(navigation image)
Home American Libraries | Canadian Libraries | Universal Library | Community Texts | Project Gutenberg | Children's Library | Biodiversity Heritage Library | Additional Collections
Search: Advanced Search
Anonymous User (login or join us)
Upload
See other formats

Full text of "Povijest hrvatske knjievnosti. Knjiga1. Od humanizma do potkraj XVIII. stoljea. S uvodom V. Jagia. O hrvatskoj glagolskoj knjievnosti. Izd. Matice dalmatinske"

■CD 



^CD 



PCMJES 






Purchased for the 

LIBRARY of the 

UNIVERSITY OF TORONTO 

from the 

KATHLEEN MADILL BEQUEST 



Digitized by the Internet Archive 

in 2009 with funding from 

University of Toronto 



http://www.archive.org/details/povijesthrvatskeOOvodn 



BRANKO VODNIK 

POVIJEST 

HRVATSKE KNJI2EVN0STI 

KNJIGA I. 
OD HUMANIZMA DO POTKRAJ XVIII. STOLJECA. 



S UVODOM V. JAGICA 
O HRVATSKOJ GLAGOLSKOJ KNJI2EVN0STI 



IZDANJE MATICE DALMATINSKE. 



ZAGREB, 1913. 

IZDALA MATICA HRVATSKA. 




NAGRADJENO IZ ZAKLADE IVANA GROFA DRASKOVICA 
ZA GODINU 1912. 



1696 
^6 



INICIJALI TOMISLAVA KRIZMANA. 
TISAK I KLI§EJI DIONICKE TISKARE U ZAGREBU. 



Predgovor. 




rvatska je knjizevnost stara i velika i bogata, kakve nema 
nijedan tako malen narod, kao sto smo mi, u Evropi. 
Medju prosvjetnim strujama u srednjem vijeku, izmedju 
vizantinske i zapadno-evropske prosvjete, a u novom vijeku 
izmedju renesanse s juga i reformacije, poslije i drugih pokreta, sa 
sjevera i zapada, nas narod stoji na takovu podrucju, da se sve to 
ovdje zivo odbijalo, ma da je politicki zivot Hrvata, narocito kroz 
vise stoljeca borbe s Turcima, bio najnezgodniji za razvitak pro- 
svjete. Zato je nasa knjizevnost sa kulturno-historijskoga gledista 
vanredno zanimljiva, pa je pored domacih rado prou6avaju i ugledni 
strani knjizevni historici. Kako je nasa stara knjizevnost i veoma 
bogata, rad se nasih knjizevnih historika od §afarika i Kukuljevica 
do danas kretao u prvom redu oko izdavanja djela starih pisaca i 
oko biografsko-bibliografskog sabiranja podataka, ali u novije doba, 
osobito u zadnja dva decenija, sve se vecma javljaju monografije o 
pojedinim znatnijim piscima i citavim knjizevnim periodima. Tako 
danas, na osnovu iznesene obilate gradje, a narocito na osnovu 
rezultata lijepoga niza vrijednih monografija, mozemo pomiSljati, 
i ako ne bez bojazni, i na cjelovitu povjesnu sliku nase knjizevnosti 
na nesto siroj osnovi, nego sto smo je do u posljednja dva decenija, 
otkad se za ovu nauku u nas najvise uradilo, uopce i mogli imati. Uza 
sve to ova je knjiga samo jedan pokusaj rjesenja te zadace, koji ne 
bi jos ni izisao na svijetlo, da ga nase prilike kao jednu preprijeku 
potrebu ne pozuruju, pa ce ona potpuno izvrsiti svoju namjenu, ako 
ovu potrebu — ma samo za neko vrijeme — zadovolji i ako bude po- 
vodom, da je ma i ne zadugo zamijeni djelo novo, potpunije i bolje. 
Objasnjenja radi valja mi u ovome predgovoru istaknuti nekoliko 
napomena. 

U prvu knjigu ,,Povijesti hrvatske knjizevnosti", 
koja seze do potkraj XVIII. stoljeca, nije usla tradicionalna 
knjizevnost ; ima doista dovoljno razloga, da bude o njoj 
govora iza sredovjecne knjizevnosti, jer s njome je ve2u jake 



veze i neka bitna obiljezja, a i postanjem tradicionalna je knjizevnost 
starija od umjetne svjetovne, dubrovacko-dalmatinske knjige. Ali 
ima i razloga, — za kojima smo se mi poveli — da bude o njoj rijec, 
prije nego se prijedje u knjizevnost XIX. stoljeca, dakle na pocetku 
na§e druge knjige, jer proces razvitka tradicionalne knjizevnosti tek 
se u ovo doba, u glavnome, zavrsuje i ona pocinje opadati : dalje, tek 
iz ovoga vremena ona nam je u svojoj sirini poznata. i sada, u doba 
romantike, ima ona svestrani utjecaj i najtjesnje veze s umjetnom 
knjizevnoscu. 

Knjizevnost drugoga doba, od humanizma do dopre- 
porodnoga vremena potkraj XV III. stoljeca, raz- 
radjena je u novoj shemi, s jedinom teznjom, da se u istinskoj slici 
prikaze organicki razvitak stare nase knjizevnosti Pa ako sam se 
znatno odmaknuo gdjegdje od dosadasnjih, gotovo vec tradicionalnih 
shema,koje su uostalom u protivurijecju sa rezultatima nauke,mislim, 
da nigdje nisam odstupao bez valjanih razloga, nastojeci da svuda 
dodju do sto jacega izrazaja struje i pokreti, koji su udarali pravac 
nasoj knjizi, pa organicke veze, gdje one doista postoje, i predstavnici 
pojedinih knjizevnih pravaca prema svome znaCenju za svoje doba. 
Radi toga valjalo mi se obazirati i na knjizevni rad nasih latinista, 
koji su pisali na jeziku latinskom, dakako samo onoliko, koliko njihov 
rad ima znacenje i za razumijevanje pojava u knjizevnosti, pisanoj 
na jeziku narodnom. 

Prvo mi je svuda bila struja, pokret, ideja i predstavnici njezini, 
a efemerne knjizevne pojave kraj njih gotovo se gube ; kraj knjizev- 
nika predstavnika rad se neznatnih pisaca razumije, i ako se samo 
spomene. Pocetak hrvatske umjetne knjizevnosti metnut je u Du- 
brovnik. Marko Maruli6 prestao je biti ,,ocem hrvatske knjizevnosti". 
Tradicija tako je jaka, da nauka jo§ uvijek nije povukla odrjesito 
posljedice iz Cinjenica : da je Gjore Drzic umr'o g. 1501., kad je Ma- 
rulid spjevao prvo svoje hrvatsko pjesnicko djelo ,,Juditu" (ostala 
znatnija njegova hrvatska djela sva su mladja) ; da uz Drzica i poe- 
zija Siska Mencetica pripada posve XV. stoljecu i da Marulid kao 
pristasa crkvene renesanse izrijekom oznacuje svoju hrvatsku poe- 
ziju kao reakciju protiv poezije hrvatskih ,,leuta§a", pjesnika tru- 
badura, a reakcija ne moze biti prije akcije. Dalje, Ivan Gundulic, 
koji uistinu stvara prijelom, uvodeii posve novi duh u dubrovacku 
poeziju, zapremio je mjesto procelnika dubrovacke protivureforma- 
cije. Kao umjetnik on je covjek renesanse, kao mislilac pristalica 
protivureformatorskih ideja, pa zato mi je valjalo odstupiti od uobi- 



cajene sheme, po kojoj se tek daleko iza Gundulica prikazuje refor- 
macija i hrvatska protestantska knjizevnost, koja je dakako i starija 
od Gundulica, pripadajuci XVI. stoljecu. — Stijepo Gjordjic, suvre- 
menik Gundulicev, kome epitafij pjeva Ivan Bunic, nije mogao ostati 
uz Andriju Cubranovica, pjesnika pocetkom XVI. stoljeca, jer ih 
dijeli citavo jedno stoljece i medju njima nema gotovo nista zajed- 
nicko. Ovakvih i slicnih promjena ima vise, sve radi jedinstvenoga 
sistema za citavo djelo, jer ma da i jesu za drugo doba glavno obi- 
Ijezje pokrajinske knjizevnosti, dubrovacko-dalmatinska, pokrajinsko- 
hrvatska, bosanska i slavonska, od kojih svaka zivi svojim zivotom, 
slabo zadiruci preko svoga podrucja, razvijajudi svoj jezik i pravopis, 
— ipak sve je to jedan organizam historijski, ovisan u bivstvu o istim 
idejama i pokretima izvana. 

U ovoj knjizi, radi njene namjene sirokoj publici, ne moze biti 
velikog naucnog aparata. To ovdje i nije mogla biti moja svrha, jer 
nijesam iznosio proces naucnoga istrazivanja, vec samo njegove re- 
zultate. Ali gdje je od potrebe bilo, dodavao sam ipak stvarne biljeske 
i navodio vrela ispod crte, a citavu naucnu literaturu predmeta, upo- 
trijebljenu, kolikogod je dopustao zamisljeni okvir djela, priopcujem 
zato u prijegledu na kraju knjige. 

Naposljetku valja mi zahvaliti mojim recenzentima, gg. dr. Stj. 
Bosancu, dr. P. Karlicu i dr. V. Lozovini, koji su rukopis pomnjivo 
citali, pa me upozorili i na sitno i na krupno, a ja sam njihove pri- 
mjedbe gotovo sve mogao uvaziti. A narocito treba da zahvalim u ime 
,,Matice Hrvatske" i u ime svoje g. V. Jagicu, koji se s drage volje 
odazvao i napisao za ovu knjigu prikaz hrvatske glagolske knji- 
zevnosti — izim poglavlja o crkvenim prikazanjima — zaduzivSi 
nas tako uvelike, jer je za nas najljepsa tekovina, sto je prikaz 
ovoga najtezeg perioda iz povijesti nase knjizevnosti izisao iz pera, 
u uCenom svijetu najpozvanijega. 

B. V. 



PRVO DOBA 




Basdanska ploca. 




Hrvatska glagolska knjizevnost. 

|ko bi danas umio iskazati sve uzroke, zbog kojih nasta 
u prvim vijekovitna krscanske ere ono veliko kome- 
sanje, sto se u historiji pominje pod imenom seobe na- 
roda ? Siroko podrucje nagadjanja prati one dogadjaje, 
koji su od stoljeca do stoljeca mijenjali etnografsko 
lice Evrope. Pod ovakve neobjasnjene uzroke spada i 
dolazak slovenskih plemena u jugoistocnu Evropu, gdje dotnala i 
Hrvati pod tim posebnim imenom sazdase sebi novu domovinu. Njen 
geografski polozaj i kulturna pozadina dadose narodu, koji se tude 
smjestio, osobiti pravac zivota : on bijaSe vezan za zapadno-rimsku 
kulturu, ali s nekim ne sasvim neznatnim ustupcima najblizemu su- 
sjedstvu istocno-rimskog, grcko-bizantinskog svijeta. Jedno polovicno 
stanje, na pragu zapada i istoka, oznacivase proslost hrvatskog na- 
roda, zanimljivu s historijskog gledista, po sam narod smalo srece. Jaki 
spoljasnji uticaji, kojima se ne mogase svagda s uspjehom odbraniti 
slabo razvijena otporna snaga vlastite samosvijesti, potezali su jednako 
hrvatski narod u svoje vrtloge, cijepali na komade njegovu cjelinu, 
podcinjavali ga tudjoj koristi. Medju rijetkim pojavama, koje do- 
nekle podrzavahu narodnu individualnost, zasluzuje da bude osobito 
istaknut hrvatski glagolizam u najsirem znacenju ove rijeci. 
Pod hrvatskim glagolizmom ne mislimo samo na crkvu, na obavljanje 



10 

sluzbe Bozje jezikom slovenskim, po knjigama pisanim glagolskim 
slovima, i ako je time glagoljastvo otpocelo, vec imamo na umu razvi- 
tak narodnog jezika s glagolskim pismom za sve knjizevne i drustvene 
potrebe, sto je javnomu zivotu davalo slovensko obiljezje, odvajajuci ga 
u nekoliko od kosmopolitskog gospodstva latinstine. Sve se to dakako 
izvrsivalo u vrlo maljusnim razmjerima, koji nisu bili dosta jaki, 
da bi mogli izdrzati konkurenciju gospodstva latinskoga. Zato je i 
sav sredovjecni karakter hrvatskog javnog zivota bio samo djelomice 
slovenski, ne dopiruci dalje, vec koliko je bilo gospodstva glagolske 
pismenosti. 

Historija prica, da su Hrvati, dosavsi u bliski doticaj s ostatcima 
rimske kulture u Dalmaciji, vec u VII. stoljecu pristali uz rimski 
katolicizam, obecav poslusnost rimskim papama, koji ih uzese pod 
osobitu zastitu sv. Petra. To je znacilo priznanje gospodstva rimskog 
duha, latinskog jezika. I zbilja, za puna dva stoljeca ne biva nikakva 
spomena o narodnom jeziku bilo u crkvi bilo u drzavi ; sav se javni 
zivot sa svim potrebama kretao u obicnoj kolotecini sredovjecne la- 
tinstine, samo iz nekolikih naziva dvorskih casti odsijeva slovenska 
starina. Istom polovicom IX. stoljeca nastupi vazan preokret. Jedno 
izaslanstvo iz Carigrada, kojemu na celu bijahu Kiril i Metod, dodje 
u staru Moravsku i susjednu s Hrvatskom Panoniju, da ondje propo- 
vijeda Krstovu nauku i uvede u crkvu sluzbu Bozjuna jednom juzno- 
slovenskom narjecju po obredu istocno-bizatinskom onako, kako je 
uz grcku crkvu bilo na istoku krscanskih naroda sa svojim crkvenim 
jezicima i svojim narodnim liturgijama. Moravski i panonski Sloveni 
prigrlise s velikim veseljem krscansku nauku u tom narodnom obliku, 
koji bijase za evropski zapad, osobito za Germaniju, stvar nova, neo- 
bicna, te je izazvao veliki protest. Laki saobracaj medju Panonijom, 
koja se u ono doba granicama svojim po svoj prilici pruzala sve do 
Save, i medju susjednim Hrvatima prenio je vrlo rano novu panonsko- 
moravskutekovinuk susjedima, te i Hrvati stadose, bar u sjevernim kra- 
jevima, osluskivati slovensku sluzbu Bozju, citati glagolske knjige. 
Historija i legendarno pricanje nisu sacuvali neposrednih dokaza, da 
bi Kiril i Metod ili sam Metod na svojim putovanjima bili prolazili 
preko Hrvatske, ali lahko je vjerovati, da su se mozebiti putujuci 
iz Panonije u Mletke takli zemljista hrvatskoga ili da je Metod sam 
na svojem putu iz Panonije u Rim ili vracajuci se iz Rima u Panoniju 
udario koji put preko Hrvatskog primorja ili preko Istre. Ako su se 
u tim krajevima, makar i za kratko vrijeme zaustavljali, mogao je za- 
cijelo i koji dio hrvatskog naroda cuti rijec Bozju iz njihovih usta, 



II 

ali do kakove crkvene organizacije u moravsko-panonskom stilu 
nije tada jos, izmedju god. 863. i 885., doslo na hrvatskom zemljistu. 
Odmah iza smrti Metodove nastupise za njegove ucenike i sljedbenike 
teski dani ; pristase latinskog pravca u crkvenoj sluzbi stadose ih 
goniti iz Moravske i Panonije; ostavljajuci ove krajeve uzmicahu oni 
dalje prema jugu, to u Bugarsku to u Hrvatsku. Kako su lijepo bili 
primljeni u Bugarskoj, znamo iz legende o sv. Klimentu ; o Hrvatskoj 
nema govora ni u historijskim ni u legendarnim izvorima. U legendi o 
sv. Naumu Ohridskom prica se, da je neke Metodovce zadesila nesreca 
te su kao robovi bili baceni na trg mletacki, ali jednim bizantinskim 
dobrotvorom izbavljeni od ropstva odaslani su u Carigrad i Makedoniju. 
Ako je mozda ovaj nemili udes zadesio kojegagod od njih na zemljistu 
hrvatskom, to je moglo biti u nekojem gradu s ostatcima rimskog zi- 
teljstva, gdje se — kako znamo iz historije — zadugo zaziralo od 
slovenskih Ijudi i slovenskog jezika. S druge strane moze se dopustiti, 
da su bili bolje srece oni, sto se zaklonise pod zastitu hrvatskog naroda 
te postase rasadnici Metodovih crkvenih nacela u tim krajevima. 
Mnogo je veci broj panonskih bjegunaca nasao utociste medju Hrva- 
tima krajem IX. stoljeca, posto Madzari provalise u Panoniju. Tada 
je po rijecima bizantinskog historika prebjeglo dosta slovenskog naroda 
k hrvatskim susjedima, a medju njima lahko da je bilo i takovih, sto 
su privikli slusati sluzbu Bozju na staroslovenskom jeziku. Ovakvim 
neizravnim svjedocanstvima moze se donekle utvrditi misao, da su 
crkvene knjige glagolskog pisma, bastina Kirila i Metoda i njihovih 
ucenika, vec u IX. stoljecu dopirale k Hrvatima najprije sa sje- 
vera, iz najblizih moravsko-panonskih krajeva. Ali ima i drugo mi- 
sljenje, koje moze biti isto tako opravdano, samo sto se odnosi k nesto 
kasnijemu vremenu : da su se naime glagolske knjige sirile po hrvatskim 
stranama s juga, dolazeci ovamo preko srpskih krajeva iz Makedo- 
nije. U originalu nije se nijedna takova knjiga sacuvala, ali po nekim 
tekstovima, koji ne ce biti mladji od XI. stoljeca, moze se naslucivati, 
kakove su bile od prilike knjige onog prvog doba, posto se poceo 
glagolizam siriti po Hrvatskoj. Medju najstarijim rukopisima gla- 
golskog pisma sacuvao se jedan odlomak katolickog sakramenta- 
rija, to su tako zvani ,,Kijevski listici", koji i ako nisu pisani u 
Hrvatskoj, jer u oblicima jezika dolaze tu cak tragovi uticaja 
cesko-moravskoga, opet mogu sluziti kao primjer, kakove su bile 
crkvene knjizice, sto su krajem IX. i tecajem X. stoljeca kruzile po 
rukama hrvatskih glagoljasa. To bijahu male knjizice, zgodne za pre- 
nosenje s mjesta na mjesto, prema potrebama popa glagoljasa, koji 



Z2 



^' •— ■— ,1^^.^ 







Kijevski listici. 
Rukopis ,,Kijevske duhovne Akademije". 

je cas ovdje cas ondje obavljao sluzbu Bozju iz takovih misalica. Vec 
,, Kijevski listid" dokazuju, da su ovakove knjige bile sastavljene po 
obredu latinskom te i prevedene s latinskog jezika na stari crkveno- 
slovenski. To je moglo biti izradjeno ved potkraj zivota Metodova ili 
domala nakon njegove smrti, posto se mislilo, da ce se time u nekoliko 
ublaziti navaljivanje njemaCke i romanske hierarkije na slovensku li- 



X3 

turgiju, ako se ova obredima izjednaci s latinskom te primi oblik za- 
padno-rimski. Ova koncesija pristaje u Moravsku i Panoniju isto koliko 
i u Hrvatsku. Smijemo dakle re6i, da su nekoc rukopisni egzemplari 
poput ,,Kijevskih listida" moglibiti u rukama hrvatskih popova glago- 
Ijasa. Ali ima jos jedan rukopis druge vrste, koji stari zapisci vezu 
za hrvatsko zemljiste, narocito za otok Krk : to je ,,Glagolita 
Clozianus" (tako je Kopitar, prvi izdavac, prozvao ove u Tirolu 
otkrivene glagolske odlomke), sacuvani komad oveceg glagolskog 
zbornika, u kojem su se nalazile u slovenskom prijevodu homilije 
razlicnih crkvenih otaca. Ovaj zbornik u svom potpunora obliku pred- 
stavljao bi prijevod sa grckog jezika, te ako je istina, sto ^e misli, da je 
nekoc bio svojina krckih knezova i moze biti cak ondje prepisan, tada 
bi njegov stariji slovenski original mogao bio doci u Hrvatsku s juga, 
iz Makedonije. Jedno drugomu ne smeta. Zbornik, nalik na sacuvani 
komad rukopisa „Glagolita Clozianus", nije bio namijenjen upravo 
crkvenoj sluzbi, ved naboznom citanju pojedince ili u manastirima. 
Dakle uz misalice poput ,,Kijevskih listica" javljajuse jos i zbornici ho- 
miletske sadrzine poput ,,Glagolita Clozianus". Ali to jos nije sve. Iz 
bastine slovenskih apostola i njihovih knjizevnih saradnika naslijedise 
hrvatski glagoljali takodjer prijevod Novog zavjeta kao i dijelove prije- 
voda Starog zavjeta ; svakako barem za evandjelje i psaltir moze se 
pouzdano kazati, da su ih poznavali u najstarijem obliku slovenskog 
prijevoda, posto se taj ogleda jos u kasnije vrijeme u lekcijama, sto 
dolaze u misalima i brevijarima. Kad su se crkvene knjige preudesa- 
vale po latinskom uzoru, nije se sve iznova prevodilo, vec sto je bilo 
otprije gotovo u staroslovenskom prijevodu sa grckog originala, a to 
su bili poglavito biblijski tekstovi, to je onako i uneseno bez promjena 
u nove redakcije crkvenih knjiga prema obredima latinske sluzbe. 
I u tome se vidi onaj zapadno-istocni dualizam hrvatske kulture, 
o kojem bjese rijec sprijeda. 

Nema sumnje, da su najstariji rukopisi glagolskog pisma, sto su 
se nalaziliu rukama hrvatskih popova ili po Hrvatskoj bili prepisivani, 
pokazivali stari crkveno-slovenski jezik sa svim njegovim osobinama 
u glasovima i oblicima kao i u izboru rijeci onako, kako je taj jezik 
nikao negdje na slovenskom jugu, u Makedoniji, u krajevima izmedju 
Soluna, Rodopskih planina i Carigrada. To dakle nije bio cisti hrvatski 
jezik, ali njemu toliko srodan, da su ga i Hrvati kao i svi ostali Sloveni 
rado prihvatili, jer im je bio kao svoj ziv i razumljiv, sasvim drugo- 
jacije negoli latinski, romanski ili germanski jezici. Doskora ipak 
izvedose hrvatski pisci, prepisujudi glagolske knjige, neke male pro- 



mjene na tome jeziku, ne odstupajuci u glavnome od svojih najstarijih 
uzora : nova hrvatska stilizacija sastojase se u tome, sto su nosne 
glasove e i a zamijenili cistim vokalima e i u, sto su mjesto dva polu- 
vokala b i l. stali pisati samo jedan b (ili t, to je isto), i sto su napustili 
razliku izmedju i\y, posto je nije vise bilo u narodnom izgovoru. Za- 
cudo nije se diralo u konsonantske sastavine zd i i/, sto je sudeci po 
,,Kijevskim listicima", Cesima smetalo, i ako nema sumnje, da se nije 
izgovaralo me zda (ili me zd'a), vec m e d j a (ili m e j a), ne n o s t' 
vec noc, i t. d. Cini se, kao da su te promjene postajale malo pomalo, 
dok je najposlije jedan covjek ili jedna lokalna skola pisaca odlucila, 
da bude ovako i ne drugacije. U najstarijim tekstovima hrvatskog 
podrijetla iz XIII. stoljeca vlada vec velika pravilnost i konsekvencija, 
samo za poluvokal ima jos neko kolebanje izmedju dva tri znaka M ■S,T. 

Danas vec se moze reci, da je i potez glagolskih slova polagano 
prelazio iz oblih kontura u sve to uglastije, tako da je oboje glagolsko 
pismo, bugarsko (oblo) i hrvatsko (uglasto), sto se na prvi mah cini 
neobicno, poteklo iz jednog paleografskog tipa, kojemu kao da je 
najblizi i najsrodniji izdanak — pismo glagolsko ,,Kijevskih listica". 

Sve se to, o cemu ovdje govorimo, zbivalo tiho i neopazeno od 
stranih Ijudi, sto su pisali historiju hrvatskog naroda. Ima ipak neko- 
liko historijskih vijesti, koje kao da svjedoce, da je zbilja vec u IX. 
stoljecu slovenska sluzba Bozja bila poznata u Hrvatskoj. U vrijeme 
bizantinskog cara Vasilija najedanput historija biljezi vijest, da su 
Hrvati odstupili od Rima te se priklonili k Carigradu. Taj dogadjaj pada 
u godine, kad su slovenski apostoli razvijali svoju misiju u Moravskoj 
i Panoniji, a kako se zna, da je car Vasilije vodio racuna i o radnji 
Metodovoj, lako se moze misliti, da je mozda i onaj pokret Hrvata 
u Dalmaciji bio izazvan zeljom, e da bi se i kod njih obavljala sluzba 
Bozja na slovenskom jeziku. Istina, rimskoj stolici podje doskora za 
rukom, da povrati Hrvate i Dalmaciju u krilo svoje crkve, ali da 
slovenska liturgija nije bila u Hrvatskoj iskorijenjena, dokazuje jedan 
zakljucak Spljetskog crkvenog sinoda od g. 924., koji bjese ostro 
naperen protiv nje. Tu se osudjivala nekakva nauka Metodova, pod 
kojom se nije moglo nista drugo razumijevati, van njegova ideja 
samostalne slovenske crkve; zabranjivalo se, da se vrsi sluzba Bozja 
na kojem drugom jeziku osim latinskoga; ustanovljeno bi, da nijedan 
biskup ne smije podjeljivati crkvenih redova na osnovu slovenskog 
jezika, da ne smije dopustati, da se obavlja sluzba Bozja na tom je- 
ziku. Ipak uza svu ovu strogost izbijaju neki ustupci,koji dokazuju, 
da je slovenski pravac u crkvi bio dosta jak. Najprije se kaze, da kle- 



15 

rici i monasi (dakle clanovi Benediktovog fratarskog reda) mogu 
ostati kod slovenskog jezika, vrseci svoje duznosti. Zatim se dopusta, 
ako je nedostatak svecenika latinskih velik, da biskup moze sa znanjem 
rimske stolice i slovenskim misnicima podijeliti pravo obavljanja 
crkvene sluzbe na slovenskom jeziku. Ove dvije koncesije odbranise slo- 
venski pravac u hrvatsko-dalmatinskoj crkvi od konacne propasti. Ne 
imajuci nikakvih dokaza ne umijemo kazati, jesu li vec tada, u X. sto- 
Ijecu, hrvatski glagoljasi i koliko obogatili knjizevnost novim prije- 
vodima s latinskog jezika tekstova ritualnih ili pastoralnih. U tim 
prijevodima, ili, ako ih nije bilo, u pukim prijepisima, uza svu paznju, 
da se ne bi narusavalo predanje starog jezika, ipak se vrlo rano stao 
javljati uticaj zive sredine narodnog jezika hrvatskoga ne samo u 
gramatici vec i u leksikonu. AH s te strane nasi stari glagolski rukopisi 
jos nisu dovoljno prouceni; jedva se pocelo zapisivati, gdje se sto 
sacuvalo, a kakova je upravo znacenja sadrzina tih rukopisa, po- 
stoji li kakva veza izmedju glagolskih tekstova i bolje proucenih 
kirilovskih, o svemu se tome dosada vrlo malo zna. Zato se i ne moze 
jos dovoljno ocijeniti znanje i vjestina najstarijih hrvatskih glago- 
Ijasa : niti im znamo imena niti mjesto ili vrijeme, gdje i kada su 
zivjeli i radili, Tako za nevolju prolazimo bez obzira mimo nekoliko 
stoljeca, ne znajuci sto da o njima kazemo, ako ne cemo da i opet 
istaknemo jednu strogu zabranu slovenske liturgije u XI. stoljecu, 
u godinama 1059. — 1060., i opet na Spljetskom sinodu. Ovaj put se 
bez izuzetaka narocito zabranilo, da unapredak nitko ne smije citati 
mise ni obavljati drugih tajinstva inace nego na jeziku latinskom 
ili grckom; da nijedan svecenik ne moze biti redjen, ako misli obavljati 
sluzbu slovenskim jezikom. A Metod, protiv kojega opet izrijekom 
glasi osvada, cini se odgovornim za ,,gotska" slova, te se kaze, da 
je mnogo lazljivih stvari protiv katolicke vjere pisao slovenskim 
jezikom. U toj se kleveti protiv Metoda vidi veliko neznanje tadasnje 
rimske hierarkije i nepoznavanje prilika, u kojima je nekoc zivio 
Metod. Nesto se naculo o njegovu radu, te sve, sto je on napisao sam ili 
preko svojih ucenika, kako je bilo slovenskim njima nerazumljivim je- 
zikom pisano, proglasise za krivu protiv katolicke vjere naperenu nauku. 
Glagolska slova bijahu pod nadimkom gotskih ozigosana zigom Ari- 
janske herezije. I opet sve to nije moglo iskorijeniti slovenske litur- 
gije u Hrvatskoj, iscupati iz srca hrvatskog naroda Ijubavi prema 
glagoljastvu. Kako to, da tolike zabrane nisu imale uspjeha ? Jedan 
odgovor, koji mozebiti nije daleko od istine, mogao bi glasiti od pri- 
like ovako : izmedju vise hierarkije, koja se popunjavala iz redova 



i6 

romanske narodnosti, predstavnika latinskog znanja i obrazovanja, 
i izmedju prostog svecenstva slovenske narodnosti s male knjizevne 
nauke, ali sa sto vise Ijubavi prema svojem jeziku, nije bilo nista po 
srijedi, sto hi ih zblizavalo, vec ih je rastavljao jaz uzajamnog ne- 
povjerenja, otudjenosti i nerazumijevanja, a masa hrvatskog na- 
roda, ne shvatajuci oportunisticne politike domace svjetske gospode, 
pristajase svom dusom uza svoje siromasne i priproste popove gla- 
goljase. Iz ovakva narodnog misljenja nice ono pricanje popa Duklja- 
nina : ,,Sveti muz Kostanc naredi popove i knjigu hrvacku istumaci 
iz grckoga hrvacku i va knjigu hrvacku istumaci evan'jelja i sve pi- 
stule crikvene i tako Staroga kako Novoga zakona, i ucini knjige 
s papinim dopuscenjem i naredi misu i utvrdi zemlju u viru Isu- 
krstovu". Ovakova bjese vjera prostog hrvatskog naroda, koje mu 
ne mogose izbrisati iz pameti ni crkveni Spljetski sinodi ni njihove 
zabrane. Cijela je ipak istina, da ovaj nenormalni odnos izmedju 
vise hierarkije i prostog svecenstva nije bio spasonosan po slovensku 
liturgiju i po crkveni zivot sa slovenskim tradicijama. Kako visa 
hierarkija nije smatrala slovenske crkve ravnopravnom s latinskom, 
nije joj davala nikakva pristupa u hram nauke, a buduci lisena svih 
sredstava viseg obrazovanja, nije mogla napredovati prema potre- 
bama vremena i Ijudstva. Mnogo bi glagoljastvo i u crkvi i u drzavi 
bilo unaprijedjeno, da su hrvatski kraljevi i knezovi, zupani i vlastela, 
onako prigrlili slovensku knjigu, kao sto su to ucinili bugarski i srpski 
vladari, jedan Simeon ili Stefan Nemanja. No u njih ne bijase te snage, 
da bi bili mogli odoljeti uticaju Rima i starih kulturnih tradicija 
rimske Dalmacije. Na svu sarecu scuvalo se nesto narodnog zivota 
u autonomnim opcinama, vise seoskim negoli gradskim, te se naslo 
nekoliko aristokratskih porodica (Frankapani, Zrinski i dr.), koje su 
postivale glagolsko pismo i glagolsku knjigu. Ovako demo uza crkvu 
s njenim knjizevnim potrebama naci jos nesto glagolice u opcinskim 
pismima, sudskim ispravama, pravnim poveljama i zakonskim usta- 
novama. To je i sva sadrzina hrvatskog glagolizma. 

Historija glagolske knjizevnosti u Hrvatskoj, i ako je bogatija 
kolicinom rukopisa ili \ukopisnih odlomaka negoli raznolikosdu sadr- 
zine, moze se po nekim spoljasnjim i nutarnjim dogadjajima iz 
njena zivota podijeliti na^nekoliko razdoblja. Prvo razdoblje moglo 
bi obuhvatati sve vrijeme od prvih pojava glagolizma u hrvatskim kra- 
jevima do godine 1248., kada je papa Inocencije IV. na molbu biskupa 
senjskoga Filipa dopustio, da se po starom obicaju svagdje, gdje je 
to do onda bivalo, moze upotrebljavati slovenski jezik glagolskog 



17 

pisma kod sv. mise i druge sluzbe Bozje. Drugo razdoblje moze se 
protegnuti preko XIII., XIV. i XV. stoljeca sve do pocetka stam- 
panja glagolskih knjiga, dakle od g. 1248. do g. 1483., koje je godine 
izaslo prvo stampano izdanje glagolskog misala. Trece razdoblje 
zauzet ce kraj XV., cijelo XVI. i prvu trecinu XVII. stoljeca, od go- 
dine 1483. do g. 1630., kada je po nalogu rimske kurije poceo Rafael 
Levakovic raditi oko reforme glagolskih knjiga, narocito misala i bre- 
vijara. Cetvrtim razdobljem bit ce upravo pocetak ove redaktorske 
radnje Levakoviceve, koja ima svoj svrsetak u radovima Karama- 
novim, koji izazvase zivahnu polemiku i narodnu reakciju, ali bez 
uspjeha ; ovo se razdoblje proteze od g. 1631. do potkraj XVIII. 
stoljeca. Petim razdobljem u historiji hrvatske glagolice bit 6e kraj 
XVIII. i citavo XIX. stoljece, to jest vrijeme preporoda glagolskog 
pitanja u slovenskoj nauci, na kojem su radili mnogi slovenski i do- 
maci naucenjaci te je napokon taj preporod urodio novim izdanjem 
misala g. 1893. Svako od ovih razdoblja nosi svoju osobitu oznaku. 
Prvo moze se nazvati vremenom borbe i otpora protiv sinodskih za- 
brana, drugo vremenom mirnijeg napredovanja, trece vremenom naj- 
veceg rascvata, cetvrto vremenom smetnje, unesene mijesanjem 
ruskog unijatstva u hrvatsko glagoljastvo, peto vremenom opadanja 
glagolice u narodnom zivotu, dok ona postaje predmetom dubokih 
proucavanja u slovenskoj nauci. 

1. Razdoblje od druge polovice IX. stoljeca do god. 1248. 

z spoljasnje historije hrvatskog glagolizma u prvom raz- 
doblju moze se tek ukazati na zabrane spljetskih crkvenih 
sabora od godine 924. i 1059., o kojima je bila rijec sprijeda. 
— Cini se, da je zabrana XI. stoljeca izazvala mnogo smetnje 
i nezadovoljstva u hrvatskim krajevima. O tome mogao bi svjedociti 
Toma, arhidjakon spljetski, koji da se naruga neukoj prostoti Hrvata 
prica s puno ironije o nekom Ulfu (Vuku ?), koji da je bio cak u Rimu, 
da posreduje u korist slovenske liturgije, te je poslije nagovorio beza- 
zlene Hrvate, da posalju k papi deputaciju s nekim neukim bradatim 
starcem na celu. Papu sablaznjivase koliko slovenska sluzba toliko 
i brada izaslanog starca. Na silu obrijase starcevu bradu, a on povje- 
rova, da je tom procedurom od pape priznat za hrvatskog biskupa. 
Po Tominom pricanju to se zbivalo na otoku Krku, stoji dakle u 
vezi s tamosnjim glagolizmom, koji, 6ini se, da vec tada nije bio nigdje 
tako jak, kako upravo na tom otoku. 

Branko Vodnik : POvlJest Tirvatske knjUevndsti. ^ 




Kako rekosmo, da je glagolska pismenost sa dvije strane ulazila 
u Hrvatsku, bijase njena oblast mnogo rasirenija u to prvo doba nego 
kasnije. Sa sjevera mogla se siriti po slovenskoj zemlji izmedju Drave 
i Save, nekadasnjoj Slavoniji, dok nije osnovanjem zagrebacke bisku- 
pije ovuda preoteo mah latinizam. S juga dopirase glagolizam preko 
stare Duklje, danasnje Crne Gore i Hercegovine, u Bosnu i juznu 
Dalmaciju, gdje ga vec u XI. i XII. stoljecu pocelo potiskivati kiri- 
lovsko pismo. Ovako budu granice glagolizma stijesnjene na politicku 
Hrvatsku, teje ovdje glagolsko pismo rano pocelo dobivati osobiti paleo- 
grafski znacaj, premecuci se iz oblih kontura grckog minuskulnog 
pisma u uglaste tipove latinskog pisma. Da glagolsko pismo X., XI. 
i XII. stoljeca nije bilo svuda jednako, dokazuju neki najstariji ost^^tci 
glagolske grafike XII. stoljeca, kao ,,Becki Listici", Mihanovicev 
Odlomak i Grskovidev Apostol. Prvi komad, ostatak nekadasnjeg 
misala (dva listica), napominje vrijeme, kad jos nije ni usao u obicaj 
znaki Tkao poluvokal, vec se jednako pisalo ■«, ali inace bijase vec prove- 
dena ortografija starohrvatska ; sadrzinom podudara se ovaj frag- 
menat sa ,,Kijevskim listicima" : u oba sacuvao se komad starog 
sakramentarija (misala) po zapadnom obredu. Druga i treca starina 
padaju stilom crkvenog jezika u podrucje hrvatske (ili srpske) redak- 
cije, ali od ,,Beckih Listica" odstupaju nesamo paleografskim osobi- 
nama pisma, vec i sadrzinom, koja napominje poznatu knjigu Apostol, 
t. j. lekcije apostolskih poslanica, a takve su knjige bile u obicaju vise 
u istocnoj, negoli u zapadnoj crkvi. Po tome moze se misliti, da su 
Mihanovicev i Grskovicev Apostol ostatak glagolskih knjiga, namije- 
njenih crkvenoj sluzbi istocnog obreda, valjda negdje u krajevima 
jugoistocnim od Hrvatske. na pr. u Bosni ili staroj Duklji. Ali oba 
ova fragmenta razilaze se opet medju sobom. Mihanovicev pise ■», 
Grskovicev tB ; Mihanovicev upotrel?ljava za i uz obicno glagolsko 
slovo 8, jos i kirilovsko h, cime se kao potvrdjuje, da je taj tekst bio 
napisan negdje u podrucju kirilovske grafike ; Mihanovicev ne razli- 
kuje i od y, a Grskovicev upotrebljava ««8, cega inace u glagolskim 
tekstovima hrvatske redakcije nema ; po tome moglo bi se i u toj 
oznaci traziti uticaj susjedstva kirilovske grafike. Jos cu istaknuti, 
da Mihanovicev odlomak pise po hrvatskome nacinu za m oblik m, 
dok Grskovicev ostaje vjeran starijemu obliku <3g'. Po tome se vidi, 
da ova tri fragmenta predstavljaju unutar granica srpsko-hrvatskog 
jezika tri razlicite pisarske skole u tri razlicita kraja. Dok su ,,Becki 
listici" najsrodniji pisanju glagolskih starina u hrvatskim krajevima, 
po Primorskim mjestima, u Istri i na Otocima, moglo bi se za ona dva 



19 

ostala fragmenta misliti, da su pisani negdje drugdje, mozda u danas- 
njoj Bosni, Hercegovini, juznoj Dalmaciji ili Crnoj Gori. 

Da je liturgijskih tekstova, nalik na ,,Becke listice", nekoc bilo 
mnogo, o tome se ne moze ni posumnjati; za jedan dokaz ukazat 
cemo na dva uzana komada pergamene, sto ih je negdje na Krku 
nasao pop Vinko Premuda; na njima se cita nesto iz evandjelja od 
Matije (gl. 26., st. 37 — 48); paleografske osobine ovoga fragmenta pod- 
sjecaju mnogo na ,,Becke listice", samo sto je Premudin fragmenat 
nesto mladji, rekao bih, iz prve polovice XIII. stoljeca. 

Kako nema drugih znakova za mjerilo kronologije, zadovolju- 
jemo se za nevolju paleografskim osobinama, po kojima su uz pome- 
nute tri-cetiri glagolske starine, sto se stavljaju u XII. stoljece, naj- 
blizi t. j. iz XIII. od prilike stoljeca, oni komadi, koji se u mojoj 
glagolskoj paleografiji pominju pod brojevima 22 — 40., gdjekoji od 
njih prelazi valjda vec u XIV. stoljece. Fragmenata, za koje bi se 
moglo s nekom sigurnoscu reci, da spadaju u XIII. stoljece, uopce 
nema mnogo. Prof. Milcetic, koji je u svojoj ,,Hrvatskoj glagolskoj 
bibliografiji" (Starine, knjiga XXXIII.) u VI, glavi razgledao u svemu 
sto sedamdeset i sest fragmenata, sto vecih sto manjih, nije medju 
njima nasao osim onih, sto se u mojoj paleografiji spominju, nego samo 
jos ove brojeve, koji bi po njegovu misljenju mogli biti iz XIII. sto- 
ljeca: br. 9. 14. 15. 46. 73. 80. 90. 108; gotovo svi ovi komadi sa- 
drze odlomke iz misala ili brevijara, najznatnije po sadrzini bit ce 
ono, sto je pod brojem 90. ukratko opisano. Kukuljevic bjese zabi- 
Ijezio, da su to ,, fragmenta glagolitica Pisiniensia", bit ce dakle li- 
stici iz jednog ili nekolikih rukopisa, sabrani negdje u Istri (okolici 
pazinskoj ?). Koliko je Milcetic mogao u hitnji procitati, nema 
sumnje, da je rukopis, iz kojega se sacuvase ovi listici, uz druge stvari 
sadrzavao biblijske, apokrifne pricice, kojima nije tesko naci izvor; 
cini se, da je nesto iz apokrifnog pricanja o krsnom drvetu, a svakako 
nesto iz Nikodimova evandjelja (sto svjedoce rijeci navedene kod Mil- 
cetica sa fragmenta b); isto tako iz apokrifa o usnucu Bogorodice 
(fragm. f., c, c,. e,. ovim je redom isao tekst, kako pokazuje izdanje 
u Porfirijeva na str. 272 — 278). 

Nadajmo se, da ce nam prof. Milcetic iznijeti takodjer paleografske 
osobine ovih fragmenata, o kojima vec sada govori, da su vrlo zanim- 
Ijive* A i sav tekst barem onog odlomka, sto je opisan pod br. 90., 
valjalo bi srediti te izdati. 

Oblik slova u svim ovim odlomcima, i ako vec nosi sva obiljezja 
hrvatske glagolice uglastog tipa, opet je kadikad sacuvao neku uspo- 



20 

menu na oble konture, na priliku kod spojnih linija u slovima t, v, 
d-i 0, g; jos vaznije je to, da se uz obicni znak za poluvokal upotre- 
bljava jos kadsto i a ili ■«, ili da se uz 8 za / pise gdjekada V, barem 
kac inicialno slovo ; starina crteza nekih slova opaza se jos na «, e, </, 
u, ju. Napokon cemo spomenuti, da u tim najstarijim rukopisima 
nije gotovo nimalo razvijena ornamentalna strana: ukrasenih po- 
Cetnih slova u bo jama i zlatu joste nema, velika su slova isto tako 
crna, kao i obicna, samo gdjekada s udvojenim potezima te kao pre- 
livena crvenom bojom. Kod vecih formata pergamene pise se tekst 
u dva stupca, ali u starijima ostaje' diljem jednoga stupca, zato i 
slova nisu jos onako sabijena, kao u poznijim rukopisima, vec izlaze 
ne§to sira negoli kasnije. 

Kako je vec u XII. stoljecu bilo glagoljastvo jako u nekim kra- 
jevima Hrvatske, narocito na otoku Krku, dokazuju g 1 a g o 1 s k i 
natpisi, kojih je nekoc bilo valjda i vise, dok se danas uz druge 
manje, bez oznacene godine, najvise istice onaj jedan, sto je zacudo 
ostao, i ako dosta ostecen, u crkvici svete Lucije blizu Nove Baske 
na Krku. Natpis ovaj, t. zv. bascanska oloca, oko koje su se 
mnogo trudili, da je procitaju i protumace, Crncic i Racki, donekle 
Greitler, u najnovije vrijeme s malo uspjeha g. R. Strohal, priopcena 
je u mojoj paleografiji na str. 237 — 238. s nekim predlozenim isprav- 
cima ili konjekturama. Natpis ne ce biti izradjen upravo godine iioo., 
vec nesto kasnije, jer iza d, sto znaci tisucu, ima na istrtom mjestu 
jos prostora za dva slova, t. j. za r (to ce reci sto) i jos za jedno 
slovo, koje je moglo znaciti jedinice ili desetice, Natpis govori o da- 
rovanju neke ledine svetoj Luciji od kralja hrvatskoga Z'BV'Bnimira 
i o gradnji same crkve od opata Dobrovita ; jos se pominju neka 
druga imena, kao zupan Desila, neki Vitoslav, knez Ktstintt ,neki 
Mikula, ali se ne zna pravo, sto znace ta imena na natpisu. Ime kralja 
hrvatskoga moze se dvojako citati : ZTE>vnimir ili Zvtnimir ; po da- 
nasnjem vokalizmu : Zavnimir ili Zvanimir. Nema sumnje, da je slo- 
zeno ime postalo od aBBH-fexH i MMpi), dakle^SBbHHMHpt; glagol SBbH'feTH 
zivi u starom hrvatskom obliku zamnjeti — zamniti (kao n.BbT'feTH u 
captjeti — captiti). U tom znamenitom natpisu najznatnije je to, da 
uz poznata poluobla poluuglasta slova dolazi nekoliko znakova, ko- 
jima inace nigdje nema primjera, a cini se, da to nisu klesarski grijesi, 
na pr. za a ima uz obicni znak rfi nekoliko puta jos jedan osobiti oblik, 
koji bi mogao biti imitacija grckog a. Tesko je vjerovati, da se taj 
nepoznati oblik nije nigdje inace upotrebljavao ; prije ce biti, da su 
druga svjedocanstva njegove egzistencije propala. 




21 

Mnogo se u torn prvom razdoblju govorilo o glagolskom psaltiru, 
koji bi imao bio prepisati Nikola, klerik Rabski, godine 1222. s originala, 
koji da je bio napisan o trosku i po zapovijedi posljednjeg nadbiskupa 
solinskoga Teodora. Mislim, da je meni poslo za rukom dokazati, 
da je sve to bila u Levakovicevo vrijeme spletena izmisljotina pozna- 
tog Tomka Mrnavica (Archiv f. si. Phil. XXXIII.). 

2. Razdoblje od godine 1248. do godine 1483. 

redinom XIII. stoljeca sjedjase na rimskoj stolid papa 
Inocencije IV., covjek sirokih crkveno-politickih pogleda. 
Kao ono nekada Ivanu VIII., tako je i njemu lebdila 
pred ocima velika misao, kako bi evropski istok, narode 
slovenske na sjevero-istoku i jugo-istoku Evrope, pa i samu Bi- 
zantiju izmirio s Rimom. Kod takovih planova nije se moglo sasvim 
mimoici ili zaboraviti najblizih susjeda Rima i Italije onkraj Ja- 
dranskog mora, naroda hrvatskoga, koji je vec time, sto je u ve- 
likom dijelu svoje domiovine, ma i preko volje rimske hierarkije, 
obavljao crkvenu sluzbu slovenskim jezikom, jednom nogom stajao 
na istoku. Zaista, tako je i bilo. Inocencije, koji podrzavase prija- 
teljske odnose sa srpskim kraljem Urosem I., i koji upirase po- 
glede na juzne i sjeverne zemlje ruskog naroda, nije mogao ni spram 
Hrvata u Dalmaciji, Hrvatskoj i Istri ostajati na istom intrasigentnom 
stanovistu, sto ga zauzimahu nekoc Ivan X., Lav VI., Aleksandar 
II. i dr. Nasao se vrijedni biskup u Senju, po imenu Filip, koji 
poznavajuci stanje stvari u svojoj biskupiji, podize glas u korist 
slovenske liturgije i glagolskog pisma cak do pape u Rimu. U to 
doba vec se bila kod kuce, po Dalmaciji i Hrvatskom Primorju, 
rasprostranila poznata legenda o sv. Jeronimu kao ocu glagolice i 
sv. pisma u prijevodu na slovenski jezik. Ugledom ovog sv. oca 
crkve htjedose glagoljasi da odbrane slovensku sluzbu Bozju od 
podmetanja krivovjerstva, koje im nekoc spocitavase talijanska 
hierarkija. Ocevidno je i biskup Filip vjerovao u istinitost ove le- 
gende te njome podupr'o svoju molbu cak kod pape, a u Rimu 
nisu umjeli i smjeli toga poricati. Papa odgovarajuci biskupu kaza 
naprosto : kako je bilo dosada, tako moze biti i odsad, ali samo ondje, 
gdje taj obicaj vec postoji ; novog sirenja glagolice nije dopustao ; 
biskupu nalozi, neka pazi, da se ne bi prijevodom na slovenski jezik 
pomjerio smisao originala, kod kojega se dakako mislilo poglavito 
na jezik latinski. U toj papinoj opomeni nalazimo razlog, zasto se 



22 

u mnogim glagolskim tekstovima ovog drugog razdoblja vec opazaju 
pokusaji mijenjanja slovenskog prijevoda i dotjerivanja onoga, sto 
je tacno prevedeno bilo prema originalu grckomu, na kalup latinski. 
Cini se, da ovakvo mijenjanje ili kako se valjda taj posao shvatao, 
ovakvo ispravljanje nije bilo tada jos nikomu napose nalozeno ili 
naruceno, vec je sve to visjelo o slucaju i o vjestini pojedinih gla- 
goljasa, koji su znali latinski, te umjeli zavirivati u paralelne tekstove 
latinske. Odatle velika nejednakost u tekstovima, kod cega se moze 
uzeti kao pravilo : sto su rukopisi stariji, to se jace u njima ogledaju 
tragovi grckih izvora. Za tekst psaltira, koji je bio toliko potrebit kod 
citanja brevijara, misli se cak, da ga je negdje u XIII. stoljecu netko 
podvrgao reviziji, jer se neke osobine njegova prijevoda jednako po- 
navljaju u svim starijim tekstovima hrvatske redakcije. 

Papa Inocencije dopustio je preko biskupa krckoga Fruktuosa 
takodjer omisaljskim benediktincima, da mogu kao i dosad obavljati 
sluzbu Bozju slovenskim jezikom i slovenskim, t. j. glagolskim pis- 
mom, ali dakako po obredu rimskom. Sto je papa ovim dvjema de- 
kretima dopustio za dvije biskupije, senjsku i krcku, za svecenstvo 
svjetsko i za redovnike, za zupe i manastire, to bi on zacijelo raspro- 
str'o i na sve druge krajeve, kad bi se savremeni hrvatsko-dalmatinski 
biskupi bili na nj obratili s jednakim molbama. Mi ne znamo i ne ci- 
tamo, da bi bili to ucinili. Ipak se bez pretjeravanja moze stvar tako 
tumaciti, da je papa Inecencije IV. svojim odlukama zbilja prvi put 
poslije Ivana VIII. odobrio glagolsku sluzbu sv. mise i svih obreda 
crkvenih na slovenskom jeziku. Zato imaju oba pomenuta dekreta 
veliko principialno znacenje. Sva je prilika, da se o njima saznalo 
na§iroko i nadaleko. Glagoljastvo dobilo je time veliku moralnu pot- 
poru i poticaj na knjizevnu radnju, koja je zbilja u torn razdoblju 
proizvela veliku mnozinu crkvenih knjiga : medju njima bijase pre- 
krasno pisanih egzemplara, uzora kaligrafske vjestine, s bogatom 
ornamentacijom, koja jos nije u svom stilnom razvitku dovoljno pro- 
uCena, ali svakako sluzi na cast Dalmaciji, Hrvatskom Primorju i 
Istri. To su priznali inostrani ispitivaci tog predmeta kao Stasov u 
Petrogradu i Wickhoff u Becu. 

Ugled glagoljastva stade svracati na sebe paznju cak izvan gra- 
nica svoje hrvatske domovine. Prosvijeceni umovi, kao ceski kralj 
Karlo IV., smatrahu tu znamenitu pojavu u katolickoj crkvi s obi- 
Ijezjem slovenskim vrijednom nesamo priznanja vec i nasljedovanja. 
Njegovim nastojanjem prista papa Klement VI. u dekretu na praskog 
biskupa Arnesta, da mogu dalmatinski glagoljasi dobiti jedno prista- 



23 

niste i u Ceskoj te ondje na jednome mjestu obavljati crkvenu sluzbu 
Bozju istim staroslovenskim jezikom sa glagolskim pismom (g. 1346.). 
Na zalost, glagoljasima je nedostajalo viseg obrazovanja, jer se kod 
kuce, u Dalmaciji i Hrvatskoj, nisu zato Ijudski pobrinuli ni biskupi 
ni svjetski Ijudi ; zato ni u Ceskoj ne urodi ovo presadjivanje gla- 
goljastva na cesko zemljiste nikakovim znatnijim plodovima ; mar- 
Ijivi Cesi naucise pisati glagolskim slovima, ali ne bi nikoga, tko bi 
umio sistematski da ih uputi u crkveni jezik. Tako se rodila cudna, 
da ne reknemo smijesna pojava, da se pisalo glagolskim slovima, a 
na ceskom jeziku. Ipak primjer Karla IV. privuce i kralja polj- 
skoga Vladislava II. Jagiella te kraljici Jadvigi za volju htjede 
presaditi cak u Krakov glagoljase iz Praga, u blizinu grada u mjesto 
Kleparz, gdje im bi darovana kucica sa dotacijom. Ali kraljica 
Jadviga umrije i presadjivanje benediktinaca iz Praga u Krakov 
ne uhvati korijena. 

Nemamo zaliboze nikakvih izravnih vijesti o tome, kako se 
kod kuce glagoljastvo razvijalo, gdje i koliko je napredovalo i ko- 
liko nazadovalo. Dva jaka faktora javnog zivota, rimskim duhom 
zadahnuta visa hierarkija i mletacka republika, gledahu prijekim 
okom na tu osobinu hrvatskog naroda, praveci joj smetnje i ne- 
prilike ; glagoljaska sirotinja ne mogase izdrzati konkurencije sa 
sjajem rimsko-latinskog gospodstva, ona nastavljase povucena svoju 
egzistenciju po selima i u manastirima. 

Potkraj XIV. stoljeca bilo jeglagoljasa i u okolici dubrovackoj. God. 
1391. — 1392. namjesti dubrovacko Vijece nekog glagoljasa Radovana 
iz Zadra, za zupnika u Zupi i poslije godinu dana u Gruzu, a na nje- 
govo mjesto dodje neki Petar, isto glagoljas. Spomena je vrijedno, 
da su sami seljaci Zupljani molili dubrovacko Vijece, da im da Ra- 
dovana za zupnika, a i za Gruz kaze se narocito, da je i ondje prije 
no sto bude onamo premjesten Radovan obavljao sluzbu pop gla- 
goljas (presbyter schlavichus). I u Stonu na otoku Peljescu spominje 
dubrovacko Vijece ,,presbyteros schlavichos. " Ipak glagoljastvo ne 
uhvati u blizini bogatoga grada Dubrovnika dubljega kf'iena; sa 
sela ne mogase prodrijeti u grad, u kom se vlasti ozbiljno zauzeSe 
za preporod latinskog humanizma, povjeriv uz to iz sasvim prak- 
ticnih razloga jednomu svojem kancelaru, da prema potrebi trgovackih 
odnosa dopisuje sa srpskim i bosanskim zemljama na srpsko-hr- 
vatskom jeziku cirilicom. Kad se pod uticajem renesanse stao po- 
maljati narodni jezik, nije vise bilo nikakve potrebe glagolskog pisma 
ni crkvene slovenstine u tim juznim krajevima. 



24 

Nisu mnogo bolje bile prilike ni u srednjoj Dalmaciji, sudeci po 
sacuvanim rukopisima ili rukopisnim odlomcima. Vrlo ih malo ima, 
za koje hi se moglo sa sigurnosdu reci, da su pisani gdjegod juznije 
od Spljeta. Ja sam nekoc za Misal Hrvojin izrekao misao. da ga pisac 
Butko pisao u Omisu, ali se sada i tomu prigovara. Ostaje dakle za 
citavu produkciju glagolskih rukopisa samo sjeverna Dalmacija, 
Hrvatsko Primorje s Likom i Krbavom sve do Kupe, otoci Krk, Cres, 
Losinj, Rab i sto je dalje prema Zadru, napokon sama Istra. U torn 
nevelikom prostoru, mora se priznati, radilo se zacudo mnogo tecajem 
XIV. i XV. stoljeca ,' kad bi se sve one knjige sacuvale bile, kojih se 
sad veci sad manji fragmenti u hrpama nalaze danas u Zagrebu, u 
Ljubljani i Petrogradu (ostavstina Brciceva), zatim u Becu, Pragu, 
i u privatnim rukama (Milcetic, Jelic, Spincic i dr.), valjalo bi pohva- 
liti hrvatske glagoljase kao uzor marljivosti u prepisivanju glagolskih 
kniiga; pace, kad bi jednom doslo do toga, da se u fotografskim snim- 
cima sastave i izdadu najkrasnije pisani, s ornamentima u pocetnim 
slovima ukraseni primjeri ove knjizevne produkcije, divio bi se i domaci 
i strani bespristrani svijet jednoj stranici sredovjecne hrvatske kulture. 

Ovdje treba nam ispraviti dovoljno rasireno misljenje, kao da 
je glagoljastvo svagdje zivjelo, gdje se u nase doba nasao kojigod 
listic ili odlomak glagolskog pisma. Tu je pogrjesku ucinio bio pokojni 
Tkalcic, dokazujudi kako se daleko po zagrebackoj biskupiji rasirilo 
glagoljastvo u XV., XVI. i XVII. stoljecu. Jest, istina, u mnogim se 
mjestima spominju glagoljasi, ali to nisu bili redoviti svedenici zagre- 
backe biskupije, vec pridoslice i bjegunci, sto ih je bijeda i nevolja 
tjerala s juga na sjever, msdju rodjenu bracu, kod koje su nalazili 
zaklonista te bez smetnje obavljali i sluzbu Bozju po svojim knjigama 
glagolskim na slovenskom jeziku. Opominjem se, kako je moj djed 
pricao, da je kraj em XVIII. stoljeca i u Varazdinu bio jedan takav 
svecenik, koji nije umio Citati misa latinskim jezikom te je cak mo- 
jega djeda aaucio, kako 6e mu kao ministranat odgovarati hrvatskim 
jezikom. Takovih je primjera u staro vrijeme bilo mnogo; iskrena 
religioznost nije se od toga sablaznjivala niti izazivala represivnih 
mjera. Ovakve su prilike zacijelo vladale i po Kranjskoj, te prof. Mil- 
cetic, razgledavSi gomilu glagolskih fragmenata, sakupljenih u Lju- 
bljani, dobro kaze, da svi Ijubljanski fragmenti predstavljaju staricrkve- 
noslovenskijezik hrvatske redakcije idase ni za jedan odlomak ne moze 
pouzdano tvrditi, da je napisin u Kranjskoj 

I u onim krajevima, gdje je glagoljastvo bilo jako te pustilo du- 
boki korijen u religioznom osjecanju i zivotnim potrebama naroda. 



25 

gledala su strana gospoda, koliko se samo igda moglo, da stanu na 
put slovenskoj misi, da je zamijene latinskom. Tako je u Zadru g. 
1460. sinod zakljucio, da se smije u gradu slovenska sluzba obavljati 
samo u dvije crkve i u nekim vanrednim slucajevima uz dopustenje 
biskupa ili njegova namjesnika. Godine 1481. nalozi mletacka vlada 
svome provizoru za otok Krk, da protjera odanle neke fratre, sto su 
obavljali sluzbu Bozju po obicaju slovenskom (more sclavo) te da pazi, 
da ne bi u istom manastiru ili ma gdje sluzili misu inace nego po obi- 
caju latinskom. 2ivot je ipak bio jaci od ove zabrane. I na Rijeci po- 
dizao se glas protiv slovenske mise g. 1444. i g. 1456., barem kano- 
nikom ne mogase biti izabran, tko ne bi znao latinskog jezika. 
Vrijedno-je istaknuti, kako je jedan biskup modruski odvazno ustao 
na odbranu slovenske liturgije (1461 — 1470.), i to ne protiv napadaja 
tudjinaca, vec je domaci covjek, koji ,,s nami kupno jede kruh" poceo 
bio dokazivati, ,,da oblast svetih sluzab nasega jezika otacaskoga od 
crkve katolicaske ni potvrjena". Protiv takove podvale pozvao se biskup 
na povlastice razlicnih katolickih crkava, koje to u ovom to u onom 
odstupaju od ostalih, pokoravajuci se ugledu svojih znamenitih otaca 
crkve (na pr. milanska ima neke svoje posebne obicaje od vremena 
sv. Ambrozija) : „i takoje mnogim crikvam po Hrvatih i Dalmaciji 
obicaje i uredbe od svetoga Jeronima narejene sveta mati rimska 
crikav jest vele castno prijela". Najbolje su prolazili redovi benedik- 
tinski i franjevacki, koji su uzivali nutarnju autonomiju, ali i medju 
njima ima ta razlika, sto su Benediktinci pod uticajem latinske re- 
nesanse mnogo ranije stall prianjati uz latinstinu negoli Franjevci. 
Medju posljednjima ima rijedak primjer nekog fratra Jakova Belida, 
koji se, i ako je bio glagoljas, odlikovao osobitim znanjem tako, da 
mu je general citavog reda podijelio pravo, da gdje mu drago moze u 
razlicnim naukama poucavati klerike-glagoljase, zacijelo i u jeziku 
staroslovenskom i u glagolskom pisanju (1490.). Inace su tu vjestinu 
mladici usvajali ponajvise privatnim nacinom od starijih popova, 
stojeci kod njih u sluzbi, kadikad zacijelo s nadom, da ce ih jednom 
zamijeniti. Bilo je i samouka. Tako fra Simun Klemenovic govori 
sam o sebi (god. 1511.). da nije dostojan imena ,,pisac ni pod 
piscem pisac", jer ,,ne ucih bo se pri mestru piscu pisati ni od 
pisca prijah nauka nijedno slovo uciniti ni po cloviku nijednom", — 
i opet je upravo njegovo pisanje bilo vrlo lijepo. Njegov primjer 
slijedi Simun Glavic Sibencanin, govoreci o sebi : ,,Znate, gospodo 
redovnici, da ni se ucih pisati ni pri mestru stah ni pri pisah nig- 
dare" (1529. god.). 



26 

Ako sad zapitamo, kakova je radnja zanimala hrvatske glago- 
jase u torn razdoblju, odgovorit ce nam jasno i tacno ostatci njihova 
do danas sacuvana rada, koji se sada mogu naci izbrojeni u Milce- 
licevoj bibliografiji. Taj nam bibliografski pregled svjedoci, da je 
devet desetina svega, sto se tada pisalo i prepisivalo, cesto s velikim 
trudom, koji je mogao trajati po nekoliko godina, sluzilo potrebama 
crkve, u kojima se sluzba obavljala na osnovu glagolskih knjiga. 
To su dakle bill misali i brevijari. Sadrzina misala nije tako vazna 
kao brevijara, u kojima dolazi vise opsirnih komada iz svetog pisma 
Starog i Novog zavjeta, te se vec sada, i ako su te knjige slabo proucene, 
zna, da je u starijim rukopisima kadikad ostao biblijski tekst pun ar- 
haizama u oblicima i rijecima starog jezika, u kojem se vjerno ogleda 
spomen prvog prijevoda sa grckog originala, dok se u rukopisima 
nesto kasnijeg vremena na svakom koraku pomaljaju pokusaji preina- 
civanja starog teksta i njegova dotjerivanja prema latinskoj vulgati 
sv. pisma. Isto se tako i u lekcijama iz homilija crkvenih otaca mogu 
naci redom tekstovi duboke starine u prijevodu sa grckog originala, 
a uz njih noviji, nedavno izradjeni prijevodi s latinskog teksta. I tu 
se opet vidi cas dobro poznavanje latinskog jezika, cas velika nevje- 
stina u prijevodu. Potanje proucavanje iznijet ce na vidjelo zanimljivih 
stvari, sto pokazuju vec sada prvi pocetci takovih studija. 

U glagolskoj bibliografiji Milceticevoj nabrojeno je dvanaest, sto 
sasvim potpunih sto s nekim neznatnim nedostatcima sacuvanih ruko- 
pisnih misala, medju kojima bit ce i starinom i sadrzajem najznat- 
niji Misal kneza Novaka od godine 1368. Ja sam ga proucavao 
u vezi sa Misalom Hrvojinim i sa prvim stampanim izdanjem od 
g. 1483., koje na-nj toliko nalici, kao da je po njemu prigotovljeno 
bilo za stampu. Misal Novakov cuva se u carskoj beckoj biblioteci 
pod brojem slav. 8, kod Milcetica pominje se pod br. 9. na str. 28 — 29, 
ali zacudo glavni zapis, gdje se govori o knezu Novaku, nije ovdje pre- 
stampan. Nekako istodoban s njim bit ce onaj rimski, sada u Vati- 
kanskoj biblioteci cuvani misal, sto su ga jedni stavljali u g. 1371M 
drugi u g. 1387., a uistinu bit ce postao svakako prije 1387. godine ; 
koliko prije, nije lako red. Kod Milcetica dolazi na str, 31 — 33. pod 
br. II i u Dodatku na str. 507—511. Svi ostali misali spadaju u pet- 
naesto stoljece. Za neke kaze Milcetic, da su vrlo lijepo kaligrafski 
pisani sa mnogo ornamenata, osobito oko pocetnih slova. Najstariji 
medju njima, mislim, da je Misal Hrvojin, koji je postao negdje prvih 
godina XV. stoljeca. O njemu ima posebna dragocjena monografija, 
oko koje su radili Thalloczy, Wickhoff i ja. Kuda je poslije taj rukopis 



27 



•dTTOU ii?^!.«"i'tf ifcrjnH)!!) (^jo^jfliu^ ■ 
unsaaaife t»3iBBis|,i ^i-jflmatas- 

ajbiu3?&a iibaa,obi( ]irjjTrijy5" ' 

ffci.aa iiifiQr'ainiaj i|»sX} uiiD* 

tn« iM3 12^3 K*:)M xflwa ipA 
)l^inarA i^it D80dhfLS^i SMiS M 

Kfraura l'3pBaaDDB0b3BlS3^]P» 








Pocetak Hrvojina Misala. 



28 

dospio, sada se ne zna ; propao zacijeio nije. Po spoljasnjem vidu 
hvale, da je krasan jedan misal od g. 1456., koji se sada nalazi u Vrb- 
niku, a pisan je u Senju, kod Milcetica pod br, 4, na str. 15 — 18. Ima 
jos jedan Vrbnicki misal, kod Milcetica pod br. 5, na str. 18 — 20. ; 
misli se, da je napisan g. 1463. ; a u Rimu ima jedan stariji misal 
od god. 1435., pisan u hrvatskoj Lici ; kod Milcetica on dolazi pod 
br. 10 na str. 29 — 31. i u Dodatku na str. 516 — 520. 

Uz ovaj neveliki broj potpunih primjeraka ima medju frag- 
mentima mnogo takvih komada, sto vecih sto manjih, koji su zacijeio 
nekoc sacinjavali dijelove potpunih misala. Istina, gdjekoji je frag- 
menat tako neznatan i tako neodredjene sadrzine, da se bez detaljnog 
proucavanja ne moze tacno kazati, kakova je upravo bila knjiga, od 
koje se onaj komad sacuvao, da li misal ili brevijar ili nesto trece. 
Mislim ipak, da se smije sa prilicnom sigurnoscu ustvrditi, da od onih 
176 fragmanata, sto ih Milcetic nabraja i ukratko opisuje, nekih sez- 
deset predstavlja komade od misala. A bez sumnje nije to sve. 

Jos je veci broj rukopisa sa sadrzinom, koju danas jednom rijeci 
prisvajamo brevijarima. Dr. Josip Vajs podvrgao je analizi jedan 
takav brevijar, koji se moze nazvati upravo najstarijim, jer ce biti 
valjda iz pocetka XIV. stoljeca. Nalazi se u Vrbniku, kao Vrbnicki 
casoslov I. Milcetic spominje ga na str. 53 — 56. pod br. 9. U njegovoj 
je bibliografiji opisano brevijara potpuna opsega u svemu dvadeset 
i dva. Uz onaj prvi Vrbnicki dolaze isto ondje jos tri druga, od kojih 
jedan odnose ka godini 1391., drugi (t. j. po redu cetvrti) bit ce po 
mojem misljenju jos stariji od ovoga, dakle iz druge polovice XIV. 
stoljeca, a treci (i po redu treci) stavlja se u XV. stoljece (kod Milce- 
tica pominju se pod brojem 10 — 12.). S navedenom godinom ima jos 
iz XIV. stoljeca jedan brevijar u Rimu (g. 1379.), i poznati golemi 
brevijar Vida Omisaljskog od g. 1396. u carskoj biblioteci u Becu 
(kod Milcetica su opisani pod brojevima 18 — 19. i 17.). U XIV. sto- 
ljece stavljaju napokon i tako zvani Pasmanski casoslov, koji se danas 
nalazi u sveucilisnoj biblioteci u Zagrebu (kod Milcetica na str. 41 — 42., 
pod brojem 4,), i onaj brevijar, sto se cuva u arkivu kaptola crkve 
sv. Petra u Rimu, koji je opisan kod Milcetica u Dodatku na str. 535 — 536. 
Petnaestomu stoljecu pripada ih nekoliko s poznatim godinama po- 
stanja, medju njima dva, pisana nekoc u Istri, sada su u Ljubljani : 
jedan prije g. 1427., drugi prije g. 1444. (kod Milcetica pod br. 15. i 
16.) ; jedan ima sada u kaptolskoj biblioteci u Zagrebu od g. 1442. 
(kod Milcetica br. 7), jedan u Moskvi od g. 1443. (nije usao u Milceti- 
cevu bibliografiju pod posebnim brojem) ; u Novome Vinodolskom prvi 



29 




Mjesec maj (alegorija)c 
Iz Hrvojina Miiala. 



Novljanski casoslov stavlja se 
kod Vajsa u god. I459- (kod 
Milcetica nije navedena ova 
godina, br. 13), jedan zagre- 
backi iz kolekcije Kukuljevi- 
ceve ima godinu 1470. (Mil- 
cetic br. 2), drugi je od god. 
1485. (Milcetic br. 3) i treci 
od g. i486. (Milcetic br. 6) ; 
od godine 1485. ima jedan u 
Rimu (kod Milcetica br. 20, i 
u Dodatku na str. 526 — 527.), 
napokon drugi Novljanski ca- 
soslov stavlja se postanjem 
svojim u godine 1484 — 1495- 
(kod Milcetica na str. 62 — 65., 
br. 14). 

Sadrzina brevijara pruza'^mnogo bogatiju gradju negoli misali 
ne samo za tekstove svetog pisma Starog zavjeta, vec i za prijevode 
svakojakih homilija, zivota svetaca i razlicitih prica, kadgod cak 
apokrifnih. Proucavanje ove sadrzine jedva je i pocelo : dosada se naj- 
glavnije oko tekstova biblijskih kretahu potrazivanja Nachtigala, Mi- 
chajlova i osobito dra. J. Vajsa. Na ono malo, sto je uslo nekoc u moje 
,,Primjere", vec se i zaboravilo. K citavim rukopisima valja pribrojiti 
jos i veci dio onih fragmenata, sto se spominju kod Milcetica, u koliko 
se moze dokazati, da su ostatci nekadasnjih casoslova. U brevijare 
ulaze jos sad citavi tekstovi sad komadi psaltira. Odvajkada citanje 
brevijara pociva na psalmima, samo sto u starim glagolskim casoslo- 
vima psaltir kadgod stoji na pocetku teksta, kadgod u sredini. U brevi- 
jarima br. 2. 4. 6. 22. kod Milcetica dolaze psalmi u sredini, u brevi- 
jarima br. 13. 14. na kraju, u brevijarima br. 19. i 5, na pocetku. Ova je 
razlika za istinu tek prividna, jer i gdje je psaltir u sredinu smjesten, 
obicno mu je mjesto ispred Commune sanctorum, ili makar ispred 
Proprium sanctorum, ali svakako poslije Proprium de tempore. U ruko- 
pisu Ljubljanskom, koji je kod Milcetica opisan na str. 85.-86., stoji 
psaltir na pocetku, a za njim slijedi nesto iz misala i rituala. Najznat- 
niji je psaltir Lobkovicev, koji bijase napisan g. 1359. u Senju (pisac 
zvase se Kirin); u njemu stoje na pocetku psalmi, a iza njih jos Com- 
mune sanctorum. Valjavec, podvrgav svestranoj analizi tekst psalama 
po rukopisima hrvatske redakcije, nijeimao pri ruci Lobkoviceva teksta, 



30 

ve6 samo Novljanske brevijare, zagrebacki Pasmanski i dva brevijara 
iz Kukuljeviceve kolekcije. Sasvim posebno mjesto spram svih psal- 
tira zauzima rukopis becke biblioteke, kod Milcetica na str. 84. — 85., 
koji je g. 1463. napisao pop Petar Frascic u Lindaru u Istri. To je tekst 
psalama s tumacenjem upravo onim istim, koje dolazi u cirilovskim 
psaltirima Bolonjskom, Pogodinskom i t. d. (nastampano u mojem 
izdanju, a grckog teksta jos dosada nije nitko izdao; kod mene ima 
prijepis prigotovljen za stampu). Koliko ja znam, ovog tumacenja i 
nema u latinskom prijevodu, ono je dakle prepisao Frascic s nekog 
psaltira kirilovskog ili mozda cak glagolskog pisma, koji bjese upravo 
namijenjen istocnoj crkvi. Time se i opet posvjedocuje starinska veza 
izmedju stare glagolske literature hrvatske i knjiga istocnjackih. 

Ima i drugacijih izuzetaka od obicnih misala i brevijara. Zname- 
niti Reimski rukopis, kojega romanticke historije nepotvrdjene u svim 
pojedinostima ne treba ovdje ponavljati, donosi u svojem glagolskom 
dijelu lekcionarij, sastavljen od perikopa iz evandjelja, iz djela apo- 
stolskih i poslanica, i iz Starog zavjeta. Obuhvata najglavnije praznike 
pocevsi od Cvjetnice do Blagovijesti, u tome se broju spominju Kiril 
i Metod, Veceslav, Prokop i sv. Jeronim s opatom Benediktom. Taj 
izbor daje knjizi hrvatsko-ceski lokalni karakter. Vrijedan je, da se 
spomene jos i rukopis Pariske nacionalne biblioteke (kod Milcetica 
br. 23. na str. 80. — 81.), koji je sastavljen negdje potkraj XIV. stoljeca 
te sadrzi sprijeda psaltir, dalje iz brevijara Commune sanctorum, neke 
mise i ritualne stvari i najposlije vise duhovnih pjesama, sto ih je stam- 
pao Vajs uStarinama XXXI. (u Milceticevoj bibliografiji na str 472. — 
473.). Prakticnim potrebama kod obavljanja sluzbe Bozje bjese nami- 
jenjen rukopis Zadarske franjevacke biblioteke, u kojem ima i Ijeto- 
pisnih biljezaka ; sve je to napisao poznati pisac fra Simun Kleme- 
novic pocetkom XVI. stoljeca (u bibliografiji na str. 95. — 100.) 

Ispred mnozine liturgijskih rukopisa gotovo iscezava sva ostala 
sadrzina glagoljaskih radova u tome razdoblju. To su od cesti prijevodi 
citavih latinskih djela, od cesti kompilacije iz razlicnih knjiga, posakup- 
Ijene u zbornike, koji bi svojom mjesovitom sadrzinom trebalo najprije 
da svrate na se paznju nauke. U prvi red spada medju ostalima ono 
,,Zrcalo", sto ga g. 1445. napisao ili prepisao djakon Luka za popa 
Grgura u Vrbniku, sada se rukopis cuva u Rimu (kod Milcetica na str. 
202. — 203.). Misli se, da bi to mogao biti prijevod djela florentinskog 
nadbiskupa Antonina, ,,Specchio di coscienza"; da li je tako, ne znam. 
Kazu, da u prijevodu ima ceskih izraza, sto bi dovodilo na misao, da 
je taj prijevod izradjen u Ceskoj, u manastiru Emausu na Slovanech. 



31 




/^y^^ J;.,,Vfc'^^., ^'dll^, st^y^Vw"^ /iw^r'"' viip» 





»-Jtf^v»»>< aH'^?^^^; 






:s^4^.-.i^- 






i 



Prva strana Vinodolskog zakona. 
Iz rukopisa u kr. sveuc. knjiznici u Zasrebu. 



32 

Drugo takove vrsti djelo nosi naslov ,,Kvadriga" od g. 1493. ; sada je 
rukopis u Becu (kod Milcetica na str. 204. — 207.), pisao ga Simon 
Grblo (koji se zove i Grbljic i Greblo i Grebljic); valjda je i to nekakav 
prijevod. Za istog Greblica, rodom iz Roca u Istri, znamo, da je g. 
i486, ili 1487. napisao i knjigu propovijedi, po imenu „Kvarezimar', 
(sada u Vrbniku), i g. 1493. jos neko „Tlmacenie" muke Isusove. 
I to ce biti po svoj prilici prijevodi. Medju zbornicima ima jedan u Ku- 
kuljevicevoj zbirci, kod Milcetica na str. 219. — 214., koji se sastoji 
od mnogih manjih clancica za objasnjenje crkvene sluzbe, crtica iz 
biblijske historije, ima i apokrifnih stvari ; to bi mogla biti domaca 
kompilativna radnja jednog fratra glagoljasa. O torn je rukopisu pro- 
govorio R. Strohal u ,,Hrvatskoj" broj 436. (19 13.), stavljajuci ga vec 
u XIV. stoljece (kao nekoc Kukuljevic); tu dolazi i ona prica o Troji, 
sto sam je ja vec davno nastampao u ,,Primjerima", pa treba red, da 
je to paralelni tekst onoj glasovitoj ,,Trojanskoj prici", sto ju je izdao 
Miklosic u ,,Starinama". Jedan je zbornik Milcetic prozvao Ivanci- 
cevim zbornikom te o njemu progovorio u XXIII. knjizi ,,Starina" : 
i tu ima mnogo clanaka poucnih, pricanje o cudesima Bogorodice, 
molitava, pitanja i odgovora. Jednakog je karaktera po sadrzini Zbornik 
Zgombicev (tako ga prozvao Milcetic, na str. 258. — 262.), u kojem se 
nasao prijevod Lucidarija, o kojemu je Milcetic napisao raspravu u ,,Sta- 
rinama" XXX, ali najzanimljiviji svakako bit ce onaj nekoc Petrisov 
zbornik, koji sam ja imao u rukama, dok je jos bic pozajmljen Ku- 
kuljevicu, te iz njega stosta prepisao, dijelom takodjer izdao. Sada 
je taj zbornik nepristu paean (gl. kod Milcetica na str. 271. — 272.). 
Jos cu spomenuti Kolunicev zbornik, koji je sastavljen g. i486., a 
izdao ga Valjavec g. 1892. U njemu dolazi isti ,,kvarezimal", o kojem 
bijase gore rijec, i uz to traktat o sedam smrtnih grijeha, koji se 
nalazi i u Ivancicevu zborniku, knjige sv. Bernardina i t. d. 

Sve je to bila vrlo slaba i mrsava dusevna hrana za hrvatske 
glagoljase u XV. stoljecu, kad se isporedi sa cvjetanjem humanizma 
u Italiji, a donekle i u dalmatinskim gradovima. Hrvatski pismeni 
Ijudi onog vremena, koji vecinom nisu znali dobro ni latinskoga ni 
talijanskog jezika, ostavljeni sami sebi, bez vise nauke i obrazovanja, 
ogreznuse u uskom horizontu sredovjecnog znanja. Ako nam ne im- 
ponira sadrzina njihovih knjiga, imamo pravo i duznost govoriti s po- 
stovanjem o njihovoj marljivosti u pisanju i prepisivanju rukopisa, 
o velikoj cijeni, koju su vlasnici takovih knjiga polagali u tu svoju 
imovinu, unoseci od stoljeda u stoljece u njih svoja imena i svakojake 
druge biljeske 



33 

Najvece svjedocanstvo velikoga znacenja, sto ga je glagolica 
imala ne samo u crkvi vec i u drustvenom zivotu barem jednoga dijela 
hrvatskog naroda, pruzaju mnogobrojne listine, pisane glagolicom 
a narodnim jezikom, sto su se od cesti u poznijim prepisima, od cesti 
u izvornicima sacuvale pocevsi od XIII. stoljeca. Kad je pod ugledom 
primjera Safafikova planula vatra odusevljenja za glagolicu sredinom 
XIX. stoljeca u Hrvatskoj, odvazio se Ivan Kukuljevic, da prikupi 
i izda glagolske listine u posebnom izdanju originalnim glagolskim 
slovima. On je to izveo hvale dostojnom energijom g. 1863. Ali steta 
muke i troska. Danasnja je inteligencija tako odvikla citati glagolske 
tekstove, da je i ovo izdanje listina bilo slabo uvazeno. Zato se u novije 
doba Jugosl. Akademija odlucila, da drugo izdanje nastampa cirilskim 
slovima, od ovoga je izdanja g. 1898. izisla prva knjiga. Glagolske listine 
nemaju dakako onog znacenja za hrvatsku historiju, kao cirilske za 
srpsku ili bosansku, jer se ponajvise ticu malih stvari, kao darova 
crkvama ili manastirima, kupovno-prodajnih ustanova, sudskih pre- 
suda, oporuka i razvoda medja. Ipak se i u tim malim izjavama opcin- 
skog i drustvenog zivota tako srdacno ogleda narodni govor, originalna 
dikcija, da time postaju ove listine vrlo dragocjene. A gdje su se poje- 
dini akti medjusobnih odnosa u drustvenom zivotu zapisivali narodnim 
jezikom i glagolskim pismom, ondje su i povece ustanove, obvezatne za 
citavu jednuopcinu ili vise njihu nekoj autonomnoj vezi, dobivale oblik 
narodniu jezikui pismu. Zato imamo vecodgodine 1288. Zakon vinodol- 
ski, prvi put stampanu,,Kolu" g. 1843., cesto prestampavan itumacen 
(kodMilceticanastr. 463.— 464.) ; imamo Statut krcki sa ustanovama iz 
XIV. i XV. stoljeca, isto tako izdan vise puta. Na Vinodolskom zakonu 
osnivase Statut veprinacki, ali taj spadavec u poznije razdoblje.I svece- 
nicki redovi imali su svoje ustanove, nanarodnomjeziku. Tako je mana- 
stir benediktinskiuRogovu(kod BiogradauDalmaciji) imao svoj glagol- 
ski tekst prijevoda regula benediktinskih, koji je izdao A. Pavicu ,,Stari- 
nama", knj. VII.; rukopis spada potkraj XIV. ili pocetak XV. stoljeca, 
jezik prijevoda pokazuje vrlo malo uticaja crkvene slovenstine na narodni 
cakavski govor; kod Milcetica na str. 381 — 382. Razlicne povlastice fra- 
tara minorita, koje su g. 1502. izisle stampom u Mlecima na latinskom je- 
ziku, preveo je nekoliko godina kasnije (1508. ili 1513.) poznati fra Simun 
Klemenovic na hrvatski jezik glagolskim slovima (kod Milcetica na str. 
382^ — 387.). Slicne je sadrzine rukopis fra Petra Milutinica, koji je, cini 
se, upotrijebio prijevod Klemenovicev(Milcetic na str. 388.— 391.) . Upravo 
regule Brace trecega reda svetoga Franje dolaze u rukopisu fra Simuna 
Glavica Sibencanina iz XV. stoljeca (kod Milcetica na str. 391. — 396.). 

Branko Vodnik : Povijest hrvatske knjiievnosti. 3 



34 



■ i -i 19- ;T..- 












J'. 



-^ 'A'^/ti 



■■'Vi 



rV:r^ 



177: 1 



} ILl 






c:^JJi>. 



'Vf^ 



Jj««. a-:^*'/''-^"*', i 






,iL,..; 



UM 



..a^:. 



T F 



/ 






'J ■-.S^.^LDaU 









,u^ d. ^,.^,.^^.c,, .j..;i,,„ 



r^ /off ^S Y 

,^XiLj JU wtrsJkZ,, ^^^o«<«^ ..,j1^^a.Sl ,,,^^u 




Prva strana Istarskoga razvoda od god. 1325. 
Iz rakopita u kr. aveuc. knjiznici u ZaKrebu. 




3. Razdoblje glagolske knjige od god. 1483. — 1630. 

to je dalje vrijeme odmicalo i s njim napredak u opcem 
obrazovanju, to se jace osjecao nazadak glagoljaskog 
svecenstva prema latinskomu, kojemu su bile na uslugu 
i skole i knjige, cega u glagoljasa nije bilo. Ni otkuda 
ne vidi se nikakve pomoci, da se tomu zlu doskoci. Biskupi, ve- 
cinom tudje narodnosti, osobito u Istri, zivo su osjecali tu nevolju, 
ali nisu znali drugoga lijeka, nego da se sto na uze smanji broj 
popova glagoljasa i da se malo pomalo upute u latinski jezik, pa 
da se slovenska sluzba Bozja pretvori u latinsku. Da bi se mogla 
i slovenska liturgija usavrsivati i obogacivati dobrim knjigama, o 
tome nije nitko ni pomisljao vec zato, sto univerzalni latinski ka- 
rakter katolicke crkve nije tomu prijao. A medjutim popova gla- 
goljasa bilo je sve vise. Na samom otoku Krku — taj je bio Dorado 
glagoljastva — racunalo se god. 1527. da ih je bilo oko tri stotine. 
Narod, koji je privikao sluzbi Bozjoj na razumljivom njemu slo- 
venskom jeziku, — stari su Hrvati isto tako pamtili slovensku sluzbu, 
kao jos danas prosti narod ruski zna naizust crkvenu sluzbu ,,slav- 
jansku" — trazio je cak u inozemstvu, gdje se u povecem broju oku- 
pljao, da mu se to dopusti. Tako se zna, da je bratovstina sv. Georgija 
i Trifuna u Mlecima trazila i napokon dobila to dopustenje g. 1510. 
za dvije crkve. Inace, upravo u gradovima nije se lako mogla odrzati 
prosta sluzba glagolska protiv sjajnije latinske. Pod kraj XVI. sto- 
Ijeca (1593.) bio se zametnuo spor izmedju biskupa puljskoga i ka- 
pitula rijeckoga radi slovenske sluzbe Bozje, koja se ipak mogla odbra- 
niti. A u Zadru bjese god. 1566. na crkvenom sinodu opet zakljuceno, 
da se samo u dvije crkve i pod osobitim pogodbama smije obavljati 
slovenska sluzba. Nije tu bila po srijedi samo animoznost narodna, 
vec i neko posve razumljivo neuvizavanje, sto ga obicno izaziva ne- 
ukost i prostota. Krajem XVI. stoljeca javlja biskup picanski iz Istre 
u Rim, da su u njegovoj biskupiji sve gotovo sami svecenici ,,ilirski", 
koji ne znaju nista latinski i nemaju drugih knjiga do misala i bre- 
vijara ; on moli, da im se pomogne drugim knjigama (g. 1593.). 
Isto se tako tuzi biskup porecki (g. 1592.), da bi sve dobro bilo, kad 
ne bi samo bio veliki broj svecenika glagoljasa, koji nemaju van kakav 
stari brevijar i misal s malim ritualom i nikakvih drugih knjiga ; u 
Rimu valjalo bi da se pobrinu, da se toj nestasici doskoci. Biskup je 
svoju jadikovku ponovio i g. 1596., ali bez uspjeha. Poslije triden- 
tinskog koncila, koji je medju drugim odlukama izrekao, da se imaju 



36 

ispraviti crkvene knjige, — papa Pio V. zabranio je g. 1568. latinske 
brevijare i g. 1570. misale, koji nisu odgovarali novoj ispravljenoj 
ediciji — bijase polozaj glagoljasa jos tezi. Oni su za nevolju jednako 
citali po starome misalu i brevijaru. God. 1580. zaiste papa Grgur XIII. 
od zadarskog nadbiskupa savjet, kako bi se toj nevolji doskocilo, a 
u koncilu akvilejskom od g. 1596. bi zakljuceno, neka bi se potrazili 
postovani i uceni Ijudi, koji znaju taj slovenski jezik, pd da izvedu 
potrebite ispravke ; uz to se svraca paznja Rima na to, kako bi ,,ilirski" 
biskupi duzni bili da se pobrinu, da barem mladji narastaj njihovih 
svecenika privikne citanju latinskih knjiga. Godine 1601. tuzi se 
biskup porecki, da je na vizitaciji svoje biskupije nasao mnogo ,,ilir- 
skih" svecenika, koji osim starog stampanog misala i brevijara i nekog 
malog obrednika rukopisnog nemaju nikakvih drugih ,,ilirskih", a 
isto tako ni latinskih ili talijanskih knjiga. U toj nevolji da je odlucio, 
da unapredak ne ce nitko od njega dobiti tonsure, koji ne umije talijanski 
i citati talijanskih knjiga, te prema napretku u talijanskom i latinskom 
jeziku da ce klericima podjeljivati manje i vise redove. A na pasto- 
ralnim konferencijama tko nije umio dati izvjestaja na talijanskom 
jeziku, mogao je to uciniti na hrvatskom, ali je netko drugi morao 
to prevesti na talijanski. Tu se vec vidi tendencija potalijancivanja. 
Tako je isto pocetkom XVII. stoljeca (1604.) radio biskup picanski, koji 
se u izvjestaju u Rim hvali, kako je mnoge zupe vec polatinio, kako 
ce unaprijed traziti od svakoga znanje latinske gramatike i kako je 
neke klerike odaslao u Ljubljanu i Gradac k jezuitima u skolu. 

U takovim prilikama lako moze biti, da su glagoljasi u velikom 
broju dolazili u Zagrebacku biskupiju, a isto tako u Kranjsku, bjezeci 
ne toliko od Turaka, koliko od Talijana, koji su pod zastitom austrij- 
skih i mletackih vlasti preko svojih biskupa talijanske i njemacke 
narodnosti razgonili neuke i siromasne glagoljase iz njihovih gnijezda. 
Tkalcic je u svojoj knjizi ,,Slavensko bogosluzje u Hrvatskoj" (1904.) 
pobiljezio po arkivnoj gradji dosta veliki broj glagoljasa, koji su pri- 
sustvovali zagrebackom sinodu od g. 1574. ili su kod vizitacije kotara 
gorickoga g. 1596. spomenuti kao glagoljasi, da i ne govorim o poje- 
dincima, kojih je u XVI. i XVII. stoljecu bilo vrlo mnogo. Svi su 
po Tkalcicevim i Lopasicevim izvorima izbrojeni kod Jelica u , .Pontes 
historici liturgiae glagolitico-romanae" (Veglae MCMVL). Koji put 
nasao se kakav ostatak glagolskih knjiga (najvise misala), sto su ih 
ovi glagoljasi sa sobom nosili. Sve to ne dokazuje nista drugo, nego 
hvalevrijednu toleranciju, sto je u tom pitanju vladala i XVI. i XVII. 
stoljecu medju svecenicima Zagrebacke biskupije, koja je inace prizna- 



37 

vala gospodstvo latinstine. Inozemstvo ovih glagoljasa Zagrebacke 
biskupije potvrdjuje se i time, sto kod mnogih uz ime dolazi jos dodatak 
,,Dalmata" ili ,,natione Dalmata" ; ima i dodatak ,,a partibus mari- 
timis" t. j. iz Primorja, jedan nosi pridjevak Ninjanin (kod sv. Nikole 
na Zelini 1634. g. i na Lovrecini 1653. g.), drugi Tovunac (1636.). 
Ovaj prosti demokratizam hrvatskih glagoljasa i nehotice izaziva 
simpatije, dokazujuci njihovu veliku strpljivost, all i ustrajnost kod 
svojih starih crkvenih obreda ; mi danas mozemo tek sazaljevati nji- 
hovu tesku sudbinu, sto itn nitko nije bio sklon, kako su to zasluzili, 
da bi se digao niveau njihova znanja i obrazovanja. 

Ali uza sve to, sto su hrvatski glagoljasi puno zaostajali za sa- 
vremenim svecenstvom latinske knjige i nauke, tehnicki napredak, 
koji se pojavio u stampanju knjiga, vrlo se brzo sa susjedne Italije 
saopcio i njima. Vec godine 1483. izadje prvi glagolski misal u uglednom 
izdanju talijanske tipografske vjestine, stampan zacijelo u Mlecima, 
i ako nije mjesto stampe nigdje naznaceno. Koliko je dosad poznato 
primjeraka ove rijetke knjige, nijedan nema nikakova posebnog na- 
slovnog lista ; valjda ga nije ni bilo. Knjiga izgleda kao da nije do- 
tjerana do kraja, jer su za pocetna slova ostavljeni prazni prostori. 
Nema nikakva predgovora, nikakva dopustenja duhovne vlasti. Tako 
ne znamo, tko se upravo trudio oko ovog posla. Mozemo samo reci, 
da je karakter slova ovog izdanja vrlo lijep, izradjen prema najljepsim 
pergamenim rukopisima XIV. i XV. stoljeca. Nijedno potonje izdanje 
nije tako ugledno, kao ovo, sve dok nije Safafik obnovio glagolska 
slova u Pragu polovicom proslog stoljeca, upravo po uzoru ovog prvog 
izdanja. Moze se dakle reci, da je izdanje 1483. godine stilom slova 
ozivjelo opet u XIX. stoljecu. 

Ali nije samo s tipografske strane ovo izdanje znamenito, vec i 
njegova sadrzina pokazuje pravilni crkveni jezik hrvatskog tipa. Re- 
daktor misala, nepoznata nama licnost, bijase svakako vrlo dobar 
poznavalac starog jezika te je umio vjesto odabrati rukopis, koji ce 
mu posluziti za osnov izdanja. A vec je receno, da je stampanomu 
izdanju zacudo jednak misal kneza Novaka od g. 1368. 

Do nedavno nije se znalo, da je nekoliko godina nakon ovog prvog 
izdanja opet bio stampan jedan glagolski misal godine 1494., ovaj put 
na domacem zemljistu u Senju, drugim slovima, sitnijim i manje 
uglednim, u formatu, koji upravo ne pristaje za misal kao knjigu, 
sto se stavlja na oltar i tako iz nje cita. Ovo je manja knjiga, koja se 
drzi u rukama te lako tura u dzep. Cini se, kao da su domaci Ijudi, 
koji su se trudili oko ove knjige, taj skromniji format drzali podesnijim 



38 



aWOOtlHO rt'iX'n'Hilftrli l^^A^SFS 

SifeiDs'amiHi ©oSD'tf d sj'S'uao mbxa 
s^ffbx •ffini'vi IpiibiSia tfSJrrbE ODrTi 

'Qi WXFl iliaS'DD'Vrli ©jf mF0F80-3L'V 
'SUU'Vi UbX^lfiOflS iFffbdllO £ *^3 

^.£a [lo^Bik) miBLFSid! pif]9[ni2 
DijaFrliaS'S'o&iliJ^aDrliLas^iiniJili a 

fi'DD'Vrli f^UbS WgFI QfllfflllE ffhF' 8 
nbrfiaifioilO Fffbrftia l^m'SUUiB Ob 

ili^o fDswEvyoFES'nDombxa 83013 
S'^.EftiuoF8airh3'3i BbFX n^inoirax^ 
a-ffnno^di FOiibX^ m?;5>2 omap'tf x? 

3) ^ihflflBOllIlE;*!' FEl^bdtlrfi QiifTioaa 

/!F8a?t^o DJi'D'^aDa) dh/a 5 ff jum 

OIIDWO QflMB^nnfi <fl?<j2)ni]'5>0|IIfii 

irfitf j<iaiiiioira twoFO Aix-ffo-ip 

vo Mas rdiiD siuoDifi^it muhnrd'o'ini 

maHBCfa 0098 ^obStf 3801)3 f3faa<9an8iib3 
ini<?3 '^la • nnsoDs omras 9«8 o.Aihd^s/HS s 
eoDih^oihrtii muiasmi sifi9«8ft(3.QiIti[ii]rfi 
&A2^0 Iffa-afDOOni OD^ihODE^D 
/ODSiiiHi $«8>i^^(v- ?3lS^^>tnnnb3in)93>[n]3 

|2- Fgbifta 83^tM obataHfOFga' 
yrfioDFiibiftD ffltas'B'iraiift J^qdb irh 




nbsilixujs'ama ans'om mb'ssub, l'v 
X ©Sai3ilinDaDmiai5ili'tf©o ^«9 
i^f subs ifia-ffavi ^s ^xilfis op 
Sjpsi&miiSsaDodbsAajp fmi^ 

^aj<3i FiDsidi [Uffi^^iifi nSeajps 

njDSidSmiianyD'O scSt^ajp g^erfiim 

^5 Din E^ flU] ihlritrli /.bSSSPrliFaM 
%0^[J11J FWJJjiJfio l-ffFrli 

QES'iinrhaDS- f Fot^aii^iib 
'^os'[R]>Fiuas'[n©FEo F§^o?oini 
ihocataQDrfifciarti- yawi s^foftfli 

miBlfbrii OIlrhMFjIifi' SaK^dllfii'VfiM'ff 
QfliatS^Efii <9Dnrh Si4a Ubrli ODilh 

Fotf^ffi^a^fliPiiFffi Jdacrb&ti^Xka 
ftii^o^dba ^^ifeaQDffiFxomi fx[u 
8BiF9[mi]anii-F8<n>ai]siniairbB>BFX3 
(\\ Fo«S'8'5'iniaanrfiM5? gFOFifiODyffon 

p FS^rhoHE^ODp v^rhstedfaSi'Vfi 

<V190XS»>i«i^« FUJ8ftll*lpfi.- qp«« 
d6[niSW3KDD3 9«8 • ?3[d<5>aD8ab3(iii93. mia 
um rrairaD ^ <3*rhiK8<M8 8<ffaDrfi^U!ii<Mi ono 
a8mi fHis«8m3-ifiBi rita-TT ooafifami 9«8(H 
sdfaaQoni anafljp 8QfnHi93C83 ra q& mufa e 

nl^^2inj5[!D! PnFMFXa aiifi»dfa 
F'VS gafldbSFS-SOD^tUIBi^ 
jlfTjdiEFrf^^I ODS^rfi B^iX-^aM 
[nU^iftlS'tf OFgOMi PuS^iii ^brh XQiBl 
F'.^ffrh^EJiiTlijP'tfEmi ««-^2rtli l-D^ofi 

ffi 



PoSetak Misala itampanog u Mlecima god. 1483. 

Iz kr. sveuc. knjiznice u Zagrebu. 



39 

za tadasnje prilike. Slova dobise iz Mletaka, a zacijelo i slagaca, ali 
brigu i trosak oko izdanja preuzese domaci Ijudi, dva kancnika senjske 
crkve, Blaz Baromic i Silvestar Bedricic i uz njih zakan Caspar Turcic. 
Na kraju se knjige kaze, da je ovaj misal svrsen 7. augusta 1494. godine, 
za kraljevanja kralja ugarskoga Ladislava i za vladanja u Rimu pape 
Aleksandra VI. Jedan se primjerak ove rijetke knjige nalazi sada u 
Budimpesti ; opisao ga Asboth na madzarskom jeziku i u mojem 
,,Archivu". Vidi se, da je ovo izdanje misala imalo za podlogu nekakav 
drug! rukopisni tekst te se nije drzalo prvog mletackog izdanja od 
g. 1483. Sada se zna, da je isti Blaz Baromic vec godinu dana prije 
i to u martu g. 1493., nastampao jos jednu knjigu, koja je onaj cas za 
crkvenu sluzbu glagoljasa bila vrlo potrebita, a to je Brevijar sa dodanim 
na kraju Ritualom. Za ovo izdanje, kojega se jedan primjerak sada na- 
lazi u Zagrebu, prica se u epilogu, da je stampano u Mlecima (v Bne- 
cih), u tipografiji poznatog Andrije Thoresani de Asula, a nas ,,pre" 
Blaz Baromic nadzirase stampanje kao korektor. Kako se to ima 
razumjeti ? Sva je prilika, da je kanonik Blaz Baromic upravo toga 
radi i posao bio u Mletke, da stampajuci ondje brevijar izuci novu 
tehniku stampanja knjiga, pa kada se, svrsiv taj posao, u martu 1493. 
godine vratio u Senj, mogao je ovdje nastaviti jednaki posao slovima 
dovezenim iz Mletaka. To je bio pomenuti misal, a uza-nj godine 1496. 
jos jedna mala knjizica, koju je opisao Milcetic u ,,Starinama", knj. 
XXIII., to je ,,Spovid opcena", prijevod neke latinske knjizice, sto 
ju je preveo Jakov Blaziolovic. 

Ovaj cas nije poznato, da li je jos stogod bilo stampano krajem 
XV. stoljeca u Mlecima ill u Hrvatskom Primorju. Ali ta nova vjestina 
i njena ocita velika korist privukla je odmah pocetkom XVI. stoljeca 
neke domace Ijude, to one iste to druge, da nastave stamparsku radnju 
glagolskim slovima. Silvestar Bedricic, koji je uz Baromica spomenut 
kao izdavac misala od 1494. godine, stampao je g. 1507. u Senju ,,Na- 
rucnik Plebanusev", prijevod knjizice na latinskom jeziku ,,Manipu- 
lus curatorum", a iste godine izadjose jos ,,Mirakuli slavne dive Marie", 
i toje prijevod na hrvatskom jeziku. ,,Narucnik" moze se nazvati vrlo 
potrebitom prakticnom knjigom za glagoljase, zato se i kaze, da su 
mnogi redovnici i gospoda molili Bedricica, da se prihvati toga posla, 
a prijevod izradise nekoliko redovnika i doktora ,,nasega jezika", 
,,kih imena ne izricu se za uklonit se tasce slave". Korektorima se 
pominju dva kanonika senjske crkve, Urban iz Otocca i Tomas zakan. 
Stampar bjese neki Grgur Senjanin, koji je narocito toga radi dosao 
iz Mletaka, gdje je izucio tipografsku tehniku. Valjda je kod svih 



40 



p 

■ !>; SO;*' i'Jtjr.*'-' i* ■•> ■ ■■"■•-' 

i.8 . SiiiU ta£<t^&ff&.8b!>iAiHlUH-fv'^^« 

>-|\ SI'JS '.Ti'fC: ivaiftlHK.a,r.Bl.t' •?- « 



f^S^aUL'-nhWti-Wilsh JiJl'H ^:>i'•S '^■Hj'.v- 



St liar C 5 3^'i!iS3*?lt/a9#3*r«» 

i " J-JIj !t'S I'.lIbS i';iif.i ;'.S:{a 

gk' ilJ *?3'f-a /ilia's '/ui»H.' i-uot!*- 

<t Cur ♦« 'i- ,'.liv»'«i^ [niji5<3?*a frtip! 



^s, ,5. ,> 5}. ^> .ja. •*• '^- 

WtxMm -^ * fttlfli J ; vS? 



=^lr4^ 



Posljednja strana Misala stampanog u Senju god. 1494. 
Iz Nar. madzar. muzeja u Budimpesti. 



41 

knjizica 1507. i 1508. godine glavni posao oko stampanja bio u njegovim 
rukama. Sama tipografija bjese smjestena u kuci Silvestra Bedricica. 
Silvestar Bedricic zasluzuje kao izdavac hrvatskih glagolskih 
knjiga svako priznanje; steta sto se o njegovu zivotu inace ne zna 
nista izblize, samo se na izdanjima god. 1508. (,,Korizmenjak" i 
,,Tranzit") i na izdanju misala od godine 1509. opet nalazi njegovo 
ime, jer su sve te knjige stampane u Senju u njegovoj kuci, njegovim 
slovima. Kao pomagaci, sto su uza-nj i oko prijevoda radili, spominju 
se i opet kanonici Urban iz Otocca i zakan Tomas. Ali tu i prestaje 
njihovo spominjanje, jer u prvoj knjizi, sto je dosla na red iza izdanja 
od g. 1507. i 1508., — a to je bio, koliko se sada zna, opet jedan misal 
od godine 1528. — nema vise govora ni o Senju ni o Bedricicu, vec 
je ovo novo, po redu cetvrto izdanje Misala, stampano kao i prvo u 
Mlecima, u tipografiji Bindoni i Pasini, nastojanjem fratra Pavla 
Modruskoga. Ono i sadrzinom ponavlja prvo izdanje s nekim dodatcima. 
Ne prodje nekoliko godina te je i opet g. 1531. biskup modruski Simun 
Kozicic, rodom Zadranin, izdao jedan misal, ovaj put na Rijeci, 
,,v hizah svojega prebivanja", a stampari dodjose valjda iz Mletaka, 
kuda je on posao bio g. 1530., i to dva Talijana rodom iz Brescie. 
Ja sam nekoc u mladim godinama imao priliku isporedjivati ovo iz- 
danje s prvim od g. 1483. — za druga ili se nije znalo ili ih nije bilo 
u Zagrebu — te sam opazio, da je jezik rijeckog misala mnogo po- 
hrvacen, inace je izdanje u maloj cetvrtini, sa sitnim i uglednim slo- 
vima, vrlo prijatno (dovrseno je stampanje 27. aprila 153^- §•)• Ko- 
zicic je stampao jos neke knjizice, kako sam kazuje u jednom pred- 
govoru. Mi znamo za Oficij blazene djevice Marije (nastampan 15. de- 
cembra 1530.) i za ,,Zitije rimskih arhijerejov i cesarov" (1531- g- 
15. maja). Ovo posljednje djelo nije upravo liturgijska knjiga, vec je 
namijenjeno glagoljasima, da znadu nesto iz historije, kako je on 
shvacao. U predgovoru govori o tome, kako mu je bila briga ,,poprav- 
Ijanje nase knjige", jer da u onome siromastvu glagolske literature, 
koja nema nego misale i molitvenike, nije sve ispravno. Cini se, da je 
kod toga imao na umu i prijevod i jezik ; po njegovu misljenju imao 
bi jezik biti crkveni slovenski u hrvatskom ruhu, ali to nije bila siste- 
matski provedena crkvena slovenstina hrvatskog stila, vec neka smjesa 
jednoga i drugoga. Posvecujuci ovu svoju knjizicu trogirskomu biskupu 
Nigru, svojem prisnom prijatelju, on ga slavi kao najstarijeg arhi- 
jereja ,,nasega jezika" te ga poziva, da napise stogod u slavu potla- 
cene i orobljene Hrvatske zemlje, sto ce on prevesti na hrvatski jezik. 
Kozicic je dakle bio patriot, umr'o je u martu g. 1536. 



42 

Poslije izbrojenih ovdje knjiga glagolske literature nije u citavom 
XVI. stoljecu stampana nego samo jos jedna, i to je opet bila 
liturgijska knjiga, Brevijar, prigotovljen za stampu od plovana 
Omisaljskog Mikule Brozica, koji je stampan opet u Mlecima kod 
sinova Zana Franciska Torizani. Stampanje dovrseno je u martu 
1561. godine. Vatikanska biblioteka ima tri primjerka ovog brevijara ; 
opisao ih ukratko dr. K. Horvat na str. 529.— 531. Milceticeve biblio- 
grafije. Odmah na pocetku iza kalendara dolazi tekst psaltira, iz kojega 
je dosta toga izvadio i nastampao Brcic u svojim ,,Odlomcima". 

Za citavo jedno stoljece ovo je vrlo mrsav plod knjizevne radnje 
siromasnih hrvatskih glagoljasa, i ako je time moze biti podmirena bila 
potreba onih zupa i crkvi, u kojima se obavljala slovenska sluzba 
Bozja. Ali za obrazovanje glagoljasa, koji nisu umjeli citati ni latin- 
skih ni talijanskih knjiga, nije tu bilo nikakve pouke, osim naputaka 
za obavljanje sluzbe i obreda crkvenih. Kad je po ^apovijesti pape 
Klementa VIII. g. 1602. —1603. provedena crkvena vizitacija po svoj 
Dalmaciji, imali su se vizitatoru, jednomu talijanskomu biskupu iz 
Vincence, predstaviti svi glagoljasi, zupnici, kapelani i ostali misnici, 
odgovarati na stavljena pitanja i pokazati crkvene knjige, po kojima 
su citali sv. misu. Ja sam u izvatku teksta te vizitacije, koji je dr. K. 
Horvat nastampao na str. 536. — 564. Milceticeve bibliografije, nasao 
narocito spomenutih ,,ilirskih" misala preko devedeset ; pod tim 
knjigama, nazvanim misale illyricum, ne moze se razumjeti sto 
drugo, van jedan stampani primjerak glagolskog misala, samo se ne 
kaze, kojega izdanja. Izrijetka se govori, da je primjerak rukopisni. 
Gdjekoje knjige, pokazane vizitatoru, bile su tako ostecene ili pode- 
rane, da je odmah zapovjedio, da se nabavi nov primjerak. Pored mi- 
sala dosta se spominje jos i ritual uz brevijar (rituale in fine breviarii), 
a za druge knjige nije se valjda ni pitalo, a doista nije ih ni bilo u 
stampanom izdanju. Protiv samih svecenika glagoljasa nije vizi- 
tator imao sto da prigovori, ali u svemu izbija iz te vizitacije, da su 
,,presbyteri illyrici", bili vrlo prosta celjad s malo nauke, ipak za 
nevolju dovoljno spremni za vrsenje sluzbe Bozje, a uz to cestita i 
neporocna zivota. Na stavljeno pitanje, kako citaju sv. misu, 
glasio je odgovor bezazleno iskreno : io celebro la santa missa et 11 
altri divini officii all' illirico per non sapere alia latin a. 

Veliko siromastvo glagolskog svecenstva bit ce glavnim uzrokom, 
sto se nije jos ni sada, u vijeku stampanja knjiga, odustalo od pisanja 
rukopisa, a nitko se nije nasao, da ih stampa, ma da su se nekoji, 
kao tako zvani Antonin, zacijelo mnogo citali, jer se sacuvalo po ne- 



43 

koliko rukopisa gotovo jednake sadrzine (gl. kod Milcetica na str. 
215 — 228., 527 — 529.). Strohal je obecao, da ce tu knjigu po neko- 
likimrukopisima nastampati, dosadaje teku ,,Hrvatskoj", br, 416. nesto 
napisao u ,,hrv. glagolskim Antoninima". Isto je tako popularan bio 
Dialog sv. Grgura pape, koji se nalazi u nekoliko rukopisa (gl. kod Milce- 
tica na str. 233 — 241.) , a kakovo je upravo to djelo, jos nije ustanovljeno; 
bit ce prijevod XV. ili XVI. stoljeca. Mnogo je bio citan tekst propo- 
vijedi, koje hrvatski glagoljasi pripisuju svetomu Bernardinu (gl. kod 
Milcetica nastr. 325 — 329.) ; jedan je stampan pod naslovom ,,Kolunicev 
Zbornik" g. 1892., u izdanju M. Valjavca o trosku Jugosl. akademije. 
Ima i kompilacija originalne radnje ; jednoj je sam kompilator na- 
djenuo naslov ,,Cvet vsake mudrosti", a to su propovijedi, kojima se 
tumaci evandjelje; u prijepisu od g. 1503. pominje se ime prepisivaca 
Tomas Petrinic, a tko je prevodio, to se ne zna ; svakako prijevod 
bit ce ucinjen mnogo ranije (gl. u Milcetica na str, 320 — 325.) ; nesto 
je Strohal izdao, kako sam govori, po rukopisu, koji je kod Milcetica 
opisan na str. 210 — 214. Strohal je u ,,Hrvatskoj" br. 437. dokazao, 
da se sadrzaj rukopisa akad. IV. a. 120 (na str. 290—300. kod Mil- 
cetica) u glavnome nalazi vec u rukopisu akad. III. a. 15 (kod Mil- 
cetica na str. 210 — 214.). To sto je on izdao, izaslo je po njegovim rije- 
cima u 27. svesci knjiga Hrv. drustva za pucku prosvjetu. — Propovijedi 
i homilije — to je bio vrlo omiljeli glagoljasima predmet njihove pre- 
pisivacke marljivosti (gl. kod Milcetica na str. 315 — 320.). Jedan se 
ovakav rukopis zove upravo ,,blagdanar", koji se sacuvao u prije- 
pisu popa Andrije iz Novoga od g. 1506. ; stariji primjerak bio je 
svojina nekog gospodina Filipa, takodjer iz Novoga (gl. kod Milcetica 
na str. 330 — 331.). Rado se prepisivao i prijevod latinskih ,,Sermones 
discipuli" njemackog dominikanca Herolta. Glagoljasi prozvase tu 
knjigu ,,disipul" (gl. kod Milcetica na str. 331—340., gdje se istice, 
da je i M. Divkovic iz iste knjige crpao). Kad ove i ovakve knjige ne bi 
bile ostale u rukopisima, vec da se nasao netko, tko bi ih bio u svoje 
vrijeme stampao, mogla se od toga razviti mala nabozno-bogoslovska 
literatura, koja bi znatno unapredjivala dusevni razvitak popova glago- 
Ijasa te podigla njihov ugled u ocima latinskog svecenstva. 

Uz prijevode cijelih traktata sacuvao se obicaj pisanja mjesovitih 
zbornika, u koje se unosilo vrlo cesto bez reda i plana mnogo svakojake 
sadrzine, nalik na danasnje enciklopedijske knjige, ali bez alfabetskog 
reda i sa ogranicenom sadrzinom, koja je odgovarala tadasnjem inte- 
resu, a taj se ponajvise kretao oko Svetog pisma i krscansko-moralnog 
zivota. U tim, kadgod vrlo zanimljivim zbornicima, ogleda se i opet onaj 



44 

dualizam kulturnih uticaja, o kojem se sprijeda govorilo, jer uz 
tekstove, izvadjene iz latinske ili talijanske literature, dolaze i prije- 
pisi starih slovenskih clanaka, sto su potekli iz grckih izvora. To su 
vecinom apokrifne price, lazne molitve, profilakticni lijekovi i t. d. 
Nesto je takove gradje uz ono, sto sam vec davno ja nastampao (u 
„Prilozima" 1868. i u ,,Starinama" knj. III.), nasao Milcetic u Ivan- 
cicevu zborniku, a takih stvari ima i u zborniku, sto ga je Milcetic 
opisao na str. 340 — 344. i str. 65. Neke sredovjecne lijekove priopcio 
je R. Strohal u XV. knjizi ,,Zbornika za narodni zivot i obicaje juznih 
Slavena" (na str. 122 — 132.), ali nije isporedjivao s onim, sto sam ja 
davno nastampao u ,,Starinama" knj. X. On je to izvadio iz ruko- 
pisa, koji je kod Milcetica opisan na str. 191— 193. Iz rukopisa, koji 
je kod Milcetica spomenut na str. 188 — 189., prestampao je R. Strohal 
lazne molitve, iz rukopisa kod Milcetica na str. 189 — 190. zaklinjanja 
protiv nepogodna vremena, i iz rukopisa kod Milcetica na str. 193 — 194., 
koji vec spada u cetvrto razdoblje, opet lazne molitve. Sve je to va- 
Ijalo porediti sa staroslovenskim tekstovima jednake sadrzine, ili bar 
medju sobom, jer takovih stvari ima i u drugim rukopisima, na pr. 
u jednom praskom (kod Milcetica str. 309 — 310.). 

Najljepse je glagolica cvala u mnogobrojnim listinama, sto su 
ih pisali nodari, velikom vecinom popovi. Po originalima, pisanim 
isprva na kozi, poslije na papiru, kao i po kvadernima, u koje su upi- 
sivana bila razlicna privatnopravna rjesenja, sabrao je R. Strohal 
u ,,Vjesniku arheoloskoga drustva", nove serije knjiga XI. — mno- 
zinu imena takovih ,,nodara" ; o paleografskoj strani nekih origi- 
nalnih listina govori se u mojoj paleografiji. Ondje je istaknuta pi- 
sarska vjestina nekih nodara, kao na pr. Filipa Pilusinovica, pocetkom 
XVI. stoljeca u Vinodolu. Jednu je notarsku knjigu izdao nedavno 
R. Strohal (1911. u Zagrebu) o trosku ,,Staroslavenske akademije na 
Krku" pod naslovom ,,Glagolska notarska knjiga vrbnickoga notara 
Ivana Stasica", koja spada vec u cetvrto razdoblje, kao gotovo svi 
takovi spomenici, jer nisu raniji od polovice XVII. stoljeca. 

Cisto svjetske sadrzine, osim ovih prakticno potrebitih zapisa i 
isprava, sto se sve razvilo pod uticajem talijanskog zivota i kulture 
te je samo jezik ostao narodan, dakako pun i prepun talijanizama, 
nije u glagolskoj knjizevnosti nikako ni bilo, ako ne cemo da nazovemo 
historijom kojekakve, dovoljno mrsave zapise, naokrajcima nekih ruko- 
pisa, o razlicnim dogadjajima cisto mjesnog znacenja, o nezgodama 
elementarnim kao gradu i gladu i t. d. Ove je zapise po nekim ruko- 
pisima sto stampao sto iznovice prestampao R. Strohal (u Vjesniku 



45 

arheolosk. drustva 191 1., u ,,Krscanskoj skoli", 1910., br. i i 2, te u 
,,Prosvjeti" ; davno prije Kukuljevic u Arkivu 1857 u 4. knjizi). Naziv 
,,Kronika" ovi zapisi jedva zasluzuju. U bibliografiji Milceticevoj 
stampane su takve Ijetopisne sitnice na mnogim stranicama njegova 
izdanja, on ih je posabrao iz razlicnih rukopisa, sr. na pr. str. 70 — 71. 
Cak i ono malo poezije, sto je slucajno zastranilo u kojigod gla- 
golski rukopis, bavi se jednako duhovnom sadrzinom ; to su vecinom 
crkvene pjesme, koje bi trebalo posakupiti i stampati, onako kako 
je nesto iz Pariskog rukopisa stampao dr. Vajs u ,,Starinama", knj. 
XXXI. Rijedak je izuzetak po koja saljiva ili satiricna, kao protiv 
zena (u Milcetica na str. 295.), protiv pijanstva (na str. 308). pri- 
kazanjima dramatskim iz cikla muke Isusove, placa djevice Marije 
i poboznih zena na grobu Isusovu, iz zivota Abramova, iz apokrifnog 
pricanja o licima starog i novog zavjeta (gl. u Milcetica na str. 291., 
293., 296.) ima poseban clanak na kraju ove glave. 

4. Razdoblje glagolske knjizevnosti od 1630. — 1750. 

ako je glavni zadatak glagolice bio u tome, da sluzi knji- 
gama, kojima se obavljala sluzba Bozja i crkveni obredi 
na starom slovenskom jeziku, a visa hierarkija — rimska 
kurija, dalmatinski i istarski biskupi — stali sve vise 
gledati, da se sluzba Bozja i kod glagoljasa vrsi prema tacnim 
propisima tridentinskog koncila, osjecala je svakom godinom sve 
veca potreba ispravljenih i stampanih glagolskih knjiga. Za kato- 
licko cuvstvo cara Ferdinanda II. bijase velika utjeha, sto je pre- 
stala opasnost od protestanata za juzne Slovene. Poslije smrti 
Ungnada, koji je usrdno podupirao stampanje glagolskih knjiga u 
protestantskom pravcu, bila je glagolska stamparija u Urachu obu- 
stavljena, slova s ostalom tipografskom spremom dodjose po pravu 
nasljedstva u Korusku, u grad Waldstein, a konfiskacijom budu 
prevezena u Gradac. To je tako potrajalo neko vrijeme, dok se 
nije pocetkom XVII. stoljeca pojavio bosanski fratar Glavinic kao 
veliki zagovornik i propagator ideje, da se sto prije stampaju u 
ispravljenom izdanju misal i brevijar za glagoljase. Glavinic, porijetlom 
Bosnjak, zivio je kao fratar u razlicnim mjestima po Hrvatskoj i 
Istri' te postao i starjesinom cijele bosansko-hrvatske provincije (g. 
1620. ponovno na tri godine, dakle je vec godine 1617. bio provin- 
cijalom). On je imao dovoljno prilike, da se uvjeri o bijedi i nevolji 
hrvatskih glagoljasa i o oskudici dobrih glagolskih crkvenih knjiga. 




46 

Njegov ugledni polozaj dovede ga u licni kontakt i u pismeni saobracaj 
sa kardinalom Borghese i poslije sa nuncijem Caraffom, kojima je 
gledao da prikaze, kako bi trebalo i kako bi moglo da se pomogne 
glagoljasima, sto se tice knjiga. Sva je prilika, da je njegova zasluga, 
sto je napokon car Ferdinand II. pristao, da se glagolska slova, sto 
su konfiskovana lezala u Gracu, upotrijebe za dobru katolicku svrhu, 
t. j. da se njima o njegovu trosku stampaju glagolske crkvene knjige, 
misal i brevijar. Sto je bilo prece, nego da se, trazeci covjeka koji 
bi bio dorastao toj zadaci, pomislilo upravo na samoga Glavirica. 
I zbilja, njemu bi povjereno ispravljanje misala i brevijara, a kako 
je oncas zivio u Trsatu nad Rijekom, budu i slova glagolska iz Graca, 
a nesto takodjer iz Ljubljane, prevezena na Rijeku te ondje smjestena 
kod kapucina. Zanimljiva je argumentacija, koja je cara Ferdinanda 
II. sklonila na taj posao. Uvjerise ga, zacijelo domaci katolici gla- 
goljasi preko vise pomenutih nuncija, da cak katolici polaze crkve 
pravoslavne svoje brace radi toga, sto se ondje obavlja sluzba ,, lingua 
illyrica", dok kod glagoljasa nema ni knjiga. Na sinodalnom sastanku 
u Bribiru g. 1624. podizala se tuzba radi nedostatka glagolskih knjiga 
te se vec spominjao Glavinic kao reformator-ispravljac novog izdanja, 
Zna se, da je godine 1626. vec i stamparija iz Graca u sanducima 
bila prevezena na Rijeku. Zasto nije ovdje ipak doslo do stampanja, 
nije poznato ; bit ce, da je propaganda radi vece kontrole zeljela, 
da i slova dodju u Rim i sam Glavinic da ondje izvede svoj posao. 
Glavinic prica sam pod istom godinom 1626., da je vec sav misal pre- 
pisao u ispravljenom vidu, posavjetovav se o tome s najvjestijim 
Ijudima onih zemalja. Da li je to zbilja bilo vec tako uradjeno ili samo 
nesto zamisljano i prigotavljano, tko bi danas umio kazati. Iz nje- 
govih se rijeci razabire, da bi on ipak bio najvolio, da se stampanje 
izvede na Rijeci, a kada se vec svakako htjelo, da to bude u Rimu, 
predlagao je, pozivajuci se na primjer protestantske radnje u Tii- 
bingenu, da se pozovu u Rim jos nekolika pomagaca i saradnika (tri 
ili cetiri),'koje bi on odabrao, a sve to da bude o trosku Rima. Nije 
nam poznato, zasto se sve to razbilo. Moglo bi biti, da je Glavinicu 
stajao na putu Tomko Mrnavic, koji je u ono doba vec bio u 
Rimu te zamisljao jednaku stvar. Uz potporu od osam stotina skuda 
on se ponudio, da ce nastampati 1300 primjeraka misala i 1500 bre- 
vijara, all on bi ih i prodavao u svoju korist uza cijenu, koju bi pro- 
paganda odredila. Kakav bi bio taj njegov posao, ne znamo. Sudeci 
po falsifikatu kod psaltira, Mrnavic bit ce mozda bolje poznavao 
crkveni jezik negoli Glavinic, koji nije imao jasnih pogleda na razliku 



47 




O. Franjo Glavinic. 
Po originalnoj slici franjevackoK samostana u Trsatu. 



izmedju crkvenog i narodnog jezika. Dok je Glavinic sisao sa pozo- 
rista, javlja se iznenada Rafael Levakovic, fratar istoga reda Male 
brace. Kako je taj covjek dosao u Rim, po cijoj preporuci, da li, kako 
se tnisli, prema zelji Glavinicevoj, nije nam poznato. Svakako oko 
g. 1626. mogao je vec biti u Rimu, jer se u jednom dokumentu od g. 
1630. spominje, da je vec cetiri godine u sluzbi kod propagande, a 
god. 1627. vec se obratio na nj poznati mletacki izdavac knjiga Marko 
Ginami, ne bi li po njegovoj preporuci on dobio pravo na stampanje 
^lagolskih knjiga u Mlecima mjesto Rima. Prakticni Mlecanin ne bi 



48 

toga ucinio, kad ne bi bio znao, da je sada vec stvar bila u rukama Leva- 
kovicevim. Levakovic je vec g. 1628. nastampao glagolskim slovima 
u Rimu ,,Nauk karstjanski", u kojem jos vlada cisti hrvatski jezik 
(prijevod ovoga Bellarminova katekizma on je samo ,,prenapravio"). 
A godinu zatim izadje vec kao teoretska uputa u crkveni jezik njegov 
,,Azbukividnjak slovinski", u kojem se opazaju prvi tragovi nje- 
gove ovisnosti o maloruskim unijatima, sto su onaj cas bili u Rimu 
te njega, covjeka bez sistematskog znanja gramatike crkvenog je- 
zika, brzo uvjerili, da je ono pravi oblik crkvenog jezika, kako 
se pisalo u crkvenim knjigama ruske redakcije. Zato Levakovic uz 
mnoge oblike hrvatskog cakavskog narjecja vec ovdje pise vozneset 
se^ voshiUe, upovati i t. d. Ipak su i ovdje kao i u Misalu, koji 
je stampan g. 1631., ruske forme crkvenog jezika jos dosta umje- 
reno upotrebljavane. Tako i u ,,Ispravniku", koji je god. 1635. 
stampan glagolskim slovima prema izdanju Simuna Budinea (Bu- 
dinica), preotima mah narodni jezik. Vec god. 1630. na molbu 
Levakovicevu bio je pozvan u pomoc Levakovicu fratar Daniel 
Grozdek laik, koji mu je i kod Misala i kod ,,Ispravnika" znatno 
pomagao. Sudeci po prezimenu Grozdek, mogao je biti kajkavac 
kao i Levakovic. Redaktor Misala od godine 1631. govori sam, da 
njegov posao u svemu odgovara posljednjem izdanju rimskog misala, 
ali toga njegova posla nije jos nitko proucio, odakle bi se moglo pra- 
vedno ocijeniti znacenje Levakoviceva rada. Nije dosta, sto se prigovara 
nedosljednostima u jeziku ; to je tek jedna neuspjela strana njegove 
radnje, koja pokazuje, da ne treba mnogo zaliti, sto se nije ispunilo 
njegovo obecanje, da ce napisati jos i rjecnik i gramatiku crkvenog 
jezika. Ostaje jos mnogo drugih pitanja, na koja dosada nema od- 
govora. Levakovic nije bio za svoj trud u Rimu sjajno nagradjen, 
zato je pokusao srecu, da si nadje izvan Rima povoljniji, unosniji 
polozaj. On je kao visitator generalis poslan iz Rima zalazio u Bee 
iodanle, ne postigavsi, sto je zelio, da bude imenovan biskupom zagre- 
backim, putovao dalje po Poljskoj, Rumunjskoj i Bugarskoj. Vrativ 
se nakon toga opet u Rim, nastavio je posao oko ispravljanja bre- 
vijara i psaltira. Kod toga mu je posla pomagao maloruski unijatski 
biskup Matija Terlecki, te je zato i mnogo odrjesitije u Brevi- 
jaru provedena ruska redakcija crkvenog jezika, negoli u Misalu. 
U misalu on jos pise 5^, u brevijaru sja ; u misalu me, u brevijaru 
mja; u misalu pridoSe, u brevijaru pridoSa i t. d. Ima nacelnih raz- 
lika i u ortografiji : u misalu ne pise na kraju slova poslije konso- 
nanata poluvokala T, u brevijaru ima ga svagdje na kraju ; u brevijaru 



49 

razlikuje ft kao ^ od a (bez tacke) kao ja ; u misalu vrlo cesto pise 
f}P za/, u brevijaru ima 8 za cirilsko ii ; istom u brevijaru navedose ga, 
da za bi pise 8 s ostrim akcentom za razliku od obicnoga 8 bez akcenta 
za i. U misalu bjese za razliku od i = et pisao 7 u znacenju eum, Kako 
je u misalu jos sam sebi protivurijecio, vidi se iz oblika kao vrime, vetar, 
siudenac, sa zenoj'u, viduci (scienter), uz to soversenie,vozderzamem. 
sovkup (congregatio), ose?n (octo), vozdahnu, skorbt, vo gradi i t. d. 
Levakovic sam kao da nije u dusi odobravao prevelike rusifikacije 
crkvenog jezika, kojoj do njegovih pokusaja u glagolskoj knjizevnosti 
nije bilo ni traga, jer kaze: ,,Az sotvorih jako poveljeno mi bist, a 
udobneje bese mne obcim jazikom nasim pisati. " On se pokoravao 
dakle ugledu Terleckoga, koji je sam opet mislio, da je tako bolje. 
Sva ta konfuzija ima svoj posljednji uzrok u niskom obrazovanju 
domacih hrvatskih svecenika, koji nisu umjeli teoretski prouciti cr- 
kvenog jezika, kako se kroz stoljeca povlacio po njihovim knjigama, 
ustupajuci sad vise sad manje zivomu narodnom govoru. Tako je 
i Levakovic postao zrtvom neznanja. 

Papa Urban VIII. i Inocencije X. odobrise izdanja Levakoviceva, 
proglasivsi podjedno sve starije knjige iste sadrzine nevaljalima. Time 
je bilo crkvenoj potrebi udovoljeno, ali za crkveni jezik nije iz ta dva 
izdanja izbijala slika jedinstva, brevijar nije se podudarao sa misalom. 
Tko bi htio bio po njima pisati gramatiku, dosao bi do vrlo neskladnih 
rezultata. Na srecu ili na zalost nije nitko na to ni pomisljao. A i gla- 
golska sluzba Bozja nije uza sve odobravanje izdanja Levakovicevih 
nalazila mnogo prijatelja, ona osta i unapredak u defenzivi protiv 
vise hierarkije, koja je zazorno gledala na pope glagoljase, sto nisu 
znali ni latinski ni talijanski. Tomu ima dokaza iz Istre, s Otoka i iz 
Dalmacije. Nesto bolje prilike pokazuje primorska Hrvatska, na 
primjer u senjskoj biskupiji ali ni tu nije sve bilo, kako bi trebalo. 
Godine 1654. ogradjuje se biskup senjsko-modruski, da nije protivnik 
slovenske liturgije — zvao se Petar Mariani, netko ga tuzio cak u Rim — 
ali da mu je mrska surovost (ruditas) i neznanje (suprema literarum 
inscitia) njegova svecenstva, pa zato da otvara po zupama latinske 
skole za djecu. To je bio svakako hvalevrijedan, ali jednostran po- 
stupak. Obaziruci se samo na latinski jezik, a ignorirajuci sloven- 
stinu kao dopusteni i priznani liturgijski jezik, on je kao i svi drugi 
vec time potkapao ugled slovenske sluzbe u crkvi, ne priznavajuci 
njena jezika dostojnim predmetom nauke. Tako je glagoljastvo sve 
vise kod visih crkvenih vlasti znacilo neznanje, prostotu, neukost. 
Da budemo pravedni, tako je s malim mozda izuzetcima doista i bilo. 

Branko Vodnik : Povijest hrvatske knjizevnosti. 4 



50 

Prirodna je posljedica tog odnosa, da se nije trpjelo, da bi se ondje, 
gdje je vec zavladao u crkvi jezik latinski, opet mogao uvesti slovenski. 
Godine 1656. htio je neki zupnik, po imenu Gregoric, u poreckoj bisku- 
piji citati misu po slovenskom misalu, ali to mu biskup zabrani : 
treba da se uscuva misa latinska, inace bi se mogla ta kuga (t. j. slo- 
venska misa) rasprostraniti i po drugim selima ! Tako je biskup mo- 
tivirao svoju zabranu. 

Prvo izdanje Levakoviceva misala i brevijara dosta se brzo raspro- 
dalo te su se vec u trecem i cetvrtom deceniju stali javljati glasovi o 
potrebi novog izdanja. Toj se potrebi propaganda nije oglusila, 
vec godine 1688. izadje pod redakcijom Ivana Pastrica u Rimu 
novo izdanje Brevijara s nekim potrebitim dodatcima. Pastric bijase 
Spljecanin, a zivio je u Rimu kao kanonik Jerolim.skog zavoda ; gla- 
goljasi nadjose u njemu velikog i razumnog prijatelja i zagovornika. 
On sastavi potkraj XVII. stoljeca, poslije g. 1688., jedno djelo latin- 
skim jezikom o glagolskim misalima, brevijarima i drugim liturgij- 
skim knjigama, o njihovim izvorima i napredovanju, kako ih valja 
citati i razumjeti i t. d. U tom rukopisu dolazi vrlo vazan popis mjesta, 
gdje se krajem XVII. stoljeca obavljala sluzba Bozja slovenskim 
jezikom. Taj sam komad rukopisa ja izdao g. 1890. u XXXVIII. 
knjizi beckih Denkschriften. Punih osamnaest godina iza Brevijara 
nastampao je Pastric i glagolski Misal, isto tako u Rimu, o trosku 
propagandinom. Jos nije proucena sadrzina Pastricevih izdanja prema 
Levakovicevim, da li je i koliko je odstupio od nacela Levakovicevih 
glede crkvenog jezika. Pocetkom XVIII. stoljeca bio je jos jedanput 
Misal prestampan g. 1706. 

Uto se nasao napokon jedan covjek, clan vise hierarkije u Dal- 
maciji, koji je, poznavajuci prilike siromasnih popova glagoljasa, dobro 
shvatio, sto im treba, t. j. nauke i prosvjete, ali u pravcu, koji ne od- 
mece glagoljastva, vec hoce da mu pomogne, da digne njegov ugled. 
Tako se rodi u Vincencija Zmajevica, (rodom iz Perasta godine 
1670.), koji je rano postao barskim nadbiskupom te mnogo putovao 
po turskim krajevima, nakon njegova premjestenja u Zadar godine 
1713. plemenita i pametna misao, da osnuje sjemeniste, neki kao 
internat za hrvatsku djecu, koja ce se obrazovati za svecenike glago- 
Ijase, dakle znati nesto o jeziku i pismu slovenske sluzbe Bozje. 
To je bio tako zvani ,,Seminarium Zmajoillyricum", koji bjese osnovan 
u Zadru g. 1727., posto se i mletacka vlada teoretski za ideju Zmaje- 
vicevu zauzela te je preporucila u Rimu, a g. 1729. naznacio i papa 
Benedikt XIII. neke prihode za uzdrzavanje tog zavoda. Ali sve to 



51 

ne urodi zeljenim plodom. Mletackoj republic! nije bilo mnogo stalo 
do velikih zamisli Zmajevicevih, koje su imale cak tendenciju, da pro- 
krce put crkvenoj uniji. Istom god. 1748. nadbiskup Matija Karaman 
otvori zavod te mu dade statut, u kojem je spomena vrijedan propis, 
da pitomci treba da nauce citati glagolicu i cirilicu, da nauce crkveno- 
slovenski jezik, da bi mogli razumjeti tnisal i brevijar. 

Tradicije Levakoviceve glede crkvenog jezika dobise novu sank- 
ciju u radu Matije Karamana, kojega Zmajevic bjese najprije poslao 
u Rim, da se spremi za misionarsko zvanje na istoku medju Slovenima 
grcko-istocne crkve. Tako on dodje i u Rusiju. Ovdje je bio i Sovic, koji 
se u Petrogradu rodio te kod admirala Zmajevica dobio valjan uzgoj 
i obrazovanje. Sprijateljivsi se s Karamanom dodjose obojica ku6i 
u Dalmaciju te usvojiv u Rusiji jos jace uvjerenje, da je crkveni jezik 
ruske redakcije pravi oblik tog jezika, dotjerase u novom izdanju 
misala od g. 1745. jos dosljednije, no sto je to bilo kod Levakovica 
ili Pastrica, svu fizionomiju jezika na kalup ruski. Ovo je izdanje 
izazvalo polemiku sa dubrovackim svecenikom Stjepanom Rusicem 
(Rosa), ali ne toliko zbog ruskog oblika crkvenog jezika u izdanju 
Karamanovu, koliko zbog nacelne opozicije protiv crkvenog jezika, 
koji bi Rusic htio bio zamijeniti narodnim jezikom, oslanjajuci se kod 
toga na izdanja lekcionara u narodnom jeziku, kojih je tada bilo vec 
dovoljan broj (Bernardin, Zborovcic, Kasic, Bandulavic i dr.), Kara- 
manu podje za rukom, da taj napadaj suzbije u posebnom djelu, posve- 
cenom papi Benediktu XIV. Ova vrlo poucna polemika ostala je do 
dana danasnjega u rukopisu. Sovic htio je biti koristan Karamanu 
jos i time, sto je za pitomce njegova Collegium illyricum u Zadru i za 
paralelni zavod u Omisu, koji je bio osnovan g. 1748. od spljetskog 
nadbiskupa, preradio latinskom jezikom gramatiku Smotriskoga, 
ali ni to djelo ne bude stampano, vec osta u rukopisu. U Milce- 
ticevoj bibliografiji opisuje se Sovicev primjerak gramatike Smo- 
triskoga i podjedno obsiran latinski pisani predgovor, oboje u Lju- 
bljani u Zoisovoj ostavstini (na str. 497.— 501.). Pobjeda misljenja 
Karamanova o potrebi, da se za crkvenu sluzbu odrzi jezik stari 
slovenski, nasla je izraza u rjesenju pape Benedikta XIV. od 15. 
augusta 1754. 

Ovako bi se moglo reci, da je napokon sredinom XVIII. stoljeca 
glagoljastvo u crkvi bilo osigurano i brojem knjiga, ma da skroz ogra- 
nicenim, i uputom svecenstva u glagolske knjige i stari jezik. Ali 
taj je napredak bio samo prividan. Jer uistinu niti su pomenuti zavodi 
onako uspijevali, kako bi se moglo bilo zeljeti, niti ih je bilo dovoljno 



52 

za tolike biskupije, u kojima se obavljala slovenska sluzba. Osim 
toga svjetske vlasti, talijanske i njemacke, nisu nimalo simpatizirale 
sa glagoljastvom, vec koliko se igda moglo, smetale njegovu napre- 
dovanju. Napokon jos jedan jaki takmac izijedao je snagu glagolizma : 
to je bila literatura u narodnom jeziku, nesamo svjetska vec i nabozno- 
crkvena, pisana i stampana latinskim slovima, pored kojih nije se 
mogla glagolica drzati. Tako je cak i u crkvi, usprkos zabrani pa- 
pinske vlasti, sve vise preotimao mah latinskim slovima stampani 
schiavetto, i mjesto crkvenog jezika turao se naprijed narodni. Go- 
dine 1765. pise biskup Koparski, da se u njegovoj biskupiji, kao po 
cijeloj Istri, poslije latinske epistole i evandjelja pjeva to isto ,,ilirskim 
jezikom", ali dodaje, da to ne biva po glagolskom misalu, jer zupnici 
i ne umiju vise citati glagolski, vec po nekakvoj knjizi, sto se zove 
scavet te je stampana latinskim slovima. Biskup pita, smije li se to 
dopustiti i ako se vec ima dopustiti, jer narod tovoli, koje bi bilo naj- 
bolje izdanje scaveta. Istina, nije bas svagdje bilo ovako, ali na to 
je sve polagano smjeralo, da latinska slova sasvim istisnu iz zivota 
glagolicu. 

I ako je jos u XVII. i XVIII. stoljecu glagolica zivjela, makar 
na dosta ogranicenom prostoru, po Hrvatskom Primorju, po Otocima, 
Istri i sjevernoj Dalmaciji, opet se opaza opadanje njena gospodstva 
u sve ruznijim potezima kursivnog glagolskog pisma — lijepo pisani 
rukopisi sto dalje prema XVIII. stoljecu sve su veci izuzetak — i u sve 
cescem upotrebljavanju latinskog pisma za svakojake biljeske i zapise, 
unosene na listove po praznim prostorima. Primjera tomu spominje 
bibliografija Milceticeva prilicno mnogo, sr. na str. 214. od g. 1647., 
na str. 312. od g. 1660., na str. 335. od g. 1671. i 1680., na 
str. 305—6 od g. 1741-, na str. 303. od g. 1745., na str. 288. od 
g. 1750., na str. 277. od g. 1774-. na str. 186. od g. 1786. i t. d. 
Kao kuriozum moze se navesti, da su i gdjekoje latmske rijeci na- 
pisane glagolicom, sr. na str. 307. (krajem XVIII. stoljeca). Cak u 
glagolskom pravopisu nisu umjeli sacuvati starih tradicija, vec se pod 
utjecajem latinsko-talijanske ortografije pisalo giiim, glubav za lj\ nj. 
Rijedak je izuzetak, da se nasao covjek, koji ce prekoriti napustanje 
glagolice. Takav je bio neki fra Marko Kuzmic Zadranin, koji je 
god. 1724. — 1725. davao prednost ,,slovinskim" slovima (to su za nj 
bila glagolska) pred ,,scavetanskim" t. j. latinskim. On je bio spremio 
za stampu zbornik ,,govorenja" i ,,nauk krscanski" (kod Milcetica 
na str. 352.-358.), ali nijese nasao, tko cemuto stampati. Unjegovim 
iz talijanskoga ,,Prato fiorito" poizvadjenim pricama nalazi R. Strohal 



53 

i takovih sizeta, koji su s vremenom postali predmetom narodnog 
pripovijedanja. 

Pojava Levakovicevih i Karamanovih novotarija s rusizmima 
nije pustila duboka korijena, jer se uopce crkvenim jezikom pisalo 
sve manje. Ipak Milcetic spominje uticaj ruski u nekim tekstovima 
na str. 75., 150., 186,, 187., 188., 287., 302., 310., 370. i dr. Preotimanje 
narodnog jezika u tekstovima, koji bi se dvjesta godina ranije pisali 
bili crkvenom slovenstinom, dokazuje uzmicanje glagolizma, kojemu 
je sirenjem narodnog jezika s latinskim pismom sve vise nestajao 
raison d'etre, jer je glagolsko pismo u glavnome bilo vezano za sudbinu 
crkvenog jezika. Bilo bi vrijedno saznati, kako stoji danas scavet prema 
novomu rimskom izdanju glagolskog misala ? Citaju li danasnji gla- 
goljasi radije iz novog izdanja misala, koji je stampan glagolskim 
slovima, ili iz scaveta latinskim slovima ? 

Kako je stampanje glagolskih tekstova i u ovom cetvrtom raz- 
doblju bilo ograniceno misalom i brevijarom, — spominju se samo 
Jos neke ,,Molitve" Antuna Juranica od godine 1765., izdanje mle- 
tacko — morala je dakako sva ostala knjizevna radnja, koliko je 
bilo, ostati u rukopisima, pristupacnim tek pojedincima i onima, 
koji su ih za skupe novce od prvih vlasnika prekupljivali. Drzeci se 
bibliografije Milceticeve, koja nam prvi put otkriva egzistenciju gla- 
golskih rukopisa iz XVII. i XVIII. stoljeca, liturgijske sadrzine 
rukopisa iz ovog doba nema mnogo, jedva nesto vise negoli desetak ; 
to su oficiji, molitve, eksorcizmi i t. d. na str. 184 — 197. Naprotiv mnogo 
su voljeli glagoljasi sada pisati i prepisivati, donekle i prevoditi pro- 
povijedi i govorenja, sto im je trebalo kod sluzbe Bozje, pred misom 
i pod misom. Veliki broj rukopisa ovakve sadrzine govori u korist 
njihove savjesnosti kod vrsenja crkvenih duznosti. Ima jedan rukopis 
ovoga vremena gotovo golema opsega, preko sedam stotina listova, 
gdje polovicu prostora zauzimaju propovijedi, alitosu vrlo slabi,upravo 
ropski izvedeni prijevodi sa talijanskih originala. Po imenu pisca ili 
prepisivaca nazvan je ovaj rukopis kod Milcetica Grdovicevim zbor- 
nikom (sr. na str. 262.-275.). Spomena su vrijedne Postile Jurja 
Crnica, plovana ledenickoga, u tri rukopisa s oznakom godina 1627., 
1637. i 1645- Sva su tri rukopisa gotovo iste sadrzine ; po Milceti- 
cevu misljenju prvi i treci pisan je upravo rukom Crnica, drugi 
nesto mladji prijepis sa prvoga (sr. kod Milcetica na str. 311— 315.). 
Jedva se moze sumnjati, da je i Crnic bio samo prepisivac, prijevod 
bit ce dakle stariji, mozebiti iz XVI. stoljeca. Po nazvanju ,,postila" 
sjecamo se i nehotice protestanske glagolske i Vramceve postile ; 



54 

valjalo bi ih isporediti. Mnogo ima tekstova propovijedi u onoj hrpi 
listova, koji su sastavljeni pod jednim brojem kod Milcetica na str. 
273 — 290. Uz propovijedi dolaze tu jos i lazne molitve, eksorcizmi, 
poslanica s neba (sr. jos dva teksta posljednjeg pricanja na str. 368. 
i 370.). Osim toga Milcetic spominje rukopise sa glavnom sadrzinom 
govorenja i ,,predike" na str. 250—254., na str. 333., 346., 349., 351., 
352. — 357., 358., 360. — 372. To ce valjda biti vecinom prijevodi, koji 
bi vrijedilo da se izblize prouce. Dakako da i tu uz propovijedi dolazi 
jos stosta drugo, te bi umjesno bilo, da se zna, sto je, kao na pr. Pohod 
device Marije na mista od muka (na str. 361.), koji podsjeca na poznati 
apokrif ,,Chozdenie Bogorodice po mukam" (nekoliko je rijeci tomu 
apokrifu posvetio R. Strohal u ,,Hrvatskoj" br. 454.), Ima i zapisa 
protiv bolesti (na str. 350.). U jednom se rukopisu (na str. 361.) pri- 
pisuje sv. Jeronimu glede slovenskog jezika ono isto, sto se inace 
prica za Kirila : dok je on papu molio za dopustenje, da bi se ci- 
tala misa na slovenskom jeziku, cuo se glas s neba ,,omnis spiritus 
laudet dominum" (ovako je napisano glagolskim slovima !). Prakticne 
su potrebe isto tako izazivale pisanje i prepisivanje razlicnih tekstova 
o ispovijedi (kod Milcetica na str. 243. — 244.), pitanja s odgovorima 
iz katekizma (str. 245., 253. — 254.), naputak glede ,,matrimonija" 
(str. 251.), nauk krscanski (str. 357. — 358.) i t. d. Izvori svih ovih 
tekstova, ponajvise i zacijelo prevedenih, s latinskog ili sa talijanskog 
jezika, nisu nam poznati, niti se ovaj cas moze govoriti o vjestini 
i tacnosti prijevoda. 

Ima i nekoliko djela s posebnim naslovima. Pocetkom XVII. 
stoljeca preveo je neki ,,gospodin" Ivan Zorulic, a god. 1617. 
prepisao pop Mikula Fatevic djelo ,,Zrcalo duhovno", koje se, 
ne znamo, da li u potpunom opsegu, nalazi u zborniku, sto ga je 
Milcetic opisao na str. 340 — 344. O jednom se tekstu pod nazivom 
,,Svitlost duse verne" govori u rukopisu sa zapisima od g. 1753. i 1760. ; 
iz njega je nesto izvadio neki Fargacic (u Milcetica na str. 252 — 253.). 
Jedan rukopis na papiru, valjda iz XVII. stoljeca, donosi pod natpisom 
,,Razmisljanja" citavu analizu zivota Isusova (Milcetic str. 300 — 302.) 
Drugacije su sadrzine ,,Razmisljanja" u jednom rukopisu XVIII. 
stoljeca (Milcetic str. 371.). Iz latinskog djela ,,Scala caeli" prevedeno 
je nesto u rukopisu XVII. stoljeca (Milcetic str. 364.). Uzbornicima mje- 
sovita sadrzaja ima nekoliko stvari, koje zasluzuju, da se na njih 
svrati paznja. Tako na pr. u jednom rukopisu, koji je pisan pod kraj 
XVIII. stoljeca (Milcetic na str. 306 — 307.) dolazi razgovor izmedju 
duse i misli, sto nam napominje sredovjecne sporove duse s tijelom 



55 

i t. d. Tajjetekst usao vec u jedan zbornik XV. stoljeca (Milcetic str. 
224.) Jos ima u jednom rukopisu iz istog vremena (Milcetic na str. 
307 — 308.) pricanje o dvanaest petki, sto ce biti po latinskom izvoru, 
jer se govori o papinskim prostenjima, ali moglo bi se porediti sa ci- 
rilskim pricanjima o istom predmetu. Zaklinjanja od ,,nezita" dolaze 
kod Milcetica na str. 193. i opet na str. 310. 

Ovaj izvadak iz Milceticeve bibliografije moze dati neku sliku 
glagolske knjizevne radnje XVII. i XVIII. stoljeca. I ako je njena 
sadrzina vrlo jednostrana, nije opet tako neznatna, kako bi se moglo 
misliti, a valjda se dosada i mislilo, imajuci na umu samo stampane 
knjige, t. j. misale i brevijare. A kada jednom dodje na red proucavanje 
ove pismenosti, koja je sada samo bibliografski, i to zacijelo jos ne 
sasvim potpuno iznesena na vidjelo, naci ce se mnogo stvari znatnih 
za historiju sredovjecne literature, medju njima i takovih, kojima 
ce se konstatirati zivahna veza nesamo s latinsko-talijanskim kul- 
turnim svijetom, vec i sa slovenskim tekstovima cirilskog pisma, 
osobito sa proizvodima bosanskim. tome svjedoce vec sada koje- 
kakve biljeske, unesene u neke glagolske rukopise cirilskim slovima, 
tako zvanom bosancicom, na sto je Milcetic savjesno svracao paznju 
u svojoj bibliografiji. Znade se takodjer, da su glagoljasi stosta pre- 
pisivali iz bosanskih knjiga (kao fra Anton de Pope iz Divkovica), a 
nasuprot bosanski pisci iz dalmatinsko-dubrovackih latinskih i gla- 
golskih rukopisa. 

Iz ovoga razdoblja ima i mnogo svakojakih glagolicom pisanih 
regula i statuta reda franjevackog i razlicnih bratovstina, dalje ra- 
cuna i gospodarskih zapisa, notarskih kvaderna i t. d. Milcetic ih je 
izbrojio i opisao u drugom dijelu svoje bibliografije na str. 373 — 471. 
Sve to zapravo i ne spada u literaturu, i ako ima znacenja za lo- 
kalnu historiju, a iz matica krstenih, vjencanih i t. d. moci ce se 
danas sutra crpati bogata gradja za onomastikon prezimena. Po 
ovim se knjigama moze konstatirati, kako malo pomalo talijanstina 
tjera glagolicu i s njome cesto takodjer potiskuje hrvatski jezik. 
O tome govori se jos u posljednjem razdoblju. Spomenut cemo na- 
pokon, da ce i broj listina pisanih glagolicom, koji je u novom 
akademskom izdanju dosao istom do g. 1499., za XVI. i XVII. 
stoljece silno ponarasti prema onomu, sto je vec nastampano kod 
Kukuljevica. $teta, sto stampanje ovako bogate gradje odvec pola- 
gaho napreduje. 




56 

5. Razdoblje od kraja XVIII. do kraja XIX. stoljeca. 

rijeme gradi, ali i razgradjuje, gdje nema tko da opravlja. 
I glagolicu je vrijeme nistilo i obaralo toliko u drustvenom 
zivotu koliko u crkvi. U nje nije bilo dovoljno jakosti, 
da odoli dvjema glavnim protivnicima : s jedne strane 
napredovanju narodnog jezika s latinskim pismom, koje je sve vise 
stavljalo u zaborav glagolicu, osobito nakon narodnog i knjizevnog 
preporoda idejom ilirizma ; s druge strane opoziciji crkvenih i 
svjetskih vlasti protiv slovenske sluzbe Bozje, koje su svim sred- 
stvima nastojale, da tu staru povlasticu hrvatskog naroda svedu 
na nista. Vrlo je poucan proces borbe za glagolicu i protiv nje, koji 
se pocetkom XIX. stoljeca dogadjao na Losinju, kako ga je potanko 
opisao S. Ljubic. Najopasnijim protivnikom pokazao se biskup osorski 
Rakamaric : njegovo umovanje, napereno protiv slavenske mise, ostaje 
jos i danas spomena vrijedan dokumenat jake dijalektike u korist la- 
tinskog jezika u crkvi i talijanskog u drustvu. On je dobro poznavao 
nedostatke glagolizma te sevjesto njima posluzio, da zada teski udarac 
slovenskoj liturgiji (kod Jelica pod brojem 8-im iz XIX. stoljeca). 
Austrijska vlada, zamijenivsi gospodstvo Mletaka u Dalmaciji, posla 
je istim pravcem, pace sa jos vecom bezobzirnoscu ; nastavljajuci tali- 
jancenje hrvatskog naroda, potvrdjivala bi sve, sto je moglo sprijeciti 
slovensku misao i svijest bilo u zivotu bilo u crkvi, te ako nije svagdje 
uspjela, to nije njena zasluga. Rimska bi se kurija kadgod i zauzela 
za stare povlastice, ali s malo energije, jer joj je tesko bilo opirati se 
domacim i crkvenim i svjetskim vlastima. Ovako se kroz citavo XIX. 
stoljece vuce kao crvena nit vjecito kolebanje medju zabranom i do- 
pustenjem, medju uvodjenjem korisnih ustanova i dokidanjem, prema 
tomu, kakova je bio misljenja ovaj ili onaj biskup ili papa, i koliko 
je bio jak duh reakcije kod centralne vlasti u Becu. Kad je kurija 
pokusala donekle obuzdati zestinu biskupa Rakamarica protiv slo- 
venske liturgije, on je vjesto izmakao govoreci : e pa dobro, ali tada 
dajte ucitelje, koji ce hrvatsku mladez spremiti za obavljanje sluzbe 
Bozje na osnovu dei libri slavo-litterali i uopce dici niveau njihova 
znanja. Kako se malo upravo u torn pogledu moglo postici, dokazuju 
vjecite promjene u programima nastave zadarskog, nekoc Zmajeviceva 
zavoda : sad se uvodio hrvatski nastavni jezik, sad opet latinski ; cas 
se polagala vaznost na znanje crkvenoslovenskog jezika, cas se to 
znanje smatralo suvisnim. Godine 1834. obratise se gotovo svi dalma- 
tinski biskupi na austrijsku vladu, da se mjesto latinskog centralnog 



57 

sjemenista u Zadru uspostavi za glagoljase poseban zavod za 40 pito- 
maca, ali vlada ne htjede im toga dati, cak ni na to ne htjedose u Becu 
pristati, da bude jezik ,,ilirski" obligatan predmet i da se nesto iz pa- 
storalke predaje na torn jeziku (g. 1840.). Istom godina 1847. — 1849. 
razbi i taj birokratski led. 

Kako je glagolsko pismo tecajcm XIX, stoljeca sve vise ustupalo 
mjesto latinici ondje, gdje su se u XVI. XVII. i XVIII. stoljecu sluzili 
glagolicom, dokazuju svjedocanstva sabrana kod Jelica o zupnim knji- 
gama (knjigama krstenih, vjencanih i umrlih) iz razlicnih mjesta 
Dalmacije, Istre, Otoka(u Pontes historici, saec. XIX., br. 119 — 256.). 
Vecinom citamo, da je pisanje tih knjiga glagolicom prestajalo u go- 
dinama 1810., 1812., 1813., 1816., 1820., 1825., 1826., 1827., 1830., 
1832., 1833., 1840. Rijedak je slucaj, da se spominje koja poznija go- 
dina, ili da je u novije vrijeme koji glagoljas uveo taj obicaj. Kako 
je u tome pogledu danas, iz dokumenata Jelicevih ne mogoh razabrati. 

Mnogo govore takodjer iskazi kod Jelica pod br. 257. — ^317. Tu 
se na osnovu vjerodostojnih svjedocanstva cesto ponavlja jedan te 
isti slucaj, da je radi nedostatka svecenika, koji bi umjeli obavljati 
crkvenu sluzbu crkvenoslovenskim jezikom, slovenska misa ili sa- 
svim dokinuta ili znatno ogranicena, na primjer tako, da se na tiho 
sav tekst cita latinski te se samo ono nekoliko mjesta glasnog pje- 
vanja iznosi pred narod u slovenskom jeziku, pa i to ne biva redovito 
starim crkvenim, vec savremenim narodnim jezikom. Ovo ustupanje 
u korist latinstine nastajalo je po izvjestajima, sto ih je Jelic dobivao, 
obicno oko polovice XIX. stoljeca, gdjegdje jos i kasnije. Koji put 
citamo, da je biskup, obicno dostojanstvenik neslovenske narodnosti, 
prosto zabranio slovensku misu ; uzrok bilo je lako naci. Ima i ta- 
kovih mjesta, gdje misa nije vise slovenska, ali drugi se obredi jos 
obavljaju slovenskim ili narodnim hrvatskim jezikom. Vrlo rijetko 
dolazi takav glas, da je nakon novog izdanja glagolskog tnisala 
uklonjen scavet s narodnim jezikom te iznovice uspostaljena u smislu 
rjesenja rimske kurije stara crkvena slovenstina. To valja osobito 
za dvije biskupije, senjsko-modrusku i krcku; po rijecima Jelicevim 
donekle i za biskupiju spljetsko-makarsku. 

Hvalevrijedni pokusaji, da se uspostavi pravo slovenske li- 
turgije u njezinu starom povlastenom obliku, stoje u intimnoj vezi 
s novim postovanjem, koje si glagolsko pitanje steklo u slovenskoj 
nauci te doslo i do Hrvata. Vec krajem XVIII. stoljeca pocelo se 
kriticki raspravljati pitanje o postanju glagolice : imena Dobner, 
Durich, i osobito Dobrovsky, zvuce u slovenskoj nauci kao trublje, 



58 

sto bude na nov zivot jednu kulturnu pojavu slovenske starine. Za 
njima dolazi nemirni duh umnog Kopitara, i veliki genij slovenske 
nauke Safafik, koji je pod vecer svoga zivota odabrao upravo gla- 
golsko ptanje kao glavni zadatak svojih naucnih proucavanja : 
njihov konacni rezultat glasi, da je upravo glagolica ono pismo, 
sto je proslavilo ime Konstantina filosofa u kulturnoj historiji slo- 
venskih naroda za sva vremena. Safarikovo svestrano proucavanje 
glagolskih spomenika, sto ih je dobivao djelomice od svojih ruskih 
prijatelja (Grigorovica, Sreznjevskoga), djelomice od Hrvata (Kuku- 
Ijevica, Sabljara, Mesica), nije samo podiglo znacenje glagolizma 
u slavistici, vec i inteligentnim Hrvatima otvorilo oci, opominjuci 
ih, da ne smiju dopustiti, da propadne u zaborav ova znamenita 
ostavstina njihove proslosti, kojom se mogu jos i sada ponositi kao 
posljednji njezini bastinici. Pored zivih veza, koje su polovicom XIX. 
stoljeca postojale medju Pragom i Zagrebom, nasao je duh Safarikov 
odziva medju Hrvatima te probudio odusevljenje za hrvatsku gla- 
golicu i uz nju za slovensku sluzbu Bozju, u kojoj se ona i sacuvala 
do nasih vremena. U Safafika rodi se srecna prakticna misao, da u 
dogovoru s jednom tipografskom firmom u Pragu izradi matrice za 
glagolska slova, mnogo uglednija i Ijepsa, no sto su bila slova rimske 
propagande, kojima su se donle stampale glagolske knjige. On izvede 
taj posao u dvostrukoj formi : obli tako zvani bugarski tipovi budu 
namijenjeni iskljucivo interesima slovenske nauke ; uglasti tipovi 
dobise odmah u samom pocetku prakticnu svrhu, da se preko njih 
olaksa nastava glagoljasa u onim sjemenistima, gdje se mladez sve- 
cenickog zvanja zanima za glagolicu. Tako posta Brciceva Chres- 
tomathia i Citanka. Ugled i uspjeh Safarikov i njegove praske skole, 
kojoj je u glavnim stvarima povladjivala i sjajna gramaticka skola 
Miklosiceva u Becu, rodise u Hrvatskoj takova djela, kao Ku- 
kuljevicevo izdanje glagolskih listina, Rackoga izdanje Assemanova 
evandjelja i znamenito djelo o Kirilu i Metodiju, Brciceve vazne Od- 
lomke iz sv. pisma, sabrane iz glagolskih rukopisa i starih stampanih 
knjiga, citav red naucnih rasprava Crncica, Tkalcica i drugih. Moze- 
biti pisac ovih redaka smije spomenuti i svoje radove u tome pravcu 
(uvod u Assemanovo evandjelje, izdanje Primjera it. d.). Pod okriljem 
biskupa Strosmajera, koji je glagolizam u svakom pravcu podupirao 
te svojim velikim ugledom kod mudrog pape Lava XIII. unapre- 
djivao, sazrela je napokon i misao novog izdanja glagolskih crkvenih 
knjiga, prije svega Misala. To je veliko mukotrpno djelo srecno izveo 
neocijenjeni fratar i poslije kanonik Dragutin Parcic (1893.). I on 



59 

je morao okusiti svu gorcinu sumnjicenja i kleveta, kojima pro- 
tivnici slovenskog kulturnog napretka obicno nagradjaju i najskrom- 
nije radnike i najblagorodnije mecenate. U najnovije doba rodila se 
hvalevrijedna misao kod krckih glagoljasa, koji pod zastitom biskupa 
dra. A. Mahnica osnovase drustvo pod nazivom ,,Staroslovenska 
akademija" u gradu Krku za izdavanje starih glagolskih spomenika 
njihove postojbine i susjednih krajeva. I ako su sredstva ove ,,Aka- 
demije" vrlo skromna, ona je izdala ipak vec dosada (od g. 1903. do 
1913.) nekoliko vrlo vaznih tekstova iz Staroga zavjeta sv. pisma po 
glagolskim spomenicima, zatim Vesperal rimsko-slovenski, Abece- 
darium palaeoslovenicum it. d. Sve je to prigotovio za stampu dr. Josip 
Vajs, uzorni poznavalac stare glagolske pismenosti. On je i na ceskom 
jeziku dosta toga izdao iz podrucja hrvatskog glagolizma, a o naj- 
starijem Vrbnickom brevijaru napisao opsirnu monografiju g. 1910. 
u Pragu. Sada je ugledala svijet kao plod mnogogodisnjeg sabiranja 
i prikupljanja u 33. knjizi Starina ,,Hrvatska glagolska bibliografija" 
prof. Ivana Milcetica (u Zagrebu 191 1.). Ovo vrlo vazno i ako nesto 
nepregledno djelo, otvara nam nakon vrlo povrsne bibliografije Ku- 
kuljeviceve sirom vrata u bogatu riznicu stare hrvatske glagolske 
pismenosti ; sada istom dobivamo pojam o vrlo bogatoj i ako malo 
raznolikoj radnji hrvatskih glagoljasa, pocevsi od XIII. do kraja 
XVIII. stoljeca. I ovaj je moj nacrt ponajvise osnovan na bogatoj 
sadrzinom knjizi Milceticevoj, s nekim obzirom na ispravke Stroha- 
love. Ne moze se pohvaliti nacin, kako ovaj govori o Milceticevoj 
knjizi i kako se uopce vlada kod proucavanja razlicnih glagolskih 
tekstova. R. Strohal vara se, ako misli, da ce zasluge svoje oko ove 
malo dosada obradjene grane hrvatske knjizevnosti povisiti neraz- 
boritim napadajima na sve savremenike. 



Ovaj ekskurs u ,,Glagolitica" danasnje slovenske nauke tice se 
bar u toliko hrvatskog glagoljastva, sto su gdjekoji svecenici, koji jos 
obavljaju slovensku sluzbu Bozju, docuv stogod o tom velikom zna- 
cenju glagolske literature, dobili novih poticaja za odbranu ovog zna- 
menitog prava hrvatskog naroda u katolickoj crkvi. Entuziazam za 
stampanje glagolskih starina glagolskim slovima, kojih sada vec i 
sami popovi glagoljasi nerado citaju, morao je za nevolju ustupiti 
mjesto prakticnim kombinacijama i argumentima ; glagolizam, osim 
cisto naucnih pitanja, ostaje sada vezan samo jos za crkvu, pa i tu nije 
poslo malo ustrajnim pokusajima za rukom, da rasire njegove gra- 




60 

nice na sav hrvatski narod katolicke vjere. S jedne strane sam. narod 
ne osjeca te zelje, koja se javlja od vremena do vremena u uzim in- 
teligentnim krugovima vise kao nacionalistican negoli kao vjerski 
osjecaj, sdruge strane ne podupiru takvih zelja niti crkvene niti svjetske 
vlasti. Kod crkvenih vlasti nema bar ovaj cas velikih koncepcija za 
izmirenje istocne sa zapadnom crkvom, koje bi mogle pokrenuti i 
to pitanje novim putem, Kod svjetskih vlasti vidi se u nevinoj slo- 
venskoj misi jacanje slovenske narodne svijesti, koje se svi neslo- 
venski faktori ove drzavne zajednice, u kojoj zive Hrvati, silno boje 
te joj svim sredstvima smetaju. Hoce li igda Hrvati moci sve te smetnje 
savladati i ukloniti, to je pitanje buducnosti. -y < 



Crkvena prikazanja. 

hrvatskoj sredovjecnoj knjizevnosti razvila se i drama, 
koje nikako nema u srpskoj staroj knjizevnosti, jer je 
nije bilo ni u njezinu izvoru, u knjizevnosti vizantinskoj. 
Ova knjizevna vrsta, razmjerno dosta bogata, stoji na 
prijelazu izmedju glagolske sredovjecne i novovjeke svjetovne umjetne 
knjizevnosti, prelazeci iz jednoga podrucja u drugo, pa je najzgodnije, 
da ovdje bude o njoj rijec. 

Na krscanskom zapadu razvila se u srednjem vijeku crkvena 
drama, kao nekoc u Grka, iz crkvenih obreda, koji su bili bujniji nego 
u potonje doba. Svecenik bio je ,,tragicus noster", a sluzba Bozja 
simbolicka je tragedija, u kojoj se prikazuje zivot, smrt i pobjeda 
Hristova. 

Osobito su bili bujni obredni motivi u crkvi od velikog petka do 
Uskrsa: polaganje kriza na veliki petak, uskrsnuce iz groba i napokon 
silazak Hristov u pretpakao, pace jos iza toga, kod vecernje na us- 
krsni ponedjeljnik ili utornik, kler je osobitim obredom prikazivao 
i put Hristov u Emaus. 

Pomenuti obredi bili su dio crkvenoga bogosluzja, drzali su se 
tacno evandjelja, obavljali se na latinskom jeziku, ali vec se znatno 
isticao dramatski oblik; na pr, motiv za obred silaska Hristova bijase 
ovo : procesija krenula je oko crkve i stala pred jednim njezinim za- 
tvorenim vratinia, koja su oznacivala vrata paklena ; jedan svecenik 
u ulozi Hrista kucase na vrata, da se otvore, a iznutra djakon u ulozi 
djavla grubo odgovarase, — citav dijalog uzet je iz evandjelja Niko- 
demova — i na to se otvore vrata, a puk s Hristom udje u crkvu. 



6i 

Ovakvi su se obredi u crkvi razvili i iz bozicnih motiva, pa su se 
tako iz ovih dviju crkvenih svetkovina, narocito iz prve, razvijali prvi 
poceci krscanske crkvene drame, a onda se pocela kao dramatski 
obredni motiv osobito isticati muka Hristova. 

U ovome razvitku desile su se doskora velike izmjene ; scene 
gube svoj cisti obredni znacaj, jer k njima pridolazi sve vise svjetovnih 
elemenata, pa je tako uistinu iz obreda nastala prava crkvena drama, 
ali je morala izaci iz crkve pred crkvu, na trgove i samostanska dvo- 
rista ; izmjenicno pjevanje, u kome se kretao dijalog tih obreda, ne- 
staje, pa nastupa recitovanje, a mjesto latinskoga jezika dolazi na- 
rodni, jer sadrzaj postaje bogat, drama zaprema i vise tisuca stihova, 
pa ne bi bila puku pristupacna, dase nije rijesila obrednog jezika crkve. 
Otkinuvsi se od crkvenih obreda rasirilo se napokon podrucje crkvenih 
drama i time, sto su one pocele iznositi i zivot pojedinih svetaca, mu- 
cenika, mucenica i lica starozavjetnih. Sve se to razvilo najranije i 
najjace u Njemackoj i Francuskoj, gdje pada doba cvjetanja crkvene 
drame na jeziku narodnom u XIV. i XV. stoljece (njem. spiel, igra; 
franc, mysteres). 

Kako je sadrzajem crkvena drama cudesna i fantasticna, tako 
joj je i tehnika posve slobodna i nevezana, a vrlo primitivna. Pi- 
tanje jedinstva mjesta i vremena ne postoji za pisca crkvene drame: 
on nam prikazuje nebo, pakao i cistiliste, sve jedno do drugoga; 
tu se javlja Bog, andjeh, sveci, djavoli i Ijudi, zbivaju se sva cudesa, 
— a za sve dostaje samo rijec. Pa i u rijeci pisac je posve Slobodan: 
ako drama izadje pregolema, dolazi andjeo, pa javlja, da se pri- 
kazivanje prekida, pa ce se nastaviti sjutra, a svrsiti prekosjutra. 
No ipak pored ove prevelike slobode, kao u svem knjizevnom radu 
srednjega vijeka, nema nista licno, nista samostalno ; razliciti pisci 
istoga ili razlicitih naroda obradjuju isti motiv, ne znajuci jedan 
za drugoga, a njihova su djela gotovo jednaka. Pjesnicka cijena 
ovim dramama u dorenesansno doba nije gotovo nikakva, pa zato 
se novovjeka evropska drama za renesanse razvila bez ikakva utje- 
caja starije crkvene drame, izlazeci iz drame staroklasicke, a tek 
u ovo doba, pod ovim utjecajem dobila je i crkvena drama, koja 
se njegovala sve do potkraj XVIII. stoljeca, knjizevniji oblik. 

U Italiji, a to je za nas najvaznije, razvile su se crkvene drame 
mnogo kasnije i drukcije, pa se i razlikuju znatno od drama fran- 
cusko-njemackih. U drugoj polovici XIII. stoljeca izasao je iz 
Umbrije veliki vjerski pokret, osnivajuci vjerske bratovstine, a glavni 
cin njihove poboznosti bile su nabozne pjesme na jeziku narodnom 



62 

t. zv. 1 a u d e. Iz ove religiozne pucke pjesme, isprvice u izmjenicnom 
pjevanju, kasnije i u recitovanju, prodirao je u XIV. stoljecu sve 
jace dramatski elemenat. Pored ovakvih ,,lauda" sacuvalo se iz 
XV. stoljeca u Italiji dosta tekstova propovijedi, iz kojih se raza- 
bira, da je svecenik propovijedajuci o nauci Hristovoj pokazivao 
puku zive slike, da se njegove rijeci jace dojme; pojedine scene 
muke Hristove prikazivahu se dakle u crkvi kao pantomime uz pro- 
povijed. A puk je to pratio placem i jaukom, i mnogi su se poslije 
toga rijesili pa posli u samostan. 

Tek sredinom XV. stoljeca pomolila se i u Italiji prava crkvena 
drama, ,,sacra rappresentazion e", a druga polovica XV. 
i citavo XVI. stoljece doba je cvjetanja talijanske reprezentacije, 
osobito u Firenci. Feo Belcari (1410— 1484.) pisac je najsta- 
rije ovakve crkvene drame ,,Ra p prese ntazio ne di Abramo 
ed I sac", sto se u Firenci prikazivala 1449. godine. Uz Fea Bel- 
cari-a spomenut cemo kao pisce reprezentacija : Lorenza Medici, 
Aralda Benci-a, Bernarda Pulci-a, njegovu gospodju Antoniju Pulci 
i Castellana Castellani-a, a vecoj cesti drama pisci i nisu poznati. 

Talijanska reprezentacija vadi sadrzaj iz svega, sto zanimljivo 
pruza sv. pismo, krscanska predaja i bogata sredovjecna legenda. 
Belcari-ev ,, Abraham i Izak" prikazivao se u crkvi ,,Di Santa Maria 
Maddalena" u Firenci, ali se reprezentacija rano rasirila po mana- 
stirima, presla na trg, a narocito u dvorane velikaskih palaca, 
pa su se prema tome i razvila njena osobita obiljezja. 

Hrvatska crkvena drama, prema najstarijim rukopisima, preko 
ocekivanja, srodna je njemackoj crkvenoj drami, a tek one crkvene 
drame, sto su se razvile pod utjecajem dubrovacko-dalmatinske knji- 
zevnosti, imaju svoje izvore u Italiji, ali ove su postanjem mladje. 

U arhivu Jugoslavenske akademije nalazi se glagolicom pisani 
rukopis iz godine 1556., kao prijepis iz starijega rukopisa, jamacno 
iz XV. stoljeca, a potjece iz podrucja krcke biskupije. U ovome su 
rukopisu dva prikazanja, i to: ,,0 d muke Spasitelja na- 
s e g a", koja se prikazivala u dva dana, jer iznosi u prvom dijelu 
dogadjaje ,,na cvitnicu", a u drugom ,,na veliki petak", i ,,M i- 
sterij vele lip i slavan od Isusa, kako je s kriza 
snet, zatim v grob postavje n". U rukopisu zabiljezen 
je i napjev, kojim su se pjevali pojedini dijelovi ovih drama. Pored 
ovoga poznat nam je glagolski zbornik, sto ga je nasao Ivan Kuku- 
Ijevic u Tkonu na otoku Pasmanu, a danas se nalazi u arkivu Jugo- 
slavenske akademije, u kome se nalaze, ponesto fragmentarno sa- 



63 

cuvane, tri crkvene drame. U njima su obradjeni dogadjaji od cvjetne 
nedjelje do uskrsnuca Isusova i oslobodjenja starozavjetnih otaca 
\z pretpakla. Taj je zbornik napisao fra Matija Zadranin, 
i to potkraj XV. stoljeca, jer ima jedna njegova biljeska iz godine 
1492. Pomenute drame jamacno nijesu njegovo djelo, vec prijepisi 
xz jos starijih predlozaka. Izmedju ovoga i prije pomenutoga rukopisa 
postoji tijesna veza, sto se tice crkvenih drama, jer u njima imade 
mnogo posve jednakih stihova, a to nam dokazuje, da je na po- 
drucju glagolice, u sjevernoj Dalmaciji i Hrvatskom Primorju, po- 
stojala vec u doba postanja talijanske reprezentacije, a mozda jos 
i prije, u prvoj polovici XV. stoljeca, hrvatska crkvena drama. 

Ostale hrvatske crkvene drame sacuvane su u rukopisima, pi- 
sanim latinicom, a potjecu iz srednje Dalmacije, iz Spljeta i otoka 
Hvara. Ovih prikazanja ima vise, a potjecu iz XVI. i XVII. sto- 
ljeca. Za tri znamo, da ih je slozio Marin Gazarovic, vla- 
stelin hvarski, u prvoj polovici XVII. stoljeca (,,Prikazanje zivota 
i muke sv. Ciprijana i Justine", ,,Skazanje zivota sv. Guljelme, 
kraljice ugarske", ovo prema talijanskoj drami Antonije Pulci, i ,,Pri- 
kazanje sv. Beatrice, Faustina i Simplicija bratje"), a jedno don 
Sabica Mladinic (,,Prikazanje naviscenja preciste divice 
Marije"). Od najvece cesti sva ta prikazanja odaju talijanske 
izvore, neka su pace samo prijevodi ili preradbe talijanskih repre- 
zentacija, ali oblikom ipak su ovisna o starijim hrvatskim glagolskim 
dramama. 

Talijanske su reprezentacije oblikom dotjeranije; one su gra- 
djene uvijek u ottavi rimi, a glagoljske krecu se od pocetka do kraja 
u osmercima, bez strofa, sa rimama aa^ bb, jezik im je posve jedno- 
stavan, a rime najprimitivnije; vise puta nize se isti glagoljski ili 
imenski oblik u po deset stihova i pravi ovakvu jednostavnu rimu. 
Sve su to ujedno obiljezja njemacke crkvene drame. Pored toga 
talijanske reprezentacije nijesu izrazito pucke, one se prikazuju u 
palacama, i glavno im je sjajna scenerija i spoljasnji oblik; one su 
zato krace, imadu poprecno oko 700 stihova, cesto i mnogo manje, 
Hrvatska prikazanja, poput njemackih, prave su pucke drame, glavno 
im je moralni utjecaj, oblik je posve sporedan, scenerija cesto nikakva, 
ali zato poprecni broj stihova u njima je velik, obicno od 2000 do 
3000 stihova. 

Spljetska i hvarska prikazanja uz osmerac poznaju i dvanaesterac, 
gdjesto javljaju se i strofe, ali i gdje one odaju talijanske izvore, 
jos uvijek imadu obiljezja starijih glagolskih prikazanja, sto je dokaz. 



64 

da je oblik prikazanja na podr.ucju glagolice bio gotov prije negoli 
se javio utjecaj reprezentacija iz Italije u Dalmaciju. Prema tome 
nasa je crkvena sredovjecna drama nastala pod utjecajem sa sjevera, 
poput ceske i poljske, i kad je vec stekla ustaljen oblik i pravac, 
nadosao je utjecaj talijanski, pod kojim se ona, zadrzavsi u glavnom 
svoj oblik, potpuno razvila. 

Ova crkvena drama zivjela je u nas veoma dugo i znatno je utje- 
cala na misljenje naroda. ,,Prikazanje sv. Lovrinca" prikazivalo se 
u Starom gradu na Hvaru jos god. 1837. I u Dubrovniku ima ne- 
koliko crkvenih drama, ali one su u svezi sa renesansnom knjizev- 
noscu, pa ce o njima biti poslije govora. 

LITERATURA : A. L e s k i e n : Altkroatische geistliche Schauspieie. 
Leipzig, 1884. — W. Crei zenach: Geschichte des neueren Dramas. 
I. B. — A. D' A n c o n a : Sacre rappresentazioni. Knj. I — III. Firenca, 
1872. — Stari pisci hrv. knj. XX. Crkvena prikazanja starohrvatska 
XVI. i XVII. vijeka. Izdanje s uvodom M. Valjavca. Zagreb, 1893. — 
Iv. Milcetic: Hrvatska glagoljska bibliografija. I. dio. Zagreb, I9I1!, 
str. 290 — 300. i 490 — 492. — R. Strohal: Starohrvatska glagolska 
crkvena prikazanja. Nast. Vjesnik, XIX. str. 348. 




Glava sv. Ivana (glavosjecenje). 
Iz Hrvojina Mitala. 



DRUGO DOBA. 



Branko Vodnik : Povijest hrvatske knjiievnosti. 




I. Hrvatska knjizevnost od humanizma do 

reformacije. 

1. Humanizam i renesansa. 

rvo doba nije stvorilo hrvatske umjetne knjizevnosti 
svjetovnog sadrzaja u pravom znacenju, vec je to 
tekovina drugoga doba, koje zaprema vrijeme od druge 
polovice XV. do svrsetka XVIII. stoljeca. U to doba 
razvila se hrvatska lijepa knjiga svjetovnog sadrzaja 
u svim hrvatskim krajevima, tu jace, tu slabije, i to 
pod utjecajem i u povodu velikih evropskih prosvjetnih pokreta : 
humanizma i renesanse te crkvene renesanse, 
reformacije i protivureformacije, pa napokon 
prosvjetiteljstva. 

Humanizam je proucavanje starih rimskih i grckih klasika, 
uopce kult citave stare klasicke kulture, sto se javio u XIV. sto- 
Ijecu u Italiji, gdje su mu pretece Francesco Petrarca 
(1304 — 1374.) i Giovanni Boccaccio (1313 — 1375-), u neku 
ruku vec i Dante A 1 i g h i e r i (1265 — 1321.), a onda se rasirio 
s juga na sjever i zapad.^ 

Klasike poznavao je i srednji vijek, ah samo poneke: Vergilija, 
Livija, Cicerona, Ovidija, Seneku, Juvenala, Terencija i Plauta, i to 
nepotpuno i naopako, a grcke klasike osim Aristotela, sto ga je sredo- 
vjecna skolastika preobHcila u napola krscanskog mishoca, nikako. 
Humanizam je otkrivao, sabirao i istrazivao citavo podrucje starokk- 
sicke kulture, budeci time osjecaj velicine Ijudskoga duha i samo- 
svijest dostojanstva covjeka, pa je rijec humanitas znacila nauku, 
dostojnu covjeka. 

Humanizam utjecao je na kulturu svih prosvijetljenih evropskih 
naroda i prozeo duboko duh ovoga doba, pa je tako postao povodom 



^ Na hrvatskom jeziku ovo je doba prikazano u djelima : M. Sr e p e 1, 
Preporod u Italiji. Izdala Matica Hrvatska, 1899. — V. Lozovina, Po- 
vijest talijanske knji2evnosti, I. dio. Izdeila Matica Hrvatska, 1909. 



68 

renesansi ili preporodjaju, kojoj je takodjer kolijevka 
u Italiji. Renesansa je primila tekovine humanizma, razvijajuci ih 
dalje u novu kulturu. Humaniste su usredotocili svoj rad poglavito oko 
knjizevnosti, i to oko sabiranja, otkrivanja, komentiranja te izdavanja 
starih klasika, a izum stampe u drugoj polovici XV. stoljeda upravo 
je u dobar cas dosao ovome pokretu, da se mogao ubrzo rasiriti po 
citavoj Evropi. Ali sto se tice knjizevnoga rada humanista, — a bili su 
oni od vece cesti pjesnici — tu nije bilo ponajvise nikakve izvornosti^ 
jer oni su u svome stvaranju smatrali najvecom odlikom, sto savrsenije 
u dikciji, obliku i sadrzaju imitirati Vergilija, Horacija, ili kojega 
drugog klasika. Knjizevni rad humanista radi univerzalnosti latinskog 
jezika, kome je time jol i porasla cijena, imao je evropsku publiku ; 
njihova slava odjekivala je nadaleko, ali oni ipak nijesu mogli stvoriti 
zive knjizevnosti, sposobne za samostalni razvitak. Zato su ved pre- 
tece humanizma u Italiji, Petrarca i Boccaccio, ujedno i prvi predstav- 
nici renesanse, stvarajuci knjizevnost na jeziku narodnom j spajajudi 
u umjetnicku cjelinu staru klasicku kulturu sa krscanskom kulturom 
srednjega vijeka, u kojoj bijase dosta nacionalnih elemenata, od pravih 
humanista preziranih, a bez kojih nema zive kulture. 

Renesansa je dusevni preporod na osnovi kulture staroklasicke^ 
a kako je tu najjace bio istaknut ideal esteticki, to je renesansa u prvom 
redu preporod umjetnosti. Ali renesansa je podala novu osnovicu i 
naukama, politici i drustvenom zivotu te stvorila time novo naziranje 
o svijetu. Mjesto krscanskog sredovjecnog supranaturalizma istide 
se klasiCki smisao za Ijepotu i vaznost pozemskog zivota; radost sa 
svega, sto je pozemsko, Ijudsko, to je humanizam predao renesansi. 
Mjesto polumraka i svjetlomrcanja sredovjecnih gotskih katedrala i 
gradskih vijecnica javlja se puno svijetlo danje crkva, dvorova i loggia 
gradskih u stilu renesanse. Sredovjecnu univerzalnost u svim pokretima 
dusevnim zamjenjuje jaki individualizam, slabedi svuda sredovjeCni 
feudalizam, sto je polako pretvaralo feudalne drzave u apsolutisticke 
monarkije. Mjesto krscanskog odricanja izbija svuda samosvijest 
vlastite dusevne sile, i dok se sredovjecni pisac odrice samoga sebe, 
pisudi citav svoj zivot knjigu, ukrasenu inicijalima, u tisini mana- 
stira, u slavu Bozju, da je namre crkvi kao zaduzbinu, i brizno taji 
svoje ime ili ga spominje kao nistavilo pozemsko, — u doba re- 
nesanse svaki tezi i preko mjere za slavom, istice svoje ime, pa i 
najneznatniji pjesnik hoce da bude slavom jednak Homeru i Vergiliju^ 

Talijanska sveucilista i akademije, osnivane na dvorovima kne- 
zova, bile su sredi§ta i rasadista ovoga pokreta, sto su ga podupirali 



69 

i neki umni pape, ali kad je humanizam u povodjenju klasika dosao 
do vjerskog indiferentizma, paCe do otvorenog paganizma, pokrenuta 
je protiv njega c r k v e n a r e n e s a n s a. A svi su se ovi pokreti 
brzo razvijali narocito knjizevnim radom, jer se u drugoj polovici XV. 
stoljeca uvelike stampaju i djela starih klasika i suvremenih pisaca, 
pa dok je u srednjem vijeku knjiga bila rijetkost, vlasnistvo crkva, 
manastira i velikasa, sad se ona mnogo siri, postaje svojinom 
Sirih krugova, a time se sirio i novi duh vremena, nove misli i novo 
naziranje o svijetu. 

Velike tekovine novoga doba dosle su iz Italije u susjednu hr- 
vatsku Dalmaciju i Dubrovnik veoma rano, gotovo ranije nego ikamo 
u Evropu. Od Italije dijelilo je Dalmaciju samo more, a ono je upravo 
primicalo i vezalo jednu zemlju sa drugom kao najlaganiji, neposredni 
put za trgovinu, koja je s obje strane Jadrana uvijek bila vrlo zivahna, 
gravitirajuci na Sredozemno more, tadasnje srediste svjetskoga pro- 
meta. Pored toga bilo je i politifikih uzih veza. Republika dubrovacka 
je od godine 1205 — 1358. pod vrhovnom vlasti duzda mletaCkoga. 
Anzuvinci u XIV. stoljecu bitno utjecu na sve hrvatske krajeve i nji- 
hovu sudbinu. Ladislav Napuljski, sin nesretnoga Karla II. Drac- 
koga, okrunjen je u Zadru ugarsko-hrvatskim kraljem (1403.), ali 
kad se napuljska stranka nije mogla odrzati, jer je u Stolnom Bio- 
gradu okrunjeni kralj Sigismund potukao sa svojim pristasama pro- 
tivnike, prodao je Ladislav grad Zadar sa Kotarom, Novigrad, Vranu 
i otok Pag sa svojim pravima na Dalmaciju republici mletackoj za 
100.000 dukata (1409.). Poslije toga dobiju Mleci i Sibenik (1413.)^ 
onda osvoje Trogir (1419.) i grad Spljet (1420.), pakje tako 6itava pri- 
morska Dalmacija pala u XV. stoljecu pod vlast mletacku i ostala 
pod njom sve do propasti re publike sv. Marka (1797.). Tako su huma- 
nizam prenosili u Dalmaciju Talijani, koji su amo dolazili kao bi- 
skupi i opati, politicki i sudbeni cinovnici mletacki, kancelari i notari, 
napokon i kao ucitelji, a za njima poveli su se i urodjenici, koji su 
udili nauke u Italiji. 

Humanizam, a uza nj i renesansna knjizevnost na jeziku narodnom, 
najljepse je procvala u Dubrovniku, koji ima svoju izrazitu politicku 
i kulturnu povijest* Prvi put se njegovo ime izrijekom spominje 



' ^ L. Vojnovid : Vodj kroz Dubrovnik i okolna mjesta. Dubrovnik, 1893. 
— JL. BoJhobhH: ^yopoBHHw. Je^na HCTopHJcKa nieT&a. Beorpa^, 1907. — F. Sisi6: 
Hrvatska povijest. III. Zagreb, 1913. Poglavlje ,,Kratki pregled povijesti re- 
publike dubrovacke", str. 501 — 511. 



70 




Knezev dvor u Dubrovniku. 



71 

g. 867., ali je osnovan vec pocetkomVII. stoljeda, nedaleko razvaljenog 
rimskog Epidavra. U najstarije doba bio je pretezno pod vrhovnom 
vlasti bizantinskog carstva, poslije, od g. 1205 — 1358. podlozio se re- 
publici mletackoj, sacuvavsi ipak svoju nutarnju politicku slobodu, 
a odonda se samostalno razvijao, priznavajudi vrhovni protektorat 
kralja ugarsko-hrvatskoga i placajuci mu za to danak (1358 — 1526.) > 
a poslije vrhovnu vlast turskoga sultana (do god. 1684.). Dubrovnik 
imao je jos iz potkraj XI. stoljeca svoju nadbiskupiju, pa tako je i 
u crkvenom pogledu bio Slobodan. 

Dubrovnik je po svom polozaju bio od pocetka trgovacka re- 
publika. Trgovina dubrovacka prolazila je kopnom po citavu Bal- 
kanu sve do Carigrada, a pomorska Jadranskim i Sredozemnim morem, 
pa su dubrovacki trgovci bili poznati u Italiji, Tunisu, Egiptu, Siriji, 
poslije pace u Spaniji i Engleskoj. 

Podrucje malene republike, kojoj je zastitnikom bio sv. Vlaho, 
takodjer se s tijekom vremena rasirilo : ovamo su pripadali Konavli 
i Cavtat, otok Lastovo i §ipan, grad Ston i luka Gruz, poluotok Pe- 
Ijesac i otok Mljet. Potkraj XIV. i u XV. stoljecu razvio se Dubrovnik 
kao izrazita patricijska republika, kojoj bijase na celu knez, biran 
svakoga mjeseca, a drzavom je upravljalo ,,Velo vijece" (Consilium 
mains), sto se skupljalo u Knezevu dvoru, sagradjenom god. 1435. u 
ugodnoj smjesi romanskoga stila s talijanskom gotikom. Clanovi Ve- 
loga vije<5a bili su svi neporocni gradjani patriciji, koji su navrsili 
dvadesetu godinu. U XV. stoljecu najljepse je procvala dubrovacka 
trgovina, i sam Dubrovnik imao je oko 40.000 zitelja. U velikom 
bogatstvu, sto ga je Dubrovcanima namicala trgovina, i u politickoj 
slobodi, kakve nije bilo u Dalmaciji, sve je vecma rasla teznja za 
znanjem i potreba visih nauka, pa je Dubrovnik postao najpogod- 
nijim sredistem nasega humanizma, a iza toga i kolijevkom hrvatske 
renesansne poezije. 

U XIV. stoljecu u Dubrovcana jos ne izbija nikakva teznja za 
visim naukama. Car Dusan Silni salje doduse sredinom XIV. stoljeca 
ovamo mladice naobrazbe radi, ali to bijase samo pocetna skola, gdje 
je ucitelj ucio djecu, kako je utvrdjeno za g. 1359., latinsku gramatiku, 
sto je napisa Aelius Donatus, gramatik rimski iz V. stoljeca poslije 
Isusa, a ucitelja placali su ucenici. Talijanski humanista Ivan R a- 
venjanin (Joannes de Ravenna), ucenik Petrarkin, koji je iza 
toga u Dubrovniku sluzio kao drzavni notar (1384 — 1387.), vrlo je 
nezadovoljan, jer u gradu vladaju neugladjeni obicaji, svaki zivi, 
kako ga na svijet majka rodila, nauka ne oplemenjuje duhove, i on 



72 




73 

se kao humanista osjeca osamljen.^ Ali doskoro poCelo se to mijenjati. 
U prvoj polovici XV. ftoljeca, kad je humanizam u Italiji na svom 
zenitu, i Dubrovcani pocinju nastojati oko visih nauka, pa cuveni hu- 
maniste iz Italije postaju uciteljima u njihovu gradu, a placa ih drzava. 
Kad je dosao i Dubrovnik humanista Philippus de Diversis, 
rodom iz Lucche, i stupio u dubrovacku sluzbu kao rektor gradske 
skole te ucitelj gramatike, retorike, logike i filozofije (1434 — 1440.), 
sve je vec drukcije : ucitelj je dobro pazen, placa ga drzava i ubraja 
ga u redove plemica; u zivotu pocinje se javljati otmjenost i raskos, 
istifie se sve vecma stovanje i Ijubav prema nauci, pa mladi Dubrovcani 
polaze vec i u Italiju, da se okrijepe na izvoru humanizma.^ Ali ko- 
liko je u Dubrovniku bilo jos uvijek neugladjenosti i primitivnosti, 
dokazom je cinjenica, da je god. 1455. stvoren zakon, da ne moze slu- 
ziti drzavi, tko ne umije pisati i citati, dakle su do toga vremena i 
nepismeni Ijudi bili u drzavnim sluzbama. Iz ovoga doba ostavio nam 
je dubrovacki notar Ivan Lovro Regin (Johannes Laurentius 
Reginus), rodom iz Feltre u Italiji, zbornik latinskih i talijanskih pje- 
sama, nastalih oko god. 1435 — 1469., od velike cesti u Dubrovniku, 
i one su upravljene rodjenim Dubrovcanima, prijateljima talijanskog 
humaniste.^ U drugoj polovici XV. stoljeda vidimo u Dubrovniku 
citav niz talijanskih humanista, koji uce mladez, pace i neke grcke 
humaniste, kojih je poslije pada Carigrada (1453.) bilo mnogo u 
Italiji ; upravo se nastojalo steci najvrsnije ucitelje, §to vidimo po 
tome, da je Vijece Umoljenijeh god. 1490. pozvalo iz Firence kao 
ucitelja Demetrija Chalkoko ndy las-a, rodjenoga Atenjanina, 
prvoga izdavaca Homera. 

'Kako u Dubrovniku, tako je bilo od prilike u citavoj Dal- 
maciji ; humanizam je sve jace zahvacao korijena, i domalo bilo 
je nasih odlicnih humanista, koji su se pace proculi i u Italiji, i dok 
su prije dolazili k nama ucitelji iz Italije, doskoro bilo je nasih hu- 
manista, koji su postali profesorima na talijanskim sveucilistima. 



^ Fr. Racki : Prilozi za povijest humanizma i renesanse u Dubrov- 
niku, Dalmaciji i Hrvatskoj. I. Ivan Ravenjanin, ucenik Petrarkin, du- 
brovafcki kancelar (1384 — 1387.), kano preteCa humanizma u Dubrovniku. 
Had, LXXIV. 

2 Philippi de Diversis: Situs aedificiorum, politiae et laudabilium con- 
suetudinum inclitae civitatis Ragusii. Pubbl. da V. Bruneli. Zadar, 1882. 
Otisak iz Programa gimn. u Zadru god. 1880 — 1882. 

3 M. ReSetar : Pjesme Ivana Lovra Regina, dubrovackoga kancelara 
XV. vijeka. Gradja, III. 



74 

U Dubrovniku javili su se vrlo rano i domaci latinski pjesnici. 
Kao najstariji spominje seVuk Bobaljevic (Volcius Blasii de 
Bobalio), u sredini XV. stoljeca, a najstariji je dubrovacki ,,poeta 
laureatus" Petar Mencetic (1451 — 1508.). Potkraj XV. stoljeda 
osobito se istakao Ilija Crijevic, koji se kao humanista nazivao 
AeliusLampridius Cerva (1463 — 1520.), sin dubrovackog 
patricija Lamprice Crijevica.^ On je dosao u Rim (1476.), gdje mu 
je uciteljem bio cuveni Julius Pomponius Laetus. Sredistem i zborom 
ucenih humanista u Rimu bila je Akademija na Kvirinalu, gdje je 
Crijevic kao mladic od dvadeset i dvije godine tumacio i razlagao Plau- 
tove komedije uz pljesak kardinala i drugih ucenih humanista. Pom- 
ponius uskrisio je i prikazivanje Plautovih i Terencijevih komedija, 
pa je medju predstavljacima i mladi dubrovacki humanista. Pom- 
ponius je obnovio stari obicaj, da se pjesnici vjencavaju u Akademiji 
na Kvirinalu lovor-vijencem, pa je oko g. 1485. vjencan i Crijevi6, a 
nadimak ,,poeta laureatus" bio je najveca slava, koje se mogao dostati 
humanista. Vrativsi se u Dubrovnik, gdje je vrsio razlicite sluzbe i duze 
vremena bio rektor skole (1497 — 1504. i 1510 — 1520.), ostao je pjesnik 
ipak u vezama s humanistama u Italiji, u Rimu, Firenci i Napulju. 

Crijevic pjevao je latinske pjesme, od najvece cesti pjesnicke 
poslanice. Poslanica ,,A d P o n t a n u m" pokazuje, da je bio u sr- 
dacnim vezama sa predsjednikom napuljske Akademije. Vise pjesama 
spjevao je Alfonzu II., a jednu njegovu sinu Ferdinandu, pa je uopde 
bio kao neki dvorski pjesnik ove odlicne dinastije, koja je mnogo podu- 
pirala nauku i umjetnost, a Dubrovnik vezivale su s Napuljem, sje- 
distem njihovim, politicke i trgovacke veze. Karlu VIII., kralju fran- 
cuskom, spjevao je dvije pjesme ,,Ad Carolum, Francorum 
r e g e m" i ,,A d regemGalloru m", pouzdavajud se u njega 
u borbi krscanstva protiv Osmanlija. 

Crijevic je odusevljeni humanista, pa ako se u njegovim pjesmama 
cesto odrazava dubrovacko rodoljublje, to on cijeni samo dubrovaCku 
starinu, isticuci, da je Dubrovnik nekadasnja rimska kolonija Epi- 
daurum, i hoce, da sve svoje sugradjane ucini Kviricanima. Dubrovnik, 
kako kaze u pjesmi ,,0 d e in R a g u s a m", cinio mu se, da je 
,,propago vera, verior colonia bis prolesque Quiritium." Njegova 
didakticna pjesma ,, Super comoedia veteriet satyr a, 
et nova, cum Plauti apologia", sto ju je citao javno 
u Dubrovniku, odaje upravo njegovo preziranje narodnoga jezika. 

^ Fr. Racki : Iz djela E. L. Crijevi^a Dubrovcanina. Starine, IV. 
str. 154 — 200. 



75 

Vrijeme stisalo je medjutim i njegove humanisticke skrajnosti. Posto 
mu je umrla zena, ostavivsi mu dvije kceri, Mariju i Petronelu, on se 
zapopi, i kao kanonik stolne crkve u Dubrovniku odrece se svjetovne 
poezije te se bavio latinskim duhovnim pjesnistvom. 

Pored njega bilo je u isto doba u Dubrovniku vise humanista. 
Aloysius de Cerva, kao humanist poznat pod imenom L u- 
dovicus Tubero (1459 — 1527.), ucio je vise nauke u Parizu ; 
napisao je povijest svoga vremena (1490 — 1522.) pod naslovom 
,,Commentaria de temporibus suis", pa je radi ot- 
mjena latinskog stila prozvan dubrovackim Salustijem ; kao latinski 
pjesnici proslavili su se: Ivan Gucetic (1451 — 1502.) te 
Damjan Benesic (1480— 1540.), koji su pjevali i grcki, pa 
Dragutin Pucic (1461 — 1522.), koji je izdao ,,E 1 e g i a r u m 
libellus de laudibus Gnesae puella e", a poglavito 
Jakov Bunic (1469— 1534.). 

Jakov Bunic ucio je u Dubrovniku i u Italiji, u Padovi i 
Bolonji, pa je jos djakom ispjevao epsku pjesan ,,D e raptu Cer- 
beri" u tri pjevanja, koja je izasla u tri izdanja. Pjesnik je gradju za 
svoje djelo crpao od najvede cesti iz Senekine tragedije ,, Hercules", 
a u jeziku i stilu uzor mu je Vergilije. To je, cini se, prvo dubrovacko 
stampano pjesniCko djelo i najstarija nasa epska pjesan, po cemu 
ima odlicno mjesto u povijesti nase knjizevnosti. 

Pjesnik bavio se trgovinom, pa je proputovao dalekei stocne 
i zapadne krajeve, trgujuci ponajvise sagovima i dragim kamenjem, 
i stekao lijep imetak. Kao patricij dubrovacki vrsio je i razlicite drzavne 
sluzbe ; bio je pet puta i knez republike. Kako je Crijevic sa profane 
presao u duhovnu latinsku poeziju, tako se jos jace u Bunicevu daljem 
radu odrazavaju jasna obiljezja crkvene renesanse. Tome je svjedok 
njegovo najvece djelo, religiozni ep u XIV. pjevanja, ,,D e vita 
et gestis Christ i" (Rim, 1526.), u kome je prema evandjeljima 
opjevan citav zivot i djela Hristova. S ovim djelom zajedno izdao je 
Bunic svoju mladenacku epsku pjesan iz staroklasicke mitologije, ali 
joj je podao novo, alegorijsko znacenje, pod novim naslovom ,,H e r- 
culis labores et gesta in Christi f i g u r a m", pa je 
Herkul postao prototip Hrista, njegova kijaca je krst, a grdosije 
u podzemlju jesu nasi grijesi. Medjutim, utjecaj humanisticke uce- 
nosti tako je u Bunica velik, da i u njegovu epu ,,De vita et gestis 
Christi" i sam Hrist upotrebljava klasicka mitoloska imena i pojmove, 
no sve je to samo pjesnicki nakit, kojega su se ipak latinski pjesnici 
crkvene renesanse nastojali i posve osloboditi. 



76 

Bunic je prvi od humanista u stihovima obradio citav zivot i rad 
Hristov ; dvije godine iza njega izasao je cuveni ep Girolama Vide 
,,Christias." Sam papa poticao je Vidu i nasega pjesnika, da opje- 
vaju zivot Hristov, pa su obadva djela nastala iz teznje crkvene re- 
nesanse, da svijet u klasicnom obliku, na ustuk poganske poezije hu- 
manista, dobije djelo krscanskoga sadrzaja.^ 

Humaniste javljaju se u ovo doba takodjer iz ostalih nasih ze- 
malja. Od Bosnjaka procuo se Juraj Dragisid iz Srebrenice, 
kao humanista poznat pod imenom Georgius Benignus, 
koji je kao mladic iza pada Bosne (1463.) dosao u Dubrovnik, gdje 
su mu u samostanu Male brace Franjevci bili prvi ucitelji, pa je i sam 
stupio u ovaj red. Vise nauke ucio je u Rimu, Bolonji, Firenci, Padovi 
i Ferrari, a onda u Oxfordu i Parizu. U Firenci bio je uciteljem sinova 
Lorenza de' Medici, Ivana — kasnije pape Lava X. — i Petra ; poslije 
zapade ga cast profesora metafizike i bogoslovije na sveucilistu u Pizi. 
U Dubrovnik vratio se god. 1497., gdje je kratko vrijeme bio uciteljem 
i propovjednikom. Papa Julije II. imenova ga biskupom grada Cagli, 
a poslije nadbiskupom nazarenskim, sa sjedistem u Napulju. 

Dragisic dostao se visokih casti i ugleda rad svoje ucenosti. On 
je slovio kao jedan od najucenijih bogoslovaca svoga vremena, a bio 
je dobar poznavac latinskog, grckog i jevrejskog jezika, pa se klasicka 
obrazovanost odbijala i u njegovu bogoslovno-filozofskom radu. Prva 
su mu stampana djela : ,,D ialectica nova secundum 
mentem s. Thomae de Acquino" (Firenca, 1488.) i 
„M i r a b i 1 i a LXXVII. reperta in opusculo Nicolai 
De Mirabilibus" (Firenca, 1489.). Kao pristalica Domini- 
kanca Jeronima Savonarole izdao je djelce ,,Propheticae so- 
lutiones pro Hieronymo Savonarola" (Firenca, 1497.). 
U Dubrovniku napisao je djelo ,,D e natura caelestium 
s p i r i t u m" (Firenca, 1499.), izdano potporom dubrovackog vi- 
jeca, pisano u Platonovu obliku dijaloga, sto ga vodi pisac s mladim 
dubrovackim patricijima. Dragisicevo se ime spominje i u pjesmama 
suvremenih dubrovackih humanista, po cem vidimo, da je i on bio 
u njihovu kolu. Umr'o je god. 1520. u gradu Bari, kad mu je u Rimu 
izaslo posljednje stampano djelo ,,*Artis dialecticae prae- 
cepta Vetera ac nov a,"^ 



1 Gj. Korbler : Jakov Bunid Dubroveanin, latinski pjesnik. Rad, CLXXX. 

2 M. Breyer : Dragi§id Juraj BoSnjanin. Vijenac, 1899. str. 568. — 
PreStampano pod naslovom : ,,0 Jurju DragiSidu Bosnjaninu", u knjizi 
,,Prilozi k starijoj knjizevnoj i kulturnoj povijesti hrvatskoj". Zagreb, I904. 



77 

U gradovima dalmatinskim pod vla§cu mletackom bilo je takodjer 
humanista, od kojih spominjemo samo nekolike najvaznije. U Tro- 
giru istakao selvan Subotid (umr'o god. 1469.). Aleksandar 
Cortesius, rodjeni Dalmatinac, bio je sekretar na dvoru pape 
Siksta IV., te je proslavio vojne Matije Korvina u pjesmi ,,L a u d e s 
bellicae Matthiae Corvini, Hungariae regis." 
U Spljetu ima citavo kolo mladih pjesnika latinista, iz kojeg se 
odvojio Marko Marulid, pristavsi u svojim latinskim djelima 
posve uz crkvenu renesansu. Medju dalmatinskim humanistima 
XV. stoljeca najzanimljiviji je Juraj Sizgoric, rodjeni Si- 
bencanin, kanonik u svom rodnom mjestu, koji je izdao zbirku pje- 
sama ,,Georgii Sisgorei Sibenicensis elegiarum 
et carminum libri III." (Mleci, 1477.). U njegovu spisu 
,,D e situ Illyriae et civitate Sibenici" osobito je 
vazno posljednje poglavlje ,,De moribus quibusdam Sibenici", gdje 
spominje narodne poslovice, od kojih zakoni Solonovi nijesu ostro- 
umniji ; pucke naricaljke pogrebne zesce su mu od placa Thetide 
za Ahilom i majke Eurialove ; svadbene poskodnice u kolu takve su, 
kakvih se nije culo pjevati ni Katula ni Klaudiana, a spominje i Iju- 
bovne narodne pjesme, sto ih pjeva zaljubljena mladost, kakve jedva 
da je sacinio ugladjeni Tibul ili mekani Propercije ili puteni Likoridin 
Gallus ili Lezbijka Sapho. Sizgoric je dakle posve oprecan lik huma- 
niste od Crijevica : u njega nesamo da nema preziranja narodnoga 
jezika i svega, sto je narodno, vec on sve to upravo s ponosom istice, 
a to je obiljezno za sjevernu Dalmaciju, jer se i u XVI. stoljecu u 
hrvatskoj knjizevnosti opaza u sjevernoj Dalmaciji daleko vise osje- 
canja i smisla za sve, sto je narodno, negoli u slobodnom Dubrovniku.^ 

Humanista bilo je i u sjevernim hrvatskim krajevima, i to 
veoma rano.^ Put je humanizmu ovdje utr'o Ivan Vitez od 
Sredne (1400 — 1472.), sin siromasnoga plemica iz krizevacke 
zupanije, koji je izucivsi vise nauke u Italiji bio tajnikom guber- 
natora Ivana Hunjada i odgojitelj njegova sina, potonjega kralja 
Matije Korvina. Kao nadbiskup ostrogonski bio je on glavni suradnik 
kralja Matije u prosvjetnom radu ; na njegovu pobudu osnovao je 
kralj^sveuciliste u Pozunu, Akademiju nauka i glasovitu knjiznicu 
u Budimu, pa su na ovim zavodima radili i naucavali pretezito hu- 

■ 1 M. Srepel : Humanist Siigorid. Rad, CXXXVIII. — M. Srepel : Jurja 
Siigorica spis ,,De situ Illyriae et civitate Sibenici a. 1487. Gradja, II. 

2 Vj. Klaid : Povijest Hrvata, sv. III. dio i. — Poglavlje : Knjizevnost 
latinska i slavensko-hrvatska, na str. 40. 



78 

maniste iz Hrvatske, Dalmacije i Dubrovnika. Medju njima narocito 
se istice Ivan Cesmicki (1434— 1472.), kao humanista nazvan 
Janus Pannonius, necak Ivana Viteza od Sredne, rodjen u 
Cesmici, u krizevackoj zupaniji.^ Iz Italije s visih nauka vratio se 
kao vec dobro poznat latinski pjesnik, pa je posve mlad postao biskup 
pecuhski. Pjesme (Panegyricon, Elegiac, Epigrammata), gdje mu je 
narocito u epigramima izgledom raskalaseni Marcijal, izasle su mu 
poslije smrti, a umr'o je u pavlinskom samostanu u Remetama kraj 
Zagreba, gdje je u samostanskoj crkvi i sahranjen. U nadgrobnom 
natpisu, kojega danas vise nema, u lijepom epitafiju kazivalo se, 
da tu lezi onaj, koji je prvi k zavicajnom Dunavu priveo s Helikona 
lovorom ovjencane bozice : 

Hie situs est Janus, patrium qui primus ad Istrum 
Duxit laurigeras ex Helicone deas. 



2. Osvit hrvatske poezije u Dubrovniku- 

Dubrovniku se u drugoj polovici XV. i pocetkom XVI. 
stoljeca gojio humanizam, donijevsi poeziju na latinskom 
jeziku: ode, elegije, pjesnicke poslanice, panegirike, epi- 
grame, didakticnu poemu, pace i ep, a poneki su hu- 
manista dubrovacki, kako vidjesmo, pokusavali pjevati i na grckom 
jeziku. Ali s ovom poezijom dolazile su iz Italije amo i druge pro- 
svjetne tekovine novoga doba. Tiskare Dubrovcani nijesu imali, no 
zato se vec u ovo vrijeme rodjeni Dubrovcanin Dobrusko Dobric, 
pod imenom humanistickim Boninus de Boninis^ procuo u 
Italiji i Francuskoj kao knjizar, tiskar i nakladnik, natkrilivsi slavom 
naseg najstarijeg tiskara Kotoranina Andriju Paltasica 
(Andreas de Paltascichis de Cattaro), s kojim je u pocetku zajedno i 
radio u Mlecima. Dobriceva izdanja padaju u doba od g. 1478 — 1503., 
i to u Mlecima, Veroni, Bresciji i Lyonu, a najveci dio njihov jesu 
izdanja starih klasika.^ U prvo doba razvitka stampe, u doba t. zv. 
inkunabula — knjiga stampanih u XV. stoljecu — isticu se, kako 
vidimo, i dva Hrvata, jedan Kotoranin, drugi Dubrovcanin, i njihova 










1 I. Kukuljevic : Ivan Cesmicki, nazvan Janus Pannonius. U knjizi: 
Glasoviti Hrvati. Zagreb, 1886. str. i — 19. — M. Srepel: O cinizmu Pano- 
nijevih epigrama. Nast. Vjesnik, IX. str. 37. 

2 M. Breyer : Dobrusku Dobricu Dubrovcaninu. Vijenac, 1897. str. 516. 
— Pregtampano u ,,Prilozima" (Zagreb, 1904.). 



79 



Iucofcp:(icut orientis (ecretismbi cura balfamaque (udantur I'taocciden 
tis inflilis terrifc^ ineHe crediden qux uiani foIis radiis ezpreHa acaue \i 
f^uantiainproximummarelabuntur.acuicempedatum in aduerfalitco 
ra exa.ndanc.St naturam luccin admoro igne tentes i modum tedx acci 
ditur.alitcjue Bammam pinguem SColecem.Moxucinpicemraliaique 
lentefcicSuionibus Siconum gentes continuantnr.C^etera (imiles :uno 
differunc.g? Foemina domlnatur in tantutn n5 tnodo a Iibercate.(ed ecia 
a leruicute degenerant.nic lueuia^ fines, peodnornm aenetorumque dC 
femiorunt naciones germanis an (armacbis afaibam dabito*^^ peudni: 
<]uos quidam baOranas aocac (ermone culm (ede ac domiciliis uc germa 
ni agunt fordes omnium ac torpor procenim connubiis mixds non nihil 
in farmatbarum babitum foedantur. Veneti mulcum ex moribus traxe 
runcNi quiccjuid icer peucinos fennofque (ilua^ ac mScium erigicor.la 
crodniis pererrat.bi tame icer germanos potins re(eruti2r.c|uia bC domes 
fingut.&: (c'ata gen-at.&^ peditu a(u ac pm'citate gaadecqux omta diner 
ia (armathis (unt i plauflro ecjuoque uiuetibus.Fenis mira (eritas.fbeda 
paupercas non arma non equi no penaces oidai Herba ueilitni pelles ca 
bile bumus.Solse in fagictis fpes quas inopia fern ofQbus afperant. Ide 
c|ueuenatusairospariter& (oeminasalit.Padim enim comicantur par 
temque przedas petanc.Nec aliud infantibus lierarum b jmbriucjue fuC 
fugium q uc in aliquo ramorum nexn conteganttubucredennt Tuuenes. 
hoc lenum.receptaculum.Sed beatius arbitrator q ingemere agris illabo 
raredomibns (uas alienafque (ortunas fpe metuque uerfare (ecnri adaer 
fus homines fecuri aduerfus deos.Rem didFidilimam aflecnd Gint ut illis 
oe aoto qnidem opus eH^ Cscera iam fabolofa . Hellolios &C Oxionas 
ora bominum nulcuiqae 8c corpora ar(^ arcns ^urarum gerere otiod ego 
nc incompercom in medium r Jinqoam* 



Diodori Siculi Bibliotbece bi/lorix libri: In qnibns Vrdteres'Sihuhei 
&mulraacQariade{itti1oconLiac moribos gentium cotinentunlmpreHl 
Venetiis per Andrei lacobi Katbarefem Andrea VendraminoDucc 
Fosrtanatinimo. .MccccLo^i* Pridiekal.fcbr. 

RNIS. 

PaltaSicevo izdanje Diodori Siculi Historiarum priscarum lib. VI. MIeci. 1476. 

(Posljednja stranica). 

Iz kr. •veuc, knjiznice u Zagrebu, 



8o 

su izdanja na potpunoj visini tadasnjega knjigotiskarskog umije<5a, 
koje je gotovo nedostizan izgled potonjim vremenima. 

Knjizara bilo je i u Dubrovniku u to doba, i to su mahom Tali- 
janj, po cemu vidimo, da je i prodja morala biti znatna, te su se oni 
za ovaj posao odbijali u nase krajeve. Sacuvan nam je popis knjiga, 
§to su uto iz Mletaka poslane jednom dubrovackom knjizaru, i tu 
vidimo, da su Dubrovcani pored latinskih i grckih klasika citali i ta- 
lijanske pjesnike i pisce, Ariosta, Petrarku, Pietra Aretina, Pulci-a, 
Machiavelli-a i druge. To je vrlo vazno, jer kakogod je u Dubrovniku 
cvao humanizam, ipak vidimo, da se gotovo vise citalo suvremene 
talijanske pjesnike, sto je : prirodno, jer talijanski jezik bio je u nasoj 
trgovackoj republici udomacen, a latinski trebalo je tek u skoli nauciti. 
U trgovackom njihovu zivotu latinski jezik nije imao znacenja, a hu- 
manizmu podavali su se tek pojedinci, i to vise u dokolici, koja bijase 
ogranicena. U jezgri Dubrovcani preturili su i ovu struju vremena 
pak ostali, sto su i bili, pravi trgovci, sa prakticnim shvacanjem zi- 
vota, i tako mrtvi latinski jezik nije dublje prodr'o u ovu sredinu, a 
humanisticka poezija, uzaludno i oholo takmicenje s Vergilijem i 
drugim klasicima, ocarala je samo pojedince. Ivan Lovro Regin pjeva 
izim u nekoliko slucajeva uvijek talijanske pjesme rodjenim Du- 
brovcanima, a latinske su mu pjesme upravljene na drugove Talijane. 
Tako i potkraj XV. stoljeca, kad je bilo i domacih latinista, jezik 
latinski jo§ uvijek samo je znak osobite uCenosti, za kojom teze po- 
jedinci. Kad je Jan Hasisteinsky z Lobkovic, putujuci u svetu zemlju, 
dosao sa svojom pratnjom u Dubrovnik (1493.), posjetio je u Dvoru 
kneza dubrovackoga, koji je Cehe lijepo primio, ali je govorio s njima 
talijanski preko tumaca, jednog Talijana u dubrovackoj sluzbi, koji 
je umio latinski.^ 

Humanizam rastvarao se i u Italiji, izvrsivsi svoju prosvjetnu 
zadacu kao uvod u renesansu, jer nije imao u sebi uvjeta za samo- 
stalni dalji razvitak. Pomenute osobite prilike i znacaj Dubrovnika 
bili su povodom, da humanizam ovdje uopce nije zahvatio sire dimen- 
zije i prodr'o dublje. Pored toga u nasoj republici on se razvic tek na 
sklonu XV. stoljeca, kad u Italiji vec pada, pa od latinske poezije 
zadobivaju vecu cijenu talijanska djela Dantea, Petrarke i Boccacci-a, 
i sve se jace istice vrijednost narodnoga govora, te pocinje cvje- 
tati talijanska renesansna knjizevnost. Sve je to bilo uzrokom, 
da se gotovo uporedo s humanizmom u Dubrovniku pomalja i hr- 

^ Jan Hasisteinsky z Lobkovic : Putov4ni k svat6mu hrobu. Sv6tov4 
knihovna, c. 554—555- Prag, 1907., na str. 50—51. 



8i 



JDc.f.beriwrdmo . 



UautRtiqitA ptopbetilTa Snna obUco 
jc^altarioetUo j;)p&duir : Uci virod 
ioblRcsrinoiiDcbcniarduioaltari ob 
latopiopbetauir in bee vcrbstptupie, 
O lio nonerrere iidin talcm rcceptio 
n^Boofedcejcqodtnatoifructueappa 
Kat;tejcaltacioo;dis (icutoerecq>ct/ 
one ifhibodteenod facta oe beraardi 
no,'P:0(tpaiicoB Dies pfllio 7 bndicttoe 
frettis pzeltbati religioriffimi paths re 
cedl^oefcnis Ut^ilcnidibilarieittocd 
dus t(icc> fe cotulit colum bariu:locus i 
ftnefi agro oeuoridlmut arQzimus Tbt 
beat^ fracifcud nvoii trapt. 3^t.n. pa^ 
tres opttmi t paupcrcatie fra. regulam 
obfentantes mo;iabantur:g cu tpie ra^ 
rio:e9 quodimo repericbat . ber.pbua 
tyro ilb'c tanto femoze i afpcritate o^ 
feruiebat: vtapud infuiru tudidus mu 
danom oeUrafTcpociue vidcbatq^fer 
nire XKOiifupza viree bumanae (|plu 
rib'afperitatib'' ac maccrationib'' vtc 
baf:r5cuflulnda mnndt fepc (cpiufcB 
magna puidetia fttiprpectuoeimudo 
ber.ta e^cecat^illu no vtdes no audice 
folnmo q pladca oeo fozet intetiffuno 
ci^femoze cofeg ecnabat iCpeflUa e re 
gutapatictatisfracifdobie icafbtatl 
vlculurcuoluroano code Die narinita 
tiB f gfs gloziofe imtflrajcataatr.flnno 
VS.i404.t p]edicare cepit: vbi aflantt 
b^puicinis.'tcupoilannod pzofefTidis 
fcnas vetrct a recro:e bofpita Us oe fca^ 
lapolTulauit bercmttoztus beati bono' 
fh) oe la capola^pe auicate: vt ibi pau 
perculu nidu ^ re ^ focgs baberet: rcco 
lesvenerand'^rectoziobince iandaro 
n'^obfcquiu imoztale i perpetuo recole 
du a ber.p2eflt to bofpitali cide rgc ma/ 
gnc pci>i9 ia oictelibetifTtmc capitula/ 
riter^pjeniter locu illu oonauit fratd 
ber.j? fe-z ff iVvniuerfis fcrapbici fra. 
oeobfcruatia nuaipatis cu rccognttio 
necerd trfi yni^bzc finguUs anis in fe 
ftoinuddctonis feu icamatiois oiiice: 



9 olis agutt* 1 pauB^im^toe'ab ede oel 
gfa 1 aaplio dmu amplif tcat^ecctefii 
pnlcb2ab$^oeaot4edptU>:ot cappa/ 
d puetu 1 ampUd bo2ri6.tDirabttis hi, 
tcberareUgione»XDirabtUa.n. fecttui 
■vita rua:pdicatoj;t pm^qceplar oiaboli 
Oimurtpeu redul*at(^tC9ncu(fa8pn 
gilmapa i i^upeda gefta omtnapoti^ 
qp opat^e d'^p illu ne oit vniuerfc italie 
fj vniiicrfo fcrc mudo notidima: fs bo/ 
no:p opc:p pmiatoii rcmuncratoj eter 
n''oe':bcr.optima vinee opariii t agri 
cola mercede Dtgnn pp tot labotee une 
fo0 cofolan volmt.TlaciJ vltimo ber> 
maffanofuoa vbi ozt'^erat fnta pieditsi 
tioib' pfola(Tct:t Senas veniffetbinc 
otfcede9i;^t in regno apulie piedicaret 
infirmitate in itincre ftto picucnt'' apd 
ciuitateoereateapplicataquila felicc 
apzuctjduitaresvbipoflpaucoe oiea 
appzoptnquat boiaquafpirareta^oo 
mtnu moze fui patris fradfci fcquea fe 
poni fecit in terra:t (latis qttafi ridens 
fpirauitad celos:vtdelicetad oeii qui 
miferat illii in vigilia afcenfionte oiiice 
Die mercun) boia.zz.in q oie p frarrea 
antca ilia oucebatoccurre0.*^aternia 
nifdtaut nome tnii bominib^:q9.o.nu 
.e.a.p.t no p mudo:q: ego ad te venio. 
Ui)CitSemardin''iTirreculo'ani9.zz.tn 
religione anni9.4i.men(ib^.8» oteboa 
•p.bo:i9.zz,^6putati9 onmib^Oetitiii 
miidoannt9. ^mennbu9.8.oieb^ »jA, 
bozie ^Tppt . Jn celo autem inH>crpetU' 
um vtuit apud oeum:cui Oc fem£ laua 
Smcn* 

'P.cttcrendifratria^acobioc Uo» 
gine oe fanaozum legcndie opu9 putt/ 
Ic bic finem babet .Uenetij9per flndre 
am 3acobi oe Cattbara impJdTum: int 
pcniis Octauiani fcott 2X>odoetien(i0 
fub iclftoouce3[obanefno(enico.an' 
noab icamatioe oo!mni*i48z«oie*i7* 
meon9ttiai)* 



Paltaiidevo izdanje .,De vitis sanctorum". MIetci 1482. (Posljednja strana). 
Iz kr. STCuc. knjiznice u Zagrebu. 



Branko Vodnik : Povijest hrvatske knjiJevnosti. 



82 

vatska umjetna poezija, koja je domala posve prevladala poeziju 
humanista, a ovaj veliki prijelaz obiljezuje i u nas, kao u Italiji, neka, 
i ako neizrazita knjizevna borba. 

Humaniste u Dubrovniku jesu mahom pjesnici, od vece cesti la- 
tinski, gdjesto i grcki, pa je rijec humanista i poeta imala isto 
znacenje, a poeziju na vulgarnom jeziku, talijanskom ili hrvatskom, 
oni nijesu smatrali vrijednom toga imena. Ilija Crijevic, opojen 
humanizmom, bar u mladjim godinama, strastveno je mrzio sve, sto 
nije latinsko, narocito narodni govor, smatrajuci ga ostatkom bar- 
barstva ; pjesnikova je teznja, da Dubrovnik, poput staroga Epidavra, 
ponovo postane kolonija Kviricana, i da u njemu nestane ,,ilirskoga 
kricanja" (,,stribiliginem illuricam"). ,,Uz sklonost predobrih bo- 
gova — kaze on — neka se povrati stari kviritski govor, koji je nedavno 
kao izumr'o, pritisnut poplavom divljeg susjedstva. Neka povrati 
Epidavru Plauto, sto mu ote nezgrapni Skicani n."^ Ali ,,do- 
maci scitski govor", kako on zove hrvatski jezik, nije nestao, pace i 
nova poezija na njemu sve se Ijepse razvijala i najstrastveniji dubro- 
vacki humanista morao je napokon ublaziti svoje misljenje. Ivan 
G u c e t i c pjevao je pored latinskih i grckih i hrvatske pjesme, — 
on se prvi spominje kao hrvatski pjesnik — a Ilija Crijevic, govoreci 
mu u slavu prigodom njegove smrti (1502.), ne prekorava ga, vec mu 
zato, jer je pjevao u tri jezika, daje trostruki lovor-vijenac (,,laurum 
triplicem"), ali i kraj ove umjerenije izjave ostao je ipak jos i dalje 
protivnik hrvatske poezije. 

Hrvatske pjesme, sto su se javno pjevale, Crijevic je smatrao 
,,kricanjem" ; uceni humanista drzao je ponizenjem za poeziju, sto 
su ovi pjesnici, prvi nasi trubaduri, pjevali svoje stihove pod pro- 
zorima, dok je ,, poeta laureatus" citao svoje latinske pjesme 
samo u otmjenu drustvu, u Akademijama. On ih jasno zove ,,nevrijed- 
nim majmunskim stihotvorcima" (,,indignos opicos amusoteros"), 
a o jednome od njih kaze, da bi se ,,lakse zidove moglo oduciti ilirski" 
nego njega,^ pa ipak: upravo ovi su pjesnici u Dubrovniku potpuno, 
jos za njega ziva, pobijedili. Hrvatska umjetna poezija tako se lijepo 
razvila u Dubrovniku vec zadnja dva decenija XV. stoljeca, da je 
posve potisnula znacenje nase latinske poezije i zamracila slavu uce- 
nih dubrovackih humanista. 



* F. Raj^ki : Iz djela E. L. Crijevida Dubrovcanina. Starine, IV. 
na str. 171. 

2 lb. IV. na str. 190. 



i^^ft: 



83 



Ad Comeimm ntpo««ii, 

I VotdcnolmtdumnouutnlibeMuia.Inhocpr mocrfgra'irjrfpoftj ComtlioNe^ 
I p«namiwfuolibellanahuncdian3t!?ietusBorn!neopu5cdira!rigni:huius d-.ci^ 
roisrationem tudeliat qmaComdiuspoefaefcnpta ladudum piunm; femprrfrcc 
--.QipsautfiKrithicConjdiusqmdamdodii uiriamedifftnnurjComcliu UjI 
ineIqguMnjfenp<SJ!^«fuiire«aaplurcsco!eij3nr.fgoaufem Eufcbii rcnipora 
"^ IccutusCornthumGillumfrdligi -po^^ 



VAL.CAT.VERO.POHTAE OA 
ADCORNELIVM NfiPOTEVI. 

; Voi doDo lepidum nouum libdlian 

ido niodo pumiccexpolium 
'Comdi:tibi;nan<5 tu {bicbas 
jVfas^ aliguid putarenagas: 
Ism turn qiamSuuiscsunusitalocim 
Omncanutntribuscxplicarccharas 
Do^iuppuenX labcwioCs; 
QuarchabedbiqiucquidcftlibcllK 
Qualccuncpquidcm patroauirgo 
Pliisuno mancat pcrcnnc fedo. 
Flctus F^aflerisLcfijut. 
(tct drfid's met puclla: 
Qui cum ludcrcqucm in finu tenctc 

Gripnmumdigitumdarcappctenri 

Ec acris folct indcatc morfiis 



fe nreaucnmrrepugnitc rcmporura ordi 
ne.r>Jaiti3no;quo Catullus uira fundiuj 
eft.ComdiasGallusuix ifanriaffuarrn/ 
nurum attigifTe iueni<':praeterC3 hiicde 
qaoiitpofta Cornehum hifloria: fcrip 
torcaifuiFscarmfnipfum deruorftrjt, 
Comeimm jurGalluna elcgiarum poe^ 
tamfuiflccoftarjVcrorginirfimilius rfl 
irelligi Comc.'iumNcporc hiftariogra ^ 
phutqucmpadiacoaiamfcripfitPlihiui 
Vnde docli utn eu Veronefcra fuifle .fu 
fpidfcur. Quoidanuuxannquusexana 
logta forniarus:quo&.M. Varroplotrug; 
uluscft. Lq;:dura:fplcdidum:elaga-c. 
Nouu:Rupcrabfoiuru:3cnordum cdi 
ram. ATndopuraice:buCpuro!ocu cc 
iquoSeruiusadtullopuruicc focmiiU' 
nogcnvrcpourum afTcrinur Carullu ar/ 
rida pumice crcdamprorulifTc.pumiccs 
utfcr)bitPlinr'js:funtfufucorporum k 
oigandoj; f OEmmis: lamquidc oi ums:Si 
hbns cxpolicdisrutidcm CanilIiajd;o 
rirarealnmuturMarriahshbrooSauo; 
Nondum'munce cultus ; afpcroq; mor '• 
fupumicis3rnd!polirusArr:niim^pe' 
ras fequ 1 ' i bej ! e, Niq; tu fo! cbas ra n one 
rcdditcurporiusComehorqalren dcdi 
cetljbellum. Mcasnugas:5icpoct,rfu^ 
osucrfus!ufus;&nug3S ucrecudc nanra 



parccofueuerunc:Oratiusdeft'ip(o:Nc 
fnoquidmfdfraiKni]gSrumr(XusIill!sJk1arTiilisife«o£)amnoflT3slcgis:cxig)fj',nugas:S.:jIibi: 
Qui uisarchcty'Bashabercnugas. Vnusitalorumprarcipuuscxomnibusiralicis: Vnuspro prarci 
puo.Virgilius; Turn Icniorniucesufiumiqucm maxima pallas.cdocuit. Otnncaruu;omnenECU/ 
lum prafrcri.tum.Quumaiit diciromncarJumiplancindicarComciu Neporischrooica:quorum 
mcm.n;tGdliusinji;tipusatT!Cis. Tribuscharris.-exmiraopensbreuitJtcfcnprons igcniuna fin 
gulartdfnjoftrat.&fftnumcrusfin'.njsproinfiniro. luppiicf.pcrcxciamanonemkgirur.&cpa' 
r nrhcfis. Qiurc:cocludicdica(ionero opens. PacroaiiirgotScnfuseftuirgo&putiia mca Le- 
fDiainhiscarminibuiintuonofceditis: diutiflimcmaneannhominumcmonarSiperhoc.pocta 
Jibcllofuo pcrpctuamopratuitam&iramorcalcaudonnrem. Virgopuellama:na.ipjdpn' 
fcosuirgonoo tan rum inupta intcJiigebatur:ucru cnam pudlam tcncram ab xtarisgualiratc figni 
fiabat.Virgilius in bucolias:AhuirgoinfoElixquasrc dementia carpir. Parix>a:ideupatna:hocc 
■utitadixcnm ccv3mot3roca:ucl ruaciiiis:cft.iurgraccumadiei3^iuum aiiiucro 

Icgur, Parrona.lcilicnmc3:parronamufurpauitpromarrona.i.dominama;!nai]u(fumparro 
<mio:qucidmodi.imfcruifubdpm:nonjm!urc:nampatroniprodom;n,sacccpnfunr:nlibi poeta 
dehacair:l(q;domumnobis!fq;dcdirdoniinam:fal)cctMalliusdcditraihi Lctbijmmca;a: ama 
torummorcamiamruampatrotiini.i.dominaraappellauiriNamaraantesfuasamjcasdiCcredo 
minaslolcnr.Tibul!us:Hicmihiftrainu jidcodominiq;pjratam:lammihil!bcrr,i:ilb patcma 
ualc.Propcrt!ns,:Srantemihicuradorainjpr5Eliadaramca. Paenne;aduerbiumcft;a;cricotdo 
uiigomaneatpkispercnncideftperennius uno CecIo. 
■«-j . PafferisDcpIoratio. 

H AlTcrdcliciaEmctpuclIas.ex hoccarmmeMar.hocopuspaJTercm appellan fortafli; fufpica 
rusril:inbocautempocraLcfbiacpaffcfemdcfler:qLicmquantom3ionuoluptan fuiiTeLc/ 
lbi;ro(tendit:puellanuanroacc£Tbioren;a:roreafic<Samcxauiculnlliusintcritu fignifitat.Co 
menditpnuspaflrerisdc}itias;S<.'!ocos:deindemorrcmeiu>fljtuaclamcnc3non:bLis profcqiiirur: 
nulamuIainiprccamsorprtnebrisomniadcuoMnabus. Primum;proprimoaduccbiucft;au' 



*',-''">. 



^ *!.* j'j'ijB' 'wf* ^ 



ff 



Paltaiicevo izdanje Katula, Tibula i Propercija s komentarom. MIeci 1488. 
Iz kr. •▼euc, knjiznice u Zagrebu. 



84 

Najstariji oblik hrvatske umjetne poezije jest trubadurska lirika^ 
najstarija svjetovna poezija lirska, sto se razvila u Evropi iza pada 
staroklasicke knjizevnosti. Ona je usla u talijansku renesansnu knji- 
zevnot, a odavle u nasu, ma i bila podrijetlom i duhom sredovjecna, 
feudalna. Kolijevka joj je ProvenQa, a jedini njezin sadrzaj jest Iju- 
bav, i to Ijubav sredovjecna, viteska. Fantazija idealnog vitestva i 
dvorska galanterija, pa onda sa sredovjecnom teznjom univerzalnosti 
u svezi pucka obiljezja, sve je to podavalo nesto osobito i carobno 
ovoj poeziji, ali to joj ujedno udari i odredjeni stereotipni oblik, po 
kome se uzdisalo i Ijubilo, rad cega je trubadurska erotika u svim 
krajevima kroz vise stoljeca svoga zivota ostala gotovo jednaka. 

Rat protiv Albingenza (1209— 1229.) opustosio je Provengu i 
smrvio u njoj sav dusevni zivot. Tako je krajem XIII. stoljeca truba- 
durska poezija ovdje posve ocvala, ali se javila u poeziji starofrancu- 
skoj, portugalskoj, katalonskoj, kastilskoj, talijanskoj, njemackoj i. 
drugdje. Jezik proven^alski, narjecje francusko, srodan je narjec-^ 
jima sjevero-italskim, pa kad su ovi pjevaci, zvani trubaduri ili troveri, 
dolazili u sjeverne talijanske krajeve, slaved po dvorovima Ijepotu 
,,gospoja", bili su razumijevani i srdacno primani narocito od inteli- 
gencije, koja je razumijevala i provengalski i citala proven^alske knjige.. 
Poslije toga, buduci da se talijanski jezik jos nije upotrebljavao u knji- 
zevnosti, poceli su i rodjeni Talijani pjevati pjesme ove ruke u proven-^ 
qalskom jeziku, koji je imao gotovu pjesnicku dikciju, a onda se tek. 
javila ta poezija na talijanskom jeziku. Dok se jos u sjevernoj Italiji; 
pjevalo na proven9alskom jeziku, daleko na jugu, gdje je taj jezik bio 
nerazumljiv, u Palermu na Siciliji, u dvoru cara Fridrika II., kome je- 
Provenga pripadala kao leno, razvila se trubadurska lirika na puckom. 
talijanskom jeziku, u kome je uz elemente razlicitih narjecja, sicili- 
janskog, puljiskog i toskanskog, bilo primjesa jezika provengalskcg 
i latinskog. Ova je poezija napokon stekla savrsen oblik u Danteovim 
kanconama i ,,Bozanstvenoj Komediji", pa u Petrarkinim sonetima ; 
oni su sa Boccacciem uzdigli zauvijek toskansko narjecje kao talijan- 
ski knjizevni jezik. 

Bujni razvitak i precjenjivanje humanizma u Italiji u XIV.. 
stoljecu i u prvoj polovici XV. stoljeca potisnulo je znacenje poezije 
na jeziku narodnom. Petrarca, a kasnije i Boccaccio, sami su vise- 
cijenili svoja latinska djela od talijanskih. Pored svega toga ni u doba 
najveceg cvjetanja humanizma, kad su humanisti grdili velika tali- 
janska pjesnicka djela, nigda nije bila posve prekinuta ova poezija, 
vec je uvijek bilo nastavljaca Petrarkinih t. zv. petrarkista, koji su. 



8s 

jiastavljali trubadursku erotiku, A kad je u drugoj polovici XV. stolje- 
ca poceo humanizam opadati, ta se poezija po citavoj Italiji upravo 
razbujala, narocito na jugu, i to u Toskani (Lorenzo de' Medici i Angelo 
Poliziano) i u Napulju, gdje su Aragonci na svom dvoru okupili vise 
cuvenih pjesnika. Tu se istakose rjacopo Sannazaro (umr'o 
1530-) svojim Ijubavnim pastirskim romanom u prozi i u stihovima 
,, Arcadia" te zbirkom kancona i soneta ; rodjeni Katalonac iz Barce- 
lone Benedetto Gareth (rodj. okog. 1450.), koji jekaomladicdosao 
u Napulj, stupio u ovo kolo pjesnika pod imenom Benedetto Ca- 
riteo te se procuo zbirkom talijanskih pjesama s naslovom ,,Endi- 
mione" ; pa onda Serafino Ciminelli (1466— 1500.) i Antonio 
Tebaldeo (1456 — 1537.)-^ Pod utjecajem napuljske skole javio se 
najstariji hrvatski petrarkista u Dubrovniku, Sisko Mencetic. 

U Dubrovniku i u Dalmaciji bit ce da se trubadurska lirika udomiia 
nakon jednakoga procesa kao u Italiji. Kako je izmedju hrvatske i ta- 
lijanske obale bio najzivahniji saobracaj, pace citava je primorska Dal- 
macija bila mletacka, to su Dalmatinci, boraveci u Italiji, rano upo- 
znali i zavoljeli ovu poeziju, te je donosili u svoje krajeve, ali jamacnp 
su i talijanski pjevaci, ili svojom pobudom ili u pratnji odlicnika 
dolazili u nase krajeve i tu pjevali talijanske pjesme. To je tim 
sigurnije, sto je vjerojatno, da su do Dubrovnika dolazili pace i 
njemacki ovakvi pjevaci, t. zv. ,,spielniani", jer su neki konven- 
cionalni izrazaji iz njihove Ijubavne lirike, na pr. ,,frava" (njem. 
Frau, gospoja ; ahd. frouva, mhd. frouve) i ,,rozanec"- (njem. Ro- 
senkranz) nalaze vec u najstarijoj dubrovackoj erotici. Kako je u 
Dalmaciji i Dubrovniku bio talijanski jezik udomacen, to su i Hrvati, 
povedavsi se za talijanskom erotikom, koja je postala upravo ukus 
vremena, poceli pjevati pjesme na talijanskom jeziku, a kako je ova 
poezija upravo trazila, u opreci prema humanizmu, narodni izrazaj, 
to se domalo javila i na hrvatskom jeziku. 

Najstariji hrvatski stihovi jedne zapocete, a nedovrsene pjesme 
u Dubrovniku zabiljezeni su vec rano u prvoj polovici XV. stoljeca, 
pa je sigurno, da je i prije Siska Mencetica postojala u Dubro- 
vniku, a bit ce i u Dalmaciji, trubadurska hrvatska erotika, ali 
bez knjizevne tendencije, a pjevaci, koji se u nas zovu ,,zaci- 
njavci", nemaju pretenzija, da ih tko smatra pjesnicima, jer poeta 
bio je samo humanista. Prvi predstavnici ove lirike, koji su se 
javili kao pjesnici sa knjizevnom tendencijom, isticuci svoje ime 

^ V. Lozovina : Povijest talijanske knjizevnosti. I. dio. Zagreb, 1909. 
2 Stari pisci, knj. II. str. 177. i 413. 



86 

i racunajuci na slavu svoju poput humanista, bili su S i s k o M e n- 
cetiii Gjore Drzic. Oni su, kako je zabiljezio nekoliko 
decenija iza njihove smrti Dinko Ranjina, kad je o njima bila jo§ 
ziva tradicija iz prve ruke, „nasi prvi spjevaoci" i ,,prva svitlos 
nasega jezika", a najveca im je zasluga, sto su prekinuli s humanizmom 
dubrovackih latinista. ,,Ne htjese tudje zemlje uzorane i naredjene 
kopat, znajuci, er tko tudja pomaga, ki potrebe ne infia, sve gubi, sto 
Cini, a tko svoga potrebna i nevoljna ugleda, ne samo prid svojim, da 
nu jos prid tudjim dobru cas dobiva, veleci se nemani : bolje je prid 
svojim i malo bit poznan, nego se prid tudjim neznano izgubit."^ 
Trubadurska poezija Mencetica i Gjora Drzica, a malo iza toga 
i hrvatska poezija prvih poznatih pjesnika iz Dalmacije, javlja se 
umah u vec gotovom, dotjeranom i svuda jednakom obliku. To je 
najsigurniji znak, da su svi ti pjesnici imali svojih predsasnika ,,za- 
cinjavaca", koji su prvi poceli raditi oko oblika i hrvatske pjesnicke 
dikcije. Ta je dikcija gradjena prema talijanskoj, ali vec prvi pjesnici 
paze na Ijepotu i cistodu narodnoga jezika, pa i ako se ova erotika 
cini u neku ruku kao prijevod iz suvremenih talijanskih pjesnika, 
ipak opazamo tri obiljezja njene samostalnosti vec u prvih dubrovackih 
pjesnika : nastojanje oko cistoce narodnoga jezika, utjecaj narodne 
zenske poezije, i stih dvanaesterac sa dvostrukom rimom, na sredjni 
i na kraju, nepoznat u talijanskih petrarkista. Ovaj stih, po svojoj 
gradji posve neprikladan za poeziju, sapinjuci slobodu pjesnikovu 
kod svake trece stope, bio je nevolja za ovo doba nase poezije. Kroz 
citavo XVI. stoljece on je najobicniji stih i posve prevladava u hr- 
vatskih pjesnika, paknemasumnje, da je on i prije Mencetica i Drzida 
bio u nas silno rasiren, ili u narodnoj zenskoj pjesmi, dakako bez 
rima, ili u crkvenoj i duhovnoj, mozda i kakvoj nama nepoznatoj 
sredovjecnoj poeziji, pa musenijesu moglioteti prvi nasi ,,zacinjavci** 
ni kad se upravo stapaju sa svojim talijanskim izgledima. 

3. oisko Mencetic i Gjore Drzic. 

isko Mencetic clan je suvremene napuljske pje- 
snicke skole, kojoj je stilisticko obiljezje bilo pretjerano 
upotrebljavanje pjesnickog nakita, a pravac je ovoj poe- 
ziji bio donekle pucki ; ona je bila namijenjena zivotu, 
u prvom redu dvorskim krugovima, a onda sirokim slojevima. Pjesme 
imale su obicno samo po osam stihova i zvale su se ,,strambotto", 

1 Stari pisci, XVIII. str. 5. — 6. 




37 

a pjesnik ,,strambottaio". Takva je erotika u isto doba osobito cvala 
i u Firenci, koja je takodjer bila u tijesnim vezama sa Dubrovnikom, 
a pjesma od osam stihova zvala se ovdje ,,rispetto". Ove su se pjesme 
pjevale uz osobiti glazbeni nastroj, ,,leuto" (od arapskoga al ud), 
nalik gitari, koji je imao jedanaest struna, a nasi ga pjesnici zovu 
,,leut". Mencetic je nas prvi poznati takav leutar ili leutas (tal. liu- 
tista), sto leutajuci pjeva hrvatske strambotte. 

Sisko Mencetic, sin Simona Mencetica, patricija dubrovackog, 
rodio se u Dubrovniku god. 1457. Majci mu bilo ime Veca, a imala je 
sedmoro djece, cetiri kceri i tri sina, od kojih je Sisko bio najstariji. 
Vijesti o njegovu zivotu dolaze do nas najvise iz sudbenih zapisaka, 
a veoma su znacajne za njegovu erotiku, jer nam odaju neobuzdan 
temperamenat, Kad mu je bilo devetnaest godina, osudjen je na §est 
mjeseci tamnovanja radi jedne neobicno smjele Ijubavne pustolovine. 
I poslije toga ima mu spomena u sudbenim zapiscima, da se gdje 
potukao ili bio samo prisutan tucnjavi. Ozenio se tek kao muz od 
cetrdeset godina, i to Margaritom Gundulicevom (1497.), pa jos godinu 
dana iza toga on se do krvi pobio sa tri svoja rodjaka. U odmakloj 
dobi istice se i u drzavnoj sluzbi : na pr. od 1507 — 151 !• Je opcinski 
zastupnik, 1513. knez na otoku Sipanu, a god. 1521. za mjesec de- 
cembar i god. 1524. za juni postade i knez republike. 

U decembru god. 1526. pocela je u Dubrovniku harati kuga, u 
ono doba radi sveza s istokom dosta obicna u nasim primorskim 
gradovima, ali je ovaj put bila neobicna i morila za punih sest mje- 
seci, pa je pomorila preko 20.000 dusa, polovicu svega ziteljstva. 
Medju ovima umre od kuge i sedamdesetgodisnji pjesnik Sisko 
Mencetic (1527.). 2ena ga nadzivjela, ali je kuga s njime pokosila 
i obadva njegova sina, pa je pjesnik umr'o ne ostavivsi muskog 
potomstva. 

Najveci dio Menceticevih pjesama jesu strambotti. U njega ima 
224 strambotta. I ostale njegove pjesme, s malo iznimaka, sastavljene 
su iz takvih brojeva stihova, koji se mogu dijeliti sa osam, dakle su 
slozene od strambotta, kako je bio obicaj i u talijanskih pjesnika pove- 
zati vise strambotta u jednu oduzu pjesmu. Mencetic je dakle pravi 
pucki pjesnik, strambottaio, a nekolike su mu pjesme upravo prijevodi 
strambotta pjesnika napuljske skole. 

Motivi i izrazaj, pjesnicka dikcija sa citavim pjesnickim pribo- 
rom' u Menceticevoj erotici osniva se na konvencionalnosti. O cemu 
da se pjeva i kako da se pjeva, to bijase vec gotovo, a pjesnici su se 
samo natjecali, tko ce koga u povodjenju vecma natkriliti. 



88 

Mencetic pjeva gotovo beskrajno o Ijuvenom bolu, uzdisajima, 
cemeru, placu, cvilu i suzama, o Ijuvenoj strijeli, sto ga ranila, o mra- 
mornom srcu, sto se ne da utoliti, i o smrti. On vjerno sluzi ,,gospoju", 
tako nasi leutari zovu svoj ideal, ali za vjernost dobiva pladu : suze 
i plac. Pa i ako je najveca cest pjesama njegova zbornika ovaka plac- 
Ijiva, on nije ocajao bez nade, pa i sam u prvoj pjesmi moli citaoca, 
da pjesme njegove cita vesela cela, ispricavajuci se : 
Ako §to zadjoh ja, ne prijaj tuzicu, 
dvrzi dracu tja, a vazmi ruzicu.^ 

Pjesniku svanu iza kise suza svijetli, suncani dani : ,,gospoja" 
mu poslala, za cim je toliko ceznuo, sitni dar, kao prvi dokaz svoje 
Ijubavi. Ali ,,pisnivac" ved moli i „vinac Ijuveni". Htio bi samo da 
dodje u njeno drustvo, no zamalo u obijesti zeli na njeno krilo, pace i 
nocu htio bi da provali u njezin dvor. Ona mu savi viienac, ovjenca 
mu glavu, milo ga gleda i slatko govori. 

Kako nije bilo kraja njegovoj tuzi u Ijuvenoj dvorbi, tako sada, 
kad je Ijubav izdvorio, njegova sreca ne poznaje medja ni prepona. 
Pjesnik pjeva o poljupcu : dugo nije skinuo svoja usta s njenih usana, 
,,jak oni u putu ki susta ter se pit dokloni". Zavidniku javlja svoju 
srecu. Prokusao je i njenu vjeru : bio je bolestan, a ,,gospoja" ga 
obisla i ublazila mu bol suzama, slatkim rijecima i bisernom pjesmom. 
Ona ,,sama po sebi prsi bil' otvori", i on sretan pada licem ,,na prsi 
Ijuvene", dok ,,gospoja" prosipa zlatni vlas na njegovu glavu. Kad 
ga uhvati neka ,,tuzica", da ga umiri, ona mu se pace prikaze — naga. 
Pjesnik leutar divi se njenoj Ijepoti, sto je kao gora, kada s proljeca 
,,sva gori izborom od cvitja", i zaboravlja na citav svijet. A o mno- 
gome svom uzitku on i suti, da u koga ne probudi zavist. 

Protivnost i protivurijecje jedno je od bitnih obiljezja ove erotike. 
Pjesnik, u Ijubavnim uzicima tako razmazen i sebican, kako je u po- 
cetku htio, da svi slave s njime njenu Ijepotu, tako sada hoce, da sve 
podje s njime ,,ljuven kajat blud". Preokret je neprirodan, nemoti- 
viran, kako je uopce sve u ovoj poeziji konvencionalno, premda mo- 
ramo tu konvencionalnost shvatiti kao prirodni izrazaj nacina mi- 
sljenja i osjecanja trubadura. Pjesnik je ,,gospoju" slavio kao trak 
Ijepote Bozje, sto nas uzdize k nebu, onda ga provlacio u kalu pute- 
nosti i napokon o zeni uopce ne moze da kaze ni jedne pohvalne. 
Ona je promjenljivakaomjesec. ,,Svakomuzlu je red i uzrokjur zena".- 
U pocetku slavio je svoju ,,gospoju" kao lijepu Grkinju Helenu, mi- 

^ Stari pisci, II. str. 3. 
2 lb. II. str. 330. 



89 

sleci samo na njenu Ijepotu, a sad mu udara u oci jedino teska poslje- 
dica njenih cari : s njene Ijepote propade Troja i padose toliki divni 
junaci. Zato zenu prezire. Onase tnoze nazvati ,,djavolje oruzje".^ Kako 
svuda, tako ni tu nema u pjesnika mjere. On je pace zedan osvete, 
a ne znamo zasto, pa bi se i njene ,,krvi napojil s radostju",- mi- 
sled! da pije med. Rijesiv se posve svjetovne Ijubavi, obraca se na 
kraju pokajnik pjesnik svetoj Gospi dvjema pjesmicama, ,,pravu da 
milos izdvori".^ To je svrsetak Menceticeve erotike, koja je presla 
kroz cetiri konvencionalna trubadurska stepena ; sentimentalno 
udvaranje, prvo uzvracanje Ijubavi, putene i raskalasene uzitke te 
kajanje, preziranje svjetovne Ijubavi i obracenje Gospi. 

Pjesnikov je ideal ,,gospoja", i poput svih trubadura on najvise 
pjeva u slavu njene Ijepote, koja se takodjer, poput Ijubavi, crta kon- 
vencionalno, u svih pjesnika jednaKo. U citavoj ovoj poeziji, odava- 
juci ukus vremena, dominira plavka, obicno crnih ociju, i zato pjesnici 
mnogo slave krunu zlatne kose na glavi ,,gospoje" i ona dva zlatna 
prama, sto ih je razvila na celu, da se njima vjetric poigrava. Mencetic 
jedan strambotto pocinje: 

Tko zlatom oprede kosice na glavi 

ovojzi, ka grede jak angel u slavi ? 
Tko li ih saplete u vencac i savi 

ter niz lie da lete dva prama ostavi ?* 

Ovako su prikazivali zenu i suvremeni talijanski slikari, a takva je 
ona bila i u zivotu. Pretezitost erne piiti i erne kose na jugu, u rasi 
romanskoj, moda je nadoknadjivala umjetnim sredstvima. 

U crtanju ove Ijepote nema dalje nista konkretno. Mencetic je 
obasiplje silnim epitetima i poredbama, ali one ne iznose nista indivi- 
dualno, pa i ako je on spjevao oko dvjesta pjesama u slavu Ijepote 
,,gospoje", ona nam je ipak ostala apstraktna, nepoznata. U njega 
paCe i ,,gospoja", kad uzvraca Ijubav i slavi svoga pjesnika, upotre- 
bljava za nj jednako ova ista epiteta : 

Ti si cvit rumeni, ti s' moja razbluda, 
ti s' moj stril pereni, koji si vas svuda ; 
i si zlat prstencac, ti s' kruna od slave, 
ti si gilj i vencac, ki nosu vrh glave ; 



1 lb. II. str. 331. 

^ lb. II. str. 332. 

3 lb. II. str. 338. 

* lb. II. str. 27. 



90 

ti si trak grimizan, ti s' gojtan pricrljen, 
ti s' biser nanizan i zlatom vas pleten 
i ti si bosil moj, ti s' rajska dobrota, 
ter cvilit ved nemoj, tako ti zivota.^ 

Pored toga Mencetid crta Ijepotu i gotovim vec pjesnickim fikcijama, 
poredjujuci ,,gospoju*' s Helenom, Dianom, Didonom, Sirenom, Lukre- 
cijom, pace i s Juditom, Suzanom i Rahelom, po cemu takodjer ne 
dobivamo ni jedne crte individualne Ijepote. U negaciji osobnosti — 
a to je bitno obiljezje ove podrijetlom sredovjecne lirike — pjesnik ide 
pace tako daleko, da cesto i ne spominje svoju ,,gospoju", ved njenu 
liinost zamjenjuje koje njezino svojstvo, na pr. ,,ljubi me nje ure s", 
,,kad ovo zgovori uresna nje m 1 a d o s", ,,giljom ter pribilim nje 
1 i e p o s gdi cavti" ili ..Ceka te u druzbi sad moja 1 i p o t a". 

Menceticeva je erotika bila u opreci prema suvremenoj dubro- 
vadkoj humanistickoj poeziji, ali je i Mencetic bio humanisticki obra- 
zovan, pa i u njegovoj erotici ima pjesnickoga pribora iz ove obrazo- 
vanosti, a narocito valja istaknuti, da je on postovac Platonove filo- 
zofije, sto su vec stari Dubrovcani opazili. U jednoj pjesmi, govored o 
Ijubavi, on se doista izrijekom poziva na Sokrata : 

za£ Sokrat govori, da ni sluzba veda, 
neg sluzit Ijubavi, po sunce koja sja.^ 

Tako se vec u osvit hrvatske poezije cuju u hrvatskim stihovima gla- 
sovi labuda iz gaja boga Akadema, a nije to ni neobicno, jer se upravo 
u drugoj polovici XV. stoljeca vodila u Italiji velika borba izmedju 
Platonovaca i Aristotelovaca, osobito u Firenci, gdje je vec Cosimo de* 
Medici u prvoj polovici XV. stoljeca osnovao platonsku Akademiju, 
pa se ovo nastojanje moglo odbiti i u Dubrovniku. 



jore Drzid (1461 — 1501.), mladji Menceticev suvre- 
menik, nije bio patricij, ved je potjecao iz porodice ,,de 
populo", pucanin. Majci mu bilo ime Nikoleta, ocu Nikola. 
On nije bio svjetovnjak, vec svecenik. Potkraj zivota izabran 
je rektorom i opatom crkve Sv. Marije Annunciate u Gruzu. Zivot 
svoj prozivio je tiho i mirno, bez vecih dogadjaja. Ove opreke izmedju 
Mencetica i Drzica razabiraju se i u njihovoj poeziji : Menceticeve 
su pjesme poezija svjetovnjaka i raspojasa mlada covjeka, a u Drzi- 

1 lb. II. str. 267. 

2 lb. II. str. 179. 




91 

devoj erotici vidimo mirna i skromna covjeka, bez strasti i burna 
zivota, i svecenika. 

Drziceva erotika odmice se formalno i nutarnjoscu svojom dosta 
znatno od Men^etida : on ostavlja gotovo sasvim strambotto, 
koji u Mencetida prevladava ; uvodi razlicite strofe i nove forme, upo- 
trebljava uz dvanaesterac gdjesto i druge stihove, pace kusa da se 
otme srednjoj rimi u dvanaestercu, koji je upravo jedini stih Men- 
cetidev. I on je slijedio pucki pravac, kojim je udario Mencetid, ali 
je veoma odlucan bio Drzicev korak, sto je jace prionuo idudi ovim 
pravcem upravo za nasu narodnu liriku (na pr. ,,Na lovu", ,,Odiljam 
se"). U pjesmama njegovim zvuci takodjer ,,leutsko zvonjenje" ; 
svome leutu on pjeva njezno : 

Leute moj tnili, hodu te moliti, 
mojojzi gospoji malo pozvoniti, 
jeda ti od mene bolje srece bude§, 
tere nje cemerno srda£ce dobudes.^ 

U njega upravo se izrijekom istice crta puckog pjesnika vaganta ; 
on kao poeta popolareggiante pred mnostvom pjeva, 
a ono ga ceka, da dodje : 

jur ja sam, po kom se dobra kob narice. 

Togaj cid svi mnom se, gdi pridem, uzdi(^e. 



Razlici svi Ijudi, sve sunce sto opsiva. 
na rados jur svudi svak mene priziva.^ 

Drzideva je erotika poput Menceticeve poezija lijepih rijedi ; 
obiljezje njezino je napirlitanost i kicenost, pa konvencionalnost 
motiva, ali mnogi Menceticevi motivi u njega su iskljuceni, jer Drzi- 
devo shvatanje Ijubavi i ideala Ijepote cisto je spiritualno, od pocetka 
do kraja. Njegova je poezija d u h o v n a erotika kao reakcija protiv 
raskalasene svjetovne erotike Mencetideve. 

Mencetic je takodjer, jer je to karakteristika svih trubadura, 
apstrakcijama prikrio sva realna obiljezja svoga ideala Ijepote i ucinio 
ga apstrakcijom, ali u drugu ruku on ne osjeda protivurijecja, kad se 
s ovih visina sunovrati u najobicniju putenost i lascivnost. U Drzida 
ove oprecnosti i nema. U njegovim pjesmama nema nigdje ni pomena 
kakvu zenskom imenu, jer ta erotika nije ni u kakvoj vezi prema 
kojejn realnom lieu gospoje, a uzici, za kojima cezne, pjevajuci o 
idealu Ijepote, uvijek i svuda apstraktnom, posve su dusevni, gotovo 

1 lb. II. str. 413. 

2 lb. II. str. 360. 



92 

religiozni. Drzic svoj ideal zove Milost. Svijetu Milost donosi mir, 
Ijubav i slogu; ona nas uzdize k Bogu. To je Beatrica iz ,,Bozanstvene 
Komedije", koja Dantea vodi k prijestolju Bozjem. Drzic kao leutar 
dolazi pred skup slusaca i slavi svoju ,,gospoju", ali se ne boji za- 
vidnika, poput Mencetica, vec upravo poziva sve Ijude, da je s njime 
slave i Ijube ; a dopusti li Bog, da je smrt pokosi, neka dade, da sve 
njih prije toga obujmi smrt, ,,ar je ovaj vila sva dusa i mir nas.'*^ 
Drzic pace izrijekom istice opreke ove svoje erotike prema svjetovnoj, 
koja razuzdano shvaca i slavi Ijepotu : 

Razlog nu toj ne ce, da za raj ka sjaju, 
s V i t o V n i odvece slobodno spivaju.^ 

U erotici Drzicevoj crta se ideal ,,gospoje** kao odraz bozanstva ; u 
njenoj Ijepoti javlja se Ijepota samoga Boga i sve rajske miline. Pjesnik 
je izbrisao posljednji tracak njene individualnosti, shvacajuci je kao 
opceni ideal vremena, nadzemsko bice, zapravo kao jedan opceni pojam, 
pa je i nazivlje ,,nas cvite", ,,mir nas", apostrofira je kao prisutnu, 
i ako nije s ovih krajeva : ona je kontemplacija covjeka u bozanstvu. 

U kanconieru Drzicevu ima i drugih obiljezja, sto ga dijele od 
Mencetica, a izlaze iz ove njihove medjusobne osnovne razlike. U 
Mendeticevim strambottima u akrostisima pored njegova imena vrlo 
<3esto dolaze najrazlicitija zenska imena, neka po jedanput, druga 
cesce, dok Drzic, ne pjevajuci ni jednoj ni mnogima, vec opcenom 
idealu bez imena Ijudskog, nigda u akrostihu ne upotrebljava zensko 
ime, vec jedino svoje, a ideal svoje erotike zove simbolicno Milost 
ili opceno ,,vil nika", ,,nika bez imena mladjahta gospoja" ili slicno. 
MenCetic nadalje crta Ijepotu ,,gospoje", poredjujuci je s likovima 
iz klasicke starine, a u Drzicevoj erotici toga nikako nema, pa njegov 
apstraktni krscanski ideal nije natrunjen nikakvim humanistickim 
natruhama. U Drzicevu idealu nema vise nista pozemsko : nju da 
sluzimo i dvorimo, trebamo Bozje milosti, valja nam darovati ,,ludim 
zemaljska sva dobra",^ jer ,, gospoja" pjesniku govori : 

Ne i§ti na saj svit od mene Ijubavi, 
na nebi moj se cvit uziva u slavi.* 

Zato su i poredbe, sto ih i Drzic kao svaki trubadur najvoli upotre- 
bljavati za crtanje ideala Ijepote, jednako od najvece cesti nadzemske. 



1 lb. II. str. 362. 

2 lb. II. str. 363. 

3 lb. II, str. 356. 
* lb. II. str. 436. 



93 

Ona je ,,jak andjel s nebesa", u iije su „rajske ocice", ,,andjelsko jos 
licce", glas joj je ,,s nebes andjelski"; ona govori ,,andjelskim romo- 
nom", sa zvjezdama je i ,,s andjelci gojena" ; ona je ,, andjel pozo- 
rom", njeno je lice ,,sva slava nebeske danice", a vlasi joj pore- 
djuje sa pramenima zvijezde : 

Jak pramen, ki zvizda po nebu pronosi, 
na glavi, Bog joj zda, da sjaju tej kosi.^ 

Sve je to cvijece, sto ga pjesnik leutar sipa pred svoj ideal Ijepote 
s onih krajeva svijeta, prodahnut nekom simbolikom i mistikom, koja 
nije tamna, sjevernjacka, mracna, vec sasvim vedra, juznjacka, jasna. 
Drzic spjevao je daleko manje pjesama od Mencetica, ali zato 
ipak ima njegova poezija osobito odlicno mjesto u povijesti hrvatske 
knjizevnosti ; ona je dokaz, da hrvatska knjizevnost, ma povodeci se 
za talijanskim izgledima, ima pace vec u svom pocetku i svoj vla- 
stiti proces razvitka. 

Pjesme Menceticeve i Drziceve sacuvane su nam u rukopisima, 
od kojih je najvazniji t. zv. kanconijer Nikole Ranjine 
(1494 — 1582.), koji je upravo ogledalo dubrovacke poezije ovoga doba. 
Ovaj zbornik, danas dragocjena svojina talijanske gimnazije u 
Zadru, datiran je god. 1507., dakle ga je Ranjina, potonji dubrovacki 
kronik, pisao kao mladic od trinaest godina.^ U njegovu zborniku 
ima svega 820 pjesama, a raspada se u dva dijela. Prvi je dio sistema- 
tican, dakle zabiljezen ujedanput, i na nj se zacijelo proteze g. I507"» 
a sastoji se od 610 pjesama Menceti<ievih i Drzidevih, poredanih po 
alfabetskom redu slova, kojima pocinju prvi stihovi.^ U ovome su- 



1 lb. II. str. 354. 

^ M. Medini drzi, da nije moguce, da je Ranjina tako mlad prepisivao 
ove pjesme, pa misli, da je Ranjina kasnije prepisivao iz rukopisa iz g. 1507. i 
da je tako taj datum dosao zajedno s pjesmama u njegov zbornik. M. Medini : 
Prvi dubrovacki pjesnici i zbornik Nikole Ranjine. Rad, CLIII. — Ovo mi- 
sljenje ne stoji. Jugoslavenska akademija ima jedan rukopisni lekcionarij 
,, Pistole i vandjelja" Nikole Ranjine, datiran izrijekom g. 1508., pa je prema 
tome mladi Ranjina mogao i godinu dana pred tim prepisati prvi dio ovoga 
zbornika pjesama, a za taj dio zacijelo znamo, da je samo prijepis. 

^ M. Resetar je dokazao, da je Ranjina ovaj prvi, veci dio zbornika, 
naprosto prepisao iz gotovog ve6, jednako alfabetskim redom pocetnih sti- 
hova sastavljenog zbornika, jer se u popisu sadrzaja ovoga dijela (uvijek se 
oznacuje prvi stih pjesme) nalazi jedan stih, a u zborniku te pjesme nema, 
dakle ju je prepisivac u predlosku svome previdio. Isp. M. Resetar : Das ragu- 
sanische Liederbuch aus dem Jahre 1507. Archiv, XXII. na str. 228. 



94 

stavu posve su pomijesane njihove pjesme, a imena njihova se i ne 
spominju. U drugome dijelu, koji ima 210 pjesama, nema nikakova 
sustava. Ranjina biljezio je ove pjesme, kako mu je koja do ruke do§la, 
dakle i u razliCito vrijeme, pa se uz pjesme Mencetideve i Drzideve 
nalaze jos pjesme ostalih manje poznatih i nepoznatih pjesnika, Ito 
su pjevali u ovo doba cvjetanja petrarkisticke erotike u Dubrovniku. 

Mencetideve i Drzideve pjesme u ovome su zborniku pomijeSane, 
all ipak ima kriterija, po kojima se moze odrediti ili posve sigurno 
ili s velikom sigurnosdu, sto je cije : i.) imamo stari rukopis, u kojem 
su sacuvane samo Mendetideve pjesme, a drugi, gdje su sacuvane samo 
pjesme Drzideve, i po njima se moze odrediti autorstvo za pretefni 
dio Ranjinina zbornika ; 2.) oba pjesnika cesto upotrebljavaju svoje 
ime u akrostisima, i to je uvijek siguran znak, kome od njih ovakva 
pjesma pripada ; 3 ) na osnovu ovih pjesama, kojima je autorstvo 
utvrdjeno, moze se prouciti jezik, metrika, razlicita spoljasnja i unu- 
trasnja obiljezja erotike Mencetideve i Drzideve, a vidjeli smo, da su 
medju njima doista u tom velike razlike, pa se tako i drugim pje- 
smama moze s velikom sigurnosti odrediti autor. 

Za vedi, prvi dio zbornika, ujamceno je, da sadrzi samo pjesme 
Mencetideve i Drzideve. Drugi dio veoma je kompliciran ; vedi dio 
ovih pjesama i ne pripada Mencetidu i Drzidu, ved mladjim njihovim 
suvremenicima : ima tu ujamcenih pjesama Mencetidevih i Drzidevih, 
i takovih, za koje se moze samo misliti, da su njihove ; ali ima nekoliko 
pjesama, kojima znamo autore, suvremenike one dvojice, pa je vjero- 
jatno, da njima pripada i vise pjesama u ovom zborniku, za koje se 
to ne moze dokazati ; ima pjesama, za koje znamo, da pripadaju pje- 
sniku, cije nam je ime nepoznato, pa je mogude, da nam ovaj zbornik 
predstavlja i vise ovakvih pjesnika. 

Biljeska na rubu oznacuje kod jedne pjesme kao autora M a- 
rina Kristicevida (umr'o god. 1531.), dubrovackog pucanina, 
i to je njegova jedina poznata nam i ujamcena pjesma; za dvije znamo 
po svjedocanstvu Antuna Sasina, dubrovackog pjesnika iz druge po- 
lovice XVI. stoljeda, da ih je spjevao Andrija Cubranovid, 
pucanin zlatar, a dvije prema drugim rukopisima pripadaju pucaninu 
Mavru Vetranidu. Jedan niz od trinaest ili najmanje osam vrlo 
lijepih pjesama pripada jednome po imenu nepoznatomu pjesniku, cija 
je u zborniku i mala mitoloska alegorijska drama, u kojoj se prikazuje, 
kako Kupido po nagovoru Junone strjelicom rani dvoje zaljubljenih, 
a Jupiter ih blagosilje. Ova ,,pirni drama", spremljena jamacno za 
pir kojeg dubrovackog patricija, oznacuje podetak dubrovacke drame, 



95 

ali nije izvorno djelce, nego prijevod jedne dramatske scene talijan- 
skoga pjesnika Antonia Ricca, kojega su djela izasla pod natpisom 
,,Fior di Delia" (Mleci, 1507). 

U Ranjininu kanconieru ima i sest pjesama, koje se cine, da nijesu 
cisto narodne, ali u drugu ruku, daleko su narodnije od nekolikih Drzi- 
cevih pjesama, u kojima se on ocito povodio za narodnim pjesmama. 
Kako se utjecaj narodne zenske pjesme opaza najjaCe u Drzida, a 
pored toga i u rukopisu knjiznice Male brace u Dubrovniku, gdje 
se nalaze samo njegove pjesme, zabiljezeno je sest ovakvih pje- 
sama, to je najvjerojatnije, da je Drzic na narodnu spjevao ili iz 
naroda zabiljezio svih ovih dvanaest pjesama, od kojih evo jedne 
ogleda radi : 

Djevojka je podranila, ruiicu je brala; 

s bosilkom ju razbirala, trudna je zaspala. 
Nad njom poju dva slavica, djevojku su zvala : 

,,Ustan' gori, djevojcica, sanka ne zaspala I 
Maglica se briegom krade, sad je na te pala ; 

cvitje hoce opaliti, koje si nabrala ; 
jos te hode privariti, ako nis' dobrala 

za vjenacce drobnu ruzu i cvitja ostala.'* 
Djevojka se razbudila, slavicom se ozvala : 

,,A vi slavlji luzanini, velika vam hvala, 
koji me ste razbudili, jurve bih zaspala, 

razbiraje drobnu ruzu i cvitja ostala. 
Sinoc me je moja majka mladu hrabru dala, 

prid kojim sam vas veCerak svezanih ruk stala. 
ZV mi majka, zi' mi bratac, prie ga nisam znala, 

niti mu sam rosnu travu prid konja metala, 
razma sinod. Mila majko, tebi budi hvala, 
ka si meni djevojcici mlada hrabra dala I" 

U kanconieru Ranjininu, kako vidjesmo, ogleda se pjesnicki rad 
Mencetica, Drzica i njihovih mladjih suvremenika. To potvrdjuje 
i Nikola Naljeskovic, koji u ,,Nadgrobnici" Nikoli Ranjini kaze: 

Placite u suze svi, ki ste spievali, 

pokli vam smrt uze, kiem se ste vi znali, 

ki trude sve vaSe i slavne Ijuvezni 
na jedno kupljase slozene u pjesni.^ 

Ovaj nam dakle zbornik prikazuje cvjetanje hrvatske poezije u Du- 
brovniku u zadnja dva decenija XV. i pocetkom XVI. stoljeca, sa dva 
glavna predstavnika na pomolu hrvatske umjetne poeziie, Siskom 
Mencetidem i Gjorom Drzidem. 

^ Stari pisci, V. str. 344. 




96 

4. Andrija Cubranovic- 

ored utjecaja pjesnika napuljske skole javio se u dubro- 
vackoj knjizevnosti ovoga doba veoma rano i utjecaj Fi- 
rence, gdje je knez Lorenzo de' Medici, nazvan 
II Magnifico (1448 — 1492.), okupio u svom dvoru 
najodlicnije umjetnike i knjizevnike, humaniste i pucke pjesnike. Tu 
se njegovao humanizam, sto ga predstavlja knjizevni rad Lorenzova 
sticenika, cuvenog humaniste Angela Poliziana (1454 — 1494.)) ali jos 
Ijepse je procvala talijanska knjizevnost, jer je Firenca i bila po- 
zvana, da za opadanja humanizma ozivi svijetle tradicije svojih 
gradjana velikana, Dantea, Petrarke i Boccacci-a, koji su udarili 
osnov talijanskoj knjizi. Luigi Pulci (1432 — 1484.) zapoceo je u Fi- 
renci vitesko-romanticku epsku poeziju, a najvise je pjesnika una- 
predjivalo talijansku liriku, koja je cesto imala obiljezje pucke 
poezije. I Lorenzo de' Medici pjevao je ovakve pjesme. Uz eroticku 
pucku poeziju (,,rispetti") najljepse se razvila osobita pjesnicka vrsta, 
pokladna pjesma ili maskerata (,, canto carnascialesco"), 
koja je odgovarala saljivu i podrugljivu znacaju Firentinaca. Maske- 
rata bijase namijenjena raspojasu pokladnom vremenu, a u njoj 
najcesce dolaze lica, koja vec spoljasnjoscu odaju svoje zvanje i po- 
lozaj, te vec eksoticnom pojavom pobudjuju zanimanje (robovi, ci- 
ganke, trgovci, lovci, Ijudi iz dalekih krajeva, ubogari i t. d.). Pored 
toga zavedeni su u Firenci i sjajni ,,trionfi", koji su prikazivali slike 
iz staroklasicke mitologije ili iz rimske povijesti. Lorenzo pjevao je 
pokladne pjesme, zalazio u prosti puk i priredjivao uz ucestvovanje 
umjetnika sjajne ,,trionfe", povodeci se za rimskim imperatorima, 
sto su puku priredjivali igre u cirku (,,panem et circenses"), odbi- 
jajuci time utjecaj sirokih slojeva na politiku. 

S medicejskih dvorova odbila se ova pjesnicka vrsta po citavoj 
Italiji, pa se javila i u Dubrovniku, prvi put jos za cvjetanja erotike, 
a onda su je njegovali ostali pjesnici XV L stoljeca, i napokon ona je 
uz razlicite promjene ostala u dubrovackoj poeziji sve do potkraj 
XVI I L stoljeca. 

Prva je dubrovacka maskerata ,, J e d j u p k a", sto ju je spje- 
vao Andrija Cubranovic, dubrovacki pucanin, po tradiciji 
zlatar. U Ranjininu zborniku spomenuli smo vec dvije njegove Ijubavne 
pjesme, a i duh, sto se odrazuje u ,,Jedjupki", dokazuje, da on ide 
medju najstarije dubrovacke pjesnike, pa mu se zivot stavlja od prilike 
izmedju g. 1480 — 1530. 



97 

U ,Jedjupci" glavno je lice ciganka (Egyptia = Egipcanka). 
I u talijanskim maskeratama poznato je ovo lice (,, Canto di Zingane"), 
ali ma da je kasnija dubrovacka maskerata od svih pjesnickih vrsta 
najovisnija o talijanskim izgledima, ipak ,, Jedjupka", koja je maske- 
ratu udomila u Dubrovniku, posve je izvorna i najvrednija hrvatska 
maskerata. 

Jedjupka pri£a gospojatna o nesretnom udesu svoga roda i o svojoj ne- 
sreci, kako je dolaze6i s daleka istoka izgubila tri sina, a ostao joj samo 
Danio, kako vide, ,,ubah, mao", pa moli, da je nadare, a ona ce im kazivati 
,,ces i sri<5u". 

Prvoj gospoji prorice, da ce stedi, sto tako zudi: od srca porod, i to sina, sretna 
i dugovjeka ; drugoj otkriva, da joj je muz krenuo vjerom, pa je svjetuje, 
da mu zajam s vrhom vrada ; tredoj odaje tajne cvijeda : ako zeli, da bude 
vojnu draga, neka nosi zanjedarje puno dragoljuba; ako zeli, da joj se dragi 
s duga puta vrati, neka nosi oko skuta vratizelju ; cetvrtoj kazuje razlicite 
Ijekovite trave, da ozdravi, a petoj povjerava carobne rijeci, kojima se mo2e 
osvojiti svacije srce. §estoj gospoji napokon prorice zdravlje, blago, sredu i 
mudrost, na kojoj jedina je Ijaga, sto ona ne Ijubi onoga, koji nju ijubi. Lju- 
bav je sladja od meda, a draza nego dusa. Ovdje ima jedan, koji je Ijubi, i 
tisu^u puta je htio, da joj to otkrije, ali mu uvijek rijefi zamre usred usta. 
Ona neka ne bjezi pred njim, jer je sudjeno, da bude njegova. A sad neka 
joj dade darak : zlata, srebra ili njenom rukom vezenu koprenicu ; ne podari 
li joj ni§ta od toga, neka joj dade ,,sladak pogled, slatku ri^cu". 

,, Jedjupka" jedno je od najljepsih pjesnickih djela stare dubro- 
vacko-dalmatinske knjizevnosti. Ova prva dubrovacka maskerata 
nadilazi Ijepotom sve poznate maskerate talijanske, i njome je prvi 
put jedan dubrovacki pjesnik natkrilio talijanske nase izglede. U ta- 
lijanskim maskeratama prevladavao je obijesni humor, dvoznacnost 
i frivolnost, a ,, Jedjupka" je prosta od svega toga ; ona je otmjena i 
ondje, gdje govori o vrlo delikatnim stvarima. ,, Jedjupka" mogla je 
nastati samo u doba cvjetanja dubrovacke erotike, jer ona je samo po 
obliku maskerata, a njezin je sadrzaj Ijubav trubadurska, kako se obli- 
kovala u erotici dubrovackoj potkraj XV. i pocetkom XVI. stoljeda. Ci- 
ganka je prerusen dubrovacki pjesnik leutar, koji u obliku maskerate 
svome idealu — sestoj gospodji — otkriva svoju Ijubav. Zato je 360 od 
620 stihova citave ,, Jedjupke" namijenjeno sestoj gospoji, pa i ako je to 
formalno nerazmjerje, s nutarnjih je razloga — jer prema ideji pjesni- 
kovoj i treba sve da bude samo uvod u sestu pjesmu — kompozicija 
jedinstvena i skladna. Oblikom maskerate oteo se Cubranovid kon- 
vencionalizmu suvremene erotike, jer je maskerata po svojoj prirodi 
mogla biti otvorenija i iskrenija. Pjesnik, pjevajuci uz leut pod oknom 
svoj strambotto, sakrivao je u trubadurski konvencionalizam svoje 

Branko Vodnik : Povijest hrratske knjiZevnost). 7 



98 

osjecaje, a prikriven ruhom ciganke otvorio je svoje srce, pa cujemo, 
kako ono kuca. Zato je i dikcija pjesnikova neposredna, otmjena i 
prirodna, jos punija cisto narodnih elemenata nego u Gjora Drzica, bez 
uobicajene prenatrpanosti, a ipak bogata, cista i krepka, prilagodjena 
svuda situaciji ; pored toga pjesnik se rijesio dvanaesteraca, skucenih 
dvostrukim rimama, pa je cijelu pjesmu ispjevao u osmercima, koji su 
tek u XVII. stoljecu potpuno prevladali u dubrovackoj knjizevnosti. 

,,Jedjupka" pjevala se u Dubrovniku kao eroticka pjesma, a ja- 
macno se kao maskerata i prikazivala. Prema jednoj staroj biljesci 
recitirala se javno u Dubrovniku 20. jula g. 1527.^ Ona je bila najpo- 
znatija dubrovacka pjesma XVI. stoljeca, i dok su se nasi pjesnici 
rjedje povodili jedan za drugim, trazeci radije svoje izglede u Italiji, 
,,Jedjupku" su imitirali mnogi, i ako se nitko nije svome izgledu 
primaknuo. ,, Jedjupka" Mise Pelegrinovica, patricija hvar- 
skoga, vrlo je neoriginalna, jer se u njoj nalazi uvod, prva, druga, 
treca i peta pjesma iz Cubranoviceve maskerate, ali je vaznija od ostalih 
imitacija, jer je najstarija. Miso Pelegrinovid, koliko je utvrdjeno, bio je 
od g. 1535 — 1539. mletacki notarius publicus na Korculi,^ pa je tu lahko 
i licno upoznao dubrovacke pjesnike, ali on je ovdje jamacno sluzbovao 
i prije, ili gdje drugdje u blizini Dubrovnika, jer hvarski pjesnik Petar 
Hektorovic ve6 god. 1528. spominje ovu njegovu ,,Jedjupku",^ sto je 
najsigurniji dokaz, da pjesnikovanje Cubranovicevo i njegova maskerata 
pada u doba prvoga procvata dubrovacke poezije, prije velike kuge 
od godine 1527. ,, Jedjupka" Savka Bobaljevica i Ora- 
cija Mazibradica jesu samostalnije, ali su znatno duhom od- 
makle od svoga uzora, jer ciganka, glavno lice maskerate, dobiva vec 
drugo znacenje: ona je crtana, osobito u Mazibradica, vise kao vjestica, 
koja umije carati, i to pod utjecajem romanticke epske poezije tali- 
janske, dok je prva dubrovacka ,, Jedjupka" bila plod cvjetanja erotike. 

Pjesnici dubrovacki jos u XVII. stoljecu znali su Cubranovicevu 
,,Jedjupku" naizust, tako je bila omiljela, pa se drzalo, da se neka 
dusevna stanja, neke misli i situacije uop<5e ne mogu Ijepse izraziti, 
nego sto su izrazene u ,,Jedjupci", i tako nalazimo iz nje citavih 
stihova u Gunduli6evu ,,Osmanu", u Palmoticevoj ,,Kristijadi" i 
nekim njegovim dramama, po cemu se vidi, da se ona smatrala i u 
zlatno doba dubrovacke knjige klasicnim djelom. 

1 Luka Zore : Andrija £ubranovi6. Predgovor. Stari pisci, knj. VIII. str. VII. 

2 C. Jiregek : Beitrage zur ragusanischen Literaturgeschichte. Archiv 
XXI. str. 481. 

' Gradja, knj. I. str. 3. 




99 

5. Marko Marulic. 

rilike u primorskoj Dalmaciji krajem XV. i pocetkom 
XVI. stoljeca bile su manje prikladne za knjizevni rad, 
narocito na hrvatskom jeziku, negoli u Dubrovniku. Pri- 
morska Dalmacija iza teskih domacih borba pala je u 
XV. stoljecu pod vlast mletacku i ostala pod njom do propasti repu- 
blike sv. Marka (1797.). Dalmacija je doduse time dosla u tjesnji 
doticaj s Italijom, pa se utjecaj humanizma i mlade talijanske knji- 
zevnosti mogao neposredno i snazno odbiti po ovimi krajevima, ali 
u isto daba pocela se sve jace osjecati pogibao od Turaka, koji su 
se sve vecma primicali nakon pada Srbije (1459.), Bosne (1463.) i 
Hercegovine (1482.), i postali domalo susjedi mletackih hrvatskih 
krajeva. U ovo doba, u drugoj polovici XV. i pocetkom XVI. sto- 
ljeca, upravo kad pocinje rad nasih humanista i kad se zametnula 
umjetna knjiga na jeziku narodnom, bile su prilike u primorskoj 
Dalmaciji, narocito u gradovima, sjedistima prosvjetnoga nastojanja, 
najteze, jer su se Turci bili vec primakli sve do gradova, a mletacka 
republika nije bila dosta jaka, da odbija turske navale s kopna i s mora, 
pace Mleci se nijesu mnogo ni brinuli odbranom svojih dalmatinskih 
gradova i otocja, ostavljajuci je najvise samom narodu. Prilike nastale 
su tako teske, da se ne bi mogao uopce razviti nikakav knjizevni rad, 
da u ovim gradovima nije bilo i otprije stare klasicke kulture, da pokret 
humanizma i renesanse u Italiji nije bio tako ekspanzivan, pa da do- 
ticaj izmedju Italije i Dalmacije nije bio tako neposredan. Ali zato 
u knjizevnom radu u dalmatinskim gradovima, zametnutom u ovakim 
prilikama, izbija neka nestalnost, kolebanje, nejedinstvenost, fragmen- 
tarnost, pa i ako su stvorena nekolika velika i lijepa djela, citav je 
taj pokret za nekoliko decenija zapeo, dok u dubrova^koj knjizevnosti 
ipak prevladava spontanost i cjelovitost : zapocet pokret razvija se 
bez prekida kroz puna tri stoljeca. 

Kako u Dubrovniku, tako su i u Dalmaciji poceci hrvatske umjetne 
knjizevnosti u syezi sa reakcijom protiv humanizma i sa trubadurskom 
lirikom. Trubadurska lirika nije nastala ni u nas u jednom mjestu, u 
slobodnom Dubrovniku, pa se onda sirila po Dalmaciji i ostrvima, jer 
to bi bilo posve neprirodno. Ona se pomaljala pod utjecajem iz Italije 
uzduz Dalmacije, a u Dubrovniku je samo prije nego drugdje stekla 
ustdljen oblik i prve izrazite predstavnike, koji su se smatrali knjizev- 
nicima, a onda je mogao Dubrovnik doista i utjecati na dalji ra«vitak 
hrvatske poezije po Dalmaciji i ostrvima. 



100 

Trubadurska erotika, kad joj je stvorena hrvatska dikcija, mogla 
se ubrzo rasiriti: ona je potpuno odgovarala duhu vremena, feudalnoj 
sredini po nasim juznim krajevima i ugodjaju nasega tadasnjeg mladog 
pokoljenja, sto je zivjelo jos pola u tradicijama srednjeg vijeka, a na- 
pola ga osvjezio duh humanizma i renesanse; dikcija pjesnicka bila 
je posve ustaljena, motivi konvencionalni, i tko je htio, mogao je 
lake to nauciti i skladati Ijuvene pjesme, sto su se pjevale uz zvucni 
,,leut", upravo kao i u Italiji, pace poput talijanske i nasa se truba- 
durska erotika u jednu ruku ugledavala i primala poticaje iz narodne 
lirike, a u drugu je ruku i sama utjecala na narodnu liriku. Tako se u 
pvo doba najljepseg cvjetanja narodne poezije i trubadurska erotika 
nadaleko rasirila i odbila se ko jedan val od Dubrovnika do Zadra duz 
citave Dalmacije. 

Poezija trubadurska svojim oprecnostima, bolesnom sentimental- 
noscu i razularenom obijesti, pa svojom rasirenoscu utjecala je i na 
drustveni zivot, sto se teze osjecalo u Dalmaciji pod udarom turskim 
nego u Dubrovniku, i tako je ovdje vrlo rano izbila dosta jaka reakcija 
protiv poezije ,,leutasa", koji, kako se Marko Marulic na njih obara : 

poje^ hode, 
u leutu zvoneci ; 
kripost pravu mimo hode, 
li u torn bludu stedi.^ 

Opaza se, da su ,, nasega strane jezika toli betezne i nalipom 

nepokojne Ijubavi istrovane".^ Ta je reakcija u svezi sa crkvenom 

renesansom u Italiji, u prvom redu naperenoj protiv paganizma hu- 

manista, a osnivala se na sredovjecnoj latinskoj poeziji i sredovjecnoj 

krscanskoj filozofiji. U Dalmaciji predstavljaju ovu struju tri svjetov- 

njaka : Marko Marulic Spljecanin, Petar Hektorovic, 

Starogradjanin s otoka Hvara, i Petar Zoranic, rodom Za- 

dranin, podrijetlom Ninjanin. 

* 

Marko Marulic rodio se u Spljetu god. 1450. od oca Ni- 
kole Marulica Pecenica, patricija i odvjetnika spljetskog, i majke 
Dobrice, kceri spljetskog patricija Lava degli Alberti, koju pjesnikov 
prijatelj i zivotopisac Franjo Natalis naziva ,,matrona gravissima 
et sanctimoniae plena". Pjesnik imao je petoro brace i sestruVicu,^ 

1 M. Marulid : Anka Satira. Stan pisci, I. str. 252. 

2 p. Hektorovic : Od lika Ijubenoga. Gradja, I. str. 3. 

^ Kasandric u predgovoru Matiiina izdanja ,,Judite" zove je Bira (str. 
XIV.) ; Kukuljevid zove je V i c a (Stari pisci I. str. XLVIII., a Racki, priopduju6i 



lOI 



koja se privoljela sa- 
mostanskom zivotu i 
postala koludricom u 
benediktinskom samo- 
stanu sv. Rainerija u 
Spljetu. Vise je nauke 
ucio u Padovi. Tu su 
mu bill uciteljima hu- 
maniste Picentini, Col- 
la Firmiano, Tydeus 
Acciarino, koji bijase 
neko vrijeme i rekto- 
rom skole u Dubrov- 
niku (1477—1480.),^ 
te Girolamo Jenesio. 
I on je prionuo za 
humanizam, pa se 
procuo svojim latin- 
skim prigodnim go- 
vorom u slavu duzda 
Nikole Marcella, kad 
je ovaj g. 1474. dosao 
u Padovu, koja je uto 
bila mletacka. U zbir- 
ci pjesama humaniste 
Jurja Sizgorica ,, Ele- 
giac et carmina" (Mle- 
ci, 1477.) inia pismo Marulicevo, pa vidimo, da se on ponosio, sto 
su pjesme njegova suplemenika poplavile Italiju. 

Bit ce, da je i Marulic po obicaju plemica ovoga doba proveo 
svoju mladost obijesno i raspojaso, — jedna prica o njegovoj pusto- 
pasnosti zabiljezena je u XVIII. stoljecu, a tradicija ju sacuvala do 
nasih dana — ali se veoma rano uozbiljio. Natalis pripovijeda, da 
se Marulic do smrti svoga brata §imuna, koji se vec g. 1477. spo- 
minje mrtav, obicavao odijevati na vlasteosku, ali ,,kako je uvidio 




Ulica rodne kuce M. Marulica u Spljetu. 



Marulicevu oporuku, pise joj ime Risa (Starine, XXV. na str. 155.). Ime Bira 
i Risa, drzim, osniva se na krivom citanju rijeci B i z a, kako dolazi u staro 
doba, a to treba citati V i c a. 

^ C. Jirecek : Der ragusanische Dichter Sisko Mencetic. Archiv, XIX. 
na str. 78. 



102 

nistavost ovoga svijeta, obrati sve svoje misli Bogu". Marulic se 
preobrazi, u svijetu odrece se svijeta, prionu za svet zivot i kr- 
scansku filozofiju, tezeci samo za srecom onkraj groba, gdje ce 
biti, kako u jednoj latinskoj elegiji lijepo kaze : ,,Et sine lite quies et 
sine nocte dies". Kad mu je bilo vec sezdeset godina, zakloni se 
na otok ^oltu (1510.), da se posve ukloni svijetu, te je provodio 
svet pustinjacki zivot u manastiru sv. Petra u Gluhoj dolini u Ne- 
cujmu, ali ni tu nije nasao dosta svetosti i tisine za svoj kontem- 
plativni zivot. Otkrivsi i u redovnika, ka kojima je od svijeta utekao, 
,,zla hotinstva, nesklada dovolje, a malo jedinstva",^ ostavio je, 
cini se, i radi toga god. 1512. manastir, pa se vratio u Spljet, gdje 
je zivio do svoje smrti god. 1524. 

U doba Marulicevo bilo je u Spljetu kolo latinskih pjesnika hu- 
manista : Jeronim Papalic pjevao je latinski, talijanski i hr- 
vatski ; Franjo Natalis, Jeronim Martincic i njegov 
mladji brat Franjo Martincic isticahu se kao latinski pje- 
snici.^ Marulic je u ovome kolu, ali se posve odbio od duha humanizma, 
i samo vrlo rijetko nalazimo u njegovoj latinskoj poeziji staroklasicku 
mitologiju. On je u prvom redu ipak latinski pisac. Njegova djela la- 
tinska, u stihovima i u prozi, opsegom daleko nadmasuju rad na 
hrvatskom jeziku, a najveca i najvaznija su mu latinska djela u 
prozi moralno-religioznog i filozofijsko-etickog sadrzaja. 

Kao mislilac Marulic je nada sve cijenio etiku, i na osnovi 
krscanske etike stvorio je dva svoja najcuvenija djela enciklopedij- 
skog znacaja: ,,D e institutione bene vivendi" (Mleci, 
1506.), koja je knjiga s tijekom XVI. i XVII. stoljeca dozivjela u 
izvorniku latinskomdvadesetakizdanja, a pored toga prevedena je na ta- 
lijanski, njemacki, portugiski i francuski, pa je talijanski prijevod izasao 
u dvanaest, njemacki u sest, a ostali u po jednom izdanju; jedan 
dio ove knjige izasao je i u ceskom prijevodu; a drugo mu je djelo 
,,E V a n g e 1 i s t a r i u m" (prvo izdanje izaslo izmedju g. 1504-- 
1510.), koji je preveden na talijanski, a u latinskom izvorniku po- 
znat nam je u dvanaest izdanja. Ova su dva djela, u izvorniku 1 
prijevodima, stampana u razlicitim evropskim gradovima, Mlecima, 



^ M. Marulid : Dobri nauci, stih 147. Stari pisci, I. str. 106. — Na- 
talis u zivotopisu Marulica kaze, da je on ostavio samostan ,,ob piratarum 
formidine". 

^ A. Ciccarelli : Opuscoli riguardanti la storia degli uomini illustri 
di Spalato. Ragusa, 1811, na str. 17 — 19. — Ciccarelli kaze, da se u njega 
nalaze pjesme F. Natalisa, Franje i Jeronima Martincida. 



103 

Firenci, Bazelu, Kolnu, Parizu i Ant- 
verpenu, i tako je iMarulic postao po 
citavoj Evropi poznati pisac. 

Manje znatna Maruliceva proza- 
icna djela ove ruke, prevedena i na 
talijanski, jesu: ,,De hu militate 
et gloria Christi" (Mleci, 1519-), 
„Dialogus de laudibus Her- 
culis a Christianis supe- 

rato" (Mleci, 1524.) i ,,Quinqua- 

ginta parabolae". (Mleci, 1510.). 

Marulic je krscanski mislilac u 

doba predreformatorsko. On nije sve- 

cenik, vec svjetovnjak, koji je boj bio 

s humanizmom i svim posljedicama 

njegovim, pa konacno pristao u luci 

krscanske filozofije. U to doba nije 

bilo vise velikih predstavnika sredo- 

vjecne skolastike. Utjecajem renesanse 

i humanizma nestajase sredovjecno 

jedinstveno naziranje o svijetu, pa se 

i u nekadasnji mir i svetost mana- 

stirskog zivota zavukao nemir i svje- 

tovna tastina. Marulic je zivo osjecao 

ovaj rasap. Po svojoj cudi i po prili- 

kama svoje okoline on nije mogao da 

bude reformator heretik, ali ipak on se poput prvih reformatora 

ostro obara na kler, smatrajuci ga jednim od uzrocnika ovoga raspa. 

U knjigama ,,Quinquaginta parabolae" i ,,De humi- 

litate et gloria Christi", narocito u posljednjoj, iznosi u 

vrlo tamnoj slici poroke klera, izvodeci kao opreku zivot Hristov sa 

zivotom pokvarenog suvremenog svecenstva. To se odbilo i u hrvatskoj 

njegovoj poeziji. U ovecoj pjesmi ,,D o b r i n a u c i", sto ju je 

spjevao ostavivsi samostanski zivot u Necujmu, pjesnik razocaran 

crta grubo zivot redovnistva . 

U njem mnozi stoje, ne dusu da pasu, 
ner put da razgoje, ter tilo raspasu.^ 







Nadgrobna ploca Marku Marulicu. 
U crkvi Franjevaca u Spljetu na obali. 



^ Stari pisci, I. str. 106. 



104 

Pjesnik, trazeci smisao svome zivotu, ne moze se uteci ni svijetu, 
ni redovnistvu, vec samo Bogu. Svi poroci zavukli su se vec i u 
samostanske zidove, pace i suvremena obijesna svjetovna poezija: 

Ki zbirate tance, redovnici moji, 

ter spivate kance, vi ste slipih voji. 

Nesamo zbirati ne pristoji se nam 

ni jih obzirati ; toj rekoh, jere znam. 

Tance ne vodite, ne spivajte pisni, 
unesto hodite, a ne kako bisni.^ 

Ovi nam vazni stihovi iz ,,Dobrih nauka" dokazuju, da se erotika 
tako razbujala, te su u Dalmaciji i redovnici skupljali kolo i vo- 
dili ga, pjevajuci kancone (,, kance") u slavu Ijepote ,,gospoje", pa 
ih Marulic zove vodjama slijepih, odbacujuci ovu svjetovnu poeziju. 

Marulic je eticar bez skolasticnih tancina, trazeci i crtajuci u 
svcj'm latinskim djelima izglede svetosti po sv. pisrau, djelima sv. 
otaca i zivotima svetaca i mucenika. On nije mistik, jer u njega 
nema dosta intuicije i osjecanja te izrazaja za kontemplaciju. Ma- 
rulic je enciklopedista prakticne krscanske filozofije, i jedino je, sto 
on trazi, obnova krscanskoga zivota. Ni ucenost, ni slava, ni poezija 
ne vrijedi nista, gdje nema krscanske kreposti. To je on lijepo rekao 
na kraju ,,Evangelistara" : ,,Dakle vam, o filozofi, ne ce nista pru- 
diti, sto uceno i tanko razlozite, ne budete li i zivjeli nevino i cisto. 
A ni vama, retori, ne ce biti ni od kakve koristi, sto besjedite kiceno 
i obilno, ne bude li vase ponasanje skladno i kreposno. A ni vama, 
koji na dvoglavom Parnasu sanjate, da ste u sastavljanju pjesama 
ravni Homeru i Vergiliju, ne ce koristiti, ne sacuvate li cudorednu 
cistocu i neokaljanost, unistivSi grjesne mrlje. To dakle zelite, o 
tome nastojte, ako ne mozete u isto doba biti uceni i kreposni, da 
radije odaberete dobrotu bez uSenosti, negoli ucenost bez dobrote."^ 
Po ovim djelima stekao je Marulic obiljefja velicine u predrefor- 
matorsko doba ; za crkvene renesanse on je najcuveniji krscanski 
mislilac i pisac, njegova se djela citaju i prevode s univerzalnog 
latinskog jezika po ditavu krSdanskom zapadu; citavom pojavom 
on je izraziti tip na izmaku jedne velike epohe. 

Marulic se istice i kao historik. On je god. 1510. preveo kroniku 
popa Dukljanina, sto ju je nasao prijatelj mu Dmine Papalic, s hr- 
vatskoga na latinski, pod naslovom ,,Regnum Dalmatiae et 



1 lb. I. str. 118. 

^ P. Kasandric : Marko Marulic. 2ivot i djela. Predgovor Maticinu izdanju 
,,Judite", str. XXXII. 



105 

C r o a t i a e g e s t a", i taj je prijevod objelodanio Ivan Lucius kao 
prilog svojoj povijesti ,,De regno Dalmatiae et Croatiae". U Lucijevu 
djelu stampana je i Maruliceva raspravica ,,In eos qui beatum 
Hieronymum Italum esse contendun t", gdje Ma- 
rulic u polemici s Jakovom Filipom iz Bergama, koji je sv. Jeronima 
ucinio Talijancem, dokazuje, da se on rodio u Stridonu u Dalmaciji. 
Marulic bavio se i arheologijom. Djelo ,,In epigrammata 
priscorum commentarium" jest zbirka starih natpisa, 
ponajvise iz Rima i ostalih gradova talijanskih, a gdjesto i iz nasih 
krajeva. Vaznija mu je zbirka solinskih natpisa ,,Inscriptiones 
Salonitanae antiquae", koja je objelodanjena u Lucijevvi 
djelu ,,Inscriptiones Dalmatiae" (Mleci, 1673.). U svim tim djelima 
vidimo Marulica kao rodoljuba, koji se u teskim prilikama svoje do- 
movine ovoga doba zanosi velikom slavom njene proslosti, pa zato 
u posveti zbirke solinskih natpisa Dmini Papalicu ponavlja Vergilijeve 
rijeci : ,,Fuimus Troes, fuit Ilium et ingens gloria Teucrorum, nunc 
nulla". Ovim duhom dise i njegova poslanica u prozi ,,E p i s t o 1 a 
d o m i n i M a r c i Maruli S p a 1 a t e n s i s a d Adrianum 
VI. Pont. Max. de calamitatibus occurrentibus 
et exhortatio ad communem omnium Christia- 
norum unionem et pace m" (Rim, 1522.), gdje je nastojao 
papu nagovoriti, da skloni na mir krscanske vladare, da se sloze 
protiv Turaka, opisujuci zivo teske prilike u svojoj domovini. 

Maruliceve su latinske pjesme poneke stampane kao dodaci nje- 
govim latinskim djelima, oveca cest sacuvana je u rukopisnom zborniku 
u Knjiznici sv. Marka u Mlecima, a najveci se dio izgubio. Natalis u zivo- 
topisu Marulicevu spominje ,,Poematum libri VII.", ,,De pace 
Italiae carmen h e r o i c u m" i veliki religiozni ep ,,Davidi- 
ados carmen libri XIV.", od kojega nam se sacuvalo samo prvo 
pjevanje u 1088 heksametara. Kako u latinskim moralno-religioznim 
djelima u prozi, take i u svojoj latinskoj poeziji Marulic se odvojio od 
humanista, i njegove pjesme jesu dio sredovjecne latinske poezije. 

Maruliceva su latinska djela vazni ulomak prosvjetnoga rada jedne 
epoke na njezinu domaku, ali hrvatska njegova djela, i ako duhom isto- 
vetna, a opsegom daleko manja, imadu za nas znatno vece znacenje, jer 
su nastala na pocetku hrvatske umjetne knjizevnosti, pa su sastavni dio 
prvoga perioda nasega knjizevnog rada, od humanizma do reformacije. 

Prvo je Marulicevo hrvatsko pjesnicko djelo ,,Judita", ili 
kako je on zove ,,Istorija svete udovice Judit u versih 
hrvacki s 1 o z e n a", epska pjesan u sest pjevanja, posvecena 



io6 

Dujmu Balistrilicu, popu i prmanciru spljetskom. Posve je prirodno, 
da pjesnik upravo u prvom svom djelu ove ruke, u samoj posveti, 
kaze koju o svojoj hrvatskoj poeziji. On je ,,Juditu" slozio ,,neka 
ju budu razumiti i oni, ki nisu naucni knjige latinske aliti dijacke", 
a u nacinu odlucio je ,,naslidovati hitrost dice one, ki o mladom litu 
starijih svojih darijuci, narance nadiju mirisnim zel'ji, mazuranom, 
rusmarinom, rutom, umitelno naprave dar svoj, da zlocudo loveci 
povekse uzdarje. Ja put zlocudi njih ne perim, da samo onogaj hitra 
kicenja". ,,Tu poni hitrost, kako dim, naslidujuci, usilovah se recenu 
historiju tako napraviti, kako bude nikimi izvanjskimi urehami i 
uglajen'jem i ulizan'jem i razlicih masti cirsan'jem obnajena, a to, 
da ne recete, da yam poklanjam onuje zita rukovet, koju u vasih 
knjigah bolju nahodite. Zaisto je onaje rukovet, da mnozim cvitjem 
opkicena ; kada ju dobro razgledate, reci cete : prominila je lice, 
kakono voca stabla premaliti, kada najvece veselo cvasti budu." 

Pjesnikova ,,Judita" ne ce dakle biti prica u prozi, jednostavna i 
priprosta, kako je u sv. pismu ; ne ce biti ,,zita rukovet", nego kita 
cvijeca proljetnoga, jer pjesnik hoce da ide putem ,,onoga hitra kice- 
nja", a to je pjesnicki nacin suvremenih nasih trubadura. Pjesnikova 
izjava posve je jasna. On i sam iza opisivanja izvodi jasan zakljucak 
o nacinu svoga pjevanja : ,,Evo bo historiju tuj svedoh u versih, p o 
obicaju nasih zacinjavac, ijosce po zakonuonih 
starih poet, kim ni zadovoljno pocitati, kako im je dilo proslo." 
Marulic uzeo je dakle zakone za epsku pjesmu od starih klasicnih 
pjesnika, i zato koncepcija, kompozicija i ceste daleko izvedene poredbe 
u ,,Juditi" sjecaju klasika, a stihove, pjesnicku dikciju uzeo je Maru- 
lic od ,, nasih zacinjavac", t. j. od suvremenih hrvatskih trubadura. 

,,Judita" puna je elemenata suvremene trubadurske erotike. 
Stih je dvanaesterac, sa rimom u sredini i na kraju, kao u nasih tru- 
badura, samo sto Marulic istu rimu upotrebljava cetiri puta, dva put 
na kraju stiha, a onda je dalje prenosi u dva stiha u sredinu. To je vec 
spoljasnji znak kicenosti, kojoj su voljeli trubaduri. Ovakva mu je i 
pjesnicka dikcija, osobito na mjestima, gdje je sadrzaj srodan truba- 
durskoj poeziji. U ,,Juditi" dolaze konvencionalni trubadurski izrazi, 
,,biserna kruna", ,,strila zlatoperna".^ Pred Olofernom, kao da on 
zivi u trubadursko doba : 

tuj ti mu zvonjahu gusle s 1 e u t a § i, 
dipli privrtahu, s njimi nakarasi.^ 



^ ,,Judita", pjev. I. stih 151 — 152. 
- lb. pjev. II. stih 95 — 96. 



107 

Posve je trubadurski opis Ijepote Juditine, kad se ona sjajno odjene 
i polazi u tabor k Olofernu ; pjesnik je uporedjuje sa razlicitim lici- 
ma iz zidovske i staroklasicke starine, i kad ona dodje k cadoru, Olo- 
ferne kao zaljubljen trubadur : 

Kad ju je vidio, s prvoga pozora 

ranu je ocutio Ijubvena umora; 

stase kako gora, sobom ne krecuci, 

oci ne zatvora, k njoj jih upiruci : 
tako sta trnudi serifski gospodin, 

Medusu kazudi njemu Danae sin.^ 

Kad Judita govori pred Olofernom, on joj odvraca onako, kako truba- 
duri govore svojoj ,,gospoji" : 

,,Besidom bisernom", Oloferne rece» 
,,i ricju opernom srce mi cptece : 
sunce mi istece, Judita kad dojde ; 
onim ti otece, od kih no ti pojde."^ 

Marulic je dakle primio oblik, pjesnicki govor i nesto konven- 
cionalizma iz suvremene trubadurske hrvatske erotike, ali svjetovni 
duh ove poezije nije ga osvojio. Maruliceva ,, Judita" podsjeca na 
Drzidevu ,,gospoju", koja je posrednikom izmedju Boga i Ijudi, donosi 
im mir i srecu, buduci sama odsjev bozanstva na zemlji. Tuzbalica 
na kraju djela, gdje puk zidovski place nad grobom Judite, slavne 
,,po svitu svem", ,,sama ka bise prem dostojna ziviti za napokonjim 
dnem svih vikov", posve odgovara frazeologiji trubadura, kad govore 
o smrti ,,gospoje". 

U ,,Juditi" ima i utjecaja starih klasika, narocito Vergilija, u 
kojega su se ugledavali i sredovjecni latinski pjesnici, ali samo u 
kompoziciji i gdjesto u dikciji ; duh klasicizma kao da ga nije dir- 
nuo. Mjesto klasicke lire oziva se u njega biblijska citara. Pjesnik, u 
mladosti humanista, odvraca se od humanizma, isticuci svoje krscan- 
stvo. U invokaciji on ne saziva Muze nego Boga, da mu narece ,,od 
Judite pisan", njezine ,,dike ter hvaljen'ja" : 

Udahni duh pravi u mni Ijubav tvoja, 
da sobom ne travi vece pamet moja, 
bludedi ozoja s druzbom starih poet, 
boge itova koja, kimi svit bise spet. 

Marulic tek na nekolikim mjestima upotrebljava primjere iz klasicke 
mitologije, ali i u tim prilikama, protiv obicaja humanista, rado do- 



^ lb. pjev. IV. stih 205 — 210. 
^ lb. pjev. IV. stih 317 — 320. 



zo8 

daje, kako ne vjeruje u taj pjesnicki nakit. Poredjujuci Ijepotu Judite 
s licima iz klasicke starine, unaprijed kaze : 

ako ni laz i hin, 
kupeci ca skladatn od poetskih ta§£in.^ 

Marulic crta izlaz sunca i iscezavanje noci posve u poimanju klasika, 

ali ipak kaze : 

bizec na niznji stan nod s crnimi koli, 
nosa§e d o n j i m san, ako su ki doli.^ 

U ,,Juditi" ogleda se dakle Marulicevo poznavanje poezije trubadura 
i starih klasika, ali on se duhom od jednih i drugih odvojio, iduci kao 
predstavnik nase crkvene renesanse stopama sredovjecnih latinskih 
pjesnika, od kojih se i u njegovoj oporuci spominju Sedulius, Ju- 
vencus i Arator. 

Maruliceva ,,Judita" ima lijepu pjesnicku cijenu, i pokusaj, 
da se on kao pjesnik podcjenjuje, ostao je posve osamljen.^ Marulic 
se bavio slikarstvom i vajarstvom, kako u zivotopisu njegovu pripo- 
vijeda Natalis, a pjesnik sam u svojoj oporuci spominje ,,libellum 
meum cum picturis historiae evangelicae, m a n u m e a com- 
positum atque d e p i c t u m", sto je ostavlja svojoj sestri, koludrici 
Vici. Slikovitost i plasticnost u posve jednostavnom, realisticnom 
promatranju prirode i Ijudi, glavna je odlika njegove poezije. Maru- 
licev realizam, osobito u opisima prirode i Ijudske strasti, u izve- 
denim poredbama, sto sjecaju na staroklasicku epiku, biva i u 
svojoj plastici grub. Kad Judita u cadoru govori Olofernu zamamne 
rijeci, da ga osvoji pojavom svojom, pjesnik dojam ovih rijeci i na- 
mjeru njihovu crta ovako : 

Tako ricmi timi pokol mu vuhlova, 

kolinmi obimi poklek, skut celova : 

takoj ti svidova svinju, da utije 

pomnja tezakova, cesud oko sije ; 
vode joj ulije i zeljudom pita, 

da ju pak ubije i dicu napita : 

ona hruca, rita, legne uz mociru, 

hvata iz korita ; on ostri sikiru.* 



1 lb. pjev. IV. stih 137 — 138. 

2 lb. pjev. IV. stih 167 — 168. 

2 T. Maretid kazao je za Marulida, da su ,,svi slozni, koji su ga ditali, da 
mu ne stoji pjesnidka vrijednost bas visoko iznad nistice". T. Maretid : Knji- 
zevna obznana. Rad. knj. LXXXIX. str. 226. 

* ,, Judita", pjev. IV. stihovi 293 — 300. 



109 




Naslovni list Maruliceve „Judite". 
Prvo izdanje od god. 1521. Iz knjiznice Male brace u Dubrovniku. 



no 

A kad se Judita sa sluskinjom Abrom, koja nosi odsjecenu glavu 
Olofernovu, vraca kroz neprijateljski okol k svojima, pjesnik to crta 
ovom izvedenom poredbom : 

Ne dav nogam pokoj, projdose vas okol, 

premda jim bise znoj, obvrgose prodol. 

Kako kada sokol uhvati lovinu, 

zavie se vise skolj, side na visinu, 
ne pustiv zivinu iz nohat, ku je jai, 

dokle dopre stinu, gdi je gnizdo svijal ; 

hrlo ti je lital, da se napitaju 

pti6i, jerbo je znal, da lacni cekaju : 
tako t' ne sustaju ove dvi, ni sidu, 

dokla ugledaju vahtare na zidu.' 

U jednu rijec, u ,,Juditi" stapa se trubadurski idealizam, u apstraknom 
crtanju lika i Ijepote njegove glavne junakinje, sa realizmom u cr- 
tanju prirode, prizora iz zivota i Ijudskih strasti, i Marulic se, ne ima- 
juci pred sobom izgleda za vece hrvatsko pjesnicko djelo, ipak lijepo 
promice kroz silne zapreke cetverostrukih ritna, jer mu je i jezik 
bogat, krepak i plastican. 

,, Judita" je najvece i najljepse Marulicevo hrvatsko pjesnicko 
djelo. Pjesnik u posveti izrijekom kaze, da ga je pisao za one, ,,ki 
nisu naucni knjige latinske aliti dijacke", dakle za siroke slojeve, 
pa je ,, Judita" najstarije hrvatsko djelo s ovom namjenom i uopce 
najstarija hrvatska epska pjesan. Nema sumnje, pjesnik je s na- 
rocitih povoda odabrao pricu o Juditi, i djelo njegovo imalo je dosta 
izrazitu suvremenu tendenciju. Obradjujuci u doba napona turske 
sile i najtezega stradanja naseg naroda biblijsku pricu o junakinji, 
koja je oslobodila narod izraelski od vojske Olofernove, kad se ci- 
nilo, da vise spasa nema, pjesnik je htio, da ovo djelo bude razgovor 
1 utjeha njegovu narodu, da ne klone u ocajnoj borbi, vec da se uzda 
u pomoc Bozju. On u svim svojim djelima nastoji oko obnove krscan- 
skog zivota u ovo predreformatorsko doba, smatrajuci pobjede turske 
nad krscanstvom samo Bozjom kazni za suvremenu pokvarenost i nase 
grijehe, a ova ce se kazan dignuti, povrati li se krscanstvo k Bogu. To 
je osnovna misao ,,Judite", protezuci se iz drevne zidovske povijesti 
u pjesnikovo vrijeme. 

Marulic spjevao je ,,Juditu" u Spljetu, u korizmeno doba, ,,go- 
disce prvo nakon tisuca pet sat" (1501.), kako kaze u posveti, ali ma 
da je ona namijenjena sirokim slojevima, imajuci suvremenu aktualnu 



1 lb. pjev. V. stihovi 249 — 258, 



Ill 




Naslovni list Maruliceve „Juclite". 
Trece izdanje od god. 1522 Iz kr. sveuc. knjiznice u Zagrebu 



112 

tendenciju, ipak nije dvadeset godina objelodanjena. To je medjutim 
razumljivo, jer u ono doba uopce jos nema stampanoga hrvatskoga 
pjesnickoga djela, a pocetak ovakog epohalnog cina je tezak; u drugu 
ruku, tiskanje hrvatskoga djela u Italiji bilo je skopcano sa daleko 
tezim uvjetima nego tiskanje latinskih knjiga. Prvo izdanje ,Judite" 
izaslo je u Mlecima god. 1521., lijepom oblom latinicom, i to ,,pomnjom 
i nastojanjem Petreta Sricica Splicanina", koji je po torn izdavac 
prvog hrvatskog pjesnickog djela. Vec u januaru slijedece godine izadje u 
Mlecima i drugo izdanje takodjer oblom latinicom, a izdavac je Jacomo 
di Negri, iz Aleksandrije u Italiji, koji je u ovo doba boravio u Dubrov- 
niku, sva je prilika, kao knjizar. Napokon u martu iste godine (1522.) 
izadje u Mlecima i trece izdanje, gotskom uglatom latinicom, s osam 
drvoreza u tekstu, a izdavac mu je Jerolim Mirkovic, knjizar u Zadru. 
Slika na strani naslovnoj ovoga izdanja, koja dolazi i u tekstu, prika- 
zuje nam bitku, ali ne vojske zidovske i babilonske, vec krscanske 
i turske, sto odaje, da je pjesnikova tendencija bila i suvremenicima 
poznata. 

Prvo stampano hrvatsko pjesnicko djelo poznato je u isto doba 
u Spljetu, Dubrovniku i Zadru, dakle duz citave Dalmacije. Ostala 
Maruliceva hrvatska djela manje su vazna, i sva su ostala u rukopisu. 
Najvaznija je od njih epska pjesan ,,Istorija od S u z a n e", 
spjevana poslije ,,Judite",i u istom obliku i duhu. Kad je Maruli6 
ostavio manastir sv. Petra, spjevao je ,,D o b r e nauke", pre- 
koravajuci s putenosti i drugih poroka krscanski kler, kako je u ,,Isto- 
riji od Suzane", namijenjenoj nevjestama, ocrtao pohotu zidovskih 
svecenika, nedostojnih, da nose ,,popovstvo". Spomenuti valja i Maru- 
licevo ,,Stumacenje Kata", prijevod u stihovima djela ,,Di- 
sticha moralia Catonis", sto je u srednjem vijeku bila na citavu 
zapadu skolska knjiga, po kojoj se ucila moralka. 

Marulic je spjevao vise manjih pjesama naboznog i refleksivnog 
sadrzaja, a spominju se pod njegovim imenom i nekolika crkvena pri- 
kazanja i nesto saljive poezije. Pjesma ,,A n k a S a t i r a" u obliku 
dijaloga izmedju djevojke Anke i babe Rade satira je na pokvarenost 
suvremene mladosti, radi cega Anka ne ce da se uda, vec ide u manastir. 
,,Poklad i korizma" pokladna je pjesma u obliku talijanskih 
,,contrasta" (prepiranja), gdje se saljivo crta borba izmedju personi- 
fikacije Poklada i Korizme ; a najveca mu je saljiva pjesma ,,S po vi d 

lU invokaciji ,,Istorije od Suzane" spominje se ,, Judita" kao gotovo djelo : 
Pomogal si meni udovicu hvalit, 

sad ove druibene hvale pomoz' mi dit. 



"3 

koludric od sedam smrtnih grihov". Ove saljive 
pjesme nisu ni u kakvoj svezi sa maskeratama, vec je to posve sredo- 
vjecna poezija, zapravo pokladna farsa, namijenjena zabavi redov- 
nika i koludrica u samostanu, a bit ce da to i nisu izvorne, ve6 preve- 
dene pjesme.^ 

Maruli<5 prvi je od hrvatskih pjesnika pisao i hrvatskom prozom. 
Preveo je latinsko misticno djelce ,,De imitatione Christi" od Ivana 
Gersona (1363 — 1429.), kancelara pariskoga, pod naslovom „0d na- 
slidovanja Isukrstova", i to po nagovoru Dujma Bali- 
strilica, god. 1500., pa je to najstarije datirano Marulicevo hrvatsko 
djelo.2 Pored toga sacuvao se u rukopisu Marulicev „2ivot sve- 
toga Jerolima" i „Nauci sv. Bernarda k sestri 
svo j o j". 

Maruliceva latinska djela citala su se po citavu krscanskom za- 
padu, a hrvatska, od kojih je najveca cest bila namijenjena, kako kaze 
zivotopisac pjesnikov Natalis, sestri pjesnikovoj, koludrici Vici, citala 
su se ponajvise u manastirima, ali doimala su se i svjetovnjaka, i za 
Marulidem povedose se u svom knjizevnom radu upravo dva svjetov- 
njaka :Petar Hektorovid i Petar Zoranic. 

6. Hanibal Lucie. 

tok Hvar (tal. Lesina) lezi iza Braca naprama Spljetu. Naj- 
veda su mjesta na Hvaru : Stari grad, Hvar, koji se nekoc 
zvao i Novi grad, te Vrboska. God. 1421. pade otok u ruke 
Mlecana, koji su ovdje, kako i u svim dalmatinskim grado- 
vima, proveli aristokraticki ustav po primjeru svoje uprave, a tijem 
se vecma priblizise hvarskom obrazovanom plemstvu negoli puku. 
U pocetku XVI. stoljeca, u osvit hrvatske umjetne poezije, vlada 
na Hvaru uz mletackoga namjesnika oligarhija plemica, koja je uz- 

1 C. de Batines u djelu ,,Bibliografia delle antiche rappresentazioni ita- 
liani sacre e profane" (Firenca, 1852.) navodi dvije talijanske farse, ,,I1 con- 
trast© di Carnesciale et la Quaresima", te ,,I1 gran contrasto e la sanguinosa 
battaglia di Carnevale e di Madonna Quaresima"; obje dakle obradjuju isti 
motiv kao Maruli<5eva ,,Poklad i korizrr.a". Isp. Stari pisci, I. str. LXXI. 

" Marulid navodi Gersona kao pisca ovoga djela, dok nek: d:ze, da ga 
je napisao Nijemac Toma Hemerken od Kemp-Dna (1380 — 1471.). Pitanje 
autorstva ove knjige, koja je u originalu i a prije/odima na svim jezicima 
doiivjela tisuce izdanja, nije ni dana? ^osve rijegeno. U XV. stoljedu vedi 
dio izdanja izvornika oznaCuje Ger ona, a manji Tomu od Kempena kac 
autora, dok se danas gotovo opde o posljednji smatra autorom. 

Branko Vodnik: Povijest hrvatske knJiSevi jsti. 8 




114 

dajuci se u Mletke ugnjetavala pucane.^ U Velom vijecu (,, consilium 
nobilium") u Starom gradu sjedjelo je 38 hvarskih plemicskih po- 
rodica, medju kojima su bili najodlicniji i najimucniji Vidali, Pala- 
dinici, Lucici i Hektorovici. Na izmaku XV., a pocetkom XVI. sto- 
Ijeca bilo je hvarsko plemstvo u naponu svoje moci te je u materi- 
jalnom blagostanju uz doticaj s Italijom rasla i na Hvaru teznja za 
sto vecom naobrazbom. Na sveucilistu u Padovi spominju se Hva- 
rani Giovanni Cassio (1496.) i Nikola Paladinic (1533.) kao ,,rettori 
dei giuristi".^ Ali i na Hvaru je uredjena skola, gdje je Jeronim Br- 
tucevic ,, rector scholarum". Humanizam ubrzo se udomio po patri- 
cijskim domovima ; jednako je zarana uhvatila i na Hvaru korijena 
suvremena talijanska poezija, a u isto doba pada cvjetanje narodne 
poezije po Dalmaciji i otocju i prvo bujanje hrvatske umjetne poezije 
u Dubrovniku, kojoj se glasovi razlijezu prema sjeveru uz obalu i 
dopiru do Hvara. Knjizevni pravac iz Italije unio je i medju hvarske 
plemice, ma da su bili vjerni podanici mletacki, osobitu Ijubav prema 
narodnom jeziku, pa ga njeguju nesamo u knjizevnosti, vec i u svemu 
javnome zivotu. Jezik latinski jest ideal, ka kojemu se ima vinuti 
narodni jezik. Zato Hanibal Lucie prevodi Ovidijevu heroidu ,, Paris 
Helenae", — to je drugi prijevod u novoevropske jezike, stariji je 
samo prijevod talijanski — a Petar Hektorovic ,,Remedium amoris" 
od istoga pjesnika. Hrvatski jezik tako je bogat i savrsen, da se na 
njemu moze pjevati kao na latinskom jeziku, pa jedan pjesnik na- 
govara drugoga, da pjeva na jeziku narodnome. Lucie moli Spljeca- 
nina Jeronima Martincica, da mu na poslanicu odgovori hrvatskom 
pjesmom, a ovoj se molbi prikljucuje i hvarski ,, rector scholarum" 
Brtucevic, koji ne bi narodnoga jezika izdao ,,il poje il pise", a oso- 
bito onda ne, ,,kad uzdaje odvit tim, ki se skupise al na sud al na svit."^ 

Opcene kulturne prilike na Hvaru bile su veoma povoljne za 
zametak mlade hrvatske umjetne poezije, ali upravo u osvit hrvatske 
knjige javio se na Hvaru veliki socijalni prevrat, kakova ne poznaje 
Dubrovnik ni Spljet, i on je, cini se, zaustavio knjizevni rad u po- 
cecima, a onda udario pecat citavoj hvarskoj umjetnoj poeziji XV L 
stoljeca 

Preveliku vlast plemica na Hvaru tesko je osjecao puk, pa ima 
vec u XV. stoljecu tragova trvenju izmedju plemica i pucana. Kad 

^ G. Boglic : Studi Storici suU' isola di Lesina. Zadar, 1873. — H. Ile- 
TpoBCKiii : O coMHHeHiHxt IleTpa FeKTopoBHHH. KaaaHB 1901., na str. 39 — 59. 
2 §. Ljubic : Dizionario Biografico. Bee, 1856. str. 231. 
2 Stari pisci, VI. str. 277. 



"5 

je 1510. god. sest pustopasnih mladica pokusalo obescastiti jednu 
djevojku pucanku, porodi se otvorena buna u isto doba u Starome 
gradu i Vrboskoj. Mnoge plemicske kuce budu spaljene i razvaljene, 
a hvarski su plemici bjezali pred pukom kao pred Turcima na Brae, 
u Spljet, Trogir i na Korculu, da spase zivot. Plemstvo popusti, i bi 
prihvacen zakljucak, da se i pucanima dade mjesta u vijecu i da u 
buduce opcinski teret ne pada samo na puk, vec i na plemstvo. Mleci 
uvedose cast proveditura, da izmiri zavadjene dvije klase. No pro- 
vedituri bili su skloni vlasteli, a pristrani prema puku. Ne pouzda- 
vajuci se u vjeru puka prema republici sv. Marka gledali su na soci- 
jalni prevrat samo s politickoga gledista, pa su im probici hvarske 
vlastele bili istovetni sa probicima republike. Proveditur Giustiniano 
upotrebljavao je protiv puka svuda silu i tako su vlastela opet ojacala, 
a puk je ostao potisten, ne mogavsi nista postici na Hvaru ni u Mle- 
cima. Tako se pucki pokret nije stisao, pace 151 4. god. narod se po- 
novo pobuni i oko 28 plemica bi isjeceno. Sada postade provediturom 
Vincenzo Capello, koji dodje na Hvar sa petnaest galija te upokori 
u dvije nedjelje otok i odmah provede prijeki sud : dvadeset pred- 
stavnika pucke stranke, medju njima i dva svecenika, dade objesiti, 
sestorici bila je odsjecena ruka i oci iskopane, sestorici samo oci isko- 
pane, a dvojica budu izagnana. Tako je sila slomila pokret puka, i 
sad se tek vratise kuci mnogi razbjegli plemici. 

Zivot se na Hvaru ponesto primirio, ali nadodjose nove nevolje. 
Neki se pucani odmetnuse u hajduke. Spominje se neki Nikola, koji 
je sa svojom hajduckom cetom porobio vise od sezdeset plemicskih 
kuca na Hvaru, dok ne bi uhvacen i objesen (1520.). God. 1519. po- 
javljivala se na Hvaru kuga, a 1529. god. harala je sest mjeseci. Za 
mletacko-turskoga rata (1537— 1540.) zive Hvarani u vjecitu strahu 
od Turaka, i doista jedna epizoda ovoga rata jest turska provala na 
Hvar (1539.). Poslije provalise Turci jos jednoc na Hvar (1571.), gdje 
porobise i popalise Novi grad, Stari grad i Vrbosku. 

Ni ovi teski dogadjaji nijesu mogli izbrisati spomen na krvavi 
razdor izmedju plemstva i puka. Plemici bili su jos uvijek puku kr- 
vavi pred ocima, a puk plemicima, pa se na Hvaru jos danas cuvaju 
na ustima naroda price o tim dogadjajima. Stoljece XVI. je najbur- 
nije i najnesretnije u povijesti otoka Hvara, a da se i ovdje u isto doba 
sa Spljetom, a nesto poslije Dubrovnika, udomila hrvatska umjetna 
knjiga, bit ce povodom : visoki stepen naobrazbe, do koje se vinuo 
Hvar vec krajem XV. sioljeca, velika sila, kojom je dolazila poezija 
s Italije, pa i iz Dubrovnika, te intimne sveze sa Spljetom. U osvit 



ii6 

hrvatske knjige javljaju se na Hvaru dva velika pjesnika : Hanibal 
Lucie i Petar Hektorovic, dvije mozda najoriginalnije 
pojave u hrvatskoj knjizevnosti XVI. stoljeca. Obadva su hvarski 
patriciji, a svaki stih njihov — sto je neobicno u ovo doba — jasni je 
odraz okoline, u kojoj su zivjeli. Krvavi i burni dogadjaji udarili su 
svoj pecat njihovu knjizevnom radu, ali djelovali su na njih oprecno : 
Lucie je ostao i kao covjek i kao pjesnik pravi aristokrat, a Hektorovic 
prianja za demokratska nacela i posve se priblizuje k puku. 



Hanibal Lucie rodio se u Novom gradu, danasnjem gradu 
Hvaru, na otoku Hvaru, oko god. 1485. Najljepsa dob njegova zivota 
pada u najburnije dane hvarske povijesti, u kojoj je i on kao clan 
stare hvarske plemicske porodiee zivo ucestvovao. Kako nigdje ne spo- 
minje nikoga od svoga roda, mora da je rano ostao sam samcit ; bit 
ce, da su mu njegovi nastradali za puckoga ustanka. Pjesnik je, sva 
je prilika, pobjegao u Trogir i ostao ovdje, dok nije na Hvaru silom 
povracen mir. Upravo ovi plemicski bjegunci u Trogiru bili su nepo- 
mirljivi protivnici puka i njihovo je djelo, da su Mlecani poslali Capella, 
da svlada ostrvo. U Trogiru upoznao je Lucie lijepu Trogirkinju 
Milieu Jeronima Koriolanovica, iz plemenite kuce Cipika, pa joj 
ispjevao dvije pjesme : jednu vecu, gdje kao ,,novi Omer" slavi odlicnu 
ovu staru hrvatsku porodieu i Milieu, njezin odvjetak, kao osobitu 
Ijepotu i prijateljieu knjige ; a drugu kratku, sto odise Ijubavnim 
blagovonjem. 

Kad se Lucie vratio u opustoseni Hvar, premda jedva da je do- 
hvatio tridesetu, u novim teskim prilikama zivota, posve se uozbiljio, 
a time je vec minulo doba njegove mladenacke ,,leutaske'* poezije. 
God. 1516. spominje se u javnoj sluzbi kao ,, judex Pharae".^ K poeziji 
vradao se rijetko, pa i onda drugim sreem i drugim mislima. Kad 
se god. 1519. pocela javljati ,,kuzna nemoc", strah je pjesnika ,,od 
razlika dilovanja odvratio", on pusta gospodarske poslove, te se ,,u 
kuci zatvoren stojeci" razgovara s knjigama. Tako mu dodjose u ruke, 
kaze, ,,nikolika moja davnjena od pisni nasega jezika skladanja" : 
njegove mladenacke ,, Pisni Ijuvene" i Ovidijeva heroida 
„P a r i z E 1 e n i", koju on, kako veli, ,,iz latinske odice svuksi, 
U nasu hrvacku nikoliko jur vrimena bih priobukal". Ovidijeva 
heroida pricini mu se sada ,,bludna knjiga", a i za svoja ostala skla- 

1 P. Kasandrid : Pisni Ijuvene Hanibala Lucida. Glasnik Matice Dal- 
matinske, knj. II. sv. 3 — 4. str. 268. 



117 

danja kaze ,,razgledavsi ih i pogrdivsi odvrgoh malone sv a". 
Prema tome su ,,Pisni Ijuvene", mali zbornik petrarkisticke erotike, 
samo posve neznatan dio u zrelijoj dobi probrane njegove mlade- 
nacke poezije. On sada salje svome prijatelju Spljecaninu Jeronimu 
Martincicu ove probrane ,,Pisni Ijuvene" i prijevod ,,Pariz £leni", 
da ih on dalje izvede, ali sa sasvim okrenutom tendencijom, koje 
nije bilo, kad su te pjesme nastajale : da zene upoznaju ,,tej pute 
i nacine", da uzmognu sacuvati svoje ,,poctenje."^ 

Lucie ostavlja svoju mladost i mladenacku poeziju. God. 1522. salje 
Martincicu pjesnicku poslanicu, priznajuci da i sam zali, sto mu ,,ni- 
kadar" ne salje pjesama, i vec se sam odrice nade na pjesnicku slavu : 

Ter se ja ne nadam imena u viku 

s ovoga, Cto skladam, ni slavu sted niku,^ 

On javlja, da je , .Slobodan", ,,ljuvenim tere vec za stigom ne 
hodim", a odaje nam i razlog : ,,da jere ne mari za mene, ki sam 
mal." Lucie pregara svoju mladenacku Ijubav i poeziju. Uistinu ostade 
za citava zivota nezenja, ali pjevati nije prestao, vec mu se samo 
ucinilo, da u pjesmi ne ce steci slave, kad mu je zivot veoma oteScao 
poslije puckih buna, o cemu i sam iskreno govori : 

vrgal sam sve na stran raskose ; ne stojim 

u linost, nego stan podvignut nastojim, 
razrusen ki je bil malone sasvim? 

od mnoStva, koje dil razbora ne ima, 
ter po sva godisca o drugom ne radim, 

neg zgibla vinisda ponavljam i sadim. 
Sila m* je cid toga vrtit se, opticat, 

a jedva j e d n o g a more me doticat. 
Sad me Vis, sad Stari, sad Novi ima Hvar, 

cic takih ter stvari pocivam nikadar.^ 

Lucie imao je dakle posjeda u Starom i Novom gradu te na su- 
sjednom otoku Visu, podizao je razvaljen za bune svoj dom i opusto- 
sene vinograde, i u ovome teskome radu, koji je pao na njega osam- 
Ijena, bez icije pomoci, cinilo mu se, da ce uginuti njegova poezija, 
koju je smatrao plodom srece i dokolice. 

Pomenutoj poslanici Martincicu prilozio je Lucie pjesmu o 
suvremenom dogadjaju, opsjedanju otoka Roda od Turaka (1522.). 
Pored ove prve poznate su nam jos tri njegove poslanice Martincicu ; 

^ Posveta : ,,Anibal Lucij Jeronimu Martinci6u pozdravljenje". Stari 
pisci, VI. str. 185 — 186. 

2 Stari pisci, VI. str. 266. 

3 lb. VI. str. 268. 



ii8 

posljednjoj je dometnuta oveca pjesma ,,0d bozicne nod i", 
a zanimljiva je i od cetiriju treca, gdje nagovara Lucie starijega 
svoga druga, koji je pjevao na latinskom jeziku, da pjeva hrvatski. 
Lucicu, koji je za puckoga pokreta toliko prepatio, bila je re- 
publika dubrovacka sa strogo aristokratickim ustavom politicki ideal, 
pa je, i ako mletacki podanik, spjevao zanosnu pjesmu ,,U pohvalu 
grada D u b r o v n i k a", slaved republiku sv. Vlaha : 

gdino i sud daju plemeniti i cast, 

i na sag sidaju i svu imaju vlast ; 
ostaloga puka, kako se pristoji, 

svaka vrst i ruka u posluh sva stoji. 

Lucie se ne osjeca doraslim, da dostojno proslavi Dubrovnik, i moli 
Boga, da Dubrovcanima dade ,,sricu u pisnih",i koje bi slavni grad 
proslavile bolje, nego sto je on mogao. Akoli Bog njemu ,,otvori glas", 
da bude jaci nego sada, on obecaje, da se ne ce nicega radije prihvatiti, 
nego da jos jednoc Dubrovnik dostojnije proslavi : 
Jeda li budes pak i meni otvorit 

glas, koji bude jak peti i govorit, 
evo se obicu virom brez nevolje, 

da teg ne pohicu drugi z bolje volje.^ 

Lucie je doista svoje obecanje iskupio : napisao je dramu ,,Ro- 
b i n j u", kad se osjecao doraslim, i to je najljepse njegovo djelo, 
kojim je hvarski patrieij prvi u hrvatskoj poeziji proslavio repu- 
bliku sv. Vlaha i u blistavu sjaju prikazao moc dubrovacke vlastele. 
Zato vodi u Dubrovnik odlicna lica svoje drame: robinjicu, unuku 
hrvatskoga bana Majera Blaza, i mladoga Derencina, unuka Mirka 
Derencina, bana hrvatskoga. Pjesnik, prozet aristokratskim osje- 
cajima, poznaje uopce u svojoj poeziji kao lica samo staroklasicke 
bogove i boginje te hrvatske plemicske porodice. ,,Robinja" najpotpuniji 
ye umjetnicki izricaj Luciceve petrarkisticke erotike i njegova aristo- 
kratizma, koji je u hvarskoj drustvenoj sredini ovoga vremena, iza 
stisanoga puckog pokreta, tako jasno izbio, te preplece njegov citav 
zivot i svu poeziju. 

^ Naucenjaci su uzimali ove rijeci bez sveze sa daljim stihovima, pa 
su zakljucivali, da Lucie ne zna, da u Dubrovniku ima pjesnika, ili pace 
da zna, da ih nema, pa zeli, da ih Bog i njemu dade. Iz toga se razvila teorija, 
da je hrvatska poezija u srednjoj Dalmaciji nastala bez sveze i poznavanja 
poezije u Dubrovniku, sto je sve neispravno. Lucie ne kaze, da zeli Du- 
brovniku pjesnika, nego zeli pjesama o Dubrovniku, koje bi proslavile dubro- 
vacku republiku Ijepse od njegove pjesme. 

- Stari pisci, VI. str. 265. 



119 

Krvavi dogadjaji pokrili su velom zaborava jogunastu erotiku 
mladih pjesnikovih dana, pa i ako nije bio od nje veliki razmak vre- 
mena, ona mu se pricinila dalekom. Boreci se s teskim zivotom, ipak 
u dokonim casovima mira i dusevnog uzitka njegovase prijateljstvo 
s ucenim Ijudima i hrvatsku poeziju, koja sada udara novim putem, 
razlicitim od njegove mladenacke lirike. Luciceva poezija bila bi da- 
leko bujnija, da nije puknuo silan jaz, razmaknuvsi njegovu bezbriznu, 
pjesnicku mladost, sto ju je provodio kao ,,leutas", od muzevne dobi, 
pa tu nije bilo nikakva prijelaza; Lucie je sam krasno rekao, da 
je njegova pjesma ,,kako plav, meu vali koja se pogruzi".^ 

Lucie je umr'o god. 1553.'^ U gradu Hvaru i danas stoji nje- 
gova zimska palaca, a na periferiji razvaljeni Ijetnikovac sa perivojem. 
Sav svoj imetak ostavio je nezakonitome jedincu Antoniju Lucicu, 
koji se ozenio Julijom, kcerkom Petra Gazarovica, a unukom Petra 
Hektorovica. On je izdao prvo izdanje ocevih pjesnickih djela pod 
naslovom : ,,Skladanja izvrsnih pisan razlicih pocto- 
vanoga gospodina Hanibala Lucia, vlastelina 
hvarskoga" (Mleci, 1556.)- 

Lucie je za jednu generaciju mladji od dioskura dubrovacke li- 
rike. Njegovi su izgledi u Italiji Pietro Bembo i Lodovipo Ariosto, koji 
nijesu mogli utjecati na raniju erotiku Mencetica i Gjora Drzica. Luci- 
ceve ,,Pisni Ijuvene" samo su izbor iz njegove mladenacke erotike, sto 
ga je priredio u doba, kad mu je mladenacki zivot lebdio pred ocima 
samo kao uspomena, kad su mu dusu zaokupile nove, teze misli. 
Ove pjesme, ako i probrane, prava su pjesnicka prvotoc: u njima 
nema samoniklosti; to su parafraze, preradbe, imitacije ili obicni 
prijevodi pjesama Petrarkinih i talijanskih petrarkista Bemba i 
Ariosta, po cemu se i dade odrediti, da su nastale izmedju g. iS^S- 
do 1515. Lucie bijase u tako zivu dodiru s talijanskom poezijom, da 
je imao Ariostove pjesme u prijepisu mnogo godina prije, negoli 
su izasle na svijetlo, i u njih se ugledavao. U najljepsoj pjesmi nje- 
gove zbirke, u onoj ,,Jur ni jedna na svit vila", sto se opceno smatra 
najljepsom erotickom pjesmom u nasoj staroj knjizevnosti, opazamo 
i dodir s narodnom poezijom; a u alegorickoj pjesmi ,,U vrime, ko 
cisto poznati nije moc", koju jedinu Kasandric, savjesni istrazivac 
,,Pisni Ijuvenih", drzi izvornom,^ opazamo jasan utjecaj Gjora Dr- 

^ Stari pisci, VI. str. 278. 
^ G. Novak : Alcune lezioni. Zadar, 1871. 

^ P. Kasandric : Pisni Ijuvene Hanibala Lucica Glasnik Matice Dal- 
matinske, knj. II. sv. 3 — 4. str. 396. 



120 

zi6a. Lucie dakle spaja najnovije pojave talijanske knjizevnosti 
s poCecima knjizevnoga rada u Dubrovniku. ,,Pisni Ijuvene" — a ima 
ih samo 22 komada — ne donose dakle sadrzajem svojim nista novo. 
Ali ovo doba imitacije i ne trazi od pjesnika novih motiva, vec sto 
dotjeraniju umjetnicku obradbu. Dikcija bila je dusa poezije, a 
pjesnik, sto Ijepse izrice svoje osjedaje, drzi, da ih je tim iskrenije 
i vjernije izrekao, sto je posve u duhu talijanskog Cinquecenta. A 
upravo dikcijom i obradbom dize se Lucie nad prosjecni niveau su- 
vremene erotike. On ima mnogo osjecanja za sto krepciji izraz, i 
njegov jezik bogatiji je od ostalih njegovih suvremenika', pa se moze 
s njime takmiti tek Petar Hektorovic. Lucideva je dikcija u ,,Pi- 
snima Ijuvenim" krepcija, narodnija, bogatija, istancanija, nego u Men- 
cetida i Gjora Drzica, i po tomu ved ova prvencad njegova zaprema 
osobito mjesto u doba osvita hrvatske umjetne poezije. 

,,Robinju", dramu u tri ,,skazanja" sa ,,iskladoni" (pro- 
logom), prikazao je Lucie Francisku Paladinicu, hvarskom plemidu, 
koji ga je potakao, da dopusti, ,,na dvor da izadje", obecavsi mu, 
,,da i dalje popeljavsi ju" bit de joj ,,zapledje i straza". ,,Robinja" 
je najstarija hrvatska originalna drama; ona duhom i sadrzajem 
posve odgovara prvoj fazi u razvitku nase umjetne poezije, jer u 
njoj — kao i u Cubranovidevoj ,,Jedjupci" — nalazimo sva obi- 
Ijeija suvremene erotike, sto se lako opaza nesamo u pjesnickoj 
obradbi, ved i u sadrzaju : 

Cerca bana Vlaska, a unuka bana Majera Blaia, postade sirotom, poSto 
joj otac zaginuo busijom od Turaka. Jedva doraslu do udaje zarobiSe je gusari 
Turci, kadno joj u basiJi pod sjenom oraha napade san na oci. Kralj ju ugarski 
volio ko pravu kcerku i obe6a cestitu nagradu onome, koji 6e je vratiti brajenu 
i sirotnoj majci Jeleni. To postize mladi Derencin, unuk slavnog bana, vodjen 
silom Ijubavi. Proputovavsi razlicne strane svijeta, dodje u Dubrovnik, 
gdje gusari na trgu prodavahu robinju ne za manje ,,oda tri hiljade sve zlatih 
dukati". On pristupi k njoj na trgovacku preobucen, a ona ne prepoznavSi 
ga priCa mu svoj udes. Prebrodila je preko sto rijeka i obiSla sve gore, a nije 
na§la osloboditelja. 

A gdi su, mimo dvor koji mi hojahu. 
i no6u pod prozor pisance pojahu ? 

DerenCin trpi skrovito s nesrede njene. Kaze, da je sadasnja bijeda njena 
kazan Boija, jer je bila rad svoje Ijepote suvise ohola, te nije nikome od- 
vradala Ijubavi, a osobito, sto je ruglu izvrgavala vjernu sluzbu mladoga 
Dereniina. On razumije boli Dereniinove, jer je i njegov udes takav, te de 
je iz samilosti prema njemu iskupiti i otpratiti na dom, ako mu obeda, da de 
joj Derendin biti vojno. Ona obedaje i stidno priznaje, da ga je tajom otprije 
vec u srcu nosila. Trgovac joj radosno oprosti ruke, daje joj novu svitu na 
vrijeme, dok je zlatom sjajno ne odjene. 



121 

Godisnjica Pera prica svojim drugama, Mari i Anici, kako je robinjica 
postala vec vjerenicom. Trgovac ju pitao jos jednoc, hoce li poci za Derencina, 
a ona rece, da se sasvijem njemu pokorava, jer joj dade zivot i cast, a vratit 
ce joj i slobodu. Za nj 6e rada poci, premda se u ropstvu zavjetovala cistocom. 
Trgovac je zatijem upita, hi li ona prepoznala Derencina, kad bi se s njime 
sastala. On sam bijase mu prije zacudo sasvim slican, ali ga brige i skrbi 
promijeni§e. Robinjica ga poce iznova pozirati i promijerati, — prepozna 
ga, i ,,jase joj suzice dazjiti u krilo" . . . Ni rije<5i ona vise ne izusti, a on 
je ,,tolit poca" : 

Toliko ju toll i moli i umi, 

da mu se umoli i boli razumi. 
I jutrom vesela s odra se podvize, 

sa cvita jak pcela, gdino med uzlize. 

Uto se skupe dubrovacka gospoda, noseci mladima darove od opcine. 
Jedan vlastelin izrece hvalu mladome Derencinu i oslobodjenoj robinjici, 
uzdizudi njihov rod i predavajuci im darove, jer — kaze — ,,dici se tim 
pirom grad ovi". Hvalom kneza dubrovacke republike i zahvalom Derencina 
svrsava se drama. 

,,Robinja" jedina je originalna hrvatska drama iz doba cvje- 
tanja trubadurske erotike, koja potkraj XV. i pocetkom XVI. sto- 
Ijeca, u nas i u Italiji, hoce da bude pucka, pa u jednu ruku prodire 
doista u narodnu poeziju, a u drugu ruku i u njoj se odziva narodna 
pjesma. Zato se ovo obiljezje odrazuje i u ,,Robinji" : ona izlazi iz 
erotike Gjora Drzica i nase narodne pjestne, sto i nije, premda se tako 
u prvi mah cini, u protivurijecju s Lucidevim aristokratizmom, jer 
narodna pjesma kao izricaj nase feudalne sredine zivjela je na ustima 
prostoga naroda, ali je pronosila slavu narodne gospode. 

Motiv robinjice prvi je opjevao Gjore Drzic u oduzoj lirskoj pjesmi 
,,Cudan san".^ Ta je pjesma jedan od osnova ,,Robinje" : monolog 
robinjice u Lucicevoj drami i pjesma Drzideva podudaraju se nesamo 
sadrzajem, vec i tecajem misli, tancinama, pace ima vise posve jednakih 
stihova. Medjutim ni u Drzicevoj pjesmi nije taj motiv samostalan, 
vec je uzet iz narodne pjesme, gdje se on kroz stoljeda do danas 
sacuvao i razvijao u bezbrojnim inacicama, a Drzic nam je i inako 
poznat, da je od svih ,,leutasa" bio najblizi narodnoj pjesmi. Lucie 
je dakle poznavao najraniju erotiku dubrovacku i primao pobude od 
Drzica, ali mu je jamacno bila poznata i sama narodna pjesma, koja 
je motiv robinjice vezala vec s odredjenim licima iz suvremene historije. 

Robinjica — pjesnik joj ne spominje imena — jedinica je kcerka 
bana Vlaska, kome je slava bila veca, ,,neg Janku vojvodi i Vuku 
despotu", a njezin je djed hrvatski ban Majer Blaz. Vlasko nije povjesno 



^ Stari pisci, II. str. 402 — 406. 



122 

lice, a Majer Blaz povjesni je Blaz Podmanicki, sto ga je nas narod 
radi madzarskoga podrijetia zvao Blaz Madzar, a cakavci Majer Blaz. 
On je god. 1469. postao senjskim kapetanom, a god. 1470. hrvatskim 
banom, ali nije zadugo banovao. U suvremenim bojevima s Turcima 
on se istice kao ugledan junak ; kralj ga je poslao u pomoc protiv 
Turaka svome tastu, napuljskome kralju Ferdinandu (1481.), odakle 
se slavodobitno vratio, sto spominje i Lucie, a ucestvovao je i u zna- 
menitoj bici na rijeci Uni sa Zmaj-Ognjenim Vukom (1483.), gdje su 
nasa gospoda sasvim razbila Turke i oslobodila silu krscanskoga roblja. 
Blaz Madzar umr'o je god. 1491. 

Madzar Blaz imao je kcerku jedinicu Benignu, ali sina uopce 
nije imao, pa su Lucicev ban Vlasko i njegova kcerka, robinjica turska, 
fiktivna, nazovi-historicka lica. Ovakva lica iz suvremene gotovo po- 
vijesti ne stvara pjesnik umjetnik, vec je to obiljezje narodne epike. 
Madzar Blaz svakako je pored ostalih nasih junaka ovoga vremena 
usao u narodnu pjesmu, i dok se u sjevernijim krajevima pjevalo o 
banu Blazu, u juznim moglo se pjevati o banu Vlasku (Blaz = Vlah, 
Vlaho, Vlasko), istom historickom lieu, a gdje su se ove pjesme 
krstale, radi razlicitosti imena pretvoren je Vlasko u sina Madzara 
Blaza, a robinjiea postade njegovom unukom. Takve su narodne 
pjesme bile poznate Lueicu. 

Mladi Derencin, glavni junak ,,Robinje", unuk je Mirka Deren- 
cina, jednoga od najvidjenijih nasljednika Madzara Blaza, i kao ka- 
petana senjskoga i bana hrvatskoga. Mirko Derencin tesko je porazen 
od Turaka na Krbavskom polju kod Udbine (1493.), gdje mu je po- 
ginuo brat i jedinae sin Pavao, a sam ban dopade ropstva, pa je u 
tamnici od jada i zalosti umr'o. banu Derencinu mnogo se pjevalo 
u narodu. Robinja govori preobucenu trgoveu, mladome Derencinu : 

Cuo si p o j u c i Derencina bana, 
da vitez izuci nasih je bil strana. 

A vlastelin dubrovacki slaveci bana ovako govori mladome Derencinu : 

Vas svit Derencina, tvojega jos dida, 

i hrabra i smina u pisneh povid a.^ 

Ovake su narodne pjesme bile dakle Lueicu poznate, pa je i u najnovije 
vrijeme zabiljezena jedna narodna balada o banu DerenCinu upravo 
na otoku Visu, gdje je cesto pjesnik bivao.^ Ali ban Derencin uopce 

^ ,, Robinja", stih 479 — 480. 
^ ,, Robinja", stih 939 — 940. 

3 F. Sisid : Bitka na Krbavskom polju. Zagreb, 1893. (Prestampano iz 
,,Vijenca"). 



123 

nije imao unuka, pa je tako poput robinjice i mladi Derencin fiktivno 
lice, koje je moglo postati samo u narodnoj pjesmi, a odatle je doslo 
u Lucicevu ,,Robinju". 

,,Robinja", pored svoga ozbiljnog sadrzaja, pokladna je drama, 
a sadrzaj njezin je trubadurska Ijubav, sto iza teskih borba dolazi do 
pobjede, pa se drama svrsava vjencanjem dvoje mladih. Kako se cin 
drame zbiva u Dubrovniku, a znamo, da je pjesnik ,,Robinju" spjevao 
upravo zato, da proslavi tu aristokratsku republiku, nema sumnje, da 
je ona bila i ovdje poznata. Lucie se i sam u posveti, saljuci je Pala- 
dinicu, nadao, ,,da ona iz ovoga oplovita mista u tuje strane pribrodivsi 
se poznana biti hoce". Kako se iz Drziceve pjesme i Luciceve drame 
razbira, crna marama na glavi robinje bio je biljeg ropstva, a raspu- 
Stena kosa oznacivala je njezinu tugu ; ovakav bio je dakle lik ro- 
binje, ako se ona prikazivala u pjesnikovo doba, sto je vrlo vjerojatno* 
ali nije utvrdjeno. Medjutim znamo, da se ona znatno preobrazena, 
skracena i preradjena, a da se i nije znalo, tko joj je autor, prikazivala 
jos god. 1846. na Pagu, dakle najsjevernijoj tacki Dalmacije, i to o po- 
kladama kao narodni obicaj ; gusari bili su obuceni na tursku, mladi De- 
rencin na trgovacku, a robinja na domacu, ogrnuta crljenom dolamom, 
sa biljegom ropstva na glavi ; robinju prikazivalo je musko celjade.'^ 
Ovakva narodna prikazivanja ,, Robinje" bit ce da su u ranije vrijeme 
bila rasirenija i po njima bit ce da je Luciceva drama utjecala na zensku 
narodnu poeziju, jer poznajemo cetiri romance o robinjici iz Makarske i 
jednu istarsku,'- sto su bez ikakve sumnje nastale utjecajem ,, Robinje". 

Luciceva ,, Robinja" po svome postanju jedna je od najzanimlji- 
vijih pojava u hrvatskoj knjizevnosti XV L stoljeca, pa se njome ba- 
vila domaca, ruska i njemacka nauka. ,, Robinja" ima osobito zna- 
cenje i u povijesti novovjeke evropske drame, jer ide medju prve po- 
kusaje drame svjetovno-romantickoga sadrzaja, a s njima imade i to 
zajednicko, sto je ostala osamljena, bez ikakvih daljih posljedica u 
knjizevnosti. Poslije Lucica razvila se romanticko-svjetovna drama 
u Spanjolaca i Engleza, a u nas je preveliki utjecaj talijanskih uzora 
sprijecio razvitak u tom pravcu, i narodne tradicije, bogate i sjajne, 
sto su tako lijepo usredotocene u narodnoj epici, ostale su za nasu 
dramu do XIX. stoljeca bez ikakva osobita znacenja.^ 



^ Anonim : Poklade. Zora Dalmatinska, 1846. br. 20. 

^ A. Radic : Narodni izvor Lucicevoj ,,Robinji". Zbornik za narodni 
zivot i obicaje juznih Slavena, sv. IV. dio i. — I. Volcic : ,,Robinjica", 
narodna pjesma. Glasnik slovenski, 1859. sv. IV. str. 74. 

^ W. Creizenach: Geschichte des neueren Dramas, II. str. 508 



124 



7. Petar Hektorovic. 




etar Hektorovic rodio se god. 1487. u Starome gradu na 
Hvaru. Pjesnikov otac Marin, jedan od najodlicnijih pa- 
tricija, bijase vodj i predstavnik hvarske aristokracije u 
doba puckoga pokreta, pa je u toj stvari bio kao zastupnik 
plemstva i u Mlecima. Kako sva mladost plemicska ovoga doba, i 
pjesnik je mladovao u raspasanoj obijesti, pa i sam jednoc izdaleka 
napominje, da ga je u mladosti zadesila nesreca, o kojoj se stidi go- 
voriti.^ Krvavi dogadjaji hvarski zamutili su i njegovu vedrinu zivota, 
ali su posve oprecno od Lucica utjecali na razvitak njegove dusev- 
nosti : iz obijesti mladovanja, kad je uz miloglasni ,,leut" zatravljena 
srca pred slusacima pjevao o Ijubavi i Ijepoti, izlazi Hektorovic poput 
Marka Marulica kao pokajnik i krscanski mislilac. 

Od Hektorovica nije nam ostala ni jedna eroticka pjesma, a u 
doba njegove mladosti pada na Hvaru bujanje erotike, kojoj su Lu- 
ciceve ,,Pisni Ijuvene" samo vrlo neznatan fragmenat. Kako se truba- 
durska erotika na Hvaru razbujala, svjedoci Jos danasnja narodna 
zenska poezija hvarska, puna trubadurskih figura i motiva, sto se sve 
na ostrvu lakse sacuvalo nego na kraju, pa je u njoj do danas sa- 
cuvan i duh erotike nekadasnjih patricijskih ,,leutasa".2 Ovoj ras- 
kosnoj poeziji podavao se u prvoj mladosti i Hektorovic, sto i sam 
priznaje. U talijanskoj poslanici, koja je odgovor na sonet Vincenza 
Vanetti-a, u dijalogu veli vila starcu Hektorovicu, da ga je viseput 
cula u njegovoj mladosti ,,et in lingua latina (t. j. talijanski) et in 
quella della vostra patria con grandissimo favore de gli 
ascoltanti dolcemente cantare."^ Ali ove njegove poezije ne pozna- 
jemo ; on je valjda bio dosljedniji od Lucica, pa ju je posve zabacio. 
Njegovo najranije sacuvano djelo ,,Knjige Ovidijeve od 
lika 1 j u b e n o g a", prijevod Ovidijeve pjesme ,,Remedium amo- 
ris" (1528.), otvoren je pjesnikov protest protiv suvremene erotike i 
svih pojava, sto ih je ona izazvala u zivotu. Hektorovic prevodi ovu 
pjesmu, ,,videci nasega strane jezika toli betezne i nalipom nepo- 



1 Odgovor Petra Ektorovica, vlastelina hvarskoga, Nikoli Naljegko- 
vicu. Stari pisci, VI. str. 71. 

2 Bervaldi Lucid : Narodne pjesme s otoka Hvara. Rukopis medju zbor- 
nicima narodnih pjesama u arhivu Matice Hrvatske. Drugi Ludidev zbornik 
narodnih pjesama sa Hvara nalazi se kod g. Marina Sabida u Visu, i prijepis 
kod g. A. Petravica u Murvici na Bracu. 

^ Stari pisci, VI. str. 181. 



125 

kojne Ijubavi istrovane", da odvrati mladi svijet od poezije, sto ju je 
sam njegovao i ostavio.^ 

Borba pucana s plemstvom ucini Hektorovica, obratno Lucicu, 
demokratom, a sudbonosni i teski dogadjaji, sto su iza toga uzastopce 
padali na Hvar, utvrdjivali su njegovo uvjerenje; i sto je pjesnik bivao 
stariji, on se sve dubljom krscanskom Ijubavi privijao uz dusu pro- 
stoga puka. 

Hektorovic je sam sastavio nacrt utvrde kraj mora u starogradskoj 
drazi, koju je nazvao Tvrdalj, da ovdje za provale Turaka zakloni 
svoju glavu i zastiti sugradjane. Oko Tvrdlja bio je pjesnik zaposlen 
malone citav svoj vijek, a ucinio ga i za ugodu svojim Ijetovalistem, 
gdje je trajao i najmirnije dane svoga zivota. Vec pocetkom godine 
1539. poznato je dubrovackom pjesniku Mavru Vetranicu, da je Hek- 
torovic sagradio „polacu i dvor" Tvrdalj, zasadio ,,gizdav perivoj", 
uredio ,,golubinjak i odrine gizdave", ,,tvrdi most i ribnjak","^ pace 
on mu, i sam prijatelj prirode, salje za perivoj Tvrdlja oleandre i 
cemprese dubrovacke.* 

Kad su iste godine Turci provalili na Hvar (1539.), pjesnik se 
ipak nije mogao odrzati u Tvrdlju, vec je morao uteci kao ,,svih nas 
veci dil".* On pobjeze na ladji sa svojom celjadi i s ostarjelom maj- 
kom, te je za osamnaest dana uz burn na moru i predajuci od potjere 
turske pristao na obalu Italije. Tu je ostao godinu dana i onda se 
vratio na opljackano ognjiste, gdje sve lezase rastrkom, i on jedva 
raspoznavase, sto je njegovo, ne znajuci, da li ce ikada sve ure- 
diti, kako je bilo, osobito kad pomisljase, ,,za plotom ca nam zla po- 
civa".^ Turci su jamacno i Tvrdalj opljackali i opustosili, pa ga je 
pjesnik ponovo gradio, utvrdjivao i uredjivao, jer jos kao starac sam 
spominje, da „napravlja" Tvrdalj ,,na pomoc opcini", a sebi ,,na za- 
bavu" (1555.).* Na Tvrdlju, koji ga „cudno opoji", proboravio je 
pjesnik svoje najljepse dane u idili prirode, u razgovoru s knjigama i 
ucenim Ijudima i u doticaju s prostim narodom. 



^ Gradja, I. str. 3. 

2 M. ReSetar : Ein Sendschreiben Vetranic's an Hektorovic. Archiv , 
XXIII. str. 206. — Ova je poslanica Vetranideva odgovor na Hektorovicevu, 
sto se izgubila; datirana je 3. aprila i539- 

^ Stari pisci, VI. str. 35. 

* Odgovor Petra Ektorovica, vlastelina hvarskoga, Nikoli Naljesko- 
vicu. Stari pisci, VI. str. 71. 

^ Stari pisci, VI. str. 73. 

6 lb. VI. str. 4. 



126 




127 

Hektorovic se pazio s knjizevnim radnicima i ucenim Ijudima ne- 
samo na Hvaru i u Spljetu, vec izmjenjuje pjesnicke poslanice i sa 
dubrovackim pjesnicima Vetranicem i Naljeskovicem. Hektorovic ih je 
i licno poznavao. U starim danima obadje ga opet zelja, da ,,jednokrat 
daj jos" vidi Vetranica, uopce svoje ,, stare prijatelje i nove, navlastito 
nike nigdar prvo ne vidine".^ Poslije Uskrsa god. 1557. opremio se 
uistinu starac pjesnik u pohode Dubrovniku i njegovim kotarima, 
gdje je svuda prelijepo docekan i primljen. Pjesnici dubrovacki nada- 
rise ga pjesmama, a on ih u prijepisu opet salje Miksi Pelegrinovicu, 
u ovo doba ,,kanciliru zadarskomu", i tako je on bio posrednikom 
mlade hrvatske poezije izmedju Dubrovnika i Zadra, najjuznije i 
najsjevernije tacke njezina podrucja. 

Posto se pjesnik vratio iz Dubrovnika, shrva ga teska bolest 
,,guta", od koje se pridignuo za sest mjeseci, ali ona ga nije vise osta- 
vljala do smrti. Godine 1559. napisao je oporuku. Bastinicom svoga 
velikog imetka ucinio je kcerku jedinicu Lukreciju, tada vec udovicu 
Petra Gazarovica, kojoj je medju inim ostavio svoju knjiznicu i zbirku 
rukopisa.- Hektorovic je ipak jos dugo pozivio. God. 1568. izdao je u 
Mlecima knjigu ,,R i b a n j e i ribarsko prigovaranje i 
razlicne stvari ine slozene po Petretu Hektoro- 
vicu Hvaraninu". Poslije ,,Ribanja i ribarskog prigovaranja", 
ribarskog idilskog epa, punog jedrine i svjezosti, sto ga je spjevao 
godine 1555., osjeca vec pjesnik, da ga je obrvala starost i da mu 
ne prilice vjecito mlade vile. U pjesnickoj poslanici Vetranicu god. 
1556. kaze, da je odlucio ,,pisni i skladanja pustiti",^ a jednako 
veli u poslanici Graciozi Lovrincevoj, da za nj stara ,,ni jur pisni 
skladati".* Posto ga je iza ppvratka iz Dubrovnika pritisla bolest, 
bivao je sve vecma potisten. Pridizuci se od bolesti salje Misi Pelegri- 
novicu u Zadar prijepis ,,Ribanja", ali na poslanicu Vanettijevu (1561.) 
odgovara : ,,E gia gran tempo e, che la mia lira pende al muro".^ 

U suton zivota zadesi Hektorovica jos jedna golema nesreca : 
velika turska provala na Hvar god. 1571. Turci su popalili Novi grad, 
Vrbosku i Stari grad, a pjesnik se, sva je prilika, spasao u Tvrdlju, — 
koji jos danas postoji — ali je slijedece godine umr'o (1572.). 



1 lb. VI. str. 53. 
■2 lb. VI. str. VII. (predgovor). 
3 lb. VI. str. 66. 
* lb. VI. str. 58. 
5 lb. VI. str. 181. 



128 

Poezija Hektorovicevih mladih dana nije sacuvata. On pjeva — 
sto nam je poznato — u muzevnoj dobi i visokoj starosti, a takva je 
i njegova poezija : zrela, duboka, ozbiljna, ustaljena, puna duha na- 
boznoga i moralnih refleksija, teznje za mirom i tisinom. Najvrednije 
djelo njegovo ,,Ribanje" napisano je god. 1555., dakle kad se pjesnik 
primicao vec sedamdesetoj, i tu se usredotocise u najsavrsenijem 
obliku sve znacajke njegova duha; narocito je ,,Ribanje" iskrena 
idila odmora zivota pjesnika starca, vedra, samonikla i sposobna za 
umjetnicki uzitak prirodnih Ijepota oko sebe. To je najoriginalnije 
djelo stare hrvatske knjizevnosti : ,,Ribanje" ribarska je idila (ecloga 
pescatoria) iz hvarskoga zivota, koja nije nicim ovisna o talijanskim 
uzorima, crtajuci izmir pjesnika patricija s pucanima ribarima iza teske 
i krvave zaboravljene borbe, i to u obliku velike pjesnicke poslanice 
Jeronimu Brtucevicu ,,za razgovor". 

Sadrzaj ,,Ribanja", sto traje tri dana, te je i razdijeljeno u tri pje- 
vanja, jest ovaj : Pjesnik pise prijatelju, da se odlucio ,,minutih ovih dan" pro- 
vesti, ma da se osjeca slabim, tri dana morem. Ostavio je svoje zidove, maj- 
store, tezake i omiljeli Tvrdalj, pa si odabrao za ribanje dva najbolja hvar- 
ska ribara : ,,dobra muza" Paskoja Debelju, i ,,nilada i gizdava" Nikolu 
Zeta, kojima je ,,plav postelja", a ,,uho blazina". Paskoj uzeo je i pomagaca 
svog sina, ,,da buca na ribe". Ploveci put Kabla i dosavsi u Zavalu, pocese 
loviti ribu, ali su slabe srece. Kad su bili bas vrh Kabla, ulovise velikog 
zubatca. Uto se poceo dizati vjetar smetajuci ribolovu, a bilo je i vrijeme 
rucati, pa krenuse na drugi kraj. Paskoj rekao je Nikoli jednu zagonetku, 
pa mu obecao, ako odgonene, pehar vina, a pjesnik je dodao jos dva pehara. 
Nikola doista odgonene. Bas uto prispjese u najljepsu luku, gdje bijase basca 
Brtucevi^eva iz Novoga grada. Tu priredist ribari rucak ; njima se pridru- 
zise Brtucevicevi tezaci, i sve je veselo, samo je Nikola zamisljen kao ne- 
vjesta J ne zna, hoce 1' reci ili ne ce, te sam sebe sutnjom izmori i napokon 
ustane i zapita : a gdje su tri obecana pehara vina, sto se mucio, da odgo- 
nene tesku zagonetku ! Paskoj po zapovijedi pjesnikovoj odmah potrci na 
ladju po vino, ali Nikola ne primi tri pehara, vec daje jedan Paskoju, a jedan 
gospodaru, da mu reknu zdravicu ,,podasnicu". Poslije toga Paskoj opsirno 
raspravlja, sto je cuo od solinskih redovnika o — kozmologijskim pitanjima 
(na pr. odakle teku rijeke i potoci, a ne presuse se i t. d.) te napokon odlucuje, 
da ce poci u Novi grad k starome Brtucevi<5u, da od njega sazna jos vise od 
eve ,,pilozopije". U razgovoru proteklo je vrijeme, te je bila u toj basci i 
jjUzina". Poslije kao od zabave vozali su se oni jos lukom, kad je sunce bilo 
ved nisko. Tako su vidjeli citavo mjesto, te su ovdje vecerali, prospavali i 
rano ustali. 

Ujutru rano krenuli su iz luke prema Suletu. Nikola predlozi, da od 
zabave zapjevaju svaki po jednu ,,bugars6inu". Nato Paskoj zapjeva o Kra- 
Ijevicu Marku i bratu AndrijaSu, a iza njega zabugari Nikola Radosavu 
Siverincu. Uto rucase, a tada klikose ,, jedan nize drit6, drugi viSe pojuc" 
narodnu ,,pisan" : ,,I klije devojka". Medjutim doprijeSe upravo na kraj 



129 

ostrva Braca, gdje se malone sastaje sa Suletom Brae. Ovdje bi pripravljen 
objed, a Hektorovid poslije objeda, kad mu je riba ved kao dozlogrdila, po- 
salje Nikolu u mjesto preko gore, da kupi sve, sto im treba za zivot. On se 
doskora vratio s jednim pastirom, koji mu je pomogao nositi nakupovane 
stvari.Oni ga zatopogoste vinom i on ode uzbrdo k stadu, a oni krenuse dalje 
prema Necujmu. Pjesnik se sjeca i slavi Marulida, koji je tamo dugo vrijeme 
u samodi trajao svoj bogoljubni zivot. Za putom pjesnika napade zedja, ali 
ribari opaze, da nema gospodareve buklije i pozlacena pehara, sto mu ga je 
za spomen donio znanac iz Damaska. Oni navale jedan na drugoga, a 
stidjeli su se reci, da su stvari izgubljene, valjada gdje su se rastali s pa- 
stirom. Napokon krenuse istim putem natrag, a Paskoj bez prekida grdi krivca 
Nikolu i daje mu dobar nauk, kako ,,pomen kucu tece", a to je ucinio jos 
vise zato, da i njegov sin to upamti. Nikola je poniknuo, ne govori nista, 
samo muci i uzdise i vesla. Bukliju i pehar doista nadjose na onome mjestu, 
a onda se vratise istim putem, zabavljajudi se mudrim pitanjima i odgovorima 
do vecera, kad stigose do Necujma, gdje su vecerali i prenocili drugu noc. 
Treci dan krenuli su svi u crkvu, gdje su se pomolili svaki po svome 
obicaju, a zatim razgledahu perivoj i ,,gustirnu", iz koje je pio i Marulid, 
i dom, gdje je on nekog stanovao, i druge znamenitosti mjesta, pa onda kre- 
nuse dalje lovedi ribu. Ulovili su ne zadugo ribe svakojake. Pristavsi na 
jednom boku, sjedinili su zajutrak s objedom. Tu ih srete galija, sto je do- 
lazila iz Spljeta, na kojoj bijaSe gospodar pjesnikov znanac, koji ga po- 
zove k sebi, izljubi se s njime, te je prisutnima pripovijedao o Hektorovicevu 
Tvrdlju i njegovu perivoju. Napokon su se medjusobno darivali: on znanca 
ribama, a znanac njega limunima, i tako se rastadoge. Ribari napese jadra, 
zamaknuse vesla i brodedi zabavljahu se pripovijestima i moralnim senten- 
cijama. U ovome razgovoru njihova ladja dodje do Kabla. Tu su izmuceni 
ribari uzinali, a pjesnik je izasao i sio na obalu, pa razmislja, kako su ti 
ribari ubogi i zlorusni, a ipak ima u njima toliko prikrivene mudrosti, sto 
je kao zlato, koje pokriva zemlja, a to mu potvrdjuju i one pjesme — ,,ke 
mi vele mile u srcu jos zvone". Pjesnik pohvali ribare i rece, da prirede ra- 
nije veceru. Poslije vecere razgovarahu o svom trodnevnom putu i o lovu, 
pa zahvaljuju Bogu, sto su se sretno povratili na svoj otok Hvar. Uto se obori 
sunce i nasta noc. Oni su uz luc tiho krenuli lov lovedi dalje i dosli tako 
pred samu Zavalu. Hektorovid poSao je tu na pocinak i rekao ribarima, da 
bugare i pjevaju, a rano ujutru treba da su svi u Starome gradu. Oni doista 
rano uranige, te su prije ishoda sunca doprli na Tvrdalj, gdje su podijelili 
medjusobno na vecer ulovljenu ribu, i tako se svrsilo njihovo trodnevno 
ribarenje. 

Suvremena je talijanska ecloga pescatoria didakticiia pjesma, 
od koje se Hektorovicevo ,,Ribanje" potpuno odvaja, jer pjesnik ne 
poucava o ribanju ; ono mu nije ciljem vec sredstvom, da uziva 
svjeze Ijepote njegove. A on nam crta nesamo Ijepote Ijetne plovidbe 
na moru, idilu morskoga ribarenja i cari izokolnog otocja, vec i Ijude : 
dva ribara iz puka, Paskoja i Nikolu, jednoga djetica i sebe u ovoj 
druzini — sve u istinskoj slici, prikazujuci vas put ,,pravom istinom 

Branko Vodnlk : Povijest hrvatske knjiievnosti. 9 



130 

onako, kakov je bio, ne ,,priloziv jednu ric najmanju".^ Djetic Pa- 
skojev oznacen je samo sa dva poteza, a ipak je i on pun zivota i za- 
nimljivosti. Citava ova idila ozivljena je idilskim dogadjajem, tro- 
dnevnim putovanjem i ribarenjem, a taj je dogadjaj naskroz prirodan 
i motiviran : on je individualna potreba pjesnikova, da se iza pokolja, 
nesreca, pozara, kuga, rata, straha i bolesti njegova dusa odmori u 
tisini prirode, medju njenim Ijudima i njenim Ijepotama. ,,Njegovi 
opisi odlikuju se realizmom, sasvim neobicnim u XVI. stoljecu, nesamo 
za hrvatsku, nego i za evropske knjizevnosti uopce."^ Pjesnikova 
citava narav protiv suvremene jake struje trazi realizam, pa on prema 
svome nagnucu bira sujet i oblik. On ne pjeva trubadurske eroticke 
pjesme, ne ce u povorku nasih petrarkista, gdje bi morao kititi ele- 
gancijom dikcije same pjesnicke fikcije, vec je sadrzaj citave njegova 
sacuvane poezije — zivot njegov. Od svih starih hrvatskih pjesnika 
o zivotu pisca iz djela njegovih — a ta su ponajcesce jedini ili naj- 
vazniji izvor za biografiju — saznajemo najvise i najdetaljnije u 
Hektorovica. Jedina pjesnicka forma, u kojoj su pjesnici XVI. sto- 
lje6a u nas mogli crtati i svoje dozivljaje, bila je pjesnicka poslanica, 
a ona jest jedini oblik, u kojem nam se javlja Hektoroviceva poezija. 
K ovoj veoma zanimljivoj znacajci treba dodati, da je Hektorovic 
u svojim pjesnickim poslanicama prosuo vise istinskih dogadjaja i 
individualnih crta svoga znacaja, negoli i jedan nas tadasnji pjesnik. 
Pa kad se Hektorovic rijesio, da napise ribarsku idilu, upotrijebio 
je i ovdje oblik pjesnicke poslanice, da isprica svoje dozivljaje od tri 
dana na moru svome prijatelju i rodjaku Brtucevicu, pa se taj oblik 
jasno istice na razlicitim mjestima djela, a nesamo na pocetku i na 
docetku.^ Hektorovic je preko obicaja svoga vremena kao Ijubitelj 



1 Stari pisci, VI. str. 54. 

^ H. IleTpoBCKiH, 1. c. str. 107. — Velicina Hektoroviceva u nje- 
govu umjetnickom realizmu dugo nije bila opazena. T. Matic u radnji ,,Zora- 
ranic's Planine und Sannazaro's Arcadia" upravo je isticao neprirodnost 
u Hektorovica, ali je V. Jagic uz tu radnju u biljeSci ispod crte napisao ove 
vazne rijeci : ,,Man lese nur zur Vergieichung die gleichzeitigen ital. ecloghe 
pescatorie mit ihrem Liebesinhalt, um von der Vortrefflichkeit, von der ver- 
haltnissmassig sehr grossen Originalitat des ,,Ribanje" Hektorovic's einen 
richtigen Begrif zu bekommen. Meiner Ueberzeugung nach hat man die 
Bedeutung dieser Dichtung Hektorovid's noch gar nicht gewurdigt." Archiv, 
XIX. str. 476. — Na ovoj osnovi napisao je kasnije N. Petrovski pome- 
nutu lijepu monografiju o pjesniku ,,Ribanja." 

3 ,,Ribanje" stihovi i — 15., 165 — 174-, 244 — 262., 473 — 490., 1089., 
1667 — 1684. 



131 




Hektorovicev Tvrdalj (s nutarnje strane). 



istine prvi zabiljezio dvije narodne bugarstice, jednu zensku narodnu 
pjesmu i jednu ,,pocasnicu", i to upravo onako, kako ih je cuo, pace 
je zapisao i napjeve. Tako se on svojim ,,Ribanjeni" priblizio posve 
k cistoj prirodi i k prostome puku, zaboravivsi sve nezgode i za- 
tajivsi krv svoga oca Marina, predstavnika aristokracije protiv 
puckoga pokreta. Svestrani taj Hektorovicev realizam, u nacelu, u 
koncepciji te umjetnickom izricaju i shvatanju, u crtanju prirode 
i Ijudi, izbija tim jace te ima to vecu osebujnost i znacenje, sto 
je idila ovoga vremena u citavoj evropskoj knjizevnosti sasvim ne- 
prirodna. 

Najljepsa je konsekvencija Hektoroviceva realizma njegov jako 
istaknuti demokratizam. Njegova Ijubav prema covjeku, — 
svakome i ,,zlorusnom" pucaninu, osnovana je na krscanskom na- 
celu Ijubavi prema bliznjemu, a demokratske refleksije njegove 



132 

cesto su aluzije na krvave dogadjaje puckoga pokreta.^ Hektorovi- 
cevo je nacelo : 

Neprijazni pusti, nigdir ne zagrubi, 

ni dilom, ni usti, sa svakim se Ijubi.^ 

Lucie istice, da puk ,,dil razbora ne ima",^ pa zato treba da ,,it 
posluh stoji"* aristokraciji kao obrazovanoj klasi, a Hektorovic kao« 
da na ovo u ,,Ribanju" mudro odvraca : 

Ki je zlo obucen i prost sasvima, 

bolji je neg oni, ki zakon pristupa, 
a razumom zvoni svude, kuda stupa.* 

Pjesnik patricij naziva ribare ,,prijateljima" i ,,bracom".6 On ne rastavlja-. 
patricije od pucana ni kao obrazovanu i neobrazovanu klasu, jer 
mudrost ne trazi samo u knjigama, vec iznajprije u samome covjeku. 
i njegovu zivotu. On je nasao puno mudrosti i poezije i u pucana^ 
samo sto je to zlato pokriveno crnom zemljom, pa treba sa ,,zlorusne"" 
spoljasnosti pucanina prcdrijeti na dno duse njegove. Ovi ubogi Ijudi r. 

i vide se izvan u tisknu zivinju 

iznutra budu stan cudnomu uminju.' 

Hektorovid se slaze s Lucicem, da razum cini covjeka covjekom, 
pace on upotrebljava jacu rijec : mudrost, ali mudrost i naobrazba. 
nijesu istovetni pojmovi u njega, jer mu se ubogi covjek iz puka cinl 
Diogen, ,,bacva nezadnjena kojemu stan bise".^ Tendencija, da otkrije 
dusevno blago dobrocudna pucanina, bila je u Hektorovica tako jaka,. 
te ce jamacno ona biti povodom, sto je upravo s te strane odvise 
idealizovao Paskoja i Nikolu : pjesnik realista jedino je ovdje pretjerao 
i nacinio svoja dva ribara mudracima, koji pace pominju Pitagoru, 
a njihove misli iz kozmogonije, metafizike, a najvise iz etike crpane 
su iz djela Diogena iz Laerte, u srednjem vijeku veoma poznato^ 



1 Isp. iz ,,Ribanja" stihove 1327—1330. 

Svim miscanom tvojim nastoj Ijubak biti, 
i tujim i svojim, jer 6e t' bolje biti. 

Protiv tomu stoji, kako Ijuta zmija, 

ka se svih ne boji, smradna oholija. 

2 ,,Ribanje", stihovi 1449 — 1450. 

3 Stari pisci. VI. str. 268. 

4 lb. VI. str. 262. 

5 ,,Ribanje", str. 9371 — 1374' 

6 lb., stihovi 263. i 15I4. 
' lb., stihovi 1485 — 1486. 
8 lb., stih 1488. 



133 

pisca grckog, prevedenog na latinski, te iz razlicitih latinskih spisa 
IMaruHcevih. Osobito su Hektorovica ocarali filozofski spisi MaruHcevi, 
te on spljetskoga moralistu i pjesnika u ,,Ribanju" zanosno slavi kao 
•^remitu i mudraca. Hektorovic je kao mislilac i pjesnik pristao uz 
crkvenu reakciju protiv paganizma renesanse. On se kao skolasticki 
moralista i ucenik Marulicev posve odvaja od Lucica, koji je vise 
predstavnik humanizma. Hektorovic jest reakcija protiv humanizma, 
pa zato on istice krscanski ,,nacin" svoje poezije prema paganizmu 
tiumanizma : 

Zaman je muze zvat i boge poganske, 
potrebno je iskat nacine krstjanske.'- 

Pored ,,Ribanja" sacuvato je od Hektorovica i nekoliko pjesnic- 
Icih poslanica, pisanih u razlicito doba, a neke su i datirane : jedna 
Nikoli Naljeskovicu (1541.), jedna Jeronimu Brtucevicu (1552.) i Mavru 
"Vetranicu (1552.). Dvije poslanice, bolje reci posvete, Misi Pelegri- 
riovicu, prva god. 1528., druga god. 1557., pisane su prozom.^ Kako 
je Hektoroviceva sveza sa suvremenim hrvatskim pjesnicima bila 
"veoma zivahna i razgranjena, nema sumnje, da je poslanica bilo daleko 
-vise, ali bas ova vrsta rada lako je u rukopisima iscezavala. Za neko- 
like i znamo, da su se izgubile. I u poslanicama njegovim vlada isti 
-duh, pace moralizovanje izbija gotovo jos jace. I uzori su mu jednaki. 
JJ poslanici Naljeskovicu odusevljava se za skolasticku filozofiju Boe- 
ciusa, a u poslanici Vetranicu gov on o starosti po Marulicevu ,,Evan- 
gelistariumu". 

Hektorovica ucinili su dogadjaji u njegovu zivotu, a ne odgoja, 
"krscaninom Maruliceve etike, pristalicom crkvene reakcije, a iz toga 
prema njegovim dusevnim nagnucima i daljim zivotnim prilikama 
sasvim logicno izbijaju znacajke sadrzajne strane njegova knji- 
zevnoga rada : protest protiv paganizma suvremene poezije, odbi- 
janje tadasnje erotike, pa skolasticko moralizovanje pod utjecajem 
sredovjecnog mislioca Severina Boeciusa, nasega Marka Marulica, 
pa Diogena iz Laerte, kojega je prisvojila sredovjecna skolastika ; 
tiapokon pustanje onih oznaka aristokratizma, sto ih mnogo istice 
Lucie, pa demokratizam s izjednacenjem klasa na osnovi krscanske 
Ijubavi prema bliznjemu. 

Hektorovic pridruzio se eremiti iz Necujma, pa kao mislilac ne 
stupa uporedo s naprednim duhom i s novim teznjama, jer njegova 



1 Stari pisci, VI. str. 74. 

2 Gradja, I. str. 2 — 3. i Stari pisci, VI. str. 53 — 55. 



134 

dusevna potreba nije borba, vec samo mir, ali zato je svojim demo- 
kratizmom u drustvenom pogledu, a osobito svojim realizmom kao 
umjetnik daleko pretekao nastojanja svoga vremena : za puna tri 
stoljeca. 




8. Petar Zoranic. 

ako se renesansna knjizevnost razvijala s juga na sjever^ 
bila je najjaca na svome glavnome vrelu, u Dubrovniku, 
a sto dalje na sjever Dalmacije, sve slabija. U sjeverno j 
Dalmaciji, iz pitomoga Nina, javio se u prvoj polovici 
XVI. stoljeca samo jedan hrvatski pjesnik, Petar Zoranic, i 
kakogod se u njegovu radu ogleda odlucan utjecaj knjizevnosti ta- 
lijanske, ipak je i on u dodiru i sa suvremenom hrvatskom poe- 
zijom i u njezinu domacem razvitku zaprema vazno mjesto. 

Petar Zoranic, kako sam kaze, potjece iz stare plemicske po- 
rodice Tetacica. Zoran, ,,moga dida did", kako veli pjesnik, ne mo~ 
gavsi podnositi u zagorskim krajevima ,,nesredan i naporit red hr- 
vatske krbavske gospode" i njihovu nepravednost, ,,bizeci u primorja 
stanovat ide",^ i tako se kasnije koljeno Zoranica udomilo u ubavu 
primorskom Ninu, nekadasnjoj prijestolnici hrvatskih kraljeva. Prema 
Zoranicevu kazivanju grad Tetacica bio je negdje ispod Velebita.^ 
Jedna listina iz god. 1248. doista odredjuje posjed Tetacica u Lici 
ovako: zemlje Mogorovica, polje Visoka Gorica, do brda Pecnika, 
Morska Gora i potocic Dragobil.^ Kako su knezovi Kurjakovici, iz 
starinskoga hrvatskog plemena Gusica, postali od god. 1298. gospo- 
darima Krbave i susjednih zupa, nadjacavsi druga plemena,. 
pa su ovdje vladali sve do pada Like i Krbave pod tursku vlast 
(1526.), lako je moguce, da Kurjakovicima podlegose i Tetacici,^ 
pa jedan od njih odbjeze u primorje. 

U drugoj polovini XIV. stoljeca uistinu se preselio pjesnikova 
,,dida did" Zoran iz Like u primorje, i to u grad Ljubu, izmedju. 
Razanca i Nina, a njegovo potomstvo ode u Pag. Pjesnikov djed^ 
Petrica Zoranic, udomio se vec u Ninu. Kad su zadnjih godina XV. 
stoljeca zapocele navale turske na Nin i citavu okolinu zadarsku, 
sve se povlacilo u utvrdjeni Zadar, sijelo mletacke vlasti u Dalmaciji^ 



1 Stari pisci, XVI. str. 28. 

2 lb. XVI. str. 69. 

^ Vj. Klaic : Hrvatska plemena od XII. do XVI. stoljeca. Zagreb^ 
i«97., na str. 50. 



135 

pa je s ovih povoda uto jamacno i porodica Zoranica dosla u Zadar, 
gdje se god. 1508. od oca Ivana rodio nas pjesnik Petar Zoranic> 

Petar Zoranic bio je svjetovnjak; cini se, da je u Ninu vrsio 
cast suca i obavljao vojnicke sluzbe. Kad su se turske navale smi- 
rile, on boravi u Ninu, na svojoj djedovini, pa rado istice, da je pod- 
rijetlom Ninjanin. Poznavao je latinsku, talijansku i grcku knjizev- 
nost. Prva su mu mladenacka pjesnicka djela ,,Ljubveni lov" 
i .,,V i 1 e n i c a",2 sto su na zalost propala. Pjesnik sam kaze, da 
im je bio povod ,,ljubvenih zlatopernih strili udorac i mladosti na- 
porstvo",^ dakle im je sadrzaj bila trubadurska Ijubav, ali ipak to 
nijesu bili zbornici pjesama, vec samostalna djela, cini se, pastirske 
vrste, a zacijelo u stihovima.* 

Zoranic bio je mladji od Hektorovica; njega su u mladjim go- 
dinama zatekla hrvatska i latinska djela Maruliceva i struja nase 
crkvene renesanse, pa je vrlo mlad uvidio ,,beteg Ijubveni", i tako 
je vec god. 1536., kad mu je bilo dvadeset i osam godina, ,,iscuci 
za beteg Ijubveni uliciti", napisao ,,Planine" (Mleci, 1569.), pa- 
stirski roman u stihovima i prozi, ugledavajuci se u cuvenu ,,A r- 
c a d i u" (1502.) Jacopa Sannazara (1458 — 1530.), naj- 
odlicnijega predstavnika napuljske pjesnicke skole. 

Sadrzaj: Pastir Zoran, zivuci ,,sedam lit u Ijubavi", tuzan i jadovan, 
ostavlja svoj kraj, ubavi Nin, i krece u planine, da nadje bilja, ,,lik be- 
tegu" svoje Ijubavi. Zamisljen dodje do vrulja Vodice, sto ga cuva vila Zo- 
rica. Odavle ga ,,deklica" Milost na zlatnoj jabuci preveze preko mora u 
Podgorje i prati ga u gore do Vrazjih vrata. Tu mu dade ,,kami bil i 
cist" ; kroza nj on gleda propast paklenu, a onda sam krece dalje u planine. 

Zoran provede d r u g i dan u druzbi pastira, koji pjevaju redom Iju- 
bavne pjesme svojim ,,deklicama". Na njihov poziv i on pjeva pjesmu, sla- 
veci svoju Jagu. Starac Sidmoj, saznavsi uzrok njegova puta u planine, obe- 
caje mu, da ce ga poslati jednoj Vilenici, koja bi ga izlijecila. U ovoj druzbi 
provede Zoran i t r e c i dan svoga putovanja, ali sad se ne pjeva, vec pa- 
stiri pricaju razlicite ,,pripovisti", prijetvore, kojima je povod nesretna Iju- 
bav, i njima se tumaci postanje voda, izvora, gora i gradova u njihovu kraju. 
Zoran se ni c e t v r t i dan ne otrze od ove druzbe, i slusa pjesme pastira, 



^ P. Karlic : Je li Petar Zoranic bio redovnik ili svjetovnjak? Nast. 
Vjesnik, XXI. str. 802 — 804. 

2 Stari pisci, XVI. str. 86. 

3 lb., XVI. str. 86. 

* Spominjuci Zoranic ,,Vilenicu" i ,,Ljubveni lov", dodaje u margi- 
nalnoj biljesci : ,,Prve nase slog e", a rijec ,,sloga" znaci u Zoranica 
pjesma, na pr. za akrostih u svojoj pjesmi Jagi kaze : ,,ja tako i moju 
Ijupcicu . . . u prvom i najzadnjem pocetku s 1 o g e rekoh pojuci". Stari 
pisci, XVI. str. 23. 



136 

ali sad se ne pjeva i ne prica o nesretnoj Ijubavi ; pjevaci ne pjevaju pojedince, 
svaki svoju pjesmu, ve6 se pjeva ,,na promin" : dva pastira istu pjesmu, strofu 
po strofu naizmjence, sad jedan, a sad drugi, odgovarajuci jedan drugome. 
Predir.et je ovih pjesama : sto je Ijubav, Ijepota Ljubice i Ruzice, — dva pa- 
stira slave naizmjence Ijepotu svaki svoje ,,deklice" — zadavanje zagone- 
taka i mod Ijubavi. Poslije svake pjesme katunar Medar daje obadvjema p?.- 
stirima ,,mito od petja", darove, i to : dvije zlice i jedan ,,kutli6", gusle i 
,,citaru slatkozvucnu", luk i teslicu, vijenac ,,plavolisne masline" i ,,slatko- 
mirisne i udilj zelene mrtosnice". Ovaj se zadnji dan pastirskih zabava - — 
kao posljednji dio u trubadurskim zbornicima — svrsava pjesmom pastira 
Svitka i Rajka, sto upiruci oci u nebo pjevaju ,,na promin" pjesmu, kojoj 
su motivi psalmi i poslovice moralna sadrzaja. 

Sidmoj p e t i dan s jutra pokaze Zoranu put k Vilenici, koji vodi prema 
istoku, ostavljajuci Velebit nadesno. Tako on dodje planinom do nekoliko 
pastira, koji su zajedno pasli svoje maleno stadasce. Oni se Zoranu jadaju, 
da dolaze copori vukova iz istocnih strana, — misle se Turci — razdiruci 
njih i njihovo stado • mnogi izgibose, drugi pobjegose ,,u tuja vladanja", 
a i oni bi od nevolje pobjegli, ali ih ,,slatkost bascine uzdrzi", pa eto cekaju, 
,,kako ovca, drugu zaklanu gledajuci, svoj kolj". Dva pastira pjevaju ,,na 
promin" domoljubnu pjesmu, tuznu i jadovnu (,,milujuc bascinu"). Do- 
sav§i iza toga Zoran na rasputicu, pa ne znajuci, kuda bi krenuo, javi mu 
se Svijest i ona ga navede k Vilenici na gori Dinari, koja ga caranjem izli- 
jeci od Ijubavi i oslobodi mu srce. Tu je pjesnik usnuo, pa mu se u snu pri- 
kaze ,,perivoj od Slave", krasan kao zemaljski raj, gdje boravi vila Latinka, 
Grkinja, Kaldejka i Hrvatica, i dok su one tri bogate, vila Hrvatica je uboga 
i blagodaredi Zoranu za njegova djela, ma i bila vode nezrelo, gnjevna jada 
se i prekorava Hrvate s nehaja za jezik narodni. 

Vilenica pokaze Zoranu, s e s t i dan njegova tumaranja, put niz goru 
prema jugu, kud ce se vratiti ,,na domace ba§(5ine". Na gorskom izvoru 
Krke nadje jednu vilu ,,s malahnom plavcom". Ta je vila Krka, kci Vilenice 
Dinare, gospodarica rijeke Krke. S njome plovi u poznane krajeve, prolazi 
sela i kastela, te vidi gradove Knin, Skradin i Sibenik. Na uscu Krke u more 
vila iscezne, ali pripliva na zlatnoj jabuci po moru vila Milost, koja ga od- 
vela ,,van basdine", da ga sada opet morem preveze ,,na basdinska stanja". 
Milost ga iskrca kraj Zatona, odakle je krenuo u Nin, kamo se vratio upravo 
na dan godisnjice smrti Jurja Divnida (umr'o g. 1530.), biskupa ninskog, koji 
je pokopan u ninskoj katedrali. Zoran se poklonio na grobu njegovu i ,,u 
duhu uznit" vidi viziju : alegoriju nistetnosti svijeta ; a onda se otvori nebo 
prikaze mu se Istina sa sv. Jeronimom i Divnidem, i pastir Divnid ga upuduje, 
kojim pravcem da krene njegova poezija • neka ostavi svjetovnu Ijubav, pa 
prione uz vjecnu Istinu, jer de inace biti medju onima, koji uvijek uce, a 
nigda ne dolaze do istine. — S e d m i dan od pocetka svoga puta pjesnik 
pocinu ,,u ba§dini". 

Zoranic je datirao ,,Planine" u Ninu 20. ,,zrilovoca miseca" god. 
1536., i to u posveti djela Matiji de Mattheis, ninskom kanoniku, svome 
ucitelju, a na kraju knjige stoji : ,,Majus incepit, September perfecit 



137 

istorice et alegorice. MDXXXVI." Pjesnik je dakle ,,Planine" poceo 
pisati u maju, a svrsio ih u septembru, ali to ima pored zbiljskog i 
alegorijsko znacenje : povod je ovome djelu mladenacka Ijubav, koje 
se pjesnik oslobadja u zreloj dobi svoga zivota. ,,Planine" jesu uopce 
od pocetka do kraja alegorija, kojoj je glavni motiv pjesnikovo puto- 
vanje po arkadijskim krajevima, da se rijesi ,,betega Ijubvenoga", a 
kroz iluzije pozemskoga zivota vodi pastira Zorana Milost i Svijest, 
dok se on oslobodi svjetovne Ijubavi i u viziji ugleda vjecnu Istinu. 
Ljubav, o kojoj se u ,,Planinama" radi, jest petrarkisticka, pa se 
u njoj i tu, kao u prva dva dubrovacka trubadura, odrazuje shvacanje 
svjetovno i alegorijsko-duhovno. Biskup Divnic na kraju ,,Planina" 
prekorava u viziji pjesnika : „Zac jedan kip (mogu rec) smrdeciv 
zencice jedne s tolikimi hitrijami, mestrijom i nacinom siloval si ss 
naresiti i proslaviti ?" A pastir Zoran odvraca : ,,ne putovah na pla- 
nine, ne pisah, ne peh za zencice jedne svitovne ljubav 
i budi da se svitovnim lako vidi, i u jisto ne slidim Ijubeci Martu al' 
Liju, da Rakel i Mariju, i ne resim k i p Ijubovce moje . . . d a d u h o v- 
ne kriposti slavim i poklanjam."^ Zoraniceva je dakle odbrana, 
da je erotika njegova alegorijska ; ,,vila" ili ,,deklica" njegova samo 
je fiktivno bice, i on ne slavi njezin lik, nego kreposti ; ona nije raspu- 
stenica Marta ili Lija, vec Rakel i Marija ; ova fikcija ima dakle du- 
hovno znacenje. Ali Divnic na tu odbranu odgovara : ,,Nastoj jinako, 
pisuc i pojuc plati, ca dosad mogu rec bludeci pisal jesi", i napokon 
Zoranic obecaje : ,,jinake pisni peti hocu i od Ijubavi jine".^ U prvim 
dakle mladenackim djelima Zoranicevim vidimo svjetovnu erotiku ; 
u ,,Planinama" tumaci on svoju erotiku duhovno-alegorijski, u smislu 
poezije Gjora Drzica, dok na kraju djela poput Marulica uvidja, da 
je i to ,,hin", tastina i nistavilo, pa sam istice, da ce u buduce poci drugim 
pravcem, naboznim i rodoljubnim, jednom rijeci stopama pjesnika 
„Judite". 

U ideji ,,Planina" odrazava se borba i prijelom u pravcu njegove 
poezije. U pjesmama i pricama pastira nastavlja on mladenacku svoju 
erotiku, a tendencija ,,Planina" vodi ga vec putovima namjeravanog 
buduceg rada, unoseci u njegovo djelo izrazitu crtu domoljublja, koja 
bijase i povod stvaranju ,,Planina". Ona je potakla pjesnika nesamo 
da pise ,,Planine", vec i na njihovu ideju, da prikaze svoje oslobo- 
djenje od Ijubavi i da skrene svoj rad no vim pravcem. Zoranic — 
kako u posveti kaze — Ijubavlju ,,jadosno izranjen" susreo je vilu, 

1 Stari pisci, XVI. str. 94. 

2 lb. XVI. str. 95. 



138 

,,ka po obicaju hrvatskom gizdavo da li pocteno naresena bise", i 
ona ga prekori, sto beskorisno mislju tumara i ne vidi, da po grckoj 
zemlji nema gore, ni vrha, ni rijeke, ni izvora, ni duba, koji nije 
opjevan, a nase zemlje ,,vele vece gizdave i prudne, prez hvale i 
casti krozi nepomnju vasu zagluhle stoje". To je potaklo pjesnika, 
te je ,,p o d k o p r i n o m lik iscuci za beteg Ijubveni uliciti"^ krenuo 
u planine. Put i oslobodjenje od Ijubavi dakle samo je koprena, a 
glavno je pjesniku, da na ovome putu proslavi nase krajeve. I do- 
ista, Zoranic je opjevao razlicita mjesta, kud je prolazio, gradove, 
rijeke, izvore i gore i cvijece, kud je tumarao, i to prijetvorima, 
kojima je povod nesretna Ijubav, tumaceci tako njihova postanja. 
Pjesnik se tu povodio za Ovidijevim ,,Metamorfozama" i za takvim 
pjesmama u talijanskoj knjizevnosti, pace on dovodi postanje nasih 
mjesta veoma rado u vezu sa staroklasickom mitologijom. Dinara mu 
je u goru pretvorena Dejanira, kci Enejina i mitska Ijuba Heraklova ; 
Velebit je pretvoren u goru sin Atlantov, koji je dosao ovamo, da 
vidi prekrasnu Zoricu, pjesnikovu roditeljicu. Klasicno obrazovan pje- 
snik drzao je, da ce najljepse proslaviti ove krajeve, ako im postanje 
dovede u vezu sa klasickim svijetom, ali pored toga u tim prije- 
tvorima cuje se gdjegdje i zvuk srebrne zice narodnih prica i bajka. 

Zoraniceva rodoljubna tendencija jos je jaca, gdje je govor o 
sadasnjosti, pa i u tvrdom obliku alegorije ona je izrazita i iskrena. 
Pjesnik je stvorio dva pastirska izricaja za pojmove : domovina i 
domoljub, i to ,,bascina" i ,,bascinac". Ni jedan nas pjesnik XVI. stoljeca 
nije s toliko topline i osjecaja crtao teske prilike hrvatskog naroda 
pod udarom turskim, kao Zoranic u pjesmi ,,od rasute bascine", sto 
je ,,milujuc bascinu" pjevaju ,,na promin" pastiri Slavgor i Dvorko, pa 
u pjesmi pastira Marula, — pjesnik ju je sastavio pod utjecajem Maru- 
liceve pjesme ,,Molitva suprotiva Turkom" — a pjeva je pastir Dvorko. 

U poglavlju ,,Perivoj od Slave" Zoranic govori rodoljubivije od 
ikojega pisca u staroj dubrovacko-dalmatinskoj knjizi o ,,nehaju 
jezika hrvatskoga". Vila Hrvatica pjesniku veli : ,,Znam, da Hrvat 
mojih ne jedan ali dva, da mnozi mudri i nauceni jesu, ki sebe i jazik 
svoj zadovoljno pohvaliti, proslaviti i naresiti umili bi ; da vidi mi se, 
da se manom, pace li sobom sramuju i stide, i prem ako ki poje ali pise, 
u jini tuj jazik pise i poje ; da jino ni, znaj, neg nepomnja od kri- 
posti. Tako pak malovridnost u narav se stvori, i jedan drugoga gleda- 
judi svi praznuju i tascine".- ,, Planine" su uopce u citavoj dubrovacko- 

1 lb. XVI. str. 3. 
- lb. XVI. str. 87. 



139 

dalmatinskoj staroj knjizevnosti najhrvatskije i najrodoljubivije djelo, 
pa ga je pjesnik posvetio svome ucitelju Matiji de Mattheis, znajuci, 
da je on ,,dobar bascinac i Hrvatin poctovan". Pored ovoga momenta 
imadu ,,Planine" osobito mjesto u hrvatskoj knjizevnosti, jer po njima 
je Zoranic najstariji nas pripovjedac. 

Za ,,Planine", prvi hrvatski roman, izradjen od najvece cesti u 
dramatskom obliku, u dijalozima, nije Zoranic u hrvatskoj suvremenoj 
poeziji imao neposrednih poticaja, pa i sam kaze, da je posao ,,po 
stazi netlaceni".! Djela ove ruke nije u nas jos bilo. Pjesnik narocito 
ovdje istice i neizradjenost jezika, ali se tjesi, da priprost govor pro- 
dire do srca, a ugladjen nasladjuje usi. Njegov se jezik zbilja znatno 
odvaja od ostalih pjesnika, a najsrodniji je, osobito u stihovima, jeziku 
Marulicevu. Zoranic je djela njegova svakako poznavao : svjedok je 
tome pjesma Marula pastira, duh i pravac, sto izbija iz ,,Planina", 
i napokon pjesnicka dikcija. Znacajno je, sto Zoranic upotrebljava 
ponajvise strofe od cetiri dvanaesterca sa rimama, sto se s kraja stiha 
prenose i u sredinu, kao u ,,Juditi", a u zadnjoj strofi dolazi i za- 
kljucni peti stih, kojim se svrsava zadnja strofa u svakom pjevanju 
,,Judite" ; napokon poput Maruliceva ovoga djela i izdanje ,,Planina" 
imade mnogo marginalnih biljezaka. Pored Marulica Zoranic je sva- 
kako poznavao pucku trubadursku poeziju nasih ,,zacinjavaca", 
koji su pjevali bez knjizevne tendencije, a moguce je, da se i u imenu 
kojeg drugog pastira osim Marula u ,,Planinama" krije suvremeni 
kakav pjesnik, sto nam nije ni po imenu poznat." 

Zoranicev je izgled bila Sannazarova ,, Arcadia" (1502.), pastirski 
roman u dvanaest poglavlja u prozi, iza koje u svakom poglavlju do- 
lazi jedna ekloga. ,, Arcadia" imala je nasljedovaca u francuskoj, 
spanjolskoj i portugalskoj knjizevnosti, a medju prvima je nas pjesnik. 
Utjecaj Sannazara na ,,Planine" ipak se ne smije precjenjivati. Oba 
pjesnika u obliku pastirskoga romana, u kom se izmjenjuje proza i 
stihovi, crtaju sebe kao glavno lice i svoju Ijubav, ali dok Sannazaro 



1 lb. XVI. str. 4. 

2 Vracajuci se pastir Zoran u plavci vile Krke, ugleda stari i nekoc 
slavni Skradin, ,,koji ja ugledav jadosno uzdahnuvsi kako nigda Maris 
pastir rekoh : Aj dezeljo nasa vele nevoljnoga Skradina bliza susedo !" U 
marginalnoj biljesci nalaze se izvorne rijeci pastira Merisa : ,,Enona, veh 
nimi.um miserae vicina Scradonae". Stari pisci, XVI. str. 88. — • Meris bit ce 
svakako humanisticko ime jednoga naseg pjesnika latiniste u ovo doba. 
Skradin pao je u turske ruke vec god. 1522., i tu bijase usredotocena turska 
sila, pa i ako je Nin daleko od njega, u ovim prilikama bio je preblizu, iz- 
vrgnut cestim turskim navalama. 



140 

luta medju pastirima po Arkadiji, da se utjesi, jer mu djevojka ne 
odvraca Ijubavi, i na kraju oplakuje njenu stnrt, o kojoj mu dopadose 
glasovi, Zoraniceve ,,Planine" jesu alegorija u smislu Dantea i njego- 
vih nastavljaca, gdje pjesnik trazi Istinu i oslobodjenje od svjetovne 
Ijubavi. I kompozicijom te pjesnickim oblikom ,,Planine" se mnogo 
razlikuju od ,,Arcadije": one imadu dvadeset i cetiri poglavlja ; proza 
i stihovi izmjenjuju se posve slobodno, a velikim obiljem prica i pjesa- 
ma pastirskih pjesnik je pojedinostima zamracio jasnocu glavne ideje. 
Pa ipak u ,,Planinama" svu ovu sarolikost, prodahnutu s kraja na kraj 
iskrenim rodoljubnim osjedajem, i jedan spoljasnji momenat veze u od- 
redjenu i preglednu cjelinu : kako je Ijubav pastira Zorana trajala se- 
dam godina, — to je stajaci broj u trubadurskoj poeziji — tako njegov 
put za oslobodjenje traje sedam dana, i to jedan dan u planine, cetiri 
dana boravi pjesnik medju pastirima u planinama, jedan se dan vraca 
iz planina, a sedmi dan otpocinu na svom domu. 

,, Planine" kao alegorijsko djelo nastalo je i pod utjecajerii 
,,Bozanstvene Komedije". Zoranic se za Danteom poveo i u nekim 
pojedinostima, a sve to upravo na pocetku svoga putovanja. Zoranic 
poput Dantea pocinje svoje alegorijsko putovanje oznacujuci umah 
na pocetku dob svoga zivota. Na Dantea, kad se uputio uz brdo, oba- 
raju se zivotinje, pantera, lav i vucica, kao simboli grijeha putenosti, 
oholosti i sebicnosti; on se prepane, ali uto javi mu se Vergilije, te ga 
kao vodic povede drugim putem preko brda. Jednako, kad se pastir 
Zoran uputio kamenom stazom uz goru, navali na nj grdosija od 
sedam glava (lava, medvjeda, ,,gafrana", bludne zene, zmije, zabe 
i vuka), — simboli sedam smrtnih grijeha — i pjesnik ne moze 
ovim prijekim putem, vec ga Milost provede preko gore drugim 
pravcem ; pa kako je ovuda Vsrgilije vodio Dantea u pakao, tako 
je Milost Zoranica dovela na Vrazja vrata, odakle gleda kroz ca- 
robni kamen u propast paklenu, koja podsjeca na oblik Danteova 
pakla u ,,Bozanstvenoj Komediji". 

Kako su ,, Planine" u svemu veoma krcate i sarolike, tako i utje- 
cajima. Pored Dantea, Sannazara i Ovidija — pjesnik citira iz klasicke 
knjizevnosti Platona i Vergilija — utjecao je na nj Boccaccio, 
i to svojom lijepom idilom ,,I1 ninfale fiesolano" i prvim 
pastirskim romanom u prozi i stihovima u talijanskoj knjizevnosti 
,,A met o", a uza nj Petrarca. Poezija Zoraniceva uopce ide u 
trubadursku petrarkisticku liriku. Petrarku on nekoliko puta u margi- 
nalnim biljeskama izrijekom spominje, gdje se poveo za njegovim 
stihovima. Zvonkova pjesma ,,Mira ne nahodim, nit s' imam ratit 



141 

s kim"* prijevod je Petrarkina soneta ,,Pace non trovo e non ho da 
far guerra"; a u pjesmi Vilslava ,,Klikni, pismi moja, narikat Anicu"^ 
ima pocetak Petrarkine canzone ,,Che debb' io far, che mi consigli, 
Amore ?", gdje se oplakuje smrt Laure. 

Konvencionalni motivi i izrazi trubadurske Ijubavne galanterije 
isti su kao u drugih hrvatskih petrarkista. Zoranicevi pastiri pjevaju^ 
kako ih je naucio Petrarca i njegovi talijanski i hrvatski nastavljaci. 
I njegovi pastiri rado upotrebljavaju u akrostisima imena svojih 
,,deklic". Ime one, kojoj pjeva pastir Zoran, jest Jaga, a na nekim 
mjestima spominje i mrtvu Jelu. Soneta u ,,Planinama" nema, i ako 
je on poznat, doduse dosta malo, vec u najstarijoj dubrovackoj erotici* 
pa i Petrarkin pomenuti sonet Zoranic prevodi sa cetiri strofe od po 
cetiri stiha, sa zakljucnim petim stihom u posljednjoj strofi. Ali u 
,,Planinama" ima osobita pjesnicka vrsta, sto se u provengalskoj li- 
rici zove tensos ili contentios, a u talijanskoj t e n z o n e. 
Ona raspravlja jedno prijeporno pitanje, najobicnije o Ijubavi, i to u 
obliku pjesnickoga dopisivanja izmedju dva pjesnika, od kojih jedaa 
u prvoj strofi zadaje temu, a drugi odgovara slijedecom strofom, za- 
drzavsi iste rime, i tako tece prepirka dalje. Zadao li je pjesnik za- 
tocnik, pozivajuci suparnika na prepirku, dva pitanja, da ovaj bira,^ 
koje hoce, bio je to provengalski p a r t i m e n, talijanski parti- 
m e n t o. Odluku u ovoj utakmici izrice neko treci, obicno ,,gospoja", 
u Zoranica katunar Medar, koji uvijek hvali oba pastira pjesnika, i 
obojicu, kako je obicaj vec u Teokritovim i Vergilijevim eklogama, 
dariva. Najljepsa i najpravilnija je Zoraniceva tenzona pjesma pastira. 
Sladoja i Dragoljuba, kojoj je tema ,,od Ijubvenih uzrokov", sto ju je 
zadao katunar Medar ;^ jedan pastir potice, a drugi odvraca junake 
i ,,deklice" od Ijubavi ; njihov dijalog tece naizmjence u strofama od 
tri stiha, pa se po dvije strofe vezu uvijek istim rimama prvih dvaju 
stihova, a treci je stih isti u obje strofe : 

S 1 a d o j : Biz'te zelje Ijubvene, 

da vam srce ne vene j 

slis'te svit moj, moj svit slis'te, junaci. 

Dragoljub: Ljupke trage medvene 
slidite i blazene • 
slis'te svit moj, moj svit slis'te, junaci. 



■^ Stari pisci, XVI. str. 20. 

2 lb. XVI. str. 79. 

3 lb. XVI. str. 57. 



142 

Zoranic to zove ,,na promin peti", a tenzone su mu ,,petja na 
promin" ; on ovu vrstu mnogo upotrebljava, ali ne u ovako cistom 
obliku. ,,Petja na promin" pjeva druzba pastira, uz koju pjesnik pro- 
vodi cetvrti dan svoga putovanja. 

Kako pastir Zoran, pjesnik sam, tako su^i svi ostali pastiri u ,,Pla- 
ninama" ugladjena celjad, sto Ijubi i uzdise u Ijubavnoj ,,tuzici" 
sa galanterijom i citavom frazeologijom trubadura. Ovi pastiri ustaju 
,,s poklonom dvornim" i govore ,,dvorno" jedan drugome : ,,tva 
milost raci", ,,vi sada racite", kao dvorska feudalna celjad,^ Pastirska 
poezija cini se zato s osnova neprirodna, ali ona je nastala posve pri- 
rodno, U rimskoj knjizevnosti procvala je na razvalinama javnog i 
drustvenog zivota, kad su pjesnici,"odvracajuci se od rasutog zivota 
javnoga, trazili smirenje u idili prirode. U Vergilijevim eklogama, 
koje su najvise utjecale na renesansnu idilsku poeziju, pastiri su pa- 
triciji rimski. U Italiji jednako se prirodno razbujala ova neprirodna 
poezija, iza silnih ratova, pokolja; krvolostva i borba, sto su ih me- 
djusobno vodile male talijanske drzavice i gradovi, pozivajuci cesto i 
tudjina s vojskom u svoju zemlju, u kojoj su se u isto doba javljali 
i veliki dusevni pokreti. Ovakvu dokolicu u tisini prirode iza teskih 
borba predstavlja i Hektorovicevo ,,Ribanje" u krvavoj povijesti 
hvarskoj XVI. stoljeca i Zoraniceve ,,Planine" u povijesti mletacke 
Dalmacije, ali prvi, rijesivsi se posve humanizma i trubadurstva, 
vinuo se do izrazitog demokratizma i umjetnickog realizma, dok je 
Zoranicevo djelo, i ako navodi i upotrebljava misli iz evandjelja, 
psalama, sv. Pavla, Jeronima i Augustina, potpuno presarano ele- 
mentima humanistickim ; napokon i ako pjeva o oslobodjenju ,,od 
betega Ijubvenoga", njegovi pastiri pjevaju i pricaju gotovo samo o 
ljubavi.2 

U ,,Planinama" neprirodnost pastirske poezije ipak ublazuju 
neki momenti, nada sve oblik alegorije i pjesnikova rodoljubna ten- 
dencija, a napokon, Zoranicevi pastiri i nijesu crtani tako fiktivno i 
neprirodno kao Sannazarovi. Talijanski je pjesnik posao u grcku 

1 lb. XVI. str. 64. 

2 Zoranic u ,,Planinama" vrlo tacno sam odredjuje protiv realizma 
umjetnickog idealistican pravac pastirske poezije. Katunar Medar iza ten- 
zone Sladoja i Dragoljuba izrice ovako pjesnikovo estetsko nacelo : ,,Zaisto 
ki vaju vece casti jest dostojan, odluke ni po mni ni po jinom ne cu da izide, 
rece tada Katunar, jer svaki od vas rekal je ono, ca akoprem istina 
ni, dali prilicno je, a tancine sasvima iziskovati 
pastirskoj vrsti ne pristoji se, ni zato ne mnite, da prez casti 
4anas p e 1 i s t e." Stari pisci, XVI. str. 59. 



143 

Arkadiju, pjesnicku zemlju pastira, a Zoranic je ostao na rodjenoj 
grudi, i kako nam je Hektorovic dao prvi pejzaz nasega mora, tako 
nam Zoranic dade prvi pejzaz nasega kraja, nasih planina i gora. 
A buduci da je petrarkisticka erotika naginjala puckoj poeziji, to se 
i Zoranic mogao gdjegdje pribliziti pravim nasim pastirima i njihovoj 
narodnoj popijevci : oni u ,,Planinama" ne zovu svoje miljenice ,,go- 
spoja", poput ostalih trubadura, vec ,,vila" ili ,,deklica"; oni ne pje_ 
vaju uz leut, nego uz gusle ili svirale, pace Zoranic kod dvije pa- 
stirske pjesme izrijekom oznacuje, da ih pastiri pjevaju po melodiji 
narodnih pjesama, i to jednu ,,u zuk : A ti devojko segljiva", drugu 
,,u zuk: Drazi mi goru projdose",^ a iza toga za tenzonu pastira Bor- 
nika i Slavka pjesnik veli, da su je oni pjevali ,,u nacin od napojnic, 
ke na pirih i jinih veseljih peti se mej pastiri mecne budu".^ 

Zoranic je ,,Planine" napisao u Ninu, na put u planine krede 
iz Nina, i u Nin se vraca. U ovo doba on se dakle vec bio iz Zadra vratio 
na svoju bastinu ninsku, koja je poslije tolikih turskih provala jamacno 
bila poharana. On sam kaze, da je Nin ,,krozi devet pozegov" od vece 
cesti rasut.^ Ovi krajevi bili su i sada nesigurni, neprekidno na udaru 
turske sile, pa je minulu nevolju, jos ne preboljenu, povecavala bo- 
jazan od skore buducnosti, upravo od svakog dana, koji je imao doci. 
Zoranic je poslije Maruliceve ,Judite" upravo pjesmom Marula pa- 
stira tjesio ocajane pouzdanjem i vjerom u Boga, ali on je i sam oca- 
javao. Biskup Divnic u pjesnikovoj viziji prorice pobjedu krscanstva: 
,,Nut, gori pozri, eno trikrunja Bozija ptica oral s zmajem misecem 
okrunjenim zaratili su se; eno Mihovil u pomoc orla jur kreljut jedan 
zmaju otkrenul je i ostali kip skoncati hoce, uzdaj se zato s utisenom 
pamecu."* Pjesnikovo prorostvo nije se ispunilo ; mjesto pobjeda 
dosli su novi porazi : god. 1537., dakle malo iza postanja ,, Planina", 
pao je Klis, a s njime i juzna Hrvatska ispod Velebita, u turske ruke. 
Ove teske prilike, gdje pjesnik nije bio siguran, da ce osvanuti ziv, 
gdje je omrknuo, i ako su mu nadahnule toplim rodoljubljem njegovo 
djelo, bile su u drugu ruku povodom, da on nije mogao vise raditi 
i dalje se razviti, sto je steta, jer je u njega bilo pjesnickoga dara. I 
,, Planine" pisao je predljiv pjesnik u nekome strahu, kao da se bojao, 
da ih ni dovrsiti ne ce, pa u posveti kaze: ,,u jinih mnozih pecalah je- 
sam, ke sasvima od takova tega otklanjaju", a na kraju djela, obeca- 



1. lb. XVI. str. 55 i 57. 

- lb. XVI. str. 64. — M e c a n, navadan. 

^ lb. XVI. str. 37. 

* lb. XVI. str. 95. 



144 

vajuci knjizevni rad u novom pravcu, narocito dodaje : ,,ako me od 
tega toga napor od rati ali nagla smrt ne odvrati". Divnic pjesnika u 
viziji tjesi, da ce Bog „ratni napor prikositi", pa navjescuje poraz turski^ 
ali — kako o daljem zivotu pjesnika ne znamo nista — vjerojatno 
je, da je ratni napor prekosio njega i njegov rad za hrvatsku knjigu, 

8. Mavro Vetranic. 

oslije velike kuge od god. 1526 — 1527., koja je poharala 
polovicu ziteljstva u Dubrovniku i pokosila Siska Men- 
cetica, nastao je s opcene depresije kratki zastoj u raz- 
vitku dubrovackoga pjesnistva. Kuzna se bolest i po- 
navljala, pa se spominje ,,posljica" (lues epidemica) u Dubrovniku 
god. 1531., za koje su promijenila svijetom dva mladja suvremenika 
Menceticeva, nastavljaci njegove erotike, Marin Kristicevic^ 
o kome je vec bila rijec, i M a r o L i 1 a, posve zagonetno ime, jer 
ne znamo, tko se za njim krije, a zacijelo znamo, da to nije nadimak 
nijednoga od poznatih pjesnika.^ Poslije toga bila je manja kuga god. 
1533. i veca god. 1534., sto ih je Vetranic opisao u pjesnickoj posla- 
nici ,,Gospodinu Petru Ektorovicu, vlastelinu 
hvarskom u."^ 




1 U Vetranicevoj ,,P jesanci u vrijeme od posljic e", gdje 
se crta ovaj dogadjaj, pjesnik u plijenu, sto ga smrt vodi, opazi i dva pjesnika, 
Kristicevica i Lilu. Stari pisci. III. str. 76. Za Kristicevica se doista zna, da je 
umr'o god. 1531. Isp, Archiv, XXI. str. 463. — Vetranic je spjevao ,,P j e s a n c u> 
Lili na grobu" (St. pisci, III. str. 196.), slaveci ga kao erotika, cuvenog 
i slavnog, koji je mlad umr'o, a zove ga i ,,moj Maro gizdavi". Druga njegova 
pjesma ,,L i 1 i druga" (ib. str. 198.) namijenjena je zeni pjesnikovoj kaa 
utjeha, i ,,gospojama", koje neka cvijece prospu na njegov grob. — Antua 
Sasin u pjesmi ,,D r u g i s a n" (Stari pisci, XVI. str. 157.) i ,,U p o h v a 1 u 
pjesnika dubrovackijeh" (ib. str. 159.) spominje ovo lice (,,Maro 
Lila"), i to uz ostale pjesnike, pa vidimo, da je to nama inace posve nepoznat 
erotik dubrovacki, a pjesme njegove, ako su se sacuvale, zacijelo su nam po- 
znate pod imenom kojega drugoga pjesnika. — Nije li Maro Lila mozda Marin 
Mencetic, sin Siskov, rodj. god. 1503., koji je doista mlad umr'o za kuge god. 
1527. (Archiv, XXI. str. 461.), pa su se njegove pjesme pomijesale s oCevim ? 
U djelu Ignjata Gjordjica ,, Vitae et carmina" spominje se pjesnik C h r i s t o- 
p h o r usL i 1 i at u s, koji jepisao hrvatski i latinski, ali prema Gjordjidevim poda- 
cima on je bio suvremenik Gundulidev. Isp. IlaBJie Uooobh^: ^ydpoBa^Ka 6h6aho- 
rpa«(ija. HynH^esa ro^HmaBi^a, rh>. XXII. (Beorpa^, 1903.). na str. 162., 178., 
188., 218. i 219. 

^ M. Regetar : Ein Sendschreiben Vetrani6's an Hektorovid. Archiv, XXII U 
str. 206. 



145 

Kako se dubrovacka trgovina upravo u ovo doba najpogodnije 
razvijala, preturene su ubrzo sve nezgode, no one su ipak znatno utje- 
cale na pravac daljega knjizevnog rada. Od pjesnika, sto su poceli 
pjevati prije ovih teskih dogadjaja, ostade na zivotu jedini Mavro 
Vetranic, i nije neprirodno, sto on sada postaje predstavnikom ozbiljne, 
placljive i pretezno nabozne poezije. U mladosti i on je pjevao Ijubovne 
pjesme, a njegova ,,Pjesanca u vrijeme od posljice" 
izricitim je dokazom, da su upravo ovi dogadjaji krenuli pjesnika na 
druge putove. U invokaciji te pjesme Vetranic se prasta sa svojim 
,,leutom Ijuvenim" i ovako govori o svojoj dojakosnjoj poeziji : 

U vrime u svako, svaki cas dosada, 

zvonil sam prislatko bez tuge i jada, 
i ucini md slados, koju sad Bog skrati, 

razliku da mlados u mramor obrati, 
i od mnozieh joste vil cinil sam mom slasti, 

da bude Ijuven stril srdacca propasti; 
cinil sam jos mnostvo od djevic i gospoj 

staviti u ropstvo Ijubavi pod stieg svoj; 
i cinih vece krat, da mnoge gospoje 

van sebe budu stat sladosti rad mojej 
mnokrat je uzdisal jos mramor studeni, 

kada je uslisal moj skopos Ijuveni.^ 

U sacuvanim rukopisima ovakih Vetranicevih pjesama nema; one su 
ili nestale ili se kriju medju anonimnim pjesmama u kanconijeru 
Nikse Ranjine. 

Mavro Vetranic rodio se god. 1482. u Dubrovniku od rodi- 
telja pucana. Krsno mu je ime bilo Nikola, ali kad udje u red Bene- 
diktinaca, iza god. 1504., primi ime Mavro. Zivio je u samostanu u 
Monte Cassino u Italiji, odakle je god. 1515. pozvan u Dubrovnik, 
jer njemu je i jos trojici Benediktinaca Dubrovcana povjereno izve- 
denje reforama benediktinskog samostana na otoku Mljetu, sto je pri- 
padao kongregaciji Monte Cassinskoj. Vetranic nije bio zadovoljan 
na Mljetu u ovo doba borbe oko reforama, pa je god. 1517. pobjegao 
bez znanja opata u Italiju, a Vijece Umoljenijeh proglasilo ga bun- 
tovnikom, zauvijek prognanim sa podrucja re publike. 

Vetranica ipak vidimo vec god. 1522. u Dubrovniku, i to u samo- 
stanu sv. Marije na otoku Lokrumu. Vijece ga jamacno pomilovalo i 
dojjustilo mu povratak, a poslije toga obavljao je i razlicite casti u 
svom redu: god. 1527 — 1528. bijase opat samostana sv. Marije na 

^ Stari pisci, III. str. 74. 

Sranko Vodnik : Povijest hrvatske knji2evnosti. 10 



146 

Mljetu; god. 1534. prior samostana na otoku Sv. Andrije de Pelago ; 
god. 1542. opat samostana sv. Jakova u Dubrovniku, i napokon god. 
1544. predsjednikom Mljetske kongregacije, u koju su provedenjem 
reforama ujedinjeni svi pomenuti benediktinski samostani dubrovacke 
republike. Vetranic je umr'o, drzi se, god. 1576. 

Mavro Vetranic najplodniji je dubrovacki pjesnik XVI. sto- 
Ijeca, i to lirik, epik i dramatik; ali sav je taj rad pretezno religioznog 
i refleksivnog sadrzaja. 

Vetranic je u prvom redu lirik. U njegovoj lirici najvise ima na- 
bozno-refleksivnih pjesama opcena sadrzaja (,,Pjesanca suda napo- 
konjega", ,,Na noc od Bozjega poroda", ,,Bogoljubno razmisljanje 
od muke Isukrstove", ,,Pjesanca grjesniku", ,,Pjesanca kratku roku 
nasega zivota" i t. d.) ; u nekima dolaze lica iz staroga zavjeta (,,Tuzba 
kralja Davida", ,,Pjesanca o Jobu") ; poneke su parafraze, t. zv. ex- 
plicationes paraphrasticae, crkvenih molitava i pjesama s tumacenjima 
(,,Pjesanca vrhu ocenasa", ,,Vjerovanje", ,,Pet psalama"), a najvred- 
nije su mu od ovoga rada nekolike cisto subjektivne pokajnicke pjesme, 
gdje pjeva sam o sebi („Tuzba moja", „Pjesanca o sturku"). Pored 
toga Vetranic je poput ostalih suvremenih pjesnika pisao i pjesnicke 
poslanice, od kojih su za poznavanje knjizevnoga zivota vazne dvije: 
,,Gospodinu Petru Ektorovicu, vlastelinu hvarskomu" (i539-)) koga 
slavi, da mu pjesme pronose slavu, ,,kud jezik hrvatski prohodi", 
i ,,Pjesanca Marinu Drzicu u pomoc". 

Od Vetranica ostadose nam i nekolike maskerate (,,Trgovci Ar- 
meni i Indijani", „Dvije robinjice", ,,Pastiri"), u kojima se istice 
rodoljubna crta. A po srijedi, izmedju subjektivne pokajnicke pjesme 
i maskerate, stoji njegovo najljepse i najoriginalnije pjesnicko djelo 
,,R e m e t a", idila iz pustinjackog zivota, u kojoj crta pjesnik remetu 
(pustinjaka) na otoku Sv. Andrije i njegov zivot, zapravo crta sebe 
samoga. 

Remeta sam samcat na skolju tuguje i slavi Boga, pravedi pokoru u 
divljoj prirodi, gdje nema nikakve pitome zeleni. Sve je divlje. Kad i do- 
leti k njemu koja ptiCica, pogine od sokola, i ostavi ondje svoja krila. Ga- 
lebak ga razgovara. U proljece, kad padne plaha kisa, pa izadje iz zemlje 
sva divlja zelen i cvijede, njegov se duh oporavi, ,, divlje cvie<5e gdi mirise". 
Ali zima je strasna. Po pucini vide se valovi kao gore. Prah navali sa svih 
strana, i njemu se oci pune suzama. Mraz je i medava, a Remeta se u pepelu 
grije i za nokte zapuhuje. A onda munja mu zablijesti odi, udare gromovi, 
more se stvori ognjem, Citavo se zakrvavi i gori kao pakao. Remeta se tad^ 
moli Bogu i zvoni u zvonce, gonedi od sebe tugu i nevolju. Pa onda, Remeta 
se bori sa prirodom : valovi udaraju do najvise njegove spilje, a on izvlaci svoju 



147 

plavcu, da je otme valovima i dovuce do spilje. I Ijudi su mu dusmani. Ni 
za Boga ni za du§u nitko mu nista ne da, t ako tko no6u k njemu doplovi, 
ne dodje, da se s njime Bogu moli, vec dolaze, da mu ,,vrtac vas ogole". Sto 
-priroda daje za hranu, sve mu Ijudi otimaju; pace, kad ga ne nadju doma, 
otvore mu sva vrata i brave, pokradu sve, sto je spremio za zimu, pa i konac, 
iiglu, §ilo, lonce, udicu j sve sto mogo§e, odnesose, pa6e iz tikvice istresoie 
ono malo soli. Opaki mu je neprijatelj i ,,morski medvjed". Starac Remeta 
peca ribu ,,na odmetac i trsticu", a doklati se ova nevolja, rastjera mu svu 
ribu, namiguje Remeti ocima, s brcima ocijera ieljust i krivi na nj rilo, za- 
Toni i is£ezne. 

Pjesnik tako redom nize prizore iz pustinjackoga zivota, i nista nije 
u prirodi tako trivijalno ili ruzno, da on to ne bi mogao izreci; uz pokajni£ki 
^lac starca Remete ozvanja se u isti cas u gdjekojim mjestima smijeh rene- 
tsansne maskerate; evo jedan ovakav prizor iz njegova inokosna zivota : 

K tomuj Cin'te prave sude a ja trude sve podnosim, 

bogomolne duse vjerne, u pustinji ovdi stoje, 

podnosim li velje trude da u Boga toj isprosim, 

i zalosti neizmjerne : sto bi htjelo srce moje. 

navrh stiena gdi sjede6i Parjah vajmeh vranu bielu, 

na sunagcu cesah svrabi, a prignuh se po struk luka, 

biela vrana zgar lete6i ter zgrominjah niz gomilu, 

podriska me i pohabi. gdi me stize velja muka, 

I osmjehnuh se od zalosti gdi u dracu i u kupienu 

i rieh : da ti kljun povene, uvalih se po nesre<5i, 

ka se takoj upakosti smrskah rebra sva o stienu 

i neCisto shabi mene; i nejake moje pledi. 

sve pogiblo sjeme od tebe I o kupienu i o dracu 

i tvoj stanak ne poznala, po nesredi gdi se stavih, 

i kad ho(5es po6 od sebe, odrieh stegna i mahacu 

krvaviem se natezala. i koljeni okrvavih; 

Nu ti narav tvoj prisudi, ter sve tuge zaboravih, 

da ne ostavljas vrano biela pri toj tuzi, ka me stize, 

prineciste tvoje ^udi gdi se jedva oporavih 

i neSista tvoja djela; i dokli me Bog podvize. 

Pored ove ima jos jedna Vetraniceva ,, Remeta", manja i manje vazna, 
koja se nadovezuje na prvu : Remeta u ovoj pjesmi ostavlja svoju 
«pilju na ostrvu, u losim haljinama, star i slab, kao starozavjetni pro- 
rok, silazi u grad, u pokvareni dubrovacki svijet, da mu prebaci grijeh, 
da ga okrene na pokoru, a osobito se okomio, sto biva i drugdje u nje- 
govoj poeziji, na raskosnu, dekoltiranu renesansnu Ijepotu dubro- 
vackih gospoja. 

Obje su ,, Remete" pisane u osmercima, kao dubrovacke maskerate 
ovoga doba, a i nizom smijesnih prizora podsjecaju na tu pjesnicku 
vrstu, pa je vrlo vjerojatno, da su se i upotrebljavale kao maskerate. 
Lice Remete, kako cemo vidjeti u Marina Drzica, javljalo se u 



148 

Italiji i u Dubrovniku i u dramama, namijenjenim pokladnom doba^ 
Pa ipak, ,,Remete" su u osnovi vrlo ozbiljne pjesme : u njima se crta 
pjesnik i svijet, zivot pustinjaka u pokori i suvremeno drustvo dubro- 
vacko u grijehu i raskosi. Vetranica su i nazivali suvremenici ,,Remeta 
svet".^ Idilu ovdje ne cini pastirska Ijubav, kako bijase ukus vremena, 
vec pjesnik prica o bozanskoj Ijubavi na samotnom otocicu, u prosto} 
spilji, u divljoj prirodi ; ova idila nije raskosna, bujna i sensitivna, kao 
suvremene idile pastira i vila, sto traju dane u pitomim dubravama, 
ceznuci samo za Ijubavi, vec je to pjesan pokore, oskudnosti i kontem- 
placije, po cemu i ,,Remete", narocito prvu, ubrajamo medju najori- 
ginalnija djela dubrovacko-dalmatinske knjizevnosti XVI. stoljeca^ 

U Vetranicevoj lirici najvise se istice niz ovecih pjesama, u kojima 
pjesnik-remeta otvorenim ocima promatra suvremene politicke doga- 
djaje (,,Pjesanca slavi carevoj", ,,Tuzba grada Budima", ,,Pjesanca 
Latinom", ,,Pjesanca gospodi krstjanskoj"), prilike crkvene (,,Moja. 
plavca") i drustvo oko sebe (,,Pjesanca kosuti ranjenoj"), a u svemu.- 
se tome, jace nego igdje, odbija glavno obiljezje njegove licnosti : 
skrajnja dosljednost i izrazitost misljenja. 

Dalmatinski pjesnici XVI. stoljeca sami pate od provala turskih; 
pa ocajavaju, jadaju se, ne vide nigdje pomoci, gledajuci gdje se zava- 
djene krscanske drzave medjusobno gloze, i jedino im je pouzdanje 
pomoc Bozja (Marulic, Lucie, Hektorovic, Zoranic). I Vetranica zani- 
maju ovi dogadjaji, pace on ih prvi promatra u citavoj sirini, ali nje- 
govo je stanoviste drukcije : on je Dubrovcanin, politik. U ,,P j e- 
sanci slavi carevoj" slavi sultana kao cara svim carevima. 
i gospodara svim kraljevima, vladara istoka i zapada, opjevavsi turska 
osvajanja do ovoga doba i oplakavsi najnovije krscanske poraze, pad: 
Beograda (1521.) i osvajanje otoka Roda (1522.). Bog je poslao 
Turke kao ,,krvav mac odzgara iz nebes", kao kazan za grijehe, ne- 
pravde i ,,nevjere krstjanske". Uzdanja ni u ciju pomoc nema. Pjesnik 
spominje junacku odbranu tvrdoga Klisa, — branice mu zove ,,0 slavnL 
Hrvati" — ali i njemu prorice propast, jer ce ga, veli, ,,izdati zli Ijudi 

od krstjan" : 

Vaj, drazi Klisani, ali vi ne znate, 

sto su zli krstjani, a u njih se uzdate 1 

Klis je ipak ovaj puta odbranio junacki Petar Kruzic, ali doskora. 
uistinu i on pade zajedno sa svojim braniteljem (1537.)- 

,,Pjesanca slavi carevoj", spjevana povodom pada Beograda, koji se 
smatrao kljucem Ugarske, — i Vetranic ga zove ,,ugarska strazice" — 

^ Marin Drzid u prologu ,,Tirene". Stari pisci, VII. str. 69. 



149 

imala je da opravda novi pravac u dubrovackoj politici, kad je posve 
nestajalo staroga protektorata hrvatsko-ugarskih kraljeva nad repu- 
Wikom sv. Vlaha, koja se posve predala u sticenistvo tursko. Ova 
oportunisticka politika bila je i u skladu sa dubrovackim i turskim 
interesima. Benediktinac-pjesnik s uvjerenjem istice, kako Dubrovnik, 
slabi grad, ,,postavi se u harac" Turcima i ,,vjerno sluzi" sultanu; on 
opominje svoje rodno mjesto, da se ne uzda ,,u pomoc krstjansku", 
i kakogod se cini protivurijecjem, on izrijekom kaze : 
S Bogom se ti zdruzi i mimo sve ino 
i dvori i sluzi otmansko kolino. 

Vetranic hoce otvorenu, iskrenu ovakvu politiku, pa u istoj pjesmi 
osudjuje republiku mletacku, za koju kaze : ,,a s carem lisicis, a 
s kraljem vuhujes". On priznaje, da Mlecani ne mogu sami otjerati 
Turcina s mora, jer je sultan nepobjediv, dok su krscani neslozni, a 
mletacku republiku izdaje upravo njezin krscanski saveznik, pa zato 
i njoj preporuca, da odbaci svaku dvolicnost i da prione za iskrenu 
oportunisticku politiku prema Turcima kao i Dubrovcani : 
a neka oholi, ki o nista boj biju, 

k o k o t i i o r 1 i svoju krv proliju. 

U Vetranicevoj poeziji spominju se ,,kokoti i orli", simboli Francuske 
i Njemacke, vise puta u ovome smislu. 

I Vetranica je boljelo, sto su propale tolike krscanske drzave. 
Njegov oportunizam nije osmanofilstvo. Kad je Budim pao u turske 
ruke (1541.), on je spjevao ,,Tuzbu grada Budim a" i pri- 
kazao taj pad kao potpuni poraz krscanstva. Sada nije vidio vise 
nikoga, tko bi se mogao oprijeti Turcima, pace vise ne moze da bude 
ni pogibija ni poraza, jer je vec sve, sto se borilo, porazeno : 
A sad nie Kosova, a sad ni Krbave, 
ni polja ravnoga, ni hrvatske slave. 

Budim u pjesmi tuzi svoju nevolju kao starozavjetni Job (,,Job- 
Budim"), a porazu njegovu uzrok je ,,krstjansko neharstvo" i ,,ne- 
vjerni krstjani" ; pjesnik izrijekom baca krivnju na Bee, ,,cesarov 
zac se brat s Otmani urati", izazvavsi rat bez prijeke potrebe : 
Vaj, sto se nadase ter se tac izludi, 
ter cara, ki spase, s naporom probudi ! 

Zanimljivo je za Vetranicevo misljenje, da grad Budim u svojoj 
,,tuzbi" uvidja, da bi bolje bilo, da je njime vladala zena, kraljica 
Izabela, i ,,cedo nejako, koje car proslavi", turski sticenik Sigi- 
smund Zapolja, vojvoda erdeljski, pa da je placao harac, nego sto 
se ovako opr'o Turcima, te izgubio zauvijek slobodu. 



150 

Tako se Vetranic, i ako najplacljiviji od svih pjesnika, prvi 
snasao u borbi nasega naroda s Turcima, pa dok su svi ocajavali^ 
on je prvi iznio jednu politicku misao: zbog fakticnih suvremenih. 
prilika krscanskih drzava moze se sloboda sacuvati jedino, ako se 
prizna vlast turska. 

Vetranicu nije nista tako mrsko kao tadasnji krvavi ratovi 
medju krscanskim vladarima, i zato mu je milije biti vazal turski. 
Ovakvim razbojistem prikazao je suvremenu Italiju, radi koje ,,kr- 
stjanstvo sve pati", jer je na svijetu u njoj najvece leglo grijeha 
i zala. Zove je ,,Latinko velika", ali tesko je optuzuje : 
Dosta se s' gojila u gnusnu lezedi 
jak svinja pritila zirom se toveci.^ 

U ovoj ,,Pjesanci Latino m", sjecajuci nas cuvene Danteove 
apostrofe Italiji, u opreci tuzne sadasnjosti i sjajne proslosti iznosi 
ideju njena oslobodjenja i ujedinjenja. Vetranic prebacuje Italiji^ 
sto je svoju ,,vlas tudjinom podala", pozivajuci uvijek ,,tudjine i Ijude 
neznane", da je robe i plijene. S njezina nesklada zaratili su se ,,slavan 
kralj i cesar" — bit ce pjesma nastala povodom ratova izmedju 
njemackog cara Karla V. i francuskoga kralja Franje I. god. 1521. 
do 1526. — pa se kolju kao psi, a za nju. Velicine nekadasnje, la- 
tinske, vise nema; njezine su drzave podijeljene ,, tudjinom", je- 
dina se ponosi republika mletacka, 

i blago uzdrzi, sto druzieh odira ; 
nu nesklad uklada meu kralji najlise, 
da tuge i jada krstjanstvu ne lipse. 

A stihove velikih rijeci namjenjuje Vetranic Italiji : 

Gospoje od gospoj, a sad se spomeni, 

sama se ti posvoj, a tudjieh odreni, 
oruzni tac zvokot neka se ne cuje, 

i orao i kokot neka te ne kljuje. 

Italija neka se sama osvoji, neka se rijesi Francuske i Njemacke, kokota 
i orla ; nije li to moguce, — Vetranic u politici nikad ne racuna s ne- 
mogucnostima — a ono neka se ne da ,,u ruke od mnozieh vladati'% 
vec neka pozove jednoga, a ostale sve da potjera daleko od sebe. 
Ovdje mogu se spomenuti i dvije Vetraniceve veoma ostre po- 
liticke satire mjesnoga znacenja: ,,Orlacaridjanka u Blatu 
r i b a r o m", protiv Blacana, dubrovackih susjeda, koji su pristajali 
uz Mlecane; i,,Orlaca ridjankaPerastu govo r i", protiv 
susjednih Perastana, koji su kao uskoci plijenili dubrovacke krajeve, 

^ Stari pisci, III. str. 79. 



151 

Vetranic, i gdje mu to nije glavna zadaca, rado se vrada na 
svoju omiljelu temu: siba politicku dvolicnost Mlecana i zigose tr- 
venje medju krscanskim drzavama, narocito izmedju Francuske i 
Njemacke. U ,,Pjesanci m o r u" obara se na Mlecane i zigoSe 
,,nemir i nesklad zapadnje gospode": 

s kieh zemlja sad place u suze krvave, 

gdi kokot naskace na orla s dvi glave ; 
a orao se potuli iz krova ter takoj 
kokota oguli, prisadsi na dom svoj. 

U ,,Pjesanci gospodi krstjanskoj" apostrofira sve kra- 
Ijeve, sto dizu vojne, ,,sviet pliene i odiru", proljevaju krv, te nigdje 
nije mira, pa dize — poput Tolstoja — ostar protest protiv ove 
,,oruzne oholasti", za mir u smislu evandjeoske Ijubavi. 

Vetranic je ostar, ne birajuci nimalo izraze, i kad sudi crkvi 
i crkvenim poglavarima. U pjesmi ,,M o j a p 1 a v c a", — gdje je ale- 
gorijski prikazao katolicku crkvu kao plav, u kojoj mu se dusa 
smirila — radi rastrovanosti, koja bijase povodom postanja i znatnog 
uspjeha reformacije, pjesnik neposredno apostrofira one, ,,crkovnu koji 
plav lupeski" vladaju, i o njoj kaze : 

odrtu sad vidim oda zlieh krstjana, 
ka je prie vladala duhovna sva blaga, 

a sad je ostala i gola i naga j 
kradena i plienjena, a sad je za nista 

od svojieh scienjena u svoja godista, 
ter se sad skoncava, ni u goju ni u miru 

od crkovnieh glava, ke ju sad odiru, 
odiru nebogu, da naga zlopati, 

da svoj rod pomogu placniemi dukati. 

Ovako su govorili u ono doba o glavama crkve reformatori, ali ovaj 
je pokret daleko od njega ; ovako je i Marulic ostro osudjivao visi 
kler, a bijase to u jednoga i drugoga samo posljedica njihova pusti- 
njackog zivota, a u doba, kad crkvene prilike doista nijesu bile sredjene. 
Vetranic je vidio poboznost samo u pustinji, u remetskim halji- 
nama, na krilu prirode, koja po tome i dobiva veliko znacenje u njego- 
voj poeziji. Pjesnik trazi upravo povratak k prirodi, od koje covjeka 
odvede lakomost, teznja za bogatstvom i sjajem (,,Pjesanca lakomosti"). 
Vetraniceva ,,Pjesanca kosuti ranjenoj" ovakva je ele- 
gija (ima 670 stihova), u kojoj se crta nekadasnji prirodni nacin 
zivota — to je alegorijsko znacenje ranjene kosute — i suvremeni 
zivot oko pjesnika, narocito zivot Dubrovkinja, neprirodan i umjetan. 
Sve to, pred cim je remeta s otoka Sv. Andrije sa zgrazanjem zatvarao 



152 

pobozne oci, za nas su dragocjene slike dubrovackog renesansnog zi- 
vota. Nestalu drevnom, prirodnom nacinu zivljenja, ovoj ,,kosuti 
ranjenoj", pjesnik ovako govori r 

Pasla si travicu u gori i u polju, 

i bistru vodicu pila si na volju ; 
ter ti je hranica u gori zeleni 

drobahna travica i viri vodeni. 
Nies' prela ni tkala, takodjer ni sila, 

i niesi poznala, §to je biser i svila ; 
ni srebra ni zlata, ni kamenja draga, 

ni cista skrlata, ni ostaloga blaga ; 
ni tanke koprene, ni vela pribiela 

od velje procjene za odjecu od tiela. 
Imala nies' brige dikom se gojiti, 

ni zlate verige na grlu nositi : 
ni raspliet ni veze, ki su sad nastali, 

najli§e podveze zlatiemi iombali. 
I meu zla ostala ti niesi ramena 

sva naga kazala i prsi oplazena, 
kako ih, vajmeh, sad svud kazu po svieti, 

koju stvar kako gad nie milo vidjeti. 
K tomuj se jos tuzu, vlastite gdi kose 

i strigu i struzu, a tudje pronose, 
diademom pokrovne, da ih mlados pohvali, 

plamenu dostojne, da im glaive popali. 
U stara vrjemena nu prjedje nie bila 

taj tuga pakljena, ka je sad isplila. 
A ne viem, otkud toj na saj sviet ispliva, 

u misleh zivot moj ter se vas snebiva. 
Nu ne viem drugi sud, ner da nas po zlobi 

hitroga djavla cud tiem djelom oznobi. 
Jo§ niesam nigda mnio, slobodno mogu rec, 

vaj da ce riganio toliku dragos stec, 
ki je bio za nista, kosuto Ijuvena, 

minutieh godista, u prjednja vremena ; 
a od malo jur godii, za diku za vedu, 

na obruC ga u okolis u krkla umecu, 
da im su sve strane, kad se ka obrati, 

stupajem prostrane na volju stupati ; 
i okrugle njih skute nad gleznieh noseci, 

zapiru sve skute okolo hodeci. 

Posljedica je ovoga zivota, udaljenoga od prirode, da je prevladala 
lakomost, sve zemlje su polite krvi, svi pazari puni roblja i sve se 
medjusobno kolje. Pustinja ostaje pjesniku jedino carobno zatisje i 
zakloniste, ali i tu se bije tezak, i to dusevni boj, pa u pjesmi ,,Boj- 



153 

nikom", poredjujuci zivot ratnika i retnete, on zivo istice, da je ,,boj 
najtvrdji na svieti" u pustinji : 

gdje gora najlise blazena i sveta 

svetinjom mirise od slavnieh remeta ; 
a uzdasi suzami, koji se tu plode, 

oblake nad nami i zviezde nathode. 

Uzdisanje pustinjaka, koji kaje grijehe i drsce od pomisli na strahote 
sudnjega dana, nathodi ovako nesamo oblake nad njegovom pustinjom, 
vec su oni prekrilili i citavu njegovu poeziju, gdje je poput jesenskih 
kisa odugotezio plac, pa i svoje najvece i najzrelije pjesnicko djelo, 
oko kojega je radio mnpgo godina do kraja svoga zivota, nedovrseni 
ep ,,Pelegrin", pjesnik je umah u uvodu ugodio ovako placljivo : 

Tko ieli tuzbu cut i trude razlike 

i §to je plac priljut, komu nie prilike : 

poju6i cuj mene, ter de cut u pjesni, 
tuzice pakljene i placne boljezni, 

i jade vrh jada, ke najdoh hodedi 

put tmasta zapada, trudom se gojedi. 

,,Pelegrin" je fantasticki alegorijsko-filozofski ep, u kome se 
u osnovnoj zamisli Vetranic poveo za Danteovom ,,Bozanstvenoni 
Komedijom". Kako je ovo djelo alegorija, u kojoj Dante, prolazecii 
pakao, cistiliste i raj, prikazuje Ijudski zivot u stanju grijeha, pokore 
i usavrsenja, tako i u ,,Pelegrinu" pjesnik, covjek-putnik (peregrinus) 
tumara, da nadje smisao i svrhu svoga zivota, pa se alegorijski crta 
u pomenuta tri dusevna stanja. 

U ,,Pelegrinu" pjesnik salje svoju Svijest u svijet, da trazi mjesto, 
gdje bi mogao biti blazen, ali ona se ne rijesiv zadacu vraca, i onda Pele- 
grin sdm ostavlja svoj dom. Lutajudi carobnim krajevima, koji prikazuju 
zavodljivost grijeha, sto i njega premame, on bude sav nagrdjen, a sve 
su ove nagrde alegorije njegovih grijeha : na ledjima dobije grbu (covjek 
trazi sredu na zemlji i za nju prianja), i ona ga najvise tisti ; zatim 
mu se pojave oslede usi (covjek, zadovoljan dobacenom hranom, zabo- 
ravlja visi cilj) j dobije oci od sove (covjek-grjesnik ne podnosi svjetlost 
istine, kao ni sova svijetlo danje) i zube od vepra (zadovoljstvo covjeka 
grje§nika u gnusobi) . Vidjevsi se na povrsini vode Pelegrin trazi i nadje 
put do carobnice Cyrce, da ga ona oslobodi ovih nagrda • dosao je na 
vrata njezina, usao u carobnu spilju — i tu sa stihom 4374. prestaje 
nedoceto djelo, 

Vetranic je spjevao nekoliko pjesama, koje su u vezi sa ,,Pele- 
grinom", pa iz njih znamo, i da je djelo od vece cesti bilo gotovo, 
— ili kako pjesnik veli: ,,osnova nie duga, ka jos nie dotkana" 
(,,Pjesanca Muzam") — i kako je on zamisljao da djelo svrsi. 



154 

Oslobodivsi se grbe i ostalih nagrda u spilji kod Cyrce — kao Zo- 
ranic ,,betega Ijubvenoga" u spilji kod vile carobnice Dinare — krenuo 
je dalje, da nadje jezero, gdje ce modi zedj ugasiti i zaboraviti sve tuge i 
nevolje. Tu je kod izvora prekrasna djevica Grazia, — Milost Bozja — 
koja ima u ruci zlatni pehar, — to je alegorija sv. pricesti — i svakome, 
koji dodje k njoj, ugasi ona vodom iz pehara zedj, a ipak pehar je uvijek 
pun, kao Bozja milost, koje se uvijek dijeli, a nigda se ne umanjuje. 

Vetranic nije u ,,Pelegrinu" velik borac kao Dante, svuda uz- 
visen. Trazeci smisao zivota on se probija kao pustinjak tugom 
i placem do cilja. Ali dok u Dantea jos prevladjuju svuda sredovjecni 
elementi, crtanje pakla, cistilista i neba u poimanju srednjega vijeka, 
Vetranicev je ,,Pelegrin" pisan u duhu poeziJ£ poodmakle renesanse: 
sve se krece na zemlji, a alegorije uzajmljene su ponajvise iz staro- 
klasicke mitologije i)i su gradjene u duhu renesansne pastirske poezije. 

Vetranic se istice i kao dramatik, a drame, za koje znamo, da 
zacijelo njemu pripadaju, sve su crkvena prikazanja, ali ona se znatno 
odvajaju od puckih hvarskih, i primorskih, pisanih glagolicom, o 
kojima bijase rijec u sredovjecnoj glagolskoj knjizevnosti: oblik 
je dotjeraniji, jezik bogatiji, mjesto osmerca zapremio je dvanaesterac^ 
a i kompozicija nije tako primitivna. Onima je najblize najslabije 
Vetranicevo prikazanje ,,Uskrsnuce I s u k r s t o v o", u jed- 
nom cinu, gdje se obradjuje i u puckim nasim prikazanjima razra- 
djivani motiv; kako Isukrst uskrsnuvsi oslobadja starozavjetne sv. 
oce iz pakla. Kao drama najvrednija je ,,Suzana cist a", u 
cetiri cina, u kojoj Vetranic poput Marulica obradjuje starozavjetnu 
pricu o cistoj Suzani i pohotnim zidovskim popovima ; ali najvise 
lijepih pjesnickih mjesta ima za Vetranica najznacajnije prikazanje 
,,Posvetiliste Abramov o", u pet cina. Oko njega pjesnik 
je najvise radio, i tu se pored drugih obiljezja njegove poezije> 
placljivosti, crtanja prirode i prostodusne sale, najjace javlja osobita 
njegova razvucenost, koja upravo u drami ima najmanje mjesta. 
Vetranic je, kako se svuda jasno razabira, najvise rastezao one 
pjesme i djela svoja, koja su mu bila najvise uz srce prirasla. Kao 
osnova bijase mu ovdje talijanska ,,R a p p r e s e n t a z i o n e di 
Abramo ed Isac" od Fea Balcaria, ali kako se udaljio od iz- 
vornika, najbolji je dokaz, sto talijansko prikazanje ima 520 sti- 
hova (65 ottava rima), a Vetranicevo 2636; sam opis rajske gore, 
na koju uzlazi Abraham, da zrtvuje svoga sina, a koja ima alego- 
rijsko znacenje, ocrtana je u 940 dvanaesteraca. 

,,Posvetiliste Abramovo" u ovom se obliku dakako nije moglo 
prikazivati, i to ce biti povod, te je nastala jedna preradba — op- 



155 

deno se pripisuje Marinu Drzicu — od 684 stiha, od kojih su 234 
izvorna, a ostalo je Vetranicevo, i ova je preradba tako bliza ta- 
lijanskom izvorniku i prikladnija za prikazivanje, i ako uopce nije 
utvrdjeno, da se ikoja Vetraniceva drama u Dubrovniku zaista 
prikazivala. U prologu ,,Suzane ciste" apostrofiraju se doduse kao 
slusaci vlasteli, vladike i puk (,,stan'te muce, da u p o 1 j u nie cut 
vike"). po cemu se zakljucivalo, da se ,,Suzana cista" prikazivala, 
ali to moze biti samo konvencionalizam, povodjenje za prolozima 
hvarskih crkvenih drama, koji obicno ovako pocinju, sto je ovdje 
najvjerojatnije, jer je Vetranicev prolog pisan u osmercima hvarskih 
prikazanja. Svakako je sigurno, da se crkvena sredovjecna drama, 
ni u knjizevnijoi obradbi Vetranicevoj, nije mogla u Dubrovniku udo- 
maciti, jer tu za nju nije bilo prave drustvene sredine, — pucanin je 
u Dubrovniku nesto daleko vise od pucana po dalmatinskim ostrvima 
i od puka u Hrvatskom Primorju — a Vetranic je poceo raditi o 
crkvenoj drami u doba, kad se ovdje vec pomaljala renesansna kome - 
dija i pastirska igra, koje su u kratko vrijeme za Marina Drzica posve 
potisnule znacenje svih ostalih knjizevnih vrsta. 

10. Marin Drzic. 

arin Drzic, necak Gjora Drzica, mladji suvremenik Vetra- 
nicev, najveda je knjizevna licnost dubrovacka u XVI. sto- 
Ijecu. On nam je ostavio dvadesetak erotickih pjesama, 
jamacno iz mladje dobi, sto se nicim ne odvajaju od sta- 
rije dubrovacke petrarkisticke erotike, ali njegova je velicina u drami, 
gdje se licnost pjesnikova mogla izrazitije razviti, narocito u komediji, 
i ovaj rad, iza dosta neznatnih pocetaka prikazivanja u Dubrovniku, 
oznacuje umah cvjetanje dubrovacke drame u XVI. stoljecu. 

Marin Drzic, s nadimkom Vidra, bio je sin Marina, brata 
don Gjora Drzica, a majka bila mu Anuhla, iz porodice Cotrugli. 
Rodio se oko god. 1520. Braca pjesnikova bavila su se zajedno s ocem 
trgovackim poslovima, ali bez srece, pa su nastradali i pali u stecaj. 
Marin, sva je prilika, najmladji od brace, podao se nauci, te je ucio 
u razlicitim gradovima, a narocito na sveucilistu u Sieni, gdje je pace 
bio za god. 1541. rektor sveucilista (rettore degli scolari).^ 

1 Orrigine et descendenza della famiglia di Darsa, rukopis br. 977. u 
knjiznici Male brace u Dubrovniku, sastavljen god. 1603. od jednoga clana 
porodice Drzica. Isp. H. IIcTpoBCKiH: O coHHHeHiHxi. IJexpa FeKTopoBiiHa, na 
str. 17. (biljeska). 




156 

Siena, slobodna republika u sredini Toskane, takmila se u XV. 
stoljecu svojom velicinom i kao jedno kulturno srediste sa susjednom 
Firencom. Poceci sveucilista sienskog padaju u prvu polovicu XIII. 
stoljeca, pa se ono bujno i naglo razvilo, i ako mu je tek god. 1357. 
car Karlo IV. podijelio privilegija. U ovo doba ucila se tu filozofija. 
pravo i medicina, a kad je god. 1408. papa Grgur XII. potvrdio carska 
privilegija, dodana je i teologija. U Sienu dolazili su na nauke scolari 
razlicitih naroda, osobito mnogo Nijemaca; uopce veci dio scolara bili su 
stranci.^ U XVI. stoljecu povodom stranackih borba, koje su vodile 
do propasti slobode sienske republike, i sveuciliste je nazadovalo, ali 
pored svega toga Siena je u doba Drziceva naukovanja bila jedno staro 
srediste prosvjetnoga zivota. 

Drzic sam o sebi jednom kaze : 

Drzica svi znamo pobolje nego ti, 
priko mora tamo ki uci sviriti.- 

U njegovu se radu doista odrazava suvremena talijanska drama ,, priko 
mora", ali je za nj osobito znacajan i vazan boravak u Sieni, jer se 
najizrazitija obiljezja njegova dramatskog rada vezu sa sienskom 
dramom prve polovice XVI. stoljeca. 

Vrativsi se u Dubrovnik, u rdjavim porodicnim prilikama, a 
buduci pucanin, ne preostade mu drugo, nego postane svecenik. Kaze 
se, da je bio i graditelj, pace da je umio svirati sve vrste glazbenih na- 
stroja, ali je nada sve bio umah poznat u Dubrovniku kao saljivdzija 
od zanata. U Italiji bio je u ovo doba saljivdzija, udomacen na dvoro- 
vima knezova i crkvenih dostojanstvenika, pa i u krugovima malo- 
gradjanstva, osobiti tip knjizevnika, koji je pripovijedanjem, narocito 
nacinom predavanja, zabavljao drustvo, posizuci rado za oblikom 
dijaloga i priredjujuci cesto dramatske predstave. Velika drustvena 
sloboda i potpuna nevezanost izrazavanja ovoga doba, danas u knji- 
zevnosti nemoguca, bila je povodom, te se i Marin Drzic, i ako sve- 
cenik, u torn pravcu potpuno razvio, pa ma da nemamo njegovih 
improvizacija, ostadose nam pastirske igre i komedije, nastale cetr- 
desetih i pedesetih godina XVI. stoljeca, kojima je takodjer bila je- 
dina namjena, da zabave dubrovacko drustvo, u kome se jednako 
uto bila vec potpuno razvila radost sa uzivanja, onaj i 1 p i a c e r e, 

^ P. Heinrich Denifie : Die Entstehung der Universitaten des Mittel- 
alters bis 1400. Berlin, 1885., na str. 429 — 452. — G. Liidtke i J. Bengel : 
Minerva, I. B. Strassburg, 1911. na str. 331. — Lodovico Zdekauer : Lo 
Studio di Siena nel rinascimento. Milano, 1894. 

2 Stari pisci, VII. str. 25. 



157 

sto ga u personifikaciji nas pjesnik zove P 1 a k i r, kao jedno od 
bitnih obiljezja renesanse. 

Kad je god. 1545. dosao u Dubrovnik grof Christoph von 
Rogendorf, cuveni njemacki junak, Marin Drzic bio je vec poznat 
kao ugodan improvizator sala. Senat dubrovacki docekao je grofa 
veoma svecano, a Drzica pozove, da visokoga gosta republike kod 
stola zabavlja (,,per dare qualche spasso"). Kako je pjesnik bio zive 
cudi i nemirna duha, pa se zazelio svijeta, a osvojio je grofa svojom 
duhovitoscu, to ga ovaj s drage volje ucini svojim dvoranikom. Tako je 
Drzic u pratnji grofovoj dosao u Bee, gdje je ostao tri mjeseca, ali je 
medjutim brzo opazio, da se Rogendorf razvija u opasnog politickog 
aventuriera, pa je naslutio, u kakve bi neprilike mogao zaci radi pusto- 
lovina svoga gospodara, te se s njime mirno rastao i vratio u Du- 
brovnik. 

U augustu god. 1546. osvane iznenada grof Rogendorf ponovo u 
Dubrovniku, pa se nekoliko dana zadrzao u luci gruzkoj : govorio je, 
da putuje u svetu zemlju, ali je zapravo plovio u Carigrad, da se osveti 
Karlu V. i da sluzi sultanu protiv krscana. I ovom je zgodom pozvan 
Drzic, da zabavlja svoga bivseg gospodara, i napokon, zeljan dalekog 
istoka, pjesnik opet stupi u njegovu sluzbu kao dragoman, i tako 
dodje u Carigrad. Rogendorf ponudio je sultanu u svecanoj audienciji 
svoju pomoc, da udari na Bee ; ali kako je sultan morao radi bojeva 
na istoku mirovati na zapadu, grofova se osveta izjalovi. Njegov je 
cin izazvao ipak svuda veliko iznenadjenje. Marin Drzic, koji je kao 
dragoman bio svjedokom svih ovih dogadjaja, uvidio je svoju pogibao, 
te se vratio u Dubrovnik, gdje je umah iza dolaska, u januaru god, 
1547., bio pred Malim vijecem potanko preslusan o svim svojim odno- 
sima prema grofu, pa se i opravdao.^ 

Rogendorf zivio je poslije u Turskoj veoma bijedno, dok se nije 
iza svakakvih nevolja podignuo ponovo do visokih casti, i to na dvoru 
francuskom. Marin Drzic iza vrlo pogibeljnih aventura jamacno nije 
vise tezio za svojim gospodarom, vec se smirio u Dubrovniku, gdje se 
posljednji put spominje god. 1561.^ Bit ce, da je posljednih godina 
svoga zivota ponovo ostavio rodjeni grad, pa se udomio u Mlecima, 
gdje je, kako pouzdano znamo, umr'o god. 1567. i pokopan u crkvi 
di san Gioanpolo.^ Njegovu je smrt oplakao Mavro Vetranic u dvije 



^ C. Jirecek : Beitrage zur ragusanischen Literaturgeschichte. Archiv, 
XXI. str. 399. 

^ lb. str. 494. 

^ Petrovskij, 1. c, str. 17. 



158 

pjesme : ,,U priminuce Marina Drzica" i ,,Nadgrobnica gornjega, re- 
cenoga Marina", ^ pa Antun Sasin pjesmom ,,U smrt Marina Drzica,"^ 
a talijanskim sonetima Sabo Bobaljevic i Miho Monaldi.^ 

U prvoj polovici XVI. stoljeca vanredno se razvila u Italiji kome- 
dija pod utjecanjem staroklasickih komedija Plautovih i Terencijevih, 
sto su ih bili popularizovali humaniste, narocito Pomponius Laetus u 
Rimu. Krajem XV, stoljeca prikazuju se Plautove i Terencijeve komedije 
u talijanskom prijevodu na dvoru Ercola I. (1471 — 1505.) u Ferrari, 
i to s velikim sjajem, pa se to nastavilo i pocetkom XVI. stoljeca^ 
sireci se odavle po susjednim dvorovima i gradovima sjeverne Italije. 
Umalo iza toga javljaju se komediografi, koji sami pisu u stilu staro- 
klasicke komedije izvorna djela, pretezito u prozi. To nijesu naprosto 
kopije, vec je stvorena plautovsko-talijanska komedija, u kojoj se 
prilagodjuju staroklasicki elementi suvremenom talijanskom zivotu 
i njegovim pojavama, a osobito se mnogo upotrebljavaju u komediji 
i noviji novelisticki motivi, narocito iz Boccaccia, Predstavnici plautovske 
talijanske komedije do vremena, kad je Drzic poceo raditi, jesu : 
Lodovico Ariosto (,,La Cassaria", ,,I Suppositi", ,,La Lena", 
,,I1 Negromante"), Bernardo Bibbiena (,,La Calandria"), 
Niccolo Machiavelli (,,La Mandragola", ,,La Clizia") , Fran- 
cesco Belo (,,I1 Pedante") i P i e t r o A r e t i n o (,,LaCortigiana", 
,,I1 Marescalco", ,,La Talanta", ,,L' Ipocrito", ,,I1 Filosofo"). Plau- 
tovske talijanske komedije razvedenije su od komedija Plautovih ; 
jednostavnost je u kompoziciji, crtanju znacajeva i u dispoziciji ne- 
stala, javlja se veci broj lica, tipovi iz razlicitih krajeva i gradova 
sa svojim jezicnim i karakternim osobinama, a uz glavnu radnju go- 
milaju se scene sporednih dogadjaja. Potpuna sloboda izrazavanja 
u plautovskoj talijanskoj komediji dovodi i do nezgrapne frivolnosti, 
ali to nije bilo nikome zazorno. Pietro Aretino, pun frivolnosti i pikan- 
terija, Ijubimac je svoga vremena, a frivolna komedija kardinala 
Bibbiene ,, Calandria" prikazuje se god. 1513. na dvoru pape Lava X.* 



"^ P. Kolendid : Tri doslije nepoznate pjesme Dun> Mavra Vetranida 
Cavci^a. Dubrovnik, 1905. 

^ Stari pisci, XVI. str. 163. 

^ Rime amorose del Savino Bobali Sordo. Mleci, 1589. na str. 45. — 
Rime del signor Michele Monaldi. Mleci, 1604. na str. 14. — Rime del nobil 
homo Savino de Bobali Sordo e Michele Monaldi. Dubrovnik, 1783. na str. 
95. i 202. 

* W. Creizenach : Geschichte des neueren Dramas. B. II. Halle, 1901. 



159 

U Dubrovniku prvi je predstavnik plautovske komedije sa svim 
pomenutim obiljezjima Marin Drzic, ali on je i pisac pastirskih igara, 
pa i tu mu treba izglede traziti u Italiji, narocito u Sieni, gdje se ova 
vrsta u to doba najvise njegovala. 

La dramma pastorale, kojoj prvi zameci padaju potkraj XV. i 
u pocetak XVI. stoljeca, jos je znacajnija za duh renesanse od plau- 
tovske komedije. Boccaccio je pod utjecajem staroklasicke ekloge 
stvorio nimfe kao dragane zaljubljenih pastira (,,Ninfale fiesolano"), 
pa kad se poslije u Italiji javila mitoloska scena, alegorijsko ska- 
zanje za svecane prigode — kao pomenuti vec nas ,,Interlokutorij" 
u zborniku Nikse Ranjine — primila je i ekloga dramski oblik, u 
pocetku posve jednostavan, pa se upotrebljavala za svecane zgode na 
dvorovima mogucnika, a i sama bila je cesto alegorijska i mitoloska. 
Iz ovih pocetaka razvila se prava pastirska igra u Italiji tek u dru- 
goj polovici XVI. stoljeca, a najcuvenija su djela ove vrste : Ago- 
stina Beccari-a ,,I1 Sacrificio", prikazivano u Ferrari god. 
1554m Torkvata Tassa ,,L'Aminta", prikazivan u Ferrari 
god. 1573., pa malo iza toga Giambattiste Guarini-a 
,,Pastor f i d o" i Guidobalda B o n a r e 1 1 i-a ,,Fillidi 
S c i r o". 

Osobiti se stil ove drame razvijao u prvoj polovici XVI. sto- 
ljeca u Sieni, odakle ga je Marin Drzic prenio u knjizevnost dubro- 
vacku. Sienska dramatska skola prihvatila je zametke pastirske igre, 
kako su se razvijali iz ekloga, pa je stvorila novi tip drame, t. zv. 
dramma rusticale, seljacku dramu, u kojoj ima elemenata klasicke 
ekloge i sredovjecne lakrdije. U dramskoj eklogi tipicna su lica: 
nimfa, ili u nas vila, pastir, zaljubljen u vilu; satir, koji Ijubavniku 
stavlja zapreke, i vjeran drug, koji pastira tjesi. Sienska skola uvela 
je ovamo nove elemente: carolije, umjetnicke plesove, narocito tak- 
menu vitesku plesnu igru t. zv. moresku, pa komicne intermedije, 
osobito iz seljackoga zivota. Zato su sienske seljacke drame upravo 
komedije, pa se u njima ispreplece sentimentalnost ekloga sa bujnom 
komikom sredovjecne lakrdije. Predstavnici sienske skole jesu: Leo- 
nardo Mescolino, Antonio Legacci, Niccolo Campani Strascino. Oso- 
bito je omiljelo lice u sienskoj drami seljak, koji dolazi u grad, pa 
tu bude ismijan, a jednako se rado obradjuje kao motiv natjecanje 
zaljubljena seljaka, da stece nimfu, pa uopce seljacka vjeridba, ali 
mjesto seljaka natjecu se kadsto i druga osebujna lica. U ,,Lincii" 
Francesca Fonsi-a, clana ove skole, ne izvode moresku seljaci, vec 
dva pustinjaka, a pobjednik dobiva nimfu. Dramska ekloga imala je 



i6o 

aristokratska obiljezja, ali sienska skola razvila ju svojim dodacima 
komicnim u puckom pravcu. Uza sve to omilio je ovaj stil i naj- 
visim krugovima, pa znamo, da je sienska druzina god. I5i7- prika- 
zivala u Vatikanu Leonu X. jednu seljacku lakrdiju, a god. 1521. 
jednu eklogu sa moreskom. 

Kad je Marin Drzic dosao u Sienu, ova je sienska drama u naj- 
Ijepsem cvjetanju. Zacetnici skole i njihovi drugovi osnovali su 
drustvo ,,La Congrega dei R o z z i", dakle ,,druzinu neote- 
sanaca", jer uto knjizevne druzine i njihovi clanovi obicno su se 
nazivali podrugljivim imenima. La Congrega dobila je pravila god. 
1 53 1., a glavna joj je zadaca bila prikazivanje sienskih drama. 
Vrlo je zanimljivo, da je izmedju dvanaestorice osnivaca jedan po- 
drijetlom Hrvat iz Zagreba, i to: Girolamo di Giovanni Pacchia (rodj. 
god. 1477.), s nadimkom II Dondolone (danguba), sin Giovanna di 
Giovanni delle Bombarde di Saghabria in Sciavonia, koji se udomio 
u Sieni kao umjetni obrtnik i Ijevac bronce, a sin mu je bio slikar.^ 
Poceci dubrovacke komedije i dramske ekloge padaju jos prije, 
negoli je Drzic razvio ovu vrstu u stilu sienske skole. Sacuvane su 
u rukopisu dvije dramske ekloge u dvanaestercima, bez naslova, bez 
sumnje od istoga autora, opravdano se misli od Vetranica, a objema 
je sadrzaj, kako je vila pala u ropstvo i kako se domogla slobode. 
U ovim najjednostavnijim i najstarijim dubrovackim dramskim eklo- 
gama nema komike. 

Nikola Naljeskovic (rodj. pocetkom XVI. stoljeca, 
umr'o god. 1587.), pucanin dubrovacki, zanimanjem trgovac, prvi 
je po imenu poznat pisac dramskih ekloga i prvi komediograf du- 
brovacki. Od njega ostade nam oveci kanconier petrarkisticke ero- 
tike bez ikakvih osebnih obiljezja; pjevao je nabozne pjesme, maske- 
rate, koje su posve ovisne o talijanskim izgledima, a pored Vetra- 
nica on je napisao najvise pjesnickih poslanica. 

Naljeskovic je napisao cetiri dramske ekloge, sve u 
stihovima, a bez naslova, i tri komedije, takodjer u stihovima 
i bezimene. Ove su komedije u -vezi js lakrdijama u sredovjecnom 
stilu: u prvoj crta Ijubakanje gospodara sa ,,godisnjicama" (sluski- 
njama) i svadje s nevjerstva u kuci; u drugoj tema je gotovo ista, 
samo su nevjerstva muzevljeva grublja; napokon u trecoj crta mla- 
doga Dubrovcanina, zaljubljenog u ,,amancu", koja voli dakako i 

^ C. Mazzi : La Congrega dei Rozzi di Siena nel secolo XVI. Vol. 
I. i II. Firenca, 1882, — Stanislao Mocenni: Accademia dei Rozzi> 
Siena, 1904. 



i6i 

drugima, a roditelji i prijatelj jedva mu otvore oci, i on se odri6e 
,,amance", da uzme djevojku iz cestite kuce. Ove su komedije vrlo 
raspojase, porodicni zivot dubrovacki prikazan je u grubim crtama, 
pisac upotrebljava najkrupnije izraze, kompozicija je posve jedno- 
stavna, pace prve dvije komedije samo su dramatske scene, a jedino 
treca, izvedena u tri cina, nesto okrnjena, stoji donekle blize maniri 
suvremene plautovske talijanske komedije. 

Posve su jednostavne, bez komicnih elemenata, cetiri bezimene 
Naljeskoviceve dramske ekloge, slicne onim dvjema od nepoznata 
pisca. Prva, najveca i najvaznija, u kojoj dolazi starica vjestica, — 
jedino lice u njegovim eklogama, koje bi trebalo da bude komicno, 
a nije — prikazuje pastira, zaljubljena u vilu, gdje jadikuje i trazi 
lijek, pa se od zalosti probode, sto ga je vila odbjegla, a ona, nasavsi 
ga mrtva, proplace, ozivi ga carobnom travom i uzvraca mu Ijubav. 
U drugoj obradjuje se priCa o Eridinoj jabuci, ali Parisa zamjenjuje 
pastir, a tri grcke boginje tri nase vile ; treca izvodi vilu, sto su je 
uhvatili satiri, uz koje se oko nje takme mladici, a oslobodi je neki 
starac ; cetvrta je posve kratka scena: cetiri pastira bjezeci od gusara 
iz luga sastanu vilu i cekaju svoju druzbu, ali ona im javi, da se njihova 
druzba nalazi u lugu sa vilama njih cekajuci, i tako se svi nadju, pa 
igrajuci ,,tanac" slave pjesmom vile. 

Marin Drzic, vrativsi se iz Italije i donijevsi u Dubrovnik novih 
poticaja, nastavio je i dalje razvijao rad svojih starijih suvremenika, 
Vetranica i Naljeskovica, oko hrvatske drame. On je preradio Vetra- 
nicevo ,,Posvetiliste Abramovo", nacinivsi tijem od njegova 
razvucena djela crkveno prikazanje, sposobno za prikazivanje. Pored 
toga napisao je prikazanje ,,0 d poroda Jezusova", koje je 
zapravo pastirska igra, jer porod Hristov samo je srediste, oko ko- 
jega se razvija idila biblijskih pastira (s narodnim imenima : Tasovac, 
Ugljesa, Pribat, Miljat, Vukas, Kresoje) , crtanih posve u maniri re- 
nesansne pastoralne poezije. Misli se, ali bez valjanih razloga, da 
ovo prikazanje pripada Vetranicu.^ Istina, jezik je cistiji i narodniji 
od Drziceva, ali i bogatiji od Vetraniceva ; no kako je Drzic kao ko- 
mediograf hotimice pisao obicnim govorom svojih junaka, a u drugu 
ruku, gdje je crtao svoje seljacke likove, umio je doista vrlo lijepo 
pogoditi ton cistoga narodnoga govora, to se ta cinjenica ne opire 
tradiciji i rukopisu ovoga prikazanja, gdje je Drzic oznacen kao pisac. 
Vetraniceva dikcija tako se lako odaje, te mozemo i za manju pjesmu 

1 M. Medini: Pjesme Mavra Vetranida i Marina Drzida. Rad, CLXXVI. 
str. 158 — 161. 

Povijest hrvatske knjiievnosti. ^ ^ 



1 62 

umah pogoditi, da je njegova, a za ovo se djelo to ne moze reci ; 
vjestina u kompoziciji, lijepa mjera u svemu, narocito nerastezana 
dikcija, pa predigra, sto dolazi prije prologa, jasni su znaci, da pri- 
kazanje ,,0d poroda Jezusova" pripada Drzicu. Ovo prikazanje, 
pisano stihovima, osim predigre, gdje se izmjenjuje proza sa stiho- 
vima, pjesnicki je najvrednije djelo te vrste u dubrovacko-dalma- 
tinskoj knjizevnosti. 

Marin Drzic napisao je cetiri pastirske igre, i to su : ,,T i r e n a" 
te ,,Venera i A d o n", obje u stihovima; jedna je bezimena, 
pretezno u prozi, sto cemo je nazvati ,,Plakir", po jednome lieu, 
u kome je ideja drame, i napokon ,,Gjuho Krpeta", alegorijska 
pastirska igra u prozi. Naljeskovic je svoje dramske ekloge zvao 
komedijama, i ako u njima komicnih lica nema. Drziceve su pa- 
stirske igre uistinu komedije, a komicna su lica u njima seljak, se- 
Ijakinja, sluskinja i pustinjak kao u sienskim seljackim dramama. 
Najranija od njih bit ce ,,Tirena". 

U prologu ,,Tirene'' seljaci Vlasi Vuceta i Obrad zavade se, izgrde i iz- 
mire, pa Vuceta vodi Obrada, pokazujuci mu Ijepote i velicinu Dubrovnika. 
Obojica hvale i slave grad, i tako dodju do pozornice, jedne dubrave, sto se 
uvrgla medju dvore, gdje ce izbrana mladost prikazivati ,,Tirenu". 

Pastiri Ljubenko i Radmio traze u lugu oko vode prijatelja Ljubmira, 
bojeci se, da se ne ubije, jer se zaljubio u vilu Tirenu. A vila Tirena, sama 
u lovu, slavi zoru i zelenu goru, tjera pustu ranjenu zvijer i otpociva umorna 
u sjeni kod vode, kad se eno pojavi tuzan Ljubtnir, placuci i grdeci bijelo lice 
u gluhim dubravama sa svoje gorke Ijubavi i zove smrt, da ga izbavi. U casu, 
kad se ho6e vec ubiti, odziva mu se skrovena iz luga vila i njemu ispade 
iz ruku ubojito oruzje. Vila mu se ukazuje kao Tirena, koja stanuje u vodi, 
a ima carobne moci, pa mu nudi sve, sto zeli : razum, imanje, zlato i drago 
kamenje, no Ljubmir zeli samo — da joj bude sluga, da je slijedi i dvori, 
Tirena mu daje vjeru, ali uto se pojavi Satir, da uhvati vilu, koja pred njim 
utece, a Ljubmir nagne za njim. 

Tirena u lugu cezne za Ljubmirom, bojeci se, da mu zli Satir sto ne 
ucini. Uto dolazi pjevajudi Vlasi<5 Miljenko k vodi i zatravljen slavi Tirenu, 
a ona ga mami k sebi, isceznuvsi u studenoj vodi. Miljenko je doziva i dok 
on gazi po vodi, spominjudi svoje ,,muke Ijuvene", starac Radat grubo ga 
grdi, sto je izgubio pamet. Medjutim dodje i Stojna, trazedi sina Miljenka. 
Radat, koji je ve6 uvidio, da je sve uzalud, odvrada je od jalova posla : 
Miljenka ostavi, Miljenko da takoj 

u slatkoj Ijubavi provodi zivot svoj. 
Ne brin' se nitko njim, u vodi hladi se. 
Stojna nadje sina, gdje vodu gazi, okomi se na nj, §to mu je vila vodena 
pamet zanijela, i hoce da ga navrati kuci, na pastirski stan, a Radat hoce 
ved da ga stapom bolesna izlijeci od Ijubavi, no on im utede. Stojna i Radat 
ostanu sami, pa se ona obara na suvremenu mladost i na nevjeste, ali Radat 



I 63 

istice i mane starijeg narastaja, pa napokon Stojna krene ku6'i, da dovede 
celjad, a Radat podje za Miljenkom. 

Miljenko u lugu izgara od Ijubavi : zaboravio je majku i Citav rod, jer 
mu omilje na svijetu jedino vila Tirena, pa i ne mari, sto na nj vifu ; on 
mladost u mladosti provodi. Uto se pojavi Ljubmir i trazi Tirenu, bojeii se, 
da nije pala u ruke Satiru, pa ide dalje, da ga nadje. A Radat, izmoren od 
trazenja Miljenka, dodje i zaspi kraj vode, i Kupido ga rani svojom strjelicom. 
Kad se starac Radat probudi, mine kraj njega Tirena, pa sada i njega ,,za- 
travi vilinji taj pogled, pun svake Ijubavi". A kad uto dodje svojta iz doma 
po Miljenka : Vuceta, Obrad i djetic Dragid, oni opaze, da je i stari Radat povi- 
linjio, jer samo o Tireni govori, i oni pobjegnu s ovoga strasnog mjesta, pa 
neka Stojna sama trazi mahnita Miljenka. 

Stari Radat susretne se sa svojim sinom, djetetom Dragidem. Radat 
govori samo o Ijubavi • i ako je star, ,,staro je i sunce toj, ali dobro grije". 
Dragic bi, da se svojom pracom osveti Kupidu radi oca, pa se junaci, ali Ku- 
pido se ,,na vlasku priobrazi", rani Dragica, pa kad se iza toga javi Tirena, 
trazec-i Ljubmira, dijete ved zametne s vilom svoj naivni Ijubavni razgovor. 
Kad ona mine, u lugu su svi njeni obozavatelji : stari Radat, dijete Dragic, 
uz njih evo i Satira, koji uzezen od Ijubavi trazi vilu, pa se tu sretne i 
poiuce sa Ljubmirom, udari ga jednom stijenom i pobjegne. Ljubmir lezi 
kao mrtav, a Tirena ga oplakuje i od tuge umire. 

Ljubmir se povratio svijesti, pa se hoce ubiti, opazivsi kraj sebe mrtvu 
Tirenu, ali mu pridodje druzba, pastiri Radmio i Ljubenko, koji ga zadrze, a 
k njima eto i starca Remete, koji ih tjesi, da ce Visnji povratiti dusu ovoj 
vili. Pastiri se mole Visnjima i zrtvuju : Ljubmir srce, Radmio liru, Ljubenko 
svoje pjesme. Iz neba cuje se glas, da Visnji primaju zavjete i vradaju dusu 
prelijepoj Tireni. Ona se prene i predaje Ljubmiru, ali uto dotece Miljenko, 
Radat i Dragic, i svaki hoce Tirenu, pa se bije boj medju njima, s jedne 
strane Ljubmir i njegova druzba, s druge Vlasici, a onda dodju tri Satira, 
pa se boj razvio u troje. Medjutim Tirena iz gore progovori i nastane mir : 
ona ima vise sestara vila u vodi, prelijepih i milih ; njezin da je Ljubmir, 
a ostalima daje svoje sestre, i tako se izmirenjem i plesom svrsava drama. 

,, Tirena", pastirska igra u 5 cinova u stihovima, sacuvana pot- 
puno, bit ce da je najranije Drzicevo djelo ove vrsti ; svakako je na- 
pisana prije ,,Venere i Adona", jer ovdje seljak Kojak spominje vec 
Miljenka i starca Radata, sto su ih stravile vile.^ ,, Tirena" prikazi- 
vala se prvi put, i to ,,prid dvorom", kako veli Drzic, ili ,,pred po- 
lacom", kako kaze Vetranic,^ dakle pred Knezevim dvorom, god. 1548., 
ali radi nevremena prikazivanje nije uspjelo, o cemu Drzic sam pjeva : 
ma vjetri ne dase nista cut, brate moj, 

sjever otud dmase usiono tolikoj, 
da srca pucahu od studeni i mraza, 
ter Ijudi bjezahu smrtnoga poraza.' 



^ Stari pisci, VIL str. 42. 
2 lb. in. str. 210. 
^ lb. VII. str. 26. 



i64 

U Dubrovniku, gdje su se u to doba pojedine drame prikazivale, 
koliko znamo, samo jedanput, doslo je radi toga, a bit ce mozda i 
s drugih povoda, do reprize ,,Tirene", za koju je pjesnik sacinio u 
obliku predigre novi prigodni prolog, gdje se i spominje premiera. 
Ova je repriza bila dvije godine iza premiere, i to na piru Vlaha Dr- 
zica, dakle god. 1550., u kuci Gjula Piorovica, zenikova djeda po 
majci. 

Umah iza premiere ,,Tirene" puce Dubrovnikom glas, da je to 
djelo Vetranicevo i da je Drzic pocinio plagijat. Pjesnik se branio u 
poslanici ,,Svitlomu i vridnomu vlastelinu Sabu 
N i k u 1 i n o V u",^ iz koje se razbira, da su nenavidnici govorili, 
da je u Dubrovniku samo jedan pjesnik, i to dum Mavar, koji je vec 
sve opjevao, sto pjeva Drzic (,,u pjesan taj stavi sve, Drzic sto poje"), 
koristeci se tudjom mukom. Pjesnik u odbrani veli : 
Lupestvom ah time ne tvor' me nitkore, 
neznano er ime jos slavno bit more. 

Nenavidnicima kao da je bilo glavno, da mladoga pjesnika u po- 
cetku njegova rada odvrnu od poezije, a upravo to je bilo nemoguce : 

uiinit tko ce toj, 
da ikad ostavim sej pjesni, Boze moj I 

Odraz ove borbe protiv pjesnika opaza se i u prologu za reprizu 
,,Tirene". Medjutim umah iza premiere ,,pred polacom" ustao je 
u odbranu pjesnika i sam Vetrani6 ,,Pjesancom Marinu 
D r z i 6 u u p o m o c" ; on simpaticno crta pojedine prizore iz 
,,Tirene", pa izrijekom veli, da Drzic ,,nikoga ne potkrada", i po- 
zivlje Dubrovcane, da ne grijese duse i da njega starca umire, ,,kriva 
suda ne cineci".^ Ovome opadanju bit ce da je ipak bio neki povod 
u samoj ,,Tireni", i to ili je, kako neki misle, postojala i Vetraniceva 
,,Tirena", dakako u obliku dramske ekloge, poput bezimene dvije 
takve ekloge, sto ih njemu pripisujemo, ili je vec u ovo doba bio gotov 
u danasnjem opsegu Vetranicev nedovrseni ,,Pelegrin", gdje je upravo 
vodena vila Tirena jedno od vaznih lica, a kako nedovrseno djelo nije 
bilo opdeno poznato, vec samo gdjekome, pa i ovima mozda samo 
od cesti, moglo je lako nastati pricanje, da je Drzicevo djelo u uzoj 
vezi sa Tirenom u ,,Pelegrinu". 

Drzicevoj ,,Tireni" treba jos istaci dvije stvari : u nju ulazi 
viteska bojna igra, ili kako pjesnik sam u naslovu kaze, ,,b o j n i 
nacin o(d) mo re Ike", i to u zakljucnom prizoru, gdje se tri 

1 lb. VII. str. 17. 

2 lb. III. str. 208 — 212. 



i65 

pastira nadbijaju sa tri Vlasica, pa onda jedni i drugi sa tri Satira, 
bored se za vilu, dakle upravo onako, kako ss moreska upotrebljavala 
u sienskim dramama ; nadalje u ,,Tireni" imamo dvije vrste pastira : 
,,uzmozni pastiri" Ljubmir, Radmio i Ljubenko jesu prerusena vlaste- 
la, kojih gorku i sentimentalnu Ijubav i tumaranje pjesnik crta ozbiljno, 
a drugo su ,, pastiri ubozi''.^ s kojima se pjesnik podruguje : to su 
Vla§ici, pravi seoski pastiri, sami sobom smijesni, koji se sami sobom 
podruguju i vila njihovu sentimentalnu Ijubav izvraca u smijeh, pa 
su tako oni uz ozbiljne pastire komicna, seoska celjad u ,,Tireni" kao 
u sienskim dramama. 

,,Venera i A d o n" malena je drama u jednom cinu od 347 
stihova, zapravo alegorijsko-mitoloska prigodna scena s obilatim ko- 
micnim intermedijama, u kojima su lica seljaci, posve u stilu sienske 
drame, i ovi dodaci zapremaju gotovo dvije trecine djela. ,,Venera i 
Adon" prikazivala se zajedno sa reprizom ,,Tirene" god. 1550., ta- 
kodjer na piru Vlaha Drzica, pjesnikova rodjaka. 

Prije negoli se otkrije scena, govore Vlasi, seljaci iz okolice dubrovacke, 
Vukodlak i Kojak. Prvi je donio vrecu jarebica i ,,peset piplica", pa ih prodao 
Vlahu Drzicu uoci njegove svadbe, primio lijepu platu te se nakitio. A Kojak 
vodi u grad sinovca Grubisu, da ga ozeni, i tu sretne Vukodlaka, koji se 
s njima nakicen podruguje, a oni mu uzvracaju, dok se ne razvije svadja. 
Uto dodje i Vlade, mati Grubisina, pa odgovara sina, da ne prosi djevojke 
u gradu, boje(5i se, da ga tu ne uzmu vile, pa neka se vrati na stan, 
ali ma da je sasula sve zlo na gradske djevojke, Grubisa ne popusta i 
hoce u gradu jednu ,,pritilu". 

Uto se otkrije scena i Vlasi se prepadnu, jer se pojavi sest vila, koje 
pjevaju, onda igraju, kad eno izadje i bozica Venera, kojoj se vile kla- 
njaju, a Satiri izvode pred njom tanac. Venera, nesretno zaljubljena u 
Adona, place, ali joj sin Kupido obedaje, da 6e ga raniti svojom strje- 
licom, pa 6e ga ona voditi svezana zlatnim pramenom svoje kose. Venera 
poljubi sina, scena se sakrije, a Vlasi jedva se sabiraju od cuda, jedino Gru- 
bisa jasno izjavi, da ga je iijepa vila ranila i da ce joj poci za slugu. 

Scena se opet otkrije, i tu jedan Satir s vilom izvodi tanac, pak 
dotrdi pet Satira, da mu je otmu, ali on sa svima bije boj, te odbrani 
vilu. Uto dodje umoran Adon i zaspi, a nadodje Kupido, pa ga svojom 
uzom sveze. Kad se probudi, Venera je uza nj, i ona ga razrijesi, ali 
ga sveze svojim zlatnim pramom, pa ce ga uvijek Ijubiti, a on se radosno 
odaziva njenoj Ijubavi. 

Seljaci sad se jos vi§e snebivaju od cuda i straha, pa hoce da ostave 
ovo injesto, jedino Grubisa se ne da, jer je zatravljen ; no oni ce ga ponesti 
i pokriti vrecom, da ga vila planinom ne stravi, pa da ga vjere na domu sa 
seoskom djevojkom Veselom. 

1 lb. VII. str. 88. 



i66 

Pastirska igra ,,Gjuho Krpeta" nije sacuvana, pace nema 
ni suvislih ulomaka, vec nam ostadose samo izvaci, bolje reci biljeske, 
sto ih je ispisao, cini se, Gjuro Mattei, pod naslovom ,,Stracci di prose 
e di versi tolti dalle comedie di Marino Drzic" god. 1702. iz sest drama, 
namjeravajuci ove biljeske upotrijebiti za svoj rjecnik hrvatskoga 
jezika, koji je zapoceo pisati, ali rad odlaska iz Dubrovnika nije ga 
nastavio ni dovrsio.^ Po ovim biljeskama moze se ipak reci, da je 
,,Gjuho Krpeta" alegorijsko-mitoloska pastirska igra u prozi. 

Vrlo je zanimljiva pastirska igra ,,P 1 a k i r", u pet cinova, malo 
okrnjena samo na svrsetku, pisana u prozi, s nekoliko pjesama u 
tekstu, a prikazana na piru Vlaha Sorkocevica. 

Vlahinjica Gruba bjezi za svojim vjerenikom Dragicem, koji je po- 
vilinjio i utekao u planinu, da ga vrati na dom, k stadu. A iz grada utekla 
je u planinu godisnjica Omakala, bjezeci od zle gospodje, pa se ondje namje- 
rila na pustinjaka, smijesnoga Remetu, koji je ovamo utekao od zle go- 
diSnjice. Remetu su tu vile uzele, ali kad vise nema vile, on zavoli Omakalu, 
pa je vodi u svoju pustinjsku spilicu. 

Vila se najednoc javi u planini, i Remeta bi se odrekao Omakale, pa 
samo za vilom Cezne i govori joj o Ijubavi. Ona mu se kao odziva, pa salje 
Omakalu, da nabere ruzica i svakoga cvijeca, kako bi Remeti savila vijenac. 
On se sav predaje vili, da ga odvede u svoj dvor, a ona ga sveze u dugu vrecu, 
da ga toboze kriomice otpremi u svoj dvor, ali uto pade sama u zamcicu, 
sto joj je podmetnuo Plakir. Vlasic Dragic narice, sto mu je Plakir na pri- 
jevaru odveo bijelu vilu, a Remeta u vreci svezan place i sve od njega bjezi 
kao od aveti. 

Vile, po zapovijedi bozice ciste Diane, bace zamku, uhvate Plakira i 
oslobode svoju drugu. Diana, Pravda i Mudrost mu sude : ucine mu crn obraz, 
pogled i smijeh, da mu bude spoljasnjost, kakva je nutrina, i hoce da ga 
bace u tamnicu, ali vile su srca milostiva, te ga pustaju na slobodu i s njime 
se izmire. 

Vilenik Dragic, izdrta srca, vratio bi se k stadu, da mu je naci vjerenicu 
Grubu. Uto u planine dolaze njegov otac Stanisa i Vukosava, mati Grubina, 
i kad nadju Grubu, mati je vodi kuci, a vilenika Dragica hoce da ostave 
vilama. Ali on stigne Grubu, odrice se vili i s njome se vjeran vraca k stadu. 
Napokon Omakala naidje na vrecu, iz koje joj Remeta govori slatke Ijubavne 
rijecij ona se prepade, no kad ga prepozna i kad se on odrece vile, Omakala 
ga razveze i oslobodi, a on bjezi s njome iz planine, ostavlja svoju ,, spilicu", 
te je uzima za svoju ,,domacu". 

Plakir (il piacere, razbluda), sin Kupidov, koji baca zamke vili, 
pa je ulovi, dok se i sam ne uhvati u zamku vila, alegorijsko je lice 
ove fantasticko-alegorijske pastirske igre, i sve sto se oko toga zbiva, 
ima u njemu izvor : sve u ovoj drami grne za plakirom, za razbludom. 



^ P. Budmani: ,,Pjerin" M. Drzida. Rad, CXLVIII., na str. 52. i 79 — 80. 



i67 

Osobita je car ,,Plakira", sto je tu sve tako bujno, mijesa se proza i 
stihovi, alegorijsko-mitoloska lica, Cista Diana, vile, Pravda, Mudrost, 
pa onda Remeta, seljak, godisnjica i druga priprosta celjad; izmjenjuje 
se zbilja i komika, uzviseno i trivijalno, pa je u povijesti novovjeke 
evropske drame znacenje ove najoriginalnije Drziceve pastirske igre 
dobro obiljezeno rijecima : ,,Svakako je to jedno od najprivlacivijih 
djela fantasticko-realisticke mjesovite vrste, koja je poslije nasla ne- 
dostizan uzor u Shakespearovu ,,Snu Ijetne noci".^ 

Drziceve cetiri pastirske igre napisane su za pokladno doba, za 
prikazivanje na piru. Pored njih on je napisao ,,Novelu od 
Stanca", pravu pokladnu igru (Fastnachtspiel). Ona je takodjer 
postala iza ,,Tirene", jer je Gjiva Pesicu, jedno od glavnih lica ,,Novele 
od Stanca", glumio bivsi ,,stari Radat" iz ,,Tirene". Ali mogli bismo 
i reci: Gjivo Pesica bit ce realno lice, pravo ime jednoga clana druzine, 
koji je u ,,Tireni" glumio starca Radata, a kasnije u ,,Noveli od Stanca" 
— samoga sebe. 

Miho i Vlaho, dubrovacki ,,nocnici", sretose se nodu u jednoj tamnoj 
ulici. Vlaho od smijeha ne moze da govori : na vratima jedne prijateljice, 
neke stare zene, ,,koja penga lice", sastao je gomilu mladi<5a i sve ih satjerao. 
A Miho prica, kako je jedva umaknuo iz kude, jer ima smijesna oca, koji 
kucu zatvara. Ali on iza vecere ucini, kao da ide gore leci, pak se niz kono- 
pac spusti na ulicu, a otac misli, da on gore spava. Miho je ve6 putem nasao 
zgodu za pustolovinu : sinoc do§ao je u grad neki starac Vlah, donio kozle, 
grudu i jedan sir, da sjutra proda, pa se prislonio pred fontanom uz zid i 
glava mu oda sna pada. Ljuljan je. Uto evo i Gjiva Pesicu, koji je takodjer 
vec bio opazio Vlaha Stanca, pa poziva drugove, da mu ucine kakovu ,,novelu". 
Gjivo, obucen na vlasku, zavede razgovor sa Stancem pred fontanom. 
Starac Vlah s rijeke Pive prica mu, kako je doSao u grad, gdje ga niko ne 
primi na stan, pa ce ovdje kraj vode pocinuti, dok svane svijetla danica. 
Gjivo mu se prikaze kao trgovac s Gacka, i dok u jednu ruku lijepo imitira 
nacin prostonarodnoga govora, u drugu ruku prospe vise mudrih redenica, 
sto ih Stanac nikad nije cuo, i ucini mu se ,,njeki razumnik". Ali ovaj razum 
i mudrost — kaze on Stancu — nije od Gacka: prvo, kad je on dosao u ovi 
grad, bio je star, bradat i sijed, a ne mlad i razuman, kako sada. Vlah se za- 
cudio, a Gjivo prica, kako se to desilo: 

U ovi grad jednome ja dodjoh na Ivanjdan 

i sredom mojome ne nadjoh nigdi stan, 
ter k vodi tuj sjedoh u ovoj prem dobi. 

Tuj malo pojedoh, pak me sanak dobi ; 
1 spedi ja takoj cuh, gdi se igraju 

tej igre, brate moj, i pjesni spjevaju, 
da du§u moju tad obujmi veda slas, 

ner se izrit moze ikad ; probudih se u taj cas 

^ W. Creizenach, 1. c. II. str. 521. 



i68 

i vidjeh kon vode tuj gdje s' ti , gdi vile 
tanaice izvode gizdave i mile j 

pruzi se jedna od njih, hvati me za ruku ; 
a druga Ijepsa od svih pozlatnu jabuku 

pokloni tuj meni ; tretja rece : hodi, 
pri vodi studeni ter nam kolo vodi | 

tetvrta, pi, rece, ako budes piti, 

nodas razum stece, kim ces slavan biti. 

Napih se, brate moj, i jabuku primih 
i tanac pri ovoj vodi § njim' izvodih. 
One ga povedoSe u vilinje dvore, napojise ga svim slastima i pomla- 
dise, te ga nije ,,domaca", kad se vratio, ni prepoznala. Stancu je sijeda 
brada, ali toga nije cuo. I on zna, da vile kod vode tanacce izvode, bijele 
kao snijeg, pa i sam je u mladosti bio u njihovu kolu, ali £uda, e bi se covjek 
pomladio, nije cuo, no sam bi to najvise zelio. Gjivo mu odvrne, da ce s jutra 
pri ovoj vodi moci vidjeti vile ; prva imat 6e travu, kojom se on pomladio, 
pa bi se i on po sreci mogao pomladiti. Vlah se veseli, sto ce redi njegova 
,,domaca" Miona, koja je ,,hubava mladica", a on star, kad bi se on pomla- 
djen vratio, a Gjivo odlazi i opominje Stanca, da se ne prestrasi, ako bi viJe 
iz vode isplile, no ovaj se junaci : 

Rekao sam, er i prije s vilam sam opcio. 

Ohaj ! Strah me nije, niesam vik strasiv bio. 
Nodnici Vlaho, Gjivo i Miho vesele se, sto su se namjerili na luda se- 
Ijaka, pa im ,,novela" polazi za rukom, i uto opaze, kako maskare, bijele 
vile, idu na pir, i podju, da ih dovedu, pa ce Stanac misliti, da su zbiljne 
vile. MaSkare, obucene kao vile, dolaze, pa se Stancem rugaju : jedna hoce, 
da ga pretvore u osla, druga u pticu, treda u paklenu napast, fietvrta u buhu, 
a on se sve otima, bojeci se, sto de onda Miona, i moli, da ga pomlade, da 
bude mladic od dvadeset godista, sto bi i Mioni ,,bilo u har". Vile napokon 
pristaju, pocinju pjevati, pa se uhvate u kolo s nadoslim Vlasidima, ma- 
skarima, obuCenim na vlasku, koji takodjer zele, da se pomlade. Ali Stanac 
moli vile, da on bude prvi, jer je prije njih dosao. Vile Stanca napokon omrce, 
svezu mu ruke i ostrigu bradu, uzmu kozle i sto je u bisacima, grudu i sira, 
ostavivsi mu dinara, koliko to vrijedi, pa svi odu. A on se osjeti od varke, 
skoci za njima vicuci, sto mu haramije ostrigose bradu i otese kozle. 

,,Novela od Stanca", prikazivana u Martolice Vidova na piru, 
jedina je Drziceva drama, sto je u novije doba iznesena, i to s velikim 
uspjehom, u Hrv. zem. kazalistu u Zagrebu. To je najdotjeranije 
i najcjelovitije djelo pjesnikovo ; nema tu u njega tako obicne raspr- 
senosti, kojoj je povod bogatstvo invencije i bujna masta, vec je sve 
jedinstveno i usredotoceno oko jednoga lica, naivnog i sujevjernog 
Stanca, koji je najsavrsenije ocrtan pjesnicki lik Drzicev. U ovoj po- 
kladnoj igri nije nista izmisljeno ; i sva fantasticnost, tako obicna 
u Drzi(5a, jest realna : vile jesu dubrovacke maskare ; to je fantastic- 
nost, §to je upravo po Drzicevim pastirskim igrama postala u Du- 



i69 

brovniku realnoscu, a jednako je citava sredina, u kojoj se krece 
drama, uzeta iz zivota, i to iz zivota raspojase dubrovacke mladosti, 
koja je u ovoj drami, kao i u Drzicevim komedijama, prikazivala 
samu sebe. 

Marin Drzic napisao je sest komedija u stilu suvremene plau- 
tovske talijanske komedije, sve u prozi, i to ove : „Ko m e d i j a o d 
P o m e t a", ,,D u n d o M a r o j e", ,,Skup", ,,P j e r i n", ,,A r- 
k u 1 i n" i jednu bez naslova, sto cemo je, kako je u Drzica obicaj, 
zvati po glavnom lieu ,,Tripce de U t o 1 c e". 

Prva Drziceva komedija bit ce da je ,,K o m e d i j a o d P o- 
m e t a", kako je sam zove, ali od nje nije nam se nista do imena sa- 
cuvalo, pa ipak mozemo joj odrediti vrijeme postanja, a donekle i 
sadrzaj. Drziceva ,,Dunda Maroja" prikazivala je ,,Pomet druzina" 
u vijecnici o pokladama god. 1550., i tu u prologu jedan ,,pometnik", 
koji govori u ime citave druzine, kaze, da ,,Dundo Maroje" ,,slijedi 
onu prvu komediju od Pometa, kako da je ona i ova sve jedna kome- 
dija" ; u njoj ce se vidjeti ,,one iste prve prikazivaoce", jedino, sto 
se radnja prije zbivala u Dubrovniku, a ova se zbiva u Rimu, pa ce 
vladike iz Dubrovnika gledati Rim. U obje drame glavna su lica : 
skrtac Dundo Maroje, njegov razmazen i obijestan sin Marin, pa in- 
trigant Pomet. ,,U dvije rijsci — nastavlja ,,pometnik" — cujte ar- 
gumenat od komedije Dundo Maroje. Ako nijeste zaboravili, kako 
mu bise ukradeni dukati i vraceni s patom, da se sinu spodesta od svega 
po smrti. Po tomu znajte, er su novi pat ucinili, da se sinu Maru za 
onada ne spodestava, ma da mu da pet tisuc dukata, da otide u Jakin, 
a iz Jakina u Fierencu za ucinit svita i s tijezijem svitami pak da otide 
na Sofiju s patom, ako se dobro ponese i da mu s dobitkom dodje, 
da mu skrituru od spodestacioni oncas ucini, i da ga ozeni, i da mu 
da vladat svijem ostalijem dinarmi."^ Prema tome ,, Komedija od 
Pometa" napisana je i prikazivana svakako prije god. 1550., a kako 
prije prologa u ,,Dundu Maroju" izlazi ,,Duginos negromant", pa 
kaze, da su tri godine, sto je bio u ovome gradu i pokazao, sto umije, 
bit ce najvjerojatnije, da je ovaj negromant pometnik ucestvovao u ,,Ko- 
medji od Pometa", pa bi ona prema tome bila prikazivana vec g. 1547. 

,,Du ndo Maroje" najveca je Drziceva komedija, te je samo 
na docetku malo okrnjena, i u njoj se jace nego u ikojoj drugoj ogleda 
suvremeni zivot dubrovacki, ma da pojedine motive njezine nalazimo 
u komedijama Firentinca Giovanna Marie Cecchi-a (1518 — 1587.) : 



1 Stari pisci, VII. str. 243. 



„I1 serviziale", ,,I Rivali", ,,Le Cedole". U ,,Komediji od Pometa" 
crtaju se opreke izmedju oca tvrdice i sina, mlada i jogunasta, u su- 
vremenoj dubrovackoj sredini, u kojoj se razvijala sve veca rasipnost 
i raskalasenost. Marin uz oca tvrdicu postaje raspikuca, sto se pri- 
kazuje u ,,Dundu Maroju". Marin je napokon poslan u siroki svijet 
po trgovackim poslovima, i zadaca mu je, da se sa dobitkom vrati, 
ali on ne . ide u Jakin, Firencu i Sofiju, u trgovacke gradove, kako 
mu je odredjeno, vec ravno krene u ovo doba raskalaseni Rim, pun 
zamamnih kurtisana. Marina kao da je ovamo vukla Aretinova ,,Cor- 
tigiana", gdje se taj rimski zivot zavodljivo crta, i on tu provodi 
raspojas zivot uz kurtisanu Lauru, dok nije ,,splavio" pet tisuca, 
odredjenih za trgovacka poduzeca, pa ga onda dundo Maroje i zaruc- 
nica Dubrovkinja vracaju kuci. 

Pjesnik sam u prologu naglasuje, da u ,,Dundu Maroju" iznosi 
poroke iz domaceg zivota, pace u zivotu da se te pojave i nesretnije 
svrsavaju : ,,Sto ce segvitat, komedija vam ce sama rijet, koja ce 
svrsit u veselje. Ma vi na tomu nemojte stat. Od lude djece cuvajte 
dinara, er se je ovijezijeh komedija nekoliko arecitalo nazbilj u 
vasem gradu, koje su svrsile u tradjediju, er nije svak srjece dunda 
Maroja." 

Prave plautovske Drziceve komedije jesu ,,P j e r i n" i ,,S k u p." 
,,Pjerin" prikazivao se na piru Gjona Miskinova^, a postao je iza 
,, Dunda Maroja".^ Od njega sacuvane su samo nesuvisle biljeske 
Gjura Mattei, kao iz ,,Gjuha Krpete", ali i one su dragocjene, jer je 
po njima rekonstruirana citava komedija, pa je dokazano, da joj je 
izvor Plautova komedija ,,Menaechmi", najpopularnije djelo njegovo 
za doba renesanse. 

U ,,Menaechmima" motiv su dva potpuno jednaka blizanca, 
od kojih se jedan izgubio kao dijete, a drugi odrastao, pa trazeci svoga 
brata podje u svijet i dodje u mjesto, gdje on boravi — i tu se odigrava 
qui pro quo komedija, dok se obojica ne nadju i prepoznaju. Drzic 
je veoma Slobodan prema svome izvorniku : on je iz Plautove ko- 
medije uzeo kao osnovu upravo samo dogadjaje, sto su se zbili prije 
pocetka radnje. U talijanskoj knjizevnosti ovoga doba bilo je neko- 
liko obradba motiva ove Plautove komedije (Bibbiena u ,,Calandrii", 



^ ,,Gjono se Miskinov zeni, po<i 6u se malo prijavit ; tu me gotova 
vedera Ceka." Stari pisci, VII. str. 411. 

2 U ,,Pjerinu" kaze otac sinu : ,, Drugi si se ucinio Maro Marojev, 
koji, kad splavio imanje bjeSe, ne htje da oca pozna." Stari pisci, VII. 
str. 408. 



171 

Aretino u ,,Ipocritu"), ali nas pjesnik nije ni o njima ovisan : on 
je na osnovi Plautovoj razvio originalni dramatski splet, u koji je 
primio jedino neke motive iz Terencijeve ,,Andrie". 

Komedija „S k u p", koju je glumila druzina ,,Njarnjasi" god. 
1555- o pokladama ,,u Saba Gajcina na piru", mnogo je ovisnija o 
Plautu, i to o njegovoj ,,Aululariji", karakternoj komediji o skrtici. 
Drzic u prologu sam kaze o svojoj komediji : ,,sva je ukradena iz 
njekoga libra, starijeg neg je staros, iz Plauta ; djeci ga na skuli le- 
gaju".^ ,,Skup" ipak nije prijevod ili kopija, vec dosta slobodna pre- 
radba ,,Aulularije" : mjesto stihova latinske komedije hrvatska je 
pisana prozom ; mjesto zivota starorimskoga vidimo privatni zivot 
dubrovacki, pace pjesnik je u lokalizaciji komedije isao tako daleko, 
da je uveo nekolika posve nova epizodna lica, pa se i ova njegova 
komedija poput ostalih istice prema plautovskoj jednostavnosti svo- 
jom bujnoscu i sarovitoscu. Motiv ,,Aulularije" mnogo se razra- 
djivao u evropskim knjizevnostima, od cega je danas najpoznatiji 
Molierov ,,L' avare." Prvi je ovu Plautovu komediju preradio Giam- 
battista Gelli (1498 — 1563.) u komediji ,,La Sporta", sto se prika- 
zivala u Firenci god. 1543., a stampana je god. 1548. Drzic je, cini 
se, poznavao ,,Sportu", a iza nje ,,Skup" je najstarija preradba 
,,Aulularije" u povijesti novovjeke drame. 

,,Arkulin" je komedija u 5 cinova, ali veci dio prvoga cina 
nije sacuvan. Motiv je zenidba na silu : stari skrtac Arkulin zaljubio 
se u Ancicu, udovicu Lopudjanku, i htio bi je za zenu, pa kad ona i 
njena svojta trazi, nesamo da je uzme bez miraza, vec i da dade 100 
dukata kao kontradotu, on bi je htio na silu oteti, sto mu ne uspije. 
Medjutim javi se jedan negromant, koji umije kuce micati i druge 
carolije, pa se pretvori u Arkulina, a njemu uzme hod, da se nije 
mogao maknuti, pa se vjenca s Ancicom i obveze se na kontradotu 
i dodje s njom u Arkulinovu kucu, gospodareci u njoj uz Ancicu, 
dok starac uzet sve to gleda ; napokon starcu skrtici povrati hod i 
Arkulin bude posve zadovoljan u situaciji, sto ju je stvorio negro- 
mant, ne zaleci vise kontradotu. 

,, Arkulin" je prema tome carobna komedija, jedina u dubro- 
vackoj knjizevnosti XVI. stoljeca, pa je po tome vrlo zanimljiva, a 
i u povijesti novovjeke evropske drame je vazna, jer dok je u talijanskih 
komediografa negromant hvalisavac i varalica, u ,,Arkulinu" on uistinu 
izvodi carobije, sto se prije Drzida nalazi jos samo u grckoj ko- 



^ Stari pisci, VII. str. 189. 



172 

mediji Demetrija Moschos-a.^ Vjerojatno je, da je i izgubljena ,,Ko- 
medija od Pometa" bila carobna komedija, jer negromant, koji na 
pocetku ,,Dunda Maroja" govori, po nasem mnijenju o ,,Komediji 
od Pometa", kaze : ,,Ja sto jesu tri godine, ako se spomenujete, pu- 
tujuci po svijetu srjeca me dovede u ovi vas cestiti grad, i od moje 
negromancije ukazah vam, sto umjeh. Scijenim, da nijeste zabora- 
vili, kako vam placu, tu gdje sjedite, u cas glavom ovamo obrnuh i 
ukazah prid ocima, a na njoj bjehote, i opet ju stvorih u zelenu du- 
bravu, od sta plakier imaste."^ 

,,Arkulin" je u sporednim prizorima satira protiv Lopudjana i 
Kotorana, kojima se pjesnik i drugdje rado podrugivao, a narocito 
je u svojoj cjelini satira protiv Kotorana komedija ,,Tripce de 
U t o 1 c e", sto ju je glumila druzina ,,Garcarija", a radnja joj se 
dogadja u Kotoru. 

,,Tripce de Utolce", komedija u 5 cinova, — prvi i veca cest dru- 
goga fali — obradjuje nevjeru zene, a glavna je situacija ista sto kasnije 
u Molierovu ,, George Dandinu" : zena dolazi nocu kuci sa sastanka, 
a vrata su zamandaljena, i muz je ne pusta unutra, nego vice kroz 
prozor ; ona se zaprijeti, da ce se ubiti ; popodje, i tako izmami muza 
iz kuce, sama umakne unutra i zatvori vrata, pa podigne viku na muza 
pijanicu, sto se nocu skita. Drzicu i Molieru zajednicki je izvor za 
ovaj motiv jedna novela iz ,,Decamerona", VII. dan, 4, novela. U 
Boccaccia prevareni je muz Tofano iz Arezza, a u Drzica Trifun 
(Tripce) iz Kotora. 

Zanimljivo je, da se u Drzicevoj i Molidrovoj komediji pored ove 
nalazi jos jedna ista situacija, gdje muz vreba, da uhvati zenu u ne- 
vjeri, i ponovo je uhvatio, ali mu ona opet izmakne : zena ima kod 
kuce Sastanak sa Ijubavnikom, a muz to sazna i brzo dovede njenu 
svojtu, da dokaze vjerolomstvo, ali nevjerna zena i tu se vrlo lukavo 
izvuce, pokaze se njena prividna nevinost, pa svojta udari po muzu 
i on moli zenu za oprostenje. I ovome je motivu zajednicki izvor jedna 
novela u ,,Decameronu", VII. dan, 8. novela. 

U komediji ,, Tripce de Utolce" ima jedna sporedna radnja, koje 
u Moliera nema : pedant Krisa, ,,mestar od skule", mahnit i lud, ne 
haje za svoju zenu, vec luduje za Mandom, zenom Tripceta, ne ide 
u skolu, pjeva joj pjesme i nocu luta oko njene kuce, dok ga mlada 
njegova zena Gjove delikatnim nacinom, mogucim samo u komediji 
XVI. stoljeca, ne nadmudri i raskrinka, i on se odrice Mande, pa voli 

^ W. Creizenach, 1. c. II. str. 526. 
2 Stari pisci, VII. str. 239. 



173 

svojoj 5eni. I ovoj je situaciji izvor novela u ,,Decameronu", III. 
dan, 9. novela. Drzic poveo se u tome za suvremenom talijanskom 
komedijom, koja je rado razradjivala novelisticke motive, narocito 
iz Boccaccia, pa su i sve tri pomenute novele tako obradjene, ali svaka 
u osobitoj komediji, i to : prvu od njih obradio je Andrija Calmo, mle- 
taCki komediograf, u ,,Rodiani" oko god. 1540., drugu Bibbiena u ,,Ca- 
landrii", a trecu Francesco Belo u ,,Pedantu", stampanom god. 1529. 

Marin Drzic predstavnik je dubrovacke drame XVI. stoljeca ; 
on obradjuje sve njene vrste ovoga doba: nastavlja crkvena prika- 
zanja, sto ih je zapoceo pobozni eremita dum Mavar, pa je svoj izgled 
i daleko natkrilio ; od Naljeskovica prihvaca dramsku eklogu i ko- 
mediju, u ovoga jos u stilu sredovjecne lakrdije, pa iz toga razvija 
pravu renesansnu pastirsku igru i plautovsku komediju, oko cega se 
krece najveci dio njegova rada ; napokon on je prvi od dubrovackih 
pisaca preveo na hrvatski jednu staroklasicnu dramu, i to Euripidovu 
,,Hekubu". Drzic nije djelo preveo iz grckoga, vec iz talijanskog 
prijevoda Mlecanina Lodovica Dolce-a (1508 — 1568.). Talijanski je 
prijevod prema grckom izvorniku vrlo Slobodan, ali Drziceva je ,,He- 
kuba" vjeran prijevod Dolceove ,,Hecube" (I. izd. 1543., II. izd. 
i549-)> i preko obicaja nasih tadasnjih prevodilaca. Do najnovijega 
se vremena drzalo, da je ,,Hekuba" prijevod Vetranicev, dok se nije 
nasla jedna njegova pjesma (,,Na priminutje Marina Drzica"), gdje 
on sam izrijekom spominje ,,Hekubu" kao djelo Drzicevo. Bit ce, da 
je Drzic zadnjih godina svoga zivota, valjda za boravka u Mlecima, 
upoznavSi se i licno sa Dolce-om, koji je godinu dana poslije njega 
u Mlecima umr'o, preveo ovo djelo, pa je ono bilo u Dubrovniku i ne- 
poznato ; mozda je Drzic poslao iz Mletaka jedan primjerak svoga 
prijevoda starcu Mavru, pa se on nasao u njegovoj ostavstini, i tako 
je mogla nastati u Dubrovniku tradicija, da je taj prvi prijevod sta- 
roklasicke tragedije djelo Vetranicevo. 

U Dubrovniku prikazivale su se u ovo doba drame samo u pokladno 
doba, najobicnije o pirovima. Za ovo doba i ovake zgode pisane su sve 
Drziceve drame, o kojima je zabiljezeno, kad i gdje su se prikazivale, 
a takove bit ce i ostale. Pastirske igre bile su za pirove sa svojim ero- 
tickim sadrzajem gotovo prikladnije od komedija, i publika je ocito vise 
voljela pastirskim igrama, narocito zenski svijet. U prologu ,,Skupa", 
sto ga govori Satir, pjesnik se upravo ispricava publici, u prvom redu 
vladikama, sto nema u komediji vila, jer se tome prigovaralo, pa ih 
tjesi : ,,Zene, ja kako Stijepo velim vam, pasate se za veceras bez 
vile ; do godista na poklade ja vam cu komediju arecitat od vila.'' 



174 

Drziceve pastirske igre u maniri sienske skole ujedno su kome- 
dije, i zato su uspjele, jer on je rodjeni komediograf, pa se i sve vise 

' priklanjao pravoj komediji. Njegove su komedije gradjene u stilu su- 
vremene talijanske t. zv, commedia erudita, sto se izvila iz starokla- 
sickih Plautovih i Terencijevih komedija. Kako u Plautovoj i talijan- 

" skoj plautovskoj komediji tako i u Drzica dolaze konvencionalna ko- 
micna lica : skrtac, zaljubljen starac, kojega pjesnik zove zapalje- 
nom starom kladom, tvrdica otac i rasipan sin, hvalisavac, pedant, 
negromant, godisnjica, mlada i lukava, vragoljasta, ili stara i zlobna, 
parasit, intrigant, prozdrljiv sluga, pa kurtisana, u Plauta hetera, 
a u talijanskoj komediji ,,cortigiana", koja je u rastrovanom drus- 
tvenom zivotu ovoga doba bila ponovo stekla odlicno mjesto. 

Drziceve komedije pisane su lako, u jedan dah, a cini se, da je 
on gradio svoje likove i prema sklonostima i sposobnostima clanova 
svojih druzina, Pometa, Garcarije i Njarnjasa, pace da su oni i uce- 
stvovali bar kod dispozicije komedije. Za ,,Dunda Maroja", najvecu 
svoju komediju, sam pjesnik kaze : ,,ne scijente, da se je vele truda, 
ulja, knjige i ingvasta oko ove komedije stratilo. Ses pometnika u 
ses dana vi su zdjeli i sklopili".^ Njegove su komedije vise plod hitre 
duhovite improvizacije, negoli detaljne umjetnicke izradbe, humor 
mu brze navire na usta, negoli ga moze pjesnik uobliciti, i zato Drzic 
najvise podsjeca na Pietra Aretina, o kome je najmanje ovisan, svo- 
jim improvizacijama, zenijalnim nabacivanjem bez detaljne cizelira- 
nosti, svojom bujnoscu i sarovitos6u, obiljem sporedne radnje, Ije- 
potama u pojedinacnostima bez dotjeranosti cjeline, uzajmicama sa 
svih strana, koje nikako ne mogu baciti sjenu na njegovu za ovo doba 
vanrednu samoniklost. Drzic je najveci komediograf stare dubrovacko- 
dalmatinske knjizevnosti, a zaprema pokraj talijanskih velikana i 
odlicno mjesto u povijesti novovjeke evropske drame. 

11. Dinko Ranjina. 

avro Vetranic i Marin Drzic najizrazitiji su tipovi u dubro- 
vackoj knjizi XVI. stoljeca, ali velik dramatski rad Drzicev 
nije segnuo daleko u drugu polovinu ovoga stoljeca, a Ve- 
tranic, i ako je ovamo daleko segnuo, pjevajudi valjda do 
posljednjih dana svoje starosti, prelazio je sve vecma u moralisanje i 
staracki asketizam, pa se tako za zivota prezivio. Vetranicu posve se 
konacno priblizio u tome Naljeskovic, a ovome Nikola D i m i- 

1 lb. VII. str. 243. 




175 



trovic (umr'o 1554.). 
koji je izmijenio sa 
Naljeskovicem neko- 
liko pjesnickih posla- 
nica, medju kojima je 
osobito vrijedna ona iz 
Aleksandrije iz godine 
1553- kao najstariji 
putopis u stihovima u 
dubrovackoj knjizi. Di- 
mitrovic izdao je ,,Se- 
dam pjesni po- 
kornijeh Davi- 
da kralja", (Mleci, 
1549.), kojima su do- 
date ,,P j e s n i d u- 
h o V n e", i to je 
najstarije dubrovacko 
stampano pjesnicko 
djelo na hrvatskom 
jeziku. ,,P r i c i c e'", 
niz poslovica i mudrih 
rijeci, izvedenih u sti- 
hovima, sacuvale su se 

u rukopisu, a slicne su poznatom sredovjecnom djelu ,,Proverbia 
Catonis Philosophi", sto ga je iza Marulica preveo dubrovacki pjesnik 
Marin Buresic (rodj. oko 1510., umr'o prije 1562.), i stampao 
pod naslovom ,,Pobozne pjesme i pricice Katona" 
(Mleci, 1562.). 

Velike dvije generacije, sto su stvorile jedna erotiku, druga kome- 
diju i pastirsku igru, ugledavaju6i se u talijanske izglede, pocela je uto 
zamjenjivati treca generacija u razvitku dubrovacke knjizevnosti na 
jeziku narodnom, ugledavajuci se vise u staroklasicku poeziju, a pred- 
stavnici su joj pjesnici Dinko Ranjina i Dinko Zla- 
t a r i c. 

Dinko Ranjina rodio se u Dubrovniku god. 1536. Po- 
slije ■ svrsenih nauka bavio se po obicaju mladih dubrovackih patri- 
cija trgovinom, pa je u trgovackim poslovima bivao duze vremena 
u Mesini, a god. 1563. dosao je u Firencu, gdje je iste godine izdao 
zbirku svoje lirike pod naslovom ,,P j e s n i r a z 1 i k e". Ranjina 




Dinko Ranjina. 



176 

bio je lijepo obrazovan covjek. U Firenci vidimo ga u kolu knjizev- 
nika na dvoru Cosima de' Medici, koji ga ucini vitezom reda sv. Stje- 
pana (1567.). Vrativsi se u Dubrovnik vrsio je razlicite drzavne sluzbe, 
pace bio je i sedam puta knezom republike. Pjevao vise nije, ali je 
bio uvijek prijatelj knjige. Njegov Ijetnikovac pod Vrucicom na Ratu 
kod Trpnja bio je stjecistem knjizevnika i obrazovanih Ijudi, koji 
su njegovali knjizevnost. Umr'o je god. 1607. 

U doba Ranjine od svih knjizevnih obiljezja najjace se istice 
teznja, da se po primjeru Cinquecenta u Italiji tekovinama 
staroklasicke knjizevnosti obogati sadrzina i oblik mlade dubrovacke 
knjige ; u ovoj teznji javila se u Dubrovniku i poezija na talijanskom 
jeziku. Savko Bobaljevic (1530^1585.), vlastelin dubro- 
vacki, koji nam je poznat kao pjesnik jedne ,,Jedjupke", ostavio je 
nekoliko hrvatskih Ijubavnih pjesama, uz njih jednu cisto anakreontsku 
u slavu Baka, prvu ove vrste u dubrovackoj poeziji, ali glavna mu 
je vrijednost u talijanskim pjesmama, sto su poslije njegove smrti 
izasle pod naslovom ,,Rinie amorose, pastorali e sati- 
ric h e (1589.), posvecene Dinku Ranjini. Bobaljevic bavio se pro- 
ucavanjem Aristotela i prvi je medju dubrovackim liricima poceo pod 
neposrednim utjecajem klasickih pjesnika njegovati epigramaticku i 
pastirsku liriku, ma i na talijanskom jeziku. Mladji je od njega M i h o 
M o n a 1 d i (r. oko 1550., umr'o 1592.), koji je takodjer pjevao ta- 
lijanske pjesme, a vise se istakao ko filozof, te nam se sacuvala nje- 
gova rasprava ,,Irene" (Mleci, 1599.), deset dijaloga o Ijepoti. Bo- 
baljevic i Monaldi bili su medju osnivacima prve dubrovacke knji- 
zevne druzine ,,Accademie dei Concordi", osnovane po izgledu suvre- 
menih talijanskih takovih drustava. 

Ovim novim pravcem tekla je i naobrazba Dinka Ranjine, pa je glavna 
opreka izmedju lirike Mencetica, Gjora Drzica i njihovih nastavljaca, 
te one, koju je on uveo u hrvatsku knjigu, sto je prva nastala kao 
neka reakcija protiv humanizma, a Ranjina je nastojao, da u svom 
knjizevnom radu dovede u sklad staroklasicku poeziju, bogatu sa- 
drzajem i oblicima, sa dotadasnjom lirikom, koja je bila ogranicena 
na erotiku. 

Poezija hrvatska u Dubrovniku uopce je u ovo doba ponovo 
trgla unatrag, i to nesamo zato, sto se jedna velika i jaka generacija 
prezivjela, a druga se jos nije pomolila i sto velikim knjizevnim pred- 
stavnicima nije bilo prave odmjene, vec su tome bile povod i nove 
drustvene prilike : sve se pomamilo za blagom i bogatstvom i bacilo 
se na trgovinu, pa je iscezavalo ono intenzivno zanimanje za poeziju. 



177 

To je obiljezje gotovo citave druge polovice XVI. stoljeca, a narocito je iza 
velikoga razvitka dubrovacke drame spala lirika, pa Ranjina dobro kaze : 

Na ova, vaj, vremena, pokonja ka broje, 
nitko ni, Ijuvena pjenja vec da poje.^ 

Zadaca je Ranjine bila, da liriku ozivi i osvjezi, u novom duhu 
vremena, pod utjecajem poezije starih klasika. 

Medju pjesmama Ranjine ima prijevoda iz Katula, Propercija, 
Marcijala, Tibula i Vergilija, a iz grcke poezije iz Filemona, Mosha, 
Teokrita i drugih, pa su i njegovi stihovi puni reminiscencija, obrata 
i motiva iz klasicke poezije. Lirika nije u Ranjine, kao u petrarkista, 
iskljucivo eroticka, vec se pored erotike, u kojoj pjesnik slavi Liviju 
Latinku iz Mesine i Rusu Firentinku, osobito istice refleksivna lirika. 
Ranjina je zavolio epigram, u sirem smislu aleksandrinske grcke po- 
ezije, i uveo ga u hrvatsku knjizevnost; ove ruke njegove pjesme po- 
najvise su rugalice, zigosu zavidnike, narocito knjizevne, pa raspi- 
kucu, skrca, oholnika, zle zene, lakomost za zlatom, himbene pri- 
jatelje, knjizevnog paljetkara (,,Jednoriiu, ki pjesni Siskove i Gjorine 
osvojase"),^ uopce razlicite poroke porodicnog i opceno drustvenog 
zivota. Time se u neku ruku u lirici nastavlja rad komediografa, 
koji bijase u neposrednoj vezi sa suvremenim dubrovackim drustvenim 
zivotom, ali dok su komediografi u tome bili lascivni i pikantni, Ra- 
njina je zucljiv, grublji nego sto lirik i u satiri smije da bude, a naj- 
zesci je, gdje se okosio na svoje knjizevne protivnike. Motivi ne- 
eroticki dobivaju u lirici Ranjinovoj gotovo prevagu; on kao pjesnik 
nije samo Ijubovnik, vec i mislilac, clan jednoga drustva, odredjenih 
nazora i suvremene naobrazbe. Ali i erotika se njegova znatno odvaja 
od(predjasnje dubrovacke erotike, jer i u njoj se opaza neposredan 
utjecaj latinskih i grckih pjesnika, javljaju se razliciti pjesnicki oblici 
i vrste, i dobiva svoje mjesto refleksija. Ranjina je iznio poroke svoje 
sredine u pjesmama, narocito u epigramima, pa se onda odbio u 
gore, da vidi zivot pastira, pjevajuci pjesmu ,,U hvalu pastira, kih 
zivot jes bolji, nego svi ini zivoti od svijeta",^ slaved pastirsku idilu 
srece kao opreku zivota ,,zlijeh gradjana",^ a to se odrazilo i u nje- 
govoj erotici, u koju on uvodi, prvi od hrvatskih pjesnika u Dubrov- 
niku, bukolsku liriku („Pastirske pjesni".)^ 



1 Stari pisci, XVIII. str. 93. 

2 lb. XVIII. str. 60. 

3 lb. XVIII. str. 75. 
* lb. XVIII. str. 75. 
5 lb. XVIII. str. 36. 

Branko Vodnik : Povijest hrvatske knjilevnosti. ^^ 



178 

Poezija Dinka Ranjine oznacuje uistinu veliki preokret u razvitku 
dubrovacke lirike, a to je on i sam osjecao. Kako je prvi otvorao 
novi pravac, ostavivsi putove, koji nisu vise vodili nikamo, morao 
se za novi pravac i boriti. U Dubrovniku, kad je Ranjina poceo pje- 
vati, bilo je Ijudi, koji su se izrugivali prezivjelosti poezije Nalje- 
skovica i Vetranica, sto je upravo posljednji tesko osjecao i jadao 
se, ali bilo je i takovih, koji su drzali, da se lirika ne smije micati 
s putova, sto su ih udarili Mencetic i Gjore Drzic. Ranjina stoji 
po srijedi izmedju ovoga radikalizma i konzervativnosti, pa je u 
jednu ruku svuda najiskreniji pocitnik patrijara hrvatske poezije 
u Dubrovniku, ali u drugu ruku umno i razborito naglasuje nuzdu 
evolucije svega Ijudskoga rada, pa i poezije, te je za ovo njegovo 
misljenje i za citav preokret u dubrovackoj lirici veoma vazna njegova 
pjesma ,,Jednomu, ki nisto ne cini, atudje sve hul i". 

Jadovni zlece moj, zavidos s kim bjesni, 
za zle prem tolikoj ne scijeni me pjesni. 

Ak' u njih ni sada onijeh sve rici, 
kim staro njekada brijeme se tac dici : 

,,Svitlusto sunacce, rozice, diklice, 
Ijuveno srdacce, grimizna svilice, 

zasto me tac verna ostavi, moj vence, 
krunice biserna, moj zlacen prstence?" 

U ova vremena, moj hudi tamnice, 
druga sad imena nase pjesni dice, 

jer jak lis u cvitju, tac nijedna na svit saj 
u jednomu bitju ne trpi obicaj. 

Takodjer i rici, kime se jur njekad 
stara svijes dici, u scijeni nijesu sad. 

I ove sad, ke vece jesu, znaj, scijenjene, 
s vremenom bit ne ce od druzih primljene. 

Razliki svit ovi, ki trpi svoju ces, 
sve vSci i nftvi, sto godi na njem jes. 

Tim ne ktec rug biti svijem spjevcom na svit saj, 
kad sto hoc huliti, pri dobro razmisljaj.^ 

Klasicno obrazovanomu Ranjini smijesna je trubadurska fra- 
zeologija, te je upravo karikira, da pokaze njenu prazninu ; pjesma 
mora imati vise sadrzaja i nutarnje vrijednosti od strambotta, koji 
su cesto samo niz nadimaka i epiteta ,,gospoji". 

,, Pjesni razlike" posvetio je Ranjina Mihu Menceticu, vlaste- 
linu dubrovackome, i tu je uhvatio priliku, da u posveti oda postu 
Sisku Menceticu i Gjori Drzicu, koji su mu ,,nasi prvi spjevaoci", 

^ lb. XVIII. str. 60. 



179 

,,prva svitlos nasega jezika", pa izrijekom kaze, da ,,njih stupe sli- 
deci" i on pjeva na jeziku narodnom. Gjori Drzicu spjevao je tri 
nadgrobnice, a Sisku Menceticu sest, nazivajuci ga u zadnjoj ,,Sisko 
veliki",^ All Ranjina se gdjesto povodi jos i za njima : on od najvece 
cesti pjeva u dvanaestercima, i ako ima u njega i drugih stihova, 
razlicitih pjesnickih oblika i vrsta; u shvatanju Ijubavi i crtanju ideala 
Ijepote, pa u pjesnickoj dikciji, i ako ne sasvim, on je ovisan o njima; 
nezgrapna lascivnost u njegovoj erotici sjeca jednako na Mencetica 
i na Ovidija, a na Gjoru Drzica podsjecaju nekolike njegove ,,Pjesni 
od kola"; napokon zbornik Dinka Ranjine svrsava se pokajanjem 
(,,Pjesni bozanstvene") poput nasih trubadurskih kanconijera. 

,,Pjesni razlike" mladenacko su djelo Ranjine, datirano u Mesini 
god. 1563., a poslije toga, cini se, on i nije vise pjevao; poznate su 
nam samo tri kasnije njegove pjesme, dvije u pohvalu, a treca 
poslanica Nikoli Naljeskovicu, Ali Ranjina u posveti svoga djela 
sam spominje jos raniji svoj knjizevni rad, i to ,,n e m a o b r o j 
pjesni tacijeh i pisama u odrijesenu besjedu 
slozenijeh s mnozima stvarima u nasih krajih ucinjenih," ali 
nam se to nije sacuvalo. 

12. Dinko Zlataric. 

anjina se jada u poslanici Nikoli Naljeskovicu, datiranoj 
god. 1571., da je ,,huda trgovina" tako svijem ,,srce obuj- 
mila", te je prevladalo mrtvilo u knjizevnosti : ,,zginula 
je sva druzina, ni se vece pjesni poju, niti sviri ni zacina".- 
A ne zadugo, iz ovoga zastoja, javio se novi pjesnik, Dinko Zlataric, 
koji je posao stopama Ranjine. 

Dinko Zlataric rodio se u Dubrovniku god. 1558. kao 
clan vrlo ugledne i bogate porodice pucana, koja je kasnije, iza ve- 
likoga potresa god. 1667., kad je povodom katastrofe broj vlastele 
silno spao, uvrstena u dubrovacko plemstvo. Pjesnikov brat Miho 
bio je casnik u vojsci Jurja Zrinskoga. Vise nauke ucio je Dinko 
u Padovi, gdje je upravo u ovo doba bilo sveuciliste u naponu svoje 
slave, imajuci oko 7000 slusatelja iz svih krajeva prosvijetljene 
Evrope. Zlataric je tu izucio filozofiju i gradjansko pravo, a ucio 
je i grcki, te se isticao kao govornik, pjesnik i prijatelj knjizevnosti. 
Posljednje godine svoga djakovanja izdao je o svom trosku pjesme 

1 lb. XVIII. str. 91 — 95. 

2 lb. XVIII. na str. 225 




i8o 




Dinko Zlatari£. 

Iz knjige „Galleria di Ragusei illustri" (Dubrovnik, 1841.)' 

talijanskoga pjesnika i svoga druga Cesara Simonettu, posvetivsi ih 
lijepoj Dubrovkinji Cvijeti Zuzoricevoj. Posto je svrsio nauke izabran 
je kao mladic, sto je dohvatio jedva dvadeset i prvu, rektorom sve- 
ucilista u Padovi (1579.)) a to je svjedocanstvo, da ugled njegov bi- 
jase velik kod djaka i profesora, koji su zajedno birali rektora. 

Zlataric se kao rektor osobito proslavio, U godini njegova rekto- 
rovanja nastale su velike opreke izmedju djaka njemacke i francuske 
narodnosti, povodom cega se citavo djastvo podijelilo u dva tabora, 
pa je tako nastala buna, jer su se obje stranke latile oruzja. Biskupa, 
koji je dosao, da ih razvadi, docekase djaci grdnjama i prijetnjama, a 
gradskog cinovnika, koji je k njima poslan, da ih umiri, ubise. Uto 



i8i 

dodje Zlataric i utisa bunu, koja je postala opasna i za drzavu, 
svojim ugledom i blagoscu, pa se i danas na sveucilistu u Padovi na- 
lazi spomen-ploca Zlataricu za ovo djelo, postavljena god. 1580. 
Iste godine ucini ga republika mletacka, kojoj je pripadala Padova, 
zlatnim vitezom (eques auratus). 

Vrativsi se u Dubrovnik bavio se gospodarstvom i knjizevnim 
radom. Ozenio se pucankom Marom Gjonovic (1587.). Poslije smrti 
oceve (oko god. 1590.) zapalo ga imanje na Cavtatu i Konavlima. 
Srdacne veze vezu ga sa suvremenim dubrovackim pjesnicima Ranji- 
nom, Sabom Bobaljevicem, pa Marojem Mazibradicem i njegovim 
sinom Oracijem, kojega je u nevolji i podupirao. Zlataric drugovase 
pace i sa stranim pjesnicima : Camillo Camilli, pjesnik talijanski, 
boravi u njega u Konavlima, sto spominje i u pjesmama, ahumanista 
iz Portugalske Flavius Jacobus, nazvan Didacus Pyrrhus, koji se 
nastanio u Dubrovniku, posvetio je Zlataricu svoje latinske pjesme, 
pa ga u nekolikim pjesmama izrijekom slavi. Zlataric je umr'o valjda 
potkraj god. 1609, 

Prvo je Zlataricevo knjizevno djelo prijevod Tassove pastirske 
igre ,,A mint a". Ova se pastorala, najljepse djelo Tassovo, pri- 
kazivala prvi put g. 1573. na dvoru Alfonsa d' Este u Ferrari, a stam- 
pana je godine 1581. Zlataric je prevodio iz rukopisa, jer njegov je pri- 
jevod ,,Aminte" izasao vec god. 1580. u Mlecima, dakle prije negoli 
izvornik, i to je ujedno najstariji prijevod Tassove pastorale. Zlataricev 
,,Aminta", posveden Mihu Menceticu, kome je i Ranjina bio posvetio 
,,Pjesni razlike", ima osobito znacenje u dubrovackoj knjizi, i to sa 
dva razloga : prvo, jer je krasan dokaz, kako su dubrovacki pjesnici 
umjeli uporedo koracati s najboljim tekovinama suvremene talijanske 
poezije, a drugo kao prvi dobar, jasan, dosta vjeran prijevod pjesnickoga 
djela u dubrovacko-dalmatinskoj knjizevnosti. Zlataric je prema iz- 
vorniku upotrijebio ,,veras odrijesen" (il verso sciolto) t. j. stih, koji 
nije vezan na broj slogova — najvise su ipak u hrvatskom prijevodu 
dvanaesterci — ni na rimu, tako da rima uopce nema, osim u lirskim, 
korskim partijama ; ovo prvo oslobodjenje od dvanaesterca sa dvo- 
strukim rimama, koji je sve prijevode sapinjao u slabe, cesto nera- 
zumljive parafraze, zatiruci Ijepote izvornika, ucinilo je Zlatariceva 
,,Amintu" prvim pravim pjesnickim prijevodom u nasoj knjizevnosti. 

Prijevod ,,Aminte" knjizevna je prvina Zlatariceva, plod njegova 
djakovanja u Italiji ; on je u zrelijoj dobi sam uvidio, da je prijevod 
doveo ,,na izvrsnos, koliko mi od onijeh nezrelijeh Ijeta bjese dopu- 
steno", a to ga poslije nije zadovoljavalo. Zato je ,,s malo povecom 



l82 

pomnjom u ova zrelija godista"^ pregledavao svoj mladenacki prijevod, 
dotjerujuci ga jezicno i stvarno, jer je prvi put prevodio prema ru- 
kopisu, koji mozda nije bio svuda autentican, ili je Tasso stampajuci 
poslije Zlatariceva prijevoda svoje djelo mozda tekst dotjerao, pa je 
u jednom i drugom slucaju bila potrebna revizija prijevoda prema 
Tassovu izdanju, Zanimljivo je, da je Zlataric u prvom izdanju prije- 
voda posve Slobodan u prevodjenju lirskih partija, pace korske pjesme 
u III. i IV. skazanju izvorne su njegove pjesme. Ovu je slobodu 
zadrzao i sada, ali je te pjesme ponovo posve preradio i preinacio . 
Pregledan i dotjeran prijevod Tassova djela postao je domaciji, hrvat- 
skiji, jer mu i nije vise naslov ,,Aminta", vec ,,Ljubmir", a i sva lica 
imadu sada hrvatska pastirska imena mjesto talijanskih (Dubravka, 
Radmio, Jela, Bijelka, Boljko, Vilslav). 

Zlataric je god. 1597. izdao u Mlecima knjigu svojih prijevoda 
pod naslovom : ,,Elektra, tragedija, Ljubmir, pripovijes 
pastirska, i Ljubav i smrt Pirama i Tizbe, iz vece 
tudjijeh jezika u hrvacki i z 1 o z e n e". Ovu je knjigu, 
kojoj su na kraju dodate i njegove ,,njekolike pjesni u smrt od razli- 
cijeh", posvetio pjesnik Jurju Zrinskome, koji mu se toplo i zahvalio 
latinskim pismom iz Cakovca, pa je to bila jamacno prva dubrovacka 
knjiga, poznata u sjevernim hrvatskim krajevima preko Velebita. 

Zlataric je najvise cijenio prijevod Sofoklove ,,Elektre", koju je 
preveo iz grckoga, jer je prevodjenje iz grckoga uopce bilo nesto iz- 
vanredno, pa zato on narocito istice, da je ucinio ,,Hrvacku Grkinju 
Elektru Sofoklovu",- metnuo je na prvo mjesto u knjizi, i ona je uz 
citavu knjigu nekako narocito posvecena Jurju Zrinskome. Medjutim, 
kako je pjesnik prevodio u dvanaestercima sa dvostrukim srokovima, 
prijevod ni izdaleka nije tako lijep i vrijedan kao ,, Ljubmir". Zlataric 
je poput ostalih suvremenika posve krivo mislio, da je djelo umjet- 
nicki vrednije, sto mu je oblik tezi i zakucastiji, pa se zato upravo 
ispricava u posveti Mihu Menceticu, sto je ,,Ljubmira" preveo bez 
srokova, stihom odrijesenim, moleci ga, da mu ne zamjeri, ,,jer ovu 
pastijersku pripovijes, buduci mi izostalo vrjemena, iz- 
lozih u odrijesen veras".^ Treci dio svoje knjige, ,, Ljubav i smrt Pi- 
rama i Tizbe", prijevod poznate Ovidijeve metamorfoze, posvecen 
Cvijeti Zuzoricevoj, nije takav; pjesnik pace prevodi tu metamor- 
fozu u stihovima sa cetverostrukim prijenosnim srokovima, jer onaka 

1 lb. XXI. str. 4. 

2 lb. XXI. str. 4. 

3 lb. XXI. str. 71. 



1 83 




Cvijeta Zuzoriceva. 
Iz knjige „GalIeria di Ragutei illustri" (Dubrovnik, 1841.)- 

isprika ne bi bila dolicna, i on je svome pjesnickome idealu morao 
prikazati sav car svoga umijeca. 

Cvijeta Zuzoriceva (Fiora Zuzzeri), cuvena Dubrov- 
kinja sa svoje Ijepote i lijepe obrazovanosti, rodila se oko god. 1555. 
Bogata i ugledna dubrovacka porodica Zuzzeri potjece iz Neretve, 
odakle je dosla u Dubrovnik oko god. 1400., baveci se trgovinom, i 
tu je njihovo narodno ime Zuzorina potalijanceno u Zuzzeri. Cvijeta 
udala se god. 1577. za firentinskoga plemica Bartolommea Pescioni-a. 
Zlataric joj je, kako je vec spomenuto, posvetio zbirku pjesama Ce- 
sara Simonette, a sacuvao nam se i jedan Zlataricev talijanski sonet 
u njenu slavu. U Firenci oko nje se kupilo kolo knjizevnika, u kome 



1 84 

je ona prozvana novom Aspazijom. Od talijanskih pjesnika njoj je 
pjevao Cesar Simonetta i Gianbattista Boccabianca, koji je zove ,, ce- 
leste Flora", pace i Tasso je opjeva u dva soneta. Od Dubrovcana 
Nikola Gucetic posvetio joj svoje filozofske radove ,,D i a 1 o g o 
dell' a m o r e" i ,,Dialogo dell a b e 1 1 e z z a>', a Miho Mo- 
naldi svoje talijanske pjesme. Cvijeta Zuzoriceva, spominje tradicija, 
pjevala je i sama na hrvatskom i talijanskom jeziku. Pescioni sabrao 
je svoje platonske dijaloge i nazvao ih u cast svoje zene grckim ime- 
nom ,,Anthos" (cvijet), ali glavni je glasnik i pjesnik njezine slave 
i Ijepote bio Zlataric.^ 

Kad je Zlataric Cvijeti posvetio ,,Ljubav i smrt Pirama i Tizbe" 
(1597.), ona je vec udovica, a on je odavno otac porodice, ali ipak 
i sada drscu medju njima sjene Ijubavi. Pjesnik u posveti kaze: ,,Zasto, 
ako bi odluceno, da vi od nas na dalek provodite zivot u latinskoj 
zemlji, bi takodjer odluceno, da svedj u pameti mojoj pribiva vjecna 
spomena od vas i da misli moje nikad ne pristaju, gdje godijer sam, 
razbirat na blizu neizmjerne hvale vase. U biljeg od toga, imajuci 
ova moja pisma na dvor izit, hotio sam posobito imenom vasega gospod- 
stva uresit ,,Ljubav Pirama i Tizbe . . ."^ Zlataric je svakako namje- 
rice odabrao ovu krasnu metarmorfozu o nesretnim babilonskim 
Ijubovnicima, kojima je udes pomrsio preveliku Ijubav, pa za jedne 
mjesecine, urekavsi sastanak, umiru, zeleci da ih nepravedni roditelji 
pokopaju jedno do drugoga: u lijepom ovome prijevodu, — pjesnik 
je odlucno svladao i cetverostruke srokove — pa u pomenutoj posveti, 
ozvanja prica o nesretnoj Ijubavi Dinka i Cvijete, koju je pomrsila 
sudbina. 

Zlataric je prijevodu Ovidijeve metamorfoze, kako u posveti 
kaze, ,,ne bez uzroka prilozio njeke pjesni ucinjene od mene u 
smrt od drazijeh prijatelja i rodjaka, koje od malo dana ovamo ugodno 
bi onomu, ki sve moze, dozvat s ovoga nevoljnoga svijeta na bolji 
zivot. Zasto, kako ne mogu ne smutit se cestokrat smrti njih, tako 
ne mogu ne boljet se u svako doba odijeljenjem vasijem, kojijem ste 
dvigli mjestu nasemu pravo uresenje i taku svjetlos, kakvu brzek 
nigda prije ne vidi u sebi." Ove su pjesme ,,nadgrobja", medju 
inima u smrt Miha Mencetica, Miha Monalda, Maroja Mazibradica 
i Savka Bobaljevica; topla su nadgroblja u smrt prvorodjenoga sina 

^ Mnogi isticu, da je i Dinko Ranjina pjevao Cvijeti Zuzoridevoj, §to 
ne stoji, jer kad izadjose njegove ,, Pjesni razlike", njoj je bilo jedva osam 
godina. 

- Stari pisci, XXI. str. 143. 



i8S 

Zlatariceva ^imuna i kcerke Kate, a najvaznije je nadgroblje ,,U 
smrt gospodina Bartolomea Pesona" i pjesma ,,U smrt istoga, go- 
spodji Fiori Zuzoric, zeni njegovoj". 

Zlatariceva veza prema Cvijeti bila je i sada vise nego samo 
duboko postovanje spram krasne i obrazovane Dubrovkinje, koju 
mu ote udes, pa on u posveti obecaje, da ce, ugodi li joj ova knjiga, 
„i2vesti na svijetlo ne mao broj pjesni, koje sam u vasu hvalu 
ucinio".^ Pjesnik nije poslije toga doduse izdao ni jedne knjige, ali 
je nakon smrti oceve Miho Zlataric sabrao njegove ,,P j e s n i r a z- 
like", svega 137 lirskih pjesama, od najvece cesti Ijubovnih, koje 
su tako sacuvane u vise rukopisa, i nema sumnje, da je to pomenuti 
,,ne mao broj" pjesama, spjevanih u hvalu Cvijeti, ali medju njima 
je i nadgroblje njojzi,^ po cemu vidimo, da je i ona skoro iza svoga 
muza umrla i da ju je Zlataric prezivio. 

Zlatariceva lirika ostaje u istom okviru kao u Ranjine; shvatanje 
Ijubavi i Ijepote je isto, ali u Zlatarica nije idealizam zamucen nigdje 
ni trackom lascivnosti, sve je tu cisto, preko obicaja ovoga vremena, 
koji su mnogo dopustali, a to je jamacno posljedica njezne veze 
pjesnika prema Cvijeti. Refleksije pjesnikove uvijek su mirne i spo- 
kojne, nigdje nema zucljivosti i mladenacke nesredjenosti kao u 
Ranjine. Veoma je lijepa pjesma ,,U hvalu pokoja i mirne pa- 
meti".^ Rijec ,,zivot" u njega cesce dolazi negoli u ranijih pjesnika 
i uvijek u ozbiljnom smislu. ,, Pjesni razlike" jesu uopce lirika mu- 
zevnosti i zbilje, i u erotici, a nad Ranjinom odlikuju se dotjera- 
nijim oblikom, jacim i dubljim pointama, Ijepsim i cistijim jezikom. 
U Zlataricevu knjizevnom radu jasno izbija, koliko se u Dubrovniku 
nastojalo oko Ijepote i cistoce jezika, u kome se ikavstina vec 
gubi u ijekavstini, i tu je ved gotov knjizevni jezik, sto ga je 
naslijedio i dalje razvijao zlatni vijek dubrovacke knjizevnosti ; ovo 
je jezik umjetnicki, adekvatan izrazaj teznja tadasnje poezije, a 
veliki gramatik medju dubrovackim pjesnicima bio je — istancani 
ukus za Ijepotu jezika kao izrazaja renesansnoga umjetnickog 
osjecaja. 

Ranjina i Zlataric pretece su zlatnoga vijeka dubrovacke knji- 
zevnosti, koji pada u prvu polovicu XVII. stoljeda, ali pored njih 
bile je jos nekoliko pisaca, kojih rad takodjer stoji na prijelazu u 



1 lb. XXI. str. 144. 

2 lb. XXI. str. 187. 

3 lb. XXI. str. 175. 



1 86 

zlatni vijek. Maroje Mazibradic (1530— 1591.), pucanin, 
ostavio nam je dvadesetak pjesama, od najvece cesti Ijubovnih, a 
njegov sinOracije Mazibradic, pjesnik jedne ,,Jedjupke", 
namr'o nam je oveci zbornik lirskih pjesama, Ijubavnih, refleksivnih 
i pjesnickih poslanica, podsjecajuci na Ranjinu i Zlatarica, ali njegovo 
pjesnikovanje seze i u prve decenije XVII. stoljeca. Od lirike jaca 
je u ovo doba dramatika, narocito prijevodna. Miho Bunic Babu- 
linov (umr'o oko g. 1590.), vlastelin dubrovacki, spjevao je takodjer 
malu rukovet erotickih pjesama, medju njima jednu ,,U pohvalu 
Cvijete Zuzoriceve", a pored toga preveo je Euripidovu tragediju 
,,Fenicanke", i to prema grckom izvorniku i slobodnom talijanskom 
prijevodu Lodovika Dolce-a, pa joj je poput prevodioca talijanskoga 
nadjenuo naslov ,,Jokasta". Fran Lukarevic Burina 
(1541 — 1598,), vlastelin dubrovacki, preveo je talijansku tragediju 
Jerolima Zoppio ,,Atamante", i cuvenu pastirsku igru Baptiste 
Guarini-a (1538 — 1612.) ,, Pastor fido", sto se prvi put prikazivala 
god. 1583., a vec god. 1592. gotov je nas prijevod pod naslovom 
,,Vjerni pastijer". Savko Gucetic Bendesevic (umr'o 
god. 1603.), vlastelin dubrovacki, preveo je zadrzavsi isti naslov trage- 
diju ,,Dalidu" talijanskoga pisci Luigi-a Groto, koja je izasla god, 
1853., ali tako, da je upotrijebio pojedine motive i scene, osobito kata- 
strofu, iz ,,Adriane", druge tragedije istoga pisca. Pored ovih pisaca 
spomenuti nam je samo jos pucanina Antuna Sasina, koji je 
zivio potkraj XVI. stoljeca ; povodeci se za Vetranicem spjevao je 
nekoliko maskerata (,,Robinjica", ,,Muzika odcrevljara" i ,,Vrtari"), a 
na Marina Drzica podsjeca ,,M alahna komedija od pira" 
i dvije nepotpuno sacuvane pastirske igre ,,Flora" i ,,F i 1 i d e". 
Sasin opjevao je pod naslovom ,,R azboji od Turaka" suvre- 
mene bojeve s Turcima (1593 — 1594.), od sjajne hrvatske pobjede kod 
Siska, i to devet ,,razboja", ali to nije ep vec samo suvremena kronika 
u stihovima. 

Kako se razbira, u drugoj polovici XVI. stoljeca nestaje komedija, 
a njeguje se dalje pastirska igra, narocito u prijevodima, pocinje se 
isticati stara klasicka drama, pa se time utire put bogatu mladenackom 
dramatskom radu Ivana Gundulica i njegova nasljednika Junija Palmo- 
tica. Lirika nije vise tako bujna, ali prozeta klasicizmom obogatila se 
sadrzajem, pjesnickim oblicima,vrstama i dotjeranoscu, sto navjescuje 
liriku Ivana Bunica Vucicevica, a Sasinovi ,.R azboji od Turaka" 
jesu, i ako vanredno slabi predznak najveceg djela zlatnoga vijeka, 
Gunduliceva ,,Osmana". 



^^M 


^^ 





187 

13. Brno Karnarutic. 

drugoj polovici XVI. stoljeca, u doba najviseg razvitka 
turske sile, kad je i u Dubrovniku knjizevni rad donekle 
trgnuo unatrag, u Dalmaciji javila su se samo dva nova 
pjesnika : IvanParozic i Brno Karnarutic. 
Ivan Parozic, rodjen u gradu Hvaru god. 1537.,^ spjevao je ,,V 1 a- 
h i n j u", koja nam nije sacuvana, ali znamo, da ju je pjesnik poslao 
u Dubrovnik Naljeskovicu, koji ju je pohvalio.- 

Brno Karnarutic napisao je dva pjesnicka djela, i to 
epsku junacku pjesan ,,Vazetje Sigeta grada" (Mleci, 1584.)^ 
i pjesnicku pripovijest ,,S m r t Pirama i Tizbe" (Mleci, 1586,, 
II. izd. 1627.).* Kad se rodio i kad je umr'o, nije poznato, i sto znamo 
o njem, to su nekoliki podaci iz pomenutih stampanih knjiga. On bi- 
jase clan patricijske porodice zadarske ; i sam se nazivao Zadraninom.^ 
Otac mu se zvao Dunat. Pjesnik bio je vojnik, te je dotjerao do casti 
,,vojvode", zapovjednika pjesacke cete, ali iza toga ostavio je voj- 
nistvo, te je bio ,,pravad govornik" (giureconsulto), jamacno u sluzbi 
mletackoj u svom rodjenom gradu. ^ Kad je izaslo ,,Vazetje" (1584.), 
pjesnik bio je vec mrtav, jer Splicanin Petar Tartaljic u pjesmi ,,Go- 
spodinu Brni Karnaruticu D. S. P.," stampanoj na kraju knjige, govori 
o njemu kao pokojnom ratniku, koji je u nebu ,,gdi je dobra dosti 
i mira brez rati". 

,,Smrt Pirama i Tizbe" bit ce da je nastala ranije od ,,Vazetja"- 
Karnarutic je ovo djelo posvetio Antunu Vrancicu, i to kao nadbiskupu 
ostrogonskom. Vrancic, rodjeni Sibencanin (rodj. god. 1504.), postao 
je nadbiskupom ostrogonskim i primasom ugarskim g. 1569., a umr'o 
je u Pozunu god. 1573. Prema tome je Karnarutic ovo djelo spjevao 

^ G. Novak : Alcune lezioni. Zara 1874. na str. 40. 

^ Stari pisci, V. str. 349. 

^ Sacuvan je i jedan primjerak II. izd., sto ga je izdao Petar Fodroczy 
i posvetio Nikoli Zrinskome, praunuku sigetskoga junaka, ali naslovni list 
fali, pa se ne zna godina izdanja. 

* Potpuni naslov prvoga izdanja glasi : ,,Izvrsita Ijubav i napokon nemila 
i nesricna smrt Pirama i Tizbe, slozena po Brni Karnaruticu Zadraninu". 

s Juraj Barakovic medju gospodskim porodicama zadarskim nabraja : 
,,Karnaruti, Pe(5areli, Fafonidi, Galjardini" i t. d. Stari pisci, XVII. str. 128. 
— .Hortenzije Brtucevic spjevao je pjesmu ,,U pohvalu Tizbe i Segeta" Kar- 
naruticu ,,v 1 a s t e 1 i n u zadarskom." 

* ,,Smrt Pirama i Tizbe" svrsava pjesnik stihovima : 

To slozi Bernardin Karnarutic vojnik, 

nigda Dunata sin, sad pravad govornik. 



1 88 

svakako izmedju god. 1569 — 1573-, a mozda i prije, jer je posvetu 
mogao napisati naknadno. A kako pjesma Hortenzija Brtucevica, 
vlastelina hvarskoga, ,,U pohvalu Tizbe i Segeta", stampana na kraju 
,,Smrti Pirama i Tizbe", a spjevana jos za zivota pjesnikova, spominje 
obadva djela, bit ce da je i ,,Vazetje" nastalo nekako u isto doba, 
dakle neposredno koju godinu iza sigetske pogibije (1566.).^ 

,,Vazetje Sigeta grada" posvetio je Karnarutic Jurju Zrinskomu, 
sinu junaka sigetskoga. Posvete obaju djela, sto je vrlo znacajno, 
dovode pjesnika u vezu s velikasima u Ugarskoj, a na jednoga i dru- 
goga obraca se on bez obicnog u posvetama konvencionalizma, in- 
timno i neposredno, kao njihov znanac. Posveta ,,Vazetja" daje nam 
pace pravo naslucivati, da je Karnarutic bio ,,vojvoda" u vojsci Nikole 
Zrinskoga, sto ne bi bilo neobicno, jer znamo, da je brat Dinka Zlata- 
rica sluzio u vojsci Jurja Zrinskoga. Karnarutic u posveti govori : 
, .slavni i neumrli glas bivsega gospodina, Miklousa Zrinskoga, 
oca tvoje milosti", sto moze znaciti, da je junak sigetski bio njegov 
gospodar,' a dalje u posveti Karnarutic izrijekom priznaje, da mu 
je i obavezan, jer kaze :,,odlucih ja ispunitidugmoja 
ovim, ako i prezrednim slogom, i svitu navistiti, koliko godi izvrsite 
hrabrosti istoga gospodina, oca milosti tvoje, a navlastito, koju on 
ucini u pogibil grada Sigeta". 

,,Vazetje Sigeta grada" prva je epska pjesan iz hrvatske povijesti 
u nasoj knjizevnosti. Kako je junacka smrt Nikole Zrinskoga i malene 
njegove hrvatske posade kao veliki historijski dogadjaj, koji je za- 
ustavio golemu tursku vojsku, te se ona morala vratiti bez ikakva 
uspjeha, odjeknula po citavoj Evropi, posve je razumljivo, da se to 
moralo odmah odraziti u hrvatskoj knjizi, kojoj je borba s Tur- 
cima pocela vec bivati gotovo glavnim sadrzajem. Neposredno iza 
pada Sigeta nastalo je hrvatsko djelce o pogibiji Nikole Zrinskoga, 
sto ga je napisao, kako zacijelo znamo, jedan nas plemic, koji je za 
vrijeme opsade bio u Sigetu i pao u tursko ropstvo, kojega se otkupom 
oslobodio i vratio se kuci. Ovo se djelce mnogo prepisivalo, i jedan nam 
se prije pis, kome fali pocetak, sacuvao u arhivu kneza Karla Auer- 

^ Hortenzije Brtufievic, sin Jeronimov, rodio se u gradu Hvaru god. 
1 516. Isp. G. Novak : Alcune lezioni,' na str. 36. — Kad bismo znali godinu 
smrti Brtuceviceve, mozda bi se mogle jos tainije odrediti godine postanja 
Karnaruticevih djela. 

^ ,,B i V s e g a gospodina" ne ce znaciti, kako bi se moglo misliti, 
pokojnoga gospodina, (lat. quondam domini), jer u ovom zna- 
Cenju Karnarutic upotrebljava kao i drugi pisci izraz ,,nigda" na pr. kad 
o sebi kaze, ,,n i g d a Dunata sin" t. j. sin pokojnog Dunata, 



1 89 

sperga u Logensteinleitnu u Gornjoj Austriji, pisan glagolicom, cistom, 
bujnom cakavstinom. Ovo djelce nije u hrvatskom izvorniku stam- 
pano, ali ga je iz rukopisa preveo na latinski Slovenac Samuel Budina, 
pa ga izdao pod naslovom ,,Historia Sigethi" (Bee, 1568.). Karnarutic 
pjevajuci ,,Vazetje" imao je pri ruci jedan prijepis cakavskoga ruko- 
pisnog djelca, sto dokazuje uporedjivanje teksta, pa se u glavnome 
drzao svoga izvora u prikazivanju dogadjaja, gdjesto pace i u izri- 
cajima. 

,,Vazetje" je heroicka epska pjesan u cetiri pjevanja {,,dila"). 
Karnarutic u posveti kaze, da nasljeduje ,,stope starih pisni- 
k o V, koji petjem svojim navistevali jesu svitu hrabrosti poglavitih 
Ijudi", ali u samome djelu utjecaj klasika ogranicen je na uobicajeni 
proemij i na katalog turske vojske u prvom pjevanju. Inace ,,Va- 
zetje"je u dvanaestercima, sa dvostrukim rimama, bez strofa, hrono- 
loskim redom prepricana pomenuta glagolicom pisana povijest si- 
getske pogibije. No u vise pojedinosti odmice se ,,Vazetje" od kronike 
nepoznatoga sigetskog zarobljenika, a ima pojedinosti, kojih tamo nema, 
pa je djelo Karnaruticevo vazno i kao izvor za poznavanje dogadjaja, 
osobito ako se uvazi, da je nastalo neposredno iza pogibije i da je Karna- 
rutic sam bio u vezi sa sjevernim hrvatskim krajevima i s porodicom 
Zrinskih. Dragocjena je slika, gdje on crta zivot na dvoru Zrinskoga, 
njegov odnosaj prema vojnicima, osobitu Ijubav prema sunarodnja- 
cima, — ,,Hrvate bihu njegova dvora cas" — a mnogo vrijedi i 
Karnaruticevo podrobno crtanje turske vojske, njezina nacina rato- 
vanja i nase odbrane, jer on je kao ,,vojvoda" sve to dobro poznavao. 

Pjesnickih Ijepota ,,Vazetje" nema ; pjesnik-vojnik gradi stihove 
opore, tvrde, nedotjerane ; njegovo je crtanje neumjetnicki realisticno, 
umjetnicku kompoziciju zamjenjuje shema kronike. Karnarutic je nas 
najslabiji stihotvorac XVI. stoljeca, — u tehnici i dikciji znatno ga 
natkriljuje i najslabiji dubrovacki pjesnik Antun Sasin — ali pre- 
vidjeti se njegovo djelo ne moze s vise razgloga : ono obradjuje vrlo 
vazan dogadjaj, koji ce poslije opjevati jos citav niz hrvatskih pjesnika ; 
ono je nadalje prva heroicka epska pjesan iz domace povijesti u nasoj 
knjizi, predstavlja nam knjizevni rad u sjevernoj Dalmaciji te veze 
ovoga rada s hrvatskom glagolskom knjigom. 

Pomena je vrijedna i Karnaruticeva ,,Smrt Pirama i Tizbe", 
oveca pjesnicka pripovijest, u pet pjevanja, koja samostalno obradjuje 
sujet poznate Ovidijeve metamorfoze. Piram postao je pravi pravcati 
trubadur, Tizba, lijepa Babilonka, posve se prerusila u ,,gospoju" iz 
petrarkisticke erotike, a mjesto konacne apoteoze njihove Ijubavi, 



190 

prijetvora njihova u crni dud, dolazi trubadurski poziv na kajanje i 
odvracanje od svjetovne Ijubavi, koja se naziva ,,bludom". 

Prica o Piramu i Tizbi veoma je prikladna za obradbu u duhu 
petrarkisticke erotike, ali za to trebalo bi umjetnicke ruke. Karna- 
rutic se posve poveo u obliku za Marulicevom ,,Juditom" : pjevanje 
zove ,,libar", posve jednako upotrebljava strofe i cetverostruke prije- 
nosne rime, pace na kraju II., III. i IV. ,, libra" u zadnjoj strofi poput 
Marulica upotrebljava zakljucni peti stih. Ovim teskim preponama u 
obliku nije pjesnik nikako mogao odoljeti, pa su mu stihovi jos nedo- 
tjeraniji, neizradjeniji i nerazumljiviji nego u ,,Vazetju". Pravih 
pjesnickih mjesta nema ni ovdje ; jedino se moze istaci tuzaljka Tizbina 
nad mrtvim Piramom, koja kao da je gradjena prema narodnim 
pogrebnim tuzbalicama. 

Karnarutic i po neznatnom knjizevnom znacenju svoga rada 
zaprema posebno mjesto u razvitku hrvatske knjizevnosti. ,,Smrt 
Pirama i Tizbe", prva nasa romanticna epska pjesan, posljednji je 
odraz petrarkisticke erotike u sjevernoj Dalmaciji, a veze pjesnika 
sa pocecima hrvatske poezije, po obliku narocito sa Marulicem. U 
,,Vazetju" nastavlja pjesnik, pjevajuci borbu svoga naroda s Turcima, 
tradicije Marulica i Zoranica, ali se u torn odrazavaju obiljezja njegova 
doba. Karnarutic smatra pobjede turske bicem Bozjim za grijehe 
krscanskih drzava ; sultan ide pod Siget : 

A na njem^hazdija, z golja zlata tkana, 

na dar malo prije ka mu bise dana 
iz ruke krstjanske. Nut ruga, nut smiha, 

nut sibe poganske nad nami cic griha ! 

Tako su govorili vec nasi pjesnici pred Karnaruticem, ali on povrh 
nesloge krscanske i grijeha kao glavni povod turskih uspjeha istice 
protestantizam. U svom posljednjem govoru Nikola Zrinski u ,,Va- 
zetju" govori o raspu crkve, o tjeranju Bozjih sluzbenika iz crkava, 
,,a nas nevernici toga cic pregone" ; ako bude drzava podlozna 
,,k crkvi rinskoj", ne ce biti turski car ,,uzniozan u zemlji nimskoj". 
Odvrgla se i Francuska, ,,slidec odmetnih roj", ali ni u njoj odonda 
nema radosti i veselja, vec vlada ,,kuga, glad i boj", — a sve je to palo 
kao pokora na nas, koji ipak ne smijemo izgubiti vjere. Karnarutic 
bit ce da je ,,Vazetje" spjevao i posvetio Jurju Zrinskome prije, negoli 
je ovaj sam poceo progoniti katolicki kler i okrenuo citavo Medjumurje 
na kalvinizam, a po ovim mislima prva hrvatska heroicka epska 
pjesan iz domace povijesti veze Karnarutica vec sa vremenom nase 
reformacije i protivureformacije. 




II. Reformacija i protivureformacija. 

1. Humanizam uoci reformacije. 

rvatska je lijepa knjizevnost u prvome stoljecu svoga 
razvitka najbogatija ; iznijela je nekoliko djela, koja 
se mogu takmiciti s najljepsim djelima suvremene 
talijanske knjige, dotjerala je knjizevni jezik, koji 
odaje veliku umjetnicku kulturu, i odlikovala se ne- 
kolikim ozbiljnim i samoniklim idejama. Medju slo- 
vjenskim knjizevnostima nasa je neprijeporno u to doba prva. AH 
ona je zahvatila samo vrlo ograniceno podrucje : Dubrovnik i Dal- 
maciju. Medjutim zapocela je na sjeverne i zapadne hrvatske krajeve 
snazno utjecati reformacija, narocito iz Njemacke, pa se sada i tu 
zametnula knjiga na jeziku narodnom. Kako se uoci renesansne 
hrvatske knjizevnosti javljaju humaniste, najvise iz Dubrovnika i 
Dalmacije, tako se oni javljaju sada, uoci reformacije, iz sjevero- 
zapadnih nasih krajeva, od najvece cesti kao prvi vjesnici novih misli. 
Kad su osnovana sveucilista u Pragu (1348.), Krakovu (1364.) 
i u Becu(i365.), udomljivao se humanizam jace i u gornjim hrvatskim 
krajevima. U prvoj polovici XVI. stoljeda ucilo je u Becu na sveuci- 
listu dosta Zagrepcana i Varazdinaca, ali bilo je tu djaka i iz Cazme, 
Koprivnice, Osijeka, Pozege, Djakova, Ivanica i Vrbovca^ ; nasi 
scolares ucili su i u Pragu, Krakovu, a neki su se odbijali i u Italiju, 
pa na sveuciUsta u Njemackoj, koja su u prvom razmahu reformacije 
dobivala sve vece znacenje. Od latinskih pisaca iz Hrvatske, koji su 
dosli u doticaj sa reformacijom, spomenut cemo Bartola Gjur- 
djevica i Pavla Skalica. Gjurdjevic bijase hrvatski plemic 
svjetovnjak, rodom iz kraja negdje izmedju Kupe i Gline. Od svoga 
posjeda u Maloj Mlaki primio je nadimak ,,de Mala Mlaka". U boju 
na Mohackom polju (1526.) pade u tursko ropstvo, te je proveo sedam 
godina u Carigradu, a onda sest godina u Aziji ; oslobodivsi se ropstva 



^ F. Sisic : Hrvati na beckom sveucilistu od god. 1453 — 1630. Vjesnik 
kr. zem. arkiva, V. 



192 



RTHOLOMAEVS 



Deu5lfra«I duxnus 
fiiif,«non prat cum „ 
CO DeusaticnusPf. j jF 



dosao je kao hodocasnik jeru- 
solimski i u Njemacku, gdje ga 
u Wittenbergu lijepo primise 
Luther i Melanchthon (1544.). 
U Antverpenu izasle su g. 1544. 
dvije njegove knjige : ,,De 
Turcaium ritu et ceremoniis" 
i ,,De afflictione tarn capti- 
vorum quam etiam sub Turcae 
tributo viventium Christiano- 
rum".i — Pavao Skalic (1534. 
do 1575.) rodio se u Zagrebu 
od oca podrijetlom seljaka 
iz Stubice. Nauke svrsio je na 
sveucilistu u Becu i Bolonji, i 
onda se odbio u siroki svijet 
kao pravi pustolov : uzvisivao 
se silnim naslovima i velikim 
dobrima u Hrvatskoj i Italiji, 
sto su muih tobozeoteli Turci, 
boravio je na dvorovima, ste- 
kao ugled kod vladara, u Nje- 
mackoj presao na protestan- 
tizam, i kao ucen teolog pisao 
protiv katolicizma, a onda se vratio u katolicku crkvu i pisao la- 
tinske spise protiv reformacije.^ 

Vece znacenje stekose u Njemackoj tri doista velika naucenjaka, 
sva trojica iz Istre : Matija Grbic, Matija Vlacic i 
Petar Pavao Vergerije. 

Matija Grbic (Mathias Garbitius Illyricus) rodio se u prvom 
deceniju XVI. stoljeda u Istri, cini se, u Labinu. Otac mu bijase ubogi 
crevljar. Matija je, probijajuci se kao siromasan djak, ucio u Niiren- 
bergu, poslije dodje u Heidelberg (1533.) > a onda u Wittenberg, gdje 
ga Luther i Melanchthon zavole, i on tu postade profesorom grckoga 




Bartol Gjurdjevic. 
Iz djela „De Turcarum ritu et ceremoniis" 



^ C. Mijatovid : Bartolotnije Georgijevid, Hrvat, pisac XVI. vijeka. 
Rad, XLIV. — J. Baudouin de Courtenay : Das Slavische in den Werken 
von Rartholemaeo Georgiewiz. Archiv, XI. str. 343. — Vj. Klaic : Prilozi 
za iivotopis Bartola Georgijevida. Vjesnik hrv. zem. cirkiva, XIII. str. 129. 

2 Iv. Kukuljevic : Pavao Skalic. Vijenac, 1875. br. 44 — 50. 



193 







jezika. Poslije pozvan 
je na sveuciliste u Tu- 
bingen (1537.), gdje 
je predavao latinski i 
grcki. On je napisao 
mnogo pjesnickih i na- 
ucnih djela na latin- 
skom i grckom jeziku, 
a teologijom se slabo 
bavio, pa se i ne istice 
medju reformatorima. 
Umr'o je 1559. godine. 

Matija Vlacic 
(Mathias Flacius Illy- 
ricus) rodio se 1520. 
god. u Labinu u Istri 
od oca Andrije Vla- 
cidaFrankovi(5a, tamo- 
snjeg patricija. Ucio 
je u Labinu i Mlecima, 
a onda ode u Augs- 
burg, odavle u Basel 
i napokon u Tubingen 
(1540.), gdje je ucio 
kod zemljaka huma- 
niste Grbica. G. 1545. 
postade magister filo- 
zofije, a ved slijedece 
godine bude pozvan na 
sveuciliste u Witten- 
berg, gdje je predavao hebrejski jezik. On bijase jedan od najucenijih 
Ijudi svbga doba, pravi enciklopedista reformacije, te je predavao na 
razlicitim sveucilistima, u Jeni, Strassburgu i Antwerpenu. Uz Lu- 
thera i Melanchthona bio je vodja reformacije, ali u nekim pitanjima 
imao je svoje nazore, i njegova je nauka bila poznata pod imenom 
flacijanizam. Umr'o je u Frankfurtu 1575. godine. 

Petar Pavao Vergerije (1498 — 1565.) potjece iz pa- 
tricijske porodice u Kopru u Istri. Ucio je u Padovi, gdje je promo- 
viran na cast doktora prava (1518.). U Veneciji bio je god. 1524. advo- 
katom, i tu je drugovao s Tizianom i Pietrom Aretinom, dok ne prijedje 

Branko Vodnik : Povijest hrvatske knJiievnostL ^3 






Matija Vlaci£ (Flacius lllyricus). 
Iz kr. zem. arkiva u Zagrebu. 



194 




Petar Pavao Vergerije. 
Iz kr. zem. arkiva u Zagrebu. 



u Rim (1529.), gdje 
mu je brat Aurelije bio 
tajnikom pape Kle- 
menta VII. Rimska 
kurija slala ga vise put 
kao poslanika u Nje- 
macku, a god. 1530. 
pridijeljen je kralju 
Ferdinandu I. na dr- 
zavnom saboru u Augs- 
burgu. Vergerije bio je 
krsnim kumom kra- 
Ijeve kceri Katarine, 
potonje kraljice polj- 
ske. Papa Pavao III. 
dade god. 1536. Ver- 
geriju naslov biskupa 
od Modrusa, pa kad je 
iste godine imenovan 
i biskupom u Kopru, 



ostavi svoje svjetovno zvanje, zaredi se za svecenika, te bi u rodnome 
Kopru s velikim slavljem primljen. 

Vergerije dolazase i poslije cesce u Njemacku kao papinski 
legat, pa je tako bio u doticaju i s njemackim reformatorima, zbog 
cega na nj pade sumnja, da potajno pristaje uz reformaciju. Kad 
se poradi toga nije mogao dostati stozernickoga grimiza i kardi- 
nalskoga sesira, napisao je knjigu ,,Adversus apostatas 
G e r m a n i a e", da svali sa sebe svako sumnjicenje, ali proucivsi 
za ovo djelo protestantsku knjizevnost, i sam prijedje na protestan- 
tizam (1546.). 

Vergerije prvi poce medju Hrvatima siriti protestantizam. On 
predobije za novu nauku trscanskoga biskupa Franju Jozefica 
Ricana, prije biskupa senjskoga, te svoga brata Ivana, biskupa 
puljskoga, i poce javno propovijedati novu vjeru, koja je uto u 
susjednih Slovenaca bila vec dosta rasirena. Kad ga je inkvizicija 
prognala iz Kopra, dodje u Mantovu prijatelju kardinalu Gonzagi, 
zatim u Padovu i napokon prijedje u Svicarsku (1547.). God. 1548. 
bude radi svojih djela protiv pape izopcen iz crkve. Na poziv Kri- 
stofa, vojvode od Wiirtemberga, dodje god. 1553. u Tubingen, i tu 
je najjace razvio svoju djelatnost oko reformatorske knjizevnosti. 




195 

On je pisao na latinskom, njemackom i talijanskom jeziku, i to 
veoma mnogo, pa su se njegova djela prevodila na njemacki, fran- 
cuski i poljski jezik, a pored toga je Vergerije utjecao i na hrvatsku 
protestantsku knjizevnost. 

2. Hrvatski protestantski knjizevni pokret. 

eformacija, dolazeci sa sjevero-zapada, zahvatila je prije 
nas susjedne Slovence, koji jos nijesu imali knjizevnosti 
na jeziku narodnom, te im je udarila osnov narodnoj 
knjizi, a k nama je protestantizam dolazio upravo preko 
Slovenaca, pa se najjace razvio na medjama hrvatsko-slovenskim, 
osobito od Zumberka i Karlovca na jug pa po citavoj Istri, dodiru- 
juci Hrvatsko Primorje. Protestantizam nije se mogao slobodno raz- 
vijati ni kod Hrvata ni kod Slovenaca, jer ga je suzbijao najvecom 
silom sam kralj Ferdinand I. To bijase povod, da su se hrvatski i slo- 
venski vodji protestantizma sklonili u slobodnu Njemacku, nastojeci 
odavle oko sirenja protestantizma na slovjenskom jugu, a to se moglo 
samo knjizevnim putem, i tako je knjizevni rad postao najjacim 
sredstvom za sirenje reformacije. 

Primoz Trubar, glava slovenske reformacije, prognan dodje 
u Njemacku (1548.). On prvi osjeti potrebu, da knjigom utjece na svoj 
narod, te izda u Tiibingenu na slovenskom jeziku prve dvije knjige, 
i to Abecednik (bukvicu) i Krscanski nauk (1550.). Kad je u Tu- 
bingen dosao kao prognanik Vergerije (i553.)> pomisljao je i on na si- 
renje protestantizma na jugu, pa je po njegovu savjetu wiirtemberski 
vojvoda Kristof pozvao Trubara, da nastavi svoj knjizevno-propaga- 
torski rad. U ovome nastojanju izasle su god. 1555. u Tiibingenu na- 
jednoc cetiri slovenske knjige, i to ,, Abecednik" i ,, Krscanski nauk" 
u drugom izdanju, te dvije novo : ,,Evangelij sv. Matevza" i ,,Molitev 
teh krscenikov, ki so zavoljo te prave vere pregnani". Ali u isti cas 
pomisljalo se i na Hrvate, te je u Tiibingenu izasla i prva hrvatska 
protestantska knjiga : ,,R azgovaranje meju papista i 
jednim luteran, stumaceno po Antone Senja- 
n i n e", polemicna apologija lutoranstva, na kojoj je namjerice krivo 
oznaceno, da je stampana ,,v Padove", a misli se, da joj je autor 
sam Vergerije ili Antun Dalmatin, koji se domala javio kao nas glavni 
reformatorski pisac. 

Vergerije svojim veliki ugledom pribavio je u Njemackoj, narocito 
u Wiirtembergu, cijenu ideji o sirenju reformacije na slovjenskom jugu 



196 



posredovanjem knji- 
zevnosti, ali dalje nije 
utjecao na ovaj po- 
kret, jer je ostavio 
Tubingen i vodio ak- 
ciju oko sirenja refor- 
macije u Litvi i Polj- 
skoj. Medjutim uto je 
dosao u Njemacku novi 
velikiprognanik s juga, 
a upravo gorljiv pro- 
testant, barun Ivan 
Ungnad (1559-) » 
bivsi veliki zupan va- 
razdinski i zemaljski 
kapetan dolnjoaustrij- 
skih, slovenskih i hr- 
vatskih zemalja. — 
Ungnadu dao je voj- 
voda Kristof dvorac 
Monchshof u Urachu 
kraj Tiibingena, i tu 
se oko njega usredo- 
tocio sav rad za reformaciju na slovjenskom jugu. — Ungnad je umah 
nastojao, da podigne hrvatsku tiskaru i da okupi oko sebe sposobne 
Ijude, koji bi pisali i prevodili na hrvatski protestantske knjige. Ma 
da je sve to bilo veoma lesko, on je ukratko svoje misli ozivo- 
tvorio. Razaslao je okruznicu po Njemackoj i Austriji, moleci dobro- 
voljne prinose za osnutak hrvatske tiskare, i njegovom su se po- 
zivu odazivali zemaljski stalezi, korporacije, pojedini knezevski i 
slobodni gradovi, knezovi, vojvode i pojedini privrzenici reformacije. 
Najvise je zrtvovao Ungnad sam, pa vojvoda Kristof i kralj Maksi- 
milijan, koji je protiv volje svoga oca Ferdinanda podupirao refor- 
maciju. Na poziv Trubarov dosao je u Tubingen Stjepan Konzul 
I s t r a n i n, pop glagoljas, koji je vec bio pristao uz reformaciju, 
te je stupio u sluzbu Ungnada. Prema njegovim uputama lijevana 
su u Niirenbergu glagolska slova i tu je stampan glagolicom t. zv. 
„Pokusni list" (Crobatischer Probzedl), a o Bozi6u god. 1560. stigla su 
ve6 slova u Tubingen. U martu god. 1561. krenuo je na poziv Trubarov 
iz Ljubljana u Njemacku iz Istre prognani svecenik Antun Dal- 




Ivan Ungnad. 
Iz kr. zem. arkiva u Zagrebu. 



197 



RASGOVA^ 



"i. V M A 



N O P 



AmontScgixia-ntnc 



'■.:«u,.M,^-^: 



Ai LI LV' 



matin i stupio 
u sluzbu Ungnada 
kao dobar pozna- 
vac cirilice, te su 
po njegovim uputa- 
ma rezana u Tubin- 
genu dirilska slova. 
Tako je vec krajem 
god. 1561. bila po- 
sve uredjena hr- 
vatska tiskara u 
Urachu, a slijedece 
go dine nabavljena 
su za nju i latinska 
slova. 

Hrvatska tiskara 
pocela je raditi ved 
g. 1561.U cetiri go- 
dine svoga opstan- 
ka {1561 . do 1564.) 
izbacila je ona u 
svijet 25.600 pri- 
mjeraka razlicitih 
hrvatskih knjiga u 
tri pisma, sto gla- 
golicom, sto ciri- 

licom, a sto latinicom. Na knjigama, premda je tiska.ra bila u Urachu, 
oznaceno je, da su stampane u Tiibingenu, i to zato, jer se u ovo 
doba tiskarstvo smatralo umjetnoscu i tiskare stoje u tijesnoj vezi sa 
sveucilistem, a tiskari su imatrikulirani na sveucilistu, pa je tako 
hrvatska tiskara uistinu pripadala Tiibingenu kao najblizem gradu 
sa sveucilistem. Dusa hrvatske tiskare bio je Ungnad. To se najljepse 
razabira po tomu, sto se citavo poduzece odmah raspalo, kako je on 
umr'o o Bozicu god. 1564. U pocetku upravljao je radom u tiskari 
Primoz Trubar, a onda je citav rad vodio Stjepan Konzul, a njegov 
je najizdasniji pomagac bio Antun Dalmatin. Matija Vlacic nije mogao 
raditi oko unapredjenja hrvatske protestantske knjizevnosti; on je 
poznavao glagolicu i cirilicu, pa su se na nj obra(iali Konzul i Dal- 
matin; on je dobio na ogled i korekturu neke knjige i rukopise, pace 
neko vrijeme je i ucestvovao u tiskari (1563.), ali vece djelatnosti nije 



t,^^; 



Naslovna strana „Razgovaranja". 



iqS 




mogao razviti, nitistati 
na celo pokretu, jer 
nije imao povjerenja 
Ungnadova, koji je bio 
odrjesiti protivnik fla- 
cijanizma. 

Stjepan Kon- 
zul Istranin rodio 
se god. 1521. u Buzetu, 
u mletackoj Istri. Bio 
je pop glagoljas, koji 
je presao u protestante 
jamacno za biskupo- 
vanja Vergerijeva. Po- 
sto je god. 1549. zbog 
toga prognan iz svoje 
zupe u Starom Pa- 
zinu, bude uLjubljani 
i Kranju propovjed- 
nik, pa kad je i tu oja- 
cala katolicka reak- 
cija, ode u Njemacku 
(1552.), gdje je dosao 
u doticaj s Trubarom. 
Tu je dosta jadno zi- 
vio, prehranjujuci se- 
be i svoju porodicu 
uciteljevanjem i propovijedima u razlicitim njemackim gradovimq. 
Na poticaj Trubarov poceo je Konzul vec god. 1557. njegove neke 
slovenske knjige prevoditi na hrvatski, a onda je posao sa svojim 
glagolskim rukopisom u Ljubljanu (1559.), gdje se uto bavio vec istim 
poslom Antun Dalmatin, da se njegov prijevod pregleda i odobri. 
Medjutim, kad se iza toga radilo o osnutku hrvatske tiskare u Urachu, 
vratio se Konzul u Njemacku i stupio u sluzbu Ungnada kao prevo- 
dilac i korektor hrvatskih knjiga, a u pocetku bio je i slagar. Pored 
toga on je bio i poslanik Ungnadov ; obilazio je njemacke, austrijske 
i hrvatsko-slovenske krajeve, sabirajuci prinose za tiskaru i trazeci 
moraine potpore za njezin rad. Poslije Ungnadove smrti ostao je jos 
god. 1565. u Urachu; god. 1568. vidimo ga u Regensburgu, odakle podje 
iste godine medju donjoaustrijske Hrvate, na imanjima velikasa oko 



Stjepan Konzul Istranin. 
Iz kr. zem. arkiva u Zagrebu. 



199 




grada 2eleznoga (Ei- 
senstadt), kamo je bio 
pozvan kao propo- 
vjednik, pa je tu va- 
Ijada i promijenio svi- 
jetom 

Antun Dalma- 
t i n (Antonius Dal- 
mata ab Alexandre) 
bio je, cini se, rodom 
iz Senja, koji je u ovo 
doba pripadao u geo- 
grafsko podrucje Dal- 
macije. Kao svecenik 
u Istri i on je pristao 
uz reformaciju i sklo- 
nio se u doba progona 
u Ljubljana, gdje je 
zivio g. 1559— 1560., 
baveci se poucava- 
njem. Vec ovdje poceo 
je prevoditi protes- 
tantske knjige na hr- 
vatski, pa kako je bio 
pored glagolice vjest 
i cirilici, pozvao je i 
njega Trubar u Urach, gdje je stupio u sluzbu Ungnadovu (1561.)- 
Bio je covjek mirne cudi, svakome dobar, u ovo doba vec star, krhka 
tijela i slaba zdravlja, ali kako je Konzul najvise putovao, bit ce da 
je Dalmatin uza sve to mnogo, svakako vise od njega, knjizevno radio, 
sto se ne da tacnije odrediti, jer su obojica uvijek zajedno oznacivani 
kao autori hrvatskih knjiga. Po smrti Ungnadovoj ostao je i on god. 
1565. u Urachu, gdje je zajedno s Konzulom izdao, i to latinicom, 
posljednju knjigu u hrvatskoj tiskari : ,,Govorenje vele prudno" 
(1565.) > a- onda je s njime posao u Regensburg, gdje su izdali latinicom 
u dva dijela posljednje svoje djelo ,,Postilu" (1568.), tumacenja ne- 
djeljnih evandjelja (postila = post ilia verba). Odavle vratio se Dal- 
matin u Ljubljanu, gdje mu kranjski stalezi god. 1569. radi zasluga 
i visoke starosti dadose godisnju mirovinu od 15 forinti i jedno odijelo 
na godinu. Tu je Dalmatin umr'o god. 1579. 



^^^TONIUS DAOIATA EXUL 



i^»na4 



Antun Dalmatin. 
Iz kr. zero, arkiva u Zagrebu. 



200 

Ungnad je mnogo nastojao, da stece za hrvatsku tiskaru sto vrsnijih 
radnika knjizevnih, ali to je bilo te§ko, jer su se Ijudi nerado odbijali 
u tako daleke krajeve, pa su se pomenutoj dvojici prikljucila samo 
dva manje znatna pomagaca : Juraj Cvecic i Juraj Juricic. 

J u r a j C V e c i c bio je rodom iz Pazina. Imatrikuliran je god. 
1552. na sveucilistu u Wittenbergu, gdje je ucio teolosriju. Kao sve- 
cenik negdje u Istri ozenio se (1561.), radi cega je izgubio zupu, i 
ode u Metliku, gdje je zivio kao protestantski propovjednik. U Urach 
dosao je iza Dalmatina, u decembru god. 1561., ali ni tu se ne odrza 
dugo, jamacno radi svoga neuredna zivota. Vrativsi se u Pazin na svoj 
posjed nastavi prevodjenje (1563— 1564.), primajuci od Ungnada 
honorar za gotov posao. U Istri se nije mogao stalno odrzati zbog kato- 
licke reakcije, pa je bivao u Ljubljani i Metlici, a god. 1565. unesen je 
u listinu jurista na sveucilistu u Padovi. Poslije bijase propovjednik u 
Senozecama na Krasu, a g. 1575. odobrise mu kranjski stalezi godisnju 
potporu od 20 forinti. Umr'o je kao pastor u Ravnu god. 1585., a sa- 
hranjen je u Sv. Petru kraj Ljubljane. On je pored jezika hrvatskoga 
umio latinski i talijanski, ponesto i njemacki, te je mogao biti valjan 
radenik, ali njegovo se ime na knjigama i ne spominje, jer je bio 
samo u dva maha, uvijek veoma kratko vrijeme, u tiskari u Urachu, 
a inace je radio postrance, posve podredjen Konzulu i Dalmatinu. 

Juraj Juricic, rodom iz Vinodola u Hrvatskom Primorju, 
bio je u rodjenom mjestu svecenik, ali je rano presao na protestan- 
tizam. Vec god. 1547. propovijedao je u duhu reformacije u Kamniku 
u Kranjskoj. Kao znamenit propovjednik zamjenjivao je god. 1561. 
do 1562. u Ljubljani Trubara, dok je ovaj gdje izbivao. Juricic je tek 
god. 1562. krenuo u Urach, te je ovdje bez prekida radio godinu dana, 
a onda se vratio u Kranjsku, gdje je u Kamniku dobio sluzbu i nastavio 
prevodjenje. Kad je odavle na tuzbu Ijubljanskoga biskupa protjeran 
(1564.), postao je drugim propovjednikom u samoj Ljubljani. On je 
umio dobro hrvatski, njemacki i slovenski, pa je god. 1563. izdao u 
Tubingenu, gdje su se stampale slovenske knjige, zbirku ,,Ene duhovne 
peisni", gdje ima i njegovih slovenskih duhovnih pjesama, a preveo 
je na slovenski drugi i treci dio Spangenbergove Postile. Juricic je dakle 
prvi hrvatski i slovenski knjizevnik. Umr'o je u Ljubljani god. 1578. 

Hrvati bili su za njemacku reformaciju, u najsmjelijem njezinu 
idealu, najvaznija tacka : sanja protestantizma bijase, da prodre do 
Rima i Carigrada. Ungnad, proculi krscanski borac protiv Turaka, 
drzao je, da bi i Turci mogli prijeci na protestantizam, kad reformacija 



201 

jednom zahvati citav slovjenski jug, i to bi bio svrsetak krvavih krs- 
cansko-turskih ratova. Zato se, kad su Slovenci vec pristali uz refor- 
maciju, citava akcija svela oko Hrvata. Kako se glagolica smatrala 
pravim hrvatskim pismom, a bila je u ovo doba rasirena po kraje- 
vima nasim, koji su reformaciji bili prvi na dohvatu, od Hrvatskoga 
Primorja i Istre na sjever do Karlovca i Metlike, to se najprije i pomisljalo 
na glagolske knjige, pa su nesamo prve protestantske knjige, nego i 
najveci broj knjiga, izaslih u Urachu, bile stampane glagolicom. Ali vec 
u prvi mah bila je hrvatska tiskara opskrbljena i cirilicom, koja je bila 
rasirena po Dalmaciji, Bosni, Hercegovini, ponesto u Slavoniji, pa u 
Krajini, po naseobinama u juznoj Ugarskoj. Ova razlika pisma bila je 
kobna, te je razmrvila snagu citava pokreta : sve je to trazilo goleme 
materijalne zrtve, tesko su se namicali radenici, prevadjaci i slagari, 
otescavalo se raspacavanje, a citava akcija bila je razbijena i rascjep- 
kana. Reformacija uopce je pogodovala narodnim osobinama, pa tako 
i u nas, gotovo u nas i predaleko, a na svoju stetu. To se u Urachu 
skoro i opazilo, osobito kad su se posve slabo raspacavale cirilske 
knjige. Zato je posljednje godine svoga opstanka (1564.) stampala 
tiskara u Urachu glagolicom samo tri knjige, cirilicom ni jedne, a 
latinicom cetiri, dakle najvise, a jednako iza toga posljednje knjige 
Dalmatina i Konzula ,,Govorenje vele prudno" (1565.) i ,,Postila" 
{1568.) izasle su latinicom. 

Za kratko vrijeme rada hrvatske tiskare (1561— 1564) izaslo je 
dvanaest knjiga glagolicom, i to : 

I. Tabla za dicu ( Abecedarium). Urach, 1561, — 2. Katekizam. Urach, 
1561. — 3' Edni kratki razumni nauci. Urach, 1562. — 4. Artikuli ili 
deli prave stare krstianske vere. Urach, 1562. — 5. Postila. Urach, 1562. — 
6. Prvi del novoga testamenta. Urach, 1562. — 7. Drugi del novoga testamenta, 
Urach, 1563. — 8. Edna kratka summa nikih prodik od tuce. Urach, 1563. 
— 9, Beneficium Christi. Govorenje vele prudno. Urach, 1563. — 10. Cri- 
kveni ordinalic. Urach, 1564. — ii. Spovid i spoznanje prave krstianske 
vire. Urach, 1564- — 12. Bramba augustanske spovedi Apologia imenovana. 
Urach, 1564. 

Cirilicom izaslo je u Urachu, ne racunajudi prvi tiskopis ,,Pokusni 
list" (Probzedl), sedam knjiga, koje su izasle i glagolicom, a latinicom 
sest knjiga, od kojih jedino ,,Vsih prorokov stumacenje hrvatsko" 
(1564.) nije izaslo glagolicom i cirilicom. Pored toga u hrvatskoj je 
tiskari stampano i nekoliko talijanskih protestantskih knjiga, koje 
su bile narocito odredjene za juznoslovjenske krajeve: Istru, Hrvatsko 
Primorje i Dalmaciju, gdje je talijanski jezik bio udomacen. Ungnad 
je nastojao, da izadje citava biblija u hrvatskom prijevodu, ali u 



202 

ovako kratko vrijeme to se nije moglo izvesti, pa su prevedeni samo 
pojedini dijelovi. 

Hrvatske protestantske knjige stoje na visini tipografske umjet- 
nosti ovoga doba. Kako su pisci od reda bili iz Istre i Hrvatskog Pri- 
morja, to je njihov jezik cakavsko narjecje, ali se jasno opaza nasto- 
janje, da se stvori opceni knjizevni jezik slijevanjem narjecja, da se 
knjige uzmognu citati na sto sirem podrucju. Konzul i Dalmatin 
sami vele, da njihov jezik nije tako nerazumljiv kao u dotadasnjim 
glagolskim knjigama. Njihove su knjige prijevodi, ponajvise iz slo- 
venskoga i njemackog jezika. Osnova svemu ovome radu bila su djela 
Trubarova, Lutherova i Erazma Rotterdamskoga, ali pored toga slu- 
ziii su se nasi prevadjaci latinskim, talijanskim, ceskim i poljskim 
tekstovima. Oni su se daleko jace oteli duhu njemackoga jezika negoli 
Trubar. Slovenski jezik ipak je znatnije utjecao na njih nesamo zato, 
sto su prevodili Trubarova djela, vec sto su i zivjeli medju Sloven- 
cima, i sto je u Istri bilo ovakog jezicnog mijesanja. Pravopis njihov 
jos je nesiguran, ali i tu su oni poodmakli od dotadasnjih glagolskih 
knjiga naprijed, pa je vrijedno istaknuti, da su oni prvi izbacili polu- 
glas, proglasivsi ga zalisnim nakitom, ali su ga ipak gdjesto upo- 
trebljavali, da ne odbiju od svojih knjiga popove glagoljase. U jednu 
rijec, valja reci, da su nasi reformatori mnogo nastojali oko toga, da 
tisak bude lijep i dotjeran, jezik cist i prijevod dobar, rad cega se i 
putovalo cesto daleko, da se rukopis pregleda i dotjera, a gledalo se 
i na spoljasnju opremu knjiga. One su se i uvezivale, i to razlicito, 
u svinjecu ili janjecu kozu, pergamenu ili barsun, upotrebljavao se 
i zlatorez, a na finijim uvezima utisnuti su i likovi, sprijeda Trubar, 
a straga Konzul i Dalmatin. 

Konzulov ,,Katekizam", prva glagolska knjiga stampana u 
Urachu, sto je izasla poslije ,, Table za dicu", bila je posvecena 
kralju Maksimilijanu, koji je podupirao pokret. Raspacavanje hrvat- 
skih knjiga bilo je uopce veoma tesko, pa je zato Ungnad slao knjige 
u Bee u bacvama na ime kraljevo, a onda su opet krisom dalje rastu- 
rivane. Ambroz Frohlich, pouzdanik kraljev, knjizar becki, primao 
je knjige te ih slao na jug, od najvece cesti u Ljubljanu, a tu su se 
stalezi Kranjske, Koruske i Stajerske brinuli daljim raspacavanjem, 
pa su odavle rasturivane glagolicom i latinicom stampane knjige 
u Zagreb, Ptuj, Varazdin, Senj, Rijeku, Pazin i Metliku, a cirilske 
u Moldavsku, Vlasku, Sedmogradsku i juznu Ugarsku. U augustu 
god. 1563. umr'o je Ambroz Frohlich, a njegov sin nije imao vise 
odvaznosti, da nastavi ocev posao, jer se budnije i pazilo na sirenje 



203 



hrvatskih knjiga. — 
Kad se opazilo, da 
ove knjige imadu i 
odziva, vec godine 
1564. osnuje Fer- 
dinand I. inkvizici- 
ju protiv hrvatskih 
knjiga ; rasturiva- 
nje bijase vrlo po- 
gibeljno, jer kazan 
je bila utopljenje. 
Kad je umr'o 
Ferdinand I., pa se 
na prijestolje uspeo 
MaksimiHjan ( 1 564. 
do 1579-), prijatelj 
hrvatske tiskare, — 
mislilo se, da ce sve 
krenuti na bolje, ah 
on se kao vladar 
iznevjerio reforma- 
ciji, pa kako je 
potkraj iste godine 
umr'o i Ungnad, 
iznenada je malo- 
ne sasvim prekinut 
ovaj veliki pokret 



r 



. 8'5»ufisiliFSpfh , 'aiM's^ 'mm5s/<s it^n^f 







■.^ 




Naslovna strana glagolskog „Katekizma" (Urach, 1561.)* 
Iz kr. »veuc. knjiznice u Zagrebu. 



za provedenje reformacije na slovjenskom jugu, narocito medju Hrva- 
tima, ma da je gorljivi reformator u oporuci stavio svojoj zeni hrvatsku 
tiskaru na srce kao svoj ,,gr6ssten Schatz". Posljednji pokusaji Dal- 
matina i Konzula ostadose bez znacenja, a jednako i dalji rad slo- 
venskih reformatora, koji su nastojali. da slovenske knjige budu ra- 
zumljive i Hrvatima. 

Hrvatska tiskara u Urachu prenesena je poslije smrti Ungnadove 
u njegov grad Waldenstein u Koruskoj, gdje je ostala sahranjena do 
god. 1580. Protestanti su pomisljali, da je u zgodan cas dopreme u 
Ljubljanu, da se tu nastavi njezin knjizevni rad, ali reakcija bivala 
je sve jaca i ovdje, pa kad je uto tiskar Manlius protjeran iz Ljubljane 
i citave Kranjske (1582.), moralo se od ove misli odustati. Zato je hr- 
vatska tiskara dopremljena u Grac, ali tu pade u ruke reakcije. Nad- 




204 

vojvoda Karlo dade uhvacene knjige spaliti, a rukopise i tiskaru spremi 
u Schlossbergu. Hrvatske protestantske knjige uopce su naglo zatrte. 
Posiljke, sto su poslije smrti Ungnadove otpremljene na jug, padose 
od najvece cesti u ruke reakcije, koja ih je zaplijenila i spalila. Poput 
slovenskih trazila je inkvizicija i hrvatske knjige, i sve se to javno 
spaljivalo. Zato su danas hrvatske protestantske knjige najvece biblio- 
grafske rijetkosti, pa se od 25.600 istisaka sacuvalo oko 250 primje- 
raka, i to u nas vrlo malo, a najvise u Njemackoj, gdje su ove knjige 
bile razasiljane na ogled i na dar gradovima, knezovima i stalezima, 
koji su podupirali hrvatsku tiskaru. 



3. Poceci kajkavske knjizevnosti. 

rotestanski pokret iz Uracha nastojao je da zahvati, a dje- 
lomice je i zahvatio, i Hrvate kajkavce, pa su se slovenske 
protestantske knjige radi srodnosti narjecja dosta citale u 
tim krajevima. Ali reformacija je dolazila u hrvatsko Me- 
djumurje i danasnju gradjansku Hrvatsku narocito iz Ugarske, pa 
to nije bilo lutoranstvo, vec kalvinizam, koji je poceo prodirati u 
hrvatske kajkavske krajeve, kad je nas pokret iz Njemacke bio vec 
posve ugusen. 

Juraj Zrinski (1549 — 1603.), sin junaka sigetskoga, bio je 
glavni zatocnik kalvinizma u ovim stranama. Poslije junacke smrti 
svoga oca pristane otvoreno uz kalvinizam, pa je god. 1570. protjerao 
iz Medjumurja katolicke svecenike ; Franjevce i Pavline je progonio, 
pa obarao njihove crkve i samostane. U Medjumurje dosli su pastori 
okrenuli puk na novu vjeru. Ali on se sluzio i prosvjetnim sredstvima, 
ugledavsi se jamacno u minuli rad hrvatskih reformatora. Juraj Zrinski, 
kome je Brno Karnarutic posvetio ,,Vazetje Sigeta grada", a Dinko 
Zlataric prijevod Sofoklove ,,Elektre", osnovao je tiskaru na svome 
imanju u Nedeliscu kraj Cakovca (1572.). S ovom je tiskarom u svezi 
knjizevni rad prvih kajkavskih pisaca : Mihajla Bucica te Ivana 
Pergosica. 

Mihajlo Bucic upoznao se vec za svojih bogoslovskih stu- 
dija s Lutherovom naukom, a poslije otvoreno pristade uz reformaciju. 
Oko god. 1565— 1570. bio je zupnikom u Stenjevcu, postao je arci- 
djakon u Vaskoj, a onda prijedje k Jurju Zrinskome, koji mu dade 
zupu u Belici u Medjumurju. On je napisao dvije knjige : ,,Novi zavjet", 
valjda prijevod svetoga pisma, i ,,Katekizam". Ove su prve kajkavske 



205 

knjige iza§le u Nedeliscu, ali ni jedan se primjerak nije saduvao.^ U 
sinodu biskupije zagrebacke, sto ga je god. 1574' ponovo u smislu 
zakljucaka tridentinskoga koncila sazvao zagrebacki biskup Juraj 
Draskovid na ustuk reformacije, svecano je osudjena Buciceva nauka 
i on je izopcen iz crkve. 

Ivan Pergosic bijase notar i zupanijski sudac u Varazdinu. 
On je u Nedeliscu izdao djelo : ,,Decretum, koteroga je 
Verboczy Istvan dijacki popisal" (1574.), prijevod 
pravnickog djela ,,Decretum Tripartitum" cuvenog madzarskog prav- 
nika Verbo-zy-a. Prevodilac se nije drzao latinskog originala, vec mu 
je izvor madzarski prijevod Blasiusa Veresa, koji se gdjesto odmice 
od originala. Pergosiceva je knjiga sacuvana, i to jedan primjerak u 
sveuciliSnoj knjiznici u Budimpesti, a drugi u Zagrebu. Zanimljivo 
je i vazno, da pocetak teksta u ova dva primjerka pokazuje dvije redak- 
cije : u jednom je vise kajkavski, a u drugom naginje na stokavsko 
narjecje, ali jedno i drugo bez prave dosljednosti, tako da se tekst, koji 
je u pocetku vise kajkavski, obraca najednoc u stokavstinu, i obrnuto. 
Ove divergencije sizu samo do polovice prve od triju cesti djela, a dalje 
su oba primjerka u svemu, i u tiskarskim pogrjeskama, posve jednaka. 
Pergosicev ,,Decretum" izdan je dakle samo jedanput, ali jedan dio 
djela u pocetku stampan je u dva maha za isto izdanje, a ove diver- 
gencije jamacno su posljedica pisceva kolebanja u jeziku, sto nije ni 
cudo, jer to su poceci kajkavske knjizevnosti, a stokavskom narjecju 
nije se Pergosic mogao privoljeti vec zato, jer mu ipak nije bilo dovoljno 
poznato. Pergosic je svoje djelo posvetio Jurju Zrinskomu, pa u posveti 
istiCe, da mu je knjigu stampao tiskar, „kojega Vase gospodstvo dopelja 
na korist i na odicenje oveh nevolnih i zavrzenih ostankov. orsaga". 
Hrvatska tiskara u Nedeliscu ne odrza se dugo. Juraj Zrinski 
premjesti je god. 1586. u Varazdin, i tu je njome upravljao tiskar 
Ivan Manlius, koji je kroz vise godina imao slovensko-njemacku 
protestantsku tiskaru u Ljubljani, odakle je netom bio prognan radi 
sve jace katolicke inkvizicije (1582.). Medjutim vec god. 1587. pre- 
mjestena je tiskara iz Varazdina u Eberovo u Ugarskoj, kamo podje » 
tiskar Manlius. U Varazdinu, i ako je ona tu radila vrlo kratko vri- 
jeme, javila su se uz nju svojim knjizevnim radom tri pisca : Antun 
Vramec, Ivan Pergosic i Blaz Skrinjaric. 



1 Ako je sigurno svjedoianstvo Isusovca Baltazara Milovca u posveti nje- 
gove knjige ,,Dvoj du§ni kinc" (Bei, 1661.), napisala je i §tampala Katarina 
Frankopanka, zena Nikole Zrinskoga, junaka sigetskoga, „Molitvene knjiiice" 
(1560.), i to bi onda bila najstarija kajkavska knjiga. 



206 




Naslovna strana Pergoiideve knjige ,,Decretum' 



207 

Antun Vramec rodio se u Vrbovcu, kraj Samobora u Hr- 
vatskoj, ili u onome u Hrvatskom Zagorju blizu stajerske medje, 
na Sutli, koji se u srednjem vijeku spominje kao ,,castrum Vrbouch", 
a danas ne postoji, i to god. 1538. On je bio svecenik zagrebacke 
biskupije i o njegovu zivotu imamo dosta podataka. Vramec postao 
je god. 1565. u Rimu kapelanom Svetojeronimskoga zavoda, koju 
je sluzbu vrsio do god. 1567., kad je nacinio doktorat bogoslovije, 
pa se vratio u domovinu, gdje se kao ucen teolog i dobar pravnik 
ubrzo domogao casti i ugleda, te ga susrecemo kao zastupnika 
kaptola, izaslanika bana, pace i kraljeva komesara. God. 1568., 
umah iza svoga povratka iz Rima, postao je kanonik zagrebacki ; 
god. 1571. spominje se kao arcidjakon varazdinski, god. 1574. kao 
arcidjakon beksinski, a pocetkom slijedece godine postade zupnikom 
crkve sv. Marka u varosi na brdu Gracu (danasnji gornji grad 
Zagreb), ali je tu zupnikovao za vrlo kratko vrijeme, ne zivuci u 
slozi sa svojim zupljanima, koji su se vjecno parnicili i borili sa 
Kaptolom. Malo iza toga izdao je Vramec u Manliusovoj prote- 
stantskoj tiskari u Ljubljani prvo svoje djelo : ,,Kronika kratka 
slovenskim jezikom spravljena" (1578.), na koji ga 
posao nije potakla teznja za slavom, nego — kako kaze u predgo- 
voru — ,, patriae, cui permultum debemus, amor". 

Vramceve ,,Kronike" sacuvana su samo dva primjerka, jedan u 
licealnoj knjiznici u Ljubljani, a drugi u sveucilisnoj knjiznici u Za- 
grebu, pa i tu imamo zanimljivu pojavu, da se oba primjerka, ali samo 
na jednom mjestu, posve ne podudaraju. U zagrebackom primjerku, 
a takve su jamacno bile sve ,,Kronike" poslane u Zagreb, ima na 
jednom mjestu, gdje se govori o varosi na brdu Gracu, ovaj dodatak : 
,,Ali vezda je luctvo vu njem neslozno i okorna i trda vrata, malo 
imajuci gizdavi, vucenim i mudrim ludem neprijateli i protivnici jesu." 
Bila je to dakle osveta Vramceva njegovim bivsim zupljanima, ali 
dosta obzirna, jer su ove rijeci izasle samo u primjercima, njima na- 
mijenjenima. 

Kad je iza banovanja biskupa Jurja Draskovica postao banom 
Krsto Ungnad, a banovcem Stjepan Gregorijanec (1578.), ne zadugo 
postao je Vramec arcidjakon dubicki (1580.), ali god. 1582. izgubio 
je ovaj beneficij, pace prestao biti i kanonikom zagrebackim, pa ga 
vidimo kao zupnika stenjevackoga (1583/84.). Vjerojatno je, da ga 
je beneficij a lisio novi zagrebacki biskup Ivan Monosloj Krancic, 
koji je progonio narocito ozenjene svecenike svoje biskupije. Vramec 
bio je doista ozenjen, sto u ovo doba nije bilo neobicno ni u kato- 



208 



mmmmm^''% 




Naslovna strana Vramceve ,,Kronike". 

Iz licejalne knjiznicfe'u Ljubljani. 



209 

liCkom kleru, a na njega je mogla pasti sumnja, da prianja uz refor- 
maciju, i zato, §to je u protestantskoj tiskari u Ljubljani stampao 
„Kroniku". Medjutim na hrvatskom saboru 12. aprila godine 1584. 
izabrali su ga stale zi prisjednikom banskoga suda, koju je sluzbu 
obavljao do svoje smrti, a iste godine postao je Vramec i zupnikom 
u Varazdinu (1584.), gdje se umah isticao sa gradskim biljeznikom 
PergoSicem braneci u jednome sporuprava gradske opdine, ali zupni- 
kovanje u Varazdinu bila je njegova posljednja duhovna sluzba. 

U Varazdinu zatekao je Vramec dva knjizevnika : prije pome- 
nutoga Ivana Pergosica, a uza njBlaza Skrinjarida, bivSeg 
ravnatelja gradske skole, a sada gradskoga suca. Kad je uto prenesena 
tiskara iz Nedelisca u Varazdin, prvi je tu stampao Vramec svoje 
veliko djelo : ,,Postila vezda znovic spravlena slo- 
ven skim j e z i k o m" (1586.). Iza toga izdao je na latinskom 
jeziku Pergosic linjigu : ,,Praefationes et epistolae 
dedicatoriae doctiss. et sanctae vitae viri De- 
siderii Er-xsmi Rotterdami in quatuor Evan- 
gel i s t a s" (1587.), i Blaz Skrinjaric svoje religiozno-misticno 
latinsko djelce : ,,De agno paschal i, explicationes 
mysticae", posveceno A. Vramcu (1587.). 

Vramceva ,,Postila", posvecena novome zagrebackom biskupu 
Petru Heresirxcu, ima dva dijela : prvi obuhvata tumacenja nedjeljnih 
evandjelja, a drugi evandjelja za ostale svece i blagdane ; pisana je, 
kako sam kaze, ,,non duro quopiam et obscuro, sed omnibus obvio 
animisque legentium accomodo stylo, nostra lingua patria et scla- 
vonica", jer je izrijekom bila namijenjena kao prirucna knjiga zup- 
nicima pri vrsenju duhovne pastve. 

Pergosic bio je valjada kalvin, pa zato je u pomenutoj knjizi 
s nekim svojim dodacima stampao paraphrastica Erazma Rotter- 
damskcga, jednog od najcuvenijih pisaca reformacije. Skrinjarid bio 
je katolik ; on u svom djelcu govori upravo o onome, sto je najjace 
dijelilo kalvinizam od katolicizma. I Vramec je katolik, ali nigdje 
ga ne vidimo u katolickoj reakciji, pace ona ga svuda progoni, jer 
joj je sumnjiv. On je pisao na jeziku narodnom, sto se u ovo doba 
jos smatralo pristajanjem uz reformaciju ; ,,Kroniku" je stampao 
u protestantskoj tiskari u Ljubljani, ,,Postilu" mu je stampao Manlius, 
kojega je inkvizicija upravo protjerala iz Kranjske ; napokon Vramec 
bio je i ozenjen, pa se cini posve vjerojatnom tradicija, da je inkvi- 
zicija spalila njegovu ,,Kroniku", i zato su se sacuvala tek dva pri- 
mjerka, sto su umakla ognju. 

Branko Vodnik : Povijest hrvatske kHjiievnosti 14 



210 

Vramec, Pergosic i Skrinjaric jadikuju, sto oko njih nema smisla 
za knjizevni rad. Pergosid nije htio Rotterdamova paraphrastica 
prevesti na hrvatski, vec ih je naprosto prestampao, kako sam kaze, 
da ne dozivi slicnu hvalu, koja ga je zapala od zavidnika za prijevod 
djela Verboczy-eva. Vramec se u ,,Kronici" jada na gradjane zagre- 
backe kao neprijatelje ucenih Ijudi, a Skrinjaric u posveti sroga djelca 
kaze, da se jedva odlucio da ga izda, imajuci na umu, kako je Vramec 
nastradao radi ,,Postile'',^ koju je, cini se, takodjer inkvizicija uni- 
stavala, pa su nam i od nje sacuvana samo tri primjerka, jedan u 
sveucilisnoj knjiznici u Zagrebu i po jedan u franjevackom i ka- 
pucinskom samostanu u Varazdinu. 

Antun Vramec umr'o je god. 1587. u Varazdinu, ostavivsi sav 
pokretni i nepokretni imetak zakonitome nedoraslome sinu Mihajlu, 
a njegova zena Lucija, koja ga je nadzivjela, ponovo se poslije udala. 
Kako je iste gddine (1587.) maknuta i tiskara iz Varazdina, nestalo 
je i ovoga knjizevnog rada, koji je imao obiljezja prelaznoga dbba 
prije izrazite katolicke protivureformacije. Bucic, Pergosic i Vramec, 
kao osnivaci kajkavske knjige, zapremaju vidno mjesto u razvitku 
hrvatske knjizevnosti : Bucic je prvi pisao na kajkavskom narjecju ; 
Pergosicevo je djelo prva pravnicka knjiga na narodnom jeziku kod 
Hrvata, Vramec je prvi nas historiograf, koji se sluzi jezikom narodnim, 
a njegova ,,Postila" je najvece prozaicko djelo na kajkavskom narjecju 
u XVI. stoljecu. 

4. Reformacija i protivureformacija. 

eformaciji podala je germanska rasa svoju dosljednost i 
teolosko obiljezje, kako je po romanskoj rasi imala rene- 
sansa tendenciju humanisticku i umjetnicko obiljezje. Te- 
zeci za svojim vjerskim idealima vodila je reformacija i 
borbu za slobodu misljenja, za prava licnosti, za napredak i pro- 
svjetu, narocito sirih slojeva ; zato ona i unapredjuje svuda knji- 
zevnost, a gdje je nije bilo, kao u Slovenaca i Hrvata u sjeveroza- 
padnim krajevima, ona je stvara i potice, i to na jeziku narodnom. 




^ ,,Enimvero timebam — veli u posveti Vramcu — hominum quoque 
invidorum morsus, quorum nonnuUi, sanctos etiam tuos labores, super 
evangelia dominicalia, et sanctorum festa, ad decus patriae, gentisque Scla- 
vonicae, et utilitatem christianae reipublicae nunc recens sclavonice editos, 
et iam divulgatos, malevole reprehendunt, quibus 
nihil, nisi quod ipsi volunt, ut habet proverbium, sanctum est." 



211 

Reformacija zahvatila je kod nas najjace Istru, donekle i Hrvatsko 
Primorje. Tu je stekla svoje najvrednije knjizevne radnike medju popo- 
vima glagoljasima, jer im je ona donijela sve, sto su uzalud iz Rima 
ocekivali. Bogosluzje na jeziku narodnom bilo je uto ostavljeno, da 
se samo sobom zatre. Niko nije vodio brige oko naobrazbe glagoljasS, 
i ma da je stampa u punome jeku, oni jos uvijek vrse bogosluzje po 
prepisivanim knjigama, i one su gotovo jedino vrelo njihove naobrazbe. 
Misali i brevijari glagolski, stampani svrsetkom XV. i pocetkom XVI. 
stoljeca, bivali su vec posve rijetki, a drugih knjiga glagolskih gotovo 
i nije bilo. Zato su popovi glagoljasi objerucke prihvacali glagolske 
knjige iz Uracha. Kad je Istranin Matija Pomazanic, slagar u hrvat- 
skoj tiskari, poslao Vincencu Vernkovicu, zupniku u Tinjanu, gla- 
golsku ,,Postilu" iz Uracha, ovaj mu se najsrdacnije zahvaljuje, naziva- 
juci Konzula i Dalmatina drugim sv. Cirilom i Metodijem. A plovan 
iz Stipana u Istri moli Pomazanica, da mu posalje „Novi Testament" 
i druge knjige, te svrsava pismo: ,,Molim te, ne umankaj mi poslati 
ih, da se ih nagledam pre moje smrti".^ Nasi glagoljasi, priprosti 
narodni popovi, nijesu u novoj vjeri vidjeli nista neobicno : u zaku- 
casta teoloska pitanja oni se nijesu razumjeli, niti su za njih marili ; 
narodno bogosluzje bio je njihov privilegij od starine, a zivuci jedno- 
stavno i priprosto, hraneci se ponajvise poljskim radom, poput sredine, 
u kojoj su zivjeli, oni su vise nego itko mogli govoriti o Hristovu 
siromastvu i o manama suvremenoga klera, osobito visega. Rjecito 
o torn govori jedna sacuvana glagolska satira, jamacno iz ovoga vre- 
mena. U redovnika, kaze, sve je naopako : padose u pohote, srce 
priklonise k bezakonju, zavladao je simonizam, kardinali, biskupi i 
opati ostavivsi Boga misle samo o zlatu. Mala braca, propovjednici, 
remetani, karmeliti, svi popovi, koludrice i svi djaci, sve to pripravlja 
put Antihristu. A kad bi tko htio drzati Bozju pravdu i slijediti Hrista, 
oplakivati grijeh u pokori i ubostvu, stigne ga progon : 

Vlecete ga k vizituru, da ga vspita : 
Sveti oce vizituru, ov ti bljudi, 
Lac'n, zejan, nag, bos hodi, a nas sudi 
Prosimo te, da se ov hinac e osmudi. 

Pop glagoljas evo slavi heretike, sto im je inkvizicija dizala lomace, 
kao mucenike i prave ucenike Hristove.^ 

Pored Istre jace je zahvatila reformacija krajeve oko Kupe i 
Korane, Karlovac, Ozalj i Metliku, slabije Hrvatsko Zagorje, gradove 

^ F. Bucar: Povijest hrvatske protestantske knjizevnosti, na str. 125 — 126. 
2 J. Vajs: Starohrvatske duhovne pjesme. Starine, XXXI. str. 271. 

* 



212 

Zagreb i Varazdin, a posve je provedena u Medjumurju. No ipak refor- 
macija je prodirala, i ako slabije, i daleko na zapad u Slavoniju, i na 
jug u Dalmaciju. Ved god. 1551. imali su slavonski lutorani svoj sinod 
u Tordincima. Na Dalmaciju vec je Vergerije nastojao prosiriti svoje 
djelovanje. U jednom izvjestaju na republiku mletacku iz god. 1556. 
jasno se razbira, kako su Mlecani umah budno pazili na utjecaj Verge- 
rijev u Dalmaciji, a osobito je vazno, sto izvjestitelj spominje, da je 
neki pop Ivan Antulin iz Labina u Istri poslao u Zadar doktoru Fan- 
fogni, Giov. Battisti Tetriku i Antoniju Camugli svezanj, u kome su 
bili ,,certi volumetti, parte in lingua latina e parte in ischiava 
contro la fede cattolica, et di tanta impieta, quanta si possa sentire".^ 
Kako uto nije jos bilo stampane druge protestantske hrvatske knjige^ 
nego ,,Razgovoranje meju papista i jednim luteran", to su u Zadar 
mogle biti poslane iz Istre samo ove knjige. Mlecani su medjutim 
odmah iz Dalmacije odlucno odbijali ovakve pokusaje. 

Pocetkom XVII. stoljeca istakao se Markantun De Dominis 
(Gospodnetic), rodjeni Rabljanin, nadbiskup spljetski, kao pristalica 
reformacije. U njegovoj raspravi ,,Dialogo sopra li dispareri tra Papa 
Paulo Quinto e la Republica Veneta" (1606.) izbise prvi put nacela, 
sto ih je poslije odvazno branio u svojim djelima, naperenim protiv 
Rima. To ga je konacno odalecilo od katolicizma. God. 1616. izdao 
je De Dominis manifest, gdje je izlozio povode, zasto bjezi iz Italije, pa 
dok je nuncij s velikim inkvizitorom vodio protiv njega istragu u Mle- 
cima (1616.), dotle je on prosao kroz Heidelberg i Haag u Englesku, 
te je u Londonu propovijedao protiv rimske crkve. U Lon- 
donu je izdao djelo Pavla Sarpia ,,La storia del Concilio 
di Trento" s tendencijom antikatolickom, i posvetio ga kralju Ja- 
kovu. De Dominis bio je po svom znacaju vise juznjacki pustolov 
negoli ozbiljan heretik. Umr'o je kao pokajnik u Rimu (1624.), a 
njegov rad i njegova pojava nije u Dalmaciji stvorila nikakav vjerski 
pokret, jer su Mlecani sve to u zametku ugusili. 

Reformacija je medjutim, ne kao vjerska, veckaoopceno prosvjetna 
pojava zahvatila i krajeve, gdje nije bila tako jaka, da izvede vjersku 
promjenu. Kako je ona duboko segnula u krscanski svijet, trebalo je, da 
i crkva katolicka izvede kao reakciju novi pokret, a to je katolicka 
protivureformacija, koja pocinje od velikoga koncila u Tridentu 
(1545 — 1563-)) gdJ6 su u prvom redu tacno ustanovljene dogme ka- 
tolicke crkve, da bude jasno, sto se ima vjerovati. 

1 S. Ljubid : Prilozi za zivotopis Markantuna De Dominisa Rablja- 
nina, spljetskoga nadbiskupa. Starine, II. na str. 2 — 3. 



213 

Protivureformacija postala je takodjer opcenom pojavom, pa se 
njezin utjecaj odrazio i u krajevima, do kojih nije dosao neposredni 
utjecaj reformacije. Ona je radila oko reorganizacije citave katolicke 
crkve, a narocito oko obnovljenja krscanske nauke, pa je nastojala 
iznajprije uskrisiti bogoslovno-naboznu knjizevnost, koja je padom 
skolastike u XV. stoljecu spala na najnize grane, dok je protestantska 
bogoslovna knjizevnost bila velika i jaka ; a onda je, sto od preprijeke 
nuzde, a sto ugledavajuci se u nastojanja i uspjehe reformacije, pocela 
njegovati i nabozno-poucnu knjizevnost na jezicima narodnim, nami- 
jenjenu i nizem kleru i sirokim slojevima vjernika. Provodici protivu- 
reformacije bili su u prvom redu Isusovci, sto ih je kao red bio po- 
tvrdio papa Pavao III. (1540.). Oni su u kratko vrijeme gotovo u svim 
katolickim zemljama dobili u ruke nastavu, pa su tako udarili obiljezje 
dusevnom zivotu i knjizevnosti XVII., od cesti i XVIII. stoljeca. 

Na koncilu tridentinskom bio je i zagrebacki biskup Juraj Dra- 
skovic, koji je tu nastojao, da se ukine celibat za katolicki kler, ali 
nije uspio. On je ovakim konservativnim sredstvima provodio protivu- 
reformaciju u Hrvatskoj. Ozenjene svecenike nije progonio. U smislu 
zakljucka koncila osnovao je na Kaptolu u Zagrebu sjemeniste za 
svoju biskupiju, i odrzao god. 1570., 1573. i 1574. u Zagrebu crkvene 
sinode. Na posljednjem, gdje je osudjena nauka kalvina Buci^a, bude 
zakljuceno, da se imadu za one, koji ne znaju latinski i grcki, stam- 
pati katolicke crkvene knjige u narodnom jeziku, ali to na zalost 
jos zadugo nije bilo izvedeno. Za Jurja Draskovica stalo se i u zagre- 
backoj biskupiji siriti narodno bogosluzje, a na zupama sve su se 
vise udomljivali popovi glagoljasi. Kod sinode zagrebacke god. 1570. 
prvi i drugi dan pjevala se sluzba Bozja ,,croatica lingua ad summum 
altare de sanctissima Trinitate". Nema sumnje, da je biskup Dra- 
skovic primao u svoju biskupiju glagoljase, da oslabi dojam reformacije, 
koja je svuda isticala narodno bogosluzje. 

Reformacija nije mogla u Hrvata trajno uspjeti : sa mletackog 
podrucja suzbili su je Mleci, a u ostalim krajevima bilo je za nju jos 
manje prikladnoga tla za razvitak. Velik dio hrvatskih zemalja bio 
je u turskim rukama, a u drugim krajevima vodi narod borbu s Turcima. 
Prosvjetna sredstva, kojima se reformacija toliko sluzila, nijesu mogla 
izazvati jaci dusevni pokret u nasoj neprosvijetljenoj narodnoj sredini 
ovoga doba. Pored svega toga novovjerstvo se ipak u Hrvatskoj toliko 
ukorijenilo, da ga ni nasljednici Jurja Draskovica, i ako su bili silo- 
viti, nijesu mogli u XVI. stoljecu iskorijeniti, pa je u nas protivu- 
reformacija dosljedno provedena tek u prvoj polovici XVII. stoljeca. 



214 

U Zagrebu bilo je novovjerskih agitatora jos pocetkom XVII. 
stoljeca. God. 1601. tuzi zagrebacki biskup Nikola Stjepanic Selnicki 
plemica i gradjanina na brdu Gracu kod Zagreba, magistra Benedikta 
Blazekovica, koji da je ,,perversus calvinista" i buni gradjane protiv 
klera. Blazekovicu nije se ipak desilo nista.^ Kralj Rudolf (1576 — 1608.) 
odlucio se tek pod konac svoje vlade, da vjersko pitanje u Ugarskoj i 
Hrvatskoj energicno rijesi u prilog katolicizmu. Medjutim njegov dekret 
od g. 1604. protiv novovjeraca u Ugarskoj izazvao je teske vjersko- 
politicke borbe, pa je kralj morao popustiti i beckim mirom od g. 1606. 
dopustiti slobodu vjeroispovijedanja velikasima, plemicima, slobodnim 
gradovima i poveljenim trgovistima, ali samo unutar Ugarske, jer su 
hrvatski stalezi jednodusno odbili slobodu vjeroispovijedanja. 

Hrvatski sabor, koji se sastao god. 1604. u varosi Gracu kod Za- 
greba, odusevljeno je prihvatio kraljevski dekret od g. 1604., jer su 
hrvatski stalezi poceli gledati na ovo pitanje s politickoga gledista. 
Protestantizmu su medju Hrvatima najvise pogodovali krajiski gene- 
rali i kapetani, gotovo od reda Nijemci, koji su krnjili ostatke banske 
vlasti i otimali plemicima samovoljno imanja i gradove, a sve je to 
ugrozavalo politicko jedinstvo ostataka hrvatskoga kraljevstva, pa je 
otpor bio jednodusan. Biskup Simun Bratulic pozvao je u Zagreb 
Isusovce, pa su se prva dva Isusovca, Ivan Zanic i Petar Vragovic, 
nastanili 28. oktobra god. 1606. u varosi Gracu, a u maju god. 1607. 
otvorili su svoju gimnaziju, koja je za tinji cas imala 260 — 330 uce- 
nika. Isusovci su zatirali tragove reformacije i okretali na katolicizam 
ostale jos tajne i javne novovjerce, utvrdjujuci protivureformaciju. 
A iza beckoga mira hrvatsko je kraljevstvo dobilo zaseban vjerski 
zakon, potvrdjen od kralja u januaru god. 1608., a posve oprecan 
ugarskom, te je za Hrvatsku priznata jedino vjera i crkva rimokato- 
licka. Kad su Madzari ipak htjeli, da se prizna nova vjera u Hrvatskoj, 
opr'o se tome veoma svecano u saboru u Pozunu god. 1608. ban Toma 
Erdody, koji izvuce mac i rece (latinski) : ,,Ovim macem iskorijenit 
(iemo tu kugu, ako nam stupi na vrata ; jos imamo tri rijeke : Savu, 
Dravu i Kupu, jednu cemo tim novim gostima dati da je piju." 

U Hrvatskom Primorju i Istri, kamo je jace prodrla protestantska 
knjizevnost, morala je i protivureformacija sto prije nastaviti jos 
pocetkom XVI. stoljeca prekinuti rad oko izdavanja glagolskih cr- 
kvenih knjiga. Pokretac ovoga nastojanja bio je Franjevac Fran jo 
G 1 a v i n i 6, podrijetlom iz Glamoca u Bosni. On se rodio u Kanfa- 
naru u Istri god. 1586. U samostanu na Trsatu, zaduzbini knezova 

^ Vj. Klaid : Statut grada Zagreba od god. 1609., na str. 4. 



215 

Frankopana, obuce redovniCke haljine, a sa svoje ucenosti i cestitosti 
dostao se najvecih casti : bio je nadstojnikom samostana na Trsatu, 
drzavnikom provincije Bosne Srebrne i definitor reda. Hrvatska pro- 
testantska tiskara, sto je poslije smrti Ungnadove prenesena u nje- 
gov grad Waldenstein u Koruskoj, a onda dosla u ruke protivu- 
reformacije, njegovim je posredovanjem prenesena iz Schlossberga 
kod Graca na Rijeku i smjestena u samostanu kapucina, jer je Gla- 
vinic drzao Rijeku najzgodnijim mjestom za priredjivanje i izda- 
vanje glagolskih knjiga. Medjutim, uto bio je vec god. 1622. papa 
Gregorije XV. potvrdio u Rimu kongregaciju ,,De Propaganda Fide" 
kao neko srediste svega nastojanja protivureformacije, pa je god. 
1626. otpremljena tiskara iz Rijeke preko Jakina u Rim, i tu je Fra- 
njevcu Rafaelu Levakovicu, rodom iz Jastrebarskoga u Hrvatskoj, po- 
vjereno priredjivanje i stampanje glagolskih knjiga, sto je on i izveo, 
kako je to vec prikazano u poglavlju o glagolskoj knjizevnosti. 

Kongregacija ,,De Propaganda Fide" narocito je nastojala oko 
obracenja shizmatika, i nasi su radenici u Rimu, medju njima se upravo 
isticao Levakovic, bili propagatori unije. Ovaj se pokret znatno raz- 
mahao, te se obradalo na uniju narocito Uskoke u Hrvatskoj i 
Hrvatskom Primorju, ali su u torn pravcu radili misionari i medju 
Rusima i Bugarima. U knjizevnoj i kulturnoj povijesti ne bi ovaj pokret 
imao nikakva znacenja, da iz njega nije izasao, potaknut upravo Le- 
vakovicem, Juraj Krizanic. On se rodio oko god. 1617. negdje 
u kraju oko grada Karlovca, drzi se, u Ribniku. Ucio je bogosloviju u 
Zagrebu, te je poslan u Bolonju i u Rim, buduci vrlo odlican djak, 
i tu se odusevio za misao unije. Krizanic nije u tom radu svracao paznju 
na nevoljne turske prebjege, nase Uskoke, vec je pomisljao na veliku 
i zagonetnu pravoslavnu Rusiju. Ali dosavsi u Rusiju sa svojom idejom, 
bacen je u Sibiriju, gdje je proveo u zatocju punih petnaest godina, 
pisudi uz svoju gramatiku ruskoga jezika djela — sva su ostala u ruko- 
pisima — o pitanjima crkvenog i politickog zivota Rusije, o njenim 
odnosajima prema ostalim Slovjenima, rasprave historijsko-politickog 
i gospodarskog sadrzaja, i to latinski i na sveslovjenskom jeziku, sto 
ga je sam stvorio na osnovi jezika crkvenoslovjenskog, ruskog i hr- 
vatskoga. Krizanic nije bio obican protivureformatorski misionar; 
ideja unije nije u njega propaganda vjerska, vec je on gledao dublje 
sa gledista historijskog i politickog, smatrajuci je narocito pitanjem 
slovjenskim, i to ga ucini ocem sveslovjenske ideje.^ 

' H. B, flraii: HcTopHa caaBscKofi «H.«oaoriH. Petrograd, 191 0. na str. 
33 — 37 (s naucnom literaturom o Kriiani6xi). 



2X6 



5. Knjizevni rad u Bosni u XVII. stoljecu. 




Bosni i Hercegovini nije moglo doci do vece i ustaljene 
prosvjete. Iz borba oko Bogumilstva ostade nam tek ne- 
koliko knjizevnih spomenika, ulomaka iz svetih knjiga i 
apokrifa. A kad se Stjepan Tvrtko okrunio kraljevskom 
krunom (1376.), pocinju teske borbe o prijestolje, u sto je zadirala 
politika mletacka, austrijska i dubrovacka. Ove su borbe zapremile 
citavo vrijeme do pada Bosne (1463.) i Hercegovine (1482.) pod 
tursku vlast, a )sada pogotovo nije moglo biti pomena o razvitku 
prosvjetnog zivota. Dubrovacko-dalmatinska knjizevnost pored svoje 
blizine nije se nikako ovdje odbijala u doba svoga najljepseg cvjetanja 
u XVI. stoljecu. Bosansko bogumilsko plemstvo prelazilo je listom 
na Islam, i ono je dalo os nanlijskoj drzavi nesamo umnih drzavnika 
i vojskovodja, [vec i citavo kolo velikih pjesnika na istocnom Par- 
nasu, rodjenih Bosnjaka i Hercegovaca, po cemu su najbolje sile 
otkinute od zapadno-ev opske prosvjete i zajednickog prosvjetnog 
rada s ostalim hrvatskim zemljama.^ 

U Bosni javila se tek u pocetku XVII. stoljeca, u povodu protivu- 
reformacije, knjizevnost na jeziku narodnom, a osnivaci njezini bili 
su bosanski Franjevci._Oni su dosli u Bosnu, koliko se spominje, vec u 
X II. stoljecu, j to sa zadacom, da suzbijaju Bogumilstvo. Franjevacka 
,,Provincia Bosnae Argentmae" znatno se rasirila, te je zahvacala sve 
do god. 1735. Bosnu, Hercegovinu, Dalmaciju, Hrvatsku, Ugarsku i 
Slavoniju, po starini dakle Bosna je matica franjevackoga reda u na- 
sim zemljama. A kad je pala Bosna i Hercegovina, sve se vise vodilo o 
njoj racuna i obaziralo se na nju, a narocito od pocetka XVII. stoljeca, 
otkad se budno mislilo na oslobodjenje raje. Katolicizam u Bosni 
naglo je opadao. Izvjestaji apostolskih poslanika javljali su u Rim 
uvijek sve manje franjevackih samostana, manji broj Franjevaca i 
vjernika. Zato je protivureformacija svratila pozornost na Bosnu i 
protegnula amo svoju djelatnost. A bosanski Fran jevci, koji su se tijesno 
priviliuz svoje duhovnostadouposljednjim zaklonistima, kad se opceno 
radilo oko obnovljenja i utvrdjenja krscanske nauke prosvjetnim sred- 
stvima, i sami su osjetili u sebi probudjenu kulturnu snagu, sto je bila 
kao obamrla u sredini bez kulturnih teznja, te su podupirani iz Rima 
upravo oni stvorili najljepsu i najvazniju protivureformatorsku na- 
bozno-poucnu knjizevnost na hrvatskom jeziku. Bosanski Franjevci, 



^ Safvet beg BaSagid : BoSnjaci i Hercegovci u islamskoj knjizevnosti. 
Sarajevo, 19 12. 



217 



13MEKB in€eH8<e 

a iBT n k;^ jr h * 4. 

1^4 H4|toa CAdliRHC^«[.€II4fX5r C1I4&ACAH4 
H«Hcvtiis(X opHKo Cnfr4 ni^(Ki|M^ ,Koi oicqif^f « fiTiUiKiKX 
KHtar4 4s4V^KH(icnpHiK4f^!CA(»i^;H Hcfi«€44^l4«rK^&nm 
DH^ m HcA4iH4K.j?E<»4 GocTor4 fpMqc oix^ r; niooHH^ BfatU^ 

HKOM (HOCHC 4pil(lfrHH( . ^OOHCXCf m«:ff£44K 3^f0Ct MlierC^ |i4?r 
AHKf mU^ n(AC AH(nf,K0(tHCH(,H Cn4CfHf KOAHKO M ^^DHHKr, 
TOAHKO T4 CDHrrooAHf aA2^^( , K4K0a OVHTO-DHig V^<itoCJ4 0pf 
KH^HFC . " ^ , : 




^ H H £ T Y H ex 

' > - * '' 

Ip Ho nrrplJ H4pHH 01f2T4iri? . Kcil y4pKnf , K0H4Cf ?o» 

:' CD{t4M4ffl4 #01IM0?(4. 0Kjra4K4.H4.KD. 



Razlike besjede Divkovida (INileci, 1616.). Naslovna strana. 
Iz kr. sveuc. knjiznice u Zagrebu. 



2l8 

boraveci na naukama u Italiji, poznavali su latinsku i talijansku 
protivureformatorsku knjizevnost, te su se njome sluzili prevode<^i 
je i preradjujuci, a bila im je gdjesto poznata i dubrovacko-dalma- 
tinska knjiga. Medju bosanskim piscima XVII. stoljeca istakose se 
Franjevci : Matija Divkovic, Stjepan Matijevic, 
Pavao Posilovic, Pavao Papie, IvanBandulavic 
i Ivan Ancic. 

Matija Divkovic rodio se god. 1563. u selu Jelaskama, 
nedaleko Varesa, u Bosni. Redovnicke je haljine obukao valjda u Olovu, 
franjevackom manastiru, koji mu je bio najblizi. Kao postriznik otisao 
je poput drugih jamacno u Italiju na nauke, sto potvrdjuje i njegovo 
poznavanje talijanskoga jezika, pa se onda vratio u Bosnu, da tu 
vrsi redovnicki i nastavnicki rad. KrajemXVI. stoljeca bilo je u Bosni 
jos 13 franjevackih samostana sa 107 svecenika, 25 klerika i 17 laika. 
Franjevci su po manastirima drzali i skolu, gdje su ucili citati i pisati, 
tumacili su slovnicu i krscanski nauk, pa je jamacno u ovakovu radu 
i Divkovic sproveo mladje svoje redovnicke godine. AH Franjevci bili 
su kao jedini bosanski kler i zupnici i kapelani na zupama. Divkovic 
bio je god. 1609. kapelan u Sarajevu. Tu je iste godine dovrsio prvo 
svoje djelo : ,,Nauk krstjanski za narod s 1 o v i n s k i", 
a poceo prevoditi latinsko djelo Ivana Herolta ,,Sto cudesa 
aliti zlamenja blazene i slavne Bogorodice di- 
vice Marije". Pocetkom god. 161 1. dosao je u Mletke, da tu 
stampa oba svoja djela. Kako je u Bosni, kojoj bijase namijenjen 
njegov rad, bila udomacena cirilica, poradi nekih svojih osobina pro- 
zvana bosancicom ili bosanskom cirilicom, Divkovic je odlucio svoja 
djela stampati ovim narodnim pismom, a buduci da ovih slova nije 
imala nijedna mletacka tiskara, on je sam ovdje salio slova i onda 
stampao kod tiskara Petra Bertana svoja pomenuta dva djela (161 1.). 
U Mlecima izasla je doduse i prije toga prva i osamljena u XVI. 
stoljecu bosancicom stampana knjiga „Libellus Kalendarium" (1571.), 
u kojoj su pored koledara oficiji Bogorodice, sedam psalama, litanije 
i druge molitve, ali ovih slova valjda Divkovic vise nije zatekao u 
Mlecima. 

Poslije toga vidimo Divkovica u samostanu u Kresevu (1612.), 
gdje je poceo pisati svoje najvece i najvaznije djelo „Razlike be- 
sjede Divkovica svrhu evandjelja nedjeljnijeh priko 
svega godista", koje dovrsi u Olovu (161 4.). Ovo je djelo izaslo 
bosancicom u Mlecima god. 1616., a pored njega iste godine i „N a u k 
krstjanski s mnozijemi stvari d u h o v n i j e m i". 



f 



219 

Prema tome izdao je Divkovic dva ,,Nauka krstjanska", veliki i mali, 
prvi namijenjen kleru za duhovnu pastvu, drugi za narod, u la- 
ganom obliku dijaloga izmedju ucitelja i ucenika, a uz ovaj dio 
gotovo tri cetvrtine knjige zapremaju stihovi i proza razlicitoga na- 
bozno-poucnoga sadrzaja. Mali ,,Nauk krstjanski", po svome sadrzaju 
i obliku prava pucka enciklopedija vjerska, postao je najpopularnija 
ove ruke knjiga nase stare knjizevnosti, i to nesamo u Bosni i Her- 
cegovini, vec i u Dalmaciji, pa je dozivio mnogo izdanja u XVII. 
i XVIII. stoljecu, a neki dijelovi iz dodatka iza katehizma pre- 
stampavani su i posebice, pace ta se knjiga i prepisivala, pa imamo 
rukopisa latinicom i glagolicom. — Divkovic umr'o je god. 1631. u 
manastiru u Olovu. 

Divkovicev rad nije originalan, u obicnom smislu, jer to se nije 
ni trazilo, pace on se nije ni smio odbiti od najboljih latinskih i talijanskih 
pisaca, koji su pisali u duhu protivureformacije, a crkva im je djela odo- 
brila. Najcuvenija protivureformatorska djela, sto su se prevodila na 
sve evropske jezike, bila je Jakoba Ledesme, spanjolskoga Isusovca, 
^,Dottrina Christiana breve" (Rim, 1571.) i kardinala Isusovca Roberta 
Bellarmina ,,Dichiaratione piu copiosa della Dottrina Christiana", 
napisana po nalogu Klementa VIII. (Rim, 1598.). To su bili i Div- 
kovicevi izvori i izgledi za ,,Nauk krstjanski," sto sam izrijekom 
spominje. Ni Divkovicevi dodaci u prozi i stihovima u malome 
,,Nauku krstjanskom" nijesu originalni; za jedan od njih (,,Versi, 
kako Abram po zapovijedi Bozijoj hotijase prikazati na posvetilisce 
jednoga sina svoga Izaka"), znamo, da je samo jezicno preradjena 
Drziceva preradba Vetraniceva ,,Posvetilista Abramova". Medjutim 
Divkovicu i nije bila svrha, da pise samostalna djela ; on sam ne 
mjeri knjizevnom mjerom svoj rad, vec mu je glavno, da stvori 
dobru pucku knjigu u duhu novoga vremena, i to je postigao, pa 
njegova djela zapremaju i u razvitku hrvatske knjizevnosti odlicno 
mjesto, jer ga u toj svrsi nitko ne prestize i jer su ta djela poceci na- 
sega knjizevnog rada u Bosni. 

Stjepan Matijevic rodio se u Solima, danasnjoj Donjoj Tuzli, 
kapelanovao u Sarajevu i onda zupnikovao na razlicitim mjestima 
u Bosni. Kad je boravio u Rimu, po nagovoru Rafaela Levakovica pre- 
vede iz latinskog jezika djelce Girolama Panormitana ,,Confessionario 
raccolto daidottoricatolici" (Mleci, 1575.), sto mu ga je izdala u svojoj 
tiskari bosancicom Congregatio de Propaganda Fide pod naslovom 
„Ispovjedaonik sabran iz pravoslavnijeh nauci- 
telja" (Rim, 1630.). ,,Ispovjedaonik" je prirucnik za ispovjednika, 



220 




^n>fl'HHCHNJJ ANHtrOD.iJnCAf noAAH- 
iJaiAAHCNOMjJ. r0Cn6«H MOBO BtAf 

♦p<iroH, hAahJ^oiA^akimoh. 




OC001HT'I«H<A4, U «OCTOH4MCTD4 D'ttlH,M0M4 
npH«p<ir<i- roc. noKOHtct ovmo J^n4cb dh<mi 
noitKNHf nOA<iitb ukpn^ HcJftcjpCT0D4, AahS"- 

014db nOA-IKb CD0r4 HCJf4pftMH€ri, N'lVHN ^fo4- 
ll«MK «K*AOn JMK?fj Mi5«pOCt, p43^W,H p4»A0r Jf- 

rocop(NHi',CDH<rAOUJ4 ^xhcotKjH cnipxJ^ cD«r4 

qG6r4P€AHIt€ ftAHyjllOH , H V(AhK( CA^hOK , K0(- 

CiM npHMiHO tt)D4iii(r4 roc«o<jcTn4iH («CBi kJJ.Ahi 

D4m«-,0HOVlHigaH««0V4MCTnO «4 KCAHN-. Pp4TKXK 
ftAH^OTinb AAHJJai4H2?, K V4Ct V4CTHiJ"j4NCj^K 414- 
THCC N«X4p4N . 34lilO€ N«X4pN0ct MipCK4 OlOrJS^jH 
AAHjf«lV1.34TOC4MaJAJiVHO N4MHtNHTH,H nOKAO 
NHTH B4UJfMX r0Cn0«CTD2f,H 04lIJtMX CHN JJ n4nH 
OnO MOHf «HIAO , N4Xlf 4-»f lpCTH4NCKOr4 , KOHC4|5^ 
MOH«MN€ H^irHIWKHCOTOM, H CA4£nOW IMMCThK 
npHOW HI*H4VKOr4 HOHK4 , H CAOKHO ?jN4m6 HC- 
iHKb CaOOHMC!? B.T4lfOH(f NCOiK^cJAh ^U!V!n€,NH 
CA0044WN4lU<r4 H(?HW4 H4 MOHIMH p2r»f4»AH X- 
VHNXCni KOAHKO H»N0n4; H HCTIMt;ft:AH1 Cn4 KO* 
AHK4 CA0D4 . N<K<€ CCI )C3AHK0 N4XD4A2f, N4CA4- 
0^;K N4nOCy€NHf rN4aior4 , NlJfM.slOMlMfil.nHf* 
pC, H}4irOM4 ifc^K4gCT0ai. NlOIAHtfO^ptUJINBl 
K4lJJ<r4 IHlHlf4 CA0aHNCK0r4.N4Cn4C<NH(,H N4p4 
tronop «2JxOnNH np4nODHfpNHf JCjpCTH (N4. 3n4A' 

44I n<iujt rocflO«rcTDO«ocTOHNo<j4pf QCAiAmn- 




Iz DIvkoviceva „Nauka krstjanskoga'' (MIeci, 1611.). 
Poiveta Antunu Grgurevicu (prva strana). 



kako treba da ispovijeda, dakle je ova knjiga bila namijenjena kleru 
za duhovnu pastvu. 

Pavao Posilovic, rodom iz Glamoca, bosanski Franjevac, 
a poslije biskup skradinski (1642 — 1664.), izdao je bosancicom knjigu 
),N a s 1 a d j e n j e d u h o v n o" (Mleci, 1639.), zbornik stiva za 
krscanski zivot. Vece i vaznije je slicno njegovo djelo, jednako izdano 



221 



U:n4jViftiiT4y H JIAIWIM^THW. 4aH Pf AH M4pB- 
hUMii'^^.n H B^ HiCTHM4.JI<AH Nrir.TO NfMO)ff «« 
tH l^lO NCHM4 .(DK^JjirH H4 i'?<0 ODU CD<TH,H CA4n- 
NK HiZKb K4pCTH4NClfH U3?4lfON<f/lipKtVK:^ Hcjf 
if^5)CTlvllti<,HCT4DKO ^OTlt tr^NRXHyf .KOnl n01fA<J- 
7i:jH4M n4U;fWj( rccnC<J(ttwJf >H H4tIl4M2^ CHN^ 

n4nH.D.r.Mcr8^nfcijH€NiiTHpB*vHrocno«HNOBr»- 
Hom nHiiii Cbith AKif4.N4.if4. nor. DCAB nH«H<B^ 
nm HcXcb r«H h<^n4 X«0DHy4 CR<poM4WHy4 noc-i- 
/'. r,«DMi MffNrJfpHgc iJy ipKnJJ n4caXko»X oiOHnyy 

pCVf^BCTHNJf Vitm OD4KtN4nOCA4 U«4y NITOAH 
CDH 0Cr4AH. Fn l4M40«4p4K'b r€0M4 nOXMAH OdJJ 
CHfpOW4lI]HyKj34I|JO PHytH4(l'€ C4pijC AnH€ CJfOAH- 
jrOW HIAAHOM, H CHTOAHirON; :fi:ARyai4BH^ ONO i;i4- 
AAH41UI . TOAHJC0OtAH€n4LD4 rOCnO«TCTD4NH€ 
nOTp€3l4^4rA(^4Ryi|JOC<lXl4^AHCiN(rOCKOKOMCf 
*AHnai4nHK,H HCtARCW UMl^AHf. npRVrBT€«4>CA€ 
Onfl «4p4Kb M4A4X4N Cn€C<Jp«0, H 40Z}pOuCtAU0 CJJ) 

pJfK^x H<«Nor4 $p4TpHA?r4 Xoior4 noccn€iH4NH^ 

fif AC OT0r4 K€AAF0N',H /fAH2^Cn4Hif n4l«4 nO!A?KH- 
tH n4mri«V, f OCnO-JTCTCCM . FOOHCM M4A4XNH€M 
^4pH'0W MOrK XD4AnTH JHCA4^HTH0]O^4C^fMO- 
^J$:^Bfr4,01A4H*N?< «Hr Hy2J M4pKy; H ccT4A« Cc€- 
.T«CB0KH(. H«00>HTH n AHJfO HNIB»MH«pNO CnA4- 
J€f MCTtTCKCCHCCnof CBIMOTJJAH npKDp«U:HO C5Jp4- 
KH(wCQCK(ivl. 



Iz Divkoviceva „Nauka krstjanskoga" (Mleci, 1611.). 
Posveta Antunu Grgurevicu (druga strana). 



bosancicom, „Cvijet od kriposti" (Mleci, 1647.), ^prijevod djela 
nepoznatog talijanskog pisca „Fiore di virtu", zbornika moraine pouke 
u doba renesanse, sto potjece jos iz XIII. stoljeda. U Posilovicevu je 
prijevodu knjiga dozivjela vise izdanja jos u XVIII. stoljecu. 



222 

Pavao Papic, rodom iz Sarajeva, franjevacki misionar po 
Balkanu, preveo je pod starije dane, boraveci u manastiru sv. Nikole 
u Visokom, talijansko misticno djelo ,,Le sette trombe per risvegliar 
pecatorea penitenza" (Mleci, 1619.), sto ga je napisao fratar Barto- 
lomeo Saluthio, pa ga izdao bosancicom pod naslovom ,,Sedam trublji 
za probuditi gresnika na pokoru" (1649.), i posvetio fra Mihoilu Bo- 
geticu, u ovo doba ministru provincije Bosne Srebrne. 

Divkovi(i, Matijevic, Posilovic i Papic jedini su pisci, bosanski 
Franjevci, koji su u XVII. stoljecu u povodu protivureformacije pisali 
i stampali svoja djela bosancicom, a sav taj knjizevni rad, kako se 
vidjelo, nastao je upravo u prvoj polovici XVII. stoljeca. Od njih 
najvazniji je Divkovic : njegova djela jesu prvine bosanske knjizev- 
nosti ; on se sam osovio na svoje noge, dok su ostali poslizanjim i 
radili pod dojmom njegova rada i pod utjecajem i potporom Propagande 
u Rimu. Divkovicev je rad najobilatiji i on je od njih najvise pucki 
pisac. Kao svi nastavnici puka, izasli iz puka i tijesno uza nj prirasli, 
ima i Divkovic svuda neki srdacan nacin u pricanju, osobito u ,,Besje- 
dama", koje su svakako narodu najbliza postila u staroj hrvatskoj 
knjizevnosti. Upravo radi ove srdacnosti on i voli pricanje. Preko obi- 
caja protivureformatorskih pisaca, koji su se priklanjali racionalizmu, 
uklanjajuci se u tumacenju krscanske nauke fantastickim bajkama i 
legendama, Divkovic ostaje vjeran sredovjecnom pricanju, jer je ova 
lijepa vjerska naivnost najvise ugadjala narodu, pa su neke njegove 
price pacei presleunarod.U,,Nauku krstjanskom" (161 1.) i,,Besjedama" 
ima preko 130 prica i legenda. Divkovic je ove price vadio ponajvise 
iz djela ,,Sermones discipuli de tempore et de Sanctis", koje se krace 
zove ,,Discipulus", njemackog dominikanca i propovjednika iz po- 
cetka XV. stoljeca Ivana Herolta, te iz djela ,,Dialogus miraculorum" 
Caesarisa von Heisterbacha iz Kolna (rodj. 1180.). 

Divkovic bio je najrasireniji protivureformtorski pisac u Bosni 
kroz puna dva stoljeca, ali on je bio vrlo poznat i po citavoj Dalma- 
ciji. Talijanski pisac A. Fortis pripovijeda, da su se pocetkom XVIII. 
stoljeda dalmatinski svecenici mnogo sluzili Divkovicevim ,,Naukom 
krstjanskim," ali je ta knjiga i u narodu bila dobro poznata. Kaze, 
da se dogadjalo, da je svecenik ,,piu pio che dotto" tumacio sa zrtvenika 
koju zgodu iz svetoga pisma, a kad bi sto izvrnuo, najednoc se javi 
tko iz puka : ,,Nije tako !", pa da se ovakve sablazni ne desavaju, 
posabrase svecenici sve ove knjige u narodu, i one su tako postale u 
drugoj polovici XVIII. stoljeca posve rijetke.^ 

1 A. Fortis : Viaggio in Dalmazia, I. na str. 71. (Mleci, 1774.) 



223 




Bosanski Franjevci, koji 
su stampali svroje knjige bo- 
sanCicom, a narocito Divkovic, 
pisali su lijepom bosanskim 
narjecjem, cistim lakim na- 
rodnim govorom. Divkovic u 
,,Nauku krstjanskom" (1611.) 
veli, da pise ,,za narod puoka 
slovinskoga", i to ,,u pravi 
i i s t i n i t i jezik bosanski". 
On je pisao lijepom ijekav- 
stinom, natrunjenom podosta 
ikavizmima, a cistim narod- 
nim govorom, kako se govori 
u kraju izmedju Olova i Kre- 
seva. Jednako Papic u sa- 
mome naslovu svoga djela 
kaze, da je prevedeno ,,u 
slavni cisti slovinski jezik". 
Kako se bosanska knjizevnost 
rasirila po Dalmaciji, a bila 
je poznata i u Slavoniji, bio je i to jedan od povoda, sto je uopce, 
narocito u Dubrovniku i u Dalmaciji, pocelo prevladavati misljenje, 
da je bosansko-hercegovacko narjecje najljepse i najcistije, pa je sve 
jace prodiralo u knjizevnost vec tecajem XVII. i XVIII. stoljeca. 

Pored ovih pisaca javise se u XVII. stoljecu jos dva Franjevca 
rodjena u Bosni, ali oni su vise boravili u Italiji i Dalmaciji, pa im rad 
i nije namijenjen u prvom redu Bosni, te zato ima i druga obiljezja : 
jezik im nije cisti bosanski govor, a knjige su im stampane latinicom. 
Ivan Bandulavic rodio se u Skoplju u Bosni. On se javio 
umah iza Divkovica, te je izdao ,,Pistole i evandjelja priko 
svega godista" (Mleci 1613.), i to je bila vrlo rasirena knjiga 
po Dalmaciji, Bosni i Slavoniji, te je u XVII. i XVIII. stoljecu dozi- 
vjela mnogo izdanja. Bandulavic spajao je — o cemu govori u pred- 
govoru svoga djela — bosansko-hercegovacko narjecje, cistu stokav- 
stinu, sa knjizevnim jezikom dubrovacko-dalmatinskim u jedan 
opceni knjizevni jezik. Ivan Ancic (Johannes Anitius) rodio 
se u Lipi, nedaleko Duvna, na bosansko-hercegovackoj medji, a umr'o 
je u Italiji (1685.). Izdao je u isto vrijeme dvije knjige s istim na- 
slovom ,,V rata nebeska i zivot vicni" (Jakin, 1678.) ; 



Ivan Ancic. 
Iz kr. zem. arklva u Zagrebu. 




224 

iza toga knjigu ,,Svitlost krscanska i nasladjenje 
duhovno" (Jakin, 1679.) i ,,0 g 1 e d a 1 o m i s n i S k o" (Jakin, 
1681.). Njegovo je djelo ,, Thesaurus perpetuus indul- 
gentiarum Seraphici ordinis" (Rim, 1663.), odbrana 
prava franjevackoga reda na osnovu dokumenata. 

6. Ivan Gundulic. 

a prijelazu iz XVI. u XVII. stoljece, u doba protivure- 
formacije, dosegao je Dubrovnik zenit svoje slave i modi : 
trgovina obuzela je najveci svoj opseg, bogatstvo je pre- 
lazilo u raskos i rasipnost, naobrazba u rafiniranost, pace 
i politika u republici sv. Vlaha, u praksi uvijek oportuna, pocela se 
u teoriji zanositi velikim idejama buducnosti. U dubrovackoj poeziji, 
narocito u drami XVI. stoljeca, jasno se opaza, kako se ved uto bio 
razmahao ovdje raspojas zivot obijesne vlastele, pa zato ako i nije 
reformacija zahvacala Dubrovnik, jer Dubrovcani nijesu odstupali od 
katolicizma, protivureformacija je smatrala svojom zadacom, da u 
svom pravcu utjece na drustveni i javni zivot u Dubrovniku, koji je 
za nju bio i vazna politicka tacka. 

Kad su Dubrcvcani, svladavsi pobunjene Lastovljane (1602.), 
zadavili lastovska dva svecenika, kolovodje bune, papa baci na Du- 
brovnik prokletstvo, a digne ga tek posto su dopustili. da se u njihovu 
Gradu nastane Isusovci (1604.). Djelovanje Isusovaca bilo je u pocetku 
posve ograniceno, jer se na njih prijekim okom gledalo, ali polako do- 
lazila je u njihove ruke nastava, po torn i utjecaj na javni zivot, oso- 
bito na knjizevnost. 

U Dubrovniku bili su Isusovci inspiratori politicke stranke, koja 
je sanjala o oslobodjenju balkanskih naroda od Turaka i nastojala, 
da Dubrovnik u ovom pothvatu bude uporistem zapadnim vlastima. 
Knezovi mantovanski, savojski i toskanski poticajem Isusovaca 
snovahu, da se Turcima otme Bosna, Hercegovina i Albanija. Isusovci 
su imali veliku vlast na dvoru toskanskoga vojvode Ferdinanda II., 
koji se stavlja na celo toga pothvata, a Isusovac Marin Gundulic, 
rodjeni Dubrovcanin, ucio ga tri godine hrvatskom jeziku. 

U Dubrovniku nasla je misao oslobodjenja krscanske raje lijepa 
odziva i kod vlastele, pace vec g. 161 1. vidimo tu citavu urotu za ovu 
ideju, a na celu joj plemide Ivana Rastica i Jakova Gjordjica. Ali 
oprezni Dubrovcani, koji su se u sluzbenoj politici ipak uklanjali po- 
litickim pustolovinama, uhvatili su urotnike, koji su republiku malone 



225 

zapleli u rat s Turcima, pa dok su jedni trazili, da se urotnici sude na 
smrt, drugi su, na celu im Vladislav Mencetic, prodrli sa prijedlogom, 
za se osude na dozivotnu tamnicu, iz koje su urotnici, jamacno nji- 
hovom pomoci, napokon izmakli. Sve je to dokaz, kako se ta ideja du- 
boko uvrijezila u Dubrovniku, pa kako je i tu protivureformacija 
po Isusovcima daleko segnula u javni zivot i utjecala na dubrovacko 
misljenje ovoga doba. 

U Dubrovniku bilo je vlastele, koja su odrjesito pristala uz Isu- 
sovce i u njihovu radu oko preokreta drustvenog i prosvjetnog zivota. 
Zlataric u znacajnoj pjesmi ,,U prvo knestvo gospodina Jera Kliso- 
vica 1609." ovako obiljezuje preokret u Gradu : 

Od stvari novi red nastaje u njem sad, 

svaka zled pristaje, svako zlo cinjenje. 
Z 1 a t i V i j e k postaje i milo zivjenje ; 

svud ce mir i sklad biti, i vede neprav sud 

ne bude ucinit za platu sudac hud; 

sad Bozji strah vlada^ — — — 

Bilo je dakako i protivnika ,,novoga reda". Isusovac Bartol Kasic, 
koji je u ovo doba djelovao u Dubrovniku, boraveci kasnije u Rimu 
kao ,,ilirski" ispovjednik kod sv. Petra, izdao je u tiskari Propagande 
knjigu ,, Zivot gospodina nasega Isukrsta" (Rim, 1638.), te ju posvetio 
staroj dubrovackoj vladici Jaki Kabogi, kceri pok. Jera Kaboge, a udo- 
vici Sigismunda Gjordjica, pa se iz posvete razabira, da su sve to bili 
prijatelji Isusovaca, kojima se Kasic osjeca obavezan, ali i to, da je 
u Dubrovniku bilo ,,poluviraca", kako on zove protivnike. 

Upravo u ovo doba pada i zlatni vijek dubrovacke poezije, u 
kojoj se sve to odrazilo. Nakon prvoga procvata u XVI. stoljecu obilje- 
zava uto i dubrovacku poeziju bujanje, raskos i rafiniranost oblika, 
ali pod utjecajem jezicnih i estetickih nacela protivureformacije sve se 
to onda ujednostavnjuje. U Dubrovniku ipak nije bilo pravoga mjesta 
nabozno-poucnoj protivureformatorskoj knjizi, kakva se razvila u 
Bosni, jer se bogati umjetnicki svjetovni knjizevni rad XVI. stoljeca 
u Dubrovniku nije mogao prekinuti, kad je gotovo dosao do svoga ze- 
nita, vec ga je trebalo nastaviti, pa je protivureformacija mogla jedino 
podati ovome radu novi duh i nova obiljezja. Sve se to nije dogodilo 
prekidom, najednoc, vec s nekim prijelazima, pa se ovo prelazno doba 
jasno odrazava u poeziji Ivana Gundulica, nesto bljedje u radu Ivana 
Bunica Vucicevica, a Junije Palmotic u citavu je svome radu izraziti 
predstavnik dubrovacke protivureformacije. 

^ Stari pisci, XXI. str. 219. 

Branko Vodnik : Povijest hrvatske knJUevnostl. 1 5 



226 

Ivan Gundulid rodio se god. 1588. u Dubrovniku, od tnajke 
Gjive, iz porodice Gradica, i oca Frana (umr'o 1624.), uglednoga du- 
brovackog patricija, koji je pet puta bio knez republike. I Ivan Gun- 
dulid stajao je u drzavnoj sluzbi. Bio je dva puta knez u Konavlju, 
clan prizivnog sudista, zastupnik opcine, senator, sudac za kaznena 
djela i clan Maloga vijeda. Jednoc vidimo ga kao poslanika republike 
kod pase bosanskog (1621.).^ Knez republike nije bio nigda, jamacno 
rad svojih politickih nazora, jer je i on sanjario o oslobodjenju od 
Turaka, cemu se sluzbena dubrovacka politika morala uklanjati. Pje- 
snikova sestra Marija udala se za Frana Lukarevida. Iza toga, ved u 
poodmakloj dobi, ozenio se i on, i to devetnaestgodisnjom Nikom 
Sorkocevidevom (1628.), s kojom je imao tri sina : Frana (1632 — 
1700.), Siska (1633 — 1682.) i Mata (1636 — 1684.). Od njih bio je 
Sisko takodjer pjesnikom, a najvedeg se ugleda dostao Frano, koji 
se odlikovao u suvremenim vojnama protiv Turaka, ozenio se 
groficom Oktavijom Margaritom Strozzi, dvorskom gospodjom na 
carskom dvoru u Becu, i sluzio kao mar sal u carskoj vojsci. — 
Ivan Gundulid umr'o je u Dubrovniku g. 1638. 

Gundulid je lirik, epik i dramatik, a sva je svoja djela napisao na 
hrvatskom jeziku. U mladosti, krajem prvoga i tecajem drugoga de- 
cenija XVII. stoljeda, bio je glavni pjesnik dubrovackoga kazalisnog 
repertoara. U Dubrovniku su se, kako on sam kaze, ,,s velicijem sla- 
vama" prikazivala ,,slozenja" njegova : ,,Galatea", ,,D i a n a", 
,,Armida", ,,Posvetiliste Ijuveno", ,,Proserpina 
u g r a b 1 j e n a", ,,C e r e r a", ,,K 1 e o p a t r a", ,,Arijadna", 
,,A don" i „K oraljka od Sir a". Od toga je za zivota pjesni- 
kova stampom izasla samo ,,Arijadna" (1633.), prijevod talijanske 
tragikomedije ,,Arianne" Ottavia Rinuccinia, sto ju je uglazbio Claudio 
Monteverdi, najcuveniji talijanski skladatelj ovoga doba, te se ona 
kao melodram god. 1608. prikazivala u Firenci, a domalo, svakako 
prije god. 1620., i u Dubrovniku u prijevodu Gundulidevu, po cemu 
vidimo, da je on prenosio ovamo najnovije tekovine talijanske drama. 
,, Proserpina ugrabljena" samostalna je drama, ma da je pjesnik gradju, 
pace i citave situacije, uzimao iz epa ,,De raptu Proserpinae" Klaudija 
Klaudijana, jednoga od boljih latinskih pjesnika poslije Augustova 
doba. ,,Armida" samo je dramska scena, kao sto i ,, Diana". ,,Armida" 
prikazuje jednu romanticnu epizodu iz Tassova ,,Oslobodjena Jeru- 

1 Vid Vuletid Vukasovid : Altbosnische und verwandte Denkmaler. 
Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien und der Herzegovina. Bee, 
1894. na st. 199. 



227 




Ivan Gundulic. 
Iz Narodnoga muzeja u Zagrebu. (Kopija po originalu). 



228 

solima", ali kako je dramatizovan tu samo svrsetak epizode o Rinaldu 
i Armidi, moze se misliti, da je to ulomak drame, koja se izgubila. 
Ostale pomenute Gunduliceve drame poznate su samo po imenu, 
ali je sigurno, da i one ne ce biti sve originalne. ,,Kora!jka od Sira" 
bez sumnje je prijevod ,,Filli di Sciro", suvremene lijepe pastirske 
igre Guidobalda Bonarelli-a, koja se i danas cijeni; a ,,Posvetiliste Iju- 
veno" bit ce da je prijevod prve talijanske pastirske igre ,,I1 Sacri- 
fizio" (1554.) Agostina Beccari-a. Prema svemu tome se razbira, da 
je Gundulicev kazalisni repertoir u skladu s talijanskom dramom 
ovoga doba, gdje pastirska igra pocinje nestajati pred tragi- 
komedijom klasicnoga, ponajvise upravo mitoloskoga 
znacaja, a uporedo s tijem pocinje se javljati dramatizovanje epi- 
zoda iz Tassa i Ariosta, dakle romanticka tragikome- 
d i j a. Pomenute su Gunduliceve drame mladenacka djela : prijevodi, 
obradbe uzajmljene gradje i podrazivanja, a sadrzaj im je, kako se 
iz naslova vidi, ponajvise obijestan, pikantan, uvijek Ijubavan, 
pa nam se ove njegove knjizevne prvine prikazuju kao bastinice duha 
dubrovacke poezije XVI. stoljeca. U muzevnoj dobi, kad se i nad 
Dubrovnikom pod utjecajem Isusovaca uhvatio novi duh protivu- 
reformacije, odbio se taj prijelom i u dusevnom zivotu Gundulicevu; 
on se u posveti ,,Pjesni pokornih kralja Davida" Maru Mara Bunica, 
datiranoj i. oktobra god. 1620., odrice s pokajanjem svih pomenutih 
drama, pa smatrajuci ih ,,porodom od tmine", veli, ,,u tminama ih 
ostavljam".^ To ce i biti povod, zasto nam se od njih tako malo 
sacuvalo. Pjesnik se kao ,,krstjanin spjevalac" odrice ,,isprazne" 
poezije, suvremene pastirske igre te klasicko-mitoloske i romanticke 
drame, trazeci nove putove svome pjesnickom stvaranju, pa se pre- 
daje lirici, pretezno religioznoj, a i u njegova dva najzrelija djela, 
nastala u ovo doba, odrazilo se novo njegovo misljenje : pastirska 
igra ,,Dubravka" himna je dubrovackoj slobodi, a ep ,,Osman" 
epopeja je krscanske borbe za oslobodjenje od Osmanlija. 



1 U knjizevnom radu Bartola Kasica, koji je uto bio u Dubrovniku, 
jasno se opaza, da su doista Isusovci narocito nastojali oko toga, da u 
dubrovackoj poeziji uguse svjetovni raskalasen duh XVI. stoljeca. Kasic je 
izdao ,,Zrcalo nauka krstjanskoga" (Rim, 163I.)) gdje je predgovor datiraa 
u Dubrovniku god. 1626., i u toj prirucnoj knjizi za ispovijed, namijenjenoj 
svjetovnjacima, govori se i o takvim grijesima ; ,,nepostene i necasne kome- 
dije ili musike" prikazuju se kao smrtni grijeh, te se ,,svjetovnijem Ijudem 
i zenam" ne dopusta, da ih gledaju, a jednako smrtno grijese ,,komedianti ili 
musici, prikazivajudi komedije ili musike razbludne ili lascivne" (str. 
112 — 113.). Protiv bludnosti grijeSis : 



229 

,,Dubravka", drama u 3 cina, pretposljednja je, a najljepsa 
dubrovacka pastirska igra, pace mozemo ponosito reci, da joj nije 
takmena nijedna pastirska igra ni u suvremenoj talijanskoj ili u ma 
kojoj evropskoj knjizevnosti. Prikazivala se god. 1628., jamacno na 
dan sv. Vlaha, legendarnog zastitnika republike dubrovacke, a kako 
se upravo ove godine vjencao pjesnik, bit ce da je on sabi napisao 
,,Dubravku" kao ,,pirni drama". 

Pastiri slave dan sv. Vlaha pjevanjem i plesom u dubravi, a jezgra je 
slave prastari obicaj, da se na taj dan vjeri najljepsa pastirica s najljepsim 
pastirom. To dvoje su Dubravka i Miljenko. Ali ruzni Grdan podmiti zlatom 
birace i onf dadose Dubravku njemu. Pastiri su u Dubravi rastuzeni s nemila 
udesa Miljenkova No kadno je svecenik u crkvi Lera, boga Ijubavi, htio da 
vjenca Dubravku i Grdana, tlo se potrese, zrtva nije htjela ognjem planuti, 
crkva je zamnjela od groma, a Lerov stup se znojio. Uto iznenada udje u 
crkvu Miljenko, sve se smiri, zrtva bukne plamenom, a lice Lerovo se raz- 
vedri. Bio je to znak Bozji, i svecenik vjenca najljepsu za najljepsega, Du- 
bravku za Miljenka. ,, Dubravka" svrsava se uznositom himnom dubrovackoj 
slobodi. 

Dubrovcani vec od X. stoljeca pa do danas slave dan sv. Vlaha 
kao narodnu svetkovinu. Ona bijase Dubrovcanima tako za srce pri- 
rasla, da su je slavili takodjer izvan podrucja republike u svojim trgo- 
vackim kolonijama : Mlecima, Carigradu, Aleksandriji i Jakinu (An- 
cona). Neki prizori u ,,Dubravci" podsjecaju nas na obicaje narodne 
prigodom ove svetkovine. Ali glavni motiv, da se najljepsi pastir vjeri 
s najljepsom pastiricom, zamislio je pjesnik sam, no bit ce da ga je po- 
takao na to obicaj mletacki, gdjeno bi svake godine na dan sv. Marka, 
zastitnika republike, duzd uz najvecu slavu bacio s ladje Buccintoro 
prsten u more i tako simbolicno vjerio Veneciju, ,,kraljicu mora" 
s Jadranom. 

,, Dubravka" je alegorijska pastirska igra s mitoloskom pozadinom. 
Dubrava je Dubrovnik, pastiri i pastirice su Dubrovcani i Dubrovkinje, 
Dubravka je republika dubrovacka, kojom treba da vlada onaj, koji 
je najljepsi, po nacelu staroklasicke kalokagatije, najbolji . ,,Krstjanin 
spjevalac" nije se oteo sasvim manirama mitoloske drame, sto ju je 
sam bio zabacio, jer je u ,,Dubravci" radnja prenesena u davno po- 



,,Ako si prostio pisma nepostena od bludnosti, stio druzijem ili slusao ko- 
medije ili pjesni ili ine stvari nepostene. 

,,Ako si ucinio, upisao, posilao ili nosio knjige od Ijubavi bludne, casti, 
zacinke, popijevkinje, poklisarstine. 

,,Ako si zacinao i pjevao ili kantao pjesni bludne od Ijubavi, ili tance 
vodio s prigodom od griha ili koje druge igre igrao" (str. 65.). 



230 

gansko doba Hoja, Lera, Dolerije. Kako u talijanskim pastirskim 
igrama, ima i u ,,Dubravci" vise saljivih pastirskih scena, ali ideja je 
drame ozbiljna i uzvisena. Tu je sve udeseno, da se sto velicajnije 
proslavi dubrovacka sloboda, a najljepse je ta ideja izrazena u hitnni 
slobodi, kojom se drama svrsava, te u prizoru na pocetku drame, 
gdje dolazi starac ribar, koji je pobjegao negdje s primorja, tur- 
skoga ili jos vjerojatnije mletackoga, gdje vlada sila i bezakonje, 
pa se u dubravi sklonio ,,u gnijezdu slatkomu slobode premile". Ali 
pjesnik ne slavi samo srecu i slobodu rodjenoga grada, vec i opo- 
minje. On crta gramzenje za zlatom, na sto se obarao Ranjina, 
Oracije Mazibradic i Zlataric, podmitljivost, bracnu nevjeru, opcenu 
raskos i rasipnost, suvremene mane dubrovacke, koje bi mogle 
potkopati osnove slobodi republike, i to sad ozbiljno, a sad saljivo, 
a sve blago i obzirno, umjetnickom takticnosti preneseno u pogansko 
doba dubrovacke proslosti. 

L i r i k a Gunduliceva prigodna je i duhovna ; eroticka je samo 
pjesma ,,Ljubovnik s r a m e z 1 j i v", koja i nije originalna, 
vec prijevod pjesme ,,Amante timido" Girolama Preti-a, sa dodacima 
iz druge dvije slicne pjesme istoga pjesnika (,,Amante occulto" i 
,,Amante costante"), gdje je obradjen stari motiv iz Ovidijeve heroide 
,, Phaedra Hippolytu" : ,,Quae puduit, scribere iussit amor." Pri- 
godnica je ,,Pjesma Ferdinandu II., knezu od To- 
s k a n e", s aluzijama polititkim, prigodom njegova vjencanja (1631.), 
i oveca pastirska elegija ,,Usmrt Marije Kalandric e", 
lijepe Dubrovkinje, — u pjesmi pastirice — kojoj umrije muz iste go- 
dine, kad se udala, a ona umrije s tuge za njim (1636.).^ U duhovnu 
poeziju ide himna ,,0d velicanstva B o z i j e h", ,,P j e s n i 
pokorne kralja David a", prijevod sedam pokornickih psa- 
lama, i „Suze sina razmetnog a". 

,,Suze sina razmetnog a, pjesan u 3 ,,placa", jesu naj- 
dotjeranije pjesnicko djelo stare hrvatske knjizevnosti. Pjesnik obra- 
djuje poznatu parabolu iz sv. pisma o izgubljenom sinu, crtajuci du- 
sevni proces sagrjesenja, spoznanja i skrusenja, pa je gotovo citava 
pjesma monolog izgubljenog sina, ali pun potresnih dramatskih slika. 
U dikciji poveo se Gundulic za talijanskim pjesnikom Giambatistom 



1 Lorenzo Miniati u knjizi ,,Le Glorie cadute dell' antichissima ed 

augustissima famiglia Comnena" spominje, da je Ivan Gundulid, s nadimkom 

,,Ma£ica", spjevao pjesmu o padu porodice Komnena, pa bi to bila jedna 

izgubljena njegova pjesma ove vrsti. Isp. M. Re§etar : Ein verloren gegan- 

genes Gedicht und der Beiname des Ivan Gundulic. Archiv, XXIII. str.. 634. 



231 




Marinom (1569. do 

1625.). Pjesan je spje- 

vana u sestinama, ko je 

su od najvece cesti 

veoma umjetno gra- 

djene tako, da su po- 

sljednja dva stiha od- 

govor na prva cetiri, 

ili je u njima zbijeno, 

gnomski izrecena mi- 

sao, razvedena u prva 

cetiri stiha. Marini- 

sticka mu je dikcija 

rafinirana, elegantna, 

puna concetta, igre 

rijecima, neobicnih po- 

tedaba, na dugo izve- 

denih slika, figura i 

tropa — osobito mnogo 

ima glasovnih figura 

— i sve je to nagomi- 

lano, a opet svedeno u 

lijepi sklad. Ova se vir- 

tuozna dikcija po pjesniku Marinu zove marinizam, ili po vre- 

menu, kad je bila u obicaju, secentizam (Secento, XVII. stoljece). 

U kicenosti dikcije ,,Suza sina razmetnoga" gubi se neposrednost 

umjetnickoga osjecanja, ali ipak se osjeca, da u monologu razmetnoga 

sina pjesnik crta svoj vlastiti dusevni zivot, pace moze se reci, da je 

djelo njegovo u neku ruku slika Dubrovnika u ovo doba, kad su na- 

dosli Isusovci poceli zivot dubrovacke vlastele skretati na nove pu- 

tove. Potakle su Gundulica na stvaranje ,,Suza sina razmetnoga" 

i utjecale na njihov knjizevni oblik, ,,Le lagrime di San Pietro", tali- 

janskog pjesnika Luigia Tansilla (1510 — 1568.), koji je u toj religioznoj 

pjesmi htio da oplace raspasanu svoju mladenacku poeziju, ali nas 

se pjesnik visoko uzdignuo nad svoj izgled, no i njegova citava duhovna 

lirika, a narocito ovo djelo, bilo je upravo tako spoznanje i skrusenje 

grjesnika. 

Gundulic je mnogo cijenio svoju duhovnu poeziju, te su za nje- 
gova zivota izasle stampom ,,Pjesni pokorne kralja Davida" (Rim, 
1621., II. izd. Mleci, 1630.) ; pjesan ,,0d veli5anstva Bozijeh" (Rim, 



Franjo Gundulic (sin pjesnikov). 
Iz kr. zem. arkiva u Zagrebu. 



232 

i62i., Mleci, 1630., oba puta zajedno sa ,,Pjesnima pokornim", i po- 
sebice Mleci, 1622.) ; a ,,Suze sina razmetnoga" izasle su u dva iz- 
danja (Mleci, 1622., II. izd. 1623.). 

U predgovoru ,,Pjesni pokornih kralja Davida" (1620.) odao 
nam je Gundulic svoju namjeru, da ce prevesti Tassov ,,Oslobodjeni 
Jerusolim" i naresiti ga ,,cestitijem imenom privedre krune kralja 
poljackoga". Vazan je smisao ove nakane. Pjesnik hoce da ,,svemu 
nasemu slovinskomu narodu" poda epopeju velike minule jedne 
borbe izmedju krsta i nekrsti, sto ju je stvorio viteski krscanski srednji 
vijek, jer ovo doba treba da se ponovi, a unaprijed posvecuje svoje 
djelo poljackome kralju Zygmundu III. (1587— 1632.), smatrajuci 
poljacku drzavu, tada najjacu krscansku drzavu u srednjoj Evropi, 
jedinom nadom krscanstva i predstavnicom borbe protiv polumjeseca 
za oslobodjenje raje na slovjenskom jugu. 

Gundulic mozda nije ni poceo prevoditi Tassov ep, jer borba za 
oslobodjenje, sto ju je time htio potaci, kao da se sama zametnula, 
pa se pjesniku nadavala prilika, da pjeva novu epopeju krscanskoga 
vitestva. 

Mladi turski sultan Osman II., koji je god. 1618. zamijenio na 
prijestolju svoga strica Mustafu, svrgnutoga i bacenog u tamnicu radi 
nesposobnosti, podigao je u maju god. 1621. golemu vojsku od 300.000 
Ijudi i krenuo na Poljsku. Krajem augusta dosao je pred Hocim, gdje 
je stajala poljska vojska pod zapovijedi Karola Chodkiewicza. Sin Zyg- 
munda III., mladi kraljevic Vladislav, bio je u ovoj vojni, ali je lezao 
u taboru bolestan. Turci opkole Hocim (Chocim), no ma da se Osman 
i sam hrabro borio, bude dva puta suzbijen, a u posljednjoj bici uzbune 
se neposlusni janjicari, nasta opceno nezadovoljstvo, i sultan bude 
prisiljen zatraziti primirje. Na povratku u Carigrad za cice zime jos 
mu je Ijuce vojska stradala, i tako postade hocimska bitka velikom 
pobjedom krscanstva nad Osmanlijama.. 

Osman nastojao je, da uvede stegu u vojsku, pa je pod izlikom, 
da ide u Meku, htio prije6i u Aziju, da sakupi nove cete i da kazni 
janjicare radi neposluha. To se medjutim rasculo, vojska se pobuni i 
mladi sultan bi uhvacen i sramotno zadavljen 20. maja 1622., a na 
prijesto pope se utamniceni Mustafa. Turska sila uistinu je u ovo doba 
minula svoj zenit, a pored toga historici i teolozi rasirili su ideju, po- 
zivajuci se na razlicite znakove i prorocanstva, da ce se o tisucoj 
obljetnici Muhamedove smrti (umr'o god. 632.) rasuti osmanlijsko 
carstvo. Ovo opceno sujevjerno misljenje i katastrofa Osmana II., 



233 

koja je bila znak raspasanih i rasutih sila turske drzave, podale su 
poljskoj pobjedi kod Hocima veliko znacenje, a narocito se to morale 
dojmiti Gundulica, koji u posveti ,,Pjesni pokornih kralja Davida" 
sve to sluti i ocekuje. 

Pjesnikove slutnje prelazile su u istinu. Kad se u Dubrovniku 
pocetkom god. 1621. proculo, da se Osman II. sprema na Poljsku, 
Gundulic se vec morao odreci prevodjenja Tassova epa, ocekujuci 
radoznalo razvitak dogadjaja. On je u to doba pjevao i dotjerivao ,,Suze 
sina razmetnoga" (Mleci, 1622.). A poslije hocimske pobjede ukazao 
mu se mladi poljski kraljevic Vladislav kao novi Gottfried Boujonski, 
a domala, iza tragicke snirti Osmanove, pocela se pred njegovim 
ocima razvijati zanimljiva gradja za i^ivorni krscanski romanticki 
ep, prevodjenje Tassova epa postalo je anahronizmom, i on je poceo 
pjevati ,,0 s m a n a", heroicko-romanticki ep u 20 pjevanja. 

Pjesnik je izrijekom u proemiju, sazivajuci Muze, oznacio, 
da je glavni sadrzaj njegova epa katastrofa Osmanova u Carigradu, 
pa da ce pjevati, da mu djelo ne izadje preveliko, sam o ,,hude uzroke, 
tuzne zgode" njegove smrti. AH kako je Gundulic, odrekavsi se pre- 
vodjenja Tassova epa, svakako umah imao na umu, da pjeva isto 
ovaki krscanski romanticki ep — i ,,Oslobodjeni Jerusolim" ima 20 
pjevanja — a ne obicnu epsku pjesan, to je prema pravilima ovakva 
epa morao pomisljati i na romanticke epizode, a srediste je ovih epi- 
zoda kraljevic Vladislav i knez Korecki. 

Pjesnik u proemiju izrijekom kaze, da <^e u ,,Osmanu" prika- 
zati ,,nedobitna djela" kraljevica Vladislava. To se ne protivi nje- 
govoj osnovi, da u epu opjeva katastrofu Osmanovu, jer sam kaze, 
da je ,,jur u smrti cara Osmana" zamnijela svaka strana od njegove 
pobjede, pa je tako i opjevao hocimsku pobjedu — dakako u epizo- 
dama retrospektivno — kao uzrok, a katastrofu mladoga sultana kao 
posljedicu, kraljevica Vladislava kao triumfatora, Osmana kao pobje- 
djenika. 

Kraljevic Vladislav, koji je poslije vladao kao Vladislav IV. (1632 — 
1648.), hodocastio je god. 1624. u Loreto, da se zahvali Bogorodici na 
pobjedi, a prolazio je kroz Njemacku, Belgiju, Lotaringiju i Svicarsku 
u Italiju, odakle se vratio god. u 1625. u Poljsku. Ovaj triumf u obliku 
hodocasca imao je i politicki cilj, da slozi i potakne krscanstvo protiv 
Turaka, a za nas je vazno, da je kraljevic sa svojom pratnjom, do- 
savsi u Jakin, gdje su Gundulici imali svoj dvor poput drugih bogatih 
dubrovackih patricija, bio gost u dvoru njihovu, pa ga je pjesnik 
mozda i licno upoznao. 



234 

Korevski, oko kojega se sabralo najvise epizoda u ,,Osmanu", 
historijski je knez Samuel Korecki. Kad su Turci njegova tasta Jere- 
miju Mohylu, kneza moldavskoga, zbacili s vlasti, on ga je oruzanom 
rukom uspostavio u vlasti, a kad je Mohyla uto umr'o, pa Turci 
ne htjedose priznati vlast njegovu sinu, Korecki se opet borio, da po- 
vrati vlast svome suri ; s njime bila je u taboru i zena mu Katarina 
(u ,,Osmanu" ,,vjerenica Krunoslava") , ali u bici kod Jassy-a bude on 
porazen i zajedno sa zenom zarobljen, odveden u Carigrad i bacen u 
tamnicu (1617.) Katarinu dali su Turci na otkupe, a Korecki je ostao 
u tamnici. 2ena mu je poslala novaca, a kraljevski peharnik Sie- 
niawski otpremio je u Carigrad svoga vjernog slugu, rodjena Grka, 
koji na prijevaru i mitom izvede kneza iz kule, u kojoj bijase utam- 
nicen (1618.). Korecki se nacini trgovac, sretno doplovi na Siciliju,^ 
onda dodje u Rim i u Loreto, da se zahvali Bogorodici, i napokon 
se vrati u Poljsku, gdje mu je medjutim zena iste godine umrla (1618.). 
Ali ne zadugo u bici kod Cecore (1620.) pade Korecki ponovo u 
ropstvo, te je u Carigradu u tamnici uzetom zadavljen, jer se nije htio 
poturciti (1622.). Ropstvo i oslobodjenje ovoga romanticnoga junaka 
krscanskog bilo je bez sumnje poznato u Dubrovniku, a vijesti o tom 
mogli su donijeti iz Carigrada dubrovacki trgovci i poslanici, ali 
to bjese i opceno poznat dogadjaj, jer je Korecki sa pravoslavlja 
presao na katolicizam i doSao u Rim, gdje ga je lijepo primio 
papa Pavao V. Gundulic nije mogao opjevati prvo ropstvo, jer je 
oslobodjenje Koreckoga palo prije hocimske bitke i umorstva Osma- 
na, pa bi to svako, jer je stvar bila opceno poznata, osjetio kao grubi 



1 Stari poljski biograf kaze o Koreckom, da je iz Carigrada ,,po nie- 
jakim czasie do Raguzy, potem do Sycylii popiynaK" Na putu 
jedva je umakao turskim gusarima ; iz Sicilije krenuo je u Rim, a onda u 
Loreto. — Isp. Ossip Makowej : Beitrage zu den Quellen des Gundulid'schen 
,,Osman". Archiv, XXVI. str. 79. — Poljski je biograf, poznavajuci samo 
Raguzu (Dubrovnik) u Dalmaciji, krivo shvatio svoj izvor, koji nam je ne- 
poznat. Korecki je, kaze se izrijekom, p 1 o v i o iz Carigrada. Bijeg morem 
bio je za bjegunca najsigurniji. Njegov je cilj bio, da podje u Rim papi i u Lo- 
reto na hodocasce, pa da je plovio u Dubrovnik, a onda natrag u Siciliju, odavle 
u Rim i Loreto, utrostrucio bi si put, vrativsi se ponovo u turske vode, sto bje- 
gunac ne 6e uciniti. Iz Dubrovnika bio bi on mogao ravno posve kratkim 
i sigurnim putem u Jakin, a odavle u posve blizi Loreto, pa preko Mace- 
rate u Rim — tako je iz Jakina putovao u Loreto i u Rim i kraljevii Vla- 
dislav — pa ne bi trebao oploviti citavu Italiju i vratiti se u turske vode. 
Prema tome je sigurno, da je Korecki iz Carigrada plovio u Siciliju i bio u 
Raguzi na Siciliji, a odavle je krenuo u Rim i onda u Loreto, pa se preko 
Italije vradao u Poljsku, a u Dubrovniku nije ni bio. 



235 

anahronizam. On pjeva o drugom ropstvu Koreckoga, ali jer je znao 
neke pojedinosti samo o torn, kako je Korecki prvi put zarobljen, 
upotrijebio je to za potonji dogadjaj poslije bitke kod Cecore, koji mu 
nije bio poznat; pjesnik je znao za drugo zatocenje Koreckoga, ^ 
ali bilo mu je jamacno nepoznato, da mu je zena bila vec umrla, pace 
i da je Korecki u tamnici umoren (1622.), pa u ,,Osmanu" dolazi 
Krunoslava u Carigrad poslije hocimske bitke, da oslobodi Koreckoga> 
sto medjutim u epu — jer dva pjevanja fale — nije izvedeno ni rijeseno, 
ali je vrlo vjerojatno, da je Gundulic, koji hoce da bude pjesnik pobjede 
krscanstva nad polumjesecom, svakako pomisljao na oslobodjenje 
Koreckoga. 

Gundulicev ,,Osman" je krscanski heroicko-romanticki ep u 20 
pjevanja. On je sacuvan u mnogo rukopisa iz XVIII. stoljeca, a dva 
rukopisa, najvrednija i najvaznija, potjecu iz XVII. stoljeca, i to prvi 
Nikole Ohmucevica, datiran god. 1651., vlasnistvo knjiznice Male 
brace u Dubrovniku; drugi t. zv. vatikanski rukopis, sto ga je prepisao 
Miho Martellini i datirao 12. decembra god. 1667., a bio je vlasnistvo 
Gunduliceva rodjaka Stjepana Gradica (1613 — 1683.), cuvara vati- 
kanske knjiznice, koji ga je poklonio u oporuci vatikanskoj knjiznici. 
Pored ovih u XVII. stoljece pada jos t. zv. Adamovicev rukopis 
>,Osmana" (1695.) i Cingrijin (1699.). 

U svim rukopisima ,,Osmana" fale dva pjevanja, i to XIV. i XV. 
i dok najstariji rukopisi jednostavno priznavaju, da tih pjevanja nema, 
noviji vec traze i povode, pa su se i u nauci pr,;tresale razlicite kom- 
binacije : nagadjalo se, da su dva pjevanja zametnuta za velikoga 
potresa dubrovackog (1667.), ^^^ Ohmucevicev je rukopis datiran i 
stariji; drzalo se, da je pomenuta pjevanja unistila sama dubrovacka 
drzavna vlast, i to radi protivuturske tendencije, ali kad bi take bilo, 
valjalo bi unistiti citavo djelo. Ova i sva druga nagadjanja danas su 
posve zabacena, pa se opceno drzi, sto je medjutim lijepo izveo nepo- 
znati nam sastavljac u predgovoru najstarijeg uredjenja teksta Gun- 
duliceva ,,Osmana" u XVIII. stoljecu,^ da pjesnik ta dva pjevanja 
i nije nikad spjevao. A kako se cinilo neprirodno, da upravo u sredini 

^ U II. pjev. ,,Osmana" mladi sultan nalaze, da treba Koreckome po- 
oStriti strazu na tamnici, i to s razloga : 

neka unapried nije vriedan 
utjecati viek s prievara. 

Pjev. II. stih 495 — 496. 
Dakle : da u buduce ne b< mogao na prijevaru ute<5i, kako je utekao prvi put. 
^ P. Karlid : Najstarije uredjenje teksta Gundulideva ,,Osmana". Zadar, 1909. 



236 

nedostaju pjevanja, probudilo se u nas pitanje o postanju i kompoziciji 
,,Osmana", pa su se u nauci sukobile dvije hipoteze : Paviceva i Mar- 
koviceva. 

A. Pavic je mislio, da se cinjenica, sto su ostala nedopjevana dva 
pjevanja usred ,,Osmana", moze rastumaciti samo tako : pjesnik 
je u osobitoj pjesmi (,, Vladislav! jadi") opjevao poljacku hocimsku po- 
bjedu, a u drugoj pjesmi (,,Osmanu") opjevao je udes i smrt Osmanall.; 
ali poslije htjede pjesnik da sastavi ove dvije pjesme u jednu kao uzrok i 
posljedicu, te je iza prvoga pjevanja one druge pjesme (u ,,Osmanu" pjev. 
I. i XVI — XX.) prema novoj zamisli preradjivao i sirio ,,Vladislavi- 
jadu", no prije nego je dospio do pjevanja XVI. zatece ga smrt. 

Pavicu ucinio se ,,Osman" tako necjelovitim djelom, da je u po- 
cetku pace mislio, da je dva samostalna epa, ,,Vladislavijadu" i 
,,Osmana", poslije smrti Gunduliceve neki nepoznati pjesnik sastavljao 
u jedan ep, ali ovu je misao i sam poslije odbacio; a Franjo Markovic 
branio je protiv ove hipoteze potpunu jedinstvenost ,,Osmana", u 
zamisli i kompoziciji, u cjelini i pojedinostima, sto se takodjer danas 
mora ublaziti, jer se u Gundulicevu ,,Osmanu" isticu i u kompoziciji 
veliki nedostaci nedovrsena djela.^ 

Paviceva teorija o dva epa u novijim naucnim istrazivanjima 
nije nasla odziva, i nauka se pocela uklanjati smjelim kombinacijama, 
sto se lako grade na ,,Osmanu", koji od pocetka do kraja ima sva 
obiljezja nedovrsena djela.^ 



1 Pored svega toga iznesena je u najnovije doba jos smjelija hipoteza, koja 
suponira pace tri dijela, od kojih je sastavljen ,,Osman", a posljednji dio 
da uopce nije ni spjevan, vec samo zamisljen. ,,Mislim, — glasi hipoteza 
Dr. D. Prohaske — da je Gundulic zamislio djelo na tri etape epske radnje 
i prema tomu na tri ciklusa : prvi je opjevao (u pjev. Ill — XII.) dio retro- 
spektivni, opisanje Vladislavove pobjede; drugi dio ukrstava se s prvim i na- 
lazi se u pjevanjima I — III., i XIII — XVI — XX., obasize bunu carigradsku 
i smrt Osmanovu, to je dio sadasnjosti; treci dio imao je slijediti kao konac 
pjesme i donio bi sliku propasti Turske." 

Osnovu i raspored cijelome epu, drzi pisac, dala je ideja o katastrofi osman- 
lijskog carstva, pa bi treci dio ,,Osmana" — nakon prikazivanja carigradske 
bune — bio pokazao propast carstva i oslobodjenje onih, koji su u Carigradu 
ostali zarobljeni. Da je ,,Osman" zamisljen na ovako sirokoj osnovi, vidi 
se odatle, sto u prvome dijelu ima vrlo mnogo zametaka epskih: neskloptjen 
mir sa Poljacima, otmica Suncanice, Krunoslava u Carigradu, a sve ove epi- 
zode, kao i epizoda o Sokolici i udes Korevskoga, razvezale bi se i zakljucile 
u trecem dijelu epa, ali za ovaj treci dio cekao je pjesnik, da mu povijest dade 
novu epsku radnju o krs<5anskoj pobjedi, a turskoj propasti, no ovi dogadjaji 
nijesu dosli, pa je pjesnik ohladio prema svome djelu i nastojao, da ga rijeSi 



237 

Pitanje o kompoziciji ,,Osmana" zapravo je samo jedno formalno 
pitanje, pa i nema vece vaznosti za povijest knjizevnosti. Rjesenja 
ovoga pitanja, kako se moglo opaziti, stvarno su vrlo hipoteticna, 
a uistinu sigurno se na ovo pitanje i ne moze odgovoriti, jer nemamo 
dosta uporista, da izvedemo ma kakav siguran zakljucak, i tako mo- 
ramo ostati kod hipoteze, kojoj ipak treba da budu izlaziste ujamcene 
ma i nedostatne cinjenice. 

Prva i najvaznija je cinjenica, sto je svi priznaju, da ,,Osnian" 
nije dogotovljeno pjesnicko djelo, pace mozemo dokazati, da je to, 
odbivsi dva nedopjevana pjevanja, djelo daleko u cjelini i pojedino- 
stima od definitivnog oblika. — U pjevanjima XIV. i XV. morala se 
rijesiti sudbina utamnicenika Korevskoga i Krunoslave ; da je to iz- 
vedeno kako mu drago, bili oni umoreni ili oslobodjeni, to bi moralo 
utjecati prema odredjenim dispozicijama na tecaj epske radnje u pje- 
vanjima XVI — XX., a tu se oni ni rijecju ne spominju. U II. pjevanju 
zakljucio je Osman, da se posalje Alipasa u Varsavu, da sklopi mir sa 
Poljacima, i to na prijedlog crnoga haduma, koji s tim u svezi dodaje : 

Tim ako mir s njima zudi 
tva vlas sklopit, care od cara, 
s pomnom strazom cuva' i bljudi 
Korevskoga tamnicara. 

Pjev. II. St. 449 — 452. 

Pa i to prihvaca Osman i predaje strazu na tamnici Korevskoga 
Rizvan-pasi. A kad je sklopljen mir u Varsavi, ni kralj Sigismund ni 
Alipasa i ne spominju Korevskoga (pjev. XL). U Carigradu sve se ve- 
seli i uziva, kadno se vratio Alipasa i donio mir, jedina Krunoslava 
ostaje ,,bez svakoga ufanja" tuzna u opcem veselju : 

na drugi na£in, sa XX pjevanja mjesto zamisljenih najmanje XXIV, ali to 
mu se manje svidjalo i on je odlagao pero, pa ga u tom odgadjanju zatece 
smrt. — D. Prohaska : Povjesna gradja Gundulideva ,,Osmana" u suvre- 
menom izvjestaju. Revizija pitanja o nedovrsenom djelu. Nast. Vjesnik, 
XXI. (1912.), str. 209. — D. Prohaska : U eri Osmanide. Obzor, 1912. 
br- 355- — 2^ o^" hipotezu nema u ,,Osmanu" samome nikakva uporista. 
Gundulic je jasno u proemiju rekao, o cemu 6e pjevati, a ono, na sto se hi- 
poteza kao na glavnu cinjenicu poziva, uistinu i ne stoji. Pisac naime drzi, 
da je ,,n e s k 1 o p 1 j e n m i r" sa Poljacima epski zametak, iz kojega je 
trebala nastati nova vojna poljsko-turska i nova krscanska pobjeda sa pro- 
pascu Turske, sto bi pjesnik opjevao u pjevanjima XXI — XXIV. Medjutira 
pjesnik je na vise mjesta izrijekom istakao, da je mir izmedju Poljaka i Osmana 
sklopljen: u pjev. XI. kralj Sigismund prihvaca mir od Alipase; u 
pjev. XII. govori se o tuzi Krunoslave, kojoj sklopljen mir nije donio oslo- 
bodjenje Korevskoga, te se spominje, kako se u Carigradu sve veseli miru. 



238 

a to, er sami ne dohode 
njoj u glasu mira opcena 
mirni glasi od slobode 
gospodara nje Ijubljena. 

Pjev. XII. St. 37 — 40. 

Pace, nesamo kad je pasa polazio u Varsavu, vec i kad se vratio 
i donio mir, pojacava se straza Korevskome, pa Rizvan-pasa ponovcs 

straze i zatvore : 

vede, jace, tvrdje i gore 
i uzmnaza i prilaga. 

Pjev. XII. St. 83—84. 

A kad Krunoslava obucena u Ugricica dolazi pred Rizvan-pasu — 
izdajuci se kao brat Korevskoga, a Rizvan-pasa je zacudo ne prepo- 
znaje, premda se u II. pjev. kaze, da je on bio robom Korevskoga 
— ona se i ne pozivlje na sklopljeni mir, vec moli Korevskoga na ot- 
kupe, da ga izmjeri zlatom, ali sama dopade tamnice. Napokon, u 
XIII. pjev. ponovo u smislu II. pjevanja kralj pakla nalaze, da se 
siri laz u prilici istine : 

da Korevski ban pogine 
i mir smete svojom smrti. 

Pjev. XIII. St. 295 — 296. 

A Krunoslava, odlicina poljska bojnica, za koju Gundulic kaze, 
da se kod Hocima borila uz glavnoga zapovjednika Chodkiewicza, tu 
se i ne spominje, pa se u XIII. pjevanju ne vodi racuna o torn, da 
je ona u pjev. XII. utamnicena uz svoga muza. Ovako je nedosljedno 
izveden jedan zakljucak Osmanov u vijecu u II. pjevanju, a to vri- 
jedi i za druga dva zakljucka, koji svi zajedno jedini stvaraju sve epi- 
zode u epu, pa su prema tome sve te epizode, da ih je pjesnik ma 
kako razrijesio u dva pjevanja, kojih nema, bez prave logicne sveze sa 
jezgrom epa. 

Put Kizlar-age, po zakljucku Osmana u II. pjevanju, zamisljen 
je takodjer kao akcija u svezi sa glavnom epskom radnjom, katastrofom 
mladoga sultana. Kizlar-aga imao je traziti djevojku svijetla roda, 
te bi svekar Osmanov ostao u Carigradu, da uzdrzi ovdje mir, kad mladi 
sultan podje na istok. To medjutim nije provedeno u epizodama, a 
jos manje u pjev. XVI — XX. Kizlar-aga kupi doduse djevojke lijepe 
i odlicna roda, all sve je to samo krscanska raja turska, a po imenu spo- 
minje se otac jedino zarobljenoj Suncanici, slijepi starac Ljubdrag, 
potomak Vuka Brankovica, sada pastir smederevski, dakle se ni on 
ne moze pomisliti, da bi mogao biti carski namjesnik u Carigradu 



239 

da Osmanu ,,carstvo bljude" (II. pj. st. 356.). U XVI. pjevanju, uo<5i 
bune, mladi je car u ,,veseloj pirnoj slavi", pun Ijubavi, sa tri lijepe 
Ijube uza se, svijetla roda, „tri Ijubovce prave", a ne robinjice, koje 
s njime svijetom vladaju, no sve je to bez sveze i sa II. pjevanjem i 
sa putovanjem Kizlar-age, jer se i ne spominje svekar i ne kaze se, 
koje su to Ijube i jesu li uopce od onoga roblja, sto ga je doveo 
Kizlar-aga. 

Uopce nista od epizoda, koje su ipak zamisljene kao akcije, ko- 
jima treba da se sprijeci katastrofa Osmanova, nije ni u spoljasnjoj 
ni unutarnjoj svezi sa pjevanjima XVI — XX., pace nista se od epizoda 
tu ni izdaleka ne spominje. Sokolici tu ni pomena nema, a ona bi ,,srca 
stravljena" prema sultanu morala doci bar da oplakuje mrtva Osmana 
kao Begum Adzamkinja svoga Dilavera. Pakao se u XIII. pjevanju 
buni i pun je akcije; kralj pakla sa svojim silama izrijekom hoce bunu, 
ali protiv mira sa Poljacima, za rat protiv krscana, a u pjevanjima 
XVI — XX. dize se buna, ali protiv Osmana, a paklene sile nigdje se 
ne spominju, pa uzrok buni pjesnik uopce ne oznacuje, vec u XVI. 
pjevanju neodredjeno kaze : 

Ne znam kako, nu se zgodi, 
da procuknu se i prorece, 
ko car u istok vojsku vodi, 
da ju pogubi i posiece. 

U djelima Junija Palmotica, mladjeg suvremenika Gunduliceva, 
vidimo jasno, kako su ovakve paklene sile upravo pokretaci radnje, 
pa zato bi u ,, Osmanu" ove sile razvile svoje djelovanje nesamo u dva 
pjevanja, kojih nema, nego bi time morale utjecati i na dalje dogadjaje, 
pa bi zato morao Gundulic provesti reviziju pjev. XVI — XX. u torn 
pravcu, a to bi jedva bilo moguce bez znatnoga preradjivanja. 

Jednom rijeci, izmedju epizoda u pjevanjima II — XIII. i glavnoga 
dijela epa u pjevanjima I. i XVI— XX. nema prave sveze, sve je 
puno protivurijecja. Na osnovu toga, i ako valja priznati A. Pavicu, 
da pjev. I. i XVI — XX. cine jednu logicnu zaokruzenu cjelinu, ne 
valja ipak reci, da je ,,Osman" kontaminacija dvaju samostalnih epa, 
vec se jedino moze zakljuciti, da je Gundulic pjevao svoje djelo u dva 
maha, da nije umah u pocetku imao gotove osnove za citav ep, ili 
mu je vrijeme prvobitnu osnovu posve premetnulo, jer je pjevao o su- 
vremenim dogadjajima, koji od cesti nijesu bili ni zavrseni, a od cesti 
nijesu mu bili tacno ni poznati. Epizodna pjevanja tako su nedovrsena, 
da bi ih pjesnik, koji je kao umjetnik potpune renesansne kulture 
imao vanredno istancane osjecaje za kompoziciju, svakako znatno 



240 

preradjivao, a u svakom slucaju, rijesio on u pjev. XIV. i XV. sudbinu 
nekih lica ma na koji nacin, morao bi znatno promijeniti i pjevanja 
XVI — XX., koja su inace cjelovita, da dovede u svezu glavnu epsku 
radnju s epizodama, koje su zamisljene kao vazne akcije, a pjeva- 
juci katastrofu Osmanovu pjesnik jos s njima nije pravo racunao. 

Kako su pjevanja I. i XVI — XX. jedna cjelina, a epizodna pje- 
vanja i sama sobom i prema jezgri epa ocito su nedoceta, to je Gun- 
dulic jamacno iznajprije opjevao katastrofu Osmanovu, dakle pjevanja 
I. i XVI — XX., sto je i u skladu sa psihologijom pjesnickoga stva- 
ranja kod velikoga djela, a onda je prema izgledima romantickih epa 
gradio epizode. U ovim epizodama nema nikakvih elemenata \z samostal- 
nog epa o Vladislavu, i daleko bi vise razloga bilo, ako je vec potrebno 
za epizode suponirati gotovo samostalno epsko djelo, da se kaze, da 
je postojao prije nego je zamisljen ,,Osman" samostalan Gundulicev 
ep o Korevskom i da je kasnije usao u ,,Osmana". A. Pavic vjerovao 
je u ,,Vladislavijadu" na osnovi izjave Stjepana Gradica, rodjaka 
pjesnikova, koji u predgovoru Palmoticeve ,,Kristijade" (Rim, 1670.) 
kaze, da je Palmotic poceo pjevati hrvatskim jezikom, uznesen sla- 
vom Ivana Gundulica, koji je vec bio izdao poemu o junackim djelinia 
poljskoga kraljevica Vladislava u ratu s Turcima (cujus ingenium . . . 
famaque iam inclytum erat edito illustri poemate de 
Vladislavi Polonorum principis rebus in bello 
Turcico gestis". Kako je Gradic, vlasnik vatikanskoga ruko- 
pisa ,,Osmana", dobro poznavao ovo djelo, te bi ga pravim imenom 
nazvao, a u drugu ruku pjesnik nije za zivota svoje djelo dovrsio, 
pa se ne moze reci, da je ,,Osman" bio izdan (editus), i to prije 
nego je Palmotic poceo hrvatski pjevati, to valja doista zakljuciti, 
da je postojala Gunduliceva pjesma o poljskome kraljevicu Vladi- 
slavu, koja bijase i stampana, pa se nije sacuvala, ali to nije 
nikako bio ep o Vladislavu, jer Gradic izrijekom kaze ,,poema", 
a to u ono doba znaci samo pjesma, pa mozemo suponirati 
samo prigodnu pjesmu, panegirik, kao onaj ,,Ferdinandu II. knezu 
od Toskane". Ovaj prigodni panegirik mogao je pjesnik spjevati, 
kad je hocimski triumfator bio gost u njegovoj kuci u Jakinu, te 
bi se moglo reci, da je sada uklopljen u ,,Osmanu", pjevanje X. 
stih 97 — 252., pocinjuci strofom : 

Zaletje se iz sjevera 
na istocna Ijuta zmaja, 
i prostrije biela pera 
poljski oro put' Dunaja. 



241 

U ,,Osmanu" pjeva taj panegirik ,,gospodicic mlad", jasno se 
razbire dubrovacki patricij, sam pjesnik, mladome kraljevicu, kad on 
na poziv kralja Zygmunda krece u Varsavu, da bude prisutan kod 
sklapanja mira, a ima alegorijsko znacenje, jer pjesnik ne slavi samo 
pobjedu kod Hocima i poraz Osmana, vec i poziva kraljevica, da ne 
stane kod Dunava, vec da podje dalje, da osvoji zemlje ,,srpske, raske i 
bugarske", da bude ,,namjesnik krune carske" Stjepanu Nemanjicu, 
pace da osvoji i sam Carigrad, premda je dosta nezgodno mjesto pjesnik 
odabrao, da umetne ovaki panegirik, kad se tu upravo obratno dogadja : 
sklapa se mir s Turcima. 

Pomenuta strofa ovoga panegirika uistinu je u Gundulica kon- 
vencionalna za pocetak takve pjesme. I Gunduliceva prigodnica ,,Fer- 
dinandu II., knezu toskanskome " pocinje jednako s nekom varijacijom : 

Zaleti se strelovita 
na suncanieh kolih slava 
po najvecem dielu svita 
slovinskieh svih drzava. 

A mladji Gundulicev suvremenik Vladislav Mendetic u panegiriku 
,,Trublja slovinska" (Jakin, 1665.) poveo se upravo za Gundulicevim 
panegirikom kraljevicu Vladislavu, te jednako pocinje : 

Zaletje se iz sjevera 
na suncanom kolu slava, 
s njom glas vedri prostrije pera 
dubrovackieh put drzava. 

Analiza Menceticeva panegirika pokazuje, da on upravo odgovara na 
Gundulicevu pjesmu Vladislavu, samo sto oslobodjenje balkanske raje, 
prorocanstvo o propasti Turske te nadimak ,,sjeverna zvijezda" i 
,,carski dobitnice" prenosi na Petra Zrinskoga. 

Prema dosele postavljenim pretpostavkama jasno je, kako za- 
misljamo postanje ,, Osmana". Gundulic se odlucio potkraj god. 
1620. da prevodi Tassov ,,Oslobodjeni Jerusolim" s namjerom, da ovu 
krscansko-romanticku epopeju posveti kralju poljskome, uzdajuci se, 
da ce on osloboditi krscansku raju od Turaka. No slijedece godine 
krece sultan Osman golemu vojsku na Poljaka, i pjesnik ne izvodi 
svoje namjere, ocekujuci razvitak novih dogadjaja. Kad je Osman 
bio porazen, Gundulic je mogao biti uvjeren, da ce prijevod Tassova 
epa biti zalisan posao, pa da ce mu suvremena povijest podati gradje 
za samostalnu epopeju, koja ce biti jacim izrazajem onoga, sto je 
imao znaciti njegov prijevod. Medjutim pjesnik je u ovo doba (1620 — 
1622.) pjevao najsavrsenije svoje djelo ,,Suze sina razmetnoga", 

Branko Vodnilc: Povijest hrvatslce knji2evnosti. 1 6 



242 

kome je posveta datirana 8. juna 1622., a izdano je jos iste godine. 
Jedva je to dopjevao i izdao, bili su vec pali u Dubrovnik glasovi 
o katastrofi mladoga Osmana, koji je umoren 20. maja 1622., i o 
rasulu njegova carstva. Kako je pjevanje I. i XVI — XX. jedna logicka 
cjelina, u kojoj se crta buna u Carigradu i katastrofa Osmanova, sve 
to kao posljedica poraza kod Hocima, nema sumnje, da je ovaj dio 
pjesnik opjevao u jedan mah, pod svjezim utjecajem dogadjaja, koji 
su u Dubrovniku bili dobro poznati, mozda bolje nego drugdje u 
Evropi, — dakle oko god. 1622 — 1624. Vjerojatno je, da je Gundulic 
vec u pocetku zamisljao romanticku epopeju po izgledu Tassovu 
u 20 pjevanja, da potpuno zamijeni naumljeni prijevod ,,Oslobodje- 
noga Jerusolima", i ako nije imao za epizode umah gotove dispozicije, 
no i u torn slucaju je psiholoski sasvim razumljivo, gotovo nuzno, 
da je pjesnik slijedio logicku nit dogadjaja, pa opjevao najprije osnovnu 
epsku radnju, da onda prijedje na epizode, za koje jos nije imao usta- 
Ijene i sredjene gradje. Triumf kraljevica Vladislava i boravak njegov 
u Jakinu god. 1624. potakao ga, da prijedje na epizode i poda im 
odredjeni pravac : u retrospektivnom crtanju hocimske pobjede i 
poljskoga vitestva izlazi poljski kraljevic kao krscanski triumfator 
nad pobjedjenim Osmanom. Ove epizode pjevao je pjesnik na prekide. 
,,Dubravka" bila je svakako intermezzo u ovome stvaranju, jer je 
pisana uoci njegove zenidbe, nesamo kao himna slobodi Dubrovnika, 
vec i kao himenej k njegovu vjencanju (1628). Poslije ,,Dubravke" 
nastavio je Gundulic epizodna pjevanja, i oko god. 1630. bit ce da je 
,,Osman" u glavnome bio gotov u opsegu, kako ga danas imamo, 
jer mladi Palmotic, kome je kao rodjaku i pjesnickom nasljedniku 
Gundulicevu bio ,,Osman" poznat, u ,,Pavlimiru", sto se prikazivao 
god. 1632., koristi se motivima iz Gunduliceva epa, i to iz pjevanja 
II., XI — XIII., a poznata su mu i pjevanja XVI — XX., pomenuta 
pak epizodna pjevanja suponiraju ostale epizode, narocito put Ali-pase, 
tamnovanje Koreckoga i avanture Krunoslave. Prema tome Gundulic 
je u ovo doba ponovo prekinuo epizode, ali je sigurno, da je ipak 
jos potkraj svoga zivota radio oko ,, Osmana", i to upravo oko epizoda, 
jer se na vise mjesta izrijekom apostrofira vjerenica poljskoga kra- 
ljevica i govori se kao uoci njihove zenidbe, a Vladislav — tada vec 
kralj poljski — vjencao se Cecilijom Renatom, kceri Ferdinanda II. 
(1619 — 1637.), cara austrougarskoga, god. 1637.^ 

1 U pjev. VIII. pjesnik pjeva ,,cesarskoj kderi" kao vjerenici, a o 
Vladislavu kao njenu vjereniku ; u pjev. IX. st. 155 — 160. apostrofira se 
kraljeviceva vjerenica j u X. pjev. st. 17 — -21. kraljevid zlatnom casom napi 



243 

Gundulic je dakle radio do potkaj zivota oko svoga najvecega djela, 
pa nam je ostavio veliki pjesnicki torzo, daleko od konacnoga oblika 
i u onim pjevanjima, koja su dopjevana, te bi prema tome trebalo 
odgovoriti samo na pitanje, zasto je Gundulic, tako lagani versifikator, 
ovako sporo i sa prekidima radio oko svoga djela, te je ono ostalo 
nedovrseno. 

Iznesena je misao, da se pjesnik bojao dovrsiti djelo, koje propo- 
vijedase rasap turske drzave i Muhamedove vjere, da time ne naskodi 
republici dubrovackoj, koja je za svoju slobodu placala Turcima 
danak. ,,Osman" je doista imao izrazitu politicku tendenciju : pjesnik 
je propovijedao rasulo osmanlijskog carstva u Evropi, pobjedu krs- 
canstva i oslobodjenje raje na Balkanu, pozivajuci paljskoga kraljevica, 
da stece krunu srpsku, bugarsku i grcku. Ali sam ovaj povod nije do- 
statan, a mozda je uopce bio bez vecega znacenja, jer u jednu ruku 
Gundulic nije trebao djelo izdati, ono se kao rukopis u XVII. stoljecu 
malo poznavalo, pa je i dovrseno moglo ostati samo svojinom nekoli- 
cine, a u drugu ruku Gundulic je jasno istu tendenciju iznio u prigodnici 
,,Ferdinandu II., knezu toskanskomu" (1631.), a Vladislav Mencetic 
u ,,Trublji slovinskoj", koja je pace i stampana. 

Vaznija cini se misao, da su iza Osmanove katastrofe isceznule 
one pogubne crte raspa, sto ih je Gundulic tako sigurno i plasticki 
iznio. Ali i ako su nade pjesnikove u rasulo osmanlijskoga carstva bile 
preuranjene i presmione, uzroci, s kojih on iznosi istocno pitanje, 
veoma su duboko shvaceni. Zato je u novije vrijeme ponovo istaknuta 
pomenuta misao, pa se kaze, da je pjesnik ohladnio prema svome 
epu, jer je nastao spor izmedju ideje i realnosti, buduci da se katastrofa 
Osmanova cinila sada pjesniku jednom epizodom bez katastrofalnoga 
znacenja za Tursku. Ali ni ovaj razlog nije tako zamasan. Pjesnik je 
izrijekom naglasio, da pjeva samo ,,hude uzroke, tuzne zgode" smrti 
Osmanove kao posljedicu pobjede krscanske kod Hocima, i on u torn 
vidi samo pocetak turskoga svrsetka. Ako on kraljevicu Vladislavu 
i namjenjuje u skoroj buducnosti zadacu, da oslobodi Balkan i da 
baci Turke iz Evrope, u samome ,,Osmanu", koji ima odredjene gra- 
nice, nije ipak bio ovisan o onome, sto bi se imalo dogoditi iza smrti 
Osmanove (1622.), a nije se dogodilo, ma da je on to i ocekivao. 

u zdravlje svoje vjerenice ; u pjev. XIII. st. 177 — 184. spominje se vjerenje 
kraljevidevo sa cesarovom kceri, sestrom kraija ugarskoga. Cecilija Renata, 
rodjena god. 1611., bila je sestra Ferdinanda III., koji je poceo vladati god. 
1637., *^i J® bio jos za zivota svoga oca okrunjen ugarsko-hrvatskim kraljem 
8. decembra god. 1625. 



244 

U Gundulicevo doba postojala je u krscanskom svijetu ideja o 
propasti Turske god. 1632. I u nas iznesena su vec razlicita suvremena 
ovakva prorocanstva, te je istaknuto, da se i Gunduli^ podavao tome 
sujevjerju. To se moze i dokazati. U panegiriku kraljevicu Vladislavu 
pjeva ,,gospodicic mlad", proricuci propast Carigrada : 

nu su Turci isceznuli, Priko crna mora doni 

sjeverne im zviezde priete, Osman sablju vrh krstjana, 

er pogubu njih su culi, priko crna mora goni 

kad na carstvo stane diete. sad krstjanski mac Osmana. 

Pjev. X. St. 217 — 224. 
Prorocanstvo, sto ga pjesnik poznaje, dakle kaze : Turska ce pro- 
pasti, kad sultan postane dijete ; propast ce joj donijeti ,, sjeverne 
zvijezde", pa kako se prvi sultan, koji je presao Evropu, zvao Osman, 
tako ce sultan Osman biti ime i posljednjem vladaru. Prorocanstvo se 
nije ispunilo, ali to ne moze biti povod, da bi Gundulic, dubrovacki 
politik XVII. stoljeca, postao ravnodusan prema svome djelu, jer se 
ta prorocanstva i nijesu doslovce shvacala. Prorocanstva o propasti 
Turske bila su vrlo razlicita, a ocekivalo se njihovo ispunjenje i prije 
Gundulica, i za njegova zivota i poslije njega, pa ponavlja i Vladislav 
Mencetic u ,,Trublji slovinskoj" prorocanstvo o propasti Turske, 
o zauzecu Carigrada i isceznucu polumjeseca ,,crna mora sred pucine". 
Gundulic je doista veoma sporo pjevao svoje djelo, a to je i vrlo 
shvatljivo. Osnovna radnja njegova epa svrsava s katastrofom Osmana, 
dakle je bila pred njegovim ocima svrsena, ali ipak ,, Osman" donosi 
svojim prorockim tonom obrise buducnosti, a imao je da bude epopeja 
suvremenih dogadjaja, u cemu lezi neko protivurijecje, s kojim se 
pjesnik morao tesko boriti, jer epopeje pjevaju se o minulim, gotovim 
epohama. Pjesnik nije nikako htio, da u znacenju i velicini svoga epa 
zaostane za Tassom, pa premda nije imao dostatno gradje, on je za- 
mislio djelo u 20 pjevanja i gomilao epizode, s kojima mu je napokon 
bilo vanredno tesko povezati osnovnu epsku radnju, a to je postalo 
jos teze, sto se ove epizode od velike cesti zbivaju na poljskom podrucju. 
On je veoma tacno poznavao Carigrad, zivot i obicaje, mane i vrline 
turske, pa je glavnu epsku radnju suvereno svladao, ali Poljake, 
Varsavu i dogadjaje njihove poznavao je posve slabo, i tu mjesto in- 
dividualnoga crtanja lica, ostroga risanja obicaja i situacija i vjernosti 
historijskih dogadjaja, sto je sve odlika pjevanja, koja se zbivaju na 
turskom podrucju, svuda se istice bljedoca konvencionalnih motiva 
i nesigurnost u poznavanju suvremene poljske historije. Narocito epi- 
zode o Korevskom i o Krunoslavi pune su protivurijecja, pa se uopce 



245 

ne vidi, kako bi ih pjesnik rijesio, a jasno je, da je posve netafino po- 
znavao njihovu sudbinu te je posve neispravno opjevao njihovo tamno- 
vanje. Pjesnik nije ni ime svoga junaka tacno zabiljezio, pa ga zove 
Korevskim. On je vise godina iza kako je Korecki u Carigradu zadavljen 
(1622.) pjevao ove epizode, pa ako mu je smrt Koreckoga bila poznata 
i ako je vidio, daovaj dogadjaj nije imao daljih politickih posljedica, nije 
nikako mogao da u dva pjevanja, kojih nema, prikaze ovo umorstvo 
kao povod nove i velike poljsko-turske vojne, koja bi svrsila raspom 
osmanlijskog carstva, jer ovakvo odmicanje od suvremene povijesti 
i u poeziji je nemoguce. Mozda je pjesnik zamisljao u duhu Tassove 
poezije oslobodjenje Koreckoga i Krunoslave, ne dopustajuci, da 
krscanin pogiba od nevjernika, jer nije znao, da je Korecki u Carigradu 
vec poginuo, a njegova zena umrla jos pred tim u Poljskoj, pa je u 
torn pravcu razvijao epizodna pjevanja, a onda najednoc saznao, 
da bi sve to bio grubi anahronizam, i da je junak njegov vec davno 
mrtav. U oba slucaja, kanio li pjesnik prikazati umorstvo Koreckoga 
ili njegovo oslobodjenje, valjalo je, da trazi teski prirodan prijelaz 
od epizoda k jezgri epa i da mnoga mjesta u epizodama podvrgne 
reviziji, sto su sve trazili i drugi istaknuti vec nedostaci, pa mu se ono, 
sto je vec bilo gotovo, ukazalo negotovim, a ovaj rad, kako je psiho- 
loski i vrlo razumljivo, veoma je tesko odmicao pjesniku od ruke, 
i tako je ,,Osman" ostao nedopjevan. 

Kakogod je ,,Osman" djelo nedogotovljeno, ipak se u njem od- 
razavaju crte velikoga mislioca i pjesnika. Gundulic je stao u prvi red 
pjesnika u svjetskoj knjizevnosti ; posavsi za Tassom, kome bi- 
jase premac, pjeva borbu Evrope i Azije, krsta i nekrsti, a prvi je od 
velikih svjetskih pjesnika opjevao pocetak svrsetka osmanlijskoga 
carstva, u sto se u njegovo doba pocelo opdeno vjerovati. On nam se u 
,,Osmanu" ukazuje kao ,,krstjanin spjevalac", koji slavi ,,viteze Je- 
zusove", navjescujuci pobjedu krscanstva, ali i kao rodoljub, koji po- 
tice oslobodjenje raje na Balkanu, juznoga Slovjenstva i naroda grckoga, 
potomaka heroja i polubogova. S ovim u svezi javlja se u Gundulica 
prvi put u nasoj poeziji sveslovjenska ideja, s izrazitim politickim obi- 
Ijezjem, jer Slovjenstvo na sjeveru, narod poljski, kao osloboditelj 
juznih slovjenskih naroda, postaje predstavnikom krscanstva i Slo- 
vjenstva. Pjesnik izrijekom poziva kraljevica Vladislava na prijestolje 
cara Dusana Silnoga. Gunduliceva sveslovjenska ideja izlazi iz motiva 
vjerskih i politickih, osniva se na isticanju jezicne istovetnosti, sto 
je najjace izreceno u pjesmi ,,Ferdinandu II., knezu toskanskome", 
a sklonost je pjesnikova k Poljacima prirodna, jer kako se sveslovjenska 



246 

ideja u XIX. stoljecu, ako ima kakovu politicku tendenciju, obraca 
u rusofilstvo, tako se Gundulicevo Sveslovjenstvo, kadno je Poljska bila 
najjaca slovjenska drzava, javilo u obliku polonofilstva. 

,,Osman" i ,,Dubravka" velika su pjesnicka djela ovoga doba 
nesamo u povijesti hrvatske, vec uopce u povijesti svjetske knjizev- 
nosti. ,,Dubravka" je puna poezije, dubokog etickog osjecanja, ve- 
likoga patriotizma, uzvisena idejom, velika po koncepciji, pa ako 
talijanski knjizevni historici Tassovu pastirsku igru ,,Amintu" cijene 
kao najljepse njegovo djelo, mi mozemo reci, da se nasa ,,Dubravka" 
uzdize u svakom pogledu nad „Amintu". A u ,,Osmanu" hrvatski je 
pjesnik upravo posao stopama Tassovim, da stvori romanticku epo- 
peju r.ovoga doba, u cemu je originalan, pa ma da je po izgledu ,,Oslo- 
bodjenoga Jerusolima" stvarao neke epizode, ipak se originalnoscu, 
oblikom, fantazijom, idejama i refleksijama, pojedinim slikama i 
zamisljenom cjelinom takmici s Tassom. Osmo pjevanje ,,Osmana", 
prekrasna epizoda o Ljubdragu i Suncanici, u kojoj je prikazan sav 
teski udes nasega naroda u stoljetnoj borbi s Turcima, jamacno je 
jedna od najljepsih stranica juznoslovjenske poezije; ova je epizoda 
u umjetnoj poeziji ono, sto ,,Smrt majke Jugovica" u nasoj narodnoj 
pjesmi. Ali Gunduliceva poezija bila je vrhunac u razvitku dubro- 
vacke knjizevnosti, pa se zato u XVII. stoljecu lakse nego prije toga 
opazaju knjizevni epigoni, a najjace se to osjetilo u drami i epu, gdje 
se Gundulic najvise istakao, dok je lirika i pored njega i poslije njega 
imala nekoliko samostalnih i dobrih pjesnika. 

7. Ivan Bunic Vucicevic. 

z Ivana Gundulica, najveceg epskog pjesnika, pjevao je 
nesto mladji njegov suvremenik Ivan Bunic Vucicavic, 
najbolji dubrovacki lirik. On se rodio god. 1594. Kao 
patricij i on je obavljao razlicite drzavne sluzbe, a cetiri 
puta bio je i rektor republike. Umr'o je god. 1658., ostavivsi dva 
sina, Sara i Nikolicu, koji su takodjer bili pjesnici. 

Ivan Bunic izdao je za zivota samo ,,Mandaljenu pokor- 
nicu" u Jakinu god. 1630. (II. izd. 1638., III. izd. 1705.). Pored 
toga sacuvase nam se u vise rukopisa, od kojih je najpotpuniji i naj- 
bolji janjinski u arkivu Jugoslavenske akademije, Buniceva ,,? 1 a n- 
d o V a n j a". 

,,Plandovanja" jesu zbornik Buniceve lirike, u kojem prvi i naj- 
veci dio zaprema erotika. Vec je Appendini istaknuo, da ,,Plando- 



H 


1 



247 

vanja" sadrze ,,piTi di lOO componimenti",^ a u janjinskom rukopisu 
ima doista 109 pjesama, koje teku ovim redom : iznajprije 69 erotickih 
pjesama, zatijem 5 ekloga, onda 7 prigodnica, od kojih je prva ele- 
gija, a ostale su epitafiji, napokon dolaze refleksivne duhovne pjesme, 
koje se svrsavaju nekolikim posve naboznim pjesmama, U ,,Plan- 
dovanjima", kao u petrarkistickim starijim zbornicima, vidimo 
prijelaz od grijeha do kajanja, od obijesti do ozbiljnosti, od mlade- 
nacke raspojase Ijubavi do Ijubavi Bozje. Ali u Bunicevu zborniku 
nije taj prijelaz tako neprirodan i nagao, ko u hrvatskih petrarkista 
XVI. stoljeca, gdje su u poeziji izboceni samo ekstremi, a prirodnih 
prijelaza od obijesne erotike u posve naboznu poeziju i nema. Bunic 
konstrukcijom ,,Plandovanja" odaje, da se otkinuo od konvenciona- 
Hzma lirike XVI. stoljeca, pa je i tu izrazena njegova teznja za pri- 
rodnoscu. On ostro oznacuje lagane prijelaze : prvo je pustopasna 
prposna erotika, sto se stisava u mirnim eklogama, a tada medju 
prigodnicama pjesnik iznajprije kao pastir dirljivo oplakuje smrt neke 
gospodje, pa se sjeca svojih pokojnih drugova, te pun zivotnog iskustva 
prelazi u refleksivnu poeziju, razmisljavajuci o zivotu i o svijetu, i 
napokon zavrsuje svoj zbornik pjesmama cisto bogoljubnoga sadrzaja. 

Osnovni motivi i umjetnicki izrazaj Buniceve erotike prikazuju 
nam novi oblik i dalji razvitak dubrovacke lirike. Bunic, povodeci 
se bez sumnje za Ranjinom, spojio je veliki, cisto lirski utisak razbu- 
jale pastirske igre sa svojom erotikom, i to bas u doba, kad je pro- 
mjenom drustvenih i prosvjetnih prilika, a bolujuci pored toga sama 
sobom radi monotonije motiva, pastirska igra u Dubrovniku pocela is- 
cezavati. Buniceva se erotika iz nje prirodno izvijala, ali pjesnik je 
konvencionalni motiv pastirske igre umio znatno rasiriti i osvjeziti, 
a uz to ovdje prvi put opazamo, da se s pastirskim motivima u erotici 
spaja izrazita anakreontika. Time se njegova erotika oslobodila mono- 
tonije i sentimentalnosti i stekla prirodni osnov za crtanje cuvstva. 
Zato i jesu Buniceve eroticke pjesme i ekloge iskrene i tople, pune 
zivota, cesto i dramaticne. Neke su i cisto anakreontske, prve u du- 
brovackoj lirici, na pr. gdje crta nepresusnu Ijubav starca, cije je srce 
razarena nutrina vulkana, sto su mu vrhunce prikrili snijezi ; ili gdje 
slavi prekrasnom pjesmicom vijenac, u kojem su sjedinjeni ,,ruzice 
rumeni cvit snjezanijem cemini", mlada i rumena moma sa sijedim 
starcem ; pa prekrasna ,,pocasnica" o mladoj djevojci i o rujnom 
vincu. Samo ovako mogao se Bunic odbiti u erotici od one tugalji- 
vosti : cvila, placa, suza i uzdaha, sto se slegla na pastirsku igru, pa 

^ F. M. Appendini : Notizie istorico-critiche, II. str. 295. 



248 

i na erotiku Ranjine i Zlatarica. Buniceve eroticke pjesme jesu doista 
,,Plandovanja", i nema imena, koje bi im Ijepse pristajalo. 

Bunic imao je kao pjesnik dragocjeno svojstvo, bez kojega mi 
danas tesko i zamisljamo liriku, a predsasnici njegovi ipak za to go- 
tovo i nijesu znali : on prvi u staroj hrvatskoj erotici izrice s v o j e 
cuvstvovanje, i to neposredno, velikom otmjenoscu, pa ipak 
prirodno i jednostavno, te se upravo tijem njegova poezija primice 
nasem danasnjem ukusu vise od svih ostalih starih hrvatskih lirika. 
On je pace samonikao i u stilu. Njega nije mogla osvojiti dikcija hrvat- 
skih petrarkista, jar bijase za nj suvise apstraktna, dolikujuci njihovu 
spiritualnom shvtaanju Ijubavi. Ali on nije pristao ni uz raskosni 
secentizam Gundulicevih ,,Suza sina razmetnoga", pace i u ,,Manda- 
Ijeni pokornici", gdje bismo ocekivali najbujniji marinizam. A u jed- 
nakoj daljini stoji on i prema jednostavnoj i nepoeticnoj dikciji svoga 
nesto mladjeg suvremenika Palmotica, opreci prebujnoga marinizma. 
Bunic jednako je daleko od sviju i jednako blizu svima. Finim umjetnic- 
kim osjecajem prima mnogo od konvencionalizma petrarkista, ali ga 
osvjezuje, ozivljava ; prima otmjenost Gunduliceve dikcije, ali je uprili- 
cuje k svome ukusu : ne zazire od najsmjelijih tropa i poredaba, sto 
karakterisu marinizam, ali ih ne nagomilava, da im ne otme intenziv- 
nost dojma, za koji ih je stvorio ; ima u njega napokon i mnogo od 
Palmoticeve cistoce i jednostavnosti, ali je on umjetnicki upotrebljava. 
Pa i u obliku njegovih pjesama javljaju se neke osobine. I u ,,Plando- 
vanjima" vidimo, kako uopce u ovo doba, da se stariji dvanaesterac 
bori s mladjim osmercem i posljednji nadvladava, ali pored toga on, 
i ako rjedje, upotrebljava peterac, sesterac, sedmerac, deseterac i osam- 
naesterac, a nada sve odlikuje se otmjenom gradjom strofa i oblikovnom 
dotjeranosti pjesme kao umjetnicke cjeline. Ima u Bunicevoj erotici 
i veoma komplikovano, a opet prirodno i graciozno gradjenih stihova 
i strofa, lijepo prilagodjenih motivu, sto sve unosi varijacije u ritam 
njegovih ,,PIandovanja". A u svemu na prvi pogled udara u oci oso- 
bita mjera njegova umjetnickog izrazaja. On je nas Katul, pjesnik 
sitne lirike. U doba, kad su Gundulic i Palmotic sipali stihove, on gradi 
pjesme od nekoliko stihova ili nekoliko strofa. Tako su razvuceni 
pastirski motivi izisli u Bunicevoj erotici u miniaturama, a osvjezeni 
prirodnim osjecajem, neposrednim prikazivanjem, gdjesto i finim hu- 
morom ; oni nas opet zacaravaju, ma da su nas toliko puta razocarali 
u pjesnickoj obradbi starijih pjesnika. Prema apstraktnoj, mirnoj i 
nepomicnoj erotici XVI. stolje6a Buniceva je erotika konkretna, sup- 
tilna, zivahna, neposredna i topla. 



249 

I prigodnice Buniceve izdizu se toplinom nad pjesnicki rad ove 
ruke prije njega i u njegovo doba. U janjinskom rukopisu, u arkivu 
Jugoslavenske akademije, ima sedam prigodnica : pastirska elegija 
,,U smrt gospodje Slave Ruski"; cetiri epitafija ,,U 
smrt gospodje Pavle Dumka F a c e n d e", jedan ,,U 
prinesenje tijela gospodji Mari Frana Lukare- 
V i c a" i ,,N a d g r o b j e gospodinu Stijepu Giorgi." 
Najljepsa je ,,U smrt gospodje Slave Ruski", gdje se Bunic poveo za 
Gundulicevom elegijom ,,U smrt Marije Kalandrice". Gunduliceva 
elegija ima 348 stihova i u njoj se razbujala sva neprirodnost mari- 
nizma, vise nego igdje drugdje, a Buniceva ima samo 76 stihova, i to je 
najveca njegova pjesma, te se odmjerenoscu oblika, Ijepotom motiva, 
prirodnom dikcijom i neposrednoscu cuvstva izdize nad Gundulicevu 
elegiju. 

Prema ukusu svoga doba njegovao je i Bunic religioznu poeziju. 
Povedavsi se za Gundulicem spjevao je lirsko-refleksivnu pjesan 
,,M andaljena pokornica" utri ,,cvijeljenja", i tu obradio 
isti dusevni proces kao onaj u ,,Suzama sina razmetnoga", kako se 
covjek iz putenosti i grijeha dize do pokore i cistoce. Obadva pjesnika 
obradjuju kao glavne momente ovoga procesa, jedan u tri ,,placa", 
drugi u tri ,,cvijeljenja" : sagrjesenje, spoznanje i skrusenje ; pace 
i osnovna refleksija, sto se provlaci cijelim djelom, ista je : prolaznost 
i nistavilo svijeta i zivota na zemlji. 

U religioznu poeziju idu i Buniceve ,,Pjesni d u h o v n e", 
sto stoje iza prigodnica u ,,P 1 a n d o v a n j i m a" kao epilog nje- 
gova zbornika. Ove su pjesme vise refleksivne negoli nabozne ; protezu 
se uopce na citav dusevni zivot covjeka. On crta neobuzdanost Ijudske 
naravi, prolaznost zivota, oholost covjeka razumnika, tastinu zemalj- 
skoga blaga ; slika nadalje dusni dan, pa onda Ijudski zivot kao plav u 
mrkloj noci na uzburkanome moru, prikazuje istinu i opsjenu. Na- 
pokon se ovo kolo pjesama svrsuje nekolikim cisto naboznim pje- 
smama, a to su : ,,Vrhu svetoga kriza", ,,Vrh svete pelenice", ,,Mi- 
hajlu arkandjelu", i prijevod od tri pokornicka psalma Davidova, 
sto ih je preveo i Gundulic. Prijevod tece od strofe do stofe jed- 
nako, susredemo jednake izraze, tu i tamo pomoli se i isti stih, pa 
se Bunic jamacno povodio za Gundulicem i takmicio se s njime, a 
obadva su prijevoda jednako lijepa. Ovim pokornickim psalmima 
zavrsuju se Buniceva ,,Plandovanja", sto su zapocela tako mlade- 
nacki zivo i obijesno, opijevajuci ,,san, grlo, pice, last", — otium 
procul negotiis. 



250 

U Bunidevu malome kanconijeru kao u nekome zaristu sabralo 
se sve, sto nam je u lirici moglo dati doba klasicnosti u knjizevnosti 
republike sv. Vlaha. Zlatnome doba podao je Gundulic, stariji njegov 
suvremenik, crtu velicine, potez umjetnicke grandioznosti, Palmotic, 
mladji mu suvremenik, golemu produkciju i car improvizacije, sto se 
uvijek javlja u doba najvecega cvata poezije, a Bunic dao mu je samo 
svoja „PIandovanja", i dok su njegovi suvremenici tezili za velikim 
dimenzijama, on nam u malome okviru svoje lirike, jedre, iskrene i 
neposredne, bez ikakva ponavljanja i jednolicnosti, daje sve ono ve- 
liko u malenom, mladog dubrovackoga gospara s citavom njegovom 
kulturom i ceznjama ovoga doba : on je pjesnik lagodnosti, otpoci- 
vanja, plandovanja, pjesnik brujona i sicana biserja, u sjeni cempresa 
i miomirisa cemina, pjesnik veselja i zbilje zivota, a u svemu tome 
odrazavaju se i njegova licna obiljezja, koliko je to u ono doba bilo 
moguce, narocito umjetnicka neposrednost, i to ce upravo biti razlog, 
da on nije imao imitatora. 

8. Junije Palmotic. 

almotic je mladji suvremenik i rodjak Gundulicev. On je 
poceo pjevati, kako kaze njegov zivotopisac Stjepan 
Gradic (1613 — 1683,), potaknut velikom slavom Gunduli- 
cevom. Obradjivao je sve tri pjesnicke vrste, ali se po- 
najvise istakao kao dramatik, i u toj vrsti, sto je iza Gundulica bilo 
tesko, unaprijedio je dubrovacku knjigu. 

Junije (Gjon) Palmotic rodio se god. 1606. u Dubrovniku. 
Ucio je u skoli Isusovaca, gdje su ga poucavali Kamilo Gori iz Sijene te 
Ignjatije Tudisi, pjesnikov rodjak. Kako je pjesniku rano umr'o 
otac, nastojao je oko citave njegove odgoje ujak mu Mihail Gradic 
(1580 — 1634.), patricij dubrovacki, sto je odlucno utjecalo i na 
pravac njegova potonjega knjizevnoga rada. Mihail Gradic, cini se, 
prvi je u dubrovacki repertoir uveo isusovacku dramu. On je preveo 
tragediju ,,Crispus", sto ju je napisao Isusovac Bernardin Stefanio 
(1560 — 1620.) i ona se u Dubrovniku prikazivala u prvom deceniju 
XVII. stoljeca, dakle mozda jos prije ili u isto doba sa mladenac- 
kim dramama Gundulicevim. Junije Palmotic umr'o je god. 1657. 

S Palmoticem javlja se iznovice u dubrovackoj poeziji u XVI. 
stoljecu vec svladani latinizam, i to utjecajem Isusovaca. Palmotid 
je pjesnik latinski i hrvatski. Latinske je pjesme pjevao, po svjedo- 
canstvu Gradicevu, u najranijoj mladosti, ali one se izgubise, no 




251 




Junije Palmotic. 
Iz kojige „Galleria di Ragusei illustri" (Dubrovnik, 1841.)> 

ostadose nam neke prigodnice iz kasnijeg vremena.^ Ova poezija, 
mahom prigodna, dokazuje, da se Palmotid ni u poznije doba nije 
odrekao latinskih stihova. 

Hrvatska lirika Palmoticeva je prigodna i nabozna. Gradic veli, 
da je pjesnik pjevao mnoge pjesme od kola i svatovske, od 6ega se do 

1 ,,In laudes Joannis Bonae reipublicae Ragusinae rectoris mense 
Augusto an. 1645.',', zatim oda ,,Ad Stephanum Gradium", panegirik ,,De 
ingressu in urbem Romanam Christinae Gothorum, Vandalorum, ac Sve- 
corum Reginae" te veliki epicedion u heksametrima ,,In obitu Michaelis 
Gradii", a god. 1633. izasao je u Jakinu njegov ,,Panegyris una cum ode 
in laudem lo. B. Bargiachi soc. J." 



252 

danas sacuvao samo jedan epithalamij : ,,Muze na piru. Gospodin 
Gjono Gjore Palmotica druzini Antuna Krivonosovica." Vise je sacu- 
vano od njegove nabozne lirike, od cega je najvaznija pjesma : ,,Sveta 
Katarina od Sijene moli Boga, da joj srce ponovi". U religioznu poe- 
ziju njegovu ide i ,,K r i s t i j a d a", veliki religiozni ep u 24 pje- 
vanja, gdje se opijeva zivot i smrt Hrista, ali to je prijevod latinskoga 
epa ,,Christias" Marka Girolama Vide (1490 — 1566.), najcuvenijega 
latinskog pjesnickog djela jos u to doba. Najveca promjena, u kojoj 
je pjesnik pokazao svoju samostalnost, jest u tome, sto je latinski ep 
od 6 pjevanja u heksametrima okrenuo u osmerce i stvorio 24 pjevanja, 
Uz ,,Kristijadu" spjevao je Palmotic posvetnu pjesmu svedskoj kra- 
Ijici Kristini, kcerki Gustava Adolfa, koja je ostavila protestantizam, 
presla na katolicku vjeru, odrekla se prijestolja te zivjela u Rimu, 
gdje je kumovala osnutku knjizevne akademije A r k a d i j e, utje- 
cuci uporedo s Isusovcima u katolickom pravcu na talijansku knji- 
zevnost. Palmoticeva religiozna poezija potpuni je nazadak prema 
Gundulicevoj. Pjesnik je ,,Kristijadu" cijenio kao najbolje svoje djelo 
i dotjerivao je kroz citav zivot, pa dok nije od svojih pjesnickih djela 
nista izdao, na ,,Kristijadu" misli u oporuci i nalaze svome bratu, 
da je izda, sto je on i ucinio (Rim, 1670.), ali pored svega toga osim 
cista jezika i glatkih stihova nema tu nista knjizevno. 

Palmotic kao dramatik razvija dalje Gunduliceve dramatske vrste. 
Kad su se u Dubrovniku prikazivale Gunduliceve mladenacke pa- 
stirske igre i tragikomedije klasickoga sadrzaja, obijesne i podrazljive, 
bio je Palmotic nedoraslo dijete. Ali prikazivanje ,,Dubravke" (1628.) 
zatece ga kao zrela mladica, i on jos iste godine pod svjezim njenim 
utjecajem napisa prvu svoju dramu, a posljednju dubrovacku pa- 
stirsku igru ,,Atalantu". Utjecaj ,,Dubravke", a pridosao je k tomu 
i utjecaj ,,Osmana", protegnuo se i na drugu Palmoticevu dramu, 
na ,,Pavlimira" (1632.). Pored ovih drama racuna se u najranija 
djela Palmoticeva ,,A r m i d a", gdje se opet, nema sumnje, poveo za 
Gundulicem, koji je takodjer dramatizovao romanticki epizod o Armidi 
i Rinaldu iz ,,Oslobodjena Jerusolima". Ove su tri drame dokaz, da 
je Palmoticev pozorisni repertoir, koji je vladao gotovo tri decenija, 
bio nastavak i razvitak Gunduliceva repertoira, dakako u novom 
duhu vremena. Palmotic uzima gradju za svoje drame : i) iz djela 
starih klasika ; 2) iz romantickih talijanskih epa i iz domacih kro- 
nika i legenda, pa je preoblicuje u duhu talijanskih romantickih epa- 

Od starih klasika najvise je Palmotid posizao za Ovidijem i Vergi- 
lijem. ..Atalanta", pastirska igra u 3 cina, obradjuje pricu iz 



253 

Ovidijevih ,,Metamorfoza" (X. knjiga) o Atalanti, §to je obecala ruku 
onome, koji u trku bude brzi od nje, i o Hipomenesu, koji je pretece, 
bacivsi u trcanju tri puta po jednu zlatnu jabuku, za kojom se juna- 
kinja pomami i zaostade. ,,Natjecanje AjacaiUlisa"u i 
cinu jednako potjece iz ,,Metamorfoza" (knj. XIII.), a ,,Elena 
ugrabljen a", drama u 3 cina, uzeta je iz Ovidijevih ,,Heroida". 
Iz Vergilijeve ,,Eneide" uzeo je pjesnik gradju za ,,Laviniju", 
dramu u 3 cina, i ,,D osastje od Eneje k Ankiz u", dramu 
u 5 cinova. ,,Akile", drama u 3 cina, radjena je prema ,,Ahileidi", 
nedovrsenom spjevu rimskoga pjesnika P. Papinija Stacija, a ,,I p s i- 
p i 1 e", drama u 3 cina, prema ,,Argonautima" rimskoga pjesnika 
Valerija Flaka, ,,Thebaidi" Papinija Stacija i ,,Argonautima" Apo- 
lonija Rodoskoga, grckog pjesnika u aleksandrinsko doba. Od svih 
ovih drama samo je ,,Atalanta" pastirska igra, a ostale su sve 
tragikomedije mitoloskoga sadrzaja. U ove dvije 
vrste idu sve mladenacke Gunduliceve drame, pa prema tome ne stoji 
u ovim Palmoticevim djelima napredak dubrovacke drame, pace prije 
cemo reci nazadak, jer su u umjetnickom pogledu Gunduliceve pa- 
stirske igre i mitoloske tragikomedije daleko vise. 

Znatan napredak oznacuje Palmoticeva romanticka tragi- 
komedija. U Tassovu ,,Oslobodjenom Jerusolimu" nasao je on 
predmet za ,,A r m i d u", dramu u 3 cina, gdje se obradjuje 
epizoda o Armidi i Rinaldu (pjev. XVI.). Iz Ariostova ,,Bijesna Ro- 
landa" uzeta je gradja za ,,A 1 c i n u", dramu u 5 cina, i to epizoda 
o Rudjeru i Bradamanti (pjev. Ill — IV., VI — VIII. i X.). Napokon 
po epizodi o Ariodantu i Gjinevri iz Ariostova epa (pjev. IV — ^VI.) 
sagradjena je ,,D a n i c a", drama u 5 cinova, ali je pjesnik citav doga- 
djaj prenio na dubrovacko-bosansko zemljiste te ga lokalizovao i dao 
mu prividni narodno-historijski znacaj. Kao ,,Danica" nazovi-histo- 
rijska je romanticka drama i ,,C a p t i s 1 a v a" sa ,,B i s e r n i c o m", 
koja je nastavak prve, jedna i druga u 5 cina, za koje se cini, da im je 
pjesnik sam ishitrio sadrzaj, ali u tom sadrzaju nema nista originalno : 
sve su to razliciti s gora i s dola zahvaceni motivi iz talijanskih epa, 
narocito iz Ariosta, neposredno uzajmljeni ili gradjeni prema njima. 
Prema tome se Palmoticeva narodna romanticka drama 
gotovo ni po cemu ne razlikuje od njegove romanticke tragikomedije, 
osim u lokalizaciji i u nekoliko imena hrvatskih banova i bosanskih 
kraljeva, sto se tu javljaju kao glavna i sporedna lica, pa i ta lica nijesu 
historijska vec izmisljena, jedina je iznimka ,,Pavlimir", drama 
u 3 cina, kojemu je sadrzaj uzet iz kronike popa Dukljanina i dubro- 



254 

vacke legende o sv. Ilaru, i to je najljeple, najoriginalnije i najvrednije 
Palmotidevo djelo. 

U Palmoticevim dramama ima veoma malo pjesnicke invencije. 
U ,,Atalanti" nema nista originalno. Gradja mu je prica iz ,,Metamor- 
foza", koju gdjegdje doslovce prevodi, a kompozicija, epizode, spo- 
Ijasnji oblik i citave scene, sve je to gradjeno prema ,,Dubravci", koja 
je pace slicnoscu glavnoga motiva i navela Palmotica na pricu o Ata- 
lanti. U ,,Pavlimiru" obradjuje gradju iz jedne kronike i legende, a 
u preobrazivanju gradje u dramu utjece na nj ,,Dubravka", ,,Osnian" 
i Vergilijeva ,,Eneida". Prema ,,Dubravci" i on lokalizuje radnju u 
,,dubravi" t. j. u Dubrovniku, ali dok je Gundulic prenio radnju u 
neznabozacko, pretkrscansko doba, Palmotic crta sukob poganstva 
sa krscanstvom i pobjedu njegovu nad neznabozackim bicima Tmorom 
i Snijeznicom. Iz ,,Osmana" uzeo je ideju zapleta u sukobu natpri- 
rodnih bica. Palmoticeva Snijeznica gradjena je posve prema Gundu- 
licevoj vjestici, materi Mustafinoj, a podsjecaju na ,,Osmana" i neke 
pojedinosti u ,,Pavlimiru". Ideja ,,Pavlimira" potjece iz ,,Eneide" : 
Pavlimir , boreci se s natprirodnim silama, dolazi ispreko mora, jer 
je tako sudjeno, i osniva grad Dubrovnik, pa nas sjeca poboznoga 
Eneje i osnutka drzave rimske. Ali ni u drugim dramama, gdje se pje- 
snik udaljio od Gundulica, nije samostalniji. Preuzetu gradju on 
svuda preoblicuje na isti nacin, po jednoj shemi, bilo iz starih klasika ili 
iz romantickih talijanskih epa. Njegova ,,Armida" i ,,Natjecanje 
Ajaca i Ulisa" nijesu drugo nego dramatizovani prijevodi svojih ori- 
ginala. ,,Captislava" i ,,Bisernica" jedine su dvije drame, kojima bit 
de da je pjesnik sam radnju izmislio, ali tu u invenciji nema nista, cega 
ne bi ved bilo u ostalim Palmoticevim dramama, jer on je imitator, 
koji imitira i svoje imitacije. On samo lako gradi stihove, lagano raspo- 
redjuje radnju u cinove i prizore, ali tehnika njegovih drama svuda je 
posve jednaka i monotona. On ima konvencionalnu shemu za sve 
svoje drame, a u nju mece uzajmljenu gradju, i tako ne stvara nista 
nego stihove, pa kako je napisao oko 50.000 osmeraca, nije cudo, da 
se u tome dotjerao do vanredne vjestine. Palmotic je uza svu svoju 
veliku obrazovanost bio samo formalan talenat, koji je u doba naj- 
vedeg cvjetanja dubrovacke poezije i vrhunca pjesnicke dikcije 
postao pjesnikom improvizatorom. 

Gundulid, podlegavsi utjecaju okoline, odrice se svojih mlade- 
naCkih drama kao ,,poroda od tmine", a eto iza njegove ,,Dubravke" 
javlja se Palmotic, koji zavrsuje dubrovaCku pastirsku igru, obnavlja 
klasicnu tragikomediju, sto je sve bio razvio Gundulic, a dalje razvija 



255 

romanticku tragikomediju i narodnu dramu, cemu je takodjer na§ao 
poticaja u Gundulicevoj ,,Armidi" i ,,Dubravci". I Palmoticeve su 
se drame prikazivale kao i Gunduliceve, a izvodile su to tri druzine : 
Orlova, Smetenijeh te Ispraznijeh. Ove su drame odgovarale tenden- 
ciji novoga vremena. Gunduliceve klasicke mitoloske tragikomedije 
jesu cisto humanisticke, slobodne, raskosne i obijesne, a Palmoticeve 
jesu krsdanski tendenciozne. Palmotic se klasickim sujetom sluzi kao 
sredovjecni skolastici Aristotelom. Tendencija ,,Alcine" jest : svijesno 
pokajanje, napustanje ispraznoga Ijubavnoga zivota i povratak k boj- 
noj slavi, a to je takodjer moral ,,Armide" i ,,Akila". I u moralisanju 
pjesnikova je invencija neznatna. ,,Natjecanje Ajaca i Ulisa" ima 
moral, da je mudrost veca od snage, i da se desnica glavi klanja. 
,, Elena ugrabljena" i ,,Lavinija" jesu po tendenciji pendant : u prvoj 
se prikazuju posljedice grjesne Ijubavi, s koje propade Troja, i 
veli se, da je sretan onaj, koji dobiva ,,zakonom" vjerenicu, a u drugoj 
vidimo, kako plemenita Ijubav Lavinije prema Eneji udara osnov 
silnome rimskom imperiju. Osobito se pjesnik sluzi prolozima, epilo- 
zima i korom, da svuda istakne svoje misljenje kao krscanski moralista, 
pa nas time podsjeca na crkvena prikazanja, samo sto kod njega 
heroji, herojkinje i romanticni junaci zamjenjuju svete likove crkvene 
drame. 

Palmotic kao dramatik ipak oznacuje napredak u dubrovackoj 
knjizevnosti. Klasicka mitoloska tragikomedija, sto je tako osvojila 
dubrovacku publiku u drugom deceniju XVII. stoljeca, kao da je za- 
mrla, a Palmotic je nasao put, da je obnovi u novom, protivureforma- 
torskom duhu vremena. Pored toga on je razvijao romanticku tragi- 
komediju, a stvorio romanticku narodnu dramu, pa ako u njegovim 
stihovima i nema poezije, ipak treba istaknuti, da je veoma pomnjivo 
proucavao jezik i stvorio novu pjesnicku dikciju : jednostavnu i obicnu, 
ali ipak ugladjenu, krepku i jezicno cistu. Tako je Palmotid i dikcijom 
i duhom svojih djela utjecao na dalji knjizevni rad. Uz Gundulica javio 
se sa mitoloskom tragikomedijom samo Paskoje Primojevic, 
prevedavsi ,,E u r i d i k u" Oktavia Rinnuccini-a. Za Palmoticem 
povelo se vise pjesnika. Ivan Gucetic mladji, dubrovacki Isu- 
sovac, koji je poginuo u tresnji god. 1667., napisao je prema prici u 
Ovidijevim ,,Metaformozama" dramu ,,,Io" (1653.), a s latinskoga 
preveo je historicku dramu ,,L e o F i 1 o z o f " (1651.), kojoj je glavni 
junak bizantski car Lav VI. Filozof (886 — 911.). Vice P u c i <5 na- 
pisa narodnu historicku dramu ,,L j u b i c a" (1656.), koja je imita- 
cija Palmoticeve ,,Captislave", a u ovome duhu spjevao je i Sisko 



1 


^^' 


I 



256 

G u n d u 1 i c (1633 — 1682.), sin pjesnikov, svoju ,,S u n £ a n i c u" 
(1662.)., napokon Jakov Palmotic napisao je prema Vergilijevoj 
,,Eneidi" tragediju ,,Didone" (1646.). Ali kako vec u Palmotica 
vidimo mjesto poezije obicno pripovijedanje, mjesto samoniklosti imi- 
taciju, mjesto velikih ideja obicno moralizovanje, mjesto velike pje- 
snicke koncepcije samo stereotipnu shemu, to su ovi znaci propa- 
danja dubrovacke drame izbijali jos jace u njegovih imitatora, pa 
u drugoj polovici XVII. stoljeca iznenada dubrovacka drama upravo 
iscezava. 

9. Stijepo Giman Gjordjic i Vladislav Mencetic. 

z Bunica privija se svojim knjizevnim radom Stijepo 
Giman Gjordjic. O njegovu zivotu ne znamo go- 
tovo nista. Umr'o je svakako prije Bunica, jer je on 
spjevao ,,Nadgrobje gospodinu Stijepu Giorgi". Ovaj je 
epitafij topao i pun sucuti. Orfej je otisao medju podzemne strahote, 
pjeva pjesnik, da izvede svoju Euridiku, ali smionstvo Gjordjicevo jos 
je vece : on ode u nebo, da otme svoga sina, a Ijubio ga vise, nego 
Orfej Euridiku, jer taj se bez nje vratio na svijet, a pjesnik ostade 
kod svoga sina. Prema ovome epitafiju umr'o je Gjordjic s tuge za 
svojim jedincem sinom, a s njima poginu u Dubrovniku ,,moguca u 
ocu i sinu Jakovic sva kuca". Otac pjesnikov bit ce dakle onaj Jakov 
Gjordjic, sto nam je poznat iz god. 161 1., kao jedan od kolovodja u 
nastojanju, da Dubrovnik bude uporiste, skojegabi se pomocu zapadnih 
vlasti odbio Turcin od Jadrana te oslobodile Bosna, Hercegovina i 
Albanija. Prema tome zivot i rad Stijepa Gjordjica pada u prvu polo- 
vicu XVII. stoljeca, a tome odgovara oblik i duh njegove poezije. 

Od Stijepa Gjordjica poznat nam je prijevod Marinova soneta : 
,,Anna, ben tu dell' anno il nome p o r t i". Petar Bo- 
gasinovic izdao je god. 1686. u Padovi njegovih : Sedam pjesni 
D a V i d o V i h", po cemu se razbira, da se i on poput Bunica natjecao 
s Gundulicem, tko ce od njih Ijepse prevesti pokornicke psalme, pa i 
za njegov prijevod valja reci, da je ukusan, otmjen i lijep poput pre- 
djasnjih. Ali je najljepse, sto je Gjordjic stvorio, heroikomicna pjesma 
,,D e r v i s", parodija na Ijubavnu petrarkisticku poeziju, gdje pjesnik 
u 50 sestina, dakle u uzvisenom obliku Gundulicevih ,,Suza sina 
razmetnoga", opijeva saljivu temu : ubog, odrpan, zgrbljen, stari 
Dedo dervis u monologu crta svoju Ijubav prema krscanskoj djevojci, 
prikazuje sve svoje patnje i zrtve, pa se napokon odrice i korana, 



257 

a kad bi sve uzalud, razljuti se i otrese Ijubavi, dok se ona bolje pro- 
misli, pa joj se zaprijeti te ide da na nju dozove prijeki sud. ,,Dervis'* 
se odlikuje lijepom kompozicijom i oblikom, skladnim humorom, u 
tancine izradjenim karakterom i dotjeranom dikcijom, u kojoj birana 
mjesavina turskih rijeci sa krepkim narodnim govorom pojacava ko- 
micne crte starca dervisa, a sve to ovu pjesmu stavlja uporedo s dotje- 
ranim pjesnickim djelima ovoga doba. 

Vladislav Mencetic pristao je u bukolickoj poeziji 
uz Bunica, u heroikomicnoj uz Stijepa Gjordjica, a kao prigodnicar 
nastavlja slovjenske tradicije Gunduliceve, Njegova ekloga ,,R a d- 
milova tuzba cjec Zorke vile" Slobodan je prijevod, go- 
tovo bi se moglo reci preradba lijepe Marinove ekloge ,,Sospiri d' Er- 
gasto," sto je izasla 1620. godine. Vrlo je uspjela saljiva pjesma 
,,Radonja", gdje pjesnik crta Radonju, priprosto celjade, sto ga 
zena grdi i nemilice tuce, a on sve strpljivo podnosi, dok ne prekipi, 
pa se i on prihvati drenovice, a ona priklonita pade na koljena i 
upokori se. Biranim humorom, koji obicno zanosi na narodnu, samo- 
niklom koncepcijom te vanredno jakom i omjerenom dikcijom, pri- 
lagodjenom priprostome celjadetu, ,,Radonja", i ako je kraca pjesma, 
lijepo je pjesnicko djelo kao i Gjordjicev ,,Dervis". Jos u XVIII. 
stoljecu ,,Radonja" se u Dubrovniku mnogo cijenio sa svoje Ijepote, 
pa su ga dva pjesnika prevela i na latinski, Gjuro Feric i Brno Zamanja. 
Kad je god. 1654. dosao u Dubrovnik Petar Zrinski i poklonio 
republici sablju Zmaj-Ognjenog Vuka, bio je tu lijepo primljen. Oni 
Ijudi, sto su u Gundulicevo doba smatrali kraljevica Vladislava pred- 
stavnikom krscanske borbe protiv Turaka, gledali su sada s istim 
pouzdanjem u procula junaka Petra Zrinskoga. I to se odbilo u poeziji. 
Kad je Petar Zrinski izdao u Mlecima ,,Adrianskoga mora Sirenu" 
(1660.), cula se poglasica toga i u Dubrovniku. Vladislav Mencetic 
kao starac izda u Jakinu (1665.) ,,Trublju slovinsk u", oveci pane- 
girik u slavu Petra Zrinskoga, nazivajuci ga ,,sjevernom zvijezdom" 
i slaveci ga kao junaka i pjesnika, slovinskoga Apolona i Marta, 
od cijeg imena ,,trepti istok", a bio bi dostojan ,,kraljevat svijet". 
Pjesnik slavi hrvatsko junastvo, isticuci misao, da bi vec davno Ita- 
lija potonula u valovima ropstva ,,0 hrvatskijeh da se zalih more 
otrhansko ne razbija". Pa kako je Gundulic iznajprije u ,,Osmanu" 
slavio kraljevica Vladislava i vidio vec, gdje njegov mac tjera polu- 
mjesec u nocnu tminu, tako poslije izjalovljenih nada pjeva Men- 
cetic o Zrinskome : 

Branko Vodnik : Povijest hrvatske knjiievnosti. 1 7 




258 

Vidim smrtnom u bljedilu Zrinsko sunce njega tjera, 

turski mjesec gdje zapada, u istoku da pogine, 

za uvijek stati u tamnilu da se utopi s njim nevjera 

i ne isteci ved nikada. crna mora sred pucine. 

Zrinski oslobodit ce balkansku raju i osvojiti Carigrad, pa ondje vla- 
dati ban po imenu, a ,,kralj djelom", i to ,,cesarovijem pod krilom". 
Ali ovaj je panegirik posljednja poglasica zlatnoga doba dubrovacke 
poezije, u koje su se sve pjesnicke vrste digle do vrhunca, a karakterisu 
ga velike ideje, najvece bujanje, najljepsa dikcija, najveca originalnost. 
uz koju se dize i najveca imitacija, ali i ona ima neki biljeg velicine 



10. Knjizevni rad u Dalmaciji u XVII. stoljecu. 

rotivureformacija zivo je utjecala na duh knjizevnoga rada 
u Dubrovniku u XVII. stoljecu, ali uza sve to Dubrovcani 
su i u to doba sacuvali svjetovni znacaj svoje knjizevnosti. 
U Dalmaciji, gdje nije bilo tako bogate svjetovne poezije 
na hrvatskom jeziku, protivureformatorska je knjizevnost, kao i u 
Bosni, gotovo samo nabozno-poucnoga i liturgickog znacaja, 

Potkraj XVI. stoljeca, dakle mnogo ranije od prvoga djelovanja 
Propagande u Rimu, javlja se Zadranin pop Sime Budinic, 
koji se god. 1581. spominje kao ispovjednik ,,ilirski" u zapiscima 
zbora sv. Jeronima u Rimu, gdje je malo iza toga izdao nekoliko od 
najstarijih nasih knjiga u duhu novoga crkvenog pokreta : ,,P o k o r n i 
i mnogi ini psalmi Davidovi" (1582.) te ,,Ispravnik 
za Erei i spovidnici i za pokornih" (1582.). Njegova 
,,Summa nauka hristjanskoga" (1583.), prijevod kate- 
kizma Petra Kanisi-a, izasla je u Rimu iste godine latinicom i ci- 
rilicom, u cemu vidimo povodjenje za izdanjima hrvatske prote- 
stantske tiskare u Urachu. U izdanju latinicom Budinic je pokusao 
veoma smjelu pravopisnu reformu : on je prvi iz ceskoga husitskog 
pravopisa uzeo tri slova sa dijakritickim znakovima (c, c i z). Jedno- 
stavnost i jednolicnost pravopisa bilo je dakle vec sada zivo pitanje. 
sto ga je valjalo rijesiti, da se uzmogne knjiga protivureformatorska 
siriti sto sigurnije i sto dalje, pa je iza ovoga pokusaja slicno htio i bo- 
sanski Franjevac Ivan Ancic, koji je u XVII. stoljecu kusao u la- 
tinicu uvesti cirilska slova za glasove, koji u latinskom pismu nemaju 
jednostavnih znakova, ali na zalost oba pokusaja, u nacelu istovetna 
i zdrava, ne nadjose zadugo nikakva odziva. Poslije Budinica vidimo 



259 

u Rimu dva dalmatinska svecenika, koji se isticu svojim knjizevnim 
radom, atosu: Bartol Kasic i Ivan Tomko Mrnavic. 

Bartol Kasic rodio se god. 1575. na otoku Pagu. U Rimu 
stupio je u red Isusovaca (1590.). Kako je hrvatski jezik za protivu- 
reformacije stekao veliko znacenje radi misionarstva i rada oko obra- 
<5enja shizmatika, to je Kasic jos vrlo mlad poceo pisati hrvatsku 
gramatiku, pa je izdao pod naslovom ,,Institutiones linguae 
iUyricae" (Rim, 1604.). Tu se u predgovoru izrijekom naglasuje 
ovaj misionarski cilj druzbe Isusove. Postavsi svecenik vrsio je sluzbu 
ispovjednika kod sv. Petra u Rimu (1606.). God. 1609. dosao je u 
Dubrovnik, gdje bijase uciteljem logike i propovjednikom. Tu je 
bivao mnogo vremena, te je u Dubrovniku utemeljio prvu isusovacku 
residenciju, kojoj bijase prvi superior, pa i znatan dio njegova knji- 
zevnog rada namijenjen je upravo Dubrovcanima. 

Kasic bio je vodja prve i druge papinske misije u turske zemlje, 
i to god. 1612 — 1613. te god. i6i8 — 1620. Znamo, da je bio u Beogradu, 
Srijemu, Osijeku, Valpovu, Temisvaru i Smederevu. U Kasicevoj 
knjizi ,,Perivoj od djevstva ili zivoti od djevica" 
(Mleci, 1628.) kaze se kod zivota sv. Cecilije, da ga je napisao ,,u 
srpskom Biogradu" god. 1619. Iza prve misije bio je u Rimu (1613.), 
onda u Loretu (1614 — 1618.), a iza druge dosao je u Dubrovnik, gdje 
je god. 1622. poceo prevoditi sv. pismo na hrvatski. Tu je ostao vise 
godina. Njegovu ,,Zrcalu nauka krstjanskoga" (Rim, 
163 1.) datiran je predgovor god. 1626. u Dubrovniku. Kasnije, god. 
1635. vidimo ga ponovo u Rimu, gdje je opet ,,ilirski" ispovjednik 
u bazilici sv. Petra, i tu je sada stampao veci dio svoga knjizevnog 
rada, od najvece cesti o trosku Propagande, od cega spominjemo 
kao najznatnija njegova djela : ,,Zivot gospodina nasega 
Isukrsta" (Rim, 1638.), ,,R i t u a 1 r i m s k i" (Rim, 1640.) te 
,,Vandjelija i p i s t u 1 e" (Rim, 1641.) ; ovu je posljednju 
knjigu, kako sam kaze, napisao ,,u jezik dubrovacki za grada i 
drzave dubrovacke." Umr'o je u Rimu god. 1650. 

Kasicevo najvece djelo, prijevod sv. pisma staroga i novog zavjeta, 
na zalost nije izaslo, i ako mu je izdanje ovoga djela bilo najvise srcu 
priraslo. Sva Kasiceva nastojanja, da prijevod izadje, izjalovise se, 
te se ono danas cuva kao rukopis u sveucilisnoj knjiznici u Zagrebu. 
U Rimu, gdje su upravo u to doba u izdavanju glagolskih liturgickih 
knjiga pod utjecajem ruskih crkvenih knjiga prevladali nazori pro- 
tivni jeziku narodnom u crkvi, odbili su revizori ovaj prijevod. Kasic je 
dobio odobrenje nadbiskupa dubrovackoga (1631.) i barskoga (1633.), ali 



26o 

mu ni to ne porno ze. U predgovoru ,,Rituala" obraca se na misnike^ 
da oni mole svoje biskupe i nadbiskupe, neka se obrate na papu i 
kardinale, da ucine, e bi njegov prijevod sv. pisma izasao na svjetlost. 
Kasic se narocitim ,,Memorialom" obratio i sam na papu Urbana 
VIII., isticuci vaznost svoga prijevoda za obracenje shizmatika, 
ali i to ostade bez uspjeha. Hrvatska reforrtiacija mnogo je trazila 
prijevod sv. pisma, da ga u cjelini izda, ali ga nije mogla nikako dobiti, 
a protivureformacija imala je gotov ovakav prijevod, ali ga s razlicitih 
predrasuda nije htjela izdati. 

Kasic je vrlo vazno lice u povijesti hrvatske knjizevnosti : on 
je prvi nas gramatik i pokretac misli o jedinstvenom knjizevnom 
jeziku na osnovi bosansko-hercegovackoga narodnoga govora. Nje- 
gova gramatika ide uporedo s najboljim gramatikama ovoga vremena, 
a izgled su mu Alda Manucija ,,Institutiones grammaticae" (Mleci,. 
1508.). Kasic primjenjuje sheme latinske gramatike na hrvatski jezik, 
ali ima i samostalnih dijelova, pa je ovo mladenacko njegovo djelo 
bilo izgled i potonjim hrvatskim gramaticima. Kasiceva gramatika 
suponira razvijen vec knjizevni jezik, ali u glavnome ona se ipak 
osniva na cakavskom narjecju, sto bijase njegov materinji govor, 
uz neko obaziranje na stokavsko narjecje. 

Misli Kasiceve o knjizevnom jeziku razvijale su se postepeno 
s njegovim poznavanjem narodnoga govora. Kasic je s usta naroda 
upoznao govor iz vise krajeva nego ikoji nas pisac iz prve polovice 
XVII. stoljeca, pa je posve prirodno, da je od svih suvremenika imao 
najjasnije poglede u jezicno pitanje i u njega je vec lijepo dozrela 
misao o jedinstvenom knjizevnom jeziku (,,communi eloquio nationis 
universae")- Za svoga boravka u Dubrovniku upoznao je susjedni. 
narodni govor hercegovacki i knjizevni jezik dubrovacki, a kao misionar 
prosao je Srbiju, Slavoniju i juznu Ugarsku. Kasic umah u svojoj 
gramatici zastupa isusovacko nacelo, da u knjizevnosti ima da pre- 
vlada onaj govor, koji je najopceniji, kojim govori najveci dio naroda, 
ali mu uto nije jos bilo dostatno poznato stokavsko narjecje. Kad 
ga je upoznao na citavu gotovo podrucju i uvjerio se o njegovoj rasi- 
renosti, on se prvi, i to u Dubrovniku, odusevljava za bosansko-her- 
cegovacki govor. U Dubrovniku bio je Kasic u doba najveceg stva- 
ranja Ivana Gundulica, no njemu nije se svidio dubrovacki pjesnicki 
govor, a i Dubrovcani bili su otvoreni protivnici njegovih nazora o 
jeziku.^ Svoje misli o knjizevnom jeziku obrazlozio je Kasic u po- 

1 U autobiografiji Kasic sam o sebi kaze : ,,Quidquid enim P. Cassius- 
communi eloquio nationi universae scribebat, Aristarchis Ragusinis displi-- 



26l 

sveti ,,stiocu" u ,,Ritualu", gdje govori i o svojoj ortografiji, oko 
cega je takodjer radio, ali i ako mu je tu bio ideal ortografija cirilice, 
on je ipak zadrzao udvojena slova za osebne glasove hrvatskoga jezika, 
ali je nastojao, da na ovoj osnovi ipak stvori pravopis sto jednostav- 
nijim i jednolicnijim. Po Kasicu pisac ,,ima nastojati, koliko najbolje 
moze, onim govorom upisati, koga on vist u mnozih pozna, da je 
najopceniji, i koga moze svak kasnje razumiti i s koristju prostiti, 
neka kakogodire mnozima ugodi." On izrijekom zove svoj jezik ,,bo- 
sanskim" i kaze, da je ovako preveo i sv. pismo. Kasicev utjecaj i 
u Dubrovniku, ma da je bio okruzen protivnicima, bijase velik. Svojim 
radom u pravcu protivureformacije, ili kako ga on zove radom ,,od otvo- 
renoga stijega", naperenim protiv dubrovackog zivota XVI. stoljeca i 
protiv renesansne odgoje dubrovacke mladosti, — ili kako Kasic jez- 
grovitije kaze ,,suprot poluvirnikom" — on je utjecao na veliki du- 
sevni preokret, koji se vec opaza u prijelomu u poeziji Gundulicevoj , 
a u djelima Junija Palmotica vec su pobijedila i Kasiceva nacela o 
knjizevnom jeziku. 

Malo iza smrti Kasiceve izdao je Isusovac Jakov Mikalja 
(Micaglia) prvi nas rjecnik ,,Blago jezika slovinskog a", 
i to hrvatsko-talijansko-latinski, koji se poceo stampati u Loretu 
god. 1649., a dostampan je u Jakinu god. 1651. Kao uvod u rjecnik 
dodata je i mala gramatika, gradjena prema Kasicevoj. Mikalja 
X1600 — 1654.) rodjeni je Talijanac ; rodno mu je mjesto Pescia u 
Italiji. Zna se, da je bio misionar u Temisvaru osam godina, ali ja- 
tnacno je mnogo boravio i u Dalmaciji, jer svoj rjecnik izrijekom 
namjenjuje ,,za djecu Dalmacije". On poznaje dubrovacki knjizevni 
jezik, ali u glavnome njegov rjecnik sadrzi blago cakavskog i sto- 
kavskog narjecja u Dalmaciji. U predgovoru rjecnika i on govori 
o jezicnom pitanju, pa kaze, da je po opcem misljenju bosansko 
narjecje najljepse (,,la lingua Bosnese la piu bella"), kao toskanski 
govor prema ostalim talijanskim narjecjima, radi cega bi svaki pisac 
morao pisati narjecjem bosanskim^ kao sto je on to nastojao u rjecniku. 

Ivan Tomko Mrnavic rodio se od oca Marka Tomkova 
god. 1580. u Sibeniku. On je podrijetlom iz Bosne, odakle mu je djed 
Tomko Mrnavic dosao u Sibenik, pa zato se i sam rado nazivao Bos- 



cebat. Aiebant enim isti non esse elocutum patrem solitaria unius Ragusinae 
urbis elocutione, qua extra urbis muros vix unus reperietur, qui loquatur in 
toto ipsorum Dominio, nedum in tota Dalmatia aut Illyrico seu in Pannoniis. — 
Vita P. Bartholomei Cassii Dalmatae ab ipsomet conscripta. Rukopis u knjiznici 
i^ale brace u Dubrovniku (br, 272), Isp. Rad, CII. str. 200. 



262 

njaninom. Kao vrlo darovit mladic poslan je iz seminara sibenickog 
u Rim, gdje je kao pitomac ilirskoga kolegija svrsio filozofiju i teo- 
logiju (1597 — 1603.). Vrativsi se iza toga u Sibenik bude zaredjen i 
postade umah profesorom u seminaru, a za tri godine i kanonikom. 
Prvo mu je stampano djelce ,,Zivot Margarite blazene 
d i V i c e" (Mleci, 161$.), prijevod iz talijanskoga, a slijedece godine 
prevede ,,Zalosnoskazje Krispa Cezara" (1614.), la- 
tinsku tragediju Isusovca Bernardina Stefanija Sabinca, sto ju je u 
Dubrovniku uto vec preveo Mihajlo Gradic, ali oba prijevoda ostadose 
neobjelodanjena. 

Kako je u ovo doba izneseno pitanje izdavanja glagolskih litur- 
gickih knjiga, Mrnavic cesce dolazi u torn poslu u Rim. Izdavanje 
knjiga povjereno je napokon Franjevcu Rafaelu Levakovicu, i ako je 
Mrnavic bez sumnje daleko bolje poznavao glagolsku knjizevnost. 
Medjutim, otkad je osnovana Propaganda (1622.), on gotovo stalno 
boravi u Rimu, gdje je izdao ovece pjesnicko djelo ,,2ivot Mag- 
dalene od knezov Zirova" (Rim, 1626.), sto ga je poslije 
sam preveo na talijanski (,, Delia venerabile serva di Dio Magdalena 
Budrisich contessa di Zirovo". Rim 1635.), i prijevod Bellarminova 
katekizma ,,Istumacenje obilnije nauka krstjan- 
skoga" (Rim, 1627.). 

Mrnavic napisao je i objelodanio originalnu dramu ,,0 s m a n- 
s ci c u" (Rim, 1631.), tragediju u 5 cinova, gdje je obradio istu temu 
kao Gundulic u ,,Osmanu", ali jedan pjesnik za rad drugoga nije znao. 
,,Osmanscica" velika je drama, spjevana u dvanaestercima sa dvo- 
strukim rimama, ali je samo po obliku drama, jer u njoj se gotovo 
nista ne zbiva, sve se samo pripovijeda, a sultan Osman, koji bi trebao 
da bude glavno lice, javlja se samo jedanput na pozornici. ,,Osmanscica" 
valja ipak da se spomene u povijesti hrvatske knjizevnosti nesamo 
radi Gunduliceva ,,Osmana", vec i zato, jer je to prva hrvatska drama, 
koja obradjuje sujet iz suvremene historije. 

Mrnavicev knjizevni rad nema ozbiljne tendencije kao citavo 
djelovanje Kasicevo. On je u Rimu doduse stekao ugled te je rijec 
njegova mnogo vazila, sto se tice protivureformacije na slovjenskom 
jugu, ali ipak bio je u neku ruku pustolov, koji je tezio samo za ca- 
stima i odlikovanjima, kojih se nije mogao dostati kao pristasa Isuso- 
vaca u Sibeniku. Mletacka je republika odlucno sprijecila, te nije po- 
stao biskupom u rodjenom gradu. Mrnavic je ipak dobio naslov bi- 
skupa bosanskoga (1631.), bio je poslanikom pape, kraljevskim tajnim 
savjetnikom, kanonikom i biskupskim vikarom stolne crkve u Zagrebu. 



263 

Sve je to Mrnavic postizavao najvise radom oko historije, narocito 
oko genealogije, na jeziku latinskom i talijanskom, koji je posve ne- 
pouzdan. Njegova ,,Vita Berislavi" (Mleci, 1620.) upravo je plagijat 
rukopisa Antuna Vrancica ,,Vita Petri Berislavi". U novije doba doka- 
zano je, da je znameniti rukopis barberinske knjiznice u Rimu ,,Vita 
Justiniani", koji je kao vazan izvor usao i u svjetsku historiografiju, 
falzifikat Mrnavicev, a jednako i toboznji glagolski psaltir popa Nikole 
Rabskoga od god. 1222. Mrnavic je nacinio vise falzifikata, da uvelica 
podrijetlo svoje porodice, koju je tako doveo u svezu sa Nemanjicitna, 
kraljem Vukasinom Mrnjavcevicem, Matijom Korvinom, Jurjem 
Skenderbegom, Petrom Berislavicem i t. d., u sto se sve u ono doba i 
vjerovalo. F. Sisic ukratko je dobro o njemu rekao : ,,Ivan Tomko 
Mrnavic bio je obrazovan covjek i vrlo plodan pisac, specijalno histo- 
rik, te je sa svoje obrazovanosti uzivao velik glas i ugled, ali knjizevni 
mu je rad obiljezen historickom nekriticnoscu i teznjom za falzifici- 
ranjem, navlastito u familijarno-genealoskim poslovima."^ 

Uz ovaj knjizevni rad, koji je u najtjesnjoj vezi sa ciljevima 
protivureformacije u Rimu, javilo se u Dalmaciji u XVII. stoljecu i 
nekoliko pjesnika : Juraj Barakovic, Ivan Ivanisevic, 
Andrija Vital j id, Petar Kanavelic i Jerolim Ka- 
V a n j i n, a i njihov knjizevni rad tece u pravcu ovoga vremena. 

Juraj Barakovic rodio se na Plemicima u zadarskom 
kotaru god. 1548., ali jos za njegove djetinjske dobi preselise mu se 
roditelji u Zadar, te se on smatrao Zadraninom. Pjesnik bio je sve- 
denik, dostao se casti kanonika, zivuci u Zadru i ^ibeniku, a umr'o 
je god. 1628. u Rimu, gdje mu je Tomko Mrnavic u crkvi sv. Jeronima 
postavio nadgrobnu plocu. Barakovicevo je najvece pjesnidko djelo 
,,Vila S 1 o V i n k a" (Mleci, 1613.), gdje je opjevao proslost i sa- 
dasnjost grada Zadra ; njegova ,,J a r u 1 a" (Mleci, 1618.), u sest 
pjevanja, nije nego u stihove okrenuti odlomci iz sv. pisma staroga 
i novoga zavjeta, a u rukopisu ostade mu pjesan ,,Draga, rapska 
pastirica," u kojoj je opjevao Ijepote otoka i zanimljivosti grada Raba. 

U ,,Vili Slovinci" pjesnik spominje Marulica, Zoranica i Dinka 
Ranjinu, pa on i nastavlja Zoraniceve rodoljubne tradicije. U njegovu 
djelu jada se vila Hrvatica, ,,zac jazik slovinski vas nauk od skula 
promini u rimski" ;- i u njega vila prekorava Zadrane, sto se stide 
narodnim jezikom govoriti, vec vole jezik tudji. Pjesnik je u ,,Vili 



1 F. Sisic: Kako je vizantinski car Justinijan postao Slaven. (Ivan Tomko 
Mrnavic). Nast. Vjesnik, IX. na str. 415. 
^ Stari pisci, XVII. str. 113. 



264 




lOANME.? lOAllinVS W^Vj CAI^I/ 

TmcioaiET nvNc tertio vicap^m 
GEii: ptiARr! EX brachiem:'! 

DALMAL\ , 1163: BRACiiifMSJS\ 




Ivan Ivaniievid. 
Iz kr. zemaljskoK arkiva u Zagrebu. 



Slovinci" zabiljezio li- 
jepu narodnu bugar- 
sticu o majci Mar- 
gariti. dogadjajima 
u zivotu Barakovicevu 
ne znamo upravo ni- 
sta, ali ,,Vila Slovinka" 
svjedoci, da mu je zivot 
bio buran i nesredjen. 
On rado pjeva o rasulu 
otadzbine, o klevetni- 
cima, o neharnoj do- 
movini i svome pro- 
gonstvu. Sva je prilika. 
da je i onpoputMrna- 
vica upravo radi svoga 
jezuitizma imao pro- 
tivnika u Zadru i Si- 
beniku, jer se politika 
mletacka borila protiv 
premoci Isusovaca na 
svom podrucju. Bara- 
kovic, medjutim, bio 
je uopce nesredjen co- 
vjek, podsjecajuci sti- 
lom u svom knjizev- 
nom radu na neodre- 



djene znacaje, kojima je povod nesredjenosti, jer su svojim teznjama 
zasli preko medja svoga malenog talenta. Za ,,Vilu Slovinku", najvece 
i najbolje njegovo djelo, rx3 moze se uopce reci, u koju pjesnicku 
vrstu spada ; kompozicije ne odaje nikakve, i na svakom mjestu djela 
moze on govoriti o svemu, sto mu na um pada, o proslosti i sadas- 
njosti, o sebi i o drugima, tako te je veoma tesko naci i omanje 
mjesto, koje bi imalo zaokruzeni smisao, a vrlo su cesta mjesta, koja 
nemaju nikakva smisla. 

Ivan Ivanisevic (1608 — 1665.), rodjen u Dolu na otoku 
Bracu, kanonik hvarski i vikar hvarske biskupije, izdao je zbirku 
,,Kita cvitja razlikova" (Mleci, 1642.), refleksivne pjesme o 
razlicitim moralnim i naboznim pitanjima. Na pjesmu ,,0d privare 
i zle naravi zenske" odgovorio je prekorivsi pjesnika Sibencanin 



265 




Jakov Armolusic pjesmom 
,,Slava zenska"(Padova, 1643.). 
Ivanisevic kao da je slabo po- 
znavao stariju dubrovacko-dal- 
matinsku poeziju, jer pjeva 
na svom domacem narjecju. 
Najvrednija mu je pjesma u 
zbirci ,,Kako se je petnik na- 
ucio peti". Mladji je od Ivani- 
sevica pop A n d r i j a V i- 
taljic (1642 — 1725.), rodjen 
u Komizi na Visu, koji je izdao 
,,I s t u m a c e n j e pisnih 
Davidovih" (Mleci, 1703.) 
i ,,Ostan Bozje Ijubavi" 
(Mleci, 1712.) u 10 pjevanja. 

Petar Kanavelic 
(god. 1637 — 1719.) rodio se u 
gradu Korculi. Kao vlasteHn 
korculski, u neposrednoj bli- 
zini Dubrovnika, — a prva i 
druga zena bile su mu Dubrovkinje — on je u najtjesnjem dodiru sa 
dubrovackom knjizevnoscu, pace vidimo ga i medju clanovima dubro^- 
vacke ,,Accadeniie degl' Oziosi". Malone sav njegov knjizevni rad ostao 
je neobjelodanjen. Tu ima pjesama Ijubavnih, satirickih i prigodnih te 
vecih pjesnickih djela. Prigodnicu spjevao je i osloboditelju Beca, polj- 
skome kralju Janu Sobjeskomu. Kanavelic je napisao crkveno prikazanje 
,,Muka Isukrstova", preveo je pastirsku tragikomediju Giambattiste 
Guarini-a ,, Pastor fido", a izvorna mu je komedija iz dubrovackoga 
zivota ,,Andro Stitikeca". Najvece je i najznatnije Kanavelicevo djelo 
,,Zivot sv. Ivana Ursina, biskupa t rogirsko ga", veliki 
ep u 24 pjevanja, gdje je opjevan zivot sv. Ivana, biskupa trogirskoga 
za vrijeme dolaska kralja Kolomana u Zadar, Sibenik i Trogir. To i nije 
ep, vec zivotopis sveca, ali sav isprepleten romantickim epskim epizo- 
dama, kojih ima vise od glavne radnje, a ponajvise su gradjene prema 
Gundulicevu ,,Osmanu", no uz citav golemi opseg ,, Zivot sv. Ivana" naj- 
ocitije oznacuje silni nazadak prema dubrovackoj poeziji zlatnoga doba. 

Velika pjesnicka djela nijesu se vise stvarala, ali ipak izbija 
teznja za stvaranjem djela velikoga opsega, ma i bila ona bez nutarnje 
vrijednosti. Tako se iza Kanavelica, da ga nadmasi, javio Spljecanin 



Jerolim Kavanjin. 
Iz kr. zem. arkiva u Zagrebu. 



266 

Jerolim Kavanjin (rodj. oko god. 1645., umr'o god. 1714.) 
svojim golemim djelom ,,P ovist vangelska bogatoga 
a nesrecna Epulouna i ubogoga a cestita La- 
zara" u 30 pjevanja, koje se obicno krace zove ,,Bogatstvo i ubo- 
stvo". Kavanjin, vlastelin spljetski, ucio je u Padovi pravo, te je ovdje 
god. 1669. postao doktorom prava, pa je u rodjenom gradu bio gradski 
sudac. Svoje djelo, koje nazivlje ,,velopjesna", pisao je u starosti, 
ostavivsi javni zivot i povukavsi se u zaselak izvan Spljeta. U ,,Bo- 
gatstvu i ubostvu", u 32.658 stihova, zgrnuo je Kavanjin sve svoje 
znanje iz krscanske moralke, iz sv. pisma, iz historije, narocito juznih 
Slovjena ; on je tu posabrao sve, sto je znao o dalmatinskim grado- 
vima te o znamenitim Ijudima proslih vijekova i svoga vremena. 
Kavanjin poznaje dubrovacku poeziju te se povodi za Gundulicem 
i Ignjatom Gjordjicem, ali on je sam slab stihodjelja i nikakav pjesnik. 
,,Bogatstvo i ubostvo" pjesnicka je enciklopedija svega njegova znanja, 
kojoj podaje neku vrijednost samo gradja za poznavanje zivota i rada 
nekih pjesnikovih suvremenika i tadasnjih dogadjaja, a ujedno valja reci, 
da je to opsegom najvece pjesnicko djelo u staroj hrvatskoj knjizevnosti. 
Velika ideja oslobodjenja od Turaka, sto je od Marulica do Gun- 
dulica nadahnjivala i stvarala velika djela, u ovo doba knjizevnoga 
nazadovanja odrazava se samo u pjesmama prigodnicama. Kanavelic 
slavio je Ivana Sobjeskoga, osloboditelja Beca, a Kavanjin u ,,Bo- 
gatstvu i ubostvu" uzda se i slavi Petra Velikoga kao strenitelja turske 
sile. Pobjedu Sobjeskoga opjevao je i dubrovacki pjesnik P e t a r 
Bogasinovic pjesmom ,,Beca grada okruzenje od Kara Meh- 
meta i Kara Mustafe", koja je ne zadugo izasla u tri izdanja (Linz, 
1684., Padova, 1685., Mleci, 1703.). U isto doba javio se Jura R a- 
dojevic Gizdelin, knez od Tuhlja u Bosni, koji je zivio negdje 
u mletackoj Dalmaciji, pa izdao nekoliko pjesama pod naslovom ,,Oko- 
lisenje i uzetje grada Budina" (Padova, 1686.), uzdajuci se najvise u 
cara Leopolda, da te osloboditi Bosnu, njegovu djedovinu. Pored Ka- 
vanjina u isti cas i dva dubrovacka pjesnika slave kao osloboditelja 
Petra Velikoga, i to Isusovac Ignacije Gradic u pjesmi ,,Plam 
sjeverski," spjevanoj god. 1710., i pop Stijepo Rusic, koji u 
pjesmi ,,Petar Aleksiovic", datiranoj god. 1717. pjeva : 

Rusko sunce sini, sini 
U vedrinah od istoka, 
Dan da svane u milini 
S rumenila tvoga oka.^ 

^ B. MaKymcBt: MaTepiajiu ft,ji!i HCTopia ^MH.ioMaTHHecKHX'i. CHomcHift Poccin 
CI. ParyscKofi pecny6.iHKoii. Moskva, 1865, na str, 74 — 89. 




267 

U Dubrovniku, gdje je knjizevna tradicija bila ziva i bogata, 
pa je i u doba protivureformacije stvorena velika knjizevnost svje- 
tovnoga sadrzaja, mogla je hrvatska poezija, i ako naglo opadajuci 
zivjeti kroz citavo XVIII. stoljece. U Dalmaciji, gdje bvakve tra- 
dicije vise nije bilo, a protivureformacija iznijela je ovdje jedino na- 
boznu i liturgicku knjizevnost s nekoliko djela svjetovnoga sadrzaja, 
ali bez knjizevne vrijednosti, nije ni neobicno, da je knjizevni rad 
na hrvatskom jeziku gotovo sasvim uginuo : inteligencija po dalma- 
tinskim gradovima posve je potalijancena, a jedini je znatan dalma- 
tinski pjesnik XVIII. stoljeca, upravo pucki pjevac, fra Andrija 
Kacic Miosic. 

11. Kajkavska knjizevnost u XVII. stoljecu. 

rotivureformacija ucvrstila se u Hrvatskoj politickim sred- 
stvima ; zakonima suzbijala se reformacija, narocito utjecaj 
njezin izvana, a Isusovci su u svojim sjedi§tima, pa za 
svojih duhovnih misija u manjim mjestima, obracali novo- 
vjerce, koliko ih je preostalo, na katolicizam. Kako u kajkavaca u 
XVI. stoljecu i nije bilo izrazite reformatorske knjizevnosti, osim ne- 
poznatoga, svakako vrlo neznatnoga knjizevnog rada Mihajla Bucica, 
koji je protivureformacija svakako posve zatrla, nije bilo potrebe, da 
se tu javi kakva polemicka protivureformatorska knjizevnost. Pace 
Isusovci, koji su udarili obiljezje ovome vremenu, nijesu osjecali 
potrebe ni da nastave jedva zapoceti rad oko kajkavske knjige, vec 
je on poslije Vramca za nekoliko decenija kao prekinut, a onda se 
pomaljao, koliko bijase prijeke potrebe, da se namire isusovacke bra- 
tovstine po gradovima i selima, a gdjesto i potrebe njihovih skola i 
svjetovnoga klera, kome je za duhovnu pastvu trebalo namaknuti 
gdjekoju knjigu na jeziku narodnom. Zato se i kaze u predgovoru 
jedne od ovih knjiga, da je izdana ,,vu to ime, da bi nasi cirkveni 
pastiri i prodekatori slovenski svete evangeliome iz knjig slovenskeh 
pred Ijudstvom cteli, poleg obicaja i navade prodekatorov vugerskeh, 
nemskeh, ceskeh i kranjskeh, koteri svete evangeliome vsaki vu svoj 
jezik imaju preobernene i stampane."^ Namicalo se sporo ono, cega 
je svuda oko Hrvatske, pace i u stokavskim nasim krajevima, u 
Bosni i Dalmaciji, bilo u izobilju. Predstavnici kajkavske knjizevnosti 
ovoga doba jesu u prvom redu Isusovci, ito Nikola Krajacevic 
Sartorius, Juraj Habdelic i Baltazar Milovec, 

1 N. Krajacevic: Sveti Evangeliomi. Grac, 1651. (Predgovor). 



268 

Pavlin Ivan Belostenec Orlovic, dva svjetovnjaka, G a- 
brijel Jurjevic i Matija Magdalenic, pa jedan svje- 
tovni svecenik, barun Juraj Ratkaj. 

Nikola Krajacevic Sartorius, sin krajiskog casnika 
Vuka Krajacevica, rodio se u Sisku god. 1582. Ostavivsi vojnistvo, 
kome se u mladosti posvetio, ucio je bogosloviju i bio svjetovni sve- 
cenik, ali ubrzo prijedje u druzbu Isusovu, u kolegiju u Brnu pro- 
vede dvogodisnji novicijat (1615 — i6i6,) i dodje u Zagreb, gdje je 
proveo najveci dio daljega svoga zivota, pa je tu kao ugledan clan 
druzbe bio god. 1631. i 1642 — 1643. rektorom, a god. 1650. vice- 
rektorom kolegija. Umr'o je u Zagrebu god. 1653. 

Za vrijeme svoje duhovne misije u selu Tkalcu kraj Krizevaca 
{1621 — 1623.) spjevao je Krajacevic oveci niz duhovnih pjesama 
na kajkavskom narjecju, a pored toga je po nalogu zagrebackoga 
biskupa Petra Domitrovica (umr'o 1628.) preveo iz latinskoga neke 
,,opcinske molitve", a sve to bit ce bio stampao ,,vu prveh slovenskeh 
knjizicah",^ kako sam nazivlje kasnije prvu svoju knjigu, stampanu 
o trosku biskupa Domitrovica, koja nam inaca nije poznata. 

Krajacevic je god. 1639. u Pozunu izdao drugu svoju kajkavsku 
knjigu, koja nam se takodjer nije sacuvala, pa joj ne znamo naslova, 
ali znamo, da je to bio t. zv. ,,manuale sodalitatis", prirucna knjiga 
za clanove isusovackih bratovstina. Prva njegova knjiga izasla je 
u Pozunu god. 1640. u drugom izdanju pod naslovom ,,M o 1 i t v e n e 
k n j i z i c e", za koje se i u naslovu kaze, ,,drugoc obilneh pisane". 
Posljednje su Krajacevicevo djelo ,,Sveti e v a n g e 1 i o m i" 
(Grac, 1651.), sto ih je izdao zagrebacki biskup Petar Petretic i na- 
pisao im predgovor, gdje istice, da ga je na izdanje ove knjige po- 
takao primjer ugarskoga nadbiskupa Petra Pazmany-a, koji je na 
madzarskom jeziku izdavao knjige ove ruke. I pravopis, kojim je 
stampana knjiga, skrojen je prema pravopisu madzarskom, sto je 
onda ostalo u kajkavskoj knjizevnosti uz neke promjene sve do njene 
propasti u XIX. stoljecu ; na kraju knjiga nalazi ss dodatak za objas- 
njenje pravopisa (,, Appendix ad declarandam. editionem hujus libelli 
orthographicam") . 

Krajacevic je u ,,Molitvenim knjizicama" i u ,,Svetim evangeliomima" 
priopcio svoje crkvene pjesme, ili kako ih on zove, ,,popevke duhovne", 
i to sa izricitom namjerom, kako u predgovoru posljednje knjige kaze, 
da one istrijebe svjetovne narodne pjesme (,,koterimi se budu od seh 
dob z voljum Bozjum, po menje, po vec, od leta do leta, dole re- 

^ N. Kraj ace vi(5 : Molitvene knjizice. Pozun, 1643. (dio V.). 



269 

cene pogane, lotrene i neciste popevke vun pukale i trebile, dokle 
se zateru i strebe"). Ove su se duhovne pjesme imale pjevati po na- 
pjevima narodnih pjesama : na pr. ,,Zdrava, zvezda morska" po na- 
pjevu ,,Hranila devojka tri sive sokole", ,,0 Ti Gospa odicena" po 
napjevu ,,Posejal sem bazulek" i t. d., sto je znak, da je u XVII. sto- 
Ijecu i u kajkavaca bilo vise narodne pjesme i da je ona zatrta 
upravo u doba protivureformacije. 

Juraj Habdelic je najvazniji i najplodniji kajkavski pisac 
XVII. stoljeca. On se rodio u Starim Cicama u Hrvatskoj god. 1609. 
U Zagrebu ucio je gimnazijske nauke. U Becu bio je god. 1629. Kako 
na zagrebackoj isusovackoj gimnaziji jos nije bilo filozofije, zapoceo 
je Habdelic filozofijski trienij u Gracu (1635.), a nastavio ga u Trnavi, 
gdje je svrsio i bogoslovni kvadrienij (1639 — 1642.), postignuvsi cast 
doktora bogoslovije. Habdelic je neko vrijeme proveo u isusovackom 
kolegiju u Varazdinu, ali najveci dio svoga zivota proboravio je u Za- 
grebu, gdje bijase dva puta rektorom kolegija (1654 — 1657. i 1663. do 
1666.), a osobito se isticao kao ucitelj visih nauka i propovjednik^ 
s cime je u svezi sav njegov knjizevni rad. Habdelic je umr'o u Zagrebu 
god. 1678. 

Za skolu napisao je Habdelic ,,Dictionar ili reci slo- 
venske s veksega ukup zebrane, u red postav- 
Ijene i diackemi slahkotene" (Grac, 1670.), prirucni kaj- 
kavsko-latinski rjecnik, koji se jos u prvoj polovici XVIII. stoljeca 
upotrebljavao u skoli. 

Veca su i vaznija njegova religiozno-moralna djela, u kojima 
ima vise jezicnoga blaga tadasnjega kajkavskog narjecja nego u nje- 
govu rjecniku, i po kojima je on najcuveniji kajkavski propo- 
vjednik XVII. stoljeca. Prva mu je ove ruke knjiga ,,Ze r c a 1 o M a- 
r i a n s k o" (Grac, 1662.), koja govori o sedam tema : o svetosti, 
o razumu i pameti, o svjetskom bogatstvu, o tjelesnom zdravlju, o 
Ijepoti, o jakosti, te o dobrom i postenom glasu, a sve je to namijenjeno 
kultu Bogorodicinu. ,,Pune su diacke i grcke — kaze Habdelic o svom 
djelu — pace i vseh jezikov, zvun nasega slovenskoga (ar ih je kruto 
malo) knjige hvale, dike, vrednosti i visoko glasovita imena Blazene 
Device Marie, ktero je v nebovzetju dobila, ali nam ne slobodno obil- 
neje pera truditi, da iz knjizic, ke smo pisati nakanili, knjige velike 
ne izrastu."^ Habdelic, jamacno da pokaze svoju ucenost, svuda 
citira vrela, a nastoji da bude sto kraci, ali slijedece njegovo djelo 
,,Pervi oca nasega Adama greh" (Grac, 1674.) ipak je 

^ Zercalo Mariansko, str. 399. 



270 

izaslo veliko (str. 1181.). Pisac je, kako u posveti djela zagrebackom 
biskupu Martinu Borkovicu kaze, naumio pisati ,,nasega zvelicitela 
Gospodina Hristusa zemaljski zitek", pa iz njega izvesti ,,neke ker- 
scanske navuke", ali mu se ucini zgodnije, da prije toga napise 
djelo ,,Pervi oca nasega Adama greh", da prikaze ,,porusenje na- 
ture clovecanske", cemu je izvor istocni grijeh. Prema tome u nje- 
govu su djelu propovijedi o grijesima, o padu covjeka, a drugo 
djelo imalo je crtati podignuce naravi Ijudske po Kristu, ali Hab- 
delic ga nije napisao. 

U ,,Zercalu Marianskom", a jos vise u ,,Pervom oca nasega Ada- 
ma grehu" ogleda se hrvatski javni i privatni zivot ovoga doba, jer 
je Habdelic kao propovjednik pun aluzija na suvremeni, narocito 
drustveni zivot, i time postaju ova djela vazna za hrvatsku kulturnu 
povijest. 

Habdelic preporuca, da se pjevaju Krajaceviceve pobozne pjesme, 
a poput njega ostro govori protiv narodnih pjesama. ,,Ove in ovem 
prispodobne popevke komu se popevati hoce, ali naj sam popeva, ali 
si je naj da popevati ; oneh pak poganeh, sramotneh i necisteh naj 
se cuva kot baziliska i kot Sirene ogiblje".^ 

U ovo doba novovjeraca u Hrvatskoj vise nema, jer se Habdelic 
na njih nigdje ne obara, ali ima hladnih katolika, koje on hoce da ucini 
gorljivima, no radi Ugarske, gdje se reformacija nije dala iskorijeniti. 
on Martina Luthera naziva ,,zvrzikapa", ,,vonjuci Martin", a ,,ere- 
ticanski predikanti" su mu ,,dus clovecanskeh pozoji".- Habdelic 
govori ostro i o hrvatskom suvremenom svjetovnom kleru, prebacu- 
juci mu povrsnost znanja, brigu za svjetovne stvari i nedostatke 
njihove duhovne pastve. Za ,,nase prodekatore po seleh" veli : ,,ves 
tjeden trude se v svetske skrbi i nekteri jace nego svetski Ijudi, ki 
sine i kcere imaju ; v svetek pak ali v nedelju ali od oltara evangelium 
prestu ter svetke oznane, ali iz prodekalnice za svoje lukno, povesma, 
sire it. d. obilno krice, od kud ne cudo, da po nektereh farah nevoljno 
Ijuctvo ni desetereh Bozjeh zapovedi ni petereh cirkveneh ni medj 
grehi razluciti i kaj stoga ishaja niti se spovedati ne zna. Vec od toga 
ne pisem, ar morebiti i ovo koga opece." Jos teze nego na siromasne 
seoske zupnike oborio se Habdelic na svjetovne svecenike, koji su 
ucili izvan Hrvatske, zivjeli u gradovima, pa jamacno htjeli, da budu 
svojom naobrazbom ravni Isusovcima : ,,Oni se pak najjace znasaju 

^ Pervi oca nasega Adama greh, poglavlje ,,Pesme od Ijubavi", str, 
553—563. 

^ Zercalo Mariansko, str. 233., 234., 462 — 465. 



271 

i gizdaju v navuku, kteri izda nesu pravo i zvrseno znanje dobili, 
nego listor znanja tenju, i zato te takove ne drz za spametne i vucene, 
nego za norce. Pride takov norc nekteri z Rima, s Padue, s Prage, 
z Olomuca, z Beca, z Graca etc., potrosil je tri leta kak tak u filosofie, 
pridehnul je nekuliko k teologie, obleznul je navuk od pravdi, i poglej 
ga kak hodi, kak gledi, kuliko bazalamanov cini, kak batrivo, da ne 
recem oholo govori, kaj su oni, ki su prvo cez te navuke presli, vsi su 
proti ovomu ali malo ali nistar." Habdelic upravo prezirno o njima 




Zagreb u XVII. stoljecu. 
IzTomik u ratnom arkivu u Becu. 



govori, nazivajuci ih ,,nialo vuceni norceci", koji se razmecu svojim 
toboznjim znanjem, ,,krice na siroko vusta raskriljajuci kot da bi 
ves Salamon ze vsem svojem navukom i mudrostjum v tikvene nji- 
hove glave stan bil postavil.''^ 

Uz Habdelica istakao se kao kajkavski pisac Isusovac B a 1- 
tazar Milovec, rodom iz Medjumurja, koji je ucio u Trnavi, 

1 Fervi oca nasega Adama greh, str. 297. — Isp. V. Jagid : Ein Prediger 
aus dem Ende des XVII. Jahr. in Agram. Archiv, XXVI. na str. 595—596. 



272 

a djelovao je najvise u zagrebackom kolegiju, gdje je i umr'o god. 
1678. Milovec je izdao s nekim dodacima trece izdanje Krajacevicevih 
„M olitvenih knjizica" (1657.), a poslije toga svoju knjigu 
,,D V o j dusni k i n c" (Bee, 1661.). Posljednja bit ce isusovacka 
kajkavska knjiga XVI I. stoljeca ,,Sobotni kinc blazene 
Device Marije" (Zagreb, 1696.), prijevod madzarske knjige 
Pavla Esterhazy-a ,,Az Boldogsagos sziiz Maria Szombattya", sto 
ga je priredio po imenu nepoznat nam hrvatski Isusovac, a izdala 
ga grofica Marija Magdalena Nadasdy Draskovic. 

Isusovci su u Hrvatskoj dobivali sve vecu vlast i utjecaj, a srediste 
njihova djelovanja bio je kolegij u Zagrebu i gimnazija zagrebacka, 
na kojoj se ucila gramatika, poetika i retorika. S njome su u svezi 
i prva dramatska prikazivanja u Hrvatskoj. Vec god. 1607. na Tijelovo 
prikazivali su djaci na trgu sv. Marka dramatsku alegoriju na la- 
tinskom jeziku, kojoj bijase sadrzaj ,,poetica laudatio variarum Scla- 
voniae partium earumque omnium expressio". Poslije uskrsnih blag- 
dana god. 1609. prikazivali su djaci igrokaz ,, Abraham hoce da zrtvuje 
sina Izaka", a god. 1610. ,,Herakla na raskrscu" i ,,Sv. Ignacija, 
kako ostavlja svijet, da postane vojnikom Hristovim". Takve se 
predstave spominju god. 191 1. dvije, god. 1615. tri, god. 1616. pace 
prikazivao se igrokaz o sv. Stjepanu dva puta, iznesen je ponovo 
igrokaz o Abrahamu i Izaku, i pored toga prikazivana prvi put drama 
,,Zrtva Melhisedekova. " God. 1617. prikazivali su djaci ,,Golijata 
i Davida" i ,,Mjedenu zmiju".^ Svi ovi igrokazi bit ce da su prikazivani 
na latinskom jeziku, a predstave bile su o Uskrsu, Tijelovu, na po- 
cetku i svrsetku skolske godine, kod instalacije bana i drugih svecanih 
zgoda. Od najvece cesti to ce biti drame iz suvremene strane isu- 
sovacke knjizevnosti, pa i ako ne pokazuju nikakva utjecaja na kaj- 
kavsku knjizevnost XVII. stoljeca, ipak imadu znatno kulturno 
znacenje. 

Isusovacka gimnazija razvijala se uz to i dalje. Pobudom i darom 
Nikole Diane sevica, zagrebackoga kanonika i velikoga preposta^ 
zaveden je god. 1662. na zagrebackoj gimnaziji filozofski fakultet, 
koji se upravo za rektorovanja Jurja Habdelica lijepo razvio u tri 
tecaja sa tri profesora, i tako se izvila iz gimnazije Akademija zna- 
nosti, kojoj je svecanom poveljom kralj Leopold I. podijelio sva prava 
i povlasti, sto su ih imale ostale isusovacke akademije i sveucilista 

^ Historia Collegii S. J. Zagrabiensis. Rukopis kr. zem. arkiva u Zagrebu. 
— Isp. Janko Barle : Predstave kod zagrebackih Isusovaca. Vijenac, 1897. 
str. 375. 



273 



(1669.)^ Prvi je 
ucio filozofiju na 
Akademiji zna- 
nosti Isusovac 
Fr an j o J am- 
brehovic, ro- 
dom negdje iz 
Hrvatskoga Za- 
gorja .(,,Croata 
Zagorianus"), — 
potonji rektor 
zagrebackog isu- 
sovackoga kole- 
gija god. 1696. 
do 1698,, (umr'o 
god. 1700.), koji 
je svoja latinska 
predavanja izdao 
u Becu g. 1669. i 
posvetio ih Nikoli 
Diane sevicu.^ 

Kraj Isuso- 
vaca ostali su 
crkveni redovi u 
Hrvatskoj, naro- 
cito u prosvjet- 
nom zivotu, imali 
podredjenu ulo- 
gu. Franjevci dje- 
lovali su cedno u 
svom pravcu i 




Pavlinska crkva i samostan u Lepoglavi. 



bez knjizevnoga rada, a Pavlini nijesu se mogli takmiti s Isusovcima. 
Pavlini imali su vec u XVI. stoljecu svoju gimnaziju u Lepoglavi, koju 
su od god. 1583. mogli polaziti i svjetovnjaci, koji nijesu ucili, da 
stupe u red pavlinski, ali god. 1637. bude obustavljeno primanje svje- 
tovne mladezi u ovu gimnaziju. Pavlini su prije Isusovaca, vec 



^ Vj. Klaic : Kr. akademija znanosti u Zagrebu. 
VII. Zagreb, 1912. str. 4. 

2 M. Paintner : Scriptores Societatis Jesu Croatae. 
Jugoslavenske akademije. 

Branko Vodnik : Povijest hrvatske knjilevrost!. 



Hrvatsko Kolo, knj. 



Rukopis u arkivu 



18 



274 

god. 1656. imali svoju filozofiju u Lepoglavi, a od god. 1683. i teolo- 
giju, pace imali su pravo promocije na cast doktora filozofije i teolo- 
gije, dakle bila je u Lepoglavi pavlinska univerza sa dva fakulteta, ali 
tu su ucili mladi Pavlini, a samo iznimice sinovi bliznjih zagorskih ple- 
mica, pa utjecaj ovoga rada nije mogao biti velik. 

Pored svega toga njihovo knjizevno nastojanje u XVII. stoljecu 
u Hrvatskoj vrlo lijepo predstavlja Ivan Belostenec Or- 
lovic (1595 — 1675.). On je ucio u Lepoglavi i u Becu, gdje je stekao 
doktorat bogoslovije. Dostao se razlicitih casti u svome redu, te je 
putovao po Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji i Istri, obilazeci pavlinske 
manastire, a svuda je proucavao narodni jezik i skupljao jezicno 
blago. Um'ro je u manastiru u Lepoglavi. 

Belostenec izdao je ,,Bogumilu sest pesni na cast 
s V. P a V 1 a" (Grac, 1665.), gdje u prvoj pjesmi crta zivot osnivaca 
svoga reda, a u ostalima slavi njegove kreposti. Njegove ,,P r e d i k e 
o sv. tijelu Isusovo m" (1672.) dvije su propovijedi, u ko- 
jima se pobija protestantska nauka o euharistiji. Najvece Belostencevo 
djelo, golemi rjecnik ,,Gazophylaciu m" (Zagreb, 1740.), izasao 
je davno poslije njegove smrti, a dijeli se u dva dijela : prvi, veoma 
opsezan, latinsko-hrvatski, i drugi, za polovicu kraci, hrvatsko- 
latinski. Belostenec dobro poznaje hrvatska narjecja, ne mijesa ih, 
vec sabire i nize rijeci jednoga narjecja do rijeci drugoga narjecja, 
pa sve to posebice izrijekom oznacuje, i njegov je rjecnik prvi veliki 
cin, sto je izasao iz Hrvatske za jedinstvo knjizevnog jezika, i naj- 
monumentalnije knjizevno djelo XVII. stoljeca u Hrvatskoj. 

U svjetovnom kleru hrvatskom bavio se knjizevnim radom na 
kajkavskom narjecju jedini Juraj barun Ratkaj Velik o- 
taborski (1612 — 1666.), koji je ucio u Gracu i Becu, stupio u 
red Isusovaca, ali prijedje brzo u svjetovni kler, te je kao mladi ka- 
nonik zagrebacki izdao knjigu ,,Kriposti Ferdinanda II. 
rimskoga cesara" (Bee, 1640.), prijevod latinskog djela priora 
beckih Isusovaca Wilhelma Lamormaina. U predgovoru citaocu on 
prekorava ostro svoje suvremenike, koji i ne osjecaju sramotu, sto 
,,tako nemarni gnjiju", dok svi ostali narodi rade oko napretka svoje 
knjizevnosti. Vece i vaznije jest originalno njegovo djelo na latinskom 
jeziku ,,M emoria regum et banorum regnorum 
Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae" (Bee, 1652.), po- 
sveceno kralju Ferdinandu IV., te braci Nikoli i Petru Zrinskome. 
Ratkajeva povijest ide od najstarijih vremena, pa sve do god. 1652., 
a za hrvatsku historiografiju najvredniji su dijelovi, gdje pisae erta 



275 

suvremenu povijest i dogadjaje, u kojima je sam ucestvovao, i ako 
tu svuda strast muti potrebnu nepristranost historika. 

Kao historik naslijedio je Ratkaja zagrebacki kanonik T o m a 
Kovacevic, rodjeni Krizevcanin, (umr'o god. 1724.), ali sva su 
njegova djela ostala nestampana ; neke njegove rukopise upotrijebio 
je Daniel Farlati za svoje djelo ,,Illyricum Sacrum". 

U protivureformatorskoj knjizevnosti kajkavskoj XVII. stoljecia 
istakose se i dva svjetovnjaka, Gabrijel Jurjevic i Matija 
M a g d a 1 e n i c, ali ni njihov rad ne razlikuje se ni u cemu od duha 
religiozno-moralne kajkavske knjizevnosti, sto su ga uveli Isusovci. 

Gabrijel Jurjevic (rodj. oko g. 1620.), gradjanin va- 
razdinski, izdao je knjigu ,,Listi heroov, to je velikeh 
na glasu Ijudi" (Bee, 1675.). Ovi su heroji sveci, carevi i pape, 
a pjesnik je opjevao dogadjaje iz njihova zivota s tendencijom reli- 
giozno-moralnom. Pjesme su spjevane u dvanaestercima, rimovanim 
samo na kraju, a vrlo je znacajno, sto pisac u predgovoru kaze, da 
se ove njegove pjesme mogu pjevati na notu ,,Premilo tuzita dva 
Vugra viteza", dakle bit ce da je i ovim pjesmama, poput Kra- 
jacevicevih, bila svrha, da uguse narodnu poeziju kod Hrvata kaj- 
kavaca. 

Matija Magdalenic rodio se oko god. 1625. Kao €lan 
stare plemidske porodice turopoljske sudjelovao je u nasem politic- 
kom zivotu, a u dokolici, u svom dvoru Vadini u Zagorju, napisao je 
knjigu ,,Zvoncac iliti premisljavanja zverhu ce- 
tirih posljednjih cloveka (Grac, 1750.), niz religiozno- 
moralnih pjesama u dvanaestercima, rimovanim na kraju, u strofama 
od cetiri stiha, sa cetiri jednake rime. 

« 

Kajkavska knjizevnost XVI. stoljeca, u doba reformacije, i XVII. 
stolje<5a, u doba protivureformacije, razvijala je takodjer problem 
knjizevnoga jezika, i to na osnovi, da u knjizevnosti treba da pre- 
vlada opceno narjecje, ali kako je to u Hrvatskoj, gdje se dodiruju 
sva tri nasa narjecja, bilo nesto neodredjeno, to je izbijalo vec od prve 
kajkavske knjige kolebanje izmedju kajkavstine i stokavstine. 

Pergosic priredjuje u dvije redakcije, u jednoj vise stokavskoj, 
driigoj vise kajkavskoj, svoj ,,Decretum". Vramec u posveti ,,Postile" 
kaze, da je pisao ,,non duro quopiam et obscuro, sed omnibus obvio 
animisque legentium accomodo stylo, nostra lingua patria et sclavonica". 
Pisci, nastojeci da im se knjige sto dalje citaju, trazili su neki opdeni 
knjizevni jezik. Kajkavska knjizevnost protivureformatorska, s istih 



276 

razloga kao i reformacija, naglasivala je nacelo opcenoga knjizevnog 
jezika, a posve je prirodno, da je time u XVII. stoljecu u kajkavsku 
knjizevnost sve jace prodiralo stokavsko narjecje. 

Pergosic i Vramec zovu svoj jezik uvijek samo ,,s 1 o v e n s k i m'\ 
latinski ,, lingua sclavonica", sto nije neobicno, jer se zvala u 
ovo doba sjeverna Hrvatska od Kupe do Drave Slavonijom, a Hr- 
vatska bila je Kupi na jug. Ovako iskljucivo ova imena upotrebljavaju 
i u XVII. stoljecu Krajacevic, Habdelic, dok Jurjevic, Ratkaj i Mag- 
dalenic upotrebljavaju ime ,,s 1 o v i n s k i", jamacno pod utjecajenu 
knjige dubrovacko-dalmatinske. U Belostencevu rjecniku ,,Sclavonia'* 
je ,,Slovenski orsag", ,, sclavonica lingua" je ,,slovenski jezik", a da- 
nasnji slovenski jezik nazivaju ovi pisci ,,krainski". 

Knjige, sto su se u XVII. stoljecu javile u Hrvatskoj, bile su- 
namijenjene nesamo kajkavcima ,,Slovencima", vec i s onu stranu 
Kupe, gdje se govorilo stckavski i cakavski, i taj jezik nazivaju na§i. 
pisci ,,horvatskim" prema svome ,,slovenskom", i ovaj je hrvatski 
jezik zato sve jace prodirao u kajkavsku knjizevnost. U kajkavaca ziva 
se raspravljalo pitanje jezika, pa je bilo Ijudi, koji su i trazili, da se 
pise hrvatski t. j. stokavskim narjecjem. Habdelic osjeca potrebu». 
da se u svome prvome djelu, u ,,Zercalu Marianskom", u predgovoru 
opravda, zasto pise cistim kajkavskim narjecjem, a ne stokavskim, 
jer ce upravo jeziku najvise prigovarati : ,,Nistarmanje, komu se 
horvatski hoce govoriti, neka rece mesto lehko lahko, mesto 
osem osam, mesto j a 1 e n j a 1 a n, mesto nesam nisam 
etc. Ar n6 tesko mesto e postaviti ili reci t, a mesto e a. Ja sam cinil 
stampati onak, kak onde govore, gde sem pisal." 

Nasi ,, slovenski" pisci kajkavci namjenjivali su svoja djela i Hr- 
vatima stokavcima i cakavcima, ne smatrajuci razlike u narjecjima 
nicim bitnim. Habdelic namjenjuje ,,Zercalo Mariansko", kako veli 
,,vsem slovenskoga i horvatskoga naroda kerscenikom", a svoj rjecnik 
izdao je na pomoc ,,mladencev horvatskoga i slovenskoga naroda". 
A kako nije uistinu bilo politicke ni kulturne granice u Hrvatskoj 
od Drave do mora, to su se narjecja dodirivala; u Zagrebu na isuso- 
vackoj gimnaziji bilo je djaka iz svih ovih krajeva, pa se to odbilo i 
u knjizevnosti. Magdalenic napisao je svoj ,,Zvoncac", kako veli, 
niti ,,zavsima pravo horvatski niti zavsima slovinski, nego sclavonico- 
croatice", a Belostenec sakupio je u svom rjecniku jezicno blago 
svih narjecja. 

Ovaj proces postao je jos jaci, kad su se uto u hrvatskoj knji- 
zevnosti javili Petar Zrinski, Katarina Zrinska I 




277 

Franjo Krsto Frankopan, koji su zivjeli u razlicitim hrvat- 
skim krajevima, pa je u njih bilo posve prirodno mijesanje od sva tri 
narjecja, jer oni su tako i govorili, a iza njih javio se Senjanin Pavao 
Ritter Vitezovic, koji je svijesno htio, da ovakov jezik postane 
jedinstvenim knjizevnim jezikom u hrvatskoj knjizevnosti ; pa na- 
pokon, kako je svim ovim piscima bilo najpoznatije ime hrvatsko, 
to su ga oni uveli u knjizevnost, a ,,slovensko** je ime u Hrvatskoj 
potkraj XVII. i pocetkom XVIII. stoljeca izgubilo svoje knjizevno 
i politicko znacenje. 

12. Petar Zrinski. 

rajem XVI. i s tijekom citava XVII. stoljeca, kad se turska 
sila bila ved maknula sa svoga zenita, a sve je izrazitija 
postajala ideja oslobodjenja, porodica Zrinskih postaje ne- 
samo na domu, vec i izvan njega, procelnikom borbe za 
oslobodjenje. Tu je slavu namr'o svojim potomcima sigetski junak 
Nikola Zrinski. Kako je uto suvremena hrvatska knjizevnost pocela 
sva odisati duhom oslobodjenja, a Zrinski su pored svoga heroizma 
bili i prijatelji hrvatske knjige, nije cudo, sto smo vidjeli, da vec 
Jurju Zrinskome, sinu sigetskog junaka, posveduju svoja djela Per- 
gosi<5 u Hrvatskoj, Karnarutic iz Zadra i Zlataric iz Dubrovnika. 
Nikola i Petar Zrinski, unuci njegovi, a praunuci junaka sigetskoga, 
istakli su se jednako kao cuveni ratnici, ali oni su bili pored toga ne- 
samo prijatelji knjige, vec su se proculi i kao knjizevnici. Prigodnice 
na njemackom, latinskom i madzarskom jeziku pronosile su slavu 
njihovu, a u jedno grlo slave ih i hrvatski knjizevnici. Franjo Glavinic 
posvecuje im, dok su jos bili nejaka djeca, svoje hrvatsko djelce ,,Cetiri 
poslidnja clovika" (Mleci, 1628.). Juraj Ratkaj, kanonik zagrebacki, 
posvecuje svoje djelo ,,Memoria regum et banorum Dalmatiae, Cro- 
atiae et Slavoniae" (Bee, 1652.) mladome kralju Ferdinandu IV. te 
Nikoli i Petru Zrinskome. Ne zadugo Dubrovcanin Vladislav Mencetid 
pjeva panegirik Petru Zrinskome i slavi ga kao bojnika i umnika 
koji bi bio dostojan ,,kraljevat svijet". 

Petar Zrinski rodio se god. 1621. u Vrbovcu, u danasnjoj 
bjelovarsko-krizevackoj zupaniji, a brat njegov Nikola god. 1620. 
u Cakovcu u Medjumurju. Otac njihov Juraj, sin osnivaca tiskare u 
Nedeliscu, rano se procuo sa svoga junastva, te je kao mladic od dva- 
deset i cetiri godine postao banom hrvatskim (1622.), ali je zarana 
umr'o (1626.). On je kao sin fanaticnoga kalvina, koji je u Medjumurju 



378 




Petar Zrinski. 

Iz djela ^Podjednji Zrinski i Frankopaoi" (Zagreb, 1908). 



279 

istrijebio katolicizam, odgojen u ovome duhu, te je god. 1617. slavio 
stogodisnjicu reformacije, ali ga ipak poslije ostrogonski nadbiskup 
i primas ugarski Petar Pazmany preveo na katolicizam. Kako je iza nje- 
gove rane smrti ostalo dvoje djece, Nikola i Petar, a protivureformacija 
razjacala se u Ugarskoj, u Hrvatskoj pace i posve prevladala, to je 
visoki kler nastojao u ovome pravcu oko njihove odgoje, kojom je 
upravljao Pazmany. Po njegovoj uputi predan je Nikola i Petar Zrinski 
god. 1630. Isusovcima u Gracu, gdje je upravo bilo osnovano neko 
odgojiliste, koje se docnije prosirilo u sveuciliste. Tu su oni izucili 
humanisticke nauke, pa prijedjose god. 1634. ^ Trnavu, gdje je sami 
Pazmany osnovao kolegij Isusovaca s visim obrazovalistem za veli- 
kasku djecu, kao ustuk protiv reformacije, i tu su Petar i Nikola 
svrsili retoricke nauke (1636.). Odgoja njihova zavrsila se putom 
u Italiju, narocito u Rim, u pratnji kanonika Matije Senkviczy-a. 
Papa Urban VIII. primio je bracu veoma Ijubazno i poklonio im 
svesku svojih pjesama. 

Nikola Zrinski, stupivsi u javni zivot, sjedio je u svom dvoru u 
Cakovcu i zivio ponajvise u drustvu s madzarskom gospodom, a 
Petar je boravio najvise u Ozlju na Kupi, jer su mu pripali veliki 
porodicni posjedi u Hrvatskoj. Upoznavsi se Petar s karlovackim 
generalom Vukom Krstom Frankopanom Trzackim, na glasu ju- 
nakom, ozenio se u Karlovcu njegovom sesnaestgodisnjom kcerkom 
Katarinom (1641.). Nikola postao je banom hrvatskim god. 1649. 
i ostao do svoje tuzne smrti (1664.), a iza njega dopade banska 
cast Petra, koji je jos nesretnije zavrsio svoj zivot, namijenjen 
oslobodjenju domovine, od krvnicke ruke u Beckom Novom 
Mjestu (1671.). 

Nikola i Petar Zrinski vrlo su izrazite i jake licnosti. Ni isusovacka 
odgoja u duhu protivureformacije nije zatrla njihove samostalnosti 
u misljenju. Nikola je uvijek u svom javnom radu isticao toleranciju 
prema kalvinizmu i nije htio da se mijesa vjera i politika. Petar Zrinski 
vrlo je rdjavo mislio o dvorskim Isusovcima u Becu, a poslije smrti 
svoga brata on je bio jedini podoban, da izmiri zavadjene kalvine i 
katolike u sjevernoj Ugarskoj, zastupajuci nacelo vjerske slobode. 
Takova bila je i njegova zena Katarina. Nikola i Petar Zrinski dvije 
su narodne licnosti: Nikola, i ako svijestan, da je Hrvat, zivuci u 
madzarskoj drustvenoj sredini, postaje madzarskim pjesnikom i udara 
osnove madzarskoj umjetnoj knjizevnosti, a Petar, i ako odgojen 
izvan Hrvatske, pjeva na hrvatskom jeziku te istice svoje Hrvatstvo 
kao nijedan nas pisac od Zoranica do ovoga vremena. 



28o 






11 ADRIANSZKOGA | 
MORA 



rPWi 






S Y R E N A. 11 

GROFF ZRINSZKl || 

PETAR^ -^^ 




|(gS TAMPANA u BENECZIH. 
Pri Zamarij Turrinu . Leta M.DC.LX. 



Dopufcheniem Obchin(zkim. 



5S!l?^^g?^^^^^^^ir^ ir^gr ^^(§7^©@r^;Sg? 




Naslovna strana ^Adrianskoga mora Sirene". 



28l 

Nikola Zrinski izdao je svoja pjesnicka djela pod naslovoni 
,,A driai Tengernek Syrenaia" (Bee, 1651.) , u kojoj knjizi 
pored lirskih pjesama ima heroicko-romanticki ep u XV. pjevanja 
o sigetskom junaku. U kompoziciji i u pojedinostima Zrinijade ugle- 
davao se pjesnik po obicaju suvremenih epika u Homera i Vergilija, 
a ponajvise u Tassa, jer je htio stvoriti novu krscansku epopeju, no 
opaza se i utjecaj Karnaruticeva ,,Vazetja Sigeta grada". Pored ove 
knjige ostala nam je njegova dirljiva ,,E16gia fia halaldra" (U smrt 
moga sina), koja se smatra biserom madzarske lirike XVII. stoljeca. 

Petar Zrinski nije pjevao izvorne pjesme, ali mu je omiljela bra- 
tova knjiga, narocito Zrinijada u njoj, i on se u prvi mah odlucio, da 
ovaj ep prevede za svoje junacke krajisnike. Isprva je preveo polovicu 
Zrinijade, i to gotovo od rijeci do rijeci, uz posve neznatnu koju pro- 
mjenu, a sluzi se dvanaestercem, rimovanim samo na kraju, kako 
je i u originalu. Jedno mjesto ipak znatnije odudara od izvornika — 
u pjevanju sestom — gdje Petar Zrinski daleko jacim i opsirnijim 
crtama istice antipatije svoga roda i suvremenoga plemstva nasega 
prema Nijemcima i tadasnjoj njemackoj politici.^ Medjutim, kad je 
upravo prevalio polovicu posla, prekine ovakvo prevodjenje, pa zapo- 
Cinje ponovo, ali sad ne prevodi vjerno, vec parafrazira, upotrebljava- 
judi svuda dvanaesterac sa rimom na sredini i na kraju, i to istu rimu 
kroz cetiri stiha, koji Cine strofu, jednu u sredini i jednu na kraju. 
Ovaj je prijevod Petar Zrinski dovrsio, pace preveo je i ostale pjesme 
u knjizi („Okornost Viole", „Tuzba zvirara", ,,Plac Arianne", „2a- 
lost Orfeusa za Euridice", ,,Vzdihanje k Otkupitelju" i druge), pa je 
citavo djelo izdao pod istim naslovom ,,A d r i a n s k o g a mora 
Siren a" (Mleci, 1660.). Na kraju knjige kao epilog dolazi kratko 
,,Ispivanje", gdje se pjesnik zanosi u daleku buducnost i vidi, kako 
,,iz vnogih jos zidin" uzvisuje ,,knez, kmet i siaov sin postenje" nje- 
govo, pa kao u apostazi gleda tragiku svoga roda i naroda, te izrice 
samo jednu cednu, toplu zelju, sto mu je vijekovi ne mogose ispuniti, 
— on bi zelio : ,,Doma moga prahom ranice pokriti ..." 

Madzarska Zrinijada, koju je pjesnik preveo pod naslovom ,,0 p- 
sida si get ska", bijase glavni povod, da se on odlucio prevoditi 
citavu ,,Adrianskoga mora Sirenu", momenat dakle rodoljubni, sto 
se izrijekom istice i u predgovoru. Petar Zrinski posvecuje knjigu 
,,plemenito i dobro rojenim, svake hvale i casti dostojnim, virnim i 
vridnim junakom, vse hrvacke i primorske Krajine hrabrenim vite- 

1 Izvorni rukopis Petra Zrinskoga u carskoj knjiznici u Becu pod br. 
10.122 s naslovom ,,Obsidio Sigethana. Carmen heroicum Croaticum." 



282 



31' 



Ali te priTzega •• more bit zdarfaua, 
Czefzara Nimskoga - ka fze kod vafz daua, 
Znai date od toga •• (zam Bog razuezaua, 
Nemoguchnofct izuoga •• kada oprofchaua. 



ii. 



j5 Ako fze pak vfas •• Bane v'pomoch Nimsku, 
B Da od nye prijmas •• tuoiu fzrichu Zrinfzku , 
^ Verui Nimczu da znas •• kako (zunczu zimfeku, 
(^ Od nyega moch imas •• kad primes (zmart tminizku. 

^ los i (zam to bolye •• mores razumiti, 

j| Dabi te rad glublye " pod zemlyom viditi , 

Neg da fiua (ablye •• moraiu fzliditi, 

Takei Nimacz volye •• tebi vgoditi. 

34- 

Maloi ki priazan •• iur Nimsku ne (zpozna, 
^ Vgrom ie protiuan •• i kruto dotofiia , 
^ Haruat kj vech viran •• tomui vech nazlobna, 
^ Vnogai zaco vfzak dan •• vizud prilika fzlofna . 

1 "•. . 

(g Nimczuli veruies" tirazumniBane? 

Od nyega fchekuics •• pomochi po(zIane, 

Ki, (zkimi voiuies •• Cdi zakopane, 

Prj, neg ku zifzkuies •• u pomoch (ze gane? 

Priaznolzti Nimske *- gdob neznal poznau , 
Kako z-Vgri zlizke •• znadu baratati, 
Katane Vgar/zke •• za niftar darfati 
Hillyad znamifzrinzke •• nato pelde dati. 




Jedna strana iz nSirene" Petra Zrinskoga. 



283 

zovom", a preveo je knjigu ,,iz vugarskoga na hrvacki nas jezik . . . 
starijih mojih u svakom kriposnom cinu naslidujuci". Hrvatskim vi- 
tezovima poklanja svoje djelo : prvo, ,,da svit vidi, kakove sini i vi- 
teze ov nas orsag zdrzi, redi i postuje, premda od vnogih zapusceni i 
skoro zanemar vrzeni jesmo" ; drugo, ,,da se mi u slavna ova dila, 
kako u zrcalo nagledajuci poznati moremo", i trece, da se dice tijem 
potomci onih, koji su slavno pali kod Sigeta. On zna, da nije rodjeni 
pjesnik, vec ratnik, kome je sablja i otac i majka, pa moli vitezove> 
da gledaju ,,ne slova nego cinjenja", jer on je knjigu pisao ,,ne kako 
dijak, nego kako krajinski vas tovaris, koji jur po vece puti sricno, 
posteno i stalno po krajinah s vami skupa prohodil sam." Na kraju 
posvete kaze : ,,Jesani i nekoliko popivki od Ijubavi knjigam ovim 
privrgel, i one iz knjig brata moga obrativsi, misleci da nistar tako 
ne veseli junaka, kako Ijuba, konj i oruzje ..." Ovom misli, koja se 
cesto opijeva u nasim narodnim pjesmama, podaje Petar Zrinski obi- 
Ijezje cjeline knjizi ,,Adrianskoga mora Sireni". 

,,Opsida sigetska", teziste citave knjige, parafraza je madzarske 
Zrinijade. Radi veoma sapete forme pjesnik se morao udaljivati od 
originala, a u drugu ruku, on se od njega dosta odmicao i bez prijeke 
nuzde, namjerice : i. on svuda, gdjegod moze, mimo original istice 
Hrvatstvo Nikole Zrinskoga i sigetskih junaka, imajuci uopce pred 
ocima hrvatsku publiku ; 2. on je izveo i nekolike stvarne promjene, 
ispravljajuci svoga brata prema tradiciji i historiji ; 3. na zgodnim 
mjestima dodavao je i po koju izvornu kiticu, koje su od najvece cesti 
opcene refleksije ; 4. on je gdjekoju strofu izostavio, gdjegdje sveo je 
po dvije u jednu, ali i obratno, gdjesto je od jedne madzarske strofe 
gradio po dvije, pace i po tri hrvatske. 

U parafrazi ,,Opside sigetske" ima 1 1 1 novih strofa, a iz originala izo- 
stavio je pjesnik 34 strofe. Nove strofe od najvece cesti sadrze opcena raz- 
misljanja i moraine refleksije, a gdjesto podrobne ocrte i orise pojedinih 
situacija i momenata u radnji, i napokon t. zv. pripravna mjesta, kojima 
se pripravljaju kao nekim uvodom novi obrati i govori pojedinih lica. 

Petar Zrinski nije bio pjesnik. Njemu je vise pristajao mac nego 
pero, Sam on nije nista izvorno napisao. Sacuvao se rukopis ,,Sibile", 
knjige gatalice u stihovima, ukrasene slikama, koja bijase vlasnistvo 
Katarine Zrinske, pa je proucavanjem jezika dokazano kao vrlo 
vjerojatno, da je to djelo Petra Zrinskoga. Ali ni ta ,,Sibila" nije iz- 
vorno pjesnicko djelo, vec prijevod ,, Fortune", sto je izasla na madzar- 
skom jeziku god. 1594. Njegov je dakle samonikli pjesnicki rad samo 
ono, sto je izmijenio i dodao u ,,Opsidi sigetskoj", u cemu njegovu 



284 




Grad Ozalj. 
Po (otograHji iz god. 1872. 

licnost karakterisu dodate opcene moraine refleksije, ako se tu nije 
ugledavao u Gunduliceva ,,Osmana", pa isticanje Hrvatstva te prijezir 
i posvemasnje nepouzdanje u Nijemce, o kojima je rekao ,,Veruj 
Nimcu, da znas, kako suncu zimsku". On je time ucinio Zrinijadu 
hrvatskijom, patrioticnijom, u nasoj sredini aktualnijom, ali ona 
nije postala pjesnickija, pace mnogo je od poezije originala u parafrazi 
ugaseno. Petar Zrinski dotjerivao je Zrinijadu u sadrzaju prema histo- 
riji, ali time joj je samo umanjio pjesnicku cijenu. Vece pretenzije 
Petra Zrinskoga, sto se tice oblika, narocito srokova, jos su teze 
udarile na pjesnicku vrijednost prijevoda, i on se morao, sav skucen 
teskim cetverostrukim rimama na sredini i kraju stiha, odmicati od 
originala i ondje, gdje nije htio, a pjesnicki govor mu je postao za- 
pleten i nejasan, neprirodan, pa mu je prvobitan prijevod, sto ga je 
bio zabacio, daleko Ijepsi u svojoj jednostavnosti i pjesniCki vredniji. 
,,Adrianskoga mora Sirena" djelo je hrvatskoga ratnika i domo- 
Ijuba, a tendencija njena cisto je domoljubna. Petar Zrinski izdao 
je ovu knjigu u folio obliku, ukrasenu originalnim drvorezima, sto 
ih je u Mlecima izradio Jac. Piccinus, i to je najraskosnije opremljeno 
i izdano pjesnicko djelo u staroj hrvatskoj knjizevnosti. 




285 

13. Franjo Krsto Frankopan. 

porodici knezova Frankopana jednako se kao u Zrinskih 
njegovala knjiga. Katarina, kci Ivana Frankopana Ce- 
tinskoga, udata za Madzarina Gavru Pereny-a, dala je 
stampati poslanice sv. Pavla, prijevod svoga dvorskoga ka- 
pelana Benka Komjati-a (i533.)> i njoj je posvecena ova prva ma- 
dzarska stampana knjiga. Katarina, kci Ferdinanda Frankopana 
Ozaljskog i Marije Brankoviceve, praunuka despota Gjurdja Bran- 
kovica, a zena sigetskog junaka Nikole Zrinskog, po svjedocanstvu 
Isusovca Baltazara Milovca napisa i izda ,,Molitvene knjizice, vu ko- 
terih je med drugimi pobozniminauki i molitvami Marijanski i mrtvecki 
officium" (1560.), Vuku Krsti Frankopanu, ocu Katarine, zene Petra 
Zrinskoga, posvetio je Franjo Glavinic svoje djelo „Cvit svetih" (1628.), 
a Baltazar Milovec izdao je troskom Katarine Zrinske i posvetio joj 
knjigu ,,Dvoj dusni kinc" (Bee, 1661.). Katarina Zrinska 
(1625 — 1673.) istakla se i sama knjizevnim radom, te je izdala 
,,Putni tovarus" (Mleci, 1661.), molitvenik ,,iz nimskoga na hr- 
vatski jezik istomacen i spravljen", sa drvorezima Elisabete Piccini, a 
namijenjen ,,vsega hrvatskoga i slovinskoga orsaga gospodi i poglavitim 
Ijudem obojega spola, vsake vrste i fele dobrim krscenikom". 
Najdarovitiji knjizevnik iz roda Frankopana bio je brat Kata- 
rine Zrinske, knez Franjo Krsto Frankopan. Vuk Krsto 
Frankopan, otac njegov, ozenio se tri puta ; iz drugoga braka s Ur- 
sulom Inkofer potekla je Katarina Zrinska, a iz trecega, takodjer 
s Njemicom, Dorom udovom Paradeiser, rodj. Haller de Hallerstein, 
Franjo Krsto Frankopan. Kad je pjesniku umr'o otac (1652.), on je 
jos malodoban, pa je zagrebackom Kaptolu povjeren nadzor nad nje- 
govom bastinom. Humanisticke nauke bit de da je svrsio na isuso- 
vackoj gimnaziji u Zagrebu, a god. 1656. krece u Italiju,^ radi dalje 
naobrazbe, i to — cini se — u Maceratu, gdje je jos iste godine izdao 
jednu latinsku pjesmu, koja je kasnije izasla i u talijanskom prijevodu 
(,,Divoto pianto composto in versi latini del conte Francesco Cristo- 
phoro Frangipani", Loreto 1794.). On se u Italiji ozenio plemenitom. 
Rimljankom Julijom de Naro, necakinjom kardinala Barberinia de 



^ R. Lopasid : Spomenici Trzadkih Frankopana. Starine, XXV. na 
str. 290. i 292. — Mletacki poslanik Zorzi pi§e 5. aprila god. 1670. o Franju 
Krstu Frankopanu: ,,non passando vint' ott' anoi". F. RaCki : Isprave 
uroti, str. 148. Prema tome bi se pjesnik rodio god. 1643., ali radi puta u 
Italiju i prve njegove pjesme valja uzeti godinu 164 1. 



286 




__. fiM. 



Iz „SibiIe" Katarine Zrinske. 

(Kolo srece na 3. lista). 



Naro. Tu je zavolio i suvremenu talijansku poeziju, u kojoj je pre- 
vladalo pastirstvo i anakreontika, pa je prvi prenio poeziju ove ruke 
u hrvatsku knjizevnost s ovu stranu Velebita. 

Frankopan bio je kapetan ogulinski. Sa Zrinskim borio se protiv 
Turaka kod Jurjevih Stijena (1663.). Kralj Leopold I. (1657 — 1705.) 
imenovao ga god. 1669. senjskim kapetanom, ali u kapetaniju nije 



287 

uveden, jer se nije htio odreci svojih starih prava na Senj, koji je nekoc 
pripadao Frankopanima. Ogulinska kapetanija zapala je medjutim 
drugoga. Nezadovoljan s politikom njemackom i njemackim nasiljima 
u Hrvatskoj, i on je pristao uz urotu Petra Zrinskoga, te je zajedno 
s njime tragicki zaglavio u Beckom Novom Mjestu (1671.). Njegova 
zena Julija umakla je za vremena u Italiju sa bratucedom pjesnikovim 
Orfeom Frankopanom, i tu se izgubio trag ovoj odlicnoj porodici. 

Fran jo Krsto Frankopan najbolji je hrvatski lirik s ovu stranu 
Velebita do potkraj XVIII. stoljeca, a da je on bio hrvatski pjesnik, 
to se saznalo tek u nase doba. Sav njegov knjizevni rad na hrvatskom 
jeziku otkriven je u drzavnom arkivu u Becu medju spisima o uroti, 
kamo je dosao poslije smrti nesretnoga pjesnika, pa vet i to upuduje, 
da je bar najveca cest ove poezije nastala za vrijeme njegova tamno- 
vanja. Dok je Petar Zrinski u tamnici pisao odbrane, Krsto Frankopan, 
koji je bio veci optimist i slabije poznavao prilike, pjevao je Ijubovne 
pjesme u duhu suvremene galantne lirike, prposne i raspasane, ali 
refleksivnu njegovu liriku zalio je ipak mrtvi val tuge utamnicenika. 

Frankopan je za tamnovanja priredio posve za tisak zbirku li- 
rike pod naslovom „Gartlic za cas kratiti", koju je ka- 
snije, ali na zalost nepotpuno, izdao Ivan Kostrencic pod naslovom 
,,Vrtic" (1871.). To je zbirka — najveci i najvredniji dio Frankopanova 
knjizevnog rada na hrvatskom jeziku — njegova pjesnickoga cvijeca, 
te i naslovom svojim ,,Gartlic" (Garten = vrt) odgovara tada uobi- 
cajenim naslovima ,,Florilegium" i ,,Anthologia". 

U ,,Gartlicu" nalaze se ,,cvitja vsakojackih popivak", ali pjesnik 
se boji, da ce mu cvjetovi biti maganjasti, ne ce lijepo izacvasti, ,,ar 
moja mestrija ni vrtlarija". ,,K tomu za sadit cvitja — kaze dalje u 
predgovoru — triba je vrime povoljno, srce zadovoljno. Ovi pako gart- 
lic je zasadjen o oblacnih dnevih, v urah nesricnih, srcem turobnim, 
mislih neprilicnih." Kako se s ovu stranu Velebita tek stvarao pje- 
snicki jezik, a u ovo doba marinizma trazila se izbrusena, sjajna pje- 
snicka dikcija, to on nije u torn mogao slijediti svoje talijanske izglede, 
i ako je inace narocito po motivima, sto ih obradjuje, posve ovisan o 
njima, pa je zato prionuo za jednostavnost u dikciji i nadjenuo si 
pjesnicko ime jednostavne trave : Ditelina. ,,Zato volih — kaze u po- 
sveti --- na sridnjem putu ostat, da znam, kaj govorim i drugi razumit 
me more." Pa upravo ove dvije okolnosti, sto ih je pjesnik isticao kao 
zapreku svome pjesnickom stvaranju, nedoraslost marinistickoj dik- 
ciji i oblacni dani, u kojima je turobna srca pjevao, izdvajaju bar 
znatan dio ,,Gartlica" iz obicne, konvencionalne i prazne lirike ovoga doba 



288 



F.vS. 




Franjo Krsto Frankopan. 
Irvomik suvremenog franca*koK umjetnika Bouttatsa. 



i podaju mu osobitu vrijednost. 
I u njegovu ,,Gartlicu" ima 
ipak ovoga konvencionalnog 
cvijeca ; tu je ,,rozica", ,,nar- 
ciz", ,,hiacint i naglic", ,,li- 
lije", ,,jalzamin", ,,dragoljub" 
i ,,violice", pjesme ,,od lipote 
i Ijubavi", s obicnim motivima 
pastirskim i anakreontskim, 
ispjevanim Lidiji, Cintiji, Klori 
i Fili, konvencionalnim ime- 
nima iz suvremene talijanske 
erotike. Pace u duhu ove lirike 
ima mnogo lascivnosti i pikan- 
terija, pa najizrazitije pjesme 
ove ruke nijesu ni izasle u 
Kostrencicevu izdanju (,,Buhe 
bantuju Zoricu", ,,Buhe ne- 
voljno skoncanje", ,,Divojka 
rad Ijubavi spota babajka", 
,,Pop snahu pozdravlja", ,,Di- 
vojke opisanje od glave do 
nog", ,,Fratri putnici" i t. d.). 
Ali pored ovoga umjetnog i 
mrtvog cvijeca, te konvencio- 
nalnih pikanterija imau ,,Gar- 



tlicu" iskrene, neposredne ero- 
tike, zadahnute sjetom utamnicenika, i lijepih refleksivnih pjesama 
razocarana idealiste, zasicenih gorcinom ; to je ,,haluga i trava sva- 
kojaka" te ,,kopriva", kako u posveti kaze, u njegovu gospodskom 
,,Gartlicu". 

U refleksivnoj poeziji pjesnika utamnicenika, sto je i prirodno, 
mnogo se javlja misao, ,,kak svit prohaja", misao o prolaznosti i 
tastini svijeta, vrlo obicna u suvremenoj poeziji, ali nada sve istice se 
u tim pjesmama osjedanje casti i postenja, onoga viteskoga postenja 
nasih junaka i ratnika feudalnoga doba na njegovu zalazu, a prijezir 
ropstva i teznja za slobodom. 

Frankopan je prema tvrdome znacaju Petra Zrinskoga mekan, 
njezan i osjedajan ; prema njemu epiku on je cisti lirik; u njegovu 
,,Gartlicu" najvise se ponavljaju rijeci : calarnost, cemer, zalost, 



289 

suze, Cemernost, trplenje, zdihavanje, zdvojnost. A ipak u ,,Gartlicu" 
ima dosta dusevne vedrine, pa i u ocaju dosta samoprijegora i muzev- 
nosti. udesu Ijudskom, varavu i promjenljivu, u pjesmi ,,0d srice 
nestalnosti" kaze : 

Nigda ti prepus6a§ clovika trpiti, 

ali po torn ne das zavsima zdvojiti; 

das ga potlagiti, al ne da§ zatrti, 

kad stimaju mrtva, digneS ga od smrti. 

Ovii je pjesmu spjevao, kako je u rukopisu zabiljezeno, ,,dana 
8. svibnja 1670. kod grofa Dauna u Becu", gdje je u pocetku bio za- 
tocen. Ali jos je znacajnija pjesma ,,Titulusa nima, ime vimdar ima", 
namijenjena sestri Katarini Zrinskoj, koje se ime nalazi u akrostihu, 
a brat joj salje evo ove poruke : 

Kadagod pomislim na prosastno vrime, 

Onda suze ronim, svoje zabim ime; 

Prokleta bi vura, ka te odsudila, 

Ah, trplenje takvo jadno navalila, 

Nimajuc uzroka prom tvojoj vridnosti ... 

Je li to mogude svita Stvoritelju, 

Nepravica takva tlaci tvoju zemlju ? 

Ali i tu iz ocaja pjesnik se otima, a spasava ga opet njegova mila 
misao; on sestri mucenici kaze u pointi pjesme : 

Raduj ada, Fili, dojti hoce vrime, 

Jedino zivudi stresti tuzno brime, 

Naj bu vse prosastno za sad pozabljeno, 

Ar ime, po^tenje dicno je dobljeno. 

U tamnici ceznuo je pjesnik za prirodom, jer ona je slobodna, 
zivot u njoj pun radosti i srece (,,Pastirnica", ,,Lovac pravo cini, ar 
V slobodi zivi"), neokaljan policijom, dousivanjem, klevetom i ropstvom. 
Njegova idila prelazi u satiru. Pjesniku se ogadio covjek rob, koji ne 
poznaje i ne vidi slobode (,,Sricu vsaki isce"), pa mu je omiljela priroda, 
puna slobode, i predstavnici zivota u prirodi i slobodi, ali on je pa- 
stiru i lovcu, konvencionalnim licima suvremene pastirske lirike, dodao 
i jedno lice iz nasega zivota : hajduka, koji se hrani junackom rukom 
(,,Hajduk tuzi svoju nevolju"), zivi posteno, ne znajuci se ,,prilizivat". 

Uz refleksivnu poeziju i u erotici Frankopanovoj, ali mnogo 
rjedje, izbija neposrednost, i on govori svojim glasom, prost od pjesnic- 
koga konvencionalizma. Osjecaj mu je mekan i njezan, ali nije raz- 
njezen; topao je, ali se ne rastapa; tece, ali se ne razliva. Uz mekodu 
njegovu i tu se javlja neka postojanost i muzevnost : 
Vse sto imam dobra, blaga, rad 6u izgubiti, 
misal moju nigdar ne cu ja preminiti. 

Bruko Vodnikt Povijest hrvaUke knjiievnostl. 19 



290 

Pjesmica ,,B. D." s akrostihom ,, Barbara Draskovic" medjutim bit ce 
dokaz, da ova erotika nije bila namijenjena njegovoj zeni, vec Barbari 
Draskovic, a deznja za njenim likom, cistim ,,kot misec", stvorila 
je i krasnu njegovu eroticku pjesmu ,,Srce zaluje, da vilu ne vidi", 

Osobito valja istaknuti, da se vec u Frankopanovu ,,Gartlicu" 
opaza utjecaj narodne poezije, njenih motiva i dikcije, te se on, uopce 
bogat pjesnickim oblicima, sluzi i narodnim desetercem i dikcijom na- 
rodne pjesme (,,Babajko od divojke Ijubav prosi", ,,Pariz i Galatea")* 
a pored toga u njegovoj knjizevnoj ostavstini naslo se sest pjesama 
narodnih, koje on zove ,,dijacke", i to su najstariji primjeri nasih 
,,jacka", veoma vazni za proucavanje narodne poezije. 

Frankopan pisao je i prozom. Od ovoga rada vazan je i zanimljiv 
ulomak jedne komedije bez naslova, sa prva tri prizora i pocetkom 
cetvrtoga. Sujet je komedije : nevjera bracna, a nastala je tako, sto 
je muz, slovenski seljak priprosta roda, ali bogat, prezreo svoje podri- 
jetlo, pa uzeo zenu gospodjicu plemenita roda, koja Ijubaka s jednim 
hrvatskim plemicem. Ta je komedija prijevod Molierova ,, George 
Dandina", koji je izisao god. 1668., pa ce to jamacno biti uopce prvi 
prijevod ove suvremene komedije. Frankopan je u cjelini prevodio 
vjerno, samo je citavu radnju lokalizovao na domacem tlu, a vrlo 
je zanimljivo, da je knez-pjesnik prevodio francusku komediju na 
slovenskom jeziku, koji mu je i u frazeologiji bio dobro poznat. 
Ovaj ulomak ima osobito znacenje u hrvatskoj knjizevnosti, jer je 
to prvi trag utjecaju Moliera, koji ce se razviti jace tek u XVIII. 
stoljecu u Dubrovniku, i sto je to prvi sacuvani zametak drame u 
nasoj knjizi s ovu stranu Velebita. 




Ozalj na pocetku XIX. stoljeca. 
Fresko tlika u velikoj dvorani Ozlja. 




291 

13. Pavao Ritter Vitezovic, 

orodica je Rittera podrijetlom iz Elzasa, odakle su se 
Ritteri von Urndorff, njemaCki plemici, za Ferdinanda L 
preselili u vojni6koj sluzbi na hrvatsku krajinu. Pradjed 

pjesnikov, Antun Ritter, ,,porkulab" u Ledenicama i ka- 

petan u Novom, odlikovao se u krvavoj bid kod Klisa god. 1596., 
spasivsi zivot generalu Jurju Lenkovicu, radi cega je postao vrhovnim 
strazme Strom senjskim. Tako se ova porodica u Senju udomacila i 
posve pohrvatila. 

Pavao Ritter Vitezovic rodio se u Senju 7. januara g. 1652. 
od oca Antuna i majke Doroteje rodj. Luckinic, Senjkinje plemkinje. 
Upravo ove godine 15. oktobra dobio je Antun Ritter za ratnicke za- 
sluge od kralja ugarsko-hrvatsko plemstvo sa grbom, i to za sebe, 
za zenu Doroteju, za svoju bracu Ivana i Jurja, i za sina Pavla, pa 
je ovo plemstvo 25. augusta 1653. bez prigovora proglaSeno u hr- 
vatskom saboru. 

Pavao Ritter Vitezovic, kako sam kaze u svojoj autobiografiji 
u latinskim distisima, ucio je na zagrebackoj isusova^koj gimnaziji, 
ali retorika bijase vrhunac njegovih nauka (,, facta meis studiis Suada 
coronis erat"). Vitezovic nije iz retorike presao u filozofski trienij, 
vec je ostavio Zagreb. Bio je uto u Rimu, i u drugim krajevima, zeljan 
da se upozna sa plemenitim muzevima. 

Studij Vitezovicev iza retorike tekao je u obliku nauCnog puto- 
vanja. God. 1676. i 1677. bio je u gradu Wagenspergu u Donjoj Kranj- 
skoj kod Johanna Weikharda Valvasora (1641— 1693.), pa je u nje- 
govu atelieru izradjivao bakroreze gradova, kastela i samostana uz 
bakroresce Petra Miingersdorffa, Andriju Trosta i druge. Vitezovicev 
odnosaj prema Valvasoru bio je upravo prijateljski, i nije za cijeloga 
zivota prekinut. U Valvasorovu djelu ,,Topographia ducatus Carniolae 
modernae" (Ljubljana, 1670.) ima na pocetku Vitezoviceva pjesma, 
a u zbirci bakroreza ove knjige pedeset i cetiri ozna;cena su njegovim 
imenom („P. Ritter sculpsit", ,,P. Ritter fecit" ili samo P. R. ili R.). 
Valvasorova knjiga ,,Theatrum mortis humanae tripartitum" (Wa- 
gensberg, 1682.) opet donosi na pocetku Vitezovicevu latinsku pjesmu. 
Kad se Valvasor ponovo vjencao god. 1687., Vitezovid mu salje la- 
tinsku pjesmu iz Beca, ispricavajuci se, sto nikako ne moze da bude 
kod svadbe. U nasastaru iza smrti Valvasorove spominje se svezanj 
Vitezovidevih pisama, koja nam danas na zalost nijesu poznata. 
U Valvasorovu glavnome djelu ,,Die Ehre des Herzogtums Krain", 

* 



292 

gdje su na pocetku nekolike latinske i hrvatske Vitezovideve posvetne 
pjesme, ima dvadeset i pet njegovih bakroreza, pace kao historik bio 
je on njegov suradnik za ovo djelo, a Valvasor ga zato ovdje i dosta 
spominje ; govoreci o Senju hvali Vitezovica kao covjeka vrlo ostro- 
umna i ucena, pjesnika i govornika, pa istice i njegovo obrazovanje 
vojnicko, po cemu mozemo zakljuciti, da je on svrsio i neku vojnicku 
skolu. U narocitom poglavlju ovoga djela donosi Valvasor biografije 
svih pisaca, rodjenih u Kranjskoj, pa i ako je on vec govoreci o Senju 
prikazao opsezan Vitezovicev knjizevni rad, ipak i ovdje je i o njemu 
rijec, ma da je rodjeni Senjanin. Misli se, da je biskup zagrebacki 
Ignacije Mikulic (1688— 1694.), saucenik Vitezovicev, upravo po 
njegovu nagovoru kupio god. 1690. veliku biblioteku Valvasorovu, 
i time udario osnov danasnjoj nadbiskupskoj knjiznici u Zagrebu. 
God. 1681. bio je Vitezovic poslanik grada Senja na saboru 
u Soprunu, a umah iza toga zastupnik senjski na carskom dvoru, gdje 
je boraveci podrug godine latinskim prigodnim pjesmama umio stecina- 
klonost kralja, clanova kraljevske kuce, dvorskih odlicnika i drugih dosto- 
janstvenika. Stupivsi iza toga u vojnicku sluzbu sluzioje kao konjanicki 
kapetan („magister supra equites") u regimenti grofa Ricardi-a i onda 
u cetama bana Nikole Erdody-a. God. 1687. izabrali su ga hrvatski 
stale zi kraljevskim agentom (,,agens regni"), pa je kao takav u Becu 
zastupao probitke hrvatske, a bila je to vazna zadaca u ovo doba, 
poslije poraza Turaka pod Becom(i683.) i oslobodjenja Budima (1686.), 
jer se radilo oko oslobodjenja hrvatskih krajeva od Turaka, a iste 
godine (1687.), kad je Leopold I. u velikom saboru u Pozunu okrunio 
svoga sina Josipa I. ugarsko-hrvatskim kraljem, odlikovan je i Pavao 
Vitezovic, jer ga je kralj proglasio ,,zlatnim vitezom" (,,eques au- 
ratus"). 

22. decembra 1691. predstavio se Vitezovic hrvatskom saboru 
kao podzupan licke zupanije, ali kako carska komora nije dopustila 
sjedinjenje od Turaka oslobodjene Like i Krbave s Hrvatskom, vec 
ih je malo zatim prodala grofu Sinzendorfu, to Vitezovic nije mogao 
ni nastupiti ovu sluzbu ; cast podzupana jedne zupanije, koja nije 
ni postojala, bio je svrsetak njegove politicke karijere. 

Vitezovicev knjizevni rad na jeziku latinskom i hrvatskom upravo 
je golem, osobito ako uracunamo i sacuvane rukopise, koji nadmasuju 
broj izdanih njegovih spisa. On je na svijetlo izdao vise knjiga, nego 
svi nasi pisci s ovu stranu Velebita u njegovo doba. 

Vitezovicevo je ime u svezi sa radom prve tiskare u Zagrebu. 
Vec god. 1682. zakljucio je grad Zagreb, da poradi javne koristi dade 



293 

potrebito zemljiste za tiskaru. Prvi poticaj pao je za tiskaru mnogo 
ranije. Petar Bosnjak, tajnik palatina grofa Franje Wesselleny-a, 
ostavio je u oporuci oveci legat, da se za gimnaziju u Zagrebu nabavi 
tiskara, i vec god, 1666. ona je nabavljena od kolegija Isusovaca u 
Ljubljani i predana kolegiju u Zagrebu. Ova tiskara bila je kroz tri 
decenija u rukama Isusovaca, ali neuredjena i mrtva za hrvatski pro- 
svjetni zivot. Ono malo kajkavskih knjiga, kojima su Isusovci nami- 
rivali samo preprijeke vjerske potrebe vjernika, to se stampalo izvan 
Zagreba, po cemu se jasno razbira, i pokraj svijetle pojave Jurja 
Habdelica, da Isusovci u Zagrebu, gdje je sav knjizevni rad bio uto 
u njihovim rukama, nijesu nastojali, da ga promicu vise, nego je 
to najmanje trebalo, da uzdrze svoju premoc u nasem prosvjetnom 
zivotu. Za ova tri decenija stampan je u toj, cini se, ipak od cesti 
uredjenoj tiskari samo gdjekoji popis clanova isusovacke bratovstine 
i slicne sitnice. 

Rodoljubnu namjeru legata Petra Bosnjaka izveo je hrvatski 
sabor. Kolegij je napokon predao tiskaru ,,dominis regnicolis", a onda 
je u cl. 6 u sjednici od 11. novembra god. 1694. odredio hrvatski sabor, 
da se tiskara potpuno uredi kao zemaljska tiskara i da zapocne raditi, 
a Vitezovicu je ona povjerena kao upravitelju, God. 1695. odredjena 
mu je i placa od 200 for. na godinu. Vitezovicev boravak u Valvasorovu 
gradu Wagensbergu, gdje je postojala uz atelier i tiskara za bakroreze, 
ucinio ga posve doraslim za ovaj posao. 

Vitezovicev knjizevni rad, izasao iz ove tiskare u Zagrebu, od 
najvece je cesti na hrvatskom jeziku, a namijenjen sirokim vrstama, 
po cemu je on p u c k i p i s a c. Hrvatski poceo je on pisati ved i 
prije, ali sada uz zemaljsku tiskaru Vitezovicev se rad na hrvatskom 
jeziku potisnuo u njegovu nastojanju na prvo mjesto, dok je ovdje 
razmjerno malo stampao svojih latinskih radova. Tu je izaslo njegovo 
najznatnije djelo u hrvatskoj prozi, ,,K ronika aliti spomen 
vsega svieta vikov" (Zagreb, 1696.), od pocetka svijeta do 
njegova vremena, gdje se mnogo povodi za Vramcem, gdjegdje upravo 
ga prepisuje, a novije dogadjaje obradjuje po Istvanfiju, Ratkaju, 
Valvasoru, Mrnavicu i po nekim talijanskim kronicarima. Za histo- 
rika imaju vrijednost samo biljeske o Vitezovidu suvremenim boje- 
vim.a na krajini. U ,,Kronici" sam spominje svoju ,,Novljan- 
cicu", pjesmu o porazu Turaka kod Novoga na Uni (1689.), danas 
nepoznatu, a ovakva je i njegova ,,S e j n c i c a", stampana bez 
oznake mjesta i godine, koju zove i ,,d'jacka", jer i ako je spjevana 
u osmercima i strofama od sest stihova sa rimama, ipak obradjuje 



294 

obican sujet narodne pjesme, opijera naime senjsko junastvo na 
moru god. 1704. 

Prava je pucka knjiga njegova ,,S i b i 1 a", sto je izi§la u ze- 
maljskoj tiskari u Zagrebu, svakako prije velikoga pozara na Kaptolu 
i varoSi na brdu Gracu god. 1706., koji je zahvatio i tiskaru, pa je 
djelomicno ostetio, te se poslije toga kroz nekoliko godina nije u njoj 
stampala nijedna knjiga. Osim nekoliko saCuvanih odlomaka mi 
poznajemo Vitezovicevu ,,Sibilu" samo po vise izdanja iz kasnijih 
vremena. Na ovu knjigu podsjecaju i Vitezovicevi koledari, koji ipak 
nijesu, kako se opceno mislilo, najstariji nasi koledari. 

Kajkavski je najstariji koledar za god. 1653., sacuvan bez naslov- 
noga lista, ali po natpisu na nutarnjoj strani bit ce da se zvao ,,N o v i 
k a 1 e n d a r i u m". Poslije toga poznat nam je takodjer bez na- 
slovnoga lista ,,H orvatski kalendar"za god. 1692. Po tekstu 
se razbira, da je namijenjen upravo Zagrepcanima. Bit ce da su kole- 
dari za Zagreb uto vec redovito izlazili, jer se u ovom koledaru spo- 
minje i koledar za minulu godinu. Po jeziku i pravopisu ne moze se 
misliti, da ,,Horvatski kalendar" za god. 1692. pripada Vitezovicu. 

Prvi je potpuno sacuvan ,,K a 1 e n d a r i u m aliti m i- 
secnik hervatski za leto 1695.", sto ga je u zemaljskoj 
tiskari izdao Vitezovic, i to pod pseudonimom ,,Ljubmir Zelenlu- 
govic". On je odsad redovito izdavao ovakve koledare, od kojih su nam 
danas poznati : ,,Zoroast hervatski aliti mesecnik 
i dnevnik gospodski i gospodarski" za god. 1698., 
izdan u Zagrebu pod pseudonimom Radovana Javorikovica, gdje na 
kraju spominje svoj koledar za g. 1697. ! ,,Zoroast hervatski 
aliti mesecnik" za god. 1699., takodjer pod pseudonimom Ra- 
dovana Javorikovica, kome je na kraju dodao pocetak kratke kronike 
hrvatskih narodnih vladara sa napomenom : ,,Ostali kralji hervatski 
vsikuliki v drugih let mesecnikih nasliduvali budu." Od ovih potonjih 
koledara poznat nam je samo ,,M iseCnik hervatski za leto 
1705.", izdan u Zagrebu pod pseudonimom Radovana Zelenlugovica. 

Posve sigurno mozemo dokazati, da je Vitezovic redovito stampao 
svoj koledar i da su postojala jos neka godista, do danas neucuvana. 
U njegovim koledarima postrance uz svaki mjesec dolazi ,,Priricnik", 
pravila i refleksije za mudar zivot, sve u osmercima, i ovi se stihovi 
bez prekida nastavljaju uz svaki mjesec. Poslije izdao je Vitezovic 
knjigu ,,Priricnik aliti razliko mudrosti cvitje" 
(Zagreb, 1703.), a to nije novo djelo, vec su tu naprosto pre§tampani 
,,priricnici" iz njegovih koledara. Knjiga je razdijeljena na sedam di- 



295 

jelova jednake veliCine, pa je dio 11. prestampan iz koledara za 1698., 
a dio IV. iz koledara za 1699. Prema tome su dijelovi I., III., V., VI. 
i VII. pre§tampani iz njegovih koledara za god. 1696 — 1697. ^e 
1700 — 1702. 

Kako su ,,Sibile", pogodujuci opcem sujevjerju vremena, prori- 
cale sve, sto je covjek o buducnosti htio znati, tako su Vitezovicevi 
koledari odredjivali sve, sto je trebalo, da gospodarski rad bude us- 
pjesan, a zivot Ijudski sretan. Osim ,,priricnika" i dodatka o hrvatskim 
kraljevima, sve je tu najgrublje sujevjerje : odredjuju se tacno 
dani, ,,odebrani za krv pustati", za lijek uzimati, dobri za kupelj, 
sretni za zaruke, za zenidbu, pace odredjeni su dani za rezanje nokata 
i sisanje; citava je godina razdijeljena na dane sretne i nesretne, 
pa i najsitniji gospodarski i domaci poslovi treba da se vrse, kada to 
mudri astrolog Zoroast odredjuje. 

Hrvatska djela Vitezoviceva nijesu sama sobom znatna ; nista 
se ne izdize svojom vrijedno§cu nad prosvjetnu razinu onoga vremena 
s ovu stranu Velebita, ali ona ipak imaju osobito znacenje u hrvatskoj 
knjizevnosti ovih krajeva, jer to je u nabozno-poucnoj i vrlo oskudnoj 
isusovackoj knjizevnosti bogat knjizevni rad jednoga svjetovnjaka : 
on je napisao vise hrvatskih knjiga, nego ikoji nas pisac s ovu stranu 
Velebita do njegova vremena ; pace ima medju ovim djelima i jedno 
veliko i veoma znatno samo sobom, a to je , .Lexicon latino- 
i 1 1 y r i c u m", rjecnik latinsko-hrvatski, ali na zalost nije bio za zi- 
vota Vitezoviceva izdan, i ako bi svojim bogatstvom i vrijednoscu nad- 
visio rjecnik Habdelicev, pa se i danas , neizdan i neproucen, cuva u 
rukopisu.^ 

Vitezovic je u prvom redu h i s t o r i k, i ova su njegova djela 
prema obicaju vremena pisana na jeziku latinskom. 123. februara god. 
1696. izdao je Vitezovic u zemaljskoj tiskari u Zagrebu latinski pro- 
glas, upravljen svim jugoslovjenskim krajevima, navjescujuci svoje 
veliko enciklopedijsko historijsko djelo ,,Dearis et focis Illy- 
riorum". Bit ce to ucinio po izgledu Valvasora, koji je god. 1680. 
izdao ,,Aufruf" na svoje zemljake za svoje veliko djelo ,,Die Ehre 
des Herzogtums Krain", da mu se salju crtezi, podaci iz arhiva, 
prijepisi napisa i ostala gradja. Tako se i Vitezovic obraca na pie- 
mice, gradove i varosi, da mu posalju nacrte grbova i gradju za djelo 
o irodoslovlju ilirskih plemicskih porodica, koje bi imalo da bude kao 
neki uvod u djelo ,,De aris et focis Illyriorum". 

i Rukopis M. Sign. XXXlI. 7. 441., str. 1252., u nadbiskupskoj knjiznici 
u Zagrebu. 



296 

Vitezovic je doista doskora izdao knjigu ,,S t e m m a t o g r a- 
phia sive armorum Illyricorum delineatio, de- 
scriptio et restitutio" (Zagreb, 1700., II. izd. BeC, 1701.). 
Veliko njegovo djelo, kome je to bio uvod, ipak nije izaslo, premda 
Valvasor spominjei, da je oko njega radio vec god. 1689., i ma da 
Vitezovic u pomenutom proglasu veli, da je od vece cesti gotovo 
(,,redacto potiores in partes opere meo De aris et focis Illyriorum"). 
U nadbiskupskoj knjiznici u Zagrebu cuva se rukopis ovoga djela, 
ali to su samo biljeske i izvaci iz razlicitih pisaca, no uz rukopis 
ima po knjigama i poglavljima na tanko izvedena citava osnova 
(,,Elenchus librorum et capitum"), pa znamo sve, o cemu je tu imalo 
biti govora. Ovo je djelo trebalo obuhvatiti sav dusevni zivot Ilirije 
od najdavnijih vremena, a za nas je po osnovi narocito vazna knjiga 
prvoga dijela, pod naslovom ,,De lingua Illyricana", sa XX. poglavlja. 
Po njihovim naslovima vidimo, da bi to bila hrvatska gramatika, ali 
uz nju u pojedinim poglavljima raspravljaju se i druga vazna pitanja, 
o knjizevnosti, o knjizevnom jeziku, o pravopisu, metrici i t. d. Spo- 
minje se, da je Vitezovic napisao jednu gramatiku, ali se zametnula ; 
bit ce, da je to ovo djelo, ali nije valjda ni zapoceto. 

Poslije sretnih vojna s Turcima oslobodjena je mirom u Karlov- 
cima Slavonija (1699.), a kako se Turska pokazala veoma slabom za 
dalji otpor, pomisljalo se u Becu i na dalnja osvajanja turskoga pod- 
rucja, pace i na tadasnju mletacku Dalmaciju. Jos iste godine pozvan 
je Vitezovic u Bee, pa mu bude povjereno, da istrazi stare medje i 
citavo bivse podrucje hrvatskoga kraljevstva, da se utvrdi drzavno-hi- 
storicko pravo Leopoldovo na ove zemlje, u prvom redu na Bosnu, 
Hercegovinu i Dalmaciju. 

Vitezovic je doista, postavsi tijem sluzbeni historik, u 
tom pravcu i radio. Vec god. 1700. izisao je u Zagrebu njegov spis 
, .Croatia rediviva regnante Leopoldo Magno cae- 
s a r e". To je prva apologija velikohrvatske ideje u politickom smi- 
slu ; u nekadasnju Bijelu Hrvatsku obuhvaca Vitezovic Istru, Dal- 
maciju, uzu Hrvatsku, Slavoniju, zapadnu Ugarsku i Planinsku 
Hrvatsku (, .Croatia Alpestris") t. j. slovenske zemlje ; a u Crvenu 
Hrvatsku: Bosnu, Hercegovinu, Srbiju, Macedoniju i Bugarsku. Po- 
slije toga, 20. novembra g. 1700., dobio je Vitezovic poziv iz dvorske 
kancelarije — pismo je potpisao sam kralj — da podje u Befi, pone- 
savsi sa sobom spise i isprave, koje ima uza se, sto se odnose na gra- 
nice i medje hrvatskoga kraljevstva, a 15. septembra god. 1701. izdano 

^ J. W. Valvasor : Die Ehre des Herzogtums Krain, knj. IV., str. 90. 



297 

mu je otvoreno pismo, kojim se nalaze svim prelatima, kaptolima, gra- 
dovima, velikaSima i plemidima u Hrvatskoj i Slavoniji, da mu otvore 
svoje arkive proucavanja radi granica hrvatskih i prava krune sv. 
Stjepana. Vitezovic ipak ni kao sluzbeni historik nije izdao osim ovih 
vise prigodnih spisa nikakvo djelo vecega znacenja. 

Znacaj Vitezovicev, ocjenu i znacenje rada njegova, veoma je 
te§ko odrediti. Po vrstama njegov je rad pjesnicki, jezikoslovni i histo- 
ricki : opsegom je upravo golem, po znacenju za njegovo doba zna- 
tan i vazan, ali po nutarnjoj vrijednosti ipak dosta neznatan. Vi- 
tezoviceve teznje od pocetka njegova rada bile su usredotocene oko 
toga, da bude velik naucenjak. U bezbrojnim fragmentarnim rukopi- 
sima ima njegovih izvadaka i biljezaka iz svih historika ; ima u njega 
gotova osnova za veliko enciklopedijsko djelb ,,De aris et focis Illy- 
riorum", zamisljena za ono doba lijepo, ali je sve to ostalo neizvedeno. 
On je vise kronicar negoli historik ; voli kompilaciju negoli samostalno 
naucno istrazivanje, koje se u njega jace istice samo u djelu „B a n o- 
logia sive de banatu Croatia e", §to nam je uSuvano u 
rukopisu. Vitezovic htio je za citav Ilirik biti, §to je bio Valvasor 
za Kranjsku, ali njegov se rad rasprsio u sitnice, i ako je tezio za veli- 
kom cjelinom. 

Vitezovic imao je ipak veoma opsezno znanje. On se bavio i po- 
mocnim historijskim naukama, narocito genealogijom i heraldikom ; 
bavio se crtanjem i bakrorezbarstvom. Za svoga boravka u Becu kao 
zastupnik grada Senja ucio je kod cuvenoga tada topografa i karto- 
grafa Georga M. Vischera. Uza sve to ostao je vi§e diletant, doduse 
opseznoga znanja, ali bez naucne sredjenosti. Upravo je vrlo znacajna 
za nj ,,Stemmatographia", kombiniranje grbova i genealogijd, oko 
cega se i u juznim hrvatskim krajevima mnogo radilo bez naucnih 
osnova, 6esto tendenciozno i neistinito. Vitezovicu kao historiku 
vi§e se culo nego vidjelo, njegov glas bio je 6uveniji od djela njegovih. 
Poradi toga je postao sluzbeni historik beckoga dvora za juzne slo- 
vjenske zemlje, ali on nije mogao biti za teznje austrijske politike 
ono, sto je Trogiranin Ivan Lucius bio za Mlecane i njihova po- 
litiCka nastojanja s ovu stranu Jadrana, i ako je trebao da mu bude 
takmac. 

Vitezovicevo ni jedno naucno djelo nije plod dubljih studija, 
trajftijega intenzivnog rada. Sto god je zamislio u vedem opsegu, 
teie6i uvijek za velikom koncepcijom, to nije dogotovio ; sve, sto 
je izdao, napisano je vise nekako za trenutacne svrhe, ima vile pri- 
godni znacaj. 



298 

Uistinu ni Vitezovicev pjesnicki rad nema vece vrijednosti. Naj- 
vece njegovo hrvatsko djelo u stihovima ,,Odilenje sigetsko" jedan je od 
najranijih mu knjizevnih radova. Izim ovoga, sva je poezija njegova, 
na hrvatskom i latinskom jeziku, — posljednje ima daleko vise — 
prigodna. To su t. zv. ,,natalitia", ,,anagrammata" i druge vrste pri- 
godnicarstva. Malo bijase nasih plemica i uglednika, pa austrijskih od- 
licnika, kojima on ne bi spjevao koju latinsku pjesmu ili im posvetio 
koju svoju knjigu. Pace ni njegovi koledari nigda ne izlaze bez posvete. 
Mnogo je ovakvih latinskih prigodnica i stampano, a daleko vise ih je 
ostalo u rukopisu, a mnogo se jamacno od toga i izgubilo. Vitezovic 
pjevao je pace latinske i hrvatske pjesme Petru Velikome, a sacuvana 
nam je i jedna oda knezu Aleksandru Jaroslavskomu i Prozorovskomu. 
Vitezovic je spjevao toliko prigodnica pojedinim licima, da bi to u prili- 
kama tadasnje Hrvatske dostajalo za citavo stoljece. Versifikaciji bio je 
tako obikao, daje u latinskim stihovima napisao i svoje historijsko djelo 
,,Plorantis Croatiae saecula duo (Zagreb, 1703.), opi- 
sujuci dogadjaje i bojeve XVI. i XVII. stoljeca u Hrvatskoj. 

Najvece je i najznatnije Vitezovicevo pjesnicko djelo na hr- 
vatskom jeziku ,,Odilenje sigetsko", posveceno Valvasoru, 
gdje se poslije Karnarutica ponovo opijeva pad Sigeta. Prvo izdanje 
,,Odilenja sigetskoga" (Line, 1684.) zapravo je samo jedna pjesma, 
u obliku prigodnice, gdje se u govoru grada Sigeta hrvatskim gospo- 
djama, pa u govoru Nikole Zrinskoga i njegova sina, iznosi u reflek- 
sivnim crtama historijski dogadjaj. To je samo prvi dio drugoga iz- 
danja ,,Odilenja sigetskoga" (Bee, 1685.), koje ima cetiri dijela. U dru- 
gom dijelu oprasta se Zrinski pismom s kraljem, a onda se oprasta 
s junacima ; napokon se ovaj dio svrsava ovecom pjesmom ,,Gospo- 
dicna Sofija i oral", gdje ptica donosi erne glasove o sigetskoj pogibiji 
i javlja Sofiji, da joj je poginuo vjerenik Caspar Alapija. Ova pjesma 
motivom znatno podsjeca na ,,Kosovku djevojku", gdje mjesto krvlju 
postrapana o r 1 a ranjeni junak O r 1 o v i c Pavle prica djevojei o 
kosovskoj pogibiji, javljajuci joj smrt zarucnika.^ Treci je dio monolog 
putnika, kome jeka u polju sigetskom, odjekujuci na njegove rijeci, 
ispriCa pogibiju, a u cetvrtom su dijelu nadgrobniee nasim sigetskim 
junacima i odlicnim Turcima, sto su pod Sigetom pali. 



^ Caspar Alapija bio je doista za vrijeme opsade u Sigetu, ali nije pao 
u boju, pafce oslobodio se iz turskoga suzanjstva te je poslije bio hrvatskim 
banovcem, §to je sve Vitezovid kao historik svakako znao, i upravo to je 
znak, da je Vitezovic i motiv i ovo lice uzeo iz narodne pjesme, koja se ovako 
odmice od povijesti. 



299 

Vitezovic, kao isusovacki gojenac, stekao je okretnost u versifi- 
kaciji i velik viSe retoricki nego samonikli pjesniCki pribor, a sve 
se to javljalo u ustaljenim oblicima njihove prigodne poezije. Zato 
i ,,Odilenje sigetsko" nije nikakav ep, i vec je Milivoj §repel dobro 
opazio, da se tu ,,ne moze govoriti o kakvoj dubljoj organickoj 
kompoziciji umjetnicke ruke",^ jer je (iitavo djelo samo niz go- 
vora, dijaloga, pisama, epitafija, dakle oblika, uobicajenih u pri- 
godnoj poeziji, a sve to veze u cjelinu jedino sam dogadjaj, na 
koji se to sve proteze. 

Vitezovic uza sve potnenute nedostatke veliko je lice ovoga doba. On 
je pokretac jaceg prosvjetnog zivota u Hrvatskoj, a njegova su nasto- 
janja doista prodahnuta jakim domoljubljem, koje cesto izlazi iz razo- 
caranja, pa zato i jace izbija. U velikohrvatskoj ideji na osnovu histo- 
rijskog i drzavnoga prava on je umno naSao vezu izmedju interesa 
dinastije, sluzbene politike i teznja svoga naroda. Ali on je na zalost 
bio samo sredstvo, i njegove su se nade izjalovile. Osobito mu je srcu 
bilo priraslo oslobodjenje Bosne. U teskim prilikama potkraj svoga 
zivota izdao je knjigu ,,B osna captiva" (Trnava, 1712.), prika- 
zavsi propast bosanskoga kraljevstva, i ogorSen, sto je ona ostala i 
poslije karlovackoga mira u turskim rukama, klide : „Neka bar nade 
budu Hrvatskoj, da ce joj skoro pobjedjena Turska vratiti kljuce 
od Jajca grada." Obuhvacajuci u jednu cjelinu, pod jednim imenom, 
sve raskidane jugoslovjenske zemlje, a radeci oko osnova prosvjetnoga 
nasega ujedinjivanja, postao je izgledom Ljudevitu Gaju, koji to i 
sam izrijekom istice, a poslije njega izveo je iz Vitezovicevih djela 
velikohrvatsku ideju Ante Starcevic. 

Pitanje jedinstvenoga knjizevnoga jezika i pravopisa nije s ovu 
stranu Velebita do toga vremena nitko tako daleko pomakao ko Vite- 
zovic. Podrijetlom Nijemac, izmijenivsi svoje porodicno ime Ritter 
u svim hrvatskim djelima u Vitezovic, rodjeni senjski cakavac, odgojen 
u sredistu kajkavstine, u Zagrebu, on prvi ovdje odlucno istice, daje 
najcistiji hrvatski jezik stokavsko narjecje. U jeziku znatna je opreka 
izmedju njegova ,,Odilenja sigetskoga", gdje se povodi za kajkavStinom, 
kakva se uobi^ajila u hrvatskoj knjizevnosti XVII. stoljeca, i ,,Pri- 
ricnika", i ako on ni tu nije dosao do izrazitije stokav§tine, ali u na- 
celu kajkavstina joj je ovdje podlegla, a pretegnula je stokavstina. 
U predgovoru ,,Priricnika" on kaze : ,,Niti vidim jednoga vec ovo 
vreme, ki se trsi cistocu slavnoga domovinskoga jezika odvetku zahra- 

^ M. Srepel : Sigetski junak u povijesti hrvatskoga pjesnistva, Rad, 
CXLVIII. na str. 106. 



300 

niti, izvan gornjih Hrvatov, ki se domovine jezikom i u crikvah po- 
judm i u pravdah Studim i med sobom opde<5im slave, da prem dru- 
goga naroda zapovidnistvu jesu podvrzeni." MletaCka Dalmacija 
njemu je Cuvar cistoga jezika. Za svoj jezik u ,,Priricniku" kaze : 
,,Rici pak vse hrvatske jesu, ako ne povsud opdnske." Iz ovoga pred- 
govora razabiremo, da je Vitezovid god. 1700. izdao na latinskom 
jeziku raspravu, u kojoj je obrazlozio svoju reformu pravopisa, pa i 
ako nam se taj spis nije sacuvao, njegova nam je osnova odavle 
poznata. Polazna je tacka njegova : ,,Ne najdoh jos ni jednoga pisca 
ni knjiznika, koji bi s malodom dijackih aliti latinskih slov obilje 
hrvatskoga nasega jezika dobro ali pravo pisal. I zato pred trimi 
letmi iznajdoh jedan kruto dobar, lagak i pravican nacin za takovo 
pismo, koga i obznanih u recenom dijackom jeziku : ali do sih dob 
potribna k tomu slova ne mogah cinit napraviti." Iz nekoliko navedenih 
u predgovoru primjera vidi se, da je Vitezovid predlozio reformu pravo- 
pisa sa slovima uz dijakriticke znakove, dakle na principu, kako je 
poslije rijesio Gaj ovo pitanje ; pace on neka ovakva slova i upotre- 
bljava u stampanju svoje knjige, ali i tih nema dosta, da bi bio do- 
sljedan, a sva nije ni imao, pa zato ni sam nije mogao u svojim 
djelima provesti novi pravopis. U rukopisu njegova rjecnika proveden 
je dosljedno, ali ovo veliko djelo nije mogao izdati o svom trosku, a 
bez odziva ostade mu molba od g. 171 1., da rjecnik izda papa ili 
,,Congregatio de Propaganda Fide" za misionare po Balkanu. 

Vitezovic je prema tome ozbiljno zahvatio tri najvaznija pitanja 
nasega prosvjetnoga zivota, iznijevsi ideju jedinstvenoga pravopisa, 
knjizevnoga jezika i narodnoga imena. Medju Hrvatima kajkav- 
cima upravo su njegova djela znatno udomacila ime hrvatsko. 

Vitezovi<5 bi i kao pokretac i kao historik ostavio daleko vece tra- 
gove, da je u njega bilo sredstava za ovakve pothvate. Neimastina 
rascjepkala je rad njegov i oslabila mu namjere. Sve njegove prigod- 
nice i posvete hode da steku sklonost ili potporu mogudnika. Stalne 
sluzbe nije mogao nigda stedi, pa kad su mnogi krajevi oslobodjeni 
od Turaka, nastojao je, da stece kakvo staro plemidsko dobro. Razoca- 
ranje osjecao je uvijek veoma tesko, jer je svoje zasluge i precjenjivao. 
Napokon mu kralj poveljom od 14. septembra god. 1708. podijelio 
imanje Sditarjevo, nedaleko Zagreba, a ujedno ga podigao na cast 
baruna, ali upravo ovo ozivotvorenje njegovih zelja bijase pocetak 
njegova tuznog svrsetka. Scitarjevu bio je vlasnik Jonatan grof Iva- 
novid, kanonik zagrebacki, posljednji clan ove porodice, covjek doduse 
umobolan, ali zagrebacki se Kaptol borio za njegova prava. Neispravno 



301 

je, da su Vitezovi6evi protivnici bili Isusovci i da je povod tome bio 
njegov rad, izasao iz zemaljske tiskare. Protiv Vitezovica ustao je 
Kaptol i citavo plemstvo radi Scitarjeva, sto ga je protiv zakona 
stekao. Hrvatski je sabor i6. decembra god. 1709. oduzeo Vitezo- 
vicu upravu tiskare, a turopoljskom komesu Ljudevitu Vagicu, ro- 
djaku grofa Ivanovica, ostavio, da povede protiv Vitezovica parnicu 
radi Scitarjeva. Kad se Vitezovic nije htio ukloniti s imanja, Vagic 
ga bacio oruzanom silom iz Scitarjeva. Okruzen odasvud protivni- 
cima, pobjegao je Vitezovic u Bee, trazeci svuda zastite. Ovdje je 
u bijedi 20. januara god. 1713. umr'o, osjecajuci se prognanikom 
(„exul"). 







^■Jb.^. -3T8r 



P. Vitezovic: Muhamed prorok. (Karikatura). 
Izvornik u diecez. arkivu u LJubljani. 




III. Hrvatska knjizevnost u XVIII. stoljecu. 

(Prosvjetiteljstvo.) 

1. Propadanje knjizevnoga rada u Dubrovniku. 

drugoj polovici XVII. stoljeca iznenada pocinje pro- 
padati knjizevni rad u Dubrovniku i javljaju se nova 
obiljezja dubrovaSke knjizevne sredine, od kojih jedno 
su povodi, a drugo posljedice knjizevne dekadanse. 
U to doba nema vise u Dubrovniku onoga bogatstva 
iz XVI. stoljeca. Otkricem Amerike polako su se 
otvarali novi putovi svjetskoj trgovini, pa je Atlanski ocean oteo 
vaznost Sredozemnom moru, dotadasnjem sredistu svjetskoga pro- 
meta, po cemu je izgubila svoju vaznost i dubrovacka trgovina. 
U drugu ruku Turci su trazili sve veci danak od Dubrovcana, a 
bili su pored svih nada dubrovackih pjesnika jos uvijek tako jaki, 
te bi svaki tren mogli unistiti malu republiku sv. Vlaha. Uto dodje 
god. 1667. veliki potres, koji obrati grad u rusevine te dovede republiku 
malone na rub propasti, pa su Dubrovcani morali sve svoje dusevne 
i materijalne sile upotrijebiti, da obnove razvaljeni grad. Ono malo 
knjizevnoga rada, sto se i u to doba javilo, a ima bar nekakvo zna- 
cenje, od najvece je cesti u svezi s ovim dogadjajem. N i k o 1 i c a 
Bunic i Bartol Betera spjevali su svaki po jednu pjesmu 
o tresnji, a Jakov^Palmotic Dionoric (umr'o god. 1680.), 
povodeci se za ,,Osmanom" opjevao je potres i obnovu grada u ,,D u- 
brovniku o b n o v 1 j e n u", epu od 20 pjevanja, od kojih po- 
sljednje nije dovrseno. 

Povodi dekadanse bili su i u samoj dubrovackoj knjizevnosti 
i u knjizevnosti susjedne Italije, koja je uvijek bila izgled Dubrov- 
canima. U Dubrovniku minuo je vijek klasicnosti, a iza toga uvijek 
dolaze epigoni. I u klasika dubrovackih iz zlatnoga doba opaza se vec 
pocetak opadanja. Utjecajem Isusovaca u duhu katoliCke protivu- 
reformacije upravljen je na jedan pravac jedan dio pjesnikovanja Bu- 
niceva, gotovo sav sacuvani rad Gundulicev i citava pojava Palmoti- 



303 

ceva. Mjesto bujnosti knjizevnih vrsta i ideja prevladala je monotonost, 
koja nije mogla utjecati na dalji razvitak, vec je bila povodom opadanju 
knjizevnoga rada. 

Italija prestala je uto biti voditeljicom evropskoga prosvjetnog 
zivota, a na njeno mjesto je stala Dubrovcanima udaljenija Fran- 
cuska. Slava mletackoga komediografa Goldoni-a presla je preko Ita- 
lije i odbila se u knjizevnostima gotovo svih evropskih naroda, ali u 
Dubrovniku on je slabo poznat, jamacno za to, jer je Mlecanin. Mi- 
Ijenik dubrovacki XVIII. stoljeca je Moli^re, ali oni se ne povode za 
njim, kao sto su se povodili za velikim talijanskim uzorima, stvara- 
judi i samonikla djela i dizuci se kadsto nad svoje izglede, vec samo 
prevode i lokalizuju Molierove komedije, jer je to najbolje odgo- 
varalo dubrovackoj knjizevnosti ovoga vremena, kad ona nije mogla 
stvoriti vise nista novo i veliko. 

U XVIII. stoljecu preradjeno je i lokalizovano u Dubrovniku, 
koliko je danas poznato, do dvadeset Molierovih komedija. Te su loka- 
lizacije cesto vrlo slobodne, kadsto je taknuta i osnova drame ; u njima 
vidimo domaca dubrovacka lica, domace tipove, domace narjecje, 
zivot i obicaje, pa nam time ove preradbe nadoknadjuju originalnu 
komediju, koje nije bilo. Francuski stihovi prevode se prozom. Ove 
je komedije prikazivala ,,Druzina Zamrsenijeh". Moliere imao je u 
Dubrovniku i stalno kazaliste : stari arsenal iza vijecnice, nazvan 
Orsan, bio je preudesen u kazaliste. Preradjivaci slabo su nam poznati. 
,, Psyche", a to je jedina komedija prevedena u stihovima, preveo je 
Ivan Franatica Sorkocevic (1706 — 1771.), a veoma je 
vjerojatno, da je najveci dio Molierovih komedija preradio Marin 
T u d i s e V i c (1707— 1788.). 

Velike grane lijepe knjizevnosti : drama i ep, upravo su usahle. 
Ni stalno prikazivanje Molierovih komedija u Orsanu nije moglo 
nikoga potaknuti bar na imitacije. Tradicija stare knjizevnosti postala 
je velika i sjajna, ali snaga umjetnickoga stvaranja, pace i snaga 
imitacije posve je oslabila. No zato se veoma lijepo razvijala nauka, 
dakako na latinskom i talijanskom jeziku, a najvise ju je poticalo 
proucavanje velike proslosti. ,,Osamnaesti vijek je mozda najvise 
vijek istorije, arheologije, prepisivanja rukopisa, skupljanja gradje, 
a najmanje vijek ciste literarne produkcije."^ 

Od knjizevnih vrsta jedina je lirika, koja ni u dekadansi nije 
mogla uginuti, prosla novi stepen razvitka, kako je to bilo i u Italiji. 

* naB.ie IIonoBHti: Ilpeivie;; cpncKe KH.H»eBHocTH, II. hs^. Beorpafl, 191 3. 
na str. 228. 



304 

Protiv marinizma, koji se osniva na idealisticnom estetskom prin- 
cipu, javila se u drugoj polovici XVII. stoljeca u Italiji reakcija 
na principu realisticnom. U Rimu osnovana je god. 1669. knjizevna 
akademija ,, Arcadia", i onda su se ovakve akademije sirile po citavoj 
Italiji, njegujuci u teznji za prirodnoscu pastirsku poeziju, i one su 
bile voditeljice novoga pokreta protiv marinizma. Tako je i u Du- 
brovniku jos krajem XVII. stoljeca osnovana ,, Akademija Dangub- 
nijeh" ili ,,Accademia degli Oziosi", kojoj bijase pokretac Gjuro Ma- 
tijevic (Mattei), predsjednik neko vrijeme Ignjat Gjordjic, a clanovi 
Ivan Aletic Natali, Ignjat Gradic, Stijepo Rusic, Frano Lalic, Ivan 
Bunic mladji. Vice Petrovic, Marin Zlataric, Bernardo Zuzoric i neki 
drugi. Pjesnici, clanovi te akademije, imali su pastirska imena ; oni 
su se sastajali, da citaju svoje pjesnicke radove, ali se Akademija 
bavila i naukom, osobito se nastojalo oko rjecnika i gramatike. Rjecnik, 
koji je imao obuhvatiti tri jezika : latinski, talijanski i hrvatski, iz- 
radjivali su Ivan Aletic, Ivan Bunic mladji i Gjuro Matijevic, ali su 
svrsili samo prva tri slova abecede. Preciscavanje jezika bijase jedna 
od glavnih zadaca ,, Akademije Dangubnijeh", i ona je dalje izvodila 
proces, sto je zapocet za Gundulica i Palmotica, pa se u XVIII. sto- 
Ijedu jos jace istice opreka izmedju cistoga narodnoga govora, — 
a takovim smatralo se hercegovacko narjecje — i knjizevnoga jezika, 
kako ga je stvorila i istancala dubrovacka poezija. U XVII. stoljecu 
prilagodjuju pisci narodni hercegovacki govor knjizevnome jeziku, 
a u XVIII. stoljecu knjizevni se jezik prilagodjuje narodnom govoru, 
pace ima pjesnika, koji protiv umjetne pjesnicke dikcije prihvacaju 
vec i dikciju narodne poezije. 

U XVIII. stoljecu, jamacno u povodu struje Arkadijevaca, koji 
su voljeli i narodnoj poeziji, nastali su u Dubrovniku zbornici bu- 
garstica i novijih deseterackih narodnih pjesama. Ali oni su nesamo 
skupljali narodne pjesme, vec su se za njima i povodili. Narodna je 
pjesma najbolje odgovarala njihovoj teznji za prirodnoscu i postala 
izgled njihovu realizmu, kako je poslije bila izgled i romanticima, 
koji su ostavili pseudoklasicizam. A upravo zato tesko je danas reci, 
u koliko su pjesme sacuvanih zbornika iz XVIII. stoljeca prave na- 
rodne, a koliko imitacije narodnih pjesama. Osnov najvecem zborniku 
bugarstica udario je upravo Gjuro Matijevic (umr'o god. 1728,), a njegov 
je rad nastavio pjesnik Josip Betondic (umr'o god. 1764.) i neki drugi. 

Ova je struja stvorila u dubrovackoj knjizevnosti posljednji pokret 
u doba njezina opadanja, i uto se javio posljednji veliki dubrovacki 
pjesnik ovoga doba, Ignjat Gjordjid. 




305 

2. Ignjat Gjordjic. 

jordjic rodio se u Dubrovniku god. 1675. od oca Bernarda 
i matere Franice iz kuce Zlatarica. Krsno mu je ime bilo 
Nikola. Po materi bio mu je pradjed Dinko Zlataric. U 
Isusovaca ucio je gramatiku, poeziju, retoriku i filozofiju, 
i onda je kao mladi patricij usao u Veliko vijece, te je vrlo mlad 
postao knezom na ostrvu Sipanu, a pored toga isticao se zarana kao 
pjesnik. On bijase covjek veoma odlicnih dusevnih sposobnosti, isti- 
cuci se nad drugima, iz cega se i razvila najzanimljivija crta njegova 
znacaja : on ne ide nigdje srednjim putem, vec od ekstrema do ekstrema. 
U mladosti pristao je Gjordjic uz erotiku, sto je vec u drugoj polo- 
vici XVII. stoljeca izasla iz talijanskih pjesnickih udruzenja, iz 
,, Arcadia". To je donekle nastavak Buniceve erotike, ali mjesto pri- 
rodjene otmjenosti prevladala je rafinirana elegancija, mjesto anakre- 
ontike pusta lascivnost, a pastirski motivi postali su najobicnijom 
manirom ove poezije. To je ista poezija, sto u Frankopanovu ,,Gartlicu". 
U ovecoj zbirci Gjordjicevih Ijubovnih pjesama neke su upravo bi- 
serje nase lirike rafiniranoscu motiva i elegancijom oblika. U pjesmi 
,,Danici ranjenoj od pcele" pjeva, kako je pcela ujela Danicu za obraz, 
misleci da je to cvijet ; u pjesmi ,,Zgoda Ijuvena", sto ju je na ceski 
preveo Celakovsky, slavi malu krijesnicu kano dijelak sunca, sto 
je za njim ostao za razgovor cvijecu i travi, jer je njenom svjetloscu 
procitao Ijubavno pismo, sto mu ga sa dvora nocu dobacila Ljubica. 
Od svih je Ijepsa mala pjesma ,,Srce izgubljeno". U toj zbirci ima i 
osam ekloga, a iza njih dolaze ,,Razlike zgode nesrecne Ijubavi", 
devet lijepih pjesama, koje su male pjesnicke pripovijesti, te nas pod- 
sjecaju na balade. Kako u Frankopanovu ,,Gartlicu", tako i u ovoj 
Gjordjicevoj zbirci imade nekoliko pjesama na narodnu (,,Popijevka 
vise smrti Marka Kraljevica", lirska pjesma ,,na bugarsku" „U popa 
Jovana do dvije djevojke"). 

Gjordjicev izgled bio je Ovidije, kome je i posvetio prvu pjesmu 
u zbirci. Od njega je naucio ,,ljuveno naski pjeti". U Gjordjicevim Iju- 
bovnim pjesmama bilo je mnogo Ovidijeve lascivnosti. Oba su pjesnika 
bili improvizatori od mladosti. U petoj pjesmi iz ,,Zgoda nesrecne 
Ijubavi" obradio je Gjordjic motiv Ovidijeve metamorfoze ,,Piram i 
Tizba", a dotjerao je i izdao prijevod prve knjige ,,Prijetvora" Ovi- 
dijevih i njegove heroide ,,Poslanica Leandrova" od Simuna Zlatarica, 
svoga ,,pradunda po materi". Napokon, kako je Ovidije spalio svoje 
obijesne Ijubovne pjesme, tako ih je sagorio i mladi Gjordjic. 



Branko Vodnik: Povijest hrvatske knjiievnosti. 



20 



3o6 




Ignjat Gjordjic. 
Iz Narodnoga muzeja u Zagrebu. (Kopija po originalu). 



Pjesnik se veoma mlad zasitio obijesti i raspojase poezije, pa 
je presao u drugu skrajnost : kao mladic od dvadeset i dvije godine 
spalio je sve svoje mladenacke pjesme, otisao u Rim i postao Isusov- 
cem (1697.). AH one su se ipak sacuvale u tudjim rukama i sirile u 
prijepisima, pa je pjesnik poslije vise godina mogao svoje prvine 
probrati i urediti pod naslovom ,,Razlike pjesni", ali u uvodnoj je 
pjesmi sam rekao : 

Ostaci pjesni onih ovo su, kojima 
Plamenom smrt donih, kad idjah put Ritna. 



307 

Nekoliko se Gjordjicevih Ijubovnih pjesama sacuvalo i s druge 
ruke, od kojih su nekolike vrlo lascivne, pa vidimo, da je pjesnik 
ovake uklonio iz svoje zbirke. No i ovako probranu i uredjenu vec 
zbirku pjesnik ipak nije izdao za zivota svoga. Medju Gjordjicevim 
pjesmama ima i saljivih, a narocito treba spomenuti posebno njegovo 
pjesnicko djelo, heroikomicnu pjesan „Marunko", spjevanu u se- 
stinama, gdje se poveo za ,,Dervisem" Stijepa Gjordjica, parodirajuci 
Ijubav naivnog seljaka Mljecanina Marunka prema Mljecanki Pavici. 

U Rimu ucio je Gjordjic kao Isusovac teologiju, crkvenu povijest 
i jezik zidovski. U Ascoli-u predavase retoriku. Red Isusovaca bio 
je uto na vrhuncu svoje moci, i to je jamacno Gjordjica privlacilo, ali 
ne mogavsi u rimskom kolegiju steci mjesto, sto ga je trazio, ostavi 
red (1705.) i vrati se u otadzbinu, gdje je zivio kao svecenik baveci se 
knjizevnoscu. Zivot mu nije tekao mirno. Ne nasavsi kod Isusovaca, 
sto je trazio, udje u red Benediktinaca (1708.) i nazove se Ignjat, uzevsi 
ime zacetnika isusovackoga reda. Bivao je i poslije cesce u Italiji, 
osobito u Mlecima ; u Napulju predavao je retoriku (1712.), a u Padovi 
proucavao je u arkivima proslost dubrovacku (1729.). U svom redu 
postao je opat i predsjednik Mljetske kongregacije. Umr'o je od kapi 
u Dubrovniku god. 1737. 

Uz najljepse svoje pjesnicko djelo ,,Uzdahe Mandaljene 
p o k o r n i c e" izdao je Gjordjic u istoj knjizi i,,Razlikepjesni 
duhovne i d j e 1 o i s p r a v n e" (Mleci, 1728.). Umah iza toga 
izaslo je i drugo njegovo veliko pjesnicko djelo, oko kojega je radio 
vise godina, ,,S a 1 t i j e r s 1 o v i n s k i" (1729.), parafraza svih 
psalama kralja Davida u stihovima, na sto je Gjordjica potaklo, sto 
su najodlicniji pjesnici dubrovacki natjecuci se prevodili pojedine 
psalme, a on je imao to da zavrsi, a u drugu ruku bijase mu mozda 
pobuda i klasican prijevod poljski, ,,Psalterz" (1578.) Jana Kocha- 
nowskoga, sto ga on slavi kao prvoga poljskog pjesnika. Oba su prije- 
voda ukrasi dviju slovjenskih knjizevnosti, slobodne parafraze pje- 
snicke, koje se odlikuju krasnim jezikom, savrsenom dikcijom, razli- 
citoscu stihova i strofa. 

,,Uzdahe Mandaljene pokornice" spjevao je Gjordjic u mladim 
godinama, kako sam kaze, ali svakako poslije ,,Razlikih pjesni", pa je 
dotjerivao ovo djelo vise od dvadeset godina, smatrajuci ga remek-djelom 
svoga umijeca.i Izgleda imao je u predjasnjim pjesnicima vec u izboru 

^ J. Kavanjin u ,,Bogatstvu 1 ubostvu", sto je spjevano izmedju god. 
1709 — 17 II., spominje ,,Uzdahe Mandaljene pokornice", dakle je uto ovo 
djelo bilo vec i u Dalmaciji poznato. Isp. Nast. Vjesnik, VII. str. 7. 



308 

predmeta: Gundulic je u ,,Suzama sina razmetnoga" u monologu 
prikazao potresni proces dusevni od grijeha do skrusenja i pokore ; 
Ivan Bunid opjevao je isti proces u ,,Mandaljeni pokornici" ; a u doba, 
kad je drama i epika dubrovacka trgla unatrag pa prevladala lirika, 
odabirali su se redom samo zenski likovi za ovakva pjesnicka djela, 
oblikom epska, a po sadrzaju lirska : Nikolica Bunic (umr'o 
god. 1678.) spjevao je u 3 pjevanja pjesan ,,H e r o d i a s" — u ruko- 
pisima ima i natpis ,,Glavosjecenje Ivana Krstitelja" 
— prosuvsi sav cvijet marinizma u sceni, gdje raskosna njegova juna- 
kinja Saloma plese pred Irudom; a Saro Bunic (1633— 1721.) 
opjevao je ,,Svetu R o s a li j u". Pace i poslije Gjordjida imamo 
u dubrovackoj knjizevnosti ovakvo djelo, papa Nikole MarCi-a 
(1.718 — 1806.) pjesan u sest pjevanja ,,2ivot i pokora sv. Marije 
Egipcanke" (Dubrovnik, 1791.)- Gjordjic je imao izgled i u ta- 
lijanskoj knjizevnosti, kao i Gundulic za ,,Suze sina razmetnoga". 
Bilo je to djelo Erasma da Valvasone ,,Le lagrime di Santa MaddaJena" 
(1587.), ali i on je prema svome izgledu Slobodan, nevezan i velik 
poput Gundulida, u koga se takodjer ugledavao samo toliko, sto se 
i s njime takmicio, da stvori djelo jos vece i savrsenije. ,,Uzdasi 
Mandaljene pokornice", za koje i Gjordjic odabra otmjenu sestinu, 
a odrekao se jednako svih epskih elemenata, crtajuci u obliku 
monologa samo razlicite dusevne dispozicije svoje junakinje, uistinu 
su klasicno djelo u ovo doba opadanja knjizevnosti u Dubrovniku, 
koje obiljezuje kompozicijom i dikcijom vrsak dubrovackoga ma- 
rinizma. 

Velikih opreka izmedju novog estetskog principa ,,naravnosti" 
te idealistickog marinizma, u dvije rijeci, izmedju realizma te idea- 
lizma, nije bilo ni u Italiji. Bile su to dvije knjizevne manire u 
naCelu oprecne, ali u izvodjenju te su protivnosti lako iscezavale, jer 
je preruseno pastirstvo Arkadijevaca sa galanterijom njihove ero- 
tike upravo u teznji za prirodnoscu bilo neprirodno. Zato i jesu ta- 
lijanske Arkadije u XVIII. stoljecu tako lako presle u jos vecu ne- 
prirodnost — u pseudoklasicizam, pa su i nasi pjesnici latiniste cla- 
novi ili ,,pastiri" talijanskih Arkadija. Zato ni U Dubrovniku nema 
vecih opreka izmedju pristalica idealizma i realizma, vec se javlja 
isprepletanje i stapanje pravaca. ,,Akademija Dangubnijeh" nije do- 
sljedno provodila nacelo ,,naravnosti", i ako se u Dubrovniku ipak 
teoretski raspravljalo jedno i drugo estetsko nacelo. Zato je protiv 
,,Akademije Dangubnijeh" osnovana ,,Akademija od Sturaka" (1719.), 
ali ona nije stekla nikakvo znacenje, jer su se u njoj kupili samo ne- 



309 

znatni pjesnici : Antun Gledjevic, pisac drama, Petar Kontisti, rdjav 
stihodjelja, koji je bio i predmetom poruge, i drugi. 

Kako je Gjordjic bio nestalan u svom zivotu, tako je bio promjenljiv 
i kao umjetnik. Njegove ,,Razlike pjesni" shvatanjem Ijubavi i pastir- 
skim motivima izraz su arkadijske poezije, pa ako pjesnik i naginje u 
dikciji na marinizam, ima u njegovoj istoj zbirci u drugu ruku i ne- 
koliko pjesama na narodnu. AH u svom najzrelijem djelu, u ,,Uzdasima 
Mandaljene pokornice", pjesnik je galantnu liriku Arkadijaca posve 
stopio s najistancanijim marinizmom u dikciji i koncepciji, i tako je 
ovdje prevladalo idealisticko estetsko nacelo protiv nacela ,,narav- 
nosti". Pristalice realizma bili su za to protivnici ,,Uzdaha", a pjesnik, 
da se od protivnika odbrani, prikazuje nam se u predgovoru svoga 
djela upravo kao odrjesiti protivnik realizma. Protivnici prebacivali 
su Gjordjicu, ,,da uzdisanje Mandaljenino nije n a r a v n o, i da 
tko place nazbilj svoj grijeh, nije moguc u r e s e n o bolovati".* 
Pjesnik brani idealizam protiv realizma u prvom redu autoritetima, 
a onda istice, da se realizam protivi samome bivstvu umjetnosti, 
gdje kaze ; ,,Kad bi to tako bilo, ne bismo nikad imali sloziti ni 
jednu tuzbu u pjesan, jer naravnijem nacinom zaisto nitko ne poje 
tuzedi se." Ovaj argumenat protiv realizma nije bio nov, ali nije 
jos ni danas zastario, i ako nije mnogo vrijedan, jer svaka se 
umjetnost uistinu osniva na idealizaciji, ali realizam joj odredjuje 
granice, a idealizam je pusta tako daleko, kako dopusta materijal, u 
kome se izrazava Ijepota. 

,,Mandaljena", kako veli pjesnik, ,,malone sve mudre nadje za 
proslavnike". Bili su joj dakle protivnici jamacno manje ugledni cla- 
novi ,,Akademije od Sturaka". Uz zanimljivu apologiju umjetnickog 
idealizma Gjordjic je ,,za spotu" spomenuo i jednu pjesmu iz kruga 
njegovih protivnika, da se naruga ,,naravnosti". To je jedna prema na- 
rodnim bugarsticama nacinjena popijevka, u kojoj place ,,kneza 
Nikolu kneginja Vidosava, koja naravnom i neredbenom 
bolesti kidajuc vlase, meduci ih za se leleka i bugari : Jaohve si njoj 
zalosnoj." Popijevka ova, cini se, tvorevina Petra Kontisti-a, slucajno 
se sacuvala, a ovaj stavak glasi : 

A kneginja Vidosava osta lele tu udova, 
Jadna kneginjo 1 



1 Uzdasi Mandaljene pokornice. Izdanje Matice Ilirske, Zagreb, 1851. 
na str. VII— VIII. (i dalji citati). 



310 

Skubuc vlase, mecuc ih za se, 

Pogledav se, vapi u glase : 

Hoja, Lero, Dolerije, 
Vajmeh, Silerijane t^ 

Ovo je Gjordjicu ,,nered od naravnoga hukanja i 
j a u k a n j a" ; za ovim pravcem nije se mogao povesti, jer njemu 
je poezija sklad i umijece. On je i tu bio u borbi pristran, iza- 
bravsi vrlo losu imitaciju bugarstice, da ismije pristalice ,,naravnosti", 
ali je sigurno, da su u Dubrovniku u to doba umjeli i savrseno povoditi 
se za narodnom pjesmom, usvojivsi potpuno sve odlike njene.^ 

Ignjat Gjordjic bavio se mnogo i naukom, pa je napisao vise 
naucnih djela na latinskom i talijanskom jeziku, a u duhu ovoga 
vremena i njegovu je naucnom radu glavna svrha proucavanje slavne 
domade proslosti. Osobito treba istaknuti njegovo veliko latinsko 
nedovrseno djelo o Iliriji, dosele nestampano. Djelo ,,Vitae et 
carmina nonnullorum illustrium civium Ragu- 
s i n o r u m", i dva pisma, jedno popu Radu Milieu na jeziku tali- 
janskom, drugo Marinu Zlataricu, na jeziku latinskom, vrlo su vazan 
izvor za biografije dubrovackih pjesnika i pisaca, a njegovi su nastav- 
Ijaci na tom podrucju : Dominikanac Saro Crijevic (1686 — 1759)> 
Isusovac G j u r o Basic (1693 — 1695.) i Franjevac Sabo Sladovic 
(1699 — 1777-)- Gjordjic i kao pjesnik je naucenjak : u ,,Uzda- 
sima" raspravlja najdublja teoloska i metafizicka pitanja ; a uz 
,,Saltijer slovinski" ima ucen pjesnikov komentar, uopce citav je 
prijevod gradjen na osnovu proucavanja predmeta ,,iz grckijeh, 
latinskijeh i evrijenskijeh starijeh i poznijeh svetopisalaca."^ 

Utjecajem Isusovaca sve se vecma sirio u Dubrovniku latinizam 
u poeziji i nauci, a na ustrb narodne knjizevnosti. Gjordjic je i uto 
ostao vjeran tradicijama iz doba dubrovackog klasicizma. On istice 
svuda Ijubav prema ,,slovinskom" ieziku. I Ovidije, kaze, pjevao 
bi na njemu kao prognanik u Pontu, da nije prerano umr'o. On pjeva 
o velicini Slovjenstva i prvi od dubrovackih pjesnika slavi slovjenskog 
pjesnika sa sjevera, Jana Kochano wskoga. Jezik naroani volio je 

1 I. Kukuljevi^ : Pjesnici hrvatski XV. vijeka. Zagreb, 1856. na str. 
VI. — Ovdje ima pjesma naslov ,,Knez Nikola i knez Bujak", ali je Kuku- 
Ijevid krivo drzi starinskom narodnom pjesmom iz XIII. ili XIV, stoljeca. 

2 Dubrovafki prevodilac Moli^ova ,,Le Misantrope" preveo je tu jednu 
francusku pjesmicu u desetercima i u tonu narodne pjesme, te bi jedva ko i 
rekao, da to nije prava narodna pjesma. Isp. francuski original i prijevod : 
T. Matid, Moli^ove komedije u Dubrovniku. Rad, CLXVI. na str. 98. 

3 Saltijer slovinski. Izdanje Matice Ilirske. Zagreb, 1851. na str. XIV. 



3" 

on nesamo u poeziji, vec ga nastojao uvesti i u prozu, te je napisao 
,,Zivot prisvetoga B e n e d i k t a", osnivaca svoga reda, 
a kao predgovor ,,Saltijeru" napisao je ,,Z ivot slavnoga pro- 
roka i kralja David a." Taj rad imao je narocitu tendenciju, 
da se i u nasoj naucnoj knjizi, koja se razvijala iskljucivo na jeziku 
latinskom i talijanskom, udomi jezik narodni, pa su se daleko rascule 
vazne njegove rijeci u predgovoru ,,Saltijera", gdje pozivlje nase 
ucene Ijude, da podju njegovim stopama i radeci oko visih nauka 
na jeziku narodnom, da mu otvore put u kolo naucenjaka. ^ 

Gjordjic bio je sintetik : njegovim suvremsnicima bila je izgledom 
dikcija prvaka iz XVII. stoljeca, ili cisti govor hercegovacki, a on 
je proucavao narodni govor, ali i dikciju citave dubrovacke poezije, 
pa se u njegovim stihovima sastaju zaboravljeni arhaizmi s novim 
cisto narodnim rijecima, i njegova je dikcija neka sinteza u razvitku 
dubrovackoga knjizevnog jezika. Ovako je Gjordjic radio i s pje- 
snickimoblicima: upotrebljavao je oblike suvremene, obicne, i obogatio, 
kako kaze, ,,slovinsko pjesnistvo novijem uredbam od pripjevanja", 
a pored svega toga povratio je ,,na svjetlost nekoliko davnijeh dubro- 
vackijeh nacina od pjetnomjerja, jur malone sasvijem u nescijenu 
i u zabice pometnutijeh."^ U ,,Saltijeru" prionuo je za posve jedno- 
stavnu dikciju, sjecajud nas Palmotica, i navlas pogrdio ,,svako 
uresenje od besjeda", jer mu je glavno, da dohiti ,,prezamjerne pro- 
rocke visine nezapletenijem i nesamrknutijem istomacenjem" ;' a 
u mladenackoj zbirci ,,Razlike pjesni", u pustoj erotici, voli biranu 
i ki^enu besjedu, ali poznaje u tome odredjenu mjeru, sjecajuci nas 
Ivana Bunica ; napokon u ,,Uzdasima" upotrijebio je pjesnik u crtanju 
raskosne istocne bludnice-pokajnice dekoraciju, Ijubavnu galanteriju 
i lascivnost svojih prvenaca, ali je uz to pristao, ugledavajuci se u 
Gundulica, za najbujniji marinizam, zgrnuvsi u savrsenu arhitek- 
toniku svojih sestina sve najljepse osobine usavrsene dubrovacke 
dikcije i dotjeravsi do vrhunca pjesnicku apstrakciju, idealizovanje, 
ugladjenost, finocu, istancanost, dekorativnost i bogatstvo pjesni ckoga 
izrazaja, po cemu je gotovo natkrilio najdotjeranije Gundulicevo 
djelo ,,Suze sina razmetnoga." Ovaj posljednji oblik Gjordjiceva 



^ ,,0 utinam nostrates docti viri meis vestigiis insistant, ut nativo ser- 
rrione altiora studia ac scientias pertractando, aditum Illyricianae dialecto 
in literatorum rempublicam patefaciant." — Saltijer slovinski. Zagreb, 1851. 
na str. XVII. 

2 Saltijer slovinski. Zagreb, 1851. na str. XIV. 

3 lb. str. XIV. 



312 

pjesnickoga stila posve je u skladu sa suvremenim Dubrovnikom, 
koji se iza potresa obnovio u ponovnom sjaju, podigao svoje mire 
i palace, ali iza vizantinskog sloga i mirnih oblika renesanse i talijanske 
gotike prevladao je baroktni stil, podavajuci poput Gjordjiceve poezije 
ponovni, no i posljednji sjaj maloj republic! sv. Vlaha. Snaga dubro- 
vacke vlastele je naglo opadala, ravnovjesje politicko i prosvjetno 
s velikim narodima nije se moglo u dosadasnjem obliku sacuvati, 
u nepouzdanju u se napredovalo je narodno odrodjivanje, i aristo- 
kratska se republika polako primicala svojoj propasti, a novi faktor 
buducnosti, dubrovacki pucani, bill su jos slabi i neugledni, bez 
vaznosti u javnom zivotu, poput onih sabiraca i imitatora narodnih 
pjesama, pristalica ,,naravnosti", i njihovo je sjeme moglo pasti 
tek na tlo XIX. stoljeca. 



3. Dubrovacki latiniste. 

ilo je velikih Dubrovcana i iza Gjordjica, ali u ovo doba 
opadanja hrvatske knjige oni ili uopce nijesu pisali na 
jeziku materinjem ili su na njemu pisali vrlo malo. Po- 
najvecma nijesu ni radili na rodjenoj grudi, vec su se ra- 
suli po svijetu. Isusovac Rudjero Boskovic (1711 — lySyOi 
rodjeni Dubrovcanin, bio je jedan od najvecih umnika svoga vremena, 
znamenit matematicar, fizicar, astronom i filozof, pa ima jos i danas 
osobito znacenje u filozof iji kao otac dinamicke atomistike.^ On je 
pisao na jeziku latinskom, francuskom i talijanskom. Uza nj se 
istakao Dubrovcanin Isusovac Benedikt Stay, koji je po pri- 
mjeru Lukrecijeva djela ,,De rerum natura" raspravljao u latinskim 
stihovima o Descartes-ovoj i Newtonovoj filozofiji.^ 




1 Od velike literature o Boskovicu spominjemo samo najvazniju na 
hrv. jeziku : J. Torbar : Boskovideva elementa materiae napram danasnjoj 
atomistici. Rad, VI. — Fr. Markovid : Filosofijski rad Rudjera Josipa BoSko- 
vida. Rad, LXXXVII., LXXXVIII. i XC. — Fr, Radki : Rudjer Josip Bo- 
skovid. fivotopisna crta. Rad, LXXXVII., LXXXVIII. i XC. — Fr. Racki : 
Boskovicevi dopisi s razlicitimi osobami. Rad, LXXXVII., LXXXVIII. i XC. 
— J. Torbar : Roger Boskovic i njegov rad na polju astronomije i meteorologije. 
Rad, LXXXVII., LXXXVIII. i XC. — Spomenica Rudjera Boskovida. Du- 
teovnik, 1911. (zbornik rasprava). — V. Varidak : Matematidki rad BoSko- 
Tidev. Rad, CLXXXI. — V. Varidak : Ulomak BoSkovideve korespondencije. 
Rad, CLXXXV. 

- M. Srepel : Stay preraa Lukreciju. Rad, CXXIV. 



313 





■ 


r ^^^^^^1 


1 




1 








1 




^^^=3 



Kako se nauka u ovo 

doba sluzila svuda |jos pre- 

tezno latinskim jezikom, a 

pored toga talijanskim i fran- 

cuskim, nije neobicno, da je 

Boskovid pisao svoja djela la- 

tinski i talijanski. Ali u knji- 

zevnosti XVIII. stoljeca lati- 

nizam se u poeziji vec svuda 

napustao, a u Dubrovniku, 

koji se sve vecma prosvjetno 

odrodjivao, zamece se upravo 

sada novo kolo pjesnika lati- 

nista, u kome se najvise is- 

ticu : Rajmundo Kunic, Brno 

Zamanja, Junije Resti i Gjuro 

Feric Gvozdenica. 

Rajmundo Kunic 

(1719 — 1794.)) dijete dubro- 

vackih gradjanskih roditelja, 

ucio je skole kod Isusovaca 

u Dubrovniku, a vise nauke 

u isusovackom koiegiju u Rimu, gdje mu je bio profesorom mate- 

matike Rudjer Boskovic. Usavsi u red Isusovaca izuci teologiju u 
Rimu, pa je onda bio uciteljem humaniora u rimskom koiegiju. Kunic 

bio je u Rimu clanom ,,Accademie degli Arcadi". Arkadsko mu ime 
bijase Perelaos Megaris. Pored toga bio je i clanom ,,Academiae Occul- 
torum", gdje je potaknut na svoje najvede djelo, latinski prijevod 
Homerove Ilijade. Umr'o je u Rimu god. 1794. 

Kunic je u prvom redu prevodilac iz grckoga na latinski. Njegov 
prijevod Ilijade (,,Homeri Ilias latinis versibus expressa, a R. Ku- 
nichio Ragusino", Rim 1776,) dozivio je za zivota mu dva izdanja. 
Kunic preveo je sedam Teokritovih idila. Au njegovu djelu: ,,Antho- 
logica sive epigrammata anthologiae selecta latinis versibus reddita" 
(Rim, 1771.) zastupani su malone svi pjesnici grcke antologije. 

Kunic je i sam mnogo pjevao. Njegovi uzori bijahu u prvom redu 
Katul, zatim Vergilij i Horacij. Te su pjesme izasle tek poslije njegove 
smrti, i to pod naslovom :,,Raymundi Cunichii Ragusini 
epigrammata" (Dubrovnik, 1827.). To su epigrami u sirokom 
znacenju ove rijeci, najrazlicitijega sadrzaja, moralnog, satirickog, 



Rudjer Boskovid. 

Po slici iz god. 1760. u knjiznici Male brace 
u Dubrovniku. 



314 




Rajmundo Kunic. 

Iz knjiKo „Galleria di Ragusei illustri" (Dubrovnik, 1841.). 



saljivog, a mnogo ima i 
prigodnica. Nije u Italiji 
bilo znamenitijega pje- 
snika, slikara i kipara, 
s kojim on ne bi bio u 
kakvoj svezi i proslavio 
ga kojim epigramom. An- 
tonio Metastazi, Fran- 
cesco Maffei, Vincenzio 
Monti, Vittorio Alfieri, 
Antonij Raphael Mengs 
— spominju se u nje- 
govim epigramima, ali 
on se u njima rado sjeca 
i svojih Dubrovcana. Ku- 
nicevi epigrami odlikuju 
se klasicnim jezikom. 
Alfieri je citajuci ih us- 
kliknuo : ,,Che peccato 
di si bella latinita spre- 
ccata in tanti nienti." 
Po klasicnosti svoga la- 
tinskoga jezika spada 
Kunic medju najbolje 



novije latinske pjesnike, a njegov prijevod Hi jade ubraja se medju 
najljepse plodove latinske muze XVIII. stoljeca.^ 

Brno Zamanja (1735 — 1820.) bio je Kunicev ucenik u 
rimskom isusovackom kolegiju, a kao clanu rimske ,,Accademia 
degli Arcadi" bilo mu ime Triphilos Cephisis. Kao pjesnik usao je Za- 
manja u stope svoga ucitelja. Preveo je na latinski Homerovu Odi- 
seju (1777.) i sva Hesiodova djela ; prevodio je i Teokrita. Kunic je 
sam izdao sa svojim prijevodima i njegovu izvornu epsko-didakticnu 
poemu ,,Echo" (Bernardi Zamagnae Echo. Selecta Graecorum carmina 
versa latine a R. Cunichio. Rim, 1764.).^ 



1 F. Maixner : 2ivot i rad Rajmunda Kunica. Rad, XCVI. i XCVIII. 
— Ostala literatura navedena ; Rad, XCVI. str. 114. i Slovinac, 1883. 
str. 73. 

2 F. M. Appendini : De vita et scriptis Bernardi Zamagnae. Zadar, 
1830. — Gj. Korbler : Kunicevu i Zamanjinu latinskom prijevodu Teo- 
kritovih pjesama. Rad, CLXIV. 



315 




Junije Resti 

(1755— 1814.), posljednji 

odvjetak ove patricijske 

porodice, bio je takodjer 

isusovacki djak u Du- 

brovniku, a onda posao 

u Italiju, all se vratio u 

Dubrovnik. — Knjizevna 

njegova naobrazba bila 

je velika : pored kla- 

sickih poznavao je i mo- 

dernu knjizevnost tali- 

jansku, spanjolsku, fran- 

cusku i englesku. I on je 

prevodio iz grckoga na 

latinski iz Homera, Teo- 

krita, Pindara i Saphe, 

ali najvaznija je izvorna 

njegova poezija na latin- 

skom jeziku, sto ju je 

umah iza smrti pjesni- 

kove izdao F. Appendini 

pod naslovom : J u n i i 

Antonii comitis 

de Restiis patricii Ragusini Carmina (Padova, 1816.). 
Resti pjevao je ode, elegije, epigrame i poslanice, a najveci i 

najvazniji dio njegova rada jesu satire, u kojima se povodio za Ho- 

racijem i za tadasnjim engleskim satiricima Stern e-o m i A d- 

d i s o n o m. Kao satirik on je aristokrat, protivnik francuske filo- 

zofije i demokratizma, neprijatelj suvremenih prosvjetiteljskih ideja. 

U satirama nigdje ne dira plemstvo i kler, a pun je srdzbe na ateizam 

i francuske novo tare. On hoce da zigose ,,vitia aetatis" i nastoji, povo- 

deci se u tome za Horacijem, da mu satira ne bude licna; istrazuje 

ludost, njezine povode i posljedice, pa je predaje smijehu. Ruga se 
nadriucenosti suvremenih zena, sto se nasladjuju citajuci ,,Voltairi 
frigida scripta", ,,obscena poemata Casti" i Rousseau-ovu „Novu 
Heloisu"; siba dubrovacko nadripoliticarenje; mladost, koja gine za 
tudjinom, gdje se iskvari, osobito u Parizu, upijajuci tu kao spuzva 
sve ,,djetinjske obicaje ovoga tricavog naroda"; okomio se na fran- 
cuske enciklopediste, nazivajuci ih ,,natio comoeda" ; obara se na 



Brno Zamanja. 

Iz knjige „GalIeria di Ragusei illustri'' (Dubrovnik, 1841.). 



3i6 

iskvarenu dramu, koja je podivljala ; ustrmio se na ludo nadmetanje 
zena u Ijepoti, crta nam odvjetnika rabulistu, navaljuje na rdjave 
posljedice stampe i t. d. 

Resti je Covjek stare tradicije, jednostran, ali dosljedan ; aristo- 
kratski natraznjak duboke i profinjene klasiCke naobrazbe, poznavac 
suvremene evropske knjizevnosti, ali bez osjecaja za dubrovacku 
knjizevnost na hrvatskom jeziku, koja nije vise bila velika, jer su 
joj se otudjili najveci dubrovacki umnici, a on nije mogao zaci medju 
one posljednje epigone. Poznato nam je tek nekoliko njegovih hrvat- 
skih pjesama.i Mrzio je Napoleona, ali je sacuvao dovijeka svoj pa- 
tricijski ponos, jer je i tu bio dosljedan, pa se za vlade Francuza nije 
ponizio poput drugih pjesnika, da pjeva novim vlastodrscima svecane 
prigodnice. Resti je jedan od najoriginalnijih latinskih pjesnika novi- 
jega vremena : u njegovoj satiri ogleda se jedno veliko, zanimljivo 
prelazno doba, kako se odrazilo na podrucju male Republike, koja se 
primicala svome kraju, i on je njezinu propast naslutio i prezivio, pa 
umr'o kao posljednji odvjetak jedne patricijske porodice i jednoga 
staroga pokoljenja.^ 

GjuroFeric Gvozdenica (1739 — 1820.) ucio je takodjer 
u kolegiju isusovackom u Dubrovniku, a svrsio je nauke u Loretu. 
Bio je svjetovni svecenik. Kad je ukinut isusovacki red (1773.), postao 
je u Dubrovniku uciteljem humaniora i poetike. Pjevao je na latinskom 
i hrvatskom jeziku, ali je daleko znatniji kao latinski pjesnik. 

Feric je izdao ova latinska djela : ,,Paraphrasis psal- 
morum poetic a" (Dubrovnik, 1791.) , zatim ,,Fabulae ab 
Illyricis adagiis desumptae" (Dubrovnik, 1794.) , zbirku 
prica na osnovi narodnih poslovica, i napokon najznatnije svoje djelo : 
,,Periegesis orae Rhacusanae" (Dubrovnik, 1803.) , gdje 
pjesnik u vise od 3000 heksametara, ugledavajuci se ponajvise u Ver- 
gilija, a ponekle u Horacija, crta Ijepotu prirode, zivot i obicaje, Ijude 
i povjesne uspomene pojedinih mjesta u podrucju dubrovacke re- 
publike. 

Ferid spjevao je sedam knjiga epigrama latinskih i posvetio ih 
pjesniku Bruerovicu, ali oni nijesu do danas izasli, a pored toga neko- 
liko prigodnica i nekolike pjesnicke poslanice, od kojih su dvije 
vazne i Stampane : ,,Ad clarissimum virum Joannem 

1 M. Srepel : Pjesni Junija Rastida. Gradja I. str. 56. 

* F. M. Appendini : De vita et scriptis Junii Ant. F. com. de Restiis pa- 
tricii Ragusini. Predgovor k izdanju njegovih ,,Carmina". — M. Srepel : O 
latinskoj poeziji Junija Restija. Rad, CXIV. 



317 



Miiller epistola" 
(Dubrovnik, 1798.) i 
,,Ad clarissimum 
virum Julium Ba- 
jamontium epi- 
stola" (Dubrovnik, 

1799.)- 

Njemacki historik 

Johannes Miiller ( 1 725. 
do 1809.), procitavsi 
Feri<5eve ,,Fabulae ab 
Illyricis adagiis de- 
sumptae", zamolio je 
pjesnika, da se po- 
red narodnih poslovica 
ovako okusa i u na- 
rodnim pripovijetka- 
ma, pjesmama i na- 
rodnoj historickoj tra- 
diciji, iz cega odsijeva 
cist karakter naroda, 
i sto mora biti temelj, 
na kome valja u sva- 
kom narodu graditi 
sve uredbe i sve zakone. Feric u poslanici na to govori o narodnim 
pjesmama, o guslama, junackim igrama i kolu, o metru i nacinu 
pjevanja narodnih pjesama, ali sve je to napisao po Fortisovu djelu 
,,Viaggio in Dalmazia", a ono je i u Njemackoj bilo dobro poznato. 
Poslanici dodao je Feric u latinskom prijevodu dvije junacke narodne 
pjesme — ,,Hasanaginicu", koju je prije iznio u originalu i tali- 
janskom prijevodu Fortis, a Feric se drzao njegova teksta, te ,,Ba- 
novica Strahinju" — i 35 lirskih pjesama, medju kojima su nekolike 
zapravo umjetne. Prevodilac prozeo je u prijevodu narodne pjesme 
klasickim duhom : junacke prevodi daktilskim heksametrom, a zenske 
u metrima klasicke latinske lirike, pace i narodna imena u ovima za- 
mjenjuje klasickim, jedino ne dira u imena turska. Njegovi su stihovi 
elegantni, jezik lijep, ali po njegovu prijevodu zenskih pjesama, ko- 
jima su se ponajviSe do danas sacuvale varijante, vidimo, koliko se 
odmicao od originala i kako je zatirao duh i kolorit narodne pjesme, 
jer nije shvatio, sto je Miiller trazio, pa je vise nastojao, da se pred 




Gjuro Feric Gvozdenica. 
Iz knjige „GBlIeria di Ragusei illustri" (Dubrovnik, 1841.). 



3i8 

njemackim naucenjakom istakne kao izvrstan poznavac klasicnog 
latinskog jezika, nego da mu dade vjernu sliku zivota nasega naroda 
i njegove poezije. 

Fortis je nabacio paralelu izmedju Homera i nasih junackih pje- 
sama, crtajuci zivot i obicaje Morlaka, a ovu paralelu podrobno rascinja 
i utvrdjuje primjerima Spljecanin Julije Bajamonti (1744- 
do 1800.) u raspravi : ,,Scripta de magniloqui libris 
H o m e r i". Feric odgovara piscu velikom pjesnickom poslanicom, 
koja je slavospjev narodnoj nasoj primitivnosti, narodnim obicajima, 
sto ih treba pod svaku cijenu sacuvati, pa narodnom jeziku i pjesmama; 
dubrovacki pseudoklasik pace tako se zanio, te kaze, kako treba od 
cistoga narodnoga govora odbijati svaku tudju natruhu, sto vise, od 
naroda treba odbijati trgovinu, i svaki dodir s velikim svijetom, da 
u cistoci sacuva svoj primitivni zivot i obicaje, a tko bi poznavao ovaj 
zivot, obicaje, jezik i narodne pjesme, kaze, pa da prevede Ilijadu i 
Odiseju, bio bi to najsavrseniji prijevod Homera. 

Pjesnicki rad Fericev na hrvatskom jeziku mnogo je neznatniji. 
U ovecoj pjesmi ,,Uzece O c a k o v a" opjevao je pobjedu rusku 
nad Turcima i zauzece ove tvrdjave, slaveci caricu Katarinu i Potem- 
kina; s latinskoga je preveo i s originalnim tekstom uporedo izdao 
,,Fedra, Augustova odsuznika, pricice Esopove 
u pjesni slovinske prenesene" (Dubrovnik, 1813.) 
i napokon preveo je svoje vlastito djelo ,,Prorecja jezika slo- 
vinskoga pricicam i s t u m a c e n a". 

Feric nije ni kao latinski ni kao hrvatski pjesnik velik, ali njegova 
je knjizevna fizionomija zanimljiva i znacajna. Kao latinski pjesnik 
on je pseudoklasik, naginjuci k idili, ali pjeva poput ostalih 
svojih suvremenika epigrame, prigodnice i poslanice. U drugu ruku 
on dolazi u dodir sa strujom prosvjetiteljstva, prevodeci 
basne Esopove i pisuci sam ovakve ,, pricice", sto su voljeli suvre- 
meni prosvjetitelji, u Slavoniji Reljkovic i u Srba Dositije Obrado- 
vic; napokon on dolazi i u doticaj s pocecima evropske r o m a n- 
t i k e, jer se zanosio idejom povratka k prirodi i studijem narodne 
poezije. Feric je zivio i radio na uzanu podrucju dubrovacke re- 
publike, koja je jos za njegova zivota propala; prosvjetni zivot je 
tu zaostao, pa se suvremene ideje i prosvjetne struje nijesu vise 
ovdje odbijale u jasnim konturama, vec posve neznatno i blijedo, 
pa tako se u njegovu radu bez unutarnjih opreka sastaju tri uistinu 
oprecne struje. 




319 
4. Marko Bruerovic. 

arko Bruerovic, asimilirani Francuz Bru^re Desrivaux, 
najznatniji je pjesnik dubrovacki, koji je pjevao na 
hrvatskom jeziku krajem XVIII. i na pocetku XIX. sto- 
Ijeca, u doba najvece dekadanse dubrovacke knjizevnosti 
na jeziku narodnom. Pjesnik se rodio god, 1774. u Lyonu u Fran- 
cuskoj. Njegov otac Rene Charles Bruere Desrivaux (1736 — 1817.) 
bijase clan pocasne legije i francuski konzul u Dubrovniku (, .charge 
d' affaires et commissaire general de relations commerciales de la Re- 
publique francaise a Raguse"). Marko je zapoceo skolovanje u Mar- 
seilli, a nastavio i dovrsio u kolegiju Pijarista u Dubrovniku, gdje je 
naucio latinski, talijanski i hrvatski. I on je vrlo rano stupio u di- 
plomatsku sluzbu. Bio je francuskim konzulom u Travniku, Skadru i 
napokon u Dubrovniku. Pod konac zivota imenovan je konzulom u 
Tripolisu, trgovackom primorskom gradu u Siriji, gdje je iste godine 
i umr'o (1825.). 

Bruerovic se potpuno asimilirao u Dubrovniku, ali nesamo da je tu 
bio u kolu ucenih Ijudi, vec se posve priblizio prostome narodu, pa 
izlazi upravo paradoksno, da rodjeni Francuz u kolu suvremenih du- 
brovackih knjizevnika najvise hrvatski pise, ima najcistiji jezik, i 
najblize se primaknuo hrvatskoj narodnoj ideji, jer je, nevezan tradici- 
jama, vise od svih dubrovackih knjizevnika bio covjek novoga vremena. 
Pjesnik je zivio u srdacnim odnosima s tadasnjim dubrovackim 
knjizevnicima : izmjenjuje pjesnicke poslanice s Urbanom Appendi- 
nijem i Gjurom Fericem, slavi ga Junije Resti u dva epigrama i spo- 
minje ga kao druga u jednoj satiri ; Franjo Marija Appendini blago- 
daran mu je za prijevode iz narodne poezije i Kacica, sto ih priopcuje 
u svom djelu ,,Notizie istoricho-critiche" ; Ferid mu posvecuje svoju 
zbirku epigrama. Zato je Bruerovi<5 i napisao dosta pjesnickih posla- 
nica, od najvece cesti hrvatskih, svojim drugovima : Andriji Altestu, 
Antonijii Sorkocevicu (jedna francuska), Petru Aleticu, Mihu Grgure- 
vicu, Gjuri Feri6u i Antunu Kaznacicu. On je uvijek trazio uceno 
drustvo. Boraveci u Parizu upoznao se s poljskim slavistom M. Bo- 
browskim (1821.), i tu on cita Poljaku svoje hrvatske stihove, prijevode 
Horacijevih oda.^ Kad je poljski knez Aleksandar Sapieha, putujuci u 
naucne svrhe, dosao u Dubrovnik, ulazi u srdacno prijateljstvo sa Brue- 
rovicem, koji mu je spjevao toplu koledu ,,Knezu Sapiehi", zadrzava- 
juci ga u Dubrovniku, malome odrazu nekadasnje poljske slobode. 



B. A. 4>paHi^eB'&: IIojibCKoe ciasaBOB'^Aeuie. Prag, 1906. Str. XLI. (Prilozi). 



320 

Sapieha dolazi u Dubrovnik u narodnom hercegovackom odijelu 
(1804.). Antun Sorkocevic, pjesnikov prijatelj, izdao je u Parizu 
raspravu : ,,Memoire sur la langue et les moeurs des peuples Slaves",^ 
a Bruerovic, dijete odlicnoga Francuza, udomacen u Dubrovniku, 
tako se priljubio uz nasu narodnu primitivnost, da je u svome zivotu 
postao neki Rousseauovski cudak, koji se ostavljajuci salone vraca u 
prirodu. Bio je mala uzrasta, neugledna, neobicno gruba lica. U 
Travniku uze za zenu neku Fatu, priprostu mladu Bosnjakinju, koja 
mu rodi dvoje djece. Sapieha pripovijeda, da je pjesnik to ucinio protiv 
volje svoga oca, pa kaze, koliko je moralo biti prenerazenje nekadas- 
njeg velmoze na dvoru Ljudevita XV., kad mu je snaha skocila nogama 
na divan i rucala rukama. Ona je bila boljezljiva i rano mu umrla 
u susici, ali pjesnik je sve strpljivo snosio. ,,Ne bijase nista cudno vi- 
djeti ga, gdje u isti mah sklada odu, pripravlja bulion za zenu i obavlja 
sve potrebe za svoju sitnu djecu".^ Kad mu prva zena umrije, ostao 
je dosljedan i uzeo za zenu neku Maru Kisic, djevojku iz 2upe dubro- 
vacke, koja mu je bila isprva u kuci sluskinja. 

Pjesniku bilo je uvijek najljepse u Dubrovniku, a tu ga se najvise 
doimalo, sto je bilo narodno, a najvecma, vise od sviju urodjenih pje- 
snika, osjecao je i boljelo ga suvremeno dubrovacko odnarodjivanje. 
U jednoj poslanici ,,A n t u n u S o r k o c e v i c u", kad se ovaj 
spremao u Napulj, cudi se, i ne zna, zasto mu se omrazila rodjena 
gruda, i crtajuci zavodljivost sirokoga svijeta ipak svrsava umirno : 
neka odlazi, ako ide od zelje za znanjem, ali neka se vrati bolji, iz- 
vrsniji, pun znanja. Takova je poslanica i ,,Petru Aletic u", kad 
je otisao u Italiju, ili jos izrazitija druga, kad je krenuo u Pariz. Ro- 
djeni Francuz okomio se, ma i prijateljski, na svoga prijatelja, rodjena 
Dubrovcanina, sto se otkinuo s rodjene grude, da prosiplje ocevinu 
u razbludnom Parizu. 

Tot i tebe hitra i mudroga, 

Jadni Pero, zanijeSe lude 

Od Parigja grada bijeloga 

Besposlene igre i razblude ? 

Kao povodeci se za jednim stihom iz ,,Hasanaginice" pita : 

Sto te nije, biesni neharnicie, 
Ni u dvoru ni u rodu tvomu ? 

Bruerovic se u tome slozio s Junijem Restijem, ali medju njima je 
golema razlika : latinski satirik zigose ove mane kao patricij i kon- 

1 Memoires de 1' Acad, celtique. Paris, 1808. str. 21 — 56. 
^ Francev, 1. c. str. 93. 



321 

zervativac, a Bruerovid kao demokrat i prijatelj narodnoga duha. 
U svojoj ,,Satiri" istra^uje on povode, za§to se u Dubrovniku 
sve odnarodjuje : 

S Pivnice jer svako do glasovita Pregata 
slavne bi se lako hrvatske odreko starine ? 
Jer iupSi od fupskijeh do najponosne vladike 
stidi se svak jezik slovinski govorit ? 

Omjera Ijudska nije vise kao nekoc ,,srce junacko". Ovo odnaro- 
djivanje boli pjesnika i zato on udara na ,,tudj obiSaj", koji se 
kradom uvukao, razmetnuvsi narodnu i moralnu snagu Dubrovnika. 

Bruerovic je po obicaju ovoga vremena pisao talijanske, latinske, 
pace i francuske stihove, a to su prigodnice, poslanice i epigrami. 
U ovakvoj versifikaciji na vi§e jezika pokazivali su pjesnici svoju 
virtuoznost. On je prevodio iz grckoga, latinskoga i hrvatskoga. Od la- 
tinskih klasika prevodio je Horacija, Propercija, Katula, Marcijala i 
Plauta; iz grckoga preveo bi istu pjesmu na latinski i talijanski. Sve 
je to bila vise igra virtuoznosti, ali veci i znatniji dio njegova rada 
je izvorna poezija, i to na hrvatskom jeziku, a i po sadrzaju njezinu 
on je upravo najdubrovackiji pisac ovoga vremena. Bruerovi6 je ponaj- 
viSe iznosio obiljezne smijesne tipove iz dubrovaCkoga zivota, nje- 
gujudi maskeratu i originalnu komediju. U maskeratama ,,C u p e" 
(1805.) i ,,S p r a V j e n i c e" (1805.) crta dva osobita lika, Cupe t. j. 
sluSkinje, sto u jednoj kudi jos nijesu cetrnaest godina, i ,,spravje- 
nice" t. j. sluskinje, koje su vec minule ,,spravu**, domadu slavu, §to je 
gospodar priredjuje djevojci, kad je u njega navrsila cetrnaest godina 
sluzbe. U maskerati ,,Z v j e z d o z n a n c i" crta dvije skitnice, kako 
nocu astronomisu, a u komediji ,,Vjera nenadana" zahvatio je na- 
sire komicnost dubrovackoga zivota. O njoj dosta paradoksno veli 
Medo Pucic : ,,U njoj je svaki prizor smijeSan, a ipak sve zajedno 
ne ce da razveseli stioca; obrazac dubrovafikoga zivota, a sve zajedno 
ne predstavlja dubrovacki zivot : sakupivsi ujedno s a m o smjesno6u 
tog zivota, ostavlja sa strane dud ozbiljnu i hvaljeni karakter naSijeh 
otaca."^ ,,Vjera nenadana" izisla je tek u novije vrijeme (Slovinac, 
1878.). 

Bruerovic je zanimljiva pojava svoga vremena. U prigodnicarstvu 
izbijaju i u njega banalne crte poezije ove ruke, ali ne toliko, koliko 
u njegovih suvremenika. I on slavi Napoleona, njegova sina i Franju I. 
Ali njegove pjesnicke poslanice, kolede, maskerate oznaduju i u ovo 
doba potpunoga nazadovanja lijepi napredak u dubrovadkoj hrvatskoj 

^ Almanp.k ,,Dubrovnik" za god. 1851. na str. 15. 
Branko VodmK : Poyijest hrvatske k:.jJicr ..use. -"^ 



322 

poeziji, a njegova komedija pace je osamljena pojava. On je oslobodio 
heroikomicnu poeziju od makaronizma i trivijalnosti, pa ju drzao 
u otmjenom humoru i u lijepoj narodnoj dikciji. Pjesnicke poslanice 
odlikuju se jednako cistim narodnim jezikom, osobito srdacnim tonom 
i originalnosdu ; u njima prevladava osjecaj prijateljstva, a bez praz- 
noga hvalisanja. 

Borba izmedju marinizma i prirodne dikcije, sto se zametnula 
za Gjordjica, nije iscezla, vec se samo u obliku nesto izmijenila : ne- 
prirodni pseudoklasicizam osjecao se kao opreka jednostavnosti na- 
rodne poezije i cistog narodnoga govora. 2estoka borba oko toga nije 
se vodiia, niti je to moglo biti u maloj knjizevnosti, koja je izumirala, 
all opreka je bilo. Bruerovic je pristao uz jezik s usta naroda i rado 
upotrebljava narodni deseterac, ali on nije kao u Kacica kopija na- 
rodne pjesme, vec umjetnicki dotjeran, pun i jedar, upotrebljen i za 
misli pjesnika umjetnika. 

Bruerovic je demokrat u duhu svoga vremena, ali u aristokratskoj 
f'^publici, koja je za njegova zivota propala, nije se taj demokratizam 
ni mogao u njegovoj poeziji potpuno razviti. U duhu Roussaauovu on 
je pristalica prirodnoga zivota, i to ne shvaca samo teoretski, vec se 
cijelim osjecajem predaje svome nagnucu. Rokoko-dama njega ne za- 
mamljuje u pariskom salonu, ni otmjena Dubrovkinja, koja se kao 
moili u ovo doba podavala ,,francezariji", vec priprosta Bosnjakinja 
i zupska cupa, kojoj on iz Pariza pise Ijubavnu poslanicu (,,Mari 
Bruerevici, svojoj zeni.") Ona ,,dikla" je kraljica, kaze u poslanici 
,,Andriji Altesticu", koja mu je srcu draga. Ne privlace ga cari velikoga 
svijeta. U poslanici ,,Antunu Sorkocevicu" pjeva : 

Bog ubio i toga junaka, 
Koj je prvi plavi sagradio, 
I hrvat se valom mora opaka 
Na krSIjivu drievcu naumio 1 

On bi vjecno ostao u novoj svojoj domovini, i ako mu nije bila 
rodjena gruda. S njegovom Ijubavi prema prirodnosti i demokratizmu 
u svezi je i njegov nacionalizam, a to sve se odbijalo u obliku i sadrzaju 
njegove poezije. Bruerovic se od svih dubrovackih pjesnika najblize 
primaknuo suvremenim idejama, iz kojih se pocela razvijati roman- 
tika, i njegova je pojava dokaz, koliko privlacivih elemenata ima duh 
nasega naroda, da ih i tudjinac usvoji i razvija, kad casovito nestane 
narodne snage u nase inteligencije. 




323 

5. Dubrovacki prigodnicari. 

rava dekadansa u dubrovackoj knjizevnosti prevladala je 
tek svrsetkom XVIII. i pocetkom XIX. stoljeda, kadno 
su sa slobodom re publike sv. Vlaha nestajali i posljednji 
tragovi bogate i velike nekadasnje dubrovacke poezije 
na hrvatskom jeziku. Odnarodjivanje je silno napredovalo, jer su 
se u Dubrovniku udomljivali tudjinci, a u drugu ruku dubrovaSka 
inteligencija rasijala se po svijetu, pa najodlicniji umovi nijesu se ni 
vradali u domovinu. Skole bile su u rukama Isusovaca, a kad je 
taj red ukinut, preuzese ih Pijariste, opet mahom Talijani, i tako 
je latinski i talijanski jezik sve vecma prodirao u ona podrucja, 
gdje je dosele vladao jezik narodni. Proslost dubrovacke knjizev- 
nosti bila je ipak tako sjajna i velika, da je bila vrijedna povo- 
djenja i proucavanja, pa je privlacila i tudjince. I uistinu najvaznije 
je obiljezje ovoga doba, sto je rodjeni Francuz Marko Brue- 
r o vi(5 najbolji hrvatski pjesnik, sto je Franjo M. Appendini 
(1768 — 1837.), dubrovacki Pijarista, rodjeni Talijanac, izdao veliko 
djelo o povijesti dubrovacke knjizevnosti ,,Notizie i st o r i co-c r i- 
tiche" (Dubrovnik, 1802.), i prvu gramatiku na osnovu knjizevnoga 
jezika dubrovackoga ,,Grammatica della lingua Illirica" 
(Dubrovnik, 1808.), a jedino je utjesno, sto je iza Isusovca Ardelia 
Delia Belle (1654 — 1737.) > rodjenoga Talijanca, ciji je rjednik 
izasao u Dubrovriiku u ponovnom izdanju (1785.), rodjeni Dubrovcanin, 
Franjevac J oakim Stulli (1729 — 1817.) izdao veliki svoj ,, Lexicon 
1 a t. i t a 1. i 1 1 y r i c u m" (Budim, 1801.) i ,,Vo cab o la r i o i t a- 
liano-illyrico-latino" (Dubrovnik, 1810.), prvi posvecen 
Franji I., a drugi poglavici Napoleonove Ilirije, Marmontu. 

U Dubrovniku, jamacno s diplomatskih razloga, nije bilo tiskare, 
pa su se knjige stampale u Padovi, Mlecima i drugdje u Italiji, ili su 
se djela sirila u rukopisima. A u ovo doba dobiva Dubrovnik prvu ti- 
skaru ali sada to vise nije moglo jace utjecati na knjizevnost, koja 
je naglo opadala. Stari Dubrovnik upravo je iscezavao u odnarodjivanju 
i tudjinstvu, a ipak suvremene ideje, sto su u srce zahvacale sve narode, 
ovdje su se posve slabo odrazivale. Ideje prosvjetiteljske nijesu imale 
gotovo nikakva odziva u Dubrovniku, jer tu je bilo dosta kulture, 
za. malu aristokratsku republiku i previse, a na obrazovanje nizih 
slojeva nije se pomisljalo, jer nije bilo demokratizma. Uz ideje, iz 
kojih se razvijala evropska romantika, pristao je tjesnje samo Brue- 
rovic. U citavoj poeziji dubrovackoj ovoga doba razvrijezio se pseudo- 



324 



klasicizam, ponajvi§e 
na jeziku latinskom 
i talijanskom, pa i §to 
se razvio nesto na je- 
ziku narodnom, zati- 
rao je njezne klice 
nove struje, sto se je- 
dva takla dubrovacke 
hrvatske poezije. Gjuro 
Hidja, hrvatski pje- 
snik pseudoklasik, od- 
luCno se protivi lije- 
pim pocecima ugle- 
davanja u narodnu 
pjesmu i uvodjenja 
govora s usta narod- 
nih u poeziju umjetnu, 
sto se najljepse odbilo 
u poeziji Bruerovice- 
voj. Pseudoklasiku iz- 
gled je stara dubro- 
vacka pjesnicka dik- 
cija, milo mu je 
arhaiziranje. U posla- 
nici Ivanu Salaticu 
jada se, ,,da nas jezik svim pogrubi", jer ,,puka divljackoga rijeci 
bliznjih primi s gora", i zato slavi svoga druga, koji je istrijebio 
,,divlji kukolj", izrunio rijeci ,,jezika starinskoga", i povratio im 
zivot u plodovima svoga uma. 

Prigodnicarstvo, kome je osobito pogodovao prazni pseudokla- 
sicizam i versifikacija na vise jezika, glavno je obiljezje ove knjizevne 
dekadanse, a druga je obiljezna crta, sto je mjesto originalnoga stva- 
ranja prevladalo prevodjenje, ali ne prevode se vise velika djela, vec 
neznatna i sttna, a i malo se prevodi na hrvatski, ved vise na talijanski 
i latinski. Kako su pjesnici vjesti latinskoj, talijanskoj i hrvatskoj 
versifikaciji, to oni prevode jednu stvar i na vise jezika, ili se prevode 
medjusobno s jednoga jezika na drugi, pa6e pojedinci pjevaju o istoj 
temi u po dva jezika ili se sami prevode. Antun Krsa (i779 — 1838.) 
preveo je s talijanskoga na latinski neke pjesme V. Monti-a ; Antun 
S i v r i c preveo je isto tako s talijanskoga na latinski pored ostaloga 




Ardelio Delia Bella. 
Iz kr. zemalj. arkiva u Zagrebu. 



325 




anakreontske pjesme Vitto- 

relli-eve (,,Traduzione la- 

tina delle Anacreontiche di 

Giacomo Vittorelli e di so- 

netti scelti di vari autori". 

Dubrovnik, 1803.) ; Luka 

Stulli (1772— 1828.) pre- 

vcdio je s latinskoga i hr- 

vatskoga na talijanski ; 

Ivan Salatic mladji^ 

(1759 — 1829.), vrstan po- 

znavac dubrovackoga knji- 

zevnog jezika, preveo je 

pace s njemackoga na hr- 
vatski Gessnerove pastirske 
idile, sto ih je u isto doba 
preveo i Marin Z 1 a- 
taric (1753 — 1826.), cd 

kojega pored toga imamo i pokuSaj nadopune Gunduliceva ,,Osmana". 
Od svih prevodilaca najznatniji je dr. Gjuro Hidja (1752' 
do 1833.), kojega je ujak Diego Dubravica (1727 — 1788.), poznat 
pod knjizevnim imenom Arboscelli, pjevao latinske satire i epi- 
grame. Hidja pjevao je na latinskom i talijanskom jeziku, ali najveci 
i najznatniji dio njegova rada jesu hrvatski prijevodi iz latinske i 
grcke poezije : preveo je Horacijeve ode, neke ulomke iz Vergilija, 
pa Ovidijeve ,,Tristia" i epigrame iz grcke antologije, pored cega 
je spjevao i nekoliko originalnih hrvatskih pjesama, ugledavajuci se 
u klasike, od cega spominjemo dvije poslanice : ,,Ivanu S a- 
laticu" i ,,Gospodinu Pijerku Sorgu",^ pa odvaznu 
,,P j e s a n M i n c e t i", tvrdjavi dubrovackoj, naperenu protiv 
Francu^a, koji su srusili republiku dubrovacku (1808.). Dok su ostali 
pjesnici pjevali prigodnice u slavu Napoleona i Franje I., Hidjina je 
,,Pjesan Minceti" u ovo doba jedini pjesnicki uzdah za starom dubro- 
vackom slobodom. 



Franjo Marija Appendini. 
Iz kr. zemalj. arkiva u Zagrebu. 



^ Poznata SU u Dubrovniku tri Salatida : dum Ivan Salatid steU'iji ( 1709. 
do 1794,), Ivan Salatid mladji i dum Bo2o Salatic (1749 — 1832.), brat po- 
sljednjega. U knjiSevnosti spominju se samo posljednja dvojica. Isp. N. I. 
Gjivanovid: Nekoliko priloga literarnoj proslosti dubrovadkoj. Prava Crvena 
Hrvatska, 1905. br. 31. 

'^ Ove je dvije poslanice priopdio I. A. Kaznaiic u Izvjesdu dubrovadke 
Sitnnazije, god. 1872. 



326 

Prigodnicarstvo razvrijezilo se na latinskom, talijanskom i hrvat- 
skom jeziku. Prigodnice bile su soneti, ode, himne, elegije, madrigali 
ili epigrami. Kad bi pjesnici oplakivali ciju smrt, cestitali kome rodjendan, 
slavili cije vjencanje, ili se radovali novome vladaru, izdali bi Za- 
jedno u osobitoj knjizi svoje prigodnice, posvecene narocitoj zgodi. 
Prigodnicar pace nije ni trebao spjevati originalnu pjesmu, vec bi 
za ciji rodjendan naprosto preveo na talijanski koju Horacijevu odu, 
ali u drugu ruku mogao je pjesnik za istu zgodu spjevati i vile ori- 
ginalnih pjesama u vise jezika, ili bi spjevao jednu pjesmu, pa je 
sam i preveo. Retorika je tu posve zamijenila poeziju, a latinske i 
talijanske prigodnice posve su potisnule hrvatske. Ponajvise su pri- 
godnice u svezi s politickim dogadjajima. Prigodnicari slave Napo- 
leona, njegove generale, upravne cinovnike, francuske pobjede i teznje 
(Urban Appendini, Brno Zamanja, Luka StuUi, Ivan Rosani), ali 
odmah kako je Dubrovnik poslije poraza Napoleonova pao pod Au- 
striju, prigodnicari slave novoga gospodara Franju I., i oni isti, koji 
su slavili Napoleona, i neki drugi (Antonije Krsa, Toma Krsa, Ra- 
fael Androvic). Dosele se slavio ,,galski Jupiter" Napoleon, a sada 
,,austrijski Jupiter" Franjo I. Za ovakve prigodnice bio je najpriklad- 
niji latinski i talijanski jezik. Samo u zbirci prigodnica povodom do- 
laska Franje I. u Dubrovnik (1818.), gdje se redaju latinske i tali- 
janske pjesme, dolaze na kraju i cetiri hrvatske : dvije od Gjure Hidje, 
a dvije odPijerka Sorkocevica (1749 — 1829.), koji je poznat 
i kao popunitelj XIV. i XV. pjevanja ,,Osmana". Prigodnicari nastojali 
su se ponajvise dodvoriti svojim gospodarima : Luka Stulli pjevao je 
talijanske prigodnice papi Piu VII., Marmontu i Fran ji I., a Pi j arista 
Urban Appendini opjevao je sve rodjendane Franje I. od god. 1826. do 
1834. Jedan od posljednjih i najizrazitijih ovakvih dubrovackih pri- 
godnicara bio jeAndjeo Maslac (1772 — 1838.), Dominikanac, 
ucitelj retorike na dubrovackoj gimnaziji. Njegove se prigodnice 
nalaze gotovo u svim prigodnim zbornicima, a pjevao je latinski i 
talijanski, ali ima od njega pace po jedna pjesma njemacka i francuska. 
On je opjevao silu rodjendana Franje I. (1824. — 1825., 1826., 1828. 
i 1830 — 1832.) ; ove su pjesme latinske ili talijanske, samo ona za god. 
1826. je hrvatska : ,,Pjevanje narodno staroga Ljubimira i mladijeh 
pastijera", spjevana pod utjecajem narodne pjesme. 

Ovako je jadno svrsavala hrvatska knjizevnost dubrovacka, 
puna tako velikih tradicija, sama nekoc tako velika, da je mogla 
stajati uporedo s knjizevnoscu citavih pojedinih naroda, ali novo 
doba, sto je doslo s novim idejama, s prosvjetnim sredistem u 



^^M 


^^ 


1 



327 

Zagrebu, iznijelo je ponovo u Dubrovniku narodnu knjizevnost, 
podalo pravu cijenu nepresusnom pokladu stare dubrovacke pro- 
svjete i otvorilo zivi utjecaj stare dubrovacke poezije na novi raz- 
vitak hrvatske knjige. 



6. Filip Grabovac. 

XVIII. stoljecu trgla je knjizevnost u Dalmaciji unazad, 
pa gotovo i nemamo nikakve svjetovne knjizevnosti. Tek 
nekolike nabozno-poucne knjizice, izasle u ovo doba, jesu 
nastavak rada protivureformacije, ali ni taj rad nije vise 
intenzivan, pa nema djela vece koncepcije, i zato jos u XVIII. sto- 
Ijedu u Dalmaciji najvise upotrebljavaju nabozno-poucna djela Matije 
Divkovica. Samo dva fratra dalmatinska bave se i svjetovnom knjigom : 
Filip Grabovac i Andrija Kacic Miosic. 

Filip Grabovac rodio se u Vrlici god. 1695. Redovnicke 
haljine obukao je u zaostroskom manastiru (1718.), a iza prve godine 
kusnje poslase ga u Italiju, gdje je ucio bogosloviju. Posto je bio redjen 
za. svedenika, imenovan je vojnickim kapelanom kod dalmatinskih 
vojnika u vojsci mletackoj, te je ovu sluzbu vrsio po razlicitim mle- 
tackim gradovima (Mlecima, Palmanovi, Bresciji i Veroni). On je 
izdao na svijet ,,Cvit razgovora naroda i jezika ili- 
rickoga aliti rvackoga" (Mleci, 1747.). Pjesnik je za iz- 
danje ove knjige dobio dopustenje od crkvene i politicke oblasti, ali 
je ipak republika mletacka knjigu, jedva sto je izisla, zaplijenila, a 
Grabovac je iz Verone doveden u okovima u Mletke i tu bacen u 
tamnicu, u kojoj izmucen promijeni svijetom (1750.). 

Grabovcev ,,Cvit razgovora" je zbornik zabave i pouke, u prozi 
i stihovima, u narodnim desetercima i osmercima, namijenjen na- 
rodu. U zborniku isticu se dvije odulje povjestice u osmercima, sa- 
drzaja svjetovnoga. ,,0 d Pile" (O Filipu) i ,,0 d jednoga 
strasnoga dogadjaj a", dvije romanticke sredovjecne price, 
pa onda pjesme, ponajvise u desetercima, ,,Slava Dalmacij e", 
,,0d naravi i cudi r v a c k e", ,,Oizgonu Turaka iz 
Kotora", ,,0 napadaju fratra Kumbata na Imoski", 
„0 serdaru Radu iz Vrgorca" i ,,0 navali Mustaj- 
pase na Sinj g. 1715." Uz stihove ima i proze, i to nabozno- 
pouCnog i historijskog sadrzaja, pace tu je citava kratka kronika od 
stvorenja svijeta do 1738. godine. 



328 

Pjesme ,,Slava Dalmacije" i ,,0d naravi i cudi rvacke" bile su 
povod pjesnikove katastrofe. U prvoj pjesmi pjeva o staroj slavi 
Dalmacije i o tadasnjem mrtvilu, iz kojega je on budi, pjevaju6i da 
Dalmaciju sada ,,nevirnici gaze", da je u suzanjstvu, da je ,,svaka 
rdja gazi", a bit 6e sve jos i gore. A u drugoj govori o Citavu narodu 
hrvatskom, koji se bije i proljeva krv svuda za tudju korist : 

Kad kralj ode da kog srve, 
Tad Hrvate mede prve, 
A dobitak kad se dili, 
Tad pitaju, gdi ste bili . . . 

Grabovac je prvi dalmatinski Franjevac, pjesnik svjetovni, koji 
se obazire i na suvremene dogadjaje i prilike. U njegovim stihovima 
nema poezije, ni poleta, ni kakve dotjeranosti ; i deseterci su mu ne- 
ugladjeni, nijesu Cisto narodni, jer ih je ukrasivao rimama, a diih 
narodne pjesme nije pogodjen, jer opijevajuci nekolike novije junacke 
dogadjaje on nije pjesnik nego kronicar, koji u stihovima iznosi sustu 
istinu. Pored svega toga ovo je djelo vrijedno da se spomene u povijesti 
hrvatske knjizevnosti, jer Grabovac u Dalmaciji pise prvu franjevacku 
knjigu svjetovnoga pjesnickog sadrzaja ; on opijeva povodeci se za 
narodnom pjesmom novije historijske dogadjaje iz borbe s Turcima, 
a crta ih jos vise u prozi, isticuci svuda dalmatinske junake, pa 
ovakvu knjigu kao ,,cvit razgovora naroda i jezika ilirickoga aliti 
rvackoga" daje narodu, u Cemu je stopama njegovim posao od njega 
nesto mladji Franjevac Andrija Kacid Miosid. 



7. Andrija Kacic Miosic. 

tolje6e XVII. i XVIII. doba je cvjetanja nase historio- 
grafije, ponajvise u obliku kronicarstva i prigodnicarstva, 
a na osnovi feudalnoj : pisale su se kronike od pocetka 
svijeta do najnovijega vremena, slavile su se pojedine 
plemidske porodice, u pjesmi ili prozi, naruceno i nenaruCeno, pro- 
ucavali su se grbovi, genealogije, ali su se skupljale i povelje i svi 
historicki dokumenti, pa su se javila i nekolika velika djela, Dubrov- 
canina Mavra Orbini-a ,,I1 Regno degli Slavi" (1601.) 
i Daniela Farlata ,,Illyricum Sacrum". U Italiji, 
odakle je ova struja k nama dosla, razvio se citav niz kroniCara, 
koji su pisali i o dogadjajima na slovjenskom jugu. I Pavao Vi- 
tezovic zahvatio je svojim radom ove ruke Citavo juzno Slovjenstvo. 




329 

Veliki historicki dogadjaji, neprekidna raseljivanja i useljivanja, po- 
liticke promjene i posljednji cvat feudalizma, sve su to bili povodi, 
da se proucavala proslost, njegovalo vitestvo i cuvala se brizljivo 
stecena privilegija, a na izgubljena u teskim vremenima borbe s Tur- 
cima nije se zaboravljalo. Svaka porodica koljenovica morala je imati 
svoj , .arbor", svoju genealogiju, pisanu ili tiskanu, izvedenu iz naj- 
davnijih vremena. Bilo je to ujedno doba najvecega falzificiranja, 
cesto i bez rdjave namjere, vec od obicaja, plemicskih povelja i grbova, 
a bijaSe Ijudi, kojima je taj posao bio glavno zanimanje. Plemicske 
su porodice rado svoj rod izvodile od izumrlih kraljevskih ku<5a, od 
kraljeva srpskih, bosanskih i bizantskih. Sve se to najjace razbujalo 
u Dalmaciji, gdje je ovaj duh vremena udario pecat i najznacajnijoj hr- 
vatskoj knjizi ovoga doba, Kacicevu ,,Razgovoru ugodnom naroda slo- 
vinskoga". 

Andrija Kacic rodio se god. 1696. u Bristu, milenom salu 
blizu Makarske, od oca Bartola, koji je bio tezak, i matere Kate iz 
roda Tomasevica. Fra Luka Tomasevic, brat majcin, dade svoga se- 
strica Andriju u samostan u Zaostrogu, da izuci knjigu. U ovome samo- 
stanu, upravo dvije godine iza Grabovca i prevalivsi vec poput njega 
dvadesetu godinu, obuce on redovnicke haljine i postane iskusenik(i720.). 
Obavivsi prokusnu godinu polozi zavjete (1721.) i nastavi redoviti 
tecaj nauka u Budimu, gdje je svrsio odredjena tri godista filozofije 
i cetiri godista bogoslovije (1721 — 1728,) i bio zaredjen. 

Upravo uto pocela se cijepati velika franjevacka drzava ,,Provincia 
Bosnae Argentinae", koja je obuhvatala Bosnu, Hercegovinu, Dalma- 
ciju, Hrvatsku, Slavoniju i Ugarsku, pa se raspala u tri provincije 
god. 1735., i to : Provincia Bosnae Argentinae, obuhva^ajuci Bosnu i 
Slavoniju ; provincija ugarska sv. Ivana Kapistrana, i provincija 
dalmatinska sv. Kaje, pape i mucenika, rodjenog Dalmatinca, ali je 
ovo ime doskora ostavila i nazvala se provincijom Otkupitelja (1743.). 

Kacic se nije isticao u suvremenim franjevackim borbama, pa mu 
rijetko ime susrecemo. Vrativsi se u domovinu predavao je u zaostro- 
skom samostanu filozofiju. Plod je ovoga rada njegovo latinsko djelo 
„Elementa peripathetica juxta mentem subti- 
lissimi doctoris Joannis Duns Scoti" (Mleci, 1752.). 
Poslije bijase uciteljem bogoslovije u Sibeniku (1737 — 1748.), nakon 
cega Stece naslov jubilata (naducitelja), a onda bude imenovan glava- 
rom samostana sv. Martina na Bracu, gdje je ostao dvije godine 
(1748 — 1750.). Najvece je bilo Kacicevo odlikovanje, kad je god. 
1750. postao apostolskim poslanikom, pa se spominje, da je obasao 



330 

i bosanske franjevacke samostane. U Mlecima bio je god. 1752. nad- 
gledajuci stampanje svoga djela ,,Elenienta peripathetica". Ovom je 
zgodom dao ovjeroviti i duzdevim pecatom potvrditi genealogiju Ka- 
cica, koja se i danas cuva u franjevackom manastiru u Makarskoj. 
Posljednje godine zivota proveo je gdje i prvu mladost svoju, u za- 
ostroskom manastiru, i bit 6e, da su tek ovdje nastala dva njegova 
djela, namijenjena narodu, ,,Razgovor ugodni naroda 
slovinskoga" i ,,K o r a b 1 j i c a". Prvo je djelo izdao Kacid 
za zivota dvaput, u Mlecima god. 1756. i 1759., a iza toga ,,Korabljicu" 
(1760). Kacic je promijenio svijetom i pokopan u franjevackoj crkvi 
u Zaostrogu god. 1760. 

U djelu ,,Elementa peripathetica" Kacicu je kao i svim Franjev- 
cima izgled Duns Scot. Kako je Dominikancima bio u filozofiji i bogo- 
sloviji uciteljem sv. Toma Akvinac, tako je Duns Scot bio franjevacki 
, (doctor ordinis", i dok su tomiste htjeli, da razumom sve shvate i 
silogizmima sve dokazu, pozivajuci se na Aristotela, dotle su Franjevci 
naglasivali vise kontemplaciju i misticizam. Franjevci bili su u tome 
vjerni osnivacu svoga reda, sv. Franji Asiskome, koji je najjace u zi- 
votu krscanstva naglasio vjeru srca. 

Vjera srca, dragovoljno siromastvo i jednostavnost franjevackoga 
reda stvorila je Franjevce pristasama prostoga puka i razvila u njih 
osobito razumijevanje za njegove dusevne potrebe. Zato su bosanski 
Franjevci stvorili u knjizevnosti najpopularnija nabozno-poucna djela 
od svega rada ove ruke, sto ga je u nas iznijelo doba protivureformacije. 
Stopama bosanskih Franjevaca posao je Kacic. Svoju ,,Korabljicu", 
kako u naslovu kaze, napisao je ,,u jezik bosanski," povedavsi se za 
knjizevnim radom Franjevaca bosanskih. On je po citavu svome zna- 
caju priprost, cedan, uvijek neposredan, dijete tezackih roditelja u 
skromnim redovnickim haljinama, ali pored toga i dijete stare ple- 
micske porodice i svoga feudalnoga vremena, feudalne sredine poli- 
ticke, pa ga je zahvatio i suvremeni historizam u knjizevnosti, i on je 
u svom knjizevnom radu ove dvije naoko oprecnosti spojio, ne osje- 
cajuci nikakvih protivstina. Njegova knjiga nije tim postala manje 
popularna, vec upravo obratno : on je postao najpopularniji hrvatski 
pisac do r.arodnoga preporoda, jer su ova obiljezja potpuno odgova- 
rala sklonostima i sredini nasega naroda, koja se osnivala sva na 
feudalizmu. 

Kaciceva ,,K o r a b 1 j i c a" nije originalno djelo, vec je ,,pri- 
nesena iz knjiga latinskih, talijanskih i iz kronika Pavla Vitezovida", 
a raspada se u dva dijela : prvi, daleko weti, crta dogadjaje od podetka 



331 

svijeta do Hrista, a drugi, koji je vise kao dodatak, kronika je dogadjaja 
od Hrista do pjesnikova vremena. Knjigu je svoju nazvao ,,Korab- 
Ijicom", jer ima u njoj kao u Noemovoj starozavjetnoj korablji, ,,od 
svake vrsti stvari i dogadjaja". ,,Korabljica" zapravo je kronika, ali 
dogadjaji do Hrista prikazani su u obliku prica starozavjetnih prema 
sv. pismu, u lijepoj prozi, a kronika poslije Hrista je u glavnome kro- 
nika dogadjaja na slovjenskom jugu. I ,,Korabljici" udario je Kacic 
svoje feudalisticko, narodno-junacko obiljezje. On i tu govori o Juri 
Kastrioti(iu, Sibinjanin-Janku, o ku<5i Frankopana, o knezovima i 
vlasteli naroda slovinskoga, te iznosi genealogiju ,, stare i plemenite 
ku6e Kacica". Prvi dio, vise od dvije trecine citave knjige, zapremaju 
starozavjetne price, ali Kacic je i u sv. pismu birao u prvom redu 
ratne i bojovne dogadjaje. ,,Korabljica" njegova crta ,,rate i vojevanja, 
— kako u predgovoru kaze — koja su bila od pocela svita, do dneva 
danasnjega najvece", pa je djelo zato i posvetio mladome knezu Ja- 
kovu Ivicevicu iz Makarske, slaveci junastva njegovih predja i po- 
ticuci ga, da podje njihovim stopama. 

,,Razgovor ugodni naroda slovinskoga" kro- 
nika je dogadjaja slovinskoga naroda, sto ju je pjesnik urukovetio u 
stihovima i u prozi, od Aleksandra Velikoga — koji mu je slovinski 
kralj — pa do svoga vremena. Raspada se u dva dijela : u prvome, 
pretezito pisanome prozom, govori se o kraljevima, vitezovima i kne- 
zovima do pada Carigrada (1453.), a u drugome dijelu, gdje pretezu 
pjesme, crta se borba s Turcima do pjesnikova vremena i opijevaju 
se junaci i porodice, sto su se istakle u tim bojevima. U prvom 
izdanju ima pored proze 41 pjesma, ali vec za tri godine pri- 
redio je Kacic drugo izdanje, daleko opseznije, rasirujuci osobito 
pjesnicki dio, jer on se jamacno svuda najjace dojmio. U prozi pro- 
mjene su neznatne, ali od pjesama prestampao je Kacid samo 28 
njih bez promjene, a ostale je mijenjao, ponajvecma rasirivao i do- 
tjerivao prema novim historijskim podacima, a najznatnija je razlika 
izmedju prvoga i drugoga izdanja, sto u prvome ima 41, a u drugome 
137 pjesama. 

Za vrijeme cvjetanja kronicarstva i Kacicev ,,Razgovor" je upravo 
kronika, ali u nasem narodnom obliku shvatanja povijesti. Kacic, 
i ako se poveo za narodnim pjevacem, svuda istice svoje izvore i pro- 
ucavanje dogadjaja, da ne izvrne historijske istine. Zato i upotrebljava 
pored stihova i prozu, da opjevane dogadjaje kao kroniCar dokumen- 
tira ili da opise one stvari, koje nikako ne idu u stihove. Svuda se 
u ,,Razgovoru" spominju kronicari, koji su pisali na talijanskom, 



332 

latinskom i hrvatskom jeziku, a Kagi^ je opjevao gradju iz njihovih 
djela. On ho<!:e, da mu se vjeruje, i zato spominje svoje izvore : I. N. 
Dogliona, Sagreda, Barlezia, Giammariu Bienni Bre§anina, Feraria 
Brusona, Floriana Kampi, Petra Garzona, Tomka Mrnavi<5a, Josipa 
Bedekovica, Pavla Vitezovida i druge. Kacic stavlja i pred pjesmu 
opasku : ,,izvadjena iz Sagreda" ili ,,izvadjena iz knjiga Floriana 
Kampi" i slicno. PaCe i u samoj pjesmi ne zaboravlja svoju kroni- 
carsku duznost, na pr. ,,Viruj, pobre, to Sagredo pi§e" — ili : „Posli 
Musa bolji junak bise — Barlezio i Sagredo pi§e". Vrlo je znafiajna 
za Kacidev odnoSaj prema historiji ,,Pisma od Zadvcirja", koju je u 
prvome izdanju stampao, kako ju je <iuo u narodu pjevati, ali u drugom 
izdanju dotjerao je pjesmu prema opisivanju dogadjaja u talijanskih 
kronicara, pa dometnuo : ,,Ova je pisma i prija od mene stampana; 
ali nije sve, kako je ovde; jer sam je stampa', kako sam je Cuo pivati; 
ali buduci historije stio i drugacije od mudrih Ijudi razumio, eto je 
prikazujem svitu onakvu, kako se je dogodilo." 

Ka6i6 je opijevao i najnovije dogadjaje, o kojima nije imao lite- 
rature, i slavio porodice suvremene, pa je morao i sam skupljati gradju 
i svjedocanstva, jer tu, gdje je bio suvremen, trebalo je i da bude naj- 
pouzdaniji. On je pretrazivao arkive kod opcina, u manastirima, po 
kucama starih koljenovida, pa ako tu nadje povelju, medalju, atestat 
generala, krilo od duzda mletackoga kao dar za junastvo, ili sto slicno, 
— on se na sve poziva, kadsto i na zive svjedoke, starce i redovnike. 
Kacic o junacima i koljenovicima, o kojima knjige ne govore i niti 
je sam mogao skupiti svjedocanstva o njima, naprosto ne pjeva, pa 
se u pogovoru ispricava, jer oni ,,starcu Milovanu ne pokazase svoje 
karte s pecatom od vladalaca utvrdjene, kadno se s guslam' skitase 
od Skadra do Zadra, od Mostara do Kotara". 

Kacic shvata historiju kao i na§ narod : ona je niz junackih do- 
gadjaja, izrazenih u pjesmama. Zato i on svojim pjesmama odgovara 
samo na pitanje : ,,tko je junak bio, je li glave turske odsicao i koliko 
je koji odsikao ?" Ali i na pjesmu narodnu gleda Kacid okom tadasnjega 
kronicara. U ,,Razgovoru" nema ni jedne pjesme o Kraljevicu Marku, 
premda ga pjesnik uvijek u stihovima spominje kao izgled Ijudske 
snage i srca junackoga, a nema ih, jer su uz njegovo ime prionuli sami 
konvencionalni motivi, a Kacicu kao kronicaru odgovarale su samo 
historijske narodne pjesme novijih vremena. O svojim osobito dragim 
junacima, Sibinjanin-Janku i Sekuli, uvrstio je Kacic u ,,Razgovor" 
o svakome i po jednu narodnu pjesmu, i to s konvencionalnim mo- 
tivom, ali je na prvo mjesto metnuo svoje pjesme, ,,izvadjene iz razli- 



333 

6itih historija", a tek na drugo one narodne, i pored toga za njih naro- 
<5ito istiCe, da nijesu vjerodostojne : ,,lipe su sluSati, ako i nije moguce, 
da su posve istinite". I dok Kacic svnda traii, da mu se vjeruje, za 
pomenute narodne pjesme kaze : ,,tko ce virovat, neka viruje ; tko ne 
ce, neka miruje". Kod ,,Pisme od Zadvarja" u prvom izdanju, gdje je 
ona zabiljefena tacno s usta narodnoga pjevafia, nije se tako ogranicio, 
jer je to historijska narodna pjesma, kakovu je on jamacno upotre- 
bljavao vise, nego §to se misli i vise nego §to bi se moglo dokazati, 
dotjerujuci je prema svojim historijskim izvorima. Zato on kaze u 
predgovoru prvoga izdanja ,,Razgovora" o narodnim pjesmama, 
da one ,,nisu posve istinite, nemanje ima svaka dobar temelj od istine"; 
paCe on izdaje svoje djelo, da ovi ,,siromasi tezaci i cobani", ,,koji 
se nasladjuju u takizim pismam, mogu do<5i u poznanje, da njiove 
pisme i davorije nisu brez temelja istinita". KaSid, koji se svuda istice 
kao kronicar, povodedi se za narodnom poezijom, ide samo jos dalje : 
njegove pjesme moraju biti posve istinite, utvrdjene ditavom na- 
ucnom knjizevnosdu i njegovim istrazivanjima, a pored toga dovedene 
u neku kronicarsku suvislost i cjelinu, pa zato je on opjevao stare do- 
gadjaje, kojih ne poznaje narodna epika, da tako svede u cjelinu 
proslost i sada§njost. 

KaCidevo stanoviste prema narodnoj poeziji i prema historiji, 
pa i svuda isticana jednostavnost, neposrednost njegova znacaja, uda- 
rila je glavno obiljezje i stilu njegove poezije. Kacic je proveo mlade 
dane i starost svoju u Zaostrogu, koji lezi nasuprot poluotoka Peljesca, 
posjeda dubrovacke republike. On je svakako poznavao dubrovacku 
knjizevnost, gdje je razbujali marinizam pobijedio pristalice ,,narav- 
noga" stila. Kacic — koji je pristao uz stil ,,naravnoga" — znao je, 
da njegove ,, pisme svakomu drage ne ce biti, jer medju njima malo 
ima razlikosti". Kako dubrovacki protivnici marinizma, tako je 
i on pristao uz narodnu pjesmu, ali joj se od njih vecma priblizio, 
stekavsi svoj pjesnicki ,,halat", skitajuci se s guslama od Skadra do 
Zadra, od Mostara do Kotara. U Gjordjidevoj apologiji idealizma protiv 
realista vidjelo se, da su pristalice realizma drzali, da poezija treba iz- 
raziti i s t i n u, a to moze samo dikcija ,,naravna". U ove glasove od- 
ziva se i Kacic u predgovoru pjesmarice : ,,Retorike ni poezije, naki- 
dena ni napirlitana veza naci ne 6e§, nego jednu zgradju vrhu tvrdoga 
temeija od i s t i n e zidanu, stinam naravnimiz dubokih jama 
po nastojanju siromaha Milovana iskopanih. Ako se nasladjujeS u 
zgradjam nare§enim, evo sam ti kamenje pripravio, pilaj 
ga, tesi i kre§i tvojizim halatom, koga si stekao, ter nacinjaj visoke, 



334 

plemenite i gospodske palace, ja ti dobrovoljno dopustam i cestitu u 
tvom rukodilu srecu nazivam." 

Kacic uzeo je iz narodne epike deseterac i dikciju, sav pjesniCki 
pribor narodnoga pjevaca, i stekavsi ovaj ,,halat", opjevao je jednako 
ponajvise iste dogadjaje i junake, sto im je slavu pronosila suvremena 
epika narodna. Knjizevni su njegovi dodaci, sto se pjesnickog oblika 
tice, samo strofa od cetiri stiha, koju uvijek upotrebljava, i srokovi, 
kojima se sluzi nesto vise negoli narodni pjevac. 

Historijska suvremena pjesma narodna, govoreci o kojem boju, 
nije razvijala nikakav pripovijedaci motiv, ve6 je crtala samo tecaj 
poboja, pojedina junastva i napominjala junake. U tome su pokra- 
jinske narodne pjesme uistinu kronike, ali narodni pjevac ima za 
ovakvu kroniku razlicite svoje konvencionalne sheme, koje mu na- 
domjestaju pripovijedaci motiv. U narodnoj ,,Pismi od Zadvarja" 
shema je ovo : Jos zorica nije zabijelila, ni danica lica pomolila, kad 
zapjeva Vlasic kiridzija : on se ne cudi Becu bijelome, ni Petrovara- 
dinu, ni gradu Sibeniku, ni Sinju bijelome, ni Drnisu, kako se odbra- 
nise od Turaka, jer prvoga je branio cesar Leopoldo, drugoga princip 
Udjenio i t. d. — ali se cudi Zadvarju, gradu kamenome, kako se od- 
branio caru, gdje nema moci ni pomoci. Ali vila mu iz gorice odgovara : 
neka se ne cudi, — i sada dolazi jezgra pjesme, gdje vila spominje sve 
junake, koji odbranise Zadvarje i kako pobise vezira. Kacic je shemu 
narodne pjesme, koja zaprema veci dio stihova, upravo doslovce za- 
drzao i u drugom izdanju ,,Razgovora", a nadopunjivao je prema 
kronikama samo crtanje historijskoga dogadjaja. Tako je jamacno 
Kacic radio i kod drugih pjesama, gdje to i ne mozemo dokazati. On 
je bez sumnje dobro poznavao, biljezio i upotrebljavao narodne pjesme, 
koje su opijevale junake i historijske dogadjaje zadnjih decenija 
XVII. stoljeca pa do njegova vremena, a onda je narodne 
sheme prenosio i u svoje pjesme o dogadjajima i junacima, koji nijesu 
ni usli u narodnu epiku. 

Kacic bio je iz kraja, gdje se i danas pjeva, a putovao je po kra- 
jevima, gdje je najljepse bujala narodna pjesma, koju je on shvacao 
i postovao prije, nego sto su o njoj ista saznali Wolf i njemacki roman- 
ticari. Ona je odgovarala njemu kao narodnome kronicaru i ugadjala 
mu kao feudalisti, starome koljenovicu, jer o Kadcima pjesme ,,i 
dica pivaju". Oblik narodne pjesme odgovarao je i njegovim pucko- 
prosvjetnim teznjama : ovako se o junackim dogadjajima u narodu 
odavna pjevalo, a on nije ni namijenio svoje djelo knjizevnicima, 
jer kaze u zivotu svoga najmilijega junaka Skenderbega : ,,Talijanski 



335 

tko razumi, neka stije Sagreda, Barlezia i Giammariu Bienni Bresa- 
nina, iz kojizih sam ukratko ovo izvadio i u slovinski jezik slozio 
za siromahe tezake i cobane, koji latinski ne 
z n a d u, i svrsujem istim se priporucujuci, da mi reku : Pokoj 
ti dusi, Milovane !" Kacic uz citavu svoju kronicarsku ucenost bio je 
tako bliz narodu, te mozda ne bi bio ni umio drukCije pjevati. On se 
tako poistovetovao s narodnom pjesmom, te kadgod o sebi govori, 
prikazuje se kao narodni pjevac. On je starac Milovan bijele do pojasa 
brade, zute su mu o6i kano u sokola, i cini se vilovnik ; skice se sa 
guslama pod pazuhom i pjeva slavu junaka, trazedi na kraju pjesme 
,,casu vina". Milovan starac razbolio se od starosti bola velikoga, 
pa ne moze vise poznavati junake i zvati ih po imenu ; i napokon, kako 
su narodni pjevaCi obicno slijepci, i starac je Milovan oslijepio, te 
ne vidi sunca ni mjeseca. Kacic je pjevao u duhu narodne pjesme, ali 
u duhu svoga vremena, kako su se poslije nasi romantici povodili za 
njom u duhu svoga doba, no Kacic kao pucki pjevac sa svojim narodno- 
feudalistickim shvatanjem historijskih dogadjaja bio je blizi bivstvu 
narodne pjesme, koja se bez feudalizma ne moze ni zamisliti, negoli 
romantici, koji su u njoj trazili, kao u izvoru prapoezije, Cisto umjet- 
nicke pobude. 

Kacic historijske dogadjaje nesamo opijeva, vec prema njima 
oznacuje i svoje stanoviste i sudi o njima. Juzni Slovjeni — o kojima 
on pjeva — bili su politicki rascjepkani, pa imadu u njegovo doba tri 
gospodara : ,,cara cestitoga" — sultana, ,,svitloga cesara" u Becu i 
,,privedroga duzda mletackoga" ili ,,principa". Kako Kacic najvise 
pjeva o bojevima dalmatinskim, na tadasnjem podrucju republike sv. 
Marka, kojoj je i sam podanik, posve je prirodno, kako kaze sam u 
pogovoru svoga djela, da je slavio ,,naive6e privedroga duzda mle- 
tackoga". Ovo ne valja Kacicu prebacivati, ved to treba shvatiti. Kadic 
ne iznosi novih politickih misli, koje bi trazile promjenu politickih 
odnosaja. On je lojalan podanik mletacki. Zato Kacic zove Jadransko 
more ,,more duzdevo", slavi junake, koji ,,krunu brane duzda mle- 
tackoga", koji su ,,krilo principovo," a gospodi makarskoj porucuje : 

U potrebi da bojak bijete, 
I za du2da krvcu prolijete.^ 

Jamacno je s time u svezi Kacicevo oprezno i povuceno drzanje 
prema republici dubrovackoj, koja se takmicila s Mlecima. ,,Slovinska 
Atina" bila je najsvjetlija tacka u historiji juznih Slovjena u doba, 



^ Razgovor ugodni (Zagreb, 1862.), str. 402. 



33^ 

§to ga je Kaci6 opjevao, a on joj ipak posveiuje samo jednu skromnu, 
kratku „pismu", pa i za ovo zasao je u drevne kronicarske bajke 
i opjevao boj Dubrovcana sa — Saracenima. 

Kacic je zacijelo ponajvise i preko srca hvalio MleCane, jer ih je 
hvaliti morao. On je vidio, kako je postradao Filip Grabovac, izgubiv§i 
zivot u tamnici. Kacicev brat Grgur zbog nekakve zadjevice s nekim 
mletackim generalom hi prognan i umrije u Moskvi. Pjesnikovo djelo 
moralo je proci i dvije cenzure : njegove duhovne oblasti u Padovi 
i generalnoga inkvizitora Sancti Officii u Mlecima, koji je u dopustenju 
za stampanje potvrdio, da se u ,,Razgovoru" ne nalazi nista protiv 
svete vjere katolicke i ,,nihil contra Principes ac bonos 
mores". Kacic je morao biti vjesnik duzdeve slave na Jadranu, 
jer inace ne bi bio mogao doci do srca narodu, a osobito je morao istaci 
svoju privrzenost duzdu u prvome izdanju ,,Razgovora", gdje u po- 
sveti Vincencu Kosovicu, biskupu korculskomu, kaze, da izdaje 
svoje djelo, ,,ut Nostrates, qui gloriosa Principis Sere- 
nissimi Protectione atque amore exultant, otii 
insidisis devitent". Pace u predgovoru prvoga izdanja ,,bratu stiocu" 
pjesnik kaze : ,,Ma viruj mi, moj stioce postovani, da kada razgledas 
ovi moj trudak, vidit des nesricno i nemirno stanje, u komu se naho- 
djahu vasi prasukundidi u vrime slovinskih vladaoca, i poznat ces 
cestito, mirno i rajsko stanje, u komu se na- 
hodimo sada pod krilom privedroga principa, 
za koga imamo u potribi nasu krv proliti." Ovoj svrsi Kafiidevoj bilo 
je svakako namijenjeno i to, sto u pomenutoj posveti spominje kao 
svoj jedini izvor djelo Ivana Nikole Dogliona : ,,Anfiteatro di Europa", 
sto je izaslo god. 1623. u Mlecima. Ali sve to : i ova posveta i predgovor 
,,bratu stiocu", i isticanje mletackoga djela kao jedinog izvora, nestalo 
je u drugom izdanju, pa i u samome ,,Razgovoru" sada su Kacideve 
izjave o Mlecanima umjerenije. 

Kacid je priprost, cedan Franjevac, koji je i uvjeren, da se re- 
dovniku nije mijesati u politicke i javne poslove : on se resi poboz- 
nos6u i svojim pucko-prosvjetnim nastojanjem oko ,,siromasnih te- 
zaka i cobana". U ,,Pismi od kralja ungarskoga Ludovika" osudjuje 
kralja, Sto nije primao nauk ,,mudrih Ijudi", pa nije za glavare metao 
vojnike, ,,vec biskupe, fratre, redovnike", koji kralja metnuSe na 
zlo, i to pjesnik istice kao povod teskoga krsdanskoga poraza na Mo- 
hackom polju (1526.). ,,Nije sablja — kaze — za popa ni fratra; vec 
krunica i kriz ispod vrata," 



337 

Kacic pored duzda mletackoga slavi i ,,svijetloga cesara", 
jer opijeva junake i pod njegovim zezlom, imajuci uvijek pred ocima 
citav ,,slovinski" narod. Kacic ne poznaje narodne ideje u danasnjem 
smislu. Njemu su Slavonci, Licani, Dalmatinci, Bosnjaci i t. d. razli- 
citi narodi jednoga ,,slovinskoga" jezika; njemu nije vazna rijec 
narod nego j e z i k, a ovo shvatanje ne izlazi iz naroda, vec je poput 
,,Slovinstva" dubrovackih pjesnika plod suvremene ucenosti. Kacicevo 
je „Slovinstvo" ideja jezicnoga jedinstva i historijske zajednice svih 
juznih Slovjena. Zato on govori samo pohvalno o ,,hriscanima", isti- 
cuci jedino ,,grcku oholost" kao povod crkvenome raskolu. ,,Ne ra- 
zumim ja, moj blagodarni stioce hriscanine, zlo govoriti od hriscana, 
koji su od nasega mnogocasnoga i slavnoga jezika i naroda, jer ne 
nahodim, da su oni pocetak od nesklada, smutnje i razdiljenja bili''.^ 
On je svoju ,,Pismu od uzeca carigradskoga" prikazao ,,gospodi hris- 
canskoj", a na jednome mjestu istice, da Kacideva porodica slavi 
svuda sv. Ivana kao svoga zastitnika, ali ovo krsno ime slave Kacici 
u gornjem Primorju ,,na hrisdansku", a oni u donjem Primorju ,,na 
latinsku".^ Dok se Filip Grabovac podruguje ,,hriscanima", Kacic 
ih obasiplje svojim toplim simpatijama i usrdnoscu. Grabovcu bilo 
je ime hrvatsko potpuno istovetno po sirini znacenja imenu ilirskom 
i slovinskom ; on ga upotrebljava i u naslovu svoje knjige ,,Cvit raz- 
govora." Kacic u ovom znacenju upotrebljava ime ,,slovinsko", i on 
je to ime u Dalmaciji vise popularizovao negoli citava dubrovacka 
knjizevnost. Ali poznavajuci i narod i njegovo osjecanje, on upo- 
trebljava u ,,Razgovoru" i hrvatsko ime za narod u Hrvatskoj, po 
Kotarima, u Lici, Primorju, Bosni i Dalmaciji, ali ime slovinsko stoji 
nad imenom hrvatskim. Kacicevo Slovinstvo ipak nema nikakve 
tendencije, premda je ono u dubrovackoj poeziji primilo vec sire i 
politicko znacenje, a pogotovo njegovo Slovinstvo i nase Slovjenstvo 
XIX. stoljeca posve su razliciti pojmovi. ,,Nase Slovinstvo i Kaci- 
cevo razlikuje se kao ustavnost od feudalizma, kao narodna ideja od 
politike privilegija i povlastica."^ 

Kaciceva knjiga ,,Razgovor ugodni naroda slovinskoga" postala 
je uistinu ono, sto naslov kazuje, a to je ona i mogla postati : u jednu 
ruku radi svoga oblika, po cemu je lako usla u narod, a u drugu ruku, 
jer je to bila po sadrzaju aktualna i suvremena knjiga. Svatko se za- 

1 Razgovor ugodni (Zagreb, 1862.), str. 211. 

2 lb. str. 284. 

2 Dr. D. Prohaska : Revizije iz povijesti knjizevnosti. Skolski Vjesnik, 
1909. str. 567. 

Branko Vodnik : Povijest hrvatske knjlievnostl. ^'^ 



338 

nimao za suvremene bojne dogadjaje, jer kao da je bilo na izmaku 
nase herojsko doba borbe s Turcima, a Kacic je opjevao u suvislosti 
citavo ovo doba do svojih dana ; bilo je na izmaku s time i doba feu- 
dalizma, a Kacic je opjevao ono, sto je u njemu doista veliko i pjesnicko, 
i to na citavu podrucju ,,slovinskoga" naroda, u citavu njegovu histo- 
rijskom zivotu. Kaciceva ,,pismarica" postala je radi svega toga i 
kraj pokrajinskoga znacaja nase dotadasnje knjizevnosti, p r v a h r- 
vatska opceno narodna knjiga. 

„Razgovor" je u neku ruku nesamo suvremena, vec upravo pri- 
godnicarska knjiga, u doba cvjetanja prigodnicarstva, pa i to je budilo 
za nju zanimanje, osobito u pojedinaca. Kacid je slavio stare porodice 
plemidske, a posvecivao bi ovake pjesme kojemu potomku njihovu 
jos na zivotu. To je bio povod velikome zanimanju za djelo, te ga je 
Kacic za kratko vrijeme mogao ponovo izdati. Od prvoga izdanja 
sacuvao nam se tek jedan primjerak. Ali to je bio i povod, da se javise i 
protivnici, o kojima starac Milovan na vise mjesta u drugoms izdanju 
„Razgovora" govori, no i to samo je koristilo sirenju njegovu. Pro- 
tivnici bili su u redovima inteligencije : oni, ,,koji nisu od viteske krvi 
sastavljeni", dakle neplemici, jer on je opjevao koljenovice ; zatim i 
plemici, sto ih je opjevao, ali oni su drzali, da ih nije dosta proslavio, 
i napokon oni obrazovani Ijudi, koji su se smatrali plemicima, a mDzda 
su i bili, ali Kacic nije o njihovim predjima nista nasao u knjigama 
ili nije vjerovao u njihovo plemstvo, jer mu nijesu namakli potvrda, 
pa ih nije opjevao. 

Kacic pjevao je pjesme, ,,od kralja i bana i vitezova slovinskih", 
i on je tu feudalista, slavi junake koljenovice, ali to on cini kao kro- 
nicar, koji istrazuje starinu i u njoj vidi svu slavu naroda. Ovaj njegov 
aristokratizam i feudalstvo u skladu je s tradicijama njegove porodice, 
s pravcem mletacke uprave, ciji je bio podanik, ali i s duhom narodne 
nase pjesme. Osobito u Dalmaciji feudalizam je veoma duboko prodr'o 
u zivot naroda i tu nemamo u XVII. stoljecu, a jos manje u Kacicevo 
doba, seljackih buna i puckih ustanaka protiv gospode kao u gra- 
djanskoj Hrvatskoj. 

Kacidev ,,Razgovor" prihvatili su i oni, o kojima je pjevao: 
,,gospoda i vitezovi slovinski", i oni, za k o j e on pjeva : ,,siro- 
masi tezaci i cobani". A on je i namijenio svoje djelo jednima i drugima : 
u prvome izdanju u predgovoru ,,stiocu" obraca se pjesnik siromasima 
tezacima i cobanima, pa kaze, da ,,na sluzbu istih siromaha" izdaje 

svoje djelo ; a predgovor drugoga izdanja namijenjen je inteligenciji. 

I Kaciceva je knjiga prihvadena svuda : vec u XVIII. stoljecu ona 



339 

je poznata u svim hrvatskim krajevima, obrazovanim Ijudima i pro- 
stome narodu, i njegove pjesme vec su se izmijesale s narodnima. Fra- 
njevci su na pocetku XIX. stoljeca izdali trece i cetvrto izdanje (Mleci, 
1801. i 181 1.). ,,Pismarica" svojim utjecajem i znacenjem postala 
je svakako i uz svoju dosta neznatnu pjesnicku cijenu jednim od naj- 
vaznijih dogadjaja u povijesti hrvatske knjizevnosti. 

U dopreporodno i preporodno doba cijena je Kacicu jos i porasla, 
pa se redaju bez prekida nova izdanja (1826., 1832., 1836., 1838. 
i 1846.), i Kacic vise od ikojega dubrovacko-dalmatinskog pisca utjece 
na preporod naroda. U knjizevnosti porasla mu je cijena, jer je ro- 
mantika istakla velicinu narodne poezije, provela skupljanje na- 
rodnoga blaga i zavela imitaciju narodne pjesme u duhu romanticke 
skole, pa je Kacic postao izgledom preporodnim pjesnicima, i ako 
njegov odnosaj prema narodnoj pjesmi nije s njihovim istovetan. 
Pored toga spajala je preporodne romantike s Kacicem romanticka 
adoracija proslosti, i ako su na proslost drukcije gledali romantici, 
a drukcije Kacic ; pa napokon u Kacicevu ,,Slovinstvu" nasli su 
preporoditelji svoju ilirsku ideju kao dva sinonima. Kacic, kako veli 
Preradovic, ,,u srca svuda se upjevo", i preporodni pjesnici romantici 
vidjeli su u njemu sve crte svoje fizionomije, prenosili su na nj shva- 
tanje svoga vremena i ucinili ga romanticarom i narodnjakom. Prva 
hrvatska opceno narodna knjiga bila je nekim evandjeljem u osvit 
preporoda, koji je stvorio jedinstvenu narodnu knjizevnost. 



8. Bosanska knjizevnost u XVIII. stoljecu. 

XVIII. stoljedu otkinuli su se i slavonski Franjevci od 
franjevacke provincije Bosne Srebrne i pridruzili se 
ugarskoj provinciji Sv. Ivana Kapistrana (i7S7-)« Ali ma 
da su bosanski Franjevci ostali osamljeni i pod vlasti 
turskom, oni ipak nastavljaju zapoceti knjizevni rad u pravcu 
religiozno-moralnom, izdavajuci predjasnje bosanske knjige i pisuci 
nove, ali je taj rad sada mnogo neznatniji, i jos jednolicniji sadr- 
iajem, dok je i u spoljasnjosti nastala vazna promjena : bosansku 
bukvicu pocela je zamjenjivati latinica. 

Ivan Filipovic Grcic, dalmatinski pop i kavalir sv. 
Marka, rodom iz Pod Sinja u Cetini, izdao je cirilicom Divkoviceve 
,,B e s i d e" (Mleci, 1704.) i jednu ,,P i s m u" (Mleci, 1704.), sto 
se u crkvi pjevala na mladu nedjelju. Jedini i posljednji bosanski 




340 

pisac, koji je u XVIII. stoljecu stampao svoja djela cirilicom, bio» 
je Stjepan Markovac-Margitic, rodom iz Jajca, gvar- 
dijan samostana u Fojnici. On je izdao zbornik religiozno-moralnoga 
stiva, ,,Ispovid krstjanska" (Mleci, 1701.). Ova je knjiga 
izasla viseput dirilicom i latinicom i bila je u Bosni u narodu poznata 
pod imenom ,,Stjepanusa". Markovac-Margiti6 izdao je cirilicom i 
,,Falu od sveti'" (Mleci, 1708.), zbornik propovijedi za blagdane 
svetaca. On je jedini bosanski pisac XVIII. stoljeca, koji se umio 
ugledati u duh Divkoviceva rada : ni on nije originalan pisac, ved 
sabira i kompilira ,,iz razliki' knjiga latinski','' ali sve to udesava. 
prema puckome shvatanju, voli price i legende, naivni nacin pripovi- 
jedanja, i to ga je ucinilo uz Divkovica najpopularnijim puckin*. 
piscem u Bosni. Margitic je umr'o god. 171 4. 

Uz Markovca-Margitica bio je u Bosni u ovo doba najcitaniji 
pisac fra Tomo Babic, rodom iz Velima, nedaleko Skradina, 
dakle rodjeni Dalmatinac. On je uz jednu latinsku gramatiku (,, Prima 
grammaticae institutio". Mleci, 1712.) izdao ,,C v i t r a z 1 i k a 
mirisa duhovnoga" (Mleci, 1726.), oveci zbornik naboznoga 
stiva u prozi i u stihovima. Ova je knjiga, stampana latinicom, do- 
zivjela vise izdanja, te su je svojim prilozima nadopunjivali razliciti 
bosanski pisci Franjevci, a u narodu u Bosni prozvana je po imenu. 
prvoga autora ,,Babusom". 

Lovro Sitovic Ljubuski bio je rodjeni musliman, 
rodom iz Ljubuskoga, ali pokrstivsi se udje u red franjevacki. On 
je napisao udzbenik : ,,G rammatica latino-illyric a" 
(Mleci, 1713.), da potakne ucenje latinskoga jezika. Zanimljiva je 
njegova ,,Pisna od pakla" (Mleci, 1727.), sto je ,,slozi u hrvatski 
jezik i pivanje", i to u Makarskoj, gdje je on sam pjesme, sadrzane 
u toj knjizi, kako u predgovoru stiocu kaze, ,,s dicicom istoga mista 
pivao". ,,Ti pivas i slusas — kaze dalje stiocu — pisne od Kraljevica 
Marka, Muse Arbanasa, Relje Bosnjanina, od vojske, junastva, kralja^. 
od rujnoga vina i od ostalih brezkorisnih pisana. Ne ces li usima pa- 
meti Tvoje poslusati jauke i kukanje tolikih krstjana po paklu, sto 
ih muce, dave, deru, zegu i gnjave paklene vojvode, Lucifer, Maimun, 
Asmadeo, Sotona, Beelfegor, Beelzebub, Behemot i ostali nemili vra- 
govi." Ove su dakle pjesme, spjevane u narodnim desetercima, imale 
nelijepu tendenciju, da istisnu narodne junacke pjesme, i to u Ma- 
karskoj, domaji Andrije Kacica, koji se iza njega javio, shvadajudi 
bolje vrijednost i znacenje narodne pjesme. Lovro Sitovid umr'o jet 
u Spljetu god. 1729. 



341 




Fill p Lastric 
iz Ocevja (1700. do 
1783.) bio je ucen 
Franjevac ; ucio je u 
Ugarskoj, zatim je 
bivao u Dalmaciji, pa 
se vratio u Bosnu i 
postao custos i onda 
provincijal redodrzave 
Bosne Srebrne (i74i- 
<Io 1745.)- Napisao je 
povijest svoje provin- 
-cije: ,, Epitome ve- 
tustatis Provin- 
<:iae Bosniensis" 
(Mleci, 1765., II. izd. 
rasireno izaslo u Ja- 
kinu 1776.), pored ce- 
ga je suradjivao i za 
Farlatov ,,Illyricum 
Sacrum". Ali Lastric 
pisao je i religiozno- 
moralne knjige na hr- 
vatskom jeziku. Od 
tnanjih njegovih spi- 
«a najzanimljivija je 
stampana ,,Predika na veliki p e t a k", sto ju je rekao 
kao provincijal u crkvi sv. Franje u Budimu, gdje su tada Franjevci 
jos hrvatski propovijedali (1742.). Hrvatska veca djela napisao je 
M Bosni, gdje je zivio u samostanu u Sutjesci, i to su od reda zbornici 
propovijedi, od kojih prvi, ,,Te s t i m o n i u m bil labium seu 
sermones p a n e g y r i c o-d o g m a t i c o-m o r a 1 e s latine 
•et illyrice elaborati" (Mleci, 1755.) sadrzi propovijedi na 
latinskom i hrvatskom jeziku. Pored toga izdao je tri knjige propovi- 
jedi pod naslovima: ,,0d' uza me" (Mleci, 1765.), dakle neki vade- 
mecum, ,,Nediljnik dvostruk" (Mleci, 1766.) i ,,Svetnjak, 
to. jest govorenja od svetije'" (Mleci, 1766.) . 

U XVIII. stoljece pada i nabozno-poucni rad Franjevaca : Marka 
Dobretica Jezercica, Luke Vladimirovica, Vice 
Vici da iz Fojnice te Jerolima Filipovica iz Rame u Bosni. 



Filip Laitric. 
Izvornik u samostaau Franjevaca u Sutjesci. 




342 

9, Knjizevni rad u Slavoniji. 

pravo na izmaku XVII. stoljeca oslobodjena je Slavonija 
od Turaka karlovackim mirom (1699.), ali i poslije oslo- 
bodjenja jos se dugo ne javlja knjizevnost na jeziku na- 
rodnom, jer je iznajprije trebalo narod izvesti iz dota- 
dasnjeg poludivljeg zivota. Oko toga radili su u pocetku Franjevci^ 
koji su tu vec imali nekoliko samostana, i novo nadosli Isusovci. Oni 
su udarili i osnove slavonskoj knjizevnosti. Isusovci dosli su u Pozegu 
vec g. 1699., pa su tu domalo osnovali prvu malu gimnaziju (1709.). 
Osobito je skolstvo u Slavoniji uznapredovalo za Marije Terezije i 
Josipa II., nize i vise, te je podignuta gimnazija u Osijeku (1766.) i 
u Vinkovcima (i779.)- Time je i u Slavoniji bivalo vise obrazovanih 
Ijudi, pa se uz religiozno-moralnu knjizevnost pocela razvijati i 
knjizevnost svjetovnoga sadrzaja, a uz Franjevce javljao se pomalo 
u knjizevnom radu i svjetovni kler, pace i svjetovnjaci. 

Slavonska knjizevnost ovoga doba u prvom je redu religiozno- 
moralna : tu se objasnjuju istine katolicke vjere, pisu se katehizmi 
za pucke skole, nedjeljne propovijedi i tumacenja evandjelja, zivot 
kojega sveca i slicno. U ovome radu istakose se narocito Franjevci : 
Stjepan Vilov i Emerik Pavic, obojica rodom iz Bu- 
dima ; J e r o 1 i m L i p o vc i c iz Pozege (rodj. 1717.) ; An tun 
B a c i c, rodjen u Vrbi (Verbae) kraj Broda (umr'o 1759.) ; Gjuro 
R a p i c, rodom iz Gradiske ; Marijan Lanosovic (umr'o 
u Brodu, 1812.) ; Aleksandar Tomikovic, rodjeni Osje- 
canin (1745 — 1829.); Ivan Velikanovic, rodom iz Broda 
(1723 — 1803.); od Isusovaca Antun Kanizlic iz Pozege, a 
od svjetovnoga klera Antun Josip Knezovic, kanonik ka- 
locki, i Antun Ivanosic. 

Pored vjerske pouke namicali su Franjevci puku i zabavu svje- 
tovnoga sadrzaja o suvremenim bojnim dogadjajima, koji su najvise 
zanimali Slavonca. Slavonski Franjevci time nastavljaju Kacidev 
,,Razgovor ugodni", gdje ga je on zavrsio, i ugledavajuci se u njega 
povode se za narodnom pjesmom. Franjevac Josip Pavisevid 
(1734 — 1803.), rodom iz Pozege, izdao je u prozi i stihovima knjigu 
,,K r a t k o p i s poglavitijih dogadjaja sadasnje 
vojske medju Marijom Terezijom i Friderikom 
IV." (Pesta 1762.) i ovecu pjesmu u desetercima : ,,P o 1 a z e n j e 
na vojsku prusku-bavarsku" (Osijek, 1779.) . Franjevac 
Blaz Bosnjak izdao je ,,za razgovor narodu ilirickom" u sti- 



343 

hovima knjigu ,,Ispisivanje rata turskoga pod Jo- 
si p o m II." (Osijek 1792.). Ovima prikljucili su se i svjetovni sve- 
cenici : Antun Ivanosi^ izdao je,,Pismu od junastva 
viteza Peharnika" (Zagreb, 1788.) i,,Pismu od uzeca 
turske Gradiske" (Zagreb, 1789.), i to su dvije najljepse 
pjesme ove ruke u slavonskoj knjizevnosti ;pa ^irnun Stefanac, 
rodjeni Slunjanin, zupnik vrhovacki u Slavoniji, svoju ,,Pismu od 
Ivana Salkovica" (Osijek, 1781.). 

Kacic bio je uopce vrlo poznat u Slavoniji. Franjevac Erne r i k 
P a V i c preveo je na latinski prozu iz Kaciceva ,,Razgovora" s ne- 
koliko pjesama (,,Descriptio soluta et rythmica regum, banorum> 
caeterorumque heroum Slavinorum seu lUyricorum". Budim, 1764.), 
a pored toga izdao je ,,N adodanje glavnih dogadjaja 
Razgovoru ugodnom naroda slovinskoga" (Budim, 
1768.), gdje je u deseterackim pjesmama opjevao djelovanje Franje- 
vaca u Slavoniji. Anonimni slavonski izdavac knjizice ,,K a 1 e n d a r 
ili uredjeno prikazanje nedilja i svetkovina" 
(Budim, 1766.) priopcuje iz Kacica u koledaru prve cetiri pjesme 
o Kastrioticu i obecaje, da ce nastaviti. Simun Stefanac u svojoj 
pjesmi spominje Kacica, pa Petar Katancic u djelu „ Specimen 
philologiae". Ali Kacic bio je poznat i u narodu, te se u Slavoniji 
vec u XVIII. stoljecu pjevala kao narodna pjesma njegova ,,Pisma 
od Marijana Terzijica iz Kobasa". 

Medju slavonskim knjizevnicima XVIII. stoljeca najvece zna- 
cenje u povijesti knjizevnosti imadu Isusovac Antun Kanizlid, 
svjetovnjak Antun Reljkovi<i i Franjevac Petar Ka- 
tancic. 

10. Antun Kanizlic. 

ntun Kanizlic rodio se u Pozegi 1699. godine* od oca 
Franje i matere Barbare. Upravo ove godine dosli su u 
Pozegu prvi Isusovci. Kanizlic, svrsivsi u rodnom mjestu 
isusovacku malu gimnaziju, stupi god. 171 5. u Druzbu Isu- 
sovu, pa iza novicijata od dvije godine nastavi nauke u redovnickim 
skolama, jamacno u Zagrebu. Kad se vratio iz Zagreba u Pozegu, 




* Opceno se drzi, da se Kanizlic rodio god. 1700., ali njemu suvremeni 
pisac M. Paintner, u spisu ,,Scriptores Societatis Jesu Croatae", §to se kao 
rukopis cuva u arhivu Jugoslavenske akademije, veli, da se Kani21i6 rodio 
god. 1699. 



344 

bio je ovdje propovjednik i kateheta (1733 — 1737-), neko vrijeme pace 
i ,,praefectus scholarum" (1735 — 1737-)' I^^ toga premjesten je po- 
novo u zagrebacki kolegij, odakle se nakon osamnaest godina vratio 
u rodno mjesto. Kad je ukinut red Isusovaca (i773.)> on je i dalje 
zivio u Pozegi kao predsjednik duhovnoga stola u pozeskom konzi- 
storiju i kao umirovljen svecenik, bez ikakve javne sluzbe, pa je tu i 
umr'o (1777.)) a sahranjen je u crkvi sv. Lovre. 

Kanizlic istakao se najprije kao pucki nabozno-poucni pisac, 
i u tome nije mu bilo premca u citavoj slavonskoj knjizevnosti. Prvo 
mu je ovakvo djelce ; ,,Obilato mliko duhovno", kate- 
hizam za djecu (Zagreb, 1752.). Skoli bila je namijenjena njegova 
,,Mala i svakomu potrebna bogoslovica" (Mleci, 
1763.), u kojoj bijase jednako sadrzan katehizam, i ,,u tri skole raz- 
diljen" ,,za djecu, koja idju u skolu". Veca i vaznija su njegova djela, 
sto ih je napisao upravo za narod : ,,U tociste blazenoj Di- 
V i c i M a r i j i" (Mleci, 1759. str. 873), pucki zbornik marijanske 
poboznosti, i knjiga ,,Primoguci i srce nadvladajuci 
uzroci s kriposnimi potpomocima za Ijubiti 
Gospodina Isukrsta" (Zagreb, 1760.), kojoj je izvornik 
francuski, preveden i na njemacki, a po ovome prijevodu izra- 
djivao je Kanizlic posve slobodno svoje djelo, kojemu je dodao i 
izvornu ovecu pjesmu o sv. Alojziju. Kanizlicev molitvenik ,,Bogo- 
Ijubnost molitvena" (Trnava, 1766. str. 580) dozivio je 
pet izdanja, pa je izdan jos i u novije vrijema (1893.) kao jedan 
od najvrednijih hrvatskih molitvenika. Kanizlic pisao je lijepim je- 
zikom, a zanimljivo i privlacivo, s mnogo usrdne poboznosti, isti- 
cuci i sam, da nije svaki bogomoljac ujedno i pobozan covjek, pa su 
sva njegova djela ove ruke bila vrlo rasirena. 

Za zivota bio je Kanizlic poznat samo kao pucki pisac, ali uistinu 
on je bio naucenjak i pjesnik umjetnik, i to je najvazniji dio njegova 
knjizevnoga rada. Poslije Kanizliceve smrti izadje veliko njegovo 
djelo : ,,K amen pravi smutnje velike" (Osijek, 1780.). 
To je polemicno djelo na osnovi historijskoj i dogmaticnoj protiv 
djelca grckoga episkopa Helija Menijate : [H^;x tx.xvi^xXo'j (1752.) o 
crkvenom raskolu. Kanizlic svestrano raspravlja ovo pitanje i govori 
svuda pomirljivo, a narocito ne dira u pravoslavlje kod Slovjena, pa 
vec u predgovoru kaze: ,,Bog ubio onoga, koj nas je rastavio !" Ovo 
golemo djelo, zapremajuci gotovo tisucu strana velike osmine, osam- 
Ijena je pojava u citavoj hrvatskoj knjizevnosti do onoga vremena : 
prije Kanizlica nije ni jedan nas pisac napisao hrvatskom prozom 



345 

vece originaino naucno djelo, pace prije toga ima uopce veoma malo 
pokusaja hrvatske naucne proze. Kanizlic se u tome, kako izrijekom 
u predgovoru kaze, poveo za Ignjatom Gjordjicem, pa i navodi 
poznatu izjavu njegovu o upotrebi narodnoga jezika u naucnim 
djelima. 

Poslije Kanizliceve smrti izaslo je i najvaznije njegovo pjesnicko 
djelo, epsko-lirska pjesan ,,Sveta Rozalija, panormitan- 
skadivica, nakicena i ispivana" (Bee, 1780.). 

Pjesnik crta Rozaliju, kako zivi u sjaju i raskosju u svom dvoru, ali 
se preobraca, ostavlja svoje roditelje bez njihova znanja, rodjake, rodice i 
zarucnika, otrze se posve od svijeta i zivi pustinjacki u jednoj gorskoj spilji, 
gdje joj se javljaju razlicite personifikacije apstraktnih pojmova, pa je utvrdjuju 
u svetom zivotu, ali se diiu i napas'ci, §to ih ona pobjedjuje. 

Kanizlicevo citavo djelo je poslanica sv. Rozalije, koja roditeljima 
crta predjasnji i sadasnji svoj zivot, dakle upravo monolog, u kome 
je prikazan dusevni proces od grijeha do spoznanja i pokore. Po tome 
je ,,Sveta Rozalija" slicna Gundulicevim ,,Suzama sina razmetnoga". 
Kanizlic se povodio za Gjordjicevim ,,Uzdasima Mandaljene pokor- 
nice", narocito je obradjena jednako u oba ova djela scena, kako se 
djevica u zoru u citavu nistavom svjetskom sjaju odijeva pred ogle- 
dalom, gdje je Mandaljena i Rozalija ocrtana kao rokoko-dama XVIII. 
stoljeca. 

,,Sveta Rozalija" spjevana je u dvanaestercima sa srokovima u 
sredini i na kraju, koji su se vec prezivjeli u dubrovacko-dalmatinskoj 
knjizevnosti. Njegova je dikcija birana i kicena — i u naslovu se kaze, 
da je ,, nakicena" — dakle marinisticka, ako i ne u tolikom stepenu 
kao u Gjordjica, koji je naslijedio bogatstvo dubrovacke poezije od 
dva stoljeca. Koncepcija ,,Svete Rozalije" je barokna. Kao najvrednije 
treba napokon istaknuti, da u ,,Svetoj Rozaliji" ima iskrenog, nepo- 
srednog promatranja Ijepota prirode, i njegove dvije pjesme u ovome 
djelu, jedna o kupanju, a druga o biglisanju slavuja, biseri su stare 
hrvatske lirike. 

Kanizlic je od svih slavonskih pisaca ovoga vremena pisao naj- 
cistijimi najbogatijim jezikom. On je proucavao jezik u tancine upravo 
u narodu, te je bio i leksikograf, pa pouzdano znamo, da je ostavio u 
rukopisu veliki rjecnik, koji se izgubio. Njegova pjesnicka dikcija je 
najdotjeranija u slavonskoj poeziji XVIII. stoljeca. Za njom poveo se 
od slavonskih pjesnika jedini Antun Ivanosic, svjetovni 
svecenik, narocito u lijepoj prigodnoj pjesmi ,,0 p i v a n j e s 1 i c n o- 




346 

ricno groba Josipa Antuna Colnica" (Zagreb, 
1785.). Kanizlic je najbolji slavonski pjesnik XVIII. stoljeca, pa 
ga je Petar Katancic nazvao dobro takmacem dubrovacko-dalma- 
tinskih pjesnika.^ 

11. Matija Antun Reljkovic. 

atija Reljkovic prvi je slavonski pisac svjetovnjak i on je 

u slavonsku knjizevnost prvi uveo prosvjetiteljstvo (Auf- 

klarung) na osnovi racionalistickoj i demokratsko j , pri 

pravivsi tako tlo prosvjetiteljskim idejama Josipa II. u 

prosvjetno i gospodarski zapustenoj Slavoniji. 

Matija Reljkovic rodio se god. 1732. u Svinjaru (danas selo Davor) 
na Savi od oca krajiskoga kapetana. Kako bijase zakon u Krajini, 
i on je navrsivsi sesnaest godina stupio u vojsku kao prosti vojnik. 
U pocetku sedmogodisnjega rata (1756.) borio se vec kao porucnik, 
i tu bi kod Vratislave god. 1757. zarobljen sa citavom brodskom pukov- 
nijom. Boraveci u zatocju u Frankfurtu na Odri, usavrsi se u njemackom 
jeziku, a naucio je i francuski, upoznao knjizevnost jednoga i drugoga 
naroda, pa vidio u jednu ruku velike ideale suvremenoga prosvjeti- 
teljstva, a u drugu posve primitivno, nekulturno stanje Slavonije. 
Pod ovim dojmom napisao je jos u zatocju prvo svoje djelo : ,,S a t i r 
iliti divji c o v i k", pa ga izdao u Drazdjanima (1762.). Kad se 
svrsio sedmogodisnji rat, vratio se Reljkovic kuci. God. 1778. postao 
je kapetanom, a god. 1785. podijelio mu Josip II. plemstvo s na- 
dimkom ,,von Ehrendorf", na sto je slijedece godine (1786.) kao kapetan 
umirovljen. Umr'o je god. 1798. u Vinkovcima, gdje mu je zupnikom 
bio sin Josip Stjepan Reljkovic (1754 — 1801.), koji je u 
stihovima napisao ,,Kucnik", knjigu gospodarskog sadrzaja za 
narod. 

Prvo izdanje ,,Satira" upravo je razgrabljeno, pa je Reljkovic 
djelo znatno rasirio i dotjerao te ga ponovo izdao u Osijeku {1799.). To 
je bila najpopularnija knjiga u Slavoniji. Reljkovic je prosvjetiteljske 
ideje obradio u pjesmama, u narodnim desetercima, jer je znao, da 



1 ,,Quam haec (t. j. Illyrica) dialectus elegantiam et ad omne metrum 
flexilitatem habeat, paucis enarrari nequit et is censere poterit, qui Raguseos 
aliosque Dalmatas vates audivit canentes. Quos si non superavit, aemulatus 
certe est Antonius Kanixlich, cuius manibus ut optime precor, ita lUyriorum 
Ovidium, pace gentis amplissimae, nuncupare ausim." De Istro eiusque adcolis, 
str. 144. 



347 




Matija Antun ReIjkovi£. 



je Slavoncu pjesma mila. Kao svi pucki prosvjetitelji ovoga doba i 
on se u prvom redu bori protiv praznovjerja i predrasuda, pozivajuci 
se na zdrav Ijudski razum, pa isticuci potrebu prosvjete najsirih vrsta 
naroda. ,,Pridsude i zli obicaji" njemu su ,,drvlje i kamenje", koje 
valja ukloniti. On rusi i razgradjuje predrasude i rdjave obicaje, koji 
su se ukorijenili u narodu (divan, kolo, prelo, psovke, asiluk, ca- 
ranje), kao rasadnike svega zla u Slavoniji. A protiv tih pojava, na ko- 
jima se osnivao suvremeni primitivni zivot slavonskoga seljaka, stavlja 
Reljkovic kao protivutezu za dalji narodni opstanak, razvitak i bu- 
dudnost — prosvjetu za najsire slojeve. Ona mora biti svojinom sva- 



348 

koga covjeka. Osnovna misao Reljkoviceva u suglasju s epokom pro- 
-svjetiteljstva jest prosvjetna, a najkrilatija je rijec njegova 
s k o 1 a, i to za svakoga covjeka. U skolu treba da ide nesamo buduci 
^apovjednik u vojsci i svecenik, nego i obican covjek, seljak i prosti 
vojnik; svako treba da bud2 pismen, pa ce tako biti ,,pametni vojnici" 
i valjani ,,poslenici"; pace Reljkovic trazi, da i zenska celjad uci knjigu. 

Reljkovic je racionalist iz doba prosvjetiteljstva : on je uvjeren, 
ako puk nauci citati i pisati, ako ga skola prosvijetli, tim ce nestati svi 
poroci; narod ce se podici moralno, socijalno i ekonomski, kad se po- 
digne intelektualno. Reljkovicev ,,Satir" prvi je micao Slavonca iz nje- 
gova herojskog i primitivnog zivota, sto se polako primicao kraju, 
pa ga uvodio u novi gradjanski zivot, i po tome on je prvi vodic i pro- 
svjetitelj nasega naroda u Slavoniji. 

Reljkovic je u ,,Satiru" izlozio svoje misli za prosvjetiteljski 
rad u Slavoniji, a poslije toga napisao je vise djela u prozi, koja su 
same realizacija njegovih prosvjetiteljskih teznja u ,,Satiru". On je 
prvi od slavonskih pisaca napisao gramatiku (,,Nova slavonska 
i nimacka gramatik a". Zagreb, 1767.), jer je vec u ,,Satiru'* 
isticao, da nam je iznakazen jezik i da nemamo ustaljene ortografije, 
sto je osnov svake knjizevnosti. Ova gramatika, koja je ubrzo dozivjela 
tri izdanja, bila je pored toga dobra prirucna knjiga, iz koje je tudjinac 
ucio hrvatski, a nas covjek njemacki. Reljkovic je u ,,Satiru" isticao 
potrebu skola za gospodu i seljaka, za musko i za zensko, a sam je 
napisao nekoliko skolskih knjiga : preveo je poput Dositeja Obrado- 
vica, prosvjetitelja srpskog, ,,Ezopove fabule za slavonsku 
uskulu hodecu dicu" (Osijek, 1804.) ; za one, koji su ,,malo 
veci i naucniji", prevede basne F e d r o v e, i napokon za one, koji 
su ,,naucni i politici", prevede s francuskoga ,,Cudoredne p r i- 
povijetke Pilpaj Bramine, indijanskog mudro- 
z n a n c a". 

Reljkovicu bilo je na srcu i unapredjenje narodnoga gospodarstva 
u Slavoniji, te je za narod preveo s njemackoga poucnu knjizicu 
,,Prava i pomljivo ispisana ovcarnica" (Osijek, 1776.).^ 



^ Reljkovic je ovo djelce preveo po nalogu dvorskog ratnog vijeda. 
Izvorniku je naslov : Venceslaus J. Paul, Anleitung zur Verbesserung der 
Schaafzucht. Prvo je izdanje Reljkoviceva prijevoda izaslo bez njegova 
imena pod naslovom ,,Razlozenje svrhu plodjenja i pripase ovaca s jednim 
nadometkom od sijanja i timarenja duhana" (Osijek, 1771.). Ove je godine 
izasao i kajkavski prijevod ,,Razgovor i navuk od drzanja i hranjenja ovac, 
zatem od obdelavanja duhana na horvatski prenegen" (Zagreb, 1771.). 



349 



DivYi csdvm 

tJ VERSHE SLAVONCEIVI. . 



U doba prosvjetitelj- 
stva prevladalo je u 
filozofiji nacelo, da 
se pravna nauka i za- 
koni imadu izvoditi iz 
naravi Ijudske (Locke, 
Montesquieu, Rous- 
seau), i to je ,,na- 
ravno pravo". Relj- 
kovic i tu stoji u do- 
diru s duhom vremena. 
On je preveo iz latin- 
skoga te izdao djelce : 
,,P o s t a n a k n a- 
ravne pravice 
i duznosti Ijud- 
skih" (Osijek, 1794.), 
i to ,,za skule po Sla- 
voniji i Srimu" te ,,na 
hasnovito uzivanjedo- 
morocem". Napokon 
Reljkoviceva knjiga 
,,Nek j e s v a s t a" 
(Osijek, 1795.) zbirka 
je anegdota, prica i 
pripovijedaka, iz zi- 
vota velikih i obicnih 
Ijudi, sto ih je pisac 
izvadio iz razlicitih 
knjiga, kako mu se 
sto cinilo , ,probitacno ' ' 

za pouku i prosvjecivanje puka. — Reljkovicev prosvjetiteljski rad, 
narocito njegov ,,Satir", stekao je u knjizevnosti protivnika i prija* 
telja. Franjevac Gjuro Rapic (1714 — 1777-) izdao je knjiga 
,,Satir iliti divji covik u nauku krscanskomu 
u b a V i s t i t, uputit, naucit i pokrstit" (Osijek, 1765.)^ 
ocito protiv njegova djela. Izmedju ova dva ,,Satira" najveca je 
opreka : Reljkovicev zastupa misli novoga doba, a Rapicev tradicio- 
nalizam; prvi hoce da narod prosvijetli i da ga pouci o svemu ; 
drugi drzi, da seljaku ne treba druge prosvjete do vjerske obuke. 




rii7 6 2. 



Naslovna strana I. izdanja Reljkoviceva „Satira" 
Iz kr. sveuc. knjiznice u Zagrebu. 



350 

U Reljkovica satir poucava Slavonca, a u Rapica Franjevac poucava 
satira t. j. grjesnoga Slavonca, u istinama vjerskim. 

Iza toga izdao je neki fratar pod pseudonimom ,,Tambura§ 
slavonski", mozda isti Rapic, pamflet (1767.), koji nam se nije 
sacuvao, protiv Reljkovica. Ovome je odgovorio rodjeni Licanin V i d 
D o s e n, zupnik u Duboviku, u bivsoj brodskoj krajiskoj pukov- 
niji, od god. 1773. profesor theologiae moralis na maloj Akademiji 
u Pozegi, pjesmom ,,Jeka planine, koja na pjesme 
Satira i Tamburasa slavonskoga odjekuje i 
o d g o V a r a" (Zagreb, 1767.), ustavsi prvi na odbranu Reljkovica. 
Iza toga se svom zestinom oborio na autora pamfleta, pa uopce na 
Franjevce i na kler Adam Tadija Blagojevic u ovecoj 
pjesmi ,,P j e s n ik-p u t n i k" (Bee, 1771.). 

Reljkovicev ,, Satir" oznacuje u Slavoniji prijelom izmedju tra- 
dicionalizma i svjetovnoga prosvjetiteljstva. Ova je borba jace izbila 
za Josipa II., koji je vec za vlade kraljice Marije Terezije provodio 
ideje prosvjetiteljstva. U ovome jozefinizmu izbili su ekstremi 
prosvjetiteljstva, narocito borba protiv klera, cega u ,,Satiru" jos 
nema. To se odbilo naj jace u radu Adama Tadije Blagoje- 
vica, rodom iz Petrijevaca, sela na uscu Karasice u Dravu, kan- 
celiste ,,ilirske dvorske deputacije". Pjesma ,,Pjesnik-putnik" nije 
samo satira protiv klera, vec i panegirik Josipu II. i svim njegovim 
teznjama, prigodom njegova puta po Slavoniji (1771.). Pored toga 
on je preveo s njemackoga francusko djelce opata Coyera : ,,Khinki 
n i k o j i kok h i n k h i n e z i a n s k i dogadjaji drugima 
zemljam hasnoviti" (Bee, 1771.) i njemacko djelce ,,Ru- 
zicke Antuna Predika od jedinstva u krstjan- 
s t V u" (Bee, 1773.). ,,Khinki" prosvjetiteljska je knjiga o gra- 
djanskom zivotu u obliku pripovijesti, gdje je glavno lice Khinki, a 
radnja je prenesena u Kinu. Uz Blagojevica slavio je Josipa II. 
Joso Krmpotic, rodjeni Licanin iz Barleta kraj Gospica, koji 
je pristao uz rad slavonskih pisaca poput Dosena i opjevao ,,Kata- 
rine i Jose II. put u K r i m" (Bee, 1788.) te ga je kralj 
imenovao dvorskim kapelanom. 

Racionalizam sa bezvjerstvom odbijao se i u zivotu u Slavoniji 
kao jedan ekstrem suvremenoga prosvjetiteljstva, pa se i u knjizevnosti 
opaza neka reakcija protiv ove pojave. Antun Ivanosic izdao 
je knjigu ,,Svemoguci neba i zemlje stvoritelj" 
(Zagreb, 1788.), pisanu ,,po razumu sv. pisma" protiv racionalista 
i ,,prosvitljenih". Opsezan predgovor namijenjen je suzbijanju ra- 



351 

cionalizma (,,naravskoga razuma") i suvremenih prosvjetiteljskih 
ideja, gdje se kao ,,krivi naucitelji" spominju ,,otrovni pisac Voltaire, 
Rousseau i ostali mlogi pisci". Ivanosic je u stihove pretocio iz sv. 
pisma tri knjige o stvaranju svijeta i covjeka. Pjesnik je narocito 
izabrao ovaj ulomak, gdje Bog u beskrajnoj Ijubavi stvara covjeka 
i okruzuje ga svim dobrom, a ovaj ipak u svojoj oholosti hoce da se 
digne nad Boga, hoce sam da bude Bog, ali svladan pada, bude istjeran 
iz raja, no Ijubav Bozja obecaje mu i sada spas. Ivanosic crta borbu 
covjeka s Bogom, ali cisto lirski, u pjesmicama u sestercima i stro- 
fama od osam stihova. Osobito je lijepo pjesnicki izradjena scena, 
gdje se prvi Ijudi oprastaju s izgubljenim rajem i polaze u dolinu 
suza, a dotjeran je i njegov prijevod sedam pokornih psalama Davi- 
dovih, dodan na kraju djela. Bez knjizevne vrijednosti dvije su pjesme 
Brodjanina fra Josipa Stojanovica: ,,Tuzba duse i 
tila osudjena" (Budim, 1794.) i ,,U spomena opcinskoga 
suda (Budim, 1795.), jednako pisane protiv ,,prosvitljenih** i protiv 
Voltaira. 

12. Matija Petar Katancic. 

atancic rodio se u Valpovu god. 1750. Na krstu dobi ime 
Matija. Pucku skolu svrsio je u Valpovu, gimnazijske 
nauke ucio je u Pecuhu, Budimu, Baji i Segedinu, a filo- 
zofiju u Budimu i Osijeku. U red Franjevaca stupi u 
manastiru u Bacu i primi ime Petar (1772.), a prvu je misu citao 
u Valpovu (1776.). U bogosloviji bio mu profesorom Josip Pavisevic, 
najuceniji slavonski Franjevac do Katancica, i on ga je potakao, da 
se posveti arheoiogiji. Katancic umio je pored hrvatskog i latinskog 
jezika, kako sam kaze, madzarski, njemacki, vlaski (valjda talijanski), 
grcki i ponesto francuski.^ On je umah sav naginjao nauci. I. A. Brlid 
kaze o njemu, da o teologiji nista ne ce da cuje.^ Kako su iza ukinuca 
reda Isusovaca prihvacali obuku u nasim gimnazijama ponajvise 
Franjevci, to je i on posao za ovim ciljem. Kao mladi redovnik bi pre- 
mjesten u samostan u Budimu, gdje je nastavio dalje nauke na sve- 
ucilistu, i onda postade profesorom na gimnaziji u Osijeku (1779.), 
gdje je devet godina predavao poetiku i retoriku. Ovdje je napisao prvo 
svoje naucno djelo ,,D issertatio de collumna mil- 
liaria ad Essekum reperta (Osijek, 1781.), sto je domalo 

* VI, Dukat : Jedno pismo Katancicevo. Gradja. knj. VII. str. 106, 
^ BjKOBa ilpeiiHCKa, I. str. 723. 




352 




Matija Petar Katancic. 
Iz Vijenca god. 1881. str. 237. 

dozivjelo i drugo izdanje (1794.)- Vec g. 1789. stekao je uceni Katancic 
mjesto profesora na arhigimnaziji u Zagrebu, gdje je nastavio svoj 
naucni rad, baveci se historijom, arheologijom, numizmatikom i 
filologijom. Predmetom njegovih istrazivanja bio je stari klasicki svijet, 
koji je u nasim krajevima ostavio toliko tragova, a s time u svezi pro- 
ucavao je dohistorijsko doba hrvatske povijesti i slovjenske starozit- 
nosti. U Zagrebu izdao je raspravu ,,In veterem Croat o- 
rum patriam indagatio philologica" (Zagreb, 1790.). 
Katancica je ovo pitanje tako zanimalo, da je molio jos iz Osijeka 
(1787-)) da ga premjeste na koju gimnaziju u Galiciji, jer je htio, da 
prouci historiju zakarpatskih krajeva, ali to nije postigao. Katancic 



353 

je proputovao krajeve izmedju Kupe, Save i Drave, trazeci svuda 
spomenike rimske, proucavajuci natpise, rimske ceste, rimska mjesta 
i gradove, on je prvi naucno rekonstruirao topografiju tih krajeva 
u rimsko doba u djelu : ,,Specimen philologiae et geo- 
graphiae Pannoniorum" (Zagreb, 1795.) • Ovo je prvo 
svoje vece naucno djelo posvetio Stjepanu Schonwisneru, pro- 
fesoru arheologije na sveucilistu u Budimu, fra Josipu Jakosicu, 
prijatelju i sabiracu starina, i Josipu Pavisevicu, svome ucitelju. 
Najvaznije rezultate ovoga istrazivanja prihvatio je najcuveniji noviji 
istrazivac rimskih starina Mommsen. 

Katancic se u casovima bavio i poezijom. Kraj njegova naucnoga 
rada bila je poezija nesto sporedno, a u duhu ovoga vremena ona 
je pretezito prigodna. Medjutim Katancic je i tu imao siru naobrazbu 
od ostalih slavonskih Franjevaca : on je vrlo dobro poznavao staru 
klasicku poeziju, pa se za njom povodio kao pseudoklasik, a poznavao 
je i dubrovacko-dalmatinsku poeziju, pa nije cudo, da je od slavonskih 
pjesnika cijenio samo Kanizlica, kojega je poezija pod utjecajem 
Dubrovcana dosla do jaceg utnjetnickog izrazaja. U Osijeku je Ka- 
tancic izdao ,,Poskocnicu PanaiThalije na Crnom 
b r d u" (1788.). Kad je ban Balasa morao cstaviti Hrvatsku, a banom 
postade domaci velikas Ivan Erdody (1790.), javio se medju ostalim 
prigodnicarima i Katancic, koji je novoga bana pozdravio latinskom, 
hrvatskcm, pace i madzarskcm prigcdnicom.^ U Zagrebu izdao je 
Katancic zbirku ,,Fructus auctumnales" (1794.), gdje 
polovicu knjige zapremaju pjesme latinske, a polovicu hrvatske. 
Kako mu je u naucnom istrazivanju omilio stari klasicki svijet, tako 
mu i ovdje daje najcdlicnije mjesto : prve su pjesme na latinskom 
jeziku, iza ovih pjesme na jeziku hrvatskom, u klasickim metrima, 
a onda tek dolaze ,,popivke narodne", njegove imitacije narodne 
poezije 

Katancicev je izgled, kako sam veli, Ovidije ; on mu je kao 
pjesnik ,,delicatissimus".^ Latinske pjesme imadu sasvim prigodni 
znacaj : privatni i javni. Pjesnik se kcd osobitih zgcda sjeca svojih 

^ ,,Plausus ab archigymnasio Zagrabiensi datus". Zagreb, 1790. U 
ovoj prigodnoj zbirci tri su Katanciceve prigodnice : latinska ,,Lyricon", 
hrvatska ,,Glasak Ljubice, vile sumske, k sestri Milici 
u gori zelenoj nize grada Samobor a", i madzarska ,,M a- 
g y a r L a u t". 

2 ,,Eum (t. j. Ovidium) nuper quidam, opere Fructuum auctu m- 
n a 1 i u m imitari conatus est, dialecto Bosnensi, quam feliciter, viderint 
vates," Specimen philologiae, str. 56. 

Branko Vodniki Povijest hrvatske knJIleTOOsti. ^3 



354 

prijatelja i znanaca, ali ne pusta s oka ni vazne javne suvremene 
dogadjaje, pa slavi Josipa II. i bana hrvatskog Ivana Erdody-a, a 
nekoliko je pjesama posvetio i nasem vojniku u pruskom ratu. Medju 
latinskim pjesmama ima i vise epigrama, ali i ovi su prigodni. 

Zanimljiva je Katanciceva hrvatska poezija. U distisima hrvatskim 
napisao je dva ,,razgovora pastirska", a treci u heksametrima, pozna- 
vajuci jamacno pjesme ove ruke u dubrovackoj knjizevnosti. U heksa- 
metrima oplakao je i smrt kraljice Marije Terezije, te napisao satiru 
protiv Reljkovica ,,Satir od kola sudi", ali ne prekorava pjesnika radi 
prosvjetiteljskih ideja, vec samo naglasuje, da nije kolo — on ga ne 
smatra ostatkom turskim, vec bastinom drevnih Rimljana — rasadiSte 
zla, vec zabave gradske. Pored toga ima jos nekoliko manjih prigodnih 
pjesama u razlicitim klasickim metrima. 

Katancic je i prionuo za klasicizam nesamo sadrzajem, vec i 
oblikom, pa je klasicku prozodiju posve primijenio na hrvatski jezik, 
odbacivsi vaznost akcenta, a drzeci se principa kvantitete i pozidje 
u metrici, sto je obrazlozio u kratkoj raspravici ispred hrvatskih pje- 
sama ,,Brevis in prosodiam illyricae linguae animadversio". Katancid 
se bavio poetikom te je napisao djelce : ,,De poesi illyrica 
libeUus ad leges aestheticae exactus; cum Ro- 
salaide Kanixlichii emendat a", sto se sacuvalo u 
rukopisu.^ 

Katancic nije dugo ostao u Zagrebu. Domalo postade profesorom 
arheologije na sveucilistu u Budimu (1795.) i sad se mogao jos inten* 
zivnije baviti naukom. Za svoje slusace izdao je dvije knjige ,,Ten- 
tamen publicum ex numismatica veteri" (Pesta, 
1797.) i ,,E 1 e m e n t a numismatica" (Budim, 1799.). prijevod 
knjige cuvenog tada numizmaticara J. Eckhela ,,Kurzgefasste Anfangs- 
griinde zur alten Numismatik" (1786.). Ovdje izdao je Katancic i svoje 
djelo, oko kojega je mnogo godina radio, ,,D e Istro eiusque 
adcolis commentatio (Budim, 1798.), u kome raspravlja o 
Dunavu i Podunavlju sa gledista geografskog i arheoloskog, a onda 
govori o narodima, koji od najstarijih vremena do njegova doba nasta- 
vaju ove krajeve, narocito o njihovu podrijetlu, jeziku i knjizevnosti. 

Obnemogavsi morao je Katancic veoma rano u mirovinu (1800.) ; 
zivio je neko vrijeme u Pesti, a onda do svoje smrti u franjevackom 
samostanu u Budimu, ali se i sad bavio naukom. 2ivio je kroz godine 
u svojoj deliji, ne zlazeci uopce iz nje, a k sebi pustao je samo prija- 
telje, s kojima je mogao raspravljati o filologiji, geografiji i arheolo- 

^ ByKOBa IIpenHCKa, I. str. 722. 



355 

giji.^ njemu se moglo reci : ,,Totus vixit litteris". Za njegova zivota 
izaslo mu je i najvrednije naucno djelo ,,Orbis antiquusex 
tabula itineraria Theodosii imperatori s", u dvije 
sveske (Budim, 1824. i 1825.), a u isto doba i djelo ,,Istri a d c o- 
larum Illyrici geographia vetus e monumentis 
epigraphicis, marmoribus et commentariis illu- 
strata", u dvije knjige (Budim, 1826 — 1827.). U ovome djelu sadr- 
zana je najpotpunija epigrafika Podunavlja do ovoga doba, a one je 
tim vaznije, jer je gradja Katanciceva i pouzdana : on je u mladjim 
svojim godinama obasao velik dio nekadasnjih panonskih provincija, 
pa je sam prepisivao stare natpise i poznate, vec priopcene ispore- 
djivao s izvornicima. 

Katancic je umr'o u Budimu god. 1825. Iza njega ostalo je mnogo 
djela u rukopisu ; neki se rukopisi cuvaju u arhivu Jugoslavenske 
akademije u Zagrebu, ali najvaznija njegova djela dosla su u knjiz- 
nicu sveucilista u Budimpesti, gdje se i danas nalaze.^ To su takodjer 
od najvece cesti geografski i arheoloski radovi, ali ima i radova druge 
ruke. Vec je spomenuta njegova rasprava ,,De poesi Illyrica libellus 
ad leges aestheticae exactus" (1817.). U nasu knjizevnu historiju 
ide rukopisna radnja : ,,Prolusio in litteraturam aevi 
m e d i i" (1820.). Najopseznije djelo njegovo izaslo je ipak na svijet 
poslije njegove smrti : ,,Sveto pismo"(i83i.), prijevod sv. pisma 
staroga i novoga zavjeta. Katancic bavio se mnogo i jezicnim pitanjima. 
Kako je nasa filologija bila tada u pocetku svoga razvitka, i on je tu 
obicno nekritican, ali uza sve to bio je dobar poznavac narodnoga je- 
zika, a govoreci o njegovoj rasirenosti i o jezicnom jedinstvu, i on 
bosanskom narjecju odredjuje prvo mjesto. ,,Bosnenses puritate atque 
elegantia eminent".^ Zato je i sv. pismo preveo u ,,jezik slavno-ili- 
ricki izgovora bosanskoga". Na ovoj osnovi sagradjen je njegov 
,,Etymologicon Illyricum, ad leges philologiae 
dialecto Bosnensi exactu m". Ovaj veliki rjecnik na 1340 
strana rukopisa, oko kojega je Katancic radio velik dio svoga zivota, 
sabirajuci rijeci i potvrdjujuci ih primjerima iz mnostva dotadasnjih 
hrvatskih pisaca, nije na zalost ni izdan, ni gdje upotrijebljen, ni 
proucen. 



1 lb. I. str. 723. 

^ Popis Katancicevih rukopisa sastavio je prvi I. A. Brlid, Vukova 
Prepiska, I. str. 721 — 722. — Iza njega Georgius Fej6r : Historia Acade- 
miae scientiarum litteraria. Budim, 1835. 

^ Specimen philologiae, na str. 55. 

* 



356 



13. Kajkavska knjizevnosl u XVlIl. stoljecu. 




oslije smrti Vitezoviceve nema u gradjanskoj Hrvatskoj 
u XVIII. stoljecu svjetovnjaka, koji bi se bavili knjizevnim 
radom, vec je sva knjizevnost u rukama klera, narocito 

hrvatskih Pavlina i Isusovaca. Ova se knjizevnost, dosta 

bogata, dijeli u dvije vrste : r e 1 i g i o z n o-m o r a 1 n u, pisanu na 
kajkavskom narjecju, a namijenjenu vjerskom prosvjecivanju puka, 
i na naucnu, koja obuhvata vise grana nauke (teologiju, histo- 
riju, geografiju, lingvistiku, fiziku), pisanu latinskim jezikom, all je 
velik dio ovoga rada ostao u rukopisima. 

Upravo god. 1700. proveo je umni lepoglavski Pavlin Caspar 
Malecic (1646 — 1702.), rodom Varazdinac, pisac latinskih djela 
iz podrucja crkvenoga prava, kao general svoga reda rascjepljenje 
jedinstvene tadasnie hrvatsko-ugarskonjemacke pavlinske provincije 
u dvije nove provincije, i to hrvatsko-njemacku i ugarsku. Ali i pored 
ve6e samostalnosti knjizevni rad nasih Pavlina nije veci od onoga u 
XVII. stoljecu. Medju njima najznatniji je kajkavski pisac H i 1 a r i o n 
Gasparoti (1714— 1762.), rodjen u Samoboru, koji je izdao u 
cetiri knjige golemo djelo : ,,Cvet sveteh ali zivlenje i 
cini svecev", koje sadrzi zivotopise i propovijedi [o svecima, 
sto se u Hrvatskoj najvise slave. 

Znatniji je naucni rad Pavlina na jeziku latinskom, i ako se 
ogranicuje samo na povijest pavlinskoga reda, narocito u hrvatskim 
krajevima. Ovim se radom istakao Ivan Kristolovec, rodjeni 
Varazdinac (umr'o god. 1730.), koji je napisao djelo „D e s c r i p t i o 
synopticamonasteriorum ordinis S. Pauli I. ere- 
mitae in lUyrico olim fundatoru m", ja stampom 
je izdao u Rimu djelce „D e o r i g i n e ordinis" (1702.), i u 
Zagrebu „P a n e g y r i c o n historiale" (1703.). Pored toga 
napisao je i dvije kajkavske knjige „Tomasa od Kempisa, 
Od nasleduvanja Kristusevog a", koja je izasla u vise 
izdanja, a pisac ju je posvetio „plemenitim gospojam naroda sloven- 
skoga", i „2ivot svete Marte i Magdalene". 

Najznatniji nas historik pavlinskoga reda jest Krizevcanin Ni- 
kola Benger (1695-1766.), Pavlin lepoglavski.U Pozunu izaslo 
je u dvije sveske veliko njegovo djelo „A n n a 1 i u m e r e m i c o e- 
nobiticorum" (1742.) kao nastavak pavlinske historije Slovenca, 
lepoglavskog Pavlina Eggerera, „Fragmen panis cordi protoeremitici'* 
(Bee, 1663.). Bengerovo djelo prikazuje povijest pavlinsku od god. 



357 




Zagreb u XVIII. stoljecu. 
Izvornik u dvorskoj knjiznici u Becu. 



1663 — 1727., a u rukopisu je ostao treci svezak (god. 1727 — 1739.). 
Pored toga sacuvana su nam njegova rukopisna djela : ,,Chrono- 
taxis monasteriorum Ordinis S Pauli in provinciis Istriae et Croatiae", 
,,Catalogus autorum ex religiosis ord. S. Pauli" te ,, Synopsis historico- 
chronologica monasterii Lepoglavensis", a ne zna se, gdje su rukopisi 
„Nucleum annaliuni ecclesiastico-Illyricorum" i ,,Vindiciae historiae 
tragicae Petri Pereny". 

Uz pomenutu dvojicu istakao se kao historik i Pavlin J o s i p 
Bedekovic, koji je umr'o u Remetama (1760.), svojim djelom 
„Natale solum S. Hieronymi" (Becko Novo Mjesto, 1752.), 
gdje se uz opsirnu biografiju sv. Jeronima raspravlja pitanje o njegovoj 
domovini, i rodoljubni pisac dokazuje, da mu je rodno mjesto bila Stri- 
gova u Medjumurju A prije toga preveo je s latinskoga djelce Pavlina 
Adama Koloczani-a, te ga izdao na kajkavskom narjecju s napisom : 
„Manuale t. j. rucna knjizica iliti kratek nauk" (Grac, 1744.). 

Pavlinska latinska knjizevnost XVI I L stoljeca i ako nije veoma 
bogata i raznovrsna, vec iskljucivo historijska, ipak je vazna, i u njoj 
se odrazuje vrlo lijepa jedna crta : ona je rodoljubna. Pavlinski red 



358 

ukinut je god. 1786., ali nali Pavlini ostavili su nam svoju historiju, 
lijepuriznicu prosvjetnoga svoga radaicasnu uspomenu u daljem nasem 
prosvjetnom zivotu, a i uto jedan se ekspavlin, Tito Brezovacki, istakao 
ko najbolji kajkavski pisac u dopreporodno doba. 

Knjizevni rad Isusovaca u gradjanskoj Hrvatskoj u ovo doba 
intenzivniji je i bogatiji od rada njihova u XVII. stoljecu, ali i oni pisu 
pretezno latinski, i to naucna djela ; na kajkavskom narjeCju pisu 
Fran jo Susnik, Andrija Jambresic, te Juraj i 
Ivan Mulih i Josip Sibenegg. 

Andrija Jambresic rodio se god. 1706. negdje u Hr- 
vatskom Zagorju. U red Isusovaca primljen je god. 1725., te je svoj 
vijek prozivio u uciteljevanju na isusovackim zavodima u Trnavi, 
Varazdinu, Zagrebu i Pozegi. Umr'o je god. 1758. On je izdao raspravu 

hrvatskom pravopisu ,,M anuductio ad Croaticam 
orthographia m" (1732.) i,, Lexicon latinum inter- 
pretatione Illyrica, Germanica et Hungarica* 

1 o c u p 1 e s" (Zagreb, 1742.), veliko djelo, sto zahvaca vise od tisucu 
stranica, namijenjeno skolskoj potrebi, sa dodatom raspravicom o 
pravopisu (,, Orthographia seu recta Croatice scribendi ratio"). Povod 
izdanju ovoga rjecnika bio je, sto Habdelicev nije vise odgovarao potre- 
bama, te je valjalo namaknuti vece, potpunije djelo. Prema Jambre- 
Sidevu kazivanju osnov je djelu polozio Isusovac Franjo Susnik 
(1686 — 1739.), i to on je sastavio spisak hrvatskih rijeci, potpuno 
uredio taj glavni dio rjecnika, i svrsio pocetak latinskog dijela, pa je 
tako, potporom staleza i redova Hrvatske, djelo uslo u stampu. Posao 
bude medjutim prekinut bolescu i smrcu Susnika. Poslije smrti njegove 
izveo je djelo do kraja Jambresic, koji je prve stampane tabake zabacio, 
dovrsio latinski dio rjecnika i dodao madzarske i njemacke rijeci, pa 
djelo tako uvecano stampao. Prema tome vec na temelju Jambresiceve 
izjave valja taj rjecnik nazivati Susnik- Jambresidevim. 

Kako su Pavlini culi, da se pocinje stampati Susnikov prvobitni 
hrvatsko-latinski rjecnik, umah su se odlucili te izdali velik Belostencev 
rjecnik ,,Gazophylacium" (Zagreb, 1740.), a ova Ijubomornost i utak- 
mica bila je jamacno povodom, te su i Isusovci hitili, da sto prije 
Stampaju svoj rjecnik, i nastojali, da on obiljem nadmasi Belostenca.* 



^ Kad je izasao Su§nik-Jambre§i^ev rje£nik, bilo je i opadanja radi 
utakmice izmedju Pavlina i Isusovaca. Paintner u spisu : Scriptores So- 
cietatis Jesu Croatae", koji se cuva kao rukopis u arkivu Jugoslavenske 
akademije, kaze ; ..Vix Jambressichii lexicon in publicam lucem prodiit» 



359 

U Susnik-Jambresicevu rjecniku tumace se latinske rijeci hrvatski, 
njemacki i madzarski, ali hrvatski najopseznije, uz mnoge rije(ii do- 
laze upravo Citavi clanci, a njemacki krace, madzarski posve oskudno. 
Hrvatski dio rjecnika je kajkavski, ali ukoliko je Susnik poznavao 
stokavsko narjecje, umetao je i stokavske rijeci, pa i cakavske, ali 
bez sistema, pa se bogatstvom ovaj dio, za nas najvazniji, nije nikako 
mogao mjeriti sa rje^nikom Belostenca, u kome je ulozen rad citava 
jednog zivota. 

Od Isusovaca, kojj su u to doba pisali za puk, najznatniji je 
Juraj Mulih (umr'o god. 1753.), najplodniji kajkavski pisac 
XVIII. stoljeca. On se rodio u Turopolju. Svrsivsi humaniora stupi 
u zagrebacki kolegij Isusovaca. Vise godina bio je profesorom za- 
grebacke gimnazije, ali je najveci dio svoga zivota proveo kao mi- 
sionar, propovijedajuci po Hrvatskoj i Ugarskoj, po selima i gra- 
dovima, pa provodedi doista svet zivot, po cemu je nadaleko bio poznat 
u narodu. On je napisao dvadesetak religiozno-moralnih knjiga, ka- 
tekizama, propovijedi, molitvenika, duhovnih pjesama i drugo.^ 
Najvede mu je djelo misionarska knjiga u dvije sveske : P o s e 1 
apostolski vu krsCanskom nauku p o s t a v 1 j e n" 
(Zagreb, 1742.). Mulih je pisao najvise kajkavskim narjecjem, ali 
nekolike je knjige namijenio Slavoniji, pa ih napisao slavonskom 
ikavstinom, po cemu je on prvi kajkavac, koji pise i stokavskim 
narjecjem. 

Ivan Mulih, Isusovac zagrebacki, istakao se kao kajkavski 
pisac, izdavsi u dvije sveske ,,Prodectva kratka i gotova" 
(I. dio, Zagreb, 1782., II. dio, Zagreb, 1794.), i to kao eksjezuita, 
nakon ukinuca svoga reda. Uza nj mozemo spomenuti Isusovca N i- 
kolu Plantica, rodjenog Zagrepcanina (umr'o u Varazdinu 
god. I777.)> misionara i nazovi-kralja u Paraguaju, koji je izdao 
maleno djelce ..Pobozna i kratka za vsaki dan me- 
secapremisljavanja" (Zagreb, 1775.) . 



non defuerunt, qui illud P. Bellosztenec surreptum dictitarent, de cuius 
lexici fatis in Historia litteraria Croatiae plura attigi et hanc insignem ca- 
lumniam coerceri et contudi." 

1 Kukuljevi6 u ,, Hrvatskoj bibliografiji" spominje 13 Mulihovih knjiga, 
od kojih su neke izalle u vise izdanja. Pored ovih spominje u prije pomenutom 
spisu M. Paintner ova njegova djela : ,,Pripravlenje k sv. spovedi" (Zagreb, 
1743.), ,,Hranica duhovna" (1749.), ,,Drobtinica molitvena" (1751.), 
,,Poboznost Sestnedelna k Alojziju" (Bee, I744-)i ,,Kratek nauk od jubi- 
leuma" (1751.) i ,,Duhovne pesme vu vrernenu misije" (Budim, 1740., 
II. izd. Zagreb, 1780.), ali nije svima oznacio mjesto, gdje su izasle. 



36o 

Znatniji je bogoslovski i cisto naucni rad Isusovaca u Hrvatskoj, 
all taj se krece samo na latinskom jeziku. Postoji samo jedno izdanje 
njihovo svjetovnog sadrzaja na kajkavskom narjecju, i to ,,Kro- 
nika aliti spomenek vsega 3veta v e k o v", sastav- 
Ijena ,,po jednom masniku iz tovarustva Jezusevoga" (Zagreb, 1762.), 
koja zaprema vrijeme od stvorenja svijeta do god. 1762. Povijest 
od 1748 — 1762. obradio je Baltazar Krcelic, aostalo jepriiedio Isusovac 
Nikola Laurencic. Medju Isusovcima, koji su pisali jezikom latinskim, 
isticu se:Josip Mikoci, Franjo Ks. Hinterholzer, 
Andrija Blaskovic i Kazimir Bede. kovic. 

Josip Mikoci rodio se u Zagrebu god. 1734. Kao Isusovac 
predavao je fiziku na zagrebackoj gimnaziji, pace i kad je red Isu- 
sovaca ukinut (1773.), on je kao eksjezuita bio pozvan, da predaje 
poetiku, pa je ovu sluzbu vrsio do god. 1780., kad je postao knjizni- 
carom Akademicke knjiznice. Ucenici su ga voljeli, ma da bijase strozi 
i suroviji, nego sto je bio obicaj u ovo slobodnije doba. Umr'o je u Za- 
grebu god. 1800. Mikoci bio je poznat kao latinski pjesnik, ali ruko- 
pisi njegovih latinskih pjesama nijesu nam se sacuvali.^ Vazniji je 
niegov historiografski rad, ali za zivota nije on nista od toga objelo- 
danio. Ne dugo iza njegove smrti izaslo mu je djelo historijsko ,,0 t i- 
orum Croatiae liber unus" (Budim, 1806.), a Kukuljevic 
izdao mu je djelo ,,Banorum Croatiae, Dalmatiae et 
Slavoniae ad saeculum XIV. usque perducta se- 
ries. "^ Pored toga napisao je dva djela ,,Historia gymnasii 
Zagrabiensis, deducta ad annum 1785.," te ,,M e- 
moria S. ordinum religiosorum, qui olim Pano- 
niam Saviam incoleban t", oba vrlo vazna, narocito prvo, 
jer je zagrebacka gimnazija kroz XVII. i XVIII. stoljece upravo sre- 
diste prosvjetnoga zivota gradjanske Hrvatske, a povijest njezina 
slabo nam je poznata, — ali rukopisima jednoga i drugoga djela za- 
meo se trag, pa ih valjda vise i nema."^ 

A drija Blaskovic rodio se u tvrdji Ivanicu god. 1726. 
Kao eksjezuita postao je zagrebackim kanonikom i rektorom sjeme- 



1 Paintner u pomenutom spisu kaze o njemu ; ,,Eius carmina cum ele- 
giaca, turn lyrica plura apud me conservantur." 

'^ Na sacuvanome rukopisu ovoga djela stoji, da ga je napisao Alojzije 
Blumental, ali Kukuljevi6 ga je ipak izdao u ,,Arkivu", knj. XI. pod imenom 
Mikocevim, oslonivsi se na jednoga svjedoka iz svoga vremena. Paintnerov 
spis medjutim posve sigurno utvrdjuje Mikoci-a kao autora ove Banologije. 

3 Ova dva Mikoceva djela spominje spis Paintnerov. 



36i 

nista, u kojoj je sluzbi jadno svrsio : ubio ga klerik 2valek god. 1796. 
Poput Katancica i on se bavio arheologijom, proucavajuci rimske 
starine u nasim krajevima. Pored vise manjih rasprava, od kojih su 
neke stampane, napisao je i izdao veliko djelo u cetiri sveske ,,H i- 
storia universalis Illyrici, ab ultima gentis 
et nominis memoria" (Zagreb, 1781., 1782. i 1784.), koje 
ipak nije dovrsio. 

Kazimir Bedekovic, rodj. god. 1728. u Sigetu, pisao je 
na latinskom jeziku, i to od najvece cssti naucna djela : ,,V i n d i c i a e 
illibati conceptus Mariani" (Trnava, 1753.), ,,0 e va- 
nitate scientiae" (Zagreb, 1759.), prijevod s talijanskoga, 
,,Exertatio Philosophica in primam Newtoni 
r e g u 1 a m" (Zagreb, 1758.), ,,Sensa Romanorum Ponti- 
ficum de societate Jesu" (1775.). te napokon ,,S e r- 
monesad suos in theologia auditores" (Bee, 1779.). 

Bedekovic postac> je kao eksjezuita kanonikom zagrebackim, 
a onda rektorom hrvatskoga kolegija u Becu, gdje je umr'o god. 
1782. On se brinuo i oko dusevne zabave hrvatskih klerika, pitomaca 
kolegija, te je zaveo ovdje, kako je bivalo u isusovackim kolegijima, 
prikazivanja latinskih crkvenih drama. Sam je napisao i izdao la- 
tinsku crkvenu dramu ,,J o s e p h" (Bee, i779.)» pa- dvije drame, 
o sv. Justinu i sv. Bernardu, pod naslovom ,,Hilaria Collegii 
Croatici ante cineres" (Bee, 1780.). Kao rukopis ostalo je 
i izgubilo se njegovo za nasu kulturnu povijest vazno djelo ,,H i- 
storia Collegii Croatici V i e n n a e". 

Franjo Ks. Hinterholzer rodio se u Zagrebu, gdje 
mu je otac bio lijecnik, koji se poslije preselio u Varazdin. Kao je- 
zuita bio je Hinterholzer vise godina profesorom na zagrebackoj 
gimnaziji. Spominje se njegova, sada izgubljena, latinska pjesma o 
sv. Ksaveru kraj Zagreba, nekadasnjem posjedu i Ijetovalistu za- 
grebackih Isusovaca.^ Poslije kao profesor poetike na Akademiji u 
Budimu napisao je djelo ,,P a 1 1 a s H u n g a r i a e" (Bee, 1778.), 
a prigodom smrti kraljice Marije Terezije izasla je njegova ,,0 d e 
in obitum Mariae Theresiae" (1781.). Umr'o je u Becu 
god. 1782. 

Isusovci zagrebacki i u XVIII. stoljecu priredjuju dramatske 
predstave, ali sada se jace isticu drame sa sadrzajem iz domace po- 
vijesti, a uz latinska djela spominju se izrijekom i nekolika hr- 

1 Paintner u pomenutom spisu veli : ,, Inter cetera venustum eius eztat 
poema (Mss.) latinum de Suburbano Zagrabiensi Xavier vocato." 



362 

vatska. Poznate su nam predstave ovih drama: ,,Ceh i Leh" (1702.) 
,,Sissiensis victoria" (1717.), ,, Johannes Draskovic" (1732.), ,,Ni- 
colaus Zrinius" (1749.), ,, Cyrus" (1766.), ,,Codrus" (1768.), ,,Ly- 
simachus" (1768.) i ,,Titi dementia" (1770.). Od ovih se izrijekom 
spominju kao hrvatske predstave ,, Cyrus" i ,,Titi dementia"; napokon 
jamacno se hrvatski prikazivao i ,,Lysimachus", jer znamo, da je ta 
drama prijevod latinske tragedije Karla Rue-a, sto ju je preveo na 
kajkavski i izdao Josip Sibenegg, Isusovac i profesor na za 
grebackoj gimnaziji, pod naslovom ,,Lysimachus" (Grac, 1768.). 

Knjizevni rad svjetovnoga klera u Hrvatskoj, od pocetka XVIII. 
stoljeca do Josipa II., jos je neznatniji, na kajkavskom narjecju 
upravo posve neznatan. Stjepan Fucek, zupnik krapinski, 
izdao je ,,Historie s kratkem duhovnem razgovo- 
rom od poslednjeh dugovanj" (Zagreb, 1735., II. izd. 
Zagreb, 1753.), pa se do nedavno u narodu ova stara knjiga sma- 
trala carobnom i pokladom srece, gdje se u kuci nalazi. M i h a 1 j 
^ i 1 o b o d-B o 1 s i c, zupnik u Martinskoj Vesi kraj Siska, izdao 
je ,,A ritmetiku horvatsku" (Zagreb, 1758.), a anonimno 
izdao je knjigu ,,Kabala, to je na vsakojacka pitanja 
kratki ter vendar prikladni odgovori" (Zagreb, 1768.). 
§ilobodova ,,Aritmetika" prva je na hrvatskom jeziku pisana knjiga 
ove ruke, a pisac ju je izdao ,,za obcinsku vsega orsaga hasen". Ova 
se prakticna racunica upotrebljavala u skolama i u obicnom zi- 
votu, a ime Silobodovo ostalo je kod kajkavaca do danas u na- 
rodu za racunanje upravo poslovicno. 

Kao latinski pisac ovoga doba istakao se historik Adam B a 1- 
tazar Krcelic (1715 — 1778.). On se rodio u Brdovcu kraj 
Zagreba, kamo se doselise plemici Krcelici iz Krbave. Ucio je u 
Zagrebu, u hrvatskom kolegiju u Becu i Bolonji, te je postao dok- 
torom filozofije i teologije, pace svrsio je i pravne nauke. Veoma 
mlad postao je kanonikom zagrebackim, ali radi svoje zestoke cudi, 
strastvenosti i silne otpornosti proveo je citav svoj vijek u borbi sa 
biskupom i kanonicima, a to se odrazilo i u njegovim djelima, gdje 
je svoje protivnike prikazao najcrnjim bojama. KrceUc je pristao 
i u odbranu Reljkovica, a sam je anonimno izdao ,,Di s s e r t a t i o 
de Tripartit o", udarajud na feudalistickog pravnika Verboczy-a 
i radedi protiv privilegovanosti i preimucstva plemstva. 

Krcelid je izdao na kajkavskom narjecju, koliko sigurno znamo, 
jedino knjigu ,,2ivlenje blazenoga Gazotti Augu- 



363 



stina, zagrebec- 

koga biskupa" 

(Zagreb, 1747.). Hi- 

storijska'^ djela pisao 

je nalatinskom jeziku, 

a od toga najvaznije 

su mu ,,A n n u a e 

sive historia ab 

anno inclusive 

1748. et subsequis 

(1767.) ad p o s t e- 

ritatis notitiam", 

u neku ruku memoari, 

u kojima se ogleda po- 

litiCki, socijalni i pro- 

svjetni zivot ovoga 

doba u gradjanskoj 

Hrvatskoj. Po opsegu 

ve6e je, all po zna- 

cenju manje vazno 

Krcelicevo djelo ,,De 

regnis Dalma- 

tiae, Croatia e, 

Sclavoniae no- 

titiae praelimi- 

n a r e s" (1770.). Ovo 

djelo, povijest Hrvat- 

ske, Slavonije i Dal- 

macije od najstarijih vremena do njegova doba, posveceno je kra- 

Ijici Mariji Tereziji, a glavna mu je svrha, po cemu je Krcelic na- 

sljednik Vitezovidev, da istakne historijska prava austro-ugarskih 

vladaia pored Hrvatske i Slavonije i na Dalmaciju, Bosnu i Srbiju, 

jer su djela najcuvenijih historika, Farlata i Lucija, imala tenden- 

ciju, da sto jace isticu pravo mletacko na Dalmaciju, a sve je to 

bile i vazno, jer su Turci svuda uzmicali. Posljednje je Krcelicevo 

djelce ,,Scriptorum ex regno Sclavoniae a saeculo 

XIV. usque ad XVII. inclusive c o 1 1 e c t i o" (Varazdin, 

1774.), najstarija povijest knjizevnosti stare Slavonije. 




Adam Baltazar Krceli^. 
Iz Monum. hist. XXX. Script. IV. (Zagreb, 1901. 



3^4 

Drugo doba hrvatske knjizevnosti, od humanizma do prosvjeti- 
teljstva, koje u najvecoj politickoj rascjepkanosti i najtezim prilikama 
iznosi upravo goleme prosvjetne tekovine, sto nijesu mogle ostati bez 
znacenja za buducnost, svrsava u drugoj polovici XV 1 11. stoljeca 
s opcenom obnemogloscu. Hrvatska knjizevnost postigla je sada naj- 
sire svoje podrucje, ali ju posve izdala nutarnja snaga. U sredistima 
nasih pokrajinskih knjizevnosti nestalo je jakote svijesti narodne, pre- 
otelo je maha tudjinstvo, izdigao se svuda mrtvi latinizam, gradeci na 
tudjoj zakopini, a iz tudjine nijesu dolazili vise nikakvi veci i jaci 
poticaji. U Dubrovniku umrtvila se knjizevnost u sitnicavom prigod- 
nicarstvu, od najvece cesti na jeziku latinskom i talijanskom, pa u 
ovome kolu knjizevnika najvise ima zive svijesti o narodnosti, osje- 
caja za jezik narodni i njegovu knjizevnost, udomaceni rodjeni Francuz 
Marko Bruerovic. U Dalmaciji, odbivsi osamljenu pojavu Andrije 
Kacica, nema ni toga, i gradovi dalmatinski, iz kojih se nekoc cula 
rodoljubna rijec Maruliceva, Zoraniceva, Karnaruticeva i Barakovi- 
ceva, kao da su potpuno ogrezli u tudjinstvu. U Bosni ono malo knji- 
zevnoga rada u drugoj polovici XVIII. stoljeca jedva da je i spomena 
vrijedno, a drukcije nije ni moglo da bude, otkako je ona prestala biti 
maticom franjevackoga reda u nasim krajevima, ostavljena samoj 
sebi, bez jacih veza sa susjednim zemljama, a u drugu ruku pritisak 
turski bivao je sve tezi, raja sve bjednija, a zanimanje za katolicizam 
u osmanlijskom carstvu, za protivureformacije take budno, bivalo je 
sve slabije, gotovo nikakvo. 

U Hrvatskoj poslije smrti Vitezoviceve nema vise nikakvih knji- 
zevnih pothvata, ne vodi se vise racun o pitanju knjizavnoga jezika 
i organickog pravopisa, cemu je on tako lijepo utr'o put. Obzorje 
teznja onih pisaca, koji su pisali na kajkavskom narjecju, biva sve 
uze, gotovo posve ograniceno na knjigu nabozno-poucnu, koja je 
napokon bila stegnuta samo na podrucje kajkavstine. Knjizevni 
rad u Zagrebu gubi jaci doticaj sa juznim hrvatskim stokavskim 
i cakavskim krajevima, a jedino stupa u sveze, i ako dosta neznatne, 
sa Slavonijom, i to za to, jer jedan dio Slavonije pripadase biskupiji 
zagrebackoj, pa je trebalo neke knjige naboznoga sadrzaja izdavati 
i na stokavskom narjecju. Iz Hrvatskog Primorja javlja se u XVIII. 
stoljecu samo jedan pjesnik, Senjanin MatesaAntun Kuha- 
cevic (1697 — 1772.)) koji je spjevao vise pjesnickih poslanica, pa 
nekolike nabozne pjesme i pjesme o suvremenim ratnim dogadjajima, 
ali sve je to ostalo neobjelodanjeno, izdano tek u novije doba, i nema 
nikakve sveze sa knjizevnim radom kajkavaca. 



365 

Slavonska knjizevnost, upravo zato, jer je tek u ovo doba nastala 
pokazivala je najvise organickoga zivota, pa je bila poznata i izvan 
Slavonije. Pravopis slavonski, prema ostalima dosta jednostavan 
prvi je stekao neko opceno znacenje. Ona je privlacila svojom snagom, 
pa medju slavonskim piscima vidimo tri svjetovna svecenika, rodom 
izvan Slavonije, i to Licane Josu Krmpotica i Vida Dosena, baka- 
laureusa gradackog sveucilista, te Slunjanina Simuna §tefanca. Sla- 
vonski pjesnici prihvatili su jedinu aktualnu knjigu, sto ju je iznijela 
dalmatinska knjizevnost ovoga doba, Kacicev ,,Razgovor ugodni", 
i nastavili rad u ovome pravcu, opijevajuci suvremene bojne doga- 
djaje. Pa ipak ni slavonska knjizevnost, kojoj je zivotna klica bila 
ideja prosvjetiteljska, nije stekla vece znacenje u razvitku hrvatske 
knjizevnosti, jer je i njezin razvitak najednoc kao prekinut : ona 
se zapravo pocinje od Reljkoviceva ,,Satira", i kad je Reljkovic prestao 
radjti, a radio je do svojih posljednjih dana, tada se s njime nasla 
na sklonu i slavonska knjiga. Ona pocinje s drugom polovicom XVIII. 
stoljeca i s njome zajedno svrsava. 

Velike tekovine hrvatske knjizevnosti drugoga doba ipak i u 
opcenoj dekadansi potkraj XVI 1 1, stoljeca nijesu izgubljene za bu- 
ducnost, narocito daleko vec pomaknuta pitanja jedinstvenoga knji- 
zevnog jezika, pravopisa i narodnoga imena, sto je sve konacno 
rijeseno u prvoj polovici XIX. stoljeca, u doba prosvjetnog i poli- 
tickog preporcda hrvatskog naroda, sa sredistem u gradjanskoj 
Hrvatskoj, koja jedina kroz daleka i teska stoljeca nasega na- 
rodnoga zivota sacuva stari ustav i misao politicke individualnosti 
kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Kad su nastala nova 
vremena, s velikom borbom za politicki preporod uporedo tece i rad 
oko narodnoga prosvjetnog jedinstva, pa ovim duhom dise citava 
nasa dopreporodna i preporodna knjiga, koja cini novo, trece doba 
u povijesti hrvatske knjizevnosti. 




Pregled naucne literature. 



1. Povijest i povjesni preg^Iedi. 



p. J. SafaMk: Geschichte der sla- 
vischen Sprache und Literatur nach 
alien Mundarten. Budim, 1826. 

V. Jagic: Jihoslovane. Slovnik 
naucn^. Prag, 1864. (I posebice pre- 
§tampano). 

S. L j u b i c : Ogledalo knjizevne 
povijesti jugoslavjanske. Rijeka, knj. 
I. 1864., knj. II. 1869. 

P. J. Safafik: Geschichte der 
sudslavischen Literatur. Knj. I. — III. 
Prag, 1864./5. Knj. II. : Illirisches 
und kroatisches Schriftentum. 

A. H. IIunH t, B. X CnacoBant: 
HcTopua cjiaBaHCKHx-B JiHTeparypi.. Petro- 
grad, I. izd. 1865.; II. izd. 1879. 
(Prevedeno na francuski, njemaSki i 
ceski). Poglavlje o hrv. srp. knjizev- 
nosti na str. 138 — 282. 

Ct. HoB;aKOBHfe: HcTopwjacpncKeicH.H- 
aceuHocTH. Beograd, I. izd. 1867., II. 
izd. 187Z. 

T. S m i c i k 1 a s : Prve dvije dobe 
hrvatske knjiSevnosti. Izvje§taj ri- 
jecke gimnazije, god. 1871. 



J. BomKOBHh: IlllCUa O KUbHHCeBHOCTH 

cpacKoj H xpsaTCKoJ. JLeTonae Marm^e 
CpncKe, CXXX., CLXXI. (1892.) i 
CLXXXII. (1895.) 

G j. S u r m i n : Povijest knji- 
zevnosti hrvatske i srpske. Zagreb, 
1898. 

A. GTeiioBHH'B: OiepKn ucTopiii cepoo- 
xopBaTCKoft jiuTepaTypu. Kijev, 1899. 

G j. S u r m i n : Pogled na knji- 
zevnost hrvatsku za cetiri stotine go- 
dina. Prosvjeta, IX. (1901.), str. 690. 

J. Fp^Hh: HcropHJa cpncKe KaaaceB- 
HocTH. Novi Sad, I. izd. 1903., II. izd. 
1906. 

J. Karasek: Slavische Lite- 
raturgeschichte bis zur Wiedergeburt. 
Leipzig, 1906. (Prevedeno na ruski). 

M. M u r k o : Die sudslavischen 
Literaturen. Die Kultur der Gegen- 
wart. Teil I. Abt. 9. Die osteuro- 
paischen Literaturen und die sla- 
vischen Sprachen. Leipzig, 1908. 

U. lIonoBHh: Ilperjie/^ cpacKe kh>h- 
HcaauocTn. Crapa Ki&HseBHocT. — Hapo^Ba 



Ovaj ,, Pregled naucne literature" protege se samo na drugo doba hrvatske 
knjizevnosti, od svrsetka XV. stoljeca do potkraj XVIII. stojeca, i to bez 
obzira na pisce, koji nijesu pisali na hrvatskom jeziku, jer je o torn podata 
vaznija literatura u tekstu, gdje je o njima rijec. Za dubrovacku knjizevnost 
ima u dodatku ,,Pregleda srpske knjizevnosti" od P. Popovida ovakav pregled, 
koji je ovdje nadopunjen ; iz njega su prihvadeni poneki podaci, sto ira se 
u Zagrebu nije moglo doci do izvora. Za ostala podrucja hrvatske knjizev- 
nosti ovo je prvi poku§aj takova „Pregleda", kojemu je svrha nesamo 
da poda sabranu gradju i za dalja naucna istrazivanja, ve6 i da u siste- 
maticnom i doista preglednom obliku prikaze povijest dosadaSnjega nauinoga 
rada oko stare hrvatske knjizevnosti. 



368 



KR>nHCeBHOCT. -^ ^y6pOBa^Ka RB>BSCeBHOCT. 

Beograd, I. izd. 1909. — II. izd. 
19 1 3. (Prevedeno na ruski). 

Vj. K 1 a i 6 : Knjizevnost latinska, 
i slavensko-hrvatska. Povijest Hr- 



vata, sv. III. dio i. (Zagreb, 1910.) 
na str. 40. 

K. § e g V i 6: Kratka povijest hr- 
vatske (srpske) knjizevnosti od prvih 
pocetaka do g. 1900. Zagreb, 191 1. 



2. Bibliografija. 



T. M i k 1 o u s i 6 : Izbor dugovanj 
Tsakovrsneh. Zagreb, 1821., II. izd. 
1839. Poglavlje : ,,0d slovarnic, pis- 
cev i knjig orsaga horvatskoga". 

P. Stankovic: Bibliografia 
degli uomini distinti dell' Istria, I-II. 
Trst, 1828 — 29. 

G. Valentinelli: Biblio- 
grafia della Dalmazia e del Monte- 
negro, Zagreb, 1855. — Supplement! 
al saggio bibliografico della Dalma- 
zia e del Montenegro. Zagreb, 1862. 

I. K u k u 1 j e V i c : Rukopisi hr- 
vatski u knjiznici I. Kukuljevica Sakcin- 
skoga u Zagrebu. Arkiv, V. (1859.), 
str. 164. (I posebice prestampano). 

A. Kaznacic: Biblioteca di £ra 
Innocenzo Ciulich nella libreria di RR. 
PP. francescani di Ragusa. Zadar, i860. 

I. Kukuljevic: Bibliogra- 
fija hrvatska. Dio I. Tiskane knjige. 
Zagreb, i860. 

I. Kukuljevic: Bibliografija 
hrvatska. Dodatak k prvom izdanju. 
Tiskane knjige. Zagreb, 1863. 

(G. Valentinelli): Saggio di 
bibliografia Istriana. Kopar, 1864. 

Knjiznica I v. Kukulje- 
vida Sakcinskoga u Za- 
grebu. I. Rukopisi. II. Listine i 
povelje. III. Tiskane knjige. Knji- 
zevnik, II. (1865.), str. 309. 



I. Kukuljevid: Jugoslaven* 
ska knjiznica I. Kukuljevica Sakcin* 
skoga u Zagrebu. Zagreb, 1867. 

V. G a j : Knjiznica Gajeva. Ogled 
bibliografijskih studija. Zagreb, 1875. 

I. Kukuljevi<5: Kroatische Bi- 
bliographie aus dem XVI. und XVII. 
Jahrhundert. Agramer Zeitung, 1881. 
Prilog k br. 265. (o tiskarama i ti- 
skanim knjigama s ovu stranu Vele* 
bita u XVI. i XVII. stoljecu). 

I. B. : Gdje su nasi stari stampali 
svoje knjige (1483 — 1800.). Biblio- 
grafijski pabirci. Vijenac, 1883. str. 61. 

K. S z a b 6 : Regi magyar konyvtar. 
II. Az i473-t61 1711-ig megjelent 
nem magyar nyelvii hazai nyomtat- 
vanyok konyveszeti kfizikonyve. Bu« 
dimpesta, 1885. 

G. Petrik: Bibliographia Hun- 
gariae 1712 — 1860. Vol. I — III. & 
Suppl. Budimpesta, 1888 — 1892. 

J. Matkovi6: Bibliografija bo- 
sanskih Franjevaca. Sarajevo, 1896. 

K. Vojnovic: Prilozi k arhival- 
nijem pabircima dubrovackijem. Sta- 
rine, XXVIII. 1896. (Katalog knjiz- 
nice samostana Dominikanaca u Du- 
brovniku) . 

P. K o 1 e n d i d : Rukopisi gimna- 
zijske biblioteke u Dubrovniku. Srgj, 
1907. 



|3, Pojedina razdoblja. 



Bosanska knjizevnost. 
F. J u k i c : Knjizevnost bosan- 
ska. Bosanski prijatelj. I. Zagreb, 
1850. i II. Zagreb, 1851. 



V J a g 1 d : Prilozi k istoriji knji- 
zevnosti naroda hrvatskoga i srpskoga. 
Arkiv za povjesnicu jugoslavensku, 
IX. 1868. str 65. o fra Posilovidu). 



369 



M. Napotnik: Kratek pregled 
bosanskega slovstva. Maribor, 1884. 

Ig. Strukid: Ulomci iz knji- 
zevnosti starohrvatske. Franjevacki 
Glasnik, IX. Sarajevo, 1895. str. 56., 
90., 109. 

Gj. Surmin: Iz zajednicke knji- 
zevne proslosti Bosne i Slavonije. Spo- 
men=cvijede Mat. Hrv. Zagreb, 1900. 

K. Hormann: Literatur, U 
djelu : Die osterreichisch-ungarische 
Monarchie in Wort und Bild. Bosnien 
und Herzegovina. Bee, 1901. na str. 
391 — 412. — Prikaz Gj. § u r- 
m i n a ; Vijenac, 1901. str. 237. 

S p o m e n-k n j i g a iz Bosne. 
Uredio J. Saric. Zagreb, 1901. Po- 
glavlje : Domada knjizevnost. 

D. Prohaska: Das kroatisch- 
serbische Schrifttum in Bosnien und 
der Herzegovina von den Anfangen 
im XI. bis zur nationalen Wieder- 
geburt im XIX. Jahrhundert. Zagreb, 
191 1. — Ocjena M. Resetara; 
Archiv, XXXIII. 1912. str. 257. 

H. Kresevljakovic: Kra- 
tak pregled hrvatske knjige u Herceg- 
Bosni od najstarijih vremena do danas. 
Sarajevo, 191 2. 

Dubrovacko-dalmatinska knji- 
zevnost. 

S. C e r V a : Bibliotheca Ragusina, 
I. — IV. (1740 — 1742.). Rkp. domi- 
nikanske knjiznice u Dubrovniku. 

G e or gius Bassich: Elogia 
Jesuitarum Ragusinorum qui usque 
ad annum 1764. obiere. Rkp. pisan 
1764. /65., u knjiznici Male brade u 
Dubrovniku. 

SebastianusDulcius: Fa- 
sti litterario-ragusini. Mleci, 1767. 

F. M. Appendini: Notizie isto- 
rico - critiche suUe antichiti, storia 
e letteratura de' Ragusei. Knj. I. 
1802., II. 1803. 

Branko Vodniic : Povijest hrvatske kiijiievnosti. 



r. HHKo^iaJeBii^: Crmc&Tejta ;iy- 

fipOBa^KH, KOJH Cy CpnCKHM jeSHKOM, a Ta- 

JUJJancKHM CvioBHMa naca-iH. CpncKo-Aajiua- 
THHCKu MarasHH, sa jicto 1838 — 1841. 
(3aAap). 

Galleria di Ragusei il- 
1 u s t r i. Dubrovnik, 1841. (Biogra- 
fije i slike pjesnika i pisaca). Izdao 
Fr. Martecchini. 

Donato Fabianich: Alcuni 
cenni sulle scienze e lettere dei secoli 
passati in Dalmazia. Mleci, 1843. 

Donato Fabianich: Memo- 
rie storiche letterarie di alcuni con- 
venti della Dalmazia. Mleci, 1845. 

F. Carrara: Uomini illustri di 
Spalato. Spljet, 1846. 

Donato Fabianich: Di al- 
cuni personaggi illustri della Dal- 
mazia. Mleci, 1846. 

G. Franceschi: Sulla lette- 
ratura slava. La Dalmazia, 1846. br. 
40 — 42. 

Galleria di Dalmati il- 
lustri. Dubrovnik, 1846. (Biogra- 
fije i slike). 

P a t o n : Spalato. Literatur und 
Geschichte. Allgemeine Zeitung, 1847. 
br. 129. — Prevedeno u ,,La Dal- 
mazia", 1847. br. 42 — 43. 

0. Diiringsfeld: Les au- 
teurs dalmates et leurs ouvrages. — 
Extrait du tom. XII. du Bulletin 
du Bibliophile beige. 

1. Kukuljevid: Pjesnici hr- 
vatski XV. vijeka. Zagreb, 1856. — - 
(Biografije i primjeri iz djela dubr. 
dalmat. pjesnika.). 

5. L j u b i c : Dizionario biogra- 
fico degli uomini illustri della Dal- 
mazia. Bee, 1856. 

I. Kukuljevic: Pjesnici hr- 
vatski XVI. vijeka. Dio I. Zagreb, 
1858. — Dio II. 1867. (Biografije i 
ogledi iz djela dubr. dalm. pjesnika). 

A. Mazuranid: Kratak pre- 
gled stare literature hrvatske. Go- 
spodarski list, 1857. str. 200. 

24 



370 



K. PjBapai^: SHa^aJHocT fl,y6]poBHHKe 
KH>H»ceBH0CTii. OKynAeHH cnacH, I. Hobh 
CaA, 1866. 

B. MaKyiueB-B: H8(viiA0B*"'i« 061. 

HCTOpHieCKlIX'B naMHTHHKax'i. II 6BlTOn0- 

caxejinx-B /l,j6p obuukb,. Petrograd, 1867. 

A. P a V i c : dubrovackih pre- 
vodiocih grckih tragedija, Vetrani6u, 
Bunidu i Lukarevidu. Izvjestaj gim- 
nazije u Varazdinu, 1867. 

L. Z o r e : Kratki pregled raz- 
vitka nase knjizevnosti u Dubrovniku. 
Izvjestaj gimnazije u Zadru, 1869. 

A. P a V i c : Historija dubrovacke 
drame. Zagreb, 1871. 

L. Z o r e : Nas jezik tijekom nase 
knjizevnosti u Dubrovniku. Alma- 
nak ,,Dubrovnik", III. 1871. str. 193. 

A 1. T. : 2enske u evropskoj, napose 
u slovinskoj knjizevnosti. Vijenac, 1873. 
str. 121. 

G. Ferrari-Cupilli: Bio- 
grafie e necrologie d* illustri e bene- 
meriti Dalmati. Zadar, 1874. 

G. Novak: Alcune lezioni di 
Lesina. Zadar, 1874. (Podaci za bio- 
grafiju BrtucevidS,, Luci6a, Hekto- 
rovica, Pelegrinovica, Parozica i t. d.) . 

I. R a d e t i 6 : Kako se je dalma- 
tinsko=dubrovacko pjesnistvo razvijati 
pocelo. Vijenac, 1874. 

B. Ja r H fe : CBeAoiaHCTBa na npomjiocTH 
o cpncKHM napoAHHM njecMaaia. OTa96HHa 
TOA. I. cses. 3. (1875.), cxp. 574. (o Hek- 
torovi6u, Barakovidu, Gundulidu, Ka- 
6ieu i t. d.). 

A. Leskien i V. Jagi<5: Kri- 
tische Nachlese zum Text der alt- 
kroatischen Dichter. Archiv, V. (1881.), 
str. 80. (0 Lucidu, Marulidu, S. 
Menceticu, Gj. Drzicu, Vetranicu, M. 
Drzicu i Pelegrinovicu) . 

I. Milcetid: O poslanicama 
XVI. vijeka u dubrovacko - dalma- 
tinskoj periodi hrvatske knjizevnosti. 
Izvjestaj gimnazije u Varazdinu, 1882. 
— Obznana V. J a g i 6 a ; Archiv, 
VII. 1884. str. 500. 



I. K. Sv r 1 j u g a : Prinosi k di- 
plomatskim odnosajem Dubrovnika 
s Franceskom. Starine, XIV. 1882. 
(Izvjestaj o dubr. knjizevnosti potkraj 
XVIII. stoljeca). 

T. M a r e t i c : Zur Autorschaft 
einiger Dichtungen der alteren kroati- 
schen Literatur. Archiv, VII. (1884.), 
str. 405. (O s. Menceticu, Gj. Drzicu, 
Vetranicu, M. Drzicu, M. Bunicu, M. 
Mazibradicu). 

L. Z o r e : Gradja za poznavanje 
eroikomicne dubrovacke pjesme. Rad, 
LXXI. 1884. 

V. A d a m o V i c : Gradja za isto- 
riju dubrovacke pedagogije. I. i II. 
Zagreb, 1885./02. 

A. Rz^zewski: Ztoty wiek 
literatury Dubrovnika. Pamigtnik Aka- 
demii Umiejgtnosci w Krakowie. Wy- 
dzialy : filologiczny i historycznO'filo- 
zoficzny, V. Krakov, 1885. 

M. U a p : Upre hb ^ydpoBaiKe kkb- 
acBBHOCTH I. KpaxaK nperAe^ AJ^po^^^Ke 
KibHaeeBHocTn. CrpajKHJiOBO, 1888. crp. I2. 

A. Fekonja: Vila slovinska, 
crtice o hrvaskem pesnistvu v Dalma- 
ciji XV— XVIII. veka. Ljubljanski 
Zvon, 1888. 

V. J a g i 6 : Zwei Notizen zur Li- 
teraturgeschichte Ragusa's. Archiv, XI. 
1888. str. 297. (o Stijepu Gjordji6u, 
Juniju Palmoticu i dr.). 

D. Kovacevi6: Slikovani dva- 
naesterac. Vijenac, 1891. str. 443. 

D. Kovacevic: Prilog k hi- 
storiji hrvatske metrike. Vijenac, 1891. 
str. 507. 

M. K u s a r : Die serbokroatische 
Sprache und Literatur. U djelu : Die 
osterreichisch-ungarische Monarchie in 
Wort und Bild. Svezak : Dalmatien. 
Bee, 1892. na str. 231 — 252. 

F. R a d i d : Crtice za prosvjetnu 
i knjizevnu povijest dalmatinskijeh Hr- 
vata u prvoj polovini XVIII. vijeka. 
Iskra, II. Zadar, 1892. str. 116. 



371 



M. G r g u r i c : Hrvatstvo nasih 
starih pjesnika. Iskra, III. Zadar, 
1893. str. 122. i 146. 

A. Jensen: Ragusa. Ein siid- 
slavick litteraturstudie. Goteburg, 1893. 
— Prikaz F. B u c a r a ; Prosvjeta, 
1893. str. 749. 

P. Krekovic: O strofama prvih 
hrvatskih pjesnika. Vijenac, 1893. str. 
14. (i dalje). 

M. PemsTap: Qper^e^ paasaTKa Ay- 
^poBSHKe .iHpHKe. npo^roBop ya KH>Hry: 
AHTOAoraja Ay^poBaHKe .inpnKe. OpncKa 
KFbHjKeBHa 3a4pyra. XV. 1894. 

C. J i r e c e k : Beitrage zur ragu- 
sanischen Literaturgeschichte. Archiv, 
XXI. 1899. str. 399. 

D. Bogdanovic: Nesto o 
^,paklu" u hrvatskoj knjizevnosti. Vije- 
nac, 1900. str. 418. i dalje. (0 Zo- 
ranicu, Barakovicu i Kavanjinu). 

I. Stojanovic: Dubrovacka 
knjizevnost. Dubrovnik, 1900. 

W. Creizenach: Geschichte des 
neueren Dramas. II. Halle, 1901. Po- 
glavlje : Das serbokroatische Drama in 
Dalmatian, na str. 506 — 526. 

B. Drechsler: Prvi hrvatski 
pjesnici. Prag, 1901. 

I. Kasumovic: Dubrovacki 
pjesnici i propast dubrovacke slobode. 
Vijenac, 1902. str. 362. 

M. M e d i n i : Crtice iz hrvatske 
knjizevnosti. Svez. III. Povijest hr- 
vatske knjizevnosti u Dalmaciji i Du- 
brovniku. Knjiga I. Sesnaesto sto- 
Ijece. Zagreb, 1902. — Ocjena B. 
Drechslera; Vijenac, 1903. str. 
579. ; T. M a t i c a ; Glasnik Mat. 
Dalm. III. 1903. str. 50. i M. R e s e- 
t a r a, Archiv, XXVI. 1904. str. 128. 

T. M a t i c : Hrvatska svijest u sta- 
rih Zadrana. Prestampano iz koledara 
,,Svaci(5a". Zadar, 1903. (o Zoranicu, 
Barakovicu i dr.). 

M. M e d i n i : Malo odgovora i raz- 
govora o Dubrovniku i knjizevnosti 



njegovoj prije tresnje. Glasnik Mat. 
Dalm., III. 1903. str. 255. 

I. Kasumovic: DubrovaCki 
pjesnici u XIX. vijeku prije ilirskog 
pokreta. Skolski Vjesnik, 1904. str. 
113- 

n. Ko.ieHAHh: ,,Bocaa«i!ina", ,/)o- 
caHCKo-xpearcKa t>npH.iHi^a" h ^y6poBiHHa. 
Boi-ftHCKa Bhjii, 1904. 

T. M a t i c : Dubrovacke preradbe 
dviju Molierovih komedija. Gradja, 
IV. 1904. 

N. Gjivanovic: Nekoliko pri- 
loga literarnoj proslosti dubrovackoj. 
Prava Crvena Hrvatska, 1905. br. 28. 
(o Stj. Gradicu, Matu Iv. Gundulicu 
i F. Appendini-u) ; br. 31. (o Vlahu 
Squadri, Ivanu i Bozi Salaticu) ; br. 
36. (o Petru Kanavelicu i Sisku Iv. 
Gundulicu) ; br. 40. (o Juniju Palmo- 
ti<5u i Nikolici Sorkocevicu). 

P. Popovic: Ignatii Georgii Vi- 
tae et carmina nonnullorum illu- 
strium civium Ragusinorum. 3oopHHK 
aa HCTopajy. jeawK « KH»'.t>KiBtiocr c )a ai- 
po^i, II- o^QA. KH.. II. B-.i-rpa^, 1905. crp. 
I — 80. — Ocjena V. Jagida; Archiv, 
XXVII. 1905. str. 587. 

T. M a t i c : Molierove komedije u 
Dubrovniku. Rad, CLXVI. 1906. 

A. Vucetic i P. Kolendid: 
Akademija Dangubnijeh i njen rad. 
Srgj, 1906. 

F. K u 1 i s i c : Dubrovacka ,,Acca- 
demia della lingua slava" u Rimu. 
U ,, Dubrovniku", 1907. 

F. K u 1 i s i c : Dubrovacka , (Aka- 
demija od Sturaka". U ,, Dubrov- 
niku", 1907. 

F. K u 1 i s i c : 2enska uloga u 
starom dubrovackom teatru. U ,, Du- 
brovniku", 1908. 

W. Ljubibratid: Katalog 

stare uciteljske knjiznice c. k. vel. 
gimnazije u Dubrovniku. Izvjestaj 
gimnazije u Dubrovniku, 1908. 

* 



372 



p. M i t r o V i 6 : f etiri nepoznata 
dubrovacka rjecnika. Nast. Vjesnik, 
XVII. 1909. str. 522, 

n. IIonoBHfe: A;\BOKaT llaTJien y flj' 
6poBaHKoj KH>Ba;eBEocTii. Tahc, LXXXIV. 
1910. 

Kajkavska knjizevnost. 

Historia Collegii Socie- 
tatis Jesu in monte Graeco Zagrabiae 
siti. Rkp. kr. sveud. knjiznice u Bu- 
dimpesti ; I. (1606 — 1726.), II. (1727. 
do 1772.). Sgn. A. C. 130. 

B. A. K r c e 1 i 6 : Scriptorum ex 
regno Sclavoniae a saeculo XIV. usque 
ad XVII. inclusive collectio. Varazdin, 
1774. — Isp. o knjizi radnju V. Klaida; 
Kr. akademija znanosti u Zagrebu. Hr- 
vaUko Kolo, VII. (Zagreb, r9i2.), na 
str. 17. 

I. Kukuljevii: Knjizevnici u 
Hrvata iz prve polovine XVII. vijeka 
s ove strane Velebita. Zagreb, 1869. 
— PreStampano iz ,,Arkiva za Jugo- 
slav, povjesnicu", IX. str. 152 — 343. 
i X. str. 3 — 142. 

I. Kukuljevid: Der Buch- 
druck in Kroatien im XVI. und 
XVII. Jahrhundert. Kroatische Revue. 
Zagreb, 1882. str. 43. 

J. B a r 1 e : Predstave kod zagre- 
backih Isusovaca. Vijenac, 1897. str. 

375- 

R. S t r o h a 1 : Narodna knjiga u 
kajkavaca. Nast. Vjesnik, XV. (1907.), 
str. 232. 

F. F a n c e V : Beitrage zur histo- 
rischen serbokroatischen Dialektologie. 
Archiv, XXXI. (1910.) str. 367. (o je- 
ziku kajk. pisaca XVI. stolje(5a). 

F. Fancev: Parnica Blaia Skri- 
njari^a. Vjesnik kr. zem. arkiva, XIII. 
X9IX- 

F. Fancev: Einige Bemerkungen 
zur Geschichte des Schrifttums in 
Kroatien. Archiv, XXXIV. (1913.). 



Protestantska knjizevnost 
hrvatska. 

Chr. F. Schnurrer: Slavischer 
Biicherdruck in Wiirtemberg im XVI_ 
Jahrhundert. Tubingen, 1799. 

I, Kostrencic: Urkundliche 
Beitrage zur Geschichte der protestan- 
tischen Literatur der Siidslaven ii^ 
den Jahren 1559 — 1565. Bee, 1874. 

M. V a 1 j a V a c : Razgovaranje me- 
ju papistu i jednim luteran stu» 
madeno po Antone Senjanine. Starine^ 
XVII. 1885. 

A. F e k o n j a : Stepan Konzut 
Istrijanin i Anton Aleksandrovid Dai- 
matin, jugoslavjanska knjizevnika. Slo-^ 
van, 1886. 

I. Kukuljevid: Stjepan Kon-^ 
zul Istranin. U knjizi : ,,Glasoviti 
Hrvati". Zagreb, 1886. 

R. L o p a § i <5 : Prilozi za povijest 
protestanata u Hrvatskoj. Starine^ 
XXVI. 1893. 

V. J a g i 6 : Ein bibliographischer 
Fund und eine Bitte. Archiv, XVIII.. 
(1896.) str. 318. 

F. B u c a r : Razgovaranje meju 
papistu i jednim luteran. Nast. Vjesnik^ 
V. (1897.), str. 374. 

I. Scherzer: Razgovaranje me- 
ju papistu i jednim luteranom. Nast. 
Vjesnik, V. (1897.) str. 374. 

F. B u c a r : Hrvatska protestantska 
knjizevnost za vrijeme reformacije. 
Prosvjeta, 1900. str. 350. 

F. B u c a r : Petar Pavao Verge- 
rije i hrvatska protestantska knji- 
zevnost. Prosvjeta, 1900. str. 183. 

F. B u c a r : Nova protestantska 
knjiga hrvatska. Nast. Vjesnik, IX» 
(1901.), str. 667. 

F. B u c a r : Hr^atski jezik i pro- 
testantski reformatori. Prosvjeta, 1903. 
str. 630. 

I. Ruvarac: Jovan MaleSevac 
als Biicherschreiber und BQchercor— 



373 



rector (mit Zusatzen von V. Jagid und 
C. Jiredek). Archiv, XXV. ( 1903.) str. 

463- 

F. B u c a r : Pecati Antuna Dal- 
Aiatina i Stjepana Istrijanina Konzula. 
^,Vitezovid", mjesecnik. I. (1903.) str. 
II. 

F. Bucar i G j. Surmin: Hr- 
▼atski prilozi povijesti reformacije. 
Vjesnik kr. zem. arkiva, VI. (1904.) 
str. 185. 

F. Bucar: Prilozi protestantizmu 
u Hrvatskoj iz nadbiskupskog arkiva 
u Zagrebu. Vjesnik kr. zem. arkiva, 
VI. (1904.) str. 192. 

M. Resetar: Zur serbokroa- 
tisch-protestantischen Literatur des 
XVI. Jahrhunderts. Archiv, XXVIII. 
^1906.) str. 468. 

Trubarjev Zbornik. Ure- 
■dil dr. Fran Ilesid. Izd. Matica Slo- 
venska. Ljubljana, 1908. — Naro- 
£ito £lanci : F. Bucar, Odnosaji 
Primoza Trubara prama hrvatskoj 
tiskari u Wiirtemberskoj. I. P o- 
1 o V i g, Evangelij sv. Matevza v 
protestantskem glagolskem ,,Prvera 
■delu Novoga testamenta" iz 1. 1562. 
I. Steklasa, Protestantizem v 
Istri, V metliski in hrvatski Krajini. 
F r. K o V a c i c, Protestantizem v 
Iztocni Stajerski in Medjimurju. L. 
P i n t a r, ,,Stara hrvacka stampa". 



M. Vr b a n i c: Protestantski pe- 
riod u na§oj knjizevnosti. Savremenik, 
1908. str. 577. 

F. Bucar: Povijest hrvatske pro- 
testantske knjizevnosti za reformacije. 
Izd. Mat. Hrv. Zagreb, 19 10. 

F. Bucar: Racun Stjepana Kon- 
zula Istranina za put iz Uracha na 
jug u god. 1563. i 1564. Vjesnik 
zem. arkiva, XV. (1913.), str. 35. 

F. Bucar: Povijest reformacije i 
protureformacije u Medjimurju i su- 
sjednoj Hrvatskoj. Varazdin, 1913. 

Slavonska knjizevnost. 

J. F o r k o : Crtice iz slavonske 
knjizevnosti u XVIII. stoljecu. Izvje- 
§taj gimnazije u Osijeku za godinu 
1884 — 1888. 

M. P a v i c : Knjizevna slika Sla- 
vonije u XVIII. vijeku. Glasnik bisku- 
pija bosanske i srijemske, XVII. 
(1889.), str. 86. i dalje. 

N. A n d r i c : Iz ratnicke knjizev- 
nosti hrvatske. Prosvjeta, 1902. str. 
7. (I possbice prestampano). 

B. Drechsler: Slavonska knji- 
zevnost u XVIII. vijeku. Zagreb, 1907. 

J. K e m p f : Kulturno nastojanje i 
knjizevnost. U djelu ,,Pozega", 1910. 
na str. 597 — 642. (Biografije pisaca 
Pozezana i onih, koji su zivjeli i ra- 
dili u Pozegi i okolini). 



4. Pojedini pisci i pjesnici. 



Barakovic Juraj. 

M, Valjavac: Juraj Barakovic. 
Predgovor uz izdanje djeld. Stari 
pisci, XVII. 1889. 

J. A r a n z a : Was bedeutet ,,ja- 
rula'-* bei Barakovic ? Archiv, XIV. 
<i892.), str. 77. 

I. B r o z : Sitni prilozi za povijest hrv. 
knjizevnosti. II. Barakoviceva ,, Jarula". 
Nast. Vjesnik, I. (1893.), str. 138. 



C. Lucerna: Studienblattchen zur 
Literaturgeschichte des siidslavischen 
Kiistenlandes. I. Die Hirtin von Arbe. 
Zagreb, 1909. 

Betondic Josip. 

J. G 1 i k : djelima Josipa Be- 
tondi^a Dubrovcanina. Skolski Vje- 
snik, 1901. str. 48. 



374 



Bobaljevic Misetic Sabo. 

F. R a c k i : Sabo Misetic Boba- 
Ijevic. Stari pisci, VIII. 1876. Pred- 
govor. 

Bolsic Silobod Mihalj. 
A n o n i m : Mihalj silobod Bolsic. 
Vijenac, 1883. str. 444. (Biljeska). 

Bruerovic Marko. 

M. P o c i c : Marko Bruere Ddri- 
vaux, pjesnik slovinski. Almanak ,,Du- 
brovnik", za god. 1 851. (Zagreb, 
1852.), str. 9. 

Anonim: Bruerovid Marko. 2i- 
votopis. Slovinac. god. 1878. 

J. Nagy: Marko Bruere Desri- 
vauz als ragusanischer Dichter. Archiv, 
XXVIII. (1906.), str. 52. 

Bucic Mihajlo. 

Venantius Glavina: Ca- 
tholica et Christiana doctrina de vera 
et reali praesentia corporis et san- 
guinis Christi Domini in SanctaEucha- 
ristia a dioecesana synodo almae Za- 
grabiensis Ecclesiae die VIII. Martii 
MDLXXIV. publicata, nunc vero . . . 
opera et studio R. P. Venantii Gla- 
vina per notas additis etiam tribus 
corollariis illustrata, explicata. Za- 
greb, 177 I. 

Budinic Sime. 

Simun Budineo: Pokorni i 

mnozi ini psalmi Davidovi. Iznovice 

na vidik ih i2nese i o popu zadarskotn 

progovori Fran Kurelac. Rijeka, 1865. 

Bunic Miho Babulinov. 

F. R a c k i : Miho Bunic Babu- 
linov. Stari pisci, XI. i88o. Pred- 
govor. 

A. L e s k i e n : 7ur ,,Jokasta" des 
Miho Bunic. Archiv, V. 1881. str. 
628. 



Bunic Vucicevic Ivan. 

M. V i d o V i c : Poesia Illirica, 
Gazzeta di Zara, 1842. 

O. P o c i c : ,,Plandovanja" Ivana 
Bunica Vucicevica, s uvodnijem go- 
vorom Orsata Pocica. Almanak ,,Du- 
brovnik" za god. 1849. 

Z. Bjelovucic: Janjinski ru- 
kopis Bunicevih pjesama. Vijenac^ 
1903. str. 423. 

F. K u 1 i s i c : Oracija Mazibra- 
dica ili Dziva Bunica Vucicevica ? 
Crvena Hrvatska, 1908. br. 96. 

B. Dr e c h s 1 e r : Dzivo Bunid Vu- 
cicevid. Ilustrovani Obzor, 1909. br. i. 

4>. KyjiHraHfe: I^Ihbo B^HHh Bynn- 
teBiiJi. jHTepapHO-HCTopHHKH npHJior no- 
8HaBaH>y .^HpcKe roesHJe y ^y6poBHHKy y 
XVII. BHJeKy. B8fl,&H,e Mar. Cin. y /^y- 
fipoBHHKy, 191 1. — Ocjena N. Antule, 
CpncKH KH>Mac. rjiacHHK, 19 12. cTp. 295. 

Buresic Marin. 

F. R a c k i : Marin Buresi6. Start 
pisci, XI. 1880. Predgovor. 

F. M a i X n e r : Prijevodi t. zv. 
Disticha moralia Catonis. III. Prijevod 
Katonovih Disticha od Marina Bu- 
resida. Rad, LXXIV. 1885. 

Cubranovic Andrija. 

L. Z o r e : O ,,Jedjupci" Andrije 
Cubranovica. Rad, XXVII. 1874. 

L. Zore: Andrija Cubranovic. Stari 
pisci, VIII. 1876. Predgovor. 

M. M e d i n i : Dubrovacke poklade 
u XVI. i XVII. vijeku i Cubranovicevi 
nasljednici, Izvjestaj gimnazije u Du- 
brovniku za god. 1 897.798. 

M. M e d i n i : Cubranovi6 und seine 
Beziehungen zu der einheimischen und 
der italienischen Literatur. Archiv, 
XXII. 1900. str. 69. 

M. Resetar: Nachtrag zu Dr. 
M. Medini's Aufsatz iiber Cubranovid, 
Archiv, XXII. 1900. str. 230. 



375 



n. nonoBHh: O neBaH.y ^Je^ynKe" 
y ^y6poBHHKy. Zbornik u slavu V. Ja- 
gi^a. Berlin, 1908. str. 262. 

M. Resetar: Eine Spur von 
Cubranovic. Archiv, XXXIII. 1912. 
str. 318. 

Dalmatin Antun. 
Vidi : Protestantskaknji- 
zevnost hrvatska. 

Delia Bella Ardelio. 
Stj. Bosanac: Ocjena Delia 
Belline gramatike. Prilog za istoriju 
hrvatske gramatike. Nast. Vjesnik, IX. 
1901. str. 353, 

Dimitrovic Nikola. 
V. J a g i 6 : Nikola Jera Dimi- 
trovic. Stari pisci, V. 1873. Pred- 
govor. 

Divkovic Matija. 

Vj. Novotni: Prilozi k povi- 
jesti knjizevnosti u Hrvatskoj. II. Div- 
kovic Matija. Izvjestaj gimnazije u 
Bjelovaru, 1878. 

%. C. 'Bop^^esHK: MaTirja /^HBKOBnli. 

I]pH.10r BCTOpBJH CpIICKe KH>EiaceBHOCTB. 

Ta&c, LII. h LIII. BeorpaA, 1896. — 
Prikaz A n o n i m a ; Nada, 1 897. str. 79. 
S. U r 1 i c : Izvori Divkovicevih 
prica, legenda i Gospinih ,,zlamenja". 
Nast. Vjesnik, XIX. 191 1. str. 241. 

Do sen Vid. 

V. Novotni: Prilozi k povi- 
jesti knjizevnosti u Hrvatskoj. I. 
Dosen Vid. Izvjestaj gimnazije u 
Bjelovaru, 1878. 

N. A n d r i (5 : Kako je Dosen 
branio Reljkovida. Prosvjeta, 1901. 
str. 695. 

J; E. T ( o m i 6) : Na grobu Vida Do- 
sena. Nar. Novine, 1902. br. 225-226. 

K. Dragani6: O pravopisu 
i jeziku Vida Dosena. Zbornik u 
slavu V. Jagida. Berlin, 1908. str. 325. 



Drzic Gjore. 
Vidi : Mencetic Sisko, 

Drzic Marin. 
F. Petracic: Uvod. Predgovor 
o zivotu i djelima M. Drzica. Stari 
pisci, VII. 1875. 

F. Z. M i 1 e r : ,,Skup", komedija 
od Marina Drzica Dubrovcanina. Iz- 
vjestaj gimnazije u Osijeku, 1879. 

G. P o 1 i V k a : Der Geizige in 
Ragusa. Archiv fiir das Stud, der 
neuren Sprachen und Lit. Braun- 
schweig, 1888. 

M. S r e p e 1 : ,,Skup" Marina Dr» 
zida prema Plautovoj ,,Aululariji". 
Rad, XCIX. 1890. 

V. J a g i c : Die Aulularia des 
Plautus in einer siidsl. Umarbeitung 
aus der Mitte des XVI. Jahrh. Fest- 
schrift Joh. Vahlen, 1898. 

T. M a t i c : Molierov ,,L' avare" 
i njegovi prethodnici. Nast. Vjesnik, 
VI. 1898. str. 150. 

B. HeTpoBCKin: O coHHHBHiax'i 
n. reKTopoBHHa. KasaHi., 1901. na str. 
17. (prilozi za biografiju M. Drzida). 

/\. /KHBa.i.eBMb: OKyn. He>i8pa^eHii 
^pacHfeeBH ^pawaTif. ApKyaaH. Ko^o, 1901. 

^. JKHBa«B6BHh; /^pacafeeBa ,,Be- 
Hepa". SaspiuHa pen o /^pacaheBOM „OKyny." 
K0.10, 1 90 1. 

P. B u d m a n i : ,,Pjerin" M. Dr- 
zica. Rad, CXLVIII. 1902. 

N. Petrovski: O genealogiji 
Drzida. Rad, CXLVIII. 1902. 

(M. Med i)-n i : O zivotu i radu 
Marina Drzida. Crvena Hrvatska, 1905. 
br. 4. 

IL UonoBHh: MapwH ^pacah 11 Mdiiep. 
HacTaBHRK, 1904./05. — Prestampano u 
knjizi; Ha KH>HHceBHOCT[i. Heorpa^, 1906. 
cTp. 62 — III. — Obznana B. Drechslera, 
Savremenik, 1906. str. 383. 

P. K o 1 e n d i c : Srpsko=hrvatski 
prijevod Dolceove ,,Hekube". Izvje= 
staj gimnazije u Kotoru, 1909. 



376 



M. M e d i n i : Pjesme M. Vetra- 
nida i M. Drzica. Rad, CLXXVI. 1909. 

M. Resetar: Was bedeutet Ha- 
sasi bei M. Drzic ? Archiv, XXXI. 
1910. str. 478. 

Feric Gvozdenica Gjuro. 

T. C hers a (Krsa) : Delia vita e 
delle opera di Giorgio Ferrich. Du- 
brovnik, 1824. 

A. Kaznacic: Juraj Feric. Zora 
Dalmatinska, 1845. br. 25. 

I. Kasumovid: latinskom 
prijevodu nekijeh nasijeh narodnijeh 
pjesama. Skolski Vjesnik, 1900. str. 81. 

I. Kasumovid: Ferideva Peri- 
jegeza i rimski pjesnici. Nast. Vjesnik, 
VIII. 1900. str. 257. 

I. Kasumovid: Dvije poslanice 
Gjure Ferida. I. Poslanica Juliju Ba- 
jamontiju. II. Poslanica Mihajlu Denisu. 
Nast. Vjesnik, X. 1902. str. 451. 

Frankopan Fran Krsto. 

I. Kostrencid: Vrtid. Pjesme 
Franje Krsta markeza Frankopana. 
Zagreb, 1871. Sa predgovorom izda- 
vaca. — Obznana V. J a g i d a j Vi- 
jenac, 1871. br. 20., i A n o n i m a ; 
Branik, Sisak, 1871. br. 33. 

F. R a c k i : Knez Krsto Franko- 
pao, nepoznat dosada pjesnik. Vijenac, 
1871. br. 3. 

I. Kukuljevid: Njeke biblio* 
graficke rijetkosti. V'jenac, 1881. str. 
782. 

A n n i m : Pjesme kneza Franje 
Krsta Frankopr.na. ,,Hrvatska", Za- 
greb, 1890. br. 99. 

T. M a t i c : Ein Bruchstiick von 
Molieres ,, George Dandin" in der 
Uebersetzung F. K. Frankopans. Ar- 
chiv, XXIX. 1907. str. 529. 

Ch. S e g V i c: Neoteta bastina. II. 
,,Gartlic" Franje Krsta Frankopana. 
U djelu ,,Posljednji Zrinski i Franko- 
pani. Izd. Matica Hrvatska, 1908., 
na str. 204 — 213. 



Glavinic Franjo. 

J. Jankovic: Nekoliko crtica 
o sadasnjosti i proslosti Trsata. Iz- 
vjestaj gimnazije na Rijeci, 1886. (0 
Glavinicu poglavlje : Nekoji zname- 
niti Franjevci). 

F. R a c k i : Franjo Glavinid. Vi- 
jenac, 1892. str. 6. 

Gledjevic Antun. 

3ji. B. KaHaHOBCKiH: SHaHeme 
Heis. Ay6p. noeTa A. FAereBaHa. OomecTso 
jiio6aTeJiefi ^peBHea nacbueHsocTH. Pe- 
trograd, 1881. 

F. R a c k i : Citanje u Petrogradu 
o dubrovackom pjesniku A. Gledjevidu. 
Vijenac, 1881. br. 39. 

Bji. B. KaiaHOBCKia: HensflaH- 
HMH flyfipoBHHi^cKiH noeTi. A. M. FjiereBa^'B. 
JKypnaATb Mhh. aap. npocB., Petrograd, 
1882. 

P. B u d m a n i : 2ivot Antuna Gle- 
djevida. Stari pisci, XV. 1886. Pred- 
govor. 

G j. S u r m i n : Gledjevidev ,,Be- 
lizario". Nast. Vjesnik, X. 1902. 
str. 263. 

IT. Kojich^hK: FAe^eBaheBo „TIopo- 
^eebe Focno^^aHOBo". HacTasHaK, XVII. 
1906. cTp. 127. 

Grabovac Filip. 

§. U r 1 i c : Filip Grabovac. Nast. 
Vjesnik, XIX. 191 1. str. 659. 

S. U r 1 i c : Talijanski prijevod jedne 
Grabovceve pjesme. Nast. Vjesnik, XXI. 
(191 3.), str. 77. 

Gucetic Savko Bendevisevic. 
P. B u d m a n i : Savko Gucetid 
Bendevisevid. Stari pisci, XVI. 1888. 
Predgovor, str. XVIII— XIX. 

Gundulic Ivan. 

F. M. Appendini: Versione 

libera dell' Osmanide. Dubrovnik, 1829. 

U predgovoru rasprava : Memoria sulla 

vita et sugli scritti di Gian. Fran- 



377 



cesco Gondola. — Obznana ove knjige 
od A, Kaznaci6aj Osservatore 
Triestino, 1828. br. 153. Isp. ta- 
kodjer : Nuovo Ricoglitore, 
Milan, 1828. str. 372 — 374. i A n- 
tologia di Firenze, br. 78. 
str. 85 — 91. 

A. Markovid: Lettera del P. 
Lett. A. Marcovich M. 0. ad un suo 
amico suUa Osmanide di G. F. Gon- 
dola. Mleci, 1828. 

A. Sorgo: Osman, poeme illyrien 
en 20 chants. Revue du Nord, 1838. 
br. 8. — Prestampano u knjizi 
Fragments sur 1' histoire 
politique et litt^raire de 
1' ancienne republique de 
R a g u s e. Paris, 1839. 

P. Dubrowski:0 Janie Gun- 
duliczu. Biblioteka Warszawska, IV. 
(1842.), str. 276. 

0. P o z z a : Giovanni Gundulich. 
,,Favilla", Trst 1843. str. 293 — 301. 

Vj. B a b u k i c : Predgovor izdanju 
,,Osmana". Zagreb, 1844. 

A n o n i m : Ivan Gundulic. Jahr- 
biicher fiir slavische Literatur. Leipzig, 
1844., str. 201. 

1. M a c u n : ,, Osman" von Gun- 
dulic. Oesterreichische Blatter fiir 
Literatur und Kunst. — Isp. V a 1 e n- 
t i n e 1 1 i : Bibliografia, str. 219. i 
prikaz VI. Kestercaneka: Jed- 
na njemacka rasprava o Gundulidevu 
,,Osmanu". Nast. Vjesnik, 1905. str. 

785. 

A. V e b e r : I. F. Gundulic. Pred- 
govor izdanju ,,Osmana". Zagreb, 1854. 

A. Rz^zewski: Jan Gundulicz 
i poemat jego ,, Osman". Varsava, 1868. 

A. P a V i c : Kako se je izgubilo 
XIV. i XV. pjevanje Gundulicevog 
,,Osmaria" ? Izvjestaj gimnazije u 
Pozegi, 1871. 

Dr. F. R(acki): Ivana Gundu- 
li6a ,,Jeruzalem slobodjen". Vijenac, 
1873. str. 108. 



I. K u k u 1 j e V i c : Jos neSto o 
prijevodu Tassova ,,Jerusolima oslobo- 
djena". Vijenac, 1873. str. 140. — 
Isp. za ovo pitanje i Clanak P. K u- 
n i c i c a : ,,Oslobodjeni Jerusalim" 
od Tassa u hrvatskom prijevodu. Vi- 
jenac, 1893. str. 742. 

H. B a d a 1 i c : Kako je Gundu- 
lideva ,,Osmana" popunio Sorko£evi6, 
a kako Mazuranic. Almanak ,,Velebit", 
Zagreb, 1874. str. 235. 

A. P a V i 6 : O kompoziciji Gun- 
dulideva ,,Osmana". Rad, XXXII., 

(1875.)- 

L. Z o r e : O kompoziciji Gundu- 

liceva ,,Osmana". Rad, XXXIX. (1877.). 

A. P a V i c : Predgovor ,,Djelima 

Ivana Frana Gundulica". Stari pisci, 

IX. (1877.). 

St. Novakovic: Prilog k tu- 
macenju Gundulicevog ,,Osmana". Slo- 
vinac, 1879. str. 76. 

A. P a V i c : Estetidna ocjena Gun- 

duliceva ,,Osmana". Zagreb, 1879. 

Fr. Markovic: Esteticka ocjena 

Gundulideva ,,Osmana". Rad, XLVI., 

XLVII., L. i LII. (1879 — 1880.). 

P. BpaH^T'B: HcTopHKO-.iHTepaTypHuM 
pa:^6op'B noeMU H. Fyuj^yjia^a, (jOcMaHt". 
KieBT,, 1879. 

Fr. Markovic: Primjedbe ,,Este- 
ticnoj ocjeni Gunduliceva Osmana", 
spisu A. Pavida. Vijenac, 1879. str. 
329. 

J[. ToMaHOBHfe: r7Hfly.iafeeB „OcMaH* ' 
ca ^.^e;^HllITa cpacKO-xpH. pas&mp.ii^e. CpncKH 
Jhct, 1880. 

R. K o V a c i c : Zabavica novijim 
ucenjima Gundulicevog ,, Osmana". 
Slovinac, 1880. str. 467., narocito 
poglavlje : ,, Osman i ovoga novija pro- 
ucenja", na str. 482. 

L. Z o r e : Gradja za knjizevno- 
povjesnu ocjenu Gunduliceva ,,Lju- 
bovnika sramezljiva". Rad, LV. ( i 881.). 
A. P a V i d : Gundulicev ,, Vladi- 
slav". Rad, LV. (1881.). 



378 



Th. Vetter: Bibliographisches 
aus Paris. I. Eine Handschrift des 
Osman von I. Gundulic. Archiv, VI. 
1882. str. 121. 

L. Z o r e : Gradja za knjizevno- 
povjesnu ocjenu Gunduliceve ,,Ari- 
jadne". Rad, LXIII. (1882.). 

^y6poBaHKa OMaa^uHa: IIpH- 
ro^oM 300-roAmuH.Hi;e po^eaa M. 4>. TyR- 
AyjiHfeH. 1887. 

Iv. B r o z : ,, Osman" Ivana Gun- 
dulica. Predgovor k izdanju. Zagreb, 
1887. 

I. Milcetic: Talijanski i la- 
tinski prevodioci Gunduliceva ,,0s- 
mana". Izvjestaj gimnazije na Rijeci, 
1887. 

T. Smiciklas:0 postanku Gun- 
dulideva ,,Osmana". Rektorska sve- 
cana besjeda. Zagreb, 1887. 

A. TojiaHOBnh: Yohh Fyii^yjiviheBe 
TpHcToro;:,HmH>Hi\e. tTpaaca.ioBO, 1887. crp. 
809. 

M. Ban : O H. TyHAyjiHtiy. Taac, IV. 
Beorpa^, 1888. 

M. Hap: I^pTe na ;\y6poHaMKe Kai:- 
HteBHocT I. II. H. 'P. FyH/^yjiafe. CxpaacH- 
.lOBo, 1888. CTp. 93. 

Fr. Markovic: ,,Dubravci", 
drami Ivana Gunduli6a. Rad, LXXXIX. 
(1888.). 

Fr. Markovic: Gunduli- 
6evoj ,,Dubravci". Uvod k Matidinu 
izdanju ,,Dubravke". Zagreb, 1888. 

K. M H .^ e H o B H li : H. VyHj^yAui^, cpn- 
CKu necHBK. OTa^diiHa, XX. (1888.). 

J. P a s a r i 6 : ,,Dubravka". Vije- 
nac", 1888. str. 55. 

A. T r s t e n j a k : I. F. Gunduli6. 
Letopis Mat. Slov., 1888. 

Z V o n i m i r, hrv. akad. drustvo u 
Becu : Gundulicu ,,Zvonimir", 1888. 

J. JKuBaHOBHK: JeaiiK y ryH^yjiH- 
fecBy jjOcMany''. CTpaaCHAoBO, 1888 crp. 10. 

L. Z o r e : Alegorije u Gundulide- 
voj ,,Osmanidi". Rad, XCIV. (1889.). 



"B. MarapameBufe: KaKo je PyH- 
;\yj»nktBa ,,OeMaH.'i" Aonyauo CopKOHeBnfe, 
a BaKv MH>KypaBH)i. Jasop, 1890. 

Gj. S u r m i n : Zlatariceva popuna 
Gunduliceva ,,Osmana". Vijenac, 1890. 
str. 721. 

I. B r o z : Pabirci po historiji hr- 
vatske knjizevnosti. II. Prvo izdanje 
Gunduliceva ,,Osmana". Vijenac, 1891. 
str. 42. 

I. B r o z : Poljski prijevod Gundu- 
liceva ,,Osmana". Vijenac, 1891. str. 
807. 

— z d u r : Gundulic i Hrvati. Opet 
Gundulic i Hrvati. Dubrovnik, 1892. 

Ahohhm: ^Ra afencKa Heji,afl,eTa. y 
FyHAy-THfeeBy ,.OcMaHy". BocancKa Bu.ia, 
1893. CTp. 2i8. 

A B o H H M : Ca^pHSHHa ryH;\yjiHfeeBe 
j>AyopaBKe". BocaHCKa Bbas., 1893. crp. 223 

S. D. : Prilozi k biografiji Gjiva 
F. Gundulica. Iskra, III. Zadar, 1893. 
str. 87. 

G ( i u s e p p e) G (e 1 c i c h) : Per la 
biografia del poeta Gundulid. Smctra 
Dalmatinska, 1893. br. 46. 

J. G e 1 c i c: O rodu Gundulica. 
Smotra Dalmatinska, 1893. br. 49. 
— Obznana : Vijenac, 1893. str. 
424. 

M. H B a H II li : O HsaHy ryH^y-iafey Kao 
cpncKOM iiecHHKy. HacTasBiiK, 1893. 

A. Lampalov: Prigodom ot- 
krivenja spomenika Gjiva Gundulica. 
Iskra, III. Zadar, 1893. str. 83. 

A. X .iHiioBCKiS: HBaHt ryHfly-iHit. 
CaaB. OooBpinie, ot^. I. 1893. 

M. M e A H ii • 3HaieH.e pHJena ,,) hh- 
ryje" y „OcMaHy". GTpaacn.ioBo, 1893. 6p. 39. 

S t j. M i 1 e t i c : Gundulid kao 
dramski pjesnik. Vijenac, 1893. str. 
407. 

V. M(ilic): Rodoslovlje I. Gun- 
dulica. ,,Hrvatska", 1893. — Ob- 
znana: Vijenac, 1893. str. 456. 

T. OcToj II h : nCyHHaHHi^a", OA.»OMaK 
MS VIII. njeBaa>a ryH^y-AnHeua ^OcMaHa". 



379 



— O CTHxy H jtaHKy FyHfly^HheBa ;,0c- 
MHHa" y OA-ioMKy us VIIT. njeBaaa „CyH- 
HaBHi^a". CrpaHCH-ioBO, 1893. 6p. 24- 

J. P a s a r i 6 : Ivan Franjin Gun- 
dulic. Vijenac, 1893. str. 407. 

S. : I. Gundulic o Srbima u svom 
,,Osmanu". Vijenac, 1893. str. 414. 

I V. S a r i d : Ivan Franjin Gundu- 
li(5. Prosvjeta, 1893. str. 426. 

S t j. § p a n i c : Gundulicevo slav- 
Ije u Dubrovniku. Vijenac, 1893. 
str. 486. 

M. § r e p e 1 : Ivan Gundulic i 
Hrvati u Banovini. Vijenac, 1893. 
str. 406. 

J. ToMaHOBHh: Upwaor k Hcnpas- 
ARByj TCKCTa ,,OcMaHa" TyB^jJiaheBa. Cxpa- 
acHjioBo, 1893. 6p. 9. 

B. By.ieTHii ByKacoBHh: OnacKe 
o 1f.viBy FyHfly^Hfey. BocaHCKa Bajia, 1893. 

J. 3 p e : IIpaBO ryH^y.iHfeeBo hmb. 
JaBop, 1893. 

2ivot i rad Gjiva Frana 
Gundulica i kratak opis poglavi- 
tijeh zgrada Dubrovnika. Uspomena o 
otkridu Gunduliceva spcmenika. Du= 
brovnik, 1893. 

G j. S u r m i n : Karakteristicne 
crte iz djela Dziva Gundulica. Vi- 
jenac, 1894. str. 15. 

Gj. Surmin: rukopisu Gun- 
duliceva ,,Osmana". Vijenac, 1894. 
str. 656. 

M. Breyer: O vojskovodji Franu 
Gundulicu. Prosvjeta, 1895. str. 287. 
— Prestampano u ,,Prilozima", str. 
61. 

0. JoBaHOBHfe: ^ydpaBKa. CpncKH 
IIper.ieA, 1895. cxp. 127. 

V. M i 1 i c : Gundulic, otac novije 
knjizevnosti hrvatske i srpske. Vi- 
jenac, 1895. str. 653. 

T. IlaBAMii: Cbje^ojjda CMprn "B. <i>. 
ryn/iyjiHha. CnoMeHHK, XXV. (1895.). 

JL. BoJHOBHti: SaniTo ce ryH/\yjiHheB 
„OcMaH" HHJe niTaMuao y BpHJewe Peny- 
6.)iHKe. Ae-10, 1895. crp. 404. — Prestam- 
pano pod naslovom: ,,0 s m a n" pod 



Republikom, u knjizi : Knjizevni 
casovi. Zagreb, 19 12. 

M. S r e p e 1 : O Gundulicevim ,,Su» 
zama sina razmetnoga". Rad, CXXVII. 
(1896.). 

U. T a 1 i j a : O Gundulicevoj ,,Pro- 
serpini ugrabljenoj". Izvjestaj gimna- 
zije u Dubrovniku, 1898. — Ob- 
znana M. § r e p 1 a, Nast. Vjesnik, 
VII. (1899.) str. 295. 

J. T u r i c : Da li su Gundulic t 
ostali Dalmatinci srpski pjesnici. Vi- 
jenac, 1898. str. 158. 

D. B o r a n i c : Suze sina raz- 
metnoga. II. St. 149 — 150. Nast» 
Vjesnik, VIII. (1900.) str. 224. 

A. Jensen: Gundulic und sein 
,,Osman". Goteborg, 1900. 

A. Jensen: Biljeske o Gundu- 
licu i njegovu vremenu. Vijenac, 1901, 
— Obznana M. Resetara, Archiv, 
XXIII. (1901.) str. 274., i V. A. u 
,,Srgju", I. (1902.) str. 70. 

M. Resetar: Ein verloren ge- 
gangenes Gedicht und der Beiname 
des Ivan Gundulic. Archiv, XXIII. 
(1901.) str. 634. 

M. Resetar: Die Metrik Gun- 
dulic's. Archiv, XXV. (1903.) str. 250. 
Iv. Scherzer: Gundulidev os- 
merac, osobito u ,,Osmanu", i Pavi- 
ceva teorija. Spljet, 1903. — Ob- 
znana M. Resetara, Archiv, XXVI. 
(1904.) str. 126. 

G j. D e z e 1 i c : Ivan Gundulid o 
Ijepoti. Prosvjeta, 1904. str. 83. 

O. M a k o V e j : Beitrage zu den, 
Quellen des Gundulic'schen ,,Osman". 
Archiv, XXVI. (1904.) str. 71. 

P. K o 1 e n d i 6 : Budimsko iz- 
danje Gunduliceva ,,Osmana." Srgj, 
1905. str. 469. 

S. B a n o V i d : Gundulicev ,,0s- 
man" i narodne pjesme. Hrvatsko 
Kolo, II. 1906. str. 274. 

B. Drechsler: O Gunduliceva 
panslavizmu. Obzor, 1906. br. 272. 



38o 



N. Gjivanovi<5: Prilozi za bio- 
^afiju Dziva Fr. Gundulica. Srgj, 
1906. str. 183. 

H. G 1 ii c k : Gundulicz w Polsce. 
$wiat Slowianski, 1906. (za januar), 
— Obznana B. Drechslera, Sa- 
vremenik, 1906. str. 230. 

P. K a r 1 i c : Gundulicev ,, Vla- 
dislav- Osman" po prijepisu Ludovika 
Ferovida. Dio I. Izvjestaj gimnazije 
11 Zadru, god. 1908. 

P. K a r 1 i c : Najstarije uredjenje 
teksta Gunduliceva ,,Osmana". Iz- 
vjestaj gimnazije u Zadru, god. 1909. 
N. Gjivanovic: Podaci za bio- 
^rafiju pjesnika Gjiva Fr. Gundulica. 
Smotra Dalmatinska, 1909. (I posebice 
prestampano) . 

M. R e s e t a r : Wer war Gun- 
<iulic's Mutter ? Archiv, XXXI. (1909.) 
str. 478. 

B. Drechsler: Antun Miha- 
novic, Hrvatsko Kolo, knj. VI. (Za- 
greb, 19 10.) str. 12 — 13. (O poku- 
saju A. Mihanovica, da izda ,,0s- 
mana"). 

P. Karlic: Gundulicev ,,Vla- 
dislav-Osman" po prijepisu Ludovika 
Ferovica. Dio II. Nast. Vjesnik, XVIII. 
{1910.) str. 642. 

K. s e g V i c : Izbor iz Gunduli- 
<5eva ,,Osmana". Zagreb, 191 1. Pred- 
govor: I. Ivan Frana Gundulic. II. 
Jezicne osobine u ,,Osmanu". 

N. Gjivanovic: Kako je na- 
stala Sorkoceviceva dopuna Gundu- 
liceva ,,Osmana". Narodni List, 191 2. 
br. 18. 

P. K a r 1 i d : Najstarije uredjenje 
teksta Gunduliceva ,,Osmana". Dio 
II. Nast. Vjesnik, XX. (1912.) str. 33. 
P. K a r 1 i <5 : Vatikanski rukopis 
Gundulideva ,,Osmana". Zagreb, 1912. 
I V. M i 1 c e t i d : Manji prilozi za 
povijest knjizevnosti hrvatske. 1. Gun- 
dulidev ,,Osman" u Vatikanskoj knjiz- 
nici, Gradja, VII. (1912.) str. 305. 



D. P r o h a s k a : U eri Osma- 
nide. Gbzor, 1912. br. 355. 

K. K o V a c : Ein Beitrag zur Bio- 
graphie des Giovanni Francesco di 
Gondola. Archiv, XXXIV. ( 1913.), str. 
239- 

D. Prohaska: Povjesna gradja 
Gundulideva ,,Osmana" u suvremenom 
izvjestaju. Nast. Vjesnik, XXI. (191 3.), 
str. 209. 

A. P a V i d : Postanje Gundulideva 
,,Osmana." Zagreb, 191 3. 

Gjordjic Ignjat. 

H. Golubovid: 2ivotopisja gla- 
sovitih pisaoca dalmatinskih. I. Ignacio 
Giorgi. Zora Dalmatinska, 1 844. str. 283. 

M. Ban: Knjifevno protresanje. 
(O djelima Ignacija Gjordjida.) Zora 
Dalmatinska, 1845. str. 211. 

0. P o c i d : O pjesnistvu Ignatija 
Gjordjida. Zora Dalmatinska, 1845. 
br. I — 2. 

G. Franceschi: Delle opere 
illiriche di P. Ignazio Giorgi. ,,Dal- 
mazia", 1847. br. 31 — 33. 

M. ^hmh'phjbb: HraaTHJa "Bop^Hh 
Kao Jhy6a,Baa necHHfc, Oj^«ai;a, 1855. crp. 
228, 

A. Starcevid: Ignacije Gjor- 
djida ,,Razlike pjesni". Nar. Novine, 
1855. str. 226. 

A. F a b r i s : Ignjat Gjordjic. ,,Du- 
brovnik", 1896. 

1. Scherzer: Nabozna djela I. 
Gjordjida. Nast. Vjesnik, V. (1897.) 
str. I. 

A. F a b r i s ; Iz nestampanih pje- 
sama I. Gjordjida. ,,Dubrovnik", za 
god. 1898. 

n. IIonoBHii: Lettera di D. Igna- 
zio Giorgi a D. Rado. HacTHBHiiK, 1901. 
crp. 28. 

B. A^^HOBHh: /^ea pjKoniica o acu- 
BOTy cB. £eHe/^HKTa. HacraBaiiK, 1902. 

J. D u j m u § i d : I. Gjordjida ,,Uz- 
dasi Mandaljene pokornice". Skolski 
Vjesnik, IX. 1902. 



38r 



n. IloaoBHh: ^'^y6poBaMKa 6Horpa*HJa. 
I. Hrfi>aT "Etop^ah. ro;^HuiH>Hi^a Hiucoae 
^ynnfea, XXII. 1903. CTp. 147—230. 

Gj. Korbler: Latinska pjesma 
Ignjata Gjordjida, u kojoj slavi po- 
bjede Eugena Savojskoga nad Turcima 
1716. i 1717. godine. Gradja, V. 

(1907). 

D. Prohaska: Ignjat Gjordjii 
i Antun Kanizlic. Rad, CLXXVIII. 
(1909.). — Obznana B. Drechslera, 
Savremenik, 19 10. str. 454. 

Gj. Korbler: Ignjat Gjordjic, 
prethodnik Wolfov u Homerovu pi- 
tanju. Rad, CLXXXVI. 191 1. 

I. Kasumovic: Ignjata Gjor- 
djida ,,Razlike zgode nesrecne Iju- 
bavi" i Boccacciov ,,I1 Decamerone". 
Nast. Vjesnik, XXI. (1913.), str. 362. 

Gjordjic Stijepo. 
P. K o 1 e n d i d : Njesto o Gjor- 
djidevoj ,,Dervisijadi". Srgj, 1902. 
str. 750. 

Habdelid Juraj. 

I, K u k u 1 j e V i d : Juraj Habde- 
lid. U knjizi : ,,Glasoviti Hrvati". Za- 
greb, 1886. str. 139. 

V. Ja g i ^ : Ein Prediger aus dem 
Ende des XVII. Jahrh. in Agram. Ar- 
chiv, XXVI. 1904. str. 578. 

V. J a g i c : Nochmals Juraj Hab- 
delid und seine literar. Tatigkeit im 
XVII. Jahrhundert. Archiv, XXXI. 
(1909.) str. 529. 

V j. J a k u s i d : Izvori Habdeli- 
devu djelu ,,Prvi oca nasega Adama 
greh". Izvjestaj gimnazije u Senju, 
1911. 

VI. D u k a t : Prilozi ka biografiji 
Jurja Habdelica. Gradja, VII. ( 191 2.). 

VI. D u k a t : Habdelicev ,, Sylla- 
bus". Gradja, VII. (191 2.) 

Hektorovid Petar. 
S. L j u b i d : Petar Ektorevid. Zora 
Dalmatinska, 1844. str. 243. 



F. K u h a c : napjevih k narod- 
nim pjesmam i u prikazanju sv. Lo- 
vrinca. U predgovoru, Stari pisci, VI. 
1874. str. XXVII. 

S. L j u b i d : Petar Hektorovid. 
Predgovor, Stari pisci, VI. 1874. 

S. P a V i c i c : Tri narodne pjesme 
u Hektorovidevom ,,Ribanju i ribar- 
skom prigovaranju". Nada, 1898. 
str. 104. 

H. IleTpoBCKiH: O coHHHeHiflxt 
UeTpa reKTopoBHia. Kasani., 1901. — 
Ocjene i obznane : T. M a t i d a, 
Glasnik Matice Dalmatinska, II. str. 43., 
M. Resetara, Archiv, XXIV. str. 
276.; G j. S ur m i n a, Nastavni Vjesnik; 
X. str. (1902.), str. 638. i R. Vr h o vc a,. 
JEeTOHHC Max. Cpn. CCXIII. 

M. M i 1 a s : O narodnim pjesmama 
u ,,Ribanju" Petra Hektorovica. Nada, 
1902. 

A. Jensen: Einige litterarische 
Bemerkungen zum ,,Ribanje" von Pe- 
tar Hektorovid. Archiv, XXV. 1903. 
str. 429. 

V. b 1 a k : Ein verschollenes Ge- 
dicht P. Hektorovid's. Archiv, XV. 
1893. str. 475. — Obznana P. K. 
(asandrida), Iskra, III. Zadar, 189 j. 
str. 54. 

§. L j u b i d : Knjige Ovidijeve ,,0d 
lika Ijubenoga" stumacene po Petretu 
Hektorovidu. Gradja, I. (1897.). 

C. Lucerna: Studienblattchen zur 
Literaturgeschichte des sUdslavischen 
Kiistenlandes, III. Fischfang und Fi- 
schergesprache. Zagreb, 1909. 

V. Radatovid: Knjizevna sveza 
izmedju P. Hektorovida i du- 
brovackih pjesnika. Izvjestaj gimna- 
zije u Spljetu, 1909. 

Hidja Gjuro. 

I. A. Kaznacid: Nesto o dru. 
Gjuru Hidji. IzvjeStaj gimnazije u 
Dubrovniku, 1872. 

I. A. K(aznacic) : Gjuro Hidja.. 
Slovinac, 1882. str. 62 — 63. 



382 



Ivanisevic Ivan. 

S. L j u b i c : Ivanisevid Ivan. Zora 
Dalmatinska, 1845. br. 37 — 39. 

I. Kukuljevic: Ivan Ivani- 
sevi6. U knjizi : ,,Glasoviti Hrvati". 
Zagreb, 1886. str. 206. 

Jambresic Andrija. 

Iv. M i 1 c e t i c : Andriji Jam- 
bresidu. Vijenac, 1887. str. 158. 

VI. D u k a t : Jambresi<5ev ,, Lexi- 
con latinum". Rad, CLXII. 1905. 

Kacic Miosic Andrija. 

Lucius Narentinus (fra 
Luka Vladimirovic) : Chronicon archi- 
viale continens brevem descriptionem 
principii et continuationis venerabilis 
conventus Sanctae Mariae Zaostrogi- 
■ensis. Mleci, 1770. 

Stj. Ivicevic: Kratki zivo- 
topis Andrije Kacica Miosica. Zora 
Dalmatinska, 1846. br. 12 — 13. 

Stj. Ivicevic: Andrija Kacid 
lAiosi<5. Neven, 1854. str. 810. 

J. Marie: Slovo prigodom sto- 
godisnjice na slavu narodnoga hrvat- 
skoga pjesnika Andrije Kacida Miosida. 
Zagreb, i860. 

A n o n i m : 0. Andrija Kacic Mio- 
sic. 2ivotopis. Nase gore list, 1861. 
str. 37. 

Stj. Ivicevic: Kratki zivo- 
topis Andrije Kacic-Miosica. Uvod 
zborniku ,, Vijenac uzdarja narodnoga 
O. Andriji Kacic"Miosicu". Zadar, 1861. 

I. R i b o 1 i : Kaciceva pjesmarica. 
Izvjestaj gimnazije u Sibeniku, 1873. 

T. V e t t e r : Bibliographisches aus 
Paris. II. Volkslied iiber Milos Ko- 
bilic und Vuk Brankovid. Archiv, VI. 
(1882.) str. 121. 

N. s i m i c : Kacic. Iskra, I. Zadar, 
1884. str. 9. 

F. I. Despot: Malo zrnja. V. 
Kacid i Hrvati. VI. Kadidev spo- 
xnenik. Spljet, 1885, 



P. Kasandrid: Fra Andrija 
Kacic. Kriticne biljeske. Iskra, II. 
Zadar, 1885. str. 72. 

I. R i b o 1 i : Vjencic Milovanu. 
Zadar, 1885. Sadrzaj : i. Novi zivo- 
topis fra Andrije Kacic=Miosida. 2. 
Kaciceva ,, pjesmarica" pored narodnih 
pjesama. 3. Nesto o Kacidevu jeziku. 
— Ocjena N. (s i m i d a) , Iskra, III. 
Zadar, 1886. str. 61., 69., 130., 
176., 194. 

N. s i m i d : Za Kacida. Iskra, II. 
Zadar, 1885. str. 49. 

X T M a H B II h : 4>pa Ae^pHJa KaHHfe 
npena CpncTey h XpsarcTBy. CTpaanaoBO, 
1886. — Primjedbe Anonima pod 
natpisom ,,Sijelo", Iskra, III. Zadar, 
1886. str. 108. 

P. Kasandrid: Kacid i njegovi 
kriticari. Iskra, IV. Zadar, 1887. 
str. 10. 

D. F. Karaman: Andrea Kacid 
Miosid e i suoi canti. Pula, 1889. 

F. K u h a c : Andrija Kacid kao 
,,pivac i guslar". Vijenac, 1890. 

J. P a s a r i d : Andrija Kacid Mio- 
sid. Vijenac, 1890. str. 539. 

J. P a s a r i d : Crtice o Kacidu. 
Vijenac, 1890. str. S50. 

F. R a c k i : Andrija Kacid prema 
Slovinstvu. Vijenac, 1890. str. 530. 

T. S m i c i k 1 a s : Kacid prema 
historiji. Vijenac, 1890. str. 532. 

F r a M. S i m i d : Brist i Zaostrog. 
Vijenac, 1890. str. 552. 

M. S r e p e 1 : Utjecaj Kacideve 
pjesmarice na Vuka i na Preradovida. 
Vijenac, 1891. str. 537. 

Ct. Ho BaKOBiife: Otkj^ cy nocTa.ae 
rfleK0J3 HapoAHe necMe. II. Kainh y ycTHMa 
ryciapa y CpoHJH. HacTaBHHK III. (1892.) 
cxp. 257. 

jl,. A. JKHBa.*eB0h: AH^paja Kaniik 
MhoiuhK. .leTonHc Mar. Cpn., CLXXL 
— CLXXIV. (1892—1893.). 

P. Kasandrid: Kacidev ,,Raz- 
govor ugodni" u drugoj polovini XVIII. 



383 



vijeka. Iskra, III. Zadar, 1893. str. 

I7-, 34-, 49- 

A. HKn B n Jbe B M h: Kainh h cpin kh 
HapoAHH ryojiapH. EocaHCKa Bii.ia, 1 893. 

T. "Bop^esMfe: Je/tHa oe^euiKa. /^e^o, 
1896. 

^. A. JK(h Ba jfc e B H fe) : B^k h Kanah. 
KoJio, I. (1 901.) cxp. 114, 

M. S re pel: Sigetski junak u po- 
vijesti hrv. pjesnistva. Rad, CXLVIII. 
(1902.). Poglavlje : XVIII. stoljece. 
Kacic. Na str. 117. 

P. Kasandric: Kacicev ,,Raz- 
govor ugodni" u drugoj polovini XVIII. 
vijeka. Glasnik Mat. Dalm., III. (1903.) 
str. 105. 

T. M a t i c : Ein Gedicht Kacic's 
als Volkslied in Slavonien. Archiv, 
XXVI. (1904.) str. 267. 

S. U r 1 i c : Zbircica pjesama u 
zaostroskom manastiru. Nast. Vjesnik, 
XIII. 1905. str. 427. 

F. I 1 e s i c : Kacic Miosic i Slo- 
vinstvo u Slovenaca. Hrvatsko Kolo, 
II. (1906.) str. 97. 

S. U r 1 i c : Kacicev ,,Razgovor 
ugodni" od god. 1756. Nast. Vjesnik, 
XV. (1907.) str. 27. 

M. Alaupovic: Slike iz nase 
knjige. Andrija Kacic Miosic. Behar, 
1908. str. 24. 

D. Prohaska: Revizije iz po- 
vijesti knjizevnosti. I. Andrija Kacic 
Miosic. Skolski Vjesnik, 1909. str. 
204. 

B. Drechsler: Prilozi za po- 
vijest hrvatske knjizevnosti. II. Tito 
Brezovacki i Andrija Kacic Miosic. 
Gradja, VII. (1912.) str. 128. 

Kanavelic Petar. 

V. V. V (u k a s o V i c) : Slovin- 
stvo na otoku Korculi. Slovinac, III. 
(Dubrovjiik, 1880.), str. 348. 

V. R o z i c : Petra Kanavelica pjesan 
,,Sv. Ivan, biskup trogirski". Iz- 
vjestaj kralj. velike realke u Za- 
grebu, 1886, 



V. Vuletic Vukasovic: O 
Petru Kanavelovicu. Vijenac, 1891. 
str. 254. 

V. VuletidVukasovic: Jos 
o Petru Kanavelovicu. Vijenac, 1891. 
str. 361. 

V. Vuletic Vukasovic: II 
testamento di P. Canavelli. Bulle- 
tino di archeol. e storia dalm., 1892. /3. 
Spljet, 1893. 

I. Scherzer: P. Kanavelo- 
vica ,,Sv. Ivan, biskup trogirski". 
Nast. Vjes. IV. (1896.), str. 268. 

V. Vuletic Vukasovic: 
Pietro de Canavelli. U knjizi : Galleria 
di Dalmati illustri. Dubrovnik, 1896. 

Z. Kolander: O Petru Kana- 
velovicu, dalmatinskom pjesniku. Pro- 
svjeta, VIII. (1900.), str. 598. 

Kanizlic Antun. 

A. Rumpler: Na uspomenu An- 
tunu Kanizlicu. Katolicki List, 1852. 
str. 353. 

J. F o r k o : Molitvenici oca An- 
tuna Kanizlica. Izvjestaj kr. realke u 
Osijeku, I 89 1. 

I. Scherzer: A. Kanizlica ,,Sve- 
ta Rozalija" i ,,Kamen pravi smutnje". 
Nast. Vjesnik, III. (1895.) str. 201. 

J. Predragovic: Dvjestogo- 
disnjica Kanizliceva. Vrhbosna, 1900. 
str. 383. 

J. E. T o m i d : Antun Kanizlid i 
njegovo doba. Nat. Novine, 1900. (od 
9 — II. januara). 

D. Prohaska: Ignjat Gjordjic 
i Antun Kanizlic. Rad, CLXXVIII. 
(1909.). 

Karnarutic Brno. 

M. Srepel: Sigetski junak u po- 
vijesti hrv. pjesnistva. Rad, CXLVIII. 
(1902.). Poglavlje: XVI. stoljede. Kar- 
narutic. Na str. 86. 



384 



Kasic Bartol. 

Autobiografija: Vita P. 
Bartholomei Cassii Dalmatae ab ipso- 
met conscripta. Rukopis u knjiznici 
Male bra6e u Dubrovniku (br. 272.). 

J. M a c u n : Razvitak slovenske 
slovnice. i. Bohorideva slovnica pri- 
spodobljena s najstarijom hrvatskom 
t. j. s Kasidevom. Knjizevnik, II. 
(1865.), str. 105. 

M. S r e p e 1 : Latinski izvor i 
ocjena Kasiceve gramatike. Rad, CII. 
1890. 

M. s r e p e 1 : O KaSicevu prije- 
vodu sv. pisma. Gradja, II. 1899. 

K. H o r V a t : Pjesni duhovne B. 
Kasica. Savremenik, I. (1906.) str. 33. 

K. H o r V a t : Pjesni duhovne oca 
Bartolomeja Kasica. Gradja, VII. 
(1912.), str. 200. 

M. Stojkovi6: Karakteristika zi> 
vota i djelovanja Bar tula Kasica iz Paga. 
Nast. Vjesnik, XXII. (19 13.), str. i.' 

Katancid Matija Petar. 

F. R a c k i : Matija Petar Katan- 
ii6. Vijenac, 1881. str. 236. 

F. M a i X n e r : Pastirski razgovori 
u Katancicevih ,,Fructus auctumnales". 
Rad, LXV. (1883.). 

VI. D u k a t : Jedno pismo Ka- 
tancidevo. Gradja, VII. 1912. 

Kavanjin Jerolim. 

Vj. Babukid: Jezik Jerolima 
Kavanjina. Predgovor uz izdanje ,,Bo- 
gatstva i ubostva". Zagreb, 1861. 

I. Kukuljevid: 2ivot Jero- 
lima Kavanjina. Predgovor uz iz- 
danje ,,Bogatstva i ubostva". Za- 
greb, 186 I. 

A. ByA(i''ioBHH'&: JepoHHM'B KaBanuH'B, 
nctyaaoMTuM cTapoAajiMaTBHCKiS naBCAa- 
BHcn. Ba<ia.ia XVIII. B'&Ka. C'»op. ctst. 
no ciaBMHOB. Zbornik u proslavu 25- 
godi§njice naufnoga rada V. I. Laman- 
skoga. Petrograd, 1883. 



J. Ar a n z a : Jeronim Kavanjin 
o utakmici sa prekomorskim vinom. 
Vijenac, 1896. 

I. Scherzer: I. Kavanjina ,,Bo- 
gatstvo i ubostvo". Nast. Vjes. VII. 
(1899.), str. 1. 

Krajacevic Nikola (Sartorius). 

M. H a j n a 1 : Nicolaus Krajadevid 
— Peter Petretid. Archiv, XXVIII. 
(1906.), str. 315. 

Krcelic Baltazar Adam. 

M. M e s i d : Krcelidu i nje- 
govih Annuah. Rad, XXXII. 1875. 

M. M e s i d : Korespondencija Krce- 
lideva i nesto gradje iz njegove ve- 
like pravde. Starine, VIII. 1876. 

E. Laszowski: Krcelideva knjiz- 
nica. Prosvjeta, VI. (1898.), str. 544. 

T. S m i c i k 1 a s : A. 2ivotopi8 
Baltazara Adama Krcelida. B. Krce- 
lideva djela. Predgovor uz izdanje 
djela ,,Annuae' . Monum. histor. XXX. 
Scriptores IV. 1901. 

F. s i s i d : Baltazar Adam Kr- 
celid. Vijenac, 1902. 

Krmpotic Josip. 

Vj. N o V o t n i : Krmpotid Joso, 
hrvatski epik XVIII. vijeka. Izvje§ta) 
gimnazije u Bjelovaru, 1877. 

I. Scherzer: Joso Krmpotic 
Licanin. Nast. Vjesnik, II. (1894.) str. 
266. 

K. Draganid: Joso Krmpotid's 
Leben und Werke. Archiv, XXIV. 
(1902.) str. 409. 

L. P i n t a r : Ein Nachtrag zur 
Krmpotid - Literatur. Archiv, XXVI. 
(1904.) str. 316. 

R. S tr o h a 1 : Jedno djelo hr- 
vatskoga pjesnika Krmpotida. Nast. 
Vjesnik, XVIII. (1910.), str. 122. 

Konzul Istranin Stjepan, 
Vidi: Protestantska knji- 
ievnost hrvatska. 



38s 



Kuhacevic Antun Matesa. 

I. Kukuljevic: Hrvati za na- 
sljednoga rata. Rad, XXXVIII., 1877. 
na str. 155 — 158. 

M. M a g d i c : 2ivot i djela Se- 
njanina Matese A. pi. Kuhacevida, 
hrvatskoga pjesnika XVIII. vijeka. 
Senj, 1878. (Izdanje djela sa bio 
grafijom u uvodu). 

V. P a c h e r : Matesa Antun pi. 
Kuhacevic, hrvatski pjesnik XVIII. 
vijeka. Nast. Vjes. XII. 1903. 

Lucie Hanibal. 

A n o n i m : Poklade. Zora Dalma- 
tinska, 1846. br. 20. (o prikazivanju 
Luciceve ,,Robinje"). 

F. R a c k i : Hanibal Lucie. Stari 
pisci, knj. VI. 1874. Predgovor, str. 
XXXIX. — Prikaz 2ivanovicev, 
Jaeop, 1875. 

P. Kasandric: O jednom pri- 
jevodu Anibala Lucida iz Ovidijevih 
heroida. Iskra, I. Zadar, 1884. str. 
42. 

F. Maixner: O hrvatskom pri- 
jevodu XV. (XVI.) Ovidijeve heroide 
,, Paris Helenae" od Hanibala Lucica. 
Rad, XCI. 1888. 

P. Kasandric: Luciceve ,,Pisni 
Ijuvene". Iskra, I. Zadar, 1891. str. 
3., M- i 26. 

P. Kasandric: Luciceve ,,Pisni 
Ijuvene". Iskra, II. Zadar, 1892. str. 
I., 9., 17. i 41. 

A. r JV B p H ^ o B H h : Jly\i,aheBa. „Po- 
6HH>a" H Hapo/^Ha noesaja. HacTaBHHK, IX. 
1898. CB. 6. 

A. R a d i c : Narodni izvor Luci- 
cevoj ,,Robinji". Zbornik za zivot i 
obicaje juznih Slavena, knj. IV. 1899. 

H. M. U e T p o B <• K i H : Kt Bonpocy o 
ApaM*^ A. jlyuHia jjRobinja". JKypHajit 
Mhh. Hip. npocBtmeniH, 1901. 

P. Kasandric: ,,Pisni Ijuvene" 
Hanibala Luci6a. Glasnik Mat. Dalm., 
knj. II. (1902.) str. 267. 

Branko Vodnik: Povijest hrvatske knjiievnosti 



A. P e t r a V i <5 : Hanibal Luci6 i 
narodna pjesma. Hrvatska Smotra, 
1908. — Prestampano u knjizi ,,Nove 
studije i portreti", 1910. str, 32. 

B. Drechsler: Postanje Lu- 
ciceve ,,Robinje". Rad, CLXXVI. 1909. 

^Lukarevic Franjo. 

Fr. R a c k i : Fran Lukarevic Bu- 
rina. Stari pisci, X. 1878. Predgovor, 
str. VI— XI. 

M. Resetar: Kleinere Beitrage 
zur serbokroatischen Literaturgeschich- 
te, I. Das Original des Atamante von 
Fr. Lukarevic Burina. Archiv, XXIV. 
(1902.) str. 205. 

Magdalenic Matija. 
S. Tropsch: Utjecaj Johannesa 
Schefflera na Matiju Magdalenica. Nast. 
Vjesnik, XI. (1903.) str. 145. 

Marci Nikola. 
M. R e se t a r : Dubrovacki pjesnik 
Nikola Marci. Zbornik u slavu Ja= 
gica. Berlin, 1908. 

Marulic Marko. 
Franciscus Natalis: Vita 
Marci Maruli Spalatensis. U rukopi- 
snom zborniku Marulicevih djela u 
Knjiznici sv. Marka u Mlecima. Sign. 
Class. XIV. Cod. 181. (99. 2.). — 
Jedan takav zbornik s ovom biogra= 
fijom nalazi seuj. Alacevicau 
Spljetu. Isp. Glasnik Mat. Dalm., I. 
str. 3. — Jedan rukopis ova biogra- 
fije nalazi se u Arkivu madz. 
nar. muzeja u Budimpesti. Sign. 
159. fol. latin. I. — A. C i c c a- 
r e 1 1 i u knjizi : ,,Opuscoli riguar- 
danti la storia degli uomini illustri 
di Spalato" (Dubrovnik, 1811.), na 
str. 17. kaze, da je u njega ova bio- 
grafija u Natalisovu izvorniku. — 
Ovu je biografiju objelodanio F a r- 
1 a t i : Illyricum Sacrum, III. str. 

25 



386 



433- * L- S V i 1 o V i c sa predgo- 
vorom u ,,La Dalmazia", 1846. br. 

2 — 5- 

A. Kuzmanic: 2ivot Marka 
Marulica. Zora Dalmatinska, 1846. 
str. 331. 

I. Kukuljevic Sakcinski: 
Marko Marulic i njegovo doba. Uvod 
k izdanju Marulicevih djela. Stari 
pisci, knj. I. 1869. 

L. Z o r e : Nesto o pjesmam M. 
Marulica Spljecanina. Izvjestaj gim- 
nazije u Kotoru, 1876. i 1877. 

I, R a d e t i c : Nekoliko rijeci 
Maruli6u i njegovoj skoli. Izvjegtaj 
gimnazije u Senju, 1877. 

A. L e s k i e n : Zur Quellenkunde 
Marulic's. Archiv, IV. (1880.) str. 349. 

F. M a i X n e r : Prijevodi t. zv. 
Disticha moralia Catonis. II. Prijevod 
M. Marulica. Rad, LXXIV. 1885. 

F. R a c k i : Oporuka Marka Ma- 
rulica. Starine, XXV. 1892. 

M. Breyer: O oporuci Marka 
Maruli<ia i o najstarijim izdanjima 
njegovih djela. Vijenac, 1897. str. 
434. — Prestampano u knjizi ,,Pri- 
lozi". Zagreb, 1904. 

M. s r e p e 1 : O Marulicevim la- 
tinskim pjesmama. Nast. Vjesnik, VII. 
(1899.) str. 346. 

M. S r e p e 1 : Maruliceve latinske 
pjesme. Gradja, II. 1899. 

F. B u 1 i c : Marko Marulic i nje- 
govo doba. Ljetopis Drustva hrv. 
knjizevnika za 1900 — 1903. 

I. M i 1 c e t i c : Marku Maru- 
licu s karakteristikom pjesnistva prije 
i poslije njega. Ljetopis Drustva hrv. 
knjizevnika za 1900 — 1903. 

M. Resetar: Eine unbekannte 
Ausgabe Marulic's. Archiv, XXII. 
(1900.) str. 233. 

Gj. Su r m i n : Govorenje sv. Ber- 
narda od duse osujene. Nast. Vjesnik, 
VIII. (1900.) str. 391. 

N. Andric: Znacenje Marka Ma- 
rulida. Zagreb, 1901. 



S. Bosanac: Slava Maruliceva 
kod hrvatskih pjesnika iz Dalmacije. 
Vijenac, 1901. 

M. Breyer: Prijevodi Maruli- 
cevih latinskih djela. Prosvjeta, 1901. 
— Prestampano u knjizi ,,Prilozi". 
Zagreb, 1904. 

M. Breyer: O tiskanim izda- 
njima Maruliceve ,,Judite". Gradja, 
III. 1901. — Prestampano u knjizi 
,,Prilozi". Zagreb, 1904. 

V. D e 4 e 1 i c : Slava Marulicu. 
Prosvjeta, 1901. str. 681. 

J. Florschiitz: O cetiristo- 
godisnjici hrvatske umjetne knjizev- 
nosti. Vijenac, 1901. 

V, Francev: Eine bohmische 
Uebersetzung aus Marulic. Archiv, 
XXIII. (1901.) str. 634. 

P. Kasandric: ,,Juditi" 
Marka Marulica. Glasnik Mat. Dalm., 
I, (1901.) str. I. 

P. Kasandric: Marko Marulic. 
2ivot i djela. Predgovor ,,Juditi", u 
izd. Mat. Hrv. Zagreb, 1901. 

M. K u s a r : Marulicevu jeziku. 
Glasnik Mat. Dalm., I. 1901. str. 36. 

M. M i 1 a s : Pedeset latinskijeh 
pricica M. Marulica. Vijenac, 1901. 

T. OcToJHfe: MapyAH^esa npocjiasa. 
JeTonnc Max. Cpn. CCX. figoi.) exp. 118. 

D. Politeo: K cetiristogodis- 
njici Marka Marulica. Vijenac, 1901. 

A. R a d i c : Ima li u Marulica 
isto moderno ? Vijenac, 1901 . 

M. S r e p e 1 : Marulicu. cetiri- 
stogodisnjici Maruliceve ,,Judite". Rad, 
CXLVI. 1901. 

M. S r e p e 1 : Biljeske o Marulicu. 
Vijenac, 1901. str. 847. 

M. S r e p e 1 : Marulicevo djelo ,,De 
ultimo Christi iudicio". Gradja, knj. 
III. 1901. 

G j. S u r m i n : Marulicev hr- 
vatski knjizevni rad. Vijenac, 1901. 

M. Resetar: Kleinere Beitrage 
zur serbokroatischen Literaturge- 
schichte. V. Noch eine Uebersetzung 



387 



aus Marulic. Archiv, XXIV. (1902.) 
str. 223. 

M. Resetar: Eine unbekannte 
Ausgabe Marulic's ,,De institutione 
bene vivendi". Archiv, XXIV. ( 1902.), 

Gj. Zagoda: Maruliceva ,,]u- 
dita" u izdanju Matice Hrvatske. 
Vijenac, 1902. 

A. Schneider: Biljeske o Ma- 
rulicevu djelu ,,De institutione bene 
beateque vivendi". Nastav. Vjesnik, 
XI. (1903-) str. 367. 

M. Srepel: Prvo pjevanje ,,Da- 
videide". Gradja, IV. (1904.) str. 186. 

D. Prohaska: Iz predgovora 
njemackog prijevoda Maruliceva ,,De 
institutione". Gradja, VII. 1912. 

Mazibradic Maroje i Oracije. 

F. R a c k i : Maroje i Oracio Mazi- 
bradic. Stari pisci, XI. 1880. Pred- 
govor. 

Mencetic Sisko (i Drzic Gjore). 

V. J a g i c : Trubaduri i najstariji 
hrvatski lirici. Rad, IX. 1869. 

V. J a g i c : Uvod. Predgovor o zi- 
votu i djelima Gj. Drzica i S. Mence- 
tica. Stari pisci, II. 1870. 

P. Krekovic: Zur Autorschafl 
einiger im II. Bande der Stari pisci 
hrvatski gedruckten Gedichte. Archiv, 
XV. (1893.) str. 388. 

F. D u j m u s i c : Jezik Mence^ 
ticev i Drzicev prema Marulicevu. 
Vijenac, 1896. 

C. J i r e c e k : Der ragusanische 
Dichter Sisko Mencetic. Archiv, XIX. 
(1897.) str. 22. 

A. L e s k i e n : Zu Mencetic. Ar- 
chiv, XXI. (1899.) str. 637. 

M. Resetar: Das ragusanische 
Liederbuch aus dem Jahre i507- Ar- 
chiv, XXII. (1900.) str. 215. 

M. Resetar: Der Hochzeits- 
sch'Aank im ragusanischen Liederbuch 
vom J. 1507. Archiv, XXII. (1900.) 
str. 613. 



M. M e d i n i : Prvi dubrovafiki pje- 
snici i zbornik Nikole Ranjine. Rad, 
CLIII. 1903. 

P. Krekovic: Najstarija hr- 
vatska lirika. Nast. Vjesnik, XVI. 
(1908.) str. 241. 

Mencetic Vladislav. 

Gj. Korbler: Jos jedan la- 
tinski prijevod Menceticeva ,,Radonje." 
Nast. Vjesnik, XIV. ( 1906.) str. 346. 

P. K o 1 e n d 1 c : Menceticeva ,,Zor- 
ka". Smotra Dalmatinska, 1908. br. 
62 — 63. 

Mikalja Jakov (Micaglia). 

M. Resetar: Micaglia und sein 
Worterbuch. Archiv, XXXIII. (19 12.) 
str. 467, 

Mrnavic Tomko. 

A. B r c i c : Mande Budrisicka, 
pjesan Ivana Tomka Mrnavica. (Sa 
predgovorom o zivotu pjesnikovu). Za- 
dar, 1863. 

A. P a V i c : Ivan Tomko Mrnavic. 
Rad, XXXIII. 1875. 

F o s c o : Vita di Giovanni Tonco 
Marnavic. sibenik, 1890. 

F. s i s i c : Biskupi bosanski. Pro- 
svjeta. III. 1895. (0 Mrnavicu na 
str. 534.). 

F. s i s i c : Kako je vizantinski, 
car Justinijan postao Slaven. (Ivan 
Tomko Mrnavic). Prilog kulturnim 
prilikama hrvatskim u prvoj polo- 
vici XVII. vijeka. Nast. Vjesnik IX. 
(1901.), str. 214. 

V. J a g i c : Tomko Marnavic als 
Falscher des angeblich im Jahre 1222 
geschriebenen glagolitischen Psalters. 
Archiv, XXXIII. (1912.), str. ill 

Naljeskovic Nikola. 
F. Rack i: Nikola Stjepka Na- 
ljeskovic. Stari pisci, V. 1873. Pred- 
govor. 



388 



M. Resetar: Ispravci i dodaci 
tekstu starijeh pisaca dubrovackijeh. 
I. Pjesni Ijuvene N. Naljeskovida. 
Rad, CXIX. 1894. 

I. M i 1 c e t i c : Poslanice Nikole 
Nale vlastelima hvarskijem. Gradja, 
V. 1907. 

Palmotic Junije. 
St. G r a d i : De vita, ingenio et 
studiis Junii Palmottae. U prvom 
izdanju ,,Kristijade". Rim, 1670. 

B. S u 1 e k : Junio Palmoti6. Da- 
nica, 1846. br. 16. 

N. S t o k a n : ,,Bjser", zabavnik. 
Zagreb, 1863. Izdanje Palmoticeva 
,,Natjecanja Ajaca i Ulisa" sa pred- 
govorom. 

V. J a g i c : Slavica im Britisch 
Museum. Archiv, VI. (1882.) str. 617. 

A. P a V i c : Junije Palmotic. Rad, 
LXVIII. i LXX. 1883—1884. 

A. P a V i c : Predgovor o zivotu 
i djelima Junija Palmotica. Stari 
pisci, XIV. 1884. 

I. M i 1 c e t i c : Pavlimir, drama 
Gj. Gj. Palmotica. Zagreb, 1890. 
Uvod k izdanju : i. Talijanska drama 
do konca XVII. vijeka. 2. Drama u Dal- 
maciji i u Dubrovniku do Junija Pal- 
motica. 3. zivotu i djelima Gjona 
Gjora Palmotica. 4. ,,Pavlimiru". 

I. Broz: Pabirci po historiji knjizev- 
nosti hrvatske. I. Posveta Palmoticeve 
,,Kristijade". Vijenac, 1891. str. 14. 

I. Broz: A. Ispravci i dodaci 
k tekstu ,,Kristijade". B. Atalanta. 
Stari pisci, XIX. 1892. (Predgovor). 

M. Resetar: Zur Textkritik von 
Palmotic's Dramen. Archiv, XV. (1893.) 
str. 381. 

M. s r e p e 1 : Latinske pjesme Ju- 
nija Palmotica. Gradja, I. 1897. 

F 1 e g e r i c : J. Palmotic. Dom in 
svet, 1898. 

D. B o r a n i 6 : Drugo izdanje Pal- 
moticeve ,,Hristijade". Nast. Vjesnik, 
IX. (1901.) str. 663. 



M. Budisavljevic: Ocjena 
Palmotideva epicedija o smrti Mihajla 
Gradica. Skolski Vjesnik, 1901. str- 
233- 

A. K o b a c i c : Prilog Palmoticevu 
,,Pavlimiru". Nast. Vjesnik, X. (1902.) 
str. 395. 

M. M i 1 a s : Narodni elemenat u 
djelima Gj. Palmotica. Nada, 1902. 

M. Resetar: Kleinere Beitrage 
zur serbokroatischen Literaturgeschich- 
te. II. Zur ersten Ausgabe des Chri- 
stias des J. Palmotic. Archiv, XXIV. 
(1902.) str. 209. 

R. Brandt: Prinos k tekstu Pal- 
moticeve ,,Captislave". Gradja, IV. 
(1904.) str. 150. 

I. Kasumovic: Izvori Palmo- 
ticevih drama ,,Ipsipile" i ,,Akila". 
Rad, CLVI. 1904. 

A n o n i m : Gjono Palmotic. Smo- 
tra Dalmatinska, 1906. br. 46. 

B. DrechsJer: Palmoticeva 
,, Atalanta" i ,, Pavlimir". Nast. Vjes- 
nik, XV. (1907.) str. 481. 

I. Scherzer: Gjona Palmotica 
,,Captislava" i ,,Bisernica" prema Ari- 
ostu. Nast. Vjesnik, XVIII. 1910. 
str. 321. 

K. P a v 1 e t i 6 : Mali dodatak 
Scherzerovoj raspravi ,, Gjona Palmo- 
tica Captislava i Bisernica prema 
Ariostu. Nast. Vjesnik, XVIII. ( 191 0.) 
str. 414. 

Gj. K 6 r b 1 e r : Latinske pjesme 
Junija Palmotica. Gradja, VII. 19 12. 

I V. M i 1 c e t i 6 : Manji prilozi 
za povijest knjizevnosti hrvatske. 2. 
Palmoticeva ,,Kristijada" u vatikan- 
skoj knjiznici. Gradja, VII. 1912. 

Pavic Emerik. 
J. F o r k o : Kako je P. Emerik 
Pavic u proslom stoljecu na latinski 
jezik prevodio pjesme slavnoga fra 
Andrije Kacica. Izvjestaj realke u 
Osijeku, 1889. 



389 



Stj. Bosanac: Pavicevo ,,Na- 
dodanje" Kacicevu ,,Razgovoru ugod- 
nom". Spomen-cvije6e Matice Hrv., 
1900. 

M. g ri z o V i 6 : Kako je Eme- 
rik Pavic preveo Kacicev ,,Razgovor 
ugodni". Nast. Vjesnik, XII. (1904.) 
str. 457. 

Pavisevic Josip. 
I. B r o z : Hrvati u Berlinu. Vi- 
jenac, 1879. str. 592. (O ,,Kratko- 
pisu poglavitijih dogadjaja"). 

Pelegrinovic Miksa. 
F. R a c k i : Miksa Pelegrinovic. 
Stari pisci, VIII. 1876. Predgovor. 

Pergosic Ivan. 

M. H a j n a 1 : Ivan Pergosic. Nast. 
Vjesnik, XV. (1907.) str. 321. 

K. Kadlec: Pergosicuv pfeklad 
Verboczyova ,, Tripartita". Zbornik u 
slavu V. Jagida. Berlin, 1908. str. 209. 

K. Ka/^aeif: GTe*a«a Bepoei^aja Tpa- 
napTHTyai. 36opHHK aa Hcropajy, jeatiK n 
KH.H3KeBH0cr cpncKora napo^a. UpBO o;s,e- 
aeH>e, KH,. Y. Hs^. CpacKa Kp. aKa^eMiija. 
BeorpaAi 1909. 

Plantic Nikola. 

Gj. Dezelic: Nikola Plantic. 
Danica ilirska, 1863., str. 291. 

Gj. Dezelic: Nikola Plantic. 
Dragoljub, 1864., str. 79. 

N. H or vat: Nikola Plantic, na- 
zovi'kralj paragvajski. Katolicki List 
1856, str. 209. 

Radojevic Gizdelin Jura. 
B. Drechsler: Jura Radojevic 
Gizdelin, knez od Bosne. Savremenik, 
IV. (1909.), str. 121. 

Ranjina Dinko. 
F. Petracic: Dinko Ranjina, 
hrvatski lirik. Izvjestaj gimnazije u 
Senju, 1862. 



F. M a i X n e r : Prijevodi Ranjine 
Dinka iz latinskih i grdkih klasika. 
Rad, LXX. 1884. 

M. V a 1 j a V a c : Rijec o Dinku 
Ranjini i njegovim pjesmama hrvat- 
skijem. Predgovor, Stari pisci, XVIII. 
1891. 

H. Grbavfiic: Talijanske pjesme 
Dinka Ranjine. Izvjestaj gimnazije u 
Kotoru, 1903. 

M. Resetar: Talijanske pjesme 
Dinka Ranjine. Gradja, IV. 1904. 

Ratkaj Juraj. 

E. Laszowski: Porodica Rat- 
kaja. Prosvjeta, III. (1895.), str. 146. 
i dalje. Sa slikom Jurja Ratkaja. 

F. S i s i c : Gjuro barun Rattkay 
de Nagythdbor. O 250-godisnjici nje- 
gova djela ,,Memoria regum et bano- 
rum". Nar. Novine, 1902. 

Reljkovic Matija Antun. 

A. Filipovid Heldenthal- 
s k i : Kratki napis zivota privridnoga 
gospodina M. A. Reljkovica. Uz III. 
izd. Reljkoviceva ,,Satira". Osijek, 
1822. 

P. B(rasnid) : Nesto o zivotu i 
knjizevnom radu M. A. Reljkovida. 
Predgovor k izdanju Reljkovidevih 
,, Djela". Vinkovci, 1875. 

I. Milcetic: Reljkovic u hr« 
vatskoj knjizevnosti. Knjizevno-povjesai 
pregled. Vijenac, i88i. br. 29 — 33. 

T. M a t i c : knjizevnom radu 
M. A. Reljkovica. Vijenac, 1893. str. 

643- 

I. S c h e r z e r : M. A. Reljko- 
7ida ,,Postanak naravne pravice". Nast. 
Vjesnik, I. (1893.) str. 121. 

M. M e A M H : M. A. Pe.iKOBafea „CaTHp" 
y Aau,a. CrpaMifAOBO, 1894. op. 11. 

I. Scherzer: Biljeske o Relj- 
kovicevu ,,Satiru." Nast. Vjesnik, II. 
(1894.) str. 140. 

M. Senekovic: Nesto o zi- 
votu i knjizevnom radu M. A. Relj- 



390 



kovica. Predgovor, izdanju ,,Satira". 
Zagreb, 1895. 

D. Bogdanovic: Pisma M. 
A. Reljkovica. Vijenac, 1896. str. 
613. 

D. B o r a n i c : M. A. Reljkovic. 
Nar. Novine, 1898. br. 15 — 17. 

K. Cy6oTufe: UpTHije iis ^ene 
■j<H>HKeBHOCTu, HayKe h yweTHOcTii. iSgS. 
(Poglavlje : Satir iliti divji covik). 

I. Scherzer: Tumacenje ,,Sa- 
tira" M. A. Reljkovica. Nast. Vjesnik, 
VI. (1898.) str. I. 

I. Scherzer: 2ivot M. A. Reljko- 
vica. Nast. Vjtesnikj VIII. (1900.) str. 1. 

Gj. Magarasevic: Dositije 
Obradovic i Matija A. Reljkovic. Nada, 
1903. str. 295. 

A. I V i c : Urkundliche Beitrage 
zur Biographic des Dichters Reljkovic. 
Archiv, XXVIII. (1906.) str. 345. 

D. Bogdanovic: Prvo izdanje 
Reljkoviceva ,,Satira" cirilicom. Nast. 
Vjesnik, XVI. (1908.) str 561. 

D. Bogdanovic: Predgovor : 
,,2ivot i rad Matije A. Reljkovica", uz 
izdanje ,,Satira" za skolu. Zagreb, 
1909. — Obznana T. M a t i c a, 
Archiv, XXXI. (1910.) str. 251. 

I. Martinovic: Reljkovic i 
njegovi potomci. Nar. Novine 1909. 
br. 104., 106. i 107. 

I. Kasumovi<5: Otkuda Relj- 
kovidu za njegova kritika ime ,,Mo- 
mus" ? Nast. Vjesnik, XIX. (19 11.) 
str. 715. 

T. M a t i c : Neue Beitrage iiber 
M. A. Reljkovic. Archiv, XXXII. (191 1.) 
str. 159. 

Reljkovic Stjepan. 
Stj. T r o p s c h : Uzori Reljkovi- 
£evu ,,Kucniku". Rad, CXLV. 1901. 

Sasin Antun. 
P. Budmani: Antun Sasin. Stari 
pisci, XVI. 1888. Predgovor, str. XV. 
do XVII. 



n. IIonoBHii: Ahtj'H CacHH, ;^y6po- 
BaMKH necHHK XVI. BCKa. r^iac, kh.. XC. 
Beorpafl, 191 2. 

Vetranic Mavar. 

F. Petracic: zivotu i djelih 
Mavra Vetranida. Izvjestaj gimnazije 
u Senju god. 1867. 

I. A. K a z n a c i 6 : Mavro Ve- 
tranic. Stari pisci, IV. 1872. Pred- 
govor. 

r. Kn aae Bi,: MaBpi, BeTpsBBH'£. 
C6opHHKi. .laMaH. Petrograd, 1883, 

G. C a r i c : Del poeta raguseo 
Mavro Vetranic Cavcid. Dubrovnik, 
1895. 

M. M e d i n i : Vetranid's ,,Pele- 
grin". Archiv, XVII. ( 1895.) str. 505. 

M. Resetar: Ein Sendschreiben 
Vetranic's an Hektorovic. Archiv, 
XXIII. (1901.) str. 206. 

T. M a t i c: Die Widmung eines 
Gedichtes Vetranic's. Archiv, XXVI. 
(1904.) str. 262. 

P. K o 1 e n d i c : Tri doslije ne- 
poznate pjesme dum Mavra Vetra- 
nica Cavcica. Srgj, 1905. (i posebni 
otisak). — Obznana J. Nag y-a, 
Archiv, XXVII. (1905.) str. 596. 

U. Kg JieH;^ u h : BeTpaHOBiibeB ^AnpaM" 
HA 6norpaA. nosopBBi^i. „BoKa", iqo8, 
6p. 36. 

P. K o 1 e n d i «5 : Vetranovidev ,,0r- 
feo". Nast. Vjesnik, XVII. (1909.) 
str. 81. 

C. Lucerna: Studienblattchen 
zur Literaturgeschichte des siidslavi- 
schen Kiistenlandes. II. Der Einsiedler 
von St. Andrea. Zagreb, 1909. 

M. M e d i n i : Pjesme M. Vetra- 
nica i M. Drzica. Rad, CLXXVI. 1909. 

P. K o 1 e n d i c : Dvadeset pjesama 
Mavra Vetranovida. Gradja, VII. 19 12. 

Vital jic Andrija. 

S. : Pop Andrija Vitalid. Zora Dal- 
matinska, 1844. str. 105. 



391 



St. S k u r 1 a : ,,Ostan Bozje Iju- 
bavi" i razlike pjesni duhovne An- 
drije Vitaljica. Sa predgovorom. Du- 
brovnik, 1874. 

F. Bauer: O Vitaljicevu psaltiru. 
Izvjeltaj gimnazije u Pozegi, 191 1. 

Vitezovic Ritter Pavao. 

J. W. Va 1 V a s o r : Die Ehre des 
Herzogthums Krain. II. izd. Rudolfs- 
werth, 1877. — O Vitezovicu : knj. 
VI. str. 362 — 363., knj. XII. str. 32. 
i 90 — 92. 

II. A. ^aspoBCKiH: CTHXOTBopeaie 
xopBaTCKaro noera Ilas^a BiiTesoBHHa o- 
Ilerpi BejiaKOM-B. HTenia, II. MocKsa, 1862 

I. B r o z : Sitni prilozi za povijest 
hrvatske knjizevnosti. III. Vitezovi- 
ceva gramatika jezika hrvatskoga. Nast. 
Vjesnik, I. (1893.) str. 135. 

R. L o p a s i c : Pavao Ritter Vi- 
tezovid. Gradja, I. 1897. 

Gj. S u r m i n : Nesto o Vitezovi- 
6evoj ,,Novljancici". Nast. Vjesnik, V. 
(1897.) str. 86. 

M. B r e y e r : Nesto o Vitezovi- 
<5evoj ,,Sibili". Vijenac, 1898. str. 
298. — Prestampano u ,,Prilozima", 
Zagreb, 1904. str. 89. 

M. S e g e r : Najstariji hrvatski ka- 
lendar. Prosvjeta, VI. (1898.) str. 325. 

Stj. B o s a n a c : Vitezoviceva,,No- 
vljancica". Nast. Vjesnik, IX. (1901.) 
str. 502. 

Stj. B o s a n a c : Jos o Vitezovi- 
devoj ,,Novljancici". Nast. Vjesnik, 
IX. (1901.) str. 666. 

A. M u s i d : Vitezoviceva ,,Senj- 
Cica". Nast. Vjesnik, X. ( 1902.) str. 
258. 

F. s i § i c : Pavao Ritter Vitezovic. 
Prigodora 25o-godisnjice njegova ro- 
djenja. Narodne Novine, 1902. br. 
250. i 252. 

M. Srepel: Sigetski junak u po- 
vijesti hrv. pjesnistva. Rad, CXLVIII. 
(1902.). Poglavlje : Konac XVII. sto- 
lje6a. Vitezovic. Na str. 103. 



Gj. s u r m i n : Biljeske za literar- 
nu istoriju i bibliografiju. Nast. Vjes- 
nik, X. (1902.) str. 531. 

M. B r e y e r : Proglas Pavla Ri- 
ttera Vitezovida od god. 1696. — 
Prestampano u ,,Prilozima", Zagreb, 
1904. str. 81. 

E. Laszowski: Grb i rodo- 
slovlje plemenitih Ritter- Vitezovida. 
,, Vitezovic", mjesecnik, god. I. Za- 
greb, 1904. str. 8. 

E. Laszowski: Najstariji hr- 
vatski kalendar. Prosvjeta, XII. (1904.) 
str. 30. 

A. Schneider: Prilozi biblio- 
grafiji Vitezovicevih djela. Nast. Vjes- 
nik, XII. (1904.) str. 21. 

A. Schneider: Prilozi za zivot 
i knjizevni rad Pavla Rittera Vitezo- 
vica. Vjesnik zem. arkiva, krj. VI. 
(1904.) str. 114. 

E. Laszowski: Dvije dosad 
nepoznate Vitezoviceve knjige. Pro- 
svjeta, XIII. (1905.) str. 31. 

F. S n o p e k : Paul Ritter Vite- 
zovid. Beitrage zu seiner Biographie. 
Archiv, XXVIII. 1906. str. 593. 

A. Schneider: Prilozi biblio- 
grafiji Vitezovidevih djela. Nast. Vjes- 
nik, XIV. (1906.) str. 22. 

F. s i § i c : Velika Hrvatska po- 
cetkom XVIII. vijeka. ,, Hrvatska", 
dnevnik. Zagreb, 1907. (uskrsnji prilog). 

V. K 1 a i c : Pavao Ritter Vitezovic 
kao bakrorezac. ,, Hrvatska Sloboda", 
dnevnik, 1910. br. 119. 

F. S n o p e k : Drei Gedichte des 
Paul Ritter Vitezovic. Archiv, XXXI. 
( 1910.) str. 629. 

P. R a d i c s : J. W. Freiherr von 
Valvasor. Ljubljana, 19 10. — Vi- 
tezovidu kao bakrorescu i njegovim 
odnosajima prema Valvasoru na str. 
72., 103., 139 — 140., 155 — 157-. 
176 — 177., 198 — 199. i 314 — 315. 

B. Drechsler: Pavao Ritter Vi- 
te70vic. O dvjestagodisnjici njegove 
smrti. Nar. Nov. 1912. br. 164 — 165. 



392 



V, K 1 a i c : Pavao Ritter Vitezo- 
vid. (Rasprava nedovrsena u rukopisu, 
iz koje sam susretljivoscu autora mo- 
gao upotrijebiti neke nove podatke za 
zivot i rad Vitezovicev). 

Vramec Antun. 

V. J a g i c : Stampana hrvatska knjiga 
XVI. vijeka, kojoj se iznova u trag 
uslo. Knjizevnik, IH. ( 1866.) str. 306. 
(O Vramcevcj ,,Postili"). 

Vj. K 1 a i c : Antun Vramec i nje- 
gova djela. Predgovor k izdanju ,,Kro- 
nike". Monumenta spectantia histo- 
rian! Slavorum Meridionalium, XXXI. 
1908. — Obznana B. Drechsle ra, 
Savremenik, 1908. str. 509. 

J. B a r 1 6 : Jos nekoliko poda- 
taka za zivotopis Antuna Vramca. 
Vjesnik zem. arkiva, XV. (1913.), 
str. 81, 

Zlataric Dinko. 

A. P a V i c : Prilog k istoriji du- 
brovacke hrvatske knjizevnosti. Rad, 
XXXI. 1875. (narocito o Zlataricevu 
prijevodu Sofoklove ,,Elektre"). 

L. Z o r e : Primjedbe na raspravu 
A. Pavica. Rad, XXXIV. 1876. 

A. P a V i c : Odgovor g. V. Jagidu 
i L. Zoru. Zagreb, 1876. 

P. B u d m a n i : 2ivot i djela Do- 
minka Zlatarica. Stari pisci, XXI. 
1899. Predgovor. 

M. Resetar: Kleinere Beitrage 
zur serbokroatischen Literaturgeschich- 
te. III. Zlataric's Uebersetzung des 
Aminta. Archiv, XXIV. (1902.) str. 
211, 

Zoranic Petar, 

P. B u d m a n i : Petar Zoranid. 
Stari pisci, XVI. 1888. Predgovor, 
str. VI— XIV. 

T. M a t i 6 : Zoranid's Planine und 
Sannazaro's Arcadia. Archiv, XIX. 
(1897.) str. 466. 



P r o s 1 a V a Zoraniceve cetiristago- 
disnjice u Ninu. Stampani proglas, 
1908. 

T. M a t i c : Petar Zoranid. Izdala 
Matica Dalmatinska. Zadar, 1909. - — 
Obznana B. Drechslera, Savre- 
menik, 1909. str. III. 

P. K a r 1 i c : Je li Petar Zoranic 
bio redovnik ili svjetovnjak ? Nast. 
Vjesnik, XXI. (1913.) str. 802. 

Zrinski Petar. 

F. Ivekovic: Hrvatska ,,Zri- 
nijada" prama mad^arskoj. Knjizevnik, 
III. (1866.) str. 319. 

V. J a g i c : ,,Adrianskoga mora 
Sirena", hrvatski epos XVII. vijeka. 
Knjizevnik, III. (1866.) str. 336. 

K. P a v 1 e t i c : Pabirci po ,,Zri- 
nijadi" Petra Zrinskoga. Nast. Vjesnik, 
VII. (1899.) str. 112. 

A. Pisarevic: A magyar es 
horvat Zrinyiasz. Zagreb, 1901. 

A. Pisarevic: Madzarska i hr- 
vatska ,,Zrinijada". Nast. Vjesnik, X. 
(1902.) str. 577. 

M. srepel: Sigetski junak u po- 

vijesti hrvatskoga pjesnistva. Rad, 

CXLVIII. (1902.). Poglavlje: Petar 
Zrinski i Mincetid. Na str. 92. 

M. H a j n a 1 : Karnarutic es a 
Zrinyiasz. Egyetemes Philologiai Kdz- 
lony, XXIX. Budimpesta, 1905. 

M. H a j n a 1 : Esteticka vrijednost 
,,Zrinijade". Nast. Vjesnik, XV. ( 1907.) 
str. 664. 

A. Pisarevic: Madzarska i hr- 
vatska ,,Zrinijada". Skolski Vjesnik, 
XIV. (1907.) str. 490. 

C h. S e g V i c : Neoteta baStina. 
I. ,,Adrianskoga mora Sirena" grofa 
Petra Zrinskoga. U djelu : ,,Posljednji 
Zrinski i Frankopani". Izdala Matica 
Hrvatska, 1908. s^r. 171 — 204. — 
Obznana B. Drechslera, Savre- 
menik, 1909. str. 196. 



393 



A. M. ^yKbaaeHKo: IIojiHTHHecKafl 
ii JiHTepaTjpaafl ^^^re^baocTb 6paiubeB'B 
3pHHCKiiz'& a 4>paHqa ^paHKOuaea. Kiesi., 
1911. 

Zrinska Katarina. 

T. Smiciklas: O banici i spi- 
sateljici Katarini Frankopanki. Vijenac 
1871. br. 17. 

I. Kukuljevid: Tri Katarine 
Frankopanke, promicateljice knjizev- 
nosti. Vijenac, 1882. br. i. 

Lj. Ivancan: ,,Sibila" Kata- 
rine Zrinske. Vjesnik kr. zem. arkiva, 
III. (1901.) str. 264. 

Lj. Ivancan: Knjiga gatalica 
Katarine Zrinske. Vjesnik kr. zem. 
arkiva, VIII. (1906.) str. 42. 



F. R o z i c : Neoteta baStina. IV. 
,,Putni tovaruS" Katarine Zrinske. U 
djelu ,,Posljednji Zrinski i Franko- 
pani." Izd. Matica Hrvatska, 1908. 
str. 215 — 240. 

Zuzoriceva Cvijeta. 

I. Kukuljevid: Flora Zuzo- 
rideva. Danica liirska, 1846. br. 18 — 
20. — Talijanski prijevod ilanka u 
,,La Dalmazia", 1846. 

A n o n i m : Cvijeta Zuzorideva. Vi- 
jenac, 1874. br. I. 

/i,. 7KaBa.JbeBiih: I^BHJeTa SysopHfeeBa 

H ^OMHHKO SjlHTaptth. Bp»HKOBO Ko.lO, I9IO. 

J. Onyszkiewicz: Obitelj 
Cvijete Zuzzeri. Prava Crvena Hrvatska, 
1905. br. 16. 




Registar imena lica. 



Acciarinus Tydeus loi. 

Adamovic 235. 

Addison 315. 

Alapija Caspar 298. 

Aleksandar II. papa 21. 

Aleksandar VI. papaa 39 

Aleksandar Veliki 331. 

Aletic Natali Ivan 304 

Aletid Petar 319, 320 

Alfieri V. 314. 

Alfonso d' Este 181. 

Alfonz II 74. 

Ali=pasa 237. 

Altesti Andrija 319, 322. 

Ancic Ivan 218, 223, 258. 

Andrija, pop iz Novoga, 43. 

Andrijas, brat Kraljevica Marka, 128. 

Androvid Rafael 326. 

Antonin, biskup florentinski, 30. 

Antulin Ivan 212. 

Apolonije Rodoski 253. 

Appendini F. M. 246, 247, 314 — 316, 

319, 323, 325. 
Appendini Urban 319, 326. 
Arator 108. 

Aretino v. Pietro Aretino. 
Ariosto Lodovico 80, 119, 158, 228, 

253. 
Aristotel 67, 176, 255, 330. 
Armolusic Jakov 265. 
Arnest, biskup praski, 22. 
Asb6th 39. 
Auersperg Karlo 188. 

Ba^bic Tomo 340. 
Baci(5 Antun 342. 
Bajamonti Julije 317, 318. 



Balistrilic Dujam 106, 113. 

Bandulavid Ivan 51, 218, 223. 

Barakovid Juraj 187, 263 — 264, 364. 

Bargiachi lo. B. 251. 

Barle Janko 272. 

Barlezio 332, 335. ^ 

Baromic Blaz 39. 

Basagid Safvet beg 216. 

BaSic Gjuro 310. 

Baudouin de Courtenay J. 192. 

Beatrica 92. 

Beccari Agostino 159, 228. 

Bedekovic Josip 332, 357. 

Bedekovic Kazimir 360, 361. 

Bedridid Silvestar 39, 41. 

Belcari Feo 62, 154. 

Belid Jakov 25 . 

Bellarmino, kardinal, 48, 219, 262. 

Belo Francesco 158, 173. 

Belostenec Orlovid Ivan 268, 274, 

276, 358, 359- 
Bembo Pietro 119. 
Benci Araldo 62. 
Benedikt XIII. papa 50. 
Benedikt XIV. papa 51. 
BeneSid Damjan 75. 
Bengel J. 156. 
Benger Nikola 356. 

Benigna, kdi Blaza Podmanickoga, 122. 
Berisiavid Petar 263. 
Bernardin Splidanin 51. 
Bertan Petar, tiskar, 218. 
Betera Bartol 302. 
Betondid Josip 304. 
Bibbiena Bernardo 158, 170, 173. 
Bienni Bresanin Giammaria 332, 335. 
Bindoni i Pasini 41. 



396 



Blagojevic Adam Tadija 350. 

Blaskovid Andrija 360. 

Blazekovic Benedikt 214. 

Blaziolovid Jakov 39. 

Blumental Alojzije 360. 

Bobaljevid Vuk 74. 

Bobaljevic Savko 98, 158, 176, 181, 

184. 
Bobrowski M. 319. 
Boccabianca Giambattista 184. 
Boccaccio Giovanni 67, 68, 80, 84, 

96, 140, 158, 159, 172, 173. 
Boecius Severin 133. 
Bogasinovic Petar 266. 
Bogetic Mihoil 222. 
Bogli<5 G. 114. 

Bonarelli Guidobaldo 159, 228. 
Borghese, kardinal, 46. 
Borkovid Martin, biskup, 270. 
Boskovid Rudjer 312, 313. 
Bosnjak Blaz 342. 
Bosnjak Petar 293. 
Bouttats Gasp. 288. 
Brankovic Gjuradj 285. 
Brankoviceva Marija 285. 
Brankovic Vuk 238. 
Bratulic Simun, biskup, 214. 
Brcic 24, 42, 58. 
Brejer M. 76, 78. 
Brezovacki Tito 358. 
Brlid I. A. 351, 355. 
Brozic Mikula 42. 
Brtucevic Hortenzije 187, 188. 
Brtucevic Jeronim 114, 128, 133, 

188. 
Bruere Desrivaux Rene Charles 319. 
Bruerovica Fata 320. 
Bruerovica Mara rodj. Kisic 320, 322. 
Bruerovic Marko 316, 319 — 324, 364. 
Brusoni Girolamo 332. 
Bucar Fran jo 211. 

Bucid Mihajlo 204, 210, 213, 267. 
Budina Samuel 189. 
Budinid (Budineo) §ime 48, 258. 
Budmani Pero 166. 
Budrisid Magdalena 262. 
Bunid Babulinov Miho 186. 
Bunid Ivan mladji 304. 



Bunid Jakov 75, 76. 
Bunid Maro Mara 228. 
Bunid Nikolica 246, 302, 308. 
Bunid Saro 246, 308. 
Bunid Vucidevid Ivan 186, 225, 246 
do 251, 256, 257, 305, 308, 311. 
Buresid Marin 175. 
Butko 24. 

Caesarius von Heisterbach 222. 

Calmo Andrija 173. 

Camilli Camillo 181. 

Camuglia Antonije 212. 

Capello Vincenzo 115, 116. 

Caraffa, papinski nuncij, 46. 

Cariteo (Gareth) Benedetto 85. 

Cassio Giovanni Hvar^nin 114. 

Castellani Castellano 62. 

Casti Giambattista 315. 

Cecchi Giovanni Maria 169. 

Cecilija Renata 242, 243. 

Cerva Aloysius (Ludovicus Tubero) 75, 

Chalkokondylas Demetrije 73. 

Chodkiewicz Karol 232, 238. 

Christof von Rogendorf 157. 

Ciccareli A. 102. 

Ciceron 67. 

Ciminelli Serafino 85. 

Colla Firmiano loi. 

Cortesius Aleksandar 77. 

Cotrugli Anuhla, majka Marina Dr- 

zida, 155. 
Coyer, opat, 350. 
Creizenach W. 64, 123, 158, 167, 

172. 
Crijevid Ilija (Aelius Lampridius Cerva) 

74, 75. 77, 82. 
Crijevid Lamprica 74. 
Crijevid Saro (Seraphinus Cerva) 310. 
Cvecic Juraj 200. 

Celakovsky 305. 

Cesmicki Ivan (Janus Pannonius) 78. 

Cingrija 235. 

Colnid Josip Antun 346. 

Crncid 20, 58. 

Crnic Juraj 53. 

Cubranovid Andrija 94, 96 — 98, 120. 



397 



Ciril sv. (Konstantin) lo, ii, i6, 30, 
54, 58, 211. 

Dalmatin Antun 195 — 203, 211. 

D' Ancona A. 64. 

Dante Alighieri 67, 80, 84, 92, 96, 

140, 153. 154- 
Daun grof 289. 
De Batines C. 113. 
Debelja Paskoje 128, 129, 132. 
De Dominis Markantun (Gospodneti6) 

212. 
Degli Albert! Lav 100. 
Degli Albert! Dobrica, majka Marka 

Marulida, 100. 
Delia Bella Ardelio 323, 324. 
De Mattheis Matija 136, I39. 
De Naro Barberini, kardinal, 285. 
De Naro Julija 285, 287. 
Denifle Heinrich 156. 
De Pope Anton 55. 
Derencin Mirko 118, 120, 122. 
Descartes 312. 
Desila zupan 20. 
Dianesevic Nikola 272, 273. 
Dilaver 239. 

Dimitrovic^ Nikola 174, 175. 
Diodorus Siculus 79. 
Diogen, grcki cinik, 132. 
Diogen iz Laerte 132, 133. 
Divkovic Matija 43, 55, 217 — 223, 

327. 339. 340- 
Divnic Juraj, biskup ninski, 136, 137, 

143, 144- 
Dobner 57. 

Dobretic Jezercic Marko 341. 
Dobric Dobrusko (Boninus de Boninis) 

78. 
Dobrovit opat 20. 
Dobrovsky 57. 

Doglioni Ivan Nikola 332, 336. 
Dolce Lodovico 173, 186. 
Domitrovic Petar, biskup, 268, 
Donatus" Aelius 71. 
Dosen Vid 350, 365. 
Dragisic Juraj (Georgius Benignus) 76. 
Draskovic Barbara 290. 
Draskovic Ivan 362. 



Draskovid Juraj, biskup, 205, 207, 

213. 
Drzid Gjore 86, 90 — 95, 98, 119 — 121, 

123, 137, 176 — 179. 
Drzid Marin, brat Gj. Drzida, 155. 
Drzid Marin, komediograf, 146, 147, 

155 — 174. 186, 219. 
Drzic Nikola, otac Gj. Drzica, 90. 
Drzideva Nikoleta, majka Gj. Drzi6a, 90. 
Drzic Vlaho 164, 165, 166. 
Dubravica Diego (Arboscelli) 325. 
Dukat VI. 351. 
Dukljanin pop 16, 104, 253. 
Duns Scot 329, 330. 
Durich 57. 
Dusan Silni 71, 245. 

Eckhel J. 354. 
Eggerer 356. 
Ercole I. 158. 
Erdody Ivan 353, 354. 
Erdody Nikola 292. 
Erdody Tomo 214. 
Esop 318, 348. 
Ester hazy Pavao 272. 
Euripid 173. 

Fanfogna, doktor, 212. 

Fargacic 54. 

Farlati Daniel 275, 328, 341, 363. 

Fatevic Mikula 54. 

Fedro (Phaedrus) 318, 348. 

Fejer Georgius 355. 

Ferdinand I., kralj napuljski, 122. 

Ferdinand, sin Alfonza II., 74. 

Ferdinand I. 194 — 196, 203, 291. 

Ferdinand II. 45, 46, 242, 274. 

Ferdinand II., knez od Toskane, 224, 

230, 240, 241, 243, 245. 
Ferdinand III. 243. 
Ferdinand IV. 274, 277. 
Feric Gjuro Gvozdenica 257, 313, 

316 — 319. 
Ferrari Girolamo 332. 
Filemon, grcki pjesnik, 177. 
Filip, biskup senjski, 16. 
Filip iz Novoga 43. 
Filip iz Ocevja v. Lastric. 



398 



Filipovic Grci6 Ivan 339. 

Filipovic Jerolim 341. 

Flacius Illyricus v. Vlacic. 

Flako Valerije 253. 

Flavius Jacobus (Didacus Pyrrhus) 181. 

Fodroczy Petar 187. 

Fonsi Francesco 159. 

Fortis A. 222, 317, 318. 

Francev V. A. 319, 320. 

Frankopan Ferdinand Ozaljski 285. 

Frankopan Franjo Krsto 277, 285 — 

290, 305- 

Frankopan Ivan Cetinski 285. 

Frankopan Katarina, zena Nikole 
Zrinskoga Sigetskoga, 205, 285. 

Frankopan Katarina, udata Perenyi, 
285. 

Frankopan Katarina, zena Petra Zrin- 
skoga, V. Zrinska Katarina. 

Frankopan Orfeo 287. 

Frankopan Vuk Krsto 279, 285. 

Franjo I., kralj francuski, 150. 

Franjo I., car austrijski, 321, 325, 
326. 

FraScic Petar 30. 

Fridrik II., car njem. i kralj sicilski, 84. 

Fridrik IV., kralj od Brandiburske, 342. 

Frohlich Ambroz 202. 

Fructuosus, biskup krcki, 22. 

Fucek Stjepan 362. 

Gaj Lj. 299, 300. 

Gajcin Sabo 171. 

Gallus Cornelius (Likoridin) 77. 

Garzon Petar 332. 

Gasparoti Hilarion 356. 

Gazaroviceva Julija 119. 

Gazarovic Marin 63. 

Gazarovic Petar 119, 127. 

Gazotti Augustin 362. 

Geitler 20. 

Gelli Giambattista 171. 

Gerson Ivan 113. 

Gessner 325. 

Ginami Marko 47. 

Giovanni di Giovanni delle Bom- 

barde di Saghabria 160. 
Girolamo di Giovanni Pacchia 160. 



Giustiniano, proveditur, 115. 

Glavic Simun 25, 33. 

Glavinic Franjo 45 — 47, 314, 277, 
285. 

Gledjevic Antun 309. 

Goldoni 303. 

Gonzaga, kardinal, 194. 

Gori Kamilo 350. 

Gottfried Boujonski 233. 

Grabovac Filip 327 — 329, 336, 337. 

Gradiceva Gjiva, majka Iv. Gundu- 
lica, 226. 

Gradic Ignacije 266, 304. 

Gradic Mihail 250, 251, 262. 

Gradic Stjepan 235, 240, 250, 251. 

Grbic Matija (Mathias Garbitius Illy- 
ricus) 192 — 193. 

Grblo (Grblic, Greblic) Simon 32. 

Gregoric 50. 

Gregorijanec Stjepan 207. 

Gregorije XV. papa 215. 

Grgur XII. papa 156. 

Grgur XIII. papa 36. 

Grgur, pop u Vrbniku, 30. 

Grgur Senjanin 39. 

Grgurevic Antun 220, 221. 

Grgurevic Miho 319. 

Grigorovic 58. 

Groto Luigi 186. 

Grozdek Daniel 48. 

Guarini Giambattista 159, 186, 265. 

Gucetic Bendevisevic Savko 186. 

Gucetic Ivan stariji 75, 82. 

Gucetic Ivan mlaaji 255. 

Gucetic Nikola 184. 

Gundulic Fran, otac Iv. Gundulica, 
226. 

Gundulic Fran, sin Iv. Gundulica, 
226, 231. 

Gundulic Ivan 98, 144, 186, 224, 
226 — 246, 248 — 250, 252 — 257, 
260 — 262, 265, 266, 284, 302, 
304, 308, 311, 325, 345. 

Gunduliceva Margarita 87. 
Gunduliceva Marija, zena Frana Lu- 

karevica, 226, 249. 
Gundulic Marin 224. 
Gundulic Mato 226. 



399 



Gundulic Sisko 226, 255, 256. 

Gusidi, hrv. pleme, 134. 

Gustav Adolf, kralj svedski, 252. 

Gjivanovic N. I. 325. 

Gjonovic Marija 181. 

Gjordjic Bernardo 305. 

Gjordjid Ignjat 144, 266, 304 — 312, 

322, 333, 345. 
Gjordjic Jakov 224, 256. 
Gjordjic Sigismund 225. 
Gjordjic Stijepo 249, 256 — ^257, 307. 
Gjurdjevic Bartol 191 — 192. 

Habdelic Juraj 267, 269 — 272, 276, 

293, 295, 358. 
Hadrijan VI. papa 105. 
Hasisteinsky Jan z Lobkovic 80. 
Hektorovic Marin 124, 131. 
Hektorovic Petar 98, 100, 113, 114, 

116, 119, 120, 124 — 133, 135, 

142 — 144, 146, 148, 155. 
Helije Menijata 344. 
Hemerken Toma od Kempena 113, 356. 
Here^inec Petar, biskup, 209. 
ilerolt Ivan 43, 218, 222. 
Hesiod 314. 

Hidja Gjuro 324 — 526. 
Hinterholzer Fr. Ks. 360 — 361. 
Homer 68, 73, 104, 116, 281, 313, 

314. 315, 318. 
Horacije 68, 313, 315, 316, 321, 325, 

326. 
Horvat Karlo 42. 
Hunyadi Ivan (Sibinjanin Janko) 77, 

121, 331, 332. 

Jnkofer Ursula 285. 

Inocencije IV. papa 16, 21, 22. 

Inocencije X. papa 49. 

Istvanfi N. (Istvanfy) 293. 

Ivan VIII. papa 21, 22. 

Ivan X. papa 21. 

Ivan Ursini, biskup trogirski, 265. 

Ivanisevic Ivan 263 — 264. 

Ivanosic Antun 342, 343, 345, 350, 

351- 
Ivanovic Jonatan grof 300, 301. 
Ivicevid Jakov 331. 



Izabela kraljica, majka Iv. Sigism. 
Zapolje, 149. 

Jacomo di Negri, knjizar, 112. 
Jadviga, kraljica poljska, 23. 
Jagic Vatroslav 130, 215, 271. 
Jakosic Josip 353. 
Jakov Filip iz Bergama 105. 
Jambrehovic Franjo 273. 
Jambresic Andrija 358 — 359. 
Jaroslavski Aleksandar knez 298. 
Javorikovic Radovan (pseud. P. Rittera 

Vitezovica) 294. 
Jelic Luka 24, 36, 56, 57. 
Jenesio Girolamo loi. 
Jerolim sv. 21, 25, 30, 54, 105, 1I3, 

136, 142. 
Jirecek C. 98, loi, 157. 
Josip I. 292. 

Josip II. 343, 346, 350, 354. 
Jozefic Franjo, biskup, 194. 
Julije II. papa 76. 
Juranic Antun 53. 
Juricic Juraj 200. 

Jurjevic Gabrijel 268, 275^276. 
Justinijan, car bizantinski, 263. 
Juvenal 67. 
Juvencus 108. 

Kaboga Jaka 225. 

Kaboga Jero 225. 

Kacic Bartol 329. 

Kacic Grgur 336. 

Kacic Miosic Andrija 267, 319, 322, 

327 — 339. 340, 342, 343, 364, 

365- 
Kalandrica Marija 230, 249. 
Kanavelic Petar 263, 265 — 266. 
Kanisi Petar 258. 

Kanizlic Antun 342 — 346, 353, 354. 
Kanizlic Barbara 343. 
Kanizlic Franjo 343. 
Kampi Florijan 332. 
Karaman Matija 17, 51, 53. 
Kara Mehmet 266. 
Kara Mustafa 266. 
Karlic Petar 135, 235, 
Karlo, austr. nadvojvoda, 204. 



400 



Karlo II. Dracki 69. 

Karlo IV., car njemacki i kralj ceSki 

(Karlo I.), 32, 23, 156. 
Karlo v., car njemacki, 150, 157. 
Karlo VIII., kralj francuski, 74. 
Karnarutii Brno 187 — 190, 204, 277, 

281, 298, 364. 
Karnaruti6 Dunat 187, 188. 
Kasandri<5 P. 104, 116, 119. 
Kastrioti<5 Skenderbeg Juraj 263, 331, 

334. 343- 
Ka§id Bartol 51, 225, 228, 259 — 262. 
Katangid Petar 343, 346, 351—355. 

361. 
Katarina, kci Ferdinanda I., 194. 
Katarina, zena Koreckoga (Kruno- 

slava), 234 — 238, 242, 244, 245. 
Katarina II., carica ruska, 318, 350. 
Katon, sredovjecni pisac, 112, 175. 
Katul 77, 83, 177, 248, 313, 321. 
Kavarjin Jerolim 263, 266, 307. 
Kaznacic An tun 319. 
Kaznacic I. A. 325. 
Kirin 29. 

Kizlar-aga 238, 239. 
Klaic Vjekoslav 77, 134, 192, 214, 

273- 
Klaudijan Klaudije 77, 226. 
Klemenovi<5 Simun 25, 30, 33. 
Klement VI. papa 22. 
Klement VII. papa 194. 
Klement VIII. papa 42. 
Kliment sv. 11. 
Klisovic Jero 225. 
Knezovid Antun Josip 342. 
Krajacevic Nikola (Sartorius) 267 — 

268, 270, 272, 275, 276. 
Krajacevid Vuk 268. 
Kraljevic Marko 128, 305, 332, 340. 
Krancid Ivan Monosloj, biskup, 207. 
KristiCevid Marin 94, 144. 
Kristina, kraljica svedska, 251, 252. 
Kristof, vojvoda od Wiirtemberga, 194, 

195, 196. 
Kristolovec Ivan 356. 
Krivonosid Antun 252. 
Krizanid Juraj 215. 
Krcelic Baltazar 360, 362 — 363. 



Krmpotid Joso 350, 365. 

Krsa (Chersa) Antun 324, 326.. 

Krsa (Chersa) Toma 326. 

Kruzic Petar 148. 

Kochanowski Jan 307, 310. 

Kolendid P. 158. 

Koloczani Adam 357. 

Koloman, kralj hrv. ug., 265. 

Komjati Benko 285. 

Kontisti Petar 309. 

Konzul Stj. Istranin 196 — 203, 21 1^ 

Kopitar J. 13, 58. 

Korecki Samuel (Korevski) 233 — 238,. 

240, 242, 244, 245. 
Koriolanovideva (Cipiko) Milica 116. 
Korvin Matija 77, 263. 
Kosovic Vincenc 336. 
Kostrencid Ivan 287, 288. 
Kovacevid Toma 275. 
Kozicic Simun, biskup modruski, 41. 
Korbler Gjuro 76, 314. 
Kts-Bm-bt knez 20. 
Kuhacevid Matesa Antun 364. 
Kukuljevid Ivan 19, 29, 30, 32, 33, 

45. 55, 58, 59, 62, 78, 100, 192, 

310, 359, 360. 
Kumbat fratar 327. 
Kunic Rajmundo 313 — 314. 
Kurjakovidi, knezovi licko-krbavski,. 

134- 
Kuzmid Marko 52. 

Ladislav, kralj ugarski, 39. 

Ladislav Napuljski 69. 

Lalid Frano 304. 

Lamormain Wilhelm 274. 

Lanosovic Marijan 242. 

Lastric Filip 341. 

Laura 141. 

Laurencic Nikola 360. 

Lav VI. Filozof, car bizantinski, 255. 

Lav VI. papa 21, 

Lav X. papa 158, 160. 

Lav XIII. papa 58. 

Ledesma Jakob 219. 

Legacci Antonio 159. 

Lenkovid Juraj 291. 

Leopold I. 266, 272, 286, 292, 296.. 



401 



Leskien A. 64. 

Levakovic Rafael 17, 21, 47, 48, 49, 
50, 51, 53, 215, 219, 262. 

Lila Maro 144. 

Liliatus Christophorus 144. 

Lipovcic Jerolim 342. 

Livija Latinka 177. 

Livije 67. 

Locke 349. 

Lopasic R. 36, 285. 

Lovrinceva Gracioza 127. 

Lozovina V. 67, 85. 

Lucie Antonije 119. 

Lucie Hanibal 113, 114, 116 — 125, 
132, 133. 148. 

Lucius Ivan 105, 297, 363. 

Lucie Bervaldi 124. 

Ludovik IL, kralj hrv. ug., 336. 

Luka djakon, glagoljas, 30. 

Lukarevic Burina Fran 186. 

Lukarevic Franjo, muz Marije Gundu= 

liceve, 226, 249. 
Lukrecija, kci P. Hektorovica, 127. 
Lukrecije 312. 

Luther Martin 192, 193, 202, 270. 
Liidtke G. 156. 
Ljubic Sime 56, 114, 212. 
Ljudevit XV. 320. 

Machiavelli Niccolo 80, 158. 

Maffei Francesco 314. 

Magdalenic Matija 268, 275, 276. 

Mahnic A. dr. 59. 

Maixner F. 314. 

Majer Blaz (Podmaniczky) 118, 120, 

121, 122. 
Makowej Ossip 234. 
MaksimiHjan, kralj hrv. ug., 196, 

202, 203. 
Makusev V. 266. 
Malecic Caspar 356. 
Manlius Ivan tiskar 203, 205, 2.06, 

209. 
Manueius Aldo 260. 
Marcello Niccolo loi. 
Marcijdl 78, 177, 321. 
Marci Nikola 308. 
Maretic Tomo 108. 

Branko Vodniic : Povijest hrvatske Icnjiievnosti. 



Mariani Petar 49. 
Marija, kci Ilije Crijevica, 75. 
Marija Terezija 342, 354, 361, 363. 
Marino Giambattista 230, 231, 256, 

257- 
Markovac Margitic Stjepan 340. 
Markovic Franjo 236, 312. 
Marmont 323, 326. 
Martellini Miho 235. 
Martincic Franjo 102. 
Martincic Jeronim 102, 114, 117. 
Marulic Marko 77, 99 — 113, 124, 

129, 133, 13s, 137, 138, 139, 

143, 148, 151, 154, 190, 263, 

266,364. 
Marulic Pecenic Nikola 100. 
Marulic Simun loi. 
Maslac Andjeo 326. 
Mladinic Sabica don 63. 
Matic Tomo 130, 310. 
Matija Zadranin 63. 
Matijevic Stjepan 218, 219, 222. 
Mat';ei (Matijevic) Gjuro 166, 179, 

304- 
Mazzi C. 160. 

Mazibradic Maroje 181, 184, 186. 
Mazibradic Oracije 98, 181, 186, 230. 
Medici Cosimo 90, 176. 
Medici Ivan (Lav X. papa) 76. 
Medici Lorenzo (II Magnifico) 62, 76, 

85, 96. 
Medici Petar 76. 
Medini Milorad 93, 161. 
Melanchthon 192, 193. 
Mencetic Marin 144. 

Mencetic Miho 178, 181, 182, 184. 
Mencetic Petar 74. 
Mencetic Simon 87. 
Mencetic Sisko 85 — 95, loi, 119, 

120, 144, 176, 177, 178, 179. 
Mencetic Vladislav 225, 241, 243, 

244, 256 — 257, 277. 
Mengs Ant. Raphael 314. 
Mescolino Leonardo 159. 
Mesic M. 58. 
Metastazi Antonio 314. 
Metodije sv. 10, 11, 12, 14, 15, 30, 

58, 211. 

26 



402 



Mijatovi6 C. 192. 

Mikalja Jakov (Micaglia) 261. 

MikloSic F. 32, 58. 

Mikoci Josip 360. 

Michajlov 29. 

Mikulic Ignacije, biskup, 292. 

Milcetic Ivan 19, 24, 26, 28, 29, 

30, 32. 33. 39, 42 — 45. 51 — 55, 

59. 64. 
Milic Rade pop 310. 
Milovec Baltazar 205, 267, 271, 272, 

285. 
Milutinic Petar 33. 
Miniati Lorenzo 230. 
Mirkovic Jerolim, knjizar, 112. 
Miskinov Gjono 170. 
Mocenni Stanislao 160. 
Mohyla Jeremija 234. 
Moliere 171, 172, 290, 303, 310. 
Mommsen 353. 

Monaldi Miho 158, 176, 184. 
Montesquieu 349. 
Monteverdi Claudio 226. 
Monti Vincenzo 314, 324- 
Moschos Demetriie 172, 177. 
Mrnavic Ivan Tomko 21, 46, 259, 

261 — 264, 293, 332. 
Mrnavic Marko Tomkov 261. 
Mrnjavcevic Vukasin 263. 
Muhamed 232, 301. 
Mulih Ivan 358 — 359- 
Mulih Juraj 358 — 359- 
Musa (Arbanasa) 332, 340. 
Mustafa, stric Osmana II., 232. 
Mustai'pasa 327. 
Miiller Johannes 317. 
Miingersdorff Petar 291. 

Nadasdy Draskovic Marija Magdalena 

272. 
Nachtigal 29. 
Naljeskovic Nikola 95, 124, 125, 127, 

133, 160 — 162, 173, 174, 179, 

187. 
Napoleon 321, 325, 326. 
Natalis Franjo 100, 102, 105, 113. 
Naum sv. Ohridski 11. 
Nemanjid Stjepan 16, 241. 



Newton 312, 361. 

Niger, biskup trogirski, 41. 

Nikola hajduk 115. 

Nikola, klerik Rabski, 21, 263. 

Nikolinov Sabo 164. 

Novak G. 119, 187, 188. 

Novak knez 26. 

Obradovic Dositije 318, 348. 

Ohmucevic Nikola 235. 

Orbini Mavro 328. 

Osman II., 232 — 234, 236 — 244, 262. 

Ovidije 67, 114, 116, 124, 138, 140, 
179, 182, 184, 189, 230, 252, 
253, 255, 305, 310, 325, 346, 353. 

Paintner M. 273, 343, 358, 359, 

360, 361. 
Paladinic Francisko, 120, 123. 
Paladinic Nikola 114. 
Palmotic Jakov Dionoric 256, 302. 
Palmotic Junije 98, 186, 225, 239, 

240, 242, 248, 250 — 256, 261, 

302, 304, 311. 
Paltasic Andrija 78, 79, 81, 83. 
Philippus de Diversis 73. 
Panormitano Girolamo 219. 
Papalic Dmine 104, 105. 
Papalic Jeronim 102. 
Papic Pavao 218, 222 — 223. 
Papinije Stacije 253. 
Paradeiser udova Dora (rodj. Haller 

de Hallerstein) 285. 
Parcic Dragutin 58. 
Parozic Ivan 187. 
Pastric Ivan 50, 51. 
Paul Venceslaus 348. 
Pavao Modruski 41. 
Pavao III. papa 194, 213. 
Pavao V. papa 212, 234. 
Pavic Armin 33, 236, 239, 240. 
Pavic Emerik 342, 343. 
Pavisevic Josip 342, 351, 353. 
Pavla Dumka Facende 249. 
Pazmany Petar 268, 279. 
Peharnik vitez 343. 
Pelegrinovic Miso 98, 127, 133. 
Perenyi Gavro 285. 



403 



Perenyi Petar 357. 

Pergo§i6 Ivan 204 — 205, 206, 209 

210, 27s, 276, 277. 
Pescioni Bartolommeo 183, 184, 185. 
Petar, pop glagoljas, 23. 
Petar Veliki 266, 298. 
Petrarca Francesco 67, 68, 71, 80, 

84, 96, 119, 1 40, 141. 
Petravic A. 124. 
Petretic Petar 268. 
Petrinic Tomas 43. 
Petronela, kci Ilije Crijevica, 75. 
Petrovic Vice 304. 
Petrovski N. 130, 155, 157. 
Piccini Elisabeta 285. 
Piccinus Jac. 284. 
Picentini lOi. 
Pietro Aretino 80, 158, 170, 171, 

174. 193- 
Pilpaj Bramin 348. 
Pilusinovic Filip, notar, 44. 
Pindar 315. 
Pio V. papa 36. 
Pio VII. papa 326. 
Piorovic Gjulo 164. 
Pitagora 132. 
Plantic Nikola 359. 
Platon 90, 140. 
Plauto 67, 74, 82, 158, 170, 171, 

174, 321. 
Poliziano Angelo 85, 96. 
Pomazanic Matija 211. 
Pomponius Julius Laetus 74, 158. 
Pontanus 74. 
Popovic Pavle 144, 303. 
Porfirijev 19. 

Posilovid Pavao 218, 220, 221, 222. 
Potemkin 318. 
Premuda Vinko 19. 
Preradovic Petar 339. 
Preti Girolamo 230. 
Primojevic Paskoje 255. 
Prohaska Dragutin 236, 237, 337. 
Propercije 77, 83, 177, 321. 
Pucic Dragutin 75. 
Pucic Medo 321. 
Pucic Vice 255. 
Pulci Antonija 62. 



Pulci Bernardo 62. 
Pulci Luigi 80, 96. 

Racki Franjo 20, 58, 73, 74, 82, 

285, 312. 
Rade, serdar iz Vrgorca, 327. 
Radic A. 123. 

Radivojevic Gizdelin Jura 266. 
Radosav Siverinac 128. 
Radovan, pop glagoljas iz Zadra, 23. 
Rakamaric, biskup osorski, 56. 
Ranjina Dinko 86, 174 — 179, 181, 

184, 185, 186, 230, 247, 248, 

263. 
Ranjina Nikola 93 — 96, 145, 159. 
Rapid Gjuro 342, 349, 350. 
Rastic Ivan 224. 
Ratkaj Juraj 268, 274 — 275, 276, 

277, 293. 
Ravenjanin Ivan (Joannes de Ra- 
venna) 71, 73. 
Regin Ivan Lovro (Johannes Lauren- 

tius Reginus) 73, 80. 
Relja Bosnjanin 340. 
Reljkovic Josip Stjepan 346. 
Reljkovid Matija Antun 318, 343, 

346 — 350, 354. 362, 365. 
Resti Junije 313, 315 — 316, 319, 

320. 
Resetar M. 73, 93, 125, 144, 230. 
Ricardi grof 292. 
Ricco Antonio 95. 
Rinuccini Ottavio 226. 
Ritter Antun, otac Pavla Vitezo- 

vica, 291. 
Ritter Antun, pradjed Pavla Vite- 

zovica, 291. 
Ritter Doroteja rodj. Luckinic 291. 
Ritter Ivan 291. 
Ritter Juraj 291. 
Ritter Pavao v. Vitezovic. 
Rizvan-pasa 237. 
Rosani Ivan 326. 

Rotterdamus Erasmus 202, 209, 210. 
Rousseau 315, 349, 351. 
Rudolf, kralj hrv. ug., 214. 
Rue Karlo 362. 
Rusa Firentinka 177. 



404 



Rusic Stjepan 51, 266, 304. 
Ruski Slava 249. 
Ruzicka Antun 350. 

Sabic Marin 124. 
Sabljar 58. 
Sagredo 332, 335. 
Salatic Bozo 325. 

Salatic Ivan mladji 324, 325. 

Salatic Ivan stariji 325. 

Salkovic Ivan 343. 

Salustije 75. 

Saluthio Bartolomeo 222. 

Sannazaro Jacopo 85, 130, 135, 139, 
140, 142. 

Sapho 77, 315. 

Sapieha Aleksandar 319, 320. 

Sarpi Pavao 212. 

Sasin Antun 144, 158, 186, 189. 

Savonarcla Jeronim 76. 

Sch6nv7isner Stjepan 353. 

Sedulius 108. 

Sekula (Szekely) 332. 

Seneca 67, 75. 

Senkviczy Matija 279. 

Senjanin Anton 195, 197. 

Shakespeare 167. 

Sibenegg Josip 362. 

Sibinjanin Janko v. Hunyadi Ivan. 

Sieniawski 234. 

Sigismund, kralj hrv. = ug., 69. 

Simeon, car bugarski, 16. 

Simonetta Cesar 180, 183, 184. 

Sinzendorf grof 292. 

Sitovic Ljubuski Lovro 340. 

Sivric Antun 324. 

Skalic Pavao 191, 192. 

Sladovic Sabo 310. 

Smotriski 51. 

Sobjeski Jan, kralj poljski, 265, 266. 

Sofoklo 182, 204. 

Sokrat 90. 

Solon 77. 

Sorkocevic Antonije 319, 320. 

Sorkocevic Ivan Franatica 303. 

Sorkoceviceva Nika 226. 

Sorkocevic Pierko 325, 326. 

Sovic 51. 



Spangenberg 200. 

Spincic 24. 

Sreznjevski 58. 

Sricic Petar 112. 

Starcevic Ante 299. 

Stasov 22. 

Stasic Ivan, notar, 44. 

Stay Benedikt 312. 

Stefanio Bernardin 250, 262. 

Sterne 315. 

Stjepan Tvrtko 216. 

Stjepanic Selnicki Nikola, biskup, 214. 

Stojanovic Josip 351. 

Strascino Campani Niccolo 159. 
Strohal Rudolf 20, 32, 43, 44, 52, 

54, 59, 64. 
Strossmayer 58. 

Strozzi Oktavija Margarita 226. 
Stulli Joakim 323. 
Stulli Luka 325, 326. 
Subotic Ivan 77. 
Susnik Franjo 358, 359. 
Szekely v. Sekula. 

Safafik P. J. 33, 37, 58. 
Silobod Bolsic Mihalj 362. 
Sisic Ferdo 69, 122, 191, 263. 
Sizgoric Juraj 77, 101. 
Skrinjaric Blaz 205, 209, 210. 
Srepel Milivoj 67, 77, 78, 299, 312, 

316. 
Stefanac Simun 343, 365. 

Tansillo Luigi 231. 
Tartaljic Petar 187. 
Tasso Torkvato 159, 181, 182, 226, 

228, 232, 233, 241, 242, 244, 

245, 246, 253, 281. 
Tebaldeo Antonio 85. 
Teodor, nadbiskup solinski, 21. 
Teokrit 141, 177, 313, 314, 315. 
Terencije 67, 74, 158, 171, 174. 
Terlecki Matija 48, 49. 
Terzijic Marijan 343. 
Tetacici, plemici, 134. 
Tetrico Giov. Battista 212. 
Thalloczy 26. 
Theodosije imperator 355. 



405 



Thoresani de Asula Andrija 39. 

Tibul 77, 83, 177. 

Tizian 193. 

Tkalcic Iv. Krst. 24, 36, 58. 

Toma, arhidjakon spljetski, 17. 

Tomas zakan 39, 41. 

Tomasevic Luka 329. 

TomaSeviceva Kata, majka A. Kacica, 

329. 
Tomikovic Aleksandar 342. 
Torbar J. 312. 

Torizani Zana Franciska sinovi 42. 
Trost Andrija 291. 
Trubar Primoz T95, 197, 198, 199, 

200, 202. 
Tubero Ludovicus v. Cerva Aloysius. 
Tudisevic Marin 303. 
Tudisi Ignjatije 250. 
Turcic Caspar zakan 39. 

Ulf (Vuk?) 17. 

Ungnad Ivan barun 45, 196 — 204, 215. 

Ungnad Krsto 207. 

Urban VIII. papa 49, 260, 279. 

Urban iz Otocca 39, 41. 

Uros I., kralj srpski, 21. 

Vagic Ljudevit 301. 

Vajs Josip dr. 28, 29, 30, 45, 59, 211. 

Valvasone Erasmo 308. 

Valvasor J. W. 291, 292, 293, 295 do 

298. 
Valjavec M. 29, 32, 43, 64. 
Vanetti Vincenco 124, 127. 
Varidak V. 312. 
Vasilije, car bizantinski, 14. 
Veca, majka S. Mencetica, 87. 
Veceslav sv. 30. 
Velikanovic Ivan 342. 
Verboczy Istvan 205, 210, 362. 
Veres Blasius 205. 
Vergerije Aurelije 194. 
Vergerije Ivan, biskup, 194. 
Vergerije Petar Pavao 192, 193 — 195, 

198, 212. 
Vergilije 67, 68, 75, 80, 104, 105, 

107, 140, 141, 142, 177, 252, 253, 

254, 256, 281, 313, 316, 325. 



Vernkovic Vincenc 211. 

Vetranic Mavro 94, 125, 127, 133, 

144 — 160, 161, 163, 164, 173, 

174, 178, 186, 219. 
Vica, sestra Maruliceva, 100, 108, 113. 
Vicic Vice 341. 
Vida Girolamo 76, 252. 
Vidov Martolica 168. 
Vilov Stjepan 342. 
Vischer Georg M. 297. 
Vitaljic Andrija 263, 265. 
Vitez Ivan od Sredne 77, 78. 
Vitezovic Pavao (Ritter) 277, 291 do 

301, 328, 330, 332, 356, 363, 364. 
Vittoreli Giacomo 325. 
Vlacic Frankovic Andrija 193. 
Vlacic Matija (Mathias Flacius Illy- 

ricus) 192, 193, 197. 
Vladimirovic Luka 341. 
Vladislav II. Jagiello 23. 
Vladislav, kraljevic poljski (Vladislav 

IV.) 232, 233, 234, 236, 240 — 245, 

257- 
Vojnovic Lujo 69. 
Volcic I. 123. 
Voltaire 315, 351. 
Vragovic Petar 214. 
Vramec Antun 53, 205, 207 210, 

267, 275, 276, 293. 
Vramec Lucija 210. 
Vramec Mihajlo 21c. 
Vrancic Antun 187, 263. 
Vuk Karadzic 351, 354, 355- 
Vuletic Vukasovic Vid 226. 

Wesselleny Franjo grof 293. 
Wickhoff 22, 26. 
Wolf F. A. 334. 

Zamanja Brno 257, 313, 314, 315, 

326. 
Zapolja Sigismund 149. 
Zborovcic 51. 
Zdekauer Lodovico 156. 
Zelenlugovic Ljubomir (pseud. Pavla 

Vitezovica) 294. 
Zelenlugovic Radovan (pseud. Pavla 

Vitezovica) 294. 



4o6 



Zet Nikola 128, 129, 132. 

Zlataric Dinko 175, 179 — 186, 204, 

225, 230, 248, 277, 305. 
Zlatariceva Franica, udata Gjordjid, 

305- 

Zlatariceva Kata 185. 
Zlataric Marin 304, 310, 325. 
Zlataric Miho, sin Dinka Zlatarica, 185. 
Zlataric Miho, brat Dinka Zlatarica, 

179. 
Zlataric Simun, prvorodjenac D. Zla- 

tari6a, 185. 
Zlatarid Simun, drugi sin D. Zlatarica, 

pjesnik, 305. 
Zmaj Ognjeni Vuk 121, 122, 257. 
Zmajevic Vincencije 50, 51, 56. 
Zois 51. 

Zoppio Jerolim 186. 
Zoranic Ivan 135. 
Zoranic Petar 100, 113, 134 — 143, 

148, 154, 190, 263, 279, 364. 
Zoranic Petrica, djed Petra Zoranica, 

134- 
Zore Luka 98. 



Zorzi, mlet. poslanik, 285. 

Zrinska Katarina, zena Petra Zrin- 

skoga, 276, 279, 283, 285, 286, 

289. 
Zrinski Nikola, junak sigetski, 188 do 

190, 277, 283, 285, 298, 362. 
Zrinski Nikola, praunuk junaka si- 

getskoga, 187, 274, 277, 279, 281. 
Zrinski Juraj, sin junaka sigetskoga, 

osnivac tiskare, 179, 182, 188, 190, 

204, 205, 277. 
Zrinski Juraj, unuk junaka sigetskoga, 

otac Petra i Nikole Zrinskoga, 277. 
Zrinski Petar 241, 257, 258, 274, 276, 

277 — 284, 285, 286, 287, 288. 
Zuzoric Bernardo 304. 
Zuzoriceva Cvijeta 180, 182, 183 — 185. 
ZvBnimir, kralj hrvatski, 20. 
Zygmund III., kralj poljski, 232, 237, 

241. 

Zanic Ivan 214. 
Zorulic Ivan 54. 
Zvalek, klerik 361. 




Sadrzaj. 



Strana 
Predgovor , 

Prvo doba. 
Hrvatska glagolska knjizevnost. 

1. Razdoblje od druge polovice IX. stoljeca do god. 1248 17 

2. Razdoblje od godine 1248. do godine 1483 21 

3. Razdoblje glagolske knjige od god. 1483 — 1630 3c 

4. Razdoblje glagolske knjizevnosti od 1630 — 1750 45 

5. Razdoblje od kraja XVIII. do kraja XIX. stoljeca 56 

6. Crkvena prikazivanja 60 

Drugo doba. 
I. Hrvatska knjizevnost od humanizma do reformacije. 

1. Humanizam i renesansa gy 

2. Osvit hrvatska poezije u Dubrovniku 78 

3. Sisko Mencetic i Gjore Drzic gg 

4. Andrija Cubranovic og 

5. Marko Marulic no 

6. Hanibal Lucid jjo 

7. Petar Hektorovic 124 

8. Petar Zoranic joa 

9. Mavro Vetranic j.. 

10. Marin Drzic jee 

11. Dinko Ranjina ly. 

12. Dinko Zlataric lyg 

13. Brno Karnarutic 187 

II. Reformacija i protivureformacija. 

1. Humanizam uoci reformacije igi 

2. Hrvatski protestantski knjizeyni pokret 19 c 

3. Poceci kajkavske knjizevnosti 204 

4. Reformacija i protivureformacija 210 

5. Knjizevni rad u Bosni u XVII. stoljecu 216 

6. Ivan Gundulic 224 

7. Ivan Bunic Vucicevic 246 

8. Junije Palmotic 250 



4o8 

Strana 

9. Stijepo Giman Gjordjic i Vladislav Mencetic 256 

10. Knjizevni rad u Dalmaciji u XVII. stoljecu 258 

11. Kajkavska knjizevnost u XVII. stoljecu 267 

12. Petar Zrinski 277 

13. Franjo Krsto Frankopan 285 

14. Pavao Ritter Vitezovic 291 

HI. Hrvatska knjizevnost u XVIII. stoljecu. 

(Prosvjetiteljstvo.) 

1. Propadanje knjizevnoga rada u Dubrovniku 302 

2. Ignjat Gjordjic 305 

3. Dubrovacki latiniste 312 

4. Marko Bruerovic 319 

5. Dubrovacki prigodnicari 323 

6. Filip Grabovac 327 

7. Andrija Kacic Miosic 328 

8. Bosanska knjizevnost u XVIII. stoljecu 339 

9. Knjizevni rad u Slavoniji 342 

10. Antun Kanizlic 343 

11. Matija Antun Reljkovic 346 

12. Matija Petar Katancic 351 

13. Kajkavska knjizevnost u XVIII. stoljecu 356 

Pregled naucne literature 367 

Registarimenalica 395 



Popis slika. 



Strana 

1. Bascanska ploca o 

2. Kijevski listidi j2 

3. Pocetak Hrvojina Misala 27 

4. Mjesec maj. Iz Hrvojina Misala 29 

5. Prva strana Vinodolskog zakona 31 

6. Prva strana Istarskoga razvoda od god. 1325 35 

7. Pocetak Misala stampanog u Mlecima god. 1483 38 

8. Posljednja strana Misala stampanog u Senju god. 1494 40 

9. O. Franjo Glavinic 47 

10. Glava sv. Ivana (glavosjecenje). Iz Hrvojina Misala 64 



I J. Knezev dvor u Dubrovniku 



70 



12. Dvoriste Knezeva dvora u Dubrovniku 72 

13. Paltasicevo izdanje Diodori SicuH Historiarum priscarum lib. VI. 
Mleci, 1476. (Posljednja strana) 79 

14. Paltasicevo izdanje ,,De vitis sanctorum". Mleci, 1482, (Posljednja 
strana.) 81 

15. Paltasicevo izdanje Katula, Tibula i Propercija s komentarom. 
Mleci, 1488 83 

16. Ulica rodne kuce M. Marulica u Spljetu loi 

17. Nadgrobna ploca Marku Marulicu 103 

18. Naslovni list Marulideve ,,Judite", I. izd 109 

19. Naslovni list Marulideve ,,Judite", III. izd iii 

20. Hektorovicev Tvrdalj 126 

21. Hektorovicev Tvrdalj (s nutarnje strane) 131 

22. Dinko Ranjina 175 

23. Dinko Zlataric 180 

24. Cvijeta Zuzori6eva 183 

25. Bartol Gjurdjevic 192 

26. Matija Vlacic (Flacius Illyricus) 193 

27. Petar Pavao Vergerije 194 

28. Ivan Ungnad 196 

29. Naslovna strana ,,Razgovaranja" 197 

30. Stjepan Konzul Istranin 198 

31. Antun Dalmatin 199 

32. Naslovna strana glagolskog ,,Katekizma" (Urach, 1561.) 203 

32. Naslovna strana Pergosideve knjige ,,Decretum" 206 

34. Naslovna strana Vramceve ,,Kronike" 208 

35. Razlike besjede Divkovica (Mleci, 161 6.). Naslovna strana . . . . 217 

Branko Vodnik : Povijest hrvatske knjitevnosti. 26a 



410 

Strana 

36. Iz Divkoviceva ,,Nauka krstjanskoga" (Mleci, 161 1.). Posveta An- 
tunu Grgurevicu (prva strana) 220 

37. Iz Divkoviceva ,,Nauka krstjanskoga" (Mleci, 161 1.). Posveta An- 
tunu Grgurevidu (druga strana) 221 

38. Ivan Ancic 223 

39. Ivan Gundulic 227 

40. Franjo Gundulid (sin pjesnikov) 231 

41. Junije Palmotid 251 

42. Ivan Ivanisevic 264 

43. Jerolim Kavanjin 265 

44. Zagreb u XVII. stoljecu 271 

45. Pavlinska crkva i samostan u Lepoglavi 273 

46. Petar Zrinski 278 

47. Naslovna strana ,,Adrianskoga mora Sirene" 280 

48. Jedna strana iz ,, Sirene" Petra Zrinskoga - 282 

49. Grad Ozalj. Po fotografiji iz god. 1872 284 

50. Iz ,,Sibile" Katarine Zrinske 286 

51. Franjo Krsto Frankopan 288 

52. Ozalj na pocetku XIX. stoljeca 290 

53. P. Vitezovic : Muhamed prorok 301 

54. Ignjat Gjordjic 306 

55. Rudjer Boskovi6 313 

56. Rajmundo Kunid 314 

57. Brno Zamanja 315 

58. Gjuro Feric Gvozdenica 317 

59. Ardelio Delia Bella 324 

60. Franjo Marija Appendini 325 

61. Filip Lastric 341 

62. Matija Antun Reljkovic 347 

63. Naslovna strana I. izd. Reljkovi6eva ,,Satira" 349 

64. Matija Petar Katancic 352 

65. Zagreb u XVIII. stoljecu 357 

66. Adam Baltazar Krcelic 363 



PG Vodnik, Branko 

1606 Povijest hrvatske 

V6 knjizevnosti Izd, Matice 

d alma tin ske 



PLEASE DO NOT REMOVE 
CARDS OR SLIPS FROM THIS POCKET 



UNIVERSITY OF TORONTO LIBRARY