613 — 1683,),  potaknut  velikom  slavom  Gunduli- 
cevom.  Obradjivao  je  sve  tri  pjesnicke  vrste,  ali  se  po- 
najvise  istakao  kao  dramatik,  i  u  toj  vrsti,  sto  je  iza  Gundulica  bilo 
tesko,  unaprijedio  je  dubrovacku  knjigu. 

Junije  (Gjon)  Palmotic  rodio  se  god.  1606.  u  Dubrovniku. 
Ucio  je  u  skoli  Isusovaca,  gdje  su  ga  poucavali  Kamilo  Gori  iz  Sijene  te 
Ignjatije  Tudisi,  pjesnikov  rodjak.  Kako  je  pjesniku  rano  umr'o 
otac,  nastojao  je  oko  citave  njegove  odgoje  ujak  mu  Mihail  Gradic 
(1580 — 1634.),  patricij  dubrovacki,  sto  je  odlucno  utjecalo  i  na 
pravac  njegova  potonjega  knjizevnoga  rada.  Mihail  Gradic,  cini  se, 
prvi  je  u  dubrovacki  repertoir  uveo  isusovacku  dramu.  On  je  preveo 
tragediju  ,,Crispus",  sto  ju  je  napisao  Isusovac  Bernardin  Stefanio 
(1560 — 1620.)  i  ona  se  u  Dubrovniku  prikazivala  u  prvom  deceniju 
XVII.  stoljeca,  dakle  mozda  jos  prije  ili  u  isto  doba  sa  mladenac- 
kim  dramama   Gundulicevim.    Junije  Palmotic  umr'o  je  god.  1657. 

S  Palmoticem  javlja  se  iznovice  u  dubrovackoj  poeziji  u  XVI. 
stoljecu  vec  svladani  latinizam,  i  to  utjecajem  Isusovaca.  Palmotid 
je  pjesnik  latinski  i  hrvatski.  Latinske  je  pjesme  pjevao,  po  svjedo- 
canstvu    Gradicevu,    u   najranijoj    mladosti,    ali    one    se    izgubise,    no 


251 


Junije  Palmotic. 
Iz  kojige  „Galleria  di  Ragusei  illustri"  (Dubrovnik,   1841.)> 

ostadose  nam  neke  prigodnice  iz  kasnijeg  vremena.^  Ova  poezija, 
mahom  prigodna,  dokazuje,  da  se  Palmotid  ni  u  poznije  doba  nije 
odrekao  latinskih  stihova. 

Hrvatska  lirika  Palmoticeva  je  prigodna  i  nabozna.  Gradic  veli, 
da  je  pjesnik  pjevao  mnoge  pjesme  od  kola  i  svatovske,  od  6ega  se  do 

1  ,,In  laudes  Joannis  Bonae  reipublicae  Ragusinae  rectoris  mense 
Augusto  an.  1645.',',  zatim  oda  ,,Ad  Stephanum  Gradium",  panegirik  ,,De 
ingressu  in  urbem  Romanam  Christinae  Gothorum,  Vandalorum,  ac  Sve- 
corum  Reginae"  te  veliki  epicedion  u  heksametrima  ,,In  obitu  Michaelis 
Gradii",  a  god.  1633.  izasao  je  u  Jakinu  njegov  ,,Panegyris  una  cum  ode 
in  laudem  lo.  B.   Bargiachi  soc.   J." 


252 

danas  sacuvao  samo  jedan  epithalamij  :  ,,Muze  na  piru.  Gospodin 
Gjono  Gjore  Palmotica  druzini  Antuna  Krivonosovica."  Vise  je  sacu- 
vano  od  njegove  nabozne  lirike,  od  cega  je  najvaznija  pjesma  :  ,,Sveta 
Katarina  od  Sijene  moli  Boga,  da  joj  srce  ponovi".  U  religioznu  poe- 
ziju  njegovu  ide  i  ,,K  r  i  s  t  i  j  a  d  a",  veliki  religiozni  ep  u  24  pje- 
vanja,  gdje  se  opijeva  zivot  i  smrt  Hrista,  ali  to  je  prijevod  latinskoga 
epa  ,,Christias"  Marka  Girolama  Vide  (1490 — 1566.),  najcuvenijega 
latinskog  pjesnickog  djela  jos  u  to  doba.  Najveca  promjena,  u  kojoj 
je  pjesnik  pokazao  svoju  samostalnost,  jest  u  tome,  sto  je  latinski  ep 
od  6  pjevanja  u  heksametrima  okrenuo  u  osmerce  i  stvorio  24  pjevanja, 
Uz  ,,Kristijadu"  spjevao  je  Palmotic  posvetnu  pjesmu  svedskoj  kra- 
Ijici  Kristini,  kcerki  Gustava  Adolfa,  koja  je  ostavila  protestantizam, 
presla  na  katolicku  vjeru,  odrekla  se  prijestolja  te  zivjela  u  Rimu, 
gdje  je  kumovala  osnutku  knjizevne  akademije  A  r  k  a  d  i  j  e,  utje- 
cuci  uporedo  s  Isusovcima  u  katolickom  pravcu  na  talijansku  knji- 
zevnost.  Palmoticeva  religiozna  poezija  potpuni  je  nazadak  prema 
Gundulicevoj.  Pjesnik  je  ,,Kristijadu"  cijenio  kao  najbolje  svoje  djelo 
i  dotjerivao  je  kroz  citav  zivot,  pa  dok  nije  od  svojih  pjesnickih  djela 
nista  izdao,  na  ,,Kristijadu"  misli  u  oporuci  i  nalaze  svome  bratu, 
da  je  izda,  sto  je  on  i  ucinio  (Rim,  1670.),  ali  pored  svega  toga  osim 
cista  jezika  i  glatkih  stihova  nema  tu  nista  knjizevno. 

Palmotic  kao  dramatik  razvija  dalje  Gunduliceve  dramatske  vrste. 
Kad  su  se  u  Dubrovniku  prikazivale  Gunduliceve  mladenacke  pa- 
stirske  igre  i  tragikomedije  klasickoga  sadrzaja,  obijesne  i  podrazljive, 
bio  je  Palmotic  nedoraslo  dijete.  Ali  prikazivanje  ,,Dubravke"  (1628.) 
zatece  ga  kao  zrela  mladica,  i  on  jos  iste  godine  pod  svjezim  njenim 
utjecajem  napisa  prvu  svoju  dramu,  a  posljednju  dubrovacku  pa- 
stirsku  igru  ,,Atalantu".  Utjecaj  ,,Dubravke",  a  pridosao  je  k  tomu 
i  utjecaj  ,,Osmana",  protegnuo  se  i  na  drugu  Palmoticevu  dramu, 
na  ,,Pavlimira"  (1632.).  Pored  ovih  drama  racuna  se  u  najranija 
djela  Palmoticeva  ,,A  r  m  i  d  a",  gdje  se  opet,  nema  sumnje,  poveo  za 
Gundulicem,  koji  je  takodjer  dramatizovao  romanticki  epizod  o  Armidi 
i  Rinaldu  iz  ,,Oslobodjena  Jerusolima".  Ove  su  tri  drame  dokaz,  da 
je  Palmoticev  pozorisni  repertoir,  koji  je  vladao  gotovo  tri  decenija, 
bio  nastavak  i  razvitak  Gunduliceva  repertoira,  dakako  u  novom 
duhu  vremena.  Palmotic  uzima  gradju  za  svoje  drame  :  i)  iz  djela 
starih  klasika  ;  2)  iz  romantickih  talijanskih  epa  i  iz  domacih  kro- 
nika  i  legenda,  pa  je  preoblicuje  u  duhu  talijanskih   romantickih  epa- 

Od  starih  klasika  najvise  je  Palmotid  posizao  za  Ovidijem  i  Vergi- 
lijem.    ..Atalanta",    pastirska   igra   u    3    cina,    obradjuje    pricu    iz 


253 

Ovidijevih  ,,Metamorfoza"  (X.  knjiga)  o  Atalanti,  §to  je  obecala  ruku 
onome,  koji  u  trku  bude  brzi  od  nje,  i  o  Hipomenesu,  koji  je  pretece, 
bacivsi  u  trcanju  tri  puta  po  jednu  zlatnu  jabuku,  za  kojom  se  juna- 
kinja  pomami  i  zaostade.  ,,Natjecanje  AjacaiUlisa"u  i 
cinu  jednako  potjece  iz  ,,Metamorfoza"  (knj.  XIII.),  a  ,,Elena 
ugrabljen  a",  drama  u  3  cina,  uzeta  je  iz  Ovidijevih  ,,Heroida". 
Iz  Vergilijeve  ,,Eneide"  uzeo  je  pjesnik  gradju  za  ,,Laviniju", 
dramu  u  3  cina,  i  ,,D  osastje  od  Eneje  k  Ankiz  u",  dramu 
u  5  cinova.  ,,Akile",  drama  u  3  cina,  radjena  je  prema  ,,Ahileidi", 
nedovrsenom  spjevu  rimskoga  pjesnika  P.  Papinija  Stacija,  a  ,,I  p  s  i- 
p  i  1  e",  drama  u  3  cina,  prema  ,,Argonautima"  rimskoga  pjesnika 
Valerija  Flaka,  ,,Thebaidi"  Papinija  Stacija  i  ,,Argonautima"  Apo- 
lonija  Rodoskoga,  grckog  pjesnika  u  aleksandrinsko  doba.  Od  svih 
ovih  drama  samo  je  ,,Atalanta"  pastirska  igra,  a  ostale  su  sve 
tragikomedije  mitoloskoga  sadrzaja.  U  ove  dvije 
vrste  idu  sve  mladenacke  Gunduliceve  drame,  pa  prema  tome  ne  stoji 
u  ovim  Palmoticevim  djelima  napredak  dubrovacke  drame,  pace  prije 
cemo  reci  nazadak,  jer  su  u  umjetnickom  pogledu  Gunduliceve  pa- 
stirske  igre  i  mitoloske   tragikomedije   daleko   vise. 

Znatan  napredak  oznacuje  Palmoticeva  romanticka  tragi- 
komedija.  U  Tassovu  ,,Oslobodjenom  Jerusolimu"  nasao  je  on 
predmet  za  ,,A  r  m  i  d  u",  dramu  u  3  cina,  gdje  se  obradjuje 
epizoda  o  Armidi  i  Rinaldu  (pjev.  XVI.).  Iz  Ariostova  ,,Bijesna  Ro- 
landa"  uzeta  je  gradja  za  ,,A  1  c  i  n  u",  dramu  u  5  cina,  i  to  epizoda 
o  Rudjeru  i  Bradamanti  (pjev.  Ill  —  IV.,  VI — VIII.  i  X.).  Napokon 
po  epizodi  o  Ariodantu  i  Gjinevri  iz  Ariostova  epa  (pjev.  IV — ^VI.) 
sagradjena  je  ,,D  a  n  i  c  a",  drama  u  5  cinova,  ali  je  pjesnik  citav  doga- 
djaj  prenio  na  dubrovacko-bosansko  zemljiste  te  ga  lokalizovao  i  dao 
mu  prividni  narodno-historijski  znacaj.  Kao  ,,Danica"  nazovi-histo- 
rijska  je  romanticka  drama  i  ,,C  a  p  t  i  s  1  a  v  a"  sa  ,,B  i  s  e  r  n  i  c  o  m", 
koja  je  nastavak  prve,  jedna  i  druga  u  5  cina,  za  koje  se  cini,  da  im  je 
pjesnik  sam  ishitrio  sadrzaj,  ali  u  tom  sadrzaju  nema  nista  originalno  : 
sve  su  to  razliciti  s  gora  i  s  dola  zahvaceni  motivi  iz  talijanskih  epa, 
narocito  iz  Ariosta,  neposredno  uzajmljeni  ili  gradjeni  prema  njima. 
Prema  tome  se  Palmoticeva  narodna  romanticka  drama 
gotovo  ni  po  cemu  ne  razlikuje  od  njegove  romanticke  tragikomedije, 
osim  u  lokalizaciji  i  u  nekoliko  imena  hrvatskih  banova  i  bosanskih 
kraljeva,  sto  se  tu  javljaju  kao  glavna  i  sporedna  lica,  pa  i  ta  lica  nijesu 
historijska  vec  izmisljena,  jedina  je  iznimka  ,,Pavlimir",  drama 
u  3  cina,  kojemu  je  sadrzaj  uzet  iz  kronike  popa  Dukljanina  i  dubro- 


254 

vacke  legende  o  sv.  Ilaru,  i  to  je  najljeple,  najoriginalnije  i  najvrednije 
Palmotidevo    djelo. 

U  Palmoticevim  dramama  ima  veoma  malo  pjesnicke  invencije. 
U  ,,Atalanti"  nema  nista  originalno.  Gradja  mu  je  prica  iz  ,,Metamor- 
foza",  koju  gdjegdje  doslovce  prevodi,  a  kompozicija,  epizode,  spo- 
Ijasnji  oblik  i  citave  scene,  sve  je  to  gradjeno  prema  ,,Dubravci",  koja 
je  pace  slicnoscu  glavnoga  motiva  i  navela  Palmotica  na  pricu  o  Ata- 
lanti.  U  ,,Pavlimiru"  obradjuje  gradju  iz  jedne  kronike  i  legende,  a 
u  preobrazivanju  gradje  u  dramu  utjece  na  nj  ,,Dubravka",  ,,Osnian" 
i  Vergilijeva  ,,Eneida".  Prema  ,,Dubravci"  i  on  lokalizuje  radnju  u 
,,dubravi"  t.  j.  u  Dubrovniku,  ali  dok  je  Gundulic  prenio  radnju  u 
neznabozacko,  pretkrscansko  doba,  Palmotic  crta  sukob  poganstva 
sa  krscanstvom  i  pobjedu  njegovu  nad  neznabozackim  bicima  Tmorom 
i  Snijeznicom.  Iz  ,,Osmana"  uzeo  je  ideju  zapleta  u  sukobu  natpri- 
rodnih  bica.  Palmoticeva  Snijeznica  gradjena  je  posve  prema  Gundu- 
licevoj  vjestici,  materi  Mustafinoj,  a  podsjecaju  na  ,,Osmana"  i  neke 
pojedinosti  u  ,,Pavlimiru".  Ideja  ,,Pavlimira"  potjece  iz  ,,Eneide"  : 
Pavlimir  ,  boreci  se  s  natprirodnim  silama,  dolazi  ispreko  mora,  jer 
je  tako  sudjeno,  i  osniva  grad  Dubrovnik,  pa  nas  sjeca  poboznoga 
Eneje  i  osnutka  drzave  rimske.  Ali  ni  u  drugim  dramama,  gdje  se  pje- 
snik  udaljio  od  Gundulica,  nije  samostalniji.  Preuzetu  gradju  on 
svuda  preoblicuje  na  isti  nacin,  po  jednoj  shemi,  bilo  iz  starih  klasika  ili 
iz  romantickih  talijanskih  epa.  Njegova  ,,Armida"  i  ,,Natjecanje 
Ajaca  i  Ulisa"  nijesu  drugo  nego  dramatizovani  prijevodi  svojih  ori- 
ginala.  ,,Captislava"  i  ,,Bisernica"  jedine  su  dvije  drame,  kojima  bit 
de  da  je  pjesnik  sam  radnju  izmislio,  ali  tu  u  invenciji  nema  nista,  cega 
ne  bi  ved  bilo  u  ostalim  Palmoticevim  dramama,  jer  on  je  imitator, 
koji  imitira  i  svoje  imitacije.  On  samo  lako  gradi  stihove,  lagano  raspo- 
redjuje  radnju  u  cinove  i  prizore,  ali  tehnika  njegovih  drama  svuda  je 
posve  jednaka  i  monotona.  On  ima  konvencionalnu  shemu  za  sve 
svoje  drame,  a  u  nju  mece  uzajmljenu  gradju,  i  tako  ne  stvara  nista 
nego  stihove,  pa  kako  je  napisao  oko  50.000  osmeraca,  nije  cudo,  da 
se  u  tome  dotjerao  do  vanredne  vjestine.  Palmotic  je  uza  svu  svoju 
veliku  obrazovanost  bio  samo  formalan  talenat,  koji  je  u  doba  naj- 
vedeg  cvjetanja  dubrovacke  poezije  i  vrhunca  pjesnicke  dikcije 
postao    pjesnikom    improvizatorom. 

Gundulid,  podlegavsi  utjecaju  okoline,  odrice  se  svojih  mlade- 
naCkih  drama  kao  ,,poroda  od  tmine",  a  eto  iza  njegove  ,,Dubravke" 
javlja  se  Palmotic,  koji  zavrsuje  dubrovaCku  pastirsku  igru,  obnavlja 
klasicnu  tragikomediju,  sto  je  sve  bio  razvio  Gundulic,  a  dalje  razvija 


255 

romanticku  tragikomediju  i  narodnu  dramu,  cemu  je  takodjer  na§ao 
poticaja  u  Gundulicevoj  ,,Armidi"  i  ,,Dubravci".  I  Palmoticeve  su 
se  drame  prikazivale  kao  i  Gunduliceve,  a  izvodile  su  to  tri  druzine  : 
Orlova,  Smetenijeh  te  Ispraznijeh.  Ove  su  drame  odgovarale  tenden- 
ciji  novoga  vremena.  Gunduliceve  klasicke  mitoloske  tragikomedije 
jesu  cisto  humanisticke,  slobodne,  raskosne  i  obijesne,  a  Palmoticeve 
jesu  krsdanski  tendenciozne.  Palmotic  se  klasickim  sujetom  sluzi  kao 
sredovjecni  skolastici  Aristotelom.  Tendencija  ,,Alcine"  jest  :  svijesno 
pokajanje,  napustanje  ispraznoga  Ijubavnoga  zivota  i  povratak  k  boj- 
noj  slavi,  a  to  je  takodjer  moral  ,,Armide"  i  ,,Akila".  I  u  moralisanju 
pjesnikova  je  invencija  neznatna.  ,,Natjecanje  Ajaca  i  Ulisa"  ima 
moral,  da  je  mudrost  veca  od  snage,  i  da  se  desnica  glavi  klanja. 
,, Elena  ugrabljena"  i  ,,Lavinija"  jesu  po  tendenciji  pendant :  u  prvoj 
se  prikazuju  posljedice  grjesne  Ijubavi,  s  koje  propade  Troja,  i 
veli  se,  da  je  sretan  onaj,  koji  dobiva  ,,zakonom"  vjerenicu,  a  u  drugoj 
vidimo,  kako  plemenita  Ijubav  Lavinije  prema  Eneji  udara  osnov 
silnome  rimskom  imperiju.  Osobito  se  pjesnik  sluzi  prolozima,  epilo- 
zima  i  korom,  da  svuda  istakne  svoje  misljenje  kao  krscanski  moralista, 
pa  nas  time  podsjeca  na  crkvena  prikazanja,  samo  sto  kod  njega 
heroji,  herojkinje  i  romanticni  junaci  zamjenjuju  svete  likove  crkvene 
drame. 

Palmotic  kao  dramatik  ipak  oznacuje  napredak  u  dubrovackoj 
knjizevnosti.  Klasicka  mitoloska  tragikomedija,  sto  je  tako  osvojila 
dubrovacku  publiku  u  drugom  deceniju  XVII.  stoljeca,  kao  da  je  za- 
mrla,  a  Palmotic  je  nasao  put,  da  je  obnovi  u  novom,  protivureforma- 
torskom  duhu  vremena.  Pored  toga  on  je  razvijao  romanticku  tragi- 
komediju, a  stvorio  romanticku  narodnu  dramu,  pa  ako  u  njegovim 
stihovima  i  nema  poezije,  ipak  treba  istaknuti,  da  je  veoma  pomnjivo 
proucavao  jezik  i  stvorio  novu  pjesnicku  dikciju  :  jednostavnu  i  obicnu, 
ali  ipak  ugladjenu,  krepku  i  jezicno  cistu.  Tako  je  Palmotid  i  dikcijom 
i  duhom  svojih  djela  utjecao  na  dalji  knjizevni  rad.  Uz  Gundulica  javio 
se  sa  mitoloskom  tragikomedijom  samo  Paskoje  Primojevic, 
prevedavsi  ,,E  u  r  i  d  i  k  u"  Oktavia  Rinnuccini-a.  Za  Palmoticem 
povelo  se  vise  pjesnika.  Ivan  Gucetic  mladji,  dubrovacki  Isu- 
sovac,  koji  je  poginuo  u  tresnji  god.  1667.,  napisao  je  prema  prici  u 
Ovidijevim  ,,Metaformozama"  dramu  ,,,Io"  (1653.),  a  s  latinskoga 
preveo  je  historicku  dramu  ,,L  e  o  F  i  1  o  z  o  f "  (1651.),  kojoj  je  glavni 
junak  bizantski  car  Lav  VI.  Filozof  (886 — 911.).  Vice  P  u  c  i  <5  na- 
pisa  narodnu  historicku  dramu  ,,L  j  u  b  i  c  a"  (1656.),  koja  je  imita- 
cija  Palmoticeve  ,,Captislave",  a  u  ovome  duhu  spjevao  je  i  Sisko 


1 

^^' 

I 

256 

G  u  n  d  u  1  i  c  (1633 — 1682.),  sin  pjesnikov,  svoju  ,,S  u  n  £  a  n  i  c  u" 
(1662.).,  napokon  Jakov  Palmotic  napisao  je  prema  Vergilijevoj 
,,Eneidi"  tragediju  ,,Didone"  (1646.).  Ali  kako  vec  u  Palmotica 
vidimo  mjesto  poezije  obicno  pripovijedanje,  mjesto  samoniklosti  imi- 
taciju,  mjesto  velikih  ideja  obicno  moralizovanje,  mjesto  velike  pje- 
snicke  koncepcije  samo  stereotipnu  shemu,  to  su  ovi  znaci  propa- 
danja  dubrovacke  drame  izbijali  jos  jace  u  njegovih  imitatora,  pa 
u  drugoj  polovici  XVII.  stoljeca  iznenada  dubrovacka  drama  upravo 
iscezava. 

9.  Stijepo  Giman  Gjordjic  i  Vladislav  Mencetic. 

z  Bunica  privija  se  svojim  knjizevnim  radom  Stijepo 
Giman  Gjordjic.  O  njegovu  zivotu  ne  znamo  go- 
tovo  nista.  Umr'o  je  svakako  prije  Bunica,  jer  je  on 
spjevao  ,,Nadgrobje  gospodinu  Stijepu  Giorgi".  Ovaj  je 
epitafij  topao  i  pun  sucuti.  Orfej  je  otisao  medju  podzemne  strahote, 
pjeva  pjesnik,  da  izvede  svoju  Euridiku,  ali  smionstvo  Gjordjicevo  jos 
je  vece  :  on  ode  u  nebo,  da  otme  svoga  sina,  a  Ijubio  ga  vise,  nego 
Orfej  Euridiku,  jer  taj  se  bez  nje  vratio  na  svijet,  a  pjesnik  ostade 
kod  svoga  sina.  Prema  ovome  epitafiju  umr'o  je  Gjordjic  s  tuge  za 
svojim  jedincem  sinom,  a  s  njima  poginu  u  Dubrovniku  ,,moguca  u 
ocu  i  sinu  Jakovic  sva  kuca".  Otac  pjesnikov  bit  ce  dakle  onaj  Jakov 
Gjordjic,  sto  nam  je  poznat  iz  god.  161 1.,  kao  jedan  od  kolovodja  u 
nastojanju,  da  Dubrovnik  bude  uporiste,  skojegabi  se  pomocu  zapadnih 
vlasti  odbio  Turcin  od  Jadrana  te  oslobodile  Bosna,  Hercegovina  i 
Albanija.  Prema  tome  zivot  i  rad  Stijepa  Gjordjica  pada  u  prvu  polo- 
vicu  XVII.  stoljeca,  a  tome  odgovara  oblik  i  duh  njegove  poezije. 

Od  Stijepa  Gjordjica  poznat  nam  je  prijevod  Marinova  soneta  : 
,,Anna,  ben  tu  dell'  anno  il  nome  p  o  r  t  i".  Petar  Bo- 
gasinovic  izdao  je  god.  1686.  u  Padovi  njegovih  :  Sedam  pjesni 
D  a  V  i  d  o  V  i  h",  po  cemu  se  razbira,  da  se  i  on  poput  Bunica  natjecao 
s  Gundulicem,  tko  ce  od  njih  Ijepse  prevesti  pokornicke  psalme,  pa  i 
za  njegov  prijevod  valja  reci,  da  je  ukusan,  otmjen  i  lijep  poput  pre- 
djasnjih.  Ali  je  najljepse,  sto  je  Gjordjic  stvorio,  heroikomicna  pjesma 
,,D  e  r  v  i  s",  parodija  na  Ijubavnu  petrarkisticku  poeziju,  gdje  pjesnik 
u  50  sestina,  dakle  u  uzvisenom  obliku  Gundulicevih  ,,Suza  sina 
razmetnoga",  opijeva  saljivu  temu  :  ubog,  odrpan,  zgrbljen,  stari 
Dedo  dervis  u  monologu  crta  svoju  Ijubav  prema  krscanskoj  djevojci, 
prikazuje   sve   svoje   patnje  i   zrtve,   pa  se   napokon    odrice  i  korana, 


257 

a  kad  bi  sve  uzalud,  razljuti  se  i  otrese  Ijubavi,  dok  se  ona  bolje  pro- 
misli,  pa  joj  se  zaprijeti  te  ide  da  na  nju  dozove  prijeki  sud.  ,,Dervis'* 
se  odlikuje  lijepom  kompozicijom  i  oblikom,  skladnim  humorom,  u 
tancine  izradjenim  karakterom  i  dotjeranom  dikcijom,  u  kojoj  birana 
mjesavina  turskih  rijeci  sa  krepkim  narodnim  govorom  pojacava  ko- 
micne  crte  starca  dervisa,  a  sve  to  ovu  pjesmu  stavlja  uporedo  s  dotje- 
ranim   pjesnickim  djelima  ovoga  doba. 

Vladislav     Mencetic     pristao     je    u    bukolickoj     poeziji 
uz  Bunica,  u  heroikomicnoj  uz  Stijepa  Gjordjica,    a  kao  prigodnicar 
nastavlja    slovjenske   tradicije    Gunduliceve,    Njegova    ekloga    ,,R  a  d- 
milova    tuzba    cjec    Zorke    vile"   Slobodan  je  prijevod,  go- 
tovo  bi  se  moglo  reci  preradba  lijepe  Marinove  ekloge  ,,Sospiri  d'  Er- 
gasto,"    sto  je   izasla   1620.   godine.   Vrlo   je   uspjela    saljiva    pjesma 
,,Radonja",   gdje    pjesnik    crta  Radonju,  priprosto  celjade,  sto  ga 
zena  grdi  i  nemilice  tuce,  a  on  sve  strpljivo  podnosi,    dok  ne  prekipi, 
pa  se   i   on   prihvati   drenovice,  a  ona   priklonita  pade    na   koljena  i 
upokori  se.  Biranim  humorom,  koji  obicno  zanosi  na  narodnu,  samo- 
niklom  koncepcijom  te  vanredno  jakom  i   omjerenom  dikcijom,    pri- 
lagodjenom  priprostome  celjadetu,  ,,Radonja",  i  ako  je  kraca  pjesma, 
lijepo  je   pjesnicko   djelo  kao   i  Gjordjicev    ,,Dervis".    Jos   u  XVIII. 
stoljecu  ,,Radonja"  se  u  Dubrovniku  mnogo  cijenio  sa  svoje  Ijepote, 
pa  su  ga  dva  pjesnika  prevela  i  na  latinski,  Gjuro  Feric  i  Brno  Zamanja. 
Kad  je  god.   1654.  dosao  u  Dubrovnik    Petar  Zrinski  i  poklonio 
republici  sablju  Zmaj-Ognjenog  Vuka,  bio  je  tu  lijepo   primljen.   Oni 
Ijudi,  sto  su  u  Gundulicevo  doba  smatrali   kraljevica  Vladislava  pred- 
stavnikom   krscanske   borbe    protiv    Turaka,    gledali   su   sada  s  istim 
pouzdanjem  u  procula  junaka  Petra  Zrinskoga.  I  to  se  odbilo  u  poeziji. 
Kad  je   Petar   Zrinski   izdao   u  Mlecima   ,,Adrianskoga  mora  Sirenu" 
(1660.),   cula  se    poglasica  toga  i   u  Dubrovniku.    Vladislav  Mencetic 
kao  starac  izda  u  Jakinu  (1665.)  ,,Trublju  slovinsk  u",  oveci  pane- 
girik  u  slavu  Petra  Zrinskoga,  nazivajuci  ga  ,,sjevernom  zvijezdom" 
i    slaveci    ga   kao   junaka   i    pjesnika,    slovinskoga  Apolona    i    Marta, 
od  cijeg   imena  ,,trepti  istok",  a  bio   bi   dostojan    ,,kraljevat  svijet". 
Pjesnik   slavi   hrvatsko  junastvo,   isticuci   misao,   da  bi  vec  davno  Ita- 
lija  potonula    u  valovima  ropstva  ,,0  hrvatskijeh    da    se    zalih    more 
otrhansko  ne  razbija".  Pa  kako  je   Gundulic   iznajprije    u  ,,Osmanu" 
slavio  kraljevica  Vladislava  i  vidio  vec,   gdje   njegov  mac  tjera  polu- 
mjesec  u  nocnu  tminu,    tako    poslije    izjalovljenih    nada  pjeva  Men- 
cetic o  Zrinskome  : 

Branko  Vodnik  :  Povijest  hrvatske  knjiievnosti.  1 7 


258 

Vidim    smrtnom   u   bljedilu  Zrinsko  sunce  njega  tjera, 

turski   mjesec   gdje    zapada,  u    istoku   da   pogine, 

za   uvijek   stati   u    tamnilu  da   se   utopi    s   njim   nevjera 

i   ne   isteci   ved   nikada.  crna   mora   sred   pucine. 

Zrinski  oslobodit  ce  balkansku  raju  i  osvojiti  Carigrad,  pa  ondje  vla- 
dati  ban  po  imenu,  a  ,,kralj  djelom",  i  to  ,,cesarovijem  pod  krilom". 
Ali  ovaj  je  panegirik  posljednja  poglasica  zlatnoga  doba  dubrovacke 
poezije,  u  koje  su  se  sve  pjesnicke  vrste  digle  do  vrhunca,  a  karakterisu 
ga  velike  ideje,  najvece  bujanje,  najljepsa  dikcija,  najveca  originalnost. 
uz  koju  se  dize  i  najveca  imitacija,  ali  i  ona  ima  neki  biljeg  velicine 


10.   Knjizevni  rad  u  Dalmaciji  u  XVII.  stoljecu. 

rotivureformacija  zivo  je  utjecala  na  duh  knjizevnoga  rada 
u  Dubrovniku  u  XVII.  stoljecu,  ali  uza  sve  to  Dubrovcani 
su  i  u  to  doba  sacuvali  svjetovni  znacaj  svoje  knjizevnosti. 
U  Dalmaciji,  gdje  nije  bilo  tako  bogate  svjetovne  poezije 
na  hrvatskom  jeziku,  protivureformatorska  je  knjizevnost,  kao  i  u 
Bosni,  gotovo  samo  nabozno-poucnoga  i  liturgickog  znacaja, 

Potkraj  XVI.  stoljeca,  dakle  mnogo  ranije  od  prvoga  djelovanja 
Propagande  u  Rimu,  javlja  se  Zadranin  pop  Sime  Budinic, 
koji  se  god.  1581.  spominje  kao  ispovjednik  ,,ilirski"  u  zapiscima 
zbora  sv.  Jeronima  u  Rimu,  gdje  je  malo  iza  toga  izdao  nekoliko  od 
najstarijih  nasih  knjiga  u  duhu  novoga  crkvenog  pokreta  :  ,,P  o  k  o  r  n  i 
i  mnogi  ini  psalmi  Davidovi"  (1582.)  te  ,,Ispravnik 
za  Erei  i  spovidnici  i  za  pokornih"  (1582.).  Njegova 
,,Summa  nauka  hristjanskoga"  (1583.),  prijevod  kate- 
kizma  Petra  Kanisi-a,  izasla  je  u  Rimu  iste  godine  latinicom  i  ci- 
rilicom,  u  cemu  vidimo  povodjenje  za  izdanjima  hrvatske  prote- 
stantske  tiskare  u  Urachu.  U  izdanju  latinicom  Budinic  je  pokusao 
veoma  smjelu  pravopisnu  reformu  :  on  je  prvi  iz  ceskoga  husitskog 
pravopisa  uzeo  tri  slova  sa  dijakritickim  znakovima  (c,  c  i  z).  Jedno- 
stavnost  i  jednolicnost  pravopisa  bilo  je  dakle  vec  sada  zivo  pitanje. 
sto  ga  je  valjalo  rijesiti,  da  se  uzmogne  knjiga  protivureformatorska 
siriti  sto  sigurnije  i  sto  dalje,  pa  je  iza  ovoga  pokusaja  slicno  htio  i  bo- 
sanski  Franjevac  Ivan  Ancic,  koji  je  u  XVII.  stoljecu  kusao  u  la- 
tinicu  uvesti  cirilska  slova  za  glasove,  koji  u  latinskom  pismu  nemaju 
jednostavnih  znakova,  ali  na  zalost  oba  pokusaja,  u  nacelu  istovetna 
i  zdrava,   ne  nadjose   zadugo  nikakva  odziva.    Poslije  Budinica  vidimo 


259 

u  Rimu  dva  dalmatinska  svecenika,  koji  se  isticu  svojim  knjizevnim 
radom,  atosu:   Bartol   Kasic    i    Ivan    Tomko    Mrnavic. 

Bartol  Kasic  rodio  se  god.  1575.  na  otoku  Pagu.  U  Rimu 
stupio  je  u  red  Isusovaca  (1590.).  Kako  je  hrvatski  jezik  za  protivu- 
reformacije  stekao  veliko  znacenje  radi  misionarstva  i  rada  oko  obra- 
<5enja  shizmatika,  to  je  Kasic  jos  vrlo  mlad  poceo  pisati  hrvatsku 
gramatiku,  pa  je  izdao  pod  naslovom  ,,Institutiones  linguae 
iUyricae"  (Rim,  1604.).  Tu  se  u  predgovoru  izrijekom  naglasuje 
ovaj  misionarski  cilj  druzbe  Isusove.  Postavsi  svecenik  vrsio  je  sluzbu 
ispovjednika  kod  sv.  Petra  u  Rimu  (1606.).  God.  1609.  dosao  je  u 
Dubrovnik,  gdje  bijase  uciteljem  logike  i  propovjednikom.  Tu  je 
bivao  mnogo  vremena,  te  je  u  Dubrovniku  utemeljio  prvu  isusovacku 
residenciju,  kojoj  bijase  prvi  superior,  pa  i  znatan  dio  njegova  knji- 
zevnog  rada  namijenjen  je  upravo   Dubrovcanima. 

Kasic  bio  je  vodja  prve  i  druge  papinske  misije  u  turske  zemlje, 
i  to  god.  1612  — 1613.  te  god.  i6i8 — 1620.  Znamo,  da  je  bio  u  Beogradu, 
Srijemu,  Osijeku,  Valpovu,  Temisvaru  i  Smederevu.  U  Kasicevoj 
knjizi  ,,Perivoj  od  djevstva  ili  zivoti  od  djevica" 
(Mleci,  1628.)  kaze  se  kod  zivota  sv.  Cecilije,  da  ga  je  napisao  ,,u 
srpskom  Biogradu"  god.  1619.  Iza  prve  misije  bio  je  u  Rimu  (1613.), 
onda  u  Loretu  (1614 — 1618.),  a  iza  druge  dosao  je  u  Dubrovnik,  gdje 
je  god.  1622.  poceo  prevoditi  sv.  pismo  na  hrvatski.  Tu  je  ostao  vise 
godina.  Njegovu  ,,Zrcalu  nauka  krstjanskoga"  (Rim, 
163 1.)  datiran  je  predgovor  god.  1626.  u  Dubrovniku.  Kasnije,  god. 
1635.  vidimo  ga  ponovo  u  Rimu,  gdje  je  opet  ,,ilirski"  ispovjednik 
u  bazilici  sv.  Petra,  i  tu  je  sada  stampao  veci  dio  svoga  knjizevnog 
rada,  od  najvece  cesti  o  trosku  Propagande,  od  cega  spominjemo 
kao  najznatnija  njegova  djela  :  ,,Zivot  gospodina  nasega 
Isukrsta"  (Rim,  1638.),  ,,R  i  t  u  a  1  r  i  m  s  k  i"  (Rim,  1640.)  te 
,,Vandjelija  i  p  i  s  t  u  1  e"  (Rim,  1641.)  ;  ovu  je  posljednju 
knjigu,  kako  sam  kaze,  napisao  ,,u  jezik  dubrovacki  za  grada  i 
drzave  dubrovacke."   Umr'o  je   u   Rimu  god.    1650. 

Kasicevo  najvece  djelo,  prijevod  sv.  pisma  staroga  i  novog  zavjeta, 
na  zalost  nije  izaslo,  i  ako  mu  je  izdanje  ovoga  djela  bilo  najvise  srcu 
priraslo.  Sva  Kasiceva  nastojanja,  da  prijevod  izadje,  izjalovise  se, 
te  se  ono  danas  cuva  kao  rukopis  u  sveucilisnoj  knjiznici  u  Zagrebu. 
U  Rimu,  gdje  su  upravo  u  to  doba  u  izdavanju  glagolskih  liturgickih 
knjiga  pod  utjecajem  ruskih  crkvenih  knjiga  prevladali  nazori  pro- 
tivni  jeziku  narodnom  u  crkvi,  odbili  su  revizori  ovaj  prijevod.  Kasic  je 
dobio  odobrenje  nadbiskupa  dubrovackoga  (1631.)  i  barskoga  (1633.),  ali 


26o 

mu  ni  to  ne  porno ze.  U  predgovoru  ,,Rituala"  obraca  se  na  misnike^ 
da  oni  mole  svoje  biskupe  i  nadbiskupe,  neka  se  obrate  na  papu  i 
kardinale,  da  ucine,  e  bi  njegov  prijevod  sv.  pisma  izasao  na  svjetlost. 
Kasic  se  narocitim  ,,Memorialom"  obratio  i  sam  na  papu  Urbana 
VIII.,  isticuci  vaznost  svoga  prijevoda  za  obracenje  shizmatika, 
ali  i  to  ostade  bez  uspjeha.  Hrvatska  reforrtiacija  mnogo  je  trazila 
prijevod  sv.  pisma,  da  ga  u  cjelini  izda,  ali  ga  nije  mogla  nikako  dobiti, 
a  protivureformacija  imala  je  gotov  ovakav  prijevod,  ali  ga  s  razlicitih 
predrasuda  nije   htjela   izdati. 

Kasic  je  vrlo  vazno  lice  u  povijesti  hrvatske  knjizevnosti  :  on 
je  prvi  nas  gramatik  i  pokretac  misli  o  jedinstvenom  knjizevnom 
jeziku  na  osnovi  bosansko-hercegovackoga  narodnoga  govora.  Nje- 
gova  gramatika  ide  uporedo  s  najboljim  gramatikama  ovoga  vremena, 
a  izgled  su  mu  Alda  Manucija  ,,Institutiones  grammaticae"  (Mleci,. 
1508.).  Kasic  primjenjuje  sheme  latinske  gramatike  na  hrvatski  jezik, 
ali  ima  i  samostalnih  dijelova,  pa  je  ovo  mladenacko  njegovo  djelo 
bilo  izgled  i  potonjim  hrvatskim  gramaticima.  Kasiceva  gramatika 
suponira  razvijen  vec  knjizevni  jezik,  ali  u  glavnome  ona  se  ipak 
osniva  na  cakavskom  narjecju,  sto  bijase  njegov  materinji  govor, 
uz  neko   obaziranje   na   stokavsko   narjecje. 

Misli  Kasiceve  o  knjizevnom  jeziku  razvijale  su  se  postepeno 
s  njegovim  poznavanjem  narodnoga  govora.  Kasic  je  s  usta  naroda 
upoznao  govor  iz  vise  krajeva  nego  ikoji  nas  pisac  iz  prve  polovice 
XVII.  stoljeca,  pa  je  posve  prirodno,  da  je  od  svih  suvremenika  imao 
najjasnije  poglede  u  jezicno  pitanje  i  u  njega  je  vec  lijepo  dozrela 
misao  o  jedinstvenom  knjizevnom  jeziku  (,,communi  eloquio  nationis 
universae")-  Za  svoga  boravka  u  Dubrovniku  upoznao  je  susjedni. 
narodni  govor  hercegovacki  i  knjizevni  jezik  dubrovacki,  a  kao  misionar 
prosao  je  Srbiju,  Slavoniju  i  juznu  Ugarsku.  Kasic  umah  u  svojoj 
gramatici  zastupa  isusovacko  nacelo,  da  u  knjizevnosti  ima  da  pre- 
vlada  onaj  govor,  koji  je  najopceniji,  kojim  govori  najveci  dio  naroda, 
ali  mu  uto  nije  jos  bilo  dostatno  poznato  stokavsko  narjecje.  Kad 
ga  je  upoznao  na  citavu  gotovo  podrucju  i  uvjerio  se  o  njegovoj  rasi- 
renosti,  on  se  prvi,  i  to  u  Dubrovniku,  odusevljava  za  bosansko-her- 
cegovacki  govor.  U  Dubrovniku  bio  je  Kasic  u  doba  najveceg  stva- 
ranja  Ivana  Gundulica,  no  njemu  nije  se  svidio  dubrovacki  pjesnicki 
govor,  a  i  Dubrovcani  bili  su  otvoreni  protivnici  njegovih  nazora  o 
jeziku.^    Svoje  misli  o  knjizevnom    jeziku    obrazlozio    je    Kasic  u  po- 

1    U   autobiografiji   Kasic    sam   o  sebi    kaze  :     ,,Quidquid    enim   P.   Cassius- 
communi     eloquio     nationi    universae    scribebat,     Aristarchis    Ragusinis    displi-- 


26l 

sveti  ,,stiocu"  u  ,,Ritualu",  gdje  govori  i  o  svojoj  ortografiji,  oko 
cega  je  takodjer  radio,  ali  i  ako  mu  je  tu  bio  ideal  ortografija  cirilice, 
on  je  ipak  zadrzao  udvojena  slova  za  osebne  glasove  hrvatskoga  jezika, 
ali  je  nastojao,  da  na  ovoj  osnovi  ipak  stvori  pravopis  sto  jednostav- 
nijim  i  jednolicnijim.  Po  Kasicu  pisac  ,,ima  nastojati,  koliko  najbolje 
moze,  onim  govorom  upisati,  koga  on  vist  u  mnozih  pozna,  da  je 
najopceniji,  i  koga  moze  svak  kasnje  razumiti  i  s  koristju  prostiti, 
neka  kakogodire  mnozima  ugodi."  On  izrijekom  zove  svoj  jezik  ,,bo- 
sanskim"  i  kaze,  da  je  ovako  preveo  i  sv.  pismo.  Kasicev  utjecaj  i 
u  Dubrovniku,  ma  da  je  bio  okruzen  protivnicima,  bijase  velik.  Svojim 
radom  u  pravcu  protivureformacije,  ili  kako  ga  on  zove  radom  ,,od  otvo- 
renoga  stijega",  naperenim  protiv  dubrovackog  zivota  XVI.  stoljeca  i 
protiv  renesansne  odgoje  dubrovacke  mladosti,  —  ili  kako  Kasic  jez- 
grovitije  kaze  ,,suprot  poluvirnikom"  —  on  je  utjecao  na  veliki  du- 
sevni  preokret,  koji  se  vec  opaza  u  prijelomu  u  poeziji  Gundulicevoj , 
a  u  djelima  Junija  Palmotica  vec  su  pobijedila  i  Kasiceva  nacela  o 
knjizevnom  jeziku. 

Malo  iza  smrti  Kasiceve  izdao  je  Isusovac  Jakov  Mikalja 
(Micaglia)  prvi  nas  rjecnik  ,,Blago  jezika  slovinskog  a", 
i  to  hrvatsko-talijansko-latinski,  koji  se  poceo  stampati  u  Loretu 
god.  1649.,  a  dostampan  je  u  Jakinu  god.  1651.  Kao  uvod  u  rjecnik 
dodata  je  i  mala  gramatika,  gradjena  prema  Kasicevoj.  Mikalja 
X1600 — 1654.)  rodjeni  je  Talijanac  ;  rodno  mu  je  mjesto  Pescia  u 
Italiji.  Zna  se,  da  je  bio  misionar  u  Temisvaru  osam  godina,  ali  ja- 
tnacno  je  mnogo  boravio  i  u  Dalmaciji,  jer  svoj  rjecnik  izrijekom 
namjenjuje  ,,za  djecu  Dalmacije".  On  poznaje  dubrovacki  knjizevni 
jezik,  ali  u  glavnome  njegov  rjecnik  sadrzi  blago  cakavskog  i  sto- 
kavskog  narjecja  u  Dalmaciji.  U  predgovoru  rjecnika  i  on  govori 
o  jezicnom  pitanju,  pa  kaze,  da  je  po  opcem  misljenju  bosansko 
narjecje  najljepse  (,,la  lingua  Bosnese  la  piu  bella"),  kao  toskanski 
govor  prema  ostalim  talijanskim  narjecjima,  radi  cega  bi  svaki  pisac 
morao  pisati  narjecjem  bosanskim^  kao  sto  je  on  to  nastojao  u  rjecniku. 

Ivan  Tomko  Mrnavic  rodio  se  od  oca  Marka  Tomkova 
god.  1580.  u  Sibeniku.  On  je  podrijetlom  iz  Bosne,  odakle  mu  je  djed 
Tomko  Mrnavic  dosao  u  Sibenik,    pa  zato  se  i  sam  rado  nazivao  Bos- 


cebat.  Aiebant  enim  isti  non  esse  elocutum  patrem  solitaria  unius  Ragusinae 
urbis  elocutione,  qua  extra  urbis  muros  vix  unus  reperietur,  qui  loquatur  in 
toto  ipsorum  Dominio,  nedum  in  tota  Dalmatia  aut  Illyrico  seu  in  Pannoniis.  — 
Vita  P.  Bartholomei  Cassii  Dalmatae  ab  ipsomet  conscripta.  Rukopis  u  knjiznici 
i^ale  brace   u  Dubrovniku   (br,    272),    Isp.  Rad,   CII.   str.    200. 


262 

njaninom.  Kao  vrlo  darovit  mladic  poslan  je  iz  seminara  sibenickog 
u  Rim,  gdje  je  kao  pitomac  ilirskoga  kolegija  svrsio  filozofiju  i  teo- 
logiju  (1597 — 1603.).  Vrativsi  se  iza  toga  u  Sibenik  bude  zaredjen  i 
postade  umah  profesorom  u  seminaru,  a  za  tri  godine  i  kanonikom. 
Prvo  mu  je  stampano  djelce  ,,Zivot  Margarite  blazene 
d  i  V  i  c  e"  (Mleci,  161$.),  prijevod  iz  talijanskoga,  a  slijedece  godine 
prevede  ,,Zalosnoskazje  Krispa  Cezara"  (1614.),  la- 
tinsku  tragediju  Isusovca  Bernardina  Stefanija  Sabinca,  sto  ju  je  u 
Dubrovniku  uto  vec  preveo  Mihajlo  Gradic,  ali  oba  prijevoda  ostadose 
neobjelodanjena. 

Kako  je  u  ovo  doba  izneseno  pitanje  izdavanja  glagolskih  litur- 
gickih  knjiga,  Mrnavic  cesce  dolazi  u  torn  poslu  u  Rim.  Izdavanje 
knjiga  povjereno  je  napokon  Franjevcu  Rafaelu  Levakovicu,  i  ako  je 
Mrnavic  bez  sumnje  daleko  bolje  poznavao  glagolsku  knjizevnost. 
Medjutim,  otkad  je  osnovana  Propaganda  (1622.),  on  gotovo  stalno 
boravi  u  Rimu,  gdje  je  izdao  ovece  pjesnicko  djelo  ,,2ivot  Mag- 
dalene od  knezov  Zirova"  (Rim,  1626.),  sto  ga  je  poslije 
sam  preveo  na  talijanski  (,, Delia  venerabile  serva  di  Dio  Magdalena 
Budrisich  contessa  di  Zirovo".  Rim  1635.),  i  prijevod  Bellarminova 
katekizma  ,,Istumacenje  obilnije  nauka  krstjan- 
skoga"    (Rim,    1627.). 

Mrnavic  napisao  je  i  objelodanio  originalnu  dramu  ,,0  s  m  a  n- 
s  ci  c  u"  (Rim,  1631.),  tragediju  u  5  cinova,  gdje  je  obradio  istu  temu 
kao  Gundulic  u  ,,Osmanu",  ali  jedan  pjesnik  za  rad  drugoga  nije  znao. 
,,Osmanscica"  velika  je  drama,  spjevana  u  dvanaestercima  sa  dvo- 
strukim  rimama,  ali  je  samo  po  obliku  drama,  jer  u  njoj  se  gotovo 
nista  ne  zbiva,  sve  se  samo  pripovijeda,  a  sultan  Osman,  koji  bi  trebao 
da  bude  glavno  lice,  javlja  se  samo  jedanput  na  pozornici.  ,,Osmanscica" 
valja  ipak  da  se  spomene  u  povijesti  hrvatske  knjizevnosti  nesamo 
radi  Gunduliceva  ,,Osmana",  vec  i  zato,  jer  je  to  prva  hrvatska  drama, 
koja  obradjuje  sujet  iz  suvremene  historije. 

Mrnavicev  knjizevni  rad  nema  ozbiljne  tendencije  kao  citavo 
djelovanje  Kasicevo.  On  je  u  Rimu  doduse  stekao  ugled  te  je  rijec 
njegova  mnogo  vazila,  sto  se  tice  protivureformacije  na  slovjenskom 
jugu,  ali  ipak  bio  je  u  neku  ruku  pustolov,  koji  je  tezio  samo  za  ca- 
stima  i  odlikovanjima,  kojih  se  nije  mogao  dostati  kao  pristasa  Isuso- 
vaca  u  Sibeniku.  Mletacka  je  republika  odlucno  sprijecila,  te  nije  po- 
stao  biskupom  u  rodjenom  gradu.  Mrnavic  je  ipak  dobio  naslov  bi- 
skupa  bosanskoga  (1631.),  bio  je  poslanikom  pape,  kraljevskim  tajnim 
savjetnikom,  kanonikom  i  biskupskim  vikarom  stolne  crkve  u  Zagrebu. 


263 

Sve  je  to  Mrnavic  postizavao  najvise  radom  oko  historije,  narocito 
oko  genealogije,  na  jeziku  latinskom  i  talijanskom,  koji  je  posve  ne- 
pouzdan.  Njegova  ,,Vita  Berislavi"  (Mleci,  1620.)  upravo  je  plagijat 
rukopisa  Antuna  Vrancica  ,,Vita  Petri  Berislavi".  U  novije  doba  doka- 
zano  je,  da  je  znameniti  rukopis  barberinske  knjiznice  u  Rimu  ,,Vita 
Justiniani",  koji  je  kao  vazan  izvor  usao  i  u  svjetsku  historiografiju, 
falzifikat  Mrnavicev,  a  jednako  i  toboznji  glagolski  psaltir  popa  Nikole 
Rabskoga  od  god.  1222.  Mrnavic  je  nacinio  vise  falzifikata,  da  uvelica 
podrijetlo  svoje  porodice,  koju  je  tako  doveo  u  svezu  sa  Nemanjicitna, 
kraljem  Vukasinom  Mrnjavcevicem,  Matijom  Korvinom,  Jurjem 
Skenderbegom,  Petrom  Berislavicem  i  t.  d.,  u  sto  se  sve  u  ono  doba  i 
vjerovalo.  F.  Sisic  ukratko  je  dobro  o  njemu  rekao  :  ,,Ivan  Tomko 
Mrnavic  bio  je  obrazovan  covjek  i  vrlo  plodan  pisac,  specijalno  histo- 
rik,  te  je  sa  svoje  obrazovanosti  uzivao  velik  glas  i  ugled,  ali  knjizevni 
mu  je  rad  obiljezen  historickom  nekriticnoscu  i  teznjom  za  falzifici- 
ranjem,   navlastito  u  familijarno-genealoskim  poslovima."^ 

Uz  ovaj  knjizevni  rad,  koji  je  u  najtjesnjoj  vezi  sa  ciljevima 
protivureformacije  u  Rimu,  javilo  se  u  Dalmaciji  u  XVII.  stoljecu  i 
nekoliko  pjesnika :  Juraj  Barakovic,  Ivan  Ivanisevic, 
Andrija  Vital  j  id,  Petar  Kanavelic  i  Jerolim  Ka- 
V  a  n  j  i  n,  a  i    njihov   knjizevni    rad   tece   u  pravcu   ovoga   vremena. 

Juraj  Barakovic  rodio  se  na  Plemicima  u  zadarskom 
kotaru  god.  1548.,  ali  jos  za  njegove  djetinjske  dobi  preselise  mu  se 
roditelji  u  Zadar,  te  se  on  smatrao  Zadraninom.  Pjesnik  bio  je  sve- 
denik,  dostao  se  casti  kanonika,  zivuci  u  Zadru  i  ^ibeniku,  a  umr'o 
je  god.  1628.  u  Rimu,  gdje  mu  je  Tomko  Mrnavic  u  crkvi  sv.  Jeronima 
postavio  nadgrobnu  plocu.  Barakovicevo  je  najvece  pjesnidko  djelo 
,,Vila  S  1  o  V  i  n  k  a"  (Mleci,  1613.),  gdje  je  opjevao  proslost  i  sa- 
dasnjost  grada  Zadra  ;  njegova  ,,J  a  r  u  1  a"  (Mleci,  1618.),  u  sest 
pjevanja,  nije  nego  u  stihove  okrenuti  odlomci  iz  sv.  pisma  staroga 
i  novoga  zavjeta,  a  u  rukopisu  ostade  mu  pjesan  ,,Draga,  rapska 
pastirica,"  u  kojoj  je  opjevao  Ijepote  otoka  i  zanimljivosti  grada  Raba. 

U  ,,Vili  Slovinci"  pjesnik  spominje  Marulica,  Zoranica  i  Dinka 
Ranjinu,  pa  on  i  nastavlja  Zoraniceve  rodoljubne  tradicije.  U  njegovu 
djelu  jada  se  vila  Hrvatica,  ,,zac  jazik  slovinski  vas  nauk  od  skula 
promini  u  rimski"  ;-  i  u  njega  vila  prekorava  Zadrane,  sto  se  stide 
narodnim   jezikom   govoriti,    vec   vole   jezik   tudji.    Pjesnik  je  u   ,,Vili 


1  F.  Sisic:  Kako  je  vizantinski  car  Justinijan  postao  Slaven.  (Ivan  Tomko 
Mrnavic).    Nast.  Vjesnik,    IX.  na   str.   415. 
^   Stari   pisci,  XVII.   str.    113. 


264 


lOANME.?    lOAllinVS  W^Vj  CAI^I/ 

TmcioaiET  nvNc  tertio  vicap^m 
GEii:  ptiARr!  EX  brachiem:'! 

DALMAL\  ,  1163:  BRACiiifMSJS\ 


Ivan  Ivaniievid. 
Iz  kr.  zemaljskoK  arkiva  u  Zagrebu. 


Slovinci"  zabiljezio  li- 
jepu  narodnu  bugar- 
sticu  o  majci  Mar- 
gariti.  0  dogadjajima 
u  zivotu  Barakovicevu 
ne  znamo  upravo  ni- 
sta,  ali  ,,Vila  Slovinka" 
svjedoci,  da  mu  je  zivot 
bio  buran  i  nesredjen. 
On  rado  pjeva  o  rasulu 
otadzbine,  o  klevetni- 
cima,  o  neharnoj  do- 
movini  i  svome  pro- 
gonstvu.  Sva  je  prilika. 
da  je  i  onpoputMrna- 
vica  upravo  radi  svoga 
jezuitizma  imao  pro- 
tivnika  u  Zadru  i  Si- 
beniku,  jer  se  politika 
mletacka  borila  protiv 
premoci  Isusovaca  na 
svom  podrucju.  Bara- 
kovic,  medjutim,  bio 
je  uopce  nesredjen  co- 
vjek,  podsjecajuci  sti- 
lom  u  svom  knjizev- 
nom  radu  na  neodre- 


djene  znacaje,  kojima  je  povod  nesredjenosti,  jer  su  svojim  teznjama 
zasli  preko  medja  svoga  malenog  talenta.  Za  ,,Vilu  Slovinku",  najvece 
i  najbolje  njegovo  djelo,  rx3  moze  se  uopce  reci,  u  koju  pjesnicku 
vrstu  spada  ;  kompozicije  ne  odaje  nikakve,  i  na  svakom  mjestu  djela 
moze  on  govoriti  o  svemu,  sto  mu  na  um  pada,  o  proslosti  i  sadas- 
njosti,  o  sebi  i  o  drugima,  tako  te  je  veoma  tesko  naci  i  omanje 
mjesto,  koje  bi  imalo  zaokruzeni  smisao,  a  vrlo  su  cesta  mjesta,  koja 
nemaju   nikakva  smisla. 

Ivan  Ivanisevic  (1608  — 1665.),  rodjen  u  Dolu  na  otoku 
Bracu,  kanonik  hvarski  i  vikar  hvarske  biskupije,  izdao  je  zbirku 
,,Kita  cvitja  razlikova"  (Mleci,  1642.),  refleksivne  pjesme  o 
razlicitim  moralnim  i  naboznim  pitanjima.  Na  pjesmu  ,,0d  privare 
i    zle     naravi     zenske"    odgovorio    je    prekorivsi    pjesnika    Sibencanin 


265 


Jakov  Armolusic  pjesmom 
,,Slava  zenska"(Padova,  1643.). 
Ivanisevic  kao  da  je  slabo  po- 
znavao  stariju  dubrovacko-dal- 
matinsku  poeziju,  jer  pjeva 
na  svom  domacem  narjecju. 
Najvrednija  mu  je  pjesma  u 
zbirci  ,,Kako  se  je  petnik  na- 
ucio  peti".  Mladji  je  od  Ivani- 
sevica  pop  A  n  d  r  i  j  a  V  i- 
taljic  (1642 — 1725.),  rodjen 
u  Komizi  na  Visu,  koji  je  izdao 
,,I  s  t  u  m  a  c  e  n  j  e  pisnih 
Davidovih"  (Mleci,  1703.) 
i  ,,Ostan  Bozje  Ijubavi" 
(Mleci,    1712.)  u  10   pjevanja. 

Petar  Kanavelic 
(god.  1637 — 1719.)  rodio  se  u 
gradu  Korculi.  Kao  vlasteHn 
korculski,  u  neposrednoj  bli- 
zini  Dubrovnika,  —  a  prva  i 
druga  zena  bile  su  mu  Dubrovkinje  —  on  je  u  najtjesnjem  dodiru  sa 
dubrovackom  knjizevnoscu,  pace  vidimo  ga  i  medju  clanovima  dubro^- 
vacke  ,,Accadeniie  degl'  Oziosi".  Malone  sav  njegov  knjizevni  rad  ostao 
je  neobjelodanjen.  Tu  ima  pjesama  Ijubavnih,  satirickih  i  prigodnih  te 
vecih  pjesnickih  djela.  Prigodnicu  spjevao  je  i  osloboditelju  Beca,  polj- 
skome  kralju  Janu  Sobjeskomu.  Kanavelic  je  napisao  crkveno  prikazanje 
,,Muka  Isukrstova",  preveo  je  pastirsku  tragikomediju  Giambattiste 
Guarini-a  ,, Pastor  fido",  a  izvorna  mu  je  komedija  iz  dubrovackoga 
zivota  ,,Andro  Stitikeca".  Najvece  je  i  najznatnije  Kanavelicevo  djelo 
,,Zivot  sv.  Ivana  Ursina,  biskupa  t  rogirsko  ga",  veliki 
ep  u  24  pjevanja,  gdje  je  opjevan  zivot  sv.  Ivana,  biskupa  trogirskoga 
za  vrijeme  dolaska  kralja  Kolomana  u  Zadar,  Sibenik  i  Trogir.  To  i  nije 
ep,  vec  zivotopis  sveca,  ali  sav  isprepleten  romantickim  epskim  epizo- 
dama,  kojih  ima  vise  od  glavne  radnje,  a  ponajvise  su  gradjene  prema 
Gundulicevu  ,,Osmanu",  no  uz  citav  golemi  opseg  ,, Zivot  sv.  Ivana"  naj- 
ocitije  oznacuje  silni  nazadak  prema  dubrovackoj  poeziji  zlatnoga  doba. 

Velika  pjesnicka  djela  nijesu  se  vise  stvarala,  ali  ipak  izbija 
teznja  za  stvaranjem  djela  velikoga  opsega,  ma  i  bila  ona  bez  nutarnje 
vrijednosti.  Tako  se  iza  Kanavelica,   da  ga  nadmasi,   javio  Spljecanin 


Jerolim   Kavanjin. 
Iz  kr.  zem.  arkiva  u  Zagrebu. 


266 

Jerolim    Kavanjin    (rodj.    oko    god.    1645.,  umr'o    god.    1714.) 
svojim     golemim     djelom     ,,P  ovist     vangelska     bogatoga 
a    nesrecna    Epulouna    i    ubogoga     a     cestita     La- 
zara"  u  30  pjevanja,    koje   se    obicno   krace  zove  ,,Bogatstvo  i  ubo- 
stvo".   Kavanjin,  vlastelin  spljetski,  ucio  je  u  Padovi  pravo,  te  je  ovdje 
god.  1669.  postao  doktorom  prava,   pa  je  u  rodjenom   gradu  bio  gradski 
sudac.     Svoje    djelo,    koje    nazivlje   ,,velopjesna",     pisao  je  u  starosti, 
ostavivsi   javni    zivot   i    povukavsi  se  u  zaselak  izvan  Spljeta.  U  ,,Bo- 
gatstvu  i  ubostvu",   u   32.658  stihova,    zgrnuo  je  Kavanjin   sve  svoje 
znanje  iz  krscanske  moralke,  iz  sv.  pisma,  iz  historije,  narocito  juznih 
Slovjena  ;    on   je  tu  posabrao  sve,    sto  je  znao  o  dalmatinskim   grado- 
vima  te   o    znamenitim    Ijudima    proslih    vijekova   i   svoga   vremena. 
Kavanjin   poznaje    dubrovacku   poeziju    te   se   povodi    za   Gundulicem 
i  Ignjatom  Gjordjicem,  ali  on  je  sam  slab  stihodjelja  i  nikakav  pjesnik. 
,,Bogatstvo  i  ubostvo"  pjesnicka  je  enciklopedija  svega  njegova  znanja, 
kojoj  podaje  neku  vrijednost  samo  gradja  za  poznavanje  zivota  i  rada 
nekih  pjesnikovih  suvremenika  i  tadasnjih  dogadjaja,  a  ujedno  valja  reci, 
da  je  to  opsegom  najvece  pjesnicko  djelo  u  staroj  hrvatskoj  knjizevnosti. 
Velika  ideja  oslobodjenja  od  Turaka,   sto  je  od  Marulica  do  Gun- 
dulica  nadahnjivala  i  stvarala  velika  djela,    u    ovo  doba   knjizevnoga 
nazadovanja  odrazava  se  samo  u  pjesmama  prigodnicama.    Kanavelic 
slavio  je    Ivana  Sobjeskoga,    osloboditelja  Beca,    a    Kavanjin  u  ,,Bo- 
gatstvu  i  ubostvu"  uzda  se  i  slavi  Petra  Velikoga  kao  strenitelja  turske 
sile.    Pobjedu    Sobjeskoga    opjevao    je   i   dubrovacki    pjesnik    P  e  t  a  r 
Bogasinovic    pjesmom    ,,Beca    grada    okruzenje   od    Kara   Meh- 
meta  i  Kara  Mustafe",    koja  je  ne  zadugo  izasla  u  tri  izdanja  (Linz, 
1684.,   Padova,  1685.,  Mleci,  1703.).   U  isto  doba  javio  se   Jura   R  a- 
dojevic   Gizdelin,  knez  od  Tuhlja  u  Bosni,  koji  je  zivio  negdje 
u  mletackoj  Dalmaciji,  pa  izdao  nekoliko  pjesama  pod  naslovom  ,,Oko- 
lisenje  i  uzetje  grada  Budina"   (Padova,  1686.),  uzdajuci  se  najvise  u 
cara  Leopolda,  da  te  osloboditi  Bosnu,  njegovu  djedovinu.  Pored  Ka- 
vanjina  u  isti  cas  i  dva  dubrovacka   pjesnika  slave   kao  osloboditelja 
Petra  Velikoga,  i  to    Isusovac  Ignacije    Gradic    u    pjesmi   ,,Plam 
sjeverski,"    spjevanoj    god.    1710.,    i    pop    Stijepo    Rusic,  koji  u 
pjesmi  ,,Petar  Aleksiovic",  datiranoj  god.  1717.  pjeva  : 

Rusko  sunce  sini,   sini 
U   vedrinah   od   istoka, 
Dan  da  svane   u  milini 
S  rumenila  tvoga  oka.^ 

^  B.  MaKymcBt:    MaTepiajiu   ft,ji!i   HCTopia  ^MH.ioMaTHHecKHX'i.   CHomcHift    Poccin 
CI.  ParyscKofi  pecny6.iHKoii.    Moskva,    1865,    na  str,    74  —  89. 


267 

U  Dubrovniku,  gdje  je  knjizevna  tradicija  bila  ziva  i  bogata, 
pa  je  i  u  doba  protivureformacije  stvorena  velika  knjizevnost  svje- 
tovnoga  sadrzaja,  mogla  je  hrvatska  poezija,  i  ako  naglo  opadajuci 
zivjeti  kroz  citavo  XVIII.  stoljece.  U  Dalmaciji,  gdje  bvakve  tra- 
dicije  vise  nije  bilo,  a  protivureformacija  iznijela  je  ovdje  jedino  na- 
boznu  i  liturgicku  knjizevnost  s  nekoliko  djela  svjetovnoga  sadrzaja, 
ali  bez  knjizevne  vrijednosti,  nije  ni  neobicno,  da  je  knjizevni  rad 
na  hrvatskom  jeziku  gotovo  sasvim  uginuo  :  inteligencija  po  dalma- 
tinskim  gradovima  posve  je  potalijancena,  a  jedini  je  znatan  dalma- 
tinski  pjesnik  XVIII.  stoljeca,  upravo  pucki  pjevac,  fra  Andrija 
Kacic  Miosic. 

11.  Kajkavska  knjizevnost  u  XVII.  stoljecu. 

rotivureformacija  ucvrstila  se  u  Hrvatskoj  politickim  sred- 
stvima  ;  zakonima  suzbijala  se  reformacija,  narocito  utjecaj 
njezin  izvana,  a  Isusovci  su  u  svojim  sjedi§tima,  pa  za 
svojih  duhovnih  misija  u  manjim  mjestima,  obracali  novo- 
vjerce,  koliko  ih  je  preostalo,  na  katolicizam.  Kako  u  kajkavaca  u 
XVI.  stoljecu  i  nije  bilo  izrazite  reformatorske  knjizevnosti,  osim  ne- 
poznatoga,  svakako  vrlo  neznatnoga  knjizevnog  rada  Mihajla  Bucica, 
koji  je  protivureformacija  svakako  posve  zatrla,  nije  bilo  potrebe,  da 
se  tu  javi  kakva  polemicka  protivureformatorska  knjizevnost.  Pace 
Isusovci,  koji  su  udarili  obiljezje  ovome  vremenu,  nijesu  osjecali 
potrebe  ni  da  nastave  jedva  zapoceti  rad  oko  kajkavske  knjige,  vec 
je  on  poslije  Vramca  za  nekoliko  decenija  kao  prekinut,  a  onda  se 
pomaljao,  koliko  bijase  prijeke  potrebe,  da  se  namire  isusovacke  bra- 
tovstine  po  gradovima  i  selima,  a  gdjesto  i  potrebe  njihovih  skola  i 
svjetovnoga  klera,  kome  je  za  duhovnu  pastvu  trebalo  namaknuti 
gdjekoju  knjigu  na  jeziku  narodnom.  Zato  se  i  kaze  u  predgovoru 
jedne  od  ovih  knjiga,  da  je  izdana  ,,vu  to  ime,  da  bi  nasi  cirkveni 
pastiri  i  prodekatori  slovenski  svete  evangeliome  iz  knjig  slovenskeh 
pred  Ijudstvom  cteli,  poleg  obicaja  i  navade  prodekatorov  vugerskeh, 
nemskeh,  ceskeh  i  kranjskeh,  koteri  svete  evangeliome  vsaki  vu  svoj 
jezik  imaju  preobernene  i  stampane."^  Namicalo  se  sporo  ono,  cega 
je  svuda  oko  Hrvatske,  pace  i  u  stokavskim  nasim  krajevima,  u 
Bosni  i  Dalmaciji,  bilo  u  izobilju.  Predstavnici  kajkavske  knjizevnosti 
ovoga  doba  jesu  u  prvom  redu  Isusovci,  ito  Nikola  Krajacevic 
Sartorius,     Juraj     Habdelic    i    Baltazar     Milovec, 

1   N.   Krajacevic:    Sveti  Evangeliomi.    Grac,    1651.    (Predgovor). 


268 

Pavlin  Ivan  Belostenec  Orlovic,  dva  svjetovnjaka,  G  a- 
brijel  Jurjevic  i  Matija  Magdalenic,  pa  jedan  svje- 
tovni  svecenik,    barun    Juraj    Ratkaj. 

Nikola  Krajacevic  Sartorius,  sin  krajiskog  casnika 
Vuka  Krajacevica,  rodio  se  u  Sisku  god.  1582.  Ostavivsi  vojnistvo, 
kome  se  u  mladosti  posvetio,  ucio  je  bogosloviju  i  bio  svjetovni  sve- 
cenik, ali  ubrzo  prijedje  u  druzbu  Isusovu,  u  kolegiju  u  Brnu  pro- 
vede  dvogodisnji  novicijat  (1615 — i6i6,)  i  dodje  u  Zagreb,  gdje  je 
proveo  najveci  dio  daljega  svoga  zivota,  pa  je  tu  kao  ugledan  clan 
druzbe  bio  god.  1631.  i  1642 — 1643.  rektorom,  a  god.  1650.  vice- 
rektorom  kolegija.   Umr'o  je  u  Zagrebu  god.    1653. 

Za  vrijeme  svoje  duhovne  misije  u  selu  Tkalcu  kraj  Krizevaca 
{1621  — 1623.)  spjevao  je  Krajacevic  oveci  niz  duhovnih  pjesama 
na  kajkavskom  narjecju,  a  pored  toga  je  po  nalogu  zagrebackoga 
biskupa  Petra  Domitrovica  (umr'o  1628.)  preveo  iz  latinskoga  neke 
,,opcinske  molitve",  a  sve  to  bit  ce  bio  stampao  ,,vu  prveh  slovenskeh 
knjizicah",^  kako  sam  nazivlje  kasnije  prvu  svoju  knjigu,  stampanu 
o   trosku   biskupa   Domitrovica,    koja   nam   inaca   nije    poznata. 

Krajacevic  je  god.  1639.  u  Pozunu  izdao  drugu  svoju  kajkavsku 
knjigu,  koja  nam  se  takodjer  nije  sacuvala,  pa  joj  ne  znamo  naslova, 
ali  znamo,  da  je  to  bio  t.  zv.  ,,manuale  sodalitatis",  prirucna  knjiga 
za  clanove  isusovackih  bratovstina.  Prva  njegova  knjiga  izasla  je 
u  Pozunu  god.  1640.  u  drugom  izdanju  pod  naslovom  ,,M  o  1  i  t  v  e  n  e 
k  n  j  i  z  i  c  e",  za  koje  se  i  u  naslovu  kaze,  ,,drugoc  obilneh  pisane". 
Posljednje  su  Krajacevicevo  djelo  ,,Sveti  e  v  a  n  g  e  1  i  o  m  i" 
(Grac,  1651.),  sto  ih  je  izdao  zagrebacki  biskup  Petar  Petretic  i  na- 
pisao  im  predgovor,  gdje  istice,  da  ga  je  na  izdanje  ove  knjige  po- 
takao  primjer  ugarskoga  nadbiskupa  Petra  Pazmany-a,  koji  je  na 
madzarskom  jeziku  izdavao  knjige  ove  ruke.  I  pravopis,  kojim  je 
stampana  knjiga,  skrojen  je  prema  pravopisu  madzarskom,  sto  je 
onda  ostalo  u  kajkavskoj  knjizevnosti  uz  neke  promjene  sve  do  njene 
propasti  u  XIX.  stoljecu  ;  na  kraju  knjiga  nalazi  ss  dodatak  za  objas- 
njenje  pravopisa  (,, Appendix  ad  declarandam.  editionem  hujus  libelli 
orthographicam") . 

Krajacevic  je  u  ,,Molitvenim  knjizicama"  i  u  ,,Svetim  evangeliomima" 
priopcio  svoje  crkvene  pjesme,  ili  kako  ih  on  zove,  ,,popevke  duhovne", 
i  to  sa  izricitom  namjerom,  kako  u  predgovoru  posljednje  knjige  kaze, 
da  one  istrijebe  svjetovne  narodne  pjesme  (,,koterimi  se  budu  od  seh 
dob  z  voljum   Bozjum,  po  menje,  po  vec,    od  leta  do   leta,    dole    re- 

^   N.   Kraj  ace  vi(5  :    Molitvene  knjizice.   Pozun,    1643.    (dio   V.). 


269 

cene  pogane,  lotrene  i  neciste  popevke  vun  pukale  i  trebile,  dokle 
se  zateru  i  strebe").  Ove  su  se  duhovne  pjesme  imale  pjevati  po  na- 
pjevima  narodnih  pjesama  :  na  pr.  ,,Zdrava,  zvezda  morska"  po  na- 
pjevu  ,,Hranila  devojka  tri  sive  sokole",  ,,0  Ti  Gospa  odicena"  po 
napjevu  ,,Posejal  sem  bazulek"  i  t.  d.,  sto  je  znak,  da  je  u  XVII.  sto- 
Ijecu  i  u  kajkavaca  bilo  vise  narodne  pjesme  i  da  je  ona  zatrta 
upravo   u  doba   protivureformacije. 

Juraj  Habdelic  je  najvazniji  i  najplodniji  kajkavski  pisac 
XVII.  stoljeca.  On  se  rodio  u  Starim  Cicama  u  Hrvatskoj  god.  1609. 
U  Zagrebu  ucio  je  gimnazijske  nauke.  U  Becu  bio  je  god.  1629.  Kako 
na  zagrebackoj  isusovackoj  gimnaziji  jos  nije  bilo  filozofije,  zapoceo 
je  Habdelic  filozofijski  trienij  u  Gracu  (1635.),  a  nastavio  ga  u  Trnavi, 
gdje  je  svrsio  i  bogoslovni  kvadrienij  (1639 — 1642.),  postignuvsi  cast 
doktora  bogoslovije.  Habdelic  je  neko  vrijeme  proveo  u  isusovackom 
kolegiju  u  Varazdinu,  ali  najveci  dio  svoga  zivota  proboravio  je  u  Za- 
grebu, gdje  bijase  dva  puta  rektorom  kolegija  (1654 — 1657.  i  1663.  do 
1666.),  a  osobito  se  isticao  kao  ucitelj  visih  nauka  i  propovjednik^ 
s  cime  je  u  svezi  sav  njegov  knjizevni  rad.  Habdelic  je  umr'o  u  Zagrebu 
god.    1678. 

Za  skolu  napisao  je  Habdelic  ,,Dictionar  ili  reci  slo- 
venske  s  veksega  ukup  zebrane,  u  red  postav- 
Ijene  i  diackemi  slahkotene"  (Grac,  1670.),  prirucni  kaj- 
kavsko-latinski  rjecnik,  koji  se  jos  u  prvoj  polovici  XVIII.  stoljeca 
upotrebljavao  u  skoli. 

Veca  su  i  vaznija  njegova  religiozno-moralna  djela,  u  kojima 
ima  vise  jezicnoga  blaga  tadasnjega  kajkavskog  narjecja  nego  u  nje- 
govu  rjecniku,  i  po  kojima  je  on  najcuveniji  kajkavski  propo- 
vjednik  XVII.  stoljeca.  Prva  mu  je  ove  ruke  knjiga  ,,Ze  r  c  a  1  o  M  a- 
r  i  a  n  s  k  o"  (Grac,  1662.),  koja  govori  o  sedam  tema  :  o  svetosti, 
o  razumu  i  pameti,  o  svjetskom  bogatstvu,  o  tjelesnom  zdravlju,  o 
Ijepoti,  o  jakosti,  te  o  dobrom  i  postenom  glasu,  a  sve  je  to  namijenjeno 
kultu  Bogorodicinu.  ,,Pune  su  diacke  i  grcke  —  kaze  Habdelic  o  svom 
djelu  —  pace  i  vseh  jezikov,  zvun  nasega  slovenskoga  (ar  ih  je  kruto 
malo)  knjige  hvale,  dike,  vrednosti  i  visoko  glasovita  imena  Blazene 
Device  Marie,  ktero  je  v  nebovzetju  dobila,  ali  nam  ne  slobodno  obil- 
neje  pera  truditi,  da  iz  knjizic,  ke  smo  pisati  nakanili,  knjige  velike 
ne  izrastu."^  Habdelic,  jamacno  da  pokaze  svoju  ucenost,  svuda 
citira  vrela,  a  nastoji  da  bude  sto  kraci,  ali  slijedece  njegovo  djelo 
,,Pervi    oca    nasega    Adama    greh"    (Grac,    1674.)    ipak   je 

^   Zercalo   Mariansko,    str.   399. 


270 

izaslo  veliko  (str.  1181.).  Pisac  je,  kako  u  posveti  djela  zagrebackom 
biskupu  Martinu  Borkovicu  kaze,  naumio  pisati  ,,nasega  zvelicitela 
Gospodina  Hristusa  zemaljski  zitek",  pa  iz  njega  izvesti  ,,neke  ker- 
scanske  navuke",  ali  mu  se  ucini  zgodnije,  da  prije  toga  napise 
djelo  ,,Pervi  oca  nasega  Adama  greh",  da  prikaze  ,,porusenje  na- 
ture clovecanske",  cemu  je  izvor  istocni  grijeh.  Prema  tome  u  nje- 
govu  su  djelu  propovijedi  o  grijesima,  o  padu  covjeka,  a  drugo 
djelo  imalo  je  crtati  podignuce  naravi  Ijudske  po  Kristu,  ali  Hab- 
delic  ga  nije  napisao. 

U  ,,Zercalu  Marianskom",  a  jos  vise  u  ,,Pervom  oca  nasega  Ada- 
ma grehu"  ogleda  se  hrvatski  javni  i  privatni  zivot  ovoga  doba,  jer 
je  Habdelic  kao  propovjednik  pun  aluzija  na  suvremeni,  narocito 
drustveni  zivot,  i  time  postaju  ova  djela  vazna  za  hrvatsku  kulturnu 
povijest. 

Habdelic  preporuca,  da  se  pjevaju  Krajaceviceve  pobozne  pjesme, 
a  poput  njega  ostro  govori  protiv  narodnih  pjesama.  ,,Ove  in  ovem 
prispodobne  popevke  komu  se  popevati  hoce,  ali  naj  sam  popeva,  ali 
si  je  naj  da  popevati  ;  oneh  pak  poganeh,  sramotneh  i  necisteh  naj 
se  cuva  kot  baziliska  i  kot  Sirene  ogiblje".^ 

U  ovo  doba  novovjeraca  u  Hrvatskoj  vise  nema,  jer  se  Habdelic 
na  njih  nigdje  ne  obara,  ali  ima  hladnih  katolika,  koje  on  hoce  da  ucini 
gorljivima,  no  radi  Ugarske,  gdje  se  reformacija  nije  dala  iskorijeniti. 
on  Martina  Luthera  naziva  ,,zvrzikapa",  ,,vonjuci  Martin",  a  ,,ere- 
ticanski  predikanti"  su  mu  ,,dus  clovecanskeh  pozoji".-  Habdelic 
govori  ostro  i  o  hrvatskom  suvremenom  svjetovnom  kleru,  prebacu- 
juci  mu  povrsnost  znanja,  brigu  za  svjetovne  stvari  i  nedostatke 
njihove  duhovne  pastve.  Za  ,,nase  prodekatore  po  seleh"  veli  :  ,,ves 
tjeden  trude  se  v  svetske  skrbi  i  nekteri  jace  nego  svetski  Ijudi,  ki 
sine  i  kcere  imaju  ;  v  svetek  pak  ali  v  nedelju  ali  od  oltara  evangelium 
prestu  ter  svetke  oznane,  ali  iz  prodekalnice  za  svoje  lukno,  povesma, 
sire  it.  d.  obilno  krice,  od  kud  ne  cudo,  da  po  nektereh  farah  nevoljno 
Ijuctvo  ni  desetereh  Bozjeh  zapovedi  ni  petereh  cirkveneh  ni  medj 
grehi  razluciti  i  kaj  stoga  ishaja  niti  se  spovedati  ne  zna.  Vec  od  toga 
ne  pisem,  ar  morebiti  i  ovo  koga  opece."  Jos  teze  nego  na  siromasne 
seoske  zupnike  oborio  se  Habdelic  na  svjetovne  svecenike,  koji  su 
ucili  izvan  Hrvatske,  zivjeli  u  gradovima,  pa  jamacno  htjeli,  da  budu 
svojom  naobrazbom  ravni  Isusovcima :    ,,Oni  se  pak  najjace  znasaju 

^  Pervi  oca  nasega  Adama  greh,  poglavlje  ,,Pesme  od  Ijubavi",  str, 
553—563. 

^  Zercalo  Mariansko,  str.  233.,    234.,   462 — 465. 


271 

i  gizdaju  v  navuku,  kteri  izda  nesu  pravo  i  zvrseno  znanje  dobili, 
nego  listor  znanja  tenju,  i  zato  te  takove  ne  drz  za  spametne  i  vucene, 
nego  za  norce.  Pride  takov  norc  nekteri  z  Rima,  s  Padue,  s  Prage, 
z  Olomuca,  z  Beca,  z  Graca  etc.,  potrosil  je  tri  leta  kak  tak  u  filosofie, 
pridehnul  je  nekuliko  k  teologie,  obleznul  je  navuk  od  pravdi,  i  poglej 
ga  kak  hodi,  kak  gledi,  kuliko  bazalamanov  cini,  kak  batrivo,  da  ne 
recem  oholo  govori,  kaj  su  oni,  ki  su  prvo  cez  te  navuke  presli,  vsi  su 
proti  ovomu  ali  malo  ali  nistar."  Habdelic  upravo  prezirno  o  njima 


Zagreb  u  XVII.  stoljecu. 
IzTomik  u  ratnom  arkivu  u  Becu. 


govori,  nazivajuci  ih  ,,nialo  vuceni  norceci",  koji  se  razmecu  svojim 
toboznjim  znanjem,  ,,krice  na  siroko  vusta  raskriljajuci  kot  da  bi 
ves  Salamon  ze  vsem  svojem  navukom  i  mudrostjum  v  tikvene  nji- 
hove  glave  stan  bil  postavil.''^ 

Uz    Habdelica   istakao    se   kao    kajkavski    pisac    Isusovac    B  a  1- 
tazar    Milovec,   rodom  iz  Medjumurja,  koji  je  ucio  u   Trnavi, 

1  Fervi  oca  nasega  Adama  greh,  str.   297.  —  Isp.  V.  Jagid :  Ein  Prediger 
aus  dem  Ende   des   XVII.   Jahr.   in  Agram.    Archiv,  XXVI.    na   str.    595—596. 


272 

a  djelovao  je  najvise  u  zagrebackom  kolegiju,  gdje  je  i  umr'o  god. 
1678.  Milovec  je  izdao  s  nekim  dodacima  trece  izdanje  Krajacevicevih 
„M  olitvenih  knjizica"  (1657.),  a  poslije  toga  svoju  knjigu 
,,D  V  o  j  dusni  k  i  n  c"  (Bee,  1661.).  Posljednja  bit  ce  isusovacka 
kajkavska  knjiga  XVI I.  stoljeca  ,,Sobotni  kinc  blazene 
Device  Marije"  (Zagreb,  1696.),  prijevod  madzarske  knjige 
Pavla  Esterhazy-a  ,,Az  Boldogsagos  sziiz  Maria  Szombattya",  sto 
ga  je  priredio  po  imenu  nepoznat  nam  hrvatski  Isusovac,  a  izdala 
ga  grofica   Marija   Magdalena    Nadasdy   Draskovic. 

Isusovci  su  u  Hrvatskoj  dobivali  sve  vecu  vlast  i  utjecaj,  a  srediste 
njihova  djelovanja  bio  je  kolegij  u  Zagrebu  i  gimnazija  zagrebacka, 
na  kojoj  se  ucila  gramatika,  poetika  i  retorika.  S  njome  su  u  svezi 
i  prva  dramatska  prikazivanja  u  Hrvatskoj.  Vec  god.  1607.  na  Tijelovo 
prikazivali  su  djaci  na  trgu  sv.  Marka  dramatsku  alegoriju  na  la- 
tinskom  jeziku,  kojoj  bijase  sadrzaj  ,,poetica  laudatio  variarum  Scla- 
voniae  partium  earumque  omnium  expressio".  Poslije  uskrsnih  blag- 
dana  god.  1609.  prikazivali  su  djaci  igrokaz  ,, Abraham  hoce  da  zrtvuje 
sina  Izaka",  a  god.  1610.  ,,Herakla  na  raskrscu"  i  ,,Sv.  Ignacija, 
kako  ostavlja  svijet,  da  postane  vojnikom  Hristovim".  Takve  se 
predstave  spominju  god.  191 1.  dvije,  god.  1615.  tri,  god.  1616.  pace 
prikazivao  se  igrokaz  o  sv.  Stjepanu  dva  puta,  iznesen  je  ponovo 
igrokaz  o  Abrahamu  i  Izaku,  i  pored  toga  prikazivana  prvi  put  drama 
,,Zrtva  Melhisedekova. "  God.  1617.  prikazivali  su  djaci  ,,Golijata 
i  Davida"  i  ,,Mjedenu  zmiju".^  Svi  ovi  igrokazi  bit  ce  da  su  prikazivani 
na  latinskom  jeziku,  a  predstave  bile  su  o  Uskrsu,  Tijelovu,  na  po- 
cetku  i  svrsetku  skolske  godine,  kod  instalacije  bana  i  drugih  svecanih 
zgoda.  Od  najvece  cesti  to  ce  biti  drame  iz  suvremene  strane  isu- 
sovacke  knjizevnosti,  pa  i  ako  ne  pokazuju  nikakva  utjecaja  na  kaj- 
kavsku  knjizevnost  XVII.  stoljeca,  ipak  imadu  znatno  kulturno 
znacenje. 

Isusovacka  gimnazija  razvijala  se  uz  to  i  dalje.  Pobudom  i  darom 
Nikole  Diane sevica,  zagrebackoga  kanonika  i  velikoga  preposta^ 
zaveden  je  god.  1662.  na  zagrebackoj  gimnaziji  filozofski  fakultet, 
koji  se  upravo  za  rektorovanja  Jurja  Habdelica  lijepo  razvio  u  tri 
tecaja  sa  tri  profesora,  i  tako  se  izvila  iz  gimnazije  Akademija  zna- 
nosti,  kojoj  je  svecanom  poveljom  kralj  Leopold  I.  podijelio  sva  prava 
i   povlasti,    sto   su  ih  imale  ostale  isusovacke  akademije  i  sveucilista 

^  Historia  Collegii  S.  J.  Zagrabiensis.  Rukopis  kr.  zem.  arkiva  u  Zagrebu. 
—  Isp.  Janko  Barle  :  Predstave  kod  zagrebackih  Isusovaca.  Vijenac,  1897. 
str.   375. 


273 


(1669.)^  Prvi  je 
ucio  filozofiju  na 
Akademiji  zna- 
nosti  Isusovac 
Fr  an  j  o  J  am- 
brehovic,  ro- 
dom  negdje  iz 
Hrvatskoga  Za- 
gorja  .(,,Croata 
Zagorianus"),  — 
potonji  rektor 
zagrebackog  isu- 
sovackoga  kole- 
gija  god.  1696. 
do  1698,,  (umr'o 
god.  1700.),  koji 
je  svoja  latinska 
predavanja  izdao 
u  Becu  g.  1669.  i 
posvetio  ih  Nikoli 
Diane  sevicu.^ 

Kraj  Isuso- 
vaca  ostali  su 
crkveni  redovi  u 
Hrvatskoj,  naro- 
cito  u  prosvjet- 
nom  zivotu,  imali 
podredjenu  ulo- 
gu.  Franjevci  dje- 
lovali  su  cedno  u 
svom    pravcu    i 


Pavlinska  crkva  i  samostan  u  Lepoglavi. 


bez  knjizevnoga  rada,  a  Pavlini  nijesu  se  mogli  takmiti  s  Isusovcima. 
Pavlini  imali  su  vec  u  XVI.  stoljecu  svoju  gimnaziju  u  Lepoglavi,  koju 
su  od  god.  1583.  mogli  polaziti  i  svjetovnjaci,  koji  nijesu  ucili,  da 
stupe  u  red  pavlinski,  ali  god.  1637.  bude  obustavljeno  primanje  svje- 
tovne     mladezi   u   ovu    gimnaziju.     Pavlini   su    prije    Isusovaca,    vec 


^   Vj.    Klaic  :    Kr.    akademija    znanosti   u   Zagrebu. 
VII.    Zagreb,    1912.    str.    4. 

2    M.    Paintner  :    Scriptores    Societatis    Jesu    Croatae. 
Jugoslavenske    akademije. 

Branko  Vodnik :  Povijest  hrvatske  knjilevrost!. 


Hrvatsko   Kolo,    knj. 


Rukopis    u    arkivu 


18 


274 

god.  1656.  imali  svoju  filozofiju  u  Lepoglavi,  a  od  god.  1683.  i  teolo- 
giju,  pace  imali  su  pravo  promocije  na  cast  doktora  filozofije  i  teolo- 
gije,  dakle  bila  je  u  Lepoglavi  pavlinska  univerza  sa  dva  fakulteta,  ali 
tu  su  ucili  mladi  Pavlini,  a  samo  iznimice  sinovi  bliznjih  zagorskih  ple- 
mica,  pa  utjecaj  ovoga  rada  nije  mogao  biti  velik. 

Pored  svega  toga  njihovo  knjizevno  nastojanje  u  XVII.  stoljecu 
u  Hrvatskoj  vrlo  lijepo  predstavlja  Ivan  Belostenec  Or- 
lovic  (1595  — 1675.).  On  je  ucio  u  Lepoglavi  i  u  Becu,  gdje  je  stekao 
doktorat  bogoslovije.  Dostao  se  razlicitih  casti  u  svome  redu,  te  je 
putovao  po  Hrvatskoj,  Slavoniji,  Dalmaciji  i  Istri,  obilazeci  pavlinske 
manastire,  a  svuda  je  proucavao  narodni  jezik  i  skupljao  jezicno 
blago.   Um'ro  je   u  manastiru   u  Lepoglavi. 

Belostenec  izdao  je  ,,Bogumilu  sest  pesni  na  cast 
s  V.  P  a  V  1  a"  (Grac,  1665.),  gdje  u  prvoj  pjesmi  crta  zivot  osnivaca 
svoga  reda,  a  u  ostalima  slavi  njegove  kreposti.  Njegove  ,,P  r  e  d  i  k  e 
o  sv.  tijelu  Isusovo  m"  (1672.)  dvije  su  propovijedi,  u  ko- 
jima  se  pobija  protestantska  nauka  o  euharistiji.  Najvece  Belostencevo 
djelo,  golemi  rjecnik  ,,Gazophylaciu  m"  (Zagreb,  1740.),  izasao 
je  davno  poslije  njegove  smrti,  a  dijeli  se  u  dva  dijela  :  prvi,  veoma 
opsezan,  latinsko-hrvatski,  i  drugi,  za  polovicu  kraci,  hrvatsko- 
latinski.  Belostenec  dobro  poznaje  hrvatska  narjecja,  ne  mijesa  ih, 
vec  sabire  i  nize  rijeci  jednoga  narjecja  do  rijeci  drugoga  narjecja, 
pa  sve  to  posebice  izrijekom  oznacuje,  i  njegov  je  rjecnik  prvi  veliki 
cin,  sto  je  izasao  iz  Hrvatske  za  jedinstvo  knjizevnog  jezika,  i  naj- 
monumentalnije  knjizevno  djelo  XVII.  stoljeca  u  Hrvatskoj. 

U  svjetovnom  kleru  hrvatskom  bavio  se  knjizevnim  radom  na 
kajkavskom  narjecju  jedini  Juraj  barun  Ratkaj  Velik  o- 
taborski  (1612 — 1666.),  koji  je  ucio  u  Gracu  i  Becu,  stupio  u 
red  Isusovaca,  ali  prijedje  brzo  u  svjetovni  kler,  te  je  kao  mladi  ka- 
nonik  zagrebacki  izdao  knjigu  ,,Kriposti  Ferdinanda  II. 
rimskoga  cesara"  (Bee,  1640.),  prijevod  latinskog  djela  priora 
beckih  Isusovaca  Wilhelma  Lamormaina.  U  predgovoru  citaocu  on 
prekorava  ostro  svoje  suvremenike,  koji  i  ne  osjecaju  sramotu,  sto 
,,tako  nemarni  gnjiju",  dok  svi  ostali  narodi  rade  oko  napretka  svoje 
knjizevnosti.  Vece  i  vaznije  jest  originalno  njegovo  djelo  na  latinskom 
jeziku  ,,M  emoria  regum  et  banorum  regnorum 
Dalmatiae,  Croatiae  et  Slavoniae"  (Bee,  1652.),  po- 
sveceno  kralju  Ferdinandu  IV.,  te  braci  Nikoli  i  Petru  Zrinskome. 
Ratkajeva  povijest  ide  od  najstarijih  vremena,  pa  sve  do  god.  1652., 
a  za  hrvatsku    historiografiju  najvredniji  su  dijelovi,    gdje  pisae  erta 


275 

suvremenu  povijest  i  dogadjaje,    u  kojima  je  sam  ucestvovao,  i  ako 
tu  svuda  strast  muti  potrebnu  nepristranost  historika. 

Kao  historik  naslijedio  je  Ratkaja  zagrebacki  kanonik  T  o  m  a 
Kovacevic,  rodjeni  Krizevcanin,  (umr'o  god.  1724.),  ali  sva  su 
njegova  djela  ostala  nestampana  ;  neke  njegove  rukopise  upotrijebio 
je   Daniel   Farlati   za   svoje   djelo    ,,Illyricum   Sacrum". 

U  protivureformatorskoj  knjizevnosti  kajkavskoj  XVII.  stoljecia 
istakose  se  i  dva  svjetovnjaka,  Gabrijel  Jurjevic  i  Matija 
M  a  g  d  a  1  e  n  i  c,  ali  ni  njihov  rad  ne  razlikuje  se  ni  u  cemu  od  duha 
religiozno-moralne  kajkavske  knjizevnosti,    sto  su  ga  uveli    Isusovci. 

Gabrijel  Jurjevic  (rodj.  oko  g.  1620.),  gradjanin  va- 
razdinski,  izdao  je  knjigu  ,,Listi  heroov,  to  je  velikeh 
na  glasu  Ijudi"  (Bee,  1675.).  Ovi  su  heroji  sveci,  carevi  i  pape, 
a  pjesnik  je  opjevao  dogadjaje  iz  njihova  zivota  s  tendencijom  reli- 
giozno-moralnom.  Pjesme  su  spjevane  u  dvanaestercima,  rimovanim 
samo  na  kraju,  a  vrlo  je  znacajno,  sto  pisac  u  predgovoru  kaze,  da 
se  ove  njegove  pjesme  mogu  pjevati  na  notu  ,,Premilo  tuzita  dva 
Vugra  viteza",  dakle  bit  ce  da  je  i  ovim  pjesmama,  poput  Kra- 
jacevicevih,  bila  svrha,  da  uguse  narodnu  poeziju  kod  Hrvata  kaj- 
kavaca. 

Matija  Magdalenic  rodio  se  oko  god.  1625.  Kao  €lan 
stare  plemidske  porodice  turopoljske  sudjelovao  je  u  nasem  politic- 
kom  zivotu,  a  u  dokolici,  u  svom  dvoru  Vadini  u  Zagorju,  napisao  je 
knjigu  ,,Zvoncac  iliti  premisljavanja  zverhu  ce- 
tirih  posljednjih  cloveka  (Grac,  1750.),  niz  religiozno- 
moralnih  pjesama  u  dvanaestercima,  rimovanim  na  kraju,  u  strofama 
od  cetiri  stiha,  sa  cetiri  jednake  rime. 

« 

Kajkavska  knjizevnost  XVI.  stoljeca,  u  doba  reformacije,  i  XVII. 
stolje<5a,  u  doba  protivureformacije,  razvijala  je  takodjer  problem 
knjizevnoga  jezika,  i  to  na  osnovi,  da  u  knjizevnosti  treba  da  pre- 
vlada  opceno  narjecje,  ali  kako  je  to  u  Hrvatskoj,  gdje  se  dodiruju 
sva  tri  nasa  narjecja,  bilo  nesto  neodredjeno,  to  je  izbijalo  vec  od  prve 
kajkavske  knjige  kolebanje  izmedju  kajkavstine  i  stokavstine. 

Pergosic  priredjuje  u  dvije  redakcije,  u  jednoj  vise  stokavskoj, 
driigoj  vise  kajkavskoj,  svoj  ,,Decretum".  Vramec  u  posveti  ,,Postile" 
kaze,  da  je  pisao  ,,non  duro  quopiam  et  obscuro,  sed  omnibus  obvio 
animisque  legentium  accomodo  stylo,  nostra  lingua  patria  et  sclavonica". 
Pisci,  nastojeci  da  im  se  knjige  sto  dalje  citaju,  trazili  su  neki  opdeni 
knjizevni  jezik.    Kajkavska  knjizevnost  protivureformatorska,   s  istih 


276 

razloga  kao  i  reformacija,  naglasivala  je  nacelo  opcenoga  knjizevnog 
jezika,  a  posve  je  prirodno,  da  je  time  u  XVII.  stoljecu  u  kajkavsku 
knjizevnost  sve  jace  prodiralo   stokavsko  narjecje. 

Pergosic  i  Vramec  zovu  svoj  jezik  uvijek  samo  ,,s  1  o  v  e  n  s  k  i  m'\ 
latinski  ,, lingua  sclavonica",  sto  nije  neobicno,  jer  se  zvala  u 
ovo  doba  sjeverna  Hrvatska  od  Kupe  do  Drave  Slavonijom,  a  Hr- 
vatska  bila  je  Kupi  na  jug.  Ovako  iskljucivo  ova  imena  upotrebljavaju 
i  u  XVII.  stoljecu  Krajacevic,  Habdelic,  dok  Jurjevic,  Ratkaj  i  Mag- 
dalenic  upotrebljavaju  ime  ,,s  1  o  v  i  n  s  k  i",  jamacno  pod  utjecajenu 
knjige  dubrovacko-dalmatinske.  U  Belostencevu  rjecniku  ,,Sclavonia'* 
je  ,,Slovenski  orsag",  ,, sclavonica  lingua"  je  ,,slovenski  jezik",  a  da- 
nasnji  slovenski  jezik  nazivaju  ovi   pisci   ,,krainski". 

Knjige,  sto  su  se  u  XVII.  stoljecu  javile  u  Hrvatskoj,  bile  su- 
namijenjene  nesamo  kajkavcima  ,,Slovencima",  vec  i  s  onu  stranu 
Kupe,  gdje  se  govorilo  stckavski  i  cakavski,  i  taj  jezik  nazivaju  na§i. 
pisci  ,,horvatskim"  prema  svome  ,,slovenskom",  i  ovaj  je  hrvatski 
jezik  zato  sve  jace  prodirao  u  kajkavsku  knjizevnost.  U  kajkavaca  ziva 
se  raspravljalo  pitanje  jezika,  pa  je  bilo  Ijudi,  koji  su  i  trazili,  da  se 
pise  hrvatski  t.  j.  stokavskim  narjecjem.  Habdelic  osjeca  potrebu». 
da  se  u  svome  prvome  djelu,  u  ,,Zercalu  Marianskom",  u  predgovoru 
opravda,  zasto  pise  cistim  kajkavskim  narjecjem,  a  ne  stokavskim, 
jer  ce  upravo  jeziku  najvise  prigovarati  :  ,,Nistarmanje,  komu  se 
horvatski  hoce  govoriti,  neka  rece  mesto  lehko  lahko,  mesto 
osem  osam,  mesto  j  a  1  e  n  j  a  1  a  n,  mesto  nesam  nisam 
etc.  Ar  n6  tesko  mesto  e  postaviti  ili  reci  t,  a  mesto  e  a.  Ja  sam  cinil 
stampati  onak,  kak  onde  govore,  gde  sem  pisal." 

Nasi  ,, slovenski"  pisci  kajkavci  namjenjivali  su  svoja  djela  i  Hr- 
vatima  stokavcima  i  cakavcima,  ne  smatrajuci  razlike  u  narjecjima 
nicim  bitnim.  Habdelic  namjenjuje  ,,Zercalo  Mariansko",  kako  veli 
,,vsem  slovenskoga  i  horvatskoga  naroda  kerscenikom",  a  svoj  rjecnik 
izdao  je  na  pomoc  ,,mladencev  horvatskoga  i  slovenskoga  naroda". 
A  kako  nije  uistinu  bilo  politicke  ni  kulturne  granice  u  Hrvatskoj 
od  Drave  do  mora,  to  su  se  narjecja  dodirivala;  u  Zagrebu  na  isuso- 
vackoj  gimnaziji  bilo  je  djaka  iz  svih  ovih  krajeva,  pa  se  to  odbilo  i 
u  knjizevnosti.  Magdalenic  napisao  je  svoj  ,,Zvoncac",  kako  veli, 
niti  ,,zavsima  pravo  horvatski  niti  zavsima  slovinski,  nego  sclavonico- 
croatice",  a  Belostenec  sakupio  je  u  svom  rjecniku  jezicno  blago 
svih  narjecja. 

Ovaj  proces  postao  je  jos  jaci,  kad  su  se  uto  u  hrvatskoj  knji- 
zevnosti    javili     Petar    Zrinski,     Katarina    Zrinska    I 


277 

Franjo  Krsto  Frankopan,  koji  su  zivjeli  u  razlicitim  hrvat- 
skim  krajevima,  pa  je  u  njih  bilo  posve  prirodno  mijesanje  od  sva  tri 
narjecja,  jer  oni  su  tako  i  govorili,  a  iza  njih  javio  se  Senjanin  Pavao 
Ritter  Vitezovic,  koji  je  svijesno  htio,  da  ovakov  jezik  postane 
jedinstvenim  knjizevnim  jezikom  u  hrvatskoj  knjizevnosti  ;  pa  na- 
pokon,  kako  je  svim  ovim  piscima  bilo  najpoznatije  ime  hrvatsko, 
to  su  ga  oni  uveli  u  knjizevnost,  a  ,,slovensko**  je  ime  u  Hrvatskoj 
potkraj  XVII.  i  pocetkom  XVIII.  stoljeca  izgubilo  svoje  knjizevno 
i  politicko  znacenje. 

12.  Petar  Zrinski. 

rajem  XVI.  i  s  tijekom  citava  XVII.  stoljeca,  kad  se  turska 
sila  bila  ved  maknula  sa  svoga  zenita,  a  sve  je  izrazitija 
postajala  ideja  oslobodjenja,  porodica  Zrinskih  postaje  ne- 
samo  na  domu,  vec  i  izvan  njega,  procelnikom  borbe  za 
oslobodjenje.  Tu  je  slavu  namr'o  svojim  potomcima  sigetski  junak 
Nikola  Zrinski.  Kako  je  uto  suvremena  hrvatska  knjizevnost  pocela 
sva  odisati  duhom  oslobodjenja,  a  Zrinski  su  pored  svoga  heroizma 
bili  i  prijatelji  hrvatske  knjige,  nije  cudo,  sto  smo  vidjeli,  da  vec 
Jurju  Zrinskome,  sinu  sigetskog  junaka,  posveduju  svoja  djela  Per- 
gosi<5  u  Hrvatskoj,  Karnarutic  iz  Zadra  i  Zlataric  iz  Dubrovnika. 
Nikola  i  Petar  Zrinski,  unuci  njegovi,  a  praunuci  junaka  sigetskoga, 
istakli  su  se  jednako  kao  cuveni  ratnici,  ali  oni  su  bili  pored  toga  ne- 
samo  prijatelji  knjige,  vec  su  se  proculi  i  kao  knjizevnici.  Prigodnice 
na  njemackom,  latinskom  i  madzarskom  jeziku  pronosile  su  slavu 
njihovu,  a  u  jedno  grlo  slave  ih  i  hrvatski  knjizevnici.  Franjo  Glavinic 
posvecuje  im,  dok  su  jos  bili  nejaka  djeca,  svoje  hrvatsko  djelce  ,,Cetiri 
poslidnja  clovika"  (Mleci,  1628.).  Juraj  Ratkaj,  kanonik  zagrebacki, 
posvecuje  svoje  djelo  ,,Memoria  regum  et  banorum  Dalmatiae,  Cro- 
atiae  et  Slavoniae"  (Bee,  1652.)  mladome  kralju  Ferdinandu  IV.  te 
Nikoli  i  Petru  Zrinskome.  Ne  zadugo  Dubrovcanin  Vladislav  Mencetid 
pjeva  panegirik  Petru  Zrinskome  i  slavi  ga  kao  bojnika  i  umnika 
koji  bi  bio  dostojan  ,,kraljevat  svijet". 

Petar  Zrinski  rodio  se  god.  1621.  u  Vrbovcu,  u  danasnjoj 
bjelovarsko-krizevackoj  zupaniji,  a  brat  njegov  Nikola  god.  1620. 
u  Cakovcu  u  Medjumurju.  Otac  njihov  Juraj,  sin  osnivaca  tiskare  u 
Nedeliscu,  rano  se  procuo  sa  svoga  junastva,  te  je  kao  mladic  od  dva- 
deset  i  cetiri  godine  postao  banom  hrvatskim  (1622.),  ali  je  zarana 
umr'o  (1626.).  On  je  kao  sin  fanaticnoga  kalvina,  koji  je  u  Medjumurju 


378 


Petar  Zrinski. 

Iz  djela  ^Podjednji  Zrinski  i  Frankopaoi"  (Zagreb,   1908). 


279 

istrijebio  katolicizam,  odgojen  u  ovome  duhu,  te  je  god.  1617.  slavio 
stogodisnjicu  reformacije,  ali  ga  ipak  poslije  ostrogonski  nadbiskup 
i  primas  ugarski  Petar  Pazmany  preveo  na  katolicizam.  Kako  je  iza  nje- 
gove  rane  smrti  ostalo  dvoje  djece,  Nikola  i  Petar,  a  protivureformacija 
razjacala  se  u  Ugarskoj,  u  Hrvatskoj  pace  i  posve  prevladala,  to  je 
visoki  kler  nastojao  u  ovome  pravcu  oko  njihove  odgoje,  kojom  je 
upravljao  Pazmany.  Po  njegovoj  uputi  predan  je  Nikola  i  Petar  Zrinski 
god.  1630.  Isusovcima  u  Gracu,  gdje  je  upravo  bilo  osnovano  neko 
odgojiliste,  koje  se  docnije  prosirilo  u  sveuciliste.  Tu  su  oni  izucili 
humanisticke  nauke,  pa  prijedjose  god.  1634.  ^  Trnavu,  gdje  je  sami 
Pazmany  osnovao  kolegij  Isusovaca  s  visim  obrazovalistem  za  veli- 
kasku  djecu,  kao  ustuk  protiv  reformacije,  i  tu  su  Petar  i  Nikola 
svrsili  retoricke  nauke  (1636.).  Odgoja  njihova  zavrsila  se  putom 
u  Italiju,  narocito  u  Rim,  u  pratnji  kanonika  Matije  Senkviczy-a. 
Papa  Urban  VIII.  primio  je  bracu  veoma  Ijubazno  i  poklonio  im 
svesku  svojih   pjesama. 

Nikola  Zrinski,  stupivsi  u  javni  zivot,  sjedio  je  u  svom  dvoru  u 
Cakovcu  i  zivio  ponajvise  u  drustvu  s  madzarskom  gospodom,  a 
Petar  je  boravio  najvise  u  Ozlju  na  Kupi,  jer  su  mu  pripali  veliki 
porodicni  posjedi  u  Hrvatskoj.  Upoznavsi  se  Petar  s  karlovackim 
generalom  Vukom  Krstom  Frankopanom  Trzackim,  na  glasu  ju- 
nakom,  ozenio  se  u  Karlovcu  njegovom  sesnaestgodisnjom  kcerkom 
Katarinom  (1641.).  Nikola  postao  je  banom  hrvatskim  god.  1649. 
i  ostao  do  svoje  tuzne  smrti  (1664.),  a  iza  njega  dopade  banska 
cast  Petra,  koji  je  jos  nesretnije  zavrsio  svoj  zivot,  namijenjen 
oslobodjenju  domovine,  od  krvnicke  ruke  u  Beckom  Novom 
Mjestu  (1671.). 

Nikola  i  Petar  Zrinski  vrlo  su  izrazite  i  jake  licnosti.  Ni  isusovacka 
odgoja  u  duhu  protivureformacije  nije  zatrla  njihove  samostalnosti 
u  misljenju.  Nikola  je  uvijek  u  svom  javnom  radu  isticao  toleranciju 
prema  kalvinizmu  i  nije  htio  da  se  mijesa  vjera  i  politika.  Petar  Zrinski 
vrlo  je  rdjavo  mislio  o  dvorskim  Isusovcima  u  Becu,  a  poslije  smrti 
svoga  brata  on  je  bio  jedini  podoban,  da  izmiri  zavadjene  kalvine  i 
katolike  u  sjevernoj  Ugarskoj,  zastupajuci  nacelo  vjerske  slobode. 
Takova  bila  je  i  njegova  zena  Katarina.  Nikola  i  Petar  Zrinski  dvije 
su  narodne  licnosti:  Nikola,  i  ako  svijestan,  da  je  Hrvat,  zivuci  u 
madzarskoj  drustvenoj  sredini,  postaje  madzarskim  pjesnikom  i  udara 
osnove  madzarskoj  umjetnoj  knjizevnosti,  a  Petar,  i  ako  odgojen 
izvan  Hrvatske,  pjeva  na  hrvatskom  jeziku  te  istice  svoje  Hrvatstvo 
kao  nijedan  nas  pisac  od  Zoranica  do  ovoga  vremena. 


28o 


11  ADRIANSZKOGA  | 
MORA 


rPWi 


S  Y  R  E  N  A.         11 

GROFF  ZRINSZKl  || 

PETAR^    -^^ 


|(gS  TAMPANA  u   BENECZIH. 
Pri  Zamarij  Turrinu .  Leta  M.DC.LX. 


Dopufcheniem  Obchin(zkim. 


5S!l?^^g?^^^^^^^ir^  ir^gr  ^^(§7^©@r^;Sg? 


Naslovna  strana   ^Adrianskoga  mora  Sirene". 


28l 

Nikola  Zrinski  izdao  je  svoja  pjesnicka  djela  pod  naslovoni 
,,A  driai  Tengernek  Syrenaia"  (Bee,  1651.) ,  u  kojoj  knjizi 
pored  lirskih  pjesama  ima  heroicko-romanticki  ep  u  XV.  pjevanja 
o  sigetskom  junaku.  U  kompoziciji  i  u  pojedinostima  Zrinijade  ugle- 
davao  se  pjesnik  po  obicaju  suvremenih  epika  u  Homera  i  Vergilija, 
a  ponajvise  u  Tassa,  jer  je  htio  stvoriti  novu  krscansku  epopeju,  no 
opaza  se  i  utjecaj  Karnaruticeva  ,,Vazetja  Sigeta  grada".  Pored  ove 
knjige  ostala  nam  je  njegova  dirljiva  ,,E16gia  fia  halaldra"  (U  smrt 
moga  sina),  koja  se  smatra  biserom  madzarske  lirike  XVII.  stoljeca. 

Petar  Zrinski  nije  pjevao  izvorne  pjesme,  ali  mu  je  omiljela  bra- 
tova  knjiga,  narocito  Zrinijada  u  njoj,  i  on  se  u  prvi  mah  odlucio,  da 
ovaj  ep  prevede  za  svoje  junacke  krajisnike.  Isprva  je  preveo  polovicu 
Zrinijade,  i  to  gotovo  od  rijeci  do  rijeci,  uz  posve  neznatnu  koju  pro- 
mjenu,  a  sluzi  se  dvanaestercem,  rimovanim  samo  na  kraju,  kako 
je  i  u  originalu.  Jedno  mjesto  ipak  znatnije  odudara  od  izvornika  — 
u  pjevanju  sestom  —  gdje  Petar  Zrinski  daleko  jacim  i  opsirnijim 
crtama  istice  antipatije  svoga  roda  i  suvremenoga  plemstva  nasega 
prema  Nijemcima  i  tadasnjoj  njemackoj  politici.^  Medjutim,  kad  je 
upravo  prevalio  polovicu  posla,  prekine  ovakvo  prevodjenje,  pa  zapo- 
Cinje  ponovo,  ali  sad  ne  prevodi  vjerno,  vec  parafrazira,  upotrebljava- 
judi  svuda  dvanaesterac  sa  rimom  na  sredini  i  na  kraju,  i  to  istu  rimu 
kroz  cetiri  stiha,  koji  Cine  strofu,  jednu  u  sredini  i  jednu  na  kraju. 
Ovaj  je  prijevod  Petar  Zrinski  dovrsio,  pace  preveo  je  i  ostale  pjesme 
u  knjizi  („Okornost  Viole",  „Tuzba  zvirara",  ,,Plac  Arianne",  „2a- 
lost  Orfeusa  za  Euridice",  ,,Vzdihanje  k  Otkupitelju"  i  druge),  pa  je 
citavo  djelo  izdao  pod  istim  naslovom  ,,A  d  r  i  a  n  s  k  o  g  a  mora 
Siren  a"  (Mleci,  1660.).  Na  kraju  knjige  kao  epilog  dolazi  kratko 
,,Ispivanje",  gdje  se  pjesnik  zanosi  u  daleku  buducnost  i  vidi,  kako 
,,iz  vnogih  jos  zidin"  uzvisuje  ,,knez,  kmet  i  siaov  sin  postenje"  nje- 
govo,  pa  kao  u  apostazi  gleda  tragiku  svoga  roda  i  naroda,  te  izrice 
samo  jednu  cednu,  toplu  zelju,  sto  mu  je  vijekovi  ne  mogose  ispuniti, 
—  on  bi  zelio  :    ,,Doma  moga  prahom  ranice   pokriti  ..." 

Madzarska  Zrinijada,  koju  je  pjesnik  preveo  pod  naslovom  ,,0  p- 
sida  si  get  ska",  bijase  glavni  povod,  da  se  on  odlucio  prevoditi 
citavu  ,,Adrianskoga  mora  Sirenu",  momenat  dakle  rodoljubni,  sto 
se  izrijekom  istice  i  u  predgovoru.  Petar  Zrinski  posvecuje  knjigu 
,,plemenito  i  dobro  rojenim,  svake  hvale  i  casti  dostojnim,  virnim  i 
vridnim  junakom,  vse  hrvacke  i  primorske  Krajine  hrabrenim  vite- 

1  Izvorni  rukopis  Petra  Zrinskoga  u  carskoj  knjiznici  u  Becu  pod  br. 
10.122  s  naslovom  ,,Obsidio  Sigethana.  Carmen  heroicum  Croaticum." 


282 


31' 


Ali  te  priTzega  ••  more  bit  zdarfaua, 
Czefzara  Nimskoga  -  ka  fze  kod  vafz  daua, 
Znai  date  od  toga  ••  (zam  Bog  razuezaua, 
Nemoguchnofct  izuoga  ••  kada  oprofchaua. 


ii. 


j5  Ako  fze  pak  vfas  ••  Bane  v'pomoch  Nimsku, 
B      Da  od  nye  prijmas  ••  tuoiu  fzrichu  Zrinfzku , 
^       Verui  Nimczu  da  znas  ••  kako  (zunczu  zimfeku, 
(^      Od  nyega  moch  imas  ••  kad  primes  (zmart  tminizku. 

^  los  i  (zam  to  bolye  ••  mores  razumiti, 

j|       Dabi  te  rad  glublye  "  pod  zemlyom  viditi , 

Neg  da  fiua  (ablye  ••  moraiu  fzliditi, 

Takei  Nimacz  volye  ••  tebi  vgoditi. 

34- 

Maloi  ki  priazan  ••  iur  Nimsku  ne  (zpozna, 
^       Vgrom  ie  protiuan  ••  i  kruto  dotofiia , 
^       Haruat  kj  vech  viran  ••  tomui  vech  nazlobna, 
^      Vnogai  zaco  vfzak  dan  ••  vizud  prilika  fzlofna . 

1  "•.       . 

(g  Nimczuli  veruies"  tirazumniBane? 

Od  nyega  fchekuics  ••  pomochi  po(zIane, 

Ki,  (zkimi  voiuies  ••  Cdi  zakopane, 

Prj,  neg  ku  zifzkuies  ••  u  pomoch  (ze  gane? 

Priaznolzti  Nimske  *-  gdob  neznal  poznau , 
Kako  z-Vgri  zlizke  ••  znadu  baratati, 
Katane  Vgar/zke  ••  za  niftar  darfati 
Hillyad  znamifzrinzke  ••  nato  pelde  dati. 


Jedna  strana  iz   nSirene"   Petra  Zrinskoga. 


283 

zovom",  a  preveo  je  knjigu  ,,iz  vugarskoga  na  hrvacki  nas  jezik  . .  . 
starijih  mojih  u  svakom  kriposnom  cinu  naslidujuci".  Hrvatskim  vi- 
tezovima  poklanja  svoje  djelo  :  prvo,  ,,da  svit  vidi,  kakove  sini  i  vi- 
teze  ov  nas  orsag  zdrzi,  redi  i  postuje,  premda  od  vnogih  zapusceni  i 
skoro  zanemar  vrzeni  jesmo"  ;  drugo,  ,,da  se  mi  u  slavna  ova  dila, 
kako  u  zrcalo  nagledajuci  poznati  moremo",  i  trece,  da  se  dice  tijem 
potomci  onih,  koji  su  slavno  pali  kod  Sigeta.  On  zna,  da  nije  rodjeni 
pjesnik,  vec  ratnik,  kome  je  sablja  i  otac  i  majka,  pa  moli  vitezove> 
da  gledaju  ,,ne  slova  nego  cinjenja",  jer  on  je  knjigu  pisao  ,,ne  kako 
dijak,  nego  kako  krajinski  vas  tovaris,  koji  jur  po  vece  puti  sricno, 
posteno  i  stalno  po  krajinah  s  vami  skupa  prohodil  sam."  Na  kraju 
posvete  kaze  :  ,,Jesani  i  nekoliko  popivki  od  Ijubavi  knjigam  ovim 
privrgel,  i  one  iz  knjig  brata  moga  obrativsi,  misleci  da  nistar  tako 
ne  veseli  junaka,  kako  Ijuba,  konj  i  oruzje  ..."  Ovom  misli,  koja  se 
cesto  opijeva  u  nasim  narodnim  pjesmama,  podaje  Petar  Zrinski  obi- 
Ijezje  cjeline  knjizi  ,,Adrianskoga  mora  Sireni". 

,,Opsida  sigetska",  teziste  citave  knjige,  parafraza  je  madzarske 
Zrinijade.  Radi  veoma  sapete  forme  pjesnik  se  morao  udaljivati  od 
originala,  a  u  drugu  ruku,  on  se  od  njega  dosta  odmicao  i  bez  prijeke 
nuzde,  namjerice  :  i.  on  svuda,  gdjegod  moze,  mimo  original  istice 
Hrvatstvo  Nikole  Zrinskoga  i  sigetskih  junaka,  imajuci  uopce  pred 
ocima  hrvatsku  publiku  ;  2.  on  je  izveo  i  nekolike  stvarne  promjene, 
ispravljajuci  svoga  brata  prema  tradiciji  i  historiji  ;  3.  na  zgodnim 
mjestima  dodavao  je  i  po  koju  izvornu  kiticu,  koje  su  od  najvece  cesti 
opcene  refleksije  ;  4.  on  je  gdjekoju  strofu  izostavio,  gdjegdje  sveo  je 
po  dvije  u  jednu,  ali  i  obratno,  gdjesto  je  od  jedne  madzarske  strofe 
gradio   po   dvije,   pace  i   po  tri  hrvatske. 

U  parafrazi  ,,Opside  sigetske"  ima  1 1 1  novih  strofa,  a  iz  originala  izo- 
stavio je  pjesnik  34  strofe.  Nove  strofe  od  najvece  cesti  sadrze  opcena  raz- 
misljanja  i  moraine  refleksije,  a  gdjesto  podrobne  ocrte  i  orise  pojedinih 
situacija  i  momenata  u  radnji,  i  napokon  t.  zv.  pripravna  mjesta,  kojima 
se  pripravljaju  kao  nekim  uvodom  novi  obrati  i  govori  pojedinih  lica. 

Petar  Zrinski  nije  bio  pjesnik.  Njemu  je  vise  pristajao  mac  nego 
pero,  Sam  on  nije  nista  izvorno  napisao.  Sacuvao  se  rukopis  ,,Sibile", 
knjige  gatalice  u  stihovima,  ukrasene  slikama,  koja  bijase  vlasnistvo 
Katarine  Zrinske,  pa  je  proucavanjem  jezika  dokazano  kao  vrlo 
vjerojatno,  da  je  to  djelo  Petra  Zrinskoga.  Ali  ni  ta  ,,Sibila"  nije  iz- 
vorno pjesnicko  djelo,  vec  prijevod  ,, Fortune",  sto  je  izasla  na  madzar- 
skom  jeziku  god.  1594.  Njegov  je  dakle  samonikli  pjesnicki  rad  samo 
ono,  sto  je  izmijenio  i  dodao  u  ,,Opsidi  sigetskoj",   u  cemu  njegovu 


284 


Grad  Ozalj. 
Po  (otograHji  iz  god.   1872. 

licnost  karakterisu  dodate  opcene  moraine  refleksije,  ako  se  tu  nije 
ugledavao  u  Gunduliceva  ,,Osmana",  pa  isticanje  Hrvatstva  te  prijezir 
i  posvemasnje  nepouzdanje  u  Nijemce,  o  kojima  je  rekao  ,,Veruj 
Nimcu,  da  znas,  kako  suncu  zimsku".  On  je  time  ucinio  Zrinijadu 
hrvatskijom,  patrioticnijom,  u  nasoj  sredini  aktualnijom,  ali  ona 
nije  postala  pjesnickija,  pace  mnogo  je  od  poezije  originala  u  parafrazi 
ugaseno.  Petar  Zrinski  dotjerivao  je  Zrinijadu  u  sadrzaju  prema  histo- 
riji,  ali  time  joj  je  samo  umanjio  pjesnicku  cijenu.  Vece  pretenzije 
Petra  Zrinskoga,  sto  se  tice  oblika,  narocito  srokova,  jos  su  teze 
udarile  na  pjesnicku  vrijednost  prijevoda,  i  on  se  morao,  sav  skucen 
teskim  cetverostrukim  rimama  na  sredini  i  kraju  stiha,  odmicati  od 
originala  i  ondje,  gdje  nije  htio,  a  pjesnicki  govor  mu  je  postao  za- 
pleten  i  nejasan,  neprirodan,  pa  mu  je  prvobitan  prijevod,  sto  ga  je 
bio  zabacio,  daleko  Ijepsi  u  svojoj  jednostavnosti  i  pjesniCki  vredniji. 
,,Adrianskoga  mora  Sirena"  djelo  je  hrvatskoga  ratnika  i  domo- 
Ijuba,  a  tendencija  njena  cisto  je  domoljubna.  Petar  Zrinski  izdao 
je  ovu  knjigu  u  folio  obliku,  ukrasenu  originalnim  drvorezima,  sto 
ih  je  u  Mlecima  izradio  Jac.  Piccinus,  i  to  je  najraskosnije  opremljeno 
i  izdano  pjesnicko  djelo  u  staroj  hrvatskoj  knjizevnosti. 


285 

13.  Franjo  Krsto  Frankopan. 

porodici   knezova  Frankopana   jednako  se  kao  u  Zrinskih 
njegovala   knjiga.    Katarina,    kci    Ivana   Frankopana    Ce- 
tinskoga,    udata    za    Madzarina    Gavru    Pereny-a,    dala  je 
stampati  poslanice  sv.  Pavla,  prijevod  svoga  dvorskoga  ka- 
pelana  Benka    Komjati-a  (i533.)>  i  njoj  je   posvecena  ova  prva  ma- 
dzarska    stampana    knjiga.     Katarina,    kci    Ferdinanda    Frankopana 
Ozaljskog  i  Marije    Brankoviceve,    praunuka    despota    Gjurdja    Bran- 
kovica,    a    zena   sigetskog   junaka  Nikole  Zrinskog,    po   svjedocanstvu 
Isusovca  Baltazara  Milovca  napisa  i  izda  ,,Molitvene  knjizice,  vu  ko- 
terih  je  med  drugimi  pobozniminauki  i  molitvami  Marijanski  i  mrtvecki 
officium"  (1560.),  Vuku  Krsti  Frankopanu,   ocu  Katarine,  zene  Petra 
Zrinskoga,  posvetio  je  Franjo  Glavinic  svoje  djelo  „Cvit  svetih"  (1628.), 
a  Baltazar  Milovec  izdao  je  troskom  Katarine  Zrinske  i  posvetio  joj 
knjigu    ,,Dvoj    dusni  kinc"  (Bee,    1661.).    Katarina     Zrinska 
(1625 — 1673.)    istakla    se     i     sama    knjizevnim    radom,    te    je  izdala 
,,Putni   tovarus"  (Mleci,  1661.),  molitvenik  ,,iz  nimskoga  na  hr- 
vatski  jezik  istomacen  i  spravljen",  sa  drvorezima  Elisabete  Piccini,  a 
namijenjen  ,,vsega  hrvatskoga  i  slovinskoga  orsaga  gospodi  i  poglavitim 
Ijudem  obojega  spola,  vsake   vrste   i   fele  dobrim  krscenikom". 
Najdarovitiji  knjizevnik  iz  roda  Frankopana  bio  je  brat   Kata- 
rine   Zrinske,    knez    Franjo    Krsto    Frankopan.  Vuk  Krsto 
Frankopan,  otac  njegov,  ozenio  se  tri  puta  ;  iz  drugoga  braka  s  Ur- 
sulom    Inkofer    potekla  je    Katarina  Zrinska,   a  iz  trecega,   takodjer 
s  Njemicom,  Dorom  udovom  Paradeiser,  rodj.   Haller  de  Hallerstein, 
Franjo  Krsto  Frankopan.   Kad  je  pjesniku  umr'o   otac  (1652.),  on  je 
jos  malodoban,  pa  je  zagrebackom  Kaptolu  povjeren  nadzor  nad  nje- 
govom  bastinom.  Humanisticke  nauke  bit  de   da  je  svrsio  na  isuso- 
vackoj  gimnaziji  u  Zagrebu,  a  god.  1656.  krece  u  Italiju,^  radi  dalje 
naobrazbe,  i  to  —  cini  se  —  u  Maceratu,  gdje  je  jos  iste  godine  izdao 
jednu  latinsku  pjesmu,  koja  je  kasnije  izasla  i  u  talijanskom  prijevodu 
(,,Divoto    pianto  composto  in   versi   latini  del  conte   Francesco  Cristo- 
phoro  Frangipani",  Loreto  1794.).   On  se  u    Italiji  ozenio  plemenitom. 
Rimljankom  Julijom   de    Naro,    necakinjom   kardinala   Barberinia    de 


^  R.  Lopasid :  Spomenici  Trzadkih  Frankopana.  Starine,  XXV.  na 
str.  290.  i  292.  —  Mletacki  poslanik  Zorzi  pi§e  5.  aprila  god.  1670.  o  Franju 
Krstu  Frankopanu:  ,,non  passando  vint'  ott'  anoi".  F.  RaCki  :  Isprave  0 
uroti,  str.  148.  Prema  tome  bi  se  pjesnik  rodio  god.  1643.,  ali  radi  puta  u 
Italiju    i   prve   njegove    pjesme    valja    uzeti   godinu    164 1. 


286 


__. fiM. 


Iz  „SibiIe"   Katarine  Zrinske. 

(Kolo  srece  na  3.  lista). 


Naro.  Tu  je  zavolio  i  suvremenu  talijansku  poeziju,  u  kojoj  je  pre- 
vladalo  pastirstvo  i  anakreontika,  pa  je  prvi  prenio  poeziju  ove  ruke 
u  hrvatsku  knjizevnost  s  ovu  stranu  Velebita. 

Frankopan  bio  je  kapetan  ogulinski.  Sa  Zrinskim  borio  se  protiv 
Turaka  kod  Jurjevih  Stijena  (1663.).  Kralj  Leopold  I.  (1657  —  1705.) 
imenovao   ga   god.    1669.   senjskim  kapetanom,   ali   u  kapetaniju  nije 


287 

uveden,  jer  se  nije  htio  odreci  svojih  starih  prava  na  Senj,  koji  je  nekoc 
pripadao  Frankopanima.  Ogulinska  kapetanija  zapala  je  medjutim 
drugoga.  Nezadovoljan  s  politikom  njemackom  i  njemackim  nasiljima 
u  Hrvatskoj,  i  on  je  pristao  uz  urotu  Petra  Zrinskoga,  te  je  zajedno 
s  njime  tragicki  zaglavio  u  Beckom  Novom  Mjestu  (1671.).  Njegova 
zena  Julija  umakla  je  za  vremena  u  Italiju  sa  bratucedom  pjesnikovim 
Orfeom  Frankopanom,  i  tu  se  izgubio  trag  ovoj  odlicnoj   porodici. 

Fran  jo  Krsto  Frankopan  najbolji  je  hrvatski  lirik  s  ovu  stranu 
Velebita  do  potkraj  XVIII.  stoljeca,  a  da  je  on  bio  hrvatski  pjesnik, 
to  se  saznalo  tek  u  nase  doba.  Sav  njegov  knjizevni  rad  na  hrvatskom 
jeziku  otkriven  je  u  drzavnom  arkivu  u  Becu  medju  spisima  o  uroti, 
kamo  je  dosao  poslije  smrti  nesretnoga  pjesnika,  pa  vet  i  to  upuduje, 
da  je  bar  najveca  cest  ove  poezije  nastala  za  vrijeme  njegova  tamno- 
vanja.  Dok  je  Petar  Zrinski  u  tamnici  pisao  odbrane,  Krsto  Frankopan, 
koji  je  bio  veci  optimist  i  slabije  poznavao  prilike,  pjevao  je  Ijubovne 
pjesme  u  duhu  suvremene  galantne  lirike,  prposne  i  raspasane,  ali 
refleksivnu  njegovu  liriku  zalio  je  ipak    mrtvi  val  tuge  utamnicenika. 

Frankopan  je  za  tamnovanja  priredio  posve  za  tisak  zbirku  li- 
rike pod  naslovom  „Gartlic  za  cas  kratiti",  koju  je  ka- 
snije,  ali  na  zalost  nepotpuno,  izdao  Ivan  Kostrencic  pod  naslovom 
,,Vrtic"  (1871.).  To  je  zbirka  — najveci  i  najvredniji  dio  Frankopanova 
knjizevnog  rada  na  hrvatskom  jeziku  —  njegova  pjesnickoga  cvijeca, 
te  i  naslovom  svojim  ,,Gartlic"  (Garten  =  vrt)  odgovara  tada  uobi- 
cajenim  naslovima  ,,Florilegium"  i  ,,Anthologia". 

U  ,,Gartlicu"  nalaze  se  ,,cvitja  vsakojackih  popivak",  ali  pjesnik 
se  boji,  da  ce  mu  cvjetovi  biti  maganjasti,  ne  ce  lijepo  izacvasti,  ,,ar 
moja  mestrija  ni  vrtlarija".  ,,K  tomu  za  sadit  cvitja  —  kaze  dalje  u 
predgovoru  —  triba  je  vrime  povoljno,  srce  zadovoljno.  Ovi  pako  gart- 
lic  je  zasadjen  o  oblacnih  dnevih,  v  urah  nesricnih,  srcem  turobnim, 
mislih  neprilicnih."  Kako  se  s  ovu  stranu  Velebita  tek  stvarao  pje- 
snicki  jezik,  a  u  ovo  doba  marinizma  trazila  se  izbrusena,  sjajna  pje- 
snicka  dikcija,  to  on  nije  u  torn  mogao  slijediti  svoje  talijanske  izglede, 
i  ako  je  inace  narocito  po  motivima,  sto  ih  obradjuje,  posve  ovisan  o 
njima,  pa  je  zato  prionuo  za  jednostavnost  u  dikciji  i  nadjenuo  si 
pjesnicko  ime  jednostavne  trave  :  Ditelina.  ,,Zato  volih  —  kaze  u  po- 
sveti  ---  na  sridnjem  putu  ostat,  da  znam,  kaj  govorim  i  drugi  razumit 
me  more."  Pa  upravo  ove  dvije  okolnosti,  sto  ih  je  pjesnik  isticao  kao 
zapreku  svome  pjesnickom  stvaranju,  nedoraslost  marinistickoj  dik- 
ciji i  oblacni  dani,  u  kojima  je  turobna  srca  pjevao,  izdvajaju  bar 
znatan  dio  ,,Gartlica"  iz  obicne,  konvencionalne  i  prazne  lirike  ovoga  doba 


288 


F.vS. 


Franjo  Krsto  Frankopan. 
Irvomik  suvremenog  franca*koK  umjetnika  Bouttatsa. 


i  podaju  mu  osobitu  vrijednost. 
I  u  njegovu  ,,Gartlicu"  ima 
ipak  ovoga  konvencionalnog 
cvijeca  ;  tu  je  ,,rozica",  ,,nar- 
ciz",  ,,hiacint  i  naglic",  ,,li- 
lije",  ,,jalzamin",  ,,dragoljub" 
i  ,,violice",  pjesme  ,,od  lipote 
i  Ijubavi",  s  obicnim  motivima 
pastirskim  i  anakreontskim, 
ispjevanim  Lidiji,  Cintiji,  Klori 
i  Fili,  konvencionalnim  ime- 
nima  iz  suvremene  talijanske 
erotike.  Pace  u  duhu  ove  lirike 
ima  mnogo  lascivnosti  i  pikan- 
terija,  pa  najizrazitije  pjesme 
ove  ruke  nijesu  ni  izasle  u 
Kostrencicevu  izdanju  (,,Buhe 
bantuju  Zoricu",  ,,Buhe  ne- 
voljno  skoncanje",  ,,Divojka 
rad  Ijubavi  spota  babajka", 
,,Pop  snahu  pozdravlja",  ,,Di- 
vojke  opisanje  od  glave  do 
nog",  ,,Fratri  putnici"  i  t.  d.). 
Ali  pored  ovoga  umjetnog  i 
mrtvog  cvijeca,  te  konvencio- 
nalnih  pikanterija  imau  ,,Gar- 


tlicu"  iskrene,  neposredne  ero- 
tike, zadahnute  sjetom  utamnicenika,  i  lijepih  refleksivnih  pjesama 
razocarana  idealiste,  zasicenih  gorcinom ;  to  je  ,,haluga  i  trava  sva- 
kojaka"  te  ,,kopriva",  kako  u  posveti  kaze,  u  njegovu  gospodskom 
,,Gartlicu". 

U  refleksivnoj  poeziji  pjesnika  utamnicenika,  sto  je  i  prirodno, 
mnogo  se  javlja  misao,  ,,kak  svit  prohaja",  misao  o  prolaznosti  i 
tastini  svijeta,  vrlo  obicna  u  suvremenoj  poeziji,  ali  nada  sve  istice  se 
u  tim  pjesmama  osjedanje  casti  i  postenja,  onoga  viteskoga  postenja 
nasih  junaka  i  ratnika  feudalnoga  doba  na  njegovu  zalazu,  a  prijezir 
ropstva  i  teznja  za  slobodom. 

Frankopan  je  prema  tvrdome  znacaju  Petra  Zrinskoga  mekan, 
njezan  i  osjedajan  ;  prema  njemu  epiku  on  je  cisti  lirik;  u  njegovu 
,,Gartlicu"    najvise    se    ponavljaju    rijeci  :    calarnost,    cemer,   zalost, 


289 

suze,  Cemernost,  trplenje,  zdihavanje,  zdvojnost.  A  ipak  u  ,,Gartlicu" 
ima  dosta  dusevne  vedrine,  pa  i  u  ocaju  dosta  samoprijegora  i  muzev- 
nosti.  0  udesu  Ijudskom,  varavu  i  promjenljivu,  u  pjesmi  ,,0d  srice 
nestalnosti"  kaze  : 

Nigda    ti   prepus6a§   clovika    trpiti, 

ali   po   torn  ne   das    zavsima    zdvojiti; 

das    ga   potlagiti,    al    ne    da§    zatrti, 

kad    stimaju    mrtva,    digneS   ga    od   smrti. 

Ovii  je  pjesmu  spjevao,  kako  je  u  rukopisu  zabiljezeno,  ,,dana 
8.  svibnja  1670.  kod  grofa  Dauna  u  Becu",  gdje  je  u  pocetku  bio  za- 
tocen.  Ali  jos  je  znacajnija  pjesma  ,,Titulusa  nima,  ime  vimdar  ima", 
namijenjena  sestri  Katarini  Zrinskoj,  koje  se  ime  nalazi  u  akrostihu, 
a  brat  joj  salje  evo  ove  poruke  : 

Kadagod    pomislim    na    prosastno    vrime, 

Onda  suze  ronim,  svoje  zabim  ime; 

Prokleta   bi   vura,   ka   te   odsudila, 

Ah,    trplenje    takvo   jadno    navalila, 

Nimajuc    uzroka    prom     tvojoj     vridnosti  ... 

Je   li  to  mogude  svita   Stvoritelju, 

Nepravica    takva    tlaci    tvoju    zemlju  ? 

Ali  i  tu  iz  ocaja  pjesnik  se  otima,  a  spasava  ga  opet  njegova  mila 
misao;  on  sestri  mucenici  kaze  u  pointi  pjesme  : 

Raduj    ada,    Fili,    dojti   hoce   vrime, 

Jedino   zivudi   stresti    tuzno    brime, 

Naj    bu    vse    prosastno     za    sad    pozabljeno, 

Ar    ime,    po^tenje    dicno    je    dobljeno. 

U  tamnici  ceznuo  je  pjesnik  za  prirodom,  jer  ona  je  slobodna, 
zivot  u  njoj  pun  radosti  i  srece  (,,Pastirnica",  ,,Lovac  pravo  cini,  ar 
V  slobodi  zivi"),  neokaljan  policijom,  dousivanjem,  klevetom  i  ropstvom. 
Njegova  idila  prelazi  u  satiru.  Pjesniku  se  ogadio  covjek  rob,  koji  ne 
poznaje  i  ne  vidi  slobode  (,,Sricu  vsaki  isce"),  pa  mu  je  omiljela  priroda, 
puna  slobode,  i  predstavnici  zivota  u  prirodi  i  slobodi,  ali  on  je  pa- 
stiru  i  lovcu,  konvencionalnim  licima  suvremene  pastirske  lirike,  dodao 
i  jedno  lice  iz  nasega  zivota  :  hajduka,  koji  se  hrani  junackom  rukom 
(,,Hajduk  tuzi  svoju  nevolju"),  zivi  posteno,  ne  znajuci  se  ,,prilizivat". 

Uz  refleksivnu  poeziju  i  u  erotici  Frankopanovoj,  ali  mnogo 
rjedje,  izbija  neposrednost,  i  on  govori  svojim  glasom,  prost  od  pjesnic- 
koga  konvencionalizma.  Osjecaj  mu  je  mekan  i  njezan,  ali  nije  raz- 
njezen;  topao  je,  ali  se  ne  rastapa;  tece,  ali  se  ne  razliva.  Uz  mekodu 
njegovu  i  tu  se  javlja  neka  postojanost  i  muzevnost : 
Vse  sto  imam  dobra,  blaga,  rad  6u  izgubiti, 
misal    moju   nigdar    ne    cu    ja    preminiti. 

Bruko  Vodnikt  Povijest  hrvaUke  knjiievnostl.  19 


290 

Pjesmica  ,,B.  D."  s  akrostihom  ,, Barbara  Draskovic"  medjutim  bit  ce 
dokaz,  da  ova  erotika  nije  bila  namijenjena  njegovoj  zeni,  vec  Barbari 
Draskovic,  a  deznja  za  njenim  likom,  cistim  ,,kot  misec",  stvorila 
je  i  krasnu  njegovu  eroticku  pjesmu  ,,Srce  zaluje,    da  vilu  ne  vidi", 

Osobito  valja  istaknuti,  da  se  vec  u  Frankopanovu  ,,Gartlicu" 
opaza  utjecaj  narodne  poezije,  njenih  motiva  i  dikcije,  te  se  on,  uopce 
bogat  pjesnickim  oblicima,  sluzi  i  narodnim  desetercem  i  dikcijom  na- 
rodne pjesme  (,,Babajko  od  divojke  Ijubav  prosi",  ,,Pariz  i  Galatea")* 
a  pored  toga  u  njegovoj  knjizevnoj  ostavstini  naslo  se  sest  pjesama 
narodnih,  koje  on  zove  ,,dijacke",  i  to  su  najstariji  primjeri  nasih 
,,jacka",   veoma  vazni  za  proucavanje  narodne  poezije. 

Frankopan  pisao  je  i  prozom.  Od  ovoga  rada  vazan  je  i  zanimljiv 
ulomak  jedne  komedije  bez  naslova,  sa  prva  tri  prizora  i  pocetkom 
cetvrtoga.  Sujet  je  komedije  :  nevjera  bracna,  a  nastala  je  tako,  sto 
je  muz,  slovenski  seljak  priprosta  roda,  ali  bogat,  prezreo  svoje  podri- 
jetlo,  pa  uzeo  zenu  gospodjicu  plemenita  roda,  koja  Ijubaka  s  jednim 
hrvatskim  plemicem.  Ta  je  komedija  prijevod  Molierova  ,, George 
Dandina",  koji  je  izisao  god.  1668.,  pa  ce  to  jamacno  biti  uopce  prvi 
prijevod  ove  suvremene  komedije.  Frankopan  je  u  cjelini  prevodio 
vjerno,  samo  je  citavu  radnju  lokalizovao  na  domacem  tlu,  a  vrlo 
je  zanimljivo,  da  je  knez-pjesnik  prevodio  francusku  komediju  na 
slovenskom  jeziku,  koji  mu  je  i  u  frazeologiji  bio  dobro  poznat. 
Ovaj  ulomak  ima  osobito  znacenje  u  hrvatskoj  knjizevnosti,  jer  je 
to  prvi  trag  utjecaju  Moliera,  koji  ce  se  razviti  jace  tek  u  XVIII. 
stoljecu  u  Dubrovniku,  i  sto  je  to  prvi  sacuvani  zametak  drame  u 
nasoj   knjizi  s  ovu  stranu  Velebita. 


Ozalj  na  pocetku  XIX.  stoljeca. 
Fresko  tlika  u  velikoj  dvorani   Ozlja. 


291 

13.  Pavao  Ritter  Vitezovic, 

orodica  je  Rittera  podrijetlom  iz  Elzasa,  odakle  su  se 
Ritteri  von  Urndorff,  njemaCki  plemici,  za  Ferdinanda  L 
preselili  u  vojni6koj    sluzbi   na  hrvatsku    krajinu.   Pradjed 

pjesnikov,    Antun  Ritter,   ,,porkulab"  u    Ledenicama  i  ka- 

petan  u  Novom,  odlikovao  se  u  krvavoj  bid  kod  Klisa  god.  1596., 
spasivsi  zivot  generalu  Jurju  Lenkovicu,  radi  cega  je  postao  vrhovnim 
strazme Strom  senjskim.  Tako  se  ova  porodica  u  Senju  udomacila  i 
posve  pohrvatila. 

Pavao  Ritter  Vitezovic  rodio  se  u  Senju  7.  januara  g.  1652. 
od  oca  Antuna  i  majke  Doroteje  rodj.  Luckinic,  Senjkinje  plemkinje. 
Upravo  ove  godine  15.  oktobra  dobio  je  Antun  Ritter  za  ratnicke  za- 
sluge  od  kralja  ugarsko-hrvatsko  plemstvo  sa  grbom,  i  to  za  sebe, 
za  zenu  Doroteju,  za  svoju  bracu  Ivana  i  Jurja,  i  za  sina  Pavla,  pa 
je  ovo  plemstvo  25.  augusta  1653.  bez  prigovora  proglaSeno  u  hr- 
vatskom  saboru. 

Pavao  Ritter  Vitezovic,  kako  sam  kaze  u  svojoj  autobiografiji 
u  latinskim  distisima,  ucio  je  na  zagrebackoj  isusova^koj  gimnaziji, 
ali  retorika  bijase  vrhunac  njegovih  nauka  (,, facta  meis  studiis  Suada 
coronis  erat").  Vitezovic  nije  iz  retorike  presao  u  filozofski  trienij, 
vec  je  ostavio  Zagreb.  Bio  je  uto  u  Rimu,  i  u  drugim  krajevima,  zeljan 
da  se  upozna  sa  plemenitim  muzevima. 

Studij  Vitezovicev  iza  retorike  tekao  je  u  obliku  nauCnog  puto- 
vanja.  God.  1676.  i  1677.  bio  je  u  gradu  Wagenspergu  u  Donjoj  Kranj- 
skoj  kod  Johanna  Weikharda  Valvasora  (1641— 1693.),  pa  je  u  nje- 
govu  atelieru  izradjivao  bakroreze  gradova,  kastela  i  samostana  uz 
bakroresce  Petra  Miingersdorffa,  Andriju  Trosta  i  druge.  Vitezovicev 
odnosaj  prema  Valvasoru  bio  je  upravo  prijateljski,  i  nije  za  cijeloga 
zivota  prekinut.  U  Valvasorovu  djelu  ,,Topographia  ducatus  Carniolae 
modernae"  (Ljubljana,  1670.)  ima  na  pocetku  Vitezoviceva  pjesma, 
a  u  zbirci  bakroreza  ove  knjige  pedeset  i  cetiri  ozna;cena  su  njegovim 
imenom  („P.  Ritter  sculpsit",  ,,P.  Ritter  fecit"  ili  samo  P.  R.  ili  R.). 
Valvasorova  knjiga  ,,Theatrum  mortis  humanae  tripartitum"  (Wa- 
gensberg,  1682.)  opet  donosi  na  pocetku  Vitezovicevu  latinsku  pjesmu. 
Kad  se  Valvasor  ponovo  vjencao  god.  1687.,  Vitezovid  mu  salje  la- 
tinsku pjesmu  iz  Beca,  ispricavajuci  se,  sto  nikako  ne  moze  da  bude 
kod  svadbe.  U  nasastaru  iza  smrti  Valvasorove  spominje  se  svezanj 
Vitezovidevih  pisama,  koja  nam  danas  na  zalost  nijesu  poznata. 
U  Valvasorovu  glavnome  djelu  ,,Die    Ehre    des   Herzogtums    Krain", 

* 


292 

gdje  su  na  pocetku  nekolike  latinske  i  hrvatske  Vitezovideve  posvetne 
pjesme,  ima  dvadeset  i  pet  njegovih  bakroreza,  pace  kao  historik  bio 
je  on  njegov  suradnik  za  ovo  djelo,  a  Valvasor  ga  zato  ovdje  i  dosta 
spominje  ;  govoreci  o  Senju  hvali  Vitezovica  kao  covjeka  vrlo  ostro- 
umna  i  ucena,  pjesnika  i  govornika,  pa  istice  i  njegovo  obrazovanje 
vojnicko,  po  cemu  mozemo  zakljuciti,  da  je  on  svrsio  i  neku  vojnicku 
skolu.  U  narocitom  poglavlju  ovoga  djela  donosi  Valvasor  biografije 
svih  pisaca,  rodjenih  u  Kranjskoj,  pa  i  ako  je  on  vec  govoreci  o  Senju 
prikazao  opsezan  Vitezovicev  knjizevni  rad,  ipak  i  ovdje  je  i  o  njemu 
rijec,  ma  da  je  rodjeni  Senjanin.  Misli  se,  da  je  biskup  zagrebacki 
Ignacije  Mikulic  (1688— 1694.),  saucenik  Vitezovicev,  upravo  po 
njegovu  nagovoru  kupio  god.  1690.  veliku  biblioteku  Valvasorovu, 
i  time  udario  osnov  danasnjoj  nadbiskupskoj  knjiznici  u  Zagrebu. 
God.  1681.  bio  je  Vitezovic  poslanik  grada  Senja  na  saboru 
u  Soprunu,  a  umah  iza  toga  zastupnik  senjski  na  carskom  dvoru,  gdje 
je  boraveci  podrug  godine  latinskim  prigodnim  pjesmama  umio  stecina- 
klonost  kralja,  clanova  kraljevske  kuce,  dvorskih  odlicnika  i  drugih  dosto- 
janstvenika.  Stupivsi  iza  toga  u  vojnicku  sluzbu  sluzioje  kao  konjanicki 
kapetan  („magister  supra  equites")  u  regimenti  grofa  Ricardi-a  i  onda 
u  cetama  bana  Nikole  Erdody-a.  God.  1687.  izabrali  su  ga  hrvatski 
stale zi  kraljevskim  agentom  (,,agens  regni"),  pa  je  kao  takav  u  Becu 
zastupao  probitke  hrvatske,  a  bila  je  to  vazna  zadaca  u  ovo  doba, 
poslije  poraza  Turaka  pod  Becom(i683.)  i  oslobodjenja  Budima  (1686.), 
jer  se  radilo  oko  oslobodjenja  hrvatskih  krajeva  od  Turaka,  a  iste 
godine  (1687.),  kad  je  Leopold  I.  u  velikom  saboru  u  Pozunu  okrunio 
svoga  sina  Josipa  I.  ugarsko-hrvatskim  kraljem,  odlikovan  je  i  Pavao 
Vitezovic,  jer  ga  je  kralj  proglasio  ,,zlatnim  vitezom"  (,,eques  au- 
ratus"). 

22.  decembra  1691.  predstavio  se  Vitezovic  hrvatskom  saboru 
kao  podzupan  licke  zupanije,  ali  kako  carska  komora  nije  dopustila 
sjedinjenje  od  Turaka  oslobodjene  Like  i  Krbave  s  Hrvatskom,  vec 
ih  je  malo  zatim  prodala  grofu  Sinzendorfu,  to  Vitezovic  nije  mogao 
ni  nastupiti  ovu  sluzbu  ;  cast  podzupana  jedne  zupanije,  koja  nije 
ni   postojala,   bio  je  svrsetak  njegove   politicke  karijere. 

Vitezovicev  knjizevni  rad  na  jeziku  latinskom  i  hrvatskom  upravo 
je  golem,  osobito  ako  uracunamo  i  sacuvane  rukopise,  koji  nadmasuju 
broj  izdanih  njegovih  spisa.  On  je  na  svijetlo  izdao  vise  knjiga,  nego 
svi  nasi  pisci  s  ovu  stranu  Velebita  u  njegovo  doba. 

Vitezovicevo  je  ime  u  svezi  sa  radom  prve  tiskare  u  Zagrebu. 
Vec  god.   1682.  zakljucio  je  grad  Zagreb,  da  poradi  javne  koristi  dade 


293 

potrebito  zemljiste  za  tiskaru.  Prvi  poticaj  pao  je  za  tiskaru  mnogo 
ranije.  Petar  Bosnjak,  tajnik  palatina  grofa  Franje  Wesselleny-a, 
ostavio  je  u  oporuci  oveci  legat,  da  se  za  gimnaziju  u  Zagrebu  nabavi 
tiskara,  i  vec  god,  1666.  ona  je  nabavljena  od  kolegija  Isusovaca  u 
Ljubljani  i  predana  kolegiju  u  Zagrebu.  Ova  tiskara  bila  je  kroz  tri 
decenija  u  rukama  Isusovaca,  ali  neuredjena  i  mrtva  za  hrvatski  pro- 
svjetni  zivot.  Ono  malo  kajkavskih  knjiga,  kojima  su  Isusovci  nami- 
rivali  samo  preprijeke  vjerske  potrebe  vjernika,  to  se  stampalo  izvan 
Zagreba,  po  cemu  se  jasno  razbira,  i  pokraj  svijetle  pojave  Jurja 
Habdelica,  da  Isusovci  u  Zagrebu,  gdje  je  sav  knjizevni  rad  bio  uto 
u  njihovim  rukama,  nijesu  nastojali,  da  ga  promicu  vise,  nego  je 
to  najmanje  trebalo,  da  uzdrze  svoju  premoc  u  nasem  prosvjetnom 
zivotu.  Za  ova  tri  decenija  stampan  je  u  toj,  cini  se,  ipak  od  cesti 
uredjenoj  tiskari  samo  gdjekoji  popis  clanova  isusovacke  bratovstine 
i  slicne  sitnice. 

Rodoljubnu  namjeru  legata  Petra  Bosnjaka  izveo  je  hrvatski 
sabor.  Kolegij  je  napokon  predao  tiskaru  ,,dominis  regnicolis",  a  onda 
je  u  cl.  6  u  sjednici  od  11.  novembra  god.  1694.  odredio  hrvatski  sabor, 
da  se  tiskara  potpuno  uredi  kao  zemaljska  tiskara  i  da  zapocne  raditi, 
a  Vitezovicu  je  ona  povjerena  kao  upravitelju,  God.  1695.  odredjena 
mu  je  i  placa  od  200  for.  na  godinu.  Vitezovicev  boravak  u  Valvasorovu 
gradu  Wagensbergu,  gdje  je  postojala  uz  atelier  i  tiskara  za  bakroreze, 
ucinio  ga  posve  doraslim  za  ovaj  posao. 

Vitezovicev  knjizevni  rad,  izasao  iz  ove  tiskare  u  Zagrebu,  od 
najvece  je  cesti  na  hrvatskom  jeziku,  a  namijenjen  sirokim  vrstama, 
po  cemu  je  on  p  u  c  k  i  p  i  s  a  c.  Hrvatski  poceo  je  on  pisati  ved  i 
prije,  ali  sada  uz  zemaljsku  tiskaru  Vitezovicev  se  rad  na  hrvatskom 
jeziku  potisnuo  u  njegovu  nastojanju  na  prvo  mjesto,  dok  je  ovdje 
razmjerno  malo  stampao  svojih  latinskih  radova.  Tu  je  izaslo  njegovo 
najznatnije  djelo  u  hrvatskoj  prozi,  ,,K  ronika  aliti  spomen 
vsega  svieta  vikov"  (Zagreb,  1696.),  od  pocetka  svijeta  do 
njegova  vremena,  gdje  se  mnogo  povodi  za  Vramcem,  gdjegdje  upravo 
ga  prepisuje,  a  novije  dogadjaje  obradjuje  po  Istvanfiju,  Ratkaju, 
Valvasoru,  Mrnavicu  i  po  nekim  talijanskim  kronicarima.  Za  histo- 
rika  imaju  vrijednost  samo  biljeske  o  Vitezovidu  suvremenim  boje- 
vim.a  na  krajini.  U  ,,Kronici"  sam  spominje  svoju  ,,Novljan- 
cicu",  pjesmu  o  porazu  Turaka  kod  Novoga  na  Uni  (1689.),  danas 
nepoznatu,  a  ovakva  je  i  njegova  ,,S  e  j  n  c  i  c  a",  stampana  bez 
oznake  mjesta  i  godine,  koju  zove  i  ,,d'jacka",  jer  i  ako  je  spjevana 
u  osmercima  i  strofama    od    sest  stihova  sa  rimama,    ipak    obradjuje 


294 

obican    sujet   narodne    pjesme,    opijera    naime    senjsko    junastvo   na 
moru  god.    1704. 

Prava  je  pucka  knjiga  njegova  ,,S  i  b  i  1  a",  sto  je  izi§la  u  ze- 
maljskoj  tiskari  u  Zagrebu,  svakako  prije  velikoga  pozara  na  Kaptolu 
i  varoSi  na  brdu  Gracu  god.  1706.,  koji  je  zahvatio  i  tiskaru,  pa  je 
djelomicno  ostetio,  te  se  poslije  toga  kroz  nekoliko  godina  nije  u  njoj 
stampala  nijedna  knjiga.  Osim  nekoliko  saCuvanih  odlomaka  mi 
poznajemo  Vitezovicevu  ,,Sibilu"  samo  po  vise  izdanja  iz  kasnijih 
vremena.  Na  ovu  knjigu  podsjecaju  i  Vitezovicevi  koledari,  koji  ipak 
nijesu,  kako  se  opceno  mislilo,  najstariji  nasi  koledari. 

Kajkavski  je  najstariji  koledar  za  god.  1653.,  sacuvan  bez  naslov- 
noga  lista,  ali  po  natpisu  na  nutarnjoj  strani  bit  ce  da  se  zvao  ,,N  o  v  i 
k  a  1  e  n  d  a  r  i  u  m".  Poslije  toga  poznat  nam  je  takodjer  bez  na- 
slovnoga  lista  ,,H  orvatski  kalendar"za  god.  1692.  Po  tekstu 
se  razbira,  da  je  namijenjen  upravo  Zagrepcanima.  Bit  ce  da  su  kole- 
dari za  Zagreb  uto  vec  redovito  izlazili,  jer  se  u  ovom  koledaru  spo- 
minje  i  koledar  za  minulu  godinu.  Po  jeziku  i  pravopisu  ne  moze  se 
misliti,  da  ,,Horvatski  kalendar"  za  god.  1692.  pripada  Vitezovicu. 

Prvi  je  potpuno  sacuvan  ,,K  a  1  e  n  d  a  r  i  u  m  aliti  m  i- 
secnik  hervatski  za  leto  1695.",  sto  ga  je  u  zemaljskoj 
tiskari  izdao  Vitezovic,  i  to  pod  pseudonimom  ,,Ljubmir  Zelenlu- 
govic".  On  je  odsad  redovito  izdavao  ovakve  koledare,  od  kojih  su  nam 
danas  poznati  :  ,,Zoroast  hervatski  aliti  mesecnik 
i  dnevnik  gospodski  i  gospodarski"  za  god.  1698., 
izdan  u  Zagrebu  pod  pseudonimom  Radovana  Javorikovica,  gdje  na 
kraju  spominje  svoj  koledar  za  g.  1697.  !  ,,Zoroast  hervatski 
aliti  mesecnik"  za  god.  1699.,  takodjer  pod  pseudonimom  Ra- 
dovana Javorikovica,  kome  je  na  kraju  dodao  pocetak  kratke  kronike 
hrvatskih  narodnih  vladara  sa  napomenom  :  ,,Ostali  kralji  hervatski 
vsikuliki  v  drugih  let  mesecnikih  nasliduvali  budu."  Od  ovih  potonjih 
koledara  poznat  nam  je  samo  ,,M  iseCnik  hervatski  za  leto 
1705.",  izdan  u  Zagrebu  pod  pseudonimom  Radovana    Zelenlugovica. 

Posve  sigurno  mozemo  dokazati,  da  je  Vitezovic  redovito  stampao 
svoj  koledar  i  da  su  postojala  jos  neka  godista,  do  danas  neucuvana. 
U  njegovim  koledarima  postrance  uz  svaki  mjesec  dolazi  ,,Priricnik", 
pravila  i  refleksije  za  mudar  zivot,  sve  u  osmercima,  i  ovi  se  stihovi 
bez  prekida  nastavljaju  uz  svaki  mjesec.  Poslije  izdao  je  Vitezovic 
knjigu  ,,Priricnik  aliti  razliko  mudrosti  cvitje" 
(Zagreb,  1703.),  a  to  nije  novo  djelo,  vec  su  tu  naprosto  pre§tampani 
,,priricnici"  iz  njegovih  koledara.  Knjiga  je  razdijeljena  na  sedam  di- 


295 

jelova  jednake  veliCine,  pa  je  dio  11.  prestampan  iz  koledara  za  1698., 
a  dio  IV.  iz  koledara  za  1699.  Prema  tome  su  dijelovi  I.,  III.,  V.,  VI. 
i  VII.  pre§tampani  iz  njegovih  koledara  za  god.  1696 — 1697.  ^e 
1700 — 1702. 

Kako  su  ,,Sibile",  pogodujuci  opcem  sujevjerju  vremena,  prori- 
cale  sve,  sto  je  covjek  o  buducnosti  htio  znati,  tako  su  Vitezovicevi 
koledari  odredjivali  sve,  sto  je  trebalo,  da  gospodarski  rad  bude  us- 
pjesan,  a  zivot  Ijudski  sretan.  Osim  ,,priricnika"  i  dodatka  o  hrvatskim 
kraljevima,  sve  je  tu  najgrublje  sujevjerje  :  odredjuju  se  tacno 
dani,  ,,odebrani  za  krv  pustati",  za  lijek  uzimati,  dobri  za  kupelj, 
sretni  za  zaruke,  za  zenidbu,  pace  odredjeni  su  dani  za  rezanje  nokata 
i  sisanje;  citava  je  godina  razdijeljena  na  dane  sretne  i  nesretne, 
pa  i  najsitniji  gospodarski  i  domaci  poslovi  treba  da  se  vrse,  kada  to 
mudri  astrolog  Zoroast  odredjuje. 

Hrvatska  djela  Vitezoviceva  nijesu  sama  sobom  znatna  ;  nista 
se  ne  izdize  svojom  vrijedno§cu  nad  prosvjetnu  razinu  onoga  vremena 
s  ovu  stranu  Velebita,  ali  ona  ipak  imaju  osobito  znacenje  u  hrvatskoj 
knjizevnosti  ovih  krajeva,  jer  to  je  u  nabozno-poucnoj  i  vrlo  oskudnoj 
isusovackoj  knjizevnosti  bogat  knjizevni  rad  jednoga  svjetovnjaka  : 
on  je  napisao  vise  hrvatskih  knjiga,  nego  ikoji  nas  pisac  s  ovu  stranu 
Velebita  do  njegova  vremena  ;  pace  ima  medju  ovim  djelima  i  jedno 
veliko  i  veoma  znatno  samo  sobom,  a  to  je  , .Lexicon  latino- 
i  1 1  y  r  i  c  u  m",  rjecnik  latinsko-hrvatski,  ali  na  zalost  nije  bio  za  zi- 
vota  Vitezoviceva  izdan,  i  ako  bi  svojim  bogatstvom  i  vrijednoscu  nad- 
visio  rjecnik  Habdelicev,  pa  se  i  danas  ,  neizdan  i  neproucen,  cuva  u 
rukopisu.^ 

Vitezovic  je  u  prvom  redu  h  i  s  t  o  r  i  k,  i  ova  su  njegova  djela 
prema  obicaju  vremena  pisana  na  jeziku  latinskom.  123.  februara  god. 
1696.  izdao  je  Vitezovic  u  zemaljskoj  tiskari  u  Zagrebu  latinski  pro- 
glas,  upravljen  svim  jugoslovjenskim  krajevima,  navjescujuci  svoje 
veliko  enciklopedijsko  historijsko  djelo  ,,Dearis  et  focis  Illy- 
riorum".  Bit  ce  to  ucinio  po  izgledu  Valvasora,  koji  je  god.  1680. 
izdao  ,,Aufruf"  na  svoje  zemljake  za  svoje  veliko  djelo  ,,Die  Ehre 
des  Herzogtums  Krain",  da  mu  se  salju  crtezi,  podaci  iz  arhiva, 
prijepisi  napisa  i  ostala  gradja.  Tako  se  i  Vitezovic  obraca  na  pie- 
mice,  gradove  i  varosi,  da  mu  posalju  nacrte  grbova  i  gradju  za  djelo 
o  irodoslovlju  ilirskih  plemicskih  porodica,  koje  bi  imalo  da  bude  kao 
neki  uvod  u  djelo  ,,De  aris  et  focis  Illyriorum". 

i  Rukopis  M.  Sign.  XXXlI.  7.  441.,  str.  1252.,  u  nadbiskupskoj  knjiznici 
u   Zagrebu. 


296 

Vitezovic  je  doista  doskora  izdao  knjigu  ,,S  t  e  m  m  a  t  o  g  r  a- 
phia  sive  armorum  Illyricorum  delineatio,  de- 
scriptio  et  restitutio"  (Zagreb,  1700.,  II.  izd.  BeC,  1701.). 
Veliko  njegovo  djelo,  kome  je  to  bio  uvod,  ipak  nije  izaslo,  premda 
Valvasor  spominjei,  da  je  oko  njega  radio  vec  god.  1689.,  i  ma  da 
Vitezovic  u  pomenutom  proglasu  veli,  da  je  od  vece  cesti  gotovo 
(,,redacto  potiores  in  partes  opere  meo  De  aris  et  focis  Illyriorum"). 
U  nadbiskupskoj  knjiznici  u  Zagrebu  cuva  se  rukopis  ovoga  djela, 
ali  to  su  samo  biljeske  i  izvaci  iz  razlicitih  pisaca,  no  uz  rukopis 
ima  po  knjigama  i  poglavljima  na  tanko  izvedena  citava  osnova 
(,,Elenchus  librorum  et  capitum"),  pa  znamo  sve,  o  cemu  je  tu  imalo 
biti  govora.  Ovo  je  djelo  trebalo  obuhvatiti  sav  dusevni  zivot  Ilirije 
od  najdavnijih  vremena,  a  za  nas  je  po  osnovi  narocito  vazna  knjiga 
prvoga  dijela,  pod  naslovom  ,,De  lingua  Illyricana",  sa  XX.  poglavlja. 
Po  njihovim  naslovima  vidimo,  da  bi  to  bila  hrvatska  gramatika,  ali 
uz  nju  u  pojedinim  poglavljima  raspravljaju  se  i  druga  vazna  pitanja, 
o  knjizevnosti,  o  knjizevnom  jeziku,  o  pravopisu,  metrici  i  t.  d.  Spo- 
minje  se,  da  je  Vitezovic  napisao  jednu  gramatiku,  ali  se  zametnula  ; 
bit  ce,  da  je  to  ovo  djelo,  ali  nije  valjda  ni  zapoceto. 

Poslije  sretnih  vojna  s  Turcima  oslobodjena  je  mirom  u  Karlov- 
cima  Slavonija  (1699.),  a  kako  se  Turska  pokazala  veoma  slabom  za 
dalji  otpor,  pomisljalo  se  u  Becu  i  na  dalnja  osvajanja  turskoga  pod- 
rucja,  pace  i  na  tadasnju  mletacku  Dalmaciju.  Jos  iste  godine  pozvan 
je  Vitezovic  u  Bee,  pa  mu  bude  povjereno,  da  istrazi  stare  medje  i 
citavo  bivse  podrucje  hrvatskoga  kraljevstva,  da  se  utvrdi  drzavno-hi- 
storicko  pravo  Leopoldovo  na  ove  zemlje,  u  prvom  redu  na  Bosnu, 
Hercegovinu  i  Dalmaciju. 

Vitezovic  je  doista,  postavsi  tijem  sluzbeni  historik,  u 
tom  pravcu  i  radio.  Vec  god.  1700.  izisao  je  u  Zagrebu  njegov  spis 
, .Croatia  rediviva  regnante  Leopoldo  Magno  cae- 
s  a  r  e".  To  je  prva  apologija  velikohrvatske  ideje  u  politickom  smi- 
slu  ;  u  nekadasnju  Bijelu  Hrvatsku  obuhvaca  Vitezovic  Istru,  Dal- 
maciju, uzu  Hrvatsku,  Slavoniju,  zapadnu  Ugarsku  i  Planinsku 
Hrvatsku  (, .Croatia  Alpestris")  t.  j.  slovenske  zemlje  ;  a  u  Crvenu 
Hrvatsku:  Bosnu,  Hercegovinu,  Srbiju,  Macedoniju  i  Bugarsku.  Po- 
slije toga,  20.  novembra  g.  1700.,  dobio  je  Vitezovic  poziv  iz  dvorske 
kancelarije  —  pismo  je  potpisao  sam  kralj  —  da  podje  u  Befi,  pone- 
savsi  sa  sobom  spise  i  isprave,  koje  ima  uza  se,  sto  se  odnose  na  gra- 
nice  i  medje  hrvatskoga  kraljevstva,  a  15.  septembra  god.  1701.  izdano 

^    J.  W.  Valvasor  :     Die   Ehre  des   Herzogtums     Krain,   knj.    IV.,    str.  90. 


297 

mu  je  otvoreno  pismo,  kojim  se  nalaze  svim  prelatima,  kaptolima,  gra- 
dovima,  velikaSima  i  plemidima  u  Hrvatskoj  i  Slavoniji,  da  mu  otvore 
svoje  arkive  proucavanja  radi  granica  hrvatskih  i  prava  krune  sv. 
Stjepana.  Vitezovic  ipak  ni  kao  sluzbeni  historik  nije  izdao  osim  ovih 
vise    prigodnih   spisa   nikakvo   djelo   vecega    znacenja. 

Znacaj  Vitezovicev,  ocjenu  i  znacenje  rada  njegova,  veoma  je 
te§ko  odrediti.  Po  vrstama  njegov  je  rad  pjesnicki,  jezikoslovni  i  histo- 
ricki  :  opsegom  je  upravo  golem,  po  znacenju  za  njegovo  doba  zna- 
tan  i  vazan,  ali  po  nutarnjoj  vrijednosti  ipak  dosta  neznatan.  Vi- 
tezoviceve  teznje  od  pocetka  njegova  rada  bile  su  usredotocene  oko 
toga,  da  bude  velik  naucenjak.  U  bezbrojnim  fragmentarnim  rukopi- 
sima  ima  njegovih  izvadaka  i  biljezaka  iz  svih  historika  ;  ima  u  njega 
gotova  osnova  za  veliko  enciklopedijsko  djelb  ,,De  aris  et  focis  Illy- 
riorum",  zamisljena  za  ono  doba  lijepo,  ali  je  sve  to  ostalo  neizvedeno. 
On  je  vise  kronicar  negoli  historik  ;  voli  kompilaciju  negoli  samostalno 
naucno  istrazivanje,  koje  se  u  njega  jace  istice  samo  u  djelu  „B  a  n  o- 
logia  sive  de  banatu  Croatia  e",  §to  nam  je  uSuvano  u 
rukopisu.  Vitezovic  htio  je  za  citav  Ilirik  biti,  §to  je  bio  Valvasor 
za  Kranjsku,  ali  njegov  se  rad  rasprsio  u  sitnice,  i  ako  je  tezio  za  veli- 
kom  cjelinom. 

Vitezovic  imao  je  ipak  veoma  opsezno  znanje.  On  se  bavio  i  po- 
mocnim  historijskim  naukama,  narocito  genealogijom  i  heraldikom  ; 
bavio  se  crtanjem  i  bakrorezbarstvom.  Za  svoga  boravka  u  Becu  kao 
zastupnik  grada  Senja  ucio  je  kod  cuvenoga  tada  topografa  i  karto- 
grafa  Georga  M.  Vischera.  Uza  sve  to  ostao  je  vi§e  diletant,  doduse 
opseznoga  znanja,  ali  bez  naucne  sredjenosti.  Upravo  je  vrlo  znacajna 
za  nj  ,,Stemmatographia",  kombiniranje  grbova  i  genealogijd,  oko 
cega  se  i  u  juznim  hrvatskim  krajevima  mnogo  radilo  bez  naucnih 
osnova,  6esto  tendenciozno  i  neistinito.  0  Vitezovicu  kao  historiku 
vi§e  se  culo  nego  vidjelo,  njegov  glas  bio  je  6uveniji  od  djela  njegovih. 
Poradi  toga  je  postao  sluzbeni  historik  beckoga  dvora  za  juzne  slo- 
vjenske  zemlje,  ali  on  nije  mogao  biti  za  teznje  austrijske  politike 
ono,  sto  je  Trogiranin  Ivan  Lucius  bio  za  Mlecane  i  njihova  po- 
litiCka  nastojanja  s  ovu  stranu  Jadrana,  i  ako  je  trebao  da  mu  bude 
takmac. 

Vitezovicevo  ni  jedno  naucno  djelo  nije  plod  dubljih  studija, 
trajftijega  intenzivnog  rada.  Sto  god  je  zamislio  u  vedem  opsegu, 
teie6i  uvijek  za  velikom  koncepcijom,  to  nije  dogotovio  ;  sve,  sto 
je  izdao,  napisano  je  vise  nekako  za  trenutacne  svrhe,  ima  vile  pri- 
godni   znacaj. 


298 

Uistinu  ni  Vitezovicev  pjesnicki  rad  nema  vece  vrijednosti.  Naj- 
vece  njegovo  hrvatsko  djelo  u  stihovima  ,,Odilenje  sigetsko"  jedan  je  od 
najranijih  mu  knjizevnih  radova.  Izim  ovoga,  sva  je  poezija  njegova, 
na  hrvatskom  i  latinskom  jeziku,  —  posljednje  ima  daleko  vise  — 
prigodna.  To  su  t.  zv.  ,,natalitia",  ,,anagrammata"  i  druge  vrste  pri- 
godnicarstva.  Malo  bijase  nasih  plemica  i  uglednika,  pa  austrijskih  od- 
licnika,  kojima  on  ne  bi  spjevao  koju  latinsku  pjesmu  ili  im  posvetio 
koju  svoju  knjigu.  Pace  ni  njegovi  koledari  nigda  ne  izlaze  bez  posvete. 
Mnogo  je  ovakvih  latinskih  prigodnica  i  stampano,  a  daleko  vise  ih  je 
ostalo  u  rukopisu,  a  mnogo  se  jamacno  od  toga  i  izgubilo.  Vitezovic 
pjevao  je  pace  latinske  i  hrvatske  pjesme  Petru  Velikome,  a  sacuvana 
nam  je  i  jedna  oda  knezu  Aleksandru  Jaroslavskomu  i  Prozorovskomu. 
Vitezovic  je  spjevao  toliko  prigodnica  pojedinim  licima,  da  bi  to  u  prili- 
kama  tadasnje  Hrvatske  dostajalo  za  citavo  stoljece.  Versifikaciji  bio  je 
tako  obikao,  daje  u  latinskim  stihovima  napisao  i  svoje  historijsko  djelo 
,,Plorantis  Croatiae  saecula  duo  (Zagreb,  1703.),  opi- 
sujuci  dogadjaje  i  bojeve   XVI.  i   XVII.  stoljeca  u  Hrvatskoj. 

Najvece  je  i  najznatnije  Vitezovicevo  pjesnicko  djelo  na  hr- 
vatskom jeziku  ,,Odilenje  sigetsko",  posveceno  Valvasoru, 
gdje  se  poslije  Karnarutica  ponovo  opijeva  pad  Sigeta.  Prvo  izdanje 
,,Odilenja  sigetskoga"  (Line,  1684.)  zapravo  je  samo  jedna  pjesma, 
u  obliku  prigodnice,  gdje  se  u  govoru  grada  Sigeta  hrvatskim  gospo- 
djama,  pa  u  govoru  Nikole  Zrinskoga  i  njegova  sina,  iznosi  u  reflek- 
sivnim  crtama  historijski  dogadjaj.  To  je  samo  prvi  dio  drugoga  iz- 
danja  ,,Odilenja  sigetskoga"  (Bee,  1685.),  koje  ima  cetiri  dijela.  U  dru- 
gom  dijelu  oprasta  se  Zrinski  pismom  s  kraljem,  a  onda  se  oprasta 
s  junacima  ;  napokon  se  ovaj  dio  svrsava  ovecom  pjesmom  ,,Gospo- 
dicna  Sofija  i  oral",  gdje  ptica  donosi  erne  glasove  o  sigetskoj  pogibiji 
i  javlja  Sofiji,  da  joj  je  poginuo  vjerenik  Caspar  Alapija.  Ova  pjesma 
motivom  znatno  podsjeca  na  ,,Kosovku  djevojku",  gdje  mjesto  krvlju 
postrapana  o  r  1  a  ranjeni  junak  O  r  1  o  v  i  c  Pavle  prica  djevojei  o 
kosovskoj  pogibiji,  javljajuci  joj  smrt  zarucnika.^  Treci  je  dio  monolog 
putnika,  kome  jeka  u  polju  sigetskom,  odjekujuci  na  njegove  rijeci, 
ispriCa  pogibiju,  a  u  cetvrtom  su  dijelu  nadgrobniee  nasim  sigetskim 
junacima  i  odlicnim  Turcima,  sto  su  pod  Sigetom  pali. 


^  Caspar  Alapija  bio  je  doista  za  vrijeme  opsade  u  Sigetu,  ali  nije  pao 
u  boju,  pafce  oslobodio  se  iz  turskoga  suzanjstva  te  je  poslije  bio  hrvatskim 
banovcem,  §to  je  sve  Vitezovid  kao  historik  svakako  znao,  i  upravo  to  je 
znak,  da  je  Vitezovic  i  motiv  i  ovo  lice  uzeo  iz  narodne  pjesme,  koja  se  ovako 
odmice  od  povijesti. 


299 

Vitezovic,  kao  isusovacki  gojenac,  stekao  je  okretnost  u  versifi- 
kaciji  i  velik  viSe  retoricki  nego  samonikli  pjesniCki  pribor,  a  sve 
se  to  javljalo  u  ustaljenim  oblicima  njihove  prigodne  poezije.  Zato 
i  ,,Odilenje  sigetsko"  nije  nikakav  ep,  i  vec  je  Milivoj  §repel  dobro 
opazio,  da  se  tu  ,,ne  moze  govoriti  o  kakvoj  dubljoj  organickoj 
kompoziciji  umjetnicke  ruke",^  jer  je  (iitavo  djelo  samo  niz  go- 
vora,  dijaloga,  pisama,  epitafija,  dakle  oblika,  uobicajenih  u  pri- 
godnoj  poeziji,  a  sve  to  veze  u  cjelinu  jedino  sam  dogadjaj,  na 
koji  se  to  sve  proteze. 

Vitezovic  uza  sve  potnenute  nedostatke  veliko  je  lice  ovoga  doba.  On 
je  pokretac  jaceg  prosvjetnog  zivota  u  Hrvatskoj,  a  njegova  su  nasto- 
janja  doista  prodahnuta  jakim  domoljubljem,  koje  cesto  izlazi  iz  razo- 
caranja,  pa  zato  i  jace  izbija.  U  velikohrvatskoj  ideji  na  osnovu  histo- 
rijskog  i  drzavnoga  prava  on  je  umno  naSao  vezu  izmedju  interesa 
dinastije,  sluzbene  politike  i  teznja  svoga  naroda.  Ali  on  je  na  zalost 
bio  samo  sredstvo,  i  njegove  su  se  nade  izjalovile.  Osobito  mu  je  srcu 
bilo  priraslo  oslobodjenje  Bosne.  U  teskim  prilikama  potkraj  svoga 
zivota  izdao  je  knjigu  ,,B  osna  captiva"  (Trnava,  1712.),  prika- 
zavsi  propast  bosanskoga  kraljevstva,  i  ogorSen,  sto  je  ona  ostala  i 
poslije  karlovackoga  mira  u  turskim  rukama,  klide  :  „Neka  bar  nade 
budu  Hrvatskoj,  da  ce  joj  skoro  pobjedjena  Turska  vratiti  kljuce 
od  Jajca  grada."  Obuhvacajuci  u  jednu  cjelinu,  pod  jednim  imenom, 
sve  raskidane  jugoslovjenske  zemlje,  a  radeci  oko  osnova  prosvjetnoga 
nasega  ujedinjivanja,  postao  je  izgledom  Ljudevitu  Gaju,  koji  to  i 
sam  izrijekom  istice,  a  poslije  njega  izveo  je  iz  Vitezovicevih  djela 
velikohrvatsku  ideju  Ante  Starcevic. 

Pitanje  jedinstvenoga  knjizevnoga  jezika  i  pravopisa  nije  s  ovu 
stranu  Velebita  do  toga  vremena  nitko  tako  daleko  pomakao  ko  Vite- 
zovic. Podrijetlom  Nijemac,  izmijenivsi  svoje  porodicno  ime  Ritter 
u  svim  hrvatskim  djelima  u  Vitezovic,  rodjeni  senjski  cakavac,  odgojen 
u  sredistu  kajkavstine,  u  Zagrebu,  on  prvi  ovdje  odlucno  istice,  daje 
najcistiji  hrvatski  jezik  stokavsko  narjecje.  U  jeziku  znatna  je  opreka 
izmedju  njegova  ,,Odilenja  sigetskoga",  gdje  se  povodi  za  kajkavStinom, 
kakva  se  uobi^ajila  u  hrvatskoj  knjizevnosti  XVII.  stoljeca,  i  ,,Pri- 
ricnika",  i  ako  on  ni  tu  nije  dosao  do  izrazitije  stokav§tine,  ali  u  na- 
celu  kajkavstina  joj  je  ovdje  podlegla,  a  pretegnula  je  stokavstina. 
U  predgovoru  ,,Priricnika"  on  kaze  :  ,,Niti  vidim  jednoga  vec  ovo 
vreme,  ki  se  trsi  cistocu  slavnoga  domovinskoga  jezika  odvetku  zahra- 

^  M.  Srepel  :  Sigetski  junak  u  povijesti  hrvatskoga  pjesnistva,  Rad, 
CXLVIII.    na   str.    106. 


300 

niti,  izvan  gornjih  Hrvatov,  ki  se  domovine  jezikom  i  u  crikvah  po- 
judm  i  u  pravdah  Studim  i  med  sobom  opde<5im  slave,  da  prem  dru- 
goga  naroda  zapovidnistvu  jesu  podvrzeni."  MletaCka  Dalmacija 
njemu  je  Cuvar  cistoga  jezika.  Za  svoj  jezik  u  ,,Priricniku"  kaze  : 
,,Rici  pak  vse  hrvatske  jesu,  ako  ne  povsud  opdnske."  Iz  ovoga  pred- 
govora  razabiremo,  da  je  Vitezovid  god.  1700.  izdao  na  latinskom 
jeziku  raspravu,  u  kojoj  je  obrazlozio  svoju  reformu  pravopisa,  pa  i 
ako  nam  se  taj  spis  nije  sacuvao,  njegova  nam  je  osnova  odavle 
poznata.  Polazna  je  tacka  njegova  :  ,,Ne  najdoh  jos  ni  jednoga  pisca 
ni  knjiznika,  koji  bi  s  malodom  dijackih  aliti  latinskih  slov  obilje 
hrvatskoga  nasega  jezika  dobro  ali  pravo  pisal.  I  zato  pred  trimi 
letmi  iznajdoh  jedan  kruto  dobar,  lagak  i  pravican  nacin  za  takovo 
pismo,  koga  i  obznanih  u  recenom  dijackom  jeziku  :  ali  do  sih  dob 
potribna  k  tomu  slova  ne  mogah  cinit  napraviti."  Iz  nekoliko  navedenih 
u  predgovoru  primjera  vidi  se,  da  je  Vitezovid  predlozio  reformu  pravo- 
pisa sa  slovima  uz  dijakriticke  znakove,  dakle  na  principu,  kako  je 
poslije  rijesio  Gaj  ovo  pitanje  ;  pace  on  neka  ovakva  slova  i  upotre- 
bljava  u  stampanju  svoje  knjige,  ali  i  tih  nema  dosta,  da  bi  bio  do- 
sljedan,  a  sva  nije  ni  imao,  pa  zato  ni  sam  nije  mogao  u  svojim 
djelima  provesti  novi  pravopis.  U  rukopisu  njegova  rjecnika  proveden 
je  dosljedno,  ali  ovo  veliko  djelo  nije  mogao  izdati  o  svom  trosku,  a 
bez  odziva  ostade  mu  molba  od  g.  171 1.,  da  rjecnik  izda  papa  ili 
,,Congregatio  de  Propaganda  Fide"  za  misionare  po  Balkanu. 

Vitezovic  je  prema  tome  ozbiljno  zahvatio  tri  najvaznija  pitanja 
nasega  prosvjetnoga  zivota,  iznijevsi  ideju  jedinstvenoga  pravopisa, 
knjizevnoga  jezika  i  narodnoga  imena.  Medju  Hrvatima  kajkav- 
cima  upravo   su   njegova  djela   znatno   udomacila   ime   hrvatsko. 

Vitezovi<5  bi  i  kao  pokretac  i  kao  historik  ostavio  daleko  vece  tra- 
gove,  da  je  u  njega  bilo  sredstava  za  ovakve  pothvate.  Neimastina 
rascjepkala  je  rad  njegov  i  oslabila  mu  namjere.  Sve  njegove  prigod- 
nice  i  posvete  hode  da  steku  sklonost  ili  potporu  mogudnika.  Stalne 
sluzbe  nije  mogao  nigda  stedi,  pa  kad  su  mnogi  krajevi  oslobodjeni 
od  Turaka,  nastojao  je,  da  stece  kakvo  staro  plemidsko  dobro.  Razoca- 
ranje  osjecao  je  uvijek  veoma  tesko,  jer  je  svoje  zasluge  i  precjenjivao. 
Napokon  mu  kralj  poveljom  od  14.  septembra  god.  1708.  podijelio 
imanje  Sditarjevo,  nedaleko  Zagreba,  a  ujedno  ga  podigao  na  cast 
baruna,  ali  upravo  ovo  ozivotvorenje  njegovih  zelja  bijase  pocetak 
njegova  tuznog  svrsetka.  Scitarjevu  bio  je  vlasnik  Jonatan  grof  Iva- 
novid,  kanonik  zagrebacki,  posljednji  clan  ove  porodice,  covjek  doduse 
umobolan,  ali  zagrebacki  se  Kaptol  borio  za  njegova  prava.  Neispravno 


301 

je,  da  su  Vitezovi6evi  protivnici  bili  Isusovci  i  da  je  povod  tome  bio 
njegov  rad,  izasao  iz  zemaljske  tiskare.  Protiv  Vitezovica  ustao  je 
Kaptol  i  citavo  plemstvo  radi  Scitarjeva,  sto  ga  je  protiv  zakona 
stekao.  Hrvatski  je  sabor  i6.  decembra  god.  1709.  oduzeo  Vitezo- 
vicu  upravu  tiskare,  a  turopoljskom  komesu  Ljudevitu  Vagicu,  ro- 
djaku  grofa  Ivanovica,  ostavio,  da  povede  protiv  Vitezovica  parnicu 
radi  Scitarjeva.  Kad  se  Vitezovic  nije  htio  ukloniti  s  imanja,  Vagic 
ga  bacio  oruzanom  silom  iz  Scitarjeva.  Okruzen  odasvud  protivni- 
cima,  pobjegao  je  Vitezovic  u  Bee,  trazeci  svuda  zastite.  Ovdje  je 
u  bijedi  20.  januara  god.  1713.  umr'o,  osjecajuci  se  prognanikom 
(„exul"). 


^■Jb.^.         -3T8r 


P.  Vitezovic:    Muhamed   prorok.   (Karikatura). 
Izvornik  u  diecez.  arkivu  u  LJubljani. 


III.  Hrvatska  knjizevnost  u  XVIII.  stoljecu. 

(Prosvjetiteljstvo.) 

1.  Propadanje  knjizevnoga  rada   u  Dubrovniku. 

drugoj  polovici  XVII.  stoljeca  iznenada  pocinje  pro- 
padati  knjizevni  rad  u  Dubrovniku  i  javljaju  se  nova 
obiljezja  dubrovaSke  knjizevne  sredine,  od  kojih  jedno 
su  povodi,  a  drugo  posljedice  knjizevne  dekadanse. 
U  to  doba  nema  vise  u  Dubrovniku  onoga  bogatstva 
iz  XVI.  stoljeca.  Otkricem  Amerike  polako  su  se 
otvarali  novi  putovi  svjetskoj  trgovini,  pa  je  Atlanski  ocean  oteo 
vaznost  Sredozemnom  moru,  dotadasnjem  sredistu  svjetskoga  pro- 
meta,  po  cemu  je  izgubila  svoju  vaznost  i  dubrovacka  trgovina. 
U  drugu  ruku  Turci  su  trazili  sve  veci  danak  od  Dubrovcana,  a 
bili  su  pored  svih  nada  dubrovackih  pjesnika  jos  uvijek  tako  jaki, 
te  bi  svaki  tren  mogli  unistiti  malu  republiku  sv.  Vlaha.  Uto  dodje 
god.  1667.  veliki  potres,  koji  obrati  grad  u  rusevine  te  dovede  republiku 
malone  na  rub  propasti,  pa  su  Dubrovcani  morali  sve  svoje  dusevne 
i  materijalne  sile  upotrijebiti,  da  obnove  razvaljeni  grad.  Ono  malo 
knjizevnoga  rada,  sto  se  i  u  to  doba  javilo,  a  ima  bar  nekakvo  zna- 
cenje,  od  najvece  je  cesti  u  svezi  s  ovim  dogadjajem.  N  i  k  o  1  i  c  a 
Bunic  i  Bartol  Betera  spjevali  su  svaki  po  jednu  pjesmu 
o  tresnji,  a  Jakov^Palmotic  Dionoric  (umr'o  god.  1680.), 
povodeci  se  za  ,,Osmanom"  opjevao  je  potres  i  obnovu  grada  u  ,,D  u- 
brovniku  o  b  n  o  v  1  j  e  n  u",  epu  od  20  pjevanja,  od  kojih  po- 
sljednje  nije  dovrseno. 

Povodi  dekadanse  bili  su  i  u  samoj  dubrovackoj  knjizevnosti 
i  u  knjizevnosti  susjedne  Italije,  koja  je  uvijek  bila  izgled  Dubrov- 
canima.  U  Dubrovniku  minuo  je  vijek  klasicnosti,  a  iza  toga  uvijek 
dolaze  epigoni.  I  u  klasika  dubrovackih  iz  zlatnoga  doba  opaza  se  vec 
pocetak  opadanja.  Utjecajem  Isusovaca  u  duhu  katoliCke  protivu- 
reformacije  upravljen  je  na  jedan  pravac  jedan  dio  pjesnikovanja  Bu- 
niceva,  gotovo  sav  sacuvani  rad  Gundulicev  i  citava  pojava  Palmoti- 


303 

ceva.  Mjesto  bujnosti  knjizevnih  vrsta  i  ideja  prevladala  je  monotonost, 
koja  nije  mogla  utjecati  na  dalji  razvitak,  vec  je  bila  povodom  opadanju 
knjizevnoga  rada. 

Italija  prestala  je  uto  biti  voditeljicom  evropskoga  prosvjetnog 
zivota,  a  na  njeno  mjesto  je  stala  Dubrovcanima  udaljenija  Fran- 
cuska.  Slava  mletackoga  komediografa  Goldoni-a  presla  je  preko  Ita- 
lije  i  odbila  se  u  knjizevnostima  gotovo  svih  evropskih  naroda,  ali  u 
Dubrovniku  on  je  slabo  poznat,  jamacno  za  to,  jer  je  Mlecanin.  Mi- 
Ijenik  dubrovacki  XVIII.  stoljeca  je  Moli^re,  ali  oni  se  ne  povode  za 
njim,  kao  sto  su  se  povodili  za  velikim  talijanskim  uzorima,  stvara- 
judi  i  samonikla  djela  i  dizuci  se  kadsto  nad  svoje  izglede,  vec  samo 
prevode  i  lokalizuju  Molierove  komedije,  jer  je  to  najbolje  odgo- 
varalo  dubrovackoj  knjizevnosti  ovoga  vremena,  kad  ona  nije  mogla 
stvoriti    vise    nista    novo    i    veliko. 

U  XVIII.  stoljecu  preradjeno  je  i  lokalizovano  u  Dubrovniku, 
koliko  je  danas  poznato,  do  dvadeset  Molierovih  komedija.  Te  su  loka- 
lizacije  cesto  vrlo  slobodne,  kadsto  je  taknuta  i  osnova  drame  ;  u  njima 
vidimo  domaca  dubrovacka  lica,  domace  tipove,  domace  narjecje, 
zivot  i  obicaje,  pa  nam  time  ove  preradbe  nadoknadjuju  originalnu 
komediju,  koje  nije  bilo.  Francuski  stihovi  prevode  se  prozom.  Ove 
je  komedije  prikazivala  ,,Druzina  Zamrsenijeh".  Moliere  imao  je  u 
Dubrovniku  i  stalno  kazaliste  :  stari  arsenal  iza  vijecnice,  nazvan 
Orsan,  bio  je  preudesen  u  kazaliste.  Preradjivaci  slabo  su  nam  poznati. 
,, Psyche",  a  to  je  jedina  komedija  prevedena  u  stihovima,  preveo  je 
Ivan  Franatica  Sorkocevic  (1706 — 1771.),  a  veoma  je 
vjerojatno,  da  je  najveci  dio  Molierovih  komedija  preradio  Marin 
T  u  d  i  s  e  V  i  c  (1707— 1788.). 

Velike  grane  lijepe  knjizevnosti :  drama  i  ep,  upravo  su  usahle. 
Ni  stalno  prikazivanje  Molierovih  komedija  u  Orsanu  nije  moglo 
nikoga  potaknuti  bar  na  imitacije.  Tradicija  stare  knjizevnosti  postala 
je  velika  i  sjajna,  ali  snaga  umjetnickoga  stvaranja,  pace  i  snaga 
imitacije  posve  je  oslabila.  No  zato  se  veoma  lijepo  razvijala  nauka, 
dakako  na  latinskom  i  talijanskom  jeziku,  a  najvise  ju  je  poticalo 
proucavanje  velike  proslosti.  ,,Osamnaesti  vijek  je  mozda  najvise 
vijek  istorije,  arheologije,  prepisivanja  rukopisa,  skupljanja  gradje, 
a  najmanje  vijek   ciste   literarne   produkcije."^ 

Od  knjizevnih  vrsta  jedina  je  lirika,  koja  ni  u  dekadansi  nije 
mogla  uginuti,  prosla  novi  stepen  razvitka,  kako  je  to  bilo  i  u  Italiji. 

*  naB.ie  IIonoBHti:  Ilpeivie;;  cpncKe  KH.H»eBHocTH,  II.  hs^.  Beorpafl,  191 3. 
na  str.    228. 


304 

Protiv  marinizma,  koji  se  osniva  na  idealisticnom  estetskom  prin- 
cipu,  javila  se  u  drugoj  polovici  XVII.  stoljeca  u  Italiji  reakcija 
na  principu  realisticnom.  U  Rimu  osnovana  je  god.  1669.  knjizevna 
akademija  ,, Arcadia",  i  onda  su  se  ovakve  akademije  sirile  po  citavoj 
Italiji,  njegujuci  u  teznji  za  prirodnoscu  pastirsku  poeziju,  i  one  su 
bile  voditeljice  novoga  pokreta  protiv  marinizma.  Tako  je  i  u  Du- 
brovniku  jos  krajem  XVII.  stoljeca  osnovana  ,, Akademija  Dangub- 
nijeh"  ili  ,,Accademia  degli  Oziosi",  kojoj  bijase  pokretac  Gjuro  Ma- 
tijevic  (Mattei),  predsjednik  neko  vrijeme  Ignjat  Gjordjic,  a  clanovi 
Ivan  Aletic  Natali,  Ignjat  Gradic,  Stijepo  Rusic,  Frano  Lalic,  Ivan 
Bunic  mladji.  Vice  Petrovic,  Marin  Zlataric,  Bernardo  Zuzoric  i  neki 
drugi.  Pjesnici,  clanovi  te  akademije,  imali  su  pastirska  imena  ;  oni 
su  se  sastajali,  da  citaju  svoje  pjesnicke  radove,  ali  se  Akademija 
bavila  i  naukom,  osobito  se  nastojalo  oko  rjecnika  i  gramatike.  Rjecnik, 
koji  je  imao  obuhvatiti  tri  jezika  :  latinski,  talijanski  i  hrvatski,  iz- 
radjivali  su  Ivan  Aletic,  Ivan  Bunic  mladji  i  Gjuro  Matijevic,  ali  su 
svrsili  samo  prva  tri  slova  abecede.  Preciscavanje  jezika  bijase  jedna 
od  glavnih  zadaca  ,, Akademije  Dangubnijeh",  i  ona  je  dalje  izvodila 
proces,  sto  je  zapocet  za  Gundulica  i  Palmotica,  pa  se  u  XVIII.  sto- 
Ijedu  jos  jace  istice  opreka  izmedju  cistoga  narodnoga  govora,  — 
a  takovim  smatralo  se  hercegovacko  narjecje  —  i  knjizevnoga  jezika, 
kako  ga  je  stvorila  i  istancala  dubrovacka  poezija.  U  XVII.  stoljecu 
prilagodjuju  pisci  narodni  hercegovacki  govor  knjizevnome  jeziku, 
a  u  XVIII.  stoljecu  knjizevni  se  jezik  prilagodjuje  narodnom  govoru, 
pace  ima  pjesnika,  koji  protiv  umjetne  pjesnicke  dikcije  prihvacaju 
vec  i  dikciju  narodne    poezije. 

U  XVIII.  stoljecu,  jamacno  u  povodu  struje  Arkadijevaca,  koji 
su  voljeli  i  narodnoj  poeziji,  nastali  su  u  Dubrovniku  zbornici  bu- 
garstica  i  novijih  deseterackih  narodnih  pjesama.  Ali  oni  su  nesamo 
skupljali  narodne  pjesme,  vec  su  se  za  njima  i  povodili.  Narodna  je 
pjesma  najbolje  odgovarala  njihovoj  teznji  za  prirodnoscu  i  postala 
izgled  njihovu  realizmu,  kako  je  poslije  bila  izgled  i  romanticima, 
koji  su  ostavili  pseudoklasicizam.  A  upravo  zato  tesko  je  danas  reci, 
u  koliko  su  pjesme  sacuvanih  zbornika  iz  XVIII.  stoljeca  prave  na- 
rodne, a  koliko  imitacije  narodnih  pjesama.  Osnov  najvecem  zborniku 
bugarstica  udario  je  upravo  Gjuro  Matijevic  (umr'o  god.  1728,),  a  njegov 
je  rad  nastavio  pjesnik  Josip  Betondic  (umr'o  god.  1764.)  i  neki  drugi. 

Ova  je  struja  stvorila  u  dubrovackoj  knjizevnosti  posljednji  pokret 
u  doba  njezina  opadanja,  i  uto  se  javio  posljednji  veliki  dubrovacki 
pjesnik  ovoga  doba,    Ignjat   Gjordjid. 


305 

2.  Ignjat  Gjordjic. 

jordjic  rodio  se  u  Dubrovniku  god.  1675.  od  oca  Bernarda 
i  matere  Franice  iz  kuce  Zlatarica.  Krsno  mu  je  ime  bilo 
Nikola.  Po  materi  bio  mu  je  pradjed  Dinko  Zlataric.  U 
Isusovaca  ucio  je  gramatiku,  poeziju,  retoriku  i  filozofiju, 
i  onda  je  kao  mladi  patricij  usao  u  Veliko  vijece,  te  je  vrlo  mlad 
postao  knezom  na  ostrvu  Sipanu,  a  pored  toga  isticao  se  zarana  kao 
pjesnik.  On  bijase  covjek  veoma  odlicnih  dusevnih  sposobnosti,  isti- 
cuci  se  nad  drugima,  iz  cega  se  i  razvila  najzanimljivija  crta  njegova 
znacaja  :  on  ne  ide  nigdje  srednjim  putem,  vec  od  ekstrema  do  ekstrema. 
U  mladosti  pristao  je  Gjordjic  uz  erotiku,  sto  je  vec  u  drugoj  polo- 
vici  XVII.  stoljeca  izasla  iz  talijanskih  pjesnickih  udruzenja,  iz 
,, Arcadia".  To  je  donekle  nastavak  Buniceve  erotike,  ali  mjesto  pri- 
rodjene  otmjenosti  prevladala  je  rafinirana  elegancija,  mjesto  anakre- 
ontike  pusta  lascivnost,  a  pastirski  motivi  postali  su  najobicnijom 
manirom  ove  poezije.  To  je  ista  poezija,  sto  u  Frankopanovu  ,,Gartlicu". 
U  ovecoj  zbirci  Gjordjicevih  Ijubovnih  pjesama  neke  su  upravo  bi- 
serje  nase  lirike  rafiniranoscu  motiva  i  elegancijom  oblika.  U  pjesmi 
,,Danici  ranjenoj  od  pcele"  pjeva,  kako  je  pcela  ujela  Danicu  za  obraz, 
misleci  da  je  to  cvijet  ;  u  pjesmi  ,,Zgoda  Ijuvena",  sto  ju  je  na  ceski 
preveo  Celakovsky,  slavi  malu  krijesnicu  kano  dijelak  sunca,  sto 
je  za  njim  ostao  za  razgovor  cvijecu  i  travi,  jer  je  njenom  svjetloscu 
procitao  Ijubavno  pismo,  sto  mu  ga  sa  dvora  nocu  dobacila  Ljubica. 
Od  svih  je  Ijepsa  mala  pjesma  ,,Srce  izgubljeno".  U  toj  zbirci  ima  i 
osam  ekloga,  a  iza  njih  dolaze  ,,Razlike  zgode  nesrecne  Ijubavi", 
devet  lijepih  pjesama,  koje  su  male  pjesnicke  pripovijesti,  te  nas  pod- 
sjecaju  na  balade.  Kako  u  Frankopanovu  ,,Gartlicu",  tako  i  u  ovoj 
Gjordjicevoj  zbirci  imade  nekoliko  pjesama  na  narodnu  (,,Popijevka 
vise  smrti  Marka  Kraljevica",  lirska  pjesma  ,,na  bugarsku"  „U  popa 
Jovana  do  dvije  djevojke"). 

Gjordjicev  izgled  bio  je  Ovidije,  kome  je  i  posvetio  prvu  pjesmu 
u  zbirci.  Od  njega  je  naucio  ,,ljuveno  naski  pjeti".  U  Gjordjicevim  Iju- 
bovnim  pjesmama  bilo  je  mnogo  Ovidijeve  lascivnosti.  Oba  su  pjesnika 
bili  improvizatori  od  mladosti.  U  petoj  pjesmi  iz  ,,Zgoda  nesrecne 
Ijubavi"  obradio  je  Gjordjic  motiv  Ovidijeve  metamorfoze  ,,Piram  i 
Tizba",  a  dotjerao  je  i  izdao  prijevod  prve  knjige  ,,Prijetvora"  Ovi- 
dijevih  i  njegove  heroide  ,,Poslanica  Leandrova"  od  Simuna  Zlatarica, 
svoga  ,,pradunda  po  materi".  Napokon,  kako  je  Ovidije  spalio  svoje 
obijesne  Ijubovne  pjesme,  tako  ih  je  sagorio  i  mladi  Gjordjic. 


Branko  Vodnik:  Povijest  hrvatske  knjiievnosti. 


20 


3o6 


Ignjat  Gjordjic. 
Iz   Narodnoga  muzeja  u  Zagrebu.  (Kopija  po  originalu). 


Pjesnik  se  veoma  mlad  zasitio  obijesti  i  raspojase  poezije,  pa 
je  presao  u  drugu  skrajnost  :  kao  mladic  od  dvadeset  i  dvije  godine 
spalio  je  sve  svoje  mladenacke  pjesme,  otisao  u  Rim  i  postao  Isusov- 
cem  (1697.).  AH  one  su  se  ipak  sacuvale  u  tudjim  rukama  i  sirile  u 
prijepisima,  pa  je  pjesnik  poslije  vise  godina  mogao  svoje  prvine 
probrati  i  urediti  pod  naslovom  ,,Razlike  pjesni",  ali  u  uvodnoj  je 
pjesmi    sam    rekao  : 

Ostaci    pjesni   onih    ovo   su,    kojima 
Plamenom    smrt   donih,    kad   idjah   put  Ritna. 


307 

Nekoliko  se  Gjordjicevih  Ijubovnih  pjesama  sacuvalo  i  s  druge 
ruke,  od  kojih  su  nekolike  vrlo  lascivne,  pa  vidimo,  da  je  pjesnik 
ovake  uklonio  iz  svoje  zbirke.  No  i  ovako  probranu  i  uredjenu  vec 
zbirku  pjesnik  ipak  nije  izdao  za  zivota  svoga.  Medju  Gjordjicevim 
pjesmama  ima  i  saljivih,  a  narocito  treba  spomenuti  posebno  njegovo 
pjesnicko  djelo,  heroikomicnu  pjesan  „Marunko",  spjevanu  u  se- 
stinama,  gdje  se  poveo  za  ,,Dervisem"  Stijepa  Gjordjica,  parodirajuci 
Ijubav    naivnog  seljaka  Mljecanina  Marunka   prema  Mljecanki  Pavici. 

U  Rimu  ucio  je  Gjordjic  kao  Isusovac  teologiju,  crkvenu  povijest 
i  jezik  zidovski.  U  Ascoli-u  predavase  retoriku.  Red  Isusovaca  bio 
je  uto  na  vrhuncu  svoje  moci,  i  to  je  jamacno  Gjordjica  privlacilo,  ali 
ne  mogavsi  u  rimskom  kolegiju  steci  mjesto,  sto  ga  je  trazio,  ostavi 
red  (1705.)  i  vrati  se  u  otadzbinu,  gdje  je  zivio  kao  svecenik  baveci  se 
knjizevnoscu.  Zivot  mu  nije  tekao  mirno.  Ne  nasavsi  kod  Isusovaca, 
sto  je  trazio,  udje  u  red  Benediktinaca  (1708.)  i  nazove  se  Ignjat,  uzevsi 
ime  zacetnika  isusovackoga  reda.  Bivao  je  i  poslije  cesce  u  Italiji, 
osobito  u  Mlecima  ;  u  Napulju  predavao  je  retoriku  (1712.),  a  u  Padovi 
proucavao  je  u  arkivima  proslost  dubrovacku  (1729.).  U  svom  redu 
postao  je  opat  i  predsjednik  Mljetske  kongregacije.  Umr'o  je  od  kapi 
u  Dubrovniku  god.    1737. 

Uz  najljepse  svoje  pjesnicko  djelo  ,,Uzdahe  Mandaljene 
p  o  k  o  r  n  i  c  e"  izdao  je  Gjordjic  u  istoj  knjizi  i,,Razlikepjesni 
duhovne  i  d  j  e  1  o  i  s  p  r  a  v  n  e"  (Mleci,  1728.).  Umah  iza  toga 
izaslo  je  i  drugo  njegovo  veliko  pjesnicko  djelo,  oko  kojega  je  radio 
vise  godina,  ,,S  a  1  t  i  j  e  r  s  1  o  v  i  n  s  k  i"  (1729.),  parafraza  svih 
psalama  kralja  Davida  u  stihovima,  na  sto  je  Gjordjica  potaklo,  sto 
su  najodlicniji  pjesnici  dubrovacki  natjecuci  se  prevodili  pojedine 
psalme,  a  on  je  imao  to  da  zavrsi,  a  u  drugu  ruku  bijase  mu  mozda 
pobuda  i  klasican  prijevod  poljski,  ,,Psalterz"  (1578.)  Jana  Kocha- 
nowskoga,  sto  ga  on  slavi  kao  prvoga  poljskog  pjesnika.  Oba  su  prije- 
voda  ukrasi  dviju  slovjenskih  knjizevnosti,  slobodne  parafraze  pje- 
snicke,  koje  se  odlikuju  krasnim  jezikom,  savrsenom  dikcijom,  razli- 
citoscu  stihova  i  strofa. 

,,Uzdahe  Mandaljene  pokornice"  spjevao  je  Gjordjic  u  mladim 
godinama,  kako  sam  kaze,  ali  svakako  poslije  ,,Razlikih  pjesni",  pa  je 
dotjerivao  ovo  djelo  vise  od  dvadeset  godina,  smatrajuci  ga  remek-djelom 
svoga  umijeca.i  Izgleda  imao  je  u  predjasnjim  pjesnicima  vec  u  izboru 

^  J.  Kavanjin  u  ,,Bogatstvu  1  ubostvu",  sto  je  spjevano  izmedju  god. 
1709 — 17 II.,  spominje  ,,Uzdahe  Mandaljene  pokornice",  dakle  je  uto  ovo 
djelo  bilo  vec    i    u  Dalmaciji   poznato.    Isp.   Nast.    Vjesnik,   VII.    str.    7. 


308 

predmeta:  Gundulic  je  u  ,,Suzama  sina  razmetnoga"  u  monologu 
prikazao  potresni  proces  dusevni  od  grijeha  do  skrusenja  i  pokore  ; 
Ivan  Bunid  opjevao  je  isti  proces  u  ,,Mandaljeni  pokornici"  ;  a  u  doba, 
kad  je  drama  i  epika  dubrovacka  trgla  unatrag  pa  prevladala  lirika, 
odabirali  su  se  redom  samo  zenski  likovi  za  ovakva  pjesnicka  djela, 
oblikom  epska,  a  po  sadrzaju  lirska  :  Nikolica  Bunic  (umr'o 
god.  1678.)  spjevao  je  u  3  pjevanja  pjesan  ,,H  e  r  o  d  i  a  s"  —  u  ruko- 
pisima  ima  i  natpis  ,,Glavosjecenje  Ivana  Krstitelja" 
—  prosuvsi  sav  cvijet  marinizma  u  sceni,  gdje  raskosna  njegova  juna- 
kinja  Saloma  plese  pred  Irudom;  a  Saro  Bunic  (1633— 1721.) 
opjevao  je  ,,Svetu  R  o  s  a  li  j  u".  Pace  i  poslije  Gjordjida  imamo 
u  dubrovackoj  knjizevnosti  ovakvo  djelo,  papa  Nikole  MarCi-a 
(1.718 — 1806.)  pjesan  u  sest  pjevanja  ,,2ivot  i  pokora  sv.  Marije 
Egipcanke"  (Dubrovnik,  1791.)-  Gjordjic  je  imao  izgled  i  u  ta- 
lijanskoj  knjizevnosti,  kao  i  Gundulic  za  ,,Suze  sina  razmetnoga". 
Bilo  je  to  djelo  Erasma  da  Valvasone  ,,Le  lagrime  di  Santa  MaddaJena" 
(1587.),  ali  i  on  je  prema  svome  izgledu  Slobodan,  nevezan  i  velik 
poput  Gundulida,  u  koga  se  takodjer  ugledavao  samo  toliko,  sto  se 
i  s  njime  takmicio,  da  stvori  djelo  jos  vece  i  savrsenije.  ,,Uzdasi 
Mandaljene  pokornice",  za  koje  i  Gjordjic  odabra  otmjenu  sestinu, 
a  odrekao  se  jednako  svih  epskih  elemenata,  crtajuci  u  obliku 
monologa  samo  razlicite  dusevne  dispozicije  svoje  junakinje,  uistinu 
su  klasicno  djelo  u  ovo  doba  opadanja  knjizevnosti  u  Dubrovniku, 
koje  obiljezuje  kompozicijom  i  dikcijom  vrsak  dubrovackoga  ma- 
rinizma. 

Velikih  opreka  izmedju  novog  estetskog  principa  ,,naravnosti" 
te  idealistickog  marinizma,  u  dvije  rijeci,  izmedju  realizma  te  idea- 
lizma,  nije  bilo  ni  u  Italiji.  Bile  su  to  dvije  knjizevne  manire  u 
naCelu  oprecne,  ali  u  izvodjenju  te  su  protivnosti  lako  iscezavale,  jer 
je  preruseno  pastirstvo  Arkadijevaca  sa  galanterijom  njihove  ero- 
tike  upravo  u  teznji  za  prirodnoscu  bilo  neprirodno.  Zato  i  jesu  ta- 
lijanske  Arkadije  u  XVIII.  stoljecu  tako  lako  presle  u  jos  vecu  ne- 
prirodnost  —  u  pseudoklasicizam,  pa  su  i  nasi  pjesnici  latiniste  cla- 
novi  ili  ,,pastiri"  talijanskih  Arkadija.  Zato  ni  U  Dubrovniku  nema 
vecih  opreka  izmedju  pristalica  idealizma  i  realizma,  vec  se  javlja 
isprepletanje  i  stapanje  pravaca.  ,,Akademija  Dangubnijeh"  nije  do- 
sljedno  provodila  nacelo  ,,naravnosti",  i  ako  se  u  Dubrovniku  ipak 
teoretski  raspravljalo  jedno  i  drugo  estetsko  nacelo.  Zato  je  protiv 
,,Akademije  Dangubnijeh"  osnovana  ,,Akademija  od  Sturaka"  (1719.), 
ali  ona  nije  stekla  nikakvo  znacenje,  jer  su  se  u  njoj  kupili  samo  ne- 


309 

znatni  pjesnici  :  Antun  Gledjevic,  pisac  drama,  Petar  Kontisti,  rdjav 
stihodjelja,  koji  je  bio  i  predmetom  poruge,  i  drugi. 

Kako  je  Gjordjic  bio  nestalan  u  svom  zivotu,  tako  je  bio  promjenljiv 
i  kao  umjetnik.  Njegove  ,,Razlike  pjesni"  shvatanjem  Ijubavi  i  pastir- 
skim  motivima  izraz  su  arkadijske  poezije,  pa  ako  pjesnik  i  naginje  u 
dikciji  na  marinizam,  ima  u  njegovoj  istoj  zbirci  u  drugu  ruku  i  ne- 
koliko  pjesama  na  narodnu.  AH  u  svom  najzrelijem  djelu,  u  ,,Uzdasima 
Mandaljene  pokornice",  pjesnik  je  galantnu  liriku  Arkadijaca  posve 
stopio  s  najistancanijim  marinizmom  u  dikciji  i  koncepciji,  i  tako  je 
ovdje  prevladalo  idealisticko  estetsko  nacelo  protiv  nacela  ,,narav- 
nosti".  Pristalice  realizma  bili  su  za  to  protivnici  ,,Uzdaha",  a  pjesnik, 
da  se  od  protivnika  odbrani,  prikazuje  nam  se  u  predgovoru  svoga 
djela  upravo  kao  odrjesiti  protivnik  realizma.  Protivnici  prebacivali 
su  Gjordjicu,  ,,da  uzdisanje  Mandaljenino  nije  n  a  r  a  v  n  o,  i  da 
tko  place  nazbilj  svoj  grijeh,  nije  moguc  u  r  e  s  e  n  o  bolovati".* 
Pjesnik  brani  idealizam  protiv  realizma  u  prvom  redu  autoritetima, 
a  onda  istice,  da  se  realizam  protivi  samome  bivstvu  umjetnosti, 
gdje  kaze  ;  ,,Kad  bi  to  tako  bilo,  ne  bismo  nikad  imali  sloziti  ni 
jednu  tuzbu  u  pjesan,  jer  naravnijem  nacinom  zaisto  nitko  ne  poje 
tuzedi  se."  Ovaj  argumenat  protiv  realizma  nije  bio  nov,  ali  nije 
jos  ni  danas  zastario,  i  ako  nije  mnogo  vrijedan,  jer  svaka  se 
umjetnost  uistinu  osniva  na  idealizaciji,  ali  realizam  joj  odredjuje 
granice,  a  idealizam  je  pusta  tako  daleko,  kako  dopusta  materijal,  u 
kome  se  izrazava  Ijepota. 

,,Mandaljena",  kako  veli  pjesnik,  ,,malone  sve  mudre  nadje  za 
proslavnike".  Bili  su  joj  dakle  protivnici  jamacno  manje  ugledni  cla- 
novi  ,,Akademije  od  Sturaka".  Uz  zanimljivu  apologiju  umjetnickog 
idealizma  Gjordjic  je  ,,za  spotu"  spomenuo  i  jednu  pjesmu  iz  kruga 
njegovih  protivnika,  da  se  naruga  ,,naravnosti".  To  je  jedna  prema  na- 
rodnim  bugarsticama  nacinjena  popijevka,  u  kojoj  place  ,,kneza 
Nikolu  kneginja  Vidosava,  koja  naravnom  i  neredbenom 
bolesti  kidajuc  vlase,  meduci  ih  za  se  leleka  i  bugari  :  Jaohve  si  njoj 
zalosnoj."  Popijevka  ova,  cini  se,  tvorevina  Petra  Kontisti-a,  slucajno 
se  sacuvala,  a  ovaj  stavak  glasi  : 

A     kneginja     Vidosava   osta  lele   tu   udova, 
Jadna  kneginjo  1 


1   Uzdasi   Mandaljene   pokornice.    Izdanje   Matice    Ilirske,    Zagreb,     1851. 
na   str.    VII— VIII.    (i    dalji    citati). 


310 

Skubuc  vlase,   mecuc  ih    za  se, 

Pogledav  se,   vapi   u   glase  : 

Hoja,    Lero,    Dolerije, 
Vajmeh,    Silerijane  t^ 

Ovo  je  Gjordjicu  ,,nered  od  naravnoga  hukanja  i 
j  a  u  k  a  n  j  a"  ;  za  ovim  pravcem  nije  se  mogao  povesti,  jer  njemu 
je  poezija  sklad  i  umijece.  On  je  i  tu  bio  u  borbi  pristran,  iza- 
bravsi  vrlo  losu  imitaciju  bugarstice,  da  ismije  pristalice  ,,naravnosti", 
ali  je  sigurno,  da  su  u  Dubrovniku  u  to  doba  umjeli  i  savrseno  povoditi 
se  za  narodnom  pjesmom,   usvojivsi  potpuno  sve  odlike  njene.^ 

Ignjat  Gjordjic  bavio  se  mnogo  i  naukom,  pa  je  napisao  vise 
naucnih  djela  na  latinskom  i  talijanskom  jeziku,  a  u  duhu  ovoga 
vremena  i  njegovu  je  naucnom  radu  glavna  svrha  proucavanje  slavne 
domade  proslosti.  Osobito  treba  istaknuti  njegovo  veliko  latinsko 
nedovrseno  djelo  o  Iliriji,  dosele  nestampano.  Djelo  ,,Vitae  et 
carmina  nonnullorum  illustrium  civium  Ragu- 
s  i  n  o  r  u  m",  i  dva  pisma,  jedno  popu  Radu  Milieu  na  jeziku  tali- 
janskom, drugo  Marinu  Zlataricu,  na  jeziku  latinskom,  vrlo  su  vazan 
izvor  za  biografije  dubrovackih  pjesnika  i  pisaca,  a  njegovi  su  nastav- 
Ijaci  na  tom  podrucju  :  Dominikanac  Saro  Crijevic  (1686 — 1759)> 
Isusovac  G  j  u  r  o  Basic  (1693 — 1695.)  i  Franjevac  Sabo  Sladovic 
(1699 — 1777-)-  Gjordjic  i  kao  pjesnik  je  naucenjak  :  u  ,,Uzda- 
sima"  raspravlja  najdublja  teoloska  i  metafizicka  pitanja  ;  a  uz 
,,Saltijer  slovinski"  ima  ucen  pjesnikov  komentar,  uopce  citav  je 
prijevod  gradjen  na  osnovu  proucavanja  predmeta  ,,iz  grckijeh, 
latinskijeh  i  evrijenskijeh  starijeh  i    poznijeh  svetopisalaca."^ 

Utjecajem  Isusovaca  sve  se  vecma  sirio  u  Dubrovniku  latinizam 
u  poeziji  i  nauci,  a  na  ustrb  narodne  knjizevnosti.  Gjordjic  je  i  uto 
ostao  vjeran  tradicijama  iz  doba  dubrovackog  klasicizma.  On  istice 
svuda  Ijubav  prema  ,,slovinskom"  ieziku.  I  Ovidije,  kaze,  pjevao 
bi  na  njemu  kao  prognanik  u  Pontu,  da  nije  prerano  umr'o.  On  pjeva 
o  velicini  Slovjenstva  i  prvi  od  dubrovackih  pjesnika  slavi  slovjenskog 
pjesnika   sa   sjevera,    Jana    Kochano  wskoga.    Jezik   naroani    volio   je 

1  I.  Kukuljevi^  :  Pjesnici  hrvatski  XV.  vijeka.  Zagreb,  1856.  na  str. 
VI.  —  Ovdje  ima  pjesma  naslov  ,,Knez  Nikola  i  knez  Bujak",  ali  je  Kuku- 
Ijevid    krivo    drzi    starinskom    narodnom   pjesmom   iz   XIII.    ili   XIV,   stoljeca. 

2  Dubrovafki  prevodilac  Moli^ova  ,,Le  Misantrope"  preveo  je  tu  jednu 
francusku  pjesmicu  u  desetercima  i  u  tonu  narodne  pjesme,  te  bi  jedva  ko  i 
rekao,  da  to  nije  prava  narodna  pjesma.  Isp.  francuski  original  i  prijevod  : 
T.   Matid,  Moli^ove  komedije  u   Dubrovniku.    Rad,   CLXVI.   na  str.    98. 

3  Saltijer  slovinski.  Izdanje  Matice   Ilirske.   Zagreb,    1851.    na    str.    XIV. 


3" 

on  nesamo  u  poeziji,  vec  ga  nastojao  uvesti  i  u  prozu,  te  je  napisao 
,,Zivot  prisvetoga  B  e  n  e  d  i  k  t  a",  osnivaca  svoga  reda, 
a  kao  predgovor  ,,Saltijeru"  napisao  je  ,,Z  ivot  slavnoga  pro- 
roka  i  kralja  David  a."  Taj  rad  imao  je  narocitu  tendenciju, 
da  se  i  u  nasoj  naucnoj  knjizi,  koja  se  razvijala  iskljucivo  na  jeziku 
latinskom  i  talijanskom,  udomi  jezik  narodni,  pa  su  se  daleko  rascule 
vazne  njegove  rijeci  u  predgovoru  ,,Saltijera",  gdje  pozivlje  nase 
ucene  Ijude,  da  podju  njegovim  stopama  i  radeci  oko  visih  nauka 
na  jeziku  narodnom,   da  mu  otvore   put  u  kolo  naucenjaka.  ^ 

Gjordjic  bio  je  sintetik  :  njegovim  suvremsnicima  bila  je  izgledom 
dikcija  prvaka  iz  XVII.  stoljeca,  ili  cisti  govor  hercegovacki,  a  on 
je  proucavao  narodni  govor,  ali  i  dikciju  citave  dubrovacke  poezije, 
pa  se  u  njegovim  stihovima  sastaju  zaboravljeni  arhaizmi  s  novim 
cisto  narodnim  rijecima,  i  njegova  je  dikcija  neka  sinteza  u  razvitku 
dubrovackoga  knjizevnog  jezika.  Ovako  je  Gjordjic  radio  i  s  pje- 
snickimoblicima:  upotrebljavao  je  oblike  suvremene,  obicne,  i  obogatio, 
kako  kaze,  ,,slovinsko  pjesnistvo  novijem  uredbam  od  pripjevanja", 
a  pored  svega  toga  povratio  je  ,,na  svjetlost  nekoliko  davnijeh  dubro- 
vackijeh  nacina  od  pjetnomjerja,  jur  malone  sasvijem  u  nescijenu 
i  u  zabice  pometnutijeh."^  U  ,,Saltijeru"  prionuo  je  za  posve  jedno- 
stavnu  dikciju,  sjecajud  nas  Palmotica,  i  navlas  pogrdio  ,,svako 
uresenje  od  besjeda",  jer  mu  je  glavno,  da  dohiti  ,,prezamjerne  pro- 
rocke  visine  nezapletenijem  i  nesamrknutijem  istomacenjem"  ;'  a 
u  mladenackoj  zbirci  ,,Razlike  pjesni",  u  pustoj  erotici,  voli  biranu 
i  ki^enu  besjedu,  ali  poznaje  u  tome  odredjenu  mjeru,  sjecajuci  nas 
Ivana  Bunica  ;  napokon  u  ,,Uzdasima"  upotrijebio  je  pjesnik  u  crtanju 
raskosne  istocne  bludnice-pokajnice  dekoraciju,  Ijubavnu  galanteriju 
i  lascivnost  svojih  prvenaca,  ali  je  uz  to  pristao,  ugledavajuci  se  u 
Gundulica,  za  najbujniji  marinizam,  zgrnuvsi  u  savrsenu  arhitek- 
toniku  svojih  sestina  sve  najljepse  osobine  usavrsene  dubrovacke 
dikcije  i  dotjeravsi  do  vrhunca  pjesnicku  apstrakciju,  idealizovanje, 
ugladjenost,  finocu,  istancanost,  dekorativnost  i  bogatstvo  pjesni  ckoga 
izrazaja,  po  cemu  je  gotovo  natkrilio  najdotjeranije  Gundulicevo 
djelo    ,,Suze    sina    razmetnoga."     Ovaj     posljednji    oblik    Gjordjiceva 


^  ,,0  utinam  nostrates  docti  viri  meis  vestigiis  insistant,  ut  nativo  ser- 
rrione  altiora  studia  ac  scientias  pertractando,  aditum  Illyricianae  dialecto 
in  literatorum  rempublicam  patefaciant."  —  Saltijer  slovinski.  Zagreb,  1851. 
na    str.    XVII. 

2  Saltijer    slovinski.    Zagreb,     1851.    na   str.    XIV. 

3  lb.    str.    XIV. 


312 

pjesnickoga  stila  posve  je  u  skladu  sa  suvremenim  Dubrovnikom, 
koji  se  iza  potresa  obnovio  u  ponovnom  sjaju,  podigao  svoje  mire 
i  palace,  ali  iza  vizantinskog  sloga  i  mirnih  oblika  renesanse  i  talijanske 
gotike  prevladao  je  baroktni  stil,  podavajuci  poput  Gjordjiceve  poezije 
ponovni,  no  i  posljednji  sjaj  maloj  republic!  sv.  Vlaha.  Snaga  dubro- 
vacke  vlastele  je  naglo  opadala,  ravnovjesje  politicko  i  prosvjetno 
s  velikim  narodima  nije  se  moglo  u  dosadasnjem  obliku  sacuvati, 
u  nepouzdanju  u  se  napredovalo  je  narodno  odrodjivanje,  i  aristo- 
kratska  se  republika  polako  primicala  svojoj  propasti,  a  novi  faktor 
buducnosti,  dubrovacki  pucani,  bill  su  jos  slabi  i  neugledni,  bez 
vaznosti  u  javnom  zivotu,  poput  onih  sabiraca  i  imitatora  narodnih 
pjesama,  pristalica  ,,naravnosti",  i  njihovo  je  sjeme  moglo  pasti 
tek   na  tlo    XIX.    stoljeca. 


3.  Dubrovacki  latiniste. 

ilo  je  velikih  Dubrovcana  i  iza  Gjordjica,  ali  u  ovo  doba 
opadanja  hrvatske  knjige  oni  ili  uopce  nijesu  pisali  na 
jeziku  materinjem  ili  su  na  njemu  pisali  vrlo  malo.  Po- 
najvecma  nijesu  ni  radili  na  rodjenoj  grudi,  vec  su  se  ra- 
suli  po  svijetu.  Isusovac  Rudjero  Boskovic  (1711 — lySyOi 
rodjeni  Dubrovcanin,  bio  je  jedan  od  najvecih  umnika  svoga  vremena, 
znamenit  matematicar,  fizicar,  astronom  i  filozof,  pa  ima  jos  i  danas 
osobito  znacenje  u  filozof iji  kao  otac  dinamicke  atomistike.^  On  je 
pisao  na  jeziku  latinskom,  francuskom  i  talijanskom.  Uza  nj  se 
istakao  Dubrovcanin  Isusovac  Benedikt  Stay,  koji  je  po  pri- 
mjeru  Lukrecijeva  djela  ,,De  rerum  natura"  raspravljao  u  latinskim 
stihovima    o    Descartes-ovoj    i    Newtonovoj    filozofiji.^ 


1  Od  velike  literature  o  Boskovicu  spominjemo  samo  najvazniju  na 
hrv.  jeziku  :  J.  Torbar  :  Boskovideva  elementa  materiae  napram  danasnjoj 
atomistici.  Rad,  VI.  —  Fr.  Markovid  :  Filosofijski  rad  Rudjera  Josipa  BoSko- 
vida.  Rad,  LXXXVII.,  LXXXVIII.  i  XC.  —  Fr,  Radki  :  Rudjer  Josip  Bo- 
skovid.  fivotopisna  crta.  Rad,  LXXXVII.,  LXXXVIII.  i  XC.  —  Fr.  Racki  : 
Boskovicevi  dopisi  s  razlicitimi  osobami.  Rad,  LXXXVII.,  LXXXVIII.  i  XC. 
—  J.  Torbar  :  Roger  Boskovic  i  njegov  rad  na  polju  astronomije  i  meteorologije. 
Rad,  LXXXVII.,  LXXXVIII.  i  XC.  —  Spomenica  Rudjera  Boskovida.  Du- 
teovnik,  1911.  (zbornik  rasprava).  —  V.  Varidak  :  Matematidki  rad  BoSko- 
Tidev.  Rad,  CLXXXI.  —  V.  Varidak  :  Ulomak  BoSkovideve  korespondencije. 
Rad,   CLXXXV. 

-   M.    Srepel  :    Stay   preraa   Lukreciju.    Rad,    CXXIV. 


313 


■ 

r           ^^^^^^1 

1 

1 

1 

^^^=3 

Kako    se    nauka    u    ovo 

doba    sluzila   svuda  |jos    pre- 

tezno    latinskim     jezikom,    a 

pored  toga  talijanskim  i  fran- 

cuskim,    nije  neobicno,   da  je 

Boskovid  pisao  svoja  djela  la- 

tinski  i  talijanski.  Ali  u  knji- 

zevnosti  XVIII.  stoljeca  lati- 

nizam  se  u  poeziji  vec  svuda 

napustao,     a    u    Dubrovniku, 

koji  se  sve   vecma  prosvjetno 

odrodjivao,  zamece  se  upravo 

sada  novo  kolo  pjesnika  lati- 

nista,    u   kome  se  najvise  is- 

ticu  :   Rajmundo  Kunic,  Brno 

Zamanja,  Junije  Resti  i  Gjuro 

Feric  Gvozdenica. 

Rajmundo     Kunic 

(1719 — 1794.))     dijete    dubro- 

vackih    gradjanskih    roditelja, 

ucio   je    skole    kod  Isusovaca 

u  Dubrovniku,    a  vise    nauke 

u   isusovackom  koiegiju  u  Rimu,    gdje   mu   je   bio   profesorom  mate- 

matike  Rudjer  Boskovic.  Usavsi  u  red  Isusovaca  izuci  teologiju  u 
Rimu,  pa  je  onda  bio  uciteljem  humaniora  u  rimskom  koiegiju.  Kunic 

bio  je  u  Rimu  clanom  ,,Accademie  degli  Arcadi".  Arkadsko  mu  ime 
bijase  Perelaos  Megaris.  Pored  toga  bio  je  i  clanom  ,,Academiae  Occul- 
torum",  gdje  je  potaknut  na  svoje  najvede  djelo,  latinski  prijevod 
Homerove  Ilijade.  Umr'o  je  u  Rimu  god.   1794. 

Kunic  je  u  prvom  redu  prevodilac  iz  grckoga  na  latinski.  Njegov 
prijevod  Ilijade  (,,Homeri  Ilias  latinis  versibus  expressa,  a  R.  Ku- 
nichio  Ragusino",  Rim  1776,)  dozivio  je  za  zivota  mu  dva  izdanja. 
Kunic  preveo  je  sedam  Teokritovih  idila.  Au  njegovu  djelu:  ,,Antho- 
logica  sive  epigrammata  anthologiae  selecta  latinis  versibus  reddita" 
(Rim,  1771.)  zastupani  su  malone  svi  pjesnici  grcke  antologije. 

Kunic  je  i  sam  mnogo  pjevao.  Njegovi  uzori  bijahu  u  prvom  redu 
Katul,  zatim  Vergilij  i  Horacij.  Te  su  pjesme  izasle  tek  poslije  njegove 
smrti,  i  to  pod  naslovom  :,,Raymundi  Cunichii  Ragusini 
epigrammata"  (Dubrovnik,  1827.).  To  su  epigrami  u  sirokom 
znacenju   ove    rijeci,    najrazlicitijega   sadrzaja,    moralnog,    satirickog, 


Rudjer   Boskovid. 

Po  slici  iz  god.   1760.   u  knjiznici  Male  brace 
u  Dubrovniku. 


314 


Rajmundo   Kunic. 

Iz  knjiKo  „Galleria  di  Ragusei  illustri"    (Dubrovnik,   1841.). 


saljivog,  a  mnogo  ima  i 
prigodnica.  Nije  u  Italiji 
bilo  znamenitijega  pje- 
snika,  slikara  i  kipara, 
s  kojim  on  ne  bi  bio  u 
kakvoj  svezi  i  proslavio 
ga  kojim  epigramom.  An- 
tonio Metastazi,  Fran- 
cesco Maffei,  Vincenzio 
Monti,  Vittorio  Alfieri, 
Antonij  Raphael  Mengs 
—  spominju  se  u  nje- 
govim  epigramima,  ali 
on  se  u  njima  rado  sjeca 
i  svojih  Dubrovcana.  Ku- 
nicevi  epigrami  odlikuju 
se  klasicnim  jezikom. 
Alfieri  je  citajuci  ih  us- 
kliknuo  :  ,,Che  peccato 
di  si  bella  latinita  spre- 
ccata  in  tanti  nienti." 
Po  klasicnosti  svoga  la- 
tinskoga  jezika  spada 
Kunic     medju     najbolje 


novije   latinske    pjesnike,    a   njegov    prijevod   Hi  jade  ubraja  se  medju 
najljepse    plodove    latinske    muze    XVIII.    stoljeca.^ 

Brno  Zamanja  (1735 — 1820.)  bio  je  Kunicev  ucenik  u 
rimskom  isusovackom  kolegiju,  a  kao  clanu  rimske  ,,Accademia 
degli  Arcadi"  bilo  mu  ime  Triphilos  Cephisis.  Kao  pjesnik  usao  je  Za- 
manja u  stope  svoga  ucitelja.  Preveo  je  na  latinski  Homerovu  Odi- 
seju  (1777.)  i  sva  Hesiodova  djela  ;  prevodio  je  i  Teokrita.  Kunic  je 
sam  izdao  sa  svojim  prijevodima  i  njegovu  izvornu  epsko-didakticnu 
poemu  ,,Echo"  (Bernardi  Zamagnae  Echo.  Selecta  Graecorum  carmina 
versa  latine  a  R.  Cunichio.  Rim,  1764.).^ 


1  F.  Maixner  :  2ivot  i  rad  Rajmunda  Kunica.  Rad,  XCVI.  i  XCVIII. 
—  Ostala  literatura  navedena ;  Rad,  XCVI.  str.  114.  i  Slovinac,  1883. 
str.  73. 

2  F.  M.  Appendini  :  De  vita  et  scriptis  Bernardi  Zamagnae.  Zadar, 
1830.  —  Gj.  Korbler  :  0  Kunicevu  i  Zamanjinu  latinskom  prijevodu  Teo- 
kritovih  pjesama.    Rad,   CLXIV. 


315 


Junije       Resti 

(1755— 1814.),  posljednji 

odvjetak    ove   patricijske 

porodice,  bio  je  takodjer 

isusovacki    djak    u    Du- 

brovniku,    a  onda  posao 

u  Italiju,  all  se  vratio  u 

Dubrovnik.  —  Knjizevna 

njegova  naobrazba    bila 

je    velika  :     pored     kla- 

sickih  poznavao  je  i  mo- 

dernu    knjizevnost    tali- 

jansku,  spanjolsku,  fran- 

cusku  i  englesku.  I  on  je 

prevodio   iz  grckoga   na 

latinski  iz  Homera,  Teo- 

krita,   Pindara   i    Saphe, 

ali  najvaznija  je  izvorna 

njegova  poezija  na  latin- 

skom    jeziku,    sto  ju  je 

umah   iza   smrti    pjesni- 

kove  izdao  F.  Appendini 

pod   naslovom  :    J  u  n  i  i 

Antonii      comitis 

de  Restiis  patricii  Ragusini  Carmina  (Padova,  1816.). 
Resti    pjevao   je    ode,   elegije,    epigrame   i    poslanice,    a   najveci    i 

najvazniji  dio  njegova  rada  jesu  satire,   u  kojima  se  povodio  za  Ho- 

racijem  i   za  tadasnjim  engleskim    satiricima    Stern  e-o  m    i     A  d- 

d  i  s  o  n  o  m.    Kao   satirik  on  je   aristokrat,    protivnik   francuske   filo- 

zofije  i  demokratizma,   neprijatelj   suvremenih   prosvjetiteljskih   ideja. 

U  satirama  nigdje  ne  dira  plemstvo  i  kler,  a  pun  je  srdzbe  na  ateizam 

i  francuske  novo  tare.  On  hoce  da  zigose  ,,vitia  aetatis"  i  nastoji,  povo- 

deci  se  u  tome  za  Horacijem,  da  mu  satira  ne  bude  licna;   istrazuje 

ludost,  njezine  povode  i  posljedice,  pa  je  predaje  smijehu.  Ruga  se 
nadriucenosti  suvremenih  zena,  sto  se  nasladjuju  citajuci  ,,Voltairi 
frigida  scripta",  ,,obscena  poemata  Casti"  i  Rousseau-ovu  „Novu 
Heloisu";  siba  dubrovacko  nadripoliticarenje;  mladost,  koja  gine  za 
tudjinom,  gdje  se  iskvari,  osobito  u  Parizu,  upijajuci  tu  kao  spuzva 
sve  ,,djetinjske  obicaje  ovoga  tricavog  naroda";  okomio  se  na  fran- 
cuske  enciklopediste,    nazivajuci   ih    ,,natio    comoeda"  ;    obara   se    na 


Brno   Zamanja. 

Iz   knjige  „GalIeria  di   Ragusei  illustri''    (Dubrovnik,    1841.). 


3i6 

iskvarenu  dramu,  koja  je  podivljala  ;  ustrmio  se  na  ludo  nadmetanje 
zena  u  Ijepoti,  crta  nam  odvjetnika  rabulistu,  navaljuje  na  rdjave 
posljedice  stampe  i  t.  d. 

Resti  je  Covjek  stare  tradicije,  jednostran,  ali  dosljedan  ;  aristo- 
kratski  natraznjak  duboke  i  profinjene  klasiCke  naobrazbe,  poznavac 
suvremene  evropske  knjizevnosti,  ali  bez  osjecaja  za  dubrovacku 
knjizevnost  na  hrvatskom  jeziku,  koja  nije  vise  bila  velika,  jer  su 
joj  se  otudjili  najveci  dubrovacki  umnici,  a  on  nije  mogao  zaci  medju 
one  posljednje  epigone.  Poznato  nam  je  tek  nekoliko  njegovih  hrvat- 
skih  pjesama.i  Mrzio  je  Napoleona,  ali  je  sacuvao  dovijeka  svoj  pa- 
tricijski  ponos,  jer  je  i  tu  bio  dosljedan,  pa  se  za  vlade  Francuza  nije 
ponizio  poput  drugih  pjesnika,  da  pjeva  novim  vlastodrscima  svecane 
prigodnice.  Resti  je  jedan  od  najoriginalnijih  latinskih  pjesnika  novi- 
jega  vremena  :  u  njegovoj  satiri  ogleda  se  jedno  veliko,  zanimljivo 
prelazno  doba,  kako  se  odrazilo  na  podrucju  male  Republike,  koja  se 
primicala  svome  kraju,  i  on  je  njezinu  propast  naslutio  i  prezivio,  pa 
umr'o  kao  posljednji  odvjetak  jedne  patricijske  porodice  i  jednoga 
staroga  pokoljenja.^ 

GjuroFeric  Gvozdenica  (1739 — 1820.)  ucio  je  takodjer 
u  kolegiju  isusovackom  u  Dubrovniku,  a  svrsio  je  nauke  u  Loretu. 
Bio  je  svjetovni  svecenik.  Kad  je  ukinut  isusovacki  red  (1773.),  postao 
je  u  Dubrovniku  uciteljem  humaniora  i  poetike.  Pjevao  je  na  latinskom 
i  hrvatskom  jeziku,  ali  je  daleko  znatniji  kao  latinski  pjesnik. 

Feric  je  izdao  ova  latinska  djela  :  ,,Paraphrasis  psal- 
morum  poetic  a"  (Dubrovnik,  1791.) ,  zatim  ,,Fabulae  ab 
Illyricis  adagiis  desumptae"  (Dubrovnik,  1794.) ,  zbirku 
prica  na  osnovi  narodnih  poslovica,  i  napokon  najznatnije  svoje  djelo  : 
,,Periegesis  orae  Rhacusanae"  (Dubrovnik,  1803.) ,  gdje 
pjesnik  u  vise  od  3000  heksametara,  ugledavajuci  se  ponajvise  u  Ver- 
gilija,  a  ponekle  u  Horacija,  crta  Ijepotu  prirode,  zivot  i  obicaje,  Ijude 
i  povjesne  uspomene  pojedinih  mjesta  u  podrucju  dubrovacke  re- 
publike. 

Ferid  spjevao  je  sedam  knjiga  epigrama  latinskih  i  posvetio  ih 
pjesniku  Bruerovicu,  ali  oni  nijesu  do  danas  izasli,  a  pored  toga  neko- 
liko prigodnica  i  nekolike  pjesnicke  poslanice,  od  kojih  su  dvije 
vazne    i   Stampane  :    ,,Ad    clarissimum   virum    Joannem 

1   M.    Srepel  :  Pjesni  Junija  Rastida.  Gradja  I.  str.  56. 

*  F.  M.  Appendini  :  De  vita  et  scriptis  Junii  Ant.  F.  com.  de  Restiis  pa- 
tricii  Ragusini.  Predgovor  k  izdanju  njegovih  ,,Carmina".  —  M.  Srepel  :  O 
latinskoj  poeziji  Junija  Restija.  Rad,  CXIV. 


317 


Miiller  epistola" 
(Dubrovnik,  1798.)  i 
,,Ad  clarissimum 
virum  Julium  Ba- 
jamontium  epi- 
stola"   (Dubrovnik, 

1799.)- 

Njemacki  historik 

Johannes  Miiller  ( 1 725. 
do  1809.),  procitavsi 
Feri<5eve  ,,Fabulae  ab 
Illyricis  adagiis  de- 
sumptae",  zamolio  je 
pjesnika,  da  se  po- 
red narodnih  poslovica 
ovako  okusa  i  u  na- 
rodnim  pripovijetka- 
ma,  pjesmama  i  na- 
rodnoj  historickoj  tra- 
diciji,  iz  cega  odsijeva 
cist  karakter  naroda, 
i  sto  mora  biti  temelj, 
na  kome  valja  u  sva- 
kom  narodu  graditi 
sve  uredbe  i  sve  zakone.  Feric  u  poslanici  na  to  govori  o  narodnim 
pjesmama,  o  guslama,  junackim  igrama  i  kolu,  o  metru  i  nacinu 
pjevanja  narodnih  pjesama,  ali  sve  je  to  napisao  po  Fortisovu  djelu 
,,Viaggio  in  Dalmazia",  a  ono  je  i  u  Njemackoj  bilo  dobro  poznato. 
Poslanici  dodao  je  Feric  u  latinskom  prijevodu  dvije  junacke  narodne 
pjesme  —  ,,Hasanaginicu",  koju  je  prije  iznio  u  originalu  i  tali- 
janskom  prijevodu  Fortis,  a  Feric  se  drzao  njegova  teksta,  te  ,,Ba- 
novica  Strahinju"  —  i  35  lirskih  pjesama,  medju  kojima  su  nekolike 
zapravo  umjetne.  Prevodilac  prozeo  je  u  prijevodu  narodne  pjesme 
klasickim  duhom  :  junacke  prevodi  daktilskim  heksametrom,  a  zenske 
u  metrima  klasicke  latinske  lirike,  pace  i  narodna  imena  u  ovima  za- 
mjenjuje  klasickim,  jedino  ne  dira  u  imena  turska.  Njegovi  su  stihovi 
elegantni,  jezik  lijep,  ali  po  njegovu  prijevodu  zenskih  pjesama,  ko- 
jima su  se  ponajviSe  do  danas  sacuvale  varijante,  vidimo,  koliko  se 
odmicao  od  originala  i  kako  je  zatirao  duh  i  kolorit  narodne  pjesme, 
jer  nije  shvatio,  sto  je  Miiller  trazio,  pa  je  vise  nastojao,  da  se  pred 


Gjuro   Feric  Gvozdenica. 
Iz  knjige  „GBlIeria  di  Ragusei  illustri"  (Dubrovnik,    1841.). 


3i8 

njemackim  naucenjakom  istakne  kao  izvrstan  poznavac  klasicnog 
latinskog  jezika,  nego  da  mu  dade  vjernu  sliku  zivota  nasega  naroda 
i   njegove  poezije. 

Fortis  je  nabacio  paralelu  izmedju  Homera  i  nasih  junackih  pje- 
sama,  crtajuci  zivot  i  obicaje  Morlaka,  a  ovu  paralelu  podrobno  rascinja 
i  utvrdjuje  primjerima  Spljecanin  Julije  Bajamonti  (1744- 
do  1800.)  u  raspravi  :  ,,Scripta  de  magniloqui  libris 
H  o  m  e  r  i".  Feric  odgovara  piscu  velikom  pjesnickom  poslanicom, 
koja  je  slavospjev  narodnoj  nasoj  primitivnosti,  narodnim  obicajima, 
sto  ih  treba  pod  svaku  cijenu  sacuvati,  pa  narodnom  jeziku  i  pjesmama; 
dubrovacki  pseudoklasik  pace  tako  se  zanio,  te  kaze,  kako  treba  od 
cistoga  narodnoga  govora  odbijati  svaku  tudju  natruhu,  sto  vise,  od 
naroda  treba  odbijati  trgovinu,  i  svaki  dodir  s  velikim  svijetom,  da 
u  cistoci  sacuva  svoj  primitivni  zivot  i  obicaje,  a  tko  bi  poznavao  ovaj 
zivot,  obicaje,  jezik  i  narodne  pjesme,  kaze,  pa  da  prevede  Ilijadu  i 
Odiseju,    bio    bi    to    najsavrseniji    prijevod    Homera. 

Pjesnicki  rad  Fericev  na  hrvatskom  jeziku  mnogo  je  neznatniji. 
U  ovecoj  pjesmi  ,,Uzece  O  c  a  k  o  v  a"  opjevao  je  pobjedu  rusku 
nad  Turcima  i  zauzece  ove  tvrdjave,  slaveci  caricu  Katarinu  i  Potem- 
kina;  s  latinskoga  je  preveo  i  s  originalnim  tekstom  uporedo  izdao 
,,Fedra,  Augustova  odsuznika,  pricice  Esopove 
u  pjesni  slovinske  prenesene"  (Dubrovnik,  1813.) 
i  napokon  preveo  je  svoje  vlastito  djelo  ,,Prorecja  jezika  slo- 
vinskoga     pricicam     i  s  t  u  m  a  c  e  n  a". 

Feric  nije  ni  kao  latinski  ni  kao  hrvatski  pjesnik  velik,  ali  njegova 
je  knjizevna  fizionomija  zanimljiva  i  znacajna.  Kao  latinski  pjesnik 
on  je  pseudoklasik,  naginjuci  k  idili,  ali  pjeva  poput  ostalih 
svojih  suvremenika  epigrame,  prigodnice  i  poslanice.  U  drugu  ruku 
on  dolazi  u  dodir  sa  strujom  prosvjetiteljstva,  prevodeci 
basne  Esopove  i  pisuci  sam  ovakve  ,, pricice",  sto  su  voljeli  suvre- 
meni  prosvjetitelji,  u  Slavoniji  Reljkovic  i  u  Srba  Dositije  Obrado- 
vic;  napokon  on  dolazi  i  u  doticaj  s  pocecima  evropske  r  o  m  a  n- 
t  i  k  e,  jer  se  zanosio  idejom  povratka  k  prirodi  i  studijem  narodne 
poezije.  Feric  je  zivio  i  radio  na  uzanu  podrucju  dubrovacke  re- 
publike,  koja  je  jos  za  njegova  zivota  propala;  prosvjetni  zivot  je 
tu  zaostao,  pa  se  suvremene  ideje  i  prosvjetne  struje  nijesu  vise 
ovdje  odbijale  u  jasnim  konturama,  vec  posve  neznatno  i  blijedo, 
pa  tako  se  u  njegovu  radu  bez  unutarnjih  opreka  sastaju  tri  uistinu 
oprecne  struje. 


319 
4.    Marko   Bruerovic. 

arko  Bruerovic,  asimilirani  Francuz  Bru^re  Desrivaux, 
najznatniji  je  pjesnik  dubrovacki,  koji  je  pjevao  na 
hrvatskom  jeziku  krajem  XVIII.  i  na  pocetku  XIX.  sto- 
Ijeca,  u  doba  najvece  dekadanse  dubrovacke  knjizevnosti 
na  jeziku  narodnom.  Pjesnik  se  rodio  god,  1774.  u  Lyonu  u  Fran- 
cuskoj.  Njegov  otac  Rene  Charles  Bruere  Desrivaux  (1736 — 1817.) 
bijase  clan  pocasne  legije  i  francuski  konzul  u  Dubrovniku  (, .charge 
d'  affaires  et  commissaire  general  de  relations  commerciales  de  la  Re- 
publique  francaise  a  Raguse").  Marko  je  zapoceo  skolovanje  u  Mar- 
seilli,  a  nastavio  i  dovrsio  u  kolegiju  Pijarista  u  Dubrovniku,  gdje  je 
naucio  latinski,  talijanski  i  hrvatski.  I  on  je  vrlo  rano  stupio  u  di- 
plomatsku  sluzbu.  Bio  je  francuskim  konzulom  u  Travniku,  Skadru  i 
napokon  u  Dubrovniku.  Pod  konac  zivota  imenovan  je  konzulom  u 
Tripolisu,  trgovackom  primorskom  gradu  u  Siriji,  gdje  je  iste  godine 
i  umr'o  (1825.). 

Bruerovic  se  potpuno  asimilirao  u  Dubrovniku,  ali  nesamo  da  je  tu 
bio  u  kolu  ucenih  Ijudi,  vec  se  posve  priblizio  prostome  narodu,  pa 
izlazi  upravo  paradoksno,  da  rodjeni  Francuz  u  kolu  suvremenih  du- 
brovackih  knjizevnika  najvise  hrvatski  pise,  ima  najcistiji  jezik,  i 
najblize  se  primaknuo  hrvatskoj  narodnoj  ideji,  jer  je,  nevezan  tradici- 
jama,  vise  od  svih  dubrovackih  knjizevnika  bio  covjek  novoga  vremena. 
Pjesnik  je  zivio  u  srdacnim  odnosima  s  tadasnjim  dubrovackim 
knjizevnicima  :  izmjenjuje  pjesnicke  poslanice  s  Urbanom  Appendi- 
nijem  i  Gjurom  Fericem,  slavi  ga  Junije  Resti  u  dva  epigrama  i  spo- 
minje  ga  kao  druga  u  jednoj  satiri  ;  Franjo  Marija  Appendini  blago- 
daran  mu  je  za  prijevode  iz  narodne  poezije  i  Kacica,  sto  ih  priopcuje 
u  svom  djelu  ,,Notizie  istoricho-critiche"  ;  Ferid  mu  posvecuje  svoju 
zbirku  epigrama.  Zato  je  Bruerovi<5  i  napisao  dosta  pjesnickih  posla- 
nica,  od  najvece  cesti  hrvatskih,  svojim  drugovima  :  Andriji  Altestu, 
Antonijii  Sorkocevicu  (jedna  francuska),  Petru  Aleticu,  Mihu  Grgure- 
vicu,  Gjuri  Feri6u  i  Antunu  Kaznacicu.  On  je  uvijek  trazio  uceno 
drustvo.  Boraveci  u  Parizu  upoznao  se  s  poljskim  slavistom  M.  Bo- 
browskim  (1821.),  i  tu  on  cita  Poljaku  svoje  hrvatske  stihove,  prijevode 
Horacijevih  oda.^  Kad  je  poljski  knez  Aleksandar  Sapieha,  putujuci  u 
naucne  svrhe,  dosao  u  Dubrovnik,  ulazi  u  srdacno  prijateljstvo  sa  Brue- 
rovicem,  koji  mu  je  spjevao  toplu  koledu  ,,Knezu  Sapiehi",  zadrzava- 
juci   ga   u   Dubrovniku,   malome    odrazu   nekadasnje  poljske  slobode. 


B.  A.  4>paHi^eB'&:  IIojibCKoe  ciasaBOB'^Aeuie.    Prag,    1906.   Str.    XLI.  (Prilozi). 


320 

Sapieha  dolazi  u  Dubrovnik  u  narodnom  hercegovackom  odijelu 
(1804.).  Antun  Sorkocevic,  pjesnikov  prijatelj,  izdao  je  u  Parizu 
raspravu  :  ,,Memoire  sur  la  langue  et  les  moeurs  des  peuples  Slaves",^ 
a  Bruerovic,  dijete  odlicnoga  Francuza,  udomacen  u  Dubrovniku, 
tako  se  priljubio  uz  nasu  narodnu  primitivnost,  da  je  u  svome  zivotu 
postao  neki  Rousseauovski  cudak,  koji  se  ostavljajuci  salone  vraca  u 
prirodu.  Bio  je  mala  uzrasta,  neugledna,  neobicno  gruba  lica.  U 
Travniku  uze  za  zenu  neku  Fatu,  priprostu  mladu  Bosnjakinju,  koja 
mu  rodi  dvoje  djece.  Sapieha  pripovijeda,  da  je  pjesnik  to  ucinio  protiv 
volje  svoga  oca,  pa  kaze,  koliko  je  moralo  biti  prenerazenje  nekadas- 
njeg  velmoze  na  dvoru  Ljudevita  XV.,  kad  mu  je  snaha  skocila  nogama 
na  divan  i  rucala  rukama.  Ona  je  bila  boljezljiva  i  rano  mu  umrla 
u  susici,  ali  pjesnik  je  sve  strpljivo  snosio.  ,,Ne  bijase  nista  cudno  vi- 
djeti  ga,  gdje  u  isti  mah  sklada  odu,  pripravlja  bulion  za  zenu  i  obavlja 
sve  potrebe  za  svoju  sitnu  djecu".^  Kad  mu  prva  zena  umrije,  ostao 
je  dosljedan  i  uzeo  za  zenu  neku  Maru  Kisic,  djevojku  iz  2upe  dubro- 
vacke,  koja  mu  je  bila  isprva  u  kuci  sluskinja. 

Pjesniku  bilo  je  uvijek  najljepse  u  Dubrovniku,  a  tu  ga  se  najvise 
doimalo,  sto  je  bilo  narodno,  a  najvecma,  vise  od  sviju  urodjenih  pje- 
snika,  osjecao  je  i  boljelo  ga  suvremeno  dubrovacko  odnarodjivanje. 
U  jednoj  poslanici  ,,A  n  t  u  n  u  S  o  r  k  o  c  e  v  i  c  u",  kad  se  ovaj 
spremao  u  Napulj,  cudi  se,  i  ne  zna,  zasto  mu  se  omrazila  rodjena 
gruda,  i  crtajuci  zavodljivost  sirokoga  svijeta  ipak  svrsava  umirno  : 
neka  odlazi,  ako  ide  od  zelje  za  znanjem,  ali  neka  se  vrati  bolji,  iz- 
vrsniji,  pun  znanja.  Takova  je  poslanica  i  ,,Petru  Aletic  u",  kad 
je  otisao  u  Italiju,  ili  jos  izrazitija  druga,  kad  je  krenuo  u  Pariz.  Ro- 
djeni  Francuz  okomio  se,  ma  i  prijateljski,  na  svoga  prijatelja,  rodjena 
Dubrovcanina,  sto  se  otkinuo  s  rodjene  grude,  da  prosiplje  ocevinu 
u   razbludnom   Parizu. 

Tot   i    tebe    hitra    i   mudroga, 

Jadni   Pero,    zanijeSe   lude 

Od    Parigja   grada    bijeloga 

Besposlene   igre    i   razblude  ? 

Kao  povodeci  se  za  jednim  stihom  iz  ,,Hasanaginice"  pita  : 

Sto    te   nije,    biesni    neharnicie, 
Ni   u    dvoru    ni   u   rodu    tvomu  ? 

Bruerovic  se  u  tome  slozio  s  Junijem  Restijem,  ali  medju  njima  je 
golema  razlika  :   latinski  satirik  zigose  ove  mane  kao  patricij  i  kon- 

1    Memoires    de    1'    Acad,    celtique.     Paris,     1808.    str.    21 — 56. 
^   Francev,  1.  c.  str.   93. 


321 

zervativac,  a  Bruerovid  kao  demokrat  i  prijatelj  narodnoga  duha. 
U  svojoj  ,,Satiri"  istra^uje  on  povode,  za§to  se  u  Dubrovniku 
sve  odnarodjuje  : 

S   Pivnice   jer   svako   do   glasovita   Pregata 
slavne   bi   se   lako    hrvatske    odreko   starine  ? 
Jer   iupSi   od   fupskijeh    do    najponosne   vladike 
stidi  se  svak  jezik  slovinski  govorit  ? 

Omjera  Ijudska  nije  vise  kao  nekoc  ,,srce  junacko".  Ovo  odnaro- 
djivanje  boli  pjesnika  i  zato  on  udara  na  ,,tudj  obiSaj",  koji  se 
kradom  uvukao,   razmetnuvsi  narodnu  i  moralnu  snagu  Dubrovnika. 

Bruerovic  je  po  obicaju  ovoga  vremena  pisao  talijanske,  latinske, 
pace  i  francuske  stihove,  a  to  su  prigodnice,  poslanice  i  epigrami. 
U  ovakvoj  versifikaciji  na  vi§e  jezika  pokazivali  su  pjesnici  svoju 
virtuoznost.  On  je  prevodio  iz  grckoga,  latinskoga  i  hrvatskoga.  Od  la- 
tinskih  klasika  prevodio  je  Horacija,  Propercija,  Katula,  Marcijala  i 
Plauta;  iz  grckoga  preveo  bi  istu  pjesmu  na  latinski  i  talijanski.  Sve 
je  to  bila  vise  igra  virtuoznosti,  ali  veci  i  znatniji  dio  njegova  rada 
je  izvorna  poezija,  i  to  na  hrvatskom  jeziku,  a  i  po  sadrzaju  njezinu 
on  je  upravo  najdubrovackiji  pisac  ovoga  vremena.  Bruerovi6  je  ponaj- 
viSe  iznosio  obiljezne  smijesne  tipove  iz  dubrovaCkoga  zivota,  nje- 
gujudi  maskeratu  i  originalnu  komediju.  U  maskeratama  ,,C  u  p  e" 
(1805.)  i  ,,S  p  r  a  V  j  e  n  i  c  e"  (1805.)  crta  dva  osobita  lika,  Cupe  t.  j. 
sluSkinje,  sto  u  jednoj  kudi  jos  nijesu  cetrnaest  godina,  i  ,,spravje- 
nice"  t.  j.  sluskinje,  koje  su  vec  minule  ,,spravu**,  domadu  slavu,  §to  je 
gospodar  priredjuje  djevojci,  kad  je  u  njega  navrsila  cetrnaest  godina 
sluzbe.  U  maskerati  ,,Z  v  j  e  z  d  o  z  n  a  n  c  i"  crta  dvije  skitnice,  kako 
nocu  astronomisu,  a  u  komediji  ,,Vjera  nenadana"  zahvatio  je  na- 
sire  komicnost  dubrovackoga  zivota.  O  njoj  dosta  paradoksno  veli 
Medo  Pucic  :  ,,U  njoj  je  svaki  prizor  smijeSan,  a  ipak  sve  zajedno 
ne  ce  da  razveseli  stioca;  obrazac  dubrovafikoga  zivota,  a  sve  zajedno 
ne  predstavlja  dubrovacki  zivot  :  sakupivsi  ujedno  s  a  m  o  smjesno6u 
tog  zivota,  ostavlja  sa  strane  dud  ozbiljnu  i  hvaljeni  karakter  naSijeh 
otaca."^  ,,Vjera  nenadana"  izisla  je  tek  u  novije  vrijeme  (Slovinac, 
1878.). 

Bruerovic  je  zanimljiva  pojava  svoga  vremena.  U  prigodnicarstvu 
izbijaju  i  u  njega  banalne  crte  poezije  ove  ruke,  ali  ne  toliko,  koliko 
u  njegovih  suvremenika.  I  on  slavi  Napoleona,  njegova  sina  i  Franju  I. 
Ali  njegove  pjesnicke  poslanice,  kolede,  maskerate  oznaduju  i  u  ovo 
doba  potpunoga  nazadovanja  lijepi  napredak  u  dubrovadkoj  hrvatskoj 

^  Almanp.k  ,,Dubrovnik"    za    god.   1851.    na   str.    15. 
Branko  VodmK :  Poyijest  hrvatske  k:.jJicr ..use.  -"^ 


322 

poeziji,  a  njegova  komedija  pace  je  osamljena  pojava.  On  je  oslobodio 
heroikomicnu  poeziju  od  makaronizma  i  trivijalnosti,  pa  ju  drzao 
u  otmjenom  humoru  i  u  lijepoj  narodnoj  dikciji.  Pjesnicke  poslanice 
odlikuju  se  jednako  cistim  narodnim  jezikom,  osobito  srdacnim  tonom 
i  originalnosdu  ;  u  njima  prevladava  osjecaj  prijateljstva,  a  bez  praz- 
noga  hvalisanja. 

Borba  izmedju  marinizma  i  prirodne  dikcije,  sto  se  zametnula 
za  Gjordjica,  nije  iscezla,  vec  se  samo  u  obliku  nesto  izmijenila :  ne- 
prirodni  pseudoklasicizam  osjecao  se  kao  opreka  jednostavnosti  na- 
rodne  poezije  i  cistog  narodnoga  govora.  2estoka  borba  oko  toga  nije 
se  vodiia,  niti  je  to  moglo  biti  u  maloj  knjizevnosti,  koja  je  izumirala, 
all  opreka  je  bilo.  Bruerovic  je  pristao  uz  jezik  s  usta  naroda  i  rado 
upotrebljava  narodni  deseterac,  ali  on  nije  kao  u  Kacica  kopija  na- 
rodne  pjesme,  vec  umjetnicki  dotjeran,  pun  i  jedar,  upotrebljen  i  za 
misli  pjesnika  umjetnika. 

Bruerovic  je  demokrat  u  duhu  svoga  vremena,  ali  u  aristokratskoj 
f'^publici,  koja  je  za  njegova  zivota  propala,  nije  se  taj  demokratizam 
ni  mogao  u  njegovoj  poeziji  potpuno  razviti.  U  duhu  Roussaauovu  on 
je  pristalica  prirodnoga  zivota,  i  to  ne  shvaca  samo  teoretski,  vec  se 
cijelim  osjecajem  predaje  svome  nagnucu.  Rokoko-dama  njega  ne  za- 
mamljuje  u  pariskom  salonu,  ni  otmjena  Dubrovkinja,  koja  se  kao 
moili  u  ovo  doba  podavala  ,,francezariji",  vec  priprosta  Bosnjakinja 
i  zupska  cupa,  kojoj  on  iz  Pariza  pise  Ijubavnu  poslanicu  (,,Mari 
Bruerevici,  svojoj  zeni.")  Ona  ,,dikla"  je  kraljica,  kaze  u  poslanici 
,,Andriji  Altesticu",  koja  mu  je  srcu  draga.  Ne  privlace  ga  cari  velikoga 
svijeta.  U  poslanici  ,,Antunu  Sorkocevicu"  pjeva  : 

Bog  ubio  i  toga  junaka, 
Koj  je  prvi  plavi  sagradio, 
I  hrvat  se  valom  mora  opaka 
Na  krSIjivu  drievcu  naumio  1 

On  bi  vjecno  ostao  u  novoj  svojoj  domovini,  i  ako  mu  nije  bila 
rodjena  gruda.  S  njegovom  Ijubavi  prema  prirodnosti  i  demokratizmu 
u  svezi  je  i  njegov  nacionalizam,  a  to  sve  se  odbijalo  u  obliku  i  sadrzaju 
njegove  poezije.  Bruerovic  se  od  svih  dubrovackih  pjesnika  najblize 
primaknuo  suvremenim  idejama,  iz  kojih  se  pocela  razvijati  roman- 
tika,  i  njegova  je  pojava  dokaz,  koliko  privlacivih  elemenata  ima  duh 
nasega  naroda,  da  ih  i  tudjinac  usvoji  i  razvija,  kad  casovito  nestane 
narodne  snage  u  nase  inteligencije. 


323 

5.  Dubrovacki  prigodnicari. 

rava  dekadansa  u  dubrovackoj  knjizevnosti  prevladala  je 
tek  svrsetkom  XVIII.  i  pocetkom  XIX.  stoljeda,  kadno 
su  sa  slobodom  re  publike  sv.  Vlaha  nestajali  i  posljednji 
tragovi  bogate  i  velike  nekadasnje  dubrovacke  poezije 
na  hrvatskom  jeziku.  Odnarodjivanje  je  silno  napredovalo,  jer  su 
se  u  Dubrovniku  udomljivali  tudjinci,  a  u  drugu  ruku  dubrovaSka 
inteligencija  rasijala  se  po  svijetu,  pa  najodlicniji  umovi  nijesu  se  ni 
vradali  u  domovinu.  Skole  bile  su  u  rukama  Isusovaca,  a  kad  je 
taj  red  ukinut,  preuzese  ih  Pijariste,  opet  mahom  Talijani,  i  tako 
je  latinski  i  talijanski  jezik  sve  vecma  prodirao  u  ona  podrucja, 
gdje  je  dosele  vladao  jezik  narodni.  Proslost  dubrovacke  knjizev- 
nosti bila  je  ipak  tako  sjajna  i  velika,  da  je  bila  vrijedna  povo- 
djenja  i  proucavanja,  pa  je  privlacila  i  tudjince.  I  uistinu  najvaznije 
je  obiljezje  ovoga  doba,  sto  je  rodjeni  Francuz  Marko  Brue- 
r o vi(5  najbolji  hrvatski  pjesnik,  sto  je  Franjo  M.  Appendini 
(1768 — 1837.),  dubrovacki  Pijarista,  rodjeni  Talijanac,  izdao  veliko 
djelo  o  povijesti  dubrovacke  knjizevnosti  ,,Notizie  i  st  o  r  i  co-c  r  i- 
tiche"  (Dubrovnik,  1802.),  i  prvu  gramatiku  na  osnovu  knjizevnoga 
jezika  dubrovackoga  ,,Grammatica  della  lingua  Illirica" 
(Dubrovnik,  1808.),  a  jedino  je  utjesno,  sto  je  iza  Isusovca  Ardelia 
Delia  Belle  (1654 — 1737.) >  rodjenoga  Talijanca,  ciji  je  rjednik 
izasao  u  Dubrovriiku  u  ponovnom  izdanju  (1785.),  rodjeni  Dubrovcanin, 
Franjevac  J  oakim  Stulli  (1729 — 1817.)  izdao  veliki  svoj  ,, Lexicon 
1  a  t.  i  t  a  1.  i  1 1  y  r  i  c  u  m"  (Budim,  1801.)  i  ,,Vo  cab  o  la  r  i  o  i  t  a- 
liano-illyrico-latino"  (Dubrovnik,  1810.),  prvi  posvecen 
Franji    I.,   a  drugi   poglavici   Napoleonove    Ilirije,   Marmontu. 

U  Dubrovniku,  jamacno  s  diplomatskih  razloga,  nije  bilo  tiskare, 
pa  su  se  knjige  stampale  u  Padovi,  Mlecima  i  drugdje  u  Italiji,  ili  su 
se  djela  sirila  u  rukopisima.  A  u  ovo  doba  dobiva  Dubrovnik  prvu  ti- 
skaru  ali  sada  to  vise  nije  moglo  jace  utjecati  na  knjizevnost,  koja 
je  naglo  opadala.  Stari  Dubrovnik  upravo  je  iscezavao  u  odnarodjivanju 
i  tudjinstvu,  a  ipak  suvremene  ideje,  sto  su  u  srce  zahvacale  sve  narode, 
ovdje  su  se  posve  slabo  odrazivale.  Ideje  prosvjetiteljske  nijesu  imale 
gotovo  nikakva  odziva  u  Dubrovniku,  jer  tu  je  bilo  dosta  kulture, 
za.  malu  aristokratsku  republiku  i  previse,  a  na  obrazovanje  nizih 
slojeva  nije  se  pomisljalo,  jer  nije  bilo  demokratizma.  Uz  ideje,  iz 
kojih  se  razvijala  evropska  romantika,  pristao  je  tjesnje  samo  Brue- 
rovic.  U  citavoj  poeziji  dubrovackoj   ovoga  doba  razvrijezio  se  pseudo- 


324 


klasicizam,  ponajvi§e 
na  jeziku  latinskom 
i  talijanskom,  pa  i  §to 
se  razvio  nesto  na  je- 
ziku narodnom,  zati- 
rao  je  njezne  klice 
nove  struje,  sto  se  je- 
dva  takla  dubrovacke 
hrvatske  poezije.  Gjuro 
Hidja,  hrvatski  pje- 
snik  pseudoklasik,  od- 
luCno  se  protivi  lije- 
pim  pocecima  ugle- 
davanja  u  narodnu 
pjesmu  i  uvodjenja 
govora  s  usta  narod- 
nih  u  poeziju  umjetnu, 
sto  se  najljepse  odbilo 
u  poeziji  Bruerovice- 
voj.  Pseudoklasiku  iz- 
gled  je  stara  dubro- 
vacka  pjesnicka  dik- 
cija,  milo  mu  je 
arhaiziranje.  U  posla- 
nici  Ivanu  Salaticu 
jada  se,  ,,da  nas  jezik  svim  pogrubi",  jer  ,,puka  divljackoga  rijeci 
bliznjih  primi  s  gora",  i  zato  slavi  svoga  druga,  koji  je  istrijebio 
,,divlji  kukolj",  izrunio  rijeci  ,,jezika  starinskoga",  i  povratio  im 
zivot  u   plodovima   svoga  uma. 

Prigodnicarstvo,  kome  je  osobito  pogodovao  prazni  pseudokla- 
sicizam  i  versifikacija  na  vise  jezika,  glavno  je  obiljezje  ove  knjizevne 
dekadanse,  a  druga  je  obiljezna  crta,  sto  je  mjesto  originalnoga  stva- 
ranja  prevladalo  prevodjenje,  ali  ne  prevode  se  vise  velika  djela,  vec 
neznatna  i  sttna,  a  i  malo  se  prevodi  na  hrvatski,  ved  vise  na  talijanski 
i  latinski.  Kako  su  pjesnici  vjesti  latinskoj,  talijanskoj  i  hrvatskoj 
versifikaciji,  to  oni  prevode  jednu  stvar  i  na  vise  jezika,  ili  se  prevode 
medjusobno  s  jednoga  jezika  na  drugi,  pa6e  pojedinci  pjevaju  o  istoj 
temi  u  po  dva  jezika  ili  se  sami  prevode.  Antun  Krsa  (i779 — 1838.) 
preveo  je  s  talijanskoga  na  latinski  neke  pjesme  V.  Monti-a  ;  Antun 
S  i  v  r  i  c  preveo  je  isto  tako  s  talijanskoga  na  latinski  pored  ostaloga 


Ardelio  Delia  Bella. 
Iz  kr.  zemalj.  arkiva  u  Zagrebu. 


325 


anakreontske  pjesme  Vitto- 

relli-eve    (,,Traduzione    la- 

tina  delle  Anacreontiche  di 

Giacomo  Vittorelli  e  di  so- 

netti  scelti  di  vari  autori". 

Dubrovnik,   1803.)  ;   Luka 

Stulli  (1772— 1828.)   pre- 

vcdio  je   s  latinskoga  i  hr- 

vatskoga      na      talijanski  ; 

Ivan    Salatic    mladji^ 

(1759 — 1829.),    vrstan     po- 

znavac  dubrovackoga  knji- 

zevnog    jezika,     preveo    je 

pace  s  njemackoga  na  hr- 
vatski  Gessnerove  pastirske 
idile,  sto  ih  je  u  isto  doba 
preveo  i  Marin  Z 1  a- 
taric    (1753 — 1826.),     cd 

kojega  pored  toga  imamo  i  pokuSaj  nadopune  Gunduliceva  ,,Osmana". 
Od  svih  prevodilaca  najznatniji  je  dr.  Gjuro  Hidja  (1752' 
do  1833.),  kojega  je  ujak  Diego  Dubravica  (1727 — 1788.),  poznat 
pod  knjizevnim  imenom  Arboscelli,  pjevao  latinske  satire  i  epi- 
grame.  Hidja  pjevao  je  na  latinskom  i  talijanskom  jeziku,  ali  najveci 
i  najznatniji  dio  njegova  rada  jesu  hrvatski  prijevodi  iz  latinske  i 
grcke  poezije  :  preveo  je  Horacijeve  ode,  neke  ulomke  iz  Vergilija, 
pa  Ovidijeve  ,,Tristia"  i  epigrame  iz  grcke  antologije,  pored  cega 
je  spjevao  i  nekoliko  originalnih  hrvatskih  pjesama,  ugledavajuci  se 
u  klasike,  od  cega  spominjemo  dvije  poslanice  :  ,,Ivanu  S  a- 
laticu"  i  ,,Gospodinu  Pijerku  Sorgu",^  pa  odvaznu 
,,P  j  e  s  a  n  M  i  n  c  e  t  i",  tvrdjavi  dubrovackoj,  naperenu  protiv 
Francu^a,  koji  su  srusili  republiku  dubrovacku  (1808.).  Dok  su  ostali 
pjesnici  pjevali  prigodnice  u  slavu  Napoleona  i  Franje  I.,  Hidjina  je 
,,Pjesan  Minceti"  u  ovo  doba  jedini  pjesnicki  uzdah  za  starom  dubro- 
vackom  slobodom. 


Franjo  Marija  Appendini. 
Iz  kr.   zemalj.   arkiva  u  Zagrebu. 


^  Poznata  SU  u  Dubrovniku  tri  Salatida :  dum  Ivan  Salatid  steU'iji  ( 1709. 
do  1794,),  Ivan  Salatid  mladji  i  dum  Bo2o  Salatic  (1749 — 1832.),  brat  po- 
sljednjega.  U  knjiSevnosti  spominju  se  samo  posljednja  dvojica.  Isp.  N.  I. 
Gjivanovid:  Nekoliko  priloga  literarnoj  proslosti  dubrovadkoj.  Prava  Crvena 
Hrvatska,    1905.    br.    31. 

'^  Ove  je  dvije  poslanice  priopdio  I.  A.  Kaznaiic  u  Izvjesdu  dubrovadke 
Sitnnazije,    god.    1872. 


326 

Prigodnicarstvo  razvrijezilo  se  na  latinskom,  talijanskom  i  hrvat- 
skom  jeziku.  Prigodnice  bile  su  soneti,  ode,  himne,  elegije,  madrigali 
ili  epigrami.  Kad  bi  pjesnici  oplakivali  ciju  smrt,  cestitali  kome  rodjendan, 
slavili  cije  vjencanje,  ili  se  radovali  novome  vladaru,  izdali  bi  Za- 
jedno u  osobitoj  knjizi  svoje  prigodnice,  posvecene  narocitoj  zgodi. 
Prigodnicar  pace  nije  ni  trebao  spjevati  originalnu  pjesmu,  vec  bi 
za  ciji  rodjendan  naprosto  preveo  na  talijanski  koju  Horacijevu  odu, 
ali  u  drugu  ruku  mogao  je  pjesnik  za  istu  zgodu  spjevati  i  vile  ori- 
ginalnih  pjesama  u  vise  jezika,  ili  bi  spjevao  jednu  pjesmu,  pa  je 
sam  i  preveo.  Retorika  je  tu  posve  zamijenila  poeziju,  a  latinske  i 
talijanske  prigodnice  posve  su  potisnule  hrvatske.  Ponajvise  su  pri- 
godnice u  svezi  s  politickim  dogadjajima.  Prigodnicari  slave  Napo- 
leona,  njegove  generale,  upravne  cinovnike,  francuske  pobjede  i  teznje 
(Urban  Appendini,  Brno  Zamanja,  Luka  StuUi,  Ivan  Rosani),  ali 
odmah  kako  je  Dubrovnik  poslije  poraza  Napoleonova  pao  pod  Au- 
striju,  prigodnicari  slave  novoga  gospodara  Franju  I.,  i  oni  isti,  koji 
su  slavili  Napoleona,  i  neki  drugi  (Antonije  Krsa,  Toma  Krsa,  Ra- 
fael Androvic).  Dosele  se  slavio  ,,galski  Jupiter"  Napoleon,  a  sada 
,,austrijski  Jupiter"  Franjo  I.  Za  ovakve  prigodnice  bio  je  najpriklad- 
niji  latinski  i  talijanski  jezik.  Samo  u  zbirci  prigodnica  povodom  do- 
laska  Franje  I.  u  Dubrovnik  (1818.),  gdje  se  redaju  latinske  i  tali- 
janske pjesme,  dolaze  na  kraju  i  cetiri  hrvatske  :  dvije  od  Gjure  Hidje, 
a  dvije  odPijerka  Sorkocevica  (1749 — 1829.),  koji  je  poznat 
i  kao  popunitelj  XIV.  i  XV.  pjevanja  ,,Osmana".  Prigodnicari  nastojali 
su  se  ponajvise  dodvoriti  svojim  gospodarima  :  Luka  Stulli  pjevao  je 
talijanske  prigodnice  papi  Piu  VII.,  Marmontu  i  Fran ji  I.,  a  Pi j arista 
Urban  Appendini  opjevao  je  sve  rodjendane  Franje  I.  od  god.  1826.  do 
1834.  Jedan  od  posljednjih  i  najizrazitijih  ovakvih  dubrovackih  pri- 
godnicara  bio  jeAndjeo  Maslac  (1772 — 1838.),  Dominikanac, 
ucitelj  retorike  na  dubrovackoj  gimnaziji.  Njegove  se  prigodnice 
nalaze  gotovo  u  svim  prigodnim  zbornicima,  a  pjevao  je  latinski  i 
talijanski,  ali  ima  od  njega  pace  po  jedna  pjesma  njemacka  i  francuska. 
On  je  opjevao  silu  rodjendana  Franje  I.  (1824. —  1825.,  1826.,  1828. 
i  1830 — 1832.)  ;  ove  su  pjesme  latinske  ili  talijanske,  samo  ona  za  god. 
1826.  je  hrvatska  :  ,,Pjevanje  narodno  staroga  Ljubimira  i  mladijeh 
pastijera",  spjevana  pod  utjecajem  narodne   pjesme. 

Ovako  je  jadno  svrsavala  hrvatska  knjizevnost  dubrovacka, 
puna  tako  velikih  tradicija,  sama  nekoc  tako  velika,  da  je  mogla 
stajati  uporedo  s  knjizevnoscu  citavih  pojedinih  naroda,  ali  novo 
doba,    sto    je     doslo     s   novim    idejama,     s     prosvjetnim   sredistem   u 


^^M 

^^ 

1 

327 

Zagrebu,  iznijelo  je  ponovo  u  Dubrovniku  narodnu  knjizevnost, 
podalo  pravu  cijenu  nepresusnom  pokladu  stare  dubrovacke  pro- 
svjete  i  otvorilo  zivi  utjecaj  stare  dubrovacke  poezije  na  novi  raz- 
vitak  hrvatske  knjige. 


6.  Filip  Grabovac. 

XVIII.  stoljecu  trgla  je  knjizevnost  u  Dalmaciji  unazad, 
pa  gotovo  i  nemamo  nikakve  svjetovne  knjizevnosti.  Tek 
nekolike  nabozno-poucne  knjizice,  izasle  u  ovo  doba,  jesu 
nastavak  rada  protivureformacije,  ali  ni  taj  rad  nije  vise 
intenzivan,  pa  nema  djela  vece  koncepcije,  i  zato  jos  u  XVIII.  sto- 
Ijedu  u  Dalmaciji  najvise  upotrebljavaju  nabozno-poucna  djela  Matije 
Divkovica.  Samo  dva  fratra  dalmatinska  bave  se  i  svjetovnom  knjigom  : 
Filip    Grabovac    i    Andrija    Kacic    Miosic. 

Filip  Grabovac  rodio  se  u  Vrlici  god.  1695.  Redovnicke 
haljine  obukao  je  u  zaostroskom  manastiru  (1718.),  a  iza  prve  godine 
kusnje  poslase  ga  u  Italiju,  gdje  je  ucio  bogosloviju.  Posto  je  bio  redjen 
za.  svedenika,  imenovan  je  vojnickim  kapelanom  kod  dalmatinskih 
vojnika  u  vojsci  mletackoj,  te  je  ovu  sluzbu  vrsio  po  razlicitim  mle- 
tackim  gradovima  (Mlecima,  Palmanovi,  Bresciji  i  Veroni).  On  je 
izdao  na  svijet  ,,Cvit  razgovora  naroda  i  jezika  ili- 
rickoga  aliti  rvackoga"  (Mleci,  1747.).  Pjesnik  je  za  iz- 
danje  ove  knjige  dobio  dopustenje  od  crkvene  i  politicke  oblasti,  ali 
je  ipak  republika  mletacka  knjigu,  jedva  sto  je  izisla,  zaplijenila,  a 
Grabovac  je  iz  Verone  doveden  u  okovima  u  Mletke  i  tu  bacen  u 
tamnicu,  u  kojoj   izmucen  promijeni  svijetom  (1750.). 

Grabovcev  ,,Cvit  razgovora"  je  zbornik  zabave  i  pouke,  u  prozi 
i  stihovima,  u  narodnim  desetercima  i  osmercima,  namijenjen  na- 
rodu.  U  zborniku  isticu  se  dvije  odulje  povjestice  u  osmercima,  sa- 
drzaja  svjetovnoga.  ,,0  d  Pile"  (O  Filipu)  i  ,,0  d  jednoga 
strasnoga  dogadjaj  a",  dvije  romanticke  sredovjecne  price, 
pa  onda  pjesme,  ponajvise  u  desetercima,  ,,Slava  Dalmacij  e", 
,,0d  naravi  i  cudi  r  v  a  c  k  e",  ,,Oizgonu  Turaka  iz 
Kotora",  ,,0  napadaju  fratra  Kumbata  na  Imoski", 
„0  serdaru  Radu  iz  Vrgorca"  i  ,,0  navali  Mustaj- 
pase  na  Sinj  g.  1715."  Uz  stihove  ima  i  proze,  i  to  nabozno- 
pouCnog  i  historijskog  sadrzaja,  pace  tu  je  citava  kratka  kronika  od 
stvorenja  svijeta  do    1738.  godine. 


328 

Pjesme  ,,Slava  Dalmacije"  i  ,,0d  naravi  i  cudi  rvacke"  bile  su 
povod  pjesnikove  katastrofe.  U  prvoj  pjesmi  pjeva  o  staroj  slavi 
Dalmacije  i  o  tadasnjem  mrtvilu,  iz  kojega  je  on  budi,  pjevaju6i  da 
Dalmaciju  sada  ,,nevirnici  gaze",  da  je  u  suzanjstvu,  da  je  ,,svaka 
rdja  gazi",  a  bit  6e  sve  jos  i  gore.  A  u  drugoj  govori  o  Citavu  narodu 
hrvatskom,  koji  se  bije  i  proljeva  krv  svuda  za  tudju  korist : 

Kad  kralj  ode  da  kog  srve, 
Tad  Hrvate  mede  prve, 
A  dobitak  kad  se  dili, 
Tad  pitaju,  gdi  ste  bili  .  .  . 

Grabovac  je  prvi  dalmatinski  Franjevac,  pjesnik  svjetovni,  koji 
se  obazire  i  na  suvremene  dogadjaje  i  prilike.  U  njegovim  stihovima 
nema  poezije,  ni  poleta,  ni  kakve  dotjeranosti  ;  i  deseterci  su  mu  ne- 
ugladjeni,  nijesu  Cisto  narodni,  jer  ih  je  ukrasivao  rimama,  a  diih 
narodne  pjesme  nije  pogodjen,  jer  opijevajuci  nekolike  novije  junacke 
dogadjaje  on  nije  pjesnik  nego  kronicar,  koji  u  stihovima  iznosi  sustu 
istinu.  Pored  svega  toga  ovo  je  djelo  vrijedno  da  se  spomene  u  povijesti 
hrvatske  knjizevnosti,  jer  Grabovac  u  Dalmaciji  pise  prvu  franjevacku 
knjigu  svjetovnoga  pjesnickog  sadrzaja  ;  on  opijeva  povodeci  se  za 
narodnom  pjesmom  novije  historijske  dogadjaje  iz  borbe  s  Turcima, 
a  crta  ih  jos  vise  u  prozi,  isticuci  svuda  dalmatinske  junake,  pa 
ovakvu  knjigu  kao  ,,cvit  razgovora  naroda  i  jezika  ilirickoga  aliti 
rvackoga"  daje  narodu,  u  Cemu  je  stopama  njegovim  posao  od  njega 
nesto  mladji  Franjevac  Andrija  Kacid  Miosid. 


7.   Andrija  Kacic  Miosic. 

tolje6e  XVII.  i  XVIII.  doba  je  cvjetanja  nase  historio- 
grafije,  ponajvise  u  obliku  kronicarstva  i  prigodnicarstva, 
a  na  osnovi  feudalnoj  :  pisale  su  se  kronike  od  pocetka 
svijeta  do  najnovijega  vremena,  slavile  su  se  pojedine 
plemidske  porodice,  u  pjesmi  ili  prozi,  naruceno  i  nenaruCeno,  pro- 
ucavali  su  se  grbovi,  genealogije,  ali  su  se  skupljale  i  povelje  i  svi 
historicki  dokumenti,  pa  su  se  javila  i  nekolika  velika  djela,  Dubrov- 
canina  Mavra  Orbini-a  ,,I1  Regno  degli  Slavi"  (1601.) 
i  Daniela  Farlata  ,,Illyricum  Sacrum".  U  Italiji, 
odakle  je  ova  struja  k  nama  dosla,  razvio  se  citav  niz  kroniCara, 
koji  su  pisali  i  o  dogadjajima  na  slovjenskom  jugu.  I  Pavao  Vi- 
tezovic  zahvatio  je  svojim  radom  ove  ruke  Citavo    juzno   Slovjenstvo. 


329 

Veliki  historicki  dogadjaji,  neprekidna  raseljivanja  i  useljivanja,  po- 
liticke  promjene  i  posljednji  cvat  feudalizma,  sve  su  to  bili  povodi, 
da  se  proucavala  proslost,  njegovalo  vitestvo  i  cuvala  se  brizljivo 
stecena  privilegija,  a  na  izgubljena  u  teskim  vremenima  borbe  s  Tur- 
cima  nije  se  zaboravljalo.  Svaka  porodica  koljenovica  morala  je  imati 
svoj  , .arbor",  svoju  genealogiju,  pisanu  ili  tiskanu,  izvedenu  iz  naj- 
davnijih  vremena.  Bilo  je  to  ujedno  doba  najvecega  falzificiranja, 
cesto  i  bez  rdjave  namjere,  vec  od  obicaja,  plemicskih  povelja  i  grbova, 
a  bijaSe  Ijudi,  kojima  je  taj  posao  bio  glavno  zanimanje.  Plemicske 
su  porodice  rado  svoj  rod  izvodile  od  izumrlih  kraljevskih  ku<5a,  od 
kraljeva  srpskih,  bosanskih  i  bizantskih.  Sve  se  to  najjace  razbujalo 
u  Dalmaciji,  gdje  je  ovaj  duh  vremena  udario  pecat  i  najznacajnijoj  hr- 
vatskoj  knjizi  ovoga  doba,  Kacicevu  ,,Razgovoru  ugodnom  naroda  slo- 
vinskoga". 

Andrija  Kacic  rodio  se  god.  1696.  u  Bristu,  milenom  salu 
blizu  Makarske,  od  oca  Bartola,  koji  je  bio  tezak,  i  matere  Kate  iz 
roda  Tomasevica.  Fra  Luka  Tomasevic,  brat  majcin,  dade  svoga  se- 
strica  Andriju  u  samostan  u  Zaostrogu,  da  izuci  knjigu.  U  ovome  samo- 
stanu,  upravo  dvije  godine  iza  Grabovca  i  prevalivsi  vec  poput  njega 
dvadesetu  godinu,  obuce  on  redovnicke  haljine  i  postane  iskusenik(i720.). 
Obavivsi  prokusnu  godinu  polozi  zavjete  (1721.)  i  nastavi  redoviti 
tecaj  nauka  u  Budimu,  gdje  je  svrsio  odredjena  tri  godista  filozofije 
i  cetiri  godista  bogoslovije  (1721 — 1728,)    i  bio  zaredjen. 

Upravo  uto  pocela  se  cijepati  velika  franjevacka  drzava  ,,Provincia 
Bosnae  Argentinae",  koja  je  obuhvatala  Bosnu,  Hercegovinu,  Dalma- 
ciju,  Hrvatsku,  Slavoniju  i  Ugarsku,  pa  se  raspala  u  tri  provincije 
god.  1735.,  i  to  :  Provincia  Bosnae  Argentinae,  obuhva^ajuci  Bosnu  i 
Slavoniju  ;  provincija  ugarska  sv.  Ivana  Kapistrana,  i  provincija 
dalmatinska  sv.  Kaje,  pape  i  mucenika,  rodjenog  Dalmatinca,  ali  je 
ovo  ime  doskora  ostavila  i  nazvala  se  provincijom  Otkupitelja  (1743.). 

Kacic  se  nije  isticao  u  suvremenim  franjevackim  borbama,  pa  mu 
rijetko  ime  susrecemo.  Vrativsi  se  u  domovinu  predavao  je  u  zaostro- 
skom  samostanu  filozofiju.  Plod  je  ovoga  rada  njegovo  latinsko  djelo 
„Elementa  peripathetica  juxta  mentem  subti- 
lissimi  doctoris  Joannis  Duns  Scoti"  (Mleci,  1752.). 
Poslije  bijase  uciteljem  bogoslovije  u  Sibeniku  (1737 — 1748.),  nakon 
cega  Stece  naslov  jubilata  (naducitelja),  a  onda  bude  imenovan  glava- 
rom  samostana  sv.  Martina  na  Bracu,  gdje  je  ostao  dvije  godine 
(1748 — 1750.).  Najvece  je  bilo  Kacicevo  odlikovanje,  kad  je  god. 
1750.   postao  apostolskim  poslanikom,   pa  se  spominje,  da  je  obasao 


330 

i  bosanske  franjevacke  samostane.  U  Mlecima  bio  je  god.  1752.  nad- 
gledajuci  stampanje  svoga  djela  ,,Elenienta  peripathetica".  Ovom  je 
zgodom  dao  ovjeroviti  i  duzdevim  pecatom  potvrditi  genealogiju  Ka- 
cica,  koja  se  i  danas  cuva  u  franjevackom  manastiru  u  Makarskoj. 
Posljednje  godine  zivota  proveo  je  gdje  i  prvu  mladost  svoju,  u  za- 
ostroskom  manastiru,  i  bit  6e,  da  su  tek  ovdje  nastala  dva  njegova 
djela,  namijenjena  narodu,  ,,Razgovor  ugodni  naroda 
slovinskoga"  i  ,,K  o  r  a  b  1  j  i  c  a".  Prvo  je  djelo  izdao  Kacid 
za  zivota  dvaput,  u  Mlecima  god.  1756.  i  1759.,  a  iza  toga  ,,Korabljicu" 
(1760).  Kacic  je  promijenio  svijetom  i  pokopan  u  franjevackoj  crkvi 
u  Zaostrogu  god.  1760. 

U  djelu  ,,Elementa  peripathetica"  Kacicu  je  kao  i  svim  Franjev- 
cima  izgled  Duns  Scot.  Kako  je  Dominikancima  bio  u  filozofiji  i  bogo- 
sloviji  uciteljem  sv.  Toma  Akvinac,  tako  je  Duns  Scot  bio  franjevacki 
, (doctor  ordinis",  i  dok  su  tomiste  htjeli,  da  razumom  sve  shvate  i 
silogizmima  sve  dokazu,  pozivajuci  se  na  Aristotela,  dotle  su  Franjevci 
naglasivali  vise  kontemplaciju  i  misticizam.  Franjevci  bili  su  u  tome 
vjerni  osnivacu  svoga  reda,  sv.  Franji  Asiskome,  koji  je  najjace  u  zi- 
votu  krscanstva  naglasio  vjeru  srca. 

Vjera  srca,  dragovoljno  siromastvo  i  jednostavnost  franjevackoga 
reda  stvorila  je  Franjevce  pristasama  prostoga  puka  i  razvila  u  njih 
osobito  razumijevanje  za  njegove  dusevne  potrebe.  Zato  su  bosanski 
Franjevci  stvorili  u  knjizevnosti  najpopularnija  nabozno-poucna  djela 
od  svega  rada  ove  ruke,  sto  ga  je  u  nas  iznijelo  doba  protivureformacije. 
Stopama  bosanskih  Franjevaca  posao  je  Kacic.  Svoju  ,,Korabljicu", 
kako  u  naslovu  kaze,  napisao  je  ,,u  jezik  bosanski,"  povedavsi  se  za 
knjizevnim  radom  Franjevaca  bosanskih.  On  je  po  citavu  svome  zna- 
caju  priprost,  cedan,  uvijek  neposredan,  dijete  tezackih  roditelja  u 
skromnim  redovnickim  haljinama,  ali  pored  toga  i  dijete  stare  ple- 
micske  porodice  i  svoga  feudalnoga  vremena,  feudalne  sredine  poli- 
ticke,  pa  ga  je  zahvatio  i  suvremeni  historizam  u  knjizevnosti,  i  on  je 
u  svom  knjizevnom  radu  ove  dvije  naoko  oprecnosti  spojio,  ne  osje- 
cajuci  nikakvih  protivstina.  Njegova  knjiga  nije  tim  postala  manje 
popularna,  vec  upravo  obratno  :  on  je  postao  najpopularniji  hrvatski 
pisac  do  r.arodnoga  preporoda,  jer  su  ova  obiljezja  potpuno  odgova- 
rala  sklonostima  i  sredini  nasega  naroda,  koja  se  osnivala  sva  na 
feudalizmu. 

Kaciceva  ,,K  o  r  a  b  1  j  i  c  a"  nije  originalno  djelo,  vec  je  ,,pri- 
nesena  iz  knjiga  latinskih,  talijanskih  i  iz  kronika  Pavla  Vitezovida", 
a  raspada  se  u  dva  dijela  :   prvi,  daleko  weti,  crta  dogadjaje  od  podetka 


331 

svijeta  do  Hrista,  a  drugi,  koji  je  vise  kao  dodatak,  kronika  je  dogadjaja 
od  Hrista  do  pjesnikova  vremena.  Knjigu  je  svoju  nazvao  ,,Korab- 
Ijicom",  jer  ima  u  njoj  kao  u  Noemovoj  starozavjetnoj  korablji,  ,,od 
svake  vrsti  stvari  i  dogadjaja".  ,,Korabljica"  zapravo  je  kronika,  ali 
dogadjaji  do  Hrista  prikazani  su  u  obliku  prica  starozavjetnih  prema 
sv.  pismu,  u  lijepoj  prozi,  a  kronika  poslije  Hrista  je  u  glavnome  kro- 
nika dogadjaja  na  slovjenskom  jugu.  I  ,,Korabljici"  udario  je  Kacic 
svoje  feudalisticko,  narodno-junacko  obiljezje.  On  i  tu  govori  o  Juri 
Kastrioti(iu,  Sibinjanin-Janku,  o  ku<5i  Frankopana,  o  knezovima  i 
vlasteli  naroda  slovinskoga,  te  iznosi  genealogiju  ,, stare  i  plemenite 
ku6e  Kacica".  Prvi  dio,  vise  od  dvije  trecine  citave  knjige,  zapremaju 
starozavjetne  price,  ali  Kacic  je  i  u  sv.  pismu  birao  u  prvom  redu 
ratne  i  bojovne  dogadjaje.  ,,Korabljica"  njegova  crta  ,,rate  i  vojevanja, 
—  kako  u  predgovoru  kaze  —  koja  su  bila  od  pocela  svita,  do  dneva 
danasnjega  najvece",  pa  je  djelo  zato  i  posvetio  mladome  knezu  Ja- 
kovu  Ivicevicu  iz  Makarske,  slaveci  junastva  njegovih  predja  i  po- 
ticuci  ga,  da  podje  njihovim  stopama. 

,,Razgovor  ugodni  naroda  slovinskoga"  kro- 
nika je  dogadjaja  slovinskoga  naroda,  sto  ju  je  pjesnik  urukovetio  u 
stihovima  i  u  prozi,  od  Aleksandra  Velikoga  —  koji  mu  je  slovinski 
kralj  —  pa  do  svoga  vremena.  Raspada  se  u  dva  dijela  :  u  prvome, 
pretezito  pisanome  prozom,  govori  se  o  kraljevima,  vitezovima  i  kne- 
zovima do  pada  Carigrada  (1453.),  a  u  drugome  dijelu,  gdje  pretezu 
pjesme,  crta  se  borba  s  Turcima  do  pjesnikova  vremena  i  opijevaju 
se  junaci  i  porodice,  sto  su  se  istakle  u  tim  bojevima.  U  prvom 
izdanju  ima  pored  proze  41  pjesma,  ali  vec  za  tri  godine  pri- 
redio  je  Kacic  drugo  izdanje,  daleko  opseznije,  rasirujuci  osobito 
pjesnicki  dio,  jer  on  se  jamacno  svuda  najjace  dojmio.  U  prozi  pro- 
mjene  su  neznatne,  ali  od  pjesama  prestampao  je  Kacid  samo  28 
njih  bez  promjene,  a  ostale  je  mijenjao,  ponajvecma  rasirivao  i  do- 
tjerivao  prema  novim  historijskim  podacima,  a  najznatnija  je  razlika 
izmedju  prvoga  i  drugoga  izdanja,  sto  u  prvome  ima  41,  a  u  drugome 
137  pjesama. 

Za  vrijeme  cvjetanja  kronicarstva  i  Kacicev  ,,Razgovor"  je  upravo 
kronika,  ali  u  nasem  narodnom  obliku  shvatanja  povijesti.  Kacic, 
i  ako  se  poveo  za  narodnim  pjevacem,  svuda  istice  svoje  izvore  i  pro- 
ucavanje  dogadjaja,  da  ne  izvrne  historijske  istine.  Zato  i  upotrebljava 
pored  stihova  i  prozu,  da  opjevane  dogadjaje  kao  kroniCar  dokumen- 
tira  ili  da  opise  one  stvari,  koje  nikako  ne  idu  u  stihove.  Svuda  se 
u   ,,Razgovoru"   spominju  kronicari,    koji   su    pisali   na  talijanskom, 


332 

latinskom  i  hrvatskom  jeziku,  a  Kagi^  je  opjevao  gradju  iz  njihovih 
djela.  On  ho<!:e,  da  mu  se  vjeruje,  i  zato  spominje  svoje  izvore  :  I.  N. 
Dogliona,  Sagreda,  Barlezia,  Giammariu  Bienni  Bre§anina,  Feraria 
Brusona,  Floriana  Kampi,  Petra  Garzona,  Tomka  Mrnavi<5a,  Josipa 
Bedekovica,  Pavla  Vitezovida  i  druge.  Kacic  stavlja  i  pred  pjesmu 
opasku  :  ,,izvadjena  iz  Sagreda"  ili  ,,izvadjena  iz  knjiga  Floriana 
Kampi"  i  slicno.  PaCe  i  u  samoj  pjesmi  ne  zaboravlja  svoju  kroni- 
carsku  duznost,  na  pr.  ,,Viruj,  pobre,  to  Sagredo  pi§e"  —  ili  :  „Posli 
Musa  bolji  junak  bise  —  Barlezio  i  Sagredo  pi§e".  Vrlo  je  znafiajna 
za  Kacidev  odnoSaj  prema  historiji  ,,Pisma  od  Zadvcirja",  koju  je  u 
prvome  izdanju  stampao,  kako  ju  je  <iuo  u  narodu  pjevati,  ali  u  drugom 
izdanju  dotjerao  je  pjesmu  prema  opisivanju  dogadjaja  u  talijanskih 
kronicara,  pa  dometnuo  :  ,,Ova  je  pisma  i  prija  od  mene  stampana; 
ali  nije  sve,  kako  je  ovde;  jer  sam  je  stampa',  kako  sam  je  Cuo  pivati; 
ali  buduci  historije  stio  i  drugacije  od  mudrih  Ijudi  razumio,  eto  je 
prikazujem  svitu  onakvu,  kako  se  je  dogodilo." 

Ka6i6  je  opijevao  i  najnovije  dogadjaje,  o  kojima  nije  imao  lite- 
rature, i  slavio  porodice  suvremene,  pa  je  morao  i  sam  skupljati  gradju 
i  svjedocanstva,  jer  tu,  gdje  je  bio  suvremen,  trebalo  je  i  da  bude  naj- 
pouzdaniji.  On  je  pretrazivao  arkive  kod  opcina,  u  manastirima,  po 
kucama  starih  koljenovida,  pa  ako  tu  nadje  povelju,  medalju,  atestat 
generala,  krilo  od  duzda  mletackoga  kao  dar  za  junastvo,  ili  sto  slicno, 
—  on  se  na  sve  poziva,  kadsto  i  na  zive  svjedoke,  starce  i  redovnike. 
Kacic  o  junacima  i  koljenovicima,  o  kojima  knjige  ne  govore  i  niti 
je  sam  mogao  skupiti  svjedocanstva  o  njima,  naprosto  ne  pjeva,  pa 
se  u  pogovoru  ispricava,  jer  oni  ,,starcu  Milovanu  ne  pokazase  svoje 
karte  s  pecatom  od  vladalaca  utvrdjene,  kadno  se  s  guslam'  skitase 
od    Skadra   do    Zadra,    od   Mostara   do    Kotara". 

Kacic  shvata  historiju  kao  i  na§  narod  :  ona  je  niz  junackih  do- 
gadjaja, izrazenih  u  pjesmama.  Zato  i  on  svojim  pjesmama  odgovara 
samo  na  pitanje  :  ,,tko  je  junak  bio,  je  li  glave  turske  odsicao  i  koliko 
je  koji  odsikao  ?"  Ali  i  na  pjesmu  narodnu  gleda  Kacid  okom  tadasnjega 
kronicara.  U  ,,Razgovoru"  nema  ni  jedne  pjesme  o  Kraljevicu  Marku, 
premda  ga  pjesnik  uvijek  u  stihovima  spominje  kao  izgled  Ijudske 
snage  i  srca  junackoga,  a  nema  ih,  jer  su  uz  njegovo  ime  prionuli  sami 
konvencionalni  motivi,  a  Kacicu  kao  kronicaru  odgovarale  su  samo 
historijske  narodne  pjesme  novijih  vremena.  O  svojim  osobito  dragim 
junacima,  Sibinjanin-Janku  i  Sekuli,  uvrstio  je  Kacic  u  ,,Razgovor" 
o  svakome  i  po  jednu  narodnu  pjesmu,  i  to  s  konvencionalnim  mo- 
tivom,  ali  je  na  prvo  mjesto  metnuo  svoje  pjesme,    ,,izvadjene  iz  razli- 


333 

6itih  historija",  a  tek  na  drugo  one  narodne,  i  pored  toga  za  njih  naro- 
<5ito  istiCe,  da  nijesu  vjerodostojne  :  ,,lipe  su  sluSati,  ako  i  nije  moguce, 
da  su  posve  istinite".  I  dok  Kacic  svnda  traii,  da  mu  se  vjeruje,  za 
pomenute  narodne  pjesme  kaze  :  ,,tko  ce  virovat,  neka  viruje  ;  tko  ne 
ce,  neka  miruje".  Kod  ,,Pisme  od  Zadvarja"  u  prvom  izdanju,  gdje  je 
ona  zabiljefena  tacno  s  usta  narodnoga  pjevafia,  nije  se  tako  ogranicio, 
jer  je  to  historijska  narodna  pjesma,  kakovu  je  on  jamacno  upotre- 
bljavao  vise,  nego  §to  se  misli  i  vise  nego  §to  bi  se  moglo  dokazati, 
dotjerujuci  je  prema  svojim  historijskim  izvorima.  Zato  on  kaze  u 
predgovoru  prvoga  izdanja  ,,Razgovora"  o  narodnim  pjesmama, 
da  one  ,,nisu  posve  istinite,  nemanje  ima  svaka  dobar  temelj  od  istine"; 
paCe  on  izdaje  svoje  djelo,  da  ovi  ,,siromasi  tezaci  i  cobani",  ,,koji 
se  nasladjuju  u  takizim  pismam,  mogu  do<5i  u  poznanje,  da  njiove 
pisme  i  davorije  nisu  brez  temelja  istinita".  KaSid,  koji  se  svuda  istice 
kao  kronicar,  povodedi  se  za  narodnom  poezijom,  ide  samo  jos  dalje  : 
njegove  pjesme  moraju  biti  posve  istinite,  utvrdjene  ditavom  na- 
ucnom  knjizevnosdu  i  njegovim  istrazivanjima,  a  pored  toga  dovedene 
u  neku  kronicarsku  suvislost  i  cjelinu,  pa  zato  je  on  opjevao  stare  do- 
gadjaje,  kojih  ne  poznaje  narodna  epika,  da  tako  svede  u  cjelinu 
proslost  i   sada§njost. 

KaCidevo  stanoviste  prema  narodnoj  poeziji  i  prema  historiji, 
pa  i  svuda  isticana  jednostavnost,  neposrednost  njegova  znacaja,  uda- 
rila  je  glavno  obiljezje  i  stilu  njegove  poezije.  Kacic  je  proveo  mlade 
dane  i  starost  svoju  u  Zaostrogu,  koji  lezi  nasuprot  poluotoka  Peljesca, 
posjeda  dubrovacke  republike.  On  je  svakako  poznavao  dubrovacku 
knjizevnost,  gdje  je  razbujali  marinizam  pobijedio  pristalice  ,,narav- 
noga"  stila.  Kacic  —  koji  je  pristao  uz  stil  ,,naravnoga"  —  znao  je, 
da  njegove  ,, pisme  svakomu  drage  ne  ce  biti,  jer  medju  njima  malo 
ima  razlikosti".  Kako  dubrovacki  protivnici  marinizma,  tako  je 
i  on  pristao  uz  narodnu  pjesmu,  ali  joj  se  od  njih  vecma  priblizio, 
stekavsi  svoj  pjesnicki  ,,halat",  skitajuci  se  s  guslama  od  Skadra  do 
Zadra,  od  Mostara  do  Kotara.  U  Gjordjidevoj  apologiji  idealizma  protiv 
realista  vidjelo  se,  da  su  pristalice  realizma  drzali,  da  poezija  treba  iz- 
raziti  i  s  t  i  n  u,  a  to  moze  samo  dikcija  ,,naravna".  U  ove  glasove  od- 
ziva  se  i  Kacic  u  predgovoru  pjesmarice  :  ,,Retorike  ni  poezije,  naki- 
dena  ni  napirlitana  veza  naci  ne  6e§,  nego  jednu  zgradju  vrhu  tvrdoga 
temeija  od  i  s  t  i  n  e  zidanu,  stinam  naravnimiz  dubokih  jama 
po  nastojanju  siromaha  Milovana  iskopanih.  Ako  se  nasladjujeS  u 
zgradjam  nare§enim,  evo  sam  ti  kamenje  pripravio,  pilaj 
ga,  tesi  i  kre§i  tvojizim  halatom,  koga  si  stekao,  ter  nacinjaj  visoke, 


334 

plemenite  i  gospodske  palace,  ja  ti  dobrovoljno  dopustam  i  cestitu  u 
tvom  rukodilu  srecu  nazivam." 

Kacic  uzeo  je  iz  narodne  epike  deseterac  i  dikciju,  sav  pjesniCki 
pribor  narodnoga  pjevaca,  i  stekavsi  ovaj  ,,halat",  opjevao  je  jednako 
ponajvise  iste  dogadjaje  i  junake,  sto  im  je  slavu  pronosila  suvremena 
epika  narodna.  Knjizevni  su  njegovi  dodaci,  sto  se  pjesnickog  oblika 
tice,  samo  strofa  od  cetiri  stiha,  koju  uvijek  upotrebljava,  i  srokovi, 
kojima  se  sluzi  nesto  vise  negoli  narodni  pjevac. 

Historijska  suvremena  pjesma  narodna,  govoreci  o  kojem  boju, 
nije  razvijala  nikakav  pripovijedaci  motiv,  ve6  je  crtala  samo  tecaj 
poboja,  pojedina  junastva  i  napominjala  junake.  U  tome  su  pokra- 
jinske  narodne  pjesme  uistinu  kronike,  ali  narodni  pjevac  ima  za 
ovakvu  kroniku  razlicite  svoje  konvencionalne  sheme,  koje  mu  na- 
domjestaju  pripovijedaci  motiv.  U  narodnoj  ,,Pismi  od  Zadvarja" 
shema  je  ovo  :  Jos  zorica  nije  zabijelila,  ni  danica  lica  pomolila,  kad 
zapjeva  Vlasic  kiridzija  :  on  se  ne  cudi  Becu  bijelome,  ni  Petrovara- 
dinu,  ni  gradu  Sibeniku,  ni  Sinju  bijelome,  ni  Drnisu,  kako  se  odbra- 
nise  od  Turaka,  jer  prvoga  je  branio  cesar  Leopoldo,  drugoga  princip 
Udjenio  i  t.  d.  —  ali  se  cudi  Zadvarju,  gradu  kamenome,  kako  se  od- 
branio  caru,  gdje  nema  moci  ni  pomoci.  Ali  vila  mu  iz  gorice  odgovara  : 
neka  se  ne  cudi,  —  i  sada  dolazi  jezgra  pjesme,  gdje  vila  spominje  sve 
junake,  koji  odbranise  Zadvarje  i  kako  pobise  vezira.  Kacic  je  shemu 
narodne  pjesme,  koja  zaprema  veci  dio  stihova,  upravo  doslovce  za- 
drzao  i  u  drugom  izdanju  ,,Razgovora",  a  nadopunjivao  je  prema 
kronikama  samo  crtanje  historijskoga  dogadjaja.  Tako  je  jamacno 
Kacic  radio  i  kod  drugih  pjesama,  gdje  to  i  ne  mozemo  dokazati.  On 
je  bez  sumnje  dobro  poznavao,  biljezio  i  upotrebljavao  narodne  pjesme, 
koje  su  opijevale  junake  i  historijske  dogadjaje  zadnjih  decenija 
XVII.  stoljeca  pa  do  njegova  vremena,  a  onda  je  narodne 
sheme  prenosio  i  u  svoje  pjesme  o  dogadjajima  i  junacima,  koji  nijesu 
ni  usli  u  narodnu  epiku. 

Kacic  bio  je  iz  kraja,  gdje  se  i  danas  pjeva,  a  putovao  je  po  kra- 
jevima,  gdje  je  najljepse  bujala  narodna  pjesma,  koju  je  on  shvacao 
i  postovao  prije,  nego  sto  su  o  njoj  ista  saznali  Wolf  i  njemacki  roman- 
ticari.  Ona  je  odgovarala  njemu  kao  narodnome  kronicaru  i  ugadjala 
mu  kao  feudalisti,  starome  koljenovicu,  jer  o  Kadcima  pjesme  ,,i 
dica  pivaju".  Oblik  narodne  pjesme  odgovarao  je  i  njegovim  pucko- 
prosvjetnim  teznjama  :  ovako  se  o  junackim  dogadjajima  u  narodu 
odavna  pjevalo,  a  on  nije  ni  namijenio  svoje  djelo  knjizevnicima, 
jer  kaze  u  zivotu  svoga  najmilijega  junaka  Skenderbega  :    ,,Talijanski 


335 

tko  razumi,  neka  stije  Sagreda,  Barlezia  i  Giammariu  Bienni  Bresa- 
nina,  iz  kojizih  sam  ukratko  ovo  izvadio  i  u  slovinski  jezik  slozio 
za  siromahe  tezake  i  cobane,  koji  latinski  ne 
z  n  a  d  u,  i  svrsujem  istim  se  priporucujuci,  da  mi  reku :  Pokoj 
ti  dusi,  Milovane  !"  Kacic  uz  citavu  svoju  kronicarsku  ucenost  bio  je 
tako  bliz  narodu,  te  mozda  ne  bi  bio  ni  umio  drukCije  pjevati.  On  se 
tako  poistovetovao  s  narodnom  pjesmom,  te  kadgod  o  sebi  govori, 
prikazuje  se  kao  narodni  pjevac.  On  je  starac  Milovan  bijele  do  pojasa 
brade,  zute  su  mu  o6i  kano  u  sokola,  i  cini  se  vilovnik  ;  skice  se  sa 
guslama  pod  pazuhom  i  pjeva  slavu  junaka,  trazedi  na  kraju  pjesme 
,,casu  vina".  Milovan  starac  razbolio  se  od  starosti  bola  velikoga, 
pa  ne  moze  vise  poznavati  junake  i  zvati  ih  po  imenu  ;  i  napokon,  kako 
su  narodni  pjevaCi  obicno  slijepci,  i  starac  je  Milovan  oslijepio,  te 
ne  vidi  sunca  ni  mjeseca.  Kacic  je  pjevao  u  duhu  narodne  pjesme,  ali 
u  duhu  svoga  vremena,  kako  su  se  poslije  nasi  romantici  povodili  za 
njom  u  duhu  svoga  doba,  no  Kacic  kao  pucki  pjevac  sa  svojim  narodno- 
feudalistickim  shvatanjem  historijskih  dogadjaja  bio  je  blizi  bivstvu 
narodne  pjesme,  koja  se  bez  feudalizma  ne  moze  ni  zamisliti,  negoli 
romantici,  koji  su  u  njoj  trazili,  kao  u  izvoru  prapoezije,  Cisto  umjet- 
nicke  pobude. 

Kacic  historijske  dogadjaje  nesamo  opijeva,  vec  prema  njima 
oznacuje  i  svoje  stanoviste  i  sudi  o  njima.  Juzni  Slovjeni  —  o  kojima 
on  pjeva  —  bili  su  politicki  rascjepkani,  pa  imadu  u  njegovo  doba  tri 
gospodara  :  ,,cara  cestitoga"  —  sultana,  ,,svitloga  cesara"  u  Becu  i 
,,privedroga  duzda  mletackoga"  ili  ,,principa".  Kako  Kacic  najvise 
pjeva  o  bojevima  dalmatinskim,  na  tadasnjem  podrucju  republike  sv. 
Marka,  kojoj  je  i  sam  podanik,  posve  je  prirodno,  kako  kaze  sam  u 
pogovoru  svoga  djela,  da  je  slavio  ,,naive6e  privedroga  duzda  mle- 
tackoga".  Ovo  ne  valja  Kacicu  prebacivati,  ved  to  treba  shvatiti.  Kadic 
ne  iznosi  novih  politickih  misli,  koje  bi  trazile  promjenu  politickih 
odnosaja.  On  je  lojalan  podanik  mletacki.  Zato  Kacic  zove  Jadransko 
more  ,,more  duzdevo",  slavi  junake,  koji  ,,krunu  brane  duzda  mle- 
tackoga",  koji  su  ,,krilo  principovo,"  a  gospodi  makarskoj    porucuje  : 

U  potrebi  da  bojak  bijete, 
I   za  du2da  krvcu  prolijete.^ 

Jamacno  je  s  time  u  svezi  Kacicevo  oprezno  i  povuceno  drzanje 
prema  republici  dubrovackoj,  koja  se  takmicila  s  Mlecima.  ,,Slovinska 
Atina"  bila  je  najsvjetlija  tacka  u  historiji    juznih  Slovjena  u  doba, 


^  Razgovor  ugodni  (Zagreb,  1862.),  str.  402. 


33^ 

§to  ga  je  Kaci6  opjevao,  a  on  joj  ipak  posveiuje  samo  jednu  skromnu, 
kratku  „pismu",  pa  i  za  ovo  zasao  je  u  drevne  kronicarske  bajke 
i  opjevao  boj  Dubrovcana  sa  —  Saracenima. 

Kacic  je  zacijelo  ponajvise  i  preko  srca  hvalio  MleCane,  jer  ih  je 
hvaliti  morao.  On  je  vidio,  kako  je  postradao  Filip  Grabovac,  izgubiv§i 
zivot  u  tamnici.  Kacicev  brat  Grgur  zbog  nekakve  zadjevice  s  nekim 
mletackim  generalom  hi  prognan  i  umrije  u  Moskvi.  Pjesnikovo  djelo 
moralo  je  proci  i  dvije  cenzure  :  njegove  duhovne  oblasti  u  Padovi 
i  generalnoga  inkvizitora  Sancti  Officii  u  Mlecima,  koji  je  u  dopustenju 
za  stampanje  potvrdio,  da  se  u  ,,Razgovoru"  ne  nalazi  nista  protiv 
svete  vjere  katolicke  i  ,,nihil  contra  Principes  ac  bonos 
mores".  Kacic  je  morao  biti  vjesnik  duzdeve  slave  na  Jadranu, 
jer  inace  ne  bi  bio  mogao  doci  do  srca  narodu,  a  osobito  je  morao  istaci 
svoju  privrzenost  duzdu  u  prvome  izdanju  ,,Razgovora",  gdje  u  po- 
sveti  Vincencu  Kosovicu,  biskupu  korculskomu,  kaze,  da  izdaje 
svoje  djelo,  ,,ut  Nostrates,  qui  gloriosa  Principis  Sere- 
nissimi  Protectione  atque  amore  exultant,  otii 
insidisis  devitent".  Pace  u  predgovoru  prvoga  izdanja  ,,bratu  stiocu" 
pjesnik  kaze  :  ,,Ma  viruj  mi,  moj  stioce  postovani,  da  kada  razgledas 
ovi  moj  trudak,  vidit  des  nesricno  i  nemirno  stanje,  u  komu  se  naho- 
djahu  vasi  prasukundidi  u  vrime  slovinskih  vladaoca,  i  poznat  ces 
cestito,  mirno  i  rajsko  stanje,  u  komu  se  na- 
hodimo  sada  pod  krilom  privedroga  principa, 
za  koga  imamo  u  potribi  nasu  krv  proliti."  Ovoj  svrsi  Kafiidevoj  bilo 
je  svakako  namijenjeno  i  to,  sto  u  pomenutoj  posveti  spominje  kao 
svoj  jedini  izvor  djelo  Ivana  Nikole  Dogliona  :  ,,Anfiteatro  di  Europa", 
sto  je  izaslo  god.  1623.  u  Mlecima.  Ali  sve  to  :  i  ova  posveta  i  predgovor 
,,bratu  stiocu",  i  isticanje  mletackoga  djela  kao  jedinog  izvora,  nestalo 
je  u  drugom  izdanju,  pa  i  u  samome  ,,Razgovoru"  sada  su  Kacideve 
izjave   o  Mlecanima  umjerenije. 

Kacid  je  priprost,  cedan  Franjevac,  koji  je  i  uvjeren,  da  se  re- 
dovniku  nije  mijesati  u  politicke  i  javne  poslove  :  on  se  resi  poboz- 
nos6u  i  svojim  pucko-prosvjetnim  nastojanjem  oko  ,,siromasnih  te- 
zaka  i  cobana".  U  ,,Pismi  od  kralja  ungarskoga  Ludovika"  osudjuje 
kralja,  Sto  nije  primao  nauk  ,,mudrih  Ijudi",  pa  nije  za  glavare  metao 
vojnike,  ,,vec  biskupe,  fratre,  redovnike",  koji  kralja  metnuSe  na 
zlo,  i  to  pjesnik  istice  kao  povod  teskoga  krsdanskoga  poraza  na  Mo- 
hackom  polju  (1526.).  ,,Nije  sablja  —  kaze  —  za  popa  ni  fratra;  vec 
krunica  i  kriz  ispod  vrata," 


337 

Kacic     pored     duzda     mletackoga     slavi     i    ,,svijetloga     cesara", 
jer  opijeva  junake  i  pod  njegovim  zezlom,   imajuci  uvijek  pred  ocima 
citav  ,,slovinski"  narod.    Kacic  ne  poznaje  narodne  ideje  u  danasnjem 
smislu.  Njemu  su  Slavonci,  Licani,  Dalmatinci,   Bosnjaci  i  t.  d.  razli- 
citi    narodi    jednoga    ,,slovinskoga"    jezika;    njemu   nije    vazna    rijec 
narod  nego  j  e  z  i  k,  a  ovo  shvatanje  ne  izlazi  iz  naroda,  vec  je  poput 
,,Slovinstva"  dubrovackih  pjesnika  plod  suvremene  ucenosti.    Kacicevo 
je  „Slovinstvo"  ideja  jezicnoga    jedinstva  i  historijske  zajednice  svih 
juznih  Slovjena.  Zato  on  govori  samo  pohvalno  o  ,,hriscanima",  isti- 
cuci  jedino   ,,grcku  oholost"  kao   povod  crkvenome  raskolu.   ,,Ne  ra- 
zumim  ja,  moj  blagodarni  stioce  hriscanine,   zlo   govoriti  od  hriscana, 
koji  su  od  nasega  mnogocasnoga  i  slavnoga  jezika  i  naroda,  jer  ne 
nahodim,  da  su  oni  pocetak  od  nesklada,  smutnje  i  razdiljenja  bili''.^ 
On  je  svoju  ,,Pismu  od  uzeca  carigradskoga"  prikazao    ,,gospodi  hris- 
canskoj",   a   na   jednome   mjestu   istice,    da    Kacideva    porodica   slavi 
svuda  sv.    Ivana  kao  svoga  zastitnika,  ali  ovo  krsno  ime  slave  Kacici 
u  gornjem  Primorju  ,,na  hrisdansku",  a  oni  u  donjem  Primorju  ,,na 
latinsku".^    Dok   se    Filip    Grabovac    podruguje    ,,hriscanima",    Kacic 
ih   obasiplje    svojim   toplim   simpatijama   i    usrdnoscu.  Grabovcu   bilo 
je  ime  hrvatsko  potpuno  istovetno  po  sirini    znacenja  imenu  ilirskom 
i   slovinskom  ;    on  ga  upotrebljava  i  u  naslovu  svoje  knjige  ,,Cvit  raz- 
govora."    Kacic  u  ovom  znacenju  upotrebljava  ime  ,,slovinsko",  i  on 
je  to   ime  u  Dalmaciji  vise   popularizovao    negoli  citava  dubrovacka 
knjizevnost.     Ali   poznavajuci   i   narod  i   njegovo   osjecanje,   on  upo- 
trebljava u  ,,Razgovoru"  i  hrvatsko  ime   za  narod  u   Hrvatskoj,    po 
Kotarima,  u  Lici,  Primorju,  Bosni  i  Dalmaciji,   ali  ime  slovinsko  stoji 
nad    imenom    hrvatskim.     Kacicevo     Slovinstvo    ipak    nema    nikakve 
tendencije,   premda  je  ono  u  dubrovackoj     poeziji    primilo  vec  sire  i 
politicko  znacenje,    a    pogotovo  njegovo  Slovinstvo  i  nase  Slovjenstvo 
XIX.   stoljeca   posve  su  razliciti   pojmovi.     ,,Nase    Slovinstvo  i   Kaci- 
cevo razlikuje  se  kao  ustavnost  od  feudalizma,   kao   narodna  ideja   od 
politike    privilegija   i    povlastica."^ 

Kaciceva  knjiga  ,,Razgovor  ugodni  naroda  slovinskoga"  postala 
je  uistinu  ono,  sto  naslov  kazuje,  a  to  je  ona  i  mogla  postati :  u  jednu 
ruku  radi  svoga  oblika,  po  cemu  je  lako  usla  u  narod,  a  u  drugu  ruku, 
jer  je  to  bila  po  sadrzaju   aktualna  i  suvremena  knjiga.    Svatko  se  za- 

1  Razgovor  ugodni  (Zagreb,   1862.),  str.    211. 

2  lb.    str.    284. 

2  Dr.  D.  Prohaska  :  Revizije  iz  povijesti  knjizevnosti.  Skolski  Vjesnik, 
1909.    str.    567. 

Branko  Vodnik :  Povijest  hrvatske  knjlievnostl.  ^'^ 


338 

nimao  za  suvremene  bojne  dogadjaje,  jer  kao  da  je  bilo  na  izmaku 
nase  herojsko  doba  borbe  s  Turcima,  a  Kacic  je  opjevao  u  suvislosti 
citavo  ovo  doba  do  svojih  dana  ;  bilo  je  na  izmaku  s  time  i  doba  feu- 
dalizma,  a  Kacic  je  opjevao  ono,  sto  je  u  njemu  doista  veliko  i  pjesnicko, 
i  to  na  citavu  podrucju  ,,slovinskoga"  naroda,  u  citavu  njegovu  histo- 
rijskom  zivotu.  Kaciceva  ,,pismarica"  postala  je  radi  svega  toga  i 
kraj  pokrajinskoga  znacaja  nase  dotadasnje  knjizevnosti,  p  r  v  a  h  r- 
vatska  opceno  narodna  knjiga. 

„Razgovor"  je  u  neku  ruku  nesamo  suvremena,  vec  upravo  pri- 
godnicarska  knjiga,  u  doba  cvjetanja  prigodnicarstva,  pa  i  to  je  budilo 
za  nju  zanimanje,  osobito  u  pojedinaca.  Kacid  je  slavio  stare  porodice 
plemidske,  a  posvecivao  bi  ovake  pjesme  kojemu  potomku  njihovu 
jos  na  zivotu.  To  je  bio  povod  velikome  zanimanju  za  djelo,  te  ga  je 
Kacic  za  kratko  vrijeme  mogao  ponovo  izdati.  Od  prvoga  izdanja 
sacuvao  nam  se  tek  jedan  primjerak.  Ali  to  je  bio  i  povod,  da  se  javise  i 
protivnici,  o  kojima  starac  Milovan  na  vise  mjesta  u  drugoms  izdanju 
„Razgovora"  govori,  no  i  to  samo  je  koristilo  sirenju  njegovu.  Pro- 
tivnici bili  su  u  redovima  inteligencije  :  oni,  ,,koji  nisu  od  viteske  krvi 
sastavljeni",  dakle  neplemici,  jer  on  je  opjevao  koljenovice  ;  zatim  i 
plemici,  sto  ih  je  opjevao,  ali  oni  su  drzali,  da  ih  nije  dosta  proslavio, 
i  napokon  oni  obrazovani  Ijudi,  koji  su  se  smatrali  plemicima,  a  mDzda 
su  i  bili,  ali  Kacic  nije  o  njihovim  predjima  nista  nasao  u  knjigama 
ili  nije  vjerovao  u  njihovo  plemstvo,  jer  mu  nijesu  namakli  potvrda, 
pa  ih  nije  opjevao. 

Kacic  pjevao  je  pjesme,  ,,od  kralja  i  bana  i  vitezova  slovinskih", 
i  on  je  tu  feudalista,  slavi  junake  koljenovice,  ali  to  on  cini  kao  kro- 
nicar,  koji  istrazuje  starinu  i  u  njoj  vidi  svu  slavu  naroda.  Ovaj  njegov 
aristokratizam  i  feudalstvo  u  skladu  je  s  tradicijama  njegove  porodice, 
s  pravcem  mletacke  uprave,  ciji  je  bio  podanik,  ali  i  s  duhom  narodne 
nase  pjesme.  Osobito  u  Dalmaciji  feudalizam  je  veoma  duboko  prodr'o 
u  zivot  naroda  i  tu  nemamo  u  XVII.  stoljecu,  a  jos  manje  u  Kacicevo 
doba,  seljackih  buna  i  puckih  ustanaka  protiv  gospode  kao  u  gra- 
djanskoj  Hrvatskoj. 

Kacidev  ,,Razgovor"  prihvatili  su  i  oni,  o  kojima  je  pjevao: 
,,gospoda  i  vitezovi  slovinski",  i  oni,  za  k  o  j  e  on  pjeva :  ,,siro- 
masi  tezaci  i  cobani".  A  on  je  i  namijenio  svoje  djelo  jednima  i  drugima  : 
u  prvome  izdanju  u  predgovoru  ,,stiocu"  obraca  se  pjesnik  siromasima 
tezacima  i  cobanima,  pa  kaze,  da  ,,na  sluzbu  istih  siromaha"  izdaje 

svoje  djelo  ;    a  predgovor  drugoga  izdanja  namijenjen  je  inteligenciji. 

I   Kaciceva  je  knjiga  prihvadena  svuda :  vec  u  XVIII.   stoljecu  ona 


339 

je  poznata  u  svim  hrvatskim  krajevima,  obrazovanim  Ijudima  i  pro- 
stome  narodu,  i  njegove  pjesme  vec  su  se  izmijesale  s  narodnima.  Fra- 
njevci  su  na  pocetku  XIX.  stoljeca  izdali  trece  i  cetvrto  izdanje  (Mleci, 
1801.  i  181 1.).  ,,Pismarica"  svojim  utjecajem  i  znacenjem  postala 
je  svakako  i  uz  svoju  dosta  neznatnu  pjesnicku  cijenu  jednim  od  naj- 
vaznijih  dogadjaja  u  povijesti  hrvatske  knjizevnosti. 

U  dopreporodno  i  preporodno  doba  cijena  je  Kacicu  jos  i  porasla, 
pa  se  redaju  bez  prekida  nova  izdanja  (1826.,  1832.,  1836.,  1838. 
i  1846.),  i  Kacic  vise  od  ikojega  dubrovacko-dalmatinskog  pisca  utjece 
na  preporod  naroda.  U  knjizevnosti  porasla  mu  je  cijena,  jer  je  ro- 
mantika  istakla  velicinu  narodne  poezije,  provela  skupljanje  na- 
rodnoga  blaga  i  zavela  imitaciju  narodne  pjesme  u  duhu  romanticke 
skole,  pa  je  Kacic  postao  izgledom  preporodnim  pjesnicima,  i  ako 
njegov  odnosaj  prema  narodnoj  pjesmi  nije  s  njihovim  istovetan. 
Pored  toga  spajala  je  preporodne  romantike  s  Kacicem  romanticka 
adoracija  proslosti,  i  ako  su  na  proslost  drukcije  gledali  romantici, 
a  drukcije  Kacic  ;  pa  napokon  u  Kacicevu  ,,Slovinstvu"  nasli  su 
preporoditelji  svoju  ilirsku  ideju  kao  dva  sinonima.  Kacic,  kako  veli 
Preradovic,  ,,u  srca  svuda  se  upjevo",  i  preporodni  pjesnici  romantici 
vidjeli  su  u  njemu  sve  crte  svoje  fizionomije,  prenosili  su  na  nj  shva- 
tanje  svoga  vremena  i  ucinili  ga  romanticarom  i  narodnjakom.  Prva 
hrvatska  opceno  narodna  knjiga  bila  je  nekim  evandjeljem  u  osvit 
preporoda,   koji   je   stvorio   jedinstvenu   narodnu  knjizevnost. 


8.  Bosanska  knjizevnost  u  XVIII.  stoljecu. 

XVIII.  stoljedu  otkinuli  su  se  i  slavonski  Franjevci  od 
franjevacke  provincije  Bosne  Srebrne  i  pridruzili  se 
ugarskoj  provinciji  Sv.  Ivana  Kapistrana  (i7S7-)«  Ali  ma 
da  su  bosanski  Franjevci  ostali  osamljeni  i  pod  vlasti 
turskom,  oni  ipak  nastavljaju  zapoceti  knjizevni  rad  u  pravcu 
religiozno-moralnom,  izdavajuci  predjasnje  bosanske  knjige  i  pisuci 
nove,  ali  je  taj  rad  sada  mnogo  neznatniji,  i  jos  jednolicniji  sadr- 
iajem,  dok  je  i  u  spoljasnjosti  nastala  vazna  promjena :  bosansku 
bukvicu    pocela   je    zamjenjivati   latinica. 

Ivan  Filipovic  Grcic,  dalmatinski  pop  i  kavalir  sv. 
Marka,  rodom  iz  Pod  Sinja  u  Cetini,  izdao  je  cirilicom  Divkoviceve 
,,B  e  s  i  d  e"  (Mleci,  1704.)  i  jednu  ,,P  i  s  m  u"  (Mleci,  1704.),  sto 
se  u  crkvi   pjevala  na  mladu  nedjelju.   Jedini  i    posljednji  bosanski 


340 

pisac,  koji  je  u  XVIII.  stoljecu  stampao  svoja  djela  cirilicom,  bio» 
je  Stjepan  Markovac-Margitic,  rodom  iz  Jajca,  gvar- 
dijan  samostana  u  Fojnici.  On  je  izdao  zbornik  religiozno-moralnoga 
stiva,  ,,Ispovid  krstjanska"  (Mleci,  1701.).  Ova  je  knjiga 
izasla  viseput  dirilicom  i  latinicom  i  bila  je  u  Bosni  u  narodu  poznata 
pod  imenom  ,,Stjepanusa".  Markovac-Margiti6  izdao  je  cirilicom  i 
,,Falu  od  sveti'"  (Mleci,  1708.),  zbornik  propovijedi  za  blagdane 
svetaca.  On  je  jedini  bosanski  pisac  XVIII.  stoljeca,  koji  se  umio 
ugledati  u  duh  Divkoviceva  rada  :  ni  on  nije  originalan  pisac,  ved 
sabira  i  kompilira  ,,iz  razliki'  knjiga  latinski',''  ali  sve  to  udesava. 
prema  puckome  shvatanju,  voli  price  i  legende,  naivni  nacin  pripovi- 
jedanja,  i  to  ga  je  ucinilo  uz  Divkovica  najpopularnijim  puckin*. 
piscem  u  Bosni.  Margitic  je  umr'o  god.    171 4. 

Uz  Markovca-Margitica  bio  je  u  Bosni  u  ovo  doba  najcitaniji 
pisac  fra  Tomo  Babic,  rodom  iz  Velima,  nedaleko  Skradina, 
dakle  rodjeni  Dalmatinac.  On  je  uz  jednu  latinsku  gramatiku  (,, Prima 
grammaticae  institutio".  Mleci,  1712.)  izdao  ,,C  v  i  t  r  a  z  1  i  k  a 
mirisa  duhovnoga"  (Mleci,  1726.),  oveci  zbornik  naboznoga 
stiva  u  prozi  i  u  stihovima.  Ova  je  knjiga,  stampana  latinicom,  do- 
zivjela  vise  izdanja,  te  su  je  svojim  prilozima  nadopunjivali  razliciti 
bosanski  pisci  Franjevci,  a  u  narodu  u  Bosni  prozvana  je  po  imenu. 
prvoga  autora  ,,Babusom". 

Lovro  Sitovic  Ljubuski  bio  je  rodjeni  musliman, 
rodom  iz  Ljubuskoga,  ali  pokrstivsi  se  udje  u  red  franjevacki.  On 
je  napisao  udzbenik  :  ,,G  rammatica  latino-illyric  a" 
(Mleci,  1713.),  da  potakne  ucenje  latinskoga  jezika.  Zanimljiva  je 
njegova  ,,Pisna  od  pakla"  (Mleci,  1727.),  sto  je  ,,slozi  u  hrvatski 
jezik  i  pivanje",  i  to  u  Makarskoj,  gdje  je  on  sam  pjesme,  sadrzane 
u  toj  knjizi,  kako  u  predgovoru  stiocu  kaze,  ,,s  dicicom  istoga  mista 
pivao".  ,,Ti  pivas  i  slusas  —  kaze  dalje  stiocu  —  pisne  od  Kraljevica 
Marka,  Muse  Arbanasa,  Relje  Bosnjanina,  od  vojske,  junastva,  kralja^. 
od  rujnoga  vina  i  od  ostalih  brezkorisnih  pisana.  Ne  ces  li  usima  pa- 
meti  Tvoje  poslusati  jauke  i  kukanje  tolikih  krstjana  po  paklu,  sto 
ih  muce,  dave,  deru,  zegu  i  gnjave  paklene  vojvode,  Lucifer,  Maimun, 
Asmadeo,  Sotona,  Beelfegor,  Beelzebub,  Behemot  i  ostali  nemili  vra- 
govi."  Ove  su  dakle  pjesme,  spjevane  u  narodnim  desetercima,  imale 
nelijepu  tendenciju,  da  istisnu  narodne  junacke  pjesme,  i  to  u  Ma- 
karskoj, domaji  Andrije  Kacica,  koji  se  iza  njega  javio,  shvadajudi 
bolje  vrijednost  i  znacenje  narodne  pjesme.  Lovro  Sitovid  umr'o  jet 
u  Spljetu  god.  1729. 


341 


Fill  p  Lastric 
iz  Ocevja  (1700.  do 
1783.)  bio  je  ucen 
Franjevac  ;  ucio  je  u 
Ugarskoj,  zatim  je 
bivao  u  Dalmaciji,  pa 
se  vratio  u  Bosnu  i 
postao  custos  i  onda 
provincijal  redodrzave 
Bosne  Srebrne  (i74i- 
<Io  1745.)-  Napisao  je 
povijest  svoje  provin- 
-cije:  ,, Epitome  ve- 
tustatis  Provin- 
<:iae  Bosniensis" 
(Mleci,  1765.,  II.  izd. 
rasireno  izaslo  u  Ja- 
kinu  1776.),  pored  ce- 
ga  je  suradjivao  i  za 
Farlatov  ,,Illyricum 
Sacrum".  Ali  Lastric 
pisao  je  i  religiozno- 
moralne  knjige  na  hr- 
vatskom  jeziku.  Od 
tnanjih  njegovih  spi- 
«a  najzanimljivija  je 
stampana  ,,Predika  na  veliki  p  e  t  a  k",  sto  ju  je  rekao 
kao  provincijal  u  crkvi  sv.  Franje  u  Budimu,  gdje  su  tada  Franjevci 
jos  hrvatski  propovijedali  (1742.).  Hrvatska  veca  djela  napisao  je 
M  Bosni,  gdje  je  zivio  u  samostanu  u  Sutjesci,  i  to  su  od  reda  zbornici 
propovijedi,  od  kojih  prvi,  ,,Te  s  t  i  m  o  n  i  u  m  bil  labium  seu 
sermones  p  a  n  e  g  y  r  i  c  o-d  o  g  m  a  t  i  c  o-m  o  r  a  1  e  s  latine 
•et  illyrice  elaborati"  (Mleci,  1755.)  sadrzi  propovijedi  na 
latinskom  i  hrvatskom  jeziku.  Pored  toga  izdao  je  tri  knjige  propovi- 
jedi pod  naslovima:  ,,0d'  uza  me"  (Mleci,  1765.),  dakle  neki  vade- 
mecum,  ,,Nediljnik  dvostruk"  (Mleci,  1766.)  i  ,,Svetnjak, 
to.  jest  govorenja  od   svetije'"   (Mleci,   1766.) . 

U  XVIII.  stoljece  pada  i  nabozno-poucni  rad  Franjevaca  :  Marka 
Dobretica  Jezercica,  Luke  Vladimirovica,  Vice 
Vici  da   iz    Fojnice   te   Jerolima    Filipovica  iz  Rame  u  Bosni. 


Filip  Laitric. 
Izvornik  u  samostaau  Franjevaca  u  Sutjesci. 


342 

9,  Knjizevni  rad  u  Slavoniji. 

pravo  na  izmaku  XVII.  stoljeca  oslobodjena  je  Slavonija 
od  Turaka  karlovackim  mirom  (1699.),  ali  i  poslije  oslo- 
bodjenja  jos  se  dugo  ne  javlja  knjizevnost  na  jeziku  na- 
rodnom,  jer  je  iznajprije  trebalo  narod  izvesti  iz  dota- 
dasnjeg  poludivljeg  zivota.  Oko  toga  radili  su  u  pocetku  Franjevci^ 
koji  su  tu  vec  imali  nekoliko  samostana,  i  novo  nadosli  Isusovci.  Oni 
su  udarili  i  osnove  slavonskoj  knjizevnosti.  Isusovci  dosli  su  u  Pozegu 
vec  g.  1699.,  pa  su  tu  domalo  osnovali  prvu  malu  gimnaziju  (1709.). 
Osobito  je  skolstvo  u  Slavoniji  uznapredovalo  za  Marije  Terezije  i 
Josipa  II.,  nize  i  vise,  te  je  podignuta  gimnazija  u  Osijeku  (1766.)  i 
u  Vinkovcima  (i779.)-  Time  je  i  u  Slavoniji  bivalo  vise  obrazovanih 
Ijudi,  pa  se  uz  religiozno-moralnu  knjizevnost  pocela  razvijati  i 
knjizevnost  svjetovnoga  sadrzaja,  a  uz  Franjevce  javljao  se  pomalo 
u  knjizevnom  radu  i  svjetovni  kler,  pace   i  svjetovnjaci. 

Slavonska  knjizevnost  ovoga  doba  u  prvom  je  redu  religiozno- 
moralna  :  tu  se  objasnjuju  istine  katolicke  vjere,  pisu  se  katehizmi 
za  pucke  skole,  nedjeljne  propovijedi  i  tumacenja  evandjelja,  zivot 
kojega  sveca  i  slicno.  U  ovome  radu  istakose  se  narocito  Franjevci  : 
Stjepan  Vilov  i  Emerik  Pavic,  obojica  rodom  iz  Bu- 
dima  ;  J  e  r  o  1  i  m  L  i  p  o  vc  i  c  iz  Pozege  (rodj.  1717.)  ;  An  tun 
B  a  c  i  c,  rodjen  u  Vrbi  (Verbae)  kraj  Broda  (umr'o  1759.)  ;  Gjuro 
R  a  p  i  c,  rodom  iz  Gradiske  ;  Marijan  Lanosovic  (umr'o 
u  Brodu,  1812.)  ;  Aleksandar  Tomikovic,  rodjeni  Osje- 
canin  (1745 — 1829.);  Ivan  Velikanovic,  rodom  iz  Broda 
(1723 — 1803.);  od  Isusovaca  Antun  Kanizlic  iz  Pozege,  a 
od  svjetovnoga  klera  Antun  Josip  Knezovic,  kanonik  ka- 
locki,  i  Antun   Ivanosic. 

Pored  vjerske  pouke  namicali  su  Franjevci  puku  i  zabavu  svje- 
tovnoga sadrzaja  o  suvremenim  bojnim  dogadjajima,  koji  su  najvise 
zanimali  Slavonca.  Slavonski  Franjevci  time  nastavljaju  Kacidev 
,,Razgovor  ugodni",  gdje  ga  je  on  zavrsio,  i  ugledavajuci  se  u  njega 
povode  se  za  narodnom  pjesmom.  Franjevac  Josip  Pavisevid 
(1734 — 1803.),  rodom  iz  Pozege,  izdao  je  u  prozi  i  stihovima  knjigu 
,,K  r  a  t  k  o  p  i  s  poglavitijih  dogadjaja  sadasnje 
vojske  medju  Marijom  Terezijom  i  Friderikom 
IV."  (Pesta  1762.)  i  ovecu  pjesmu  u  desetercima  :  ,,P  o  1  a  z  e  n  j  e 
na  vojsku  prusku-bavarsku"  (Osijek,  1779.) .  Franjevac 
Blaz    Bosnjak  izdao  je    ,,za   razgovor  narodu  ilirickom"  u  sti- 


343 

hovima  knjigu  ,,Ispisivanje  rata  turskoga  pod  Jo- 
si  p  o  m  II."  (Osijek  1792.).  Ovima  prikljucili  su  se  i  svjetovni  sve- 
cenici  :  Antun  Ivanosi^  izdao  je,,Pismu  od  junastva 
viteza  Peharnika"  (Zagreb,  1788.)  i,,Pismu  od  uzeca 
turske  Gradiske"  (Zagreb,  1789.),  i  to  su  dvije  najljepse 
pjesme  ove  ruke  u  slavonskoj  knjizevnosti  ;pa  ^irnun  Stefanac, 
rodjeni  Slunjanin,  zupnik  vrhovacki  u  Slavoniji,  svoju  ,,Pismu  od 
Ivana  Salkovica"  (Osijek,   1781.). 

Kacic  bio  je  uopce  vrlo  poznat  u  Slavoniji.  Franjevac  Erne  r  i  k 
P  a  V  i  c  preveo  je  na  latinski  prozu  iz  Kaciceva  ,,Razgovora"  s  ne- 
koliko  pjesama  (,,Descriptio  soluta  et  rythmica  regum,  banorum> 
caeterorumque  heroum  Slavinorum  seu  lUyricorum".  Budim,  1764.), 
a  pored  toga  izdao  je  ,,N  adodanje  glavnih  dogadjaja 
Razgovoru  ugodnom  naroda  slovinskoga"  (Budim, 
1768.),  gdje  je  u  deseterackim  pjesmama  opjevao  djelovanje  Franje- 
vaca  u  Slavoniji.  Anonimni  slavonski  izdavac  knjizice  ,,K  a  1  e  n  d  a  r 
ili  uredjeno  prikazanje  nedilja  i  svetkovina" 
(Budim,  1766.)  priopcuje  iz  Kacica  u  koledaru  prve  cetiri  pjesme 
o  Kastrioticu  i  obecaje,  da  ce  nastaviti.  Simun  Stefanac  u  svojoj 
pjesmi  spominje  Kacica,  pa  Petar  Katancic  u  djelu  „ Specimen 
philologiae".  Ali  Kacic  bio  je  poznat  i  u  narodu,  te  se  u  Slavoniji 
vec  u  XVIII.  stoljecu  pjevala  kao  narodna  pjesma  njegova  ,,Pisma 
od   Marijana    Terzijica   iz    Kobasa". 

Medju  slavonskim  knjizevnicima  XVIII.  stoljeca  najvece  zna- 
cenje  u  povijesti  knjizevnosti  imadu  Isusovac  Antun  Kanizlid, 
svjetovnjak  Antun  Reljkovi<i  i  Franjevac  Petar  Ka- 
tancic. 

10.  Antun  Kanizlic. 

ntun  Kanizlic  rodio  se  u  Pozegi  1699.  godine*  od  oca 
Franje  i  matere  Barbare.  Upravo  ove  godine  dosli  su  u 
Pozegu  prvi  Isusovci.  Kanizlic,  svrsivsi  u  rodnom  mjestu 
isusovacku  malu  gimnaziju,  stupi  god.  171 5.  u  Druzbu  Isu- 
sovu,  pa  iza  novicijata  od  dvije  godine  nastavi  nauke  u  redovnickim 
skolama,   jamacno   u  Zagrebu.    Kad  se  vratio   iz  Zagreba  u  Pozegu, 


*  Opceno  se  drzi,  da  se  Kanizlic  rodio  god.  1700.,  ali  njemu  suvremeni 
pisac  M.  Paintner,  u  spisu  ,,Scriptores  Societatis  Jesu  Croatae",  §to  se  kao 
rukopis  cuva  u  arhivu  Jugoslavenske  akademije,  veli,  da  se  Kani21i6  rodio 
god.     1699. 


344 

bio  je  ovdje  propovjednik  i  kateheta  (1733  — 1737-),  neko  vrijeme  pace 
i  ,,praefectus  scholarum"  (1735 — 1737-)'  I^^  toga  premjesten  je  po- 
novo  u  zagrebacki  kolegij,  odakle  se  nakon  osamnaest  godina  vratio 
u  rodno  mjesto.  Kad  je  ukinut  red  Isusovaca  (i773.)>  on  je  i  dalje 
zivio  u  Pozegi  kao  predsjednik  duhovnoga  stola  u  pozeskom  konzi- 
storiju  i  kao  umirovljen  svecenik,  bez  ikakve  javne  sluzbe,  pa  je  tu  i 
umr'o  (1777.))  a  sahranjen  je  u  crkvi  sv.  Lovre. 

Kanizlic  istakao  se  najprije  kao  pucki  nabozno-poucni  pisac, 
i  u  tome  nije  mu  bilo  premca  u  citavoj  slavonskoj  knjizevnosti.  Prvo 
mu  je  ovakvo  djelce  ;  ,,Obilato  mliko  duhovno",  kate- 
hizam  za  djecu  (Zagreb,  1752.).  Skoli  bila  je  namijenjena  njegova 
,,Mala  i  svakomu  potrebna  bogoslovica"  (Mleci, 
1763.),  u  kojoj  bijase  jednako  sadrzan  katehizam,  i  ,,u  tri  skole  raz- 
diljen"  ,,za  djecu,  koja  idju  u  skolu".  Veca  i  vaznija  su  njegova  djela, 
sto  ih  je  napisao  upravo  za  narod  :  ,,U  tociste  blazenoj  Di- 
V  i  c  i  M  a  r  i  j  i"  (Mleci,  1759.  str.  873),  pucki  zbornik  marijanske 
poboznosti,  i  knjiga  ,,Primoguci  i  srce  nadvladajuci 
uzroci  s  kriposnimi  potpomocima  za  Ijubiti 
Gospodina  Isukrsta"  (Zagreb,  1760.),  kojoj  je  izvornik 
francuski,  preveden  i  na  njemacki,  a  po  ovome  prijevodu  izra- 
djivao  je  Kanizlic  posve  slobodno  svoje  djelo,  kojemu  je  dodao  i 
izvornu  ovecu  pjesmu  o  sv.  Alojziju.  Kanizlicev  molitvenik  ,,Bogo- 
Ijubnost  molitvena"  (Trnava,  1766.  str.  580)  dozivio  je 
pet  izdanja,  pa  je  izdan  jos  i  u  novije  vrijema  (1893.)  kao  jedan 
od  najvrednijih  hrvatskih  molitvenika.  Kanizlic  pisao  je  lijepim  je- 
zikom,  a  zanimljivo  i  privlacivo,  s  mnogo  usrdne  poboznosti,  isti- 
cuci  i  sam,  da  nije  svaki  bogomoljac  ujedno  i  pobozan  covjek,  pa  su 
sva  njegova  djela  ove  ruke  bila  vrlo  rasirena. 

Za  zivota  bio  je  Kanizlic  poznat  samo  kao  pucki  pisac,  ali  uistinu 
on  je  bio  naucenjak  i  pjesnik  umjetnik,  i  to  je  najvazniji  dio  njegova 
knjizevnoga  rada.  Poslije  Kanizliceve  smrti  izadje  veliko  njegovo 
djelo  :  ,,K  amen  pravi  smutnje  velike"  (Osijek,  1780.). 
To  je  polemicno  djelo  na  osnovi  historijskoj  i  dogmaticnoj  protiv 
djelca  grckoga  episkopa  Helija  Menijate  :  [H^;x  tx.xvi^xXo'j  (1752.)  o 
crkvenom  raskolu.  Kanizlic  svestrano  raspravlja  ovo  pitanje  i  govori 
svuda  pomirljivo,  a  narocito  ne  dira  u  pravoslavlje  kod  Slovjena,  pa 
vec  u  predgovoru  kaze:  ,,Bog  ubio  onoga,  koj  nas  je  rastavio  !"  Ovo 
golemo  djelo,  zapremajuci  gotovo  tisucu  strana  velike  osmine,  osam- 
Ijena  je  pojava  u  citavoj  hrvatskoj  knjizevnosti  do  onoga  vremena  : 
prije    Kanizlica  nije   ni  jedan   nas   pisac  napisao   hrvatskom   prozom 


345 

vece  originaino  naucno  djelo,  pace  prije  toga  ima  uopce  veoma  malo 
pokusaja  hrvatske  naucne  proze.  Kanizlic  se  u  tome,  kako  izrijekom 
u  predgovoru  kaze,  poveo  za  Ignjatom  Gjordjicem,  pa  i  navodi 
poznatu  izjavu  njegovu  o  upotrebi  narodnoga  jezika  u  naucnim 
djelima. 

Poslije  Kanizliceve  smrti  izaslo  je  i  najvaznije  njegovo  pjesnicko 
djelo,  epsko-lirska  pjesan  ,,Sveta  Rozalija,  panormitan- 
skadivica,     nakicena    i    ispivana"   (Bee,    1780.). 

Pjesnik  crta  Rozaliju,  kako  zivi  u  sjaju  i  raskosju  u  svom  dvoru,  ali 
se  preobraca,  ostavlja  svoje  roditelje  bez  njihova  znanja,  rodjake,  rodice  i 
zarucnika,  otrze  se  posve  od  svijeta  i  zivi  pustinjacki  u  jednoj  gorskoj  spilji, 
gdje  joj  se  javljaju  razlicite  personifikacije  apstraktnih  pojmova,  pa  je  utvrdjuju 
u   svetom  zivotu,  ali  se  diiu  i  napas'ci,   §to  ih   ona  pobjedjuje. 

Kanizlicevo  citavo  djelo  je  poslanica  sv.  Rozalije,  koja  roditeljima 
crta  predjasnji  i  sadasnji  svoj  zivot,  dakle  upravo  monolog,  u  kome 
je  prikazan  dusevni  proces  od  grijeha  do  spoznanja  i  pokore.  Po  tome 
je  ,,Sveta  Rozalija"  slicna  Gundulicevim  ,,Suzama  sina  razmetnoga". 
Kanizlic  se  povodio  za  Gjordjicevim  ,,Uzdasima  Mandaljene  pokor- 
nice",  narocito  je  obradjena  jednako  u  oba  ova  djela  scena,  kako  se 
djevica  u  zoru  u  citavu  nistavom  svjetskom  sjaju  odijeva  pred  ogle- 
dalom,  gdje  je  Mandaljena  i  Rozalija  ocrtana  kao  rokoko-dama  XVIII. 
stoljeca. 

,,Sveta  Rozalija"  spjevana  je  u  dvanaestercima  sa  srokovima  u 
sredini  i  na  kraju,  koji  su  se  vec  prezivjeli  u  dubrovacko-dalmatinskoj 
knjizevnosti.  Njegova  je  dikcija  birana  i  kicena  —  i  u  naslovu  se  kaze, 
da  je  ,, nakicena"  —  dakle  marinisticka,  ako  i  ne  u  tolikom  stepenu 
kao  u  Gjordjica,  koji  je  naslijedio  bogatstvo  dubrovacke  poezije  od 
dva  stoljeca.  Koncepcija  ,,Svete  Rozalije"  je  barokna.  Kao  najvrednije 
treba  napokon  istaknuti,  da  u  ,,Svetoj  Rozaliji"  ima  iskrenog,  nepo- 
srednog  promatranja  Ijepota  prirode,  i  njegove  dvije  pjesme  u  ovome 
djelu,  jedna  o  kupanju,  a  druga  o  biglisanju  slavuja,  biseri  su  stare 
hrvatske  lirike. 

Kanizlic  je  od  svih  slavonskih  pisaca  ovoga  vremena  pisao  naj- 
cistijimi  najbogatijim  jezikom.  On  je  proucavao  jezik  u  tancine  upravo 
u  narodu,  te  je  bio  i  leksikograf,  pa  pouzdano  znamo,  da  je  ostavio  u 
rukopisu  veliki  rjecnik,  koji  se  izgubio.  Njegova  pjesnicka  dikcija  je 
najdotjeranija  u  slavonskoj  poeziji  XVIII.  stoljeca.  Za  njom  poveo  se 
od  slavonskih  pjesnika  jedini  Antun  Ivanosic,  svjetovni 
svecenik,  narocito  u  lijepoj  prigodnoj  pjesmi  ,,0  p  i  v  a  n  j  e   s  1  i  c  n  o- 


346 

ricno  groba  Josipa  Antuna  Colnica"  (Zagreb, 
1785.).  Kanizlic  je  najbolji  slavonski  pjesnik  XVIII.  stoljeca,  pa 
ga  je  Petar  Katancic  nazvao  dobro  takmacem  dubrovacko-dalma- 
tinskih  pjesnika.^ 

11.  Matija  Antun  Reljkovic. 

atija  Reljkovic  prvi    je  slavonski   pisac  svjetovnjak  i  on  je 

u  slavonsku   knjizevnost    prvi   uveo    prosvjetiteljstvo  (Auf- 

klarung)    na    osnovi    racionalistickoj    i   demokratsko j ,   pri 

pravivsi    tako    tlo  prosvjetiteljskim  idejama  Josipa    II.   u 

prosvjetno  i  gospodarski  zapustenoj   Slavoniji. 

Matija  Reljkovic  rodio  se  god.  1732.  u  Svinjaru  (danas  selo  Davor) 
na  Savi  od  oca  krajiskoga  kapetana.  Kako  bijase  zakon  u  Krajini, 
i  on  je  navrsivsi  sesnaest  godina  stupio  u  vojsku  kao  prosti  vojnik. 
U  pocetku  sedmogodisnjega  rata  (1756.)  borio  se  vec  kao  porucnik, 
i  tu  bi  kod  Vratislave  god.  1757.  zarobljen  sa  citavom  brodskom  pukov- 
nijom.  Boraveci  u  zatocju  u  Frankfurtu  na  Odri,  usavrsi  se  u  njemackom 
jeziku,  a  naucio  je  i  francuski,  upoznao  knjizevnost  jednoga  i  drugoga 
naroda,  pa  vidio  u  jednu  ruku  velike  ideale  suvremenoga  prosvjeti- 
teljstva,  a  u  drugu  posve  primitivno,  nekulturno  stanje  Slavonije. 
Pod  ovim  dojmom  napisao  je  jos  u  zatocju  prvo  svoje  djelo  :  ,,S  a  t  i  r 
iliti  divji  c  o  v  i  k",  pa  ga  izdao  u  Drazdjanima  (1762.).  Kad  se 
svrsio  sedmogodisnji  rat,  vratio  se  Reljkovic  kuci.  God.  1778.  postao 
je  kapetanom,  a  god.  1785.  podijelio  mu  Josip  II.  plemstvo  s  na- 
dimkom  ,,von  Ehrendorf",  na  sto  je  slijedece  godine  (1786.)  kao  kapetan 
umirovljen.  Umr'o  je  god.  1798.  u  Vinkovcima,  gdje  mu  je  zupnikom 
bio  sin  Josip  Stjepan  Reljkovic  (1754 — 1801.),  koji  je  u 
stihovima  napisao  ,,Kucnik",  knjigu  gospodarskog  sadrzaja  za 
narod. 

Prvo  izdanje  ,,Satira"  upravo  je  razgrabljeno,  pa  je  Reljkovic 
djelo  znatno  rasirio  i  dotjerao  te  ga  ponovo  izdao  u  Osijeku  {1799.).  To 
je  bila  najpopularnija  knjiga  u  Slavoniji.  Reljkovic  je  prosvjetiteljske 
ideje  obradio  u  pjesmama,  u  narodnim  desetercima,    jer  je  znao,  da 


1  ,,Quam  haec  (t.  j.  Illyrica)  dialectus  elegantiam  et  ad  omne  metrum 
flexilitatem  habeat,  paucis  enarrari  nequit  et  is  censere  poterit,  qui  Raguseos 
aliosque  Dalmatas  vates  audivit  canentes.  Quos  si  non  superavit,  aemulatus 
certe  est  Antonius  Kanixlich,  cuius  manibus  ut  optime  precor,  ita  lUyriorum 
Ovidium,  pace  gentis  amplissimae,  nuncupare  ausim."  De  Istro  eiusque  adcolis, 
str.    144. 


347 


Matija  Antun  ReIjkovi£. 


je  Slavoncu  pjesma  mila.  Kao  svi  pucki  prosvjetitelji  ovoga  doba  i 
on  se  u  prvom  redu  bori  protiv  praznovjerja  i  predrasuda,  pozivajuci 
se  na  zdrav  Ijudski  razum,  pa  isticuci  potrebu  prosvjete  najsirih  vrsta 
naroda.  ,,Pridsude  i  zli  obicaji"  njemu  su  ,,drvlje  i  kamenje",  koje 
valja  ukloniti.  On  rusi  i  razgradjuje  predrasude  i  rdjave  obicaje,  koji 
su  se  ukorijenili  u  narodu  (divan,  kolo,  prelo,  psovke,  asiluk,  ca- 
ranje),  kao  rasadnike  svega  zla  u  Slavoniji.  A  protiv  tih  pojava,  na  ko- 
jima  se  osnivao  suvremeni  primitivni  zivot  slavonskoga  seljaka,  stavlja 
Reljkovic  kao  protivutezu  za  dalji  narodni  opstanak,  razvitak  i  bu- 
dudnost  —  prosvjetu  za  najsire  slojeve.  Ona  mora  biti  svojinom  sva- 


348 

koga  covjeka.  Osnovna  misao  Reljkoviceva  u  suglasju  s  epokom  pro- 
-svjetiteljstva  jest  prosvjetna,  a  najkrilatija  je  rijec  njegova 
s  k  o  1  a,  i  to  za  svakoga  covjeka.  U  skolu  treba  da  ide  nesamo  buduci 
^apovjednik  u  vojsci  i  svecenik,  nego  i  obican  covjek,  seljak  i  prosti 
vojnik;  svako  treba  da  bud2  pismen,  pa  ce  tako  biti  ,,pametni  vojnici" 
i  valjani  ,,poslenici";  pace  Reljkovic  trazi,  da  i  zenska  celjad  uci  knjigu. 

Reljkovic  je  racionalist  iz  doba  prosvjetiteljstva  :  on  je  uvjeren, 
ako  puk  nauci  citati  i  pisati,  ako  ga  skola  prosvijetli,  tim  ce  nestati  svi 
poroci;  narod  ce  se  podici  moralno,  socijalno  i  ekonomski,  kad  se  po- 
digne  intelektualno.  Reljkovicev  ,,Satir"  prvi  je  micao  Slavonca  iz  nje- 
gova herojskog  i  primitivnog  zivota,  sto  se  polako  primicao  kraju, 
pa  ga  uvodio  u  novi  gradjanski  zivot,  i  po  tome  on  je  prvi  vodic  i  pro- 
svjetitelj  nasega  naroda  u  Slavoniji. 

Reljkovic  je  u  ,,Satiru"  izlozio  svoje  misli  za  prosvjetiteljski 
rad  u  Slavoniji,  a  poslije  toga  napisao  je  vise  djela  u  prozi,  koja  su 
same  realizacija  njegovih  prosvjetiteljskih  teznja  u  ,,Satiru".  On  je 
prvi  od  slavonskih  pisaca  napisao  gramatiku  (,,Nova  slavonska 
i  nimacka  gramatik  a".  Zagreb,  1767.),  jer  je  vec  u  ,,Satiru'* 
isticao,  da  nam  je  iznakazen  jezik  i  da  nemamo  ustaljene  ortografije, 
sto  je  osnov  svake  knjizevnosti.  Ova  gramatika,  koja  je  ubrzo  dozivjela 
tri  izdanja,  bila  je  pored  toga  dobra  prirucna  knjiga,  iz  koje  je  tudjinac 
ucio  hrvatski,  a  nas  covjek  njemacki.  Reljkovic  je  u  ,,Satiru"  isticao 
potrebu  skola  za  gospodu  i  seljaka,  za  musko  i  za  zensko,  a  sam  je 
napisao  nekoliko  skolskih  knjiga  :  preveo  je  poput  Dositeja  Obrado- 
vica,  prosvjetitelja  srpskog,  ,,Ezopove  fabule  za  slavonsku 
uskulu  hodecu  dicu"  (Osijek,  1804.) ;  za  one,  koji  su  ,,malo 
veci  i  naucniji",  prevede  basne  F  e  d  r  o  v  e,  i  napokon  za  one,  koji 
su  ,,naucni  i  politici",  prevede  s  francuskoga  ,,Cudoredne  p  r  i- 
povijetke  Pilpaj  Bramine,  indijanskog  mudro- 
z  n  a  n  c  a". 

Reljkovicu  bilo  je  na  srcu  i  unapredjenje  narodnoga  gospodarstva 
u  Slavoniji,  te  je  za  narod  preveo  s  njemackoga  poucnu  knjizicu 
,,Prava   i    pomljivo    ispisana    ovcarnica"   (Osijek,    1776.).^ 


^  Reljkovic  je  ovo  djelce  preveo  po  nalogu  dvorskog  ratnog  vijeda. 
Izvorniku  je  naslov :  Venceslaus  J.  Paul,  Anleitung  zur  Verbesserung  der 
Schaafzucht.  Prvo  je  izdanje  Reljkoviceva  prijevoda  izaslo  bez  njegova 
imena  pod  naslovom  ,,Razlozenje  svrhu  plodjenja  i  pripase  ovaca  s  jednim 
nadometkom  od  sijanja  i  timarenja  duhana"  (Osijek,  1771.).  Ove  je  godine 
izasao  i  kajkavski  prijevod  ,,Razgovor  i  navuk  od  drzanja  i  hranjenja  ovac, 
zatem   od    obdelavanja   duhana   na    horvatski    prenegen"    (Zagreb,    1771.). 


349 


DivYi  csdvm 

tJ  VERSHE    SLAVONCEIVI.  . 


U  doba  prosvjetitelj- 
stva  prevladalo  je  u 
filozofiji  nacelo,  da 
se  pravna  nauka  i  za- 
koni  imadu  izvoditi  iz 
naravi  Ijudske  (Locke, 
Montesquieu,  Rous- 
seau), i  to  je  ,,na- 
ravno  pravo".  Relj- 
kovic  i  tu  stoji  u  do- 
diru  s  duhom  vremena. 
On  je  preveo  iz  latin- 
skoga  te  izdao  djelce  : 
,,P  o  s  t  a  n  a  k  n  a- 
ravne  pravice 
i  duznosti  Ijud- 
skih"  (Osijek,  1794.), 
i  to  ,,za  skule  po  Sla- 
voniji  i  Srimu"  te  ,,na 
hasnovito  uzivanjedo- 
morocem".  Napokon 
Reljkoviceva  knjiga 
,,Nek  j  e  s  v  a  s  t  a" 
(Osijek,  1795.)  zbirka 
je  anegdota,  prica  i 
pripovijedaka,  iz  zi- 
vota  velikih  i  obicnih 
Ijudi,  sto  ih  je  pisac 
izvadio  iz  razlicitih 
knjiga,  kako  mu  se 
sto  cinilo ,  ,probitacno ' ' 

za  pouku  i  prosvjecivanje  puka.  —  Reljkovicev  prosvjetiteljski  rad, 
narocito  njegov  ,,Satir",  stekao  je  u  knjizevnosti  protivnika  i  prija* 
telja.  Franjevac  Gjuro  Rapic  (1714  — 1777-)  izdao  je  knjiga 
,,Satir  iliti  divji  covik  u  nauku  krscanskomu 
u  b  a  V  i  s  t  i  t,  uputit,  naucit  i  pokrstit"  (Osijek,  1765.)^ 
ocito  protiv  njegova  djela.  Izmedju  ova  dva  ,,Satira"  najveca  je 
opreka  :  Reljkovicev  zastupa  misli  novoga  doba,  a  Rapicev  tradicio- 
nalizam;  prvi  hoce  da  narod  prosvijetli  i  da  ga  pouci  o  svemu  ; 
drugi   drzi,    da    seljaku    ne  treba  druge  prosvjete  do    vjerske    obuke. 


rii7  6  2. 


Naslovna  strana  I.   izdanja  Reljkoviceva  „Satira" 
Iz  kr.  sveuc.  knjiznice  u  Zagrebu. 


350 

U  Reljkovica  satir  poucava  Slavonca,  a  u  Rapica  Franjevac  poucava 
satira  t.  j.  grjesnoga  Slavonca,  u  istinama  vjerskim. 

Iza  toga  izdao  je  neki  fratar  pod  pseudonimom  ,,Tambura§ 
slavonski",  mozda  isti  Rapic,  pamflet  (1767.),  koji  nam  se  nije 
sacuvao,  protiv  Reljkovica.  Ovome  je  odgovorio  rodjeni  Licanin  V  i  d 
D  o  s  e  n,  zupnik  u  Duboviku,  u  bivsoj  brodskoj  krajiskoj  pukov- 
niji,  od  god.  1773.  profesor  theologiae  moralis  na  maloj  Akademiji 
u  Pozegi,  pjesmom  ,,Jeka  planine,  koja  na  pjesme 
Satira  i  Tamburasa  slavonskoga  odjekuje  i 
o  d  g  o  V  a  r  a"  (Zagreb,  1767.),  ustavsi  prvi  na  odbranu  Reljkovica. 
Iza  toga  se  svom  zestinom  oborio  na  autora  pamfleta,  pa  uopce  na 
Franjevce  i  na  kler  Adam  Tadija  Blagojevic  u  ovecoj 
pjesmi    ,,P  j  e  s  n  ik-p  u  t  n  i  k"    (Bee,    1771.). 

Reljkovicev  ,, Satir"  oznacuje  u  Slavoniji  prijelom  izmedju  tra- 
dicionalizma  i  svjetovnoga  prosvjetiteljstva.  Ova  je  borba  jace  izbila 
za  Josipa  II.,  koji  je  vec  za  vlade  kraljice  Marije  Terezije  provodio 
ideje  prosvjetiteljstva.  U  ovome  jozefinizmu  izbili  su  ekstremi 
prosvjetiteljstva,  narocito  borba  protiv  klera,  cega  u  ,,Satiru"  jos 
nema.  To  se  odbilo  naj jace  u  radu  Adama  Tadije  Blagoje- 
vica,  rodom  iz  Petrijevaca,  sela  na  uscu  Karasice  u  Dravu,  kan- 
celiste  ,,ilirske  dvorske  deputacije".  Pjesma  ,,Pjesnik-putnik"  nije 
samo  satira  protiv  klera,  vec  i  panegirik  Josipu  II.  i  svim  njegovim 
teznjama,  prigodom  njegova  puta  po  Slavoniji  (1771.).  Pored  toga 
on  je  preveo  s  njemackoga  francusko  djelce  opata  Coyera  :  ,,Khinki 
n  i  k  o  j  i  kok  h  i  n  k  h  i  n  e  z  i  a  n  s  k  i  dogadjaji  drugima 
zemljam  hasnoviti"  (Bee,  1771.)  i  njemacko  djelce  ,,Ru- 
zicke  Antuna  Predika  od  jedinstva  u  krstjan- 
s  t  V  u"  (Bee,  1773.).  ,,Khinki"  prosvjetiteljska  je  knjiga  o  gra- 
djanskom  zivotu  u  obliku  pripovijesti,  gdje  je  glavno  lice  Khinki,  a 
radnja  je  prenesena  u  Kinu.  Uz  Blagojevica  slavio  je  Josipa  II. 
Joso  Krmpotic,  rodjeni  Licanin  iz  Barleta  kraj  Gospica,  koji 
je  pristao  uz  rad  slavonskih  pisaca  poput  Dosena  i  opjevao  ,,Kata- 
rine  i  Jose  II.  put  u  K  r  i  m"  (Bee,  1788.)  te  ga  je  kralj 
imenovao  dvorskim  kapelanom. 

Racionalizam  sa  bezvjerstvom  odbijao  se  i  u  zivotu  u  Slavoniji 
kao  jedan  ekstrem  suvremenoga  prosvjetiteljstva,  pa  se  i  u  knjizevnosti 
opaza  neka  reakcija  protiv  ove  pojave.  Antun  Ivanosic  izdao 
je  knjigu  ,,Svemoguci  neba  i  zemlje  stvoritelj" 
(Zagreb,  1788.),  pisanu  ,,po  razumu  sv.  pisma"  protiv  racionalista 
i    ,,prosvitljenih".   Opsezan   predgovor  namijenjen  je  suzbijanju     ra- 


351 

cionalizma  (,,naravskoga  razuma")  i  suvremenih  prosvjetiteljskih 
ideja,  gdje  se  kao  ,,krivi  naucitelji"  spominju  ,,otrovni  pisac  Voltaire, 
Rousseau  i  ostali  mlogi  pisci".  Ivanosic  je  u  stihove  pretocio  iz  sv. 
pisma  tri  knjige  o  stvaranju  svijeta  i  covjeka.  Pjesnik  je  narocito 
izabrao  ovaj  ulomak,  gdje  Bog  u  beskrajnoj  Ijubavi  stvara  covjeka 
i  okruzuje  ga  svim  dobrom,  a  ovaj  ipak  u  svojoj  oholosti  hoce  da  se 
digne  nad  Boga,  hoce  sam  da  bude  Bog,  ali  svladan  pada,  bude  istjeran 
iz  raja,  no  Ijubav  Bozja  obecaje  mu  i  sada  spas.  Ivanosic  crta  borbu 
covjeka  s  Bogom,  ali  cisto  lirski,  u  pjesmicama  u  sestercima  i  stro- 
fama  od  osam  stihova.  Osobito  je  lijepo  pjesnicki  izradjena  scena, 
gdje  se  prvi  Ijudi  oprastaju  s  izgubljenim  rajem  i  polaze  u  dolinu 
suza,  a  dotjeran  je  i  njegov  prijevod  sedam  pokornih  psalama  Davi- 
dovih,  dodan  na  kraju  djela.  Bez  knjizevne  vrijednosti  dvije  su  pjesme 
Brodjanina  fra  Josipa  Stojanovica:  ,,Tuzba  duse  i 
tila  osudjena"  (Budim,  1794.)  i  ,,U  spomena  opcinskoga 
suda  (Budim,  1795.),  jednako  pisane  protiv  ,,prosvitljenih**  i  protiv 
Voltaira. 

12.  Matija  Petar  Katancic. 

atancic  rodio  se  u  Valpovu  god.  1750.  Na  krstu  dobi  ime 
Matija.  Pucku  skolu  svrsio  je  u  Valpovu,  gimnazijske 
nauke  ucio  je  u  Pecuhu,  Budimu,  Baji  i  Segedinu,  a  filo- 
zofiju  u  Budimu  i  Osijeku.  U  red  Franjevaca  stupi  u 
manastiru  u  Bacu  i  primi  ime  Petar  (1772.),  a  prvu  je  misu  citao 
u  Valpovu  (1776.).  U  bogosloviji  bio  mu  profesorom  Josip  Pavisevic, 
najuceniji  slavonski  Franjevac  do  Katancica,  i  on  ga  je  potakao,  da 
se  posveti  arheoiogiji.  Katancic  umio  je  pored  hrvatskog  i  latinskog 
jezika,  kako  sam  kaze,  madzarski,  njemacki,  vlaski  (valjda  talijanski), 
grcki  i  ponesto  francuski.^  On  je  umah  sav  naginjao  nauci.  I.  A.  Brlid 
kaze  o  njemu,  da  o  teologiji  nista  ne  ce  da  cuje.^  Kako  su  iza  ukinuca 
reda  Isusovaca  prihvacali  obuku  u  nasim  gimnazijama  ponajvise 
Franjevci,  to  je  i  on  posao  za  ovim  ciljem.  Kao  mladi  redovnik  bi  pre- 
mjesten  u  samostan  u  Budimu,  gdje  je  nastavio  dalje  nauke  na  sve- 
ucilistu,  i  onda  postade  profesorom  na  gimnaziji  u  Osijeku  (1779.), 
gdje  je  devet  godina  predavao  poetiku  i  retoriku.  Ovdje  je  napisao  prvo 
svoje  naucno  djelo  ,,D  issertatio  de  collumna  mil- 
liaria  ad  Essekum   reperta  (Osijek,   1781.),  sto  je  domalo 

*    VI,    Dukat  :   Jedno  pismo  Katancicevo.    Gradja.   knj.  VII.  str.   106, 
^  BjKOBa  ilpeiiHCKa,  I.  str.  723. 


352 


Matija  Petar  Katancic. 
Iz  Vijenca  god.    1881.  str.  237. 

dozivjelo  i  drugo  izdanje  (1794.)-  Vec  g.  1789.  stekao  je  uceni  Katancic 
mjesto  profesora  na  arhigimnaziji  u  Zagrebu,  gdje  je  nastavio  svoj 
naucni  rad,  baveci  se  historijom,  arheologijom,  numizmatikom  i 
filologijom.  Predmetom  njegovih  istrazivanja  bio  je  stari  klasicki  svijet, 
koji  je  u  nasim  krajevima  ostavio  toliko  tragova,  a  s  time  u  svezi  pro- 
ucavao  je  dohistorijsko  doba  hrvatske  povijesti  i  slovjenske  starozit- 
nosti.  U  Zagrebu  izdao  je  raspravu  ,,In  veterem  Croat  o- 
rum  patriam  indagatio  philologica"  (Zagreb,  1790.). 
Katancica  je  ovo  pitanje  tako  zanimalo,  da  je  molio  jos  iz  Osijeka 
(1787-))  da  ga  premjeste  na  koju  gimnaziju  u  Galiciji,  jer  je  htio,  da 
prouci   historiju  zakarpatskih  krajeva,  ali  to  nije   postigao.    Katancic 


353 

je  proputovao  krajeve  izmedju  Kupe,  Save  i  Drave,  trazeci  svuda 
spomenike  rimske,  proucavajuci  natpise,  rimske  ceste,  rimska  mjesta 
i  gradove,  on  je  prvi  naucno  rekonstruirao  topografiju  tih  krajeva 
u  rimsko  doba  u  djelu  :  ,,Specimen  philologiae  et  geo- 
graphiae  Pannoniorum"  (Zagreb,  1795.)  •  Ovo  je  prvo 
svoje  vece  naucno  djelo  posvetio  Stjepanu  Schonwisneru,  pro- 
fesoru  arheologije  na  sveucilistu  u  Budimu,  fra  Josipu  Jakosicu, 
prijatelju  i  sabiracu  starina,  i  Josipu  Pavisevicu,  svome  ucitelju. 
Najvaznije  rezultate  ovoga  istrazivanja  prihvatio  je  najcuveniji  noviji 
istrazivac  rimskih  starina  Mommsen. 

Katancic  se  u  casovima  bavio  i  poezijom.  Kraj  njegova  naucnoga 
rada  bila  je  poezija  nesto  sporedno,  a  u  duhu  ovoga  vremena  ona 
je  pretezito  prigodna.  Medjutim  Katancic  je  i  tu  imao  siru  naobrazbu 
od  ostalih  slavonskih  Franjevaca  :  on  je  vrlo  dobro  poznavao  staru 
klasicku  poeziju,  pa  se  za  njom  povodio  kao  pseudoklasik,  a  poznavao 
je  i  dubrovacko-dalmatinsku  poeziju,  pa  nije  cudo,  da  je  od  slavonskih 
pjesnika  cijenio  samo  Kanizlica,  kojega  je  poezija  pod  utjecajem 
Dubrovcana  dosla  do  jaceg  utnjetnickog  izrazaja.  U  Osijeku  je  Ka- 
tancic izdao  ,,Poskocnicu  PanaiThalije  na  Crnom 
b  r  d  u"  (1788.).  Kad  je  ban  Balasa  morao  cstaviti  Hrvatsku,  a  banom 
postade  domaci  velikas  Ivan  Erdody  (1790.),  javio  se  medju  ostalim 
prigodnicarima  i  Katancic,  koji  je  novoga  bana  pozdravio  latinskom, 
hrvatskcm,  pace  i  madzarskcm  prigcdnicom.^  U  Zagrebu  izdao  je 
Katancic  zbirku  ,,Fructus  auctumnales"  (1794.),  gdje 
polovicu  knjige  zapremaju  pjesme  latinske,  a  polovicu  hrvatske. 
Kako  mu  je  u  naucnom  istrazivanju  omilio  stari  klasicki  svijet,  tako 
mu  i  ovdje  daje  najcdlicnije  mjesto  :  prve  su  pjesme  na  latinskom 
jeziku,  iza  ovih  pjesme  na  jeziku  hrvatskom,  u  klasickim  metrima, 
a  onda  tek  dolaze  ,,popivke  narodne",  njegove  imitacije  narodne 
poezije 

Katancicev  je  izgled,  kako  sam  veli,  Ovidije  ;  on  mu  je  kao 
pjesnik  ,,delicatissimus".^  Latinske  pjesme  imadu  sasvim  prigodni 
znacaj  :   privatni  i  javni.   Pjesnik  se  kcd  osobitih  zgcda  sjeca  svojih 

^  ,,Plausus  ab  archigymnasio  Zagrabiensi  datus".  Zagreb,  1790.  U 
ovoj  prigodnoj  zbirci  tri  su  Katanciceve  prigodnice  :  latinska  ,,Lyricon", 
hrvatska  ,,Glasak  Ljubice,  vile  sumske,  k  sestri  Milici 
u  gori  zelenoj  nize  grada  Samobor  a",  i  madzarska  ,,M  a- 
g  y  a  r     L  a  u  t". 

2  ,,Eum  (t.  j.  Ovidium)  nuper  quidam,  opere  Fructuum  auctu  m- 
n  a  1  i  u  m  imitari  conatus  est,  dialecto  Bosnensi,  quam  feliciter,  viderint 
vates,"     Specimen    philologiae,    str.     56. 

Branko  Vodniki  Povijest  hrvatske  knJIleTOOsti.  ^3 


354 

prijatelja  i  znanaca,  ali  ne  pusta  s  oka  ni  vazne  javne  suvremene 
dogadjaje,  pa  slavi  Josipa  II.  i  bana  hrvatskog  Ivana  Erdody-a,  a 
nekoliko  je  pjesama  posvetio  i  nasem  vojniku  u  pruskom  ratu.  Medju 
latinskim  pjesmama  ima  i  vise  epigrama,  ali  i  ovi  su   prigodni. 

Zanimljiva  je  Katanciceva  hrvatska  poezija.  U  distisima  hrvatskim 
napisao  je  dva  ,,razgovora  pastirska",  a  treci  u  heksametrima,  pozna- 
vajuci  jamacno  pjesme  ove  ruke  u  dubrovackoj  knjizevnosti.  U  heksa- 
metrima  oplakao  je  i  smrt  kraljice  Marije  Terezije,  te  napisao  satiru 
protiv  Reljkovica  ,,Satir  od  kola  sudi",  ali  ne  prekorava  pjesnika  radi 
prosvjetiteljskih  ideja,  vec  samo  naglasuje,  da  nije  kolo  —  on  ga  ne 
smatra  ostatkom  turskim,  vec  bastinom  drevnih  Rimljana  —  rasadiSte 
zla,  vec  zabave  gradske.  Pored  toga  ima  jos  nekoliko  manjih  prigodnih 
pjesama  u  razlicitim  klasickim  metrima. 

Katancic  je  i  prionuo  za  klasicizam  nesamo  sadrzajem,  vec  i 
oblikom,  pa  je  klasicku  prozodiju  posve  primijenio  na  hrvatski  jezik, 
odbacivsi  vaznost  akcenta,  a  drzeci  se  principa  kvantitete  i  pozidje 
u  metrici,  sto  je  obrazlozio  u  kratkoj  raspravici  ispred  hrvatskih  pje- 
sama ,,Brevis  in  prosodiam  illyricae  linguae  animadversio".  Katancid 
se  bavio  poetikom  te  je  napisao  djelce  :  ,,De  poesi  illyrica 
libeUus  ad  leges  aestheticae  exactus;  cum  Ro- 
salaide  Kanixlichii  emendat  a",  sto  se  sacuvalo  u 
rukopisu.^ 

Katancic  nije  dugo  ostao  u  Zagrebu.  Domalo  postade  profesorom 
arheologije  na  sveucilistu  u  Budimu  (1795.)  i  sad  se  mogao  jos  inten* 
zivnije  baviti  naukom.  Za  svoje  slusace  izdao  je  dvije  knjige  ,,Ten- 
tamen  publicum  ex  numismatica  veteri"  (Pesta, 
1797.)  i  ,,E  1  e  m  e  n  t  a  numismatica"  (Budim,  1799.).  prijevod 
knjige  cuvenog  tada  numizmaticara  J.  Eckhela  ,,Kurzgefasste  Anfangs- 
griinde  zur  alten  Numismatik"  (1786.).  Ovdje  izdao  je  Katancic  i  svoje 
djelo,  oko  kojega  je  mnogo  godina  radio,  ,,D  e  Istro  eiusque 
adcolis  commentatio  (Budim,  1798.),  u  kome  raspravlja  o 
Dunavu  i  Podunavlju  sa  gledista  geografskog  i  arheoloskog,  a  onda 
govori  o  narodima,  koji  od  najstarijih  vremena  do  njegova  doba  nasta- 
vaju  ove  krajeve,  narocito  o  njihovu  podrijetlu,  jeziku  i  knjizevnosti. 

Obnemogavsi  morao  je  Katancic  veoma  rano  u  mirovinu  (1800.)  ; 
zivio  je  neko  vrijeme  u  Pesti,  a  onda  do  svoje  smrti  u  franjevackom 
samostanu  u  Budimu,  ali  se  i  sad  bavio  naukom.  2ivio  je  kroz  godine 
u  svojoj  deliji,  ne  zlazeci  uopce  iz  nje,  a  k  sebi  pustao  je  samo  prija- 
telje,  s  kojima  je  mogao  raspravljati  o  filologiji,  geografiji  i  arheolo- 

^  ByKOBa  IIpenHCKa,    I.    str.    722. 


355 

giji.^  0  njemu  se  moglo  reci  :  ,,Totus  vixit  litteris".  Za  njegova  zivota 
izaslo  mu  je  i  najvrednije  naucno  djelo  ,,Orbis  antiquusex 
tabula  itineraria  Theodosii  imperatori  s",  u  dvije 
sveske  (Budim,  1824.  i  1825.),  a  u  isto  doba  i  djelo  ,,Istri  a  d  c  o- 
larum  Illyrici  geographia  vetus  e  monumentis 
epigraphicis,  marmoribus  et  commentariis  illu- 
strata",  u  dvije  knjige  (Budim,  1826 — 1827.).  U  ovome  djelu  sadr- 
zana  je  najpotpunija  epigrafika  Podunavlja  do  ovoga  doba,  a  one  je 
tim  vaznije,  jer  je  gradja  Katanciceva  i  pouzdana  :  on  je  u  mladjim 
svojim  godinama  obasao  velik  dio  nekadasnjih  panonskih  provincija, 
pa  je  sam  prepisivao  stare  natpise  i  poznate,  vec  priopcene  ispore- 
djivao  s  izvornicima. 

Katancic  je  umr'o  u  Budimu  god.  1825.  Iza  njega  ostalo  je  mnogo 
djela  u  rukopisu  ;  neki  se  rukopisi  cuvaju  u  arhivu  Jugoslavenske 
akademije  u  Zagrebu,  ali  najvaznija  njegova  djela  dosla  su  u  knjiz- 
nicu  sveucilista  u  Budimpesti,  gdje  se  i  danas  nalaze.^  To  su  takodjer 
od  najvece  cesti  geografski  i  arheoloski  radovi,  ali  ima  i  radova  druge 
ruke.  Vec  je  spomenuta  njegova  rasprava  ,,De  poesi  Illyrica  libellus 
ad  leges  aestheticae  exactus"  (1817.).  U  nasu  knjizevnu  historiju 
ide  rukopisna  radnja  :  ,,Prolusio  in  litteraturam  aevi 
m  e  d  i  i"  (1820.).  Najopseznije  djelo  njegovo  izaslo  je  ipak  na  svijet 
poslije  njegove  smrti  :  ,,Sveto  pismo"(i83i.),  prijevod  sv.  pisma 
staroga  i  novoga  zavjeta.  Katancic  bavio  se  mnogo  i  jezicnim  pitanjima. 
Kako  je  nasa  filologija  bila  tada  u  pocetku  svoga  razvitka,  i  on  je  tu 
obicno  nekritican,  ali  uza  sve  to  bio  je  dobar  poznavac  narodnoga  je- 
zika,  a  govoreci  o  njegovoj  rasirenosti  i  o  jezicnom  jedinstvu,  i  on 
bosanskom  narjecju  odredjuje  prvo  mjesto.  ,,Bosnenses  puritate  atque 
elegantia  eminent".^  Zato  je  i  sv.  pismo  preveo  u  ,,jezik  slavno-ili- 
ricki  izgovora  bosanskoga".  Na  ovoj  osnovi  sagradjen  je  njegov 
,,Etymologicon  Illyricum,  ad  leges  philologiae 
dialecto  Bosnensi  exactu  m".  Ovaj  veliki  rjecnik  na  1340 
strana  rukopisa,  oko  kojega  je  Katancic  radio  velik  dio  svoga  zivota, 
sabirajuci  rijeci  i  potvrdjujuci  ih  primjerima  iz  mnostva  dotadasnjih 
hrvatskih  pisaca,  nije  na  zalost  ni  izdan,  ni  gdje  upotrijebljen,  ni 
proucen. 


1    lb.    I.   str.    723. 

^  Popis  Katancicevih  rukopisa  sastavio  je  prvi  I.  A.  Brlid,  Vukova 
Prepiska,  I.  str.  721  —  722.  —  Iza  njega  Georgius  Fej6r  :  Historia  Acade- 
miae  scientiarum  litteraria.  Budim,    1835. 

^   Specimen    philologiae,    na   str.     55. 

* 


356 


13.   Kajkavska  knjizevnosl  u  XVlIl.  stoljecu. 


oslije  smrti  Vitezoviceve  nema  u  gradjanskoj  Hrvatskoj 
u  XVIII.  stoljecu  svjetovnjaka,  koji  bi  se  bavili  knjizevnim 
radom,  vec    je    sva   knjizevnost  u  rukama  klera,  narocito 

hrvatskih  Pavlina  i   Isusovaca.  Ova  se  knjizevnost,  dosta 

bogata,  dijeli  u  dvije  vrste  :  r  e  1  i  g  i  o  z  n  o-m  o  r  a  1  n  u,  pisanu  na 
kajkavskom  narjecju,  a  namijenjenu  vjerskom  prosvjecivanju  puka, 
i  na  naucnu,  koja  obuhvata  vise  grana  nauke  (teologiju,  histo- 
riju,  geografiju,  lingvistiku,  fiziku),  pisanu  latinskim  jezikom,  all  je 
velik  dio  ovoga  rada  ostao  u  rukopisima. 

Upravo  god.  1700.  proveo  je  umni  lepoglavski  Pavlin  Caspar 
Malecic  (1646  — 1702.),  rodom  Varazdinac,  pisac  latinskih  djela 
iz  podrucja  crkvenoga  prava,  kao  general  svoga  reda  rascjepljenje 
jedinstvene  tadasnie  hrvatsko-ugarskonjemacke  pavlinske  provincije 
u  dvije  nove  provincije,  i  to  hrvatsko-njemacku  i  ugarsku.  Ali  i  pored 
ve6e  samostalnosti  knjizevni  rad  nasih  Pavlina  nije  veci  od  onoga  u 
XVII.  stoljecu.  Medju  njima  najznatniji  je  kajkavski  pisac  H  i  1  a  r  i  o  n 
Gasparoti  (1714— 1762.),  rodjen  u  Samoboru,  koji  je  izdao  u 
cetiri  knjige  golemo  djelo  :  ,,Cvet  sveteh  ali  zivlenje  i 
cini  svecev",  koje  sadrzi  zivotopise  i  propovijedi  [o  svecima, 
sto  se  u  Hrvatskoj  najvise  slave. 

Znatniji  je  naucni  rad  Pavlina  na  jeziku  latinskom,  i  ako  se 
ogranicuje  samo  na  povijest  pavlinskoga  reda,  narocito  u  hrvatskim 
krajevima.  Ovim  se  radom  istakao  Ivan  Kristolovec,  rodjeni 
Varazdinac  (umr'o  god.  1730.),  koji  je  napisao  djelo  „D  e  s  c  r  i  p  t  i  o 
synopticamonasteriorum  ordinis  S.  Pauli  I.  ere- 
mitae  in  lUyrico  olim  fundatoru  m",  ja  stampom 
je  izdao  u  Rimu  djelce  „D  e  o  r  i  g  i  n  e  ordinis"  (1702.),  i  u 
Zagrebu  „P  a  n  e  g  y  r  i  c  o  n  historiale"  (1703.).  Pored  toga 
napisao  je  i  dvije  kajkavske  knjige  „Tomasa  od  Kempisa, 
Od  nasleduvanja  Kristusevog  a",  koja  je  izasla  u  vise 
izdanja,  a  pisac  ju  je  posvetio  „plemenitim  gospojam  naroda  sloven- 
skoga",   i    „2ivot  svete   Marte   i  Magdalene". 

Najznatniji  nas  historik  pavlinskoga  reda  jest  Krizevcanin  Ni- 
kola Benger  (1695-1766.),  Pavlin  lepoglavski.U  Pozunu  izaslo 
je  u  dvije  sveske  veliko  njegovo  djelo  „A  n  n  a  1  i  u  m  e  r  e  m  i  c  o  e- 
nobiticorum"  (1742.)  kao  nastavak  pavlinske  historije  Slovenca, 
lepoglavskog  Pavlina  Eggerera,  „Fragmen  panis  cordi  protoeremitici'* 
(Bee,    1663.).   Bengerovo   djelo    prikazuje   povijest   pavlinsku  od  god. 


357 


Zagreb  u   XVIII.  stoljecu. 
Izvornik  u  dvorskoj  knjiznici  u  Becu. 


1663 — 1727.,  a  u  rukopisu  je  ostao  treci  svezak  (god.  1727 — 1739.). 
Pored  toga  sacuvana  su  nam  njegova  rukopisna  djela  :  ,,Chrono- 
taxis  monasteriorum  Ordinis  S  Pauli  in  provinciis  Istriae  et  Croatiae", 
,,Catalogus  autorum  ex  religiosis  ord.  S.  Pauli"  te  ,, Synopsis  historico- 
chronologica  monasterii  Lepoglavensis",  a  ne  zna  se,  gdje  su  rukopisi 
„Nucleum  annaliuni  ecclesiastico-Illyricorum"  i  ,,Vindiciae  historiae 
tragicae  Petri  Pereny". 

Uz  pomenutu  dvojicu  istakao  se  kao  historik  i  Pavlin  J  o  s  i  p 
Bedekovic,  koji  je  umr'o  u  Remetama  (1760.),  svojim  djelom 
„Natale  solum  S.  Hieronymi"  (Becko  Novo  Mjesto,  1752.), 
gdje  se  uz  opsirnu  biografiju  sv.  Jeronima  raspravlja  pitanje  o  njegovoj 
domovini,  i  rodoljubni  pisac  dokazuje,  da  mu  je  rodno  mjesto  bila  Stri- 
gova  u  Medjumurju  A  prije  toga  preveo  je  s  latinskoga  djelce  Pavlina 
Adama  Koloczani-a,  te  ga  izdao  na  kajkavskom  narjecju  s  napisom  : 
„Manuale  t.  j.  rucna  knjizica  iliti  kratek  nauk"  (Grac,  1744.). 

Pavlinska  latinska  knjizevnost  XVI I L  stoljeca  i  ako  nije  veoma 
bogata  i  raznovrsna,  vec  iskljucivo  historijska,  ipak  je  vazna,  i  u  njoj 
se  odrazuje  vrlo  lijepa  jedna  crta  :  ona  je  rodoljubna.    Pavlinski  red 


358 

ukinut  je  god.  1786.,  ali  nali  Pavlini  ostavili  su  nam  svoju  historiju, 
lijepuriznicu  prosvjetnoga  svoga  radaicasnu  uspomenu  u  daljem  nasem 
prosvjetnom  zivotu,  a  i  uto  jedan  se  ekspavlin,  Tito  Brezovacki,  istakao 
ko  najbolji  kajkavski  pisac  u  dopreporodno  doba. 

Knjizevni  rad  Isusovaca  u  gradjanskoj  Hrvatskoj  u  ovo  doba 
intenzivniji  je  i  bogatiji  od  rada  njihova  u  XVII.  stoljecu,  ali  i  oni  pisu 
pretezno  latinski,  i  to  naucna  djela  ;  na  kajkavskom  narjeCju  pisu 
Fran  jo  Susnik,  Andrija  Jambresic,  te  Juraj  i 
Ivan     Mulih    i    Josip    Sibenegg. 

Andrija  Jambresic  rodio  se  god.  1706.  negdje  u  Hr- 
vatskom  Zagorju.  U  red  Isusovaca  primljen  je  god.  1725.,  te  je  svoj 
vijek  prozivio  u  uciteljevanju  na  isusovackim  zavodima  u  Trnavi, 
Varazdinu,  Zagrebu  i  Pozegi.  Umr'o  je  god.  1758.  On  je  izdao  raspravu 

0  hrvatskom  pravopisu  ,,M  anuductio  ad  Croaticam 
orthographia  m"  (1732.)  i,, Lexicon  latinum  inter- 
pretatione     Illyrica,     Germanica    et     Hungarica* 

1  o  c  u  p  1  e  s"  (Zagreb,  1742.),  veliko  djelo,  sto  zahvaca  vise  od  tisucu 
stranica,  namijenjeno  skolskoj  potrebi,  sa  dodatom  raspravicom  o 
pravopisu  (,, Orthographia  seu  recta  Croatice  scribendi  ratio").  Povod 
izdanju  ovoga  rjecnika  bio  je,  sto  Habdelicev  nije  vise  odgovarao  potre- 
bama,  te  je  valjalo  namaknuti  vece,  potpunije  djelo.  Prema  Jambre- 
Sidevu  kazivanju  osnov  je  djelu  polozio  Isusovac  Franjo  Susnik 
(1686 — 1739.),  i  to  on  je  sastavio  spisak  hrvatskih  rijeci,  potpuno 
uredio  taj  glavni  dio  rjecnika,  i  svrsio  pocetak  latinskog  dijela,  pa  je 
tako,  potporom  staleza  i  redova  Hrvatske,  djelo  uslo  u  stampu.  Posao 
bude  medjutim  prekinut  bolescu  i  smrcu  Susnika.  Poslije  smrti  njegove 
izveo  je  djelo  do  kraja  Jambresic,  koji  je  prve  stampane  tabake  zabacio, 
dovrsio  latinski  dio  rjecnika  i  dodao  madzarske  i  njemacke  rijeci,  pa 
djelo  tako  uvecano  stampao.  Prema  tome  vec  na  temelju  Jambresiceve 
izjave  valja  taj   rjecnik  nazivati   Susnik- Jambresidevim. 

Kako  su  Pavlini  culi,  da  se  pocinje  stampati  Susnikov  prvobitni 
hrvatsko-latinski  rjecnik,  umah  su  se  odlucili  te  izdali  velik  Belostencev 
rjecnik  ,,Gazophylacium"  (Zagreb,  1740.),  a  ova  Ijubomornost  i  utak- 
mica  bila  je  jamacno  povodom,  te  su  i  Isusovci  hitili,  da  sto  prije 
Stampaju  svoj   rjecnik,  i  nastojali,  da  on  obiljem  nadmasi  Belostenca.* 


^  Kad  je  izasao  Su§nik-Jambre§i^ev  rje£nik,  bilo  je  i  opadanja  radi 
utakmice  izmedju  Pavlina  i  Isusovaca.  Paintner  u  spisu  :  Scriptores  So- 
cietatis  Jesu  Croatae",  koji  se  cuva  kao  rukopis  u  arkivu  Jugoslavenske 
akademije,    kaze  ;      ..Vix    Jambressichii     lexicon    in    publicam     lucem    prodiit» 


359 

U  Susnik-Jambresicevu  rjecniku  tumace  se  latinske  rijeci  hrvatski, 
njemacki  i  madzarski,  ali  hrvatski  najopseznije,  uz  mnoge  rije(ii  do- 
laze  upravo  Citavi  clanci,  a  njemacki  krace,  madzarski  posve  oskudno. 
Hrvatski  dio  rjecnika  je  kajkavski,  ali  ukoliko  je  Susnik  poznavao 
stokavsko  narjecje,  umetao  je  i  stokavske  rijeci,  pa  i  cakavske,  ali 
bez  sistema,  pa  se  bogatstvom  ovaj  dio,  za  nas  najvazniji,  nije  nikako 
mogao  mjeriti  sa  rje^nikom  Belostenca,  u  kome  je  ulozen  rad  citava 
jednog   zivota. 

Od  Isusovaca,  kojj  su  u  to  doba  pisali  za  puk,  najznatniji  je 
Juraj  Mulih  (umr'o  god.  1753.),  najplodniji  kajkavski  pisac 
XVIII.  stoljeca.  On  se  rodio  u  Turopolju.  Svrsivsi  humaniora  stupi 
u  zagrebacki  kolegij  Isusovaca.  Vise  godina  bio  je  profesorom  za- 
grebacke  gimnazije,  ali  je  najveci  dio  svoga  zivota  proveo  kao  mi- 
sionar,  propovijedajuci  po  Hrvatskoj  i  Ugarskoj,  po  selima  i  gra- 
dovima,  pa  provodedi  doista  svet  zivot,  po  cemu  je  nadaleko  bio  poznat 
u  narodu.  On  je  napisao  dvadesetak  religiozno-moralnih  knjiga,  ka- 
tekizama,  propovijedi,  molitvenika,  duhovnih  pjesama  i  drugo.^ 
Najvede  mu  je  djelo  misionarska  knjiga  u  dvije  sveske  :  P  o  s  e  1 
apostolski  vu  krsCanskom  nauku  p  o  s  t  a  v  1  j  e  n" 
(Zagreb,  1742.).  Mulih  je  pisao  najvise  kajkavskim  narjecjem,  ali 
nekolike  je  knjige  namijenio  Slavoniji,  pa  ih  napisao  slavonskom 
ikavstinom,  po  cemu  je  on  prvi  kajkavac,  koji  pise  i  stokavskim 
narjecjem. 

Ivan  Mulih,  Isusovac  zagrebacki,  istakao  se  kao  kajkavski 
pisac,  izdavsi  u  dvije  sveske  ,,Prodectva  kratka  i  gotova" 
(I.  dio,  Zagreb,  1782.,  II.  dio,  Zagreb,  1794.),  i  to  kao  eksjezuita, 
nakon  ukinuca  svoga  reda.  Uza  nj  mozemo  spomenuti  Isusovca  N  i- 
kolu  Plantica,  rodjenog  Zagrepcanina  (umr'o  u  Varazdinu 
god.  I777.)>  misionara  i  nazovi-kralja  u  Paraguaju,  koji  je  izdao 
maleno  djelce  ..Pobozna  i  kratka  za  vsaki  dan  me- 
secapremisljavanja"  (Zagreb,   1775.) . 


non  defuerunt,  qui  illud  P.  Bellosztenec  surreptum  dictitarent,  de  cuius 
lexici  fatis  in  Historia  litteraria  Croatiae  plura  attigi  et  hanc  insignem  ca- 
lumniam    coerceri    et    contudi." 

1  Kukuljevi6  u  ,, Hrvatskoj  bibliografiji"  spominje  13  Mulihovih  knjiga, 
od  kojih  su  neke  izalle  u  vise  izdanja.  Pored  ovih  spominje  u  prije  pomenutom 
spisu  M.  Paintner  ova  njegova  djela  :  ,,Pripravlenje  k  sv.  spovedi"  (Zagreb, 
1743.),  ,,Hranica  duhovna"  (1749.),  ,,Drobtinica  molitvena"  (1751.), 
,,Poboznost  Sestnedelna  k  Alojziju"  (Bee,  I744-)i  ,,Kratek  nauk  od  jubi- 
leuma"  (1751.)  i  ,,Duhovne  pesme  vu  vrernenu  misije"  (Budim,  1740., 
II.    izd.    Zagreb,    1780.),     ali    nije    svima    oznacio    mjesto,    gdje   su    izasle. 


36o 

Znatniji  je  bogoslovski  i  cisto  naucni  rad  Isusovaca  u  Hrvatskoj, 
all  taj  se  krece  samo  na  latinskom  jeziku.  Postoji  samo  jedno  izdanje 
njihovo  svjetovnog  sadrzaja  na  kajkavskom  narjecju,  i  to  ,,Kro- 
nika  aliti  spomenek  vsega  3veta  v  e  k  o  v",  sastav- 
Ijena  ,,po  jednom  masniku  iz  tovarustva  Jezusevoga"  (Zagreb,  1762.), 
koja  zaprema  vrijeme  od  stvorenja  svijeta  do  god.  1762.  Povijest 
od  1748 — 1762.  obradio  je  Baltazar  Krcelic,  aostalo  jepriiedio  Isusovac 
Nikola  Laurencic.  Medju  Isusovcima,  koji  su  pisali  jezikom  latinskim, 
isticu  se:Josip  Mikoci,  Franjo  Ks.  Hinterholzer, 
Andrija    Blaskovic    i     Kazimir     Bede.  kovic. 

Josip  Mikoci  rodio  se  u  Zagrebu  god.  1734.  Kao  Isusovac 
predavao  je  fiziku  na  zagrebackoj  gimnaziji,  pace  i  kad  je  red  Isu- 
sovaca ukinut  (1773.),  on  je  kao  eksjezuita  bio  pozvan,  da  predaje 
poetiku,  pa  je  ovu  sluzbu  vrsio  do  god.  1780.,  kad  je  postao  knjizni- 
carom  Akademicke  knjiznice.  Ucenici  su  ga  voljeli,  ma  da  bijase  strozi 
i  suroviji,  nego  sto  je  bio  obicaj  u  ovo  slobodnije  doba.  Umr'o  je  u  Za- 
grebu god.  1800.  Mikoci  bio  je  poznat  kao  latinski  pjesnik,  ali  ruko- 
pisi  njegovih  latinskih  pjesama  nijesu  nam  se  sacuvali.^  Vazniji  je 
niegov  historiografski  rad,  ali  za  zivota  nije  on  nista  od  toga  objelo- 
danio.  Ne  dugo  iza  njegove  smrti  izaslo  mu  je  djelo  historijsko  ,,0  t  i- 
orum  Croatiae  liber  unus"  (Budim,  1806.),  a  Kukuljevic 
izdao  mu  je  djelo  ,,Banorum  Croatiae,  Dalmatiae  et 
Slavoniae  ad  saeculum  XIV.  usque  perducta  se- 
ries."^  Pored  toga  napisao  je  dva  djela  ,,Historia  gymnasii 
Zagrabiensis,  deducta  ad  annum  1785.,"  te  ,,M  e- 
moria  S.  ordinum  religiosorum,  qui  olim  Pano- 
niam  Saviam  incoleban  t",  oba  vrlo  vazna,  narocito  prvo, 
jer  je  zagrebacka  gimnazija  kroz  XVII.  i  XVIII.  stoljece  upravo  sre- 
diste  prosvjetnoga  zivota  gradjanske  Hrvatske,  a  povijest  njezina 
slabo  nam  je  poznata,  —  ali  rukopisima  jednoga  i  drugoga  djela  za- 
meo  se  trag,  pa  ih  valjda  vise  i  nema."^ 

A     drija    Blaskovic    rodio  se  u  tvrdji   Ivanicu  god.    1726. 
Kao  eksjezuita  postao  je  zagrebackim  kanonikom  i  rektorom  sjeme- 


1  Paintner  u  pomenutom  spisu  kaze  o  njemu  ;  ,,Eius  carmina  cum  ele- 
giaca,   turn  lyrica  plura  apud  me  conservantur." 

'^  Na  sacuvanome  rukopisu  ovoga  djela  stoji,  da  ga  je  napisao  Alojzije 
Blumental,  ali  Kukuljevi6  ga  je  ipak  izdao  u  ,,Arkivu",  knj.  XI.  pod  imenom 
Mikocevim,  oslonivsi  se  na  jednoga  svjedoka  iz  svoga  vremena.  Paintnerov 
spis   medjutim   posve   sigurno   utvrdjuje    Mikoci-a   kao   autora  ove   Banologije. 

3    Ova  dva  Mikoceva  djela  spominje  spis    Paintnerov. 


36i 

nista,  u  kojoj  je  sluzbi  jadno  svrsio  :  ubio  ga  klerik  2valek  god.  1796. 
Poput  Katancica  i  on  se  bavio  arheologijom,  proucavajuci  rimske 
starine  u  nasim  krajevima.  Pored  vise  manjih  rasprava,  od  kojih  su 
neke  stampane,  napisao  je  i  izdao  veliko  djelo  u  cetiri  sveske  ,,H  i- 
storia  universalis  Illyrici,  ab  ultima  gentis 
et  nominis  memoria"  (Zagreb,  1781.,  1782.  i  1784.),  koje 
ipak  nije  dovrsio. 

Kazimir  Bedekovic,  rodj.  god.  1728.  u  Sigetu,  pisao  je 
na  latinskom  jeziku,  i  to  od  najvece  cssti  naucna  djela  :  ,,V  i  n  d  i  c  i  a  e 
illibati  conceptus  Mariani"  (Trnava,  1753.),  ,,0  e  va- 
nitate  scientiae"  (Zagreb,  1759.),  prijevod  s  talijanskoga, 
,,Exertatio  Philosophica  in  primam  Newtoni 
r  e  g  u  1  a  m"  (Zagreb,  1758.),  ,,Sensa  Romanorum  Ponti- 
ficum  de  societate  Jesu"  (1775.).  te  napokon  ,,S  e  r- 
monesad    suos    in    theologia    auditores"  (Bee,  1779.). 

Bedekovic  postac>  je  kao  eksjezuita  kanonikom  zagrebackim, 
a  onda  rektorom  hrvatskoga  kolegija  u  Becu,  gdje  je  umr'o  god. 
1782.  On  se  brinuo  i  oko  dusevne  zabave  hrvatskih  klerika,  pitomaca 
kolegija,  te  je  zaveo  ovdje,  kako  je  bivalo  u  isusovackim  kolegijima, 
prikazivanja  latinskih  crkvenih  drama.  Sam  je  napisao  i  izdao  la- 
tinsku  crkvenu  dramu  ,,J  o  s  e  p  h"  (Bee,  i779.)»  pa-  dvije  drame, 
o  sv.  Justinu  i  sv.  Bernardu,  pod  naslovom  ,,Hilaria  Collegii 
Croatici  ante  cineres"  (Bee,  1780.).  Kao  rukopis  ostalo  je 
i  izgubilo  se  njegovo  za  nasu  kulturnu  povijest  vazno  djelo  ,,H  i- 
storia    Collegii    Croatici    V  i  e  n  n  a  e". 

Franjo  Ks.  Hinterholzer  rodio  se  u  Zagrebu,  gdje 
mu  je  otac  bio  lijecnik,  koji  se  poslije  preselio  u  Varazdin.  Kao  je- 
zuita  bio  je  Hinterholzer  vise  godina  profesorom  na  zagrebackoj 
gimnaziji.  Spominje  se  njegova,  sada  izgubljena,  latinska  pjesma  o 
sv.  Ksaveru  kraj  Zagreba,  nekadasnjem  posjedu  i  Ijetovalistu  za- 
grebackih  Isusovaca.^  Poslije  kao  profesor  poetike  na  Akademiji  u 
Budimu  napisao  je  djelo  ,,P  a  1 1  a  s  H  u  n  g  a  r  i  a  e"  (Bee,  1778.), 
a  prigodom  smrti  kraljice  Marije  Terezije  izasla  je  njegova  ,,0  d  e 
in  obitum  Mariae  Theresiae"  (1781.).  Umr'o  je  u  Becu 
god.   1782. 

Isusovci  zagrebacki  i  u  XVIII.  stoljecu  priredjuju  dramatske 
predstave,  ali  sada  se  jace  isticu  drame  sa  sadrzajem  iz  domace  po- 
vijesti,    a    uz    latinska    djela    spominju    se    izrijekom  i  nekolika  hr- 

1  Paintner  u  pomenutom  spisu  veli  :  ,, Inter  cetera  venustum  eius  eztat 
poema    (Mss.)    latinum    de    Suburbano    Zagrabiensi   Xavier    vocato." 


362 

vatska.  Poznate  su  nam  predstave  ovih  drama:  ,,Ceh  i  Leh"  (1702.) 
,,Sissiensis  victoria"  (1717.),  ,, Johannes  Draskovic"  (1732.),  ,,Ni- 
colaus  Zrinius"  (1749.),  ,, Cyrus"  (1766.),  ,,Codrus"  (1768.),  ,,Ly- 
simachus"  (1768.)  i  ,,Titi  dementia"  (1770.).  Od  ovih  se  izrijekom 
spominju  kao  hrvatske  predstave  ,, Cyrus"  i  ,,Titi  dementia";  napokon 
jamacno  se  hrvatski  prikazivao  i  ,,Lysimachus",  jer  znamo,  da  je  ta 
drama  prijevod  latinske  tragedije  Karla  Rue-a,  sto  ju  je  preveo  na 
kajkavski  i  izdao  Josip  Sibenegg,  Isusovac  i  profesor  na  za 
grebackoj  gimnaziji,   pod  naslovom  ,,Lysimachus"  (Grac,   1768.). 

Knjizevni  rad  svjetovnoga  klera  u  Hrvatskoj,  od  pocetka  XVIII. 
stoljeca  do  Josipa  II.,  jos  je  neznatniji,  na  kajkavskom  narjecju 
upravo  posve  neznatan.  Stjepan  Fucek,  zupnik  krapinski, 
izdao  je  ,,Historie  s  kratkem  duhovnem  razgovo- 
rom  od  poslednjeh  dugovanj"  (Zagreb,  1735.,  II.  izd. 
Zagreb,  1753.),  pa  se  do  nedavno  u  narodu  ova  stara  knjiga  sma- 
trala  carobnom  i  pokladom  srece,  gdje  se  u  kuci  nalazi.  M  i  h  a  1  j 
^  i  1  o  b  o  d-B  o  1  s  i  c,  zupnik  u  Martinskoj  Vesi  kraj  Siska,  izdao 
je  ,,A  ritmetiku  horvatsku"  (Zagreb,  1758.),  a  anonimno 
izdao  je  knjigu  ,,Kabala,  to  je  na  vsakojacka  pitanja 
kratki  ter  vendar  prikladni  odgovori"  (Zagreb,  1768.). 
§ilobodova  ,,Aritmetika"  prva  je  na  hrvatskom  jeziku  pisana  knjiga 
ove  ruke,  a  pisac  ju  je  izdao  ,,za  obcinsku  vsega  orsaga  hasen".  Ova 
se  prakticna  racunica  upotrebljavala  u  skolama  i  u  obicnom  zi- 
votu,  a  ime  Silobodovo  ostalo  je  kod  kajkavaca  do  danas  u  na- 
rodu za  racunanje   upravo  poslovicno. 

Kao  latinski  pisac  ovoga  doba  istakao  se  historik  Adam  B  a  1- 
tazar  Krcelic  (1715 — 1778.).  On  se  rodio  u  Brdovcu  kraj 
Zagreba,  kamo  se  doselise  plemici  Krcelici  iz  Krbave.  Ucio  je  u 
Zagrebu,  u  hrvatskom  kolegiju  u  Becu  i  Bolonji,  te  je  postao  dok- 
torom  filozofije  i  teologije,  pace  svrsio  je  i  pravne  nauke.  Veoma 
mlad  postao  je  kanonikom  zagrebackim,  ali  radi  svoje  zestoke  cudi, 
strastvenosti  i  silne  otpornosti  proveo  je  citav  svoj  vijek  u  borbi  sa 
biskupom  i  kanonicima,  a  to  se  odrazilo  i  u  njegovim  djelima,  gdje 
je  svoje  protivnike  prikazao  najcrnjim  bojama.  KrceUc  je  pristao 
i  u  odbranu  Reljkovica,  a  sam  je  anonimno  izdao  ,,Di  s  s  e  r  t  a  t  i  o 
de  Tripartit  o",  udarajud  na  feudalistickog  pravnika  Verboczy-a 
i    radedi    protiv    privilegovanosti    i    preimucstva    plemstva. 

Krcelid  je  izdao  na  kajkavskom  narjecju,  koliko  sigurno  znamo, 
jedino    knjigu    ,,2ivlenje     blazenoga     Gazotti    Augu- 


363 


stina,     zagrebec- 

koga     biskupa" 

(Zagreb,    1747.).     Hi- 

storijska'^    djela    pisao 

je  nalatinskom  jeziku, 

a  od  toga   najvaznije 

su     mu     ,,A  n  n  u  a  e 

sive  historia  ab 

anno    inclusive 

1748.  et  subsequis 

(1767.)    ad     p  o  s  t  e- 

ritatis  notitiam", 

u  neku  ruku  memoari, 

u  kojima  se  ogleda  po- 

litiCki,  socijalni  i  pro- 

svjetni     zivot     ovoga 

doba     u     gradjanskoj 

Hrvatskoj.   Po  opsegu 

ve6e  je,    all    po    zna- 

cenju     manje     vazno 

Krcelicevo  djelo    ,,De 

regnis      Dalma- 

tiae,      Croatia  e, 

Sclavoniae     no- 

titiae     praelimi- 

n  a  r  e  s"  (1770.).  Ovo 

djelo,   povijest  Hrvat- 

ske,   Slavonije    i   Dal- 

macije    od    najstarijih  vremena   do   njegova  doba,    posveceno    je  kra- 

Ijici  Mariji   Tereziji,  a  glavna  mu  je  svrha,  po  cemu  je   Krcelic  na- 

sljednik    Vitezovidev,     da    istakne     historijska  prava   austro-ugarskih 

vladaia  pored   Hrvatske  i   Slavonije  i  na  Dalmaciju,  Bosnu  i  Srbiju, 

jer   su   djela   najcuvenijih   historika,    Farlata  i   Lucija,  imala  tenden- 

ciju,   da   sto   jace   isticu   pravo   mletacko   na   Dalmaciju,    a   sve  je  to 

bile  i  vazno,  jer  su  Turci  svuda    uzmicali.    Posljednje  je   Krcelicevo 

djelce  ,,Scriptorum  ex  regno   Sclavoniae  a  saeculo 

XIV.    usque    ad    XVII.    inclusive    c  o  1  1  e  c  t  i  o"    (Varazdin, 

1774.),    najstarija    povijest    knjizevnosti    stare    Slavonije. 


Adam  Baltazar  Krceli^. 
Iz  Monum.  hist.  XXX.  Script.  IV.  (Zagreb,   1901. 


3^4 

Drugo  doba  hrvatske  knjizevnosti,  od  humanizma  do  prosvjeti- 
teljstva,  koje  u  najvecoj  politickoj  rascjepkanosti  i  najtezim  prilikama 
iznosi  upravo  goleme  prosvjetne  tekovine,  sto  nijesu  mogle  ostati  bez 
znacenja  za  buducnost,  svrsava  u  drugoj  polovici  XV 1 11.  stoljeca 
s  opcenom  obnemogloscu.  Hrvatska  knjizevnost  postigla  je  sada  naj- 
sire  svoje  podrucje,  ali  ju  posve  izdala  nutarnja  snaga.  U  sredistima 
nasih  pokrajinskih  knjizevnosti  nestalo  je  jakote  svijesti  narodne,  pre- 
otelo  je  maha  tudjinstvo,  izdigao  se  svuda  mrtvi  latinizam,  gradeci  na 
tudjoj  zakopini,  a  iz  tudjine  nijesu  dolazili  vise  nikakvi  veci  i  jaci 
poticaji.  U  Dubrovniku  umrtvila  se  knjizevnost  u  sitnicavom  prigod- 
nicarstvu,  od  najvece  cesti  na  jeziku  latinskom  i  talijanskom,  pa  u 
ovome  kolu  knjizevnika  najvise  ima  zive  svijesti  o  narodnosti,  osje- 
caja  za  jezik  narodni  i  njegovu  knjizevnost,  udomaceni  rodjeni  Francuz 
Marko  Bruerovic.  U  Dalmaciji,  odbivsi  osamljenu  pojavu  Andrije 
Kacica,  nema  ni  toga,  i  gradovi  dalmatinski,  iz  kojih  se  nekoc  cula 
rodoljubna  rijec  Maruliceva,  Zoraniceva,  Karnaruticeva  i  Barakovi- 
ceva,  kao  da  su  potpuno  ogrezli  u  tudjinstvu.  U  Bosni  ono  malo  knji- 
zevnoga  rada  u  drugoj  polovici  XVIII.  stoljeca  jedva  da  je  i  spomena 
vrijedno,  a  drukcije  nije  ni  moglo  da  bude,  otkako  je  ona  prestala  biti 
maticom  franjevackoga  reda  u  nasim  krajevima,  ostavljena  samoj 
sebi,  bez  jacih  veza  sa  susjednim  zemljama,  a  u  drugu  ruku  pritisak 
turski  bivao  je  sve  tezi,  raja  sve  bjednija,  a  zanimanje  za  katolicizam 
u  osmanlijskom  carstvu,  za  protivureformacije  take  budno,  bivalo  je 
sve   slabije,   gotovo   nikakvo. 

U  Hrvatskoj  poslije  smrti  Vitezoviceve  nema  vise  nikakvih  knji- 
zevnih  pothvata,  ne  vodi  se  vise  racun  o  pitanju  knjizavnoga  jezika 
i  organickog  pravopisa,  cemu  je  on  tako  lijepo  utr'o  put.  Obzorje 
teznja  onih  pisaca,  koji  su  pisali  na  kajkavskom  narjecju,  biva  sve 
uze,  gotovo  posve  ograniceno  na  knjigu  nabozno-poucnu,  koja  je 
napokon  bila  stegnuta  samo  na  podrucje  kajkavstine.  Knjizevni 
rad  u  Zagrebu  gubi  jaci  doticaj  sa  juznim  hrvatskim  stokavskim 
i  cakavskim  krajevima,  a  jedino  stupa  u  sveze,  i  ako  dosta  neznatne, 
sa  Slavonijom,  i  to  za  to,  jer  jedan  dio  Slavonije  pripadase  biskupiji 
zagrebackoj,  pa  je  trebalo  neke  knjige  naboznoga  sadrzaja  izdavati 
i  na  stokavskom  narjecju.  Iz  Hrvatskog  Primorja  javlja  se  u  XVIII. 
stoljecu  samo  jedan  pjesnik,  Senjanin  MatesaAntun  Kuha- 
cevic  (1697 — 1772.))  koji  je  spjevao  vise  pjesnickih  poslanica,  pa 
nekolike  nabozne  pjesme  i  pjesme  o  suvremenim  ratnim  dogadjajima, 
ali  sve  je  to  ostalo  neobjelodanjeno,  izdano  tek  u  novije  doba,  i  nema 
nikakve    sveze   sa   knjizevnim   radom   kajkavaca. 


365 

Slavonska  knjizevnost,  upravo  zato,  jer  je  tek  u  ovo  doba  nastala 
pokazivala  je  najvise  organickoga  zivota,  pa  je  bila  poznata  i  izvan 
Slavonije.  Pravopis  slavonski,  prema  ostalima  dosta  jednostavan 
prvi  je  stekao  neko  opceno  znacenje.  Ona  je  privlacila  svojom  snagom, 
pa  medju  slavonskim  piscima  vidimo  tri  svjetovna  svecenika,  rodom 
izvan  Slavonije,  i  to  Licane  Josu  Krmpotica  i  Vida  Dosena,  baka- 
laureusa  gradackog  sveucilista,  te  Slunjanina  Simuna  §tefanca.  Sla- 
vonski pjesnici  prihvatili  su  jedinu  aktualnu  knjigu,  sto  ju  je  iznijela 
dalmatinska  knjizevnost  ovoga  doba,  Kacicev  ,,Razgovor  ugodni", 
i  nastavili  rad  u  ovome  pravcu,  opijevajuci  suvremene  bojne  doga- 
djaje.  Pa  ipak  ni  slavonska  knjizevnost,  kojoj  je  zivotna  klica  bila 
ideja  prosvjetiteljska,  nije  stekla  vece  znacenje  u  razvitku  hrvatske 
knjizevnosti,  jer  je  i  njezin  razvitak  najednoc  kao  prekinut  :  ona 
se  zapravo  pocinje  od  Reljkoviceva  ,,Satira",  i  kad  je  Reljkovic  prestao 
radjti,  a  radio  je  do  svojih  posljednjih  dana,  tada  se  s  njime  nasla 
na  sklonu  i  slavonska  knjiga.  Ona  pocinje  s  drugom  polovicom  XVIII. 
stoljeca  i  s  njome  zajedno  svrsava. 

Velike  tekovine  hrvatske  knjizevnosti  drugoga  doba  ipak  i  u 
opcenoj  dekadansi  potkraj  XVI 1 1,  stoljeca  nijesu  izgubljene  za  bu- 
ducnost,  narocito  daleko  vec  pomaknuta  pitanja  jedinstvenoga  knji- 
zevnog  jezika,  pravopisa  i  narodnoga  imena,  sto  je  sve  konacno 
rijeseno  u  prvoj  polovici  XIX.  stoljeca,  u  doba  prosvjetnog  i  poli- 
tickog  preporcda  hrvatskog  naroda,  sa  sredistem  u  gradjanskoj 
Hrvatskoj,  koja  jedina  kroz  daleka  i  teska  stoljeca  nasega  na- 
rodnoga zivota  sacuva  stari  ustav  i  misao  politicke  individualnosti 
kraljevina  Hrvatske,  Slavonije  i  Dalmacije.  Kad  su  nastala  nova 
vremena,  s  velikom  borbom  za  politicki  preporod  uporedo  tece  i  rad 
oko  narodnoga  prosvjetnog  jedinstva,  pa  ovim  duhom  dise  citava 
nasa  dopreporodna  i  preporodna  knjiga,  koja  cini  novo,  trece  doba 
u  povijesti  hrvatske  knjizevnosti. 


Pregled  naucne  literature. 


1.  Povijest  i  povjesni  preg^Iedi. 


p.  J.  SafaMk:  Geschichte  der  sla- 
vischen  Sprache  und  Literatur  nach 
alien    Mundarten.    Budim,     1826. 

V.  Jagic:  Jihoslovane.  Slovnik 
naucn^.  Prag,  1864.  (I  posebice  pre- 
§tampano). 

S.  L  j  u  b  i  c  :  Ogledalo  knjizevne 
povijesti  jugoslavjanske.  Rijeka,  knj. 
I.    1864.,   knj.   II.    1869. 

P.  J.  Safafik:  Geschichte  der 
sudslavischen  Literatur.  Knj.  I. — III. 
Prag,  1864./5.  Knj.  II.  :  Illirisches 
und    kroatisches    Schriftentum. 

A.  H.  IIunH  t,  B.  X  CnacoBant: 
HcTopua  cjiaBaHCKHx-B  JiHTeparypi..  Petro- 
grad,  I.  izd.  1865.;  II.  izd.  1879. 
(Prevedeno  na  francuski,  njemaSki  i 
ceski).  Poglavlje  o  hrv.  srp.  knjizev- 
nosti  na   str.    138  —  282. 

Ct.  HoB;aKOBHfe:  HcTopwjacpncKeicH.H- 
aceuHocTH.  Beograd,  I.  izd.  1867.,  II. 
izd.   187Z. 

T.  S  m  i  c  i  k  1  a  s  :  Prve  dvije  dobe 
hrvatske  knjiSevnosti.  Izvje§taj  ri- 
jecke    gimnazije,    god.     1871. 


J.    BomKOBHh:    IlllCUa    O  KUbHHCeBHOCTH 

cpacKoj  H  xpsaTCKoJ.  JLeTonae  Marm^e 
CpncKe,  CXXX.,  CLXXI.  (1892.)  i 
CLXXXII.    (1895.) 

G  j.  S  u  r  m  i  n  :  Povijest  knji- 
zevnosti  hrvatske  i  srpske.  Zagreb, 
1898. 

A.  GTeiioBHH'B:  OiepKn  ucTopiii  cepoo- 
xopBaTCKoft  jiuTepaTypu.    Kijev,   1899. 

G  j.  S  u  r  m  i  n  :  Pogled  na  knji- 
zevnost  hrvatsku  za  cetiri  stotine  go- 
dina.   Prosvjeta,    IX.  (1901.),  str.  690. 

J.  Fp^Hh:  HcropHJa  cpncKe  KaaaceB- 
HocTH.  Novi  Sad,  I.  izd.  1903.,  II.  izd. 
1906. 

J.  Karasek:  Slavische  Lite- 
raturgeschichte  bis  zur  Wiedergeburt. 
Leipzig,     1906.     (Prevedeno  na  ruski). 

M.  M  u  r  k  o  :  Die  sudslavischen 
Literaturen.  Die  Kultur  der  Gegen- 
wart.  Teil  I.  Abt.  9.  Die  osteuro- 
paischen  Literaturen  und  die  sla- 
vischen    Sprachen.    Leipzig,     1908. 

U.  lIonoBHh:  Ilperjie/^  cpacKe  kh>h- 
HcaauocTn.  Crapa  Ki&HseBHocT.  —  Hapo^Ba 


Ovaj  ,, Pregled  naucne  literature"  protege  se  samo  na  drugo  doba  hrvatske 
knjizevnosti,  od  svrsetka  XV.  stoljeca  do  potkraj  XVIII.  stojeca,  i  to  bez 
obzira  na  pisce,  koji  nijesu  pisali  na  hrvatskom  jeziku,  jer  je  o  torn  podata 
vaznija  literatura  u  tekstu,  gdje  je  o  njima  rijec.  Za  dubrovacku  knjizevnost 
ima  u  dodatku  ,,Pregleda  srpske  knjizevnosti"  od  P.  Popovida  ovakav  pregled, 
koji  je  ovdje  nadopunjen ;  iz  njega  su  prihvadeni  poneki  podaci,  sto  ira  se 
u  Zagrebu  nije  moglo  doci  do  izvora.  Za  ostala  podrucja  hrvatske  knjizev- 
nosti ovo  je  prvi  poku§aj  takova  „Pregleda",  kojemu  je  svrha  nesamo 
da  poda  sabranu  gradju  i  za  dalja  naucna  istrazivanja,  ve6  i  da  u  siste- 
maticnom  i  doista  preglednom  obliku  prikaze  povijest  dosadaSnjega  nauinoga 
rada   oko  stare   hrvatske   knjizevnosti. 


368 


KR>nHCeBHOCT.   -^    ^y6pOBa^Ka    RB>BSCeBHOCT. 

Beograd,     I.    izd.     1909.    —    II.     izd. 
19 1 3.    (Prevedeno    na    ruski). 

Vj.    K  1  a  i  6  :    Knjizevnost   latinska, 
i      slavensko-hrvatska.      Povijest      Hr- 


vata,    sv.   III.   dio    i.    (Zagreb,    1910.) 
na  str.   40. 

K.  §  e  g  V  i  6:  Kratka  povijest  hr- 
vatske  (srpske)  knjizevnosti  od  prvih 
pocetaka    do    g.     1900.    Zagreb,     191 1. 


2.  Bibliografija. 


T.  M  i  k  1  o  u  s  i  6  :  Izbor  dugovanj 
Tsakovrsneh.  Zagreb,  1821.,  II.  izd. 
1839.  Poglavlje  :  ,,0d  slovarnic,  pis- 
cev    i    knjig    orsaga    horvatskoga". 

P.  Stankovic:  Bibliografia 
degli  uomini  distinti  dell'  Istria,  I-II. 
Trst,    1828  —  29. 

G.  Valentinelli:  Biblio- 
grafia  della  Dalmazia  e  del  Monte- 
negro, Zagreb,  1855.  —  Supplement! 
al  saggio  bibliografico  della  Dalma- 
zia   e    del    Montenegro.    Zagreb,    1862. 

I.  K  u  k  u  1  j  e  V  i  c  :  Rukopisi  hr- 
vatski  u  knjiznici  I.  Kukuljevica  Sakcin- 
skoga  u  Zagrebu.  Arkiv,  V.  (1859.), 
str.     164.     (I     posebice     prestampano). 

A.  Kaznacic:  Biblioteca  di  £ra 
Innocenzo  Ciulich  nella  libreria  di  RR. 
PP.  francescani  di  Ragusa.  Zadar,  i860. 

I.  Kukuljevic:  Bibliogra- 
fija hrvatska.  Dio  I.  Tiskane  knjige. 
Zagreb,     i860. 

I.  Kukuljevic:  Bibliografija 
hrvatska.  Dodatak  k  prvom  izdanju. 
Tiskane    knjige.    Zagreb,    1863. 

(G.  Valentinelli):  Saggio  di 
bibliografia   Istriana.   Kopar,    1864. 

Knjiznica  I  v.  Kukulje- 
vida  Sakcinskoga  u  Za- 
grebu. I.  Rukopisi.  II.  Listine  i 
povelje.  III.  Tiskane  knjige.  Knji- 
zevnik,     II.    (1865.),    str.     309. 


I.  Kukuljevid:  Jugoslaven* 
ska  knjiznica  I.  Kukuljevica  Sakcin* 
skoga   u  Zagrebu.   Zagreb,    1867. 

V.  G  a  j  :  Knjiznica  Gajeva.  Ogled 
bibliografijskih    studija.    Zagreb,    1875. 

I.  Kukuljevi<5:  Kroatische  Bi- 
bliographie  aus  dem  XVI.  und  XVII. 
Jahrhundert.  Agramer  Zeitung,  1881. 
Prilog  k  br.  265.  (o  tiskarama  i  ti- 
skanim  knjigama  s  ovu  stranu  Vele* 
bita    u    XVI.  i  XVII.    stoljecu). 

I.  B.  :  Gdje  su  nasi  stari  stampali 
svoje  knjige  (1483  — 1800.).  Biblio- 
grafijski  pabirci.  Vijenac,  1883.  str.  61. 

K.  S  z  a  b  6  :  Regi  magyar  konyvtar. 
II.  Az  i473-t61  1711-ig  megjelent 
nem  magyar  nyelvii  hazai  nyomtat- 
vanyok  konyveszeti  kfizikonyve.  Bu« 
dimpesta,  1885. 

G.  Petrik:  Bibliographia  Hun- 
gariae  1712  — 1860.  Vol.  I — III.  & 
Suppl.    Budimpesta,    1888  — 1892. 

J.  Matkovi6:  Bibliografija  bo- 
sanskih     Franjevaca.     Sarajevo,     1896. 

K.  Vojnovic:  Prilozi  k  arhival- 
nijem  pabircima  dubrovackijem.  Sta- 
rine,  XXVIII.  1896.  (Katalog  knjiz- 
nice  samostana  Dominikanaca  u  Du- 
brovniku) . 

P.  K  o  1  e  n  d  i  d  :  Rukopisi  gimna- 
zijske  biblioteke  u  Dubrovniku.  Srgj, 
1907. 


|3,  Pojedina  razdoblja. 


Bosanska  knjizevnost. 
F.     J  u  k  i  c  :      Knjizevnost       bosan- 
ska.     Bosanski      prijatelj.      I.      Zagreb, 
1850.    i    II.    Zagreb,    1851. 


V  J  a  g  1  d  :  Prilozi  k  istoriji  knji- 
zevnosti naroda  hrvatskoga  i  srpskoga. 
Arkiv  za  povjesnicu  jugoslavensku, 
IX.    1868.   str     65.     o  fra    Posilovidu). 


369 


M.  Napotnik:  Kratek  pregled 
bosanskega    slovstva.     Maribor,     1884. 

Ig.  Strukid:  Ulomci  iz  knji- 
zevnosti  starohrvatske.  Franjevacki 
Glasnik,  IX.  Sarajevo,  1895.  str.  56., 
90.,    109. 

Gj.  Surmin:  Iz  zajednicke  knji- 
zevne  proslosti  Bosne  i  Slavonije.  Spo- 
men=cvijede    Mat.     Hrv.    Zagreb,     1900. 

K.  Hormann:  Literatur,  U 
djelu  :  Die  osterreichisch-ungarische 
Monarchie  in  Wort  und  Bild.  Bosnien 
und  Herzegovina.  Bee,  1901.  na  str. 
391  —  412.  —  Prikaz  Gj.  §  u  r- 
m  i  n  a  ;    Vijenac,    1901.    str.    237. 

S  p  o  m  e  n-k  n  j  i  g  a  iz  Bosne. 
Uredio  J.  Saric.  Zagreb,  1901.  Po- 
glavlje  :    Domada    knjizevnost. 

D.  Prohaska:  Das  kroatisch- 
serbische  Schrifttum  in  Bosnien  und 
der  Herzegovina  von  den  Anfangen 
im  XI.  bis  zur  nationalen  Wieder- 
geburt  im  XIX.  Jahrhundert.  Zagreb, 
191 1.  —  Ocjena  M.  Resetara; 
Archiv,   XXXIII.      1912.     str.      257. 

H.  Kresevljakovic:  Kra- 
tak  pregled  hrvatske  knjige  u  Herceg- 
Bosni  od  najstarijih  vremena  do  danas. 
Sarajevo,    191 2. 

Dubrovacko-dalmatinska  knji- 
zevnost. 

S.  C  e  r  V  a  :  Bibliotheca  Ragusina, 
I. — IV.  (1740  — 1742.).  Rkp.  domi- 
nikanske    knjiznice   u    Dubrovniku. 

G  e  or  gius  Bassich:  Elogia 
Jesuitarum  Ragusinorum  qui  usque 
ad  annum  1764.  obiere.  Rkp.  pisan 
1764. /65.,  u  knjiznici  Male  brade  u 
Dubrovniku. 

SebastianusDulcius:  Fa- 
sti  litterario-ragusini.    Mleci,    1767. 

F.  M.  Appendini:  Notizie  isto- 
rico  -  critiche  suUe  antichiti,  storia 
e  letteratura  de'  Ragusei.  Knj.  I. 
1802.,    II.     1803. 

Branko  Vodniic :  Povijest  hrvatske  kiijiievnosti. 


r.   HHKo^iaJeBii^:    Crmc&Tejta    ;iy- 

fipOBa^KH,    KOJH    Cy    CpnCKHM   jeSHKOM,    a   Ta- 

JUJJancKHM  CvioBHMa  naca-iH.  CpncKo-Aajiua- 
THHCKu  MarasHH,  sa  jicto  1838 — 1841. 
(3aAap). 

Galleria  di  Ragusei  il- 
1  u  s  t  r  i.  Dubrovnik,  1841.  (Biogra- 
fije  i  slike  pjesnika  i  pisaca).  Izdao 
Fr.   Martecchini. 

Donato  Fabianich:  Alcuni 
cenni  sulle  scienze  e  lettere  dei  secoli 
passati    in    Dalmazia.    Mleci,     1843. 

Donato  Fabianich:  Memo- 
rie  storiche  letterarie  di  alcuni  con- 
venti    della     Dalmazia.      Mleci,     1845. 

F.  Carrara:  Uomini  illustri  di 
Spalato.    Spljet,    1846. 

Donato  Fabianich:  Di  al- 
cuni personaggi  illustri  della  Dal- 
mazia.   Mleci,     1846. 

G.  Franceschi:  Sulla  lette- 
ratura slava.  La  Dalmazia,  1846.  br. 
40  —  42. 

Galleria  di  Dalmati  il- 
lustri. Dubrovnik,  1846.  (Biogra- 
fije   i   slike). 

P  a  t  o  n  :  Spalato.  Literatur  und 
Geschichte.  Allgemeine  Zeitung,  1847. 
br.  129.  —  Prevedeno  u  ,,La  Dal- 
mazia",   1847.    br.    42 — 43. 

0.  Diiringsfeld:  Les  au- 
teurs  dalmates  et  leurs  ouvrages.  — 
Extrait  du  tom.  XII.  du  Bulletin 
du   Bibliophile  beige. 

1.  Kukuljevid:  Pjesnici  hr- 
vatski  XV.  vijeka.  Zagreb,  1856.  — - 
(Biografije  i  primjeri  iz  djela  dubr. 
dalmat.    pjesnika.). 

5.  L  j  u  b  i  c  :  Dizionario  biogra- 
fico  degli  uomini  illustri  della  Dal- 
mazia.   Bee,    1856. 

I.  Kukuljevic:  Pjesnici  hr- 
vatski  XVI.  vijeka.  Dio  I.  Zagreb, 
1858.  —  Dio  II.  1867.  (Biografije  i 
ogledi   iz     djela  dubr.    dalm.   pjesnika). 

A.  Mazuranid:  Kratak  pre- 
gled stare  literature  hrvatske.  Go- 
spodarski  list,     1857.  str.   200. 

24 


370 


K.  PjBapai^:  SHa^aJHocT  fl,y6]poBHHKe 
KH>H»ceBH0CTii.  OKynAeHH  cnacH,  I.  Hobh 
CaA,   1866. 

B.    MaKyiueB-B:    H8(viiA0B*"'i«    061. 

HCTOpHieCKlIX'B       naMHTHHKax'i.      II      6BlTOn0- 

caxejinx-B  /l,j6p obuukb,.     Petrograd,    1867. 

A.  P  a  V  i  c  :  0  dubrovackih  pre- 
vodiocih  grckih  tragedija,  Vetrani6u, 
Bunidu  i  Lukarevidu.  Izvjestaj  gim- 
nazije  u   Varazdinu,    1867. 

L.  Z  o  r  e  :  Kratki  pregled  raz- 
vitka  nase  knjizevnosti  u  Dubrovniku. 
Izvjestaj    gimnazije   u   Zadru,     1869. 

A.  P  a  V  i  c  :  Historija  dubrovacke 
drame.    Zagreb,     1871. 

L.  Z  o  r  e  :  Nas  jezik  tijekom  nase 
knjizevnosti  u  Dubrovniku.  Alma- 
nak  ,,Dubrovnik",  III.   1871.  str.   193. 

A 1.  T.  :  2enske  u  evropskoj,  napose 
u  slovinskoj  knjizevnosti.  Vijenac,  1873. 
str.   121. 

G.  Ferrari-Cupilli:  Bio- 
grafie  e  necrologie  d*  illustri  e  bene- 
meriti   Dalmati.  Zadar,    1874. 

G.  Novak:  Alcune  lezioni  di 
Lesina.  Zadar,  1874.  (Podaci  za  bio- 
grafiju  BrtucevidS,,  Luci6a,  Hekto- 
rovica,  Pelegrinovica,  Parozica  i  t.  d.)  . 

I.  R  a  d  e  t  i  6  :  Kako  se  je  dalma- 
tinsko=dubrovacko  pjesnistvo  razvijati 
pocelo.    Vijenac,     1874. 

B.  Ja  r  H  fe  :  CBeAoiaHCTBa  na  npomjiocTH 
o  cpncKHM  napoAHHM  njecMaaia.  OTa96HHa 
TOA.  I.  cses.  3.  (1875.),  cxp.  574.  (o  Hek- 
torovi6u,  Barakovidu,  Gundulidu,  Ka- 
6ieu   i    t.    d.). 

A.  Leskien  i  V.  Jagi<5:  Kri- 
tische  Nachlese  zum  Text  der  alt- 
kroatischen  Dichter.  Archiv,  V.  (1881.), 
str.  80.  (0  Lucidu,  Marulidu,  S. 
Menceticu,  Gj.  Drzicu,  Vetranicu,  M. 
Drzicu     i     Pelegrinovicu) . 

I.  Milcetid:  O  poslanicama 
XVI.  vijeka  u  dubrovacko  -  dalma- 
tinskoj  periodi  hrvatske  knjizevnosti. 
Izvjestaj  gimnazije  u  Varazdinu,  1882. 
—  Obznana  V.  J  a  g  i  6  a  ;  Archiv, 
VII.    1884.    str.    500. 


I.  K.  Sv  r  1  j  u  g  a  :  Prinosi  k  di- 
plomatskim  odnosajem  Dubrovnika 
s  Franceskom.  Starine,  XIV.  1882. 
(Izvjestaj  o  dubr.  knjizevnosti  potkraj 
XVIII.   stoljeca). 

T.  M  a  r  e  t  i  c  :  Zur  Autorschaft 
einiger  Dichtungen  der  alteren  kroati- 
schen  Literatur.  Archiv,  VII.  (1884.), 
str.  405.  (O  s.  Menceticu,  Gj.  Drzicu, 
Vetranicu,  M.  Drzicu,  M.  Bunicu,  M. 
Mazibradicu). 

L.  Z  o  r  e  :  Gradja  za  poznavanje 
eroikomicne  dubrovacke  pjesme.  Rad, 
LXXI.      1884. 

V.  A  d  a  m  o  V  i  c  :  Gradja  za  isto- 
riju  dubrovacke  pedagogije.  I.  i  II. 
Zagreb,    1885./02. 

A.  Rz^zewski:  Ztoty  wiek 
literatury  Dubrovnika.  Pamigtnik  Aka- 
demii  Umiejgtnosci  w  Krakowie.  Wy- 
dzialy  :  filologiczny  i  historycznO'filo- 
zoficzny,     V.     Krakov,     1885. 

M.  U  a  p  :  Upre  hb  ^ydpoBaiKe  kkb- 
acBBHOCTH  I.  KpaxaK  nperAe^  AJ^po^^^Ke 
KibHaeeBHocTn.  CrpajKHJiOBO,   1888.  crp.  I2. 

A.  Fekonja:  Vila  slovinska, 
crtice  o  hrvaskem  pesnistvu  v  Dalma- 
ciji  XV— XVIII.  veka.  Ljubljanski 
Zvon,    1888. 

V.  J  a  g  i  6  :  Zwei  Notizen  zur  Li- 
teraturgeschichte  Ragusa's.  Archiv,  XI. 
1888.  str.  297.  (o  Stijepu  Gjordji6u, 
Juniju    Palmoticu    i    dr.). 

D.  Kovacevi6:  Slikovani  dva- 
naesterac.     Vijenac,     1891.     str.    443. 

D.  Kovacevic:  Prilog  k  hi- 
storiji  hrvatske  metrike.  Vijenac,  1891. 
str.    507. 

M.  K  u  s  a  r  :  Die  serbokroatische 
Sprache  und  Literatur.  U  djelu  :  Die 
osterreichisch-ungarische  Monarchie  in 
Wort  und  Bild.  Svezak  :  Dalmatien. 
Bee,    1892.    na   str.    231  —  252. 

F.  R  a  d  i  d  :  Crtice  za  prosvjetnu 
i  knjizevnu  povijest  dalmatinskijeh  Hr- 
vata  u  prvoj  polovini  XVIII.  vijeka. 
Iskra,    II.   Zadar,    1892.   str.    116. 


371 


M.  G  r  g  u  r  i  c  :  Hrvatstvo  nasih 
starih  pjesnika.  Iskra,  III.  Zadar, 
1893.   str.    122.    i    146. 

A.  Jensen:  Ragusa.  Ein  siid- 
slavick  litteraturstudie.  Goteburg,  1893. 
—  Prikaz  F.  B  u  c  a  r  a  ;  Prosvjeta, 
1893.   str.    749. 

P.  Krekovic:  O  strofama  prvih 
hrvatskih  pjesnika.  Vijenac,  1893.  str. 
14.   (i  dalje). 

M.  PemsTap:  Qper^e^  paasaTKa  Ay- 
^poBSHKe  .iHpHKe.  npo^roBop  ya  KH>Hry: 
AHTOAoraja  Ay^poBaHKe  .inpnKe.  OpncKa 
KFbHjKeBHa  3a4pyra.  XV.   1894. 

C.  J  i  r  e  c  e  k  :  Beitrage  zur  ragu- 
sanischen  Literaturgeschichte.  Archiv, 
XXI.    1899.   str.    399. 

D.  Bogdanovic:  Nesto  o 
^,paklu"  u  hrvatskoj  knjizevnosti.  Vije- 
nac, 1900.  str.  418.  i  dalje.  (0  Zo- 
ranicu,    Barakovicu   i   Kavanjinu). 

I.  Stojanovic:  Dubrovacka 
knjizevnost.     Dubrovnik,     1900. 

W.  Creizenach:  Geschichte  des 
neueren  Dramas.  II.  Halle,  1901.  Po- 
glavlje  :  Das  serbokroatische  Drama  in 
Dalmatian,    na    str.     506  —  526. 

B.  Drechsler:  Prvi  hrvatski 
pjesnici.    Prag,    1901. 

I.  Kasumovic:  Dubrovacki 
pjesnici  i  propast  dubrovacke  slobode. 
Vijenac,    1902.  str.   362. 

M.  M  e  d  i  n  i  :  Crtice  iz  hrvatske 
knjizevnosti.  Svez.  III.  Povijest  hr- 
vatske knjizevnosti  u  Dalmaciji  i  Du- 
brovniku.  Knjiga  I.  Sesnaesto  sto- 
Ijece.  Zagreb,  1902.  —  Ocjena  B. 
Drechslera;  Vijenac,  1903.  str. 
579.  ;  T.  M  a  t  i  c  a  ;  Glasnik  Mat. 
Dalm.  III.  1903.  str.  50.  i  M.  R  e  s  e- 
t  a  r  a,    Archiv,  XXVI.    1904.   str.    128. 

T.  M  a  t  i  c  :  Hrvatska  svijest  u  sta- 
rih Zadrana.  Prestampano  iz  koledara 
,,Svaci(5a".  Zadar,  1903.  (o  Zoranicu, 
Barakovicu    i    dr.). 

M.  M  e  d  i  n  i  :  Malo  odgovora  i  raz- 
govora     o     Dubrovniku      i     knjizevnosti 


njegovoj     prije     tresnje.     Glasnik     Mat. 
Dalm.,     III.     1903.    str.     255. 

I.  Kasumovic:  DubrovaCki 
pjesnici  u  XIX.  vijeku  prije  ilirskog 
pokreta.  Skolski  Vjesnik,  1904.  str. 
113- 

n.  Ko.ieHAHh:  ,,Bocaa«i!ina",  ,/)o- 
caHCKo-xpearcKa  t>npH.iHi^a"  h  ^y6poBiHHa. 
Boi-ftHCKa   Bhjii,   1904. 

T.  M  a  t  i  c  :  Dubrovacke  preradbe 
dviju  Molierovih  komedija.  Gradja, 
IV.    1904. 

N.  Gjivanovic:  Nekoliko  pri- 
loga  literarnoj  proslosti  dubrovackoj. 
Prava  Crvena  Hrvatska,  1905.  br.  28. 
(o  Stj.  Gradicu,  Matu  Iv.  Gundulicu 
i  F.  Appendini-u)  ;  br.  31.  (o  Vlahu 
Squadri,  Ivanu  i  Bozi  Salaticu)  ;  br. 
36.  (o  Petru  Kanavelicu  i  Sisku  Iv. 
Gundulicu)  ;  br.  40.  (o  Juniju  Palmo- 
ti<5u   i    Nikolici    Sorkocevicu). 

P.  Popovic:  Ignatii  Georgii  Vi- 
tae  et  carmina  nonnullorum  illu- 
strium  civium  Ragusinorum.  3oopHHK 
aa  HCTopajy.  jeawK  «  KH»'.t>KiBtiocr  c  )a  ai- 
po^i,  II-  o^QA.  KH..  II.  B-.i-rpa^,  1905.  crp. 
I — 80.  —  Ocjena  V.  Jagida;  Archiv, 
XXVII.    1905.   str.    587. 

T.  M  a  t  i  c  :  Molierove  komedije  u 
Dubrovniku.     Rad,    CLXVI.     1906. 

A.  Vucetic  i  P.  Kolendid: 
Akademija  Dangubnijeh  i  njen  rad. 
Srgj,    1906. 

F.  K  u  1  i  s  i  c  :  Dubrovacka  ,,Acca- 
demia  della  lingua  slava"  u  Rimu. 
U     ,, Dubrovniku",     1907. 

F.  K  u  1  i  s  i  c  :  Dubrovacka  , (Aka- 
demija od  Sturaka".  U  ,, Dubrov- 
niku",   1907. 

F.  K  u  1  i  s  i  c  :  2enska  uloga  u 
starom  dubrovackom  teatru.  U  ,, Du- 
brovniku",     1908. 

W.      Ljubibratid:  Katalog 

stare  uciteljske  knjiznice  c.  k.  vel. 
gimnazije  u  Dubrovniku.  Izvjestaj 
gimnazije    u    Dubrovniku,     1908. 

* 


372 


p.  M  i  t  r  o  V  i  6  :  f  etiri  nepoznata 
dubrovacka  rjecnika.  Nast.  Vjesnik, 
XVII.    1909.    str.    522, 

n.  IIonoBHfe:  A;\BOKaT  llaTJien  y  flj' 
6poBaHKoj  KH>Ba;eBEocTii.  Tahc,  LXXXIV. 
1910. 

Kajkavska  knjizevnost. 

Historia  Collegii  Socie- 
tatis  Jesu  in  monte  Graeco  Zagrabiae 
siti.  Rkp.  kr.  sveud.  knjiznice  u  Bu- 
dimpesti  ;  I.  (1606  — 1726.),  II.  (1727. 
do    1772.).    Sgn.    A.    C.    130. 

B.  A.  K  r  c  e  1  i  6  :  Scriptorum  ex 
regno  Sclavoniae  a  saeculo  XIV.  usque 
ad  XVII.  inclusive  collectio.  Varazdin, 
1774.  —  Isp.  o  knjizi  radnju  V.  Klaida; 
Kr.  akademija  znanosti  u  Zagrebu.  Hr- 
vaUko  Kolo,  VII.  (Zagreb,  r9i2.),  na 
str.   17. 

I.  Kukuljevii:  Knjizevnici  u 
Hrvata  iz  prve  polovine  XVII.  vijeka 
s  ove  strane  Velebita.  Zagreb,  1869. 
—  PreStampano  iz  ,,Arkiva  za  Jugo- 
slav, povjesnicu",  IX.  str.  152 — 343. 
i  X.  str.  3 — 142. 

I.  Kukuljevid:  Der  Buch- 
druck  in  Kroatien  im  XVI.  und 
XVII.  Jahrhundert.  Kroatische  Revue. 
Zagreb,     1882.     str.     43. 

J.  B  a  r  1  e  :  Predstave  kod  zagre- 
backih    Isusovaca.    Vijenac,    1897.    str. 

375- 

R.  S  t  r  o  h  a  1  :  Narodna  knjiga  u 
kajkavaca.  Nast.  Vjesnik,  XV.  (1907.), 
str.    232. 

F.  F  a  n  c  e  V  :  Beitrage  zur  histo- 
rischen  serbokroatischen  Dialektologie. 
Archiv,  XXXI.  (1910.)  str.  367.  (o  je- 
ziku    kajk.    pisaca    XVI.    stolje(5a). 

F.  Fancev:  Parnica  Blaia  Skri- 
njari^a.  Vjesnik  kr.  zem.  arkiva,  XIII. 
X9IX- 

F.  Fancev:  Einige  Bemerkungen 
zur  Geschichte  des  Schrifttums  in 
Kroatien.    Archiv,    XXXIV.    (1913.). 


Protestantska  knjizevnost 
hrvatska. 

Chr.  F.  Schnurrer:  Slavischer 
Biicherdruck  in  Wiirtemberg  im  XVI_ 
Jahrhundert.     Tubingen,     1799. 

I,  Kostrencic:  Urkundliche 
Beitrage  zur  Geschichte  der  protestan- 
tischen  Literatur  der  Siidslaven  ii^ 
den    Jahren    1559  — 1565.     Bee,    1874. 

M.  V  a  1  j  a  V  a  c  :  Razgovaranje  me- 
ju  papistu  i  jednim  luteran  stu» 
madeno  po  Antone  Senjanine.  Starine^ 
XVII.    1885. 

A.  F  e  k  o  n  j  a  :  Stepan  Konzut 
Istrijanin  i  Anton  Aleksandrovid  Dai- 
matin,  jugoslavjanska  knjizevnika.  Slo-^ 
van,    1886. 

I.  Kukuljevid:  Stjepan  Kon-^ 
zul  Istranin.  U  knjizi  :  ,,Glasoviti 
Hrvati".     Zagreb,     1886. 

R.  L  o  p  a  §  i  <5  :  Prilozi  za  povijest 
protestanata  u  Hrvatskoj.  Starine^ 
XXVI.     1893. 

V.  J  a  g  i  6  :  Ein  bibliographischer 
Fund  und  eine  Bitte.  Archiv,  XVIII.. 
(1896.)    str.    318. 

F.  B  u  c  a  r  :  Razgovaranje  meju 
papistu  i  jednim  luteran.  Nast.  Vjesnik^ 
V.    (1897.),    str.     374. 

I.  Scherzer:  Razgovaranje  me- 
ju papistu  i  jednim  luteranom.  Nast. 
Vjesnik,    V.     (1897.)    str.     374. 

F.  B  u  c  a  r  :  Hrvatska  protestantska 
knjizevnost  za  vrijeme  reformacije. 
Prosvjeta,     1900.    str.    350. 

F.  B  u  c  a  r  :  Petar  Pavao  Verge- 
rije  i  hrvatska  protestantska  knji- 
zevnost.   Prosvjeta,     1900.    str.     183. 

F.  B  u  c  a  r  :  Nova  protestantska 
knjiga  hrvatska.  Nast.  Vjesnik,  IX» 
(1901.),    str.     667. 

F.  B  u  c  a  r  :  Hr^atski  jezik  i  pro- 
testantski  reformatori.  Prosvjeta,  1903. 
str.    630. 

I.  Ruvarac:  Jovan  MaleSevac 
als     Biicherschreiber      und     BQchercor— 


373 


rector   (mit  Zusatzen  von  V.   Jagid  und 
C.    Jiredek).  Archiv,    XXV.  (  1903.)  str. 

463- 

F.  B  u  c  a  r  :  Pecati  Antuna  Dal- 
Aiatina  i  Stjepana  Istrijanina  Konzula. 
^,Vitezovid",  mjesecnik.  I.  (1903.)  str. 
II. 

F.  Bucar  i  G  j.  Surmin:  Hr- 
▼atski  prilozi  povijesti  reformacije. 
Vjesnik  kr.  zem.  arkiva,  VI.  (1904.) 
str.    185. 

F.  Bucar:  Prilozi  protestantizmu 
u  Hrvatskoj  iz  nadbiskupskog  arkiva 
u  Zagrebu.  Vjesnik  kr.  zem.  arkiva, 
VI.    (1904.)    str.    192. 

M.  Resetar:  Zur  serbokroa- 
tisch-protestantischen  Literatur  des 
XVI.  Jahrhunderts.  Archiv,  XXVIII. 
^1906.)   str.    468. 

Trubarjev  Zbornik.  Ure- 
■dil  dr.  Fran  Ilesid.  Izd.  Matica  Slo- 
venska.  Ljubljana,  1908.  —  Naro- 
£ito  £lanci  :  F.  Bucar,  Odnosaji 
Primoza  Trubara  prama  hrvatskoj 
tiskari  u  Wiirtemberskoj.  I.  P  o- 
1  o  V  i  g,  Evangelij  sv.  Matevza  v 
protestantskem  glagolskem  ,,Prvera 
■delu  Novoga  testamenta"  iz  1.  1562. 
I.  Steklasa,  Protestantizem  v 
Istri,  V  metliski  in  hrvatski  Krajini. 
F  r.  K  o  V  a  c  i  c,  Protestantizem  v 
Iztocni  Stajerski  in  Medjimurju.  L. 
P  i  n  t  a  r,     ,,Stara    hrvacka     stampa". 


M.  Vr  b  a  n  i  c:  Protestantski  pe- 
riod u  na§oj  knjizevnosti.  Savremenik, 
1908.    str.    577. 

F.  Bucar:  Povijest  hrvatske  pro- 
testantske  knjizevnosti  za  reformacije. 
Izd.   Mat.   Hrv.  Zagreb,    19 10. 

F.  Bucar:  Racun  Stjepana  Kon- 
zula Istranina  za  put  iz  Uracha  na 
jug  u  god.  1563.  i  1564.  Vjesnik 
zem.     arkiva,    XV.    (1913.),    str.     35. 

F.  Bucar:  Povijest  reformacije  i 
protureformacije  u  Medjimurju  i  su- 
sjednoj    Hrvatskoj.    Varazdin,    1913. 

Slavonska  knjizevnost. 

J.  F  o  r  k  o  :  Crtice  iz  slavonske 
knjizevnosti  u  XVIII.  stoljecu.  Izvje- 
§taj  gimnazije  u  Osijeku  za  godinu 
1884  — 1888. 

M.  P  a  v  i  c  :  Knjizevna  slika  Sla- 
vonije  u  XVIII.  vijeku.  Glasnik  bisku- 
pija  bosanske  i  srijemske,  XVII. 
(1889.),    str.     86.    i    dalje. 

N.  A  n  d  r  i  c  :  Iz  ratnicke  knjizev- 
nosti hrvatske.  Prosvjeta,  1902.  str. 
7.    (I    possbice  prestampano). 

B.  Drechsler:  Slavonska  knji- 
zevnost u  XVIII.  vijeku.  Zagreb,   1907. 

J.  K  e  m  p  f  :  Kulturno  nastojanje  i 
knjizevnost.  U  djelu  ,,Pozega",  1910. 
na  str.  597 — 642.  (Biografije  pisaca 
Pozezana  i  onih,  koji  su  zivjeli  i  ra- 
dili  u   Pozegi   i  okolini). 


4.   Pojedini  pisci  i   pjesnici. 


Barakovic  Juraj. 

M,  Valjavac:  Juraj  Barakovic. 
Predgovor  uz  izdanje  djeld.  Stari 
pisci,    XVII.     1889. 

J.  A  r  a  n  z  a  :  Was  bedeutet  ,,ja- 
rula'-*  bei  Barakovic  ?  Archiv,  XIV. 
<i892.),    str.    77. 

I.  B  r  o  z :  Sitni  prilozi  za  povijest  hrv. 
knjizevnosti.  II.  Barakoviceva  ,,  Jarula". 
Nast.  Vjesnik,  I.  (1893.),  str.    138. 


C.  Lucerna:  Studienblattchen  zur 
Literaturgeschichte  des  siidslavischen 
Kiistenlandes.  I.  Die  Hirtin  von  Arbe. 
Zagreb,     1909. 

Betondic  Josip. 

J.  G  0  1  i  k  :  0  djelima  Josipa  Be- 
tondi^a  Dubrovcanina.  Skolski  Vje- 
snik,    1901.    str.    48. 


374 


Bobaljevic  Misetic   Sabo. 

F.  R  a  c  k  i  :  Sabo  Misetic  Boba- 
Ijevic.  Stari  pisci,  VIII.  1876.  Pred- 
govor. 

Bolsic    Silobod  Mihalj. 
A  n  o  n  i  m  :   Mihalj   silobod   Bolsic. 
Vijenac,     1883.     str.     444.     (Biljeska). 

Bruerovic  Marko. 

M.  P  o  c  i  c  :  Marko  Bruere  Ddri- 
vaux,  pjesnik  slovinski.  Almanak  ,,Du- 
brovnik",  za  god.  1 851.  (Zagreb, 
1852.),   str.    9. 

Anonim:  Bruerovid  Marko.  2i- 
votopis.    Slovinac.  god.    1878. 

J.  Nagy:  Marko  Bruere  Desri- 
vauz  als  ragusanischer  Dichter.  Archiv, 
XXVIII.    (1906.),    str.    52. 

Bucic  Mihajlo. 

Venantius  Glavina:  Ca- 
tholica  et  Christiana  doctrina  de  vera 
et  reali  praesentia  corporis  et  san- 
guinis Christi  Domini  in  SanctaEucha- 
ristia  a  dioecesana  synodo  almae  Za- 
grabiensis  Ecclesiae  die  VIII.  Martii 
MDLXXIV.  publicata,  nunc  vero  .  .  . 
opera  et  studio  R.  P.  Venantii  Gla- 
vina per  notas  additis  etiam  tribus 
corollariis  illustrata,  explicata.  Za- 
greb,   177  I. 

Budinic    Sime. 

Simun     Budineo:       Pokorni      i 

mnozi    ini    psalmi    Davidovi.      Iznovice 

na  vidik  ih  i2nese    i    o   popu    zadarskotn 

progovori    Fran    Kurelac.    Rijeka,  1865. 

Bunic  Miho   Babulinov. 

F.  R  a  c  k  i  :  Miho  Bunic  Babu- 
linov. Stari  pisci,  XI.  i88o.  Pred- 
govor. 

A.  L  e  s  k  i  e  n  :  7ur  ,,Jokasta"  des 
Miho  Bunic.  Archiv,  V.  1881.  str. 
628. 


Bunic  Vucicevic   Ivan. 

M.      V  i  d  o  V  i  c  :      Poesia      Illirica, 
Gazzeta   di   Zara,    1842. 

O.  P  o  c  i  c  :  ,,Plandovanja"  Ivana 
Bunica  Vucicevica,  s  uvodnijem  go- 
vorom  Orsata  Pocica.  Almanak  ,,Du- 
brovnik"    za    god.     1849. 

Z.  Bjelovucic:  Janjinski  ru- 
kopis  Bunicevih  pjesama.  Vijenac^ 
1903.    str.    423. 

F.  K  u  1  i  s  i  c  :  Oracija  Mazibra- 
dica  ili  Dziva  Bunica  Vucicevica  ? 
Crvena    Hrvatska,     1908.    br.    96. 

B.  Dr  e  c  h  s  1  e  r  :  Dzivo  Bunid  Vu- 
cicevid.  Ilustrovani  Obzor,  1909.  br.  i. 

4>.  KyjiHraHfe:  I^Ihbo  B^HHh  Bynn- 
teBiiJi.  jHTepapHO-HCTopHHKH  npHJior  no- 
8HaBaH>y  .^HpcKe  roesHJe  y  ^y6poBHHKy  y 
XVII.  BHJeKy.  B8fl,&H,e  Mar.  Cin.  y  /^y- 
fipoBHHKy,  191 1.  —  Ocjena  N.  Antule, 
CpncKH   KH>Mac.    rjiacHHK,    19 12.   cTp.   295. 

Buresic  Marin. 

F.  R  a  c  k  i  :  Marin  Buresi6.  Start 
pisci,    XI.      1880.     Predgovor. 

F.  M  a  i  X  n  e  r  :  Prijevodi  t.  zv. 
Disticha  moralia  Catonis.  III.  Prijevod 
Katonovih  Disticha  od  Marina  Bu- 
resida.     Rad,      LXXIV.     1885. 

Cubranovic  Andrija. 

L.  Z  o  r  e  :  O  ,,Jedjupci"  Andrije 
Cubranovica.    Rad,    XXVII.    1874. 

L.  Zore:  Andrija  Cubranovic.  Stari 
pisci,    VIII.     1876.     Predgovor. 

M.  M  e  d  i  n  i :  Dubrovacke  poklade 
u  XVI.  i  XVII.  vijeku  i  Cubranovicevi 
nasljednici,  Izvjestaj  gimnazije  u  Du- 
brovniku    za    god.     1 897.798. 

M.  M  e  d  i  n  i  :  Cubranovi6  und  seine 
Beziehungen  zu  der  einheimischen  und 
der  italienischen  Literatur.  Archiv, 
XXII.     1900.    str.    69. 

M.  Resetar:  Nachtrag  zu  Dr. 
M.  Medini's  Aufsatz  iiber  Cubranovid, 
Archiv,    XXII.     1900.    str.     230. 


375 


n.  nonoBHh:  O  neBaH.y  ^Je^ynKe" 
y  ^y6poBHHKy.  Zbornik  u  slavu  V.  Ja- 
gi^a.    Berlin,    1908.   str.   262. 

M.  Resetar:  Eine  Spur  von 
Cubranovic.  Archiv,  XXXIII.  1912. 
str.    318. 

Dalmatin  Antun. 
Vidi  :     Protestantskaknji- 
zevnost   hrvatska. 

Delia  Bella  Ardelio. 
Stj.     Bosanac:       Ocjena    Delia 
Belline    gramatike.     Prilog    za    istoriju 
hrvatske  gramatike.   Nast.   Vjesnik,   IX. 
1901.   str.    353, 

Dimitrovic  Nikola. 
V.     J  a  g  i  6  :     Nikola     Jera     Dimi- 
trovic.    Stari     pisci,     V.      1873.     Pred- 
govor. 

Divkovic  Matija. 

Vj.  Novotni:  Prilozi  k  povi- 
jesti  knjizevnosti  u  Hrvatskoj.  II.  Div- 
kovic Matija.  Izvjestaj  gimnazije  u 
Bjelovaru,    1878. 

%.  C.  'Bop^^esHK:  MaTirja  /^HBKOBnli. 

I]pH.10r      BCTOpBJH       CpIICKe       KH>EiaceBHOCTB. 

Ta&c,  LII.  h  LIII.  BeorpaA,  1896.  — 
Prikaz  A  n  o  n  i  m  a  ;  Nada,  1 897.  str.  79. 
S.  U  r  1  i  c  :  Izvori  Divkovicevih 
prica,  legenda  i  Gospinih  ,,zlamenja". 
Nast.    Vjesnik,    XIX.     191 1.    str.     241. 

Do  sen  Vid. 

V.  Novotni:  Prilozi  k  povi- 
jesti  knjizevnosti  u  Hrvatskoj.  I. 
Dosen  Vid.  Izvjestaj  gimnazije  u 
Bjelovaru,    1878. 

N.  A  n  d  r  i  (5  :  Kako  je  Dosen 
branio  Reljkovida.  Prosvjeta,  1901. 
str.    695. 

J;  E.  T  (  o  m  i  6)  :  Na  grobu  Vida  Do- 
sena.  Nar.  Novine,    1902.  br.   225-226. 

K.  Dragani6:  O  pravopisu 
i  jeziku  Vida  Dosena.  Zbornik  u 
slavu  V.  Jagida.  Berlin,   1908.  str.  325. 


Drzic  Gjore. 
Vidi  :    Mencetic    Sisko, 

Drzic  Marin. 
F.    Petracic:    Uvod.    Predgovor 
o    zivotu    i    djelima    M.    Drzica.     Stari 
pisci,    VII.    1875. 

F.  Z.  M  i  1  e  r  :  ,,Skup",  komedija 
od  Marina  Drzica  Dubrovcanina.  Iz- 
vjestaj    gimnazije     u     Osijeku,      1879. 

G.  P  o  1  i  V  k  a  :  Der  Geizige  in 
Ragusa.  Archiv  fiir  das  Stud,  der 
neuren  Sprachen  und  Lit.  Braun- 
schweig,    1888. 

M.  S  r  e  p  e  1  :  ,,Skup"  Marina  Dr» 
zida  prema  Plautovoj  ,,Aululariji". 
Rad,    XCIX.    1890. 

V.  J  a  g  i  c  :  Die  Aulularia  des 
Plautus  in  einer  siidsl.  Umarbeitung 
aus  der  Mitte  des  XVI.  Jahrh.  Fest- 
schrift   Joh.    Vahlen,     1898. 

T.  M  a  t  i  c  :  Molierov  ,,L'  avare" 
i  njegovi  prethodnici.  Nast.  Vjesnik, 
VI.    1898.    str.    150. 

B.  HeTpoBCKin:  O  coHHHBHiax'i 
n.  reKTopoBHHa.  KasaHi.,  1901.  na  str. 
17.    (prilozi     za    biografiju    M.   Drzida). 

/\.  /KHBa.i.eBMb:  OKyn.  He>i8pa^eHii 
^pacHfeeBH  ^pawaTif.  ApKyaaH.  Ko^o,  1901. 

^.  JKHBa«B6BHh;  /^pacafeeBa  ,,Be- 
Hepa".  SaspiuHa  pen  o  /^pacaheBOM  „OKyny." 
K0.10,  1 90 1. 

P.  B  u  d  m  a  n  i  :  ,,Pjerin"  M.  Dr- 
zica.    Rad,     CXLVIII.     1902. 

N.  Petrovski:  O  genealogiji 
Drzida.     Rad,     CXLVIII.     1902. 

(M.  Med  i)-n  i :  O  zivotu  i  radu 
Marina  Drzida.  Crvena  Hrvatska,  1905. 
br.    4. 

IL  UonoBHh:  MapwH  ^pacah  11  Mdiiep. 
HacTaBHRK,  1904./05.  —  Prestampano  u 
knjizi;  Ha  KH>HHceBHOCT[i.  Heorpa^,  1906. 
cTp.  62 — III.  —  Obznana  B.  Drechslera, 
Savremenik,    1906.   str.    383. 

P.  K  o  1  e  n  d  i  c  :  Srpsko=hrvatski 
prijevod  Dolceove  ,,Hekube".  Izvje= 
staj    gimnazije    u    Kotoru,     1909. 


376 


M.  M  e  d  i  n  i  :  Pjesme  M.  Vetra- 
nida  i  M.  Drzica.   Rad,  CLXXVI.   1909. 

M.  Resetar:  Was  bedeutet  Ha- 
sasi  bei  M.  Drzic  ?  Archiv,  XXXI. 
1910.   str.    478. 

Feric  Gvozdenica  Gjuro. 

T.  C  hers  a  (Krsa)  :  Delia  vita  e 
delle  opera  di  Giorgio  Ferrich.  Du- 
brovnik,    1824. 

A.  Kaznacic:  Juraj  Feric.  Zora 
Dalmatinska,    1845.    br.    25. 

I.  Kasumovid:  0  latinskom 
prijevodu  nekijeh  nasijeh  narodnijeh 
pjesama.  Skolski  Vjesnik,  1900.  str.  81. 

I.  Kasumovid:  Ferideva  Peri- 
jegeza  i  rimski  pjesnici.  Nast.  Vjesnik, 
VIII.    1900.  str.    257. 

I.  Kasumovid:  Dvije  poslanice 
Gjure  Ferida.  I.  Poslanica  Juliju  Ba- 
jamontiju.  II.  Poslanica  Mihajlu  Denisu. 
Nast.    Vjesnik,  X.    1902.    str.     451. 

Frankopan    Fran    Krsto. 

I.  Kostrencid:  Vrtid.  Pjesme 
Franje  Krsta  markeza  Frankopana. 
Zagreb,  1871.  Sa  predgovorom  izda- 
vaca.  —  Obznana  V.  J  a  g  i  d  a  j  Vi- 
jenac,  1871.  br.  20.,  i  A  n  o  n  i  m  a  ; 
Branik,     Sisak,     1871.     br.     33. 

F.  R  a  c  k  i  :  Knez  Krsto  Franko- 
pao,  nepoznat  dosada  pjesnik.  Vijenac, 
1871.    br.    3. 

I.  Kukuljevid:  Njeke  biblio* 
graficke  rijetkosti.  V'jenac,  1881.  str. 
782. 

A  n  0  n  i  m  :  Pjesme  kneza  Franje 
Krsta  Frankopr.na.  ,,Hrvatska",  Za- 
greb,    1890.    br.     99. 

T.  M  a  t  i  c  :  Ein  Bruchstiick  von 
Molieres  ,,  George  Dandin"  in  der 
Uebersetzung  F.  K.  Frankopans.  Ar- 
chiv, XXIX.    1907.   str.    529. 

Ch.  S  e  g  V  i  c:  Neoteta  bastina.  II. 
,,Gartlic"  Franje  Krsta  Frankopana. 
U  djelu  ,,Posljednji  Zrinski  i  Franko- 
pani.  Izd.  Matica  Hrvatska,  1908., 
na    str.     204  —  213. 


Glavinic    Franjo. 

J.  Jankovic:  Nekoliko  crtica 
o  sadasnjosti  i  proslosti  Trsata.  Iz- 
vjestaj  gimnazije  na  Rijeci,  1886.  (0 
Glavinicu  poglavlje  :  Nekoji  zname- 
niti    Franjevci). 

F.  R  a  c  k  i :  Franjo  Glavinid.  Vi- 
jenac,    1892.    str.    6. 

Gledjevic    Antun. 

3ji.  B.  KaHaHOBCKiH:  SHaHeme 
Heis.  Ay6p.  noeTa  A.  FAereBaHa.  OomecTso 
jiio6aTeJiefi  ^peBHea  nacbueHsocTH.  Pe- 
trograd,    1881. 

F.  R  a  c  k  i  :  Citanje  u  Petrogradu 
o  dubrovackom  pjesniku  A.  Gledjevidu. 
Vijenac,    1881.    br.    39. 

Bji.  B.  KaiaHOBCKia:  HensflaH- 
HMH  flyfipoBHHi^cKiH  noeTi.  A.  M.  FjiereBa^'B. 
JKypnaATb  Mhh.  aap.  npocB.,  Petrograd, 
1882. 

P.  B  u  d  m  a  n  i  :  2ivot  Antuna  Gle- 
djevida.  Stari  pisci,  XV.  1886.  Pred- 
govor. 

G  j.  S  u  r  m  i  n  :  Gledjevidev  ,,Be- 
lizario".  Nast.  Vjesnik,  X.  1902. 
str.    263. 

IT.  Kojich^hK:  FAe^eBaheBo  „TIopo- 
^eebe  Focno^^aHOBo".  HacTasHaK,  XVII. 
1906.  cTp.   127. 

Grabovac    Filip. 

§.  U  r  1  i  c  :  Filip  Grabovac.  Nast. 
Vjesnik,    XIX.     191 1.    str.     659. 

S.  U  r  1  i  c  :  Talijanski  prijevod  jedne 
Grabovceve  pjesme.  Nast.  Vjesnik,  XXI. 
(191 3.),    str.    77. 

Gucetic  Savko  Bendevisevic. 
P.     B  u  d  m  a  n  i  :      Savko      Gucetid 
Bendevisevid.    Stari    pisci,   XVI.    1888. 
Predgovor,    str.    XVIII— XIX. 

Gundulic   Ivan. 

F.     M.      Appendini:      Versione 

libera  dell'  Osmanide.  Dubrovnik,  1829. 

U  predgovoru  rasprava  :   Memoria  sulla 

vita    et    sugli    scritti    di     Gian.     Fran- 


377 


cesco  Gondola.  —  Obznana  ove  knjige 
od  A,  Kaznaci6aj  Osservatore 
Triestino,  1828.  br.  153.  Isp.  ta- 
kodjer  :  Nuovo  Ricoglitore, 
Milan,  1828.  str.  372  —  374.  i  A  n- 
tologia  di  Firenze,  br.  78. 
str.    85 — 91. 

A.  Markovid:  Lettera  del  P. 
Lett.  A.  Marcovich  M.  0.  ad  un  suo 
amico  suUa  Osmanide  di  G.  F.  Gon- 
dola.    Mleci,     1828. 

A.  Sorgo:  Osman,  poeme  illyrien 
en  20  chants.  Revue  du  Nord,  1838. 
br.  8.  —  Prestampano  u  knjizi 
Fragments  sur  1'  histoire 
politique  et  litt^raire  de 
1'  ancienne  republique  de 
R  a  g  u  s  e.    Paris,    1839. 

P.  Dubrowski:0  Janie  Gun- 
duliczu.  Biblioteka  Warszawska,  IV. 
(1842.),   str.    276. 

0.  P  o  z  z  a  :  Giovanni  Gundulich. 
,,Favilla",    Trst   1843.    str.   293  —  301. 

Vj.  B  a  b  u  k  i  c  :  Predgovor  izdanju 
,,Osmana".   Zagreb,    1844. 

A  n  o  n  i  m  :  Ivan  Gundulic.  Jahr- 
biicher  fiir  slavische  Literatur.  Leipzig, 
1844.,    str.    201. 

1.  M  a  c  u  n  :  ,, Osman"  von  Gun- 
dulic. Oesterreichische  Blatter  fiir 
Literatur  und  Kunst.  —  Isp.  V  a  1  e  n- 
t  i  n  e  1  1  i  :  Bibliografia,  str.  219.  i 
prikaz  VI.  Kestercaneka:  Jed- 
na  njemacka  rasprava  o  Gundulidevu 
,,Osmanu".     Nast.    Vjesnik,    1905.    str. 

785. 

A.  V  e  b  e  r  :  I.  F.  Gundulic.  Pred- 
govor izdanju  ,,Osmana".  Zagreb,  1854. 

A.  Rz^zewski:  Jan  Gundulicz 
i  poemat  jego  ,, Osman".  Varsava,  1868. 

A.  P  a  V  i  c  :  Kako  se  je  izgubilo 
XIV.  i  XV.  pjevanje  Gundulicevog 
,,Osmaria"  ?  Izvjestaj  gimnazije  u 
Pozegi,     1871. 

Dr.  F.  R(acki):  Ivana  Gundu- 
li6a  ,,Jeruzalem  slobodjen".  Vijenac, 
1873.   str.    108. 


I.  K  u  k  u  1  j  e  V  i  c  :  Jos  neSto  o 
prijevodu  Tassova  ,,Jerusolima  oslobo- 
djena".  Vijenac,  1873.  str.  140.  — 
Isp.  za  ovo  pitanje  i  Clanak  P.  K  u- 
n  i  c  i  c  a  :  ,,Oslobodjeni  Jerusalim" 
od  Tassa  u  hrvatskom  prijevodu.  Vi- 
jenac,   1893.    str.    742. 

H.  B  a  d  a  1  i  c  :  Kako  je  Gundu- 
lideva  ,,Osmana"  popunio  Sorko£evi6, 
a  kako  Mazuranic.  Almanak  ,,Velebit", 
Zagreb,     1874.     str.     235. 

A.  P  a  V  i  6  :  O  kompoziciji  Gun- 
dulideva     ,,Osmana".       Rad,     XXXII., 

(1875.)- 

L.    Z  o  r  e  :     O    kompoziciji     Gundu- 

liceva  ,,Osmana".  Rad,  XXXIX.  (1877.). 

A.    P  a  V  i  c  :      Predgovor     ,,Djelima 

Ivana    Frana    Gundulica".    Stari    pisci, 

IX.    (1877.). 

St.  Novakovic:  Prilog  k  tu- 
macenju  Gundulicevog  ,,Osmana".  Slo- 
vinac,     1879.    str.    76. 

A.   P  a  V  i  c  :   Estetidna  ocjena    Gun- 

duliceva      ,,Osmana".      Zagreb,      1879. 

Fr.  Markovic:  Esteticka  ocjena 

Gundulideva    ,,Osmana".    Rad,  XLVI., 

XLVII.,    L.    i    LII.    (1879  — 1880.). 

P.  BpaH^T'B:  HcTopHKO-.iHTepaTypHuM 
pa:^6op'B  noeMU  H.  Fyuj^yjia^a,  (jOcMaHt". 
KieBT,,   1879. 

Fr.  Markovic:  Primjedbe  ,,Este- 
ticnoj  ocjeni  Gunduliceva  Osmana", 
spisu  A.  Pavida.  Vijenac,  1879.  str. 
329. 

J[.  ToMaHOBHfe:  r7Hfly.iafeeB  „OcMaH* ' 
ca  ^.^e;^HllITa  cpacKO-xpH.  pas&mp.ii^e.  CpncKH 
Jhct,  1880. 

R.  K  o  V  a  c  i  c  :  Zabavica  novijim 
ucenjima  Gundulicevog  ,, Osmana". 
Slovinac,  1880.  str.  467.,  narocito 
poglavlje  :  ,, Osman  i  ovoga  novija  pro- 
ucenja",    na  str.  482. 

L.     Z  o  r  e  :     Gradja     za     knjizevno- 
povjesnu      ocjenu     Gunduliceva     ,,Lju- 
bovnika  sramezljiva".  Rad,  LV.  (  i  881.). 
A.     P  a  V  i  d  :      Gundulicev     ,, Vladi- 
slav".   Rad,    LV.    (1881.). 


378 


Th.  Vetter:  Bibliographisches 
aus  Paris.  I.  Eine  Handschrift  des 
Osman  von  I.  Gundulic.  Archiv,  VI. 
1882.    str.    121. 

L.  Z  o  r  e  :  Gradja  za  knjizevno- 
povjesnu  ocjenu  Gunduliceve  ,,Ari- 
jadne".    Rad,    LXIII.    (1882.). 

^y6poBaHKa  OMaa^uHa:  IIpH- 
ro^oM  300-roAmuH.Hi;e  po^eaa  M.  4>.  TyR- 
AyjiHfeH.  1887. 

Iv.  B  r  o  z  :  ,, Osman"  Ivana  Gun- 
dulica.  Predgovor  k  izdanju.  Zagreb, 
1887. 

I.  Milcetic:  Talijanski  i  la- 
tinski  prevodioci  Gunduliceva  ,,0s- 
mana".  Izvjestaj  gimnazije  na  Rijeci, 
1887. 

T.  Smiciklas:0  postanku  Gun- 
dulideva  ,,Osmana".  Rektorska  sve- 
cana   besjeda.   Zagreb,    1887. 

A.  TojiaHOBnh:  Yohh  Fyii^yjiviheBe 
TpHcToro;:,HmH>Hi\e.  tTpaaca.ioBO,  1887.  crp. 
809. 

M.  Ban  :  O  H.  TyHAyjiHtiy.  Taac,  IV. 
Beorpa^,  1888. 

M.  Hap:  I^pTe  na  ;\y6poHaMKe  Kai:- 
HteBHocT  I.  II.  H.  'P.  FyH/^yjiafe.  CxpaacH- 
.lOBo,  1888.  CTp.  93. 

Fr.  Markovic:  0  ,,Dubravci", 
drami  Ivana  Gunduli6a.  Rad,  LXXXIX. 
(1888.). 

Fr.  Markovic:  0  Gunduli- 
6evoj  ,,Dubravci".  Uvod  k  Matidinu 
izdanju  ,,Dubravke".  Zagreb,    1888. 

K.  M  H  .^  e  H  o  B  H  li :  H.  VyHj^yAui^,  cpn- 
CKu  necHBK.  OTa^diiHa,  XX.  (1888.). 

J.  P  a  s  a  r  i  6  :  ,,Dubravka".  Vije- 
nac",    1888.  str.    55. 

A.  T  r  s  t  e  n  j  a  k  :  I.  F.  Gunduli6. 
Letopis    Mat.    Slov.,     1888. 

Z  V  o  n  i  m  i  r,  hrv.  akad.  drustvo  u 
Becu  :     Gundulicu    ,,Zvonimir",     1888. 

J.  JKuBaHOBHK:  JeaiiK  y  ryH^yjiH- 
fecBy  jjOcMany''.  CTpaaCHAoBO,  1888    crp.  10. 

L.  Z  o  r  e  :  Alegorije  u  Gundulide- 
voj    ,,Osmanidi".    Rad,   XCIV.  (1889.). 


"B.  MarapameBufe:  KaKo  je  PyH- 
;\yj»nktBa  ,,OeMaH.'i"  Aonyauo  CopKOHeBnfe, 
a  BaKv  MH>KypaBH)i.  Jasop,   1890. 

Gj.  S  u  r  m  i  n  :  Zlatariceva  popuna 
Gunduliceva  ,,Osmana".  Vijenac,  1890. 
str.    721. 

I.  B  r  o  z  :  Pabirci  po  historiji  hr- 
vatske  knjizevnosti.  II.  Prvo  izdanje 
Gunduliceva  ,,Osmana".  Vijenac,  1891. 
str.    42. 

I.  B  r  o  z  :  Poljski  prijevod  Gundu- 
liceva ,,Osmana".  Vijenac,  1891.  str. 
807. 

—  z  d  u  r  :  Gundulic  i  Hrvati.  Opet 
Gundulic    i    Hrvati.    Dubrovnik,    1892. 

Ahohhm:  ^Ra  afencKa  Heji,afl,eTa.  y 
FyHAy-THfeeBy  ,.OcMaHy".  BocancKa  Bu.ia, 
1893.  CTp.  2i8. 

A  B  o  H  H  M  :  Ca^pHSHHa  ryH;\yjiHfeeBe 
j>AyopaBKe".  BocaHCKa  Bbas.,  1893.  crp.  223 

S.  D.  :  Prilozi  k  biografiji  Gjiva 
F.  Gundulica.  Iskra,  III.  Zadar,  1893. 
str.   87. 

G  ( i  u  s  e  p  p  e)  G  (e  1  c  i  c  h)  :  Per  la 
biografia  del  poeta  Gundulid.  Smctra 
Dalmatinska,     1893.    br.    46. 

J.  G  e  1  c  i  c:  O  rodu  Gundulica. 
Smotra  Dalmatinska,  1893.  br.  49. 
—  Obznana  :  Vijenac,  1893.  str. 
424. 

M.  H  B  a  H  II  li :  O  HsaHy  ryH^y-iafey  Kao 
cpncKOM  iiecHHKy.  HacTasBiiK,   1893. 

A.  Lampalov:  Prigodom  ot- 
krivenja  spomenika  Gjiva  Gundulica. 
Iskra,    III.    Zadar,     1893.    str.     83. 

A.  X  .iHiioBCKiS:  HBaHt  ryHfly-iHit. 
CaaB.   OooBpinie,  ot^.  I.   1893. 

M.  M  e  A  H  ii  •  3HaieH.e  pHJena  ,,)  hh- 
ryje"  y  „OcMaHy".  GTpaacn.ioBo,  1893.  6p.  39. 

S  t  j.  M  i  1  e  t  i  c  :  Gundulid  kao 
dramski  pjesnik.  Vijenac,  1893.  str. 
407. 

V.  M(ilic):  Rodoslovlje  I.  Gun- 
dulica. ,,Hrvatska",  1893.  —  Ob- 
znana:    Vijenac,     1893.    str.     456. 

T.  OcToj  II  h  :  nCyHHaHHi^a",  OA.»OMaK 
MS  VIII.  njeBaa>a  ryH^y-AnHeua    ^OcMaHa". 


379 


—  O  CTHxy  H  jtaHKy  FyHfly^HheBa  ;,0c- 
MHHa"  y  OA-ioMKy  us  VIIT.  njeBaaa  „CyH- 
HaBHi^a".  CrpaHCH-ioBO,  1893.  6p.  24- 

J.  P  a  s  a  r  i  6  :  Ivan  Franjin  Gun- 
dulic.    Vijenac,     1893.    str.     407. 

S.  :  I.  Gundulic  o  Srbima  u  svom 
,,Osmanu".    Vijenac,     1893.     str.     414. 

I  V.  S  a  r  i  d  :  Ivan  Franjin  Gundu- 
li(5.    Prosvjeta,    1893.    str.    426. 

S  t  j.  §  p  a  n  i  c  :  Gundulicevo  slav- 
Ije  u  Dubrovniku.  Vijenac,  1893. 
str.    486. 

M.  §  r  e  p  e  1  :  Ivan  Gundulic  i 
Hrvati  u  Banovini.  Vijenac,  1893. 
str.    406. 

J.  ToMaHOBHh:  Upwaor  k  Hcnpas- 
ARByj  TCKCTa  ,,OcMaHa"  TyB^jJiaheBa.  Cxpa- 
acHjioBo,  1893.  6p.  9. 

B.  By.ieTHii  ByKacoBHh:  OnacKe 
o  1f.viBy  FyHfly^Hfey.  BocaHCKa  Bajia,   1893. 

J.  3  0  p  e  :  IIpaBO  ryH^y.iHfeeBo  hmb. 
JaBop,  1893. 

2ivot  i  rad  Gjiva  Frana 
Gundulica  i  kratak  opis  poglavi- 
tijeh  zgrada  Dubrovnika.  Uspomena  o 
otkridu  Gunduliceva  spcmenika.  Du= 
brovnik,    1893. 

G  j.  S  u  r  m  i  n  :  Karakteristicne 
crte  iz  djela  Dziva  Gundulica.  Vi- 
jenac,    1894.    str.     15. 

Gj.  Surmin:  0  rukopisu  Gun- 
duliceva ,,Osmana".  Vijenac,  1894. 
str.    656. 

M.  Breyer:  O  vojskovodji  Franu 
Gundulicu.  Prosvjeta,  1895.  str.  287. 
—  Prestampano  u  ,,Prilozima",  str. 
61. 

0.  JoBaHOBHfe:  ^ydpaBKa.  CpncKH 
IIper.ieA,   1895.  cxp.  127. 

V.  M  i  1  i  c  :  Gundulic,  otac  novije 
knjizevnosti  hrvatske  i  srpske.  Vi- 
jenac,    1895.    str.    653. 

T.  IlaBAMii:  Cbje^ojjda  CMprn  "B.  <i>. 
ryn/iyjiHha.  CnoMeHHK,  XXV.  (1895.). 

JL.  BoJHOBHti:  SaniTo  ce  ryH/\yjiHheB 
„OcMaH"  HHJe  niTaMuao  y  BpHJewe  Peny- 
6.)iHKe.  Ae-10,  1895.  crp.  404.  —  Prestam- 
pano pod  naslovom:  ,,0  s  m  a  n"    pod 


Republikom,   u  knjizi :  Knjizevni 
casovi.    Zagreb,     19 12. 

M.  S  r  e  p  e  1  :  O  Gundulicevim  ,,Su» 
zama  sina  razmetnoga".  Rad,  CXXVII. 
(1896.). 

U.  T  a  1  i  j  a  :  O  Gundulicevoj  ,,Pro- 
serpini  ugrabljenoj".  Izvjestaj  gimna- 
zije  u  Dubrovniku,  1898.  —  Ob- 
znana  M.  §  r  e  p  1  a,  Nast.  Vjesnik, 
VII.     (1899.)     str.     295. 

J.  T  u  r  i  c  :  Da  li  su  Gundulic  t 
ostali  Dalmatinci  srpski  pjesnici.  Vi- 
jenac,    1898.    str.     158. 

D.  B  o  r  a  n  i  c  :  Suze  sina  raz- 
metnoga. II.  St.  149  — 150.  Nast» 
Vjesnik,    VIII.    (1900.)    str.    224. 

A.  Jensen:  Gundulic  und  sein 
,,Osman".     Goteborg,     1900. 

A.  Jensen:  Biljeske  o  Gundu- 
licu i  njegovu  vremenu.  Vijenac,  1901, 
—  Obznana  M.  Resetara,  Archiv, 
XXIII.  (1901.)  str.  274.,  i  V.  A.  u 
,,Srgju",    I.    (1902.)    str.    70. 

M.  Resetar:  Ein  verloren  ge- 
gangenes  Gedicht  und  der  Beiname 
des  Ivan  Gundulic.  Archiv,  XXIII. 
(1901.)    str.    634. 

M.  Resetar:  Die  Metrik  Gun- 
dulic's.  Archiv,  XXV.  (1903.)  str.  250. 
Iv.  Scherzer:  Gundulidev  os- 
merac,  osobito  u  ,,Osmanu",  i  Pavi- 
ceva  teorija.  Spljet,  1903.  —  Ob- 
znana M.  Resetara,  Archiv,  XXVI. 
(1904.)    str.    126. 

G  j.  D  e  z  e  1  i  c  :  Ivan  Gundulid  o 
Ijepoti.    Prosvjeta,     1904.    str.     83. 

O.  M  a  k  o  V  e  j  :  Beitrage  zu  den, 
Quellen  des  Gundulic'schen  ,,Osman". 
Archiv,    XXVI.    (1904.)     str.     71. 

P.  K  o  1  e  n  d  i  6  :  Budimsko  iz- 
danje  Gunduliceva  ,,Osmana."  Srgj, 
1905.   str.    469. 

S.  B  a  n  o  V  i  d  :  Gundulicev  ,,0s- 
man"  i  narodne  pjesme.  Hrvatsko 
Kolo,    II.     1906.    str.     274. 

B.  Drechsler:  O  Gunduliceva 
panslavizmu.     Obzor,     1906.     br.     272. 


38o 


N.  Gjivanovi<5:  Prilozi  za  bio- 
^afiju  Dziva  Fr.  Gundulica.  Srgj, 
1906.   str.    183. 

H.  G  1  ii  c  k  :  Gundulicz  w  Polsce. 
$wiat  Slowianski,  1906.  (za  januar), 
—  Obznana  B.  Drechslera,  Sa- 
vremenik,    1906.    str.    230. 

P.  K  a  r  1  i  c  :  Gundulicev  ,, Vla- 
dislav-Osman"  po  prijepisu  Ludovika 
Ferovida.  Dio  I.  Izvjestaj  gimnazije 
11   Zadru,    god.    1908. 

P.  K  a  r  1  i  c  :  Najstarije  uredjenje 
teksta  Gunduliceva  ,,Osmana".  Iz- 
vjestaj gimnazije  u  Zadru,  god.  1909. 
N.  Gjivanovic:  Podaci  za  bio- 
^rafiju  pjesnika  Gjiva  Fr.  Gundulica. 
Smotra  Dalmatinska,  1909.  (I  posebice 
prestampano) . 

M.  R  e  s  e  t  a  r  :  Wer  war  Gun- 
<iulic's  Mutter  ?  Archiv,  XXXI.  (1909.) 
str.    478. 

B.  Drechsler:  Antun  Miha- 
novic,  Hrvatsko  Kolo,  knj.  VI.  (Za- 
greb, 19 10.)  str.  12  — 13.  (O  poku- 
saju  A.  Mihanovica,  da  izda  ,,0s- 
mana"). 

P.  Karlic:  Gundulicev  ,,Vla- 
dislav-Osman"  po  prijepisu  Ludovika 
Ferovica.  Dio  II.  Nast.  Vjesnik,  XVIII. 
{1910.)    str.    642. 

K.  s  e  g  V  i  c  :  Izbor  iz  Gunduli- 
<5eva  ,,Osmana".  Zagreb,  191 1.  Pred- 
govor:  I.  Ivan  Frana  Gundulic.  II. 
Jezicne   osobine   u    ,,Osmanu". 

N.  Gjivanovic:  Kako  je  na- 
stala  Sorkoceviceva  dopuna  Gundu- 
liceva ,,Osmana".  Narodni  List,  191 2. 
br.    18. 

P.  K  a  r  1  i  d  :  Najstarije  uredjenje 
teksta  Gunduliceva  ,,Osmana".  Dio 
II.  Nast.  Vjesnik,  XX.  (1912.)  str.  33. 
P.  K  a  r  1  i  <5  :  Vatikanski  rukopis 
Gundulideva  ,,Osmana".  Zagreb,  1912. 
I  V.  M  i  1  c  e  t  i  d  :  Manji  prilozi  za 
povijest  knjizevnosti  hrvatske.  1.  Gun- 
dulidev  ,,Osman"  u  Vatikanskoj  knjiz- 
nici,     Gradja,     VII.    (1912.)    str.     305. 


D.  P  r  o  h  a  s  k  a  :  U  eri  Osma- 
nide.     Gbzor,     1912.     br.     355. 

K.  K  o  V  a  c  :  Ein  Beitrag  zur  Bio- 
graphie  des  Giovanni  Francesco  di 
Gondola.  Archiv,  XXXIV.  (  1913.),  str. 
239- 

D.  Prohaska:  Povjesna  gradja 
Gundulideva  ,,Osmana"  u  suvremenom 
izvjestaju.  Nast.  Vjesnik,  XXI.  (191 3.), 
str.    209. 

A.  P  a  V  i  d  :  Postanje  Gundulideva 
,,Osmana."     Zagreb,     191 3. 

Gjordjic   Ignjat. 

H.  Golubovid:  2ivotopisja  gla- 
sovitih  pisaoca  dalmatinskih.  I.  Ignacio 
Giorgi.  Zora  Dalmatinska,  1 844.  str.  283. 

M.  Ban:  Knjifevno  protresanje. 
(O  djelima  Ignacija  Gjordjida.)  Zora 
Dalmatinska,     1845.    str.    211. 

0.  P  o  c  i  d  :  O  pjesnistvu  Ignatija 
Gjordjida.  Zora  Dalmatinska,  1845. 
br.     I — 2. 

G.  Franceschi:  Delle  opere 
illiriche  di  P.  Ignazio  Giorgi.  ,,Dal- 
mazia",     1847.    br.     31 — 33. 

M.  ^hmh'phjbb:  HraaTHJa  "Bop^Hh 
Kao  Jhy6a,Baa  necHHfc,  Oj^«ai;a,  1855.  crp. 
228, 

A.  Starcevid:  Ignacije  Gjor- 
djida ,,Razlike  pjesni".  Nar.  Novine, 
1855.   str.    226. 

A.  F  a  b  r  i  s  :  Ignjat  Gjordjic.  ,,Du- 
brovnik",    1896. 

1.  Scherzer:  Nabozna  djela  I. 
Gjordjida.  Nast.  Vjesnik,  V.  (1897.) 
str.    I. 

A.  F  a  b  r  i  s  ;  Iz  nestampanih  pje- 
sama  I.  Gjordjida.  ,,Dubrovnik",  za 
god.     1898. 

n.  IIonoBHii:  Lettera  di  D.  Igna- 
zio Giorgi  a  D.  Rado.  HacTHBHiiK,  1901. 
crp.  28. 

B.  A^^HOBHh:  /^ea  pjKoniica  o  acu- 
BOTy  cB.  £eHe/^HKTa.  HacraBaiiK,  1902. 

J.  D  u  j  m  u  §  i  d  :  I.  Gjordjida  ,,Uz- 
dasi  Mandaljene  pokornice".  Skolski 
Vjesnik,    IX.    1902. 


38r 


n.  IloaoBHh:  ^'^y6poBaMKa 6Horpa*HJa. 
I.  Hrfi>aT  "Etop^ah.  ro;^HuiH>Hi^a  Hiucoae 
^ynnfea,  XXII.  1903.  CTp.  147—230. 

Gj.  Korbler:  Latinska  pjesma 
Ignjata  Gjordjida,  u  kojoj  slavi  po- 
bjede  Eugena  Savojskoga  nad  Turcima 
1716.     i      1717.     godine.      Gradja,     V. 

(1907). 

D.  Prohaska:  Ignjat  Gjordjii 
i  Antun  Kanizlic.  Rad,  CLXXVIII. 
(1909.). —  Obznana  B.  Drechslera, 
Savremenik,     19 10.    str.    454. 

Gj.  Korbler:  Ignjat  Gjordjic, 
prethodnik  Wolfov  u  Homerovu  pi- 
tanju.   Rad,  CLXXXVI.    191 1. 

I.  Kasumovic:  Ignjata  Gjor- 
djida  ,,Razlike  zgode  nesrecne  Iju- 
bavi"  i  Boccacciov  ,,I1  Decamerone". 
Nast.   Vjesnik,  XXI.  (1913.),  str.  362. 

Gjordjic  Stijepo. 
P.     K  o  1  e  n  d  i  d  :     Njesto    o     Gjor- 
djidevoj      ,,Dervisijadi".      Srgj,      1902. 
str.    750. 

Habdelid  Juraj. 

I,  K  u  k  u  1  j  e  V  i  d  :  Juraj  Habde- 
lid.  U  knjizi  :  ,,Glasoviti  Hrvati".  Za- 
greb,   1886.  str.    139. 

V.  Ja  g  i  ^  :  Ein  Prediger  aus  dem 
Ende  des  XVII.  Jahrh.  in  Agram.  Ar- 
chiv,  XXVI.    1904.   str.    578. 

V.  J  a  g  i  c  :  Nochmals  Juraj  Hab- 
delid  und  seine  literar.  Tatigkeit  im 
XVII.  Jahrhundert.  Archiv,  XXXI. 
(1909.)   str.    529. 

V  j.  J  a  k  u  s  i  d  :  Izvori  Habdeli- 
devu  djelu  ,,Prvi  oca  nasega  Adama 
greh".  Izvjestaj  gimnazije  u  Senju, 
1911. 

VI.  D  u  k  a  t  :  Prilozi  ka  biografiji 
Jurja    Habdelica.  Gradja,  VII.  ( 191 2.). 

VI.  D  u  k  a  t  :  Habdelicev  ,, Sylla- 
bus".    Gradja,    VII.    (191 2.) 

Hektorovid  Petar. 
S.  L  j  u  b  i  d  :  Petar  Ektorevid.  Zora 
Dalmatinska,     1844.    str.    243. 


F.  K  u  h  a  c  :  0  napjevih  k  narod- 
nim  pjesmam  i  u  prikazanju  sv.  Lo- 
vrinca.  U  predgovoru,  Stari  pisci,  VI. 
1874.    str.   XXVII. 

S.  L  j  u  b  i  d  :  Petar  Hektorovid. 
Predgovor,    Stari    pisci,    VI.    1874. 

S.  P  a  V  i  c  i  c  :  Tri  narodne  pjesme 
u  Hektorovidevom  ,,Ribanju  i  ribar- 
skom  prigovaranju".  Nada,  1898. 
str.     104. 

H.  IleTpoBCKiH:  O  coHHHeHiflxt 
UeTpa  reKTopoBHia.  Kasani.,  1901.  — 
Ocjene  i  obznane  :  T.  M  a  t  i  d  a, 
Glasnik  Matice  Dalmatinska,  II.  str.  43., 
M.  Resetara,  Archiv,  XXIV.  str. 
276.;  G  j.  S  ur  m  i  n  a,  Nastavni  Vjesnik; 
X.  str.  (1902.),  str.  638.  i  R.  Vr  h  o  vc  a,. 
JEeTOHHC  Max.  Cpn.  CCXIII. 

M.  M  i  1  a  s  :  O  narodnim  pjesmama 
u  ,,Ribanju"  Petra  Hektorovica.  Nada, 
1902. 

A.  Jensen:  Einige  litterarische 
Bemerkungen  zum  ,,Ribanje"  von  Pe- 
tar Hektorovid.  Archiv,  XXV.  1903. 
str.    429. 

V.  0  b  1  a  k  :  Ein  verschollenes  Ge- 
dicht  P.  Hektorovid's.  Archiv,  XV. 
1893.  str.  475.  —  Obznana  P.  K. 
(asandrida),  Iskra,  III.  Zadar,  189 j. 
str.    54. 

§.  L  j  u  b  i  d  :  Knjige  Ovidijeve  ,,0d 
lika  Ijubenoga"  stumacene  po  Petretu 
Hektorovidu.    Gradja,    I.   (1897.). 

C.  Lucerna:  Studienblattchen  zur 
Literaturgeschichte  des  sUdslavischen 
Kiistenlandes,  III.  Fischfang  und  Fi- 
schergesprache.    Zagreb,     1909. 

V.  Radatovid:  Knjizevna  sveza 
izmedju  P.  Hektorovida  i  du- 
brovackih  pjesnika.  Izvjestaj  gimna- 
zije u    Spljetu,    1909. 

Hidja  Gjuro. 

I.  A.  Kaznacid:  Nesto  o  dru. 
Gjuru  Hidji.  IzvjeStaj  gimnazije  u 
Dubrovniku,     1872. 

I.  A.  K(aznacic)  :  Gjuro  Hidja.. 
Slovinac,    1882.    str.    62 — 63. 


382 


Ivanisevic   Ivan. 

S.  L  j  u  b  i  c  :  Ivanisevid  Ivan.  Zora 
Dalmatinska,     1845.     br.    37  —  39. 

I.  Kukuljevic:  Ivan  Ivani- 
sevi6.  U  knjizi  :  ,,Glasoviti  Hrvati". 
Zagreb,    1886.  str.    206. 

Jambresic  Andrija. 

Iv.  M  i  1  c  e  t  i  c  :  0  Andriji  Jam- 
bresidu.    Vijenac,     1887.    str.     158. 

VI.  D  u  k  a  t  :  Jambresi<5ev  ,, Lexi- 
con  latinum".    Rad,    CLXII.    1905. 

Kacic  Miosic  Andrija. 

Lucius  Narentinus  (fra 
Luka  Vladimirovic)  :  Chronicon  archi- 
viale  continens  brevem  descriptionem 
principii  et  continuationis  venerabilis 
conventus  Sanctae  Mariae  Zaostrogi- 
■ensis.    Mleci,    1770. 

Stj.  Ivicevic:  Kratki  zivo- 
topis  Andrije  Kacica  Miosica.  Zora 
Dalmatinska,     1846.    br.     12  — 13. 

Stj.  Ivicevic:  Andrija  Kacid 
lAiosi<5.    Neven,     1854.    str.    810. 

J.  Marie:  Slovo  prigodom  sto- 
godisnjice  na  slavu  narodnoga  hrvat- 
skoga  pjesnika  Andrije  Kacida  Miosida. 
Zagreb,    i860. 

A  n  o  n  i  m  :  0.  Andrija  Kacic  Mio- 
sic. 2ivotopis.  Nase  gore  list,  1861. 
str.    37. 

Stj.  Ivicevic:  Kratki  zivo- 
topis  Andrije  Kacic-Miosica.  Uvod 
zborniku  ,, Vijenac  uzdarja  narodnoga 
O.  Andriji  Kacic"Miosicu".  Zadar,  1861. 

I.  R  i  b  o  1  i  :  Kaciceva  pjesmarica. 
Izvjestaj   gimnazije   u   Sibeniku,    1873. 

T.  V  e  t  t  e  r  :  Bibliographisches  aus 
Paris.  II.  Volkslied  iiber  Milos  Ko- 
bilic  und  Vuk  Brankovid.  Archiv,  VI. 
(1882.)   str.    121. 

N.  s  i  m  i  c  :  Kacic.  Iskra,  I.  Zadar, 
1884.    str.    9. 

F.  I.  Despot:  Malo  zrnja.  V. 
Kacid  i  Hrvati.  VI.  Kadidev  spo- 
xnenik.    Spljet,    1885, 


P.  Kasandrid:  Fra  Andrija 
Kacic.  Kriticne  biljeske.  Iskra,  II. 
Zadar,     1885.    str.     72. 

I.  R  i  b  o  1  i  :  Vjencic  Milovanu. 
Zadar,  1885.  Sadrzaj  :  i.  Novi  zivo- 
topis  fra  Andrije  Kacic=Miosida.  2. 
Kaciceva  ,, pjesmarica"  pored  narodnih 
pjesama.  3.  Nesto  o  Kacidevu  jeziku. 
—  Ocjena  N.  (s  i  m  i  d  a) ,  Iskra,  III. 
Zadar,  1886.  str.  61.,  69.,  130., 
176.,    194. 

N.  s  i  m  i  d  :  Za  Kacida.  Iskra,  II. 
Zadar,    1885.   str.    49. 

X  T  0  M  a  H  0  B  II  h  :  4>pa  Ae^pHJa  KaHHfe 
npena  CpncTey  h  XpsarcTBy.  CTpaanaoBO, 
1886.  —  Primjedbe  Anonima  pod 
natpisom  ,,Sijelo",  Iskra,  III.  Zadar, 
1886.   str.    108. 

P.  Kasandrid:  Kacid  i  njegovi 
kriticari.  Iskra,  IV.  Zadar,  1887. 
str.    10. 

D.  F.  Karaman:  Andrea  Kacid 
Miosid  e   i  suoi   canti.    Pula,    1889. 

F.  K  u  h  a  c  :  Andrija  Kacid  kao 
,,pivac    i    guslar".    Vijenac,     1890. 

J.  P  a  s  a  r  i  d  :  Andrija  Kacid  Mio- 
sid.   Vijenac,     1890.    str.    539. 

J.  P  a  s  a  r  i  d  :  Crtice  o  Kacidu. 
Vijenac,     1890.     str.     S50. 

F.  R  a  c  k  i  :  Andrija  Kacid  prema 
Slovinstvu.     Vijenac,     1890.    str.     530. 

T.  S  m  i  c  i  k  1  a  s  :  Kacid  prema 
historiji.    Vijenac,    1890.    str.    532. 

F  r  a  M.  S  i  m  i  d  :  Brist  i  Zaostrog. 
Vijenac,     1890.     str.     552. 

M.  S  r  e  p  e  1  :  Utjecaj  Kacideve 
pjesmarice  na  Vuka  i  na  Preradovida. 
Vijenac,    1891.    str.    537. 

Ct.  Ho  BaKOBiife:  Otkj^  cy  nocTa.ae 
rfleK0J3  HapoAHe  necMe.  II.  Kainh  y  ycTHMa 
ryciapa  y  CpoHJH.  HacTaBHHK  III.  (1892.) 
cxp.  257. 

jl,.  A.  JKHBa.*eB0h:  AH^paja  Kaniik 
MhoiuhK.  .leTonHc  Mar.  Cpn.,  CLXXL 
—  CLXXIV.  (1892—1893.). 

P.  Kasandrid:  Kacidev  ,,Raz- 
govor  ugodni"  u  drugoj  polovini  XVIII. 


383 


vijeka.     Iskra,     III.    Zadar,     1893.    str. 

I7-,    34-,    49- 

A.  HKn  B  n  Jbe  B  M  h:  Kainh  h  cpin  kh 
HapoAHH  ryojiapH.  EocaHCKa  Bii.ia,  1 893. 

T.  "Bop^esMfe:  Je/tHa  oe^euiKa.  /^e^o, 
1896. 

^.  A.  JK(h  Ba  jfc  e  B  H  fe)  :  B^k  h  Kanah. 
KoJio,  I.  (1 901.)  cxp.   114, 

M.  S  re  pel:  Sigetski  junak  u  po- 
vijesti  hrv.  pjesnistva.  Rad,  CXLVIII. 
(1902.).  Poglavlje :  XVIII.  stoljece. 
Kacic.    Na    str.     117. 

P.  Kasandric:  Kacicev  ,,Raz- 
govor  ugodni"  u  drugoj  polovini  XVIII. 
vijeka.  Glasnik  Mat.  Dalm.,  III.  (1903.) 
str.    105. 

T.  M  a  t  i  c  :  Ein  Gedicht  Kacic's 
als  Volkslied  in  Slavonien.  Archiv, 
XXVI.     (1904.)     str.     267. 

S.  U  r  1  i  c  :  Zbircica  pjesama  u 
zaostroskom  manastiru.  Nast.  Vjesnik, 
XIII.    1905.    str.    427. 

F.  I  1  e  s  i  c  :  Kacic  Miosic  i  Slo- 
vinstvo  u  Slovenaca.  Hrvatsko  Kolo, 
II.    (1906.)    str.    97. 

S.  U  r  1  i  c  :  Kacicev  ,,Razgovor 
ugodni"  od  god.  1756.  Nast.  Vjesnik, 
XV.    (1907.)    str.    27. 

M.  Alaupovic:  Slike  iz  nase 
knjige.  Andrija  Kacic  Miosic.  Behar, 
1908.    str.     24. 

D.  Prohaska:  Revizije  iz  po- 
vijesti  knjizevnosti.  I.  Andrija  Kacic 
Miosic.  Skolski  Vjesnik,  1909.  str. 
204. 

B.  Drechsler:  Prilozi  za  po- 
vijest  hrvatske  knjizevnosti.  II.  Tito 
Brezovacki  i  Andrija  Kacic  Miosic. 
Gradja,    VII.    (1912.)    str.     128. 

Kanavelic  Petar. 

V.  V.  V  (u  k  a  s  o  V  i  c) :  Slovin- 
stvo  na  otoku  Korculi.  Slovinac,  III. 
(Dubrovjiik,     1880.),    str.     348. 

V.  R  o  z  i  c  :  Petra  Kanavelica  pjesan 
,,Sv.  Ivan,  biskup  trogirski".  Iz- 
vjestaj  kralj.  velike  realke  u  Za- 
grebu,    1886, 


V.  Vuletic  Vukasovic:  O 
Petru  Kanavelovicu.  Vijenac,  1891. 
str.    254. 

V.  VuletidVukasovic:  Jos 
o  Petru  Kanavelovicu.  Vijenac,  1891. 
str.    361. 

V.  Vuletic  Vukasovic:  II 
testamento  di  P.  Canavelli.  Bulle- 
tino  di  archeol.  e  storia  dalm.,  1892. /3. 
Spljet,     1893. 

I.  Scherzer:  P.  Kanavelo- 
vica  ,,Sv.  Ivan,  biskup  trogirski". 
Nast.     Vjes.     IV.     (1896.),     str.      268. 

V.  Vuletic  Vukasovic: 
Pietro  de  Canavelli.  U  knjizi  :  Galleria 
di   Dalmati   illustri.   Dubrovnik,     1896. 

Z.  Kolander:  O  Petru  Kana- 
velovicu, dalmatinskom  pjesniku.  Pro- 
svjeta,     VIII.    (1900.),    str.      598. 

Kanizlic    Antun. 

A.  Rumpler:  Na  uspomenu  An- 
tunu  Kanizlicu.  Katolicki  List,  1852. 
str.     353. 

J.  F  o  r  k  o  :  Molitvenici  oca  An- 
tuna  Kanizlica.  Izvjestaj  kr.  realke  u 
Osijeku,     I  89 1. 

I.  Scherzer:  A.  Kanizlica  ,,Sve- 
ta  Rozalija"  i  ,,Kamen  pravi  smutnje". 
Nast.   Vjesnik,    III.    (1895.)  str.    201. 

J.  Predragovic:  Dvjestogo- 
disnjica  Kanizliceva.  Vrhbosna,  1900. 
str.    383. 

J.  E.  T  o  m  i  d  :  Antun  Kanizlid  i 
njegovo  doba.  Nat.  Novine,  1900.  (od 
9  —  II.   januara). 

D.  Prohaska:  Ignjat  Gjordjic 
i  Antun  Kanizlic.  Rad,  CLXXVIII. 
(1909.). 

Karnarutic   Brno. 

M.  Srepel:  Sigetski  junak  u  po- 
vijesti  hrv.  pjesnistva.  Rad,  CXLVIII. 
(1902.).  Poglavlje:  XVI.  stoljede.  Kar- 
narutic.  Na  str.    86. 


384 


Kasic  Bartol. 

Autobiografija:  Vita  P. 
Bartholomei  Cassii  Dalmatae  ab  ipso- 
met  conscripta.  Rukopis  u  knjiznici 
Male   bra6e   u    Dubrovniku  (br.    272.). 

J.  M  a  c  u  n  :  Razvitak  slovenske 
slovnice.  i.  Bohorideva  slovnica  pri- 
spodobljena  s  najstarijom  hrvatskom 
t.  j.  s  Kasidevom.  Knjizevnik,  II. 
(1865.),   str.    105. 

M.  S  r  e  p  e  1  :  Latinski  izvor  i 
ocjena  Kasiceve  gramatike.  Rad,  CII. 
1890. 

M.  s  r  e  p  e  1  :  O  KaSicevu  prije- 
vodu  sv.     pisma.    Gradja,    II.    1899. 

K.  H  o  r  V  a  t :  Pjesni  duhovne  B. 
Kasica.    Savremenik,  I.  (1906.)  str.  33. 

K.  H  o  r  V  a  t  :  Pjesni  duhovne  oca 
Bartolomeja  Kasica.  Gradja,  VII. 
(1912.),    str.    200. 

M.  Stojkovi6:  Karakteristika  zi> 
vota  i  djelovanja  Bar  tula  Kasica  iz  Paga. 
Nast.  Vjesnik,  XXII.   (19 13.),  str.    i.' 

Katancid  Matija  Petar. 

F.  R  a  c  k  i  :  Matija  Petar  Katan- 
ii6.  Vijenac,    1881.  str.   236. 

F.  M  a  i  X  n  e  r :  Pastirski  razgovori 
u  Katancicevih  ,,Fructus  auctumnales". 
Rad,    LXV.    (1883.). 

VI.  D  u  k  a  t  :  Jedno  pismo  Ka- 
tancidevo.     Gradja,    VII.     1912. 

Kavanjin  Jerolim. 

Vj.  Babukid:  Jezik  Jerolima 
Kavanjina.  Predgovor  uz  izdanje  ,,Bo- 
gatstva    i    ubostva".    Zagreb,     1861. 

I.  Kukuljevid:  2ivot  Jero- 
lima Kavanjina.  Predgovor  uz  iz- 
danje ,,Bogatstva  i  ubostva".  Za- 
greb,    186  I. 

A.  ByA(i''ioBHH'&:  JepoHHM'B  KaBanuH'B, 
nctyaaoMTuM  cTapoAajiMaTBHCKiS  naBCAa- 
BHcn.  Ba<ia.ia  XVIII.  B'&Ka.  C'»op.  ctst. 
no  ciaBMHOB.  Zbornik  u  proslavu  25- 
godi§njice  naufnoga  rada  V.  I.  Laman- 
skoga.    Petrograd,    1883. 


J.  Ar  a  n  z  a  :  Jeronim  Kavanjin 
o  utakmici  sa  prekomorskim  vinom. 
Vijenac,     1896. 

I.  Scherzer:  I.  Kavanjina  ,,Bo- 
gatstvo  i  ubostvo".  Nast.  Vjes.  VII. 
(1899.),    str.     1. 

Krajacevic  Nikola   (Sartorius). 

M.  H  a  j  n  a  1  :  Nicolaus  Krajadevid 
—  Peter  Petretid.  Archiv,  XXVIII. 
(1906.),    str.    315. 

Krcelic    Baltazar  Adam. 

M.  M  e  s  i  d  :  0  Krcelidu  i  nje- 
govih     Annuah.     Rad,     XXXII.      1875. 

M.  M  e  s  i  d  :  Korespondencija  Krce- 
lideva  i  nesto  gradje  iz  njegove  ve- 
like    pravde.     Starine,    VIII.     1876. 

E.  Laszowski:  Krcelideva  knjiz- 
nica.    Prosvjeta,  VI.  (1898.),  str.   544. 

T.  S  m  i  c  i  k  1  a  s  :  A.  2ivotopi8 
Baltazara  Adama  Krcelida.  B.  Krce- 
lideva djela.  Predgovor  uz  izdanje 
djela  ,,Annuae'  .  Monum.  histor.  XXX. 
Scriptores    IV.    1901. 

F.  s  i  s  i  d  :  Baltazar  Adam  Kr- 
celid.    Vijenac,    1902. 

Krmpotic  Josip. 

Vj.  N  o  V  o  t  n  i  :  Krmpotid  Joso, 
hrvatski  epik  XVIII.  vijeka.  Izvje§ta) 
gimnazije    u    Bjelovaru,    1877. 

I.  Scherzer:  Joso  Krmpotic 
Licanin.  Nast.  Vjesnik,  II.  (1894.)  str. 
266. 

K.  Draganid:  Joso  Krmpotid's 
Leben  und  Werke.  Archiv,  XXIV. 
(1902.)    str.    409. 

L.  P  i  n  t  a  r  :  Ein  Nachtrag  zur 
Krmpotid  -  Literatur.  Archiv,  XXVI. 
(1904.)    str.    316. 

R.  S  tr  o  h  a  1  :  Jedno  djelo  hr- 
vatskoga  pjesnika  Krmpotida.  Nast. 
Vjesnik,   XVIII.    (1910.),    str.     122. 

Konzul    Istranin    Stjepan, 
Vidi:     Protestantska     knji- 
ievnost    hrvatska. 


38s 


Kuhacevic  Antun  Matesa. 

I.  Kukuljevic:  Hrvati  za  na- 
sljednoga  rata.  Rad,  XXXVIII.,  1877. 
na  str.    155 — 158. 

M.    M  a  g  d  i  c  :     2ivot    i    djela     Se- 
njanina     Matese     A.     pi.     Kuhacevida, 
hrvatskoga      pjesnika     XVIII.     vijeka. 
Senj,     1878.     (Izdanje     djela    sa     bio 
grafijom   u   uvodu). 

V.  P  a  c  h  e  r  :  Matesa  Antun  pi. 
Kuhacevic,  hrvatski  pjesnik  XVIII. 
vijeka.     Nast.     Vjes.    XII.     1903. 

Lucie   Hanibal. 

A  n  o  n  i  m  :  Poklade.  Zora  Dalma- 
tinska,  1846.  br.  20.  (o  prikazivanju 
Luciceve   ,,Robinje"). 

F.  R  a  c  k  i  :  Hanibal  Lucie.  Stari 
pisci,  knj.  VI.  1874.  Predgovor,  str. 
XXXIX.  —  Prikaz  2ivanovicev, 
Jaeop,     1875. 

P.  Kasandric:  O  jednom  pri- 
jevodu  Anibala  Lucida  iz  Ovidijevih 
heroida.  Iskra,  I.  Zadar,  1884.  str. 
42. 

F.  Maixner:  O  hrvatskom  pri- 
jevodu  XV.  (XVI.)  Ovidijeve  heroide 
,, Paris  Helenae"  od  Hanibala  Lucica. 
Rad,   XCI.    1888. 

P.  Kasandric:  Luciceve  ,,Pisni 
Ijuvene".  Iskra,  I.  Zadar,  1891.  str. 
3.,    M-  i    26. 

P.  Kasandric:  Luciceve  ,,Pisni 
Ijuvene".  Iskra,  II.  Zadar,  1892.  str. 
I.,     9.,      17.     i     41. 

A.  r  JV  B  p  H  ^  o  B  H  h  :  Jly\i,aheBa.  „Po- 
6HH>a"  H  Hapo/^Ha  noesaja.  HacTaBHHK,  IX. 
1898.   CB.  6. 

A.  R  a  d  i  c  :  Narodni  izvor  Luci- 
cevoj  ,,Robinji".  Zbornik  za  zivot  i 
obicaje  juznih   Slavena,  knj.    IV.    1899. 

H.  M.  U  e  T  p  o  B  <•  K  i  H  :  Kt  Bonpocy  o 
ApaM*^  A.  jlyuHia  jjRobinja".  JKypHajit 
Mhh.  Hip.  npocBtmeniH,   1901. 

P.  Kasandric:  ,,Pisni  Ijuvene" 
Hanibala  Luci6a.  Glasnik  Mat.  Dalm., 
knj.   II.    (1902.)    str.    267. 

Branko  Vodnik:  Povijest  hrvatske  knjiievnosti 


A.  P  e  t  r  a  V  i  <5  :  Hanibal  Luci6  i 
narodna  pjesma.  Hrvatska  Smotra, 
1908.  —  Prestampano  u  knjizi  ,,Nove 
studije    i    portreti",    1910.    str,    32. 

B.  Drechsler:  Postanje  Lu- 
ciceve ,,Robinje".  Rad,  CLXXVI.   1909. 

^Lukarevic    Franjo. 

Fr.  R  a  c  k  i  :  Fran  Lukarevic  Bu- 
rina.  Stari  pisci,  X.  1878.  Predgovor, 
str.    VI— XI. 

M.  Resetar:  Kleinere  Beitrage 
zur  serbokroatischen  Literaturgeschich- 
te,  I.  Das  Original  des  Atamante  von 
Fr.  Lukarevic  Burina.  Archiv,  XXIV. 
(1902.)    str.    205. 

Magdalenic  Matija. 
S.    Tropsch:      Utjecaj    Johannesa 
Schefflera  na  Matiju  Magdalenica.  Nast. 
Vjesnik,   XI.    (1903.)   str.    145. 

Marci  Nikola. 
M.  R  e  se  t  a  r  :    Dubrovacki    pjesnik 
Nikola     Marci.      Zbornik    u    slavu     Ja= 
gica.    Berlin,    1908. 

Marulic  Marko. 
Franciscus  Natalis:  Vita 
Marci  Maruli  Spalatensis.  U  rukopi- 
snom  zborniku  Marulicevih  djela  u 
Knjiznici  sv.  Marka  u  Mlecima.  Sign. 
Class.  XIV.  Cod.  181.  (99.  2.).  — 
Jedan  takav  zbornik  s  ovom  biogra= 
fijom  nalazi  seuj.  Alacevicau 
Spljetu.  Isp.  Glasnik  Mat.  Dalm.,  I. 
str.  3.  —  Jedan  rukopis  ova  biogra- 
fije  nalazi  se  u  Arkivu  madz. 
nar.  muzeja  u  Budimpesti.  Sign. 
159.  fol.  latin.  I.  —  A.  C  i  c  c  a- 
r  e  1  1  i  u  knjizi  :  ,,Opuscoli  riguar- 
danti  la  storia  degli  uomini  illustri 
di  Spalato"  (Dubrovnik,  1811.),  na 
str.  17.  kaze,  da  je  u  njega  ova  bio- 
grafija  u  Natalisovu  izvorniku.  — 
Ovu  je  biografiju  objelodanio  F  a  r- 
1  a  t  i  :      Illyricum     Sacrum,     III.     str. 

25 


386 


433-     *     L-     S  V  i  1  o  V  i  c    sa     predgo- 
vorom    u    ,,La    Dalmazia",     1846.    br. 

2  —  5- 

A.  Kuzmanic:  2ivot  Marka 
Marulica.  Zora  Dalmatinska,  1846. 
str.     331. 

I.  Kukuljevic  Sakcinski: 
Marko  Marulic  i  njegovo  doba.  Uvod 
k  izdanju  Marulicevih  djela.  Stari 
pisci,  knj.  I.    1869. 

L.  Z  o  r  e  :  Nesto  o  pjesmam  M. 
Marulica  Spljecanina.  Izvjestaj  gim- 
nazije    u    Kotoru,     1876.    i     1877. 

I,  R  a  d  e  t  i  c  :  Nekoliko  rijeci  0 
Maruli6u  i  njegovoj  skoli.  Izvjegtaj 
gimnazije    u     Senju,     1877. 

A.  L  e  s  k  i  e  n  :  Zur  Quellenkunde 
Marulic's.   Archiv,  IV.  (1880.)  str.  349. 

F.  M  a  i  X  n  e  r  :  Prijevodi  t.  zv. 
Disticha  moralia  Catonis.  II.  Prijevod 
M.    Marulica.    Rad,    LXXIV.    1885. 

F.  R  a  c  k  i  :  Oporuka  Marka  Ma- 
rulica.   Starine,   XXV.    1892. 

M.  Breyer:  O  oporuci  Marka 
Maruli<ia  i  o  najstarijim  izdanjima 
njegovih  djela.  Vijenac,  1897.  str. 
434.  —  Prestampano  u  knjizi  ,,Pri- 
lozi".    Zagreb,     1904. 

M.  s  r  e  p  e  1  :  O  Marulicevim  la- 
tinskim  pjesmama.  Nast.  Vjesnik,  VII. 
(1899.)  str.    346. 

M.  S  r  e  p  e  1  :  Maruliceve  latinske 
pjesme.    Gradja,    II.    1899. 

F.  B  u  1  i  c  :  Marko  Marulic  i  nje- 
govo doba.  Ljetopis  Drustva  hrv. 
knjizevnika    za    1900  — 1903. 

I.  M  i  1  c  e  t  i  c  :  0  Marku  Maru- 
licu  s  karakteristikom  pjesnistva  prije 
i  poslije  njega.  Ljetopis  Drustva  hrv. 
knjizevnika    za    1900  —  1903. 

M.  Resetar:  Eine  unbekannte 
Ausgabe  Marulic's.  Archiv,  XXII. 
(1900.)     str.     233. 

Gj.  Su  r  m  i  n  :  Govorenje  sv.  Ber- 
narda  od  duse  osujene.  Nast.  Vjesnik, 
VIII.   (1900.)   str.    391. 

N.  Andric:  Znacenje  Marka  Ma- 
rulida.  Zagreb,    1901. 


S.  Bosanac:  Slava  Maruliceva 
kod  hrvatskih  pjesnika  iz  Dalmacije. 
Vijenac,    1901. 

M.  Breyer:  Prijevodi  Maruli- 
cevih latinskih  djela.  Prosvjeta,  1901. 
—  Prestampano  u  knjizi  ,,Prilozi". 
Zagreb,     1904. 

M.  Breyer:  O  tiskanim  izda- 
njima Maruliceve  ,,Judite".  Gradja, 
III.  1901.  —  Prestampano  u  knjizi 
,,Prilozi".   Zagreb,    1904. 

V.  D  e  4  e  1  i  c  :  Slava  Marulicu. 
Prosvjeta,    1901.   str.    681. 

J.  Florschiitz:  O  cetiristo- 
godisnjici  hrvatske  umjetne  knjizev- 
nosti.     Vijenac,      1901. 

V,  Francev:  Eine  bohmische 
Uebersetzung  aus  Marulic.  Archiv, 
XXIII.    (1901.)    str.    634. 

P.  Kasandric:  0  ,,Juditi" 
Marka  Marulica.  Glasnik  Mat.  Dalm., 
I,    (1901.)   str.    I. 

P.  Kasandric:  Marko  Marulic. 
2ivot  i  djela.  Predgovor  ,,Juditi",  u 
izd.    Mat.    Hrv.   Zagreb,    1901. 

M.  K  u  s  a  r  :  0  Marulicevu  jeziku. 
Glasnik  Mat.   Dalm.,    I.    1901.   str.    36. 

M.  M  i  1  a  s  :  Pedeset  latinskijeh 
pricica   M.   Marulica.    Vijenac,    1901. 

T.  OcToJHfe:  MapyAH^esa  npocjiasa. 
JeTonnc  Max.  Cpn.  CCX.  figoi.)   exp.  118. 

D.  Politeo:  K  cetiristogodis- 
njici    Marka    Marulica.    Vijenac,     1901. 

A.  R  a  d  i  c  :  Ima  li  u  Marulica 
isto    moderno  ?      Vijenac,     1901  . 

M.  S  r  e  p  e  1  :  0  Marulicu.  0  cetiri- 
stogodisnjici  Maruliceve  ,,Judite".  Rad, 
CXLVI.     1901. 

M.  S  r  e  p  e  1  :  Biljeske  o  Marulicu. 
Vijenac,    1901.   str.    847. 

M.  S  r  e  p  e  1  :  Marulicevo  djelo  ,,De 
ultimo  Christi  iudicio".  Gradja,  knj. 
III.    1901. 

G  j.  S  u  r  m  i  n  :  Marulicev  hr- 
vatski    knjizevni    rad.     Vijenac,     1901. 

M.  Resetar:  Kleinere  Beitrage 
zur  serbokroatischen  Literaturge- 
schichte.    V.     Noch    eine    Uebersetzung 


387 


aus  Marulic.  Archiv,  XXIV.  (1902.) 
str.    223. 

M.  Resetar:  Eine  unbekannte 
Ausgabe  Marulic's  ,,De  institutione 
bene   vivendi".    Archiv,  XXIV.  (  1902.), 

Gj.  Zagoda:  Maruliceva  ,,]u- 
dita"  u  izdanju  Matice  Hrvatske. 
Vijenac,    1902. 

A.  Schneider:  Biljeske  o  Ma- 
rulicevu  djelu  ,,De  institutione  bene 
beateque  vivendi".  Nastav.  Vjesnik, 
XI.    (1903-)    str.    367. 

M.  Srepel:  Prvo  pjevanje  ,,Da- 
videide".    Gradja,  IV.  (1904.)  str.    186. 

D.  Prohaska:  Iz  predgovora 
njemackog  prijevoda  Maruliceva  ,,De 
institutione".    Gradja,    VII.    1912. 

Mazibradic  Maroje  i    Oracije. 

F.  R  a  c  k  i  :  Maroje  i  Oracio  Mazi- 
bradic. Stari  pisci,  XI.  1880.  Pred- 
govor. 

Mencetic    Sisko    (i   Drzic  Gjore). 

V.  J  a  g  i  c  :  Trubaduri  i  najstariji 
hrvatski    lirici.    Rad,    IX.     1869. 

V.  J  a  g  i  c  :  Uvod.  Predgovor  o  zi- 
votu  i  djelima  Gj.  Drzica  i  S.  Mence- 
tica.    Stari    pisci,    II.    1870. 

P.  Krekovic:  Zur  Autorschafl 
einiger  im  II.  Bande  der  Stari  pisci 
hrvatski  gedruckten  Gedichte.  Archiv, 
XV.    (1893.)    str.     388. 

F.  D  u  j  m  u  s  i  c  :  Jezik  Mence^ 
ticev  i  Drzicev  prema  Marulicevu. 
Vijenac,    1896. 

C.  J  i  r  e  c  e  k  :  Der  ragusanische 
Dichter  Sisko  Mencetic.  Archiv,  XIX. 
(1897.)    str.    22. 

A.  L  e  s  k  i  e  n  :  Zu  Mencetic.  Ar- 
chiv,   XXI.    (1899.)    str.    637. 

M.  Resetar:  Das  ragusanische 
Liederbuch  aus  dem  Jahre  i507-  Ar- 
chiv,   XXII.    (1900.)    str.     215. 

M.  Resetar:  Der  Hochzeits- 
sch'Aank  im  ragusanischen  Liederbuch 
vom  J.  1507.  Archiv,  XXII.  (1900.) 
str.    613. 


M.  M  e  d  i  n  i  :  Prvi  dubrovafiki  pje- 
snici  i  zbornik  Nikole  Ranjine.  Rad, 
CLIII.    1903. 

P.  Krekovic:  Najstarija  hr- 
vatska  lirika.  Nast.  Vjesnik,  XVI. 
(1908.)    str.     241. 

Mencetic  Vladislav. 

Gj.  Korbler:  Jos  jedan  la- 
tinski  prijevod  Menceticeva  ,,Radonje." 
Nast.     Vjesnik,    XIV.  (  1906.)  str.     346. 

P.  K  o  1  e  n  d  1  c  :  Menceticeva  ,,Zor- 
ka".  Smotra  Dalmatinska,  1908.  br. 
62  —  63. 

Mikalja  Jakov   (Micaglia). 

M.  Resetar:  Micaglia  und  sein 
Worterbuch.  Archiv,  XXXIII.  (19 12.) 
str.    467, 

Mrnavic  Tomko. 

A.  B  r  c  i  c  :  Mande  Budrisicka, 
pjesan  Ivana  Tomka  Mrnavica.  (Sa 
predgovorom  o  zivotu  pjesnikovu).  Za- 
dar,  1863. 

A.  P  a  V  i  c  :  Ivan  Tomko  Mrnavic. 
Rad,    XXXIII.     1875. 

F  o  s  c  o  :  Vita  di  Giovanni  Tonco 
Marnavic.    sibenik,     1890. 

F.  s  i  s  i  c  :  Biskupi  bosanski.  Pro- 
svjeta.  III.  1895.  (0  Mrnavicu  na 
str.     534.). 

F.  s  i  s  i  c  :  Kako  je  vizantinski, 
car  Justinijan  postao  Slaven.  (Ivan 
Tomko  Mrnavic).  Prilog  kulturnim 
prilikama  hrvatskim  u  prvoj  polo- 
vici  XVII.  vijeka.  Nast.  Vjesnik  IX. 
(1901.),    str.    214. 

V.  J  a  g  i  c  :  Tomko  Marnavic  als 
Falscher  des  angeblich  im  Jahre  1222 
geschriebenen  glagolitischen  Psalters. 
Archiv,     XXXIII.      (1912.),      str.     ill 

Naljeskovic  Nikola. 
F.    Rack   i:      Nikola      Stjepka     Na- 
ljeskovic.   Stari    pisci,    V.     1873.    Pred- 
govor. 


388 


M.  Resetar:  Ispravci  i  dodaci 
tekstu  starijeh  pisaca  dubrovackijeh. 
I.  Pjesni  Ijuvene  N.  Naljeskovida. 
Rad,    CXIX.     1894. 

I.  M  i  1  c  e  t  i  c  :  Poslanice  Nikole 
Nale  vlastelima  hvarskijem.  Gradja, 
V.    1907. 

Palmotic  Junije. 
St.    G  r  a  d  i  :    De    vita,    ingenio    et 
studiis      Junii      Palmottae.      U      prvom 
izdanju     ,,Kristijade".     Rim,     1670. 

B.  S  u  1  e  k  :  Junio  Palmoti6.  Da- 
nica,     1846.    br.     16. 

N.  S  t  o  k  a  n  :  ,,Bjser",  zabavnik. 
Zagreb,  1863.  Izdanje  Palmoticeva 
,,Natjecanja  Ajaca  i  Ulisa"  sa  pred- 
govorom. 

V.  J  a  g  i  c  :  Slavica  im  Britisch 
Museum.    Archiv,    VI.  (1882.)  str.  617. 

A.  P  a  V  i  c  :  Junije  Palmotic.  Rad, 
LXVIII.    i    LXX.     1883—1884. 

A.  P  a  V  i  c  :  Predgovor  o  zivotu 
i  djelima  Junija  Palmotica.  Stari 
pisci,   XIV.    1884. 

I.  M  i  1  c  e  t  i  c  :  Pavlimir,  drama 
Gj.  Gj.  Palmotica.  Zagreb,  1890. 
Uvod  k  izdanju  :  i.  Talijanska  drama 
do  konca  XVII.  vijeka.  2.  Drama  u  Dal- 
maciji  i  u  Dubrovniku  do  Junija  Pal- 
motica. 3.  0  zivotu  i  djelima  Gjona 
Gjora    Palmotica.    4.    0    ,,Pavlimiru". 

I.  Broz:  Pabirci  po  historiji  knjizev- 
nosti  hrvatske.  I.  Posveta  Palmoticeve 
,,Kristijade".    Vijenac,     1891.    str.    14. 

I.  Broz:  A.  Ispravci  i  dodaci 
k  tekstu  ,,Kristijade".  B.  Atalanta. 
Stari    pisci,   XIX.      1892.     (Predgovor). 

M.  Resetar:  Zur  Textkritik  von 
Palmotic's  Dramen.  Archiv,  XV.  (1893.) 
str.    381. 

M.  s  r  e  p  e  1  :  Latinske  pjesme  Ju- 
nija   Palmotica.     Gradja,    I.     1897. 

F  1  e  g  e  r  i  c  :  J.  Palmotic.  Dom  in 
svet,    1898. 

D.  B  o  r  a  n  i  6  :  Drugo  izdanje  Pal- 
moticeve ,,Hristijade".  Nast.  Vjesnik, 
IX.    (1901.)    str.    663. 


M.  Budisavljevic:  Ocjena 
Palmotideva  epicedija  o  smrti  Mihajla 
Gradica.  Skolski  Vjesnik,  1901.  str- 
233- 

A.  K  o  b  a  c  i  c  :  Prilog  Palmoticevu 
,,Pavlimiru".  Nast.  Vjesnik,  X.  (1902.) 
str.    395. 

M.  M  i  1  a  s  :  Narodni  elemenat  u 
djelima    Gj.     Palmotica.      Nada,     1902. 

M.  Resetar:  Kleinere  Beitrage 
zur  serbokroatischen  Literaturgeschich- 
te.  II.  Zur  ersten  Ausgabe  des  Chri- 
stias  des  J.  Palmotic.  Archiv,  XXIV. 
(1902.)     str.     209. 

R.  Brandt:  Prinos  k  tekstu  Pal- 
moticeve  ,,Captislave".  Gradja,  IV. 
(1904.)    str.     150. 

I.  Kasumovic:  Izvori  Palmo- 
ticevih  drama  ,,Ipsipile"  i  ,,Akila". 
Rad,    CLVI.     1904. 

A  n  o  n  i  m  :  Gjono  Palmotic.  Smo- 
tra    Dalmatinska,     1906.    br.    46. 

B.  DrechsJer:  Palmoticeva 
,, Atalanta"  i  ,, Pavlimir".  Nast.  Vjes- 
nik,   XV.     (1907.)    str.     481. 

I.  Scherzer:  Gjona  Palmotica 
,,Captislava"  i  ,,Bisernica"  prema  Ari- 
ostu.  Nast.  Vjesnik,  XVIII.  1910. 
str.     321. 

K.      P  a  v  1  e  t  i  6  :      Mali      dodatak 
Scherzerovoj    raspravi    ,,  Gjona    Palmo- 
tica     Captislava      i      Bisernica      prema 
Ariostu.    Nast.   Vjesnik,  XVIII.  (  191  0.) 
str.    414. 

Gj.  K  6  r  b  1  e  r  :  Latinske  pjesme 
Junija   Palmotica.     Gradja,   VII.    19 12. 

I  V.  M  i  1  c  e  t  i  6  :  Manji  prilozi 
za  povijest  knjizevnosti  hrvatske.  2. 
Palmoticeva  ,,Kristijada"  u  vatikan- 
skoj    knjiznici.     Gradja,    VII.     1912. 

Pavic  Emerik. 
J.  F  o  r  k  o  :  Kako  je  P.  Emerik 
Pavic  u  proslom  stoljecu  na  latinski 
jezik  prevodio  pjesme  slavnoga  fra 
Andrije  Kacica.  Izvjestaj  realke  u 
Osijeku,     1889. 


389 


Stj.  Bosanac:  Pavicevo  ,,Na- 
dodanje"  Kacicevu  ,,Razgovoru  ugod- 
nom".  Spomen-cvije6e  Matice  Hrv., 
1900. 

M.  0  g  ri  z  o  V  i  6  :  Kako  je  Eme- 
rik  Pavic  preveo  Kacicev  ,,Razgovor 
ugodni".  Nast.  Vjesnik,  XII.  (1904.) 
str.    457. 

Pavisevic  Josip. 
I.    B  r  o  z  :     Hrvati    u    Berlinu.    Vi- 
jenac,     1879.    str.     592.    (O    ,,Kratko- 
pisu    poglavitijih    dogadjaja"). 

Pelegrinovic  Miksa. 
F.     R  a  c  k  i  :     Miksa    Pelegrinovic. 
Stari    pisci,     VIII.     1876.     Predgovor. 

Pergosic   Ivan. 

M.  H  a  j  n  a  1  :  Ivan  Pergosic.  Nast. 
Vjesnik,    XV.     (1907.)    str.    321. 

K.  Kadlec:  Pergosicuv  pfeklad 
Verboczyova  ,, Tripartita".  Zbornik  u 
slavu  V.  Jagida.  Berlin,  1908.  str.  209. 

K.  Ka/^aeif:  GTe*a«a  Bepoei^aja  Tpa- 
napTHTyai.  36opHHK  aa  Hcropajy,  jeatiK  n 
KH.H3KeBH0cr  cpncKora  napo^a.  UpBO  o;s,e- 
aeH>e,  KH,.  Y.  Hs^.  CpacKa  Kp.  aKa^eMiija. 
BeorpaAi  1909. 

Plantic  Nikola. 

Gj.  Dezelic:  Nikola  Plantic. 
Danica    ilirska,     1863.,    str.     291. 

Gj.  Dezelic:  Nikola  Plantic. 
Dragoljub,    1864.,   str.    79. 

N.  H  or  vat:  Nikola  Plantic,  na- 
zovi'kralj  paragvajski.  Katolicki  List 
1856,    str.     209. 

Radojevic  Gizdelin  Jura. 
B.    Drechsler:    Jura    Radojevic 
Gizdelin,  knez  od  Bosne.    Savremenik, 
IV.     (1909.),     str.      121. 

Ranjina  Dinko. 
F.     Petracic:     Dinko     Ranjina, 
hrvatski    lirik.     Izvjestaj     gimnazije    u 
Senju,    1862. 


F.  M  a  i  X  n  e  r :  Prijevodi  Ranjine 
Dinka  iz  latinskih  i  grdkih  klasika. 
Rad,    LXX.    1884. 

M.  V  a  1  j  a  V  a  c  :  Rijec  o  Dinku 
Ranjini  i  njegovim  pjesmama  hrvat- 
skijem.  Predgovor,  Stari  pisci,  XVIII. 
1891. 

H.  Grbavfiic:  Talijanske  pjesme 
Dinka  Ranjine.  Izvjestaj  gimnazije  u 
Kotoru,    1903. 

M.  Resetar:  Talijanske  pjesme 
Dinka    Ranjine.     Gradja,    IV.     1904. 

Ratkaj  Juraj. 

E.  Laszowski:  Porodica  Rat- 
kaja.  Prosvjeta,  III.  (1895.),  str.  146. 
i   dalje.    Sa   slikom   Jurja    Ratkaja. 

F.  S  i  s  i  c  :  Gjuro  barun  Rattkay 
de  Nagythdbor.  O  250-godisnjici  nje- 
gova  djela  ,,Memoria  regum  et  bano- 
rum".    Nar.    Novine,    1902. 

Reljkovic   Matija   Antun. 

A.  Filipovid  Heldenthal- 
s  k  i  :  Kratki  napis  zivota  privridnoga 
gospodina  M.  A.  Reljkovica.  Uz  III. 
izd.  Reljkoviceva  ,,Satira".  Osijek, 
1822. 

P.  B(rasnid)  :  Nesto  o  zivotu  i 
knjizevnom  radu  M.  A.  Reljkovida. 
Predgovor  k  izdanju  Reljkovidevih 
,, Djela".  Vinkovci,    1875. 

I.  Milcetic:  Reljkovic  u  hr« 
vatskoj  knjizevnosti.  Knjizevno-povjesai 
pregled.  Vijenac,   i88i.  br.  29 — 33. 

T.  M  a  t  i  c  :  0  knjizevnom  radu 
M.    A.    Reljkovica.    Vijenac,    1893.   str. 

643- 

I.  S  c  h  e  r  z  e  r  :  M.  A.  Reljko- 
7ida  ,,Postanak  naravne  pravice".  Nast. 
Vjesnik,    I.    (1893.)    str.     121. 

M.  M  e  A  M  H :  M.  A.  Pe.iKOBafea  „CaTHp" 
y  Aau,a.  CrpaMifAOBO,   1894.  op.   11. 

I.  Scherzer:  Biljeske  o  Relj- 
kovicevu  ,,Satiru."  Nast.  Vjesnik,  II. 
(1894.)    str.     140. 

M.  Senekovic:  Nesto  o  zi- 
votu   i    knjizevnom    radu   M.    A.    Relj- 


390 


kovica.     Predgovor,  izdanju    ,,Satira". 
Zagreb,     1895. 

D.  Bogdanovic:  Pisma  M. 
A.  Reljkovica.  Vijenac,  1896.  str. 
613. 

D.  B  o  r  a  n  i  c  :  M.  A.  Reljkovic. 
Nar.    Novine,    1898.    br.    15  — 17. 

K.  Cy6oTufe:  UpTHije  iis  ^ene 
■j<H>HKeBHOCTu,  HayKe  h  yweTHOcTii.  iSgS. 
(Poglavlje  :    Satir   iliti   divji  covik). 

I.  Scherzer:  Tumacenje  ,,Sa- 
tira"  M.  A.  Reljkovica.  Nast.  Vjesnik, 
VI.    (1898.)    str.     I. 

I.  Scherzer:  2ivot  M.  A.  Reljko- 
vica. Nast.  Vjtesnikj  VIII.  (1900.)  str.  1. 

Gj.  Magarasevic:  Dositije 
Obradovic  i  Matija  A.  Reljkovic.  Nada, 
1903.    str.    295. 

A.  I  V  i  c  :  Urkundliche  Beitrage 
zur  Biographic  des  Dichters  Reljkovic. 
Archiv,    XXVIII.     (1906.)    str.     345. 

D.  Bogdanovic:  Prvo  izdanje 
Reljkoviceva  ,,Satira"  cirilicom.  Nast. 
Vjesnik,    XVI.    (1908.)    str      561. 

D.  Bogdanovic:  Predgovor : 
,,2ivot  i  rad  Matije  A.  Reljkovica",  uz 
izdanje  ,,Satira"  za  skolu.  Zagreb, 
1909.  —  Obznana  T.  M  a  t  i  c  a, 
Archiv,    XXXI.    (1910.)    str.    251. 

I.  Martinovic:  Reljkovic  i 
njegovi  potomci.  Nar.  Novine  1909. 
br.    104.,    106.   i  107. 

I.  Kasumovi<5:  Otkuda  Relj- 
kovidu  za  njegova  kritika  ime  ,,Mo- 
mus"  ?  Nast.  Vjesnik,  XIX.  (19 11.) 
str.    715. 

T.  M  a  t  i  c  :  Neue  Beitrage  iiber 
M.  A.  Reljkovic.  Archiv,  XXXII.  (191 1.) 
str.    159. 

Reljkovic  Stjepan. 
Stj.     T  r  o  p  s  c  h  :     Uzori     Reljkovi- 
£evu    ,,Kucniku".    Rad,    CXLV.     1901. 

Sasin  Antun. 
P.  Budmani:  Antun  Sasin.  Stari 
pisci,  XVI.    1888.    Predgovor,    str.   XV. 
do   XVII. 


n.  IIonoBHii:  Ahtj'H  CacHH,  ;^y6po- 
BaMKH  necHHK  XVI.  BCKa.  r^iac,  kh..  XC. 
Beorpafl,  191 2. 

Vetranic  Mavar. 

F.  Petracic:  0  zivotu  i  djelih 
Mavra  Vetranida.  Izvjestaj  gimnazije 
u   Senju  god.    1867. 

I.  A.  K  a  z  n  a  c  i  6  :  Mavro  Ve- 
tranic. Stari  pisci,  IV.  1872.  Pred- 
govor. 

r.  Kn  aae  Bi,:  MaBpi,  BeTpsBBH'£. 
C6opHHKi.  .laMaH.  Petrograd,    1883, 

G.  C  a  r  i  c  :  Del  poeta  raguseo 
Mavro  Vetranic  Cavcid.  Dubrovnik, 
1895. 

M.  M  e  d  i  n  i  :  Vetranid's  ,,Pele- 
grin".    Archiv,   XVII.  (  1895.)  str.  505. 

M.  Resetar:  Ein  Sendschreiben 
Vetranic's  an  Hektorovic.  Archiv, 
XXIII.    (1901.)    str.    206. 

T.  M  a  t  i  c:  Die  Widmung  eines 
Gedichtes  Vetranic's.  Archiv,  XXVI. 
(1904.)   str.   262. 

P.  K  o  1  e  n  d  i  c  :  Tri  doslije  ne- 
poznate  pjesme  dum  Mavra  Vetra- 
nica  Cavcica.  Srgj,  1905.  (i  posebni 
otisak).  —  Obznana  J.  Nag  y-a, 
Archiv,  XXVII.   (1905.)  str.    596. 

U.  Kg  JieH;^  u  h  :  BeTpaHOBiibeB  ^AnpaM" 
HA  6norpaA.  nosopBBi^i.  „BoKa",  iqo8, 
6p.  36. 

P.  K  o  1  e  n  d  i  «5 :  Vetranovidev  ,,0r- 
feo".  Nast.  Vjesnik,  XVII.  (1909.) 
str.     81. 

C.  Lucerna:  Studienblattchen 
zur  Literaturgeschichte  des  siidslavi- 
schen  Kiistenlandes.  II.  Der  Einsiedler 
von    St.    Andrea.    Zagreb,    1909. 

M.  M  e  d  i  n  i  :  Pjesme  M.  Vetra- 
nica  i  M.   Drzica.   Rad,  CLXXVI.    1909. 

P.  K  o  1  e  n  d  i  c  :  Dvadeset  pjesama 
Mavra  Vetranovida.  Gradja,  VII.    19 12. 

Vital jic  Andrija. 

S.  :  Pop  Andrija  Vitalid.  Zora  Dal- 
matinska,     1844.    str.     105. 


391 


St.  S  k  u  r  1  a  :  ,,Ostan  Bozje  Iju- 
bavi"  i  razlike  pjesni  duhovne  An- 
drije  Vitaljica.  Sa  predgovorom.  Du- 
brovnik,    1874. 

F.  Bauer:  O  Vitaljicevu  psaltiru. 
Izvjeltaj    gimnazije  u   Pozegi,     191 1. 

Vitezovic  Ritter  Pavao. 

J.  W.  Va  1  V  a  s  o  r  :  Die  Ehre  des 
Herzogthums  Krain.  II.  izd.  Rudolfs- 
werth,  1877.  —  O  Vitezovicu  :  knj. 
VI.  str.  362  —  363.,  knj.  XII.  str.  32. 
i    90 — 92. 

II.  A.  ^aspoBCKiH:  CTHXOTBopeaie 
xopBaTCKaro  noera  Ilas^a  BiiTesoBHHa  o- 
Ilerpi  BejiaKOM-B.  HTenia,  II.   MocKsa,  1862 

I.  B  r  o  z  :  Sitni  prilozi  za  povijest 
hrvatske  knjizevnosti.  III.  Vitezovi- 
ceva  gramatika  jezika  hrvatskoga.  Nast. 
Vjesnik,   I.  (1893.)   str.    135. 

R.  L  o  p  a  s  i  c  :  Pavao  Ritter  Vi- 
tezovid.    Gradja,    I.    1897. 

Gj.  S  u  r  m  i  n  :  Nesto  o  Vitezovi- 
6evoj  ,,Novljancici".  Nast.  Vjesnik,  V. 
(1897.)   str.    86. 

M.  B  r  e  y  e  r  :  Nesto  o  Vitezovi- 
<5evoj  ,,Sibili".  Vijenac,  1898.  str. 
298.  —  Prestampano  u  ,,Prilozima", 
Zagreb,    1904.    str.    89. 

M.  S  e  g  e  r  :  Najstariji  hrvatski  ka- 
lendar.  Prosvjeta,  VI.  (1898.)  str.    325. 

Stj.  B  o  s  a  n  a  c  :  Vitezoviceva,,No- 
vljancica".  Nast.  Vjesnik,  IX.  (1901.) 
str.     502. 

Stj.  B  o  s  a  n  a  c  :  Jos  o  Vitezovi- 
devoj  ,,Novljancici".  Nast.  Vjesnik, 
IX.    (1901.)    str.    666. 

A.  M  u  s  i  d  :  Vitezoviceva  ,,Senj- 
Cica".  Nast.  Vjesnik,  X.  ( 1902.)  str. 
258. 

F.  s  i  §  i  c  :  Pavao  Ritter  Vitezovic. 
Prigodora  25o-godisnjice  njegova  ro- 
djenja.  Narodne  Novine,  1902.  br. 
250.    i    252. 

M.  Srepel:  Sigetski  junak  u  po- 
vijesti  hrv.  pjesnistva.  Rad,  CXLVIII. 
(1902.).  Poglavlje  :  Konac  XVII.  sto- 
lje6a.  Vitezovic.  Na  str.    103. 


Gj.  s  u  r  m  i  n  :  Biljeske  za  literar- 
nu  istoriju  i  bibliografiju.  Nast.  Vjes- 
nik,   X.    (1902.)    str.    531. 

M.  B  r  e  y  e  r  :  Proglas  Pavla  Ri- 
ttera  Vitezovida  od  god.  1696.  — 
Prestampano  u  ,,Prilozima",  Zagreb, 
1904.   str.    81. 

E.  Laszowski:  Grb  i  rodo- 
slovlje  plemenitih  Ritter- Vitezovida. 
,, Vitezovic",  mjesecnik,  god.  I.  Za- 
greb,    1904.    str.     8. 

E.  Laszowski:  Najstariji  hr- 
vatski kalendar.  Prosvjeta,  XII.  (1904.) 
str.    30. 

A.  Schneider:  Prilozi  biblio- 
grafiji  Vitezovicevih  djela.  Nast.  Vjes- 
nik, XII.    (1904.)  str.    21. 

A.  Schneider:  Prilozi  za  zivot 
i  knjizevni  rad  Pavla  Rittera  Vitezo- 
vica.  Vjesnik  zem.  arkiva,  krj.  VI. 
(1904.)   str.     114. 

E.  Laszowski:  Dvije  dosad 
nepoznate  Vitezoviceve  knjige.  Pro- 
svjeta,  XIII.    (1905.)    str.    31. 

F.  S  n  o  p  e  k  :  Paul  Ritter  Vite- 
zovid.  Beitrage  zu  seiner  Biographie. 
Archiv,    XXVIII.     1906.    str.    593. 

A.  Schneider:  Prilozi  biblio- 
grafiji  Vitezovidevih  djela.  Nast.  Vjes- 
nik,  XIV.    (1906.)    str.    22. 

F.  s  i  §  i  c  :  Velika  Hrvatska  po- 
cetkom  XVIII.  vijeka.  ,, Hrvatska", 
dnevnik.  Zagreb,  1907.  (uskrsnji  prilog). 

V.  K  1  a  i  c  :  Pavao  Ritter  Vitezovic 
kao  bakrorezac.  ,, Hrvatska  Sloboda", 
dnevnik,    1910.  br.    119. 

F.  S  n  o  p  e  k  :  Drei  Gedichte  des 
Paul  Ritter  Vitezovic.  Archiv,  XXXI. 
( 1910.)  str.    629. 

P.  R  a  d  i  c  s  :  J.  W.  Freiherr  von 
Valvasor.  Ljubljana,  19 10.  —  0  Vi- 
tezovidu  kao  bakrorescu  i  njegovim 
odnosajima  prema  Valvasoru  na  str. 
72.,  103.,  139  —  140.,  155  —  157-. 
176  — 177.,     198  — 199.     i     314 — 315. 

B.  Drechsler:  Pavao  Ritter  Vi- 
te70vic.  O  dvjestagodisnjici  njegove 
smrti.   Nar.   Nov.    1912.  br.     164  — 165. 


392 


V,  K  1  a  i  c  :  Pavao  Ritter  Vitezo- 
vid.  (Rasprava  nedovrsena  u  rukopisu, 
iz  koje  sam  susretljivoscu  autora  mo- 
gao  upotrijebiti  neke  nove  podatke  za 
zivot  i  rad   Vitezovicev). 

Vramec  Antun. 

V.  J  a  g  i  c  :  Stampana  hrvatska  knjiga 
XVI.  vijeka,  kojoj  se  iznova  u  trag 
uslo.  Knjizevnik,  IH.  (  1866.)  str.  306. 
(O    Vramcevcj    ,,Postili"). 

Vj.  K  1  a  i  c  :  Antun  Vramec  i  nje- 
gova  djela.  Predgovor  k  izdanju  ,,Kro- 
nike".  Monumenta  spectantia  histo- 
rian! Slavorum  Meridionalium,  XXXI. 
1908.  —  Obznana  B.  Drechsle  ra, 
Savremenik,     1908.    str.     509. 

J.  B  a  r  1  6  :  Jos  nekoliko  poda- 
taka  za  zivotopis  Antuna  Vramca. 
Vjesnik  zem.  arkiva,  XV.  (1913.), 
str.    81, 

Zlataric  Dinko. 

A.  P  a  V  i  c  :  Prilog  k  istoriji  du- 
brovacke  hrvatske  knjizevnosti.  Rad, 
XXXI.  1875.  (narocito  o  Zlataricevu 
prijevodu     Sofoklove    ,,Elektre"). 

L.  Z  o  r  e  :  Primjedbe  na  raspravu 
A.    Pavica.     Rad,    XXXIV.     1876. 

A.  P  a  V  i  c  :  Odgovor  g.  V.  Jagidu 
i     L.     Zoru.    Zagreb,     1876. 

P.  B  u  d  m  a  n  i  :  2ivot  i  djela  Do- 
minka  Zlatarica.  Stari  pisci,  XXI. 
1899.    Predgovor. 

M.  Resetar:  Kleinere  Beitrage 
zur  serbokroatischen  Literaturgeschich- 
te.  III.  Zlataric's  Uebersetzung  des 
Aminta.  Archiv,  XXIV.  (1902.)  str. 
211, 

Zoranic  Petar, 

P.  B  u  d  m  a  n  i  :  Petar  Zoranid. 
Stari  pisci,  XVI.  1888.  Predgovor, 
str.    VI— XIV. 

T.  M  a  t  i  6  :  Zoranid's  Planine  und 
Sannazaro's  Arcadia.  Archiv,  XIX. 
(1897.)    str.     466. 


P  r  o  s  1  a  V  a  Zoraniceve  cetiristago- 
disnjice  u  Ninu.  Stampani  proglas, 
1908. 

T.  M  a  t  i  c  :  Petar  Zoranid.  Izdala 
Matica  Dalmatinska.  Zadar,  1909.  - — 
Obznana  B.  Drechslera,  Savre- 
menik,    1909.    str.     III. 

P.  K  a  r  1  i  c  :  Je  li  Petar  Zoranic 
bio  redovnik  ili  svjetovnjak  ?  Nast. 
Vjesnik,    XXI.    (1913.)     str.    802. 

Zrinski  Petar. 

F.  Ivekovic:  Hrvatska  ,,Zri- 
nijada"  prama  mad^arskoj.  Knjizevnik, 
III.    (1866.)    str.     319. 

V.  J  a  g  i  c  :  ,,Adrianskoga  mora 
Sirena",  hrvatski  epos  XVII.  vijeka. 
Knjizevnik,     III.    (1866.)    str.     336. 

K.  P  a  v  1  e  t  i  c  :  Pabirci  po  ,,Zri- 
nijadi"  Petra  Zrinskoga.  Nast.  Vjesnik, 
VII.    (1899.)    str.     112. 

A.  Pisarevic:  A  magyar  es 
horvat    Zrinyiasz.      Zagreb,     1901. 

A.  Pisarevic:  Madzarska  i  hr- 
vatska ,,Zrinijada".  Nast.  Vjesnik,  X. 
(1902.)    str.     577. 

M.    srepel:     Sigetski    junak  u    po- 

vijesti       hrvatskoga      pjesnistva.  Rad, 

CXLVIII.      (1902.).      Poglavlje:  Petar 
Zrinski   i  Mincetid.    Na   str.    92. 

M.  H  a  j  n  a  1  :  Karnarutic  es  a 
Zrinyiasz.  Egyetemes  Philologiai  Kdz- 
lony,    XXIX.    Budimpesta,     1905. 

M.  H  a  j  n  a  1  :  Esteticka  vrijednost 
,,Zrinijade".  Nast.  Vjesnik,  XV.  (  1907.) 
str.    664. 

A.  Pisarevic:  Madzarska  i  hr- 
vatska ,,Zrinijada".  Skolski  Vjesnik, 
XIV.    (1907.)    str.    490. 

C  h.  S  e  g  V  i  c  :  Neoteta  baStina. 
I.  ,,Adrianskoga  mora  Sirena"  grofa 
Petra  Zrinskoga.  U  djelu  :  ,,Posljednji 
Zrinski  i  Frankopani".  Izdala  Matica 
Hrvatska,  1908.  s^r.  171 — 204.  — 
Obznana  B.  Drechslera,  Savre- 
menik,    1909.    str.     196. 


393 


A.  M.  ^yKbaaeHKo:  IIojiHTHHecKafl 
ii  JiHTepaTjpaafl  ^^^re^baocTb  6paiubeB'B 
3pHHCKiiz'&  a  4>paHqa  ^paHKOuaea.  Kiesi., 
1911. 

Zrinska  Katarina. 

T.  Smiciklas:  O  banici  i  spi- 
sateljici  Katarini  Frankopanki.  Vijenac 
1871.    br.    17. 

I.  Kukuljevid:  Tri  Katarine 
Frankopanke,  promicateljice  knjizev- 
nosti.    Vijenac,     1882.    br.     i. 

Lj.  Ivancan:  ,,Sibila"  Kata- 
rine Zrinske.  Vjesnik  kr.  zem.  arkiva, 
III.    (1901.)    str.     264. 

Lj.  Ivancan:  Knjiga  gatalica 
Katarine  Zrinske.  Vjesnik  kr.  zem. 
arkiva,     VIII.    (1906.)    str.     42. 


F.  R  o  z  i  c  :  Neoteta  baStina.  IV. 
,,Putni  tovaruS"  Katarine  Zrinske.  U 
djelu  ,,Posljednji  Zrinski  i  Franko- 
pani."  Izd.  Matica  Hrvatska,  1908. 
str.     215  —  240. 

Zuzoriceva  Cvijeta. 

I.  Kukuljevid:  Flora  Zuzo- 
rideva.  Danica  liirska,  1846.  br.  18  — 
20.  —  Talijanski  prijevod  ilanka  u 
,,La    Dalmazia",     1846. 

A  n  o  n  i  m  :  Cvijeta  Zuzorideva.  Vi- 
jenac,    1874.    br.     I. 

/i,.  7KaBa.JbeBiih:    I^BHJeTa  SysopHfeeBa 

H  ^OMHHKO  SjlHTaptth.  Bp»HKOBO  Ko.lO,    I9IO. 

J.  Onyszkiewicz:  Obitelj 
Cvijete  Zuzzeri.  Prava  Crvena  Hrvatska, 
1905.  br.    16. 


Registar  imena  lica. 


Acciarinus   Tydeus    loi. 

Adamovic    235. 

Addison    315. 

Alapija   Caspar   298. 

Aleksandar    II.    papa    21. 

Aleksandar    VI.    papaa    39 

Aleksandar  Veliki  331. 

Aletic  Natali    Ivan   304 

Aletid  Petar   319,    320 

Alfieri  V.    314. 

Alfonso  d'   Este    181. 

Alfonz   II     74. 

Ali=pasa    237. 

Altesti   Andrija    319,    322. 

Ancic    Ivan    218,    223,    258. 

Andrija,  pop  iz  Novoga,   43. 

Andrijas,   brat  Kraljevica  Marka,   128. 

Androvid    Rafael    326. 

Antonin,    biskup  florentinski,  30. 

Antulin    Ivan    212. 

Apolonije   Rodoski   253. 

Appendini  F.  M.   246,   247,   314  —  316, 

319,  323,  325. 
Appendini  Urban   319,    326. 
Arator  108. 

Aretino    v.  Pietro   Aretino. 
Ariosto   Lodovico    80,    119,    158,    228, 

253. 
Aristotel   67,    176,   255,   330. 
Armolusic   Jakov    265. 
Arnest,  biskup  praski,   22. 
Asb6th    39. 
Auersperg  Karlo   188. 

Ba^bic  Tomo  340. 
Baci(5  Antun  342. 
Bajamonti    Julije    317,    318. 


Balistrilic    Dujam    106,     113. 

Bandulavid   Ivan    51,    218,    223. 

Barakovid   Juraj    187,  263 — 264,  364. 

Bargiachi    lo.    B.    251. 

Barle  Janko    272. 

Barlezio    332,    335.  ^ 

Baromic   Blaz    39. 

Basagid    Safvet    beg    216. 

BaSic    Gjuro    310. 

Baudouin    de    Courtenay    J.     192. 

Beatrica  92. 

Beccari   Agostino    159,    228. 

Bedekovic    Josip     332,     357. 

Bedekovic   Kazimir    360,    361. 

Bedridid    Silvestar    39,    41. 

Belcari  Feo  62,    154. 

Belid   Jakov    25  . 

Bellarmino,    kardinal,     48,     219,     262. 

Belo   Francesco    158,    173. 

Belostenec     Orlovid     Ivan      268,      274, 

276,   358,   359- 
Bembo  Pietro  119. 
Benci  Araldo  62. 
Benedikt   XIII.    papa    50. 
Benedikt  XIV.  papa   51. 
BeneSid  Damjan   75. 
Bengel  J.   156. 
Benger   Nikola   356. 

Benigna,  kdi  Blaza  Podmanickoga,  122. 
Berisiavid  Petar  263. 
Bernardin  Splidanin   51. 
Bertan   Petar,    tiskar,    218. 
Betera    Bartol    302. 
Betondid  Josip  304. 
Bibbiena    Bernardo    158,    170,    173. 
Bienni  Bresanin   Giammaria  332,  335. 
Bindoni   i   Pasini    41. 


396 


Blagojevic    Adam    Tadija    350. 

Blaskovid   Andrija    360. 

Blazekovic     Benedikt     214. 

Blaziolovid    Jakov    39. 

Blumental    Alojzije    360. 

Bobaljevid    Vuk    74. 

Bobaljevic    Savko    98,    158,    176,    181, 

184. 
Bobrowski     M.     319. 
Boccabianca    Giambattista    184. 
Boccaccio    Giovanni    67,    68,    80,    84, 

96,    140,    158,    159,    172,    173. 
Boecius     Severin     133. 
Bogasinovic     Petar     266. 
Bogetic    Mihoil     222. 
Bogli<5    G.    114. 

Bonarelli     Guidobaldo     159,     228. 
Borghese,     kardinal,     46. 
Borkovid    Martin,    biskup,    270. 
Boskovid     Rudjer     312,     313. 
Bosnjak     Blaz     342. 
Bosnjak    Petar    293. 
Bouttats    Gasp.    288. 
Brankovic     Gjuradj     285. 
Brankoviceva     Marija     285. 
Brankovic    Vuk    238. 
Bratulic    Simun,    biskup,     214. 
Brcic    24,    42,    58. 
Brejer    M.     76,    78. 
Brezovacki    Tito     358. 
Brlid  I.  A.   351,   355. 
Brozic    Mikula    42. 
Brtucevic    Hortenzije    187,     188. 
Brtucevic     Jeronim      114,      128,      133, 

188. 
Bruere    Desrivaux    Rene    Charles    319. 
Bruerovica    Fata     320. 
Bruerovica  Mara  rodj.    Kisic  320,   322. 
Bruerovic  Marko  316,  319  —  324,  364. 
Brusoni   Girolamo    332. 
Bucar  Fran  jo   211. 

Bucid    Mihajlo     204,    210,    213,    267. 
Budina    Samuel    189. 
Budinid   (Budineo)    §ime    48,    258. 
Budmani   Pero    166. 
Budrisid    Magdalena    262. 
Bunid   Babulinov   Miho    186. 
Bunid    Ivan    mladji     304. 


Bunid    Jakov    75,     76. 
Bunid   Maro   Mara    228. 
Bunid    Nikolica    246,    302,    308. 
Bunid   Saro    246,    308. 
Bunid   Vucidevid    Ivan    186,    225,    246 
do    251,    256,    257,    305,    308,    311. 
Buresid   Marin    175. 
Butko   24. 

Caesarius   von    Heisterbach    222. 

Calmo    Andrija     173. 

Camilli    Camillo     181. 

Camuglia    Antonije     212. 

Capello    Vincenzo    115,    116. 

Caraffa,   papinski   nuncij,    46. 

Cariteo    (Gareth)    Benedetto    85. 

Cassio    Giovanni    Hvar^nin    114. 

Castellani    Castellano    62. 

Casti  Giambattista   315. 

Cecchi    Giovanni    Maria    169. 

Cecilija    Renata    242,    243. 

Cerva  Aloysius   (Ludovicus  Tubero)  75, 

Chalkokondylas    Demetrije    73. 

Chodkiewicz    Karol    232,    238. 

Christof    von    Rogendorf    157. 

Ciccareli    A.    102. 

Ciceron    67. 

Ciminelli    Serafino    85. 

Colla    Firmiano    loi. 

Cortesius    Aleksandar    77. 

Cotrugli     Anuhla,     majka    Marina     Dr- 

zida,    155. 
Coyer,    opat,    350. 
Creizenach     W.     64,     123,     158,    167, 

172. 
Crijevid  Ilija  (Aelius  Lampridius  Cerva) 

74,    75.    77,    82. 
Crijevid    Lamprica    74. 
Crijevid    Saro   (Seraphinus  Cerva)    310. 
Cvecic   Juraj    200. 

Celakovsky    305. 

Cesmicki    Ivan    (Janus  Pannonius)  78. 

Cingrija    235. 

Colnid     Josip     Antun     346. 

Crncid    20,    58. 

Crnic    Juraj    53. 

Cubranovid   Andrija    94,    96  —  98,    120. 


397 


Ciril  sv.  (Konstantin)    lo,    ii,    i6,  30, 
54,    58,    211. 

Dalmatin    Antun    195  —  203,    211. 

D'    Ancona    A.    64. 

Dante    Alighieri    67,    80,    84,    92,    96, 

140,    153.    154- 
Daun    grof    289. 
De    Batines    C.    113. 
Debelja    Paskoje    128,     129,    132. 
De   Dominis    Markantun    (Gospodneti6) 

212. 
Degli    Albert!    Lav    100. 
Degli    Albert!     Dobrica,    majka    Marka 

Marulida,    100. 
Delia    Bella    Ardelio    323,    324. 
De   Mattheis    Matija    136,   I39. 
De    Naro    Barberini,    kardinal,    285. 
De    Naro    Julija    285,   287. 
Denifle    Heinrich    156. 
De    Pope    Anton    55. 
Derencin    Mirko     118,     120,     122. 
Descartes    312. 
Desila   zupan    20. 
Dianesevic    Nikola    272,     273. 
Dilaver    239. 

Dimitrovic^    Nikola    174,    175. 
Diodorus    Siculus    79. 
Diogen,    grcki    cinik,    132. 
Diogen    iz    Laerte    132,    133. 
Divkovic    Matija     43,     55,     217  —  223, 

327.    339.    340- 
Divnic    Juraj,  biskup  ninski,   136,   137, 

143,    144- 
Dobner    57. 

Dobretic    Jezercic    Marko    341. 
Dobric   Dobrusko    (Boninus  de  Boninis) 

78. 
Dobrovit   opat    20. 
Dobrovsky    57. 

Doglioni     Ivan    Nikola     332,     336. 
Dolce    Lodovico    173,    186. 
Domitrovic    Petar,     biskup,     268, 
Donatus"  Aelius    71. 
Dosen    Vid    350,    365. 
Dragisic  Juraj   (Georgius  Benignus)   76. 
Draskovic    Barbara    290. 
Draskovic    Ivan    362. 


Draskovid     Juraj,     biskup,     205,    207, 

213. 
Drzid  Gjore  86,  90  —  95,  98,  119  — 121, 

123,     137,     176  —  179. 
Drzid   Marin,   brat    Gj.    Drzida,    155. 
Drzid    Marin,    komediograf,     146,     147, 

155  —  174.    186,    219. 
Drzic    Nikola,    otac    Gj.  Drzica,  90. 
Drzideva  Nikoleta,  majka  Gj.  Drzi6a,  90. 
Drzic   Vlaho    164,    165,    166. 
Dubravica     Diego    (Arboscelli)     325. 
Dukat    VI.    351. 
Dukljanin  pop   16,    104,   253. 
Duns  Scot  329,   330. 
Durich    57. 
Dusan  Silni  71,   245. 

Eckhel  J.   354. 
Eggerer    356. 
Ercole  I.    158. 
Erdody    Ivan    353,    354. 
Erdody   Nikola    292. 
Erdody  Tomo  214. 
Esop    318,     348. 
Ester  hazy   Pavao    272. 
Euripid    173. 

Fanfogna,   doktor,    212. 

Fargacic    54. 

Farlati   Daniel    275,    328,    341,    363. 

Fatevic  Mikula  54. 

Fedro  (Phaedrus)    318,    348. 

Fejer    Georgius    355. 

Ferdinand  I.,    kralj    napuljski,    122. 

Ferdinand,   sin    Alfonza    II.,    74. 

Ferdinand    I.    194  — 196,    203,    291. 

Ferdinand    II.    45,    46,    242,    274. 

Ferdinand   II.,   knez  od   Toskane,    224, 

230,    240,    241,    243,    245. 
Ferdinand    III.    243. 
Ferdinand    IV.    274,    277. 
Feric      Gjuro      Gvozdenica     257,     313, 

316  —  319. 
Ferrari  Girolamo    332. 
Filemon,   grcki   pjesnik,    177. 
Filip,    biskup   senjski,    16. 
Filip   iz   Novoga   43. 
Filip  iz   Ocevja  v.   Lastric. 


398 


Filipovic    Grci6   Ivan    339. 

Filipovic  Jerolim  341. 

Flacius    Illyricus    v.    Vlacic. 

Flako    Valerije    253. 

Flavius  Jacobus  (Didacus  Pyrrhus)  181. 

Fodroczy  Petar    187. 

Fonsi    Francesco    159. 

Fortis   A.    222,    317,    318. 

Francev    V.    A.    319,    320. 

Frankopan   Ferdinand   Ozaljski    285. 

Frankopan    Franjo    Krsto    277,    285  — 

290,   305- 

Frankopan     Ivan    Cetinski     285. 

Frankopan  Katarina,  zena  Nikole 
Zrinskoga    Sigetskoga,    205,    285. 

Frankopan  Katarina,  udata  Perenyi, 
285. 

Frankopan  Katarina,  zena  Petra  Zrin- 
skoga, V.  Zrinska  Katarina. 

Frankopan    Orfeo    287. 

Frankopan    Vuk   Krsto    279,    285. 

Franjo    I.,    kralj    francuski,     150. 

Franjo  I.,  car  austrijski,  321,  325, 
326. 

FraScic  Petar   30. 

Fridrik  II.,  car  njem.   i  kralj  sicilski,  84. 

Fridrik  IV.,  kralj  od  Brandiburske,  342. 

Frohlich   Ambroz    202. 

Fructuosus,    biskup    krcki,     22. 

Fucek    Stjepan    362. 

Gaj  Lj.  299,  300. 

Gajcin  Sabo   171. 

Gallus  Cornelius  (Likoridin)    77. 

Garzon    Petar    332. 

Gasparoti  Hilarion  356. 

Gazaroviceva    Julija    119. 

Gazarovic  Marin   63. 

Gazarovic  Petar    119,    127. 

Gazotti   Augustin    362. 

Geitler  20. 

Gelli    Giambattista    171. 

Gerson    Ivan    113. 

Gessner    325. 

Ginami   Marko    47. 

Giovanni      di      Giovanni      delle     Bom- 

barde  di    Saghabria    160. 
Girolamo    di     Giovanni     Pacchia     160. 


Giustiniano,  proveditur,    115. 

Glavic  Simun  25,   33. 

Glavinic    Franjo     45  —  47,     314,     277, 
285. 

Gledjevic    Antun    309. 

Goldoni    303. 

Gonzaga,   kardinal,    194. 

Gori    Kamilo    350. 

Gottfried    Boujonski    233. 

Grabovac    Filip    327  —  329,    336,    337. 

Gradiceva     Gjiva,    majka     Iv.     Gundu- 
lica,    226. 

Gradic  Ignacije  266,  304. 

Gradic    Mihail    250,    251,    262. 

Gradic    Stjepan    235,    240,    250,    251. 

Grbic   Matija    (Mathias    Garbitius    Illy- 
ricus)   192  — 193. 

Grblo  (Grblic,   Greblic)  Simon  32. 

Gregoric  50. 

Gregorijanec    Stjepan    207. 

Gregorije  XV.  papa   215. 

Grgur  XII.  papa   156. 

Grgur  XIII.  papa  36. 

Grgur,  pop  u  Vrbniku,  30. 

Grgur    Senjanin    39. 

Grgurevic  Antun  220,   221. 

Grgurevic  Miho  319. 

Grigorovic   58. 

Groto  Luigi   186. 

Grozdek   Daniel    48. 

Guarini    Giambattista    159,    186,   265. 

Gucetic    Bendevisevic    Savko   186. 

Gucetic   Ivan  stariji   75,    82. 

Gucetic   Ivan   mlaaji    255. 

Gucetic  Nikola   184. 

Gundulic  Fran,  otac  Iv.  Gundulica, 
226. 

Gundulic  Fran,  sin  Iv.  Gundulica, 
226,    231. 

Gundulic  Ivan  98,  144,  186,  224, 
226  —  246,  248  —  250,  252  —  257, 
260  —  262,  265,  266,  284,  302, 
304,    308,    311,    325,    345. 

Gunduliceva   Margarita    87. 
Gunduliceva    Marija,    zena    Frana    Lu- 

karevica,    226,    249. 
Gundulic  Marin   224. 
Gundulic    Mato    226. 


399 


Gundulic  Sisko   226,   255,   256. 

Gusidi,   hrv.   pleme,    134. 

Gustav  Adolf,   kralj    svedski,    252. 

Gjivanovic  N.   I.   325. 

Gjonovic    Marija    181. 

Gjordjic   Bernardo   305. 

Gjordjid    Ignjat    144,    266,    304  —  312, 

322,   333,   345. 
Gjordjic   Jakov    224,    256. 
Gjordjic   Sigismund   225. 
Gjordjic   Stijepo    249,    256 — ^257,    307. 
Gjurdjevic  Bartol   191  — 192. 

Habdelic   Juraj    267,    269  —  272,    276, 

293,  295,  358. 
Hadrijan  VI.  papa   105. 
Hasisteinsky  Jan  z  Lobkovic   80. 
Hektorovic  Marin   124,    131. 
Hektorovic   Petar    98,    100,    113,     114, 

116,      119,      120,      124  — 133,      135, 

142  — 144,   146,   148,   155. 
Helije    Menijata    344. 
Hemerken  Toma  od  Kempena  113,  356. 
Here^inec    Petar,   biskup,    209. 
ilerolt   Ivan    43,    218,    222. 
Hesiod    314. 

Hidja     Gjuro     324  —  526. 
Hinterholzer    Fr.    Ks.    360  —  361. 
Homer    68,    73,    104,    116,    281,    313, 

314.     315,     318. 
Horacije  68,  313,  315,   316,  321,  325, 

326. 
Horvat    Karlo    42. 
Hunyadi    Ivan    (Sibinjanin    Janko)    77, 

121,    331,    332. 

Jnkofer    Ursula    285. 

Inocencije    IV.    papa    16,    21,    22. 

Inocencije   X.    papa    49. 

Istvanfi    N.    (Istvanfy)    293. 

Ivan    VIII.    papa    21,    22. 

Ivan   X.    papa    21. 

Ivan   Ursini,   biskup   trogirski,    265. 

Ivanisevic    Ivan    263  —  264. 

Ivanosic   Antun    342,    343,    345,    350, 

351- 
Ivanovic   Jonatan   grof    300,    301. 
Ivicevid    Jakov    331. 


Izabela     kraljica,     majka     Iv.     Sigism. 
Zapolje,     149. 

Jacomo    di    Negri,    knjizar,    112. 
Jadviga,   kraljica  poljska,    23. 
Jagic   Vatroslav    130,    215,    271. 
Jakosic   Josip   353. 
Jakov  Filip  iz   Bergama    105. 
Jambrehovic    Franjo    273. 
Jambresic    Andrija    358  —  359. 
Jaroslavski    Aleksandar    knez    298. 
Javorikovic   Radovan  (pseud.  P.  Rittera 

Vitezovica)    294. 
Jelic  Luka  24,   36,   56,   57. 
Jenesio   Girolamo   loi. 
Jerolim    sv.     21,    25,   30,  54,   105,    1I3, 

136,    142. 
Jirecek  C.   98,    loi,    157. 
Josip  I.   292. 

Josip  II.   343,   346,  350,  354. 
Jozefic   Franjo,    biskup,    194. 
Julije  II.  papa  76. 
Juranic  Antun  53. 
Juricic  Juraj  200. 

Jurjevic     Gabrijel     268,     275^276. 
Justinijan,  car  bizantinski,   263. 
Juvenal    67. 
Juvencus    108. 

Kaboga    Jaka    225. 

Kaboga  Jero   225. 

Kacic  Bartol   329. 

Kacic   Grgur   336. 

Kacic   Miosic    Andrija    267,    319,    322, 

327  —  339.     340,     342,     343,     364, 

365- 
Kalandrica   Marija    230,    249. 
Kanavelic    Petar    263,    265  —  266. 
Kanisi  Petar  258. 

Kanizlic   Antun    342  —  346,    353,    354. 
Kanizlic    Barbara    343. 
Kanizlic  Franjo  343. 
Kampi  Florijan  332. 
Karaman  Matija    17,    51,    53. 
Kara    Mehmet    266. 
Kara    Mustafa    266. 
Karlic  Petar    135,    235, 
Karlo,   austr.   nadvojvoda,    204. 


400 


Karlo  II.  Dracki  69. 

Karlo  IV.,    car    njemacki    i  kralj   ceSki 

(Karlo  I.),  32,  23,    156. 
Karlo   v.,    car   njemacki,    150,    157. 
Karlo    VIII.,    kralj    francuski,    74. 
Karnarutii  Brno   187  — 190,  204,  277, 

281,    298,    364. 
Karnaruti6    Dunat    187,    188. 
Kasandri<5    P.    104,    116,    119. 
Kastrioti<5   Skenderbeg  Juraj    263,   331, 

334.    343- 
Ka§id  Bartol  51,  225,  228,  259  —  262. 
Katangid   Petar    343,    346,    351—355. 

361. 
Katarina,    kci    Ferdinanda    I.,     194. 
Katarina,      zena      Koreckoga      (Kruno- 

slava),    234 — 238,    242,    244,    245. 
Katarina   II.,   carica  ruska,    318,    350. 
Katon,   sredovjecni   pisac,    112,    175. 
Katul    77,    83,     177,    248,    313,    321. 
Kavarjin    Jerolim    263,    266,    307. 
Kaznacic   An  tun    319. 
Kaznacic    I.    A.    325. 
Kirin    29. 

Kizlar-aga    238,    239. 
Klaic    Vjekoslav    77,     134,     192,     214, 

273- 
Klaudijan    Klaudije    77,    226. 
Klemenovi<5   Simun    25,    30,    33. 
Klement   VI.    papa    22. 
Klement   VII.   papa    194. 
Klement    VIII.    papa    42. 
Kliment   sv.    11. 
Klisovic   Jero    225. 
Knezovid   Antun    Josip    342. 
Krajacevic     Nikola    (Sartorius)     267  — 

268,    270,    272,    275,    276. 
Krajacevid    Vuk    268. 
Kraljevic  Marko    128,    305,   332,    340. 
Krancid   Ivan   Monosloj,   biskup,     207. 
KristiCevid   Marin    94,    144. 
Kristina,    kraljica    svedska,    251,    252. 
Kristof,  vojvoda  od  Wiirtemberga,   194, 

195,    196. 
Kristolovec    Ivan    356. 
Krivonosid   Antun    252. 
Krizanid    Juraj    215. 
Krcelic     Baltazar     360,     362  —  363. 


Krmpotid   Joso    350,    365. 

Krsa  (Chersa)    Antun    324,    326.. 

Krsa  (Chersa)    Toma    326. 

Kruzic    Petar    148. 

Kochanowski    Jan    307,    310. 

Kolendid   P.    158. 

Koloczani    Adam    357. 

Koloman,    kralj    hrv.    ug.,    265. 

Komjati    Benko    285. 

Kontisti    Petar    309. 

Konzul    Stj.    Istranin    196 — 203,    21 1^ 

Kopitar    J.    13,    58. 

Korecki   Samuel  (Korevski)    233  —  238,. 

240,    242,    244,    245. 
Koriolanovideva   (Cipiko)    Milica    116. 
Korvin    Matija    77,    263. 
Kosovic    Vincenc    336. 
Kostrencid    Ivan    287,    288. 
Kovacevid    Toma    275. 
Kozicic    Simun,    biskup    modruski,    41. 
Korbler    Gjuro    76,    314. 
Kts-Bm-bt   knez    20. 
Kuhacevid     Matesa     Antun     364. 
Kukuljevid    Ivan    19,    29,    30,    32,    33, 

45.    55,    58,    59,    62,    78,    100,    192, 

310,    359,    360. 
Kumbat   fratar    327. 
Kunic    Rajmundo    313  —  314. 
Kurjakovidi,     knezovi     licko-krbavski,. 

134- 
Kuzmid   Marko    52. 

Ladislav,    kralj     ugarski,     39. 

Ladislav     Napuljski     69. 

Lalid     Frano     304. 

Lamormain    Wilhelm    274. 

Lanosovic  Marijan    242. 

Lastric    Filip    341. 

Laura      141. 

Laurencic    Nikola    360. 

Lav  VI.    Filozof,   car   bizantinski,  255. 

Lav    VI.    papa    21, 

Lav  X.   papa    158,    160. 

Lav   XIII.    papa    58. 

Ledesma    Jakob    219. 

Legacci     Antonio     159. 

Lenkovid   Juraj    291. 

Leopold   I.    266,    272,    286,    292,    296.. 


401 


Leskien     A.     64. 

Levakovic    Rafael    17,    21,    47,    48,    49, 
50,    51,    53,    215,    219,   262. 

Lila    Maro    144. 

Liliatus   Christophorus    144. 

Lipovcic     Jerolim      342. 

Livija    Latinka     177. 

Livije    67. 

Locke    349. 

Lopasic   R.    36,    285. 

Lovrinceva     Gracioza     127. 

Lozovina     V.     67,     85. 

Lucie     Antonije     119. 

Lucie     Hanibal     113,     114,    116 — 125, 
132,     133.     148. 

Lucius    Ivan    105,    297,    363. 

Lucie    Bervaldi     124. 

Ludovik   IL,  kralj   hrv.   ug.,    336. 

Luka  djakon,  glagoljas,   30. 

Lukarevic    Burina    Fran    186. 

Lukarevic    Franjo,    muz    Marije   Gundu= 

liceve,     226,    249. 
Lukrecija,     kci     P.     Hektorovica,     127. 
Lukrecije    312. 

Luther    Martin     192,     193,     202,     270. 
Liidtke   G.    156. 
Ljubic   Sime   56,    114,   212. 
Ljudevit   XV.    320. 

Machiavelli   Niccolo   80,    158. 

Maffei    Francesco    314. 

Magdalenic     Matija      268,      275,      276. 

Mahnic    A.    dr.    59. 

Maixner     F.     314. 

Majer    Blaz    (Podmaniczky)    118,     120, 

121,    122. 
Makowej   Ossip    234. 
MaksimiHjan,      kralj      hrv.      ug.,      196, 

202,    203. 
Makusev    V.     266. 
Malecic    Caspar    356. 
Manlius    Ivan    tiskar    203,     205,     2.06, 

209. 
Manueius    Aldo    260. 
Marcello    Niccolo     loi. 
Marcijdl    78,    177,    321. 
Marci    Nikola    308. 
Maretic     Tomo      108. 

Branko  Vodniic :  Povijest  hrvatske  Icnjiievnosti. 


Mariani    Petar    49. 
Marija,    kci    Ilije    Crijevica,    75. 
Marija    Terezija    342,    354,    361,     363. 
Marino    Giambattista     230,    231,    256, 

257- 
Markovac    Margitic    Stjepan    340. 
Markovic     Franjo     236,     312. 
Marmont    323,    326. 
Martellini    Miho     235. 
Martincic   Franjo    102. 
Martincic    Jeronim    102,     114,     117. 
Marulic     Marko     77,      99  — 113,      124, 

129,      133,      13s,      137,      138,      139, 

143,      148,      151,      154,      190,      263, 

266,364. 
Marulic    Pecenic    Nikola     100. 
Marulic     Simun      loi. 
Maslac    Andjeo    326. 
Mladinic  Sabica  don  63. 
Matic  Tomo    130,    310. 
Matija    Zadranin    63. 
Matijevic     Stjepan     218,     219,     222. 
Mat';ei     (Matijevic)      Gjuro      166,      179, 

304- 
Mazzi    C.    160. 

Mazibradic    Maroje     181,     184,     186. 
Mazibradic   Oracije   98,    181,    186,    230. 
Medici     Cosimo     90,     176. 
Medici     Ivan     (Lav    X.    papa)     76. 
Medici   Lorenzo   (II   Magnifico)    62,    76, 

85,    96. 
Medici    Petar    76. 
Medini    Milorad    93,     161. 
Melanchthon    192,    193. 
Mencetic    Marin    144. 

Mencetic    Miho     178,     181,     182,     184. 
Mencetic    Petar    74. 
Mencetic    Simon    87. 
Mencetic     Sisko      85  —  95,      loi,      119, 

120,     144,     176,    177,     178,     179. 
Mencetic     Vladislav     225,     241,      243, 

244,     256  —  257,     277. 
Mengs    Ant.    Raphael    314. 
Mescolino    Leonardo    159. 
Mesic    M.    58. 
Metastazi    Antonio    314. 
Metodije    sv.     10,     11,     12,     14,    15,    30, 

58,    211. 

26 


402 


Mijatovi6    C.    192. 

Mikalja    Jakov    (Micaglia)    261. 

MikloSic    F.    32,    58. 

Mikoci    Josip    360. 

Michajlov    29. 

Mikulic    Ignacije,    biskup,     292. 

Milcetic     Ivan     19,     24,     26,     28,     29, 

30,    32.    33.     39,    42  —  45.    51  —  55, 

59.    64. 
Milic    Rade    pop    310. 
Milovec   Baltazar   205,    267,   271,   272, 

285. 
Milutinic    Petar    33. 
Miniati   Lorenzo    230. 
Mirkovic    Jerolim,    knjizar,    112. 
Miskinov    Gjono    170. 
Mocenni    Stanislao    160. 
Mohyla    Jeremija    234. 
Moliere     171,      172,     290,      303,     310. 
Mommsen    353. 

Monaldi    Miho    158,     176,    184. 
Montesquieu    349. 
Monteverdi    Claudio    226. 
Monti    Vincenzo    314,    324- 
Moschos    Demetriie    172,    177. 
Mrnavic     Ivan     Tomko     21,     46,     259, 

261  —  264,    293,     332. 
Mrnavic   Marko    Tomkov    261. 
Mrnjavcevic    Vukasin    263. 
Muhamed    232,    301. 
Mulih    Ivan    358 — 359- 
Mulih    Juraj    358 — 359- 
Musa    (Arbanasa)    332,    340. 
Mustafa,    stric    Osmana    II.,    232. 
Mustai'pasa    327. 
Miiller    Johannes    317. 
Miingersdorff   Petar    291. 

Nadasdy    Draskovic    Marija  Magdalena 

272. 
Nachtigal    29. 
Naljeskovic  Nikola   95,    124,    125,    127, 

133,    160    —    162,    173,    174,    179, 

187. 
Napoleon     321,     325,     326. 
Natalis    Franjo     100,     102,     105,     113. 
Naum    sv.    Ohridski     11. 
Nemanjid    Stjepan    16,     241. 


Newton     312,     361. 

Niger,    biskup    trogirski,    41. 

Nikola    hajduk    115. 

Nikola,    klerik     Rabski,     21,     263. 

Nikolinov     Sabo     164. 

Novak     G.     119,     187,     188. 

Novak    knez    26. 

Obradovic     Dositije     318,     348. 

Ohmucevic    Nikola    235. 

Orbini    Mavro     328. 

Osman  II.,  232 — 234,   236 — 244,  262. 

Ovidije  67,  114,  116,  124,  138,  140, 
179,  182,  184,  189,  230,  252, 
253,   255,   305,   310,    325,   346,   353. 

Paintner     M.      273,     343,      358,      359, 

360,    361. 
Paladinic   Francisko,    120,    123. 
Paladinic     Nikola     114. 
Palmotic   Jakov   Dionoric    256,    302. 
Palmotic    Junije    98,     186,     225,    239, 

240,     242,     248,      250  —  256,     261, 

302,     304,     311. 
Paltasic    Andrija    78,    79,    81,     83. 
Philippus    de    Diversis    73. 
Panormitano     Girolamo    219. 
Papalic    Dmine    104,    105. 
Papalic    Jeronim    102. 
Papic    Pavao    218,    222 — 223. 
Papinije    Stacije    253. 
Paradeiser     udova     Dora    (rodj.     Haller 

de    Hallerstein)    285. 
Parcic    Dragutin    58. 
Parozic   Ivan    187. 
Pastric    Ivan    50,    51. 
Paul    Venceslaus    348. 
Pavao   Modruski    41. 
Pavao    III.    papa    194,    213. 
Pavao    V.    papa    212,    234. 
Pavic    Armin    33,    236,    239,    240. 
Pavic    Emerik    342,    343. 
Pavisevic    Josip    342,    351,    353. 
Pavla    Dumka    Facende    249. 
Pazmany   Petar    268,    279. 
Peharnik   vitez    343. 
Pelegrinovic    Miso    98,     127,     133. 
Perenyi    Gavro    285. 


403 


Perenyi    Petar    357. 

Pergo§i6    Ivan     204  —  205,      206,     209 

210,    27s,    276,    277. 
Pescioni    Bartolommeo    183,    184,    185. 
Petar,    pop    glagoljas,    23. 
Petar    Veliki    266,    298. 
Petrarca    Francesco     67,     68,     71,     80, 

84,    96,    119,    1 40,    141. 
Petravic    A.    124. 
Petretic    Petar    268. 
Petrinic    Tomas    43. 
Petronela,   kci    Ilije   Crijevica,    75. 
Petrovic    Vice    304. 
Petrovski    N.    130,    155,    157. 
Piccini    Elisabeta    285. 
Piccinus    Jac.    284. 
Picentini     lOi. 
Pietro     Aretino     80,      158,     170,      171, 

174.    193- 
Pilpaj    Bramin    348. 
Pilusinovic    Filip,    notar,    44. 
Pindar    315. 
Pio    V.    papa    36. 
Pio    VII.    papa    326. 
Piorovic    Gjulo    164. 
Pitagora    132. 
Plantic    Nikola    359. 
Platon    90,    140. 
Plauto    67,    74,     82,     158,     170,     171, 

174,    321. 
Poliziano    Angelo    85,    96. 
Pomazanic    Matija    211. 
Pomponius    Julius    Laetus    74,     158. 
Pontanus    74. 
Popovic    Pavle    144,    303. 
Porfirijev    19. 

Posilovid    Pavao    218,    220,    221,    222. 
Potemkin    318. 
Premuda    Vinko    19. 
Preradovic    Petar    339. 
Preti    Girolamo    230. 
Primojevic    Paskoje    255. 
Prohaska    Dragutin    236,    237,    337. 
Propercije    77,    83,    177,    321. 
Pucic    Dragutin    75. 
Pucic   Medo    321. 
Pucic    Vice    255. 
Pulci    Antonija    62. 


Pulci    Bernardo    62. 
Pulci    Luigi    80,    96. 

Racki     Franjo     20,     58,     73,     74,     82, 

285,    312. 
Rade,    serdar    iz    Vrgorca,     327. 
Radic    A.    123. 

Radivojevic     Gizdelin    Jura    266. 
Radosav    Siverinac    128. 
Radovan,    pop    glagoljas    iz   Zadra,    23. 
Rakamaric,     biskup     osorski,     56. 
Ranjina     Dinko     86,     174  — 179,     181, 

184,      185,      186,     230,      247,      248, 

263. 
Ranjina      Nikola      93 — 96,     145,     159. 
Rapid    Gjuro    342,    349,    350. 
Rastic    Ivan    224. 
Ratkaj     Juraj     268,      274  —  275,      276, 

277,     293. 
Ravenjanin      Ivan      (Joannes      de      Ra- 
venna)   71,    73. 
Regin    Ivan    Lovro    (Johannes    Lauren- 

tius     Reginus)    73,    80. 
Relja    Bosnjanin    340. 
Reljkovic     Josip     Stjepan     346. 
Reljkovid     Matija     Antun      318,      343, 

346  —  350,     354.     362,     365. 
Resti     Junije      313,      315  —  316,      319, 

320. 
Resetar    M.     73,     93,     125,     144,     230. 
Ricardi    grof    292. 
Ricco    Antonio    95. 
Rinuccini    Ottavio    226. 
Ritter      Antun,      otac      Pavla      Vitezo- 

vica,    291. 
Ritter     Antun,     pradjed     Pavla     Vite- 

zovica,    291. 
Ritter     Doroteja     rodj.     Luckinic    291. 
Ritter     Ivan     291. 
Ritter    Juraj    291. 
Ritter    Pavao  v.   Vitezovic. 
Rizvan-pasa    237. 
Rosani    Ivan    326. 

Rotterdamus    Erasmus    202,   209,   210. 
Rousseau    315,    349,    351. 
Rudolf,    kralj    hrv.    ug.,    214. 
Rue    Karlo    362. 
Rusa    Firentinka    177. 


404 


Rusic    Stjepan    51,    266,    304. 
Ruski    Slava    249. 
Ruzicka    Antun    350. 

Sabic    Marin     124. 
Sabljar     58. 
Sagredo     332,     335. 
Salatic    Bozo    325. 

Salatic     Ivan     mladji     324,     325. 

Salatic    Ivan    stariji    325. 

Salkovic    Ivan     343. 

Salustije     75. 

Saluthio     Bartolomeo     222. 

Sannazaro   Jacopo    85,     130,   135,   139, 
140,     142. 

Sapho    77,    315. 

Sapieha    Aleksandar     319,     320. 

Sarpi    Pavao    212. 

Sasin    Antun     144,    158,     186,     189. 

Savonarcla    Jeronim    76. 

Sch6nv7isner     Stjepan     353. 

Sedulius    108. 

Sekula    (Szekely)    332. 

Seneca    67,     75. 

Senkviczy    Matija     279. 

Senjanin    Anton     195,     197. 

Shakespeare     167. 

Sibenegg    Josip    362. 

Sibinjanin    Janko    v.    Hunyadi    Ivan. 

Sieniawski    234. 

Sigismund,    kralj    hrv.  =  ug.,    69. 

Simeon,    car    bugarski,     16. 

Simonetta    Cesar     180,    183,    184. 

Sinzendorf    grof    292. 

Sitovic     Ljubuski     Lovro     340. 

Sivric    Antun    324. 

Skalic    Pavao     191,     192. 

Sladovic    Sabo    310. 

Smotriski     51. 

Sobjeski    Jan,    kralj    poljski,    265,    266. 

Sofoklo     182,     204. 

Sokrat    90. 

Solon    77. 

Sorkocevic    Antonije    319,    320. 

Sorkocevic    Ivan    Franatica    303. 

Sorkoceviceva    Nika    226. 

Sorkocevic    Pierko    325,    326. 

Sovic    51. 


Spangenberg    200. 

Spincic    24. 

Sreznjevski    58. 

Sricic    Petar     112. 

Starcevic    Ante     299. 

Stasov     22. 

Stasic    Ivan,    notar,    44. 

Stay    Benedikt    312. 

Stefanio     Bernardin     250,     262. 

Sterne    315. 

Stjepan    Tvrtko    216. 

Stjepanic  Selnicki  Nikola,  biskup,   214. 

Stojanovic    Josip    351. 

Strascino    Campani     Niccolo     159. 
Strohal    Rudolf    20,     32,     43,     44,     52, 

54,     59,     64. 
Strossmayer     58. 

Strozzi    Oktavija    Margarita    226. 
Stulli    Joakim    323. 
Stulli    Luka    325,    326. 
Subotic    Ivan     77. 
Susnik    Franjo    358,    359. 
Szekely    v.    Sekula. 

Safafik    P.    J.     33,    37,    58. 
Silobod    Bolsic    Mihalj     362. 
Sisic    Ferdo    69,     122,     191,    263. 
Sizgoric    Juraj    77,    101. 
Skrinjaric    Blaz    205,     209,     210. 
Srepel    Milivoj    67,    77,    78,    299,    312, 

316. 
Stefanac     Simun     343,     365. 

Tansillo  Luigi  231. 
Tartaljic  Petar  187. 
Tasso    Torkvato    159,     181,    182,    226, 

228,      232,     233,     241,     242,     244, 

245,     246,     253,     281. 
Tebaldeo    Antonio    85. 
Teodor,    nadbiskup    solinski,    21. 
Teokrit    141,    177,    313,    314,    315. 
Terencije    67,    74,    158,    171,    174. 
Terlecki    Matija     48,     49. 
Terzijic    Marijan     343. 
Tetacici,    plemici,     134. 
Tetrico    Giov.    Battista    212. 
Thalloczy    26. 
Theodosije    imperator    355. 


405 


Thoresani    de    Asula    Andrija    39. 

Tibul    77,    83,     177. 

Tizian     193. 

Tkalcic   Iv.    Krst.    24,    36,    58. 

Toma,    arhidjakon    spljetski,     17. 

Tomas    zakan    39,    41. 

Tomasevic    Luka    329. 

TomaSeviceva   Kata,   majka   A.    Kacica, 

329. 
Tomikovic    Aleksandar     342. 
Torbar    J.     312. 

Torizani    Zana    Franciska    sinovi    42. 
Trost    Andrija     291. 
Trubar    Primoz     T95,     197,     198,     199, 

200,     202. 
Tubero    Ludovicus    v.     Cerva    Aloysius. 
Tudisevic    Marin     303. 
Tudisi     Ignjatije     250. 
Turcic   Caspar  zakan   39. 

Ulf   (Vuk?)    17. 

Ungnad  Ivan  barun  45,  196  —  204,  215. 

Ungnad    Krsto    207. 

Urban    VIII.    papa    49,    260,    279. 

Urban    iz    Otocca    39,    41. 

Uros   I.,   kralj   srpski,    21. 

Vagic    Ljudevit    301. 

Vajs    Josip    dr.   28,  29,  30,  45,  59,  211. 

Valvasone    Erasmo    308. 

Valvasor  J.   W.   291,   292,   293,   295  do 

298. 
Valjavec    M.    29,    32,    43,    64. 
Vanetti    Vincenco    124,    127. 
Varidak    V.    312. 
Vasilije,    car    bizantinski,    14. 
Veca,    majka    S.    Mencetica,    87. 
Veceslav   sv.    30. 
Velikanovic    Ivan    342. 
Verboczy  Istvan   205,    210,    362. 
Veres   Blasius   205. 
Vergerije   Aurelije    194. 
Vergerije   Ivan,  biskup,    194. 
Vergerije  Petar  Pavao    192,    193  — 195, 

198,   212. 
Vergilije    67,     68,    75,     80,     104,     105, 

107,   140,   141,   142,    177,   252,   253, 

254,    256,    281,    313,    316,    325. 


Vernkovic  Vincenc   211. 

Vetranic    Mavro     94,     125,     127,     133, 

144 — 160,      161,      163,      164,     173, 

174,    178,    186,    219. 
Vica,  sestra  Maruliceva,    100,  108,   113. 
Vicic    Vice    341. 
Vida    Girolamo    76,    252. 
Vidov    Martolica     168. 
Vilov    Stjepan    342. 
Vischer    Georg   M.    297. 
Vitaljic  Andrija  263,  265. 
Vitez  Ivan  od   Sredne  77,   78. 
Vitezovic     Pavao    (Ritter)    277,   291    do 

301,   328,   330,   332,   356,   363,   364. 
Vittoreli    Giacomo    325. 
Vlacic    Frankovic    Andrija    193. 
Vlacic    Matija    (Mathias     Flacius     Illy- 

ricus)  192,  193,  197. 
Vladimirovic  Luka  341. 
Vladislav  II.  Jagiello  23. 
Vladislav,    kraljevic    poljski    (Vladislav 

IV.)  232,   233,   234,  236,  240 — 245, 

257- 
Vojnovic   Lujo    69. 
Volcic   I.    123. 
Voltaire    315,     351. 
Vragovic   Petar    214. 
Vramec     Antun     53,     205,     207       210, 

267,    275,    276,    293. 
Vramec   Lucija    210. 
Vramec    Mihajlo    21c. 
Vrancic    Antun    187,    263. 
Vuk  Karadzic   351,   354,   355- 
Vuletic   Vukasovic   Vid    226. 

Wesselleny   Franjo   grof    293. 
Wickhoff    22,    26. 
Wolf   F.    A.    334. 

Zamanja    Brno     257,     313,     314,     315, 

326. 
Zapolja    Sigismund     149. 
Zborovcic    51. 
Zdekauer    Lodovico     156. 
Zelenlugovic     Ljubomir     (pseud.     Pavla 

Vitezovica)    294. 
Zelenlugovic      Radovan     (pseud.      Pavla 

Vitezovica)    294. 


4o6 


Zet  Nikola   128,   129,   132. 

Zlataric    Dinko    175,     179  — 186,    204, 

225,   230,   248,   277,   305. 
Zlatariceva      Franica,      udata     Gjordjid, 

305- 

Zlatariceva    Kata    185. 
Zlataric   Marin    304,    310,    325. 
Zlataric  Miho,  sin  Dinka  Zlatarica,  185. 
Zlataric    Miho,    brat    Dinka    Zlatarica, 

179. 
Zlataric    Simun,    prvorodjenac    D.    Zla- 

tari6a,    185. 
Zlatarid    Simun,    drugi   sin  D.  Zlatarica, 

pjesnik,  305. 
Zmaj   Ognjeni  Vuk  121,    122,   257. 
Zmajevic  Vincencije    50,    51,    56. 
Zois    51. 

Zoppio   Jerolim    186. 
Zoranic   Ivan    135. 
Zoranic    Petar     100,     113,     134  —  143, 

148,    154,    190,    263,    279,    364. 
Zoranic    Petrica,    djed    Petra    Zoranica, 

134- 
Zore  Luka   98. 


Zorzi,   mlet.    poslanik,    285. 

Zrinska     Katarina,     zena     Petra     Zrin- 

skoga,     276,     279,     283,     285,     286, 

289. 
Zrinski    Nikola,    junak  sigetski,   188  do 

190,  277,  283,  285,  298,  362. 
Zrinski     Nikola,     praunuk     junaka     si- 

getskoga,    187,    274,    277,    279,    281. 
Zrinski    Juraj,    sin    junaka    sigetskoga, 

osnivac  tiskare,   179,   182,   188,   190, 

204,    205,    277. 
Zrinski  Juraj,  unuk  junaka  sigetskoga, 

otac   Petra  i   Nikole  Zrinskoga,    277. 
Zrinski  Petar  241,  257,   258,  274,  276, 

277  —  284,    285,    286,    287,    288. 
Zuzoric   Bernardo    304. 
Zuzoriceva  Cvijeta  180,  182,  183 — 185. 
ZvBnimir,   kralj   hrvatski,    20. 
Zygmund  III.,  kralj  poljski,   232,    237, 

241. 

Zanic  Ivan  214. 
Zorulic  Ivan  54. 
Zvalek,    klerik    361. 


Sadrzaj. 


Strana 
Predgovor     , 

Prvo   doba. 
Hrvatska  glagolska  knjizevnost. 

1.  Razdoblje   od   druge   polovice   IX.   stoljeca   do  god.    1248 17 

2.  Razdoblje   od  godine    1248.   do  godine    1483 21 

3.  Razdoblje  glagolske  knjige  od  god.    1483  — 1630 3c 

4.  Razdoblje   glagolske   knjizevnosti   od    1630  — 1750 45 

5.  Razdoblje   od   kraja  XVIII.    do   kraja  XIX.   stoljeca 56 

6.  Crkvena   prikazivanja 60 

Drugo   doba. 
I.   Hrvatska  knjizevnost  od  humanizma  do  reformacije. 

1.  Humanizam    i    renesansa gy 

2.  Osvit  hrvatska  poezije  u   Dubrovniku 78 

3.  Sisko  Mencetic  i    Gjore   Drzic gg 

4.  Andrija   Cubranovic og 

5.  Marko    Marulic no 

6.  Hanibal    Lucid jjo 

7.  Petar    Hektorovic 124 

8.  Petar  Zoranic joa 

9.  Mavro   Vetranic j.. 

10.  Marin  Drzic jee 

11.  Dinko    Ranjina ly. 

12.  Dinko  Zlataric lyg 

13.  Brno  Karnarutic 187 

II.  Reformacija  i  protivureformacija. 

1.  Humanizam  uoci  reformacije igi 

2.  Hrvatski  protestantski  knjizeyni  pokret 19  c 

3.  Poceci  kajkavske  knjizevnosti 204 

4.  Reformacija   i    protivureformacija 210 

5.  Knjizevni   rad   u    Bosni   u   XVII.   stoljecu 216 

6.  Ivan  Gundulic 224 

7.  Ivan   Bunic  Vucicevic 246 

8.  Junije  Palmotic 250 


4o8 

Strana 

9.    Stijepo    Giman    Gjordjic   i   Vladislav  Mencetic 256 

10.  Knjizevni  rad  u  Dalmaciji  u  XVII.  stoljecu 258 

11.  Kajkavska  knjizevnost  u  XVII.  stoljecu 267 

12.  Petar  Zrinski 277 

13.  Franjo    Krsto    Frankopan 285 

14.  Pavao    Ritter    Vitezovic 291 

HI.  Hrvatska  knjizevnost  u  XVIII.  stoljecu. 

(Prosvjetiteljstvo.) 

1.  Propadanje  knjizevnoga  rada  u  Dubrovniku 302 

2.  Ignjat    Gjordjic 305 

3.  Dubrovacki    latiniste 312 

4.  Marko    Bruerovic 319 

5.  Dubrovacki  prigodnicari 323 

6.  Filip     Grabovac 327 

7.  Andrija    Kacic    Miosic 328 

8.  Bosanska  knjizevnost  u  XVIII.  stoljecu 339 

9.  Knjizevni  rad  u    Slavoniji 342 

10.  Antun   Kanizlic 343 

11.  Matija  Antun  Reljkovic 346 

12.  Matija  Petar  Katancic 351 

13.  Kajkavska  knjizevnost  u  XVIII.   stoljecu 356 

Pregled    naucne    literature 367 

Registarimenalica      395 


Popis  slika. 


Strana 

1.  Bascanska    ploca o 

2.  Kijevski    listidi j2 

3.  Pocetak    Hrvojina   Misala 27 

4.  Mjesec   maj.    Iz    Hrvojina   Misala 29 

5.  Prva   strana    Vinodolskog    zakona 31 

6.  Prva  strana   Istarskoga  razvoda  od  god.    1325 35 

7.  Pocetak  Misala  stampanog  u  Mlecima  god.   1483 38 

8.  Posljednja  strana  Misala  stampanog  u   Senju  god.    1494 40 

9.  O.    Franjo    Glavinic 47 

10.  Glava  sv.  Ivana  (glavosjecenje).  Iz  Hrvojina  Misala 64 


I  J.    Knezev   dvor   u    Dubrovniku 


70 


12.  Dvoriste    Knezeva   dvora   u    Dubrovniku 72 

13.  Paltasicevo    izdanje    Diodori    SicuH    Historiarum    priscarum   lib.    VI. 
Mleci,    1476.    (Posljednja  strana) 79 

14.  Paltasicevo  izdanje   ,,De  vitis  sanctorum".   Mleci,    1482,   (Posljednja 
strana.) 81 

15.  Paltasicevo    izdanje     Katula,     Tibula    i     Propercija    s     komentarom. 
Mleci,    1488 83 

16.  Ulica  rodne   kuce   M.   Marulica  u    Spljetu loi 

17.  Nadgrobna  ploca  Marku  Marulicu 103 

18.  Naslovni   list   Marulideve    ,,Judite",    I.    izd 109 

19.  Naslovni   list   Marulideve    ,,Judite",    III.    izd iii 

20.  Hektorovicev    Tvrdalj 126 

21.  Hektorovicev  Tvrdalj    (s  nutarnje  strane) 131 

22.  Dinko    Ranjina 175 

23.  Dinko   Zlataric 180 

24.  Cvijeta  Zuzori6eva 183 

25.  Bartol    Gjurdjevic 192 

26.  Matija    Vlacic   (Flacius    Illyricus) 193 

27.  Petar    Pavao    Vergerije 194 

28.  Ivan    Ungnad 196 

29.  Naslovna  strana   ,,Razgovaranja" 197 

30.  Stjepan    Konzul     Istranin 198 

31.  Antun    Dalmatin 199 

32.  Naslovna  strana  glagolskog   ,,Katekizma"    (Urach,    1561.) 203 

32.    Naslovna  strana  Pergosideve  knjige   ,,Decretum" 206 

34.  Naslovna  strana   Vramceve    ,,Kronike" 208 

35.  Razlike  besjede   Divkovica   (Mleci,    161 6.).    Naslovna  strana     .    .    .    .    217 

Branko  Vodnik  :  Povijest  hrvatske  knjitevnosti.  26a 


410 

Strana 

36.  Iz  Divkoviceva   ,,Nauka  krstjanskoga"   (Mleci,    161 1.).    Posveta  An- 
tunu    Grgurevicu    (prva  strana) 220 

37.  Iz   Divkoviceva   ,,Nauka  krstjanskoga"    (Mleci,    161 1.).   Posveta  An- 
tunu    Grgurevidu    (druga  strana) 221 

38.  Ivan   Ancic 223 

39.  Ivan    Gundulic 227 

40.  Franjo    Gundulid   (sin   pjesnikov) 231 

41.  Junije   Palmotid 251 

42.  Ivan    Ivanisevic 264 

43.  Jerolim   Kavanjin 265 

44.  Zagreb    u   XVII.    stoljecu 271 

45.  Pavlinska  crkva   i  samostan   u   Lepoglavi 273 

46.  Petar   Zrinski 278 

47.  Naslovna  strana  ,,Adrianskoga  mora  Sirene" 280 

48.  Jedna  strana  iz   ,, Sirene"   Petra  Zrinskoga - 282 

49.  Grad   Ozalj.   Po  fotografiji   iz  god.    1872 284 

50.  Iz  ,,Sibile"  Katarine  Zrinske 286 

51.  Franjo    Krsto    Frankopan 288 

52.  Ozalj   na  pocetku  XIX.  stoljeca 290 

53.  P.  Vitezovic  :  Muhamed  prorok 301 

54.  Ignjat    Gjordjic 306 

55.  Rudjer    Boskovi6 313 

56.  Rajmundo    Kunid 314 

57.  Brno  Zamanja 315 

58.  Gjuro   Feric    Gvozdenica 317 

59.  Ardelio   Delia   Bella 324 

60.  Franjo   Marija   Appendini 325 

61.  Filip    Lastric 341 

62.  Matija  Antun  Reljkovic 347 

63.  Naslovna  strana  I.  izd.    Reljkovi6eva  ,,Satira" 349 

64.  Matija  Petar  Katancic 352 

65.  Zagreb  u  XVIII.  stoljecu 357 

66.  Adam    Baltazar   Krcelic 363 


PG  Vodnik,   Branko 

1606  Povijest  hrvatske 

V6  knjizevnosti     Izd,  Matice 

d alma tin ske 


PLEASE  DO  NOT  REMOVE 
CARDS  OR  SLIPS  FROM  THIS  POCKET 


UNIVERSITY  OF  TORONTO  LIBRARY
Internet Archive Audio

Featured

Top

Images

Featured

Top

Software

Featured

Top

Books

Featured

Top

Video

Featured

Top

Mobile Apps

Browser Extensions

Archive-It Subscription

Save Page Now

Full text of "Povijest hrvatske knjievnosti. Knjiga1. Od humanizma do potkraj XVIII. stoljea. S uvodom V. Jagia. O hrvatskoj glagolskoj knjievnosti. Izd. Matice dalmatinske"

See other formats
