(navigation image)
Home American Libraries | Canadian Libraries | Universal Library | Community Texts | Project Gutenberg | Children's Library | Biodiversity Heritage Library | Additional Collections
Search: Advanced Search
Anonymous User (login or join us)
Upload
See other formats

Full text of "Povijest plem. opine Turopolja neko zagrebako polje zvane"



ry 



/C>ov 



^^990 



K^' # \ 



\B . \0. 'S^ 



POVIJEST TUROPOL.IA. 
I. 




POVIJEST 



PLKM. OPCINK 



TUROPOLJA 



NEKOC 

ZAGREBACKO POLJE 

ZVANE. 
UREUIO, NAPISAO I TROSKOM ISTE OPCINE IZDAO 

EMILIJ LASZOWSKI 

UZ SURADNISTVO 

JANKA BARLEA, D^a- VELIMIRA DEZELICA 
i Dra. MILANA SENOE. 



SVEZAK I. 



U ZAGREBU 

TISKOM ANTL'NA SCH0L2A. 

1910. 




GRB PLEM. OPCINETUROPOLJSKE, PODIJEUEN PO 
KRALJU KARLU III. G. 1737. 



PLEMENITA OPCINA 



TUROPOLJE. 

ZEMLJOPIS, 
NARODOPIS I POVJESNl PRIJEGLED. 



UREDIO, NAPISAO I TROSKOM ISTE OPCINE IZDAO 

EMILIJ LASZOWSKI 

UZ SURADNISTVO 

D^a. VELIMIRA DEZELICA i D^a- MILANA SENOE. 



U ZAGREBU 

TISKOM ANTUNA SCHOLZA 

1910. 



Predgovor. 



Kad sam god. 1904. troSkom plem. opdine turopoljske, otpocec 
izdavati »Povjesne spomenike plemenite op(5ine Turopolja«, is- 
taknuo sam u predgovoru k I. svezku zamisao, da 6u kao zakljucni 
svezak izdati povijest Turopolja s hrvatskim prijevodom sadrzaja 
(regesta) listina sadrzanih u recenom zborniku. 

Nu od ove potonje zamisli sam otstupio, jer sam se uvjerio, 
da je to skroz suvisno. S toga sam odluCio §to bolje dotjerati po- 
vijest Turopolja, koju evo ovim prvim svezkom pocinjam iznositi 
u svijet. 

Dok sam spremao ovu povijest, uvidio sam, da ce biti najbolje, 
ako prikazem proSlost naseg drevnog plemenitog Turopolja monogra- 
fijama, u kojima bi uzmogao pruziti sto pregledniju slikvi zivota ove 
na.^e drevne plemenite opcine, stare nekoc hrvatske plemenske zupe. 

Razredao sam dakle ove monografije u cetiri otsjeka: povjesni, 
pravno-povjesni, kulturno-povjesni i crkveno-povjesni. 

U ovim 6e otsjecima bit obradjena povijest, pravne uredbe, kul- 
turne i ekonomske prilike Turopolja, te povijest zupa turopoljskih. 

Kako je gradja za ta cetiri otsjeka veoma opsezna, to sam bio 
prinukan neka poglavlja povjeriti izradbi poznatih nasih strucnjaka. 
Tako je geografijski i folkloristicki dio obradio prof, dr. Milan Senoa, 
dobu od Ilirizma do najnovijeg vremena, te literarno-bibliografijski dr. 
Velimir Dezelic, pristav kr. sveucili^ne knjiznice u Zagrebu, a povijest 
zupa turopoljskih Janko Barle, prebendar prvostolne crkve zagrebaC:kj 
i diecezanski arkivar. Kako ova poznata i u uCenom svijetu uva- 



— VI — 

zena imena svjedoCe, uvjeren sam, da sam taj rad povjerio vrsnim 
silama. 

Zalim jedino, §to nijesam mogao pravno-povjesni dio povjeriti 
striiCnjakii, jer onaj, kojeniii sam imao volju to povjeriti nije tnogao 
poradi bolesti preuzeti posao. 

Ne mouu mimoi^i, a da ne spomenem i preC. g. zupnika ve- 
liko-goriCkoga Franju Petercu, koji je narocito za ocrtanje ekonomskih 
prilika Turopolja pruzio znamenit prinos. 

Napokon, 5to je najvaznije, duznost mi je izrecii tophi livalu 
presvj. gosp. dr. Ljudevitu pi. Josipovitiu, koji je kao zupan plem. 
opdine turopoljske, sastavak ovog djela povjerio meni, a po meni 
mojim cestitim suradnicima. Da bude djelo sto zanimljivije, pobrinuo, 
sam se dozvolom presvj. gosp. zupana dr. Ljudevita pi. Josipovica za 
valjane slike, koje rijese ovo djelo. Ve6i dio ovih slika je skroz iz- 
vorni, do sad nepoznat, dok ih je nesto preuzeto iz KlaiOeve povi- 
jesti Hrvata, Sto nam je uz odstetu ustupio g. Stj. Kugli. F'otogra- 
fijske snimke ucinio je fotografski zavod J. Rechnitzera u Zagrebu. 
Nekoliko snimaka ucinio sam i sam, a neke mi je ustupio profesor 
Branko Senoa. 

Nekoliko slika prethistonjskih i rimskih starina ustupilo je hrv. 
arheol. drustvo besplatno, na cem budi topla hvala izreCena predsjedniku 
istoga druStva i ravnatelju hrvat. arkeol. muzeja, velemoz. gosp. dr. 
Josipu BrunSrnidu. 

Naslovnu sliku grba plem. opdine turopoljske, izradila je po iz- 
vorniku poznata naj5a stara i vrsna litografija C. Albrechta u Zagrebu. 

Nekoliko nacrta uCiniSe gg. prof. dr. Milan Senoa i prof. Branko 
Senoa, kojima na torn topla hvala. 

Na koncu ovog sveska dodao sam pet tabla sa grbovima tu- 
ropoljskih plemida, koje spadaju k tilanku o turopoljskom plemstvu. 
Tu su priopcieni grbovi samo onih porodica, kojih sam grhovne li- 
stove (literae armales) nasao po Turopolju. Nastojat cu s vreme- 
nom u posebnoj knjizi prikazati povijest i grbove svih turopoljskih, 
plemiCkih porodica, 5to 6e biti znatan prilog povijesti hrvatskoga 
pl^mstva, 



— vii — 

Ovim djelom pruza se prilika, da se u tancine vidi proSlost 
starodrevne plemenite opCine turopoljske, i s toga se opravdano na- 
dam, da ce ovo, narocito medju plemeaitom bracom Turopoljcima, 
na6i revnili citalaca, koji 6e ponosom ule.lali na proslost svog dra- 
gocr hrvatskog Turopolja. 

U Zagrebu, u nedjelju sv. Cisla 1910. 



Emilij Laszowski. 



Sadrzaj. 



Strana 

Zemljopis i narodopis, Napisao Dr. MilanScnoa* 1 

Povjesni prijegleil ... . 33 

Naziv »Tuiopoljc« 35 

Prije dolaska Hrvata . 39 

Doha do prvih vijesti o Turopolju . 44 

Turopolje do osnutka grada Lukavca . .......... 48 

Rorba Turopoljaca za grad Lukavec i plemicku slobodu njihovu . . 56 
Razvitak plem. opcine Turopolja na osnovi obnovljenoga bratstva g. 

1560. do ilirskoga pokreta • . 79 

Turopolje i ilirski pokret. Napisao Dr. VelimirDezelic . . . . 86 

Turopolje od g. 1848. do danas. Napisao isti 206 

Turopoljsko plcmstvo . . . • 237 

Vojne Turopoljaca 257 

Provale turskc u Turopolje 273 

Mjestopisne i povjesne crtice 279 

Grad Lukavec 281 

Bukovcak 301 

Busevec 302 

Cerovski vrh 306 

Cvctkovic brdo, nekoc Vojnosec 307 

Cvilkovo 309 

Donja Lomnica 309 

Donji Lukavec 318 

Dragonozec 320 

Dubranec 322 

Gornja Lomnica 326 

Gornji I>ukavec . . 328 

Gustilnica 330 

Havidic-selo 331 

• Clankc, kojili pisac nije naroCito oznnCen, napisao je E. Laszoivskt. 



- tx — 

Strana 

Hrasce 332 

Ilovinjak 334 

Jerebic >. 335 

Kaptolomec 337 

Kobilic 338 

Kostanjevac 33 

Kuce 342 

Kurilovec 346 

Kusanec 353 

Laze 354 

Lekenik 355 

Lipnica 362 

Luzje 363 

Mala Gorica 364 

Markusevec 366 

Mraclin 368 

Obrez 373 

Petravci nckuj Ratkovcc . . . . ; 374 

Pleso 375 

Prvonozec 37'.( 

Rakarje 380 

Rakitovec 382 

Rodtnanec • . 386 

Siljakovina 386 

Stefanci . 387 

Tinovec 387 

Velika Gorica 390 

Velika Mlaka 398 

Vojnosec potonje Cvctkovic-brdo 402 

Vrbanec 402 

Vukomeric , 403 

Zamlacje 406 

Zobaclaz 407 




Iskaz slika. 



Strana 
Gib p em. opcine Turopolja, podijeljen po kralju Karlu III. (VI.) g. 1737. 

Faksimile izvornika. — Naslovna slika 1 

Profil turopoljskoga »Vrhovlja« od Lucelnice do Kurilovca. Nacrt prof. 

Dra. Milana Senoe 4 

Prijedjel turopoljski na Sambukovoj karti g. 1572. — Iz zbirke kr. zem. 

arkiva u Zagrebu H 

Turopolje na karti Jos. Szemana, izdanoj troskom biskupa zagrebackoga, 

Maksimilijana Vrhovca g. 1822. — Iz zbirke grad. muzeja u Zagrebu. 9 

Turopoljski svatovi • • 13 

Turopoljski tipovi u zupi dubraneckoj 15 

Narod pred zupnom crkvom u Vel. Gorici 1'7 

Narod pred zupnom crkvom u Dubrancu 19 

Bronsani predmeti iz prethistorijskih grobova sa zarama u Vel. Gorici. — 

Iz zbirke aikeol. muzeja u Zagrebu ..... . . • 21 

Zemljane posude iz prethistorijskih grobova sa paljevinom u Vel. Gorici. 

— Iz zbirke arkeol. muzeja u Zagrebu -3 

Rimski car Oktavijan (g. 30. pr. Is. do 14. po Is.), prvi rimski car u 

krajevima Hrvatske. ~ Kip u vatikanskom muzeju u Rimu 37 

Turopoljski rimski kamen, koji se nekoc cuvao u turopoljskom arkivu. 

Prednja strana: Zavjetni kamen bozici Nemezi — U arkeol. muzeju u 

Zagrebu 40 

Turopoljski rimski kamen. >alicje: Spomenik Luciju Funisolanu Vetto- 

nijanu. U arkeol. muzeju u Zagrebu . . • 41 

Rimski zrtvenik, posvecen rijecnom bogu Savu, nadjen u Scitarjevu. — 

U arkeol. muzeju u Zagrebu 4o 

Zemljana posuda (amfora) iz rimskoga. groba sa paljevinom u V. Gorici. 

— U arkeol. muzeju u Zagrebu ...... 43 

Zemljane posude iz rimskoga groba sa paljevinom u Vel. Gorici. — U 

arkeol. muzeju u Zagrebu 43 

Napis na podnozju kipa rimske carice Herennije Etruscille (g. 250. po Is.). 
Nadjen g. 1766. u Scitarjevu. -- U arkeol. muzeju u Zagrebu 45 



— Xlt — 

Strana 

Bronsana kopca (fibula) iz rimskoga groba sa zarom u Vol. Goiici. — 
U arkeol. muzeju u Zagrcbu 47 

2eljezne bojne sjekirc iz grobova ranoga srednjega vijeka u Vel. Gorici. 
— U arkeol. muzeju u Zagrebu 47 

2eljezno oruzje iz grobova ranoga srednjega vijeka sa kosturima u Vel. 
Gorici. -- U arkeol muzeju u Zagrebu 49 

Zemljane posude iz grobova ranoga srednjega vijeka sa kosturima u Vel. 
Gorici. - U arkeol. muzeju u Zagrebu 53 

^eljezno proveslo, obruci i okovi sa drvene vjedrice iz groba ranoga sred- 
njega vijeka sa kosturom u Vel. Gorici. — U arkeol. muzeju u Zagrebu 57 

Bronsani privjcsci i okovi s remena iz groba ranoga srednjega vijeka sa 
kosturom u Vel. Gorici. — U arkeol. muzeju u Zagrebu ...... 61 

Kralj Bela III. (IV.) 1224. — 1270. — Iz ilustrovane kronike Ivana Turcan- 
skoga u Becu 65 

Najstarija izvorna povelja od g 1228., koja se tice Turopolja. — Izvornik 
na pergamenu u turopoljskom arkivu 71 

Povelja bana Stjepana od g. 1249., kojom se Turopoljcima dosudjuje Ve- 
liki lug. — Izvornik na pergameni u turopoljskom arkivu 75 

Povelja bana Stjepana od god. 1255., kojom se Veliki lug dosudjuje Tu- 
ropoljcima. — Izvornik u turopoljskom arkivu • 81 

Povelja bana Nikole od g. 1278., koja sadrzajc slobostine Turopoljaca, 
popisane na hrv. saboru. — Izvornik u turopoljskom arkivu ..... 89 

Kralj Karlo Roberto (1301. — 1342.) — Iz ilustrovane kronike (Chronicon 
pictum) u Becu 95 

Kralj Ljudevit Veliki (1 342. -1382.) — Po slici Jana Matejka 101 

Herceg (1364—1376.) i potonji kralj (1385.— 1386.) Karlo Dracki — Po 
bakrorezu XVIII. vijeka od Summonte-a Ill 

Kralj i car Sigismund (1386.-1437.). — Po slici Albrechta Diircra (1471.— 
1528.) u gcrmanskom muzeju u Niirnbergu 117 

Zagreb g. 1689. — Iz Valvasorovog djela : Ehre des Herzogthum Krain . 1 25 

Medvedgrad u XVI. vijeku — Izvorna uljena slika, nekoc u kaptolskoj vi- 
jecnici u Zagrebu, a sada u gradskom zagrebackom muzeju .... 133 

Razvaline Medvcdgrada 141 

Kralj Matija Korvin (1458. -1490.), koji je g. 1466. potvrdio plemstvo Tu- 
ropoljaca. — Relijef u carskom muzeju u Becu 149, 

Pecat Friderika i Ulrika knczova Celjskih. — U narod. muzeju u Budimpesti 153 
Povelja kralja Matije Korvina od 15. oktobra 1466., kojom se potvrdjuje 

plemstvo Turopoljaca. — Izvornik u turopoljskom arkivu 157 

Pe(5at hercega i bana Ivana Korvina. — U turopoljskom arkivu . . . 165 
Grobni spomenik liercega i bana Ivana Korvina u Icpoglavskoj crkvi . . 169 



— XIII — 

Strana 

Kncginja Beatrica Frankopanka, zena hercega i bana Ivana Korvina, a 
poslije markgrofa Jurja Brandenburskoga. — Slika u posjedu njemac- 

koga cara u Berlinu 173 

Potpis kralja Ladislava II. — Iz kr. zem. arkiva u Zagrebu 181 

Kralj Ljudevit II. (1516.-1526.). — Izvorna slika u dvorskom muzeju 

(ambraska zbirka) u Becu .- 185 

Kraljica Marija, zena kralja Ljudevita II. — Medalju izradio Leone Leoni 18U 
Kralj Ferdinand I. (1527.— 1564.), koji je 1560. potvrdio Turopoljcima nji- 
hovu djedovinu 197 

Knez Krsto Frankopan i zena mu Apolonija Lang. — - Po drvorezu njemac- 
kog molitvenika, sto ga isti izdase u Mlecima g. 1518 201 

Boj s Turcima u Hrvatskoj. — Po drvorezu Hansa Burgkmaira (1472.— 
1559.) za djelo »Weisskunig« kralja i cara Maksimilijana 1 207 

Naslov pisma kralja Ljudevita II., pisanoga na Muhackom polju 25. augu- 
sta 1526. — U arkivu kneza Bacana u Kormendu u Ugarskoj . . . 213 

Pismo kralja Ljudevita II., pisano na Muhackom polju 25. augusta 1526., 
kojim zove biskupa zagrebackoga Simuna Erdoda i bana Franju B^-cana u 
pomoc. — U arkivu kneza Bacana u Kormendu u Ugarskoj .... 217 

Turski car Sulejman II., pobjednik na Muhackom polju g. 1526. — Po 
savremenom drvorezu . 221 

Srebrena spomenica na bitku na Muhackom polju g. 1526. — U arkeolog. 
muzeju u Zagrebu 229 

Ban Nikola Zrinski, koji je g. 1553. izrucio grad Lukavec Turopoljcima. 
Poginuo u Sigetu g. 1566. — Bakrorez u kr. zem. arkivu u Zagrebu . 233 

Povelja kralja Bele III. (IV.) od g. 1225., koja sasvijem nalici izgubljenoj 
povelji turopoljskoj od iste godine. — Izvornik u arkivu jugoslavenske 
akademijc u Zagrebu 240 

Povelja Zagreb, kaptola, kojom ban Nikola Zrinski izrucuje grad Lukavec 
Turopoljcima g. 1553. Izvor. u turop. arkivu 245 

Povelja zagrebackoga kaptola od g. 1560., koja sadrzaje obnovu turopolj- 
skoga bratstva. — Izvornik u turop. arkivu 249 

Ban Toma Erdody, pobjednik Turaka kod Siska g. 1593. — Nadgrobni 
spomenik u stolnoj crkvi zagrebackoj 253 

Kralj Ferdinand III., koji je Turopolju podijelio prosirena sajmovna prava. 261 

Kralj Rudollo II. koji je god. 1582. potvrdio bratstvo Turopoljaca . . . 265 

Kralj Karlo III. (VI.) koji je g. 1737. plemenitoj opcini turopoljskoj po- 
dijelio grb i pecat '■^69 

Kralj i car Franjo II. (I.) (1792.— 1835.) 275 

Grad Lukavec sa sjeveroistocne strane g. 1895 283 

Vrata grada Lukavca 287 



— XIV — 

Strana 

Dvoristc u "jradu Lukavcu . . . . ■ . . . . • 295 

Turopoljski top u gradu Lukavcu • • 299 
Plemicka zailruzna kuca pi. Arbanasa u Donjoj Lomnici. Najstaiija turop. 

picmicka kuca 311 

Plemicka kuca porodice pi. Arbanas u Donjoj Lomnici 313 

Pk-micki dvor porodice Modic u Donjoj Lomnici 315 

Dubranec " 323 

Partija iz Kuca • 343 

Plemicki dvor zupana dr. Lj. pi. Josipovica u Kurilovcu 347 

Napusteni plemicki dvor »Pogledicevo« u Kurilovcu 349 

Plemicki dvor Jelacica u Kurilovcu ... ... . . 351 

Napusteni plemicki dvor nekoc Ledera sada Briglevica u Kurilovcu . 352 

Partija iz Mraclina 69 

Plemicki dvorac u Plesu 377 

Antun Daniel pi. Josipovic, zupan turopoljski 1837.— 1846 391 

Vel. Gorica. Pogled s tornja zupne crkve .... 393 

Vel. Gorica: Turopoljski ^grad* ... 395 

Vel. Gorica: Pogled na zupnu crkvu i perivoj 396 

Vel. Gorica: Iza crkve. - Nacrt prof. B. Senoe 397 

Stari plemicki dvor u Vel. Mlaki 399 

Vukomeric 404 

Pogled na Markov trg. g. 1842. 1845 405 

Saljiva slika o obnovi jurisdikcijc u Turopolju nakon ukinuca apsolu- 

tizma g. 1861. — Litografija Jul. Hiihna u Zagrebu 1861. u kr. zem. arkivu 407 
Grbovi turopoljskih plemica. 5 tabla na koncu knjige. 




Ispravci. 



Nema djela bez tiskarske pogreske. Tako se i u ovom djelu 
potkralo nesto neznatnijih pogresaka, koje ce cijenjeni citakic lako 
ispraviti. Ono nekoliko bitnijih ispravljam : 

Str. 57. U potpisu k slici : »okviri za« ispravi : »okovi S« 

Str. 181. 29 red. odozgo: »horvatski, nebus ni ti ban« ispravi u 

>horvatski ban, nebus ni ti.« 
Str. 254. 4 red. odozgo: 1659. ispravi u 1656. 
Str. 254. Iza 4. alineje uvrsti : God. 1660. 6. augusta podijeli 

isti kralj plemstvo i grb Ivanu Junnicu i njegovom sinu Ni- 

koli. Proglaseno na hrvatskom saboru u Varazdinu 1 8. marta 

god. 1664.' 

' Grb priopcen u >Vitezovicu« I. 137. 




Zemljopis i narodopis. 



I. 

Okomito na os Zagrebacke gore, dakle prema jugo-istoku, pro- 
tegnula se Gornja Posavina sve do usca Une i nize usda Lonje. 
Nizina je to neko 72 km. duga, rijetko gdje §ira od 20 km., pa 
tvori tako . dugi paralelogram, kome je sjevero-zapadnom stranicom 
Zagrebacka gora, a jugo-istocnom crta od Dubice do Novske. Sjevero- 
istocnu granicu tvore juzni ogranci Zagrebacke gore oko Cerja i 
Prozorja, nisko humlje iznad Lonje i Cazme, a napokon Moslavacka 
gora. Ovoj crti je paralelna jugo-zapadna granica, koju sacinjavaju 
Vukomeri(5ke gorice do us6a Kupe, a dalje do usia Une ogranci 
Zrinske gore. Ovu jugo-zapadnu granicu najbolje istice zeljeznicka 
pruga od Zagreba preko Siska do Dubice, dok sjevero-istocnu liniju 
prati cesta Dugoselo — Kutina — Novska. Citavi taj kompleks zaprema 
oko 1440 km 2 

Sava ulazi u Gornju Posavinu iznad Podsusjeda i Samobora, pa 
tece u glavnom smjerom jugo-istocnim, tvore6i dva plosna, prema 
jugo-zapadu otvorena luka : prvi do usca Kupe, a drugi do \is6a. 
Une. Tako Sava dijeli Gornju Posavinu u dva nejednaka dijela, i to 
veci sjevero-istocni, koji zaprema vecim dijelom Lonjsko polje i drugi, 
manji jugo-zapadni, koji se i opet raspada na dva dijela, juzni u pb- 
rjecju Sunje i Une i sjeverni — Turopolje u sirem smislu, t. j. nizina 
na desnoj obali Save sve do Vukomerickih gorica. Govori se ovdje 
o Turopolju u sirem smislu, jer pravo Turopolje zaprema samo 
ako 30 sela, porazmjestenih sto po »polju«, a sto po susjednom »vr- 
hovlju« Vukomerickih gorica. 

Ova spomenuta nizina slabo se spusta od sjevero-zapada prema 
jugo-istoku. Razina Save lezi kod Podsusjeda na visini od 127m, 
dok kod Siska, koji je pravocrtno udaljen 55 km., nizina njezina iz- 
nosi 92 m. U glavnom se dakle na 1 km. nizina spusta tek nesto 
oko 66 cm. 

Mnogo je znacajnija od Save za Turopolje Odra. Ona protice 
u duljini od 77 km. tu nizinu paralelno sa Savom, a jednako daleko 
od nje i od Vukomerickih gorica. Odra prima sve vode Turopolja 
i sjevero-istocnih pristranaka Vukomeri(3kih gorica, te ulazi vise Siska 
u Kupu. Prema tome citava ta nizina sa susjednim dijelovima Vuko- 



r. 



3iciyi &*y^ i1?-m 



Tri^iyt-P%w*'V''V-t<: *i^<^ 



^A^IIaf'^c'vec^irt J^^^a^^i ''^^' 



J-^ Ci-^t^i '^'^T, ^ ' *] 



^ Jl-l,<?i't'-^-VL'rKa- -)lf- 



>< 



^ 5]^i-?^-i^rv(^c ^07 



Oiu^\J-Ox'U ^OS. 



merickih gorica pripada 
porjecJLi Kupinom, a raz- 
vodje prema Savi ide 
sasma blizii, naporedo 
sa samom Savom. Kraj 
na blizu Odd ne§to 
je nizi od razine sav- 
ske, sto jasno pokazuju 
slijededi prosjeci od sje- 
vero-istoka k jugo za- 
padu. 

I. Savska obala (Bo- 
rovlje) 109 m — Sanci 
113 m. — Hrelic 113 
m., 116 m., 114 m. — 
Lomnica 112. — Lu- 
kavec 111 m. (dolina 
Odre), 112m. 

II. Savska obala iStara 
livada) 108 m. — Ja- 
kusevec 1 1 1 m. — Vel. 
Mlaka 110 m, 109 m. 

— Lomnica dolnja 106 
m. — Petrovina 109 m. 

III. Sava (razine > 107. 

— Nasip 111 m. — Ko- 
snicko siberje 170 m. 

— Grdovcak 106 m. — 
Ilovinjak 105. — Ra- 
karje 105 m. — Vel. 
Gorica 106 m. 

IV. Sava (Drenjej 105 
m. — S5itarjevo 107 
m. — Crnkovec 105 m., 

— Lazina 104 m. — 
Novo Ciee 104 m., 105 
met. 

V. Sava 104 m. — 
Strmec 107 m. — Rib- 
nica 103 m., 102 m. — 
Staro CiCe 104 m. 



Vl. Sava (obala) 100. — Bukevje 105 m. — Obed 101 m. — 
Cret 100 m, Oranice 99 m. — Cicka poljana 102 met. 

Prema tome je Turopolje nizina, koja je na sjevero-istocnoj 
strani vrlo niskim razvodjem odijeljena od Save, a na jugozapadnoj 
se strani lagano uzdize prema Vukomeridkim goricama. 



Vukomeri(5ke gorice* pocinju se prevalom kod Rakovpotoka, pa 
se protezvi prema jugo-istoku sve do Kupe iznad Siska, u duljini od 
35 km. Ove su gore dobile svoje ime po selu Vukomeridu, koje se 
opet tako zove po Vukomeru od plemena Vukote iz XIV. vijeka. 
Dijeledi podrucje Odrino od Pokupja, one se sve vi§e sire, tako, 
da su u sjevero-zapadnom dijelu tek 6 do 10 km. siroke, dok na 
jugo-istocnom kraju sirina poraste do 20 km. — ■ Sjevero-zapadni 
dio, koji se veze na samoborsku Pljesivicu, jednovitiji je, pokazuje 
izrazito gorsko bilo, koje se lagano dize od 170 do 240 m., te je 
ujedno razvodjem izmedju Odre i Kupe. Podina je ovdje pojednako 
daleko od bila — na sjevernoj su strani gdjekad razvijene niske 
terase, dok juzna strana prelazi izolovanim nastavcima u Pokupje. 
Nu ved od pre vale, kojom vodi cesta iz Markusevca u Dubranec, 
Vukomeridke se gorice razgranjuju; drage, koje su do sada sizale 
do pod bilo samo, slabo razvedene — u juzno-zapadnom dijelu po- 
kazuju podredjene drage i drazice. Vecina potoka tu tece isprva dugo- 
dolinama, a tek nesto prije izlaza u nizini ulaze u drage. Tako Vukome- 
ricke gorice nemaju jednovite gorske osi, ve6 su cim vise k jugu, 
svevise razgranjene. Najvisi vrhovi rijetko presizu 250 m. (Zeridovka 
255 m.), a ponad same podine uzdizu se tek 120 m. Najvisi vrhovi 
nisu ni postavljeni na bilu, nego su katsto porazmjesteni na postra- 
nim ograncima. Znatna sirina, a malena relativna visina podaju Vu- 
komeriekim goricama oblik blago zaobljene plosnine, pa se karakter 
jednovite gorske kose brzo gubi. Oblici sporednih ogranaka i dolina 
dosta su blagi, slazovi neznatni, Terase na jugo-istocnom pristranku 
jedva se vidno spustaju u nizinu. S toga i vodi preko Vukomerickih 
gorica na pet ili sest mjesta cesta sa sjevero-istoka do Kupe bez 
velikih uspona. Kako se u nizozemlju pod dosta tankom crnicom nalazi 
naplavljeni sitni sljunak, tako u Vukomerickim goricama previa djuje, 
osobito na sjevernoj strani, crvena glina i ilovaCa, zgodna i za tiniju 
pedarsku industriju (n. pr. Vel. Buna). 

» Dr. Hinko pi. Hranilovic u. Hranilovic-Hirc : Zemljopis Hrvatske i 
Slavonije. I. p. 307. sqq. 



II. 

U hidrografskom pogledu pripada sve Turopolje u podrucje Kupe, 
huduci da se Odra malo pred svojini u-^dem okrece od Save, pa ulazi 
u Kupu. 

Onaj dio Turopolja, sto zaprema )>vrhovlje« s onu stranu raz- 
vodnice Kupine i Odrine, proticu potoci u svojim duboko usjecenim 
jarcima. Tu je najznatniji potok 19 km. duga Kravar^cica, koja 
sa juzne strane zarubljuje opdinu turopoljsku, a tekudi najprije dugo- 
dolinom prema sjevero-zapadu, okrede na jugo-istok i ulazi u Kupu. 
Xjezini su znatniji pritoci : Recin, Velika i Mala Lucelnica 
te K a t k o V e c. 

Najved dio »polja« i »vrhovlja« potpada, kako je ve6 spome- 
nuto, u podrucje Lomnice-Odre. Odra je, osim neznatnoga naj- 
gornjega tijeka, gotovo sasma ravninska rijeka. Izvire pod imenom 
Lomnice na visini od 240 ni. pod mjestom Galgovim na isto(inom 
pristranku Pljesivice. Ostavivsi vinorodne humke, ulazi u nizinu. koja 
se oko Rakovpotoka cesto tako pretvara u cretove, da se tu Lomnica 
katkad veze sa Starcom, koja ulazi u Savu. — Lomnica ulazi ispod 
Male Mlake u Turopolje, pa lagano tece pokraj GradiSa do Ku- 
rilovca. Tu prima novo ime Odrica. Pad joj je ovdje tako malen, 
da za Ijetnih mjeseci, kad ima malo vode, Lomnica u opce ne tece, 
nego stvara na ilovitom tlu citavi niz bara. Uz lijevi joj se i desni 
brijeg pruzaju prostrane oranice i sjenokose, a tijek joj prate niske 
vrbe, rakitje i grmlje. — Kod Vukovine prima ona ime Odra, pa se 
primakne Savi na 3 km, a onda tece sve do svoga us6a. paralelno 
sa Savom, Tu ona tvori razmedju: na lijevom brijegu poredala se 
onamo prema Savi posavska sela sa svojim oranicama, dok je na 
desnom brijegu sve gotovo do Vukomeridkih gorica sav kraj prekrit 
velikim hrastovim lugovima. 

Desni pritoci Odrini dolaze svi sa Vukomeridkih gorica. Na 
podnozju njihovom ti potoci ulaze u Cretove, a tek za ne§to ve6e 
vode ulaze u Odru. Tako ima usporedo s Vukomeri(5kim goricama 
na njihovom podnozju Citav vijenac cretova i bara, koji se proteze 
od Stupnika pa sve gotovo do Lekenika. Takove cretove prave pri- 
toci Lipnica, L u k a v e c, Pesc e nj a k i Ravnii^cak, a napokon 
potok Buna. Potok O b d i n a kao i neki drugi potoci danas su ure- 
djeni 5irokim odvodnim kanalima. 

Lijevi pritoci, kao Zelinski potok, Kosnica s Bapciom i 
R i b n i c a vijugasta su toka sa malo vode, a zaustavljaju se takodjer 
u cretovima i mlakama. 



Nekad je bilo u Turopolju mnogo vise bara i moCvara nego 
sto ih danas ima. Stari nam spomenici cesto spominju imena, kao 
lacus, chret, palus, terra aquosa, mlaka i dr. Osobito su rasprostra- 
njeni sasem i niskim grmljem obrasli cretovi kao Babin cret, Jal§ev 
cret, Zetin cret — i na sred polja nastale neobrasle mlake kao Mo- 
krica, Spotkova mlaka, Zelena mlaka. Uz ta stara imena ima danas 
sva sila takovih cretova i mlaka, a sama imena mjesta Velika i Mala 
Mlaka podsjedaju na prostranstvo vode stajacice. Zanimljiv je pojav 
sto ga spominje Sabljar* o tresetistu kod Staroga CiCa : »Tresetina, 
jedan sat hoda dugacka a Cetvrt sata siroka, koja dizuci se nogu u 
vis odbija. U okolici istoga sela ima i glibovita tla, kojega se dno 
svezanimi jedna o drugu i zabodenimi trkljami od dvadeset hvati du- 
Ijine dohvatiti neda, i gdje stupajude zivince, ako se odmah neizvuce, 
sve malo po malo i bez spasa u dubljinu propada.« Dakako, ta je 
vijest malo pretjerana — ali je svakako znacajna za one krajeve. 

Od citavoga porjecja Odre, koje zaprema od 715 km^ pripada 
dobra polovina pod Turopolje, dok je tek preostali dio njegov s onu 
stranu bila Vukomeridkoga, dakle u podrucju KravarSCice. 

III. 

Turopolje u uzem smislu rijeci proteze se u spodobi polumje- 
seca, koji je siroko otvoren prema jugu. Zapocinje se na »vrhovlju« 
juzno od mjesta Gustelnice i Dubranca, onda ide nesto prema istoku 
do Velike Gorice, a na jugo-istok sve do ispod PeScenice. Duljina 
toga luka iznosi nesto vise od 40 km., a sirina neko 8—10 km. 
Zapadna polovina zaprema dijelom vrhovlje, a dijelom humlje, dok 
istocni dio od Velike Gorice na jugo-istok zaprema nizinu, a pogla- 
vito Turopoljski lug do Odre. 

Teritorij je turopoljski u razno vrijeme imao razan opseg, kako 
6e se to lako razabrati iz slijedecih poglavlja ove knjige. DaSto da 
je Turopolje, taj » Campus Nobilium Zagrabiensis« mnogo gravitirao 
u Zagreb, pa su i gospodari Medvedgrada za to drzali tu nizinu 
pripadnim dijelom svoga posjeda. 

Stare sucije turopoljske dijelile su se na dvoje: na 13 sucija 
u »polju« i na 8 sucija u »vrhovlju«''*. Medju prve broje se Busevec, 
Velika Gorica, Mala Gorica, Hras(5e, Kobilic, KuCe, Kurilovec, Donja 
Lomnica, Gornji i Dolnji Lukavec, Velika Mlaka, Mraclin, Pleso i 
Rakitovec; 8 sucija u »vrhovlju« bijahu: Bukovcak, Cerovski vrh, Cvet- 

' Sabljar: Miestopisni riecnik 1866. p. 358. 

* Sabljar; Turopolje (Knjizcvnik 1864, p. 501.) . 



8 



kovii3 Brdo, Dragonozec, Dubranec, Gustelnica, Prvono/.ina i \'u- 
komerid. 

Pod ove sudiiije pripadalo je jo§ devet sela, i to Rakarje, Ku- 
sanec, Lazi, Gornja Lomnica, pak Lipnica, Markusevec, Havidi(i selo 
Petravci i Jarebii^. 

Sve do konca XVI. stolje(3a tesko je nacii na kartama ubilje- 
zena mjesta turopoljska. Godine 1556. izdao je Wolfgang Lazij 
kartu Ugarske pod naslovom »Hungariae Chorografia«, a izradio je 
Mihajlo Zimmermann, pa ni na toj karti nema ni traga topografiji 
turopoljskoj, kakogod je kod izradjivanja karte saradjivao i Matej 
Statinski (Matheus Zaladnoky Zagrabiensis), tadanji zupan turopoljski.* 
Tek 1572. izidje u BeCu Sambukova karta »Illyricum«, koju je sa- 
stavio Angelini po karti Hirschvogelovoj. (Slavoniae, Carniae, Istriae, 






.Sufeti 



Selitu>m\^ 






\ouujmd 



ohifchi 






SUna, 



Prijedjel turopoljski na Sambukovoj karti g. 1572. 
Iz zbirke kr. zem. arkiva u Zagrebu. 

descriptio.) Nu i tu se nalaze samo iskrivljena imena Lukavca — 
Zukhauaz i Lomnice, koju zove Vucowyna fl. — I mapa izasla u 
Amsterdamu u XVII. vijeku kod P. Valka i P. Schenka — pod nas- 
lovom »Sclavonia, Croatia, Bosna cum Dalmatiae parte « ima oznacenu 
Lomnicu kao Alsesouitza — i Lukavec kao Lukhauacz. Savremena 
ovoj karta »Nouvelle Carte du Royaume Dalmatie etc.«, izdana u 
Amsterdamu od S. de L' Isle Coroneli, G. T. Rosia i S. Nolina po 
R. i J. Ottensu ima samo Dubranec (Dubrantzi). Polovinom XVIII. 
vijeka iziSla je karta »Tabula ducatus Carnioliae . . .«, koju je izdao 
Iv. Krst. Homann u NUrnbergu po karti 1. W. Walvasora. Ova karta 
ima ubiljezeno samo Goricu, Lomnicu i Dubranec. — Karta Maksa 
Schimeka >xDas Konigreich Bosnien . . .«, izdana 1788. od F. A- 
Schraembla u BeCu, biljezi turopoljska mjesta Dubranec i Goricu. 



' Oberhummer u. Wieser, Uic karten des Lazius. 



Karta Karla. Jos. Kipferlinga »Charte von Croatien . . .« izdana u 
Been g. 1809, ima upisano vise turopoljskih mjesta nu vrlo lose: 
Hrasche (Hrascej, Markosewecz (Markusevecj, Lamenitz (Donja Lom- 
nica) ltd. 

Prva karta, koja ima ubiljezeno ime » Campus Zagrabiensis« 
Turopolje, s malo ne svim njestima, jest ona biskupije zagrebaCke, 
sMappa dioecesis Zagrabiensis « , koju je g. 1822. troskom biskupa 




Turopolje na karti Jos. Szemana izasloj troskom biskupa zagrcbackoga Maksi- 
milijana Vihovca. Iz zbirke grad. muzeja u Zagrebu. g. 1822 

Vrhovca izradio Josip Szeman. SliCno imade i mapa zupanije zagre- 
backe: »Mappa comitatus Zagrabiensis «, koju je isti Szeman izradio 
nesto kasnje od predidu(5e. 



Godine 1864. sastojalo je Turopolje od dva biljezni(itva, i to u 
Dubrancu i Mraclinu, onda od jednoga trgoviSta u Vel. Gorici, od 



10 

dvaest i Cetiri sela sa pet zaselka. Svega je brojilo 802 kude, 

2 gradica i 3 plemicka dvora. Citavo je ziteljstvo od 7539 Ijudi 

potpadalo pod dvije zupe, i to pod Veliku Goricu i Dubranec' Po 

prijegledu, koji je sastavljen po podacima .'^ematizama od godina 

1842. i 1851., Sabljarova »Miestopisnoga riecnika« od g. 1866., po 

sematizmu biskupije zagrebaCke od g. 1873. i po novijim podacima 

kr. zem. stat. ureda 1 1 880., 1 890., 1 900. ) moze se razabrati sadanje 

apsolutno ziteljstvo pojedinih sela, a ujedno i prirast ziteljstva za 

zadnjih pet decenija. 

Zanimljivo je, da se je broj ziteljstva u ^;vrhovIju« u nekim mje- 

stima reducirao, tako u Bukovcaku, Cerovskom Vrhu, Havidic3 selu, 

Gustelnici i Prvonozini. 

Izuzevsi samu Veliku Goricu, kojoj se je ziteljstvo 4*16 put 

povedalo od g. 1842., sva su mjesta od onda porasla poprecno 1*8 

puta. U opce spominje se g. 1560. devetdeset i devet obitelji, a te 

su za trista godina porasle na 654 obitelji. 

IV. 

Turopolje prekrito je vecim dijelom oranicama na sjevero-za- 
padu, a sumama na jugu (vrhovlje) i jugo-istoku (^Turopoljski lug). 

Kako je visinska razlika pojedinih mjesta u polju sasma ne- 
znatna, to se citav kraj prikazuje silnom obradjenom nizinom, koju 
sa juga i istoka okruzuju sume, sa zapada Vukomericke gorice, a 
na sjever se nizina gubi pod goru Zagrebacku i Pljesivicu, Tek tuj 
i tamo javlja se po koje selo na okupu, naokolo njega nesto drveca, 
onda opet kakav vlasteoski dvor sa nekoliko jablana ili dvije tri tek 
na vr§ku obrasle jele. 

Oblik je turopoljskih sela vecim dijelom okupljen. Uz glavne 
se ceste nalazi katsto i oblik dugoljat, i to poglavito u ravnini. U 
vrhovlju su sela porazmjestena u grupama, a cesto i rasijana po 
gorskim slazovima. Zadrugarstvo, koje je bilo znatno razvito u Turo- 
polju, mnogo je doprinielo obliku sela ; zato se i rijetko nalaze 
oduga sela. 

Tipicna je kuiia turopoljska. Redovno su kuc^e gradjene od 
jakih i debelih hrastovih balvana, prekrivene slamom ili dasCicama, 
a u novije vrijeme crijepom. Unutarnja je dispozicija kude simetriCna. 
Nad glavni se ulaz nadnio krovic, stp prekriljuje mali hodnik »pri- 
stosek«; sredinu kuiie zaprema siroka kuhinja sa otvorenim ognjiStem, 
sa koga dim izlazi otvorima na krovu. Lijevo i desno od kuhinje 
nalaze se dvije .^iroke sobe, providjene sasma malim kvadraticnim 

' Sabljar, Turopolje (>Knjizevnik", 1864. p. 501). 



11 



Prijegled ziteljstva od god. 1842. — 1900. 



cq 



I me mjesta 



I 

1842. 



II 
1851. 



Ill 
1866. 



IV 
1873. 



V 
1880. 



VI 
1890. 



VII 
1900. 



Vclika Gorica 
Mraclin . . . 
Donja Lomnica 
Kurilovec . . 
Kuce . . 
Velika Mlaka . 
Busevec . . . 
Hrasce . . . 
Pleso .... 
Rakitovec . . 
Mala Gorica . 
Gornji Lukavec 
Lipnica . . . 
Kobilic ... 
Donji Lukavec 
Gornja Lomnica 
Rakarje . . . 
Laze .... 
Kusanec 



250 
560 
481 
477 
501 

Gor. /no 

Qdral330 

267 

501 

172 

237 

190 

Luk. ( 

108 
81 

100 
47 
53 
41 



300 


479 


514 


672 


812 


593 


625 


*772 


846 


914 


645 


673 


856 


750 


892 


624 


503 


572 


788 


826 


563 


594 


625 


688 


716 


Gor. n37. 
Odra\347 


465 


462 


514 


651 


312 


357 


431 


455 


546 


530 


348 


520 


476 


509 


234 


269 


273 


354 


405 


288 


276 


300 


299 


342 


290 


190 


256 


272 


293 


ftl'^- 


224 


**326 


253 


298 


120 


149 


190 


210 


204 


108 


123 


146 


133 


172 


— 


74 


** 


97 


110 


113 


81 


106 


113 


109 


56 


60 


78 


80 


94 


50 


47 


* 


44 


52 


7 


9 


9 


12 


28 



1041 
9.0 
959 
905 
860 
742 
629 
604 
453 
410 
329 
308 
284 
194 
125 
101 
89 
53 
27 



u po I J u 



4766 5586 i 5546 



6436 ! 7056 7973 9073 



Dragonozec 
Dubranec . . 
Jerebic 

Gustelnica . . 
Cvetkovic Brdo 
Vukomeric . . 
Bukovcak . . 
Markusevec 
Petravci . . . 
Havidic selo 
Cerovski Vrh . 
Prvonozina 



384 
230 
172 
144 
190 
110 
160 
173 
114 
120 
130 
64 



372 
266 
197 
154 
189 
150 
153 
103 
150 
133 
133 
70 



371 
291 
201 
19/ 
174 
151 
157 
111 
137 
103 
120 
70 



429 


412 


454 


334 


385 


444 


136 


203 


221 


218 


19if 


209 


189 


173 


185 


159 


177 


209 


181 


142 


175 


139 


123 


136 


149 


142 


146 


101 


94 


96 


146 


106 


103 


89 


62 


76 



526 

454 

235 

209 

200 

199 

159 

163 

153 

96 

89 

84 



u V r h o V 1 j u 



1991 I 2070 



2083 2270 2211 2454 2567 



Svega; 



6757 I 7656 i 7629 | 8706 9267 ! 10427 !I643 



prozorima. Jedna je od tih soba gospodarova, u kojoj se nalaze skrinjc 
s imuctvom, a druga druzinska. Naokolo velike pe6i prostiru se duge 
klupe. 

* God. 1873. ziteljstvo Laza pribrojeno Mraclinu. 

** God. 1873. ziteljstvo Gornjog i Donjeg Lukavca zajedno brojcno. 



12 

Citavi krov drzi siroki debeli hrastov »tram<(, koji prolazi pod 
stropom obijii soha i kuliinje. Pod je redovno od nabijene gline, 
rijetko od opeke ili drveta. Pred kudom prostire se opsezno dvo- 
rigte, u kome se nalaze staje za goveda, krniad, veliki sjenik, pa 
tanani »kukaruznjak«. Po dvije kude imadu zajednicki zdenac, ogra- 
djen izdubenim sirokim hrastovim panjem, a za dizanje vode sluzi 
poznata velika poluga sa dugom motkom »drugom!<, na kome visi 
»vedrica«. Iza kude ima vodnjak — obicno sljivik — a onda vrt i 
zavrtnica. 

Turopoljska su sela sva zadrzala svoju staru fizionomiju. Jedina 
Velika Gorica, srediste turopoljsko, razvila se do znatnoga 
trgovista. Tu po malo nestaje staroga znacaja, starinske se seoske 
ku(5e gube, istisnute novim zidanicama. Poput mnogih drugih mjesta, 
imala je i Gorica oko crkve groblje — »cintor« — - ogradjeno dosta 
visokim zidom, na kom su bile postavljene Cetiri kule s puSkarnicama. 
Pred neko dvaest godina toga je zida nestalo, kad su crkvu po- 
pravljali. Turopoljski »grad«, omasna jednokatnica s niskim arkadama 
u prizemlju, nosi na sebi orijaski krov sa dva posve tupa zabata i 
malim zvonikom. Ta je zgrada i iz vana i po nutarnjoj dispoziciji 
posve sliCna staroj kanonickoj vijec^nici, koja je sve negdje do g. 
1878. stojala u Zagrebu na Kaptolu. — U prvom se spratu nalazi 
velika sala za skupstine turopoljske (spravisca) uresena slikama bivsih 
zupana turopoljskih. 

U novije je vrijeme Gorica postala znamenito trgoviste, pogla- 
vito se trguje govedom, krmadi i malenim posavskim konjima. Oso- 
bito se slikovit prizor pokazuje za vrijeme sajma. Tisu(5e se Ijudi 
skupi sa svih krajeva okolisa, sve od krajeva posavskih pa do »vr- 
hovlja« i od Siska do Zagreba. Sve je to odjeveno svojom garenom 
nosnjom, vedim dijelom crveno i bijelo, a rijetko se dva sela jednako 
odijevaju. Turopoljke se odijevaju bijelo sa velikim crvenim i modrim 
utkanim prutama. Gipele su im moderne, katkad izvezene bijelom 
svilom ; na grudima reda im se nekoliko redova korala, koje one 
zovu »kralu§i«. Zene blize Savi odijevaju se u odijela od sasma 
svijetlo-zute, tanane tkanine, vjesaju oko vrata citave nizove skuda 
krizevaCa, a na gornje tijelo navlaCe erne »jakete«, katsto od teske 
svile. Modra boja i na odijelu i na rupcu pokazuje tugu u obitelji. 
Zene se iz nizine odijevaju na osobit naCin. Citavo im je odijelo 
provezeno velikim fantastiCnim ruzama i cvijedem razne boje, a jed- 
nako tako i kapa na glavi. Muska nosnja nije tako razlicna kao 
zenska. Siroke bijele gade protkane su crvenim rubom, nadalje nose 
na sebi prsluke od crvena ili modra sukna s velikim nizovima oblih 



13 



srebrnih dugmeta, a Cesto se pokrivaju velikiin zelenim suknenim 
plastom. Ljudi iz nekih krajeva »vrhovlja<' nose zute ili zuto-zelene 
slamne sesire, koje sami proizvode. Najznatnija se produkcija razvila 
u okolini Siljakovine. Veci dio odijela izvodi turopoljski seljak kod kude. 

Kod svadbe izlaze turopoljski plemici u posebnoj nosnji. Odi- 
jevaju se onda u tamno-modro odijelo, navlace cizme i pasu starinske 
neobicno siroke sablje. Svecano se odijeva »mlada«. Na glavi joj 
saviju vijenac bogato iskicen crvenim vrpcama, koji svjedoci poslije 
vjencanja sabljama s glave skidaju i rastrgaju. Od tih se obicaja 
vrlo miioofo vec o-ubi. 




Turopoljski svatovi. 



Velika je Gorica danas sijelo kotarske oblasti i kotarskoga 
suda. Lijepa obnovljena crkva Majke bozje dize se posred vrlo lijepih 
nasada. Tu se nalazi »Turopoljska stediona«, a nesto izvan mjesta 
nalazi se nova zemaljska bolnica. Uz jednokatnu ucionu dizala se 
pod granatin! liparna starinska kapela sv. Lovrinca, demolirana pred 
nekoliko godina. Uz Veliku Goricu privezala se i Mala Gorica, danas 
njezin pripadni dio, te sacinjava s njom jednu cjelinu. Ako prirast 
ziteljstva bude toliki, koliki je bio od g. 1890. do 1900., onda ce 
obje Gorice pocetkom 1911, godine brojiti neko 1700 dusa. 



14 

Od sela, sto se protejrnuse ondje, fj^dje se >>\rhovlie« sastaje 
s i-poljem^, znatnija su oba Lukavca, obje Lorn nice i Kuril ovec. 

Od nekada znamenit je turopoljski grad u Lukavcu, velika 
cetverouglata jednokatnica, sa cetiri kvadraticke kule i zvonikom 
nad vratima. U novije je vrijeme nesto grad popravljen.' Tu se cuva 
stari » turopoljski top«, a na Lucijinje drzale se tu »restauracije« turo- 
poljskoga magistrata, t. j. birao se comes terrestris, vicecomes, dva- 
naest assessora, a nekad se birao i satnik i kapetan turopoljske 
narodne garde, koja je u mini brojila 129, a u ratno vrijeme 300 
momaka. 

Dvanaest kilometara duga, i posve ravna zemaljska cesta, iduci 
od savskoga mosta kod Zagreba, sve do Novoga Cica u jednom 
pravcu, u svoje je vrijeme bila glavno prometno sredstvo; u nju se 
dokanCaju s desne i lijeve strane ceste, koje vode u odaljenija sela 
na Savi i u »vrhovlju«. Od g. 1861. ide Turopoljem zeljeznicka pruga 
juzne zeljeznice, koja ima tri postaje, i to Odra, Velika Gorica i 
Mraclin, ali su sve tri postaje dosta daleko od mjesta, jer pruga ide u 
neprekinutom pravcu od savskoga mosta pa gotovo do Siska, dakle 
eitavih pedeset km. 

Kako je u »polju« pretezna kultura zita i kukuruza, a suma bra- 
stova, tako je »vrhovlje« obraslo vinogradima i sumama od bukve i 
breze. Laganim se terasama dize »vrhovlje« od »polja«. U pocetku je 
uspon posve neznatan. Podno brda ima njesto mocvara i cretova, a 
onda se uz nisko grmlje javlja breza. Odranska suma, Siljakovacka 
dubrava i Mraclinska suma — jos posve hrastove — prelaze onda 
u »vrhovlje«, koje je prekrito vrlo lijepim bukvicima. Vukomericke 
gorice nisu visoke, ali su dosta strme, pa zato i doline oko Du- 
branca pokazuju neki osobiti romanticki car. Tu se oko Persinovca, 
Kozjace i Kostanjevca na juznim slazovima dolinskim uklopise med 
tamnu bukovu suniu i svjeze zeleno kestenje brojni vinogradi pored 
oraha i vocaka; na kraj vinograda podigla se starinska oma§na hra- 
stova »klet« sa preSnicom, nekad, a i danas joste vesela sastajalista 
turopoljske gospode. 

U »vrhovlju« najznatnije jemjesto Dubranec, polozeno visoko 
na bilu Vukomeridkih gorica, okruzeno vinogradima i bukvicima. Sa 
tornja zupne crkve Majke bozje snijezne, koja je nedavno renovi- 
rana, pru2a se vrlo lijep pogled prema sjeveru na Turopolje i na goru 
Zagrebaeku, a na jug na Pokuplje, na Zrinsku i Petrovu goru. — 
Veli se, da se sa blizoga vrsiCa sv. Katarine u isti cas moze uociti 

' Poblize o gradu Lukavcu govorit cc sc u poscbnom poglavljy. 



15 



Zagreb, Karlovac i Sisak. Tu su na jakim granama prastaroga hrasta 
nekad bile pricvrsiene klupe i stolovi za prostenjare. Sama crkva 
dubranecka ima ravni strop sa zanimljivim oslikanim kasetama. 

Velika Mlaka i Pleso na istok, aLomnica i Kuri- 
lovec na zapad glavnoj cesti, najznatnija su mjesta u sjevernom 
kraju Turopolja, pa se spominju vec u prvo doba historije turopoljske. 
Nepregledno se polje razastrlo cesti na istok; tu se protegnula Ve- 
lika Mlaka, a nesto juznije Pleso sa svojim starinskim kurijama. 
Na sred polja ima starinska kapela »Ranjenoga Jezusa«, cudna, niska 
gradjevina od debele hrastovine, a pod cetiri omasne lipe. Jo§ pred 




Turopoljski tipovi u zupi dubraneckoj. 

nekoliko godina ta starina nije imala prozora, nego su se komadi 
postranih stijena podizali kao krila i podupirali jakim motkama. 

Duboke, ovecim dijelom suhe jaruge u ovim krajevima, sto su 
blize Savi, a i »vrhovlju«, premoStene su obiCno dugim dosta visokim 
mostom, koji je tek po metra sirok; kad zapane kisa, onda je pri- 
jelaz preko take »brvi« dosta neprilican. Uz jaruge porasla je bijela 
vrba, pa zuta bekovina, trnulovo se grmlje skuplja u grupe, a malo 
za tim suma se sva vise gusti; iza tanane branjevine javljaju se 
sve veci hrastovi. Takav je kraj naokolo Pies a, Kobilicai Ra- 
karja s jedne, a Lomnice i Kurilovca s druge strane. U tim 
je velikim selima zadrugarstvo bilo neobiino razvito. Jos je do ne 
davna postojala u Kurilovcu zadruga, koja je brojila preko 120 glava 



16 

Juzno-istocni kraj Turopolja posve je razlican od sjevernoga 
kraja i od »vrhovlia.« Sto je na sjeveru otvoreno obradjeno polje, to 
je na jugo-istoku nepregledna Suma. Vec od Kurilovca i Plesa po- 
cinju se sume, koje se zavrsuju u velikom Turopoljskom lugu. To 
ie vrelo blagodati za cijelo Turopolje, Citave sate uzduz i poprijeko 
moze cSovjek da se vozi, a nikad kraja hrastovoj sumi. Uz prastara 
stabla javljaju se nove branjevine, a onda opet svjezi zeleni krci 
i strugovi. Turopolje razlikuje dvije vrsti hrasta, i to po prolista- 
vanju. Prvi se hrastov list javlja o Jurjevu, t. j. oko 24. aprila, dok 
druga vrst hrasta prolistava tek o Jelenju, dakle tek oko 22. maja. 
Prema tome nose ovi hrastovi imena jurjevski i jelenski hrastovi. 

Kako je dohodak zupanije turopoljske mnogo vezan za prirod 
sume, tako se i marno pazi ve6 od davnih vremena na sumu. Osim 
ved spomenutih magistrata turopoljskih, koji se na Lucijinje — 13. 
decembra — na Lomnici biraju, dakle osim »comesa«, »vicecomesa«, 
»asesora«, »praeceptora% ima Turopolje jos citavu cetu »inspektora« 
i »direktora«, t. j. sluzbenika, koji paze ,na polje i sumu, pa obav- 
Ijaju sluzbu poljarsku i lugarsku. Svaki »plemeniti grunt« ima pravo, 
da dobije svake godine za gorivo i gradnju po jedan hrast iz sume, 
pa da svoju krmad u odredjeno vrijeme tjera u lug u »zir«. Osim 
toga primjereno krcenje donosi dohodak citavoj zajednici, pa bas 
za to tolika briga oko toga vrela privrede. 

Po svem su Turopoljskom lugu posagradjeni »stanci«, koji nose 
razna imena — Duga greda, Jalseva greda, Turska greda, Hizisce 
itd. itd. — To su, dasto od lijepe hrastovine, posagradjeni jednokatni 
konaci na cetiri jaka stupa — gore za krmad, a u prizemlju ili pod 
zemljom za pastire. 

Na 24. augusta, na Bartolovo, dakle na isti dan kad se u 
blizim Orlama obdrzaje »konjsko prostenje«, izlaze gospoda turo- 
poljska u lug, da vide^ kako oni vele : »je li natepeno«. Snabdjeveni 
obilnom zairom, kredu na kolima, jedni preko KuCa i Rakitovca, 
drugi preko Mraclina i Bu^evca u lug. Prolazeci lugom, gle- 
daju kako stoji zir, hode li godina obilna ploda donijeti. Veli se, da 
kad se o Bartolovu zir vidi, da 6e u zimi biti slabo zira, a kad ga 
o Bartolovu nije vidjeti, onda ce obilno roditi'. 

Pocetkom mjeseca studenoga spremi svaka ku6a, koja ima »jus«, 
svoju krmad, naoruza pastire kuburom, prahom i olovom i obdari 
potrebnim hranivom — i onda se krmad tjera u stance. Ljuta zima 
i visoki snijeg znali su po katsto nadi copore vukova u lugu. Bilo je 

' Potanjc u clanku o turopoljskim sumama. 



17 

cesto, da su se vuci zaletjeli do »stanaca«. Za to su stanci i <rradjeni 
tako^ da se zivina tjera u gornji sprat na dugim sirokim daskama, 
koje se mogu poslije odstraniti. 

Turopoljski se lug na istocnoj strani dira desnoga brijega Odre, 
dok je njezin lijevi brijeg oko Cicke poljane i Velesevca obradjen. 
Kraj izmed luga i »vrhovIja« veze Mraclinska suma na po polozena u 
polju, a na po u podovima, koji se dizu prema »vrhovlju«. Tu se pro- 
strlo na rubu sume i polja selo Mraclin — iza velike Gorice zi- 
teljstvom najvece selo Turopolja. 

Kako se na gorama u prigorju osobito casti sv. Ivan, pa se 









-I 

1 




Mi^^M '4^^^BHf« l^H' ^^B 






' '""^^ 4^1 



Narod pred zupnom crkvom u Vel. Gorici. 



njemu na cast pale krijesovi, take je u nizini i u polju osobita slava 
namijenjena sv. Jurju — koji se ondje smatra glasonosom proljeca. 
Kako je vec spomenuto, razlikuju upravo u Turopolju dvije vrsti 
hrasta — jurjevski i jelenski hrast. Prva vrst prolistava oko Jurjeva 
pa je taj dan za Turopolje pravi pocetak proljeca. 

Dan pred Jurjevim zapale se po svim selima krijesovi, tako da 
polje iz daleka izgleda kao posuto svom silom malih plamencaka. 
Vesela seoska momcad i djevojke preskakuju preko krijesa, a preostala 
svojta pjeva starinsku Jurjevsku pjesmu, u kojoj ima jos mnogo pogan- 
skih elemenata, dok se gotovo svaki drugi vers svrSava refrainom : 
*Na Jurjevo — na vecer.« 

2 



18 

Pjesma se pjeva na dugi otegnuti a posve jednostavni napjev. 
Lepi furo kres nalaze Na Jurjevo na vecer. 
Levom rukom vencec vija 
S desnoni rukom kres nalaze. R. 
Nestalo mu malo zlata 
Malo zlata, za dva lata. R. 
Posel ga je k majki prosit: 

— Daj mi majkq malo zlata! R. 

— Nedam vera, Juro sinko 
Pri tebi ga kola voze 

Pri nieni ga oslek nosi. R. 
Ti ga pojdi k ocku prosit. 

— Daj mi ocko malo zlata, R. 
Malo zlata za dva lata i 

— Nedam vera, Jure sinko. R, 
Pri tebi ga kola voze 

Pri meni ga oslek nosi. R. 

Jos se dvije strofe tako opetuju za sestru i za brata, a napokon 
pjesma zavrsuje: 

Darujte ga darujte ga, Juru zelenoga, 
Nije Juro svaki dan 
Neg u Ijetu jedan dan! 

U prozorje Jurjeva dana obilaze po selima tri cetiri djevojcice 
ovjencane cvijecem, noseci na dugom »drugu<( crvenu zastavu, obi- 
laze od kuce do kude pjevajudi. Kod te se pratnje pjesme nalazi kao 
stalni refrain poslije svakoga versa: »Kiroles« — sto je cudna trans- 
formacija krs6anskoga »kyrie eleison.« 

I ovo se klanja zeleni Juraj, 

I zeleni, Juraj, zeleno drevce. K. 

I zeleno drevce, zelene hale 

I zelene hale, i u kune kape K. 

I u kune kape, i u bricke sablje 

I u bricke sablje, v jabuckom pasu, K. 

I V plavih hlacah, u zutih cizmah K. 

1 kukavacica zakukuvala 

I zakukuvala u rano jutro 

I u rano jutro predzorjem 

I V zelenom lugu, na suhom drugu 

I na suhom drugu na rakitovom. K. 



19 



I na rakitovom i na borovom K 

I sve su divojke otisle zamuz 

1 samo ostala Maro divojka. K. 

I ona imala zlatnu jabuku, 

1 komu jabuka, tomu divojka, K, 

I Juri jabuka, Juri divojka 

I on mi ju tace u' rano polje K. 




Narod pred zupnom crkvom u Dubrancu. 

1 stante se gore mlade snasice 
I mlade snasice i djevojcice, K. 
Pak nas darujte, nas divojcice 
Nas divojcice, zelena Jurja, K. 
I zelena Jurja, z daleka puta 
I z daleka puta, trudnoga hoda K, 
I dajte nam dajte, kaj ste kanili 
I. kaj ste kanili i nakanili ! K ! 



20 

Kad ih onda daruju jajima, zivezem ili novcem, onda zavrsuju 
pjesmu. 

Aj zboijom, zbogom, vi dobri Ijudi 
Mi vam falemo i Bog vam plati — Kiroles ! 
Nema dugo tome, sto su te Dodole obilazile na po nage, prekrite 
samo gustim svjezim hvojama inlado prolistala drveca. Manje se pjeva 
slijedeca pjesma, kojoj se je sveza vec na mnogo nijesta izgubila: 

Sveti Juraj jake krvi 
Mfd junaki bil je prvi; 
Juraj pred se koplje mede 
I pred zoru strasno se6e. 
Dobro JLitro tomu stanu, 
Toga stana gospodaru! 
Gospodine, gospodine 
Cele hize i druzine 
Ne moremo dugo stati, 
Pred postenih vasih vratih 
Pak nam dajte sedalcice, 
Mi prosimo dve tri jajcal 
Ako nete daruvali, 
Mi vam bumo sinka zeli, 
Sinka zeli i odneli 
Pa ga bumo postavili 
Srede luga zelenoga 
Med druzice fijolice 
Koje beru divojcice! 
Kad priinu darove onda zavrsuje pjesmu: 

Fala, fala dobri Ijudi 

Daj vam Bog u nebu stati, 

I z Marijom stanu vati! 

Tako su uz Turopolje vezana tri pucka svecana dana i to jurjevo 
poCetak proljeca, kad hrast prolista, Bartolovo kad se zir javlja i 
»Luczinye na Lukavczu gradu, gde gospoda turopoljska premendbu 
imadu.« 

V. 

Sudeci po nekim spomenicima sasma privatne naravi, koji se 
slucajno do danas sacuvase, socijalni je zivot dvadesetih i tridesetih 
godina devetnajstoga stoljeda u Turopolju morao biti osobito razvit. 
Jos i danas razvito gostoprimstvo, bilo se onda tako razmahalo, da' 



2\ 



nam je tradicija sacuvala vijesti o mnogim i uglednim familijama, 
koje su bas radi toga gostoprimstva posve propale. 




Bronsani predmeti iz predhistorijskih grobova sa zarama u Vel. Gorici. 

Turopoljska je plemidka kurija bila uvijek »otvoren dom«. Ima 
jos i danas sacuvanih svjedoka onoga patriarkalnoga »zlatnoga doba«. 
Jos i danas nalazi se tuj i tamo gospodski hrastov dvor — oniska 



21 



jednokatnica sa silno velikim, dasdicama prikritim krovom. Prcd dvorom 
je vrtii, a podalje gospodarske zgrade, zdenac, lokva za guske i 
patke, pa »suka§nica« sa omasnom krusnom peci. Ulaz je u dvor 
nizak, sirok. Velika su okovana hrastova vrata cio dan otvorena. Od 
maloga predvorja desno su i lijevo kuhinja i druzinske sobe, duk je 
prvi sprat samo za »gospoStiju«. Siroke stube vode do predvorja, a 
velikim se vratima ulazi u »palacu« ; prostrana je to soba sa tri, 
cetiri prozora, Orahov stol na srijedi, a malo pokudtva uza stijene 
pokazuju, da se je ovdje poglavito gostilo. S desne i s lijeve strane 
palaCi prostiru se onda gospodske sobe. 

Kako u mnogim krajevima Hrvatske, a osobito vinorodnim, 
razvila se citava konstitucija »vinske brace «. Svaki je plemicki dvor 
imao redovno svoga »perpetuusa« — obicno domaiii zupnik — koji 
je opet svoju neogranicenu vlast dijelio sa »fiskusem«, »regensom 
chori« i »vunbaciteljem«. Stereotipne, precizno izvedene ceremonije 
»bilikuma«, kad bi novi prijatelj dosao prvi put pod krov, onda kod 
osobitih prilika »vandercek« — i napokon sva sila prigodnih pje- 
sama, koje se mozda vec kroz stoljec^a predavaju od oca na sina i 
unuka, posebne su karakteristike takovih drustvenosti. 

Turopolje ima medjutim svoj specijalitet u tome, sto je ondje 
bilo u spomenuto vrijeme razvijeno prigodno pjesniStvo. Nisu te pjesme, 
od kojih se neke sacuvase, i koje dalje navodimo, ni kakve literarne 
vrijednosti — na mnogim mjestima izgledaju pace vrlo naivno — al 
ipak podaju jasno -karakteristiku ondasnjega zivota. Vecina ih je pri- 
godna — k imendanu, k rodjendanu; neke imaju sire znamenovanje, 
jer su ucinjene na cast novih clanova »turopoljskoga poglavarstva« 
iza restauracije, a neke su i politicke. 

Prva je pjesma napitnica, spjevana prilikom sabiranja »krisicza«, 
kad zupnik obilazi sela i dvorove i sakuplja darove. Natpis je nad 
pjesmom fragmentaran: sPopevka, koja dan 9-a Januar 830, vu 
dvoru gdina. Turopolskoga Gomesa, y szl. szudbene . . .«. 

Zupan je turopoljski onda bio Antun Zdencaj, a u toj se pjesmi, 
kao i u poznijima spominje njegova zena Maksa. Pjesmu je, kako se 
po rukopisu cini, spjevao Franjo Tuskan, arhidjakon i zupnik odranski. 

1. 

Nut Krisicz sze denesz na Odri dezsi, 

Veszeli o bratja, da budemo vszi, — Tralalala . . . 

2. 

To Zdenchay nass dragi, iz szcrdcza seli 
Ter zpeldum szvum sznubi, ovako veli : Tral. 



23 



Naszleduite gozti lyubleni moi chin 

Za zdravje vam pijem y dobro selim ! Tral. 

4. 
Moju peldu nai szledi vszaki zmed vasz 
Koji ovde pri ztolu je goztom danasz. Tral. 

5. 

Tak pochni ti szuszed ar doba vre je 

Pit zdravje Antona, nai chasse terpe. Tral. 




Zemljane posude iz predhistorijskih grobova sa paljevinom u V. Gorici. 



6. 

Iz Maxicze ktomu zpomenutsze je 
Ka goztom obeda obzkerbela je. Tral. 

7. 
Daj zprazni na dalye o bratecz taj glass 
Za neino zdravje vem imas ti chasz. 

8. 

Ne dremlyi prijately joss vechera ni 
Natochi i zprazni y kupiczu ti. 

9. 

Nebudi zamisslen nit turoben szad 
Napisze, ar vreme joss ni iti zpat. 



24 



10. 
Glej szada kak biztro pazlivo j^leJi, 
Da nikomu chassa, nit vino zfali. 

11. 

Nezechajsze bratecz ar vina je dozt 
Kad doshel szi szimo povolyen szi gozt. 

12. 

Vszem ovde nazochi pokasi y ti 
Kak vincze rad pijess nai vidiju vszi. 

13. 

Szerdassczu chloveka kak vincze godi 
Nedvoim prijately, da chutiss y ti. 

14. 
Vsze drustvo na szvetu veszelo chini 
Terszova kaplicza, y mir med lyudmi. 

15. 

Vu szuszredztvu szioga nebezki je dar 
Krisecz ovaksze obslusava vszigdar, 

16. 
V Zdencliajevom dvoru, ki prestiman je 
Gde gozpoda vszigdar szu dobre volye. 

17. 
Ktoi volyi pomozi y zdraviczum ti 
Vikni nass Anton nai dugo sivi. 

18. 
Koi navadu dersi Horvaczke zemlye 
Plebanussu krisicz kad vdvoru daje. 

19. 

Ter priliku daje vu letu vechput 
Zeztatisze pri nyem veszelitsze zkup. 

20. 
Szvedochi obilno to denessni dan 
Kad vszaki iz zmednasz na krisicz je zvan. 

21. 

Plebanussa krisicz ztarinszki je juss 
Vszi ztanemo gori zavikneme tuss. 



25 

22. 

Zterknemo mi chasse, da vsze zazvenche 
Napimo zdraviczu prez vode zdenche. 

23. 
Ter reczemo szlosno nass Zdenchay Anton 
Zdrav veszel nai sive }' Zmaxiczom szvom. 

24. 
Obdersiga vissni joss na vnogo lett 
Ar dal nam bu krisicz y kletu zopet. 

Medjutim je i zupan turopoljski nasao vremena, da pjesmu 
pjesmom uzvrati svom prijatelju, pa mu salje na imendan poetskn 
poslanicu sa slijedeiSim natpisom : 

»Pro die onomastino AR. Dni. Vicearchidiaconi et Parochi Odrensis 
Francisci Tuskan, cecinit amicus et vicinus Ant. Zdenchay «. 

Svakako se je drustvo sastalo pri xplemanitom obedu* i Zden- 
cajevu pjesmu pjevalo, jer je pod pjesmom upisan naputak : »Nach der 
beliebten Melodie''< (Po obljubljenom napjevu) : »Topovi etc.« 

Vikne vila kruto rano z-Oderzke dubrave 

Ku g-ospoda turopolzka vre od negda szlave 

Cheterti je listopada veli ona danasz 

Ov je vszigdar dan veszelya y radozti za nas! 

Franyo Tuskan szve godovno danasz obszlusava 

Y obede plemenite vu to ime dava. 

Kad gozpoda turopolzka ove glasze chuju 
Vszi na konyih i kuchiah na Odru shetuju. 
Da pohode onde Franyu priatela szvoga 

Y vsze dobro nyemu sele z-szerdcza iztinzkoga, 
Josche k tomu da popiju koju chassu vina 

Y vikneju: Sivi Franje josche zto godina! 

Finis. 

Slijededa pjesma, posvecena Antunu Zdencaju, ncsi naslov : 
»Magnifico Dno. Antonio Zdenchay die 13. Junii in Onomasi cecinit 
Fr. Tuskan V Archihus Odrensis ad Ariam ; komu domovina draga je . . .« 

1. 

Zestanka nassege na Odre 
Zrok je danasz god tvoj Antone ! 
Kojega obszhisit veszelo 
Seli tvoje szerdcze iztinzko. 



26 

2. 

Neopraschass trudu nikakvom 
Gozte da pochaztiss z-obedom. 
Joss, nesaliss k tomu ni ztroska 
Ar veszeli gozte musika. 

3. 

Da zversseno bude veszelje 
Tebi na postenye Antone ! 
Pripomochi danasz chemo szvi 
Koji jeszmo ovde nazochi. 

4. 

Za to poleg ztare navade 
Uzimlyemo chasse vu ruke 
Napijajuch Tebi velimo 
Bog te sivi Anton selimo. 

5. 

Tvojoj Dragoj Maxi y vszem nam 
Kak vu szerdczu tvojem seliss szam, 
Date visse lett pohodimo, 
Antunovo skup obszlusimo ! 

I slijedeiiih pet pjesmica posveceno je zupanu Zdencaju, a cini 
se tri prve od istoga veseloga pjesnika odranskoga. Posljedne dvije 
spjevane su prigodom »branja« u ZdenCajevu vinogradu na Straba- 
novoj glavi, a potpisani su prijatelji susjedi Joso Galovid i Janko 

H iz Dubranca. Svakako je zgodno, kako veseli doSljaci opi- 

suju slavu branja, kod koje se vide »ragetlini iz puskenoga praha«. 

1. 

Nezrechna je zaizto 
Priatelztva pravoga 
Czena vszakog, navlaztito 
Tone nasseg dragoga, 

2. 
Koji danasz vszem nazochi 
Kak ga jako raduje 
Zadovolnyo dozt szvedochi, 
Da vu drustvu znami je. 



27 



3. 

Szerdcze anda plemenito 
Nyegovo prestimavaimo 
Ter zdraviczii iztinito 
Ovu nyemu zpevajmo. 

4. 

Szrechen, zdrav y veszel sivi 
Dragi Anton vnogo lett 
Ter oztani vszigdar pravi 
Priatelztva nasseg czvet ! 



P Hajda Bratja pomozete 
Lepo z-menom szi zlosete 

Zdravicu (bis). 

2" Vasse flasse poprimete 
Ter do gore natochete 

Kupiczu (bis). 

3" Nyu vu vissak izdignete 
Vivat szi szup vi viknete 

Antonu k-godovnu. 

4" Bog nai dade kai szi seli 
Ze szem dobrom ga nadeli 

Y z-zdravjem (bis). 

5" Do kaple chu chassu zpiti 
Kak prijatel iztiniti 

Antunu na zdravje. 



Lepo ti je, lepo tije veszelomu biti 

Y joss k tomu, y joss k tomu zdraviczu napiti 
Kuche gazdi, kuche gazdi, koga vszi lyubimo 

Y kojemu ter iz szerdcza vsze dobro selimo. 
Nyegov danak, nyegov danak narodyenya danasz 
Zrok veszelya iztinzkoga je szegurno za nasz 
Bog te sivi, gazda dragi! Zpraznimo kupicze 

Ti pak Maxe, ti pak Maxe daj punit flassicze! 



28 



Gledaj bratte, gledaj bratte clnida golemoga 

Sto sze vidi, sto sze vidi na gore ZDENCHAJA ! 

jeli jeszu jaszne zvezde, ali sarke ztrele? 

Niti jeszu jaszne zvezde, niti sarke ztrele, 

Vech su ovo ragetlini z-puskenoga pralia, 

Koji kasu, koji kasu veszeloga dana. 

Vezda vszaki, vezda vszaki, neka chaslui prime, 

Ter iz szerdcza, ter iz szerdcza iztinskoga vikne : 

Bog te sivi, boor te sivi vnogo godin dana 

Nit izpuscham, nit izpuscliam tebe MAXA draga! 



Viche villa, viche villa z-Strabanove glave 
Evo tvojek, evo tvojeg vinograda puna 
Kojek tebi, kojek tebi szrechno obchuvala 

Y z-szvojemi, y z-szvojenii krili pokrivala. 
Zato szada niti maraj, niti vnogo sparaj 
Vech nyim luka, malo szira ovde zkupa podaj 
Ar szu doshli gozti tebe selno pohoditi 

Y vu dvoru tebe tvojem vredno pozdraviti : 
Anda vezda vszaki chassu v-desznu ruku primi 
Ter iz szercza vszaki szvojeg isztinszoga vikni : 
Bog nam sivi velikoga kneza Turopolye 

Ter j(jsh k tomu vinograda ovog gozpodare 
Daj nyim bose vnogo letta ovde zprevoditi 
Z priateli i szuszedi dobre volye bitti. 

To vam sele priateli z blisnyega kotara Gallovich Joszo 
H Janko z Dubranzkoga dvora. 

Slijededa je zdravica posvecena Karlu Spisicu, vlastelinu Velike 
Mlake, »kapitanu turopoljske kumpanije«, a uza to vicekomesu »vr- 
hovlja'c. Natpis njezin glasi : 

»826. Die 4* 9!l^. Spectabili Duo. Caroln Spissich vicecomiti 
montano, et capitaneo nobilis turmae campi Turopolya, cecinit F'r, 
'I'nskan VArchiuns ct Parochus odrensis affect. sincero.« 

V-Turopolyu na Velike Mlake je goschenye 
Koje Spissich Karle daje goztom na postenye — 
Kada dneva goda szvoga zmosno ohszlusava, 
Ter navadu predyh nassih vredno obdersava, 
Tu navadu nassih predyh chemo zuzdersati 
Danasz bratya! Karlu nassem zslosno zapjevati! 
Bog ga sivi! Hog ga sivi! josche vnogo dana 



29 

V dobrom zdravju, y veszelju, tela chilavozti 
Szladku radoszt prelyublenoj maike vu sztarozti. 
Bog ga sivi! Bog ga sivi! josche vnogo dana 
Turopolyzke compagnie vrednog kapitana 
Vszoj obchine turopolyzke diku y postenye 
Bratu, szesztram, pravu korizt, nam pak na veszelye 
To iz szerdcza vszi selinio, koji szmo nazochi 
Gledaj Karle! puna chassa vszakog nasz szvedochi. Vivat! 
Vesela pjesmica, i gotovo neki slavopjev Turopolju posvecena 
je nepoznalomu gostoprimu — a na celu joj je upisano: »Na ariu. 
Zpaval Janko etc. . .« 

Lepo moje Turopolye 

Gde szu Ijudi dobre volye, 

Imass vina y pssenicze 

I prelepe divojchicze, 

Sznehe tvoje gdo nehvali, 

Ki god rad sze z-nyimi shali. 

Imass dvore poglavite 

I palache plemenite 

Gde zeztaju sze gozpoda 

Viszokoga ka szu roda, 

Josche k-tomu poglavare 

Po navade koi ztare 

Zovu vszak dan k szebi gozte 

Y zkerbiju da nepozte, 
Nego da sze veszliju 
Chassu vina da popiju, 
To y danasz mi videctii 
Ljubav gazde mi chutechi 
Lyubit chemo divojchicze 
A obimat vsze sznassicze, 
Piti vino iz kupice, 

Jezti kruha iz pssenicze, 

Y selet da Turopolya 
Neostavi dobra volya 
Zadnich Gazdu joss prosziti 
Da mu szmemo vszi napiti 

Y seleti, Bog ga sivi 
Zdrav nam bio, Bog ga sivi. 

Poshje restauracije magistrata na Lucijinje, koja se je oliavljala 
na Lukavcu, sastajala su se gospoda i »poglavari< u Lomnici na 



30 

zajediiioki ul->ied. 'l\»m su prilikom postale dvije slijedece pjesme — 
dok je posljediija valjda iz <r. 1830, kad sc je krunio kraljevid Ferdi- 
nand. Zanimljivo je u toj p^sljednjoj pjesmi, da se Turopoljci nevoljko 
sjecaiu Zriiijskoga - nekadanjega gospodara Lukavca grada, 

Zasztavu szmo, zasztavu szmo novu poszvetili 

Szad pak bumo, szad pak bumo zdravicze napili — 

Kralyu nassem, kralyu nassem pervu chu napiti. 

Dajiiiu Rose, dajmu Hose vszega dobra vsiti 

Kompaiiii, Companii, ka je dika nassa 

Aldiivana, alduvana budi druga chassa 

\'erna bila, venia bila, kralyu, domovini 

Ufamosze, ufamosze drugach da nevchini. 

Z-trejtum chaztim, z-trejtum chaztim nasse poglavare 

Po navade, po navade turopolzke ztare. 

Z-priatelov, z-priatelov nechusze zabiti 

Xyim y goztom, nyim y goztom hochu ja napiti. 

Vnoga dobra, vnoga dobra leta naj siviju 

Lyubav szvojii, lyubav szvoju neka nam zdersiju. 

Vezda pako, vezda pako bubnyi, y szvirale 

Keszte denesz, keszte denesz lepo nam igrale. 

K peszmi ovoj, k peszmi ovoj dobro pomagajte 

Lepe note, lepe note szlosno zaigrajte. 

Y vi doli, y vi doli szileni topovi 

Ki puczate, ki puczatc kano y gromovi 

Oglaszitc, oglaszite ravnom Turopolyu 

Da imamo, da imamo dene.sz dobru volyu. 

Czelo jutro na Luczinye u Lukavczu gradu 
Gde gospoda turopolzka premembu imadu 
Glasznik zmosni turopolszki svetu obznanuje, 
'i"uri;polye poglavare szve da imenuje; 
Mi pak kiszmo po izboru iz Lukavcza proshli 
Na Lomniczu dobro kaszno gladni, sedni doshli 
Napimosze iz punoga po navade ztare. 
Ter viknemo Bog nam sivi nove poglavare. 



1. V- Turopolyu joss ni bilu 
Kaj sze danasz pripetilo, 

2. Dobi nyeg(jvi ravnitelyi 
Kralya bili izviszili 



31 



3. Dajmo onda vszi szedechi, 
Na dobrotu vszi miszlechi, 

4. Ku zkazasse kralyi zmosni 
Ovem budmo vszi podlosni, 

5. Predyi szu nam to vchinili 
Dok szu vnoga zadobili, 

6. Ka szu kralyi potverdili, 
Na nye tusne szu miszlili, 

7. Kad nye Zrini je pregajnal 

Od nyh dobro k- szebi zgajnal! 

8. Dignemo sze vszi szedechi 
Y vivat pak krichechi: 

9. Bog nam sivi nasseg kralya 
Koj za nasz vsza upravlya, 

10. Josche k- tomu y kralyiczu, 
Koj a lyubi vszu praviczu, 

1 1 . Tandem kral3'a naszlednika, 
Ki nam bude nassa dika. 

12. Neka sive dragi comes; 

Koj kam dojd6ss onde poves, 

13. Da szmo kod nyeg dobre volye 
Ar nasz visse zlo nekolye. 

14. Drugem zpevat rad bi peszmu 
Ali szudim dobu kesznu 

15. tovs Za ch a sv-ruke primem 

Vszim na zdravje ovak pijem. 

16. Med szobum sze vszi szlosete 
Za obchinu pak zkerbete, 

17. Koja szvoja vam zauffa, 
Kad je zisla z-vami zkupa. 

18. Bili mladi ali ztari 
Turopolya poglavari! 



Povjesni prijegled. 



Naziv ^Turopolje." 



Najstariji naziv (ime) za Turopolje bio je »P o 1 j e z a g r e- 
backo« (Campus Zagrabiensis). Ali taj naziv nije se odnosio samo 
na danasnje Turopolje, vec se je tim imenom nazivao prijedjel sve 
od Zelina do Stupnika, i ravnica oko Stenjevca. S vremenom ogra- 
nicio se je taj naziv samo na Turopolje, kao plemenitu opcinu. 

Prvi put sto nam sacuvani pisani spomenici spominju ime »Polje 
Turovo« (Campus Turouo = Turopolje) jest godine 1334. 1 to u 
zborniku arcidjakona Ivana Gorickoga, u kojem se navodi crkva j>Tu- 
rovog polja«*. To je skroz osamljeni slucaj u srednjem vijeku, jer 
od toga vremena pak sve do XVI. vijeka nije u listinama spomenuto 
ime » Turopolje*; vec samo »Zagrebacko polje« — »Campus 
Zagrabiensis«, Moram naglasiti, da nemamo ni cigle hrvatske 
isprave iz Turopolja sve do XVII. vijeka. Sluzbeni jezik bio je tamo, 
kao u vedem dijelu nase domovine, samo latinski. Iznimku od toga 
cine stare plemenske opcine stare podgorske zupanije : Draganici, 
Krasici, Cvetkovici, Kupcincani itd. i dalje one preko Kupe prema 
Gvozdu, gdje je hrvatski jezik bio sluzbenim u nutar tih opcina, a 
poraba glagolskog pisma opcenita. Medjutim nema dvojbe, da nije 
vec u najstarije doba narod rabio naziv »T u r o p o Ij e« kako ga i danas 
rabi. Tekar u XVI. vijeku pocinje se u listinama latinskim rabiti 
ime » Turopolje « (Campus Thwropolya, districtus Thuropolia). Prvi 
put, sto ovakav hrvatski naziv nalazimo u listini, jest god. 1530.- Od 
tada biva poraba tog imena sve cesca, makar da se uz to rabi i 
latinski naziv » Campus Zagrabiensis «, koji tekar u XVIII. vijeku biva 
sve redji. 

Odakle taj naziv » Turopolje « i za sto se tim imenom zove na§e 
Turopolje? Bilo je pisaca, koji su tvrdili, da su Turopoljci potomci 
tursko-madzarskoga plemena, koje je doSlo s Madzarima u Evropu i 
ostalo naseljeno u Turopolju. U torn imenu samom nalaze dokaz svojoj 

' Laszowski, Povjesni spomenici plem. opcine Turopolja I. .'il. H buduce 
navadjat demo ovo djelo samo naznakom sveska i stranice. 
' III. 526. 



36 

tvrdnji. Tu tvrdnju iznio je madzarski povjesnicar Mihajlo Horvat u 
svojoj raspravi »A Patzi nemzetrol«, zaleci, da su turopoljski plemici 
poput oiiih, sto su naselili ((ornje ugarske zupanije, na ocigled Ma- 
jrjara izgubili svoj narodni jezik. Tu tvrdnju nastoji i Theodor Bottka 
potkrepiti u svojim sastavcima »Turmezo ismertetese^ stampanim u 
casopisu >Szazadunk« grod. 1844. br. 35, 40, 41. On nalazi dokaze 
svojim tvrdnjama narocito u imenima najstarijih Tiiropoljaca: »Bodon« 
(Budunai, »Locse«, (Levcai, »Dobcse«, »Rados«, zatim u nazivu sela 
»Kuce«, zemalja »Monozlo<, potoka »Obonyn«, te skele »Kiralreve« ! 
Dakle po tvrdnji ovih i drugih madzarskih pisaca, bi irae Turopolja 
potjecalo od imena plemena tursko-madzarskoga ! 

Pak bas ta imena, koja ovi drze kao svjedocanstvo svojih tvrdnja, 
na prvi pogled pokazuju bas hrvatsko porijetlo. Nijedan Slaven ne ce 
im zanijekati slavensko porijetlo. Nije li >Monozl6« — »Moslavina« 
(od imena Mojslav ili .Monoslav), ' a »Kiralreve« madzarski prijevod za 
>>kraIjevo brodisde« itd. Ili su imena Budina, Dopca, Rados, Milovan 
itd. nehrvatska ? 

Evo, takova tvrdnja moze samo onome vrijediti, komu je hr- 
vatski ili u opce slaven^'ki jezik tudj, i koji hode i samoga Boga 
uciniti svojim suplemenikom. Ako i doista u listinama nalazimo imena, 
koja zvuCe madzarski, ili su gotovo pomagjarena, ne smijemo po tom 
zakljuCivati, da je u Turopolju zivio madzarski zivalj ; znati bo mo- 
ramo, da su listine pisane pod uplivom madzarske dvorske kancela- 
rije, koja je rado imena pomadzarivala. Taj upliv opaza se malo ne u 
svim listinama izdanim u Hrvatskoj po svjetovnim i duhovnim oblastima. 

Ime »Turopolje« izvodi bez dvojbe svoj postanak od imenice 
>'tur«, kojom se kod Slavena nazivase zivotinja, spadaju6i medju prezi- 
vaCe, a razred »bovidae«; spadala je dakle u razred nasih volova. Poljaci 
ju nazivase »thur« ili »jumbro«, a Nijemci »Auer«, »Auerochs«, dok 
se u prirodoslovlju krsti imenom »bos urus«. Pocam od XIII. vijeka 
spominju tu zivotinju razni njemaCki i poljski pisci. U XV. vijeku 
zivio je tur jo§ u Mazoviju, u Litavskoj i sjevernoj Rusiji. Prema 
jednoj slici iz XVI. vijeka, koja nam prikazuje tura, bio je tur nalik 
naSemu volu, all daleko veii, s ogromnom glavom bez grive, debelim 
vratom i velikim rogovima, okrenutim napred i prema gore zavi- 
nutim. Ovi su spoda smedji, na vrhu crni. DIaka tura bila je crna i 
samo na podbratku svjetlija. Jamacno ved u XVII. vijeku izumro je 
tur i tako ga vise nema medju zivim stvorovima svijeta.'^ 

' Slican oblik dala je u^arska dvorska kancclarija imcnu Bcrislav, pi- 
suci ga »Bcrizl6.<. 

^ Brehm'rf Thierlebcn, trccc izdanje, sv. III., str. 258.— 260. 




Rimski car Oktavijan (g. oJ. pr. Is. — l-i. po is.;, pivi iiiiia..i w... j 

Kip u Vatikanskom muzeju u Rimu. 



38 

vSv;i je prilika, da je tur mozda jos u historicko doba zivio u 
Turopolju, jer ma ravnica i mocvarno tlo veoma pogodovase ; sij^urno 
su ga tamo u velikoj mnozini nasli Hrvati, kad su naselili onaj pri- 
jedjel, koji su po turu nazvali Turopoljem, a poznavali su ga za 
cijelo vec u svojoj pradomovini, odakle su donijeli ime njegovo. 

Tur bijase zivotinja, koja je koli kod starih Slavena, toli kod 
starih Germana bila vrlo stovana. Staroslavenska rijec »tur« znaci 
»bik«, »opk>ditelj« i »bog sunca«, a prema tomu bijase tur od pogaiia 
Stovana zivotinja. 

Gotovo po svim slavenskim zemljama imamo naziva mjesta i 
voda, koji su izvedeni od rijeci »tur«. U Hrvatskoj kod Kostajnice 
spominje se god. 1258. potok »Turja« kao medjas izmedju zemalja 
kostajnickih i dubickih. U Kranjskoj imamo grad »Turiak« (Auers- 
perg), djedovinu stare porodice Turjaskih (Auersperga), koji u svom 
grbu imadu zlatnoga tura. U Moravskoj imamo »Turovo«, u sje- 
vernoj Njemackoj, gdje su takodjer nekoc obitavali Slaveni, ima 
mjesto »Turov«, »Turoven«, »Turova« itd. U Ugarskoj, nekoc sla- 
venskoj zemlji, imade mnogo mjesta, koja svoje ime izvode od rijeci 
»tur«. Tako Tiir (Turovo), Felso-Tur u hontskoj zupaniji, Tur- 
H a r m o s u torda-aran. zupaniji, Kis-Tur i Kozep-Tur u hont- 
skoj zupaniji, Mezotur u jasz-nagy-kun-szolnockoj zupaniji, isto 
tamo Tur Paszto; Tur Terebes u ugockoj zupaniji, T u r a u pest- 
pilis, solt-kis-kunskoj zupaniji i O tura u nitranskoj zupaniji. Ime tu- 
rodke zupanije takodjer je istoga porijetla, a u novogradskoj zupa- 
niji imamo paiie i jedno mjesto, koje se zove »Turopolya«. 



Prije dolazka Hrvata. 

Povijest nam pnpovijeda, da su najstariji poznati zitelji nase 
domovine bili stari Iliri, koji su u nasim danasnjim hrvatskim prije- 
djelima mirno ziviir~sve do pocetka IV. vijeka prije Isusa. Tad su 
provalili u ove krajeve Kelti iliti Galli iz svoje stare domovine, da- 
nasnje Franceske. Najprije zauzese oblasti Posavlja i srednjeg Po- 
dunavlja te pokorise ondjasnja plemena, koja su se kasnje nazivala 
skupnim imenom Panonci. Tu na uscu Kupe u Savu sagradise Kelti 
utvrdu Segestiku (potonju rimsku Sisciju, onda hrvatski Sisak), Keltsko 
pleme, sto je zapremilo prijedjel izmedju Kupe i Save — danasnje 
Turo^polje, dio Srbije i danasuju Bosnu, zvalo se je Skordisci. 

Sireca se ogromna i snazna rimska drzava dosla je vec god. 
230. pr. Is. u sukob sa jakom ilirskom drzavom u Dalmaciji. Kad je 
kasnje opet usplamtio rat Rimljana na Hire, odredi rimski senat god. 
119 pr. Is., da konzuli Lucij Metell i Lucij Kotta navale sa sjevera 
na Hire. Ovi svladaju jos dio Japudije, te prodrijese u Posavlje i za- 
uzmu Segestiku grad Skordiska. To je bila prya provala Rimljana u 
prijedjel, u kojem lezi danasnje Turopolje. Od ovih zemalja stvore 
Rimljani posebnu provinciju rimskoga carstva »Illyricum« — Iliriju. 

Nu Panonci i Kelti oko Segestike pobune se protiv rimskoga 
gospotstva, te u cas, kad je poceo rimskom drzavom vladati potonji 
rimski car Oktavijan Augusto, cini se, kao da su se Skordisci rijesili 
za cas rimskoga gospotstva. God. 39. pr. Is. udari sam Oktavijan 
na Skordiske i ostale Panonce, svlada ih, a grad se Segestika preda. 
Do god. 35. pr. Is. svladana su mnoga panonska plemena, a Segestiku 
preda Oktavijan upravi Fusija Gemina i vrati se slavodobitno u Rim. 

Rimsko gospotstvo potraja u ovim krajevima do u V. vijek 
poslije Krista. Uz tvrdju Siscija (Sisak) zasnovaSe Rimljani tik da- 
nasnjeg Turopolja novu naseobinu Andautonija, u danasnjem Scitarjevu 
na Savi. Iz ove naselbine potjece mnogo saiiuvanih rimskih spome- 
nika. Manje nam je poznato o rimskoj naselbini Quadrati, §to ju 
prof. Vj. Klaic na svojoj historijskoj karti Hrvatske stavlja oko da- 
nasnjega Lukavca. 



40 



V 




\ 



\ 



U prvom reJu spomenuti nam je zavjetnu ploCu s napisom, 
koja je svojedobno vrlo dobro bila poznata u Tiiropolju. Ovii opi- 
sujc uvazeni struciijak prof. Dr. Josip I^ruiismid u »Vjesniku lirvat. 
arkeol. dru5tva«, nov. ser. god. VIII. na str. 65. — 68. ovako : > Ploca 
sa zavjetnim relijefom. Na poiietku XVIII. vijeka nalazila se je ii 
crkvi sv. Petra u Petrovini u Turovom polju. Kasnije je prenesena 
u Veliku Goricu i uzidana u menzu jednoga oltara. Tu je vec;i napis 
prepisao zupnik Stjepan Dijanei^evid, koji je svoj prepis priopcio Kr- 

celicu i driigima. Poradi 
nastavsih nekih razmirica 
dao je zupnik Pogledic oko 
god. 1770. kamen izvaditi 
1 zakopati. Zvonar veliko- 
goricki Ivan Besediii i Slo- 
venac Martin Kovac, nasli 
su taj zakopani kamen, a 
zupnik ga je na to spra- 
vio u podrum. Na zahtjev 
plemida izdao ga je zup- 
nik, a tad je prenesen u 
Lukavec, ' grad slobodne 
turopoljske opdine. Ova ga 
je prije jedno 25 godina 
narodnom muzeju darovala. 
Spomenik je u staro doba 
slajao negdje u Scitarjevu. 
Visina 0-895, sirina 0'63, 
debljina 013 m. Krupno- 
zrnast bijeli mramor«. 

Iz napisa, koji se nalazi 
na prednjoj strani ploce, 
razabiremo, da je taj spo- 
menik kao zavjet postavio 
bozici Nemezi rimski vete- 
ran Viktorin, desetnik municipija Andautonije. Na drugoj se opet strani 
nalazi poCasni napis Luciju Funisolanu, rimskom namjestniku Pano- 
nije. Ovaj je napis stariji od gorespomenutoga, te potiCe iz dobe rim- 
skoga cara Domicijana izmedju god. 86 i 96 poslije Isusa. 

Osim ovoga rimskog spomenika i jo^ mnogo inih nadjenih u 
Scitarjevu, ima jo§ i drugih rimskili predmeta, koji su nadjeni upravo 

' Acta congrcg. 1704. Nr. 223. 3G10. u turop. arkivu. 



^ 






-•■;.>.-v_._^ 



Turopoljski riniski kaiiicn, koji sc jc nekoc 

cuvao u Turopoljskom arkivu. Prednja strana: 

Zavjetni kamen bozici Nemezi. 

U arkeoloskom muzeju u Zagrebu. 



41 



na teritoriju turopoljskom. God. 1908. otkriveno je nedaleko bolnice u 
Vel. Gorici staro groblje. Uz ninoge predmete nerimske nadjeiio je i 
rimskih predmeta: amfora, fibula, kljuceva. Sudedi po rimskim, nov- 







.jfe"^ 









v 



V-^-V^s. 



' J* 






•%'• 



■'\ 



If "" 















M 




?/V „f . 




Tufopoljsk. rimski kameni. Nalicje: Spomenik Luciju Funisolanu Vettonijanu. 
U arkeol. muzeju u Zagrcbu. 

cima, sto su nadjeni u grobovima, moze se zakljueivati, da ti predmeti 
potjecu iz dobe rimskog cara Vespazijana (g. 69-79. poshe Isusa... 
Nu mnogo su zanimljiviji i daleko va^niji predmeti ovoga grobja, 
koji potjeeu iz ,anoga srednjega vijeka. Nadjeno je grobova sa ko- 
Jrima,.to je u ove vrste grobova ne.to sasv.jem nov, u Hr^a.skoj. 



42 

Ovi u glavnom potsjedaju na t. z, franacke grobove, naJjene u Nje- 
mackoj i Franceskoj. U jednom se je grobu naslo predmeta, kakovi 
sii nadjeni u Ugarskoj, koje poznati madzarski arkeolog I. Hampel 
pripisuje kulturi Sarmata. Neki hoce, da ti predmeti spadaju u V., pa 
Cak i u VII. ili VIII. vijek poslije Isusa. 

Nema ali dvojbe, da ovi predhistorijski predmeti pripadaju kul- 
turi onih plemena, koje su Rimljani iiasli u torn kraju, a narocito 
Keltima, nu nije takodjer iskljuceno, da je ta kultura zivila jos koji 
vijek usporedno s riniskom. Nu svakako je, kako veli nas strucnjak 
Dr. Hoffiler, »velikogoricko groblje jedno od najv^aznijih, sto ih 
je dosele u Hrvatskoj u opce otkriveno, Ne samo zato. sto se u 
njima nalaze tragovi tisu(igodi§nje povjesti toga kraja, nego i zato, 
sto su se u novorimsko, a i u kasnije vrijeme bas tu odigrali mnogi pri- 
zori, koje je povjest zabiljezila. Mozda nas na torn mjestu cekaju iznena- 
djenja i za pocetak zivota hrvat. naroda u njegovoj danasnjoj domovini«.' 

Po tumaCenju dra. HoffiUera ima u torn groblju dokaza za tri 
kulturne epohe : raniju hallstattsku, ranorimsku i jednu kasniju, koja 
sa rimskom nema nista zajednicka. Buduca iskapanja na torn mjestu 
pruzit 6e za cijelo mnogo nova i korisna po povijest. 

' Gosp, Dr. Hoffiler priopcio jc opis toga groblja u X. sv. »Vjcsnika 
hrv. arkeol. drustva* upravo za to, da pomogne pisanju povjesti turopoljske. 
Topla mu hvala! 






Rimski zrtvenik posvecen rijecnom 

bogu Savu nadjen u Scitarjevu. 
U arkeoloskom muzeju u Zagrebu. 



%iBgP'*!S5?'2 





'/ 




Zemljana posuda (umfora) iz rimskoga 
groba sa paljevinom u V. Gorici. 



Doba do prvih vijesti o Turopolju. 

PoCam od V. vijeka naSi su krajevi pozoristem raznih kome- 
sanja i selenja kojekakih pukova. Onuda prolaze zapadni Goti u Italiju, 
a poslije i istocni Goti. Ovi germanski narodi obore g. 476. zapadno 
rimsko carstvo, a g. 493. zavlada Panonijom i Dalmacijom Teodorik, 
kralj istoCnih Gota. Godine 548., 551. i 552. stupaju prvi Slaveni 
(Hrvatii na zemlju danasnje nase domovine. Take napucise Hrvati i 
kraj turopoljski. U tom prijedjelu zasnovana je mlada hrvatska oblast, 
a srediSte joj bijase Sisak. Ovaj dio »Slovinske« zemlje, poznate i 
pod imenom > Posavske Hrvatske(, imao je svog kneza, koji stolo- 
vase u Sisku. 

Naselivsi Hrvati taj kraj svoje dana'Jnje domovine, nasli su tamo 

dvije kulture, rimsku i recimo nerimsku Ibarbarsku, keltsku, skordisku). 

Nije vjerojatno, da bi bili Hrvati ovdje zaostala barbarska plemena i 

rimske koloniste istrijebili. Hrvati su postali gospodujudi elemenat/ 

a oni sluzbujuci. Kako nas povijest drugih naroda uCi, za cijelo su 

i ovi ostaci naroda predhrvatske dobe s vremenom pohrviitili se i 

sa novim se naseljenicima stopili, tako, da napokon nestaje rimskog 

i barbarsko"- elementa. 

f^ » 

TeSke patnje pretrpise Hrvati tog kraja od strasnih provala 
Avara polovicom \'III. vijeka. Hrvati nadjose pomo(3 protiv Avara 
kod franaCkoga kralja Karla Velikoga, i s njime vojevahu na Avare, 
kr)ji su god. 799. posvema svladani. 

Oslobodivsi se od Avara, postado.se Hrvati podanici franacki, 
priznavgi g. 803. franacko vrhovno gospotstvo. Poslije smrti kralja 
Karhi Velikoga g. 814. zavlada franaCkom drzavom sin mu Ljudevit 
i'obcjzni. I njemu se Hrvati poklone, U to doba vladase u Slovinskoj 
zemlji u gradu Sisku knez Ljudevit, Zulumi Franaka bijahu do skora 
nesnosni. Posavski se Hrvati pod Ljudevitom dignu na oruzje. Hrvati 
se junaciki opirase. Ljudevit odbi u Cetiri godine devet franaCkih 
vojska. Kad je pako g. 822. udarila na nj golema franacka vojska, 
zdvoji Ljudevit o spasu Slovinske zemlje i pobjeze k nekom knezu 
u vSrbiju. To bija.^e pad zemlje Slovinske, koja bude pridruzena mark- 



45 



grofoviji furlanskoj. Tekar nakon niiiogih nezgoda i nevolja, koje su 
snalazile kroz to strasno vrijeme Posavsku Hrvatsku, oslobodise se 
Hrvati pod izmak IX. vijeka sasvim franackoga gospotstva, i tako se je 
unapred mogla razvijati snazna hrvatska drzava pod svojim narodnim 
vladarima. Posavska Hrvatska Jade se pod okrilje prvoga hrvatskoga 
kralja Topiislava (910. — 930.) 

Pod konac XI. vijeka (1093.) zasnovana je zagrebaCka bisku- 
pija i od tad biva nesto jasnija povijest ovoga kraja. Pocam od o-. 
1091., kad je ugarski kralj 
sv. Ladislav provalio preko 
Drave, dolaze ovi nasi kra- 
jevi pod vlast ugarskoga kra- 
lja, koji ovdje u Slovinskoj 
zemlji izmedju Drave i Gvo- 
zda ucini kralj em svog si- 
novca Alma. Time je ovaj dio 
nase domovine za cas bio 
otrgnut od ostalog hrvatskog 
kralj evstva. Kad su godine 
1102., Hrvati svojevoljno iza- 
brali Kolomana, kralja ugar- 
skoga, svojim kralj em, polo- 
zen je temelj personalnoj uniji 
hrvatskoga i ugarskoga kra- 
Ijevstva. ' 




\ 



Nema sumnje, da je vec u 
najdavnije doba ono pleme, 
sto se kaSnje prozvalo turo- 
poljskim, sacinjavalo posebnu 
slobodnu plemensku hrvatsku 
zupu, kakovima mnogim na- 
lazimo tragove na prostoru 
stare zupanije zagrebacke. Ta- 
kove stare hrvatske plemen- 
ske zupe bile su Moravce, 

Okie, Podgorje, Gorica i dr. Otkako su pako Hrvati izabrali ugar- 
skoga kralja Kolomana g. 1 102. svojim kraljem, nastale su druge prilike 

• Poblize o torn vidi u znamenitom djelu dra. N. pi. Tomasica: Temelji 
hrvatskoga drzavnoga prava. (Pacta conventa). 



Napis na podnozju kipa limske caricc He- 

rennije Ktruscille (250. po Isus.) Nadjen g. 

1768. u Scitarjevu. 

U arkeol. muzcju u Zagrcbu. 



46 

u nasoj dorriDviiii, a naroCito u zemlji izniedju Drave i Kupe. Tu se je 
poCelo uvadjati onu drzavno ustrojstvo, koje je poznato pod imenom »si- 
stema castra« luredba utvrdjenih gradova). Taj tecaj zapocinje za ci- 
jelo ved u cas, kad je ugarski kralj sv. Ladislav, provalivsi u na§u 
domovinu, zasnovao biskupiju u Zagrebu (g. 1093.) 

Sva jc prilikn, da je ono prastaro pleme turopoljsko, a mozda 
i di'uga neka pleinena ve6 i u doba prije Kolomana potpadala u 
obrambenom pogledu pod grad Zagreb, koji bijase srediStem njihovim, 
i u kojein je stolovao poglavica tih plemena. 

\e6 za prvih hrvatskih kralj eva iz ugarske kuce Arpadove, 
mora da je grad Zagreb izgubio znat^aj plemenskoga grada, te je 
postao sjedistem zupanije (comitatus), koja je obuhvatala vise ple- 
menskih zupa, a medju njima i Turopolje. 

Prema uredbi castra spadali su Turopoljci u red onih zitelja 
zupanije, koji se je zvao »jobagioni« (jobagiones castri), i to jobagioni, 
koji su drzali svoje posjede ne na temelju kraljevskih povlastica, vet 
na temelju svoga plemenskoga prava (ratione iuris ipsorum).' 

Rijec ;jobagio« nastala je od magjarskih rijeci »jobb« = bolji, 
i »agy^' = krevet, dakle »jobagio« znaci covjeka boljega stalisa, onoga, 
koji u nekom oblasnom teritoriju zaprema bolji pravni polozaj od 
drugili osoba. Tu znaci visi stalls od »castrensa« (gracanai, koji su 
takodjer zivili na zemljama castra, imajuci opet bolji polozaj od »ru- 
sticus (seljaka =^ kmetova). A moguce je, da se tim nazivom na- 
zivahu samo pripadnici pojedinog slobodnog bratstva, odnosno plemena. 

Tocno opredijeliti polozaj ovih nije mogude. Moze se samo 
reci, da su ^ jobagiones « ili »nobiles castrenses* nekako istovjetan 
stalez, uzivajuci nesto manja prava od plemica (nobiles regni, joba- 
giones regis, servientes regis, de familia regis, aulici). 

Ovi jobagioni s vremenom su sasvim izjednaceni s plemidima, 

\'e6 u tome, sto ved prve isprave, koje govore o Turopoljcima. 
zovu ih iobagionima, razabiremo, da su ovi bili od iskona slobodni 
Ijudi, a nedvojbeno pripadnici jednog od starih hrvatskih plemena, 
kojih su pripadnici smatrani vazda hrvatskim pleniicima. Nema ta- 
kodjer sumnje, da su i oni poznati Turopoljci, koji su god. 1225. 
dignuti u red plemica, bili iobagioni, ako nam to listina i ne veli. 
0\ i bivaju oslobodjeni od sluzbenosti prema gradu Zagrebu i postaju 
plemidi. To je naravni skok jediuo od staliSa jobagiona, bar u to doba. 

U cas, kad nam pismeni spomenici pocinju spominjati Turo- 
poljce, razabiremo, da su Turopoljci kao jobagioni spadali pod grad 

' I. 8. 10. 



47 



(castrumj Zatrreb, i bill obvezani na neke duznosti prema uvom gradu, 
koji je stajao pod upravom zupana, sto ga je postavljao kralj. Go- 
dinom 1125. pocinje emancipacija Turopoljaca od grada Zagrebai 
nastavlja se god. 1271., a dovrsava se god. 1278.' tako, da vec 
pod konac XIII. vijeka ne opstoji vise onaj stari odnosaj, koji je 
potrajao od vremena uvedenja sistema castra. 




Bronsana kopca (fibula) iz rimskoga groba sa zarom u Vel. Goiici. 




Zeljezne bojne sjekire iz giobova lanoga srednjega vijeka u V, Gorici. 

Uspomena na tu potcinjenost gradu Zagrebu odrzala se je 
dugo. jos god. 1524. prigodom presude, koju je kralj Ljudevit II. 
izrekao u korist Turopoljaca protiv Gjure markgrofa Brandenburskoga, 
sporainje se ta ovisnost.''* 

' Te su godine popisane slobostinc Turopoljaca. I. 30. 31. 

2 II. 531. 



Turopoljc do osnutka grada Lukavca. 

Sve do pocetka Xlll. vijeka veonia su oskudne vijesti o pri- 
jedjclu, u kojem se danas stere 1\iropolje. Nije ali nista bolje ni sa 
ostalim prijedjelima nase domovine, sto se steru izmedju Gvozda i 
Drave. Tek imade tu rukovjet listina, koje govore o torn dijelu nase 
domovine, a popunjuju ih donekle Ijetopisi i predaje, 

O samoni prijedjelu turopoljskom iiema izricnih vijesti sve do 
god. 1225. Spominje se doista nesto prije velika suma (turopoljska) 
kao medjas posjeda crkve zagrebacke, ali se o samom Turopolju 
nista ne veli. 

Prva vijest o Turopolju jest iz god. 1225. Ova najme godine 
podize mladi kralj Bela III. (IV.) Turopoljce Budunu i bracu mu 
Ivana i Levca te njihove rodjake Gjuru, Ivana sina Ladislavova, 
Pribislava, Nikolu, Dapca, Milovana, Rodusa, Tola i Koskuta u red 
kraljevskih sluzbenika — ucini ih plemicima. ' 

Godine 1249. poceo je Ivan sin Jaroslavov, gospodar tvrdoga 
Okic-grada svojatati Veliki turop. Lug, ali ga u torn sprijecise Turo- 
poljci, te je on mirno odustao od svojih teznja, a ban cijele Slavo- 
nije Stjepan izdao je o torn pismo, kojim je uredio medje ove sume 
i urucio ju Turopoljcima na temelju njihova plemenskoga prava 
na nju.^ 

Iste godine svojatao je receni Ivan Jaroslavov i turopoljska 
zcmlju Odru, koju takodjer ban vStjepan dosudi Turopoljcima, sto je 
i kralj Bela g. 1255. i 1264. potvrdio.^ 

Glede Velikoga Luga porode se god. 1255. opet novi prijepori o 
medjama. Za to je ban Stjepan po nalogu kralja Bele III. (IV.) po- 
novno uredio medju ove sume'. 

' Sravni potanje u clanku o turopoljskom plemstvu. 

' Sravni potanje u clanku o turop. sumama u ovom djclu. 

' I. '.). 11. 

* I. 10. 

' Sravni clanak o turop. pkmstvu. 



49 



Turopoljski rod Staniska sina Varaciskova, koji je obitavao na 
zemljama danasnjega Mraclina^ Ijuto se bio njesto zamjerio hercegu 
Beli (sinu kralja Bele III. (IV,), koji ih od stalisa jobagiona svrgnuo na 
drvonose grada Zagreb a — kmetove. Nu prije nego li je hcrceg 
umro, hotio ih je opet uciniti jobagionima. Na temelju te odluke 






Ik 




Zeljezno oruzje iz grobova ranoga srednjega vijeka sa kosturima u Vel. Gonci. 

hercegove uspostavio je taj rod ban cijele Slavonije, Joakim, god. 1271., 
a kralj Ladislav III. (IV.) je to slijedece god. 1272. potvrdio.' 

U drugoj polovini XIII. vijeka nalazimo vei5 jasne vijesti o op- 
cinskom uredjenju Turopolja. God. 1278. 21. juna na saboru hrvat- 
skom u Zagrebu popisane su stare slobostine i obicajna prava Tu- 
ropoljaca, i uredjen odno^aj ovih prema van. O torn je ban Nikola 

' Sravni clanak o turopoljskom plemstvu. 



50 

izdao svecanu ispravu. To bi bio najstariji statut turopoljski. Ovaj 
statut potvrdi god. 1279. kralj Ladislav na molbu zupana turopolj- 
skoga Ladislava sina GumzinovaJ 

Turopoljci su uvijek nastojali, da im se stare povlastice pri- 
znaiu od kralj eva i banova. Tako evo zamolise kralj a Karla Roberta 
g. 1322., da im potvrdi povelju kralja Bele od g. 1264., kojom im 
je taj kralj potvrdio povelju glede Odre. Kralj je to dakako ucinio.''* 
Tako isto potvrdio je ban cijele Slavonije, Nikola, god. 1324. 26. 
januara u Zagrebu povelju kralja Ladislava od g. 1279., kojom je 
potvrdjen statut od g. 1278. Ovu opet povelju potvrdi ban Mikac 
Prodavic u Toplici (Topuskom) 4. jula g. 1326^ Kad je pako kralj 
Karlo Roberto boravio kod Toplice 4. jula 1333., dodjo§e preda nj 
turopoljski zupan Jakob sin Vukote, Miko, sin Kelemesev i Lovro sin 
Ratkov, zamoliSe ga, da potvrdi povelje kralja Ladislava od g. 1279. o 
statutu turopoljskom (1278.). Kralj uslisa molbu i potvrdi ovu povelju.'* 

God. 1342/3. trpilo je hrvatsko plemstvo i narod izmedju Save 
i Gvozda velike nevolje od velikasa, koji su mu gazili slobodu i oti- 
niali inianja. Tuzbe na ta nasilja doprijese i do kralja Ljudevita 
Velikoga, koji 19. maja god. 1343. iz Visegrada nalozi novomu hr- 
vatskomu banu Nikoli Banidu (Banfy de Lindva) sinu Stjepana, da 
povrijedjenima pribavi zadovoljstinu, a u koliko on to ne bi mogao 
uciniti, neka sve poteskode pod svojim pecatom dojavi kralj u. Medju 
ovim potistenim plemidima bili su i Turopoljci, na koje kralj upravi 
pismo, u kojem im priop6uje ovu svoju odredbu.^ 

Ban Nikola Banic pogibe god. 1346. u ratu protiv Mlecana u 
Dalmaciji, a naslijedi ga u banskoj casti Nikola Sec, jedan od naj- 
znamenitijih muzeva onoga vremena. Turopoljci se odmah pobrinu 
za usCuvanje svojih pravica, te poslase k banu Nikoli Secu svog 
zupana Ivana, Stjepana sina Vukote, Miku sina Kelemuseva i Nikolu 
sina Ivanova, koji mu predlozise na potvrdu povelju kralja Karla 
Roberta od g. 1333., koja je sadrzavala Statut turopoljski od g. 1278. 
Ban uslisa molbu Turopoljaca i potvrdi to u Zagrebu 5. marta god. 
1347.** Istu ovu povelju potvrdi 25. marta g. 1352. u Budimu kralj Lju- 
devit Veliki na molbu zupana turopoljskoga Jakse, te Petra sina Pavlova.' 

' I. 30. Sravni pfitanjc u clancima o opcinskim urcdbama Turopolja. 
"- I. 4L 
M. 41. 42. 

* I. 50. 
» I. 55. 

• I. 61. 
' I. 67. 



51 

U to doba javlja se u Turopolju neki Grgur sin Stjepanov. Taj 
se g-od. 1344. spominjc kao sluzbenik bana, i »zupau« (comes), te 
je dobio od kralja na dar neke posjede u Rakitovcu. Kasnje stece 
posjede i u Petrusevcu. Taj susjed Turopoljaca bio je vrlo nasiljan 
covjek, te je god. 1352. oteo Turopoljcima mnogo svinja u sumi 
onkraj Bune, a tri pastira svukao do gola, isprebijao ih i okovao u 
njegve. Na prituzbu Turopoljaca odredi kralj Ljudevit, da kaptol 
zagrebacki ispita ta nasilja. To je kaptol ucinio i izvijestio o torn 
kralja.' 

Poslije smrti hercega Stjepana, kraljeva brata, koji je vladao 
u Hrvatskoj kao herceg ovih kraljevina, ostala je njegova udovica 
Margareta, kdi njemackoga cara Ljudevita Bavarskoga, u Hrvatskoj, 
te je mnogo utjecala na javne poslove zemlje. Ona bija§e sklona 
Turopoljcima, koji ju uputise u sve svoje slobostine i pravice. Njoj 
bijase na srcu, da se stuju turopoljske slobode, sto su im podijelili 
kraljevi. 2. decembra god. 1354. izda herceskinja Margareta u Bu- 
dimu povelju, upravljenu na bana Nikolu Seca i ostale zemaljske 
sluzbenike, te ubirace poreza, kojom ostro nalaze, da se imadu Tu- 
ropoljci stititi u njihovim slobodama.^ 4. pako decembra iste godine, 
takodjer u Budimu, potvrdi na molbu zupana Stjepana sina Mikiceva 
i Marka sina Stanomirova povelju kralja Ljudevita Velikoga od god. 
1352. o turopoljskom statutu.^ 

Jedva sto je bansku stolicu zasjeo ban Leustakij, eto preda nj 
dodjose Turopoljci Mraclincani, i zatrazise potvrdu svog plemstva, 
koje je bilo uspostavljeno po banu Joakimu (1271.) i potvrdjeno po 
kralju Stjepanu VII. (V.) (1272.). Ban im izda tu potvrdu u Zagrebu 
19. novembra 1360.^ 

Kad je za rata kralja Ljudevita na Bosnu (I363j u banovini 
Usori izgubljen kraljevski pecat, valjalo je, da ne bude zloporaba, 
sve pod tim pecatom izdane povelje obnoviti. Za to Turopoljci po- 
dastrijese na potvrdu kralju Ljudevitu njegovu povelju od g. 1352., 
o kojoj smo gore govorili. Kralj to potvrdi 6. marta g. 1364. Tu 
povelju predocise zupan turopoljski Petar Stjepanov, Petar brat Jakse, 
Luka sin Vucjakov i Vid sin Andrije.'^ 

Na poziv pape Urbana V. pobrine se kralj Ljudevit Veliki za 

^ I. 56. 60. 62. 64. 68. 69. 
' I. 7L 
3 I. 72. 

* I. 75. Vidi potanje u clancima o Mraclinu i o turop. plemstvu u 
ovom djelu. 
^ I. 77. 



52 

svoga niladoira rodjaka Kaiia Maloga, hercega od DraCe, sina gra- 
vinskoga grufa Ljudevita, svoga prastricevica, potomka stare ku6e 
Anzuvinaca. Yec god. 1365. nalazimo mladog hercega u Dalmaciji, a 
god. 1369. podijeli mu kralj east hercega Dalmacije i Hrvatske. 
God. 1371. preuze mladi Karlo DraCki upravu svoje hercegovine i 
nazivlje se "hercegom Slavonije« ili -hercegom Dalmdcije i Hrvatske «. 
DoSavsi u ove nase strane, najprije ga nalazimo ii Cidama. Ovamo 
poslase Turopoljci svoje poslanike na poklonstvo i predocise mu 
gorespomenutu povelju kralja Ljudevita Velikoga od g. 1364., moled, 
da ih zastiti u uzixauju njihove slobode. Mladi herceg izda o tom 
16. aprila povelju, kojom nalozi svim zupanima, kastelanima i zamje- 
nicima ovih, da §tite i cuvaju Turopoljce u njihovim slobodama. 28. 
pako aprila izda herceg u Zagrebu povelju, kojom potvrdi gorespo- 
menutu Ljudevitovu povelju.' Herceg Karlo ostao je u Hrvatskoj do 
god. 1 376. 

Sudbina hercega Karla vrlo je zalosna. Poslije smrti Ljudevita 
Velikoga (1382.) zasjela je prijestol ugarsko-hrvatski kci mu Marija, 
a za nju vladala je njezina majka, kraljica Jelisava. God. 1385. po- 
zvase Hrvati hercega Karla na ugarsko-hrvatski prijestol, i bude 31. 
decembra g. 1385. okrunjen za kralja. Nu vec 24. februara god. 1386, 
ubise ga pristase kraljice Marije u Budimu. Ubio ga je ugarski ve- 
likas Forgac. Iza njegove smrti nasta jos vece komesanje u Hrvat- 
skoj i Ugarskoj, a naroCito kad je uz Mariju uzeo vladati i kralj 
Sigismund iz ku6e Luksenburske. Taj vehki pokret osjecalo je za 
cijelo i Turopolje. Nije onda ni cudo, da su Turopoljci dah g. 1408. 
po zagrebackom kaptolu prepisati svoju vaznu povelju od g. 1255., 
koja se je ticala njihova posjeda Odre. 

Do skora osjeti Turopolje jo§ i vede nevolje. Prve provale Tu- 
raka u Turopolje poCele su ved oko god. 1422., a potrajale su sve 
do pod izmak XVI. vijeka.'* 

Kralj Sigismund izdao je do god. 1436. vise isprava za Turo- 
polje, ali ove se odnose lili na pojedine osobe i posjede turopoljske. 
Tek 9. februara god. 1436. izdao je dvije povelje, koje se odnose 
na opcinu turopoljsku. Tad je najme na molbu turopoljskoga zupana 
Stjepana sina Petkova i Stjepana sina Markova prepisao i potvrdio 
kralj Sigismund recenu povelju kralja Bele 111. iIV.) glede Odre, i po- 
velju kralja Ladislava od g. 1279. o statutu turopoljskom.'* 

• I. 88. 8'.). 
' 160. 

^ Vidi o tom potanje u clanku o turskim provalama u Turopolje. 

* I. 242. 245. 



55 



Turopoljci nastojahu zivo, da si sa sviju strana osiguraju svoje 
slobode. Otkako se je kralj Sigismund po drugi put ozenio sa Barba- 
rom grofinjom Celjskom, javlja se rod Celjskih kao najmocniji u 
Hrvatskoj. Celjski, surjaci kralj evi sticu imanja i vlasti, rec hi ho6e 
potisnuti mozne Frankopane. S njima valjalo je racuuati. Jos veiii 
razlozi potakli su Turopoljce, da se osiguraju od Celjskih, a osobito 








Zemljane posude iz grobova ranos^a srrunjega vijeka sa kosturima u V. Gorici. 

kad su Friderik i Ulrik, grofovi Celjski zavladali tvrdim Medvedgra- 
dom, sto ga g. 1436. kupise od Rudolfa Albena i sina mu Leonarda. 
Cijelo gotovo Zagorje bilo je u vlasti grofova Celjskih, koji po torn 
nosise lijepi naslov » grofova Zagorskih«. I grad Rakovac dodje u 
ruke Celjskih. 

Posto su si pako vlasnici Medvedgrada od davnine svojatali 
neko pravo na Turopolje i utjecali na opdinsko uredjenje turopoljsko,' 

' Sravni clanak o zupanima turopoljskim u ovom djclu. 



54 

naravna je posljedica, da su Turopoljci nastojali mirno ziviti sa 
•rospodarima Medvedgrada. Zato evo vidimo, da 7. septembra god, 
1437. dolaze turopoljski zupan Stjepan Petkov, Mihalj Barnatin, Fa- 
bijan Mihaljev i Marko Ladislavov pred Ulrika kneza Celjskoga u 
Rakovac, gdje taj iia njiliovu molbu potvrdi Turopoljcima povelju 
kralja Sigismunda od g. 1436, o turopoljskom statutu. Iste godine 
10. oktobra dali su Turopoljci po zagrebai^kom kaptolu prepisati onu 
drugu listinu kralja Sigismunda, koja se tice njihovoga posjeda Odre. 
Isto tako dali su si Turopoljci po knezu Fridriku Celjskom, hrvat- 
skoni banu 27. augusta god. 1447, u Celju potvrditi povelju. kralja 
Sigismunda od god. 1437. glede istoga posjeda Odre, a vec 31. augusta 
prepisao im je kaptol zagrebacki ovu potvrdu,' To je bilo tini potre- 
bitije, jer su knezovi Celjski bili i na desnoj obali Save neposredni 
susjedi Turopolju. Tu su najme drzali kastel Stupnik, sto ga kupise 
jos od kralja Sigismunda za 2000 tor.^ 

U ovo vrijeme bilo je u gradovima Medvedgradu, Rakovcu, u 
oba Kalnika i Koprivnici raznih sluzbenika, po narodnosti Srba (Ra- 
scianii, koji su pred Turcima pobjegli iz svoje domovine i nasli za- 
kloniste kod kralja i velikasa, narocito kod knezova Celjskih, Ovi su 
doskora podeli zlorabiti svoj polozaj, jer su stall uznemirivati hrvatske 
plemide i njihove kmetove, cineci im nepravde, nasilja i stete, Na- 
rocito stradali su od ovih pridoslica nasi Turopoljci, Od ovih uzese 
traziti razne neobicajne sluzbe i dace. Turopoljci se potuze novomu 
Ikralju Ladislavu Postumu, moleci ga za zastitu. 22. novembra 1447. 
nalozi kralj iz Praga hrvatskomu banu Ivanu Vitovcu, da §titi Turo- 
poljce u uzivanju njihovih starih slobo^tina, a onim Srbima strogo 
I zabrani uznemirivati Turopoljce, koji od vajkada spadaju same pod 
sudbenost hrvatskoga bana,^ 

Od potonjih dogadjaja u Turopolju valja nam spomenuti jos 
i razmiricu Turopoljaca i zagrebackoga kaptola poradi desetine (1466 
do 1467,1, uslijed koje su Turopoljci dosta stradali, jer ih je crkvena 
vlast za jeduo vrijeme izopi^ila bila.'* 

Veoma vazan privilegij dobise Turopoljci 15. oktobra godine 
1466. od kralja Matije Korvina. Stara povelja, sto ju dobi o plem- 
stvu turopoljski rod brace Budune, Ivana i Levca, te njihovi rodjaci 
god, 1225. od kralja Bele III. (IV, j, pocivala je kroz vijekove negdje 
cuvana. Turopoljci ju po svojim izaslanicima popu Fabijanu Miksi(iu, 

' I. 250, 251. 2H4. 2H5. 

' C. i kr. dvorski arkiv u Becu, Hungarica 

' I. 465. 

* Potanje o torn vidi u clanku o crkvenoj desetini u ovom djelu. 



55 

Mirku piscu Petrusevidu i Ivanu Jagnjicu podastrijese kralju na po- 
tvrdu. ' Ova povelja je kasiije mnogo sluzila Turopoljcima. 

Ovora godinom svrsava se prvi perijod — najstariji — sredo- 
vjecni povijesti Turopolja, jer od tog casa Turopoljci sasvim s druo-otr 
stanovista temelje svoje slobodc. 

Iza izumria knezova Geljskih (zadnji knez Celjski, Ulrik, ubijen 
je od Ladislava Hunjada u Biogradu g. 1456.j, zaredali su razni go- 
spodari u Medvedgradu. Od ovih je po Turopoljce najkobniji bio 
Ivan Tuz. 

Da se pako Turopoljci sto sigurnijima mogu osjedati od prije- 
teCih navala turskih sagradise si na potoku Lukavcu do sela Donjeg 
Lukavca drvenu utvrdu — grad Lukavec. Dali su za to prema usta- 
novama tadanjega vremena dobili kraljevsku dozvoki, nije nam po- 
znato. Mozda i jesu, ali se nam ova nije sacuvala. Kako cemo iz 
potonjega viditi, zadavao je grad Lukavec Turopoljcima veoma mnogo 
nevoija i briga, jer se u njem ugnijezdise velikasi, od kojih su mnogo 
stradali. 

' I. 457, Vidi potanje u clanku o turop. plemstvu u torn djelu. 




Boi'ba Tiiropoljaca za grad Lukavec i 
plemicku slobodii njihovu. 

Kad je ono oko god. 1478. zaprijetila Turopolju velika pogibelj 
od provala turskih, zamoli^e Turopoljci medvedgradskog vlastelina 
Ivana Tuza za pomoi3. Ovaj im dade u grad Lukavec 12 strijelaca, 
koje ali vi?e ne izvede iz grada. Tako zaposjedose gospodari Medved- 
grada grad Lukavec, koji osta u rukama njihovim sve do godine 
1553. Tu su ovi drzali svoje ka^telane, koji pace obnaJ5ahu i Cast 
vrhovnog zupana turopoljskoga.* 

Ivan 'I\iz nije ostavio najljepsu uspomenu u Turopolju, makar 
da je samo kratko vrijeme drzao Lukavec. Potonji spisi napominju 
nasilja, sto su nanesena Turopoljcima po sluzbenicima Tuzovim, ali 
ne navode kakova. Svakako su bila znatna, jer je radi tih nasilja 
Tuz osjeciao griznju savjesti. Uskocivsi Tuz pred gnijevom pravde 
kraljeve u Veneciju, jednom je k njemu po nekom poslu poslao brat 
mu Osvald, biskup zagrebaCki, Bartola Sampuha. Tu u razgovoru 
zapita Tuz Sampuha, kako li zivu bijedni plemidi Turopoljci, na sto 
Sampuh odvrati : »Tako kako ih je tvoje gospotstvo ostavilo«, na sto 
6e Tuz odgovoriti : »Ja ne 6\x izbjedi vjecnom prokletstvu radi nasilja, 
koja sam im nanesao.'^ 

• Da kako, Tuz nije izvidao rane, zadane Turopoljcima, jer se 
nije nikada vi^e povratio u Hrvatsku. Umro je u Veneciji. 

Grad Lukavec ostao je kraljevskim gradom, dok ga nije kralj 
Matija darovao svomu naravnomu sinu hercegu Ivanu Korvinu (prvih 
mjeseci g, 1489.) 

Matija bio je vrlo sklon Turopoljcima, a razlog ce biti tomu 
taj, sto je hotio plemide turopoljske privudi na stranu svog sina her- 
cega Ivana, kojemu je namijenio bio ugarsko-hrvatsko prijestolje, U 
to vrijeme naJ5lo se je ubiraca kraljevskih poreza u Hrvatskoj, koji 
su ubirali i od Turopoljaca porez od 1 for. po ku6i, pak ih paCe 

* Sravni poglavljc o gradu Lukavcu i o turopoljskom zupanu. 
' II. 274. 



57 




upisivali u porezne popise kao i kmetove, sto se je protivilo slobo- 
stinama hrvatskoga plemstva. Jos god. 1483. 13. februara u Sopronju 
izdanom poveljom oslobodio je kralj Matija svekolike pleini(ie jedno- 
selce kraljevstva hrvatskoga od obicajnog poreza od pol zlatnika, jer 
je u to vrijeme nasa domoviua silno opustila od provala turskih.' 
Upravo na temelju te povlastice hrvatskoga plemstva, prituzi^e se Tu- 
ropoljci kralj u Matiji. Ovaj uslisa njihovu pravednu prituzbu, te izda u 
taboru kod opsade Beckog Novog Mjesta 
28. juna 1487. ispravu, upravljenu na 
svekolike ubirace poreza u Hrvatskoj, 
kojom im strogo zabrani ubirati ovaj po- 
rez od Turopoljaca, jer da su i oni ple- 
mici kraljevstva hrvatskoga."'^ 

Ako su Turopoljci i dobili od kralj a 
ovu zastitnu povelju, to ipak nijesu na- 
pustili svoje pravo na Lukavec, jer su 
odmah, cim doznase, da je kralj taj grad 
darovao svom sinu, ulozili svecani pro- 
svjed protiv tog darovanja. 

Novi gospodar grada Lukavca, mladi 
Ivan Korvin, herceg »Slavonije& (Hrvat- 
ske), uzeo je izvrsavati svoja prava u 
Turopolju, darivao je svoje privrzenike, 
all opet nije cinio nasilja Turopoljcima. 
Sto vise, on je postivao njihove slobode 
i njihovo plemstvo. Kad je 7. augusta 
godine 1492. boravio u Zagrebu, dodjose 
pred njega Turopoljci Pavao Mahincic iz 
Donje Lomnice, zupan Benko iz Velike 
Mlake, Pavao iz Kurilovca i Nikola Der- 

pi6 iz Plesa, te ga zamolise, da potvrdi Turopoljcima povelju kralja 
Matije od 15. oktobra godine 1466., kojom im je potvrdio povelju 
kralja Bele od g. 1225., na kojoj su tada Turopoljci temeljiii svoje 
plemstvo i slobode. Herceg Ivan uslisa njihovu molbu, te potvrdi Ma- 
tijinu povelju posebnom svojom poveljom, koju je i vlastorui^no pot- 
pisao.^ 

God. 1 495. bili su hercegovi kaStelani u Lukavcu Nikola Zekel 
i Gjuro Sditarevaeki. Kako svuda, tako su i ovdje bili sluge nasilniji 

• II. 28. 
' II. 53. 
^ II. 87. 



^1^^^ 




Zeljezno proreslo; ohruci i 
okviri za drvene vjedrice iz 
groba ranoga srcdnjega vi- 
jeka sa kosturom u V. Gorici. 



58 

od gospodara. PoCeSe Ciniti Turopoljcima neka nasilja, vrijedjajudi 
time njihove plemi(ike slobode. Kad su se na to potuzili Turopoljci 
hercegu Ivanu po svojim izaslanicima, izdao je on u Zagrebu 20. 
jula 1495. ostar nalog na svoje kikavecke kastelane, da ne smiju 
Turopoljcima Ciniti nikakova nasilja, a jos manje uvadjati kakove 
novotarije, kojima bi vrijedjali njihove slobode, sto vise, oni ih imadu 
u njihovoj slobodi stititi,* 

1 drukcije bio je herceg Ivan veoma pravedan prema Turopolj- 
cima, sto svjedoce neke njegove presude u turopoljskim parnicama. 

Plemidke slobode Turopoljaca potkrijepio je i kralj Vladislav II., 
kad je 9. marta g. 1496. u Pozunu potvrdio hrvatskomu jednoselis- 
nomu plemstvu povlastice kralja Matije od 13. febr. g, 1483. glede 
oprosta od poreza pol zlatnika Pak istog dana nalozio je kralj Vladislav 
II. svomu riznicaru Sigismundu Ernustu, biskupu peduhskomu i svim 
ubiraCima poreza u hrvatskom kraljevstvu, da savjesno vrse ustanove 
spomenutog Matijinog privilegija.''^ 

Da budu Turopoljci u rukama imali taj vazan potvrdni privi- 
legij kralja Madislava II., dali su si ga na molbu Nikole Babica iz 
Plesa i \'alentiiia .Svastovica iz Lomnice prepisati po kaptolu zagre- 
baekom 26. aprila 1496.=' 

Poslije smrti hercega Ivana Korvina (f 1504. 12, okt. u Krapini) 
vrsila je vlast nad gradom Lukavcem njegova udovica Beatrica, kdi 
moznoga kneza Bernardina Frankopana. Ova se uda god. 1509, za 
Jurja markgrofa BrandenbuSkoga, a umrije god. 1510. Dok je ona zivila 
nijesu Turopoljci osjetili nasilja sa strane njezine. Jedino god. 1509. 
do 1513. imali su neSto muke sa susjednim vlastelom vukovinskim, 
Baltazarom Alapidem. Kneginja Beatrica bijase zena vrlo pobozna, 
gto dokazuju mnoga pisma i isprave, §to ih je izdala u korist mana- 
stira pavlinskih u Remetama i Lepoglavi, a u torn svakako nalazimo 
temelj njezinomu covjckoljublju i njezinoj pravednosti. 

TeSki ali dani nastadoSe po Turopoljce, kad je Lukavcem za- 
vladao udovac BeatriCin Juraj markgrof Brandenburski, tudjinac nje- 
maCke krvi, a Covjek pustolovna zivota i opde poznat nasilnik svoga 
vremena u Hrvatskoj. IsposIovavSi si u kralja darovnicu (1510j za 
grad Lukavec i njegova pristojiliSta, koja su obuhvatala gotovo cijelo 
plemcnito Turopolje, osjetiSe Turopoljci skoro teSku ruku novog lu- 
kaveckog gospodara. Nema suuinje, da si je mnogo toga dozvoljavao, 

• 154, 155. 
' II. 160. 162. 
' II. 164. 



59 

oslanjajudi se na tijesni odno^aj prijateljstva i srotstva s kraljem 
Vladislavom II. Osobito mnogo nasilja cinili su Turopoljcima mark- 
grofovi kaStelani u Lukavcu. Ve6 god. 1512. pucini Pctar Fan Ku- 
nigsfelski znatna nasilja u Lukavcu.' 

Videdi Turopoljci, da im prijeti pogibelj njihovim slobodama, 
poslase god. 1514. Gaspara Kisevica iz Lomnice, i Ivana Magdale- 
nica iz Vel. Mlake u Budim, da zatraze potvrdu svojih sloboda i po- 
vlastica. Ovi predlozise kralju na potvrdu povelju kralja Bele od 
god. 1225., kralja Stjepana od god. 1272., kojom se potvrdjuje povelja 
bana Ivacina (1271.) glede povra(ienih sloboda roda Staniskova, kralja 
Sigismunda od god. 1436., koja potvrdjuje potvrdu kralja Ladislava 
g. 1279. vrhu po banu Nikoli (g. 1278.) popisanih sloboda Turopoljskih, 
i potvrdu kralja Sigismunda od god. 1436. vrliu isprave kralja Bele 
(1255.), koja potvrdjuje ispravu bana Stjepana (1255.) vrhu velike 
sume turopoljske. Kralj Vladislav II. milostivo primi molbe Turopoljaca, 
te sve te povelje potvrdi 8. marta god. 1514'^^. 

Spomenuti kapetan i kastelan markgrofa BrandenburSkoga Petar 
Pan osobito je napastovao i tlacio Turopoljce. Godine 1514. navalio 
je sa markgrofovim sluzbenicima i podanicima na plemicki dvor Mi- 
halja Miksica u Lukavcu, koji je orobio, a tako je navalio nocu i na 
dvor Barnabe Pogledida u Lukavcu, i od onuda ugrabio razne pred- 
mete i odijela, a slugu Pogledideva Lovru svezana odveo. Protiv 
svih ovih nasilja su se osteienici potuzili, i podban Baltazar Alapid 
vodio je o torn izvide.^ 

Tuzbe Turopoljaca na nasilja markgrofa Brandenburskoga do- 
prle su i do kraljevskog prijestolja. Turopoljci jasno razloziSe kralju 
kako ih markgrof tlaci i zlostavlja, te od njih poput neplemi(5a i 
kmetova hode ubirati razne dace, na koje nijesu po svojim starim 
plemickim slobostinama obvezani. Kralj Vladislav II. za to nalozi iz 
Budima 16. novembra 1514. hrvatskomu banu Petru Berislavidu, da 
stvar ispita, i ako je zbiija sve tako kako Turopoljci tvrde, da ill 
zastiti u njihovim slobodama^ 

Taj nalog dobili su Turopoljci u ruke. Nu prije nego li ga pre- 
docise banu, posli su Ivan Lackovii, Toma Modi(5, Toma Pogledi^ i 
Kvirin Koskovid do zagrebackoga kaptola, koji je na njiliovu molbu 



' II. 318. 
' II. 329. 
^ II. 335. 336. 
* II. 337. 



60 

za Turopoljce prepisao 21. marta izvornu povelju kralja Bele IV. od 
god. 1225., na kojoj su temeljili svoje plemstvo. ' 

Kad je pako ban Petar Berislavid iste godine na Cvijetnicu 2. 
aprila u Krizevcima drzao sabor hrvatskoga kraljevstva, dodjose preda 
nj izaslanici Turopolja Toma Pogledii i sin mu Bavnaba, te Ivan 
Lackovic i Grgur iz Lomnice te predoeiSe gornji nalog kraljev, tra- 
ze6i u bana za§titu. Kad je to Cuo zastupnik markgrofov Ivan Mis- 
kolcki, koji je takodjer dosao na sabor, predoci banu neki kraljevski 
spis, u kojem bijase sadrzano, da se je markgrof potuzio na Turo- 
poljce kralju, jer da mu uskraciuju duzne obicajne sluzbe gradu 
Lukavcu, i da su radi toga pozvani na odgovornost pred kralja. Ban 
je dakako ovaj prigovor zabacio, jer po starom obicaju i pravu bill 
su Turopoljci podvrgnuti samo sudbenosti banovoj, za to ban nalozi 
podzupanima i plemickim sucima zagrebacke zupanije, da pozovu 
markgrofa jurja i njegovog kapetana medvedgradsko-lukaveckoga 
Konrada Pencingera na prvi buduci sabor, da udgovaraju za nepra- 
vedni izaziv i nasilja nanesena Turopoljcima, pak da i predoce pisma, 
koja bi iin bila u prilog protiv Turopoljaca — ako uop6e koja imadu. 
Na samu veliku subotu posli su plemicki suci Nikola Pezerski i 
Petar Imprid Jamnicki na Medvedgrad, gdje su nasli Pencingera i 
izrucili mu banski poziv.'^ Dali su Pencinger i njegov gospodar dosli 
na sad pred sabor, ne znamo, ali znamo to, da sve to nije koristilo 
Turopoljcima, jer je markgrof jo§ vise pobijesnio protiv njih. Na sam 
bozic 1515. puslao je svoje sluzbenike i kmetove u Turopolje, koji 
su navalili na turopoljske kude, oplijenili ove i mnoge plemide po- 
hvatali i kojekuda odveli. Protiv tog nasilja ulozise Turopoljci sve- 
cani prosvjed pred zagrebaCkim kaptolom 12. januara 1516.' 

Jedva da su Turopoljci protiv ovih nasilja prosvjedovali, eto 
novih i mnogo vedih ! Po nalogu markgrofovom navalise u petak 
poslije Valentinovog g. 1516. Konrad Pencinger, kapetan medved- 
gradski, Krsto Cvet (Cweth), kastelan rakovaCki i Ivan Britvic (Bo- 
rothwai, kastelan lukaveCki s nekim plemidima te cetom pjesaka i 
lakih konjanika u Turopolje, da ga gotovo opusto:§e i uniste. Tu po- 
Cine upravo bezbozno nedjelo. Razbise vrata crkve sv. Marije u Vel. 
Gorici, i od (jnuda ugrabi^e vino, odijela, slaninu, gotov novae, sukno, 
pak i mnogo vaznih povelja, sto sve Turopoljci onamo sakrise, Ove 
isprave bile su sakrivene u tabernakulu do presv. sakramenta. Dakle 

» II. 341. 

' II. 241-244. 

' II. 347. 



61 



ni ovo najsvetije mjesto covjeku nijesu postedili nasilnici! Sve to 
ustanovila je pomna istraga, sto ju na molbu Turopoljaca provedose 
podbani Baltazar Bacan i Baltazar Alapii, koji o torn 8. marta 1506, 
izdase pismo.^ 

Opet se Turopoljci na ova nasilja potuzise kralju, koji je 3. 
oktobra 1516. iz Budima nalozio Stjepanu Henczelffy-u, sv(jm dvor- 
skoni sucu i potonotaru hrvatskoga kraljevstva, da sve to savjesno 
ispita i da sliodno odredi.'^ 

Nije bo cudo, da su mnogi turopoljski plemici pred ovim nasil- 
nikom odbjegli sa svojih djedovskih ognjista i sklonuli golu svoju 
glavu koje kuda, gdje ih nije morio strah i uzas od strahota, sto su ih 
pretrpili. To se je tesko dojmilo plemenitog bana Petra Berislavida, 
koji je to tim teze snasao, jer je nasa domovina u to vrijeme mnogo 
trpjela od Turaka, Za 
to je zelio, da opet pri- 
kupi bjegunce. 4. de- 
cembra g. 1516. izdao je 
u Zagrebu pismo, kojim 
pozove sve te bjegunce, 
da se vrate u svoje do- 
move, obecavajuci im 
u ime kralja zastitu i 
pomod.^ 

Prigodom ovih raznih 
provala u Turopolje i 
pocinjenih nasilja ubise 
markgrofovi Ijudi^ Tu- 
ropoljce Gjuru Vogle- 
sica, Valentina Lekto- 

torica i sina mu Jurja te Petra Arbanasica. Radi toga osudi ban mark- 
grofa Jurja Brandenburskoga i njegovog sluzbenika Mate j a Horvata 
na smrt i gubitak svih imanja u kraljevstvu Hrvatskom, te odredi, 
da tu osudu provede banski povjerenik i zagrebacki kaptol. Protiv 
ove presude ulozi markgrofov zastupnik Ivan Milkolcki priziv na 
kr. dvorsk(jg suca (judex curiae regiae). Ban podnese taj priziv 9. 
marta 1517. dvorskom sucu uz poziv, da do buducega suda o Tri 




1 




2 



Bronsani privjcsci i okovi s remcna iz 

groba ranoga srednjcga vijeka sa kostu- 

rom u Vel. Gorici. 



' 11. 348. Sravni clanak o piemstvu turopoljskom. 
« II. 351. 
» II. 352. 

" 1517. bio je Pctar Pan jos kastelanom Mcdvedgrada, Rakovca i Lu- 
kavca. (Nadbisk. arkiv u Zagrebu : Juridica, 3/143 [159]). 



62 

kralja imade niarkirrof bansknm sudu predldziti presudu kralj. dvor- 
skoi^ suca. ' 

.Mcdjutim je markgrof Brandenhurski znao kralja za se predo- 
dobiti, te je Turopoljcima dao po zagrebackom kaptolu uruc^iti ne- 
kakav kraljev nak:)g, po svoj prilici sebi u prilog, a kaptolu, da ispita 
duznosti, na koje bi bill Turopoljci vbvezani gradu Lukavcu, odnosno 
njegovom gospodaru markgrofu Brandenburt^komu. Taj nalog izvrsio 
je kaptol za cijelo pod uplivom markgrofovim. Izaslao je svog po- 
vjerenika prebendara Ivana iz Ivanica, koji je na Margaretinje i oko 
Magdalenina g. 1517. u.Zagrebu, Odd i Glogovnici preslusao mnoge 
svjedoke. Ovi su za cijelo od straha pred markgrofom, ill opet iz 
prijateljstva mnogo toga izjavili, sto je bilo u prilog markgrofu. Tako 
su kazali, da su Turopoljci spadali pod grad Lukavec, odnosno Med- 
vedgrad, da su po starom obicaju placali onamo o Gjurgjevu 8 for., 
a kmetovi njihovi desetinu i u ime stanka 1 for. Drugi su iskazali, 
da su placali o Katarininom »banscinu« 5 for., podavali razne po- 
davke, da su se vazda zvali jobagioni odnosnih gradova, i bill samo 
predijalci, da je o Gjurgjevu svaki pojedinac Turopoljac pladao 80 beca 
i slicno. Dakle sve u prilog protivnika njihovih ! O torn izvijestio je 
kaptol kralja 28. jula 1517.'^ 

Xu ban Berislavic, koji je tu stvar zelio pravedno rijesiti, po- 
brine se za Turopoljce. 4. jula g. 1517. nalozi zagrebackomu kap- 
tolu, da temeljito istrazi slobo^tine i obveze Turopoljaca, i da o torn 
podnese kralj u izvjestaj. Rok sudbeni bivao je odgadjan, sve u prilog 
markgrofa. Kad su pako na' sud pred kralja mjeseca augusta 1517. 
dosli zastupnik markgrofov Ivan Miskolcki i zastupnik Turopoljaca 
Grgur Mikolski te trazili pravorijek, opet je kralj radi »vaznih posala 
kraljevine* odgodio rok do poslije Miholja, dakako uz ostar nalog, 
da se Turopoljci ne smiju sustezati od duznih sluzba i pokornosti 
markgrofu.^ Da je kroz to doba doslo i do ozbiljnih sukoba izmedju 
Turopoljaca i markgrofa, ne moze se zatajiti. Podanici markgrofovi 
iz Rakovca i Vrbovca morali su bas na vojnu u Turopolje. Da su 
ovi uzasno nasilno postupali protiv Turopoljaca, vidi se od tuda, 
§to je zupnik vrboveCki Gjuro radi toga uskratio svojim zupljanima 
sv. ispovijest i pricest, na sto su se ovi potiizili markgrofu.* 

Oko polovine god, 1518. javlja se novi kapetan medvedgradski 
Sigismund Frodnohar Bednjanski. Sa sluzbenicima medvedgradskim i 

Ml. ;}G3. 

' II. 374. .376—481. 
' II. 381. 382. 
* II. 384. 



63 

lukaveckim, te sa oruzanim kmetovima navali u Turopolje, opljaika 
plemicke kuce, odvukavsi od onuda vise od 200 komada manje i 
ve(5e marve, u kudama zatecene zene i djevojke obe§casti, izbije ih, 
pokida im rupee s glava i dade ih vucariti za kose. Protiv tog groz- 
noga nasilja ulozise Turopoljci 19. jula prosvjed pred zagrebackim 
kaptolom. Turopoljci se opet uteku tuzbom kralju, koji 20. oktobra 
iz Beca izda nalog na plemstvo zupanije zagrebacke i krizevacke, 
da pod prisegom ocituje, dali su si Turopoljci zbilja sami sagradili 
grad Lukavec, dali im je otet i na kakove su sluzbe i duznosti 
prema gradu Lukavcu obvezani. To sve imadu iskazati kraljevim 
povjerenicima Petru Komlo§komu, biljezniku kr. male kancelarije, 
Mirku Fizes-Medjerskomu, notaru palatina i Petru Vratisi, notaru 
dvor. suca, Kad su ali ovi plemidi dosli u Zagreb i Krizevce na 
ureceni rok, ne dodjose receni biljeznici, i tako nijesu mogli dati 
zatrazeno ocitovanje. Protiv toga, sto se je za cijelo dogodilo pod 
uplivom markgrofa Jurja, ulozise Turopoljci prosvjed pred zagrebackim 
kaptolom 12. januara 1519.' 

Medjutim se je naslo nekoliko plemenitih Turopoljaca, i to 
Antun Cickovic, Blaz Krizanid i Gjuro Galekovid iz Mraclina, Lovro 
Horvatic iz Kobilica, Grgur Vuglesic iz Kusanca, pak neplemici Antun 
Fodor iz Plesa i Ivan iz Mlake, koji su budi prisiljeni, budi od straha 
pred markgrofom dali u ime Turopoljaca neko ocitovanje na stetu 
slobode i prava njihova. Cim su to saznali Turopoljci, odrjesito pro- 
svjedovase protiv te izjave 17. januara 1519." 

Na ponovne prituzbe i molbe Turopoljaca nalozi kralj 18. juna 
zagrebackom kaptolu, da u prisudu kr. povjerenika saslusa plemice 
zupanije zagrebacke i krizevacke glede slobostina i duznosti Turopo- 
ljaca.^ I markgrof Juraj nastojao je iz sviju sila, da Turopoljce po- 
kori. 24. juna 1519. izdao je budimski kaptol pismo, u kojem mnogo 
svjedoka iskazuje u prilog markgrofu, veleci, da su Turopoljci pre- 
dijaliste Medvedgrada i obvezani na razne sluzbe i podavanja.^ 

Prema kraljevom nalogu dao se je zagrebaCki kaptol odmah 
na posao, te je izaslao svog povjerenika prevendara Benka iz Pro- 
davica, u prisucu kojega imao je kraljevski povjerenik Ivan Husare- 
vacki saslusati svjedoke iz zupanije krizevaCke, a Caspar S(3itare- 
vacki svjedoke iz zupanije zagrebacke. Ovo je preslusavanje trajalo 
vise dana. Saslusano je vi§e stotina svjedoka, samih plemida, koji su 

> II. 589. 390. 392. 

' II. 393. 

' II. 394. 

* II. 395, 439. 



64 

iskazali suStu istinu, a u prilog Turopoljaca. U glavnom posvjedo- 
cise, da su si Turopoljci sami sagradili grad Lukavec, koji im ote 
Ivan Tuz, i od onda ih uzeSe medvedgradski gospodari siliti na razne 
dace i duznosti, i da su vazda bili pravi plemici kraljevine. O torn 
izdao je kaptol ])ismo 1. augusta 1519.' 

Taj uspjeh Turopoljaca razestio je markgrofa Jurja, te je ovaj 
opet dao uznemirivati Turopoljce. Njegov medvedgradski kapetan 
Sigismund Frodnohar, lukavecki faktor Krsto Pan Kunigsfeldski i 
ka^telan lukavecki Andrija, krznar po zanatu, sabrase cetu sluzbe- 
nika, te o Velikoj Gospoji 1519. upadose u turopoljske vinograde u 
Kostanjevcu, posjekose trsja i odvezoSe u grad Lukavec. Na sam 
blagdan Vel. Gospoje dodjose u Ilovenjak, otese Andriji Gerdavicu 
deset volova, osam krava i isto toliko telica, zenu mu i kceri svukose 
do gola, odnesose odijela i drugu raznu rubenu, te plugove i motike, 
a Andriji Stringovacu otese dvije krave, konja, sedlo i razne druge 
stvari. Jo§ o blagdanu sv. Trojstva pako ulovili su na polju jednog 
pastira, svezali ga i izmlatili, te okolo vucarili, otevsi takodjer jed- 
noga vola. To sve su istrazili i ustanovili podbanovi Mirko Bradac i 
Nikola Dizanici (Dersfy) i o torn izdali sluzbene izvjestaje.'* 

Tuzbe na ta nasilja podnesose Turopoljci kralju, koji pozove 
zagrebaCki kaptol 14. septembra 1519., da izruci Frodnoharu kra- 
Ijevsku opomenu.'' Kaptol posla svog prebendara Benka iz Prodavica, 
koji nadje Frodnohara u gradu Rakovcu. Kad mu je kaptolski iza- 
slanik predocio kraljevo pismo, odgovori prkosno : »Ovakovih se pi- 
sama kraljevskih moze dosta kupiti ; ma da bi doSlo sto takovih pisama 
njegove prejasnosti, i da bi mi kralj sva moja imanja oduzeo i mene 
unistio, vi^e sam duzan vjeran biti mom gospodaru, gospodinu Jurju 
markgrofu BrandenburSkomu, komu sam prisegao". Kaptol je to pri- 
op6io kralju svojim izvjestajem 14. oktobra 1519.* 

Mora da je uslijedilo strasno ugnjetavanje Turopoljaca. Nije 
onda ni Cudo, da su 12, aprila god. 1520. dosli pred zagrebacki 
kaptol neki bijedni Turopoljci, i uzdajuii se, da 6e izbjedi nevoljama, 
ocitovali pred kaptolom, da de biti vjerni i poslusni markgrofu Jurju, 
i da 6e mu podavati obicajne sluzbe i daie, i da se vise ne ce protiv 
njega dizati. Nu jedva je to bilo stavljeno na papir, eto drugih Tu- 
ropoljaca, koji odmah prosvjedovahu protiv ove izjave svoje brade.^ 

' II. 3')G. 

' II. 417-420. 

' II. 421. 

* II. 423. 

' II. 426. 



65 



Turopoljci jedva iscekivahu presudu kralja u parnici prntiv 
markgrofa Jurja. Medjutim je markgrof radio na dvoru i kod dvor- 
skog suda sve mogiide, samo da uspije protiv Turopoljaca. Narocito 
se pozivase na svjedocanstva iskazana protiv Turopoljaca. Makar da 
su Turopoljci predlozili svoja privilegija, koja su na sudu proiiCa- 
vana, ipak nije kraljeva presuda bila onaka kako je morala hiti. 11. 
juna u Budimu potpecatana je presuda kraljeva. Doista im priznaje 
naslov »plemenitih predijalaca*, ali odredjuje, da imadu biti pokorni 
markgrofu i ciniti mu 



// 




sluzbe, a njihovi kme- 
tovi da imadu poda- 
vati gradu Medved- 
gradu i Lukavcu de- 
setinu krmaka i pla- 
cati cinz, dok putem 
pravde ne dokazu, da 
su plemici kraljevine, 
i da nisu duzni ci- "O. y 
niti ove sluzbe i pla- 
cati ova podavanja. 
Ali zato ujedno od- 
redjuje, da markgrof 
i njegovi sluzbenici 
ne smiju uvadjati ni- 
kakove novotarije, niti 
ogranicivati njihovu 
osobnu slobodu, i ci- 
niti stete njihovomu imetku. * 

Ovom presudom nijesu Turopoljci mogli biti zadovoljni, te odniah 
ucinise kod kralja shodne korake, da se vac jednom prizna njihovo 
pravo. Za to nalozi kralj Ljudevit II. iz Budima 17. augusta 1520. 
biljezniku male kralj. kancelarije, Baltazaru Tompi, da temeljito ispita 
prava i duznosti Turopoljaca. Prema tomu nalogu posao je Tompa 
u srijedu poslije kraljeva sa povjerenikom zagrebackoga kaptola, 
prevendarom Benkom iz Prodavida u Turopolje, i hotio o torn saslu- 
sati one plemidt Turopoljce, koji nijesu bili u pravdi protiv Jurja 
Brandenburskoga, bojedi se njegovih nasilja. Ovi ne litjedose ni§ta 
svjedociti, vec izjavise: »Ma da sva na§a imanja ostavimo, ne demo 
svjedociti, jer nam se sluzbenici medvedgradski prijete: U5inite li to 



Kralj Bela III. (IV.) 1224-1270. 
Iz ilustrovane kronike Ivana Turcanskoga u Becu. 



' II. 428.-448. 



66 

i sto svjedocite prutiv nasega gospodara, gospodina markgrofa, ho- 
6emo vas za cijelo sve objesiti«. Nu i/Javise ipak samo to, da nijesu 
obvezani ni na kakove sluzbe, podavanja i placanja u novcu i na- 
ravi, ni oni ni njihovi kmetovi, osim sto to ciniti moraju pritisnuti 
silom.' 

Medjutim je markgrof Juraj hotio silom sprijeciti saslusavanje 
svjedoka u prilog Turopoljaca. Po njegovom su nalogu sluzbenici 
medvedgradski i lukavecki oruzanim cetama zaposjeli putove, te su 
Ijude, koji su polazili svjedociti, rastjeravali puskama. Protiv ovoga 
iavnoga nasilja ulozise Turopoljci kod kaptola zagrebackoga svecani 
prosvjed.- Nu ovi svjedoci znali su si ipak nad put do pravde. Re- 
5eno izaslanstvo preslusalo je u kratko vrijeme pocam od srijede 
poslije kraljeva 428 svjedoka, koji su gotovo suglasno izjavili. da su 
Turopoljci i njihovi kmetovi samo pod pritiskom i na silu morali po- 
davati dade i sluzbe ciniti gospodarima Medvedgrada i Lukavca, 
koja nijesu bili duzni ciniti po zakonu i u smislu svojih starih slo- 
boda, jer su bili Turopoljci vazda plemici i slobodni Ijudi. Svjedoci 
bili su ne samo najblizi susjedi Turopoljaca, ved i daljnji, a gotovo 
sami plemidi, a sto izjavise, potvrdise prisegom. Zapisnik o torn 
preslusavanju, koji pruza prekrasne vijesti o proslosti Turopolja, izdao 
ie kaptol zagrebacki u sluzbenom obliku 4. oktobra 1520.^ 

Uza sve to nije se ni markgrof Juraj primirio. Neprestance je 
snovao, kako 6e jos muCiti uboge Turopoljce. U torn poslu bili su 
mu dobri pomagaci njegovi sluzbenici : Benko Stos, kapetan Medved- 
grada, Lukavca i Rakovca, te Ivan Kosacki iz Kolovrata. Po nalogu 
svoga gospodara udari Stos oruzanom cetom na Kurilovec, Veliku 
Mlaku, Mraclin, Kuce i KuSanec, te pohvata mnoge Turopoljce, koje 
okova i baci u medvedgradske tamnice, a mnozinu marve, krmaka 
i mnoStvo kucnih stvari dade otpremiti u nepovrat. I njegov drug Ko- 
sacki jo§ se Ijepse ponio. On navali na Kurilovec i Kuce, gdje uhvati 
plemide Petra HoroSida i Andriju Biserida, te ih dade zatvoriti u Med- 
vedgrad. Tu ih je tako grozno mucio, da su doskora umrli od muka 
i bijede, ne primiv^i ni utjehu sv. sakramenata. Njihova mrtva tje- 
lesa dade baciti u Sumu, gdje ih izjedo§e vuci i druge divlje zivotinje.* 

Jadikovanje Turopoljaca dopre opet do kralja Ljudevita 11. Teske 
tuzbe na Kosackoga, prisilige kralja, da mu je iz Budima 26. juna 

' 11. 44i). 

' II. 451. 

' II. 452.-479. 

* II. 481.-483. 



67 

i 1, septembra god. 1521. ostro nalozio, da ne muci i ne uznemiruje 
Turopoljce.* Kosacki kao da nije mario na kraljeve opomene i naloge, 
jer je ved o velikoj Gospoji s Petrom Zelinskim i Grgurom, kaste- 
lanom lukaveckim te jakom cetom dosao u Turopolje, i gotovo sva 
sela opustosio i oplijenio, ubirajuci takodjer nasilno desetinu krmaka 
ne samo od kmetova, vec i od plemica, Nije on mario ni na tuzna 
vreniena, koja su prijetila od provala turskih, protiv .kojih bijase 
proglasen rat. Nije onda cudo, da je kralj opet 27. decembra 1521. 
pozvao na red Kosackoga i nalozio mu, da ne dira u Turopoljce dok 
se ne svrsi parnica. Ujedno je pozvao svog namjesnika Stjepana 
Verbeca, da tu groznu parnicu cim skorije rijesi.'^ 

Dok je to gore u Budimu islo veoma sporo, a razni kraljevski 
nalozi ostajali tek na papiru, a da ih nasilnici nit uvazili nijesu, 
pocese Turopoljci raditi, kako da nadju zastitu i pravicu u samoj 
domovini. God. 1521. zabanova Hrvalskom odlicni velikas hrvatski 
Ivan Torkvat knez Krbavski od staroga plemena Gusica. Na blagdan 
sv. Apolonije 9. februara god. 1522. sazva ban sabor u Zagreb. 
Turopoljci dodjose takodjer na taj sabor, gdje iznesose nepravde i 
nasilja, sto im je nanesao Kosacki. Potanko opisase sve, sto su 
prepatili od tog krvoloka. Plemeniti hrvatski ban sa svojim sucima 
dobro prouci te strahote, i izrece pravednu osudu, kojom odsudi 
Kosackoga na gubitak svih dobara u zupaniji zagrebackoj, koja se 
imadu zaplijeniti i dvije trecine pripasti banskom sudu, a jedna trecina 
ostecenim Turopoljcima'. Ujedno nalozi zupanu, podzupanima i plemic- 
kim sucima zagrebacke zupanije, da provedu ovu zapljenu.^ 

Nije nam poznato jeli je ova zapljena provedena, ali se ipak 
cini, da je ta osuda obuzdala nasilje Kosackoga, jer nema sve do 
god. 1524. vijesti o kakovim njegovim nasiljima. Parnica Turopoljaca 
protiv Kosackoga tekla je tada pred kraljevskim sudom, a kralj je 
Turopoljce uzeo pod osobitu svoju zastitu. Svakako je mozni ban Ivan 
Torkvat dobro stitio Turopoljce. Tek god. 1524. opet je Kosacki 
poceo uznemiravati Turopoljce. Kad su se ovi tuzbama utekli ka kralju 
Ljudevitu II., nalozi ovaj iz Budima 1. juna 1524. banovima Ivanu Tor- 
kvatu i Ivanu Tahu, te podbanovima njihovim, da stite Turopoljce. 
Slijedecega opet dana 2. juna upravi kralj pismo na Kosackoga, kojim 
ga kori radi nasilja pocinjenih mjeseca februara Pavlu Jankovidu iz 
Kobiliea, kojega je Kosacki orobio i zarobio bio, a tek kad su se 

' II, 483.-486. 
' II. 494-902. 
' II. 487.-493. 



68 

iiaJli janici za 100 for. otkupninc, pustio ga je na slohodu. Radi ove 
janioevine dodijavao je Turopoljcinia, pak mu za to kralj strogo na- 
lozi, da se sustegne od ovih nasilja. ' 

Medjutim je markgrof Juraj Brandenburgki ugovarao s kraljicom 
Marijom, da joj proda Lukavec s Varazdinom, Medvedgradom i Rakov- 
cem. Cim su to Turopoljci saznali uloziSe protiv prodaje svecani 
prosvjed kod zagrebaCkoga kaptola 27, oktobra 1524. Isti taj dan 
potpisan je kupoprodajni ugovor u Budimu, kojim markgrof prodaje 
ove gradove kraljici Mariji."'^ 

Za ciielo bio je markgrof dobro iipucen kako stoji njegova 
parnica protiv Turopoljaca, i tako se hotio rijesiti Lukavca i Turo- 
poljaca. 

Dugotrajna i mucna parnica s Turopoljcima dovrSena je konacno 
kraljevskom presudom u Budimu 4. decembra 1524. Potpisase ju 
kraljevski namjesnik i poznati pravnik Stjepan Verbeci, te kr. protonotari 
Ivan Ezoy te lienko Bekeny. Ova presuda liSava markgrofa Jurja 
svakoga prava na Turopoljce, rijesava Turopoljce od svake sluzbe- 
nosti i cinzena podavanja, priznaje ih pravim plemidima kraljevine, 
koji su duzni samo banu hrvatskomu i zupanu zagrebackomu o Mar- 
tinju svake godine placati 18 pensa iliti 3 for. 60 dinara ugarskoga 
raCuna, a namiriti zaostatak od 8 maraka iliti 16 for. agar, racuna. 
To je sve sudjeno po starim njihovim povlasticama. Nadalje im se 
opet odredjuje stara duznost, da ratuju za obranu domovine, kako 
su to bili duzni ciniti svi plemici kraljevstva hrvatskoga. Slijede(5eg 
pako dana 5. decembra nalozi kralj cazmanskomu kaptolu, da opet 
utjelovi Turopolje sudbenosti bana i podbana, te ih pridruzi gradu 
Zagrebu, od kojega su silom otkinuti bili.^ 

Kosacki je jos sveudilj sjedio kao kapetan u Medvedgradu. I 
njemu kr-^.lj saopdi gornju presudu 9. decembra, te njemu i potkape- 
tanima grada Medvedgrada i Lukavca, tadanjim i bududim ostro nalozi, 
da ne smiju uznemirivati Turopoljce. Slican nalog izda istima 7. aprila 
1525., a 27. maja 1525. nalozi hrvatskomu banu Franji Bacanu, i 
podbanovima, da .^tite Turopoljce.* 

Nalog kraljev obavi kaptol cazmanski tekar 10. oktobra 1525. 
Sa kaptolskim izaslanikom prevendarom Franjom de Stellis posao je 
u Turopolje i kraljevski povjerenik Ivan Kapelski (de Kapolna), gdje 

' II. 517. 

^ II. 518-522. Foblizc vidi u clanku o Lukavcu u torn djelu. 

' II. 522-334. 

* II. 435 ■ 438. 



60 

sazvavsi Turopoljce i njihove susjede proglasise kraljevski nalog, kojim 
im objavise, da su opet potcinjeni sudbenosti bana i podbana i 
utjelovljeni gradu Zagrebu. To je svakako naislo na veliko oduSev- 
Ijenje, jer se uije nitko javio, da u propisanom roku prosvjeduje 
protiv toga. 28. oktobra izda kaptol o torn ispravu.' 

Pod tim utjelovljenjem ili pripojenjem gradu (castrum) Zagrebu 
razumijeva se pripojenje zupaniji zagrebackoj, u onom smislu kako 
ga tumaci duh onoga vremena, jer znamo, da oblast zupanije ima 
svoj zametak u starom sistemu castra, o kojem smo vec govorili.^ 



Dok je ovom parnicom dovn^ena borba za slobodu i pravice 
Turopoljaca, ceka evo Turopoljce nova borba za grad Lukavec, koji 
se je vec od vremena Ivana Tuza nalazio u tudjim rukama. Bila je 
to doista mucna, ali ne tako strasna borba, premda su Turopoljci i 
kod toga dosta stradali i trpili stete na svom imetku. 

Vazno je spomenuti, da su Turopoljci zastupani bill u kobnoj 
bitci na Muhackom polju god. 1526., gdje je poginulo uz kralja 
Ljudevita II. jos i 19 Turopoljaca.^ 

Na 1. januara 1527. izabrase Hrvati na Cetinu svojim kraljem 
Ferdinanda I. iz kuce Habsburgovaca, dok su neki pristajali uz 
protukralja Ivana Zapolju. Medju pristasama Ferdinandovim bio je 
i ban Ivan Torkvat, dok je glavni vodja Zapoljeve stranke u Hrvat- 
skoj bio knez Krsto F'rankopan. Iste godine dobio je Ivan Torkvat od 
kralja Ferdinanda grad Medvedgrad. Turopoljci spadali su medju pri- 
vrzenike kralja Ivana Zapolje. U torn odnosaju valja nam traziti glavni 
razlog, da je knez Ivan Torkvat Krbavski silno napastovao Turopoljce. 
O bijedi Turopoljaca, koju su trpili od kneza Ivana Torkvata pisao 
je knez Krsto Frankopan iz Ivanida senjskom biskupu JezefiCu: »Ovo 
je knez Ivan u Lukavcu ter rasCinja one uboge plemenite Ijude, 
hotijucii je podase podbiti i sebri* je uciniti. K tomu je porucio ka 
svim plemenitim Ijudem, koji su medju Kupom ter Savom, da se 
Ferdinandu predadu; ako li ne, da je ho^e vjesati i glave im sje6i, 
kako smo vam i prvo pisali.<s Knez Ivan Torkvat ■ Karlovia sjeo je 
u grad Lukavec a da se ne mice, vec je grozno postupao s Turo- 
poljcima.^ Smr6u Krstinom pod Varazdinom iste godine, odlane Tu- 

' II. 539. 

"^ Sravni takodjer clanak o turop. zupanu u ovom djelu. 
' Sravni clanak o vojnama Turopoljaca u ovoj knjizi. 
■• Kmctovi, robovi. 
' III. 2. 



70 

ropoljcima^ koji su se po svoj prilici odmah pridruzili pristaSama kralja 
I'erdinanda. 

1. novembra god. 1530. obdrzavan je u Turopolju hrvatski sabor.' 
Doskora dodjose novi gospodari u Lukavec : Jelena udova Nikole 
Zrinskoga, sestra pokojnog Ivana Torkvata, a napokon njezini sinovi 
Ivan i Nikola Zrinski.'^ 

Dok je stari Ambroz Gregorijanec vodio upravu Lukavca, bilo 
je Turopoljcima sasvijem dobro, i kao da nijesu ni mislili sa Zrinskim 
voditi pravdu radi grada Lukavca. Grad Lukavec cinio je sa selima 
Malom Mlakom, Luzjem, Cehima, Odrom i Buzinom posebni kotar 
(districtus Lukavecz 1545.) posjeda Zrinskoga. Nu do skora eto ne- 
volje i jada! Ban Nikola Zrinski poCinje tlaciti i robiti Turopoljce. 
Nije nam poznato, sto je tomu dalo povod. Nema nigdje traga cime 
bi se bill Turopoljci njemu zamjerili. Poznato je ali, da je inace slavni 
ban Nikola Zrinski malo mario za slobode starih plemenskih opdina 
hrvatskih. Mozda je on od Turopoljaca trazio dace i sluzbe, na koje 
nijesu bili obvezani. Nevolja od Zrinskoga zapocne mjeseca oktobra 1546, 
Sluzbenici Zrinskoga Ivan Karinci6, kastelan Krupe, Gjuro Grabuc, 
Nikola Budinic, Miho Todor, kastelan Novog na Uni, Nikola Berovi6, Ivan 
Biletic, Gjuro Vuk, Marko Tovumec iz Ozlja, Dragisa Cigan, lutas 
Zrinskoga, Miho Vojnovid, Pavao Muratovic, Gaspar Peranski, Stjepan 
Zimi(3, Ivan Orsic, Gaspar Kobasici iz Brekovice, kastelan Mutnice, 
Ivan Covnid, Lacko Budacki, Gaspar Kerlevacki, Gjuro Horvat, Simun 
ZajeCid iz Podzvizda, Pavao Bojanid, Miho Matajko iz Kostajnice, 
Radovan Pinezid, Ivan Dovolid iz Pedlja, kastelan Gvozdanskoga i 
Jamnice, Simun Menidki i jo§ neki Vlah, gotovo sami stari hrvatski 
plemici, provalise mjeseca oktobra 1546. oruzanom cetam u Turopolje, 
gdje su kroz vise dana grozno haracili. Otese mnozinu zita, sijena, 
oruzja, orudja, marve i raznog ku6nog naredjaja. Po vise dana bo- 
ravili su u kudama plemida i pojeli i popili sve sto su nasli. Mnozinu 
peradi podavise i pojese, razbise pivnice i kleti te popise vino. Sve 
to izbroji.^e Turopoljci pred kaptolom zagrebackim, koji im o torn 
dade pismo.^ 

Turopoljci se odmah potuzise kralju na ova nasilja, i u ovoj 
prituzbi naglasise, da ban Nikola Zrinski nezakonitim naCinom dr^i 
njihov grad Lukavec, te mole kralja, da im se grad povrati. Posljedica 
toga bijaSe, da je kralj nalozio iz Pozuna 13. decembra 1548. svojim 

' III. 526. 

' Sravni clanak o gradu Lukavcu u ovoj knjizi. 
' III. 1U5. -125. 



71 



komisarima na bududem hrvatskom saboru, da sa protonotarom i 
plemickim sucinia kraljevine Hrvatske ovaj spor izmedju Turopoljaca 
i Zrinskoga istraze, raspravljaju i dovrse, Ujedno nalozi banu, da se 
pokori sudu komesara, i da za tijeka parnice ne uznemiruje Turopoljce. 







lA-i 



'-k 



n-^Wl His:- r 



'■^'-T' 






ili^ Li ^^1 L 







'o -^ 

of E 

'?! O 

T— I (/I 

o a 

o ■" 



> E 



4. januara god. 1549. nalozi opet plemickom sucu zagrebaCke zu- 
panije Filipu Horvatu Klokockomu i svemu plemstvu zagrebacke i 
krizevaoke zupanije, da izjave i svjedoce golu istinu glede nasilja 
Zrinskoga nanesena Turopoljciina, i da razjasne kako li se iniade 



72 

s gradom Lukavcem, dali ga zaista Zrinski protupravno drzi. Preslu- 
>5avanje iniao je obaviti zagrebacki kaptol. ' 

Due 3. februara poCeo je kaptol sasluSavati svjedoke. Saslusao 
ill je 44. Ovi svi suglasno svjedoi^ise protiv Zrinskoga.*^ 

Sad istom obori Zrinski sav svoj gnijev na Turopoljce. 

Na samo Matijino, u nedjelju 24. februara 1549., posalje Zrinski 
svog lukaveekog kaStelana GaSpara Drzanida s jakom cetom, u kojoj 
je bilo i mnogo uskoka, konjanika i pjesaka strijelaca, na Turopoljce. 
Ta je ceta bag razbojnicki postupala. Najprije navaliSe na ku6e Petra 
Diankovica i Antona Bedekovida u Kobilidu, te u turopoljske gorice 
Kostanjevac i Mozocanje na tamognje kleti, gdje su razbili vrata i 
ugrabili 10 volova, 5 krava, 5 jednogodisnjih telica, svojinu Mirka 
Pepelida iz Plesa. Nikoli Boltizarit^u iz Malog Obreza otese 16 volova 
i 4 krave, nadalje otese Jurju Sabaridu 8 volova i tri krave, Mirku 
Trninidu iz Gornje Lomnice 3 vola i 3 krave, Luki Trninidu 2 vola 
i tri krave. Tako isto otese mnogo marve Jurju i Pavlu Arbanasu 
iz Gornje Lomnice, Petru Diankovidu, Antunu Bedekovidu, Martinu 
Krajacicu, kmetu Mirka Pepelida, i Dori udovi Pavla Diankovida, §to 
su sve otjerali u grad Lukavec. Tuj su zaklali dva vola i dvije krave, 
>5to su pojeli, Nesto marve je Zrinski ipak povratio Turopoljcima, 
ali samo uz uvjet, da su mu prije polozili prisegu vjernosti. Ostalu 
marvu nije ni kasnje povratio. 

U srijedu poslije Matijina, udari opet Drzanic oruzanom cetom po 
nalogu Zrinskoga na Turopoljce, a narocito na kuce njihove u Kuri- 
lovcu, Kobili(iu, Gornjoj Lomnici, Luzju i Velikdj Mlaki, gdje su razbi- 
jali vrata i nanijeli mnogo kvara. U Kurilovcu uhvatise Jakoba Notida, 
svezaSe mu ruke na ledjima, objesise na nj jedno salo, a na sramotu 
njegovu, te ga tako odvedo^e u Lukavec. Zeni pako njegovoj Klari 
i Barbari zeni Stjepana, te Magdaleni zeni Antuna Notida, brade 
reCenoga Jakoba, oteSe s glava peCe, sto je bila najveda sramota 
za zensku. Ovake su ovamo onamo vukli, turali, oteli im pasove i 
moSnje s gotovinom od 83 dinara i tri srebrena prstena. Kuce turo- 
poljske provalisc i iz njih ugrabise sto god nadjose: psenicu, zob, 
zito, heljdu, guske, pili6e, sirove, pokudtvo i marvu, koju otjeraSe u 
Lukavec, gdje ju muCige gladom i zedjom. Ovu ugrabljenu marvu, 
gotovo slomljenu od gladi i zedje vrati Zrinski tek onda, kad su 
vlastnici njezini polozili prisegu vjernosti i poslu^nosti, zivez pako i 
pokudtvo zadr^i Zrinski za sebe i svoje litide! 

' in. 139.— 142. 
' III. 144.— 147. 



73 

Ovih nasilja jo§ nije bilo dosta. Ved 27. februara opet navali 
Drzanic po nalogu Zrinskoga na bijedne Turopoljce. Pratila ga je 
jaka ceta strijelaca i kopljanika te dovoljna kolija. Ovaj put podjose 
u turopoljske gorice Kostanjevac. gdje su razvalili vrata kleti, i za- 
tim udarise na same Turopoljce u Kucu, Plesu, Maloj Gorici, Ko- 
bili(5u, Rakarju i Ilovinjaku, gdje su najprije na njih pucali iz ruCnih 
i tezkih pusaka, i tako ih raztjerali. Ivana Kirinida kmeta Bartola 
Terbida uhvatise i ubise, a Petra Lucica uhvativsi bacise na zemlju, 
gdje su ga drvenim i gvozdenim kijacama tako nemilosrdno mlatili, 
da su mu tijelo sasvim slomili. Isto tako su postupali sa Stanislavom 
Cuncidem i Markom Klinovicem, koje polumrtve ostavise lezati na 
zemlji. Fabijana Pepelica ranise na lijevom boku, a Grgura Vorosica 
na glavi. Klementa Gorickoga i Matiju Posenjaka nemilo izlemase. 
Spomenutog Pepelida, Gorickoga i Posenjaka uhvacene porobise; otese 
im pojase, sesire i mosnje s gotovinom od 3 for., i tako na pol gole 
u cicoj zimi odvedose svezane u Lukavec, gdje ih zatvorise u tamnice. 
U tim tamnicama drzase ih puna dva mjeseca, muciSe ih gladom i 
zedjom, a tek kad ovi nevoljnici pruzise po porucima jamCevinu, 
budu pusteni na slobodu, nu prije su morali Zrinskomu priseci vjernost 
i posluh. 

I ova sva nedjela nijesu bila dosta nasilnicima. Posto su razbili 
vrata kleti, ugrabise Mirku Pepelidu 70, Grguru Pogledidu 40, i Blazu 
Pogledidu 40 kabala vina, koje na priredjenim kolima odvezose u 
grad Lukavec. Kolika zloba bijase u tim Ijudima, vidi se najbolje iz 
toga, sto su ono vino, sto ga ne mogose odvesti, pustili iztedi na 
zemlju, izvadivsi cepove i pipe lagava. 

Kako su Tuiopoljci tvrdili, pretrpili su od vremena Ivana Kar- 
lovida, do ovih otimacina, vise od 10.000 forinti stete, bez obzira na 
ina nasilja i sramote, koje su im nanesene bile.' 

Na prituzbu Turopoljaca upravio je kralj Ferdinand I. iz Praga 
18. maja 1549. odrjesito pismo na bana Nikolu Zrinskoga, kojim 
mu nalaze, da ne ugnjetava Turopoljce, da pusti zarobljene Turopoljce 
na slobodu, i da,,im povrati grad Lukavec. Taj nalog imao je banu 
uruditi zagrebacki kaptol. To kaptol ucini po svom izaslaniku preven- 
daru Ivanu iz Velike, koji ga preda banu u Cakovcu 7, juna. Ban je 
kraljev nalog primio pokorno, obecavsi posIuSati kralja, dodavsi, da 6q 
sam svog poslanika poslati do kralja, da ga o svemu izvijesti." 

Nu sve to slabo je koristilo, jer ve6 13. juna robi i haraCi po 
Turopolju kastelan Gaspar Drzanid. Kralj na to pozove Zrinskoga na 

* III. 161. 

» III 150-154. 



74 

kraljevski sud.' Sad je zapoCela ozbiljna parnica. Ua se ipak zaprijece 
nasilja, nalozi kralj 15. septenibra svom kapetanu u Hrvatskoj Luki 
Zekelii, da stiti I'uropoljce, a Turopoljcima opet nalozi 5. novembra, 
da do konca parnice podaju banu obicajne daiie i sluzbe.^ All i to 
ne pomaie jer evo opet sluzbenici Zrinskoga robe Turopoljce. 

Fo nalogu Zrinskoga navaliSe 18. oktobra plemici Mihajlo Sis- 
manovii^, Ivan Zalaj, Juraj Karincic, Nikola Baksie, Franjo Herendii 
i Juraj Vlah na Turopoljce. Najprije navalise na ku^u Martina Lac- 
kovic'a u Vel. Mlaki, provalise vrata i iz kuce ugrabise dvije pece, 
troje hlaee, jednu dolamu, tri sjekire, cetiri motike, dvije cetvrtinke 
p^enice, 100 kokosi, jedno koplje i mnogo strjelica. Istog dana navalise 
na ku(iu Jurja Lackovida takodjer u Velikoj Mlaki, srusise ped i ugra 
bi.^e odonuda jednu kravu, dvije sjekire, rucnu pu^ku, koplje i mnogo 
peradi. U istom selu oplijenise takogjer i kucu Petra Modida, gdje 
su ugrabili mnogo razi, heljde i jedno koplje. U nedjelju 10. oktobra 
opet navalise isti ovi sluzbenici Zrinskoga na kudu Jurja i Blaza 
Pogledida u Kurilovcu, od kuda su odnijeli mnogo peradi, luka i 
(ie^njaka, te su iste godine uzorali zemlju spomenutih Pogledida, i 
prirod pobrali za Zrinskoga. Iste nedjelje navalise na kucu Kirina 
Briglevida u Kurilovcu i odonud odnijese jednog pcelca. 16. ok- 
tobra navalise opet na kudu Jakoba Notica u Kurilovcu i iz nje 
ote^e jednog vola, tri cetvrtinke heljde, 30 pilida, 2 vijenca luka, 
rasijekose ladice i odnesose razno pokudtvo. 23. oktobra navalise 
na kude Nikole, Vrbana, Fabijana i Ivana te Blaza Koskovida u 
HraSdu, razvaliSe krov i spalise kudu Fabijanovu, odnijevsi ovomu 
2 jastuka, puna kola glavata zelja, 25 pilida, te potrosise za svoje 
konje 7 plasnica sijena. Vrbanu Koskovidu odnijese mnogo sirka, heljde, 
dvije cetvrtinke soli, dvije cetvrtine luka, vijenac cesnjaka, 4 mo- 
tike, mnogo strjelica, koplje i sjekiru. Razvalise vrata i iz vrta od- 
vezoSe puna kola glavatog zelja. Pavla sina Vrbanova svezana drzase 
i. ziostavljahu, te mu otese koplje i strjelice. Slicno postupahu s Ni- 
kolom Koskovidem, uhvatise ga i sjekirom udaiahu, ote§e mu pojas 
i mo^nju. Njegovu kder Katu i Anu zenu njegovog sina Mihajla 
nemilo izbiSe. Ogradu kude spaUSe, a psenicu u snopovima bacise 
pod konje. I'orobiSe Ivana i Blaza Koskovida u HraSdu, te Blazovu 
zenu ranise na prstima ruke, koju tako osakatiSe. 

25. oktobra pojavi se opet medju Turopoljcima poznati nasilnik, 
lukavedki kaStelan GaSpar Drzanid. S jakom oruzanom detom navali 

' III. 155.— 167. 
» III. 174.— 177. 



75 



na kuce Grgura, Matije i Jurja Devanida u Luicju, uhvati Ivana i 
Matiju Devanica, te ih tako dugo drzao svezane, dok nije iz njihovoo- 
vrta odvezao u grad Lukavec puna koki glavatog zelja. Osim too-a 
ugrabi mnogo inoga, a s Ivana Devanica svuce cizme, dolamu i pas, 



^ ajlvai.is j*^|i„^ 






I'' '"*'"'"' *r->* j^„, „^ .v-»».vt»« «>.jj» ..)«.«,.^5X. ^ r*Jf">ii>«'i>i«>^ ^'■^•Att^ 




Povclja bana Stjcpana od g 1249., kojom se Turopoljcima dosudjujc Veliki lug. 
Izvornik na pergameni u turopoljskom arkivu 



sto mu sve zajedno s kopljem, strjelicama i sjekirom otme. Isto tako 
otme s tijela Matije Devanica hlace i mosnju sa 20 denara. Istog 
dana porobi i Jurja Devanida u Luzju. 

Uslijed ovih otimacina pretrpise Turopoljci vi.se od 1000 for. 
stete, ne gledeci na nasilja i sramote. 



76 

Sad istom, 6. novenibra, uslijedi stroga osuda kraljeva, kojom 
bude Zrinski odsudieii na gubitak imanja u Hrvatskoj, od kojih su 
dva dijela imala pripasti kruni, a jedan dio kao naknada Turopoljcima.* 

)o^ uvijeke dopriiiasali su Turopuljci dokaze protiv Zrinskoga. 

Dakako, mnogi su se bojali svjedociti. Zato je kralj 5. decembra na- 

lozio podbanu Ga.^paru Gusiiiu i plemickim sucima zagrebacke zupa- 

inije, da bez obzira na strah od bana svjedoce istinu, kad to zatraze 

Turopoljci.'* 

I sluzbenici Zrinskoga cinili su razna prosvjedovanja protiv 
Turopoljaca, samo da se zategne parnica. Pak jos i mjeseca de- 
cembra iste godine haracili su Ijudi Zrinskoga po Turopolju, a na- 
roCito neki Mihalj Simanovic.' 

Na saboru u Pozunu, o Bogojavljenju god. 1550. potuzise se 
opet turopoljski posLanici: Matej Slatinski, notar grada Zagreba, 
Blaz Pogledid, Petar Diankovic i Martin Tercli(5, na nasilja, kojasu 
trpili kako prije Nikole Zrinskoga od nezakonitih i nasilnickili posjed- 
nika Lukavca, tako i na ona, sto ih dnevice trpe od bana Nikole 
Zrinskoga i njegovih sluzbenika. Na to odredi kralj Ferdinand i na- 
lozi 22. lebruara 1550. Jurju Tompi, biskupu peduhskomu, Matiji Za- 
berdinu, biskupu kninskomu, Luki Zekelu, kapetanu austrijskih ceta 
u Hrvatskoj i Pavlu Ratkaju, podzupanu varazdinskom, da odmah, 
Cim urede razmirice glede medja izmedju Kranjske i Hrvatske, podju 
u Zagreb i tamo istraze spor izmedju bana i Turopoljaca. Istim 
ovim nalogom odredi, da Turopoljci u toj parnici uzivaju potpunu 
provodnu sigurnost fsalvus conductus), a narocito, da ih ne smije ban 
Nikola Zrinski i njegovi Ijudi ni u cemu uznemirivati pod kaznom 
nevjernosti.* 

Imenovani gore povjerenici u parnici Turopoljaca protiv Zrin- 
skoga, pozvaSe odmah 12. maja Stjepana Humskoga, Ivana Heren- 
dicia i Filipa Horvata, suce zupanije zagrebacke, da svekolike ozna- 
cene svjedoke za tu parnicu na dan 1. juna pozovu u Zagreb pod 
prijetnjom globe od 16 maraka. KoCiSte je doista obdrzavano, na kojem 
prisustvovahu kanonik 5tioc Luka i pronotar hrvatski Mihajlo Ka- 
venski dz Ravnai, knji preuze zapisnik u pohranu. 

SasluSan(j je mnogo svjedokii, koji posvjedoc^iSe slobode Turo- 
poljaca.-' Ovom zastitom kraljcvom budu Turopoljci oSokoljeni, da se 

' HI. 178.-1SS. 

' HI. mo. 

" III. 202. 
* HI. 198. 
^ HI. 218.-222. 225—237. 



77 

sili silom opru. To se doista dogodi doskora. Oko blagdana sv. Gala 
(16. oktobra) god. 1550. sakupi ban Nikola Zrinski jaku Cetu, s kojom 
ie smjerao po nalogu kralja udariti na Turke. Ovu cetu ukonaci 
Zrinski po selima oko grada Lukavca. Jedva mozemo vjerovati, da 
bi ta ceta stedila bila Turopoljce, ali bas protivno je najvjerojatnije, 
t. j. da su ih ovi vojnici strasno mucili. Nije onda cudo, da su se 
Turopoljci listom digli i navalili na njih. Kako nam pisma vele, bili 
bi Turopoljci svi zaglavili, da se nijesu pravodobno spasili bijegom. 
Na to »nasilje Turopoljaca«, koje mi smatramo pravednom samo- 
obranom, potuzi se pred zagrebackim kaptolom u ime Zrinskoga 
Ladislav Britvic (Borothva) Vrbovecki, kastelan medvedgradski, koji 
je dakako navalu, odnosno samoobranu Turopoljaca ocrtao kao ka- 
kovo hajducko djelo.* 

Ovaj otpor Turopoljaca, rec bi, da je mnogo koristio, jer iza 
toga ne spominju nam pisma nova nasilja Zrinskoga ili njegovih 
Ijudi. Turopoljci osjecaju se takodjer sigurnijima, te su sve svoje sile 
napeli, da zadobe natrag Lukavec, i da im Zrinski dade zadovolj- 
stinu za pretrpljene stete i sramote. Istraga je protiv Zrinskog i dalje 
tekla, a vodio ju je kaptol zagrebacki."'^ - Zastupnik Turopoljaca, Ivan 
iz Bogarda, iznosi opet g. 1551. pred kralja nasilja Zrinskoga i nje- 
govih Ijudi, a kralj nalozi 3. marta zagrebackom kaptolu, da usta- 
novi istinitost njegovih navoda. Medjutim ustrebase Turopoljci spo- 
menuti zapisnik iztrage od g. 1550., te zamolise kralja, da im se 
to dade. Kralj doista 9. maja 1551. nalozi protonotaru, da spomenuti 
zapisnik pod svojim sluzbenim pecatom izda. Da li je pronotar 
izdao taj zapisnik ili nije, ne mozemo re6i, jer nam to za sada nije 
poznato, nu naslucivati mozemo, da ga nije izrucio Turopoljcima. 

Parnica podastrta je dvorskomu sucu, Za Turopoljce radio je 
mnogo Matej Slatinski (Zalathnoky).'' Godina 1552. protekla je ne- 
kako mirno. Za cijelo su parnicna rocista odgadjana, sto se je do- 
gadjalo mozda za volju Zrinskoga, samo da se konac parnice, koju 
je Zrinski morao izgubiti, zategne. Napokon se morala parnica do- 
vrsiti, a Zrinski je sigurno uvidjao, da mu je dalnje zatezanje bez- 
uspjesno. S toga popusti Zrinski. Obje stranke odaberu mirovne suce, 
koji su mnogo pomogli dovrsenju parnice. Bili su to Pavao Grego- 
rijanec, biskup zagrebacki i gjurski, Mihajlo Merei, kraljevski na- 
mjesnik u Ugarskoj, Toma Kamarski, zamjenik dvorskoga suca i 

' III. 223. 

' HI. 238-256. 258.-272. 

' III. 280. 281.— 288. 290. 807. 



78 

Mihajlo kavenski, hr\atski protonotar. Njilioviin nastojanjem dodje 
napokon do sporazumka izmedju pruiiih se stranaka. Dne 26 oktobra 
fTod. 1553. dodjo.^e pred kralja, odnosno kraljevskog namjestnika u 
Ufrarskoj Miliajhi Mereja, zastupnici Nikole Zrinskoga Ambrozij de 
Beycz i Mihajlo Miletinecki, te odaslanici Turopoljaca, pa ugovorise 
sliedede: Ban Nikola Zrinski »iz stovanja prema plemicima turopoljskim, 
a ne manje s obzironi na svoju bansku cast, koja mora svakoga u 
pravu stititi, a nastojati, da se oplijenjenomu povrati oteto«, vraca Tu- 
ropoljcima grad Lukavec sa svim pripadnostima i zemljama, topo- 
vima, strjelivom i oriizjem. Ujedno im odpusta sve ono, sto su mu 
kao banu kroz prosle godine ostali duzni u ime otkupa zalaznine. 
Xe manje otpusta im sve one dace, koje bi imao pravo u budiice, 
dok god bude banom, od njih ubirati. Napokon im zajamci, da ne 
6e placati kraljevsku dacu od svojih posjeda, koju su ili ostali duzni, 
ili koju je od njih lukavecki kastelan Caspar Drzanid ubrao. S druge 
strane opet izjavise Turopoljci, da za »tolika dobrocinstva« njegova, 
zaboravljaju sva nasilja i otimacine, sto su ih pretrpili od njega nje- 
govih sluzbenika i presastuika njegovih te brata mu Ivana i bana 
Ivana Torkvata. Napokon opozvase parnicu protiv njega. 

Dok su obavljeni svi formaliteti, konacno izruci Zrinski 12. no- 
vembra 1553. grad Lukavec Turopoljcima. Nu time nije dovrsena 
pravda glede Lukavca, koju vodise kasnje prema Bacanu i Nadazdu. 
Dovrsena je g. 1582.' Glavno ali polucise, jer su opet dosU u posjed 
svoga grada. 

' III. 317 -.'327. I'otanje u clanku o "ladu Lukavcu. 



Razvitak plem. opcine Turopolja na osnovi 
obnovljenog bratstva god. 1560. do ilirskog 

pokreta. 

Otkako Turopoljci dobiSe u posjed grad Lukavec, nastaSe po 
njih mirnija vremena. Oni postaju slobodni u svom Turopolju, i rade 
oko unapredjenja svoje opcine. U torn poslu pomaze ih njihov za- 
sluzni zupan Matej Slatinski, kojega obilno nagradise, darovavsi mu 
zemlje i poruseni stari grad Lukavec, na mjesto kojega sagrade novi 
grad na drugoin mjestu. Razmirice, sto su ih imali sa susjedima 
Alapicima, Berislavidima i dr., tek bijahu neznatne naravi, te i ove 
sretno uredise. 

Glavna bijase tada zadaca Turopoljaca, da svoju staru pleme- 
nitu opcinu sto vise ojacaju, koja je uslijed nasilja velmoza za one 
dugotrajne parnice o grad Lukavec smalaksala bila. Uvidjahu — za 
cijelo upudeni svojim vrsnim zupanom Slatinskim — da ih jedino 
sloga i staro bratstvo moze ciniti jakima i gospodarima na svojoj 
plemenskoj djedovini. 

Sretna to bijase zamisao, jer se uspjesi ove jos i danas vide 
korisni i blagotvorni po plem. opdnu turopoljsku. Dana 15. februara 
god. 1560. dodjose pretstavnici plemenitih porodica turopoljskih — 
na celu im Matej Slatinski — pred zagrebacki kaptol, gdje se svi- 
koliki pob ratine i obnovise staro svoje bratstvo, »kao da proisticu 
svi iz jedne kosnice«. Uredise ustanove, po kojima se imala unapred 
vladati njihova opcina, uredise nasljedstvo svoje bra(5e tako, da nikad 
posjed Turopoljca ne moze doci u tudje ruke. UrediSe svoj sud i 
postupak pred njim, rijecju sve, sto se je ticalo njihova opcinskoga 
zivota. Odmah naimenovaSe svoje zastupnike, koji ce ih zastupati 
prema vani kroz godinu dana. To je novi gtatut opdine, ito ga je 
god. 1582. 8. marta u Becu potvrdio kralj Rudolfo II. i tako mu 
podijelio zakonsku moc.' 

• III. 439—447. IV. 39. Poblize sravni u clanku o opc'fni turopoljskoj u 
ovom djelu. 



80 

Turopoljci se odmah pobrinu i za to, da u duhu onoga vre- 
mena steku kraljevsku darovnicu za svoje posjede. I to je za cijelo 
bio rad njilio\\)ga zupana Slatinskoga, Kralj Ferdinand I. izda im g. 
1560. 29. aprihi i 11. maja u Becu t, z. nove darovnice vrhu Turo- 
polja, u koje ih uvede kaptol zagrebaCki 23. aprila 1561.* 

Otkako su se Turopoljci rijesili Zrinskoga, vodio je tamo dugo 
vremena glavnu rijec spomenuti zupan Matej Slatinski. Za njegova 
zupanovanja zasnovani su opcinski sudbeni i valovni zapisnici (iudi- 
ciorum et fassionum). Tako isto poceli su se tada pisati u zapisnike 
zakljucci turopoljskih »spravisca« (zborovi), od kojih su nam sacuvani 
najstariji iz g. 1571.^ 

Da Turopoljci svoja prava i slobode jos vise utvrde, potvrdi im 
kralj l-'erdinand 1. u Becu 17. juna na molbu zupana Mateja Slatinskoga 
presudu kralja Ljudevita II. od g. 1524. 4. decembra, kojom su pri- 
znati pravim plemidima kraljevine i neovisnima od grada Medvedgrada 
i posvojenog jos tada Lukavca,^ 

Osim provala turskih, o kojima cemo u posebnom odsjeku go- 
voriti, nemamo sve do u XVH. vijek sto biljeziti iz proslosti plemenite 
opcine turopoljske. Pocetak XVII. vijeka opet je bio ponesto mucan 
po Turopoljce. Cestiti hrvatski ban Ivan Draskovic, kojega porodicu 
pobrati-e Turopoljci jos g. 1570., kao da nije mario za to pobra- 
timstvo. Razni vojnicki sluzbenici banske vojske grozno su poceli 
harati po Turopolju. Provaljivahu u kuce i otimahu od onuda sto su 
godar nasli. Na ova nasilja potuzise se Turopoljci nadvojvodi Ma- 
tiji, bratu kralja Rudolfa II.j koji je u to vrijeme bio vrhovni zapo- 
vjednik vojske. Taj nalozi 28. marta 1602. iz Pozuna banu, podbanu, 
kapetanima i svim casnicima banske vojske, da se okane ovakovih 
nasilja, jar 6e inaCe pasti u nemilost kraljevu. Nalog taj proglasen je 
na hrvatskom saboru 24. maja.^ 

Slijededega dana, 29. marta, ishodise Turopoljci od kralja Ru- 
dolfa II. potvrdu povelje kralja Ferdinanda I. od god. 1548. glede 
oprosta poreza, dana po kralju Matiji Korvinu plemidima jednosel- 
cima izmedju Kupe i Save. Isti dan izda kralj takodjer i nalog banu 
Ivanu Draskovidu, da stiti Turopoljce, koji su i onako dosta izvrzeni 



' III. 448.-4.52. 458.-467. IV. 1.— 4. Vidi potanje uclanku o turopolj- 
skom plemstvu u ovom djelu. 

^ Sravni poblizt; o torn u clancima o sudu i spravisdu turopoljskom u 
ovom djelu. 

' IV. 7. 

* IV. 74. 



81 



navalama turskim. Trecom opet poveljom podijeli Turopoljcima saj- 
movno pravo u Velikoj Gorici.' 

Na kraljev nalog pisao je ban Draskovic kralju pismo, u kojem 




" 4 I, 





i 













'o S 
> o 



iskazuje, da su ga Turopoljci na pozunskom saboru neduzno tiizili, 
cime su mu nanijeli veliku uvredu. Na to kralj pozove 7. septembra 
1602. svog namjesnika u Ugarskoj, Marka Peteva, da sudi Turo- 

> IV. 75. 77. 79. O sajmovima vidi u poglavlju o trgovini u ovom djelu. 

6 



82 

poljcinia radi ove uvrede nanesene banu. Kaptol zagrebacki imao je 
Turopoljce pozvati na sud pred kralj. namjesnika. Na saboru u Za- 
grebu 7. januara 1607. opet su Turnpoljci po svom zupanu Ivanu 
P()gledi(iu iznijeli sva nasilja, koja su im pocinjena po nalogu bana, 
i terete, j5to im namide hrvatski sabor. Zavrsuju ali, da su voljni 
slusati sve odredbe sabora i presude njegove. Ban se je opet tuzio 
na zupana Poglcdica, koji je kod sebe zadrzao jedan top.' 

Ova parnica tekla je i dalje. Preslusani su i svjedoci, koji su 
doista potvrdili neka nasilja, sto ih haramije i drugi neki vojnici 
pocinise u Turopolju, ali ne banovim znanjem, koji da je vise dobra 
ucinio Turopolju nego li zla.''^ 

Svrsetak parnice nije poznat, ali se cini, da je dobro po Tu- 
ropoljce dovrsena. 

Pozunski sabor odredio je g. 1602. za Hrvatsku porez I'dica 
seu cont."ibutioi u svrhu ratovanja protiv Turaka. Turopoljci ali ne 
htjedose se toj odredbi pokoriti, pozivajuci se na oprost, dan hrvat- 
skim jednoselcima plemicima. U pismu, sto ga je kralj 14. decembra 
1603. iz Praga upravio na Turopoljce, tesko im predbacuje uskraci- 
vanje poreza, jer da time odaju nemar prema domovini, a sve to 
njihovo drzanje da je samo na propast domovine. Boli ga, da se vec 
nisu odazvali njegovomu pozivu od minule godine. Pod prijetnjom 
gubitka svih njihovih povlastica im nalaze, da taj porez placaju. 
Javlja im da je ovlastio bana Draskovida, da ih bez obzira na nji- 
hove slobostine prisili na pladanje ovoga poreza i na ustanak protiv 
Turaka,* Bez dvojbe su se Turopoljci pokorili tomu ostromu nalogu? 
jer nemamo vijesti o kakovom daljem otporu. 

Kad je pako minulo ratno vrijeme i sklopljen sa Turcinom mir 
na uscu rijeke Zitve g. 1606., prestala je svrha ovoga poreza. Za to 
vidimo, da kralj Rud(jlfo 11. 16. januara g. 1608. u Pragu obnavlja 
za Turopoljce onaj privilegij o oprostu poreza, dan svojedobno ple- 
micima jednoselcima. Ovu svoju obnovu dostavi hrvatskomu saboru, 
nalozivSi, da se od Turopoljaca ne ubire ni kakav porez (taxa seu 
contribution Na to je sabor u Zagrebu 23. septembra 1610. izdao 
povelju, kojom je Turopoljcima potkrepio taj kraljev privilegij. U toj 
povelji osobito naglasuje sabor hrabrost Turopoljaca i bijede, sto su 
ih nekoc pretrpili.^ 

Cini se ipak, da je sabor trazio neke dace od Turopoljaca, jer 

' IV. 81.- 85. 92.-92. 

» IV 95-98. 

" IV. 99. 

* IV. 201. 103. 



83 

su protiv too-a Turopoljci kod kralja prosvjedovali.' Za to je za cijelo 
na molbu zupana turopoljskoga Gjure Vagica potvrdio opet 16, maja 
g. 1620. u BecLi kralj Ferdinand II. spomenute povelje glede oprosta 
poreza, a 19. juna nalozio banu Nikoli Frankopanu, podbanu i ubi- 
racima poreza, da ne smiju od Turopoljaca ubirati porez (dica, con- 
tributio, taxa). Taj kraljevski nalog progla^en je na hrvatskom sa- 
boru 1. augusta iste godine.^ 

Od g. 1615. pak sve do konca XVH. vijeka mnogo sudjeluju 
Turopoljci na vojnama protiv Turaka.'' 

Od kralja Ferdinanda III. isposlovase si Turopoljci 18. juna g. 
1649. ponovnu potvrdu glede oprosta poreza, i veca sajamska prava 
u Velikoj Gorici.^ 

God. 1650. viadao je u Turopolju strasan glad. Nije ali ni 
drugdje diljem nase domovine bolje bilo. Cijena zitu bila je silno 
velika. Cetvrtinka zita stojala je 8 for. Bijedan narod, da ne umre 
od glada, morao si je pedi kruh od kore drveca, a jeo je kuhanu 
travu i lisce. Takav glad nije ni prije ni poslije vise bio u Turopolju.'' 

Pod konac pedesetih godina XVII. vijeka opet su Turopoljci 
mnogo stradali od raznih osoba, koje su napadale njihove kuce i 
robili ih, prebijali i nanasali im razne stete. Na prituzbu Turopoljaca 
nalozi kralj Leopold iz Pozuna 28. novembra 1659. banu Nikoli 
Zrinskomu, podbanu Gasparu Orehovackomu i ostalim velikasima hr- 
vatskim, pak i vojnim zapovjednicima i sluzbenicima, da stite i brane 
Turopoljce. Taj nalog predocise Turopoljci podbanu u Gusderovcu 
24. januara 1660.*^ 

Zima god. 1696./7. bila je po Turopoljce veoma nesnosna. Nje- 
macka vojska, koja je tada boravila u Hrvatskoj, bude ukonacena 
preko zime u Turopolju. Bile su to kumpanije kapetana Skidinskoga i 
Lemona. Ove kumpanije bile su ukonacene gotovo po svim turopolj- 
skim selima u >>polju«. Ovi su tamo pocinjali razne neprilike Turopolj- 
cima, a bilo je i slucajeva nasilja. Tako je neki vojnik u Busevcu 
batinom isprebijao Marka Bobesida, a Ivana i Martina Bobesi(5a ranio 
sabljom i kucna im vrata probio tanetom iz puske.'' 



' IV. 106. 

2 IV. 107. 111. 

' Vidi potanje u clanku o turopoljskim vojnama u ovom djelu. 

* IV. 138. 

' IV. 539. 

' IV. 148. 

' IV. 215.— 229. 



84 

Vjerne sluzbe i zasluge Turopoljaca prigodom vojne na Turke 
osobito su bile cijenjene. Obzirom na to oslobodi ih hrvatski sabor, 
drzan u Varazdinu god. 1702. clankom XXIV., za uvijeke od sva- 
koga poreza, te im obeca, da 6c im kod uredjenja krajine dati zemlju 
kod Gliiie i Une, na koju 6e se moci nekoliko stotina njih naseliti, 
uz uvjet, da tanin sluze kao vojnici domovini. To ali potonje nije 
nikada ispunjeno, ali zakljucak sabora glede oprosta poreza, uz stara 
privilegija, odnoseci se na taj oprost, potvrdio je kralj Leopold I, u 
Becu 12. decembra g. 1703., a to opet 14. marta g. 1708. Isto te 
slobode obnovi i zajednicki ugarsko -hrvatski sabor clankom XCII. 
god. 1723.1 

Kai je skoro na to hrvatski sabor raspisao bio neki namet, ne 
htjedose ga Turopoljci pladati. Radi toga je hrvatski sabor g. 1734. 
odredio clankom XXI., da taj namet brakijem utjera.''* 

Uslijed kojekakih zloporaba i nemira prigodom obnova ma- 
gistrata turopoljskoga izdao je 8. juna god. 1736. u Zagrebu ban 
Josip grof Eszterhazi posebni statut, koji uredjuje obnovni izbor (re- 
stauraciju) i spravisde turopoljsko.^ 

Godine 1737, dobi opdina turopoljska od kralja Karla III. svoj 
opcinski grb i pecat* 

Kad su se god. 1746. opet ponovili neki nemiri kod obnovnoga 
spraviSda turopoljskoga, proglasio je hrvatski sabor god. 1749. clan- 
kom XX\'II1. regulatorni statut za plemenitu opcinu turopoljsku.'' 

Od god. 1797. pak do 1809. vidimo, da Turopoljci mnogo su- 
djeluju u vojnama protiv Franceza. Beckim ili Schonbrunskim mirom 
g. 1809. morao je nas kralj Franjo II. silnomu franceskomu caru 
Napoleonu otstupiti medju inim i Hrvatsku na jug Savi. Tako pri- 
pade i Turopolje pod francesku vladu, pod kojom ostade do go- 
dine 1813. Sudbenost turopoljska bila je za to vrijeme dokinuta 
(1812.1, a upravu vodiSe posebni franceski suci i sluzbenici. Iza od- 
laska Franceza opet je obnovljena stara uprava opdine 27. septembra 
1813., a 1'uropoljci opet junacki stupaju u redove vojske protiv 
Napoleona. 

' IV. 2'ii. -iSl. 241. 247. 

' IV. 24H. 

' IV. 249. -235. Poblizc o torn u clanku o turop spraviscu u ovom djelu 

* IV. 258, 265 Sravni potanje u clanku o kancelariji i pecatu plem. 
obcine turopoljske u ovom djelu. 

' IV. 269.-289. 290. 292.-298. Pobliie vidi u clanku o turopoljskom 
spraviscu u ovom djelu, 



Turopolje zajedno sa ostalim pokrajinama franceske Ilirije nije 
pripojeno Hrvatskoj vec austrijskoj lliriji, koja upravu imadjase si- 
jelom Ljubljanu. Sluzbeni joj jezik bio njemacki, sto sve zadavaSe 
mnogo brige i jada nasoj domovini. Tek god. 1822. su ovi otrg- 
nuti hrvatski krajevi utjelovljeni opet Hrvatskoj, i dosli pod upravu 
bana. 

God. 1831. dobise Turopoljci nove sajamske povlastice za Go- 
ricu i Dubranec, a g. 1832. uzakonjeni su po hrvatskom saboru neki 
clanci glede drzanja obnovnoga spraviSca turopoljskoga. ' 

' IV. 446. — 451. Sravni clanak u turopoljskim spraviscima. 




Tiiropolje i ilirski pokret 

Velika franceska revolucija, Napoleonove pobjednicke vojne, ci 
tavi tok svjetske povijesti i novi procvat narodne literature u raznih 
naroda trgo.^e i Madzare iz mrtvila. Sto se je zacelo ved pod konac 
XVIII. vijeka, kao protuakcija protiv pokusa germanizacije cara Josipa II., 
razmahalo se je jaCe pocetkom XIX. vijeka. Pitanje madzarske narod- 
nosti, madzarskog jezika i madzarske supremacije u jedinstvenoj ma- 
dzarskoj drzavi, to pitanje sada vise ne salazi s dnevnoga reda. Taj 
pokret, koji se gledom na Madzare mora nazvati velebnim i poradi 
zrtava i prolijevene muceniCke krvi, s druge je strane imao tesku 
posljedicu za posestrime zemlje, koje su kroz stoljeda bile svezane 
uz Ugarsku ne samo zakonskom vezom, ved i tradicijama krvi i srca. 
Ved na saboru 1825. i 1850. javija se u Madzara misao, da stvore 
jedinstvenu, strogo madzarsku drzavu, te stadose nasrtati ne samo 
na nemadzarske narode u Ugarskoj, ve6 htjedose i u Hrvatsku uvesti 
mjftsto sluzbenoga latinskoga jezika — madzarski, a ne bijahu im 
pravo ni t. zv. posebna municipalna prava Hrvatske, Trebalo je od- 
vaznosti, ustati protiv toga njihovoga rada, jer u samoj Hrvatskoj za- 
vladala je neka klonutost i nemod, tako da su posve istinite bile 
rijeci pjesnika Stoosa : »Vre i svoj jezik zabit Hrvati hot5e i drugi 
narod postati«. Trebalo je genija, koji bi znao i umio upaliti luc 
Ijubavi spram domovine i rasplamtiti hrvatska srca ispod pepela ne- 
haja i indiferentnosti. I u istinu nadjose se Ijudi, koji su stali na 
obranu domovine. Imena grof Janko Draskovid, Ivan Drkos, Josip Ku- 
^evi(5, a nad svima Ljudevit Gaj sa svojim paladinima uzdigose narod 
k novom zivotu. 

Za malo vremena bio je veliki dio naroda hrvatskoga u kolu 
Gajevu. O Gaju samom moze se misliti kako mu drago, al niko mu 
danas ne moze pore6i, da nije poput nekoga indijskoga maga kao 
nekom Carobnom sipkom iz kamenja stvarao borce za preporod. A 
taj preporod ostavio je neizbrisive tragove u povijesti Hrvatske i 
donio joj spas bas u doba, kad su neprijatelji Hrvatske ved s nekom 
ironijom pitali : »Gdje je ta Hrvatska ?« 



87 

Danas vec nitko ne sumnja u to, da je od najvaznijih pokreta, 
sto se je dogodio u povijesti hrvatskoga naroda od najstarijih vre- 
mena pak do danas, bio u istinu pokret, koji je poznat pod imenom 
ilirskim. Tim pokretom zbio se je hrvatski preporod, tim pokretom 
narod je hrvatski bio spasen od opasnosti potpune propasti, koja mu 
je prijetila. Besmrtne zasluge, koje si stekoSe otac hrvatskoga pre- 
poroda, dr. Ljudevit Gaj, Janko Draskovid i ostali prvaci one dobe, 
ostat 6e za uvijek zlatnim pismenima ubiljezene u knjizi naSe historije. 

Taj novi duh, koji je usao pocetkom tredega decenija XIX. sto- 
Ijeda u hrvatski narod, prodro je nekom rekao bi upravo gigantskom 
snagom u najdalje krajeve nasega naroda, a kad tamo u najblizoj 
blizini sredista citavoga toga pokreta, u blizini grada Zagreba, u 
dicnom plemenitom Turopolju, nasao je golemu zapreku i veliki otpor. 

Koji su tomu razlozi? Zar Turopoljci nijesu od uvijek bili na 
glasu patriote, zar su se odjedared iznarodili ? Sve su to pitanja, koja 
se namidu sama od sebe. 

Ali na njih nije tesko odgovoriti, kako se to mozda u prvi 
mah cini. Prvo i prvo ve6 samo ime ilirsko moralo je biti Turopolj- 
cima silno omrazeno. Jos su zivili stari Turopoljci, koji su se ne- 
milo sjedali Napoleonove lUrije. Jos nije spomen minuo na one mutne 
dane, kad je i zadnji tracak njihove slobode za neko vrijeme ugasnuo. 

Plemi6i bojaU su se, da 6e demokratizam ilirski unistiti njihove 
pravice, njihove privilegije. 

Napokon su se bojali i germanizovanja — ponjemCenja. 
Ostala im je u pameti i austrijska ilirska pokrajina. Kad su najme 
kongresom od 20. novembra 1815. iza Napoleonova pada opet caru i 
kralju Franji dosudjene sve ilirske pokrajine, opravdano su se ponadali 
Hrvati, da ce kralj sve te zemlje pripojiti Hrvatskoj. Ta kralj je sam jo§ 
g. 1809. obeiiao hrvatskim stalezima, da ce te zemlje vratiti Hrvatskoj, 
cim ih opet dobije. Al sto se je dogodilo ? Ba§ protivno ! Vojnicka 
Hrvatska bude uredjena kao krajina; gradjansku pak Hrvatsku pri- 
druzi 20. jula 1814. carstvu austrijskom. 

Uzalud pretstavke, uzalud deputacije, gradjanska Hrvatska i 
prekosavske nase strane ujedno s Turopoljem, podijeljena je u dva 
okruzja (karlovacko i rijecko), te pocetkom god. 1815. dobije nje- 
macki uredovni jezik, austrijske zakone i velike poreze s mono- 
polom duhana i soli'. Kako je uz to kancelar Metternich uveo apso- 
lutizam u najvedoj mjeri, nije eudo, sto su Turopoljci mrzili sve ^to 

• Radoslav Lopasic: Karlovac, Zagreb 1879. str. 42.-97. 



88 

je njemaCko A sad su ili eto vjesti agitatori ucili, da ih llirci lioce 
posvapCiti i natovariti golemim porezima. 

Napokon je u Hrvatskoj pod konac XVIII. i pocetkom XIX. stoljeda 
dull madzarske ideje vec dobrano uljezao u srca hrvatskih plemida. 
God. 1790. na saboru za volju ugarskog ustava Hrvati su mnogo 
otstupili od svojih pravica. Varazdinska zupanija pako god. 1830. 
dala je naputak svojim poslanicima, da budu na ugarskom zajed- 
nickom saboru za madzarski jezik kao jezik diplomatski, te da se 
uvede i u hrvatske skole. Dapace sami akademicari djaci visokih 
Jkola u Zagrebu odlucise te iste godine, da dobrovoljnim prinosima 
uzdrzavaju ucitelja madzarskog jezika. Pa i sabor hrvatski od god, 
1832. bio je posve slozan sa madzarskim drzavnim saborom. ' 

Ideje, kako nam je uz Madzare jedino mogude, da se otmemo 
centralizaciji Austrije i germanizaciji, bile su tako uvrijezene, da ih 
je samo tesko mogao Gaj oboriti. Buduci da je pako trebalo jedin- 
stvenoj drzavi madzarskoj jedinstveni jezik diplomaticki, to su mnogi 
od nasih pretsasnika voljeli njemu nego njemackomu. Svi ti razlozi 
prinukali su i Turopoljce, da ostanu u logoru protivnika ilirskih, pak 
je lako bilo ilirskim protivnicima usaditi u njih mrznju protiv Gaja 
i Iliraca, tih novotara. 

Neprijatelji Ilira neprestance su govorili: »Gledajte, Iliri nose 
tudje ime, sumnjivo ime. Imadu osobiti, vama jedva razumljivi 
jezik, koji su uveli u svoje knjige. Oni se broje u narod Turaka 
(Bosanaca) i Srba, koji nisu vase vjere. Oni dakle nisu Hrvati. Ho(5e 
vas Turcima, .Svabama, Kranjcima i Bog znaj komu sve ne izdati...« 
Pokazujud na skupinu, sto se je pribirala u kazinu, govorili su : 
»Gledajte, ovi se cvrsto drze vase vjere i vaseg jezika, drugi nit ne 
razumiju. Oni se trude, da sprijece ilirske nakane, bore se dakle za 
na§u narodnost, religiju i za na§e pravice. Oni su dakle pravi, je- 
dini Hrvati. S njima drzite, njima se pridruzite. « '^ 

U prvo vrijeme ilirskoga pokreta jo5 se nije tako jasno razi- 
lazilo mnijenje u Hrvatskoj. Godina tridesetih, prije no sto je stala 
izlaziti »Danica hrvatska« i prije nego §to su ugledale svjetlo »Na- 
rodne Novine*, bilo je nekako sve mirno. Dapa5e i onda, kad je 
Gaj izdavao novine, nijesu nazori, protivni njegovima, izbili na javu. 
Gaj je dapaCe mirno mogao stanovati u kx\6i Josipovicha, buduiiega 
svog glavnog neprijatelja, a u Turopolju rado su pjevali dapaCe 

' Ilorvath Michael, Funfundzwanzig Jahre aus dcr Geschichte Ungarns, 
von 182:i-1848. Leipzig 1867. Bd. 1, str. 461. 

'■ Siebenburger Wochenblatt 1842, Nro. 8.5-87. 



89 

i njegovu : »Jos Hrvatska ni propala«. Stvari u Turpolju razvijale se 
posve mirno i u redu. 




Ipak, kad je Gaj god. 1832. molio dozvolu, da smije izdavati 
novine hrvatskim jezikom, i to kod hrvatsko-ugarskoga konzilija, kon- 
zilij nije sam htio, da rije^i Gajeve molbe, ve(5 ju je poslao svim 



do 

hrvatskim zupanijania, neka izvijeste, Sto misle o torn pothvatu Sve 
zupanije popratile su tu molbu lijepo. 

I eto po prvi put ustaje sada Antun Dane pi. Josipovich protiv te 
molbe i zahtijevase, da zagrebaCka zupanija te molbe ne preporuci. 
On je smatrao madzarski jezik kao y«lingua patriae« (jezik domovine). 
Proti njemu ustade profesor pravoslovne akademije Ljudevit JelaCid.' 
Ali uzasvc to teku jos stvari u Turopolju mirno. Tek rijetko se spo- 
minje Turopolje u javnom zivotu drzave. 

U ugarsko-hrvatskom saboru 1832/6., u 32. regnikolarnoj sjed- 
nici, predlozio je ungvarski zastupnik, da se zupan turopoljski na- 
zove >Turopolyai ispan«, nu tomu se usprotivi turopoljski zupan, 
trazeiii, da se i dalje zove »Turopolyai gr6f«, jer da se pod tim 
imenom zove ve6 u vise dnevnika i spisa. Taj predlog zupanov 
toplo je zagovarao hrvatski zastupnik Herman pi. Buzan, koji je torn 
zgodom lijepo istakao zasluge turopoljskoga plemstva, te naglasio 
da rijec »ispan« nije dolicna. Na predlog predsjednikov odiucise na 
to stale^i, da se izraz i oznaka »gr6f« i dalje uzdrzi ' 

Dana 13 decembra 1836. izabran je u gradu Lukavcu Juraj pi. 
josipovich'^ za zupana. Bio je to mlad i vrijedan covjek, uman i 
razborit, ali vec ove godine oboli od teske susice. Ova i tuga za 
ranom smrcu zene Julije, prisili ga, da je morao potraziti zdravlje u 
Italiji. Na putu natrag snadje ga smrt u Ljubljani 2 jula godine 
1837. — Za njegova zupanovanja nije se u Turopolju nista vazna 
dogodilo. 

Za god. 1837. vrijedno je pak zabiljeziti, da se u susjetstvu Tu- 
ropolja porodio silni pozar, i to 20. i 21. nijeseca oktobra u ^4 ^^ 
sati u Novim Ci(iama, po sata od Velike Gorice u sjeniku onda^nje 
kovacnice. Ta vatra bila je tako zestoka, da je potrajala nekoliko 
sati, i da je izgorilo trinaest kmetskih kuda, jedan gospodski marov, 
jedno gospotsko stanje i do 150 zgrada, staja itd. Citavo zito, ku- 
kuruz, slama, nekoliko krava, svinja i mnostvo peradi postade zrtvom 
toga plamena. 

Iste g. 1837. radilo se je u saboru hrvatskom u vrlo vaznoj 
stvari o Turopoljcima. Tuj je najme podastrt predlog, da se napokon 
preuredi hrvatski sabor i da se stanu izdavati saborski dnevnici tiskom. 
Taj predlog zahtijevao je, da se u tu svrhu odabere posebno povje- 
renstvo, a isao je ocito za tim, da pojedinim plemic^ima jednoselcima 

' Surmin, Hrvatski preporod. Zagreb 19 )3., knj. I., str. 149. 
' Diarium ugarskog sabora 1832./6. Knj. I., p. 317., 830. 331. 
' i.Narodne Novine* 183(;., br. 103. 



91 

oduzme pravo imati rijec u saboru. Taj predlog potekao je iz sla- 
vonskih strana. Slavonske se zupanije potuziSe, da imadu Turopoljci 
preveliku nadmoc i prevagu u hrvatskom saboru. Slavonci su nepre- 
stance opetovali, da su njihove zupanije predaleko od sijela sabora 
i da plemici tih zupanija radi te udaljenosti ne mogu dolaziti u vedeni 
broju u hrvatski sabor. Isto tako zastupnici onih krajeva ne mogu dobiti 
nikad vecinu, kad u sabor dodje zagrebacko i turopoljsko plemstvo, 
pak imade protivuo mnijenje od slavonskoga. Aklamacija tolikih, jer 
je i seosko plemstvo nazocno, stvara posve nemocSnim te zastupnike, 
zato treba da se koordinacija sabora stavi na drugi temelj. 

Ovim predlozima otvorena je upravo ocajna borba Turopoljaca 
za pojedino i posebno virtualno pravo glasa, borba, koja se je po- 
vlacila ostro i neobuzdano citavi decenij, a postala je glavnom toCkom 
rasprava i hrvatskoga i ugarskoga zajednickoga sabora. 

Vazan pako dogodjaj po povijest Turopolja zbio se je na dan 
sv. Lucije, 13. decembra 1837., kad se je izbiralo novo poglavarstvo. 
Taj dan izabran je zupanom Antun Danijel pi. Josipovich, covjek, koji 
je svoje ime duboko zarezao u povijest svojega Turopolja. Tako je 
dosao na celo turopoljske opdine muz neobicna znacaja, energican i 
stalan, koji se nije dao nicim uplasiti, ve6 je koracao za ciljem, koji 
si je stavio. O njemu se ne moze reci, da je bio obrazovan u da- 
nasnjem smislu te rijeci. Ta svrsio je tek cetiri osnovne skole, a 
onda je posao u vojnike. Pa i tuj je dotjerao tek do podcasnika, 
ali pronicavi njegov um i jakost volje digose ga, te se je o njem 
Culo i u stranom svijetu mnogo vise no o njegovim svim pretsasni- 
cima Zajedno. 

Njegov utjecaj u hrvatsku politiku bio je silan, silniji, no sto 
se danas moze i misliti, a od casa kako je on primio kormilo turo- 
poljske opcine u svoje ruke, izbija turopoljsko ime u povijest citave 
pole ove monarkije jasnim slovima. Posve pravo crta ga pisac djela 
»Neue Croquis ausUngarn«' ve6 god. 1844., da je energican znacaj, 
jaki, radini neprijatelj Iliraca. Premda Hrvat, ipak je dosta vjeSt nia- 
dzarskom jeziku, da osobe i stvari oznaci njihovim pravim imenom. 
A drugi pisac ga oznacuje: Protiv svojih zemljaka ustade slijepim 
fanatizmom, upotrijebio je, kad je trebalo, i silu, da ili broj svojih 
pristasa umnozi ili da svoje protivnike ustraSi ili dak unisti . . . 

Bilo kako mu drago, ozbiljni i pravedni historiCar bio on kakva 
mu drago misljenja o javnim nasim stvarima, mora Antunu Josipo- 

' Neue Croquis aus Ungarn. Leipzig 1844. J. B. Hirschfeld, 16". B. I[. 
str. 268. 



92 

viclui priznati, da je bio Citavi Covjek, da je znao vladati srcima svojih 
pristasa i da je bio odusevljen za svoju stvar, za koju je znao i tr- 
piti. Ljubio ic nada sve ugarski ustav, a mrzio sve i svakoga za 
koga je mislio, da taj ustav ugrozava. Za tu svoju misao, on je po- 
stao god, iy48. i muCenikom i pao u tamnicu za ugarsku slobodu, 
iza kako ga je kralj pomilovao od smrtne kazni. 

Josipovich je bio upravo fanaticki branitelj ugarsko-hrvatskih 
ustavnih pravica. Kad je grof Gjuro Apponyi postao madzarskim 
dvorskim kancelarom, htjeo da suzi autonomiju zupanija u korist bolje 
uprave, naisao je ne samo u Ugarskoj, ved i u Hrvatskoj na otpor. 
U jednoj kongregaciji zagrebadke zupanije trebalo je odmah progla- 
siti kraljevski reskripat. Dio plemidke skupstine opre se protiv citanja 
kraljevskog pisma, jer su znali, sto se u njem nalazi. Vecina je ipak 
smatrala, da nije zakonito kraljevsko pismo neotvoreno ostaviti i dvor- 
skoj kancelariji vratiti. Zato odlucise, neka se cita. A na to ustade 
zupan yosipovich i vikne : »Quid vult nobis praescribere iste scriba re- 
gius, grot Apponyi? Ad acta suum rescriptum!« (Sto nam \io6e propi- 
sivati taj kraljevski pisar, grof Apponyi? Na stran njegov reskript!) 
Stotina glasova kliknu: »Ad acta, ad acta! i odlucise kraljevski otpis 
staviti ad acta, t. j. u zupanijski arkiv. 

Vidi se i iz te znacajne crtice, kakov je jaki i celicni znaCaj bio 
Josipovich.' Lijepo je o njem svojedobno rekao dr. Nikola pi. Toma- 
§i(3, da je u turopoljskoj opiini bilo na fJelu takovih Ijudi, da su ih i Ugri 
svojatali, tako da je na primjer paCe u vrijeme medjusobne borbe u 
Pozunu jedan odlicni zastupnik rekao za Josipovicha : »Ha van ereny 
a foldon, s' honfi szamara dij, ez Turopolya grofjat illeti«, t. j. ako 
ima krijeposti na zemlji i ako ima za rodoljuba nagrade, to pripada 
zupanu turopoljskom, jer on je zastupao mozda krivo, al posteno i od- 
luCno interese svoje zemlje. On je mogao pogrjesiti, al svakako po- 
grjej^ka 6e ona prestati.''^ 

13. decembra 1838. u svojoj skupstini u Lukavcu izjavise Tu- 
ropoljci, da se od statuta, koji nalaze, da se ima glavna restauracija po- 
glavarstva obdrzavati na Lucinje, ne smije nikud otstupiti, jedino u 
sluCaju, ako se turopoljski zupan nalazi na ugarskom saboru, gdje 
se sluzbeno mora nalaziti (.>cui comes noster ex officio intervenire 
debet«j^ 

' Tkalec K. J.: Jugenderinnerungen aus Kroatien. (1749.— 1823, 1824. - 
1843.1, Leipzig 1894. str. 273. 

' Stenografski zapisnik sabora Hrvatske, Slavonije i Dalmacije 1892. - 
1897., str. 2339. 

' K. k. Agramer Zeitung 1847. str. 235. 



93 

21. februara 1839. izabran je u hrvatskom saboru turopoljski 
sin Nikola pi. Miksic od Uonjega Lukavca protonotarom kraljevine 
Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. To njegovo »uzvisenje« dirnulo je 
zice ilirskog pjesnika Tome Gajdeka, poslije kaiionika zagrebackoga 
i predsjednika drustva sv. Jeronima, te je propjevao pjesmu, koja po- 
podnje stihovima: »Veseli se Turopolje, Ti ilirsko milo oko.« Ta 
pjesma kao da nam dokazuje, da u one jo§ doba nije ilirsko ime bilo 
bas tako omrazeno u Turopoljaca, jer nebi Gajdek isao u svojoj pjesmi 
posvecenoj turopoljskom plemicu nazivati Turopolje »ilirskim milim 
okom«. Ali vremena su se vrlo brzo promijenila. 

Vec ove iste godine 1839. poceo je zajedniCki sabor, koji je 
trajao citavu godinu. Taj sabor bio je od velike vaznosti po Hrvat- 
sku. Nijedan sabor dosele nije jace htio narinuti svim narodima uga- 
ske krune madzarski jezik od ovoga. Bas to je rodilo jos vecom ot- 
pornom snagom. Bas ovim zakonskim predlozima pocele se radjati 
dvije oprecne stranke u Hrvatskoj.' 

16. maja g. 1840. umro je ban hrvatski Vlasid, koji je vec i 
onako pane dvije godine bolovao. Sad je vladao banske casti na- 
mjesnik, biskup zagrebacki, Gjuro Haulik. 10. augusta 1840. sastao 
se u Zagrebu hrvatski sabor, da primi izvjesce o poslovanju zajed- 
nickog sabora i proglasi zakone ondje stvorene. U tom saboru kao 
da se jos nisu sukobile hrvatske protivnicke stranke, premda se je 
ve6 pocetkom g. 1840. znalo, da u Zagrebu postoji tajno drustvo, 
kojemu je predsjednik grof Aleksandar Draskovic, a cilj »siriti mad- 
zarismus«. U istinu je skup Ijudi oko toga drustva izradio pravila, da 
6e »glavna duznost biti upravljajuceg odbora, da se ozbiljno bez za- 
tezanja pobrine, da se svi na to sluzeci nacini, kakovi su znamenitiji 
madzarski casopisi, novine i knjige nabave, dalje da se jedna iii ako 
bi potrebito bilo i vise osoba odluci, koje (5e u Zagrebu madzarski 
jezik predavati.«'~ Ali ako se i nisu isticali pristase Madzara, to su 
ipak za cijelo bili nezadovoljni, sto je hrvatski sabor prvi put poveo 
rijec o narodnom jeziku u zagrebackoj akademiji i svim skolama.*^ 

Dok je hrvatski sabor 1840. prilicno mirno vijecao, u Madzar- 
skoj se sve zesce stalo navaljivati na Hire u novmama i u visokim 
krugovima. Tuj se javljala senzacijonalna otkrica o buntovniStvu Ilira, 
koji da uvode srpski jezik, da zele posrbiti Hrvatsku i prevesti ju 
na pravoslavlje, a uniStiti staru hrvatsku narodnost i domovinu. 

' Surmin, Hrvatski prcporod knj. II. 139. 

' Narodne Nov. 1841. str. 89. — Surmin, Hrv. preporod II. str. I.'i9. 
' Acta congregationis regni 1840. broj 1. cl. 24. u kr. zemaljskom ar- 
kivu u Zagrebu. 



94 

Tako se je stvarao jaz starih i mladih Hrvatn. Put Ciajev u 
Rusiju doveo je Hire u sumnju, da zele osnovati panslavisticko carstvo. 
Kad su jos Iliri stali uvoditi svoj grb polumjesec sa zvijezdom, cr- 
venkape i surke, onda je sve to jos veema uspalilo strasti.' 

Kazino starih Hrvata, ujrarsko-hrvatskih pristasa imao je po- 
stati ustuk revolucijonarnim ciljevima Ilira, ovih zatornika eistoga Hr- 
vatstva. Tuj se je od samog straha pred Rusijom stalo govoriti o 
/madzarskom kazalistu u Zagrebu, a dok su kazinasi voljeli madzarski, 
opet su ucenici §este latinke bacili god, 1840. svoje madzarske slov- 
nice na kup, podzegose vatru i ostavise skolu. Vec su se stali »mad- 
zaronima « prozori trti i na veCer su se sabirali pod vodstvom Alberta 
Strio-e i drugih mladi Ijudi i pjevali davorije.''^ Kad je vojnicka glazba 
svirala madzarske pjesme, zvizdaio se sve u sestnaest! Bilo je vrlo zi- 
vahno vrijeme. Bill su to prvi znaci, da se priblizavaju burna vre- 
mena. Ali jos se Josipovich ne istice odvise. Tako ga jos ne mrze llirci. 

Kad je 12. decembra 1840. obavljena restauracija u gradu Lu- 
kavcu (dan prije radi nedjeljej, izabran je i opet zupanom per accla- 
mationem Antun Josipovich. Ilirske novine govore simpaticno o toj 
restauraciji i o svecanosti, koja se je torn zgodom obavila. Na- 
rocito spominju, da su Turopoljci odusevljeno klicali: »Zivio!« i is- 
ticu, da su svecanost ovu i objed zakljucile nase po izboru narodne 
pjesme, »kojih glasovi iz ustiju svih nazocnih, milo prelivajuci se, da- 
do^e novo svjedocanstvo, da narod nas, ma za ciju bilo volju od 
iskrenosti narodnosti svoje i Ijubavi prama njoj nikada ni niposto 
popustiti kadar nije«.''' 

Vide(5i velike promjene, sto se oko njih u domovini zbivaju, 
zamisli^e se ozbiljno neki hrvatski rodoljubi, a posljedica njihova mis- 
Ijenja bila je, da se treba oprijeti tako snaznom i pobjednickom pro- 
diranju ilirske misli u narod. Xema sumnje, da je medju ovim Ijudima 
bilo u istinu Ijudi plemenita srca i umnih glava i cvrsta uvjerenja. 
Neku maglovita ilirska narodnost nije im isla u glavu. Samo na 
osnovu starih pravica kraljevine Hrvatske i u savezu s Ugarskom 
mislili su, da je osiguran spas domovine, da su bez pogibli narodni i 
privatni intercsi. Spominjanje srodnog velikog ruskog carstva, uva- 
djanje mnogih novotarija svakako je moglo u njima probuditi strah, 
da Hrvatska s Gajevim idejama polazi na sklisku stazu. Pak i one 

' Surmin, Hrvatski preporod. Knj. II. str. 177. 

■ Geschichtc dcs Ilyrismus oder des siidslavischcn Antagonismus gegen 
die Magyaren. Nebst einem Vorworte v. W. Wachsmuth. Leipzig 1849. str. 80. 
' Ilirske »Narodne Novine« 1840. str. 397. 



95 

Gajevo vjecno »aula est pro nobis « (dvor je za nas) nije moglo 
oduseviti stare borce za ustavnu slobodu i za posebna prava kralje- 
vine Hrvatske i s njom spojenih posestrimih zemalja. Zar to nisu bili 
sinovi onih junaka, sto su se borili protiv Josefinizma i centralizacije, 
zar to nisu bili Ijudi, koji i sami nisu odvise dobra dozivili od kralja? 
Ti plemeniti Ijudi, pa onda dakako jos i mnogi drugi, koji su 
ih tek majmunski oponasali i opet drugi, koji su trazili osobnih ko- 
risti, sastavise kolo Ijudi, kojima su na celu bili grof Aleksandar 




Kralj Karlo Roberto. (1301.— 1342.) 
Iz ilustrovane kronike (chronicum pictum) u Bccu. 



Draskovic i Antun Danijel pi. Josipovich. To kolo konstituiralo 
je g. 1841., hrvatsko-ugarsku stranku, istiCudi javno, da je protiv ili- 
rizma i panslavizma. 

Pristase hrvatsko-ugarske stranke naglasivali su, da oni nisu 
proti hrvatskom jeziku. Ne! Ve6 jedino su htjeli, da se umjesto mrtvoga 
latinskog jezika uvede madzarski, kao diplomatski jezik, Narodni pake 
hrvatski jezik neka se govori na domaaem ognjiStu, u krugu milih. 
Madzarskoj je po njihovu sudu bilo sudjeno, da odluci jednom nad 
sjevernim autokratizmom. 



96 

Dopisnik u »Jeleiikoru« razlaze postanak »kasina« u Zagrebu. 
Citaonica je bila u starom kazalistu (danas prirodoslovni muzej). 
Drustvo se je ipak branilo, da bi bilo protuslavensko, zar zato sto i 
madzarskih novina drzi i §to mnogi od clanova, a da ne zameiu 
materinji svoj jezik, nastoje madzarski nauciti. Drustvo je odmah iz 
poiJetka brojilo 120 clanova. U upravni odbor izabran je uz ostale i 
turopoljski zupan Antun Danijel pi. Josipovich. Da je ovo drustvo 
vec u pocetku bilo ostro neprijateljsko protiv Ilira, dokazuje nam Vuko- 
tinovicev dnevnik, u kojem je Vakanovic zabiljezio: »Fui apud Josi- 

, povich audivique minas contra natiunem« (bio sam kod Josipovicha i 

Icuo sam prijetnje prema narodu). 

Vise od dvije sta skupstinara sastalo se u Zagrebu gradu, kad 
je dne 14. marta 1842. pod predsjednistvoni velikoga zupana Nikole 
ZdenCaja bila glavna kongregacija zagrebacke zupanije, u kojoj 
se je raspravljalo o mjestu, gdje ce se obaviti budaca zupanijska 
restauracija i o nacinu kako ce se obaviti. Proslo je punih sedam 
godina od zadnje restauracije, koja se je god. 1835. obavila. Ve6 
kod rasprave o mjestu nastala je zestoka prepirka, Josipovich i nje- 
govi pristase htjeli su, da se restauracija ne obavi u zatvorenoj 
dvorani, vec na otvorenom prostoru, da tako uzmogne i prosto plem- 
stvo sve cuti, sve vidjeti i po volji nesmetano glasati. Reklo se je 
torn zgodom, da je jos svima u pameti uzorni red i lijep uspjeh po- 
sljednje restauracije od godine 1835., koja je obavljena u dvoristu 
drzavne kuce glasovanjem. Zasto da se i opet ne obavi izbor onako? 
pitali su Josipovichcvci. Da se zaprijece izgredi, glasovalo se je onda 
u tri razne kuce, a za mjesto sastanka bilo je dvoriste. Dvorana dr- 
zavne ku6e je mnogo premalena, da skupi u sebi sve skupstinare, 
k(jjih da bi bilo i preko dvije tisude zajedno sa seoskim plemidima. 
Predsjednik Nikola Zdencaj izjavi se odlucno protiv toga predloga, 
da bi se restauracija vrSila pod vedrim nebom, jer to da se ne 
slaze ni s kulturom niti duhom sadasnjega vremena. Da se izgredi 
zaprijece, to je njegova stvar. One pako, koji su spomenuli rijec »iz- 
gred«, nazvao je Ijubiteljima izgreda i da ih u srcu nose. 

Protiv toga ustadose neki i rekose, da se rijec »izgred« nalazi u 
zapisniku od god. 1830. One godine je velikom dijelu prostoga plem- 
stva bio zaprijeCen pristup u dvoranu po pandurima. To plemstvo 
moralo je stojati u dvori.^tu, gdje je jos i onda, kad je u dvorani 
zadnji priseznik izabran, aklamiralo podzupane, ne znajudi tko se 
upravi) bira. Priprosto plemstvo ima pravo glasovati i dolaziti u dvo- 
ranu, pak je to svoje pravo vrsilo i god. 1835. Ono 6e to pravo 
ovaj put odluCno zahtijevati i ako bude treba prvo udi u dvorane i 



97 

zaposjesti je, take da u dvoranu ne ce moci uci niti veliki^ zupan, 
kamo li drugi uglednici. Sve te razloge navodio je Josipovich, al svi 
ti razlozi budu odbijeni. Veliki zupan izrekao je odluku, da ce se 
birati ne balotazom, vec konklamacijom, a za mjesto se je odludlo, 
da bude ili kazalisna dvorana, ili ako bi ova bila nepodesna, dvo- 
rana u zupanijskoj zgradi. Napokon je odredjen i dan restauracije 
31. maja. 

Josipovicli je predlozio, da i ugledniji neplemici imadu pravo 
glasa, al to je odbijeno, te se o tome nije niti raspravljalo, jer je 
postojala posebna okruznica kraljeva, kojom se je zabranjivala svaka 
novotarija. ' 

Jos veca je pako borba nastala s toga, sto se nije htjelo vise 
priznati svim turopoljskim plemidima jednoselcima pravo glasa. 

Nije to bilo prvi put, kad se je o torn govorilo. 

Godine 1835. poslu^ili se u istinu Turopoljci osobnim pravom 
glasa kod restauracije zagrebacke zupanije. 

Ved g. 1830. podnesao je turopoljski zupan svoju molbu dvor- 
skoj kancelariji, u kojoj izrice: 1. da po privilegiji kralja Rudolfa 
izmedju imucnog- i prostog plemstva (unius sessionis nobiles) ne ima 
razlike glede njihovih osobnih pravica. 2. da plemici 
turopoljski, stanujuci preko Save, sacinjavaju integrirajuci dio zagre- 
backe zupanije, 3. da zupan i poglavarstvo, kao takovo, tek su za 
obavljanje nutarnjih poslova, i da kao takovi nisu umjesto javne 
oblasti. 4. da se neke gradjanske parnice od zupana apeliraju na 
zupanijsku oblast. 5. da u slucajevima, kad se optuzenik nalazi izvan 
turopolja, Turopoljci imaju doci pred zupanijski sud. 6. da urbarijalne 
parnice turopoljskih plemica, koji imadu kmetove, spadaju u reviziju 
zupanije. 7. da su Turopoljci obvezani paziti na limitaciju ziveza, 
kako ju zupanija odredi, 8. da se intabulacije unose po zupanijskom 
biljezniku i da fiskalske i plemidke legitimacijone parnice provodi zupa- 
nija. 9. da poglavari zagr. zupanije kod reguliranja mlinova u nji- 
hovim okruzjima sudjeluju, popravak cesta odredjuju i provode osude 
u parnicama Turopoljaca s vanjskim Ijudima. 10. da Turopoljci nose 
u zupanijsku blagajnu u saboru ejektirane krunske oferte i subsidije. 1 1. 
da zagrebacka zupanija podastire kralju izvjestaje turopoljskog zupana 
i 12. da turopoljski plemici moraju isto tako insurgirati i u rat pod, 
kao drugi plemici. Sve te razloge saslusala je kraljevska dvorska 
kancelarija, te je priznala i turopoljskim plemicima individualno pravo 
glasa kod magistratskih restauracija zagrebacke zupanije. Tim su se 

' K. k. privilegirte Agramer politischc Zeitung 1842., br. 22 i 33. 

7 



98 

pravom posliizili, kako rekoh, ^. 1835., kad se je obavljala restauracija, 
t. j. izbor zupanijskih Cinovnika. 

Sada se Turopoljcima to piavo nije litjelo priznati, ve6 se je 
osporavalo i prijeCilo. 

Uzalud se pozivali Turopoljci na fakticno vrsenje toga svoga 
prava i g. 1790., na narocit poziv zupanije (god. 1805.), da sudje- 
luiu kod restauracija, kao i na intimate kr. ugarskog namjestniCkog 
vijet^a od 12. jula 1831, od 13. februara 1833, i od 26. jula god. 
1836., koji im pravo glasa priznavaju i zajamcuju, uskrati im ipak 
zagrebacka zupanija god. 1842. kod restauracije virilni glas, jer ga 
ne imaju iprema reformi bana Eszterhazija od god. 1735. i zak. cl. 
28 : 1 749.1 niti kod izbora turopoljskoga magistrata i buduci da se 
zupaniji i onako podvrii ne 6e.^ 

Rano se je pocelo kortesirati za tu restauraciju. Prvaci su se 
ilirski sakupljali vec mnogo dana prije u gostioni Cerny. Gotovo deset 
dana dolazahu s glazbom odlicnicima. 20. maja bio je dogovor, 
na kojem su se nasli Karoly, L. Bunjevac, Gaj, Dolovcak, Babukic i 
dr. pa su onda s dogovora isli s glasbom Gaju, Bunjevcu, Brigle • 
vicu i Haramincicu. Na 27. dosao je Bornemisa sa svojom druzbom 
i s glazbom, te javno rece, da je »Horvat, da je Ilir«. Starohrvatsku^ 
ugarsko-hrvatsku stranku i Turopoljce, vodio je sam turopoljski zupan- 
Docim glavni korte^i te stranke bili su Pisacic i Cegetek.^ 

30. maja 1842. imala se je napokon iza punih sedam godina 
opet izvrSiti tako dugo iscekivana restauracija, t. j. obnova zupanij- 
skih cinovnika. Iliri su polagali sve nade u tu restauraciju, to vise, 
sto je sam upravitelj zupanije, j Zdencaj,, bio u njihovom logoru, a 
tako uz zagrebackoga biskupa i zagrebacki prvostolni kaptol. Ali i 
hrvatsko-madzarska stranka nije stajala skrstenih ruku. Svetoivanjski 
plemici uz Turopoljce bili su protiv Ilira dobro oboruzani. Tako se 
je bilo ozbiljno bojati krvavog kreseva. To je sklonulo Zdencaja, te 
je zabranio dolazak na restauraciju s oruzjem. Turopoljski zupan 
Josipovich dao je postenu rijec, da 6e njegovi plemiii doci neoruzani. 
Ali Zdencaj eva zabrana pala je u vodu, jer su osobito svi serezani dosli 
s pistoljama, puSkama i handzarima. Nosili su po gradu crvene za- 
stave sa ilirskm grbom (s mjesecem i zvijezdomj. I prije nego sto 
se je mislilo, doslo je do krvi.^ 

' Sandor Bresztyensky, Pravno-povjesni podaci o Turopolju. Zagreb, 
1892. 8», str. 129. 

^ Surmiq, Hrvatski jneporod, knj. II., str. 204. 

' Horvath Michael, Fiinfundzwanzig Jahre aus der Geschichte Ungarns 
von 1820 -bis 1848. Leipzig 1867. Bd. II., str. 103. 



99 

Svi su smatrali tu restauraciju veoma vaznom po narodni op- 
stanak, te su narocito po prvi put htjeli Ilirci fiziCki svladati svoga 
neprijatelja, kako su ve6 do onda moralno bili pretezniji. Da se bar 
nesto osvijetli nacin, kako su se znale izvrsavati takove restauracije, 
neka nam kaze ova karakteristicna crtica, koja nam osvijetlava na- 
cin izbora kod restauracija u tridesetim godinama. Pripovijedao ju 
zupan Nikola pi. Zdencaj sam E. Tkalcu. 

»U pocetku tridesetih godina imala se je — tako race — ob- 
drzavati restauracija. Za najvaznije mjesto prvoga podzupana korte- 
siralo se je za nekog g. pi. Cegetka, dobricinu, al s malo upravnih 
sposobnosti. Ja (Zdencaj) nijesam mogao tu kandidaturu odobriti, to 
manje, jer je sluzbovao upravo kao prvi podzupan Lentulaj vrlo uman, 
pravedan i iskren cinovnik, na kojega sam se mogap potpuno oslo- 
niti. Vec nekoliko dana prije restauracije bile su dosle citave cete 
Turopoljaca u Zagreb, vicuci i pjevajuci od jedne krcnie do druge. 
Na glavnom su trgu pekli svaku vecer dva Citava vola na raznju, a 
iz dvanaest velikih badvi tocilo se vino. Lentulaj posao je zadnju 
vece na trg, da vidi narod i vrati se k meni: »Ne ima nade, amice 

— rece mi — pa da imam i novaca dosta, da deset volova ispecem 
i da sve okicko vino istocim«. Nasmijao sam mu se u brk i rekoh: 
Pusti ti to meni. Ti ces biti prvim podzupanom i bez vola i bez 
vina. Slijedeci dan u jutro bila je zupanijska aula vec ispred mog 
dolaska prepuna Ijudi. Sjednem na naslonjac i otkresah govor, koji 
u ostalom u onoj buci od stotinu glasova nije niko niti cuo. Zavikah 
»Silentium« i kandidiram Lentulaja i Cegetka. — Svi viCu: »Ho- 
6emo Cegetka «, — • Povikah opet : Silentium, Lentulaj ili Cegetek? 

— Oni me nadvikase : » Cegetek, Cegetek ! « — Po tredi put viknem : 
Silentium, Cegetek ili Lentulaj ? — Oni vikahu: » Cegetek, Cegetek !« 

— Ja kazem : Ja cujem samo ime Lentulaj. — Oni stadose vikati : 
»Ne Lentulaj, nego Cegetek«. — Ja ustanem i viknuh : Ja cujem 
samo Lentulaj ! — »Ne, ne, nikako Lentulaj, vec Cegetek «. — Na 
to sam proklamirao s najvecim mirom g. Lentulaja, kao prvoga iza- 
branoga podzupana. — Stotinu je glasova vikalo: sTo je nasilje, zar 
smo u Turskoj ? — to je bezobrazno — mi protestiramo ~ treba 
staviti u zapisnik — proklamacija ne vrijedi.« Ja ostadoh mirno sje- 
diti i pustao sam ih, da se izvicu. Tada rekoh glasno velikom bi- 
Ijezniku, da stavi u zapisnik Lentulajevu proklamaciju. Vikaci bi!i su 
zablenuti, mnogi su se smijali, drugi su grcili pijesti protiv mene. Ali 
ja sam kandidirao Busica i Cegetka. To je djelovalo kao mlaz hladne 
vode. Izabran je Bu§i(5, valjda jer su mislili, da sam ja za Cegetka. 
U takvim slucajevima sve ovisi o jakosti volje i hladnokrvnosti vc- 



100 

likog zupana. Ko to nema, bit ce uvijek potucen kod restanracije. 
\'ika stotine magaraca ne vrijedi toliko, koliko jedan glas ra/cboritog 
i postenog covjeka.«' 

Ilirci se pobrinuse za crvene kape i surke s crvenim ukrasima. 

Na dau prije restauracije, u ponedjeljak poslije podne u tri sata, 
po§ao je jedan dio Ilira prema Karlovcu, a drugi prema sv. Ivanu 
pred plemice izbornike. Tim Ilirinia bila je zadaca, da izbornike u 
grad doprate i da medju njih crven-kape porazdijele. 

Kad su to zaculi protivnici ilirski razljute se i da zaprijece 
dobar dolazak plemstva od Sv. Ivana i onima iz Moravca sabrase 
Cetu i odposlase Gjuru Pisaciiia i njegovu druzbu s torn cetom u 
Maksimir, gdje su se nasrijed opcinske ceste smijestili. 

Zatim se odveze Gjuro Pisacic i njegova druzba u Sesvete, 
da razmotre, sto se ondje dogadja. Kad tamo, eto vraga, zapazise 
svekolike stotine plemenitasa od sv. Ivana i iz Moravca pod crve- 
nim kapama. Na taj pogled okrenuse se i sto su brze mogli vratise 
se u Maksimir. 

Izvijestivsi svoje o onom, sto su vidjeli, stade Pisaci6 novcem 
i lijepim rijecima podbadati svoju cetu, neka na plemice, sto ce doci 
iz Sesveta udare oruzjem i neka im pobacaju kape na zemlju. Kad 
je vodja taj posao obavio odbrza u Zagreb, te prepusti razjarenu 
cetu samoj sebi. 

Kad je ta ceta napokon ugledala kola izbornika, koji su pod 
crvenkapama veselo jurili na izbor, postavi se uzduz i poprijeko na 
maksimirsku cestu i poreda se tako, da je zaprijecila prolaz kolima. 

Odmah kako se prva kola priblizise, u kojima se je vozio 
Ljudevit Gaj, nastade vika i buka, a ceta s golim sabljama stade 
se prijetiti onim na kolima. Ceta zaustavi najprije prvu koCiju i za- 
metne kavgu. U to stignu i druge kocije i kola i sad nastade buna. 

Jedan od sv. IvanCana, koji se je nalazio u protuilirskoj ceti, 
plemic imenom Cegetek, covjek starac ali neobuzdane i silovite cudi, 
koji je ved radi svoje silovitosti bio jednom u zupanijskom zatvoru, 
vikao je, sto ga grlo nosilo: »I mi smo Horvati i mi smo plemenita 
braia vaSa, ali nismo Iliri, za to treba da i vi skinete crvene kape.« 

U jiajveiioj uzbudjenosti udari on na kola, u kojima je sjedio 
prisjednik banskoga stola TonCek Stauduhar, svetoivanski plemenitas, i 
uhvativsi ovoga za prsa silovito jednom rukom, potrga mu gajtane 
na surki, drngom mu pograbi s glave crven-kapu. Pri torn pade 

' Tkalac K. I., jugcnderinncrungen aus Kroaticn (174^—1823, 1824— 
1843), Leipzig 1894. 8", str. 271. 272. * 



101 

Stauduharu, ura iz dzepa. Kad se jc Toncek Stauduhar Ojazio u 
ocitoj opasnosti zivota, trgne sahlju, mahne njoni i udari napadaCa 




Kralj Ljudevit I. Veliki (1342—1382.) 
Po slici Jana Matcjka. 

u prsi, gdjeno se sablja na debelom remenu od torbe slomi u dva 
komada. 



102 

Ali Cegetek ga joste nehtjede pustiti. Na to ga jog i onim ko- 
niadom sablje, sto mu je ostao u ruci po glavi udari i to tako silno, 
da se je Cegetek s mjesta srusio i ogreznuo u krvi. Poplasise se 
poradi toga dogadjaja Cegetkovi prijatelji i pusti^e uz grozne psovke 
i kletve Ilirce, da se odvezu u grad, a Cegetka stavise na kola, te 
ga ispratise u Zagreb. 

Ljudevit Gaj, koji se je vozio. kako rekosmo u prvoj kociji, 
dade se, iza kako je dosao u Zagreb s mjesta odvesti k velikom 
zupanu Nikoli pi. Zdencaju od Zahumii grada, da mu se prituzi 
radi te navale. 

MedJLitim su vec i ilirski protivnici dosli u grad i ispripovijedali 
sav dogadjaj, dakako na svoj nacin, tvrdeci da je neki Ilir — ■ inaCe 
seoski biljeznik na Cegetka prvi navalio. 

Kad je Gaj upravo stigao do ugla komorske kuce, nasrnula je 
onamo i ceta njegovih protivnika s komadom kod Maksimira slomljene 
sablje, da se i ona prituzi velikomu zupanu. 

Opazivsi Gaj a ta ceta, nastala je strasna vika i ona stade sipati 
kletve i pogrde na narodnoga ilirskoga vodju i tuca kamenja stade letjeti 
na Gaja. Gaj pobrza svoje korake, ali ceta nasrnu za njim vicuci : 
»Ubijte ga! Ubijte . . .« Vided se Gaj u opasnosti zivota, jer je ceta 
zestoko navalila, ne imajudi u ruci nikakova oruzja, jedva spasi svoj 
zivot. Jedva mu je poslo za rukom do6i u sobu velikog zupana, kad 
eto za njim bijesne cete, koja je htjela, da prodre do samoga zupana. 
Tek pred vratima velikog zupana mogli su ju zaustaviti. Veliki je 
zupan poradi osobne sigurnosti morao pozvati pandure s puskama 
pred svoj stan, kao strazu. Ceta pred vratima zahtijevala je bucno, 
da ju puste pred njega. Sad joj to bude dozvoljeno, ali ona nije nit 
sada mirno uSla u sobu, ved uz silne pogrde, psovke, kletve i htjela 
je da se razjarena baci na Gaja, koji je bio u sobi. Tek po nago- 
voru velikog zupana i njegovih Ijudi popustise nekako napadaci, da se 
ipak niti Gaju, niti nikome drugome nije nista zla dogodilo. 

Nego i tim nije bio svrsen dan, koji je vec zapoc^eo »ratnim« 
pripravama, U jutro su ve6 najme, toga ponedjeljka Ilirci svoje pri- 
stase skupili uz glazbu i svoje vodje u Streljani, gdje je za njih bilo 
pripremljeno 60 vjedara vina, 3 cente sunke i 4 cente teletine. Tuj 
je dakle bilo zivo citavi dan. Isto tako zivo, ako ne i jos zivlje bilo 
je u gostioni k »Paradajzelu«, gdje su se zabavljali Turopoljci i pri- 
stase »prave hrvatske stranke«.' 



' Pismo nepoznatog njcmackog pisca, sto se nalazi u sveucilistnoj bi- 
blioteci u Zagrcbu te >Nar. Nov*. 



103 

U vecer pako imali sn Iliri u Streljani sveCarii zhor u slavu 
kraljeva imendana. 

U slavu imendana kralja Ferdinanda s^braSe se pred slikom 
njegovom u dvorani i ispjevase odusevljeno carevku uz svirku glazbe, 
sto je dosla iz Jaske, a onda s izbornicima krenuse gradom, da istu 
pjesmu otsviraju i otpjevaju i pred stanovima dostojanstvenika i ro- 
doljuba, sto su se nalazili u gradu. 

Kad su dosli do tijesnoga ulaza na promenadu kod Zdveraca 
naidjose na nemiki zapreku, Josipovich je dao svoje neke Ijude obudi 
u zenske haljine i stavio ih u zasjedu, pa kad su Ilirci sa svojom 
glazbom do tuda dosli, stadose na Ilirce bacati tucu kamenja. 

Tom zgodom pogodi kamen tako .tezko jednoga glazbenika, 
da se je srusio kao mrtav. Da je iza toga nastala strava razumije 
se samo po sebi, Samo teskom mukom poslo je za rukom nekim 
trijeznijim vodjama, da umire svjetinu. Dakle u jednom danu pokusali 
su protivnici Ilirizma tri opasna napadaja. Ali i Ilirci im se joS isti 
dan u 10 sati u noci osvetise tako, da su na kazinu svojih protiv- 
nika polupali sve prozore. 

Kako se vidi predvecerje restauracije svrsilo je vrlo ominozno. 
Sve je dalo nasludivati na zlo. 

Pod tim auspicijama granulo je jutro dana, na koji se je imala 
obaviti restauracija. 

Bio je to utorak, zadnji dan mjeseca maja. 

Dok su Ilirci bili u crkvi na svecanoj misi i sazivu duhu sve- 
toga prihvatise se Turopoljci i drugi protivnici Ilira ratne varke. 

Ved nekoliko sati prije odredjenoga vremena to jest u 6 sati 
u jutro sakupise se u dvoristu drzavne kuce, gdje se je imala oba- 
viti restauracija, akoprem je bilo odredjeno, da se vrata drzavne kuce 
imadu otvoriti tek u osam sati. 

Tuj okupise stol i sator, spreman za velikog zupana, i sve klupe 
odredjene za casnike i urediSe tako citavu tvrdjavu, pravi nasip protiv 
navale. Ovdje su njihovi vodje koracali po poglavarskom stolu i koman- 
dirali otud svojima. Dodjose u osam sati Ilirci i Zagrepcani, te. Hr- 
vati iz pokupskih i prekokupskih krajeva, Svetoivancani i Moravcani 
s crven-kapama. Oni se postavise mirno na protivnu stranu od Tu- 
ropoljaca. Premda su s jedne i s druge strane pocele padati psovke 
i kletve, poslo je za rukom Gaju uzdrzati mir i cinilo se, da 6e ipak 
restauracija mirno zaceti, Ali tomu nije tako bilo. Kad je uslo po- 
glavarstvo s velikim zupanom i jedva se je postavilo do stola, ulje- 
zose i neki od Ilira do stola, da se i njihov glas iSuje, no tu ih Jo- 



104 

sipovicheva stranka natra»- pntisne. Ilirci su htjeli, da pol stola za 
sebe dobiju, al Turopoljci toga nisu dali. Na to jedan od Iliraca 
vikmi : »Djecaki, samo slozno«. I svi potegose sablje, te sad uastade 
pravo mrcvarenje. Plemi(3u P. bude otsjeceno uho. Osam plemi(ia ra- 
njeno je na glavania. Krv postrca sve i u zestokoj bici budu Turo- 
poljci potjerani, Oni pobjegose na tavan i u razne sobe. Ilirci su 
svakuda u bijesu trcali za njima. Josipovich je pobjegao. Pisacica su sa- 
krile gospodje. 1 to je bila njegova sre6a, jer bi inace platio zivotom.' 
Na mjestu restauracije izgledalo je sve kao na razbojistu. Stolci, sto- 
lovi, sator, sve je bilo satrveno i slomljeno. Napokon ostadose Ilirci 
sami i obavise restauraciju. Do jedan sat po podne bilo je sve go- 
tovo u naivecem redu. Vojska je doduse dosla, ali prekasno. 

Dvije su verzije o pocetku te restauracije. Jednu verziju donjeo 
je »Pesti Hirlap« u svom dopisu iz Zagreba 1. juna 1843. Ondje 
se veli: 

sU utorak u jutro] nakon );veni sancte>< ipak se svi u dvoriste 
drzavne kuce sakupise, nu jedva sto presvijetli gosp, vrhovni zupan 
mjesto zauzeo, odmah hotjese Ilirci, da od turopoljskih plemica otmu 
jednu klupu, i buduci da su ju ovi cvrsto rukama drzali, Ilirci pote- 
go;5e sablje i ruke im sve isposjecase. U bici toj veliki zupan ostavi 
svoje mjesto, kao sto se jednoglasno veli: s tim rijecima: »Potius 
solvo sessionem« i po malim stubama, do kojili mu je stolica i onako 
bliza bila, ode gore u kucu i posla po vojnike. Medjutim se dolje 
zametnu formalna bitka. Iliri povadivsi sablje, nasrnuse na Turopoljce, 
Svetoivancane i u opde na sve one, koji nisu u »ilirskoj« opravi ili 
barem u crvenoj kapi dosli, i buduci da je turopoljski zupan zadao 
svoju rijec i zavjetovao, da njegovi Ijudi (broj turopoljskih plemida 
iznosi do sest stotina, koji su svi xmagjarske stranke« privrzenici 
bili), nikakove nerede zametnuti ne 6e, i za to bez oruzja dodjose, 
lako je dokuciti, da naproti oruzju (pistoljama, puskama, handzarima, 
vjerodajnim spisima providjene, tako zvane serezane bijahu Iliri sa 
sobom doveli) ovi siromasi nijesu mogli odrzati mejdan, i dok su 
vojnici onamo mogli stici, svi su iz dvorista istjerani bili. Na to pre- 
svijetli gospodin veliki zupan zapita hrvatskim jezikom, kojemu su 
mimo njemackoga bili jedino vjesti, unutri zaostale crvenkape, bode 
li mirni biti i zele li restauraciju? Nakon »jest« i »zivio« sidje nje- 
gova presvijetlost sa svoje stolice, na kojoj su dotle Iliri dra. Ljude- 
vita Gaja, urednika ilirskih novina nosili, a kad ju opet zauze, izabi- 
ranje casnika se u redu obavi«. 

' Anonimni pisac njemaSkog pisma u sveuc. biblioteci u Zagrebu. 



105 

»Naroclne Novine«', priopcujuci taj »Hirlapov« dopis, dodaju 
opaske, po kojima se citav dogodjaj posve drukcije prikazuje: 

»Istina doduse, da gospodin veliki zupan jedva mjesto zauze, 
jer magjaronska stranka, od koje su poglavice na stolu amo tamo 
setali i na klupama stojali, tako zestoko domorodnoj stranki pristup 
branila, da pri torn rivanju borba nastade, u kojoj medju drugima 
ozledjenim g. R. J. pograbi domorodne stranke cetovodju G(ajaj za 
ruku, nastojeci mu desnicu pomodu g. B. L. R. (baruna Levina Raucha) 
na prelucu od klupe sk)miti, nasto G(aj) velikim naporom klupu pre- 
baci i skocivsi u srijedu domorodaca, tim ucini, da se svakolika domo- 
rodna stranka nazad otisnu. U to dobije veliki zupan i ostala gospoda 
velikasi toliko vremena, da su se po stubama u gornji kat odijeliti 
mogli . . . Plemenitasi pokupski i prekokupski i malo ne svi sveto- 
ivanjski i moravcanski, videci se, premda brojem mnogo jaci, ipak 
od protivnika narodnosti, kano od jedne tvrdje od stola odrinuti, ho- 
tjeli su jednu klupu imati, na koju bi barem neke od svoje gospode 
namjestili. Ali stranka magjaronska stade sabljama klupu braniti. Na 
sto mnogobrojna gospoda domorodne stranke povukose sablje i silom 
rastjerase silovite posvojitelje restauracijonalnoga mjesta i uznemiri- 
telje ovoga konstitucionalnoga cina Laz je pak ocita, da je pri toj 
borbi koja ruka posjecena«. 

Zanimivo je, kako Gaj u svojim novinama radi tog dogodjaja 
Turopoljce blago sudi. 

O Turopoljcima se kaze : iSto se pako plemenite brace turo- 
poljske tice, kojino su od najstarijega vremena slobodu svoju opcu- 
vali i koji su zaista jezgra plemenstine hrvatske, oni su 
opcenito vrijedni i dobri Ijudi, samo skoda da se dadu varati i sto 
u svom zaslijepljenju drze kukolj za psenicu«. 

Pobjeda ostade na ilirskoj strani, a Ilirci je proslavise sjajnom 
bakljadom Ljudevitu Gaju i onim velikasima, koji drzahu s Ilircima, 
a to bijahu grof Laval Nugent, grof Janko Draskovi(3, grof Juraj 
Orsic, barun Franjo Kulmer^ Eduard Jelacid i veliki zupan iNikola 
Zdencaj""^. Ta bakljada bila je velicajna, jos nikad ne vidjena u Za- 
grebu. Povorku su vodili velikasi i plemici, te omladina, vecinom u 
narodnim odijelima. Na celu bila je trobojnica, koju su cuvali golim 
sabljama, a na to je slijedio nepregledni niz bakljonosa. 

U Madzarskoj pobudila je ova ilirska pobjeda veliku senzaciju. 
Oni su bill bijesni na »intriganta« Zdencaja, a jos bijesniji na Lju-, 
devita Gaj a . . . 

' »Nar. Novine« 1842., br. 49. 

- Surmin, Hrvatski prcporod II., str. 205. 



106 

Kazumije se, da i Ante Josipovich nije mogao ostati miran. 

Sretni uspjeh restauracije od ^od. 1842., o kojoj je tako redi 
visio dalji napredak narodnog preporoda, najvise se ima pripisati uz 
Gajevu odluCnost velikom zupanu Nikctli Zdencaju. Tako su izabrani 
za podzupane zagrebacke: Benko Lentulaj, Eduard Jelacic i Josip 
Bunjevac. 

Nikola Zdeniiaj nije doduse rodjen Turopoljac, ali se je rodio od 
starodavne pleniicke porodice na svom djedovskom dobru u Velikom 
Ravnu 6. decembra 1775., i zato su ga Turopoljci u ono doba sma- 
trali izrodom, pak sn se, kako cemo malo kasnije vidjeti, kusali 
osvetiti, bar na slici drugoga Zdencaja, koji je bio njihov zupan i 
kojega je slika visjela u dvorani, gdje su se vr.sile skupstine pleme- 
nite opcine Turopoljske. 

Svi su pripisivali pobjedu Gaju, koja je imala za posljedicu 
silno odusevljenje. Pise mu zato stovatelj : »Vasa je zasluga veda, nego 
najvecih pisatelja, jerbo je lakse perom vladati, nego cinom, tako 
rekuc s macem u ruci uzdizati trade, raznjezene mase k zivotu, Vi 
imate zastitu proti svakim strijelama, vas cin — i plod vase radnje, 
restauraciju 1842., koja je vise ucinila i vise nasem svijetu zivota 
donijela, nego sve u nas napisane knige i knjizice«. 

Ali ta pobjeda stojala je skupo Gaja, koji je sa svojim slavljem 
izazvao i zavist svojih prijatelja. 

Sad su ucestale denuncijacije na Gaja. Osobito neki madzarski 
profesor iz Zagreba, optuzivao ga, da si daje pjevati kraljevsku 
hininu od omladine, mjesto : »Bog pozivi naseg kralja«, da pjeva : 
>Bog pozivi naseg Gaja«. Gaj da zeli postati kraljem nove »Velike 
Ilirije«, pod koju da zele podjarmiti i Ugarsku. Ugarska da ce biti 
podnozje slavenskog giganta.* 

U svojoj skupstini od 7. juna 1842. u Velikoj Gorici prosvje- 
dovali su turopoljski plemici protiv zagrebacke restauracije. O toj 
skupstini mnogf) se je pisalo u madzarskim novinama. Medju njima 
je '>Vil4g« donio opsiran clanak. Na turopoljsku skupstinu dosao je 
i jedan od ilirske stranke izabrani zupanijski sudac. To je dalo po- 
voda, te je ved na pocetku skupstina burno pocela. Jedan od plemic^a 
priseznika rece : >/Buduci da ja medju nama takovu osobu vidim, 
koja je na me i na moje plemenite drugove za zadnje zagrebacke 
restauracije, zaboravivsi svetinju mjesta, oruzanom rukom nasrtala, 
i koja radi toga medju nama vise ne moze imati mjesta: za to sma- 
tram nuznim, da prije nego vijedanja zapocmemo, gospodina toga 

' Gradja za povjcst hrv. knjizcvnosti, knj. 6 , p. XXXVII. 



107 

opomenemo, neka iz dvcjrane izadje napolje«. Na te rijec^i uspaliSe se 
strasti i ninogi plemici navalise na suca, da ga silom izguraju na- 
polje. Zaprijecio je to nasilje sam zupan Aiitun Josipovich, rekavsi : 
^>Nadam se, da ce taj gospodin, -koji poradi onih dogodjaja ne moze 
medju nama imati mjesta i sam uvidjeti, da je najbolje, da ovu ple- 
menitu skupstinu posted! od svoje nazocnosti«. Na to se sudac u 
istinu udalji. Al strasti se nijesu smirile. Na zidu dvorane turopoljske 
vijecnice visjela je slika zupana Zdencaja. Skupstinari navalise sada 
prema toj stijeni, da tu sliku strgnu sa zida i da ju rastrgaju. 1 opet 
je Josipovich imao pune ruke posla, da zaprijeci taj cin osvete na 
jednomu od predja sadasnjega Ilirca. Iza toga je odluCeno, da se 
zametne pravda protiv dvojice turopoljskih plemi6a, u kojili je bilo 
skladiste ilirskih crvenkapa, da tako izgube pravo na prisjednicka 
mjesta. Kad je i to odluceno, ustade zupan Josipovich i izrece odrije- 
sitim glasom govor, u kojem istaknu sve uvrede, sto su ih Turo- 
poljci dozivjeli za zagrebacke restauracije i pozva skupstinu, da uzme 
u pretres one toli vazne dogodjaje. Madzarski dopisnik pise u svom 
dopisu o torn vijecanju: »U ovim vijecanjima bilo je radosno slusati, 
kako se turopoljski plemidi vise puti izrazise, da oni ho(5e dodui^e 
sacuvati svoju hrvatsku narodnost, nu ako hi se vec morali s njom 
da rastanu, to oni svakako vole biti Madzari, nego li Iliri«. 

Napokon iza oduljeg vijecanja odlucise turopoljski plemici, da 
se posalje preponizna reprezentacija samome kralju, u kojoj se imade 
umolici, da im se vrati njihova okrnjena ustavna sloboda. Ta pako 
reprezentacija, neka se posalje svim zupanijama, posebnim pismima, 
pak da se ove umole, neka bi Turopolje potpomogle. Kad je na to 
jedan od prisjednika upozorio, da madzarske zupanije samo madzarske 
dopise primaju, odlucise skupstinari jednodusno, neka se ta pisma 
napisu u madzarskom jeziku. 

Turopoljci su u toj svojoj znamenitoj reprezentaciji kralju opi- 
saU dogodjaje restauracije i istakli »opasne tendencije« Iliraca. Citao- 
nica ilirska je rasadiste politickog rada ilirskog, Clanovi se njezini 
razlikuju od drugih Hrvata i posebnim odijelom, Ucinili su i posebni 
zemaljski grb, koji rado nose na zastavama. 

Vlada potpomaze Ilirce. Turopoljska opdina, stojedi na stano- 
vistu, da je zupanijski zagrebacki magistrat, bez Turopoljaca izabran, 
nezakonit, za to se toj oblasti ne pokorava i moli smjerno kralja, da 
istrazi tu stvar, te imenuje kr. komesara. 

Opcina turopoljska odlucila je napokon : a) da Turopoljci ne 
6e nikakovih gradjanskih parnica, koje bi se morale apelirati kod 
sedrije, onamo slati. Vole ostati bez apelacije do casa, dok kralj ne 



108 

rijesi njihove tuzbe, ne<^o li da daju rcvidirati svoje parnice po ne- 
kompetentnini sucima. b) Ako hi se u to viijeme koja reprezentacija 
morala podastrti kralju ili kr. namjesnistvu, to ga opdina Turopolj- 
ska ne 6e slati putem zagrebacke zupanije, vec neposredno Njeg. 
\'elicanstvu ili kr. namjesnistvu. c) Ako bi koji od njih po zupanij- 
skom fiskalu bio pozvan, da dokaze svoje plemstvo ili tvrdi sto drugog, 
to ne ce stupiti nit pred sedriju nit pred podzupana, ve6 ce se radije 
dati per contumaciam odsuditi. d) niti jedan Turopoljac ne ce pred 
zupanijskim cinovnicima podignuti nikakove parnice, prije, nego sto 
kralj odluci o turopoljskoj tegobi. e) Ako bi zagrebacka zupanija u 
limitacijama ili drugim stvarima, koje se, a da se opce dobro ne 
ugrozi, nemogu odioziti, odluci bilo sto mu drago, to Turopoljci 
slicnu javno-politicnu uredbu ne ce doduse prijeciti, al ujedno ne ce 
nista podhvatiti, sto bi izgledalo, kao da pi'iznaju zakonitost vlasti. 
f) U zagrebaCku generainu kongregaciju ne ce se poslati niti jedan 
zastupnik ]ilemenite turopoljske opcine, tako dugo, dok sud kraljev o 
toj stvari ne pukne. ' 

Znamenitu ovu skupstinu plemenite opcine, s kojom je moze 
se reci nastalo posve novo razdoblje u povijesti Turopolja, zavrsila je 
gozba u Kurilovcu kod zupana Antuna Josipovicha. Bio je sad on 
osoba vrlo vazna u povijesti citavoga naroda i od g. 1842., pak punih 
§est godina vidimo ga u neprestanom radu. Turopoljsko pitanje nit 
u ugarskom, nit u hrvatskom saboru niti raznim zupanijskim skupsti- 
nama ne silazi vise s dnevnoga reda, ve6 se povlaci, kao neka morska 
zmija. Isprvice u obliku tuzbe Turopoljci su se obradali i kralju i 
saborima, dok nisu u glavi Josipovichevoj nikle ideje za potpunom 
samostalno^du turopoljske zupanije. 

U gozbi, koja je slijedila iza te skupstine, pristupio je k stolu 
zupanovu odbor turopoljskih plemica i rekao je »da zivu predraga 
nasa madzarska brada, i da Bog dade, da se vezi bratske Ijubavi 
medju nama i njinia sve na uze stegnu!« — punu Casu isprazni.. . . 

Odusevljen zakljucuje »Vilagov« dopisnik svoj dopis rijecima: 
rOvo je dakle kratak opis dogodjaja, nad kojim se mora veseliti svaki pri- 
jatclj dobre stvari, a koji nam podaje nov dokaz, kako po vjecnoj Pro- 
vidnosti i najzalostniji dogadjaj moze uroditi slatkim plodom. Eto bas 
najvecii otpor od strane Ilira uzrokom je, prvom koraku pomirbe od 
strjnc Horvata. Primimo dakle sa svom madzarskom srcanosdu na 
razvalinama starih raspra pruzenu nam bratsku desnicu, i zaboravivsi, 

' K. k. privilegirtc Agramcr politischc Ze.ilung 1S42. str. 244. 



109 

sto je bilo, sagradimo na novo sveti hram sloge i bratske Ijubavi^ 
protiv kojega »nec portae inferi praevalebunt« ' 

Odluka ova skupstine turopoljske bolno je odjeknula u srcima 
Gajevih Uira : »najvise me je uplasila — pise Ljud, Vukotinovic — 
slo je- plemeniti magistral turopoljski na Nj. Velicanstvo poslao molbu 
i pisao svim zupanijama ito madzarskil Toga se bojim! — Samo 
neznam, sto ce previsnje mjesto tome reci . . . . Ja nisam znao, da 
je Turovo polje nezavisno od zupanije zagrebacke ... A ako jest, 
kao sto se de facto nastoji pokazati, sto na njih spada restauiacija 
druge jurisdikcije? — Dakle Turovo polje kanton madzarski . . . O 
uboga braco Turopoljci ! Vi neznate na sto se vasa pravica i vase 
ime upotrijebljava . . . Nego veniet dies!« 

Samo se po sebi razumije, da su turopoljsku reprezentaciju s odu- 
sevljenjem pozdravile madzarske zupanije. One ju redom odlucise po- 
duprijeti kod kralja. Tako zupanija canadska, pozunska, gjurska, con- 
gradska, zaladska. Od hrvatskih zupanija krizevacka i varazdinska, 
(29. augusta 1842.) odbise prosvjed Turopoljaca. Viroviticka zupanija 
nije reprezentacije slijepo poduprla, vec kiauzulom, da ako bi se 
istragom pronaslo, da je turopoljska tuzba lazna, onda neka tuzitelji 
neostanu bez kazni. Skupstina pestanske zupanije raspravljala je o 
turopoljskoj reprezentaciji 31. augusta 1842. Dakako da ju je s ve- 
likim zanosom odobrila »kao radosni znak, da usprkos bijesne ilirske 
stranke u njedrima srodnoga hrvatskoga naroda jos gori simpatija 
prama madzarskomu narodu, naklonost prama drzavnomu savezu, 
vjernost prama konstituciji.« Toga radi su spoznali stalisi i redovi ove 
zupanije za svoju najsvetiju duznost, da jednodusno ocituju, da su 
primili bratsko pouzdanje nasih hrvatskih rodjaka s bratskim nagnudem 
i da ih muzevnom iskrenoscu uvjeravaju, da ne samo sto ne ce nji- 
hovu prijateljsku ruku (turopoljsku) od sebe odbaciti, vec da ce dapace 
I smatrati svetom duznoscu, da ih u njihovom zakonitom i ustavnom 
postupku i vjernosti spram ugarske krune brane i stite, hrvatsku 
I pako narodnost svugda 6q postivati.''^ 

Da pako skupstinari pestanske zupanije i inako iskazu svoje 
osjedaje cinom, zamolise velikog zupana, da zupana turopoljskoga 
plemstva, Antuna Josipovicha, u znak^ da njegove zasluge cijene, stavi 
u broj prisjednika pestanske zupanije. 

Madzari su uopce radi te ilirske skupstine mnogo vikali. Turo- 
poljska opcina postade nnjednom znamenita. Kosut je predlozio, neka 

' Vidi Vilag 1842. dopis od 1.3. juna iz Gorice. — Ilirske narodne no- 
vine 1842. br. 55. str. 217. 

■ Ilirske narodne novinc 1842. br. 74. 



no 

se Hrvatska u pojj;ledu javne uprave i zakonodavstva odijeli od Ugar- 
ske, ali ne od sv. kriin: ugarske, jer da smeta narcxlaoj cvoluciji 
Ugarske. Ali javno se je mnijenje izrazilo protiv KoSutova predloga. 

Na zupanijskoj skupstini n i t r a n s k o j procitano je tuzbeno pismo 
Turopoljaca. Stalezi izjaviSe, da ilirska mrznja za osvetom vapi, te su s 
radosCu primili na znanje vijest, koju im je veliki zupan priopcio, 
da je vec imenovan kr. komesar i da vet: radi u Zagrebu. Dakle i 
u slovackoj nitranskoj zupaniji zakljucise upraviti reprezentacijii kralju 
i umoliti, da se krivci ostro kazne, a turopoljska plemicka opcina u 
pravice opet umjcsti. 

Jedna od poslijedica zupaiiijske skupstine od 29. maja bila je, 
da je II Zagreb poslau kao kraljevski komesar Josip S i s k o v i 6, veliki 
zupan viroviticke zupanije, koji je imao zadadu, da nerede, koji su 
se zbili pri restauraciji razvidi i istrazi. 

Zak)stno se je to dojmilo skupstinara zagrebacke zupanije i oni 
su u svojoj skupstini 23. augusta, kad se je kraljevski dopis o kome- 
saru proCitao, odlucili, da se podastre kralju reprezentacija, u kojoj se 
je spominjalo: da stalezi i redovi, kao vazda vjerni podloznici Njeg. 
Velicanstva, preveliku svoju zalost nad naredjenom ovom komisijom 
pred licem predobroga svoga oca ocitovati moraju, te mole, da se ta 
komisija obustavi. U toj su skupstini govorili mnogi govornici. Medju 
njima se je osobito istaknuo zagrebacki sudac Josip Stajduhar. Ne 
inia sumnje, da su zagrebacki dogodjaji krivi, te je popunjena i banska 
stolica, kojom je vec dvije godine kao namjesnik banske casti upravljao 
zagrebacki biskup furaj Haulik. Njega su Madzari optuzivali, da je pri-H 
godom restauracije dao s Kaptolom novaca, da se kupe plemicki glasovi. 
Hrvatskim banom postade 16. juna 1842. pukovnik Franjo H alien 

Odmah, kako je imenovan Josip Siskovic za komesara, poveo je 
strogu istragu o toku restauracije. 

Xaravno da je tu zgodu upotrijebio zupan Josipovicli sa svojim 
Turopoljcima. Vec 18. augusta poslao mu je pismenu tuzbu, koju 
je potpisalo 800 plemica. Nezadovoljni plemici ulozili su i na skup- 
stinu zagrebacke zupanije od 23. augusta protest protiv odluka, koje 
bi se moze biti u glavnoj skupstini uCinile. 

SkupStina je zakljuCila, da se proti tih nezadovoljnika posalje 
fiskalna akcija, jer da je to pismo tako drsko pisano i takovim pro- 
stim i nepristojnini izrazima natrpano, da je, negledajuii na »bez- 
nmnu zaista i sniijeha vrijednu teznju svoju, vec poradi proiznesenih 
necuvenih pogrda proti vrhovnoniu zupanu, preveliku srcbu probudilo«.' 

' H. Nar. Novine 1842., str. 69. 



Ill 



Zestoka mrznja, koja se je u to doha razvila izmedju obiju 
straiiaka, najbolje se zrcali u pamfletima, paskvilima i rugalicama, 
ko'ima su se obasuli neprijatelji i jedni i dnio-i. 




Herceg (13G4 1376.) i kasniji kralj Karlo Dracki (1385-1386) 
Po bakrorczu XVIII. vijcka od Summonte-a. 

Kako su te pjesme najbolji spomen one mrznje, mislim, da 
dfobro cinim, ako takovu jednu pjesmu ovdje priopdim. 



112 

Iz nirziy«^ ii'i novotare niknula je ova pjesma, koja je za pravo 
namflet i puna drasticnih iskaza ogorcenja, sto se najbolje vidi iz 
onih stiliova, koji spominju onda vrlo uvazene licuosti grofa Ivana 
Draskovi^a i Ljudevita Gaja. 

Pisac je pjesme stari plemic s prijeko Save. Za cudo je, da 
se i dva Turopoljca nalaze na toj listi proskribovanih, i to Zdencaj 
i Brigljevic. 

Josip Bunjevac, vlastelin iz karlovackoga kraja, doveo je u 
ilirsko odijelo odjevene seljake, pa otuda aluzija u pjesnii. Joso Staj- 
duhar bio je veliki sudac zagrebacki, a Franjo Cackovic Vrhovinski 
zanesen Ilirac — a virtuoz na flauti, utemelji god. 1827. u drustvu 
sa pok. Klobucaridem glazbeni zavod.' 

Chujte, Ijudi, chujte chudnovite ztvari, 
Kaksze vu Zagrebu narodnozt szada kvari. 
Zebralisze jeszu nekteri Horvati, 
Koji za to ime nista netu znati. 
, Negsze prekerztili jeszu na Illy re 
Y tak odztupili od prave szvoje vire. 
Zdenchaja Nikolu za vogyu zebrali, 
Da tak domorodcze lakshe budu klali. 
Ala Miko, Miko kakvaszi ti zmia, 
Kakov ogeny bludni v szerczu tvojem szia. 
Tis'/A zrok boli, ka Horvate trapi, 
Bog daj da te sarka zkoro ztrela flapi. 
Oj neszrechna mati, ka tc je rodila, 
Bolye da te malog josche pogubila. 
Zaterlosze, Bog daj, czelo tvoje pleme, 
Ar je zloclieztoche y neszloge szeme. 
Briglevicha Janka, koj je tepecz pervi, 
Makar bas i bil on s-plemenite kervi, 
Na tratinu Bog daj zkoro da pelyali, 
Gde mu na vrat vuse czigani metali. 
Bunyevacz pak Joso, shupelazta glava, 
Koji je zaszlusil, da sze tak nazava. 
Koji je dopelyal z-Karlovca tolvaje, 
C^herlene nyini kape podelil y halye. 
Bog daj da kak Janko dojde na vishale, 
Gde mu vrane ochi na glavi kopale. 
Draskovich grof Janko, koji szvoju mladozt 

' August Senoa, Pamtlet na Ilirce. (Vicnac 1878., p. 94, 95.) 



113 

Lent* je ptjtioshil iiikoimi na radozt 
Potepel imetek, ztar postenye zgubil, 
Bog daj, dasze vii peklu zkoro bade szmudil. 
I.yudevite Gaje, koteri novine 
Lepo je bil pochel piszat v-donioviiie, 
■ Horvatzke je ozval, to je pravo bilu, 
Ar je to od veka nashe ime milo. 
Napreduva! vendar kajti nije tako, 
Nerjo preobernul jesze na opako. 
Sta on piszal szamo na ill3^rszku diku, 
Na vszeh Horvatov szramot preveliku. 
Za vLi vendar zlobu v-vrasje prepal rake, 
Gde naj bude terpel vekivechne make. 
V-Stajdohoru Josi vach posten3^a nima, 
Kajti to je znano vre od zdavna vszima. 
Nigdar ni zaszlusil purgare da on lada, 
Ar pod nyim vsze dobro nyihovo propada. 
On je chlovek koj domovine nima, 
Szumo kad v-sep pada — zlo za dobr(; prima. 
Vishe govoriti nije vredno — mozti 
Za takvog chloveka tratina je dozti. 
Vszem pak drugem, kojiszu Horvati, 
Tersze ovak lepo vislie netu zvati, 
Drugo nish neselim, kak da vreme dojde, 
Daszi vszaki szledni szam na zprevod pojde. 
Franjo Verhovinszki neka v-sveglu pushe, 
Kada vragi nyima pekli budu dushe. 
Ova szrecha naj bu vszak onomu, 
Kije protiv szvojem imenu i domu. 

Kad je Siskovid izabran komesarom, protestirali su llirci. AH 
proslo je mnogo mjeseci, dok je Siskovic dosao u Zagreb (1. okto- 
bra 1842.), On je isprvice kusao, da primiri stranke, ali uzalud. 
Bude mu predana tuzba hrvatsko-ugarske stranke sa svjedodzbama. 
On stade saslusavati svjedoke i zaprisizati ih, a kad je dovrsio, ode 
opet iz Zagreba, da se tek pocetkom god. 1843. povrati, te nastavi 
istragu. Tako je istraga dugo trajala, dok nije napokon predao svoju 
relaciju. ' 

Pocetak oktobra 1842. bio je posvecen instalaciji novoga bana 
Hallera. Iliri su se upravo natjecali, kako da sto sjajnije docekaju na- 

* Gcschichtc dcs lllyrismus, Leipzig 1849., str. 104. 



114 

nijestnika kraljcvske Oasti u Hrvatskoj. Sara Gaj je narocito isticao, 
da je trebalo :^to vei^i sjaj torn prigodom razviti. Iz svih strana do- 
movine stall se kupiti gosti. Sto je cijeloj kraljevini Ugarskoj kru- 
njenjc apo^tolskog kralja — naglasio je Gaj — to je za Hrvate en 
miniature instalacija bana, koji je vidljiva glava trojednih ilirskih 
kraljevina, srediste zelja i nade, zivi sinibol na sih municipalnih prava. 
— Gaj je ponosno isticao, da se u na^ini starim listinama zove ban 
nanijesni kralj (prorex). 16. oktobra dosao je grof Albert Nugent,/ 
slavni junak od Saide, na celu svojih 160 slobodnjaka u narodnom 
odijelu s crvenim plasteni. 

Isti dan poslije podne dodjose i Turopoljci s razvijenom 
z^stavom. Gaj eve novine isticu torn zgodom, da su imali »proslav- 
Ijeni, nu i razvikani grb ilirski, koji se u njihovom grbu na zastavi 
blista, najme mjesec i zvijezdu — nu ne jednu, nego pace tri, Kon- 
statujudi to, isti dopisnik novina primjecuje : Pa ipak je jedna od 
poglavitih tocki, na kojima neki neniirnjaci svoje pretenzije i tuzbe 
proti ilirizma osnivaju, sto se ilirski domoroci uz hrvatski grb i ilir- 
skim sluze. Ovu pako svoju tuzbu proglasuju za jednodusni glas 
svih Turopoljaca. — Ne znaci li to: in propria viscera servire? — 
Turopoljci bili su oruzani. Lijepo i vojnicki odjeveni. Pred njima je 
dvanaest trubalja orilo. Golema mnozina naroda ih je pratila, mnogo 
gospode na konjima, banda zagrebackih gradjana i svi visi i nizi 
casnici zagrebackog gradjanskog vojnistva. Turopoljci su tiho, oz- 
biijno i dostojanstveno ulazili. Nicim se nije pokazalo, da su u svadji 
sa Zagrebom. 

Turopoljci su svagdje bili naz0(5ni kod banove instalacije i u 
Zagrebu su se zadrzavali sve do 20. u jutro, kad su posli u 8 sati 
praceni zagrebackom bandom i mnogom gospodom, u mnogim koci- 
jama do Save. Lijepi docek Turopoljaca ima se pripisati mnogo i 
finom diplomatskom taktu Ljudevita Gaja, koji i sam tumaci u svojim 
novinama, da bi bilo krivo citavo turopoljsko plemstvo otsuditi radi 
pojedinaca: »Da ocito mi ovdi ispovijedamo, da bi i mi sami sva- 
koga onoga kao neprijatelja domovine nase smatrali, koji bi ono 
namjeravao, cim nekoji domoroce u oCima Turopoljaca potvaraju. 
Isto sm(i mi prosti od strasne pristranosti i pohlepe za kavgom, koju 
madzarski referenat u svakom retku pokazuje. Turopoljce pri ulasku 
svom bratski pozdravili, i tim se zaufanije nadamo, da 6e se sa- 
dasnje ove neskladi do malo vremena potpuno rasprSiti, Cim nam je 
zvjesnije poznato, da su vec mnogi od vrle nase turopoljske braie 
uvidili, kako se te stvari medju nama razumijevati imadu«. 

Ipak se ne mo^e reci, da su tu casovitu miroljubivost Gajevu 



115 

dijelili strancari onoga doba. Izgleda, kao da su i Ilirci i Turopoljci 
postajali sve nesnosljiviji. 

Zanimljiva je ova izjava, koju sam nasao nedavao u kr. sveuci- 
lisnoj biblioteci niedju starim spisima iz ostavstine pok profesora 
Vjekoslava Babukida. Ja jii ovdje u cijelosti priopcujem : 

»Doli potpisani svjedocim polag dusiioo- spoznaiija i pud priscgu 
svini, kojim pristoji, kako ja iduci dana 22, aprila g. t. na vecer, 
da se sprejdem, po priliki okolo pol devete vure iz doljnje Ilice, gde 
kvartir imam, proti gornjoj Ilici, zestal sem se pred ostarijom Fritza 
»k belomu volu« zvanem, z dvemi plemenitasi iz Turovog polja, koji 
su kvartira za preno6iti iskali. Jeden od oveh imal je pripasanu sabljn, 
a drugi baltu. Ja sem jih pital, da kaj i§ceju? oiii su mi odgovorili : 
da nemreju kvartira najti, gde bi prenodili. 

Ja sem jih taki pital, gdo su oni i odkud su ? Na to su oni 
pitali mene: da gdo sem ja? — Ja sem jim odgovoril, da sem ov- 
desnji mester krajac i da se zovem Janko Grub ad, i na to su (^ni 
meni povedali, da su plemenitasi iz Turovoga polja, ter da su na 
orsacko spravisce dosli i da se on, koji je opasanu sablju imal i 
z menum govoril, zove Janko Cvetkovic i da je notarius obcine, 
kajti, veli, zna i pisati. 

Idudi tak vu razgovoru polag hise grofa Keglevica cestom, koja 
k Savi vodi, da vu onom kraju kvartira poiscemo, pital sem jib : da 
kad ceju domom iti? — odgovori mi Janko Cvetkovic, nota- 
rius, da jih je nekuliko vec domom otislo, a nekoji da su ostali, i 
od njih dvojice, da bude doma isel, a drugi da ovde ostane. 

Komes nam je, veli, rekel, da do cetertka svi pripravni mo- 
remo biti i da nas najmanje dvanaest stotin bude. 

Tak spominjajuc se, dojdemo do o§tarie nekog Kranjca imenom 
Bozica, na desnu ruku ceste, kak se k Savi ide. Ovde i ja za njih 
zaprosim ostarijasa, da jim dopusti pri sebi prenociti, kak im je i 
dopustil, 

Ja sem jako zeljan bil znati, kaj bi ti plemenitasi iz Turovog 
polja radi delati na orsackom spravis(5u i za to sem z njimi u osta- 
riju isel i tam se sel, da zezvedim njihova misljenja. Oni su vece- 
rali i tu smo zajedno popili tri holbe vina. Vu razgovoru pital sem 
njih med ostalem : Gdo vas je pozval na orsacko spravisiie ? Na to 
mi ^odgovori Janko Cvetkovic: »Nasi pervi poglavari g. Jozipovid 
komes i Karl Jellacid, oni su nas naucili, kak imamo baratat. Na§ 
gospodin komes imaju pri 60 magjarskih varmedjijah kredit. Go- 
spodin jellacic prikazali su nam trideset veder vina i dosta kruha i 
mesa, tak da moremo osem dan ozde ostati. G, komes su nam pod 



116 

zapoved rckli, da moramo vsi na orsacko spravisde dojti, ar on vsaki, 
veli, ki nedojde, bude plcmenscinu zgubil. Inia nas, veli, iz vsake hize 
po sedem. Oiii su nam zapovedali, da vsaki oboruzan dojde, i da 
koji nemaju sablje, oni naj sekiie doneseju na dugih drzalih, da ako 
bi koji s puskom ali sabljom suprotstavil se, bolje zamahnuti i vu- 
driti moreju — naj si, veli, vsaki zeme oruzje kakvo ima, kakti pi- 
stole, noze i debele batine i da v Zagreb brez oruzja vec nigdo 
zmed nas nejde. 

G komes Jozipovic su nam rekli, da gdegod batalia bude, da 
nas oni budu sami peljali do zadnje kaplje kervi i da nas neceju 
pustiti i ako ja padnem, veli, padnite i vi. Da mi, veli, ne bi dosli 
na orsaCko spravisce, bi nas cesar vkanil, pak bi Kranjci postali i 
plemen^(5iiu zgubili ; ako nam, veli, ov cesar nebude pravice podelil, 
budemo se pod drugoga preporucili. 

Najte od toga vise govoriti, rekel sem mu ja, to su velike 
stvari — vi ste plemeniti clovek, ali bi mogli u veliku kasu zajti. 
Pazite dobro kak 6ete se nazad povratiti — tarn bude dijakov i 
soldatov. 

Na to on odgovori : »To je nam vse za frustik«, a drugi, dig- 
nuvsi baltu, rece : »ja bi z ovum mojum baltum tak liznil, da bi 
mahom tri puske najedanput zrusil. Da nam je, veli, samo dobiti 
Nuzana, rajsi bi ga se6i, neg peceno janje, njegovo je zivljenje 
kakti ptice. 

Da bi mogli sve Ilirce v spraviscu potuci, onda bi isli na pope. 
Biskap i svi po])i nisu drugo vredni, neg da bi jih povesali. Oni svi 
k Ilircem derze. Zato bi mi njih vse k redu prignali i v cernoj skoli, 
i ono veli, vec vragu sluzi i vse fratre v klostru. 

Ja sem ostal v oStarii tak dugo, dok se nisu plemenitasi legli 
spat i do pol desete vure na vecer po priliki. 

Oni su oruzje svoje metli pod sebe i ja sem im rekel, da ih 
bude zuljalo. Na to jeden odgovori : »Jedenkrat su nas vkanili i z na- 
§imi se sablicami zigravali, ne 6q vise, govoreci : > to je moj Bog i 
zdrava Marija«. 

I tak sem ih ja s zeljum dobre nodi ostavil. 

SvjedoCim u Zagrcbu, 24. aprila 1843.« 

U januaru god. 1843. zabranio je kralj ime ilirsko. Bolno 
su zajaukali »Ilirci< radi te zabrane. Sva bura psovki sasula se je 
radi toga na prvaka narodnoga pokreta, Ljudevita Gaja, koga su 
osobito Vraz i neki Slovene! korili, da je sam skrivio, §to je ta od- 
luka izaSla. Sam Draskovi(5 posao je kralj u, da izmgli natrag ime ilirsko. 




Kralj i car Sigismund (1386—1437.). 
Po slid Albrechta Durera (1471-1528.) u germanskom nmzcju u NLhnlK-rou. 



118 

Ilirsko se je ime zabranjivalo za novine i javne spise, a na- 
pose u skoli i kod javnih rasprava. Kraljevska je odiuka objeloda- 
njena 18. januara 1843. 

U januaru 1843. stade izlaziti iDanica Ilirska« pod imenom 
>^Hrvatska, Slavonska i Dalmatinska*, a Gajeve »Ilirske Narodne 
Xovine« doltise ime: »Narodne Xovine«.' 

Hrvatski sahor sastao se je 22, aprila g. 1843. Bio je to pr\- 
sabor, na kojem se pojavise stranke ilirska i hrvatsko-ugarska. Ova 
potonja je dovela na sabor preko dvije tisuce Turopoljaca i drugih 
seljackih pleniica i banderijalaca, samih oruzanih Ijudi. 

Saborski clanak I.: 1843. veli o torn: 

»Zupan turopoljski Antun Danilo Josipovich i drugi, koji 
.s njime jednako misle, namjeravahu dovesti u Zagreb prosto pleni- 
stvo opdine turopoljske proti starinskoni obicaju (buduci da prosto 
plemstvo nit je dosad ikad drzavna spravisca polazilo, niti samo 
glavom drzavne poklisare izabiralo). Sto smo se bojali, to se i do- 
godilo. Na ureceni dan dodje u Zagreb osim Turopoljaca sila i drugih 
prostih pleniida iz varmedje zagrebacke linieiiito od Sv. Ivana, iz 
.Moravca, Sisinovca i jamnice) svega preko 300 glava, oboruzanili 
sabljama, sjekirama, toljagama i zeljezom okovanim stapovima. Uslijed 
toga drzala je nj. eks. ban konferenciju s zastupnicima sviju oblasti, 
prelatima i velikasima ovih kraljevina, u kojoj s privolom sviju za- 
stupnika kraljevine Hrvatske i Siavonije odluceno bade, da se u takvim 
okolnostima, i da se zaprijeCe svi prestupci, koje bi spomenuto prosto 
plemstvo pociniti moglo, drzavno spraviste na 22. aprila (1843.1 otvo- 
riti ne moze«. 

Kad je zatim 24. aprihi otvorio ban sabor svojim govorom, 
ustade zupan Antun Danijel josipovich i ulozi protest, §to se sabor 
nije otvorio dva dana prije, kako je bilo ureceno. Stalezi zabacise 
taj prosvjed, jer je predsjedniku to slobodno bilo, a osim toga »otpor 
jednog jedinog Covjeka u javiiim skup^tinama ne imade mjesta«. 

Napokon nisu ni Gajeve novine mogle sutiti o turopoljskim 
stvarima. Jedan od Ilirskih prvaka, odvjetnik Zerjavid, napisa ras- 
pravu u vise brojeva pod naslovom; »Turovo polje i ugarske 
V a r m e g j e ' . 

Xajprije se Ijuti pisac na Madzare, §to su se prenaglili, potpo- 
mazuci Turopoljce i nji'Kjvu tuzbu, prije nego Sto su se uvjerili o 
istinitosti njihove reprezentacije. On se zato dize i hode da strani i 
domaci svijet pouci o ustroju turopoljske opcine. Opciiia ova nepre- 

' Surmin, Hrvatski prcporod II., str. 235 i 236. 



119 

stanim nasilnim diobama, nasljednim i drugim pravdama, ne mog^avSi 
namirivati prevelike troskove i takse, kojima je vodjenje pravda kod 
ohicnih sudova otescano, dobila je od bana Eszterhazy-a god. 1735. 
u slici kompromisa neke uredbe, po kojima je ona mogla svoje par- 
nice uz male takse svome zupanu podnesti na presudbu . . . U ostalom 
spada opcina u svim politickim poslovima pod zagrebacku zupaniju. 
Ona dakle nije nikakovo od zagrebacke zupanije neodvisno tijelo, 
zato su krivo ucinile madzarske zupanije, kad su pismo turopoljske 
op(iine primile kao valjano i zakonito; time su ne samo temelj od 
vise stoljeca uzdrmale . . . Branivsi Turopoljce — veli Zerjavid — 
ne imadu pojma o konstitucionalnoj slobodi i ne poznadu posebna 
prava Hrvatske. Svaka je zupanija naprama drugoj za sebe neza- 
visna savezna drzava, koja poslove svoje po starim i mjesnim obi 
cajima vodi i ravna. Ni jednoj drugoj zupaniji ne pripada pravo 
mijesat se u njezine poslove^ glede kojih je zupanija jedino kralju 
odgovarati duzna. Madzarske su zupanije dakle vlastito svoje dosto- 
janstvo okrnjile, kad su neosnovane tuzbe turopoljske opcine, koja 
zakonitoj svojoj zupaniji uskracuje posluh, s pohvalom primile i sto 
vise, jos ju i potpomagale. Sveta je dakle duznost madzarskih zu- 
panija bila, turopoljskoj opcini njezino pismo natrag poslati i opo- 
menuti ju, neka zakonitoj svojoj zupaniji poslusnom bude. 1 za to je 
marmoroska zupanija jedina medju svima, koje su turopoljsko pismo 
u pretres uzele, sigurno tako mislila i glede turopoljske prosnje tako 
se izrazila. 

U madzarsko-hrvatskom zajednickom saboru i to 24. maja g. 
1843. drzanoj sjednici Metel Ozegovic latinskim govorom nije 
predao svoju vjerodajnicu, jer je starodavni obicaj njegovih presast- 
nika bio, da tu predaju u obliku lista personala, a to je i ovaj put 
ucinjeno. Na taj govor ustade barun Stojka iMarmarosi i primjeti, 
da je nekoga cuo govoriti stranim jezikom i da je tek po perso- 
nala saznao, da je to zastupnik hrvatski, za to umoljava predsjed- 
nika, neka se pobrine, da se u buduce takova sablazan ne dogodi, 
jer inaCe bi se moglo dogoditi, da i^e svako po svojoj volji govoriti 
svakakim jezikom. Iza kratke primjetbe personala, neka bi se za ovaj 
put jos pustilo govoriti Hrvatima latinski, ustade Antun pi. Josipo- 
V i cU i rece : »Ja sam vec u okruznoj sjednici protestovao protiv iz- 
bora hrvatskoga zastupnika, koji izbor nije onako proveden, kako bi 
imao biti, jer su zastupnici, izabrani po ilirskoj stranci i hiskupu 
zagrebackome, potlacivsi ugarske stranke. U povodu svojega protesta 
navest Cu i svoje razloge ; za to molim staleze, da sadanje hrvatske 
zastupnike tako dugo ne smatraju zastupnicima, dok ove razloge ne 



120 

podnesem.« Saborski predsjednik opominje Josipovicha, da ma je do- 
diise slobodno pmtestirati, ali da sii vjerodajnice hrvatskih zastap- 
nika u redu. 

Mavro Szentkiraly, pestanski zastupnik, ne 6e da iztrazuje, u 
koliko su tuzbe turopoljskoga zupana ispravne, al Madzare boli, sto 
sii im se Hrvati <»tudjili, te sto im se nikako ne ce da priblize, a 
sto se vec tijein pokazuje, da ini je dan naputak da latinski govore. 
U ostalom imadu se hrvatski zastupnici bas tako, kao i svaki drugi, 
odluci vedine pokoriti, jer bez toga ne moze kuca postojati. Personal 
zali takodjer spor izmedju Hrvata i Madzara, te zeli, da hrvatski za- 
stupnici madzarski govore, ipak misli, da bi ini se, jer im to njihove 
instrukcije zabranjuju to pripustilo. Dragutin Klobucaric, zastupnik 
In'vatski, pozivlje se na to, da je Hrvatima po zakonu od g. 1805. 
dozvoljeno, latinski jezik kod kuce rabiti. Tako je protestirao proti 
Josipovica i zagrebacki kanonik Mravinac. 

30. maja 1843. u okruznoj sjednici izvijestila je deputacija, da 
je doduse nasla vjerodajnice hrvatske u redu. ali da je zupan turo- 
poljski protiv njih protestirao. Prosvjed je opisao poznate zgode od 
22. aprila kod izbora, kojemu ' nije turopoljsko plemstvo pripusteno. 
Josipovic je u svom prosvjedu istaknuo, da se je ilirska stranka pre- 
stra§ila ogromnoga broja plemica i da je nagovorila bana, neka od- 
godi izbor. Drugi pako dan, da ga je biskup s velikim zupanom 
nagovorio, da je ustanovio izbor na 24. aprila, kad je tek nekoliko 
lliraca bilo nazocno, medju kojima i nesto neplemica, dok Turopoljci 
nijesu pripusteni k izboru. To je pak protuzakonje i bezakonje. Obicaj 
je bio, da su Turopoljci birali dostojanstvenike. Za to su Turopoljci 
odmah poslije izbora protestirali, ali bududi da je njihov protest po- 
zdravljen s rugom i psovkama, udaljili su se, pak sada daje stalezima 
svoj protest, te moli, da se nuncije hrvatske ne prizna takovima. Zatim 
je proCitan protest protiv izbora od hrvatskih nekih velikasa i ple- 
mida, koji je ve6 ulozen za samog sabora. Procitana je i povelja 
kralja Matije o pravu glasanja ukupnog hrvatskog plemstva. Ozego- 
vid je na to govorio protiv Josipovicha, a izredali se jos neki govor- 
nici. Odlucilo se je stvar poblize ispitati. ' 

U desetoj okruznoj sjednica 2. juna otvorio je debatu o turo- 
poljskom pitanju Kugen Kallay, canadski zastupnik. Optuzio je Hr- 
vate, da su nezahvalni, a vlada da ne pazi dosta na hrvatske smutnje 
i da ne uvidja, >-da je otkako Poljska pala, Ugarska jedini bedem 
protiv Kusije, kako je nekoc bila predzidje protiv Turaka. Treba dakle, 

' Viertcljahrschrift aus und fiir Ungarn Lcipzitr 1843. III. str. 55. 



121 

da vlada ukine z\o naneseno Turopoljcima.« Kubinyi zastupnik no- 
gradski pozvao se je na svoje putovaiije po Hrvatskoj. Oii je najme 
o-. 1842. bio u Hrvatskoj i na vlastite oci promatrao ilirski pokret. 
On je vidio silau mrznju Ilira na sve, sto je madzarsko. On ne zeli 
istrazivati, ukoliko je tuj kriva moskovska propaganda ili ideja pan- 
shivizma. U svakom je slucaju velika opasnost za madzarsku drzavnu 
ideju. Treba Hrvatsku iz tog labirinta izvuci. Mnogo je citavoj stvari 
kriv red i uzgoj, jer svecenstvo vec u sitne djece uzgaja mrznju 
protiv Madzara. Vlada je postupaki lijeno, dapace ulijala je ulje u 
vatru, kad je jos zacetniku Gaju podala dijamantni prsten, a Dras- 
kovi(iu red. Treba da svi Madzari odkicno stupe na stranu zupana 
turopoljskoga, to vise, jer je donio povelje iz dobe kralja Matije, 
koje jasno dokazuju, da je plemstvo turopoljsko istisnuto iz svojih 
pravica. 

Iza toga govora ustade zupan turopoljski Antun J o s i p o v i c h 
i pozva staleze, da ved jednom nesta porade, jer se od vlade Turo- 
poljci ne mogu nicemu nadati. Njega progone bijesno Iliri. On treba 
pomoci. Neka viroviticki zastupnik potvrdi, da su Turopoljci u pravu. 
Ta on je sam na svoje oci vidio, kako su Turopoljci glasovali. Go- 
vorili su o toj stvari jos Semsey i Rekassy. Ovaj potonji naglasi, 
kako taj spor izmedju Iliraca i Turopoljaca imade u sebi klicu naj- 
gore borbe. Otac sina, sin oca progoni, ako ovaj spada drugoj 
stranci. Za to se ne smije dulje oklijevati. Zsedenyi zazelio je, da 
se uopce sada ne govori o Ilirizmu, jer je to prevazno pitanje i 
treba pouke. Turopoljci su u ostalom sami krivi, sto su iskljuceni 
od izbora. Zasto su otisli? Da su ostali u Zagrebu, mogli su lijepo 
glasovati. On za to predlaze, da se preko turopoljskog pitanja predje 
na dnevni red. Torok, zastupnik aradski naglasuje, da Iliri u zadnjih 
50 godina postaju sve silniji. O ilirskom pitanju neka se tek onda 
govori, kad se bude govorilo ex professo protiv Rusije. Sad se neka 
samo turopoljska tuzba, kao svaka druga tuzba podastre vladi. 

Na to je progovorio Somsich, zastupnik somogjske zupanije : 
Glavno sijelo pokreta je Zagreb. Zlo je staro, Tuzba turopoljska samo 
je simptom bolesti. Treba sam izvor bolesti zacepiti. I za to ne smi- 
jemo te dvije stvari jednu od druge odijeliti, kako bi Zsedenyi htio, 
premda ce doci vrijeme, kad cemo o Ilirizmu progovoriti ex asse. 
Neka kralj sazove hrvatski sabor, da taj sabor istrazi tegobe. 

Viroviticki zupan Salopek rece : Zupan turopoljski pozvao se 
je na njega, da potvrdi, da i prakticno postoje pravica turopoljskoga 
plemstva, da dadu glasove svoje u hrvatskom saboru. On moze, kao 
svjedok, koji je na svoje oCi gledao, posvjedociti, da je veliki zupan, 



122 

kad se je radilo o torn, neka bi se ban hrvatski izabrao kapetanom 
Hrvatske, dao glasovati aklamacijom. A torn zgodom glasovali su 
svi nazoCni plemidi, dakle i Turopoljci. Fo je vidio. U turopoljskoj 
stvari, ipak ne moze glasovati, jer ne ima za to naputka. 

/Zitvaj, zastupnik srijemske zupanije, izjavio je, da su Srijenici 
i Slavonci posve uz Madzare, i to rijecjii i srcem. A take i vecina 
Hrvata. Na to je stao dokazivati, da pravo virilnih glasova pristoji 
plemstvu. On je procitao kao dokaze dekret kralja Matije od god. 
1477. i 95. clanak od god. 1723., u kojima se govori o pravima, 
koje ima Turopolje. Da je plemstv^o neprestance vrsilo to svoje neo- 
sporno pravo, vidi se otud, da se govori o silnoj mnozini plemstva, 
koje je doslo k saboru god. 1800. God. 1827. tuzio se je dapace 
Srijem, da njihovih malo zastupnika mora uvijek past sa svojim 
predlozima, jer ih uvijek mogu nadglasati zagrebaCki i turopoljski 
plemii^i. Zr. to je Srijem dapace odlucio, da vise nit ne 6e slati svojih 
zastupnika na hrvatski sabor. Narocito se je Srijem potuzio na dvo- 
struki teret, da mora slati zastupnike u ugarski i u hrvatski sabor 
a da ipak ne ima onih koristi otud, kakove uzivaju Hrvati. Godine 
1830. zahtijevao je Srijem, da se uredi pitanje glasanja u hrvatskom 
saboru. 1838. bio je Zitvaj sam svjedokom, kako su stotine i stotine 
prostih plemida glaso\aH na hrvatskom saboru. On dakle smatra, da 
je tuzba turopoljskoga zupana pravedna i glasovat lie, prema svojem 
naputku za to, da se pise vladi. 

Ungvarski zastupnik izjavio se je za Turopoljce. Na to ustade 
Klauzal i izrece ostar govor protiv Iliraca : Velika je briga poradi 
Ilira. Narocito je sveCenstvo mnogo krivo. Pogledamo Vi imenik t. zv. 
citaonice i »Matice Ilirske«, to demo jedva 60 imena plemica na6i, 
al zato 260 svecenika. Klauzal misli, da je svecenstvo ilirski pokret 
pokrenulo, da Hrvate pobuni protiv protestanata, a u tom ga mni- 
jenju jos vise utvrdjuje okolnost, da je duh tolerancije god. 1832. u 
Hrvatskoj bio nmogo rasireniji no g. 1839. U prvom saboru je najme 
tck s jednim glasom pao predlog, da se dadu gradjanska prava pro- 
testantima u Hrvatskoj, a u drugom bilo je vei mnogo glasova protiv 
protestanata. Svedenstvo je ustalo protiv tri miHjuna madzarskih gra- 
djana. Ali neka pomisli, da ce budu6nost biti pod paladijem ugar- 
skoga ustava. Drugi razlf)g, da se je tako zestoko uspirio ilirski 
pokret, krivnja je vlade, §to je, umjesto da nagradi domovinske knji- 
zevnike, odlikovala ^nesretnim umom obdarena« Gaja. Taj sanja o 
veUkoj ilirsko) monarkiji, u kcjjoj ce biti Srbija, Bosna, Hrvatska, 
Dalmacija i mnostvo madzarskih zupanija. A obretnika te nesretne 
ideje nagradjuje vlada ! Govornik iscekuje bar sada od vlade, da 6e 



123 

izgrednike kazniti, da potlaceni ne uskolebaju i ne ocajaju, jer oboje 
jp opasno. »Mi moramo sve za Turopolje ueiniti«. Kad bi 
govornik prije jos i sumnjao u pravo Turopoljaca, sad ga je srijemski 
zastupnik posve uvjerio. 

Protiv svih tih napadaja na Ilirce ustao je napokon hrvatski 
nuncij Metel Ozegovic, zahtijevajuci prema onoj »aadiatur et altera 
pars (, neka vlada poslusa i drugu stranu, al na to ju ne treba ugarski 
sabor pozivati, jer to se protivi municipalnim saniosvojnini pravicama 
Hrvatske, koja je autonomna u tim poslovima. U ostalom on ne pri- 
znaje pravo virilnog glasa pojedinim turopoljskim plemicima. Ta i 
viroviticki zastupnik zanijekao im je to pravo. — Iza Ozegoviiia 
ustao je viroviticki zastupnik : » Ja nijesam porekao, sanio sani spo- 
menuo, sto sam vidio na svoje oci.« Iza govora jos nekolicine zastup- 
nika odiuceno je : 

»Vlada se pozivlje, da tuzbu Turopolja, istrazi 
na iznova sazvanom, hrvatskom sabor u.* 

I 20. juna 1843. govorilo se je o Turopoljcima, pa kad je j 
Ozegovic, prema svom naputkvx, nastojao latinski govoriti, nastade \ 
zestoka debata protiv toga, jer da je diplomatski jezik samo ma- 
dzarski, a tako bude zakljuceno, al se hrvatski zastupnici ne htje- 
dose tomu pokoriti, jer se torn odlukom krse municipalna prava Hr- 
vatske, pak su prema tome 28. juna predali svoj latinski protest 
protiv te odluke. 

Stalezi nisu pustili, nit da se cita taj protest, prvo, jer je bio 
pisan latinski, a drugo zato, jer nije podesno, da se uobicaji pro- 
svjed protiv odluka \'e6 jednom izrecenib. 

U junu moglo se je nastaviti s turopoljskim pitanjem. Izjavio 
je kr. personal, govoreci, da se daleko povecava opasnost ilirizma, neka 
odgode turopoljsku stvar, jer jos nije dikasLerialiter raspravljena, 
Moric Szentkiraly ■ opro se je personalu i istaknuo, da je posve krivo 
njegovo mnijenje*. Ilirci govore, da treba Madziarima usesa odrezati, 
da ih treba raskomadati. Mislim, da imanio pravo govoriti, da je 
ilirizan\ opasan«. Tomu se je mnijenju pridruzio Franjo Kubinyi i 
Beotiiy. Spom;;nuo se i »Mali katekizam za velike ljude«, gdje je 
program ilirizma. 

I Klauzal i opet istaknu sanjarije, koje bi rado Hrvatsku spojile 
s Bosnom i Srbijom pak i s Rusijom. — Kad se je zbiQ izbor u 
zagrebackoj zupaniji, nesretne uspomene, ilirska je stranka tako knji- 
zevno poradila, da su se junaci na peru opasali sabljama i prolili 

' Vierteljahrschrift aus uad fur Ungarn. 1843. Leipzig. III. str. 57.-62 



124 

krv svojih sugradjana. Vlada se je onda makla. Al sto je bio re- 
zultat? Izvrstan covjek, covjek povjerenja imenovan je banom, ime- 
novan je komcsar, jedan vojnicki zapovjednik, zestoki pomagac ilirstva 
je otstranjen. Al sto je ucinio komesar? Tri su mjeseca prosla, i nije 
ga na mjestu i nista ne radi. Izgleda, kanda ce vlada s enerzijom 
na posao, a onda opet klone. Szemere je nazvao dapace komesara 
sarlatanom, a protestira protiv izraza sjedinjene zemlje, treba reii 
podlozene (partes subjectas). Poznajemo — viknu taj govornik — 
mi , sanjarije onih, koji vlastitu naroduost nogama gaze, da na nje- 
zinim rusevinama sagrade gorostasni neki Eldorado. Mi se za njihove 
sanjarije ne bismo brinuli, al mi smo uvjereni, da se tuj radi o pro- 
pasti srece i slobode bratskog nam hrvatskog naroda. Turopoljske se 
reprezentacije neka odmah kralju posalju. — I sada je ugarski dr- 
zavni sabor stvorio u istinu odluku, da se reprezentacija glede Turo- 
polja posaije kralju, tek se u njoj tuzba u toliko ublazila, da nije 
opisana u apodiktickom obliku, vec u obliku citacije. 

1 u kudi velikasa citala se turopoljska tegoba 28. juna. Tu je 
najprije ban Haller protestirao svecano protiv rijeci, koje se u toj 
tuzbi nalaze, kao da je njega, bana, zagrebacki biskup onom zgodom 
zaslijepio i rece, da se je sva ona stvar dogodila bez tudjeg utjecaja, 
po njegovu uvjerenju. Za to ce on samom kralju odgovarati. Ako i 
stuje drzavni sabor, on ga ne smatra svojim sucem i zato se ne 
misli opravdavati, al spreman je uvijek izvijestiti. On ce izbor hrvat- 
skih zastupnika tako dugo smatrati zakonitim, dok ga god zakoniti 
sud ne iznadje nezakonitim. Iza banove izjave procitana su sva pisma 
glede te tegobe. — Prvomu dade predsjednik u debati rijec zagre- 
backomu biskupu, protiv koga je bila uperena »glavna strijela kriv- 
nje«. Biskup Juraj Ilaulik govorio je na to. On rece, da po na- 
celu, koje su ustanovili sami velikasi i na drzavnom saboru izrekli, 
ne zeli zastupnicka kuca upustati se u pretres naputaka i izbora. Ako 
to valja o pojedinim zupanijama, to vise valja o izboru kraljevine 
Hrvatske i Slavonije. Nu i zakoni ugarski, narocito 58. cl. od god 
1791. podijelio je pravo hrvatskomu saboru, da sve svoje munici- 
palnc predmete sam obavljati moze. SadaSnji korak staleza je dakle 
protuzak(jnit. C samoj tuzbi zgode su u ostalom posve izopaCene, 
pak ci razdrazivati i vise i onako razdrazene Ijude u Hrvatskoj. Za 
to 6e on re6i istinu. Na hrvatski sabor zove se banskim pismom 
173 osobe, medju kojima 6 velikih zupana, 8 biskupa, 5 kaptola, 7 
kraljevskih gradova, medju kojima i turopoljski zupan. Dionici vije- 
canja i izbora samo su ovi upravnici, nipoSto pake Citavo plemstvo. 
Ta ovo je i onako u svakoj zupaniji sa dva zastupnika zastupano. 



125 



Da bi vise tisuca plemica izabirati moglo, to se vec ni sa reprezen- 
tativnim sistemum iie slaze. Nu turopoljski plemici ni u vlastitim 
spravistima ne imadu osobno glas, jer ondje samo seoski suci imadu 




^ 



pravo glasa. Bio bi dakle absurd, da imadu glas pojedini na saboru. 
Procitana pisma ne imadu dokazne mo6\, jer kralj Matija dopugta 
istina plemicima, da biraju prabiljeznika, al ne govori o tom, tko je 



126 

u saliuru. L' ostalmn u 400 <jodiiia mnogo se je promijenilu. Govoniik 
(Haulik) bio je vec na pet hrvatskih sabora, trima je bio i pred- 
sjednikom, nu nikada nije on ondje niti jediioj^a turopolj- 
skoga plemica vidio, Pitao je o torn jos i vise nego dvadeset 
uglednika i svi si slozise u torn, da turopoljski pleniici nisu imali 
pristup u hrvatski sabor. Dakle ako su mozda ipak bili, to ih je za 
cijelo bio vrlo neznatan i neopazen broj. Ali da ih je na stotine i 
oruzanih dolaziki, da je svaki pojedini imao pravo glasati u saboru, 
to naprosto nije istina. U ostalom, da su sve i dolazili, to jos ne bi 
nista znacilo, jer i na ugarski drzavni sabor dolaze ne sanio oni, 
koji ne imadu pravo glasa, vec i plemicki mladici. A na galerije do- 
lazi jos i krasni spol. Al sta bi se reklo, da na ugarski sabor dodje 
n. pr. 2 do 3 tisuce oboruzanih plemida iz Csalakoza. I hrvatski 
sabor saboruje kod otvorenih vrata i jer ne ima galerija, to svaki 
covjek moze uci u dvoranu. Nu za to se ne moze tvrditi, da svaki 
nazocan ima pravo glasa. A da je predsjednik odgodio sabor na 
treci dan, bilo je to njegovo neosporivo pravo, a ucinio je dol')ro, 
jer gdje nagrne 7 do 8 stotina seoskih plemida, oruzanih sabljama, 
buzdovanima, zaostrenim toljagama i korbacima, gdje kolovodje nji- 
hovi o osveti govore, kojoj je ura udarila, gdje isti ovi kolovodje 
na upit banov odgovaraju, da ne mogu jamcit za mir, gdje su Ijudi 
na ulicama kamenje i cigle sgrtaU, u takvoj priUci nalagao je zdrav 
razum odgodu sjednice. Tek, kad je oruzano plemstvo otislo, sazvan 
je sabor, upitav prije konferenciju vecine zastupnika. Xi to ne stoji, 
da se plemici turopoljski nisu na sabor mogli vratiti, jer stanuju sati 
dva i tri od Zagreba. Da je govornik bana zaslijepio, to mogu opro- 
vrci svi nazocni velikali. Da bi doduse sebi za cast smatrao, da mu 
je ona misao u glavi nikla, koja je jedina bila podobna odvratiti 
opasnost no toga ban nije trebao. U ostalom, neka hvale Bogu Tu- 
ropoljci, da sjednice nije bilo, jer da se je prvi dan drzala, mnogi 
bi izgubio zivot, tako su ogorcili mnoga srca. Smijesno je ipak. kad 
se u tuzl->i navodi, da je on (Haulik) narotio i sgrnuo dvije do tri 
sto, oruzanih kuburama i piStoljama, svecenika. U cijelom saboru nije 
bilo vise od 1 1 svecenika. Zupan ga prikorava, da je branic Ilira, 
al on t(j nije, jedino je rasadnik sloge, pravice i mira. On je rodjen 
u Ugarskoj i zahvalan je svojoj doniovini. Protiv ilirskili svecenika 
je dapace i strogo postupao, al zupanuvoj stranci se nije pridruzio, 
jer njegova stranka s vratima zajcdno u kucu provaljuje i nema po- 
vjerenja u Ilrvatskoj. Govornik nije nikad bio ilirske stranke niti 
vodja, niti kapral, a nije bio niti zasljepilac. vSmijeSno je, da je on 
bana i druge Ijude medju Hire zagnao. »I akoprem se je zupan od 



127 

Diida velike casti dopao, pak jostc i zupanijania obecaje svoju za- 
stitu : ipak ona opcina, koju zastupa, bit ce slaba pomoc madzarstini 
u Hrvatskoj, i to s toga vec, jer su rijetki tamo Ijudi, koji bi ma- 
dzarsku rijec od kineske razlikovati mogli . . . Sto se je u iiovije 
doba ova opcina upustila u madzarsko dopisivanje s ugarskim zupa- 
nijama, to je osim madzarizacije jos nesto drugo skriva«.' 

Grof Erdody rece, da bi bio sretan, kad bi mogao i znao ma- 
ilzarski govoriti. Njegovo ime stoji pod protestom. On smatra po- 
stupak na hrvatskom saboru nezakonitim. Ne ce ipak tuziti bana, jer 
je taj tek nekoliko mjeseci u Hrvatskoj i ne moze da pozna posve 
zakone. Sto su Turopoljci dosli oboruzani, to im se ne smije zamje- 
riti, jer su prije deset mjeseci dosli neoruzani, pak su nastradali i 
izagnani sa izborista. Ali plemici su se na trgu ipak ponasali pleme- 
n to i cedno. O glasovima Turopoljaca dosta je tesko govoriti. Jer 
ako i biskup zagrebacki u pet sabora nije vidio nijednoga turo- 
poljskoga plemica, biio je zato opet Ijudi, koji su ih sijaset vidjeli. 
Ali je dosele izmedju bana i plemstva postojao neki patriarkalni od- 
nosaj, zato niti ne ima dnevnika saborskih, vec samo zapisnika, koji 
ni o cem ne govore, vec samo donose rezultate vijecanja. Govornik 
se je pozvao na brosuru grofa Janka Draskovica i razlozio, da Ilirci 
idu zatim, da se posve otrgnu od Ugarske. '|Sam palatin progovorio 
je iza Erdoda i rekao, da su se dosele svi clanovi drzave smatrali 
Ugrima. Tko u Ugarskoj stanuje, bio kojeg mu drago jezika, on je 
Ugrin. Tuj ne ima Ilira, tuj je samo jedna narodnost, ugarska. Al 
tuj se radi o turopoljskoj tuzbi, a ne o ilirizmu, zato moli govornika, 
da ne zastranjuje. 

Barun Levin K a u c h, hrvatski velikas^ upozorava, da ce, kad 
bude govor o ilirizmu, navesti njegove opasne nauke, buntovne pro- 
klamacije, pjesme rugalice, koje su i s vise strane osudjene i zabra- 
njene. »Ja cu ocitovati, da Iliri za to imadu crvene opanke i crvene 
revolucijone kape, da se u slucaju revolucije prepoznadu i ne pokolju. 
Ocitovat cu, da su Ilirci tudju zastavu u noci blagoslovili i da su se 
i opet urotili u ponoci pod vedrim nebom s golim sabljama proti 40. 
clanku god. 1536., koji pod kaznom nevjere zabranjuje urote. Ja cu 
pokazati, kakovu knjizevnost u ilirskim novinama siri poznati, i kako 
ga neki izvrsni clan nase domovine prozva, s jiesretnim mozgom ob- 
dareni Gaj. Kakove neobuzdanosti, kakove nauke mladicima i scmi- 
narcima sadi, kako objavlja: da ce doskora ovdje, u Pozunu, Rus 
davati zakone; da ce Rus svakom slavenskom narodu, koji se k njemu 

' Nar. Nov. 1843., str. 243 i dalje. 



128 

pridi'uzi, dati usta\' ; ja cu razjasniti, da ilirski »Zivio« ide ruskomc 
cam i kako Ilirci poj^rdjujii neilirce i kako ih progone; ja cu doka- 
zati, da Ilirci sa svojom zvijezdom i pokimjesecom misle da se otrgnu 
od Ugarske i u svezi s drugim slavenskim narodima zele da osnuju 
veliko ilirsko carstvo. Mogu dokazati, da tu osnovu iniadu vec od 
tj^od. 1832., dakle da velike ilirske sanje nisu nikakva reakcija, vec 
prava akcija u smjeru te svrhe. Ilirci samo tako dugo govore o ugar- 
skom ustavu, dok ne nadju druoe putove. — Rauch se je na to 
oborio na biskupa Haulika i otkresao mu, da i poslije, kako je kralj 
osudio ilirizam, ipak potpomaze buntovnike. K,ad su crnoSkolci pogrdiii 
bana, kad su htjeli da diguu bunu, kad su kralja vrijedjali, jos i onda 
je biskup povladjivao svecenstvu, koje drzi s Ilirima. 

Napokon je i Rauch iza toga zastranjenja prosao na turopoljsko 
pitanje. On rece, da je neosporivo pravo Turopoljaca, glasati poje- 
dince. I ovi su brojno dosli, a Ilirci su drhtali, drhtao je i neki sta- 
noviti poglavica imislio je Haulika i, jer je izgledalo, da ce Ilirci pasti. 
Da to poglavica zaprijeci, izmislio je politicku stranputicu, koja se 
mora osuditi. Skupstina je, a da nije poCela, raspustena, a iza tri 
dana obavljena, sto je protuzakonito. »Buduci da nisam, rece Rauch, 
niti covjek ruske knute, niti ilirska crvenkapa, vec kralju vjeran clan 
ugarskog naroda, a vlada odgadja sa zakonitim radom, koji je nastao, 
to pristajem uz nuncij staleza. « 

I Nikola Szechen branio je Hire, dok je opet Aleksandar Dras- 
kovic sasuo na njih kisu srcbe: »Tridesetog marta prosla je godina, 
kad se je, ona iz pakla planula ideja ilirizma utjelovila i u citavoj 
ogavnosti pokazala. Ilirci su oruzjem navalili na plemice. Plemici su 
ih mogli oruzjem napasti, al oni izabrase blazi nacin. Plemstvo turo- 
poljsko obratilo se je kralju i zupanijama s izjavom, da ne priznaje 
nezakonite oblasti, I hrvatska je stranka podastrla reprezentaciju kralju. 
Taj je poslao komesara, al taj je dosao tek poslije tri mjeseca i onda 
prekinuo istragu. Sve tuzbe protiv Ilira prezreo je komesar. I godina 
je prosla. « I on se pridruzuje nunciju. Jos su govorili i drugi govor- 
nici. iPalh je nazvao zagrebackoga biskupa strasilom. I grof Kazimir 
Bacani se je pridruzio Palfiju, te pozalio, da je turopoljsko plemstvo 
iskljuceno od izbora radi individua, >.kojega kraljevstvo za pravo ne 
bi imalo biti na ovom svijetu, da slu.sa rijeci Kristove«. 

Grof Antun Szechen reCe, da su stalezi samo zato sastavili 
nuncij, jer su jednostrano obavijesteni od turopoljskog zupana. Ta 
stvar neka se prepusti vladi, jer se ne da naprecac rijesiti, ve6 je 
stvar duge prouke. 

Biskup senjski Ozegovic pripovijedao je, da je vec kao djak 



129 

s druorini djacima cesto bio u hrvatskom saboru, pa da su i vikali, 
pa ipak niko ne moze otuda zakljuciti, da je to zakonito bilo. Tako 
niti nazocnost Turopoljaca g. 1800. ne znaci nista. Sto je turopoljski 
zupan ostavio skupstinu, sam si je kriv. Drugi potpisani prosvjedaci, 
neka se tjese, da je nepozvanom gostu mjesto za vratima. Tuzba je 
neopravdana. Ne postoji zakon, koji bi odredjivao virilno piavo po- 
I'edinih Turopoljaca. Nuncij neka se natrag posalje stalezima, a Tu- 
ropoljci, neka se sami tuze kralju, a Hrvatima neka se prepusti, da 
si urede svoj sabor po volji. I barun Franjo Kulmer izrazio se je, 
da je izbor bio posve zakonit. Gotovo svi hrvatski velikasi i biskupi 
govorili su o nuncij u. 

/ Majthenyi, veliki zupan liptovski, jasno je rekao, da Madzari 
za to simpatiziraju sa zupanom turopoljskim, jer ga smatraju revnikom 
madzarske ideje u Hrvatskoj, ipak je protiv nuncija, jer je u obliku 
pogrijesan. 

Haulik je jos odgovorio Rauchu i drugim napadacima. Veiiina 
velikasa napokon je odlucila, da se od staleza ima zatraziti, neka odu- 
stanu od svojih^ u nunciju izrazenih zelja. ' 

Velikasi odlucise na to odgovoriti stalezima, a taj odgovor pro- 
citan je u 36. okruznoj sjednici 8. augusta. Govornici ustadose proti 
velikasa te rekose. da treba pomoci potlaceniraa Turopoljcima. ; Jedan 
govornik rece, da se putem, koji je spomenut u reprezentaciji, to 
ucinit ne moze, jer Hrvatska ima svoja posebna prava, al za to se 
neka reprezentacija tako prenapravi, da bi se kralj umolio, neka tu- 
ziteljima pomogne. Turopoljci — rece neki govornik — manja su i 
potlacena stranka, koja pomoc Madzara pravom zahtijeva i koju bi 
samo otudjili, ako se ostave bez pomoci. Ali drugi goVornici rekose, 
da osnovu reprezentacije ne treba promijeniti, 

Ali'stalezi ustrajase kod nuncija. Velikasi nisu mogli da obore 
razloge njihove, dakle treba tuzbu podastrijeti kralju i to viSe, jer 
je onda stigla i druga molba saboru, u kojoj sest stotina plemida 
zagrebacke zupanije, slicno Turopoljcima, prosvjeduju protiv izbora i 
mole drzavni sabor, da im pomogne. 

Napokon je dosao mjesec decembar i priblizila se je restauracija. 

Smiciklas u svojoj povijesti (knj. II. str. 458.) pise o njoj tek 
malo: »9. decembra imala se je obavljati velika skupstina zupanije 
zagrebacke. Obadvije stranke nadjose se oruzane na taj dan na trgu 
sv. Marka. Prije, nego sto je po^ela skupgtina, srazise se do krvi 
sluge baruna Levina Raucha, stojedi uz oruzana svoga gospodara 

' Vieiteljahrschrit't aus und fur Ungarn 1843., str. 54—99. 



130 

ubise iz puSke jednoga covjeka grofa Nugenta, a gospoda madzarske 
stranke tu palu zrtvu na komade razsjekose, kako pripovijedaju oce- 
vidci. Kazbijanje i pucanje, metez i urlikanje ispunjavalo je gornji 
grad zagrebacki i prelijevalo se po drugih stranah grada. Vise Ijudi 
s jedne i s druge strane bude ranjenu. Krv je potekla, slijepo bi- 
jesnilo istom pravo zapoceki. 

Skupstina se dakako nije drzala. Magjarska stranka dizala je 
viku, da su Iliri krivi ovomu prolijevanju krvi ; tuzbami doprijese i 
do prijestola pod zastitom ugarskoga palatina . . .« 

Stvar se je ovako dogodila. 

Zdencaj je kongregaciju urekao za 4. decembra 1843., ali jer 
je dan iza toga sajam, odgodio istu. 

Ye6 dan prije skupstine dosli su mnogi Turopoljci u grad, al 
tu budu docekani porugama i napadajima. Neki covjek rekao je da- 
pace ispred kavane, da ce sutradan slaviti Hrvati svoju Bartolomejsku 
nod. U noi5i su u zagrebackim ulicama bili prilijepljeni veliki oglasi 
djela »Ogledalo Iliriuma« sto je vec ispred dvije godine izaslo. O 
ponoci prolaziki je iiirska omladina s debelim stapovima ulicama 
gradskim i pjevajudi davorije. Dosavsi do kude zene turopoljskoga 
zupana polupa sve prozore.' 

Ve6 davno^ prijf' 9. decembra bojali se Iliri turopoljskog na- 
padaja, to vise jer su cull, da ce ovi razoriti Gajevu tiskaru, za to 
je grof Albert Nugent opet dosao sa sto trideset slobodnjaka sere- 
zana. Priredila se i mladez. Ve6 8. decembra doSlo je sedam sto 
oboruzanih 'i'uropoljaca. Ciradjani su to sa stravom gledali, jer je u 
isto vrijeme bila u Zagrebu garnizovana madzarska momcad sa fa- 
natickim podcasnicima pa i casiiicima. 9. su se skupili Turopoljci na 
Markovom trgu. Turopoljci ovaj put nisu imali u svojoj sredini svog 
glavnog vodju Josipovicha, koji se upravo nalazio u drzavnom saboru 
u ^ozunu. Svejedno se sabrase u njegovoj kudi i pokusase u dvoru 
ove kuce obdrzavati skupstinu i restauraciju. Izabrase zaista tri pod- 
zupana sve bez povjerenika, a onda izadjose sa raznim oruzjem i 
gotovo u vojnom redu, da osvoje zupanijsku zgradu makar i silom, 
te tamo dovrse restauraciju. U jutro 9. prosinca htio je u ostalom i 
Drag. Stajdaher mladi Ilirac jo§ ispred kongregacije predati svoj 
votum separatum. Kad mu je u susret dosao s juzne prome- 
nade neki turopoljski plemid udari ga tako o siju, da je taj, vi- 
deci uz to da ga i drugi mladidi progone, skocio preko plota i pre- 

' Geschichtc des lUyrismus. Leipzig 1849. str. 110. 

■ Spis pisan rukom Ljudevita Gaja u sv'eucilistnoj biblioteci u Zagrebu. 



131 

lomio si nogu'. Tako se je sa sviju strana nabralo dosta paljiva i 
na pojedinim mjestima grada dogodile se tucnjave, koje nisu dale 
slutiti na dobro. 

Medjutim je vec u cas, dok je jos citava gomila Turopoljaca 
bila u dvoristu Josipovicheve kuce i birala svoje Ijude, odlucio je ve- 
liki zupan u strahu, da krv ne protece, odgoditi kongregaciju na ne- 
odredjeno vrijeme. Radi te odredbe veliki je dio opcinstva pa i grof 
Nugent otisao s mjesta, veseleci se toj odredbi, jer da ce se tako 
izbjedi neprilikama. Jedino kod ku6e grofa Janka Draskovica stajalo 
je 130 serezana, sto ih je za vlastitu sigurnost doveo grof Albert 
Nugent. Imali su crvene kape na glavi i koplja. Ondje se je naslo i 
nekoliko drugih Ijudi. Odavle podjose neki na Markov trg, da vide, 
ho(5e li se pojaviti Turopoljci sa svojim drugovima. Ali jedva sto su 
do crkve sv. Marka dosli, vec ih ceta od sedamsto Turopoljaca okruzi, 
oboruzanih pistoljama, sabljama i toljagama. Nastade guzva i za cas, 
vec kod prve strke pade iz prvog reda Turopoljaca vise hitaca. Slu- 
cajno su bas najzesci od Iliraca bili u opasnosti. I tako nastade 
ocajna borba. Cinilo se za cas da ce ceta Iliraca, u kojoj je bilo 
25 — 30 mladica, zestokom svojom navalom pocerati Turopoljce. Ali 
sad se dogodi nesto necuvena. Poput pelatona zakresase s prozora 
jedne kuce na Markovu trgu, u kojoj su bili vodje Turopoljaca hitci 
iz pusaka, dva su Ilirca tesko, dva lako ranjena. Na to su Ilirci bili 
prisiljeni, od njih nekoliko tesko ranjenih, uzmaknuti u bliznju ulicu. 
Samo jedan Nugentov potcinjenik ostade na mjestu smrtno pogodjen 
hicem zemaljskog arkivara, sina refer enta kr. ugar. dvorske kance- 
larije, dvorskog savjetnika Kusevica.^ Ilirci su tvrdili, da Kusevic, 
»mladi bjesomucnik« nije bio zadovoljan, sto je tako usmrtio svoju 
zrtvu, vec da je nemilosrdno sabljoni udarao po jadniku, koji je mo- 
leci za milost, umirao. Grof Antun Erdodi, bivsi Casnik, jedan od vodja 
madzarsko-hrvatske stranke, udari takodjer po jadniku, koji je sretno 
sacuvao zivot u Napoleonskim ratovima, da nadje ovdje na Mar- 
kovu trgu svoju smrt. Od Turopoljaca je cetvorica ubijeno, a preko 
trideset ih je ranjeno. Kuda turopoljskoga zupana postade taj dan bol- 
nicom, Ostanci mrtvih Turopoljaca poslije su posve tiho sahranjeni. 
Odmah, kako su Ilirci uzmakli, stotine su Turopoljaca letile Gospodskom 
ulicom mimo kuce Gajeve. Gaj i njegovi bili su u strahu, da 6e 
u nju provaliti. 

' Geschichte des Ilyrisraus 1849. str. 110. 

^ Ilirci su uporno tvrdili, da je Aural pi. Kusevic ubojica, al on je pred 
istrazni sud doveo trideset svjedoka, koji posvjedocise njegov alibi. Gaj i nje- 
govi su i za te svjedoke tvrdili, da su podmiccni. 



132 

Radi tog groznog dogodjaja sastalo se je vijece poglavarstva i 
zastupstva, koje je zakljucilo, da turopoljski plemici ne smiju vise u 
kr. i slobodni grad Zagreb koraciti, jar se vise imanje i zivot gra- 
djana iie smije predati na milost i nemilost »buntovnika plemica«. 
Osim toga odabraiio je posebno povjerenstvo od gradskih i zupanij- 
skih cinovnika, kojima je stavljena za duznost zadaca, da istraze 
tacno sve te zgode, te da unda opsinio sluzbeno izvijeste svoje po- 
glavarstvo. 

O torn dogadj'iju palo mi je u ruke vise preslusavanja Ijudi, 
koji sii sudjelovali u torn dogadjaju. 

Zaniiniv je izkaz Ivana Braunhofera pi. Braunhofskoga rodom 
iz Praga oberstleutnanta Erknerove 48. pukovnije u Zagrebu. 

Na pitanje, neka bi izvijestio o »ekscesu«, sto se je dogodio 9. 
decembra 1843. za zupanijske skupstine, odgovorio je on slijedece: 
Po nalogu generala od 8. decembra 1843. imale su zupanijskoj skup- 
stini prisustvovati cetiri kumpanije od 7 sati u jutro do dajnje od- 
redbe za svaki slucaj. Njemu je pako zem. zapovjednik general predao 
zapovjednistvD ove asistencije, koju bi eventualno trebao veliki zupan 
zagrebacke zupanije. Tako je Braunhofer 9. decembra 1843. u jutro 
u osam sati s oba zapovjednika 1. divizije satnikom Desimonom i 
i satnikom Annakerom otisao k zapovjedniku generalu, da glede toga 
cuje daljnje naloge. 

General mu u nazocnosti divizionera Webera i generala briga- 
dira Simuniiia izda nalog i upozori ga, da je, u slucaju kakove pobune 
odgovoran za zivot velikoga zupana. O potrebi vojnicke asistencije 
porucit 6e mu dodijeljeui politicki povjerenik. 

Xa to Braunhofer ode na svoje mjesto na pojacanu glavnu 
strazu, gdje je i dalje boravio. Oba kapetana poslao je pako k nji- 
hovim divizijama u vojarnu, rekavsi im, da ce im potrebne zapovijedi 
dati izruciti po adjutantu bataljuna. 

Braunhofer nastavlja za tim svoj izvjeStaj ovim rijecima: »Kad 
sam pred glavnom strazom stajao, opazio sam, da su djaci, proti svakom 
obiCaju, vec u devet sati odpusteni iz skole, poletili prema Markovu trgu. 

Nekako oko 9'/^ sati prije podne, pade vise hitaca u okolici 
Markova trga. Ja sam to odmah dojavio zapovij.dnom generalu, koji 
se je upravo desio na sjednici u generalkomandi. U isto vrijeme dodje 
k njemu i politicki povjerenik i vel. sudac Cackovi(5 s pismenom re- 
kvizicijom velikoga zupana za vojnicku pripomod. Nj. PreuzviSenost 
zapovjednik general nalozi mi odmah s pojacanjeni glavne straze na 
Markov trg poci, sve gomile svjetine od Markova trga razagnati i 
poremec3eni mir opet uspostaviti. 



133 

Buduci da je, medjutim, mnogo svijeta s Markova trga kroz 
Jezuitsku i Babnjarsku ulicu prema glavnoj strazi bjezalo, to je toj 
(strazi) nalozeno, da sa svojim pojacanjem nabije puske. Uz to se je 
svjetina razisla. Ja sam marsirao s pojacanjem glavne straze s bubnja- 
njem u »Gospodsku ulicu « i poslao sam u isto vrijeme or. podcastnika 
bat. adjutanta Lehnera po obe divizije u pripremi u opcinsku vojarnu 




Mcdvedgrad u XVI. vijeku. 

Izvorna uljcna slika, nekoc u kaptolskoj vijecnici u Zagrebu, a sada u prad- 

skom zagrebackom muzeju. 



koje bi bez odvlake imale najkracim putem poci aa Markov trg s 
dvije kumpanije i jedna u stan velikoga zupana. 

Na izlazu od »Gospodske ulice« i Markova trga nasao sam 
ulicu zatvorenu znatnom mnozinora svijeta. Bilo je tuj po prilici 700 
prostib plemica od Turopolja, sv. Ivana i Stubice, svi su bili naoru- 
zani bilo sabljama, bilo jednocjevkama ili dvocjevkama. Ja sam odjasio 



134 

k njiina, skup se je otvorio u sredini, Ijudi stadose mahati sesirima i 
vikati : »Kljen i Bravo«. Ja ih opomenuh, da se odstrane, da mir ne po- 
remete, jer cu inace na zalost morati upotrijebiti silu«. Na to se je ta 
rpa posve mirno udaljiia u Josipovichevu kucu — pustivgi pojacanju 
glavne straze svoje mjesto — i, dosavsi na Markov trg, nasao je 
Braunhoter kod stupa Majke Bozje covjeka, koji je lezao na uznak, 
bez oruzja, te je iz vise rana na glavi, vratu i doljnjem tijelu ranjen 
krvario. Da se tim neugodnim pogledom ne razdra«e jo§ i vi§e i 
onako razdrazeni Ijudi, pak da se po mogucnosti i ranjeniku pomogne, 
dao ga je Braunhofer prenesti u gradsku vijecnicu. Taj Covjek bio 
je, kako se je poslije saznalo, podanik grofa Alberta Nugenta. Osim 
nekoliko znaliCnika oko ranjenika i Ijudi muskog i zenskog spola na 
prozorima, bio je sada Markov trg gotovo posve prazan. Puskaranje 
je prestalo. Braunhofer je na to nalozio podcetniku Karneru, neka 
posjedne pokrajne ulice, da tako Markov trg ostane prazan. 

Sam pako ode s politickim povjerenikom k velikom zupanu, 
koga nadje u njegovu stanu s vise kanonika, plemi(5a i s podzupanom 
Lentulajem te gradskim sucem Staidacherom. Izprica im, sta se je 
dogodilo. Na Braunhoferov upit, sta ce biti s Turopoljcima, koji se 
nalaze u Josipovichevoj kuci, odvratio mu je veliki zupan, da je doduse 
skupstina za danas odkazana, al misli, da ce mu Turopoljci poslati 
deputaciju, za to on na hju ceka i bilo bi dobro da i vojska priCeka 
na daljnje njegove intencije. Braunhofer je na to odjasio do Kame- 
nitih vratiju, da priceka one cete, po koje je poslao. 

Kad je dosao do Kamenitih vrata sastane kakovih pedeset 2>crno- 
5kolaca<t, od kojih je ve6i dio bio oboruzan debelim batinama, a neki, 
kako je vidio, i sabljama. I ti su vikali nerazumljive po nj' rijeci i 
hrlili gore u Opaticku ulicu. Sto su namjeravali i kamo su isli nije 
znao. Na Markovu ih trgu nije bilo, kako mu je Karner izvijestio. 
Nekoliko Casova poslije. dodjose cetiri kumpanije iz obdinske vojarne, 
koje je prema prijasnjoj odredbi porazmijestio. 

Sve je bilo mirno do podne, al jer Braunhofer nije dobio nikakav 
nalog od vel. zupana, a bojao se, da ne bi oruzana svjetina krzmanje 
vojske smatrala slabocom, posao je zapovj. generalu i izvijestio mu 
to svoje mnijenje. Taj ga posia vel. zupanu, neka sto prije odredi, 
da se oruzani Ijudi iz grada udalje. Veliki zupan obeda, da 6e Turo- 
poljcima dati pismeni nalog, a Braunhofer ode opet k svojim cetama. 
Ali prodje i ura, a obedane zapovijedi Turopoljcima nije bilo. Braun- 
hofer posla adjutanta po pismo i taj ga zbilja donese k njemu, on 
ga pako uruci politiekomu povjereniku. Bio je to spis latinski pisan, 
a povjerenik ga prevede na hrvatski. 



135 

Odmah na to ode Braunhofer i politicki povjerenik s dva cas- 
nika u dvoriste Josipovicheve kuce; gdje prisutnim Turopoljcima poli- 
ticki povjerenik stade citati pismo velikoga zupana. Turopoljci su ih 
doduse s pocetka dobro docekali i sesirima im mahali, al pisma citati 
niiesu dali, vec su stali vikati : *Mi ne cemo nikaj cuti, dok na^a 
gospoda nisu totu«. Politicki povjerenik prestane na to citati i zapita, 
gdje su gospoda? Odgovor je bio, da upravo objeduju. Politicki im 
.povjerenik nalozi, neka ih pozovu. Sada dodje vise gospode, od koje 
je Braunliofer poznao samo Kusevica, Kosa i Pogledica, brata Josi- 
povichke. Oni podjose odmah k njeniu i udvorno ga pozdravise, ali 
ih Braunhofer uputi na politickog povjerenika, kao na organ zupa- 
nijske oblasti. Oni nalozise svjetini, koja je mrmljala: posluh! i sve 
je sluialo citanje. Iza toga rekose gospoda, da su Turopoljci i ostali 
plemici mirno htjeli da dodju u skupstinu, al da su ih na Markovu 
trgu Ijudi od druge stranke docekali hicima. Oni da bi i sada rado 
doma posli, al da se boje napadaja. U takovom pako slucaju ne 
mogu jamciti za svoje Ijude i za mir. Zato mole, neka bi im se za 
sigurnost dale straze, koje bi ih stanoviti dio puta pratile. Nije bilo 
u vlasti Brauhoferovoj, da im to sam dade, vec im odvrati, da to 
mora tek od generala izhoditi. Na to se prituzise neki, ako vec oni 
moraju iz grada, zasto se ne potjeraju i Ijudi druge stranke. Kad je 
Braunhofer odvratio, da je nalozeno sve oruzane rpe odstraniti, ali 
da nije poznato, gdje se nalaze Ijudi od druge stranke, odvratise mu, 
da se nalaze u Dometorfijevoj kuci. 

Iza toga podje Braunhofer s pratnjom u Domettirtijevu kucu u 
Dugu ulicu, kod Kamenitih vrata. 

Na ulazu je stajao oruzan covjek u surci, s crvenom kapom na glavi, 
koji na pitanje Cackovicevo, koliko njihovih ima u kudi odvrati: sest. 

Braunhofer sa svojima posao je na to u dvoriste, ali nisu nikoga 
nasli, tek u jednoj komori razizemlja tri covjeka, a u gornjem spratu 
dvojicu na hodniku, koji su jednako obuceni, kao i prvi i imali puj^ke 
naslonjene o zid. U jednoj sobi drugoga sprata lezale su puske i 
kubure na stolu. Grofa Alberta Nugenta nasli su u gradjanskom odi- 
jelu, zajedno s urednikom Ljudevitom Gajem, u jednoj sobi. U kratko 
izvijesti Braunhofer razlog svog dolaska i Nugent im je dao postenu 
rijec, da od njegovih Ijudi vise nijednoga nema u gradu, tek da je 
za svoju osobnu sigurnost pridrzao uz sebe nekoliko svojih Ijudi, 
koje su vidili. Gaj je umolio, neka bi mu se pridijehla straza, koja 
da cuva ne toliko njega, koliko narodno knjizevno blago, stono se 
nalazi u njegovom domu. Braunhofer mu odvrati, da 6q no6nQ pa- 
trole, sto su odredjene, da obilaze citavim gradom, dostatne biti, da 



136 

i njega zastite od svakog napadaja. U ostalom, da 6e njegovu molbu 
isporuciti zapovjednom generalu. Obavijesten na to, da se u kazinu 
nalazi jo.^ Turopoljaca, otputi se Braunhofer tamo, al nije ve6 ni- 
koga nasao. 

Na to se je nputio k zapovjednom generalu, da mu sve pri- 
javi. Ovaj je dozvolio, da se Turopoljci i Svetoivanci isprate posebnim 
vojnickim odjelom. Iza toga je Braunhofer dao i Turopoljcima i Sveto- 
ivancima vojnicku pratnju, jednima i drugima po pol kumpanije. 
Turopoljce je dao ispratiti do Savskoga mosta, Svetoivance pako 
dalje od Maksimira. Jedni i drugi zahvalili su za pratnju i nastavili 
dalje svoj put. U dva i po sata vratile se sve cete natrag u vo- 
jaru, Ostade samo pojacana glavna straza. ' 

Preko sto dvadeset svjedoka ispitano je u toj stvari i skupilo 
se je mnogo spisa.- Tuj se je iskazivalo, da su kortesi Turopoljcima 
govorili, neka podju u Zagreb, i to sto vise njili iz jedne kude, obo- 
ruzanih. Ne ucine li to, da ce biti kaznjeni ili globom iii zatvorom u 
Lukavcu gradu. Mimo to, da ne budu li drzali s Madzarima, da ce 
im biti ugrozene njihove plemidke pravice.^ 

Iskazano je, da su se Turopoljci u kuci Karla Jelacica, odvjet- 
nika Kosa i biljeznika Vernida vjezbali, a tako i u Josipovichevom 
dvoru. Ustanovljeno je, da su 8. i 9. decembra kod Muzevica nepo- 
znati Ijudi kupovali kubure i prah i olovo. Narocito se je ustanovilo 
svjedocima, da je sluga Kusevicev kupovao zairu. 

Turopoljci bill su oruzani stapovima, pistoljama, sabljama, pus- 
kama, sjekirama, zeljeznim maljevima, kosama i raznim drugim oruzjem. 
Kaptol zagrebacki pozvao je za svoju sigurnost predijalce iz Kra- 
Ijevca, zupan pako biskupski, da sprijeci navalu na biskupski dvor, 
predijalce iz Prececa. Grof Albert Nugent uzeo je svoje Bosiljevcane. 
Turopoljci su izasli iz dvorista Josipovicheve ku(5e, te su stupali protiv 
trga sv. Marka, razdijeljeni u vojnicke kohorte.* U prvim kohortama 
bill su s puskama, u drugim sa sabljama, a zatim oni sa maljevima 
i sjekirama. X'odili ih njihove vodje.^ 

• Fassio joannis Braunhofer. U svcuc. biblioteci u Zagrebu. Nr. 328. 

' Rukopis u svcuc. biblioteci s naslovom : Adumbratio excessus. Nona 
deccmbris 1843. Zagrabiae per factiones comitatus Zagrabicnsis patrati, in 
(juantum per opcratum comissionis mixtac d. 13. deccmbris 1843 functionem 
investigatoriam ordinantis ibidcmque producta 103 attestata, quae in genere 
120 testes in specievero ad puritatem conscientiac, ellicitas vero 51 authen- 
licales fassiones complcctuntur, errutus habctur. 

' Ibid. cl. I. Attestata sub Nris. 3, '.). 63. 15. 54. 67. — Nro. 48. 49. 

♦ Ibid. cl. 2-7. 

* Ibid. cl. 8. 



137 

Vodje p:iko ovili turopoljskih ceta bili su ovi : 

1. Aurel Kusevii, arkivar. 

2. Barun Levin Rauch. 

3. Stjepan Koos, odvjetnik. 

4. Petar Tomasid, zac, namj. sudac. 

5. Aleksandar Kovacid. 

6. Josip Zu\-i6, podzupan u m. 

7. Emerik Basic, mali sudac. 

8. Stojanid. 

9. Stjepan Pavlekovic, sudac u m. 

10. Karlo Jelacic, prisjednik stol. 

11. Ignjat Tucic, odvjetnik. 

12. Alberto Krajacic, mali sudac. 

13. svecenik Stefan. 

14. Gjuro L. barun Ranch. 

15. Ljudevit Miksic, umir. biljeznik. 

16. grof Antun Erdody. 

17. Arbanas, tviropoljski kancelista. 

18. Gerenchir, odvjetnik. 

19. Rikardo Jelacic. 

20. Cernic, turopoljski fiskus. 

21. Franjo Pogledic, turopoljski podzupan. 

22. Danijel Farkas, odvjetnik. 

23. grof Aleksandar Draskovic. 

24. Pavao Krajacic. 

25. Pomper, odvjetnik. 

26. lijecnik Domin. 

27. turopoljski kapelan. 

28. Ivan Trputec, prisjednik suda. 

29. grof Dionizije Sermage. 

30. Markovic, priseznik ban. stola. 

I tako je ta »vojska«, kako je nazivlje savremeni izvjestaj, po- 
lazila i dosla do zupanijske ku(5e. Taj sudbeni spis govori o pravoj 
bici, koja je nastala, pak veli, da se je i iz kuca pucalo, i to iz 
regnikolarne kuce, Fericeve, Zerpakove, zupanijske, Suppanove i mjesta 
ispred zupanije.* 

Svjedoci su potvrdili, da je prva navala poCela sa strane turo- 
poljske."'^ Prvi je uzrok svemu Aurel Kusevic.^ Nastradao je Gjun) 

' Ibid. 11. 
' Ibid. 12. 
' Ibid. Svjedodzbc pod br. 45 51. 53. 54. 57. 89. 39. 88. 



138 

Mrzljak, vrtljar grofa Nuorenta iz Bosiljeva, na trgu sv. Marka kod 
kipa B. I). Marije, isjecen sjekirama, sabljama, tucen maljevima, dobio 
je petnaest rana, od kojih je pet bilo smrtonosnih, tako da je 18 
decembra od ovih rana i umro. Auditor Hrzic ranjen je u glavu. 
Ratijeiii su mnogi sto od puske, sto od sablje, Ivan Miletid (covjek 
vojvotkinje Nugent, zvan iz Fericeve kude), odvjetnik Dolovcak, koga 
su ozlijedili Turopoljci. Radencic, xupnik kupinecki, vidio je na svoje 
oci, kako su si cetiri Turopoljca omastila svoje toljage u krvi Mrz- 
Ijakovoj i onda ih nosili visoko kao trofeje. ' Isti djaci, koji su mirno 
stajali, bili su napadnuti. Berdek iz Brdovca ranjen je na vratu. Uce- 
nika 4. gramatike, Detonija, koji je niirno stajao ispred zemaljske 
knee, ranio je neki Turopoljac.'^ 

Zapisnik preslusavanja napominje, da je u istinu bio Aurel Ku- 
sevid zacetnik svega pokolja, jer je dao znak bitke, sto je ispalio 
svoju kuburu.^ 

Ubivsi Mrzljaka, udarao ga je najokrutnije, pak je i druge 
zvao. da ga slijede.'* On je poticao vatrenim rijecima u boj. Gotovo 
svi vodje turopoljski isto su tako pozivali Turopoljce u borbu i pred- 
njacili im cinom. Tako je grot Antun Erdody golim macem raspkim- 
civao turopoljsku cetu.^ Odvjetnik Gerencer svoje je Ijude tako 
odusevljavao : »Amo, amo, za nama evo Iliraca. Udrite decki, pucajte, 
ne bojte se ! Na crlene kape cilajte!«^ 

Ispovjedili su svjedoci, da su Turopoljci iza svrsena boja vi- 
kali, kad je vec vojska dosia : »Vivat! Madzari su preobladali. Ma- 
dzarski bumo govorili!«' 

Madzarske su novine smatrale 9. decembar svojim triumfom 
tako da je izbijala iz svih nada, da 6e madzarski jezik zagospodovati 
do jadranskog mora, a da je ilirska stranka posve svladana. U isto 
su doba opisivali Iliri citavi dogodjaj kao razbojnicki napadaj pijane 
rulje i egoistickih vodja bez daljnih posljedica, Zagrebacke su novine 
morale o torn Sutiti, jer cenzor nije dopustio, da se o torn govori, 
premda je sam bio dopisnik »Vilaga«. 

Josipovich sabra odmali, iza kako je kraljevski mandat u znpa- 

' Ibid. 13. Svjcdodzba br. 64. 
' Ibid, br. 92. 
' Ibid. br. 94. 
' Ibid. br. 14. 

^ Ibid. cl. 14. svjedodzbc s imenom Kusevicevim. 25. .34. .39 /H4 b) 5S. 
85. 89., svjedodzbe bez imena njcgova 8. 19. 26, 7!». 100. 
« Ibid. 18. br. 69. 90. 
' Ibid. 26. br. 7. 24. 76. 



139 

niji procitan, u Zagrebu sjednicu, u kojoj zakljucise, da se inia odmah 
jedan odbor otposlati u Pozun, da stvar svoju preporuci palatini! i 
Madzarima' a onda da podju u Bee i da tamo obadju sve ministre, 
pak i sanioga kralja, neka bi se »pokoriteljni mandat« opozvao, neka 
bi se nova restauracija drzala, neka bi se sazvao novi sabor, izabrali 
drugi poklisari itd. 

O toj deputaciji, koja je zbilja stigla u Pozun, pisao je odmah 
Klobucaric barunu Kulmeru u Bee, da osujeti njezine namjere. Namah 
su i sva trojica hrvatskih zastupnika, na vijest o dolasku te deputa- 
eije otisla k palatinu, da ga informiraju o citavoj stvari i poduce, da 
su clanovi deputacije bmitovnici i nemirnjaci. Po gotovo su protesti- 
rali, da ova Josipovicheva samozvana deputacija govori u ime stalisa 
zagrebacke i varazdinske zupanije. Palatin je hrvatske zastupnike 
primio vrlo hladno i vidjelo se je odmah, da je na Josipovichevoj 
strani, premda je pred zastupnicima govorio^ da je za sad toboze 
neupucen na cijoj je strani pravo i vecina. Iza deputacije Ihraca 
dosU su nakon po sata izaslanici Josipovichevi. Svi su bih u sjajnim 
veHkaskim odorama u zlatu i srebru, te su se dovezH u fijakerima. 
Palatin ih je kod sebe gotovo dva sata zadrzao, a vodio je tu deni- 
taciju k palatinu grof Ivan Nap. Erdody. Clanovi deputacije bili su: 
grof Antun Erdody, barun Levin Ranch, barun Sandor Ranch, grof 
Aleksandar Draskovid, Rikard Jelacic, Koloman Bedekovic, Aurel Ku- 
sevi6, Lujo Miksic, Mirko Busid, Danijel Farkas, Matacii stariji, Pavao 
Krajacic, Stjepan Kos i Stjepan Pavlekovid. Ista je deputacija poslije 
pohoda palatina otisla k banu, kod kojega je ipak ostala tek pet 
casaka. Rucali su kod Josipovicha, a pozvao ih je na veceru i canadski 
zastupnik Klauzal, kamo su bili pozvani i neki madzarski vodje. 

Ta deputacija bila je ozbiljna opasnost po Hire. Uz to je proto- 
notar Miksic uz Erdodya i te kako radio protiv njih. Miksic je uz 
to tvrdio, da je on za prabiljeznika izabran po Turopoljcima, a i 
Erdody je potvrdjivao na svoje postenje, da je on uvijek vidio Turo- 
poljce dolaziti u hrvatski sabor.* 

Madzari su bili bijesni na sve dogodjaje god. 1843, i slusali su 
sve Josipovicha. Odlucili su prvo vrijeme, da se i opet po§alje Siskovic 
iU liptovski veUki zupan Majteni za kraljevskog komesara. Na srecu 
je dosao u Bee Buzan i upotrijebio zgodan cas, opisao je Siskovida, 
kakav je covjek i sto je sve radio, a za Majtenia je kazao, da ako 

'■- Gaj, Korespondencija, slovo Z, br. 17. Pismo Zorcevo iz Pozuna 16, 
ianuara 1844. u sveucilistnoj bibliotcci u Zagvcbu. 
'' Ibidem. 



140 

nje<^a imenuju za povjerenika, to ce za cijelo zupanija protiv njega 

prosvjedovati. Ta on se je uvijtk i javno u sabnru iskazivao ocitim 
neprijateljeiii. ' 

Obe uoarske stolice, i kui^a velikasa i stalezi, bavile su se tu- 
ropoljskim pitanjem i zadnjim dogadjajima. Govorik^ se zestoko o 
opasnosti ilirizma. Stalisi su se gotovo jednogkisno izjavljivali protiv 
Ilira, dok su se u velikaskoj kui3i cule i izjave povoljne Ilirima. Vla- 
dina stranka bila je ovdje proti izaslanja adrese kralju u torn pitanju. 
U sjednici od 31. januara 1844. prevrsila je debata o turopoljskom 
pitanju mjeru i postala tako burnom, da je sam nadvojvoda morao 
po vise puta govoriti i izjaviti, da 6e, »budu li jos gdjekoje sjednice 
tako burnc, biti prinuzden umoliti, neka bi uredili nutarnjii organiza- 
ciju stolice; jer 6e biti inace ugrozena sloboda govora i rasprava 
nemoguca, a on u svojoj velikoj starosti ne ce moci predsjedati. To 
nije pomoglo, jer je u slijedecoj sjednici do.slo do burnih prizora i ta- 
kovih, da se je iz toga izlegao dvoboj izmedju bana hrvatskoga Hallera 
i grofa Ladislava Telekija." Pet punih dana trajalo je rijeckanje.'^ 

Xapokon je zavrsena rasprava 5. maja, a vecina je odlucila, 
da se kralju imade upraviti molba opdenita, ne obaziruci se napose 
na tegobe turopoljske, neka bi Velicanstvo »poklonilo svoju pozornost 
izgredima u Hrvat-koj strogim vrsenjem zakona, da se tako umire 
sjedinjene zemlje i majka zemlja«. Stalisi pako nastojali su, da i tu- 
ropoljsko pitanje ne sadje s vida. Buduci da su pako, biskup za- 
grebacki, Haulik i ban ustvrdili, da u Hrvatskoj ne ima ilirizma, koj 
bi bio opasan po drzavu. to su se ninogi zastupnici nasli ponuka- 
nima, da opsirnije povedu rijec o ilirizrr.u. To se je dogodilo u sjed- 
nici od 6. jula iste godinc i u sjednicama, koje su slijedile.'' Veliki 
su se govurili govori ovdje o ilirizmu i panslavizmu, kao najvecoj 
opasnosti Ugarske. Napokon je aklamacijom odluceno : da se zatraze 
od vlade izjave o smutnjama u Hrvatskoj i da poradi, kako da se 
ukinu, I kralju je opet upravljena molba, da zakone strogo vr.^i, a 
uskrati milost svakomu, koji bi vrijedjao madzarsku narodnost. Neka 
Velidanstvo pazi i na ono, sto se zbiva u Srbiji, na crnom moru i 
u dalekoj Rusiji. Posljedice tih govora i reprezentacije nisu bile po 
Hire opasne. Vlada je mislila, da je sa otstupom Nikole Zdencaja, 



' Ibidem pismo Zorcevo od 1(5. I. 1H44. 

* Horv;ith M., I-'iinfundzwanzij^ jahrc aus dor G^schichtc Unsarns. Rd. 
.11., str. li)7. 

' Ibidem II., str. U)8. 
' Ibid., str. 200. 



141 



zagrebackog velikr)g zupana, i tini da je maknula Antuna Kukulje- 
vica, nadzoinika sviju skola hrvatskih, dosta ucinila. 




oi 



God 1844 postade grof Haller od Hallerkeo-a velikim zupanom 
zagrebacke zupanije, i bio je prvi ban, koji je u brvatskom saboru 



142 

progovorio madzarski. To je znao Josipovich vjesto upotrijebiti, kao da 
je to pobjeda njegova i njegove svojte. Iznenada usao je u grad sa 
sedam sto Turopoljaca, zahtijevajuci za njih pravo glasa u saboru. 
Ispred te cete stupala je ponosno glazba i svirala Rakocijevu po- 
znatu poputnicu, Ceta je koracala zagrebai^kim ulicama na veliko 
CLido zablenutih zagrebackih purgara, koji nisu ni slutili, sto ce se 
dogoditi. Tako su Turopoljci dosli i do sabora. Tuj je Josipovich ener- 
gicnim, da i preostrim rijecima postavio svoj zahtjev. Nastade bura 
u saboru. Zestokim nacinom napao je Josipovich starca grofa Janka 
Draskovida, baruiia Kulmera i zagrebackog biskupa Hauhka. Bilo je 
mucno i saniomu banu utisati dojam njegovih rijeci. Ban pokaza u 
saboru kraljevski reskript, koji je medjutim stigao. Otpecativsi ga, 
procitao je jasno, da je kralj nalozio, neka sabor ostane u istom 
redu, kao i dosele, a da se ne ima nista mijenjati glede glasova. 
Tako nije preostalo nit Josipovichu nit Turopoljcima drugo, vec da odu 
neopravljena posla kuci. Mozemo si misUti, kako je ta odluka zapekla 
Josipovicha, al on ne samo da nije klonuo, vec je odhicio, da podvo- 
strucenim silama poradi za svoju stvar. Tu svoju odhiku poce on 
odmah vr^lti, jer je znao, da skoro imade opet da hude restauracija 
zupanijskih cinovnika. Na toj pako restauraciji trebalo je sjedinjenim 
silama unistiti IHrce. ^ 

Ove god. 1844., kad se je u opc5e stalo vise pisati o Turopolju, 
baviH se i neki ucenjaci s njihovom povjescu. Tako je cuveni ma- 
dzarski historicar Mihajlo Horvat stao tvrditi, kao sto je ved napred 
receno, da su Turopoljci ostatak prastarog turskoga plemena. To da 
dokazuju i toboze prava madzarska imena, koja imadu Turopoljci, 
kao Bodon, Ivan, Locse i Rados i jer se jedno mjesto turopoljsko 
zovc Kuce. I Teodor Bothka, drugi ucenjak, u svom djelu: »Turmezo 
ismertetese« u Casopisu »Szazaduk« god. 1844. pridruzio se Horva- 
tovu mnijenju. Bothka zato misli, da su Turopoljci porijeklom Ma- 
dzari, sto su ih kraljevi i vojvode kraljevske krvi Arpadovci toboz 
protezirali i upravo obasipavali milostima, jer su ih kao Madzare 
smatrali najsigurnijim zastitnicima i privrzenicima madzarske drzavne 
ideje u Hr\atskoj. Zato da su i kraljevi rado stanovali u Zagrebu, 
u hlizini Turopolja.''^ 

j Barun Lutzenbacher dokazivao je u svom madzarskom djelu, 



' Wurzbach C, Biographischcs Lexicon dcs Kaiserthums Oestcrreich, 
Wien 1H63. X., str. 279.— 2S]. 

- Bresztycnsky, Pravno-povjesni podaci o Turopolju, str. 65., te Deielic 
Vclimir, Turopoljc i njcgovi spomenici (»Prosvjeta«: 1905., str. 666. do 668 



•143 

da su Turopoljci stariiKjm Madzari. Sam zagrebacki biskup Juraj 
Haulik morao je na to reagirati, te je u svom govoru, na pocetku 
madzarskog sabora piimjetio, da u toboz madzarskom Turopolju ne 
mogu Ijudi razlikovati madzarsku od kineske rijeci. 

Ambroz Vranicani s Klobucaridem i ostalim Hrvatima radili su 
u prilog Ilira. Bili su kod nadvojvode Franje Karla, ministra Kolo- 
vrata, Sediiickoga i dr. Klobucarid je bio najprije kod Gervaya i 
kazao mu, da je Hrvatska nezadovoljna s reskriptom. Gervay mu je 
odgovorio, da se Hrvatska ne bi smjela tuziti, jer je drzavno vijece 
kasiralo sve akte porad ekscesa od 30. maja, koje je predlozio Sis- 
kovic i koje je potpomagalo namjesnistvo i kancelarija. Vianicani i 
njegovi predlagali su poglavito pet stvari. Najprije izjavise, da su 
Hrvati nezadovoljni s reskriptom. Oni ne ce zakone u prijevodu od 
namjesnistva primati, vec da i Hrvatima car zakone potpise. Za Turo- 
poljce zahtijevali su, neka se u stalez od god. 1830. postave, jer da 
su konzilij i kancelarija svojevoljno, a da nisu ni najvise mjesto oba- 
vijestili, Turopoljcima osobni votum podijelilL* Izjavise Vranicani i dr., 
da mira u Hivatskoj ne ce biti, dok se Turopoljcima vise glasova 
daje u skupstinama zupanije zagrebacke, nego 11 to oni u vlastitim 
»spraviscima« imadu. Sramota je, da se isti ban postavlja u »nepo- 
voljni i nepristojni statist, u kojem su i drugi veliki zupani od god. 
1831. bili, najme, da se mora podvrci pri restauracijama volji 
turopoljskogazupana. 

U mjesecu ozujku 1844. dosla je molbenica zagrebacke zupa- 
nije proti Turopoljcima kraljevskim rucnim pismom u dvorsku kance- 
lariju s razlogom, da se predmet stvarno raspravlja i da se poda 
opsirno izvjesde o predmetu. 

Vranicani i dr. govorili su i nadvojvodi Franji Karlu i Sednic- 
komu o Turopoljaca. Osobito su] mu stavili na srce svoju molbu o 
Turopoljcima, jer tek, dok se ta molba rijesi, mize se nadati miru. 

Zanimivo je, sto je Sednicki rekao Vranicanu o Turopoljcima : 
»Moj Boze, zasto se nisu gospoda Hrvati zanimali u pravi cas za to, 
da seljacke turopoljske plemice k sebi pridobiju, pak da izigraju zu- 
pana, koji se i onako svake godine bira, U ustavnoj drzavi je novae 
dopusteno sredstvo, koje djeluje kod seoskoga plemstva«. Oni mu 
odgovorise, da se Turopoljcima neprestano pripovijeda, da ih se hoce 
spraviti pod njemacki zakon i nametnuti im poreze. »Da — race on 
— znam, da bi sada teze islo, i da bi se zato sada trebalo dvostruko 

' Gradja za povijest knjizevnosti hrvatske, knj. 6., str. 287. 



144 

novaca. AH vlada ii ustaviioj drzavi lie moze mnogo uciniti. Biskup 
bi se u svoje doba mogao bio pobrinuli za tu stvar po svom novcu 
i po svom duhovnom polozaju. Tako bi se zaprijecile nmoge ne- 
prilike. ' 

l'(K^etkom marta (2.) pozvao je Gervay iznenada Klobucarica 
k nadvojvodi Ludviku i kancelaru Metternicliu. Metternich je s Klo- 
biicariCem govorio gotovo Citav sat. Narocito mu je govorio o Turo- 
pi)l)ciiiia i njihovini votima. Metternich mu rece : »I ban mi je izrazio 
istu zelju, da se Turopoljcima reduciraju i smanje glasovi, prije nego 
sto bude obdrzavao restauraciju. Ja prihvacam njegovo mnijenje, te 
cu stvar dobro promozgati, to se mora urediti«, Kad mu je Klobu- 
caric govorio o nezadovoljstvu Hrvata radi prijevoda zakona, rece 
Metternich: »Ne spominjite nikad napose Hrvatske i Slavonije, ved 
kazite uvijek : partes adnexae, Ja, kao Mettern'ch, dajem vam rijec, 
da cete dobiti zakone latinskim jezikom i s kraljevskim potpisom*. 
Premda je kanceUu' u svom polozaju zakljucak o Turopoljcima suti- 
nirao i sutinirati morao — to je ipak dozvolio, da neka promjena 
mora da se dogodi. Javljajuci Vranicani o tom Gaju, moHo ga je, 
neka u Bee dodje vise Hrvata, koji ce o tom informirati vehku go- 
spodu, dok je jos vremena.'^ 

Proti zahtjeva narodne stranke radio je najvise Dusek. Dvorska 
kancelarija se je vec mjeseca januara na poziv Kok)vratov izjavila 
' za turopoljske zahtjeve i tegobe. 

8. jula 1844. raspravljali su velikasi stalisku poruku i zakonsku 
osnuvu glede reguhranja Turovoga polja. Najprije je o tom pitanju 
progovorio ban hrvatski, koji je priznao, da se uz uredjenje drugih 
kotara imade urediti dakako i Turopolje. Prilike, u kojima je Turo- 
polje dobilo svoja privilegija, promijenilo je vrijeme. Zato treba, da 
se ta plemenita opcina nanovo uredi. Na toliko je podupro ovu sta- 
ll -ku poruku, ali je zahtijevao, da odbor, koji ce o tom raspravljati, 
ne bude slozen i izaslan iz drzavnoga ugarsko-hrvatskoga zajednic- 
koga sabora, vec iz hrvatskog. Tako da je bile od davnine, Bana je 
zamijenio u govoru hrvatski poslanik, te se pozvao na zak, Cl. 57. 
od god. 1646., 27. od god. 1723. i 18. od god. 1741. Narocito je 
Sj'omenuo hrvatskoga bana Josipa Eszterhaza, koji je po vlastitoj 
\olji Turnpc-lje uredio i njegova prava tak(j ogranicio, da je pod 
irim svaka turopoljska opcina samo jednoga suca u restauraciju po- 
slati mogla. Poslije je to tek odobrio zajeduicki sabor i kralj. Iza 

' Ibid., str. 288. 

'' Ibid., str. 290.— 292. 



145 

debate, koja je nakon to^a slijedila, izrekao je pahitin predlog banov 
kao odluku vecine, a kao svoje ninijenje izjavio je, da se turopoljski 
zupan ne poziva kao reprezeiitanat, nego kao regalista na ugarski 
drzavni sabor. ' 

Posljedak molbi turopoljskih bio je napokon taj, da se je na 
saboru god. 1844. izradila opsezna zakonska osnova »o turopolj- 
skom kotaru«: »Torveny czikely a Turmezei keriiletrol« 
Ta osnova brojala je 71 paragraf, te je ucinila Turopolje ne samo 
posve uezavisnim od zagrebacke zupanije, vec dapace od citave Hr- 
vatske. Ucinilo se je Turopolje separatnim tijelom ugarske krune, 
proglasilo se je samostalnim municipijem i podvrglo se je neposredno 
kr! ugarskome vijecu. Isti banovi hrvatski ne bi pfema toj osnovl 
imali druge vlasti do one da imenuju povjerenika za uredjenje gra- 
nica izmedju Turopolja i zagrebacke zupanije, i to samo onda, kad 
si oba municipija ne bi sama izabrala povjerenika.''^ 

20. jula bilo se je u Zagrebu razglasilo, da ce na partikularnu 
kongregaciju doci oboruzani Turopoljci u velikom broju u Zagreb. 
Strah pred Tixropoljcima tako je lisao u kosti Zagrepcanima, da su 
ucinili vanredne priprave za njihov docek. Kaptolski slobodnjaci budu 
pozvani, da stupe pod oruzje. Nalozeno je, da se kaptolska vrata 
zatvore. Proglasjlo se je, da Turopoljci hoce upaliti grad i da se ne 
ce zacati ni umorstva. Na svu srecu pokazalo se, da je to tek iz- 
misljotina. 

31. jula bila je u Velikoj Gorici glavna skupstina pod pred- 
sjedanjem zupana Josipovicha, koji spomenu dogadjaje od 20. jula, 
izjavivsi svoju tugu, sto se nepovrijedjuju samo pravice, nego i po- 
stenje Turopolja. Radi toga bude otposlana kralju reprezentacija, u 
kojoj turopoljsko plemstvo zahvaljuje na kraljevskoj zapovjedi glede 
restauracije, a imenito moli, da se pobrine za zagrebacku zupaniju, 
koja od 6. septembra 1843, nije vise imala kongregacije, §to je sa- 
krivilo ne mali zastoj u svim poslovima i javnim i privatnim. Repre- 
zentacijom ovom mole Turopoljci, neka bi se opet uveo red, a Turo- 
poljcima da se dadu stara prava, koja ih idu. Buduci pako da je to 
vrlo vazno pitanje, odiucilo se je zamoliti ugarskoga palatina, da uzme 
ovu molbu pod svoje okrilje. Svim pako zupanijama, neka se posalju 
slicna pisma uz zamolbu, da Turopoljce podupru.- Spomenulo se tuj, 
kako je jedan govornik u varazdinskoj zupanijskoj skupstini izjavio, 



' Novine hrvatsko-slavonsko-dalmatinske. 1«44., str. 233. 

' IV. 451, i Bresztycnszky, Pravno-povjesni podaci o Turopolju. Zagreb, 

1892., str. 130. 

10 



146 

tia Turopoljci nijesu drj^avni, vec samo teritorijaltii plemici. Turopoljci 
izjavise, da je to ispod njihove Casti, o torn raspravljati, gdje se to 
jasno protivi zakonima i povlasticama njihovim. Odluceno je to tek 
zapisnicki konstatovati. U ostalom pusteno je na volju svakomu Turo- 
policu, da protiv dotiCnog grofa govornika podigne tuzbu. Odluceno 
ie izjaviti zahvalu gradjanstvu Zagreba, koje vjerno svojim stoljetnim 
simpatijama naprama Turopoljcima nije vjerovalo u glasine od 20. jula. 
Iza skupstine, na kojoj je jos dobio Josipovich najfrenetiCnije izljeve 
povjerenja, odjasio je zupan, praden stotinama plemida, u svoj Ku- 
rilovac, gdje je pocastio preko dvije sta Ijudi, velikasa i plemiia i 
reprezentanata iz Sv. Ivana, Marce, Sasinovcane, Puscane, Jamnicane, 
Stubicane, stare plemide s Medvedskog brijega i posavsko plemstvo. 
Tom zgodom nazdravljalo se je zanosno kralju, palatinu i Madza- 
rima, kao pravoj hrvatskoj bradi. 

Borba se je sve vecma jacala. Mnogi doduse od starih Hrvata 
nisu bas ozbiljno shvadali stvari. Ambroz se Vranicani jada na ova 
Ijude i veli: »Koji ne vidi, da od spravista ovisi zivot i smrt nase 
narodnosti, taj je lud ill izdajica. Sve sile na§e najvece sakupiti, 
cvrsto se sklopiti medjusobno, sve lukavstine upotrijebiti za unistiti 
pasji izrod duSmanski — to je zada6a, koju nam odlucni sat nalaze. 
Stara srca gnjila su i bez vatre ; prijece nam, mjesto da nam po- 
mazu. Za izliku slusajmo ih — ali cinimo ono, sto nam pamet i srce 
domorodno nalaze. « 

Vranicani je ujedno javio Gaju, da Madzari odlucise, da 6e. u 
bududem spravistu Hire po Turopoljcima nadvladati i utamaniti i do- 
daje: »Propadnemo li sada, nas nema vise! . . , Da je ban u tom 
kolu bio, ne dvoj. Vrijeme od stednje zivota je proslo, za sve spa- 
siti, treba sve riskirati. Sveta je stvar za koju se mucimo, pravedna 
pred Bogom i svijetom . . .« 

Vranicani je oCajavao, da se dvor jos uvijek ne da uputiti, koja 
je stranka u Hrvatskoj jaca, jer toboze da su Iliri jaci, ve6 bi si 
davno skinuli Josipovicha s vrata. ^ Sa strahom iscekivao se je 10. 
decembar. 

Iza kobne decembarske skupgtine god. 1843. nije dugo bilo zu- 
panijske skupStine. Ilirci nisu htjeli da vijecaju s Turopoljcima, a 
Turopoljci nisu htjeli odustati od svog prava. Tek iza pune citave go- 
dine 10. decembra 1844. bila je urecena po novom velikom zupanu, 
hanu Halleru, velika skupstina zagrebaCke zupanije. Ilirci su pripo- 

' Gradja za povijest knjizevnosti hrvatskc. Knj. 6., str. 298. 



J 



147 

vijedali, a poslije i pisali, da su pristase ugarsko-hrvatske stranke, 
dakle i Turopoljci sve su moguce pomisljali, kako da pobijede. Oni da 
su naumili ovom zgodom sve, sto se je njima protivilo, unistiti i 
o b j e s i t i, narodne institucije razoriti, a kad bi se tome zagrebaCki 
gradjani usprotivili, da ce i (iitavi grad Zagreb zapaliti. Javno da su 
se tijem grozili Josipovich, Pisacic, Srabec, Jaksic i dr. U istinu su 
silno kortesovali i dov;;zli u Zagreb oruzja, te spremili ziveza za 
dvije tisuce turopoljskih plemica. Jedan clan kazina poklonio je 1500 
forinti srebra kasinu u tu svrhu, a Feric je svoga slugu poslao u 
tvornicu, da nakupi zdjela i tanjura. Kad su o tome izvijestili bana 
Hallera, on se je samo tim pripravama nasmijao i rekao, da ce vec 
paziti na mir. 

On je zato i pozvao u Zagreb bataljun vojnika iz Kar- 
lovca. Al dodjose samo dvije kumpanije talijanske Wimpfenove i tri 
madzarske Golherove. Ilirci su, gledajuci pripreme svojih protivnika, 
pjevali dan i noc ! »Bog je s nami, ko prot nami, s njime ajd 
pod pete!« I oni pozvase svoje Ijude u skupstinu. Narocito se isti- 
calo 200 karlovackih plemica i po prilici isto toliko svetoivanskih, 
koji su dosli konjima. 

Posljedica prolijevanja nevine krvi bila je, da je u Zagreb 
dosao u kraljevo ime komesar Josip Rudic, backi veliki zupan, da 
isgita sto se ispitati dade i tko je zapravo kriv. 

Ipak taj Rudic kao da je bio nekako kukavan, jer su mu pri- 
jetili, da ce ga ubiti. Radi toga je vrlo rijetko dolazio u Zagreb. 

I u tako zvanom uCenom svijetu izazvao je dogadjaj zivlji rad. 
Madzari su dokazivali sve u sesnaest, da je Hrvatska podjarmljena 
zemlja i da je posve podlozna Ugarskoj. Dokazivali su, kako su ma- 
dzarski zakoni prije vrijedili i u Hrvatskoj. Narocito su opet jednom 
jace stali svojatati slavonske zupanije, kao svoje. Te ucene radnje, 
pisane madzarski, latinski i njemacki, imale su strani svijet uvjeriti, 
da Hrvati nemaju nikakovih posebnih pravica. Isto su i s hrvatske 
strane ustajali borci, koji su pisali protivne clanke i brosure. 

Madzari su u svom saboru, unatoc hrvatskih protesta, zaklju- 
cili, da na ugarskom saboru hrvatski poslanici moraju madzarski 
govoriti, da za sest godina ima madzarski jezik postati sluzbenim u 
Slavoniji i Primorju, da se u svim hrvatskim skolama imadu po- 
dici stolice madzarskog jezika, da poslije osam godina hrvatske oblasti 
imadu s ugarskima madzarski dopisivati, a dopise madzarske da 
imadu odmah primati. 

Josipovich svojim predlogom, koji je sabor primio, da i jedno- 



148 

selac plcmic inui pravo ^i^lasa, znao je, da hi tim Turcipoljci tako 
reci zavladali Hrvatskom.' 

6. jula trod. 1844. govorio je u u<)^arskuin sahoru i Antun 
J os i_ gi^ V i c h. Radilo se je o drun^oni renunciju velikaske kuce o 
TuropoTjcima. Bezeredi, Kubinyi i Szentkiraly govorili su o opasnosti 
ilirizma. Tad ustane Josipovich i rece uz burno prekidanje i povladji- 
vanje niladezi: »Ilirci su sami nevaljali Ijudi, lopovi (mladez : eljen!). 
Medju tc nevaljale Hire spada i zagrebacki biskup i veliki zupan 
Zdencaj lopet povladjivanje). Sipuski poslanik veli doduse, da je taj 
vec pokopan, nu on zivi joste i ne ce nikad biti dobar Hrvat, kao 
sto niti podkancelar Bedekovic, koj nas je izdajica. Ti su isto tako 
dobri Hrvati, kao Ciraki i Somsic dobri Madzari. A k_o nam se ne 
pomof^ne, morat (^emo si sami pomoci. Ne ostaje nam 
nista d r u g- o. Mi se moramo pobuniti, jer od ove opake 
a u s t r i ) s 1< e \- 1 a d e n e ni o z e m o i s c e k i v a t i nista d o b r a. « 
Silno povladjivanje omladine pratilo je burno te rijeci. Josipovich je 
ovdie dakle javno izjavio, da treba u najg-orem slucaju uzeti oruzje 
u ruke i hunom zaprijeciti porast ilirizma. Tko njegov znacaj prouci, 
on ce pdmah znati, da je i to bio izlijev ojadjene i u dnu srca po- 
vrijedjene duse, koja si ne zna nikako pomoci, pak vec vidi, gdje se 
oko nje ruSe njezini najveci ideali : stara zajednica hrvatsko-ugarska, 
gdje vidi, da pobjedjuju t. zv. konzervativna nacela, da se vraca stari 
mrki carem josipom uvedeni apsolutizam. Josipovichev govor bio je 
izrecen onako, kako je mogao govoriti stari zanosni unionista, koji je 
bio uvjeren, da su Hrvatima Madzari jos uvijek onaki isti prijatelji, 
kao prije pedeset godina. On je govorio kao onaj, koji se je bojao, 
da ce lliri hrvatsku slavnu kraljevinu razoriti i na njezinim razva- 
linama stvoriti ili austrijsku carevinu ili neku nebuloznu ^r^sko-ilirsku 
drzavu. 

Al taj buntovni govor ucinio ga je u ocima Ilira : i z d a- 
j i c (J m d o m o V i n e. 

Prva je bila yarazdinska zupanija, koja je ustala najostrije i 
najsvecanije proti turopjljskoga zupana, nazivajuci ga izdajicom do- 
movine i polubijesnim covjekom, zahtijevajuiii, da se taj covjek kazni, 
koji se ne stidi mreze plesti, ne samo domu i narodu s glavnim hr- 
vatskim i opCe slavenskim dusmanima^ nego se usudjuje i protiv 
same vlade buniti vec i onako uzbunjene Madzare. Treba, da se Jo- 
sipovich iz domovine procera. Skupstina varazdinske zupanije prihvatila 
je u istinu taki predlog i poslala je svim hrvatskim zupanijama pismo, 

' Smiciklas, Povijcst hivatska. Zagreb, 1879. Die IT., sti. 459. 



149 



kojim ih poziva, da se sloze s varazdinskom zupanijom jj-lede Josipovicha. 
Zanimiva se je u to] stvari vodila rasprava u skupstini krize- 
vacke zupanije pocetkom mjeseca septembra 1844. 





Kralj Matija Korvin (1458-1490.), koji je g. 1466. potvrdio plemstvo Turopoljaca. 
Relijef u carskom muzeju u Becu. 

U septembru god. 1844. raspravljala je krizevacka zupanija o 
Turopoljcima i Josipovichu. Varazdinska je zupanija trazila, da pn- 
stane uz njezinu molbu, da kralj kazni Josipovicha i da se protjera 
iz domovine, kao izdajica. Prvi je proo-ovorio i J a k c i n. Podupro je 



150 

predlog to vise, sto je Josip ivich bunu javno proglasio. Veliki zupan 
reCe: »Dvije su stvari, koje zeli zupanija varazdinska. Prvo da se 
josipovich iz domovine javno protjera i za prognana proglasi. Drugo, 
da se kralj umoli, neka ga za rijeci njegove kazni. Sto je do prve 
zelje, neobicna je stvar plemica u nase doba prognati, jer je proSlo 
odavno vrijeme, kad se je tako radilo, sada ve6 nema zato zakona. 
Zato nisam za izgon Josipovicha. Sto se druge zelje tiCe, pitam, je 
li to, sto je Josipovich govorio protiv vlade, bilo u zakonitoj sabor- 
skoj sjednici? odgovor: »nije!« nego u okruznoj. Sto se ovdje go- 
vori, smatra se vise privatnom stvarju«. Zato se izjavi veliki zupan 
i protiv toga. Zengeval i VusCic govorili su protiv Josipovicha. Iza 
jos nekih govornika ustade Zigrovic i rece : »Josipovich je, kao sto 
svi znamo, najveiii uzrok, sto se nasa domovina u tako zalosnom 
polozaju nalazi, koji sve njezine stanovnike tako muci. Zato bi bilo 
pozeljno, da se ve6 nikad ne vrati u ovu domovinu, koju je povri- 
jedio s tolikim razdorima«. Ipak nije bio Zigrovid ni za progon, niti 
za kazan, ve6 je rekao, neka se to prepusti vladi. Grof Janko Drasko- 
vic ipak je bio za reprezentaciju kralju, jer ce taj covjek (Josipovich) 
jos mnogo domovini skoditi. Napokon je odluceno, da se poslanicima 
krizevaCke zupanije dade naputak za sabor, neka tamo pred citavim 
kraljestvom izraze prezir i nezadovoljstvo krizevacke zupanije i neka 
,'lzahtijevaju, da se to u zapisnik uvrsti na vjeCnu sramotu tog co- 
)jvjeka, u ime citavog kralj evstva. Najposlije, neka se u saboru vijeca, 
''kako da se kazni taj izdajica roda i domovine, koji je medjujedno- 
; krvnom bracom toliki razdor i nemir ucinio.' 

Pod veCe 9. decembra 1844. dodjose Turopoljci u Zagreb i to 
preko tisuce. 10. decembra bila je svecana instalacija bana Hallera de 
Hallerkei) za velikoga zupana zupanije zagrebacke. Skupstina se je vr- 
§ila u dva dvoriSta, zidom razdijeljena. U sredini je bio zeleni stol. 
Skupstinari su vikom pozdravljali dosljaka. Turopoljci vikali su »vivat«, 
a Ilirci »zivio«. Instalacija je dobro i sjajno proSla, ipak je palo u 
oCi, da su se sjajili bajuneti i da se je Cula svak cas njemacka za- 
povjed: »Habt Abht ! Hahn in Arm! . . .« Na veCer je bila rasvjeta. 
Ali kako je grad sumoran, vidjelo se, §to je od obicajnih transpare- 
nata bio samo jedan, i to s napisom: »Sloga od Boga«. Drugi dan 
pao je snijeg, al je. ipak skupstina bila pod vedrim nebom. U 10 sati 
otvorio je veliki zupan, ban, skupstinu. Govorilo se je o bududoj re- 
stauraciji. Kad je Zorac kuSao, da hrvatski govori, zaprijeCi mu to 
ban. Veliki zupan izrazio se: »Tko ne zna latinski, onomu se ne pro- 

» Branislav 1844. str. 6. 



fh^'> '■- 



151 

tivim govoriti hrvatskl, all dok se novi zakon ne ucini, nalazim, da 
on grijesi proti prava municipija, koji zeli govoriti hrvatski«. Na to 
se je podigla strasna vika : »Hrvatski . . . hrvatski« ! U groznoj buci 
culo se vikati : »Zar je to hrvatski ban? — Kako nam moze za- 
braniti hrvatski govoriti ? — Ja cu govoriti hrvatski, dok u meni jos 
tece kaplja krvi. - To nije nacin pucku Ijubav steci ! — Prirodno 
pravo je zakon bozji i stariji od svih pravica i zakona Ijudskih. — 
Tako je bilo u Varazdinu, kad su Erdoda pro6erali.« — Neki seoski 
plemi6 stupio je na to pred bana i doviknuo mu : »Volim moju otsje- 
cenu glavu vidjeti na zelenom ovom stoki, nego da pustim zabraniti 
komu govoriti hrvatski . . . « Isti plemici s turopoljske strane 
vikalisu: » Hrvatski — h r va t ski«. Nekoji su prosli i u »ilirsko« ]| 
dvoriste. Upitani ondje sta zele, odgovorise, da su culi ovdje vikati ' 
»hrvatski«, te da i oni isto zele i stotine njih na onoj strani, kjji 
bi rado ovamo presli, ali ih gospoda ne puste, vec da su se i oni 
samo kradom izmakli. ' Vika se nije slegla, dok nije Lentulaj rastu- 
macio, da veliki zupan nije mislio zabraniti hrvatski govoriti, ve<5 
samo da se ne bi hrvaStina uvukla u zapisnike i pisma. Odmah na 
to progovori barun Kulmer hrvatski. Klobucaric, bivsi drzavni po- 
slanik, predlozi na to, neka se za bududu restauraciju podijeli » pravo 
odvjela« i odlicnim neplemicima. Ali na to se razbijesni Pisacic: »Ova 
druga stranka zeli, da bi se pravo glasa i neplemicima pcjdijelilo, al 
nasoj plemenitoj braci Turopoljcima zeU oduzeti«. Nastade strasna 
vika, al napokon je zakljuceno, neka sve ostane pri starom. Na to 
se je povela rijec, da bi vise plemica od istog ognjista ili samo go- 
spodar kuce imao pravo glasa. Josipovichevci su zeljeli prvo, jer ih 
je i po 15 u jednoj kuci zivilo. Al to ne bude prihvaceno. Zatini 
je zakljuceno, da se imenuje odbor, koji ce sastaviti popis svih ple- 
miCa, »da Turopoljci ne 6e moci, kao do sada, i svoje kmetove i pa- 
stire, kao plemice u Zagreb voditi«. I tako se skupstina mirno svrSila. 
Al zlo se zgodi zato u sprovodu Franje Kukuljevica. Po 
^ slije podne — kako pise Branislav — stanu trojica njih, mladi Modi<3,l 
fTpmasi6 i jos jedan kod kasina s napetim pistoljima. Oni pn'M-';e 
Hire, koji su i§li k sprovodu. Na viku dodjoSe i drugi iz kasina, svi 
I oruzani i stadose pojedine Hire ganjati. Neke su krvavo ranili. Josi- 
povich sam letio je oko kasina, da kojega Ilirca shvati s dvocijevkom. 
Uzbunio se Citav gornji grad. AkademiCka i gimnazijska mladez na 
tu strku provali skolska vrata i rastrCa se kuci. Zasto je to uCinila? 
Zato, jer su 9. decembra u Zagrebu kolali letaci hrvatski i njema^Jki, 

) ' Branislav 1844., str. 43.-49. 



15^ 

neka za Boga roditelji ne puste djece u skolu, huduci da je Srott 
s Hochreiterom ddlucio, zatvoriti akadcmiju onda, kad budu djaci u 
nutra, te ih tek onda otvoriti, kad Turopoljci sve protivnike svladaju, 
da tada i nevinu skolsku djecu, otrovami ilirstinom, posijeku. Znajuci 
to djaci, kad je 11. decembra i«;un}4ula stala pred vratima vikati: 
»Cekajte, prokleti Iliri, sad cemo i vas na sitne komade isjeci«, — 
preplasise se, da su oni letaci ipak o-ovorili islinu, i provalise iz 
skola. Kad tamo, nadjose u istimi olavna vrata zatvorena. Spome- 
nuvsi se opomene, stadose troati vrala i cijepati, dok ih nijesu raz- 
valili, te prodrvsi na ulicu, otkud se je vec turopoljska ceta udaljila, 
odose neki kuci, a dru<;i na sprovod Kukuljevicev. Na putu sastase 
neku cetu, iz koje kirur*)^ Domin klikne : »Udarite po ovim djacima, 
i to su vam Ilirci!« Nastade tucnjava. Tom zgodom probi bodezom 
neko ilirskom mladicu Agneziju ruku. Isti je i dva bica iz kubure 
izbacio na djake. Sad stigose Wimpfenovi vojnici i otjerase sve. Ban 
nalozi, da se buntovni izgrednici isceraju iz Zagreba. Bila je opas- 
nost, da se dogode i mnogo veci nemiri. 

Turopoljsko plcmstvo, imajuci svoju obicnu skupstinu na Luci- 
jino 1844. izabralo je nove asesore. 11 su bili : grof Ivan Erdody, 
upravitelj varazdinske zupanije, grof Ljudevit Batthiany, grof Ladi- 
slav Teleky, grof Aleksandar Draskovic, barun Levin Rauch i barun 
Gjuro Rauch ; za tim gospoda Moric pi. Szentkiraly, podzupan pe- 
stanske zupanije ; Koloman pi. Bedekovic, asesor zagrebacke distrik- 
tualne stolice ; Franjo Orsic, sudac zagrebacke zupanije; Karlo Jelacii ; 
Aurel pi. Kusevid, zemaljski arkivar ; Gjuro pi. Pisacic ; a zamjeni- 
cima : Matija Arbanas, Stjepan Koos i Ladislav Modic . Svi ovi iza- 
brani su iz zahvalnosti, sto su iskazali plemenitoj turopoljskoj opcini 
simpatije i sto su se inako za nju ucinili zasluznima. 

Ye6 god. 1840. izabrali su Turopoljci slicno Franju Deaka 
svojim aSv;sorom. 

U sjednici od 13. decembra procitao je zupanijski vice-fiskal 
josip pi. Kukovic prosvjed, u kojem se veli, da su doduse Turo- 
poljci pravi plemici, ali da dosele nisu nikada imali individualno 
pravo glasa, a po rudoltinskom privilegiju od god. 1582. svagdje, 
dakle i u zupanijskim kongregacijama, zastupa ih samo njihov zupan. 
Pa jer su 10. decembra do.^li u velikom broju na skupstinu,' da si 
usurpiraju pravo, koje ne imadu, to fiskus ne moze biti, zadovoljan 
s ovim nezakonitini cinom turopoljskim i ulaze sveCani protest, te 
moli, da se sacuva pravo onih plemica, koji imadu individualno pravo 
glasa, neka se izdadu testimonijali. 



53 



Proti tome prosvjedu ulozio je reprotest aseSor turopoljske op- 
cine losip pi. Briglevic, jer je zupaii bio nenazocan. 

15. marta 1845. umro je u Velikoj Gorici zupnik Franjo Domin 
u 68. godini zivota. Novine su ga hvalile kao vrlo knjizevno ohra- 
zovanoga covjeka i dobrotvora turopoljskoga. 

17. marta 1845. predsjedao je ban kongregaciji zagr. zupanije. 
U toj je procitano pismo kr, slobodnog grada Szathmar-Nemeti, kojim 
se javlja, di je taj grad imenovao Antuna Josipovicha, zupana 
svojim gradjaninom radi velikih zasluga. U diplomi, koju je torn 
zgodom taj grad poslao, kaze se : da je Josipovich najzasluzniji za- 
stupnik zagrebacke zupanije na zadnjem ugarskom drzavnom sa- 
boru. Stalisi odlucise ovo pismo vratiti gradu Szathmar-Nemeti, jer 
stalisi ne poznaju Josipovicha, kao za- 
stupnika zupanije na drzavnom saboru 
ve6 samo kao zastupnika plemenite 
opCine turopoljske. ' 

Stvari turopoljske stale su zanimati 
i strani svijet, izvan granica monarkije. 
Cak i >Augsburger AUgemeine Zei- 
tung« iniala je dopise o Turopolju. 
Tako dopis od 4. januara 1845., gdje 
se kaze : Hrvatsko turopoljsko pitanje 
jos uvijek nije rijeseno, i obe stranke 
iscekuju konacnu odluku. Sigurno je, 
da od mnozine plemica iz Turopolja, 
koji su dosele bile na skupstinama i 
kod restauracija, kao clanovi s pravom 

glasa, jedva da ih dvadeseti dio ima u istinu pravo glasa, jer ne bi 
mogli pokazati posjed, koji je nuzdan za pravo glasa. Sto misli vlada 
o tome, to nije poznato. — Govoreci o torn, spominje dalje Augsbur- 
gerica, da su misleci na to, odlucili mnogi clanovi »ultramadzarske 
strane«. da ucine veliku ' zrtvu i da uz stanovite uvjete dadu Turo- 
poljcima, koji ne imadu nekretnina, zemljista toliko, koliko treba da 
dobiju pravo glasa. Osobito o torn da rade grof Kazimir Battlvjj^ii, 
grof Aleksander Draskovic i dr. 

28. marta 1845. bilo je otvorenje sabora. Ve6 dva dana prije 
dolazili su Turopoljci u Zagreb. Doslo ih je oko dvije tisude. Ban 
je u svom goyoru naglasio, da je sabor sazvan, da se publicira pre- 
zidijal, u kom se veli, da se vise restauracija i izbor hrvatskih za- 




Pccat Fridrika i Ulrika knezova 

Celjskih. 
U narod. muzeju u Budimpesti. 



»Agr. Ztg.« br. 24. od god. 1845. 



154 

stupnika na zajedniCki sabor ne mo/.e odgoditi i za to kralj nalaze, 
da ban pozuri restauraciju, a da se pri popisu plemiC-a ima uzeti 
za temelj cinozura od god. 1835. Protiv toga prezidijala ustade se 
odmah sa vise strana. Josipovich pokusa u toj sjeduici, da pomir- 
Ijivo govori i brvatskim jezikom : »Zalosno je — rece — i bolno 
za srce svakoga iskrenoga rodoljuba polozaj, koji imamo razdijeljeni 
u stranke, koje se mrze. Mnogogodisnja mrznja, beskrajno ogorCenje, 
kamo nas dovedoSe? amo, da stisnuti medju bajunete, pod vedrim 
iiebom moramo vijecati. Mi zelimo nas narod podignuti, a mi^ sinovi 
istog naroda bijesninio jedni na druge. — Nebo, pod kojim stojim, 
svjedokom mi je, da nijesam nikada nista drugo zelio, nego najbolje 
za svoju domovinu, te da su mi uvijek svetima bile narodnost i mu- 
nicipija moje domovine. — Na cemu se osniva nasa svadja, na§ 
razdor? na nesporazumcima, a ne na nacelima. Samo sjedinjeni mo- 
zemo postignuti svoju svrbu i izbjeci opasnostima, sto nam prijete ! 
Dajte dakle da panu zaprijeke, §to nas dijele i dajte, da si pruzimo 
ruke. « — Slicno je govorio jos i drugi govornik Josipovicheve stranke, 
ali Iliri rekose : »Mi bi s odusevljenjem pristali na mir, ali tko nam 
jamCi, da su Josipovicheve rijeci iskrene ? — Djela? Ova govore proti 
vjeroispovijesti, koju je upravo izrekao.« Turopoljci bucno prosvj ado vase. 
Ilirci na to: »Pokazite mu saborske sjednice — poreze, madzarski jezik.« 
— Uz buku uzvrati zupan: »Nije istina, da sam u saboru ikad govorio 
proti domovine il nase narodnosti — nije istina, da sam glasovao 
za poreze — neka se pokazu saborski dnevnici — dnevnici!« — Na 
drugoj strani zamnijese povici: »Zastupnici neka govore: Buzan, Klo- 
bucaric . . .« Na to izjavi jedan od hrvatskih zastupnika na zajed- 
niCkom saboru, da je o djelovanju sabora sastavio izvjeStaj, kojemu 
moze onda turopoljski zupan prigovoriti, al ne misli, da je zgodno 
sada o tom debatirati. }oi se i vise govorilo o miru. Onda se je 
povela rijeC o vojsci, koja je nazoiina, al kad je predsjednik ban iz- 
javio, da 6e odmali vojsku otstraniti, ako mu gospoda zajamce mir.. 
prestalo se o tom govonti. 

Sve se isprvice radilo, da de nova restauracija biti 25. januara 
god. 1845. Ali to su nastojali sprijeciti sami prvaci madzarsko-hr- 
vatske stranke, jer jo§ nijesu u sebe osjedali tolike snage, da ostanu 
pobjednicima. I tako se je zavlaCilo s raspisom nove restauracija jo§ 
pune po godine, dok napokon nije raspisana za mjesec juli, mjesec, 
koji je za uvijek ostao znamenit u hrvatskoj povdjesti. Dan 28. juli 
ubiljezen je naime krvavim pismenima — i jos mu se i danas nije 
zameo trag. 

Haller, koji je u svem ii5ao na ruku mad^arsko- hrvatskoj stranci, 



155 

ishodio je reskripat ugarske dvorske kancelarije, kojim se je znatno 
smanjio broj izbornika u zagrebackoj zupaniji, osobito onih iz pri- 
morskih strana i gorskog kotara, koji su prijedjeli za ono doba jos 
spadali pod zagrebacku zupaniju. 

Mnogo se je isCekivalo od restauracije god, 1845. Mozda ne 
ce bid s gorega, ako ovdje navedem rijecii jednoga savremenika o 
iscekivanju te restauracije: »Napokon je svanuo dan. .. dan trogo- 
disnjeg vrucega ceznuca . . . dan tolikih politickih uzdaha . . . dan, na 
koji se polipu nalik tolike strasti pritistu . . , dan restauracije! — 
O rijeC^i slatke i gorke, prozaicke i toli zanosne ! Nije Ijepse zvucio 
Jakobincu njegov »r egalite et liberte«, Englezu njegova »charta, 
magna* i njegova »slobodna trgovina vane«. Ne zvuce lijepse dobro- 
cudnomu Nijemcu rijeci »kegel i pivo«, Talijanu glas Malibrankin . . . 
ne zvuci odusevljenije Poljaku »Jeszcze Polska niezginela«, kao mno- 
gima u Hrvatskoj rijec restauracija! Ne sanja drazesniji san o de- 
vetom nebu Turcin, ne gleda s vecom ceznjom Rus Carigrad, nego 
sto su neki od zagrebackih stalisa iscikali zagrebacku restauraciju . ..« 
Ovako pocinje taj savremenik svoj spis, a onda pita : a sto je tu 
zagrebacku restauraciju ucinilo zaristem tolikih zelja, zivotnim pita- 
njem, da joj tolike necuvene zrtve podaju, Zasto o njoj tepa svako 
dijete u Ugarskoj ? Zasto i inozemstvo rado gleda u nju? Na ta pi- 
tanja odgovara sam taj savremenik posve jasno i dobro : Na zagre- 
backu restauraciju svezala je neposredno pitanje hrvatska stranka — 
ona se je ucinila osju politickog zivota u Hrvatskoj . , . smatrahu ju 
svi kao nesto odlucna u narodnoj stranackoj borbi. 

U zagrebackom njemackom listu dali su na 5. maja 1845. grof 
Stjepan Draskovic i grof Karlo Jelachich de Buzin izjavu, da njihova 
stranka ne nosi ime niti »narodna stranka«, niti »turopoljska«, vec 
da im je sveto ime Hrvata, da se zove »hrvatska stranka*.' 

God. 1845. raspravljale su i u 29. broju zagrebacke njemaCke 
novine o torn: kako se ^ove zupan turopoljski njemacki? To je od- 
govor na clanak, sto ga je donesla »Luna«. Na taj odgovor odgo- 
vara opet u istim novinama — B. — 

Velike su priprave bile vec mnogo dana prije skupstine. U Za- 
greb su stizali izbornici u rpama. Ilirci su docekivali svoje sa ja- 
strebarskom glazbom uz pjevanje narodnih davorija i budnica. Osobito 
se odlikovahu kao narodni kortesi: Ivan Gelinid, Jerko Belosevid, 
Stauduar, Spindek i Domitrovic. Od starijih agitator a odlikovahu se 
gradski sudac Josip Stajdaher, Ivan Kukuljevid, kanonik Mato Vu- 

' K. k. priv. Agramer politische Zeitung 1845., str. 156. 



156 

kovic, Ambroz Vranicani, pjesnik Mirko Bogovid, Roberto Zlatarovid 
i orofovi Jurica Orsii, Gjuro Erdikli, te Albert Nugent. Narodnjaci su 
se smjestili u »Streljani«, u nekim gostionama donjega grada i u 
t. zv. »Paradajzl-u« (kasnije kuiia Fichtenauova, zatim Antuna Nu- 
genta, danas Mazuraniceva). ' 

Madzarsko-hrvatska stranka, u kojoj su se osobito isticali turo- 
poljski plemici i Sasinovcani, Moravcani i oiii iz Sv, Ivana Zeline, 
dolazili su u Zagreb takodjer glazbom, i to turopoljskom. Ta je glazba 
neprestano svirala Rakocijevu koracnicu. Najglavniji vodje ove stranke 
bill su Franjo Fogledic, Adalbert Modic i I Josip Tomasic. Turopuljci 
se i opet utaborise u kuci Antuna Josipovicha (poslije Wanicanijevoj) 
na trgu sv. Katarine. 

Kandidati za prvoga podzupana bill su po tri od svake stranke. 
Madzarsko-hrvatska stranka stavila je kandidate Josipa Zuvica, Edu- 
arda Jelacida i Adalberta Modica ; dok su opet Ilirci stavili kao svoje 
kandidate Benka Lentulaja, Franju Novaka i Stjepana Pavlekovica. 

Ban Haller nalozio je, da se ovaj put ne ima izbor vrsiti kao 
dosjle u zgradi zupanije zagrebacke, ve6 u samoj banskoj palaci. 
Da se ne dogode svadje, razdijelile se ve6 isprvice stranke u dva 
glavna odjela. Tako je ban nalozio, da lijevo dvoriste imade (sa vra- 
tima zadnjima) stranka madzarsko-hrvatska, dok su se u desno dvo- 
riste (s prijednini vratima) imali smjestiti Ilirci i njihove pristase. Da 
se mir jos vecma osigura, spremio je ovaj put ban Haller u oba 
dvorista vojsku. Vojnici su bill sami Talijani, koji su kipiU od mrznje 
na Hrvate vec radi toga, sto su Hrvati bili najbolji austrijski vojnici 
u Italiji protiv njihovih suplemenika, kad su se borili za slobodu i 
nezavisnost, te jedinstvo Italije. Jedan odio vojske smjesten je i pred 
bansku palacu na Markov trg. Bili su to vojnici 13. Wimpfenove 
pukovnije. Sam izbor obavljao se je pod galerijom, ispod koje se je 
dolazilo iz jednoga dvorista u drugo. Sam ban htio je ovaj put da 
vodi izbore i zato je bio namje§ten pred zelenim izbornim stolom i 
njegov stolac. On je u ostalom i onako bio imenovani veliki zupan 
zagrebacke zupanije,- pak je ve6 kao takav imao duznost i pravo 
predsjedati skupstinama zagrebacke zupanije. Hallera opisuju mnogi 
kao tirana, i zednoga krvi i^ovjeka. On je bio sve drugo nego to. 
Zar ne pricaju o njem, da je drhtao u svecanini zgodama? Zar nije 
ijiijedo u lieu proglasivao rezultat izbora ? Moglo bi se prije redi, da 
je rad svoje neodlucnosti skrivio mnogu nesredu. Bas u ovoj restau- 
raciji pokazao se je slijepim slugom turopoljskoga zupana. Josipovich 

' Rudolf Horvat, Srpanjske zrtvc, »Prosvjeta« god. 1909., mj. jula. 



157 



mil je upravo nalagao, ko^-a da kao ban kandidira. Nalaij^ao jc U> 
Josipovich kao diktator u javnoj skupstini, te su jos iniiogo vre- 




o 

^ p 

-r ~' 

o o 



.o o 



mena poslije korili bana ne samo Ilirci vec i drut^i, da je bnsk i cast 
nogama pogazena pred svima torn banskom poslusnoscu, Svakako ta 



158 

poslusnost govori o svemu prije samo ne o enerziji i snazi Hallerove 
volje. Pak ako se je ipak ba^ pod njim dogodilo prolijevanje krvi, 
to se zaista ne ima pripisati njegovoj krvoloCnosti, ve6 s jedne strane 
nepoznavanju odnosaja, s druge strane, Sto u opcoj uzrujanosti i sam 
nije znao, sto radi. 

Izbor prvoga podzupana trajao je od 28. jula 1845. od jutra 
do 9 sati u vece. josip Zuvic imao je 535 glasova, a Lentulaj 450 
•rlasova. |os nije ni polovina izbornika glasala. Drugi dan se je na- 
stavio izbor i trajao je i opet do sedam sati na vecer. Kazu, da je 
blijed i drscuii ban Haller proglasio izbor, da je izabran prvim pod- 
zupanom Josip Zuvic sa 1289 glasova. Pao je Benko Lentulaj, koji 
je dobio samo 974 glasa. Za Zuvica je glasovalo medju ostalima i 
570 Turopoljaca. 

Pojmljivo je veselje nastalo u redovima Josipovicheve stranke, 
Nastade pobjednicka vika: Vivat! Njihova banda zasvira »tus«, Turo- 
poljci, na celu im Josipovich, podjose napred, a dvojica uzese na ra- 
mena Josipa Zuvida, novoga podzupana i ponesose ga kroz straznja 
vrata uz gromke usklike svojih pristasa u kucu, gdje se je nalazio 
narodni kazino. Da su Ilirci bili konsternirani i da su stali psikati i 
zvizdati, kako veli jedan rukopis, na nacin Ijutih guja, te ocajnim 
bijesom pozdravili rezultat ovoga izbora, takodjer je posve razum- 
Ijivo, ako se uzme u obzir, da im je tim dogadjajem imalo biti sve 
oteto, sto su prije par godina teSkom mukom osvojili. Vidjelo se, da 
vec nema jake ruke njihovog nekadanjeg velikog zupana Nikole pi. 
ZdenCaja Zahromicgradskoga. Usklici nezadovoljnih Iliraca morali su 
prestrasiti Hallera i zato je dao i jace povisiti straze. Sad se je vi- 
djelo ve6 vise vojske na Markovu trgu. Sam ban Haller postavio se 
je na prozor svojega dvora s jos nekoliko svojih politickih pristaia 
i promatrao je budno, §to se dolje dogadja. 

Citavi prvi dio god. .1845. prolazio je u Carkanjima, dok se 
napokon nije priblizio nesretni juli god. 1845., koji je za uvijek ubi- 
Ijezen krvavim slovima u povjesti grada Zagreba. 

Bilo bi u ostalom krivo misliti, da su svi Turopoljci bez raz- 
like bili unijoniste Josipovicheve boje. Dapace ! bilo je medju njima 
vatrenih Iliraca. To treba da svakako ovdje zabiljezim. Medju takove 
spadao je narocito Dragutin pi. Pogledic KuriloveCki, sin Jurja, na- 
mjesnoga zupana turopoljskoga. On je dapace bio svak turopoljskoga 
zupana Antuna Danijela Josipovicha, a brat velikoga pristaSe i bojov- 
nika unijoniste Franje Pogledida. Znacajan je za ono doba i za one 
prilike dogadjaj, §to ga je dozivio bas5 ispred kobne restauracije od 
29. jula 1845. Njega je ilirska stranka izabrala za kortesa u jam- 



159 

niCkom kraju, A zbude se, te je u isto vrijeme njegov stariji brat 
Franjo korteSovao za Josipovichevu stranku u Pisarovini. Nastade na- 
tjecanje ove plemenite bra6e, koji (5e kome oteti vise plemenitaga. 
Nije kortesacija u ono doba bila laka stvar. Trebalo je citave dane 
i noci piti, plesati i nagovarati. Medju pisaiovinskim plemi(5ima bio 
je vrlo ugledan neki Marko Kovacic, urnan, al analfabeta. Franjo 
Pogledii nagovarao ga, neka za Boga glasuje proti Iliraca, jer ovi 
idu zatim, da se uvedu porezi i da se plemici kasiraju. Oni idu za 
tim, da sabor zakljuci, neka plemici polovicu dohodaka prepuste onima, 
od kojih ill je dosele brao, a drugu polovicu da ce morati dati za 
terete, koje su dotad drugi nosili. Plemici u buduce ne ce pobirati 
ni desetine, niti dimnice. U buduce ne ce im zemlju obradjivati ni- 
kakova robota, nego da ce se mjesto toga upoznati s porezom. Bu- 
duci da plemicka dobra imadu najveci dio dohodaka od podanickih 
daca, to ce se od ovih neki dio plemicima ostaviti, i to samo po 
imenu. 

Te rijeci slusao je mirno seoski plemic, dade dapace i ruku 
kortesu Franji Pogledicu, a onda zapita posve mirno: »A cuju, kaj 
im je Dragutin Pogledic, koji je sada u Jamnici?« — Na to mu 
Franjo Pogledic odvrati : »Brat mi je, rodjeni brat!« — Kovacic na 
to odbrusi: »Gospone! Njihov brat, koji je zupanijski notarijus, cisto 
je drugac pripovedal, nego vi. Pak znajte, kad ne morete svojega 
mlajsega brata nagovoriti, ne bute bogme ni mene. Z bogom !« i ode. ^ 

Slicnih Dragutinu Pogledicu Turopoljaca bilo je i vise, al da- 
kako da su se i oni gubili u velikoj mnozini unijonista. Svakako je 
i ta crtica vrlo karakteristicna za poznavanje one dobe. 

Ako i jest ilirska stranka upotrijebila sva sretstva kortesacije i 
bila gotovo sigurna, da 6e pobijediti, to je dozivjela kruto razoca- 
ranje. Premda je ta stranka imala vedinu, dakako s kredencijonalima, 
to je propala. To se je pako dogodilo tako, da je jedan Ilirac, komu 
su bili povjereni kredencijonali, predao ili prodao i vise od tri sto 
kredencijonala madzarsko-hrvatskoj stranci. Poslije se je za istoga 
covjeka saznalo, da je i§ao svake noci velikoga zupana i bana Hal- 
lera izvje§civati o svem sto snuje i kako stoji ilirska stranka. Po 
tome nije cudo, zasto je propala ta stranka."^ A to nije islo bez krvi ! 

Kukuljevic, koji je i sam bio svjedok krvavog dogodjaja ovako 
ga pripovijeda : »Napokon svane i 28. srpanj 1845. dan zupanijske ob- 

' Gjuro Dezelic, Dragutin Pogledic Kurilovccki. Zivotopis. »Dragoljub«' 
Zagreb. Tecaj XXX., str. 5. 
^ Ibid. 6. 



160 

nove. lur due 26. i 27. srpiija dola/.ile su cete hiraca sastojeci iz 
prostih plemica, pracene iiiuzikom i j^ospodom jednomisljenika u Za- 
«j^reb. Muzika jastrebarska pred narodnjacima svirala je narodne ko- 
made, muzika turopoljska predvodila je Turopoljce glasom Rakoczy- 
jeve note. K protivnoj strani pripadahu Tiiropoljci, Sasinovcaiii i 
moravecki i svetoivanski plemici, k narodnoj pridruzise se plemici 
prekokupski, jrorski, primorski, stubicki, svetosimunski i jedan dio Mo- 
ravcaiia i Svetoivanaca. Glavni vodje kortesa magjaronskih bijahu 
Levin Ranch, Franjo Potrledic, Modici, otac i sin, Josip Tomasic itd., 
od naro.lne pako stranke Jerko Belosevici, Stauduar, Spinderk, Celinic, 
DoniitrDvic i ostali. Turoptiljci uzese svoj glavni stan n Josipovichevoj 
sada Vranicanijevoj kuci na trgu sv. Katarine i u niagjarskom ka- 
zinu; narodnjaci u Streljani i u nekim gostionama donjega grada i u 
u »Paradaizlu«, (danas kuca Vladimira Mazuranica u Jurjevskoj uUci). 
Ranim jutrom 28. jula dade ban Haller u obadvim dvoristima 
i na svim hodnicima banske kuce namijestiti vujnike nasadjenim ba- 
jonetima i nabijenim puskama, te postavi za svoju strazu jedan odio 
vojnika i pred bansku ku6u. Desno dvoriste banske kuiie s jednima 
vratima ostavi ban narodnoj stranci, lijevo dvoriste sa dvima vratima 
predade narodnoj stranci protivnoj, docim je svoju stolicu sa ze- 
lenim stolom namjestio pod svodom, ispod kojega je prolaz iz jed- 
noga dvorista u drugo vodio, ali taj prolaz bijase takodjer s vojni- 
cima odijeljen. Izbor prvoga podzupana, kao glave zupanijske uprave 
traja-ie do devete ure na vecer, ali ne bijase taj dan joste dovrsen. 
Od pred]oz( iiih za cast prvoga podzupana dobi izmedju Benka Len- 
tulaja, Eduarda jelacida, Adalberta Modica, Franje Novaka, Stjepana 
Pavlekovicia i Josipa Zuvica, Josip Zuvic 535 giasova, dok je 
narodni kandidat Benko Lentulaj imao samo 430 giasova. Narodna 
stranka, premda je vidjela iz uspjeha ovoga glasovanja, da ce ostati 
u manjini, razidje se iste veceri mirno u svoje stanove i vrati se 
drugi dan 29. srpnja na biraliste. Biranje trajalo je i taj dan sve do 
veceri, pod najvecom zegom sunca i tiskanjem Ijudi. Napokon bija.se 
uz neprestano prepiranje stranaka oko 7. ure na vecer izbor dovrsen 
i ban Haller, blijcd i drhcuci, dodje u skupstinu da proglasi posljedak 
biranja. Josip Zu\ic dobi(j jc 1289 giasova (medju ovima bijase samo 
Turopoljaca 579) docim je Benko Lentulaj ostao u manjini sa 
974 glasa. Protivna stranka podignuvsi gromoviti »Vivat«, odnese 
zatim najveiim odusevljenjem kroz straznja vrata banske kuce, gdje 
nebijase posadjena vojska, svoga pod^cupana u kazino, docim se je 
narodna stranka s pretnjama i groznjama protiskivati morala kroz 
vojnik'^ na trg sv. Marka, na kom je nasla rasporedane jake cete 



161 

vojnika. )edva bijase veca strana uarodnih biraca odaljila se prema 
Kamenitim vratima i Dugoj ulici, prijeteci u svojoj razdrazenosti 
pjesnicama banovim Ijudima, koji stajahu kod prozora u sobama 
banske kuce, vicuci neprestano : »Balasa ban!« »Izdajice!« »Izdajice 
klete!« kad iz Fericeve kude na trgu sv. Marka, pistolj puce i jed- 
noga djaka rani. Mladi grof Gjuro Erdodi, vatreni privrzenik narodne 
stranke, htjede uslijed toga s nekima od narodnjaka jurisati ku6u, 
all vrata bijahu tvrdo zatvorena, i razjareno Ijudstvo razlupa samo 
prozore na kuci. Vojska dobi na to zapovjed od bana, da zatvori 
sve ulice, koje vode iz trga sv. Marka i doista bijahu u jedan tren 
zatvoreni svi izlazi, na sto nastade dakako strasno komesanje zatvo- 
renih na tijesnom trgu biraca i glasno prepiranje s vojskom, od koje se 
zahtijevalo ujedno, da potrazi u Feridevoj ku6i onoga, koji je pucao, 
sto medjutim zapovjednik vojske uciniti ne htjede, premda je za to 
od samog nacelnika gradskog umoljen bio. Uslijed toga zavlada medju 
prisutnima od gradjanskoga stalisa jos veca razdrazenost. 

Vojnici stadose medju one, koji mirno kudi otici htjedose, pro- 
ganjati s bajunetima i ranise jednoga mesara, rodjena inace Madzara, 
koji je u Gospodskoj ulici kod sadasnje Kusevickine kuce u krvi 
lezao. Isto tako ranise jednoga hrvatskoga nadporucnika od mjesnoga 
zapovjednistva, kad je htio na silu prodrijeti kroz vojsku. U isti tren 
dodje slucajno i grof Ivan Nepomuk Erdody, glavni vodja protivne 
stranke, ne mogavsi nikuda kuci, te ga mladi Stajdaher sin gradskoga 
suca i mladi Ivan Kukuljevic jedva proturase u vijecnicu, koju bijahu 
takodjer panduri zatvorili. Medjutim porodi se kavga medju nekim na- 
rodnjacima koji su htjeli prodrijeti vojsku i samom vojskom. Zestoki 
rodoljub Mirko B o g o v i c povuce prvi sablju na jednoga oficira i pod- 
castnika, koji mu put prijecise, te bude najprije od oficira sabljom ra- 
njen, nasto odmah prosti vojnici stadose strijeljati i ranise Bogovica u 
ruku.^ Vojska je sada stala pucati sa svih strana prema sredini trga. 

Za nekoliko casaka bilo je na trgu trinaest mrtvih i 27 ranjenih. 
Vojnici su pucali na sve strane i prama Markovu trgu i na Kame- 
nita vrata. "^ 

Posve drugacije opisuje taj dogadjaj pristasa »prave hrvatske 
stranke* : Ilirci da su posli u donji grad. Pristase ugarsko-hrvatske 
stranke mirno, a Ilirci vicuci i buceci. Ilirci da su dali u svoje dvo- 
riste uvesti bure vina i da su mnogo zrtvovali Baku. Ve6 je veci 
dio Iliraca otisao, kad najednom mladi grof Erdodi ispali svoju pi- 



» Kukuljevic 29. srpnja 1845. — Historickc crtice, Vojni Sisak 1870. 
' Gjuro Dezelic, Dragutin Pogledic. Op. cit. str. 7, 



162 

stolju. Njegova je stranka odmah nahrupila i stala navaljivati na 
neku kucu. Zapovjedni stopski casnik trsio se, sto je mog^ao, da pri- 
miri s dobra navalnike. Opominjao je, prijetio se, al sve uzalud, i 
oni stadose na sve mogude nacine, da vrijedjaju vojsku. Ustrmise na 
neku gomilu plocnoga kamenja i stadose bacati na vrata i prozore 
kuce. Kumpanija s bajunetima imala je rastjerati izgrednike, koji su 
sa svih strana stali da se dizu protiv vojnika sabljama, pistolama, 
tur>kim nozevima. Samo pariranjem s puskama moglo se je zaprijeciti 
ranjenje vojnika. Za tim se potegnuse pobjesnjeli iza Markove crkve, 
al se vratise na trg, gdje se s uzdignutim sabljama, pistoljama pus- 
kama i golemim toljagama stadose prijetiti banskim dvorima, nepre- 
stano urlicuci: »Balasa! Balasa, izdajica, izdajica!« — Jos nije palo 
tane, tad skoci najedanput K. S., bivsi casnik, i uskliknu, da se za- 
grebackih 12.000 gradjana ne boji bajuneta, da znadu umrijeti itd. 
Ovaj govor uspalio je ilirskoga odvjetnika i pjesnika Bogovida tako, 
da je povukao sablju, i navalivsi na pobocnog natporucnika, uskliknuo . 
» Odmah cu jednog psa ubiti!« i on udari sabljom pram njemu. Al taj 
ie macem parirao i s dva udarca u obraz tako je odvratio Bogo- 
vicu, da je na tla pao. U isti tren puce iza paloga pistolja, tane 
probi casniku caku i jedva pol palca iznad njegove glave prozuji- 
To je bio signal za boj i navalu na vojsku. Bogovic se dize opet 
s tala, ali ga neki vojnik iz puske pogodi. S vise strana vidjelo se, 
da Ilirci pucaju na vojsku, i sada u nuznoj i pravednoj obrani sta- 
dose vojnici pucati. Rezultat je bio zalostan : 17 Iliraca je palo mrtvih, 
60 ih je ranjeno. Od vojnika su pako ranjena devetorica, od kojih 
trojica smrtno. Gotovo u isti cas slucio se je u Dugoj ulici, koju je 
zatvorila vojska pod votstvom nekog casnika; drugi krvavi dogadjaj. 
Neki svedenik ilirske stranke, unatoc opomene, htjede da prodje na 
drugu stranu. Vojniku, koji mu je zaprijecio put^ stavi pistolju na 
prsa i prostrijeli ga rijecima: »Questa e per te«. Onaj vojnik, koji 
je kraj smrtno ranjenoga prvi stajao, osveti taj sramotni cin i ustrijeli 
svecenika s usklikom : »E questa e per te!« Svecenik se srusi mrtav 
na zemlju. Sad stadose Ilirci bjezali. ' 

Kako se vidi, tuj imamo dva posve oprecna izvjestaja. Na jednoj 
strani vidimo, da se Haller i vojnici krive radi nesreiie, na drugoj 
strani pako citanio, da je apsolutna krivnja na Ilircima, a vojnici da 
su tek prisiljeni nuzdom pucati. 

Razumljivo je, da su i ban Haller i vojnici, a uz to i prava 



' Geschichte des Illirismus oder des siidslavischen Antagonismus gegen 
die Magyaren. Leipzig 1849. 8", str. 129.-131. 



I 



163 

ugarsko-hrvatska straiika nastojali, da na svaki nacin od sebe otaru 
Ijagu nepotrebnoga coyjecega pokolja, a pojmljivo je, da niti Ilirci nisu 
htjeli biti krivi. U koliko nam se cini iz drugih izvjestaja i tradicije 
usmene, sto i danas jos postoji u Zagrebu, glavna je krivnja svakako 
na banu Halleru i njegovim doglavnicima. Ipak se smije vise vje- 
rovati Kukuljevicevu izvjestaju, ako ga i jest patriotsko srce za,- 
neslo, te je odvise opisao blagim janjcima Ilirce. Bit ce, da je nesto 
krivnje i na Ilirima, jer nisu pazili na to, da vojska napadnuta ima 
strogi nalog da puca. A gotovo izvan svake sumnje je danas, da je 
pjesnik Mirko Bogovic u mladenackom zanosu predaleko posao. Bilo 
kako mu drago, ja sam ovdje oba oprecna izvjestaja o torn doga- 
djaJLi donesao, kao sto sam to i drugom zgodom ucinio. Ucinio sam 
to hotice, da se cuje i druga stranka, dok se dosele obicno svi pisci 
strogo drze Kukuljevica. Munjina je medjutim bila u zraku, pak je 
trebalo, da si nadje oduska. Bila krivnja na jednoj ili drugoj strani, 
to je danas napokon svejedno. Ta citavi dogadjaj nije bio drugo> 
nego jedna od posljedica, kojima su se uzroci gomilali godine i go- 
dine. Tucnjave, ako i u manjem stilu, bile su u ono doba moderne. 

Slijedila je strasna noc iza grozne katastrofe. Ali njezina tisina 
nije bila prekidana. Sve je bilo potisteno i tuzno. 

Slijedeci dan, 30. jula posla je k banu deputacija ilirske stranke, 
kaptol, bivsa zupanijska oblast i plemstvo, te rau je kao banu i ve- 
likom zupanu izjavila, da tako dugo, dok ovaki odnosaji i takove 
prilike potraju, ne ce niti javnim raspravama, nit zupanijskim, nit 
saborskim skupstinama prisustvovati, tek ne ce niti da vrse bilo koiu 
mu drago sluzbu. Mnogi, koji su kandidirali za javna mjesta u ovoj 
restauraciji, potegose svoje molbe. ' Narodna stranka nije uopce pri- 
sustvovala izboru. Od molbenica ostadose samo molbe Vakanoviceva, 
Ljudevita Karolya i Zige_ Presema. Antuna Vakanovica, poznatog 
Ilirca nije ban niti predlozlo. Kad je pako drugu dvojicu kandidirao 
ban, viknu mu glasno Antun Josipovich : » Dakle smo vec na to spali, 
da moramo i poznate budale u sluzbe namijestati?« Josipovich, cuvsi 
da ban ne kandidira nekih inteligentnih Ijudi, pa nit njegova rodjaka, 
kojega je premda Ilirca cijenio, Dragutina Pogledica upita, bana: »Sta 
se tu namjerava, da se Ijudi od znanja odbijaju od sluzbe. Zasto 
nije u kandidaciji ovoga i onoga, a narocito Pogledica ?« Ban odvrati : 
»Svi su uzeli natrag molbenice, a i Dragutin (Turopoljac) s narocitom 
izjavom, da ne ce pod menom sluziti.«^ 

' K. k. priv. Agramer politische Zeitung 1845., br. 62. 
' Gjuro Dezelic, O. c. 7. 



164 

Jos i dru^a deputacija gradjanstva i <rradskoga poglavarstva 
posla je do bana i zamolila, neka bi ban nalozio Turopoljcima, da 
jog isti dan ostave teritorij grada Zagreba, jer dok su turopoljski 
kortesi u gradu, da je ugrozena javna sigurnost. Ban Haller odgo- 
vorio je ovoj deputaciji, da nije u njegovoj moiii riti vlasti, da ple- 
mi(^e, koji su po svom pravu dosli na izbor k restauraciji u Zagreb, 
iz Zagreba progoni. On 6e ipak, kako rece, svaki nemir zaprijeciti i 
nastavak restauracije za jedan dan odgoditi. 

Kortesi ilirski poslani su na to sa svojim vodjama drugi dan 
kuci. Turopoljci pako ostadose. ' 

Ivan Kukuljevic, koji je i sam ovom zgodom ranjen, pise jos 
o torn strasnom dogodjaju: Sva ova nesreca zgodi se za nekoliko 
trenutaka. Kad se vojska na trgu sv. Marka opet u red sakupi, le- 
zahu oko nje na podu grozne zrtve u krvi. Prozori i stijene od kuca 
bijahu prostrijeljene. U istoj zupanijskoj dvorani dobi velika slika 
cestitoga bana Gyulaja ranu od vojnickog taneta, docim je ban Haller 
kao okamenjen stajao kod prozora, opkoljen od nekoliko madzarskih 
velikasa i plemica, gledecih na veliko junastvo, sto je njihov obljub- 
Ijeni ban dao postreljati nekoliko mirnih i neoruzanih Ijudi, htijuci 
traziti miran pokoj u svojim stanovima, docim ih na njegovu zapo- 
vjed stize u znak madzarskog bratimstva i Ijubavi vjecni pokoj u 
grobu . . . Buduci da su tri dana neprestano sva zvona zagrebackih 
zvonika, ne izuzevsi niti veliko zvono sv. kralja, za mrtve zvonila, 
bijase sprovod ubijenih mrtvaca urecen za dan 1. kolovoza u 5 sati. 
Na crnom papiru sa srebrnim slovima tiskane su zalosne osmrtnice, 
a glasile su ovako : 

Roditelji, braca, sestre i svi ukupni domoroci s rastuzenim srcm 
javljaju prezalosnu vijest, da su im rodjena djeca, braca, rodjaci, 
vjerni drugovi i jedne zemlje sinovi na dan 29. srpnja t. g. koje 
odmah pali, koje pako od smrtnih rana slijedece dane ovaj svijet sa 
boljim promijenili. 'I'jelesa pokojnika do 16 na broju, pokopat ce se 
danas poslije podne u 5 ura na Jurjevom groblju. Zalosnice obdr- 
zavat ce se na dan 8. kolovoza t. g. u zupnoj crkvi sv. Marka. U 
Zagrebu 1. kolovoza 1845. 

I)ne 1. kolovoza sabra se silno mnostvo naroda na Jelacicevom 
trgu (onda harmicaj, a osobito pred Ijolnicom milosrdnika, gdje su 
ubijeni i ranjeni lezali. Pred bolnicom bilo je osam mrtvackih kola, 
a dvoja su u Dugoj i Petrinjskoj ulici cekala na Celinitia i suceva sina 
Stajdahera. 

' Ibidem. 



165 

Kada polozise ugledni gradjani i mladidi osam mrtvackili skrinja 
na kola i kad svecenici otpjevase zak)bno opijelo, zazvone sva zvona 
zagrebacka, zalobna muzika zasvira i ogromna svjetina krenu u naj- 
boljem redu naprijed. Prvi za krstovima idjahu siromasi, za njima 
mnostvo stanovnika zagrebackih svakoga stalisa u redu, za ovima 
bratovstine samostana, za tima jedan odio gradjanske uniformirane 
cete sa svojom bandom. Ovu je slijedila velika povorka djevojcica, u 
bijelo obucenih, koje su nosile goruce svijece, za njima dva mladica : 
grof Gjuro Erdodi i Ivan Kukuljevic u narodnoj nosnji s golim sab- 
Ijama. na kojima su bile nataknute narandze, za ovima opet neko- 
liko djevojaka, odjevenih u bijelo, noseci razno cvijece i vijence. 




Pccat hercega i bana Ivana Korvina. 



Dva gospodicica nosila su na tanjurima vijence, za njima hodili su 
pjevajudi koralisti pred tri svecenika, koji otsluzavahu zalosni obred. 
Okolo mrtvackih kola bili su ponamjesteni mladi6i u narodnoj odjeci, 
nosedi stranom duplire, stranom krajeve od mrtvaCkih pokrova, Za 
svakim pojedinim lijesom stupali su placuci roditelji i rodjaci pokoj- 
nikovi, a iza ovih kola opet jedan odio gradjanske cete i nebrojeno 
mnostvo gospodja, placuci i tugujudi. U sredini Duge ulice stade po- 
vorka. Svedenici blagoslovili su truplo mladog Celinida. Lijes pridru- 
zise drugima, a na to krenu povorka dalje. U Postarskoj ulici stade 
opet zalobni sprovod pred kucom gradskog suca Stajdahera, da uzmu 
lijes njegova sina Dragutina, jednoga od najljepsih mladica grada 



166 

Zagreba. Na svakoj skrlnji stavljen je omanji napis: »Hodle mihi 
eras tibi!« (danas meni, sutra tebi!i, na koju izreku sjedali su cesto 
Ilirci god. 1848. Kad je u jednu te istu veliku raku polozeno deset 
Ijesova, nasta jauk i vapaj, plae i lelek, da se je na daleko eulo.' 

U jurjevsko groblje polozise jos i nekoliko dana poslije sest 
novih zrtvi, onih, koje su umrle tek kasnije od teskih ozleda. I ove 
su imali sjajan sprovod. 

Imena sahranjenih u grobu srpanjskih zrtvi jesu : 

Ljudevit Bonfiko, Ivan Celinid, Janko Fibic, Ilija Gvozdanovid, 
Ivan Koscica, Aleksander Kovaci(5, Pavao Popili, Franjo Reske, Dra- 
gutin Stajdaher, Ivan Seljan, Ivan vSutej, Pavao Turzo, Franjo Va- 
lentekovid. 

Ovaj kobni dan ostavio je trajne tragove i u liter aturi i inace 
u povijesti. Jedna od ponajboljih pjesama hrvatskoga pjesnika Antuna 
Njemci(ia: »Vijence pletu mlade krasotice« govori zanosno o muce- 
nicima za narod, a najodlicnije hrvatske gospodje stavile su si za- 
daciu, da sabiru prinose za grobni spomenik srpanjskih zrtvi. U istinu 
je taj spomenik od zeljeza stavljen na Jurjevskom groblju u Zagrebu. 
Bio je to lav, koji spava. Na podnozju tog spomenika upisana su 
imena svih palih. Kad je Jurjevsko groblje zatvoreno, prenesen je taj 
spomenik sa zrtvama na Mirogoj. 

Kako je sada bila Josipovicheva stranka u zupanijskim skup- 
gtinama ne samo u vedini, veci je upravo sama odlucivala, bududi da 
su se Ilirci posve povukli iz tih skupstina, to su nastojali, da tu 
svoju premoci sto vise izrabi. Restauracija, provedena u najvecem 
miru, izabrala je same njihove Ijude, a za poslanike u sabor iza- 
brase dva svoja pouzdanika, josipa Briglevida i Kolomana Bedeko- 
vida. Ovima dado!5e naputak, neka zahtijevaju, da svi turopoljski 
plemidi imadu pravo glasa na hrvatskom saboru. I protiv cenzure 
ustade zupanija, jer da nije dosta snazna. Osobito je uperila zupa- 
nija svoju oStricu protiv urednika »Novina Narodnih«, protiv Ljude- 
vita Gaja i protiv urednika njemackih zagrebackih novina Stauduara. 
Zahtijevala je zupanija, da se uop(ie tiskara Gajeva zatvori. Gajev 
pravopis trebalo je unistiti i za to je zahtijevala skupstina zagre- 
backe zupanije, neka se zabaci novi t. zv. organi(iki iHrski pravopis 
i neka se natrag uvede stari »horvatski«, za pravo^madzarski. Ustadose 
i protiv »novog« knjizevnog jezika i zahtijevase, da se uvede opet 
kajkavski dijalekat. 



' Kukuljevic: 29. srpanj 1845. — Velimir Dczelic: Historijski grobovi 
u Zagrcbu (Prosvjeta 1903., str. 691. i dalje). 



167 

Pobjednica ugarsko-hrvatska stranka Imala je vec 4. augusta 
i slijedecih dana veliku skupstinu. Ona je zakljuCila, da se dogadjaj 
29. jula strog-o istrazi. Medju ostalim odlukama nalazila se je i 
jednoglasna odluka, da se sve u novije doba proti turopoljskoga plem- 
stva ucinjeiie odluke i protestacije proglase kao nezakonite i da se 
u posebnom clanku izjavi hvala turopoljskom zupanu Antunu Josipo- 
vichu i (iitavoj plemenitoj turopoljskoj opcini za muzevno postupanje 
i za njegove u obrani prava ove zupanije kod kralja i raznih zupa- 
nija ucinjene korake. Turopoljski je zupan molio, da bi se izostavilo 
njegovo ime, jer da je to bila samo njegova duznost. Ali stalezi su 
zeljeli, da se uspomena njegova imena vjecnom ucini i odlucise, da 
se taj clanak ne promijeni ni u cem.' U istoj je skupstini ustanovljen 
i naputak zupanijskim zastupnicima, kako da se ponasaju u hrvat- 
skom saboru. Nalozeno im je, kad se bude govorilo u saboru o radu 
grofa Erdoda ili Antuna Josipovicha, turopoljskoga zupana, onda neka 
uznastoje, da im se kraljevine zahvale na torn, sto su branili pravo 
izbora plemstva na saboru. 

Traze6i zupanijska skupstina glas za s v e turopoljske plemice, 
s druge je strane zabranila pristup u skupstinu svim neplemi(5ima, 
advokatima i dr., dapace zabranila im je i s kredencijonalima zastu- 
pati prave plemice. Mimo hrvatskog sabora stala je zupanija na svoju 
ruku proglasivati zakljacke ugarskog sabora, i to upravo one, kojima 
se je zapovijedalo, da Hrvati prihvate madzarski jezik.'* Zamolila je 
skupstina i sve druge zupanije, da joj pomognu. 

Dakako, da su ju sve skupstine odbile i zahtijevale istragu za 
29. jula. 

Sve je iscekivalo hrvatski sabor, jer se na njem trebalo mnogo 
toga konacno odluciti, sto je imalo domovinu dovesti do nezavisni- 
jega i samostalnijega polozaia. 

Uz to su pristase ilirske stranke i inace nastojali, da smanje 
utjecaj glavnoga prvaka ugarsko-hrvatske stranke, zupana Antuna 
Danijela Josipovicha. Zamislise osnovu, kako bi toga zestokoga borca 
onemogucili za dalnju borbu, kako bi za navijek izbili mac iz ruke 
toga covjeka, koji je znao unistiti svojim ostracem tolike protivnike. 
Zamisljeno i uCinjeno. 

Devet plemida, od kojih jedan iz Turopolja, napisalo je molbu, 
da se u Turopolju uvede red, te da se imenuje povjerenik. U istinu 



ij Novine hrvatsko-slavonsko-dalmatinske 1845. str. 291. 
'* Smiciklas, Povjest Hrvatske. II., str. 461. 



168 

bude kr. komesarom imenovari Janko Kukovic^,' da provede istragu protiv 
Josipovicha. Madzari su odmah u novinama razglasili, da je taj napadaj 
na Josipovicha tek za to, sto je on glavni pobornik madzarsko-hrvat- 
skog bratstva. Pak i madzarski pisac njema(5ke povijesti ilirizraa na- 
rocito veli, da je josipovich bio ona pedina, na koju je bijesnila bura, 
na kojoj se je bijes ilirskih valova lomio. On da je bio najvedma, 
komu ugarski narod ima zahvaliti, sto su joj ostale njezine najljepse 
i za trgovinu najvaznije pokrajine . . . NapominjuCi to, kaze o Josi- 
povichu: Mi mozemo nase podivljale protivnike uvjeriti, da ce onaj, 
koji je svoj imetak, svoj zivot za svoje pravo stavio protiv njihovih 
ludili planova, znati, da se utjesi na sve njihove osvade i klevetne 
zivotopise i brukanja, kao postenjak rijeCima Ovidovim: »Conscia mens 
recti famae mendacia ridet!« I u svoj smrtni cas slasno ce se spo- 
minjati svojega zivota, koji je, kako mu i neprijatelji priznaju, po- 
steno i pravicno zivio i moci ce uskliknuti sa sv. Pavlom : »Bonum 
certamen certavi, fidem servavi, cursum consummavi, in reliquo re- 
posita est mihi corona justitiae. a''^ 

Ipak je Josipovich imao vrazjega posla radi te stvari. Dugo i 
predugo trajala je njegova borba. On se je namjerio i na pravo 
osje gnijezdo. Neprijatelja je brojio na tisude. 

Za cudo je zato, da se i iza strasnog dogadjaja ipak cula rijec 
pomirbe, i to iz ustiju Ilirca Vukotinovica, On napisa u »Novine hor- 
vatsko-slavonsko-dalmatinske« : »Rijec u svoje vrijeme«. On je na- 
glasio, da bi se lake pomirili, kad bi uzeli za nacelo : domovinu Iju- 
biti, ustav cuvati i pod krunom ugarskom ostati. On dapaSe dopusta, 
da bi u Ugarskoj dieti moglo madzarski govoriti, al kod kuce ni- 
kada. Koliko mi stujemo Madzare, toliko neka oni stuju i nas. »Kod 
vas dakle, gospodo, stoji da pokazete, jeste li pravi Hrvati . . .« 

Bra6o hrvatska ! bili u Turovom polju, bili u kasinu, bili 
gdjegod, promislite dobro, kakove dane zivimo, sad jos imamo uzde 
u ruci, dugo nam dopustaju, da se sami upravljamo — ah kad se 
glave pobune, ruke pomijesaju i oslabe, otet 6e nam uzde (i pravo 
nam je, da se uzmuj, jer Cemo se inace strmoglavit u bezdno. Re- 
stauraciju ste dobili, sad se pomirite . . .« 

Ah nekako komiCno djeluje danas ovaj poziv, dobroga patriote, 
jer nije bio samcj glas vapiju6ega u pustinji, ved je naprosto bio 
smijei»an u takovoj zestokoj borbi, kad se je jos puSila krv nebu pod 



.' Kralj. odlukom od 4. dcccmbra 1845. 
^ Geschichte des Ulyrismus, Leipzig, str. 136. 



169 

oblake, vapijuii za osvetom. Zaista u plemenitoga pisca bilo je inalo 

psiholoSkoga iskustva, kad je trazio Cudo od razjarene mase. 

Nije li u ostalom taj poziv bio samo diplomaticki 6'm Ljudevita 

Gaja, da uzmogne poslije dobaciti na visjem mjestu : Eto vidite, Ilirci 

su htjeli mir, ali madzaroni 

nijesu htjeli da prihvate 

desnice ruke ? Najbolji je 

to dokaz, tko je bundzija, 

a tko ne. Mozda ! 

Sabor hrvatski sastao se 

je 23, septembra 1845.' 

zeljno ocekivan po jednoj 

i drugoj stranci, Prvi put 

se je za sabor upotrijebilo 

umjesto zupanijske zgrade 

reiutna sala staroga kaza- 

lista, Jedino sto je uzne- 

mirivalo zastupnike bilo je 

to, sto se je pronio glas, 

da 6e i Turopoljci do6i na 

sabor i da ce svojim pro- 

pozicijama i glasovima pri- 

jeciti djelovanje sabora za 

citav narod, Mnogi su na- 

rodni zastupnici radi toga 

dobili naputak, da u torn 

sluCaju imadu s mjesta osta- 

viti sabor. Medjutirn je ban 

Haller umirio staleze kra- 

Ijevine, uvjeravajudi ih, da 

ce Turopoljci, ako i dodju, 

biti pripusteni samo kao 

slusatelji i u prostoru od- 

redjenu za slusateljstvo. I 

u istinu, kad su stalezi, ban, 

zagrebacki biskup i drugi uglednici posli k svecanom sazivu Duha 

svetoga, pridruzise se im se i turopoljski plemidi, a ti ih ispratise 

i u saborsku dvoranu, ali tuj se smjestise na galerijama ali i u 

prostoru, gdje su sjedili zastupnici. Videci to, ustadose odmah iza 




Grobni spomenik hercega i bana Ivana Korvina 
u lepoglavskoj crkvi 



Acta congregationis regni 1845. Nro 5. u kr. zem. aikivu u Zagrebu. 



170 

banova pozdravnoga govora oba varazdinska zastupnika Aleksander 
SimunCid i Petar Horvat i izjavL^e na usta Petra Horvata, da 
ne mogu biti nazocni u saborskoj sjednici, jer prostom plemstvu 
nije kako ini se je obedalo, zaprijecen pristup u zastupniCki odio, 
gdje imadu mjesta samo oni, koji su banskim dopisiina pozvani. Oba 
zastupnika udaljise se na to u istinu iz saborske dvorane, a da je 
prije Petar Horvat dobacio banu, da nije svoje rijeci odrzao. Turo- 
poljski plemidi bill su vodjeni Antunom Danijelom Josipovichem, 
jurjem PisLaci^em i zagrebaCkim zupanijskim zastupnicima Josipom 
Brigievicem i Kolomanom B e d e k o v i c e m, U drugoj sjednici 
25. septembra ustade zupan Antun J o 9 i p o v i c h i potuzi se gorko 
proti novoga reda u sabornici. Tim su zastupnici razdijeljeni i onaj 
dio plemstva, koji nije pozvan banskim pismima, bacen je u kut. On 
reCe: »Vidio sam jucer, kao sto i danas gledam mnogobrojno ovdje 
sakupljeno plemstvo, medju ogradom i izvan nje, koje se je sasvim 
mirno, cedno i onako, kao sto se pristoji, vladalo, a da nije rijeseno 
pitanje, hoCe li se dati pravo svakom pojedinom plemicu tako dobro 
kao meni ovamo doci. Preuzviseni ban dao je svojevoljno nove na- 
redbe i ograde uciniti, i tako prije, nego li je nas sabor po nama 
naredjen, hoce da ga sam uredi i da pravo, koje mu zakon i obi(iaj 
daje otme. On je nacinio nove naredbe ili za to sto je zadnji put 
bio red ili zato sto zeli, kao uvijek, i sada opet nered." U prvoj sjed- 
nici, kad bi se bili potuzili varazdinski zastupnici, da po dobivenom 
naputku, ako se plemstvo iz dvorane ne otpravi, moraju izai^i, rekao 
je ban, da nema vlasti nikoga iskljuciti, pa ipak danas, via facti, zeli 
ono uciniti, sto uraditi nema pravoj Ako preuzv. ban misli, da on svoje- 
voljno moze s nama upravljati, tad nam ni zastupnika ni skupstine 
nc treba, ved on neka izvoli one, koji 6e mu se svidjati, k sebi pozvati 
i s njime o siromasnoj domovini onako, kako mu volja, vijedati. Zato, da 
ne budemo i dalje u mutnoj vodi ribe lovili, — zelim znati i zahtijevam, 
neka pr. ban izrekne, namjerava li plemstvo zbilja odavle iskljuciti. •« 
»To je nepotrebno i nepodesno. Treba da sve ostane pri starom 
patrijarkalnom obicaju. Svakom plemidu, koji osobno dodje u sabor 
pripada pravo glasa. To pravo, da je uobiCajeno, a temelji se i na 
municipalnim pravicama kraljevine. Odjelenje plemida preckama po- 
vreda je to i opasna povrijeda municipalnih i plemidkih pravica«. Tako 
je Josipovich branio svoje Turopoljce zanosnim rijeCima. Ali ban mu 
Haller odvrati: On, nije nakanio nikoga vrijedjati u pravu i nikoga 
sprijedavati u slobodnom izrazaju nazora. Ali, jer je za uzdr^avanje 

' Novine horvatsko-slav.-dalm. 1845. str. 315. 



171 

mira i reda odgovoran Nj. Velicanstvu, to je na§ao shodnim ove 
promjene uciniti radi reda i sigurnosti,' Josipovich rece, da ga je umi- 
rila banova izjava, nu zasto nije ban u malo prije imenovanoj deputaciji 
nikoga izmedju brojnih plemica izabrao? Ta to je uvijek bio obiCaj. 
»Ban zeli Turopoljce silom protjerati iz nase domovine, kao da smo 
svi protestanti. Neka nam podijeli najprije imanja onda demo se 
odseliti.'^« 

Na to se izjavise proti Josipovicha i proti sudjelovanja obicnih 
plemica Turopoljaca u saboru i zastupnici krizevacke i slavonskih 
zupanija, kao i pojedini velikasi i plemici od inteligencije.^ Narocito 
su Slavonci isticali, kako bi bas Turopoljcima pripadalo to pravo po- 
sebnih glasova, dok su sami vec izabrali svog zastupnika. Kad bi 
se ta anomalija dozvolila, to bi se moralo dozvoliti isto i plemicima 
ne samo zagrebacke vec i sviju ostalih zupanija. Ali onda uop6e 
ne bi trebali plemici svojeg zastupnika birati i podavati mu naputke. 
Zupan se je Josipovich na te slavonske primjedbe tako razljutio 
te je porekao uopce pravo Slavoncima biti u hrvatskom saboru, jer 
su u ugarskom drzavnom saboru zastupani po posebnim zastupni- 
Cima.'' Preko tog govora preslo se je dasto na dnevni red. Ali stvar 
nije bila tim usutkana. Zastupnik zagrebacke zupanije Bedekovic zauze 
se zivo za Turopoljce, govoredi, da je njihovo pravo neosporivo i 
zahtjevaju6i od bana, da to pravo protokotarno utvrdi. Uzalud se je 
Haller izvinjavao, da se sad jos uopce ne radi o glasovanju. Josi- 
povich ustade i izjavi, da de on sa svojim Turopoljcima tako 
dugo ostatiusaborskoj dvorani, dokle ih vojnici iz 
nj e ne protjeraju i da ne ce dopustiti nikakovo daljnje vijecanje, 
dok se ne proglasi odluka glede prava turopoljskih plemica i ne 
unese u saborski zapisnik, da svaki pojedini turopoljski plemic imade 
pravo ppsebnoga votuma u saboru. To neka protonotar u formi za- 
kljucka saborskoga ubiljezi i u istoj sjednici proglasi, Samo bajune- 
tima dat ce se Turopoljci i on oderati iz dvorane.'' 

Sad nije preostalo drugo, ve6 da ban progovori istinu. Ban 
Haller preda dakle protonotaru, izvadivsi iz dzepa kraljevski reskripat 
od 14. oktobra 1845. hrvatskom saboru. Nastade grobna tisina i sad 
procita protonotar kraljevsku odluku, kojom se sabor hrvatski po- 



' ' K. k. priv. Agramer politische Zeitung 1845, str. 341, 

^ Novinc horvatsko-slav.-dalm, 1845. str. 315. 
i ^ Kukuljevic Ivan, 29. srpnja 1845. Historicka crtica. Sisak 1870. str. 36. 
' * Kukuljevie. 29. srpnja. Sisak 1870, str. 36. 
^ K. k. priv. Agramer Zeitung 1845. str. 344. 



172 

zivlje, da prije svega preuredi sabor, a ujedno se pripusta pravo 
glasa u saboru samo onima, koji su u sabor pozvani banskim pis- 
mom, a osim toga su glavom prisutni.' Unistuje se dakle pravo turo- 
poljskim plemicima da budu nazocni u saboru. 

Sjednica je saborska na to odmah uz gromko klicanje Iliraca 
zavr^ena, dok su protivnici Iliraca bili zapanjeni. U trecoj sjednici od 
26. septembra ustadoSe protiv kraljeve odluke kao nezakonite tu- 
ropoljski zupan Ante Danijel Josipovich, plemidi Gjuro P i s a c i 6, 
slijepi Ljudevit J e 1 a c i c, zatim tri odvjetnika Kustid, Cubekovic 
i Sitka j, a od velikasa barun Levin Ranch. 

Odmah kako je ban otvorio sjednicu ustade zastupnik zagre- 
ba5ke zupanije Briglevid. Juceranje citanje kraljevog reskripta za- 
panjilo ga i potreslo i jedva da sada bez suza moze govoriti, videtii 
ustavnu slobodu pokopanu. On htjede ipak onako okamenjen ustati 
i progovoriti, ali prije nego sto je to mogao uciniti zavrsio je ban 
sjednicu. Zato je morao odgoditi svoj govor. On ne moze pojmiti, 
zaSto je ban tako dugo otezao s proglasenjem toga reskripta, dok 
nije stvar prevrsiki mjeru. Zasto nije ban taj otpis citao odmah, 
kad je sabor otvorio iU bar prije, nego U su varazdinski zastup- 
nici prema svom naputku ostavili dvoranu? Govornik se na to 
svrnuo na proslost i pozali propast starih pravica, kakovih je tek 
malo zemalja s Hrvatima jednako imalo. »Onda smo si rece, sarai 
birali predsjednika banskoga stola, protonotare, savjetnike, da, i ba- 
nove smo predlagaU — a sada biramo tek pronotara, koji kod sa- 

' Kraljevsko pismo, kojim se ukida pravo glasa Turopoljcima glasi 
doslovce : 

Ferdinandus etc. Revcrcndi, honorabiles etc. — Ouum ad manu- 
tcnendam in publicis concessibus deliberationum sanctiimoniam, id vel ma- 
xime requiratur, ut certus in efformandis conclusis ordo observetur, pro 
constant! nostra, qua publicum bonum perclarorum Dalmatiae, Croatiae et 
Siavoniae regnorum complectimur sollicitudine, co signanter directa, ut gene- 
ralis eorundem regnorum congrcgatio ad diem 23. septembris a. c. Zagra- 
biam indicta, cum debita in tractatibus gravitate et moderatione asservetur, 
volumus, firmiter una praecipientes, ut interea, donee opus coordinationis 
dictae generalis congregationis per fidelitates vestras hac vice assumendum, 
pertractatum et altissima ratihabitione nostra conlirmatum fuerit, jus voti, 
per illos tantum, qui vel medio literarum banalium evocati personaliter com- 
parucrunt, vel jurisdictionum ablegatorum munerc funguntur, jugiter exerce- 
atur, atquc ideo conclusa etiam solummodo in horum votis fundentur. 
Quibus in reliquo gratia et dementia nostra caesareo-regia benigne jugiterque 
propensi manemus. Datum in imperiali urbe nostra Vienna Austriac. die 
decima quarta septembris, anno domini millesimo octingentesimo quadra- 
gesimo quinto. Ferdinandus m. p. 



173 



bora slusa tudju volju — i zemaljske zastupnike. Sto je krivo te su 
nam to like pravice otete ? Sto drugo, nego nesloga osobna mrznja 




Knjeginja Beatrica Frankopanka zcna hercega i bana Ivana Korvina, a poslije 

markgrofa Jurja Brandenburskoga. 

Slika u posjedu njeraackoga cara u Bcrlinu. 

1 glad za sluzbama ! Ova ogromna paukova mreza opiela je Hrvatsku, 
pak ce skoro i Slavoniju obuhvatiti.« Govornik zatim opomenu, da je 



174 

reskript kraljt;v opasan po konstituciju, da je nezakonit. Zato predlaze 
neka sabor posalje kralju duboku hvalu za taj reskript, al ujedno po- 
korno umoli kralja, da nas ostavi pri starom redu. Samcj tko je proti 
zakona, on je i proti kralja. 

Ban odvrati govorniku, da reskript uopiie nije niti htio citati, 
jer je misliu, da ce se stalezi u mini sloziti, tek kad je to vidio da 
ne ide, dao je procitati reskript. 

jos ostrije je govorio zupan turopoljski. On raHe: »K onomu, 
^t{j su vrijedni poslanici zagrebacke zupanije prije mene izustili, ne 
iniadem, da sto dodam, jer od sve duse pristajem uz njihovo mni- 
jenje videci, da se i ostali u tome s njima slazu, ne mogu, nego 
vasu preuzviSenost umoliti, da izrekne odluku.« Ban je htio da se 
naj prije o drugom vijeca, naime o izvjescu drzavnih poslanika. 

Proti toga ustade josi^ovich, ne priznajuci te poslanike zako- 
nitima, jer oni nijesu branili domovinu, nego sebe i svoje sluzbe . . . 
Kad su Josipovicha radi napadaja na zagrebackog biskupa prekidali 
odkrese on: »Nisam joste svrsio! Molim, da me barem kao zupana i 
zastupnika turopoljskoga pustite govoriti. Sto je do samoga reskripta, 
ja kao plemic od moje osobe, ne mogu i ne cu vise govoriti, vec 
samo kao zupan pitam vasu preuzvisenost : zasto niste odmah prvi 
dan dali ovaj reskript proglasiti ? Sta ste s nama namjeravali ? Valjda 
teatar igrati ? Zato ste si i odabrali ovu teatralnu dvoranu ? I zasto 
igrate s nama teatar, jer se i meni vidi, kao da igram ulogu ka- 
kova junaka. Zato treba, da se sada odmah pobrinemo ; poslije ce biti 
kasno : (iontra vim mortis non crescit medicamen in hortis, da za- 
bacimo ovaj reskript, te reprezentiriijmo, da se i nadalje uzdrzi stari 
na zakonima osnovani obicaj.« Tom predlogu Josipovicha usprotivio 
se je sam grof Janko Draskovic. 

Odvjetnik Rustic usprotivi se s dva razloga protiv reskripta 
s opcega i posebnoga. Zakonski cl. 10. i 11. od g. 1790. narocito 
isticu, da se ove zemlje ne smiju vladati nikakovim reskriptima, ma- 
nualima, patentima, vec zato je taj reskript nezakonit, al nezakonit 
je i zato jer dira u temeljne povlastice plemstva — u pravo legi- 
slativnog sudjelovanja. Koliko je govorniku poznato, nije nijedna ju- 
risdikcija zalitijevala, da i obrazovano plemstvo (literata nobilitas) bude 
iskljucena iz skupstine. Govorilo se samo o nizem plemstvu (gregaria 
nobilitas). Buduiii da se reskriptom i obrazovanom oduzimlje pravo 
glasa, to je reskriptom vise oduzeto, no sto se je trazilo. Niko ne 
moze bit osudjen, a da se prije ne saslusa, a plemstvo se nije slu- 
salo. jos su i drugi govorili, a narocito se je isticao zupan tu- 
ropoljski. 



175 

Dvije potpune are trajala je ta sjednica, napokon odluci ban, 
jer je vecina jurisdikcija zadovoljna s kraljevskim reskriptom, on ni- 
kakove reprezentacije protiv nje ne prima. U 12 sati zatvorio je ban 
sjednicu, na sto mu vecina odusevljeno uskliknu : Zivio! dok je sam 
zupan turopoljski uskliknuo : »Krepali, ne zivili!' 

Ova buka tako prestrasi nekoga slusaoca na galeriji, te je stao 
bjezati k vratima, a ostali, neznajuci, sto je, stadose takodjer bjezati, 
Nastade strka i vreva, te je ban bio prinuzden sjednicu napustiti.'-^ 

I u saborskoj sjednici 29. septembra kusali su ipak Josipovich 
i dr. prodrijeti s reprezentacijom. Najprije je barun Levin Ranch pro- 
govorio o torn, a onda sam zupan Josipovich, koji zanioH bana neka 
se ugleda u primjer palatinov i neka se zauzme za slabiju stranku 
te neka pred kraljem prikaze njegovu stranku, kakova i jest, da sa- 
stoji iz vjernih kraljevskih podanika, koji nisu nikad ucinili ekscesa, 
vec su se samo branili. Stalezi vec zato neka podvipru njegovu re- 
prezentaciju, sto sadanje doba vec i za neplemice zahtijeva prava, 
mora dakle jos vise uciniti za plemice. Ali ako se reprezentacija ne 
ce primiti, to on protestira proti svih zakljucaka ove kongregacije.^ 
Iza jos nekih govora prekine ban tu debatu i htjede preci na dnevni 
red, ali to nije smelo Josipovicha i on izjavi, da se neda od nikog 
smesti i da pita bana, moze li kongregacija dalje vijecati, gdje su 
izasli po svom naputku zastupnici zagrebacke zupanije, dakle zastup- 
nici najvece vecine plemstva ? Odgovor banov, koji se je pozvao na 
slican primjer u zaladskoj zupaniji nije zadovoljio Josipovicha, jos 
manje hrvatski govor Ivana Kukuljevica, koji je historijom do- 
kazivao, da vec i u staro doba nisu dolazili svi plemici u sabor. On 
prosvjedova proti toga, da bi seosko plemstvo jedne opcine moglo 
narinuti svoju volju citavome narodu. Njemu je doduse dobro po- 
znato, sto su Turopoljci u staro vrijemo ucinili za obranu domovine. 
»Mi znamo i to, da bi se u svemu s nama slozili, da se nedadu tako 
slijepo voditi, ali da im se danas dade pretezni udio u saboru, gdje 
vise o samovolji jednog jedinog covjeka, to bi i bez svoje krivnje bili 
opasnima po domovinu. Njihov vodja postao bi u Hrvatskoj dikta- 
torom, o cem valjda i snuje i za cim tezi, jer to vidimo po nje- 
govim djelima. Onda bi lako dozivili ono, sto se je ispred dvijesta 
godina dogodilo u Engleskoj, kad je Oliver Cromvell sa svojim Ce- 
tama rascerao parlamenat. Ali danas jos nije tako daleko doslo, jer 

(> K. k. priv. Agramer politische Zeitung 1845. br. 78. 
' Novine horvat.-slav.dalm. 1845. str. 220. 
^ K. k. Agramer pol. Zeitung 1845. str. 551. 



176 

i narod i kralj su jos dosta jaki, da takov pokusaj suzbiju. Kazu, da 
su plemici birali protonotare. Osniva se to na povlastima, koje su 
dobili od kralja Ljudevita g. 1398., kralja Sigismunda 1439. i kralja 
Matije 1465; ali te pravice izmijenile su se evolucijom sabora i zu- 
panije. Zato se slaze i govornik reskriptom, uz koji i onako pristaje 
vecina. I opet je htio ban, da se predje na dnevni red i opet ga 
prekine Josipovich. On nebi govorio, da mu nije Kukuljevid rekao 
da tezi za diktaturom. Ta ga je rijec duboko uvrijedila i jer je Ku- 
kuljevic hrvatski govorio jezik, koji zna i nize plemstvo, to mora i 
on hrvatski govoriti. Na to stade Josipovich braniti turopoljsko 
plemstvo. »To plemstvo zato bode u oci protivnike, jer drzi cvrsto 
svoje povlastice i jer se neda svratiti s puta. Ilirci uvijek vele, da im 
je na srcu domovina i nama je — i treba da samo ojaca, pak cemo 
i one primiti u svoje krilo, koji traze svoja prava, al jos nemaju 
nikakova, Nikad nisam htio biti diktatorom. Nikad se nisam vecini 
opro — vec sam branio, J a sam bio vazda posten covjek, uvijek 
sam branio pravice plemenite brace turopoljske, koje toliko gospodu 
s druge strane peku. Moram kazat, da sam uvijek bio i uvijek cu biti 
pravi domorodac, da sam Ijubio domovinu, materinji jezik, narodnost, 
Neka svaki govori, sto hoce, moram reci, kako brane pravice. Evo 
ste culi, da mi hodemo, kome sta oteti, ta mi zelimo i onima, koji 
nemaju prava takovo podijeliti. Kazat kome, da je diktator, nije ni- 
kakova umjetnost, al to vaija dokazati. Kada i sta sam ja diktirao? 
Zar smo mi u Zagreb doveli seljake s puskama i handzarima ? Zar 
smo pogodili koga, da pokolje Ijude protivne stranke, kao sto ste vi 
onomadne jednoga Talijana, koji je 20. julija ustrijeljen, pogodili, da 
pokolje Ijude nase stranke. fllirci stadose vikati, da je to laz). Mogu 
vam javiti, da s nasega puta nikad saci ne 6emo, da cemo uvijek 
nasa pra\a braniti, uvijek pravi Hrvati ostati; jer 
zato, stosene 6emoodbrace Madzaraodijeliti, nesli- 
jedi, dahoCemonaSu domovinu satrti, Ne 6u se klanjat 
za nikakovu cast, ne 6i\ uciniti nikakov korak, koji bi bio proti 
moje domovine, proti moga narod za ni§ta na svijetu, volio bi i6i 
sa stapom od kuce do kude hljebac traziti. . . NiSta me nije tako za- 
bolilo, kao rijec da sam diktator, jer on, koji je diktator on je 
aristokrat, a ja sam najveci duSmanin aristokracije. Ne zavidim ja 
nikome, da nosi zlatni kljuc na Icdjima, a ne ja. Nisam ja jalan dru- 
gome, sto nosi Ijepsi kaput od mene, pace sam gotov, ako je od po- 
trebe i ovaj moj, pa da mi je jedini, medju bradu razdijeliti.*« 

' Novine hrvatsko-slavonsko-dalmatinske 1845. str. 324. 



177 

Na to ulozi Josipovich protest protiv svih odluka, koje bi sabor 
ucinio, dok se vrate otisli zastupnici i on, zavikavsi, hajde van,! ode sa 
svojih dvijesta pristasa i ostavi saborsku dvoranu,' 

Kad se je 9. oktobra u saborii razpravljalo o izbornicima, za- 
kljucio je napokon sabor prema kr. reskriptu, da turopoljsko plemstvo 
u kongregacijama i restauracijama zagrebacke zupanije imade samo 
j e d a n glas.'^ 

Kako je taj izvjestaj t. j. to mnijenje o torn jedan dd najvaz- 
nijih spisa u turopoljskoj povijesti priopcujem ga ovdje u cijelosti: 

Mnijenje drzavnoga odbora o porabi osobnoga ) 
odvjeta turopoljskih pie mica spravistihzagrebacke 
V a r m e d j e. 

Nj. posveceno Velicanstvo dostojalo je milostivnim otpisom od J/ 
21. augusta t. g. pod br. 15.291/891., pa da se uzmogne s pri- 
stojnim obzirom na okolnosti, sto opstoje svestrano prosuditi i odlu- 
citi pitanje, kako li imaju turopoljski plemici u zagrebackoj varme- 
djiji pravo glasa, sabrane u saboru stalezi i redove milostivo pozvati, 
da podnesu o torn predmetu mnijenje svoje. Na ovaj milostivi poziv 
izaslani odbor, da poradi o tome predlog, upotrijebivsi u tu svrhu 
sve cinjenice, sto ih poznaje i sva pristupna pomagala, narocito dvije 
reprezentacije zagrebacke zupanije, jednu od 24. maja 1830., drugu 
od 20. januara 1844. u toj stvari podnesene, kao i molbu zupana 
turopoljskoga od 10. maja 1830 ovako se je slozio : 

Ako vrijedi nacelo javnoga prava, da za pravo glasa u kojoj 
zupaniji, nije dosta, bit uopce plemicem, nego da treba, da plemic 
spada bez svake sumnje na zupaniju gdje se zeli ovim pravom slu- 
ziti i da zavisi od oblasti ove zupanije, dakle da se mora pokoriti 
onome, sto se zakljuci na javnim skupstinama i da mora slusati po- 
glavarstvo, izabrano na restauraciji, koje radi po zakonima. Ako sve 
to vrijedi, onda samo po sebi slijedi, da pravo glasa odgovara duz- 
nosti posluha. Dakle, da se rijesi pitanje; da li i kako li turopoljskom 
plemstvu pripada pravo posebnog glasa u skupstinama i restauraci- 
jama zagrebacke zupanije? treba prije svega znati, da li turopoljski 
plemidi osobno ovise o zagrebaCkoj zupaniji. Predmeti, koji se pre- 
tresaju u zupanijskim skupstinama i restauracijama il se ticu uopce 
drzave ili zupanije ili osobnog prava (privatum) u koliko ovo ne spada 
po zakonima na propisan sudbeni put, Glede poslova kraljevine uopce 
jer se prema municipalnim pravima rijesavaju samo na saboru, vlast 

' K. k. privil. Agiamer polit. Zeitung 1845. str. 356. 
' Ibid str. 365 i sabor. spisi u kr. zcm. arkivu. 

12 



178 

se zupanijska protezc tek na davanje naputka svojim poslanicima za 
sabor. U torn obziru Turopolje, budu(5i da utjece u sabor po 
svojem zastupniku posve je nalik zupaniji. Zato, premda je zagre- 
backa zupanija svojim poslanicima za pro§li sabor dala naputak sasvim 
tijem turopoljska opCina nije se drzala odluka, uCinjenih na saboru 
kraljevina s privolom oblasti i zastupnika i to zato, jer nije bila na- 
zocna. To svjedoce dostatno rijeci zupana turopoljskoga izrecene na 
ugarskom saboru, a napose spomenute u izvjestaju drzavnih posla- 
nika procitanu u sadanjem saboru. Turopoljsko plemstvo ima svoj 
posebni pecat i magistrat, koji izabira svake godine u svojoj restau- 
raciji. Imade male i velike skupstine. U vrijeme insurekcije ne opre- 
djeljuje broj turopoljskih insurgenata zagrebacka zupanija ve6 kra- 
ljevina, kako to svjedoce drzavni papiri. Ti se (insurgenti) ne stavljaju 
pod zastavu zupanijsku vec pod svoju. Dapace zupanija se ne brine ni 
za pregled ovih insurgenata, niti ne imenuje casnike. Pa ako se 
koji od ovih treba kazniti, sto ne vrse duznosti, kazniti ih ima, kako 
je sabor odlucio, turopoljski zupan. 

Niti troskove, ni druga subsidija zupanijska ne porezuje zagr. 
zupanija medju pojedine Turopoljske plemiie, nego njihovi poglavari. 
Za tijem, kad je za vlade Marije Terezije god. 1771. proglasio na- 
redbu, da imadu plemici dokazati plemenstinu, onda nisu turopoljski 
plemidi zagrebackoj zupaniji svoje plemstvo dokazali, nu ipak svje- 
dodzbu turopoljske plemenstine pod svojim pecatom davaju, vode u 
svom kotaru zapisnik intabulacija, opredijeljuju sekvestre, odredjuju 
repozicije^ ustanovljuju brahija, uredjuju mlinove, otvaraju puteve, 
upravljaju sirotinskom imovinom, u vlastitom arkivu cuvaju matice 
rodjenih, vijencanih i umrlih, propisane cl. 23. : 1827. Oni ne davaju 
globe, globljenc radi limitacije u zupanijsku blagajnu. Sami sude 
u svim zaglavnim i gradjanskim parnicama. Sve to stavljaju bez 
utjecaja zupanijskih Cinovniki. Rijecju, niti zupanija, niti njezini po- 
jedini cinovnici nijesu dionici politiCkih vijecanja o poslovima turo- 
poljskih plemica ili krojenja pravde pred prvim sudistem. Dakle sve 
one, §to se odredjuje bilo o javnim, bilo privatnim pravima zupanij- 
skih plemi(5a po zupaniji i njezinim Cinovnicima, sve se to u Turo- 
polju pretresuje i odluCuje na velikim i malim skupgtinama, na span- 
skom sudu i pred zupanom, a to bez ikakova utjecaja zupanije 
velikog zupana i zupanijskih cinovnika, kako to pokazuje opsirno 
prva od navedenih reprezcntacija, a donekle i knjizica: Synoptica 
deductio exhibens primaevum et modernum universitatis nobilium 
Campi Turopolje statum idem indolem iudiciorum in praelibata uni- 
versitate praevigentem*, koju je dao Juraj Josipovich, biv§i turo- 



179 

poljski zLipan 1. septembra 1833. u vrijeme ugarskog sabora i sdru- 
zenih kraljevina stampati u Pozunu. Sve to ocito dokazuje, da ne- 
knjizevno turopoljsko plemstvo jednoga selista, zavisi upravo i nepo- 
sredno od svoga poglavarstva, upravo i neposredno spada na ukupnost 
turopoljsku, po kojoj se samo konkretuo broji u zagrebacku zupaniju. 

Napokoii ne moze se smetnut s unia ni ovo : Turopoljci imali 
su prije na svojim skupstinama i restauracijama posebno pravo glasa. 
Al radi svadje i radi razdora, radi izgreda, sto su odatle nastali, 
dakle radi poremecenja javnog mira, izgubili su to pravo. Godine 
1735. uze im ga ban Josip Eszterhazy i odredi, sto je za tim po- 
tvrdio sabor i kralj, snizilo se Turopoljcima zastupanje na 24 suca. 
Nema razloga, da im se otvori polje, pak da u zagrebackoj zupaniji 
prisvojenim utjecajem zlorabe i nadalje i poreme6uju javni poredak, 
mir i pokoj. Otvorit ce im se pako ovo polje, ako budu i nadalje 
osobno utjecali u zupanijskim skupstinama unatoc stoljetnog privile- 
giranog obicaja, da ih zastupa njihov zupan, kao zakoniti zastupnik. 
Ako nikad, a to sada treba da se zabrani ova novotarija, dok se i 
u samoj Ugarskoj sve vecma osjeca zlo, koje dolazi od plemica 
jednoselaca u zupanijskim skupstinama. Tomu se pako, kako je jasno, 
dade doskoCiti samo tako, da se uvede reprezentativni sistem. Zlo, 
koje sve vecma raste, zadaje pravednu brigu i vladi i drzavljanima, 
pak i opce dobro zahtijeva, da se ne ukine reprezentativni sistem u 
Turovom polju, da po povlastima ve6 od prije, Ne smije se '\ nadalje 
trpjeti anarkija, koja je u najnovije vrijeme zavladala u ovoj zupaniji. 

Ne ostaje dakle drugo, nego da sabor moli ve6 radi pravde, 
reda i mira, radi op6eg dobra, da se ostave, kako je bilo do god. 
1835. — Posebni glas u zagrebaCkim skupgtinama neka im se ne 
dozvoli. 

Ako li se pako to, bilo zasto mu drago, ne bi moglo protiv 
svake nade posti6i, onda treba moliti, da se bar naredba bana grofa 
Eszterhazy-a od god. 1735. za regulacije Turopolja uvedena, pro- 
tegne i na zagrebacku zupaniju. Neka u zagrebackim zupanijskim 
skupstinama i restauracijama sve nepismene turopoljske plemi6e jedno- 
selce zastupaju dvadeset i cetri suca njihovih opiina. Promislimo li, 
da je spomenuti ban radi opde koristi sam svojom vlasdu stegnuo 
regulacijom i privilegovana prava Turopoljaca u domadim njihovim 
skupstinama, a da se tomu niko nije opro. Nista ne smeta dakle, da 
i Nj. VeliCanstvo svojom izvrsbenom vlas6u isto pravili propise i za 
zagrebacku zupaniju. Tim se ne bi smanjila povlastica turopoljskih 
plemida, ve6 bi se dapaCe rasirila. A to je ujedno i jedini nacin, da 
se u zagrebacku zupaniju vrati javni red, mir i pokoj. Odbor je 



180 

cvrsto uvjeren, ako li se jednim od ovih predlozenih nacina ne do- 
kine opasni utjecaj turopoljskih plemica, svom zupanu slijepo po- 
sluSnih, utjecaj, koji si zaceSe prisvajati u zagrebackim skupstinama, 
pa ako se ovi ne vrate k zakonu pravice, ako se tijem ne zacepi 
izvor svih zala, sto tiste zagrebacku ziipaniju, a po njoj i ovu zemlju, 
onda nema nade, da ce se ostalim stalezima zagrebacke zupanije 
vratiti posve prija^nja sloboda, koju sada gazi gomila prostoga turo- 
poljskoga plemstva. Nema onda nade, da 6e se nekadanji mir uvesti 
u nasu domovinu. 

Postivajudi drzavljani s podlozniCkom zahvalnoscu novi dokaz 
ocinske brige Nj. Velicanstva prama ovim kraljevinama, sto je za- 
trazilo u ovom vrlo vaznom poslu od staleza i redova mnijenje i 
predlaze odbor, neka se ovo mnijenje s djetinjskim pouzdanjem pod- 
nese premilostivom vladaru s dodatkom, da ce sve brige i napore, 
za dobrobit ovih kraljevina ostati bez uspjeha, ako se ne doskoci 
ovome zlu sto brze. Zato vjerni stalezi i redovi ovih kraljevina ni- 
malo ne dvoje i zeljno izgledaju takovu odluku.^ 

Sabor je saslusao ovaj predlog mirno, ali onda ustade zestoko 
zastupnik krizevaCki i pristajuci odlucno uz prvi dio predloga, zacudio 
se je tomu kolebanju »mnijenja«, koje najprije daje pravo glasa samo 
zupanu, da poslije uzmakne i eventualno milostivo podijeH glas ipak 
zastupnicima od 24 sucije. On izricito istaknu, da deputacija nije 
zvana, da dijeli kakove milosti Turopoljcima. I vise drugih zastup- 
nika govorilo je o toj stvari, dok se nije odluCilo, da jedino zupan 
imade zastupati turopoljsku plemenitu opcinu. 

Ovo je u istinu zakljucio jedan od najvaznijih sabora hrvatskih. 
Taj sabor je stvorio zakljucak, neka se kralj umoli, da vrati hrvat- 
skoj samostahiu vladu, t. j. namjesnicko vijeiSe, kako je to bilo za 
Marije Terezije. U kraljevskoj ugarsko-hrvatskoj dvorskoj kancelariji 
neka se osnuje posebni hrvatski odsijek, Neka se osnuje hrvatsko 
sveuCiliste, neka se urede nove stolice za hrvatski jezik. Sve to trazi 
taj sabor. Slaze jos glavnicu i daje zemaljsku potporu za narodno, 
hrvatsko kazaliste. Jedan od najvaznijih predloga na tom saboru bio 
je, da se hrvatske biskupije otcijepe od madzarske crkve i neka se 
zagrebaCka biskupija uzvisi na cast nadbiskupije. Ovaj je potonji 
predlog ve(5 doduse bio i prije iznesen na pocetku XIX. stoljeca, al 
je sada poprimio konkrecni izrazaj. Sabor je svojim radom upravo 
udivljavao sve i svakoga.'' 

' Novine hrv.-slav.-dalm., br. 86. i 87. 
* Smiciklas, Povjest Hrvatske. II. 463. 




I8l 

tliri su pratili ovaj sabor s velikim zanosom; pak je Gajev po- 
uzdanik Galac mogao javiti Gaju 27. septembra 1845. » Sabor kraljevina 
napreduje bolje, nego K sam mislio — premda joS prave energrije 
nema. Josipovich sa svojom strankom poklapljeni su vrlo, §to je stigla 
rezolucija, da Turopoljci nikakova upliva u drzavnom spravi§tu imati 
ne mogu. On kune bana, biskupa, sav dvor i vladu. Protiv biskupa 
je 25. septembra javno rekao: »Eto, gledajte biskupa (Haulika) nije 
danas ovdje, jer ga srce boli, sto je svojim novcima gospodu u BeCu 
podmazao, te tako ovu lijepu rezoluciju isposlovao, koja je na Stetu 
kraljevina i na ukinude plemiCkih pravica.« I banu je iz sveg glasa 
kad su mu »zivio« vikali, uskliknuo: »krepao«.^ 

Ako je Galac u torn svojem listu mogao govoriti, da sabor jo§ 
nema prave enerzije, morao S3 je doskora o drugom uvjeriti. Zaista 
ved davno nije bilo nijednoga hrvatskoga sabora, koji bi tako ener- 
gicno zahtijevao brvatska prava bez svakoga straha i bojazni. — 
Vidjelo se, da je krv 
mucenika 29. jula po- 
stala sjemenom velikih 
ideja. 

Da je banu Halleru u 
takovim prilikama do- Potpis kralja Vladislava II. 

tescalo biti hrvatskim 

banom, to je vrlo razumljivo. On je zato uznastojao, da se s njega 
sto prije skine breme, koje ga je stalo tistiti. 

29. oktobra donijele su novine vijest, da je ban Haller rijeSen 
casti, a banskim namjesnikom imenovan je opet biskup zagrebaCki 
Haulik. 

Prije nego je Haller otisao, napisao mu je neko na vrata: »Niti 
Svaba nit Furlan ni bil jos horvatski, nebus ni ti ban«.'* 

Ljudi su s velikim veseljem pozdravili otstup bana Hallera, kao 
da su se otresli more, koja je tistila Citavu Hrvatsku. 

Zaneseni Iliri vq6 su si stvarali velike osnove za bududnost. 
Tako su u varazdinskoj zupaniji zahtijevali dapaCe od kralja, neka 
bi imenovao za bana koga clana svoje kraljevske ku6e. Ako li pako 
to bud iz kojih razloga ne bi bilo moguc^e, onda neka nikoga ne da 
narodu za bana vec kojega Hrvata ili Slavonca. 

Mozemo si misliti, kojim bijesom docekase i rad hrvatskog sa- 
bora i ovo drzanje skupStina i pad Hallerov Madzari. Sam Ljudevit 



* V. Dezelic, Pisma pisana dru. Lj. Gaju. 1903., str. 6i. 

' Tako je pripovijedao Emiliju Laszovvskomu njegov djed Suflaj. 



&^fi<W^J\/<X MtAHM ly* 



f82 

Ko^ut, taj vodja Madzara dignuo se u novembru u skup§tini peStanske 
zupanije i rekao, da Hrvati svojim zahtjevima zahtijevaju odcjep- 
Ijenje Hrvatske od Ugarske i potpunu nezavisnost. 

Mudro je Kosut uvidio, da bi to mogli zaprijeCSiti upravo pie- 
mid Turopoljci, kad bi imali u saboru posebni votum. Zato je on 
odIuCno ustao za to pravo turopoljskih plemi(5a, spomenuvsi, da za 
Hfvatsku ne bi bilo abnormalno, da na saboru ima svaki plemid svoj 
posebni glas i odvjet. To se doduse u Ugarskoj priCinja u prvi mah 
neprirodno, nepravo, to je vrijedno, zakonito, prirodno i dosljedno. 
Hryati zele pobuniti i u Ugarskoj nemadiarske narodnosti protiv 
Madzara, za to nije smjeti dati Hrvatima pravo, da im se sabor sam 
uredi. To pravo pripada ugarskom saboru. Ko§ut je na to predlozio, 
da zastupnici peStanske zupanije na budu<iem ugarskom sabora pro- 
glase hrvatske poslanike nezakonitima, jer da su izabrani protuza- 
konitim saborom bez plemi6a turopoljskih jednoselaca, Taj KoSutov 
predlog primila je peStanska ^upanija s odusevljenjem, a tako 
predlog, da se kralju oda§alje posebna sveCana deputacija s molbomi 
da zakljuCke hrvatskog sabora ne potvrdi, nego da sazove drugi, 
zakoniti hrvatski sabor, t. j. s turopoljskim pie mi- 
dim a. Taj svoj zakljuCak poslala je peStanska zupanija svim ugar- 
skim zupanijama, da i one za Turopoljce poSalju deputacije pred 
kralja. Deputacija je i po.^la i bila je sjajna, al kralj je ne htjede 
primiti ni vidjeti.' 

Deputacija je bila u nadvojvode Franje Karla i Ljudevita i mo- 
lila, da joj se isposluje audiencija. Jedan vladin Cinovnik odgovorio 
im je, da ih kralj podnipoSto ne 6e da primi, a da je zabranjeno i 
svim organima vlade, da je primu. Tako se je morala sveCana de- 
putacija pestanske zupanije vratiti neobavljena posla kudi, gdje je 
jos naknadno dobila zupanija pestanska ukor, sto se paCa u stvari, 
koje na nju ne spadaju i koje samo postaju uzrokom nerazborite 
smutnje. I ostale zupanije, koje su se usudile slagati se s peStanskom 
zupanijom, dobile su ukor od vlade. 

^eprezentacija zupanije zagrebaCke, u kojoj javlja svoje tuge i 
nevolje, urodila je ipak tim pludom, te su je 54 zupanije potpomogle 
svojim adresama. 

112. novembra 1845. progovorio j.e Ljudevit Ko§ut sam u skup- 
stini peiitanske zupanije o Hrvatskoj. Tuj spomene i turopoljsko pi- 
tanje. Kece o Ilirima, da im nije dosta bilo, sto su plemstvo iz sabora 
iskljucili, ve6 su fh iskljuCili i iz zupanije. I ovo je najveda tuzba. 

' T, Smiciklas, Povjest Hrvatske. II., p. 464. 



183 

Ye6 je jedanput god. 1735. vlada u ime Nj. Velicanstva ustanovila 
pravo Turopoljaca u zagrebat^koj zupaniji, kao §to se to inaCe nije 
niti moglo uciniti. »Mislili smo, da je ovo pitanje bar od strane vlade 
svrseno, i zaista, za zadnje restauracije u torn se je smislu vlada 
izjavila. A §to se sada dogadja?« Govornik je predlozio, neka se u 
posebnoj reprezentaciji izjavi, da se prava hrvatskih plemi6a osnivaju 
na istoj osnovi kao i ugarska, zato su tegobe hrvatskih plemi(5a iste, 
kao ugarske. Poklisare, koje zagrebacki sabor bade birao, ne smije 
se kao takove priznati. Treba zamoliti kralja, da sazove novi hr- 
vatski sabor. Ovu pako reprezentaciju neka posebni odbor u Be£ 
kralju odnese. I drugi govornici slozili su se s Kosutom i repre- 
zentacija bude zakljuCena. Za clanove pako deputacije, koji su imali 
reprezentaciju za Turopoljce nositi u Bee izabrani su : Mavro Szent- 
kiralyi, prvi podzupan; grofovi Ljudevit i Kazimir Batthyany, La- 
dislav i Dominik Teleky, Gedeou Raday, Ljudevit K o § u t, Josip 
Agoston, Pavao Haynik, llkey, Miskey, prisjednici sudbenoga stola i 
veliki sudac Stjepan Szillasy, mali sudac Urbanowsky, jurasor Mihalj 
Foldvary, zupanijski veliki odvjetnik Samojio Egressy, veliki biljeznik 
Andre Balla i podbiljeznik Hajos, 

1. decembra procitan je u zagrebackoj zupaniji dvorski dekret, 
gdje se je nalagalo zagrebackoj zupaniji, da turopoljsku restauraciju 
obustavi, dok ne stigne kraljevski komesar. On mora biti nazoCan. 
Dva skupStinara opirala se toj kraljevoj odluci, al vecina ipak pri- 
hvati, da se ovaj deki'et' priop6i turopoljskoj op6ini. 

Svakako je Janko pi. Kukovid, prisjednik banskoga stola, bio vrlo 
nepodudan i Josipovichu i Turopoljcima, pak su oni nastojali na sve 
mogu(^e naCine, da ga se rijeSe ili da barem sprijeCe njegov rad 
Zato su oni kod svojih prijatelja u Ugarskoj nastojali ishoditi, da se 
i oni dignu proti komisarstva Kukoviceva, te da ga i oni proglase 
covjekom, koji vq6 radi krvnoga neprijateljstva ne moze nikako da 
bude povjerenikom u Turopolju. Tuzba za tuzbom slijedila je proti 
njega. Ali zato nijesu niti Ilirci mirovali. Oni su se nastojali poka- 
zati u pravu. Oni su i u stranim novinama pisali i sluzbenim oso- 
bama javljali, da su Turopoljci skupa s aristokratima i drugim Iju- 
dima, sto spadaju u logor madzarsko-hrvatski, Ijudi podmiceni, Ijudi 
zavarani ili pako Ijudi, kojima je stalo, da se dovinu do masnih 
sluzbi i unosnih placa. Oni su dapace tvrdili, da je velika mno^ina 
Turopoljaca, zato §to su glasovali za Josipovichevu listinu, dobili od 
Madzara nagradu, koja se je dala iz sabranih po grofu Desefy-u 

' Dekret pisan u Becu 27. uovembra 1845. 



184 

novaca. Ilirci su u Bee poslali Vranicana i drugove, neka u Sedlnic- 
koga i u Ijudi uglednih progovore u korist Hrvata. 

Sedlnicki bio je uvjeren, da Vranicani s drugovima imade pravo. 
Ipak im je doprimetnuo, ne bez ironije : » Moj Boze, zasto se ne za- 
nimaju gospoda Hrvati pravodobno za to, da priproste Turopoljce 
k sebi privuku, pak da izigraju zupana, koji se i onako svake go- 
dine bira. U ustavnoj je drzavi novae dozvoljeno sretstvo, kojim se 
moze predobiti nize plemstvo«. Vranicani mu odgovori, da se Turo- 
poljcima neprestano pripovijeda, da ih narodna stranka bode staviti 
pod njemacki zakon i da im se zeli nametnuti poreze. — »Da — 
odvratio je Sedlnicki — znam, da bi sada teze islo, i da bi sada 
k tome trebalo dv'ostruko vise novaca. Ali vlada ne moze mnogo 
uciniti u ustavnoj zemlji. Biskup bi se bio mogao u toj stvari za 
vremena sa svojim sretstvima lako i uspjesno pobrinuti, pak bi tako 
bile mnoge neprilike otstranjene«. Vranicani u svom pismu Gaju na- 
dovezuje na te Sedlnickove rijeci : -^U kratko — on nam je rekao, 
ili bolje htio je da nam kaze : pomozite si sami, ako hocete, da vam 
i vlada pomogne. — Da nam u zadnje vrijeme zlo ide, za cijelo 
mo sami krivi. NeodkiCnost — ■ nestalnost — obziri, nistetni i bes- 
krajni na sve strane i zato razdruzenost i nesloga — to je slika 
hrvatskih patriota . . .« 

I Kolovrat je Vranieanu i dr. odobravao sve, ^to su mu ovi 
kazivali o votima turopoljskim. ' 

Ta enerzija ilirska, to obijanje pragova dvorskih, donijelo je 
dosta ploda i naklonost dvora; tako te su Ilirci mogli tvrditi : »Aula 
est pro nobis <^. Medjutim je zagrebaCka zupanijska oblast, preSavsi 
posve u ruke unionista, radila vi^e no igda, al dakako u prevelikoj 
revnosti za ustav — strasnom lAkomi§ljeno§6u. 

12. i 13. januara 1846. raspravljala je pod predsjedanjem pod- 
zupana Zuvida skup.^tina zagrebaCka o kraljevskom dekretu, kojim 
se imenuje Ivan pi. Kukovid kraljevskim komesarom, da ispita tuzbe 
proti Josipovicha. Skup^tina je odluc^ila slijede(5i dan, da se poSalje 
kralju reprezentacija, neka bi drugoga komesara imenovao, jer je 
Kukovi(i pristan i poznat neprijatelj Turopoljaca. Jos u januaru do- 
§ao je odgovor na tu reprezentaciju od kralja, u kojem se nala^e, 
da se zupanija ima -tiezodvIaCno kralju pokoriti i Kukovi(ia u turo- 
poljskoj stvari kao komesara priznati. Ta odluka, koja je u ostalom 



' V. Dezelic, Pisma pisana dru. Ljudevitu Gaju i njeki njegovi sastavci. 
(1828.— 1850.) Zagreb 1909., str. 388. 



185 



popradena negodovanjem u skupstini od 23. januara. priop6ena je 
turopoljskoj plemenitoj opcini. 

Kako je bilo i madzarskih novina, koje su znale pisati protiv 
Josipovicha i Turopoljaca, to se razumije, da je to Ijutilo vodju 
Turopoljaca. 




Kralj Ljudevit II. 
Izvorna slika u dvorskom muzeju (ambraska zbirka) u Bccu. 



.Pogotovo bio je Josipovich Ijut na pestanski list »Budapesti 

Hirado«, jer nije u svem s njim drzao; za to napisa pod svojim 

imenom u »Pesti Hirlap«: »Nekoliko rijeCi na bijes »B. P. Hi- 
rado« u hrvatskim stvarima.« 



186 

Taj Clanak veli : » Od kako su politiCke borbe u Hrvatskoj na- 
stale, pune su domaiie i inozemne novine razjasnjenja o hrvatskim 
dogadjajima. Ne spadam medju one, koji bi se bojali organa jav- 
nosti lib radi toga, jer po njima vide povrijedjen svoj »ja« i jer se 
zle strane stranke, kojoj pripadaju, u njima otkrivaju. Znam spaso- 
nosnu tendenciju i nastojanje onih novina cijeniti, koje luce osobu 
od stvari, te brane stvar, princip ili napadaju, al ne zucljivoin stras(5u, 
\e6 razlozima ovu il onu stranku prosuJjuju. Al ne mogu biti prija- 
teljem one nesretne taktike, koju iinadu urednici, kad ne mogu da 
obore princip, za koji govori pravo i zakon, pak onda mjesto raz- 
k)oa vojuju oruzjem sumnjidenja. Veliki magazin takove zalosne tak- 
tike jest »B. P. Hirado«. Sad pozivlje Josipovich, neka se urednik 
potrudi u Hrvatsku i neka se na svoje oci uvjeri o stvarima. Na- 
pokon zakljucuje clanak rijeCima : »Ja stupam zakonitim putem i stupal 
6u i u bududnosti. Za moju madzarsku bracu imam simpatiju u srcu, 
ja stujem govor krunjenog kneza, kojim govori vjernim Madzarima, 
i moje je tvrdo uvjerenje, da prekid il oslobodjenje od veze izmedju 
Madzara i Hrvata, koja je postojala zakonom sankcionirana kroz sto- 
Ijeda, ljep§u buduiinost zajednicke domovine ugrozava. Ali ako cijenim 
glas brata, to sam svojoj vlastitoj narodnosti, kao svojem 
najdrazem dragulju, tako odan, da svakoga smatram neprijateljem 
koji ovu svetu relikviju silovitim rukama takne. Ja zelim red i mir 
u ovoj uzbudjenoj domovini i vjerujem, da se to moze postiii, tek 
onda, ako ne bude ovoj ili onoj strani pogodovano, vei5 ako se vlada 
zemlje povjeri muzevima, kojih je Cist znacaj stekao povjerenje za- 
jednicke domovine. «' Madzari su se u ovo doba silno zanimali za 
Turopolje, te su i putovali u Hrvatsku. VeCina ih je dakako bila uz 
Josipovicha. Al bilo je i protivnih njegovoj stranci. 

- Poeetkom g. 1846. proputovao je tako Hrvatsku jedan Madzar, 
te je doSao u Turopolje. Njegov je opis s mnogo razloga zanimiv : 
»Dana 4. maja rano u jutro krenuo sam put Turopolja, poglavito 
zato, da nepozvan od nikoga, tim laglje priliku dobijem prouCiti 
prosto onda.^nje plemstvo i misli i osje6aje. Krasnu zemlju imadu 
ovi plemidi. Lijepa je ravnica, no gospodarstvo je joSte tako zapu- 
Steno i zanemareno, da se gotovo gore nit pomisliti ne mo2e«. Al isti 
taj dopisnik neprijatelj je Josipovichev, jer da tolike Ijude upotrebljuje 
kao makinu. »Ja sam im u lice rekao, da bi oni dobri bill za ruda 
u kola, al da plemiCi — i -^to je u madzarskom smislu joS vi§e — 
Ijudi nisu, buduC da se kao budale za nos vuCi dadu«. 

' U Kurilovcu, 7. januara 1846. 



\S1 

Bila je briga i Gaja i drugih Iliraca, da se i vanjski svijet 

izvan granica austrijske inonarkije upozna s Turopoljcima i Hrva- 

tima uopie. To su pako radili pomocu novinstva njemaCkoga. To 

je bilo i te kako potrebno! Madzarsko pitanje onda je zanimalo Ci- 

tavu Evropu. Bilo je tuj raznovrsnih i te kako velikih prijatelja Ma- 

I dzara. Ti prijatelji telalili su svijetom, da je madzarski, viteSki na- 

/ i rod, u velike nadmaSio svojom naobrazbom narodnosti, te zato, kao 

; osobiti faktor kulture, zasluzuje posebni polozaj, da mu se posveti. 

j ; Hrvate, naroeito t. zv. Ilirce, proglasivali su ti pisari naprosto bar- 

l-barima, divljacima bez kulture. 

»Augsburger Allgemeine Zeitung« u svom dopisu od 4. febru- 
ara 1846. donosi danak: » Madzarski agitatori i smutnje hrvatske«. U 
torn Clanku obara se na Madzare radi Turopoljaca i ismjehava im se 
sto slave Turopoljce, te veli : »Akad jo§ Madzari Turopoljce slave i 
uzdizu, kao najCvrsde stupove madzarstva u Hrvatskoj, tad bi Covjek i 
nehotice rekao, da su ovi plemid ciste madzarske krvi iz dobe prvoga 
doseljenja, koji su od sudbine baCeni u ovaj kut hrvatske zemlje, sad 
ovdje radi svoga tudjega jezika trpe progon; a eto ubogi ovi Ijudi, 
takovi sukorjeniti pravi Hrvati, kao Sto ih je ikada Hr- 
vatska o prosu i sljivovici othranila ; pak zato nijedan, rekbi ni ri- 
jeCi madzarski ne znade ; a isti njihov zupan u mad^arskom je jeziku 
samo do beketanja dotjerao«. Bile su to ostre i pogrdne rijeCi, ali 
treba uzeti, da je ono bilo najzivlje doba borbe i da se tuj nije pa- 
zilo na naCin te borbe, vei je svaki udarao po svojoj volji. 

20. februara 1846. otvorio je prvi podzupan veliku skupStinu 
zagrebacke zupanije, govorom o miru i slozi, s obicajnim frazama i 
rijecima, koje su u ono doba bile bob o stijenu bacen. Odmah za tim 
proCitan je kraljevski reskript, koji je vec prije mjesec dana stigao 
zagrebaCkoj zupaniji od samoga kralja Ferdinanda. Taj reskript bio 
je pisan vrlo ostro. 

Zatim je Citan drugi reskript kraljev o predavanju imetka novim 
kuratorima Stjepana Josipovicha. Proti toga ustade Antun Danijel 
Josipovich i ulozi protest, u koliko se njegove osobe tice, jer je stvar 
svrSena, samo sto jog registrualci nisu dali svoje relacije. Na to je 
procitana kraljeva odluka, kojom se nalaze, da zupanija popise turo- 
poljsko plemstvo i jer imade plemi6a, o kojima se sumnja, da 
imadu u istini plemstvo, neka se potanko ispitaju njihovi kredenci- 
jonali. Na to nastade zestoka borba. Turopoljci su zahtijevali, da se, 
ako vee mora biti popis plemiiia, u isto vrijeme popisu i drugi ple- 
mi6i eitave zagrebaCke zupanije. Opravdan je bio prigovor, da toga u 
kraljevskom reskriptu ne ima, da se tamo nalaze samo popis turo- 



188 

poljskih plemica. To nije koristilo, SkupStinari zakljuciSe, da se imade 
obaviti popis citave zagrebaCke zupanije, t. j. svakoga plemica ove 
zupanije, koji je 18 godinu navrsio, te ako bi koji sumnjivo plemstvo 
imao, neka zupanijski fiskus podigne t. z. »causam nobilitatis legitima 
toriam (plemic^ku parnicu).'« U istoj je skupstini proCitano pismo hon- 
tanske zupanije. Ovaje pisala svima zupunijama, neka se u osobne 
hrvatske poslove ne mijesaju. 

Ved 13 februara 1846. dobila je najme zagrebacka zupanija 
tai odgovor na svoje tegobe, da je Njeg. Velicanstvo njihovu adresu, 
u kojoj su toliko drski, da previsnje otpise na sabor ukoravaju i 
sramote, s najveiim n ezado volj st vom primilo, jer su njoj po- 
vrijedili ne samo svako stovanje duzno kralju, vec prema uspomeni 
svojih otaca nezahvalni se pokazali.''' Kori ih dakle kralj, da su 
uvrijedili samoga kralja, toga treba da se kane, jer 6e ih kralj znati 
inace pokoriti, ako bude treba i oruzanom silom.^ 

Ovo kraljevsko pismo mozda je uzbunilo gdje koga od skup- 
Stinara zagrebacke zupanije, kad se je due 20 februara Citalo, al nije 
nipo^to smelo zupana Josipovicha. Jedan od njegovih Ijudi rece, da bi 
trebalo kralju odpisati: bududi nas Velicanstvo uvjerava, da ce prava 
tako pojedinaca, kao i sva drzavna prava braniti i neoskvrnjena sa- 
cuvati, s toga su stalezi izmireni tim ocitovanjem i ne misle kralja 
vrijedjati. To bude primljeno,^ 

To je vrlo razestilo turopoljskoga zupana i zestokim svojim 
naCinom napao je vise dostojanstvenika te izjavio, da se svi spisi 
ove zupanije od g. 1837., pak i citave Hrvatske prepisu i to sluzbeno, 
neka se onda posalju svim ugarskim zupanijama i samom kralju u 
posebnoj reprezentaciji podastru. On predlaze, da se naroCito zahvali 
zupaniji pegtanskoj. KoSutu pako, koga Josipovich smatra za svog naj- 
boljeg prijatelja, zeli, da se sve njegove zelje i namjere ispune. Onda 6e 
u istini i Ugarska i Hrvatska biti posve sretne. Toga velikoga muza on 
preporuCa stalezima, da ga buducemu velikom zupanu zagrebacke 
zupanije preporuce, kad bude instaliran, za prisjednika sudbenoga 
stola. Sve je to prihvadeno u toj skupstini. 

U februaru 1846. bila je 2. sjednica zagrebacke zupanije, u 
kojoj se je raspravljalo i opet o komisiji Janka Kukovida. Turopoljska 
opciina u svojoj skupStini odluCila je i izjavila, da unatoC kraljevskim 

'• Ib=d, str. 61. 

' Smiciklas, Povjest Hrvatska II. str. 464. 
' Novine horv.-slav.-dalm. 1846. br. 18. 
* Ibid. !846 str. 61. 



189 

naredbama Kukovica za kraljevskoj^r komesara ne priznaje i budiici da 
ga smatra prenapetim ultra-Ilircem, da mu svoga arkiva otvoriti ne 
ce, nego da ce i opet upraviti reprezentaciju kralju i traziti novoga 
komesara, koji ce biti nepristran. Turopoljska opcina zamolila je 
zagrebacku zupaniju, neka ju podpomogne. Dvije pune ure trajalo je 
vijecanje zupanijske skupgtine o tome. Najposlije je po prvom pod- 
zupanu izrecena odluka, da ce zupanija poduprijeti tu molbu Turo- 
poljaca. AH i na ovu reprezentaciju odgovori kralj cetvrtim pismom 
i iikorom stalezima i strogo nalozi stalezima i cinovnicima zupanije> 
da na ruku budu kr. komesaru, te da se klone svakog otezanja. 
Nadalje nalozi kralj za- 
grebackoj zupaniji, da 
priopdi turopoljskoj op- 
cini, da se bez znanja i 
privole kr. komesara 
Kukoviia ne usudi u 
budude skupstine dr- 
zati, te (5e pod kazan 
biti suspendiran zupan 
i Citavo poglavarstvu 
turopoljsko. 

Vec21.marta 1846. 
obavijestila je zupa- 
nija o tome plemenitu 
opcinu turopoljsku. ^ 1 
20. maja proditano je 
u velikoj skppstini zu- 
panije zagrebacke pi- 
smo kralj evo, kojim se 
zupaniji nalaze, neka bi 

skupstinu turopoljsku radi neposluha ukorila i njoj pod kazan nalo- 
zila, da svu pokornost kr. komesaru Kukovicu iskaze ; sva pisma, koja 
bi zahtijevao uz potvrdu izruci. Na taj ukor ustade zupan Josipovich 
i rece, kad vec mora biti, a ono neka bude. On Ce zahtijevana pisma 
uz potvrdu predati komesaru, buduci zna, da de se iz svega toga iz- 
leci smijesna stvar. 

Medjutim je vec poslana bila ona reprezentacija kralju, koju su 
skupstinari zagrebacke zupanije zakljucili godine 1846. 20. februara. 
Ta reprezentacija bila je vrlo ostra i vrvjela je pogrdama na Gaja. 




Kraljica Marija zena kralja Ljudevita 11. 
Medalju izradio Leone Leoni. 



' Ibidem br. 1846. 24. 



190 

Gaj ju je ipak u cijelosti htio priopditi u 20. broju svojih no- 
vina. Medjutim zaprijecio je to cenzor Favao Muhid rijecima podpi- 
sanima na koncu predlozenog prvog istiska Novina hrvatsko-slavonsko- 
dalmatinskih : »Exceptis rubella clausis admittitur ad typum 11/111. 1846. 
Paulus Muhi6.« 

I ba^ je cr venom olovkom oznacena ova reprezentacija, za koju 
je on napisao jos crvenom olovkom: »Onus responsionis quoad banc 
representationen in me recipere non possum. «' 

Ja tu reprezentaciju priopcujem u cijelosti, kako se nalazi u 
nedopu^tenom broju Gajevih novina. 

»Velike i tesk? nevolje, koje zagrebaCku zupaniju, a upravo i 
sve kraljevstvo brvatsko ve6 od vise godina tiste, ne dadu nam dulje 
mucati, nego nam nalazu potrebo^u, pace i duznost, da ih vama, 
bradi i prijateljima nasim, s kojima su nam sva opdenita, priopiiimo, 
i vas ujedno zamolimo, da bi i vi sudjelovali kod Nj. posve(ienoga 
VeliCanstva, te bi se ve6 jednom nevoljama lijeka na§lo. 

To bo je sigurno i neoprovrzivo naCelo konstitucionalnoga su- 
stava, da se stranke, na koliko jedna od druge udaljene, nu jednomu 
kraliu i jednomu zakonu pokorne, medjusobno uzdrzavaju, i da ne 
dade jedna, da se drugoj pravedne njezine pravice oduzimaju, nego 
da u slucajevima nastajude pogiblji, koja je i onako opcenita, zamje- 
nito sebi pomo(i pruzaju; inace bo oganj, porodivsi se u jednoj strani 
kude, ako se ne zagu^i, domala 6e i svu kudu uniStiti. 

Da pako o nevoljama nasim vas izvijestimo, to nam se tim 
potrebitije cini, buduci da smo iz sluzbenoga dopisa si. hontanske 
zupanije od 7. januara t. g. na nas upravljenoga, sa velikom za- 
loscu lazumjeli, kako je tamo do opcenitog znanja doslo, da nevolje, 
koje nas od vise godina jurve muCe, i koje su se i na drzavnom 
saboru pretresale, nisu nikakove — i da se briga nasa radi potka- 
panja pravica i slobostina nasih na lazima osniva, kojemu potvaranju 
kao sto time, §to se za sustav nas brinemo, nikakova povoda dali 
nismo, tako braci i prijateljima nasim hontanskim ni u najgorem slu- 
caju ovakf) zajam vradati ne cemo ; tvrdo bo smo uvjereni, da se 
prijatelj, zbog uciiijene mu od prijateija krivice, zalostiti mora, a ne 
traziti, da se osveti. 

Ljubezna brado i prijatelji ! Minut ce gotovo osam sto godina 
otkako Hrvatska, zdruzena s kraljevinom Ugarskom, jednoga kralja 
i jedan zakon stuje ; otkako u sretnim i nesretnim zgodama svako 

I ^ Izvornik ovaj cuva se u kr. sveuc. biblioteci u Zagrebu, te je dakako 

lunicum. Taj se broj moze dakle smatrati kao rukopis. 



191 

dobro i svako zlo jednakom mjerom dijeli, i otkako su stanovnici 
kraljevina ov'ih za toliko vrijeme sjedinjenja svoga po razlicitini raz- 
mjerjima tako sj skopcali, da se oni sada po imenu samo, akoprem 
je i u torn obziru po 61 clanku od god. 1747, providjeno, a ne u 
istinu medjusobno razlikuju; otkako najposlije u stvaranje zakona 
jednodusno uticu — rijecju, otkako hiazenstvo konstitucijonaluoga su- 
stava jednako uzivaju. 

Da su blazenstvLi ovomu u domovini naSoj s pomocu i istoga 
vladanja mnogi protivni bili, i da su, za prevratiti plemstvo ugarsko, 
mnogo kojesta pokusavali, to ce dovoljno razumjeti onaj, kojemu je 
historija prosavsih vremena poznata ; zeljoni za povratiti konstituciju 
ugarsku, nekoji u novije doba uzgani, da bi namjeravanu svoju svrhu 
laglje postigli, posijali su sjeme nesloge medju Hrvati i Madzari, po- 
slu^ivgi se varkom, kao da bi Madzari radi narodnost hrvatsku pot- 
kopati. 

Sjeme nesloge ove zasijao je neki Ludovik Gaj, koji je stam- 
pariju, a i uredniStvo novina zadobio, 

Ove novine pod imenom »Horvatske Novine« godine 1835. 
prvi put na svjetlo iziSavSe, kako u obziru svoga imena, tako i glede 
narodnoga jezika, zadobi^e opcenitu pohvalu svih dr^avljana — pace 
sa zahvalnoSiu pozdravili su drzavljani ovu oCinsku brizljivost vla- 
danja glede izobrazavanja narodnoga jezika. 

Nu jedva §to proteCe jedna godina, i ved spomenuti urednik 
novina naslov njihov » Novine Horvatske« u > Novine IIirske« promi- 
jeniti, bratinski narod madzarski u istima ne samo crniti, nego i 
raznim pogrdama vrijedjati, kao sto se pod •/. vidi, nije za grijeh 
niti za opaCinu kakovu smatrao. 

Otuda je slijedilo, da je najveci dio dr^avljana — vidiv^i da 
pravu njihovu narodnost hrvatsku sam Ljudevit Gaj ugnjesti nastoji, 
koji je propovijedao, da joj od Madzara pogibelj prijeti — i zeleci 
nju saCuvati i s bratskim narodom madzarskim i nadalje u prijatelj- 
skom i zakonitom savezu ostati — od spomenutoga Gaja i njegovih 
sljedbenika otstupio. 

Po otstupu ovom i buduci da je novinar Gaj na stazi, kojom 
je jedanput posao bio, tvrdokorno i ostao, posljedica bila je ta, da 
su se u malenom ovom kraljevstvu dvije stranke porodile, jedna ilir- 
ska, a druga vjerna svomu zakonitomu sustavu, hrvatska, 

Posto se stranke tako sklopiSe, zlo, koje se je spomenutim na- 
Cinom ukorjenilo, umnaza se jos vedma po naimenovanju Nikole 
Zdencaja godine 1839. za vrhovnoga zupana zagrebacke zupanije. 



192 

Isti bo vrhovni zupan, jedva sto upravljanje zupanije primi, sa 
stalezima i redovima zupanije ove ociti zametnu boj; on bo je kao 
poglavite duznosti dostojanstva svoga smatrao, u velikim skupstinama 
svakpga ruziti, svojim dosjetkama svakoga sramotiti, svakoga mrziti, 
misao svoju stalezima svagda narinuti; rijecju, takove je cine izvodio, 
da je prije zasluzivao ime vrhovnoga smutitelja, nego li vrhovnoga 
upravitelja 

Ovaj svoj nepravedni i nezakoniti nacin djelovanja ovjencao je 
zupanijskom restauracijom, obdrzavanom 30. maja god. 1842.; posto 
bo je pozvao bio plemice i obmamio ih, da bez oruzja na restaura- 
ciju dodju, ucinio ih je po oruzanoj stranci ilirskoj sabljama pobiti i 
s mjesta restauracije, iz dvorigta, t j. drzavne kuce protjerati, i tako, 
uklonivsi one, koji su pravo imali casnike izabirati, ucinio je po 
stranci ilirskoj, sklopljenoj u ono doba jedva iz 100 plemica i drugih 
neplemenitih kredencionalista, izabrati zupanijsko Casnistvo. 

Otuda je naravno slijediti moralo, da je povrijedjeno u svojim 
pravicama plemstvo ovomu nezakonitomu ilirskomu magistratu po- 
slusnost uskratilo, i sbog toga lijek kod previsnjega mjesta trazilo. 

Tuzba plemida, previsnjemu mjestu podnesena, tu je posljedicu 
imaia, da je kraljevski komisar, u osobi Josipa Siskovida, si. zupanije 
virovitiCke vrhovnoga zupana, odredjen bio, da poduzme istrazivanja 
glede izgreda, koji se je kod restauracije dogodio. Nu od ove ko- 
misije, kojoj smo mi i akta, ticuca se samoga ilirizma i njegova te- 
zenja priopcili, a da se radi toga nikakovo istrazivanje poduzelo nije, 
akoprem se je jos god. 1843. dovrsila — ne vidimo ni do dana 
danasnjega nikakova uspjeha. — Krivci bo ne samo, da bez svake 
kazne hodaju, nego i po prijasnjem izgredu, koji nikakove kazni 
iskusio nije, oslobodjeni, od dana do dana ve(5e i gorje smutnje cine; 
dapace po ovom posvjedocenom zatezanju u izvrsivanju zakonite 
pravde dana je prilika sljedbi ilirskoj, da ubitacna svoja, na unistenje 
starodavne konstitucije smjerajuda nacela i nadalje rasplodjivati mogu; 
i zaista sljedba ova, sveudij iz onih istih osoba sastojeca, iz kojih 
se je s pocetka sklopila, nije se sustezala, ne samo druge hrvatske 
zupanije, po kojima se je na nacin skakavaca skitala, napastovati, 
nego i ijtu drzavnu skupStinu — uzamsi u drustvo svoga biskupa 
zagrebackoga, Jurja Haulika — oskvrnjivati. 

jer kad je na drzavnu skupstinu kraljevina ovih, urecenu na 
23. aprila 1 843., domace plemstvo doslo bilo, biskup zagrebacki Juraj 
Haulik, sam je o tomu iz svih sila nastojao, da bana kraljevina 
ovih na to navede, da bi odgodio urecenu u ovaj dan sjednicu, bu- 



193 

dudi da su, kao sto se je isti biskup na saboru u sjednici 28. juna 
ocitovao, proti plemstvu strahovite zasjede osnovale bile. 

Ban kraljevina ovih, koji je nedavno prije ove skupstine na 
dostojanstvo ovo stupio bio, ne poznavajudi dovoljno obicaje kralje- 
vine ove, i zato ne htijudi se u torn obziru naroCito izraziti, povjeri 
svu stvar ovu — bi li se sjednica drzala ili odgodila — mnijenju 
deputacije pod predsjednistvom biskupa ; — i akoprem se je ovdje 
oCevidna ve6ina proti zelji biskupovoj, dakle za drzanje sjednice iz- 
javila, zato je ipak biskup, proti svakomu pravu, i s otegocenjem 
iste svoje duhovno-pastirske savjesti, banu takovo izvjesce podnio, 
kao da je vedina odgodjenje sjednice zakljucila ; — i po smislu ovoga 
izvjesda bi sjednica, koja se nije ni pocela bila, za raspustenu pro- 
glasena. 

Cim se je tako zakoniti red vec poremetio bio, bude u banskoj 
konferenciji, isti onaj dan poslije podne pod predsjedanjem bana dr- 
zanoj, druga opet nezakonitost ucinjena; ovdje bo se zakljuci, neka 
se od previsnjega mjesta naputak zatrazi, da li ce domace plemstvo, 
koje je drzavne skupstine vazda polazilo, i proti kojemu pravu, koje 
ga po zakonu i po obicaju ide, prigovoriti nikomu do sada na um 
palo nije, u drzavnoj skupstini udionistvovati ili ne? — i da se ne 
drzi sjednica, dok previsnji odgovor ne dodje. 

Plemstvo, cuvsi ovaj glas, jos se isti onaj dan povrati k svojim 
kucama s namjerom, da ce cekati, dok se novi rok za obdrzavanje 
sjednice urece. 

Nu kad se je opazilo, da je plemstvo iz Zagreba otislo, odmah 
u nedjelju, t, j. na 23. aprila g. 1843. poslije podne bi po nasto- 
janju biskupovom opet konferencija drzana, i u ovoj se zakljucak 
prijasnjega dana preinaCi, i za sutradan, t. j. ponedjeljak 24. aprila 
drzavna sjednica urece. 

Ovaj zaista hinbeni cin prinukao je bolje mislece staleze i re- 
dove, da su pismeni prosvjed proti obdrzavanju sjednice predali ; nu 
usprkos svemu tomu bi sjednica po fakciji ilirskoj drzana i obavi se 
izbor poklisara za drzavni sabor ugarski, akoprem poklisara krize- 
vacke zupanije u sjednici bilo nije, koj je bio prisiljen radi ucinjenih 
mu groznja u Krizevce se vratiti, — i akoprem je poklisar turo- 
poljske opdine poradi napastovanja iz sjednice izici morao. 

Na ranu ovu, koju se je plemstvu ovdasnjemu po drzavnoj 
na takav lukavi nacin drzanoj sjednici i obavljenom izboru poklisara 
zadalo, Ijuto zale(5i isto plemstvo, podnijelo je slavnim stalezima i 
redovima na saboru kraljevstva ugarskoga sakupljenim prosnju, pro- 
svjedujuci proti poklisarom, koje je ilirska sljedba izabrala. 

13 



194 

Pro§nja ova, kao sto je u si. stalezima i redovima veliku po- 
zornost pobudila, tako je i velikodusnu na pravdoljublju osnovanu 
potporu kod istih staleza i redova nasla. 

Medjutim, dok se je stvar ova na drzavnom saboru pretresala 
dotle su se ovdje kod kuce sve veca i ve6a zla i povredjivanja pra- 
vica i zakonitih slobostina cinila. 

Bivsi bo u ono doba vrhovni zupan Nikola Zdencaj, urekao je 
bio na dan 9. decembra god. 1843. veliku skupstinu zupanije nase 
i na ovu po ovdasnjim zupanijskim casnicima pozvao sve' plemice 
ove zupanije. Plemstvo, buduci tako po casnicima rok velike skup- 
stine obznanjen, na ureceni dan dodje, — nu kakovim mu se je 
ruznim i lukavim nacinom predusrelo! 

jer kad plemstvo do vratiju zupanijske kuce dodje, ondje je 
od ilirske stranke, sklopljene od 120 kmetova grofa Nugenta i sa- 
branim po Zagrebu i Karlovcu »tepcima<t, koji su svi sabljama, pi- 
stoljama, nozevima, kopljima i puskama iz iste vojnicke oruznice, a 
zaliboze i iz zupanijske dobivenim, providjeni bili, — iskusiti moralo 
napadanje najprije bacanjem kamenja, a zatim opaljivanjem pusaka 
i pistolja. 

Ovim napadajem do zdvojenja dotjerano plemstvo, stalo se je 
pravedno braniti, i pomocju presvete odvjetnice kraljevstva, raspr- 
sivsi na sve strane Ilirce, i osvojivsi mnogobrojno njihovo oruzje, 
izbavi sebe od prijetece propasti, koju mu je vrhovni zupan N, Z. 
pripravio bio. 

Zalosno je zaista i tuzno, pace necuvena je stvar u dogodov- 
stini domovine nase. da se poradi dosasca pozvanoga plemstva sjed- 
nica ne drzi, i da vlada dopusta, da se podloznicima njezinim takove 
krivice cine. 

Prigodom ovom nije se opdinstvo zagrebacko dosta nacuditi 
moglo duhovnistvu, osobito mladomu, koje svrativsi odore svoje i 
providjeno toljagama i batinama, dan prije nabavljenima, na trg sv. 
Marka, gdje se zupanijska ku6a nalazi, gomilama dodje, da se za 
novo stvorenje, t. j. za ilirizam bori ; nu i ovo, vidivsi Hire na sve 
strane rasprsene, okrenu ledja. 

Jedva sto je ovaj izgred prosao bio, i vec 11. decembra 1843. 
god. dogodi se drugi ; ovoga bo dana sudac gradski Josip Stajdaher 
u gradsko) vijecnici, u prisutnosti nekojih samo plemica i nekolicine 
gradjana, ostalih pako, i to mnogih od razlicitoga stalisa sazvanih 
Ijudi, drzao je buntovni sastanak i tu izradi glasovitu oini odluku, 
da se plemstvo vise ne pusta u slob, i kr. grad, u kojem ono svoju 
vlastitost, t. j. zupanijsku kucu imade. 



195 

Ovoga teskoga i doista sumnjivoga ekscesa, o kom je na spo- 
menuti nacin prevareno plemstvo, vladu ubavijestilo, posljedica bila je 
ta, da se je i opet kralj. komisar u osobi Josipa Rudida, si, backe 
zupanije vrhovnoga zupana naimenovao. Medjutim i od ove komisije, 
kao i od prijasnje Siskovideve, usprkos nasim vise puta u zalud 
ponavljanim remonstracijama, nema do danasnjega dana nikakova 
uspjeha. 

Spomenuti mi, ovim nevoljama tiaceni, Cvrsto smo se nadali, 
da ce nam se, koji smo toliko pretrpili, kakovagod polaksica od strane 
vladanja pruziti ; nu isprazna bijase nasa nada, mi ostavljeni bismo 
i nadalje nenavidnoj sudbini. 

Bududi kad se je god. 1844. po I'ezignaciji, kao sto se je nama 
javilo, vrhovnoga zupana Nikole Z., tadalnji ban kralj evina ovih za 
vrhovnoga upravitelja zupanije nase naimenovao, dobio je on u istom 
intimatu naputak, neka restauraciju zupanijskoga magistrata, sto prije 
obavi, nu naredbi ovoj ne bi udovoljeno. 

Novoimenovani ovaj vrhovni zupan ne samo, sto se je stopram 
osmoga mjeseca po svom naimenovanju u vrhovno-zupanijsku cast 
uveo, nego i restauracija, koju je on ovom prigodom na 23. januara 
god. 1845. urekao, bi obustavljena; nu i zatim, kad bi se u mnogim 
u poslu restauracijonalnom obdrzavanim skupsthiama pitanje koje po 
odluci vecine imalo bilo rijesiti, vrhovni se je zupan ovu vecinu, bu- 
dudi da je na uasoj strani bila, svagda sustezao izjaviti, i to po na- 
redbi, kao sto se ocitova, dobivenoj od visjega mjesta. 

I tako posto se je u vise skupstina posao restaur acionalni pre- 
tresao, a unistilo se svako nastojanje, da se ilirskoj stranci vecina 
pribavi : bi davno zudjena restauracija napokon na 28. dan julija 
mjeseca god. 1845. urecena i drzana, koja je posljedicu tu imala, da 
se je, docim su samo domacini odvjetovali, sa vecinom od 315 od- 
vjeta od nase stranke zakoniti magistrat izabrao.«' 

25. jula 1846. bila je skupstina turopoljske opcine. Poslije go- 
vora zupana Antuna Josipovicha proCitane su kralj evske naredbe u 
poslu kr. komisije proti turopoljskoga zupana i proti poglavarstva 
opcine turopoljske. O torn se je i debatiralo, kad udje u skupstinu 
sam komesar Janko Kukovic. Odmah, kako ga je Josipovich opazio 
zatvori skupstinu, jer da on kao privatni optuzenik, zeli razgova- 
rati sa komesarom. Kad je Kukovic htio da zauzme predsjedniCku 
stolicu zupan ulozi svecani protest, govoreci : da dok on sluzbu svoju 

|| ' Istisak ovaj cuva se u kr. sveuc. biblioteci u Zagrebu, te je dakako 

' unicum. Taj se broj moze dakle smatrati kao rukopis. 



196 

obna§a dotle predsjedni^tvo nikome nece ustupiti. Izjavi, da de se 
doduse pokoriti kr. naredbi, al komesar neka vrsi duznost prema za- 
konima i po onoj istini, kojom je vezan prema Bogu i domovini. 

Na to kr, povjerenik zatrazi, neka mu se predadu svi zapisnici, 
koji su se vodili, odkako je Antun Josipovich izabran za zupana. Al_ 
josipovich izjavi, da po posljednoj kr. naredbi i po 5. zak. cl. g. 1805. 
kraljevski komesar ne ima pravo sto takova zahtijevati. Zakon nalaze 
da se optuzbene toCke sa izjavama svjedoka moraju priopditi optu- 
zenicima, a tek iza toga moze kr. povjerenik traziti, da mu se iz- 
dadu akti i pisma, al tek ona, koja se odnose na tuzbu. Jer pako 
tuzitelji nisu dosli ovamo, opomenu turopoljski zupan, neka procita 
najprije optuznicu s izjavama svjedoka, a onda da 6e mu on pre- 
dati doticne zapisnike i to samo one, koji se odnose na tuzbu. Drugih 
pisama i zapisnika neda, jer moze naslucivati, da se o tom radi iz 
istih protokola nove osvade iznjusiti i skupiti. DoduSe zupan se nebi ni 
toga bojao, ipak neka komesar po zakoiiu radi. Odvrati na to Kukovi<5, 
da od nikoga ne prima poduka. Asesor 1. B. upozorio ga, da mora 
slusati nauk i to od samog zakona. Napokon izjavi komesar, da 
ce tuzbu procitati, ali jer je nije sobom donio, urece sastanak za 
28. jula. 

Drugi dan predlozi komesar tuzbu, al jer nije mogao pokazati 
izjave svjedoka, usprecise mu se i opet Turopoljci. Komesar izjavi, da 
ce kralju o tom dati izvjestaj i udalji se iz dvorane. ' 

Antun Josipovich napisa u »Pesti Hirlap« clanak s na- 
slovom »Zagreba6ki listovi«, u kojem se je potuzio na krivi izvjestaj 
novina, ob onom, sto se dogadja u zupanijskim skupstinama. Tuj 
reCe : Neka mi grakcu nad glavom kobne ptice, kako im drago; ja 
koji sam o cisto(ii stvari svoje iz dubine duse uvjeren, u svakoj ne- 
dostojnoj kleveti moje osobe, nalazit cu novi poticaj, da na politickoj 
stazi, na kojoj stupam i dalje vojujem postojano proti svake nepravde 
i zlobe. Ispri5ava se, da nije proti neplemica. 

U sjednici zagr. zupanije od 5. decembra 1846. procitana je 
dvorska odluka, kojom je turopoljski zupan Antun Danijel Josipovich 
radi nepokora i otpora proti kr. naloga suspendiran, a zupaniju se 
najstroze kori, .«5to jc zupanove smjelosti podpomagala, a kr. se ko- 
mesaru uz druge naloge, da dozvoljava, da se u sluCaju potrebe po- 
sluzi vojniCkom silom. Kako je taj dekret citan, ustade najprije sam 
Josipovich i rece, da si smatra za srecu, sto je sa svoje casti skinut, 
ali da ce tesko tim dvorski Ijudi njegovi protivnici, svoju svrhu po- 

' Novinc hrv. slav. dalm 1846. br. 6U, 



m 

stici, neka bi odmah Cast potozio i kljuceve predao. To on uCiniti 
nede. Ovaj je dekret nezakonit, jer zasjeca ue samo u opce pravo 
plemidko, vec napose u prava plemstva turopoljskoga ; zato njeo-a 
niSta ne veze, te ce on kljuce i pecate predati jedino skupStini tu- 
ropoljskoj, Dok je na njemu (josipovichu) ziva glava komesar nede udi 
u arkiv. Prvi podzupan hvalio je Josipovicha. Nato nastavi Josipovich 
da 6q se on samo onima pokoriti, koji su tra zupanom izabrali. O de- 




Kralj Ferdinand I. (1527.— 1564.) 
koji je god. 1560. potvrdio Turopoljcima njihovu djedovinu. 

kretu valjda ni kralj ne zna. Kancelar se boji zupana. Sto je svrgnut 
ne stidi se, Cestita si dapaCe, sto je postao mucenikom, a ilirska 
strana, .^to je odrzala pobjedu. I drugi Turopoljac I. B. izjavi, viCudi, 
da de prije mrtav pasti, nego li 6e komisar doprijet u turopoljski 
arkiv, i toga nede poluCSiti, da Citavu vojsku na sabor povede. ' Odmah 
je zakljuCena a 7. decembra i primljena remonstrancija, koja se po- 



' Ibidem 1846. br. 98. 



198 

slala i svim zupanijama. Pisana je sa prepisom vladi i vrlo smlono 
Bila je velika. 

Prvo veliko zupanijsko spravi^te iza julijske krvave restauracije 
bilo je tek 20. februara g. 1847. otvoreno. Tuj se je razpravljalo o 
mnogim vaznim pitanjima, o madzarskom jeziku u gkolama i o novom 
pravopisu. Vodila se je borba zestoka. Jedan od starih Hrvata za- 
nesao se je tako daleko te je kazao: »Volim kao pas lajati i kao vol 
u jaram zaprezen biti, nego da mi se narine ova knjizevnost ilirska, 
koju je samo podiglo deset do dvadeset mladica, koji nisu imali dru- 
goga posla.« U knjizevnosti ilirskoj i u novom pravopisu rece ovaj 
govornik — vidim propast hrvatske knjizevnosti, vidim propast za- 
boravljenog imena hrvatskog, vidim otcjepljenje od Ugarske. Bilo je 
I i vi§e takovih govornika, al veliki ziipan Pech}^ izjavio je odluku, da 
se ima i dalje rabiti Gajev pravopis, koji je kraljevskom odlukom 
I potvrdjen. 

15. aprila 1847. izabran je za privremenog turopoljskog zupana 
Albert M o d i c h. 26. aprila pako u svojoj skupStini izabrali sii tu- 
ropoljci Antuna J o s i p o v i c h a za svoga poslanika na zajedniCki 
sabor, pak mu ujedno nalozili, da na saboru uznastoji ishoditi lijek 
ranama, sto su ih u potonje vrijeme dobile turopoljske pravice. 

25. maja zapocela je i opet velika skupStina zagrebacke zupa- 
nije, otvorena po velikom zupanu Mirku Pechyjii. Turopoljci su i ovaj 
put dosli brojno. 

19. augusta 1847. bila je skupstina plemica opdine turopoljske, 
kojoj je predsjedao podzupan Alberto pi. Modic. Odmah na poCetku 
procitain je dvorski dekret u kojem se doduse odobrava izbor Mo- 
di6ev umjesto Franje pi. Pogledida, al se proglasuju nistetnima uvjeti, 
uz koje je taj izbor poslijedio, jer da suzuju djelokrug podzupanov. 
Modic izjavi, da on ne vidi ni^ta, sto bi odluku od 15. aprila 1847. 
turopoljske skupgtine u njenom djelokrugu suzivalo, za to bi dobro 
bilo da se posebnom reprezentacijom kralj na to upozori. Assesor 
Lj._pl. I. izjavi, da u procitanom dvorskom dekretu opaza novi sistem, 
kaki se jo^ u Turopolju nije vidio. Turopoljci su — rece — po sto- 
Ijecima posvecenoj navadi izabrali zamjenika zupanova, sada se taj 
izbor potvrdjuje od kralja. Slobodni izbor Turopoljaca je tako pove- 
i;ljama utvrdjen, da ne visi o potvrdi ili nepotvrdi kraljevoj. Sad je 
|:doduSe izbor potvrdjen, ali moglo bi nastati vrijeme, kad toga ne 
bude. Zato treba protiv toga ustati i taj predlog je prijavljen i u 
zapisnik uvrSten. U reprezentaciji kazalo se : da Turopoljci niSta u 
svojoj odluci od 15. aprila ne vide, ^to bi djelokrug zamjenika zu- 
panova smanjivalo ili bilo privilegijama turopoljskima protivno, Nadalje 



199 

unioljava reprezentacija, da se komesaru zaprijeci djelovanje, sto se 
ne slaze s pravicama turopoljskim. Javlja se, da je Antun Danijel Jo- 
sipovich izabran za poslanika u zajednicki sabor, §to su samo ucinili 
po pravu, koje ih ide. Ujedno se moli. da bi istraga vec jednom svrsila. 
U zupanijskoj skupstini od 27^ augusta 1847. kad je procitan 
neki dopis neke madzarske zupanije na prituzbu skupstinara, da je| 
taj jezik nerazumljiv, ustade Josipovich s opaskom, da de i on jednom 
madzarski govoriti i odmah rece madzarski: da ne vidi razloga, zasto 
se ovdje nebi dbzvolilo govoriti i madzarskim diplomatskim jezikom 
i da ce on porabu tog jezika ovdje uzeti. Hrvatsko-ugarska stranka 
odobrila je te rijeci s odusevljenim i burnim: »Eljen« i »Vivat« ! 

Na to stadose zahtijevati neki od te stranke, da se u op6e sva 
madzarska pisma imadu citati najprije u originalu, a onda tek, da se 
prevedu na latinski. Iza toga nastade duga debata, u kojoj je ipak 
pohjedilo mnijenje, da sve ostane pri starom. Odlucilo se, da zagre- 
backa zupanija ne posalje na hrv. sabor svoje poslanike, vec da se 
umoli zaladska zupanija, da ishodi od ugarskog sabora, neka bi tamo i 
zagrebacka zupanija bila napose zastupana. Protiv toga zakljucka po- 
lozilo je protest 600 plemica zagr. zupanije, mnogo velikasa i biskupa, 
Ali uzalud. Skupstina odabrala je doduse 2 poslanika za hrvatski sabor, 
ali im zabrani tako dugo onamo ici, dok u njem ne budu imali pravo I 
glasa i seljacki plemici. Zagrebacka zupanija izrazila je nadu, da ce 
doskora doci kraljevska odluka, po kojoj svaka hrvatska zupanija 
bira dva poslanika izravno u zajednicki sabor u Pozun. Skupstina je 
vec sada dala naputak za tu eventualnost : »Naslov Nj. Velicanstva 
sastavljen je tako, kao da su Dalmacija, Hrvatska i Slavonija pod 
jednim istim (s Ugarskom) kraljem, al ipak posebna kralje- 
v i n a. Na zak. clanak 10. od g. 1790. jasno odredjuje, da je kra- 
Ijevina Ugarska, s pridruzenim stranama, j e d n a kraljevina. Za to 6e 
g. poslanici — pozivajuci se na remonstraciju sabora od g. 1840. tra- 
ziti, neka se jasno u kraljevu naslovu izrazi, da su Dalmacija, Hrvatska 
i Slavonija pokrajine najcvrsde spojene s kraljevinom Ugarskom. «' 

O tom pise Galac u svom pismu Gaju: »Danas jedva, sto su nas bi- 
skupski, kaptolski i kameralski slobodnjaci i s njima Turopoljci za paradu 
amo, dosavsi ostavili, poceli su drugi Turopoljci za sutrasnje veliko 
spraviste dolaziti, da brane izradjeni naputak za poklisare zagrebacke 
zupanije. Uvidjet cemo, sto ce se sutra odluciti, nu ja ni malo ne dvo- 
jim, da 6e se polag ovih priprava instrukcije nepromijenjeno uzdrzati. « 

' Smiciklas: Povjest hrvatska II. str. 469. i 470. 



20U 

(J partikularnoj skupstini zagrebacke zupanije 20. septembra 
1847. progla^en je dapace ukaz, da je samo jedan diplomatski jezik 
u Ugarskoj i Hrvatskoj i Slavoniji a taj je madzarski' 14. oktobra 
sazvana je opet skupstina, u kojoj je proCitan kr. dekret i ukor proti 
4. cl. posljedne glavne skupstine. Opet je Josipovich otvorio debatu 
i rece, da nema zakonitog sabora, ve6 samo bansko vije(ie, a tomu ne 
treba niti zastupnika. Neka se dakle ostane pri zakljucku usprkos 
iikora. Napokon je zakljuc^ena reprezentacija protiv toga zakona. 

18. oktobra^ otvoriSe se napokon vrata hrvatskom saborii. 23. 
predlozi Ivan Kukuljevi(3 sjajnim govorom, da se hrvatski jezik 
uvede u sve skole i urede. Kad je sabor odusevljeno ovaj pred 
log prihvatio sasu se sa galerija cvijece na glave zastupnika, a 
grmljavina uznesenih usklika nije imala ni konca ni kraja. Razumije 
se, da je i ulica sudjelovala u narodnom slavlju. Na vecer je bila 
velicajna bakljada prvacima naroda. Naputak poklisarima za zajed- 
nicki izbor bio je, neka traze : 1. za bana clana kraljevske kuce. 
2. neka u kraljevu naslovu bude Hrvatska r a v n o p r a v n a Ugar- 
skoj. 3. neka se od kralja izhodi nova potvrda starih prava. 4 neka 
ishode od kralja potvrdu zakljucaka sabora hrvatskoga, 

Josipovich sa svojima bio je neutjesiv. Nalozeno je Turopoljcima, 
da rpimice dodju u Zagreb. U kazinu se je priredjivalo, da se docekaju 
gozbom. Medjutim doslo je samo 38 Turopoljaca i tako su nade 
kazinaSa pale u vodu.'* 

, U zupanijskim sjednicama protestiralo se protiv sabora i nare- 

idjeno je pismo ugarskom saboru, u koni se tuze, da knjizevni jezik 
ilirski nije narodni ved Brpski.* 

U svojoj skupstini 26. oktobra 1847. raspravljala je turopoljska 
plemenita opdina o izradbi zastupnickoga naputka. Predsjedao je toj 
skupstini Albert M o d i c, podzupan. Akoprem joS nije kraljevski 
otpis stigao, ipak je skupstina potvrdila svoj prijagnji veci zakljuCak 
i izrucila obiCni vjerodajni list svojemu zupanu Antunu Josipovichu, 
odredivSi mu osim stanarine i poputbine u ime dnevnice 16 forinti 
srebra. O samom naputku zakljuceno je, da se posve i u cijelosti pri- 
ll vati naputak zagrebaCke zupanije. 



' Agr. Ztg. str. 326. 

' Za cudo mnoge nasc povijesti govore, da jc sabor otvoren 20. oktobra, 
a to nije. 

'■' Gradja za povjest knjizevnosti hrvatske Zagreb. 1909. Knj. 6 str. 73. 
* Ibid str. 77. 



201 



fosipovichu je nalozeno, da ga izvrsi. 

Ilirci sLi u opce osporovali Turopoljcima pravo, da mogu birati 
svog zastupnika. 




Knez Krsto Frankopan i zcna mu Apolonija Lang. 
Po drvorezu njemackog molitvcnika, sto ga isti izdase u Mlecima g. I0I8. 

Josipovich je odmah odputovao u Pozun, na drzavni sabor 
Ilirci su nastojali, da sprece njegovo priznanje u saboru. Po starom 
da se obiCaju turopoljski zupan zvao na sabor kao »homo regius«, 
kao n. pr. veliki zupani pojedinili zupanija. Kraljevski poziv ne ide 



202 

turopoljsku opiinu, ve6 samo njezinog zupana. Turopoljska pako op- 
cina ne ima u to doba pravoga zupana, jer je Josipovich suspendiran. 
Turopoljci se valjda nadaju, da ce ih opozicija potpomagati, al to 
ne moze, jer hi se tim otvorila vr^ita zupanijskim upraviteljima. Tu- 
ropoljci ne imadu niposto pravo birat posebnog zastupnika, jer je 
Turopolje samo jedan dio zagrebaCke zupanije. Ali, kad bi imali 
pravo birati, njihov Josipovich ne bi mogao biti zastupnik, jer je 
covjek ozloglasen radi zioporabe uredovne vlasti, i pod pravdu stavljen 
i radi nepokornosti prama kralju casti lisen. 

Na ovu poruku zagrebackih dvorskih krugova mogao se je 
zupan smijeSiti, jer se zelje Iliraca nisu ispunile^ a zupan lijepo usao 
u sabor drzavni. 



U tom drzavnom zajednickom saboru g. 1847. koji se je sastao 
10. novembra, a na koji je dosao i sam kralj Ferdinad, opet se je 
dakako istakao vec 11. novembra Josipovich, kao nepomirljivi ne- 
prijatelj Iliraca. On se naime i opet usprotivio ovjerovljenju hrvatskih 
nuncija, tvrdecii da hrvatski zastupnici nisu zakonito izabrani. I Bu- 
njik i Buzan i Ozegovic — rece on — izabrani su s iskljucenjem 
plemstva u skupstini od 60 Ijudi. A i ta skupstina, pod kojom je 
Josipovich, razumijevao hrvatski sabor, bila je po njegovu nazoru sa- 
stavljena prema nezakonitom kraljevskom reskriptu. Imali su nunciji 
pune ruke posla, da dobiju to mnijenje Josipovichevo. Parlamenat se 
nije osvrtao na njihove rijeci. 

I drugi govornici poduprjese predlog Josipovichev. Narocito 
Tolnay nije htio da se prije upusti u bilo kakovo mu drago vije- 
danje, dok se ne rijesi hrvatsko pitanje." Uzalud je Ozegovic prote- 
stirao. iTanoczy, predsjedatelj izusti napokon odluku i da ce se iza- 
slati odbor, koji ce skupiti sve cinjenice, te saslusavsi turopoljskog 
zupana i hrvatskog poslanika, svoje priopditi mnijenje . . . 

Josipovichev govor bio je ziv i snazan On rece : 
Budud da se je vijecanje o samom predmetu iscrpilo, ne cu da o 
tome govorim, nu Cudim se, sto mnogi ovdje ne ce da priznaju ne- 
volju Hrvatske, dok ju ve6 i inozemci priznaju i Zagreb i Turovo- 
polje pozvali su u tom sve oblasti. Viroviticki poslanik, koji nije nasao u 
Citavom zakoniku zakona, koji bi kazao, tko ima u pokrajinskom saboru 
pravo glasa, a tko ne, sam se opovrgao. Jer ako ne ima zakona, koji bi 
plemice iskljucivao, svi plemi(3i imadu pravo glasa. Hrvatski su plemidi 
jednaki kao ugarski te stoje pod jednim zakonom i ako bi se virovitic- 
kom zastupniku krivo cinilo, kad bi svaki plemic imao pravo glasa, go- 
vorniku se je opet krivo cinilo, sto \'irovitica, Pozega i Srijem, utiCudi 
u naputak Hrvatske poSiljaju poslanike na ugarski sabor, a platit ih 



203 

lie ce. Poziv na municipijalna prava cini se govorniku slabo oruzje, 
govornik je Hrvat, pak ne zna, gdje su. Congradskom zastupniku, koji 
se je tuzio, da u ovoj dvorani ne ima slobode govora, odgovara : da 
je bio u Zagrebu, bio bi vidio, koje Budapesti Hirado konzervativima 
nazivlje. Ovi su ne samo u saboru nerede cinili, vec i po ulicama 
lupali prozore, pa kad su htjeli prirediti bakljadu, odredjeno im je 
vojnictvo na obranu, a ovdje idu na svakog covjeka tri vojnika.' 

1. decembra progovorio je turopoljski zupan o ilirizmu, odgo- 
varaju(ii srijemskom poslaniku I. Dubravaju, koji je ustvrdioj da Ilira 
u politickom smislu te rijeci u Hrvatskoj i Slavoniji vise niti ne 
imade, a Josipovich mu odvrati, da priznaje, e su bili izaslani kome- 
sari, nu rezultat istrage nije dosele dosao na javu, a on sam, Josi- 
povich, da je, nesaslusan, prijekim putem uklonjen od casti. Bakarskom 
poslaniku obecao je, da ce dokazati, da je hrvatske poslanike samo 
sezdeset osoba na ugarski sabor poslalo, zato se ova hrvatska 
toboznja delegacija ne moze smatrati u istinu hrvatskom delegacijom.'^ 
Iste pake toboznje delegate, pozvao je Josipovich, neka izjave, komu 
salju svoja izvjesca? Da li i zagrebackoj zupaniji. '' 

U sjednici saborskoj, odrzanoj u Pozunu, od 7, januara 1848. 
govorio je Josipovich opet o hrvatskim odnosajima. Vrlo mu je zao, 
sto Hrvatska nije zastupana u parlamentu, jer sad bi bila tolika pri- 
lika spojiti, sto se nebi nikad vise rastavilo. U Hrvatskoj jesu dvije 
stranke : konzervatorno-ilirska i magjarsko-hr- 
V a t s k a. Prva se hvali, da zeli uzdrzati narodnost, al ne hrvatsku 
narodnost, jer ovoj je ime zatajila. Za hrvatsku narodnost 
bori se madzarska stranka, koja zeli ostati u tijesnom sa- 
vezu s madzarskom bradom i s ugarskom krunom. Prvaci konzerva- 
tivno-ilirske stranke, ne pokazuju veJike simpatije prama hrvatskoj na- 
rodnosti. Jedau od njih sagradio je u Zagrebu samostan i Iirani 16 1 
dama, koje gotovo djecu svega gradjanstva njemacki poducavaju, Toj 
je jasno, da se tim ne pokazuje simpatija spram hrvatske narodnosti. 

Drugi je prvak indigena, koji niti hrvatski nezna. Treii je bio 
pravi Hrvat, ah je postao Ilir. Vlada tlaci madzarsko-hrvatsku stranku. 
Dopusteno je njezine clanove zatrti, globiti, u novinama kaljati, jer 
su madzarska stranka. Kad se bude vijecalo o provrijedama zakona, 
obvezao se Josipovich, da 6q se ovo sve opsirnije dokazati. Sada 

' Horv. slav. dalm. Nar. Novine br. 98. 

'^ Rukopis u sveuc. biblioteci :Licentiosa factaAntonii Jo- 
sipovich contra patriam et nationem croatico-slavonicam sub coinitiis 
1847. /8. Ex periodicis relationibus ablegatorum diaetalium excerpta. 

' Horv. Slav. dalm. Nar. Nov, str. 398. 



204 

samo veli, Ja ova tri prvaka nijesii pravi prijatelji vlade, ved da u 
niutnom love. \'idjet de ved vlada, hoi^e li u takovom druStvu povje- 
renje steci. Terorizam ni^ta ne koristi, jer pravednik se ne boji pisao 
nia sta — Hiradc' 

Kao neka morska zmija, povlaCilo se turopoljsko pitanje 
u ugarskom zajednickom saboru. Josipovich je konzekventno tvrdio, 
da Bunjika, Buzana i Ozegovi(ia ne priznaje nuncijima Hrvatske, jer su 
izabrani po krnjem i nezakonitom saboru. Nunciji su pako tvrdili, 
da uredjenje sabora po zak. i\. 120, od g. 1715. i zak. cl. 58 od g. 
1790. spada jedino na hrvatski sabor. Zastupnicka pako ku6a uvijek 
je drzala s Turopoljcima. Razumije se, da je odbor, kojega je za- 
jednicki sabor izabrao, da istrazi »hrvatske smutnjec, imajudi za pred- 
sjednika samoga Ljudevita Kosuta, htio staviti pod sud hrvatske nun- 
cije, ali bansko vijede pod banskim zamjenikom Haulikom, zakljuCilo 
je, da se nunciji ne upustaju u nikakov pretres, vec neka prosvje- 
duju. Kosut je vec poradio i predlog za zajednicki sabor, po kojem 
bi Hrvatska postala posve ovisnom od Ugarske, a Slavonija da se 
napose pripoji Ugarskoj. Ali taj predlog KoSutov ostade na papiru, 
jer je to bansko vijede osujetilo. Ali i Kosutova osnova, kako da se 
madzarski jezik narine Hrvatima prijetila je, te je moralo i opet bansko 
vije6e, da se posebnom reprezentacijom obrati kralju, da uskrati sank- 
ciju nepravednog zakona. 

Nunciji su imali tesku borbu osobito, kad se je radilo o indi- 
genatu poCetkom g. 1848. Sami nunciji izvijestili su otom: »Kod ove 
iprilike ponovili smo mi od strane zdruzenih kraljevina (Hrvatske i 
Slavonije) prijasnje naSe oCitovanje, da i nadalje drzavnom saboru 
na§em pridrzavamo vlast, da podjeljuje indigenat. Na to Ko^ut, Jo^ 
sipovich i jo§ neki drugi madzarski zastupnici nahrupi^e na nas to- 
likom zestinom, da su u svojim govorima daleko prekoraCili sve gra- 
nice zakonitosti, pravednosti, razboritosti, pristojnosti i uljudnosti. Zna- 
menite su uvrijede toga dana izu^iiene ne samo proti nama, kao 
zastupnicima zdruzenih kraljevina, nego i proti nesumnjivim pravima 
i dostojanstvu zdruzenih kraljevina. « 

Kad se je 15. januara, u saborskoj sjednici raspravljalo o ma- 
dzarskom jeziku izjavio je Josipovich, da mu se u zadnjim prilikama 
najpametnije vidi, da se pridrzi latinski jezik. On ne zna, .^to s Hrva- 
tima namjerava vlada. Mozda 6e ih jos u Ljubljanu poslati. Mojzes 
zagrebaCki kanonik, poslije biskup i dobrotvor slovaCki, odvratio je 
Josipovichu, da hrvatski jezik ima vise narjeCja i svaki svoje narjeCje 

' Ibidem 1848. br. 6. 



205 

smatra najboljim. U ostalom Hrvati ce biti zadovoljni, ako se turo- 
poljski zupan bude sluzio onim narjecjem, sto vlada u Turopolju. 
Josipovich mu odgovori, da je izmedju hrvatskog i ilirskog jezika 
golema razlika. U ostalom je pravo, da se u Turopolju uz hrvatski 
govori i madzarski. U Turopolju stvari dobro stoje; sve je lijepo u 
redu, tako da niti u Ugarskoj ne ima Ijepsega poretka ; — nu u 
Hrvatskoj ne ima reda. ' 

27. januara, kad se je govorilo o indigenatu i podjeljivanju ' 
plemstva, htjelo se je, da se stavi znanje madzarskog jezika, kao 
uvjet indigenata, onda je Josipovich pristao uz Kosuta i izjavio, da 
nista ne zna o tom, da bi i hrvatski sabor mogao stvarati indigene. 
I kad su hrvatski poslanici zakonom dokazivali, da postoji hrvatsko 
plemstvo, nije htio toga Josipovich priznati. Hrvatskog poslanika . 
nazva diktatorom, koji je protiv njega svakoga poslanika branio. Hrvat- 
ski pako sabor nazva komedijom.'^ 



• Ibidem 1848. str. 33. 

* Ibid. str. 42. 




Tiiropolje od g. 1(848. do danas. 

Nastadose burna vremena. Ono sto se je dogadjalo u Ugarskoj 
svrnulo je oci citavoga svijeta na tu zemlju. Tamo je sve jace izbi- 
jalo na povrsinu ime Ljudevita Kosuta, koji, stvarajudi jaku narodnu 
organizaciju, postade doskora vodjom citavoga naroda, duboko ispod 
sebe potisnuvsi sve konzervativne madzarske elemente. Pokus Metter- 
nichov, da uniJti moc opozicije, koju je imala po zupanijama tako, 
te je postavio upravitelje zupanija, posve se je izjalovila. Dvije glavne 
skupine opozicije : doktrinarci ili centraliste : Eotvos, Ladislav Szalay, 
Trefort i zupanijski autonomiste s Kosutom na celu, slozise se u 
oci izbora, na osnovi programa, koji je sastavio Franjo Deak. Tako 
niti Metternich, niti ikoja sila na svijetu, nije vise mogla sprijeciti 
pobjede velike liberalne opozicije. Dne 17. oktobra 1847., kao dan iz- 
bora u Ugarskoj moze se nazvati, upravo poCetkom Kosutova re- 
, volucionarnoga rada, Taj dan izabra Pesta Kosuta uz neopisivo odu- 
sevljenje velikom vecinom za poslanika. I ova pobjeda privukla mu je 
sve vise pristasa. Iliri su teskim slutnjama opazali te pobjede svoga; 
krvnoga protivnika, al zato su se opet uzdigle nade ugarsko-hrvatske 
opozicije. Vec pocetkom godine 1847. Kako prije spomenusmo nastao 
je ziviji pokret u Hrvatskoj radi toga, da se hrvastina uvede u skole 
i u urede. Hrvatski sabor, koji se je sastao 20. oktobra prije ugar- 
skoga zajednickoga, da bira nuncije, te da im dade naputak za 
zajednicki sabor, vec je posve narodan. Sjajna sjednica tog sabora 
I odl 29. oktobra zakljudla je na predlog Ivana Kukuljevica, da se 
hrvatski jezik uvede u sve urede i skole. Narod je proslavio taj re- 
ceni dogadjaj sjajnom bakljadom i drugim svecanostima, a gospodje 
su osipale narodne zastupnike cvijecem. Slijedecih dana izradio je 
sabor poznate naputke za svoje delegate. Za poslanike u zajednicki 
sabor su odabrani : za gornju (velika^ku kucu) Herman, Buzan, a 
Metel Ozegovic i Josip Bunjak u donju kuiu. ' 



' Kukuljevic, Jura regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniac H. strana 
306.-309. 



207 



Kad je buknula u Parizu februarska revolucija, citava se Eu- 
ropa uzbuiiila, a Madjari osjetise, da je dosao njihov cas. 3. marta 
pokaza se vec prvi znak madzarskoga prevrata. Taj dan predlozio 
je Kosut glasovitim govorom u parlamentu, da se kao zalog novih 
reforma stvori odgovorno ugarsko ministarstvo i da se od kralja 




Boj s Turcima u Hrvatskoj. 
Po divorezu Hansa Buigkmaira (1472—1559.) za djcio j-Wcisakunig« kralja 

i cara Maksimilijana I. 



zatrazi zastupnistvo puka na godisnjem saboru u Pesti, narodna 
vojska i ustavna sloboda za sve narode. Taj predlog bio je sa za- 
nosom prihvacen. 

Dok se je velika deputacija spremala u Bee, vec se i u BeCu 
dogodile velike stvari. 12. marta poslalo je do dvije tisuce sveuci- 



208 

listaraca cam adresu, u kojoj su t^a molili, da skine Metternicha. 
13. marta pobunise se Becani, a Metteinich je bio prisiljen bjezati 
iz Beca. 15. marta izdao je kralj Ferdinand proglas, u kojem pro- 
glasi slobodu stampe i ustav. 

[ 15. marta otputio se je Kosut s grofom Ljudevitom Batthyani- 
jem i deputacijom u Bee, da podastre sankciji spomenuti zakljucak. 
Deputacija je sastojala od 80 zastupnika, medju njima Antun Josi- 
pbv'ich. Ovima se pridruzilo 300 djaka. Svi ovi docekani su u 
Becu s velikim sjajem i slavljem. 16. marta primio je kralj deputa- 
ciju i odobrio joj odgovorno ministarstvo. Prvim madzarskim mini- 
strom predsjednikom postade grof Ljudevit Batthyani, a Kosut po- 
stade ministrom financija. 

Sad su slijedile socijalne reiorme jedna za drugom. Kmetstvo 
je ukinuto. Izborni red je prosiren. 

Kad je opet velika hrvatska deputacija s Gajem na celu odnesla 
u Bee »Zahtjeve naroda« i predala ih 29. marta 1848., onda je to 
veoma zabrinulo Josipovicha i njegove pristase. On je poradi te de- 
putacije progovorio u ugarskom saboru 4. aprila. On je zatrazio od 
poslanika Hrvatske, neka kucu izvijesti o dogadjajima u Zagrebu i 
o velikoj deputaciji. Poslanik Hrvatske, Bunjik, izjavio je na to uz 
najvecu paznju sabora, da sada u Hrvatskoj nema sabora i zato se 
ona deputacija ne moze smatrati legalnim izljevom volje naroda. 
Bududi pako da o citavoj stvari nije poblize obavijesten, ne moze da 
na sebe svali odgovornost u tome pitanju. Medjuto je Zagrebom orilo 
odusevljenje, ustrojila se narodna straza i sve je bilo puno nade, to 
vi§e, jer je kralj ved ispunio prvi zahtjev naroda i dao mu za bana 
Josipa J e 1 a c i c a. Protivnici llira klonuse. 

18. aprila pisao je odvjetnik Ivancic nekom grofu (valjda Dio- 
nizu Sermage-uj. U tom se pismu javlja, da se je Josipovich odvezao 
u Kurilovec, gdje je nasao vise klonulih svojih pristasa, koji su se tamo 
zavukli, te da ih je ostro izgrdio. Josipovich im rece, da ne vidi ni- 
kakove opasnosti od llira, jer su na tri stranke rascijepani, a plem- 
stvo na selu i seljaci da su odusevljeni za Ugarsku. Sigurno je — 
kazao je Josipovich — da 6e prije ih kasnije mnogo krvi protedi... 

U svom se je listu Ivancic cudio, kako su mogli poslati iz BeCa 
jednoga Jelacida za bana^ te spomenu, da treba deputaciju poslati u 
Bee, da vladar imenuje driigoga bana, najbolje kojeg nadvojvodu. 
Trebalo bi u Hrvatsku poslati dvije do tri pukovnije husara. Ti bi 
brzo ucinili red. llirci du hoce Bosnu osvojiti. Tako i siicno pisao je 
Ivancid. 



209 

Kad se je za to pismo saznalo, potrazili ga narodni strazari u 
stanu; ali on je nekud pubjegao.^ 

Banu Jelacicu dolazile su odasvud prijave, da se razni emisari 
Kosutovi mijesaju u narod i da ga bune. Ban se je poradi toga od- 
luCio na' stroze mjere. 19. aprila 1848. nalozio je zato ban podzu- 
panu Zuvicu, da s mjesta pozove pred bana sve suce plemenite turo- 
poljske opcine te vodje pokupskih, posavskih i topolovackih plemica 
i slobodnjaka. U isti mah je nalozio ban, da se s mjesta proglasi 
prijeki sud protiv onih, koji bi se usudili podici protiv kralja, domo- 
vini ili zastupnicima naroda. Da se ti njegovi nalozi i naredbe iz- 
vrse, ucinio je Jelacic odgovornim podzupana i citavu zupanijsku 
oblast. Isti jos dan dosla je k Jela5i(5u banu deputacija, koja ga je 
molila, neka odmah skine s mjesta zemaljskoga arkivara Aurela pi. 
Kusevida, koji, pristasa madzarsko-hrvatske stranke, ne samo da nije 
pouzdan, vec mu se dapace i moze kazati, da je najvaznije doku- 
mente iz zemaljskog arkiva vadio i upotrebljavao ih u nedozvoljene 
svrhe. Saslusavsi ban ovu deputaciju, obeca joj, da 6e i tu stvar 
odmah rijesiti. Sto je obecao, to je odmah i izvrsio. Aurelu Kusevicu 
budu uzeti arkivski kljuci, arkiv je odmah zapecacen, a ujedno je ' 
imenovao ban posebnu komisiju, kojoj je nalozio, da istrazi, da li je 
koji dokumenat nestao iz arkiva. 

Madzarske novine »Jelenkor« oborile se 26. aprila na bana Je- 
lacica, te su u svijet bacile smjelu tvrdnju, da bana JelaCi6a u Za- 
grebu i u zemlji ne vole i da on nema povjerenja naroda, U istom 
se clanku kaze, da bi trebalo popuniti stolicu velikoga zupana za- 
grebacke zupanije, a za to mjesto da je jedini sposoban Antun Da- 
nijel Jo sip o v i ch. 

26. aprila imenovalo je madzarsko ministarstvo turopoljskog 
zupana Antuna Josipovica velikim zupanom zagrebacke zupanije. 

Zagrebacke novine, kad se je zato doznalo, zlorado se rugaju 
torn imenovanju i vele, da rado izvjescuju o tom, jer ce pisma madzar- 
skog ministarstva i onako neotvorena ostati, pak bi tako novi sef 
zupanije kasno bio poznat u zupaniji, za koju je imenovan. 

Na to odgovorise Iliri represalijama. Josipovicheva svojta mo- 
rala je s njim pobjeci i isceznuti iz Hrvatske, jos u pravo vrijeme, 
jer su za njima izdane tjeralice. Josipovich je potrazio zakloniste 
kod Madzara i madzarske vlade. U Hrvatskoj se stvari izmijenise i 



* Agramer Zeitung 1848., str. 235 
-^ 14 



210 

Josipovich nije smio ni da se priblizi svojoj zupaiiiji. On je morao 
ostati u Pesti. 

Spomenusmo da jc nijeseca aprila ban Jelacic u istinu proglasio 
prijeki sud za citavu Hrvatsku i Slavoniju. Ucinio je to ne samo 
za proste zlocine vec i za urotnike i buntovnike, pod kojima se je 
narocito spominjalo da jesu: 

1. Oni, koji bune narod protiv sadanjega zakonitoga kralja Fer- 
dinanda ili protiv vlasti banove. 

2. Koji bune prosto plemstvo, govoreci nnu, da su krivi stano- 
viti Ijudi, ili kako se oni obicno izrazuju, Ilirci^ sto ce i u buduce 
placati poreze i druge imati terete. 

3. Oni, koji seljake i poljodjelce bune, govoreci, da ono nisu 
Hrvati ili Slavonci, nego da su Madzari ; ili da su samo po Madza- 
rima, a ne po Hrvatima i Slavoncima oslobodjeni tlake, te da im 
hrvatski i slavonski vlastelini opet hoce da naprte tlaku, pa da su 
Iliri samo zato otisli pred kralja u Bee . . .« 

Na^sva crkvena vrata, na sve opcinske zgrade, na sve krcme 
i na sto vise mjesta pribio se je proglas prijekoga suda. Uz to su 
narocito u Turopolju morali sakupljenom narodu uz bubnjeve ogla- 
sivati suci plemenite opcine uz dva svjedoka, da je puknuo prijeki sud. 

Bundzije i druge zlocince imale su doticne oblasti s mjesta 
poslati u Zagreb ili Karlovac pred sud. 

3. maja na veCer procita pukovnik narodne straze grof Vojkti 
sakupljenoj strazi banovo pismo, pisano gradskome sucu, a na znanje 
citavom gradjanstvu grada Zagreba. Tuj se javlja, da ce 4. maja 
turopoljski zupan s 24 seoska suca do(^i u Zagreb, te se upozoruju 
gradjani, da se prema Turopoljcima ponasaju bratski i da ih ne vrije- 
djaju. Dapace, neka zagrebacki gradjani posve zaborave na sve, §to 
se je dosele izmedju Turopoljaca i Zagrepcana dogadjalo, pak im u 
svemu neka budu na ruku, te im lijepo podavaju dokaze pravoga 
prijateljstva i bratstva. Ban u svom pismu nije ostao tek kod svoje 
molbe, vec se je ujedno zaprijetio kaznom svakome, koji bi ma kojem 
Turopoljcu 5to na zao ucinio. 

Narodna je straza tu bansku poruku mirno saslusala, a na 
koncu je uskliknula odusevljeno : Zivio ban ! 

4. majadakle 1848. do^li su uistinu turopoljski suci, vodjeni svojim 
podzupanom Modicem k banu, odazvavsi se nesto kasno pozivu ban- 
skomu. Zato im je Jelacic to i u audienciji spocitnuo i prekorio ih, 
zaito se nisu prije pokorili njegovu nalogu i njegovoj zapovjedi. 
Na to je odvratio turopoljski podzupan Modic, da su Turopoljci 



211 

uvijek bili poslusni svome kralju. Ostro im je na to i po vojnic^ki 
otkresao ban: »Ne samo kralju, vec i banu, koji Nj. Velicanstvo za- 
stupa, morate biti pokorni«. Zivim rijecima opomenu ih, neka ne 
puste, da do toga dodje, te bi ih morao ban potsjetiti oruzanom 
silom na duznost. vSpomenu, da je zlobna laz ono, cim ih neki bune 
da su Ilirci krivi, sto ce morati Taropoljci placati porez. Opetujuci 
im za to opomenu, da budu mirni, poslusni i da uzdrze red, otpusti 
ih ne bas milostivo. 

5. maja g. 1848. bila je opet skupstina gradskoga poglavar- 
stva, gradjanstva. U toj je skupstini procitan turopoljski dopis, pisan 
hrvatskim jezikom. U njemu se je javljalo, da su i Turopoljci po 
primjeru grada Zagreba umnozali svoju narodnu strazu, Turopoljci 
pozivaju grad Zagreb, neka zaboravi na stare zadjevice i neka uspo- 
stavi staru slogu izmedju plemenite turopoljske opdine i grada Za- 
greba, da u slucaju potrebe priskoce jedna op6ina drugoj na pomoc. 

Kad je procitan taj pripis turopoljske opcine, ustade gradski 
starjesina Mikulic i predlozi, da se Turopolju otpise: »buduc svrha 
narodne straze nije, braniti koga izvan granica svoga okruzja, ve6 
u mjestu sigurnost i red uzdrzati, da se njihovoj zelji udovoljiti ne 
moze, i to tim manje, sto se ova varos, s kojom sve oblasti i sta- 
novnici hrvatski, slavonski i dalmatinski, pace i srpski u Banatu i 
Backoj, Kranjci i Stajerci, tako reku(5 svi Slaveni, gojedi s njom 
jedne zelje, u najvecem prijateljstvu zive, nikakova neprijatelja bo- 
jati nema, i da bi jedini mozda Madzari bili kadri na ovu varos 
nahrupiti, a ove da ce oni vec sami moci uz pomoc preuzv. gosp. 
bana onako, kako valja, suzbiti nu bas s Madzarima, t, j. s nasim 
neprijateljima simpatiziraju Turopoljci, U ostalom Zagreb zeli u pri- 
jateljstvo stupiti s bracora turopoljskom, samo ako proceraju od sebe 
one strsene, koji su cijelo ono okruzje okuzili i iz lijepoga Turovoga 
polja neugodno strsenovo gnijezdo sacinili . . .« 

Pocetkom maja upravio je podzupan zagrebacke zupanije, Josip 
Zuvic, koji se je isprvice poklonio banu Jelacicu, posve ostro pismo 
banu, gdje mu otkazuje svoj posluh, ne priznavajuci mu vlast. Kad 
se je 1. maja za to pismo u Zagrebu saznalo, htjela je svjetina 
Zuvica lincovati, 

Narodna straza odvela je Zuvica iz kazina u gradsku vije6nicu, 
a od ovud kuci, gdje je od 6 sati na vecer do 8. maja 8 sati u 
jutro cuvan. Isto su tako ucinili s Rakodczayem. 

i 7. maja napisa Zuvic banu: »Svoje pismo, koje je Vasu Preuz- 
visenost~tako uvrijedilo, i koje sam pisao nepromisljeno, opozivljem i 
unistujem, klececi ; smilujte se, Preuzviseni, meni starcu, kojega je 



212 

pamet ostavila; nadam se milosti i da ce Vasa Preuzvigenost uzeti 
u obzir mojih 65 godina. Preporucujuci se vasoj milosti, jesam Pre- 
uzvisenosti prepokorni grijesnik Josip Zuvid. Zagreb, 7. maja 1848.« 

Tim svojim pismom Zuvi6 si je doduse izmolio milost, ali je 
s druge strane sam priznao svoju nesposobnost. Pravo su mu rekle 
njemacke zagrebacke novine, tko sam priznaje, da je izgubio pamet, 
taj je sam nad sobom stap prelomio. Ban je Jelacic stvar tako i 
shvatio, pak je i Zuvica i Citavo zupanijsko poglavarstvo skinuo. 
Imenovao je ujedno privremeno novi zupanijski magistrat: prvim 
podzupanom Aleksandra Kralja, drugim Franju Cackovida, trecim 
Josipa Bunjevca, protonotarom pako Roberta Zlatarovica. 

Dakako da je tijem ban Jelacic pocinio t. zv. carski rez, te je 
povrijedio stari ustavni obicaj. 

8. maja dogodio se je u povjesti grada Zagreba, a i u po- 
vjesti citave Hrvatske znacajni dogodjaj; Zatvoren je kazino, koji je 
bio sve do toga dana srediste madzarsko-hrvatske stranke. Na samu 
pako zgradu toga kazina izvjesena je velika hrvatska trobojna zastava. 
Isti dan se jo§ u Been nije ni slutilo kako se stvari razvijaju, pak 
trijezni Brlic preporuca mir s Josipovichem. 

Brlid naime u svom pisma Gaju 8. maja iz Beca veli : »Levina 
Raucha~r Marka Erdodija je na sokaku Bedekovicka opazila, pa se 
zacela s njima razgovarati. Bijesno joj rekose, da se moguca njihova 
stranka, osobito djelovanjem Josipovicha u Turovom polju, pripravlja, 
da sve Ilirce potuku. Tu ne trebate komentara. Al dete skoro vasa- 
rite s Josipovichem. « * 

Dne 15. rnaja, doslo je u Zagrebu u vise od tisucu pet stotina 
turopoljskih plemica, da se poklone Jelacicu banu. Vodio ih je okruzni 
sudac Bornemissa, te uz vise svecenika, Stjepan Josipovich i neki 
drugi turopoljski uglednici, na konjima. Turopoljski su plemidi po- 
nosno koracali sa svojim zastavama i glazbom. Zacudjeno su gledali 
zagrebaCki purgari te svoje nekadanje neprijatelje. Kad su dosli na 
Markov trg pred zemaljsku kucu, cekali su, da im se ban pokaze. 
Kad je pako ban dojaSio na svom konju^ onda zaori iz redova turo- 
poljskih plemica odu.^^evljeni »Zivio!« »Zivio!« taj nije vise casova 
prestao, ved se je orio gromko ulicama staroga Grica i trgom, na 
kojem je toliko i ilirske i turopoljske krvi bilo proliveno. Lijepo im 
je odzravio na pozdravlje ban Jelacic^ i srdaCno rekao, da je tvrdo 
odlucio boriti se za kralja i domovinu, al narod treba da bude slozan. 

' Gradja VI. str. 33, 



213 



Bana treba, da se sluSa, jer satn od sebe ne moze nista, Jelaei6 je 
svrsio rijeCima: »Bog uzdrzi kralja, nasu domovinu i nasu narodnost!« 
Bas 15. maja, imala je odputovati po ug. ministarstvu imenovana 
komisija za Hrvatsku parobrodom. U toj su komisiji bili, uz zapovjednog 
generala petrovaradinskog, Hrabovskog, Josipovich, Zsitvaj, Eotvos, 
Festetics, Zerpak i Alojz Degre. ^ 

Medjutim do tog nije doslo. 
Naprotiv bio je Josipovich u ce- 
tvrtak 19. maja u Pesti i sta- 
novao je u hotelu k Palatinu 
(Vaczi utza) pak mu tamo 
Madzari priredise velicanstvenu 
serenadu i bakljadu, Sve cete 
narodne straze izasle su u pa- 
radi. 

Kad se je radilo o tom, da 
20. maja bude glavna kongrega- 
cija zagrebacke zupanije, da- 
kako, da se je odmah mislilo na 
to, da Turopoljci ne sprece ove 
skupstine. Sigurnosni odbor za- 
grebacki odluCio je zato, da za- 
moli gradsko poglavarstvo, neka I 
pred savski most postavi straze ^ 
i neka ne dopusti, da turopolj- 
ski plemi6i dodju rpimice u grad. 
To se je javljalo i u novinama, 
da u pravi jos cas Turopoljci sa- 
znadu pri cem su, pak da ne 
pokusaju otpor. 

Vrlo vazna je bila odluka skup- 
stine zagrebacke zupanije, koja 
se je obdrzavala 22. i slijedeciih 
dana u mjesecu maju godine 
1848., sto je odluCila o opcoj si- «;^i 
gurnosti: »n nijednoj dobro ure- | 

djenoj drzavi ne moze se trpjeti, da bi neki izrodni zitelji kod kuce 
nemire pravili ili pozivali proti domovini neprijatelje izvan domovine. 
A taj zalosni slucaj bivao je u nasoj domovini, jer neki nemirnici 
za tudjinstvom hlepedi, gojili su dosta dugo i podpaljivali neslogu 
medju obrazovane sinove nase domovine. DapaCe bunili su narod 




214 

svakakim laznim vijestima, kao da su ga narodni Ijudi upropastili, 
te da ga namjeravaju postaviti pod neko njemacko ropstvo i namet- 
nuti im strasan porez svake malenkosti . . .« 

Tako je poCimala odluka zagrebacke zupanije, a onda je odmah 
stala govoriti o vodjama Turopoljaca i drugim protivnicima llira, 
kako su od straha pred kaznom iz domovine pobjegli, al za to da 
nisu promijenili svoj rad, vei i u progonstvu, da rade o torn, kako bi 
Madzare rasplamtili u ocito neprijateljstvo s Ilirima. Ne da se za 
svoj grijeh pokaju i pokajani u krilo majke domovine vrate u na- 
rucje svoje brade, ve6 da u stranoj zemlji neprijatelje nase naroJ- 
nosti jos bolje razpaljuju i zovu protiv svoje vlastite domovine. 

Ti razlozi ponukali su skupstinu, te su o tim Ijudima razprav- 
Ijali. Bilo je skupstinara, koji su odrjesito zahtijevali, da se svi ovi 
bjegunci proglase izdajicama domovine i da se protiv njih postupa 
najstroze. Ali to drakonicko mnijenje nije prevladalo. 

Spomenulo se, da su manje vise svi protivnici llira tek zablu- 
djeli i krivoga mnijenja Ijudi, al ih se zato ne smije prekoravati, da 
su izdajice. Ta zalosna bi to bila domovina, koja bi imala toliko iz- 
dajica. Treba tim tobaznjim izdajicama otvoriti put, da se pokaju i 
isprave, pak 6e sve drugo lako biti. Nade je, da ce se ovi promi- 
jeniti i da 6e jos postati dobrim rodoljubima. 

NaroCito je zupanija povela rijec da, kad bi koji onaj, koji je 
iz straha pred kaznom pobjegao dosao natrag, onda ne treba da se 
boji. Doista je odlucila zupanija: Onim ostalim, koji su mozebit po- 
radi straha otisli iz domovine, jer su se nadali pravoj kazni, skup- 
gtina zagrebacke zupanije od 22. i slijededh dana maja zakljucila je 
slijedede : 

>/U najnovije vrijeme, vide6i, (izrodi domovine) da svojom lu- 
kavstinom i svojim prevarama namjeravani cilj postici ne mogu, a 
valjda ih je i savjest poradi njihovih zlih namjera pekla, te ih strah 
uhvati i oni pobjegose iz svoje otacbine, ali ne da se za svoj grijeh 
pokaju i pokajani u krilo majke domovine i u narucje svoje brace 
vrate, ved, da u stranoj zemlji neprijatelje narodnosti nase jos bolje 
raspaljuju, obuzeo je ovu skupstinu pravedan gnjev i mnogi zahtije- 
vahu, da se proti ovakovim nezahvalnim sinovima, kao izdajicama 
najstrozije postupa ; ali bolja dud nadvlada, nije se moglo pomisliti, 
da bi nasa domovina toli nesretna bila, koja bi odgojila toliko nepo- 
pravivih izdajica. Zato u citavoj nadi, da 6e i ovi uvidjeti svoju po- 
grjesku, te pokajati se iskreno i vratiti se u krug brade svoje, da 
sloznim silama za dobro svoje domovine, po razmjeru svojih sila rade 
i u svemu sveta narodna tezenja i poduzeca potpomazu — bi za- 



215 

kljuceno, da se imadu po novinama nasini narodnim, kao sluzbenom 
listu, u domovinu pozvati svi u opce, osobito pako slijedeci, za koje 
se znade, da su se iz domovine udaljili kao Briglevic Josip, barun 
Rauch Levin i Rauch Gjuro, Josipovich Danijel Antun, Zerpak Eduard, 
Pogledic Franjo, Kos Stjepan, advokat Matasic Tomo, Keresturi 
Pavao, Pavlekovic Stjepan, Jelacic Rikard, Ladovic Dragutin, Miksic 
Ljudevit, grof Sermage Dionis, grof Draskovic Teodor, Ivancic Alberto, 
Stivatic Ivan Nepomuk, grof Erdody Antun i Erdody Ivan N., To- 
masic Josip, Hac Vjekosav, Haincman N., Bedekovic Koloman, Farkas 
Danijel, Rakocaj Stjepan, Zivic Mavro i Cernolatec Josip. — Ovim 
ostalim, koji Su mozebiti radi straha iz domovine otisli, jer su se 
pravednoj kastigi nadati mogli, domoroci ove zupanije garantiraju 
svojim postenjem mocju sigurnosti osobe i imetka, nu pod torn po- 
godbom, da se do drzavnoga nasega sabora, koji ce se 5. juna t. g. 
s bozjoin pomoci poceti, u domovinu vrate, da se odlucno domo- 
rodnoj stranki pridruze, i da za nas narod i nasu narodnost ozbiljne 
rodoljube potpomagati pocnu. Koji pako ovo bratinsko ocitovanje 
primili nebi, te se nebi htjeli narodnoj stranki pridruziti, pokazat ce 
tim postupanjem dosta jasno, da su neprijatelji naroda nasega i na- 
rodnosti nase, i time ocito izdajice svoje domovine, zato neka im ne 
bude krivo, ako ih mi za takove smatrali i kao proti takovima oz- 
biljne i odluCne korake na nasem saboru ucinili budemo.«* 

U zupanijskoj skupstini od 24. maja 1848. ozbiljno se dakle, kako 
vidimo razpravljalo o tome, kako da se kazne oni clanovi ugarsko- 
hrvatske stranke koji, videci, kako za njih ne cvatu ruze, uslijed naj- 
novijih dogadjaja odose iz Zagreba i Hrvatske. Mnogi skupstinari 
predlagali su, da se ti »bjegunci« ti »izdajice naroda« sto ostrije 
kazne. Treba, rekose i sve one, koji su ostali u domovini spraviti 
onkraj brave, da vise ne zavadjaju i ne bune narod. Drugi opet gla- 
sali su za to, da se bjegunci natrag pozovu, pak da se od svoje 
krivnje i sumnje operu, a onda da se bratski opet priznaju za bradu. 
Drugi, gotovo veci dio bio je zato, da se bjegunci ne samo ne pozovu 
natrag, vq6 da se proskribiraju, da im se imanja stave pod sekvestar. 
Kolovodje pako, narocito turopoljskoga zupana Antuna Danijela Josi- 
povicha neka se proglasi lisenim svake pravice i da ih smije svako 
bez milosrdja ubiti, ako ih zatece u domovini. 

Skupstinar_PisaSi^zaprijecio je takov zakljucak zupanijske skup- 
stine, jer da se ne slaze sa novim slobodnim duhom vremena, te bi 



Nar. Novine 1848. str. 214. 



216 

se kderi i djeca nesretnih hacila ni kriva ni du/.na bez milosti 
na ulicu. 

Napokon je zakljuceno kako \idjesmo pozvati kuci bjegunce, 
da se pokore i pokaju, 

Kad je zaCela buna sakrio je zupan Antun Danijel Josipovich 
svoje dragocjenosti, zlatninu i srebrninu te spise u raku kod zrtve- 
nika zupne crkve u Velikoj Gorici. Pri torn mu je pomagao domaci 
zupnik Jakov Kos. Medju tim pismirna bilo je pisama Ljudevita Ko- 
§uta, deset pisama Tome Matacida, o kojima pise sluzbeni izvjeltaj 
da dovoljno izjasmiju zlobno srce dopisatelja i opake namjere stranke 
madzaronske. 

Mnogo se je pogovaralo, da u Turopolju ima oruzja, zato je 
bio izaslan komesar G. Bornemisa Stolnikovic sa svojim perovo- 
djom Matijom Mrazovidem i kapetanom brodske regimente Bogu- 
mirovidem u Turovopolje, da istrazi, gdje ima oruzja. Narod bijase 
miran i nije se u njega naslo takova oruzja. Ali se zato »prisapdr-- 
vanjem ondjesnjega puka« saznalo, da ondjesni zupnik Jakov Kos 
imade kojesta, sto je trebalo pretraziti. Da ne bude sablazni, posalje 
Bornemisa Mrazovica i Bogumirovida k zupniku, da vide, istraze jeli 
istina, §lo puk govori, »da zupnik imade neko cudnovato oruzje.« 
Zupnik Kos priznao je, da ima samo jedan »stuc« sto medjutim nije 
umirilo narod, koji je tvrdio, da je zupnik sto sta sakrio u crkvu. 

Stolnikovid pozove zupnika u crkvu, a okolo crkve postavi 
strazu. U nazocnosti majora Tkalcevida i drugih casnika brodske i 
petrovaradinske pukovnije, pozva Stolnikovid zupnika, da otkrije, sto 
je sakriveno u crkvi. Zupnik zanijeka i rece, da ne ima u crkvi 
nista sakriveno. 

Tad bude crkva sva istrazena i napokon dodjose i do rake. 
Tuj nadjose srebrenine, spise i novae. Medju ovim stvarima bila je i 
.^krinja sa Zerpakovim novcem, koja je bila prije pohranjena u turo- 
p(jl)skom arkivu, uz potvrdu arkivara Trputca. 

U zupnom je stanu nadjen jedan bodez, a u magazinu dvije 
pu^ke vetrenjaCe i jedan turski stuc. Zupnik, videdi, da mu vi^e ne 
koristi tajiti, prizna, da su stvari, nadjene u crkvi, stvari pohranjene 
po zupanu Antunu Danijelu Josipovichu. Uz to je naglasio. da bi 
sada i svoju glavu dao, samo da moze Josipovicheva pisma spaliti. 

Od naroda saznao je Stolnikovi(5, da je zupnik Kos jedan od 
onih, koji su tamosnji puk zaslijepljivali »krivim protunarodnim putem 
vodili.« RekoSe, da je zupnik Kos kriv, da je on uzrok, sto turo- 




-^^ > H ^ M i 



.\ 



(n 



w 



(M W 



•B,^ 




?*- 



^ 






218 

poljski sinci nisu na prvi poziv bana Jelacic^a dosli u Zagrreb. Kon- 
statovano je. da je puk turopoljski dobar i miroljubiv, te dosadanja 
krivnja jest u tome, sto je taj puk iinao uvjek neograniceno povje- 
renje u svoje poglavare. 

Zato je svrsavao izvjestaj komisaroY, da valja zupnika Kosa, 
§to prije maknuti. 

Komesar se nije u ostalom niti sam nista salio, vec je dao 
zupnika sredinom mjeseca svibnja u Zagreb otpremiti, gdje je stavljen 
u zatvor pod strazu, dok nije zatim po podzupanu Al. Kralju od- 
veden duhovnoj oblasti i predan da bude zatvoren, Dobrim Turopolj- 
cima bilo je u ostalom zao nesretnoga zupnika i oni upravise 6. juna 
1848. molbu banu, kao »farniki velikogoricki« neka bi milostivo opro- 
stio bludnju njihova zupnika Kosa. 

I sam zupnik Kos imiolio je dva dana zatijem nakon 24 dnev- 
nog zatvo»-a, neka bi ga ban pustio na slobodu. 

7. junija, nalozio je ban Jelacid Benku Lentulaju, predsjedniku 
banskoga stola, da se spisi, dovezeni iz Turopolja i pohranjeni u ze- 
maljskom arhivu, pregiedaju po posebnom povjerenstvu, u kojem su 
bili: podzupan Al. Kralj, senator Miskulic, odvjetnik Novak, kanonik 
Mojzes, Ivan Rajzner, aktuar Antun Nemcic. Iza komisije imao je 
podnijeti o svojim izvidima izvjestaj banu. 

8. junija i sliedecih dana, sastala se je u istinu ta komisija, te 
je pregledavala spise, a 24. junija izdala je protokol. Novaca se je u 
istinu naslo 5750 forinti, novci su to bili turopoljske op6inske bla- 
gajne. Kljuc turopoljskog arkiva predan je banskom komesaru. Sve 
stvari uopce, osim spisa, poslane su natrag u turopoljski arkiv. 

27. junija 1848. javio je banu upravni odbor duhovnoga stola, 
da se je zupnik Kos ucinio krivcem i sporazumiteljem onih izdajnih 
pisama, koje su se medju sakrivenim stvarima nasla, i koja otkrivaju 
crno izdajstvo, o kojem je radio Josipovich u sporazumku s Kosutom. 
To je razlog, zaSto se ne moze dozvoliti, da se zupnik Kos natrag 
pustiti medju puk u Veliku Goricu, da ga buni. ' 

Mnogi Turopoljci, vjerni svom Danijelu Josipovichu nisu htjeli, 
da se stave u vojnike, kad je dosao poziv, zato je Frigan poslan kao 
povjerenik u Turopolje, da ih sklone milom i silom na to. 12. sep- 
tembra dodjose i prvi Turopoljci pod zapovjednistvom satnika| Klafu- 
rica u Zagreb, gdje su zaprisegnuti i vec 13 poslani na ratiite. 
Vojska je ostala u Turopolju, da i druge Turopoljce sklone u boj. 
Sluzbeno je javljeno, da zato nisu Turopoljci htjeli u boj, sto su bile 

' ' Izvornici u kr. zem. arkivu u Zagicbu: Spisi g. 1848. /9. 



219 

lose konskripcije. Mnogi su starci i jedinci upisani, a momci zdravi 
i jaki bi ostali doma. Radi toga ucinjen je drugi poziv. ' 

; 29. maja, bude odredjena nova restauracija u Turopolju, u 
kojoj su se imali izabrati umjesto pobjeglih novi casnici i ugled- 
nici Turopoljske opcine. Zupanom bude izabran Stjepan pi. J o- 
s_i_p_o^v i c h. »Narodne Novine«, koje javljaju o njegovom izboru 
za zupana, kazu za njega, da je izabran jednodusno, da je po- 
znat kaovrli domorodac, kojega je pokojni otac stekao neumrlih za- 
sluga za Turopolje, rad sta ga Turopoljci reel bi obozavaju. On ce 
osvijetlat lice svoje familije, koju bijase njegov zalutali stric tako 
okaljao.^ 

Provizornim uredjenjem hrvatskoga sabora dobi i turopoljski 
zupan u njemu pravo mjesta i glasa. 

3. junija 1848. oko 11, sati dosli su u Zagreb Turopoljci, da budu 
nazocni kod instalacije bana Josipa Jelacica. Dosli su pod vodstvom 
novo izabranoga zupana Stjepan a Josipovicha. Ovi se po- 
klonise banu, koji ih je lijepo primio i pozvao ih u kolo hrvatsko- 
slavonsko, a Turopoljci odgovorise na te Ijubezne banove rijeci i 
poziv gromovitim »Zivio!«^ 

Upravo je cudesna bila ta promjena, sto se dogodila s Turo- 
poljcima. Da ih je vidio Antun Danijel Josipovich on bi 
ciknuo od bijesa, ili bi kliknuo : Tastina, tastina.i sve je tastina. 
Zato li se je dakle borio i mucio i znojio tolike godine, on stari 
unionista, zato li je zrtvovao nodi i dane, imetak i zdravlje, srecu 
svoje porodice, da sada, dok je jos ziv gleda, kako mu se njegova 
svojta klanja najvedim protivnicima, jednom ilirskom banu, jednom 
Jelacicu? Pa kako brzo se je ta promjena dogodila! Jos nije pravo ni 
stresao praha sa svojih nogu, turopoljskoga praha i oni su ga zabo- 
ravili, oni za koje je radio, za koje je zivio, Jeli to moguce ? Oni se 
nalaze u istom logoru, u kojenv i Ljudevit Gaj, u kojem sjede nje- 
govi najzesci i smrtni neprijatelji. I njegov i rodjak Stjepan, govori 
medju Ilircima govore, pak jos kakove! 

Kako su se u malo vremena silno promjenile prilike najbolji je 
primjer govor bas zupana Stjepana Josipovicha, u 10 saborskoj sjednici 
od g. 1848. Kad se je zastupnik Horvat potuzio, sto kod instalacije 
bana grofa Josipa Jelacica, nije bilo zagrebackog biskupa Juraja Hau- 
lika, onda ustade i zupan Stjepan Josipovich i rece : »Zaista ovo 

» Nar. Novine 1848. str. 394. 
' Nar. Novine 1848. str. 218. 
' Nar Novine str. 225. 



220 

je vazna stvar. Palo je meni u 0(5i, sto gr. biskup, koji je bio odredjen, 
da instalira bana, nije bio ovdje. A k o p r e m mi je po sto puta 
draze, da ga je umjestio svetjejsi g. patrijarh idugotrajni zivio!). 
Palo mi je u oci, da sam vidio g. biskupa, kad je ovaj sabor otvorio, 
palo mi je takodjer i to u oCi, ^to ga sada ovdje ne vidim. Valjda 
je to malo cijenjenje bana i naroda ili odvi^e velika pokornost ma- 
dzarskom ministeriju, ili moze biti nerazumi dobro nas jezik. Ako ga 
ne razumije, onda neka ide za biskupa u onaj narod, kojega jezik 
razumije i neka si ondje trazi kruh, jer su danas prestala vremena, 
kad je vladao jezuitski latinski jezik. Ja sam dakle zato, da g. biskup 
dade pismeno one razloge, iz kojih nije na sabor dosao. Pa onda 
demo se znati, sto se njega tiCe, bolje ravnati.« Odsada se stvari brzo 
zaostravale s Madzarima, dok nije napokon ban JelaCic pozvao svoje 
Hrvate u boj. 

On skupi vojsku od preko 50.000 momaka. 

U Varazdinu izda svoj ' manitest na narod 1 0. septembra 1 848. 
a 11. septembra predje Dravu. Antun Josipovich nije niti sada mi- 
rovao. On stade opet sakupljati, pohrlivsi u Kani'zu svoje cete, da 
se s drugim Madzarima opre banu. 

Dosta sre6e imao je Antun Josipovich u ratu, koji je nastao izmedju 
Hrvata i Madzara. Znajudi, da se sa svojom omalenom rpom vojnika 
ne moze upu§tati u otvoreni boj sa Jelacicem banom, on je rastavio 
svoje Ijude u male cetice, sto su carkajudi iz zasjede napadale ne- 
prijatelja i uznemirivale ga na razne nacine. Josipovichu je tako poslo 
dapace za rukom, ako i za malo vrijeme, te je banu za ledjima 
posve zatvorio put natrag u Hrvatsku. Dobrano zadao je jada i gra- 
nicarima kod Kanize. To ga je usmjelilo, te je svoju cetu poznatom 
svojom enerzijom nastojao i pojaCati i umnozati. Pa i to mu je poslo 
za rukom. Vec je njegova ceta narasla na ugledan zbor od vise 
tisuca Ijudi, s kojima je uznemirivao kordun na Dravi. Brzo se je 
onda razglasilo, da Josipovich sprema provaliti i u Bosnu, gdje 6e 
dignuti ustanak. I u istinu javljale su u ono doba novine, da neki 
emisar u Bosni dijeli u narod novce, neka prihvati oruzje i skoci 
protiv Hrvata i njihovoga bana JelaCida. MisliH su ozbiljni krugovi, 
da je sam Josipovich taj emisar. 

All njegovi Turopoljci morali su u banovu vojsku. 12. septembra 
dosao je jedan odsjek turopoljske Cete s barjakom u Zagreb, da 
podje k vojsci preko Drave. ZagrebaCko gradjanstvo klicalo je ovaj 
put Turopoljcima zanosno. A turopoljska glazba svirala je same na- 
rodne komade. 

U sluzbenom je listu izasla ovaka izjava : »Daje se do opdeg znanja 



221 



•SVLEYMAN lA\PER\rOi\TVR: 



i ravnanja, da je u 15. i slijedecili dana mjeseca septembra drzanoj 
velikoj skupstini zagrebacke zupanije, na zahtjev zupana turopoljskog 
S. Josipovicha na citav pokretni i nepokretni imetak Antuna Daniela 
Josipovicha stavljen sekvestar, a kuratorom sekvestra imenovan je 
Nikola Klafuric.« ^ 

Novine »Freumiithige« javile su mjeseca oktobra 1848., da ce 
13 bataljuna Turopoljaca, i to kakovih 20.000 momaka pod vodstvom 
Josipovicha napasti 
Zagreb od savske 
strane."'^ 

12. oktobra 1848. 
iziao je podban Len- 
tulaj naredbu o bun- 
tovnicima : 

»U ovo vcleus- 
kolebano vrijeme, 
kad je u prijestol- 
nom gradu care- 
vine prevrat zavla- 
dao, dusmani pako 
nasega naroda gra- 
nice domovine ove, 
silom vojnickom na- 
pastuju, docim drugi 
neprijatelji nasi do- 
ma u potaji pogibelj 
pripravljaju, najsve- 
tija je duznost sva- 
kog domoljuba, sve 
sile napeti, da se 
svako zlo od mile 
domovine nase, sto 
sigurnije odvrati. Za 
obranu otadzbine, 
proti izvanjskom ne- 

prijatelju, ucinjene su vec svrsi shodne naredbe i domovina ocekiva od 
svakoga svoga sina, koji zdravu nosi misicu, da se digne na noge ju- 
nacke i krene put Drave, gdje ce hrabre cete naci, kojim se pri- 




^fgnagturrfefitrnafDW^ 



Turski car Sulejman II. pobjednik na Muhackom 

polju g. 1526. 

Po savrcmenom drvorezu. 



' Agr. Ztg. 29. sept. 1848. 
' Agr. Ztg. 1848., str. 533. 



222 

druziiti i oknitnikom onim osvetiti moze, koji su na siromasne seljake 
nase, hranu i prtljagu za vojskom banovom vozeci u Ugarskoj raz- 
bojuickim nacinom navalili, marhu i Ijude nemilice posjekli i hranu 
unistili. Medju ovim razbojnickim cetama, kao sto se kaze, ima ta- 
kodjer nekih nevrijednih domovine ove sinova, koji narod na§ jarmu 
madzarskom podvrdi namjeravajuci, ne samo nasemu preuzvisenomu 
banu, nego i svijetlomu kralju se suprotstavljaju, kad zapovjed onu 
kraljevsku, polag koje je nas opce Ijubljeni ban u svim pod ugar- 
skom krunom stojecih kraljevina i pokrajina vrhovnim zapovjednikom 
i kraljevskim namjesnikom naimenovan, s necuvenom drzovitoscu za- 
metavati se usudjuju. 

Ovaki Ijudi ne mogu se inace, nego kao proti kralju i domo- 
vini se podizuci buntovnici smatrati, koji kroz svoje ortake u istom 
domaceni krugu domovini nasoj pogibelju prijete; za ovu dakle cim 
sigumije ukloniti, za potrebito sam nasao slijedece privremene na- 
redbe, dok sadasnje izvanredne okolnosti traju, uciniti, bez da bi u 
ostalom ikakvu namjeru imao, ustavnu slobodu i prava gradjanska 
u cemu ograniciti. 

1. Da se svim onim nevjernim sinovima ove domovine, koji 
medju neprijateljskim cetama se nalazeci proti kralju, banu i narodu 
svomu s oruzjem u ruci se dizu, kao ocitim buntovnicima i zakletim 
dusmanima naroda nasega, dok raspra nasa sa Madzarima traje, 
povratak u domovinu na nikakav nacin dozvoliti ne moze ; za ta- 
kove buntovnike pako smatraju se svi oni, koji od vremena zapocete 
medju nama i Madzarima raspre, domovinu svoju ostavivsi, u Ugar- 
skoj se nastanili i tamo se dosad bavili jesu. 

2. Ova ista naredba proteze se takodjer proti onim sumljivim 
osobama, koje, udaljivsi se, do opredijeljenog sebi po njihovoj oblasti 
roka ovamo povratile se nisu, i zato, dok raspra hrvatsko-madzarska 
traje, takodjer bez osobitog dozvoljenja banskog vijeca u domovinu 
se konacno povratiti ne mogu ; u izvanrednim samo slucajevima hoce 
njim na predlog doticnog poglavarstva bansko vijede dopustiti, da za 
kratko vrijeme, d(jk naime svoj prije vec naznaceni posao svrsiti 
mogu, u domovinu dodju, gdje ipak nje pozornim okom pratiti treba. 

3. Imcna tako onih, kojim polag prve tocke u nijednom slucaju 
pred konacnim rijesenjem sada trajuceg rata u domovinu doci nije 
dopusteno, kako i onih, kojima s dopustenjem doticnog poglavarstva 
polag druge tocke u izvanrednim obiteljskim okolnostima dolazak na 
kratko vrijeme dozvoliti se moze, mora svaka oblast napose nutar- 
njemu odsjeku ban>koga vijeda bez odvlake objaviti. 

4. Ako bi se koj izmedju buntovuika, pod prvom toCkom opi- 



223 

sanih, u domovini pokazati usudio, takav ima se po doticnom pogla- 
varstvu odmah pod zatvor staviti i o takovom slucaju izvjesce simo 
poslati ; ako bi se pako koja izmedju osoba pod drugom tockom na- 
znacenih, bez dopustenja banskoga vijeca u domovinu povratiti ho- 
tjela, takva se ili na granici, ili ako bi po nemarnosti strazara i pa- 
zitelja kroz granicii prosla, gdjegod se nadje, odavde opet tamo od 
kuda je dosla, otpraviti mora, dok se naime po banskom vijecu uslijed 
izvjesca po doticnom poglavarstvu datoga, kako je to gori u 2. tocki 
kazato, njezino bavljenje za nepogibeljno ne pronadje. 

5. Ako bi ipak koja osoba, pod naredbu toCke druge spada- 
juca, proti ovoj prepovjedi, dolazak u svoju domovinu jos jedanput 
ponoviti potstupila se, onda za svaku mogucnost zlokovarstva proti 
narodu nasemu i zakonitomu poglavarstvu zaprijeciti, neka se tako 
dugo pod strazom drzi, dok doticno poglavarstvo, koje svaki takav 
slucaj odmah simo objaviti i mnijenje svoje o znacaju osobe pred- 
loziti ima, od banskoga vijeca iz odsijeka nutarnjih poslova dalnji 
naputak ne dobije.« 

Jos ima u svemu osam slicnih tocki te Lentulajeve naredbe, u 
kojima se jos poblize razjasnjuju neke stvari. Nalaze se, da se na 
granici svake oblasti stave strazari, koji ce paziti na sumnjivce. Ovi 
sumnjivci treba da budu popisani. Prijeki sud treba da se strogo 
vrsi ne samo protiv razbojnika, vec i proti »takovim puntarom«. 
Imenuja se neki nadzornici u poslovima javne sigurnosti. 

Zakonima ugarskoga sabora od god. 1847./ 1848. izjednacili su 
se neplemici sasvim plemicima, tako glede izbornoga prava za sabor 
fcT^V.), glede duznosti placati porez, koja je duznost i na plemice 
protegnuta, glede ukinuca tlake i gospostinske vlasti, te sudbenosti 
(d7 rX. i XL). 

Ovi su zakoni tako zamasno promijenili citavi red drzave, da 
turopoljska plemenita opiina prema njima ne bi nikako mogla vise 
postojati, bar ne na onoj podlozi, kao dosele. Trebalo je dakle za 
nju sastaviti novi uredjaj i bez sumnje bi tomu i sama opcina bila 
pristupila, da odlucni i katastrofalni dogodjaji nisu potresli drzavom. 

Rat, koji je buknuo kao posljedica madzarske revolucije, svrsio 
je, kad su se Rusi umijesali, potpunim porazom Madzara. A iza svr- 
setka toga rata uveden je u citavoj monarkiji austrijski apsolutizam, 
koji je potpuno potlacio domaci ustav. 

Sva slobodna municipija su prestala. Tako je usnula i pleme- 
nita opcina turopoljska. Izbori o Lucijinu i u opce restauracije su 
prestale. Prestala je i sudbenost turopoljska. Povijest o toj zalosnoj 
dobi mora sutjeti. 



224 

Zaknnskim clankom V. od god. 1848. obustavljcno je zupanu 
turopoljskomu u ugarskom zajednickom saboru mjesto i pravo glase.. 

Banske Casti namjesnik, Mirko Lentulaj, proglasio je 9. februara 
odluku varazdinske zupanije od 1. januara 1850. stecaj nad imovi- 
nom bjegunca Danijela Josipovicha, te da ce se otvoriti 8. aprila. 
Kuratorom mase imenovan je Enierik Forko, a braniteljem odvjetnik 
Ivan Eg-ersdorfer. 

Tre(5e c. kr. zapovjednistvo vojske medju ostalim bjeguncima 
pozvalo je 1. januara 1850 i Antuna Josipovicha na ratni sud radi 
veleizdaje. Uz druge okrivljenike bio je i on pozvan, da se u roku 
od 90 dana postavi pred ratni sud i da se opravda, il ce s ogluhe 
biti osudjen.' 

I Bansko vijece 20. marta 1850, javilo je zupaniji zagrebackoj 
da je bjegunac Antun Danijel Josipovich citav svoj imetak s teretima 
23. aprila 1848. na svoju zenu Antoniju rodjenu Pogledid prenesao, 
te ie odredilo, da se o torn obavijeste Josipovichevi vjerovnici. Po- 
radi toga su svi vjerovnici pozvani, da se prijave podzupanu Ale- 
ksandru Kralju. 

»Pester Morgenblatt« od 5. aprila 1850. javio je, da je Antun 
Daniiel Josipovich, bivsi turopoljski zupan i zagrebaCki veliki zupan 
pod eskortom doveden u Pestu, 

»0 e s t. K o r e s p o n d e n t« pisao je onda o Josipovichu : Kad 
je preokret g. 1848. nastupio nagradi Josipovicha rad zasluge za 
Kosutovu stvar, tadanje ugarsko ministarstvo, da ga je imenovalo 
velikim zupanom zupanije zagrebacke. Radi prilika u Hrvatskoj bio 
je zaprijecen ovu sluzbu nastupiti. Kad su za tim banove cete u sep- 
tembru 1848. presle Dravu, sabrao je Josipovich u Ugarskoj sbor, na 
celu, s kojim je htio udariti na Jelaci6a. Kad je dosao do Velike Ka- 
nize i kad je trebalo da pokaze svoju vjeStinu, izgubi hrabrost i odu- 
stado od svoje odluke. Poslije je sluzio u ugarskoj vojsci kao pu- 
kovnik honveda, a kad je imenovan Szemere ministrom predsjednikom 
i kad je osnovano mjesto stolice milosti u Debrecinu, imenova ga 
Kosut clanom te stolice. Iza nekoga vremena bio je Josipovich opet 
u redovima ustasa, a kad je poslijedila kapitulacija kod Vilagosa 
pobjegne u Erdelj, gdje su ga uhvatili. 

Zagrebacke novine od 25. aprila 1850. javile su, da se Josi- 
povich vanredno ostro cuva u tamnici. Niti njegovi najblizi rodjaci 

' Agr. Ztg. 1850. br. 5. 8. 



225 

nisu snijeli k njemu. To da je dokazom, da je nakoii debrecinske 
tajue bolje znao, no sto se je do dosele mislilo. ' 

Napokon je pocetkom juna dozvoljeno Antoniji josipovichki, da 
pohodi svoga muza i da s njime govori u nazocnosti jednoga nad- 
auditora.'* 

Naredba austrijskog ministra pravosudja od 28. julija 1850. 
ukinu opet jednu staru povlasticu plemenite opiine turopoljske. Bi)a 
je to sudbena vlast, koju je od vajkada i na temelju obnove turop. 
bratstva g. 1560. sankcijoniranom poveljom kralja Rudolfa II. od g. 
1582., u kotaru turopoljskih plemica izvrsivao njihov zupan. Ta na- 
redba dolazi u zborniku zakona od g. 1850. pod br, 8 na strani 68. 

Napokon je mjeseca oktobra 1851. c. kr. ratni sud u Pesti izrekao 
odsudu nad 38 poslanika nekadanjega revolucijonoga madzarskoga sa- 
bora. Medju njima nalazio se je i Antun Danijel Josipovich, O torn 
pise izvjestitelj »Narodnih Novina« : 

»Na 6. oktobra, pozvano je do 38 politickih uznika, medju ovima 
Kubiny, Szentivany, Bernat i nas Josipovich, koji .su vecinom bili 
narodni zastupnici kod madzarskog buntovnog sabora. Svi su se u 
jutro sakupili u prostranoj dvorani, gdje im je receno, da ce cuti 
svoju konacnu osudu. Napokon dodju carski sudije, te bude redom 
procitano svakome, zasto i kako je osudjen. Velika tisina, koja je u 
sobi vladala, mrko-tamni pogledi, blijeda propala lica mnogih, a i 
neizvjesnost glade buduce sudbine, tako su djelovala na sve sakup- 
Ijene, da su sudacke osude svakog pojedinca znatno dirnule i uzdr- 
male. Sam nekadasnji zupan turopoljski, Ante Josipovich, osta nepo- 
mican u svom obrazu, osta kao klisura, kao zivac kamen, koji za- 
dugo prkosi vatri i nece, da se umeksa. Osudjenici dobiU su dozvolu, 
da isti dan svoje domace i ku6ne poslove urede, i nalozeno im je, 
da se tek tre6i dan stave u Novo zdanje, sto su takodjer svi i uci- 
nili. Isprva je bio i Josipovich uz druge osudjen poradi veleizdaje i 
nevjere, na smrt na vjesala i na gubitak svega svoga imetka. Ali 
kralj im se je smilovao i smanjio je medju drugima i Josipovichu 
kaznu na d e s e t godina tamnice u Kufsteinu, 

I tako je za neko vrijeme bila zapeCacena sudbina ovoga ce- 
Hcnoga muza, koji je toliko sile upotrijebio za svoje ideje, kao rijetko 
koji Hrvat. Bio je dijete svojega doba. Da je kojom srecom shvatio 



• Agr. Z. 1850. str. 243. 
' Ibid 360. 

15 



226 

obliku ilirizma, moglo dospjeti u poi^ibelj ono, sto im je srcu pri- 
raslo. Oni su se svemu tomu protivili, sto je po njihovu mi§ljenju 
moze biti dobro bilo, ali je moglo cijeli opstanak naroda poruiiti. 
Mana ilirske stranke bila je, da je ona, idudi za pravim i dobrim 
ciljem, ujedno stvorila takova sredstva, koja nisu bila zdrava. 

Krivo je bilo siriti ove neke neopredijeljene grupe naprama 
postojedima, a zdravo je bilo to, .^to su Ilirci isli pravcem svijet- 
skoga misljenja, koje je sve postavljalo narodni temelj, kao sto je i 
to bilo zdravo, sto su isli putem demokratskim. T. zv. madzaroni 
pako mislili su zdravo, kad su se drzali staroga ustava, koji im je 
osiguravao opstanak, a pogrjesili su, kad su se protivili demokratskoj 
struji i u ve6oj mjeri razvitku narodnih ciljeva. Dakle je i jedna i 
druga stranka imala svojih vrlina i mana. «* 

Godine 1851. bilo je Turopolje za neko vrijeme izolirano od 
prijestolnice Hrvatske, bijeloga grada Zagreba. Pocetkom novembra 
1851. poCinila je poplava ne samo silnu stetu, vec je sva okolica 
nalieila velikom jezeru »kojega brzi valovi poplavljuju polja i sjeno- 
kose, ruse mostove i prijelaze«. 

Savski most srusio se. Silni valovi potkopali mu temelj i samo 
ne§to je ostalo od mosta, te se je ipak pjeske moglo preko mosta, 
al i to s pogibelju zivota.'* 

Poslije je prekinut svaki promet i svako opcenje na savskom 
mostu, Trebalo je dulje vremena za popravak. Zato je odlucilo vijece, 
kojemu je predsjedao banski namjesnik Benko Lentulaj, da se po- 
zovu obliznji vlastelini barun Levin Ranch i Stjepan Pavlekovic, da 
svoje brodove (prevoze) uz primjerenu nagradu zemlji otstupe.^ 

Vec poCetkom mjeseca decembra bio je most po vojnickim pio- 
nirima tako popravljen, da su opet mogli pjeSaci prelaziti. Sam kralj 
je odredio, da se na Savi jak most iz cvrsta gradiva nacini, preko 
kojeg bi mogla i budu(5a zeljeznica prolaziti.'* 

Na temelju carskog patenta od 2. marta 1853. ukinuta je vrst 
grunt a urbari j al skih ffundi urbariales). To su bili oni, stono 
su do god. 1848. spadali pod vlasnost plemiia turopoljskih, koji su 
saCinjavali jednu zadrugu, na ime sva selista, sto se nalaze u selu 
Lekenik turopoljski, te ona urbarska selista iste vrste, koja se u 



' Polic Martin. Ban Dragutin grof Khuen Hedervary i njegovo doba. 
Zagreb. 8" str. 125. 

' Nar. Nov. 1851., str. 722. 

* Ibid. 774. 

* Ibid. 795. 



227 

odnosaj Gajeva pokreta i uzanj pristao, spadio bi bez dvojbc u naj- 
vece muzeve — preporoditelje svojega naroda. Ali i tako iskaCe 
njegova znamenita i znacajna pojava, daleko iznad drugih onoga doba 
i jedva da bi se naslo i za ono doba, mnogo muzeva, koji bi tako 
smiono i postojano, energicno i rezolutno branili svoja nacela, kao on. 

Tim se je za neko doba zavrsio zestoki boj izmedju starohr- 
vatske i unijonisticke stranke i izmedju »Iliraca«. Zanimljivo je, kako 
je taj boj karakterizovao u svom nekom saborskom govoru tadanji 
ban Khuen Hedervary, zanimivo je zato, sto je kao najizrazitiji pri- 
stasa nekadanje unionisticke stranke, ipak morao Ilircima priznati 
njihov rad. 

sDokle god smo imali jedan jezik, tudji jezik, bili smo posve 
slozni i nije bilo nikakovih neprilika. No kad je medju nas banula 
ova posve nova ideja (ideja narodnostij, morao je njom racunati 
narod pa tako i nas, koji stoji na stanovistu : ja ho6u, da se na 
svojoj vlastitoj podlozi razvijam i zivim. U isto vrijeme, doprla je do 
nas i druga ideja, ideja demokratska. Obje ove ideje prigrlila je 
jedna hrvatska stranka, koja je par excellence zastupala narodnosno 
demokratsko stanoviste t. z. ilirska stranka. Druga stranka, koja se 
je onda zvala »madzaronska« stranka i koja je mnogo drzala do hi- 
storiCkog razvoja, branila je starinu, mislila je, da ono, sto je valjalo 
tolika stoljeca, ne treba na onako laku ruku odbaciti. Stanoviste svake 
od tih stranaka, bilo je opravdano, i jedna i druga mislila je patri- 
oticno i imala momenata, na koje se je svom dusom i svim srcem 
pozivala, a ipak bijase msdju njima razlika, jer su obje imale mane, 
radi kojih je izmedju njih nastao onda neizbjeziv sukob. Cuvstvo za 
staru vezu s Ugarskom, koje je branila t. z. madzaronska stranka, 
bilo je tako jako, da je ona druga stranka, koja je disala ovim du- 
hom i htjela stvoriti nov jedan pojam, quasi novi teritorij, uvidivSi, 
da ne ce modi uspjeti svojim imenom u narodu proti velevaznim hi- 
storickim faktorom, stvorila si na temelju svojih ideala novu fakticnu 
grupu pod imenom Ilirija. Ovako je mislila oboriti staru svezu s 
Ugarskom, koja bjese na putu razvoju narodnog ideala. Kad su to 
vidjeli stari rodoljubi, Ijudi postenjaci iz prvili vremena, pobojali su 
se za buducnost naroda, pak su se dali svom silom na to, da obrane 
staro stanje. Glavni im je oslon bio stara sveza, a drzeci se nje 
ujedno su se drzali staroga aristokratskog uredjenja. Tako su dosli 
u protimbu s demokratskim duhom, a s druge strane i nehotice s 
narodnim teznjama. 

Zasto? Samo zato, jer su se bojali, da bi, ako bi iz tih novih 
fantasmagoriCkih skupina nastala nova drzava, koja bi nasla izraz u 



228 

drugim selima u opdini turopoljskoj nalaze, a do god. 1848. bila su 
vlasnost turopoljskih plemi6a, Po torn carskom patentu vlasnost su bivsih 
kmetova. Posjedom ovih kmetskih selista, kojih je god. 1877. bilo 
preko 130, vrsili su njihovi vlasnici pravo sluznosti u turopoljskini su- 
mama.' 

Naputkom kr. dvorske kancelarije za Hrvatsku i Slavoniju od 
16. januara 1861., kojemu je naslov: »0 privremenom uredjenju 
municipija u ovih kraljevinah«, povracena je sudbena vlast turopolj- 
skih plemica, al uz ispravak, da je zupan u plemenitoj opdini turo- 
poljskoj imao izvrsivati jedino onu sudbenost, koju je po tadanjim 
zakonima izvrsivao gradsko-delegirani sud.''^ 

I u istinu je od mjeseca marta 1861. zupan vrsio sudbenu 
vlast nad svojim plemicima. U naputku je dvorske kancelarije naro- 
cito istaknuto, da se slobodni kotar turopoljski povrada u svoje ne- 
kadanje razdjeljenje od godine 1848., s torn ipak preinakom, da 
u doticnu opcinu imadu spadati i oni stanovnici slobodnog kotara, 
koji nisu prije uzivali politickih prava. Prema torn naputku je opet 
ustrojen kotar plemenite opdine turopoljske na osnovu starih uredaba 
svojih.'^ 

Zakonskim clankom II. od god. 1870. »Ob uredjenju sabora 
kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije« pridrzano je i obnovljeno 
pravo turopoljskoga zupana, da smije dolaziti i glasovati u hrvat- 
skom saboru. 

Po § 5. zakonskog clanka II. od g. 1870. o uredjenju sabora 
kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije imade zupan plemenite 
opdine turopoljske kao virilista mjesto i glas u saboru. Po ustanovi 
ovoga paragrafa mora zupan turopoljski imati i stalisku kvalifikaciju, 
te biti plemiiem. Bududi da je turopoljska opcina oznacena kao ple- 
midka opdina, te i naziv »plemenita« vodi, to je zakonodavac sma- 
trao, da je u redu, da glavar i reprezentanat te op(5ine mora biti 
plemic. Osim toga odredjeno je §. 10. istoga clanka, da zupan tu- 

I ropoljski mora biti rodjen ili zavicajan u kraljevinama Hrvatskoj 

•; i Slavoniji, za tim punoljetan i neporocan."* 



' Pogledic Franjo, Iinovina i zivot plemica kotara turopoljskoga. Zagreb. 
1877. str. 11. 

' Ibidem str. '.). 

' Stenografski zapisnici sabora kraljevina Ilrv -blav.-Dalm. 1892.— 1897. 
str. 2331. 

* Smrekar Milan, Prirucnik za politicnu upravnu sluzbu u kraljevinah 
Hrvatskoj 1 Slavoniji. Zagreb 1003., knj. IV., str. 1190. 



229 



God. 1874. u saboru kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalma- 
cije stvoreu je zakouski clanak, kojim je odredjeno, »da u kraljevini 
Hrvatskoj i Slavoniji sve suce imenuje krtilj konacno i dozivotno. « 
Taj zakonski clanak dobi dne 20. veljace 1874 kraljevsku sankciju. 
Godine 1875. imenovani su po san ome kralju kotarski suci. Tako 
je kotar plemica turopoljskih podvrgnut sudbenosti velikogorickoga 
kotara, 

Tim je prestala posve jurisdikcija plemica kotara turopoijskoga,' 
te je ona tim izgubila znacaj javnopravne institucije i postala isklju- 
civo opdinom imovinskom. Nu kao zemljisna zajednica zadrzala je ple- 
menita opcina svoj stari ustroj, te joj i sada stoji na celu zupan, 
koji je i dalje ostao kao virilista u hrvatskom saboru.'^ 

j29. decembra 1874. umro je na svom imanju jalkovcu sijedi 



M 



'i^m 







Srebrena spomenica na bitku na Muhackom polju 1526. 
U arkeologickom muzeju u Zagrebu. 

Antun Danijel Josipovich. Zagrebacke novine dbnijele su tek 
kratku objavu njegove smrti s manje vise dobrohotnih biljeski. 31. 
decembra bio mu je sprovod. I o tome se nigdje opsirnije ne iz- 
vijesta. Nijedne novine nisu donijele opsirnijega nekrologa, premda 
je to stari turopoljski lav zasluzio. Svoj tvrdi znacaj pokazao je jos 
i onda, kad ga je kralj Franjo Josip I. pomilovao. On se je tek na 
silu dao izbaciti iz tamnice, jer rece, da ne prima milosti. Od svo- 
jega oslobodjenja do smrti zivio je u miru i nije se vise mijesao u 
politiku, tek je cekao da Kosut opet dodje. 

\ 5. juna 1893. u 8 sati u jutro umro je u Kurilovcu kraj Ve- 



' Pogledic Franjo: hnovina i zivot plemica kotara turopoljskoga. Zagreb 
1877., str. 10. 

^ Stenografski zapisnici sabora kralj. Hrv. ijlav. i Dalm. 1892. 1897. 
str. 2331. 



230 

like Gorice zupan Stjepan Josipovich. Bolovao je vise od §est 
godina od grijeske srca i posljedice joj, vodene bolesti. Uniro je od 
kljenuti srca. Jos ni na smrt nije ga ostavio prirodjeni humor. U 
oporuci, koju je napisao vlastitom rukom 15. maja, kad mu je bilo 
vrlo pozlilo, ima dodatak : »Gle, skoro sam pozabil, na rastanku do- 
zovem svojim prijateljima lovcima : »Weidmannsheil!« doCim lie meni 
skoro biti: »Palmarum tralarum!« Pisac kratkog mu nekrologa ka- 
rakterise ga : »0d ustavnoga naSega preporoda on se je isticao u 
nasem javnom zivotu, zastupaju6i svoja nacela uvijek muzevnom 
iskrenosdu i odluCnosdu. Bio je on odrjesit unionista i onda, kad to u 
Hrvatskoj nije bilo bez opasnosti. U saboru je cesto govorio, naro- 
cito u pitanjima narodno-gospodarstvenima. Govorio je uvijek bez 
priprave, kratko, ne hlepeii za efektom vanjske forme. Od naravi je 
bio obdaren velikim talentom, uz to domisljat, prakticno iskusan^ on 
je uvijek, sto no rijec, pogadjao u cavao, te je njegovo naravno, 
zdravim dosjetkama zacinjeno, kadsto drasticno razlaganje rado slusao 
protivnik mu i prijatelj. Pokojnik bio je na javnom nasem polju 
uprav originalan tip. Uz muzevnu njegovu Ijepotu rijesila ga i ce- 
stitost duse, plemenitost srca. Uzor hrvatskoga gostoljublja, svoju 
Cednu staru kuiu u Kurilovcu imao je uvijek otvorenu mnogobrojnim 
svojim prijateljima i poStovateljima. Seljaci njegove opdine voljeli su 
ga kao svoga oca; jer im je i bio pravi otac, pomazu(3i im svagdje 
rijeCju i djelom«. 

Sahranjen je na groblju u Velikoj Gorici upravo velebnim sau- 
Ce§6em. OCevidac pise o tom : »Nijesam nikada jos dozivio toliko 
u6es6a kod sprovoda, nikad vidio, da za pokojnikom toliko narod, 
staro i mlado, muSko i zensko pla6e. Sva Gorica se zavila u crno. 
S ku6a i crkvenog tornja vijahu se crni barjaci. Pojedine kuce bijahu 
crninom izvana zastrte, svjetiljke crnom koprenom ovite. Sprovodnici 
se stall ve6 rano sabirati. Turopoljski plemidi su dosli u narodnom 
odijelu sa sabljama. Seljaka bilo je na tisu(5e, Iz Zagreba stigao je 
k sprovodu ban grof Khuen-Hedervary s podbanom Stankoviiem. 
Uz njih su doSla k sprovodu mnoga odlicna i ugledna gospoda. Lijes 
je bio sav prekrit dragocijenim vijencima, a u sprovodu su uza nj 
stupala 24 suca. KiSa nije niSta smetala sjajnom sprovodu.* 
I Nad grobom su govorili odvjetnik dr. Gasparac iz Velike Go- 

rice i narodni zastupnik Nikola pi. T o m a S i 6 Prvi svrsta u niz 
kratkih reCenica sav zivot pokojnikov vrlo znaCajno : 

»Ime i rad Stjepana pi. Josipovicha blistat 6q u historiji hrvat- 
skog naroda, starodrevnili kroz vii>e od Sest stoljei^a odlikovanih ple- 
mi(5a turopoljskih i staroslavnoj plemickoj obitelji Josipovicha poput 



231 

najsjajnijega bisera, — kao §to de u srcima plemenitih Turopoljaca 
ostati »otac i dobrotvor svog naroda«, dokle god budu plemeniti 
Turopoljci. 

Proizasao od viteske plemenite obitelji Josipovicha, koja je 
ovoj zemlji, koli u proslosti toll u sadasnjosti dala najznacajnijih po- 
bornika za pravo naroda svoga, te ugledav se u svoje diciie pred- 
nike oca i brata, bijase on turopoljskim zupanom 31 godinu, biran 
po svom zahvalnom narodu, isto toliko puta. 

Starodavnu zupansku cast, koja potjece iz cetrnajstog vijeka, 
obnasao je on casno, a na uhar svoga naroda. 

Seststogodisnja opsezna privilegija nada sve milih mu Turopo- 
ljaca bijahu mu najsvetiji amanet, a sre6a i blagostanje plemica svrha 
neumorne djelatnosti. 

Plemenit ne samo po krvi, vec i po du§i i srcu, neobiCno da- 
rovit, a bogat iskustvom i znanjem, nastojao je poglavito o torn, da 
osigura plemenicku imovinu, da otvori trajna vrela prihoda, a da za- 
§titi siromaka od plutokrata — utemeljio je najuharnije glavnice, 
osnovao i prosirio sajmiSta, podigao velebne hramove u Gorici i Dub- 
rancu, uveo red i blagostanje u upravi plemenite opcine. 

Nu Stjepan pi. Josipovich nije svoj blagotvorni rad i plodove 
veleuma svoga ogranicio u Turopolju na opdinu povjerenih mu ple- 
mida — ye6 bijase on dusa i pravi savjetnik svih slojeva velikoga 
kotara, a najveci dobrotvor i zagovornik sirotinje, kojoj je mnogu 
suzu otro. Dvor njegov bijase svagda, danju i nodu otvoren, ubo- 
gima i imu<5nima, prijateljima a i neprijateljima, a njegovo srce sve 
jednako primalo, savjetovalo, darivalo i tjesilo — a da taj veliki muz 
nije trazio priznanja, nit iznosio svoj a viteska djela na javu. 

Da unapredi trgovinu i promet u ovom kotaru zasnovao je on 
prosle godine (1892.) tako redi preko nod stedionu, poloziv trajan 
temelj istoj u imovini plemenite op(5ine, a ta je stediona pod nje- 
govim predsjednistvom u pravo shvacenom duhu, prava blagodat 
ovoga pu5anstva« . . . 

Za Stjepana Josipovicha pi§e drugi pisac, da je bio jedan od naj- 
znacajnijih i najoriginalnijih tipova starohrvatske unionistiCke stranke, 
kakovih danas vec ne ima u javnom zivotu. Josipovich je od prvoga 
casa novoga ustanovnoga zivota sudjelovao, zastupajud turopoljsku 
opciinu, u javnim poslovima zemlje, a svoje unionistiCko uvjerenje, 
tradicijonalno u njegovoj porodici, sticao je odrjeSitoscu i oStrinom, 
koja se ipak radi inaCe blage i Ijubezne njegove 6\idi, kao i radi 
postena znaCaja nije protivnika neugodno dojimala. Bio je vrlo bistra 
uma, nadaren od naravi pravim zivim humorom, koji je odavao nje- 



232 

govu vedru narav. Budu(^i pun iskustva, vazda je vrijedila njegova 
rijeC u raspravama narodno-gospodarske naravi.' 

14. oktobra 1893., sastala se je u Velikoj Gorici plemenita tu- 
ropoljska opcina, da poslije smrti Stjepana pi. Josipovicha izabere no- 
voga zupana. Izabran je dr. L j u d e v i t p 1. J o s i p o v i c h, mladji sin 
hrvatsko-slavonskog ministra. Izbor je bio urecen u 10 sati prije 
podne. Posto su se davno prije sakupili prisjednici i suci, usao je u 
dvoranu Imbro pi. J o s i p o v i c h, hrvatski ministar, kao najstariji 
asesor i privremeno zamjenik zupana, koji je sjednicu otvorio malim 
govorom. Osamnajst op6ina doneslo je pismeni zakljucak, a Cetiri su 
poslale usmenu poruku. Kad je predsjednik proglasio jednoglasni izbor 
Ljudevita pi. Josipovicha, ustala je cijela skupstina i stala burno klicati : 
Zivio zupan ! Na polju sabrani narod pozdravio je takodjer odusev- 
Ijeni izbor klicanjem i pucnjavom iz muzara. Nakon toga polozio je 
mladi zupan zakletvu. Novo izabrani zupan, rodio se je 1863. u Ja- 
kovlju kod Bistre. 

Zakonom od 5. aprila 1894. uredjene su u hrvatskom saboru 
zemljisne zajednice i glede plemickih zemljisnih zajednica, Ali kako 
se je opcina turopoljska od ovih posve razlikovala, nije se mogao 
taj zakon protegnuti i na nju. Trebalo je naciniti posebni zakon, da 
posebni historicki razvoj te plemenite op(5ine i posebni aviticki pravni 
obicaji njezini nadju' izraza u posebiwm zakonu.'^ Zato je hrvatski 
sabor dne 15. marta 1895. raspravljao ob »Osnovi zakona o ure- 
djenju plemenite opcine turopoljske.« U glavnoj raspravi o torn za- 
konu bio je izvjestiteljem Sandor Egersdorfer. U toj se je zakonskoj 
osnovi uzeo obzir na sastav opdine, te se je izreklo nacelo, da vlasnik 
dvornoga mjesta ne moze ovlastenistvo na skupnu imovinu samo po 
seoi otudjiti nikomu, van jedino plemenitoj opdini turopoljskoj. Odjelni 
predstojnik Dane Stankovic istaknuo je, da je to nacelo i ta usta- 
nova, da plemenita opdna ima pravo prekupa na sva dvorna mjesta, 
s kojim je skopcano ovlastenistvo u zcmljiSnim zajednicama, oprav- 
dano bratskom adopcijom, koju su si na osnovu svojih privilegija 
zajamCile sucije medjusobno i za sva vremena glede onih zemlji.^ta, 
koja bi postala prazna. U zakonskoj je osnovi ujedno izrecena ne- 
razdijeljivost nepokretne imovine ukupne plemenite opdine turo- 
poljske, kao sto i nepokretne imovine pojedinih plemidkih sui^ija. U 



' Folic Martin, Ban Dragutin grof Khuen Hcdcrvary i njegovo doba. 
Zagreb 19U1. 8" str. 179. 

• Stenografski zapisnici sabora kralj. Hrv. Slav, i Dalm. 1892. — 1897., 
str. 2351. 



233 



ovoj zakonskoj osnovi uredjen je i sastav zastupstva i izbor zupana 
i njegov djelokrug. Od starih navada turopoljskih razlikovala se ta 
osnova samo u dvije tocke, i to da se od zupana zahtijeva, da imade 
svojstva, propisana u §. 10. zak. cl. II. od god. 1870., a onda da se 
bira na deset godina. Zupan je i nadalje ostao virilista u hrvat- 
skom saboru. 

Toj osnovi usprotivio se je dr. Josip Frank, jer da je protiv 
modernoga razvitka privatno-pravnih odnosaja, a donekle i zakono- 
davstvu, koje se je ve6 
u saboru vrsilo. Osnova 
nije u skladu sa zako- 
nom o zadrugama, te 
sa zakonom o uredjenju 
opiina. Zahtjev moder- 
noga zivota jest, da se 
ne stvaraju fideikomi- 
sarne institucije. Uz to 
bi se i opet mogle iz 
Turopolja stvarati ko 
nekoc turopoljske /--ma- 
dzarske legije«. Sam 
ban Drag, grof Khuen- 
Hedervary odgovorio je 
Franku. Govorio je i 
ministar Imbro pi J o- 
s i p o V i c h protiv Fran- 
kove opaske, da je Tu- 
ropolje prije god. 1848. 
bilo protiva Hrvata. » Nu 
ja moram toliko opaziti, 
dase Turopolje nije dr- 
zalo neprijateljski proti 
Hrvatskoj ; Turopoljci 
su vojevali proti ondas- 
njemu nacelu, koje je 
tada uzrujavalo narod, ne protiv nacelu hrvatstva nego proti naCelu 
ilirizma. Dapace Turopoljci su se smatrali samo kao Hrvati pod 
ugarsku krunu spadajudi, oni su vojevali proti Ilircima, koji se nisu 
zva li Hrv ati «. 

Iza Josipovicha uze rijeC Nikola pi. Toma^ic takodjer protiv 
Franka. Op6ina turopoljska ima ekscepcijonalan polozaj, koji je po- 




Ban Nikola Zrinski, koji je g. 1553. izrucio grad 

Lukavec Turopoljcima. Poginuo u Sigetu g. 1566. 

Izvor. bakrorez u kr. zem. arkivu u Zagrebu. 



234 

sljedica njezinog razvitka, a nije posljedica ovog zakona, ali ona ima 
i (,)sebujan karakter, koji sluzi na ponos svakomu Hrvatu, koji zna 
historiju te opcine. 

Kako ima ova op(iina osebina, te se u njoj pokazuje hrvatsko 
i staro ugarsko pravo, tako je prema svojoj naravi vodila i politiku. 
Turopoljci su nas sjedali na nerazdruzivost Hrvatske i Ugarske. Oni 
su mogli na ias imati i krivo, ali oni su nam garancija, da 6e se 
uvijek mo6i normalni odnosaji uspostaviti. U ovoj plemenitoj opc^ini 
bilo je Ijudi, da su ih i Ugri svojatali. Opdina turopoljska zasluzuje, 
da dobije svoje historiCno pravo, kao ^to joj ga je dao hrvatski 
saber god. 1749., kad je privilegije opdine ustanovio »de regulanda 
universitate nobilium Campi de Turopoljet. Time je zakljuCena glavna 
debata i jos je progovorio izvjestitelj. On zakljucuje : »Ako 6e ova 
OS nova biti podobna, da tomu pridonese, da se stvori u Turovom 
polju jedna tvrdja, gdje ce oziviti onaj duh, koji je i prije godine 
1848. bio, ako tomu ova zakonska osnova pomogne, onda bih ja 
ve(5 iz jedinoga ovoga razloga bio za ovu osnovu«.* U specijalnoj 
je debati Tomasid podnio nekoliko protupredloga, tako: »Ovla§te- 
nistvo na skupnu imovinu pojedinih suCija, kao i na skupnu imovinu 
plemenite opcine Turopolje ne moze vlasnik samo za sebe otudjiti.« 
Primljena je zakonska osnova uz neke promjene u istoj jos sjednici. 
Taj zakon sankcijoniran je 1. maja god. ISQS.'^ 

U vladinom obrazlozenju k osnovi zakona od 1. maja 1895. o 
uredjenju plemenite opcine turopoljske istice se, zasto je pridrzano 
ime »plemenita opcina turopoljska* : Ovaj naziv ne samo da je hi- 
storicki ispravan, nego je takodjer opravdan obzirom na stalisku kva- 
lifikaciju clanova te opdine. Clanovi turopoljske plemenite opciine, 
odnosno vlasnici ovlastenih plemickih dvornih mjesta, kojih je (i god. 
1895.) bilo jos preko 600 u cijeloj opcini, bili su i u prijasnje vrijeme 
svi plemici. Iz toga uzroka nazivlje se turopoljska opdina u javnim 
i privatnim listinama za vrijeme, dok joj je latinski jezik upravnim bio 
»universitas ili communitas nobilium <'. Tecajem vremena dogodilo se 
je doduse, da su i neplemi(5ke osobe primljene bile u svezu turo- 
poljske optiine, kao njeni ovlasteni clanovi, i to ili zenidbom, baStinom, 
ili kupom plemii5kih dvornih mjesta; nu kraj svega toga joiSte je i 
sada broj plemickih clanova kud i kamo ve6i od neplemidkih clanova 
ove op6ine. U op6e se opstanak neplemickih Clanova u turopoljskoj 
opdini moze vi§e manje smatrati kao neka iznimka od prvobitnoga 



' Stenografsk zapisinici od god. 1892.-1897., str. 2341. 
' IV. 472. 



235 

pravila. Iz tih uzroka bit 6e probitacno, da se u zakonu pridrzi staro- 
davni naziv »plemenita opcina Tviropolje«. 

25. januara 1899. progovorio je narodni zastupnik velikogoricki 
Sandor pi. Bresztyenszky o plemenitoj op6ini Turopolje i pred- 
lozio je, da sabor pozove kr. vladu, da zatrazi od svake sucije i od 
glavne skupstine svih vlasnika, koja bi se imali sazvati, mnijenje o 
torn, kako bi se paragrali zakona od 1. maja 1895. i kako promijenit 
imali, te da prama predlozima plemenitih sucija doticna i glavna 
skupstina izradi osnovu novoga zakona o uredjenju plemenite opcine 
turopoljske. 

Ponajprije je to zahtijevao velikogoricki zastupnik zato, jer se 
onda, kad je stvaran zakon od god. 1895. nije pozvalo cianove ple- 
menite op dine, da oni izrade osnovu prema svojim potrebama, za tim 
sto je novi zakon mnogo promijenio prastare uredbe plemenite op- 
dine turopoljske na stetu Turopoljaca. Osobito je predlagac zahtijevao 
promjenu, sto zakon od god. 1895. podijeljuje plemicima, clanovima 
zemljiSne zajednice Turopolje manje prava, nego li ih imadu clanovi 
drugih urbarskih zemljisnih zajednica.* 

Vrijedno je zabiljeziti rijeci znamenitoga predlagada, kojima 
hvali svoje Turopolje: »Vaznost plemenite opcine lezi velikim dijelom 
u torn, sto se u toj opdini ili staroj zupi uzdrzalo mnogo vise pravnih 
prastarih hrvatskih uredaba, nego u ikojem drugom dijelu Hrvatske. 
Plemenita opcina turopoljska imala je sacuvati te stare uredbe hr- 
vatske i u onoj pravnoj formi, koja se je bila razvila u Hrvatskoj 
utjecajem pravnickih krugova iz Ugarske . . . Ja scijenim, da ima 
danas Turopolje i zato vaznost, sto nam pokazuje vise nego 
ikoji drugi predjel u Hrvatskoj, sto moze odlucnost 
i ustrajnost uciniti za obranu slobode. Koncem XV. i 
pocetkom XVI. stoljeda bila je sa strane najmocnijih banova, sa strane 
najmodnijih velmoza takova navala na slobodu osobnu, sto se tamo 
uzdizala od starih hrvatskih vremena, kad je svaki Slobodan covjek 
bio ujedno i plemid, da se diviti moramo, kako se ta razmjerno 
mala sacica Ijudi, zrtvujud svoj zivot i sve, kako^se mogla uzdrzati 
u ono vrijeme, gdje su ostale zupe, narocito u posayskoj i preko- 
kupskoj Hrvatskoj iscezavale sve vise, jer su bile djelomice potkucene 
po" velmozama, djelomice po banovima. J e d i n o Turopolje u z- 
d^rz a io je svoju slobodu. « 

' Predlog i govor dra. Sandora pi. Bresztyenszkoga, zastupnika kotara 
velikogorickoga o plemenitoj opcini Turopolje, drzan u saboru kraljevina Hrv., 
Slav, i Dalmacije dne 25. januara 1899. Zagreb 1899., str. 3. 



236 

Htjeo je Bresztyenszky, da se mnogo toga izmijeni, a Citavi je 
zakon od god. 1895. nazvao stetnim po Turopolje, koji je nekako 
per »Blitzzug« u jednoj sjednici raspravljen i prihvacen, a radilo se je 
o ogranicenju starih prava. Zakon rece da je nepravda za plemiie turo- 
poljske. Sto se formalne strane tice, jer je preko 600 godina pleme- 
nita opciina uzivala potpunu samostalnost, osobito glede nutarnjeg 
uredjenja i glede svoga gospodarenja, a sad kod stvaranja novog za- 
kon a nisu ni pitani Turopoljci. Izim ovoga Bresztyensky je naveo jo.^ 
nekoliko povrjeda staroga prava. 

Ozbiljnih posljedica njegov govor nije imao. 

Od onoga doba plemenita opcina turopoljska tek se je rijetko 
spominjala u javnom zivotu Hrvatske. Ona se je mirno dalje razvi- 
jala i korisno radila na svojem gospodarsko-kulturnom polju. 

Medju najznatnije dogodjaje najnovijega doba mora se ubrojiti 
zakljucak plemenite te opcine, kojom je odlucila, da izdade tiskom 
svoje povelje i svoja pisma, sto no se cuvaju u starom arkivu u 
Velikoj Gorici i u posjedu plemica turopoljskih. Na predlog svoga 
zupana Ljudevita pi. Josipoviclia ucinila je ne samo taj zakljucak, 
vec je, izvrsujudi ga, povjerila taj posao Emiliju Laszowskomu, koj 
je sretno svoj rad i dovrsio, te citav svoj ogromni posao oko izdanja 
till spomenika sada jos upotpunjuje povjescu Turopolja. 

Tako je citava povijest Turopolja predana javnosti i ucenjaci 
raznih jezika i naroda mogu se ne samo diviti starosti i znameni- 
tosti tih spomenika, vec ih mogu i proucavati. 

Tek ovo djelo pokazalo je svijetu, sto ima Hrvatska u svom 
— Turopolju. 




Tiiropoljsko plemstvo. 

Gotovo svi stariji pisci, koji su pisali o Turopolju, smatraju 
ishodistem turopoljskoga plemstva i temeljem uredjenja i razvitka 
plemenite opcine turopoljske listinu kralja Bele III. (IV.), izdanu godine 
1225.' Tom najme poveljom oslobodio je kralj Bela radi velikih za- 
sluga Budunu i bracu mu Ivana i Levca, te njihove rodjake Jurja, 
Ivana sTiia Ladislavova, Pribislava, Nikolu, Dopca, Milovana, Rodusa, 
Tola i Koskuta sa svim njihovim potomstvom od »obvezatne sluz- 
nosti« (ab obligatoria servitute) gradu Zagrebu, da tako oslobodjeni 
od nize sluzbe, uzivajvi stalez kraljevskih sluzbenika i plemica. 

Ako i jest opravdano mnijenje pisca »Pravno-povjesnih poda- 
taka o Turopolju «, dra. Aleksandra pi. Bresztyenskoga, kojim se razi- 
lazi od mnijenja starijih pisaca, sLo ga gore istaknusmo, to ipak 
mnijenje njegovo, da se ta povelja tesko odnosi na Turopolje, drzimo 
da ne stoji. 

Nasa je tvrdnja, da se ova povelja doista ne odnosi na cijelo 
pleme turopoljsko, ali se odnosi na nekepripadnike turopoljske. 
To nam posvedocavaju neke potonje listine. Vec u listini od godine 
1 228. navode se M i 1 o v a n i njegova porodica N(i k o 1 a) i D (o p c a)^ 
God. 1258. spominje se Levca kao pristav zupana (turopoljskoga), 
pak i To! sin Hotenov,^ god. 1273. opet se spominje Rados sin 
Jurja,* koji bi mogao biti istovjetan sa Radosem god. 1225. Prema 
tomu sudeci, ta se isprava jasno odnosi na neke turopoljske poro- 
dice, koje su spadale medju one »kraljevske sluzbenike« (servientes 
regis), sto ih spominje listina od god. 1249. i 1255.^ 

Iz potonjih listina razabiremo, da su neke turopoljske porodice 
izvodile svoju lozu od osoba spomenutih u listini od god. 1225. Tako 
izvode porodice Miksic, Stanilovid i Knezevic (Knezek) 

' I. 1. 

^ I.. 3.— 5. Vidi sliku na str. 71. 
' I. 15. 
' I. 29. 
' I. 8. 10. 



238 

svoju lozu od Levca (de genere Lewcha). To se vec istice godine 
1412., 1418. 1516.' Od RoduSa izvode svoju lozu porodice P ogle- 
die, Mudic, Lackovi(i i Koskovic (1516).'^ 
' lostale turopoljske porodice mogle su svoju lozu izvoditi od 

osoba, istaknutih u povelji god. 1225., jer se je o torn vodio tocan 
iskaz i rodopis. sto je sve propalo god. 1516. prigodom jedne na- 
vale sluzbenika margrofa Jurja Brandenburskoga na veliku Goricu, 
gdje su te spise ugrabili.' 

Prije nego li podjemo dalje, drzim, da nije suvisno pozabavit 
se casak sa spomenutom gore poveljom od god. 1225. Glede ove 
povelje stoje tri mnijenja u ucenom svijetu, Jedno je, da je ta is- 
prava sumnjiva, drugo, da je krivotvorena, a trece, da je prava. Prvo 
mnijenje zastupaju prof. Tadija Smiciklas i dr. Dane Gruber; drugo 
prof. Vjek. Klaic i dr. Iv. pi. Bojnicic i pok. ugarski drz. arkivar 
Gyula Pauler, a trece pok. Ivan Tkalcic, dr. Mavro Wertner. Ovomu 
tredemu pridruzuje se i pisac ovih redaka. 

Gyula Pauler jednostavno veli, da je to >gruba patvorina«, sto 
da dokazuje »pomuceni naslov Belin i neobicni slog njezin«. 

Dr. Wertner, koji se narocito bavi sa genealogijom i historijom 
pojedinih u povijesti vaznih osoba, veli o toj listini ovo: ». . . du- 
hovni i svjetovni casnici, koji se spominju u toj povelji, ako i nesto 
osakaceno, od god. 1225., zasvjedoCeni su i u nedvojbeno pravim 
ispravama. Jedini »Vonic« kao ban primorskih strana, ne spominje 
se inace nigdje drugdje, pak i samu listinu kod Wenzela XI. 339. 
od g. 1245., koja govori o jednom sinu bana Vonica, treba s oprezom 
motriti, posto je u njoj kao ziv oznaceni Benko biskup Gjurski, ve6 
god. 1244. umro ; i mnogi drugi svjetovni cinovnici u njoj se 26. 
aprila 1225. navode, koje ne poznaju druge isprave istoga dana. 
Ali okolnost, da se ban Vonii u toj jedinoj ispravi navodi, ne pruza 
dovoljna temelja, da se cijela isprava proglasi laznom. 

Moglo se mnoStvo listina, koje ga spominjahu, izgubiti, a moze 
ih mnostvo takovih jo§ gdje u prasini arkiva pocivati neotkrito. Pak 
i naslov Belin, koji se razilazi od naslova, nalazeceg se u nj ego vim 
onodobnim ispravama, izdanim o ugarskim stvarima, nije sumnjiv, 
posto isprava, koja se u izvoru nalazi kod Wenzela XI. 182. dd. 
1225. daje isti naslov. Nesto sumnjiv je ali prilicno naduti i mjesti- 
mice dusobudan slog isprave. Tako je n. pr. »quod non habet per 



' I. 167. 221. 225. 
' III. 348. 
' III. 349. 



239 

corrupte camis naturam« odiucno sumnjivo; ocito sumnjiva je na- 
dalje izreka: »et aliorum juxta eiusdem generationis lineam descen- 
dentium*, jer je ponajprije naziv »linea« u ono doba kao genealoski 
naziv prilicno tudj, a za tim, sto isprava, koja navodi imenima 
pobocne rodjake one trojice u plemstvo podignute brace, za cijelo 
ne bi bila propustila i dalnje rodjake poimence navestij u mjesto sto 
ih opcenito spomije bez oznake imena, odakle nijesu mogli doticni, 
sto se razumije, crpsti nikakove koristi, jer moraju tek dokazati svoje 
srotstvo, sto nije bilo nuzno onima, koji su poimence navedeni. 

Ja drzim dakle, da je ova povelja s obzirom na temeljnu 
ideju, najme na plemstvo u njoj oznaCenih osoba, i 
s obzirom na klauzulu istinita, i drzim vise nego vjero- 
jatnim, da su prigodom kojeg prepisivanja gore navedeni dodaci 
jednostavno uvrsteni s toga, sto je valjda na doticnom mjestu bio 
izvorni tekst tesko ili gotovo necitljiv«,' 

Vrlo je napadna stvar listina od god. 1225., kojom isti kralj 
Bela podize Cakana sina Mergenova, Turdoslava, Tibe-a, Jaksu, Moli- 
boga, Petra i Hudinu i njihovu svojtu u red kraljevskih sluzbenika 
i plemica, te ih oslobadja od podanistva prama gradu Krizevcima.^ 
Ova povelja gotovo je na vlas istovjetna teksta sa onom turopolj- 
skom. Nju je potvrdio 19. jula god. 1324. kralj Karlo Roberto, a 
ovu opet prepisao je ban Mikac u Zagrebu 1. augusta god. 1325. i 
kaptol zagrebacki god. 1323. Izvorna potvrda i prijepisi nalaze se u 
arkivu jugoslavenske akademije u Zagrebu. 

Posto je jednu i diugu pisao god. 1225. prepost zagrebacki 
Matej, za cijelo istoga dana, nije cudo, da je upotrijebio isti tekst, 
samo izmjenom imena, jer je podijeljeno i jednim i drugima isto 
preimu6tvo. 

To, da taj turopoljski primjerak nije do danas poznat u iz- 
voru, ved u starijoj potvrdi od god. 1466., nije jos dokazom, da je 
ta povelja krivotvorena. Cinjenica jest, da je ova listina god. 1516. 
mogla propasti za nasilja Ijudi margrofa Brandenburskoga. Tako isto nije 
iskljuceno, da nije ta listina i prije kralja Matije koji put potvrdjena 
i prepisana bila. Kako od drugih va^nih povelja, mogle su se te po- 
tvrde i prijepisi izgubiti, a mozda se i gdje nalaze jos, i doc ce 
Bog zna kada na vidjelo. 

Ova povelja je po cijelo Turopolje bila daleko manje 
prakticke vrijednosti, nego li su bile one, koje su se ticale posjeda, 

' I. 2.-3. opaska k listini. 
\ ^ Smiciklas, Codex dipl. III. 247. 



240 



i koje 
mirno 



su toliko puta potvrdjivane. Za to se ne bi ni cudili, ako je 
pocivala u skrinji koje porodice — izravnih potomaka Budine 



'iaa^.tyiass: 



D3 



< 









< P 



o ,r: 
^ 3 









H 

o 
o 




i dr., jer im je mozda s prakticne strane hila i slctua. lu vclimu 
s obzirom na nasu nize spomenutu predmnjevu u »kr. sluzbenicima* 



241 

(servientes regis). Mi jii smatramo i s t i ii i t o m, i kako receno, iz- 
danom s a ni o z a j e d a n rod t u r o p o 1 j s k i. 

Kako smo spomenuii, ovo podijeljenje plemstva odnosi se samo 
na jedan rod, od kojega potekose gore spomenute obitelji. 

Iz povelje Stjepana bana cijele Slavonije od g. 1249. i 1255., 
kojom se dopituje sunia Veliki lug jobagionima grada Zagreba — 
dakle predjima danasnjih Turopoljaca, mogli bi zakljucivati, da taj 
rod, sto je god. 1225. dignut u red kraljevskih sluzbenika, plemica — 
nije iniao prava na tu sumu. Vrijedi to mnijenje samo u torn slu- 
caju, ako su u toj povelji spomenuti kraljevski sluzbenici (»de genera 
servientum regis*) istovjetni sa onim sluzbenicima kraljevskim, koji 
sii god. 1225. takovima postali od jobagiona zagrebackoga grada. 
Ako su istovjetni, onda je sigurna stvar, da su se s vremenom sa- 
svijem stopili sa ostalim jobagionima u Turopolju, jer su u torn imali 
vise koristi, nego da ostanu osamljeni. Turopoljci — tako zovemo u 
listinama spominjane jobagione — plemenite jobagione, plemenite 
grascane (castrenses) — posjedovahu i uzivahu ogromne turopoljske 
sume ne na temelju kakove kraljevske darovnice, vec po svom 
pravu plemenskom (nomine iuris ipsorum).* Po tom su i ovi, a 
da nijesu dobili zasebne kraljevske povlastice, bill plemici na temelju 
zemljisnjega posjeda i vlasnosti. Posjed one velike sume potvrdi Turo- 
poljcima kralj Bela III. (IV.) god. 1255. i kralj Sigismund god. HSG.'^ 

Turopoljski rod Korlov (filii Corla), koji je zasnovao danasnji 
Kurilovec, imao je god. 1249. sa Ivanom sinom Jaroslava (Okickoga) 
neprilike radi posjeda Odre. Ivan je svojatao taj posjed, a ban Stjepan 
povrati Odru rodu Korlovu. To potvrdi kralj Bela godine 1264, i 
Karlo Roberto god. 1322.^ 

Turopoljski rod M r a c 1 i n c a n a, koji je bio takodjer u redu 
jobagiona, bude oko god. 1269. po hercegu Beli svrgnut u niski red 
grascana (castrenses) Vratisko i njegov rod, ali bude god. 1271. po 
banu Joakimu opet uspostavljen, sto potvrdi kralj Stjepan g. 1272.* 

Plemicka prava obitelji Miksic i Stanilovic iz Donjega Lukavca 
potvrdio je novom kraljevskom darovnicom na Donji Lukavec kralj 
Sigismund god. 1412.^, sto je kasnje potvrdio kralj Rudolfo II. god. 
1582. i Ferdinand III. god. 1646. 



I. 8. 10. 

I. 11. 242. 

I. 9. 17. 41. 

I. 24. 26. Sravni clanak o Mraclinu. 

I. 166, 

16 



242 

Ovo smo spomenuli samo nekoliko kraljevskih povelja, kojima 
se je plemicki naslov Turopoljaca utvrdjivao. Zavirimo ]i tocnije u 
onu mnozinu turopoljskih isprava od jrod. 1225. pak do god. 1466.,' 
jasno nam biva, da su Turopoljci, koji se ondje napominju i kao 
pripadnici t»tanovitih rodova ili hez te oznake, vazda smatrani plemi- 
cima. Isprave, izdane po hercezima, banovima, podbanovima, zupa- 
nima, sucima plemica, biskupa, zagrebackoga Icaptola, opata, a da 
ne spomenemo mnostvo isprava izdanih po turopoljskim vrhovnim zu- 
panima i zupanima, zovu Turopoljce »plemeiiitim grascanima* (nobiles 
castrenses) i »plemenitim iobagionima« (nobiles jobagiones), a sve to 
jos vi^e utvrdJLiju kraljevske povelje, koje ih zovu »plemenitim joba- 
gionima«. Tako kralj Ljudevit god. 1352., kralj Ladislav 1447. i 
1456.^^ itd., dok ih kralj Matija Korvin u ispravi god. 1466., kojom 
potvrdi povelju kralja Bele III. (IV.), izricno zove samo »plemicima 
Turopolja« (nobiles Campi Zagrabiensis), priznavajuci ih potomcima 
onih, koji su g. 1225. dobili plemstvo i uvrsteni bili u red kraljevskih 
sluzbenika.^ 

Kako iz cijeloga vidimo, dovrsen je do godine 1466. onaj 
tijek prilika, koji je imao posljetkom, da su se svi Turopoljci uzeli 
smatrati potomcima onih, koji se spominju u spomenutoj povelji od 
god. 1225., koja im je izricno podijelila plemstvo. A moglo je to i 
biti tako, jer nema sumnje, da je zenitbama rod Budune, Ivana i 
Levee, te njihovih rodjaka izmijesan bio sa ostalim turopoljskim ro- 
dovima, i da je vec god 1466. mogao svaki Turopoljac jednoga od 
ovih zvati svojim predjem. 

Razlogom pako, zasto su bas tu povelju Turopoljci iznijeU kralj u, 
bit 6e to, sto bas u to doba pada jos ona opcenita teznja, izvoditi 
sto starije svoje plemicko porijetlo. 

Istina je pako ziva, da od toga vremena jest bas ova povelja 
smatrana temeljnom glede plemstva Turopoljaca. 

Kralj Matija i nadalje zove Turopoljce »plemicima« (nobiles), 
tako god. 1467., 1480., 1487., usporedjujuci ih sa plemidima kra- 
Ijevine.* 

Otkako je Ivan Tuz posvojio grad Lukavec,^ i ovaj grad do- 
sao dalje u ruke medvedgradskih gospodara: Ivana Korvina, Bea- 
trice Frankopanke i jurja markgrofa BrandenburSkoga, nastojahu ovi, 

' I. svezak Tuiop. povj. spomenika. 

* I. 68. 364. 465. 
' I. 457. 458. 

* II. 8. 17. 53. 

* Sravni clanak o gradu Lukavcu. 



243 

a narocito ovaj posljednji, da ucini Turopoljce skroz podloznima 
gradu Medvedgradu. Prigovarano im je i plemstvu tvrdnjom, da su 
samo grasiani (praediales castrenses), kujr spadaju pod grad Med- 
vedgrad, a da nijesu plemici kraljevine. ' Dok je za gospotstva her- 
cega Ivana Korvina, koji je priznavao plemstvo Turopoljaca, a tako 
i za gospotstva njegove udove Beatrice Frankopanke bio vrlo snosljiv 
polozaj Turopoljaca, nastadose teski dani po njih iza smrti Beatri- 
cine, a narocito iza godine 1510., kad je drugi muz Beatricin, spo- 
menuti Gjuro markgrof Brandenburski isposlovao si u kralja darov- 
nicu za grad Lukavec — kano toboz pripadnost Medvedgrada i sva 
sela turopoljska opet kao pripadnost grada Lukavca. Kapetani med- 
vedgradski i ostali sluzbenici markgrofa Brandenburskoga, a poimence 
kapetani Petar Pan iz Kunigsfelda te Ivan Kosarski iz Kolovrata 
strasno su niucili Turopoljce, trazeci od njih podavanja i radnje, sto 
su inace samo kmetovi ili grascani cinili. Time su hotjeli samo poka- 
zati, da su toboz Turopoljci kmetovi ili grascani, podanici Medved- 
gradski. Te strahote i nasilja trajala su sve do god. 1524. 

Nu kroz to vrijeme znali su se Turopoljci i braniti, pak i kra- 
Ijevi Vladislav II. i Ljudevit II. zovu u svojim ispravama Turopoljce 
plemicima (nobiles, fratres scilicet generationales). Kralj Vladislav ih 
god. 1514. preporuca zastiti bana i ostalih hrvatskih oblasnika.''^ 

God. 1516. dao je markgrof Brandenburski oteti Turopoljcima 
njihove spise, kojom zgodom je propalo mnogo listina, sto dokazivahu 
njihovo plemstvo i porijetlo pak i njihove slobode.^ Nu na srecu 
mogli su Turopoljci znatniji dio tih povelja spasiti. 

Jamacno rovarenju markgrofa Brandenbuskoga ima se pripjsati, 
da god. 1517. kralj Ljudevit II. zove Turopoljce samo predijalcima/ 
nu to stoji samo osamljeno, jer vec 1518. zove ih opet plemicima.^ 

Parnica o plemickim pravima Turopoljaca najzes6a bijase god 
1519. Te godine iskazalo je mnogo svjedoka cinjenice u prilog Turo- 
poljaca, posvjedocivsi, da su oni vazda bill pravi i slobodni plemici,! 
poput ostalih plemica kraljevine Hrvatske." 

Na temelju raznih kraljevskih i drugih povelja, pak na temelju 
Iskaza svjedoka, izrekao je kralj Ljudevit II. u Budimu 11. juna 1520. 



' II. 365. 

' II. 329. 33V. 35L 

' II. 349. 

* II. 383. 

* II. 390. 
' II. 397. 



244 

presudu, u kojoj je priznao, da se Turopoljci uvrstavaju u red 
p r a \' i h i p o v 1 a s t e n i h p 1 e m i c a k r a 1 j e v i n e. ' 

Akoprem je ta osuda izrecena, preslusano je jos iste godine 
428 svjedoka, koji posvjedocise plemstvo i slobode Turopoljaca.'^ 

Sve to nije jos skrsilo nasiija medvedgradskih Ijudi, koji su 
stajali u sluzbi markgrota Brandenhurskoga. To je trajalo jos i dalje 
od 27. oktobra g. 1524. kad je markgrof Brandenhurski prodao Lukavec 
i jos neke gradove kraljici Mariji, zeni kralja I.judevita 11.^, a sestri 
potonjega hrvatskoga kralja Ferdinanda I. iz kuce Habshurgovaca. 
Vidimo nadalje, da je g. 1525. kralj Ljudevit II. pozvao bana Franju 
Bacana, da stiti »plemi6e« turopoljske, a kaptol cazmanski, da Turo- 
poljce, kao plemice kralj evine opet utjelovi sudbenosti bana, sto je 
kaptol iste godine 4. oktobra i ucinio.'* 

Tako su plemeniti Turopoljci opet usp os ta vl] eui u svoja 
stara prava i slobode. Stojalo ih je to mnogo bijede i nevolje 
nu sretno dodjose do pobjede ! 

Od toga vremena nije vise prigovarano plemstvu i plemickoj 
slobodi Turopoljaca, akoprem ovi nijesu dobili grad Lukavec u svoje 
ruke sve do godine 1553. Nasiija gospodara medvedgradskih i luka- 
veckih trajala su i dalje, a najbijesnija bijahu za vrijeme, dok je 
grad Lukavec drzao ban Nikola Zrinski, koji ga je napokon iza dugih 
parnica izrucio Turopoljcima god. 1553. 

Plemstvo Turopoljaca osobito je utvrdjeno novim kraljevskim 
darovnicama god. 1560. Takove su nam dvije poznate, i to prva 
od 29. aprila, izdana u Becu vrhu posjeda : Kobilica, Kurilovca iliti 
Vrbanca, Zobaclaza, Rakarja, Plesa, Velike i Male Gorice, Gornje i 
Donje Lomnice, Kostanjevca, Gornjeg i Donjeg Lukavca, Luzja, Malog 
Obreza, Hrasia, Velike Mlake, Kuca, Rakitovca, Busevca, Laza, Mrac- 
lina, KuSanca, Trnovca, Ratkovrha, Vojnosca, Jarebica, Vukometica, 
Bukovcaka, DragonoSca, Dubranca-sv. Kate, Gustilnice i Lekenika, 
te oranica : Delnica i Zamlacja — izim grada Lukavca, za plemice 
Maleja Slatinsknga (^Zalathnoky), Valenta Diankovica iz Kobilica,, Ja- 
koba Pogledi^a iz Kurilovca-Vrbanca, Martina Tercela i Stjepana 
Diankovica iz Rakarja, Mirka Pepeli6a i Luku Terbi6a iz Plesa, Gr- 
gura Vedmica iz Vel. Gorica, Klementa Ogrinovica iz Male Gorice, 
Ivana Arbanasa, Stjepana Filipcica, Tomu Toljasa-Simunkovida iz 



' II 428. 448. 

' II. 452.-479. 

' II 519. 

* II. 535. 538. 539. 541. 



245 



Donje Lomnice, Gjuru Miksica iz Donjegii Lukavca, Gjuru Volarica 
iz Gornjega Lukavca, Grgura Devanica iz Luzja, Blaza Sabarida i 






K^.t; r; 



K 



1 "^irnkmiMmmim 






^y 



J»C^< 






¥:.^ 






* 






=<^?. 
§ 

r-;^ 

'>^- 












'i^ 



o 
p 

3 



P B 



N p 



rT5 iH 



c ^i:i 



o 



Nikolu Boltizarica iz Malog Obreza, Fabijana i Grgura Koskovica iz 
Hrasia, Pavhi Mudica, Matiju Vagica i Mihu Lackoviiia iz Velike 



246 

Mlake, Martina Cuncic^a i Simuna Lu(ii(5a iz Kut^a, Valentina Mire- 
nica iz Kakitovca, Stjepana Turhana i Liiku Busevca iz Busevca, 
Kirina Galekoviiia iz Laza, Antuna Jakopovida i Nikolu Knezekovi{5a 
iz Mraclina, Grgura Vuglesica iz KuSanca, Petra Kusina iz Trnovca, 
Tomu Petravida iz Ratkovrha, Martina Cvetkovi(ia iz Vojnosca, Stje- 
pana Grdinica iz Jarehi(ia, Mihu Rrucka iz Vukomerida, Gjuru Smol- 
kovica iz Bukovcaka, Martina Radenica iz Dragonosca, Petra Kuse- 
vi6a iz Dubranca, te Urbana Gerseti(5a iz Gustilnice. 

Isti dan izdao je kralj nalog kaptolu zagrebackomu, da ova 
obdarenike uvede u posjed darovanih posjeda.* 

Druga darovnica izdana je u Becu iste godine 11. maja vrhu 
istih posjeda i oranica, te posjeda Rodmanca i Cvilkova, za Mateja Sla- 
tinskoga, Valentina Diankovica i Petra Bedekovida iz Kobilica ; 
B 1 a z a i Jakoba Pogledica, Tomu Briglevica, Nikolu Bise- 
ric a, Antuna Notica, Miku Oderjanica iliti Slivacida, 
Nikolu Vitkovica sina pok. Jelene kceri Aderijanove, Simuna 
Mudica i Pavla Terkacica iz Kurilovca ; Martina Tercela, 
Stjepana Diankovica, Gjuru sina Matije Gasparica i Jelene kceri 
pok. Grgura Babida iz Rakarja; Mirka i Mateja Pepelicia te M a- 
tijuTerbida iz Plesa; Grgura Vedmida iz Velike Gorice ; Kle- 
menta Ogrinovica i Gjuru Pikovida iz Male Gorice; Ivana Ar- 
banasa, Petra Toljasa-Zorcicka, Petra Simunkovica- 
ToljaSa, Jakoba Derpica, Stjepana Filipci6a, Tomu Stjepa- 
n i d a inace Vukovicia, Blaza Petermanida inace C e d n e k a, 
Mihalja Lektorida inace Klinovida, Valentina Lekto- 
r i d a inace Bencecida i Simuna Sordica iz Donje Lomnice ; 
Blaza Sabarica, Nikolu Boltizarida inace Kuscica i Mihalja S u- 
p a n i c a iz Malog Obreza ; Gjuru- Miksica i Jakoba Stanilovica 
iz Donjeg Lukavca ; Martina TropSetica, Marka StanCida, 
Petra Gjungica, Blaza i Gjuru Volarica, Petra Franetida, 
Martina Videnovida, Lovru Cigetida, Mateja Gjun- 
gida i Mateja Jagni(3a iz Gornjeg Lukavca ; Grgura Devanida i 
Ivana Demjankovi6a iz Luzja, Fabijana i Mihalja Kosko- 
vida iz Hra^da; Petra, Pavla i Ivana Mudida, Mateja Vagica, 
Martina i Mihalja Lackovica, Stjepana sina pok. Mihalja K r u- 
pi 6 SL i Matiju sina pok. Pavla Krupica iz Vel. Mlake; Mar- 
tina CunCi(5a, Simuna Luiiiia, Martina Jantolovica, Vrbana 
P e V a c i (5 a inaCe K u § i c a iz KuCa ; Valentina Mirenicia i Mihalja 
Vagi 6 a iz Rakitovca ; Stjepana Turhana i Luku BuSevca iz Bu- 

' III. 448.-452. 



247 

sevca ; Kirina Galekovica i Andriju I'avo(iica iz Laza ; Antuna 
Jakopovica, Mihalja Zodinica, Nikola Knezekovica, Blaza 
S u g c a, G r g u r a K r i z a n i c a, M i li a 1 j a K o p r e n i c a, G r g u r a 
Cickovica, Blaza Galekovica, Mate j a i Ivana Pogle- 
d i c a iz Mraclina ; G j u r u i M i h a 1 j a Vuglesica, te M i r k a G e r- 
d e n i c a iz Kusanca ; Petra Kusiua i Stjepana Pikovica iz 
Trnovca ; Tomu PetraviCa iz Ratkovrha ; Martina Cvetkovit^a i Petra 
Santorica iz Vojnosca ; Stjepana Grdenica, G j u r u L e n a r d i c a, 
Ivana Petkovi6a iz Jarebica ; S i m u n a O p a t i c a iz Cvilkova ; 
Andriju Hozjaka, Gjuru Malovca, St an i s 1 a v a F a 1- 
gasa, Grgura Kelemincica iz Vukomerica ; Gjuru Zmolkovica, 
Gjuru Havidica, Gjuru PetriCkovica iz Bukovcaka ; Mar- 
tina Radenida, Stjepana Havidica, Simuna Gelica i Petra 
Brebrica iz Dragonosca ; Petra Kusevica iz Dubranca ; i napokon 
Vrbana Gersetica, Mihalja Petermanicai Stjepana Lek- 
t o r i c a iz Gustilnice. ' 

Imena obdarovanih, sto smo ovdje razmaknutim slovima priop- 
cili, ne spominju se u onoj prvoj darovnici, tako ni posjedi Cvilkovo 
i Kodmanec. 

Manjkaju pako tu Luka Terbic u Plesu, Toma Toljas-Simun- 
kovic u Donjoj Lomnici, Grgur Koskoviii u Hrascu (mozda istovjetan 
sa Gjurom), Grgur Vuglesic u Kusancu i Miho Brucek u Vuko- 
meriiu. 

Razlogom, i^emu je izdana ova potonja darovnica, bit ce za 
cijelo to, da se popune imena ovlaStenika i posjeda. Dok tu manj- 
kaju gorespomenuti, navodi se ime Mihe BruCka iz Rodmanca, koji 
se u prvoj spominje, da je iz Vukomerica u kraljevskom nalogu na 
zagrebacki kaptol, izdanom istoga dana u svrhu uvedenja u posjed.' 

Novom darovnicom kralja Ferdinanda [., izdanom u Ebersdorfu 
20, maja god. 1561., vrhu posjeda Vojnosca, utvrdjena su plemiika 
prava tamosnjih porodica Cvetkovic (Martin, Stjepan, Gaspar, 
Mihalj, Matej, Pavao, Toma, Ivan) San to rid (Petar, Matej i Toma), 
Klacic (Antun), koja je provedena uvedenjem po zagrebaCkom 
kaptolu godine 1562.^ 

Kraljevi hrvatsko-ugarski smatrahu od tada Turopoljce pravim 
plemi6ima, a kao takovi imali su i rijec i duznosti u kraljevini Hr- 
vatskoj. Sva pisma potonjih kraljeva Maksimilijana II., Rudolfa I. (11.1, 



' III. 458. 

' IIL 462, Tiiko ima i izvjestaj kaptola o uvedenju 8. maja 1.561. VI. 1. 

' IV. 10. 



248 

Matije II., Ferdinanda II. itd. priznavaju Turopoljcima plemiiki naslov. 
To Cini dakako i hrvatski sabor. Turopoljce ubrajaju tecajem XVII. 
vijeka medju plemice jednoselce (unius sessionis nobiles), koji su u 
Hrvatskoj uzivali razne polakSice. Te slobode plemida jednoselaca, 
steCene od kralja JMatije Korvina god. 1483., a potvrdjivana po po- 
tonjim kraljevima, potvrdio je 20. marta god. 1620. u BeCu, kralj 
Ferdinand II., Leopold I. god. 1703. i Josip I. god. 1708.' Kao 
plemicii kraljevine uzivali su Turopoljci osobitu zastitu kraljevu i ba- 
banovu. Zato nalazimo mnoge kraljevske povelje, upravljene na ba- 
nove, gdje nalazu, da se stite prava i slobode plemica Turopoljaca. 
Kao plemici vrsili su Turopoljci takodjer i duznosti prema domovini. 
Doprinasahu novae i sluzise u vojsci pod banovom zastavom.''^ 

Da se imade prijegled turopoljskoga plemstva, sastavljani su 
od vremena do vremena popisi t. zv, »konumeracije plemickih kuda 
i katalogi plemida turopoljskih«. Od ovih spomena su vrijedni onaj 
od god. 1600. i 1782.3 

Opcina turopoljska mogla je izdavati i svjedodzbe o plemstvu 
svojih pripadnika, bas tako kao i zupanije. Te svjedodzbe su se vrlo 
cesto izdavale, i to pod pecatom opcine. To pravo plemenite opcine 
turopoljske dokinuto je'otpisom kr. namjesniskog vijeda od 17. de- 
cembra 1804. Tim otpisom odredjeno je, da plemenita opcSina turo- 
poljska ne smije u budude vise izdavati svjedodzbe o plemstvu, \'e6 
to ima da 5ini zagrebacka zupanija. Ovaj otpis proglasen je na 
skupstini zagrebacke zupanije 1805./6. (25. novembra 1804. do fe- 
bruara 1805.) elankom 40.^ 



Iz razlozenoga smo vidili, da su Turopoljci bili vazda plemidi 
na temelju svog slobodnog plemenskog posjeda (plemenstiine) i na 
temelju kraljevskih darovnica, §to je sve utvrdjivano i raznim kra- 
Ijevskim, herceskim, banskim itd. poveljama. Dakle oni spadaju u 
smislu ugarsko-hrvatskoga javnoga prava medju one plemice, sto se 
nazivlju »darovno plemstvo« (donationalistae), koje je i starije i od- 
licnije od listovnoga plemstva (armalistaei, koje je podjeljivano samo 
t. zv. plemidkim ili grbovnim listom (jiterae armales, nobilitares). 

Zato evo u starije vrijeme vidimo, da jedna te ista obitelj u 
razno doba rabi razne grbove u svom peCatu, jer darovno plemstvo 

' IV. 107. 235. 241. 

* Sravni clanak o turopoljskim vojnama. 
3 IV. 68. 314. 

* IV. 628. 



249 



moglo si je po volji uzeti grb, koji je porabom postao zakonitim i 
nasljednim. 

Iz dobe prije vlade Habsburf^-ovaca u Hrvatskoj (1527.) poznat 





\ 









i' 



5" 

i t 









V^'H, 








nam je samo jedan slucaj podijeljenja grba grbovnicom turopoljskoj 
porodici. Godine najme 1503. podijelio je kralj Vladislav II. grb svom 
pisaru Iliji Dragisidu iz Miksinca i Bartoki iz Buce, a po njima Ni- 
koli iz Buce, kanoniku zagrebackom, G a s p a r n iz I. o m n i c e, Petru 



250 

lurnianovicu iz Radonje i Nikoli SpisiC-u. ' Taj Gaspar iz Lomnice 
istovjetna je osoba sa G a s p a r o m K i s e v i c e m, pripadnikom stare 
turopoljske porodice iz Lomnice. 

Otkako su all vladari iz kucc Habsburske sjeli na ugarsko- 
hrvatski prijestoi, poCelo se je plemstvo u velikom broju pcxijeljivati 
plemidkim poveljania. I'lije Habsburgovaca podjeljivan je grbovnim 
listom iskljucivo grb same plemicima. Tek nekoliko (2 — 3» slucajeva 
nailazimo, gdje je sa grbom podijeljivano i plemstvo. Ove grbovnice 
zaredale su od vremena vlade kralja Sigismunda. 

Turopoljske porodice, kao stari plernici, nijesu dugo vremena 
marile, da dobiju posebne plemicke listove i grbovnice, ali napokon 
u drugoj poll XVI. vijeka pocela se javljati zelja za plemickim listo- 
viir.a. Za cijelo se je tu radilo o teznji porabe po kralju podjelje- 
noga grba. 

Navest cemo sva nam poznata podijeljenja grba ne samo za 
domace, rodjene Turopoljske porodice, vec i za one, koje su u starije 
doba dosle u Turopolje i primljene u zajednicu plemenite opcine 
turopoljske. Takove su primljene u svezu budi pobracenjem, budi 
, prizenenjem, i tako stekle prava plemica turopoljskih. 
' Prvo podijeljenja grba u tom odsjeku vremena uCinjeno Turo- 

poljcu, bilo je god. 1560. 24. decembra te godine podijeli kralj Fer- 
dinand I. ponovno plemstvo i grb Mateju Vagic.u iz Vel. Mlake, 
te braCi njegovoj Mihalju, Grguru i Franji. Proglaseno je na hrvatskom 
saboru godine 1592. 6. februara."* 

Godine 1561. 30. jula podijeli kralj Ferdinand I. plemenitomu 
Stjepanu Ladomeru iz Brizindvora, sinu Tome, pak njegovim 
tetkama Kati i Magdaleni Lokaric, Lovri Krvaricu iz Rovisia 
pak Blazu i Ivanu Lokaritiu, sinovima Lovre i spumenute Kate, te 
svoj njihovoj svojti plemstvo kralj evine Ugarske i Hr- 
vatske te grb.^ Ova je grbovnica sa drzavopravnoga gledista vrlo 
va2na. Porodica' J^adomera do.sla je u Turopolje u XVI. vijeku i u 
XVII. domire u mu5koj lozi. 

Andriji L>>tvanicu, koji je bio do tada »gradjanskoga« 
staleza i njegovoj zeni Ursuli, kderi Tome Vidani(5a-Zupana iz Velike 
Mlake, te djeci mu Stjepanu, Petru i jeleni podijeli kralj Maksimi- 
lijan II. 16. oktobra 1569. plemstvo i grb. Istvaniti stekao si je ve- 
like zasluge kao kastelan Zelina, iskazavsi se vjernim sluzbenikom 

' II. 210. 

" IV. 317. Grb priopcen u Bojnicic: »Adel von Kroatien u. Slavonien*. 

' IV. 10. Grb priopden u »Vite?ovicu< mjese(iniku za heraldiku itd I. 55 



251 

Petra Erdoda i zene mu Barbare.^ Proglagen je taj plem. list na 
hrvatskom saboru 9. maja 1597. 

Prije tog- vremena ne spominju listine turopoljske ime »Istva- 
nic« u Turopolju. Kako iz grbovnice razabiremo, vidirno, da se je 
Istvanic prizeiiio u Veliku Mlaku. Nu moguce je i to, da je »Istva- 
nic« tek madzarizovani oblik imena turopoljske porodice »Stepani<5«. 

God. 1580. 20. jula potvrdi kralj Rudolfo II. u Pragu izdanom 
poveljom staro plemstvo i grb plemenitomu Pavlu Horvatu, inace 
zvanom W 1 a h, njegovoj majci Jeleni, zeni Dori Vagic, djeci Dori i 
Katarini te bratu njegovotnu Stjepanu i sestrama Doroteji i Marga- 
ret!, te rodjaku njegovom Jurju LevaCicu. Taj plem. list proglaSen je 
na hrvat. saboru god. 1584.'- 

God. 1582. 21. februara podijelio je kralj Rudolfo II. ponovno 
plemstvo i grb plemenitomu Stjepanu Gjurinovicu, zeni mu 
Magdaleni Ugrinovic i kcerima mu Dori, Ani i Margareti. Proglaseno 
na hrvatskom saboru 8. aprila god. 1584.^ — Mozda prizenjena 
porodica. 

Iste godine 4. aprila poJijeli isti kralj ponovno plemstvo i grb 
plemenitomu Marku RadinCicuiz Bosne. Proglaseno na hrvat- 
skom saboru 24. juna god. 1582. — Za cijelo prizenjena porodica.^ 

God. 1597. 23. marta podijeli kralj Rudolfo II. plemstvo i grb 
Ivanu Cvetkovicu i po njemu bratu mu Tomi, te djeci njegove 
sestre : Gjuri i Mihalju S 1 o v e n c i c i m a.^ 

God. 1611. 12. decembra podijeli kralj Matija II. plemstvo i // 
grb Nikoli Franeticu, zeni njegovoj Barbari Prenar, te djeci Mi- 
halju, Marku, Kati, Ani i Susani. Veli povelja, da je do tada bio u 
stalezu gradjanskom (status et conditio civilis). — Proglaseno plem- 
stvo na hrvatskom saboru 6. maja god. 1612.*' 

God. 1614. 24. augusta podijeli kralj Matija II. ponovno plem- 
stvo i grb plemenitomu Ivanu Kramaricu iz S6itarjeva, sinovima 
njegovim Ambrozu, Pavlu, Ivanu i Nikoli, bratu Stjepanu s njegovom 
djecom Gjurom i Matijom. — Proglaseno na hrvatskom saboru 18. 

' IV. 16. Grb priopcen u »Vitezovicu« I. 151. 

^ Izvorni plem. list u kr. zem, arkivu u Zagrebu. Grb je u izvorniku 
izrezan. Po opisu priopcen je u Bojnicic, »Der Adel von Kroatien und Sla- 
vonien*. 

* IV. 617. Grb priopcen u »Vitezovicu<. I. 104. 
' iV. 618. Grb priopcen u »Vitezovicu«. I. 120. 

* IV. 65. »Vitezovic« I. 150. 
« IV. 104. >Vitezovic« 1. 54 



252 

aprila iodine 1616.' Prizenjena porodica u Veliku Mlaku u kudu 
Lackovica. 

God. 1622.25. juna podijeli kralj Ferdinand II. Marku V r a- 
Cevicn, sinu niu Blazu i braci njeoovoj Matiji i Pavlu, te Gjuri 
M u s i n i 6 u plemstvo i grb. — Proglaseno na hrvatskom saboru 
16, novembra g^od. 1622.'^ 

God. 1623. 1. decembra podijeli kralj Ferdinand II. plemstvo 
i jrrb M i h a 1 j u K o v a c i c u. — Procrlaseno na hrvatskom saboru 
4. septembra 1624.^ 

God. 1624. 1. februara podijeli isti kralj plemstvo i grh Petru 
Xunkovicu iliti jakopovicu i liraci mu Pavlu, Matiji i Stjepanu.'' 

God. 1625. 14. februara podijeli isti kralj plemstvo i grb Ivanu 
i Petru Senkovackomu-Valici.^ 

God. 1628. 5. juna podijeli kralj Ferdinand II. plemstvo i grb 
Andriji Franetidu, zeni mu Dori Matesic^ i Nikoli B a h o r i d u. 
— Progla.-^eno na hrv. saboru 1. januara 1630.'' 

God. 1631. 20. februara podijeli isti kralj ponovno plemstvo i 
grb plemenitomu Mateju Klinovicu, bratu mu Ivanu i sestrama 
njegovim Kati i Jeleni. — Proglaseno na hrvatskom saboru 1632. 
12. jula.' 

God. 1631. 6. marta podijeli isti kralj plemstvo i grb Nikoli 
Stepanicu, bradi mu Martinu i Jurju i stricevicima njegovim Mi- 
halju, Stjepanu, Pavlu i drugom Mihalju. Kad je taj plemidki list 
iznesen pred hrvatski sabor, bude unisten, jer je u njem bio opis 
grba, koji se nije slagao sa slikom grba tamo naslikanom. Za to je 
28, jula god. 1632, izdan po kralju novi plemicki list, u koji su 
uvr.'^tena jos imena njegovih striCevida Gjure i trecega Mihalja. — 
Proglaseno na hrvatskom saboru 1635. 26. aprila.*^ 

God. 1644. 27. septembra podijeli kralj Ferdinand III. ponovno 
plemstvo i grb plemenitomu Gjuri i Ivanu Kusevicu iz Plesa, 
Gjurinuj kceri Jeleni i Ivanovom sinu Gjuri. — ProglaSeno na hrvat- 
skom saboru 15. januara. 1649." 



* IV. lOG. .Vitczovic* I. 173. 
' IV. 114. »Vitczovic« I. 12U 

' IV. 114. Ibid. I. 138 

* IV. 288. 

' IV. 298. Grb prioijcm ii Bojnicic, »A'lel v. Kroatien u. S!avonien«. 

" IV. 120. Grb prioijden u »Vitezovicu«. I. 13o. 

' IV. 120. Grb priopdcn u »Vitezovicu« I. 172. 

* IV. 120. Grbovi priopccni u »Vitczovicu« 1. 177. 
'' IV. 134. Grb priopcen u »Vitezovicu« I. 174. 



253 



God. 1646. 12. novembra podijeli kralj Ferdinand 111. plcmstvo 
1 grb Mihalju Stepanicu, sinovima mu Ivanu, Gjuri i Blazu • 




Ban Toma Erdody pobjcdnik Turaka kod Siska g. 1593. 
Nadgrobni spomenik u stolnoj crkvi zagrebackoj. 

Marti nu Sipusicu inace Jajeaj zvanom i ovoga sinovima Ni- 
koli, Ivanu i Petru, te napokon Ivanu Kop>rivnjaku inace zvanom 
^ tii^I ^^- ~ Proglaseno na hrvatskom "sabom 21. oktobra 1650.' 

' IV. 137. Grb priopcen u »Vitezovicu« I. 58. 92. 



254 

God. 1655. podijeli isti kralj plemstvo i grb To mi Jurilo- 
V i c u, S t j e p a n u i 1 \- a n u D o m i I r o \- i c u i M a r t i n u (^ \- e t- 
kovicii. — Proglaseno na hrvatskom saboru 11. augusta 1655.' 

God. 1659. 11. augusla podijeli kralj Leopold 1. plemstvo i 
grb Blazu F'ucekovicu, bradi mu Gjuri i Matiji, stricevicu mu 
Gjuri, te Martinu, Ivanu, Mateju, Gasparu i Grguru Tucekovicima, Tomi 
B e r k o V i c u te P e t r u i Gjuri Z i v k o \' i c u. — Proglaseno na 
hrvatskom saboru 1657. 4. februara.^ 

Iste godine 10. oktobra podijeli isti kralj plemstvo i grb N i- 
k o 1 i V a 1 i c e V i c u inace Celicu te Matiji De v e r i c u »koji su 
i inace pripadnici plemenite opcine Turopolja* (qui alias etiam uni- 
versitati nobilium Campi Zagrabiensis dicti iiicorporati essent). — Pro- 
glaseno na hrvatskom saboru 8. jaiiuara 1660. Legitimirano plem- 
stvo god. 1752.'^ 

Iste godine 20. oktobra podijeli isti kralj plemstvo i grb Petru 
Trupcevidu, sinu mu Ivanu i bratu Gjuri; Petru, Mihalju, Kati, 
Barbari i Margareti djeci spomenutoga Gjure, Simunu Horvatu 
te djeci ovoga Grguru, Jeleni, Margareti, Kati i Dori. — Proglaseno 
na hrvatskom saboru 12. decembra 1663.* 

(jod. 1664. 9. maja podijeli isti kralj plemstvo i grb Ivanu 
Brajkovicu i sinovima njegovim Nikoli, Matiji i Ivanu. — Pro- 
glaseno na hrvatskom saboru 6. novembra. 1668.' 

God. 1665. 18. marta podijeli isti kralj plemstvo i grb Petru 
Klafuricu te po njemu Ivanu, Martinu i Mihalju Klafuricu. — 
Proglaseno na hrvatskom saboru 11. septembra 1673.^ 

God. 1667. 10. januara podijeli isti kralj plemstvo i grb Gr- 
guru Severn. — iVo^laseno na hrvatskom saboru 6. novembra 
god. 1668." 

God. 1668. 4. februara podijeli isti kralj plemstvo i grb Ma- 
tiji H e r V a c i c u, te braii mu Lovru i Martinu. — Proglaseno na 
hrvatskom saboru 1668. 6. novembra.^ 

God. 1683. 9. marta podijeli isti kralj ponovno plemstvo i grb 
plemenitonm Xikoli '1' r u m li e t a S u 'koji je vec od prije imao 



' IV. 144. (jfl) i>riopcen u ^Vitczovicu' I. 152. 

" IV. 145. Grb priopcen u >Vitezovicu 1. 176. 

' IV. 145. Grb piiopcen u *Vitczovicu<; I. 139. 298. 

* IV. 146. Grb priopccn u »Vitczovicu« I. 139. 

* IV. 150. Grb priop(:en u »Vitczovicu« 1. 103. 

* IV. 150. Grl) prioix'en u »Vitczovicu« 1. 138. 
' IV. 150. Grb priopcen u >Vitezovicu€ I. 176. 

* IV. 151. Grb priopccn u »Vitezovicu<' I. 150. 



255 

plemicki list, ali je u Zagrebu prigodom pozara propao), njego- 
vim sinovima Gjuri i Ivanu, te bra6i Ivanu i Mihalju; Pavlu sinu 
recenoga Mihalja; Mihalju i drugom Mihalju sinu Bartolovu te Mihalju 
njegovom stricevicu ; braci Gjuri, Petru i Pavlu, te napokon Matiji 
Krilcicu, sinovima ovoga Matiji i Mihalju, te bratu Mihalju. — Pro- 
glaseno na hrvatskom saboru 15. maja 1687.' 

God. 1700. 16. februara podijeli isti kralj plemstvo Andriji 
Krajacicu, gradjaninu zagrebackomu i tridesetnicaru brdovackomu. 
Proglaseno na hrvatskom saboru 8. marta 1700.''^ 

Tecajem stoljeda, a narocito u XVII. i XVIII. vijeku ninogo se 
je Turopaljaca iselilo iz Turopoija, te u raznim mjestima zasnovali 
nove obitelji. Tako je primjerice plemenita porodica Miksica iz Donjeg 
Lukavca zasnovala svoje ogranke u Turnu kod Karlovca, Taboriscu, 
Topuskom, Csene (u Ugarskoj) itd. Ovako novo zasnovane obitelji 
su katkad morale svoje plemicko porijetlo dokazati, a da mogu uzi- 
vati svoja plemicka prava. Tako su pred hrvatskim saborom godine 
1752. legitimirale svoje plemstvo porodice : Senkovacki-Valica, Celic- 
Valicevic, Grdinic, Munkovic-Jakopovic, Miksic, Krpacic-Kerpet i Bu- 
sevec.^ 

Turopoljski plemici imali su kao takovi takodjer pravo glasa 
kod restauracije (obnove) magistrata zagrebacke zupanije. Da ne bude 
zloporabe, odredilo je namjesnicko vijece god. 1831., da u buduce 
imadu ovi glasujuci Turopoljci prije restauracije dokazati svoje plem- 
stvo pred zupanijom.* 



Plemici Turopoljci vazda su strogo pazili na svoje plemstvo i 
cijenili ga. Za to su vrlo rijetki slucaji, da se je plemid zenio sa 
neplemkinjom, ili plemkinja s neplemicem. Ako bi plemkinja Turo- 
poljka uzela bila neplemica ili seljaka bez dozvole svojih roditelja, 
brace i rodjaka, to je gubila pravo na svoj dio zemljisnog posjeda.* 

Ima opet po koji slucaj, da je neplemic, ozenivsi plemkinju 
turopoljsku, samo na temelju posjeda — a mozda i pobracenjem — 
dosao do plemickog naslova i prava. To se dasto moglo zbivati samo 

* IV. 159. Grb priopcen u »Vitezovicu« I. 153. 
'' IV. 233. Grb priopcen u j-Vitezovicu I. 173. 

' IV. 298. 

* IV. 445. Vidi clanak: Turopolje i ilirski pokret. 
' III. 444. 

' I. 174. 175. 



256 

priie god. 1560. Potomke ovakovoga neplemica i plemkinje znala hi 
op^iina smatrati pleniicima i uvrscivala ih u niz turopoljskili plemica." 

Tako SLi god. 1417. Krizan sin Ivceca neplemica i plemkinje 
Magde, te Blaz \'erneic, sin Nikole Musica, neplemica i plemkinje 
Jelke, dobili Cetvrtinu plemickoga posjeda svojeg djeda, koji im je 
opdina urucila »kao pravim plemicima«.^ 

\'idili smo dakle, kako se je turopoljsko plemstvo razvijalo i 
kako je bilo ravnopravno sa ostalim plemstvom kraljevine Hrvatske 
i L'garske, sto se je vazda i priznavalo. Tako je i danas, te je po 
tom plemic Turopoljac istorodan i^ebenbiirtig) sa svakim drugim hr- 
vatskim i uyarskim plemicem. 

• Poblize sravni 61anak o adopciji u ovom djclu. 




Vojne Turopoljaca. 



Poput ostalih plemica kraljevine Hrvatske bili su i Turopoljci u 
najstarije doba obvezani vojevati pod zastavom hrvatskoga bana. ' Vo- 
jevali su na svoj vlastiti trosak i nosili sve troskove za oruzanje i 
uzdrzavanje svoje na vojni. Mjesto sebe mogao je plemic i drugoga 
iia vojnu poslati, te je za svako izbivanje bio odgovoran. U starije 
doba doprinasali su Turopoljci i za hrvatsku vojsku stanoviti iznos 
u novcu. To su podavali o Jurjevu 40 for., sto se je zvalo »vojs- 
cina« (pecunia exercitualis).' 

O sudjelovanju Turopoljaca u vojnama sve do u XVI. vijek, 
imademo vrlo malo vijesti, ali ono malo sto ih imamo, dovoljno je, 
da uzmognemo u kratkim crtama ocrtati neke zgode, u kojima su 
Turopoljci vojevali. 

God. 1408. popeo se bio na prijestolje bosanski kralj Ostoja, 
uz koga se priljubise mnoga bosanska gospoda. Protiv njega ustaje 
kralj Sigismund. S jedne strane udara na nj ban hrvatski Pavao 
Bisen, a s druge herceg Hrvoje Vukcic. Tom prilikom pritisnuse 
valjda banske cete tvrdi grad Krupu, sto ga je drzao vojvoda Vukac 
pristasa Ostojin. God. najme 1396. darovao je kralj Sigismund gra- 
dove Krupu i Ostrozac Vukcu, protiv cesa prosvjedovahu knezovi 
Blagajski, jer oba grada bijahu njihov posjed.^ 

U toj vojni sudjelovali su i Turopoljci. Juraj, Blaz i drugi Blaz 
sinovi pokojnoga Mihalja »Velikoga« iz Mlake (nobilis de Mlaka), 
imali se pridruziti vojni na grad Krupu ili pako mjesto sebe po- 
siati na vojnu svog zamjenika. Nu ovi niti su osobno posli, niti su 
poslali svog zamjenika. Poradi toga budu osudjeiii na globu od tri 
marke dinara. Ispravom izdanom u Zagrebu 19. augusta 1410., potvr- 
djuju Pavao Cupor, zupan zagrebacki i krizevaCki i suci plemica 
zagrebaCke zupanije spomenutim plemicima iz Mlake, da su platili 



' II. 20. 413. 531. 532. 
' II. 279. III. 225.-229. 
* Lopasic: Bihac. 205. 

17 



258 

o-lobu i dali zadovolji^tinu glede ostalih vojiiih duznosti »v()iscina>< 
zvaiiili." 

Kasnije, narocito kroz X\I. i X\1I. vijck vieliino, ela se Tun)- 
poljci cesto bore protix- Turaka, te se pokazuju kao hrabri Ijudi, bra- 
neci svoju domovinu. Vec pod konac XV. i na pocetku XM. vijeka 
doznajemo za prve borbe Turopoljaca s Turcima. Osobito junastvo 
u bojevima protiv Turaka, a na krajini, pokazao je Turopoljac Ca- 
spar iz Lomnice (Kisevi(i). Uz njega isticu se Ilija Dragisic iz Mik- 
sinca (de M3kszyncz), Bartol i Nikola iz Buce (BudaCki) i Petar 
jurmanovic iz Radonje. Za ove prevelike zasluge njihove za kriinu i 
drzavu, podijelio im je kralj Vladislav 11. novembra god. 1503. u 
Budimu izdanom poveljom grb." 

U pripremama, sto se god. 1521. cinile sa strane kralja Lju- 
devita II. protiv Turaka, koji se priblizili granicama domovine, i vec 
ovu prelazili (pad Biograda), sudjeluju i nasi Turo])oljci. Bilo ih je 
toliko poslo pod zastavu banovu, da nije bilo kod kuce dovoljno 
muzeva, koji bi bili mogli braniti svoj imetak od nasilja susjeda, 
narocito od nasilnog Ivana Kosackoga, kastelana medvedgradskoga, 
a sluzbenika Jurja markgrofa Brandenburskoga. To sam kralj istice 
u jednoj ispravi od 1. septembra god. 1521., veledi: »posto su isti 
tuzitelji u taboru i zaokupljeni vojnom na Tarke«.^ 

Kad su opet god. 1524. provalili Turci u Turopolje i od onuda 
odveli u ropstvo mnogo Ijudi, niedju kojiina je bila i zena Mateja 
Mudica,* za cijelo su Turopoljci junacki branili svoje ognjiste. 

Cetania bana Franje Bacana, koje su hrlile god. 1526. u pomoc 
kralju Ljudevitu II. na Muhacko polje, pridruzio se je i velik broj Tu- 
ropoljaca. Makar da se kraljev kancelar Stjepan Brodari6 odlucno 
izjavio, da se ne valja upu^tati u boj s Turcima, koje je vodio sam 
turski car Sulejman II., dok ne stigne junaCki knez Krsto Frankopan 
sa svojim cetama, ipak se naslo drugih u kraljevskom vijecu, koji 
mu doviknuse : »Huljo, zar demo nasu slavu Hrvatima prepustiti ? 
Zar cemo ustupiti Cast nasu banu i Frankopanima ? Ha, ha, ha!« Tako 
evo bude zakljuceno, da se udari na daleko jacu tursku vojsku. — 
Dana 29. augusta sukobe se vojske. Strasan pokolj zavlada u borbi, 
a za uru i pol bila je odlucena sudbina krsdanske vojske. Sam kralj 
zaglavi na bijegu u potoku Cele, gdje se zaguSio u mocvari ispod 



' I. 161. 

' U. 210. 

' II. 489. 495. 

* III. 383- 



259 

svoo- konja, kuji se je ranjen na njeya strovalio. Bojiu) polje pukrilo 
je vise do 20.000 krscana, a medju ovinia ugarski prinias, nadbiskup 
ostrogonski Salkaj, djakovacki biskup Jure, glavni vojskovodja Pavao 
Tomori, knez Juraj Zapoija i knez Matija Frankopan Slunjski, sedam 
prelata i do 500 odlicnili plemi(5a, medju kojinia bijasc devetnaest 
plemenitih Turopoljaca. ' 

Niti pisma, niti predaje nijesu nam sacuvale imena tih hrvatskih 
junaka, kuji su svojom krvlju omastili Muhacko polje, iskazavsi time 
svoju vjernost kralju i domovini. Poraz muhaCki ostade dugo vre- 
mena u zivoj uspomeni kod Turopoljaca, te se taj cesto spominje 
u njihovim pismima i zapisnicima. Oznacuje se upravo kao iieki 
osobiti rok, po kojem Turopoljci oznacuju vrijeme nekih svojih unu- 
tarnjih dogadjaja. 

S Turcima ogledase se Turopoljci opet god. 1556., kad su ovi 
oko Bartolova (24. augusta) provalili bill u Turopolje, te ovo macem 
i ognjem poharali.''^ Od tada bivaju sve cesce i zesce borbe protiv 
Turaka, u kojima sudjeluju Turopoljci. 

Iza pada Sigeta, gdje je poginuo junacki Nikola knez Zrinjski 
(god. 1566.), nastade ocajna borba protiv Turaka. Banovi Franjo knez 
Frankopan Slunjski i biskup Gjuro Draskovic (1567.) pozvase Hrvate 
na oruzje. Tako evo krecu i Turopoljci u boj. Nu mnogi se oglusise 
torn pozivu, te budu god. 1570. globljeni za to, sto nijesu poslali 
svoje Ijude u boj. Neki ne htjedose, neki opet ne mogose. Tako bi- 
jahu zaprijeceni bolescu : Mihalj Busevec iz Busevca, Toma Vitkovic 
iz Kurilovca i Grgur Liz iz Vrhovlja. Mnogi opet nijesu poradi siro- 
mastva mogli platiti globu, kao : Kirin Sucec iz Laza, Kirin Vu- 
glesi(5 i Stjepan Kraljic iz Kusanca, Benko Krpic iz Vrhovlja, Antun 
Kljacic.iz Vojnosca. Svaki pojedini morao je platiti u ime globe dva 
talira.^ 

God. 1574. nalazimo Turopoljce u banovom taboru kod Siska. 
Medju ovinia se izricno navodi Stjepan Trepsetic iz Gornjeg Lukavca. ' 
Kad su opet god. 1592. Turci zauzeli Hrastovicu, provalise ponovno 
u Turopolje.^ 

Turopoljci obecase takodjer cuvati Petrinju od Turaka. Zato cvo 
pise ban Toma Erdody 16. januara god. 1615. iz Odre zupanu turo- 
poljskomu Jurju Vagicu: »za to, da orsag po neprigledbi kojoj kako- 

' III. 200. 
' III. 38<). 
' IV. 21. 
' IV. 27. 
' IV. 65. 



260 

voga kvara ne valuje, zapovidamo vam na§om banskom mocjom, da 
taki iz plemenitih Turovoga polja Ijudi polovicu na 15 dana sa do- 
voljnem brasnom i oruzjem u nutar u Petrinju, a drugu polovicu 
opet na drugih 15 dana, kako ste se i sami obecali poslati, da od 
neprijatelja Petrinju cuvaju . . .«' 

God. 1627. odredi hrvatski sabor, da Turopoljci drze straze na 
Kupi."'^ Od tog vremena vidimo Turopolje gotovo u svakoj vojni, gdje 
junacki brane svoju domovinu. 

Kad je opet god. 1663. zaprijetila velika pogibelj od Turaka, 
ustaju opet Turopoljci na oruzje i hrle u banov tabor u Semovac 
kod Varazdina. Mnogo ih se tamo sabralo, ali ih bijase i takovih, 
koji ostase kod kuce. Kadi tog izostajanja pisao je kralj Leopold I. 
opcini turopuljskoj. Pismo njegovo procitano je na turopljskom spraviscu 
13. seplembra g. 1663., te je zakljuceno, da se protiv ovakovih imade 
u sniislu zakona postupati, naime, da se kazne gubitkom negibivog i 
gibivog imetka, koji se imade zaplijeniti u korist opcine. Taj po- 
stupak imao je provesti zupan turopoljski ili po njemu izaslani kape- 
tan sa dostatnom pratnjom. Tom zgodom bade takodjer zakljuceno 
i strogo odredjeno sa strane opcine turopoljske, da Turopoljci imadu 
na poziv bana tocno polaziti u tabor.' 

Stroga ova odredba nije mnogo pomogla. Makar da je ban 
skoro do tri puta izdao poziv, da se vojska sakuplja na Dravi kod 
Varazdina, ipak se mnogi Turopoljci tomu oglusise, a neko}i i iz ta- 
bora odbjegose. Spravisce turopoljskp iste godine 22. oktobra opet 
odredi, da se oni, koji se banovom pozivu oglusili, imadu globiti 
sa dva vola ili vrijednoscu istih, tako i oni, koji su sada odbjegli 
iz tabora. Oni, koji ne dodju na drugi poziv, globit ce se sa 50 
ugar. for. (quinquaginta Horenorum hungaricalium in vivo dumtaxat 
homagio), a koji se na tre(3i poziv ne odazovu, gube glavu i imetak. 
Da se ta odredba provede, izaslan je kapetan turopoljski na ovrhu. 
Isto tako kao nevjernici, gube imetak i oni, koji bi se iz tabora vra- 
tili bez pismene otpusnice (sine sigillo aut script©). Naglasuje se na- 
rocito, da svi, koji pod banovim barjakom vojuju, moraju polaziti i 
vradati se opet u tabor, a ne mozda utedi.* 

Kad se mjeseca jula 1677. pronio glas, da Turci smjeraju 
udariti na krajinu, pozvao je ban Nikola Erdody medju prvima zu- 

' I\". 1(17- 

■ I'lOtocoll. congreg. regni. U kr. zcm. arkivu u Zagrebu. 
' Acta polit.-jurid. 1650—1702. pag. 156/7. Protocollum, u turopoljskom 
arkivu. 

* Ibidem pag. 15'J. Slicnih zakijucaka bilo je i god. 1664. 



261 



pana turopoljskog Vagida, da turopoljski kapetan sa svojom detom, 
sto ju pri ruci ima, 15. jula u vecer osvane u Farka^idu, a ostali, 
da cim brze za njima dodju. Godine 1680. u augustu imali se opet 
Turopoljci staviti u Degoj.' 

I pod konac XVII. vijeka znalo se dogadjati, da se neki Tu- 
ropoljci oglusili pozivu na vojnu. Kad je 20. oktobra god. 1692_ 
drzano turopoljsko spravisce u Lukavcu, tuzio se zupan na turo- 
poljskog kapetana Jurja Sipusica, barjaktara i bubnjara, sto nijesu 
mnoge Turopoljce poveli na vojnu. Na torn spravist^u zakljucise Tu- 
ropoljci, da se svi Turopoljci, opskrbljeni hranom i oruzjem, imadu 
sabrati slijedec^e subote u polju kod Plesa i spremni biti, kud bude 



-/f 




Kralj Fcrdinad 111., 
koji je Turopolju podijclio prosiiena sajmovna prava. 

odredjeno po banovoj zapovijedi krenuti na vojnu. I stranci, koji su 
drzali u Turopolju posjede, bill su duzni do(3i pod kaznom gubitka 
imetka.'^ 

Ban je mogao i rijesiti od vojne sluzbe, kako je to ucinio ban 
Adam Bacan god. 1693., kad je Matiji Brencicu izdao pismo, kojini 
ga je rijesio od vojne duznosti od njegovih posjeda u Kurilovcu, za 
vrijeme dok bude stajao u sluzbi banice.'^ 

Prigodom pogibeljnog ustanka u Ugarskoj, koji je bio nastavak 



' IV. 152. 

' Acta polit.-jurid. 1650. — 1702., Piotocollum p. 592—3. u tuio[). arkivu. 

^ Izvor. u turop arkivu. 



262 

buna Mirka T()kolija, sto oa je p^kremio j^;. 1702. mladi knez I<>anj(> 
K'akoczy protiv kralja Leopokla I., isticu sc i 'ruropoljci kao hrani- 
tt'lji niedja svoje doniovine. Provale buntovnili Madzara u Medju- 
niurje i Slavonijii odhijase junacki rctar Keglcvic, baiiski zanijcnik. 
All za to je Rakoczyjeva stranka a Ugarskoj bivala sve jaca, a 
ustanak sve opcenitiji. Sad je istom trebalo Hrvatima braniti ne samo 
domovimi svoju, vec i novoga kralja josipa I., koji je iza smrti kralja 
Leupolda I. god. 1705. zasio hrvatsko prijestolje. Hrvati stekose u 
torn teskom polozaju moiiarkije velike zasluge. Jaka hrvatska vojska 
god. 1705./6. cm-ala je medje kraljevstva na Dravi i Muri. I u toj 
vojsci nalazimo do dvije stotine Turopoljaca.' Taj neniio rat dovr.si 
szatmarskim niironi jiod. 1711. 



Kad je g. 1740. umro kralj Ivarlo III. iVI. i poslednji niu.ski 
odvjetak Habsburgovaca, a zasjela je ugarsko-hrvatsko prijestolje na 
tenielju pragmaticke sankcije kei mu Marija Terezija, poce Karlo 
.\lberto, knez izbjrnik bavarski, kao potomak kceri kralja Ferdi- 
nanda I. svojatati pravo na nasljedne zemlje austrijske. Tu priliku 
upotrijebi i pruski kralj Friderik II., koji zauze Slesku. Tako evo za- 
poce krvavi boj, poznat pod imenom nasljednoga rata. I Napuljci te 
Spanjolci provale u Italiju i zauzese tamosnje austrijske posjede, Va- 
Ijalo se oprijeti u Italiji i protiv pruskog kralja. Medju cetania 
kraljice, .sto vojevahu u Italiji protiv neprijatelja njezinih, nalazimo i 
(ietu Turopoljaca. 

\'ec 30. januara 1742. pisao je hrvatsko pismo Petar Para- 
niinski iz Kurilovca biskupu zagrebaCkom kao kralj. zamjeniku o 
ratnim priprema, te priposlao popis turopoljske kumpanije. Ovaj se 
popis valjda izgubio. Barem ne prilezi pismu.'^ 

Narodna hrvatska vojska krenula je 10. maja 1742. pod glavnim 
zapovjednikoni i pukovnikom Petrom Paraminskim put Italije. Brojila 
je 2400 niomaka. Potpukovnikom vojske bio Juraj Poglediii, dakle 
obojica Turopoljci. Od ostalih Casnika bili su Turopoljci Nikola Ar- 
banas, Briglevic^ i Ivan Trumbeta^ic (}). Pleniida Turopoljaca bila je 
lijepa Cetica, jer je i§la pod svojim barjakom. Kad su polazili u Ita- 
liju receno ini bija.^e, da (ie same godinu dana vojevati — ali pri- 
segoSe ostati na vojni: ; d o k 1 a ni potrebni budemo«.*^ 

' Turopoljski spisi u kr. zem. arkivu u Zagrebu. 
ll Epistolae ad episcopos Zagr. T. CII. N. 30. u nadb. arkivu u Zagrebu. 
' Kukuljcvic: llrvati za nasljednoga rata. Zagreb 1877. str. 23. 24. 



263 

U Ituliji voj.'v.ilui Turopoljci s;i ostalim Hrvatima i Sardincima 
protiv spanjolskou- o-enerala Munteniara 18. juna 1742. kod San Gio- 
vanni-a na Padii, li'dje bijahu pobjediiici. Isto tako slavno vojevahu u 
bitci kod Camposanto 11. februara 1743. proti\' Spanjolaca, koje je 
vodio niar.sal Sages. Ovdje su ba.s Hrvati odlucili bitku. Osobito se 
istakose lirvatski banderijalci. Hrvatska vojska u Italiji, kad je vidila, 
da ce morati i dulje od obecane godine dana ostati na vojni, poee 
se buniti i odilaziti kuci. Vec koncem decembra 1742. povratio se 
pukovnik Paraminski kuci, a iza toga nasta jos veca buna u vojsci. 
Vec 15. februara 1743., javio je podban Rauh banu, da su brvatski 
banderijalci krenuli iz Italije. Neki od vojnika rekose, da se za to 
vracaju, jer ih je pukovnik Paraminski ostavio. 

Protiv ovih iz Italije vrativsim se vojnicima povedena je stroga 
istraga. Mnogima je dokazana krivnja, te su neki izgubili glavu, a 
drugi bili sibani. Medju ovima nije bilo ni jednog Turopoljca. Sto 
vise, medju nevinima i krivo optuzenima spominju se samo Turopoljci 
Juraj Kos i Ivan Cuncic. ' 

God. 1743. nijesu Turopoljci vojevali kao ni ostali banderijalci 
- hrvatski. 

God. 1744. opet vidimo Turopoljce, gdje vojuju u Ceskoj i Ba- 
varskoj protiv Prusa. Medju casnicima spominju se tuj Turopoljci 
kapetaiii Juraj Miksic ml, Ivan Miksic, te porucnik Ivan Lucic;* 

Rat protiv Friderika II. bio je nesretan za Austriju, jer je god. 
1742. kraljica morala kralju Frideriku otstupiti Slesku. No time ne 
dovrsi rat protiv kneza bavarskog, u kojem je austrijska vojska bila 
prilicno sretna. Taj nasljedni rat svrsi tekar poslije smrti kneza iz- 
bornika Karla Alberta, koji se pace g. 1741, u Pragu dao kruniti. 
Njegov sin Maksimilijan III. sklopi mir g. 1745., ali za to ne mirovase 
kralj Friderik II. On opetovano porazi austrijsku vojsku. Rat bio je 
krvav i mucan, a osjedabu ga i Hrvati. U ovim teskim casovima mo- 
narkije vidimo i opet Turopoljce, gdje stupaju u bojne redove kra- 
Ijicine a na obranu prijestolja i drzave. Vec god. 1747. spadali su 
Turopoljci u prvu plemicku cetu (kumpaniju), kojoj bijase za- 
povjednikom pukovnik Gjuro Pogledic. Kapetanom-lajtnantom te cete 
bijase barun Sigismund Firnberg (Frimbergh), zastavnikom Ivan Pet- 
kovic, strazmestrom Toma Lackovid, bubnjarima Juraj Car i Petar 
Kovacevid te kapralom Ivan Mudic. Prema zakljucku hrv. sabora do 30 
i slijedecih dana mjeseca januara i februara god. 1747., imalo je u 



• Ibidem 26.-29. 
'^ Ibidem str. 33. 



264 

toj plemidkoj Ceti biti 96 Turopoljaca (vojnika i dva bubnjara te 
potcastnika). Za tu Cetu popisano je u Turopolju izim spomenutih jo5 7 
iz Vel. Mlake, 14 iz Lomnice, 5 iz Hra^da, 3 iz oba Lukavca, 13 iz 
Kurilovca, 4 iz Gorice, 1 1 iz KobiliCa i 32 momka iz ostalih sela. 
Taj popis obavljen je 28. februara god. 1747. Ovoj se Ceti pridruzi 
jo.s 87 komorskih vojnika te 10 iz Severina, Bosiljeva i Novoga grada. 
Cijela ceta (kumpanija) brojila je s pukovnikom 1000 momaka. Ovako 
uredjena Ceta krenula je iste godine u Bavarsku protiv pruskog 
kralja Friderika.^ Kako je ova Ceta tamo vojevala, kojom sreCom ili 
nesreCom ne znamo. Napokon dodje do mira u Achenu 18. oktobra 
1748., kojim dovr>5i taj nasljedni rat. 



Sest godina proteklo je bez rata, teCajem kojeg vremena po- 
sveti kraljica Marija Terezija osobitu brigu svojim zemljama. Nu gn- 
bitak Sleske nije mogla pregoriti, u cem ju osobito podupirao njezin 
ministar grof Venceslav Kaunitz. Dok se kraljica osigurala od na- 
vala Franceza, nastojase pruski kralj Friderik II. s Rusijom, da unisti 
kraljicu. On provali god. 1756. u Sasku. Kraljica stvori jaki evrop- 
ski savez protiv Friderika (1757.). ZapoCe opet Ijuti t. z. sedmo- 
godisnji rat, u kojeni se HrVati s Trenkovim pandurima odlikovahu. 
Srecif bojna bila je sad na strani kraljice, sad opet na strani krvna 
joj neprijatelja. 

Potrcha, da se opet dignu Turopoljci na onizje pr(>ti\' priis- 
koga kralja Friderika, pokaze se god. 1758, kad je sabor hrvatski 
odredio, da Turopoljci imadu dati vojnike, kako je to vec odredjeno 
i pored toga jov^ jednoga Itanderijalca (konjanika).''* Ova Ceta brojila 
je 146 momaka. NajviSe dadose sela Mraclin i Lazi, ukupno 16, onda 
Dragonozac 14 momaka. Najmanje (po dva) dadose Gorica i Gustil- 
nica, a Gornji i Donji Lukavec, pak Rakitovac nije dao ni jednog 
momka. Ovako spremljena Ceta krene iste godine protiv Prusa. Ovoj 
Ceti budu pripojeni i vojnici iz primorskih strana.^ Kojom je sreCom 
vojevala ova ceta, nije nam poznato. 

I taj krvavi rat nije Austriji donesao zeljeni svrsetak, jer do- 
vr.si 15. februara 1763. mirom u Hubertsburgu, na kojem je kraljica 
morala Slesku konaCno prepustiti pruskom kralju Frideriku. 

' IV. 289. — Protocol, congr. rcfjni a. 1746. str. 128. u kr. zem. arkivu 
u Zagrebu. 

' Protocol], gener. regni congr. anno 1758. od 17. i slijedecili dana 
februara u kr. zem. arkivu u Zagrebu. 

' IV. 299. — Krcelic, Aiinuae p. 353. 36U. 



265 



Kad je opet usHjed neprijateljstva pruskog kralja Friderika II. 
buknuo god. 1778. t. z. bavarski nasljedni rat, izmedju Austrije i 
Pruske, opet bijahu pozvani Turopoljci da podju u boj. 26. februara 
1779. iz Beca, pise groi Franjo Erdod}^ zupanu turopoljskom Jurju 
Pogledi(5u, te mu po nalogu kraljice nalaze, da u Turopolju digne sto 
veci broj vojnika banderijalaca, koji 6e biti stavljeni pod zapovjed- 
nistvo grofa Draskovida. Tom prilikom istice Erdddy pohvalu kraljice, 
kojom je odlikovala juna.^tvo hrvatskih banderijalaca u minulom prus- 
kom ratu. Dok se to spremalo u Turopolju, stize nalog bana 
Franje Nadazda iz Varazdina, da banderijalne Cete imadu cekati do 
dalnje odredbe. Tu odredbu saop6i Matija Bornemissa-Stolnikovid zu- 




Kralj Rudolfo II. koji je god. 1582. potvrdio bratstvo Turopoljaca. 

panu Pogledicu iz Zagreba 20. februara. 13. maja 1779. sklopljen je 
mir u TjeSinu, i tako ostadose Turopoljci kod kuce. 



U ratu protiv Turaka god. 1789. vojevali su i Turopoljci. Cini 
se, da je s njima vojevao i neki konjanik Kralickovic, koji je 28. 
augusta u okrsaju kod Mehadije oteo jednu tursku zastavu, Kad je 
zastavu predao svom zapovjedniku, izrazio je zelju, da se ova preda 
Turopoljcima. Za cijelo su Turopoljci u torn okrsaju zasluzili ovu za- 
stavu. Ban Ivan Erdody preda zastavu zupanu turopoljskom Gjuri 
Pogledidu. Na spravisdu turopoljskom 17. maja 1791. drzanom u Vel. 
Gorici, izvijestio je zupan o toj zastavi, a Turopoljci izjavise zahvalu 
banu, i zakljucise, kako da se ta zastava svedano pohrani i uspo- 



266 

mena na junaka Kralickovica melica. Kako /akljucisc, tako i iz- 
\cdose. 

Due 10. jula, slu/ila se iiiisa zahvalnica u zupnoj crkvi u Vcl. 
(jorici sa svecaniiii pjevanjem »Te deum laudamus«. Foslije mise 
nosena je ta zastava, pracena turopoljskom cetom i mnostvom turo- 
poljskog plemstva i ji-ospode, te svinikolikiin sluzhcnim ftsobljem Tu- 
ropolja u grad Lukavec. Povoiku pratihi je glazba, koju je viceasesor 
Petraviti o svom trosku pribavio. I jedna opcina dala je glazbi podvoz 
od lekenickih kmetova, da je' mogia doci u Turopolje.^ 

Ovako dopremljena zastava pohranjena je u gradu Lukavcu 
odakle je kasnije s arkivom preneseiia u Vel. Goricu, gdje se i danas 
euva u tiirop. arkivu. 

Ova je zastava od vrlo tanke svile, gore zute, dolje zelene boje, 
a Li sredini sasivena. Veoma je trosiia, siroka je 1 m., a duga je bila 
od prilike 1*20 m. Na njoj se nalazi turski iiapis izrezan od zelene 
svile i gore pricvrscen. 

Zastava je na neolicenuj motki, koja imade na vrhu trobridi 
gvozdeni siljak, a odozdo okrugli. 



Provala Franeeza u Italiju pod votstvom slavnog generala Na- 
poleona Bonaparte zadala je Austriji trista briga, Pobjedonosno oruzje 
francesko napredovase sve sjajnije. Grad za gradom pada u ruke 
Franeeza, a y^adnja austrijska utvrda u Italiji, jaka Mantova, preda 
se 2. februara 1797. Napoleon nakani od tuda da krene ravno na 
Bee, da cara i kralja Franju II. prisili na mir. 

U ovom teskom easu trebalo se pripraviti na svaki moguiii 
slueaj, u kojem bi se imalo oruzanom rukom oprijeti neprijatelju. O 
torn se u Hrvatskoj osobito radilo sa strane zupanije zagrebacke. Ta- 
danji zamjenik pod^Aipana, Gjuro Belosevici, upravi 1. aprila 1797. pismo 
na opdinu turopoljsku, kojini joj saoptiuje odredbu zupanije, da se koli 
banderiji gospostinski, toll i plemidi jednoselci imadu vjezbali u oruzju, 
da bude mogU(ie svaki cas ustati kf)li protiv unutarnjim pokretima u 
zemlji, toli oprijeti se navali izvanjskim, kako to zahtijevase veoma kriti- 
can polozaj onog doba. To bijase po Turopoljce osobito vazna stvar. 
6. aprila 1797. sastalo se u Velikoj Gorici u »zidanoj kuriji« op- 
cinskoj malo dogovorno spravis(ie. Predsjedao je zupan Ivan Nep. 
ZdenCaj, a prisustvovaiiu zamjenik zupana Petar Modid, biljeznik 
Matija VrCkovic, oba prisjednika suda turopoljskog, zaCasni prisjednik 

• lY. 61i) 620. 



267 

Mihajlo Hervacid i potprisjednik Juraj Bri}j;levic. Ovi zakljucise, da 
.seTie ce pokoriti odredbi zupanije, .kojoj pripada samo pravo uko- 
naCivanja vojske, a ne pozivanje na oruzje, sto je iskljucivo od 
starine biJo pravo samo hrvatskog bana, koji je »vrhovni voj.sko- 
vodja ovih kraljevina«. Narocito sc na<rla5uje, da im jo^ nije ni ka- 
kova odredba glede ustanka na oruzje stigla sa previsnjeg mjesta. 
S toga zakljucise, da sfe Belosevicu na njegovo pismo i ne od- 
govori. ' 

Malo iza toga izda car i kralj P'ranjo II. u BeCu, 10. aprila 1797. 
odredbu, kojom se proglasuje opci ustanak plemstva na obranu domo- 
vine, a zapovjeduikom ustaske vojske u Hrvatskoj imenuje grofa 
Antuna Pejacevica, da time dobom i sluzbom slomljene .sile bana 
postedi. Vrhovnim ali zapovjeduikom sve ustasko-plemicke vojske, 
koli ugarske, toli hrvatske, imenova kralj svog brata palatina, -kojemu 
je po smislu zakona pripadala kapetanija u kraljevini. Ova usta§ka 
vojska imala je stajati pod zastavama zupanija. Svaka zupanija imala je 
saCinjavati zasebnu Cetu, kojoj 6e se na Celo postaviti sposobni 
Casnici.'^ 

Ovu kraljevu odredbu prepisa biljeznik zagrebacke zupanija 
Josip Grdenii, a zupanija zagrebacka priop6i ju opdini turopoljskdj 
svojim dopisom od 13. aprila, upravivsi ju na zupana Zdencaja.^ 

To bijase sada ozbiljna stvar. 20. aprila 1797. sastade se u 
Lukavcu veliko spravi§6e turopoljsko. Predsjedao je zupan Ivan 
Nep. Zdencaj, a prisustvovabu zamjenik zupana Petar Modid, biljeznik 
Matija Vrckovi6, podzupan Vrbovlja Ivan Kos, kapetan Mihajlo Vit- 
kovic, svikoliki prisjednici suda turopoljskog, zacasni prisjednik Mi- 
halj Hrvacid, odvjetnik Stjepan Briglevic, podblagajnik zagrebacke 
zupanije Toma Petravic, natporucnik Juraj Briglevid, porucnik Ivan 
Norsic, Lovro Ledar, Mihalj Smendrovic, podprisjednici suda turopolj- 
skoga i napokon svi plemici turopoljski. Kako vidimo, brojilo je ovo 
s'pravisce vise stotina plemenitih Turopoljaca. Na tom spravis(iu pro- 
glasena je gore spomenuta kraljeva odredba.* 

Medjutim je Napoleon dospio do Cjelovca i Leobena, gdje pri- 
sili cara na mir 18. aprila, na kojem mu je sve dopitano, sto je 
zelio. Time je za ovaj put odvraCena bila velika pogibelj po Austriju. 

Sretna sudbina pratila je i nadalje Napoleona, tako, da se 

• IV. 418.-419. 
» IV. 419. 

' IV. 421.-422. 

* IV. 422. 



268 

o;. 1804. krunio u Parizu za cara franceskoga. Nu rat time nije 
prestao. Vodio ga je protiv cijele gotove Evrope nevidjenom srecom. 
Italija, Njemacka i Spanija bijahu pozoristem Napoleonovih vojna. 
Evropa je strepila pred franceskim carem. Sve vi§e je prijetila po- 
gibelj Austriji koncem god. 1808. I u nai^oj domovini radilo se i 
niislilo^ kako da se npre silnom suparniku naseg kralja. Dakako, 
til se uz ostale racunalo i na Turopoljce. Ve6 12. januara 1809. 
molio je hrvatski sabor kralja, da se trosak mobilizacije Turpoljaca 
namiri iz drzavnih blagajna. Turopoljci bili su spremni na rat u svako 
doba. Ovi pripremise 150 momaka, a u sluCaju potrebe ho6e ih jos 
100 opremiti. O torn je raspravljano na hrvatskom saboru 17. januara, 
sto je sabor odusevljeno pozdravio. Jedino zamolise Turopoljci, da 
kad krenu iz Turopolja, ratuju na tro§ak erara.' 

U Turopolju zivo se radilo oko ustanka protiv Franceza. Bilo 
je zasnovano posebno povjerenstvo, koje je vodilo brigu oko us- 
tanka. U svrhu pregledbe ustaske vojske sastalo se to povjeren- 
stvo 15. marta 1809. u turopoljskoj »zidanoj kuriji« u Velikoj Gorici. 
Predsjedao je zupan turopoljski Antun Zdencaj, a prisustvovahu bla- 
gajnik Petar Modic, kapetani Mirko Haramincic i Ivan Trumbeta.s, 
biljeznik Martin Blazekovic i fiskus Ivan Cuncic. 

Prvo pitanje, koje se tu porodi, a ujedno i najvaznije, bijaSe, 
odakle da se namire potrepstine za ustasku vojsku. 

Glede toga pitanja bude zakljuceno, da ta sretstva imadu dati 
imucnije kuce turopoljske, ali tako, da budu onda slobodne od 
o.sobne sluzbe. Ostale pako kuce, koje su siromasnije, imadu ustati 
na oruzje. Tako bude odredjeno, da je popisano za ustanak u Kucu 
11, Kakitovcu 2, Mraclinu 14, Vel. Gorici 1, Kobilicu 4, Busevcu 7, 
Kurilovcu 4, Maloj Gorici 7, Plesu 8, Vel. Mlaki 5, Hrasdu 4, Donjoj 
Lomnici 15, Gornjem Lukavcu i Markusevcu 4, Donjem Lukavcu 2, 
Bukovcaku 3, \'ukomeri(5u 10, Dragonozcu 25, Prvonozcu 1, Du- 
brancu 8, Gustilnici 8, Cerovskom brdu 1 1 i Cvetkovic brdu 6 mo- 
maka, ukupno 160 momaka. Strazmestrom (vigiliarum magister) ove 
(iete bude izabran Mirko FarkaS.''' 

Baltazar PataCic doznaCi 24. marta ustaSkoj ceti turopoljskoj 
puske iz karlovacke oruzane.^ 

Skoro na to, 10. aprila, sasta se u Velikoj Gorici veliko turo- 
poljsko spravis(ie. Tomu spravisdu predsjedase zupan turopoljski Antun 

' ProtocoU. gener. congreg. regni a. IHU'J. p. 8. 46.-47. u kr. zcm. ar- 
kivu u Zagrebu. 

' IV. 426.-427. 
' IV. 427. 



269 



Zdencaj, a. prisustvovahu Josip Grdeiiic, isluzeni biljeznik zagrebacke 
zupanije, Ivan Krst. Spisic podzupan Vrhovlja, Petar Modic blagajnik, 
Juraj Pogledic podzupan turopoljski, Martin Blazekovic biljeznik, pri- 
sjednici : Nikola Ivulic, zupnik dubranecki; Franjo Tuskan, zupnik 
odranski ; Mirko Haramincic potfiskal zupanije zagrebacke ; Ivan Trum- 
betas, kapetan ; Samuel Zdencaj, fiskal ; Sigismund Hervacic, Martin 




Kralj Karlo III. (VI.) koji je g. 1737. pleincnitoj opcini turopoljskoj podijelio 

grb i pecat. 



Tancos, Juraj Kramaric, Blazekovic, Zdencaj, Ivan Cun6i(5, fiskus turo- 
poljski ; te napokon svi suci turopoljskih sucija. 

Na predlog zupana bude zakljuceno, da 6e Turopolje izim usta- 
novljenog broja od 150, postaviti jos stotinu ustasa. Nu s obzirom 
na slabe imucstvene prilike mnogih Turopoljaca, pak poradi moze- 
bitnih nemira u samoj domovini i ziobe stanovitih Ijudi, molit (5e 
zupan bana, da dozvoli, da od ovih 250 momaka pedesetorica ostanu 
kod kude, da podrzavaju poredak, docim 200 6e ih izici protiv ne- 



270 

prijat>:;lja. Ova ceta di(3i ce se 20. aprila, odjevena u svoje obicno do- 
mace odijelo, a na celu 6e joj biti kapetan Ivan Trumbetas tako 
dugo, dok ne bude dnioi inienovan. Za to ce dobit Trunibetas za 
odijelo 100 forinti iz blagajne turopoljske. Dok bude ovaj izvan Turo- 
polja izbivao, zamjenjivat ce ga potporucnik i tiskus Ivan Cuncic, 
koji <te za to dobivati obicajnu placu. Oni plemici Turopoljci, koji 
su prvi put popisani imadu se ve6 u cetvrtak 13. aprila u domaCem 
odijelu s puskama i providjeni drugim potrepstinama, postaviti u Vel. 
Goricii, gdje ce biti obdrzavana smotra i vjezba. Odmah budu ime- 
iiovani i casnici te cete : kapetan Ladislav Kusevic sa 400 forinti, 
natporuiinik Sigismund Hervacic sa 300 for,, porucnik Josip Zdencaj, 
koji 6e se imati odijevati na vlastiti trosak, zastavnik Mirko Farkas 
sa 150 for., i strazmestar Matija Terbic sa 50 for. place. 

Nadalje odredi spravisce, da se imadu opet popisati kuce 
u svrhu pripreme sretstava za ustanak, iz kojih ce se najprije na- 
baviti iz erarskih magazina obu(5a i sve druge potrepstine. Natpo- 
rucnik Sigismund Hervacid bude odredjen, da preuzme puske iz kar- 
lovacke oruzane. ' 

Dok se to spremalo, kretao je Napoleon do Asperna, gdje ga 
potuce austrijski nadvojvoda Karlo 21. i 22, maja (1809.j. Da je 
nadvojvoda znao ovu pobjedu valjano izrabiti, bio bi Napoleon za 
cijelo skrsen. Jos se za tu pobjedu nije u Hrvatskoj znalo, s toga je 
strah od Franceza bio velik i u Turopolju. Za to je spravisce turo- 
poljsko 23. maja 1809. zakljucilo, da se arkiv turopoljski iz Lukavca, 
i stvari iz lukavecke kapele odnesu u crkvu dubranecku, i ako bi i tu 
prijetila pogibelj, da se i dalje odnesu."^ 

Napoleon se odmori i novim se silama srazi sa austrijskom voj- 
skom kod Vagrama 6. jula 1809., gdje ju hametom potuce. Ova 
sudbonosna pobjeda rodila je za Napoleona sjajan plod. Na beckom 
fsenbrunskom) miru morala je Austrija Napoleonu ustupiti do dvije 
tisuce cetvornih milja zemalja, a medju ovinia i Hrvatsku na jugu 
Savi. Tako evo dfjdje Turopolje pod zezio franceskoga cara. 

Da li su Turopoljci vojevali pod zastavom franceskom, ne znamu. 
Muzda je ipak koji Turopoljac s Napoleonom kretao do Moskve (1812.j, 
kao sto su to bill krsni nasi Ilrvati granicari najbolji vojnici Napo- 
leonovi. 

Tezak poraz kod Lajpciga, koji je snasao silnoga franceskoga 
cara Napoleona 18. oklobra god. 1813., ucini kraj franceskom go- 

' IV. 428.-430. 
' IV- 431. 



271 

spotstvu u Njeniackoj i Austriji. I'^rancezi ostavise zaokupijeni dio 
Hrvatske, koja opet dodje pod vladu svog kralja, ali ostade otcijep- / 
Ijena od ostale Hrvatske, jer je od nje stvorena kraljevina Uirijci 
s vladom u Ljubljani i uredovnim jezikom njemackim. To je potra- 
jalo do god. 1822. 

Sad se pocelo na sve strane raditi, da se franceska snaga ne 
obnovi. I u nasoj domovini bijase sve spremno pruziti svoje sile za 
sacuvanje opet ujedinjenih dijelova drzave. Turopoljci se i ovaj put 
pokazase pozrtvovnima, te se izjavise pripravnim dignuli na oruzje 
200 momaka. Njima pridruzise se i Draganicani sa 100 momaka. 
Ovu rodoljubnu nakanu saopci podzupan Dolovac kralju propisanim 
putem. 

Gar i kralj Franjo II. prihvatio je radosno ovu ponudu, koja je 
pokazivala »dokaze nepromjenljive vjerne privrzenosti«, te je izrazio i 
svoje previsnje priznanje, odredivsi, da se ta dobrovoljacka ceta do 
dalnje odredbe nazivlje »odlicnim imenom : hrvatsko-ilirskim dobro- 
voljcima?. Prihvativsi kralj ovu cetu za trajanje rata, odredi, da se 
toj ceti pripoje i one dobrovoljacke cete (kumpanije) hrvatskih rodo- 
Ijuba, koja se imadu nazivati po mjestima ili opcinama, iz kojih su 
sastavljene. Sve te cete imale se po prvoj odredbi kralja povesti 
u rat. 

Tu svoju odredbu saopci kralj c. i kr. ilirskom guberniju u 
Ljubljani, a podmarsal, barun Lattermann saopci ju u Karlovac pod- 
zupanu Dolovcu 30. novembra 1813. U ovom svom dopisu istice 
Lattermann vjerne branitelje domovine, kojima si je »Hrvatska od | 
vajkada stekla u povijesti slavu«. Draganicani imali su krenuti s voj- 
skom generala Franje Ks. Tomasica u Dalmaciju, dok glede Turo- 
poljaca nije nista odredjeno. ' 

Otkako su Francezi istisnuti iz nase domovine, nastadose mir- 
nija vremena. Napoleonova zvijezda potamni. Moskva god. 1812., 
Lajpcig god. 1813., Waterloo god. 1814. skrsise moc silnoga Napo- 
leona, koji, ulovljen od Engleza, bude zatocen na otoku sv. Jelene 
u atlantickom oceanu (1815.), gdje god. 1821. dovrsi svoj zivot. 



Dugo godina iza ovih dogadjaja nije Austrija vodila rata sve 
do burnih godina 1848./9., kad se iiekoliko Turopoljaca pod votstvom 
svoga zupana Antuna Daniela pi. Josipovida pridruzilo madzar- 
skom ustanku, dok su opet drugi pod zastavom bana Jelacica slavno 

' IV. 441.— 443. 



272 

vojevali protiv Madzara. ' Oni Turopoljci, koji su presli k Madzarima 
i tu kao honvedi vojevali, dobivali su mnogo j^odina od uj^arskoj^ 
honved. ministarstva mirovinu do 100 for. godisnjih. 

U daljnim hojevima, !>to ih je vodila monarkija j>od. 1859. u 
Italiji, god. 1866. protiv Prusa i Talijana, pak god. 1878./9. zapo- 
sjedajuci Bosnu i Herce<>ovinu, vojuju i mnogi od Turopoljaca, da- 
kako ne vise kao do god. 1848. kao posebna ceta, vec u redovima 
redovite austro-ugarske vojske. 

' Vidi clanak: Tuiopoljci i ilirski pokret. 



Pro vale tiirske u Turopolje. 

Iza propasti srpskog carstva na Kosovu godine 1389., gdje je 
Turcin porazio vojsku srpskog cara Lazara, pak iza kobne bitke 
kod Drinopolja, gdje Turcin porazi vojsku ugarsko-hrvatskog kralja 
Sigismunda, razmahala se turska sila. Strasne provale Turaka za 
sultana Muhameda L Celebije u Bosnu i Hercegovinu god. 1414. i 
1415., koje bijahu prve u nasu domovinu, bijahu tek kobni pocetak 
teskih dana, sto ih je Hrvatska kroz vjekove patila od silnog tur- 
skog carstva. Za vrijeme istoga valjda sultana, svakako prije god. 

1421. uslijedile su prve provale Turaka u nase turopoljske strane. 
Tom zgodom strasno poharase posjede remetskih Pavlina u Petru- 
sevcu, Grdovcaku i Rakitovcu tako, da je tamosnji narod skoro sasvim 
izginuo, a ono malo sto je ostalo, osiromasi do skrajnosti. Kad su 
to Pavlini priopcili kralju Sigismundu, izda on u Devenu 2. maja g. 

1422. ispravu, kojom ove posjede oslobodi od zalaza dikatora (ubi- 
raca poreza) i ubiraca kunovine, t. j. od svih podavanja, koja su 
bili duzni njima davati za vrijeme ubiranja ovih da6a.' 

Kad je pako god. 1453. pao Carigrad, ta prijestolnica istoCnog 
rimskog carstva (bizantinskoga) u turske ruke, a skoro na to god. 
1463. podleglo kraljevstvo bosaiisko turskoj premodi, bade Turcima 
sasvim otvoren put u Hrvatsku. Sad uslijedjuju ceste provale, koje 
opustosise nasu domovinu. Za to je god. 1483. oslobodio kralj Ma- 
li j a plemice jednoselce od pladanja poreza polo vice zlatnika. U ovo 
od prilike doba pada druga nama poznata provala Turaka u Turo- 
polje. Ovaj put odvukli su Turci iz Turopoija mnogo naroda. U jednoj 
ispravi od god. 1484. stoji zabiljezeno, da su Turci zarobili i odveli 
u ropstvo plemiee Brcka, Jakoba i Tomu sinove Egidija iz Kurilovca. 
Od te obitelji ostade samo sestra njihova Ursula, koja je tako basti- 
nila njihove posjede.'^ 

U isto od prilike doba (1474.— 1479.) pada gradnja turopolj- 
skoga'grada u Donjem Lukavcu, §to ga sagradise Turopoljci od straha 

' I. 181. 
» II. 38. 

18 



274 

pred Tuicima, da mogu (jnamo sklonuti <^lavu i imetak svoj. Oko 
god. 1478. osobito je zaprijetila velika pogibelj, jer su tada Turo- 
poljci u svoj grad pozvali i primili posadu, koju im je dao medved- 
gradski gospodar Ivan Tuz od Laka. Ova posada, sastojedi od 12 
strijelaca (pixidarii), nije vi§e ostavila grad.' 

Treca poznata provala Turaka u Turopolje bijase oko godine 
1524. Ta bijase vrlo straSna, jer su Turci, kako nam pisma kazuju, 
^>jakom voiskom provalili u Turopolje, te ga macem i ognjem opu- 
stosili«. Tom zgodom su odvukli mnogo roblja, a »medju ostalim 
vjernim dusama Kristovim«, takodjer i zakonitu zemx Matije Mudi6a 
iz V'elike Mlake. Ova se nije nikada vise vratila iz ropstva.'^ 

Iza uzasnog poraza na Muhackom polju god, 1526. zaredase 
strasne i ceste provale turske u Hrvatsku. Najvise stradahu prijedjeli 
na bosanskoj granici, dok je ravna Slavonija dosla sasvim pod jaram 
turski. I nase pitomo Turopolje cesto je stradalo od turskog maca. 
Na samo Bartolovo |24. augusta) 1556. navaliSe Turci jakom vojskotn 
iznenada u predjel izmedju Kupe i Save, te ga grozno opustosise, 
oplijene i popale. Turopolje postrada tesko i ovaj put, kojom prilikom 
propade mnozina turopoljskih spisa.^ Bilo je to iste godine, kad je 
junacki ban Nikola Zrinski porazio Turke kod Bobovca u Ugarskoj, 
a grad Kostajnica, taj kljuc Hrvatske, krivnjom kapetana Lusthalera 
pala u turske ruke. Uslijed ove provale nastala je u Turopolju velika 
bijeda i glad. U toj bijedi pomagahu Turopoljce gradjani zagrebacki. 
Tako je Benko krojac, gradjanin zagrebac^ki, darovao zito i zivez 
Stjepanu P^ilipcicu iz Donje Lomnice, za sto mu je ovaj dao jedno 
pusto seliSte u Donjoj Lomnici.'* 

Hrvatski sabor mnogo je u to vrijeme radio oko sigurnosti 
zemlje od Turaka. Narocito pazilo se na prijelaze preko Kupe. Uz 
Kupu stajale su mnoge postaje za palenje krijesova, kojima bijaSe 
svrha najavljivati dolazak Turaka. God. 1562. odredio je sabor hr- 
vatski, da dan i nod bdiju strazari kod muzara i da pucanjem najave 
svaku pogibelj od Turaka. Takova jedna postaja bila je i u Turo- 
polju kod sv. Katarine u Dubrancu.' 

Najveca pogibelj od Turaka zaprijeti Turopolju pod konac XVI. 
vijeka. God. 1591. zadao je Hrvatskoj uzasan strah i trepet Hasan 

• II. (54. 3i)7. 3119. 402. 404. 407. 410. 411. 435. o27. III. 441. IV. 9. 

* III. 333.-385. 507. 
■ III. 389. 

' III. 390. 

' Protocoll. gun. legni congr. a. Ibii'd. u kr. zem. arkivu u Zagrebu. 



275 



pasa bosanski. PozoriiStem njegovih pustosenja i palenja hijase cijeli 
prijedjel oko Petriuje, Siska i Turopolje. — Vec 31. augusta javlja 
kapetan koprivnicki, Stjepan Grasswein, da Hasan pasa krece na 
Sisak i da smjera utaboriti se u Turopolju. Ovaj put nije osvojio 
Siska, jer ga je junacki branio kanonik Nikola Mikac. Slijedece go- 
dine 1592. mjeseca aprila zauzme Hasan Hrastovicu, udari pod Sisak, 
a copori turski provalise u Turopolje. Zato 22. aprila opominje nad- 




Kralj i car Franjo II. (I.) 

vojvoda Ernesto stajerske staleze, da salju pomoc Hrvatskoj. Hasan 
pasa potsijedase grad Sisak. Junacina Mikac, zapovjednik grada, za- 
dava§e mu mnogo jada, dok nije napokon uvidio Hasan pasa, da ne 
moze uspjeti, te digao potsadu, vrativsi se u Petrinju. Ovaj put je 
grozno haracio, te je iz prijedjela izmedju Kupe i Save odvukao do 
35.000 Ijudi u ropstvo. 

Hasan pasa utaborio se bio na potoku Lomnici, gdje se za- 
bavljao lovom. Njegovi su konjanici u to grozno harali po Turo" 



276 

polju, takn, da e kasnije na povratku u Petrinju sa sobom vukao do 
1000 kola raznog zita, i>to ga Turci ugrabiSe u Turopolju. ' 

Vec u januaru 1593. upadnu Turci opet u Turopolje. Oplijene 
i' spale kastel u Vukovini, a skoro su i grad Zelin zauzeli. Mjeseca 
fi'hruara eto ih opet do sela Vukovine, gdje ih ban Toma Erdody 
potisne. 

Zaredale su i dalje sto vece sto manje pro vale u Turopolje, 
kojim prilikama odvukose Turci odonuda 800 dusa u ropstvo. Za- 
nimliiva je kod te provale ta cinjenica, da ovaj put nijesu palili i 
unistavali polja i usjeve, jer kako nam savremena vijest veli, nije to 
ucinjeno s toga, »jer je pokrajinica Turopolje plodna na granici 
Hrvatske i Stajerske« i sto su Turci htjeli opet skoro onamo doci i 
ondje ugodno boraviti. Ta vijest stigla je 27. aprila iz Praga u Koln."- 

1 doista vec 14. juna opet se slegne strasna turska vojska oko 
Siska. H»'vatske cete, pomagane kranjskim i stajerskim cetama, pod 
vodstvom bana Tome Erdoda-Bakaca, Ruperta Eggenberga, generala 
Andrije Auersperga porazise vojsku Hasan pase 21. juna tako, da 
je tek neznatni dio ove, natjeran u Kupu i Odru, spasao zivot. Sam 
Hasan pasa utopio se je u valovima Kupe. 

Ovom sretnom pobjedom odlanulo je nasoj tuznoj domovini, 
jer je oJ toga vremena barem donekle skrsena bila ona strasna premoc 
Turaka. 

Kako je strasno moralo stradati Turopolje i cijeli predjel medju 
Kupum i Savorr. tecajem XVI. vijeka, a narocito pod konac istoga, 
osobito nam tumaci ta cinjenica, sto su kmetovi iz tih strana ostavili 
svoje kucie i razbjezali se na sve strane. Iz Turopolja cini se, da je 
vrlo mnogo kmetova odbjeglo, a poglavito valjda iz Lekenika, koji 
je bio najvise izvrgnut navali turskoj za vrijeme potsada sisackih. 

Da se opet napuCi taj pusti kraj, pobrinula se drzava, te je god. 
1578. clankom 33., dekretom IX. kralja Rudolfa II. ustanovljeno, da se 
kmetovi, odbjegli od straha pred Turcima iz Turopolja i s obala 
Kupe i Save, ako hode, mogu povratiti u svoja stara sjedista. Ako 
bi im sprecavali povratak plemici, velikasi ili gradjani, imadu se ovi 
po zakonu od god. 1556. kazniti.'' 

Kakovim je uspjehom ova odredba urodila, ne znamo, nu to- 



' Valvasor, Ehre d. Herzogth. Krain IV. i dr- 

'' Kurtzer und warhafftigcr Begriff und inhalt newer zeitungen . . . vom 
13. Martii . . . hiss Monats Septembris 1593. Colin 1593. (Gradska knjiznica u 
Zagrebu.) 

' III 66. 



277 

liko nam je izvjesno, da od god. 1593. nije Turopolje vise osjetilo 
tursku provalu. 

Za vrijeme ovih provala turskih propalo je vi§e turopoljskih 
sela, koja se kasnije viSe ne spominju. Uspomena na turske provale 
ostala je skoro do danas medju Turopoljcima, pace i pisma XVII. i 
XVIII. vijeka cesto spominju provale turske, a narocito se spominje 
ime Hasan pase. 




Mjestopisne i povjesne crtice. 



Grad LukaveC. 

jedva puskomet na sjeveru od sela Donji Lukavce, onkraj potoka 
Lukavca, u polju, osovio se lijepo sacuvani turopoljski grad, djelo- 
mice zastrt jablanima i vockama. 

Grad Lukavec sagradjen je od opeke, Temelji stoje na pilotima. 
Osnova mu je cetverokut, te ima na svakom uglu po jednu cetvero- 
kutnu kulu. Ove su kule tako prizidane gradu, da se imutarnje stra- 
nice vise od polovine gube u temeljnom liku grada. Sve su kule isto 
tako visoke kao i sam grad. Grad je pokriven crijepom. U sredini 
sjeverne strane grada nalazi se ulaz u grad, svodjen, nad kojim se 
nalazi u kamenu isklesan grb plemenite opcine turopoljske, drzan sa 
svake strane od jednoga lava. Okolo grba uklesan je napis: 

INSIGNIA UNIVERSITATIS NOBILIUM CAMPI TURUPOLJA 

1752. 

Iznad vratiju dize se do dva sprata visoki, dosta zdepasti toranj, 
koji imade gore u sredini jedan svodjeni veliki prozor, a iznad ovoga 
uzidani prostor, gdje je nekoc stajala ploca za uru. Takove ploCe 
stajale su i na ostalim trim stranama tornja. Danas je krov tornja 
od lima i gradjen visoko na sedlo, a na vrhu stoje dvije male 
zastavice. Taj je krov prije nekoliko godina sacinjen. Stari bijase kako 
nam ga pokazuje slika od god. 1895.. Bio je od dasaka. 

Dvoriste grada je cetverouglasto. Sjeverni dio sagradjen je na 
tri luka, a tako i istocni i zapadni dio. Na ovima stoji zgora i zdola svo- 
djeni trijem. Isto takovi lukovi (arkade) nalaze se i u gornjem spratu, 
samo su oni na istocnom dijelu zazidani. U sjevero-zapadnom kutu 
dvorista nalazi se bunar na kolo. 

Prizemno desno do ulaza nalazi se mali zatvor bez prozora sa 
niskim, malim vracima. To je bio zatvor za te§ke zlocince. Lijevo, u 
sjevero-istocnoj kuli prizemno opet je drugi zatvor, t. z. »copernicki«. 
Ovamo su zatvarane vjegtice, koje su god. 1733/4. tako zestoko pro- 
ganjane.' U jugo-zapadnoj kuli dolje bio je tredi zatvor za manje 
okrivljene. Ovaj kao i »copernicki« ima male prozorCicie. 

* Sravni clanak o progonu vjeStica u Tuiopolju u ovom djelu. 



282 

Prizenino istocno i zapadno krilo nema nikakovlli odaja, samo 
su u zidu (vanjskom) po tri pui>karnice u obliku okrenute kljuCanice. 
U prizemlju juznoga krila su dvije staje, dok je prizemlje jugoistocne 
kule sluzilo za stan gradskih strazara. 

Ulaz u prvi sprat nalazi se u sjevero-zapadnoj kuli. Kad dola- 
zimo gore, stojinio na zidanom trijemu. Odaje u kulama na sjever- 
nom krilu sluzile su nekoc za stanove gradskog kastelana i pot- 
kagtelana. 

Najzanimljivije u prvom katu jest svod ispod tornja. Tu je bila 
nekoc gradska kapelica sv. Lucije, a samo ograda dijelila ju od tri- 
jema. Oltar je daiias razrusen, a bio je zidan. Nad oltarom na zidu 
je slika sv. Lucije, a svod i zidovi oslikani su svecima i uresima. 
Danas je ova slikarija veoma poblijedjena i ostecena. 

Na trijemu zapadnog i istocnog dijela svoda vide se jos 3 
udubine u zidu s puSkarnicama kao dolje. Podjemo li zapadnim tri- 
jemom, dolazimo do ulaza u veliku dvoranu. Dvokrila vrata vode u 
dvoranu. Ova je dosta duga i siroka sa svodom na tri kriza. Na 
juznoj strani ima 3 velika prozora, dok je na sjevernoj samo jedan mali 
prozorcic u sredini. U istom zidu nalaze se 2 ormara, koji su nekoc 
sluzili za pohranu spisa. U obim kracim stijenama nalaze se polukruzne 
udubine, u onoj do ulaza stoji jos i danas velika bijela glinena pe6 
gotskog sloga. Ona nasuprot ovoj manjka. Ova dvorana sluzila je 
nekoc za turopoljska spravist^a, a narocito za izborno spravis(ie o 
Lucijinom. 

Iz ove dvorane ulazi se u prostorije, sto se nalaze u prizidanim 
kulama. Ona u istocnoj kuli, gdje se u zidu nalazi jedan ormar, slu- 
zila je za t. z. tajni arkiv turopoljski (archivum secretum). 

U cijelom gradu nema vi§e nikakovih starina ni namjestaj a 
sto bi potsjedivalo na ona minula vremena, dok bijase grad Lukavec 
srediStem rada i zivota opciine turopoljske. U njem tek prebiva jedan 
najamnik, koji se bavi tkanjem. InaCe je grad dobro saCuvan, osim 
>5to se je srugio strop u prvom katu sjeveroistoCne kule. 

Jedino, §to nas jog sje(5a na svrhu grada, jest onaj dugi gvoz- 
deni top, ^to dolje u dvoristu lezi ispod trijema. Dug je 2'67 met., 
kod otvora mu promjer iznosi 12 cm., dok sam otvor mjeri 6*5 cm. 
Osi, kojima bijase nekoc top oslonjen o stalak (lafetu), duge su 
30. cm. 

Pogledamo li grad izvana, to demo koje^ta zanimljiva opaziti. 
Sa sviju strana po zidovima opazamo simetricki poredane puSkar- 
nice u obliku okrenute kljuCanice. 



283 

Juzni dio grada, t^dje je dvorana, i kule imadu uz puskarnice 
jos i prozore. Neke puskarnice i nekoliko prozora je zazidano. 

Oko grada jasno se jos vide stare grabe, koje se mogle 




napuniti vodom iz obliznjeg potoka Lukavca. A do grada su nekoC 
vodila preko graba dva mosta. 

Iz gradskoga tornja i iz prozora pruza se lijep vidik na Turo- 



284 

polje. Osobito je slikovit pogled na Zagrebacku goru, na kojoj se 
bjelasaju razvaline Medvedgrada, a dolje iiize pruzio se bijeli nas 
Zagreb. 

* 

Nemamo pisma ni predaje o torn, koje je godine sagradjen 
grad Lukavec. Pisma nam o torn govore samo to, da su Turo- 
poljci sagradili taj grad (fortalitium, castellum) onom zgodom, kad je 
zaprijetila velika pogibelj od Turaka, da si ondje mogu zakloniti 
svoje glave i svoj imetak, Turopoljci sagradise taj grad na svojoj 
djedovini u Donjem Lukavcu.' Pitanje je sada, kad je ta pogibelj 
od Turaka zaprijetila? I dalje, koje od prilike godine nam pisma prvi 
put spominju grad Lukavec? 

Proucimo li turopoljska pisma, zamijetit cemo, da su opdinske 
turopoljske isprave redovito izdavane u Zagrebu sve do god. 1474., 
a neposredno slijedeca po zupanu izdana je 26. aprila god. 1479. 
su Lukavcu«."^ Ne stoji bo, da je ta listina izdana u gradu 
Lukavcu, ali mi mozemo smatrati sasvijem izvjesnim, da se tu ima 
razumijevati grad Lukavec. Godine 1481. spominje se ve<5 kastelan 
lukavecki Antun Zeld, a isprava, koja ga spominje kao takova i 
zupana turopoljskoga izdana je »u reCenom Lukavcu« (in dicta Lu- 
kavecz), dakle samo u gradvi Lukavcu, jer se Zeld u toj ispravi 
oznacuje caSdu »ka§telana lukaveckoga*.^ Sve od tada po vrhovnim 
zupanima i zupanima izdane listine XV. vijeka, pisane su u gradu 
Lukavcu, a ne vi§e u Zagrebu, a prema tome stoji nasa tvrdnja, da 
je god. 1479. ve6 opstojao grad Lukavec. 

Po tom mozemo za razdoblje, kad je sagradjen grad Lukavec, 
uzeti ono izmedju 1474. — 1479. Taj prvotni grad turopoljski bio je 
sagradjen od drva. SliCnih drvenih gradova, ucvrSdenih jos sa drve- 
nim ogradama (palisadamaj i grabama bilo je u na^oj domovini viSe, 
a narocito u prijedjelima, gdje nije bilo kamena. 

Da li su Turopoljci u smislu tadasnjih zakona dobili od kralja 
j posebnu dozvolu za gradnju grada, ne znamo, ali toliko stoji, da je 
novi lukaveCki grad odmah bio kraljevom svojinom, jer svaka tvr- 
dinja, ako nije bila narocito komu darovana, smatrana je po tada- 
njem javnom pravu kraljevom svojinom. Skoro iza osnutka ovoga 
grada zaprijeti pogibelj od Turaka. U toj nevolji zamolise Turopoljci 



» II- 64. 
« II. 16. 
' II. 21. 



285 

medvedgradskog gospodara Ivana Tuza od Laka, da im dade strazu 
u grad Lukavec. Tuz stavi u grad dvanaest strijelaca kao pomocnu 
posadu. Ali kad je minula pogibelj od Turaka, nije Tuz izveo iz 
grada posadu, vec istisne Turopoljce iz grada.' To je Tuz uciiiio 
svakako na temelju zaloznog prava, jer mu je kralj Matija Korvin 
zalozio bio gradove Medvedgrad, Rakovac i Lukavec za 12.000 for. 
To se sve dogodilo prije god. 1481. (mjeseca maja). 

Ova zalozene gradove morao je Ivan Tuz izruciti kralju, a 
kralj obeca, da ce njemu ili njegovim sinovima nakon pet godina 
ove gradove povratiti i zapisati, dok lie bude njemu ili sinovima nje- 
govim isplacena zalozna svota od 12.000 for. O torn izda kralj Ma- 
tija 6. maja god. 1481. u Korneuburgu pismo.'"^ 

Tako je evo grad Lukavec dosao neposredno u kraljevske ruke. 
Nije nam jasno, za sto i kako je kralj Matija ucinio sa Tuzom taj 
ugovor, jer je vec u to vrijeme Tuz bio osudjen na gubitak imetka 
i glave. Najme, 30. januara godine 1481. drzao je palatin Mihalj 
Orszag od Guta u ime kralja sud u Zagrebu, na kojem je medju 
mnogim hrvatskim velikasima i vlastelom takodjer i Ivan Tuz bio 
osudjen na gubitak glave i imetka, i to s razloga, sto je nevjernom 
Ivanu Vitezu od Sredne, biskupu pecuhskom pruzio utociste u Med- 
vedgradu, oslijepio mnoge Ijude, pocinio umorstva i mnoge Ijude bez 
suda dao smaknuti, te sto su njegovi Ijudi s Medvedgrada, Rakovca, 
Lukavca i Bisaga pocinili bili mnogo paleza. Tako je on dao oslije- 
piti i svecenika Benka, plemica kalnickog.^ 

Ova osuda poplasila je Tuza tako, da je pobjegao s djecom 
u Veneciju, pokupivsi sto je mogao pokretnina.* 

Prema tomu drzimo, da je vec slijedeci nam poznati medved- 
gradski kastelan Mihajlo Lovrand, bio neposredni sluzbenik kralja. 
Taj se 21. maja 1481. spominje, a 17. decembra spominje se Antun 
Zeld kastelanom lukaveckini. Jedan i drugi izdaju pisma u gradu Lu- 
kavcu.'^ Kao stalno ali stoji, da je god 1482. grad Lukavec bio u 
kralj evskoj vlasti. Te se godine spominje Luka Pavicic, sluzbenikom 
kralj evoga grada Lukavca (servitor castri iiostri Lwkawcz), i ovomu 
je kralj Matija darovao 28. marta dva selista u Bapci.'' Kad je iz- 

' II. 64. i mnoga druga mjesta. 

* II. 18. 19. 

' Thalloczy-Barabas, Codex Blagajanus. 391.— 410. 

' II. 410. 

' II. 20. 21. 

' II. 26. 27. 



286 

minulo onih pet godina, zanioli Ivan Tu/ kralja Matiju, da mu vrati 
gradove Medvedgrad, Rakovac i Lukavec; kralj ne samo da to ne 
acini, ve6 ga paCe izgrdi i otjera. ' 

Kralj Matija nije imao zakonitog potomstva, izim izvanbraC- 
nog sina Ivana Korvina, kojega ucini liercegom slavonskim, opav- 
skim i liptovskim. Njega odluci, da po smrti svojoj digne na ugarsko- 
hrvatsko prijestolje. Da se to poluCi, darovao mu je mnoge ugarske 
i hrvatske gradove i imanja, nastojao je za njega predobiti i veli- 
kase i gradove, koje je na to prisegom obvezao. Medju onim mnogim 
gradovima darovao mu je i Medvedgrad s Rakovcem i Lukavcem. 
To se dogodilo za cijelo prvih mjeseci godine 1489. Kralj povjeri 
ove gradove upravi Andrije Bota od Bajne, kapetana medvedgrad- 
skog, koji se 8. maja god. 1489. u Budimu prisegom obveza kralju, 
da ce u slucaju smrti kraljeve te gradove izruciti samo hercegu Ivanu 
Korvinu, a dotle da ce ih vjerno cuvati.""* 

Kad su to Turopoljci saznali, poslase svoje zastupnike Mihalja 
Miksica, Mateja zupana iz Lomnice, Gjuru Trepsu i Dioniza Pogle- 
dica pred zagrebacki kaptol, i ovi su 9. jula god. 1489. svecano 
prosvjedovali protiv tog kralj evskog darovanja grada Lukavca, uci- 
njenog hercegu Ivanu Korvinu.'' 

Taj prosvjed ostade dakako bez uspjeha. Medjutim je Andrija 
Bot prestao upravljati povjerenim mu gradovima, koje kralj Matija 
povjeri svom dvorjaniku Andriji Labatlanu^. God. 1490. umre kralj 
Matija Korvin. Nada, da ce herceg Ivan Korvin zasjesti prijestolje, do 
skora utrne, jer ga napustise velikasi, a ono, sto mu ostade vjerno 
morade podleci premoci. Velikasi, sabrani na saboru u Budimu 17. 
juna 1490., nagodise se sa Ivanom Korvinom, priznavsi mu posjed i 
vlasnost mnogih darovanih gradova, priznase ga hercegom slavon- 
skim i obedase mu bosansku krunu. U tom ugovoru izriCno se spo- 
minju i gradovi Lukavec, Medvedgrad i Rakovac, glede kojih je od- 
redjeno, da ih drzi, a Ivanu Tuzu i njegovim sinovima slobodno je 
traziti ove gradove natrag putem pravde. Budu li Tuzu dopitani, ima 
ih herceg Ivan izruCiti, ako li pako ne budu, neka ostanu za uvijeke 
njemu i njegovom potomstvu.^ 

Ivan Korvin preuzme te gradove iz ruku Andrije Labatlana.^ 

' II. 77. 
= II. 544. 
' II. 64. 65. 
* II. 77. 
' II. 69. 70. 
« II. 77. 




Vrata grada Lukavca. 



288 

Vec slijede6e godiue, 1491.-15. augusta, dosao je punomodnik 
Ivana Tuza, Gjuro Kerecenj iz Kanjafelde, pred kaptol cazmanski, gdje 
u ime Tuza i njegovih sinova Stjepana, Alfonsa i Matije razlozi 
kako je Lukavec, Medvedgrad i Rakovac dosao u ruke kralja Matije, 
te napokon hercega Ivana Korvina, koji ih u to vrijeme posjedovaSe. 
Protiv toga posjedovanja Korvinova, ulozi Kerecenj u ime porodice 
Tuzove sveCani prosvjed, da se tako sacuva njihovo pravo na Lukavec 
i ostala dva grada. ' 

Ali i taj prosvjed nije nista pomagao Tuzima, jer Lukavec osta 
u posjedu hercega Ivana. U Lukavcu sjede i nadalje njegovi kaste- 
lani, koji su ujedno zupani turopoljski. S toga i razumijemo za sto 
Turopoljci ne dizu pravde poradi grada Lukavca, koji fakticno stoji 
pod upravom njihova zupana, i u njem drze svoje zborove. Barem 
je tako miran odnosaj sve do iza god. 1510. Od svih Korvinovih ka- 
stelana u Lukavcu, najvazniji je Stjepan Berislavic iz Vrhrike. I kralj 
priznaje Ivana Korvina, koji je obnasao i cast bansku, zakonitim go- 
spodarom Lukavca. 

Medjutim Tuzi nijesu napustili svoje pravo na Lukavec, Ra- 
kovac i Medvedgrad. I'arnica je neprestano tekla kod kraljevske kurije. 
Na kraljevskom sudu u Budimu g. 1494.,- u osmici sv. Triju kralja, bude 
ta parnica otstupljena banskomu sudu.^ God. 1494. sudio je u toj par- 
nici, po nalogu kralja Vladislava II. ban Ladislav Kanizki 17. februara. 
U Virovitici bio je taj sud. Sada se javlja samo Alfons Tuz po svom 
punomo6niku Mirku iz Rovisda, kojemu je dao punomoc, izdanu po 
mIetaCkom patrijarhi. Ovaj je razlozio prava i zahtjeve Tuza, dok je 
zastupnik hercega Ivana Korvina, Toma iz Bakse tvrdio, da se prava 
njegova gospodara temelje na poveljama i pismima, kojih da Korvin 
imade u obilju. Zato je ban izrekao presudu, da herceg Ivan Korvin 
ima ta pisma iznijeti u osmici Jakovlja, a onda, da 6e izrec^i ko- 
nacnu presudu.^ 

Skoro na to zasjedne herceg Ivan Korvin bansku stolicu. Da 
§to, da nije mogao banski sud suditi ovu pravdu izmedju Alfonsa i 
Matije Tuza, te bana, jer ban bijase strankom. To mu je i sam kralj 
usmeno rekao. Zato je kralj odredio, da se ta pravda sudi u Bu- 
dimu na osmicnom sudu o Gjurgjevu 1495., kojemu ima predsjedati 
pecuhski biskup Sigismund Ernust Cakovacki, kralj. riznicar. Ujedno i^ 

nalozi zagrebackom kaptolu, da izaSalje k banu hercegu Ivanu Kor- 

■ II. 76-77. 

' n. 146. 

» II. 140-142. 



289 

vinu svog covjeka, sa kraljevskim povjerenikom, koji ce ga pozvati 
iia sud u Budim, kamo ima do6i osobno ili poslati svoga zastupnika 
i ondje se pokoriti presudi. Kaptol iza^alje svog kanonika Pavla iz 
Ivanica s kraljevskim covjekom Gjurom Stubickim, koji u utorak 
po Cvijetnici obavise u Zagrebu kraljev nalog, posto su bana pozvali 
na sud po njegovom zagrebackom gradjaninom Lovri Sporaru. O svemu 
torn izvijestio je kaptol kralja pismom od 15. aprila 1495.^ 

Za sve to vrijeme upravljahu s Lukavcem, Medvedgradom i 
Rakovcem, Pavao Buzanic i Stjepan Berislavic. God. 1498. izrucili 
su ova dvojica te gradove hercegu i banu Ivanu Korvinu, koji im 
je 21. juna izdao o torn potvrdu i otpusnicu.'^ 

Kako je dalje gornja parnica izmedju Tuza i Korvina tekla ne 
znamo, jer nam nisu poznati spisi, ali je svakako svrsena godine 
1499. Alfonso Tuz, prepost i kanonik zagrebacki uso je u veliku milost 
kralja Vladislava, tako, da ga je ovaj nakanio u casti povisiti. Obzirom 
na sve to proda Alfonso Tuz pred budimskim kaptolom 3. oktobra 
god. 1499. gradove Medvedgrad, Lukavec i Rakovac za 40.000 for. 
kralju Vladislavu.'^ 

Herceg Ivan Korvin ostade dakako u posjedu Lukavca. God. 
1501. bio je kastelanom lukaveckim Ladislav Horvat-^, a god. 1502. 
24. augvista nalozio je kralj Vladislav kaptolu zagrebackomu, da her- 
cega i bana Ivana Korvina uvede u posjed gradova Medvegrada, 
Rakovca i Lukavca, koje mu je posebnom poveljom darovao. Ovdje 
se pozivlje kralj na ugovor pozunski od 17. juna 1490., sto ga je i 
kralj Vladislav potvrdio u Farkashidi 31. jula 1490.^ Kako i kada 
je ovo uvedenje provedeno, nije nam poznato 

Dok je kako smo vidili Alfonso Tuz prodao svoje pravo na 
Lukavec, nije to ucinila jos ziva mu sestra Sofija, zena Andrije He- 
ninga Susjedgradskoga. Kad je ova 7. septembra godine 1503. 
pred zagrebackim kaptolom ucinila ugovor zamjenicnog nasljetstva sa 
svojim muzem, navodi ona i grad Lukavec kao svoje imanje, premda 
priznaje, da je taj grad u rukama Korvinovim.^ 

Godine 1504. 12. oktobra umrije herceg i lian Ivan Korvin u 
Krapini, a zakopan bude u crkvi lepoglavskoga pavlinskoga samo- 
stana. Ostavi udovicu Beatricu i djecu Krsta i Jelisavu. Tako evo 

" II. 146-149. 

' II. 180. 

' II 184. 185. 

* Akadem. arkiv u Zagrebu: Doc. a. 1513. 

" II. 203—204. 

' II. 207.— 209., 225. 

19 



290 

dodje grad Lukavec u vlast Beatrice udove hercegove i njezine djece. 
Gradom opet upravljase kao kapetan poznati Stjepan Berislavid. 

Medje posjeda grada Lukavca bile su u velikom neredu, te je s 
toga herceskinja Beatrica zamolila kralja, da odredi ophodnju medja. 
24. maja god. 1508. nalozi kralj \'ladislav II. zagrebackoni kaptolu, 
da se te medje obidju i urede. ' 

God. 1509. uda se Beatrica ponovno za markgrofa Jurja Bran- 
denburskoga, koji tako postane suvlasnikom grada Lukavca. Ved 17. 
aprila 1 509. polaze Stjepan Berislavic u Gjuli prisegu, da ce cuvati 
povjerene mu gradove Medvedgrad, Lukavec i Rakovac, te da ce ih 
u svako doba sa svim topovima i opremom te pripadnostima na prvi 
poziv izruCiti Beatrici ili muzu joj Jurju. Ako bi koji od ove dvojice 
gospodara umro, izrucit ce prezivjelomu. Tako isto ce cuvati i to 
obdrzavati Berislavicevi sluzbenici u tim gradovima. Tu zakletvu pot- 
pisao je Berislavid casnim hrvatskim pismom — glagolicom.^ 

Stjepan Berislavic umrije valjda skoro na to, jer vec 17. marta 
god. 1510 bijase kastelanom ovih gradova sin mu Gjuro Berislavic. 
I ovaj je tog dana u Varazdinu izdao pismo, u kojem se je pod 
prisegom obvezao inarkgrofu Jurju i zeni mu Beatrici kao njegov 
otac glede cuvanja i predavanja povjerenih mu gradova. Cini se iz 
rijeci toga pisma, da je Gjuro Berislavic primio upravu i cuvanje 
tih gradova iz polovine, t. j. da je njemu pol dohodaka pripadalo 
(^pro media parte dederuntj.* Dakle to mu bijase placom. 

Nekoliko dana na to umrije Beatrica (oko 20. III.) valjda u Va- 
razdinu, a Juraj se BrandenburSki pozuri, da stece vlasnost gradova 
svoje pokojne zene. To mu bijase lako kao kraljevskom rodjaku, i 
vidimo, da je kralj Vladislav vec 21. marta u Ostrogonu izdao da- 
rovnicu, kojom je Jurju markgrofu Brandenburskomu darovao Med- 
vedgrad, Rakovac i Lukavec, sa svim turopoljskim selima : Mlakom, 
Plesom, Rakarjem, Kobilicem, Goricom. Kucem, Busevcem, Mrac- 
linom, Kui>ancem, Kurilovcem, Lomnicom, Lukavcem, Malim i Velikim 
Obrezem, Vukovinom, Kupcinom, Luzjem, Hrelidem, Lekenikom, Du- 
brancem kod sv. Kate, Gustilnicom, \'ojno§cem, Jarebidem, Novakima, 
Demerjem, Vukomeri6em, Bukovcakom i Draganozcem. Osim toga mu 
daruje neke zagorske, slavonske i ugarske gradove.* 

Dok je tako dobio juraj markgrof Brandenburski darovnicu za 

' II. 248. 
» II. 257. -259. 
' II. 283.-284. 
♦ II. 285.-289. 



291 

recene gradove, eto vec 25. aprila izdaje kralj Vladislav u Vise- 
gradu Mojsiji Buzlaju mestru svoga dvora i sinu njegovom Ladi- 
siavu svom peharniku darovnicu za gradove Medvedgrad, Lukavec 
i Rakovac, koji su gradovi kako veli pripali kruni. Buzlaj imao 
je za to otstupiti kralju trgoviste Buzu u Erdeljix i trgoviste Sam- 
bok u Ugarskoj, te nadoplatiti jos 1000 forinti. Kralj isti dan na- 
lozi kaptolu zagrebackomu, da Buzlaje uvede u posjed ovih daro- 
vanih gradova', Ovo darovanje da sto ostalo je hez uspjeha, jer je 
markgrof Gjuro ostao i nadalje gospodarom tih gradova. Od tada 
nalazimo, da Lukavcem upravljaju tudjinci, kapetani medvedgradski, 
sluzbenici markgrofovi. Ve6 g. 1512. bio je kapetanom lukaveckim 
Petar Pan iz Kunigsfelda, god. 1516. Konrad Pincinger, 1519. Sigis- 
mund Frodnohar iz Bednje. God. 1519. spominje se faktorom luka- 
veckim Krsto Pan, valjda sin Petrov, a kastelanom neki Andrija Krznar, 
a g. 1520. Benko Stos kapetanom. 

God. 1521. bijase grad Lukavec u rukama Ivana Kosarskoga 
od Kolovratd, kapetana Medvedgradskog, dvorjanika kralja Ljude- 
vita. Historik Kukuljevic tvrdi, da je oko god. 1520. markgrof Juraj 
zalozio Medvedgrad za 3000 forinti tomu Kosarskomu.'^ Po torn 
evo bi uz Medvedgrad drzao i Lukavec. Sto i kakova su nasilja 
ovi kapetani medvedgradski po Turopolju cinili, govorimo na drugom 
mjestu. 

God. 1513. opet se javljaju potomci Ivana Tuza sa svojim za- 
htjevima glede Lukavca i drugih gradova. Bila je to Sofija zena 
Mate Frankopana, a sestra Alfonza Tuza, pak Nikola Dersfy, sin So- 
fije Tuzove, kceri Nikole brata Ivana Tuza.'^ Dbk je Dersfy sa svojim 
zahtjevima bio odbijen, znala je Sofija protiv markgrofa Jurja isposlo- 
vati u bana i palatina Mirka Perena presudu, da joj se Medvedgrad 
i Lukavec uruci. To urucenje (restatutioj imao je provesti zagre- 
backi kaptol Kad je izaslanik kaptola prebendar Blaz iz Nedeljisca s 
banskim povjerenikom mestrom Ivanom Hethejem dosao na Medved- 
grad i Lukavec, budu potjerani od Ijudi markgrof ovih.* 

God. 1517. mnogo se radilo oko popravka i utvrda grada 
Lukavca. Po nalogu markgrofovom prisilio je tadanji kapetan medved- 
gradski Konrad Pincinger kmetove iz Rakovca i Vrbovca, da su mo- 



' II. 289.-291. 

' Arkiv za Jugoslav, povj. III. 52. Valjda to tvrdi po vijesti sadrzanoj 
u nize spomenutom prodajnom ugovoru od g. 1524. 
' II. 304. - 307. 
* II. o24.— 325. 359. 



292 

rali raditi oko popravljanja grada Lukavca. Na to nasilje potuzili 
se receni kmetovi samom markgrofu naglasujudi, da nijesu nikad 
morali obavljati takove poslove onkraj Save, kad ne mogu ni doma 
svladati, ono, §to se od njih trazi.' 

Lukavec je neprestano imao svocra kaStelana, koji je ujedno 
bio i zupanom turopoljskim. Da §to taj bijaSe ovisan o kapetanu 
medvedgradskom. 

Otkako ie markgrof Brandenburski postao gospodarom Lukavca, 
tekla je pravda izmedju njega i Turopoljaca, koje je hotio sasvim 
uniStiti i potisnuti u knietstvo. Napokon je godine 1520. kralj iz- 
rekao presudu u prilog Turopoljaca. Valjda se tada markgrof zelio 
rijesiti toga grada. Xjemu uspije prodati sve svoje gradove u Hr- 
vatskoj, a medju njima i Lukavec. U Budimu, dne 27. oktobra god. 
1524. potpisao je markgrof prodajni ugovor, kojim je sve hrvatske 
o-radove prodao kraljici Mariji, zeni Ljudevita IL, za 22.000 forinti i 
platez Kosarskomu od 3000 for., sto mu je markgrof dugovao.^ 

Nu ovom prodajcim nije odmah kapetan Kosarski otisao iz 
Medvedgrada, jer ga u decembru iste godine spominju pisma. On 
je bio veliki nasilnik, jer od njega stradahu Turopoljci veoma mnogo. 
Za cijelo nije odmah dobio isplacenu svoju trazbinu. God. 1527. vec 
ga tamo nije bilo.-' 

Kraljica je Marija medjutim dugovala Franji Bacanu hrvatskom 
banu 2000 for. za kup njegovog dvora Horhi zvanog, sto ga je 
prodao Pavlu l-Jakicu. Za taj dug zalozi kraljica 15. marta god. 1527. 
Bacanu grad Lukavec.^ Dali je Bacan dosao u posjed Lukavca nije 
nam poznato, jer nemamo o tom vijesti. Pak ako i jest, doskora 
bude istisnut kao prista§a Habsburgovca kralja Ferdinanda L, sto ga 
Hrvati 1. januara 1527. na Cetinu izabrase svojim kraljem, od pri- 
stasa protukralja Ivana Zapoljskoga, kojima bijaSe u Hrvatskoj na 
celu mozni Krsto Frankopan knez Krcki, Modruski i Senjski. 

Otkako je knez Ivan Karlovic Ivrbavski kupio od kraljice Ma- 
rije grad Medvedgrad s Rakovcem", te sa svojim surjakom knezom 
Nikolom Zrinskim starijim uredio zajednicu uzivanja tih gradova, 
zaposjedne i Lukavec, te vec 9. augusta godine 1527. daje neke slo- 
bo-^tine Tomi i Grgi Pogledicu. 31. jula 1527. javlja knez Krsto 
Frankopan senjskomu biskupu jozeficu, da knez Ivan Karlovic^ ugnje- 

' II. 3.S4.— SSf). 

MI. .')lit.— o22. 

' n. 339. 

* III. 4. 

» Arkiv III. 52.-58. i dodatak listina XXXI 



293 

lava plfmice Lukavcaue (Turopoljce).' U ujegovo doba bili sua Lu- 
kavcu kastelaai Pavao Stojsic i Gr<^ar Petrovic. 

Poslije smrti Ivana Karlovica zapremi Lukavec na temelju raznih 
nasljednih ugovora njegov surjak knez Nikola Zrinski, koji vec 18. 
januara 1532. izdaje pismo u »svom« gradu Lukavcu."^ Pisma spo- 
minju, da je Zrinski Lukavec kupio od Franje Badana.^ Od toga vre- 
mena pak sve do polovine XVI. vijeka ostaje grad Lukavec u po- 
sjedu porodice Zrinskih. 

God 1534. umrije. Nikola Zrinski, ostavivsi udovu Jelenu kne- 
ginju Krbavsku i dva malodobna sina Ivana i Nikolu, potonjeg slavnog 
sigetskog junaka. Ve6 2. decembra iste godine darova kralj Fer- 
dinand 1. grad Medvedgrad s Rakovcem i Lukavcem svom kapetanu 
i savjetniku Ljudevitu Lovri Pakrackomu (Pekry) od Petrovine kao 
odstetu za vjerne sluzbe i troskove, koje je on ucinio za kralja, sto 
je iznasalo do 10.000 for. Nu ovi gradovi bili su u rukama obitelji 
Zrinskih, te ih do tog vremena ne mogase zadobiti. Za to izda kralj 
Ljudevitu Pakrackom 4. decembra t. g. pismo, kojim obecaje, da 6e 
do slijedeceg Jurjeva te gradove iz ruku Zrinskih izbaviti i njemu ih 
uruciti; ne ce li pako udovica Zrinska i djeca njezina htjeti gradove 
te izruciti, slobodno mu je (Pakrackomuj, da ih silom zauzme. 
Zrinska udovica branila je svoje pravo za cijelo pozivaju6i se na 
zapis (kraljevski) ucinjen Ivanu Karlovicu Krbavskom i na nasljedne 
ugovore sklopljene izmedju brata i muza njezina. Za to je sada jasno, 
za sto je kralj g. 1535. pozvao kaptol zagrebacki, da dostavi kraljevom 
tajniku Albertu prepostu pecuhskom prijepis zapisa, koji se cuvao u 
arkivu toga kaptola.* 

Medjutim javljaju se opet potomci Ivana Tuza, da uzdrze svoje 
pravo na gradove svog pradjeda. 28. augusta god. 1535., dolazi pred 
cazmanski kaptol Petar Palffi Zelenski, koji u ime svojih sinova Stje- 
pana i Vuka, te zene svoje Sofije i ostalih njezinih sestara kceri 
Dersfyja od SrediSca, ulozi svecani prosvjed protiv darovnice kraljeve 
izdanoj Ljudevitu Pakrackomu za Medvedgrad, Rakovec i Lukavec.^ 

Prepost pecuhski Alberto dosao je osobno udovici Zrinskoj i 
njezinoj djeci te trazio izrucenje ovih gradova. Udovica zatrazi tada 



' III. 2. 525. 
' III- 526.-527. 

'* III. 313. » . . castellum Lukawez seorsum a . . . Francisco de Batthyan 
se emisse retul. 

' III. 24.-26. 28. 
« III. 29.— 30. 



294 

zastitu u hrvatskih staleza i redova, koji se pismom iz Za^reba 19. sep- 
tenibra 1535. obrate molbom na kralja, moleci, da s obzirum na to, §to 
je pokojni Nikola Zrinski te gradove kupio i iiaslijedio, te poradi 
velikih zasluga ^to ih je sacuvao od Zapoljinih pristasa, ostavi te gra- 
dove u rukama Zrinskih, a hode li im zaista oduzeti ih, neka ih ot- 
§teti.* Medjutim nadjose si Zrinski dobra prijatelju skivnog brani- 
telja Kisega Nikolu Jurisida, koji im obeda u kralja isposlovati pisma, 
po kojima bi Lukavec, Medved<j;rad i Rakovac ostao kao bustiiia u 
rukama njihovim. Ved 24. jula 1539. pristaje kralj na to, sto je Jurisid 
ohedSLO.'^ To svoje obeiianje izvrsi kralj god. 1541. kad je u Beckom, 
novom mjestu 19. januara izdao ispravu, kojom je bradi Ivanu i Ni- 
koli Zrinskomu darovao grad Medvedgrad, te kastele Lukavec i Ra- 
kovac, pak nalozio kaptolu cazmanskom, da obdarenike propisno uvede 
u posjed.^ 

Malo iza toga g. 1542. pogibe Ivan Zrinski pod biskupovim gradom 
Vinodolom, i tako osta Nikola sam gospodarom Lukavca. Njegova zena 
bila je knjeginja Kata Frankopanka, sestra Stjepana Frankopana pos- 
Ijednjega od loze ozaljskih Frankopana. Sa Stjepanom sklopi ban Ni- 
kola Zrinski god. 1544. ugovor o uzajamnom nasljetstvu. U tom se 
ugovoru medju Zrinskim gradovima navodi i grad Lukavec* 

Makar da je ban Nikola Zrinski bio junak od pete do glave, 
bio je ipak veliki nasilnik. Po njegovom nalogu cinili su njegovi 
sluzbenici silna nasilja u Turopolju. Nije onda ni cudo, da su i Tu- 
ropoljci godine 1550. ustali i potjerali njegove vojnike iz Turopolja. 

Turopoljci ne samo, da su branili svoju slobodu, i podnasali pred 
kraljem tuzbe glede nasilja, koja su im nanesena, oni su takodjer trazili 
svoj grad Lukavec, da im se vrati. Od g. 1546. pak do 1553. bilo je 
mnogo istraga protiv Zrinskoga. Sto nije uspjelo svim kralj evskim 
nalozima, uspjelo je posredovanjem biskupa gjurskog Pavla Gregor- 
janca, Mihajla Mereja kr. namjesnika, Tome iz Kamarja potsuca kr. 
kurije i hrvatskog protonotara Mihajla Ravenskoga. Ovi izmiriSe 
Turopoljce i Zrinskoga, tako, da su obje stranke pred kraljem u Po- 
zunu 26. oktobra g. 1 553. utanaCile izmirenje, i Zrinski 6e Turo- 
poljcima vratiti Lukavec, a Turopoljci zaboravit na sve nepravde i 
naiiilja, koja su pretrpili. Istog dana nalozi kralj kaptolu zagre- 
baCkomu, da iza^alje svog izaslanika, pred kojim 6e se grad Lukavec 
izruCiti Turopoljcima. Ved 1 1 . novembra, na samo Martinje, dosli su 

' III. 30.— 33. 
" III. 71.-82. 
' III. 8L 82. 
* III. 92.-95. 



295 

zastupnici o]-»cine Turopoljske pred zajrrebacki kaptol, te su ondje oci- 
tovali da im je ban Nikola Zrinski potpunoma zadovoljio i predao 
grad Lukavec sa svim topovima i namjestajem, a oiii da ga rijesavaju 
svake odgovornosti glede uepravde i nasilja njima nanesenih. 

Sad je samo jos trebalo obaviti izrucenje i preuzece grada 
Lukavca, Zrinski je zamolio kaptol, da izasalje svoje izaslanika u Bre- 
zovicu, dvor Ambroza Gregorjanca^ gdje je Zrinski bio bolestan, radi 
cesa ne mogose osobno doci pred kaptol. Kaptol izasalje kanonike 
Nikolu Slobocina i Ivana Moslavackog k Zrinskomu. Ovi dodjose u dvor 
Brezovicu 12. novembra i tu je Zrinski Turopoljcima izrucio grad Luka- 




Dvoriste u gradu Lukavcu. 



vec sa svim topovima, namjestajem i pripadnostima, i izjavio, da je i on 
sa strane Turopoljaca primio potpunu zadovoljgtinu. O izjavi Zrinskoga 
izda kaptol svecanu ispravu. Tako je kaptol ve6 19. novembra 
poslao na lice mjesta u Lukavec kanonike Krsta Mikulida i Vinka I'z 
Par me, da prisustvuju izrucenju i primanju grada Lukavca. Do^avsi 
onamo nasli su tamo Ambroza Gregorjanca, koji je u ime bana Ni- 
kole Zrinskoga otvorio gradska vrata i izrucio Turopoljcima grad sa 
svim unutri. Turopoljci izrucise Gregorjancu potvrdu glede primitka, 
na sto je Gregorijanec otisao. Nu kad su Turopoljci dosli na grad- 
ski majur Talodium), nasli su tamo bivsega kastelana lukaveckoga 
Luku Markovi(5a sa obitelju i vratarima vojnicima, davsi mu rok 
od tri dana, da ostavi majur sa svojim Ijudima i zitom. 



296 

O ucinjenoj predaji izda kaptol 2l. novembra pismo. Ali me- 
djiitim kastelan se Markovic nije udaljio s majura. To su Turopoljci 
smatrali povredom ugovora i ocitovanja, koje im je ucinio Zrinski, za 
to evo 28. decembra ulazu pred zagrebackim kaptolom svecani pro- 
svjed, stavivsi izvan kreposti svoje oc^itovanje poirledom na receni 
niajur. ' 

Turopoljci se s toga potuzi^e i kralju, koji pozove Zrinskoga 
preda se na sud.- Ta pravda radi to^- majura trajala je jos go- 
dine 1555. 

Dok se to dogadjalo, darova kralj. namjesnik u Ugarskoj 
biskup jegarski Franjo Ilocki (Ujlakyi grad Lukavec Tomi Xadazdu 
dvorskom sucu. Koje je to godine ucinjeno nije nam poznato, ali 
svakako prije g. 1554. Mozda odmah nakon izrucenja grada Turo- 
poljcima. Ved 1554. tekla je pravda medju Turopoljcima i Nadazdom 
radi Lukavca. Kako je ta parnica tekla nije za nas od vaznosti — 
jer grad Lukavec osta ipak u rukama turopoljskim. Spomenut demo 
samo, da je po smrti Tome vodio pravdu dalje sin mu Franjo Nadazd 
i da su Turopoljci potjerali povjerenstvo g. 1566., kad je ovo htjelo 
uvesti Nadazda u posjed grada. Napokon god. 1582. dosudi ban 
Krsto Ungrad grad Lukavec Turopoljcima i to Stjepanu Miksicu, koji 
je dokazao, da je taj grad sagradjen na njegovoj djedovini.^ Da- 
kako to je bilo nuzno, jer samo na taj nacin moglo se dokazati 
pravo na Lukavec. 

Kad su Turopoljci preuzeli od Zrinskoga grad Lukavec, bio je 
taj cijel, dobro utvrdjen i providjen. Ne znamo kako je doslo do toga, 
da je grad Lukavec bio vec godine 1556. razvaljen. Te najme 
godine 10. maja sabrala se je opcina turopoljska po svojim za- 
stupnicama pred kaptolom zagrebaCkim, te je tamo primila u svoje 
bratstvo, Mateja Zalatnoka inace Slatinskoga te mu darovala zemljiste, 
na kojem je stajao razvaljen grad Lukavec i locum dicti fortalitii seu 
castelli eorum Lwkawecz diruti) zajedno s opkopom gradskim i mli- 
nom u gradskom opkopu, i jo§ neka zemlji^ta i sume. Po njemu da- 
rovala je opdina to sve jos i bratu njegovom Cijuri i kcerima nje- 
govim Ani, Margareti i Magdaleni.'* Opdina je to udinila Slatinskomu 
kao priznanje zasluga, koje je stekao po Turopolje u parnici protiv 
Zrinskoga. 

' 111. 317.-332. 
' m. 340.-343. 

'' III. 391. IV. 14. 41. Sravni savezni clanak o Donjem Lukavcem, na- 
rocito god. 1412. i 1428. 
* III. 378.-382. 



297 

Dok je tekla parnica <^lede n^rada r.ukavca medju Taropoljcima 
i Nadazdima, nije niti kralj priznavao Turopoljce vlasnicima j^rada 
Lukavca. S toga i vidimo, da se u kralj. darovnici za Turopoljce 
god. 1560., gdje S2 nabrajaju turupoljski posjedi, izricno naglasuje 
sizim grada Lukavca i njegovih pristajalista«, koji je po kr. namjes- 
niku Franji IloCkom bio darovan Tomi Nadazdu. ' 

Usuprot svemu tomu ostade Matej Slatinski ipak u posjedu 
razvaljenog grada Lukavca, koji nije nikad vi.se obnovljen na istom 
mjestu. 

Potreba, da opcina ima svoj grad, mora da se osje^ala, jer 
Turopoljci sagradise novi grad istog imeiia na istom mjestu, gdje i 
danas stoji. Grad je bio god. 1576. vec gotov, jer je 12. februara sklopio 
zupan Matej Slatinski, te Benko Arbanas, Stjepan Benesi(5, Ivan 
Vlah, Gjuro Volaric i Ivan Stanilovic, u ime sviju plemica iz Gornjeg 
i Donjeg Lukavca, Donje Lomnice i Malog Obreza ugovor sa Gjurom 
Levacicem (kmetom Slatinskogaj, kojeg namjestise vratarom (portariusj 
grada Lukavca za jednu godinu uz placu od 12 for., 12 cetvrtinaka 
zita i 5 kablova vina,^ 

Istom kad je god. 1582. ban Ivan Ungnad izrekao spomenutu 
presudu glede Lukavca, osta taj razruseni grad unapred u mirnom po- 
sjedu porodice Slatinskog. God. 1587. zadobio je tadanji kanonik za- 
grebacki Gjuro Slatinski sin Matej ev zajedno s bratom Baltazarom 
majkom Katom Gubasevackom i sestrom Margaretom udovom Stje- 
pana Hada darovnicu kralja Rudolfa II. za mjesto (fundus), na kojem 
je stajao grad Lukavec i posjede u Donjem Lukavcu, Trnovcu, Ku- 
rilovcu, Kusancu, Plesu, Novgarima, Lekeniku, Kostanjevcu i Du- 
brancu.^ Gjuro je Slatinski postao kasnije biskupom pecuhskim i na- 
pokon rosonskim, arcidjakonom vrboveckim, te je valjda sve svoje 
pravo na Lukavec prepustio potomcima svoje sestre Margarete. 

Cini se, da je novi turopoljski grad Lukavec bio isprva od 
drva sagradjen kako je bio i stari. Bio je za cijelo vrlo nialen i ti- 
jesan te ga je valjalo prosiriti i graditi, ako se htjelo, da sluzi svrsi. 
S toga i vidimo, da se god. 1612. marljivo radi oko gradnje grada. 
Bilo je zaposleno mnostvo radnika, za koje odredi spravisde potrebne 
nadzornike (praefecti laboratorum) : plemica Stjepana Arbanasa, Ni- 
kolu i Gaspara Plepelida. Ovi su imali veliku vlast nad radnicima. 

' III. 450.— 460. 
* IV. 27. 

' N. R. A. fasc. 551. Nro. 35. prije u zem. arkivu u Zagrcbu, sada u 
drJav. arkivu u Budimpesti. 



298 

Oni, koji uijesu dosli iia posiio ili su kasiio dosli, imali se kazniti 
za svaki dan j^lobom od jedne torinte, a dobili bi i batine. Oni pako, 
koji bi ove nadzornike vrijedjali iniali su dobiti batine. Prigodom 
gradnje grada dao je zupan Stjepan Mudic za radnike mnogo zitka, 
koji mu opcina sa 20 for. otsteti. A zadobio je torn zgodom ranu. 
Svaka kuda imala je dati za krov grada 25 dasaka dugih 4 lakta. 
Odredjeno bade takodjer, da se dopremi drvo za gornji dio grada, 
a nemarnici u dovozu imali se kazniti jednom forintom po drvu. 
Zupan je imao odredjivati broj radnika. Na istim spraviscima 24. 
oktobra i 13. decembra odredjena je placa lukaveckom kastelanu i 
zupanovom sluzi u iznosu od 16. for. godisnjih. ' 

Radnje oko Lukavca mora da su bile veoma zurne, jer ved 
slijedede godine 1613., u cetvrtak poslije Male gospoje (12. sep- 
tembra) drzalo turopoljsko spravis6e u gradu Lukavcu. To je prvo 
spravisfie, sto se u torn novom turopoljskom gradu sastalo. I prvo 
pitanje, koje se tu raspravljalo bilo je o gradu Lukavcu. Potomak, 
sin spomenute jur Margarete Slatinske i Stjepana Hada, Caspar 
Hada iznesao je pred bana Tomu Erdody-a tvrdnju, da novosagra- 
djeni grad Lukavec sa zemljistem, na kom je sagradjen, pripada njemu 
trazed to putem pravde. Ban glede toga zahtijeva obavijesti opdinu 
turopoljsku. Turopoljci primise banovo pismo duznim pocitanjem na 
ijvoni svum spraviscu i priznase, da su predji Hadini doista dobili od 
njihovih predja darovnicu za poruseni grad Lukavec i zemljiste, ali 
da je to tlo starog grada Lukavca ostalo pusto i prazno kako je. 
bilo kad je darovano, a da je tlo novog grada Lukavca bilo i 
jest sada prava opdinska svojina. Da se sto bolje ban o torn uvje- 
riti moze, zamolise Turopoljci neka izasalje povjerenstvo na oCevid, 
i da im se o torn onda izda svjedodzba za ocuvanje njihovih prava 
u buducnosti. Ujedno istaknuse, da 6q i oni udariti protiv Hada pu- 
tem pravde. 

Kako je dalje tekla ta pravda protiv Hada, nije nam poznato. 

Na istom spravisiu odredjena je i »vjecna straza« za grad Lu- 
kavec. Kastelanu Nikoli Banisdaku budu dodijeljena jos dva plemic^a, 
koji ce se uvijek novom dvojicom izmijenjivati, pod kazan gubitka 
svega imetka. Ova dvojica imala su dolaziti u Lukavec izmjeniCnim 
redom iz sela Donje Lomnice, oba Lukavca, Luzja, Hra^<5a, Velike 
.Wlake, Plesa, Kobilica, Raknrja, llovinjaka, obih Gorica, Kurilovca, 
Kusanca, Mraclina, Laza, Busevca, Kuca i Rakitovca, i napokon svi 
Vrhovljani (= montanes, od sv. Kate) svojim redom. 

' IV. 494.-495. 



299 



2a potrepstine grada i sluzheuika obecasc Vrhovljani 10 kablova 
vina, a tako i Poljci, od kojih je N4alenic dao 4, a isto toliko znpan 
i ostali.^ 

.Slijedece <4odine 5. marta izabran je bespkitnim kastelanom 
Matija Miksic, koji je imao uza se uvijek jos dvojicu strazara ili ti 
vratara (custodes, portarii). Ti strazari imali sa redom. dolaziti iz sela 
pod kazan o-ubitka g-lave i imetka, a za uzdrzavanje o^rada raspisan je 
porez od 50 dinara po kuci. Vec 22. juna odredjeno je, da se placa 
kastelanu i dvojici vratara ima namaknuti porezom od 50 dinara po 
kuci. Kastelanu odredjena je placa godisnjih 25 for., a svakom stra- 
zaru-vrataru 2 for. mjesecno. Opet je izabran novi kastelan Mihajlo 
Miksic, koji polozi odniah prisegu. Za maz grada Lukavca (jer je 




Turopoljski top u gradu l.uRavcu. 

opet nesto gradjeno) imala su doprinasati sva sela turopoljska pse- 
nicnu slamu. Malenic, Bukovacki i zupan obecahu svaki po jedan 
voz. Od sela obecalo je Gornji i Donji Lukavec 3 voza. A kad bude 
treba, odredit ce zupan do voz drvlja i lesa »kaj se bude Lukavec 
mazal,«^ Iste godine na Lucijino odredi opcina, da se gradi svod u 
Lukavcu, a za taj posao i jo§ neke druge potrebe odredjeni su rucni 
radnici na dan 15. decembra iz Vel. Mlake, Hras6a, Luzja, Gor. i 
Donj. Lukavca i Gornje Lomnice. 

Kad su g. 1615. otstupila oba vratara, namjesten je samo jedan, 
i to Grgur Jalsevecki.'' Od toga vremena bio je samo jedan vratar. 

Cini se, da je grad Lukavec u glavnom bio do god. 1615. sa- 
sagradjen, nu raznih manjili popravaka bilo je vazda. Tako je god. 



' IV. 497. 41)8. 
' IV. 504. 509. 
' IV. 509. 



300 

1635. izgradjen <rrHdski Llimnjak. ' Daske za <rradski krov imali su 
izradjivati turopolj-ski kmetovi u Lekcnikii, i to 1000 komada na go- 
dinu, te ih o Jurievu dopremiti u irrad.'^ 

U grad se ulazilo niostom, koji je godine 1664. popravljen. 
U gradu je bio i zdenac. Kamenje za gradnju zdenca vozeno je 
od Save.^ 

Spomenuto je, da je tada bio grad Lukavec (pretezno) sagradjen 
od drva, s toga se pocetkom XMll. vijeka uvidjala potreba, da 
se grad gradi od kamena. 

Ved 12. aprila 1705. zakljuci tumpoljsko spravisce, da ima 
svaki plemic Turopoljac dati dva voza kamena za gradnju grada. 
Cini se ali, da se odmah nije pristupilo gradnji, jer 23. septembra 
god. 1713. zakljucuje spravisce, da se grad Lukavec gradi 
o d kamena.^ 

Grad Lukavec bio je u to vrijeme vrlo zapusten i slabo oruzan, 
kako to svjedoci inventar od god. 1715. Bilo je tada u gradu 12 
teskih pusaka (sakalus = Wallbiichsei, od kojih su samo tri bile 
uporabive. \\se veriga, dva lanca, komad velike puske i jedan muzar, 
dva koplja (pik), jedna kaciga, 4 halaparde, 62 zeljezna i oko 40 olov- 
nih taneta. U jednoj skrinji oko dvije sake baruta, a tako i u jednoj 
»zbanjici». Zitka nista od koristi. Krov bijase sav los i prokisao. 
Tako su i zlijebi bili pokvareni. Hodnik naokolo »vutel i otrgan«. 
Na rpi daske.^ 

Po svoj prilici otpocelo se gradnjom skoro iza toga. God. 1731. 
popravljen je unutarnji gradski most, god. 1733. i 1734. sluzile su 
lukavecke tamnice za uhicene vjestice, koje su tamo osudjene bile 
na smrt i stra.snom smrcu svrsile na lomaci.^ Godine 1749. spominje 
se, da se povlastice turopoljske i pe5at iuva »vu bolti« grada Lu- 
kavca." Dakle te godine bio je grad vec sagradjen. Vec slijedede 
godine 1750. odredjeno je, da se sastavi gradski inventar. God. 1762. 
uredjivani su gradski opkopi, a god. 1785. gradjen je gradski zdenac 
i popravljane su gradske tamnice.** 



' IV. 52o. 529. 

' IV. 540. 

'' Acta publ.-polit. a. 1650. — 1702. p. 167. u turop arkivu. 

* Congregationalia a. 1705. fasc. 25. Nr. 314., 1713. fasc. 38. Nr. 441. u 
turop. arkivu. 

' IV. 244. 245. 

' Sravni clanak o progonu vjestica u ovom djelu. 

' Congregationalia a. 1731. u turop. arkivu, te IV. 297. 

• Congregationalia u turop. arkivu. 



301 

Kapelica sv. I>ucije u gradu lAikavcu opstajala je vec g-odine 
1784., te je opcina odredila, da se za nju nabave potrebne stvari, i 
da se zupniku odranskomu placa 1 forintu za mise, koje hi ondje 
sluzio. ' 

Kad je god. 1793. javio zupnik stupni^ki, da je nastala pogibelj 
od razbojnika, odredjeno je, da se podrzavaju u gradu budne nocne 
straze.^ 

Ne treba spominjati, da je neprestance drzan u gradu kastelaii, 
kasnje i potkastelan, a osim toga i strazari. 

Od. konca XVIII. vijeka nemamo nista osubita zabiljeziti o gradu 
Lukavcu, izim da je god. 1818. skoro izgorio, a spasio ga je Stjepan 
Vagic, kojemu opcina za to doznaci nagradu od 4 for. 30 novc.^ 

U gradu cuvan je sve do god. 1848. najvrijedniji dio turopolj- 
skoga arkiva (archivum secretum), koji je onda preneSen u Veliku 
Goricu. 

Do g. 1848. drzala se opcinska spravisca u gradu Lukavcu, 
i te godine je citana zadnja misa u gradskoj kapeli sv. Lucije. Od 
tada je kapelica ostala zapustena. Pocam od pedesetih godina XIX. 
vijeka daju se u gradu stanovi u najam. Danas tamo stanuje jedaii 
tkalac. 

Bukovcak. 

Bukovcak spada medju ona sela, sto no su poredana po turo- 
poljskom »vrhovlju« : po Vukomeridkim goricama. One stoji izmedju 
sela Lipnice, Havidic sela i Vukoinerida, okruzeno kosom Vukome- 
rickih gorica. Sa sjeverne strane uzdize se brdo Zeridovka (255 m.), a 
s istoka Bukovcak ^225 m.). Po crkvenom sematizmu od god. 1909. 
broji Bukovcak 182 katolicke duse. 

Odakle je ime tomu selu, nije tesko pogoditi, ako znamo, da 
je onuda dosta bukove sume. Od bukve dobila su i druga hrvatska 
sela svoje ime, tako Bukovac, Bukovica, Bukevje i dr. 

Najstariju vijest o selu Bukovcaku imamo od god. 1459.^ a 
tada nalazimo ondje porodice : Priprovic Horvat, a imala je tamo 
posjed i porodica Vucic iz Ceha, te Smolko, Gervec i Barilaba, koji 
su bill obvezani desetinom kaptolu zagrebackom. Tom se prilikom 
to selo zove »Bukovcaki.«^ Po torn selu nosi svoje ime plemicka 

' Ibidem a. 1784. fasc 172. Nr. 1836. 

'' Ibidem a. 179.3. fasc. 219. Nr. 2544. 

' Ibidem a. 1818. fasc. 381. Nr. 5380. 
* I. 293. 



302 

ohitelj Bukovcak (Bwkovchiak), koja se prvi put spominje go- 
dine 1447. u listini od 31. augusta, a zivjela je u Vojnoscu,* 
kasnije prozvanom Cvetkovi(i vrhom. Godine 1466. spominju se 
u Bukovcaku ove porodice : Preprovic, Smolkovic ipotomci Smolka), 
koji kao plemici turopoljski 22. augusta pred banom Ivanom Vitovcem 
imenovase uz ostale Turopoljce svoje zastupnike.^ God. 1513. spo- 
minje se u Bukovcaku Mihajk), a god. 1517. Toma Smolkovid.^ U 
XVI. vijeku dalje do god. 1560. spominju se tamo porodice Smol- 
k o \- i c, PetriCkovic i B u k o v s k i. U kraljevskoj darovnici od 
29. aprila god. 1560. spominje se i Bukovcak uz ostala turopoljska 
sela, koja su darovana plemicima turopoljskim.* God. 1572. spominju 
se opet u Bukovcaku ove plemenite porodice : Havidic, Radenic, Ce- 
rolovski t!i, Petravic i Petrincic,'^ a god. 1613. opet porodica Bu- 
kovcak i god. 1614. Smolkovid." 

God. 1632. susrecemo u Bukovcaku opet ova imena : Kolar, 
Petrickovic-Sirek, Petrickovic-Stavur, .Smolkovic.* God. 1667. bilo je 
u Bukovcaku 11 kuca.^ Protiv Prusa god. 1758., a pod kapetanom 
Pavlom Mudicem vojevalo je 6 plemica iz Bukovcaka.^ God. 1782. 
prigodom popisa turopoljskih plemica zivile su u Bukovcaku ove po- 
rodice : Cerovski, Dubravec, Markulin, Pucekovic, Smolkovic, Vugri- 
novic."'God. 1809. imala su protiv Franceza ustati na oruzje iz Bu- 
kovcaka 3 momka. " 

Busevec. 

Na drzavnoj cesti, sto prosijeca Turopolje prema .Sisku, 1 1'5 km. 
udaljeno od Velike Gorice, stoji selo Busevec. Pretezni dio kuca sa- 
gradjen je desno do ceste, dok s lijeve strane ima tek nekoliko kuda 
s opcinskom kucom i kapelom sv. Ivana Krstitelja '^ Ova kapela stoji 
bas na mjestu, kojim je nekoc tekla stara rimska cesta. Kude sela 



" I. 285. 

' I. 4o6. 

MI. .326. 379. 

' Hi. 44;>. 

^ IV. 24. 

« IV. 49'J. 

• IV. 129.-130. 

" IV. 151. 

" IV. 299. 

'" IV. 316.--3.39. 

" IV. 427. 

'* O toj kapeli govorit ce se potanjc u posebnom odsjeku. 



303 

su vise nianje rastrkano poredane, a gradjene su od drva, tek neko- 
liko ih je zidanih. Po crkvenom sematizmu od god. 1909. broji Bu- 
sevec 691 kat. dusu. Ime tog sela izvedeno je za cijelo od ^^bus". 
— »busen«. 

Tme tog sela spominju isprave prvi put g(jd. 1459., i to pri- 
godom popisa desetine zagrebackog kaptola. U torn se popisu spo- 
minju Gurek, Mezg i Kusek iz Busevca (de Buseviczj i Gal Krilcic 
iz Busevca (de Busewcz). Prva dvojica drzali su vinograde u Budec 
dolu, a potonji u Svelica dolu. ' 

Nije nam poznato, kako je vec god. 1490. dosao Stjepan Be- 
rislavic u posjed (jednog dijela; Busevca. 4. aprila god. 1490. najme 
izdao je kralj Matija Korvin Stjepanu Berislavicu novu darovnicu za 
imanja Bapcu i Busevac, te je takodjer nalozio, da ga kaptol zagre- 
backi uvede u posjed.'^ Nu prije nego li je to obavio kaptol, nalozio 
je vrhovni zupan turopoljski i kastelan grada Lukavca, Blaz de 
Berth, te zupan Matija Kuscic Matiji sinu Vrbana iz Donje Lom- 
nice, Pavlu Majhenicu i Pavlu Pogledicu iz Kurilovca, da Berislavica 
uvedu u posjed ovih darovanih posjeda. To ovi i ucinise, a da tomu 
nitko nije prigovorio. 

Glede toga izdali su receni zupani ispravu 17. maja g. 1490.^ 
Tekar ali u petak poslije Ivanja uvadjao je zagrebacki kaptol Beri- 
slavica u posjed buseveckog imanja, cemu nije nitko na lieu mjesta 
prigovarao. Tek u ponedjeljak na to dosao je pred kaptol u Zagreb 
Ladislav sin Grgura Stubickoga, koji je u svoje ime i u ime svog 
brata Akacija prosvjedovao protiv uvodnice glede Bapce, docim glede 
Busevca nije prigovarao.'' 25. oktobra god. 1495. oslobodio je herceg 
Ivan Korvin medju mnogim drugim Berislavicevim imanjima i njegov 
Busevec od sudbenosti grada Medvedgrada i Lukavca.^ Pod konac 
XV. vijeka spominje jedan popis ove stanovnike busevecke : Iliju, 
njegovog brata i Petra Mirenica.*^ God. 1501. i 1503. spominju nam 
pisma slijedeca imena onih, koji su zivili u Busevcu. Bili su to 
Fabijan Medaric, Matija Kusan, Mato Turhan i Kompezic, koji su 
podavali kaptolu desetinu zita, pcela i kola." 16. oktobra godine 
1506. nalozi kralj Vladislav zagrebackomu kaptolu, da Stjepana Be- 

' I 392. 

^ II. 65. 66. 

' II. 68. 

* II. 71. III. 547. 

' II. 68. 

" in. 554. 

■ II. 192. 216. 221. 



J04 

rislHvi(^a i siua mu Jurja ponovno uvede u njegove stare posjede' 
koji su mu pripali smrcu Nikole Mladenciia. Medju ovinia se spo- 
minje i BuSevec. To je kaptol proveo tek slijedece godine u prisudu 
mnogih Turopoljaca medjala. ' Kad je god. 1510. kralj uz mnoge 
hrvatske gradove i Lukavec darovao markgrofu Jurju Brandenbur- 
skomu, navodi se medju pristajalistima lukaveckim takodjer i Bu- 
sevec."'' Nije nam poznato za 5to je god. 1513. zagrebacki kaptol 
hotio provesti zapljenu imanja Jurja Berislavida »kao birsag za pod- 
bana«. Tom je zgodom kaptol i u Busevcu potjeran bio po sluzbe- 
nicima Berislavicevim. ■* Godine 1520. javlja se nova buseveCka tu~ 
ropoljska porodica Busevec de Busevec, i to Mirko i Ambrozij Bu- 
sevec. Ovi se spominju i god. 1524.^ 

Juraj Berislavid drzao je ovo imanje u Busevcu sve do godine 
1540., kad ga 16. maja pred zagrebackim kaptolom proda opcini 
turopoliskoj za 70 for.'^ Nu vec 11. aprila godine 1546. izabrala je 
opcina turopoljska Ambroza Gregorijanca za svoga brata i stare- 
I sinu, darovala to imanje u Busevcu, koje je tada opsezalo sedam 
kmetskih selista, te mu dozvoli, da moze svoju krmad, koju bude dr- 
zao na svojim imanjima u Podotocju i Brezovici ziriti u opcinskim 
sumama, a takovo pravo dade i njegovim kmetovima u Busevcu.^ 

God. 1540. pujavlja se uz porodicu Busevec takodjer i pleme- 
nita turopoljska porodica Turhan (Matija Thwrhan) u Busevcu." God. 
1559. htio se podban .^mbroz Gregorijanec iskazati zahvalnim svojoj 
bradi turopoljskoj, te je za to izjavio pred zagrebackim kaptolom, da 
I ne ce on nit njegovi nasljednici nikada otudjiti busevecko imanje, i 
ako bi kada htjeli, to ce samo turopoljskoj opdini prodati.^ 

Da Turopolje odrzi svoje plemensko pravo na Busevec, sto ga 
je drzao Gregorjanec, ulozise god. 1550. Turopoljci svecani prosvjed 
pred kaptolom zagrebackim protiv svake darovnice, koju bi kralj 
izdao vrhu Busevca budi obitelji Gregorijanec, budi ma komu god 
drugomu.^ 

Spomenute porodice Turhan i Busevec zivjele su na svojim 



' II. 233. 243. 

■' II. 286. 

» It. .326.-327. 

* II. 431. 523. 

^ III. 77. 

" III. 102.— 103. 

' III. 78. 

« III. 415. 

» III. 431. 



305 

buseveckim posjedima. Godine 1560. kad je kralj Ferdinand I. 29. 
aprila ill. maja u Becu izdao novu darovnicu vrhu svih turopoljskih 
posjeda, spominje se takodjer u toj darovnici i Busevec, a pretstav- 
nici posjednika istoga Stjepan Turhan i Luka Busevec.^ God. 1571. 
spominje se tu i porodica Novak-Busevec.^ God. 1614. imalo je selo 
Busevec s Mraclinom i Lazima dati za gradnju orada Lukavca 4 
voza psenicne slame.^ Porodice Turhan skoro na to nestaje u Bu- 
sevcu. God. 1632. opet nalazimo u Busevcu slijedece plemi6ke poro- 
dice: Stanislav Bobesic, Toma Lackovic, Jakob Katulic, Martin Tkalec 
i Juraj Ilija zet Robov.'' Od ovog potonjeg potekose Robidi. Godine 
1667. bilo je u Busevcu 8 plemickih kuca.^ 

U zimi god. 1696./7. bile su u Busevcu ukonacene 3 njemacke 
vojnicke Skidinskove kumpanije, na koje je selo potrosilo 63 for., 
25 vagana zobi, vrijednih 35 for. Jedan od ovih vojnika po imenu 
josip, bio je ukonacen kod Marka Bobesica, kojega je dva puta iz- 
batinao, a Ivana i Martina Bobesica izlupao je okrenutom ostricom 
sablje, a da nije Ivan podmetnuo bio palicu, bio bi mu glavu otsjekao, 
ali ga za to sakom toli udari vi lice i na usta, da je krvario. Na- 
pokon je prostrijelio vrata kude svog gazde.*" 

Medju ostalim Turopoljcima nalazimo god. 1758. i devetoricu 
iz Busevca, koji pod zapovjednistvom kapetana Pavla Mudica polaze 
u boj protiv pruskog kralja Friderika.' God. 1773. brojio je Busevec 
23 kuce, koli plemicke, toli neplemicke.*^ Prigodom popisa plemica 
turopoljskih god. 1782. nalazimo u Busevcu slijedece porodice: Bo- 
besice, Detelice, Katulice, Kovacevice, Kovacice, Kose, Lackovide, Ro- 
bice, Rozice i Crnke.^ 

Kad je god. 1809. proglasen bio ustanak protiv Francuza, imalo 
je iz Busevca poci pod oruzje sedam momaka. '° 

Danas zivu u Busevcu plemicke porodice Crnko, Bobesic, Ka- 
tulic, Robic, Detelic, Kovacevid i Rozic. 



' III. 448.-458. 462. 

' IV. 483. 

' IV. 504. 

* IV. 124. 

" IV. 151. 

« IV. 216. 

' IV. 299. 

« IV. 300. 

» IV. 301.— 333. 

"» IV. 427. 

20 



306 

Cerovski vrh. 

Selo Cerovski vrh spada niedju ona turopoljska sela, koja se 
nalaze na granici turopoljskug kotara. To seoce raskrililo se na bri- 
jegii izmedju Lucelnice, Petrovca, Jerebi6-sela, Lukinid brda i Zuzic 
brda. Po sematizmu zagrebacke biskupije od god. 1909. broji 103 
katolika. 

hue tuniu seki izvedeno je od rijeci »cera« po cem sudimo, da 
je taj vrh ili brdo, na kojem stt)]! to selo, bilo obraslo cerovinom. 
Saciivana pisma spominju prvi put to selo god. 1541., a tad se spo- 
minje Toma Petravic iz Cerovskog vrha. ' Po svoj priHci da je Ce- 
rovski vrh naseljen iz Ratkovrha, koji je opet dobio svoje zitelje h 
ferebida. God. 1549. javlja se u Cerovskom vrhu porodica Gerdenic,'^ 
koja takodjer potjece iz jerebica, god. 1551. porodica Kovaci6,^ a 
1553. porodica Cerovski,^ koja potonja, kako vidimo, dobila je svoje 
ime po mjestu. Porodica Cerovski spominje se od tada sve do god. 
1556., jedina u Cerovskom vrhu, a tad se opet pocinje spominjati 
porodica Gerdenic.^ Kad su god. 1560. Turopoljci obnavljali svoje 
bratstvo, zastupahu selo Cerovski vrh Martin (>erovski te Gal i Juraj 
Gerdenid'." God. 1570. zivile su u (Cerovskom vrhu porodice Cerovski, 
Kelemincic i Kovacic,*, a god. 1632. Cerovski, Bernic, Galovid, Ku- 
kolic, Spudic.** U XVIII. vijeku pocinje se to selo zvati Cerovsko 
brdo. vSelo je (Cerovski vrh 29. juna god. 1673. sacinjavalo zajedno 
sa jerebic-selom i Petravcem jednu suciju, te iste godine »braca Cerov 
caki, Jerebici i Petravici jedno stanovito spravisce opcinsko vucinise<.s 
na kojem raspravljahu o troskovima ucinjenim u interesu njihove 
opdine.'' Protiv Prusa god. 1758. vojevali su cetvorica iz Cerovskog 
vrha. '" Popis plemida turopoljskih od god. 1782. nabraja ova imena 
u Cerovskom vrhu ili Cerovskom brdu : Bernic, Belovar, Busak, Ce- 
rovski, DorotiC, Feljan, Galovie, Gerdenic, Hacic, Juratovic, Kosic, Len- 
daric, Oblid, Petravic, Spudic. " 



' 11[. 84. 
- ill. 162. 
' III. 269. 
* 111. 314. 
' HI. 378. 
" 111. 44(1. 
■ IV. 24. 
^ IV. 131. 

LI skrinji sucije Cerovski vrh. 
'" IV. 299. 
" IV. 814.-328. 



307 

Danas cini Cerovski vrh sa Jerebicem jednu zasebnu turopolj- 
sku suciju. 

Cvetkovic brdo, nekoc Vojnosec. 

Najskrajnje je selo na juznoj medji plemenitog- kotara turopolj- 
skog Cvetkovic brdo, nekoc (do XVII. vijeka) nazivano Vojnosec. 
vSpada medju veca turopoljska sela, i broji po sematizmu zagrebacke 
biskupije god. 1909. 240 katolickih dusa. Ono se rasprostrlo na 
brdu, kojega je najvisja tocka mjesta, gdje stoji kapelica sv. Roka, 
visoko 168 met. 

Do u XVII. vijek nazivlju stara pisma ovo selo : Woinosecz, 
Woynosech, Woynosecz, Woynowschy, Woynoscz, Woynosczy, Woye- 
noscz, Woynoscz, Wynocz. Docim od polovine XVII. vijeka redovno 
ga zovu C z u e t k o i c h W e r c h, C z u e t k o vi i c h a V e r c h, C z v e t- 
kovichevo brdo. Ime je dobilo po plemickoj porodici Cvetkovida. 

Ime tomu selu potjece od imena Vojn, koje u listinama turo- 
poljskim cesto susrecemo. Tako god. 1454. i 1455. bio je zupanom 
turopoljskim Tomas sin Pavla sin Grgura sina Vojna iz Vojnosca. ' 
Dakle taj pradjed Tomasev zivio je negdje oko polovine XIV. vijeka. 
Po ovom Vojnu dobilo je selo Vojnosec svoje ime. Prvi put ali, sto 
se spominje to selo, jest god. 1427., kad se medju ostalim mirovnim 
sucima turopoljskim navodi i Grgur sin Ivana iz Vojnosca (de W^oy- 
nosecz).^ God. 1458. spominje se u Vojnoscu Simon sin Kirina sina 
Turkova.''. U jednom popisu Turopoljaca iz konca XV. vijeka nalazimo 
ubiljezena ova imena vojnoseckih zitelja : Cvetkovic i Kruslevic.* Sve 
do godine 1520. ne spominju nam listine Vojnosec, a tada se tamo 
spominje Marko Susie." God. 1549. spominju se u Vojnoscu porodice 
Cvetkovic i Santoric,^ pak i Grdeni6,^ 1551. Cvetkovid i Santorid.® 
Prigodom obnove bratstva turopoljskog god. 1560. zastupahu selo 
Vojnosec Antun Klacic, Martin Cvetkovic i Matej Santoric,^ a u kra- 



' I. 315. 316. 318. 3i!0. 322. 325. 326. 327. 330. 335. 336.-339. 
' I. 202. 
^ 1. 386. 

* III. 556. 

• II. 426. God. 1558. spominje se i Martin Vusbanic (Wsbanycli) Susie. 
III. 522. 

« III. 162. 179. 183. 
' III. 193. 

« III. 236. 259- 271. 278. 
" III. 440. 



308 

Ijevskoj darovnici za Turopolje od iste godine navodi se Martin Cvet- 
kovic kao pretstavnik sela Vojnosca, doCim u uvodnom nalogu na za- 
grebacki kaptol ubrojen je ovaj medju JerebiCane. ' U ponovnoj novoj 
darovnici iste godine 11. maja navode se pretstavnici za Vojnosec: 
Martin Cvetkovid i Petar Santorid.''^ 

God. 1561. drzali su Vojnosec plemidi Cvetkoviii, Santoricii i 
KlaCidi, a poimence Martin Cvetkovi6 i njegovi sinovi Stjepan, Gaspar, 
Mihalj, Matej i Pavao, pak Tom a i Ivan Cvetkovi6 njegovi strice- 
vidi, te Petar, Mate] i Toma Santorid i Antun Klacid braca piemenska 
i sudiona (fratres generationales et condivisionales) spomenutoga Mar- 
tina Cvetkovida. Svima ovima izda recene godine 20. maja u Ebers- 
dorfu kralj Ferdinand I. novu darovnicu za Vojno§ec sa svim tamosnjim 
plemi(3kim kurijama i pripadnostima, te nalozi zagrebackom kaptolu, 
da ih uvede u posjed. To je kaptol proveo 14. maja iste godine po 
svom izaslaniku kanoniku Martinu Kustrecu Ivanidanu, te banskom iza- 
slaniku Nikoli I-mpri(^u Jamnickom, a u prisu(5u mnogobrojnih susjeda, 
od kojih nije nijedan prigovorio,^ 

God. 1632. spominje popis plemidkih ku6a turopoljskih u Voj- 
noscu ova imena : Cvetkovid, Koztes, Kljacid, Magici6, Stepani6.* Po 
porodici Cvetkovid, koja bijase najmnogobrojnija u Vojnoscu, skoro 
dobi Vojnosec ime Cvetkovid vrh, a napokon Cvetkovici brdo. I jos 
godine 1749. nalazimo — skroz osamljeno — da pisma spominju to 
selo pod imenom »Cvetkovic brdo ili Vojnosec. « 

Pod imenom Cvetkovid vrh spominje se to selo prvi put god. 
1645., a to je u popisu kuda plemica turopoljskih; tu se narocito 
navodi » Vojnosec inace Cvetkovid vrh.«^ Cod. 1667. bilo je u Cvet- 
kovid vrhu 16 plemickih kuda." God. 1758. poslo je 4 plemica iz 
C!vetkovic brda u rat protiv Prusa." Prigodom popisa plemida turo- 
poljskih god. 1782. spominju se u CvetkoviC brdu : Cvetkovidi, Kle- 
ci6i (Klesidi, nekoc Klaci(i) i Magecidi.* U ustanku god. 1809. protiv 
Franceza sudjelovalo je 6 momaka iz Cvetkovic brda.'' 



Ill 449. 450. 

III. 459. 463. 

IV. 4. 10. 
IV. 131. 
IV. 136. 
IV. 151. 
IV. 299. 

IV. 314. 341. 
IV. 427. 



309 

Cvilkovo. 

Sela toga imena nema vise danas. Stajalo je uz potok Ratkovac, 
medjasedi sa posjedima Prvonozcana. Drzi se, da je stajalo na onom 
mjestu, gdje se jos danas nalaze podivljale sljive nekadasnjih sljivika. 

Od najdavnijih vremena posjedovao je rod Jerebica posjed Cvil- 
kovo kao svoju djedovinu i plemenstinu. Nije to bilo u starije doba 
nikakvo selo, vec tek naselak mozda jedne porodice, ali bijase 
skupni posjed cijelog roda. Prvi put se taj posjed spominje godine 
1495. Te bo godine zamolio je rod Jerebida, koji bijase vec tada 
zastupan sa vise porodica/ kastelane lukavecke Ladislava i Andriju 
iz Sumoga, te Benka Velikomlacanina, zupana turopoljskog, da im 
opet doznace polovinu posjeda Cvilkova, te njegove stare djedo- 
vine. U tu svrhu izaslani su ovamo sa strane stola suda turopolj- 
skog Gal Peturcevic, Stjepan Devani6 iz Luzja i Valentin Trop- 
setic iz Lukavca. Ovi su na lieu mjesta uveli rod Jerebica u posjed 
polo vine Cvilkova. Taj posjed lezao je tada uz Ratkov potok i uz 
posjed plemica Prvonozcana sa sjeverne strane. Sredinom tog po- 
sjeda proticao je potok Suha Lucilnica. Medje bijahu nadalje torn 
posjedu zemlje gustilnicke i potok Hrecin.^ 

Na molbu Andrije Kovaca i Jakoba Gerdeni6a iz Jerebida pre- 
pisao je tu ispravu kaptol zagrebacki god. 1515.^ 

Cini se, kao da se Cvilkovo nije nikada razvilo do sela, vec je 
bilo samo naselak, te je kasnje tamo nastavala porodica Opatid, koja 
se onamo nastanila iz Jerebida. U darovnici kralja Ferdinanda 1. 
od god. 1560. za Turopolje, spominje se i posjed Cvilkovo, a kao 
ovlastenik na taj posjed Simun Opatid/ sin Tome sina Vrbanova 
sina Pavlova, dakle potomak onog Opatida, koji je god. 1495. uveden 
bio uz ostale u posjed Cvilkova. 

Pod konac XVI. vijeka, opustjelo je Cvilkovo, za cijelo uslijed 
turskih provala. Otada se ve6 ne spominje kao prebitavaliste. Ime 
tomu selu saCuvalo se do danas u imenu brijega » Cvilkova «, koji 
je na pol spadao selu Gustelnici i Jerebidu. 

Donja Lomnica. 

Uz Mraclin je Donja Lomnica najvece selo turopoljsko. Pri- 
bralo se na obje obale potoka Lomnice. Onaj je dio sela na lijevoj 

' Vidi clanak o Jerebicu. 

' II. 158. 159. 

' II. 339.— 340. 

* II. 160., opaska. HI. 459.-466. IV. 2. 3. 



310 

obali daJeko vedi od onoo-a na desnoj obali. Tu je i kapelica sv- 
Triju kraija sa crkvenom kui^om i skolom. O toj kapelici govorit 
i3emo u posebnom odsjeku ovog djela. Blize do potoka stoji stari dr 
veni dvorac, gradjen na kat, svojina plemicke porodice Modica iMu- 
dicai, koja starinom potjetie iz Velike Mlake. Nedaleko dvora prema 
kapeli stoji najstarija kiica tiiropoljska zadruge pi. Arbanasa. Visoki 
njezin slamnati krov jedini je te vrste u Turopolju ; zadruga Arbanas 
broji do 30 domara. Osim ove jos su samo dvije zadruge u Donjoj Lom- 
nici. I ostale kuce u Donjoj Lomnici vecim su dijelom natkrite slamom, 
a gotovo sve su prizemne. Po sematizmu zagrebacke biskupije od 
god. 1909. broji Donja Lomnica 1111 katol. dusa. 

Stara pisma sponiinju Donju Lonmicu raznoliko: Dolnja Lom- 
nica, Also Lomnicza, Major Lomnicza, Velika Lomnicza, Inferior Lomp- 
nicza, Loinnica nobilium Campi. 

Donja Lomnica, kao i Gornja Lomnica dobila je svoje ime po 
potoku Lomnici, sto teCe kroz isto selo. Ime » Lomnica « za vode je 
jako obicajno u Slavena. Izvodi se od glagola »lomiti«, te oznacuje 
svojstvo vode, da »]omi«, dakle vodu brzu, plahu. Ime ovoga potoka 
Loninice spominju nam sacuvani pisani spomenici vec god. 1217.' 

Prvi put nam sacuvana pisma spominju selo Donja Lomnicu 
(Lomnich;i) god. 1279. Bez dvojbe je Donja Lomnica starije obita- 
vali.ste od Gornje Lomnice. Spomenute godine 1279. zivili su u Donjoj 
Lomnici Pavao i Daslav sinovi Oporovi, Pavao, Blaz i M arko sinovi 
Vida, Stjepan sin \'ukonje, a po svoj prilici bili su Lomnicani i 
Tvrtko sin Kadovanov, Velisa sin Petrov, Izak sin De.sin, Tolja.s sin Ra- 
duCev, Jakob sin Vukoslavov, Cur sin Prvosev, Obrad sin Nezda, Vuksa 
sin Supislavov i Valicic sin Martinov. Pavao Oporov prodao je te godine 
svoje posjede u Kostanjevcu Pavlu Vidovom, a Topolovac Stjepanu 
sinu Vukonje. Pisma, koja nam to biljeze,'^ vrlo su zanimiva poradi 
svojih ispravaka, sto su ucinjeni za cijelo odmah u kancelariji za- 
grebackog kaptola, koji ih je i izdao. Obje listine prvobitno ozna- 
eivahu LomniCane kao »Cuvare grada Zagreba« (vigiles castri Zagra- 
biensisj, ^to je ispravljeno u »jobagioni polja zagrebackoga« i »plemi(ii 
polja zagrebaCkoga« (iobagiones, nobiles Campi Zagrabiensis). Ova nas 
Cinjenica sve nehotice dovodi do zakljucka, da je valjda kaptol stavio 
u listinu staru oznaku za LomniCane, dakle, da su LomniCani nekoC 
bili (iuvari ( vigiles ) grada zagrebackog, od kojih su postali »joba- 



' Smiciklas, Codex dipl. 111. 159. 
' I. 33. - 36. 



311 



gioiii«. Bila je dakle iiekoc sluzha njihova drzati strazu u za^vchHC- 
kom gradu. 

Od ovog vremena skoro vSto godina ne spominju pisma Uoiiju 
Lomnicu. Lomnicani sacinjavahu posebnu plemenitu rodnu zajednicu 
igeneratio Lomnycha). God. 1373. spominju se pripadnici plemeni- 
tog roda lomnickog : Egidij sin Stjepanov, Ivanko sin Ivanov, 
Stanko sin Vukov. Izmedju ovih te pripadnika roda Vukomerova 
(Vukomeridi) nastala je ozbiljna raspra o medjama njihovih posjeda. 
Ova se svrsi tako, da su se bratski sporazumili i zamolili zagrebacki 
kaptol, da izaSalje svog povjerenika, koji bi te medje uredio. Kaptol 




Pkmicka zadiuzna kuca pi. Arbanasa u Donjoj Lomnici. 
Najstarija turop. plemicka kuca. 

izasalje svog kanonika Ivana brata Pavla kanonika pojca, koji je 
obisao medje i tocno ih ustanovio u prisucu prucih se stranaka.' 

Pod izmak XIV. vijeka nastadose velike medjasne pravde izmedju 
Lomnicana i gradjana zagrebackih. Radilo se najme o medjama 
Petrovine, posjeda zagrebackih gradjana. God. 1395. bila je ophodnja 
ovih medja, koju je obavio zagrebacki kanonik Toma. Medja Donje 
Lomnice i prema Petrovini) pocimala je na potoku Crncu, tekla uz 
crkvu sv. Petra do potoka Lipovcine, prelazila taj potok i i§la do 



1. 91. — 93. Sravni tijek medja u clanku »Vukonieric«. 



312 

potoka Crnca i ceste, koja je vodila u Kravarsko i dalje uz razno 
drveie do potoka Hramecine.' 

God, 1415. ziviia je u Donjoj Lomnici plemenita porodica Vrad,"'^ 
a god. 1418. Pulec i Vrdiig.^ Iste god. 1418. spominju se u Donjoj 
Lomnici plemidi TomaS i Stjepan sinovi Ivana sina Lektora sina 
Ivanova. Taj Lektor je predj porodice Lektorid, koja jos i danas zive 
u Donjoj Lomnici.^ 

God. 1428, spominju se u Donjoj Lomnici slijededa plemenita 
porodicna imena: Begovic, Tercleviii, Kobolt,^ a god, 1447. i 1449. 
Svast, od koga potjece porodica SvaStovid, Gjungii, Majhenid, Ferei(5, 
KuSeid, Petrid, Petruseid, Satrid. Svasti se spominju ve6 i g. 1412.^ 
U Donjoj Lomnici rodio se prvi Turopoljac, koji se istaknuo 
kao rodoljub, dobrotvor i odlicnik. Bio je to Franjo sin Ivana sina 
Ivanova. Koje se godine rodio, ne znamo. Isto tako ne znamo, 
gdje je ucio i svrsio bogoslovne nauke, Mozda u Zagrebu, a mozda 
i gdje u Italiji. Godine 1428. bio je vec zagrebackim kanonikom 
pojcem »succentor«. 

Ove iste godine porodila se razmirica izmedju Donjo-Lom- 
niCana i kanonika Franje poradi njegove sume u Kostanjevcu. Lom- 
nicani su tvrdili, da oni imadu pravo na tu sumu. Ovu pravdu sudio 
je biskup zagrebacki Ivan Alben, koji prepornu sumu dosudi kano- 
niku Franji. Po nalogu biskupovu uveden je kanonik Franjo u posjed 
Kostanjevca i tamosnje §ume po kanoniku Gjuri Moraveckom, Vitku 
prokuratoru biskupske kurije i turopoljskom zupanu Stjepanu sinu 
Petkovom.' Kanonik F'ranjo povedao je svoje posjede u Donjoj Lom- 
nici god. 1435., kupiv.^i za 150 for. od Vuka sina Egidija Klokoc, 
koga posjede, koje je nekoC imao Jakob sin Jurja Klokockoga, ka- 
.*5telan novigradski. U te posjede uveden je slijedede godine, o Cem su 
vrhovni zupani turopoljski Mihalj sin Barnabe Odranskoga i Fabijan 
sin Mihalja Gornjo-LomniCkoga, te Stjepan sin Petka Lukaveckoga 
zupan turopoljski, izdali ispravu.** 



' I, 14.3. 

* I. 172. 

' I. 175. god. 1448 Vrag. I. 287. 

* I. 177. 178. Kad sam sabirao gradju za Povjesne spomenike Turo- 
polja, uskratila jc ova porodica uvid u svoja pisma. Za cijelo ima vrijednih 
isprava ne same za genealogiju svoju, vec i za povijest Turopolja. 

' I. 215. 223. 

« I. 169. 282. 297. 

' I. 215.— 219. 

* l. 238. 239. 247. - 249. 



313 

God. 1446. prodao je Franjo svoj posjed Kostanjevec sa svim 
pravima i pismima Donjo-Lomnicanima: Kirinu sinu Simunovu, Marku 
Ivanovu, Gjuri Valentinovom, Valentinu Stjepanovu, Grguru Dam- 
janovom, Sebastijanu Miklinovom, Pavki Antunovom, Petru Valenti- 
novom, Galu Gjungic^u, Blazu Majhenicu, Mati Peti6u, Tomi Lekto- 
ricu, Stjepanu Petrovom, Nikoli Petrusevom, Vrbanu Petrovom, Vrbanu 
i Nikoli Blaze vima, Valentinu Gjurinovom, Nikoli i Valentinu Simuno- 
vima i Valentinu Fercidu za 200 zlatnih forinta. ' 




Plemicka kuca porouict- pi. Arbanasa u Donjoj Lomnici. 



Tri godine na to (1449.) prodao je opet kanonik Franjo svoj 
posjed u Topolovcu Donjo-Lomnicanima za 27 zlatnih forinta.'^ 

Po ovim pojavima sudeci, drzimo, da je kanonik Franjo potomak 
onih Donjo-Lomnicana, koji su te posjede kupili 1279. 

God. 1454. spominje se kanonik Franjo prvi put pridjevkom 
od »Otoka« (de Otokj. Nije jasno, odakle mu taj pridjev. On se i 
sam nazivlje »inace plemidem iz Lomnice i Otoka« (alias natione de 
Lompnicza et Otok nobilis), dok se u jednoj povelji zupana turopolj- 
skoga Pavla Miceveckoga veli, da je »rodom iz Otoka, a plemid 
iz Donje Lomnice « (natus de Ottok et nobilis de Inferiori Lomnicza).^ 

' I. 281.— 283. 

' I. 297. 

' I. 315. 406. 



314 

Cini se, da je taj CJtok biu sastaviii diu Uonje Lomnicc ili barem 
na teritoriju njezinom. Vec jr. 1444. spominje se Fabijan sin Mihalja 
iz Otoka, koji se i nazivlje iz Gornje Lomnice. ' Po torn bi moirao 
taj Otok biti istovjetan sa Gornjom Lomniconi. 

4. aprila god. 1461. boravio je Franjo bolestan na svom po- 
sjedu u Donjoj Lomnici, gdje je toga dana sastavio oporuku, koja je 
s kulturnog gledista veoma vazna, i koja ga odaje covjekom oso- 
bita rodolJLiblja i Covjekoljublja. Zato demo ovu oporuku barem u 
glavnim tockama ogledati : 

Najprije zeli, da bude pokopan u koru B. D. M. u stolnoj crkvi 
zagrebacke Sve svoje posjede ostavlja crkvi sv. Petra u Petrovini u 
svrhu, da se crkva poveda. Sjetio se i svojih kmetova i siromaka. 
Manje zapise ucini prebendarima zagrebaCkim, redovnicima sv. Ni- 
kole, Andriji zupniku sv. Simuna, crkvi sv. Franje itd. Tri slike (ta- 
pete) ostavi stolnoj crkvi, a manual Kirinu zupniku scitarovaCkom, 
novi misai, veliki kalez i brevir ostavi crkvi sv. Petra u Petrovini, 
jedan kalez crkvi sv. Jakoba na Gazi, a sve knjige svoje »gramati- 
kalne, laicke, filozofske i teoloske* ostavi skoli ivaljda sjemenistu u 
Zagrebui. Sve usjeve u Lomnici dade kmetovima. Za gradnju crkve 
sv. kralja u Zagrebu ostavi 200 for., a jos za zivota dao je 40 for. 
za oltar iste stolne crkve. Izvrsiteljima oporuke imenova Demetrija 
doktora, .Matiju preposta bijenickoga i Franju te Demetrija prebendara.^ 

4. maja iste godine bio je kanonik Franjo u Zagrebu, gdje je 
pred vrhovnim zupanom i zupanom turopoljskim neke zemlje u Do- 
njoj Lomnici darovao svom rodjaku Petru sinu Marka sinu Tome iz 
Siljakovine.^ 

Iste godine 12. novembra spominje se kanonik Franjo mrtvim, 
i toga dana proda.^e ovr^^itelji oporuke neke zemlje njegove, kako je 
to u oporuci odredio bio.^ 



God. 1467. javija se u Donjoj Lomnici plemicko porodiCno ime 
O.nkovic.' Popis crkvene desetine od god. 1488. zabiljezio je imena 
tamo zivucih Ijudi. Spominju se porodicna imena Sordid, Ive§id, Ku- 
kanid, Horvat, HI idasic.'' Od ovili cini se hila je samo porodica 

' I. 239. 264. 
' I. 31)9.-402. 
' I. 405. 
* I. 409.-411. 
' II. 6. 
« U. 61. 



315 



Sordic plemenita. Godint; 1493. spominje se tamo po prvi put plem. 
porodica Derpic i Zorcic-Simonkavic, 1495. porodica plem. Sugoc, a 
1499. plem, porodica Kusetic, Miklinec, Arbanasid (predj danaSnjih 
Arbanasa), Satric i P'ilipcic. ' 

Drugi popis crkvene desetine od 1501. biljezi opet ove kme- 
tove : Kukuvac, Hrvatin, Juresic, Turek, Dedic.'- God. 1502. nalazimo 
tamo ova plemicka im>,:;na: Savtovid, Krupic i Vugrinec (Vugrinic, 
Vugrinj.^ 

Treci popis crkvene desetine od god. 1503. zabiljezio je ova 




Plemicki dvor porodica Modic u Donjoj Lomnici. 

imena neplemica u Donjoj Lomnici : Koganic, Kovacid, BenCic, Crne 
Prigorec, Juresic, Dedin i Goli.'* Godine 1513. spominju se tamo 
plemenite porodice : Vugrin, Sukcec, Filipcic, Arbanasic, Trninic i 
Vugrinic, a godine 1517. Devanic, Demjankovi(5 i Simunkovic, godine 
1519. Kusic.^ 

God. 1534. javlja se u Donjoj Lomnici porodica Zorcec/ kas- 
nije ZorciCek zvana, a god. 1538. javljaju pisma prvi put plemenitu 



' II. 111. 119. 171. 181. 

' II. 194. 

^ II. 202. 

* II. 215. 222. 223. 

' II. 321. 379. 392. 

« III. 22. 



316 

porodicu Stepanid u Donjoj Lomnici. Tom se prilikom zove Donja 
Lomnica »Velikom Lomnicom« iiMaior Lomnicha, Lomnycza Velj'ka. ' 
Tako ju zove i popis crkvene desetine od god. 1538., a tada nala- 
zimo ondje porodice ovih imena : Bencec, Satrii, Fotivec, Kolevi<i, 
Guresic, Sordic, Bedekovii3, Matijasevic.^ Od ovih bile su samo ple- 
menite Satrid, Sordid i Bedekovic. 

Porodice plemenite Benedikovid i Crnic javljaju se prvi put u 
Donjoj Lomnici god. 1542,^ a god. 1550. plemenita porodica Ben- 
ceCic,* koja po svoj prilici potjece od gore spomenutoga Benceca. 
Porodica Klinovid javlja se god. 1555.* 

God. 1556. zadesi Donju Lomnicu tezak udarac. Copori turski 
provali^e do Donje Lomnice, kojom zgodom izgubi plemid Stjepan 
Filipovic sav svoj imetak, tako, da nije imao gotovo sto da jede. U 
toj nevolji pomogao ga Benko Sartor (krojac) zivezom i zitom. Za 
to mu je darovao jedno svoje seliste s kmetom u Donjoj Lomnici.^ 

God. 1558. posvojio je Gjuro Magdalenid, vlastelin u Maloj 
Mlaki ^ Krsto Bedekovid Komorski sume donjo-lomnicke. U pravdi, 
koja je radi toga tekla, spominju se nove porodice donjo-lomnidke, 
tako: Wlah inace Horvat, Simunkovic-Toljas, Cednekovic Vidanic.' 
God. 1559. javlja se opet prvi put plemenita porodica Pavko.^ 

Prigodom obnove turopoljskog bratstva god. 1560. zastupahu 
Donju Lomnicu plemici Petar Zorcic, Blaz Cednekovic, Petar Simun- 
kovid-Toljas, Jeleria Svastovid, zena Ivana Vlaha, Stjepan Filipcic 
Mihalj Satrid, Jakob Derpid, Andrija i Luka Trninic, Valentin i Stjepan 
Lektorid te Toma Stepanid.'' Iste godine javlja se u Donjoj Lomnici 
po prvi put ime stare plemidke porodice Lektorida, koja se tada 
zovu i BenceCid. 

Za cijelo nastojanjem Matije Slatinskoga, tog zasluznog muza 
po Turopolje, dobiSe god. 1560. donjo-lomnicki plemidi Slatinski, Ar- 
banas, Lektoric-Klinovid, Lektorid-Bencecic, Trninid, Sordid, Derpid, 
Stepanid, Satrid, Filipovid, Simunkovid-Toljas, Petermanid-Cednek, Zor- 
didek-Toljas i joS neki drugi, novu darovnicu vrhu Donje Lom- 

' III. 40. 47. 

' III. 47. 55. 65. 

» IV. 87. 102. 

* IV. 224. 
' III. 497. 
" III. 390. 
' III. 426. 

* III. 440. 

» III. 446. 458. 



317 

nice, Donjeg Obreza i Kostanjevca, koje su posjede njihovi predji 
drzali vec od davne davnine.* 

Na pocetku XVII. vijeka bila je Donja Lomnica vec veoma 
veliko selo, to nam svjedoci popis poreza od god. 1602. Taj popis 
sadrzaje 30 oporezovanih plemida, na temelju privilegija glede pie- 
mica jednoselaca. Medju ovima nalazimo ova porodicna imena : Ar- 
banas^ Stepanic, Malovic, Svastovid, Pikovic, Subaric, Klinovic, Bar- 
tolic, Trninic, Kavrani6, Supanid, Kokotovic, Poldrugac (slobodnjak), 
Celic, Pavkovic, Levaci(5, Briglevic, Janicic, Buri(i, Dobrini6, Medju- 
morac, Boltizarid, Sostar. Najvise su placali poreza po 2 for.^ Kako 
vidimo, medju ovima susredemo nekoliko novih imena. Neki su ovamo 
dosli ili se prizenili iz drugih turopoljskih sela, a neki su dosli i 
izvan Turopolja. God. 1625. javljaju se u Donjoj Lomnici uz ove 
gore navedene porodice jos i ove: Cednekovic, Kovac, Fialic, Deli- 
markovid, Kranjec, Lektoric, Sabari6, Posenjak, Tretinjak, Jendrejevic, 
Klalurid, Papi(5ek, Valica, (Senkovacki) i Baltoric,^ a god. 1636. po- 
rodice Malovi6-Hamec, Dombaj-Skripel, Picak, Vidkovi6-Kovac, Berdek, 
Cvicek, Cernecki, Samec, Smolkovic, Pavlacic, Dianezevic, Fungek, 
Grablelic, Krezak.'' 

God. 1667. brojila je Donja Lomnica 51 kudu, te je po torn 
bilo najveCe selo u Turopolju;^ godine opet 1773. bilo je ondje 59 
kuca, te po tom je bilo najvede selo iza Kurilovca, koji je brojio 75 
ku6a.^ Popis plemica od god. 1782. biljezi u Donjoj Lomnici 45 ple- 
mickih kuca. Medju ovima bile su tri plemicke kurije Benka Arba- 
nasa prije Kraljica, Petra Modica prije Stepanica i kurija Adama 
Arbanasa. Nova plemicka imena nalazimo medju ovima : Salic, Modic 
Hrenkovid, Trumbetas, Ilanic, Ivankovic, Kolaric, Novak, Jakunid, Ser- 
blic, Deveri<i, Andrijevid, Sostarec (valjda od sostara) i Vihlaic.'' 

Kad su god. 1796. popisivane i opisivane kuce turopoljske, 
brojila je Donja Lomnica 56 kuca sa pripadajucim gospodarskim 
zgradama. Od ovih bile su cetiri plemicke kurije: Gjure Briglevica, 
Josipe udove Cvetkovic, Petra Modica i Gjure Arbanasa, 9 kmetskih 
ku6a; u jednoj od ovih zivio je plemid Pavao Smolkovic sa kmetskim 
obvezama prema Ani pi. Arbanas. Opcina (communitas) donjo-lomnicka 

' III. 470.— 472. 
' IV. 88.-89. 
' IV. 116.-117. 

* IV. 126. 127. 
^ IV. 151. 

• IV. 300. 

■ IV. 333.-334. 



318 

imala je tada jedan stari stagalj, a uz cestu kapelu sv. Triju kralja 
sa trosnim krovom tornja, zatim komoru, takodjer u vrlo losem stanju. 
Bila je tamo i jedna krcma. ' 

Donjo-lomnicani mnogo su sudjelovali u raznim ratovima. Tako 
je god. 1758. poslo iz Donje Lomnice u bavarski rat 12, a 1809. 
protiv Franceza 15 momaka."^ 

Danas zivu u Donjoj Lomnici slijedece plemicke porodice : Ar- 
baiias^ Klafuric, Stepanic, Lektoric, Trumbetas, janecic, Zordic, Bri- 
glevic, Kolarid, Kinkovic, Krziaaric, Dianezevic, Sostarec, Deveric, 
Abramovic, Smolkovic i Jakunid. 

Donji Lukavec. 

Juzno gradu Lukavcu, tik do obronka Vukomeridkih gorica, a 
uz potok Lukavec, pruzilo se malo seoce Donji Lukavec. Cijelo seoce 
poredalo se u glavnom uz desnu obalu potoka, te se prema istoku 
oteglo gotovo do usca potoka Jezero u Lukavec. Prijedjel oko tog 
sela bio je nekoc vrlo mocvaran. Pogled na selo iz grada Lukavca, 
prikazuje ugodnu sliku. Izmedju vocaka, proviruju drvene slamom nat- 
krite ku6e, kojim pozadinu cine Vukomericke gorice. Po sematizmu 
zagrebacke biskupije od g. 1909. broji Donji Lukavec 125 katol. dusa. 

U starim spisima razno je pisano ime toga sela : Lokavecz Lu- 
kawech i Lukawcz i t. d.. da sto sa pridjevom »Also«, » Inferior «, a 
cesto samo Lukavec bez pridjeva. 

Nema dvojbe, da je to selo kao i Gornji Lukavec dobilo ime 
po potoku Lukavcu. I polozaj obih sela odgovara imenu. Ime ^> Lu- 
kavec* ill »Lokovec« nastalo je od imenice »luka«, koji se naziv vrlo 
mnogo rabi za zemlje, koje se steru uz vode. 

Prvi put sto se Donji Lukavec spominje u saCuvanim pismima 
jest god. 1363. i to pod imenom »Lokauc« (Lokauch) bez poblize 
oznake. Spominje se tada Stojko sin Devanov i Mikec sin Miksa iz 
Lukavca.^ Po Sto se pako prvi put spominje pod imenom Donji Lu- 
kavec tek god. 1412./ a istodobno tek prvi put Gornji Lukavec mo- 
zemo zakljuCiti da je Donji Lukavec stariji od Gornjega. 

Mikec sin Mikse rodio sina Xikolu, a ovaj Gjuru. Vec Nikola 
se zove prezimenom Miksic, i on je pocetnik odliCne turopoljske po- 
rodice MikSi6, koja pripada rodu Levca (generatio Lewcha). Sin 

' IV. 374.— 381. 
' IV. 299. 427. 
' I. 76. 
* I. 166. 



319 

Nikole bio je Gjuro Miksic. On, te Vuk sin Ladislava i Grgur Stani- 
lovic, svi od roda Levcina, pak rodjaci i braca njihova dobise god. 
1412. novu darovnicu od kralja Sigismunda za Donji Lukavec. Po na- 
logu kraljevom uvede ih iste godine u ponedeljak poslije Margare- 
tinja, kaptol zagrebacki u posjed Donjeg Lukavca bez prigovora su- 
sjeda i medjasa. ' 

Dakle Mik^ici i Stanilovici najstarije su nam poznate obitelji u 
Donjem Lukavcu. 

God 1 428. nalozi kralj Sigismund k«^tokt zagrebackom, la 
obidje medje Donjega Lukavca, i da take omedjaseni posjed ponovno 
uruci plemenitima Dionizu sinu Jurja Miksida, te Vidu, Vuku i Gr- 
guru Stanilovicu. To ucini kaptol po svom izaslaniku Ivanu arcidja- 
konu kalnickom i kraljevskom povjereniku Nikoli sinu Egidija iz Vel. 
Mlake. Tom omedjenju i uvedenju prisustvovahu mnogi susjedi i 
medjasi. U tijeku medjasnjih naziva spominje se : Kraljicino brodis(5e 
Gornji Lukavec, Menje mokrice glava, potoci Pescenjak, Rakitovica, 
Lomnica, Lukavec i Dobova mlaka, medja Purdlevskameja (do Gor. 
Lukavca), Staro brodisce, Bok, Luzec, Mali Obrez, te razne ceste, pu- 
tovi i drveie."'^ 

God. 1453. javlja se u Donjem Lukavcu porodica Hrvatic (Ni- 
kola si Tome), koja bijase u srodstvu sa Miksicima, a god. 1456. 
jos i porodica Poznanovic. Ta se porodica tamo spominje jos 1464., 
god. 1466. javlja se tamo porodica Pervosev,^ a 1467. Petuscevi(5. 

Izmedju god. 1474. i 1479. sagradise Turopoljci u Donjem Lu- I 
kavcu svoj grad, o kojem se govori u posebnom poglavlju. 

Porodica Miksic bila je uz Stanilovide najrazgranjenija u Donjem 
Lukavcu. God. 1492. izdao je herceg Ivan Korvin novu darovnicu 
braci Pavlu, Nikoli i Andriji Miksicima za Donji Lukavec* 

U kraljevskoj darovnici za Turopolje g. 1560. spominje se Donji 
Lukavec, a kao pretstavnici ovlastenika Gjuro Miksic i Jakob Sta- 
nilovic.^ 

Najvaznija za cijelo bila je u Donjem Lukavcu uz Stanilovice poro- 
dica Miksic. Kad je ono od polovine XVI. vijeka tekla pravda izmedju 
opcine turopoljske i porodice Nadazda radi grada Lukavca, osobito 
su pomogle listine od god. 1412. i 1428. izdane Miksicima i Stani- 
lovicima vrbu Donjeg Lukavca, jer je na temelju ovih god. 1582. ban 

' I. 166. -170. 

^ I. 220. -221 , 223.-^226. 

' I. 306., 365., 427. 455. 

' II. 85. 

' III. 448.-449. 458. ltd. 



320 

Krsto Uno-nad dosudio Stjepanu Mik^iiiu i suposjednicima njegovim 
Donji Lukavec, a po torn da sto i grad.' 

Pod konac XVI. vijeka i na pocetku XVII. drzala je porodica 
Hada u Donjem Lukavcu posjede. Ova porodica dosla je zenidbom 
sa Slatinskima do tih posjeda. 

God. 1600. spominje se tamo porodica Gersetic, 1625. Kovacic 
Vagi<i, Vinovid, Stepko-Vinovid.^ 

God. 1667. bilo je u Donjem Lukavcu 14 kuda.^ 

Donji i Gornji Lukavec poslao je god. 1747. u Bavarsku 3 voj- 
nika, a god. 1758. protiv Prusa nijednoga.'* 

God. 1773. bilo je u Donjem Lukavcu 14 kuca, a popis ple- 
mida od g. 1782. pobiljezio je u Donjem Lukavcu tri plemidka 
dvora : Josipa Ivana i Nikole Miksicia te Stjepana Galjufa, dvije kuce 
Vagica i po jednu Stanilovida, Svastovica i Ladisica. Kad je pako 
god. 1796. popisano Turopolje bilo je u Donjem Lukavcu 14 kuda, 
i to dva dvora jedan Josipa Miksica, a drugi gotovo razvaljen Ivana 
Nep. Zdencaja, 6 plemickih i 6 neplemidkih kuca. Medju plemicima 
nalazimo nova imena : Trumbetas i Zdencaj.^ 

Dragonozec. 

Pod imenom Dragonozec razumjevamo dva sela : Donji Drago- 
nozec i omanje selo Srednji Dragonozec. Donji Dragonozec raskrilio 
se izmedju sela Markusevca i Trpuca na jugozapadnom vrhu Cerja 
(196 m.), dok je Srednji Dragonozec nesto dalje u Vukomerickim go- 
ricama prikupljen na zaravanku kose^ koja se oteze prema selu Lip- 
nici, Ku6e su drvene i natkrite slamom. Po sematizmu zagreb. bi- 
skupije g. 1909. broje oba sela 588 katol. dusa. U starim pismima 
razno je pisano ime tog sela: Dragonosech, Dragonschy, Dragonoscy, 
Dragonosczy, Dragonosd, Dragwnosych, Drughonosch, Dragonoscz, Dra- 
gonosy, Drakwsewcz, Dragonosczi, Dragonowcz, Draghonosowcz itd. 

Odakle izvodi ovo selo svoje ime, nije nam najjasnije. Moguce 
je, da se nazivlje po kojem Turopoljcu Dragosu, Dragovanu, Dragylu, 
Dragaslavu, koja imena susredemo u XIII. i XIV. vijeku u Turopolju- 
Slicnog imena sela Dragonos imamo jos i kod Samobora u opdini 
Podvrh, gdje se nalazi i brijeg Dragonozec, koji se vec polovicom 

' IV. 41. Sravni clanak o gradu Lukavcu. 

» IV. 71. 116. 127. 

^ IV. 151. 

* IV. 289. 298. 

' IV. 336. 406.-408. 



321 

XIII. vijeka spominjc pod imeuom »Dragonis«. Makar, da je za cijelo 
Dragonozec vrlo staro mjesto, ipak ga sacuvana pisma spominju tek 
god. 1427., i to onom zgodom, kad su neki pleniici iz Gornje Lomnice 
izdali pismo Filipu sinu Radena iz Dragonozca, te Pavlu, Dionizu, 
Petru, Jurju, Valentinu i Benku sinovima recenoga Filipa, kojim im 
potvrdjuju, da su pruzili zadovoljstinu za umorenog Marka Crnca iz 
Gornje Lomnice.^ God. 1446. spominju se u Dragonozcu sinovi gore- 
spomenutoga Filipa, Pavao, Benko, Valent, Janz i Juraj Radeni6, pak 
Petar sin Mirka, Gjurek i Simon te Pavao sinovi Gjurkovi.''^ Od ovoga 
Gjureka i Radenica, poticu potonje istoimene porodice (Kadenic, Gjurak- 
Gjurakovic). God. 1459. izricno se Dragonozec nazivlje selom, i to 
u popisu desetine zagrebacke biskupije. Tom zgodom se navode slije- 
deca imena zitelja u Dragonozcu: Hajzur, Homridali6, Mekojedic, Hrvat 
(CrouatUvS), Havidic, Heldrusic.^ U jednom opet popisu iz. konca XV. 
vijeka spominju se ove porodice u Dragonozcu: Heldrisici, Selcici, Ra- 
denici i Mekojedici.^ God. 1520. spominju se u Dragonozcu plemici : 
Radonidi, Havidici, Pavletici i Radini6i,^ a god. 1526. javlja se tamo 
plem. porodica Gjurakovic.*' Iste se godine spominju prvi put i gorice 
oko Dragonozca (promontorium Dragonoskywerh), koje se tecajem 
XVI. vijeka i kasnje mnogo isticu. 

God. 1550. spominju se u Dragonozcu plemenite porodice Gjurak i 
Heldrosic (Heldrusic). Prva bijase srodna sa Radenicima i Havidicima 
(strifi'evici).'' God. 1560. pridolaze Brebrici i Celici, koji uz Havidice i 
Radenice zastupaju svoje selo kod obnove turopoljskog bratstva, 
docim u kraljevskoj darovnici izdanoj iste godine za Turopolje na- 
vodi se samo Martin Radenid, Stjepan Havidic, Simun (!elic i Petar 
Brebric, kao predstavnici sela Dragonozca.'"^ Kako iz potonjih spisa ra- 
zabiremo, iza polovine XVI. vijeka nestaje u Dragonozcu porodice 
Heldrisid, ali se za to u XVII. vijeku javljaju nove. Popis od god. 
1632. navodi ove porodice: Brebric, Loncaric, Pecek, Krznar, Vu- 
dresic, Pavlek, Gjurak, Lukinic, Svinjarii-Skenderovic, Radenic, Ko- 
vacic, Franetic, Bedekovic, Ferljan-Korenika i Miksi6.'^ Vidimo da se 



' I. 202. 

' III. 357. 

' I. 394. 

* II. 542. 

' II. 426.-428., 432. 

" III. 542. 

' III. 213. 214. (440). 

" III. 440. 449. 459. 463. 

» IV. 129. 

21 



322 

ovamo doselile iieke turopoljske porodice i neke strane, koje su za 
cijelo primljene u bratstvo. God. 1660. javlja se amo porodica Ma- 
tej^iti. ' VeO god. 1667. ludilo se selo Dragonozec u Gornji i Donji 
Dragonozec,^ sa 43 kuCe, a kasnje pridruzi se jos i srednji Drago- 
nozec. God. 1749. bilo je u Dragonozcu (suCija) 56 kuca I'svidac Juraj 
Bartolcic)/ a prema tomu bijase to selo najvede u turopoljskom Vr- 
hovlju. Godine 1758. vojevalo je iz Dragonosca 14 momaka protiv 
Prusa.* Iza Mraclina i Laza, koja oboja sela postavise 16 momaka, 
najvise je Dragonozec poslao svojih Ijudi u boj. Popis plemica turo- 
poljskih od god. 1782. navodi u Gornjem Dragonozcu porodice: Bar- 
tolic, Markulin, Terputec, Havidic, Maretic ; u Srednjem D, Bukovcak, 
Cerovski, Crniluk, Pucko, Radenic, Skenderovice, u Donjem Drago- 
nozcu : Brebrici, Gerovski, Grubaci, Gjuraki, Horvati, Janceti6i, Ker- 
nijevici, Petravici.^ 

Dubranec. 

Najvece selo turopoljsko u Vrhovlju je Dubranec. Ono je kao 
zupno selo upravo sredi.stem zivota u Vrhovlju. I pogledom na saj- 
move, koji se tamo obdrzavaju, znamenita je tocka u gospodarskom 
zivotu ne samo Vrliovlja vec i cijelog kraja, narocito kravarskog i 
pisarovinskog. Dubranec sastcjji od triju skupina kuda. U skupini, 
§to se pribrala uz glavnu cestu, stoji na najvisoj tocki zupna crkva 
B. D. M. snijezne (210 m.). Ispod crkve i na zaravanku nalazi se 
sajmiste, nize dolje zidani prizemni zupni dvor, a nesto dalje na kat 
gradjena drvena skola. Izmedju ove skupine u jarku, tik do podnozja 
brijega Dugoga vrha pribrale se ostale dvije skupine i to uz po- 
toCiC Recin, J5to no izvire izpod Cubacke i tece smjerom prema 
jugu. Na zapad Dubrancu je selo Vukomeric sa k njemu spadajucim 
skupinama kuca: Malovci i Pavlecic. Jugoistocno je malo selo Gu- 
stilnica sa lijepom drvenom kapelom. Po sematizmu zagreb. biskupije 
g. 1909. broji Dubranec 492 katolika i 2 zidova. Ku6e su svc dr- 
vene natkrite slamoni ili crijeponi. 

Polozaj tog sela je svakako najrcmianticniji u ciJL-lom Turopolju. 
Prekrasan pogled na selo pruza se sa ceste ispod brijega, na kojem je 
nekoc stajala prastara crkva sv. Katarine (230 m.). Isto tako pre- 

' IV. 536. 
' IV. 151. 
' IV. 291. 
* IV. 299. 
' IV. 314. 328. 



323 

krasnu sliku Dubranca vidimo s brijega (205 m.), na kojem stoji gu- 
stilnicka kapela. Taj krasan pogled na Dubranec prikazuje prilo- 
zena slika. 

U starim pismima razno se pise ime toga sela. Najstariji je 
naziv »Brdo sv. Kate«, (Montes s. Catharinae) onda Dobranych, Do- 
branczy, Dobranchy, Dobranychy, Dobranich, Dobryanczy apud s. Ca- 
tarinam, Dobrancz, Dobrancz Zenth Kathalyn, Sancta Catharina I)u- 
brancz. i t. d. 

Crkva svete Kate u. Dubrancu stajala je tamo vec daleko prije, 
nego li je to mjesto dobilo ime Dubranec. Stajala je iznad Dubranca 
sjeverno na brdu, koje spomenusmo. Cijeli prijedjel u brijegovima 




Dubranec. 

oko crkve sv. Kate zvao se je »Brda sv. Kate« (montes s. Catha- 
rinae). Kad je crkva sv. Kate sagradjena ne znamo, ali nam je 
poznato, da je vec godine 1334. opstajala kao zupna. ' God. 1343. 
prvi put nam se spominju vinogradi oko sv. Kate, i to onom zgodom 
kad je Matej sin Matije sa sinovima svoga brata prodao veliki svoj 
vinograd na brdu sv. Ivate Marku sinu Stanomira i njegovoj zeni 
Luciji za 4 marke.^ Zemlje oko sv. Katarine drzali su jos i Ivko te 
Ivsa sinovi Dobrana, pak Petar sin Erikse od plemena Crn oslavova. 
Ovi sklapaju god. 1357. pred zagrebackim kaptolom nekakav ugovor 
glede posjeda Crnosl.ivdola.^ Jos danas nas naziv Crnoslav-Skupna 
draga kod Dubranca sje6a na Crnoslava i njegove posjede Crno- 
slavdol. Nema dvojbe, da su spomenuti sinovi Dobranovi drzali zemlje 



' I. 51. Poblizc o toj crkvi i iupi govorit ce se kasnije. 
' I. 55. 
' I. 73. 



324 

bas na onom mjestu, gdje danas stoji Dubranec, jer po ovom D o- 
branu prozvano je to selo, koje se u starije doba zvalo i »Dobra- 
nidi«, kako demo nize spomenuti. 

Za daljne neke posjednike na brdima sv. Kate doznajemo iz 
isprave godiiie 1379., koja nam je zabiljezila, da su tada Rade sin 
Rodmanov, Ivan sin Petrov, I.uka sin Hotnov dijelili svoju tamosnju 
eijedovinu. Kao medjaSi till posjeda spominju se sinovi Vukomera i 
Prvosa te javna cesta. Spominje se i vrh Kalebin, te Lazina i Luzje 
u polju sto su receni takodjer dijelili.' God. 1450. spominje se Duko 
i Crnec sinovi Pavka od sv. Katarine (de montibus s, Catarinae).'^ 

Ved polovinom XV. vijeka istice se u listinama kasnije dobro 
poznata razdioba Turopoija u »Polje« i »Vrhovlje«. Tako se godine 
1455. izricno navodi »cijela opCina svih plemica toll recenoga polja 
zagrebackoga koli brijegova svete Katarine djevice i mucenice Krista, 
11 selima kojeg mu drago imena, toli u istom polju zagrebaCkom koli 
na recenim brdima recene sv. Katarine djevice nalazecim se imajucih 
se i stanujucih«.^ 

Pod imenom »Dobranici« prvi put se to selo spominje godine 
1455. Stanovnici toga pripadaju »plemenu Dobranica« i nazivlju se 
»plemici Dobranici & Iste godine spominju pisma 27 imena zivuiih 
plemida u »Dobrani6u« od kojih veci dio potice izravno od Ivse i 
Krikse (Eriksa), koji su zivili g. 1357, Vec tada ondje se spominju 
neka porodicna imena »plemena Dobranica«, a narocito Kusevic 
(Mato sin Kuse), Gerdak (Vrban sin Grgurov), Bencek (Benko 
sin Benka) Ivojici i Tome Vram sin Nikole. Ove najme g. (1455.) 
primili su plemici iz »Dobranica« u svoje bratstvo Benka iz Kraljevca, 
tada suca kotara iprovincije) medvedgradskog, i zenu mu Elisabetu 
kcer Tome Vrania sina Nikole unuka Uobranova. Dali su im takodjer 
jedno seliste u Dobranicu, te zemlju Gnojnicu i oranicu uz Gnojnicu 
u Dobranidu, kojoj bijaliu inedjasi plemici Ivojici i potok Crnoslav; za 
tim dadose im jos jednu sjenokosu. Dadose im napokon i pravo, da 
si mogu gdje god hoce izabrati od zajednickog zemljista, najme od 
dijela, koji je pripadao pokojnoni Tomi Vramu.'* 

Popis desetine crkve zagrebacke od godine 1459. zabiljezio je 
vii^e imena zitelja dubraneckih : Andriju Valekovida, Malca Tomkoviia, 
Grdaka, Antuna Benceca (BenCekj, Mirka i Andriju Benkova.^ Tom 

' 1. 102. 

" I. 298. 

■ I. 339. 

* I. 349. 

* I. 394. 



325 

se prilikom spominjf i /iipa sv. Kalc^. Kasnje se opet u Dubraiicu is- 
tice narocito porodica Kvisevic.' (iod. 1546. javlja se u Dubrancu 
plemenita porodica S e s e k o v i c, a narocito Ivan Sesekovic, koji joS 
uz dvojicu ulaze pred kaptolom zay^rehackim prosvjed protiv nasilja 
Ijudi Nikole Zrinskoga."'^ Godine opet 1549. spominju se uz Kuseviie 
Katicidi i Kelekovici,'^ a od g. 1550. Focici.* Polovinom XVI. vijeka 
gotovo se redovito zove ovo selo »r)obranec sv. Kata« iDobrancz s. 
Cathalin). 

Prigodom obnove turopoljskog bratstva god. 1560. zastupahu 
selo Dubranec: Petar i Matej Kusevi6i, Benko Krpic, Marko Kele- 
kovic te Jnraj i Bartol Krpec (Liz), a u kraljevskoj darovnici za Tu- 
ropolje navodi se pretstavnikom za Dubranc (Dobrancz Zenthkat- 
halyn) Petar Kusevii.-' Veci broj imena Dubrancana navodi nam popis 
plemica turopoljskih od god. 1636. U torn popisu nalazimo imena 
Kos, Cekovic, Kerpec, Kravarscan, Focic i Jurkas.^ 

Oko god. 1650. iznova je pokrivena crkva sv. Kate u Dubrancu 
a tomu je mnogo pomagao Nikola Stancevid iz Torceca kod Vukovine.^ 

God. 1667. bilo je u Dubrancu 20, a 1749. 19 kuca (sudac 
bio je Mihalj Krpec).* U boj protiv Prusa poslao je godine 1758. Du- 
branec 9 momaka.^ Najizdasniji popis stanovnika dubraneckih pruza 
nam popis plemica turopoljskih od god. 1782. Tada nalazimo ondje 
slijedece plemicke porodice : Kerpec, Vugrinid, Dorotic, Kos, Cekovic^, 
Sunec, Terputec, Focic-Kusevi(i.^" God. 1809. imalo je iz Dubranca 
poci u ustanak protiv Franceza 8 momaka. " 

God. 1831. podijeli kralj Franjo II. pravo obdrzavanju godiSnjeg 
sajma kod zupne crkve u Dubrancu i to na dan 30. juna i 25. no- 
vembra. '^ 

Od najnovijih dogadjaja dubraneckih biljezimo obnovu zupne 
crkve, o kojoj ce se jos napose govoriti u ovom djelu. 



' I. 426. III. 19. 20 

' III. 105. 

' HI. 162. 179. 183. 236. 259. 

' III. 206. f^Ol. 314. 317. 

' III. 440, 463. IV. 2. 3. 

« IV. 130. 

' IV. 143. 

« IV. 151. 291. 

• IV. 299. 

■" IV. 339. 

" IV. 427. 

•• IV. 446. 



326 

Gornja Lomnica. 

Gomja je Lomnica jedno od najmanjih turopoljskih sela. Ono 
se pribralo zapadno Donjoj Lomnici nedaleko desne obale potoka 
Lomnice. Tik do sela, u malom perivoju stoji plemicki dvorac, nekoc 
svojina stare porodice turopoljske Kisevica^ a poslije raznih inih go- 
spodara. Liornja Lomnica broji po sematizmu zagrebacke biskupije 
od god. 1909. 93 katol. duse. Kude su drvene. U starim pismima 
zove se raznim imenima : Mala Lomnica, Kiseviceva Lomnica, Felso 
Lomnicza, Superior Lomnicha itd. 

Cini se, da je Gornja Lomnica novije selo od Donje Lomnice. 
Fisma nam to selo prvi put spominju god. 1402. Ali zato ne stoji, 
da nije starija od te godine. Te godine zivili su u Gornjoj Lomnici 
plemeniti Ijudi Crnec sin Ivceca sina Beloseva, Klement, Grgur i Ivan 
sinovi Crncevi, Jura sin Vojleca sina Beloseva, Petar, Pavao i Ivan 
sinovi Nikole sina Benkova. Ovi se tada pravdali radi nekog po- 
sjeda u Gornjoj Lomnici, sto rijesise mirovni suci. ' Godine 1412. 
spominje se Pavao Veliki iz Gornje Lomnice, premda se nazivlje i 
iz Dolnje Lomnice.'^ Taj je bio i zupanom turopoljskim. 

God. 1427. bila je nastala velika razmirica izmedju Gornjo- 
lomniCana i Dragonozcana. Neki Dragonozcani ubise Gornjo-lomni- 
cana Martina Crnca. Ova razmirica uredjena je mirovnim sudom, u 
kojem sudjelovahu neki plemidi kraljevine, Turopoljci i Dragonozcani. 
Krivci plati.se krvarinu od 25 maraka novih kraljevskih denara cime 
su pruzili potpunu zadovoljstinu.^ 

God. 1466. spominje se u Gornjoj Lomnici porodica Kis sa 
pretstavnikom Pavlom Kis em,'' koji bijase predjom potonje velike i 
otmene porodice K i § e v i d a. Pavao Kis bio je sin spomenutoga Pavia 
Velikoga. Taj Pavao Veliki sad se zove »od Donje « — sad opet 
od » Gornje Lomnice « — Ova porodica vec od pocetka XV. vijeka 
I nastavaSe u Gornjoj Lomnici. GaSpar Kisevic bio je pod izmak 
XV. vijeka kastelanom lukaveckim i zupanom turopoljskim. On dobi 
od hercega Ivana Korvina novu darovnicu za svoj posjed Gornju 
Lomnicu god. 1492., te bude taj posjed oslobodjen od svake ovis- 
nosti od grada Medvedgrada. Tu darovnicu potvrdi god. 1493. kralj 
Vladislav II. braci Ga^paru i Milialju Ki:§evicima.^ Tako je evo zasno- 



' 1. 152. 

» I. 16y. 192.--193. 

' 202.-203. 

* I. 455. 

' II. 84. 94. 



327 

/|Vano vlastelinstvo oornjo-lomnicko, koje je lak(j izluceno ud jurisdik- 
cije turopoljske plem. opcine. Fo to] porodici Kisevica zove se Gornja 
Lomnica i Kiseviceva Lomnica, tako ^. 1505.' 

U popisu crkvene desetine od u-. 1503. zabiljezeiio je pet kme- 
tova u Gornjoj Lomnici, od kojih je samo jedan oznacen porodiCnim 
imenom Horvatic.* 

Godine 1506. spominje se u Gornjoj Lomnici Jakob Cednek,^ 
koji je bio pradjedom odlicne turopoljske porodice Cednekovida. 

Polovinom XVI. vijeka zove se Gornja Lomnica narocito Kise- 
vicevom Lomnicom (Lomnycha domini Kysewycz), a 1513. zove se i 
Mala Lomnica (Mala Lompnycza)* u opreci prema Donjoj ili Velikoj 
Lomnici, koja se zove i »Lomnicom plemica turopoljskih«. G. 1538. 
spominju se u Gornjoj Lomnici ove neplemenite porodice : Gurginic, Zo- 
benic, Drnulic, Dermelic, Horvatic, Voknic (Vokanic), Trbusic, Dojci(5, 
Poljak, Zerlenic i Stankovi(5.'' Bili su to svi kako se cini kmetovi Ki- 
sevica. U isto doba polovinom XVL vijeka nalazimo i porodicu Ste- 
panic u Gor. Lomnici/' kojoj je inace postojbina u Donjoj Lomnici. 
Tu se spominje god. 1550. i plem. porodica Gjungic.'^ God. 1555. 
spominje se, da je nekoc zivila u Gornjoj Lomnici plemenita poro- 
dica Kursic^.*^ 

Kad je umro (1557.) Krsto Kisevic, izdao je god. 1558. kralj 
Ferdinand I. pak sin mu kralj ceski Maksimilijan darovnicu banu 
Petru Erdody-u vrhu dvora u Gor. Lomnici i vrhu posjeda u Kucu, 
sto je spadao pod taj dvor, pak i vrhu svih Krstinih posjeda u Hr- 
vatskoj. To je najme ucinjeno kao sa osasnim dobrom. Maksimilijan 
nalozi odmah zagrebackom kaptolu, da Erdody-a uvede u darovani 
posjed. Kad je pako u Gor. Lomnicu dosao kraljevski povjerenik 
Franjo Impric Jamnicki, da u prisucu kaptolskog izaslanika Matije 
Degca uvede Erdody-a u posjed, prosvjedovao je protiv uvedenja 
span dvora gornjo-lomnickog Gjuro Bujak u ime Marice KrmciC, 
Kate Kisevic i u ime dvojice muskih clanova porodice Kisevic, koji 
su tada boravili u Poljskoj. Bujak nije znao njihova imena. Ovi su 
svi po Bujaku pozvani pred bana, da opravdaju svoje prosvjede.'' 

' IL 191. 
'' II. 222. 
' II. 237. 

* III. 47. 65. 559. 

* III. 149. 

« III. 47. 55. 65. 
' III. 223. 
' III. 481. 
' III. 397.— 400. 



328 

Koji su to Ki^eviii bili u Poljskoj, doznajemo iz jedne isprave iz g, 
1559. Bill su to Ivan Horvat stariji i Ladislav te Krsto Horvat mladji 
sinovi pokojnog Mihalja Horvata inaCe Krsevica iz Gor. Lomnice. 
Ovi su najme pred kaptolom sipuskim opuuonKKili Gjuru Mrnjavcica 
iz Hrezovice, da ih zastupa u predmetu nasljetstva imanja gorno- 
lomnickoga. ' Vidimo dakle, da se Mihalj Kisevic izselio iz svoje 
postojbine valjda u sjevernu Ugarsku, gdje je on i njegovo potomstvo 
dobilo nadimak »Horvat«, kako je to bivalo sa svakim Hrvatom, koji 
se preselio u Ugarsku. 

U kraljevskoj darovnici za Turopolje god. 1560. spominje se 
medju turopoljskim posjedima i Gornja Lomnica, docim se napo- 
minje kao posjednica Katarina kci Mihalja Kisevica a zena Gaspara 
Mrnjav(3i6a iz Brezovice."'^ 

God. 1570. nalazimo u Gornjoj Lomnici porodicu Vojtosic.'* God. 
1612. drzala je posjede u Gor. Lomnici Marta Vurnovecka (Urnoczy) 
zena Stjepana Arbanasa,* 

U poreznim popisima od 1625. nema spoiiienute Gornje Lomnice. 

Pod konac XVII, vijeka drzao je imanje u Gornjoj Lomnici. 
(Ivan) Skrlec (1696).^ Po torn imanju nosi porodica Skrlec plemicki 
pridjev od Gor. Lomnice. 

CJod. 1773. brojila je Gornja Lomnica 11 kuda.*"' Prigodom po- 
pisa Turopolja 1796. bilo je tamo 1 1 kmetskih ku6a, a tamosnji plemidki 
dvor (curia) bio je svojina Barbare udove Petra Skrlca protonotara 
hrvatskog kraljevstva. Uz dvor bile su razne prostrane i lijepe go- 
spodarske zgrade. K dvoru spadao je novosagradjeni mlin na po- 
toku Lomnici." 

Imanje i dvor u Gor. Lomnici prolazio je kroz razne ruke, dok 
ga napokon prije nekoliko godina ne proda porodica pi. Vernid zemlji- 
snoj zajednici gornjo-lomnickoj. 

Gornji Lukavec. 

Uz cestu sto vodi iz Odre prema Dubrancu, nedaleko na zapad 
gradu Lukavcu, raskrililo se selo Gornji Lukavec. Pokraj njega tece 
potok Lukavec, koji to selo sa juzne strane opasava. Nekoliko kuca 

' III. 414. 

* III. 459. 461. 465. 

' IV. 19. 

' IV. 105. 

' IV. 220. 

« IV. 300. 

' IV. 402. - 403. 



329 

stoji i onkraj potoka. KucSe su sve drvene, natkrite slamom ili cri- 
jepom. Neke su od ovih upravo lijepo izgradjene. Po sematizmu za- 
grebacke biskupije od god. 1909. broji Gornji Lukavec 373 katol. 
duse. Svoje ime nosi po svom polozaju uz potok Lukavec, jer je 
prema toku ovoga gore vise od sela Donjeg Lukavca, koje se po- 
redalo nedaleko dole nize az potok. Ime svoje izvodi kao i Donji 
Lukavec. U starim pismima pise se ime tog sela : Superior Lwka- 
wecz, Felso Lukavec, a Cesto i samo Lukavec, pod kojim potonjim 
, imenom razumijevaju se cesto oba sela Gornji i Donji Lukavec. 

U koliko niozemo crpsti podataka iz sacuvanih pisama, razabi- 
remo, da je Gornji Lukavec mladje selo od Donjeg Lukavca. God. 
se 1412. prvi put spominje ime Gornjega Lukavca, a tad je ondje 
*.ivio plemic Stjepan Pedk (Petkovic). To bi dakle bio najstariji nam 
poznati gornjolukavecki posjednik. ' God. 1428, spominju se uz ovog 
jos i plemidi iz Gornjeg Lukavca (nobiles de Superior Lukawech), 
kojih se ali imena posebice ne navode." 

God. 1454. spominje se ovdje porodica Krznavic, a god. 1455. 
Jagni(5. Ivan Jagnic bio je zupan turopoljski. God. 1461, opet se 
ondje javija porodica Stanci(5, i to s Gjurom sinom Benkovim, koji 
bijase zupanom turopoljskim. Po svoj prilici dosla je ova porodica 
iz Gornje Lomnice, gdje se vec god. 1431. javija. Opet god. 1464. 
susrecemo ondje porodicu Gjungic, koja takodjer potjece iz Donje 
Lomnice.^ 

God. 1466., u vrijeme, kad je kralj Matija Turopoljcima potvrdio 
dovelju kralja Bele IV. od god. 1225. zivile su u Gornjem Lukavcu 
ove obitelji : Staneti(3 (mozda istovjetna sa Stancic, a kasnije Stane- 
cek), Petkovi6, Gajski, Jagnic, VoJaric i Vojkovic. God, 1474. opet se 
tamo javija novo ime porodice Gurgic. Pod izmak XV. vijeka spo- 
minju se u oba Lvikavca Kuharici, Cerpseti(5i, Zupani, Videnidi (Videno- 
vidij, Ciganici i Melidi. God. 1503. javija se tamo porodica Gurginic, 
koja ce biti za cijelo istovjetna sa Gurgidina. Polovinom XVI. vijeka 
spominje se tamo porodice Baloban, Cigetid, Vogrinovic, Stanecak i 
Franetid.'' 

Prigodom obnove bratstva turopoljskog g. 1560. spominju se u 
Gornjem Lukavcu jos i porodice Junosa-Jagnic i Stanetic uz Gjun- 
gide, Volarice, Frani(ie, Videnovide i Tropsetiie. U kraljevskoj darov- 

' 169. 
' I. 224. 

^ I. 320. 341. 403. 427. 

* I. 455. 456. H. 13. 14. 41. 42. (14. 90. 1G7. 206. III. 87. 132. .555.— 
656. 378. 528. 502. 



330 

nici za Turopolje od iste i^odine spuminje se tak(jcljer i Gornji \a\- 
kavec, a kao pretstaviiici ovlastenika: Cljuru Volaric, Martin Tropsetic, 
Marko StanCi^, Petar i Mate] Gjunjxic, Blaz i Gjuro Voiaric, Petar 
Franeti(^, Martin Videnovic, Lovro Gigetic i Mate] Jagnid. ' God. 1 570. 
spominje se ondje porodica Bradac-Grubisi6, a 1600. Voscid, Kucin, 
Ivolaric, Devanic, Jagni(3 i Dolenec- 

Potonje vijesti o Gornjem Lukavcu vrlo su neznatne. Godine 
1782., za popisa plemica, bilo je u Gornjem Lukavcu 15 plemidkih 
kuca. Nova plemicka imena, sto ih torn prilikom nalazimo, jesu slije- 
de6a : Karnas, Pavisid, Pinturic, Kos, Cvetkovic, Sucid, Spisi(5, Vagid, 
Sedmak, Derk i Vukovii.^ Prigodom popisa Turopolja god. 1796. 
bilo je u Gornjem Lukavcu 19 kuca, i to 17 plemickih, a dvije ne- 
plemidke kude.* Kad je bio god. 1809. proglasen ustanak protiv Fran- 
ceza, diglo se je iz Gor. Lukavca i Markusevca 4 vojnika.^ 

Gustilnica. 

Jugozapadno Dubrancu, na brijegu obraslom sumom, stoji selo 
Gustilnica ili Gustelnica. Ono spada medju manja turopoljska sela. 
Ku(^e su drvene i natkrite slamom. Odmah tik sela, na najvisoj toCki 
(205 m.i stoji drvena kapelica sv, Antuna Padovanskog, koja je u 
najnovije doba zamijenila prastaru drvenu istoimenu kapelicu.'' Po 
sematizmu zagrebacke biskupije od god. 1909. broji Gustilnica 229 
katol. dusa. 

Ime tog sela nastalo je za cijelo od iste osnove kao primjerice 
nazivi *Gusti laz«, »Gusti rastok« i slicno, dakle od rijeci »gust« ; po 
svoj prilici bile su tamo nekoc gustare, guste sume, gdje je to selo 
naslo svoj zametak. U starim pismima razno se pise ime tog sela : 
Gustimyca, Gwstinnycza, Gustinicza, Guztilnicha, Gustunycza, Guzthe- 
nycza, Goztunnycza i sliCno. 

Satiuvani spomenici biljeze nam prvi put ime sela Gustilnice 
god. 1428. Spominje se tada plemid Stojan sin Tome iz Gustilnice 
kao svjedok kod omedja.sivanja posjeda Uonjeg Lukavca.'' Polovinom 
XV. vijeka spominju se posjedi » plemica gustilniCkih«, iz Cesa raza- 



• III. 448. 449. 45.S'. itd. 
» IV. ly. 71. 

' IV. 336. 237. 

* IV. 404.— 4U6. 
' IV. 427. 

■ Pobliie o toj kapelici govorit ce se u posebnom odsjeku ovoga djela. 
' I. 223. Spominje sc i god. 1454, 



331 

biremo, da je to selo moralo biti vec priliCno napuceno. Posjedi ovi 
medjasili su na potoku Lomnici sa posjedima plemica iz Luzja i Vu- 
komerica. ' Istodobno javlja se u Gustilnici plemetiita porodica Du- 
cevii, koja izvodi svoje ime od D u c a oca Andrije,''^ pak i neplemicka 
Kupvacic3a^, a nesto kasnije (1466.) jos i pleinici Trupci i Prejnari/ 
God. 1520, nalazimo tu i porodicu Gersetic, koja je i u Dubrancu 
imala posjede.^ Ova porodica spominje se tamo polovinom XVI. vijeka 
i pod imenom Stojanic (Gersetic ili ti Stojanic), po cemu mozemo 
naslu6ivati, da vuce lozu od gore spomenutoga Stojana sina 
Tome, koji je zivio tamo u XV. vijeku. God. 1560. opet se tamo javlja 
plemenita porodica Petermanid i Lektoric'', a godine 1632. Gersetic 
i Novosel.' Petermanica i Lektorica ondje nema te godine. Godine 
1667. bile su u Gustilnici samo 4 kuce.^ Kasnje se je Gustilnica 
podigla, jer je vec godine 1749. imala (sucija) 11 kuca.^ Za boj 
protiv Prusa dala je Gustilnica godine 1758. 2 momka.'" Godine 
1782. nalazimo u Gustilnici slijedece plemicke porodice : Gersetide, 
Bukovacke, Feljane i Huzjake. " Po imenima sudeci, zakljucujemo, da 
su Bukovcaki i drugi dosli iz susjednih sela. Valjda se onamo 
prizenili. Da je selo napredovalo od toga vremena, najbolje svjedoCi 
to, da je god. 1809. u ustanak protiv Franceza poslo odonuda 8 
momaka. "^ Dakle prema tomu broju bila bi tada Gustilnica bas tako 
velika kao Pleso ili Dubranec. 

Havidie selo. 

Nedaleko se selu Lipnici, ispod Kozjeg brijega, na oplazu kose 
smjestilo malo selo Havidie sa 108 katol. dusa, kako to pise se- 
matizam zagrebacke biskupije god. 1909. To selo dobilo je svoje 
ime od porodice plemenitih Havidica, koja se vec god. 1520. spo- 
minje u selu Dragonozcu. Do u drugu polovinu XVIII. vijeka nemamo 

' I. 360. 
' I. 371. 
» I. 394. 

* I. 456. Pod konac 15. vijeka spominje se u Gustilnici joa i porodica 
Cupic, o kojoj ne znanio je li pk-micka (111. 556.). 

' II. 426. 

* III. 449. 459^ 
' IV. 130. 

» IV. 161. 
» IV. 291. 
'« IV. 299. 
" IV. 340. 
" IV. 427. 



332 

vijesti o torn seki. U to doba viiljda je naseljeno po spomenutoj po- 
rodici Havidi6. Uz ove nalazimo tamo god. 1 782. : KosiCe i Petra- 
vice. Havidica bilo je tada 7 kuda. * Danas spada Havidic selo pod 
suciju Dragonozec. 

Hrasce. 

Blizu sela Odre, na istocnoj strani, regbi nastavak Odre, raskri- 
lilo se veliko selo HraSce sa svojim drvenim ali lijepim kudama. U 
glavnom poredane su ku6e uz cestu. Po sematizmu zagrebacke bi- 
skupije god. 1909. broji Hrasie 636 katolika i 3 Zidova. U starim 
pismima razno je pisano ime HraSca: Hrascha, Hrasthya, Hrastya, 
Hiasschan, Hrasstj'a, Hrasche. 

Otkuda selu Hrascu ime, mislim lako je pogoditi : ono nosi ime 
po hrasiiu, 5to je tamo raslo. Otuda mozemo zakljuciti, da je to selo 
nekoc stajalo u hrastovoj sumi. Prvi put se ime tog sela spominje 
god. 1265. i to kao zemlja » Harastya. « ''^ I kaptol zagrebacki drzao 
je na pocetku XIV. vijeka neke posjede u Hrascu, koje je darovao 
bio svec^eniku Dionizu, svom notaru. Ovaj je god. 1327. taj svoj po- 
sjed u Hrascu zamijenio sa gospojom Srebrenom, udovom Matije sina 
Radosa Turopoljca i sinom njezinim Gurenom te bratom Matejom za 
njihov posjed Petrovac pod Medvedgradom. Tu zamjenu potvrdi i 
ban Mikac.^ Godine pako 1331. prodao je isti svedenik Dionizij za 
sest maraka dio svog posjeda u Hrascu Petku sinu Vidomira sina 
Cadonje i Stjepanu sinu Marka sina Radosteceva. Ta zemlja sterala 
se du/.iiiom izmedju Odre i Gliboke (Mlake), a girinom izmedju 
zemalja zelinskih i zemalja spomenutog Petka i njegova roda.* 

Jedan dio hrasi^anskih zemalja spadao je i pod stari grad Zelin, 
koji je tada bio u kraljevskom posjedu. Isto take je i Petrovina spa- 
dala pod grad Zelin. God. 1387., darovao je kralj Sigismund posjede 
zelinske u Hras6u i Petrovini op6ini zagrebackoj.^ Od toga evo vre- 
mena drzala je opcina zagrebaCka posjede u Hrascu i Petrovini, i 
lako dosla u susjetstvo sa opi3inom turopoljskom. Povijest posjeda 
zagrcbackih u Hrai>cu ne zanima nas ovom zgodom, vec samo pros- 
lost turopoljskih posjeda. '' 

' IV. 338. 
'' 1. 19. 
■' 1. 44. 

* I. 48. 
' I. 111. 112. 

'' O za<^ii:l)ackim posjcdima u Hrascu do god. 1526., lijepo je napisao 
Iv. Tkalcic u uvodu .svojih Zagnbackih povjcsnih spomcnika. 



333 

Poslo po svoj prilici recent svecenik Dionizij iiije bio Turo- 
poljac, to se cini, da su Turopoljci u posjed Hras6a dosli tekar god. 
1327. i kasnije 1331. Od tog vremena pak sve do polovine XV. 
vijeka nemamo gotovo nikakovih osobitih vijesti o turopoljskom Hrascu. 
Spominje se doista nuzgredice ime toga sela, ali bez osobitih doga- 
djaja. Godine 1459. spominje popis crkvene desetine nekoliko imena 
hrascanskih zitelja, za koje ali ne mozemo reci, da li su spadali pod 
Turopolje ili pod Zagreb. Pouzdanije vijesti imamo iz god. 1461. Te 
se godine spominju plemeniti Turopoljci u Hrascu: Jakov sin Tome 
sina Kuniceva, Toma sin Kuse kceri Jurja sina Petkova, Petar sin 
iMargarete kceri recenog Jurja Petkova, Ivan i Pavao sinovi Ursule 
kceri spomenute Margarete i Juraj sin Nikole Lubnica, koji su neke 
zemlje prodali Marku sinu Vrbana sina Koskova. * Taj se Marko 
vec tada zove po svom djedu »Kosku« Koskovic. Ova porodica, koja 
potjece od roda Koskuta (1225.), kasnije je vrlo mnogobrojna u 
Hrascu. God. 1464. kupili su Antun i Pavao sinovi recenog Marka 
Koska zemlju Dubravu od Tome sina Valentina iz Luzja. God, 1466. 
spominju se ove turopoljske porodice u Hrascu: Skrilec i Koskovic.'^ 
Skrilci su, kako se cini, doskora izumrli sa Pavlom Skrilcem. 

Tecajem XVI. vijeka nalazimo u Hras<5u samo jednu plemicku 
turopoljsku porodicu, i to je Koskovic, koja je bila prilicno zastu- 
pana. God. 1600. nalazimo u Hrascu osim Koskovica jos i porodice 
Pevec, Vitkovii, Kokotovic i Sedmak, a god. 1602. i porodicu Ma- 
ceduric.^ 

U Hrascu imala je tada imanja i plemicka porodica Cvetasin- 
Hranilovic, koja nije spadala- medju turopoljske porodice. Juraj Cve- 
tasin-Hranilovic i njegova zena Jelena ucinili su Turopoljcima velike 
usluge. S toga je opcina turopoljska na svom velikom spraviscu u Vel 
Gorici 16. marta g. 1605. dozvolila, da Cvjetasin moze svoje krmke 
ziriti u turopoljskim sumama, te sjeci drvo za gradnju kuce i krova 
Ali za to je i on bio obvezan podavati sve dace u opcini poput 
ostalih Turopoljaca. Tim je u neke ruke primljen Cvetasin u turopoljsko 
bratstvo.'* Tako je i imanje Cvjetasinovo doslo u oblast turopoljsku, 
i vec god. 1612. podaje raspisan po op6ini porez.* 

God. 1625. vec nema u Hrascu porodica Sedmak i Kokotovic 



' 1. 411.— 413. 
' II. 429. 430- 454. 
' IV. 68. 85. 
^ IV. 101. 
' IV. 105. 



334 

docim se pojavljuju tamo Franetidi, a j^od. 1632. Cari. ' God. 1667. 
bilo je u Hrascu 16 plemic^kih turopoljskih kuca.*'^ 

U bavarski rat jrod. 1747. poslo je iz Hrasca 5, a u sedmo- 
godisnji god. 1758. 3 momka.^ 

Popis kuca turopoljskih od god. 1773. iskazuje u Hra.scu 25 
kuca, medju kojiina su bile i kuce kmetova Petra .Skrlca.* 

Najopsezniji popis pjemica u HrasCu pod konac XVIIl. vijeka 
jest onaj od god. 1782. Taj popis sponiinje ova plemicka imena: 
Sabolic, Halovanjec, Busak, Grguric, Krajacic, Medven, Kolaric, Kos, 
Arbanas, Skvorc, Viskovii, Devunic, Norsic, Krizanic, Pevec, Franetid 
i Surmanovic. Isle plemice i jos plemenitu porodicu Cvetkovic navod ^ 
popis Turopolja od god. 1796.^ 

U ustanak protiv Franceza godine 1809. stavilo je Hras6e 4 
momka.^ 

Ilovinjak. 

Ovo nekadasnje selo turopoljsko, koje je stajalo nedaleko Plesa, 
dnbilo je svoje ime po potoku Ilovinjaku, sto onuda protiCe. Od knda 
opet inie tog potoka, lako 6e svatko pogoditi. Dolazi od rijeci »ilo- 
vaca«, dakle potok mutan od ik)vace. Od istoga naziva izvedena su 
imena danasnjih nasih sela : Hove, Ilovca, Ilovcaka, Ilovacaka i Ilo- 
vika, a istoga je korjena i naziv »IIice«, danasnje najprometnije 
ulice zagrebaCke, kuda je nekoc tekao potocii (bujica) »^Ilica«, kalan 
od ilovaCe. Ime tog nestalog sela razno pisu stare isprave : Ilouenak, 
Illouenach, Illovvenyak, Illowenych, Ilownyak. 

Prvi put nam pismeni spomenici navode posjed Ilovinjak god. 
1470., a imala je tamo posjede Jelena kdi pokojnog zupana Ilije sina 
jelkova iz Plesa, zena zagrebackoga gradjanina Dimitrija Bojnikovida. 
Uz neke druge posjede u Plesu i Rakarju te Vel. Gorici prodala je 
ona i posjede u Ilovinjaku Klenientu Poglediiu." 

Popis od god. 1488. zabiljezio nam je nekoliko imena zitelja 
ilovinjaCkih : Martina, Mateja Mihalovi6a, Jakoba Gerdavi(5a i Matka 

Siieiea.^ 

' IV. 11.'). 12H. 

' IV. 151. 

' iV. -89. 299. 

' IV. 300. 

^ IV. 330. 336. 398.-401. 

' IV. 427. 

' II. 11.— 12. 

• II. 62. 



335 

God. 1501. i 1503. nalazimo samo dva zitelja u Iloviiijaku, ' a 
tad se to mjsto obiljezuje kao selo. 

God. 1519. zivio je u llovinjaku turopoljski plemic Andrija 
Gerdavic, valjda potomak gornjeg Jakoba Gerdavica. On pretrpi 
strasnu nevolju od Ijudi markgrofa Brandenburskog. Ovi najme na- 
valise na njegovu kucu, porobise mnogo stvari i marve, a zenu mu 
i kcer svukose do gola, uzevsi sobom njihovo ruho. Tako isto pre- 
trpi znatnu stetu i Antun Stringovac."^ I kasnije trpilo je ovo selo 
mnogo od slicnih napadaja i haracenja. 

God. 1538. nalazimo u llovinjaku porodice Porivacic i Kraljic 
(ill Kolari(3 ili Klaric).^ Ilovinjak spadao je i tada pod zupu novo-cicku 
Polovinom XVI. vijeka susrecemo u llovinjaku porodicu (neplemiiku 
kmeta Mudica) Posenjak, koja je kupila od Mateja Pepelica iz Plesa 
zemlju Belakovoseliste u llovinjaku (in possessione et districtu Ilo- 
venyak). I porodica pi. Stanecak iz Donjeg Lukavca, imala je u to 
doba jedno seli^te u llovinjaku.^ God. 1600. zivila je tamo uz Strin- 
govace i porodica Derk, koja je u XVI. vijeku pridosla u Turopolje ; 
godine opet 1625. i 1632. jos porodice Mudic i Pepelic.^ 

Ilovinjak bilo je uvijek vrlo malo seoce, te je god. 1667. za- 
jedno s Rakarjem brojilo 6 kuca.^ God. se 1734. zadnji put spominje 
ovo selo u zapisniku sucije Pleso-Rakarske. Po svoj prilici se zi- 
telji ovog sela kamo drugamo otselili. Tragovi ilovinjackih kuca 
jos se i danas razabiru. Narod prica, da je selo zajedno s crkvom 
propalo u zemlju, pa da se katkad cuje u zemlji kako zvone zvona 
stare ilovinjacke crkvice, 

Jerebic. 

Na istoku selu Cerovskom vrhu na sumom obraslom brijegu stoji 
staro selo Jerebic (Jarebich, Jerebich). Po sematizmu zagrebacke bi- 
skupije od god. 1909. broji to selo 243 katol. du§e. Kuce su sve 
drvene i natkrite slamom. 

Po svoj prilici izvodi ovo selo svoje ime od »jareba<;, sto u 
starijem hrvatskom jeziku znaci jarebicu. Moguce je ondje bilo obilje 
jarebica, a mogude je, da je to selo dobilo ime i od osobe, koja se 
je zvala »Jareb« ili »jereb«. 

' IT. 192. 196. 223. 
' II. 418.-4U). 
' III. 44. 58. 
* III. 159. 493. 494. 
' IV. 69. 117. 123. 
» IV. 151. 



336 

Ime tog sela prvi put nam spominju pisma god. 1424, Tada 
je ondje zivio Pavao sin Stancev i njegovi sinovi Pavlek, Ivan, Antun, 
Juraj i MikuS, koji su kupili od Ivka sina Jakoba iz Gorice neku 
zemlju u Gorici.' God. 1461. javlja se u Jerebicu porodica Petravic, 
a torn zgodom oznaCuje se Jerebic kao selo.'^ God. 1487 susrecemo 
u Jerebidu porodicno ime Gurginica.'' Jedna isprava od god. 1495. 
pruza nam veoma vazne podatke, koji se ticu Jerebica. Iz ove isprave 
proizlazi jasno, da su Jerebici bili poseban plemeniti rod turopoljski 
(generatio Jarebich), kojemu su pripadale ove porodice ; Gerdenici, 
I Malcevici, Petravici, Skulcici, Penturici, Opatici, Pribicevici, Petruse- 
vici, Vucici i Ivkovici. Pripadnici ovih porodica roda Jerebica imali 
su od pametara polovinu posjeda Cvilkova uz Katkovpotok na samom 
teritoriju jerebidkom, uz posjede Pryonozaca sa sjeverne strane. Cini 
se, da je druga polovina Cvilkova onoj jerebickoj s juzne strane 
pripadala Prvonozanima. Sredinom te polovine Cvilkova proticao je 
potok Suha Lucilnica.^ 

Kako iz potonjih prilika razabiremo, naselio je rod jerebica 
sela : Ratkov vrh, Vojnosec i Cerovski vrh. Narocito to vidimo iz 
potvrdnice kralja Ferdinanda I. od 20. maja god. 1561., kojom je 
ova gornja isprava potvrdjena i u kojoj se porodice jerebicke, ratko- 
vrske i cerovskovrske ubrajaju k rodu Jerebica.^ 

Na pocetku XVI. vijeka (1512.i javlja se u Jarebicu porodica 
Cvetkovica, a poimence wStjepan Cvetkovic i brat mu Gjuro, kojeg 
ubise Ijudi Matije Frankopana, kad se vracao sa sajma iz Kra- 
varskog.^ Skoro na to (1515.) nalazimo i porodicu Kovac u jere- 
bicu.'' God. opet 1520. navode se ove jerebidke porodice : Cvetkovic, 
Santoric, Barusic, Breznacic, Kordekovic, Malcevic, Skulcic, Gerdenid, 
Kosid, Opatii, Sterkaric i Petravic.*^ Polovinom XVI. vijeka javljaju 
se jos u Jerebidu nova imena: Cerovski, Petrinci6, Petkovid i Lenar- 
dic,^ a god. 1632. zivile su tamo obitelji: Hahacid, Kovaci(5, Ferljan- 
Palec, Lenardid, Kljacic, Sidanic, Gerdinic, Kozicek i Bajuzak.'" God. 



' 191. 194. 

' I. 412. 

' II. 51. 

* II. 158- 159. 

' Opaska k listini I. 1.58. — 16U, 

* II. 299. 

' II. .339.-340. 

* II. 426 

» III. 440. 459. 521. 
" IV. 131. 



337 

1667. brojilo je selo jerehic 18, a god. 1749. zajedno sa Gerovskim 
vrhom 30 kuca. ' 

U drugoj polovini 17. vijeka porodi se prijepor izmedju sucije 
gustilnicke i jerebicke poradi »gorice« Cvilkova. Taj prijepor iznesen 
je pred zupanov sud god. 1680., na temelju cesa je ban Nikola Er- 
dodi god. 1681. nalozio zupanu Stjepanu Pogledicu, da obidje medje 
recene »gorice« Cvilkova. Ta razmirica konacno je dovrsena god. 
1682., kad je kralj Leopold 1. nalozio istomu zupanu, da ima tu »go- 
ricu* na pol uruciti Gustilnicanima i Jerebicanima.'* 

Kaptolomec. 

God. 1600. i 1602. spominje se u Luzju plemenita porodica 
Kaptolom ili Kaptolomec.^ Moguce da je nekoc sluzila zagrebackom 
kaptolu ili drzala kakove kaptolske posjede i od tuda dobila ime 
kao prisverak, i tako se zameo trag starom imenu. Ta se je poro- 
dica skoro na to otselila gore vise, i naselila blizu Markusevca, te 
vec god. 1612. nalazimo ju u podrucju turopoljskoga Vrhovlja u zupi 
sv. Kate."^ Da se je ta porodica vrlo blizu Markusevca naselila, vi- 
dimo iz popisa god. 1636., kad se uvrstava medju Markusevcane." 
To obitavaliste prozvalo se je po toj porodici Kaptolom cem, a god. 
1667. se kuce markusevacke i kaptolomacke zajedno popisuju; bilo 
ill je 11." I to svjedoci na vrlo malu udaljenost ovih mjesta. 

Jos god. 1699. popisivan je Kaptolomec razluceno od Marku- 
sevca.' Dalje nemamo vijesti o tom mjestu. God. 1773. spominje 
popis plemica turopoljskih porodicu Kaptolomec ili Jancetic (lancecic) 
inace zvanu; porodica Jancetic zivila je jos god. 1733. u Markusevcu, 
le doskora tamo nestaje. Cini se, da se je jedan Kaptolomec onamo 
prizenio, i tako su njegovi potomci nosili ime Kaptolomec-Jancetic. 
Popis plemica od god. 1782. spominje Jancetice u Dragonozcu.^ 

Prema tomu se cini; da je Kaptolomec kao posebno obitavaliste 
izginulo u prvoj polovini XVIII. vijeka. 



' IV. 151. 291. 

* U turopoljskom arkivu. 
' IV. 71. 90. 

* IV. 106. 
' IV. 129. 
" IV. 151. 
■ IV. 233. 

' IV. 311. 321. 548. 



338 

Kobilic. 

Malo turopoljsko selo Kobilic, ili kako ga stara pisma zovu 
Kohilichi, Kobilith, Kobwlyth, stoji sjevero-istocno Velikoj Gorici do 
potoka l^apce. Ono je ved na medji turopoljske opcine. Dobra cesta 
spaja i^3. preko Kakarja s Velikom Goricom na protivnoj strani sa 
Scitarjevom. Po sematizmu za*;reba£ke biskupije od godine 1909. 
bruji 198 katol. dusa. Kuce su drvene. 

Prostor, sto ga danas zaprema selo Kobilic sa svojim zemljama, 
pripadao je na pocetku XV. vijeka nekim porodicama iz Velike Go- 
rice, medju kojima se spominje i Pavao sin Mirka sina Lucije kceri 
Ivana Vukovica iliti Kobilica zvanog.^ Po ovoj porodici Kobili(i, koja 
Si je tamo u to doba valjda naselila, prozvano je to naselje, potonje 
selo Kobilic. Vec god. 1462. mozemo ustanoviti, da je u Kobilicu 
nastavao prilican broj turopoljskih plemica. Od prezimena tih porodica 
zabiljezeno je samo Filipcevi6, docim druge nose samo oznaku »od 
Kobilica« (de Kobih'thj. Godine 1487. izriCno se oznacuje selom.^ 
Popis crkvene desetine od godine 1488. zabiljezio je 11 turopolj- 
skih kmetova, koji su obitavali u Kobilicu.^ God. 1492. spominje se 
u Kobilicu Gjuran sin Vuka, koji je praocem porodice Gjuranic. 
Uz ovu porodicu zivile su god. 1513. jos i ove plemicke porodice u 
Kobilicu: Diankovic, Korisljak (Krosljaki i Horvatin."* To je prvi put, 
sto se javlja ime porodice Diankovica u Turopolju, a njezina je ko- 
Ijevka, kako vidimo u Kobilicu, te je od tog vremena bila uvazenim 
pretstavnikom tog sela. Ime Diankovic izvedeno je od imena Dianko 
(Dionizijei. 

Porodice Mestro\ic i lienekovic, sto se uz Filipcevice spominju 
god. 1513., cini se, da nijesu bile plemenite.^ Skoro na to javljaju 
se tamo jos (1519.) plemici Pogaci(5i i Bedekoviii,* a god. 1524. Jan- 
kovici,' god. 1546. Vorosiii i Silcidi,*^ god. 1550. Fabijanici,^ god. 
1553. jakunici.'" 

25. aprila god. 1553. darovala je opcina turopoljska Mateju 

' I. 189. 190. 

' I. 416. 417. li. 49. 

' II. 62. 

* II. 82. 321. 

» II- 327. 

« II. 392. 393. 394. 

^ II. 517. 

' III. 107. 158. 

» III. 215. 

'" III. 312. 



339 

Slatinskomu (Zalathnoky), njegovom bratu Gjuri i djeci jcdno pusto 
dvorno mjesto u Kobilicu.' Od tog vremena nalazimo cesto, da 
Slatinski nosi pridjevak »od Kobilica«. U darovnicama god. 1560. 
vrhu Turopolja unesena su imena Matije Slatinskoga i Valentina 
Diankovica, kao pretstavnika kobiliCkih.^ U KobiliCu javlja se godine 
1570. porodica Ladomor, starinom iz Brisindvora, koja je god. 1561. 
dobila obnovu ugarsko-hrvatskoga plemstva i grba.^ Ova porodica 
ali doskora izumire u Turopolju. Popis Turopolja od god. 1600. na- 
vodi u Kobilicu slijedece porodice : Baca-Diankovic, Jurinic, Huri6 
i Skornjak, a godine 1602. jos i Gjuraniie. Izdasniji je popis od 
god. 1632., u kojem se osim ovih navode porodice: Lopecki, Fabi- 
jankovic, Derk, Mlinar i Crnkovacki.* God. 1667. i 1773. brojilo je 
selo Kobilic 11 kuca.^ 

U boj protiv Prusa poslalo je selo Kobilic god. 1747. 11, a 
god. 1758. 4 momka.^ 

Poloviiiom XVIIT. vijeka javlja se u Kobilicu porodica Kirinic, 
koju jos god. 1782. nalazimo ubiljezenu u popisu turopoljskih pie- 
mica. Uz Kirinice nalazimo tamo jos i Vugrinovice-Hrance, Dianko- 
vice, Jurenice, Briglevice, Milos-Stipane, Janecice-Skvorce i Trupcevice- 
Severe.' 

Prigodom popisa i opisa kuca turopoljskih god. 1796. bilo je 
u Kobilicu 10 plemickih i 1 kmetska kuca.** 

U ustanak protiv Franceza god. 1809. posla su iz Kobilica 4 
momka.^ 

Susjedno plemicko imanje Crnkovac (porodica Crnkovacki) steklo 
je u Kobilicu jedan posjed, s kojim je skopcan i »jus« u turopoljskoj 
opcini. Taj posjed drzi to imanje jos i danas. 

Kostanjevac. 

Stara pisma pi.su mu ime raznolicno : Kostanewcz, Kostanyevecz, 
Kostanevicha, Gostanewecz, Coztaneuch. Ime mu nastalo od »kostanja«, 
pak i danas ima tamo mnogo kestenove sume. 

' III. 215. 

' III. 44-8--466. 

' IV. 10. 21. 

' IV. 69. 87. 123. 

^ IV. 151. 300. 

' IV. 289. 299. 

' IV. 330. 

' IV. 408.— 410. 

" IV. 427. 



340 

Sela Kostanjevca danas vi^e nema. Kostanjevac bijase g. 1279. 
posjeJom Pavla sina Oporeva, koji ga proda za 35 maraka zagre- 
hackih denara Pavlu sinu Vida. Kupac i prodavaoc bijahu Turo- 
poljci, Lomnicani. Medje Kostanjevca bile su ove: potok Mozocanje, 
zemlje donjo-lomnicke, razne ceste, potoci Hramec^nik i Kostanjevec, 
dol Ceridol i Bukovdo), brdo Pescanica, potok Bunica, zemlje Kri- 
zara iCickih — PesCenice) itd.* Gjuro sin Pavla Oporeva, proda taj 
posjed godine 1299. za 35 maraka Pavlu sinu Bozinu takodjer Tu- 
ropoljcu."'* 

Cini se, da je gorespomenuti Kostanjevac istovjetan sa po- 
sjedom Kostanjevicom, koji se u listini od g. 1365. napominje. Taj 
posjed bio je tada svojinom Petra sina Pavla iz Gornje Lomnice, 
koji ga proda za 30 maraka Ivanu piscu iz Donje Lomnice. U toj 
ispravi navode se medje tog posjeda, koje se doista u svemu ne 
slazu sa cnima Kostanjevca g. 1279. Kao medjasi navode se Kraljicino 
mostiste, potok Crikovec, mjesto Lopatica, Spotkova Mlaka, potok 
Hranecnak, Zlobina draga, DevjaCe Kalisce. Pristavi kod te prodaje 
bili su \'uk i Luka sin VuCjaka, oba Turopoljci.^ 

God. 1428. drzao je taj posjed unuk Ivanov, a sin Ivana Franjo 
kanonik zagrebacki. Bilo je tada ve6 tamo malo selo, jer se Kosta- 
njevac tada oznacuje kao selo (villa). Radi sume kostanjevacke bila 
je tada parnica izmedju kanonika P'ranje i Donjo-Lomnicana, koji 
tvrdise, da njima pripada. Tu parnicu sudio je zagrebacki biskup 
Ivan Alben, koji recenu sumu dosudi kanoniku Franji. Po nalogu 
biskupa bude kanonik Franjo uveden u posjed ove dosudjene same 
i Kostanjevca. O torn je u Kostanjevca izdano pismo."* God. 1446. 
prodao je kanonik Franjo Kostanjevac Donjo-Lomnicanima za 200 
zlatnih for.^ Tako dodje taj posjed u ruke Donjo-Lomnicana. Tu su 
ovi nasadili lijepe vinograde, koji se ve6 g. 1454. spominju. Davali 
su te vinograde i svojim kmetovima. Tako su Gjungidi dali svoj vi- 
nograd Odkop u Kostanjevcu kmetovima Vrbanu i Andriji te Tomi 
sinovima Klementa, koji su stanovali u selu Kostanjevcu.*' 

Selo Kostanjevac spadalo je pod zupu sv. Kate u Dubrancu. 
God. 1459. nalazimo u Kostanjevcu zitelje ovih imena: Un^ica, Lek- 
torida, Novkovica, BalaCiCa i Crikovca. Tu su jos drzali vinograde 

M. 33 - 35- 
' I. 38.-39. 
' I. 80. 

* I. 215.— 219. 
' I. 281.-283. 
" I. 316.-317. 



341 

Kovaci(5 iz Gustilnice i Vundletid iz Lomnice. ' Cini se, da su ovi 
gotovo svi bili neplemici. Ovi su podavali vinsku desetinu zagrebac- 
komu kaptolu. 

God. 1463. kupio je Blaz Pogledic (iz Kurilovca) u Kostanjevcu 
jedan vinograd od obitelji Sugoc iz Donje Lomnice, koju su prodaju 
odubrili mnogi Turopoljci iz Donje Lomnice i Obreza. I Gjuro zupnik 
iz Starih Cica imao je vinograd u Kostanjevcu, te ga je god. 1496. 
prodao Pavlu Pogledicu.'^ 

Pocetkom XVI. vijeka bilo je selo Kostanjevac dosta napuceno. 
Popis crkvene desetine od g. 1501. pobiljezio je u Kostanjevcu 23 
obvezanika. Porodicna imena ovih bijahu : Markovic, Milkovic, Pur- 
kvac, Juresi(5, Bosnjak, Pahalid, Kraljic, Mihalic, BenCii, Rumnovic, 
Cernjacic, Popovid, Fie, Turk i Vocic.'^ 

Za vrijeme nasilja, sto ih u Turopolju cinio Krsto Pan sluzbenik 
margrofa Jurja Bradenburskoga u Lukavcu, stradali su i kostanje- 
vacki vinogradi, jer ih je ovaj nasilnik g. 1519. posjekao i cokote 
odvezao u grad Lukavec. Slicna nasilja cinio je tamo g. 1521. — 1522. 
i Ivan Kosavski, takodjer sluzbenik markgrofov.^ 

God. 1528. spominju pisma u Kostanjevcu plemica Mateja Su- 
panida, koji je hotio posvojiti neke zemlje u Donjoj Lomnici.'' U 
Kostanjevcu su g. 1538. mnogi Turopoljci drzali vinograde. Bilo je tu 
plemica i neplemica, koji su podavali vinsku desetinu kaptolu zagre- 
backomu.^ Za vrijeme haracenja Ijudi Nikole Zrinskoga po Turopolju, 
mnogo su plijenjene klijeti kostanjevacke. Iz popisa poreza kraljevine 
g. 1554. i 1555. razabiremo, da su u Kostanjevcu drzali posjede 
Gjuro Svastovid, Ivan i Gjuro Arbanas, Ivan i Petar Sabaric, Pavao 
Stepanid, Nikola Boltizaric, Jakob Derpic i remetski Pavlini.^ 

God. 1556. spominje se u Kostanjevcu uz porodicu Supanici i 
plemicka porodica Petermanic, koje obje sudjeluju u zboru plemenite 
opcine, kad je Matej Slatinski primljen u turopoljsko bratstvo.* U 
kraljevskoj darovnici g. 1560. i s ovom saveznim uvodnicama spo- 
minje se i Kostanjevac, ali kakav posebni ovlastenik se ne spominje." 



' I. 393 

■' I. 421.-423. II. 170.— 171. 

' II. 201.-2U-2. 

♦ II. 417.-418. 487.-488. 495. 

' III. 4. 

« III. 48.-49. 

' III. 336. 337. 367. 368. 433. 

« III. 378. 

' III. 448. 450. 459. 460. 464. 



342 

Za cijelo, da je gore sponicnuti Pelermanii (Martin) istovjetan s isto- 
imenim, koji nosi pridjevak od »Luzja-. Bilo je I'etermanca i u Rat- 
kovrhu, Gustilnici i Donjoj Lomnici. 

Dok je tako cijelo Turopolje dobilo darovnicu na svoje posjede, 
ishodise si i ovlastenici na Kostanjevac novu kraljevsku darovnicu za 
taj posjed kao i 7a Donju Lomnicu, Topolovec i Mali Obrez. Ovu 
darovnicu izdao je kralj Ferdinand 12. jula god. 1560. za Mateja 
Slatinskog-a, Ivana, Stjepana i Pavla Arbanasa, Valentina i Stjepana 
I.ektori^a-Benceciiia, Mihajla Lektorica-Klinovica, Andriju Trninica, Si- 
niuna vSordida, Jakoba Derpica, Tomu Stepanida, Mihajla Satrica, 
Stjepana i Ivana Filipcida, Petra Simunkovi6a-Toljasa, Blaza Peter- 
manic^a-Cedneka, Petra Zorcicka-Toljasa, sve iz Donje Lomnice, Mar- 
tina Plepeliia iz Plesa, Margaretu FilipCic, Blaza i Ivana Sobarica, 
Xikolu Boltizari(5a-Kuscica i Mihalja Supanica-Kuscica, sve iz Malog 
Obreza.* 

Godine 1591. spominje se u Kostanjevcu, koji se zove »gori- 
coiTi« (promontoriumi, nepiemic Ivan PetermanicS kmet Arbanasa iz 
Donje Lomnice."'^ Ne znamo dali je taj Petermanic ogranak gore spo- 
menute istoimene porodice. Mozda je ta porodica osiromasila i dala 
se n kmetove. 

Valjda je Kostanjevac opustio koncem XVI. vijeka za turskih 
provala, jer se od tada vi.se ne spominje kao turopoljsko naselje a 
kamoli selo. Kostanjevac osta doista turopoljskin^ posjedom, gdje su 
bili vinogradi. 

Kuce. 

Kuce je najvecie turopoljsko selo, Iz Velike Gorice vodi do nj 
drzavna cesta do Yukovine, a dalje dobra cesta pokraj PodotoCja. Selo 
samo sa okolisnim plodnim zemljama opkoljuju postrance sume Kneja, 
Bereg i Kozjak. Zemlje kucanske protice potok Obdina, koji je danas 
vet sveden u odvodni kanal, §to u gospodarstvenom pogledu mnogo 
koristi pruza, jer nestaju mnoge mocvarne zemlje, koje se tako obra- 
caju u plodna polja. Selo Kuce sastoji od dviju velikih skupina kuCa : 
Donje Kuce nesto sjevernije, i Gornje Kuc^e. Obje skupine poredahu 
svoje kuce uz cestu. Gornje Kuce je mnogo vece od Donjeg, te 
imade lijepe kude, od kojih su mnoge izgradjene na kat, ureSene 
rezbarijama i oslikane. Na ulazu u selo stajala je do g. 1909. stara 
drvena kapela sv. Fabijana i Sebastijana, koju zamjeni nova zidana 

' III. 470.-472. IV. 2. 
' IV. 64. 



343 



kapelica. * Kroz Gornje Kuce vodi nova cesta u turopoljski Veliki 
Lucr. Ovu cestu sagradila je pi. opcina turopoljska o svom trosku, 
da olaksa pristup u svoje same. 

Po gematizmu zagrebacke biskupije od god 1909. broji selo 
Kuce 982 katol. zitelja. Ime tomu selu nastalo je od rijeci »kuca«, a 
stare isprave pisu ovo ime raznolicno, tako: Concan, Conschan, Kochan, 
Kuchya, Conchan, Kuche, Kwche, Koche. Selo slicnog imena (villa 
Kucha) stajalo je nekoc god. 1296. u Slavoniji kod Oravice. 

Prvi put sto nam pismeni spomenici navode ime tog sela, jest 
god. 1258. Tad se spominje Marislav iz Kuca (Marizlaus de Conchan), 




t'aitija iz Kuca. 



i to zgodom, kad je zemlja Doblacka (Doblachmezew) dosudjena 
Stanisku i njegovom rodu."' God. 1267. porodila se je ozbiljna par- 
nica izmedju Lukaca, Vida, Mateja i Petra sinova Andrije (filii Endri) 
s jedne strane, te Minislava, Martina Trbonje (ventrosus) sina mu Vi- 
duca, Daslava i Obulgana poradi posjeda zemalja u Kucu. Sinovi 
Andrije ustvrdise, da su ovi potonji Kuce posvojili, dok su isti iza 
oca ostali malodobni. Nu Minislav i njegovi drugovi opet tvrdise, da 
je taj posjed njihova djedovina. Obje stranke ponudise pred zu- 
panom zagrebackim Inusom dokaz svjedocima i dvobojem. Nu do 

' O ovoj kapelici govorit ce se potanje u poscbnom poglavlju. 
' I. 15. 



344 

toga nije doslo, jer je posredovanjem zupana tnusa i nekih plemica 
kraljevine, doSlo do mirovnog suda. Taj mirovni sud sacinjavalui 
zupan Hrinko, Porsen vsin Rate, Nikola sin Dapce i Mortunus brat Ace. 
Tom sudu uspjelo je mirnini putem rijesiti prijepor, tako, da su Mi- 
nislav i njegovi drugovi povratili zemlje u Kucu, dok su opet sinovi 
Andrije Minislavu i drugovima dali u ime odstete koristi 27 maraka. 
Tu nagodu potvrdi zupan turopoljski Andrija, koji je bio tomu pri- 
sutan. U ispravi, sto ju o torn izdao zupan zagrebacki Inus 23. 
februara 1267. opisuju se i medje Kuca. Medja pocimala je sa za- 
pada kod potoka Odre te je tekla prema istoku do nekakih temelj- 
nih zidina »Cirkvis6e« zvanih, zatim je tekla k mocvari Kalisdu, onda 
k cesti i ribnjaku, te preko livada uz razno drveie do bare Mlake, 
zatim prema sjeveru do potoka Obdine i uz Obdinu k potoku Odri 
i uz potok Odru juznim smjerom k prvoj medji.^ 

God. 1346. spominju se sinovi Zlobivca, Marko sin Petine, An- 
drija sin Berkusa, Vuk i Ivanko, kao posjednici u Kucu (iobagiones 
castri de Konchan)."'' Nu prvi put, sto se u Kucu spominju porodicna 
imena jest g. 1455. Spominju se tada plemenite porodice Grmekovic, 
Cunci(i i Gjuran,^ a g. 1466. javlja se tamo jos i porodica Mirenid, 
koja izvodi svoje poreklo od Mirena sina Rodi6eva.^ 

Pod konac XV. vijeka drzala je porodica Kisevica iz Gornje 
Lomnice kmetove u Kucu, kojoj je opc^ina turopoljska dozvolila pasu 
u opdinskim §umama.^ Popis crkvene desetine od g. 1501. biljezi slije- 
de(5a imena kmetova u Kucu : Dobran Malek, Mirko Severlenic, udova 
Jela, Mate] Simunov, xMihalj Rumnovic, Valent i Gurko Simunavid.*' 

Baltazar Micevacki drzao je takodjer pod izmak XV. vijeka u 
KuCu neke posjede, koje je pred zagrebackim kaptolom prodao An- 
driji Horvatu-Kisevidu, kraljevskom dvorjaniku, bra6i njegovoj Gas- 
paru i Mihalju i njegovim rodjacima Nikoli od Buce, kanoniku za- 
grebackom i njegovom bratu Bartolu. Taj kup odobri kralj Vladislav II. 
godine 1493., nalozivsi cazmanskom kaptolu, da ih uvede u posjed. 
Prigodom toga uvadjanja bijahu prisutni mijogi susjedi i medjasi, 
medju kojima se spominju i ovi plemici iz Kuca: Demeter i Nikola 
CunCic, Valentin iz Kuca i Blaz Peracic.' Prigodom uredjenja medja 

' I. 21. 22. 

' I. 59. 

' I. 238. 

* I. 455. II. 47. 

* 11. 54. 
« II. 60. 

' II. 92. 93. 122. 



345 

izmedju posjeda remetskih Pavlina u Rakitovcu i posjeda plemi(5a 
kuckih g. 1508. spominju se plemici kucki: Petar Cuncic, Petar Pe- 
racic, Mihalj i Grgur Antolovcid i Matija jnranovic. ' Osim spome- 
nutih porodica Cuncica i Antolovica javljaju se u Kucu god. 1517. 
jos i plemici Kusici, Oresici, Lucici, Stepanidi, Loncarici,'^ a godine 
1518. jos i Hrusici;-' g. 1520. Zentici/ g. 1520. Cenicid,'^ g. 1524. 
Bizici ili Biserici.*^ 

Za vrijeme markgrofa Brandenburskoga pretrpilo je selo Kuce 
silna nasilja, sto ih pocinise medvedgradski i lukavecki kapetani. 

Osim Kisevicevih kmetova u Kucu, bilo je g. 1538. i kmetova 
Nikola Zrinskoga,'^ koji je u to vrijeme drzao grad Lukavec. Ovi 
kmetovi su za cijelo spadali pod grad Lukavec, a kao takove pri- 
svojio ih Zrinski. God 1549. spominje se u Kucu prvi put plem. po- 
rodica Knezid, g. ■ 1 555. Horosid, a g. 1 556. Slivacic.** 

Kako je spomenuto spadalo je pod dvor Kisevida u Lomnici i 
nesto posjeda i kmetova u Kucu. Kad je porodica Kisevica sa 
Krstom Kisevidem u Lomnici u muskom koljenu domrla, to je kralj 
Ferdinand I. i ceski kralj Maksimilijan (II.) imanje Lomnicu sa pri- 
padajucim posjedima u Kucu darovao g. 1558. Petru Erdodu, banu 
hrvatskomu. Po nalogu kralja Maksimilijana imao je kaptol zagre- 
backi uvesti Erdoda u taj posjed, sto je naislo na otpor i prosvjed 
zenskih clanova porodice Kiseviceve i brace pokojnoga Krste, koji su 
tada boravili u Poljskoj.'^ 

Popis od g. 1625. spominje nam prvi put ovdje plemenite po- 
rodice: Hervacic, Majdesid, Berkovid, Pucekovic i Gjurasid, dok se g. 
1636. javljaju tamo Pukaniii, Fabijancici i Ocvirki.'" 

Da si plemidi Kucani prosire zemlje za obradjivanje, uzese kr- 
eiti op6insku sumu i obracati u oranice. Za to su placali u opcinsku 
blagajnu neki iznos. " Po svom polozaju, bilo je selo Kuce veoma 
zgodno za razvijanje, s toga i vidimo, da je uvijek spadalo medju 

' II. ?52. 

' II. 358. 

' II. 390. 

* II. 431. 

' II. 523. 

" II. r 29. 483. 

' III. 44. 45. 56. 62. 

« III. 161. 182. 192. 370. 516. 

« 397.— 400. 414. 

'0 IV. 118. 124. 

•' IV. 137. 



346 

najve<ia sela turopoljska. God. 1667. brojilo je 43 kiice, te je iza 
Donje Lomnice bilo najvece u Turopolju.' Prema lomu je KuCe iza 
Donje Lomnice godine 1758. najvise (11) vojnika poslalo u boj u 
Bavarsku.2 Godine 1773. brojilo je 53 kuce, a god. 1782. vec stoje 
dvije skupine kuca u Kucu, najme Donje Kuce i Gornje Kuce. U 
Donjem su zivile plem. porodice Arbanas-Vecerin, Barbaric, Cuncic, 
Fabijancic, Gjuracic, Hervacic, Malcevid, Pukanid, PucekoviiS, Satovic, 
Serblid i Stance vie, a u Gornjem Kucu : Berkovid, Hervacic, Cuncid, 
Fabijancid i Lucid. U prvom je oilo 21, a u potonjem 28 kudegos- 
podara. Po popisu i opisu Turopolja od g. 1796. bile su u Kucu 53 
kude sa pripadajudim komorama, stajama i sjenicima. Sve posjedi 
samih plemida. Stajala je tu i opcinska kuca. Kapelica se ne spo- 
minje.^ 

Godine 1809. stavilo je selo Kude 11 niomaka u ustanak protiv 
Franceza.'* 

Danas zivu u Kucu plemidke porodice : Lucid, Cuncid, Puce- 
kovic, Berkovid, Fabijancic, Pukanid, Serblid, Sipusid,- Malcevid, Ar- 
banas i Gjuracid. 

Kurilovec. 

Xa jug Velikoj Gorici pruzilo se na potoku Lomnici selo Ku- 
rilovec. Po sematizmu zagreb. biskupije od god. 1909. broji Kuri- 
lovec 912 katol. dusa. Kude su drvene i natkrite slamom a ponesto 
i crijepom. Selo se raskrililo na obim obalama potoka. Ovaj dio po- 
toka Lomnice cini, da je selo za stranca dosta nezdravo, jer u Ijetno 
doba sustaje tok potoka, a pokvarena voda radja razna nezdrava 
isparivanja. Preko potoka vode 2 drvena mosta. Na lijevoj obali osovila 
se dva plemidka dvora, nekoc svojina glasovite porodice Malenida. 
Iza izumrda baruna Malenida, kupio je te dvorove pod konac XVIIL 
vijeka, kanonik Ivan pi. Josipovid. Jedan od ovih dvorova dosao kaSnje 
u ruke porodice pi. Ledar, a u najnovije doba kupio ga plemid Bri- 
glevid, koji ga jos i danas drzi. Star a kurija tog dvora je na kat, 
drvena ali gotovo zapuStena, dok su gospodarske zgrade u najbo- 
Ijem redu. 

Drugi dvor sacuvan je najbolje, to je sjediste i vlasnost da- 
nasnjeg turop. zupana presv. g. Dr. Ljudevita pi. Josipovida. Gradjen 

» IV. l.ol. 

' IV. 299. 

' IV. 300. 331. 312. .342. -:U9. 

' IV. 427. 



347 



bijase od drva, te je tek g. 1909. donji sprat izmijenjen zidom. Pri- 
zemno je stan upravitelja i prostrana piviiica, a jrore je gospodski 
Stan udobno namjesten. Gotovo cijeli namjestaj potice iz XVIII. vi- 
jeka. Tu se cuvaju lijepe zbirke oruzja, te obiteljski portreti starih 
Josipovica i Skrlca. Lijepa knjiznica resi ove odaje, koje stari din 
potice od Nikole pi. Skrlca, koji je pod konac XVIII. vijeka mnogo 
radio na prosvjetnom polju hrvatskog naroda. Tu se cuva i bogati 
arkiv, sto ga je pisac ovih redaka nedavno donekle medio. 

Najzanimljivija je svakako ona stara kurija, sto ju nazivlju 
»Pogledicevo.« Ta je na tri doska, drvena i na jedan sprat sa vi- 




Plemicki dvor zupana dr. Lj. pi. Josipovir'a u Kurilovcu. 



sokim krovom. Danas je vec vrlo zapustena, te sluzi hambarom i 
spada pod dvor zupana pi. Josipovica. U prizemlju su prostrane 
prostorije, a u prvom spratu je odmah desno od stuba prostrana 
dvorana, koje poprecna greda na stropu nosi godinu 1750. Naprotiv 
ovoj je prigradjena poput doksata mala kapelica sa slikom svetog 
Florijana. Izvana je ta prigradnja poduprta cvrstim hrastovim stupom. 
Jos je tu i kalez, jastuci i svijecnjaci. Desno i lijevo mali prozori. 
Oltar stoji na neke vrste ormara s ladicama, koji je nekoc sluzio za 
pohranjivanje misnoga ruha. ' Dovelike dvorane jos je jedna odaja, a 
na drugoj strani hodnika jos su dvije sobe. 

' Oltar taj prencscn je g. 1909. u kapelicu sv. Antuna u Malu Goricu. 



34^ 

To jc bio nckoc dvor stare pleinicke tiiropoljske porodice Po- 
glediiia. 

St:ira pisma razno pisu ime tog sela : Corilowecz, Karlouch, 
Kurilouc, Curilowz, Korilowch)' itd. 

Kurilovec dohio je svoje ime po Korli Hi Kurli iKiril?), koji je zivio 
polovinom Xfll. vijeka, te drzao sa svojim sinovima Vukinom, Markom 
i Mirenom posjede ondje, gdje se danas prostiru posjedi kurilovecki. 
Sinovi Kurlovi, drzali su posjede i u danasnjoj Odd, sto ih svojatao 
Ivan sin Jaroslava Okidkoga god. 1249.' Prvi put se spominje selo 
Kurilovec u sacuvanim listinama g. 1346., kad se navodi ime Petra 
Lapasa iz Kurilovca (Kurilowecz).^ Godine 1347. spominje se pod 
imenom Karlovc (Karlooch), a tada nalazimo ove zitelje kuriloveCke : 
Petra (Lapas) sina Stjepanova, Ivana Junkova, Marka sina Dobreja, 
Turja sina Vucjaka, Petrilu sina Petrova, Radovana sina Dragote.^ God. 
1389. spominje se to selo gotovo danasnjim imenom »Kurilouch«. Te 
godine obavija se prodaja neke kurilovecke zemlje. Prodaje ju Stjepan 
sin Nikole Lapasa, a kupuju Matija i Egidij braca Stjepanova. Svjedok 
tog kupa bijase takodjer Kurilovcan Crk sin Ivanov.^ Sin sporr.enu- 
toga Egidij a, Gjuro, bio je g. 1447. zupanom turopoljskim.^ 

God. 1455. nalazimo u Kurilovcu prvi trag porodici Sobaric ili 
Sabaric, Spominju se tada Jakob i Ivan sinovi Valentina sina Kirina 
Sobara sina Munka KuriloveCkoga.'' Od ovoga Kirina Sobara po- 
tiCe potonja porodica Sobarida. Iste godine javlja se porodica Po- 
gledid (Blaz Pogledic sin Matije).' Ime porodice Zurnovic javlja se 
skroz osamljeno g. 1466. Od ove porodice u Kurilovcu poznati su 
nam samo Martin i Nikola sinovi Petra.* Iste godine susrecemo u 
Kurilovcu takodjer imena porodica ScerpCevic i Vaskusevid.^ Tako isto 
spominje se samo jedan put u Kurilovcu porodica Ribaric g. 1481.'" 
Porodica Bomberi(5a (iz Velike Gorice) spominje se u Kurilovcu godine 
1488. uz CalaCi(3e i Terkace. " Kasnje 1493. javljaju se porodice Kavcici 

» I. 9. 17. 

-' I. 61. 

^ III. 537.-538. 

« I. 125. 

' I. 285. 

" IV. 330. 

■ IV. 342. 403. 

" I. 434. 

» I. 455. 

'» II. 21. 

" II. 60. 61. 



349 



i Vrbanic,! 1500. Otalic,'^ 1501. Modic.^ Pod konac XV. vijeka spo- 
minju se tu jos i porodice Henic i Vuk/ a 1503. Svetici, Turhanidi, 
Repari, Bomberici i Pukanici.'' G. 1509. spominje se tamo porodica 
Vagj, za cijelo grana Vagica Veliko Mlackih.'' God. 1513. nalazimo 
tamo Pogledice (Prigledice), Mudice, Kavcice, Biserice i Vugice (Va- 
gice) ill Vocice, Briglevice, Hrvacice, Oderjanice, Kusice i Notice.'' 

Od svih porodica. kuriloveckih kroz vjekove se osobito istice 
porodica Pogledic. Za banovanja Ivana Karlovica stajahu u njegovoj 
sluzbi Toma i Grgur Pogledic. Da im se za vjerne sluzbe oduzi, 




Napusteni plemicki dvor »PogIedicevo« u Kurilovcu. 

izda ban u Novom gradu 9. augusta 1527. povelju, kojom je oprostio 
njihove posjede u Kurilovcu od svih sluzbi i daca, sto su imali po- 
davati gradu Lukavcu i Medvedgradu. Tu povelju potvrdi kasnje g. 
1532. Nikola Zrinski uz odobrenje svoje zene Jelene Krbavske, sestre 



' II. 92. 

' 11. 186. 

' II. 188. 

* III. 555. 

' II. 222. 

' II. 256. 

' 321. 327. 328. 



350 

haiui Ivaua Karlovica, i napokon goJ. 1542. njegov sin junacki bra- 
nioc Sigeta, Nikola Zrinski za CJrguia i Franju PogledicaJ 

God. 1538. spominju se u Kurilovcu porodice Kozlic, Gretic, 
Begrisic, Bomberi(i, Stepanic, \'ritlep, Trkacic, Horvat i Pukanic.'^ 
Cini se, da sve nijesu bile plemeuite. God. 1539. javlja se tamo plem. 
porodica Goclevii3. Kci \'alentina Goclevica udova Tome Bezaja gradja- 
nina zagrebackoga, posinila je te godine Matiju Slatinskoga (Za- 
latnoki), te je njemu i r.jegovom bratu I'avlu darovala sve svoje po- 
sjede u Kurilovcu.'' 

Za vrijeme nasilja, koja su cinili Ijudi Nikola Zrinskoga, mnogo 
je stradao Kurilovec, koji je bio najimucnije selo u Turopolju. God. 
1549. nalazimo tamo obitelji Sobaric,* god. 1550. Briglevic,^ godine 
1551. \'(icic.'' Ime ove potonje obitelji doskora se' gubi, jer izumire 
sa Bartolom Vocicem. Njegovu plemicku kuriju u Kurilovcu, te po- 
sjede tamci, u Kusancu i Trnovcu, darova g. 1552. kralj. namjesnik, 
biskup jegarski Franjo Wylaky, Mateju Zalatnoku inace Slatinskonui 
i bratu njegovom Pavlu.'' 

God. 1554. nalazimo u Kurilovcu narocito ove plemice : Pavla i 
Mihalja Modica, Stjepana Pogledica i Martina Buzanica, koji su pla- 
Oali porez od 1 for. u zemaljsku blagajnu.^"* 

God. 1573. obdrzavano je prvi put u Kurilovcu spravisce tu- 
ropoljsko.^ 

Zadnjih godina XYl. vijeka javlja se u Turopolju porodica Ma- 
lenica, a poimence Nikola Malenic. G. 1600. bio je vec prisjednikom 
turopoljskim i drzao je posjede u Kurilovcu. Te godine spominju se 
jos ove plemenite porodice u Kurilovcu : Pogledic, Zvonkovi6, Fratrit^, 
Viktovic, Tajgic i Berkovic. '" Jos opsirniji popis plemica kuriloveckih 
imamo iz g. 1602. Tad nalazimo tamo: Pogledice, Malenice, Skrlce, 
Radincice, Pezerije, Berkovice, Rozice, Pukanide, Tkalce, Fratrice, 
Horvate, Vitkovide, Notice, Cvetke, Zorkovice, Pugjare i Kolare. " Po- 



• III. 525-528. 
' III. .17. 

' in. 69. 75 

• III. 161. 
" III. 202. 

• III. 207. 
' III. 304. 
' III. 336. 
« IV. 488 

»" IV. 67. 70. 
" IV. 88. 



351 



rodica Kadincic, porijetlom jtj iz Bosne, sto nam svjedoci <;rbuvnica 
izdana za Marka Radincica g. 1582.' Sve ove porodice, koje nijesu 
starinom turopoljske, dosle su ovamo u posjed vecinom putem ze- 
nitbe. Tako Skrlci i Magdalenici. 

Medju ovima bio je vrlo odliCan plemic Nikola Malenic, koji je 
0-. 1620. bio kraljevski dvorjanik i kapetan letovanicki.''' 

God. 1610. dobio je Nikola Malenic sa Vagicima i Pogledi- 
cima novu kraljevsku darovnicu za Kurilovec, Delnice i Zamlace te 
Kurilovecku Dubravu.'^ To nam posvjedocava, da je Nikola Malenic, 




Plcmicki dvor Jelacica u Kuiilovcu. 

dosao do posjeda u Kuiilovcu zenitbom. Valjda je uzeo jednu od 
plemica Vagica. 

God. 1625. javljaju se u Kurilovcu ovi plemici : Fabisici, Dian- 
kovici, Pesici. Liguti6i i Hagici.^ Ligutici potjecu iz Klisa u Dalmacije. 

Po popisu od god. 1667. brojio je Kurilovec 35 kuca.^ U vojnu 
bavarsku god. 1747. poslalo je selo Kurilovec 13, a u sedmogodisnji 



' IV. 618. Markus Radinchich de Bozna. 

' IV. 108. 

^ U arkivu jugosl. akad. (god. 1592). 

* IV. 181. 

^ IV. 151. 



352 



rat 1758. 9 vojnika. ' Popis kuca turopoljskih iz i^od. 1773. iskazuje 
za Kurilovec najveci broj u cijelom Polju, najme 75 kuca.'^ 

Xajjasniju sliku o porodicama kurilovet^kim, i o samom selu 
pruzaju nam popisi iz g. 1782. i 1796. Prvi je popis ku6a i glava 
porodica, a druoi je opis pojedinih kuca. Tad nalazimo u Kurilovcu 
pet plemickih kurija: zupana I'^anje Pogledica, udove Aleksandra grofa 
Malenica, udove Barbare P'eharnik, kapetana Andrije Jelacica i Adama 
Josipa Kosa (iiekoc Protulepceva). Osim ovih nalazimo jos ove ple- 
niice : Ruse, Fabecice, Sipu.sice, A'rckovice, Koskovice, Serblice, Hu- 




Napustcni pkmicki ,'dvor iiekoc Lcdera sada Biii^kvica u Kurilovcu. 

meljake, Blazekovice, Komezice, Ledare, Pavisice, Mituce, Oderci^e, 
\'ugrinovice, f^vetke, Stepanice i Malovce. Xu i neki iz Kusanca, kao 
Sipu.sic i I'^ibijan po.sjedovali su kuce u Kurilovcu. U svem bilo je 
tada (god. 1782.) u Kurilovcu 33 plemica kucegospodara. 

Ualeko su zanimljiviji podaci sto ih pruza onaj drugi gore spo- 
menuti popis od g. 1796. U torn se opisuje svaka pojedina kuca i 
gospodarska zgrada. 

Tada su stajale u Kurilovcu slijedece kurije: kanonika Ivana pi. 
Josipovida, stara u vrlo trosnom stanju; pokoj nog zupana Jurj a Pogle- 



' IV. 289. 299. 
' IV. 300. 



353 

dica, koju je tada drzao u zakupu Matija Vrckovi6; druga kurija ka- 
nonika Josipovi(5a, s novim krovom, pukovnika Franje Jelacida, grofice 
udove Rosine Maleni(5 u dobrom stanju, Lovre Ledara potprisjednika 
turopoljskog, na dva coska novosagradjena, i pokojnog grofa Male- 
nica na tri coska velika, ponesto u losem stanju. Bilo je dakle sedam 
plemiCkih kurija. Osim ovih bilo 29 plemickih i 28 kmetskih ku6a. 
Svaka imala je za sebe syoje gospodarske zgrade, komore, krusne 
pedi, sjenike itd. Uz kurije nalazimo zitnice i kukuruznjake. U svemu 
bilo je u Kurilovcu 64 kuce sa nuzgrednim zgradama. ' 

U ustanak protiv Franceza god. 1809. posla su iz Kurilovca 
4 momka."* 

Kusanec. 

Kusanec najmanje je danas naselje turopoljsko. Tek je tamo 
par kuca : majur i zivodernica. Lezi na jugozapad Velikoj Gorici on- 
kraj zeljeznicke pruge, tik do suma, koje se pruzaju u Vukomeriike 
Gorice. Sematizam biskupije zagrebacke ne vodi ga u posebnim is- 
kazu, a popis ziteljstva g. 1900. biljezi tamo 27 zitelja. 

Stara pisma pisu ime toga sela : Kusancz, Kwssancz, Kusanci, 
Kuzanci itd. Selo Kusanec bez dvojbe je dobilo svoje ime po kr- 
snom imenu Kusa ili Kusan, sto nije drugo van pohrvadeno ime 
»Cosmas« = Kuzma. Ime Kusa ili Kusa vrlo je Cesto tecajem XV. 
vijeka u Turopolju. Bilo je tog imena u Dubrancu, Gorici, Kurilovcu i 
Luzju. Neki Kusa ili Kusan naselio je to mjesto. Prvi put sto se 
posjedi kusanecki spominju jest god. 1455., kad se napominju zemlje 
plemica kusaneckih (tera nobilium de Kusanecz, nobilium Kwsamchy 
dictorum) kao medjasi posjedima kuriloveckim.^ Iste se godine po- 
imence spominje plemeniti muz Andrija sin Luke Kusani6a iz Ku- 
sanca, koji kupuje od nekih Kurilovcana zemlje. Tom prilikom ozna- 
cuje se Kusanec kao selo (villa). '^ God. 1488. spominju nam pisma u 
selu Kvisancu kmetove Grgura Bednjaka i Gureka Seriplota, a 1503. 
Antu Prigorca.^ Pod konac XV. vijeka vidimo, da i neki Kurilov- 
cani drze posjede u Kusancu. U isto doba susrecemo tamo plemide 
Vuglesice, Pikovide, Kelovice i Gregurice.*' 

God.^509. nalazimo u Kusancu plemi6e Brleke i Vuglesice, a 

" IV. 365.-374. 
' IV. 427. 
' I. 329. 332. 

* I. 337. 

* II. 63. 216. 

* m. 554. 

23 



354 

1513. jos Krapante i Grdenide, g. 1517. Ivanice, g. 1520. Gas(5jaei6e, 
Jakopovide i Bri<i;levi(5e. * Osamljeno se javlja tamo j^. 1551. porodica 
Pikovic."'' 

Prigodom obnove turopoljskoga bratstva g. 1560. zastupase selo 
Kusanec Kirin i Martin Voglesic te Mirko Gerdenic, dok se u kralj. 
darovnici za Turopolje iste godine navode Gjuro i Mihalj Voglesici 
i Mirko Gerdenic.' Godine 1570. spominju se tu jos plemici Kra- 
Ijidi, a godine 1625. Kelovici i Pucevici, godine 1632. jos Cosici i 
Haramincici.* 

I'orodice Voglesic i Gerdenic, koje skoro dva vijeka nakizimo 
u Kusancu, nestaje odanle u prvoj poli XVII. vijeka, te od svih na- 
vedenih porodica spominju se g. 1650. u Kusancu samo jos Cosici.-'' 
Nu i ovih nestaje, tako, da godine 1782, drze tamo posjede poro- 
dice Sipusic i Feljan.^ Nu ovi drze posjede i u Kurilovcu. 

Kad je godine 1796. ucinjen popis i opis turopoljskih ku6a za- 
mjecujemo, da tu manjkaju popisi kusaneckih kuca. To nam doka- 
zuje, da je tada to selo opustilo, sto je vec i g. 1782. donekle bilo. 

Laze. 

Jugoistocnu Mraclinu, tik do Mraclinske sume, poredalo se uz 
put malo selo Laze (stara pisma pisu to ime : Laz, Lazy, Lazzi itd.), 
sa drvenim i slamom natkritim kucama. Sematizam zagrebacke bisku- 
pije pribraja Laz Mraclinu, te ne iskazuje broj dusa, dok popis zi- 
teljstva god. 1900. broji tamo 53 duse. 

Ime tog sela izvodi se od korjena »lez«, od kojega je nastao 

glagol »laziti«. Rijec »laz« znaci prvobitno mjesto kuda se prolazi, 

a onda mjesto gdje je iskrcena suma. Prema tomu sudimo, da se 

. to selo podiglo na takovom iskrcenom mjestu, sto je vrlo vjero- 

jatno, jer tik do sela Laza prostire se velika Mraclinska suma. 

liit ce, da su prvi naseljenici u Lazu bili Mraclincani, koji su 
ondje iskrcili sume. I'rvi put, std nam pisma to naselje spominju 
jest g. 1540., a kao prvi nama poznati tamosnji zitelj bio je tada 
plemic Andrija Galekovid,'' koji je ve(5 1556. bio mrtav. Porodica Ga- 



1 11. 262. 320. 827. 87',». 4.31 
' III. 23.0. 

' III. 439. 459. 

* IV. 23. IIH Ifi. 

^ IV. 537 

IV. 32y. 

' III 78. 



355 

lekovic, kako znamo jest mraclinska. God. 1549. — 1555 spominje se 
tamo Kirin Galekovic i Martin sin Jurja Galekovica, a 1555. i 1556. 
jos i Bartol Jakopovic (takodjer mraclinska porodica), 1559. Martin 
Galekovi(5. Prigodom obnove turopoljskoga bratstva <^. 1560. zastupaju 
selo Laze Marko Pavocii, Matej Jakopovic, Kirin Galekovic i Bartol 
Jakopovic, a u kralj. darovnicama za Turopolje iste godine navode 
se kao ovlastenici Laza Kirin Galekovic i Andrija Pavocic.* 

Popis od g. 1570. onih plemida, koji su se sustegnuli od vojne 
sluzbe, navodi n Lazu uz cetiri Galekovica jos i Matu Culaja, Bar- 
tola Lukacica, Grgura Trapjasa i Kirina Succa, koji potonji bijase 
vrlo siromasan.'* Do godine 1636. spao je broj naseljenika u Lazu 
Valjda su turske provale posmicale porodice u Lazu. Te godine 
j(1636). spominju se tamo cetiri kuce : Zalakovic, Gjuranid-Galekovid 
i Zoric.' 

Godine 1667. brojilo je selo Laze sest kuda, a godine 1773. 
sedam kuca.'* 

Iz Laza i Mraclina poslo je godine 1758. u boj protiv Prusa 
16 momaka.^ 

Popis plemica od godine 1782. iskazuje u Lazu plemi(^ke po- 
rodice : Birek, Frankovic, Gjuranic, Mikulin i Nunkovic.^ Prigodom po- 
pisa kuca i zgrada Turopolja od g. 1796. bilo je u Lazu pet ku(3a. 
Od porodica su tamo sve, od g. 1782. kao izim Bireka.^ 

Lekenik. 

Uz potok Lekenik, lijevo zeljeznickoj pruzi, koja presijeca Turo- 
polje prema Sisku, prikupilo se selo Lekenik. Danas to selo nije vise 
sastavnim dijelom Turopolja, kojim bijase do god. 1848. i donekle 
do provedenja segregacije, jer to je selo bilo nastanjeno kmetovima 
turopoljskih plemica. Naproti Lekeniku, ili kako se zove Lekenik Turo- 
poljski, onkraj pruge stoji drugo selo Lekenik Erdodski, kojeg sta- 
novnici bijahu nekoc kmetovi Erdodskog imanja Zelin-Cica. Kude 
obiju sela su drvene, djelomice na kat i natkrite crijepom ili slamom. 

' 111. 161. 258. 314. 340. 350. 352. 378 416. 439. 448. 449. 459. 46.3. 
498. 511. 

' IV. 21. 

' IV. 124. 

« IV. 151. 300. 

' IV. 299. 

« IV. 315. 318. 319. 323. 324. 

' IV. 358. 359. 



356 

Po lematizmu zagrebacke biskupije od god. 1909. broji Turopoljski 
Lekenik 915 katolika, 3 protestanta i 14 zidova. Spada u zupu Pes- 
cenicu. Ovdje nas zanima samo Turopoljski Lekenik i s toga cemo 
prikazati samo njegovu proslost. 

Ovo mjesto dobilo je ime po potoku Lekeniku. Za cijelo taj 
potok dobio je ime od biljke )>leken« (nymphaea albaj, sto raste u 
mocvarama. Potok Lekenik spominju turopoljska pisma ve6 godine 
1259. i 1255, kao medju velikoga Turopoljskoga Luga. U koliko se 
naslucivati moze, zasnovano je uz potok Lekenik istoimeno naselje 
oko polovine XV. vijeka. Po svoj prilici su prvi naseljenici ondje bili 
kmetovi opcine turopoljske. God. 1487. prvi put se spominje taj po- 
sjed turopoljski. Te najme godine dozvolila je opcina turopoljska 
kmetovima Gaspara sina Pavla Kisa sina Pavla Velikoga iz Gornje 
Lomnice (Kiseviii), stanujacima u Kucu i Lomnici, uzivanje sume i 
pase onkraj Obdine u Lekeniku, tako dugo, dok budu Kisevici dr- 
zali posjede u KuCu.' 

God. 1509. spominju pisma kmeta Stjepana LukaCevica iz Le- 
kenika, §to ga ubise Ijudi Baltazara Alapi6a u Lucelnici, kad se je 
vracao kuci sa sajma u Metlici.''^ U darovnici kralja Vladislava II. 
g. 151 O.J kojom je markgrofu Jurju Brandenburskomu darovan grad 
Lukavec, spominje se medju pristojalistima nj ego vim i Lekenik.^ 

Popis crkvene desetine od god. 1538. zabiljezio je ova imena 
lekenickjh kmetova : Belcevic, Dragenic, Bolzacic, Kusevic, Pavici, Ker- 
daCic, Mikulinov, Palaid i Stepanic.'' 

Za vrijeme nasilja, sto ih Ijudi Nikole Zrimskoga cinise po turo- 
poljskim posjedima, stradao je mnogo i Lekenik. Za to je god. 1552. 
kralj Ferdinand I. nalozio kaptolu zagrebackomu, da ta nasilja ispita.^ 

God. 1554. drzao je u Lekeniku posjede Matej Slatinski (Za- 
latnoki), te je placao 1 for. kraljevskog poreza, dok je turop. opdina 
(Lukavec) od tamoSnjih posjeda pladala 4 for." Istodobno (1555.) imao 
je i iMartin Terclic iz Rakarja jednog kmeta u Lekeniku." Isti Martin 
TercliC prodao je god. 1559. to svoje seli^te u Lekeniku, na kojem 
je zivio kmet Matej Lukacevi<5, za 35 for. podbanu Ambrozu Gre- 

' II. 54, 

' II. 266. 

' II. 286. 

* III. 58. 59. 
^ III. 307. 

• 111. 336. 340 368. God. 1555. placao je Slatinski 2 for. 
'■ m. 345. 



357 

irorijancu.' Te iste ^odine vidinio, da je Gre<>'(jrijaiiec placiao porez od 
tog selista.' 

U darovnici kraljevskuj /.a Turupolje god. 1560. kao i u iivod- 
nici, iiavodi se i Lekenik inedju turopoljskim posjedima.^ 

Selo Lekenik, zasnovano u sumi, sirilo je svoje oranice po 
krcevinama. Sve do godine 1572. mnogo se tamo krcilo, jer kako 
smo vidili, bilo je selo lekeuicko prilicno napuceno. God. 1572. za- 
kljucilo je turopoljsko spravisce, da se u buduce u Lekeniku vise ne 
krci suma.^ 

U koliko se moze razabrati, bio je Lekenik uvijeke sjedistem 
turopoljskih kmetova, a da tamo nikad nije bilo ni kakova plemic 
koga dvora. 

Otkako su grofovi Erdody postali gospodarima Zelin-Cica, te 
uz Turopoljski Lekenik imali svoje kmetove, to se je ovo starije leke- 
nicko mjesto prozvalo Gornjim, a ono novije (zelinsko) Donjim Leke- 
pikom. Danas se prvi zove Turopoljski, potonji Erdodski Lekenik. U 
torn Erdodskom Lekeniku zivila je god. 1782. plemidka porodica 
Berkovid.* 

Naj starije poznato podavanje, sto ga Lekenicani podavahu opdini 
turopoljskoj, kao svojoj zemaljskoj gospodi, bijase desetina krmaka, 
neka daca od mlinova na Odri i t. z. »stanovni zlati«,® a prigodom 
ubiranja te desetine, duzni su biii Lekenicani dati cijeloj plemenitoj 
opcini objed i veceru.^ 

Opcina je vazda sama odredjivala, gdje da se lekenicki kmet 
naseli i kucu sagradi. Tako je god. 1625. nastala razmirica izmedju 
lekenickih kmetova Martina Brlekovica i Grgura Prerovcana glede 
kucnoga mjesta. Ovo kucno mjesto odredjivala je opcina po svojim 
lugarima. U tom sporu odredilo je turopoljsko spravis6e, da Prerov- 
canu ostane mjesto za gradnju kuce, kako to odredise lugari k tomu 
jos krcevina- od 2 rali, docim ce glede ostalih zemalja urediti zupani 
dok dodje ubirati desetinu.*^ 

U slucajUj ako koji kmet ne bi bio imao dosta zemlje, dala ba 
mu opiina. Tako je god. 1622. dala opiina turopoljska kmetovim' 



' III. 422. 
■' III. 433. 
' III. 448. 450. 460. IV. 2. 

* IV. 486. 
' IV. 315. 
« IV. 489. 

' Acta congreg. a. 1780., fasc. 161. u turopolj. arkivu. 

* IV. 522. 



358 

Marlinu, Tomi i Simunu Berlekovicu cetvrtinu osasnoir seliSta pokoj-, 
r.ojj,a I'avla i Tome Dombovlica, sto im imadose doznaciti lugari Hun- 
skoga luga.^ 

Isto tako je opc^ina provadjaLa diobu kmetova lekenickih. Izaslan 
bijase tamu redovito fiskal opcine i lugari.'^ 

Podavanje objeda i vecere cijeloj opcini turopoljskoj bio je znatan 
teret po lekenicke kmetove. God. 1638. dodjose u Lukavec pred op- 
(5inu turopoljsku Lekenicani Matej, Gjufo, Ivan Brlekovi6, Jakob So- 
staric, Caspar, Nikola, Grgur Dombovic. Nikola, Juraj Brlekovid, te 
Gjuro Vrbanic-Koletic i Antun Vajcekovic, moleci, da im se ta teska 
dada pretvori u novianu. Opcina na to pristane, odredivsi, da Leke- 
nicani u mjesto tog velikog objeda i vecere cijeloj opcini placaju o 
Nikolju 22 ugarska forinta ukljuCivo sa jednim forintom, koji se je 
podavao pod oznakom dade »stanovno«, da su duzni dati trojici iza- 
slanoj na desetinanje krmaka i njihovoj sluzincadi veceru i objed, a 
konjima krmu, i da podavaju obicnu dacu »gjurgjev5cinu« (o Gjurgjevu) 
»i martinscinu« lo Martinju) 4 for, te o Bozicvx ribu za 2 for; nadalje 
desetinu krmka, povesmo, stanoviti broj kopuna (14) i sve ostalo, sto 
je bilo po starom obicaju. Ne ce li pako modi ili htjeti recenu svotu 
od 22 forinta platiti o Miholju, to su duzni dvostruko toliko platiti, 
a zupan je ovlasten to utjerati iz njihove pokretne imovine.^ 

Veoma zanimljiv taj ugovor izmedju plem. opcine turopoljske i 
lekenickih kmetova, koji je u »Povjes. spomenicima Turopolja« izostao, 
donosimo ovdje u cijelosti. Evo ga : 

Nos universitas nobilium Campi Zagrabiensis Turopolja dicti memoriae 
commendamus tenore praesentium significantes, quibus expedit universis et 
singulis, quod licet superioribus rctroactis et temporibus, videlicet ante de- 
vastationem ac depopulationem huius Campi Zagrabiensis, per immanissimum 
cliristiani nominis liostem Hazsan bassam factam, parentes et praedecessores 
colonorum et subditorum nostrorum infra clarius declarandorum, in posses- 
sionc nostra Superior Lekcnik, Campoque praeattacto, et comitatu Zagrabiensj 
existentibus habita, commorantes, tempore decimationis porcorum juxta anti- 
quam corundem consvetudinem certum quoddam prandium et coenam pro- 
priis ipsorum sumptibus et expcnsis comparatum in eadem possesione nostra 
Superior Lekenik, solitis scilicet eorundem residentiis maioribus et praede- 
eessoribus nostris, toti videlicet communitati nobilium dicti Campi Zagrabiensis 
communiter quotannis dedissent et administrassent; quia tamen modernis 
ipsorum haeredibus et successoribus, similiter colonis et subditis nostris in 
praescripta Superior Lekenik residentiam personalem facientibus, signanter 

' Acta Lekenikensia u turop. arkivu. 
* IV. 536. 

^ Ovjerovljeni prijepisi u turop. arkivu: Congrcg. a. 1780., fasc. 161. 
Acta Lekenikensia. 



359 

providis Mathco, Georgio et Joanni Berlekovich, Jacobo Sostarich vocitato, ac 
Caspari, Nicolao et Grc^orio Dombovich; item alteri Nicolao et Georgio simi- 
liter Berlekovicii, nee non Georgio Verbanicli aliter Kollcticli, ac Antonio 
Waichekovich id ipsum hisce temporibus nimis molcstum et onerosum (ex 
eo, quod ipsismet tantas expesas facrre difficilimum essct) videbatur, proinde 
supplicarunt nobis demisse, quatenus eisdem superinde benigne providere, dic- 
tasque expensas et sumptus duntaxat tempore admii\istrationis praescripti 
prandii et coenae modo quo supra per ipsos nobis dare annuatim soliti, ad 
certum censum pecuniarium femittere et relaxare dignaremur. Quorum quidem 
colonorum nostrorum superius nominatorum supplicationc admissa, conside- 
rantesque modernorum temporum statum, eisdem colonis et subditis nostris, 
haeredibusque et posteoritatibus, ac successoribus eorundem in praeattacta 
possessione nostra Superior Lekenik ad praesens, ac deinceps cunctis futuris 
temporibus degentibus, praeallegatas expensas et sumptus modo praetacto 
tempore prandii et coenae quotannis facere solitos, simul quoque idem pran- 
dium et coenam ad florenos hungaricales viginti duos (inclusive cum floreno 
uno ztanovno dicto) parata in pecunia bonae pro tempore currentis monetae 
relaxavimus ac remisimus, prout relaxamus et remittimus conditionibus ni- 
mirum hisce interpositis : quod videlicet praescriptam viginti duorum flore- 
norum hungaricalium bonae monetae summam deinceps semper cunctis futuris 
temporibus loco duntaxat praenotatariim expensarum, ac sumptuum, nee non 
prandii et coenae singulis annis in festo s. Nicolai episcopi et confessoris 
nobis dare et administrare, manibusque domini comitis nostri pro tempore 
constituti assignare debebunt et obligati erunt, in cuius quidem viginti duorum 
florenorum hungaricalium summae contributionem aliorum quoque dominiorum 
terrestrium coloni et sul^diti, utpote Matheus Lukachevich Blasius ittidem 
Lukachevich et Georgius Matkovich in antelala possessione nostra Superior^ 
Lekenik ad praesens commorantes, haeredesque et posteritates, ac succes- 
sores eorundem ibidem deinceps residentiam facientes (quandoquidem hac- 
tenus quoque tempore praenotatorum prandii et coenae in victualibus omnibus 
una cum praenominatis colonis nostris semper et ab antiquo contribuerc 
astricti fuissent et alias in sylva nostra magna communi glandifera Bunski 
Lugh vocata, ad instar reiiquorum colonorum nostrorum in antelata Superiori 
Lekenik comorantium liberum usum habent) contribuere et pendere tene- 
buntur, eruntque astricti ; hoc etiam per expressum declarato, quod tempore 
decimationis porcorum nobis ab eisdem colonis nostris, haeredibusque et suc- 
cessoribus eorundem quottanis cedere et provenirc debentium, tribus personis 
per nos, ac dominum comitem nostrum transmissis, nee non famulis et ser- 
vitoribus eorundem pro tunc cum eisdem ibidem praesentibus, condecentem 
coenam et prandium, equis quoque praedictorum hominum victum et pabulum 
dare et administrare singulis annis debebunt et obligati erunt ; hoc tamen 
specifice posito, quod alios omnes et quoslibet proventus sive reditus (dempta 
duntaxat praescriptorum viginti duorum florenorum hungaricalium una cum 
floreno ztanovno vocato summa) nobis a memoratis colonis nostris annuatim 
provenire solitos, signanter vero gyurgyevchina et martinszchina, florenis vide- 
licet quatuor, deinde pisc(-s ad festum nativitatis domini pro florenis hunga- 
ricalibus duobus ; item porcos decimales, ac povusno more antiquitus obser- 
vato, praeterea certos capones, aliaque universa et singula quocunque nomine 
vocata ab eisdem colonis iuxta antiquam consvetudinem nobis cedere debentia 



360 

singulis annis (extra praescriptam florenorum hangaricalium viginti duorum 
semper includendo llorenum stanovno vocatum summam) pcndere et admini- 
strare debebunt et tenebuntur. Demutn illud etiam non praetermisso, quod 
si praetactam viginti duorum tiorenorum liungaricalium in paratis, ut prae- 
missum est summam, in praescripto s. Nicolai episcopi et confessoris festo, 
modo quo supra dare, pendere et administrare noUent, non possent vel non 
curarent quovis modo, extunc elapso eodem termino eandem summam in 
dupla, hoc est florenos hungaricales quadraginta quatuor (salvis tamen aliis, 
ut praemittitur proventibus remanentibus) absque uUa misericordia nobis per- 
solvere et administrare tenebuntur et erunt astricti, dc quibus dominus comes 
noster pro tempore constitutus (sivc alia per eundem ad eiusmodi executionem 
peragendam dclegata persona) dc rebus eorundem colonorum nostrorum mo- 
bilibus omnimodam satisfactionem quoqui' plenum impendere {joterit. In quo- 
rum omnium praemissorum memoriam et testimonium, firmitatemque perpe- 
tuam praesentes litcras nostras sigillo maiori comitali et authentico egregii 
Michaelis Mixich de Also Lukavecz, moderni videlicet comitis et fratris nostris 
ac subscriptione manus propriae egregii Andreae Chednekovich de Also Lom- 
nicza iurati notarii et itidem fratris nostri munitas memoratis colonis nostris, 
haeredibusque et successoribus ipsorum univefsis futuram eorundem ad cau- 
tellam dandas duximus et concedendas. Datum in castelio nostro Also Lu- 
kavecz, feria secunda proxima ante festum exaltationis s. Crucis anno domini 
1638. Andreas Chednekovich iuratus notarius nobilium Campi Zagrabiensis. 
Manu propria. 

Prema tomu bila su u huducie podavanja kmetova lekenickih. 
Tako veC god. 1645. nalazimo ubiljezeno u popisu dohodaka pi. op- 
cine turopoljske : jiPrvo, od kmetova, stanujuCih u Lekeniku, za sta- 
noviti objed obicavaii svake godine od istih kmetova davati se op6ini, 
ugarskih for. 18, deii. 80. Zatim od istih kmetova za nove krcevine 
u istom Lekeniku ugar. for. 3, den. 91. Zatim od istih kmetova do- 
hndak gjurgjevina i martins^ina zvan, ugar. for. 4 . . .«.' 

1 za uzdrzavanje grada Lukavca bill su Lekenicani obvezani 
podavati slijedece : Godine najme 1650. 29. augusta zakljucilo je turo- 
poljsko spravisde, da imadu lekenicki kmetovi svake godine za potrep- 
stin grada Lukavca saciniti 1000 dasaka, te ih dovesti o Jurjevu u Lu- 
kavec. Ako ne bi to htjeli uciniti, pladat ce globu u dvostrukom iznosu."'' 
O podavanjima LekeniC3ana vodila je op<5ina turopoljska tocan 
racun. Svake godine bi polazilo u Lekenik povjerenstvo, da ubire 
desetinu krmaka. Obicno bi i^ao sam zupan sa nekoliko asesora i 
lugara, koji put bi opet isao kapetan sa asesorima i lugarima. Krmci 
su ubirani u naravi, a od krcevina pladalo se je u novcu. Ubiralo se 
je i pcjvesmo. Kacune bi potpisao zupan ili biljeznik, 

Fismo izdano Lekenicauima god. 1638. potvrdila je opcina turo- 

• IV. 136. 137. 
' IV. 540. 



361 

poljska na svom spravisdu 20. februara <j;od. 1741.' Do skora ali 
zavlada veliko nezadovoljstvo medju Lekenicanima, jer su sa izasla- 
nicima na desetinanje krmaka dolazili i mnogi drugi, cime su na- 
stali veliki troskovi po kmetove u Lekeniku. Ovi su najme morali 
davati onda svima objed i veceru. To je dakako Lekenicane tesko 
tistilo. U toj neprilici obrati.se se Lekenicani god. 1747. s molbom 
na podbana Raucha, moledi ga, da ih zastiti, izjavivsi, da su pri 
pravni dati opskrbu dvojici ili trojici izaslanika, ali ne cijeloj ceti. 
Tu molbu ustupi ban na uredovanje zamjeniku zupana turopoljskoga 
s nalogom, da se pravo vrsi." 

God. 1775. obavljen je popis i opis kuca i stanja kmetova le- 
kenickih. Na molbu zupana Ivana Plepelica obavio je taj popis Josip 
Ransko, biljeznik banskoga stola u prisutnosti turopoljskoga podzu- 
pana Ivana Kosa, te Jurja Severa i Ivana Blazekoviia, nadzornika 
Velikoga Luga i Matije Galekovica. U svem je tada bilo 17 kmet- 
skili kuca sa pripadajucim im gospodarskim zgradania, komorama 
itd. Od ovih bila su dvojica kmetovi Malenicevi. Iz tog popisa raza- 
biremo, da su lekenicki kmetovi bill prilicno imucni.'' 

Da se moze cim tocnija i obilnija desetina krmaka za opcinu 
ubirati, ustanovi turopoljsko spravis6e god. 1778., da Lekenicani ne 
smiju svoje krmke prodavati prije nego li se obavi desetinanje.^ 

Prigodom uvedenja Marijo-Terezijanskoga urbara god. 1778 
pridrzana su podavanja Lekenicana, kako su ustanovljena god. 1638. 
Samo podavanja zupanu, koja su sastojala u godisnjim 14 kopunima, 
otpala su, a na mjesto ovih imali su Lekenicani dati zupanu dva 
podvoza na godinu.^ 

Gospodarstveni polozaj Lekenicana bio je u to doba veoma 
povoljan. Iz izvjestaja Nikole Berkovica, potsuca zagrebacke- zupa- 
nije god. 1783. razabiremo, da su Lekenicani imali vrlo udobne i 
lijepe kuciena nacin gospotskih kurija, a pokrivene bile su daskom. 
Oranica i sjenokosa imali su u izobilju za se i svoje konje i marvu, 
a imali su i mnozinu krmaka. U Turopoljskom lugu imali su drvariju, 
zirovinu i pasu.^ 

God. 1796, opet su popisane i opisane kude i stanja Lekeni- 
cana. To su sacinili po nalogu plemenite opcine turopoljske Mihalj 

' Congregationalia 1741., fasc. 51. No. 535. 
^ Lekenikensia u turop. arkivu. 
^ Ibidem. 

* Congregationalia 1778., fasc. 151. No. 1.517. u turop. arkivu. 

* Congregationalia 1780., fasc. 161. No. 1633. u turop. arkivu. 

* Lekenikensia u turopoljskom arkivu. 



362 

Hrvacic i Ivan NorSiii, asesori turupoljski. Bilo je tada tamo 17 kme- 
tova, (ul ovih 3 MaleniCeva. ' 

Nakon zavedenja urbara bilo je u Lekeniku 26'/j^ selista. Po- 
davanja bila su ili podvozi ili strazcnje (vecturae, vigilesi, prvo 26 '/^ 
dana ili potonjih 158 dana. Godimice imali su podavati mjesto de- 
vetine 470 dasaka za krov, a cinza su plai^ali 369 for. 1 5 novc.'^ 

God. 1848. ucini kraj kmctstvu Lekenicana. Kao bivsi kmetovi 
turopoljski imali su pravo uzivanja turopoljskih suma. Nakon obav- 
Ijene god. 1886. segregacije, kad je Lekenicanima izrucen dio sume, 
presta i ova sveza sa plem. op6inom turopoljskom. 

Lipnica. 

Selo Lipnica spada Hiedja turopoljska sela u Vrhovlju. Ono se je 
razkrililo na brijegu izmedju Markusevca, Havidid-sela i Dragonozca, 
188 m. iznad mora visoko. Sjeveroistocno dize se brdo Zeridovka 
(255 m.), a zapadno Visoki brijeg(213 m.). Po sematizmu zagrebacke 
biskupije od g. 1909. broji Lipnica 290 katol. dusa. Kuce su mu dr- 
vene i slamom natkrite. U Hrvatskoj i u ostalim slavenskim zem- 
Ijama imade mnogo topografskih naziva, koji se izvode od imenice 
»lipa«. Tako i turopoljska Lipnica, koja dobi svoje ime po potoku 
Lipnici, sto ispod njega tece. Taj se potok ve6 g. 1256. spominje 
kao medjas posjeda Vukote i njegova roda, te Mirislava sina An- 
drije i njegove brace. ^ U XIV. vijeku se jos nekoliko puta spominje. 

Selu ili obitavalistu Lipnici nema spomena sve do pocetka XVI. 
vijeka. God. 1509. zivio je tamo kmet Gjuro Lipnicki, kojeinu su Ijudi 
Hallazara Alapica oteli 50 krmaka.' Iza toga nam pisma gotovo ne 
spominju Lipnicu sve do XVIII. vijeka. God. 1733. zivila je ondje ple- 
mi(ika porodica Bartolcic/ koja je istovjetna sa porodicom Kovacic 
inace BartolCid, koja se spominje u popisu plemi^a od g. 1773.'" Ple- 
mi(ia Kovacida bilo je i u Mraclinu, Rakitovcu i Busevcu.'^ Po svoj 
prilici, da se je danas tamo zivuda plemicka porodica Kovacida pri- 
zenila k Bartolcicima, a to je porodica Kovacid, koja je g. 1623. do- 
liila plem. list.*' Od Uuki porodici Kovacic pridjevak Bartolcid. 

' .lii(Um. 
'^ II)iiUTn. 
' 1. 12. 
* II. 260. 
' IV. 557. 
lY. 31'.'. 
■ IV. 321. 322. 
' Nalazi se kod plem. Favia Kovacica u Lipnici br. 3. — IV. 114. 



363 
Luzje. 

Sela Luzja ili Luza nema danas vise u Turopolju. Stajalo je to 
selo negdje izmedju potoka Lipnice i Lomnice, negdje gdje se danas 
stere suma Luzje, tamo iza Male Mlake. Stare listine to selo spo- 
tninju pod imenom : Losan, Lusan, Lussie, Lusse, Loss, Losse, Losa, 
Lwse, Lusje i Loze. 

Ime tog nekadaSnjeg obitavalista turopoljskoga potiCe od rijeci 
»lug« (lucus), sto svjedoci, da je bilo u lugu, u sumi. Ime Luzja u 
iskvarenom latinskom obliku »Losan« spominje se vec godine 1256. /^ ''- ' ■' 
Bile su to zemlje Vukota sina Jurgisova i njegova roda (generatio)j 
koje su se sterale izmedju potoka Lipnice i Lomnice. Sve do god. 
1379. nema dalje vijesti o Luzju, a tada su tamo drzali posjede si- 
no vi Vukomerovi (Vukomeri6i).^ 

God. 1454. spominje se u Luzju porodica Peturcevic, g. 1456. 
Lubnik, Nozovic, Kopoz ili Kopozi(5, Jordanid, Malcevic, Grguric, Ka. 
tovic. Vec tada vidimo, da je Luzje morale biti povece seoce, kojemu 
pripadahu sume Dubrava i Gaj te oranice Okruglica, zemlja Jalsevac i 
sjenokose Litvici. Vinogradi Luzana bili su u Marku.sevcu.'^ Godine 
1466. javlja se tamo porodica Gucic, a godine 1484. Devanie, 
koja izvodi svoje ime od pradjeda svog D e v a n a, koji je tamo zivio 
godine 1456.^ 

Cini se, da se selo Luzje pod konac XV. vijeka luiilo n 
Gornje i Donje, jer godine 1487. nosi porodica Lubnid pridjev o.l 
»Gornjega Luzja « (de Lusan Superiori).* Popis desetine od g. 1488. 
zabiljezio je u Luzju ove porodice : Crnic, Devanid, Gali6 i Brlek 
(ova potonja su krsna imena).^ Pod konac XV. vijeka sticu porodice 
Berislavi6 i MladenciC posjede u Luzju, a poimence posjede pokojnog 
Marka Strelca.*' Po torn posjedu nosi kasnje Stjepan Berislavi6 pri- 
djevak od »Luzja«. Istodobno se tamo javljaju i porodice Domago\ic 
i Petricevic.'^ Popis iz konca XV. vijeka navodi ove plemenite poro- 
dice u Luzju : Petercevide, Devaniie, Domjankovi6e i Kopozi6e." 

Popisi crkvenih desetina od g. 1501. — 1503. zabiljezili su nam 
neka porodiCna imena slijededih obitelji u Luzju: Horvatice, Uom 

' 1. 12. 102. 

■' I. 313. 362. 368. 369. 

» I. 432. 362. II. 35. 

* n. 51. 
» n. 63. 

• II. 87.— 91. 112. 143. 169. 
^ II. 130. 166. 

« III. 556. 



364 

janide, Devanide. ' Porodica I^erislaviti isposlovala je <^()dine 1506. 
kraljevsku darovnicu i uvodnicii za Luzje, Markusevac, Bapcu, Cehe, 
Novake, Busevac, Luiiilnicu i t. d., protiv cesa je Barnaba Berlek iz 
Luzja prosvjedovao pred zagrebackim kaptolom, nu unatoc tomu je 
g. 1507. Stjepan Berislavic i sin mu Gjuro po zagreb. kaptolu uveden u 
posjed Luzja. ^ God. 1513. spominju se u Luzju porodice Domjankovic 
i Petricevi6.'^ God. 1538. spominju se u Luzju kmetovi Berislavidevi : 
Sostar, Lovrekovi6, Malcic Levanid.'* God. 1540. javlja se tamo ple- 
niicka porodica Gurgic, koja izvodi svoje porietlo od Gurgeka, koji 
je tamo zivio vec g. 1496./' a g. 1544. spominje se tamo porodica 
JanCevic.*' U kraljevskoj darovnici od g. 1560. navode se pretstav- 
nicima iz Luzja plemi6 Grgur Devanid i Ivan Domjankovi6.^ God. 1570. 
nalazimo uz Fetercevice i Domjankovi6e, takodjer i porodicu Kovac 
(Kwach).** God. 1600. spominju pisma tamo jos i Kaptolome, Cu.side, 
Pucevide i Pazotide.-' Cini se^ da su ovi bili neplemidi kao i Kolari6i i 
Kadici, .sto se uz ove god. 1602. tamo spominju,'" tako i Viedmici, 
Martinovici i Hamci g. 1635.," a 1632. Balobani, Rudinovici, Cizme- 
zije", Blasejevici, dok su Berislavici i Patacici koji su tamo drzali imanje 
nedvojbeni plemidi.'^ God. 1667. bilo je u Luzju 11 kuca.*^ Nije nam 
poznato kako je to selo opustjelo. Vec popis turopoljskih plemida od 
1782. lie navadja tamo ni jednoga plemica^ a g. 1796. bila je tamo 
kuda Ivana Vrlca kmeta Blaskovi6eva i krcma Tome Petravida zu- 
panijskog blagajnika, a ta je bila u vrlo losem stanju. '"* 

Mala Gorica. 

Mala Gorica ili kako to selo nazivlju stara pisma Parva Go- 
ricza, Parwa Goricha, Mala Gorycza, Kys Gorycza, Kys Khorycha, 
Minor Gorycza, danas je suvisli dio Velike Gorice. Ima tamo drvenih 

' II. 11)1. 214. 21<l. 

'■' II. 233. 23G. 243. 

' II. 331 

* III 61. 

'^ ill. 78. II. 172. 

• III. ue. 

■111. 44.S. 4.'i'.). 4(i5. 

" IV. 23. 

" IV. 71. 

>" IV. 90. 

" IV. 115. 

" IV. 128. 

'^ IV. 151. 

'* IV. 401. 



365 

i zidanih kuca, a po sematizmu zagreb. biskupije od g. [909., broji 
397 katolika i 3 Zidova. 

Selo Mala Gorica mnoj^o je mladje od Velike Gorice, te se u 
pismima pocinje spominjati tekar na pocetku XV. vijeka. Spominje se 
najme god. 1411. i to onom prilikom, kad se je izmedju zitelja ma- 
lo-gorickih i vrbaneckih (nekoc oko Kurilovca) porodila razmirica po- 
radi medja. Plemici malo-goricki Martin i Toma sinovi Andrije, Va- 
lentin sin Jurja, Andrijan, Pavao, Vrban i Matej sinovi Pavla, Pavao 
i Martin sinovi Fab ij ana, pak plemici vrbanecki Ivan, Tomas i Jakob 
sinovi Martinovi te Valentin sin Petrov, dodjose pred vrhov. zupana 
turopoljskog Ivana sina Mihaljeva i zupana Egidija sina Nikole, 
te pred njima uredise medje izmedju svojih posjeda. Medja posjeda 
spomenutih plemica vrbaneCkih bude tocno opredijeljena, a sto bijase 
izvan tih medja ostade plemicima malo-gorickim. Medja se tu opisuje 
ovako: pocinje s juzne strane na potoku Odri, koji tece kraj Kuri- 
lovca, od tuda kroz neku grabu prema sjeveru do Vudola, kuda za 
kisovita vremena tece bujica, i po toj grabi skrece prema istoku gdje 
dolazi do nedavno podignute zemljane medje, dalje preko nove grabe 
skrece prema jugu i dolazi opet do Odre gdje svrsava. ' 

God. 1424. spominje se u Maloj Gorici vrlo velika porodica 
Vukovica ili drugacije Kobilici zvana (filii Wlk Wlkouichi alio nomine 
Kobilichi).^ God. 1520. javlja se u Maloj Gorici porodica Pikovic i Vu- 
grinovic ili Ogrinovic.^ Ovaj put se javlja s pridjevkom ))od Gorice «, 
nu posto skoro na to 1539. i 1549. narocito se spominje uz oznaku 
»od Male Gorice«,^ imamo ju smatrati istovjetnom sa potonjom. Ista 
porodica Vugrinovic spominje se god. 1549. i 1550. i pod imenom 
Goricki.^ Kod obnove turopoljskoga bratstva godine 1560. zastupaju 
Malu Goricu Juraj Pikovic, Matej Klemenit i Ivan Ogrinovic te 
Matej Blazevic, docim u kr. darovnici za Turopolje (1560.) spo- 
minju se- samo Juraj Pikovic i Klement Ogrinovic iz Male Gorice.® 
God. 1570. obdrzavano je u Maloj Gorici spravisce turopoljsko, na 
kojem su grofovi Draskovidi primljeni u turopoljsko bratstvo.'' God 

* I. 39. i 163. Ovdje valja opet istaknuti, da na str. 39. I. sv. Povjest. 
spomenika Turopolja listina datirana g. 1300. spada u god. 1411. 

' I. 189.-191. 

' II. 431 

^ III. 69. 161. Obitelj Vogrinic spominje se vec godine 151.'i. u Gorici 
(II. 328). 

' III. 166. 224. 

' III. 439. 158. IV. 3. 

' IV. 19. 



366 

1600. spominju se uz Og^rinovice takodjer i plemici Horvati i Pon- 
durki u Main] Gorici, a godine 1602. jos i Dautovidi. ' Popis kuda 
plemica turopoljskih od godine 1632. biljezi o\e porodice u Maloj 
Gorici: Ogrinovide, Dautovide, Domilrovide, Staresinice, Pugjare ipo- 
slije Gusidei i Diaiiezevice.'^ Godine 1667. bilo je u Velikoj i Maloj 
Gorici 17 plemickih kuca.'^ 

U zimi god. 1686./7. zimovala su u Maloj Gorici tri njemacka 
)vojnika od kumpanije Skidinskove, 1 zenska i 4 konja, koji su potro.sili 
tamo 168 for. hrane.^ U boj protiv Prusa diglo se godine 1758. iz 
Male Gorice 8 momaka pod kapetanom Pavlom Mudicem.^ Godine 
1773. bile su u Maloj Gorici 22 plemidke i kmetske kuce.^ Najiz- 
da.sniji iskaz glede plemickih porodica u Maloj Gorici, pruza nam 
popis od g. 1782. Evo ih : Talkovi(5, Gusid (nekoc Pugjari, Vugri- 
novic lOgrinovic), Mirinid, Sipusic, Haramincic, Briglevid, Hrvacid, 
Barbarid.^ 

Veoma dragocjene vijesti o stanju sela Male Gorice pruza nam 
popis kuda turopoljskih od godine 1796. Taj popis obavljen je 24. 
i 25. februara na lieu mjesta. Osim gore spomenutih plemidkih poro- 
dica nalazimo tuj jos i neplemice Cernjake i plemide Koside. Od 
sviju ovih kuca, kojih je opisano 19, narocito se istice plemidka ku- 
rija .Mihalja Hervacida, prisjednika turopoljskog i malog suca zagre- 
backe zupanije. Bilo je tada u Maloj Gorici nista manje nego 9 bu- 
nara. Kude i gospodarske zgrade bile su vedinom u prilicno dobrom 
stanju, premda ih je bilo i starih, trosnih, a borne i skoro razvaljenih.^ 

Protiv Franceza imalo je ustati god. 1809. iz Male Gorice 7 
momaka.^ 

Markusevac. 

Malo turopoljsko selo Markusevac, sto ga stara pisma zovu 
Markusewcz, Marusev vrh, pribralo se je u Vrhovlju istocno Dra- 
gonr)zcu. IstocMio uptice brljeg, na kojem stoji selo, potok Sopotnjak, 



IV. 69.-70. 87 
' IV. 123. Go<l. 1633. spominje sc u Maloj Gorici porodica Ficur, dali 
plemicka ne znamu (IV. 525.). 
' IV. 151. 
' IV 217. 
' IV. 299. 
' IV. 3(X). 

IV. 315.— 331. Briglevice nalazimo tamo vec 1747. 
" IV. 410.-414. 
' IV. 427. 



367 

koji nedaleko od ceste istocnije presijeca cestu, koja vodi iz Odre u 
Dubranec. Kuce su drvene i prizemne. Po sematizmu zagrebacke bi- 
skiipije od g. 1909. broji to selo 149 katol. dusa. Prvi put nam sa- 
cuvana pisma spominju Markusevac g. 1454. i to pod imenom Mar- 
kusev vrh (Markusewrgi. Bio je to brijeg, na kojem je Valentin sin 
Nikole iz Luzja imao svoje vinograde. I drugi neki plemici iz Luzja 
imali su tamo svoje posjede. God. 1459. imala je tamo vinograd i 
Margareta kci odranskoga zupnika Stjepana, Ivan Volaric (iz Lu- 
kavca), Ivan iz Odre, Vrban iz Lukavca, Pavao iz Ceha, Gjuro Lub- 
nic iz Luzja, Blaz Petricevic i Matej Bankovic. ' 

Pod konac XV. vijeka, drzao je Stjepan Berishivic i Nikola 
Mladencid posjede u Markusevcu, koje je herceg Ivan Korvin god- 
1495. oslobodio od sudbenosti grada Lukavca i Medvedgrada.^ 

Xek pocetkom XVI. vijeka poceo se Markusev vrh nazivati 
Markusevcem (Markussewech). Tako g. 1506. u naloga kralja Vladi- 
slava II., kojim se nalaze zagreb. kaptolu, da Berislavice uvede u 
posjed Markusevca.'^ God. 1519. spominje se u Markusevcu Ilija Ja- 
godic, a g. 1514. plemenita porodica Lukacic.'^ 

God. 1550. spominje se u Markusevcu Vrban Krivonosic, kmet 
Stepana Berislavica, a 1556. kmet Martin Dianesevic.^ 

Tecajem XVI. vijeka nalazimo veoma slabe vijesti o Marku- 
sevcu. U glavnom kako vidimo, bili su tamo vinogradi turopoljski, a 
narocito Luzana. Tekar u XVII. vijeku uze se Markusevac siriti i 
postaje u pravom smislu rijeci selo. U popisu plemidkih kuda turo- 
poljskih od godine 1632. nalazimo u Markusevcu (Markussoucz) : 
Andriju Markulina, Andriju i Milku Stanca, Petra Trputca, Miku 
Brebrica, Nikolu Jancecica-Kaptolomca, Valentina zeta Kaptolomceva, 
Martina Jancecica i Ivana Belavica-Gundiju.*' Kako vidimo, tu se ubra- 
jaju i dvije.kuce Kaptolomca, nekog vrlo blizog obitavalista, koje je 
g. 1667. skupa sa Markusevcem brojilo 11 kuca.' Po popisu od g. 
1749. hilo je u Markusevcu 7 kuca.*^ Godine 1782. prigodom popisa 
plemica nalazimo u Markusevcu (Markussevecz) porodica dviju Ivana 



' I. 312. 348. 370. 384. 389. 393. 394. 

'' II. 168.-169. 

' II. 233. 243. 

* 11. 422. IIT. 95. 

- III. 226. 510. 

" IV. 129 

' IV. 151. 

» IV. '.i91. 



368 

Domjankovica, Mate I'ctravica, Mihaija, Bartola i Stjepana Bebrica.' 
\'idimo, da nestaju u Markusevcu stara imena, a javljaju se nova. 
Porodica Jancecica bila je tamo jos tr. 1733.''^ 

Mraclin. 

Selo Mraclin je uz Donju Lomnicu najvece turopoljsko selo. 
Piibralo se je uz cestu, sto vodi od drzavne ceste ispod Vukovine 
u Siljakovinu. Pruzilo se je smjerom jugozapadnim tik od zeljezniCke 
prug^e, koja spaja Zagreb sa Siskom. Okruzuju ga velike sume Mi- 
sine, Kneja, Mraclinska suma i Mraclinski lug. Kuce su prizemne 
i na jedan sprat, od kojih ima nesto zidanih i natkritih crijepom. 
Opcinska je kuca drvena i prizemna. U sred sela stoji nova, lijepa 
kapelica, posvecena sv. Vidu. Po sematizmu zagrebacke biskupije 
od godine 1909. broji Mraclin 1111 katolickih dusa. Ime tog sela 
razno pisu stara pisma : Mrascin, Mrachlin, Merclin, Mrwchlin, Mracz- 
lynye itd., a sva je prilika, da je taj naziv nastao od imena Martin 
ili Marcel (^Martinus, Marcellus), tako, kako je nastala rijec Mratinje 
od Martinje, Pecic od Petrus, Lalin od Lazarus sa slavenskim do- 
Cetkom »in«. Mozda je to bio posjed kakovog Martina ili Marcela 
ili je opet nekoc tamo bila crkva kojih od ovih svetaca. 

Mraclin spada medju najstarija luropoljska sela. Ime njegovo 
susrecenio vec u najdavnijoj proslosti Turopolja. U listinama od go- 
dine 1249. i 1255., gdje se opisuju medje velikoga Turopoljskoga 
Luga, medju inim medjasima navodi se i zemlja Mraclin (terra 
Mrascin, Mrachlin).'' Nema dvojbe, da nije vec tada Mraclin bilo 
ovece turopoljsko naselje. Iz jedne povelje od god. 1360. doznajemo, 
da je predj Mraclinacana bio Stanisko sin Vratiska i njegovi rodjaci 
(propinguij. Ovaj se prvi put spominje god. 1258. Izmedju Staniska 
i njegova roda s jedne strane, pak nekog Cegula i njegova roda 
s druge strane, porodi se razmirica o zemlji Doblacki (Doblachmezew). 
Premda je ta zemlja bila djedovina Staniskova, svojatase ju Cegul 
sa svojim rodom. Parnica je tekla pred podbanom mestrom Aleksan- 
drom zupanom podgorskim i sucem zagrebadkim. Podban dosudi ovu 
prepornu zemlju Stanisku, nakon sto je na saboru sa dvanaest svojih 
svjedoka: Meneslavom, Bosinjom, Predom, Marislavom iz Kuca, Vukotom. 
Jakobom Dragbratovim, Mamdragom, Tolom Hotenovim, VuCetom bratom 
Jakobovim, Radoslavom i Krizanom, a u prisucu podbanova pristava 

' IV. 337. 
' IV. 548. 
' I. 8. 10. 



369 



Crnka (Pekete) i pristava zupana turopoljskoga Bosinje potvrdio prisegom, 
da ta zemlja pripada njemu. Podban je na to izaslao neke Turopoljce 
sa njihovim zupanom, koji su uredili i oznacili medje Doblacke. Kao 
medjasi te zemlje spominje se potok Obdina, bare Prekopa, Bunic, 
Buna, razne ceste i privatni posjedi.^ 

Skoro zadesi Staniska i njegovu porodicu tezak udarac. Negdje 
oko god. 1269. imali su ovi nesto posla pred Belom hercegom cijele 
Slavonije, sinom kralja Bele IV., i tu je jedan od njih tako ne- 
zgrapno odgovarao, da je tesko uvrijedio hercega. Ovako Ijutit herceg 
Bela kazni radi toga Staniska i cijelu rodbinu njegovu tako, da ih 





5 ■■■■■■■mrnrrT-ir 'IPB 


fcis^ 


- 1 -:-^..iiliW|)WFy (' 


^B.: 


^^^Kmm ■ 



Partija iz Mraclina. 

je svrgnuo ,u red gracana (castrenses) i opredijelio im sluzbu, da 
donasaju drva (in delaturam lignorum sew ligniferos condicionarios . . . 
exindeque in castrenses . . . redigisset). Kad je pako herceg Bela stvar 
istrazio — kako kazivase Stanisko i njegov rod — hotio ih je za 
cijelo natrag uspostaviti medju jobagione zagrebaCkoga grada, dakle 
opet ih uvrstiti u red togimenog nizeg plemstva. Nu nemila smrt 
presjeCe njegovu zicu zivota, i tako ostadose Stanisko i njegov rod 
drvonose. Kad je 24. augusta god. 1271. ban cijele Slavonije Joakim 
boravio u BihaCu, dodje preda nj Stanisko sa svojim rodom, te mu 
suznim okom razjasnio, sto se s njima dogodilo, pa ga zamolise, 



» II. 15.— 16. 



24 



370 

da im Bogu za volju potvrdi nakanu hercegovu, i da ih opet uspo 
stavi. Ban saslusa njihove molbe, popita Tomu biskupa zagrebackoga 
i njegov kaptol, te opata topuskoga, mestre preceptore reda templar- 
skoga i hospitalaca, te neke plemice kraljevine i jobagione zagre- 
backe, grada Oki(ia i Podgorja, medju kojima se navode Donjo- 
Lomnican Pavao sin Oporov, Vukota i Pavao zupan (comes terr.) 
turopoljski, te neki susjedi, kao Ivan sudac gorski, pleme blinjsko, 
i drugi, koji su svi jednoghisno potvrdili navode Staniskove, da su 
on i njegov rod bili vazda jobagioni zagrebackoga grada i da su 
uslijed uvrijede nanesene hercegu Beli svrgnuti iz reda jobagiona. 
Uvazivsi ban to, uspostavi ih opet sa svim potomstvom u prijasnji 
•stalez jobagiona. Tu uspostavu potvrdi god. 1272. kralj Stjepan, cime 
je za uvijeke bilo osigurano plemstvo Mraclincana.^ 

Mraclincani drzali su takodjer posjede u Rakitovcu. Jedna isprava 
od ^od. 1346. spominje, da su tada mraclinski plemici (nobiles de 
.Mraclin) iskupili svoju djedovinu u Rakitovcu od Kordoslava i nje • 
govih sinova, sto je obavljeno pred zupanom turop. Ivanom sinom 
Hogdanovim. Dakle bila je ta njihova djedovina zalozena do tada. 
hiKi.a tih plemica mraclinskih se ne navode.'^ 

Nije nam poznato, tko je god. 1360. poceo tvrditi, da plemici 
Mraclincani nijesu pravi plemici, vec da imadu sluziti gradu Zelinu. 
Za cijelo bijase to koji nasilni zelinski kastelan, kakove kasnje cesto 
nalazimo Ta tvrdnja iznesena je pred bana slavonskoga Leustakija. 
Xa saboru plemstva izmedju Lonje i Gvozda, koji je obdrzavan u 
Za^rebu u ponedjeljak po Martinju god. 1360., imali su Mraclincani 
iznijeti pisma, kojima da oprovrgnu tu po njih kobnu tvrdnju. Mrac- 
lincani plemici Stojko sin V^uka, Milko sin Andrije i Ivan sin Stje- 
pana, iznijese u ime svoga roda gorespomenutu potvrdu kralja Stje- 
pana, kojom dokazase svoje plemstvo (nobiles iobagiones castri) kao 
potomci Stani.skovi i njegova roda. Na temelju te povelje potvrdi 
ban njihove plemidke slobostine, o cem je 19. novembra u Zagrebu 
izdao svecanu ispravu.-^ 

God. 1376. sponiinju se u Mraclinu plemidi Barnaba i Ivan 
sinovi Tbra sina Stojkova (^Zoych de Mrachlin), Ivan sin Metehena 
sina Radoslavova, te Banko i Matej sinovi istoga Radoslava. Izmedju 
spoiuenutih sinova Ibrinih i Ivana Metehenova porodila se je razmi- 
rica, jer su sinovi Ibrini tvrdili, da Ivan nema nikakva prava s njima 

' I. 24.-26. 
« I. 60.— 61. 
' I. 75.-76. 



371 

na cetvrti dio mraclinskog posjeda. Ivan je na to nekom ispravom 
zupana zagrebackoga i zupana turopoljskoga dokazao, da su si- 
novi Radoslavovi, najme njegov otac Metehen pak Matej i Banko 
imali pravo na trecinu cetvrtine prepornih posjeda, i da je taj njihov 
dio bio od dugo vremena zalozen sinovima Stojkovima. Tako dosudi 
zagrebadki zupan Nikola Virtus i Ivan sin Grgura zupan turopoljski, 
tu trecinu cetvrtine posjeda Ivanu, uz dodatak, ako bi Ivan umro 
bez odvjetka, Ivan i Barnaba mogu taj posjed iskupiti od ostalih 
sinova Stojkovih. ' 

God. 1417. spominju se u Mraclinu prva imena, koja mozemo 
smatrati prezimenima. Tako Music i Vernjec.'^ God. 1430. donesose 
Gjuro sin Ivana, Valentin sin Andrije sina Damjanova i Stanko, ple- 
mici mraclinski, kaptolu zagrebackomu na prijepis povelju glede posjeda 
Doblacke od god. 1258.'' 

Nije nam poznato, kako su Pavao Pogledic sin Pavlov iz Ku- 
rilovca stekao neke posjede u Mraclinu. S njime je imao pravo na 
te posjede i Gjurko sin Elizabete iz Mraclina. Ovi posjedi, kako is- 
prava veli, pripadali su im kao bastina njihovih predja. Mozda je ta 
Elizabeta bila udata za kojeg Pogledica. Na sastanku Mraclincana 
u Lukavcu 25. augusta 1483., gdje se sastadose svi zajedno »bogat i 
siromah« plemic mraclinski, priznadose Mraclincani Pogledicu i Gjurku 
te potomstvu njihovom ove posjede bez ikakova prigovora.* Isti taj 
Pavao Pogledic drzao je ove posjede u Mraclinu g. 1496, U posjedu 
istih posjeda nalazimo Pogledice jos god. 1554. i 1555. 

Otuda valjda potjece ovlastenje porodice Pogledic odnosno sucije 
kurilovecke na neka prava u Mraclinu. 

U popisu crkvene desetine od god. 1488. spominju se Mraclin- 
cani Pavcic iii Pavoci^ i Zibaric,"* god. 1491. prvi put se ondje jav- 
Ijaju plemenite porodice Masic i Staniskovic.*^ Najopsezniji prijegled 
stanovnika' Mraclina iz starije dobe pruza nam popis turopoljskih pie- 
mica iz konca XV. vijeka. PorodiCna imena ovih bijahu Pavuci6, Bu- 
sic, Marenic, Jakopovic, Sukcic, Cicek (potonji Cickovici), Krizanic i 
Gabus.'' God. 1500. plemenita Sukcic-Zukcic. 

God. 1501. spominju se tamo (neplemenite) porodice Zuzic il 

' 1. 96. 97. 

^ I. 174. 

' I. 231. 232. 

* II. 30. III. 336. 347. 

^ II. 59. 74. 

« II. 186. 

' III. 554. 



372 

Susie i Pa§i6, ' god. 1503. Antolcic, Jurgetic i Pavac^ic, SabCic^, Plan- 
tacic i Penezic."'' 

God. 1507. navode pisma vi.se novih porodicnih imena mrac- 
linskih plemickih porodica. Spominje se: Knezekovic (od oca Kne- 
zeka), Cikani(5 ili Cickovic ili Kickovic, Snosic ili Snostic, Krizanic, 
Gjurcifi, Jakopovic, Grguric, Galekovic, Miklovsic, Drugec i Filipovic. 
Kako vidimo, ova sva imena gotovo nastala su od krsnih imena : Kri- 
zana, Grgura, Mikule, Gjure, Jakoba, Filipa. 

Ove godine pocinili su MraclinCani neka nasilja na posjedima 
Baltazara Alapica.-' Porodica Koprenic javlja se u Mraclinu prvi put 
god. 1507., a Marenic, 1512 porodica Bazulic, Zudinit^ i Horvatic,* 
God. 1520. javlja se porodica PavunCic (mozda istovjetna sa Pavuncic), 
i Tickovic,^ a 1524. porodica Jagniscic,^ god. 1540, opet Kerhenic. 
god. 1546. Jordanic', god. 1556. Sugec, god. 1560. Stubanic. 

Mraclincani imali su mnogo da stradaju od Ivana Alapica, go- 
spodara Vukovine, koji je rado svojatao njihove posjede fl538.)^ 

Prigodom obnove turopoljskoga bratstva god. 1560. zastupaju 
Mraclin plemici Blaz Galekovic, Mihalj Koprinic, Nikola Knezekovic, 
Grgur Cickovid, Blaz Sugec, Ivan Krizanic, Ivan Stubancid i Antun 
jakopovic.'' U kraljevskim pako darovnicama za Turopolje god. 1560. 
i u ovim saveznim ispravama, navode se kao pretstavnici ovlastenika 
mraclinskih : Antun Jakopovic, Nikola Knezekovic, Mihalj Zodinic, Blaz 
Sugec, Grgur Krizanic, Mihalj Koprinic, Nikola Knezekovic, Grgur 
Cickovid, Blaz Galekovi6, te Matej i Ivan Pogledid. '° 

Po popisu od god. 1636. nalazimo u Mraclinu vise novih obi- 
telji, koje se u XVI. vijeku tamo jos ne spominju: Glagolic, Crnko, 
Kovacic, Kralj, Hrvatic-Poturi6, Stuban, Bertak-Kundic, Crnid, Kos, 
ZrnCic-Horvat, Milicevid i Sabarid-Koprenic. Uz ove nalazimo stare po- 
rodice : Zudinic, Galekovid, Jakopovid, Cickovic, Krizani6 i Sugec.*' 

♦ II. 194. 197. 
' 11. 213. 221. 
Ml. 245. 250. 
Ml. 268. 295. 320. 
■ III. 431. 

« II. 78. 
' III. 104. 
« III. 42. 

• III. 489. 

"> III. 448. 449. 459.— 461. 463.-465. IV. 2. 3. 

" IV. 124. 125. God. 1747. spominju sc tamo picmici: Cyncic, Sabaric, 
Bacanski, Birekovic, Cuiulic, Kunic, Cvctnlc. Ista imena nalazimo u popisu 
plemica god. 1782. 



373 

God. 1667. brojio je Mraclin 41 kucu, a 1773. samo 38.' God. 
1758. islo je iz Mraclina i Laza u boj protiv Prusa 16 momaka, a 
protiv Franceza god. 1809. \4.'^ 

Plemici mraclinski imali su takodjer i svoje kmetove u Maloj 
Buni. God. 1 796. prigodom popisa Turopolja spominju se ova imena 
kmetova niraclinskih u Maloj Buni : Mikulin, Bacunin, Svek ; bilo ih 
je 6 kuca. Iste godine bilo je u Mraclinu 36 plemickih kuCa sa mnogo 
gospodarskih zgrada. Medju plemickim imenima opet susrecemo ne- 
koliko novih: Matanovic, Fabjancid i Augustic.^ Bila je tu i kapela sa 
vrlo lo.^om crkvenom kucom i krcmom. 

Obrez. 

Selo Obrez pruzilo se na desnoj obali potoka Lomnice te 
stoji na zapadnoj medji turopoljskog kotara. Posto Obrez vec davno 
ne potpada pod Turopolje, to cemo se na proslost njegovu samo u 
toliko osvrnuti, u koliko nalazimo sveze sa plem. obcinom turopolj- 
skom. Stoga se ne 6emo obazirati na danasnje stanje sela Obreza, 
jer to nije svrha ovog nacrta. 

Ime svoje dobilo je to selo po svom polozaju lezedi o brijeg 
(o breg-je ^= obregje = obrez). Zemlje obrezke spominju se ved u 
drugoj polovini XIII. vijeka. Godine najme 1276. prodali su Turca i 
Crnoglav sinovi Stojanovi i Vuksa sin Maroskov 10 vretena svoje 
djedovine u Obrezu Stjepanu i Blazu sinovima Vukonje iz Donje 
Lomnice za 10 penza. Kao medja ovih zemalja spominje se voda 
Mozuca i casta prema Petrovini.* Jedni i drugi bili su Turopoljci. God. 
1367. prodao je Petar sin Prvoslavov 5 vretena zemlje u Obrezu za 
2 marke Blazu i Andriji sinovima Ivanovim.^ God. 1431. spominju se 
u Obrezu Fabijan zvan Petko sin Kirinov, a 1441. Gjuro i zena mu 
Agneza.® Prva porodicnira imenom poznata porodica, u Obiezu bila 
je Kuscic. Godine 1455. spominju pisma pokojnoga Marka Kuscica, 
kojega kci Jelena bijase udova zupana Klementa iz Kurilovca''. 

U Obrezu bilo je i kmetskih porodica. Takvim se god. 1459. 
tamo spominje Zivko, god. 1488. Luka, Vrban i Valent Stojkovic, te 



' IV. 151. 300. 
^ IV. 299. 427. 
» TI. 359.-364. 
* I. 29. 30. 
^ I. 86. 
« I. 233. 259. 
' I. 343. 



I tn 



374 

iMatija Gregsic i Jelena. Godine 1501. i 1503. spominje se tarno 
kmetska porodica Zancic, Marivic, Biisic, Lah, Kovac, Fremic^, Samec, 
Skolec i t. d.' 

God. 1507. spominje se tamo plemicka porodica Supanic, od koje 
Gjuro hijase zupanom turopoljskim.''* 

U darovnici za markgrofa Jurja Brandenbuskoga g. 1510. uhraja 
se Obrcz lObrez Minor) medju turopoljske posjede.^ God. 1517. javlja 
se tamo plem. porodica Sabaric, 1520. Zivkovic, 1526. zivi ondje po- 
rodica Kostibol.* 

Obrez dolazi u pismima spominjan i pod imenom Obrez Samec, 
za cijeki po porodici Samcic, koju ondje nalazimo (1501.). Pod tim 
imenom spominje se g. 1501.'' 

God. 1538. spominju se u Obreza (Samcija): Busii, Pavusic, Ma- 
rijevic, Kupec, Suklid, Fabusii^, Kocijasic, Kovac, Samcici i Sremic.^ 

Plem. porodica Boltizaric javlja se tamo god. 1549., g. 1555. 
drzala je porodica Arbanas posjede u Obrezu.'' Medju Turopoljcima, 
koji su god. 1560. obnovili svoje staro bratstvo navode se Obrezani 
Nikola Boltizaric inace Kuscid zvan i Blaz Sabarid.^ Porodica Bol- 
tizari<5-Kuscic istovjetna je sa onom Supanica, sto se godine 1507 
spominje.^ Selo Mali Obrez navodi se i g. 1560. u kr. darovnici za 
Turopolje medju turopoljskim selima, a kao pretstavnici, posjednika 
tog sela imenuju se Blaz Sabaric, Nikola BoItizarid-Kusci6 i Mirko 
Supanic. Ove iste porodice navode se i u novoj darovnici vrhu Malog 
Obreza g. 1560.*" 

Jo§ g. 1579. nalazimo Obrezane gdje rade kao pripadnici op- 
dine turopoljske, nu iza toga gubi se sveza tog sela sa op(^inom 
turopoljskom 



Petravci nekoc Ratkovac. 

Malo turopoljsko selo Petravci, ili kako ga jo.s zovu Petrovec, 
-stoji izmedju Cerovskog Vrha i Prvonozca u turopoljskom Vrhovlju 

' I. 391. II. Gl. 194. 219. 

' II. 241. 

' II. 286. 

• II. 379. 428. 550. 515. 
^ II. 197. 213, 221. 

« IIL 45. 57. 
' III. 164. 836. 

• III. 440. 

• III. 416. 447. 

"> III. 448. 449. 458. 463. 470.-471. IV. 2. 3. 



375 

Ovo je selo upravo na zapadnoj medji turopoljskoga kotara. Kuce 
sela pribrale se na stjecistu dviju kosa, koje s istoCne strane 
optiCe potok, Radkovac, u kojem imenu se je sacuvalo nekadasnje 
ime toga sela. Po sematizmu zagreb. biskupije od g. 1909. broji lo 
selo 104 katol. dusa. Prvobitno ime toga sela bilo je Ratkov vrh ili 
Radkovac (Ratkow Wrh, Radthkox Verb). Svoje prvotno ime dobilo 
je za cijelo po Ratku ocu Lovrinom, koji se i\ pismima spominje g. 
1333.' Po svoj prilici je Ratkov vrh naselje Jerebicana, Posebno 
selo nije jos Ratkov vrh bio koncem XV. vijeka, kako to iz jednoga 
popisa razabiremo.'"^ Sve do u XVI. vijek nema spomena Ratkovorn 
vrhu. God. 1549. i 1551. zivio je u Ratkovom vrhu plemi(5 Marko 
Prvonozec,'^ kojeg porodica starinom potice iz Jerebica. God. 1552. 
spominje se tamo plemic^ Toma Petrovic,'* sin Tome Petrovica iz Je- 
rebica. Taj isti spominje se i u kr. darovnici g. 1561., kojom je kralj 
njemu i nekim drugima potvrdio posjede Jerebica i Cvilkova.^ Godine 
1560. spominje se tamo uz ovoga i Martin Prvonozec, i to prigodom 
obnove turopoljskoga bratstva.^ Godine 1569. zivio je tamo Pabijan 
Petravic. Popis plemica turopoljskih iz g. 1632. spominje tamo slije- 
dece plemicke porodice : Petravic, Kos, Brucak, Ostoic, Kerhnijevic i 
Gomogojac, koji je dobio tamo posjed od Petra Miksica.'^ Tek polovi- 
nom XVI. vijeka pocelo se to selo nazivati Petravcima, i to kako 
iz gornjega vidimo po porodici Petravic. Tako se vei godine 1645. 
zove Ratkov vrh ili ti Petravski vrh.^ Od tog vremena se tako 
nazivlje. 

Pleso. 

Selo Pleso, koje sa Rakarjem cini posebnu turopoljsku ple- 
micku suciju, pruzilo se sjeverozapadno Vel. Gorici, udaljeno od ove 
jedva cetvrt sata. Selo to je otegnuto i rastrkano uz cestu. Dok nije 
bio iskopan odvodni prokop, bilo je do sela velikih bara, kojih je 
danas nestalo, a time se i zdravstvene prilike sela znatno poboljsale 
Kude su iskljucivo gradjene od drva, a tako je gradjen i na kat 
visok plemicki dvor, sto se tamo nalazi. Oko dvora je nasadjen li- 



' I. 50. 

" 111. 553 ltd. 

' III. 162. 179. 183. 193. 236. 259. 271. 278. 

• Isti se g. 1558. spominje i pod imenom Petermanic. III. 520. 
» III. 307. II. 160. opaska. 

• III. 440. 

' IV. 130. 131. 

• [V. 151. 



376 

jepi vrt i cvjetnjak. Porodica OrSanida, koja ga danas drzi sa ove- 
6\m zemljisnim posjedom, mnogo je toga u zadnje godine poradila 
oko poljepsanja dvora i vrta. Po ^ematizmu zagreb. biskupije od g. 
1909. broji selo 450 katol. dusa. 

Nedaleko sela prema glavnoj cesti stoji mala kapelica ranjenog 
Isusa, gradjena od drva, koja je prije nekoliko godina s temelja ob- 
novljena. 

Ime toga sela u listinama se pise : Pleso, Pleza, Plesow, Plez, 
Plezwo, Plees itd., a izvedeno je od korjena, od kojega je i rijeC 
»plesmj« (pljesan), Pljesivica, pljes, plesiv itd. Dakle bi po torn tu- 
macenju Pleso oznacivalo mjesto »pljesivo«, ili pljesnivo, dakle pusto 
ili mocvarno. Ovo potonje bi mozda ispravnije bilo, jer jos i danas 
ima uz selo bara. 

Pleso spada za cijelo medju starija turopoljska sela. Prvi put 
spominju Pleso (Pleza) pisma godine 1377. Tad se to spominje kao 
posjed crkve B. D. M. u Gorici. Ne mozemo rei3i, jeli tada bilo tamo 
vec kakovo naselje. Radi toga posjeda trajala je vise godina razmi- 
rica izmedju Ladislava sina Tome Turopoljca i sina mu Antuna s 
jedne strane te Martina i Petra sinova Ivana sina Vrbana, takodjer 
Turopoljaca s druge strane. Spomenuti Ladislav, bio je tada gra- 
djanin zagrebacki. Ova razmirica dovrsena je pod Nikolom Virtusom 
zupanom zagrebackim i kastelanom medvedgradskim, te Ivanom sinom 
Grgurovim zupanom turopoljskim g. 1377., i to posredovanjem mi- 
rovnih sudaca. Martin i Petar izrucise posjed Pleso Ladislavu, ali je 
zato Ladislav ustupio Martinu i Petru jedan dio tog posjeda. Kao 
mcdje toga dijela napominju se razne ceste, dolina Vudol, razne 
zemlje i mlake.' 

Od tog vremena, pak sve do god. 1427. nema u ispravama 
spomena Plesu. Te godine drzale su Skolastika i Margareta kderi 
Andrije sina Jelka iz Rakarja neke zemlje u Plesu, koje darovahu 
sinovima Filipa, sina Vuka iz Rakarja. Iste godine spominje se Juren 
iz I'lesa.^ Po tom vidimo, da je vec g. 1407. bilo u Plesu naselje, 
ako ve6 ne bijase to selo. God. 1445. spominje se Ilija sin Ivana 
sina Jelka iz Plesa.^ Ilija bio je zupan turf)poljski. Po sto je za ci- 
jelo ovaj Jek djed Ilijin istovjetan sa gorespomenutim Jelkom iz Ra- 
karja, zakljucujemo, da je Pleso naseljeno iz Rakarja, koje je selo 
mnogo starije od Plesa. Pavao sin Antuna, brata Ilijina bio ji god. 



' I. 'JT. -99. 
' I. 204. 205. 
' I. 268. 



377 



1463. i 1468. zupan turopoljski. Od tada se u pismima mnogo spo- 
minju plemeniti Ijudi Turopoljci iz Plesa. 

Popis crkvene desetine od g. 1488, navodi devet obvezanika, 
koji su imali podavati desetinu. Pleso'"se torn zgodom tiarocito obi- 
Ijezuje kao selo (^villai. Porodicna imena ovih zitelja bila su:Kuzmis- 




cakovic, Vodopija, Panjan i Misak. Svi su bili neplemici.' Tekar g. 
1492. i 1493, pod konac XV. vijeka, spominju se prva plemidka po- 
rodicna imena u Plesu. Spominju se najme Mihalj, Matej, Vrban i 
Matko, Plepelic ili Peperie, Nikola Babi6, Nikola Derpic i Matija 
Terbi^,'"^ 



' II. 60. 

' II. 82. 87. 



378 

Godine 1503. spominju se ii Plesu Fodric, Ku5evi6 i Kuki(^.* 
C Iodine 1521. prvi put se u Plesu javlja plem. porodica Cu5i(i (Cesic, 
Kusi(5-Plepelic) i BariC.''' Godine 1546. Klenovic, g. 1547. Cosid, Cesic, 
Kusie ili CuSit^, (Plepelici).^ 

Medju posjedima, koji su spomenuti u kraljevskoj novoj darov- 
nici za Turopolje godine 1560. i u s ovom saveznim poveljama, spo- 
minje se i Pleso, a kao pretstavnici toga sela Mirko i Mate] Pepelic 
iPlepelid), te Luka i Matija Terbic.'* 

God. 1600. javlja se u Plesu plemenita porodica Hagid,^ a god. 
1602. uz ovu i Plepelice, Klenovide i Terbide, porodice Horvat, Bla- 
zekoviC, Travinid, Sidanid i Karazmanovid. Svi ovi placali su porez 
kao plemici jednoselci u plemenitom Turopolju.^ U popisu plemidkih 
ku6a. turopoljskih od g. 1632. nalazimo u Plesu opet nova imena: 
Brajkovid-Klaric, Gerdakovid, Posnjak, Kusevic, Postic, Daraid, Hrebic 
i Blaskovic."' Pleska porodica Kusevic dobila je godine 1644. ple- 
micki list. 

Selo Pleso brojilo je g. 1667. 21, a g. 1773. 29 kuca.^ U boj 
protiv Prusa g. 1758. poslo je iz Plesa 5 momaka, a g. 1809. ustalo 
h je protiv Franceza 8.^ 

Prigodom popisa plemida g. 1 782. bila su u Plesu tri plemidka 
dvora (curia) Ivana Plepelida, Ivana Grdinica i Jurite udove kapetana 
Jurja Pogledica, te 12 plemickih kuda, u kojima su zivile plemit^ke 
porodice : Terbid, Mikulcic, Kusevic, Plepelid, Hrebid, Klaric, Sab- 
kovid, Cusid i Pogledid.'^ Kad je pako g. 1796. popisano Turopolje 
te opisane kude i zgrade sviju sela, bilo je u Plesu 30 kuda sa pri- 
padajudim gospodarstvenim zgradama. Od ovih je bilo 14 plemidkih 
i 14 neplemidkih kuda, te dvaju plemidka dvora, najme Josipa Grdi- 
nida biljeznika zagrebacke zupanije i asesora Plepelida. " Ova po- 
tonja stoji jo§ i danas. U ovom popisu nalazimo opet nova plemidka 
imena: Trupcevid, Mirinid, Graber, Rebid i Plasnid. 

' III. 223. 

* II. 482. 

' III. 129. 170. 

« III. 448. 449. 458. 462. 463. IV. ^2. 3. 

* IV. 69. 

• IV. 86. 

' IV. 122. 

" IV. 151. 300. 

• IV. 299. 427. 
>• IV. 329. 330. 
»• IV. 382.-385. 



379 

Plemi(5ki dvor Plepelida predje kasnje na porodicu (^rdinic, 
zatim na Alberta pi. Jelacica, kanonika Feliksa Suka, od kojega kupi 
sveucil. profesor Aleksander pi. Breztyenszky. Poslije njegove smrti 
drzao je taj dvor i imanje neki Baniic, koji ga proda porodici Or 
sanic. Ova ga drzi jos i danas. 

Sa susjednim Rakarjem i nestaliin selom Ilovinjakom, cinilo je 
Pleso od vajkada posebnu i znatnu suciju u Turopolju. Ova je sve 
do danas sacuvala spise i zapisnike sucijske, koji pocinju vec u XVII. 
vijeku, a u glavnom su pisani hrvatski. ' 

Prvonozec. 

Onkraj potoka Recine i istoimene same, koja je obrasla kosu 
Vukomeridkih gorica, a na jug Dubrancu, pribralo se malo selo Prvo- 
nozec ili Prvonozina. Jugozapadno ovomu stoji selo Petravci, a nize 
juzno Cerovski vrh i Jerebic selo. Kuce su mu kao i u ostalim turo- 
poljskim selima po Vrhovlju. Po sematizmu zagrebacke biskupije od 
god. 1909. broji Prvonozec 154 katolicke duse. .Stara pisma pisu 
ime toga sela vrlo raznolicno : Perwonoscz, Perwonosecz, Perwonoczy, 
Peruonosina, Peruonoczina itd, 

Porijetlo imena toga sela nije nam jasno ; moguce da je nastalo 
od imenice »Prvoneg«, kao sto je nastalo ime Dragonozca od «Drago- 
neg«, te je drugi dio rijeci »neg« doveden u svezu s »noga« i tako 
nastao Prvonozec. 

God. 1466. zivio je u Jerebi(5u Valentin Prvonozec (Prewo- 
nosecz), koji je za cijelo naselio danasnje selo Prvonozac. Ved pri- 
godom opisa medja posjeda Gvilkova god. 1495. spominju se posjedi 
plemida Prvonozaca (Perwonoschij uz potok Radkovac (Ratkowpototk). 
Te zemlje Prvonozaca stajale su na sjever Cvilkovu.'' 

To obitavaliste bilo je vrlo malo i gotovo bez utjecaja na razvoj 
Turopolja. Plemici Prvonozci gotovo se ne spominju dalje sve do 
god. 1560., a tada se u kraljevskoj darovnici za Turopolje spominje 
Marko Pervonozec kao pretstavnik i zastupnik sela Prvonozca.' 

Popis plemica turopoljskih od god. 1632. navodi u Prvonozcu 
(Peruonosczi) samo plemenite porodice Prvonozec i Petravic^."* God. 



' Poblize u clanku o spraviscu. 
' I. 456. II. 159. 

* III. 459.-466. IV. 2. 3. 

* IV. 131. 



380 

1 667. bile su u Prvonozcu 4 kui^e, a to selo se tad zove Prvonozina 
God. 1749. brojilo je selo (sucija) Prvonozina 6 ku6a. * 

U rat protiv Prusa god. 1758. kretala su iz Prvonozca 4 momka, 
a god. 1809. imao je od onuda protiv Franceza ustati jedan momak.'^ 

Popis plemida god. 1782. biljezi u Prvonozcu (Prvonozini) pet 
plem. kuca, dvije Prvonozaca i tri Petravi(5a.^ 

Rakarje. 

Nedaleko Velikoj Gorici, sjeverno, stoji inalo selo Rakarje, i to 
na cesti sto vodi u S6itarjevo. Ku6e su kao i drugdje po Turopolju 
drvene. Po sematizmu zagrebacke biskupije od god. 1909. broji Ra- 
karje 72 katoliCke duse. Stara pisma zovu to selo : Rakarya, Rakari, 
Rakarie, a taj naziv izveden je od rijeci »rak<^ a dobilo je to ime 
od potoka Rakarja, koji je nekoc za cijelo obilovao racima. Mozda 
su nekadasnji zitelji tog sela sluzili gradu Zagrebu kao rakari, loveci 
rake za zupana zagrebackoga grada (castrum). Svakako je to mjesto 
prastaro. Vec god. 1278. spominje se Rakarje kao posjed Andrije i 
Ivana sinova ZIojne i Ivana sina Vojhina. Ovi najme prodase neke 
dijelove Rakarja zupanu (comes) Ivanu sinu Minislavovu. Te zemlje 
medjasile su sa zemljama zelinskim bana Nikole, recenoga Ivana zu- 
pana, te Bogdana sina Borceva, Vratislava sina Inose i Ivoslava sina 
Pribinegova.* 

God. 1393. posjedovase zemlje u Rakarju Blaz i Ivan sinovi 
Vuka sina Branca Rakarskoga. Po nalogu kralja Sigismunda prepisao 
je kaptol zagrebacki gore spomenutu kupoprodajnu ispravu od god. 
1278., koja je dokazivala njihova prava na Rakarje. Po tom mozemo 
suditi, da su ovi bili potomci zupana Ivana Minislavova.^ 

Vec pocetkom XV. vijeka bio je u Rakarju dosta velik broj 
plemica, koje mozemo svrstati na dvije porodice, za cijelo potomke 
starih posjednika rakarskih. Ove dvije porodice mogli bi od prilike 
nazvati jednu porodicom Jelkovom i drugu Vukovom, jer u jednoj 
zauzima napadno mjesto jelk, a u drugoj Vuk. Svaka od ovih drzala 
je posebnu skupinu posjeda u Rakarju, glede kojih je god. 1410. 
do§lo izmedju obje porodice do znatnih nesuglasica. NastadoJ^e najme 
neke medja.^nje razmirice, koje su uredjene pred zupanom turopolj- 
skim Matijom sinijni Mikca tako, da su se stranke glede medja spo- 

» IV. 151. 291. 
» IV. 299. 427. 
' IV. 340. 
♦ I. 32. 
' I. 131. 



381 

razumile i ustanovile tijek medja. Medja je pocimala na potoku Ra- 
karju medju Gornjim melenisdem i Kracicom, te je svrsavala kod 
mjesta Gorice. ' 

Potomci Jelka i Vuka cesto se u XV. vijeku spumiuju, i raza- 
hiremo, da se dio grane Jelkove preselio u Pleso.'* God. 1466. su- 
srecemo prvi put porodicao ime Temic u Rakarju.'' God 1501. i 
1503. javljaju se u Rakarju porodice Stringovac, Obcevic, Strujracec 
Turnovic i Zeleskakovic."* Cini se, da ove nijesu bile plemicke. God 
1513. spominju se tamo plemici Grdanovici i Terclici.-'' 

Popis crkvene desetine od god. 1 538. navodi nam slijedeca 
imena neplemica u Rakarju : Lupcinic, Gurgic, Pravinic, Mesaric, Be- 
decic, Silcic, Travinic, Posenjak, Lusvic, Kirinic, Banic, Kusevic, 
Klenovic.^ 

Polovinom XVI. vijeka drzale su u Rakarju posjede i neke po- 
rodice iz Plesa, tako Terbici i Plepelici.' God. 1549. i 1550. zovu se 
Bartol i Martin Terbic i pridjevkom od Rakarja.^ God. 1546. javlja 
se u Rakarju porodica Diankovic,^ koja uz Terbice ili Tercele (Terclic) 
tecajem XVI. vijeka zaprema vrlo odlicno mjesto. God. 1552. i 1553. \ 
bio je Martin Tercel iz Rakarja zupanom turopoljskim. ^"^ God. 1554. i 
drzali su u Rakarju posjede jos i Petar Modic, Toma Pepelic, koji 
nijesu bili Rakarcani. U kraljevskoj darovnici za Turopolje od god. 
1560. spominje se uz plemice Tercela i Diankovica u Rakarju jos 
Gjuro sin Mateja Gasparica i plemenite Jelene kceri Gjure Babida. '' 

Martina Terclica zadnji put spominju isprave god. 1561. On je 
imao za zenu Maricu Crnkovacku. 

God, 1600. nema vise u Rakarju mnogih prije spomenutih po- 
rodica ; tu nalazimo posjednike Pepelica, udove Ivana Klari6a i Ivana 
Horvata/^ a god. 1632. nalazimo posjednike u Rakarju: plemica Marka 
Pepelica, slobodnjaka Gjuru Bosnjaka i Stjepana Vinicana. *^ God. 1667. 

' 1. 162. 163. 
•■' 1. 268. 
' ]. 455. 

" 11. 192. 196. 215. 223. 
' 11. 32l". 
" 111. 46. 58. 64. 
' 111. 122. 
" 111. 166. 20S. 
« 111 181. 
'» III. 297. 

" III. 458. 462. IV. 3. 
'^ IV. 69. 
' IV. 122. 123. 



382 

brojilo je Kakarje i Iloviiijak zajedno sanio 6 kuca.' U buj protiv Prusa 
trod. 1758. posla su iz Rakarja 3 momka.^ God. 1773. bilo je u Ra- 
karju 8 kuca.^ Popis plemica od god. 1782. biljezi u Rakarju ove 
plemenite porodice : Klaric, Graber, Mirinid, TrupCevic, Vinicar,'' Gla- 
som popisa kuca u Rakarju ^od. 1796. vec nije bilo tamo plemica 
Vinicara. Bile su 4 plemicke i 2 neplemicke kuce.-'' 

Sa Plesom sacinjava Rakarje od vajkada posebnu turopoljsku 
suciju. 

Rakitovec. 

Uz cestu, sto vodi iz Kuca u Busevec, stoji veliko turopoljsko 
selo Rakitovec, okruzeno gotovo odasvud sumom. Uz selo tece potok 
\'ranic, koji je u najnovije vrijeme reguliran, cime su znatno po- 
boljsane gospodarske prilike. Kuce rakitovacke su drvene, a sto je 
najvise za pohvaliti, jest, da su u Rakitovcu jo.s najbolje sacuvane 
zenske narodne nosnje, koje su veoma slikovite. Po sematizmu za- 
grebacke biskupije od god. 1909. broji Rakitovac 477 katol. dusa. 

Ime toga sela izvedeno je od »rakita«, kojom se rijeci ozna- 
cuje stanovita vrst vrbe iBachweidc). Dakle znaci mjesto, gdje ima 
mnogo rakite. Na slican nacin izvedena su i imena Bukovec, Jabu- 
kovec, Kostanjevec itd. Najstarija vijest o Rakitovcu jest iz prve 
polovine XIV. vjjeka. Bijase tad dio Rakitovca posjed Turopoljca 
Nikole sina Petresova. Uz Rakitovec drzao je i Petrusevec, koji posjed 
dobi ime po ocu mu Petresu. Nikola umro je bez potomstva. U to 
doba bijase neki Grgur sin Stjepana sluzbenikom bana Nikole, koji 
je stekao po kralja velike zasluge prigodom raznih poslanstva. Ovaj 
zamoli kralja Ljudevita 1., da mu daruje imanja pokojnoga Nikole, 
umrvseg bez potomstva. Kralj nalozi 25. novembra godine 1344 
kaptolu zagrebackomu, da izvidi, da li su posjedi Nikole doista po- 
stali osasni i tako pripali kruni, i ako jc tomu tako, da obidje medje 
tih posjeda i da ih kao darovane uruci Grguru." Kaptol izasalje 
tamo svog povjerenika, kanonika cuvara Ivana, koji je u prisucu 
kraljevskoga povjerenika Martina Rakovackoga ispitao stvar i usta- 
ni)vio, da je zaista Nikola umro bez odvjetka, i tako su po obicaju 
kraljevstva njegovi posjedi pripali kruni. Ustanovivsi medje, urucio je 

• IV. 150. 
' IV. 291). 
' IV. 300. 

* IV. 330. 
' IV. 382. 
« I. 56. 57. 



383 

kaptol posjed Rakitovec zajedno s Petrusevcem recenomu Gryuru, i 
uveo ga u posjed, a da tomu nije nitko od susjeda i medjasa pri- 
govorio. O torn izdao je kaptol 12. maja 1346. ispravu. U toj ispravi 
jasno se opisuju medje tog posjeda. Medja pocimala je kod velike 
same na potoku Glosni, tekla iiiz potoke Glosnu i Suhodol, skretala 
prema zapadu, te uz razne medjase k potoku Vraninu, koji je pre- 
lazila do neke sume, onda do potoka Vranina, te prema sjeveru do 
potoka Obdine, te gore uza nj do mosta i stare ceste i potoka 
Horvacke, i opet do potoka Obdine, za tim prema istoku kroz veliku 
sumu do prvog ishodista.* 

U isto vrijeme drzali su i Mraclincani mobiles de Mraczlin) 
zemlje u Rakitovcu. 6, novembra godine 1346. izdao je zupan Ivan 
sin Bogdanov ispravu, iz koje razabiremo, da su Mraclincani iskupili 
svoju nasljednu zemlju u Rakitovcu od Kordoslava i njegovih sinova 
Tome i Nikole. Svjedoci tog iskupa bili su Petar Lapas sin Stjepana 
iz Kurilovca i Aleksander iz Gorice sin Ivana. Zemlja ova, sto ju 
iskupise Mraclincani, imala je slijedece medje : Pocela je na potoku 
Maloj Glosni i tekla uz razna drveca i cestu do Desina Greta, te uz 
taj cret, uz razne zemlje i oko Jalsevca do Glosne.^ Spomenuti Grgur 
bio je vec god. 1346. licnost visoke casti, jer ga isprava zagrebac- 
koga kaptola, koja sadrzaje prijepis uvodnice u posjed Rakitovca, 
nazivlje »zupanom« (comes). ^ 

Poiadi posjeda u Rakitovcu i Petrusevcu imao je Grgur mnogo 
pravda sa svojim za cijelo susjedima Rodikom sinom Pozote, Levkom 
sinom Radina i Vojnicem sinom Ivana. Ta razmirica dovrsi godine 
1349. pred banom Nikolom, tako, da su protivnici Grgurovi ovomu 
otstupili sve njegove posjede u Petrusevcu, docim je njima Grgur 
ostavio dvije zemlje u Rakitovcu. Da se to tocno uredi, nalozi ban 
Nikola kaptolu zagrebackomu 5. juna god. 1349., da te posjede 
omedji u prisucu banovog povjerenika Ivana sina Ivanova ili Ivana 
sina Bogdanova. Kaptol udovolji torn nalogu, te omedji recene po- 
sjede po svom izaslaniku Jurju prevendaru, a u prisucu banskog iza- 
slanika Ivana sina Ivanova, o cem 19. juna podastre banu Nikoli 
svoj izvjestaj.^ 

Istodobno nalazimo, da je u Rakitovcu na Obdini drzao zemlje 
Turopoljac Toma sin Petrusev, koji je te zemlje hotio otudjiti. Tomu 

' I. 57.-59. 
« I. 60. 61. 
' I. 60. 
* I. 62. 64. 



384 

se 15. juna 1349. oprije§e svecanim prosvjedom pred Leustakijem 
vikarom kraljevstva slavonskoga Turopoljac Ivan sin Jurja u svoje 
ime i u ime svoje brace Stjepana Jurja i Ivana.^ 

Grgur sin Stjepanov, nazivan »iz Polja« (najme Turopolja), bio 
je veoma neugodan susjed Turopoljaca. On je god. 1352. oteo Turo- 
poljcima u njihovoj vlastitoj sumi krdo krmaka, a pastira je ispre- 
bijao, oteo mu odijelo i drzao ga uapsena. Na tu nepravdu i nasilje 
potuzise se Turopoljci kralju, koji 13. jula god. 1352. iz Budima na- 
lozi zagrebaCkom kaptolu, da to ispita, te njemu ili banu cijele Sla- 
vonije podnese o torn izvjestaj,"* Kaptol zagreba^ki izasalje odmah 
svog izaslanika Pavla arcidjakona bekSinskoga, koji je u prisucu 
kraljevskoga covjeka Petra sina Martinova ta nasilja ispitao i usta- 
novio, da je Grgur doista oteo krmke Turopoljaca iz njihove opdinske 
sume onkraj Bune, i da je tri pastira zarobio, svuko ih do gola i 
isprebijac ih, pridrzavsi ih okovane, dok mu se je svidjalo.^ 

Sto se je dogodilo s ovim nasilnikom, nije nam poznato. Mozda 
ga je kralj kaznio gubitkom imetka, iU je umro bez odvjetka, jer 
vec god. 1387. bijahu njegovi rakitovecki i petrusevacki posjedi u 
rukama kralj evskim. Kralj Sigismund darova iste godine 22. jula .po- 
sjede nekoc Grgurove u Petrusevcu, livadu u Grdovcaku samostanu 
pavlinskom B. D. M. u Remetama.^ 

Sto se je dogadjalo sa pavlinskim posjedom u Rakitovcu, i 
kakav bijaSe odnosaj izmedju Pavlina i Turopoljaca, opisuje se u 
posebnom poglavlju. S toga cemo se u ovom poglavlju zabavit samo 
s Rakitovcem, sto je ostao u vlasti Turopoljaca. 

Ved prigodom omedjasivanja Grguru darovanog posjeda u 
Rakitovcu god. 1346. spominje se medjasem Jakob nazivan Vojvoda. 
Taj Jakob imao je sinove Petra, Pavla, Marka i Jurja, nazivane Voj- 
vodici (Woyedit), koji su god. 1380. zalozili svoj posjed u Rakitovcu 
Mirenu sinu Rodidevu.^ Cini se, da je Mir en bio takodjer Rakitovcan, 
Sto se moze iz potonjih isprava naslu6ivati. 

God. 1388. drzali su neki Kurilovcani posjede u Rakitovcu, koje 
zalozise Mirenu sinu Rodicevu za 5 maraka.^ U isto vrijeme (1389.) 
drzao je i Andrija sin Jakoba iz Gorice zemlje u Rakitovcu. Ove je 



• 11. 63. 
» 1. 68. 

' I. 69. 

* 1. 108. 
' I. 103. 

' 1. 114.-115. 



385 

prodao gore spomenutomu Mirenu Radenkovicu.' Lsti Mifen kupio je 
opet god. 1390. od nekih Goricana prostrane zemlje u Rakitovcu.'- 

U XV. vijeku imali su i Velikomlacani i Kurikjvcani neke po- 
sjede u Rakitovcu. 

Popisi crkvene desetine od god. 1501. i 1503. navode u Raki- 
tovcu s]ijede(3e zitelje : Simuna HIadosida (Haldusic), Dioniza Kolarica, 
Tomu Ladesevica, Martina Mirenica, Mihalja Rozica, Jurka Belcica, 
Simuna Kelemincica, Matu Opanica i jos nekoliko njih bez oznake 
porodicna imcna^ Bilo ih je i nekoliko neplemica, premda se god. 
1520. spominju tamo plemicke porodice slicnih imena : Andrija Mi- 
rinid i Ivan Gladusic.* 

God. 1538. spominju se u Rakitovcu ovi neplemici: Tomas Vr- 
bancic, Ivan Barbaric, Toma Sostar i Vrban,^ a god. 1541. plemic 
Gjuro Misicak.*"' Kroz cijeli XVI. vijek istice se u Rakitovcu plemicka 
porodica Minnie. Prigodom obnove bratstva turopoljskoga god. 1560. 
prisustvovao je Valentia Mirinic iz sela Rakitovca, a tako i u kralj. 
darovnici, izdanoj iste godine za Turopolje, spominje se Valentin Mi- 
rinic kao obdarenik iz Rakitovca. Uz ovoga se spominje ta i Mihalj 
Vagi(5.' God. 1570. spominje se u Rakitovcu plemid Mihalj Busevec.^ 

Popis plemica od god. 1632. navodi u Rakitovcu samo poro- 
dicu Sever.^ Porodica Sever dobila je god. 1667. od kraija Leopolda 
I. plemicki list.'" 

God. 1773. brojio je Rakitovec 23 kuce,'* a god. 1782. zivile 
su tamo plemicke porodice: Sever, Kos, Bartolcic i Kovacic.''-^ God. 
1796. bilo je tamo 21 kuca, od kojih je bilo 8 plemickih (porodice 
Sever, Sever-Bartolcic, Kovacevic).''^ 

God. 1809. ustala su iz Rakitovca dvojica protiv Franceza.'** 

' I. 123 124. 

' I. 126. 

' II. 192. 11)8. 220. 

* II. 431.. 523. 

» III. 45. " 

" III. 83. 

' III. 439. 448. 451. 459. 463 

» IV. 21. 

' IV. 124. 

'0 IV, 150. 

" IV. 300. 

" IV. 332.-333. 

'' IV. 349. 353. 

'' IV. 427. 

25 



386 

1 God. 1808. dobi biskup zagrebacki, Maksimilijan Vrhovec kr 

' darovnicu na imanje u Rakitovcu, po kojem nosijase i pridjev ple- 
micki: »od Kakitovca*. 

Rodmanec. 

Sela Kodnianca danas vise nema. Stajalo je negdje u Vrhovlju. 
Listine ga spominju pod imenom Kodmanchy, Rodmanych, Rodmancz, 
Rodomancz Rodmanicz itd. To selo dobilo je svoje ime po Rodmanu 
ocu Rodinu, koji je tamosnje zemlje drzao u drugoj polovini XIV. 
vijeka.^ Prvi put se to selo spomiiije god. 1454., a tada su tamo 
zivili Matija i Mirko sinovi Pavla sina Luke Mrinca iz Rodmanca 
(de Rodmanicz).' Godine 1455. spominju pisma plemice iz Rodmanca 
(de Rodmanych).^ Popis crkvene desetine navodi, da su u Rodmancu 
(villa Rodmanchy) obitavali kmetovi: Brcko Gogutic, Barnaba Lukar, i 
Toma Blazev.'* God. 1517. javlja se u Rodmancu plemenita porodica 
Jardanic (1560. Jordan), a 1517. Humavic, 1549. Vercek i Supanic.^ 
Godine 1554. drzao je u Rodmancu posjede pi. Toma Petravic.^ Po- 
rodica Brucek javlja se tamo god. 1556., a Mihalj Brucek zastupa 
Rodmance godine 1560. u kr. darovnici za Turopolje.^ God, 1612. 
obitavala jos je u Rodmancu porodice Brucek (Martin).^ U popisu 
Turopolja od g. 1632. vec nema uvrstena sela Rodmanca. To selo 
11 je dakle izmedju godine 1612. i 1632. opustjelo. 

Siljakovina. 

Akoprem Siljakovina vec od konca XIV. vijeka ne spada pod 
Turopolje, ipak drzim, da barem nesto spomenem i o njoj, bar do 
casa, kad je otcijepljena od matice svoje, plem. opcine turopoljske. To 
selo stoji vec na prvim usponima Vukomericikih Gorica. Selo Siljakovina, 
dobilo je svoje ime za cijelo po potoku Siljk, sto onuda tece. Rijec 
ta nastala je svakako od iste osnove, od koje nastadose rijeci » silo- 
vine « i »silovlje«, sto znaci sumu crnogoricu. 

Prvi put, sto pisma ime Siljakovine spominju jest god. 1374.' 

» 1. 102. 

' 1. 320. 

' I. 348. 

* 1. 394. 

■■ II. 379. 422. 111. 179. 

« m. 336. 368. 

' UI. 379. 459. IV. 3. 

8 IV. 495. 



387 

i tada se spominje seliste Siljakovina, kao medja posjeda Novaka ill 
ti Maloga Kostanjevca. * 

Siljakovina bijase od starine posjed turopoljski. Kad su g. 1387. 
dobili gradjani zagrebacki Petrovinu od kralja Sigismunda, htjedose 
isti gradjani Siljakovina posvojiti k Petrovini. Godine 1394. bila je 
Siljakovina posjed sinova Mihalja zvanog Viteza. Hotedi Turopoljci 
ugoditi Zagrepcanima, nadajuci se od njih zastiti i prijateljstvu, kako 
je to bilo sve do tada, to su turopoljski izaslanici 12. maja god. 
1394. dosli pred zagrebaCki kaptol, gdje su izjavili, da svojevoljno 
daju i ustupaju Siljakovinu zagrebackim gradjanima. I vec g. 1395. 
bude Siljakovina i Petr-ovina po nalogu kralja omedjasena i urucena 
Zagrepcanima.^ 

Od tada je ostao grad Zagreb gospodarom toga sela, s toga 
nas dalje ne zanima proslost njegova. 

Stefanci. 

U XV. vijeku opstajase izmedju Kuca i Rakitovca selce ili pre- 
bivaliste Stefanovec ili Stefanovci (Stefanowcz, Stepfanowchy). Ime 
tomu prebivalistu sacuvalo se je do danas samo u nazivu zemlje »Ste- 
fanci« koja pripada suciji Rakitovcu, 

Prvi put se ime tog prebivalista spominje g. 1455. Stanovnici 
Stefanovca (homines de Stefanowiz) bill su medjasi neke zemlje, koja 
je tada bila dijeljena.^ Godine 1456. obiljezuje se kao selo (villa 
Stepfancowchy).^ 

Po jednoj vijesti iz g. 1458., mogli bi zakljuciti, da je to selo 
Stefanci bilo istovjetno sa Rakitovcem. Moguce, da je tako blizu 
bilo Rakitovcu, da se je s njime stopilo ujedno, i tako izgubilo svoje 
ime. Ta najme vijest veli: »Rakitovec drugim imenom Stefankovci. « ^ 

To je zadnji put, sto se to selo spominje. 

Trnovec. 

Danas ne opstoji selo Trnovec, sto ga stara pisma zovu: Ter- 
nowech, Ternowecz, Thernoch. Spominjalo se vazda gotovo uz Ku- 
rilovac i Vrbanac i cini se, da je to selo danas sastojni dio Kuri- 

' 1. 96. 
' I. 134. 139. 
' I. 348. 
* I. 372. 
» I. 387. 



388 

lovca. Kako se na prvi niali vidi, nazi v Trno vac nastalo je od rijeci 
»trn«, kako su nastali i nazivi : Trnje, trnac itd. 

Prvi put se Trnovec spominje g. 1355. kao posjed (possessio) 
turopoljskih plemida Gjure sina Pazmana, Ilije, Tome i Petra sinov3 
VojCa te Jakoba sina Vukote; a kupili su ga nekoC od \'ide£ca sina 
Martina Trbonje. Kojemu rodu su ovi pripali neda se ustanoviti, premda 
se ovi ved vise put prije spominju. Jakob sin Vukote bio je g. 

1 1326. i 1333. zupan turopoljski. Ovi spomenuti plemic^i prodase god. 
1335. taj posjed Turopoljcima Mikcu sinu Kelemesevu, Nikoli sinu 
Wikovu, Petru, Ivanu i Andriji sinovima Ivanovim, Stjepanu i Barlu 
sinovima Vrbanovim, Petru sinu Tome i Ivanu sinu Stjepanovu za 
30 maraka banskih denara. ' Ni za ove kupce neda se ustanoviti ko- 
jemu rodu turopoljskom pripadahu. 

God. 1368. bio je Trnovec u posjedu Mihalja sina viteza Ivana. 
Dali je taj Mihalj bio potomak gore spomenutih kupaca ne znamo ; 
moguce je bio sin gore spomenutoga Ivana. Znamo samo, da je bio 
Turopoljac i da je taj posjed drzao kao kupljeni (possessio empticia). 
On zamjeni Trnovec sa Ivcecom sinom Radoslava od roda Domago- 

1 vica za njegove posjede u Domagovicima i Molunju u nekadasnjoj 
staroj hrvatskoj zupaniji Podgorskoj (oko Jastrebarskoga).'^ 

Tako evo dolazi u Turopolje jedan ogranak plemenitoga roda 
Domagovida, a iz Turopoija se seli jedna loza u Domagovide. Od 
tuda evo jos i danas u Domagovicama predaja, da poticu iz Tu- 
ropoija.^ 

Oko g. 1420. drzali su posjede u Trnovcu Klement sin Mateja 
i Andrija sin Petrov, od kojih su presli po pravu »cetvrtine« (iure 
quartalicio) na Petra, Brcka, Valentina, Martina i Barnabu iz Kuri- 
rilovca.* God. 1462. spominje se Pavao iz Trnovca,^ a god. 1466. 
prodaju Martin i Nikola sinovi Petra Zurnovica iz Kurilovca posjede 

IjU Trnovcu Brcku, Tomi i Jakobu sinovima Gjure nekoC zupana tu- 

Iropoljskoga.*' Ove sinove zupana Gjure zadesi teSka nevolja. Prigodom 
provale Turaka u Turopolje (oko 1480.) padose sva trojica u turske 
ruke, i budu kao zarobljenici odvedeni, a da se nikad ne povratise. 
Po tadanjem obiCajnom pravu u Turopolju pripadoSe njihovi posjedi 
u Trnovcu njihovoj sestri UrSuli, koja bijase udata za neplemida 

' I. 52. 

^ I. 87. 

' Sravni moj clanak »Tri plemenite opcine« u Prosvjeti. 1907. 

* I. 179. 180. 

' I. 154. 

« I. 434.-435. 



389 

Pavla sina Blaza sina Matije iz Velike Mlake. Na njezinu molbu, dade 
ju vihovni zupan turopoljski Mihajlo Kis, kastelan lukavecki i zupan 
Matej iz Malog Obreza g. 1484. uvesti u posjed po pravu zenske loze,* 

God. 1493. hotio je Pavao Buzanic iz Buzana, kastelan lukavecki 
na osnovi nekakih banskih isprava, posvojiti posjede ii Trnovcu, 
sto su ih drzali Pogledici i druga njihova plemenska braia iz Kuri- 
lovca. Protiv toga je pred zagrebackim kaptolom ul-ozen svecani 
prosvjed, kao i protiv svakog posvojenja, kraljevskog darovanja i 
uvedenja u posjed Trnovec. Za to je god. 1496. herceg Ivan Korvin 
nalozio svojim kastelanima u Medvedgradu i ostalim svojim sluzbeni- 
cima, da se imadu posjedi Kurilovcana, narocito porodice Pogledid 
u Trnovcu, Kusancu i Mraclinu, povratiti Pavlu Pogledidu i nje- 
govoj braci.^ 

Prvi put, sto se Trnovec ubraja medju turopoljska sela — na- 
nazivlje selom — jest g, 1501. Popisi crkvene desetine biljeze tada 
u njem tri kmeta, koji su podavali desetinu zita.^ Slicni popisi od god. 
1503. spominju u Trnovcu 6 kmetova, koji nose ova porodicna imena: 
Antolovic, Koztrbon, Resetar i Kusevic.* 

Jos god. 1512. i 1513. hotjela se je udovica Pavla Buzanica i 
njezini sinovi Pavao i Martin doino6i posjeda Trnovca (uz Kurilovec 
i Kusanec), protiv cesa je ucnijen prosvjed pred vrhovnim zupanom 
i zupanom turopoljskim sa slrane Turopoljaca. Ovi isti ustase (1513.) 
prosvjedom i protiv Pogledica i Berleka,^ koji su imali, kako vi- 
djesmo takodjer neko pravo na posjede u Trnovcu. Ve6 god. 1538. 
umanjio se je broj Trnovcana. Bila su tada samo tri kmeta: Re.set- 
kovi<3, vStringovac i Zolaric.'' 

God. 1539. posinila je Jelena udova Bezaja, a kci Valentina Goc- 
vica iz Kurilovca, Mateja Slatinskoga (Zalatnokoga), te mu je medju 
ostalim posjedima darovala i neke u Trnovcu.^ God. 1543. spominju se 
u Trnovcu plemid Petar i Pavao Kusinid. Za cijelo je ovaj Petar 
istovjetan sa Petrom Kusinom, koji je tamo zivio g. 1546. i 1555.** Iz 
popisa poreza od god. 1554. 1559. vidimo, da su u Trnovcu drzali 



■ IT. 38.-39. 

' II. 167.— 168. 

' II. 197. 

* II. 213. 222. 

'' II. 293. 227. 228. 

« III. 47. 57. 66. 

' III. 69.-76. 73.-75. 

" m. 91. 102. 301. 314. 317. 322. 325. 329. 534. 556. 360. 361. 



390 

posjede Kurilovcani. ' Godine 1555. i 1559. spominje se tu plemid 
Stjepan Kusin,^ valjda sin Petrov, a 1556. spomenuti Pavao Kusin, a 
obojica Petar i Pavao god. 1560. 

Medju turopoljskim posjedima, koji se navode ii kraljevskoj da- 
rovnici i uvodnicima za Turopolje g. 1560. navodi se i Trnovec a 
kao ovia.stenik na taj posjed Petar Kusin i Stjepko Pikovid.^ 

God. 1572. spominje se Trnovac sa selima Kurilovcem i Kusancem 
kao u zasebnoj skupini, za koju bijahu po turopoljskom spravisdu 
imenovani Blaz i Jakob Pogledid cjeniteljima vina (sacmestri).* 

Kasnije se gubi ime tog naselja, ko^e se je po svoj prilici sto- 
pilo sa Kurilovcem. 

Vel. Gorica. 

Najvede i najznamenitije mjesto plemenite opcine turopoljske 
jest trgoviste Velika Gorica. To je mjesto srediste zivota opiine tu- 
ropoljske. Ve6 po svojem polozaju, na zeljeznickoj pruzi Zagreb — 
Sisak, te presijecana drzavnom cestom, sto spaja recena grada, za- 
prema Vel. Gorica ne samo u Turopolju nego i u cijeloj na.soj 
domovini vazno mjesto u trgovini. Zato nije ni cudo, da se Velika 
Gorica lijepo razvija, i pokazuje povoljne znakove ekonomskoga na- 
pretka. Promet u Vel. Gorici u velike pomaze konjaca sagradjena po 
dioniCkom drustvu. Ova spaja zeljezniCku postaju Vel, Goricu sa 
mjestom, od kud dalje polazi sve do Novog Cida, gdje je tvornica pjenice, 
spirita i metala. Kako je selo Mala Gorica \e6 spojeno s Velikom 
Goricom, to 6e ovo kao zasebno nestat, i postati ce suvislim dijelom 
Vel. Gorice. 

Po popisu zitelja od g. 1900. broji Vel. Gorica 1041 zitelja.'' Kako 
se Vel. Gorica liepo razvija ne samo uslijed gradnje novih ku(3a, ve6 i 
gospodarski, nadati se je, da 6e prigodom ovogodi.snjeg popisa pucanstva 
iskazati daleko vi^i broj ziteljstva. Osim starog turopoljskog plemidkog 
zivlja, imade u Vel. Gorici mnogo doseljenika. S toga vidimo, da se 
ba.s u Vel. Gorici brzo gubi stara narodna no.snja. Tek jos neznatni 
dio starih Turopoljaca, ostade vjeran svojoj narodnoj no.^nji. 

I uspomene iz starih vremena nestale su u Vel. Gorici. Jos je- 
dino nas na staro doba potsjec^ava »turopoljski grad«, jednokatna kucia 

' III. 336. 416. 433. 
Mil. 35U. 367. 
' III. 448. 4f)l. IV. 2. 3. 
* III. 487. 

' Sematizam zagreb. biskupijc od g. 1909. broji 982 katolika, 2 pravo- 
slavna i 1 2idova. 



391 



s arkadama u prizemlju, u kojoj je sjediste i ured plem. opcine tu- 
ropoljske. Do nedavno bila je tu smjestena i turopoljska stediona. Tu 
je u prvom spratu prostrana dvorana, u kojoj se drze turopoljska 
spravisca. Uresima od zbuke okicen svod prekriva dvoranu, a zidove 
joj rijese velike slike turopoljskih zupana : Nikole pi. Skrlca, Iv. Nep. 
pi. Zdencaja, Daniela Ant. pi. Josipovica, Stjepana i Gjure pi. Josipovida, 
te biljeznika Jurja Briglevica. Jos je ovdje stara stolica (naslonjac), na 
kojem vec kroz 2 vijeka sjede turopoljski zupani. Uz dvoranu je 
svodjena, kamenom taracana i jakim gvozdenini vratima zatvorena 
odaja s dva prozora. To je 
turopoljski arkiv, u kojem se 
cuvaju vazne i drevne isprave 
opcine turopoljske.' U njem 
se cuvaju i druge uspomene iz 
turopoljske proslosti: dvije tu- 
ropoljske zastave, jedna turska 
zastava, stare skrinje arkiva, 
nesto oruzja, vrpce zastava, 
ostanci turopoljske glazbe, i 
veliki srebreni pecat turo- 
poljski. Ostale prostorije u 
prvom spratu zapremaju po- 
jedini uredi plem. opcine tu- 
ropoljske : biljeznictvo, blagaj- 
nu, ekspedit i sobu zupanovu. 
U prizemlju, koje se danas 
iznajmljuje, bili su nekoc za- 
tvori. Ondje se cuva i t. z. 
»turopoljski muzar<, ogroman 
muzar, koji puca samo kod 
instalacije zupana. 

Stare kule, koje su nekoc sluzile strazarnicama, a bilo ih je 
tri na raznim mjestima u Velikoj Ciorici, danas su vec nestale. 
Tako isto nestalo je utvrda i kula, koje su okruzivale zupnu crkvu 
B. D. M.2 

Izmedju »turop. grada* i zupne crkve stere se lijepi visoki perivoj 
s nasadima cvijeca i razna bilja. Taj je zasadjen prije kojih 20 go- 
dina, kad je obnovljena stara zupna crkva. Prigodom obnove zupne 




Antun Daniel pi. Josipovic, 
zupan turopoljski 1837. — 1846. 



' O arkivu turopoljskom govorit c'emo na drugom mjcstu u ovom djclu. 
^ Poblize o torn u clanku o zupi velikogorickoj. , 



392 

crkve, zasipane su grobnice, a nestalo je i spomenika, sto su bill oko 
crkve. Danas nema u crkvi bas nikakovih osobitih starina. 

Xa kraju ulice sto vodi pokraj spomenutog perivoja prema Plesu 
i Kobilicu, stoji zupni dvor, sagradjen na kat. 

Iza zupne crkve stoji stara kurija, prizemnica, nekoc plem. po- 
rodice turopoljske I^tvanica. Pred njom stoji jedan jablan. To je 
rodni dom vjerne drugarice naseg slavnog pjesnika i romanopisca 
Augusta Senoe, 

Pred »turop. gradom,* prostire se veliki trg, koji za vrijeme 
sajmova vrvi Ijudima i robom. Naprotiv trgu na juznoj strani vidimo 
nekoliko lijepih novih zgrada, sto su vlasnistvo plem. opdine Turo- 
poljske, a sluzi stanovima cinovnistva. 

U Vel. Gorici je sjediste kot. suda i kot. oblasti. Tamo je posta 
i Ijekarna, podruznica prve hrvat. stedione, a izvan mjesta do ceste 
stoji javna bolnica. 

Stara kapelica, sv. Antuna, sto je do prije nekoliko godina 
stajala ispod lipa pred vatrogasnim spremistem porusena je, a na 
mjesto nje sagradjena je nova otraga u Maloj Gorici. 

Prvi put se ime Gorica spominje g. 1228.' Mislim, da se tu 
ima razumjevati Velika Gorica. Crkva B. D. M. u Vel. Gorici stajala 
je ondje za cijelo vec u XIII. vijeku, premda se prvi put spominju 
zupe turopoljske god. 1334. u zborniku Ivana arcidjakona Gorickoga. 
All torn prilikom napominje se samo : »za tim crkve u Turopolju«, pod 
tim navodom ima se razumijevati i crkvu B. D. M. u Velikoj Gorici.'^ 

Stara pisma pisu ime Vel. Gorice : Gorica, Gorycha, Gorycha 
beata virginis, Gorycha sanctae Mariae virginis, Goricza Maior, Xaagy 
Goricza. 

Aleksander iz Gorice sin Ivanov, koji je zivio g. 1346., bio je 
za cijelo stanovnik Vel. Gorice.^ Grkva B. D. M. u Vel. Gorici (de 
Goricha im dicto Campo Zagrabiensii spominje prvi put izricno god. 
1377.'* Pod konac XIV. vijeka navode nam pisma ove zitelje Go- 
ricke: Andriju sina Jakova, (1389.) te Klementa, Brcka i Nikolu si- 
nove Petrugevica, pak Pavla, Antuna, Blaza i Filipa sinove Klimenta, 
Blaza sina Brckova, plemi<3e goricke.^ 

Za burnih godina, koje su u Hrvatskoj zavladale za vlade kralja 
Sigismunda, kad je usplamtio onaj veliki pokret protiv kralja Sigis- 

' I. 4. 
■^ I. 51. 
' I. 61. 
* I. 98. 
« I. 124. 126. 



393 

munda, poCeli su kastelani susjednoga grada Zelina ili Cica svo- 
jatati posjede velikogoricke (Goricha), te ih pripojiSe protiv svake 
pravde gradu Zelinu. Velikogoricani potuzise se kralju Sigismundu, 
kao gospodaru grada Zelina, traze(3i pomo6 i zastitu. Stjepan sin 
Grgurov, Klement, Nikola i Brcko sinovi Petra, Andrija i Jandro 
sinovi Nikole, Blaz sin Brckov te Pavao sin Andrije, pak Petar sin 
Martina, svi iz Gorice, takodjer istom molbom dodjose pred pod- 
bana i zupana zagrebackoga Martina Drza. Po nalogu kralja i na 
molbu njihovu izaSalje podban Petra sina Stjepanova suca plemida 
znpanije zagrebacke, da ispitaju tuzbe Velikogoricana. Ovi dodjose 




Vel. Gorica. Pogled s tornja zupne crkve. 

1397. bas na Pepelnicu na lice mjesta u Vel. Goricu, te sazvase sve 
susjede i medjase, od kojih saznadose, da je posjed Velika Gorica 
(Goricha) od starine djedovina spomenutih Velikogoricana, koju su 
im oteli kastelani zelinski za vrijeme nemira u Hrvatskoj. Kad su to 
ustanovili predali su posjed Velike Gorice spomenutim vlasnicima. 
Medje Velikogorickog posjeda, bile su ove: Posjed Petra sina Jurja 
iz Babane (mozda Bapce), posjed Bezusa i Tuklaceva Mlaka. * 

God. 1407. i 1424. spominje se Ivko sin Jakova iz Gorice B. D. 
M. (Goricha beatae virginis) i njegovi sinovi Benko i Marko,^ a g. 
1421. i 1428. Toma sin Ivana iz Gorice B. D. M. (Gorycha sanctae 



' I. 145. 

" I. 159. 191. 



394 

Mariae virginis), te Blaz sin Brcka' itd. Codine 1431. spominju se u 
Velikoj Gorici Mihalj sin Cirgura sina Ku^e i Andrija sin reCenoga 
Kuse pleihica i Gorice.'^ Vetii hroj plemica velikogorickih nalazimo 
g. 1446. .Spominju se tada: Blaz i Ivan sinovi Vrbana, Antun sin 
Petra sina Vrbanova pak Valentin svi zvani Tovarusevici, Antun 
Karid sin Gjurgjekov, Antun i Matija sinovi Andrijana sina Ivanova, 
Martin, Vrban, Dinko, Grgur, Pavao i Mihalj sinovi Antuna sina re- 
cenoga Ivana, Valentin sin Luke sina reCenog Ivana, Ilija sin Ivana, 
Mihalj, Toma i Gjuro sinovi recenog Ilije, Simun sin Mihalja Tova- 
rusevica, te njegovi sinovi Juraj i Valent, Toma Brumnic sin Ivana 
i Mato sin recenog Tome Brumnica, napokon Juraj sin Nikole Ze- 
kacica.-"^ God. 1459. spominje se Gjuro (Gurg) Kovac i'c Gorice.^ 

Sve do u XVI. vijek nemamo osobitih vijesti o Vel. Gorici. God. 
1513. javlja se u Vel. Gorici plemenita porodica Vedenic (Vidanici 
Vedinic), Bomberi(3, Vugle!5ic i Krupid,-'' g. 1528. Viedmic ili Vedmic 
aliter Brumnic," g. 1582. Radencic,^ G. 1600. nalazimo u Vel. Go- 
rici opet dva nova imena Cusi(5 i Marie.'' 

Do pocetka XVII. vijeka, bija je Vel. Gorica dosta neznatno 
mjesto, te osim sto bijase sjedistem zupe B. D. M. nije bila od ka- 
kove osobite vaznosti. Doista kroz Goricu prolazilo je vi§e cesta, te 
je bilo i drukCije preduvjeta, da se to selo lijepo razvija. Znatna ste- 
ccvina bijase po selo Vel. Goricu sajamsko pravo, sto ga je kralj 
Rudolfo II. podijelio 29. marta g. 1602.. Tim privilegijem steklo je selo 
\'el. Gorica 4 godisnja sajma i tjedni sajam nedjelom,^ koji je kasnje 
prenesen na utorak. 

Popis od god. 1602. sadrzaje slijede(3e zitelje velikogoricke : 
Gaspara Cu^^i^a, Nikolu Nesti(ia, Stjepana Balosiia, Vuka Skrlca i 
udovu Vedmic.'" 

Biskup vesprimski Franjo Ergelski de Gora imao je u Velikoj 
Gorici g. 1613. jedno zapusteno dvorno selii^te. On bijase sin plem. 
Andrije siuri Ivana Ergelskoga i Margarete. Njegova nei^akinja Kristina 

■ I. 179. 226. 

* I. 234. 

' I. 278.— 28U. 

* I 392 

"• II. 321. 328- 

* III. 4. 40. 
' IV. 39. 

" IV. 69. 

' IV. 79. Pobli'2e o sajmovima u Velikoj Gorici, govorit ce sc posebno 
u ovom djelu. 
•" IV. 87. 



395 



bila je udata za plemida Stjepana Smoljanovica. Toj svojoj necaki i 
njezinoj djeci Tomi Martinu, Ivanu, Jeli i Dori darova biskup iste go- 
dine ovo pusto dvorno seliste.^ 

Iza kako je Vel. Gorica dobila sajmove, pocelo se to mjesto sve 
bolje i bolje razvijati, tako, da je polagano bivalo sredistem zivota 
turopoljskoga. S toga evo vidimo, da se vec g. 1614, gradi u Vel. Gorici 
opcinska kuca. Spravisce turopoljsko odredilo je 16. januara 1614., 
da se za gradnju te zgrade pocne 20. januara voziti drvo iz Bun- 
skoga luga, a 10. marta bude opet u spraviscu zakljuceno, da se ot- 




Vel. Gorica: Turopoljski »grad«. 

pocne gradnjom utvrde u Vel. Gorici na dan 13. marta, Najprije su 
imali kod te gradnje raditi sela Velika Mlaka, Pleso, Kobili(i, Ra. 
karje, Ilovinjak i Kurilovec, zatim Hrasce, Luzje, Gornji i Donji Lu- 
kavec te Lomnica, svako selo po dva dana, a napokon Kuce, Laze 
i Rakitovec. Ova mala utvrda (propugnaculum fortalitium), spominje 
pod' imenom »grada« ili »zidanog dvora« »vijecnice« (arx, curia 
murata, domus consistorialis). Nu naslo se je u Turopolju Ijudi, 
koji su htjeli ovu gradnju osujetiti. S toga je spravisi^e turopoljsko 
godine 1614. drzano u gradu Lukavcu 18, septembra zakljucilo, 
da se ovakovi bundzije pozovu na red, i ako se ne pokore, smatrat 



' Izvor na pergam. kod J. Klcnovica u Don. Lomnici. 



396 



(5e se nevjernicima. Jos i slijededih jrodina orradila se ta velikocrorl^ka 
utvrda. Godine 1615. sveudilj se dovazale daske, §to je rukovodio 
Ivan Ivancid, a godine 1617. gradio se je strop, te je bilo odre- 
djeno, da se 27. i 28. aprila za taj dovozi drvo i i^iblje iz op- 
cinske same. Kurilovec, Kobilic, Ilovinjak, Rakarje imalo dovesti 12 
vozova siblja, Pleso jedan, Maki i Vel. Gorica dva, Donja Lomnica 3, 
Vel. Mlaka tri voza. Potrebnu shvmu (za klak) morala dati Donja 
Lomnica 1, Kurilovec 1, i^leso 1, Kobilidi, Rakarje i Ilovinjak 1 




Vel. Gorica: Pogled na zupnu crkvu i perivoj. 



?,upan 1, Vel. i Mala Gorica 1 kup (plasnicu). Tko to propusti uci- 

niti, imao platit de 1 for globe.' 

Iste godine spominje se u Vel. Gorici prvi put .skola.* 

God. 1634. trebalo je novi krov za velikogoricku utvrdu, koju 

tada zovu Cardakom (propugnaculum vulgo chardakl. Svaka kuiia 

iinala je dati po 2 daske.^ 

God. 1667 brojila je Vel. i Mala Gorica zajedno 17 kuda.'' 
Sve do u polovinu XVIII. vijeka nemamo ni§ta vaznijega zabi- 

Ijeziti o Vel. Gorici. God. 1758. vojevala su protiv Prusa dva momka iz 

» IV. 501.-515. 

* O torn u posebnom poglavlju. 
^ IV. 530. 

* IV. 151. 



397 



Vel. Gorice.' Popis kuca od <^od. 1773. zabiljezio je 13 kuca u Vel. 
Gorici,''' a popis plemica od god. 1782. iskazuje ove plemenite Ijude 




m 



o 
o 



> 



u Vel. Gorici: Barbara udovu Sipusic, Ivan Ev. SipuSica-Fiskuseva, 
Josipa i Stjepana Istvanica, Jurja Istvani6 suca, te Matiju Verni6a.'^ 

« IV. 299. 
' IV. 300. 
' IV. 330. 



398 

Prigodom popisa kuda i stanja turopoljskih godine 1796. iia- 
lazimo u Vel. Gorici slijedece kmetove : Marka Rusa, Antuna Su- 
pancica, Petra i Josipa Vujnovica, Josipa i Mihalja Poturic^a, Jurja 
Po§i(3a, Ivaiia Besedic^a, Jurja Secena-Boltinu, te plemice Stjepana 
Stepanica (imao samo komoru u Vel. Gorici, docim je stanovao u 
Kurilovcu), Matiju Vernicia, Stjepana i Ladislava Istvanica, Jurja Ar- 
banasa i Stjepana te Jurja Sipusica.^ U ustanak protiv Franceza dala 
je Vel. Gorica g. 1809. 1 vojnika."'^ Napokon g. 1831. doJM Velika 
Gorica pravo obdrzavati jos dva sajma,^ 

Velika Mlaka. 

Vlak, koji juri iz Zagreba prema Sisku stati ce prvi put u Odri, 
bas na toCki, gdje zeljeznicka pruga presijeca drzavnu cestu, sto spaja 
Zagreb sa Siskom, Naprotiv stanici, jedva puskomet sjeveroistocno, 
raskriJilo se turopoljsko selo Velika Mlaka. Ovo spada medju najveca 
sela u turopoljskom »Polju«. Podjemo li sa stanice u Veliku Mlaku, 
proci demo najprije pokraj male skupine kuca, a tad cemo ugledati 
medju stoljetnim lipama staru drvenu kapelicu sv. Barbare. O toj ka- 
pelici i njezinim znamenitostima govorit cemo u posebnom odsjeku 
ovoga djela. Pokraj kapelice je op6inska kuca, u kojoj je nekoC bila 
zasnovana skola, koju je opskrbio rodoljubni fratar Turopoljac Smen- 
drovic. Podjemo li dalje, prolazit cemo pokraj velikih »mlaka«, po 
kojima je ovo selo i dobilo svoje ime, te su pune gusaka i pataka, 
a po travi i njivama opazit (3emo mnogo kokosi i pura, jer se Veliko- 
mlacani mnogo bave peradarstvom, koje im odmice lijepi dohodak. 

Polazimo dalje selom zamijetit demo s desna na polukat gra- 
djeni plemi6ki dvorac. Na istom mjestu stajase nekoc stari drveni 
dvorac, Sto ga zamijenio moderni zidani dvorac, ali bez ikakovih uspo- 
mena na njegovu proSlost. To bijase nekoci dvorac porodice Spisica, 
koja je rodila dva turopoljska zupana. Kasniji vlasnici toga dvora bili su 
Laskas, porijetlom Grk, zatim Weingartner, poznati slikar slike hrvatskog 
sabora god. 1848. Od ovoga kupise ga turopoljski plemi6i Pavao i 
Imbro Cundekovid, koji ga jo§ i danas drze. Nekoc bijase uz dvorac 
lijepi cvjetnjak, a plemenite vo6ke jo§ se vide po vrtu. Ovaj je dvor 
i stoga znamenit, sto su se ovdje na ledini iza dvorca nekoc obdrza- 
vale turopoljske vjezbe u oruzju. To je bivalo do god. 1848. i to 
redovito svake godine 8 dana prije Tijelova. 

• 415.— 417. 
' IV. 427. 
' IV. 446. 



399 



Nesto podalje od ovoga dvora na lijevo stoji drugi stari plemicki 
dvor, gradjen od drva na kat. Donji dio je zidan. I ovaj dvorac ima 
svoju proslost u starini turopoljskoj. Bio je svojinom plemica Nem- 
cica, poslije Mlinarica i Lackovica, a u novije vrijeme kupi ga pleni. 
opcina turopoljska, od koje ga opet kupi turopoljski plemic Lacko 
Cundekovic, koji ga jos danas drzi. Ovaj dvorac prikazuje nasa slika. 

Kuce velikomlacke skroz su nalik ostalima po Turopolju. Dr- 
vene su i natkrite slamom, tek nekoliko njih ima krov od crijepa. 
Nekoliko ih je i na kat. Nova takove bas su . lijepe. Izmedju ovih 




Stari plemicki dvor u Vel.-Mlaki. 



najstarija je kuca br. 26. plemica Krilcica, koja nosi unutra na gredi 
urezanu g. 1 733. 

Po sematizmu zagrebacke biskupije od god. 1909. broji Velika 
Mlaka 560 katol. dusa. 

Stara pisma nazivlju to selo : Mlaka, Maior Mlaka, Velyka 
Mlaka i Nagy Mlaka. Naziv »mlaka« veoma je obicajno ime topo- 
grafsko. Narocito je cesto u nizinama, gdje ima mocvara i potoka. 
Tim nazivom se zovu bare ili kalovi. Ovakovih mlaka nalazimo mnogo 
po Turopolju vec u najstarije vrijeme. Od takve jedne ;'>mlake« do- 
bise ime turopoljsko selo Velika Mlaka i Mala Mlaka blize Ceha. 

Velika Mlaka je za cijelo starije selo od Male Mlake, a u staro 



400 

doba zovu ju jednostavno Mlaka. Prvi put §to se Velika Mlaka spo- 
minje, jest godine 1326., i tad se zove jednostavno Mlaka, to onom 
zgodom, kad je Nikola sin Nikole sina Petra iz Mlake, plemid turo- 
poljski (nobis de Campo Zagrabiensi) sa bratom svojim Jurjem te Bar- 
tolom i Valentinom sinovima Ivana svog strica, dao posjede u Pe- 
trovcu pod Medvedf;radom kanoniku Dionizu.' Od tog vremena mnogo 
se spominju plemici iz Vel. Mlake nu bez porodicnih imena, (no- 
bilis canstrenses de Mlaka). God. 1415. spominje se Marko sin Ivana 
sina Lacka iz Mlake.* Taj I.acko je predj potonje porodice Lackovida 
Velikomlackih. God. 1425. i 1427. spominju listine Nikolu sina Gjure 
iz Vel. Mlake, koji je bio sudac plemica zupanije zagrebacke. 

God. 1445. javlja se u Vel. Mlaki porodica Kuveniiic, Bedovlic 
i Zrin^cak, koja se potonja g. 1454. zove takodjer i Krupic. Cini se 
da se porodica Zrinscak-Krupic takodjer prizenila u Veliku Mlaku, 
kao i Bedovlic, koja starinom potice iz Moravca. God. 1457. javlja se 
ondje prvi put porodica Mudic ili Modic, a g. 1463. Slepid ili Slepicic 
i Vugrinid.^ 

Velikomlacki plemici imali su takodjer i svoje kmetove u Vel. 
Mlaki. God. 1488. spominju se ondje kmetovi Gjuro SvibeCic, Nikola 
Stjepan, Fabijan Sibenic, Mavro i Toma.'* 

God. 1507. javlja se taino porodica Vagiii, Od ove potekao je 
Mihalj prebendar zagrebaCki, koji je g. 1515. svoje posjede u Vel. 
Mlaki, Plesu, Kotu i Rakitovcu, te plemiiki dvor u Vel. Mlaki da- 
rovao prebendi oltara sv. Trojstva u stolnoj crkvi zagrebackoj. To je 
darovanje potvrdio kralj Vladislav iste godine.^ God. 1514. spominje se 
tamo prvi put znatna porodica Magdalenid, a osamljeno se g. 1520. 
spominje u Vel. Mlaki ime porodice Vecic,'' g. 1556. javlja se poro- 
dica Trumbeta§ (Trumbetasic) i Krajec* 

Plemicke porodice Mudic, Vagic, Krupic i Lackovid spominju 
se mnogo u pismima XVI. vijeka, pak i kr. darovnica od god. 1560. 
izdana za Turopolje, navodi ove porodice pretstavnicima ovlaste- 
nika na Vel. Mlaku.** God. 1569. spominje se u Vel. Mlaki porodica 
Vidanic inaCe Zupan zvana. Ursula kdi Tome Vidanica bila je udata 

' I. 43. 

' I 73. 

> 270.— 275. 318. 322. 373. 379. 425. 426. 

* II. 62. 

^ II. 240. 244. 245. 
« II. 329. 428. 
' III. 387. 

• III. 459. 



401 

za Anciriju tstvanica, koji je dobio plemstvo od kralja Maksimilijana 
II. (1569).' 

U popisu plemickih kuca Turopolja od g. 1600. nailazimo opet 
na neke nove porodice plemicke. Tu se uz Vagi(5e, Krupi6e, Mudide, 
Lackovi(ie i TrombetaSe spominju jos i porodice Blazekovit;, Pluscak, 
Humski, Muzenic, Kudlic ili Kruhaj i Rus, a u popisu g. 1602. jos i 
Kadarid, Pernar, Posavec, Kanic, Cizmezija, Darovid i Monoslaj.'- 
God. 1612. bilo je u Vel. Mlaki 29 plemickih kuca, koje su placale 
ukupno 23 rajnske forinte t. z. poreza od 80 denara.' Porodica Krizaj 
spominje osamljena ovdje g. 1616.* Popis porezni od g. 1625. opet 
nam spominje u Vel. Mlaki nekoliko novih plem. porodica: Crnko- 
vacki, Banid, Kramarid, Glagolcid, Cunjek, Sebrecid, Skudeljak, Milsid, 
Brozovic, Pogledid, Susnid-Patalenka.^ Porodica Kramarid prizenila 
se je u kudu Lackovica u Vel. Mlaku iz Scitarjeva. Porodica Kra- 
marid bila je od starine plemidka, te je god. 1614. dobila ponovno 
plemstvo. Tako isto u popisu od god. 1632. nalazimo u Vel. Mlaki 
opet neke nove porodice : Svampek^ Medven, Paraminski, Bicki i 
vSmoljanovid.^ 

Godine 1667. brojila je Velika Mlaka 35, a godine 1773 
54 kude.'' 

Popis plemida od god. 1782. biljezi u Vel. Mlaki ove plemidke \\ 'i 
porodice : Smendrovic, Zdencaj, Balog, Domitrovid, Modid (Mundid) , 
Jeladid, Krilcid, Cvetkovid, Muzenid^ Trumbetas, Markulin, Novosel, 
Cundekovid, Kos, Kramarid, Glagolid i Lackovid. U svemu bile su tamo 
32 plem. kude, a medju ovima 6 plemidkih dvorova (vlasnost prvili 
sest sppmenutih porodica.)^ 

Kad je g. 1796. popisano Tiiropolje bilo je u Vel. Mlaki 48 
kuda (15 neplemidkih), Plemickih dvorova bilo je: Petra Bedekovida, 
dva Pavla Spisida (nekoc Balogov i Jelacidev), Iv, Nep. Zdencaj a i 
Petra Modida. Kapela sv. Barbare bila je u dobrom, a opdinska komora 
do kapele u srednjem stanju. Takova je bila i skolska zgrada pred 
kapelom.^ 



' IV. 16. 

'' IV. 68. 69. 85. 86. 

' IV. 105. 

* IV. 514. 

» IV. 114. 115. 

« IV. 121. 122. 

' IV. 151. 300. 

" IV. 335. 

" IV. 387. 395. 

26 



402 

Od daljnih dogadjaja iz proSlosti Velike Mlake, zabiljezit nam 
je v^eliki pozar polovinom XIX. vijeka, koji je uni.^tio mnogo ku6a. 
Danas zivu u Vel. Mlaki slijedece plemiiike porodice : C lundekovic, 
Kramaric, Krilcic^ Lackovid, Modic, Malovc i Trumbetas. 

Vojnosec. 

Ovo ime sela nestalo je vec u XVII. vijeku, te ga zamjenilo 
novo: Cvetkoviii brdo. O torn smo selu ve(5 prije govorili. 

Vrbanec. 

Sela ili obitavalista Wbanec, ili kako ga stara pisma zovu : 
Werbanecz, Urbancz, Vrbanch, Verbanovcz itd. nema vise u Turo- 
polju. To selo stajalo je nekoc tik Kurilovca, te se je s vremenom s 
Kurilovcem spojik), i take mu se izgubilo ime. 

Prvi put se ime Vrbanec spominje g. 1411. i to onom zgodom, 
kad je nastala razmirica izmedju plemica malo-gorickih i vrbaneckih 
poradi medja njihovih posjeda. Tom se zgodom napominju plemici 
vrbanecki (^nobiles dicti castri de Vrbaczj : Toma i Jakob sinovi 
Martina, te Valentin sin Petra. ' Medje, koje su uredjene opisane su 
u clanku o Kurilovcu. Spomenuti Martin zivio je jos god. 1417. te 
ga spominju pisma kao povjerenika zupanova kod uvedenja u po- 
sjed.^ God. 1439. spominje se Elizabeta udova Antuna sina Matije 
Vrbaneckoga i njezin sin Matej zvan Hreba, koji su drzali posjede u 
Kurilovcu. G. 1455., 1447. i 1454. spominje se zupanovim povjere- 
nikom plem. Marko sin Ivana Vrbaneckoga.'' 

Ivan sin Petra, plemi6 vrbanecki naselio se je prije g. 1461. 
u Novo Ci6e, te ga pisma spominju s oznakom iz »Novoga Cica, 
plemi6 recenoga Polja iz Vrbanca.« Taj je recene godine svoju zemlju 
u Vrbancu prodao za 15 for. Blazu Pogledicu.^ Pavao Pogledic drzao 
je g. 1496. zemlje u Vrbancu, koje su mu oteli lukavecki kastelani 
Po nalogu hercega Ivana Korvina vraiene su mu ove zemlje.^ 

I porodica Goclevic drzala je u Vrbancu posjede. Jelena Goc- 
levid udala se je za Tomu Bezaja, gradjanina zagrebackoga, Mateja 
Slatinskoga (Zalathnoky), posinila je g. 1539. te mu darovala svoje 

' Ova listina jt- u zborniku mctnuta u g. 13UU., docim spada u 1411., 
kako je to kasnjc ispravljeno. 
' I. 174. 

' I. 255. 277. 283. 323. 
' I. 403. 
^ III. 167. 168. 



4oa 

posjede u Vrbancu. To svoje darovanje obnovila je god. 1554.^ Te 
godine spominje se u Vrbancu plcm. porodica Notic, koja prosvje- 
dovase protiv Matije Pogledica, koji hotio posvojiti njihove posjede 
u Vrbancu i Marcecjem imanju.'^ 

U darovnici za Turopolje g. 1560. i u s ovim saveznim ispra- 
vama spominje se i Vrbanec (Urbancz), kao drugo ime za Kurilovec 
iKorylowcz aliter Urbancz), a predstavnik ovoga Jakob Pogledic, dok 
se u listini o obnovi turopoljskog bratstva ni ne spominje, vec se 
razumjeva pod Kurilovcem.^ 

U grbovnici, kojom je kralj Ferdinand I. g. 1560. podijelio grb 
plem. Jakobu Pogledicu, ovaj izricno nosi pridjev iz »Kurilovca dru- 
gacije Vrbanca. « 

Kako vidimo, porodica je Pogledic drzala je u Vrbancu u glav- 
nom posjede, a prema tomu drzim, da ne cu pogrijesiti, ako Vr- 
banec postavimo u onaj dio Kurilovca, gdje stoji stara kurija »Po- 
glediceva. « 

Vukomeric. 

Na zapad Dubrancu, na opkizu brijega povise piodnih oranica 
pribralo se nialo selce Vukomeric, kojemu spadaju omanje skupine 
kuca Malovci i Pavlecici. Vukomeric sa Petrovcem sacinjava jednu 
plem. Turopoljsku suciju u Vrhovljii. Ku6e su drvene i natkrite sla- 
mom. Po sematizmu zagreb. biskupije od g. 1909. broji Vukomeric 
sa pripadajucim Malovcima Pavlecicima 237 katol. dusa. Polozaj ;tocr 
seoca je veoma krasan. Nekoc su vinogradi u Vukomerickom vrhu 
bili na glasu/ narocito u XVI. vijeku. Ime toga sela pisu pisma 
veoma razno : Wlkomerych, Vukomerychi, Vokomeric, Vokomerje itd. 

Zemlje danasnjeg Vukomerica nastavase u XIII. vijeku pleme 
Vukote (generatio Wlkota). Zasnivac tog plemena Vukota zivio je 
pod izmak XIII. vijeka. Spominje se g. 1271. Jakob sin Vukote, spo- 
minje se g. 1333. i 1335., kad je ovaj jos sa nekim drugima, valjda 
svojim rodjacima kupio zemlju Trnovec od sinova Vojce.'' U drugoj 
polovini XIV. vijeka, zivio je Vukomer pripadnik plemena Vukote. Po 
ovom evo prozvali se potomci njegovi Vukomerici, a po njima i nji- 



1 III. 70. 71. 73. 74. 75. 392. 333. Sravni clanak o Kurilovcu, Trnovcu 
i Kusancu. 

' III. 339. 

' III. 439. 448. 449. 450. 458. 461. itd. IV. 2. (1561). 

* III. 84 

M 25. 50 52. 



404 



hovo obitavaliste \'ukomeric. Godine 1373. nastale su neke razmi- 
rice glede rnedja posjeda donjo-kimniCkih i vukomerickih. Kao po- 
sjednici vukomerickih zemalja navode se Vid sin Andrije, Gjuro sin 
Petka, Stjepan sin Vukomera, Due sin Kavka, Petar sin Kri^ke sina 
Crnoslava, svi od plemena Vukotina (de generatione Wlkota). Po- 
taknuti bratskom Ijubavi rijesise taj medjasnji prijepor mirnim pu- 
tem, a kaptol zagrebacki obi^ao je po svom izaslaniku, kanoniku 
Ivanu, preporne medje. Tom prilikom doznajemo, kako je tekla 
medja izmedju zemalja donjo-lomnickih i vukomerickih. Medja ta po- 
cimala je na utoku Lipnice u Lomnicu, od kuda je tekla uz potok 




Vukomeric. 

I.ipnicu prema zapadu, zatim uz razno drvece skretaju(5i prema 
jugu do potoka Lukavca, te nesto uz ovaj i opet k jugu do Dubova 
grma, kroz suniu Likvic i kroz mocvare do nekog zdenca i potoka, 
zatim gore uz potok taj opet u dolinu mocvara, zatim uz razno dr- 
vece skrecui^i na lijevo prema istoku uz bok nekog brda na neku 
veliku cestu i daijc k potoku Dubokom, onda gore uz taj potok do 
vrela njegova, zatim izlazi na jamnicku cestu, te ovom prema istoku 
dolazi do Gorskog puta, gdje se dotice posjeda kravarskih i tu pre- 
staje medja,' 

Prigodom diobe nekih zemalja kod sv. Kate u Dubrancu, spo- 
minju se i sinovi Vukomerovi kao medjasi, a tako se spominju i ple- 
mici vukomeridki kao medjaSi posjeda Luzja god. 1456.^ U popisu 



I. 91.— 93. 
I. 102. 360. 



405 



crkvene desetine od godine 1459. spominju se u selu Vukomericu 
kmetovi Petar Bunic, Stanko, Benko Vrbanov, Grgur i Dionizij.* U 
popisu plemida turopoljskih iz konca XV. vijeka spominje se u selu 
»Vukomeri6i« slijedeci plemidi: Mihalj, Petar Jankovi6, Toma Bunce 
i Lovrek Domjanic.^ 

Po svemu sudeii, selo Vukomeri(5 nije bilo osobito napuceno 
Od porodicnih imena plemica spominje se godine 151.3. prvi put 
Gizdavcic,^ a g. 1517. 
Falgas, g. 1519. Kuz- 
mic, g. 1520. Zveli6, Gla- 
golic, Vrbancid i Gizdav- 
cid-Vrbancic, god. 1552. 
Trupac ili Trupcii.^ G. 
1553. spominje se tamo 
prvi put porodica Ho- 
mavic,-'' a 1556. poro- 
dica Malovec." 

Prigodom obnove tu- 
ropoljskoga bratstva g. 
1560. zastupaju selo Vu- 
komeric plemici Stanko 
Falgas, Blaz Gizdavcic, 
Gjuro Malovec, Pavao 
Vrbancic, Gjuro Kele- 
mincic, Petar Macek, 
Andrija Hozjak i Gjuro 
Trupec' Godine 1558. 
spominje se u Vuko- 
mericu plem. porodica 
Brucek, koja se navodi 
i u darovnici kraljevskoj za Turopolje, docim se u uvodnici spominje 
pridjevom »de Rodmancz«, a gore imenovani predstavnicima Vuko- 
merica.^ 




Pogled na Markov trg god. 1842.— 1845. 



' I. 395. 

^ III. 557. 

' II. 326. 

* II. 379. 422. 426. III. 802. 
" III. 314. 

" III. 379. 

• III. 440. 

' III. 520. 446. 450. IV. 3. 



406 

Popis plemiCa turopuljskih od g. 1632. navodi u Vuki)ineri(in 
ove plemii^e : udovu Martina Filipovica, udovu Mike Munica sa zetom 
Matijom Domitrovicem, udovu Cvetanu sa zetom Lukom ^Ferljanom, 
Nikolu Hozjaka, Ivana Lisa-Pravica^ udovu Pavlecic, Ga§u Brucka 
i Miku Turopoljca.^ Godine 1667. brojilo je selo ^'ukomeric 13, a 
1749. 21 kudu. 2 

God. 1758. proslo je iz \'ukornerica u boj protiv Prusa 6 mo- 
maka, a 1809. protiv Francuza ustalo odanle 10 Ijudi.'' 

Popis plemica od g. 1782. navodi u Vukomericu slijedece ple- 
micke porodice : Munich, Krznaric, Hamanovic, Malovec, Serblic, Pav- 
lecic, Petravic, Mareci(5, Ostovic, Krnjevic i Markulin.^ 

Zamlacje. 

Gdje je stajalo ovo nekadasnje turopoljsko naselje ne znamo, 
Mozda je istovjetno sa kasnijim »Delima«, krcevinama u turopoljskom 
lugu, jer su tamo bile turopoljske oranice (Zamlache, Zamlatbye, 
Zamlachye itd.) Kako je nastalo to ime lako se dade protumaciti: 
oznacuje neko mjesto iza mlaka ili mocvara. 

Ovo se mjesto prvi jiut spominje <^. 1488., a oznacuje se tad 
selom (villai, te se u njem spominju ovi zitelji: Petar Vritlop, Toma 
Marenic i \'alent Muzic.^ Od to^ vremena vise se u pismima ne 
napominje Zamlacje kao selo, vec same kao mjesto, gdje sii zemlje 
nekih Turopoljaca. Tako se g. 1552. spominju tamo turopoljske ora- 
nice. God. 1554. drzao je tamo zemlje Matej Slatinski. God. 1557. 
drzan je na lieu mjesta na oranicama u Zamlacju dogovor, kojim je 
odredjeno, da se spor izmedju Turopoljaca i Ivana Alapica rijesi mi- 
rovnim sudom.^ 

Pak i u darovnicama kraija Ferdinanda I. god. 1560. izdanim 
za Turopolje, i u poveljama, koje su li savezu sa ovim darovnicama, 
navodi se i Zamlacje, kao oranice turopoljske.'^ 

Da su oranice u Zamlacju bile osobito vrijedne vidimo iz pisma 
biskupa pecuhskoga Gjure Slatinskoga g. 1599., u kom osobito nagla- 
suje, da se zemlje u Zamlacju pravedno dijele.** 

» IV. 130. 

* IV. 151. 291. 
' IV. 299. 427. 

* IV. 339. 
■• II. 63. 

« III. 307. 340. 353. 395. 

' III. 448. 450. 460. IV. 2. 67. 

" IV. 67. 



407 



Zobaclaz. 

Uz najbolju potra<^u nije se dalo ustanoviti, gdje je to neka- 
dasnje turopoljsko naselje stajalo. Po svoj prilici stajalo je negdje na 
obroncima Vukomerickili Gorica, mozda izmedju Mraclina i Lukavca. 

Ime tog naselja, kako vidimo, sastavljeno je od dviju rijeci : 
»zobac« i »laz«. Prva rijec mozda je izvedena od glagola »zobati«, 
a prema tomu moguce da 



je tamo bio vinograd, gdje 
se je zobalo grozdje. Druga 
rijec protumacena je kad 
smo govorili o Lazu. 

Pismeni spomenici spo- 
minju to naselje (Zobachlaz), 
tekar god. 1503., a to pri- 
godom popisa crkvene de- 
setine. Bilo je tada naselieno 
kmetovima (Toma Mosi(5 ili 
Mozicic i Antun Pocani6 ili 
Pokanic).^ Po svoj prilici 
bili su to kmetovi kurilovec- 
kih plemica. God. 1552. se 
to naselje spominje upravo 
posjedom Kurilovcana, pak 
i popisi poreza od g. 1554. 
i 1555. to isto iskazuju. G. 
1557. bio je to posjed Ma- 
teja Slatinskoga te Blaza i 
Jakoba Pogledica i drugih 
iz Kurilovca.^ Pak i u kra- 
Ijevskoj darovnici za Turo- 
polje godine 1560. navodi 
se posjed Zobaclaz.'' To je 
ujedno i zadnji put, sto se 

to naselje spominje. Cini se, da pod konac XVI. vijeka napusteno ili 
je propalo za turskih provala. 

' II. "^21 213 

' III. 307. 336. 340. 368. 395. 

' in. 448. 450. 460. IV. 2. itd. 




y^ 



Dober dan ^ospon vujcek . , Cuh srro |ospon vujcek da bu 

du |ospon premus reslalaciu drzali 

Saljiva slika o obnovi jurisdikcije u 
Turopolju nakon ukinuca apsolutizma 

godine 1861. 

Litografija Jul. Hiihna u Zagrebu 1861. 

Iz zbirka kr. zem. arkivu. 



«^^^^^ 



Grbovi turopoljskih plemica. 

Tabla I.— V. 

K clauku: 

Tiiropoljsko plemstvo. 



Tab. 1. 




Brajkovic. 




Cvetkovic I.- Slovencic. 





Franetic. 



Franetic-Bahoric. 





Gjurinovic 



Hivacic. 



Tab. 2. 





Istvani 



Jurilovic-Domitrovic-Cvctkovic II. 





Jurinic. 



Klafuric. 





Klinovic. 



Kovacic 




Tab. 3. 




Kiajacic. 



Kramaric dc Scitarjcvo. 




Kusevic dc Plcso. 





Ladomcr dc Brizindvor- 
Krvaric de Rovisce. 




-^4 '>' 






Posledic de Kurilovcc. 






Puct kovic-lk rkovic-Zivlvovic. 



Tab. 4. 





Radincic de Bosna. 



Sever. 




Stcpanic I. 




Stepanic I 




Stepanic II.-Sipusic-Jajcaj-Koprivnjak- 
Radiccvic. 



Tab. 5, 





Trnnil)(tas-Ki ilcic. 



Tiupccvic-I lorvat. 




Valiccvic-Celic-Deveric. 





Vraccvic-Musinic. 



Vacic de Vel. Mlaka. 



POVIJEST TUROPOLJA. 
II. 




PC) VI J EST 



PLEM. OPCINE 



TUROPOLTA 



NEKOC 

zagrebaCko polje 

ZVANE. 
UREDIO, NAPISAO 1 TROSKOM ISTE OPCINE IZDAO 

EMILIJ LASZOWSKI 

UZ SURADNISTVO 

JANKA BARLEA, D^a. VELIMIRA DEZELICA 
i D^a. MILANA SENOE. 



SVEZAK II. 



U ZAGREBU 

TISKOM ANTUNA SCHOLZA. 

1911. 




DR- UGDEVIT PL JOSIPOViC 

ZUPRM TUR0P0LJ5KI, OD QOD, 1893 



PLEMENITA OPCINA 



TUROPOLJE. 



OPCINSKE UREDBE, POVIJEST CRKVI 

I ODNOSI NEKIH CRKVENIH REDOVA PREMA OPCINI 

TIROPOLJSKOJ. 



UREDIO, NAPISAO I TROSKOM ISTE OPCINE IZDAO 

EMILIJ LASZOWSKI 

UZ SURANISTVO 

JANKA BARLEA. 



U ZAGREBU. 

TISKOM ANTUNA SCHOLZA. 

1911. 



Predgovor. 



Slijede6i raspored, sto sam ga istaknuo u predgovoru k prvom 
svesku ovoga djela, izdajem tioskom plem. opdine turopoljske 
evo drugi svezak povijesti Turopolja. 

U ovom su svesku prikazane sve uredbe drevne plem. opcine 
turopoljske, povijest crkve i zupa po Turopolju od najstarijih vremena 
do danas, te odnosi izmedju Turopolja i nekih crkvenih redova do 
pod konac XVIII. vijeka, kad su ovi redovi za vlade cara josipa II. 
dokinuti. Bili su to redovi : Pavlinski (Remete), IsusovaCki i sv. Klare 
u Zagrebu. 

Kako sam ved u predgovoru k prvom svesku istaknuo, nije mi 
bilo mogu6e, da pravno-povjesniCki dio povjerim strucnjaku. Tako 
mi nije preostalo drugo, nego da sam to obradim. Ako to i nije 
strucnjacki obradjeno, drzim ipak, da sam zadovoljio svrsi ovoga djela. 
U znanstvena pravno-povjesna razlaganja i sravnivanja sa instituci- 
jama slicnih hrvatskih plemenskih opdna nijesam se upustio, jer bi 
time bila promasena svrha. To sam prepustio strucnjacima, hrvatskim 
pravnim historicima, da to obrade u strucnim djelima. Ja sam samo 
prikazao, kakove su bile i kakve su danas uredbe plem. opdne turo- 
poljske. Prikazao sam sve to na osnovi izravnih vrela, koja sam pri- 
brao u 4 sveska »Povjesnih spomenika Turopolja« i koja se nalaze 
u bogatom turopoljskom arkivu u Velikoj Gorici, u kr. zem. arkivu 
u Zagrebu i drugdje, a nijesu priopdena u recenim »Povjesnim spo- 
menicima Turopolja*. Narocito tu naglasujem zapisnike i spise tu- 
ropoljskih »spravis(5a« (congregatio), te sudbene zapisnike, pak spise 
dioba i valovnica (fassiones) turopoljskih, koji se nalaze u bogatom 
turopoljskom arkivu u Velikoj Gorici, sto je za ovu radnju pruzalo 
potanje podatke. 



— VI — 

Moj vrli prijatelj i suradnik veleC. gosp. Janko Barle, pre- 
vendar prvostolne crkve, arkivar diecezanski i tajnik presvj. gasp, 
nadbiskupa zagrebackoga, prikazao je opSirno povijest turopoljskih 
zupa, cinie je dasto u mnogom popunio i povijest Turopolja, ocrtanu 
u prvom svesku. Tu su istaknuti detajli, koje nije bilo mogude uplesti 
u sainu povijest pleni. op6ine turopoljske, a svakako su vrijedni, da 
budu poznati. A has to, drzimo, da 6e u velike zanimati nase ple- 
nienite Turopoljce, jer ce mnogi naci tu sporaena svojih predja, a 
vidit ce, kako su ovi bili ne samo vrli Hrvati ve6 i valjani krs6ani, 
koji su svoje crkve darivali i podupirali. 

Premda je glavni materijal za ovu radnju crpao gosp. Baric iz 
prvih izvora u bogatom arkivu diecezanskom, pomogle su mu mnogo 
i crkvene matice, spomenice i spisi pojedinih zupa, a ne manje us- 
mene informacije veleC. gospode zupnika turopoljskih : Frana Peterce 
u Vel. Gorici i Josipa pi. Pucekovida u Dubrancu, Adama Podolsaka u 
Starom Cicu i Ante Svari6a u Odri, u kojim zupama se prostiru sela 
pi. opdine turopoljske. Njima se i ovdje izrazuje topla hvala. 

Neke odsjeke u torn razdjelu napisao sam i sam, kako je to 
oznaCeno u sadrzaju. 

Kao sto je prvi svezak, tako je i ovaj uresen valjanim ilustra- 
cijama, sto je bilo mogu6e samo patriotskom zrtvom plem. opdine 
turopoljske. Dakako broj slika je u torn svesku daleko manji, nego 
li je u prvom, jer vi§e ih se nije dalo prikupiti. Slike zupana turo- 
poljskih priopdio sam sve, sto sam ih samo pronadi mogao. Da bude 
poglavlje o zupanima turopoljskim §to zanimljivije, dodao sam i slijed 
zupana od najdavnijih vremena do danas. O nekim sam priop6io i 
zivotopise, a naroCito onih, koje smatram najzasluznijim po Turo- 
polje. Da sam pravo to uCinio, razabrat 6e svatko, tko ustije ovu 
povijest i upozna rad njihov o boljku i napretku drevnog Turopolja. 

Jos preostaje, da se prikazu kulturne i ekonomske prilike Tu- 
ropolja. To 6n uCiniti u tredem svesku ovoga djela, u kojem 6e se 
zavrgiti povijest drevne i plemenite op6ine Turopolja. Nastojat du, da 
se prikazu kulturne prilike od najstarijih vremena do danas, a naro- 
dito povijest prosvjete (Skolstva), te rad Turopoljaca na knjizevnom 
pulju, i da se istaknu svi pisci, koji su ikad sto pisali o Turopolju. Taj 



— VII — 

potonji dio obradit 6e poznati nas uCenjak dr. Velimir Dezelici, kr. 
sveucilisni knjiznicar, kojemu je njegovim polozajem najbolje pristu- 
pacna potrebna gradja. Ekonomske prilike bit 6e obradjene detajlno, 
a osobito povijest suma turopoljskih, koje su danas glavnim vrelom 
dohodaka plem. opcine turopoljske. 

Da je i ovaj svezak dostojno opremljen ugledao svjetlo, zahva- 
liti je presvj. gosp. zupanu dru. Ljudevitu pi. Jo s i p ov i 6 u i plem. 
opciini turopoljskoj, koji to izdanje omogucise, te meni i mojim su- 
radnicima time iskazase casno povjerenje, a domovini ncinise trajnu 
uslugu. 

U Zagrebu 20. maja 1911. 



Emilij Laszowski. 



Sadrzaj. 



Sti'ana 

Uredbe plem. opcine Turopolja. Napisao E. Laszowski . . . . 1 

Plemenita opcina turopoljska 3 

»Spiavisca« plemenite opcine turopoljske. Veliko ili opce, te malo ili 

posebno »spravisce« 7 

»Spravisca« sucija 14 

Zupan 20 

Slijed turopoljskih zupana . 29 

Pristav 47 

Podzupan 47 

Biljeznik 50 

Fiskus 51 

Blzgajnik 53 

Kastelan 54 

Lugar, vojvoda 56 

Opcinski sluga 58 

Kapetan 58 

Zastavnik 62 

Prisjednik 64 

Sudac 67 

Turopoljski sud 68 

Mirovni sudac ■ • 76 

Sudbenost Turopolja u opcini domagovickoj 77 

Kancelarija i pecat plemenite opcine Turopoljske 79 

Nasljedno pravo u Turopolju 86 

Posinjenje i pobracenje 91 

Diobne ustanove u Turopolju 97 

Zemljisni posjed 101 

Dvorno mjesto 103 

Turopoljski kmeti 105 

Turopoljski arkivi 107 

Povijest crkve u Turopolju. Napisao JankoBarle* 125 

Uvod 127 

Crkvena desetina. Napisao E. Laszowski 134 

Zupa Dubranci r 139 

Nesto o imenu zupe , . . . . 13!< 

* Sve potilanke napisao isti pisac, izim one, kojili je pisac naroiiio oznafen. 



— X — 

Strana 

2upna crkva sv. Katarine u Vrhovju 140 

Zupna crkva snjcznc Majke bozje u Dubrancima 145 

Kapela sv. Antuna P?duanskoga u Gustelnici 155 

Kapela sv. Roka na Cvetkovicevom brdu 158 

Kapela sv. Ivana Krst. na Lukinicevom brdu 160 

Kapela sv. Ane, sv. Jurja i sv. Diiha u Lucelnici 162 

2upnici dubranecki i njihovi dohotci 163 

Duhovni pomocnici u Dubrancima 188 

Svecenici, rodjeni u dubrancckoj zupi 193 

Zupljani 194 

Razne biljeske iz povijesti zupe 196 

Zupa Odra 201 

2upna crkva 201 

Obveze o uzdrzavanju crkvi i zupnickih zgrada 212 

Kapela sv. Barbare u Velikoj Mlaki 213 

Kapela sv. Fabijana i Sebastijana 223 

Oratorij sv. Lucije u gradu Lukavcu 224 

Kapela sv. Marije Magdalene u Lomnici , 225 

Groblje i grobnice 226 

Zupnici . . • 227 

Odranski duhovni pomocnici 242 

Svecenici, rodjeni u zupi odranskoj 244 

Razne biljeske o zupi Odra , 246 

Zupa Stare Cl^e 253 

Zupna crkva sv. Jurja 253 

Crkva pohoda bl. Dj. Marije u Vukovini 258 

Kapela sv. Fabijana i Sebastijana u Kucu 270 

Kapela sv. Barbare u Lazima ili starom Mraclinu 275 

Kapela sv. Vida u Mraclinu 276 

Kapela sv. Apostola u Busevcu 278 

Zupnici zupe Stare Cice 282 

Duhovni pomocnici u Starim Cicama 297 

Svecenici, rodjeni u zupi Stare Cice 302 

2upni dvor 303 

Obveze o uzdrzavanju zupnickih zgrada .304 

2upljani 304 

Razne biljeske iz povijesti zupe 307 

Zupa Velika Gorica 315 

Zupna crkva 315 

2upna crkva sv. Petra u Petrovini 330 

Crkva sv. triju Kralja u Donjoj Lomnici 334 

Kapela sv. Lavrencija u Velikoj Gorici 340 

Kapela sv. Filomene na zupnom groblju 342 

Kapela ranjenoga Isusa na Plcskom polju 344 

Kapela sv. Antuna u Maloj Gorici 345 

Kapela ranjenoga Isusa u Velikoj Gorici 345 

Kapelica 2alosne Majke bozje u Velikoj Gorici 346 

Kapc'lica sv. Kriza na trgu 346 



- XI — 

Strana 

Kapelica u Kurilovcu 346 

Zupni dvor 347 

Obveze o uzdrzavanju zupne crkve i zupnickih zgrada 348 

Zupno groblje 348 

Bratovstine 352 

Zupnici velikogoricki 352 

Duhovni pomocnici 370 

Svecenici, rodjeni u velikogorickoj zupi i u Turopolju 276 

Pobozni zapisi zupljana 379 

Zupljani 385 

Razne biljeske iz zupne povijesti 387 

Remetski Pavlini i Turopoljci. Napisao E. Laszowski . . . . 396 

Isusovacki posjedi u Turopolju. Napisao Janko Baric 406 

Posjedi zagrebackih Klarisa u Turopolju. Napisao Janko Baile 411 



Iskaz slika. 



Strana 
Dr. Ljudevit pi. Josipovic, zupan pi. opcine Turopoljske. Naslovna slika 
Dvorana u gradu Lukavcu, u kojoj se do god. 1848. drzala turopoljska 

spravisca H 

Turopoljski statut izdan po banu grofu Josipu Eszterhazu god. 1735. — 

Izvornik u turop. arkivu 27 

Dvorana u turopoljskom »gradu« u Vel. Gorici, u kojoj se drze turopolj- 
ska spravisca 39 

Prva poznata izvorna listina turopoljskoga zupana Mikca od god. 1333. 

Izvornik u turop. arkivu • • 45 

Potpis i pecat Matije Slatinskoga, zupana turopoljskoga od god, 1556. 

Izvornik u kr. zem. arkivu u Zagrebu 49 

Ivan Paraininski, zupan turopoljski g. 1708. — 1714 57 

Gavro Skrlec od Lomnice, zupan turopoljski god. 1749.-1751., 1763. do 

1766. — Uljena slika u turop. »gradu« u Vel. Gorici 61 

Ivan pi. Josipovid, kanonik zagrebacki. Prvi te porodice, koji stece imanja 

u Turopolju g. 1795. — Uljena slika u kuriloveckom dvoru . . • 69 
Antun Zdencaj od Zahumic-grada, zupan turopoljski god. 1803. 1812., 

1826. — 1831. — Uljena slika u turop. »gradu< u Vel. Gorici .... 75 
Pecat plem. opcine Turopolja. — Po otisku originalnog srebrenog pe- 

catnjaka ^1 

Gjuro Josip pi. Josipovic, zupan turopoljski god. 1832. — 1837. — Uljena 

slika u turop. »gradu« u Vel. Gorici 87 

Stjepan pi. Josipovic, zupan turopoljski g. 1852.-1893. Uljena slika 

I. Weingartnera od g. 1887. u dvorani turop. )»grada« u Vel. Gorici 93 
Turopoljski veliki muzar, koji je pucao samo prigodom instalacije zupana. 

— U turopoljskom »gradu« u Vel. Gorici . 99 

Turopoljska zastava od g. 1782. Prednja strana. — U turop. »gradu« u 

Vel. Gorici 104 

Ista zastava. Straznja strana 105 

Turopoljska zastava od g. 1828. Prednja strana. — U turopolj. >gradu« 

u Vel. Gorici HO 

Ista zastava. Straznja strana H' 

Petar pi. Tomasic, podprisjednik turopoljski, potonji vlastelin u Zakanju, 

koji je god. 1822. uiedjivao turopoljski arkiv. — Miniatura u bana dr. 

Nikola pi. Tomasica . H*^ 

Juraj pi. Briglevic, prisjednik i registrator turopoljskog arkiva g. 1828. 

— Uljena slika u turop. »gradu« u Vel. Gorici . . ....... 123 



— XIV - 

Strana 

Sarkofag krscankc Scvcrilc, nadjcn u Sisku. — U arkeol. muzeju u Zagrebu 129 

Brczuljak, na kojem je nekoc stajala crkva sv. Kate u Dubiancima . . 141 

Kapelica sv. Antuna Paduanskoga u Gustclnici 157 

Zupna crkva sv. Jurja u Odri 211 

Kapela sv. Barbare u Vel. Mlaki 214 

Unutrasnjost kapele sv. Barbare u Vel. Mlaki 217 

Slika sv. Kummernisse u kapeli sv. Barbare u Vel. Mlaki 219 

Slika sv. Kummernisse u Griesu (u Pinzgau) 221 

Slika sv. Kiimmernisse u Nonntalu u Solnogradu ... 222 

Kip sv. Izidora u Odri 251 

Zupna crkva u Vukovini (Stare Cice) 259 

Stara kapela sv. Fabijana i Sebastijana u Kucu 271 

Stara kapela sv. Fabijana i Sebastijana u Kucu 272 

(Jnutarnjost stare kapele sv. Fabijana i Sebastijana u Kucu 273 

Kapelica sv. Ivana Krstitelja u Busevcu 280 

Zupni dvor u Starim Cicama 303 

Zupna crkva u Vel. Gorici prije obnove. Nacrt prof. B. Senoe .... 317 

Zupna crkva B. Dj. Marije u Vel. Gorici (obnovljena) ........ 327 

Zupna crkva B. Dj. Marije u Vel. Gorici (obnovljena) 328 

Oltar kapelice u dvorcu »Poglediccvo« u Kurilovcu 329 

Kapela sv. triju Kralja u Donjoj Lomnici . . 336 

Stara slika sv. triju Kralja u Donjoj Lomnici. — Bakrorez Renarda u Becu 

(XVIII. vijek). — U gradskom muzeju u Zagrebu 337 

Remete kraj Zagreba, nekadanji pavlinski samostan 397 




Ispravci. 



Pogreske, koje su se prigodom tiska potkrale, neznatue su, te 
ce ih citalac lako i sam ispraviti. Jedino na str. 157. ima se u pot- 
pisu slike rijeci : »Ivana K.« ipraviti u »Antuna Padovanskoga«. 



Uredbe plem. opcine Turopolja. 



Plemenita opcina tiiropoljska. 

Staro »Zagrebacko polje« (Campus Zagrabiensis) bilo ju svojim 
opsegom daleko sire, nego li je danasnje Turopolje. Izvjesno znamo, 
da je i Brezovica spadala u to »Polie«, pak i Cehi (terra Boyemorum), 
dapace i Stupnik. Tako je i Odra u najstarije vrijeme spadala u kotar 
plemenite opcine turopoljske, kako to po starim listinama naslucujemo. 
Pace jos u XV. vijeku drzali su Turopoljci »pokrajinska spravisca«' 
u Odri kod crkve sv. Jurja. Kako se ovi dijelovi slaroga »Zagre- 
backoga polja« otrgose od kotara, koji se prozvao Turopoljem, ne 
znamo. 

I on-aj znameniti prostor zemlje, na kojemu se stere danasnja 
gospostija Zelin-Cice, u drevno je doba spadao u kotar »Zagrebac- 
koga polja«. Taj dio je konacno god. 1293. odcijepio kralj Andrija 111. 
od kotara »Zagrebackoga polja« i darovao banu Radosiavu Ba- 
bonicu.^ Ovo »Zagrebacko polje« steralo se jos i dalje preko Save, 
tako, da je i danasnji Stenjevac stajao u torn »Polju«. 

Raznim kraljevskim darovnicama razdrobljen je kotar staroga 
»Zagrebackog polja«. Tako su imaiija Gornja Lomnica, Crnkovec i Kos- 
nica odcijepljena od toga kotara, dok se napokon pod »Zagrebackim 
poljem« ne razumijeva samo danasnji teritorij plemenite opcine turo- 
po^'ske, na kqjem je to staro hrvatsko turopoljsko pleme zivilo i raz- 
vijalo se, pridrzavSi sve do danas svoj plemenski znacaj. 

Vec u najdavnije vrijeme, stu nam ga prikazuju sacuvana pisma, 
istice se opcinski znacaj Turopolja. Ocitu opcinsku zajednicu isticu 
listine od god. 1249. i 1255., koje se ticu turopoljske sume, kao za- 
jednickog dobra svih Turopoljaca. Tu se pod nazivom »jobagioni grada 
Zagreba« (jobagiones castri Zagrabiensis) ima razumijevati opcina 
turopoljska, kao juristicka osoba.'' 

' Ovaj izraz rabit cemo ii huduce za turopoljske zborove (congrcgatio). 
* Smiciklas, Codex dipl. VII. 147. 

' Laszowski: Povjesni spomenici Turopolja. I. 8. 10. itd. U buduce na- 
vodit ce se ovo djelo samo naznakom sveska i stranice. 



Opciiiski znaCaj 'I'uropolja prvi put je iizakonjen m)d. 1278., 
kad su popisane slobostinc i uredbe nve stare opcine, koje su stekle 
i kraljevsku potvrdu. 

Ovim i slicnim nazivima, kao : ^plenieniti jobagioni«, »pleme- 
niti jobagioni gracaiii«, »plemeniti ip'.emicii Zagrebaikoga polja, Tu- 
ropolja« (nobiles iobagiones, castrenses, nobiles Canipi Zagrabiensisj 
oznacuje se u starije doba ono, sto odgovara nazivu »plemenite op- 
cine Turopolja<(. 

Tekar oko polt)vine X\'. vijeka il455.i pocinje se Turopolje 
sluzbeno zvati ^upcinoniv (universitas sen communitas nobilium Campi 
Zagrabiensis). ' 

Ova prostrana opcina turupoljska sastoji se vec u najdrevnije doba 
ud dvaju kotara, od »Vrhovljav; (montes s. (latherinaei i »Polia« 
(Campus I. Svaki pake kotar ima vise manjih »zaiednica,« kako i 
dauas, te se i u starije vrijeme zovu sucije (iudicatus). Ove sucije 
obicno se u starije vrijeme zovu takodjer i opcinama (universitas 
nobilium), tako primjerice Donja Lomnica god. 1454.; a jos u starije 
doba zovu se one kao i cijela opcina samo »plemeniti jobagioni, 
gracani« itd. Tako se godine 1279. spominje Donja Lomnica, go- 
dine 1346. Mraclin itd. Bile je od prilike toliko sucija, koliko je 
bilo i sela. 

Manja sela, koja su naseljena od kojeg velikog sela, spadala 
su pod suciju svoga maticnog sela. Tako selo Lazi kod Mraclina 
vazda se ubrajalo u suciju mraclinsku, pak i K'akarje pribrajalo se 
s Uovinjakom I'lesu, i jos danas cini Pleso-Kakarje jednu suciju, dok 
Je Ilovinjak nestao. U suciju Cerovski vrh spada selo Jerebic, u 
Dragonozec Havidic-selo i Lipnica, u Gornji Lukavec Markusevec, u 
Donji Lukavec Gornja Lomnica, u \'ukomeric Petravci, u Kurilo- 
vec Kusanec. 

Ovakuve sucije ne samo da su bile ovlastene na imovinu op- 
cinsku (sume, pasnjaci), vec su i same imale svoju posebnu imovinu, 
na koju bijahu ovlasteni samo pripadnici doticne sucije. Zato evo 
cesto vidimo, kako listine govore o posebnom teritoriju stanovitog 
sela (terrae nobilium, generationis de . . .). Ove posebne zajednice 
razvise se opet na osnovi rodnoj i generation Tako je rod kuri- 
lovecki (Kurlai, dubranecki iDobran), jerebicki, donjo-lomnicki, itd- 
drzao zasebne svoje posjede, koji su vise puta ustanovljeni. Na 
celu tim sueijama stajahu suci (index), koji su i u upravnom orga- 

■ 1. 33 i). 



nizmu cjelokupne plena, opcine turopoljske imali svoj odredjeni dje- 
lokrug. ' 

Danas se uprava pojedinih sucija vodi po iistanovama zakona 
o uredjenju Turopolja od gixl 1895. i po pravilniku fstatutu). sto ga 
svaka sucija ima da sastavi po svome zastupstvu. Taj statut ima da 
potvrdi zem. vlada, a da ga prije odobri zastupstvo plem. opcine tu- 
ropoljske i sam zupan, i o njem izreCe svoje mnijenje upraviii odbor 
zupanije zagrebacke. 

Svaki takav pravilnik imade sadrzavati posebne ustanove, od- 
redjene za sucije. 

Na celu cjelokupne pi. opcine turopoljske stajase od vajkada 
zupan, kojemu bijase podredjen podzupan (za Vrhovljej, biljeznik, 
fiskus, lugari, kapetan, ka;telan, zastavnik, satrap, sluga, a kasnije od 
god. 1749. blagajnik i napokon u novije vrijeme odvjetnik. O svim 
ovim sluzbama govori se potanko u daljnim odnosnim poglavljima. 

Opdinska sveza u Turopolju bivala je s vremenom sve tjes- 
nijom i jacom, a nar6cito u vrijeme, kada su razni medvedgradski 
gospodari. ugnjetavali Turopoljce. 

Oko uredjenja opcine turopoljske stekao je neumrle zasluge 
turopoljski zupan Matej Slatinski (Zalathnoky). Njegovo je za cijelo 
djelo obnova turopoljskoga bratstva god. 1560. Dne 15. februara 
1560. dodjose pred zagrebacki kaptol pretstavnici svih turopoljskih 
sela : Kobilica, Kurilovca, Hrasca, Vel. Mlake, Plesa, Kakarja, Ilovi- 
njaka, Vel. Gorice, Male Gorice, Rakitovca, Busevca, Luzja, Mraclina, 
Kusanca, Trnovca, Donje i Gornje Lomnice, Malog Obreza, Gornjeg 
i Donjeg Lukavca, Luzja, Dubranca, Rodmanca, Vojnosca, Jerebica 
Cerovskog vrha, Ratkovrha, Vukomerica, Bukovcaka, Dragonozca i 
Gustilnice. Ovi se svikoliki proglasise bracom (fratres adoptivi et , 
condivisionales), i ustanovise uredbe svoje opcine, kako su od vaj- 1 
kada bile obicajne. Tu se ustanovljuje red izbora zupana, sudbenost 
zupana, gradjanski i kazneni sudbeni postupak i nasljedno pravo 
turopoljske.^ Na tome statutu razvijala se dalje plemenita opcina tu- 
ropoljska. Njime bijase polozen temelj danasnjoj plem. opcini turo 
poljskoj. Potonje kraljevske darovnice (1560.) pruzale su opet si- 
gurnost za teritorijalnu cjelinu Turopolja. 

Vec te godine vidimo, kolik bijase opseg Turopolja. Od toga 
ali vremena neka su sela nestala, neka se opet javljaju nova, nase- 
Ijena od starih sela.'' 

* Sravni clanak o sucu. 

^ III. 439.-445. Sravni potanjc u ostalim poglavljima u ovom djelii. 

' Potanje vidi sv. I. (wog djela: Mjestopisnc i jjovjesne crtice. 



Zaniniljive podatke o Turopolju pruza nam popis oci <rod. 1667. 
Tada je bilo u »Poliu« 328, a u. > \'rliovijii« 169 ku6a. ' 

Po opcinu vazne su jos povelje od g. 1736. (Eszterhazov statuti, 
god. 1749. iregulatorni statut), godine 1737. (privilegij za pecat) itd. 

Za danasnje odnosaje dakako vrijedi zakon o Turopolju od g. 
1895., kojim je pleni. opcina turopoljska dobila skroz novo lice. Usta- 
nove tog zakona samo se djelomice osnivaju na starim uredbama. 

Prema odredbi toga zakona duzna je plem. op6ina, kao i svaka 
sucija sastaviti si svoj posehni pravilnik iliti statut. Taj statut ima 
da sadrzaje ustanove: 

a) glede evidencije nepokretne i pokretne imovine piemen ite 
opcine turopoljske i plemenitih sucija ; 

b) glede uredjenja i nacina vodjenja temeljne knjige svili ovla- 
stenika ukupne plem. opcine i plem. sucija; 

CI glede ovla.stenistva clanova plem. opcine turopoljske, navla- 
stito glede mjere i nacina ovlastenistva na imovinu svim zajednicku 
i skuynu imovinu pojedinih plem. sucija, napose u slucajevima diobe 
dvoniili mjesta, zatim glede statutovine za nove ovlastenike ; 

di glede odnosaja plem. sucija prama skupnoj plemenitoj op- 
cini luropoljskoj u pogledu imovinskom i upravnom ; 

ei glede djelokruga zupana turopoljske opcine, njegovih prava 
i duznosti napram skupnoj plem. opcini, a tako i plem. sucijama, 
zatim glede mirovnog odbora plem. opcine; 

fi glede djelokruga skupstine plem. opcine, vremena i nacina 
njezina obdrzavanja, zatim glede nacina biranja zupana i zastupstva 
plem, opdine ; 

gi glede djelokruga suca i zastupstva plem. sucija i nacina, 
kojim se bira sudac u plem. sucijama; 

b) glede duznosti ovlastenika obcenitih i posebnili, obzirom na 
skupnu plem. opcinu i sucije; 

il glede uprave i uzivanja nepokretne imovine, napose skupnib 
suma i pasnjaka i raspolaganja pribodom skupne imovine, zatim glede 
izvr.sivanja prava prijekupa na dvorna mjesta; 

ji glede izvr.sivanja patronatskoga prava nad zupama u terito- 
riju plem. opcine turopoljske; 

k) glede sistemiziranja, namje.stanja i opskrbe cinovni:5tva plem. 
obcine i plem. suCija i namje.stenika u gospodarskoj i sumarskoj 
sluzbi. 

Statut se moze mijenjati istim nai^inom, kojim je i stvoren. 

» IV. 151, 



„Spravisca'' plemenite opcine turopoljske. 



-^••1 



Veliko ili opce te malo ili zasebno „spravisce*'. 

Vec u najdavnijoj dobi turopoljske proslosti obavljahu se svi 
vazniji poslovi, koji se ticahu cijele plemenite opcine turopoljske, 
na zborovima, na koje bi dolazili svi Turopoljci. Narocito sastajala 
se opcina u zbor, kad je valjalo izabrati zupana. Tomu imamo 
jasan dokaz u listini Nikole bana cijele Slavonije od 26. maja 1278., 
u kojoj se ustanovljuju prava i slobode Turopoljaca. Tu se izricno 
veli, da nitko ne moze biti turopoljskim zupanom, osim onaj, koji 
ce biti izabran zajednickim njihovim odobrenjem (nisi de communi 
consensu eorundem).' To dakle nije moglo inace biti, nego na zboru 
cijele opcine. I takovi zborovi jesu ono, sto se kasnje zove » spra- 
viScem« (congregatio generalis). Ovakovo spravi§ce (restaratio), na 
kojem se je birao zupan i ostali sluzbenici opcine (Casnici, oficiri, 
officiales), imalo je biti svake godine. Na takovo spravisce mogao 
je doci svaki samosvojni Turopoljac-plemic, vrseci tako svoje osobno 
pravo glasa. Da li se u najstarije vrijeme obdrzavalo spravisce uvijek 
na jednom te istom odredjenom mjestu, nije nam poznato, jer i u 
novije doba drzana su turopoljska spravisca sad ovdje sad ondje. Nu 
toliko bit ce sigurno, da su spravisca vazda drzana u Turopolju, 

Kako je receno, u svim vaznim zgodama sabirala se opcina 
na spraviscu. Medju ovakove zgode spadalo je takodjer i to, kad je 
trebalo braniti posjed i prava. Cesto nam pisma vele, da su Turo- 
poljci poslali svoje izaslanike pred kaptoi, gdje su ovi imali u ime 
sviju Turopoljaca izjaviti se. Oni to cine u svoje ime i u ime svih 
Turopoljaca (in ipsorum necnon universorum nobilium Campi Zagra- 
biensis nomine). Moralo je dakle prije biti spravis6e, koje je opu- 
nomo6ilo zastupnike plemenite opcine. 

Osobito krasan podatak o turopoljskom spraviscu pruza nam 

' I. 31. 



8 

listina vrhov. zupana LMrika Kostibcila i zupaiia Tome iz Vojnosca, 
izdana u Zagrebu 26. niarta g. 1455. Tom ispravoni daruje »ciiela 
opdna ili zajednica sviju plemica tako polja |(^<ampi Zagrabiensisj kao 
i vrhovlja (montiumi crkve sv. Kate djevice i mueenice Kristove, koji 
jesu, obitavaju ili nastavaju u kojim god selima, zvala se ova kojim 
mu drago imenom toli u polju, koli u recenom vrhovlju spomenute 
crkve sv. Kate«, . . . ^ujedno bogat i sironiak, jednakom i jedno- 
glasnom te sloznoni njihovom voljom« sabrana na »svom opcenitom 
i zajednickom spraviscu« (in generali at communi eorum congrega- 
tionei, neke posjede crkvi .sv. Jurja u Odri.' Jcs razabiremo iz ove 
listine, da \e to darovanje bilo zakljuceno prije na tnropoijskom sudu 
u Odri, a konacno oOitovanci i ntvrdjeno na i tnropoijskom) sndu n 
Zagrebu. 

Iz istaknntoga jasno razabiremo, da jc na turopoljsko spravisce 
mogao dolaziti i bogat i siromali. Velika ili glavna spravisca obdr- 
zavahu se barem jedan put na godinu, jer je valjalo izabirati zu- 
pana svake godine, a u stanovitim zgodama sazivalo se veliko 
spravisce i vise puta na godinu. Narocito pocevsi od XVIT. vijeka 
bivalo je na godinu po vise velikih ili glavnih spravisca. 

Za starije vrijeme cini se, da su glavna spraviscia redovito ob- 
drzavana svake godine negdje o Jurjevu, nu pocevsi od konca XVI. 
ili pocetka X\'II. vijeka na dan 13. decembra, t. j. na blagdan sv. 
Lucije. Ima slucajeva, narocito u XVII. vijeku, da se spravisce radi 
ratnih ili domacih odnosaja drzalo i prije toga roka, a po koji put 
odgodjeno je cak na slijedecu godinu. Takovi razlozi bile su ratne 
prilike, saborsko zasjedanje i slicno. 

Osim ovog opcenitog spravisca (congregatio generalis, com- 
munisi bilo je u Turopolju i manjili spravisca, u koja se sastajahu 
samo plemici pojedinog sela, ili nekoliko sela, u koliko su imala za- 
jedniCke interese. Takovom spraviscu, koje se kasnije zove djeln- 
micno spravisce i congregatio particularisi, nalazimo tragove vec u 
XV. vijeku. Malo takovo spravisce Mraclincana sastalo se 25. augusta 
god. 1483. u gradu Lukavcu, gdje su svi plemici mraclinski ujedno 
» bogat i siromali « (universi nobiles simul in unum dives at pauper de 
Mraczlini dopitali Pavhi Poglediciu iz Kurilovca neka posjedovna prava 
u Mraclinu.'^ 

Takoviii malih ili zasebnih spra\isca bilo je cesto, pocam i»d 
XVII. vijeka. 

' 1. .^.39. 
■ 11. 3U. 



9 

Glede spravisca turopoljskih nema sve dn XVIII. vijeka po- 
sebnih kakovih ustanova, sto bi ih izdala drzavna vlast. 

Onaj prastari obicaj stare hrvatske plemenske zupe, da je na 
spravisca dolazio svaki samosvojni plemic ili barem g-ospodar pleme- 
nite zadruge, doveo je do ninogih nemira na spraviscima, koje kod 
dioba dohodaka, koje opet kod izbora casnika turopoljskih. Vec o-od. 
1712. odlucila je plem. opcina turopoljska, da uredi novi naciii izbora 
svojili casnika, te je odredjeno, da casnici turopoljski (ofticiales) mo- 
raju pod kazan dolaziti na spravisca.' 

Kako nam je zapisano u XXVIII. clanku hrvatskog sabora od 
g-. 1749., kojim je uredjeno Turopolje, bilo je pogiavitim razlogom tih 
nemira i smutnja kod obnove casnika narocito to, sto su cesto ne- 
sposobni i nezasluzni Ijudi htjeli poluciti cajiti turopoljske, te su zato 
obilazili po Turopolju 1 Ijude nagovarali obecanjima i gozbama, da 
ih biraju, a bilo je prilika, da su kod ovakovih kortesacija bucili i 
zastrasivali, pa tako smucivali mirne izbornike. 

Kod izbora turopoljskoga kapetana godine 1734. doslo je do 
silnih izgreda. Bilo je tu buke, vike, pogrdjivanja prisjednika, raz- 
bijanja klupa i stolova, a malo da nije doslo i do umorstva. To je dalo 
povod, da je ban Josip grof Eszterhazy 28. maja 1735. pozvao zu- 
pana turopoljskoga, da dodje 8. juna k njemu u Zagreb i da sobom 
dovede prisjednike, biljeznika, kapetana i po dvije osobe iz svake 
sucije, s kojima ce raspravljati »o spasonosnim« svojim namjerama. 
Opcina turopoljska, sabrana na svome spraviscu u Velikoj Gorici 31. 
maja, pokori se pozivu bana.'^ 

Kako su ovi sa banom vijecali, nije nam poznato, no posljedak 
bio je taj, da je ban isti dan, 8. juna, izdao u Zagrebu odredbu, 
koja odredjuje nacin, kako da se obavlja izbor casnika turopoljskih 
(restauracija). Ovu odredbu izdao je izvorno u dva primjerka, i to 
jedan latinski, a drugi hrvatski pisan i potpisan. Oba su pisana na 
papiru. 

Stari obicaj, zasnovan na starom hrvatskom pravu, da su svi 
samosvojni plemici turopoljski mogli dolaziti na spravisca i ondje go- 
voriti i glasovati, nazivlje ban stetnim, od nikoga priznatim, neodo- 
brenim, te drzi, da je u protuslovlju s turopoljskim privilegijima. Ban 
je uvjeren, da bi taj obicaj, kad se ne bi dokinuo, mogao imati po- 
slj adieu, da hi Turopolje izgubilo svoja prava i slobostine. 



' Acta congreg. a. 1712. fasc. M. Nr. 429. u turop. arkivu 
' IV. 249. 



10 

Odredba ova sastoji od 7 tocaka, koje u glavnom govore o 
izbornom spraviSil-u (re§tauracija). 

U prvoj tocki odredjuje se, da zupan ima svim suCijama na 
vrijeme ohznaniti dau izbora. Sudac svake sucije duzan je sazvati 
skupstinu svoje suCije, na kojoj 6e se izabrati oni, koje ce predloziti 
izboru (kandidacija). Sudac male suCije ima tada doci na izborno spra- 
visde sam, a onaj vece jos s jednim bratoni Turopoljcem iz svoje sucije, 
i tamo glasovati pismeno, predavsi glasovnice prisjednicima. 1 privsjed- 
nici imadu pismeno glasovati. Biljeznik pod prisegom brojiti glasov- 
nice, pa onaj, koji je dobio najvise glasova, smatra se izabranim. 

Druoa tocka odredjuje, da se casnikom turopoljskim moze iza- 
brati svaki Turopoljac — plemid, koji ne stoji u nikakovoj sluzbi niti 
na Kraiini niti u kojem 'generalatu. Jedino prisjednici izuzeti su od te 
ustanove, a njihova je sluzba dozivotna. 

Treca tocka nalaze, da se u svrhu reda i sigurnosti slobod- 
noga vijecanja i glasovanja na spraviscima ima zupan brinuti, da 
budu gradske straze u Lukavcu pojacane, i da pristup na spravisda 
imadu samo casnici, suci i ovima dodijeljeni plemici (manje sucije i. 

Tockom sestom odredjuje se isto i za mala spravisca.' 

Premda je ova odredba banova — statut, bio valjano proglasen 
dostavljen svim sucijama, to se ipak nijesu ustanove njegove vrsile 
kako je trebalo. Vec iste godine prigodom izbora o Lucijinom iza- 
bran je biljeznikom Plepelid, premda je bio vojvodom na Krajini. 
Zato ban Eszterhazy 28. decembra zahtijeva, da ili jednu ili drugu 
sluzbu napusti. Tako je i god. 1737. izabran Miksic kapetanom turo- 
poljskim, makar je bio vojvodom na Krajini. I tad je ban trazio, da 
se na jednoj od ovih casti zahvali.^ 

Jos vecih nereda i gungula bilo je na izbornom spravi^cu o 
Lucijinom godine 1746. Izbor je mirno i valjano obavljen. Izabrani 
su bili : zupan Gjuro Pogledic, pukovnik, biljeznik Janko Miksic, kapetan 
Nikola Arbanas, fiskus Mato Sipusic, zastavnik Mato Haramincic, 
opdinski (sluga) Jure Sipulid, lugari Janko Arbanas i Mihalj Augustic, 
detidi Pavao FabeCid, Janko Salic, Nikola Sipusid, Lacko Pogledic, 
Toma Cvetnid i Mato CunCid. Kada su nato izbornici izlazili iz grada, 
priskocio je k biljezniku priseznik Juraj Ligutic, pa istrgne iz ruku 
biljeznikovih zapisnik o izboru, te poderavsi ga, izjavi javno, da ne 
pnznaje izabrane Casnike. Nato se svi povrate u grad osim zupana, 

• IV. 250.-257. 
' IV. 258. 266. 267. 



11 



Skrlca, Ligutica, Stepanica i Pavla Modiea, te ponovno ucine za- 
pisnik o izboru. 

Lig-utic je taj izbor dojavio banu, isticuci valjda narocito pro- 
tuzakonit izbor zupana kao krajiskog pukovnika, te oznaci Ivana 
Miksica zacetnikom toga protuzakonitog postupka na izboru. I^>an 
Eszterhazy odmah je nalozio biskupu zagrebackom (Ijuri Hranjugu, 




Dvorana u <fradu Lukavcu, u kojoj se do god. 1848. drzala turopoljska 

spravisca. 

kao banskom namjesniku, da glede toga provede istragu. Biskup 
odmah 19. februara 1747. upravi pismo na opcinu turopoljsku, kojim 
ju obavjesti o istrazi, i poziva ju, da se prigodom istrage mirno pona.sa, 
i da podnese spise o torn zadnjem izboru. Izaslani budu u Turopolje 
kanonici Mato Turina i Gjuro Berkoviti, koji su 20. februara i siije- 
de6ih dana saslu^ali u gradu Lukavcu mnoge svjedoke iz Turopolja. 



12 

0\[ su opisali izbor kao valjann proveden, ali osudjuju postupak 
lurja Ligutida, kojeg oznacise kao denunciianta ; sto vise, izjavio je 
fiskus Mato Sipusid u ime cijele opc^ine, da je Ligutic svojirn postup- 
kom povrijedio opcinu i da je time postao nevjernikoni zajedno sa svojim 
ortacima, uslijed cesa gubi za vazda svoju cast i ne moze nikad vise 
pi)luciti kakovu cast u opcini turopoljskoj. 

Ligutid je dalje rovario protiv izabranog turopoljskog casnistva 
iznasajuci opet razne povrede zakona.' 

Nije onda ni cudo, da je hrvatski sabor god. 1748. 5. i slije- 
decih dana mjeseca augusta clankom XXIV. odredio, da se zakonitim 
putem uvede novi red za opcinu turopoljsku i da se pozove ista 
opcina, da predlozi svoje privilegije, koji ce se prouciti, i na temeljii 
ovih sastaviti novi red. Opcina je saboru podnijela hrvatski pisane 
prijedloge.'"^ 

Tako je doslo evo do toga, da je hrvatski sabor god. 1749. 

5. i shjedecih dana mjeseca marta, clankom XXVIII. >^0 uredjenju 

opcine plemica Turopolja* stvorio zakon za Turopolje. Tim sabor- 

skim clankom prihvaceni su u cijelosti prijedlozi opcine, do nekih ne- 

. znatnih promjena. 

Glede spravisda odredjuje zakon slijedece : 

Tocka prva : Zupan ili njegov zamjenik ima cetiri dana prije 
izbornog spravisca (restauracije o Lucijinom) proglasiti svim selima, 
da mogu na izborno spravisce poslati svoje suce, i to sela gdje su 
dva suca, obojicu, a gdje je samo jedan, ovoga i jos jednoga »ra- 
zumnejesega«. 

Druga tocka : Na spomenuti dan imadu ovi doci u grad Luka- 
vec i tamo se postaviti na mjesto, koje im bude odredjeno. 

Tocka treca : Na tome spravisdu ima biti potpun broj prisjed- 
nika (12i; ako bi koji manjkao budi sto je umro ili se zahvalio, ima 
se ponajprije na njegovo mjesto birati novi, da se tako »plemeniti 
magistratug opcinski napuni«. 

Tocka cetvrta do jedanaeste uredjuje red izbiranja zupana i 
ostalih opdinskih' casnika.'' 

Tocka Cetrnaesta zabranjuje svaku kortesaciju u svrhu izbora : 
svako nagovaranje, mitenje, a gosdenja naodrjei^itije se osudjuje. Tko 
bi se to usudio ciniti >tak()v kakti zburkavec i razvalitelj konstitutih«, 
ne samo da se takovim putem zadobljenih casti ima ]i>5iti, »nego i 

' IV. 2(><).-289. 

^ O torn vidi OfliiosiKi pos^lavlj.i: O zupanu ltd. 



13 

nadalje svakojackili castih nemog-ucem i uevredeii po startsih sudu i 
na tiskusevu protestaciju ima se zreci*. 

Spravisce turopoljsko drzano 3. januara <rod. 1774. u tocki de- 
vetoj zaklJLicilti je, da se dan restauracije prenese sa 13. decembra 
iLucijinai na dan 3. novembra. ' Time je promijenjena ustanova prije 
spomenutoga sabor. clanka, ali ne za dugo. Istina, slijedeca restaura- 
cija drzala se doista 3. novembra god. 1774., ali kasnije je opet bilo 
po starom. 

Jos je jednom izneseno pred hrvatski sabor pitanje glede turo- 
poljskog izbornog spravisca — restauracije. Bilo je to god. 1832., kad 
je plemenita opcina turopoljska na svomu spraviscu 16. maja u gradu 
LukavcLi stvorila na osnovi jur postojecih uredaba novi statut i zamo- 
lila hrvatski sabor (19. maja), da taj statut potvrdi, najme red, sto ima 
vladati prigodom restauracija." Posto se tadasnji podzupan zagrebacki 
Mirko Lentulaj izjavio, da se zelji Turopoljaca moze zadovoljiti, jer is- 
punjenje ove nije u opreci sa zakonom, a nikomu na stetu, to je hrv. 
sabor clankom devetim god. 1832. dne 23. i slijedecih dana mjeseca 
maja ove » statute* uzakonio. Taj statut sastoji se od dviju tocaka : 

1. Restauracija ima se drzati svake godine na Lucijino (13. de- 
cembra). Ako taj dan pada na nedjelu, onda ima biti restauracija od- 
mah slijedeci dan. 

Na ovo restauraciono spravisce ne treba vise kako dosele naro- 
cito pozivati prisjednike, potprisjednike i ostale casnike. Ako ne bi 
dosao zupan ili njegov zamjeuik, to ima predsjedati najstariji prisjednik. 

Ako bi u to vrijeme zasjedao hrvatski sabor, ima se ovo izborno 
spravisce drzati cetrnaesti dan nakon dovrsenoga sabora (u Zagrebu), 
takodjer bez ikakvog posebnog pozivanja, a narocito ako bi zupan 
ili njegov zamjenik promasio izdati za to poziv. 

2. Prisjednici, koji od tada odu iz Turopolja ostavivsi svoje po- 
sjede, smatraju se kao da su se zahvalili na casti, sto ima i opcina 
uvaziti ; na njihovo se mjesto biraju novi.'^ 

Zakon od 1. maja, god. 1895. o uredjenju plemenite opcine tu- 
ropoljske priznaje turopoljska spravisca, u kojima sudjeluje zastupstvo 
opcinsko od 36 lica. Ovlastenfci svake pojedine sucije — a ima ih 22 
lica — biraju izmedju sebe po jednoga, a sucije Mraclin i Kuce po 
dva clana na godinu, a ova dvadesetcetvorica biraju dvanaestoricu 
izmedju pismenih ovlastenika bez obzira na plemenite sucije i to 



' Congregationalia a. 1774. u turopolj. arkivu. 
'' IV. 449.-451. 
* IV. 448. 449. 



14 

ua dozivotno. Ova dvanaestorica su zapravo ono 12 nekadasnjih 
»a§esora«. 

Akoprem zakon ne odredjuje dan izbora, ipak se taj izhor drzi 
redovito na Lucijino kao nekada. Zupan se bira na 10 crodina. 

Djelokrug turopoljskih spravisca jest slijedeci: 

Spravisca djelomicna iparticularisi pak i izborna (restauratio) 
bavila se svim mogucim oranama uprave opcine turopoljske. Tu se 
doznacivahu drva iz opcinskih suma, raspisiva§e porez i ini nameti 
u svrhu uzdrzavanja opcinskih zgrada, gradnja i t. d. ; Cinile se od- 
redbe glede uprave i gospodarstva sa sumama, glede sajmovnih do- 
hodaka, glede krcmarenja, mesarenja, berbe, ribolova, krcevina, zirovine 
itd. Tu se birahu zastupnici (ablegati) za hrvatski i zajednicki hrvat.- 
ugarski sabur ido g. 1848.), odredjivahu se pocasni darovi banu i dru- 
gima, raspravljase se o vojnim pitanjima, u koliko je Turopolje bilo pod- 
redjeno banskoj vojnickoj vlasti, odredjivahu se straze. Polagahu se ra- 
cuni o opcinskoj upravi. Raspravljase se o pravima i duznostima op6ine 
kao patrona zupa u Vel. Gorici i Dubrancu. Tu se primahu u bratstvo 
novi clanovi i cinila se darovanja po opcinu zasluznim muzevima, do- 
zvoljavase se uzivanje zemalja i pasnjaka, cinila se darovanja crkvama 
i si. Tu se stvarahu odredbe glede gradnje cesta, mostova, uredjivahu 
maltarine i prevoznine. Dijehse se prihodi i davahu u zakup opcinske 
zemlje. Uredjivahu se odnosaji sa kmetovima. Uredjivahu se dohotci 
opcine. Jedino, sto je spadalo lih na izborno spravisce, bio je izbor 
casnika opcine turopoljske. 

Djelokrug turopoljskih spravisca mnogo je suzen pocevsi od 
vremena cara Josipa II., narocito za tranceske vlade i dobe apso- 
lutizma ; danas imaju spravisca samo gospodarski djelokrug. 

Spravisca sucija. 

Osim spomenutih opcih i posebnih spravisca plem. opcine turo- 
poljske, imamo jos i spravisca pojedinih sucija. Za primjer uzet demo 
staru nekoc suciju Pleso-Rakarje-Ilovinjak, sada samo Pleso-Rakarje 
zvanu. Ova najme sucija ima sacuvane svoje zapisnike, koji pocinju 
god. 1642. i sezu do god. 1746. U ovim zapisnicima naziva se ova 
sucija >:plemenitom opdinom«, a vrlo rijetko »kotarom«, dok se cijela 
plem. opdina zove redovito >'plem. opcinom turopoljskom«. Sama pako 
spravisca nazivlju hrvatski > redovito spravisce «, »navadno spravisce «, 
»plemenito spravisce" i »skup spravljena opdina* ili opet latinski : 
»generalis nubilium congregatio«, x congregatio nobilium*. a u novije 
vrijeme conventicuhi nobilium«. Spravisca drzana su, kao i danas, 



15 

u plemickom dvoru suca. Odlucujuci glas u lim spraviscima imala su 
samo »plemenita braca*, »plemeniti Ijudic. Neplemice zovu: »ne- 
plemeniti«, »muzi« i »kmeti;<. Pojedini plemici nose katsto naslov 
»knez«, koji naslov nalazimo i drugdje po Hrvatskoj. Na danasnjim 
spraviscima sucija imaju i neplemici pravo glasa. 

One osobe, koje ovi zapisnici zovu »slobodnima«, »slobodn)a- 
cima«, bile su za cijelo one, koje su imale pravo — »slobodu« uzivali 
zajednicku nekretnu imovinu plemiiia ; ovo su pravo plemici radi ka- 
kove krivnje i uskratiti mogli. 

Na celu sucije stajao je »sudac«, »iudex nobilium«, a zovu ga 
»gospon sudec« pace i »njihova milost«. Izbor suca bio je svake 
godine; tako u sucije Rakarje-Pleso-Ilovinjak na dan sv. Blaza (3. febr.), 
Sudac bio je, kako je to i danas, vazda plemic, koga su mogli i od 
godine na godinu potvrditi u njegovoj sluzbi. Uz suce birani su i 
njegovi pomocmci »vojvode«, »detici«, »kljucari« i »pisar«, koji je 
pisao potrebna opcinska pisma. 

Svaka sucija imala je i svoju opcinsku skrinju, u kojoj se 
cuvali opcinski spisi i novae. Obicno su te skrinje hrastove i oko- 
vane zeljezom. Tako n. pr. u Donjoj Lomnici, Plesu ltd. U Plesu cuvao 
je sudac jedan kljuc od opcinske skrinje, a dva »kljucara« druga 
dva kljuca. 

Da u glavnim crtama viditi mozemo rad ovakovih sucijskih 
spravisca, priop6ujemo sadrzaj spravisca sucije Pleso-Rakarje-Ilovinjak, 
kako ga je prof. .S. pi. Bresztyenszky u svojoj knjizi » Zapisnici ple- 
menite sucije Pleso-Rakarje od godine 1642. do 1746.«,' objelodanio. 

Glava prvoga spravisca je pisana latinski, te glasi hrvatski : 

» Godine Gospodina 1642., dana 19. sijecnja, u dvoru poglavi- 
toga Jurja mladjega Plepelica, u mjestu Plesu, u Turopolju i zupa- 
niji zagrebackoj drzane« — tu nedvojbeno fale rijeci — »skup3tine 
zakljucci«. 

Zatim slijedi hrvatski : 

»Mi vsa bratja pleskoga, rakarskoga i ilovenskoga kotara uci- 
nismo suca kneza Jurja starijega Plepelica i ovako vsi jedinem zako- 
nom za slobodu nasu dokoncasmo : 

1. I najprvo : Koj goder bi vu Luscu hrastovo drevo posekel 
prez suceve volje i dopuscenja vse opcine, da zapada birsaga'- dva 
dukata.^ Ako bi ga pak vojvode nasli sekuc, da mu imaju vola vu- 

I ' Stampano u Zagrebu god. 1889. 
* Globa. 
' Pod »dukatom« razumijeva se 1 for. 15 novc. 



16 

zeti ; ako bi vdla ne hilo, lialju i sekiru, sto hi vrcdnu bilo dva du- 
kata, ako li <j^a ne zavermi, da ^^a iiiiaju na doniu kastigati, leslor 
da se pravdeiio zvede, i takov hirsa;^- da se ima za ohcinu obermUi, 
sucu na ruke davsi. 

2. Item. Ako bi j^da zir bil aliti rodil, da nema vu Luscu ni<^dor 
pasti niti vu Gajcu, kuliku je goder slobode pleske, doklam goder 
vsa opcina unutar ne pusta, i ako bi se nasel, koj bi pasel vu re- 
ceneh sk)bodah, da ga ima sudec s vojvodami kastigati za prvi put 
pol dukata, dru^^i put ide dukat, trejti put prasca vuzeti i to vse za 
obcinu obernuti da se ima. 

3. Item. Kako je bilo i pervo dokoncano za vode, da nijeden 
kmet ne ima vlaka derzati niti graje vu vodah, navListito vu Plesu, 
Rakarju i Ilovenjaku, tak ravno nijeden plemeniti clovek ; a sk)bodno 
podpunoma plemeniti clovek vsaki bude si mogel vlak derzati za 
lovlenja, a muz sak, i onda loviti, kada vsa bratja dokoncaju i do- 
puste, navlastito po petke, subote i ostale poste ; ako bi pak prez 
dopusdenja i privolenja koteri god ribe lovil, da mu se ima taki vlak 
i sak vuzeti i lovina prepovedati. 

4. Item. Ako bi koj plemeniti clovek ali kmet vu lozah obcin- 
skeh kakovu silu vcinil, ili se vojvodam plenjati ne bi dal, ili ako 
bi suca ili vojvodu opsoval, da ga imaju opcina taki kastigati za 
dva dukata, jeden dukat obcine, a jeden njemu za obsanost ; ako li 
bi pak udril suca ili vojvodu koteroga, tomu takovomu taki se ima 
slobodu ziveti prepovedati, ako li se pak vse obcine namoli, i to 
njim slobodno bude, i onomu, ki pobit bil iz onoga nakaj bi se na- 
molil, navlastito ako bi se na sest dukat vec ili menje namolil, iz 
toga da polovicu vudrenomu cloveku a polovicu obciine. 

5. Item Prepovedamo vsi jedinem zakonom vu slobodah nasih 
vsako drevo poseci, izlozivsi samo grane i ternje pod jeden dukat 
birsaga, a za rajno drevje dva, i to da se za opcinu ima obernuti. 

6. Item. Kada sudec vucini spravi§6e zapovedati, ter koj bi 
god ne dosel vu spravisce, da ga ima sudec kastigati z obcinum za 
dvadeset i pet novae i to za obc^inu obernuti. 

7. Item. Kada sudec vuCini zapovedati putov delati, da ima 
vsaki, tot plemeniti tot muz tezaka zadovolnoga poslati ; ako li ne 
dodje koteri, slobodno ga bude sudec ili detici za dvadeset i pet 
novae pleniti i to s tezaki potroi^iti, ako li bi pak dete ili nezado- 
volnoga tezaka poslal, da mu se ima motika vuzeti ili pecicu ali 
halicu uzeti i zapiti dvadeset i pet novae a pute tot vu Plesu, tot 
vu Rakarju i Ilovenjaku da imaju vsi skupa delati. 



17 

8. Item. Ako li hi koteri god iz strane na Plesu, na Rakarju 
i na llovenjaku hotel si hizu napraviti, ne hude je mogel niti smel 
prez vse opcine dopuscenja i volje, ako bi mu pak prepuscali na- 
praviti, da se ima vu nas kotar statuvati i ima pervo platiti in specie 
dvadeset skud, ako li pak vse opcine na menje volju najde, slobodno 
jim bude uciniti, to se i onem, ki se pripitava, navlastito ako bi si 
hotel znovic hizu delati, a kaj su vu stareh hizah slobodno jim zi- 
veti i ako bi se brati vu naseh kotareh rodjeni, vtegnuJi deliti, slo- 
bodni budu hize delati i slobodum ziveti prez nikakove statociah 
statuvanja, 

9. Item. Dokoncasmo vsi jedinem zakonom, koji god imaju si- 
noko^e u naseh kotareh travu pokosivsi i seno uzemsi, sinokose taki 
se zagajiti imaju i nigdor ne ima pasti po njih prez vse bratje pri- 
volenja i dokoncanja ; ako li pak koj iz strane otavu po nas izga- 
jivsi, imajudi med nami sinokose, bude duzen zapitka dati ako bude 
hotel pasti, da ima od svakvga marseta tri grose platiti ili kak se 
opcine namoli. 

10. Item. Ako bi koteri ne hotel nase casti obcinske prijeti, su- 
cije ali vojvodcine, da imaju obcina oblast taki ga kastigati sucu 
vola sest dukat vrednoga vzeti a deticu tri dukata ili kak se opcine 
namole. 

11. Item. Dokoncasmo vsi jedinem zakonom, da ako bi koj iz 
strane silom ali nocnem dugovanjem po naseh zitkeh, sinokosah, 
zemljah, polojeh ili v doleh pasel, ter se ne dal sucu ali vojvodam 
plenjati, ili marhu otimati hotel, i sudcu potreboca bila, vec Ijudih 
pri te takove marhe ostaviti, a jednoga po drugu bradu poslati, da 
imaju svi po nodi takovu marhu dognati, i koj bi ne hotel na za- 
poved dojti. da ima jeden dukat za platiti i za opdinu obernuti i 
takav marhu pogubivsi, ako im volju naide, slobodno im bude s njim 
miloscu vuciniti. 

12. Ako bi se vu slubodah poderto drevo iznaslo, prepoveda 
se pod dva dukata birsaga vzeti prez dopuscenja suca i vse ob- 
cine, ako li bi pak koterigod zmed brace lucko drevo ah graju na- 
secenu vuzel, te takav ima se kastigati za dva dukata birsaga i za 
obcinu obernuti, a njemii, Cije je drevo, nadomestiti; to tulikajse do- 
koncasmo, da od posedobe, koj god se iznajde, da na protuletje i.^el 
lozu .... krciti iU gde kaj obcinskoga prigradil ali prikrcil, da se 
ima vu sesteh dukateh kastigati i to za obcinu obernuti i da imaju 
z dobra, koji su god kaj prikrcili, odpuscati vu naseh kotareh, kaj 
pak ne bude hotel odpuscati z dobroga, na to takovo gospona spana 
izpeljavsi, za trud njega milosti i strosek iz njega vuciniti zadovoliti. 

2 



18 

13. Ileiu. Navadili su se nekteri zined bratje plote razgraiti i 
odnasati, navlastito pri setvali, pasinceh i sinokosab, to se vsakoniu 
prepoveda pod ziiublenjem sloboJe, a koteri je pak . . . . i zvedevsi 
takvoga slobodno sudec kastigati i s vojvodami za dva dukata ili 
kak se naiTH)!! i to za ubcinu obrnuti. 

14. Item. Dokoncano je, da od straiie Ijudi, koji iniajii u iiaseli 
kotareh zemlje, ali sinokose na graje, da je imaju graditi, gde li bi 
ne hoteli, ter se drugomu komu god iz one graje kvar bi einil, da 
ima precenjeni kvar platiti, ako li bi ne hotel, da ga ima sudec opo- 
menuti, da gradi ili kvar plati, ako ne slobodno bude sudcu tomu 
takvomu marse vuzeti, za kvar naplatiti iz marseta, a to drugo za 
obdinu obrnuti, ravno tak i med vsu obcinu, te takov, koj bi se 
znasel ter z njegove graje kvar Si cinil drugomu, i to da ima sudec 
kastigati i kvarnika naplatiti kak je i gore vec napisano. 

15. Item. Ako bi koj zmed obdine vu slobodah naseb obCiinskeh 
drevo podezgal, podbelil, podkopal ali obsekal, da ima se iz takvoga 
birsag dva dukata vrednosti vuzeti, i za obcinu obernuti. 

16. Item. Ako bi koj god zmed vse obcine vu nasem. spra- 
viscu znasel se, koj bi drugomu obsanu rec rekel, tatbinom ali ka- 
kovem neposteneni dugovanjem obsanil, ili nase dokoncanje pred kem 
goder stranjskem povedal, te takov izdavec ima slobodum vei. ne 
ziveti, prepovedavsi mu ju, za obsanost reci pako dva dukata bir:5aga, 
pol obsanjenom a pol obcine <. 

Prastari obicaj sucijskih spravisda nije dokinut ni zakonom o 
uredjenju Turopolja god. 1895. To spravisce se danas nastavlja u 
skupgtinama sucija, u koje imadu dolaziti svi ovlastenici pojedine 
suCije. To je zastupstvo plem. sucije, kojemu na celu stoji sudac. 
Ta je ustanova u skladu sa t; 34. zakona o uredjenju zemljisnih 
zajedn.ca od 25. aprila 1894. Na svakoj skupstini sucije, o sazivu 
koje mora biti obavijesten i z,upan; ima se voditi zapisnik. Taj se 
ima podnasati zupanu na odobrenje.' 

Zastupstvo sucije ima na svojoj skupstini sastaviti pravilnik 
'statut), koji mora odobriti zem. vlada. 

Kao jo^ jedan primjer zakljuCaka spravisca sucijskih dodajenio 
slijededu ispravu sucije kobilicke : 

Anno domini 1699., die 3. mensis decembris, in donio nobilis 
Krancisci Szeuer, iudicis nobilium posessionis Kobillicb et comitatu 
Zagrabiensi existenti habita. 

Mi braca Kobillinci dajenio na znanje vsim i vsakomu, pred 

' .Sravni poglavlje o zujjanu tinopoljskom. 



19 

kojeh postuvani obraz ovo nase otvorno pismo dohodi, da smo opro- 
stili controversiu Vranicu Matceku, zetu Berkovic Magde skupa s 
iiJLim stojecemu ovdi vu Kobillicah radi statutorije, za koju nasu 
Ijubav sebi izkazami imeiiovani Vranic skupa s punicuni svojum stu- 
jcci dal nam je pol vedra vina, k tomu sto je premogel postni 
daii k stolu, i zato receni Vranic, ako bi gd od onde gda njego\- 
surjak zbantuval, ter bi moral drugde hizu delati, vu kutaru kobilin- 
skom, vsum slobodum zivit budi, tak ondi s punicum stojeci, kak 
drugde hizu nacinivsi, intra metas dictae possessionis Kobillic et in 
comitatu Zagrabiensi existentis habitae, zivel budi on i njegov ostanek 
kak i ostala bratia Kobillinci stoje(ii vu Kobillicah. Ove pogodbe pri- 
voliahmo dole imenovani knez Mikula Dyankovic, Juraj Kirini6, Caspar 
i Grgur Gyuranic, Helena Plepelic ostavljena Jurja Jurinica, Pavel 
Skvorc, Juraj Baca alliter Hranec, Juraj Czibacic. Die et anno qui- 
bus supra. 

Coram me Francisco Szeur, 
iudice nobilium possessionis Kobillich, m. p.' 

' Izvoinik u kr. ztm. arkivu u Zagrebu. 




Zupan. 



Od prvoga casa kako se je staro pleme turopoljsko nastanilo 
u dana§njoi svojoj postojbini i razvilo se do plemenske zajednice 
— zupe — imalo je za cijelo svog poglavicu, starjesinu, sto ga 
pisma XIII. vijeka zovu » comes terrestris«, a kasnije^ zuppan « , 
»suppanus.< i napokon »zupan« plem. opcine Turopolja (Campi Z;;- 
grabiensis, (lampi Turopolya). 

Kad su 26. maja god. 1278. u Zagrebu na lirvatskom saboru, 
a pod predsjedanjem tadanjega bana cijele Slavonije Nikole popisane 
slobostine i obicaji Turopoljaca (iobagiones castri Zagrabiensisi, na- 
rocito se naglasuje, da su to star a njihova preimuctva i slobode, 
a udobrenje hrvatskog plemstva opet posvjedoci, da ove slobode uzi- 
vahu Turopoljci »od vremena komit nema pametara* la tempore cuius 
memoria non extat^V^ 

U nizu ovih sloboda govori se i o zupanu turopoljskoii*, nje- 
govoj vlasti i sudbenosti. Narocito se pako naglasuje, da se zupan 
(comes terrestris) bira svake godine izmedju Turopoljaca, i to njihovom 
zajednickom slobodnom voljom. Cast zupanovu zovu »zupanstvom — 
zupanijom« (comitatus). Dakle vidimo, da je ta uredba zupana opsto- 
jala u Turopolju od pamtivijeka. * 

Prvi poznati zupan turopoljski bio je Volislav god. 1257."^ Sta- 
riji nam nije poznat nijedan. 

Zupan turopoljski (comes terrestris) stajase ve6 u najdavnijoj 
poznatoj nam dobi u nekom podredjenom odnosaju prema zupanu 
zupanije zagrebaCke, koji je u XIII. i XIV. vijeku istovjetan sa ba- 
novim sucem (index, index Zagrabiensisi. To je razumljivije i s toga, 
sto su Turopoljci nekad spadali pod zagrebacki grad (castrumi, kojim 
je upravljao zupan ( comes i. Za to evo god. 1257. zovc zupan za- 
grebacki Tiburcij turopoljskog zupana Volislava svojim zupanom 
(Wolizlai terrestris comitis nostril.' 

» I. 30-31. 

' I. 13. 
' 1. 13. 



2i 

Taj visji, da iipravo mocniji polozaj zag-rebackoga 2upana, po- 
kazLije se i u torn, sto sve do u X[V. vijek izdaje sam zupan za- 
grebacki isprave, koje se tifiu pravnih posala Turopoljaca. Tako zu- 
pani zagrebacki Tiburcij (1257. 1260.), Aleksander (1258.), Martin 
fl265.), Inus (1267.), Detrik (1269.), Ivan (1343.).' Kroz to vrijeme 
sklapahu Turopoljci pravne poslove i pred zagrebackim kaptolom. 
Mozda je tomu razlog i to, sto jos nije bila razvijena posebna turo- 
poljska kancelarija. 

Najstarija isprava, koju je izdao zupan turopoljski, jest ona 
zupana Mikca (Mikec comes terrestris) god. 1333. Izdana je u Ci- 
cania. Akoprem izricno ne veli, da je to zupan turopoljski, nenia 
ipak dvojbe, da je to doista bio turopoljski zupan, jer nema traga, 
da bi Cice imale kad svoje »zupane<'.''^ 

Druga po turopoljskom zupanu izdana, a nama poznata isprava o 
pravnom poslu izmedju Turopoljaca jest od god. 1346. Izdao ju 
Ivan Bogdanov, zupan turopoljski.^ Od toga vremena izdavahu zupani 
turopoljski isprave ili sami, ili opet zajedno sa zagrebackim y.upa.- 
nima. Takovu prvu nam poznatu ispravu izdaju god. 1363. Grgur i 
Stjepan, sinovi Boromenovi, zupani zagrebacki, zajedno sa Petrom 
Stjepanovim, zupanom turopoljskim.* 

God. 1376. izdaju za Turopoljce neko pismo Nikola Virtus, zupan 
zagrebacki i kastelan medvedgradski, sa Ivanom Grgurovim, zupanom 
turopoljskim.^ Ovaj izdaje tako pisma jos god. 1379. Vidimo, da tu 
u Turopolju vrsi neku oblast zupan zagrebacki, koji je bio i kastelan 
medvedgradski. Kako iz predjasnjega biva jasno, taj je ovu vlast 
vrsio ne kao kastelan medvedgradski, vec kao zupan zagre- 
backi. 

Ova cinjenica nadredjenosti zupana zupanije zagrebacke moze 
se i dalje ustanovljivati, ali za nas je ovdje od toga najvaznija usta- 
nova turopoljskoga statuta od god. 1560. (obnova bratstva), i to ona 
tocka, koja govori o izboru zupana turopoljskoga, a dodana je u 
zaporci : »dok uvijeke ostaje netaknuta cast zupana njihovog zagre- 
backe zupanije « (salvo semper permanente honore comitis eorum 
comitatus Zagr abiensis). Priziv glede presude u parnic iiz- 
medju stranaca i Turopoljaca imao se uciniti na banski sud ili na 
sud »velikoga zupana njihovoga, najme zupanije zagrebacke* (in sedem 

' I. 13. 15. 16. ]'.). 21. 54. 

^ I. 51. 

' I. 60. 

* I. 76. 

•' I. 96. 



22 

domini bani re^ni huius vel m a i d r i s cnmitis eoriini, videlicet comi- 
tatus Zagrabiensis). ' 

Pod konac XIV. vijeka nastaje u toni t»dnosaiu neka promjeiia 
u toliko, sto ona neposredna nadredjenost prelazi na medvedgrad- 
skog kastelana, docim je zupan zagrebaeki za cijelo bio u casti 
i vlasti opet nadredjen medvedgradskom kastelanu. To se je po 
svoj prilici dogodilo onim casom, kad je oko godine 1387. grad 
Medvedgrad spao u ruke kralja Sigismunda. God. 1390. upravljase 
gradom Medvedgradom kastelan Ivan Veliki i Magnus i. Taj izdaje 
23. maja 1390. zajedno sa Petrom (Ijurinini, zupanoni turopoljskim, 
listinu u poslu turopoljskoni, i tu sc on nazivlje »zupan T n r o- 
polia«. I comes Gampi Zagrabiensisi."' Xastajc pitanje, sto je taj 
» c o m e s C a m p i Z a g r a b i e n s i s « ? Na to odgovorismo gore. 
Prema tomu mozemo ovu cast >; comes ( ! a m p i Z a g r a b i e n s i s« 
najispravnije hrvatski oznaciti sa » v r h o v n i z u p a n 1' u r o p o 1 j a'<, 
koji da.sto ostaje podredjen zupanu zagrebackonni, u koliko je to Imo 
neposredni sluzbenik bana, odnosno kralja. 

Od toga vremena, pak sve do u X\'i. vijek opstajase ta cast 
vrhovnog zupana turopoljskoga, koju obnasahu samo sluzbenici med- 
\edgradske vlastele. Od kako su pako niedvedgradski gospodari po- 
svojili grad [.ukavec, redovito s malom iznimkom je vrhovnim zu- 
panom kastelan lukavecki. Takav se prvi put spominje Antun Zeldi 
god. 1481.,''" a posljednji bijase Ambroz Gregorijanec, koji se spo- 
minie god. 1 54 1 . pod imenom > k a p e t a n a t u r o p o 1 j s k o g a « , 
koja je cast bila tada istovjetna sa ca.scii \ rhovnog zupana, kako to 
razabiremo iz naslova Pavla Mikulica, »kapetana lukaveckoga ili ti vr- 
linxiiog zupana turopoljskoga. « * Gregorijanec ostao je u toj sluzbi sve 
do g(Hl. 1553, dok nije u ime Zrinskoga izrucio Liikavec Turo- 
poljcima.' 

Slijed zupana turopoljskih tekaij je uz vrhovnog zupana. kako 
\idinio, i-lo u polovinu X\'I. vijeka. Zupan izdavase i pecata.se sve turo- 
poljske isprave, koje sadrzavahu najrazlicnije pravne poslove. On ih 
izdavase ili sam ili zajedno sa vrhovnim zupanom, ali ime vrhov- 
noga zupana uvijek je na prvoni mjestu, a tako i njegov pecat, dok 
vrhovni zupan nikada iie izdaje sani isprave u poslu turopoljskoni. 



' m. 442. i4;{. 

» 1. i2t;. 
' II. 21. 

" III. 42. 85. 

* Sravni clanak o ^ratiu Lukavni u 1. sv. 



23 

On bijase iieke ruke iiad/.orni orj^an medvedjrradske ^ospode. Ako 
bi taj odnosaj prispodi)biIi sa danasnjim kojim, niouli bi nesto slicna 
ugledati u uredbi »iiacelnikai< grada i gradskoo- » vrhovnog nacelnika«. 

Zupani turopoljski nose u ispravama naslov >• comes terrestris«, 
»zupan«, >zupanus«, pak » conies terrestris sen zupanus«, dok osam- 
Ijeno, valjda uslijed pisarske pogreske citamo jedared same »conies«. 

Djelokrug- zupana turopoljskoga neda se opsirno oznaciti po 
podacima, sto ih pruza znanienita ona povelja o sloboJ§tinama i obi- 
cajima Turopoljaca od god. 1278. Jedino se razabire, da je u slu- 
caju, ako se tko od Turopoljaca (u sudbenom postupku) oglusio do 
sedmoga roka, imao zupan od onoga, koji se oglusio ubrati kazan 
za zupana zagrebackoga fiudex) i izruciti mu ju. 

Dok nam je po ovoj vijesti slabo poznat djelokrug zupana tu- 
ropoljskoga te njegova x'last i cast, postaje nam to jasnije, ako pro- 
ucimo onu mnozinu isprava, sto ih izdavahu zupani turopoljski. A oso- 
bito to sve popunjuju ustanove, koje se ticu zupana, pobiljezene u 
povelji, kojom je obnovljeno turopoljsko bratstvo godine 1560., u sta- 
tutu, koji je stekao i kraljevu potvrdu. 

Zupan zastupao je opdinu turopoljsku prema van, pred kraljem, 
banoni i sudbenim oblastima koli u Hr\atskoj, toli u Ugarskoj. On je 
vodio sve parnice i razmirice, nastale medju Turopoljcima, on je bio su- 
cem prve molbe u gradjanskim parnicama ; progonio, sndio i kaznio zlo- 
cince, vrsio pravo mat^a, t. j. izricao kazan smrti. U kaznenim je 
dakle stvarima bio neogranicen sudac. Izricao globe i provadjao ovrhe. 
< )n je predsjedao spravisd-ima ili sam ili po svom zamjeniku. Pod 
ujegovim pecatom izdavala opiina pisma, dok nije opcini podijeljen 
posebni pecat. ' Njegovim se pecatom opominjahu duznici na platez. 

Kako je receno, zupan je rukovodio s\'e pravne poslove u Tu- 
ropolju sklapane medju 7\iropoljcima. Pred njini se prodavale, za- 
lagale i izmijenjivale zemlje ; dijelila djedovina, dosudjivalo nasljedstvo ;, 
pred njim se obavljalo primanje pobratima ili posinka ladoptacija). 
( )n je odredjivao uvedenja u posjed. Kod toga posla imao on svoje 
povjerenike. U najstarije vrijeme bio je u takovini poslovima njego- 
vim povjerenikom pristav ipristaldusi.' 

Od vajkada je zupan turopoljski ne samo kao pleniic kralje- 
vine, vec kao glava plemicke korporacija imao pravo dolaziti na hr- 
vatski sabor. Ako je zupan bio zaprijecen, izabrala je opCina obicno 
po dvojicu svojih poslanicima na sabor. Tako je godine 1622., kad 



' Sravni clanak o opcini tuiopoljskoj. 
"' Ob ovom cenio posebno govoriti. 



24 

je zupan juraj Vau^id hio kod radnje oko petrinjskili utvrda, iza- 
slala svog podbiljeznika Andriju Cendekovica i fiskusa Gjuru Sva- 
stovida na sabor u Varaxdiu (mjeseca marta).' 

Od vremena pod konac XVII. vijeka pozivan je zupan na sabor 
redovito posebnim banskim pismom. Najstariji takav poznat nam 
poziv upravio je ban Nikola Erdody 21. juna j^od. 1683. na zupana 
Petra Valicu Senkoveckooa.'^ Od toga vremena bio je zupan redovito 
pozivan na sabor. To pravo zadrzao je zupan sve do danas kao »vi- 
rilista« lirv. sabora. 

Zupan turopoljski imao je mjesto na hrvatskom saboru nepo- 
sredno pred podzupanom zagrebackim za primorske strane, kako je 
to odredio hrvatski sabor 1. marta god. 1717. clankom devetim.^ 

Isto tako pozivan je zupan pozivom na konferencije, koje su 
drzali hrvatski stalezi i redovi, sto je bilo neke ruke u mjesto sa- 
bora. Najstariji takav poziv poznat je iz godine 1694., kojim biskup 
zagrebacki Ignjat Mikulic, kao banski zamjenik (locumtenens), poziva.^e 
zupana Petra Valicu. Takovi pozivi bili su do god. 1707. vrlo cesti.'' 
Te pozive upravljahu zamjenici bana i podbani. 

Zupan turopoljski imao je takodjer sijelo i glas na ugarskom 
saboru, a osim toga izabrana su dvojica izmedju Turopoljaca kao 
nunciji za ugarski sabor. Na sabor u .Sopronju god. 1622. poslani 
su fiskal Gjuro SvastoviC, i Mihalj Svastovic.^ Poziv taj obavljen jc 
kraljevskim pismom (regales). To je bio stari obicaj. Sacuvan je 
poziv od 28. februara god. 1681., kojim kralj Leopold upravo na- 
laze opcini turopoljskoj, da na ugarski sabor u Sopronj na dan 28. 
aprila posalje, »kako je obicaj, dva poslanika« a ovi da imadu biti 
muzevi razboriti, miroljubivi i skloni opcemu dobru, koji ce tamo 
sa ostalim crkvenim i svjetovnim velikasima i plemidima raspravljati 
o dobrobiti domovine.*^ Taj poziv je tekar 5. jula u proglasen Tu- 
ropolju. Premda jc taj poziv kasno stigao, ipak je ve6 prije odredila 
opc^ina svog poslanika na ugarski sabor, i to biljeznika Lovru Le- 
dara, kojemu je za put najmljen konj u Nikole Diankovica za 7 mle- 
tackih dukata (coronati venetii, a sam je dobio putni trosak za 2 
mjeseca 200 for.^ 

' Originalna punoinoc upravljena na sabor u turop. arkivu. 

* HI. 156. 
' IV. 245. 

* IV. 207. 208. 

'' U turop. arkivu. 

MV. l.f)3.-.o5. 

" Acta publ. polit. a KiSl. p. 463. 464. u turop. arkivu. 



25 

^a to pravo opcine i zupana brinuo se je i hrvatski sabor. Kad 
je god. 1709. dao sabor naputak svojira poslanicima (ablegati) na 
dvoru, osobito im je na srce stavio, da porade, da i opcina tupolj- 
ska bude pozivana na ugarske sabore, i da turopoljski poslanik (ab- 
legatus) bude tamo imao mjesto iza poslanika velikasa.' 

God. 1 722. polazio je kao turopoljski poslanik na po/.unski sabor 
zupan Gjuro Ppgledic, kojemu je opcina dala opsirnu uputu, u cem 
i kako da ondje zastupa probitke Turopolja.'^ God. 1792. predlozi 
zemaljsko hrvatsko povjerenstvo (deputatio regnicolorisj saboru hr- 
vatskomu, da zupan turopoljski imade svoje mjesto na ugarskom sa- 
boru iza poslanika sviju zupanija, sto je i sabor prihvaticx Kad je 
godine 1802. polazio u Pozun kao poslanik Turbpolja turopoljski 
prisjednik Josip Grdenic, posto je bio zupan opravdano zaprecen, 
dobio je uputu, da protiv te ustanove uzradi, jer da se pristoji, da 
zupan — pozivan po kralju na ugarski sabor — ima takodjer i do- 
stojno mjesto medju velikasima (tabula procerum) kao do tada i kod 
kralj. suda (tabula regia, — vrhovno sudiste), iza zastupnika (able- 
gati) hrvatskih. A bude li onamo dosao zamjenik zupana, neka taj 
ima mjesto odmah iza zastupnika zupanija a ne medju zastupnicima 
otsutnih, jer ovaj ne zastupa zupana vec opcinu.^ 

Za franceske vlade u Hrvatskoj god. 1811. dokinuta je sudbe- 
nost zupana po odredbi cara Napoleona I., koja je opet god. 1813. 
iza odlaska Franceza, uspostavljena. 

Godine 1844. izradjena je na ugarskom saboru osnova zakona 
»o kotaru turopoljskomc. Tim zakonom htjelo se dokinuti pravo zu- 
pana dolaziti na ugarski sabor, jer § 64. veli, da moze biti sabor- j 
skim zastupnikom Turopolja svaki ugarski drzavljanin, docim je glede' 
zastupanja na hrvatskom saboru pridrzan stari obicaj. Taj zakon da- 
kako nije prodro, jer su se hrvatski zastupnici tomu zestoko oprli.'* | 

Tako je zupan turopoljski ostao clanom donje velikaske kuce ugar. | 
sabora sve do prevrata g. 1 848. Iza povrata ustava nakon apsolutizma ; 
nije vise zupan clanom ugarskog sabora vec samo hrvatskog sabora. 

Svaki put, kad bi zupan ili njegov zamjenik, ili opet t. zv. nun- 
ciji polazili na sabor hrvatski, ili opet na sabor ugarski, dobili bi od 
opcine punomoc (credentionales) i naputak (instrukciju), po kojoj su bili 
duzni zastupati interese opcine. Kad su se opet vratili, imali su 
opcini podnesti izvjestaj (relacijui o svom radu. Takovih naputaka i 

-' IV, 244. 
' IV. 245.-247. 
' IV. 424.-425. 
* IV. 451.-476. 



26 



izvjestaja sacuNalo se veoiiia iniH\o-() ii tm'oiiljskoin arkivu pocam ikI 
WII. vijeka. 

Sudben(,)st zupana turopoljskoj^a trajala je neprekidno do zave- 
deiija apsolutizma. Tek povralkom ustava i naputkom priv. kralj. 
hrvat. dvorskog- dikasterija od 16. januara 1861. \racena je zupanu 
turopoljskomu sudbenost. Napokon zakonom o sutstvu i^od. 1874. i 
1875. izgubio je zupan turopoljski sudbenost u Turopolju. 

Od starih javnih prava zupana preostade danas samo pravo viri- 
liste na lirv. saboru. To pravo zajamceno je turopoljskom zupanu zak. 
cl. 11., god. 1870. : Ob uredjenju sabora kraljevina Hrvatske, Slavonije 
i Daluiacijc, § 5. 

Zakoii o uredjenju turopoljske plem. opcine od god. 1895. uci- 
nio je kraj prastarom izboru zupana svake godine. 

Po torn zakonu bira izmedju sebe ukupno zastupstvo plemenite 
opcine turopoljske zupana na vrijeme od 10 godina. Zupan mora da 
ima aktivno i pasivno izbornicko pravo. 

Zupan vrsi neposredni nadzor nad imovinskom upravom cijele 
plem. opcine i pojedinih plemenitih suCija, i vlastan je obustaviti za- 
kljucke zastupstva suCija, ako ovi ne bi bili korisni po zemljiSnu za- 
jednicu. Svaki saziv skupstine ovlastenika pojedine sucije ima se zu- 
panu dati na znanje. 

Zupan rijcsava sa niirovnim odborom prijepore izmedju ovla- 
stenika pi, opiine, koji se ticu ovlastenickog prava. 

Napokon, duzan je zupan odrediti, da si svaka sucija sastavi 
svoj pravilnik (statut) u svrhu uprave svoje nepokretne imovine. 



I'rig(jdoni izbora zupana bilo je od vajkada pozdravnih g()V(>ra 
iipravljenih na zupana, kao i nastupnih govora zupanovih. 

Kao primjer pozdravnoga govora upravljcna na zupana, navest 
cemo slijededi primjer. God. 1765., kad sc na Lucijino zupan Gavro 
.Skrlec zahvalio na casti, a liila zelja opiiine, da nadalje ostane, 
oslovi ga tadanji biljeznik ovim govorom : 

'Plemenita ovde dan danasnji skup spravljcna ovoga plemeni- 
toga Turovoga Poija obcina, gospodinu generalu i ovo od dveh prej- 
duCih leet vrednomu svomu komesu illiti spanu, najpervic za vuci- 
njeno, dostojno hvale i spomena vredno i na obcinsku hasen i korist 
ravnano casti spanske obnasanje, za vnogo takaj vu iste Casti s ve- 
likum stanovito svojuni neprilikuni i stroskom podnesene trude dostojno 
i punizno hvali, i kajti vu driigcli ta'uaj nicstali takova spoznava se 
navada, da poglavari ovoga ali oncjga mcsta i osebujno takovi, vu 



27 



kojeh Ijuctvu ali obciiia svoje utanje, hasen i braiijenje spoznava i 
nahaja, tri naimenje leta vu svoje casti potverdjavaju se. Za to i 
zbog toga, kajti viioga pod skerbjum i ravnanjem gospodina gene- 




rala i spaua, kakti najmrc staiinskib racunov restancije, podignjciije 
kule goricke, pravdeni vnogi i pred gospodinom generalom kakti spa- 
nom privative i pred spanskem jos nckojc lakoprein vnoge vu vre- 



o 



28 

menu casti gospodina generala sterjane i' pladene') poCetem stolom, 
podignjeni processi, za diku i hasen ove plemenite obcine poceta, na 
konec i sverseno spunjenje jo§ nesu dopeljana, ista ovde skup sprav- 
Ijena obdina kak stimam, da je vseh ta misel i nakanjenje i zeleje ; 
dostojno prosi, da bi gospodin "general i ovo dojduce leto za obcin- 
skogu hasen i horist cast spansku obdrzavati i obnasati hoteli i dn- 
st()jali.« ' 

Ovo je najstariji upisani govor, drzan na turopoljskom spravij5cn 



Prigodom instalacije novoizabranoga zupana redovito bijase ve- 
liko slavlje u Turopolju. Pucalo se je iz niuzara Koncem XVIII. vi- 
jeka ili pocetkom XIX. nabavila je opiina za tu svrhu ogromni muzar. 
Po danasnjoj uredbi pucao bi ovaj muzar samo svake desete godine. 
Xu posto se prigodom ovakovih pucanja dogadjaju ceste nesre(5e, 
odustalo se od ovog obicaja. Take lezi taj muzar zahrdjao u drvar- 
nici turopoljske opcinske kurije u Vel. Gorici. 

Muzar taj je od gvozdja, gore ima promjer 39 a dolje 52 cm. 
Otvor mjeri u promjeru 10, a u dubini 48 cm. Visok je 60 cm. a prema 
napisu, koji, se na njem dva puta nalazi : J^ 8 C 88 H, tezi 8 
centi i 88 funti. 

' Acta congiow. a. 176.")., u turopoljskom arkivu. 



r 



Slijed tiiropolj skill ziipaiia. 

Posto je prikazan razvoj uredbe turopoljskog- vrhovno*^ zupaiia 
(comes Campi Zagrabiensis) i zupana (comes terrestris, supanus^ zu- 
panus Campi Zagrabiensis), pokusat cemo sastaviti kronoloski slijed 
njihov, od najstarijih vremena do danas. U koliko nam sacuvane 
listine napominju imena zupana, u toliko ih biljezimo. Dakako za sta- 
rije vrijeme nije nam uspjelo sastaviti neprekidni niz, jer nam manj- 
kaju listine. Za novije vrijeme je posao laksi i niz potpuniji. 

Rako imamo u Turopolju sve od konca XIV. do polovine XVI. 
vijeka uz zupana i vrhovnog zupana, to su u tom slijedu imena vr- 
hovnih zupana tiskana kurzivnim, a imena zupana obicnim slovima. 

1257. Volislav. 

1258. Bosnia. 
1267. Endric. 
1269. 

1271. Pavao. 

1273. Ladislav, sin Gimzine. 

1324. Jakob, sin Vukota. 

1326. » » » 

1 327. » » » 
1 333. » » » 
1333. Mikec. 

1346. Ivan, sin Bogdanov. 

1352. Jaksa. 

1354. Stjepan, sin Mikicev. 

1363. Petar, sin Stjepana. 

1364. » » » 

1365. Marko, sin Stanomerov. 
1367. » » 

1376. Ivan, sin Grgurov. 

1377. » » » 



30 



1379. \'id, sin Aiidrije. 

1380. . . » 

1380.— 1384. Nikola, sin StjepanoN. 

1387. Ivan, sin ("ir<4iiro\. 

1388. 27./1. Ivan, sin Cho-un.v. 

20./l\'. Gjuro (Gr^^ur), sin Marliimx llrelic zvan. 

1389. Petar, sin Gjure. 

1390. [va7i Veliki, kastelan mcdvedj^radski. 
1394. Ivan Higged, kastelan medvedgradski. 

Ladislav, sin Valeutina iz Lomnice. 
1398. Ladislav, sin Valentina iz Lomnice. 
1 402. Pavao, sin Vrbanov. 
1404. » » » 

1407. 21 /III. Petal-, sin Gjure. 
I/VIIL Ivan i Joza. 
Egidij, sin Nikole. 

1408. Ladislav, sin Valentina Lomnickoga. 

1410. Matija, sin Mikcev. 

1411. Ivan, sin Mihalja. 
Egidij, sin Pavlov. 

1412. Matej, sin Matejev. 

1417. Ivan, sin Antunov. 
Marko, sin Ivanov. 

1418. » » » 

1421. lO./II., 8.XII. Pavao Veliki. 
Tenia, sin Martina. 

8./XI1. Marko, sin hanow 

1422. Paimo Veliki. 
.Marko, sin Ivanov. 

1424. Pavao Veliki. 
6./IV. Stjepan Pedk. 
Marko, sin Ivanov. 

1425. 13. /I. Baltazar, kastelan niedvedgradski. 
Marko, sin Ivanov. 

12./XI. Stjepan, sin Pcdkov. 
Matej nekoc zupan. 

1426. iienk(j, sin Nikole iz Gornje Lomnice. 

1 427. ;> » » » » 
10. /III. Ivan Rakovadki. 
28./VII. Stjepan, sin Pedkov. 



31 



1428. lO./I. IvanMali iz Bapce. 

Stjepan, sin I'edkov. 

12./IV. Vrban, sin Matije iz Gor. Lonuiicc. 

5./VII. Lovrand, sin Gurgeka i/, Luzja. 
1 43 1 . Mihalj, sin Barnabe iz ( )dre. 

Stjepan, sin Pedka iz [.ukavca. 
1433. Mifuilj, sin Barnabe iz Udre. 

Stjepan, sin Pedka iz Lukavca. 

1435. Mihalj, sin Barnabe iz Odre. 
Fabian, sin Mihalja iz Gor. Lomnice. 
Stjepan, sin Pedka iz Lukavca. 

1436. Isti. 

1437. vStjepan, sin Pedkov. 

1439. Sebaldo Mayar. 

22. jW. Stjepan, sin Pedka iz Lukavca. 
22./VL, 17./Vin. Petar, sin Ivana iz Mlake. 

1440. l^'abijan, sin Mihalja iz Gor. Lomnice. 

1441. 20./I1I. Martin Rospohar. 

Fabijan, sin Mihalja iz Gor. Lomnice. 
12./VI. Petar, sin Ivana iz Mlake. 

1443. Ivan Rajadar. 

Petar, sin Ivana iz Mlake. 

1444. 23./1I. Isti. 

21./IX. Ivan Rajacar. 

Gjuro, sin Egidija iz Kurilovca. 

1445. Isti. 
•1446. Isti. 

Gjuro Hagelsbersrer. 

1447. Gjuro, sin Egidija iz Kurilovca. 
. . . N. N. iz Vel. Mlake. 

1448. Gjuro Hagelsberirer. 
Klement, sin Pavla iz Kurilovca. 

1450- Klement, sin Pavla siua Jakoba iz Kurilovca. 

1452. Fabijan, sin Mihalja v/. Gor. Lomnice. 

1453. Mirko, sin Pavla sina Jakoba iz Kurilovca. 

1454. Ivan ZnioLik, kastelan stupnicki. 

Antun, zupan iz Plesa, spominje se kao pokojni. 

Mirko, shi Pavla sina jakoba iz Kurilovca. 

13. ili 20/V. Toma, sin Pavla sina Vojnova iz Vojnosca. 

28./X. Uirik Kostibol. 

Toma, sin Pavla sina Grgura sina Vojnova iz Vojnosca. 



32 

1455. Isti. 

21. 'I\'. Ivan, sin Benka fagnica iz Gor. lAikavca. 

1456. 26./1. Isti. 

1 1 ./MIL Ivan (\idororid, kapetan zagrebaCki. 

Ivan, sin Henka jagnica. 

18. 'X. Bogavec Milakovid, kastelan medvedgradski. 

1457. Isti. 

1458. Isti. 

1459. Isti. 

1461. GjurOj sin I^enka Stancica iz Gor. Lukavca. 

1462. Janko Midevadki. 

Ivan, sin Benka Jagnica iz Gor. Lukavca. 

1463. 31. /III. Janko Midevadki. 
Ivan, sin Benka Jagnica. 

11. /I V. Gjuro, sin Antuna iz Plesa. 

1464. Gjuro, sin Benka Stancica iz Gor. Lukavca. 

1465. Ivan Rajadar. 

Gjuro, sin Benka Stancica. 

1466. Ivan Rajadar. 

Pavao, sin Antuna iz Plesa. 

1467. Sigismnnd Kellerberger, kapetan Medvedgrada. 

Klenient, sin Dioniza sina Nikole Miksica iz Donjeg Lukavca. 
1470. KLement iz Zabnice Sv. Ivana. 

Pavao, sin Pavla Velikoga iz Gor. Lomnice. 

Ilija nekoc zupan, spominje se. 
1474. 26./l\'. Klement iz Zabnice Sv. Ivana. 

15./IX. Nikola iz Odre. 

Ivan Jagnic, sin Benka iz Gor. Lukavca. 
1479. Matija iz Malog Obreza. 

1481. 21. /v. Mihalj Lovrand, kapetan medvedgradski. 
17./XII. Antun Zeldi, kastelan lukavacki. 
Mato, sin Gjurka iz Obreza. 

1482. Mato, sin Gjurka iz Obreza. 

1483. 10. 11. Isti. 

Ga,^par (KiSevic)., kastelan lukavacki. 
Matej, zupan iz Donje Lomnice. 
Benko, sin Tome iz Vel. Mlake. 

1484. 29./III. Ga,^par (Ki^evicj, kastelan lukavecki. 
29./III. Benko iz Vel. Mlake. 

14./V1. Mato iz Malog Obreza. 



33 

1484. 21./6. Mihalj Kis iKiscvic), kastelan lukaveeki. 

1486. M.jlW Stjepaii Berislavid, kastelan lukaveeki. 
17./IV. 16./X. Mato iz Donje Lomnice. 
19./VI. Mato iz Obreza. 

16./X. Albert Waltersdorf, kapetan medvedgradski. 

1487. Stjepan Berislavic iz Vrhrike, kastelaji lukaveeki. 
15./I., 21/1. Mato iz Uonje Lomnice. 

21./\'. Benko, sin Mihalj a iz \q\. Mlake. 

1488. Stjepan Berislavic. 

23./VI. Benko Mihaljev iz \<A. Mlake. 

1490. \1.\., 21./V1. Blaz Horvat de Berth (Hurwatk de Kyrtk), 

kastelan lukaveCki. 
21./VL Stjepan Berislavid. 
Matija Kuscic. 

1491. 31. /I., 30./VI. Stjepan Berislavid. 

30./VI. Nikola Mladendic iz Zdravnjana, kastelan lukaveeki. 
31. /I. Toma Modic iz Vel. Mlake. 
20./V1. Benko iz Vel. Mlake. 

1492. 2./IV., 15./X. Pavao Buzanid iz Buzana, kastelan lukaveeki- 
3./IX. Toma Pakradki (de Peker Zerdahel), kastelan lu- 
kaveeki. 

2./IV. Benko iz \q\. Mlake. 

4./VI., 3./IX., 15./X. Pavao MajehniC iz Donje Lomniee. 

Grgur, nekoc zupan. 

1493. 15./VI. Toma Pakradki. 

Pavao, sin Filipa Majehnica iz Donje Ponniiee. 

1494. lO./IIL, 17./3. Stjepan Berislavid 

17./!., 5./V. Nikola Zekel, kastelan lukaveeki. 

Pavao Majehnic. 

13./X. Gjiiro Sditarevddki, kastelan lukaveeki. 

1495. 9./1I. Stjepan Berisla7Jid, kastelan lukaveeki. 
Gjuro Sditarevadki, kastelan lukaveeki. 

9./XI. Ladislav i Andrija de Summog, kastelani lukaveeki. 
9./II. Toma sin Pavla iz Vel. Mlake. 
25./5. 9./XI. Benko iz Mlake. 

1496. 18./VII. 31./X. 7./XI. Andrija de Summog i Be«^o, kastelani 

lukaveeki. 
Petar Jagnid iz Gor. Lukavca. 

1499. Andrija Blazidevid. 

Toma Moclic_ iz_ Vel. Mlake. 

_ . ... -. ^ 



1501. Stjepan Berislavid iz Male Mlake, kapetan inedvedgradvski. 
Mato Modic iz Kurilovca. 

1502. Stjepan Berislavid, kapetan laedvedgradski, rakovecki i lu- 

kavecki. 
Ivan r>ackovi(5 iz Vel. Mlake. 

1503. Stjepan Berislavic, .kapetan medvedgradski. 
Nikola Miksic. 

1506. Gi'gur Obrezki (Obresay), kastelan lukavecki. 
Petar Volaric iz Gor. Lukavca. 

1507. Stjepan Berislavid i Gjiiro i?ew^o^'^c■', kapetani Medvedgrada, 

Rakovca i Lukavca. 
5. /VII. Gjuro Supanic iz Obreza. 

1508. Stjepan Berislavid i Gjuro Benkovic. 
Ivan LackoviC iz Vel. Mlake. 

1509. Stjepan Berislavid. 
Gjuro (Supanid) iz Obreza. 

1512. Petar Pan de Kunigsfeld, kapetan Medvedgrada, Kakovca i 

Lukavca. 
Gjuro (Supanic) iz Malog Obreza. 

1513. Isti. 

1516. Korardo Pincinger, kapetan Medvedgrada, kakovca i Lu- 
kavca. 

1521. Petar pisac iz Zeline i Gr^wr La6a//z/rt/;/, kastelani Lukavca. 
Petar A'olaric iz Gor. Lukavca. 

1522. Isti. 

1523. 27./IV. Petar pisac iz Zeline i Grgur de Wei, kastelani lu- 
kavecki. 

Gjuro Trninid iz Lomnice. 
26./X. Grgur Labathlani. 
Gjuro Trninii3. 

1525. Grgur TMbathlani, kastelan lukavecki. 
Nikola Koskovic iz Hrasda. 

1529. Pavao Stojsid, kapetan Medvegrada i Lukavca. 
Gjuro Mudid Kurilovedki. 

1530. Grgur Petrovid, kapetan lukavecki. 
Nikola Zupanid-Koskovic iz Hras6a. 

1531. Grgur Petrovid, kapetan medvedgradski i lukaveCki. 
Stjepan Terbid iz Plesa. 

1533. Grgur Petrovid, kapetan lukavecki. 
Nikola Koskovic iz Hras6a. 



35 

1535. Grgur Peti'ovic\ kapetan lukavecki. 

Gjuro Trninic iz Donje Lomnice. 
1538. 16./IV., l./VII. Pavao Izadic, kastelan Medvegrada i kapetan 

Lukavca. 

16,/XII. Pavao Mikulic\ kapetan lukavecki. 

15./IV, Nikola Koskovic iz Hrasca. 

I./VII. Stjepan Terbic iz Plesa. 
1541. Ambroz Gregorijanec, kapetan Turopulja. 

Kirin Gurgic iz Gor. Lukavca. 
1546. BIaz Pogledic iz Kurilovca. 
1549. Blaz Pogledic. 

Petar Diankovic iz Kobilica. 
1551. Petar Diankovic. 
1552. — 1553. Martin Tercel iz Rakarja. 
1554. 21./1.— 1582. Matej Slatinski (Zalathnoky) iz Kobilica. 



Porodica Slatinskih starinom potjece iz Slatinika u pozeskoj 
zupaniji. To se mjesto u starim pismima spominje pod imenom Sza- 
latnok, Zalathnok, pak zato vidimo, da se i ta porodica pise Zalath- 
noky, de Zalathnok i Slatinski (Zlatinsky, t. j. iz Slatinika). Iz Slati- 
nika dosli su Slatinski u Zagreb. God. 1509. spominje se u Zagrebu 
kanonik Juraj Slatinski, a g. 1516. Andrija Slatinski. 

Nas Matija ili Matej Slatinski rodio se za cijelo u Zagrebu, 
gdje su njegovi predji drzali ku(5u i posjede. Otac mu se zvao Be- 
nedikt, dok ime majke njegove ne znamo. 

O njegovim naucima ne znamo gotovo nista, nu po kasnijem 
njegovom radu zakljucit se dade, da je ucio pravo. 

Tijesno prijateljstvo vezalo je Slatinskoga sa zagrebackom gra- 
djanskom porodicom Bezaja i turopoljskom porodicom Goclevica. 
Jelena, k6i Valentina, sin a Matije, a unuka Jakoba Goclevi(5a iz Ku- 
rilovca, bila je udata za Tomu Bezaja. Ostavsi Jelena udovom i bez 
djece (!), a uz to ostarila i oslabila, pdsini 13. marta 1539. pred za- 
grebackim kaptolom Mateja Slatinskoga, te ga ucinila zajedno sa 
bratom njegovim Pavlom nasljednikom svoga imetka. Darovala mu 
pusto dvorno mjesto u Kurilovcu i sve svoje posjede u Turopolju, 
i to u Kusancu, Trnovcu, Gorici i Vrbancu. Za to ali bili su duzni 
obdareni staricu, svoju pomajku dozivotno dostojno uzdrzavati. 

' III. 69. 70. 



36 

Slatinski zaniuli tada bane Toiim Nada/.da i Pctra Keglevica, 
da njega i brata mu Pavla zakoiiitim pulem uvedu u posjed daro- 
vanih imanja u Turopolju. Bani pozovu 16. uktobra zagrebacki kap- 
tol, da to uvedenje provede. Kaptol izaSalje na lice mjesta svog iza- 
slanika, prevendara Franju Cazmanskoga, u prisucu kojega banski 
povjerenik Nikola Impric Jamnicki uvede 3. ili 6. novembra orodine 
1539. Slatinskoga u posjed darovanih dobara. Tom uvodu prisustvo- 
valo je vi§e turopoljskih plemica, koji ni cenui nijesu prigovarali. ' 

Tako evo dolazi Matej Slatinski u Turopolje. 

Do skora primi Matej Slatinski od Gjure Svastovica iz Donje 
Lomnice neke zemlje u zalog (16 jutara) za 3 for., koje je ali god. 
1545. iskupljene mu vratio.'^ 

Kako je bio Slatinski covjek visoke naubrazbe, a narocito prav- 
nik, nije ni cudo, da su ga Turopoljci izabrali svojim odvjetnikoni 
(director causarum), kad su zapoceli parnicu protiv bana Nikole Zrin- 
skoga, koji je tad drzao njihov grad Lukavec i zestoko ih ugnje- 
tavao. Istodobno bio je Slatinski i biljeznikom grada Zagreba. Zrinski 
niu se radi toga zaprijetio smrdu. Kralj Ferdinand 1., kad je to do- 
cuo, ozbiljno se zaprijetio banu godine 1549., naglasujuci, da ne 
dira u Slatinskoga.^ Vet 8. januara god. 1550. nalazimo Slatinskoga 
inotara zagrebackoga; na pozunskom saboru, gdje s jos nekolicinum 
Turopoljaca zastupa Turopoljce u parnici protiv Zrinskoga.^ 

Slatinski imao je u Zagrebu svoju kucu (na tjricu), u koju je 
uvijeke primao Turopoljce.^ 

Zasluge Slatinskoga po Turupoljce znamenite su. Njegov ve- 
liki mar u parnici protiv bana Xikule Zrinskoga osobito nam ga crta 
kao muza odkicna znaCaja i pravedna srca. Ni koju zgodu ne 
propusta, a da se ne brine za Turopoljce. On putuje u poslu 
Turopoljaca u Bee i Pozun (1550.), te se zauzinilje za njih kod dvura. 
Ne manje povjerenje uzivao je kod gradske opcine zagrebacke. Ova 
pise 10. februara 1552. kralju pismo, u kojem veli, da k njemu salje 
svog »plemenitog sugradjana« Matiju Slatinskog u stanovitim teskim 
poslovima grada. '"' 

Pak i drukCije si Slatinski stece zasluge ne samo za Turopolje, 
ved i za kralja i domovinu. Ove njegove zasluge jasno istice kr. 

' III. 73—75. 

^ III. 99. 

^ III. 152. 

* III. 198. 

' III. 286. 288. (god. 1.551.). 

■^ Izvornik u arkivu jugosl. akademijc. 



3t 

namjesnik u Ugarskoj, biskiip jegarski Franjo de Wylak, kad je 15. 
juna god. 1552. u Pozunu njemu i bratu njegovu Pavlu izdao da- 
rovnicu za plemicki dvorac u Kurilovcu, te zemlje u Kurilovcu, Ku- 
§ancu i Trnovcu, sto je smrCu Bartola Vocica iz Kurilovca, umrvSeg 
bez potomstva, pripalo kruni.' 

Plemic Pavao Mudic iz Vel. Mlake i njegova braca Franjo i 
Toma iskazase se takodjer zahvalnima Slatiriskomu za mnoo-a dobra 
djela, koja im ucinio. Pavao Mudid ga pobrati, a 25. aprila godine 
1553. ocitovao je sam i u ime svoje brace pred zagrebackim kap- 
tolom, da njemu i djeci njegovoj Jurju, Ani i Margareti daruje ce- 
tiri rali oranice u Velikoj Gorici, odricuci se za uvijeke sa bracom 
od svakog prava na te zemlje. Isti dan ga Mudici imenovase svojini 
zastupnikom u svim svojim parnicama. Dok su Mudici ovako dari- 
vali Statinskoga i iskazivali mu povjerenje, pristupaju takodjer isti 
dan zastupnici cijele plemenite opiine turopoljske na celu sa zupa- 
nom Martinom Terclicem pred zagrebacki kaptol, prima] u ga u svoje 
bratstvo, te daruju njemu i djeci njegovoj pusto dvorno mjesto sa 
cijelim posjedom u Kobili6u, kojemu bijahu medjasi s istoka put 
kobilicki, s juga dvor Petra Bedekovica. Taj darovani posjed bio je 
nekoc svojinom Blaza Jakopcica, koji je uniro bez odvjetka, i tako to 
imanje pripalo opiinskom fisku." Po torn posjedu nosio Slatinski 
pridjev »de Kobilic«. 

Sada istom prione Slatinski svim silama, da isposluje Turo- 
poljcima povrat grada Lukavca, sto ga drzao ban Nikola Zrinski, 
U tom poslu marljivo je radio Slatinski. U listini, kojom 13. novembra 
godine 1553. Nikola Zrinski vraca grad Lukavec Turopoljcima, spo- 
minje se Slatinski na prvom mjestu iza zupana Terclica. Njegove 
zasluge po Turopolje potakose Turopoljce, da ga (valjda vec 13. 
decenibra) god. 1553. izabrase svojim zupanom. Takovim ga spominje 
prvi put listina od 28. decembra 1553.^ 

God. 1554. 15, januara potvrdi Stjepan Bezaj, gradjanin za- 
grebacki, a sin pokojne jur Jelene Goclevic, Matiji Slatinskomu i djeci 
njegovoj sve one posjede, koje mu je god. 1539. darovala pomajka 
Jelena Goclevic, primiv^i od njega jos 50 forinti. Protiv toga su 
neki prosvjedovali, sto je dakako ostalo bezuspjesno.* Uz ove po- 



' III. 304. 

' III. 312.-.316. 

' III. 329. 

* III. 332. 334. 



38 

sjede drzao je Slatinski i neke kmetove u Lekeniku, kako se to 
razabire iz poreznih iskaza.' 

Osim ovih posjeda u Turopolju posjedovao je Slatinski i kucu 
u Zagrebu (1555.), kako je to ved spomenuto.''' 

Slatinski imao je i nadalje dosta brige za svoje plemenite Turo- 
poljce. Jedva se rijesiSe Zrinskoga, eto nove parnice glede grada 
Lukavca, sto ga dobio na dar Toma Nadazd. I tada Slatinski umije 
raditi u korist Turopoljaca, osobno zastupajudi ih u toj parnici protiv 
Nadazda.^ 

Godine 1555. rijesio je Slatinski po nalogu bana raspru izmedjii 
plemida kiicanskih i remetskih Pavlina glede sume Kneje.^ 

Zasluge Slatinskoga znali su Turopoljci i u budude ne samo 
cijeniti, vec i nagradjivati. 10. maja 1556. dodjose zastupnici pleni, 
opcine turopoljske pred zagrebaCki kaptol, te ga ondje ponovno pri- 
mise za svoga brata, te darovase njemu i djeci njegovoj Jurju, Ani 
Margareti i Magdaleni mjesto, na kom stajase poruseni grad Lukavec 
zajedno s opkopima i mlinom, selistem, na kojem je zivio kmet Stjepan 
Novak, neke oranice, sumu Zivice, cetiri napucena selista n Tr- 
novcu (kmetovi : Andrija Sordi(5-Husain, Ante Piskori6, Mate Strin- 
govac i Gjuro Zaburid), cetiri kmetska selista u Gornjem Lekeniku, 
25 rali zemlje i sjenokose na 40 plasnica sijena u Novgarima.^ 

Slatinski istaknuo se je i na znanstvenom polju, a naroCito kao 
geograf. Zemljovid »Regni Hungariae descriptio vera«, sto ga go- 
dine 1556. izdao Wolfgang Lazius, a rezao u bakar Mihajlo Zim- 
mermann u Becu, radjen je i uz njegovo suradnistvo. Medju inim 
suradnicima koji se na istom zemljovidu navode, ubiljezeno je i ime 
Slatinskoga: »Matheus Zaladnoky Zagrabiensis*." 

God. 1557. postao je Slatinski siicem grada Zagreba. Tu casnu 
sliizbu obnasao je kroz tri godine, sve do godine 1559. Tu se po- 
kazao takodjer vrlo savjesnirn i tocnim poglavarom grada. On je 
sam vlastitom rukom vodio gradske racune, koji pokazuju, kako je 
Slatinski bio covjek tocan i vrijedan, jer ovi su racuni vodjeni tako 
tocno i uredno, kako malo koji XVI. vijeka.^ 

Slatinski, kao covjek pravno naobrazen, a uz to dobar pozna- 

' III. 336. 
' III. 354. 
' III. 356. 
' III. 370. 

• III. 878. 

• E. Oberhummcr u. F. v. Wieser, Die Kaiten des Lazius. Innsbruck. 
^ Izvorni racuni yod. l.o67.— 155'J. u kr. zcni. arkivu u Za<nebu. 



39 



valac drevnih uredaba plemenlte opdine turopoljske, za cijelo je 
dobro shvadao staro turopoljsko bratstvo, kao jedini temelj svakoga 
valjanoga napretka opcine, a zato je nastojao, da ova bratska 




> 



sveza u opcini ne popusti, i da se §to cvrsde uredi. S toga niti naj- 
manje ne dvojimo, da nije bas Slatinski bio onaj, koji je Turopoljce 
sklonuo, da obnove bratstvo, sto su i ucinili pred zagrebaeikim kap- 



40 

tolom 15. tebruara 1560. A k;ul su rmopoljci istog; dana inienovali 
pred kaptoloin .svoje zastupnike" u parnicama, na prvoni mjestu inie- 
iiovase Matiju Slatinskog-a. ' A tako se inie Slatinskog^a cita takodjev 
na prvom mjestu u darovnici, stn ju kralj Ferdinand I. god. 1560. 
izdao Turopoljcima vrhu njihovih posjeda. 

12. jula god. 1560. izdao je kralj Ferdinand I. darovnicu Sla- 
tinskomu i Donjo Lomnicanima vrhu njihovih posjeda Oonje Lomnice. 
i .Malog Obreza."- 

Iste godine i slijedecih nalazimo Slatinskoga, gdje veoma inar- 
Ijivo radi za Turopoljce. On je znao sticati mocne prijatelje Turo- 
poljcima, pak valjda na njegov predlog pobratise Turopoljci godine 
1570. biskupa Gjuru Draskovica i njegove rodjake. 

r koliko mozemo po listinama slijediti, obnasao je Slatinski sve 
do god. 1582. cast turopoljskog zupana. Valjda je te godine, ili naj- 
kasnije god. 1583. umro, jer vec god.' 1584. spominju pisma Benka 
Arbanasa zupanom turopoljskim. 

Matija Slatinski imao je dva sina, Jurja i Baltazara, te kceri 
Margaretu, zenu Stjepana Hada, Anu, Suzanu i Magdalenu. Zena niu 
bijaSe od plemenitog zagorskog roda Gubasevackih. 

juraj posvetio se je sveceniCkom stalisu, postao je kanonikom 
zagrebackim i biskupom roznjanskim, a godine 1599. (posvecen 20. 
decembra 1600.) biskupom pecuhskim. Umro je god. 1605.^ 

Njemu i majci, te bratu i sestrama njegovim Margareti Hada 
i .Suzani izdao je kralj Rudolto II. god. 1587. darovnicu vrhu »fun- 
du.'>a« grada Lukavca i posjeda, sto ih je nekoc opcina turopoljska 
darovala Matiji Slatin^skomu.* 

O Baltazaru .Slatinskomu nemamo iza god. 1587. nikakovih 
vijesti, te prema toniu vidimo, da je toli zasluzni po Turopolje rod 
Slatinskih u mu^kom koljenu izumro sa biskupom Jurjem Slatinskim. 
Grb Statinskih, u koliko ga nalazimo sacuvana na peCatima 
Matije i sina mu Jurja Slatinskoga jest : stit, u kojern se vide dvije 
usporedne rijeke, polozeno koso s desna prema lijevom, medju njirna 
kroCi na desno prema gore lav s repom polozenini vrh hrpta. Iznad 
gornje rijeke u lijevom uglu i ispod donje u desnom, stoji po jedna 
petolista ruza. 

' III. 445. 
' III. 470. 

* Tako veil Gams, Series cpiscoporuin eccl. Romanae, dok St. Mat- 
kovic u Reccnsio etc. spominje ga jos g. 1616 kao kanonika, arcidjakona 
Yrbovcckoga i biskupa roznjanskoga. 

* N. R. A, fasc. lool. Nr. ;i(). u kr. ug. (hi. arkivu u Biidimpcsti. 



4i 

1584. 14./IX.' Benko Arbanas iz Donje r.omnice. 

1586.-1588. Toma Lackovic iz Vel. Mlake. 

1588. Matija Diankovic iz Kobilica. 

1589. — 1591. 8./IX. Benko Arbanas iz Donje Lomnice. 

1596. — ^1605. Ivan Pogledic iz Kurilovca. 

1606. — 1608. Gjuro Pogledic iz Kurilovca. 

1608. XII.— 1620. Gjuro Vagic iz Vel. Mlake. 

1620. Nikola Msilenic iz Kurilovca, kr. dvornik i ka petan letovanicki. 

1621.— 1623. Gjuro Vagic. 

1624. 2./II.-1626. Petar Vagic. 

1627. Gjuro Malenic iz Kurilovca. 

1628. — 1630. Mihalj Miksic iz Donj. Lukavca, 

1630. VII. Andrija Cednekovic iz Donj. Lomnice. 

XII. — 1631. Gjuro Malenic. 
1632. VII.— 1634. Andrija Cednekovic. 
1634. i.2 13./XII.— 1635. i. 13./XII. Gjuro Malenic. 
1636. Gjuro Malenid. 

XI. — 1642. Mihalj Miksie. 
1643. Stjepan Plepelic iz Plesa. 
1643.-1645. Mihalj Miksic. 
1646. Gjuro Vagic. 
1647. — 1649. Gjuro Arbanas-Benak. 
1650. i. 13./XII.-1656. Ljudevit Vagic iz Vel. Mlaki*. 
1658. — ^1660. Stjepan Svastovic. 
1660. i. 13./XII.-1669. Ljudevit Vagic. 
1670./ 1671. Stjepan Svastovic iz Donje Lomnice. 
1671.-1674. Ljudevit Vagic. 
1675. 23./II. Ivan Vagic. 

1675. X. Ljudevit Vagic. 

1676. 12./VL- 1679. i. 13./XII. Ivan Vagic. 
1679. 17./XU.— 1680. 5./VL, Stjepan Pogledic. 
1680.-1682. Ivan Vagic. 

1683. i. 4./I. — 1684. i. 14./Xn. Petar Senkovacki Valica. 
1685. i. 13./XII. Stjepan Pogledic. 
1685.-1688. Petar Senkovacki Valica. 

1688. i. 13./XII. Pavao Ligutic. 

1689. i. 13./X1I.— 1693. Petar Senkovacki Valica. 



' Datum, kad se prvi put spominje. 

- i. = izabran na lurop. spraviscu (rcstauraciji) do slijedece godi§nje 
rc§tauracije. 



42 



1693. Ivan Stepanii^. 

1694. 

1696. 

1696. 



5./III., 22./XII.— 1695. Pfetar Senkovaeki Valica. 

9./I. Pavao Liguti6. 

12./XII— 1698. Petar Senkovaeki Valica. 

1697. 27./V. Pavao Ligutie. 

1698. i. 17./XII. — 1705. uimro u prvoj polovini godine) Franjo 

Pogledic. 
1705. i. 6./VII.— 1707. i. 19./X11. Ljudevit Vagid. 
iTOS.'i. 13./XII.— 1713. i. 13./XII. Ivan Paraminski. 

1714. i. 18./I. i. 13./XII.— 1715. Gjuro Ferklic. 

1715. i. 13./XII. Ivan Paraminski. 

1716. i. 30./ v.— 1721. (18./V.) Sigismund Skrlec. 
1722. 2./M. Ljudevit Vagic, Juraj Pogledic. 

1723. — 1724. Petar Paraminski, zapovjednik grada Zrina i Kostajnice. 

1724. i. 13./XII— 1727. Sigismund Skrlec. 

1728. Pavao Pogledic. 

1733. XI. Gjuro Pogledic. 

1733. — 1737. Sigismund Skrlec. 

1738. i. 14./III.— 1740. (f polov. godine) Pavao Pogledic, zapovjednik 

u Zrinu. 

26./1II. i. 13./XII. Petar Paraminski. 

15./I. — 1748. Gjuro st. Pogledic, zapovjednik u Glini. 

13./XII. — 1750. i. 13./XII. Gavro Skrlec. 

14./XII.— 1754. i. 13./XII. (f iste godine) Mato Nikola Mesic 

13./XII. Gjuro Ligutid de Klissa. 

13./XI1. — 1763. i'y 30. marta u Lomnici) Petar Skrlec, pro- 

tonotar hrvatski. 
1763. i. 13./XII. — 1766. Gavro Skrlec, generalmajor. 
1766. i. 13./XII.— 1768. i. 29./XII. Gjuro ml. Pogledic. 
1768. Gavro Skrlec. 
1770.— 1771. i. 29./X1I. Gjuro ml. Pogledid. 

1772. i. 13./XII.— 1773. Ivan Plepelic. 

1773. juraj Pogledic. 

1774. I./III. i. 3./XI.— 1775. Ivan Plepelic. 
1776. i. 4./XI. — 1783. Franjo Juraj Pogledic. 

1783. i. 13./XII.— 1784. i. 13./XII. Ivan Nep. Zdencaj od Zahumie- 

grada. 
1785. i. 14./XIT. 1788. izalivalio se) Josip Adam Kos. 

1788. i. 27./V1. i. 13./XII.— 1789. Ivan Gerdenic iz Jerebiea. 

1789. 1793. Gjuro Franjo Pogledic. 

1794. i. 13/XII. — 1803. i. 3./I. Ivan Nop. ZdenCaj, 



1741. i. 


1744. i. 


1749. i. 


1751. i. 


1755. i. 


1756. i. 



43 

1803. i. 13./XII.— 1812. Antun Zdencaj (1809.— 1813. pod france- 
skom vladom). 

1813. i. 27./VIII.— 1824. tumro prije 4. jula u Pozunu) Josip Gerdeniii. 

1826. i. 13./X1I.— 1831. i. 16./IV. (umro prije 29./X1. iste godj Antun 
Zdencaj. 

1832. i. 16./V. i. 13./XII. - 1837. f 2./V[I. Gjuro Josip pi. Josipovic, sin 
Stjepana pi. Josipovica i Karoline pi. Vojkovic. G. 1823. 12./XII. 
viceasesor turopoljski, na kojoj se casti g. 1826. zahvalio. 
God 1828. 13./X1I. izabran je opet asesorom i zamjenikom 
zupana turopoljskoga. God. 1831. trazi u zagrebacke zupa- 
nije, da se Turopoljci ubrajaju u prave plemice zupanije. 
God. 1832. 16. maja izabran je za turopoljskog zupana, i 
vec 17. maja zastupa Turopolje kod instalacije bana VlaSica. 
God. 1836. mnogo je radio na hrvatskom saboru, te polazio 
u Bee, da zastupa interese Turopoljaca. God. 1837. koncem 
juna, otputovao je da potrazi lijeka susici, ali ga na putu u 
Ljubljani 2. jula zatece nagla smrt.' Njega naslijedi u casti 
zupana turopoljskoga : 

1837. i. 13./XII. — 1846. brat njegov Antun Daniel Josipovid. Posvetio 
se je vojnistvu, te je sluzio u pukovniji baruna Radivojevica 
br. 48. Tu je ostao do godine 1826. 20. novembra kad je 
dobio vojnicku otpusnicu. Godine 1829. ozenio se sa Anto- 
nijom pi. Pogledic. Godine 1832. postao asesorom, a 13. de- 
cembra godine 1837. izabran je zupanom turopoljskim. Go- 
dine 1846. je suspendiran od Casti zupana turopoljskoga. 
Njegov politicki rad poznat nam je iz I. sveska ovog djela,"'^ 
a tako i njegova daljna sudbina. Umro je 29. decembra go- 
dine 1874. u Jalkovcu kod Varazdina. 

1847. i. 15./IV. Alberto Modic, kao privremeni zupan. 

1848. i 29./ V. — 1893. 5./VI. Stjepan Josipovi6, sin pokojnog zupana 

Gjure pi. Josipovica i Julijane pi. Bornemisze. Rodio se u Za- 
grebu 7. decembra god. 1830. Kumovase mu grof Gjuro 
OrsiC i Renata barunica Buric. Ostao je nezenja. Umro je u 
Kurilovcu 5. juna 1893.^ Ovoga naslijedi u zupanstvu : 
1893. i. 14./X. Dr. Ljudevit Josipovid, sin Mirka pi. Josipovi6a, hrv. 
ministra i Vilme Seller, a unuk Antuna Daniela pi. Josipovida. 
Dr. Ljudevit Josipovic rodio se u Jakovlju 8. augusta go- 

* Druga je vijest po ispravama zem. arkiva, da je hotio putovati u 
Rogatac. 

* Sravni Turopolje i ilirski pokrct, te Turopoljci od g. 1848. do danas. 
' Sravni 3v. I., str. 219—232. 



44 



dine 1869. Giinnazijske naiikc ucio je u /^atrrchu i VaraJ^dinu, 
gdje je god. 1880. polozio ispit zrelosti. U BeCu zapoce uCe- 
niem medicine, te je god. 1892. u Gracu promoviran na 
Cast doktora sveukupnog IjeCnistva. God. 1893. 14. oktobra 
izabran je zupanom turopoljskim, pak 13. decembra go- 
dine 1894. po drugi put po starom turopoljskom .statutu. 
God. 1895. 13. decembra izabran je po novom zakonu turo- 
poljskom na 10 godina. Skoro nato upise se na pravoslov- 
nom fakultetu u Zagrebu, gdje je god. 1902. polozio trec^i 
drzavni ispit iz prava. God. 1905. 13. decembra opet je iza- 
bran na daljnih 10 godina zupanom turopolj.skim. Xjegove 
zasluge na gospodarskom polju plemicke opcine turopoljske, 
spomenut demo u posebnom poglavlju. 



Sta'ra predaja obiteljska prica, da su plemici Josipovici do^li u 
Hrvatsku iz Bosne, od kuda su morali uzmaci pred TurCinom, osta- 
viv.si svoj stari zavicaj. U koje vrijeme se je to dogodilo ne spominje 
predaja. Moglo je to biti negdje pod izmak XVII. vijeka. Prvo zato- 
CiSte nadjose si Josipovici na hrvatskoj Krajini, gdje stupaju u redove 
krajiske vojske, te se bore protiv Turaka. Tu se narot^ito isticu dva 
brata : Matej i Juraj Josipovic. Matej se Josipovic ve6 od god. 1728. 
istiCe u vojsci na Krajini, a narocito sluzio je u banskoj krajiskoj vojsci, 
gdje je postao podzastavnikom »prosignanom«. On se odlikovao u 
mnogim vojnama za vlade kralja Karla III. a narocito u francesko- 
bavarskom i sedmogodiSnjem ratu, gdje je potukao mnogo neprija- 
telja, junaCki se ponio kod zauzeca utvrda, otimanja ziveza i topova 
neprijateljskih. U ovim boievima zadobio je mnoge rane, i pao u nepri- 
jateljske ruke. Neprijatelji ga, zajedno s drugim nekim vojnicima kra- 
ji.'^kim pukovnije Hadikove zatvoriSe u tvrdjavu Vitemberg. U zgodan 
cas navalise ovi zarobljenici na .straze, koje strmoglavise sa zidina, 
i tako se sretno izbavise iz ropstva. I nadalje je Matej Josipovic po- 
(iinio velika junaStva. Kod Freiberga, suzdrzao je sa jos trideset i 
dvojkom tri jake konjaniCke cete, 5ime je pokazao zamjernu ratnu 
vjestinu. Matej imao je sinove : Ivana i Mateja, te k6er Anu Mariju. 

Brat Matejev Ivan posvetio se sveceniCkom staliSu. Oko go- 
dine 1741. preporuCio ga je hrvatski historik Baltazar Adam Krdelid 
zagrebackom hiskupu Jurju Branjugu, za zupnika u Miholjcu, kasnije 
je bio zupnikom u Krizevcima il761.). Do skora postao je god. 1763. 
kanonikom zagrebaCkim. Kao takav isticao se u radu sabora hr- 
vatskoga, pak i u zupanijskim skup§tinama, gdje je mnogo toga 



45 



uradi'o za promicanje opceg-a dobra u duhu odredaba kraljevskih (in- 
tentiones nostras regias in promotionem et incrementum boni public! 
semper directas secundare consvevit). God. 1764. postao je rektorom hr- 
vatskoga kolegija u Becu. Osobito se brinuo za odgoj duhov. mladezi. 




Prva poznata izvonia listina turopoljskoga zupana (Mikca) od _^od. 1333. 



Drugi brat Matejev bio je Gjuro, koji je takodjer sluzio na hr- 

vatskoj Krajini, gdje je vjerno i junacki vojevao protiv Turaka. Taj 
je imao djecu : Ivana, Martu i Klaru. 

Boraveci Ivan Josipovic u BeCu imao je priliku, da zasluge 



46 

svoje i svoie brace stecene /.a rod i dom i/.iicsc pred kraljicu Ma- 
riju Teieziju. Za ove zasluge- podijeli kraljica njemu i njegovoj 
bradi, te spomenutoj djeci njihovoj ugarsko-hrvatsko plemstvo i grb. 
Grb je podijeljen slijedetii : Uspravan stit razdijeljen u dva polja : 
gornje crveiio, donje modro. Dolje stoji zeleni trovrh, na srednjem 
vrsku zlatna kruna, na koju je laktom poduprto oklopljeno rame, koje 
drzi u saki tri liljana, desiio i lijevo na ostalim dvjem vrscima bri- 
jega stoji po jedna goruca topovska kruglja (granata). Figura gr- 
bovna prelazi i u gornje polje. Xa stitu stoji okrunjcni slijem, na 
kruni je oklopljeno rame sa sabljom krivosijom u saki, desno i lijevo 
po jedan rog, desni gore zlatan, dolje erven sa modrom zastavicom u 
gornjem otvoru roga ; lijevi gore modar, dolje bijeli sa bijelom za- 
stavicom u gornjem otvoru. Rese su desno zlatne i crvene, lijevo 
zlatne i modre. 

Plemenicki list proglasen je bez prigovora na hrvatskom saboru 
28. maja god. 1766.^ 

Ve6 slijedece god. 1767. prestao je kanonik Ivan Josipovic biti 
rektorom beckog hrvatskog kolegija,"'^ te se povratio u Zagreb, gdje 
postade opatom B. D. M. de Valle. Bio je prepostom cazmanskim, 
arcidjakonom gorickim i sinackim te vikarom u Slavoniji. 

Kanonik Josipovic stece lijepi imetak te je kupio g. 1795. od 
Adamajos. Kosa imanje i dvor nekoc Peharnikov u Kurilovcu, danas 
dvor i imanje zupana turopoljskoga dra. Ljudevita pi. Josipovica. 

God. 1805. 19. jula napisao je kanonik i opat Ivan pi. Josipo- 
vi6 svoju oporuku. Svojim pranecacima, djeci svog neiiaka Tprone- 
potes) Stjepana, Ceciliji, Gjuri i Antunu (praunucadi svoga brata Ma- 
tise, a unucadi Ivana Josipovica suca zagreb. zupanijel ostavi svakomu 
po 10.000 ior.^ Umro je iste godine. 

Gore spomenuti kanonikov brat Gjuro imao je kucu u Kostaj- 
nici, te se je bavio trgovinom. Imao je ladje na Kupi i Savi. Trgo- 
vanjem stekao je lijepi imetak, te kupio kudu u Zagrebu na ne- 
kadaSnjoj »Harmici« TJelacidevom trgu). Ozenio je Klaru Petrovi6evu. 
God. 1788. nacinio je oporuku, kojom je svoj imetak podijelio. Naj- 
vise je dobila unuka mu Barbara, koja se kasnije udala za Ivana 
Xep. Lovincica, vlastelina u Zubrincima. Legate ostavio svom bratu 
Ivanu, kanoniku, te svojim rodjacima Ivanu Josipovicu, zupniku u Gra- 

' Izvoinik u arkivu zagreb. kaptola. Fodaci dovlc uzeti su iz plcm. 
lista i iz Krccliccvih: Annua. 

* Krcelid: Annuae. p. 519. 

^ Ovjer. izvadak u obiteljskom arkivu Josipovica. 



47 

neseviiii i njegovom ocu Mati, te Stjepanu, sinu Ivana suca siiia Ma- 
tise njegovoga brata. Umro je 16. marta 1788. 

O sinovima Stjepanovim zupanima Gjuri Antunu i Danielu Jo- 
sipovicu, govorili smo gore. Gjuro je imao dva sina Stjepana, zu- 
pana turopoljskoga i Karla, koji je rano umro. 

Zupan Antuii Daniel Josipovic imao je tri sina: Mirka (* 1834.), 
koji je umro god. 1910. kao hrvatski ministar u miru, te Eduarda i 
Aleksandra, koji zarana pomrijeSe, Ministar Mirko rodio je sa supru- 
gom Vilmom Seller sinove : Sigmunda^ Gezu, Belu, Ladislava (umro) 
i Ljudevita (zupana) i kcer Sidoniju udatu pi. Boroviczeny. 

God. 1777. — 1780. spominje se Franjo Josipovic, koji bijase 
priorom samostana u Remetama. Ovoga ne znamo dovesti u svezu 
s ovom porodicom. 

Pristav. 

U najdrevnije doba turopoljske proslosti nalazimo uz zupana 
jednu ill vise osoba, koji vrse stanovito uredovanje. Narocito pro- 
vadjaju diobe zemalja, uvadjanje u posjed i slicno. Takove se osobe 
zovu pristavima (pristaldi), ill »jobagioni vjerodostojni« (ioba- 
giones fidedigni) ili : »ljudi ili pristavi« (homo vel pristaldus), ill 
jednostavno : »iobagiones«. Slicne organe nailazimo i u sluzbi bana. 
Ovi su nesta slicna sa : »kraljevskim«, »banskim« i »kaptolskim co- 
vjekom« (homo regius, banalis, capituli)^ sto se zove i »vjerodostoj- 
nim svjedocanstvom« (testimonium fidedignum), a uredovahu kod uva- 
djanja u ])0sjed, ovrha i slicnih posala. 

Takovi pristavi spominju se u Turopolju vec u najstarije vri- 
jeme. God. 1256. i 1258. Levca, 1333. Petko, sin Petresev, 1365. 
Farkas i Luka Vucjakov, 1390. Matija Mihaljev, Ivan Jurjev i Ni- 
kola Radoslavic, 1417. Toma Martinov iz Vrbaca, Petar Pavlov iz 
Donje Lomnice^ ltd. 

Ta uredba pristava ("do u XV. vijek kasnje iobagiones tide- 
digni) moze se pratiti sve do polo vine XVI. vijeka. 

Podzupan. 

Sluzba podzupana (vicecomes, vicecomes terrestris, substitutus 
comitis terrestris, vicespan, namjestnik zupana (spana), subcomes, vice- 
comes montanus, subcomes) turopoljskoga nije stara, ta je za cijelo 
uredjena negdje pod izmak XVT. vijeka. Nastala je uslijed potrebe, 

' I. 12., 15, 27,, 51., 80, 86., 126., 127. 



48 

da i II turopoljskom Whovlju hade sluzbenik opcine i zupana, koji 
bi tamo, daleko od sredi^ta i sjedi^ta podrzavao upravu opcine. Biran 
je kao i zupan na spraviSCu, takodjer na irodinu dana. 

Frvi nam poznati podzupan turopoljski bio je Martin Brucek iz 
Rodmanca g. 1606. Taj se spominje i g. 1612.' Ciod. 1613. izabran jc 
na mjesto ovoga Gjuro Smolkovic iz Bukovcaka, koji je odmah po- 
lozio i sluzbovnu prisegu. Isli je bio i god. 1614. te mu bijase povje- 
reno ubirati u Vrhovlju (in Montibus s. (latherinae) porez, koji bijase 
raspisan za uzdrzavanje grada Lukavca. Potvrdjen je u svojoj sluzbi 
god. 1616,2 Ovoga naslijedi Martin Brucek, kojega opcina god. 1618. 
potvrdi u sluzbi.^ 

God. 1625. iniao je podzupan Antun Cvetkovic ubirati porez po 
Vrhovlju, pak i nadzirati vinotocje.^ G. 1634. i 1635. potvrdjen je Gaspar 
Brucek u sluzbi podzupana. Godine 1650. bio je podzupanom Gjuro 
Prvonozec.^ 

Fo svojoj casti bio je podzupan prvi za zupanom u Turopolju, 
On se birao odmah iza zupana. I kralj, kad pozivlje god. 1687. opcinu 
na sopronjski sabor, upravlja poziv u prvom redu na zupana onda 
podzupana, te na cijehi opcinu.^ 

Podzupanom nije mogla biti osoba, koja bi istodobno obnasahi 
kakovu sluzbu ili cast na Krajini. To narocito odredjuje propis baua 
Jos. Eszterhaza od g. 1735.'' Podzupan je bio zakoniti zamjenik zu- 
pana, te on, u slucaju smrti zupanove ili njegova odsuca, sazivase spra- 
visca ne samo obicna vec i u svrhu obnove magistrata. Tako je bilo 
sve do g. 1749. Po clanku XXVIII. hrvatskoga sabora g. 1749., tocki 
5. imao se podzupan svake godine na dan izbora magistrata izabrati, 
i to !>zmed gospode asesorov za Casti gpanske obnasanje* prikladna 
osoba, koja ce u otsucu zupana, ili u slucaju njegove smrti do- na- 
rednog izbora imati »vsu oblast sptuisku*. Osim ovoga odredjuje isti 
clanak saborski u toCki 7., da se po starom obicaju za Vrhovlje iza- 
bere posebni »vice§pan', po moguCnosti pismena osoba i to izmedju 
dvojice za Vrhovlje izabranih prisjednika. Ovaj je bio duzau ruko- 
voditi upravu Vrhovlja. Njega su Vrhovljani bili duzni slusati, a on je 
mogao smedju njinii pravicu ciniti*, a u slucajii otsuCa zupanova ili 

' IV. 490. 492. 495. 

'' IV. 499. 504. .506. 513. 

» IV. 517. 

* IV. 520. 522. 52.S. 

"■ IV. 531. 535. 541.- 543 

' IV. 154. 

' IV. 251. 255. 



49 



njegova zamjenika (substitutusa) iz kotara »previdjenja i sude ciniti oblast 
imal bude« po cijelom Turopolju. Tocka opet 15, odredjuje, da manje 
parnicne izvide imaju obavljati »gospon span za poljskih Ijudih, a 
gospon vicespan za bregovske obcine«, i o torn voditi zapisnike, vec^ 
pako parnice imadu se voditi redovnim putem pred zupanom ili nje- 
govim zamjenikom (substitutusom). ' 

Kako vidimo ovim ustanovama, sto ih je uzakonio hrvatski 
sabor, zasnovana je nova uredba »zamjenika zupanova«, kojega ali 
oblast zapocinje samo onim casom, kad je zupan otsutan iz Turo- 
polja, ili je njegovo mjesto smrcu ispraznjeno. 




Potpis i pecat Matije Slatinskoga, zupana turopoljskoga od god. 1556. 
Izvor. u kr. zem. arkivu u Zagrebu. 

Od toga vremena birao se redovito zamjenik zupana i podzu- 
pan. Prvi se redovito nazivlje »substitutus comitis terrestris« a po- 
tonji »vicecomes terrestris« ili »vicecomes niontanus«. Godine 1809. 
bio je zamjenikom zupana (subcomes terrestris) Gjuro Pogledic, a pod- 
zupanom (vicecomes terrestris) Ivan Krst. Spisic. Za franceske vlade 
dakako tih casti nije bilo, a prigodom obnove magistrata iza odlaska 
Franceza god. 1813. izabrani su zamjenikom zupana Petar Modi(5, a 
podzupanom Antun Kos.''* Podzupan turop. biran je do u XIX. vijek. 

' IV. 292.-296. 

' IV. 622. 428. 431. 434. 



50 

Biljeznik. 

U starije vrijeme nije opiiina turopoljska imala svog posebnog bi- 
Ijeinika (notarius, iuratus notarius). Opdinska pisma pisali su razni pisari 
(literati), medju kojima prvo i najstarije mjesto zapremaju svedenici. ' 
U XVI. vijeku osobito se istice kao pisar turopoljskih listina i spisa 
zupan Matej Slatinski (Zalatnokyj i Stjepan Ladomer. 

Tekar god. 1602. nalazimo prvi put biljeznika potpisana na spi- 
sima opdinskim, a tako i god. 1614. Nu taj biljeznik nije se pot- 
pisao imenom, vec samo »notorius« sa rukoznakom. Istom god. 1615. 
spominje se notar turopoljski imenom; bio je to Andrija Cednekovid. 
Njemu i zupanu povjerila je opdina cuvanje opcinskih pravica (pri- 
vilegijai.''^ Po pismu sudeci drzimo, da je Cednekovid bio ve6 godine 
1613. i 1614. biljeznikom. Po torn je ovaj prvi nam poznati turo- 
poliski biljeznik; Cednekovid obna§ao je sluzbu biljeznika mnogo go* 
dina, te je god. 1634. uz tu sluzbu obnasao takodjer i Cast zupana. 
Na Lucijino te godine zahvalio se je na obim castima. Opdina mu 
je zahvalno priznala njegovo marno i posteno sluzbovanje. Na molbu 
cijele opdine primi opet biljeznigtvo, te mu je obedano, da ce mu se 
dim skorije isplatiti zasluzena plada. God. 1635. opet se je zahvalio 
Cednekovic, ali je na molbu obdine ostao biljeznikom, opet uz uvjet, 
da mu se zaostala placa plati.^ Cednekovid bio je biljeznikom jo§ 
god. 1648.4 

Kako iz pisama razabrati mozemo nije se za biljeznikovanja 
Cednekovideva ni jedanput obavljao izbor biljeznika na spravi§6ima, 
kako se to 5inilo sa podzupanom, zupanom, kapetanom itd. Za cijelo 
ie tomu razlogom, Sto je biljeznik morao biti osoba pismena i vi§e 
naobrazbe, upudena u prava i zakone zemlje, a takovih je onda bilo 
veoma malo u Turopolju. 

Nakon otstupa Cednekovideva vodio je biljezniCke poslove go 
dine 1650. sam zupan Ljudevit Vagi6, a 23. marta g. 1650. Martin 
Bogdan, koji to obavlja samo za jedno spraviSce (notarius in prae- 
missisj, nu vec 29. augusta potpisuje opet zapisnik spraviSca Ljudevit 
Vagid kao zupao i biljeznik, te je na Lucijino opet potvrdjen za 
zupana i biljeznika. Taj je te casti obnasao do god. 1653.^ 



' Sravni clanak o turopoljskoj kancelariji. 
- IV. 499., 502., 510. Signaturae etc. u turop. arkivu. 
' IV. 516., 518., 519.-523., 526., 527., 531., 586. 
* III. 136—137. Signaturae etc. u turop. arkivu. 

' IV. 539., 541., 543., 144. i Acta publ. polit. 1650. -170>. u turopolj- 
skom arkivu. 



51 

Evo to je prvi put, sto obje ove casti obnasa jedna osoba. Tako 
je bivalo uz nekoliko iznimaka sve do godine 1688., kad je te obje 
casti obnaso Pavao Ligutic. ' 

Pocam od god. 1650. redovito se prigodom svake obnove ma- 
gistrata turopoljskoga bira i biljeznik. 

Biljeznik bio je iza zupana i podzupana najuglednija osoba u 
Turopolju. Njega pace i ban pozivase na dogovore (1735.J glede pro- 
bitka zemlje.^ 

Po propisu bana grofa Josipa Eszterhaza od god. 1735., izda- 
nom za Turopolje, nije biljeznikom mogla biti osoba, koja je obna- 
sala istodobno kakovu sluzbu na Krajini,^ Zato je i Plepeli(5 god. 
1735. morao ostaviti cast vojvode na Krajini, ako je hotio ostati 
biljeznikom.* 

Hrvatskim saborskim clankom XXVIII. godine 1749. uzako- 
njeni propisi o uredjenju Turopolja u tocki 6. odredjuju, da se biljez- 
nik ima izabrati izmedju prisjednika, koji »na protokolarna pisma i 
ostale ekspedicije marlivu skerb bude nosil i nje izvrsaval.« Prema 
tomu bio je biljeznik duzan voditi sve opcinske zapisnike, a poimence 
zapisnike spravisda, koje je i potpisivao. Nadalje bio je duzan voditi 
zapisnik valovnica (fasija), ove izdavati potpisane po zupanu ili nje- 
govom zamjeniku i njemu samom, te pecatane opcinskim pecatom." 

Takav je ostao red sa biljeznikom sve do najnovijega vremena, 
te je biljeznik biran svake godine prigodom obnove magistrata, te po- 
lagao prisegu. 

Zadnji turopoljski biljeznik prije dolaska Franceza bio je Martin 
Blazekovic (1809.), a kad su Francezi otiSli i opet samouprava u Turo- 
polju obnovljena, izabran je biljeznikom Josip Briglevid. 

Izbor biljeznika turopoljskoga obavlja se od tada pa sve do 
danas svake godine. 

Fiskus. 

Sluzba fiskusa (fiscus, fiscalis) plemenite opdine turopoljske sva- 
kako ima svoj -zametak koncem XVI. ili pocetkom XVII. vijeka. 
Prvi nam poznati, po turopoljskom spravisdu godine 1613. na Lu- 
cijino izabrani fiskus, bio je Stjepan Arbanas, koji je odmah po- 

' Acta publ.-polit. kao gore. 

' IV. 249. 

' IV. 251. 256. 258. 

* IV. 293. 297. 

' IV 331. 436. 



52 

lozio i sluzbovnu prisegu. Isti. je bio godine 1614. upet potvrdjen. 
21. decembra god. 1616. izabran je fiskuSem Gjuro Svastovi6, koji 
takodjer odmah polo2i prisegu.' 

Od toga vremena vazda je na spravisiu svake godine biran 
novi figkus ili je stari potvrdjivan. Izabran je mogao biti svaki ple- 
meniti Turopoljac, a pocam od god. 1749., kad je hrvatski sabor 
uzakonio clanak o uredjenju Turopolja, samo onaj, koji nije obnasao 
kakove sluzbe na Krajini. 

Figkus je bio neke ruke odvjetnik, pak i financijalni organ op- 
cine ; on bdije nad gospodarskom upravom Turopolja. Tako (godine 
1614. i 1633.) stojao na celu povjerenstva, koje je pregledavalo zir u 
Bunskom lugu. Tuzio (godine 1614.) na spravis6u neke Mraclin5ane, 
koji su dozvolili, da su Ijudi Alapidevi posvojili zemlje u Proscenici; 
tuzio lugara Mihu Galovida s nemarnog cuvanja sume ; pace i pod- 
zupana (god. 1650.), sto je dao plemice turopoljske plijeniti od nekih 
stranaca. On jeprijavljivao i druge neke prestupke, pocinjene po Turo- 
poljcima. Fiskusu Gjuri Svastovicu nalozilo je spravisce (god. 1633.), 
da s banom pregovara radi precestih cetovanja Turopoljaca u Sre- 
dickom, i odabra ga, da sa zupanom i jos nekolicinom plemida bude 
izvrsiteljem racuna (exactor rationum) opcinskili dohodaka. Njemu bje 
takodjer povjereno paziti, da nekretnine Gjure Malinica u Turopolju, 
koji ih prodavase, ne dodju u tudje ruke, ve6 da se kupe za opcinu. 
Figkus (Simun PljuSdak) provadjase (g. 1650.) diobe zemalja, te mu 
bje dopitana nagrada za jednu godinu, koja je sastojala od dohodaka 
sajmova u Vel. Gorici. God. 1733. i 1734. dizao fiskus turopoljski 
Matija Modi6 tuzbe protiv turopoljskim vjesticama.'' 

To je od prilike bila sluzba i vlast liSkusa do god. 1749. — 
Clanak XXVIII. hrvatskog sabora od god. 1749. u tocki 9. i 10. od- 
redjuje ove duznosti za tiskusa, sto ga ima svake godine opcina bi- 
rati: zajedno sa blagajnikom skrbiti se za opdinske dohotke, ove 
povedavati, zatajene saznati, paziti na lugare i svaku statu u sumi 
nastalu krivnjom lugara, prijaviti zupanu ili njegovomu zamjeniku, 
da se kazne. Paziti na zemlje, livade, kolosjeke, trsja i funduse ; pa- 
ziti na lihvare i da se ovi kazne, ako ubiru nepravedne kamate; a 
sve njegovom brigom prigospodareno, imao je izruciti opdinskoj bla- 
gajni, i napokon imao je zupanu prijaviti svakoga, koji bi se protivio 
op6inskom poretku.'^ 

' IV. 499. 501. 506. 514. 

* IV. 501. 505. 524.-527. 531. 53G. 541. 547.— 608. 

' IV. 294. 295. 297. 



53 

Godiue 1809. prije franceske okupacije bio je fiskal turopoljski 
Samuel Ljudevit Zdeiicaj, koji je ujedno bio i pisar (actuarius) op- 
dine, a Ivan Cuncic fiskusem. Zdencaju i prisjedniku Petru Modicu; 
bilo je povjereno, da provede u Turopolju razpis prinosa za podasni 
dar kraljici. 

Kako se iz toga vidi, imalo je Turopolje 'tada i fiskusa i fiskala, 
sto ih vec god. 1793. izvjestaj op6ine navodi kao clanove magistrata.* 
Vidimo, da je pod konac XVItl. vijeka stara sluzba fiskusa podi- 
jeljena u dvije sluzbe : tiskusa i fiskala, prvi za gospodarstvene 
unutarnje prilike, drugi za parnice prema vani. Nu ova potonja sluzba 
prestala je jos polovicom XIX. vijeka. 

Prigodom obnove magistrata turopoljskoga iza odlaska Fran- 
ceza god. 1813. izabrani su fiskusem Pavao Krilcic, a fiskalom (od- 
vjetnikom) Ivan Nep. Sandor. Taj novi fiskal bi bio imao urediti 
opdinske blagajniCke racune, ali je to povjereno Josipu Pucu, kojem 
je stvar bila bolje poznata.^ 

FiSkus turopoljski biran je sve do najnovijega vremena. Po- 
sljednji fiSkus bio je god. 1884. pi. Pucekovi(3. 

Blagajnik. 

Sve do godine 1749. upravljahu opcinskom blagajnom zupan i 
fiskus, a pomagahu ih od zgode do zgode imenovani ubiratelji (exac- 
tores rationum, pecuniarum, contributionis). Tekar saborski clanak 
XXVIII. od godine 1749. tockom 9. uredjuje za Turopolje blagaj- 
nika (perceptor), i to s razloga: *Pokehdob od tud ne najmense 
kvare plemenita opcina spoznala, da perceptora dqhodkov svojeh 
imala ne, koteri bi dohodke obcinske bil priemal i na poveksanje 

takaj dohodkov skrb nosil « odredjuje, da se svake go- 

ine bira jedan blagajnik »zmed vredneseh i na to prikladneseh«, a 
odredjuju mu se duznosti : primati dohotke op6ine, te zajedno sa 
fiskusom brinuti se za povecanje istih, paziti na vrsenje sluzbe lu- 
gara, i u slucaju kvara, nastala nemarom lugara, to prijaviti zupanu 
ili njegovom zamjeniku, i dosudjenu globu lugara kao i sve druge 
»fiskalske akvizicije i birsage« (globe) ubrati i o svemu tomu pred 
obnovom magistrata svake godine poloziti raCun s namirama.^ 

Prije okupacije Franceza god. 1809. bio je zadnji blagajnik 
turopoljski Petar Modi6, a nakon odlaska Franceza god. 1813., kad 

' 425. 426. 428. 622. 

^ IV. 294. 

' IV. 431. 435. 



54 

je obnovljena samouprava Turopolja, izabran je blagajnikom isti 
Petar Moditi.' 

Izbor blagajnika od tada ol-iavljan je redovito svake godine, .^to 
se i danas jog cini. 

Kastelan. 

O kastelanu icastellanus, porkulab) turopoljskom ne moze biti 
spomena sve do vremena, dok Turopoljci ne sagradise svoj grad 
Lukavec, a to je bilo svakako godine 1479. Ako i nemamo pi- 
smenih dokaza, ipak mozemo izvjesno tvrditi^ da su Turopoljci odmah 
u svoj novi grad postavili kastelana, kojemu je bila duznost, da cuva 
grad. No kako skoro na to dosao Lukavec u ruke kralja, a zatim u 
ruke Ivana Tuza, prestala je dakako ova turopoljska sluzba. U gradu su 
doista kastelani, ali ne namjesteni po opcini turopoljskoj, vec namet- 
nuti od medvedgradskih gospodara. Za to se ovima ovdje ne demo 
baviti; o njima se govori na drugom mjestu.^ 

Kada su Turopoljci god. 1553. dobili natrag Lukavec, doskora 
je taj grad sasvim napusten, pace je darovan porodici Slatinskih 
(Zalatnoky). Turopoljci si sagradise na drugom mjestu novi grad is- 
toga imena. 

Prvi nam poznati kaStelan novoga grada Lukavca bio je Gjuro 
Levaci6, sto ga opdina namjestila 17. februara godine 1576. na go- 
dinu dana, s godisnjom placom od 12 for., 12 cetvrtinka zita i 15 
kabala vina.^ 

Tko je bio kastelanom godine 1612. ne znamo, akoprem je te 
godine o Lucijinom na spraviscu doznacena placa od 16 for. kaste- 
lanu i slugi. Mozda je to bio isti onaj, koji i god. 1613., najme Ni- 
kola Banscak, kojemu su dodijeljena jos dva strazara. Ovima bijase 
duznost dan i noci straziti grad.* 

God. 1614. 10. marta izabran je kaStelanom Matija Mikgi6 na 
godinu dana i to besplatnim, ali vec 22. juna raspisan je porez u 
svrhu place kastelanove, a izabran je kastelanom Mihalj Miksic, koji 
je polozio sluzbovnu prisegu. Slijedece godine 5. jula 1615. zahvali 
se Miksi6 na slu^bi i bude izabran kaStelanom Gjuro Levacic, koji se 
oCitova, da 6e cijelom obitelju stanovati u gradu. Taj je ali neprestance 
bio bolestan, te je stoga 24. augusta rijeSen sluzbe, a na njegovo 

' IV. 435. 436. 

* Sravni clanak o <,nadu Lukavcu u I. svesku. 
' IV. 27. 

* IV. 495.-498. 



55 

mjesto izabran i zaprisegnut Ivan Stepanic. Ovoga naslijedi GaSpar 
Miksi<5, kojega nanovo godine 1618. potvrdi opcina. Kad je godine 
1633. odredjeno, da imadu Turopoljci redom od tatova Cuvati krmke 
u ziru, oproSten je kastelan od te straze. 

Namjestanje kastelana obavljalo se je uz svecano polaganje 
prisege i urucenje kljuCeva grada Lukavca, koje je predaveo novo- 
izabranomu kastelanu sam zupan. Tako se Cinilo god. 1654., kad je 
iza otstupa Stjepana Stepanida izabran kastelanom plemi6 Krsto Mik- 
§i(5. On je imao sastaviti i nasastar grada u prisudu staroga kastelana 
i uruCiti ga biljezniku.^ 

Tu smo naveli nekoliko najstarijih kastelana. Ovi kao i svi po- 
tonji birani su svake godine na spravisdu, ili su stari potvrdjivani. 
Propis za Turopolje, sto je god. 1735. izdao ban grof Josip Eszter- 
hazy odredjuje, da kastelanom ne moze biti osoba, koja bi obnaSala 
istodobno kakovu sluzbu na Krajini. 

Saborski Clanak XXVIII. godine 1749. u 12. toCki takodjer 
odredjuje, da se svake godine bira jedan »porkulabx i »viceporkulab«. 
»Porkulab« svakako tu znaCi isto sto i kastelan, dok » viceporkulab ♦ 
je nizi sluzbenik, potkaStelan, kljuCar. Ovima se jasno odredjuju du2- 
nosti: ». . . . koteri grada i pravic nuter postavljenih marljivo Cu- 
vati, na suznj skerb imati, i nje takaj (Suvati vuCiniti, i na ostala vu 
gradu spravljena ali za grad ondi pripravljena, da kam ne poginu, 
kakoti i na vsakojacko za suznje potrebno zelezje skerb nositi, pod 
izvrSenje kaitige poleg pregre§ke po staresih izrecene budu duzni«.* 

I u starije vrijeme a naro5ito u hrvatskim pismima rabio se je 
cesto naziv porkulab za kaStelana, tako god. 1612. i god. 1734. Te 
potonje godine pisao je zupan »porkulabu« Pavlu SoStarcu kaSte- 
lanu, da se javise poruci za uapsene okrivljenike s vracanja.^ 

Pak i u izvjestaju op6ine o uredjenju i sudbenosti opcine turo- 
poljske godine 1793. navode se dva ka§telana,^ koji su istovjetni sa 
»porkulaboms; i »viceporkulabom«. 

Kako iz cijeloga razabiremo, vidimo, da se sluzba kastelana sa- 
stojala u cuvanju grada i u gradu spremljenih stvari i uapsenika. U 
toj sluzbi stojahu kaStelanu u pomod jo§ i gradski c u v a r i ili 
vr atari (portarii, custodes). Vec god. 1613. dodijeljena su dva ple- 
miia za strazare u gradu Lukavcu, koji su se po selima obredavali, 
a god. 1614. odredjena je dvojici gradskih vratara (portarii) mje- 

' Acta congreg. 1664. fasc. 13. u turopolj. arkivu. 

^ IV. 295. 

' IV. 105., 614. (583., 599.) 

* IV. 622. 



56 

secna placa od jedne ugarske (orinte. Bili su to Petar Poldrugac i 
Martin Arbanas, a kad je Poldru^ac god. 1615. otstupio, izabran je 
na mjesto njega Grgur JalseveCki. Jedan i drugi polozi^e sluzbovnu 
prisegu. God. 1625. polozio je prisegu kao vratar plemic Nikola Fun- 
gek, a god. 1633. oprosten je vratar od Cuvanja krmaka od tatova 
u Bunskom lugu. ' 

Kako se cini od g. 1625. bio je samo po jedan vratar namjeSten. 
Prema potrebi namjestalo se je vise vratara ili strazara, a nar'oCito u 
vrijeme pogibeljno od neprijatelja ili razbojnika^ pak i na dan obnove 
magistrata (restauracije) stavljano je u grad po vise strazara. Ovi 
cuvari ili vratari nijesu svake godine birani, a bilo je vi§e puta, da 
ih uopce nije ni bilo — ako ih nije trebalo. 

Pod konac XVIII, vijeka bilo ih je po cetiri.^ Ova sJuzba na- 
pustena je skoro iza god. 1848. Zadnji plaiom od 6 for. (pro forma) 
namjesteni kastelan^ bio je Franjo pi. Crnic, danasnji blagajnik plem. 
opcine turopoljske. 

Lugar, vojvoda. 

Kako je od vajkada sastojao glavni dio turopoljskih posjeda 
od suma, to nema' sumnje, da nije opcina ovinia posvecivala osobitu 
brigu i paznju. Nije samo cuvano drvo nego i zir, koji je pruzao 
opdini znatan dohodak i sluzio za tovljenje krmaka, koja je grana 
gospodarstva ondje cvala od pametara. Po torn bilo je svakako cuvara 
till prostranih suma, koji su se nazivali lugari i vojvode (logari, lu- 
|ga.ri sen silvani, vajvodae sen custodes silvae sen silvani, detici, 
praefecti silvae; inspector campestris, montanus, viceinspector cam- 
pestrisj montanus). Potonji bijaliu lugarima potcinjeni sluzbenici. Jedne 
i druge birala je op6ina na svojim spravis6ima, te se redovito na- 
gla^uje, da su vojvode dodijeljeni lugarima. Jedni i drugi polagali su 
sluzbovnu prisegu, a sacinjavahu »sumske sluzbenike* (officiales silvae). 

Iz sacuvanih se pisama razabire, da su lugari i vojvode u pr- 
vom redu imali cuvati sume, a zutini bditi nad opdinskim ribnjacima 
i dijeliti ribu i ubirati dohodak od zira (zirovninu). Ako su prekrsiH 
duznost svoju, bivali su kaznjeni prema jednom zakljucku spravis6a 
starijeg od god. 1606.'' 

Najstarije vijesti o lugarima i vojvodama nalazimo u najstari- 
iem ?apisniku spravigda od god. 1571.* Imena i broj lugara nije nam 

' 1\^ 498., 504., 509., 522. 529. 
' IV. 622. 

* IV. 491., 495. 

* IV. 483. 



57 



poziiat. Prvi nam poznati lugar biu je Gjuro Arbanas, na mjesto kojega 
je god. 1612. izabrau Grgur Pogledic. Za Vrhovlje (vSv. Katu) biran 
je god. 1613. posebni lugar Petar Kos iz Dubranca. ' Medju luga- 
rima bila su obicno dvojica vrhovni lugari. Takovima izabrani su 
god. 1614. Caspar Pepelic i vStjepan Modic.- 

Lugari i vojvode bili su u starije vrijeme potcinjeni neposredno 
fiskusu i zupanu, te su bili duzni voditi i polagati raCun o zirovini, 
Od globa, sto se placale od sumskih steta, imali su lugari i 
vojvode svoj dio^ a to im je 
bilo poticalom na sto veci 
mar oko cuvanja suma, Lu- 
gari obavljali su i izdavanje 
doznacenog drva i pazili kod 
sjece, da ne bude kvara. 

God. 1613. bila su dva lu- 
gara za Polje i jedan za Vr- 
hovlje, i sest vojvoda,^ Tako 
se god. 1659, spominje vrhov- 
skim lugarom Gjuro Lukinid. 

Clanak XXVIII. hrv. sabora 
od godine 1749. podredjuje 
sluzbu lugar a blagajniku i fis- 
kusu, i cini ih pod globom od- 
govornima za svaku stetu, 
sto bi njihovom krivnjoiTi na- 
stala.'* 

I nakon te ustanove obav- 
Ijao se je izbor lugara svake 
godine i dalje. Prigodom ob- 
nove magistrata turopoljskoga 
iza odlaska Franceza, izabrana 
su dva glavna lugara za Polje 

i dva za Vrhovlje i ovi nose naslov »inspektora« i »viceinspektora« 
inspector et viceinspector campertris, montanus).^ Sluzba lugara i danas 
opstoji u Turopolju. Lugari su potcinjeni sumaru plem, opcine Turopolja. 




S^.C'T 4,38. . icvirS Ai'ftt.if .^^mium-U'L?^!' 



Ivan Paraminski, zupan turopoljski 
P-. 1708.-1714. 



• IV. 499- 
" IV. 506. 
' IV. 499. 

* IV. 294.- 
' IV. 43.5. 



58 

Opcinski sluga. 

Najniza op6inska sluzba u op(iini turopoljskoj bila je opdinskoga 
sluge (famulus, opdinski). Prvi nam poznati opciinski sluga bio je Stje- 
pan Kanic, kojeg je opcina na spraviscu godine 1612., 1614. i 1618. 
potvrdila. Kasm'je je bio sluga Ivan Brigljevi6, na mjesto kojega god. 
1634. izabra opdina Stjepana Tajsida, koji polozi sluzbovnu prisegu, 
a god. 1650. potvrdjen je u istoj sluzbi plemi(5 Ivan Klafurid. ' 

Tako je i nadalje od godine do godine obavljan izbor optiin- 
sJioga sluge. 

God. 1654. dozvolilo je spravisde, da si i podzupan u Vrhovlju 
izabere svog opdinskog slugu, koji 6q se takodjer zaprisedi.'^ Od tada 
evo bira se i sluga za Vrhovlje. God. 1733, bio je u Vrhovlju opcin- 
ski sluga (famulus communitatis nobilium de Verhovje, montanisticus) 
Pavao Kos, kojega naslijedi iste godine u sluzbi Ivan Havidic.^ 

Sluzba sluge sastojala se u glavnom kao i danas, a narodito 
imao je pozivati stranke na sud pred zupana (vadiare). Tako ve<5 
god. 1615. pozivlje ubiratelje.* Slicnu sluzbu obavljao je u Turopolju 
» satrap «. 

God. 1650. zahvalio se je »sastrapa« Gjuro Celi6, a na nje- 
govo mjesto izabran je plemi6 Matija Jagneid, koji je pred zupanom 
polozio prisegu, a godine opet 1654. otstupio je » satrap* Stjepan 
Smolkovid a na njegovo mjesto izabran je plemid Mihalj Jagniii.'' 

Kapetan. 

Turopoljci kao stari plemidi kraljevine bili su od vajkada duzni 
sluziti u vojsci pod banskom zastavom. Ovi su tu sacinjavali posebnu 
Cetu pod svojim zapovjednikom (capitaneus, centurio). U XVII. vi- 
jeku zove se ta c^eta turopoljska i »zastavom«,'' sto je isto i kao 
; banderij«. 

God. 1529. javlja se prvi put kapetan grada Lukavca. Bio je 
to Pavao Stojgid, ujedno kapetan medvedgradski. God. 1530. — 1535. 
bio je lukaveCkim kapetanom Grgur Petrovic, 1538. Pavao IzaCid i 
Pavao Mikulid, doSim Ambroz Gregorijanec, 1541.'' nosi naslov ka- 

' IV. 495., 506., 517.. 532., 542. 

' Acta congregationalia a. 1654. fasc. 13. u turopoljskom arkivu. 

' IV. 547. 569. 583. 

' IV. 508. 

'•' IV. 542. i Acta cougregat. a. 1654. fasc. 13. u turop. arkivu. 

" IV. 156., god. 1681. 

' III. 6., 8., 9., 11., 16., 26., 39., 42., 84., 85. 



59 

petana Turopolja (capitanus Campi Zagabriensis). U ovo starije doba 
kapetani lukavecki ujedno i vrhovni zupani Turopolja. 

Moguce, da su ved ovi kapetani lukavecki bili i kapetani turo- 
poljski. Dok je glede ovih to dvojbeno, stoji sigurno, da je Ambroz 
Gregorinec bio prvi nedvojbeni kapetan turopoljski. Svi ovi bili su 
svakako nametnuti po medvedgradskoj vlasteli a ne izabrani po 
samoj opcini. 

Ne mozemo tocno oznaciti vrijeme, kad je opdina turopoljska 
uzela sama birati kapetana. Za to nemamo sacuvanih spisa ni spo- 
mena. Mogace je to biranje kapetana pocelo odmah iza obnove tu- 
ropoljskoga bratstva godine 1560. U najstarijim do danas sacuvanim 
i poznatim zapisnicima turopoljskih spravis6a XVI. vijeka, nemamo 
spomena o kapetanu. Tek iz zapisnika spravis(5a drzanog 25. decembra 
god. 1606. doznajemo za prvi izbor kapetana. Tad je »kapetanom 
plemi6a« (capitaneus nobilium) izabran Nikola Plepelid na godinu dana 
s smjesecnom placSom od 4 ugar. forintei* 

Cini se, kao da ova cast nije obnavljana sve do god. 1614. 
Barem prigodom obnove casnika turopoljskih nema kroz to vrijeme 
izbora kapetana, Mogli bi misliti, da je kapetan birau samo u slu- 
caju kakove vojne. Tako je 18. septembra godine 1614. izabran 
kapetanom Stjepan Arbanas, i to za vrijeme rata i provale Vlaha. 
Placa mu je odredjena mjesecno 2 renske forinte, ali to samo za vri- 
jeme trajanja rata (dumtaxat tempore excursionis belli). Njemu se je 
valjalo pokoravati u svem dopustenom i poStenom.'^ 

Arbanas osta kapetanom, te je 21. decembra god. 1616. po- 
tyrdjen u svojoj sluzbi. Ujedno mu bilo nalozeno, da gdjegodar bio 
na vojni ne smije dozvoliti, da plemi6i Turopoljci obavljaju drago- 
voljne radnje (gratuiti labores) na Krajini. Povi.^ena mu je i pla6a za 
vrijeme rata, te je dobivao 4 for. mjesecno.'' 

God. 1633. bio je turopoljskim kapetanom Matej Pogledi(5. Taj 
je sa turopoljskom cetom bio na Krajini u Sredickom, vojujudi na 
Turke. Tamo je Matiju Milsica iz Vel. Mlake tuzio zupanu i banu 
navodno radi kradje, te je ovaj bio osjetljivo kaznjen. S toga se je 
Milsi6 potuzio na spravisdu 3, septembra god. 1633. na kapetana. Na 
temelju te prituzbe je ustanovljeno, da kapetan gdjegodar bio izvan 
Turopolja, ne smije ovakove osobe sudbeno progoniti^ ve6 ima krivce, 
koji se nalaze pod njegovim zapovjednistvom, kako je obii^aj kazniti, 

' IV. 491. 
' IV. 501. 
* IV. 513.-514. 



60 

i to za vecc izfrrede sa 3 renske torinte, a za manje sa jednoni 
u<>;arskom foi'intom. Krivac imadjase pravo priziva na zupana. ' 

God. 1634. nijeseca augusta nalazimo turopoljskoga kapetana 
sa cetom u Sredickom. Potrledic je opet iste godine u sluzbi kape- 
tana potvrdjen, a tako i god. 1635.^ 

God. 1644. bio je kapetanom Gjuro Arbanas-Benak. Kasnije je 
bio kapetanom Ivan Senkovacki (A'alica), kojeg god. 1650. opdina 
ponoN^io potvrdi u sluzbi.^ Isti taj bio je i slijedece godine 1615. ka- 
petanom, te ga grof Mirko Erdodi pozove 22. augusta, da bude 
spreman, poslati u Petrinju ^>na pomoc junakov«.'* 

God. 1677. imao je kapetan turopoljski voditi turopoljsku cetu 
u Farkasid, a god. 1681. nalozi mu ban, da spremi pod zastavu tu- 
ropoljsku cetu.^ Pod konac XVII. vijeka mnogo je puta kapetan vodio 
turopoljske cete protiv Turaka u Jasenovac, na Kupu i drugud. 

God. 1734. bio je Matija Miksic zupan turopoljski ujedno i ka- 
petanom turopoljskim. 

Kapetan turopoljski bio je vrlo uvazena osoba i kod bana. To 
jasno vidimd iz poziva bana Josipa grofa Eszterhaza, kad je 28. maja 
god. 1735. pozvao uz zupana, biljeznika, prisjednike takodjer i kape- 
tana turopoljskoga na vije6e u Zagreb.^ 

Kapetan turopoljski imao je plemi(5e turopoljske takodjer i u 
mirno doba vjezbati u oruzju. Propis bana Eszterhaza od 8. juna god. 
1736. izricno nalaze : »da po spanu ali s dopustenjem njegovim po 
kapitanu turopoljskim vsako leto nekuliko puti po prilike mustre op- 
cina spravljena vu nacineh junackeh mustrala i vucila bude se«.'' 

Kapetan turopoljski nije smio obnasati jos koju sluzbu izvan 
Turopolja. To je odredio gorespomenuti propis. Za to evo god. 1737. 
vidimo, da ban Eszterhazy poziva izabranog kapetana, vojvodu na 
Krajini Mikiida, da se odrece ill vojvotstva ili kapetanije turo- 
poljske.^ 

God. 1739. imao je kapetan turopoljski izvesti 250 momaka iz 
Turopolja na vojnu protiv Turaka, a god. 1758. vodio je kapetan 
Pavao Modi(^ 146 momaka na vojnu protiv Prusa.^ 

' IV. 526. 

'' IV. 133., 531., 537. 

' IV. 134.. 542. 

* IV. 141.-142. 

•' IV. 152., 156. 

" IV. 249. 

' IV. 253., 257. 

" IV. 266.-267. 

» IV. 268., a99. 



61 



U casu, kad je (^odine 1797. proolaseii opci ustanak protiv 
Franceza, bio je turopoljskim kapetanom Mihajlo Vitkovic, a g. 1809. 
Ivan Trumbetas. Ovomu se je imalo dati 100 for. za odijelo, a u slu- 
caju bude li vojska turopoljska isla u boj, odredjen je toj ceti kapeta- 
nom Ladislav Kusevic s pla6om od 400 for., nadporucnikom Sigismund 
Hrvacic sa 300 for., a porucnikom Josip Zdencaj, koji ce se morao 
sam odijevati. To su bili dasto samo ustaski casnici.^ 

Kad su Francezi drzali Hrvatsku do Save, nije bib turopoljskog 
magistrata a ni kapetana. Godine pako 1813., kad su Francezi osta- 
vili nasu domovinu, i obnov- 
Ijena samouprava opcine tu- 
ropoljske 27. augusta, iza- 
bran je kapetanom turopolj- 
skim Sigismund Hrvacic.^ 

1 zakonska osnova ugar. 
sabora god. 1844., koja ali 
nije prihvacena, ustanovljuje 
takodjer cast kapetana u 
Turopolju.^ 

Osim vojne sluzbe obna- 
sao je kapetan, kao i pot- 
kapetan (centurio et pro- 
centurio), neke ruke redar- 
stveni nadzor po Turopolju.* 

Uz kapetana i zastavnika 
nalazimo i bubnjara (tym- 
panista). Tako godine 1634. 
imao je bubnjar s kapeta- 
nom i zastavnikom kretati 
u Sredicko,^ a medju onim 

Turopoljcima, sto su godine 1747. polazili na vojnu u Bavarsku, bila 
su dva bubnjara : Gjuro i Petar Kovacic.^ 

Osim ovih bio je u Turopolju jos i potkapetan fprocen- 
turio), sto ga spominje pretstavka opcine turopoljska god. 1793. 




\ Gavro Skrlec od Lomnice, zupan tu- 
ropoljski g. 1749.— 1751. 1763.-1766. 



> IV. 422.. 426., 429. 

^ IV. 434. 

^ IV. 459. 

* IV. 622., 623. 

' IV. 133., 289. 

' IV. 623. 



62 

Zastavnik. 

Ako i nemamo starijih vijesti o zastavi i zastavniku turopolj - 
skomu, to se ipak moze tvrditi, da su Turopoljci ve6 u najstarije 
doba, kao posebna plemidka Ceta (banderij) u banskoj vojsci imali 
svoju zastavu, a po torn i zastavnika (vexillifer, signifer). Take su 
imale i ostale Cete zupanijske i velikaske po Hrvatskoj. 

Prvu vijest o turopoljskom zastavniku nalazimo god. 1606., kad 
je opcina na svom spraviscu izabrala zastavnikom (signifer) Petra 
Blazekovica na godinu dana s mjesecnom pladom od Cetiri renske 
forinte. ' 

Kako je kapetan u to vrijeme izabran samo za vrijeme rata, 
tako je i zastavnik biran samo u takvom slucaju. Sve do god. 1614. 
ne nalazimo novog izbora zastavnika, a tada je izabran uz kapetana 
zastavnikom Mihalj Stepanid-Mihalid, muz plemenite gospoje Marga- 
rete Radindic iz Kurilovca. I ovom zgodom je izbor uslijedio poradi 
ratnih prilika i provala vlaskih — opet samo za trajanja rata. Placa 
je zastavniku ustanovljena na 1 for. 20 denara mjeseCno.'* Godine 
1615. bio je zastavnikom isti .Stepani6, kojemu je za vrijeme rata 
odredjena mjesecna plada od 2 ugar. forinte.^ Inace bijase Stjepani6 
lugarom opdine. 

God. 1616. izabran je zastavnikom Nikola Koskovic iz Hrasda.* 

God. 1634. 16. augusta imao je zastavnik sa kapetanom kre- 
tati u SrediCko. Bio je tada zastavnikom Pavao Stepanid, kojega 
op6ina u decembru god. 1635. potvrdi u toj Casti. Isti je i g. 1644. 
bio zastavnikom.^ 

Po jednoj vijesti od god. 1690. moze se zakljuciti, da je za- 
stavnik bio neke ruke i zamjenikom kapetana, jer 26. januara te 
godine nalozi ban Nikola Erdody zupanu turopoljskomu, »da bi ka- 
pitan aliti budi zastavnik mogel sada vu jesenovec s polovicom Tu- 
ropoljcev pojti ...«*" To je dasto osamljeni sluCaj. 

God. 1734. bio je zastavnikom Mihalj Klafurid.'' 

Propis od god. 1735., sto ga je ban grof Josip Eszterhazy 
izdao za Turopolje, u toCki drugoj odredjuje, da se zastavnikom 

* IV. 491. 
' IV. 501. 

' IV. 509. 

* IV. 511. 

' IV. 183. 532. 535. 135. 

* IV. 189. 

' IV. 612. 614. 



63 



moze izabrati samo ona osoba, koja ne obnaSa vec kakovu sluzbu 
na Krajini.' 

Te odredbe drzala se opcina uvijek kod izbora. Izbor zastav- 
nika uredjuje i clanak XXVIII. hrvatskoga sabora od god. 1749. u 
tocki 8.^ gdje odredjuje, da se bira kapetan i zastavnik, »koteri vu 
gorepostavlenom vremenu taborskom i ostaleh plemenitomu svomu 
staligu prikladneh ekspediciah za opcinsko dobro s ostalum na to 
odlucenum opCinum plemenitum pojti i ravnati budu duzni«.^ 

God. 1796. bio je zastavnikom Ivan Ev. Modic, a god. 1809. 
imenovan je zastavnikom turopoljske ustaske Cete protiv Franceza, 
Mirko Farkas sa 150 for. godisnje plac^e. Kad je iza odlaska Fran- 
ceza obnovljen turopoljski magistrate izabran je 27. augusta god. 
1813. zastavnikom Petar Cundekovid. Sluzba zastavnika potrajala je 
u Turopolju sve do polovine XIX. vijeka.^ 



Kakova je bila u najstarije vrijeme zastava turopoljska, ne 
znamo. Ova se spominje god. 1681., kad su Turopoljci imali kretati 
u koprivnidku Krajinu, i godine 1692., kad je valjalo kretati do 
Krizevca.* 

SaCuvale su nam se dvije turopoljske zastave, obje su od modre 
svile. Na jednoj je uSivena u sredini na platnu naslikana slika (ve- 
liaina slike 1-30 >( 0'95 m.). Na jednoj strani prikazan je grb plem. 
opdine turopoljske na grudima crnoga dvoglavoga okrunjenoga orla 
s. upisanom godinom 1782. Na drugoj strani naslikana je Majka 
Bozja s Isusom. Siljak zastave manjka, samo je jos tuljak, u koji 
bija§e taj zasadjen. Drzak je oblicen. 

Veliciiia cijele zastave, koja je s preda nesto poderana, iznosi 

2 X 1"90 m. 

Druga zastava, koja mjeri 1-28 X 1"96 m., nesto je svjetljije 
modre boje. Ova je veoma zanimljiva. Slika, naslikana na platnu i 
usita u sredinu, mjeri 1-02 X 0''^6 m., prikazuje grb plem. opeine 
turopoljske, koji stoji na §titu, a nad njim ugarska kruna. Na drugoj 
strani je slika Majke Bozje s Isusom. Ova slika je savrem.ena slid 
grba u ovalu prednje slike, dok je sve ono okolo ovala sa krunom 
slikarija novija, kojom je prekrita starija slika dvoglava orla i napis 



' IV. 255. 

' IV. 294. 

=• IV. 392. 429. 435. 

* IV. 156. 204. 



64 

godine. Ciiii se, da je bila godina 1828. Brojke 1 i 8 jasno se ispod 
boje vide. Brojke su bile, kao i kod prve zastave u uglovima slike. 
Ispod slikarija vide se jos stare boje i konture orla i krune. Po svoj 
prilici je ova stara slika preslikana god, 1848. 

Siljak zastave je pozladen, a donji obrub nosi ornamente liljana. 
Na tuljku siljka urezana je god. 1828. Prema tome drzimo, da je 
ista godina bila i na spomenutoj staroj prekrivenoj slici. Drzak je 
olicen. 

K ovoj zastavi spada siroka i lijepa ru^icasta svilena vrpca, 
optoceiia zlatnim resama s lijepim zlatom vezenim napisom, 

Na jednom traku : 

ZA 

KRALJA 

Y 

DOMOVINU. 

a na drugom: 

MAXIMI- 

LIANA 

ZDENCSAY 

i8i8. 

K ovim zastavama spadaju jos dvije uske svilene trobojnice 
vrpce sa dva traka, dolje optocene zlatnim resicama, jedna hrvatska, 
a druga magjarska. Obje ce bit valjda iz konca 60-ih godina devet- 
naestoga vijeka. 

Prisjednik. 

Nije iskljucena mogu6nost, da su Turopoljci vec i u najsta- 
rije vrijeme izbirali i slali svoje Ijude kao prisjednike (assessor, iu- 
ratus assessor, juratus) na sud zupanije zagrebacke, kad se je ra- 
dilo o turopoljskim prilikama. Po svoj prilici su u najstarije doba 
svi odrasli Turopoljci, >posteni i cestiti muzevi« (justi et honesti 
viri) sudjelovali kod rasprava i pravnih posala, sto se obavljahu 
pred zupanom, odnosno pred zupanoyim sudom. S vremenom se 
svakako broj ovakovih smanjio na stanovit broj, a ovi su onda 
birani prisjednicima turopoljskog zupanovog suda. U XV. vijeku bik» 
je to za cijelo provedeno, te god. 1447. spominju nam pisma prvi 
put prisjednike zupanove (assessores nostrij, kad se je radilo o pre- 



65 

poru glede nekih livada, ^tu su dopitane Dionizu Miksiiu. Listina 
od god. 1448. izricno veli, da kod presude zupana sudjeluju mnogi 
»posteni i cestiti muzevi, liajme prisjednici((.* 

Cini se, da je prisjednika bilo i u staro vrijeme dvanaest, a birani 
su na spraviscima. Prvi put, sto se spominje izbor prisjednika, jest 
na spraviscu god. 1571. Izabrano je dvanaest njih, a svakomu do- 
pitana godisnja placa od 4 for. Tako je bilo i 6. februara i 27. de- 
cembra god. 1572. i 1573. Ovi su odmah polozili prisegu.'^ 

21. aprila god. 1573. vidimo, da i Vrhovlje bira svoje posebne 
zaprisezene prisjednika (iurati). Izabrano ih je 8, koji ce sa zupanom 
suditi u Vrhovlju.'^ 

Prisjednici morali su redovito dolaziti na sudove, jer su inace 
po zakljucku spravis6a god. 1606. gubili svoju nagradu.^ 

Medju prisjednike redovito su spadali zupan, podzupan, biljez- 
nik i kapetan, kao najodlicniji casnici opdine. Tako je gotovo uvijek 
bivalo, a kasnje, kako cemo viditi, upravo iz broja posjednika birani 
su ovi prvi casnici turopoljski. 

Takova je od prilike bila cast prisjednika turopoljskih do god. 
1735. Ove godine izdao je ban Josip grof Eszterhazy propis glede 
samouprave Turopolja. Po ovom propisu uzivali su prisjednici (ne 
veli broj njihov) pravo glasa na spraviscima, a narocito kod izbora 
casnika. Ovi su dapace i primali glasove od sudaca sabrane. Od svih 
casnika turopoljskih, mogli su jedino prisjednici obnasati koju sluzbu 
na Krajini. Imali su takodjer i pravo na dio dohodaka opcine.^ 

Po svoj prilici negdje u XVII. vijeku uzelo se prisjednike bi- 
rati dozivotno, a kad bi koji umro, birao bi se na njegovo mjesto 
novi. Tako je bivalo i sa podprisjednicima (viceassessores), koje vec 
polovinom XVIII. vijeka nalazimo (1747.). Izvjestaj op(5ine od godine 
1793. veli, da ih je bilo 24. 

Saborski clanak XXVIII. od godine 1749. u toCki 3. narocito 
odredjuje, da se prije izbora casnika ima popuniti broj prisjednika, 
ako bi bio krnj uslijed smrti ili otstupa. Izmedju prisjednika imao se 
vazda birati zupan, njegov zamjenik i biljeznik. Prisjednici su i po 
toj ustanovi imali sjediti u zupanovom sudu (sedes iudiciariai.^ 

' I. 286. 287. 289. 

^ IV. 483. 486. 487. 488. 489. 

' IV. 488. 

' IV. 490. 

' IV. 251. 252. 255. 256. 

'■ IV- 293.-297. 



66 

Zanimljivo je popunjenje liroja prisjednika i podprisjednika go- 
dine 1813., kad su Francezi ostavili Hrvatsku. Bila su prazna tri 
nijesta prisjednika, a ova su popunjena biskupom Maksimilijanom Vr- 
hovcem, josipom CunCiceni i Sigismundoiii HervaCicem, a podprisjed- 
nicima izabrani su Bartol Matacic, fiskus orada Zagreba, Antuu Len- 
tulaj, han Senko, Ivan Xep. Sandor, odvjetnik, Aleksander Blazeko- 
viO, Ivan Hrio;ledic, jurat banske tabule i Karjo Crnic. ' 

Da su Turopoljci medju prisjednike i podprisjednike birali i 
Ijude, koji nijesu bili Turopoljci idapace niti pobraceni), to ve6 i u 
starije doba nalazimo. 

Hrvatski saborski clanak IX. god. 1832. odredjuje, da ima naj- 
stariji prisjednik predsjedati izborom spraviscu o Lucijinoni, ako ne 
bi zupan ili njegov zamjenik nKjgao ili hotio doci. 

Taj clanak dapace odredjuje, da oni prisjednici, koji bi ostavili 
svoj posjed u Turopolju i od onuda odselili se, imadu se smatrati kao 
da se zahvalise na casti prisjednitkoj, a iia njihovo mjesto imadu se 
novi birati."'^ Time je dokinut stari obicaj, po kojem je i Neturopoljac 
mogao biti prisjednikoni. 

Zakon od god. 1895, J:j 8. nije uredbu prisjednika dokinuo, vec ju 
(ibnovio pod imenom zastupstva plem. opcine turopoljske i to: 24 suca 
(iz svake sucije po jedan, samo sucije Mraclina i Kuce po dva), na 
jednu godinu. Ovi opet biraju izmedju pismenih ovlastenika 12 dozi" 
votno i bez obzira na plem. suCije. Ukupno 36 clanova. 

U XVIII. vijeku pocela se cast prisjednika po opcini turopolj- 
skoj podijeljivati kao zacasna pojedinim zasluznim po Turopolje Tu- 
ropoljciivia i drugim osobama. Dasto, ovi nijesu imali glasa u zboru 
turopoljskom. 

Uz prisjednike nalazimo i podprisjednike (viceassessor). Bilo ill 
je i u starije vrijeme, i to 24 na broju. Nu u XVTI. vijeku, kao d.i 
se odustalo od izbora ovih podprisjednika. 'I'ako je bilo sve do god. 
1703. Na velikom spraviScu 13. oktobra god. 1704. ustanovljena je 
ta stara uredba podprisjednika po opcinskim protokolima, i bilo je 
to opet obnovljeno izborom od 24. »jurata ili viceasesora«, koji su 
polozili pred zupanom prisegu.^ Od tada se redovito birali »vice- 
a.sesori*. 

Danas se vise ue liiraju ui - viceasesori* niti .■:'zacasni asescn'i . ' 



• IV. 4H8.. 434. 
IV. 449. 

'■ Acta congie.g. a. 1703. u luroix)ljskiim arkivu. 

* Vidi sv. I. sti. 152. 



67 

Sudac. 

Uredba seoskih sudaca (iudex, staressinaj bit 6e da je i u Turo- 
polju veoma stara. OvSobito se ova uredba pocinje isticati pocetkom 
XVI. vijeka. Rekbi svako je selo plemenite opdine turopoljske imalo 
ve6 i u staro vrijeme svoga suca (iudex), sfo si ga je selo — su- 
cija — sama biralo. Sela, koja su od ovakovog sela naseljena, ostala 
su podredjena svojoj matici suciji. 

U XVI. vijeku spominju se ovi selski suci u Turopolju : god 
1513. Toma Galekovi(i u Mraclinu, god. 1539. Kirin Koskovi6, god. 
1558. Marko KelCic u Hrasciu' itd. God. 1689. spominju pisma' star- 
jeSinom (senior staressina dictus) sucije jerebicke Matu Hahacida, koji 
iiastupase rod (generatio) jerebi(5ki u razmirici glede medje prema Gu- 
stilnicanima.'^ 

Koje duznosti i prava su vrsili selski suci, nije nam za starije 
doba poznato, jer o torn ne govore pisma, nu bit ce, da su bili od 
vajkada zastupnici zitelja svoje sucije i predsjedali sucijskim zboro- 
vima, kako za to lijepi primjer nalazimo kod sucije Pleso-Rakarje- 
Ilovinjak. 

Propis, izdan god. 1735. za Turopolje po banu Josipu grofu 
Eszterhazu podaje nam barem djelomicnu sliku o sluzbi seoskih su 
daca po Turopolju. 

U prvom redu uredjuje se sluzba sudaca za vrijeme izbora ma- 
gistrata plemenite opcine turopoljske. Kad zupan oglasi sucima, da 
6e biti izbor frestauracija) imadu suci svaki u svojoj suciji drzati 
sastanke i ondje se dogovarati^ koje ce izabirati casnike (zupana itd. ), 
te tamo ove izabrati, pa imena izabranih donijeti na izborno spra- 
vi§de i uruciti ih zupanu i prisjednicima. Suci iz manjih sucija imal 
su na izborno spravisce doci sami, a onih ve6ih sucija jos sa jednim 
bratom. I ovi su uz prisjednike i stare casnike jedino imali pristup 
na spravis(5e ; a kad se po kojoj suciji ubirao opcinski dohodak, 
imao je doticni sudac tomu prisustvovati. Dakle vrsio je neki nadzor 
nad ubiranjem.^ 

God. 1737. vidimo, da sudac mraclinski bdije nad redovitoni 
otpremom pisama, koja su polazila iz Zagreba u Gore i Farkasic i ob- 
ratno.* Tako su isto i prigodom popisa vojnika vrsili suci vaznu sluzbu, 
narocito oznacivahu osobe obvezane na vojnu sluzbu, a ne manje 



II. 320 III. 75. b22. 
Izvornik u turop. arkivu. 
IV. 250.-267. 
IV. 266. 



68 

imali su bditi i iiad imetkom svoje suCije i svaku Stetu prijaviti op- 
(^ini, te u opie paziti na red u suciji. Nadalje su imali bditi, da budu 
putovi i mostovi u redu. 

Nepismeni suci imali su dodijeljenog pisara (tubellarius), koji 
je pisao sucijske zapisnike i vodio pisarnu suca. Tako se god. 1749. 
spominju pisari : za suciju Dragonozec Nikola Radenic, za suciju Ce- 
rovski vrh Ivan Spudic, za suCiju Dubranec Ivan Sunec. ' 

Po clanku II. spraviSca od god. 1813. (restauracije) bill su suci 
obvezani tocno dolaziti na opdinske skupstine, kako je to bio pra- 
stari obicaj. U slucaju nemarnosti u dolazenju imao je sudac placati 
novCanu globu/* 

Zakon od god. 1895. o uredjenju Turopolja, odredjuje, da na 
celu svake sucije stoji sudac^ kojih je 22, a ovi su i clanovi ^astup- 
stva opdine turopoljske. Djelokrug im je malo ne isti kakav bijase 
i nekoc. 

Turopoljski sud. 

LJ najstarijoj dobi, sto nam ju crtaju sacuvani pismeni spome- 
nici, vrsio je gradjansku i kaznenu sudbenu vlast u Turopolju ne- 
posredno ban, podban, pak i sudac zagrebacki (banov), koji je isto- 
vjetan sa zupanom banovim, odnosno zupanom zagrebackim. 

Barem jos godine 1278., kad su popisane na hrvatskom saboru 
slobode i prava Turopoljaca, nema gotovo spomena o kakovoj sud- 
benoj vlasti zupana turopoljskoga, koji je jedino bio duzan kazne 
utjerati i urufiti ih zupanu banovom, i to, ako se krivac kroz sedam 
rbkova oglusio. Radi kakova duga nije se smio nikoji Turopoljac 
zatvoriti. Kad je izmedju povredjenoga i povreditelja uspjela nagopla 
(compositio), tp se je jednaki iznos imao dati povrijedjenomu i sucu,'' 
koji po toj ispravi moze biti samo banov sudac, a ne zupan turo- 
poljski. Frema tomu je jasno, da je sudio ovaj, a ne zupan. 

Sve do pod izmak XV. vijeka, dok nije sagradjen turopoljski 
grad, obavljahu se sudovi za 'luropolje u Zagrebu. U XIV. vijeku 
bila je ta sudbenost u rukama zupana zagrebaC;koga, koji ve6 godine 
1376. predsjedase sudu zajcdno sa zupanoni turopoljskim i rijesava^e 
prijepore.* Od tada se evo razvija sudbena vlast zupana turopoljskoga 
sve samostalnijom, i vec god. 1417. vidimo, da vrhovni zupan, Za- 
jedno sa zupanom turopoljskim imadjase uredjeno sudiste (sedes iudi- 

' IV. 291. 

' II. 437. 

' I. 31. 

' I. 96. 97. 



69 



ciafia, sedes Lukavecensis, sedes comitis, sedes propria indiciaria no- 
bilium Campi Zagrahiensis, sedes spanalis).' Vidimo dakle, da je ta 
sudbenost s banskog suca presla na zupana zagrebackoga, kasnje na 
vfhovnog turopoljskog zupana i zupana. 

Nema slucaja. da hi sam vrhovni zupan vrsio tu sudbenost 
bez zupana turopoljskoga, dok vidimo, da sam zupan po koji put vrsi 
sudbenost bez vrhovnog zupana i pozivlje se na svoj turopoljski 
sud (sedes nostra indiciaria).*'' Kasnje su vrhovni zupani turopoljski 
bili kastelani medvedgradski^ a poslije opet kikavecki. Nema dvojbe, 
da nijesu kod ovih sudova bili 
u najstarije doba prisjednici 
birani medju Turopoljcima. Uz 
ove bilo je i plemida kraljevine. 
Uz prisjednike kao izvrsujuce 
organe, i to u poslovima, gdje 
se radi o diobi zemalja ili o 
uvodu u nje, nalazimo jos i 
pristave, (pristaldus) kasnje 
pouzdane Ijude (viri fide- 
digni).^ 

Od kako su zaredali ka- 
stelani lukavecki kao vrhovni 
zupani turopoljski, t. j. od 
vremena, kad je sagradjen 
grad Lukavec, drze se sudovi 
redovito u gradu Lukavcu, 
a sud se onda zove » luka- 
vecki sud« (iudiciaria solita 
sedes Lukavecz ."* Redovito se 
nekoc sud obdrzavao pone- 
djeljkom. 

Osamljeno spominje se jos 
god. 1455. i turopoljski »sud pokrajinski u Odri« (sedes eorum iudi- 
ciaria provincialis in Odra«), koji se za opdinu turopoljsku obdr- 
zavao po starom obicaju svakoga cetvrtka kod crkve sv. Jurja u 
Odri. Cini se, da su ovi turopoljski » pokrajinski « sudovi u Odri bili 
zametkom potonjih turopoljskih sudova lukaveckih, gdje su stvarane 




Ivan Josipovic, kanonik zagrebacki, 

Prvi te porodice, koji stece imanja u 

Turopolju g. 1795. 

Uljena slika u kuriloveckom dvoru. 



■ I. 174. 

^ I. 183. 

' O pristavima i prisjednicima vidi poscbno poglavljc-. 

' 11. 19. 



70 

ucko ruke preJpresudc, ^tt) ill oiula pcjlvrdjivao sucl turopoljski u 
/Hijrebu. Jer imamo trajj vijesti iz ujodine 1526., ila su najstaiiii su- 
d(i\'i tiiropoljski drzaiii ii Zagrebu, onda u ( )dri i napokon u Lu- 
Uavcii.' Daljc nam o tuni sudu u Odii nijc nista poznato, jcr dalnjih 
\ijesti () njein neniann>. 

\'azno je, da se istakne tta^ bo/.jega suUa u 'Inropolju, t. j. 
rijesenje prijepora dvobojem, ^5to je ostatak prastarih pravnih obiCaja. 
(iodine naime 1267. porodila se pravda radi nekili zemalja izmedju 
nekih rurnpoliaca, te su zatrazili na sudu zupana zajO^rebaCknga rije- 
senje prijepora dvobojem (examen duelli a nobis inter se fieri peti- 
vissent). Do dvc^boja ali nije doslo, vec je prijepor rijesen po mirov- 
uim sucima.'- 

\'eoma je zanimlji\' jos jedan praslari obicaj, kojim se \c do- 
■ kazivalo pravcj vkistnistva na zemlju. To je bio prastari obiciaj kra- 
Ijevine. Onaj, koji je hotio dokazati svoje prayo na neko zem- 
Ijiste, imao je doci na preporno zemljiste sa 27 svojih svjedoka 
(coniuratores), i ondje u prisucLi izaslanika banova i kaptola, svu- 
kavsi odijelo osim kosulje i gaea, o-olonogj otkrite giave, zakopat se 
do koljena u zemlju i uzevsi grudu zemlje na glavu, poioziti prisegu 
da je dotiena preporna zemlja njegova. To iste morali su i njegovi 
spvjedoci priseei. Tako sj je dogodilo god. 1427. glede neke pre- 
porne zemlje u Odri.'' 

Za Vrliovlje bilo je posebno malo sudiste sa posebnim prisjed- 
nicima, kojemu je predsjedao ziipan, a presuda je vrijedila, makar i 
nije bilo prisutnih priseznika velikoga sudista turopoljskoga. ' KaSnje 
ovom malom sudu predsjeda podzupan tvicecomes).'' 

L'Z svjedokc i pisma najvaznije bija.se d ;kazno sretstvo prisega' 
koju polagase sama stranka ili jo.s sa tri ill vi^e (15—24) plemenitih 
svjedoka. Prisega bi se polagala u crkvi, a polagala bi se ili odmah 
ili 15. dan iza prvog sudbenog rocista. Sudbena rocista odredjivaSe ili 
spravisde itako godine 1573.)'' ili opi t sam zupan. Roci.sta mogla se 
odgadjati, a protiv presude turopoljskog suda mogao se uloziti priziv 
na bana (appellatio in sedem domini banii. Zanimljiva je Cinjenica. 



' I. 339. 11. 441. 

■ I. 22. 

< 1. 209. 212. 213 

' IV. 488. 

' Sravni clanak o pod/.upaiiu, 

• IV. 489. 



71 

da je god. 1534. protiv presude suda zupanova ulozen priziv na 
udovu Nikole Zrinskoo^a star., Jelenu Krbavsku.' 

Prije nego li je raspra dosla pred sud, uslijedila je opomena 
(admonitio), koju je obavljao posebni po zupanu odabrani plemic, 
dobivgi od zupana njegov pecat, kao znak vlasti, kojim se kod opo- 
nienutoga iskazao. Taj postupak zvao se je » opomena pecat oni« 
fammonitio cum sigillo). Taj prastari obicaj naglasuje se i god. 1560. 
u ispravi, kojom se obnavilo i utvrdilo turopoljsko bratstvo. 

Cini se, da sud turopoljski, kojemu bijase glava zupan, nije u 
starije vrijeme izvrsivao kaznenu sudbenost i pravo izricanja smrtne 
osude (jus gladii), jer za to nemamo potvrde, dok se moze dokazati, 
da je tu kaznenu sudbenost izvrsivao samo banski sud. Tako vidimo 
god. 1559., da banski sud osudjuje na smrt Simuna Modica, koji je 
nasilno napao kucu Pavla Pavka u Kurilovcu.^ AH iz statuta od god. 
1560. proizlazi, da je kaznenu (kriminalnu'» -udbenost zupan vrsio 
>;od vajkada«. 

U najstarije vrijeme bio je sudheni postupak u Turopolju usmeni 
te nije stavljan na pismo. Tekar od XVI. vijeka pocelo se voditi 
sudbene zapisnike. Takovi su nam sacuvani pocain od god. 1 j^3.^ 
Sudbene zapisnike potpisivase redovito zupan. 

Dok se do god. 1560. sudbenost opcine turopoljske razvijase, a 
narocito gradjanska i donekle kaznena, biva godine 1560. obnovom 
turopoijskoga bratstva i uredjenjem sudbenosti, gotovo preokret, da 
osobiti napredak, a narocito k a d j e g. 1 582. t a j s t a t u t p o t v r- 
dio l^ralj Rudolfo If, cime je sudbenost u Turopolju stekl'i 
potpunu zakonitost i ap-jolutnu obvezatnost. 

Ovu 'sudbenost lijepo je razlozio dr. Alex. pi. Bresztyenszkv u 
svom djelu »Pravno-povjesni podaci o Turopolju «. Po torn statutu 
» zupan je sudac prve molbe toli u gradjanskim, koli u kaznenim 
stvarima; nu njegova nadleznost nije u obima jednaka. (iradjan- 
sku sudbenost vrsi samo u onim parnicama, koje vode plemici medju 
sobom ; odlucan je samo taj osobni momenat stranaka, jer kad su 
oba parbenika turopoljski plemici, tada se ne gleda niti na pravni 
razlog, niti na zahtjev tu^itelja, vec zupan sudi njinia u s\ini poslo 
\ima, pravdama, prijeporima i razmiricama, narocito i u onima, koje 
se protezu na imanja i posjedovna prava. 

Statut sadrzava i sankciju, te obvezatne podsudnt)sti turopolj- 



' Kukuljevicevc biljeske u mene. 
■ III. 426.-427 
' III. 475 i dalje. 



72 

skih plemit^a pod sud zupana, odredjujudi, da ne smije nijedan od 
njih svoj pravni prijepor, koji hi medju njima nastao, prije gdje 
drugdje nego li pred zupanom raspraviti ; koji bi to ipak ucinio, 
iniade se po onom siicu, pred kojega bi svoju tuzbu izneo, globom 
od 6 for. prisiliti, da podnese tuzbu zupanu. 

Nastane li pako parnica medju turopoljskim i drugim plemidem, 
tada nije zupaii nadlezan niti onda, kad je tuzenik tiiropoljski plemic, 
vec valja u takovom sluiiaju tuzbu podnijeti pred sucem, kojemu 
pripada po opceinu pravu sudbena vlast ; statut veli narocito, da u 
takovim parnicama sudi sud gospodina bana (sedes domini bani) ili 
zagrebackog velikog zupana (maioris comitis eorum, videlicet comi- 
tatus Zagrabiensisi. 

Statut od god. 1560. sadrzava i nekoliko propisa o samom 
postupku za one gradjanske parnice, u kojima je nadlezan turo 
poljski zupan. 

Kao op6enito pravo ustanovljuje, da se imadu parnice sudbenim 
redom raspravljati, suditi i dovrsiti (ordine iudiciario discutere, di- 
iudicare at definire). Napose pako ustanovljuje najprije sasvim kratak 
postupak (donekle slican novijemu opomenbenomu) za one dugovne 
tuzbe, u kojima je dug nedvojben, doticno kojega utuzeni duznik ne 
taji; u takim slucajevima imade zupan »pod peeatom« duznika »opo- 
menuti«, da plati svomu vjerovniku dug u roku od 15 dana ; ne 
ucini li to, tada ga imade plijenitbom na to prisiliti, ali ne samo 
na jednostavni platez duga, kako je prvobitno postojao i utuzen, 
nego dvostruko. 

U svim drugim parnicama, a statut spominje napose one radi 
dugova, tucnja, ostecenja, nasrtanja na kuce, na kmetove i na ple- 
midke dvorove — imade tuzenik, koji je pravovaljano na roCiSte 
pred zupana pozvan, a na isto ne dodje, radi te neposlu§nosti kaz- 
niti globom od 2 ugarska forinta; dodje li pako tuzenik pred sud 
na prvo rociste, nu moli, da mu se dozvoli novo roc^i^te, i to kako 
statut veli, s razloga mira i sloge medju pru(iim se strankama (et 
hoc quidem ratione pacis et concordiae inter partes litigantes). Protiv 
rjeSidaba zupana pristoji stranci, koja nije zadovoljna, pravo prizvati 
na bana, na sudbeni stol kraljevine (sedem videlicet regni huius 
Sclavoniae) ili na zagrebaCkoga velikoga zupana ili na novi sud, koji 
si izmoli od Njegovoga veliCanstva. 

Zupan je napokon nadlezan gradjanske osude i ovrsivati. Imade 
li plemi6, koji je osudjen na platez, kmetova, tada se izvadja ovrha 
na one (na urbarske grunte i obveze), oko ih pako nema, tada se 
moze (tvrba obaviti i u plemi(5kom dvoru dnznika. 



73 

Kaznena sudbenost zupana nije ograniCena — kao sto gra- 
djanska — samo na Turopoljce, vec se ona proteze na sve one 
osobe, i strane, koje su optuzeue, da su u Turopolju pocinile kakovo 
kaznjivo djeb. Statut veli, da je od vajkada hivalo, a nalazi obnovu 
te vlasti zupana iiuznom osobito zato, »jer imade u toj kraljevini 
Slavoniji mnogo Ijudi, koji napustivsi strah pred Bogom i Ijudima, 
ubijaju, razbijaju, kradu, otimlju i oskvmjuju djevojaka i casnih ma- 
tronas, odnasaju danju i nocu stvari i pokretna dobra vjernih (po- 
danikai Xjegovoga velicanstva, te pocinjaju i drugih zlocinstva ; na- 
rocito se tuze — nedvojbeno po iskustvu, sto su ga imali sa strane 
medvedgradskih gospodara i njihovih kastelana — da imade takovih 
bezdusnika i niedju samim plemicima, koji se, sluzeci nekoj gospodi 
velmozama, ter inim mocnijiin i uglednijim plemidima, oslanjaju na 
svoje gospodare, te cine svakovrsna zla djela. 

Da se svemu tomu predusretne, vlastan je zupan svakoga ta- 
kovoga covjeka (dakle i stranoga plemica) na turopoljskom zemljistu 
uhvatiti, zatvoriti i kazniti. 

Kaznene osude izricu se nakon pravilno provedenoga postupka ; 
samo u jednom slucaju utjeruje se novcana kazna odmah bez sva- 
koga postupka, onda najme, kad koji turopoljski plemic »covjecju 
krv prolije« ; tada imade zupan od okrivljenoga (valjda samo onoga 
koji je na cinu zatecen), uzeti 2 for. kao globu, koju statut zove 
»krvavicom« (sanguinis mulctam, kervavicza dictam). 

Statut oznacuje kao svrhu te globe, da zastrasi i odvrati druge 
plemide od slicnih cina. 

Najvaznija od svih tih ustanova statuta o sudbenosti jest ne- 
dvojbeno ta, »da je prvomolbenim sucem turopoljskih plemida njiho\ 
izabrani zupan, a ne veliki zupan, doticno podzupan ili plemicki suci 
(iudices nobilium, skraceno »iud]ium«) zupanije zagrebacke, koji su 
vrsili sudbenost nad plemicima te zupanije, kojoj je pripadalo i Tu- 
ropolje«. 

U tom evo jasno se vidi trag starom hrvatskom obicajnom 
piavu stare plemenske hrvatske zupe, u kojoj bijase zupan i sudija. 

Ova sudbenost zupana nije niposto nesto novoga zasnovana 
ovim statutom, nije dakle konvencijonalna, osnovana na kompromisu 
(ugovorena), vec je skroz zakonita, temeljena na prastarim pravnim 
obicajevima, koji su imali istu krepost, kao i pisani zakoni. 

Clanak CVI. hrvat.-ugar. zajednickoga sabora od god. 1659. 
ostavlja u kreposti ustanovu statuta od god, 1560. glede priziva na 
sudbeni stol zupanije zagrebacke u parnicama ' sto ih je turopoljski 



r 



74 

^upan kao prva molba rijesio, ' dok zakonski clanak XII. od godine 
1655. podvrgava plemice jednoselce (dakle i Turopoljce', koji cine 
druoim Ijudima .stetu, ili prave dugove, a nemaju pokretne imovine, 
na koju bi se mogla voditi ovrha, ' osobnomu zatvoru u svrhu, da 
.><e time prisile na platez.^ Ovom ustanovom stavljena je izvan kre- 
posti u.stanova od god. 1278., po kojoj se Turopoljac nije mogao 
radi duga zatvoriti. 

Glede sudbenosti u opdini turopoljskoj vrlo je vazan clanak 
XXVIII. hrvatskoga sabora od god. 1749. I'stalut za Turopoljei. Taj 
zakon ne uredjuje ni§ta novoga, \e6 samo nadopiiniuje neke stare 
ustanove i obicaje. 

O kaznenoj sudbenosti govori tocka 17., stavljajuci ustanove 
ovog zakonskog clanka pod osobitu zastitu. Tko bi uzradio protiv 
ovih ustanova, narocito kod izbora magistrata, izgred pocinio, ima se 
kazneno progoniti i nakon provedenoga kaznenoga postupka po zu- 
panu i prisjednicima prema velicini povrijede i evcntualno smrcu 
kazniti. 

O gradjanskoj sudbenosti govori tocka 15. Tii se pripoxijeda, 
kako se u manjim parnicania, koje se raspravljaju pred zupanoni 
lusmeno i neposredno\ ne vode nikaknvi spisi, te se dogadja, da 
stranka iza smrti znpanove podnese njegovom nasljedniku tuzbu, koju 
je vec njegov presasnik rijesio. PoSto o torn nema spisa, opet se 
ne.>\lasteno raspravlja jur rijeseno pitanje Da se to u buduce vise 
ne dogadja, nalaze zakon zupanu, doticno podzupanu turopoljskomu, 
da mora o tuzbama i raspravama voditi zapisnik i u nj uvrstavati 
narocito osude, od kojih mora na zahtjev dati strankama prijepise.'' 

L' vecim parnicania, koje se vode pred sudbenim stolom, ima 
se i nadalje postupati po opcim parbenim ustanovama. 

O neparbenoj sudbenosti govori tocka 16., koja odredjuje, da 
se vjeCni ngovori (fasijei, t. j. oni, kojima se prenasa potpuno pravo 
vlasni.^tva na plem. nekretnine, smiju sklapati samo pred zupanom, 
ako ga pako nema (uslijed smrti) ili je otsutan, tad pred njegovim 
zamjenikom, koji jedini smije s javnim peCatom ispravu pedatiti, 
uslijed cesa ova biva javnoni. .Spise ima sastavljati biljeznik. a pa- 
drXaj unesti u zapisnik. favni .se pecat opet ima pohraniti. 

Poslednja toCka (18.) toga zakona odredjuje, da se imade sud- 



' IV. 148. Obnovljeno god. 1741 rlankom l.X. -ahora ugarsku-hrvat- 
skoga. IV. 269. 

Bresztyenszky, c. d. Un. 
' Tako .su onda zasnovani zapisnici t. z. »iudica veibalia«. 



75 



beni stol turopoljski, pred koji spadaju sve vece, a naroCito na vlas- 
nistvo nekietnina i djedinstva oJnosede se parnice, i u budude redo- 
vito sastajati, a bude li nuzno i u izvanrednom roku. ' 

Na osnovi toga zakona zivila je sudbenost u Turopolju sve do 
novijega vremena. 

Sudbenost, koju je plem. op6ina turopoljska po svom zupanu 
u svom kotaru vrsila, snasao je za dobe franceske vlade (1809. do 
1813.) znatan preokret. Odredbom cara Napoleona I. g. 1811. imala 
se u Turopolju dokinuti ta sudbenost i uvesti nove iiredbe kao st<i 
po ostalim dijelovima na§e do- 
movine, koji su spali pod fran- 
cesko carstvo. Na spraviscu 
opdine turopolj. 23. novembra 
god. 1811. proglasena je ova 
odluka careva, i tako je pre- 
stala sudbenost zupana turo- 
polj skoga. Tadanji zupan An- 
tun Zdencaj, koji je imenovan 
sucem prve molbe u Kar- 
lovcu, dao je ostavku, ako- 
prem je i dalje, kako se iz 
spisa vidi, de facto ostao zu- 
panom- i to vrsio samo u 
gospodarstvenim pitanjima. 

Za dalnje vrijeme frances- 
koga gospotstva (do g. 1813.) 
vrsili su sudbenost u Turo- 
polju franceski suci (mirovni 
suci, indices pacis). Kad su 
Francezi otisli, imao je zupan 
preuzeti sve sudbene spise od 
tih sudaca i njihovih pisara, 
>'greffier zvanih.< ''' 

Zakonska osnova, sto ju 
ngarski sabor god. 1844. izradio za Turopolje, ali koja nije nikada 
uzakonjena, odredjuje, da Turopolje spada pod vlast banskoga stola 
kao prizivnoga, dok sudbeni stol zupanije gubi svaku vlast u Turopolju.'* 




Antun pi. Zdencaj od Zahumic grada, 
zupan turop. g. 1803.— 1812., T826— 1831. 
Uljena slika u turop. »gradu« u Vel. Gorici. 



' IV. 292.-298. 

' Acta congr. u lurop. arkivu. 

' IV. 437. 

* IV. 458. 



76 

Slid tiiropoljski obdrzavan je na raznim mjestima po Turopolju, 
11 kuci zupana, ii ziipnom dvoru, u raznim selima i u gradu Lu- 
kavcu. Od kaznenih parnica najvaznije su one protiv vjestica >^od, 
1733.— 1734.' 

Slid je imao svoje zatvore u trradu Lukavcu. 

Kad je iza revolacije god. 1848. zaveden u Hrvatskoj apsolu- 
tizani, prestala je i sudbenost turopoljska. God. 1860. kr. diplomom 
od 20. oktobra povraden je u Hrvatskoj ustav, a naputkom privr. 
kr. hrvatskog dvorskog dikasterija od 16. januara 1861. za uredjenje 
municipija, uvrsteno je i Turopolje medju slobodne kotare, te mii 
povradena prijasnja sudbjiiost. 

Hrvatskim zakonima o sudstvu od 28. februara i 21. novembra 
1874., te zakonom od 1. juna 1875., kadno su uredjeni sudovi prve 
molbe u cijeloj Hrvatskoj i Slavoniji, nestade suda turopoljskog zu- 
ziipana — nestade staroga turopoljskoga suda. 

Mirovni sudac. 

Kao sto gotovo" kod svih hr\atskih plemenskih opcina nalazimo 
i u Turopolju ved u najdavnije vrijeme mirovne sudce, (index arbiter, 
iudex pacis, amicabiles compositoresi, koji rijesavaju medju prudim 
se strankama razmirice gradjanske naravi, ponajvise razmirice ticuci 
se zemljisna posjeda. To je mirovni sud (indicium arbitrum, sententia 
pacis), a presuda po njima izrecena je mirovna. 

Mirovne suce redovito birahu pruce se stranke, svaka za sebe 
isti broj, uz obvezu, da ce se pokoriti njihovoj presudi, a cesto usta- 
novljivahu i globu za onu stranku, koja se ne bi pokorila. Redovito su 
ovi suci Turopoljci a ima gdjekad i po koji stranac. Tako god. 1528- 
vidimo medju mirovnim sucima i zupnika samoborskoga Petra."* Ta 
vrst nacina rijesavanja raspre zbiva se kako se veli, miru i slozi za 
volju. Tako vec god. 1257. rijesavaju »posteni muzevi« (viri probi) 
raspru izmedju Turopoljaca o zemlji Luki.'' 

Presuda mirovnoga suda stvarana je ili u prisucu redovnog 
suca Turopolja, ili pako bez njegova prisuda, a stavljena je na pismo 
ili po zupanu zagrebadkom (u staro doba) ili zupanu turopoljskom 
kao zakonitom sudiji turopoljskom. 

Kad se je god. 1557. radilo o rijesenju gradjanske raspre iz- 
medju opdine turopoljske i Ivana Alapida, ucinile su obje stranke 

' Sravni clanak o procionu vjestica u Turopolju u ovoin djelu 
' HI. 2. 
' I. 13. 



77 

ujrovor pred zagi'ebackim kaptoloni, da de se pokoriti presudi osmo- 
rice niirovnih sudaca, kojima je dodan jos develi (superintendens), 
koji je valjda glasovao u slucaju raspolovljenih glasova. Ujedno se 
obvezase, da ima stranka, koja se ne bude pokorila presudi, platiti 
100 for. globe, a gubit 6e pravo na parnicu. ' 

Tecajem vijekova rijesavane su mnoge raspre medju turopolj- 
skini plemicima putem mirovnoga suda. I za vrijeme franceske vlade 
bilo je u Tnropolju niirovnih sudaca. 

Mirovni sud jos je i danas u Turopolju. Ustanovijuje ga zakou 
o Turopolju od god. 1895. Kad se najme porodi prijepor izmedju 
ovlastenika glede izvrsivanja oviasteniCkoga prava, ako je opseg i 
opstanak istoga inace nepreporan, to takav prijepor rijesava zupan 
sa mirovnim odborom, sto ga nakon saslusanja prucih se stranaka 
imenuje zupan od slucaja do slucaja izmedju zastupnika plem. qpcine, 
koji nijesu u sporu interesirani. 

Nezadovoljna stranka moze u roku od 14 dana uloziti utok na 
upravni odbor zupanije zagrebacke, koji kao prva molba odlucuje o 
sporu. Frotiv te odluke pristaje nezadovoljnoj stranci utok na zeni. 
vladu, kao na drugu i zadnju molbu. 

Sudbenost Turopolja u opcini domagovickoj. 

Stara bijase predaja u Domagovicana, a zivi jos i danas, da 
Domagovicani poticu od Turopoljaca, i da njihovo plemstvo ima svoju 
koljevku u Turopolju. Usuprot teskoj borbi za slobodu, sto ju Doma- 
govicani vodise sa gospostijom jastrebarskom (grofovina Erdodimai, 
uspjelo je ipak, da si sacuvaSe svoju slobodu, i da ne postado§e kme- 
ovima. Iz listina moze se bar nekako ustanoviti, odakle je Domagovi- 
canima ona predaja da poticu iz Turopolja. 

God. 1327. zivio je predj Domagovicana Radimir, u Domagovidu 
i Molunju. Ovaj je dobio od kralja Karla Roberta plemstvo i potpunu 
slobodu od grada. Tu se veli, da on vuce svoju lozu od »joba- 
giona« grada Zagreba, dakle mogao je poticati iz Turopolja, koji bi- 
jahu takodjer »jobagioni« zagrebacki.^ 

Godine opet 1368. zamijenio je Mihalj sin Ivana iz Turopolja 
svoj posjed Trnovac u Turopolju sa Ivicom sinom Radoslava od roda 
Domagovica za njegov posjed u Domagovicu i Molunju.^ 

Evo tu jos jasnije potvrdjuje domagovicku predaju, Jedan Turo- 
poljac seli iz Turopolja i nastanjuje se u Domagovicu i Molunju. 

' III. 395. 396. 

* Laszowski, »Tri plemenske hrvatske opcine* u »Piosvjeti« 1907. 

^ I. 87. 



78 

God. 1492. — 1519. spominje se u Turopolju obitelj Domagovici, 
koja za cijelo svoje porijetlo izvodi iz Domagovida. U popisu onih 
Turopoljaca, koji su god. 1572. bili osudjeni na globu radi nepolaska 
na vojnu', navode se i Domagovicani. 

God. 1600. sasma jasno razabiremOj da su plemidi u Domago- 
vidu ubrajani medju turopoljsko plemstvo. U sluzbenom popisu kuda 
plemica turopoljskih, u koji se je biljezila dada, sto ju isti plemidi 
podavahu, a koje je dace opcina turopoljska na svojim spravisdima 
ustanovila^ navodi se medju turopoljskim selima na koncu i Domago- 
v\t sa 13 domagovidkih plemida, koji su pladali dacu ustanovljenu 
po opdini.'^ 

Vidimo dakle, da su u istinu Domagovicani bili podsudni opdini 
turopoljskoj. 

Opdina turopoljska god. 1707. istice svoju sudbenost nad Do- 
magovidanima. U jednoj parnici izmedju Domagovidana i grofova Er- 
doda porekao je to Ivan Uzolin, podzupan zupanije zagrebadke. To je 
povrijedilo opcinu turopoljsku, te se je s toga opcina turopoljska pritu- 
zila hrvatskomu saboru, isticudi, da je torn presudom povrijedjena sud- 
benost zupanova — jer su Domagovidani podsudni samo sudu bana ili 
zupana turopoljskoga, te molila da zastiti pravo zupanovo, koje je time 
povrijedjeno. 4. maja bilo to pitanje u saboru pretresivano. Turopoljci 
dokazivase svoje pravo nekom protonotarskom ispravom, kqju ali sabor 
ne uvazi, jer je bila, kako veli, na stetu javnoga prava i ugleda zu- 
panije. Pak i Domagovicani ustvrdise, da po nekim kraljevskim pri- 
vilegijima spadaju pod sudbenost Turopolja. Sabor zakljudi, da Do- 
magovicani pogledom na sudovanje budu podsudni sudu podzupana 
i ostalih sluzbenika kraljevine, a u vojnickim i ratnini stvarima, da 
ovise o Turopolju. Ujedno je nalozeno protonotaru Jurju Plemidu, da 
ispita povlastice turopoljske, i da o torn izvijesti.'' 

Glede sudbenosti opdine turopoljske nad Domagovicanima po- 
rodilo se je ponovno pitanje na hrvatskoni saboru god. 1738. Tako 
isto nastalo jc pitanje, da li i Domagovicani spadaju pod turopoljsku ili 
zupanijsku zastavu. Da se to ispita uredjeno je posebno povjerenstvo.'' 

Cini se, da je tada konacno rijeseno to pitanje, i opdina turo- 
poljska od tada vise nije niti vr.sila, niti trazila kakovu sudbenost u 
Domagovidu. 

' II 8U., .SI.. 113, 114., 130.-135, 114. HI. 24. 
' IV. 71., 72. 

' IV. .337 - 33il. to Acta congrtg. regni a. 1707. Nr. h. u zem. arkivu u 
Zagrebu. 

* IV. 267-268. 



Kancelarija i peCat jjlemenite opcine 
tiiropoljske. 

U najstarije vrijeme turopoljske proslosti nije bilo u Turopolju 
posebne kancelarije, koja bi izdavala pisma o tamo sklopljenim prav- 
nim poslovima. Tu si Turopoljci pomazu tako, da sklapaju pravne 
poslove budi pred zagrebackim kaptoloin kao vjerodostojnim mjestoni, 
biidi pred hrvatskim banom, budi pred podbanom ili zupanom (comesi 
stare zagrebacke zupanije.' 

Sve do u XIV. vijek nemamo ni jedne isprave, koja bi bila 
izdana po zupanu, odnosno op6ini turopoljskoj. Bareni nam se nije 
sacuvala, ili su se pravni poslovi obavljali pred zupanom lib usmenini 
jutem. Prva dakle isprava izdana po zupanu turopoljskom, koja se 
do nas sacuvala, jest od godine 1333. Izdao ju Mikec »comes ter- 
restris« u Cicu*. Druga po zupanu izdana listina jest ona, sto ju izdao 
van sin Bogdanov zupan turopoijski god. 1346. u Zagrebu, i na nju 
stavio pecat.^ 

Od kako zamjecujemo, da zupani turopoijski izdavaju listine, 
moramo ih uzeti kao otpravke turopoljske kancelarije. Za cijelo su 
najstariji pisari till isprava bili svecenici. Ispravu izdanu po vrhov. zu' 
pcmu turopoljskom Ivanu Velikom i zupanu Petru sinu Jurja god. 1390. 
u Zagrebu, pisao je Stjepan svecenik iz Novog Cica. Bar nam to 
svjedoci biljeska, pisana istim pismom kao i listina sama, na do- 
njem. rubu. Ova biljeSka glasi u hrvatskom prijevodu : »Stjepan sve- 
cenik iz Novih Cica pisao «.'^ 

Sijelo turopoljske kancelarije bilo je sve do u drugu polo- 
vinu XV. vijeka grad Zagreb, jer sve turopoljske isprave nose tu 

' 1. 3.. 5., 11., 13., 15. itd. 

' I. 51. Ovdje nam valja upozoriti, da listina stampana u 1. sv. Povjest. 
spom. Turop. na str. 39. a oznacena godinom 1300 nije od to godine. vac od 
godine 1411. Tu je prcpisac krivo ritao datum, te na.s je kod izdavanja tako 
zaveo. Originala nismo nasli. 

' 1. 60.-61. 

* 1. 129. 



8U 



nziiakii mjesta. Tekar 26. aprila godine 1479. izdana je prva tu ko- 
liko ih imamo saCuvanoi isprava turopoljska u Lukavcu. Izdao ju 
Matija iz Obreza zupan turopoljski pod svojim peCatom, dok zadnja 
u Zagrebu izdana [u koliko ih imamo) nosi datum 5. septembra go- 
dine 1474.1 

Od tada se turopoljske isprave gotovo do g. 1552. izdavahu u 
Lukavcu. God. 1552. 28. marta izdana je prva listina turopoljska u 
(jorici. Izdao ju Martin Tercel zupan turopoljski. God. 1555. izdao je 
zupan Matej Slatinski (Zalatnoki) sluzbeni turopoljski spis u Kobilidu, 
a god. 1556. u Gurici.'* Od tada ve6 nije mjesto izdavanja uvijek isto. 

Za vrijeme dok su Turopolje gnjavila medvedgradska gospoda, 
koja su tamo drzala svoje Ijude kao vrhov. zupane turopoljske, ima 
dosta slucajeva, da su Turopoljci polazili zagrebacki kaptol i ondje 
cinili svoje ugovore (fassiones).^ 

U XVI. vijeku biva nam sve jasnija kancelarija turopoljska. Od 
tada imamo obilje listina, spisa i zapisnika. Najbolje nam bistre pri- 
like kancelarije zapisnici. U prvom r.edu su zapisnici suda turopolj- 
skoga, koji pocinju god. 1555., i onda zapisnici spravis6a turopolj- 
skih, koji pocinju god. 1572. 

Svezak, u kojem su sadrzani ovi zapisnici, pisan je malo ne cijeli 
do god. 1581. rukom Mateja Slatinskoga i Stjepana Ladomera. Oba 
nose oznaku »literatus« ili kako to hrvatska pisma vele »pisac«, dakle 
bili su Ijudi pismeni i naobrazeni. Slatinski bio je vrsni pravnik te 
je stekao velike zasluge u obrani prava turopoljskih, pak i La- 
domer bio Covjek pravno naobrazen. On je za grad Zagreb prepisao 
sve artikule kraljevine Ugarske od dobe Matije Korvina sve do svog 
vremena. Od njega pisana dva sveska tih artikula cuvaju se u arkivu 
grada Zagreba. 

Slatinski je pace pisao sam i sve listine sto ih je kao zupan 
izdavao. Iz;i njega sve do pocetka XVII. vijeka ne znamo, tko je 
pisao turopoljske spise i listine. Nema ali dvojbe, da je ve6 pod ko- 
nac XVI. vijeka zavedena u Turopolju sluzba biljeznika (notarius). Prvi 
put potpisuje biljeznik turopoljski zapisnik spraviscia od godine 1613. 
12; septembra,^ Ime mu nije napisano, ali se cini, da je to bio Andrija 
Cednekovid, koji se god. 1615. izrijekom navodi.^ 



' II. 16., 15. 

' III. 297., 370,, 378., 38S. 

' Vidi svezak IH. 

* IV. 799. 

* IV. 510. 



11 



Od tog vremena vodi turopoljsku kancelariju biljeznik do oko 
polovine XVII. vijeka. Nu ved god. 1650. vidimo, da zapisnike koli 
sudova toli i spravisca potpisuje sam /.upan. Mnogo ih je po sa- 
mom zupanu pisanih i potpisanili. 

Desilo se u XVII. vijeku po koji put, da je sam zupan 
ujedno bio i biljeznik, a po torn vodio je on kancelariju. On se re- 
dovito birao na glavnom spra\iscu turopoljskoni prigodom obnove 
glavara. 

Regulatorni statut od godine 1749. u tocki 6. odredjuje, da bi- 
ljeznik (notarius) »na protokolume, pisma i ostale ekspedicije mar- 
Ijivu skrb bude nosil i nje iz- 
vrsaval«. U tocki 10. odre- 
djuje se, da se » signature 
imaju sve gosponu notariusu 
u ruke dati, kotere gospon 
notarius ima navadne expe- 
dicije postaviti i u protoko- 
luni zapisati«.' 

Tu je kako vidimu jasno 
odredjen djelokrug biljeznika 
u turopoljskoj kancekiriji. 

Isprave, sto ih izdavase op- 
cina turopoljska »universitas 
nobiliuni C^anipi Ziig-rebinsis« 
(narocito u drugoj polovini 
XVI. vijeka), pak vrh. zupani 
i zupani turopoljski u ime op- 
cine, providjene su uvijeke pe- 

catima zupana. Ako oba izdaju, providjena je listina sa pecatima 
obojice, a ako pojedinac, to njegovim pecatom. Taj se pecat zove »si- 
gillum autenticum«, »proprium«, »comitale«, t. j. »pecat vjerodosto)ni«, 
»vlastiti«, »zupanov«. Pod pecatom zupana imala se izdavati svaka od- 
redba spravisda. Tako je zakljuceno na spraviscu g. 1572.'-^ Bilo je slu- 
cajeva, da je uz zupanov pecat stavljen i pecat njegovog predsasnika. 
Tako je god. 1425. stavljen na listinu pecat zupana Stjepana i'etkova, 
a uz ovai i pecat njegova predsasnika zupana PavIa Velikoga. Osim 
toga bivalo je, da je zupan pecatao pisma i pecatom svog pred- 
.sasnika. Tako je god. 1588. pecatao zupan Mato Diankovici pecatom 




Pecat plem. opcine Turopolja. 



' IV. 293., 297. 
' IV. 486. 



82 

svoj>- predsasiiika zupana lienka Arbanasa Benaka, makar da u pisimi 
veli, da to pecata svojim \elikiiu sudbeniin pecatoni isub luaiori si- 
gilio nustro iudiciali).' 

Ovako opremljena isprava i!i pismo sa pecatoni ili potpisom zu- 
pana sniatrana je i izvan Turopolja vjerodostojnoni i pravomocnom. 
To priznase j^odine 1732. 21. novembra i hrvatski staliSi i redovi.'^ 

Godine 1735. osjetila se potreba opcinskog- pecata. 8 razloga, 
sto se na otpravke opcinske stavljao do tada privatni pecat zu- 
panov, bilo se bojati, da bi odatle, iz te porabe raznih pecata 
mogla nastati kakova steta i povreda po Turopolje, s toga je zamo 
lila opdina turopoljska god. 1735. po svom zupanu Sigismundu Skrlcu 
kralja Karla III., da joj podijeli posebni pecat. 

U molbi na kralja izricno se navodi, da u glavnom u toni lezi 
pogibelj glede porabe pecata zupanova, jer ovakovi pecatnjaci do- 
spjevaju u nepozvane ruke, a tako bi mogla zloporabom nastati ve- 
lika steta za pruce se stranke, glede kojih se izdavaju sudbene rijc- 
sitbe. Toj niolbi bijase prilozen i nacrt pecata, koji se od prilike 
ovako opisuje: »Koji pecat prikazuje stari turopoljski kasteo Luka- 
vec zvani, koji se sada zida kao veca tvrdjava, koji je po toliko 
silnih jnnaka najme markezu Brandenburskomu, Ivanu Korvinu, Thuzu. 
Zrinskomu i drugima oruzjem i pravom jurisan bio, ali ne osvojen, 
te je pace i od turske sile ostao nepobjedjen, makar se Hasan pasa 
utaborio u Turopolju i onuda haracio.*'* 

Povudom te molbe upravio je kralj 19. januara godine 1736. 
pismo na hrvatske stalise i redove, trazeci izvjestaj i mnijenje glede 
sudbenosti plemenite opcine turopoljske.'' To je rijesio hrv. sabor u 
u svojim sjednicama 3. i slijedecih dana scptembra god. 1736. izvje- 
stivsi kralja, da opcina turopoljska vrsi sudbenost u svim prijeporima 
nastalim u opcini. Ujedno preporuci kralju molbu opcine.' MoI'mi 
Turopoljaca zagovarao je u Becu i Baltazar Bedekovic protonotar 
hrvatski. 

Fristojbu za izdanje povclje i trosak za rezanje pecata primio 
je grof Aleksandar l^atacic od /.upaua Skrlca ; }iristojbu urut^io je kr. 
ugarskoj kancelariji.'' 



' Izvor. u turop. aikivu. 

• IV. 24H. 

' Acta congreg. ict^nl 1736. Ni'. 3. ti kralj. zem. arkivu u Zagrel/u. 

* I. 199. Izvori u turopolj. arkivu. 
■ IV. 258. 

' IV. 260. 



83 

Kralj Karlo ITI. podijeli opcini turopoljskoj trazeni pecat, te o 
torn izda u Becu 7. januara god. 1737. povelju, u kojoj je naslikan 
trazeni pecat, odnosno grb turopolj ski. Ujedno podijeli pravo porabe 
crvenog-a voska. Podijeljeni pecat, odnosno orb opisuje povelja, a u 
hrvatskom prijevodu glasi taj opis ovako : »Uspravan modar stit, u 
kojem se nalazi srebreni toranj, sto stoji u Lukavcu prvom mjestu i 
sjedistu recene opcine, sa krunistem, crvenim krovom, a na siljku 
ovoga nataknuto je oklopljeno rame sa golom sabljom. "Fcjranj pako 
stoji na zelenoj livadi, sa zatvorenim vratima i mostom stavljenim 
preko grabe, imade cetiri okrugla prozora, kroz koja dva gornja vire 
dva mjedena bojna topa ; toranj, opkoljuju dva oruzana strazara (sa- 
telites) odjeveni u crveno ruho, sa zlatnim pojasom, zlatnim ostru- 
gama i sivim pkistom ; u gornjem dijelu stita blistaju se s desna tri 
sestokrake zlatne zvijezde slozene piramidalno, s lijeva pako zlatan 
nijesec u rastu. Na stitu pako stoji obicna okrunjena turnirska ka- 
ciga, na kojoj stoji takodjer okrunjen crni orao, drzeci u pandzama 
dvije zastavice, od kojih desna nosi grb kraljevine Hrvatske, a 
lijeva Slavonije. Rese su s desna zlatno modre, s lijeva pako sre- 
brene i crvene, a oko stita tece napis » Pecat opcine plemi(5a Tu- 
ropolj a ((."^ 

Ovaj podijeljeni pecat rabi se od tada na svim otpravcima op- 
cine kao jedini sluzbeni. 

Kolika vaznost stavljana je na taj pecat, jasno se vidi iz clanka 
XXVIII. hrvatskoga sabora od g. 1749. poznatog pod imenom »regula- 
cije plem. opcine Turopolja«. Tu se u tocki 16. veli da »ta pecat 
nikomu se ne dostoja, da bi s njim pecatil, nego gosponu spanu, tomu 
takaj fasije iliti valasi vekovecni, drugac svoje jakosti i tvrdnosti ne- 
maju, nego kada se pod takovum verovanoga mesta pecatjum i pod 
imenom veruvanoga mesta s potrebnem i navadnem podpiskom van 
dadu i ekspeduju . . .« i dalje veli, da takovi otpravci !>imaju se vu 
grad Lukavec donesti i onde s peCatjum ob^inskum (kotera se vu 
bolti pri privilegiumih pod vec kljuci mora cuvati i onde na miru 
biti) pred napisanem gosponom spanom ili